Pavao Štoos, Kip domovine vu početku leta 1831.

(Slika domovine na početku 1831. godine)

 prisjetiti se društveno-povijesnih činjenica koje vežemo uz 1831.

 uočiti iz Štoosova životopisa činjenice koje su utjecale na nastanak ove pjesme
 u odnosu na Gajevu budnicu, Štoosova pjesma Kip domovine vu početku leta 1831. je
elegija
 u pjesmi se mogu uočiti romantičarska obilježja: atmosfera, motivi, romantičarska
priroda/ambijent, romantičarski lirski subjekt, nesretni lirski subjekt, patetičan stil

Nakon čitanja

1. Možete li izdvojiti neka romantičarska obilježja. Svoje odgovore potkrijepite citatima iz

teksta.

U ovoj pjesmi možemo poistovjetiti pjesnika s lirskim subjektom. On, nakon alegorijskog
prikaza Hrvatske svojega vremena najavljuje da je u more vekivečno jedno leto kapnulo
srečno.

2. U uvodnom dijelu pjesnik sumornom slikom krajolika pokazuje stanje u Hrvatskoj.

Opišite Hrvatsku Štoosova vremena služeći se temeljnim motivima iz prve strofe. Možete
citirati ili parafrazirati (prepričati, prevesti).

Nakon toga donosi romantičarsku viziju/viđenje koje je imao jedne noći. Slijedi alegorijski
prikaz Hrvatske.

3. Kakvim promjenama u prirodi najavljuje dolazak Domovine? Kojim stilskim sredstvima

gradi pjesničke slike?
4. Uočite i objasnite sljedeće alegorije: Dunav – Sava; som – savske ribice

…Ar več tjam Dunaj z slapmi v zrak điple,

Hoče da Savu z muljem zasiple;
Som vre z mustači gizdavo miže,
Lampe prot savzkem ribicam zdiže;
Vre nut i pozoj v zraku putuje,
Vre zlo prot samoj Savi šetuje…

5. Odgovorite na pitanje Al kakva j' bila pretužna mati? Opišite ju uočavajući stilsku figuru
kontrast. Uočite što ju najviše boli?
6. Analizirajte monolog Domovine. Izdvojite stihove u kojima se komentira hrvatska
stvarnost.
7. Gdje se ta starica povukla i kome se to obraća? Koga bi ona tako rado oživjela?
 Tamo je pošla tužna bogica,

Horvatzke zemlje ztara kraljica.

8. Prokomentirajte stihove
„Domorodci, gde zte dragi sini,
Koji zte negda v ovoj zidini
Pustili za me, vašu kraljicu,
Čez prsa vaša letet ztrelicu?“

9. Prokomentirajte stihove koji i danas imaju čak aforističnu, poslovičnu ulogu:

Vre i svoj jezik zabiti Horvati
Hote, ter drugi narod poztati…
…Neg kaj raztepljem reči po svetu,
Kad je več istom znano detetu;
Da se ne pozna več Horvatica,
Misleč rođena da je Nemica…
10. Pročitati komentar Požežanina Dubravka Jelčića na 28. str.
11. Ukratko opišite jezik kojim je pisana elegija Kip domovine vu početku leta 1831..

Zadatak za one koji imaju pola sata više

Napisati kratki esejski uradak na temu Slika domovine na početku 2016. godine, poštujući sva
pravila o pisanju eseja.
RJEČNIK

kip – slika, lik

anda – dakle, i

najmre – naime

vre – već

Anda vu morje vre vekivečno I onda u more vjekovječno

jedno nam leto kapnulo srečno! jedna nam godina kapnula sretna!

odprta – otkopčana

vsu – svu

sedu – bijela (snijeg)

drobnih – pitomih, malih

marhu – marvu, stoku

muž – čovjek, seljak

prot – protiv

nut – gle

gluboka – tamna

razpreztre – razbaca

černe – crne

Ar več tjam Dunaj z slapmi v zrak điple, I, evo, već Dunav divlji uzburkan se diže,

Hoče da Savu z muljem zasiple; Hoće da Savu muljem prekrije;

Som vre z mustači gizdavo miže, Brkati som gizdavo gmiže

Lampe prot savzkem ribicam zdiže; Lampe protiv savskih ribica diže;

Vre nut i pozoj v zraku putuje, I sam zmaj zrakom putuje,

Vre zlo prot samoj Savi šetuje; sve zlo protiv same Save stiže.

zpeče – uspavane, pozaspale

Zmed gor po ravnoj javčuč dolici Po gorama i dolinama jaučući

Vidi se k savzkoj letet vodici. Vidi se k savskoj vodi leteći.

Ona ka negda je na ztolicu Ona koja je nekada na stolicu

Kraljevsku sezti mela pravicu; kraljevsku sjesti imala pravo.

đunđ – biser

Nego (kaj bolje naj srce rani Nego (što može srce bolje da rani

Onog koj mater svoju ne brani!) nego onaj koji mater svoju ne brani)

Z slamicum kitu nisi povitu, Od slamice nosi tužnu cvijeća kitu

A glavu z černum pečum pokritu… A glavu s crnom maramom pokritu

prebudi – probudi

nje tvrdno zpati – njih pozaspale

hutice – kolibu

otpreti – otvoriti

Kaj ak ne hasni, hoču vumreti Ako ne koristim, hoću umrijeti

mehnom – mahovinom

Naj da živlenje onomu Kipu, Nek da život onom Liku (onim Hrvatima)

Koj negda z smrtjum branil je diku Koji nekad životom branil je diku

Horvatzke zemlje, živuč do groba Hrvatske zemlje, živeć do groba

Za glas i ime naroda svoga. Za glas i ime naroda svoga.

Narode druge svetlost obztira, Narode druge svjetlost obasjava,

A mene černa senca potpira; A mene crna sjena prekriva;

Drugem vre sunce sveti po noči, Drugom sunce i noću svijetli,

Mu tmicu v danu tipat je moči; Moju tamu možeš i danju opipati;

Narod se drugi sebi raduje, Svaki se narod sam sebi raduje,

A z menum sinko moj se sramuje: A mnome se sin moj srami:

vre i svoj jezik zabit Horvati Još i svoj jezik Hrvati zaboraviti

Hote, ter drugi narod poztati; Hoće i drugi narod postati…

Neg kaj raztepljem reči po svetu, Nego, što ja rasipam riječi po svijetu,

Kad je več znano detetu; Kad je već znano i djetetu;

Da se ne pozna več Horvatica, Da se sama ne pozna već Hrvatica

Misleč rođena daj Nemica; Misleć da je rođena Njemica;

Nut vse vu ztranjskeh senjah vre gine, Eto, svak već za stranjskim snovima gine,

A za svu mater niš se ne brine. A za svoju mater ništa ne brine.

špotu – sramoti

komaj – jedva

zreče – izreče

puščini – pustinji

tmičnoj – tamnoj

nalukne – pokaže, izađe, osvijetli

luče – svijetli

opztrla – obuzela

krivice – nevolje, jade

Nut, kak to zreče tiho prehađa, Eto, kad to reče tiho otiđe,

I kakti sunce k grobu zahađa! I kao sunce u grob zađe.