SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI

POSTUMA
IN TYRANNOS
1.
Sakivajte lance, umujte o mrei,
Al su ovo dani, kada mrije zloba,
Pjeva ptica zore, ptica mraka bjei,
Spavali smo dosta i javi je doba.
Krvav eno oblak die se nad nama,
Ja ga vidim, ja ga prorokujem vama!
2.
Znam, da vae strasti nad osvetom strepe,
Znam, da jeste voljni svezat usne moje,
Klonu oi vae, jer ih munje slijepe,
A te munje prsi osvetnice goje.
Moete me stvorit i ednim i gladnim
Ali nikad, nikad izdajicom jadnim!
3.
Blizu vam je pokop - ja ga moram javit,
Pjesma je da kaem, ne da tajim puku.
Jur je roen junak, koj' e ropstvo smlavit:
Taj je junak pero u sputanih ruku!
A sva vaa briga, da ga u prah srva,
Trzajem se ini pogaenog crva!
4.
Svezaste nam duu - bar ste tako htjeli Mislili ste srcu srce otet pravo.
Ne ludujte, ljudi, - tko slobodu eli,
eljet e ju, makar gladom oajavo!
A kad roblje kipi, tad ne znade straha:
Sputana je miso slobodnijeg maha!
5.
Ajte sa mnom, ajte - ne bojte se mene,
Ne vodim vas smrti, ja vas alim pae.

Kazat u vam samo grozne uspomene,

Sluat ete samo, kako obijest plae,
Gledat ete, kako sve kod groba gine,
Tek ne znaaj, ali ni prokleto ime!
6.
Otvorit u vam grob krvnika koga:
Vidite ga, crvi pojee mu zlato,
Sruila ga sila puka osvetnoga;
to velite na to, to velite na to?
Posipo je povijest pepelom i solju,
Danas mu nad grobom psi se o kost kolju.
7.
Hrpio je i on ivot do ivota,
Da na tunih leih gvoe svoje kua.
Bila mnoga majka - ostala sirota,
Al on nije uo, kako kune dua,
Kopao je samac dubok jaz pod sobom,
Ruile se rtve i bile mu grobom.
8.
Da, uzalud sve to - gdje da tama traje,
Kad ve jedan traak svijetla ju prorijedi.
Svezat e te jednog dana koraaje,
Ali sputan korak za tri druga vrijedi.
Dok ovjeka bude, ljudstvo nee mrijeti:
Okovi su krila, da se bre leti!
9.
Oj, na jednoj iskri planut e mrtvaci,
Oj, na jednoj vatri zgrijat e se grudi.
Danas smo vam niski, danas smo prosjaci,
Al e povijest pisat, tko su bili ljudi.
Dizalo je pero no i barikade,
A da palme niu, lovori se sade!
10.
Ubijte nas dakle - pjesmom emo ivit,
A gdje pjesmu pjeva, tuj sloboda zbori.
Na osvetne grudi narod e nas primit,
Ondje, Boe, ondje nek nam ivot gori.
Znajte, nisu misli rtve zlobe puke.
Ja vam rekoh svoju i ja perem ruke!

1884.

U SLAVU JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

biskupa bosanskoga i srijemskoga prvaka na polju
hrvatske prosvjete prigodom otvoraja galerije slika
Mironos hladak znat e lovor-lista,
Umijenja genij kad maslinom kropi!
I kud mu sunca sine zraka ista,
Maglovit oblak presuda se topi.
I - svako srce tajnu mo mu uti,
I on je bogom, klanja mu se sve,
Zadahnut strahom sud smrtnika uti,
Toliko jak je genij prosvjete!
A to si ti! koj' jasnim kaza inom,
Da polubotva smrtna raa ena,
i sam da ovjek sa tvojom vrlinom
Jednai sili ljudstva sjedinjena.
A to si ti, koj' krepkom rukom skinu
Sa usna naih i peat i muk
Pa jakom duom onamo nas vinu,
Kud davno drugi dospio je puk!
Boanskim sjajem svetog onog ara,
Po kojem prorok svoga biva stada,
Ti spozna, zato narod taj tumara,
Ti spozna uzrok stoljetnih nam jada.
Nek grmi razlom potresnoga topa,
Nek zvei sablje pobjednice zvek,
Al sve to mine - sve netragom propa,
Tek svijetla vila besmrtna je vijek!
Ti skri krila mranoj onoj mori,
A snagom srca snagu zbrati duha,
Vilinskim djevam rajske dvore stvori,
Ginuim poda ivotnoga kruha.
U zlatu knjigu svijesnog ovjeanstva
Hrvata ime pisao si ti,
Oj, duh je ra okovlju tiranstva,
Sloboda nie tek po prosvjeti!
Jer to da kae puku zaputenom,
Koliko srce bez slobode zebe,
Kad on e tebi usnom ustraenom
Tek vraat vijekom - ne razumijem tebe!
Al Bog bje velik - i on nama poda

Svemogu dar u asak odsudni,

Uz jednog oca grud trpeeg roda
Jednakim arom i ti ogrli!
Slobodi ja u vijek robovat cijeli,
Al znam, da ona prosvjetom se snuje,
I tko svom puku bolju sreu eli,
Zanosit mar tvoj mora on da tuje.
I dok god budu harne prsi bile,
Plamenit dok se pjevo bude poj,
Veliat e te umjetnice vile,
U zvijezde zanos kovati e tvoj!

Sabrana djela II, Zagreb, 1958.

<NAD RASAPOM MOGA GRADA>

LIBERT, GALIT, FRATERNIT! [IV]
Fr. Fol.

to ste krivi, trpljenici moji,

Da vam porod mutna opsja zvijezda,
Da vas udes sa ivotom spoji
Usred onog trnovitog gnijezda,
Gdje vam vijencem nesmiljenog zla
Tek je patnja suena!
to ste krivi, s kakova li grijeha
Kraljevski vam ne oprae robi
Sluz poroda -! i emu li strijeha
Sirotinju vjenu vam ukobi?!
Zato, brao - da vas vijek izjeda
Tua obijest, ludujua last,
Grob sad emu zapovijeda,
Otkud praku nad olujom vlast!
Otkud to - da u sto sam vas muka
Svuda gledo uvijek stradajue,
Gdje se krvlju znojila vam ruka,
Uvijek bijedne, uvijek robujue,
Otkud takva b?

govor
zastupnika
Dr. A. Starevia
izreen
dne 27. V. 84.

Evo - ivo u mozak mi skova

Vaa bijeda neprebrojne jade.
Gledo sam vas oka saalnoga,
Kako kruac sluit vam valjade.
A ondje, Boe, uz samrtnu svijeu,
Da l' moe vedar pirovat se pir?
Aj, ko kad bijedni zaputenik koj'
Svog oca gleda, gdje ga puta dua,
I moje srce prelomljeno slua,
Gdje ti mi gine, zaviaju moj.
Sabrana djela II, Zagreb, 1958.