1.

Prikaite to detaljnije mjesto radnje uoite o kakvim je prostorima

rije te kako se stvara ozraje u kojemu e zapoeti zbivanja novele?
Mjesto radnje ove novele je odmorite pored nepoznatog gradia N na jugu
Francuske (Umoran stignem u juni francuski gradi N.). Nepoznati
gradi imao je sivu baziliku i jezero nad kojima je snivalo, sjajno,
popodnevno sunce. Solus se smjestio kraj zaputenog izvora na putu
punom mahovine i lia po kojem kao da ne kroi esto ljudska noga, iako
je u blizini puta smjeten bijeli ljetnikovac sa modernim vrtom. Put se
penje uz brdo prema zelenim sjenama planinske ume. Na tom
naputenom putu nalazi se izvor koji ima oblik mramorne Gorgone. Iz
teksta: (Bijae oevidno da je moje odmorite ostatak lovakog puta i da
se mjesto ljetnikovca i modernog vrta ovdje jo nedavno gizdao lovaki
zamak), pripovjeda nam je doarao rustiku brdovitog krajolika. Pogled s
puta prua se na polja, zaseoke, salae i gradi N, s njegovom sivom
bazilikom i jezerom koji mirno sniva podnevni san. Podnevno sunce grijalo
je i obasjavalo taj krajolik intenzivnim sjajem (Sve je tako proeto sjajem
da bi svijet, ini mi se, sijao kao dragulj u pomrini da sunce iznenada
ugasne).
Odmorite je bilo na osami okrueno pitomom prirodom, uo se tek pjev
ptica i utanje lia. Sjaj i toplina podnevnog sunca nagnala je naeg
umornog putnika da se skloni od ege pored zaputenog izvora na travu i
mahovinu na rubu planinske ume. Napivi se vode s izvora, prepustio se
tiini blagdanskog popodneva.
Idilino odmorite smjeteno usred pastoralnog pejzaa stvara oputajue i
uspavljujue ozraje. Taj oputajui uinak prelazi na itatelja ali i na
Solusa koji se umoran od puta, skriven od sjajnog podnevnog sunca u
hladu meu cvijeem, prepustio uboru izvora koji ga je uljuljao u san u
kojem e upoznati prelijepu Izabelu (U dimu cigarete rastresam se u
mirnu modrinu zraka, iezavam meu granje, meu cvijee, a ubor
vrutka me ljulja i uspavljuje.).

2. Gdje se u tom prostoru smjestio lik? Na to vas upuuje motiv

Gorgone?
Pripovjeda se smjestio na zgodnom odmoritu u aleji pored ljetnikovca.
Legao je preko zelenog mekanog puta prekrivenog travom i mahovinom,
pokraj polurazruenog vrela oblika zmijokose mramorne Gorgone. Umoran
od puta u tom prostoru na osami okruen prekrasnom prirodom pronalazi
mjesto za oputanje i odmor (Isprijeim se pored zaputenog izvora na
putu punom trave, mahovine i tolike samoe, da osjetih e ovdje ne bijae
ve odavna ljudske stope, prem ne bijae daleko od dvorca.). Izvor kraj
puta dodatno je doprinio oputanju i ugodi lika tako to mu je utaio e i
uspavao ga uborenjem (Napivi se iza ruka svjee vode sa
polurazruenog istonika, utaivi suhu e mlazom iz mramornog drijela

zmijokose, mramorne Gorgone meu visokom papradi, zapalim duhan,

pruim se preko zelenog mekanog puta, naslaujui se poljima, zaseocima
i salaima, gradiem N-om sa sivom bazilikom i jezerom koje sniva
zelenim, sjajnim, podnevnim snom.).
Izvor u obliku Gorgone kojoj se pridodaje pridjev mramorna pridonosi
fantastinosti ove novele. Gorgona je motiv iz grke mitologije koja
predstavlja enu s otrim onjacima i zmijskom kosom, a njezin pogled je
okamenjivao. Osim Gorgone u noveli se pojavljuju i motivi razuzdanih ena
i satirsko slavljenje starogrkog boga vina Bakha takoer iz grke
mitologije (Iz dubine grmlja, gajeva i gore skau razigrane djevojke,
ibajui uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u
bunoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka
stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od
poude, kroj jaree drhtavo, poudno blejanje.). Motiv Gorgone kao i
ostali motivi iz grke mitologije ukazuju da je ova novela fantastinog
karaktera.

3. Tko je pripovjeda? to se postiglo takvim izborom pripovjedaa?

Priu o cvijetu s raskra ispriao nam je pripovjeda u prvom licu to nam
ukazuje da je glavni lik prie, Solus zapravo sam autor. Takvim izborom
pripovjedaa dolazi do poistovjeivanja pisca i glavnog lika. Solus sebe
opisuje kao slobodnog vuka (Znate li basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk,
mravi, slobodni vuk.) koji luta svijetom sam bez ikoga jer ne eli da drugi
osjete njegovu patnju. Sama rije solus znai sam (udno ime, latinsko
ime, je l' te? Vi niste prosjak ili vandroka, je l' te?), koja istie njegovu
osobinu. Pripovjeda nam pria o jednom neobinom susretu. Obzirom da
je ovo fantastina novela, radnju ne moemo shvaati doslovno, nego
moramo pronai skriveno znaenje. Stvorivi likove Solusa i Izabele, Mato
se neizravno obraa svojoj voljenoj Olgi Herak kojoj posveuje ovu novelu.
Upravo zato nam ova novela govori puno vie od same radnje, ona otkriva
Matoeve elje, udnje, patnje i dvojbe, uvodi nas u Matoev unutarnji
svijet.
4. Cijela se radnja novele odvija na putu. U emu je njegova simbolika?
Put na kojem je Solus zastao odmoriti simbolizira Solusov ivotni put.
Njegov put je njegova odluka, njegov ivotni izbor. Preko Solusa nam Mato
pria o svom putu, svojim lutanjima, neostvarenim enjama,
neispunjenim ljubavima. Solus osjea iskrenu i istu ljubav prema Izabeli,
ali svjestan je da tu ljubav ne moe ostvariti (Ljubim, a ne smijem! Moram
odlunjati kao krivac, kao zlikovac pred jedinim darom koji mi mogae dati
munu put, poinjui u ludoj koljevci svravajui u nijemom, slijepom
grobu). Materijalna neimatina onemoguuje mu da svojoj dragoj
omogui ivot kakav on smatra da ona zasluuje pa je na prijedlog da poe
s njim odbija rijeima: Kamo? U jarak, u baru? U groznicu, u smrt?.

Nadalje, Mato se ne eli odrei svog boemskog ivota pa nam putem

Solusa poruuje: Ko naui na oblak mjesto na krov, na gore mjesto na
stube, na ume mjesto na sobe, ko u glas Gospodnji nad vodama, taj ne
moe ivjeti u kuama.. On nije spreman odrei se svog naina ivota iako
mu je bolno odrei se ljubavi (Imati srce prionljivo, ljubiti sunce, zrak,
slobodu, ivot, kao to ga ja oboavam, i ne moi ivjeti, ne smjeti ljubiti,
nije li to alost). Takoer on ne eli prihvatiti drutvene norme,
oekivanja tadanjeg drutva niti ui u zaarani krug pohlepe i zarade pa
kae: Zato? Jel su ljudi robovi, jer je svijet muilite, gdje je ovjek
ovjeku tamniar i muitelj torturom zakona o obiaja, nasljea drevnih
grijehova.. On ne eli biti sputan obavezama koje e ga uiniti robom, eli
biti neovisan i slobodan i zato odluuje ostati na svom putu. Time Mato
priznaje da je svoju ljubav prema Olgi rtvovao za stvaralatvo i umjetnost
koju je mogao ostvariti jedino ako ostane slobodan na svom ivotnom
putu.
5. Poveite naslov novele s njezinim sadrajem. Razrijeite alegoriju
to simbolizira cvijet, a to raskre?
U naslovu novele Cvijet s raskra krije se alegorija i u cvijetu i u raskru.
Cvijet predstavlja djevojku Izabelu, njenu, tajanstvenu, blagu i miriljavu,
a opet radoznalu, veselu i otvorenu ba poput cvijeta. U Matoevom ivotu
taj cvijet je bila Olga. Pripovjeda opisuje Izabelu kao bijelu, njenu slijepu
djevojku (Za glavom mi sjelo na mahovinu djevojice tako bijelo i njeno
kao da vidje samo bijelu mjeseinu, kao da disae veernje cvijee, kao da
se sigrae samo sa nonim, tamnim, barunastim leptirima.). U svoj toj
bjelini Izabela predstavlja istu, nevinu i slijepu ljubav. Raskre
predstavlja autorov izbor, ostati uz taj prelijepi cvijet ili krenuti dalje u
ivotnu pustolovinu. Raskre prua autoru dva smjera: biti zatvoren u
zlatnom dvoru ljubavi ili ostati sam ali slobodan u bijelom svijetu. To je
odluka koju on mora donijeti, samo jedan smjer mora odabrati. Odluka je
bila teka i bolna (Mjesec se ve popeo nad jele i nad crne borove, a ja,
skapavajui od emera, gledah i gledah na bijeli, novi dvorac.). Tiina u
kojoj je ostao sam bila je nijema i crna, ali ostao je vjeran svojim naelima,
spreman za nove ivotne pustolovine (Vodila me slobodna i maglovita
vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospoa.).