B I B L I O T E K A I Z A B R A N A D J E L A

JOA HORVAT

Joa Horvat MAAK

POD LJEMOM

Svezak III Copyright JOA

HORVAT, Zagreb, 1985.

MAAK
Priredio IVAN
KRTALI POD LJEMOM
Likovna oprema
BRANKO VUJANOVI

Urednik Prvo izdanje u ovoj biblioteci

ALOJZ MAJETI
IZDAVAKO KNJIARSKA
RADNA ORGANIZACIJA
111 I l (I O S I
ZAGREB 1985
 1

Nekoliko rijei o stvaranju svijeta i o tome kakvo su

iskustvo stekli ljudi ratujui bez prekida osamdeset i osam
milijuna godina. Mogu li snovi naih blinjih biti za nas opas-
ni? ta rade partizanski glumci za vrijeme ofenzive i da li
njima smrdi karabin kao maetu sirce? Poziv partizanu Iliji
Kapari da se preda neprijatelju. Nekoliko rijei o predaji.
Sprema se veliko zlo: neprijatelj prelazi u napad, a nitko ne
daje znak za povlaenje! Kapara poelio bilo kakav lonac na
glavi kad ve nema ljema. Partizanski maak kree na juri,
milosti nema, rat je rat...!

Kada je praotac svega to postoji stvarao ovaj arobni

svijet, najprije stvori sve to je bilo potrebno za rat: gro -
bare, bodljikavu icu, sanitet, pijune, bacae plamena...
Da mu ipak ne bi to izmaklo, naredi podreenima da sastave
pregledan popis imena, pojmova i svari koje je dotad izmi-
slio u tu svrhu. Po nareenju sastavie dakle spisak i kako- -
tako abecednim redom unijee sve. Stvaralac uzme i proita:
Avet, armija, artiljerija, avijacija barut, bomba, baju
neta, budala car, cicija, cijev, cokula dim, dobo, domo
vina, dumdum eksplozija, energija, epidemija, evidencija
fanfara, forverc, fric, fronta granata, glupost, gadost,
glad hrabrost, hitac, haubica, hulja idiot, izrod, izdajica,
invalid juri, jauk, jaram, jarak kurir, kartea, kundak,
kurva lopov, lopata, lubanja, lijes mitraljez, mrtvac,
mina, mraz naboj, napad, naprijed, nazad olovo, oklop,
opkop, otrov povlaenje, pogreb, primirje, proljev ra-
keta, radar, rakija, rov utati, suze, strijeljati, smijeh
eprtlja, majser, rapnela, ljem torpedo, tifus, triper, top
ukrasti, umor, ubiti, u vjeala, vojska, vino, vol
zasjeda, zatvor, zatvara, znoj alost, rtva, urba, ulj ... krili su mnoge spoznaje, meu kojima je svakako najduboko-
Proitavi, veliki mudrac primijeti odmah da tu jo mnogo
toga nedostaje, da jo mnogo toga mora smisliti, predvidjeti i
stvoriti kako bi rat mogao biti ba ono to treba da bude:
veseli pokolj drobina na tanku, sklizavu ledu. I ne sa mo to.
Opazi da napose nedostaju ona dva znaajna pojma koja e
biti neto kao rumarin svatovima, sol i biber zainu,
vatromet svakoj bici i kreevu: junak i kukavica. Doista, kako
je samo mogao na njih zaboraviti! Uvrsti ih odmah abeced-
nim redom i bude mu neobino drago kad primijeti da ove
dvije rijei junak i kukavica s obzirom na svoja poetna
slova, dolaze u popisu neposredno jedna za drugom. To
bolje ree stvoritelj kad su ve na popisu tako blizu,
neka budu i u ivotu.
Izmislivi, dakle, i nadopunivi ono to je promaklo, jo
jednom pregleda spisak i bi zadovoljan. Zatim stvori ljude.
I kako su imali sve to im je trebalo, ponu odmah ratovati.
Povoda je uvijek bilo napretek: zbog kamena, zbog toljage,
zbog udobne spilje, zbog rijeka i ribnjaka, zbog kuna, lija
i lisica, zbog ena, zbog zlata, zbog mea, zbog nasljea,
zbog pravde, zbog nepravde, zbog jedinog istinskog i spasa-
vajueg boga, zbog deset istinskih, spasavajuih djevica i
svetaca, zbog ideja, principa, lai, zbog prenapuenosti, pre-
zasienosti, zbog zlatnih lavova, zbog bijelih slonova, zbog
elavosti, gluposti, senilnosti, zbog provjeravanja najnovijih
naunih dostignua, zbog igre, ale, smijeha zbog bilo e-
ga. Jer, kao to nas historija ui, rat je jedina voda u kojoj
ovjek sigurno pliva, jedino stanje za koje se moe rei da je
prirodno i razumljivo. Kojekakva primirja i mirnodopski
pamfleti bili su oduvijek sporadinog znaenja, neto veoma
kratkotrajno i omeeno. Sve to je do danas reeno ili na -
pisano o miru nije nita drugo no igra rijei netalentiranih
pjesnika, brbljanje nedouenih filozofa i blebetanje propalih
politiara. Luk i voda, vjetar i smee. Od postanka svijeta do
danas nije bilo jednog jedinog dana, a da negdje na ovoj na -
oj zemljici nije nekome u ime neega padala glava! Ratu-
jui tako bez prestanka osam milijuna godina, osam ili osam -
deset i osam milijuna godina, ljudi su stekli prilino vjetine
u tom bogougodnom poslu i skupili dragocjena iskustva. Ot-
umnija: Rat je rat...! Jednostavno ali genijalno. Rat je
rat...! Neiscrpivu mudrost kriju u sebi te tri arobne rijei
i treba samo znati upotrijebiti i crpsti skrivena bogatstva to
u njima lee.
Partizanski maak Ilija Kapara, desetar prve desetine
prvog voda prve ete prvog bataljona Prve kalnike udarne
brigade, dvadeset i etiri mjeseca sauvao je svoju kou, za-
hvaljujui upravo tome to je veoma esto govorio sebi i dru -
gima: Ljudi, rat je rat...! Kao tajanstvena, uvijek po -
kretna magnetska igla, njemu su te rijei kazivale jedino mo-
gue pravce uzmicanja kad je trebalo uzmaci ili pobjei. Ot-
krivale su mu najduhovitije varke i smicalice kad je trebalo
prevariti neprijatelja, zaskoiti ga i slomiti mu vrat. Pruale
su mu utjehu u asovima klonua i gorine, nadahnjivale ga
za najraznovrsnije podvige kad je trebalo spasiti glavu i odr-
ati se na ivotu. Iz te osnovne misli rat je rat... Ilija
Kapara ubrzo je izveo dva neobino vana zakljuka: prvo,
ratovati moe samo ivi ovjek, dakle, uvaj glavu! i drugo,
ako se u toku borbe eli osloboditi neprijatelja, najbolje je
ustrijeliti ga! Koga ustrijeli ti, taj nee ustrijeliti tebe! I
toga se svojski drao. Imao je dobru puku, precizni vojniki
karabin, mirnu ruku i brzu nogu. Gdje bi mu se god pruila
zgoda, ubijao bi neprijatelja ili bi pobjegao. To je radio od
asa kad mu je prvi neprijateljski metak zasitao nad glavom,
to radi i sada. Eto, lei i puca. Od ranog jutra u sastavu 32.
partizanske divizije krpa se s neprijateljem, puni i prazni pu-
ku, nadzire svoju desetinu, vitla i izaziva smrt. Dan je sunan,
na nebu rijetki oblaci, a on lei u vinogradu izmeu redova
nedozrela groa, iza debele naslage zemlje, svjee iskopanog
zaklona, oslukuje kako se bitka razgara na cijeloj duini
fronta i preko cijevi svoga karabina promatra poloaje nepri-
jatelja. Prije sedam dana napustio je osloboeno podruje
Kalnika pa sad zajedno s divizijom prodire u Hrvatsko za-
gorje. Nema ba nikakvih iluzija o svemu to njega, brigadu
i diviziju eka na tom putu. Bit e mrtvih i ranjenih, bit e
izgubljenih i nestalih, bit e povuci-potegni. . . ali ta moe?
Gdje se cijepa, bude i trijea, gdje se puca, bude mrtvaca.
Trrrrrrr...!
Njemu za leima, na oblinjoj klijeti ustaki rafal pro-
ara zidove. Neka, neka... samo vi pucajte! Troite muni-
ciju, ali pripazite, momci, jo ete trebati metaka. Oho! I te
koliko! Juer su vas spasili tenkovi i borna kola, ali e da-
nas biti drugaiji krkljanac. Hoe! Poslali smo vam u poza-
dinu cijeli jedan bataljon da vas tek malo opkoli, da vam
zae za lea, a onda emo... na sitno! Malo sprijeda, malo
straga, joj, majku vam razbojniku, platit ete vi meni jue-
ranji strah! Izdignuo se malo, provirio iz zaklona svoj du-
gi, krivi nos, ne bi li negdje opazio kolonu treeg bataljona
Kalnike brigade koji je jo prije cijelog sata krenuo na obu-
hvatni mar. Nita! Nigdje im traga. Ali kao da je cijela
neprijateljska linija opazila Kaparu, opazila ga i kao da ju
je zaprepastio njegov dugi, krivi nos. Sve zamre. Nitko vie
ne okine ni metka. Borba utihne, ugasi se iznenada na cije -
loj duini fronta kao pas koji laje na mjesec; laje laje pa se
umori, uvue jezik i naas zatvori gubicu, ali svi znaju, zala-
jat e opet jer je pas, zalajat e opet jer je pas koji laje na
mjesec, a mjesec je jo uvijek na nebu i nije pobjegao!
Ma gdje bio i ma ta se zbivalo oko njega u hodu, u
bitki, u drijemeu, na juriu Kapara je morao s nekim
razgovarati i izmjenjivati misli. Kad drugog nije bilo, naj-
ee sam sa sobom, ponekad s bogom, s mjesecom, s drv-
ljem, s liem, sa svojom pukom, s opasaem, s cokulom ...
Nain njegova miljenja odvijao se u dijalogu bilo s kime i
bilo o emu. Tako i sada. Zbunila ga je tiina, uznemirilo ga
to to je neprijatelj prekinuo vatru. Zatreperio je oima,
snudio se; Hmmm... ta je sad to? Zato su zautjeli?
Da moda nisu otkrili na trei bataljon? Sad bi nekako bilo
vrijeme da im se nae za leima. A moda i ne vide bataljon,
moda su se jednostavno umorili psi. Skoro e podne. Oni
e od Pavelia dobiti krumpir i grah, a tebi su, Kapara, no -
as tvoji vlastiti drugovi ukrali uturicu i ono malo rakije
to si uvao za crne dane. Jest, banda e sada primiti obroke
i zato su valjda zautjeli, a gdje je naa intendantura, oca
joj njezina! Neprijatelj krumpir i grah, a ti, Kapara, grizi
svoj vlastiti jezik. ta mogu ... Ali neka! Neka se banda okri-
jepi, pothrani i ojaa, bit e veselije, bolje emo se krpati.
Kakvo je to zadovoljstvo tui se sa slabim neprijateljem?
Besmislica! Neka se krijepe, neka deru ... A moda je njima
ponestalo metaka pa su zato zautjeli. Njima? Da, njima! Kao
da se njima ne mogu isprazniti redenici i torbice s munici -
jom. No, to bi bila lijepa pripovijest! Kuhari dopremili grah
i riu, a vojska bez metaka! Eh, da mi je to doekati samo
jednom! Ako im treba metaka, ja u im dati. Neka mole. Sa -
mo jedan od njih neka pomoli gubicu, odmah u mu poslati
zrno. Evo me, spreman sam ...!
vrsto je stegnuo karabin i napregnuo vid, ali neprijatelj
nije molio Kaparu, nije mu trebalo metaka. Pritajio se, uu-
tio. Znao je zato je to uinio. Nije se umorio, nije ekao
grah, nije se bojao opkoljavanja. ekao je...
Tiina. S vinograda, tu gdje je leao, Kapara je mogao
okom opasati cijeli kraj. I uinio je to, ali nije vidio ni i -
tom pokrita polja, ni redove skoro dozrela kukuruza, ni zla-
tom optoene vinograde. Nita. Gledao je kako u dnu uvale,
; u vrbiku vijuga potok, vidio je bezbroj arolikih breuljaka
kako se talasaju u blagim preljevima, ali ba nikako nije
osjetio ljepotu ovoga kraja koji je sunce u ovaj podnevni sat
natapalo preobiljem topline i sjaja. Crkvice na brijegu, za-
selci, umarci, klijeti, gorice. Zagorje... Zagorje na pragu
jeseni. Kakav divan pejza! Igra oblika, arolija boja... Ka -
kva arolija, kakav pejza glupost! Zna Kapara, u ratu ne-
ma ni pejzaa ni arolija boja. U ratu postoje samo brisan
prostor, mrtvi uglovi, pogodan ili nepogodan teren za preba-
civanje i to je sve. Crkvice na brijegu ...? Da, to je lijepo,
a je li na tornju neprijateljski teki mitraljez? To je vanije,
mnogo, mnogo vanije. Gleda Kapara potok kako vijuga vr-
bikom i razmilja kad bi ovoga asa dola komanda za
juri, kamo bi iskoio i u kojem bi se pravcu najlake pre -
bacivao. Jer sada, dok nema pucnjave, sad treba osmotriti
svaki grm, svaki jarak, rupagu, svako drvo, sve ono to u
danom trenutku moe zatititi tijelo i pomoi da se to ne-
primjetnije prie neprijatelju ili pobjegne od njega. Zna to
Kapara, stari je on maak!
 Izmeu vinograda i klijeti polako se prebaci k njemu
ogromna ljudina, pukomitraljezac Veriga Martin. Poloi
svoje oruje, odmjeri odstojanje do neprijatelja, poravna ni-
an, zavali se i protegne kao hrastov trupac. ta je sad
taj doao? Da me pita zato oni ondje prijeko ute? Ili
moda on nema metaka pa je doao da mu ih posudim? Ne
dam! Da me na koljenima moli, ne dam! Da mi komandir
naredi ta komandir da mi naredi komandant divizije i
veli: Kapara, daj pukomitraljescu svoje desetine Verigi
Martinu, daj mu deset metaka, ja bih njemu odgovorio
ne dam! Novaca i ena nikada dosta na svijetu; u ratu, u
partizanskom ratu, nikad dosta metaka! . . . A moda Martin
ne treba metaka. Tko zna... Zato se onda dovukao?
Ti, Martine, misli da je u ovome vinogradu ve do
zrelo groe?
Ne mislim.
Jo je kiselo, ja sam ga kuao. . . Ili si doao da mi
kae tko mi je jutros ukrao uturicu?
Ne, nisam.
to onda trai, zato si doao? Mijenja poloaj? lopatom pokazuje jamu. Bio si neumoljiv. Straan! Uao sam
Ne, doao sam poginuti mirno saopi pukomitra-
ljezac.
Poginuti?! grone Ilija. Ovamo si doao poginuti?
Da, tu. Ba tu.
Pored mene?
Pored tebe, da. . . Nema mi spasa. Osjeam da u po
ginuti u ovoj borbi, otegnut u papke ve za koji as.
Ilija Kapara nije volio smrt. Sve, samo to ne! Nije volio
ak ni to da netko u njegovoj prisutnosti govori o njoj.
Zato upita smrknuto:
Otkud zna da e poginuti?
Martin najprije provjeri je li arer dobro usaen u oru -
je, zatim zabaci kapu na potiljak da se zatiti od sunca koje
je nemilice prilo. Odgovori uvjerljivo:
Znam... Kad god sam sanjao tvoj lik, kad god sam
u snu vidio ovaj tvoj odurni, iljasti, krivi nos, uvijek sam
krvlju platio taj san. Dva puta sam bio ranjen i tri puta za
malo nisam iv dospio u ruke neprijatelju, i sve to zbog
tvoga nosa.
10
Kapara se brecne:
Pa ta hoe, da ga odsijeem?
Martin ne odgovori ve u miru nastavi misao:
To to sam noas snivao mnogo je gore od svega. Sni
vao sam da vozim kamion, onaj svoj stari kamion kojim sam
prije rata prevozio ciglu ...
Zato si ofer da sanja o kamionu. Ja snivam o umi,
o samaru, o konjiu ... svako sniva o svome.
ekaj prekine ga Martin ekaj da uje! U ka
mionu, u kabini, bili smo nas dvojica sami. Najednom, evo
nas na groblju.
Na kakvom groblju? Gdje?
ta ja znam gdje? Groblje kao groblje travom obra
sli zaputeni humci, stari istrunuli krievi, od kie isprani
papirnati vijenci i rue ... Groblje kao groblje. Bili smo sami,
kamiona vie nigdje. Ti si stajao nad svjee iskopanom ja
mom, ruku si stavio na drak lopate i veli mi ui! A ja
stojim pored tebe gol golcat kao od majke roen i molim te
da me ne tjera u grob. Ui! zapovijeda mi strogo i
u jamu, i ti si me poeo zatrpavati. Uas! Probudio sam se u
samrtnim mukama, mokar od znoja. Odmah sam otiao vod
niku i komandiru i rekao im da u danas poginuti. Sad sam
doao da to kaem i tebi. Ne samo to znam da u poginuti
nego znam i kako u poginuti. Past e bomba ravno pred
mene, past e ini pred nos, iskopat e duboku jamu i odmah
me u njoj sahraniti da se obistini onaj prokleti noanji san.
Dugo je Kapara utio i razmiljao. Nije bio siguran
lae li Martin ili govori istinu o svom snu. Jer Martinu prili i
i jedno i drugo. Koliko je puta izveo Kapari kojekakvih
psina i zato je Kapara u nedoumici i na oprezu. Ako je taj
san istinit? Da boga nema, to zna cijela brigada, ali ima li san
neko znaenje, krije li se u njemu makar djeli istine, tko to
zna? I razmiljajui tako o tome. Kapara upita oprezno:
I sad si doao ovamo da pogine pored mene? Hoe
li da poginemo obojica?
Da, ba to hou. Ako mi je ve sueno da poginem,
zato da poginem sam? Zar nije bolje da poginemo zajedno?
Zajedno smo se borili, zajedno emo poginuti, zajedno emo
11
i
letjeti u nebo i usput raspraviti tko je kriv za nau smrt
ti ili ja?
Kako bih ja mogao biti kriv?! razbjesni se Kapara.
ta ja imam s tvojim snima i sa svim tim? Idi do
vraga,
zna!
Martin samo slegnu ramenima i ree toboe bespomono:
ta ja tu mogu ... tvoj nos!
S neprijateljskog poloaja sunu uvis tri bijele i tri crve-
ne rakete, proaraju nebo i padnu u pravcu partizana, osta -
vivi za sobom jedva primjetljiv dim. Kapara uznemireno
podigne glavu, ne mnogo iznad zaklona, tek toliko da vidi
streljaki lanac. Lijevo i desno u usjeklini puta, koji je viju -
gao meu klijetima i vinogradima, leali su borci njegove
desetine: Kapsula, Vodenjak, Tamburica, ak, Stevica, Koi-
ja, Repica... Dr'te se, momci! Poinje! dovikne im
Kapara, pa zatim i on stegne puku i vrsto se priljubi uza
zaklon, ta bi to sada trebalo poeti, Kapara nije znao. Pa
ipak, one rakete nisu ispaljene uzalud, one zacijelo kriju neku
poruku. Kakvu poruku, kome? Tiina potraj a jo neko vri-
jeme, a tada se u daljini zauje jednolian bumbarov let. . .
Avioni! Dakle, to su ustae raketama oznaavale svojim pi-
lotima pravac partizanskih poloaja! Kapara zaokrui okom,
pomiluje pogledom vinograde, crkvice, klijeti, kao da je elio
upiti i to due zadrati sliku ovoga kraja, sad kad e morati
zarinuti glavu dublje u zemlju i zatvoriti oi. Sve se blie
ulo zvrndanje motora i bombardiranje otpone. Tutnjava!
Po grmljavini eksplozija koje su se sve vie primicale znali
su da e uskoro doi i na njih red. Kapara uvue glavu, ukoi
miie, stisne se kao mi. ljem! Eh, da mu je barem ljem!
Bilo kakav lonac na glavi sad bi mu dobro doao da ga za-
titi od krhotina kamenja i elika. Ako ostane iv, nabavit e
negdje ljem, skinut e ga prvom ustai i pokriti glavu...
Visoko nad njima kruili su avioni. Promatrali su kako ispa-
daju bombe, kako se polako okreu u padu, izravnavaju, sve
sigurnije jure prema svom cilju, fijuu sve bjenje. Izginut
emo ree Kapara ti, pasji sine, imao si pravo. Izginut
emo obojica, zajedno!
Prva bomba udari desetak metara od njih, eksplodira, i
tua kamenja i tvrdih gruda zagorske ilovae zaspe im
lea.
12
Kapara jo jednom zavapi za ljemom i istog asa pomisli
da mu je kraj. Opazi bombu kako pada ravno na njih! Tono,
nepogreivo, uasno! Bomba je dolazila sve blie, bjesomuno
fukala i parala zrak. Obojica zarinu glavu i nosovima zaoru
tvrdu seljaku zemlju. P ...! Evo je, tu je! Kao debela
elina krmaa, bomba udari pred njih, padne i pritaji
se! Izbezumljeni, izvalie oi jedan na drugoga: Tempirana?
Da bjee, da ostanu, da umru od straha, ta da rade? Znali
su, sad e eksplozija zatresti sve, i kao na Sudnjem danu
otvorit e zemljinu utrobu, izbaciti kosture, a kad se sve sle-
gne, negdje u onom blatu i praim nestat e tuni ostaci osta-
taka dvojice slavnih partizanskih boraca, desetara Ilije Ka-
pare i pukomitraljesca Verige Martina.
Ali ne dogodi se nita! Nita! Ba nita!!! um motora
izgubi se u daljini, a s njime i eksplozije bomba koje su sada
padale po krajnjim poloajima divizije, negdje tamo po bri -
gadi Braa Radi, koja se protegla daleko na desnom krilu.
Martin polako digne glavu i okrene Kapari svoje prestrav-
ljeno lice:
Kapara, tako ti zvijezde, jesmo li mi ivi ili mrtvi?
Odgovorio je blijed, bljei od papirnatog vijenca na
groblju:
ivi smo. . . ali ako se ovog asa ne udalji, bit e
zlo. Ustrijelit u te kao psa, uje li?!
Pukomitriljezac nije dospio odgovoriti. Iza breuljka
opet se neujno prikrao i pojavio neprijateljski avion, jedan
od onih bombardera koji su maloprije sijali smrt. Sad je
letio nisko, gotovo nad glavama boraca, otkrivao partizanima
svoj ukastozeleni trbuh, nakrivijivao se as amo, as
tamo i bacao letke! Hiljade bijelih luckastih papiria
veselo je lepralo nad Zagorjem, lelujalo se, pretjecalo jedan
drugoga, izvodilo u zraku ludorije kao da se dogovaraju koji
e kamo pasti, koji e koga obradovati. Jedan od njih spusti
se polako, gotovo potajno u vinograd, meu lozu, pred
zaklon, nadohvat ruke naih heroja. Ni Kapara ni Martin ne
posegnu za njim. Mislili su bez prekida na onu bombu koja
je tu pred njima udarila u zemlju i ta sad? Ne micati
se, samo se ne micati!
A ako ona ipak eksplodira? upita Martin.
13
 Odlazi dok si iv! Odlazi, jer tako mi. . . ustrijelit u
te, bjei!
Njegovo surovo, suncem opaljeno lice zadrhti u gru,
posta plavkastosivo. Martin ga pogleda uznemireno, ne vjeru-
jui svojim oima. Ne, tako izbezumljenog jo nije vidio svog
desetara. Da ga umiri, ree mu blago: Kapara, jesmo li
drugovi? Ta zar ti ne zna za alu?
Odgovorio je mitraljeskim rafalom:
Kad je rije o ivotu, ne znam!
Lud je, potpunoma je lud! pomisli Martin, digne se
i sluei se zaklonima odulja se na svoje prijanje mjesto
gdje ga je ve dugo i zabrinuto ekao Koija, njegov pomo
nik. Kapara ga isprati palucavim pogledom, jo uvijek pun
srdbe i nemira. Lopua, hrak oferski! Vidi ti leinara!
Umalo te nije smrt namamio na mene! Ali neka... odsad u
i ja malo bolje pripaziti na te snove. Nisu to ipak tako ne
dune pojave. Ne vjerujem vie ni njima. Nikome. ovjek
mora danas biti sam sebi i komandant i komesar. Prepusti
li brigu drugima ode glava! Jest, kao da ih imam tri!
Lupe! I sad mu vjeruj da li je ono sanjao ili je sve to izmi
slio da se jo jednom naali sa mnom. Kao da je to ala
natovariti nekome na lea avijaciju i bombu od stotinu kila.
Sad je promatrao onaj bijeli papiri koji je tu pred
njima pao, ali je pao tako lopovski i lukavo da je svoje lice,
slova i sadraj okrenuo k zemlji, Kapara je morao posegnuti
za njim ako je htio doznati o emu pie i to mu poruuje.
Razmiljao je: to bi moglo pisati u njemu? Sigurno da se
predamo. Ta stoka drugo i ne zna nego da nas poziva na
predaju. Ovoga ljeta, kad je bila ofenziva na Kalnik, bacili
su isto tako letke po cijelom osloboenom podruje. Pre-
dajte se! vele, a uveer je u selu Pogancu diletantska
grupa organizirala priredbu za vojsku i narod. Neki glumac
itao je letak naglas, svima, a drugi su glumci na pozornici
istodobno odglumili odgovor Paveliu. Da umre od smijeha.
Jest, ti su glumci sigurno kukavice, smrdi im karabin kao
maetu sirce, ali neka. Nasmiju ovjeka, a to mnogo vri -
jedi. I prosvijetle, objasne liniju, jest... ali to to prosvi -
jetle, to nije njihovo. To izmisle komesari, zato su oni tu.
Svejedno, neka ive glumci! Ne znam gdje su sada, jesu li i
14
oni krenuli s nama na ovaj put? Sumnjam. Kad god je ofen-
ziva ili kad divizija, kao sada, krene u to prokleto Zagorje,
glumci ostanu u umi, rasformiraju se, pasu krave oko bol-
nice, dre strau u komandi podruja i tako... Sirotinja!
Neka! Odlanut e njima i nama kad se opet naemo. Da...
a to sad pie tu? Da pogledam? kilji Kapara u onaj
bijeli papiri, zna on da je to neprijateljska promiba, da
pravi i svjestan borac ne bi ni itao ta u njemu pie, ali
Kaparu golica radoznalost, ne moe odoljeti, isprui ruku i
dohvati letak. Debelim masnim slovima pisalo je:
PROPUSNICA!
Partizani, nikada vie neete vidjeti Kalnik, niti Poganac,
svoju malu Moskvu. Iznemogli, bez hrane i streljiva, uzalud
pruate oajniki otpor! Vi ste opkoljeni! Vi ste u elinom
obruu, u zagrljaju smrti! Predajte se! Predajte se odmah,
jer e uskoro poeti konaan i straan juri hrvatskih i nje-
makih oruanih snaga. Ne ginite ludo! S ovom propusni -
com javite se odmah najblioj hrvatskoj ili njemakoj voj -
noj jedinici. Bacite oruje, spaavajte glave! im se predate,
za va ivot jami: Glavni zapovjednik hrvatskih oruanih
snaga, doglavnik i vitez
SLAVKO KVATERNIK!
Kapara zatreperi oima. Gle vraga, rijetka zgoda! I
sastavljeno je dobro, nema ta. Prdonja vitez jami ti za
glavu! Dobro, dobro... razmislit u o tome. Prilika je tu,
nema ta. Da smo opkoljeni, to znam, da sam gladan, to
priznajem, da nemam ba mnogo metaka, i to je istina. Sa -
mo ... da se predam, neto ste mi predaleko, momci, morate
doi blie, mnogo blie! Vi ste meni ve vidjeli tur, prizna-
jem. Trao sam pred vama esto, o, i te kako sam trao, ali
mojih gaa niste vidjeli nijednom! Ne! Partizanskih gaa na-
gledali ste se malo, veoma malo, a mi smo itave bojne vaih
otpremali u gaama poglavniku i doglavniku! Zato ja bih
se jo i predao da imam kome, ali vama ne! A hoemo li
doi na Kalnik, hoemo li se vratiti u Poganac, to emo jo
vidjeti!
15
 Kao da je cijela neprijateljska linija ekala da ba de -
setar Ilija Kapara dokraja proita letak i da vidi hoe li se
predati ili nee. I kad Kapara smota papir i turne ga u dep,
tog istog asa otpone borba. Razoarano i uvrijeeno zagrme
neprijateljski teki mitraljezi, srdito i otro tresnu bacai.
Kao pobjesnjele ivotinje rzali su neprijateljski arci, zo-
bali redenike i bljuvali smrt. Jedno tane udari u lozu pored
Kapare, prekine trs i psikne prijetei. Tog asa primijeti
Vodenjaka kako se uzvrpoljio i lopaticom ispred sebe zgre
zemlju i pojaava zaklon. Dovikne mu srdito: Hej ..
bolje bi ti bilo da se pokrije onim svojim klopavim uima
nego da sada vrti guzicom! Ubit e te, miruj! Kad sam vam
naredio da kopate zaklone, trijebili ste ui. Sad ruje ...?!
Niandija neprijateljskog tekog mitraljeza taloio je rafale,
sputao ih do samih glava kao da eli podiati partizane.
Hoe nas prikovati! dosjeti se Ilija i to ga zabrine. Od
pucnjave i eksplozija grmio je cijeli kraj. Od jedne do druge
strane obzorja grmljela je bitka. Negdje tamo u sredini, iza
tree ili etvrte kose, oko poloaja brigade Mati ja Gubec, izvi-
jao se u nebo visoki i tuni pramen plavkastog dima. Talas
neprijateljske avijacije ponovno je dolazio i prasak tekih
eksplozija potresa tlo. Sprema se zlo, sprema se veliko zlo!
Kapara stavi pored sebe desetak metaka koji su mu jo pre-
ostali, neka budu tu, pored njega, neka mu se nau pri ruci
u odsudnom asu, jer ova bubnjarska vatra nikako ne sluti
na dobro! Biti na oprezu, paziti, irom otvoriti oi! I tek
to je opet malo provirio iznad zaklona, na suprotnoj kosi
opazi crnu mrlju. Bre je stavi na nian i okine. Bjee!
Sigurno bjee! Doao im za lea Joviin bataljon, sad bjee!
Ali nee! Dok je Kapare i Kalnike brigade, pobjei nee!
Jo jednom preko niana potrai cilj... no prst mu ne
pritisnu obara. Smrknu se. ta je ono?! Na cijeloj duini
neprijateljskog fronta izrone crne mrlje i poput mravi polako
krenu naprijed! Negdje u grudima osjeti teinu i neprimjetno
zaustavi dah. Idu...! Po onom ravnomjerno razvijenom stre-
ljakom lancu, po upornom, sistematskom prebacivanju, po
onoj mirnoi kako su podilazili Kapara shvati da to nije ni-
kakav bijeg i da im nikakav Jovica ni trei bataljon nije za
leima. Oni nastupaju, eto, to je sve! Idu! Prelaze u napad!
16
Valjda je to onaj strani juri o kome su pisali u letku. E,
moj Kapara, kako nisi kornjaa i nema na leima oklop,
sad se spremi! Moda bi najbolje bilo uzmaknuti, povui
se dok jo nisu tu, dok se ne ganjamo oko ovih klijeti i ne
hvatamo jedan drugoga za opasa! I okrenuo je glavu da vidi
to radi komandir njegove ete, Siraa Lazo, moda mu ve
daje znak za povlaenje! Ali da! Eno ga lei u zaklonu i zoblje
groe! Zoblje groe, kruh mu njegov, zar ne vidi to se
zbiva? Sad je i on podignuo glavu, sad i on promatra nepri-
jatelja, promatra ga i dalje zoblje groe. Lijepo! I ne
samo to; na cijeloj duini bataljona u ijem je sastavu bila
desetina Ilije Kapare, ba tu gdje se neprijatelj najvie pri -
makao, ba tu kamo je usmjerio svoj prvi udar, odjednom
utihnu puke. Priljubljeni uz oruje borci su promatrali ne -
prijatelja i na vrhu muica gnijezdili smrt. I dok je svud oko
Kapare vapila tiina, neprijatelj je nadolazio sve blie i Ka-
para je ve s lakoom mogao razabrati nacerena lica ustaa.
Munina u elucu, gorina u grlu. Strah! Da, to je strah,
vjerni pratilac slave, oajan, podmukli strah! Pozna ga Ka -
para dobro, u tekim je asovima uvijek pored njega, uvijek
se bori s njime. Sad treba smoi snage i ostati. Prisiliti sam
sebe, izdrati! A onda, kao po komandi, zagrme partizanska
teka oruja, kao gusta plamena tua spuste se rafali parti-
zanskih mitraljeza i sve odjednom zakuha i zakipi, zadimi
kao sumporna kaa u vrajem kotlu. Kapara shvati da uzma -
ka nema, ali zaudo ni straha vie nema. Nestao je, ishlapio
je u onoj paklenskoj vatri i Kapara ponovno smiri ruke i
zagospodadi okom. Kao da se nebo otvorilo u ljetnoj oluji,
sve zadrhti, pobjesni, a kad u blizini grunu i prsnu prve rune
bombe, kad psovke i vika isprepletu rafale, Kapara opazi svog
komandira, ljutu guju Sirau Lazu, kako je, onako nizak,
povinut kao sablja, iskoio iz zaklona, podigao pitolj i vik-
nuo svojim piskutljivim glasom: Juri, drugovi...! Is -
pred svoga zaklona, u neposrednoj blizini Kapara primijeti
crnu prikazu i dva reda rijetkih, otrih zuba ispod maslina-
stosivog ustakog ljema. ljem! Tebe i traim! pomisli
Ilija i sastavi nian. Kako metak grunu, tako ljem zastane,
zanjie se i polako se spusti k zemlji. Kapara pojuri u susret
neprijatelju, stranih, izbezumljenih oiju ...
2 Horvat: Maak pod ljemom 17

Juri je proao, nita se naroito nije dogodilo. Kapara
dobiva zadatak da pronae izgubljeni bataljon. ta radi eta
za vezu i je li partizanski bataljon tene koje netko moe
baciti u vodu da ui plivati? Moe li se bez sviraca ii u sva-
tove i bez znakova raspoznavanja uspostavljati veza? Kapara
doznaje da je Joviin bataljon otiao na sve etiri strane svi-
jeta. Ima li svijet i petu stranu? Klijet bez vina crkva bez
popa! Kapara se zakleo da do kraja rata ne skida ljem s
glave.
Jedna se eta izvukla iz jarka, druga iz vinograda, trea iz
umarka, netko odovuda, netko odonuda, i brigada se ne -
kako skupila, sredila, svrstala u kolonu, otresla sa sebe pra-
inu juria, i kao uvijek kad nije znala ta bi krenula je
naprijed. Ne sva. Trei bataljon, koji je prije dva sata kre -
nuo da opkoli neprijatelja, nije se vratio. Brigada je izmije-
nila poloaj, a bataljon, tko zna gdje je? Valjda netko zna to
je s njime. Onaj koji ga je poslao valjda zna. Valjda... Uosta-
lom, neka se snalazi kako umije i zna. Nije malo dijete, nema
gdje zalutati. Negdje e naletjeti ili na partizane ili na faiste,
pa e odmah znati gdje je. Puno je Zagorje erkeza, ustaa,
domobrana, Nijemaca, peteesovaca, jurinih bojna, gestapo-
vaca, koturaa, alpinista, legionara, crnih divizija, zelenih, u-
tih, plavih... Neki se povlae iz Grke i Bugarske, neki se
probijaju prema Maarskoj u susret Crvenoj armiji, neki se
na ovom zagorskom prostoru svakodnevno kovitlaju s parti-
zanskim jedinicama, neki su tek samo na prolazu, no bilo ka-
ko bilo, skupilo se vojske kojekakve, skupilo se sa svih strana
u ovo siromano Zagorje, pa sad sve vri i kipi kao mot u
bavi i trop u kaci. Da bude veselije, nagrnula ovamo i cijela
partizanska divizija, povukla za sobom odrede i pratee ete,
pa u tom krkljancu emu voditi brigu o jednom izgubljenom
bataljonu. Snai e se, nije padobranac, nee propasti.
Negdje na desnom krilu ula se jednomjerna pucnjava.
Tamo su borci brigade Braa Radi jo uvijek vodili bitku.
Bilo je to suvie daleko da zabrine Kaparu. Neka se krpa-
re kako znaju. Ni nama maloprije nije nitko pomogao, a uma-
18
lo nisam izgubio glavu. Tucite se, ta vam ja mogu! Iznad
brigade preleti jato voraka. Podne. U oblinjem selu zvonja-
va. Zagorje pod suncem, crkvice, bajte, klijeti uzdiu u omari,
trepere u ezi i omaglici. Oranice, vinogradi, vrbici... sve je
nepomino, tiho, sve je na svom mjestu kao da se nita nije
dogodilo. A zar se to dogodilo? Da...? etrdesetak mrtvih
ostalo je tamo meu klijetima i vinogradima i to je sve.
Ustaki i partizanski streljaki lanac proeljao je jedan
drugoga, pa zar je to neki naroiti dogaaj? Onako u prolazu
zgrabio je i zadavio tko je koga stigao i produio svaki na
svoju stranu. Ranjene i mrtve pokupio je sanitet, neto na,
neto ustaki. Kapara je zaradio ljem, i idemo dalje. Podne
je, zvone zvona, sunce sja, lete vorci, rat je rat...!
Brigada je iznenada izbila na prugu u blizini neke stani-
ce. Kud god je Kapara mogao okom dosei, nasip je bio raz-
rovan, pragovi izvrnuti, tranice pokidane, skretnice minira-
ne. Cijela je pruga leala nepomino kao pretuena, krepana
zmija, baena pored staze, povaljena, okrenuta na lea. Cr-
kotina. eljeznika stanica spaljena, goli aavi zidovi, sruen
krov. ak ni vrabaca nigdje u blizini! Kapara sa zadovolj -
stvom pomisli: Ovuda je sigurno rovala noas Gupeva
brigada. Kud narodna vojska proe...! Dobro su to uradili
momci. Poten posao. Struno! Baci jo jedan pogled na
ruevine i poali to noas i on nije bio tu.
Brigada je ila sve dalje. Izbila je na neki put i uskoro
Kapara na raskru opazi putokaz. Odvoji se od kolone da
vidi ta pie. Zagreb 48 km. Lijepa drava! Moj Paveliu,
neto smo ti suzili granice. Vie kilometara imam ja do svog
Poganca negoli do tebe i Zagreba. uvaj se...! Tog asa
sjeti se prie o narodnom heroju Nikoli Demonji. Kad je
naputao Slavoniju u jesen etrdeset i druge, pitali ga selja-
ci: Kamo ide, Demonja? Odgovorio je: Idem na
Kalnik. Idem u Zagorje da pravim sprdainu iz Pavelieve
drave! I jest sprdaina, pomisli Kapara i pouri za kolo-
nom, ne propustivi da upozori i sebe: uvaj se, Kapara,
blizu si pei, moglo bi biti vrue. Da je slutio ta e mu jo
donijeti dananji dan, nadodao bi: Bit e ti veoma vrue,
Kapara, veoma vrue ...!
19
 Pri ega, brigada se utapa u znoju. Vue se lijeno s noge
na nogu, u koloni po jedan protegla se u beskraj. Borci pro-
matraju nebo, paze na avione, oslukuju daleku paljbu i
kreu bez rijei. Znadu li kamo? Kakvi bi to partizani bili
kad ne bi znali. Ili naprijed ili natrag, desno ili lijevo, oni
uvijek idu u susret neprijatelju a kamo bi ili i ta bi
drugo radili? U jutronjoj bitki dobro su prorijedili ustaki
lanac pa su sada nekako smireni i zadovoljni kao da su
sljedovali pune torbice masne zagorske gibanice. Kad bi jo
negdje u hladovini zastali da se odmore i u miru pojeli ruak,
alaj bi to bio dan, kao stvoren za jo jednu bitku.
Neto se od tih elja uskoro ispunilo. U umarcima iznad
vijugave trase poruene pruge padne komanda: Stoj!
i brigada se zaustavi.
Ukopaj se! naredi svojoj eti komandir Siraa Lazo.
Ukopaj se! naredi svome vodu vodnik Valent Golob.
Ukopaj se! naredi svojim momcima desetar Ilija
Kapara, a sam potrai zaklon i zavali se u hladovinu. Otkako
su naelnici tabova i operativci svrili neke oficirske kurso
ve i izuili pravila slube manevarskog rata, ukopavanje voj
nika postalo je zaraza! Rijetko bi se kada partizani sluili tim
zaklonima,, ali kopati su morali, jer rat je rat! Grobara
brigada nema, pa neka svaki sebi iskopa jamu po vlastitoj
mjeri i elji.
Kaparu je uljao ljem. Okretao ga je na sve strane ali
uzalud. Htio ga je svakako zadrati i iskoristiti barem za
vrijeme ove guve, sad u ovoj ofenzivi u Zagorju, kad je avi-
jacija na leima a artiljerija za vratom brigadi od jutra do
sutra. Poslije, kad se vrati na Kalnik, prodat e ga bilo kome
za tri metka, ili e ga pokloniti komandantu Kalnikog pod-
ruja, neka ga on nosi, neka narod vidi tko je vlast... Sad
se mui s tim prokletim ljemom i nikako da ga namjesti.
Da sam ustaa, prilegnuo bi ti uz moju glavu kao koulja uz
debelo meso. Ovako ... ekaj, nai u ja tebi lijeka! I na -
ao ga je. S oblinjih grana johe natrgao je lia, natrpao ga
u ljem, sagnuo se, navukao to limeno udo na glavu, a kad
se uspravio, blaen smijeak razvue mu lice. Vlaga zelenila
prijatno mu je hladila elo, tjeme i zatiljak, a ljem je sada
stajao kao prikovan. Suvie si mudar, Kapara, nee dugo
ivjeti! polaska sam sebi, izvadi cigaretu i slasno povue
dim.
Stazom u susret Kapari dolazio je urnim korakom ko-
mandir ete Siraa Lazo i komandant brigade Blagoj e Ku-
lec. Komandant je bio debeljukast, okrugao, tucan, kao ovan
obrastao runjem. Plav. Valjda od straha da mu u urbi ne
prsne grudni ko, pa da putem ne izgubi koje pluno krilo
ili kost, sav se opleo remenjem koje mu je preko ramena
pridravalo torbice, pitolj, dalekozor, busolu... Gegao se
u hodu kao konjanik kad nakon dueg puta iskoi iz sedla.
Mahao je rukama i soptao uzbueno kao da mitinguje pred
cijelom brigadom. Opazivi Kaparu, vikne mu jo izdaleka:
Stari, spremaj desetinu!
Smrt faizmu, drue komandante!
Kapara, uzmi odmah svoju desetinu i uspostavi vezu
s treini bataljonom!
Kapara zine: S treim bataljonom? Pa gdje je trei
bataljon?
Sluaj me, Kapara ... s poloaja na kome si bio jutros
prije juria morao si vidjeti kolonu treeg bataljona kad se
prebacivala. Morao si je vidjeti!
Kapara je utio. Sluao je komandanta a mislio na po-
paru koja mu se, eto, sprema umjesto ruka.
uj me to te pitam! vikne komandant. Jesi li
vidio kolonu?
Jesam, vidio sam je, drue komandante!
ta onda uti kad te pitam! Pronai komandanta Jo-
vicu, pronai ga kud puklo da puklo! Vidi li onu kosu,
onu iza umarka?? Vidi li one tri klijeti lijevo ... ma lijevo,
izjeo cokule, kud gleda tamo...! Eno vidi, vidi li one tri
klijeti?
Vidim.
Bacit e se iza onih klijeti, odmah iza njih sputa se
jarak, sputa se sve do nekih bara, a onda e vidjeti selo,
pa neki zaselak koji e ti ostati desno; poi jo naprijed, ali
lijevo, tamo gdje smo juer tukli tenkove, negdje tamo opazit
e dvije kose koje se u daljini kao klin spajaju. Na onoj
desnoj, odmah na prvim obroncima, morao bi biti na trei
bataljon.
20 21
,,._ ili
 Pa ta radi tamo, oca mu njegova! izleti Kapari kao
iz topa.
Nije te briga ta radi! Zar nisi vidio poao je da
se baci neprijatelju za lea, ali je neprijatelj krenuo prije
njih, mi smo napustili poloaj i neprijatelj je napustio polo
aj, i sad je neprijateljsko lijevo krilo kao nama za leima,
a mi smo kao za leima neprijateljskom desnom krilu, a na
je trei bataljon ostao svima za leima i svi su njemu za
leima, pa ako ga dohvati neprijatelj, ako ga poduhvati sa svi
ju strana, satrt e ga, izginut e borci, nee ostati ni jedan.
Ti si, Kapara, stari maak, u tebe imam najvie povjerenja.
Eto, sad ima i ljem kakva nema nitko u brigadi, koga u
poslati ako ne tebe! Nekako e se snai, privui, podvui,
nee propasti. Idi, pouri, i im nae Jovicu, kai mu da poznaje, niti priznaje. Uari se, razbukti, sve kipi u njemu,
mi drimo visove iznad poruene pruge i neka pouri, jer se
ve jedna ustaka kolona kree s boka u njegovu pravcu i
zato neka pouri ovamo dok je iv. Jo mu reci da razmilja
mo ne bismo li noas krenuli u napad...
Nemojte vi, drue komandante, nita razmiljati, ne
go se dogovorite u tabu divizije pa pokrenite brigade da
noas izdevetamo bandu, da im nikada ne padne na um
pozvati nas na predaju!
Tako, tako, Kapara, pravo ti ima. Sve e biti kako ti
eli, samo pronai Jovicu i reci mu da je ve odlueno da
njegov bataljon ustaama zapapri ovu no! Ako sluajno
ovdje doe do borbe i ako se sluajno povuemo pa nas tu
ne naete, zborno mjesto za cijelu brigadu bit e veeras selo
Strmec, i tu emo se prikupiti milom ili silom. Jesi li upam
tio Strmec!
Znaci raspoznavanja? dosjeti se Kapara posljednji
as. Ima li znakova raspoznavanja?
Ma kakvi znaci...! Nema nita. Jesi li razumio zada
tak? Ponovi!
Drue komandante, uzet u desetinu, spustit u se do
eljeznike pruge, pa u onda krenuti gore, pa onda dolje,
pa opet gore, pa opet dolje, tako da mi sve jaruge i klijeti
ostanu zdesna, a sva sela i zaselci slijeva. Pretrait u mije
rupe i svraja gnijezda dok ne pronaem Jovicu i trei ba-
22
taljon. Dovest u ih ravno u selo Strmec, jer vama za pola
sata nee ovdje biti ni traga ni glasa!
Komandant irom otvori usta: Izvrsno, Kapara, izvrsno
si shvatio zadatak. Na izvrenje! Nemoj poginuti, stari moj,
nemoj mi kvariti veeru. Pouri!
Kako je na brzinu doao, tako je i otiao, sav crven i
zapuhan. Klatio se stazom, gegao kao patak dvoritem i ne-
stao u zelenilu. Sva je srea bila u tom to je Kapara volio
svog komandanta brigade. Koliko puta gledao je kako taj
nekadanji uitelj, onako okrugao i debeljukast, juri kao
vepar u neprijateljski streljaki stroj. I kad jednom krene,
srui se kao lavina, nema te sile koja bi ga mogla zaustaviti.
as mu je pitolj, as pukomitraljez u ruci. Tada niti koga
dae kao stroj, vie, psuje, juri. A kad borba svri, on se
odjednom preobrazi, utia, splasne naoigled svima, skupi se
nekuda kao postien, ne govori, uti, uvue se sav u sebe,
ak mu i ono remenje olabavi i sklizne s ramena... Eto, ta -
kav je. Ali, ako je Kapara volio svog komandanta, ne manje
je ovaj volio Kaparu. Odmila ga je zvao moj stari maak i
ne bi nikada propustio zgodu da mu ne prui ruku ili dovikne:
iv si, maore ivi! Poznavao je komandant vrlo dobro
sve mane i vrline svog vojnika Ilije Kapare i zato ga je
volio. Pa i sad kad se okrenuo i otiao u tab, znao je vrlo
dobro: ako itko moe pronai bataljon, to jedino moe on,
Kapara.
Oko Ilije ve se okupila desetina spremna za pokret. Ka -
para naas zadri na njima pogled, a zatim ree da im objas -
ni zadatak:
Momci, znate li onu pjesmu... Zginula je pikua s
deveteri mladi, iskal ju je deda stari v zelenoj dubravi...!
Pikua, to je Jovica. Deveteri mladi... to je njegov bataljon.
Iskal ga je deda stari. . . to sam ja. Moete pjevati i. . . tra-
io ga maak stari...! Da... Brico, nemoj se smijati jer e
moda jo danas plakati. Kapsula, ne gledaj u zemlju, bata-
ljon nije igla... Tamburica, dobro napni uesa, ti si muzi-
kalan, pazi na avione. Prvi da ih uje! Vodenjak, nemoj
drijemati putem, jer sad pred nama nema prethodnice ni za
nama zatitnice da nas uva i pazi. Repica, izbei oi i gledaj
23
desno, lijevo. Ili e vidjeti bandu ili nae, ma tko bio, bolje
da mi njega prije opazimo negoli on nas ... Tako. Momci,
jeste li iskopali zaklone? Jeste. U redu. Ostavite ih, dobro e
doi ustaama. Mi smo se juer sluili njihovima, red je da
im danas ostavimo nae. A sad u kolonu po jedan i za
mnom!
A ruak? toboe zaueno upita ak. Kapara ga pred svitanje, zastao u predahu jednog beskonanog mara,
presijee oima i psikne: Tko otvori usta, strijeljat u
ga! ... Ako nas neprijatelj dohvati i rasprdeka, zborno mjesto
bit e ...? Stevica, gdje e biti zborno mjesto? ?
Stevica, djeak-partizan, priljubi ruke uz hlae i odgovori
u stavu mirno: Drue desetaru, zborno e mjesto biti ili
na nebu, ili u selu Strmcu, ve prema tome kamo tko prije
stigne!
Vrlo dobro, Stevica!
Kapara je bio zadovoljan. Nauio je on ve svata svoje
momke, znadu oni kojeta... Osvrne se jo jednom da vidi
je li desetina svrstana, stegne kai kao to je to uvijek radio
kad bi se naao u neprilici, zatim digne ruku i dade znak da
krenu.
Trebalo je ponovno izbiti na prugu. Na rubu umarka,
tu gdje je desetina morala izii za brisan prostor, Kapara
zaustavi svoju malu kolonu i naredi partizanima da se mas-
kiraju. Natrga neto granica, pokri se zelenilom i paljivo
razgleda kraj. Poto sie do stanice, mora krenuti lijevo, u
polukrugu izbiti na vijenac ija se linija lomila, ispresijecana
valovitim ogoljelim breuljcima. Juer su se na tim breulj -
cima vodile krvave borbe, neprijatelj je napadao uz pomo
tenkova, i poloaji su, kao dareljive djevice, prelazili iz ruku
u ruke dok nije pala no i prekinula milovanje. U cik zore
klanje je odmah produeno da obje strane ne bi izgubile ko ju
dragocjenu minutu. Dolazak partizanske divizije u Zagorje
uvijek je nalikovao na svatove, pa, kad je svadba, neka
bude i mesa! I tako, eto, cijeli dan ...
Dok se desetina maskirala, Kapara zovne pukomitra-
ljesca.
ta misli, Martine, hoe li nas doekati? se nae pri ruci i polako se spusti u dolinu. Silazio je paljivo,
Hoe.
Tko? Partizani ili banda?
24
Ne znam. Netko e nas doekati.
U glupom smo poloaju! tuno uzdahne Kapara.
U glupom ... sloi se pukomitraljezac.
Ne, ovaj dan nije Kapari donio nita dobra. Od ranoga
jutra kao da je dugi teretni vlak iskrcavao pred njim koje -
kakva zla i neprijatnosti. Tamo gdje je prolu no, zapravo
u nekom selu tko e ikada znati kojem dok je zadrije-
mao uz cestu, netko mu je s opasaa skinuo uturicu s raki -
jom koju je danima briljivo uvao i nosio kao najvredniju
zalihu za teke ae to jo stoje pred njim. Onda zamalo
da ga nije ubio konj, partizanski konj! Dok je u tekomitra-
1 jekom odjeljenju traio uturicu, iznenada i bez ikakva vid-
ljiva razloga ritnuo se neki rudnjak i ivot Kapare ovisio je
iskljuivo o duini noge tog konja. Sreom se kopito zausta-
vilo milimetar od njegova nosa. Da... onda taj prokleti nos!
Jest ruan, kriv i dug, priznaje to Kapara, ali zar bi to bilo
mogue da njegov nos donosi nesreu Martinu? Kako samo
ona bomba nije eksplodirala! Nikome se vie ne moe vje-
rovati. Nikome! I sjetivi se toga to je jutros proivio u vi-
nogradu, Kapara iskosa jo jednom pogleda pukomitraljesca.
uje, Martine, ono jutros, onaj tvoj san...
to, jo ga nisi zaboravio? zaudi se Martin. Zar
te jo uvijek strah?
Strah je mene uvijek kad moram izii na brisan pro
stor, a ne znam s koje e strane zapriti. Ne bih htio crknuti
prije reda.
Nee, Ilija, nee... Ja sam, dodue, uistinu snivao
onaj san, ali mi smo komunisti, neemo valjda vjerovati u
snove i babe vraare!
Kapara trepne oima i poravna zelenilo kojim je pokrio
ljem. Jest... ima pravo, mi smo komunisti, samo ti ipak,
ako doe do borbe, ne mora lei pored mene kao jutros.
Dobro, Kapara, kako ti naredi ...
Krenue. Izioe iz umarka i ve na prvom koraku op-
koli ih istina i zaskoi sunce. Kapara skine karabin da mu
zvjerao oima kao to to uvijek ine stari krivolovci i iskusni
izviai. Brojne godine to ih je Kapara proveo u umi kao
25
drvosjea i divljaar, lovei zeeve, svinje, srnjake i jelene,
izotrile su mu osjetila. Malo je bilo u brigadi vojnika koji
bi se u tome mogli mjeriti s njim.
Na stanici ih doeka nijema pusto i zloslutna tiina.
Svud naokolo mir. ak i tamo, na desnom krilu divizije gdje
je do maloprije grmjelo, ak se i tamo smirilo. Jedu ljudi,
zasluili su ruak. Poivaju. Lei banda u hladovini, preiva
i razmilja koga bi poslije podne mogli priklati. Mene sva-
kako. Evo me, tu sam, na pladnju... Iao je lagano, arao
oima i to je dalje iao, sve ga vema zaokupljao bijes. Da
se barem odmorio, da je tamo u umarku barem na miru
popuio cigaretu! Ali da! Ostao je bez ruka, evo ga opet na
uarenom suncu, ide, ide, a kamo ide, ne zna ni sam. Uporno
razmilja gdje bi mogao nai taj prokleti bataljon, gdje?
A ta radi eta za vezu, gdje je ona? Pomisao na etu za
vezu natjera mu od gorine i gnjeva crvenilo u obraze.
Gdje su im sada kalemovi i kablovi, telefoni i radio-stanice,
prijemnici i odailjai? Govnari! Kad na osloboenom podru-
ju treba uspostaviti vezu izmeu intendanture i tabova,
onda su tu i uine to u asu, a kad za vrijeme bitke treba na
poloaju uspostaviti vezu s izgubljenim bataljonom, onda a-
lju mene. Idi ti, Kapara, stari si maak, tebi je koa ionako
olinjala, idi, nee biti teta ako ti je skinu! Jest, neka ja idem,
a tko je poslao bataljon tamo, sunce mu njegovo, tko ga je
poslao tamo? Zato sad iz taba divizije jer to je samo
njihovo maslo zato sad oni ne idu uspostavljati vezu s
tim bataljonom? Mudraci! Bace bataljon u vodu kao da je
tene i vele nek se ui plivati, valjda nee potonuti! Idi,
Jovica, sa svojim bataljonom za sedam brda i dolina, opkoli
neprijatelja, baci mu se u pozadinu, pritisni ga s lea, a mi
emo odovuda ... Jest, brus! Kad se taj jadni bataljon probije
iza sedam brda i dolina, nema vie opkoljavanja, ni udara
sprijeda ni straga, jer nema vie neprijatelja, nema ga vie
tamo gdje je bio, nema mu ni traga ni glasa i sad bataljon
stoji kao budala, pita sam sebe gdje je, a ti se sad motaj i
trai svoje vlastite, ali ni njih nema tamo gdje su bili, otili
su tko zna kamo i sad vie nitko ne zna ni za koga i sve se
izmijealo i vrti se po tim zagorskim jarcima i onda,
Kapara, vidi li one tri klijeti, stari si maak, idi i ofuri
26
brkove, vadi kestenje, uspostavi vezu i nemoj mi kvariti
veeru!
Kapara povede desetinu stotinjak metara razvaljenim na-
sipom pruge, a zatim se baci ulijevo i pone se uspinjati
stazom prema klijetima koje mu je pokazao komandant. Kli-
jeti su stajale na vrhu brijega i zauenim oima promatrale
ta se to zbiva oko njih. Tri stare zagorske klijeti... Kako
bi lijepo bilo kad bi jedna od njih bila otvorena, u klijeti
bure rizlinga, a na pragu da stoji seljak i domahuje Kapari
skreni ovamo, dovedi desetinu! Ne bi Kapara ekao da
seljak ponovi poziv. Mui ga e. Niz elo se slijevaju kapi
znoja, peku i grizu, ne doputaju Kapari da ide irom otvo-
renih oiju. Jest, lijepo bi bilo popiti sad au vina u onoj
prijatnoj hladovini pod krukom ili jabukom, ili ui u klijet,
uivati u mirisima stare zagorske pree, gledati burad, opi-
jati se svime to podsjea na berbu, popiti au vina i odmo-
riti se. Tih nekoliko minuta niti bi spasilo niti upropastilo
Jovicu. Usput bi pitao da li je tko vidio kakvu kolonu, jest,
to je mudro kartu itaj a seljaka pitaj, pa se mirno po
bojitu skitaj! Tako vele, jest...
Ba kako je elio, tako je i bilo. Jedna je klijet bila otvo -
rena i u njoj seljak zabavljen poslom. Opazivi Kaparu i za
njegovim leima desetinu okienu zelenilom, uspravi se i ne-
kako uznemiren zastane, ne znajui kakva mu to vojska do-
lazi pod krov.
Smrt faizmu, drue!
Dober den ...
Htio ga je upitati: Zar se tako odgovara na borbeni
pozdrav? ali se suzdrao. Promatrao ga je paljivo: sitan,
smeuran stari, ivih i lukavih oiju. Izgledao je zabrinut
kao lonar koji iznese na dvorite hrpu svojih upova, a onda
odjednom u blizini primijeti krmae. Sad je promatrao voj-
nike i, ne znajui zbog ega su doli i to ele, sagnuo se te
nastavio svoj posao. istio je burad i pripremao preu za
skoru berbu.
Radi?
Ha, tak, tak... Delam. Grozdje i vino na znoju rodi.
Da, da... sloi se Kapara a jesi li ti, prijatelju,
vidio da su ovuda proli neki partizani?
27
 Zakiljio je. Tko ga to pita o partizanima? Ta ovaj pred
njime, to je legionar! Jest, pravi pravcati legionar! ljem,
odjea, zle oi, ak mu je i nos kriv! Zar e legionarima
govoriti o narodnoj vojsci?
uj to te pitam... Nisi li vidio da su ovuda proli
partizani?
Partizani? Videl sem ... Kak ih ne bi videl.
Je li ih bilo mnogo?
Vrveli su kak mravi!
Pa kamo su otili ti partizanski mravi?
Seljak se zamisli, izbei malo oi, zabaci svoje tuljasti
krljaek, nekoliko puta pogleda svoju neobrijanu bradu pa
polako i mudro odgovori: Ili su. . . ili... ili su na se
etiri strane sveta!
Ba na sve etiri strane? zaudi se Kapara. stoje pred njim? Zna Kapara, bilo bi to posve uzaludno.
Je, sinek... veruj mi... odili su na se etiri strane!
Nije ovo Kapari prvi put da razgovara sa zagorskim se-
ljakom. Koliko je puta, u ove dvije godine to ratuje na Kal-
niku, proetao Zagorjem, koliko je puta traio vodia ili bio
u kui na noenju ili na hrani kod ovog svijeta. Zna on
dobro da mu ovaj seljak ne vjeruje. Boji se prevare, jer ko -
liko su puta osvanule ustae pod titovkama i crvenim zvi-
jezdama, namagarili Zagorce, surovo ih kanjavali i utjerali
im strah.
Kai mi, stari, a jesi li ti vidio ustae?
Odgovorio je odmah:
Ustae? Kak ne. Jesem, sinek, i njih sam videl, tak
kak sad tebe gledim.
Kamo su krenuli oni, na koju stranu?
I oni su krenuli... i oni su krenuli... i oni su krenuli
na se etiri strane!
Ispod ljema Kapara namrti elo. Kakva je to vidra
pred njime? Bude li nadalje odgovarao ovako, nita Kapara
nee doznati. Da mu zaprijeti? Ne vrijedi. Zagorca gdjekad
moe nasamariti, ali prijetnjom uplaiti ne! ta da radi, ta
da radi...? Da pokua jo jednom?
A ima li ovaj svijet osim etiri strane, ima li jo koju,
recimo petu? upita Kapara.
Petu stranu?
Jest. Izgubio se negdje jedan na, partizanski bata-
ljon, trebalo bi da bude negdje tu, a avo neka zna gdje bi
smo ga traili. Moda je otiao na tu, petu stranu.
Seljak neodreeno slegne ramenima: More biti... mo-
re biti...
Ti ga nisi vidio?
Nisam. Se" vojske kaj je bilo, odilo je. Ostala su dole
v jarku dva tenka, leiju tam kak dva debela crknuta vola
i to je se.
Kapara skine ljem i obrie znoj. ljem ...! Moda starac
ba zbog tog ljema sumnja u crvene zvijezde na kapama
ostalih. Jest, na njemu je odjea legionara i ljem. U susretu
s neprijateljem to ponekad moe dobro doi, ali u susretu
sa Zagorcem...?! Da ga pokua ipak uvjeriti da partizani
i 1
Kad seljak jednom posumnja gotovo! Preostaje jo da ga
pita ima li vina, ali dok je Kapara razmiljao kako bi to
najzgodnije izveo, Tamburica je ve kao jazavac isturio svoju
njuku, obiao bave i objavio svima:
Klijet bez vina, crkva bez popa!
Seljak kao da se rastui: Sinek, da te ja navim...
Pop nigdar ni bez vina, ni v cirkvi, ni doma, ali ja nisem
pop. Ja sem bogec... Ako mi dojdete k Martinju, dal vam
bum vina, napil vas bum da bute vidli zvezde i tam gdi ih
ni. Vezda bute pili vodu, vodicu ...
Napie se vode. I to je bilo neto. Napuste klijet i popnu
se na omanji breuljak koji se uzdizao odmah na kraju
vinograda. Da, sve je bilo kao to je govorio komandant:
pred njima se sputao jarak i gubio negdje u dolini, pa
neka sela i zaselci, pa neto ostane slijeva, neto zdesna, i eno
onih dviju kosa koje se u obliku klina spajaju u dolini. Ta-
mo, s desne strane, morao bi biti trei bataljon, a to bi jo
tamo radio i koga bi jo tamo ekao, to znadu samo nebesa
i tab divizije.
Krenue. Jaruga ispod njih bila je duboka, mjestimice
prekrita bunjem i kroz nju je vijugao ut i pranjav put
usjeen u slojeve ilovae i lapora. Pri dnu uvale leala su ona
dva tenka, o kojima je govorio starac, kao dvije crne, drem-
ljive kornjae na toplom septembarskom suncu. Prvi je tenk
28 29
izgorio zajedno s posadom, a drugi se, onesposobljen, zaglavio
odmah iza njega. Udario ga protukolac ili mina tekog bacaa,
lijeva prednja strana bila mu je razvaljena. Svi se okupe oko
njih. Kapara paljivo razgleda onaj drugi tenk. Priini mu se
da unutranjost i nije tako teko oteena pa zato zovne
pukomitraljesca.
Martine, jutros si mi priao kako si me u snu vozio
u kamionu ...
Pa ta sad hoe, da te vozim u tenku?
Bilo bi dobro. Daj, pogledaj ga malo... Dobio je svo
je, to se vidi, netko mu je otvorio trbuh, ali i ovjek u krmi
dobije svoje, udare ga po glavi, padne u nesvijest, a poslije,
kad ga poliju vodom, doe k sebi i pije dalje. Ako si ofer,
pregledaj ga. Tenk nije nita drugo nego oklopljeni auto na
gusjenicama, motor breni, jedan kao i drugi, upravljaju se
jednako ... pogledaj!
I dok se Martin uvlaio u tenk, Kapara s desetinom ode
do kraja jaruge. U blizini opaze kosu na kojoj je trebalo da
bude Jovica.
Ja ih vidim! Eno Jovice, eno naih! uzmuva se
Repica. Imao je najotriji vid u desetini i sada rukom pokae
vrh na kome su se tog asa uistinu pokazali neki vojnici.
Kapara odmah istupi nekoliko koraka naprijed i vikne to ga
grlo nosilo:
Hej ...! Tko je gore?
utnja.
Hej... drugovi! Je li tamo trei bataljon?
Ni sada mu nitko ne odgovori, ali Kapara opazi kako se
oni vojnici prikupljaju, dogovaraju, i to ga uznemiri. Odmah
ree svojima: Momci, dr'te se zaklona! Saeka jo Tamburica.
malo pa opet viknu: Tko je gore?
Partizani! odgovori mu netko s kose.
Koji bataljon?
Trei!
Kapara se ugrize za usnu. Greku je ve uinio, nepo-
pravljivu greku. Kako se samo mogao onako izbrbljati! ta
e sad? Od vrha, na kome su se skupljali nepoznati vojnici,
bio je udaljen za pukomet, najljepe odstojanje za dobra
mitraljesca. Oprez, Kapara, oprez...! ta da ih sada pita?
30
Tko vam je komandant?
Doi pa e vidjeti!
Da, to su vraji poslovi. Sad poinje ono to se zove
uspostavi vezu! Zato su tebe poslali, Kapara, izbei sad svoje
oi, frkni brkovima, onjui zrak. Pogodi tko je pred tobom!
Partizani!
Ustae?
Ustae!
Lijepo. Pita ih partizani, vele partizani. Pita ih
ustae, vele ustae! Tako je to kad ode u svatove bez
sviraca i uspostavlja vezu bez znakova raspoznavanja! ta
sad? Poem li jo koji korak naprijed, ako su ustae, ustrije-
lit e me. Ako su partizani, mogli bi me isto tako ustrijeliti.
Umjesto s Jovicom, uspostavit u vezu s nebom! ta u, ka
ko u? Dosjeti se i pokua posljednje, vikne to je bolje
mogao:
Ovdje Kapara!
Oni s kose zagraku slono kao vrane: Zdravo Kapara!
Kapara! Kapara! Ti si, Kapara? Doi amo, Kapara! O, Ka-
para, Kapara! Doi amo, Kapara...!
Proklet ivot! ta da radi, ta da radi? Odjednom se u
Kapari rodi sumnja: ta je ono rekao komandant je li
bataljon na desnoj ili lijevoj kosi? Jer zaista, kad se pogleda,
eno i lijeve kose i na njoj bi isto tako mogao biti bataljon.
Momci! obrati se Kapara desetini. Momci, tko se
sjea da li je komandant brigade rekao da se Jovica nalazi na
lijevoj ili desnoj strani?
Na lijevoj! javi se odmah Brico.
ta je tebi, Brico, na kakvoj lijevoj? zaudi se
Na desnoj, na desnoj...! uskoe istodobno Vode
njak i ak.
Kapara ree ozbiljno: Drugovi, sad ste i mene zbunili.
Bogami ako se sjeam. Komandant je toliko spominjao desno i
lijevo, gore pa dolje, da mi se sve okrenulo. Ne znam.
I dok je desetina raspravljala to bi po rijeima komandanta
trebalo ostati udesno a to ulijevo, pojavi se Martin i
obavijesti desetara da je i onaj drugi tenk nepovratno iz -
gubljen. Upita odmah:
31
 Tko je na kosi? Jovica?
Ne znamo ni mi.
Martin napusti zaklon, nadnese obje ruke nad oi, na-
pregne vid ne bi li rijeio tu neprijatnu zagonetku. U jed -
nom asu priini mu se da je uspio. Zovne desetara, i Kapara
se odmah nae pored njega.
Drue desetaru, tamo ulijevo... nisu li ono postolje
i cijev tekog bacaa? Ako je ono teki baca, onda bje'mo
odmah jer je gore banda!
Gdje ti vidi baca?
Eno ... eno ... pored one druge klijeti, lijevo!
I dok se Kapara trudio da otkrije gdje se to nalazi taj
neprijateljski teki baca, odjednom tamo s kose plane pu -
ka. Jedna jedina. Martin skoi u zaklon, a Kapara ... Kapara
najprije osjeti kao da ga je netko maljem udario po glavi,
a zatim mu klecnu koljena, sve mu se zavrti, zamagli, obne-
vidi, skljoka se, padne i srui se mrtav! Gotovo! S bri-
jega odjeknu veseli poklici neprijatelja: Poginuo Kapara!
Ode Kapara, Kapara, Kapara, poginuo Kapara! O, Kapara ...!
Ali se neprijatelj suvie brzo obradovao. Kapara nije pogi -
nuo. im je glavom lupio o zemlju, njemu se vrati svijest!
Ba tako. Kod obinih ljudi kad glavom udare o zemlju,
padne im mrak na oi kod Kapare obratno! im je elom
udario o zemlju, njemu se vrati ivot, osjeti da jo moe
micati rukama, da jo ima snage u tijelu. iv je! Skoi na
noge, zaglavinja, ali se ipak odri, zatetura korak-dva i nae
se u zaklonu. Oni s brijega otvore uurbanu paljbu, ali kasno,
prekasno! Kapara je ve bio meu svojima i tu, na sigurnu
mjestu, klone opet i srui se u jarak. Priskoe borci da vide
to se dogodilo s njihovim desetarom. Pretrae ga, ali nigdje
ne nau ranu, nigdje ni kapi krvi. Zalie mu usta rakijom i
Kapara otvori oi. Prvo lice koje opazi bilo je pukomitra-
Ijesca! Martine, molim te makni mi se s oiju! zazva
tiho, zatim se uspravi, sjedne i zamuca: Udarila me u glavu,
mislio sam da je svemu kraj! Skine ljem da vidi gdje
ga je to udarila kugla. Bome se vidjelo! Zrno je na sreu
udarilo sa strane, pljotimice, i odbilo se ostavivi u eljezu
jasan, dubok trag. Je li se odbilo od elika, ili od tvrde glave,
tko e znati. Nije ni vano, Kapara poljubi ljem i zakune
32
se pred svima: Spasio mi je ivot, do kraja ga rata ne
skidam s glave! Zatim popipa vorugu koja mu je sve vie
bubrila tu gdje ga je maloprije udarila kugla, pa uzdahne
alosno:
Drugovi, zadatak smo izvrili, vezu smo uspostavili...
Do vraga veza i bataljon! razljuti se Stevica.
Glavno je da si ti nama ostao iv. ta bismo mi bez tebe,
Kapara?
Mi? Ako Kapara pogine, ta e divizija bez Kapare?
Neka se odmah vraa na Kalnik, tu joj nema opstanka...!
dometne Martin da se barem malo umili svom nesretnom
desetaru.
Ti, Martine, samo uti! Drugovi, uvajte se ovog ov
jeka i njegovih snova!
Kapara, ne budi smijean snudi se Martin to je
sluaj! Nevjerojatan sluaj! Ja sam stajao pored tebe, kugla
je isto tako mogla udariti i mene, ali je ustaki snajper
posve sluajno odabrao tebe i stavio te na nian. Je li ti
bolje? ao mi je, Kapara, vjeruj ... evo ti moje uturice,
nagni koliko hoe!
I nagnuo je, i bi mu bolje. Pomogli su mu da ustane, a
kad se jo jednom okrijepio, bilo mu je ve sasvim dobro.
Kao da se nita nije dogodilo. Kapara digne desetinu, svrsta
je u kolonu i krene. Uskoro su bili kod one klijeti u kojoj su
doznali da su partizani i ustae krenuli na sve etiri strane
svijeta to je zaista bila istina, kako su se uvjerili malo-
prije. U hladovini ispred klijeti sjedio je Jovica i pio vino!
Du vinograda lekario je trei bataljon koji je maloprije
stigao. Opazivi Iliju, vikne mu Jovica:
Kapara, ti sigurno mene trai.
Tebe, drue komandante.
Zna li gdje su nai?
Znam.
Ima li ta novo?
Ima. Veeras napadamo. Komandant brigade poruuje
ti da se pripremi. Obeao je komandantu divizije da e s
tobom zapapriti ovu no!
Sad kad vie nije trebalo naprezati panju, tu u sastavu
bataljona, okruen tolikim borcima, Kapara osjeti umor i
3 Horvat: Maak pod ljemom 33

klonulost. Zavali se u vinograd i zatvori oi. Negdje duboko
u njemu pone grickati crv, stari poznati crv koji mu u aso-
vima iscrpljenosti rastae duu, oduzima vjeru, prede u srcu
tamnu koprenu tuge i bliske smrti...
Kad je trebalo da bataljon krene, ne naoe Kapare. Iz-
gubio se! to sad?! Ne moe bataljon krenuti bez Kapare.
Gdje li je? Jedva ga otkrie u dnu vinograda kako spava.
Da ga bude? Obavijestie Jovicu. Neka spava odgovori
Jovica neka se odmara. Bataljon zbog kojeg Kapara umalo
nije izgubio glavu duan je da se malo strpi i da ga saeka.
Prenesite preko cijele kolone nareenje da utihne pjesma i
prestane amor. Recite svima Kapara spava ...!
Je li narodnooslobodilaka borba postala tako iroka ri-
jeka da po njoj plove kojekakve ajke i barke? Moralno--
politika analiza desetine Ilije Kapare: tko je sve bio sluga
okupatora, tko je u partizane doao zbog klasne svijesti a
tko zbog drugih pobuda? Smije li Kapara otkrivati istinu i
time ruiti ugled starjeine? Utvruje se neprijatna injenica
da je desetina Ilije Kapare, s obzirom na prolost boraca,
najgora desetina 32. divizije! ta da se radi? Kapara predlae
jednostavno rjeenje da borci zajedno s veerom pojedu svoju
prolost!
Kapara otvori oi, sjedne i zijevne. Svud oko njega hlado-
vina, trsje i lie vinove loze. Gdje je? Tup osjeaj boli i
voruga na glavi sjeti ga svega. Nekoliko kiselih boba nedo-
zrela groa vrati mu svjeinu i donekle ugasi e. Ustane
i potrai Jovicu. Borci treeg bataljona dobacivali su veselo:
Zdravo, Kapara ...! Jesi li se naspavao, Kapara ...? ivio
Kapara...! Kapara, Kapara, Kapara! Nae Jovicu, skupi
svoju desetinu i stane na elo kolone. Seljak koji je onako
uporno tvrdio da su partizani otili na sve etiri strane svi -
jeta stajao je na pragu svoje klijeti, skinuo krljaek i veselo
domahivao Kapari. Lukavac!
34
Pokret, pokret...!
Kapara izvue kolonu iz vinograda i krene u sastav bri-
gade. Ba je to bio lijep put. Plaviasti obod sunane praine
smirivao je na zapadu dan. Tiina. Du cijelog fronta umuk-
nula je bitka. Poslije tekog i napornog dana, udara, protu-
udara, obuhvatnih mareva, napredovanja, uzmicanja, juria,
protujuria, poslije beskonanog regetanja mitraljeza, eks-
plozija mina i granata, psovki, urlika, zapomaganja zavla-
dala je konano tiina, ona divna veernja tiina koja poput
arobna napitka opaja borce, krijepi ih, glasnije od bilo ega
najavljuje da je put do slobode krai jo za jedan korak.
Pijetlov ili vrapji? Ne, krai za pun korak elnog u koloni,
partizanskog maka Ilije Kapare.
Gdje da sada pronau brigadu? Ili na starim poloajima
iznad pruge, ili u Strmcu, ili bogtepitaj gdje!? Nee valjda
trebati opet uspostavljati vezu s brigadom kao maloprije s
ustakom bojnom. Kapara osjeti gorinu ...
ta misli, Martine, gdje su?
Ne znam, drue desetaru odgovori pukomitralje-
zac nita vie ne znam. Toliko smo se danas vrtjeli po
ovim bregovima da vie nita ne znam. Dok si ti spavao,
nije se ula pucnjava, valjda je brigada tamo gdje smo je
ostavili. Ali mene ne mora sluati, kreni kud hoe ... Ljut
si na mene, znam!
Kapara se oprezno spusti s kolonom na nasip eljezni -
ke pruge, skrene pored izgorjele stanice i uputi se k prvim
visovima. Imao je pravo. Brigada je svejedno bila ondje
gdje ju je ostavio kad je poao u potragu za Jovicom. vrsto
je drala poloaje i veselo pozdravila dolazak Kapare. Sad, u
sumraje, borci su napustili zaklone, skupili se po desetina-
ma, prepriavali zgode minulog dana, hvalili i grdili koman-
dante i eznutljivo promatrali plavkasti struk dima koji se
bojaljivo izvijao iz oblinjeg umarka i svima razotkrivao
nazvredniji dio brigade brigadnu kuhinju! Nebom preleti
golub grivnja, vraajui se u gnijezdo. Puteljkom prijeu
volovi u jarmu i zakripe kola s ranjenicima. Negdje daleko
odjeknu zvonjava. Tu se blizu razlijee osamljena pjesma.
Veer. Partizanska veer u Zagorju ...
i 35
 Na rubu umarka, u neposrednoj blizini kuhinje, smje -
stio se Kapara, a oko Kapare njegovi hrtovi, ljuti ratnici prve
desetine. Miris dima i jela, miris svjeega goveeg gulaa
drakao je nosnice, zlostavljao i presluavao glad. Borci su
vadili porcije, uznemireno tuckali licama i strugali s posuda
osuene ostatke jela. Ali do veere bilo je jo daleko, tek su
kuhari pod kotlove naloili vatru i trebalo je nekako i neim
utuci vrijeme. Kaparu je boljela glava, skinuo je s mukom
ljem, opipao kvrgu iznad sljepooice i jo jednom pregle -
dao mjesto gdje je metak udario u eljezo. vrsto je odluio
da ljem vie nikada ne skida s glave. Do kraja rata nikako!
Makar ga jedini nosio u brigadi. Neka. Zna valjda vabo
zato je izmislio ljem!
U susret Kapari sputao se stazom vodnik Golob i pored
njega visok, suhonjav i pogrbljen seljak naoruan karabinom.
Kapara se zagleda u seljaka i odmah osjeti neku odbojnost.
ta bi taj mogao biti krivolovac, politiki radnik, terenac,
kurir, vodi? Seljak je toliko na oi nabio onaj svoj zagorski
krljaek da mu se jedva vidio nos.
Pojaanje! vikne vodnik i nasmijei se lukavo, go
tovo zlobno.
Kome? uznemiri se Kapara.
Tebi i tvojoj desetini. Reci hvala i uti! Molio si ko-
mandanta brigade da noas krenemo u napad, bit e po tvojoj
elji. Pripremi se, nee spavati!
Bio je ljut. To da noas nee spavati znao je Kapara i
bez svog vodnika (kao da je juer spavao ili kao da e idue
noi spavati!), ali pomisao da oni u tabu dre da je Kapari
potrebno pojaanje, i to pojaanje u ovakvim mukotresima,
ogori ga. Neko vrijeme posuti, miui eljustima kao da
melje svoje vlastite zube, a onda stavi ljem na glavu, uspravi
se, odmjeri jo jednom seljaka i upita srdito:
Zar intendantura nema ni jednu, makar uijivu kapu
da mu je stavi na glavu? Zar emo sada krljaeke nositi
umjesto titovki? Ili je to intendantura uvela novu modu u
Zagorju?
Smiri se, Kapara odgovori vodnik nehajno neka
se bori. Ako bude junak, brzo e se opremiti. Jo e moda
36
,L
noas zaplijeniti kapu ustakog bojnika. Uvrsti ga u desetinu,
upozna j ga s borcima i ne brini.
Zapalio je cigaretu i udaljio se onom istom stazom ko -
jom je i doao. Oko doljaka skupili se borci, posjedali kud
koji, eljni da uju koju rije. A seljak, siromah, nije znao
kuda bi. Spustio je karabin k nozi i uti, eka neiju koman-
du, eka neiju rije, bilo kakvu i bilo od koga, samo da mu
netko neto kae, da se nekako uklopi u tu desetinu, da do -
bije svoje mjesto i redni broj, da ne stoji dulje tu pred svi -
ma kao izgubljen putnik na raskru. Kapara to primijeti i
da ga ohrabri, ree neto smirenije:
ta stoji tu, sjedni, nema jeeva...! Kako ti je ime?
ovjek odgovori nevoljko:
Falaec ... Imbro Falaec.
Koliko ti je godina?
Dvadeset i est.
Dvadeset i est? zaudi se Kapara i namrti elo.
A gdje si bio do sada? Cijelo se Zagorje bije, ako nisi
htio u Zagorski ili Zagrebaki odred, eno ti brigade Matija
Gubec, eno ti Radieve brigade, koga si ekao, gdje si bio?
U domobranima?!
Uvukao je glavu meu ramena i priznao skrueno:
Je, bil sem v domobranima... ali ve jeno elo leto
nisem nigde.
Kako to nisem nigde? Skriva se?
Skrivam.
Po klijetima?
Po klijetima i seposod. Imam i bunker. Svoj! Skopala
mi ga ena v jednoj umici...
Nastane utnja. Borci su paljivo, gotovo saalno proma-
trali seljaka, kao to lovac ponekad promatra divlja koja
mu iznenada iva padne u ruke. Kapara nastavi s ispitiva-
njem:
Dakle, oenjen si?
Oenjen.
Ima djece?
Nemam.
37
 Pa to te natjeralo sada, u ovoj ofenzivi, da doe as zastane i ve bi Dragec Huzjak obilazio borce svoga
k voda, pregledavao ima li tko ui, ispitivao je li kome to
nama u partizane? Zar su ti faisti otkrili bunker? ta potrebno, svagdje i na svakome mjestu uporno i
te neumoljivo vrio je svoju dunost, rjeavao se brige i po
nagnalo da usred bitke krene u brigadu? toj uzreici borci su mu dali nadimak. Sad j.e sjedio s
Zbunio se, nadigao malo svoj krljaek, naborao elo, desetinom Ilije Kapare i uzalud traio posljednji izvjetaj
slegnuo ramenima ... radiostanice Slobodna Jugoslavija. Bespomono slegne
Pa, nagnalo me ... nagnala me borba za ramenima i prizna:
slobodu ...
ital sem vae letake. . . Tu je, kak bi rekli, okupator, tu 38
je
faizam. . . a da vam prav velim, tu je i moja ena s
kojom
se najbol ne slaem, rabijatna je kak sam vrag i ve je tri
put zdignula sekiru na mene ...
Borci prasnue u smijeh. Dosta! presijee ih Ka-
para i s tugom pomisli: Ti si dakle pred enom a ne pred
okupatorom pobjegao u partizane! Eh, i ova je naa borba
postala iroka rijeka. Kakve sve ajke i barke ne plove
njome!
Briga! vikne Repica i cijela desetina podigne
gla
ve i svrne pogledom. Kao ivai stroj, sitnim koracima
sjec
kao je stazu politiki delegat prvog voda Dragec
Huzjak.
Povinut, daleko iza sebe izbacivao je ruke i urio
zabrinuto,
kao uitelj kad kasni u razred. Naglo je zastao kod
desetine,
sjeo, skinuo s ramena ogromnu konatu torbu i bez
rijei
poeo prekopavati po njoj, vaditi neke papire, gunajui
uz
to nejasne i nerazumljive rijei.
Neto trai? upita ga Kapara.
Traim radio-izvjetaj. Veera jo nije gotova pa
sam
mislio hajde da skinemo s glave jednu brigu. Proitat u
vam
izvjetaj i pokupiti neke podatke.
Takav je bio. ut u licu kao lopo, crnih, mranih i du-
bokih oiju, nemiran i neumoran, Dragec Huzjak, mlinarski
radnik ni jednu minutu nije proputao da je ne iskoristi za
neki posao, da ne skine s glave kako on veli jednu bri -
gu. Pa makar u maru, dovoljno bi bilo da kolona samo na-
 Nemam! Ili sam ga izgubio ili negdje ostavio ...
teta primijeti ak, ali mu delegat spremno odgo
vori: Nije nikakva teta. Proitao sam izvjetaj nekoliko
puta i znam ga gotovo napamet. Dakle, drugovi, ovako...
Na istonom bojitu junake trupe Crvene armije prodiru
sve dublje u Bugarsku, Maarsku, Njemaku... U toku ju
eranjeg dana na frontovima istonog bojita uniteno je
koliko se sjeam oko 120 tenkova, zarobljeno 1.096
topova, ubijeno ili ranjeno 10.457 faista a zarobljeno 26.342.
Na zapadnom frontu nema nita novo. to se tie jedinica
Narodnooslobodilake vojske, radio-stanica javlja da se nae
divizije pribliuju Beogradu. Kad oslobodimo Beograd, kralj
Petar Karaorevi moe se javiti kao konjovodac u koman
di mjesta. U Bosni nae su jedinice ponovno zauzele Prozor,
Nevesinje i Donji Vakuf, koji ?mo prije tri dana izgubilli.
Poruili smo prugu na 89 mjesta, ubili smo 780 faista i za
robili 2.360. Toliko o tome.
O 32. diviziji nita ne javljaju? upita Brico.
Ne, o nama ne javljaju nita.
To je zato objasni Kapara to naa radiostanica
i cijela naa sluba veze ne vrijedi ni tri ispucane ahure.
Juer smo unitili etiri tenka, pa zar tko govori o tome?
Kad bismo imali slubu veze kako treba, ne bismo morali
mi uspostavljati vezu s treim bataljonom i gubiti glave, ui
nili bi to oni!
Dosta! prekine ga delegat je li se kome ta do
godilo? Jedna voruga pod ljemom desetara, i to je sve. Zar
emo jo o takvim sitnicama voditi brigu u ratu? Zar se to
god dogodilo treem bataljonu? Proetao se bojitem, i to
je sve.
A da je Kapara poginuo?! zine Koija.
Da je Kapara poginuo, ve bi bio pokopan i nikome
nita. Nemojte me vie prekidati. Ovo malo vremena to
imamo prije veere doao sam da skinem jednu brigu...
Kakvu opet brigu...? uznemiri se Kapara.
Trebam podatke.
Ilija odahne. Mislio je da je rije o nacionalnom i soci -
jalnom sastavu desetine, dakle da je rije o podacima koje
39
 mora biti konkretna, to jest prilagoena svakom borcu.
je delegat prikupljao redovno svakog tjedna. Zato Da
odgovori spremno: bismo mogli pravilno postupati, vano je upoznati
U mojoj desetini brojno stanje poveano za svakog
jedan, borca, da znamo ta mu je u dui, zato je doao u borbu
Hrvat jedan, zemljoradnik jedan. To je ovaj na novi i
drug, kakva je njegova svijest. Osobito je to vano komesaru
Falaec Imbro. nae
Delegat baci letimian pogled na Falaeca i uz put ete. Kao to znate, on je k nama doao tek prije
objasni Kapaii: To me sada ne zanima. Ja trebam druge nekoliko
podatke. Svaki od vas neka mi kae zato je doao u dana i on nee moi valjano vriti svoju dunost ako
partizane i za to se bori. ne
Ne, to nitko nije oekivao! Cijela desetina ostala je iz- upozna svakog borca... Koijau, nemoj se smijati,
nenaena i bez rijei. Bilo je ve do sada kojekakvog takva
prikupljanja podataka: o broju mukaraca i ena u brigadi, je direktiva! Dakle, da skinemo tu brigu, prikupit emo
popis zanatlija, popis nepismenih, trailo se ponekad da se po
navede ak toan broj metaka koje pojedini borci imaju u datke.
fiekli-jama; ali o tome za to se borimo i kako je tko i
zbog ega doao u partizane, ne, toga jo nije bilo. 40
Kakva je to glupost! izvali Kapara, ali ga
delegat
presijee:
Nije to nikakva glupost! Nareenje je komesara da
se
prikupe podaci i tu nema diskusije. Na savjetovanju
politi
kih komesara nae brigade utvreno je da rad meu
bor
cima nije dovoljno konkretan, iroki zamah borbe doveo
ja
u nae redove mnoge ljude razliitih shvaanja pa i
malogra-
ane koje mi moramo preodgojiti. Preodgojiti ovjeka
nije
tako lako. To nije tako jednostavno kao uzeti puku i
pucati.
Treba znati zato pucati, na koga, tko je neprijatelj,
kakvim
ga orujem tui i jo mnogo toga. Komesar nae
brigade
upozorio je a njega je upozorio komesar divizije, a njega
je
upozorio komesar korpusa, a njega je upozorio . . . i
tako
dalje dakle, komesar brigade upozorio je da
propoganda
 Kakve podatke? upita opet Tamburica, ne shva
ajui nikako ta to zapravo eli delegat.
Pa to... to sam rekao. Statistike podatke. Treba da
svaki kae kako i zato je doao i cilj svoje borbe. Kapara,
poinji!
Kapara se digne nevoljko i s gorinom pomisli na tuan
ivot vojnika narodne vojske. Kakav je to ivot? Ili si u po -
kretu, ili se tue, ili si na politikom asu! Politiki dele -
gati u vodu i komesari eta kao da su se zakleli da borcima
ne ostave ni jednu jedinu slobodnu minutu. im utihne puc-
njava, im odlete neprijateljski avioni, eto naleta politikih
radnika. Kao rojevi komaraca napadaju ete i vodove, zuje,
zuje, tumae i objanjavaju liniju narodnooslobodilake bor-
be. ta sad hoe ovaj? Aha, brine brigu! Jest, novi komesar
ete, podaci...! Dobro. Jest, za to se borimo?
Drugovi, za koje se ciljeve borimo, u tome se svi sla
emo. Mi se borimo za socijalizam. A kako i zato smo doli
u borbu, u tome se razlikujemo. Evo, drug Imbro Falaec,
njega je u borbu natjerala ena. Bojei se ene pobjegao je
u brigadu. Toliko o njemu. On je tek doao i jo se nije pri-
vikao da govori pred vama, zato sam dao podatke umjesto
njega. A ja sam desetar i o sebi u govoriti na kraju...
Brico ga prekine i upita zlobno:
Hoe li govoriti o satniku Buanu?!
Svi su znali da je dovoljno spomenuti ime tog domobran-
skog satnika pa da Kapari krv naas prestane kolati tijelom,
da se zbuni, da poplavi od gnjeva i pozeleni od gorine. Pa
i sada Kapara askom zanijemi, britkim pogledom osine
Bricu, ali se ipak snae, stegne kai, proguta upadicu i na -
stavi smrknuto: Sad ete se javljati jedan za drugim, ili
jo bolje, ja u vas prozivati, a ti, drue politiki, sluaj i
biljei, skidaj brigu ... Vodenjak, poinji!
ta poinji? zine Vodenjak.
uo si. Ispriaj kako si doao u partizane i daj po
datke o sebi.
Ja prvi?
Jest, ti e prvi odree Kapara i pazi ta go
vori! Iskreno! I nemoj da mi tkogod zataji prolost ili da

41
vrdne ovamo ili onamo. U duu vas itam, znam te, puko,
dok si pitolj bila. Hajde, poinji!
Jo dok je stajao, svi se borci zagledaju u njegove ui.
Zbit, riokos, sjetnih plavih oiju, stao je Vodenjak pred
drugove i buljio u zemlju. Hoe, nee? Hoe! Imao je
ogromne klopave ui koje je po volji mogao micati na
veselje boraca. To je i sada izveo kao veseli uvod u svoju
neveselu priu.
Drugovi... ja sam bio sluga okupatora. Bio sam do-
mObran. Na je vod bio u bunkeru kod eljeznikog
mosta na rijeci Bednji blizu Novog Marofa. Nou smo
drhtali za pukarnicom, danju oko bunkera u bodljikavoj
ici. Jednog jutra neki Pavlek iz Bjelovara otie na obalu
oprati obojke, sagne se da namoi krpe kad pik! Plane
odnekud puka, a moj Pavlek bu u vodu mrtav. Mi
pobjegli u bunker. ta emo sad? Razmiljamo, dogovaramo
se i odluimo da se predamo, jer su nam popustili ivci i
nismo imali snage da ostanemo u bunkeru. Skupimo dakle
puke, municiju, ebad, dignemo sve to smo mogli i
krenemo u umu. Mislili smo da emo ve na prvom
koraku susresti partizane, ali da! Ni traga! Tek nakon dva
dana naili smo konano na partizanski odred. Oko nas
skupilo se cijelo selo. Komesar nam je odrao miting,
objasnio nam ciljeve borbe i pozvao nas da ostanemo u
partizanima. Sad se trebalo odluiti. Oni koji e kazati da
idu kuama, njih e partizani svui, skinuti im hlae i
bluzu i ostaviti in u gaama. I tako je poelo, jedan se skida,
drugi ostaje, a sve su to promatrali partizani, i ne samo
partizani nego, kako sam rekao, cijelo selo, ene, starci,
djeca... Blizu mene bila je zgodna seoska djevojka,
rumena kao jabuka. Ba zbog te djevojke mene obli znoj.
Sve se vie pribliuje as da se izjasnim, htio bih kui, a
znam da su mi gae za-mazane i poderane, izgorjet u od
stida! ta da radim, ta da radim?! Gleda ona cura mene,
gledam ja nju, a sve mislim na svoje proklete
domobranske gae i znoj me oblijeva. I kad je doao red na
mene da ostanem ili da skinem hlae, dignuo sam ruku i u
oaju viknuo: Drue, ja sam va... I tako sam ostao
u partizanima, a borim se, kao to je rekao Kapara, za
slobodu i socijalizam.
Bravo, Vodenjak! ivjele tvoje gae!
42
Mir, idemo dalje! javi se Kapara i dok je
odabirao
koga da prozove, delegat ubiljei u notes: Vodenjak,
domo
bran, ostao zbog prljavih gaa! Javi se Kapara:
Kapsula, jesi li spreman?
Jesam...! Ustao je, stavio ruke u depove,
zaokru
io pogledom i rekao jednostavno: Moja je pria
kratka.
Roen sam blizu Petrinje, bio sam andar i prolog
ljeta
cijela naa posada predala se partizanima u Blatnoj
Reki.
Poslije dvodnevne borbe! ne bez aoke podsjeti
ga
Kapara.
Jest, poslije dvodnevne borbe pokunji se
Kapsula
priznajem... Sad sam partizan. Sve ide u rok
slube ...
Je li istina, Kapsula upita ga delegat da jo
danas
nosi u depu andarske lance?
Nosim iskreno prizna Kapsula uvijek se
nae
kakav bandit... Neka se nau pri ruci.
Crn, garav, mraan i tih ali u borbi gdje legne tu
ostane, takav je bio Kapsula. Nikad svog druga nee
napustiti, uvijek se moe osloniti na njega. Kud ga
poalje, ma ta mu naredio, izvrit e zdatak. Delegat
ubiljei u notes: Kapsula, andar, ostao zbog slube, nosi
lance ...!
A meni nita ne ide u rok slube nadovee
odmah
za njim najobrazovaniji, ali zato i najdronjaviji vojnik
deseti
ne, ak. Prije no to sam doao u brigadu bio sam
student
prava u Zagrebu. Politikom se nikad nisam bavio ni ja,
ni
moj otac, ni moj djed! Jednoga sam dana ekao svoju
dje
vojku na nekom raskru, kad mi pristupe dvojica
nepoznatih
ljudi, izvade pitolje i ruke uvis! Za pola sata ve su me
tukli na ustakom redarstvu. Tukli su me bikovaom kao
vola! Kako se zove? Josip Zavrki velim, jer mi je
to ime i prezime, a jedan od onih agenata unese mi se u oi
i pita: Duka? Ne Duka nego Josip velim ja, a oni udri!
Kad sustanu pitaju me opet: Duka? Josip! apnem
u mukama, jer ta sam drugo mogao rei nego svoje ime, no
im sam rekao da sam Josip oni udri! Dva puta izgubio
sam svijest, a kad sam ponovno doao k sebi, vidim da su
sad dvojica u sobi, a onaj se trei smije, trbuh e mu se
raspuknuti od smijeha i sve onako kroz smijeh hihoe:
Ljudi, nije to Duka, ovo je drugi...! Ona dvojica bee u
43
mene, bee u njega, a kad su shvatili ta su uinili, udari me Hura! Hura! odjeknu poklici, veselo zapljeskae
jedan od njih nogom u stranjicu i promrmlja kroza zube: partizani,
Pravo ti budi, koga se vraga plete gdje te ne treba. Di' a Kapara dometne: Vidim ja, Stevice, ti e jo pjesme pi
se...! Malo zatim bio sam na ulici. Svjestan! Svjesniji sati. Neka, neka...! Nego, sve to danas nekako aljivo ide.
od bilo kojeg lana rajonskog komiteta u Zagrebu. Deset Ne biste li se, momci, malo uozbiljili? Hajde, tko e nastaviti?
dana nakon toga stigao sam u Ralnik i sad sam tu. Izgraen
i politiki svjestan! 44
I dok je ak, kao dobar glumac na otvorenoj sceni pri-
mao pljesak, delegat ubiljei: ak klasno svjestan, izgra-
dila ga policija!
Tko e dalje? upita Kapara.
Ja. Ja sam tu najmlai javi se mali Stevica
naj
mlai i najmanji. Ime mi je Stevica, Stevica Radanovi
iz
Male Rasinjice na Kalniku. Prole godine, kada sam
dorastao
za puku, velim ja majci da u u brigadu. Sine, rano
moja,
veli mi ona, ta ti pada na pamet! Velim ja: Nije meni
palo na pamet, nego je, nano, mobilizacija! Sine,
mobiliza
cija je za odrasle momke a ne za nejaad. Pria ona, izmilja
kojeta, ali se ja ne dam, te rije po rije, pokoleba se ona,
pristane i spremi mi torbu. Na rastanku mi ree: Sine,
idi
i srea te pratila putem, samo pazi, pazi da ue u etu
u
kojoj je Srbin komandir. Zaudim se ja i velim: Zato
Srbin kad smo braa i zajedno vodimo borbu? Ma
jest,
dijete... i braa smo i zajedno vodimo borbu, ali ja bih ipak
najradije da ti Srbin bude komandir. Kako e mi Srbin
biti
komandir kad ja idem u brigadu Braa Radil Neka je,
sine, veli ona, neka je brigada koja bila, neka je koman
dir brigade Hrvat, neka je komandant divizije makar Turin,
samo neka je komandir tvoje ete Srbin! Zlo je, sine,
udarilo
na nas sa svijeh strana i dr' se svoga dokle moe! Jo je
tvoj pokojni otac donio iz prvog rata pjesmu: Nemoj,
nano,
plakati za dete, dok je Srba komandira ete ...! Eto,
drugovi, tako sam ja, mali Stevica, doao u partizane i u
etu komandiru Lai, on je Srbin, nek na dete pazi!
Bravo, Stevice! Bravo...! Tri puta hura za Stevicu!
 Delegat upie: Stevica nejasan po nacionalnom pitanju!
Nastavit u ja! odlui se Martin. To to sam bio
ofer u ciglani u Krievcima i jo tamo postao lan Partije,
0 tome neu govoriti. Govorit u o tome kako sam doao u
partizane. Vjerovali ili ne, u partizane me dovela krava! Jest,
obina naa domaa krava! Jednog dana doe k meni u cigla
nu moj stric Polek, terenski radnik. Veli on: Imam dobar
pukomitraljez, samo moram nabaviti kravu! Kravu? Jest,
moram nabaviti kravu dojilju. Dobru dojilju Hm. . . za
kravu nije teko. Sjetim se da na Kalniku ima dosta Slove
naca kolonista koje su naselili na posjede Srba, oduzet emo
kravu jednom kolonistu, i kvit posla. Odemo na Kalnik u
tab odreda, jer tada brigade jo nije bilo, i komandant nam
dopusti a intendant odredi kome da uzmemo kravu. Cijeli taj
dan i gotovo cijelu drugu no vodili smo kravu dok napokon
nismo doli u neko selo, daleko od partizanskih baza na
okupiranom podruju, i tu moj stric zakuca na neka vrata.
Sve je bilo dogovoreno i, videi da je krava tu, seljak nas
uvede u kuu, stavi pred nas bocu rakije pa ode u sjenik po
mitraljez. Neto se dulje zadrao i dok se vratio, moj je stric
ispraznio bocu. Ispraznio i opio se na brzinu. Dakle, seljak
se vrati, mi njemu kravu, on nama mitraljez, ali odmah na
pomene da emo kravu morati otjerati na kraj sela njegovu
sinu jer nije zgodno da krava bude tu. I tako krenemo nas
dvojica, stric i ja, pukomitraljez i krava... Idemo, idemo,
kad usred sela evo pred nas andari! Stoj, viknu moj
stric. Tko ide?! andari, iznenaeni, stanu kao ukopani,
a jedan od njih govori: Ovdje hrvatski orunici, tko tamo?
Moj stric se nije zbunio. Onako pijan vikne otresito: Gospo
do hrvatski orunici, izvolite se ukloniti, prolazi narodna voj
ska! I dum...! Pusti rafal, andari pobjegnu, a krava ni
da bi repom. Prava partizanska krava! Ja se u ciglanu nisam
vie vraao. Mitraljez na rame i pravo u odred. Evo me u
brigadi s tim istim mitraljezom. To je sve.
A onaj Polek, tvoj stric, ta je bilo s njime?
iv je i on. U Krievcima svi znadu o tom mitraljezu
1 kravi.
Kapara se opet javi: Neto si izmislio, neto si dodao,
ali dogaaj je zanimljiv. Tko je slijedei?
45

Delegat upie: Martin, ofer, krava ga dovela u parti -
zane! Zatim svrne pogledom da vidi tko se jo javio za
rije. Opazi Koijaa kako ve spreman stoji i eka.
Drugovi, meni je ime Bezjak, ali me svi zovu Koija
jer sam dvanaest godina sluio kod popa i bio njegov koija.
Tamo sam nauio: Sve to nam treba, bog nam alje s neba!
I bombe?! upadne Kapsula.
Ne smetaj! upozori ga Kapara.
I bombe ... Najprije sam bio ministrant, a poslije sam
radio u tali, timario blago i postao koija. Koga sve ja
nisam vozio popu i od popa! Ja sam, drugovi, vidio rimo
katolike crkve iznutra, onako iz trbuha! Kad su partizani
prvi put doli u moje selo a to je Peljanec, ba na samoj
Dravi ja sam odmah zapregao popove konje i u popovoj
koiji se odvezao u tab. Koiju sam predao intendantu i u
njoj se ponekad jo i danas proveze komandant Kalnikog
podruja. Toliko o tome kako sam doao u partizane, a sada
jo nekoliko rijei o tome za to se borim: borim se da stvo
rimo drutvo u kome vie nikada nee biti popova. Zdravo!
Tako je. . . Bravo! ivio Koija! ivjeli popovi konji!
ivjela popova koija u kojoj se vozi komandant Kalnikog
podruja! ivio!
Dosta! prekine ih Kapara. Nismo na mitingu!
I dok je delegat upisivao: Koija, popov sluga Ilija tu, u odredu, doznao sam sve. Komandant odreda nije imao
ponovno upita: Tko je slijedei?
Slijedei sam ja! Zovu me Tamburica, premda nikad
nisam svirao na tamburu. Svirao sam kontrabas u limenoj
glazbi. ivio sam u Podravini kao zemljoradnik, a bio sam i
vatrogasac pa sam svirao u vatrogasnoj kapeli. Kad se u
proljee etrdeset i tree enio neki oficir iz taba Kalnikog mi je mjesto. Cijela Koprivnica gleda danas u meni heroja.
odreda, partizani su jedne noi doli u selo i cijelu kapelu
otpremili na Kalnik, ravno u Poganac. I svirali smo na svadbi
da je sve orilo, drugoga dana udarila banda na Poganac da
je sve prtilo, a mi bje' da se sve prailo! U tom bijegu netko
je bacio trubu preko plota, netko u jarak, neki muzikai
pobjegli, drugi ostali, zamukla muzika. Ja sam ostao i nije
mi ao. Eto, i sad bih mogao svirati u divizijskoj kapeli, ali
neu, radije sam s vama. A to to me zovu Tamburica, nema
veze!
46
Kako nema veze? dobaci Koija. Svirao si.
Violina, tamburica, bas, svejedno!
Delegat je ve upisao: Tamburica, doveden na svadbu!
A mene zovu Brico jer sam uistinu brico. Doao sam
u partizane ovako: okladio sam se s uiteljem da u usta
kom logorniku u Koprivnici pustiti krv. Ama, da u mu je
dobro pustiti! Jednog dana, ba kad sam doznao da su u
ustakom redarstvu opet muili ljude, doe mi logornik kao
naruen pod britvu. Dobro ga nasapunam, a onda mu u dva
reza otvorim ilu. Kad je osjetio kako mu niz vrat tee krv,
problijedio je, a na elo mu izbile kapi znoja debele kao gra
ak. Problijedio sam i ja, i mene je oblio znoj. Kladio sam se
0 deset litara vina i peena purana. Vidim ja, oklada je do
bivena, samo ne znam hou li ostati iv da sve to mogu izjesti
1 popiti. Da mu zaustavim krv, uzmem lapis i ponem mu
paliti ranu, a on rikne kao vol i zamalo to me ne ubije.
Drugoga dana doe k meni povjerljiv ovjek kome sam plaao
narodnu pomo, jer tada jo nisam bio u Partiji, doe dakle
k meni i veli: Brico, spremaj svoje britve i bjei na Kalnik,
jer je logornik dozno da si mu zbog purana otvorio ilu.
Upravo se sprema da doe po tebe! Bome, nisam ekao, niti
sam ekao, niti sam dospio razmisliti kako je to logornik
mogao doznati i od koga. Prokunem svog kuma uitelja i
skupim svojih pet ljiva i ve sam uveer bio u odredu. I
brijaa i dogovorio se s terencima da mu jednog poalju. Moj
je kum bio s njima u vezi, izmislio okladu i tako ti oni mene
prevare i otpreme u partizane, a vino i purana pojeli su sami!
Naravno, vratiti se vie nisam mogao i tako sam ostao. ta
mogu. . . Ne alim. Ipak sam dio radnike klase i znam gdje
Pria: pustio brico logorniku krv, otvorio mu ilu pa ode u
umu...!
I dok su partizani pljeskali i dobacivali kojekakve pri-
mjedbe, a delegat biljeio u notes: Brico, sin radnike klase,
doveli ga na prevaru u partizane! uzeo je rije posljednji
u desetini, Repica. Taj utljivi Zagorac, nemarno odjeven,
tankih nogu a omana tijela, bio je vie nalik na strailo
nego na vojnika narodne vojske, ali je to strailo imalo jednu
47
izvanrednu osebinu: nenadmaiv vid! Ako je trebalo negdje
daleko meu oblacima otkriti avion, on ga je otkrio! Ako
je trebalo na hrptu brijega ili na padini umarka otkriti jedva
primjetljive i dobro prikrite zaklone neprijateljskog stre-
ljakog lanca on ih je vidio! Ako je trebalo uz rub vino-
grada na treem ili etvrtom brijegu opaziti neprijateljskog
vojnika, koji je nepomino stajao na mrtvoj strai Repica
ga je zapazio! Njegove sitne, zelenkastosive oi neprestano
su igrale i bile budne i na oprezu. Eto, sad je doao i na
njega red da ispria kako je doao u partizane i za to se
bori. Njegovi drugovi ve su unaprijed znali da e ta pria
biti kratka! I bila je!
Prije godinu dana ustae su zapalile moje selo Cerje
Tuno kraj Varadina. Rekao sam ocu: Japa, oni meni hiu,
ja njima dravu! I otiao sam. Borim se za osloboenje do
movine od okupatora, kao to kaemo svima, a borim se i za
komunizam i pobjedu nae Komunistike partije to ne
kaemo svima. Zdravo!
Tako je! sloi se desetina. Neka ivi Repica koji
pali dravu! Neka ivi Cerje Tuno koje e poslije rata
biti Cerje Veselo! I videi Kaparu kako je ustao i porav
nao ljem jer sad je na Kapari bio red borci nastave
klicati: ivio na desetar Ilija Kapara! ivio na partizan
ski maak! ivio maak pod ljemom! ivio...! Jedva ih
je delegat smirio. Zaotrio je olovku i zapisao u biljenicu:
Repica, pali dravu, politiki skree ulijevo!
Kapara stegne kai. ta je bilo daleko, dolo je blizu.
Na njemu je red! Nije znao kako bi zapoeo svoju priu. Ni
nakraj mu pameti nije bilo da prizna svu istinu o satniku
Buanu i o svom dolasku u partizane. Neto mora smisliti,
brzo, brzo...! Ili... da ipak bude iskren, i da pred svima
prizna kako je tugaljiv, gotovo sramotan bio njegov dola-
zak u partizane? Ugled starjeine treba uvati, pa makar
ovjek morao i slagati. Prokleti Buan! Mora uvati ugled.
Mora ...! Jednom e priznati, ali sada ne!
Hajde, Kapara, poinji!
I Kapara zapone:
Drugovi, svi me poznate, sve znate o meni... Bio sam
drvosjea. Mogao bih priati o sebi vrlo mnogo, ali to nije
vano... Roen sam u Bosni, a na Kalnik me dovela borba
za slobodu, ali ni to nije vano... U prvoj borbi na Kalniku
komandant nae brigade Blagoje Kuec i ja on je tada bio
komandir ete dakle u prvoj borbi on i ja zarobili smo
satniju domobranskog satnika Buana. Bilo je tu krvi i sve-
ga, nikad nisam bio tako blizu smrti, ali sad svejedno, u toj
sam borbi zarobio domobranskog satnika, to jest uniformu
domobranskog satnika... i satnika Buana i cijelu satniju!
Ni jedan od vas jo tada nije bio u odredu, ja sam dakle
najstariji partizan nae desetine, ali ni to nije vano. Vano
je da se zajedno s vama borim za slobodu, a da emo pobije -
diti, to dajem svima pismeno. Gotovo!
Tako je...! zagrme partizani. ivio najstariji
partizan nae desetine Ilija Kapara! ivio partizanski maak
koji daje pismene potvrde o naoj pobjedi! ivjela naa dese-
tina! ivjela veera ...!
Da, tako je... ivjela veera! Eno, ve se ete skidaju s
poloaja i odlaze na veeru. uje se prepirka intendanta i
kuhara. ta eka delegat? Pada no, dokle e muiti borce?
Kapara drhtavim rukama zapali cigaretu. Dok je govorio,
nekoliko puta zapleo mu se jezik ali se ipak nekako isko
beljao iz te svoje ugave prolosti. Bio je zahvalan borcima
svoje desetine to ga nisu zapitkivali o satniku Buanu. Mogli
su mu natjerati rumenilo u obraze, mogli su ga natjerati u
la, znali su da Kapara nije govorio istinu, a ipak su utjeli.
Hvala im... Dobri su... oduit e se on njima, neka! Na
rubu zadovoljstva i grinje savjesti tjeio je sam sebe: nije
vano___nije vano ...!
Delegat je listao biljeke. elio je jo prije veere baciti
makar letimian pogled i vidjeti na to je zapravo nalik
moralno-politika fizionomija prve desetine prvog voda prve
ete prvog bataljona Prve kalnike udarne brigade. Listao je,
dakle, sreivao podatke, itao ... Bome, imao je ta itati:
FALACEC ... seljak, pobjegao pred enom! VODENJAK ...
domobran, ostao zbog prljavih gaa! KAPSULA... andar,
sve ide u rok slube. AK... klasno svjestan, izgradila ga
policija! STEVICA... nejasan po nacionalnom pitanju.
MARTIN ... ofer, krava ga dovela u partizane! KOIJA ...
popov sluga, doao u koiji! BRICO .. . na prevaru ga doveli
48 4 Horvat: Maak pod ljemom 49
u partizane! REPICA... pali dravu, skree ulijevo!
KAPARA ... zarobio satniju, najstariji partizan!
Sad kad je ovako u cjelini sagledao desetinu, delegat se
zaprepastio. Jest, znao je on i otprije kojeta o tim Kapa-
rinim hajducima, ali ovi ga podaci ipak poraze. ta e tek
biti kad novi komesar ete...?! Nije mogao a da to
odmah ne saopi borcima.
Drugovi... kad drug Ruklja, na novi komesar ete,
vidi sve ovo ta sam napisao, nee moi vjerovati da je
sve to istina. Ve sada ga gledam kako stoji pred vama i
pita: Zar ste vi vojnici revolucionarne vojske? Jesu li
takvi, kao vi, vojnici nae Partije? Boli me srce kad vas
gledam. Jeste li svjesni kakva je vaa prolost? Jeste li
svjesni da su mnogi od vas pripadali neprijateljskim
drutvenim slojevima koji pritajeno moda jo danas ive u
vama i ine vas kolebljivima, slabe u vama duh revolucije,
duh nae slavne i junake Komunistike partije! Drugovi, ta
da uinimo s vaom desetinom? Moramo je ili rasformirati
ili joj izmijeniti socijalni i nacionalni sastav! Taj koji vas
je skupio i sastavio, taj ni sanjao nije kakvoj opasnosti
izlae etu, jer, drugovi, ovako kolebljiv sastav moe doi
do izraaja ba u najteoj situaciji za vrijeme borbe i
desetina bi se raspala kao da je nikad nije bilo! ta onda?
Nije u pitanju samo desetina. Prsne li prva desetina, prsnut
e prvi vod. Prsne li prvi vod, prsnut e prva eta. Prsne
li prva eta, prsnut e prvi bataljon. Prsne li . . .
Kapara vie nije mogao izdrati. Prekine ga otro i odlu-
no: Ne vodi ti brigu, drue delegate, ta e o nama misliti
komesar ete. To prepusti njemu. Ako eli vidjeti kakva je
naa desetina i hoe li prsnuti ili nee, neka noas poe s
nama u borbu. A prolost...? avo odnio prolost!
Momci obrati se Kapara svojim drugovima s genijalnim
prijedlogom momci, da bi nai komesari bili mirni,
predlaem vam da veeras, zajedno sa mnom, svaki za sebe i
svi zajedno, kao prilog veeri, pojedemo uz gula svoju
prolost, kako bi se puna trbuha ove noi lake mogli
boriti za budunost!
Slonije negoli ikada, na rubu umarka i noi zagrme
poklici: ivio na desetar Ilija Kapara! ivio govei
gula s prolou ...!
50
Sukob Kapare i komandira ete. Hoe li Siraa Lazo
oduzeti partizanskom maku karabin i poslati ga u bolniku
etu? Kapara obeava da e hodati tri dana bos za
brigadom ako u napadu na Zelenu Mrkvicu prvi ne ispuni
zadatak. Kapara zatajio! Hoe U poslije rata biti uveden
partizanski orden ili medalja za pretrpljeni strah? Mjesec
otkriva zeeve i alme na bojitu. Nevjerojatna ali istinita
injenica: u Hrvatskom zagorju Kapara zarobio ratnu
mornaricu!
Strmec...
No, mrak, tama, tema, kmica. tmica, na vrh tornja se -
dam sova mirka. Oko sela guste strae, niti ui nit'
izii. Pst..., mir! Nitko ne zna ta svi znaju. Cijelo selo
tobo' drijema, a svi znadu, a svi znadu da se sprema, da
se sprema ... Neto se sprema? Da ... oho, nije to ni tako
neduna stvar. Sprema se napad. Napad na kotar! Napad na
neprijateljsko uporite Zelenu Mrkvicu. To nije makar ta
kotarsko mjesto! Zato se brigada stisla oko svojih
starjeina, apue, dogovara se, brusi srce i potkiva no. Alaj
e u pono biti rzanja! U seoskoj koli komandir ete Siraa
Lazo okupio svoje borce, kao ake posadio ih u klupe,
otkriva planove. Govori kao uitelj, mirno i razgovijetno:
Drugovi, tab divizije na prijedlog druga Kapare
odlu
io je da noas napadnemo neprijateljsko uporite
Zelenu
Mrkvicu. U napadu sudjeluje cijela divizija, i to:
brigada
Braa Radi osigurava napad u pravcu Zagreba, brigada
Ma-
tija Gubec daje osiguranje u pravcu Varadina i
Krievaca,
dok je naa Kalnika brigada dobila astan zadatak da
likvi
dira neprijateljsko uporite ...
Tko bi drugi nego mi! uzdahne Kapara iz
zadnjih
klupa, ali je komandir imao dobro uho i upita strogo:
Tko je to rekao?
Ja.
Ima li ti, Kapara, neto protiv toga?
 Nemam. Ja sam samo rekao tko bi drugi nego mi.
Mi smo uvijek na pruzi kad treba bosom nogom zaustaviti

51
vlak, uvijek smo na putu kad treba prstima iskopavati
mine, navikli smo na to, pa zato bih sada bio protiv?
utnja. Siraa Lazo nije znao to bi. Da zapone pre -
pirku s tim brbljavcem, da pobije njegove samovoljne tvrd-
nje, da prizna, da ga ukori... to da radi? Prijeteim pogle -
dom ljutio je Kaparu, u mislima jo ga jednom stavi na
rova pa nastavi:
U uporitu Zelenoj Mrkvici neprijatelj raspolae s
oko
pet stotina uglavnom legionara, andara, neto Nijemaca i
domobrana. Najjae neprijateljsko uporite nalazi se u poljo
privrednoj koli koja je smjetena malo po strani, iza
crkve
i parka. To je dvokatna zgrada, dobro utvrena i nju e na
pasti trei bataljon nae brigade na elu sa svojim koman
dantom Jovicom.
Ja sam mu to ve rekao! javi se opet Kapara.
ta si mu rekao?
To . . . Rekao sam mu da e komandant brigade za
papriti njime ovu no!
Siraa Lazo konano plane: Sunce ti ognjeno, ta se ti
uplee gdje treba i ne treba? Tko si ti? Ako i jesi Kapara,
ako i jesi ljubimac komandanta brigade, zar misli da smije
otkrivati vojne tajne i prekidati u govoru svog komandira?
Pisne li jo jednom, oduzet u ti karabin, dobit e nosila,
poslat u te u bolniku etu! Razumije?... Gdje sam stao?
Da... trei bataljon! Trei bataljon ima zadatak likvidirati
tu poljoprivrednu kolu, drugi je bataljon u rezervi
brigade, a na e bataljon unititi neprijatelja koji se nalazi
na tornju crkve, u poti, u kotaru, u koli, a ujedno e
likvidirati bunkere i rovove koji opasuju uporite. Da bi se
mogao izvriti napad, tab naeg bataljona razradio je
zadatke pojedinim etama, i to kako slijedi: prva eta, to jest
naa, razbit e neprijateljska utvrenja na junim
prilazima, zauzeti crkvu i potu te odmah na svom lijevom
krilu uspostaviti vezu s treim bataljonom. Druga eta
likvidirat e neprijateljska gnijezda na istonim prilazima i
unititi neprijatelja koji se utvrdio u zgradi kotara. Trea
eta likvidirat e bunkere i rovove na sjevernim prilazima,
a zatim osvojiti kolu i na svom desnom krilu uspostaviti
vezu s Jovicom tako da se dokraja zatvori krug oko
neprijatelja i onemogui mu svaki
52
bijeg. Sve ostale pojedinosti kazat u vam naknadno. Previja-
lite e biti iza crkve, znaci raspoznavanja Zagreb-Zatvara.
Toliko za sada. Vodii su osigurani, sve je spremno. Prije
negoli podrobnije odredim zadatke svakoj desetini, ujte
druga komesara!
Ustao je komesar. On i petrolejka na zidu mirkali su
jednako dremljivo, kao ptica koja se netom probudila iza
sna. Prije negoli je otvorio usta, na svoju nesreu opazi da
ima ruke! ta e sad s njima? Najprije ih turi u depove
hlaa, onda u bluzu, pa ih opet izvadi i prekrii na prsima,
pa ih zabaci na lea i konano se dosjeti, skine kapu i vrsto
je stisne objema akama! Sve je na njemu bilo nerazmjerno
veliko: i glava, i nos, i usta, i prsti, i stopala, a on nizak.
Nizak, temeljit i irok, crven u licu kao rajica. Sad je stajao
pred borcima i jednako u utnji prebirao rijei. U ovu je
etu doao tek nedavno, upravo onaj dan kad je divizija na-
putala Kalnik i kretala u Zagorje. Niti poznaje dovoljno
borce, niti borci njega. Doao je iz drugog bataljona, zamije-
nivi komesara ete koji je neto prije toga poginuo u
borbi s oklopnim vlakom na eljeznikoj pruzi Krievci
Koprivnica.
Drugovi... ovo je u sastavu nae ete moj prvi napad
na neprijateljsko uporite. Do sada sam dva puta bio ranjen.
Neu aliti da noas makar i poginem, ali Zelena Mrkvica
mora pasti! Neka su neprijateljski rovovi opkoljeni
bodljika
vom icom, nae je srce od elika! Oi cijelog Zagorja upe
rene su sada u nau diviziju, u nau brigadu, u na bataljon,
u nau etu. Pitam vas pred cijelim Zagorjem, pred
Zagorjem
Matije Gupca, hoe li naa eta izvriti zadatak?
Hoe! viknu jednoglasno borci, spremni da ove
noi
valjano oiste tu Zelenu Mrkvicu.
Tako je, ja znam da hoete prihvati komesar i za
kljui: Ja vie nemam ta rei, ali bih rado uo vae
miljenje, htio bih uti kako vi gledate na predstojeu akciju,
ta osjeate i ta mislite.
I zautio je. Bome, s obzirom na to da je komesar, nije
mnogo ni govorio. A ta bi sad htio? Da borci govore? Kakva
je to novotarija i otkud je to donio? Tko e govoriti i o
53

emu? I ta se tu ima govoriti hajdemo na poloaje i
opatrni, Mico! Gdje je ono sanitet i previjalite? Kod crkve?
To je dobro, blizu je pop ...
Zar ba nitko ne eli govoriti? zaudi se komesar.
Drue komesaru, to su kukavice, znam ih ja. Na po
litikom asu ute kao ribe, a im sat zavri, deru se kao
jarci! dobaci izazovno komandir.
Zgledali se borci, namiguju jedan drugome, kimaju zna-
ajno glavom, gunaju, apuu, gurkaju se ispod rebara, a
onda se netko sjeti pa izvali: Kapara! Neka govori Kapara!
Jest... Kapara, Kapara! On je sve to zamijesio, neka sada
govori!
eta zaas izgura Kaparu iz klupe i Kapara, videi da
nema druge, uspravi se i pritegne kai. Visok i vitak, jednim
pogledom zaokrui prisutne, osloni se na puku i zapone:
Drugovi, na komesar ete pita ta mi mislimo o toj
Mrkvici. Mi emo Mrkvicu noas oglodati, to je sigurno. Ve
pet dana ganjamo se neprestno s bandom, ne moemo ni
odahnuti a kamoli jednu no prespavati u miru. Danas ujutro,
prije juria, bacali su letke, poruili nam da smo opkoljeni i
pozvali nas na predaju. Imam taj letak i sad u depu. Kao
to vidite, neprijatelj ne cijeni ba mnogo borbeni moral
nae divizije kad nas poziva na predaju. Ugrizlo me to za
srce pa sam rekao komandantu brigade zato ga imamo,
i njega i tab divizije, nego da o tome vode brigu rekao
sam mu, drue komandante, hajde, povedite neku akciju. Kad
nam ve poruuju da smo opkoljeni, hajde da ih negdje opko
limo i pobijedimo, i to ne gdje god, nego, ako je mogue, pod
njihovim krovom da im nikada vie ne padne na um bacati
letke i nau diviziju pozivati na predaju... Kao to ste uli,
prijedlog je usvojen, planovi su razraeni, tu se vie nema
ta pripovijedati nego naprijed! A ta se tie toga da cijelo
Zagorje, kako kae drug komesar, gleda ba u nau etu,
to me mnogo ne veseli. Prljavi smo ve kao svinje, a osim
toga, ako te neprestano gledaju, ne moe u miru ukrasti
ni jednu jedinu repu, ni jedan jedini grozd, a ponekad se to
mora, jer sam ja i danas ostao bez ruka. Tako. Za noa
nju akciju mene ne boli glava. Dodue, mene boli glava,
ali to je neto drugo. To mene boli ova moja kvrga koju
54
sam dobio danas traei Joviin bataljon. Zadatak koji noas
primi moja desetina, ja u ispuniti ukoliko mi komandir ne
oduzme puku i ne poalje me u bolniku etu ... Neto prije
veere politiki delegat naeg voda drug Huzjak, koji uvijek
skida neku brigu, prikupljao je statistike podatke u naoj
desetini, kako je tko i zbog ega doao u partizane, i na
osnovu toga zakljuio je da je naa desetina najgora u cijeloj
brigadi. U redu, neka je najgora, ali evo pred svima vama
dajem asnu izjavu: ako netko u napadu na Zelenu Mrkvicu
noas prije mene izvri svoj zadatak, ja, Ilija Kapara, tri u
dana hodati bos kroz Zagorje i bez cipela capati za brigadom!
Bravo Ilija! ivio Kapara! ivjela prva eta! ivio na
komandir Siraa Lazo! ivio na komesar... i kako mu
nije upamtio ime i prezime, taj koji je kliknuo komesaru
naao se u neprilici, ali se brzo snaao i dometnuo: ivio
na komesar i cijelo Zagorje koje gleda u nau etu! Tako
je! prihvate ostali. ivjelo Zagorje! ivio Marija Gubec!
Bravo! Tako je! Svi su pljeskali i vikali, svi osim poja-
anja. Imbro Falaec, onako visok, jedva se ugurao u djeju
klupu, sluao je paljivo govornike, vrpoljio se, okretao oi-
ma, brisao znoj ... Oko njega amor, smijeh i sprdnja smrti.
Kako je to bilo lijepo!
Kako je to sada daleko!
Kakva igra sluaja, kakva ironija sudbine!
Gdje i kada je sluao Kapara one poklike i onaj pljesak?
Zar je to bilo prije sat, prije dva sata, prije tri? Da, prije tri
sata sluao je pljesak svojih drugova, a sada umjesto pljeska
prosue se oko njega mitraljeski rafali, regeu kao abe, ru-
gaju se Kapari, ismjehuju njegove rijei i njegovo obeanje.
Obeanje je dao tamo u klupama, u koli, u Strmcu ... a sada
lei u nekoj jaruzi, pred njim Zelena Mrkvica i smrt. Smrt
je Kapari veoma blizu, nema ni stotinu metara. Uanila se,
zakukuljila, uvukla se u bunker, vreba Kaparu, Kapara vreba
nju, pa se sada nadmudruju tko e koga u ovome mraku
prevariti, zgrabiti za iju i povaliti na lea. Zlo je u tome to
je no mrkla, pa Kapara nikako da razabere bunker. Ne vidi,
55
ali ga nasluuje po vatri koja iba iz nekoliko automatskih
oruja, i tek ovdje-ondje, po plamenu koji lizne iz usta cijevi,
Kapara nazrijeva konture neprijateljskog gnijezda. Pozvao je
cijelu brigadu na takmienje, a zapeo na prvom koraku! Eto
nacionalnog i socijalnog sastava! Hodat e bos, osramotit e
bataljon, jadna mu majka! Zakasnio je, nije stigao na vrije me,
upropastio ga je vodi vie nikog ne vodio! Svud oko Kapare
ve se kri i lomi. Nebom araju svijetlei meci, ponegdje sunu
uvis rakete, izmijene u zraku svoje tajanstvene poruke, pa
klonu, izgore u dimu i nestaju u mraku. Grme mitraljezi, sve
se trese od eksplozija, negdje udari mina, negdje rikne
protukolac, pa se odjednom sve smiri i zaas otpone iznova.
Na desnom krilu, na istonim prilazima za-plamti poar,
ugovoreni znak dokle je stigla napadaka grupa. Kapara
ogoren pomisli: Eno ih, druga je eta ve dolje, a gdje
sam ja, tuna mi majka! Svi e stii prije mene, pokupit e
cigarete i plijen, obrat e kajmak, a meni ipak i ruglo
brigade. Umrijet u od stida ako me jutro zatekne ovdje.
Prokleti vodi, to me on ...!
To s vodiem bila je istina. Kad je borba poela i kad su
sve jedinice bile na polaznim poloajima, gdje je jo bio Ka-
para! Vukao ga vodi kojekuda samo ne onamo kamo je
morao, na bunker. Trebalo je da ga ustrijelim kao psa. I
ta u sad? Da uludo troim municiju? Da ekam? Koga da
ekam? Neprijatelj zna da sam ovdje, iznenaenja vie nema,
ja znam da je bunker koji moram unititi preda mnom, pa
koga da ekam? Mogu doekati jedino svoga komandira Si-
rau Lazu, koji e dojuriti svakog asa udo da ve nije
ovdje i psiknuti kao zmija: Gdje si, Kapara, sunce ti
ognjeno, ta radi? Jesam li ti rekao da jo mora potu
osvojiti, pa ta se muva tu, kurvin sine! Gleda Kapara u
mislima svog komandira kako prodire oima njega, Kaparu, a
Kapara ne nalazi ni jedne jedine rijei u svoju obranu.
Nita. ta da pria priu o vodiu? Glupost! Nema izgovora.
Zatajio je, nije izvrio zadatak. Bos e gacati za brigadom,
bos ...! Oslukuje Kapara pucnjavu i sve vie njime ovladava
misao da e na ovom bunkeru izgubiti glavu. Osjeti muninu u
elucu, gorinu u grlu, cvokot zubi... Zna Kapara, to je
strah. Strah ...! Koliko se puta u ove dvije godine Kapa-
56
ra hvatao ukotac s njime, ali je strah veoma ilav i podmukao
neprijatelj. Kad ga pritegne i baci na lea, on se prita-
ji,naoko se predaje, nestane zaas, a ve sutradan, u novoj
nevolji javlja se opet, mui te i oduzima snagu. I tako iz dana u
dan, iz bitke u bitku, iz napada u napad. Kad bi bilo malo
pravde, netko bi poslije rata uveo partizanski orden ili me-
dalju za pretrpljeni strah. Taj bi orden trebalo podijeliti
svim borcima i komandantima, svima onima koji su ma samo
jednom bili licem u lice s neprijateljem i pogledali smrti u
oi. ak ni toliko! Bez mnogo ispitivanja taj bi orden trebalo
podijeliti svima koji su na ma koji nain sudjelovali u oslo-
bodilakoj borbi. Svima! Kukavice bi se stidjele, a junaci po-
nosili njime. Taj bi orden sjeao na najljepe dane u ratu, na
one najtee! Tako sada i Kapara lei u onome mraku, guta
pljuvaku, slua u potaji svoje srce kako panino bije, strepi
pred brisanim prostorom koji tu pred njima zijeva u noi,
koleba se, lomi, premilja, znoji, ostaje nepomian, a zna,
vrlo dobro zna da bez juria nee uiniti nita, ba nita. Pokraj
njega Kapsula, Vodenjak, Brico... opale pokoji izgubljen
metak, Martin pusti pokoji kolebljiv rafal, i to je sve. Svi
ekaju nareenje svog desetara, ekaju Kaparu, a Kaparu strah
prikovao uza zemlju i ne zna ta bi. Grize nokte, mui se, jadi,
vidi u mislima etu, ta etu vidi pred sobom cijelu diviziju
kako se smije Kapari, borci trae da Kapara skine cokule i da
ide bos ...! Kapara osjeti kako ga preplavljuje stid i tue ga u
ilama i neki jad i gorina kola mu tijelom, puni usta, izbija
na obraz, zamagljuje oi. Straan, nepoznat bijes ispuni ga
svega. Izgubi prisebnost i kao u bunilu vikne punim grlom:
Prekini paljbu! Dosta...! Mar-tine, Kapsula, Vodenjak,
Tamburica, Brico...! Cijela desetina ovamo. Svi! Vikao je
tako glasno da su ga u onoj noi, unato pucnjavi, mogli uti
na trei brijeg. Nije ni bio svjestan da vie. Da mu je to i
dolo do svijesti, odmahnuo bi rukom. Bilo mu je dosta,
odluio je da svemu uini kraj. Ovamo, drugovi...!
Stevica, Koija, Repica, ak. . . tu sam, ovamo! Derao se
kao da u Pogancu, na osloboenom podruju, poziva borce na
gibanicu i kiselo mlijeko. Desetina prekine vatru. Prvi
dopuzi pukomitraljezac.
to je? to se dogodilo??
57

Umrijet u od stida, Martine! Ne mogu vie. Jedan
govnarski bunker i mi da pred njim liemo zemlju?!
Martin, koji u prvi mah nije mogao shvatiti ta se to
dogodilo njegovu desetaru, predloi ne mislei nita zlo:
Da saekamo dok svane?
Dok svane!? zadre Kapara. Zar da budem jo saekajte zoru, napravite ta znate. Meni je svejedno. Dosta mi
ovdje dok svane, a svi drugi da budu po kuama, da se odma
raju, da piju, pue, izvlae plijen, a komandant brigade da
se popne na orkvu, na najvii vrh tornja pa kroz dalekozor
gleda i pita: Je li, drugovi, tko se jo ono tamo guzi oko
onog bunkera? Je li ono Kapara, moj stari maak? Ne, Mar
tine, radije u umrijeti. Evo, sad u poginuti, idem prsima
na bunker, neka krepam, nisam za drugo. Crkni, Kapara,
nestani!
Martin shvati da je bijes poremetio Kapari um i da je tu
svaka rije suvina. Poginut e, nema mu spasa. Cijela se
desetina skupila, dogmizali borci kao guteri, ak se i Falaec
naao pored njega. Sad ekaju da uju ta se dogodilo i zato ih
desetar zove. Kapsula, koji je kao bivi andar davno prije
rata izuio pravila ratovanja, dovue se posljednji i odmah se
pobuni: Zar si pobenavio dokraja? ta vie! Ii e tri pogine, borci e mu svejedno izuti cepele i bosonog e u grob.
dana bos, pa ta onda. Ili, hoe da svi izginemo?
Neprijatelj, koji je u bunkeru vrlo dobro uo kako je
Kapara dozivao borce, prekinuo je vatru ba kad i desetina.
Slutio je da se neto sprema, a znao je da to to se sprema
nee za njega biti ni najmanje utjeno. Skupio se i on u
bunkeru, oslukuje daleku paljbu i bliske partizanske glasove,
ali su ti glasovi odjednom utihnuli, izgubili se, zamrli u noi.
U najveoj tiini Kapara je objanjavao: Drugovi... dolo
je vrijeme da se gine. Bez juria zora e nas doekati ovdje, a
poemo li na juri, svi emo izginuti. Pred nama je stotinu metara
brisana prostora, zakasnili smo iznenaditi neprijatelja, ta sad
moemo? Ja sam obeao da u prvi izvriti zadatak, zatajio sam,
red je da platim ... Sluajte me dobro! Uzet u nekoliko bombi,
pokuat u im prii sa strane, s boka. Vi me titite vatrom, ali
pazite kako pucate, drite pravac bunker, ne da me jo tko od
vas prikolje zrnom! Pucajte sve dotle dok ne viknem stoj! Ti,
Kapsula, pripremit
58
e bocu s benzinom, svi ste je dobili, neka mi nitko ne kae
da je nema, pripremit e igice i im dadem znak da se
prekine paljba, zapalit e bocu i baciti je to blie bun keru.
Dovoljno je da padne negdje blizu njih, da vidim gdje su
pukarnice, da mogu priskoiti i ubaciti im bombu. Ako poginem,
dunost desetara neka preuzme Kapsula. Traite pojaanje,
je svega. Martine, otvaraj vatru, kreem!
utjeli su. Nije bilo ni vrijeme ni mjesto da steu jedan
drugome ruku i da se oprataju. Psi i ratnici grizu i primaju
ujede, napadaju i ginu bez suza i saaljenja, pokatkad za- cvile,
i to je sve. Dok grlo nije priklano, hropac se ne uje. Negdje
duboko u Kapari javi se stara spoznaja: milosti nema, rat je
rat...! I dok je Martin dugim rafalom kljucao no, Kapara se
izgubi u mraku. Koristei se zaklonima, zaobilazio je bunker,
prebacio se stotinjak koraka, a zatim krene na brisan prostor.
Puzio je na laktovima, gmizao, uljao se kao zvijer dok su oko
njega zujali rojevi neprijateljskih metaka. Priljubi se uza
zaklon da prikupi snagu i vrati dah. Sam usred noi oslukivao
je ritam bitke. Pri sve ee. Prokleti vodi! Zbog njega e bos!
Ili za brigadom ili u jamu! Cipele mu ne vrijede mnogo, ali ako
Nedavno je ubio i svukao legionara ija je odjea bila jo
potpuno nova. Moda e je i njemu skinuti. Neka skidaju ta
hoe. I on je drugima skidao...
Odjednom Kapara osjeti nemir. Neto nejasno, tajanstve no
zbiva se oko njega, kao da mu se netko primie, kao da ga
gleda iz onog mraka, otkriva mu namjere, bulji u njega i prodire
ga oima. to je to, ta se to zbiva? Sjeti se Bosne, svog rodnog
kraja i susreta nou s vukovima u umi. Bio je jo djeak, poao
je s ocem traiti kune, itav dan slijedili su bez uspjeha u
debelom snijegu trag toga skupog krznaa dok ih nije zatekla
no, u mranoj umi, daleko od sela. I tada kao evo i sada
u jednom asu Kapara je osjetio nemir, osjetio je da ga netko
promatra. Dvije ledene eravice buljile su u njega. Kapara
zgrabi svog oca za ruku i zadre. Vu ci...! Da, sjea se toga
Kapara, sjea se toga ba sada dok lei ovdje, zna da vukova
nema u ovome kraju, ali neto se zbiva oko njega, neto mu
prijeti, a ne moe dokuiti ta.
59
Sad nema oca pored njega da ga primi za ruku, nema ni brata
pored njega... Nas dva brata, oba delegata, na bunkeru
otvaramo vrata...! Nitko meni ne pomae na bunkeru
otvarati vrata! Jest, imam brata partizana, negdje na Kozari
komandira bataljonom, ali koja mi korist od njega. Gleda
Kapara oko sebe, napree oi u onome mraku i sve vema
raste u njemu neki nemir, prelijeva se kao svjetlo ... Svjetlo?
Jest, svjetlo! Zar ne postaje svjetlije oko njega? Poar? Ne,
to nije poar. Svie? Ne, ne svie, jo ne moe svitati. ta glavi mu neto bijelo nalik na almu! Koji bi to bio avo? Da
je onda, ta se to zbiva? Odjednom Kapara opazi mjesec!
Eno ga, eno lopova! Mjesec! Pomolio je svoje elavo tjeme,
blijedouta svjetlost polako se uljala bojitem i sve se vie
primicala Kapari. E, moj Ilija, tko se naao da te izda
nebo! Ne vjeruje u boga, evo ti od njega mjesto noa
mjesec u lea! Sad e me opaziti, izgubit u glavu. ta da
radim, ta da radim? Da potrim k bunkeru, sada dok je jo
malo tame, ili da se vratim? Da moda ipak jurnem, da vik-
nem Martinu da prekine paljbu i da jurnem na bunker, da
bacim bombe pa ta bude, bude? Eh, ivote...! ta da ra -
dim, ta da radim...? No prije negoli je Kapara smislio ta
bi trebalo uiniti, mjesec izie, otkrije u cjelini svoje glupo
lice, osvijetli bojite uzdu i poprijeko i svim ratnicima poeli
dobro vee! Na mjeseini Kapara odmah primijeti bunker,
mrane otvore pukarnice, ali u istom asu opazi jo neto:
neke crne sjene kako se muvaju iza bunkera, izvlae i nestaju
u noi. Bjee! Bjee pasji sinovi shvati Kapara i sav
sretan i radostan udari dvije bombe jednu o drugu, baci ih i
kad one zagrme, digne se i vikne: Juri ...! Nije ni morao
vikati. To to je mjesec otkrio njemu, otkrio je i drugima.
Cijela se desetina otisne i poleti za bjeguncima uz psovke i
pucnjavu. Ali da... Kao da je tako lako uhvatiti zeca, uhvatiti
zeca na mjeseini. Netko klisnu desno, netko lijevo, netko
potra ravno u naselje da meu kuama potrai spas. Ba je i
pogodio! U Zelenoj Mrkvici pucalo se kao na svadbi. Sa svih
strana su nadirale partizanske kolone, ulo se dozivanje,
povici, prijetnje, poziv na predaju nitko vie nije znao tko
je napada, tko je bjegunac, tko partizan, a tko faist. Znakove
raspoznavanja kao da su svi zaboravili i jedini znak koji je
sigurno vrijedio bio je karabin,
60
pa udri tko koga stigne, dok ne padne ili ne digne ruke uvis.
Sve to Kapara uje i ne uje. Juri na elu desetine, usoptao
se kao lovaki pas, goni svog zeca, a zec kao zec, tabana niz
kosinu pa ravno meu kue! Kapara mu je za petama, htio bi
ga uhvatiti iva da vidi kakav je to zec, jer sudei po sve mu
pred njime nije ba obian zec. Jest zec, ali kakvo mu je krzno?
Nije ustaa, nije legionar, nije andar, nije Nijemac, nije
erkez, nije domobran ta je? Crn je kao vrag, a na
mi ga je barem kundakom lupnuti, misli Kapara, samo da
vidim kakvu to kapu ima, prokletnik! Ali zec grabi i ve je
meu kuama. Sad vie nije sam. Trojica bjee s njime i
svi jednako odjeveni crni s almom! Kapara jurne za
njima. Oni kroz ljivik, Kapara kroz ljivik; oni za ogradu,
Kapara za ogradu; oni preko plota pa kroz dvorite, Kapara
preko plota pa za njima; oni preko puta, Kapara preko puta;
oni u kuu, Kapara za njima a pred kuom straar! Stoji
crn kao vrana, a na glavi i njemu alma! Straar, mislei da i
Kapara pripada grupi bjegunaca, ne digne puku, ne zaustavi
doljaka i tako se odjednom nali licem u lice alma i
partizanski ljem. Kapara blene, irom otvori oi i usta.
Zanijemi. Pred njim je stajao mornar! Pravi pravcati mornar
s bijelom mornarskom kapom na glavi. Predaj se! dreknu
Kapara, otme mu puku pa uza stepenice pojuri za ostalima,
izbije na prvi kat ravno meu njih. Predajte se, bra...
htio je Kapara jo neto rei, nadodati, ali mu se jezik zapleo.
Naviknut je bio da vikne: Predajte se, brao domobrani! a
sad se zbunio, nije znao kako bi nastavio. Predajte se,
brao mornari...? Predajte se, drugovi mornari ...? Ili samo
Predajte se, mornari? A mornari na prvi poklik Kapare
digli ruke i viu: Ne pucajte! Ne pucajte! Nekoliko
depnih svjetiljki osvijetli sobu. To su mornari osvjetljavali
jedan drugoga kako bi partizani vidjeli da oni, mornari, ne
misle pruati otpor. Odnekuda kao vjeverica iskoi sav zadihan
mali Stevica: Drue desetaru, da bacim bombu ili benzinsku
bocu? I opet jauk. Ne po-cajte! Ne pucajte! U sobu
uleti Martin i zatresti kao truba: Ruke uvis! Za njim
upadne njegov pomonik, Koi-ja, trkljast i suh kao tovarno
grlo. Dojure i ostali, skupi se
61
cijela desetina. Kao preplaeni kunii, mornari se zbiju u
hrpu, drei ruke iznad glave. I partizani i oni, svi sad stoje
uzbueni, jedni nasuprot drugima, blijedi, prestravljeni. Ka-
para se prvi snae i preuzme komandu:
Tko je starjeina?
Ja sam . . . javi se iz polumraka neiji dubok, drhtav
glas.
Koliko vas ima?
Po spisku etrdeset. Neki su pobjegli...
Naoruanje?
Karabini i tri samohodne strojnice.
Smjeka se Kapari brk, gleda on radosno ispod oka to
svoje roblje, gleda i jo ne vjeruje svojim oima. I ne zna
ta bi sad da ih psuje, da ih grdi, da ih grli, da vie na
njih ili da se prepusti radosti, da se smije iz puna grla, da
se grohotom smije sebi i ovome ludom ratu, Je li mogue da
pred njime stoje mornari? Kakvi su to mornari, otkuda su
doli, kako? Podmornicom?
Kakva ste vi mornarica, ratna?
Ratna potvrdi onaj starjeina.
Pa ta radite ovdje, mornari?
Nitko da bi pisnuo. Umjesto njih odgovori ak:
Eto, drue desetaru, uplovili u nae vode!
Pa nije ovdje more! zagrohoe Kapara. Zato
vas Paveli ne alje da se bijete s Nijemcima i Talijanima za
nae more? Doli ste ovamo da hvatate Kaparu, da lovite
partizane. Pitam vas ta radite ovdje?
Netko se ohrabri i ree: uvamo potu.
Potu?! Kapara zatrepe oima. Ta ga rije vrati
zbilji i podsjeti da jo nije dokraja izvrio zadatak. Ali ta
govori ovaj mornar, zar oni uvaju potu? Zar bi to bilo
mogue? Da raspri sumnju, upita odmah:
Zar vi uvate potu?
Mi. Poslali su nas. Moramo ...
A gdje je pota?
Tu dolje, ispod nas.
U ovoj zgradi?
Jest, tu dolje u prizemlju. uvali smo potu i drali
onaj bunker ...
62
Kapara, ima li sretnijeg ovjeka od tebe? Gdje je sada
politiki delegat, gdje je komandir ete, gdje je komandant
bataljona, gdje je komandant brigade da vidi svog maka, da
vidi junaka, heroja ove noi, koji je u jednom juriu osvojio
bunker, osvojio potu i prvi u historiji partizanskog rata
osvojio ratnu mornaricu u srcu Hrvatskog zagorja!
Netko se snae i zapali elektrino svjetlo. Odlane svima.
Pred partizanima ukaza se u punom sjaju tuna slika: mor nari
zbiti u uglu sobe, stisnuti i prestraeni kao srdelice u mrei.
Ilija Kapara stane usred sobe i obrati se zarobljenicima
mirnim, gotovo oinskim glasom:
Mornari, ne drite, ne strahujte toliko! Nitko vas nije
torpedirao. Niste na uzburkanom moru nego na vrstoj zem
lji, u sigurnim rukama Narodnooslobodilake vojske i ni
jedan od vas nee potonuti. uli ste i valjda znate da se mi
borimo za slobodu, za bolji ivot...
To znamo! prekine Iliju neki mornar.
To znate?! zastane Kapara. Tko je rekao da to
zna?
Tiina. Nedaleko od pote svejednako su rafali krpali no,
Neka se javi onaj tko je rekao da to zna! strogim
glasom ponovi Kapara.
Muk.
Kome ja govorim, majku vam podmorniku! drek
ne Kapara. Odmah da se javi onaj tko mi je upao u rije.
Sluajte, mornari, nemojte se aliti, nemojte da vas tu na
kopnu proguta morski pas! Dok nabrojim do tri, da se javi
ili . . .!
amor, ukanje, doaptavanje. Silom izguraju nekog
mravog mornara. Drhtao je kao pseto u torpednom amcu.
Kapara mu prie i unese mu se u oi. Uz put pogleda natpis
na kapi. Nije bilo sumnje Hrvatska ratna mornarica!
Jesi li ti ono rekao?
Mornar je utio.
Nemoj da te zgrabim za grlo, uje li!
Ja sam . . . ja sam ... Oprostite, oprostite ...!
ta ti imam oprostiti. . . izmijeni Kapara glas.
Kad jednom kae, ostani kod rijei. Zatim s ramena ski
ne karabin koji je na ulazu oteo straaru, gurne ga u ruke
63
mornaru i doda: Evo, drue! Kad si toliko svjestan i zna
da se partizani bore za slobodu, evo i tebi karabin pa nam
pomozi u borbi. Tebi u ast kliem: Neka ivi zagorska par-
tizanska mornarica!
Negdje u blizini udari baca. Dugi mitraljeski rafal sitnim,
pseim zubima sjekao je no ...
Svako se ponosi svojim uspjehom: brigada osvojila upo-
rite, Brico osvojio pjevaicu Lenku. Jovica obrao bostan,
poljoprivredna kola jo nije pala. Komandant brigade ispi-
tuje svog maka ta da se radi? Mora li divizija servirati
doruak svome komandantu ba tamo gdje on hoe, pa ma -
kar to bilo usred neosvojiva neprijateljskog gnijezda? Kapari
povjeren astan zadatak da dvije stotine najboljih boraca,'
skojevaca i komunista povede u smrt. Izbora nema rat je
rat...!
Nad Zelenom Mrkvicom, negdje na rubu praskozorja, osi-
pavala se no. Utihnula je borba, smirio se mete. Otpre -
mili su zarobljene mornare, pregledali njihovu opremu, iz-
vukli plijen, zadrali neke sitnice i, poto su temeljito ois-
tili prvi kat, spustili se u prizemlje, u potu, da vide ima li u
njoj togod zanimljivo. Pokuali su telefonirati, ali su linije
bile prekinute. teta. Bilo bi lijepo nazvati kakvu neprija-
teljsku komandu, razgovarati s neprijateljem i upozoriti ga
da se pribliava petnaesti septembra, posljednji dan koji
je odreen slugama okupatora da prijeu na stranu Narodno-
oslobodilake vojske. Neka samo poure. Sada kad je divizija
krenula u Zagorje, bit e zgoda. O, i te kakvih e zgoda
biti...! ,
Kapara i njegovi hrtovi temeljito su pregledali potu,
natrpali pune torbice papira, olovaka, pera, brisaljki, mara-
ka, peata, ravnala, dopisnih karata, tinte... svega to bi u
brigadi moglo posluiti njima ili bilo kome. Kapara je s te-
kom mukom razvalio blagajnu. Novaca ba mnogo nije bilo;
64
neto ga podijeli desetini, neto zadri sebi, a neto toga
bezvrijednog smea poalje u tab. Razreze potanske vree,
pregleda pisma, svu slubenu potu uputi u komandu, neto
baci kroz prozor, a nekoliko pisama, ona za koja je vjerovao
da su prava, strpa u torbicu neka mu se nau pri ruci.
Najvie od svega obradovao se uturici koju je pronaao
meu spremom i odmah je objesi o opasa. Uniti telefonske
i telegrafske ureaje, jo jednom provjeri da li je sve u redu,
a zatim pokupi desetinu i napusti ovu sretnu kuu. Na ulici
doeka ga svje jutarnji povjetarac, donese mu prve estitke
iz ume i odmah zatim miris dima i paljevine, miris bitke
koja je sate i sate natapala no. A no je klonula, kao pre -
klana koko, kap po kap iskapala je tamu i sad lipe meu
kuama i gasne joj ivot u maglenu svitanju. Nedaleko od
pote jo se pukaralo, i to uznemiri Kaparu. Koji je to vrag?
Naiu, kao dva brata roena, komandant i komesar prvog
bataljona Kalnike brigade. Valjda u cijeloj diviziji nije bilo
komandanta i komesara koji bi toliko bili nalik jedan na
drugoga. Ba pravi blizanci. Nemarno odjeveni, ali uvijek u
jednake uniforme, bilo domobrana, bilo legionara ili Nije-
maca, ova su dvojica bili uzorne starjeine i nerazdvojni
drugovi.
Gotovo, Kapara?
Gotovo, drue komandante... Zar se jo puca?
Puca se, zato je rat... Hoemo li na rakiju? pred
loi komandant i primi ispod ruke Iliju, dremljivog ali sla
vom ovjenanog junaka ove sretne ali uzbudljive noi.
Zasluili smo, drue komandante, samo ne znam kako
emo. Tko ima rakije? Juer su mi ukrali uturicu, a ova
ovdje, koju sam maloprije zaplijenio, jo je prazna...
Pusti uturicu! odmahne komandant veselo. Za
boravlja gdje si. Hajdemo u kavanu!
U kavanu?!
Jest, eno ve su nai tamo. Budi oprezan, kad doemo
do crkve, morat emo pripaziti. Poljoprivredna kola jo nije
pala, mogli bi nas kroz prozor...
Stigli su do crkve koja se u jutarnjoj sumaglici kao sa -
blast izdizala put neba. Pojedinana paljba pozdravljala je
svitanje i borcima najavljivala skori dolazak neprijteljske
5 Horvat: Maak pod ljemom 65
avijacije, lijep i prijatan dan... Mislei na one u koli, Ka -
para upita:
Blokirani?
Jest. Dva su bataljona oko njih, mi smo u rezervi.
Na crkvi mitraljez?
Teki.
Pretre tridesetak metara koji su dijelili kavanu od crkve
i zastanu kod ulaza. Negdje u zraku fijukne zalutali metak.
Rafali koji su satima reetali no, konano su je dotukli
i svjetlost dana otvorila je borcima vidik na Zelenu Mrkvicu
i oblinji kraj. Du glavne ulice sivilo i pusto, osamljene
grupice vojnika koje su se oprezno kretale uza zidove, patrole
koje su uspostavljale vezu, kuriri, sanitet... Zidovi svjee
ispisani parolama, ovdje-ondje zalepra zastava s petokra-
kom. Na prozorima sputene zavjese. Na sve strane zamke
pune neizvjesnosti.
Na vratima kavane doeka ih poznati zadah jedne male
provincijske jazbine u kojoj jednako lijeno i dosadno zijevaju
gosti i konobari. Kavana Zlatnom vru bila je uistinu otvore-
na. Uu, narue rakiju i sjednu uz prozor.
I tako si ti, Kapara, obavio svoj posao!
Jesam. Ve sam se pobojao da u bos! Cijeloj eti dao
sam rije da u tri dana capati kroz Zagorje bos za briga
dom ako u napadu na Zelenu Mrkvicu prvi ne izvrim za
datak.
I?
Bome, zamalo nisam capao! Zamisli, drue komandan
te, kakve li sramote Kapara bos!
Nikada vie ne bi te komandant brigade zvao moj
maak. ujem da si mornare zarobio!
etrdeset!
To je mornarika kola objasni komesar.
Bila kola ili ne bila zavrti Kapara glavom
mornari su. Pravi! Proitao sam, pie svima na kapama:
Hrvatska ratna mornarica! a te proklete kape, ba su me
one noas zbunile. Dok sam trao, mislio sam da su alme!
Rekoh, da nisu Turci kojom nesreom uli u rat! Tko bi mo
gao pomisliti da u se usred Zagorja sukobiti s ratnom mor
naricom! Eh, da mi je onda, dok sam trao za njima, da mi
66
je onda bio pitolj u ruci, bio bih ja njih postrijeljao kao
zeeve, ali otkuda bi Kapara imao pitolj? Kad god sam ga
zarobio, uvijek sam ga morao predati tabu, jer je pitolj
potreban vama, oficirima, komandantima i komesarima, a ne
nama, obinim vojnicima, koji smo prsa u prsa s neprijate-
ljem. ta e nama u juriu pitolj kad mi vojnici imamo
karabin! Je li tako?
Komandant osjeti alac, ali preuti ubod. Svejedno si
ti njih ulovio, junak si ti, Kapara, junak! prizna komesar
i digne aicu.
Na stropu su se njihali brojni lampioni u arenilu razli-
itih boja i velikog kristalnog lustera. Stolovi bez pokrivaa,
pepeljare pune opuaka, prljavtina i nered. Prvi borci koji
su nou naili probudili su vlasnika, izvukli konobara i, to
bi se reklo stavili su radnju u pogon. Sad piju, pue, dri -
jemaju ili rijetkim graanima, koji su ve naili, priaju
zgode iz noanje bitke, hvale se junatvom i doputaju da
ih civili aste cigaretama i piem. Od vremena do vremena
dopru rafali, jeka borbe koja traje; graani zabrinuto okreu
glave, a borci nehajno odmahuju rukom, navikli na takve
sitnice ... Pucnjava ipak uznemiri Kaparu.
Kako to da trei bataljon nije uspio? Hljebac im nji
hov, ta su radili cijelu no! Trebalo je da Jovica povede
bataljon kao to sam ja poveo svoje. U jednom sam juriu
slistio i bunker i potu i mornaricu. Bacali su bombe na nas,
reetali nas mitraljezima, ali kad sam viknuo: Juri! nema
tu trtemrte, gine se, ali se ide!
Komandant namrtio elo. Bombe, mitraljezi...? Ta nije
valjda Kapara prepolovio desetinu?
Koliko ima mrtvih?
Ni jednog.
Kako to?
Lijepo. Nije banda dospjela ni sastaviti niane, a ve
smo ih hvatali i grabili za iju.
To si ti njih onda u bunkeru ulovio?
Kako u bunkeru? Ne moe ti njih uloviti u bunkeru
kad to tri kao divlja. Tek sam ih tu, u poti sustigao.
Pa tko je onda pucao po vama zaudi se komandant
tko je bacao bombe?
67
 Oni! objasni otresito Kapara, udei se kako to
komandant ne razumije. Zaista nije razumio.
Jest, bjeali su kao zeevi, ali su prije toga pucali i
branili se kao lavovi...!
Upleo se komesar. Vidi on da se Kapara hvali, ali neka
se hvali, zato je Kapara. Ipak, da mu objasni kako izmeu
mornara u poti i legionara u koli postoji razlika, i da ba
ni Jovica nije tko god, ree mu: Trei je bataljon dva puta
juriao, ali dvokatna zgrada, naokolo brisan prostor, na
prilazima nagazne mine, okolo redovi bodljikave ice ... nije
to maji kaalj! Dva puta je Jovica poveo bataljon, ali se
oba puta juri slomio oko tih mina i te proklete ice. Jedana est
mrtvih! Nekoliko naih drugova jo i sada lei tamo kod onih
ica, nisu ih mogli ni izvui. Lee gdje su pali u napadu.
A top? A bacai, gdje je bilo to?! zaprepasti se
Kapara. Gdje je nae teko naoruanje? Neka avo nosi
i tab divizije! alju borce na juri, a tede granate i mine
kao da su njihove. Nisu njihove nego su Pavelieve i njemu
ih treba vratiti! Kako tab moe slati borce u napad bez
prethodne pripreme i potpore bacaa i topova?
Ne uzbuuj se, Kapara odgovori mu komandant ba-
taljona sve je to uinjeno, ali uzalud. Zna da smo tek
krenuli, tek smo prvim koracima stupili u Zagorje, ne mo
emo ve sada ispucati sve mine i onih nekoliko granata to
imamo za dva protukolca. Ako to ispucamo, onda moemo
baciti topove i bacae u jarak, ta e nam bez municije?
Kapara tuno odmahne rukom. Jadni Jovica, eto, ispu -
nile se rijei obrap je bostan, zapaprio je no! ta se moe.
ivot ratnika i ivot vuka gotovo da je isti. Nekog prikolje
ti, netko prikolje tebe ...
Koliko ih ima?
Rauna se oko dvije stotine i pedeset, to legionara,
to andara. Nijemaca u uporitu nije bilo. Legionari imaju
nekoliko mitraljeza i dva bacaa.
Bit e teko! uzdahne komesar.
Bit e teko! potvrdi komandant.
Da, nee biti lako! sloi se Kapara, sljuti svoju ra
kiju i skine ljem koji mu je povreivao jueranju ranu.
Na malom uzvien ju u kutu dvorane pokunjio se bubanj.
68
Do njega se smrknuo klavir i nekoliko tunih stalaka za note.
Stisnuti odmah kraj zida, odijeljeni estradom od ostale ka-
vane, izgledali su pokajniki, jadno, kao to je razumljivo
da pred narodnom vojskom izgledaju jadno te prodane due
koje dva puta u tjednu zabavljaju faiste i sluge okupatora.
Ponekad bubnju pristupi koji borac, ogledava ga oprezno,
zamisli se nad njime, pa kad shvati sramnu ulogu koju taj
bubanj vri u oslobodilakom ratu, udari nogom u magareu
kou i osluhne onaj udni i podmukli zvuk. Uvijek bi se na
taj zvuk javio vlasnik kavane i upozorio: Drugovi, molim
ne dirati instrumente, ovo je narodna svojina!
Nedaleko od Kapare sjedila je za stolom njegova deseti na,
sve ljuti risovi: Vodenjak, Kapsula, Tamburica, Martin,
Koija, ak, Stevica, Brico, Repica, Falaec... i meu njima
mornar! Onaj svjesni! Ostao je, ostao je u partizanima i
Kapara ga odmah uvrsti u sastav svoje desetine. Svi su oni
doli zajedno s Kaparom, ali borci nisu htjeli sjesti za isti
stol s komandantom i komesarom bataljona. Znadu oni da
starjeine imaju svojih briga, a vojnici svojih. Evo, na pri-
mjer, Brico ustao je, pozvao konobara u stranu i povjer-
ljivo s njim apue, prikuplja podatke ...
Glazba svira svakodnevno?
Ne. Subotom i nedjeljom.
Imate li pjevae?
Samo pjevaicu.
Jednu?
Da.
Kako se zove?
Lenka.
Lenka...? Jest, to je ta! kimne Brico glavom kao
da je upravo nju traio ve osam mjeseci. Gdje stanuje?
Gore u prvom ...
Brico pogleda stube koje su se tu u blizini uspinjale u
polukrugu. Koja soba?
Tri, ali bolesna je, ne prima ...
Znam da je bolesna ne zbunjuje se Brico zato
i moram k njoj. Moram je pregledati. Naa vojska ostaje
dulje vremena u Zelenoj Mrkvici, reda radi moram je pre
gledati. Ja sam lijenik ...
69
 Konobar slegne ramenima. to ga se, uostalom, tie
i ode. Brico se vrati svojima i pozove Vodenjaka.
Sluaj, imam tu jedno brijanje u prvom katu, vratit
u se odmah. Ako bude pokret, zovni me, ja sam u sobi
broj tri.
Komandant i komesar bataljona otili su u tab i Kapara
ostao za stolom sam. Radost zbog noanjeg uspjeha davno
je iezla. Stari partizanski maak dobro je slutio da bi tu
moglo biti jo kojekakva zla. Ako su nou propala dva juria,
valjda oni u tabu divizije ne misle poduzeti trei, jo k to-
me danju. A tko zna. Ako doe do guve, mogao bi tu jo i
Kapara ofuriti brkove. Gdje god je trebalo vjetrom obrisati
stranjicu, on je bio tu. Tako je uvijek bilo, tako e biti i
danas. Ispij, Kapara, rakiju, napuni uturicu, isperi pogani
jezik, pripremi se za nebo... Ako nekoga poalju na te na-
gazne mine, ako nekoga poalju rasplesti te zapletene bodlji-
kave ice, to e sigurno biti ti. Moda i nee. Moda e ipak
biti toliko mudri i pustiti legionare u miru. Do vraga sve,
ba ga briga! Nije na njemu da razmilja o tome, za to su
komandanti i komesari. Najbolje bi sada bilo zatvoriti oi i
zaspati. I uini tako. Pored ljema nasloni glavu na stol,
zaklopi vjee i zadrijema.
U snu se Kapara naao u rijeci, peca ribe, lovi arane.
Voda jedva da otjee, mutna, puna aba i smea. A arani
grizu, odskakuje plovak i kako kojeg arana izbaci na brijeg
i skine ga s udice, aran se prometne u pticu, prhne krilima
i odleti! Ali to Kaparu ne smeta, niti ga ljuti, niti zauuje,
lovi on arane, lovi i tko zna do kada bi ih lovio, da kroz san
ne osjeti kako ga netko drma i govori: Ustani, probudi se!
Kapara s mukom otvori oi i nakrivi glavu. Kao radosna,
plamena pogaa na prozoru se smjekalo jutarnje sunce ...
Svrne pogledom. Kavana gotovo prazna. Nekoliko graana,
njegova desetina, i to je sve. Tko ga je to probudio? Nad
njime neko crveno lice, zvijezda, srp i eki ... Nikako da se
sjeti kako je doao ovamo i ije je to lice nad njime. Zar
te nije stid! slua Kapara kako iti ono crveno lice i po
boji glasa Kapara konano povee ono crvenilo rajice!
i dosjeti se da je to nad njim Ruklja, novi komesar ete.
Jest, on! Skoi Kapara, zgrabi ljem, na brzinu poklopi njime
70
glavu i raportira otresito: Drue komesaru, izvijestio sam
komandira da sam ovdje, pa sad drijemam i ekam daljnja
nareenja.
Drijema zaiti rajica. Kako te nije stid! Dok
bataljoni pripremaju juri, dok se iz cijele brigade prikup
ljaju dobrovoljci bombai, tvoja se desetina raspojasala ov
dje, lekari, pije, i sve to pred oima ovih graana, naih
simpatizera. Je li to svijest jednog partizana, je li to lik de
setara narodne vojske? Ruklja je govorio tiho, gotovo
aptao, ali po izrazu lica, po onim stisnutim zubima Kapara
je shvatio da se dogodilo ili se sprema neto posebno. Veliko
i opasno. Komesar je svejednako mjerio Kaparu, uzbuen, s
prijetnjom u glasu: Koulja ti je prljava, bluza raskop
ana, pogledaj se! Stid te bilo, jesi li ti partizan? ta ima
u uturici?
Prazna je, drue komesaru, izvoli pogledati.
Tog asa pojavio se Brico. Silazio je lagano niz stepenice,
ali ne sam. S njim je bila i neodoljiva crnooka ljepotica Len-
ka, drala ga ispod ruke i smjekala se zavodljivo. Napudrana,
dotjerana, zdrava kao riba, naoruana sa dva tekomitraljeska
gnijezda na prsima, nastupala je u punom sjaju i zastala
na posljednjim stepenicama da jo jednom skrene panju
dvorani na svoj trijumfalni dolazak. Jo je smijeak titrao
na njenim koraljnim usnama kad je Brico opazio komesara.
Klecnue mu koljena, problijedi, odgurne ljepoticu, ali bilo
je kasno. Kasno, prekrasno! Jedno oko uvijek gleda, kom se
sakrit nita ne da... Dignuvi ruku i pokazavi na Bricu,
komesar upita:
Gdje je bio taj?
Kapara ne odgovori. Suvie je dobro poznavao svoga dru-
ga da mu ne bi bilo jasno gdje je to bio Brico, ali ta se tu
moe. utio je.
Doi ovamo!
Brico pristupi i pozdravi. Lice mu je bilo zabrinuto, glupo,
kao kradljivcu kad primijeti da je spustio ruku u dep
policajca.
Gdje si bio?
Drue komesaru, bio sam... bio sam tu, gore, na
prvom katu.
71
 I ta si radio gore?
ta sam radio ...? Ova pjevaica ... Lenka, doula je
da sam ja brico pa me pozvala, mislila je da znam onduli-
rati, htjela je urediti frizuru... Dola je narodna vojska pa
se htjela dotjerati. Ja sam joj rekao da to nije moja struka.
Ja jesam, dodue, brico, ali brijem samo komandanta briga
de i svoga desetara Kaparu. To je sve.
Presjee ga pogledom i doda tiho: Javi se ljekaru!
Brico mu odgovori jo tie: Nije potrebno, drue kome-
saru, ja sav alat uvijek nosim sa sobom ...
Dakle, takav si lopov! pomisli komesar, ali proguta
rije. Nije htio da se objanjava pred graanima, okrene se
Kapari i naredi: Digni desetinu i pravac pred crkvu, a o
svemu razgovarat emo prvom zgodom!
Kapara pokupi desetinu i krene na elu svojih heroja.
Prokleti Brico, zbog njega nije dospio ni uturicu napuniti,
platit e on to! Na vratima zaustavi ih kurir brigade, sav
zajapuren zgrabi Kaparu za rukav i vikne:
Gdje si? Traim te posvuda, hitno u tab, zove te ko
mandant!
Na ulici Kapara zastane, proguta pljuvaku i poravna
ljem. Poinje, eto poinje! Sluti on dobro zato ga zove ko-
mandant, mirka oima i pritee ljem. Idui u tab, Kapa -
ra opazi grupicu boraca naoruanih do zubiju. Kao da je sva-
ki imao oko pasa nekoliko vijenaca luka, tako su im vis jele
i trocukale se na opasau mnogobrojne bombe. Nita dobro
nije obeavalo ovo jutro. Ozbiljna lica, borci su kretali pre -
ma crkvi, smrknuti i utljivi. Prolazili su bez rijei, umorni,
zamiljeni i tek bi se pokoji od njih zaustavio pred Kaparom,
ispod ljema potraio bi mu oi, dignuo bi kaiprst i upozorio
ga sumornim glasom: Pazi ta radi, Kapara, budi o -
vjek ...! Nije razumio na to se odnose ove tajanstvene
rijei, ali nije ni imao vremena da ih ispituje ili da razmilja
o njima. Znao je da e mu komandant objasniti sve. Pred -
osjeao je nesreu kao to koute predosjeaju poplavu, krave teljskih ostataka. Da, to on misli i to e otvoreno rei koman-
poar, a ivad oluju. Je li mogao izmaknuti sudbini? Niti je
mogao, niti je elio. Rat je rat...
tab brigade smjestio se pod gostoljubivim krovom sum-
njivog trgovca koji je radosno i irom otvorio svoje am-
72
bare, podrume i smonice, astei partizanske oficire i pri-
tapske vojnike. U gostinskoj sobi pored ogromnog kristal-
nog zrcala komandant doeka Kaparu.
iv si, maore ivi!
Kaparu nije zanimalo ni pliem presvueno pokustvo,
ni venecijansko staklo, ni tanjuri od starinskog porculana,
nita. Smrknuto je odgovorio komandantu:
Zvao si me, drue komandante.
Blagoj e Kulec pripali cigaretu i kroz gusti oblak dima
zakilji na Kaparu. Da, zvao sam te... Sjedni, Kapara,
sjedni, znam da si umoran. Cijelu si no na nogama ... sjedni.
Nisi me valjda pozvao da sjedim ovdje.
Ne, nisam ... Eto, htio sam razgovarati s tobom, htio
sam se posavjetovati, iskusan si vojnik, mnogo si toga pro
ivio, htio bih uti tvoje miljenje ...
O neprijatelju?
Da, o njemu. ta misli ali kai mi uistinu iskreno
ta misli bismo li izvrili jo jedan juri?
Na poljoprivrednu kolu?
Jest.
Nije volio ovakve razgovore. Koliko puta ponudili su mu
da bude vodnik, pa s vremenom komandir ete, odavno je
to zasluio po svom iskustvu i pokazanoj hrabrosti, ali je
Kapara uvijek odbijao. Nije volio odgovarati ni za koga.
Jedva su ga nagovorili da priije onu skromnu zvjezdicu de-
setara, a evo, sad ga komandant brigade mui i ispituje o
tako dalekosenim odlukama kao to je juri cijele brigade
na neprijateljsko utvrenje. ta da mu odgovori? Neto mu
mora rei! Kapara je mislio da bi najbolje bilo ostaviti ne-
prijatelja u miru i krenuti dalje. Lomiti se oko bodljikave
ice i nagaznih mina nema nikakva smisla, to vie to e
uskoro doletjeti avioni i jo vie oteati likvidaciju neprija-
dantu, samo smilja rijei, najzgodnije rijei, kako koman-
dant ne bi pomislio da je Kapara kukavica i da od straha za
svoju glavu bjei i naputa protivnike.
Drue komandante, da je na moje ...
73
 Znam, Kapara upadne mu u rije komandant koji
nije mogao doekati da Kapara izrazi to misli da je na
tvoje, ti bi odmah izvrio juri, ali to nije mogue.
Jest, jest, drue komandante, to nije mogue! sav
sretan uhvati se Kapara za ove mudre rijei. To nije
mogue!
Pravilno, Kapara, pravilno! Ne moe se samo tako
poi na juri. Nije juri rumarin da se njime okiti kad
eli. Juri treba pripremiti, i to dobro pripremiti!
Tako je, drue komandante, tako je ...!
Ja sam to i uinio. Dok si ti spavao u kavani, ja sam
poduzeo sve to je bilo potrebno, obavijestio sam jedinice na
osiguranjima, brigadu Braa Radi i Matija Gubec da se
ne povlae s poloaja jer emo mi nastaviti bitku. A zatim
sam iz cijele brigade pozvao komuniste, skojevce i dobro
voljce da se jave za bombae ...
Sjeti se Kapara onih boraca koje je sretao putem, sjeti
se onih vijenaca luka i onih pogleda... Da, to su bili bom-
bai! E, moj Kapara, gotovo je! Evo tvojih arana koje si
lovio u mutnoj rijeci. Ptice! Odletjele su u nebo, kamo e
i ti skoro za njima.
Dakle, juri? tiho uzdahne Kapara.
Jest, Ilija, nema druge. Nije to lako, znam i sam, ali
ta se mora, mora se!
Ne slua vie Kapara svoga komandanta, misli na taj
juri i na ono zlo koje ga eka. Smilja i razmilja ta bi se
jo moglo uiniti, kako i na koji nain da se preduhitri nesre-
a koja se neminovno primie. Zar se uistinu mora ii na
juri, zar ba nema drugog puta i naina da se osvoji ta
poljoprivredna kola negoli glavom kroza zid? Kako bi
bilo...
Drue komandante, kako bi bilo kad bismo mi njih
pokuali na drp?
Na kakav drp? ta je to? smrkne se komandant.
Na drp ... eto, na prevaru! Recimo.. . da se toboe
netko od nas hoe predati...
Ne budi smijean, Kapara!
Ili kad bismo nekako prokopali tunel ispod zemlje
do kole ...
A mine? Budi razborit, Kapara! Nismo mi krtice!
Kad bismo se posluili vatrogasnim kolima, ja bih
svoju desetinu obukao u vatrogasne uniforme, trubili bismo
kao da je vatra, pojurili bismo prema njima i onda ...
I ta bi onda bilo?
Kapara slegne ramenima i prizna da ni sam ne zna ta
bi onda bilo. Komandant je objema rukama stezao remenje
na svojim prsima i pedagoki mudro objanjavao Kapari:
Moj Ilija, prola su vremena ovakvih trikova. Nije ovo
etrdeset i prva nego etrdeset i etvrta godina! I nisu u
koli glupi domobrani nego lukavi andari i krvavi legionari.
Ne pomau tu nikakve podvale, ne koriste nikakve smicalice,
ve, kako sam rekao, odabrali smo bombae, svaki je dobio
tridesetak bombi, i njima emo pokuati oistiti teren. Bom
bae smo podijelili u etiri grupe, a prikupili smo i sva teka
oruja to ih ima divizija da podupremo napad i tuemo
kolu.
Baen u more, naputen od sviju, Kapara se na irokoj
puini osvrtao ne bi li gdje opazio pojas za spaavanje ili bilo
kakav predmet koji bi mu pruio nadu. Traio je izlaz, bilo
kakav izlaz. Nikako se nije mogao pomiriti s milju da bri -
gadi osim juria nita drugo ne preostaje. Treba neto smi-
sliti, mora neto smisliti...
Drue komandante, a kako bi bilo. . . mi imamo onih
mojih etrdeset mornara, kako bi bilo da presvuemo jednu
nau etu, da ih presvuemo u mornare. Brigada se toboe
povue iz Mrkvice, a mornare da ostavimo, pa da pokuamo
nekako ... razumije, da pokuamo nekako na drp!
Komandant izgubljeno odmahne rukom: Razumijem
ja tebe, Kapara, shvaam dobro to bi ti htio: bez ulja i
znoja prijei pustinju, bez zamke i puke loviti divlja. Ne
ide! Ovo to govori lijepo je i poeljno, ali u ovoj situaciji
neizvedivo. Izbaci sad iz glave sve ovakve planove i sluaj to
ti govorim. Bombai e polako napredovati i neprestano pred
sobom bacati bombe koje e rovati zemlju, unitavati na-
gazne mine i bodljikavu icu dok se ne stvore povoljni uvjeti
za opi napad. To je jedino mogue, to je moj drp! Priznaj
da je lukavo smiljeno! I poto Kapara nije htio priznati
da je to lukavo smiljeno, komandant nastavi: uo sam
74 75
od tvojih starjeina kako si noas izvrio herojski juri, pa
sam mislio kad je Kapara mogao s jednom desetinom
unititi bunker, potu i mornaricu, zar u valjda ja s cijelom
brigadom kleati pred jednom uljivom poljoprivrednom ko-
lom? I dok sam tako razmiljao o tvom juriu i situaciji oko
nas, odjednom zazvoni telefon i javi se komandant divizije.
Zna li ta mi je rekao komandant divizije?
U Kapari zatinja posljednja nada. Moda je komandant
divizije bio toliko razborit, moda je ipak bio ...
Zna li ta mi je rekao?
Ne znam.
Rekao mi je doslovce: Tono u osam sati elim sa
tabom divizije dorukovati u poljoprivrednoj koli! To mi
je rekao.
I nita vie? zaprepasti se Kapara.
Nita vie. Da, rekao mi je jo ... Zdravo! i zatvorio
aparat. Eto, Kapara, sad zna sve. Zna sve, i ta sad?
Kapara osjeti gorinu. ta sad? Da... ta sad?
Drue komandante, ako komandant divizije eli do
rukovati u poljoprivrednoj koli, ta nam drugo preostaje
negoli da loimo vatru i pripremimo doruak. Zna li barem
koja jela voli komandant divizije, ta eli za doruak.
Blagoje Kulec se zamisli, zgazi opuak cigarete i poee
bradu. Koliko se sjeam, mislim da znam. Za doruak
obino jede krumpirove gance alite vrhnjem, kajganu od
sedam jaja i neto malo voa, ako ima ...
Kapara tuno ree: Sad je jesen, voa ima ...
To je dakle u redu konstatira komandant sad
bismo jo morali utvrditi neke sitnice ... morali bismo odre
diti vou bombaa, to jest komandanta prve napadake gru
pe, a to je neobino vano, jer je ba njemu povjeren izvan
redan zadatak. Ta e se grupa pod zatitom naeg tekog
oruja probiti do bodljikavih ica u parku, iza crkve, i kad
svri zadatak, kad prokri put, voa te grupe ispalit e u zrak
tri zelene rakete, to e biti znak svim jedinicama za sveopi
juri. Ukoliko se zbog bilo kojih razloga juri ne bi mogao
izvesti, voa te grupe ispalit e tri crvene rakete, a to e opet
biti znak svim jedinicama da se povuku i prekinu borbu.
Kao to vidi, uloga tog komandanta prve bombake grupe
je zaista vana, gotovo presudna! On e zapravo u jednom
asu zamjenjivati komandanta divizije, jer e o njegovoj od-
luci ovisiti sudbina ne samo nae brigade nego i svih drugih
jedinica.
Tu je komandant naas prekinuo izlaganje, zapalio ciga-
retu, zavalio se u naslonja i oinski promatrao Kaparu.
Dugo smo u tabu raspravljali kome da povjerimo taj
odgovorni zadatak, kome da povjerimo ivote dvije stotine
bombaa, komunista i skojevaca, kome da predamo u ruke
rakteni pitolj i kaemo: Idi, pokuaj i odlui! Ocjenji
vali smo svakog borca, odmjerili smo sve njegove dobre i
loe strane, muili smo se, razmiljali...
Niste se trebali muiti, drue komandante, mogli ste
odmah izabrati mene . . . prekine Kapara svog komandanta.
Jest, Kapara, kako si pogodio? Kocka je pala na tebe!
Kad god je trebalo zimi prelaziti rijeku po tanku skli-
zavu ledu, ti zna, drue komandante, da sam ja uvijek
bio tu.
Tako je! prihvati spremno komandant. Ti si moj
stari maak, koga u poslati ako ne tebe? Tvoja je bila ideja
da napadnemo neprijatelja, zna da te volim i nemoj mi ka
zati ni jednu rije. Evo ti dalekozor, evo ti raketni pitolj,
pred crkvom te eka jurini bataljon, sve je spremno, svatko
zna svoj zadatak, ekaju samo tebe da krenu. Kapara, nemoj
mi sramotiti obraz! Ako poljoprivredna kola ne padne, ko
mandant divizije ostat e bez doruka, ostat e gladan, a
takvu sramotu teko bih podnio; svisnut u, puknut e mi
srce! Misli o tome, Kapara, misli na njegov doruak onda
kad ti bude najtee! A sada, jer je vrijeme poodmaklo na
izvrenje. Ponovi zadatak!
Smogao je toliko snage da kae:
Pred crkvom me eka jurini bataljon. Borcima u
odrati kratak govor i rei: Drugovi... domovina i Partija
povjerila mi je astan zadatak da vas poaljem u smrt. Sva
kom dobrom borcu to se ve nekoliko puta dogodilo, ali se
vama prua jedinstvena zgoda da vas u smrt vodi Ilija Kapa
ra. Nadam se da ete znati iskoristiti tu rijetku zgodu! Na
kon toga povest u prvu kolonu bombaa, ispalit u tri zelene
rakete, borce u poslati u juri, a ja u se vratiti u kavanu ...
76 77
 Zato u kavanu? uznemiri se komandant.
Da naruim gance s vrhnjem, kajganu od sedam jaja
i neto malo voa, kako bi u osam sati komandant divizije
mogao dorukovati...
- Vrlo dobro, Kapara! klikne Blagoje Kulec i u znak
priznanja potapa svog maka po ramenu. Vrlo dobro!
Vidim da si shvatio zadatak. Na izvrenje!
Kad se Kapara vratio, pred crkvom vie nije bilo bom-
baa. Poravnani i postrojeni doekali su ga jedino komandanti
bataljona Kalnike brigade. Raportira mu komandant njegova
bataljona: Drue Kapara, bombai na polaznim poloajima,
sve spremno za napad! Na svoja mjesta! odbrusi im
srdito Kapara i ne pogledavi ih, kao to je to ponekad znao
uiniti komandant brigade. Pod drveem na rubu parka Kapara
opazi pedesetak smrknutih boraca, meu njima gotovo cijelu
svoju desetinu. Da, to je prva kolona na elu koje Kapara
mora prokriti put do slave! Htio je ve krenuti k njima
kad osjeti da bi moda bilo dobro popeti se na vrh tornja i
odanle baciti makar letimian pogled na bojite i vidjeti
kuda bi bilo najbolje voditi tu prvu kolonu bombaa. Tako i
uini. Ue u crkvu i popne se na toranj. Na vrhu ga doeka
komandir tekomitraljeskog odjeljenja i raportira: Drue
Kapara, na poloaju nita novo! Skloni se! dobaci mu
srdito Ilija i progura se do malog prozoria s kojega se
pruao slikovit pogled na Zelenu Mrkvicu i najbliu okolicu.
Kapara digne dalekozor i odmah ga usmjeri na dvokatnu
zgradu poljoprivredne kole. Bila mu je sada kao na dlanu.
Stajala je na maloj uzviici, okruena istinom i mladim
vonjakom nejakih, patuljastih stabala. S june strane
dopirao je do nje tanki jeziak parka, koji se protezao i
razvijao sve do podnoja crkve. Na prozorima kole opazi
uzidane pukarnice, mitraljeska gnijezda i na prilazima ne-
koliko redova gusto isprepletene bodljikave ice. Tvrava,
prava tvrava! Na primjerenoj udaljenosti od kole zapazi
partizanske rovove. Zna Kapara, u onim plitkim grabama lee
sada njegovi drugovi, stiu znojnim rukama one proklete
bombe, strepe i ekaju kad e ih Kapara poslati u smrt. Gleda
Kapara kako rano jutarnje sunce obasjava krovove kua,
vrtove i vonjake, gleda polja i vinograde, napaja se tiinom
78
ovog divnog septembarskog jutra i zna da treba samo jedan
as, treba samo jedna rije, jedan znak, jedna jedina glupa
raketa i sve e se odjednom izmijeniti, cijela ova slika nestat
e u potresu, ognju, krvi i dimu. Upita sam sebe: Ima li
ti. Kapara, hrabrosti da dvije stotine ljudi poalje u tuu
rafala, na minska polja, u bodljikavu icu? Ima li ti snage
preuzeti odgovornost za dvije stotine ivota svojih drugova,
skojevaca i komunista, najboljih boraca brigade? Ako si ti
takav junak, ako si uvjeren u uspjeh, ta onda eka? Digni
ruku, ispali rakete, zaponi bitku!
Ruka Kapare ostala je sputena, ukoena. Zatvori naas
oi da sredi misli, ali im je zatvorio oi, pred njega iskoi
zajapuren, crven u licu, ljutit i nervozan:
INTENDANT BRIGADE: Koga eka, Kapara?! Do-
hvati pitolj, ispali odmah zelene rakete i pokreni bataljon
u napad jer, ako ne padne poljoprivredna kola, ja ne mogu
izvesti plijen! Mitraljezima kontroliraju put, tuku mi konje,
sav e mi plijen ostati ovdje, a imam osamdeset kola eera,
duhana, kave, makarona, bombona, brana, rie, koe ...
BRICO: Ne sluaj ti njega, Kapara! Vrlo vano za
bombone i makarone! ivjeli smo bez njih mjesecima ...
KAPARA: Ti, Brico, zatvori usta, nema prava govoriti.
Zbog tebe sam jutros gutao dlakave abe, ti samo uti! Tebe
bih morao prvoga natjerati na one mine, tebe i onu tvoju
Lenku!
REFERENT SANITETA: Tako je, bravo, Kapara! To je
rije! Sluaj me, Kapara, ako kola ne padne, ja do noi ne
mogu evakuirati ranjenike, a mnogi ranjenici moraju hitno
u bolnicu. Ne mora silaziti s tornja, ispali samo zelene ra-
kete, sve je spremno, bataljon e odmah krenuti. Svaka mi -
nuta je dragocjena, misli na ranjenike, pouri...!
MORNAR: Mogu li ja neto rei?
KAPARA: Ti? Pa ta ti radi tu meu bombaima?
Jedva sam te zarobio, pa koji te vrag natjerao u dobrovoljce?
MORNAR: Ti! Ti si me natjerao. Noas, tamo na poti
kad si nas ispitivao rekao sam da znam za to se partizani
bore, dakle priznao sam da sam svjestan, a jutros je koman -
dir nae ete drug Siraa Lazo rekao: Komunisti i svjesni
79
borci, naprijed! I ta sam mogao, stupio sam naprijed. Dali
su mi dvadesetak bombi, imam ih punu torbicu i evo, sad
te pitam zar e me natjerati u smrt, zar u poginuti na
prvom koraku svog svjesnog ivota?
KOMANDANT BRIGADE: Koga to slua, Kapara?
Mornara? Dojueranjeg slugu okupatora?! Ne ispali li od-
mah tri zelene rakete, nikad ti vie neu rei da si moj maak.
Nikada! Zar si zaboravio da komandant divizije mora u osam
sati dorukovati? Digni pitolj i pali!
KAPSULA: uj i mene, Kapara. I ja sam bio sluga
okupatora. Priznajem, bio sam andar i ba zbog toga to
sam bio andar znam kako se bori ta andarska stoka. Ka -
em ti, pazi ta radi budi ovjek! Ja se ne bojim umrijeti,
ali emu zato izginuti uludo? Zbog nekakvih ganaca, zbog
kajgane i neto voa?!
KAPARA: A ranjenici, ta emo s njima?
KAPSULA: Ranjenike emo iznijeti, ima jo putova, ne
brini za njih!
KOMANDANT DIVIZIJE: Stani mirno, Kapara, zar ne
vidi tko stoji pred tobom? Mui se, ne zna ta bi uinio?
Drago mi je. Toliko puta psovao si komandante, a sada jed-
nom i ti kuaj taj hljebac. Gorak je, je li? Ide li na juri ili
ne ide? Govori! ta si odluio? Sluaj me i pamti: sada dok
kreem u Zagorje, ne elim da mi ta andarsko-legionarska
stoka ostane za leima. Ako ih ne pobijemo sada na polasku,
ubijat e oni nas dok se budemo iznemogli vraali na Kalnik.
Ono s dorukom, to je tvoj komandant izmislio, to je ala.
Ali nije ala ovo to ti sad nareujem sii odmah s tornja,
stavi se na elo bombaa i kreni da izvri zadatak. uje me?
KOIJA: Ne sluaj ti njega, Kapara, on je komandant,
njegov je tab esto suvie daleko od naih rovova, ne uje
on uvijek kako drhte naa srca, suvie je daleko i ne vidi
kako se tu pred nama, na bodljikavim icama, cereka smrt.
Ja sam tvoj stari ratni drug, zna kako sam imao bijedan
ivot, imaj barem ti srca, pazi ta radi, budi ovjek!
KOMESAR DIVIZIJE: Jest, Kapara, budi ovjek, pazi
ta radi, imaj srce ali imaj i razum! Komandant divizije
objasnio ti je zato je iz vojnikih razloga vano da dokraja
unitimo neprijatelja. Ja u jo dodati da je to vano i zbog
borbene svijesti divizije, zbog morala cijeloga ovoga kraja,
vano je da tu ne doivimo neuspjeh. Znam, izginut e mnogi
drugovi, izginut e najbolji borci, ali e nam ta potpuna likvi-
dacija neprijatelja u Zelenoj Mrkvici omoguiti iroku mobi-
lizaciju novih boraca. Ne kolebaj se, izvri zadatak!
STEVICA: Kapara, ne kolebaj se, izvri zadatak, to ti
kaem i ja, mali Stevica. Sjea li se ta mi je kazala majka
kad sam odlazio u brigadu? Idi, sine, komandiru Lai, on
je Srbin, nek na dete pazi...! To je sve ta ti ja mogu rei,
a ti uini kako zna. Ja sam ve u rovu, drim bombu sprem-
nu u ruci i ekam tvoj znak ...
Smutilo se Kapari, sve mu se okrenulo u glavi, vie niti
ta vidi niti ta uje. Proklinjao je svoju sudbinu i onaj ne-
sretni as kad je pristao da o njegovoj odluci ovise ivoti
tolikih ljudi. Imao je pravo komandant divizije, gorak je to
hljebac, gorak...! Mui Kapara sam sebe, koleba se, lomi,
prevre u rukama one proklete rakete, a te rakete kao era -
vice peku mu prste pa ih Kapara prebacuje brzo i nervozno
s dlana u dlan. Srce mu apue jedno, razum ga tjera na
drugo, pa sad ne zna ta bi, ta da radi, koju raketu da
ispali, na ta da se odlui. Crvena povlaenje, zelena na-
pad. Crvena srce, zelena razum, crvena srce, zelena
razum, crvena, zelena, crvena, zelena, zelena, crvena, crve-
na, zelena... Izgubio se posvema, ne vidi vie ni mitraljez
pored sebe, ne vidi kolu opasanu icom, ni rovove parti -
zana, ne vidi ni est njemakih tuka koje nailaze u bor -
benom poretku, nadlijeu Mrkvicu i trae cilj. Kaparu obli-
jeva znoj, raspinje sam sebe dok se konano ne odlui:
Neka me ubiju, nemam snage, ja nisam heroj! Ja sam obian
partizan, desetar i nita drugo. Neu, ne mogu! Ubaci
crvenu raketu u pitolj, isprui ruku kroz prozori i okine.
P o v l a e n j e ! S vrha tornja jedna za drugom tri crvene
rakete, kao tri divne crvene rue, polete u pravcu poljopri -
vredne kole, ocvatu u letu, spuste se i uvenu, uginu na prvim
redovima bodljikave ice ... Njemaki piloti jedva su doe-
kali da im netko odredi pravac. Kruili su iznad uporita, ne
znajui gdje se tko nalazi. Sad kad im je tono odreen cilj,
jedna tuka za drugom, kao grabeljive ptiurine, strmo-
80 6 Horvat: Maak pod ljemom 81
glave se na plijen. Zatutnje eksplozije, rikne drijelo vulkana,
kao u potresu uzdrma se Zelena Mrkvica; a kad se slegnula
praina i vjetar rastvorio zavjesu dima, Kapara opazi da
poljoprivredne kole vie nema. Jednostavno je nema ne
postoji! Trlja Kapara oi, okree se komandiru mitraljes-
kt>g odjeljenja, a komandir zanijemio, razvalio oi i usta,
gleda Kaparu, gleda Kapara njega, pa onda jo jednom baci
pogled kroz prozor ne, ne sanja! Poljoprivredne kole vie
nema! Nema je, nema! Razvaline, hrpe cigle i kamenja, i
to je sve! Sad ve vidi partizane kako skau iz rovova,
bacaju kape u zrak i do njega dopre stotinu radosnih
poklika: ivio Kapara! O, Kapara! ivio Kapara!
Kapara, Kapara, Kapara...!
Tono u osam sati na razvalinama poljoprivredne kole
posluzeni su komandantu divizije bijeli ganci zaliti
vrhnjem, kajgana od sedam jaja i neto malo voa...
jer voa je bilo, bila je jesen.
6 aviona, odrat e se nogometna utakmica izmeu Kal-nike
Kapara se odmara i razmilja ta bi mu mogao donijeti
ovaj vedri jesenji dan. Avijaciju svakako. Na ta Kaparu
podsjea konji pod samarom, ta je Kapara bio kad jo
nita nije bio i ta mu se dogodilo kad se prvi put naao
izmeu partizana i domobrana. Je li za vrijeme rata zabra-
njeno postavljati zamke za divlja i vrijede li u ratu bilo
kakvi zakoni? Nevjerojatna injenica: satnija u loncu!
Tuga i oaj ovjeka koji je u jednom asu izgubio sve ta
je imao da bi odmah zatim naao pored sebe uniformu
domobranskog satnika!
Kako je lijep i dopadljiv pogled na tek osvojeno uporite
kad se posvuda jo dime zgarita a vonj ispaljenih granata,
baruta i dima mijea se s neodoljivom svjeinom jutra. Gra-
nulo je sunce, rosa do nosa. Crvene zastave po krovovima i
zlatnouti ganci na stolovima, svjedoci pobjede. Simbol po-
bjede, partizanske pobjede!
82
U Zelenoj Mrkvici sve je bilo sretno, smireno i zadovolj-
no. Ilija Kapara prikupio je desetinu, smjestio je iza crkve
pod granatu lipu, zavalio se u hladovinu, ispruio umorne
noge, lei, promatra visoki zvonik, izgubljene oblake na pla-
vom ratitu i razmilja ta bi mu mogao donijeti ovaj
lijepi i sunani dan. Bombardiranje svakako! Stari je on
maak i zna da poslije napada na neprijateljsko uporite
dolaze bumbari da izvide ta se dogodilo i da kazne
neiskusne i nedune. Zato je Kapara odabrao poloaj u
blizini crkvenih zidova da mu se zaklon nae pri ruci im
ustreba. Nee valjda neprijatelj gaati crkvu, nee valjda
svoj svoga ... Prvi nalet aviona mogao bi se pojaviti oko
devet sati, dakle samo to nije tu! Drugi e dolazak
pozdraviti zvonjava zvona u podne. Poslije podne, oko tri,
zagrmjet e posljednja eskadrila, bombardirat e Mrkvicu i
oblinja sela, na odlasku mitraljiranjem blagosloviti
brigadu, dati joj oprost od grijehova i nestati. Naleti aviona
nee ipak bitno remetiti dan. Prijepodne ispunit e
savjetovanja, sastanci, konferencije, pranje, ianje,
ienje, sljedovanje i tako dalje. Poslije podne, po odlasku
brigade i brigade Matija Gubec. Sudit e komandant
divizije na konju! Galopirat e rubom igralita i svake e
minute tri puta fiukom prekinuti igru. Kao i uvijek,
pobijedit e Kalnika brigada, a politiki radnici brigade
Matija Gubec objasnit e svojim borcima da je i ovaj
poraz, kao i onaj pod Stubicom, historijski uvjetovan.
Poslije utakmice komesar divizije e odrati veliki miting,
kome Kapara nee prisustvovati, jer zna ve unaprijed sve
ta e komesar rei. Poetak: Drugovi i drugarice, dok
junaka i nepobjediva Crvena armija ganja krvave
faistike horde na zapad, jedinice slavne
Narodnooslobodilake vojske iste nau zemlju od mrskog
okupatora i njegovih slugu, ustaa i etnika... I
zavretak: Sinovi i keri Hrvatskog zagorja, stupajte
smjelo u redove Narodnooslobodilake vojske, borite se
rame uz rame... I tako dalje. Poslije mitinga bit e ples.
U kavani! Brico e jo jedanput posjetiti pjevaicu Lenku, a
Kapara e da, uistinu, ta e biti s Kaporom? Hoe li i
on na ples? Ne, Kapara nee stii na ples. Valjda e
komandant brigade, Blagoje Kulec, izmisliti za svog
maka neki za-
83
datak. Moda e ga opet poslati da trai izgubljenu etu ili
bataljon, ili ga uputiti u izvianje, ili e ga odrediti da bude
deurni, ili ako bude vedro nebo a ne pronae nita drugo,
poslat e ga da vidi jesu li sve zvijezde na broju. U svakom
sluaju komandant e neto izmisliti da Kapara ne dospije
na ples.
Je li to sve o dananjem danu? Ne, nije. Kapara se do -
sjeti da je neto zaboravio. Nove borce! Jest, u toku dana
formirat e se u sastavu brigade novi, etvrti bataljon. Dio
tog bataljona sastojat e se od mornara, od slavnih mornara
Paveliceve ratne mornarice koje je Kapara zarobio ove noi
u Zelenoj Mrkvici. Osim njih bit e tu jo desetak domo -
brana i stotinjak dobrovoljaca, uglavnom mladia iz Zelene
Mrkvice i oblinje okolice. Kaparu e pozvati da preuzme
vod i postane vodnik, a on e to odbiti i morat e jo jednom
objanjavati da ni za ivu glavu ne misli postati starjeina.
Bilo mu je posve dovoljno ovo to jest: desetar prve desetine
prvog voda prve ete ... Ako ne bude formiran bataljon, tab
brigade vrit e popunu jedinica. Kapari neka nikog ne alju.
Gubitaka u noanjoj bitki nije imao, ostao je dodue bez
Falaeca, koji je jutros poslije bitke nestao na neobjanjiv
nain. Ili se nekuda sakrio, ili je poginuo, ili pobjegao
sad kako bilo, u stroju ga nema, u brigadi ga nema. Nita
zato. Brojno stanje desetine nije se izmijenilo, umjesto Fa-
laeca sad ima mornara, svjesnog mornara, sve je opet na
broju i Kapari neka nikog ne alju. S novacima ovjek ima
samo briga. Evo i taj mornar... Neprestano ga mora drati
na oku da mu ne pobjegne ili da ne pogine ludo ve na prvom
koraku.
Je li to sada sve to ga eka u toku dananjeg dana? Tko
zna. Najbolje bi bilo sada zaspati i odmoriti se. No je bila
luckasta, a jo nikad poslije luckaste noi nije doao razborit
i prijatan dan. Zaspati dok je jo sunce umiljato, dok ne pri
i dok je jo vremena. Evo, svi oko njega ve spavaju: Tam-
burica, ak, Vodenjak, Kapsula, Martin, Koija, Stevica,
Brico... svi osim mornara koji sjedi zamiljen i bdi. Neka
bdi. Netko mora i bdjeti...
I ba u asu kad je Kapara htio spustiti vjee i zaklo-
piti oi, ba u tom asu u njegovu vidnom polju, izmeu tre-
84
pavica kao izmeu granja guste neprohodne ume, pojavi se
glava konja. Konj, zaista konj! Oborene glave pasao je onu
jadnu, osuenu travu koja je tu oko crkve preostala od ljet -
nih ega. Na konju samar tekomitraljeskog odjeljenja, iz-
gladnio mrav konji, odrtina, onemoala partizanska raga.
Gleda Kapara tog konjia, gleda ga mrko, mirka oima,
stie zube, kilji na njega as na jedno, as na drugo oko,
a onda mu dosadi i zaklopi vjee. Jest, sklopio je vjee da
zaspi, ali konji jo uvijek stoji pred njime, gladan, iznemo-
gao konji... Htio bi Kapara da ne gleda tog konjia, da ne
misli o njemu, pa zato stie vjee samo da ne vidi sliku tog
malaksalog konjia, ali uzalud! Pred svojom prolou nitko
ne moe pobjei, niti pobjei niti zatvoriti oi, a prolost
heroja Ilije Kapare upravo je to: samar i jedan gladan, po-
lipsao konji. Je li to onaj isti zelenko iz mitraljeskog odje -
ljenja? Ne, nije. Eto, ni samar mu nije isti, ali je sve drugo
gotovo isto, samo to ovaj konji koga Kapara vidi zatvorenih
oiju nije u Mrkvici, ne pase osuenu travu pred crkvom,
nego je negdje u debeloj kalnikoj umi. Umornim korakom
vue se konji, a pored njega koraa drvosjea, visok, pleat,
opaljen suncem, zarastao u bradu, pa ne moe pogoditi, kao
ni njegovu konjiu, koliko mu je godina i koja mu je dob.
Potapa se sjekirom, staje s noge na nogu, zabavljen mislima,
uti i samo bi kadgod po navici viknuo: I, zelenko, i ...!
Pod nogama uti mu lie, svud oko njega gusta uma u
arenoj kabanici vatrometa jeseni.
Hiljadu devet stotina etrdeset i druga godina...
Gleda Kapara u mislima tu sliku, gleda drvosjeu i tog
konjia, puta ih neka koraaju, neka idu svojim putem, zna
on da nee daleko. Sad e pred drvosjeu iskoiti satnik
Buan, sad e naii onaj domobranski satnik, razbojnik zbog
koga Kapari mrak pada na oi, satnik zbog koga Kapara
crveni i zamuckuje kad govori o svojoj prolosti. Koliko puta
proivio je u sebi taj susret, sjea se svega, u tanine zna
ta e se zbiti, ali ipak puta drvosjeu neka ide. Nee
daleko, nee ...! Imao je pravo, odjednom netko zagrmi:
Stoj ...! Ukopa se zelenko, zastane drvosjea, a iz ume
iskoe vojnici, iskoe kao drumski razbojnici, opkole ga, upe-
85
re puke, ispituju ga oima i ute prijetei. Prie neki oficir,
satnik, razmakne krug oko zarobljenika i digne pitolj.
Odbaci sjekiru!
Drvosjea odbaci sjekiru pa se, blijed i zelen kao mlada,
nedozrela bundeva, zagleda u pitolj.
Pretraite ga!
Priskoi nekoliko vojnika i pretrae mu depove.
Gospodine satnice, nema oruja!
Pretraite samar!
Tiina. ta e biti sada? Zna drvosjea da je u samaru
skriven onaj sivi, dugouhi vrag, jo e zbog njega imati ne-
prilika i bit e zla. Satnik, krupna ljudina, tekih, eljeznih,
otromboljenih brkova, mrk kao andar, mjeri ga nepovjer-
ljivo, ali je ipak spustio ruku i spremio pitolj.
ta radi ovdje?
Ja sam drvosjea... dopremam drvo ugljenarima, tu,
na Kozjem Hrptu. ivim od svog konjia, to mi je sve to
imam.
Satnik se svejednako mrtio. Pseim njuhom prinjuio je
da se pred njim nalazi neka zvijer, neka opasna umska
zvijer, i zato odlui da to prije utvrdi u koju porodicu
spada ta zvijer.
Srbin?
Hrvat.
Odakle?
Iz Bosne.
Iz Bosne? zine satnik i iskrivi lice kao da ga je
netko zgrabio za brkove. Iz Bosne?! Kako te nije stid!
Dok tvoja junaka Bosna bije bitku s odmetnicima za neza
visnu dravu Hrvatsku, ti ovdje dangubi na Kalniku i u-
ruje s partizanima?!
Gospodine satnice, ovdje nema partizana odgovori
pribrano drvosjea.
Nema?! Ti zna ...!
Znam. ivim u umi i znam. Bili su, ali su u proljee
izginuli. Nema im traga.
Satnik je utio. Nije znao ta bi uinio s ovim ovjekom
koji se pojavio u najnezgodniji as, ba sada dok postavlja
86
zasjedu. Da ga otjera, da ga zadri, vee, pusti... ta da radi
s njime?
Evo zeca, gospodine satnice, evo zeca!
Istina. Stoje vojnici pored konjia, prekopali samar, pro-
nali skrivena krepana zeca, sad ga izvukli, dre ga za ui i
smiju se veselo. Evo zeca!
Gdje je bio taj zec?
U samaru, gospodine satnice, skriven u samaru!
Kao jazavar na lisicu, satnik navali na drvosjeu:
Gdje ti je puka?! Ima oruje, lopov, hajduk, govori gdje
ti je puka? Skriva je, partizan, sakrio si je u umi, otvaraj
usta, priznaj ...!
Vidi drvosjea da se odjednom naao nad ponorom ne-
sree. Dignuo je desnicu i zakleo se sveano: Gospodine
satnice, tako mi boga i ovog mog konjia, a to mi je sve to
imam, vjerujte mi, nemam puke. Pogledajte zeca, nema na
njemu ni traga, ni ogrebotine, nema ni kapi krvi, nema rane
ni od kugle ni od same. Gdje bih ja siromah imao puku,
otkuda...?
Satnik se naas pokoleba. Taj drhtavi i duboki glas drvo-
sjee ipak ga je zbunio.
A kako si ga onda ubio?
Sluajno, gospodine satnice, posve sluajno. Sjekao
sam drva u umi kad odjednom opazim lisicu kako se spu
ta stazom a u gubici nosi zeca! Bacim sjekiru, bila mi je u
ruci, bacim sjekiru na lisicu, ali ne pogodim lisicu nego zeca
i izbijem ga lisici iz gubice, sluajno! I tako mi zec osta, a
lisica utee. Drugi put u ja nju sigurno!
Gleda satnik drvosjeu, podrhtava brcima, strijelja ga
oima, vidi on dobro da lisica nije utekla nego je tu pred
njime, jest, lopua je to neka pred njime, previjanac um -
ski, ali ta e s njime? Da ga vee? Pa ta e onda s njime?
Da ga ubije?
Tornjaj se odavle, stari, da te ne vidim! Bjei!
Drvosjea podigne sjekiru, primi za ular zelenka pa kre -
ne sav sretan to je izvukao nogu iz gvoa. Hej, stari...
Zaboravio si zeca! viknu za njim vojnici, ali se drvosjea
niti ne okrenu. Odmahnuo je rukom i produio. Neka im zec,
uhvatit e on sebi drugoga. Zasad samo to dalje od njih.
87
Ide drvosjea pored svog konjia, ide putem i sve mirka u
strahu, promatra kakva je to vojska banula u umu, gleda
ispod oka koliko ih ima, kakvo im je naoruanje, koji su...
Vidi on da je to zasjeda, bome cijela je satnija upala u umu,
sakri l a se pored put a, pri t aj i l a uz drve e pa eka... Zna
on dobro koga eka. eka onih desetak jadnih partizana koji
se skrivaju po zemunicima na oblinjem Kesteniku i Jase-
novu brdu, u najguim predjelima kalnikih uma. To su
posljednji ostaci partizanske ete koja je gotovo cijela izgi -
nula ovog proljea. Pao je komandir, pao je komesar ete,
nekoliko hiljada to ustaa, to andara i domobrana opkoli lo
je tu prvu partizansku etu na Kalniku. Ba negdje oko
ovih brda vodila se u proljee presudna bitka. Opkoljeni sa
svih strana, borci pruali otpor, ali tko e odoljeti tolikoj
sili? Od preivjelih boraca neki su pobjegli na susjednu Bilo- -
goru, neki ostali na Kalniku. Ponekad, idui umom ili obila -
zei zamke na skrivenim mjestima, drvosjea bi znao susre -
sti te preostale borce. Izgledali su jadno, a kako i nee kad
su od proljea vie pod zemljom negoli na zraku. I sad je
satnija dola da jo i tu sirotinju pohvata, da jo i njima
oduzme ivote! Evala, nee dok je on u umi! Trebalo bi
javiti drugovima, trebalo bi ih sad pronai i javiti im, ali
kako ih pronai kad ni drvosjea ne zna gdje se tono nalaze
njihove zemunice. Ne moe ih vikom dozvati, a neto mora
smisliti...
I dok je tako prebirao misli i u sjeanju sagledavao mje -
sta gdje bi partizani mogli biti, odjednom opazi pred sobom
t ri vojnika. Stajali su got ovo neprim jetlj ivi na rubu puta
i netremice promatrali drvosjeu kako im se pribliava. Jedva
to ih je opazio, protrne, zgrabi konjia vre za ular i
stane. Kakva je to opet vojska? Zar je opet nagazio na gvo-
e? Srce mu je tuklo sve nemirnije i po tom udaranju srca
drvosjea nasluti da je pred njime zlo, strana i neotklo-
njiva nesrea. ta da radi? Bi li produio ili pobjegao, da li
da ostavi konjia, a on da klisne u jarugu i nestane u gustiu?
Jedan od vojnika dade mu utke znak da prie, a drugi skine
puku, drei je spremnu ...
Nije se maknuo, nije se mogao maknuti. Hiljade misli kao
hiljade povijua splelo se oko njegove svijesti i oduzelo mu
snagu. Napustiti zelenka nije mogao, krenuti naprijed nije
se usudio. Doi blie, stari! pozva ga tiho vojnik, a kad
se drvosjea ni tada ne pomaknu, skinue puke i ona druga
dvojica i polako se upute k njemu. Gledao je u njih bespo -
mono, prepustivi se sluajnosti i sudbini. Prilazili su opre -
zno jedan pored drugog, drei prste na obarau. Bili su mu
na nekoliko koraka kad opazi zvijezde! Crvene zvijezde!
Crvene partizanske zvijezde na kapama iznad ela i u zvijezdi
srp i eki! Jedna sunana zraka, jedna iznenadna topla, sun -
ana zraka probila se meu mranim oblacima i naas dirnula
srce ovog siromaha. Samo naas, samo naas... Partizani?
Zar bi to i bilo mogue da su to partizani? Otkud? Kako?
Okrugli u licu, obrijani, dobro odjeveni, sva trojica pod jed -
nakim kapama ne, to nisu partizani, to ne mogu biti parti -
zani, to je prevara, obmana, klopka, zamka, gvoe! Oprez!!
Dobar dan, ljudi! javio se tiho i ponizno.
Zdravo, drue!
utnja i nemirni udarci preplaena srca.
t a drhti , ne boj se! ree mu prvi koj i j e i sam
imao izraz ovjeka poplaena i ive, nemirne oi vrapca kad
sleti na gumno pa okree glavu da vidi gdje se tko nalazi.
ta radi u umi? upita drugi dubokim promuklim
glasom.
Ja sam drvosjea ... ugljenarima dopremam drva.
Ti nisi ovdanji?
Nisam.
Odakle si?
Iz Bosne.
Iz Bosne? zaprepasti se trei kome je uperak ma-
snocrne kose znatieljno izvirivao ispod partizanke. Zar
te nije stid? Dok se cijela Bosna digla protiv okupatora i
njegovih slugu, ustaa i etnika, ti ovdje na Kalniku sijee
drva, unitava partizansku umu i pali ugljen da se Paveli
moe bolje grijati? Takav si ti?
Nemojte, brao zavapi drvosjea ne pravim ja
ugljen za Pavelia, ima on... Od neega moram i ja ivjeti.
Zato ne uzme puku da se bori?
Za slobodu! nadoda drugi.
89
 Za bolje ivot! upotpuni trei.
Drvosjea je utio. Da je htio uzeti puku, ne bi nikada
bio tu, na Kalniku. Jest, rodio se u Bosni, gotovo cijeli svoj
ivot proveo je u umi sa sjekirom u ruci meu vucima i
hajducima, dok mu jednoga dana nije uma postala tijesna.
Otisnuo se u bijeli svijet. Nekoliko je godina krstario zem -
ljom, obilazio radilita, iskrcavao vagone u Zagrebu i lepove
na dunavskom pristanku u Beogradu, bio je sve i sva, a kad
je buknuo rat, naao se prevaren na maarskoj granici i sko-
ro zatim u zarobljenitvu. Bili bi ga strijeljali da nije u po -
sljednji as dokazao da je Hrvat, i to ga spasi. Naao se u
logoru u Koprivnici, zatim u pripremnoj bojni za Istono
bojite. Dok su traili podesne cokule za njegova duga sto-
pala, pobjegao je, uvukao se u kalnike ume, pronaao uglje-
nare i vratio se svom starom zanatu drvosjee ...
Moda on i nije drvosjea nego pijun! Skice se u
mom, toboe sijee drva, a u potaji vreba partizane i dojav
ljuje neprijatelju!
ta je vama, brao, to vi to govorite?! zaprepasti
se drvosjea ali utihnu. Osjeao se kao ptica koju je netko na
prevaru zaskoio i poklopio mreom. Kroz pletivo umiljate
oi ptice jo vide nebo, promatraju daleke oblake, eznutljivo
vape za umom, ali su krila sputana i ne mogu nikuda.
Vojnik s uperkom ispod partizanke smrknuto ree:
Vidi kolika mu je brada! Moda je etnik!
Bilo je to previe, ak i za pticu pokritu mreom.
Ja da sam etnik? Ma ljudi... ma ljudi . . . ne znam
ja kako da s vama razgovaram, ne znam ja tko ste i koga
traite... Jer ako vas trojica traite partizane, teko ete ih
nai, ako traite domobrane, eno ih, ni pet stotina metara od
vas. Cijela satnija polegla uz drvee i eka nekog u zasjedi.
Bravo, ptico! Nala si put, prhnula si iz mree! Vojnicima
se zakrijese oi kao zvijeri kad nanjui plijen. Zabace
puke i skupe se oko drvosjee.
ta kae ...? Satnija domobrana? Gdje je ta satnija?
Eno ih, brao, eno ih na ovom istom putu, ni pet sto
tina metara. Lee ovako uz kraj i ekaju.
Koga ekaju?
90
ta ja znam... mene ne ekaju. Ja sam bio kod njih.
Zaustavili su me, pretraili, ispitali i pustili. I zeca sam im
ostavio. Moda ekaju vas.
Vojnici izmijenie poglede i dadoe znak drvosjei da ih
slijedi. Okrenue natrag odakle su doli i po tome drvosjea
zakljui da se boje, da uzmiu, i to u njemu utvrdi misao
da su to uistinu partizani. Samo odakle su stigli na Kalnik?
Moda su to neki kuriri i trae one druge. Tko zna. Ma kako
bilo, drvosjea je osjetio da mu vie ne prijeti opasnost, i
to ga smiri. Bio je ve spreman da ue s njima u razgovor
kad se odjednom otvori pred njim prosjeka, iroka umska
prosjeka, a na prosjeci mravi! Ljudski mravi! Nepregledna
vojska! S jedne i druge strane prosjeke sjedili su vojnici,
puili, odmarali se, stisli se u hrpice, a neki polegli, ispruili
se po zemlji i zaspali. Zvijezde! Cijelo nebo crvenih partizan-
skih zvijezda usred bijela dana! Blenuo drvosjea, ne vjeruje
svojim oima. Je li mogue da su to partizani? No ona trojica
koji ga vode idu bezbrino. Partizani? Zar su s neba pali? Ta
zna drvosjea, na Kalniku je desetak partizana, ali vojska?!
Otkud ova sila?! Opazi konje s tekim mitraljezima, samare s
municijom, pukomitraljesce, lake bacae, bolniare,
nosila ... vojska, prava vojska! I dok je drvosjea u uenju i
nedoumici treptao oima, zauje kako kolonom proe apat:
Komandant odreda, naprijed! Zamalo eto komandanta.
Ratnik! Na njegovu rukavu drvosjea opazi neke crvene
trokute, zvijezde . . . i dosjeti se odmah da je to oznaka ina!
Oko komandanta okupili se partizanski oficiri, vijeaju,
doaptavaju, a kad su zavrili i valjda skrojili plan, zovnu
i njega. Komandant upita:
Stari, poznaje li ovu umu?
Poznajem je, drue, kao svoj dlan.
Sluaj ... odvest e jednu nau kolonu, i to e je
tako odvesti da zaokrui tu satniju domobrana, da je zao
krui, ali da to nitko od domobrana ne primijeti. Moe li?
Svaka radost nestane, izgubi se, raspri u trenu kao ljetni
oblak gonjen silinom vjetra. utio je. Okrenuo se konjiu i
dotjerivao samar.
uje li ta te pitam? Moe li?
91
 Pustio je samar, uzmaka nije bilo. Jedva nekako istisnuo iz grla: Ako moram... mogu. Samo, imate li vi, brao, malo rakije? Da vam pravo
kaem, uhvatio me strah. Nisam u prvi mah znao koji ste, sad vidim... ali se svejedno nisam otresao straha.
Dadoe mu uturicu, drvosjea sklopi vjee, povue junaki, kad opet otvori oi, opazi kako ve nasred puta ui teki mitraljez ...
Jesi li potegnuo dovoljno? Hajde kreni. im razvede
kolonu, vrati se po konjia. Zapravo, trebalo bi da ti oduzme
mo tog konjia, jer njime slui okupatoru, a nama je potreb
niji nego tebi.
Nemojte! zavapio je u oajanju. Nemojte, brao,
uinit u sve to elite, samo mi ostavite konjia. Kupio sam
ga posljednjim novcima, od njega ivim. Ne slui on okupa
tora, on slui mene. To mi je sve to imam. Ostanem li bez
njega, izginut u od gladi!
U redu sloi se komandant kad rasporedi etu,
vrati se. Zatim se obrati komandiru i upozori ga: Ne
napadaj prije reda. Neka borci ne pucaju osim ako primijete
da domobrani bjee.
Uskoro kolona krene. Drvosjea se polako sputao u jarugu i paljivo oslukivao hod partizana. Vojnici su ili tiho, gotovo neujno. Tek ponekad
zauti lie ili zapucketa suha-rak. Osjeajui zadovoljstvo, pomisli: Bili bi dobri krivo-lovci! Izuili su zanat, nema ta! Tu i tamo uma je bila
rijetka i izmeu ogoljelih grana borci su nazrijevali zupaste grebene Kalnika.
Jesu li ti oni oduzeli zeca ili si im ga ti dao? apa
tom ga upita komandir.
Dao.
Kako si ga ulovio?
Na zamku. Postavljam zamke.
To je zabranjeno! Ja sam prije rata bio uitelj . . . i
lovac. Zabranjeno je postavljati zamke!
Sad je rat... ree nevoljko drvosjea. Sad je rat
i ne vrijede zakoni.
 Ne vrijede za ljude. Za zeeve jo vrijede! I kao
da je htio da ga dobro upamti, da sazna i ime tog krivolovca,
upita ga kako se zove.
Je li ja?
Jest, ti!
Zovem se Kapara. Ilija Kapara... Kako je tebi ime?
Blagoje Kulec.
Ti si komandir? Komandir ete?
Ne odgovori mu, kimne glavom i oprezno nastavi put, gegajui se u hodu kao patak. Uskoro je krug bio zatvoren, a komandir i drvosjea nau se
opet pred komandantom. Komandir raportira: Drue komandante, zadatak izvren. Satnija u loncu, lonac na pei, u pei drva, kai samo kad eli
da ih zapalimo. Nai su!
Jesi li siguran upita komandant drvosjeu da su
u umi domobrani? Da nisu ustae?
Domobrani su, znadem ih. . .
Komandant se uozbilji. Ne bi li bilo najpametnije da sada, na prvom koraku, potue satniju? Tko zna kakvi su ti domobrani. Moda bi bolje bilo
pozvati ih na predaju, zarobiti ih, neka im komesar odri miting, pa ih svui i pustiti kuama. Kao zeevi rastrkat e se po Zagorju i javiti svima da je
odred partizana stigao na Kalnik.
Kako ti naredi, drue komandante. U depu su nam,
pobjei nam ne mogu. Samo ... na koji nain da ih pozovemo
na predaju? Ako nas opaze, pokuat e pobjei, doi e do
borbe, izginut e!
Ima pravo, Blagoje, ima pravo... No, eto drvosjee,
moemo poslati njega. Neka se vrati domobranima, neka im
kae ta ih eka, pa nek ih pita hoe li se predati ili ne?
Zar ja da idem? uznemiri se drvosjea.
Ti, nego tko e?
Ubit e me!
Nee.
Hoe, drue komandante, hoe!
Komandir primijeti: Ako te ubiju, mi emo ih kazniti!
Ubit e me, ubiti uporno je ponavljao drvosjea, ali
ga komandant prekine i upozori: Nemoj se izmotavati
Kreni! uo si ta e im rei, pokupi svojih pet ljiva i kreni!
92 93
 Nije se maknuo. Treptao je oima, podvukao ruke pod
kaput, zategnuo kai ... Zar ba drugog izlaza nema, zar ba
mora bez gaa sjesti u konicu? Kako da se izvue, kako da
se spasi? Pokuao je ipak, uinio je ono to je mogao. Pred -
loio je tiho, moleivo: Drue komandante, ne biste li vi,
mjesto da mene aljete domobranima, ne biste li vi izdali
nareenje vaoj vojsci da krene uzbrdo i da vie hop ...
ne bih stavljao glavu pod sjekiru. Spopao me strah.
Hajde, stari, ne benavi! razljuti se komandant.
Nisu moji vojnici gonii u lovu, ne tjeraju zeeve i ljuke da
viu hop ... hop ...! Nego ti kreni kako sam ti rekao, i ako
te za pola sata nema, mi emo u napad. Tako im kai i
zdravo!
Krenuo drvosjea, dohvatio za ular svog zelenka jer
ga je samo smrt mogla odijeliti od konjia krenuo i psuje
prokleti ivot, i dan kada se rodio, i zvijezde i mjesec sve!
Ide jer mora, jer nema kamo, jer je svuda oko njega vojska
i neka vrag zna kako e to svriti, hoe li partizani skupiti u
loncu domobrane ili obratno. Ali e on sigurno obrati bostan,
to mu ne gine! Godinu dana proivio je u miru u tim uma-
ma, lovio divlja, dovozio ugljenarima drva, proivio je ne-
kako i onu proljetnu ofenzivu, sve je bilo dobro, a sad od-
jednom zlo! Moda bi trebalo napustiti Kalnik i potraiti
mirniju planinu. Ali gdje? Ve je sada uz maarsku granicu,
nedaleko na sjever vele da je njemaka granica, kamo e,
kuda? Prate puke po cijeloj zemlji, nema se vie ovjek
kamo skloniti. Evo, jo desetak koraka i opazit e domobrane,
moda e jo danas izgubiti glavu daleko od svoje Bosne ...
Stoj!
Stao je. Znao je tko ga zaustavlja i ekao je u miru da ga
domobrani opkole.
Kamo e opet, stari?
K vama, brao.
Doao si po zeca?
Nisam doao po zeca nego me k vama alju partizani.
Partizani?! zaprepaste se svi oko njega kad su uli
tu stranu rije. Partizani te alju? Pa gdje su oni?
94
Brao moja, oni su tu oko vas. Oni su svuda oko vas
u umi i alju me da vas pitam hoete li se predati ili
neete.
Neki prasnue u smijeh, neki ga promatrahu saalno, ne
znajui tono je li drvosjea lud, pijan ili se ali.
Oni nas pozivaju na predaju?! upita satnik ljutito.
Jest, vas.
A koliko ima tih odrpanaca? Deset?
Gospodine satnice, tih odrpanaca ima hiljadu a moda
i dvije!
utnja. Netko ipak ree: Lud je stari...
Brao zavapi drvosjea imate li vi moda malo
rakije da se okrijepim?
Nije lud! Pijan je! Eto, zaudara na rakiju, pijan je!
Nisam pijan, brao; jest, pio sam rakiju, dadoe mi
partizani jer sam i njih molio, a sad molim i vas podajte
mi malo rakije jer mi je dua na izmaku.
Dadoe mu rakiju. Kao roj pela, kad matica napusti
konicu, okupe se oko njega domobrani. Drvosjea tuno zao-
krui pogledom pa nagne uturicu i povue junaki.
Jesi li doao k sebi?
Jesam.
Kai sad u miru gdje su partizani.
Rekao sam. brao, tu su svuda oko vas. Vidio sam ih
svojim oima, hiljade!
Otkud hiljade?! razljuti se satnik. ta je tebi,
ovjee, otkud bi doli?
Drvosjea slegne ramenima.
ta ih nisi pitao!
Jesam.
I...?
Kau da su doli iz Slavonije, iz Banije, iz Korduna,
umberka ... tko da im vjeruje!
I ba si bio s njima?
Brao, eto kao sada s vama. Vjerujte ako hoete, ako
ne vjerujete, neka jedan poe sa mnom, nee mu biti nita.
Jamim. Da su vas htjeli pobiti, ne bi mene slali. Ali paljivi
su, imaju srca, poslali su me da vam kaem da ludo ne gubite
95
glave nego da se predate. Ako se ne vratim za pola sata,
krenut e u juri i sve e vas poklati!
Problijede domobrani, nitko da pisne. Satnik skupi vod-
nike i povue se u ikaru. Vijeaju, vijeaju i uskoro se
vrate.
Rekao si da jedan od nas moe poi s tobom. Ako je
takva sila pred nama kao to govori, predat emo se. Ako
lae, izgubit e glavu! Pristaje? upita satnik. zvijezdom cijela je Pavelieva Endehazija takva: drava
Pristajem.
Odredie vojnika, oduzee mu puku i tako drvosjea sa
svojim konjiem, svojim samarom i tim domobranom krenu
natrag. Jedva su zamakli stotinu koraka, kad domobran za-
stane. Blijed, vema mrtav nego iv, zamuca: Da pobjeg-
nemo? Kamo? upita ga Kapara. Zar ti nisam rekao
da je svuda oko vas vojska? I mene je pola nestalo od straha,
ali idem. Kreni...! Uskoro se nau meu partizanima
i komandant ih pozva k sebi.
ta je?
Eto, drue komandante, ne vjeruju! Poslali su ovog
siromaha, kome je srce u gaama kao i meni, poslali ga da
vidi laem li ili ne laem. Vele ako je sila, predat e se,
laem li, izgubit u glavu. Neka... Evo, domobrane, sad po-
gledaj r dobro da zna ... Ovdje ti je, kako vidi, usred puta
teki mitraljez, eno ti pukomitraljeza koliko hoe, eno u
umi svuda naokolo prua se streljaki lanac, pogledaj pa,
kad se vratimo, da govori mjesto mene.
Gleda domobran, blijedi mu lice, razrogaio oi, gubi tlo
pod nogama, jedva die, a partizani to vide, smiju se, tapu
ga po ramenu, nude cigarete i vraaju ga u ivot.
Netko zapazi udne oznake na bluzi domobrana pa upita:
Koji ste vi rod vojske, pjeadija?
Protuavionci tuno odgovori domobran, bacivi sra
meljiv pogled na svoje izme.
Dakle, artiljerci?
Jest.
A gdje su vam topovi?
Jo nisu stigli. Vele da emo ih skoro dobiti... iz
Njemake.
96
Nastade tiina. Oko domobrana i drvosjee natiskali se
partizani, smrknuti i utljivi kao uesnici na pogrebu kad se
zbiju oko otvorene jame. Nekoga e sada spustiti u grob, ne-
koga e sahraniti.
Dakle, veli . . . iz Njemake?
Domobran jo nie obori glavu?
E, moj ratnice zakljui njegov sugovornik pod
bez granica, topnici bez topova, mornari bez mora... Kako
se zove va zapovjednik?
Na zapovjednik se zove satnik Dionizije Buan.
Dosta razgovora, hajde, stari, kreni, nama se uri!
javi se komandant i drvosjea dohvati opet svog zelenka i
vrati se s domobranom u neprijateljski tabor. Domobran
podnese izvjetaj i prizna sve. Da je puio partizanske cigare
te, to ipak preuti. Satnik i vodnici povukoe se opet na vi
jeanje, apuu, dogovaraju se i uskoro se vrate drvosjei
koji je sjeo uz neku bukvu i u miru puio svoju krdu u
dubokom uvjerenju da e se sve lijepo i u miru svriti. Vrate
se, dakle, stanu pred drvosjeu, a satnik izvadi pitolj i viknu:
Di' se!
Nije se maknuo. Otvorio je usta, ali mu strah udavi rije.
Moda je to ala, neduhovita ala. emu i zato sada taj
pitolj, ta mrana cijev uperena u njegovo srce? Da su htjeli,
mogli su ga ve davno ubiti, emu, zato sada sve ovo? Moda
je to ipak ala ...
ta eka? Dii se! dreknu surovo satnik i udari
ga izmom po cjevanici. Priskoe vodnici, zgrabe ga i uspra
ve. Zavapi oajno:
ta radite, ljudi, ta sam vam kriv?
Ne govori! Naprijed!
Pokuao je da se odupre: Kamo naprijed? Kuda me
gonite? Ubijte me ovdje, zato da me jo negdje muite?
uti i kreni! Naprijed!
Kamo naprijed?
Pravac u ono grmlje, naprijed!
Svrne pogledom i opazi mladi gutik, podrast jasena, lipe
i pitoma kestena. Dakle, tu e zavriti svoj ivot! U umi! S
7 Horvat: Maak pod ljemom 97
tugom pomisli: U umi sam se rodio, u umi sam Sve se smirilo. Plijen sreen, zarobljenici prikupljeni.
ivio, tu u i poginuti... Svi su domobrani bili na broju, samo je nedostajao satnik.
Gurnue ga i drvosjea krene. Za njima osta uznemirena Traei u ikari jo koji odbaeni karabin, ili skrivena
satnija i zelenko sputene glave. Okrenu se da ga jo satnika, partizani posve sluajno otkriju svezana
jednom vidi. Posljednji put...! drvosjeu. Bio je pri svijesti, ali bespomoan, bos, u
Tu stani! koulji i gaama. Pored
Stao je. 98
Skidaj se! Brzo!
Iznenadni otpor javi se u njemu. Zato da se skidam?
Ubijte me ovako, tu, ali znajte da e za moju glavu. . .
Osjeti udar kundaka, zaglavinja, ali se nekako odri.
Skidaj se! zaurla satnik.
Neu! Ubojice! Razbojnici...!
Odmah zatim outi tup udar u zatiljak i padne obliven
krvlju. Iznad sebe opazi nakostrijeene brkove i
andarsko lice satnika: ta vie, ivotinjo, jo te ne
koljemo! Digne pitolj, jo jednom udari drvosjeu
iza uha kao zeca i drvosjea se smiri. Negdje na rubu
svijesti, u mutnoj oma-glici njemu se priini da je u rukama
bolniara koji ga pridi-u i stavljaju na nosila ... Zatim
mrak, tama, bezdan ...
Prolo je pola sata. Planu puke, a kad se ukazu prvi
partizani, domobrani slono dignu ruke, viui iz svega
glasa:
Ne pucajte! Predajemo se, ne pucajte ...! Pomijeali
se
partizani i domobrani, netko plae, netko se smije,
sakrili
se artiljerci kojekuda, stisli se uz korijenje, a partizani
pri
kupljaju oruje, pridiu domobrane, hrabre ih, nude
cigareta
ma i rakijom, iskesili zube na tri dragocjena
pukomitraljeza,
puni sree i ponosa zbog te brze i lake pobjede.
Komandantu
odreda pristupi partizan i upita: ta emo s onim
drvosje
om? Eno ga, zajaio je ve svoga konjia i moli da ga
pusti
mo! Pustite ga, ta e nam sloi se komandant i
doda:
Ako hoe, podajte mu jo malo rakije, neka se
okrijepi,
zasluio je.
njega bile su odbaene izme i uniforma domobranskog
satnika...

Kapara otvori oi. Kronjate grane lipe, crkva, zvonik...

Konji mitraljeskog odjeljenja svejednako je pasao onu jad-
nu, osuenu travu. Koliko je tome? Dvije godine? Dvije ili
dvadeset i dvije? Ta se udaljenost brojkama ne moe izraziti.
Dva konjia, dva sutinski razliita ivota. ta je sve prolo i
ta se sve dogodilo od onog dana, od one kine jeseni etrde -
set i druge, kad je prevaren i raskrvavljen kao pretueno
pseto stao pred komandanta odreda i molio kroz suze:
Izgubio sam konjia, umrijet u od gladi! Primite me,
drugovi, ne ostavljajte me sama u umi. Ii u s vama, bit u
va do smrti!
Da, kada je to bilo i koliko je tome godina? Kako se to
sada ini beskonano daleko! Onaj sitni, jadni Kapara u
gaama, opljakan, prevaren, izgubljen, daleko od svoje Bos-
ne, daleko od ikoga svoga i ovaj Kapara tu, heroj brigade,
ljubimac divizije, koga na osloboenom podruju Kalnika
pozna svako dijete! Eh, da mu je negdje dohvatiti onog sat -
nika! Moda e ga negdje jo susresti do kraja rata. Alaj bi
to bio dirljiv susret!
Kapara svrne pogledom i rukom pomiluje ljem. Oko
njega spavaju Vodenjak, Tamburica, ak ... Spava i mornar.
Gdje smo? U Mrkvici? Jest, u Mrkvici, u Zelenoj 'Mrkvici.
Sjeti se noanje borbe i zaboravi konjia! Koliko je bilo
mrtvih? Ako je i Falaec meu njima? Oslobodio se barem
ene, sretnik! ene... Riblja kost u grlu Kapare. U torbici
pisma, ratni plijen ove noi. Da zaspi ili da otvori i proita
barem jedno? Negdje u blizini odjekne hitac. Jedan, pa jo
jedan. Kapara osluhne i namrti elo. Odmah zatim, kao lju-
nak po ledu, udare u crkvu zrna mitraljeskog rafala. Prsne
granata tekog bacaa. Kapara skoi i vikne naduak:
Di'te se, drugovi, eto bande ...!

99

Bila jedna baba i u babi aba i u abi etka, hajdmo
iz poetka! Kapara ita pisma. Moe li Kapara pomoi
ovjeku koji se potpisuje ucviljeni i do groba
nesretni Ive? Svi znadu da se ribe love na udicu,
ptice na lijepak, zvijeri u zamke, a nitko ne zna kako
se lovi srce jedne ene. Komandant brigade alje svog
maka da dovede neprijatelja. Za to sve moe posluiti
savezniki avijatiar u Zagorju i hoe li Kapara primiti
orden amerikog Kongresa? Mogu li artiljerijske
granate posluiti kao nagazne mine za divlje svinje?
Brigada je ponekad nalik na divlju krmau koja je
cijelu no rovala po krumpiritu, a kad je ujutro sita i
zadovoljna legla i zadrijemala u gustiu, odjednom je
nanjue i opkole psi. Vau... vau ... vau ...! Sa svih
strana navale brakirci i jazavari, neki je grizu za
butinu, neki za gubicu, neki joj vise o vratu, neki joj
skoili na lea pa laju i cvile razdraljivo. Prilijepi se
uz nju kao iak uz runje dok krmaa ne otvori oi,
dok ne ispita vjetar i ne snae se u ovom laveu. A
onda kljocne zubima, iskesi kljove, frkne, zahue, pa
kad zdrma onu svoju kou i ekinje, lete psi s nje kao
buhe s lisice. U asu oslobodi se krmaa pasa, a zatim
kao ilo jurne u ikaru i neka je sada love psi i
pogonii. Brus!
Tako je jutros bilo s brigadom. Upala ustaka kolona
u Zelenu Mrkvicu, tko zna otkuda, provukla se izmeu
partizanskog osiguranja, tko zna kako, banula, dola
valjda i ona r na gance i kajganu pa sad kad su se
nali oko iste zdjele udri! Ba je to lijepo kad se
sloi ovakav krkljanac pa uzme na nian tko koga
stigne: sve se razleti, pomijea, uskomea, splete i
preplete i nema vie bataljona, nema brigade, nema ni
ete, nego ako se nau tri dobra druga i mitraljez, pa
oni zapnu iza nekog oka ili polegnu u kakvu jarugu pa
dr'! onda je sve dobro. Biju i ne miu se kao da su
oni jedini na bojitu, odre se tako nekoliko minuta,
ne mnogo, ali dovoljno da priskoe desetari, da srede
svoje desetine, da priskoe vodnici pa komandiri eta, i
eto uskoro bataljona, eto brigade! To se dogodilo i
jutros. kljocnula brigada zubima, iskesila kljove i
zaas se rijeila pasa i pogo-
100
nia, doepala se vinograda, domaila se jaruga i umaraka,
domogla se jo stotinu vinograda i tko joj ta moe? Daleko
iza sebe ostavila je neprijatelja, svrstala se, sredila, razvila
po etama, iskopala zaklone i eka napad, eka neprijatelja,
a neprijatelju ni traga! Zaostao je ili se prikrio i smilja neku
psinu, ili je odustao od progona i skuplja mrtve, obilazi Zele-
nu Mrkvicu i razgledava kakvu mu je nou tetu nanio ne -
zvani gost.
Ilija Kapara lei u hladovini, uz njega ljem, pod glavom
mu torbica, a iznad njega arkoplavo nebo i sunce koje pri
kao ljuta prepeenica. Na travi pisma, lijevo neotvorena, des-
no proitana... Lei Kapara, smiren i zadovoljan. Svoj je
noanji posao obavio kako treba, a to to komandanti jedu
kajganu i ne paze na osiguranja, to nije njegov posao ni nje-
gova stvar. Tu je tab divizije pa neka prosudi tko je kriv.
Ako je kriv komandant divizije, nikome nita. Moda e ga
pozvati u tab korpusa da ispria kako se dogodilo da smo
navrat-nanos morali napustiti Zelenu Mrkvicu, jedva sat poto
smo je osvojili. Ako je kriv komandant brigade, na sastanku
taba objasnit e mu greku, a na partijskom sastanku is-
prat e mu glavu kako treba. Ako je kriv komandant bata-
ljona, bit e smijenjen i upuen u neku brigadu kao opera-
tivni oficir ili tome slino. Nitko od komandanata ne moe
propasti. Propasti moe jedino Kapara i bio bi jutros sigurno
propao da se odluio na onaj strani juri. U sretan je as
okinuo raketni pitolj i uz pomo njemakih tuka unitio
legionare i andare. Nikad nikome nee priznati kako je to
zapravo bilo s onim crvenim raketama, neka vjeruju u luka-
vost, neka vjeruju da je Kapara sve to mudro predvidio i
udesio. A jest, posao je obavio kako treba. Od andara i le-
gionara, od cijele one poljoprivredne kole, osim groba nita
drugo nije ostalo. ak ni jedne klupe, ni stola, ni stolice da
komandantu divizije serviraju doruak kako treba. Neka...
Bunkere smo slomili, uporite osvojili, neto smo neprijatelja
zarobili, neto potukli, plijen smo pokupili eer, riu,
cigarete, platno, kou, brano sve smo to sredili, svrstali,
sloili, prebrojili i ostavili neprijatelju. Ranjenike smo
izvukli, a to je najglavnije. Neka avo nosi plijen. Plijena
ima kud god se okrene. Gdje je bande, tu je i plijena, puno
f
101
je Zagorje neprijatelja, puno je plijena! Juer su bacali
letke i pozivali diviziju na predaju eto im predaje!
Nekoliko stotina to mrtvih, to zarobljenih ostat e im kao
mala uspomena na noanji posjet. Sad smo tamo gdje smo
bili juer oni u Zelenoj Mrkvici, mi oko njih pa
moemo zajedno pjevati onu djeju pjesmicu: Bila jedna
baba i u babi aba i u abi etka hajdino iz poetka! briem suze i molim se Bogu u oajanju da me partizani
Jest, hajdmo iz poetka! Jovica je dodue platio tibru, ali
na to se morao pripremiti. Nita, zalizat e on i to!
Lei Kapara u hladovini i pored njega pisma, noanji
plijen... Umoran je Ilija, htio bi zaspati i odmoriti stare
kosti, ali iskusan je on zec, zna on da se na poloaju ne
spava. Zadubio se u pisma, okree ih, otvara, lista i bira.
Neka odmah baca, na nekima se dulje zadrava i razmilja o
njima. Zar ga tue sudbine toliko zanimaju ili moda u tim
pismima trai neto to ni sam nema? Ne bi Kapara mogao
odgovoriti na to, ali nije vano. Evo, sad je opet poderao
jedan omot... Draga moja sestrice! Ne, to nije
zanimljivo. Ono to brat pie sestri, to ga mnogo ne
zanima. Kapara ipak baci pogled na prve rijei... Ona
svinja i prasac tvoj mu neka se uva mene jer u mu ja
prebrojiti rebra im se vratim... Lijepo je poeo.
Rodbinski! Hajde da vidimo dalje... ta on misli da su ljudi
zaboravili ta je sve radio po Bosni i Lici? Sad je s
partizanima poeo duvati u isti rog, misli da e se tako
izvui, ali nee! Strijeljat e ga partizani ili mi, a ti se za
mene ne brini i ne boj. Mi i andari utvreni smo ovdje u
jednoj koli i ne bojimo se ni vraga a kamoli partizana. Ako
doe do zla na ruskoj fronti i sve posvuda, ni onda se ne boj.
Prodaj krave i sve to ima, mi emo se povlaiti prema Nje -
makoj i predati se Englezima i Amerikancima, ali partiza -
nima i Rusima nikada... Kapara odbaci pismo. Predao
sam ja ve tebe bojoj intendanturi, a tvoja sestrica neka
sad prodaje krave i eka. Tko eka, doeka ... Uzme
zatim drugo pismo, paljivo ga otvori i potrai
poetak... Draga i preljubljena moja Anice! Nasmijei
mu se brk. E, to je ve neto drugo, tako treba zapoinjati
pisma! Jo tamo na poti, dok je odabirao pisma, nije on
zgrabio i strpao u torbicu bilo ta. Pazio je na adrese da
mu ne promakne koja imenica enskog roda. Dakle tako:
Draga i ljubljena moja
102
Anice! U redu. Sad polako. Polako ... Najprije da vidimo
tko to pie dragoj i ljubljenoj Anici. Potpis: Ucviljeni i do
groba nesretni Ive. Ba tako Ucviljeni i do groba
nesretni Ive! Pa dobro, Ive, ta je to s tobom, ta se
dogodilo? Hajde da vidimo moe li ti Kapara pomoi?...
Suze me peku, plaem svake noi, plaem kud idem,
ustrijele to prije. Opkoljeni smo sa svih strana i nadam
se da e mi Bog uskoro ispuniti moju molbu... To, moj
Ive, ne treba moliti boga, jer mi i bez molitava
ispunjavamo ovakve elje. A zato plae, Ive, to te snalo?
... Molim Boga da me partizani ubiju to prije jer meni bez
tebe nema ivota. Zato si me ostavila? Neka bude
proklet onaj as kad si od mene primila rupi! Zar si
zaboravila nae uzdisaje i obeanja koja smo dali jedno
drugome? Nevjernice! S kim sad ide? S onim razrokim
udovcem! ta si nala na njemu? Pogledaj moju sliku,
pogledaj njega, zar te nije stid! Da je za kakvu korist,
sluio bi vojsku, bilo iju, bilo koji rod, pa makar i
komoru u pjeadiji ako ne junaku mornaricu koju ja
sluim. I s takvim ti hoe? Ne mogu vjerovati da si me
sasvim napustila. ekam jo jednako tvoje pismo, sve ti
opratam, samo mi pii, nemoj me ostaviti. Nemoj me
zaboraviti, pii! Zbogom! Ucviljeni i do groba nesretni
Ive ...
Kapara se rastui i odloi pismo. Moj Ive, tu nema
nikakve pomoi. Nikakva uniforma, pa ak ni mornarika,
tu ne pomae. Ostavila te, zaboravila! Nisi prvi ni jedini.
Svi znadu da se ribe love na udicu, ptice na lijepak,
zvijeri u zamke, a kako se lovi srce jedne ene to ne zna
nitko. To je tajna, ratna tajna. Najvea tajna, zagonetka
koja traje od poetka, a trajat e valjda do kraja svijeta.
Srce ene...! Ponekad misli da si ga osvojio, a ono kao
ptica prhne, odleti i ovjek ostane sam, bespomono sam. Ja
to znam, ja sam to iskusio prije tebe. Bit e, moj Ive, da
nisi lijep, moda ima ruan nos kao ja, pa nas ene ne
gledaju rado ili brzo zaboravljaju. ene su ponekad kao
suncokreti, pune su sjemenja i neprestano se za nekim
okreu. Za suncem. Zato i apuu... Ti moje sunce...!
Kad nisi pored njih, okreu se za drugim. Za drugim
suncem. Moe ti nju zaklinjati da se vrati, moe joj
obeati brda i doline, ne pomae. Sve je uzalud. Dok sam
103
bio drvosjea u Bosni, na Grme-planini imao sam djevojku, Ne znam, drue komandante.
kerku uvara ume. Svi su znali da je volim, i ona je to Ne zna? To nije dobro, to nije dobro. Ne znam ni
znala. Ne samo to je to znala nego mi je kazala da i ona ja
mene voli. etali smo zajedno, igrali, a onda, jednog dana gdje je neprijatelj, a to me zabrinjava. Ve ga dugo
vratim se iz ume i pitam za nju, a drugovi vele: Nema je, nisam
odnio je medvjed! Kakav medvjed? pitam ja opet, a
ljudi oko mene se smiju i vele: Valjda zna kako izgleda 104
medvjed! Poslije sam doznao, otila je s jednim kirijaem,
pobjegla iz ume za suncem ... Ostao sam postien, posram-
ljen, oborene glave, ne znajui kako da objasnim tu tajnu.
Nikom nisam pisao pisma, nisam imao kome, ali da sam
pisao, moda bih se tada i ja potpisao slino kao i ti
ucviljeni i nesretni Ive. Sva je srea to je rat pa ovjek brzo
zaboravlja rane.
U susret Kapari dolazio je komandant brigade, a
pratili su ga komesar i komandant bataljona, komandir ete,
vodnik, tabni kurir cijela svita. Obilazio je poloaje, i
opazivi Kaparu, vikne mu:
iv si, maore ivi!
Smrt faizmu, drue komandante! skoi Kapara
i
pozdravi ustro.
ta radi, Kapara?
Nita ne radi! uskoi komandir ete. Eto
lei
i prodaje zjake.
itam, drue komandante odgovori vedro Ilija,
ne
hajui mnogo za rijei komandanta ete koji nikada
nije
naroito volio svog desetara.
ta ita?
Pisma. Zaplijenio sam nou na poti pisma pa
sad
itam, izgraujem se. Otkrivam ta neprijatelj misli, ta
osje
a, elim ga to bolje upoznati, da vidim kakav je, da
znam
s kim se borim, da ga mogu to bolje tui.
Pravilno, Kapara, pravilno. . . To je mudro i
lukavo
sloi se komandant upoznati neprijatelja isto je
tako
vano kao i upoznati vlastitu vojsku. No kai mi.
Kapara,
zna li gdje je neprijatelj?
vidio, ne znam gdje se nalazi, pa rekoh sam sebi hajde da
se proetam do Kapare, da ga pitam, moda on zna.
Kapara zatrepti oima i neodreeno kimne glavom:
Pa ... znam. Znam. Drue komandante, neprijatelj negdje po-
iva i trijebi ui kao i mi. A znam ja i to to sprema. Spre ma
nam to i mi njemu: vritnjak u stranjicu i krvave gae. Eto,
to nam sprema.
Komandant skupi obrve i namrti lice. Oito je bio odu-
evljen ovakvim odgovorom. Ne, nije.
Kapara, sve je to lijepo to govori, ali njega nema!
Eto vidi, ve tri sata leimo ovdje, ekamo neprijatelja, a
njemu ni traga. Ne da se meni ekati. Dosadno je. Dosadno
je, Kapara, ivjeti u ratu bez neprijatelja.
Drue komandante, juer smo se tukli cijeli dan, noas
smo se tukli cijelu no, pa zar to nije dosta?
Ima pravo, Kapara, za jueranji dan to je bilo dosta,
i za minulu no to je bilo dosta, ali za danas? Tukli smo se
jutros svega pola sata, i to smo zapravo vie bjeali nego
se tukli, pobjegli smo, napustili smo Zelenu Mrkvicu i ta
sada? Zar emo ovako upropastiti dananji dan?
Sad se i Kapara zabrine. Ima pravo komandant, zar emo
tako upropastiti dananji dan? Dobro, drue komandante,
kai ta misli, kai ta da radimo.
Ne znam... Komandant prekrsti ruke i oinski to
plo pogleda Kaparu. Kako bi bilo da uzme desetinu pa
da malko proeta? Moda e negdje otkriti neprijatelja,
moda e spasiti dananji dan!
Kapara je znao ta slijedi. Zategnuo je ljem, spustio ru -
ke na hlae, skratio remnik ...
Kako to misli, drue komandante, da otkrijem nepri
jatelja? Da mu opet priem na pukomet, da se dovikujem
s njime kao juer dok sam traio Jovieu? eli li da me opet
udari kugla i da tvom starom maku konano ogule kou?
Komandant se zaprepasti. Ta je li mogue da Kapara tako
misli o njemu? ta govori, osuio ti se jezik! Juer si iao
gore-dolje, gore-dolje, dok su ti sve klijeti i jaruge ostale
slijeva, a sva sela i zaselci zdesna. Danas idi drugaije. Neka
ti sve klijeti i jaruge ostanu zdesna, a sva sela i zaselci slijeva.
I nemoj ii gore-dolje, nego idi ravno preko brda i dolina,

105
 Reku, Ivanec, Apatovac, Osek... U svakom je ovom selu
idi neprestano u pravcu Zelene Mrkvice, negdje e
bezbroj ena, domaica i majki koje bi, vidjevi Kaparu,
sigurno susresti neprijatelja. istrale pred kuu i zavale: Hej, Ka para! Doi, Kapara,
Kapara izbei oi, otvori usta i jedva suzdri kletvu na vareniku! Doi k meni, Kapara, u mene su ganci sa
koja mu je ve bila na vrhu jezika. Proguta pljuvaku i skorupom! U mene zelje sa slaninom! U mene rakija!
zadovolji se upitom: U mene kiselo mlijeko i lepinja! U mene vino! U
Dobro, drue komandante, a kad ga susretnem, ta mene gibanica! Devet puta su mi faisti palili kuu, ali za
u tebe e se nai, Kapara, doi...! Da, lako je tamo na
onda? Da mu neto poruim? Kalniku, ali ovdje, u nepoznatu kraju, emu se
Nita mu ne govori, dovedi ga ovamo. Moe li
ti, 106
Kapara, razumjeti da je meni dosadno, da zijevam od
dosade,
da bih moda mogao i umrijeti od dosade, a tko e onda
biti
kriv? Idi, Kapara, pronai negdje neprijatelja, molim
te!
Zabacio je karabin i pomirio se sa sudbinom.
Drue komandante, ako se tebi toliko zijeva, ja u
pro
nai neprij at el ja, ne mogu dopustit i da umre od
dosade.
Dobar si ti vojnik, Kapara, znam ja to. Idi pronai
ne
prijatelja i dovedi ga ovamo. Jer ta emo raditi bez
nepri
jatelja do mraka, gledaj gdje je jo sunce. Brigadna se
kuhi
nja negdje izgubila, ruak na poloaj neemo dobiti, do
noi
je jo daleko, hajde da to vrijeme iskoristimo u kakvoj
vese
loj guvi. Ti izvidi gdje je neprijatelj, pa onda e ili
neprija
telj za tobom ili emo mi k njemu, glavno je da se jo
danas
sretnemo s njime.
Okitio se zelenilom i laganim korakom poao u neizvje -
snost koja je pred njim natapala kraj. Juer je komandant s
Jovicom zapaprio no, danas e s Kaparom kratiti poslije -
podnevnu dosadu. Da je sada na Kalniku, negdje u
Pogancu, pa da su mu stavili u zadatak hajde, Kapara,
poi u izvianje, nikome ni rijei. Volio je Kapara uzeti
desetinu, napustiti etu i krenuti stazama kroz poznate
predjele, obii stare baze: Malu Rasinjicu, Botinovac,
Radeljevo, Prkos, Ivanec, Ribnjak, Malu Reku, Dugu
moe nadati? Zasjedi samo tome. Jer koliko mu oko do -
see, nigdje ni ive due. Sve se povuklo s polja, posakrivalo
u kue, boje se ljudi pucnjave, provirit e glave tek kad klone
sunce, kad padne mrak, tek onda kad budu sigurni da se toga
dana nee vie zametnuti bitka. Tada e se ohrabriti, otvorit
e vrata svojih domava i pod gostoljubivim krovom nai e
se sira, luka, ganaca, nai e se koja aa vina i topla rije
ove sirotinje za partizanske borce, ali do mraka uvaj se,
Kapara, pazi kuda srlja. Neprijatelj se pritajio, brigada se
ukopala, a ti uvaj glavu i budi pametan, koliko je to mogu -
e. . . Ve se za cijeli sat hoda udaljio od svoje brigade kad
na nekoliko pukometa pred sobom opazi breuljkasti vije -
nac. Srce mu odmah apne: Tamo su! Na onome je vijencu
neprijatelj, ne budi mjesear, otvori oi! Iza onih breuljaka
mora negdje biti Zelena Mrkvica, sluaj ta ti govorim, tamo
su, tamo!
Zastane. Zapali cigaretu i paljivim pogledom pregleda
cijeli kraj. U oblinjem vinogradu, na vrhu breuljka, opazi
osamljenu kronjatu trenju, odvede tamo desetinu i naredi
odmor. Uz vinograd sputao se u dolinu puteljak s kojega
je pucao vidik upravo u onom pravcu odakle se mogao oe -
kivati neprijatelj. Zadui Repicu da bude na mrtvoj strai,
a s ostalima se zavali u hladovinu. Groe nije bilo dovoljno
zrelo, ali je ba zbog toga dobro dolo da ugasi e. Kapara
izabere trs, legne ispod loze i kao koza pone brstiti grozd.
Uskoro eto do njega mornara.
Kako si, Marko?
Dobro...
Ne lai svom desetaru, nisi dobro. Pun si straha kao
divlja krpelja. Svi domobrani, koturai, legionari, andari,
svima je tako. Kad dou k nama, prvi im je dan teak. Boje
se. Boje se svega, dok malo ne priviknu na na ivot. I ti e
se naviknuti. Vano je da ima uvijek na umu da je mno
go bolje ustrijeliti neprijatelja negoli da neprijatelj ustrijeli
tebe. Ve vjekovima sva se ratna mudrost sastoji u tome tko
e koga prvi ustrijeliti. Vai su generali i admirali uili knji
ge, svril i su voj ne akadem i j e i vi soke kol e, a sve j e t o
u-mu pa prolij! Kapara ima vie u stranjici negoli Pave-
lievi generali u glavi!

107
 Mornar je utio. Prebirao je zrna groa i premiljao tko
zna o emu. Je li se pokajao to je ostao? U ratu se teko
ivi ma gdje vojnik bio, svejedno na kojoj se strani borio,
zrna ubijaju podjednako. Moda je ipak ovako bolje, mo -
da. . . za slobodu! A Kapara nastavi pouku:
Sluaj me, uvaj noge! Operi ih kad god ti se prui
zgoda. Pazi na obojke. Koliko puta su me noge izvukle kud
me luda glava dovela. Zato uvaj noge. Noge i glavu, sve drugo
nekako. Ti se samo mene dri. Nauit u ja tebe kojeemu.
Ve sam dvije godine u borbi, bio sam nekoliko puta ranjen,
ali to nije nita. Pas i ovjek zaliu sve. Evo, i sad imam
kvrgu na glavi. To me juer okrznuo metak. Nita. Tvrda je
moja glava. Neko sam i ja bio plaljiv. Jednom u ti priati
o t om e kako sam post ao heroj . Svri o sam kurs...
Kakav kurs? zainteresirao se mornar.
Kurs za heroje.
Zar i toga ima?
Ima. Priat u ti jednom o tome. Sad sjedi i jedi
groe. To su vitamini, znam i to. Krijepi se. Pravi partizan
jede uvijek, na svakome mjestu i sve to mu dadu, jer
nikad
ne zna kad e opet jesti.
Polako su zobali groe, uivali u hladovini i oslukivali
iznad glave tutnjavu leteih tvrava koje su se vraale u
svoje baze. Kapara, oito zavidan, zorno predoi tu sliku:
lete avioni preko mora, sputaju se negdje u Africi ili junoj
Italiji, slijeu u dubokoj pozadini i dok posluga odvlai avi -
one u hangar, piloti odlaze u klubove, piju rum i estoka pia,
zabavljaju se s djevojkama ...
Marko!
Izvoli, drue desetaru!
Koji se od vas zove Ive?
Mornar?
Jest. Neki Ive... imao je djevojku, ostavila ga. Koji
je t o? Je li ost ao kod nas?
Mornar odloi grozd i pogledom isprati divlju grlicu u
letu. Ive? Hm ... Bit e da je to Ive Salamura. Jest, ostao
je i on u partizanima, samo ne znam u kojem je bataljonu.
Otkud zna za djevojku?
Znam ... Ako ga vidi, reci mu da mi se javi.
108
Zato da mu se javi taj bivi mornar, Kapara ni sam nije
znao. Da mu vrati pismo? Da ga vidi kakav je vanjtinom,
da razgovara s njime, da ga utjei? ime, kako? Zbogom ...
Ucviljeni i do groba nesretni... Takve nije lako tjeiti. Da,
zna to i Kapara, takve nije lako tjeiti... Oko Brice prikupi
se ostatak desetine. iv razgovor privue mu panju i Ka -
para napne ui.
Zar je ona vjerovala da si ti lijenik?
Zato ne bi vjerovala? Ne pie nikome na elu.
I nije se branila?
Ni sam j e ni napadao da bi se moral a brani t i . Im ao
sam i novaca da je htjela.
Nije traila unaprijed. A poslije?
Ni poslije.
Znala je valjda da su partizani sirotinja ...
Ja sam nju osvoji o, eto, to j e . . . A zna svoj posao,
mrcina! Da nas nisu istjerali iz Mrkvice, ja bih k njoj jo
koji put.
Kako se zove?
Lenka.
I ba nita nije rekla?
ta bi rekla?
Tako ... mislim, valjda je neto rekla!
Pa, jest... rekla je. Kad je sve bilo gotovo, ustala je,
zaogrnula se, stala pred ogledalo, elja onu svoju dugu crnu
kosu, elja je, elja, pa se odjednom nasmije, okrene se
k meni i veli: Nisam znala da je u vaoj brigadi sanitetska
sluba tako dobro organizirana. Ti si ve trei doktor koji
me je jutros pregledao ...!
Vidi kuke!
To si izmislila!
Zato bi izmislila? Od cijele brigade trojica, nije to
ni tako mnogo.
Nije izdrao. Nije mogao vie izdrati. Negdje na granici
zavisti i starjesinstva probudi se svijest u Kapari: Ti, Bri -
co, prestani! Sramoti brigadu!
Zato bih sramotio?
To nije dostojno vojnika narodne vojske. ut e od
komesara!
109
 to nije dostojno?
To... Ona je kurva!
Naravno da je kurva, pa zato sam iao k njoj. Kome
u valjda k potenoj eni? ene u brigadi, drugarice, ne
smije ni pogledati a kamoli dirnuti, niti smije, niti je njima
do toga, a nisam ja kriv to sam kao malo tele ja nekome
moram meu noge!
Desetina grune u smijeh i Kapara osjeti da je izgubio bit-
ku. Tjeila ga je pomisao da e zadovoljtinu dobiti na et -
nom sastanku. Neka tamo komesaru pria da je tele i kako
nekome mora meu noge!
Padobran! vikne iz svega glasa Repica i sav uspla
hiren dojuri meu borce. Svi su ostali zapanjeni, ne shvativi
u prvi mah ta to znai padobran i kakvu vezu ima ta
rije s Bricom i njegovom Lenkom.
Padobran! ponovi Repica, digne ruku i pokae put
neba. Tek tada shvate. Jest, tono iznad desetine sputao se
padobran i na njemu, objeen kao vrea, zibao se ovjek. Na
dnu horizonta jo se vidio bombarder kojemu je iz repa
sukljao dim ...
Avijatiar! objasni Kapara. Padobran se sputao
brzo, vjetra nije bilo i ta bijela svilena gljiva padala je ravno
u vinograd. Kapara odmah izda uputstva: Momci, im
padne, odmah k njemu. Samo pazite, oprezno! im ga tko
opazi, neka mu domahuje rukom i neprestano ponavlja: Ti
to. . . Tito...!
Ja znam neto engleski! pohvali se ak.
Evo ga, ve je nad nama!
Zapet e o trenju!
Bje'mo k njemu!
Kapara odjednom dreknu: Mir! Nitko da se ne makne!
Lezi! Lezi!!!
Jadni padobranac! Mora da je u isti as opazio obje opas-
nasti: stablo kome nije mogao izbjei i vojnike za koje nije
znao tko su. Ritao se, izvijao sad ovamo, sad onamo, uinio je
sve ta je mogao da izbjegne grane, ali uzalud. Pao je gotovo
tono na vrh, kliznuo s grane na granu, a onda ga zanese pa-
dobran, poklopi ga svega, obavije konopcima pa ga prebaci
jo preko jedne grane i ostavi okaenog na trenji, kao dar
110
djeda Mraza na novogodinjoj jelci. Ostaci padobrana polako
i dostojanstveno spuste se k zemlji.
Tiina. Gledaju partizani taj nesvakodnevni prizor, ne
znaju bi li potrali k njemu i pomogli mu da sie. ute i
ekaju ta e Kapara odluiti, a Kapara gleda avijatiara
kako se uzalud koprca, gleda ga, gleda i bre^bolje razmisli
ta mu je sada initi. Nee biti ba tako lako skinuti ga s
trenje. Pri kraju grane su vitke, uz deblo lomne. Zovne aka.
Rekao si da zna neto engleski?
Znam.
Objasni mu da su partizani oko njega i neka bude
miran. Vikni mu: Tito ... Tito ...!
Zato da viem? Zato ga ne bismo skinuli? ta e
ovjek misliti o nama?
Ti uini kako sam ti rekao razljuti se Kapara
a on neka misli ta hoe!
Avijatiar se donekle oslobodio padobrana i u pravi as
proturio glavu ispod svile. ak mu se javi i objasni mu kako
je znao i mogao da su oko njega partizani i neka se strpi
jer e ga skoro osloboditi nezavidna poloaja. No minute
su prolazile, a Kapara lei u hladovini, promatra u miru onog
siromaha na grani kako se koprca i bespomono vrpolji, uti
i ni da bi rije! Zoblje polako groe i tek bi ponekad svrhnuo
pogledom niz kosinu ... Lukava, prokleto lukava misao rodila
se u glavi Ilijinoj. Komandant brigade poslao ga je da pro-
nae neprijatelja, da izvidi gdje se nalazi i gdje su mu po-
loaji. Ako je neprijatelj bilo gdje u blizini a Kapara
vjeruje da se tu negdje krije ako je vidio ovog siromaha
kako pada, nee moi odoljeti da ne pokua zarobiti pado-
branca i doepati se ove rijetke lovine. Zato Kapara odlui
da se ne otkriva, da strpljivo eka i da vidi ta e biti. Do -
juri opet ak.
Kapara, tako ti boga, ta misli! To je savezniki voj
nik! Jo e zbog njega pred sud! Zar ne vidi kako se pati,
eto, glava mu se okrenula k zemlji, udarit e mu krv u mozak,
poginut e!
Kapara odgovori mirno i uvjerljivo: Nee, ne boj se.
Kad nije poginuo u zraku, tri hiljade metara iznad zemlje,
nee poginuti ni ovdje na ovoj trenji, svega desetak metara
111
od zemlje. Neka visi, neka se odmara, nita mu ne manjka.
Vidi da je sada kao na osmatranici, neka razgledava Za-
gorje, ionako je prvi put tako blizu ovoj naoj partizanskoj
zemljici. Smiri se, ak... Tko zna ta se iz ovog jo moe
izroditi. Evo, mamac je izloen, janje dodue ne kmei, ali
ovo njegovo bijelo runo sigurno se vidjelo nadaleko. Moda
e naii vuk ... Na nama je da ekamo.
Dok je ak zaueno treptao oima i s potovanjem pro-
matrao svog desetara, Kapara mu objasni:
To je sada kao da lovimo ribe. Crv je na udici, udica
je u vodi, a ti sjedi i ekaj. Moe zagristi kakav domobran--
aran, moe se polakomiti ustaa-grge, a tko zna, moe va-
bo-som! Da, sve moe biti. I, bacivi jo jedan pogled na
padobranca, doda: Eto, ta je sudbina! Jo je jutros letio
okruen eskadrilom, krcat mitraljeza i topova, a sada tu
nemono visi. Vidi u ta se prometnuo postao je crv, me-
ka, obian partizanski mamac za faistiku divlja!
ak se ipak pobuni: Pa dobro, drue desetaru, sve je
to lijepo i mudro, ali dokle e on ovako visjeti?
Kapara odgovori spremno: To zavisi od toga kakav je
mamac. Ako je dobar mamac, brzo e namamiti divlja, ako
je slab, bome e dugo visjeti. Do mraka! A ti, ta se ti buni?
Je li ti teko ekati? Lei u hladovini, oko tebe groe, jedi
i uti!
Na sreu, mamac je bio dobar. Vrlo dobar! Jo dok je
Kapara objanjavao aku svoju zamisao zauje se zvrndanje
tenka, i to ba s one strane odakle je Kapara oekivao ne-
prijatelja. Uskoro ga opaze kako gmizi putem, praen s ne-
to pjeadije. Pjeaka je moglo biti najvie u jaini voda.
Bili su jo dosta daleko i Kapara je imao vremena da skupi
desetinu i da svakome odredi zadatak. Martin e ostati pod
trenjom da s pukomitraljezom moe po dubini tui nepri-
jatelja, a ostali e zauzeti poloaj du usjekline puta i naj -
prije napasti tenk. Taj e zadatak preuzeti Kapara, Kapsula
i Repica. Dok ta trojica ne bace upaljene benzinske boce,
nitko ne smije otvarati vatru.
Pazei da se ne otkriju, borci zauzmu poloaje. Tenk je
nailazio polako, zibao se amo-tamo kao kornjaa na dom-
bastu putu. Iza tenka, u skupu, ili su neprijateljski vojnici,
ne slutei ta ih eka. Opazivi padobranca, iskese zube, po-
nu se smijati i dobacivati mu kojekakve primjedbe, sigurni
u laki plijen. Toga asa, gotovo nadohvat ruke, pred Kaparu
izmili tenk. Gurao je pred sobom cijev svoga topa samosvje-
sno i lijeno kao slon svoju sivu i debelu surlu. Kapara pot -
pali krpu na benzinskoj boci, namigne Repici, dade znak
Kapsuli i baci jednu i odmah zatim drugu bocu. Prsne staklo
i plamena tekuina zahvati gusjenicu. U asu est buktinja
ukrasi elinu grdosiju. A onda zagrmi plotun, pa rafal, pa
juri, pa kolji, pa deri, pa hvataj ive, pa strka, bjeanija,
panika, oaj i bijeg. Bjee ustae, bjee kud koji stigne, a
tenk se zaglavio u jarku, pokuava se okrenuti pa ne ide, tuku
ga bombama, svud iz njega ve suklja dim i lie plamen.
Valjda ne misle izgorjeti ivi! pomisle. Evo, otvara se po-
klopac, diu se ona mala vrataca, iz utrobe pomoli se ruka,
a zatim izviri glava... Ipak se predaju. ta da radim, da ih
zarobim? razmilja Kapara, ali prije nego to je smislio,
mali Stevica sastavi nian, okine puku, glava neprijatelja
klonu, a onda se spuste ruke, potonu, nestanu u plamenu kao
to tone utopljenik pod vodom. Eto, to rade djeca! Ogroman
crni dim sukljao je u nebo i dozivao boga u pomo.
Sve se smiri. Desetina se prikupi i sredi plijen: jedan
uniteni tenk, zaplijenjen pukomitraljez, sedam karabina,
est mrtvih i dvojica zarobljenih ustaa. Dobar mamac!
ta sad, kako da oslobodi padobranca? Trebalo bi pou-
riti, umaknuti to prije odavde, ali kako da ga skinu, kruh
mu njegov! Visi kao arobnjak, ni na nebu, ni na zemlji.
Koija predloi najmudrije: razapeti ispod trenje onu bi-
jelu padobransku svilu, kao to to ine vatrogasci kad spa-
avaju ljude iz kua u plamenu, zatim pukomitraljezima
proreetati konopce i tako osloboditi ovjeka daljnjih muka.
Sloe se, sastave pukomitraljeze, odjeknu rafal i uskoro pa-
dobranac bune kao zrela kruka. Neto ga doeka svila,
neto malo lupi o zemlju i bio je spaen. Tito...!
Tito ...! grlio je odreda partizane i u onom uzbuenju, ne
pazei, zagrli i ustau zarobljenika. Nita za to, nitko mu to
ne uze za zlo. Ide padobranac od jednog do drugog partizana,
grli ih i plae. Plakao je pljutimice, ne krijui suze, a kad
je izgrlio i mornara, padobranac sjedne na zemlju, objema
112 9 Horvat: Maak pod ljemom 113
rukama podboi glavu i zajeca. Od sree, od uzbuenja, od
straha tko bi znao. Plakao je kao malo dijete, putao suze
neka teku i samo grcao. A bio je ve ovjek u godinama, ne
ba tako sitan. Kapara mu prie i dade mu znak da ustane.
Amerikanac?
O, jes ... Emeriken ...
Pomogne mu da se osovi, postavi ga na noge, a onda mu
pone pretraivati depove. Padobranac se zbuni i problijedi,
snuden i zaplakan digne ruke uvis, ne znajui ta ga eka.
Bio je visok, tanak, izduen, ispren suncem kao odojak pe-
en za ranju. Kapara mu prekopa nekoliko depova, a tih
je depova imao bezbroj na onoj svojoj avijatiarskoj uni -
formi, dok konano ne pronae ono ta je traio okola-
du! Kapara se nasmijei slavodobitno: ak, daj mu oko-
ladu kad ve mlijeka i dude nemamo, neka gricka, neka se
smiri i neka ne plae. Spaen je!
ak mu prevede. Amerikanac otkine komadi, a ostalo
podijeli partizanima, jo jednom zagrli Kaparu i obea da
e lino traiti od amerikog Kongresa da se Kapari dodijeli
orden. Vidio je da ga Kapara ne razumije, pa je pokuao da
mu to nekako objasni i prstima ocrta kri na prsima.
Veli da e dobiti orden! uplete se ak.
Od koga?
Od amerikog Kongresa.
Reci ti njemu Kapara odmahne rukom neka nam
ameriki Kongres umjesto ordenja poalje neto vie
oruja
i municije. Ordenje emo slati mi njima! Protukolce neka
nam alju, Don Bula i tome slino!
0, jes ...! kimao je glavom padobranac, sretan i
presretan to je sve tako lijepo svrilo.
Jo mu kai nado vee Kapara kad jednom do
govore neto s partizanima, neka ti nai anglo-ameriki save
znici odre rije. Kad su se ljetos iskrcavali u Normandiji,
poruili su nam da se povuemo s cesta i eljeznikih komu
nikacija, jer da e oni tri dana uzastopce bombardirati i slati
avijaciju. Mi smo se povukli i tri dana promatrali kako jure
vlakovi krcati Nijemcima i ratnim materijalom, nai su mi
neri skrtenih ruku motrili bandu, psovali sve odreda, a sa-
114
veznikim avionima ni traga! Neka nas, dakle, ubudue ne
varaju i neka dre svoju rije. Kai mu to, ak...!
Nije dospio da prevede rijei svog desetara. Negdje u
blizini zaiti topovska granata i eksplodira stotinjak metara
daleko od njih. Fijukne i druga. S vijenca iznad Zelene Mrkvi-
ce zagrme poljske haubice. Kapara skoi pred desetinu i vik-
ne: Momci, poinje ...! Komandantu brigade skratili smo
dosadu, otkrili smo neprijateljske poloaje, svoj smo zadatak
izvrili. Mamac pored mene, ustae preda mnom, desetina oko
mene, eludac prazan, pravac na kazan, trr kom ...!
I poli su ubrzanim korakom, ali u vinogradu, kod one
klijeti gdje je Kapara itao pisma i sanjario o enama, Kal-
nike brigade nije bilo. Niti u vinogradu, niti bilo gdje na
vidiku. Kuda su nestali, oca im njihova! razljuti se
Kapara i skine karabin. Razmiljao je kuda bi krenuo, pre-
traivao je pogledom oblinje breuljke dok odjednom, od-
mah blizu sebe, ne opazi seljaka uurena i skrivena u vi-
novoj lozi. Kapara u trenutku digne karabin i naredi:
Izii!
Seljak bez rijei napusti zaklon.
ta radi ovdje?
Sluam. . . bojaljivim glasom izusti seljak, ne zna
jui ta e se to sada zbiti s njime.
Koga slua?
Kanone.
Kanone? Kakve kanone? Topove?
Je...
Kapara uvrsti ljem i neto paljivije pogleda seljaka.
Mogao je imati oko pedeset godina, nizak, suhonjav, na glavi
izlizani zagorski eir i ispod oboda uznemirene oi uplaene
vjeverice.
Da to moda nije pijun, drue desetaru, pijun ili
neprijateljski izvia? zabrine se ak. Kapara nastavi
ispitivati:
Tko te poslao ovamo da slua topove?
Gdo bi me poslal? Sam sem doel, ovo je moj
vinograd
i klet mi je tu. Dok su zagrmeli kanoni, napel sem vuha i
slual...
Slua? A ta?
115
 Sluam ... ako mi verujete ... sluam je li bu aka
granata eksplodirala ili ne bu. Tu pod umom imam frtal
rali kuruze i skoro su kukuruzu su mi porle i ponitile divlje
svinje.
Pa...? zainteresira se Kapara. ta e ti tu arti
ljerija i kakve to veze ima?
Ima, ima...! Sluam kanone i mislim si, ako bi koja
granata ostala ela, ako ne bi eksploderala, ja bih nju poiskal,
bi ju skopal, pak bi z nje napravil nagaznu minu, bi ju posta-
vil v kukuruzu, morti bi zatukla koju divlju prasicu. Se su
mi preorale, bez kruha bum ostal!
Kapara s tugom pomisli: Mi ni za topove nemamo do-
voljno granata, a on bi njih... za divlje svinje! Lukavac!
Ne ree mu to ipak, posuti naas, a zatim ga upita:
Kuda su otili partizani koji su bili tu u vinogradu?
Odili su . . . odili su ...
Da nisu otili na sve etiri strane svijeta?! otro
priupita Kapara.
Odili su veerati! uvjerljivo ree seljak i odmah
doda, pokazavi nekuda rukom: Vidite onu cirkvu na bre-
gu? Odili su vu ono selo ... Hurmanci. Pourite se dok vam
nisu se pojeli, kajti je selo bogeko!
Nimalo radostan, Kapara krene put sela. Na rastanku
ree ipak seljak: Ne brini ti za nau veeru... Naa voj -
ska ne jede po kuama... Ima svoju intendanturu i svoju
kuhinju!
Je li pravda krmaa koja ponekad izlete vie prasadi
nego to ima bradavica na trbuhu? Postoje li arobne rijei
pomou kojih bi se partizani mogli pretvoriti u ptice i otje -
rati kao vrapci? Nekoliko rijei o klasnom neprijatelju i voj-
niku koji nije uvao lino dostojanstvo. Mogu U kobasice
biti boje? Kako je Kapara postao etnik i ta se iz toga
izrodilo? Kapara utvruje alosnu injenicu: ljudska je srea
kratkotrajna i prevrtljiva kao i odluke partizanskih tabova!
116
Sputao se suton, suton bez svjeine, bez one prijatne hla-
dovine koju obino donosi ljetni smiraj dana. Jo od po -
podnevne ege ostalo je u zraku neto teko, sumporasto, kao
da je na vrhu Ivanice u ogromnom kotlu pregorjelo zelje,
pa se od toga u cijelom Zagorju osjea neprijatan zadah i
omara, ona oajna ljetna omara od koje krepavaju ribe po
pliacima i lipsa perad po dvoritu. Negdje e nou udariti
oluja i bit e pasja no, kao stvorena za duge mareve par -
tizana.
Selo Hurmanci... Ustala dremljiva maka, protegla se,
visoko nadmostila lea i ba u tom asu netko joj na hrbat
spustio crkvicu, odmah oko crkve razmjestio kue i tako
stvorio selo Hurmance.
Poslije podne seljaci su promatrali kako prolaze parti-
zanske kolone i kad su se ve ponadali da je cijela divizija
prola, pojavila se na zaelju Kalnika brigada, ula, zastala
i ostala. Prole je noi divizija osvojila Zelenu Mrkvicu, ove
e noi valjda osvojiti poinak. Valjda ... Sve se ve povuklo
u kue, sve osim jedne male kolone koja svejednako vue
drumom umorne noge. Blizu crkve skrenuli su stazom koja
ih izmeu rijetkih voaka vodi uzbrdo. U polje, u umu, u
zasjedu, izvianje, kamo e? U rascjepu zelenila otkri se
iznenada bjelina zidova. Uskoro se pred njima isprsi mrana
jednokatna zgrada, opasana debelim srednjovjekovnim zi-
dom. Tvrava. Prava tvrava! Pred tekim hrastovim vratima
kolona zastane i borci se zbiju. Trebalo bi sada napraviti
plan, svakako bi trebalo napraviti plan...! Netko primijeti
razborito: Neka Kapara ide prvi! Tako je. Neka Kapara
ide prvi, tako je uvijek bilo, tako e uvijek biti. Neka Kapara
ide prvi. Svi se sloe: neka ide ...
Kapara poravna ljem, duboko udahne miris groa koje
je tu negdje dozrijevalo, stegne opasa i digne ruku. Za
mnom! Za njim se odmah svrstaju Vodenjak, Tamburica,
ak, Martin, Koija, Repica... Brico je ostao na zaelju.
Ako bude trebalo okrenuti kolonu a tome se vrsto nadao,
bit e odmah prvi, na elu i u selu! Iznad zida i voaka, iznad
krova ove tvrave nadvirali se teki crni oblaci, valjda zna-
tieljni da i oni vide ta e to sada biti.
117
 Ulazna vrata nisu bila zakljuana i Kapara ue. Puteljak
koji je vodio kroz dvorite bio je poploen ciglama i s jedne
i s druge strane omeen cvijeem. U dnu puteljka stajala je
kuerina i u onom mraku Kapari se priini kao stara, crvo-
toiva starica koja sjedi na tronoku i neljubaznim oima
doekuje goste. Pred kuom ocvala lipa. Dvije grlice izlete
iz kronje, uznemirene tekim koracima. Desetina je bila
ve blizu trijema kad se na vratima pojavi pop! Crn,
mraan u mraku. Zastao je na pragu, sklopio ruke i naoko
mirno doekivao vojnike. Doavi do njega, Kapara zastane.
Stajali su tako asak jedan nasuprot drugome i bez rijei
odmjeravali snage. Kapara se malo zbuni. U mislima se do-
due pripremio za taj susret, ali se ipak nije nadao da e ga
neprijateljska glavnina doekati ve tu, na prvom koraku.
ta sad? Polako digne pesnicu i promrmlja:
Smrt faizmu ...!
Hvaljen Isus i Marija! glasno i razgovijetno uz
vrati pop.
Tako. Sad kad je upoznavanje zavreno, kad su poloaji
zauzeti, sad kad se zna gdje je tko i tko kome pripada, borba
je mogla poeti. I poela je!
Ovo je upni dvor! ta traite tu gdje gospodari rije
boja?!
Kapara odgovori sabrano i pomirljivo:
Doli smo uti rije boju. Uz put smo nas desetorica
doli na veeru. Divizijska intendantura zapela je negdje, a
ni od brigade nema koristi, pa nas je tab bataljona razdijelio
po kuama. Moja je desetina upuena k vama.
U upni dvor?!
Jest, u upni dvor.
I tu je naas prekinuta bitka... Ostavivi u vinogradu se-
ljaka da i dalje oslukuje hoe li sve granate eksplodirati,
Kapara je pourio u selo, ponosan i zadovoljan to e jo
jednom pokazati brigadi kako je on, Ilija Kapara, uistinu
pravi partizanski maak koji jednakom vjetinom hvata usta-
e, mornare i padobrance po bojitu kao to maak lovi u
polju mieve, fazane i zeie. Uavi u selo, osjetio je prijatni
miris svjee peena kukurunjaka, i to mu jo vema podrai
glad. Vjerovao je da ga veera eka i da treba samo ispruiti
118
ruku, a kuhar e zagrabiti duboko u kotao i nasuti mu punu
zdjelicu krumpira ili graha. Da, tako bi trebalo da bude i
to bi bila pravda, ali je pravda ponekad krmaa koja oprasi
vie prasadi nego to ima bradavica na trbuhu. Tako je bilo
i sada. Osta prase bez sise, a Kapara bez veere. Najprije je
doznao da nema kazana. Ne samo to brigada nema kazana
nego nema ni kuhinje! Cijela brigadna kuhinja zajedno s
kotlovima, zajedno s mulama i komorom pala je jutros u
Zelenoj Mrkvici u ruke neprijatelju! Pria se da su se kuhari
borili do posljednjeg daha, ali poto su se jo rano izjutra
prederali, teko su disali i u odlunom su asu ostali bez
daha. Tako je komora pala, a kuhari ostali ivi. Svi!
Koliko je puta u iznenadnom okraju brigada ostavila
neprijatelju baca, mitraljez ili kola krcata plijenom! Da, to
se dogaalo, ali dopustiti neprijatelju da preotme brigadi
kuhinju, da osvoji kotlove, ne, to se jo nije dogodilo, ne
samo Kalnikoj brigadi nego ni jednoj brigadi 32. divizije.
Ostati bez kuhinje gotovo je isto tako porazno i alosno kao
ostati bez zastave. Sramota i neizbrisiva ljaga! Nikakva krv
to ne moe oprati. Preostaje jo jedina nada: iznenaditi ne -
gdje neprijatelja i preoteti mu kuhinju. Oko za oko, zub za
zub, kuhinja za kuhinju! Samo to! Do tada nema druge nego
se hraniti po kuama dok se opet uz pomo divizijske inten-
danture ne skrpa brigadna. I stisla se brigada kako je znala
i mogla u tom tunom selu, a kad je Kapara stigao, sve je
bilo zauzeto, zaposjednuto i, to je bilo jo gore, sve je bilo
manje-vie izjedeno. Kapara je predao u tabu padobranca,
predao ustae i zarobljeno oruje te pita za veeru, a svi koje
pita slijeu ramenima, nitko nita ne zna, odmahuju rukom
i vele snai se! I snaao se. Ima li koga kod popa?
upita etnog ekonoma, a kad mu ovaj odvrati da nema, Ka-
para povede desetinu u upni dvor. Sad stoje jedan nasuprot
drugome, i promatraju se bez rijei. Pop je mogao imati vie
od pedeset, elav, crven u licu, ne pretjerano ugojen. Ispod
prosjedih i etinjastih obrva netremice je Kaparu mjerio
ispitivaki, strogo, kao da je htio tim pogledom proniknuti
ili otkriti neke tajanstvene rijei pomou kojih bi zaarao
vojnike, pretvorio ih u ptice, pljesnuo rukom i otjerao ih s
praga, kao to tjera vrapce iz dvorita i kvorce iz vinograda.
119
Abraka dabraka zimzala zamzala zanzi bu...! Nita! Tih a-
robnih rijei nema pomou kojih bi se mogao rijeiti parti-
zana kad mu jednom Kapara pokuca na vrata. Pa ipak je
pokuao, pokuao je ne arolijom ve obinim ljudskim ri-
jeima.
Tko je va komandant?
Zato vas to zanima?
Zanima me da ujem tko je taj ovjek koji tako dobro
pozna prilike u naem selu, te ima hrabrosti slati u kue
ljudstvo na veeru bez obzira na to mogu li u tim kuama
nai hrane ili ne.
Kapara se smrkne. Vidio je da se bitka zaotrava, ali bo -
jazan da bi uistinu mogao ostati bez veere nagna ga da jo
jednom pokua u miru:
Veleasni, ne vodite brigu o drugima. Mi smo doli
k vama.
Nije odgovorio. Stajao je na pragu, poloio ruke na sla -
bine, razmaknuo laktove i zatvorio ulaz. Niim ba nije po-
kazivao volju da se makne i pusti partizane u kuu. I tad
se dogodi neto to Kapara nije predvidio, neto to e zaci-
jelo zavriti zlo, a bit e kriv Kapara, on i samo on! Iz dese -
tine se izdvoji Koija, dugi, suhonjavi pomonik pukorni-
traljesca, obie Kaparu, stane pred popa i grune kao iz topa:
Hoe li se ti, pope, maknuti s vrata ili nee?
Kako se usuuje?! zaprepasti se domain, izvali
oi na Koijaa, ali se nekadanji ministrant ne zbuni. Prie
jo korak blie popu i naredi strogo:
Mii se!
Stanite! vikne pop i digne ruku. Stanite! Ja sam
siromaan zagorski sveenik, ni sam nemam ta jesti, ivim
od milostinje vjernika. Najbolje e biti za vas i za mene da
se okrenete i pod drugim krovom zatraite gostoprimstvo.
Koija zlobno iskesi zube:
Jest, za tebe bi to bilo najbolje da sit legne u krevet,
a mi da gladni do ponoi traimo veeru. Prolazi!!!
Tu rije prolazi! izgovorio je tako odluno kao da je
u najmanju ruku ba on nadbiskupski izaslanik i vrhovni
nadzornik zagorskih kurija. Odlunom kretnjom ruke Koi-
ja odstrani popa i zakorai u unutranjost tvrave. Desetina
120
za njim. Brico na kraju kolone mogao je jo uti kako prijeti:
Ja sam sveenik! Odgovarat ete svojoj komandi! alit
u se!
Po nepogreivom instinktu Koija krene u kuhinju. Tu
ih doeka mala petrolejka koja je u radosnom uzbuenju
treperila na zidu. Na stolici pored tednjaka, kao lijena ugo-
jena maka, sjedila je stara seoska ena i prebirala krunicu.
Kapara pozdravi: Dobro vee, mamice! Valjda da ohra-
bri sama sebe, ena pone neto glasnije izgovarati rijei
molitve. Ma koliko da se naprezao, Kapara je mogao uti
samo: ... oslobodi nas ... oslobodi nas, gospodine ... oslo-
bodi nas ... Upita je: Za koga to moli boga da te oslo-
bodi faista ili nas, partizana?
Ni sada ne odgovori. Jo nie spusti glavu i neujno pro -
dui molitvu. Kapara pozva Koijaa u stranu i upozori ga:
Pazi kako se ponaa! Nisi od juer u brigadi, a jedna
ko tota ne zna. Liniju nisi usvojio! Popovi su podmukli
neprijatelji, ali se s njima ne moe ovako. Komesar bata-
ljona svima je to objasnio i preporuio da se uva lino do
stojanstvo.
ije? zine Koija.
Nae! Nareenje je komesara divizije da se ne vrije
aju niiji vjerski osjeaji, pa ni onda kad je rije o svee
nicima. I nemoj s njima diskutirati o bogu. Jednom sam
nekom popu pokuao objasniti da nema boga, ali to je kao
da baca bob! Tebi u drugom zgodom rei sve to treba da
zna o naem ponaanju i ophoenju s popovima. Moe pitati
i aka, on je pravnik, zna kojeta.
Znam i ja kojeta, drue desetaru, godinama sam sluio
popa!
Svejedno! Dri se linije i pazi!
Starici pristupi Martin, onako golem nadnese se nad nju,
zagrli je i upita veselo:
Mamice, imate li togod za veeru?
Nemamo! izgovori tiho i stane neto bre prebirati
krunicu.
A biste li nam neto mogli pripremiti? Kruha, mlijeka,
ganaca...?
121
 Nemamo! ta smo imali, pojeli smo . . . odgovori
spremno bogomoljka i do oiju navue svoj areni rubac.
Tiina. Prie Tamburica:
Mamice, svinja imate?
ena potvrdno kimne glavom.
I krava imate?
Osjetila je zamku i zautjela. Kapara skupi desetinu i na -
redi da pretrae kuu, podrum, tavan, smonicu, sve! Milosti
nema, rat je rat...!
Lagano se uspeo uza stepenice i pokucao na vrata. Pop
je stajao kod prozora i iza zavjese promatrao kako tama op -
koljava selo. S vrha zvonika sputala se no.
alit u se!
Zar vam tko brani? alite se.
Kapara opazi da mu je koulja iznoena, odjea prljava i
masna. Moda je uistinu siromaan, moda... Soba je bila
prostrana, sluila je za dnevni boravak, a ujedno i kao kance -
larija upnog dvora. Kapara je bio umoran i najradije bi sjeo.
Domain je nemirno etao, onda odjednom zastane pred Ka -
parom i smiri pogled.
Vojnice, vi imate ljem, vidim da imate zvijezdu na
rukavu, vi ste sigurno neki starjeina, oficir... ta ste vi.
Srbin ili Hrvat?
ovjek sam . . . odgovori nevoljko Kapara.
Znam da ste ovjek, svi smo mi ljudi... Htio sam
naim e pi tati , ako st e ofi ci r, moda et e znat i dokl e e t a
vaa vojska ostati u selu?
To znadu ptice.
Ptice?
Jest. To znadu ptice nebeske i nitko drugi.
U utnji koja je nastala odjeknu na stubitu uurbani
koraci. Netko se uspinjao brzo, sve bre, jo bre! U sobu
bez kucanja nahrupi Koija. Zajapuren, crven, osine plame-
nim oima i presijee popa, a zatim se obrati Kapari i pod -
nese izvjetaj:
Drue desetaru, na tavanu pronaene tri vree graha.
Tri vree? zaprepasti se Kapara.
Osim toga pronaeno sedam redova suenih svinjskih
kobasica!
122
Kobasica?! zine Kapara i razrogai oi.
Osim toga pronaeno u podrumu bure rizlinga, za
tim ...
Dosta! prekine ga Kapara i okrene se domainu,
traei pogodne rijei da mu kae ta misli i osjea toga asa.
Preteko ga je Koija:
Pope, zar te nije stid?! Gledaj kolika ti je trbuina,
a vidi nas! Kost i koa! I imao si srca, imao si obraza otje
rati nas ispred vrat a, l agat i da nas nem a im e nahrani ti ,
a sakrio si tri vree graha, sakrio si . . .
To nije moj grah! hrabro se isprsi pop.
Nego iji?
Boji!
Boji?
Jest, boji! Taj su grah sakupili seljaci i donijeli ga
ovamo u upni dvor da se proda za popravak crkve ... kue
boje ... boga!
I kobasice su boje? smrknuto upita Kapara.
I one!
I kokoi, i krave, i svinje, je li i to boje?! sav za
dihan navaljivao je Koija, lamatao rukama i gotovo planim
glasom prijetio: Znam ja vas, popove, sluio sam va
kruh, svi ste vi ...!
Kapara mu dade znak da se smiri i pozove ga da napuste
sobu. Tko zna ta bi se jo moglo dogoditi. Sputao se niza
stepenice i razmiljao kako bi najbolje bilo o svemu obavi -
jestiti tab. Jest, nije on za to ovdje da se natee s popovima,
a jo manje Koija! Za to je Partija odredila komesare, neka
se oni s njima objasne. Ostavio je Koijaa u kuhinji, upo -
zorio momke da ga saekaju u miru, poravnao ljem, stegnuo
kai, pa se uputio u tab. U tabu ga sasluao komesar bata-
ljona i naredio Kapari: prvo, da zaplijeni sve tri vree graha
i svih sedam redova kobasica; drugo, da zakolju popu jednog
dobrog krmka i o tome obavijeste intendanta bataljona;
tree, da vodnik Golob poalje jo jednu desetinu u upni
dvor, tako da na veeri bude cijeli prvi vod prve ete. Budui
da brigada u toku noi ostaje u selu, neka se vojnici dobro
nahrane, to udobnije smjeste i odmore, a ujutro e doi on,
komesar bataljona, i porazgovarati s popom ...
123
 Primivi uputstva, Kapara pouri k desetini. Ve na ulazu
u upni dvor gotovo ga omami uzbudljiv miris prena luka i
kobasica. Ne ekajui odluku taba, partizani su skinuli ko -
basice i pripremili veeru. Poderat e sve bez mene!
tuno pomisli Kapara i pohita uza stepenice. Popa je zatekao
gotovo na istom mjestu gdje ga je i ostavio. Znao je da mu
Kapara donosi presudu, zato ga doeka s otunim i nijemim
pogledom. Toku po toku objasni mu Kapara odluku taba
i saopi da priziva nema pa je prema tome osuda pravomo -
na. Preostaje izvrenje, no pop je i dalje stajao i sav oajan
izvalio oi na Kaparu. inilo se kao da je popio pun kale
pelina i kao da e svakog asa zaplakati od gorine i oaja.
Vojnice ...!
ta je, veleasni?
Ti e meni zaklati najdebljega krmka!
Sav sretan to je to najmanje zlo i jedina briga koja mui
popa, Kapara izjavi odluno:
Neu.
Hoe ... hoe ...
Neu, na asnu rije! Nareenje je taba da se jedan puku uz rame, ali mu pop zgrabi cijev i pritisne je k zemlji.
zakolje, ali nita nije podrobnije reeno ni kakav, ni koji,
ni starost, ni teina. Ne smije biti najmraviji, to je reeno,
a mislim da je to i pravedno.
Pop odmahne rukom. Zar e s ovakvima raspravljati o
pravednosti? Zatomio je gorinu, skinuo sa zida svjetiljku
i krenuo, a Kapara polako za njim, nimalo radostan to mu
se, eto, pruila zgoda da ba on bude izvritelj pravedne kaz -
ne i jo jednom junak ovog zaista luckastog dana. Ja u
krmka ustrijeliti, bome neu ga klati! Kako da ga koljem?
Tko e mi ga drati? Pop? No, to bi bila lijepa slika: Kapara
kolje krmka, a pop klei na krmku, jednom rukom dri svje -
tiljku a drugom krmka za nogu! Samo to pop nije toliko
lud da mi pomae. A zato da koljem krmka? Nisam mesar!
Metak u glavu i pokoj vjeni daruj mu gospodine...! Do
avola, ako ustrijelim krmka, ni to ba nee biti slavno djelo.
Kapara ustrijelio krmka! Noas sam zarobio mornare u Za -
gorju i o tome svi ute, poslije podne sam unitio tenk i
nikom nita, ali ako se dozna da sam popu ustrijelio krmka,
bit e bruke! Rei e Kapara se hvali da ima najbolji
124
karabin u brigadi, a ta njime strijelja? Krmke!? Jo e me
uputiti u intendanturu, kazat e idi u komoru, tamo je
tvoje mjesto. Plijeni grah i kobasice, strijelja krmke...
Lijepo!
Na dvoritu ih zaskoi no. Spremala se oluja i vjetar
je ve preskakivao ograde i hvatao voke za guu. Na prvom
koraku vihor umalo ne utrne svjetiljku, ali je pop vjeto
zakloni i spasi plam. Na sreu, svinjac je bio u zavjetrini,
odmah za kuom. Popo digne zasun, otvori vrata i etiri
krmka znatieljno proture gubice, mislei valjda da e jo
jednom dobiti veeru. Roktali su povjerljivo i kljocali zu -
bima. Mogli su imati oko osamdeset kila, ne vie. Dobri
su! zakljui Kapara, skine karabin i ubaci metak u leite.
Bilo mu je svejedno kojeg e krmka ustrijeliti pa zato ve-
likoduno predloi:
Izaberite sami...
Ja da izaberem? alosno priupita pop.
Ako ne elite, izabrat u ja. Evo, ubit u onog prvog.
Kojeg? uznemiri se pop.
Evo ovog tu.. . nadesno odlui Kapara i prisloni
Ne ovog! Ne, ni za ivu glavu! Pikua moja... pikua
moja draga, zamalo da nisi izgubila glavu... zamalo te ovaj
etnik ...
Bilo je oito da ga je jezik pretekao, da se zabunio, da
nije pazio, da nije mislio ta je rekao. Vidjelo se i po tome
to se odmah ugrizao za usnu, progutao nastavak reenice i
zautio. Ali uvreda pade, bje izreena i uzmaka nije bilo.
Vi ste meni, veleasni, pred ovim krmaama rekli da
sam etnik?
utio je.
Sada povucite rije i objasnite svinjama da ja nisam
etnik.
Pop je jednako utio i esao iza uiju svoju pikuu koja
je tiho roktala, naviknuta na ovakve intimnosti.
Ne ujete li to govorim?! razljuti se Kapara. Ob
jasnite ovoj svojoj pikui da ja nisam nikakav etnik nego
partizan, vojnik Narodnooslobodilake vojske. Ako to odmah
ne uinite, ja u postrijeljati sve ivo to imate u dvoritu!
125
 I di gn uo j e p uk u, s pr em an d a t u p ri j e t n j u p ro ve de u
djelo, ali ga pop opet zadri i sav oajan zavapi u nebo:
Isuse sveti, majko boja bistrika, uje li ga! Pikua
draga, m al a m oja pikua, moram poli zat rije, m oram ...
Nije ovo etnik, nije. . . to je partizan, da, to je partizan ...
al i ja t ebe i pak ne dam ustrij el iti , ne boj se, draga m oja
pikua, ti samo lezi i poivaj ...
Kapara se opet razljuti:
Dokle u ovdje sluati ove vae propovijedi krmcima?
Meni se uri. Ustrijelit u onog crnog, lijevo ...!
t a . . . ? ! ? zaprepasti se pop. Krmka mi hoe
ustrijeliti, jedinog krmka?
Dobro, neka krmak ivi! jo jednom popusti Kapara.
Ustrijelit u onu arenu, tamo lijevo ...
amiju mi hoe ustrijeliti? arulju?! Onda radije
ustrijeli mene! To mi je sjemenka, jedina po materi, nju bi
ti meni ustrijelio? Pa jesi li ti ovjek, jesi li ti partizan? I ti
da si vojnik narodne vojske a ustrijelio bi jedino rasplodno
grlo u kocu? A, kakvi ete vi biti gospodari kada doete na
vlast! To je vaa politika! Unititi to je najbolje, za kilogram
mesa zaklati vola?!
Dosta ...! Dosta ...! to toliko jadikujete kao da sam
vam crkvu zapalio. Mogli se odmah rei da ustrijelim onog
etvrtog i gotovo! Maknite se ...!
Ne! povie pop i stane pred Kaparu da svojim tije
lom zatiti rtvu. Ne! Ne dam! Rekao si da nee ustrije
liti najdebljega, obeao si, priznaj!
Bilo mu je svega dosta. Zaista sam idiot! Nateem se
tu vie od pola sata s ovim odvratnim krcem, to cvili i jaue
kao da sam mu ministranta ustrijelio i zadrava me tu dok
se oni tamo u kuhinji goste i smiju na moj raun. Sve e mi
poderati, sve! Uh...! Ogoren i bijesan Kapara uzmakne
korak od svinjca, priljubi puku uz obraz i vikne:
Mii se!
Ne, vojnice, ne...! Cvilio je oajniki, ali videi
kako se Kapara razjario, skloni se ipak.
Digni svjetiljku da bolje vidim!
Uinio je to i zamolio kroz suze:
Reci mi barem koju e ... koju?
126
Grune metak. Pikua zaskii, prevrne se, pa se izvali na
bok i smiri. Valjda od pucnja, od uzbuenja, od straha, od
ega li, popu ispade svjetiljka, razbije se i utrne. Na nebu
grmljavina i prve kapi kie. Sijevne munja i u onom trenut -
nom bljesku Kapara opazi popa kako je rukama pokrio lice
i pl ae. t a se t u m oe, sl egne Kapar a ram eni m a, rat j e
rat...! Izbaci ahuru, zabaci puku i krene u kuhinju kamo
ga je mamio neodoljiv miris ...
Poslije svega to se dogodilo, tko bi oekivao takvu ve -
eru! Najprije je prva desetina pojela kobasice prene s lu -
kom one boje! dobro ih zalijevala vinom, a onda je
po nareenju taba bataljona stigla i druga desetina, tako
da se cijeli vod Valeka Goloba naao pod gostoljubivim kro -
vom veleasnog upnika. Martin i Brico sasjeckali su butinu
i neto malo rebarca pokojne pikue, a nakon toga je Kapara
pomou soli, masti, neto malo brana, luka, krumpira, bi-
bera, feferona, lovorova lia i tko zna jo ega pripremio
paprika. Davno prije rata ispekao je Kapara zanat kuhara.
ivei godinama u umi i skitajui se kojekuda po toj naoj
lijepoj domovini, svladao je i nauio mnogo toga to mu je
sada, u vujim uvjetima partizanskog rata, dobro dolo. Spre -
mio je dakle svinjei paprika, nahranio borce i iskreno po -
alio to i Amerikanac nije meu njima da i njega nahrani
i poasti. Padobranac ...! Hoe li Kapara uistinu dobiti orden
amerikog Kongresa? Ovaj bi paprika svakako zasluio
orden!
Borci oko Kapare jeli su halapljivo, kljocali zubima,
mljackali i mljeskali ustima, mljeli kosti i hrskavice; usput
se krijepili vinom, popili desetak litara rizlinga i jo ga piju,
toliko im se svidio. Konano su napunili svoje mjeine, na -
jeli se i napili, pa sad drijemaju; oteale im oi od sna pa
ih prevru i spremaju leaje dok vani harai vjetar i pljuti
kia. Ba je lijepo po ovakvu nevremenu biti pod krovom,
najesti se i napiti, protegnuti umorne noge, staviti pod glavu
torbicu, pokriti se injelom i zaspati s divnim osjeajem da
brigada ove pasje noi ostaje u selu! Cijelu no, siti i zado -
voljni, leat e u miru i krijepiti se snom. Kakav uitak, ka-
127
kva srea! Jo prije, im su doznali da ostaju u selu, Kapsula
i Vodenjak donijeli su nekoliko naramaka sijena, prostrli ga
na podu i veina boraca ve se povalila i spava. Netko hre,
netko hripi, netko hrope, netko pue, netko pisti, netko
kalje, netko grca, netko mrca, netko jeca, netko bunca...
Kad dvadesetak partizana legne i zaspi u istoj sobi, pa ako
je tiha i mirna no, neprijatelj ih moe uti i otkriti na pet
stotina metara, najmanje! Na sreu, sad nije bila no za pri -
slukivanje, a osim toga, ba ih briga za neprijatelja. Postoje
strae i patrole koje vode brigu o sigurnosti. Posljednjih su
dana oko Zelene Mrkvice potukli dosta neprijatelja, zasluili
su jednu mirnu i spokojnu no. Jest, zasluili su. Neka dakle
spavaju, laka im no ...!
Na crkvenom tornju jedva to je odbilo jedanaest sati
kad netko silovito otvori vrata i viknu iz puna grla:
Di'se ...! Pokret! Odmah zatim razgorio se plamen
svjetiljke i pored tuljka obasjao smrknuto lice komandira
ete. Di'se!!! vikne jo jednom Siraa Lazo, a zatim se
vrati u no, ne zatvorivi vrata.
Lijeno, dremljivo i pospano borci su polako ustajali, ne-
voljko, tuno i srdito glavinjali u polusnu i psovali Paveliu
oca i mater! Je li mogue da sad moraju krenuti u kiu, u
blato, u no umorni, neispavani, oajni?! Pogledae Ka-
paru da od njega uju je li to ala ili zbilja? Kapara po -
krije glavu ljemom i, da utjei sebe i druge, slegne rame -
nima te doda nemono: Rat je rat...! Jest, rat je rat! ta
se tu moe? Nita! Zna Kapara, ma gdje bio i ma ta ra -
dio, kad jednom padne komanda: Pokret! partizanu ne
preostaje drugo nego da se uvrsti u stroj. Drijema, lei, po -
iva, spava, odmara se, umoran, gladan, iscrpljen, na rubu
snaga ili na rubu oaja stani u stroj! Pada li kia, vije li
snijeg, ee li vruina, stee li mraz, prijeti li nevrijeme, tu-
a, grmljavina, prolom oblaka ili smak svijeta uti i stani
u stroj! Jo nisi dokraja ispraznio zdjelicu s jelom? Pusti
licu i stani u stroj! Jo nisi dokraja otvorio oi? Napusti
leaj i stani u stroj! Mokre su ti izme, ne moe ih navui?
Ostavi izme, stani u stroj! Bos! A, ta drugo moe? Da ne
izvri nareenje? Da se sakrije, pritaji, prikrije, zavue u
sjenik, nestane? Sve to nije rjeenje. Partizan bez jedinice,
ptica bez zraka, riba bez vode. Niti moe ivjeti, niti opstati.
I najmanja jedinica moe danima pruati otpor brojnom ne-
prijatelju, probijati se kroz obrue, ali kad jednom partizan
ostane sam, nitko siromaniji, nitko slabiji od njega. Zato,
drue, dr' se jedinice kao majina skuta, budi razborit, stani
u stroj ...!
Tako je i sada bilo. Borci su glavinjali, posrtali, psovali,
mrmljali, ali su ipak prikupljali stvari i odlazili u no. Netko
je jo posegnuo za bocom i napio se vina, netko je jo do -
hvatio komad kruha i strpao ga u torbu. Kapara je stajao
usred sobe, naslonio se na puku i razmiljao o srei. 0 par-
tizanskoj srei. Kratkotrajna je i prevrtljiva kao i odluka
taba brigade. Je li Kapara odluio da brigada ostane tu no
u selu? Nije. Je li Kapara dao nareenje da brigada te iste
noi napusti selo? Nije. Takav je ivot. Pasji i partizanski.
ta se moe, rat je rat...!
U sobu ue upnik. Gdje je bio, otkuda se stvorio? Za-
pravo se nije niotkuda stvorio. Kao dobar i vrijedan do-
main ni jednog asa nije se udaljio. Diskretno povuen, pri-
slukivao je i pazio, pamtio a zatim biljeio sve to su parti-
zani troili i uzimali. Kad je primijetio da mu nezvani gosti
napreac odlaze, uznemirio se, potrao uza stube i zaas se
vratio drei u ruci papiri. U predsoblju zaustavi prvog
partizana, povue ga za rukav da mu neto kae, i ve zausti,
ali kad opazi lice svog smrtnog neprijatelja Koijaa, pop
proguta rije, okrene se kao igra i pouri u sobu.
Hej, vojnice!
ta je, pope? smrkne se Tamburica.
Odlazite?
Zar bi htio da ostanemo?
A tko e podmiriti sve ovo? govorio je uurbano i
uperio kaiprst na ostatake jela koji su otuno drijemali na
opustoenu stolu. Tko e podmiriti to? Da mi barem pot
piete potvrdu!
Tamburica kljocne zatvaraem pa zabaci karabin:
Evo vodnika, pa neka on potpie.
Vodnik baci pogled na papiri koji mu je pruio pop i
ree odluno: Ja nisam intendant. Tko vam je to uzeo ili
128 9 Horvat: Maak pod ljemom 129
kome ste dali hranu i pie, neka potpie. Eno desetara, javi te
se Kapari!
Kapara je ba stezao hlae i mrtio se pod ljemom, mi -
slei na prokletu no to ga eka, kad mu pristupi pop.
Molim vas... rekli su mi da ete vi potpisati . . .
poniznim glasom obrati se Kapari.
Sta je to?
Potvrda.
Kakva potvrda? uznemiri se Ilija.
Potvrda ... to to ste uzeli. Jelo i pie ...
Kapara uzme papiri, prinese ga blie svjetiljci i s tekom
mukom proita:
POTVRDA: Ovim se potvruje da sam jedinicama 32. di-
vizije Narodnooslobodilake vojske dne 10. IX 1944. go-
dine predao prase od 120 kilograma, zatim sam dao kru-
ha, brana i sve drugo potrebno za prehranu 24 vojnika
te vie od 20 litara starog rizlinga. Sve ovo nije mi nitko
platio, to se ovime potvruje ...
Kapara izvadi olovku i naas se zamisli. Je li ba njegova
dunost da potpie? Intendanta nema, ekonoma nema, on je
desetinu doveo u upni dvor, jest, njegova bi dunost bila
da potpie. I potpisat e, jest, potpisat e, samo da jo malo
zaviri u tu potvrdu. Mora se priznati, pop ima uredan ruko -
pis i sve je itko ispisano, samo ... samo ... zar je pikua
imala stotinu i dvadeset kila? Nikako! To bi trebalo ispra -
viti! Ako stavim stotinu, i to je previe. Pikua nikako nije
imala vie od osamdeset. Ali neka, napisat u stotinu! I na-
pisao je tako. Ima li jo togod ispraviti? Dvadeset litara
vina takoer nismo popili, ali neka mu i to bude kad je ve
rizling...! Je li to sve? Jo jednom preleti oima. Da, sve
je u redu. Potpisati. Dakle potpisati... Kapara stavi papiri
na stol, naslini olovku i grbavim slovima napie: Bog dao,
bog uzeo! Ispod toga stavi potpis: Ilija Kapara. Papiri vrati
domainu, digne ruke na pozdrav i bez rijei napusti kuriju.
Vani ga skobi mrana no, pljusak, blijesak munje, fijuk
vjetra i glasovi boraca koji su se du druma svrstavali u ko-
lonu. Netko je srdito dozivao: Kapara...! Gdje je Kapa-
130
ra...?!? Prepoznao je glas komandanta brigade i pourio
k njemu. Stajao je blizu crkve, pored ogromne crne peurke.
Kapara se zagleda u tu peurku, i opazi da je to seljak pod
velikim zagorskim kiobranom.
Smrt faizmu, drue komandante!
Gdje si, maore, dlaka ti olinjala!
Tu sam.
Kreemo! Svi! tab divizije odredio je da Kalnika
brigada ide u prethodnicu. tab Kalnike brigade odredio je
da prvi bataljon ide naprijed, a ti i tvoja desetina na elo!
Pravac: selo Gluboki Breg. Evo ti vodia, ovaj pod kiobra
nom, pazi da ti ne pobjegne i pamti dobro: Gluboki Breg!
Kreemo!
Kapara osjeti potrebu da prui otpor. Kreemo...? Zar
nije tab bataljona primio obavijest od taba brigade da se
ne kree nikuda, da brigada cijelu no ostaje u selu? Pa ta
sad? I ta je Kapara skrivio ljudima, bogu ili vragu, koman-
dantima i komesarima, da ba on uvijek mora ii naprijed,
da ba on uvijek mora biti tamo gdje ne bi trebalo da bude
i da je ba uvijek prvi tamo gdje je mudro i razborito biti
posljednji! Zato to?
Drue komandante, zar je pravda da ja uvijek budem
prvi kad ...
uti, izjeo cokule! Zar e mi na ovoj kii jo i mi
tingovati? A tko bi iao prvi ako ne ti? Jesi li ti desetar prve
desetine prvog voda prve ete prvog bataljona Prve kalnike
udarne brigade?
Jesam ...
Jesi li ti Ilija Kapara, partizanski maak?
Nije odgovorio.
Ima li jo netko u brigadi ovakav ljem kao ti? A gdje
god u mraku sretne ustae a sva je prilika da e to biti
tko e se lake sporazumjeti s njima od tebe! Dakle uti
i ni rijei vie! Vodi brigu da za tobom ide cijela divizija,
to znai vie od dvije hiljade boraca, uz to bolesnici, ranje
nici, politiki radnici. Sve to u ovom Zagorju die duhom
revolucije ove e noi ii za tobom. Moe li jo netko drugi
osim tebe voditi ovakvu kolonu?
131
 Kapara uzdahne teko i jo jednom pritegne kai... Ko-
mandant vikne srdito:
ta se guzi? Kreni!!!
Monolog elnog u koloni. Hvalospjevi i naricanja u pla-
vorn trnacu ili nekoliko rijei o jednoj velikoj klopci koja
se zove Hrvatsko zagorje. Da li komandant divizije po par -
tijskom zadatku decimira diviziju, tko su historijski savez -
nici narodnooslobodilake borbe, tko nam potkopava temelje
a tko podupire kuu odozgo? Razmiljanja o smrti. Ovdje
lei Kapara. U Bosni se rodio, na Kalniku oi otvorio, na
ovom se mjestu od ivota oprostio. Putnie zastani...
Gospode boe, ove noi, ako jesi na nebesi, molim te ja,
Ilija Kapara, elni u koloni, ne lijevaj vie kie. Rat ovaj
kiom ugasit nee, a sve je drugo mokro, blatno i preplav -
ljeno vodom. Ve deset dana hodam i tuem se po tom
uljivom Zagorju, sve je na meni mokro, cijedi se, gacam
po blatu i svega mi je dosta! No je ovo olujna, lopovska i
mrana, sve tee hodam, sve sam umorniji, sve sam pospaniji.
Kad me naas proe drijeme, uhvati me strah. Strah me
hvata noas i plaljiv sam kao domobran, a nisam domobran,
jer je sve na meni legionarsko, sve osim ljema na glavi koji
je ustaki pa me valjda zbog toga ulja. Zbog toga me ljema
komandant brigade stavio noas na elo kolone jer, veli
ako u ovoj kii i u ovome mraku naiemo na ustae, ti e se, go ne preostaje, pa opet mariraj i hodaj do iznemoglosti,
Kapara, nekako lake sporazumjeti s njima...! Ne znam
samo zato bih se ja lake sporazumio s njima. Ako me slu -
ajno uhvate iva, oni e se nekako lake sporazumjeti sa bukvu, pljesne rukama i kae kako je to bio krasan
mnom im mi na glavi primijete svoj, ustaki ljem. Zaklat
e me sigurno ...! Kad god divizija krene na krstarenje u Za -
gorje, nikad se takvi izleti ne svre dobro, ni za nas ni za
neprijatelja. Cirkus! Prvih pet-est dana ide jo nekako. Ne -
prijatelj od straha napusti mnoga uporita i pobjegne, a mi
rujemo po Zagorju, prekopavamo ceste, palimo opine, mi -
niramo kasarne, komesari i politiki radnici odre osam sto-
132
tina mitinga, uvjeravajui ne znam po koji put Zagorce da
im nema drugog puta do republike negoli stupiti u redove
Narodnooslobodilake vojske i boriti se. U selima kud pro -
lazi divizija agitpropovci ispisuju parole, dijelimo letke, dr -
imo priredbe, dajemo predstave, igramo nogometne utakmi -
ce, postavljamo zasjede, razbijamo neprijateljska uporita,
krcati smo plijena, dobro jedemo, pijemo, pleemo, igramo
kola i tako to traje desetak dana. . . Za to se vrijeme neprija-
telj polako pribere, prikupi podatke o nama, okupi se, sredi,
organizira, prebaci pojaanja, a to mu nije teko jer je
Zagreb blizu, postavi zasjede na putu naeg povratka, onda
dovue jo pojaanja pa nas opkoli jedanput, dvaput, triput,
stegne obru oko nas kao bavar kolute oko bave i tad do -
lazi njegovih pet minuta ili, kako bi Zagorci rekli daj nam
bog zdravlje i dug ivot! Najprije izgubimo komoru i plijen.
Na ovom putu to smo ve dodue izgubili u Zelenoj Mrkvici,
ali to jo nije sve to nas eka. Po redoslijedu najprije se
pojave avioni; oni potuku konje, koijai pobjegnu, kola za -
glibe negdje u blatu, ostanu prevrnuta u kakvome jarku i
brigada je odmah pokretljivija. Polovica domobrana, koji su
nam se dan prije predali, pobjegnu opet, neto neprijatelju,
veina svojim kuama i brigada je opet pokretljivija. On -
da nas neprijatelj stegne jo jae i komesari prestanu mitin -
govati. Ne dospijevaju. Umjesto plesa i priredaba dolazi mu -
no povlaenje, pa pokreti, pa marevi, pa se tuci danonono,
pa se probijaj, pa spaavaj ranjenike, pa si gladan, pa si
edan, pa te danju raspre po tim zagorskim breuljcima, a ti
se opet nou prikupljaj, pa se tuci, pa idi na juri jer ti dru -
dok ti u elucu ne prekipi majino mlijeko, dok ne stigne
vie mrtav nego iv na Kalnik; a onda se baci pod prvu
izlet! Zagorje... Sva ta sela i zaselci, sve te klijeti i gorice,
crkvice na brijegu, arenilo polja, zeevi, kvorci, grlice i
fazani, tamburice i krljaeki, purice i mlinci, mot rezanec,
kostanj pucanec, kruke tepae i dekle jebae, svi ti hvalo -
spjevi i naricanja u plavom trnacu, sve je to luk i voda,
magla i dim! Nita drugo nego izmiljotina naeg koman -
danta divizije koji misli da mu je partijski zadatak najmanje
133
triput godinje odvesti diviziju u Zagorje i tu je dobro iz-
gladniti i po mogunosti to vie prorijediti. Tako je uvijek
bilo, tako e i sada biti. Doli smo u tu zagorsku miolovku
i sad se snalazi kako zna. Kuhinju smo ve izgubili, ta e
nam rei narod na Kalniku kad se vratimo, stid nas bilo!
Zelenu Mrkvicu smo oslobodili i odmah smo je zatim napu-
stili, troimo municiju, neprijatelja poteno ni vidjeli nismo,
pukaramo, mariramo i svakog dana kao spasenje ekamo
no. No! U ljetni dan ekati no, to je kao obeanje ludom
radovanje, pismo bez imena, vlak bez voznog reda. Nikad je
doekati, tu partizansku, elj kovanu no. A onda kad doe,
evo ta donese. Dignu te iz leaja i istjeraju te kao psa iz
kue; pljuti, mokar sam kao da me babica okupala, mrak
je i ne vidim ni koraka pred sobom. Idem na elu kolone, za
mnom ide divizija, dvije hiljade boraca, ranjenici, bolesnici,
politiki radnici sve to die u Zagorju duhom revolucije
ide ovog asa za mnom a kuda ja idem odnio me avo
ako znam. Vodi koji me je trebao odvesti u Gluboki Breg
maloprije me ostavio, prevario i nadmudrio mene, partizan-
skog maka! Odi ti, drue, samo naprijed, ovaj ti put vodi
ravno v Gluboki Breg, krianja nema i drugog puta nema, a
ja bum malo zaostal, bum pevcu krv pustil...! I tako on
klisne i obogati me jo jednom spoznajom, da je psa i vodia
najbolje drati na lancu! Ili moda jo uvijek pia, putajui
krv svome pijetlu? Tmina je svuda oko mene i zato te mo -
lim, gospode, daj mi oi zvjeradi, oi sove ili make, da
proniknem u ovu prokletu tamu, da vidim ono to sad ne
mogu vidjeti, da raspoznam prijatelja od neprijatelja, da
znam gdje me ta eka. Predao se nisam kad me neprijatelj
prije dva dana pozivao k sebi, zato sad moram paziti. Zna da
nisam veliki junak, heroj sam i kukavica, zapnem gdje mogu,
pobjegnem gdje moram. Molim te, pomozi da se snaem.
Opkoljeni smo sa svih strana, to znam, tu negdje u mraku
eka me neprijatelj, i to znam, samo ne znam gdje. On e
mene opaziti prvi, a to je zlo. Bilo bi bolje da ja njega nekako
otkrijem i ubijem prije nego on mene. Jo bi bolje bilo kad
bi neprijateljski straar bio tako umoran kao to sam ja pa da
ga naem na ulazu u selo kako spava na straarskom mjestu.
Kako bi to bilo lijepo! I ne samo on svi da spavaju! Svi!
134
Ue u selo, sve puno neprijatelja; a nitko na nogama. Sve
lei kao kad crkavica udari na perad. Mrtvi pijani spavaju
vojnici po kuama, na cesti, po sjenicima, uz crkvu, na ras -
kru, svugdje! Kud pogleda, sve spava! Ti ide od jednog
do drugog pa samo skuplja, kao lovac zeca kad nae na logi,
udari ga nogom u stranjicu i prodere se di' se! Nasred
sela pod lipom spavaju dva topa protukolca, u ljiviku kraj
upnog dvora spavaju etiri teka bacaa i pored njih hrpa
mina kao hrpa zagorskih bundeva! Na raskru kod raspela
spava teki mitraljez i oko njega posada. Kakva lovina, go-
spode! Skuplja i baca na hrpu, to ti je jedini posao. Puke,
topove, bacae, mitraljeze, ebad, domobrane, ustae, legio-
nare, koturae, erkeze, Nijemce sve! Na hrpu, samo na
hrpu. Sve! ta sam rekao sve? Moda sam malo pretjerao,
sve ba ne bismo trebali. Topovi, ta emo s njima? Imamo
divizion haubica od sedamdeset i pet milimetara u sastavu
divizije, to nam je dosta. Ionako mnogo koristi od njih nema
jer nam nedostaju granate, a neprestano strahujemo da te
topove ne izgubimo, da ne padnu u ruke neprijatelju. Zapravo
ni puke, ni ebad ne bismo trebali. Puaka imamo napretek,
a ebad, ta e nam ebad, jo nije zima. Municiju? Nju da!
Kad bi je barem bilo to vie, jer partizanu niega ne treba
kao municije, a pri kraju smo s njome. U ove dvije godine
to ratujemo jo nikada mi se nije ispunilo to sam toliko
elio da jednom imam metaka do mile volje, da ih imam
pune fieklije, da ih imam pune depove, da mi ih bude
puna torbica, puna njedra, da ih se najedem, da nikada vie
ne budem gladan tih prokletih metaka, kojih nikada nije
dosta. Nikad! Partizan bez metaka, mlinar bez ita, patka
bez vode, krmar bez vina. Ostati bez metaka strana je bo-
lest od koje partizane neprestano svrbi koa, pa su nemirni
u borbi i zlovoljni. Jest, priznajem, nemamo metaka, a to je
veliko zlo. Vidi li, gospode, kako je tuno biti partizan. Nitko
te ne pomae, nitko! Osim domobrana i neto malo Talijana,
nitko! Polovica svijeta koji ratuje, protiv nas je zato to
smo partizani, a druga polovica opet nije uz nas zato to
smo partizani! Bog visoko, Crvena armija daleko! Tako ti
je to, kao da se mi ne borimo protiv faista nego ta ja znam
protiv koga, protiv medvjeda!? Bori se protiv okupatora,
135
Nijemaca, Talijana, Maara, Austrijanaca, Rumunja, Bugara,
bori se protiv njegovih slugu, bori se protiv izdajnike bur-
oazije, bori se na sto i osamdeset frontova, krvari kao pas
koga u zasjedi doeka lugar, bori se na ivot i smrt, a od
svojih saveznika nema gotovo nikakve koristi: jedan pot-
kopava temelje ove nae jadne, male partizanske kuice-slo-
bodice, a drugi tu istu kuu podupire odozgo! Na ko -
mesar veli i uvijek ponavlja da e pravda pobijediti . . . Da
e pravda pobijediti to znam i ja, ali znam isto tako ako
nekog u ovom mraku udari zrno, to u sigurno biti ja. Osje-
am to kao aba kiu. Ne znam je li Martin sanjao opet moj
krivi nos, ali neki me trnci stalno podilaze, osjeam i znam,
bit e noas lomljave! U prvoj kui do koje doemo dignut
u vodia pa makar bio mrtvac. Ne mogu ovako. Odvest u
diviziju ravno u neprijateljsko uporite! No, to e biti lijepo!
Ako noas poginem, a sve se ini da e tako biti tebi,
gospode, ispovijedam svoju posljednju elju: molim te, pro-
svijetli pamet naem komandantu bataljona da odredi Si-
rau Lazu, komandira prve ete, neka mi on i samo on, iskopa
grobnu jamu, i to da iskopa noem; onom malom klempavom
zagorskom kebom kojom djeca reu vrbove prati i prave
svirale. Neka mi, dakle, on iskopa grob, i to onda kad zemlja
bude tvrda, kamenita, a ne gnjila i ljigava kao to je danas,
neka se namui i oznoji oko mog ukopa, da mu barem takav,
mrtav, napakostim i vratim to mu za ivota nisam mogao
uzvratiti. Mrzi me! Tuno je i bolno, ali je tako! Mrzi me moj
vlastiti komandir ete, mrzi me zato to sam Kapara, to sam
Ilija Kapara, partizanski maak, ljubimac brigade ...
Ljubomor, taj prokleti otrov to truje tolike ljude, truje
i njega. Jesam li ja kriv to me komandant, ne pitajui ko-
mandira ete, poziva k sebi i odreuje mi najvanije zadat-
ke? Jesam li ja odgovoran za postupke svojih starjeina?
Siraa Lazo zacijelo eli da me to prije pogodi zrno i od -
nese vrag. Doivjet e to uskoro. Moda ve noas. Ne mogu
izvui ivu glavu, ne mogu. Danas sam ostao iv, moda u
jo sutra ostati iv, ali prekosutra, do kraja rata ne mogu.
Mora me negdje zakaiti kugla, ne mogu ostati. uda nema,
vr ide na vodu dok se ne razbije, a ljudsko je tijelo veoma
krhki vr na mranu i veoma sklisku bunaru. Veoma krhki,
136
veoma krhki vr... Sa mnom je jo gore. Ne samo to sam
vr kojim se svatko slui nego se jo poigravaju, dobacuju
me jedan drugome, i ta sad? Maak jesam, stotinu puta
u padu doekao sam se na noge, a jednog u dana pasti na
iju i bit e svemu kraj. Zamicat u brcima, frknuti repom,
stresti uesima, protegnuti cape, zadrhtati i smiriti se za -
uvijek ... Neka. Poginuli su i bolji od mene, mogu i ja. Samo,
ne bih htio da poginem kao sad pospan, gladan, edan,
znojan i umoran. elim prije svega poginuti sit. Zatim, ne
bih htio umrijeti na juriu, u bijegu, u nekoj panici, nigdje
gdje se mnogo vie, gdje su ivci napeti a sve u ovjeku
drhti i stie se srce od straha i uzbuenja. Htio bih da u
asu smrti leim puna trbuha u nekoj hladovini, s peharom
dobra vina u ruci, da polako pijem i sanjarim, pa kad u pe-
haru ostane samo jedan gutljaj vina i kad otvorim usta i
zinem da i njega iskapim, neka tog asa udari mina ravno
u moja usta, neka drmne i neka svemu bude kraj. Da ne-
stanem u trenu kao da me nikad nije bilo. Gdje je Kapara?
pitat e komandant brigade. Gdje je moj stari maak?
a borci e odgovoriti slono: Nema Kapare, poginuo.
Poginuo herojskom smru! Kako herojskom? pitat e
dalje komandant, a borci e odgovoriti: Herojskom! U
asu kad je otvorio usta da klikne: Neka ivi naa junaka
Narodnooslobodilaka vojska! ba ga u tom asu udarila
mina i raznijela u paramparad! Komandant e tuno
spustiti glavu, okupit e brigadu, postrojiti bataljone i go
vorit e o meni. Kazat e: Drugovi, izgubili smo Kaparu,
izgubili smo najhrabriju kukavicu i najplaljivijeg heroja na
e brigade. Izgubili smo borca koji je imao dug, ruan, krivi
nos, ali je imao lijepu, dobru i plemenitu duu. Bio je poten.
Nigdje i nikada nije okaljao ast narodnog borca, niti u bor
bi, niti u pozadini...! Gleda Kapara svejednako pred so
bom tu prijatnu sliku kako komandant brigade dri o njemu
posmrtno slovo, gleda u mislima iskopanu grobnu jamu i
postrojenu etu koja e ispaliti poasni plotun, ali vie ne
uje rijei svog komandanta. Misli sa alou o tome kako
zaista i ba nigdje nije okaljao ast narodnog borca. Nije
rije o frontu, jer tamo je bilo kojeega to komandant ne
zna i bolje da ne zna. Ali u pozadini...! Da, to i jest naj-
137
tunije, tu u pozadini, meu svijetom, meu tolikim enama,
Kapara, je bio i ostao poten! Dvije sam godine u vojsci
i ni jednom ... Ni jednom! Da sam barem prespavao s nekom,
pa makar samo legao i prespavao pored nje. Ta da sam barem
naao koju, pa makar joj mu bio i domobran, pa makar i
to, ali... nita! Nije da nisam imao volje, nego, niti je bilo
zgode, niti sam vjet u tom poslu kao Brico. Sjeti se Kapara
jo jednom svoje smrti i uzdahne duboko i tuno: Eh,
kako e biti alosno i glupo ako uistinu poginem ovako
poten! A poginut u moda jo noas. Jo moda noas .. oka sklopiti. Samo da nisam ovjek. U ribu ili pticu pretvori
Tamo gdje me pokopaju, mjesto kria neka mi drugovi sta -
ve natpis: Ovdje lei Kapara. U Bosni se rodio, na Kalniku
oi otvorio, na ovom se mjestu od svijeta oprostio. Putnie,
zastani, pomokri se na njegovu grobu, da trava, pod kojom
poiva, bude zelenija... Istina, tako je. alosno, ali je tako.
To sam dobro smislio, to s putnikom... to je dobro... Ali
ono: ... na Kalniku oi otvorio ... to nije dobro, to nee
razumjeti. Nee razumjeti, premda je to istina. U Bosni sam
se rodio, ali tek na Kalniku, tu u tom grbavom Zagorju, otvo-
rio sam oi, spoznao zakone ivota i postao svjestan dio ove
nae borbe i Partije. Tko sam ja bio prije rata? Konji! Tu -
na, izgladnjela raga pod samarom, to sam bio. A ta sam
danas? Sve kad bih i poginuo ove noi, jo e dugo pamtiti
borci i narod partizanskog maka Iliju Kaparu! Ako dakle
poginem, neka me poloe tu, u ovu zagorsku zemlju, tu gdje
sam se rodio, tu neka i poivam! ... Gospode boe, kad si
ve stvorio ovo blato, a ti si svemu kriv, baci pogled i na
moje cokule. Poderane su, i na jednoj i na drugoj nozi viri
mi palac, voda mi toliko ljopka u njima da me neprijatelj
moe uti na stotinu metara! Ustaa kome sam prije dva da na
skinuo ljem imao je dobre cokule, ali za mene premale. U
Zelenoj Mrkvici, gdje sam sa sigurnou raunao da u
doi do cipela, naletio sam na mornare i ma koliko da sam
ih pregledavao, samo sam jednoga naao koji je nosio cipele
moje veliine, ali je taj ostao u partizanima i nisam mu ih
smio skinuti. Zato te sada molim, kod prvog susreta s ne-
prijateljem namjeri me na nekog u koga su noge moje veli -
ine, daj mu cipele vrste i dobre i apni mu da ne prijee
na nau stranu! Ili, molim te, pretvori me noas u pticu, daj
138
mi krila da letim, da izbjegnem jame i rupage, da se ne
spotiem o kamenje i korijenje, da ne padnem pred tobom
niice u blato, kao to mi se to ve sedam puta dogodilo ove
noi. Pospan sam i drijema mi se do oaja. Kako bih sretan
bio da se sada mogu spustiti na zemlju, zavaliti u ovo meka -
no blato, lei u kaljuu i makar malo zaspati! Nisam ljudski
spavao ve ne znam otkada i daj mi ili da se jednom naspa -
vam do mile volje kao jazavac u svojoj jazbini, ili me pre-
tvori u ribu za koju vele da godinama ne mora spavati, ni
me ove noi ako ima srca za vojnika putnika, nevoljnika.
Uzalud___Znam da molim uzalud. Ljut si na me to sam
ti noas pojeo kobasice, uvrijeen si to sam tvome vjernom
sluzi u selu Hurmancima ustrijelio pikuu, krmau ljubimi-
cu! Zato mi ove noi ne da da budem ni ptica u zraku, ni
riba u vodi. U svojoj premudroj zlobi odredio si da budem
konj, obian teglei partizanski konj koji gaa po ovome
blatu i psuje svima oca i mater...! Nisam dobro uo, nije
li tu negdje zalajao pas? Eto, i pijetao je javio, mora da je
kua u blizini! Uzet u vodia, makar mrtvaca. Prokleti vo -
di! Kakav mrak! Oaj! Ljut sam i neka mi nitko ove noi
ne stane na ulj, jer u ga ubiti ne trepnuvi okom. Kad bi
mi sada maka presjekla put, ubio bih i nju. I psa na lancu
da zalaje, i uka da se oglasi na krovu! Sve! Toga asa netko
iz mraka viknu:
Stoj ...!
Kapara zastane i prisloni puku uz obraz.
Tko ide? nesigurno i bojaljivo upita onaj isti glas.
Smrt! odgovori Kapara i pritisne obara. Suknu
plamen i zapali no. Izbezumljen od jada i gorine, Kapara
jurne na elu desetine, a za njim se odmah srue njegovi
risovi: Martin, Koija, Kapsula, Vodenjak, Repica, ak...
Lezi!!! viknu im Kapara, udarivi upalja bombe o kun
dak. Drmne eksplozija, a odmah zatim gromoglasni poklici
partizanskog maka pozovu borce na juri. Kapara se u tren
doepa prvih kua i tu s olakanjem dozna da je zadatak
izvrio, stigao je u Gluboki Breg! Ipak ga vodi nije prevario!
Sad kako bude! U stravinoj noi razvijao se bataljon, ulo se
dozivanje komandanata i komandira, pod zatitom mraka
139
i...

ete su kretale u napad. Paljba, rafali, bombe, mete! Pred Kaparom bi iskrsavale neke jedva primjetljive sjene da bi as zatim, isto tako
brzo, utonule u mraku. Zeevi, zar nisu to opet zeevi pred nama? Kapara ponovno krene desetinu. Predaj se ...! Predaj se ...!
vikao je nasumce i srljao u tamu u susret neizvjesnosti i brojnim neprijateljskim rafalima koji su reetali no. Uskoro opazi kako se u mraku
bjelasa crkveni toranj, kao duga srebrnasta riba objeena
0 nevidljivu nit. Negdje u zraku razbukti se svjetlea raketa
1 u njenu posljednjem svjetlu Kapara opazi tenkove! Jest,
tri do etiri tenka stajala su na malenoj tratini pred crkvom,
usred sela. Tenkovi! Da nije bilo one rakete, doslovce bi nale
tio na njih! Stajali su u zasjedi i Kapara ih je opazio u pos
ljednji as. Lezi! viknuo je svojima, bre-bolje pripre
mao posljednju bombu i, dok je strelovito razmiljao tko bi
jo u desetini mogao imati bocu s benzinom, primijeti da se
tenkovi ne kreu! Niti se kreu, niti im brene motori! Oho,
ta je to? ak ni vatru ne otvaraju! Zar posada spava ili je
to neka podmukla varka ustakih zlikovaca? Svud oko Ka
pare razgorjela bitka i stravini poklici partizana parali su
no. Sjeti se Ilija Zelene Mrkvice, sjeti se onog prokletog
bunkera na prilazu uporitu i podie ga jeza. Zar e opet
leati i s nosom u blatu doekati Sirau Lazu, koji e doju
riti i viknuti: ta ruje tu zemlju, sunce ti ognjeno! Zar
eka da ti tenkovi izglaaju guzicu?! U dalekom luku
Kapara odbaci bombu, saeka eksploziju eljezne kruke, a
zatim se jo blie prebaci tenkovima. Sad je ve jasno raza
birao mrke obrise gvoa i elika. Po vanjtini Kapara naj
prije zakljui da bi to mogle biti talijanske tankete ili abe,
kako su ih rado nazivali borci. To ga odmah ohrabri. Bile su
tri, jedna do druge. Neke udne cijevi uzdizale su se okomito
put neba. Zar onolike topove imaju abe? Ne, to nije mo
gue. I kakav to udni miris dopire do njih! Cijevi? Ne, to
ne mogu biti topovske cijevi... Tiho zovne Repicu: Ti
ima bolje oi, pogledaj jesu li ono cijevi protukolaca, mitra
ljeza, bacaa plamena, ega li? Repica napregne vid i na
zaprepatenje Kapare izjavi: Dimnjaci! Drue desetaru,
ono su dimnjaci! Ono je... Nije dovrio. Kapara u asu
shvati sve. Lud od sree povie u no: Svi oko mene! Kap-
sula, Vodenjak, Tamburica, Mornar, ak...! Ovamo, drugovi, ovamo! I skupivi svoje risove, Kapara im otkrije najljep u tajnu te noi, a
zatim jurne uz pobjedniki poklik: Za kotlove i neprijateljsku kuhinju, naprijed ...!!!

10

Ipak se jednom srea nasmijeila. Kapari i, po svemu sudei, Kapara nee poginuti poten! ta je dunost vojniku kad susretne
neprijatelja, a ta mukarcu kad naie na osamljenu enu? Kapara jedne te iste noi postao dva puta heroj! Pavelieva Pasja kola kree u
partizane, i eljezniki samo-hodni sat kree u partizane, i Protuzrakoplovna bitnica kree u partizane... Kapara pita hoe li partizani moi
odoljeti tolikim partizanima? Nitko vie ne moe spasiti Kaparu. Komandant brigade alje svog maka u vuju jamu, u Pa-veliev brlog, u
neminovnu smrt!

Borba je prola i sve se smirilo.

ena je stajala pored tednjaka i nije znala ta bi. U koulji, rasputenih pletenica, ustala je nou iz kreveta kad su vojnici pokucali na
vrata, uinila je sve to su zahtijevali i ta sad? Svi su otili, svi osim jednog... ta hoe taj? Promatra ga saalno kako drijema kod stola
umoran i pospan. Dogorijeva petrolejka, treperi tunim ukastim sjajem i moli blinje da je utrnu. U kuhinji na stolu prazna zdjela, ostaci
ganaca, miris mlijeka i deset praznih tanjura ... Vani no, kia svejednako pada, bubnja o prozore, a tu u polutami sjedi Kapara i turobno
razmilja. Neprijatelja smo rastjerali, to potukli, to zarobili, kuhinju smo preoteli, a to je najvanije, plijen smo sredili i spremili, sve je
dakle u redu. Hvala ti, boe, na ovome danu, bio je naporan ali plodan! Trbuh mi je pun ganaca a torbica metaka, cipele sam dobio kakve sam
elio, i sada je sve u redu. Ovaj si put bio milostiv. U svojoj dobroti dao si mi neto to te nisam molio, dao si mi ovu enu! Hvala ti na
ovome daru ako je uistinu dar. mirkam kao da spavam, a zapravo je neprestano gledam i
140 141
promatram, i to je vie gledam, sve mi se vie svia. Plava
je i debeljukasta, a lice joj je rumeno i jedro, to se ne
susree svaki dan u ovom naem tunom otadbinskom ratu!
I to si ti ove noi namijenio meni! Hvala ti kao bratu. Priz-
najem, rijetka zgoda. U kui nikoga, sami smo ona i ja.
Kad smo poslije borbe pretraivali kue da vidimo nije
li se gdje jo zadrao neprijatelj, ova mi je ena otvorila
vrata, i im sam je opazio, rekao sam odmah: Kapara, ove
noi tu vie nikog ne treba! Ali da! Za mnom se uvukla
cijela desetina, najprije je Tamburica kao jazavar proturio
svoju njuku, onda se kao klada uvali Martin, pa Vodenjak
sa svojim klopavim uima, Mornar s kapom ratne mornarice
i svi redom. Jedva sam ih se oslobodio! Svi su poslije jela
otili na sjenik, svi osim Brice! Koga ti eka? upitao
sam ga oprezno, a on mi lopov dade potajice znak da
eka nju, domaicu! Nisam mu odmah odgovorio, saekao
sam dok je ena pospremila sue i naas se udaljila iz kuhinje
a zatim ga upitah: Ti misli da su sve ene kao ona tvoja
pjevaica Lenka? Odgovorio je mirno: Kakva je koja
ena, drue desetaru, to se nikad ne zna. ene su kao sukno;
eli li da vidi kakvo je, mora ga malo zguvati ... To
je bilo previe. Ustao sam i udario akom o stol: Stid
te bilo! Kako se usuuje ovako govoriti o enama? Sve su
ene za tebe kurve i drolje jer si ti kurva i pokvarenjak, a za
mene, za svakog potenog ovjeka, ene su nai drugovi, su-
borci u ovome ratu, koji kao i mi ginu za slobodu! Mar
napolje, da te ne vidim, gubi se, bjei! Bome nije ekao.
Neko je vrijeme buljio u mene kao da ne vjeruje svojim
uima, a onda prebacio torbicu, uzeo karabin i poao. Usput
je neto mrmljao i ispriavao se: Oprosti... nisam mislio
nita zlo... Ne ljuti se. . . ta zna valjda kakav sam. . . ja
sam kao tele, ja nekom moram ...
Lopov! Ma koliko da se ustraio, ipak je zastao na vra-
tima, odmjerio me poprijeko i poneto lukavo, poneto pa-
kosno upitao: Ti ostaje ...? Da, ja ostajem otkre-
sah odluno i ta se to tebe tie! Ja sam deurni u eti...
i tornjaj se! I otiao je! Lopov! Gospode boe, kakav po-
kvarenjak! Da sam deurni u eti, to sam, naravno, izmi -
slio, sva srea to mi je to odmah palo na um, a i da nije,
142
ja bih njega istjerao svakako. Valjda postoji jo neto to se
zove pravo i pravda. Tko prvi, njegova djevojka! Kae li
tako na narod ili ne kae? Eto, sad sam sam. Ona i ja!
Gledam je netremice i u potaji uivam. Kako je samo pu-
naka i obla! Moda onaj pokvarenjak ipak ima pravo: ene
su kao sukno...! Kad bi ovu ovjek bez predaha tri dana
mijesio, ulj na ruci ne bi dobio, toliko je punahna, obla, na-
bijena! Sad uti i promatra me. Boji se? Stoji kao straar,
eka da odem i pazi da to ne ukradem? Sirota! Koliko je
sati, dva ili tri po ponoi? Gospode boe, vrijeme odmie,
budi toliko dobar pa mi apni pod uho mogu li se emu
nadati? Ti razumije ... Da joj priem, zgrabim je i zguvam
kao sukno ili da pokupim svoje stvari i odem spavati za svo-
jom desetinom. Zna da nisam Brico, ja ne mogu tako kao on,
ja nisam tele ... Ako mi sad ne pomogne, ja ne znam kako u.
Nevjet sam. I kad bih samo izuio taj zanat? Gdje? U umi
kad sam bio drvosjea? Ta zna i sam, jednu jedinu djevojku
koju sam imao, odnio je medvjed! A bila je pomalo slina
ovoj ... Oi kao heljda u cvatu, a prsa, itav naramak! Hm ...
dakle ta u! Da sam barem vjet na jeziku, ja bih nju po -
kuao rijeima oarati i nekako smutiti, ali ovako? ... Glup
sam, gospode, ti to zna, glup sam, a uz to jo umoran i pos-
pan. Nikakva korist od mene. Moda bi najbolje bilo da odem
na sjenik, da je ostavim i budem krepostan. Jer ako ostanem
i ona popusti pa se dozna bit e jo kojekakva zla! Preslu-
avanje, istraga, sud...! Sve to tumae nai komesari, sve
l
razumijem, sve o ratu, o miru, o ciljevima nae borbe, o
saveznicima, o raznim fazama revolucije, o drugom frontu
sve razumijem, sve samo to o enama ne. Nikako! To ne
shvaam. Toliko naeg naroda svakodnevno gine i mjesto
da pravimo djecu na svakom koraku, gdje god stignemo
mi jo kanjavamo borce, liavamo komandante inova i pri-
jetimo smru! Neshvatljivo! Pa ti si, gospode, i stvorio ene
da mi s njima leimo, a ta bismo drugo radili ako ne to?
Naravno, i da se borimo zajedno i da uivamo. Svakako. A to
to sam izgrdio Bricu... ti razumije... ja sam to u prvom
redu zbog sebe, da se oslobodim nametnika, a ne toliko zbog
ena. Jer sa enama, da ti pravo kaem, sa enama svi muku
muimo, svi! U brigadi Matija Gubec vie od dvije stotine
143
boraca su ene. U naoj brigadi svega ezdeset. Kakav tuan
nerazmjer! Ti si vjerojatno zbog toga ovu meni i podmetnuo
da kako-tako izravna brojno stanje, ali vidi kako je tuan
ovaj partizanski ivot jednom u dvije godine pruila mi se
ovakva zgoda, i to ba ove noi kad sam mrtvo umoran, ba
sada kad se jedva drim na nogama. Ona sad stoji tu pored
stola i eka da joj neto kaem, a ne znam ta. Niti znam
niti se usuujem. Nekako ipak moram poeti...
Kad je zapucalo, jesi li se mnogo prestraila?
ena nemono slegne ramenima:
Svatko se boji puke ...
Da, to je istina prizna Kapara i odmah se pohvali
ja sam prvi opalio. Ni sanjao nisam da u tu, u Glubo-
kom Bregu, izazvati toliki mete! Kako sam opalio, tako sam
odmah i viknuo: Juri ...! i zaletio se u neprijatelja. Koliko
smo samo plijena zaplijenili! Rie, brana, metaka, dva teka
mitraljeza, bacae ...
A topove?
Kapara zine iznenaen: Topove? Zar su i topove imali?
ali i ne ekajui odgovor, objasni odmah: ta e nam
topovi. Naa divizija ima topova napretek! Zarobili smo neto
vrednije od topova, zarobili smo kuhinju! I to ba ja,
glavom!
Kuhinju?! Ti si zarobio kuhinju?! nasmije se ena
i prie blie Kapari. Sad mu je bila nadohvat ruke i Kapari
gotovo ponesta daha. A ena se jo sagne, pogleda ga u oi i
jo jednom ga upita: Ba ti si je zarobio? Pa ta e vam
kuhinja ...? Smijeno!
Nije to nita smijeno objasni Kapara zarobiti
top, to je bio slavan pothvat prvih godina rata kad oruja
nismo imali. Sad kad se faizam raspada, sad je najvei tro
fej oteta neprijateljska kuhinja! Zarobiti mu kotlove, mule,
samare, riu, mast, komoru... i napraviti sprdainu! Koliko
se puta dogodilo da partizani peku kruh, kad evo neprija
telja, hajde na poloaj, neprijatelj potisne partizane, ue u
selo, iz penice izvadi kruh i kao Ciganin smije se naem
hljebu! Koliko smo puta nainili to isto mi njemu. Kako je
slatko zarobiti neprijatelju kuhinju i pojesti toplu, gotovu
hranu! Samo, to se ipak ne dogaa tako esto ... ganci koje
si nam skuhala bili su slatki. Izvrsni!
I tu mu se odjednom misao prekine, ta sad? O kuhinji
je rekao sve to je znao, nee valjda priati o tome kako je
Kalnika brigada izgubila kotlove u Zelenoj Mrkvici ta
dakle da joj pria? Treba srediti misli, treba napraviti neki
plan, jer ovako no e otii, a ti e Kapara, ostati poten kao
to si bio, samo to e ujutro biti jo umorniji i pospaniji.
Sredi se dakle. Zna valjda, kad se priprema napad na ne-
prijateljsko utvrenje, najprije se prikupljaju podaci: brojno
stanje, razmjetaj bunkera, naoruanje... i tako. A kad na-
stupa, idi oprezno i polako! Bio si noas u prethodnici. Da
nisi bio oprezan, izgubio bi glavu. Zato i sada polako, polako
i oprezno!
ivi li sama?
Sama? odgovori kao da pita samu sebe, zatim na
stavi: Ne ivim sama. Udata sam, imam mua ...
Kao da je crvena raketa sunula uvis, Kapara usredotoi
svu panju. Stoj! Oprez! Dobro je to ima mua, dobro je,
dobro je... sad samo polako, polako.
Ima mua? Gdje je, u domobranstvu?
Tu je, kod kue ...
Kod kue? zaprepasti se Kapara i odmah pomisli:
Spremaj svoje stvari, Ilija! Gospodin bog se poigrao tobom,
a ti si, Kapara, bio toliko lud pa mu povjerovao. Kad je on
tebi neto priutio, kad? Pravo ti budi kad svakome vjeruje!
Uzmi stvari i bjei! Okrenuo se da vidi gdje mu je ljem, a
ena, kao da je pogaala njegove misli, nastavi:
Sakrio se.
Sakrio? Kapara napne ui. Gdje se sakrio?
U trap odgovori ena nevoljko i obori pogled.
U trap?
Da. im je zapoela borba, on u trap, od straha. I
ostat e ondje dokle god su partizani u selu.
Situacija se na ratitu mijenja, mijenja se brzo. Kapara
tucka prstima o stol, trepe oima i nastoji srediti misli.
Dakle, mu je u trapu! To je dobro, to je vrlo dobro ... Neka
ondje i ostane, neka ostane barem dotle dok sam ja pod nje-
govim krovom. Tako, da. Pazi, Kapara, svata bi jo tu moglo
144 10 Horvat: Maak pod ljemom 145
biti ove noi, jo bi ti mogao ugledati svoju zvijezdu, samo
se sada dri, ne daj se...!
A zato se sakrio? ega se boji kriv je?
Nita nije kriv ree odluno ena samo se boji. e ...! A moda i nee. Tko zna... Kapara s tugom pomi sli:
Suvie je poboan.
Kapara ree uvjerljivo:
Zbog toga se ne mora sakrivati. Neko sam i ja bio
poboan, neko ...
Sad vie nisi?
Nisam.
A vjeruje li u boga?
Kapara se namrgodi. U ovom tunom Zagorju seljaci drugo
i ne znaju nego da te pitaju vjeruje li u boga!? Ako sada
kaem da ne vjerujem, mogla bi se ona i uplaiti! Ne, to ne
bi bilo dobro. Nikako!
Vjerujem li u boga? Je li to vano? Danas je vano
vjeruje li netko u Pavelia ili ne vjeruje, vjeruje li u faiste
ili u partizane. Eto, to je vano ... Za drugo ne brini. I tako
ti veli, tvoj je mu poboan pa ravno u trap!
ena se naas snudi:
Jest, prestraio ga pop. On sve nas plai. Ne propusti
ni jednu zgodu a da s propovjedaonice ne zaprijeti: Tko
eka partizane, doekat e strane dane...! Tko eka Tita,
nek na smrti za boga ne pita!
Vidi podlaca! otme se Kapari, a u sebi pomisli:
Taj bi mogao noas ostati i bez glave, ne samo bez piku-
e___!
im se pripucalo, moj je mu otrao na sjenik, skoio
u trap i jo me molio da dobro zatvorim vrata. Spustila sam
zasun; sad, kad bi i htio, ne moe izii.
Tako, da. . . to je dobro, to je vrlo dobro! ta sad? ta
se ja tu vrtim kao maak oko vrue kae? Svi su bunkeri
porueni, sva su gnijezda otpora uutkana, neprijatelj prak -
tiki ne postoji, uporite je zauzeto. Treba ui. Bijele zasta ve
vijore na sve strane. O popu neka noas drugi vode brigu, ja
imam svoga posla.
Tako veli, kad bi i htio, ne moe izii!
ena nehajno odmahne rukom.
146
Neka. Barem u jednu no prospavati u miru.
Kako to ona misli u miru! ? Bome nee spavati u miru,
jok! Zapamtit e ona kad joj je Kapara upao u kuu. Zapam tit
Ako legnem pored nje, moda u i ja zaspati! Zaspat u
sigurno! Osramotit u brigadu ta brigadu osramotit u
cijelu diviziju! I odjednom mu postane jasno da e ovaj
noanji susret u svakom sluaju zavriti zlo. Legne li pored
ove ene, nije dobro. Ode li ne valja ni to. ovjek nekakav
ponos mora imati, a vojnik naroito. Zar smije vojnik, kad
naie na neprijatelja, zabosti glavu u pijesak i govoriti
ne vidim neprijatelja, ne vidim ga, nema ga, nema! Dabome
da ne smije. To nije vojnik nego ua! A smije li mukarar.
ako naie na enu, kao ja sada, a mu joj u trapu pod zasu -
nom, i no je, i sami su . . . zakopati glavu u pijesak i vikati
nema je, nema!? Ne, to ne ide. Ako si vojnik i naie na
neprijatelja, digni karabin i otvaraj paljbu! Ako si mukarac
i naie li na enu kao to je ova, ne budi vrabac koji skae
po gumnu, nego lezi pored nje i budi ovjek!
Da sebe jo malo ohrabri a njoj da polaska, ree umiljato:
I tako si ti noas ostala sama... grlice!
ena slegne ramenima i pogleda ga eznutljivo svojim
plavim, krupnim oima. Kapara osjeti kako mu krv udari u
dugi, krivi nos. Skupi svu snagu i jedva izgovori:
Onda u morati noas ja s tobom ... ako hoe ...
ovako. . . i tu se iznenada zbuni, zauti i posve smete. e
na ne trepne okom. ekala je, moda e vojnik nastaviti, ak
se naas i nasmijeila, ali se odjednom uozbilji i upita strogo:
Kako to misli ... ovako?
Kapara se pribere i ree odluno: Lei u pored tebe,
ta mogu ... Rat je rat...!
Lei e ovako? zaprepasti se ena. Gle ti nje
ga! Bome nee!
Ne bez zadovoljstva Kapara pomisli: Svoju sam du -
nost izvrio, ba me briga! Pitao sam, odbila je. U redu. Bio
sam karakter, nisam bio ua, otvorio sam paljbu po ne -
prijatelju, a to se neprijatelj povlai, nisam kriv. Tako. Sad
idem spavati... jo jednom je pogleda da joj barem sliku
147
ponese u sjeanju kao uspomenu na ovu no. Zadovolji se
tek da kae:
E, kad ne ide, laku no ...!
Nasmijeila se lukavo i zatreptala oima.
Ne ide... Naravno da ne ide ovakol Ta valjda emo
ugasiti svjetiljku, sav si mokar, valjda e skinuti odijelo ...
cipele...! Kad si uao na vrata onako mokar, blatan, tako
sam se prestraila. Nosi taj ljem, mislila sam to je neki
junak, a kad tamo stidljiv si i plaljiv kao dijete. A ba mi
se svia . . . i zgodan si... i lijep!
Pokuao je da ustane, ali ga ona zadri.
Ostani, ti si umoran! prila je svjetiljci, uhvatila
stijenj i utrnula plam. Sad je bila pored njega i uo je kako
joj uti koulja u pregibu. Osjeti kako mu nemirnim prsti
ma otvara petlju na cipeli. Zadrhti mu srce i u asu zaboravi
sve: komandire, komesare, boga, Partiju, rat, ustae, umor
sve! Zaklopi oi od blage radosti, spusti ruku na njeno
lice, pomiluje tople obraze i privue je k sebi. Ispod grla ras
tvori joj koulju, stane raskopavati ona dva divno sloena
stoga i poeli da ova no ne svane do Sudnjega dana!
0, kako je kratkotrajna bila njegova srea! Ni poljubio
nije tu enu kad netko zakuca na prozor:
Kapara, spava li?
Prepoznao je glas vodnika Goloba i odgovorio mrano kao
da odgovara sudbini:
Ne spavam. ta hoe?
Izai odmah, mora hitno u tab brigade. Ni jednu
minutu da nisi due ostao pod krovom. Pouri! eka te ko
mandant. Hitno!!!
Dok je skupljao svoje stvari i u mraku namjetao ljem,
ena se privila uz njega i aputala zaneseno:
Hoe li se vratiti? Nemoj me sada ostaviti, molim
te, vrati se, doi...
Nije odgovorio. Ni sada na rastanku nije ju poljubio. Iza -
ao je bez rijei u no i blato, u kiu, i uputio se u tab. Niti
je na ulici pozdravio vodnika, niti je pitao ta se to dogodilo
da ga u ovo prazno doba noi poziva i uznemiruje koman -
dant brigade. I to sada, ba sada! Nije ni trebalo da pita,
slutio je, znao je unaprijed: ili se divizija nala u neprijatelj-
skom okruenju pa je Kapara mora izvui, ili se u noanjoj
bitki izgubila neka jedinica koju treba pronai, ili se koman-
dant brigade naao u nekoj nevolji pa mu treba pomoi,
kako bilo, zlo je tu. Toliko je eznuo za enom, noima i
noima muio se pitanjima hoe li ili nee umrijeti poten,
a sad ...? edan se nagnuo nad izvor, ali gutljaj vode okusio
nije, gladan je posegnuo za kruhom, ali zalogaj u usta stavio
i
nije! Tako je to. Sudbina ratnika neprekinuti je lanac patnja
i samo je smrt turobni ja od njegova ivota. Moe li Kapara
neto izmijeniti u tome? Ne moe. Divlja poiva na logi dok
je ne uznemiri glad ili neeljen gost. Vojnik poiva u miru
samo... kad padne mrtav! ta se tu moe. Nita. Rat je
rat...!
Otisnuo se u tamu, zagazio u blato i krenuo u tab. tab
brigade bio je u zaselku iznad crkve i trebalo je dobrih pola
sata dok ga je pronaao i pokucao na vrata. U sobi je bilo
svijetlo i komandant ga doeka kao i obino:
iv si, maore ivi!
Zvao si me, drue komandante!
Da, zvao sam te. . . I dok je komandant zastao u
razmiljanju, Kapara ga ljutito osine pogledom i primijeti
suho: Ba ti nisam zahvalan, drue komandante, to si me
zvao. Skinuo si me s poloaja u najnezgodniji as!
Spavao si? ta e ... takav je ivot nas ratnika. Niti
zna gdje e lei, niti kad e ustati. Vidi da sam u izma
ma, ni oka jo nisam sklopio... Pozvao sam te da ti odam
priznanje. Zarobio si neprijateljsku komoru, kotlovi su opet
u sastavu brigadne intendanture, osvetio si kuhare, oprao si
obraz Kalnike brigade. U ime cijele divizije, hvala ti! Kapara,
ove noi bio si heroj!
Prihvatio je pruenu ruku i ne bez gorine upitao:
I samo si me zbog toga zvao, drue komandante?
Da, Ilija, zbog toga ...
Sjeo je bez rijei, ne znajui ta bi. Da se okrene, da ode,
da opsuje sudbinu, da se vrati onoj eni, da ode na sjenik
k desetini ta da radi?
Zvao sam te zbog toga... ali ne samo zbog toga. Ka
para, reci jesi li ikada uo za Pasju kolu?
148 149
 Za koga? trgne se Ilija.
Za Pasju kolu.
Pasju kolu?!? razdrami se Kapara. Za pasji ivot
znam i u koli pasjeg ivota ja bih mogao biti nastavnik, ali
za pasju kolu jo nisam uo. ta je to?
Mudro i razborito razloi mu komandant:
Pasja kola sastavni je dio Pavelieve vojske, i u toj
koli dresiraju se psi pomou kojih se na ratitu uspostavlja
ili odrava veza. Prema podacima kojima raspolaemo, ta
Pasja kola krenut e danas ili sutra iz Zagreba, pa e se
preko Sljemena spustiti u Zagorje, ravno u nau diviziju.
Kapara prizna odmah:
To je dobro, drue komandante, barem u budunosti
neu vie ja morati traiti Jovicu i izgubljene bataljone, nego
e to uiniti psi. Samo mi nije jasno zato si me zbog toga
zvao u tab. Valjda me ne misli poslati pred njih da ih
vodim na uzici?
Ne, Kapara, psi e doi sami, i psi i oficiri... Njukat
e, brzo e otkriti nae tragove i doi e sami, jer su to dre
sirani psi, vezisti! Jesi li ikada, Ilija, uo za Samohodni e
ljezniki sat?
ali li se to komandant s njime, ili je moda pijan, ili
luckast ta mu je? Tri su sata prola i dok cijela divizija
spava, njih dvojica priaju kojetarije, jedva se dri na nogama
od umora i besanice i sad, mjesto da odu poinuti, komandant ga
ispituje o nekakvim domobranskim psima i nekakvom satu! O
kakvom satu? eljeznikom? Jedva je propustio kroza zube:
Ne, drue komandante, nikad nisam uo ...
Nasmijeio se slavodobitno: Nisi! Eto vidi, i taj e-
ljezniki samohodni sat, i taj je na putu u nau diviziju,
ure sluge okupatora. Spaavaju inove i glave!
Pospan sam, drue komandante ...
Znam, Ilija, da si pospan... samo sve te pasje kole
i svi ti samohodni i sporohodni eljezniki satovi ne dono
se nam nikakvu naroitu korist. Poveat e brojno stanje,
ali udarnu snagu nikako. Meutim, partijska organizacija iz
Zagreba javlja nam da postoji jedan neto krupniji i zanim
ljiviji zalogaj: domobranski protuzrakoplovni topniki sklop!
150
Osam protuavionskih topova kalibra ezdeset i osam! Da... to
je ve neto! I oni se spremaju da krenu...
Pa neka krenu, oca im domobranskog! ljutito e
Kapara. Samo ne znam, drue komandante, ako tako bude
iz dana u dan, ne znam kako emo odoljeti tolikim parti
zanima! Naa e vojska postati iroka kao beskrajno more,
a na tom moru mi, pravi partizani, poeljet emo da vidimo
jedan drugoga. Tako mislim. Meutim, neka dou, kud svi
tud i ovi tvoji protuavionski samohodni psi!
Ne grijei due, Ilija! upozori ga komandant.
Zar bi ti htio da ginemo samo mi, stari partizani? Barem sada
pri kraju rata neka i njima pod zvijezdom zaklecaju ko
ljena ...
Kapara namrti elo. Sjeti se kako su prije nekoliko dana
on i Martin leali pod neprijateljskim avionima, sjetio se one
stravine bombe koja je pala nekoliko metara od njih, sjetio se
onog straha to ga je tada pretrpio, pa zato prizna:
Protuavionski topovi bi nam dobro doli, njih bismo trebali!
Eto vidi ...! Primili smo podatke da su ti protuavionci
spremni krenuti u partizane, ali prije svog odlaska trae da
pregovaraju, ele svakako razgovarati s nekim iz 32. divizije,
dogovoriti se o uvjetima prijelaza na osloboeno podruje,
trae neke garancije ...
Pa dajte im, drue komandante! Za osam protuavi-
onaca dajte im garancije kakve ele. Nemojte krtariti ni s
inovima, ni s obeanjima.
Komandant se odmah sloi: Da ... ima pravo, Kapara, ali
sve to nije ipak tako jednostavno kao to se tebi ini. Ima tu
i nekih politikih problema i kojekakvih drugih zavrzlama.
Osim toga, na takav put ne moe koga god poslati. Taj koga
alje u Zagreb, Paveliu u vuju jamu, taj mora biti spretan,
lukav, politiki zreo, hrabar, do sri odan naoj Partiji, mora
biti okretan, pametan, trijezan, snalaljiv, oprezan, dovitljiv,
bistar, izdrljiv, uporan, mora imati moralno--politiku
legitimaciju da predstavlja nau diviziju, a osim toga...
Kapara prekine komandanta:
Ne mora vie nabrajati, imam ga!
151
 Koga ima?
Imam ovjeka koji ispunjava sve te uvjete.
Blagoje Kulec oprezno upita:
Tko je to?
Komandant nae divizije! On, i samo on! Jedini! Ka
em ti, drue komandante, ja ga dobro poznajem, njega jedi
nog rese potrebne vrline, on je okretan, pametan, trijezan,
snalaljiv, oprezan, dovitljiv, izdrljiv sve to je potrebno
u takvoj situaciji, a osim toga jo moe pojesti kajganu od
sedam jaja, to bi takoer moglo biti znaajno u danoj si
tuaciji!
Komandant brigade sasluao je u miru svog maka i na -
as se sloio: Dobro si smislio, Kapara, dobro... na je
komandant uistinu pun vrlina, ali jesi li imao na umu ta e
biti s divizijom? ta e biti s naom divizijom ovdje u Za -
gorju, kako e ona proi na ovim presudnim asovima bez
svog komandanta, sad kad ju je neprijatelj opkolio sa svih
strana?
Kapara zatrepti oima i naas se zbuni, ali samo naas.
Odmah zatim njegova bistra glava doskoi i tome:
Onda poaljite komesara divizije! On, dodue, nije ko
mandant, ali je komesar! Zna kako se veli: Komandant je
otac, a komesar majka odredu. Pa kad ne moe otac, neka
ide majka!
Opet je komandant klimao glavom i trenutak razmi -
ljao. . . Dakle ti, Kapara, misli da ode komesar divizije?
Da, to bi lijepo bilo, i on bi zacijelo dobro vodio pregovore
s tim uljivim domobranima. Ali, vidi li, Kapara, sada ne
proe ni jedan dan a da nam ne pristupi pedesetak domobra -
na, koturaa, legionara ... Zar ne vidi da je navala domobra -
na u nae redove tolika kao da vrimo rasprodaju Narodno-
oslobodilake vojske. Tko e primiti sve te prijatelje-neprija-
telje, tko e ih prihvatiti, preodgojiti i uskladiti s likom na -
rodnog borca? Tko e svim tim domobranima uliti u srce
ciljeve nae borbe ako ne komesar divizije? On, i samo on!
Osjeao je Kapara kako se oma stee oko njegova vrata.
Napustio ga drijeme, nestao je umor, javio se strah.
A da poaljemo informativnog oficira?
152
On mora doekati Pasju kolul spremno odgovori
komandant.
A obavjetajac?
Mora pred samohodni eljezniki sat ...!
Pa to emo onda snudi se Kapara koga emo
poslati?
Komandant prekrsti ruke i oinski pogleda Kaparu:
Razmislili smo o svemu, na savjetovanju u tabu di
vizije razmotrili smo pojedinano svakog vojnika, ocjenjivali
smo dobre i slabe strane pojedinih starjeina, muili smo se,
prepirali, svaali...
Znao je sve to slijedi i zato je prekinuo komandira:
Niste se morali toliko muiti, drue komandante, mogli
ste odmah odrediti mene!
Komandant zasja od radosti.
Bravo, Kapara! Kako si samo pogodio! Jest, odredili
smo tebe!
A koga biste, drue komandante? Netko mora biti na
elu divizije, netko na zaelju, netko mora doekati pasju
kolu, netko mora ot ii u Zagreb psim a u posjet. Tako j e
bil o, t ako e uvij ek biti ...
Tiina. Tajac. Ni kia vie ne romori. Negdje blizu kuku-
rijeknu pijetao. Shvatio je Kapara jedna se no primie
svitanju. Jedan se ivot primie kraju. Njegov vlastiti. Jedi -
ni! ta se moe, rat je rat!
Kapara, tuan si. . . a nema razloga. Ti bi zapravo sada
morao biti sretan i ponosan! Jer ta misli, Kapara zar
vjeruje da si ti jedini u naoj diviziji koga krase vrline?
Vrijednih i potenih boraca puna je naa divizija. Mnogi i
mnogi htjeli bi sada biti na tvom mjestu. Razmisli, tko od
boraca ne bi elio otii u Zagreb! Zar to nije san svakog od
nas? P a ipak, ono to j e svima bi o tek san, tab divizij e
omoguio je tebi da bude stvarnost. Jedino tebi! Kapara, ja
ti estitam!
Nije prihvatio ruku. Primijetio je tuno i sumorno:
alje me u smrt, drue komandante!
Ne govori tako, Kapara, nemoj mi kvariti ostatak ove
noi! Dvije godine borimo se zajedno, od onog asa kad si u
umi na Kozjem Hrptu na Kalniku u gaama, bos, molio da
153
poe s nama: odonda do danas poklonio sam ti sve svoje
simpatije. Ja sam ve tada, pri naem prvom susretu, osjetio
da e ti, Kapara, biti dobar vojnik, samo to ponekad voli
podvui rep i pokuava izbjei dunosti...
Sudbini, drue komandante, sudbini!
Nikakvoj sudbini nego ba dunosti! zainati se
komandant pa nastavi: Takav si bio jo tamo na Kozjem
Hrptu kad je trebalo da ode k domobranima i pozove ih
na predaju, sjea li se, predlagao si da se vojnici u umi
razviju u strijelce, da pljeu rukama i viu: hop ...! hop ...!
kao da su pogonii u lovu; takav si bio i kad je trebalo
juriati u Zelenoj Mrkvici. ta sve nisi izmiljao samo da ne
vodi kolonu bombaa na poljoprivrednu kolu! ak si pred
lagao da kao krtice rujemo pod zemljom, predlagao si da se
preodjenemo u mornare, vatrogasce, sjea li se?! Eto, u tom
je tvoja slabost. Nerado podmee lea ...
Spustio je glavu i oborio pogled. Razmiljao je o tome
kako je ponekad teko biti vojnik, redov, stajati pred starje -
inom, imati pravo i biti kriv! Odgovorio je ipak:
Ne zn am , dr u e kom an da nt e, t a bi t i ht i o? Za r t i
nisam predloio da poalje mene? Zar to nije dovoljno, zar
eli jo vie? Moda je trebalo da kao dojene razvuem lice
kad mu pokau kocku eera, ozarim se blaenstvom i budem
sretan to m e alj e u smrt? Ovaj mi je dan bi o naporan,
umoran sam i pospan, elio bih se do svitanja jo malo od
moriti, zato me otpusti, molim te. Kai mi jo samo kako u
d o i u Za gr eb , t k o e m e od ve st i on am o, t ko e m i da t i
isprave, tko e me u Zagrebu doekati, s kim u pregova
rati ...
Komandant je ve skidao bluzu i spremao se na spavanje.
Zijevajui, objasni Kapari:
U Zagreb e ui kao vojnik, legionar, povratnik s Isto
nog bojita, ranjen kod Staljingrada i tako dalje. Odjeu
ne mora mijenjati, ovako kako izgleda ... dobro je, pravi si
legionar, samo pazi da s crvenom zvijezdom ne ue u grad!
Isprave, upustva, kao i sve tehnike pojedinosti dobit e u
Zagrebakom odredu koji je u vezi sa zagrebakom partij
skom organizacijom.
A gdje je taj . . . Zagrebaki odred?
154
ta postavlja tako glupa pitanja? razljuti se ko
mandant. Ili je na Zagrebakoj gori ili je negdje blizu
Zagreba! Do njihova taba odvest e te kurir taba divizije.
Zanima li te jo togod?
Kapara stegne kai. Zanima li ga jo togod? Hiljadu
pitanja vrzma mu se glavom, ne zna, jadnik, s koje bi strane **
zapoeo.
Kada se moram javiti u tabu divizije?
Odmah.
Tako! Sve ljepe i ljepe!
A instrukcije?
Kakve instrukcije? ta si opet izmislio?
Nisam nita izmislio zaotri Kapara nee me
valjda slati u Zagreb bez instrukcija, kao to si me poslao
traiti Jovicu bez znakova raspoznavanja. elim primiti in
strukcije da znam ta smijem, ta ne smijem ...
Ne benavi, Kapara! Zar su tebi potrebne instrukcije?
Zar ti nisi dovoljno pametan i svjestan borac? Vojnik koji
je dvije godine u partizanima zna barem toliko koliko znadu
Pavelievi oficiri sa dva fakulteta. ta e tebi instrukcije?
Bitno je da u pregovorima s domobranskim glaveinama ne
pristane ni na kakve politike ustupke. Osnov su pregovora
ciljevi narodnooslobodilake borbe, pristaju li dobro, ne
pristaju do vienja, gospodo!
A inovi?! dosjeti se Ilija u pravi as. ta je s
inovima?
Ultimatum koji je drug Tito dao slugama okupatora
jasno govori o tome. Tko se od njih preda do petnaestog ovog
mjeseca, priznat e mu se in, tko doe poslije, nita mu
vie ne jamimo.
Da, sad zna i to. I dok je Kapara treptao oima i napre zao
misli ne bi li se dosjetio ta bi jo valjalo pitati koman danta,
Blagoje Kulec izvue iz torbe neku kuvertu i preda je Iliji.
ta je to?
Punomo. Punomo taba 32. divizije kojom se ti, Ilija
Kapara, ovlauje da pregovara s domobranima u ime na
rodne vojske ... eli li jo togod pitati? Pouri, jer se i meni
drijema.
155
 Uzdahnuo je izgubljeno, strpao pismo u torbicu i postavio
posljednje pitanje:
Gdje u nai diviziju ako domobrani s topovima uis
tinu krenu sa mnom?
Skidao je izme i kako su mu sare bile tijesne a listovi
razvijeni, muio se, natezao ih objema rukama, as ovako,
as onako, ali nikako da ih skine.
Hoe li mi pomoi? I dok je Kapara skidao izme za one rijei koje misli uklesati... Noas, u prethodnici,
svom komandantu, ovaj mu objasni kratko i jezgrovito:
Ti samo kreni s topovima i ne brini za diviziju. Nas e lako
nai. U toku sutranjeg dana divizija e jo veina prodirati
na sjever, motati se oko Klanjca i Kumrovca, a neprijatelj
e za to vrijeme zavriti opkoljavanje i dobro nas stegnuti
sa svih strana. Kad padne no, divizija e okrenuti nalijevo
krug, probiti obru i udariti ravno na jug, obii Krievce, do
dirnuti Moslavinu, uz granicu Slavonije uzverati se na Bilo-
-goru, proeljati Podravinu i vratiti se na Kalnik. Eto, sad
zna i to. Nije mnogo, svega oko tri stotine kilometara. Po
tutnjavi topova i letu aviona znat e gdje se nalazi divizija.
Ili kreni za nama, ili preprijei put pa preko Zagorja, pored
Zelene Mrkvice, udari ravno na Kalnik. Tko prvi stigne u
Poganac, eka... To je sve. Nemoj me nita vie pitati, jer
mi se sklapaju oi. Ti e, Kapara, sada krenuti u tab divi
zije, a vjerojatno odmah nastaviti put. Bilo ti sretno! Tko zna
hoemo li se jo jednom sresti, zato ti sada, na rastanku,
elim kazati da ni jednog svog vojnika nisam nikada toliko
volio kao to volim tebe. Volim te moda vie nego to bi
starjeina smio voljeti svog potinjenog. Ma ta se s tobom
dogodilo u Zagrebu, znaj da u te zauvijek nositi u srcu. Ne
vjerujem da e poginuti, ali vidjele te moje oi jo jednom
ili ne, ti e biti heroj! Ako se vrati s topovima, tko e ti
biti ravan u slavi? Bit e heroj kakvog nije rodila, niti e ga
ikada roditi 32. divizija. Ako strada, ako te neprijateljski
agenti otkriju i ustrijele negdje na ulici, bit e opet progla
en herojem. I ne samo to: ondje gdje e pasti, na najblioj
kui stajat e poslije osloboenja mramorna ploa na kojoj
e pisati: Ovdje je pao proreetan krvavim faistikim me
cima partizan Ilija Kapara, najhrabriji vojnik 32. divizije!
Ja u lino voditi rauna da ti se postavi ploa ba na onoj
156
kui pred kojom e pasti, a ne na kojoj drugoj kui, jer e i
toga poslije osloboenja biti, znam ja!
Kapara je utio neko vrijeme, prebirao misli, a zatim
pritegne ljem i javi se mirnim, sabranim glasom:
Drue komandante, kad ve toliku brigu poklanja
meni, kad si me ve u svojoj ljubavi izruio Pavelievim po
licijskim agentima i ustrijelio u nekoj sporednoj zagrebakoj
ulici, molim te sad, dok sam jo iv, molim te za onu plou,
ba sam o tome razmiljao ta bih elio da mi pie nad gro
bom. Muio sam se, premetao rijei, ali nita pametno nisam
sloio. Sad, dok sam tebe sluao, dokuio sam! Nemoj ti
nita pisati o krvavim faistima i tome slino. Ti meni daj
uklesati samo nekoliko jednostavnih rijei...
Kojih? Kakvih rijei? zainteresira se komandant.
Daj mi napisati: Ovdje je poginuo vojnik koga je ko
mandant suvie volio! Nita drugo. Sve ostalo je suvino.
Tako... Kao to vidi, ljem mi je na glavi, karabin u ruci,
torbica o ramenu, to je sve to imam. Drue komandante, ja
sam spreman ...!
Toga asa netko pokuca na vrata. Ue kurir iz taba di-
vizije, prokisao, neispavan, sitan, tuan. Nekako zdvojno po-
zdravi komandanta, kao da je ba on kriv za sve patnje divi -
zije, i preda mu pismo. Blagoje Kulec rastrga omot i proita:
Komandantu Kalnike brigade. Hitno!!! Zbog po-odmakle
noi i prisustva znaajnijih neprijateljskih snaga, Kapara i
kurir krenut e u tab Zagrebakog odreda iduu no ... Smrt
faizmu sloboda narodu! Komandant divizije ...
11
Gdje je Kapara kada grmi, a gdje je kada pri? Je li
majka uistinu ispustila Kaparu na krivom mjestu na zemlju?
Mimohod divizije: ta misli Kapara o pojedinim brigadama a
ta o prateim dijelovima taba divizije? Treba li intendante
poslije rata staviti pred sud ili ih treba odmah otrovati? Di -
vizija odaje poast Kapari i Kapara proivljava najljepi dan
157
u svom ivotu. Sretan san pukomitraljesca Verige Martina
osigurava Kapari miran i bezbrian put u Zagreb. A zatim,
ta se dogodilo zatim ...?
Napustio je tab i zakoraio u tamu. No je bila vlana,
sanjiva i tiha, kao crna dobroudna krava koja se maloprije
izvalila s jednog na drugi kraj Zagorja, pa sad u miru preiva
netom minulu bitku. Nigdje glasa. I pijetlovi spavaju, i ljudi,
i psi. Samo jo Kapara tumara drumom, s mukom izvlai
noge iz blata, spotie se, glavinja, psuje. Do oajanja iscrpljen
od umora i besanice, ponavlja jednu te istu misao: kui, samo
t o pri j e kui ...!
Kui...? Gdje je sad njegova kua! Je li to trona drve-
njara u rodnom selu ispod Grmea, u Bosni, ili je to neko
selo na osloboenom dijelu Kalnika, ili je njegova kua sje-
nik, tu u Zagorju, u ovom prokletom Glubokom Bregu, sjenik
na kome se sklupala njegova desetina i u nemirnom snu
oekuje jo nemirnije jutro? Kui...! Je li to moda ona
soba, ona ista, prijatna soba u kojoj se noas najeo ganaca
i gdje ga eka, gdje ga jo uvijek eka ...! Lik podatijive ene
punih rumenih obraza iskrsne pred Kaparom kao arobni
svjetionik u mranoj i olujnoj noi. eka li ga, eka li ga jo odere kou?
uistinu? Moda je ona, videi da mene nema, izvukla u
oskudici svog mua iz trapa, ohrabrila ga i legla s njime?
A moda je Brico, pokvarenjak, moda je on iskoristio moje
izbivanje i zavukao se pod perinu kao jazo u jazbinu! Pravo
mi budi. Nikada nisam ondje gdje bih morao biti! Dok grmi,
ja sam na tornju, dok pri, ja sam u polju! Na krivom me
mjestu majka na zemlju ispustila, zato mi tako ide. Usud.
Sudbina-jarac. Hrabar u ratu i plaljiv u miru, na isto doe.
Plijenom se najee u ratu slade kukavice, u miru siledije.
A ta je ona ena drugo nego plijen, moj ratni plijen! Brico
ipak nije kukavica. Naravno da nije. On je neto drugo. On je
kao tele ... nekom mora...! Neka. Iz moje je desetine!
Na kraju sela javi se pijetao. Kapara osjeti gorinu. Pi -
jetlovi nekom najavljuju zoru, nekome smak! Pred Ilijom
rastvori se mrak: iroka asfaltna cesta, u pozadini grad. Dan
je, cestom jure motori, kamioni krcati vojnika, patroliraju
blindirana kola, a s jedne i s druge strane ceste, na telegraf-
158
skim stupovima, dokle god mu oko dosee, vise objeeni...
Drvored smrti. Aleja strave. Taoci, ljudi razliite dobi, sim -
patizeri oslobodilake borbe, seljaci, graani, aci, egrti, po -
neki partizan ... Na jednom stupu Kapara prepozna truplo
partizanskog maka. Da, to je on! Visi pod ljemom na ko -
nopu, isplaena jezika i njie se polako, ziba se na vjetru.
Ovdje-ondje ustake strae. Nigdje prolaznika. Na kraju ovog
jezovitog puta uzdizao se grad, nad njim dva iljasta crkvena
zvonika, ubojita i hladna kao dva puana zrna. Ispod zvo -
nika mravinjak kua, splet ulica, raskre, mete. Zagreb ...
Negdje u labirintu onih ulica, uhvatit e ga sigurno. Prepoz nat
e ga, otkriti, nanjuit e ga policijski psi, zalajat e, a netko
e viknuti: Eno partizana! i bit e svemu kraj. Uhvatit e
ga iva i objesiti na prilazu gradu, ili e ga ustrije liti na licu
mjesta, nasred ulice, kako bi sutra netko mogao podii
spomen-plou i napisati: Ovdje je poginuo ratnik koji je
predugo ivio ...! I zbog ega e izgubiti glavu? Zbog nekoliko
uljivih domobrana, zbog nekoliko topova, za koje ili nee
biti nikad dovoljno granata, ili e ih partizani izgubiti u prvom
iznenadnom susretu s neprijateljem. Zar ivot Ka pare uistinu
tako malo vrijedi u oima taba divizije? Zar je Kapara
dosadanjom borbom zasluio da mu Paveli usred Zagreba
U blizini taglja na kome je spavala prva desetina izroni
iz mraka vodnik Valek Golob. Vodnik, kao da je na ovom
mjestu ekao ba njega, upita spremno:
To si ti, Kapara? Dobro je to sam te sreo!
Nee me dugo sretati! mrzovoljno odgovori Ilija i
zastane da se makar naas odmori. ta se opet dogodilo?
Nije se nita dogodilo ... Upravo sam krenuo k tvojima
na sjenik. Trebalo bi smijeniti Koijaa na straarskom mje
st u ... odm ah, pored put a, na kraj u sel a. Haj de, Kapar a,
otii!
Ja, desetar, ja da idem na straarsko mjesto?!?
Ti . Znam da si desetar, ali im am razl oga da mol im
ba tebe.
Ne mogu, drue vodnie, ne mogu. Nisam spavao cije
lu no, nisam spavao ni prolu, ni pretprolu no. Smrtno
sam pospan, zaspat u na straarskom mjestu, neu izdrati!
159
 I krenuo je u namjeri da nastavi svoj put i da se to
prije skrasi na sjeniku, ali ga vodnik vjeto presretne i zadr i
rukom:
Nee zaspati, Kapara, znam ja tebe! Gle, jo malo pa
e svanuti, a ja bih morao sada probuditi Stevicu, malog Ste-
vicu, jer je na njemu red. Zna i sam kako je nejak, noas
ga je nauljala cokula, sav je mokar i blatan, ne mogu
dignuti njega, nemam srca. Hajde, Kapara, zamijeni to dijete,
njemu je san potrebniji nego tebi, a ti e, ako sada legne,
ti e ionako morati ustati jo prije nego zaspi. Hajde!
Iscrpljen, na izmaku snaga, pruio je posljednji otpor ...
Shvati, ne mogu. Digni Bricu!
Brico je u patroli.
Znam ja dobro u kakvoj je patroli plane Kapara
kod tuih ena ... Kurva se!
Kad ti kaem umirivao ga je vodnik na asnu
rije! I Kapsula i Tamburica su s njime.
Vodenjak?
Lei u ambulanti, ima groznicu.
Mornar?
Ve je bio na strai.
Htio je izgovoriti jo koje ime, ali mu valjda zbog umora
i srdbe ni jedno vie nije palo na um. Zatvorio je oi. Po-
kuao je jo jednom, posljednji put: Ne mogu! Preda
mnom je poseban zadatak, idem na put, moram se odmoriti,
moram...!
Ne benavi, Ilija, svi mi imamo posebne zadatke, a od
morit e se, kao i ja, poslije smrti. Takav je na ivot. Je
dan drugome moramo pomoi. Zna li znakove raspoznava
nja? Ne zna? Nemoj zaboraviti: Cipela mala! Zapamti:
Cipela mala! Idi, smijeni Koijaa i ostani dok naie
naa eta. U svitanje kreemo. Hajde! Znao sam da si dobar
drug. Zdravo, Kapara, do vienja!
Kapara kletvom prepolovi no, nemono slegne rameni-
ma i uputi se na kraj sela. Zbog Stevice, samo zbog njega!
U ljiviku smijeni Koijaa, preuzme strau, utabano blato
oko sebe, otkoi puku i zagleda se u mrak. Negdje na istoku,
svijetlozelena, svilena nit zore rubila je dan. Onoj eni iji je
mu bio suvie poboan ime joj nije upamtio, a je li ga
160
ikada znao? eni koja ga je tako eznutljivo molila da se
vrati, nije zapravo ni namjeravao otii. Glavno je da sam
ja nju osvojio mislio je ne bez zadovoljstva a to to je
nisam imao onako ... dokraja, nije moja krivnja. ta se mo -
e, rat je rat...!
Svanulo je i cijeli je kraj treperio u sivom, magliastom
zelenilu. Du zagorskih kosa i kotlina otkrivalo se krmeljivo,
kiselo i neprijatno jutro puno magle, vlage i zlovolje. S jed-
nog na drugi brijeg javljali su pijetli: kukurikuuuu ... parti-
zani su tu!
Stajao je pod ljivom, oslonjen na karabin, i dremljivo
promatrao jedinice brigade Braa Radi koje su prolazile
kroz Gluboki Breg i razvijale se u prethodnicu divizije. Ri-
jetko bi se tko osvrtao na nj. Tek pokoji stariji borac ili
starjeina, opaziv ga pored puta, dignuo bi ruku na pozdrav
ili bi doviknuo: Zdravo, Kapara... zdravo! Nije odgo-
varao. Kimnuo bi glavom i mirkao. Tko zna koju ve no
po redu nije spavao. I sada, kao da je nona ptica, uk ili
sova, smeta ga dnevno svjetlo, mirka, treperi oima, sputa
i die vjee, trlja one kapke i bori se da odmah ne padne i
ne zaspi tu u ljiviku.
A brigada prolazi...! Zna Kapara, svaka joj ast! Brigada
Braa Radi najstarija je brigada sjeverne Hrvatske, udarna
snaga divizije. Njeni vojnici bezbroj su puta pukama sadili
ivot i zubima grickali smrt. U emovcu, selu petnaestak ki-
lometara udaljenom od Varadina, na obali rijeke Drave, u
ravnici, presjekli su cestu i doekali neprijatelja, branei
pristup Ludbregu koji su oslobaale druge nae jedinice. U
neravnoj borbi protiv nadmonog neprijatelja, protiv rojeva
tenkova, aviona, artiljerije, bacaa plamena, svega! borci
ove brigade ginuli su u streljakom stroju jedan pored dru -
goga, ali se nisu micali. Odstupili su iz emovca iznemogli,
krvavi, izreetani mecima, odstupili su, ali tek poto su nae
snage zauzele Ludbreg. U emovcu su ostavili oko pedesetak
svojih mrtvih drugova ...
Kaparu prene udar bubnjeva, zveket inela i glasovi tru -
ba. Muzika! Divizijska glazba nastupala je na elu brigade
Matija Gubec i svirala njihov omiljeli mar: Balte v dlan,
si na plan, stare pravde shaja dan...! Gupeki izusti
Horvat: Maak pod ljemom 161
tiho ime kojim su borci odmila zvali vojnike brigade Matija
Gubec. Otvori oi da ih bolje vidi. Bili su to mahom plavo -
kosi, vrsti mladii, golobradi, okieni zelenilom kao da idu
u svatove. S jednog na drugi kraj kolone odzvanjala je pjesma
0 Matiji Gupcu. . . Pjevajte, samo pjevajte, neete dugo
pjevati pomalo zlobno pomisli Kapara. Jo danas ete vrijeen ti je jednjak, smrtno si ranjen! U vrat! Pa ta
zajedno sa mnom biti u vrajoj vrei, znat ete i vi svoga
boga...!
Za brigadom Matija Gubec nailazili su pratei dijelovi
taba divizije. Prvi je iao haubiki divizion, i Kapara na-
pregne oi da to bolje vidi teke cijevi topova. Zlovoljan,
kakav je bio tog jutra, Ilija odmah iskesi zube na artiljerce:
Vie brige zadajete nama negoli neprijatelju! Desetak
konja vue vam oruje, a samo jedno kljuse granate! Kad
treba ruiti utvrenja, nemate municije, a kad treba bjeati,
braniti vas mora cijela divizija!
Za artiljercima lijenim korakom kretala se eta za vezu.
Radio-stanica, koturi, kablovi, ice. . . Za Kaparu bilo je si-
gurno da kablovi, koje vezisti nose na leima nee nikada
osigurati komandantima vezu, kad to bude najpotrebnije, u
bitki tako je u oima Kapare izgledala tuno i pospano ta
slavna eta za vezu. Da ivi jo stotinu godina. Kapara im
nee oprostiti to je mjesto njih neki dan morao po bojitu
traiti Joviin bataljon. Glavu je tada zamalo izgubio, a zar
se to moe ikada zaboraviti i oprostiti?
Za vezistima nastupala je intendantura, jedan za drugim
sve sami ljuti risovi! To su, dakle, heroji Zelene Mrkvice, to
su dakle, ti koji su izgubili kuhinju, mazge i kotlove! Kapara
kimne glavom ako nekog poslije rata treba staviti pred sud
1 strijeljati, onda to svakako treba uiniti s intendantima.
Ne treba ni pred sud. Jednostavno ih otrovati kao takore!
Otrovati, i gotovo!
Nailazio je tehniki bataljon i u njegovu sastavu eta mi-
nera i diverzanata. Kapara promrmlja: Hajde de ... Ovima
ponekad treba skinuti kapu. . . ali samo ponekad!
Odmah za njima prilazio je sanitet. Ni ovih nema kad
treba! Kad sam prole godine kod Varadinskih Toplica dobio
metak u vrat, ostao bih zauvijek u grabi da sam ekao sani -
tet! Strgao sam koulju, napravio zavoj i uz pomo Tambu-
162
rie i Vodenjaka potraio previjalite. Ali nou, za vrijeme
bitki, prije e otkriti Pavelia u bunkeru negoli partizanski
sanitet. Kad sam im konano dopao aka i kad su me otpre -
mili u bolnicu, taj isti sanitet gotovo me ubio s predumi -
ljajem. etiri mi dana nisu htjeli dati jesti, jer, vele po-
onda, velim ja, pa ta onda ako sam ranjen u vrat? Koman -
dant Druge moslavake brigade Klikovi dobio je kod Kri -
evaca metak u vrat i ni s konja nije pao! Za osam dana
derao je grah! Jest, vele oni, to moe biti, ali je Kliko -
vi komandant brigade, a ti si Kapara, desetar, za tebe je ovo
smrtna rana i ne smije jesti! Sva je srea to su me
neki ranjenici kriom hranili, pa sam tako uz njihovu pomo
uspjeno preivio lijeniku njegu i doepao se ponovno jedi -
nice. Odonda, kad vidim sanitet, osjetim potrebu da neto
progutam, pojedem ili popijem ...
Topot konja prekine mu misli. Nailazio je tab divizije i
za njime u koloni prostih redova pratei bataljon. Oficiri
taba divizije bili su na konjima, a pred svima poigravao je
na bijelcu komandant divizije. Instinktivno Kapara stegne re-
menik od puke i spremi se na pozdrav. Napne vid da doeka
pogled komandanta, ali se tog asa dogodi Kapari neto ne-
shvatljivo, dogodi se neto to e zauvijek ostati u sjeanju
ne samo Kapari nego i svim borcima Trideset i druge divizije,
naprosto, dogodi se udo! Opazivi Kaparu na straarskom
mjestu, komandant divizije odjednom se trgne, malo se uz-
digne, okrene se u sedlu i vikne iz puna grla: Bataljon,
mirno...! Pozdrav nalijevo!!! Vojnici prateeg bataljona
priljube dlanove uz avove hlaa, vrsto udare korak, okrenu
glave i, gledajui netremice Kaparu, prou pored njega. Ka -
para se pretvori u kamen. Komandant divizije digne ruku na
pozdrav, nasmijei se Iliji i dovikne: Zdravo, Kapara...!
Sretno!
Neto prijatno i plemenito, neka udna i nepoznata radost
obuzme mu srce, ispuni ga svega. Nogama ukopan u zemlju,
sav se nekud izvio, isprsio, ukoio, odzdravi komandantu,
a zatim se brzo okrenuo da mu nitko ne vidi suze koje su
tako nenadano i dumanski nagrnule. Neka avo odnese
sve moje neprospavane noi, sve moje brige, patnje i strah,
163
neka me sutra uhvate ustaki psi, neka mi usred Zagreba
Paveli odere maju kou, nita za to. Ja sam doivio svoj natrag u selo, ni za zdjelu, ni na djelo! Sigurno je tab odre -
dan, svoj najljepi, najradosniji dan, neka umrem ovog asa,
ne marim! Isplatilo se, Kapara, roditi da jednom doivi to
da ti starjeina divizije komanduje pozdrav, da ti oda priz -
nanje pred svima i tim pozdravom kao da ti veli: Znam
ja, Kapara, o tebi sve... znam! Velik si lopov, ali si dobar
drug! Sad odlazi u Zagreb . . . i to znam... ide u guvu,
moda u smrt... iv bio, Kapara, sretan ti put...! I Ka -
para odmah nadoveza u mislima: Tko sam ja bio prije no
to sam postao partizan? Bio sam nitko i nita, crv na um -
skom putu kojega umalo to nije zgazio i onaj govnar, do -
mobranski satnik eh, da mi ga je negdje susresti! a
danas, evo to je meni borba dala! Da, Kapara, budi sretan
to ivi, budi sretan to se bori meu ljudima, drugovima, drugi i na kraju prvi. U zatitnici, posve na repu kolone, vu -
koji u srcu nose ljubav za ovjeka, ljubav za sirotinju, ljubav
za ovu zemlju krvlju natopljenu, koju emo osloboditi pod
zastavom Partije i vodstvom druga Tita. Rodoljubi irom
zemlje, stupajte smjelo...! I tu Kapara odjednom osjeti
da je zaorao tuu njivu, presijee svoju misao i odmah se
ukori: Kud si otiao, kud si zalutao, Ilija? Mitinguje, iz -
govara neopazice tue rijei, zar ne vidi da oduzima kruh mrtvacima noge oprali. Fuj! Ui u kolonu. Kuriri iz taba
delegatima i politikim komesarima? Kud si zaglavinjo, ti
stari grobe ...!
Kriom obrie suze i odjednom osjeti da vie nije pos -
pan. Kao da se umio u vlastitim suzama, osvjeio, protjerao
drijeme i san. Outi prijatnu hladovinu ranog jesenjeg ju -
tra i spremnost da izdri jo jedan dan, pa makar kakve mu
napore donio. Ipak je partizan riba! apne pa se okrene
da vidi tko sada prolazi... Nitko! Kako to, zar su sve jedi -
nice proli? A Kalnika brigada, gdje je ona? Zar jo drijema
u selu? Ili e ostati i danovati u Glubokom Bregu da kopajui
rovove jo malo izdube taj duboki brijeg? Ako je tako, vratit
u se odmah k onoj eni, odmorit u se valjano, ispavati,
okrijepiti, pojesti zdjelu ganaca, a onda neka se pripremi!
Neu pod sobom ni plahte, ni perine, niega! Neka upamti
kad joj se pod krov uvukao partizanski maak Ilija Kapara!
Da, sve su jedinice prole i njihove kolone ve su se odav-
no bile izgubile na horizontu, a Kalnike brigade nigdje. Iz-
164
nenada se Kapara dosjeti zlu: E, moj Ilija, nee ti vie
dio da Kalnika bude zatitnica divizije! Tako je, moj drue,
budi nou u prethodnici, budi danju u zatitnici, pazi na di-
viziju sprijeda i straga, s ela i zaelja, osiguravaj svima ne -
smetan prolaz, a tebe na putu u Zagreb neka uva bog i maj ka
boja bistrika!
Zaudo, pomisao na Zagreb i zadatak koji ga ondje eka
ne uznemiri ga mnogo. Suvie se radosti ovog jutra pretoilo
u njegovo srce, nikakve brige i nevolje ne mogu mu oduzeti
ono to mu je svojim pozdravom poklonio komandant di -
vizije.
Napokon, eto brigade! Na elu Joviin trei bataljon, pa
kla se prva desetina prvog voda. Martin Kapsula, Vodenjak,
Mornar ... Eto i vodnika Valeka Goloba.
Kapara, jesi li dorukovao?
Nisam, drue vodnie.
Nita zato. Ni juer nisi dorukovao pa si ipak ostao
iv. Mi smo derali nekakvu preganu juhu, kao da su kuhari
priaju da smo opkoljeni. Bit e veselo...!
Partizanska divizija u Zagorju ponekad je nalik na teku
krstaricu koja daleko od svojih baza sijee puinu na nemir -
nom moru. Fijue vjetar, pjene se valovi, svuda oko nje
obrisi neprijateljskih brodova koji je progone, prijete, tuku,
ali krstarica ne okree pramac, ne mijenja kurs. Riga vatru
iz svoje utrobe, ljulja se s boka na bok, razbija valove, i jao
onome tko joj stane na put. Kad se nakon dvadesetak dana
vrati u svoje baze, puna je oiljaka i tragova bitaka. Moda
joj je unitena pokoja topovska kula, moda joj je gdjegdje
razvaljena paluba, oteena oplata, momad prorijeena, dim -
njaci proreetani, ali zastava na jarbolu veselo lepra, a po -
sada spremna za bitku stoji na svojim mjestima ...!
Zagorje... Gazi i mijesi divizija masno i ljepljivo zagor -
sko blato. Puteljcima i stazama, preacima i stranputicama
vuku se kolone brigada, prethodnice, zatitnice, pobonice,
165
patrole, izviai bezbrojni partizanski mravi vrve Zagor-
jem, mile preko graba i plotova, preko dola i bregova, preko
vinograda i panjaka, ostavljaju za sobom crkvice i klijeti,
sela i zaselke. Kamo idu? To zna jedino komandant divizije,
njegov tab, znadu komandanti brigada i Kapara! Od bo-
raca on jedini! Eno ga na kraju kolone u zatitnici Kalnicke
brigade. On zna kamo ide. Objasnio mu je to noas koman-
dant brigade Blagoje Kulec. Zna Kapara, cijela divizija ide
u vraju vreu, ide u opkoljenje, a kad je neprijatelj zaokrui
sa sedam gvozdenih obrua i kad povjeruje da je uistinu
natjerao partizansku diviziju u kripac i strpao u vraju vre-
u, onda e divizija kao mi izgrickati rupu na vrei, probiti
nou neprijateljske linije i nestati! Prevalit e do jutra
tridesetak kilometara, pa kad svane zora, moe neprijatelj
stezati svoje obrue, brus njemu divizije kao da nikad nije
bilo meu ovim klijetima i zagorskim breuljcima! Kapara
e... da, ta e biti s Kaparom? Hoe li i on s divizijom?
Nee. On e takoer izgrickati rupu, ali na drugoj strani
vree, pa e se tiho i lagano kao lasica provui izmeu ne-
prijateljskih redova, dokopati se Zagrebakog odreda, a
odanle ravno u Zagreb po domobrane i topove!
Pored staze saeka ga Ruklja, komesar prve ete. Po -
slije pada Zelene Mrkvice jedva se nekako pomirio s Kapa -
rom. Crven u licu kao mjesec u vruici otrim je pogledom
pratio svakog borca. Saekavi konano kraj kolone i Kapa-
ru, upita tiho:
Ima li ta novo?
Nita, drue komesaru!
Ima li koga jo iza tebe?
Zatitnica.
Desetina sva na broju?
Vodenjak se neto razbolio, ali je i on u stroju.
Budi oprezan, Kapara, vjetice po zraku lete!
Kapara se osvrne desno, lijevo nigdje aviona. Kakve
vjetice? Uzvratio je pozdrav komesaru koji se nemirnim ko-
rakom vraao u kolonu. Gdje on vidi vjetice? udno kako
se nikad vjetice ne prikazuju komandirima nego uvijek de-
legatima i politikim komesarima! Jo jedanput pogledom
opae kraj. Posve sluajno na oblinjoj kosi opazi kolonu
crnih toaka... opazi neku vojsku koja se jednako lijeno i
bezvoljno kretala istim pravcem. Valjda su nai pomisli
Kapara, i da se umiri, odmah nadovee a tko bi drugi bio?
Vjetice?! Izmeu oblaka proviri sunce i blistavim sjajem
prelije vinograde i umarke na kojima su jo poivale kapi
noanje kie. Na rubu obzorja nebo je ve skidalo prljavu
naoblaku i, kao zauzvrat za runu i olujnu no, obeavalo je
vedar i prijatan dan. Kapara baci kradomice jo jedan po -
gled na onu kosu na kojoj je maloprije vidio kolonu crnih
ljudskih mrava. Nigdje nikog. Vinogradi, voke, klijeti, kuku-
ruzi, repa... i to je sve! Negdje daleko nad brigadom Braa
Radi zatutnje eksplozije. Zujanje aviona otkrije i potvrdi
Kapari da je divizija stigla do ruba vree. I zaista, uskoro se
prosue rafali automatskog oruja, grunu bacai i zapone
bitka. Kolonom proe apat i komanda: Stoj ...!
Ukopaj se! naredi svojoj eti komandir Siraa Lazo.
Ukopaj se! naredi svom vodu vodnik Valek Golob.
Ukopaj se! naredi svojoj desetini desetar Ilija Ka
para pa se zatim obazre desno, lijevo, ne bi li gdje opazio
suhu krpicu zemlje na koju bi spustio umorno tijelo i naas
zatvorio pospane oi. Kao iznemogli padobranci, borci su po-
padali kud koji da malo prikupe snage, a onda e ustati,
izvui lopate i iskopati zaklone. Kapara se odvoji desetak
metara iz kolone i legne. Tu gdje su zastali, iako je bio vrh
breuljka, vidik je bio omeen mladom hrastovom umom
koja se protezala s jedne i s druge strane usjeena puta. Pred
njim, neto dalje, otkrivalo se neko selo, okrueno vonjacima
i klijetima. Prokleto Zagorje, pomisli Ilija, nigdje toliko
mrtvih uglova ali ni toliko brisanih prostora kao u njemu!
Kad bi ovjek smio samo malo zaspati, samo malo...! Do
vue se Martin, sjedne kraj desetara i poloi svoje oruje.
ta misli, Ilija, jesmo li to zastali da se odmorimo ili
ekamo da oni naprijed prokre put?
Ne otvarajui oi, prepoznao je glas pukomitraljesca.
Odgovorio je s naporom: Kuda da prokre put? Jo malo
i evo nas na rijeci Sutli, na granici njemakog Reicha. Ne
misli valjda da emo na Berlin! Uuti neko vrijeme pa
doda tie: Na rubu smo vree!
Kakve vree? iznenadi se Martin.
166 167
 Vraje. Oko nas vjetice lete... pitaj komesara. jutros, pri dnevnom svjetlu... Oi velike, mitraljesku
Op etu
koljeni smo. mogao bi utopiti u njima ... Usta ba kao crvena raketa
Pa. . . zine Martin, oekujui rije kao gladno kad
sune na uzbunu . . . A tek kosa! Polegla niz lea ... ah,
pa kakva
e zalogaj.
Noas je mjeseeva mijena. I mi mijenjamo 168
pravac.
Na Kalnik ...!
I vrijeme je! s olakanjem doeka Martin.
Bome
smo zadatak izvrili!
Kakav su to zadatak izvrili, to nije rekao. Obojica su sad
oslukivali tutanj eksplozija i duge rafale automatskih
oruja. Vatrena linija razvijala se lepezasto njima u susret.
Bilo je oito da su u borbu ve uli dijelovi brigade
Matija Gubec i da e uskoro doi red na Kalniku. Njeno
jesenje plavetnilo irilo se nebom, ojaalo je sunce i miris
vlane, tople zemlje natapao je kraj.
Ona ena... pitala je za tebe!
Koja ena?! trgne se Ilija.
Ona kod koje smo noili. Janja.
Kapara s mukom otvori oi, podvue ruku pod ljem
da bi to bolje mogao vidjeti svog sugovornika.
Otkud zna da se zove Janja?
Znam. . . nehajno odgovori Martin i zapali
cigaretu.
ekala te cijelu no!
Nije morala ekati srdito e Kapara mogla
je
pozvati nekog od vas!
Naravno da je mogla ... Nije htjela.
Nije htjela...? Ti z n a . . . ! posprdno e
Kapara
pun nevjerice.
Kaem ti. Ne znam samo ta je otkrila na tebi,
ime
si je osvojio!
Osjetio je potrebu da se uspravi, da sjedne, da paljivo
zaviri u lice i oi pukomitraljescu: lae li on to ili govori
istinu. I uinio je to, a Martin, lopua, sklopio je ruke na
koljenima, zagledao se kroz granje u nebo i produio ushi-
eno:
Kakva ena! Kakva divna ena...! Promatrao sam
je
prostirka! Radije bih imao nju jednu u desetini negoli tri
takva desetara kao to si ti!
Pa ta je nisi poveo? Imali bi koristi i ti, i ja, i cijela
desetina! razljuti se Ilija.
Gotovo na cijeloj duini fronta odjednom utihne bitka.
Bilo je sigurno da je prvi napad neprijatelja odbijen. Kao i
uvijek u ovakvim zgodama, sad partizani dovikuju faistima
kojekakve dosjetke, psuju im Hitlera i Pavelia i oekuju
novi udar. Danas nee dugo ekati... Zasad je sve tiho. Pa i
tu, izmeu desetara i pukomitraljesca, ugasio se razgovor.
Kapara se ponovno zavalio na leaj i zatvorio oi. Muilo ga
je pitanje je li uistinu mogue da je ba on osvojio srce
one ene? Pa ako je to istina, koja korist od svega? Ona ima
mua, dodue jadnog i plaljivog crkvenog mia, ali joj je
ipak mu ... a i da nema mua, na isto doe. ivot je Kapari
odmjeren, dani su izbrojeni.
Martin je ustao, bacio je pogled na desetinu koja je kopala
zaklone, dohvatio svoj pukomitraljez i krenuo.
Zdravo, Ilija, odoh i ja pripremiti svoje gnijezdo!
Zaustavio ga je tek nakon nekoliko koraka s molbom:
Ne idi jo... ekaj ... prii blie! I kad je uo da
je Martin stao, nastavio je nekim udnim, izgubljenim gla
som: Noas odlazim na put, na dalek put... Sve mi se ini
da se nikad vie s tog puta neu vratiti... Imam brata na
Kozari... poalji mu vijest o meni, iskiti neto ... kako
zna. Porui mu da ga nisam osramotio ...!
ta to ovaj govori? Martin se paljivo zagleda u dese tara i
pristupi korak blie: ta je tebi, Ilija, ta lupeta?
Odgovorio je jednako turobno:
Nije mi nita... tab divizije alje me u smrt... Ako
te zgoda poslui, posjeti jo jednom onu enu... Janju. Kai
joj da se i ona meni svidjela, a to to se nisam vratio k njoj,
to nije zbog nje ni zbog mene. To je zbog Stevice, malog
Stevice ... ovjek ovjeku mora pomoi, rat je ...!
Martin osloni prsa o grlo cijevi svog pukomitraljeza i
irom otvori oi. Ne, takva jo nikad nije upamtio svog de-
setara. ta mu je samo, ta mu se dogodilo? Prljav, iscrpljen,
pepeljastosiv od nesanice i umora, Kapara je leao zatvorenih
oiju, oslonivi se ljemom na kvrgavo korijenje hrastia.
169
ta mu je to? O kakvom to putu govori, kamo odlazi, zato
i zbog ega sluti smrt? Zna Martin, kad god je Kapara suvie
umoran, kad god je na rubu snaga, njegov je desetar sklon
da misli na smrt, ali mu se jo nikada njegov starjeina nije
priinjao tako jadan, tuan i alostan. Mora ga utjeiti, mora
mu neto rei. Odloio je pukomitraljez i sjeo pored Kapare:
Ne vjeruj, Ilija, da e poginuti, ne vjeruj nikako!
Koliko su te ve puta slali u smrt, na bunkere, na bodljikave
ice, kamo te sve nisu slali! A ti, ne samo to si izvukao ivu
glavu nego si jo na povratku donio u torbi togod dobra za
svoju desetinu, ponekad i za cijelu diviziju. Sjeti se Zalene
Mrkvice, sjeti se ... ma, jesi li ti maak ili nisi?
Ne zna, Martine, kamo me sad alju.
Svejedno!
Ne mogu se izvui. . . ne mogu!
Hoe, Ilija, mora! Sagnuo se Martin gotovo do
uha svog desetara i poeo mu aputati kao malom djetetu,
tiho, uzbueno: Sluaj ... neto ti moram povjeriti...!
Sanjao sam noas ... noas sam sanjao ...
Znam . . . tuno odmahne Kapara noas si sanjao
moj krivi nos!
Ne! Naprotiv! Snivao sam da smo nas dvojica sjekli
bundeve i hranili krmke! To je san! Bundeve i krmci! Danas
pucaj, napadaj, juriaj, tuci neprijatelja sprijeda i straga,
udaraj ga kundakom u lea ili nogom u stranjicu, niega
se ne boj. Radi ta hoe, putuj kamo hoe, nita se tebi
ne moe dogoditi. Sretan je dan pred tobom ... Idi makar u
pakao, idi makar po smrt, vratit e se iv! uje li?
Kapara je utio ... Spava li? Martin saeka jo koji asak,
zatim pokua jo jednom osloviti desetara, ali uzalud. Spava.
Zaista spava. Dohvati pukomitraljez i tiho se udalji. Ali
Kapara nije spavao. Zna on dobro da vojnik na poloaju
mora ostati budan. Dodue, bilo bi dobro zaspati, prikupiti
malo snage, jer u zlu koje mu se sprema trebat e mu svaki
djeli uma, svaki mii. Sjetio se Kapara rijei komandanta
da onaj koji bude iao u Paveliev brlog mora biti dovitljiv,
izdrljiv, okretan, lukav... pun kojekakvih vrlina, ali da
smije biti pospanac, ne, to komandant nije rekao ... Sad je
razmiljao o rijeima svog pukomitraljesca. O snu. Moda
170
Martin lae, moda nije sanjao ni bundeve ni krmke, ali sve-
jedno, lijepo je i to to ga pokuava tjeiti. Hvala mu i na
tome...! Kako je ono rekao: Idi makar po smrt, vratit e
se iv! Da, vratit u se ako budem imao sree ... Sve zapravo
ovisi o nizu sluajnosti: ako slika i igovi na legitimaciji budu
vjerodostojni, ako dobro naui taj pasji, faistiki jezik, ako
ga nitko ne izda, ako uspije umai pogledima policijskih
agenata, ako mu ti artiljerci koji nude topove ne postave
zamku, ako na vrijeme pronae partijsku vezu u gradu, ako
dakle preskoi i mimoie stotinu zapreka i ako bude imao
sree da ni na jednoj ne slomi vrat, moda bi mogao, moda
bi zaista mogao ostati iv. Srea...! ta je to srea u ratu?
Je li sretniji vojnik koji u poetku rata pogine na prvom
juriu ili onaj koji se godine i godine pati po frontovima, da
ga zrno konano stigne i ubije posljednjeg dana rata? Zna
Kapara, sad kako bilo, ni zec svojoj sudbini umai ne moe,
pa ne mora ni on. Najbolje bi sada bilo odmoriti se, iz oiju
istisnuti drijeme, prikupiti neto snage i makar samo naas
zatvoriti oi. Zaspati ne bi smio, ali naas, samo naas zatvo-
riti oi, protegnuti se... Sunce ba divno sja! Odozdo mokra
zemlja, odozgo sunce, rijetka zgoda, kao stvorena da lijei
kostobolju. Ba je prijatno izduiti noge ... malo ... samo
malo...!
Samomamo ... Samomalo ... Samomalo ...! Okien
plamenom perjanicom vlak je soptao uzbueno i gurao pred
sobom podmuklu no. Dva blistava svijetlea oka prodirala
su tamu i djeli noi pretvarala u blagoslovljeni dan. Na
okuci strojovoa pusti otegnuti zviduk da ohrabri sebe i
rijetke putnike. A putnici kao putnici, rat je i putuje tko
mora: eljezniari, vojnici, verceri... Kapara odjeven u
prljavu eljezniku uniformu prolazi hodnikom vagona,
zastaje pred turo osvijetljenim odjeljkom i zaviruje kroz
vrata:
Ima li mjesta u vaem kupeu? Malo, samo malo da iz-
duim noge. Vraki sam umoran a imam kostobolju... Ko-
stobolja je bolest nas eljezniara, kao nesanica depara.
Putnici se gnijezde i ute.
Nema li u ovom kraju partizana? upita domobran
koji se skutrio pored prozora i zabrinuto buljio u tamu.
171
 Partizana? Ne, u ovom kraju nema partizana odgo
vori Kapara, sjedne i zadovoljno protegne noge.
Bili su, ali su ih ove zime pohvatali lugari i lovouvari!
Seljak s licem isposnika uzdahne uvjerljivo: Partizani
su kao gljive, vjetar im raznosi sjeme!
Moj brat je partizan ree mirno Kapara. On je
komandant jednog partizanskog bataljona pod Kozarom, a
ja sam Paveliev eljezniar, koniar, bremzer, pa ta?!
I nije vas strah priznati to o bratu? plaljivo priu
pita domobran.
Zato bi me bilo strah? Nisam mu ja otac! Poslao mi
je pismo s Kozare, veli, ako ti partizanska mina ne slomi vrat,
onda u ti ga slomiti ja gdje god te uhvatim! Zamolio sam
direkciju da me premjeste na drugu prugu. Prije sam vozio
ZagrebSisakSunja, tono svom bratu pod nosom. Sad
vozim ZagrebKoprivnicaVirovitica. Pratim vlakove, vo
zim se u bremzerskoj kuici i tako sluim sirotinjski kruh.
Na ovoj pruzi ne postavljaju mine? zabrinuto upita
isluena uiteljica, a Kapara odgovori spremno:
Ne, na ovoj pruzi partizani ne postavljaju mine.
I mine su kao gljive, i njih raznosi vjetar! javi se
opet starac s licem isposnika, ali se Kapara ne sloi s time:
Mine nisu gljive. Njih mora netko donijeti. ovjek!
Vi ste, prijatelju, ve naili na mine? radoznalo ga
upita isluena uiteljica, a Kapara znaajno potvrdi:
Dva puta sam naiao na minu, ali sam uvij ek ost ao
iv. Zapravo, kad god sam u slubi i pratim vlak, ja dobro
znam kad me na putu eka mina. Razgovarao sam sa strojo
voama i oni mi vele isto. Svaki pravi strojovoa zna to ga
eka na pruzi. Mora samo dobro oslukivati mainu. Ako mu
lokomotiva u onom drndanju govori: Ni se ne boj, sve bu
dobro. . . ni se ne boj, sve bu dobro . . . ! , mirne due moe
dati paru koliko hoe. No, ako lokomotiva dae: Bu odle-
tel, ne bu dobro ... bu odletel, ne bu dobro...! ako to
uje, bolje mu je da odmah zaustavi vlak.
A da li i vi razumijete taj jezik lokomotive? upita
seljak s licem isposnika.
Tako, t ako... donekl e ogradi se m udro Kapara.
172
Seljak uporno produi: Moda biste mogli razumjeti
ta sad govori ova naa lokomotiva?
Nastala je tiina. Svi su paljivo oslukivali ritam vlaka
koji je jednomjerno svladavao daljinu.
ujete li?
ujem.
I?
Mii mi se, mii mi se...! evo, to ujem obja
sni Kapara. ta to znai, ne znam. Prije nekoliko dana
i zmi jeni la se l okomotiva na ovoj pruzi pa jo ne poznam
posve njezin govor.
Vlak ue u stanicu. Domobran spusti prozor i vikne u
no: Koja je to stanica?
Kalnik! odgovori mu netko iz tame i vlak ponovno
krene. Uskoro javi se opet domobran:
Dakle tako, va je brat partizan, komandant na Kozari,
a vi ste ... koniar! A kako se zove va brat?
Moj brat se zove Nikola Kapara. Ako mislite podnijeti
p ri j a vu .. .
Ni govora! branio se domobran. Nisam ja . . . ni
za boga! Naprot i v! Znat e kako j e danas bi t i dom obran...
To je tuno, veoma tuno i opasno! ovjek nikad ne zna gdje
e i kad e pasti u ruke partizanima. Imati pri sebi nekakvu
adresu partizana i jo k tome ako je taj partizan komandant
kao va brat, to je uvijek dobro. I frenteru dobro doe kakva
adresa, a kamoli ne domobranu. Nas su ovog proljea zaro
bili partizani u Lici. Ne znam kako bismo bili proli da jedan
na domobran nije u depu naao adresu jednog ...
iju je to adresu domobran pronaao u svom depu to
nitko od prisutnih nije doznao, jer je u taj as potmula eks -
plozija potresla vlak. Putnici izbezumljeno povikae:
Partizani... Bje'te, partizani!
Ali sad u odjeljku vie nije bilo ni isluene uiteljice, ni
domobrana, ni starca s licem isposnika. Odjednom su se oko
Kapare stvorili njegovi ratni drugovi: Kapsula, Vodenjak,
Tamburica, Repica, Koija, ak ...! Bjee kroz vrata, skau
kroz prozor vagona, spaavaju se kako tko zna, samo Kapara
lei i dalje, lei bespomono na drvenoj klupi i ne mie se.
Ali ni Kapara nije vie u ostacima eljeznike uniforme, nije
173
..L...____m l
vie Paveliev koniar, ve pravi pravcati partizan sa lje-
mom na glavi! Zaudo, i pored eksplozije, vlak jo i dalje
juri, ali mu tokovi nisu vie na tranicama nego skau i
tandru preko pragova, od ega poskakuje i ljulja se cijeli
vlak kao da e se svakog asa izvrnuti. U ritmu tog zbivanja
Kapara tucka ljemom o klupu, htio bi ustati, iskoiti iz vla -
ka, ali se ne moe maknuti kao da je uzetom vezan. Vidi
Kapara, izgubit e glavu u tom prokletom vlaku, mora se
osloboditi, mora se prenuti, mora pobjei, mora ...!
S mukom otvori oi. Nema ni vlaka, ni uiteljice, ni klupe
... ta je, gdje je? Oko njega fijuu meci, u neposrednoj
blizini ru mitraljezi, njega dva vojnika vuku za noge, kre
kroz neku umu, a od toga Kapari glava poskakuje, lupa o
korijenje drvea i tucka pod ljemom. ta se dogodilo, ta se
to zbiva s njime? Nikako da se snae. Da vie, da zove u
pomo? Oko njega bjee neki vojnici domobrani? parti-
zani? zvide zrna, cijepaju lie i granice, sve drhti od
pucnjave i eksplozija. Ona dvojica koji ga vuku niti ne pitaju
da li je iv ili mrtav, tre niz padinu i jure kao dva divlja,
ustraena drijepca. Je li moda ranjen, sniva li sve ovo, ta
li je? Skupi svu snagu, ritne se koliko god je mogao, istrgne
se onoj dvojici i sjedne. Poravna ljem i zine! Tog asa
naime okrenue se i oni drijepci i u jednom Kapara pre-
pozna iznenaeno lice Tamburice a u drugom komandira
ete! Opazi kako ja munja sijevnula u njegovim oima, i dok
je Siraea Lazo pun zaprepatenja vadio pitolj i izbezumljeno
vikao: iv si...?!?? Ubit u te, ubit u te odmah!
Kapara shvati pun strave i oaja: zaspao je ...! Zaspao je na
poloaju ... prespavao je bitku!
12
Ma kako okrenuo, ljudski je ivot u ratu pauina na vje-
tru, kap rose na suncu, zrno ita u vrtlogu mlina. Kapara
vezan! Teke optube terete partizanskog maka. Tuga ko-
mandanta bataljona i radost komandira ete. ta je otkrio
izgubljeni partizan u Zagorju i hoe li njegovo otkrie ui
174
u kolske itanke? Da li je istina da e samo kuhari, inten -
danti i politiki radnici nadivjeti rat? Kapara se oprata od
komandanta brigade i njemu povjerava posljednju elju: da
na leima domobranskog satnika Buana osveti sramotu s
Kozjeg Hrpta!
Pucaj, napadaj, juriaj, tuci neprijatelja sprijeda i straga,
udaraj ga kundakom u lea ili nogom u stranjicu, nieg se
ne boj. Radi ta hoe, putuj kud hoe, nita se tebi ne
moe dogoditi. Sretan je dan pred tobom...! Tko je izgo -
vorio te rijei i kad je to bilo? To nije bilo tako davno, u
asu kad je sunce skidalo naoblaku i svojim toplim zraka -
ma smirivalo kostobolju. Nema tome tako dugo kako mu je
pukomitraljezac Veriga Martin izgovorio ove ohrabrujue
rijeci. Snivao je dobar san, bundeve i krmke...! Da, dobar
san, bundeve i krmke . . . a sada Kapara sjedi ispod neke
kruke, pored stare, oronule klijeti, sjedi prljav i blatan,
sjedi bez karabina, lancima vezan i eka smrt. I tko e mu
suditi, tko e ga strijeljati? Strijeljat e ga njegovi vlastiti
drugovi, strijeljat e ga partizani! Tako je to. Ma kako okre -
nuo, ljudski je ivot u ratu pauina na vjetru, kap rose na
suncu, djeli pluta u beskrajnom moru. Tuna i bezvrijedna
injenica. Jedna mala ili jedna velika opsjena. Nita drugo.
Dva neizmjerno velika kamena melju, a ovjek je zrno i
svejedno je da li je to zrno penice, kukuruza ili jema. Bit
e samljeveno u mlinu smrti!
Sjedi Kapara pod krukom, stisnut kao zec u torbi, du -
boko na lice natukao je ljem, sjedi izgubljen, upalih oiju,
pepeljasto siv. Oko njega natiskali se partizani, skupio se
gotovo cijeli prvi vod, natiskali se kao pogonii oko ubijena
vepra, apu, dime, putaju vodu, kolutaju oima, slijeu ra -
menima, osuuju pasji ivot boraca, ale Kaparu, dobacuju
mu poglede pune suuti ali pomoi mu ne mogu. Kapara
eka sud. Vojni sud! Tu blizu njega miriu vinogradi, rumene
se jabuke, egrtaju klepetaljke, prelijeu vorci, oko klijeti
po vokama skakuu sjenice, glasa se vuga. Na osamljenu
kestenu mudra svraka osmatra kraj. Negdje daleko odjekne
hitac. Tiina. Svraka se uznemiri, prhne i odleti. Koga se
175
uplaila dalekog pucnja ili aviona koji visoko putuje ne-
bom? Ne. Opazila je dvonoce koji su urili njoj u susret...
Jest, puteljkom koji je vijugao hrptom brijega sputala
se grupica vojnika. Bili su jo daleko, ali je Kapara, sve ona-
ko ispod ljema, zapazio da se meu njima nalaze neki oficiri,
komandanti, tko li...? Dosjeti se odmah zlu: sud! Jest, to je
sud! Pa ta ...? Barem nee morati u Zagreb. Poginuo ondje
ili ovdje, svejedno. Neka! Upozorio ga je komesar na vjetice,
vidio je kolonu onih crnih toaka, a niti je kome ta rekao,
niti je sam bio na oprezu. Mjesto da Kapara njih zaskoi,
dopustio je da neprijatelj iznenadi njega. Pravo mu sada
budi! Vjerojatno e ovi to putem dolaze, vjerojatno e oni
tu uz kruku i dovriti s njime. Metak u elo, i gotovo! ljem
e baciti u jarak da on jedini u brigadi nosi ljem!
odijelo e skinuti i podijeliti... Netko e se valjda obradovati
i njegovim cokulama. Nove su. Zarobio ih je noas. Noas ...
Gluboki Breg ... Kotlovi... Janja ... Zbogom svima! ... Od-
jednom se Kapara sjeti Kozjeg Hrpta, sjeti se asa kad je
jednako tako kao i sada bio bespomoan, jadan, osramoen
osuen na smrt. Poginut u a da onog domobranskog sat-
nika nisam otkrio! Eh, da mi je barem prije smrti vidjeti
komandanta brigade koji je tada bio sa mnom na Kozjem
Hrptu! Moja posljednja elja bi bila da mu namijenim tijelo
i duu onog domobranskog lopova... Nije li moda koman-
dant tu meu ovima koji sada dolaze? Kapara napregne vid.
Sad kad su dvonoci, pred kojima je utekla svraka, doli blie,
Ilija prepozna dva brata roena, komandanta i komesara
svog bataljona, prepozna komandira i komesara ete ... Ne,
to nije sud. Ako mu bude tko sudio, sudit e mu divizijski
sud, a u ovoj grupici nema nikoga ni iz taba brigade, ni iz
taba divizije. ta hoe ovi...?
Doavi do klijeti, komandant bataljona zastane, zaokrui
pogledom i, ne primijetivi okrivljenika, upita: Gdje je?
Eno ga pod krukom! spremno odgovori Siraa Lazo i
doda: Vezao sam ga da ne pobjegne, zvijer je to!
Borci koji su stajali oko Kapare razmaknu se i propuste
doljake. Ponajprije su svi u tiini promatrali zvijer, a
onda komandant uzdahne sjetno: E, moj Kapara, kako
svri tvoja slava? Tuno, veoma tuno ...! Zatim se okrene
Dakle, kako je to
vojnicima i upita kao da vodi istragu:
bilo?
Nitko ne dospije odgovoriti, a Siraa ve skoi pred ko-
mandanta, digne malo ruke, iskrene dlanove i zapone ivo,
piskutljivim glasom: Drue komandante ... drue kome-
saru ... ja u da kaem, ja! Sve sam vidio, sve sam doivio
lino! Dakle...? Jest! Tek to smo uli u umu, ma nije
to ni bila uma, umarak neki, tek to smo uli pod kronje,
padne komanda: Stoj ...! Kao to je red, naredio sam
odmah vojnicima da iskopaju zaklone, ali da...! Prije e
naviknuti zeca da spava s lisicom negoli partizana da kopa
zaklon. Vojnici se rasprdekali kud koji, kako to ve biva, a
ja sam sjeo, izuo lijevu izmu da vidim to me to bije na
nozi. Dignuo ja izmu i ovako je iskrenuo da ispadne trunje,
kad odjednom pucnjava! I to ba tamo, na kraju moje ete,
u zatitnici. Nisam dospio ni obuti izmu, kad vidim bjee!
Bjee nai!
A iji bi nego nai! zlobno nadoda komesar bata
ljona.
Jest, drue komesaru, bjee nai, prsnuli na sve strane
kao divlja! Stoka! Bome! Bjeim i ja, kad netko pored
mene ree, sve onako u trku: Osta mrtav Kapara...!
ta?! viknem ja. Tko osta? Kapara?! Jest! veli mi taj . . .
To sam bio ja, drue komandiru! napomenu Vode
njak, ali ga i Siraa Lazo presijee kao sabljom: Pssst,
uti! Ne kidaj mi misao! Da. Eto vidi, sad si me smeo! Sad
ne znam ... uh! ta sam ono rekao?
Pomogne mu komandant: Ostao Kapara ...
Jest! ciknem ja. ta? Ostao Kapara? Mrtav?! Sunce
vam ognjeno, natrag! Zar emo neprijatelju ostaviti mrtvo
tijelo druga? I okrenem se borcima i viknem: Dobrovolj
ci...! Skojevci i komunisti za mnom ...! Odmah za mnom
skoi vodnik Golob, evo ga tu je... skoi pukomitraljezac
Veriga Martin, evo ga tu je. . . skoi Tamburica, Koija,
Repica, ak, skoi mali Stevica, sloi se nas petnaestak i
krenemo natrag ...
I ja sam bio! skromno nadoveza Mornar.
Jest, i ti si bio... prizna komandir i stane po de
povima traiti maramicu. Nizak, zbijen i vrst, s vjeito ne-
176 ]2 Horvat: Maak pod ljemom 177
.-*- ***~jess*
poslunim uperkom iznad oiju koji nikako nije htio da se
smiri pod kapom, gustih obrva, smrknut, opaljen suncem,
ovaj se komandir ubrajao u one partizane koji su u borbu
unosili sve. Takvi kao on nisu napustili svoje rodno selo
zato da spase ivot. Ne. Oni su doli u borbu da ivot oduzmu
drugome neprijatelju! I ne samo njemu. Svima onima koji
bilo ime surovo remete zakone oslobodilake borbe. Sad je
maramicom otirao znoj s lica i prijetei gledao Kaparu. Is-
koristivi ovaj nenadani predah, komandant upita Vodenjaka:
Ti si ba vidio kad je Kapara poginuo?
Vodenjak se zbuni. Drue komandante, kad je banda
pripucala, onako iznenada, svi smo skoili, i bje'... Naravno,
u umu, to dalje od njih. Kako sam se prebacio preko puta,
tamo gdje smo zastali, opazim Kaparu gdje lei nepomino
ispod bukve ili hrastia. Pored njega karabin. Mislio sam
udarila ga kugla ta ta bih drugo mislio! Puca se, neprija -
telj na desetak koraka, ve su i bombe praskale, a on lei
nepomino. ta sam drugo mogao misliti nego da je poginuo?!
Pravilno! suglasi se komandant. I ta je bilo dalje?
Dalje ...? Eh ...! preuzme opet inicijativu koman
dir. ta je bilo dalje? Drue komandante, dalje je bilo
ovako ... Viknem ja: Juri, drugovi...! I mi navalimo uz
poklik: Za Kaparu, naprijed...! Trenutak zatim jaukne
Repica, udarilo ga zrno iznad koljena. Padne Repica, zacvili,
ali mi smo ve juriali i tko e nas zaustaviti! Bacim ja jednu
bombu, baci vodnik drugu, baci delegat treu, kosi nas pu-
komitraljezac, vidim Stevicu, vidim vojnike kako jure uz
brijeg, i ta da ti priam... nasrnuli kao vuci! Pokolebamo
neprijatelja, nije se tome nadao, zbunimo ga i naas potisne-
mo, taman toliko koliko je bilo potrebno da se probijemo
do mjesta gdje je leao Kapara.
I nali ste ga jo na istom mjestu?
Jest, drue komesaru, na istom mjestu! Zamisli! Le
ao je nepomino, izvalio se na bok mrtav! Puku nisam ni
pogledao, zgrabim ga za jednu nogu, netko uz mene za dru
gu. . .
To sam ja bio! isprsi se Koija, ali i njega koman
dir presijee:
178
uti ... Jest . Vuem o ga ni z kosi nu, dol j e u grabu,
mislim, bitno je da ga sklonimo, da ga skinemo s poloaja
nekud u mrtvi ugao, a poslije emo lako. Iznad nas fijuu
zrna, puca se da prti uma. Gori! Tek tada se neprijatelj
snaao i udri! A mi Kaparu drimo za noge, vuemo ga
niz padinu, kad odjednom, poe se ritati i psuje nam majku
i majicu!
Kapara?
Jest, drue komandante, on! Zaspao je na poloaju,
sunce mu ognjeno! Zaspao i prespavao cijelu bitku! A onda,
kad mu je glava poela udarati o busenje i korijenje, kad
smo ga onako vukli za noge u kotlinu, onda se, krmak, pro
budi od drmusanja! Jest, zvijer jedna, i kako se probudio i
otvorio oi, opsovao nam je majku i udario me nogom. Udario
nogom mene, svog komandira! Sjeo u lie, bulji u nas i pita
gdje mu je karabin da nas postrijelja! Jo i to, da! Tako on
nama, a mi zijevnuli od uda, ne vjerujemo oima. Uskrsnuo
mrtvac! I tek kad je uo kako fijuu zrna, on posve otvori
oi i upita zbunjeno: ta se dogodilo ... gdje sam?! Gdje je
vlak?! Sanjao je o nekakvom vlaku, to li? Htio sam izvui
pitolj i odmah ga ubiti, ali sam se nekako obuhvatio i smi
rio. Neka, mislim, dobit e ti svoje! U to doba ve je pri
stigla druga eta naeg bataljona, razvila se u strijelce i s
boka napala neprijatelja. Sada je doao red na njega da bjei.
Zarobili smo dvojicu njihovih i doznali da nas je napala,
posve sluajno naiavi na nas, neka ne ba jaka neprijatelj
ska kolona u jaini voda ili ete, izviako odjeljenje neke
ustake bojne. Kad je bitka prestala i paljba umukla, poeli
smo se prikupljati, netko odovuda, netko odonuda, kako to
ve biva. Tad se otkrilo nema Stevice! Nema malog Ste-
vice! Pao je, izgubio je glavu negdje u onom juriu kad je
htio spasiti mrtvo tijelo ovog ivog lopova! Volio bih izgubiti
pola ete negoli njega. ta u kazati ljudima kad se vratim
na Kalnik, ta u kazati njegovoj majci koja ga je otpratila u
u borbu s rijeima: Idi, sine, komandiru Lai, on je Srbin,
nek na dete pazi...! Evo kako sam pazio, jadna mi majka!
Mrtvo tijelo Stevice niste pronali?
Nismo, drue komesaru. Naredio sam svojima da pro
eljaju umu i uinili su to, ali ga ne naoe. Tko zna gdje
179
lei, u kakvoj jaruzi, ispod lia vinove loze, u kukuruzu, gdje
li? Mislei da spasi mrtvog druga, dao je svoj ivot, a sad
mrtvac sjedi ovdje, a Stevica trune...! Eto, drue koman-
dante, to je kratak izvjetaj o dogaaju s Kaparom, a ja u
0 svemu tome izvijestiti i pismeno. Ti sada odredi ta emo
s njime. Ja bih najvie elio da ga "odmah strijeljamo, ali
ako prije toga mora pred sud, neka ide! Drue komandante,
gledaj . . . podignuo je lijevu ruku i pokazao pod miicom
sitnu malu rupicu tu me tada zrno dohvatilo! Repica ra
njen, Stevica mrtav, jedan karabin izgubljen, to je bilanca
ovog zloinca koji se zacijelo ne bi toliko osilio da ga vi
niste tetoili, te moj Ilija ovo, te moj Kapara ono, te moj
maku, te moj partizanski maku ... evo vam svima! Evo sad
1 komandantu divizije, eto mu, neka jo jednom postroji
diviziju i oda pozdrav Kapari! Ja sam oduvijek znao i govorio
kakav se krmak krije u njemu, ali tko je meni vjerovao? Svi
ste mislili da ga mrzim zbog njegove slave, eto vam sada
Kapare i njegove slave! Da je na moje, kako rekoh, ja bih
njega strijeljao odmah, tu ispod ove kruke, i ni okom ne
bih trepnuo, a vi, drugovi, radite ta znate!
Zavrio je svoj izvjetaj o dogaaju s Kaparom, dignuo
je ruke, iskrenuo dlanove, pogledom jo jednom oinuo osu-
enika, zatim se okrenuo i dodao: Evo vam ga, tu je!
Svi slono pogledae Kaparu, ali niti ga tko to pita, niti
on to kazuje. Znao je da mu nema spasa, pa to sad ...?
Pobjei ne moe, milost izmoliti nee, umrijeti se jednom
mora, neka ...! Dodue, njegov komandir ba i nije sve ispri-
ao kako je bilo, dodao je i izmislio kojeta. Jer, koliko se
Kapara sjea, nikom on nije opsovao majku, niti je prijetio
da e nekoga ustrijeliti. Ili jest? Moda u bunilu ili u snu?
Sad, bilo kako bilo, sve to nije vano. Najbolji karabin u
brigadi predao je neprijatelju, Repica ranjen udno kako
onim svojim oima nije vidio da zrno ide na njega?! Ste-
vica nestao, mrtav to su na alost injenice, to je vano!
Stevica, ba on! to sad moe? Da tumai ovima kako se sve
to zbilo? Da okrivi komandanta brigade s kojim je potratio
toliki dio noi, da optui vodnika Goloba koji ga je onako
lukavo otpremio na straarsko mjesto i time mu prikratio
i posljednji djeli sna? Da im pokua objasniti kakvim pasjim
180
ivotom ivi ve mjesecima i da nije nikakvo udo to je
napokon klonulo i njegovo tijelo? Stevica...! Zar nije ba
zbog njega pristao da smijeni Koijaa? udno, i sad svi ute
o tome, nitko se toga vie ne prisjea! Otkako su krenuli s
Kalnika u to prokleto Zagorje, kad je zaklopio oi, gdje se
odmorio i kad? Moda noas u Glubokom Bregu, ili prole
noi u Zelenoj Mrkvici, ili pretprole noi ruei prugu?
Gdje? Ali emu preturati misli, emu ogoravati sam sebi
posljednje trenutke ivota? Zaspao, zaspao! Krmci...! Da,
to su bili Martinovi krmci! Radi ta hoe, putuj kuda
hoe, sretan je dan pred tobom ...! I jest sretan. Ne mora
u Zagreb. Mjesto k Paveliu, otputovat e k bogu. Ostavio
kosti na Kozari, u Zagrebu ili Zagorju, na isto doe. Sve
njegove boljke, sve njegove brige izlijeit e jedan dobar
oblog ilovae: grob! Jutros na vrhuncu slave, sad u ponoru
bijede. Komu su vjeala suena, neka bude bez brige, utopiti
se nee! Krmci... Martinovi krmci!
Protegnuo je ukoene noge i jo dublje spustio glavu.
Prie mu komesar, zaustavi pogled na rukama i, videi da su
ve poplavljele, upita zlovoljno:
Gdje ste mu nali te lance! Tko nosi to sa sobom?
Ja. . . srameljivo, u pola glasa javi se Kapsula i,
da se barem neim opravda, doda mumljajui: Neko sam
bio andar ... ovjek nikad ne zna . . . i tu uuti.
Skinite mu lance! naredi komesar. Ipak je on
Kapara. Nemamo dvojicu takvih u brigadi.
Ba zato! cikne komandir. Ba zato to nema
mo dvojicu takvih, dobro bi bilo da i ovome odmah okrene
mo vratom. Jer, ta misli, drue komesaru, ako tako nasta
vimo, gdje je tu kraj? Borci na poloaju ginu, a on spava! I
ta e nam takav? Da jede kruh, da se deblja, da gubi oruje,
da spava za vrijeme bitke, a zbog njega da drugi ginu? Ne,
drue komesaru, ja takvih u eti ne trebam, a ti ako hoe,
evo ti ga!
Sad se i komandant umijeao: Hajde, hajde, koman-
diru, ta toliko mitinguje! Rekao ti je komesar da skine
lance i gotovo! Dri Kaparu na oku, ako eli, dok padne
odluka. Nije na nama da mu sudimo, neka se tab brigade
pozabavi njime! I dok su dvojica najbliih, Martin i Kap-
181
sula, poskoili da ga oslobode lanaca, komandant prie blie
i upita: Kapara, hoe li pobjei? Nije odmah odgovorio.
Misli su mu lutale kojekuda. Ipak se javi eznutljivo:
elio bih vidjeti svog komandanta brigade! Zatvo-
rio je oi. Po drugi put u toku ovog dana navrle su mu suze.
One jutros bile su radosnice, ove...! Spustio je glavu to
dublje je mogao samo da ih prikrije. Toliko se skupio da se
pod krukom sad vidio samo zelenkasto sivi maslinasti ljem,
protegnute noge i avlima pokriti donovi novih, istih cipela
koje je noas neprijatelj poklonio Kapari. Onim istim putelj-
kom kojim su doli komandant i komesar bataljana dotrao
je kurir i donio nareenje: Pokret... Pokret...
Po suncu, koje se njemu slijeva naginjalo zapadu, Kapara
zakljui da divizija jo jednako kree na sjever. Zaista, pred
borcima, ne tako daleko, uzdizali su se vrhunci Macelj-gore
i Strahinice. Dokle e na sjever? Zar zaista cijela divizija
do posljednjeg vojnika mora ui u vraju vreu? ta se
njega tie, njemu je svejedno. Ne promatra vie ni predio
kuda prolazi, niti oslukuje let aviona, niti ga zanima pucnjava
koja se opet razmahala negdje na elu divizije. Mui ga jo
jedino sudbina Stevice. Da je poginuo Siraa Lazo, ne bi
Kapara ni uzdahnuo za njim, ali Stevica... zar je morao
skriviti ba njegovu smrt! Smrt...? Tko kae da je poginuo,
tko kae da je mrtav? Je li uistinu sigurno, posve sigurno?
Nema ga, nije se javio, nije stigao u sastav ete... Pa ta
onda? Zar bi to bilo prvi put da netko od partizana nestane,
izgubi se u bitki i kad su ga ve svi pokopali i mislili da je
mrtav, pojavi se iv! Nikad se ptica ne izgubi u zraku, ni riba
u vodi, ni partizan na bojitu. ua da! Pravom partizanu
samo smrt presijee staze do odreda i brigade. Na poetku
zime etrdeset i druge, kad je prvi bataljon Kalnikog odreda
poslije osloboenja Marije Bistrice krenuo na Sljeme, kod
sela Laza, u sukobu s tenkovima izgubio se pukomitraljezac
Josip Prsa. Radnik, komunist. Ostao je sam, potpuno sam,
hiljadu devetsto etrdeset i druge godine, u decembru! Sam,
bez ikakvih veza, bez karte, bez vodia, bez poznavanja tere-
na, sam usred polja i umaraka, okruen nepoznatim selima,
nepoznatim ljudima, sam na vratima Zagreba! Nakon dese-
tak dana pojavio se na Kalniku iv i zdrav! I ne samo on
182
nego i pukomitraljezac s njime! Veli: Znate li, drugovi,
ta sam otkrio? U itavom Zagorju nema vode. Kako nema
vode? pitamo zaueno, a on se smije, iskesio zube i veli:
Gdje god sam molio vode, svugdje su mi Zagorci donijeli,
ne pitajui me pun vr vina! Nigdje vode! Tako je taj
Prsa u svom lutanju izvrio znaajno otkrie o prirodi Za
gorja i Zagoraca, otkrie koje bi svakako trebalo unijeti u
sve zemljopisne i kolske itanke! A Stevica... zato bi se
Stevica izgubio i propao? Jest, sada je malo tee putovati
Zagorjem, ljeto je i klijeti su prazne, ali ako su klijeti prazne,
puno je Zagorje partizana; emu djeaka odmah proglasiti
mrtvim? Zar samo zato da Kapari lake oderu kou?
Nije ni primijetio kad mu se prikljuio Martin.
Kapara ...!
ta je?
Spustio je glas i proaptao: Sluaj me... razgovarali
smo ... dogovorili smo se . .. mi, drugovi... Doskora emo
ui u selo, sudit e ti... Neka vrag zna! Ako se o glavi radi,
moda bi bilo najbolje pobjei! Eno, kod onog umarka bila
bi zgoda. Ne boj se ... dogovoreno je da pucamo ... ali iznad
glave. Vidi li umarak? Onaj ...!
Kapara nevoljko svrne pogledom kud mu pokaza Martin.
Jest, nedaleko, u pravcu njihova puta nalazio se neki uma-
rak koji se u dnu brijega gubio meu vinogradima i jo
nie raljao u brojne zelene jezice. Skrivena obala vijuga -
vog potoka vodila ga je dalje u ravnicu. Prava prilika! Pa
ipak, Kapari ta prilika ne privue panju.
Zato da bjeim? Nisam kriv... nisam! Umor mi je
nadjaao duh i tijelo, a sve to se dogodilo poslije toga...
ta mogu! Ako mi je sudbina dosudila da me ubiju vlastiti
drugovi i ako to pridonosi njihovoj pobjedi nad faizmom
evo me. Ja sam dosta ivio!
Negdje blizu javila se prepelica: Pupuri... pupu-
ri...! Na zaokretu puta pue vidik na nekoliko sela ispod
samog vrhunca planine. Beskonano duga partizanska ko-
lona krivudala je njima u susret.
Dakle, nee?
Neu.
183
 Kako eli. . . slegne Martin ramenima. Mislio
sam, bilo bi za tvoje dobro ... moda. A ti se nema ega
bojati...
Nemam, je li?
Moj san!
Koji san? plane Kapara. Oni tvoji krmci?!?
Oni! mirno e Martin. Zar se nije dosada ispu
nilo sve? Mogao si pod onim hrastiem pasti iv u ruke ne
prijatelju, mogao te neprijatelj odmah tamo zaklati, mogao
si poginuti dok smo te spaavali, mogao te u bijesu ustri
jeliti komandir vidi li kolike su smrti bile oko tebe, pa
nita! Jest, bundeve i krmci! Ako hoe vjeruj, ako ne . . . na
tvoje! Pazi ta ti velim, nema se ega danas bojati! Idi kamo
hoe, bjei kamo hoe, iskoristi ovaj rijetki dan!
Sad se Kapara razgoropadio dokraja. Objema rukama
zgrabio je ljem, strgnuo ga s glave i izvalio oi na puko-
mitraljesca:
Budalo! Kamo da bjeim, kome? Kome partizan moe
utei da spasi glavu? Kome?!? Jednom kad poloi partizan
sku zakletvu, moe samo ivjeti pod zvijezdom ili krepati!
Ne idem nikamo i pusti me na miru.
Martin mu objasni: Nisam ja mislio da pobjegne k
bandi!
Nego kome?
Ima brata na Kozari... komandanta bataljona!
Da, to je istina! Kapara ima na Kozari brata, koman
danta partizanskog bataljona. K njemu bi mogao, k njemu
bi zaista mogao, ali. . . zar je to rjeenje? Hoe li iv stii do
Kozare? Odmetnuti se, napustiti brigadu i krenuti u neiz
vjesnost kao bjegunac, dezerter? Nikada! Ako partizanskom
maku ve treba negdje oguliti kou, neka to onda bude tu
gdje se okotio...! Od svih ovih misli izgovorio je naglas
samo:
Ne idem nikamo!
Martin se vrati, zauzme svoje mjesto u koloni i jezikom
gluhonijemih objasni desetini da Kapara ne misli na bijeg.
Ubrzo zatim brigada ue u selo. Selo kao sva druga zagorska
sela: na hrptu brijega zvonik, kuerci, sjenici, slamom pokri ti
krovovi, zakrljali vonjaci, siromatvo, blato... Svjee
184
ispisane parole po plotovima i proeljima kua potvruju
da su ovuda ve danas prolazile jedinice oslobodilake vojske.
I ne samo prolazile! Mnogi su zidovi izreetani mecima, tu i
tamo jo se dime zgarita, ugarci zapaljenog sjenika ili do-
gorjele kue. U vonjacima iskopani rovovi, hrpe praznih
ahura, miris baruta, na sve strane ostaci i tragovi nedavne
bitke. Na iroku zidu crkve isticao se natpis masnim crvenim
slovima: ivjela 32. divizija! ivjela Crvena armija!
Sjedio je u maloj seljakoj sobici, u kui gotovo na po -
etku sela, tu gdje se smjestila prva desetina. Prozor okrenut
k vrtu bio je otvoren i Kapara je kroz sputene vjee pro -
matrao zalaz sunca. Crveni plamtei ljem nasadio se i zastao
na zupastim grebenima dalekih planina. Kapara s tugom
pomisli: Kamo sree da je ono moj ljem! Da me nikad
nije bilo! Sam je, gdje su ostali? Na veeri? Neka budu
gdje hoe, njemu nije do jela. Misli na sud koji ga eka.
Divizijski sud! Znade li Kapara tko sainjava divizijski sud,
koji su to ljudi i kakva im je ud? Zna i ne zna. Trebalo bi
razmisliti o tome, jer nije svejedno tko ti sudi tvoja dese -
tina ili komesar divizije. Pomisao na desetinu podsjeti ga na
Kapsulu. Lanci...! Jest, on je dao lance! Kad je komandir
viknuo: Veite g a . . . ! prvi je skoio Kapsula, izvadio
lance i ve mu stezao ruke. Ni okom nije trepnuo, ni asak
nije zastao, ni za trenutak se nije pokolebao. andar! A ipak
je pred njim bio drug s kojim je godinu dana ratovao, dijelio
s njime dobro i zlo, ivio s njime u istoj desetini, bio mu za
cijelo vrijeme starjeina, desetar! Kakav moral! I tu bijedu
ja sam odredio da me zamijeni, da preuzme desetinu ako ja
negdje poginem? Kakvo povjerenje i kakva omaka! Prolog
ljeta zarobio sam njega i cijelu andarmerijsku posadu u
Blatnoj Reki, odonda pa sve do danas nosio je Kapsula u
injelu te svoje tune lance. Nek se nau pri ruci...! Jest,
nek se nau, samo za koga?! Ne za bandita, nego za mene, za
Kaparu! Kad su poloili oruje, drhtali su kao tenad na kii
i ba ja sam doao k tom Kapsuli i, videi ga kako se trese,
skinuo sam onu svoju pokojnu uturicu, ponudio mu i rekao:
Ne drhti, na, pij ...! Ne boj se, neemo vas strijeljati!
Eto tako je to u partizanskom ivotu kad ti andar postane
drug! Ti njega rakijom, on tebe lancima! Da mi je on sudac,
185
ne znam kako bih se proveo. Dodue, ne znam ni sada, a mo -
rao bih razmisliti o tome i donijeti neke zakljuke jer, ako
se ne varam, o glavi se ovdje radi, a glava valjda zasluuje da
ovjek barem ponekad razmisli o njoj.
Pred kuom koraci i glasovi. U sobu nagrnu Vodenjak,
Martin, Kapsula, ak, Koija, Tamburica, Mornar... Bili su
na veeri i sad, kad su se do grla najeli, navalili su kao krdo
pod krov. Vodenjak stavi na stol zdjelicu punu krumpira, ali
je Kapara i ne pogleda. Pored zdjelice Martin stavi komad
utog, napol pljesnivog kukuruznog kruha, pa odsijee
kratko:
Jedi!
Podboio je glavu i zagledao se u daljinu. Plamtei ljem
je polako nestajao, tonuo je iza planine i plavkasti suton
smirivao je kraj. Muilo ga je pitanje tko je trei lan
divizijskog suda? Prvi je komesar divizije, on svakako. Dru -
g i . . . ? Drugi je redovno borac, obian vojnik, ponajee iz
one ete kojoj pripada optueni. Trei lan, tko je trei? Je jo stalo do Kaparina pozdrava? Nije pozdravio ni koman -
li to komandant divizije, komandant ili komesar brigade, se -
kretar partijske organizacije ...? Najvjerojatnije e biti on
sekretar, dosjeti se Kapara, sigurno je on! Poznaje li Ka -
para njega ili, to je jo vanije, znade li on Kaparu? Je li
uo za njegove pothvate, znade li da je Kapara prole noi
zarobio neprijateljsku komoru i vratio brigadi kuhinju, kot -
love, mule i ast!? Tko je sada partijski sekretar u tabu
divizije? Eh, i ti sekretari, jednako u eti kao i u diviziji,
mijenjaju se svakog asa. Ili poginu, a to je najee, ili ih
smijene i premjeste, nigdje ne puste korijenje. Dosjeti se Ka -
para i odmah se ukori a tko danas puta korijenje u ovo -
me ratu, zar komandiri, komandanti, tko? Intendanti i ku -
hari u vojsci i politiki radnici na terenu. Oni da. Skicu se po
tagljevima, skrivaju se po klijetima, oni da! I smrt. Smrt e
jedina nadivjeti sve... Tu oko njega raste amor, borci se
smiju, dobacuju mu kojekakve primjedbe i dosjetke koje
on slua i ne slua, uje i ne uje. Borci... Znade li netko od
njih tko je trei lan divizijskog suda?
Kuda sada gleda kroz prozor? Jedi! Stevicu nee
opaziti, a peeni fazani ne lete Zagorjem!
Zar ti, Kapara, uistinu ne misli veerati?
186
Jedi! Iao na sud puna ili prazna trbuha, na isto doe.
Ako te budu strijeljali, barem e biti sit!
Tko kae da e ga strijeljati?
Zar misli da e ga vjeati?
Hej, Kapara, kad smo ono zobali groe u vinogradu
i spaavali Amerikanca, rekao si: Jednom u ti priati kako
sam postao heroj. Svrio sam kurs ...! Sjea se toga? Ne
moj zaboraviti da mi to ispria prije negoli...
Mornar nije dovrio reenicu. Neija teka ruka udari po
vratima, irom ih otvori, a meu desetinu bane kao jastreb
meu pilie komandant Kalnike brigade Blagoje Kulec.
Kako se pojavio, tako povika: Van! Svi napolje osim
Kapare, svi! Bome nije trebalo da ponovi. to bi pljesnuo
dlanom o dlan, nikog vie nije bilo u sobi, nikog osim Kapare
i njegova komandanta. Nije ustao. Sjedio je svejednako i ne -
povjerljivo ispod ljema motrio svog starjeinu. Zato da
ustane? Je li to jo uvijek njegova dunost i je li bilo kome
danta, ni komesara svog bataljona, pa ta? Niti su oekivali
taj pozdrav, niti su mu ta rekli. On je uhapenik, nita
drugo ...!
Ali se Kapara prevario! Jest, komandant je neko vrijeme
utke promatrao Kaparu, promatrao ga ispitivaki, otro, ali
onda odjeknue poznati glas i poznate rijei:
iv si, maore ivi!
Kao da ga je iznenada obasjalo sunce u zimskoj drhtavici,
kao da se okrijepio starim crnim vinom u nemoi i boljetici,
njegovim ilama protee radost, a stotinu ia nade zaiskri
u oku. Shvati da je pogrijeio, shvati da je surovo pogrijeio.
U onim jednostavnim i krtim rijeima pozdrava Kapara jo
jednom spozna da je on zaista maak svog komandanta, lju -
bimac starjeine koji svog odanog vojnika nee nikada izne -
vjeriti. Zato poskoi, stisne i digne pesnicu, digne je do ljema
i zagrmi: Smrt faizmu, drue komandante!
Blagoje Kulec jo je neko vrijeme sumnjiavo i uporno
promatrao Kaparu, a onda izusti tiho i hladno:
Ne zovi me vie svojim komandantom... nisam ja
tvoj komandant. Ja komandujem vojnicima, i ne pospancima!
187
 Je li dobro uo? Je li uistinu dobro uo? Kapara problijedi
i zatetura kao da ga je netko nevidljiv kundakom udario u
prsa. Dakle i on, i on! Nema vie nade, ni spasa, ni elje za
ivotom. Krug je zatvoren, svemu je kraj. Komandant mu
pristupi blie:
Poruio si da me eli vidjeti. Tu sam!
Nije smogao ni rijei.
Da ujem ta si htio?
Neto je petljao, kimao glavom, otvarao usta ali rijei
nije bilo. Komandant je dobro ocijenio otkuda sve to. Upita
ga s gorinom u glasu:
ta si oekivao? Da te zagrlim kad te ugledam, da ti
estitam i predam odlikovanje? Zaspao si na poloaju, pre
spavao si bitku, jazave! I takvog sam pospanca namjeravao
poslati u Zagreb?! Kad si zaspao na frontu gdje svakog asa
puca i gdj e na svakom koraku vreba sm rt , kad i m a t ako
tvrde ui da te ne probude ni rafali mitraljeza, ni eksplozije
bomba, tko moe jamiti da nee zaspati na ploniku usred
Zagreba? Bit e umoran, neispavan i lei e gdje te naj
prije uhvati san, makar to bilo na raskru najprometnije
ulice. Jest! Nee te probuditi ni zvonjava tramvaja, ni sirene
automobila, ni amor prolaznika. Probudit e te neki ustaki
kolja koji e ti prerezati grkljan ili ti sasuti arer metaka
u trbuh! Da zna, ma gdje zavrio, stavit u ti natpis: Ovdje
poiva Kapara, najpospaniji vojnik 32. divizije! Poutio
je, a zatim nastavi: Toliko o tome. Sad kai zato si me
zvao. Govori!
Pronaao j e neku ravnoteu u sebi i smi ri o se. R at j e
rat...! emu sada govoriti ovom ovjeku o nekim sitnim
ljudskim eljama, o nekim malim beznaajnim osvetama, o
nekim domobranskim sitnicama, crvima kao to je i on,
Kapara.
Dakle?
Nemam ta govoriti, drue komandante, sve si ti re
kao. Zaspao, zaspao ... Kai mi jedino kamo u s onim pis
mom s kojim me alje u tab Zagrebakog odreda. Imam ga
u torbici, kome u ga predati?
Nije odgovorio. Blagoje Kulec svejednako je sijevao oi -
ma i na komadie sjekao Kaparu.
188
Krenuo sam u tab di vizij e... unapri jed crvenim od
stida, znam ime e me doekati komandant. A on je tebi,
lopove, jutros komandovao pozdrav! Tebi?!
Sad se ve Kapara oslobodio, pribrao se i, kao borac na
frontu, uredio poloaj, organizirao obranu:
Pa ta je u tome, drue komandante? Tri brigade sva
kog dana pozdravljaju komandanta divizije, jednog jutra mo
e i on pozdraviti obinog vojnika, borca.
Borca, jest, ali ne pospanca!
I tu se prekine razgovor. Izvana dopre bat neijih brzih
koraka, glasovi, mete. U sobu utri sav zbunjen Vodenjak
i raportira: Drue komandante, neprijatelj nastupa!
Kako je to izgovorio, treim korakom napusti sobu. Netko
je ve na ulici vikao: Prva desetina, zbor! Na poloaj ...!
Komandant se jo nije micao. Spustio je ruke na futrolu
pitolja i promatrao svog maka. Sad je taj pogled izgubio
otrinu i vraao i njega i Kaparu nekud u prolost, u ne tako
daleku prolost kad su on i ovaj vojnik pred njime bili po -
vezani hiljadama nevidljivih ali neraskidivih niti. A sad...
ta sad?
uo si. . . neprijatelj nastupa. Ima li mi jo togod
rei? Kai... Dugo si bio moj maak, ne mogu to zaboraviti.
I po trei put u ovome dana Kapari navru suze. Sad ih
se nije stidio, niti ih je skrivao. Progovorio je bez ikakva
okolianja: Da, drue komandante, zvao sam te . . . molio
sam da doe . . . da te jo jednom vidim... Dok sam danas
sjedio pod krukom, vezan, postien, nemoan ... sjetio sam
se onog dana kad sam prvi put susreo partizane. Sjea se,
tamo na Kalniku, na Kozjem Hrptu... Nikad me nitko nije
onako istukao, osramotio i ponizio kao onaj Buan, domo -
branski satnik, gustih, etinjastih brkova. Skinuo me do gaa,
raskrvario, uzeo mi odijelo, presvukao se, prevario i mene i
vas. Pobjegao je, pas! Odonda sam elio da ga negdje susret -
nem ... Kao to vidi, nije mi bilo sueno ... Zato molim te -
be, svog komandanta, potrai ga, plati mu u moje ime, plati
mu ako ne prije a ono makar poslije osloboenja, izvuci ga
iz mije rupe i kazni. Daj mu po hrptu za sve moje patnje
na Kozjem Hrptu! To te molim . . . i nita drugo.
utnj a. Pod prozorom mrak i prvi m eci na kraj u sel a.
189
 Zar tebe, Kapara, nije stid da mi se tu ispovijeda kao
seoska baba? Zar sam ja pop? I zar u ja podmirivati tvoje
raune s domobranima?
Zavapio je nemono i zdvojno:
Idem pred sud, drue komandante!
Ide pred sud, naravno da ide pred sud, samo e
prije toga u Zagreb! Nisi valjda mislio da u sada ja umjesto
tebe po domobrane i topove? Gle ti njega! Moda si ti i za
spao na poloaju samo zato da se izvue... E, nee! Naj
prije e u Zagreb, pa tek onda pred sud! I da zna, namjera
vao sam izdati dnevnu zapovijed i objaviti brigadi da te u
Zagreb aljem u znak priznanja za tvoju borbenu sposobnost,
za dokazanu hrabrost i snalaljivost u borbi... da, to sam
mislio. Ali u sada Objaviti svima da nisi vie moj maak i
da te na put aljem po kazni. uje me... po kazni!
Zautio je. Zadrao se asak u utnji, oslukujui puc-
njavu, a zatim se okrenuo i brzim koracima napustio sobu.
Kapara je tvrdo vjerovao da ovog ovjeka nee nikada vie
vidjeti. Osjeao je, znao je to. I dok su se za njim zatvarala
vrata, dok je u sobu dopirala jo samo jeka njegovih koraka,
Kapara digne ruku na posljednji pozdrav komandantu koga
je volio vema od bilo kojeg starjeine, drugu koga je zau-
vijek usadio u srce.
Iznenada zauju se opet koraci! Netko je surovo i grubo
otvorio vrata... Siraa Lazo proturi svoj uperak, osine ga
pogledom i naredi strogo: Da mi se nisi micao!
No je sve dublje sputala korijenje, a pucnjava nije je-
njavala. Rijetko bi kada neprijatelj napadao nou. Pa i sad,
Kapara se ba nije mnogo zabrinuo to borba traje, a on
sjedi ovdje, bez oruja, sam. Oekivao je svakoga asa da e
se neprijatelj povui, zauzeti pogodne poloaje oko brigade
i saekati jutro. Da, Kapara je vjerovao da e uskoro utihnuti
oruje. Ali su rafali pukomitraljeza bivali sve dui, tu i tamo
proleti kroz no svijetlei metak, bljesne u zraku raketa,
zalaju teki mitraljezi. Razgarala se bitka. Nedaleko od kue
udari mina tekog bacaa. Njena eksplozija potrese sve oko
Kapare i dok je ono njega sipalo trunje i padala buka, u
sobu utri domain i sav izbezumljen zavapi. Si burno
zginuli! Gdo bu ostal... gdo bu ostal iv ...!? Sitan smeu-
190
ran starac, gotovo elav, u bijeloj seljakoj koulji i dugim
bijelim gaama, stajao je usred sobe u mraku kao neko neze-
maljsko bie, privienje, prikaza, sablast! Popustili mu valjda
ivci, strah mu je razrogaio oi, oaj izbezumio lice. Od
ranog jutra njegovim selom prolazi vojska, cijeli se dan pro-
lamaju eksplozije, tuku avioni, tutnje rafali automatskih oru-
ja, mine i granate potresaju domove, sluao je zapomaganje
ranjenika, gledao je kako se dim povija vonjacima, a plamen
lie potkrovlje i suklja u nebo. Je li to doao smak svijeta?
Sad, na kraju tog bezumnog dana, zapucale su opet puke, i
opet oko njega grme eksplozije i sprema se stravina no.
Gleda ga Kapara i ne zna ta bi mu odgovorio. I njega samoga
polako obuzima strah. Vidi Kapara, ovjek je prestravljen,
trebalo bi mu kazati koju dobru, utjenu rije, ali je Kapara
nikako ne nalazi kad je i on pun briga i neizvjesnosti. No kad
starac jo uzbuenim glasom zavapi: Gdo bu ostal... gdo
bu ostal iv?! Kapara nevoljko i nesigurno izusti:
Ljudi.
Ljudi?! zine iznenaeno starac, a Ilija ve potpu
noma uvjeren u istinitost svojih rijei, potvrdi odluno:
Jest, ljudi. Ljudi e ostati, a psi e krepati!
Eksplozija u neposrednoj blizini prekine im razgovor i
baci obojicu na tle. Prsnue stakla, sve se zanjie, potrese,
cijela soba napuni se dimom, krhotinama, kamenjem, zem-
ljom, bukom ... I dok je starac ostao leati nepomian usred
sobe iv ili mrtav? Kapara kao zvjerka suknu kroz
prozor, razgleda vonjak, dvorite, vrt... Mjesec je na nebu
i zvijezde ve sjaju, ali desetini ni traga! Od partizana nigdje
nikoga! Po dubini glasa Kapara prepozna na vrhu sela rafal
Martinova pukomitraljeza. Povukli su se! Zasta kao ukopan.
Presijee ga strana spoznaja: naputen, ostavljen! U blizini
zauje nerazumljive rijei i komande na pseem jeziku. U
odsjaju mjeseine opazi ljemove i mrane sjene. Nijemci...!
191
 13
Jedinstven razgovor izmeu mjeseca i Kapare o Tajgetu,
o vrijednosti ljudskog rada, o ivotu partizana i o kojeemu
drugom. Tko je lisica a tko mlijenjak! Je li vojnik bez jedi -
nice kao pas bez ogrlice koga svaki ivoder moe uloviti i
omom mu stegnuti vrat? Iznenaujui susret dviju skitnica
na sjeniku u nepoznatom zagorskom selu. Kapara otkriva
blizanca! Postoji li takav djeli nae zemlje u kome bi par -
tizani, ustae i domobrani etali zajedno i ivjeli u miru i
prijateljstvu?
Kako divna no! Zagorje u snu, u svilenom svjetlu srebra,
na nebu zvijezde, bezbrojne zvijezde i mjesec. Pun! Puna su
mu usta slasti, pun mu je trbuh kreposti. Napio se vina,
dobrog, zlatnog, sunanog! Cijeli se dan skitao kojekuda,
obilazio krme i sajmove, praznio vedra i krage, a sad, idui
domu, na povratku zatekla ga no. Zatekla ga no, i to ba
na nebu! Kakva nezgoda! Zato je stao. Ne mie se, strah ga
je. Zalutao je meu zvijezde, ne zna kuda bi. Mogao bi negdje
nabasati na Velikog Medvjeda, a ta bi onda bilo...? Zlo!
Ili bi negdje u mraku mogao nagaziti na Mlijenu Stazu, a
ta bi tek onda bilo? Brrr...! Samo to ne. to dalje od
mlijeka, samo to dalje! Zato je sada upalio sve lui, rasiplje
svjetlo na sve strane da vidi gdje je i kamo e. Gleda desno,
gleda lijevo i gle odjednom na zemlji opazi Kaparu! Opazi
ga kako ispod onog svog ljema tumara poljem, niti pazi
staze, niti prolaze, sputa se vinogradom, uspinje strnitem,
ide ... ide ...! Kamo to ide, kamo se uri Kapara? Sam je,
gdje mu je desetina, gdje su njegovi ljuti hrtovi: Tamburica,
Vodenjak, Kapsula, Martin, ak...? Hej, Kapara! Kamo
e ... kuda?! - Stari su oni znanci, pozna Ilija njegov glas.
Koliko su puta u dugim noima razgovarali, tjeili jedan dru-
goga, otkrivali tajne, aputali... Pa i sad, uvi mjesec, Ka-
para se ispod ljema zagleda u prijatelja pa odgovori iskreno,
pun jada i gorine: Ne znam ni sam kamo idem. Bjeim!
Bjeim od Nijemaca, bjeim od partizana, bjeim od zla i
nesree. Niti znam kamo idem, niti znam gdje me tko eka.
U zle me dane mati zanijela, pasji mi je ivot bio, pasja e
192
mi biti smrt! Zaudio se mjesec, naborao elo, zatreptao
oima. A tvoja brigada, a tvoja divizija, gdje li su one?
Ne spominji mi njih! smrkne se Kapara. Niti ja vie
pripadam njima, niti one meni. Svreno je. Rastali smo se
zauvijek! udi se mjesec: ta se dogodilo? Ide li u pre-
komandu, jesi li postao kurir u tabu divizije, ide li na kurs
za oficire pri Glavnom tabu? Nita od svega toga
odree Kapara, a mjesec produi: Pa kako si onda mogao,
kako si smio napustiti brigadu? ta e divizija bez tebe u
ovom neveselom Zagorju? Malo sam je prije promatrao kako
se vrti na rubu vree, svija se, mota, vrpolji se, trai izlaz,
trai gdje e progrickati vreu. Sad je meni jasno, nema tebe
u brigadi, ne zna divizija kuda bi! Kako si mogao, kako si
smio napustiti drugove u najteem asu? Kapara tuno
odmahne rukom: Moj mjesece, niti me tkogod alje u
Glavni tab, niti sam ja diviziju napustio po svojoj volji.
Pobjegao sam, pobjegao od zla! Spaavam glavu! Kapara,
ti si pobjegao? ta ujem, ti si bjegunac...?! Ne, prija-
telju ... kako da ti to objasnih, oh... Jesi li ikada uo za
Tajget? Zna li ta je to? Ja znam. Sluam samo komesara,
on sve zna... Na Tajgetu su ljudi neko ostavljali nemone
starce kad su im dodijali, kad su htjeli da ih se oslobode.
Nisu imali srca da ih sami ubiju, a smetali su im, bili su stari,
nemoni, beskorisni, zato su ih ostavljali na gori Tajgetu da
im ptiurine i zvijeri dokraje ivot. ta govori, Kapara,
kakve to veze ima s tobom i brigadom? Ima, ima...
sad e uti. I mene su moji drugovi ostavili... izloili,
prepustili me neprijatelju da me se rijee... mene, Kapare!
Zaprepastio se mjesec, ta ta to govori Ilija? Da mu
vjeruje? Zato, kako? Sluaj me, Kapara, kao to vidi,
ja sam malo pripit... Opio sam se danas, ali eto, premda
posrem i premda sam pijan, to ipak znam to govorim. A
ti, Ilija, lupeta i mlati praznu slamu! Tajget... kakav te
Tajget spopao!? Gazi Kapara repitem, gazi i tuno kima
glavom: Znam ja dobro to govorim, znam! Moj vlastiti
komandir ostavio me, prepustio me neprijatelju, a nije mi
ni puku dao da se branim, niti me je upozorio da bjeim.
Nita! Muki me prepustio smrti, a zato? Samo zato to
sam jutros zaspao na poloaju i prespavao bitku. Pa to?
13 Horvat: Maak pod ljemom 193
ovjek u radu proivi cijeli svoj vijek, mui se, stvara, i ni- ja, hvata pijune, petlja... neprestano mijenja svoje baze,
kome nita. Zar se tkogod nad njegovim radom s radou ivi u vjenom strahu, u neprekidnom pokretu ... eto, takav
uzbuuje, zar se tkogod zaustavi pored njega da ga potape je odred. Ja koji sam navikao da s brigadom osvajam gra -
po ramenu i da mu kae: ovjee, dobro radi! Ne, nitko! dove, da ruim bunkere i zapljenjujem neprijatelju kuhinju,
Ali, pogrijei li samo jednom gotovo, do smrti nema oprav- ta u ja u odredu? Ima pravo, Kapara ... ima pravo ...
danja! Tako je i u partizanima. Tumara iz noi u dan, ho- sloi se mjesec a kako bi bilo da krene na jug, da pri-
da do iznemoglosti, glavinja od iscrpljenosti i umora, ali jee Savu i da se prebaci na Kozaru svome bratu, on je
svejedno ide dalje, ide za kolonom jer hoe, jer mora, komandant bataljona u brigadi, kako bi bilo da ode k nje-
jer nema kuda, rat je...! Bezbroj noi provede bez sna, a mu? Na Kozaru? uznemiri se Kapara. Ti bi htio da
zaspi li samo jednom gdje ne bi smio, zbogom, ode glava! napustim Kalnik?! Moj mjesece ... psa udare nogom u stra-
I da su me barem pustili u miru da se ispavam ondje gdje njicu, izbace ga iz kue ili ga vlakom odvedu stotinu kilome-
sam zaspao. Ali ne! Komandir moje ete Siraa Lazo poao tara daleko pa onda otvore prozor i bace ga napolje, a pas se
je odmah u protunapad samo zato da mi skrati san, poveo nekako doeka na noge, dijelom na noge, dijelom na gubicu,
etu na juri da me to prije probudi i sad, eto... Repica zacvili, onjui zrak te sve onako epajui krene kui. Krene
ranjen, Stevica nestao, ak sam i ja svoj karabin izgubio! onamo gdje je dobio vritnjak, odakle su ga istjerali, jer nema
Mjesto da se ja alim na komandira, eto to je uinio sa kuda, jer je vjeran svome domu i svome gospodaru. Ribe pli-
mnom: ostavio me za vrijeme borbe u kui, naredio mi da se vaju ponekad hiljade kilometara da se vrate onamo gdje su
iz kue ne miem, a on se potajice povukao pred neprija- se izlegle, a tako i ovjek. Privlai ga zaviaj, vue ga u svoje
teljem! Mislim bije se bitka, nai su Oko mene, a kad tamo, krilo. Ja sam se rodio u Bosni, pod Grme-planinom, ali
nigdje nikog! Klisnuli, a mene ostavili! Zamalo nisam iv pao ondje sam se zaista samo rodio kao malo i nemono dijete,
u ruke Nijemcima. Poslije sam se sjetio, nije to sluajno, to i nita drugo. Kao svjestan ovjek, kao borac, rodio sam se
to me ostavio, sve je to bilo smiljeno i po planu. Jest! Neka na Kalniku i samo je ondje moj istinski rodni kraj ... Pa
me ubije neprijatelj, a on e po povratku toboe kolutati ta e onda, kamo e, kuda? snudi se mjesec, a Kapara,
oima i kukati: Ajme, narode Kalnika! Nema vie tvog lju- ne manje zabrinut, otpovrne tuno: Idem u Zagreb ... ko -
bimca, nema vie tvog Kapare! Ubio ga Nijemac, zakleti ne- mandant brigade alje me u Zagreb po domobrane i topove.
prijatelj nae domovine...! Tako je on mudro smislio, ali Kako u donle stii, ne znam, jer vodia nemam, ni veze
ako je on lisica, nisam ni ja mlijenjak! Kada sam uo kako nemam, niti koga poznajem, niti tko poznaje mene, ali zada-
se oko mene vabe ve dogovaraju u kojoj e kui veerati, tak je takav, ta mogu, rat je rat... Znam samo da se moram
zamicao sam brcima, frkao repom i natisnuo u bijeg. Nado- pouriti da to prije stignem u Zagreb, kako bih se to prije
hvat ruke Nijemcima, izmeu dvije vatrene linije, u roju me- mogao vratiti, a vratiti se moram to prije kako bi me to
taka naih i neprijateljskih ja sam jo jednom izvukao ivu prije mogli staviti pred sud i strijeljati, a strijeljat e me
glavu i izbjegao smrti. Zautio Kapara, zautio mjesec. zato to sam najpospaniji vojnik 32. divizije. Kao to vidi,
Promatra osamljenog vojnika, htio bi mu pomoi ali ne zna ima mnogo razloga da se urim, pa te molim, obasjaj staze
kako. I ta si odluio, Kapara, kamo e? Kad si ve na - i prolaze. Ako sada negdje putem do Zagrebakog odreda
pustio brigadu, kako bi bilo da se prikljui kojem partizan- poginem, molim te, mjesece, objasni komandantu moje bri-
skom odredu? Zagorskom, Zagrebakom, bilo kojem. Od- gade da sam poginuo na zadatku i da njegov maak nije bio
redu?! namrti se Kapara. Zar ja, stara partizanska bjegunac, da nije veeras napustio brigadu od straha pred
cokula, zar ja da stupim u odred?! Partizanski odred ivi od sudom, ve da ga je komandir Siraa Lazo ostavio i prepustio
zasjeda, od sitnih akcija, od sitnih kraa neprijateljskog oru- neprijatelju, pa je pobjegao spaavajui glavu! ... Zbogom,

194 195
mjesece! esto, esto si bio moj saveznik, izdao si me jedino
u Zelenoj Mrkvici, ali ti opratam i to. Bio si vjerojatno
pijan kao to si i veeras, zato lezi nekamo, makar u Kumo-
vu Slamu, lezi pa se odmori. Ni ja ne mogu dalje, na izmaku
sam snage ... moram i ja prilei, moram se odmoriti.
Daleko je Kapara iza sebe ostavio brigadu, Nijemce i vra-
ju vreu. Niotkuda ne dopire hitac, sve je tiho, sve je mirno,
sve kao da spava u ovoj divnoj mjeseini, sve osim Kapare
koji, eto, luta Zagorjem i razgovara s mjesecom. Odjednom,
kao iz arobna jezera, izroni pred njim selo. Kapara zastane,
omirisa zrak i lagano, tiho i vjeto prikrade se prvoj kui.
Tu se jo jednom obazre desno, lijevo, osluhne gluhu no,
a zatim se odvai i zakuca na okno. Nitko se ne odazva. Za -
kuca jo jednom, smjelije, jae. Odmah zatim proviri kroz
okvir upava, vorugava glava pa upita kratko, mrzovoljno:
Gdo je?
Putnik...! odgovori skromno Kapara i bre skine
ljem.
Kaj oe?
Ima li u selu kakve vojske?
Vojske? Hm... Bili su Nemci, partizani, ustae, er
kezi, domobrani, koturai, zelembai, legionari, gestapovci,
poderuhi, tolvaji, antikristi, komunisti, vojske ake fele, ake
sorte ... bili su i odili. Sad nikog ni.
Seljak pljune preko glave Kapari i zatvori prozor. Ka -
para zakuca ponovno.
Kaj je?
Gdje bih mogao prenoiti? Moda kod tebe?
ovjek kao da je trenutak razmiljao. Svrbjelo ga je ne
gdje pod kouljom, eao se, protezao, zijevao, utio ...
Samo za jednu no! milostivo e Kapara.
Samo za jenu? Hm. .. Na kraju sela, levo, zajna hia.
Na kednju. Tam je pes. Laje ali ne grize. Na lancu je...
Kapara se zabrine. Nije znao kako je dugako to selo, ho-
e li pronai taj sjenik o kome govori seljak, a onda jo i taj
pas . . . je li na lancu ili nije, tko to zna? Iscrpljen je, zaista
bi morao lei to prije. Zamoli:
Drue, zar ba mora biti na kraju sela?
196
Odgovorio je kratko i jasno: V naem selu torbari i
vandravci spiju tam, a ti odi kam oe, samo me vie buditi
naj!
Povukao je svoju vorugavu glavu, zatvorio prozor i ne-
stao. Eto, Kapara, ta si doekao postao si torbar i van-
droka! Jest pomisli Ilija to sam ja? Ne bi se moglo
rei da sam bjegunac, ali ni daleko od toga nisam. Gdje i
mi je baza, kojoj jedinici pripadam, tko mi je starjeina? Kao
to je taj seljak pljunuo preko moje glave, jednako me je
tako mogao pijukom! Kome bi odgovarao? Nikome. Vojnik
bez jedinice, pas bez ogrlice. Svaki ga ivoder moe uloviti
i omom mu stegnuti vrat. ugavo pseto. S ispravama ili bez
njih, uvijek izvan zakona. ta sad mogu, idem ...!
Sve je bilo kao to je seljak rekao: i kua, i tagalj, i pas.
Otvorio je vrata i uao u sjenik. Mjeseina je ipak toliko
svijetlila da se mogao ogledati i snai. Opazio je kratke
ljestve na koje se uspeo i zagazio u sijeno. Niti ga je razdra -
gala mekoa koraka, niti ga je obradovao prijatan, snaan
miris svjee pokoene i spremljene otave. Nije mislio na to.
Otiao je u kut i tu se spustio. Izduio je izmuene noge i
nakon dugog, dugog vremena osjetio svu slast odmora. Zava-
lio se i protegnuo. Kakvo blaenstvo! Navukao je neto sijena
oko sebe da mu pred zoru bude toplije i odmah zatvorio oi.
Sad samo zaspati, to prije zaspati, a ujutro podraniti pa na
put.
Opasala ga tiina i tanke niti sna. Ali umjesto snova i
prieljkivana poinka, neprimjetno se u sjenik uuljala sa-
moa i legla mu na srce. Neujno je prela svoje tkanje, sum-
njama i zebnjom prostirala leaj. Odjednom Kapari otprhnu
san. Otvori oi, protrne. Sav oajan spozna da je sam, da je
ovog asa na sjeniku, da vani nitko od njegovih nije na strai,
da ga nitko ne titi, da nitko nije pored njega, da je potpuno
izgubljen i sam. Lei ovdje u nekom nepoznatom selu, na ne-
kom sjeniku, sam u ovoj kui, u ovoj nonoj pustoi! Tko
moe znati hoe li doekati jutro? Moe ga ubiti, moe ga za-
klati tko stigne do njega. Tko e ikada pitati za njegovu smrt,
tko e ikada doznati gdje je zaglavio?
I tako, mjesto sna, na Kaparu kao buhe navale brige i
sumnje: hoe li ikada stii do cilja, hoe li mimoii i svla-
197
dati zapreke koje ga ekaju na tom dalekom i nepoznatom
putu? U Zagreb ... zar doista ba on mora ii u Zagreb? Bez
vodia, bez ieg? Zar ne bi moda ipak bilo najbolje da se
jednostavno vrati na Kalnik? Uz put bi jo jednom mogao
razgledati Gluboki Breg, posjetiti Janju, ispitati njeno srce,
okusiti slast njena zagrljaja, zavaliti se u mekano, jednom
se estito odmoriti, nahraniti, pa onda produiti na Kalnik,
saekati diviziju, javiti se komandantu brigade. Ako i doe
pred sud, valjda e se netko nai tko e kazati koliko je Ka -
para pretrpio, ta je sve dobra uinio, koliko je puaka oteo,
tenkova unitio, koliko je spreme priskrbio kuhinju, ku-
hinju je brigadi vratio! zar se to moe zaboraviti, zar to
malo vrijedi? Vrijedi, o, i te kako vrijedi! Da, nai e se si -
gurno netko u brigadi tko e objasniti sudu i podnijeti pra-
vedan izvjetaj o dogaaju s Kaparom, a sasluavi sve, Hvala bogu...! Tiina. Odmjereno disanje, i to je sve.
najstariji oficir u divizijskom sudu dignut e se i rei: Pro-
glaavam da se desetar Ilija Kapara oslobaa optube! Jest,
zasluio je kaznu, ali neka. Zaspao je jer je bio nasmrt pos -
pan, zamijenio je Stevicu, to ga spaava! Neka mu dakle bude
za ovaj put, neka se vrati u svoju etu, neka ponovno preu -
zme svoju desetinu...!
Pomisao na desetinu u Kapari iznenada razbukta gnjev.
Sjeti se Kapsule, sjeti se lanaca, komandira Sirae Lae...
Tajgeta! Sav se nakostrijei, najei, stisne zube, procijedi:
Ne idem! Meu takve starjeine, meu takve borce, nikad!
Radije u brlog, Paveliu na ruak! Samo... ni do Pavelia
nije lako stii. Treba skupiti snage, napregnuti sva osjetila,
paziti. Jest, paziti! Kapara, sad kao krava irom otvori oi i
gledaj, kao zec visoko uzdigni ui i prislukuj, imaj na umu
da sada sam ratuje protiv Pavelia i Hitlera. Sam! Eh, da
mi je barem karabin, kubura neka, bilo ta. Ovako ... o, moj
Kapara, ta si doekao!
Na dvoritu zalaje pas. Otro, osvetljivo, upravo onako
bijesno i bespomono kao to je zalajao na Kaparu kad se
primicao taglju. Kapara napne sluh. Ne dopiru li do njega
neiji koraci? Jest! Netko je lijeno vukao noge, strugao co-
kulama, zastajkivao pa opet krenuo i sve se vie pribliavao
sjeniku. Ilija protrne, skoi s leaja i izvadi no. Kriv, otar
bosanski no. To mu je bilo sve ime je ovog asa mogao
198
braniti svoj jedini ivot. Sad se ulo kako je doljak zastao
pred vratima. Tko bi to mogao biti: seljak, skitnica, lopov,
tko li? Uao je! Nejasan um, kao da neto premee po de-
povima, trai, ta trai? Plane igica i u njenu drhtavom sjaju
Kapara opazi neku sjenu, ali odmah zatim sve proguta mrak.
Hoe li k njemu? Neznanac pristupi ljestvama, napipa frljke
i pone se uspinjati. ta sad?! Bundeve i krmci...! ta e mu
jo donijeti, ime e ga jo obdariti ove noi Martinovi
krmci? Drao je goli no, pripremio se na skok, stisnuo se
uza samu vjenanicu i ekao. Nikada mu valjda u ratu nije
tako nemirno tuklo uplaeno srce!... Doljak se uspeo do
razine sijena, zakoraio i odmah se svalio kao vrea. Objema
rukama poeo je zgrtati sijeno i, navukavi gotovo cijeli na-
ramak, smirio se, zatim uzdahnuo glasno i zadovoljno:
Kapara zakljui da je to neka skitnica, odrpanac, ovjek od
koga mu zacijelo ne prijeti opasnost. Ta zar ga nije upozorio
i onaj seljak, rekavi da na ovaj sjenik svraaju torbari,
skitnice i slina druina. Smirio se dakle Kapara, smirio pa
odlui da se javi gostu. Odmjeri ton i ne suvie glasno ali
jasno izgovori:
Prijatelju, dobro vee!
Jooj...! prepadne se neznanac, kao da je zmiju
dirnuo, skoi s leaja, skoi i odmah vikne: Tko je tu?
Tko...?!
Ne boj se, ja sam odgovori mu Kapara pa se vrati
u svoje gnijezdo.
Tko je to ja?
Ja sam putnik, namjernik, bez krova i doma kao i ti.
Lezi samo, ne brini!
ovjek uzdahne duboko pa se nevoljko spusti na leaj.
Sjeo je i irom otvorenih oiju buljio u mrak, u pravcu oda-
kle se neoekivano razlegao glas. Priznao je iskreno:
Prestraio si me, strano si me prestraio! Zamalo te
nisam umro! Zato se nisi odmah javio kad si uo da idem?
Prestraio sam se i ja! nevoljko prizna Kapara.
Koga si se prestraio? Mene?! s nevjericom upita
doljak i odmah objasni: Ja sam ti kao zec. Svega me
199
strah. Rat je i sa svih strana navalilo zlo na ovjeka. 200
Nikad ne zna gdje te ta eka. Prokleti ivot!
Glas mu je bio treperav, neto malo povien, valjda
mu se grlo steglo od straha. Sad kad se malo smirio,
ureivao je ponovno svoj leaj i zgrtao sijeno. Kapara
upita:
ta si ti, prijatelju, ako se smije znati?
Doljak odgovori sumorno: Pusti me, ja sam ti
pravo zlo na svijetu, tuga i alost. Ja sam domobran.
Domobran?!? zaprepasti se Kapara pa sad on
sko
i s leaja i blene u tamu. Ti si domobran!?
Doljak primijeti da se njegov nepoznati prijatelj
uzbudio i da ga umiri ree:
Ti se mene ne boj ... Ja sam domobran, ali to to
sam
domobran neka tebe suvie ne zabrinjava. Nemam
oruja ...
a ionako nikome ne inim zlo.
U Kaparinoj glavi sijevale su misli kao munje. im je
uo da domobran nema oruja, sve se odmah
pojednostavilo. Smirio se, sredio misli i sad ve nadmeno
i pomalo zlobno kaza:
Mene to nita ne zabrinjava to si ti domobran. Ja
sam
ve navikao na takve susrete, ja sam partizan!
Jadno ljudsko srce! Jadno plaljivo domobransko srce!
Umalo nije zastalo, umalo nije prestalo tui. Po drugi put u
ovih nekoliko minuta poskoio je s leaja zaprepaten, ne
znajui ta bi. Da prhne kao ptica i da odleti s jednog
sjenika, da se pretvori u krticu, da se zakopa i da nestane
zauvijek? to da radi to da radi?! U tom munom
razmiljanju proao je dragocjen trenutak u kome se ba
nita nije dogodilo. Partizan je ostao na svom mjestu, niti je
navalio s pukom u ruci, niti je bacio bombu, niti je
povikao onim stranim partizanskim glasom: Predajte se,
brao domobrani...! Nita! Stoji, dakle, domobran, bulji u
mrak, na traci mjeseine nazire obrise partizana pod
ljemom, ali partizan svejedno sjedi, ne mie se, niim ne
prijeti. Spusti se onda i on. Sad su sjedili suelice i
promatrali se puni iekivanja i neizvjesnosti. Jo jednako
sa zebnjom domobran upita:
Ti si uistinu partizan?
 Jesam ... odgovori nehajno Kapara ali to to sam
partizan, neka to tebe ne zabrinjava, jer ja tebi neu nita...
kad nema oruja.
To da ni on nema oruja, to je, naravno, preutio. A do-
mobran je treptao oima, skrstio ruke i nikako da vjeruje
sam sebi: ta je li mogue da on, domobran, sjedi na sjeniku
pored partizana i nikome nita? Moda se onaj ondje ali,
moda on i nije ...
Ma sluaj, prijatelju, jesi li ti uistinu partizan, pravi
partizan?
Kapara pomisli: ba je to glupo! ta je on sada? Partizan?
Moe li netko biti partizan bez oruja, bez jedinice? A ta bi
drugo Kapara mogao biti nego partizan! Ta nije valjda etnik!
Samo ... ipak tu neto nije u redu ... ta da kae ovom u-
Ijivom domobranu, kako da mu objasni svoj poloaj a da
pri tome ne otkrije tajnu i ne rui svoj ugled, niti ugled
brigade? Spleo se Kapara, razljutio se sam na sebe to toliko
bez potrebe premee misli zbog jednog domobrana, proguta
pljuvaku pa odgovori srdito:
ta ti to pita jesam li pravi? Zar ti misli da smo mi
kao vaa vojska...? Partizan je samo jedan, ili jest, ili nije!
A vi ste sluge okupatora i ubrad kako vas god ovjek
okrene! Ima vas mnogo vrsta, a svi ste podjednako uljiva
stoka! Hajde priznaj, ima li uiju?
Bome, zadrhta domobran, shvati odmah da je to s njim
pod krovom uistinu partizan, pravi partizan! I, bojei se
veeg zla, zakuka odmah:
Smiri se, prijatelju, oprosti... molim te, oprosti...
nisam ja mislio ... eh, siromah ja, lanuo sam ... zar je mo
gue, mislio sam, da jedan partizan putuje sam i ovako...
To jo nisam uo ...
Ako nisi uo, sad uje i zna! Pamti: partizan, ma
gdje bio i ma gdje ga susreo uvijek je pravi! A ti, ta si
ti? Jesi li ti pravi?
Nevoljko i tuno zapone jadnik svoju priu i na Kapa-
rinu radost prizna odmah da ni on zapravo ne zna je li pravi
domobran ili nije.
To je barem jednostavno podui ga Kapara ili
jesi u jedinici ili nisi. Samo je to mjerilo.

201
 ta ja znam... kod mene je sve to zapetljano. se rskom mjestu! Vojnik...!
Ja ne ,i Zar te nije stid? To je rekao naglas, a mislio je obradovan:
znam kamo spadam. Zapravo, ja sam bivi... bivi ja, Eto moga brata, eto jo jednog pospanca!
domo na Nisam ba zaspao ... zadrijemao sam... branio se
bran! jp domobran pa nastavi: I kako sam drijemao, odjednom se
Bivi? Dakle pobjegao si? os trgnem, priulo mi se kao da netko ide, ljapka po blatu!
Nisam... Tu zastade, posuti, pa odjednom pa To bi moda mogle biti divlje svinje, jer one vole po ovakvom
pred ni vremenu rovati, ali opet, mislim, nisu to divlje svinje, pre-
loi Kapari: uj me, prijatelju, zato da nas dvojica ji,
raz ba 202
govaramo u ovome mraku tako udaljeni jedan od
drugoga? ja
Kad nas je ve no zdruila na istom sjeniku, hajde sa
da leg m
nemo jedan pored drugoga, lake emo razgovarati, a m
bit e or
nam i toplije... i sigurnije! ao
Pitao sam te da li ima uiju? mjesto na
odgovora tu
priupita Kapara. pr
Nemam. ok
Onda doi k meni. Ja sam ve ovaj leaj le
ugrijao... tu
Doi! milostivo mu dopusti Kapara, mislei: Valjda s
neu m
ja ii domobranu! i dok se domobran premjetao i po je
trei nu
put ove noi spremao leaj, Kapara produi razgovor: od
Dakle, nisi pobjegao? dv
Ne, nisam. To mi se dogodilo prole noi. an
Naa je ae
satnija bila u nekom selu koje se zove Gluboki Breg ... st
Gluboki Breg?! usklikne Ilija i podigne glavu. do
Jest, ba se tako zove... zamisli, kako glupo dv
ime a!
Gluboki Breg!
I ta je onda bilo? pouri ga nestrpljivo
Kapara. ak
Ja sam bio na strai u onoj smjeni od le,
dvanaest do za
dva. Padala je kia i vjetar je motao, ali usprkos svemu sp
tome ao
ja sam ti lijepo zadrijemao. Zadrijemao sam sve si L ......
onako sto na
jei, spustio glavu, kunjam pomalo, a ba tu veer, im st
smo ra
uli u selo, nali smo vina, nalokali se rakije, opili a
blizu je selo. Moda se koji seljak napio u klijeti pa se sad
vraa. A moda nikoga i nema, nego se to meni u drijemeu
priulo. Napnem ui, sluam, kad, bogami, tu vie nema
sumnje, to su ljudski koraci i netko preda mnom gaa po
blatu i sve se blie primie i ide k meni ravno na puku.
Stoj ...! viknem u onu prokletu olujnu no, gledam, bu-
ljim, kia pada, nita ne vidim, ne znam ta je. Zato odmah w|
viknem: Tko ide? a iz mraka onaj meni odgovori: Smrt!
pa bum...! I im je puka planula, meni je odmah kapa s
glave odletjela, sruio sam se u blato i nisam se vie podigao
nego sam onako etveronoke srnuo u dol. Pa bje'! Zapleu
mi se ruke i noge, padam, nita ne vidim, ne znam ta se
zbiva. Mokar sam kao svinja, iznad mene fijuu kugle, a ja
samo bjeim dok nisam uletio u neki gusti, u neki grm,
mora da je bio kupinjak, i tu sam se spleo, i to sam se tako
spleo da se vie nisam mogao maknuti. Kao muha u mrei!
Mislim, valjda me tu kugla nee pronai, pa kad sam ve tu,
tu u i ostati do svitanja, dok ne vidim ta se dogodilo. Ako
me ujutro otkriju partizani, dignut u ruke uvis, i to mi
nee biti prvi put. Ako pak domobrani nadjaaju, javit u se
kuharu na doruak. Tako sam ja u sebi skrojio plan i zaspao
u onom grmu, a kad je svanulo, doznao sam da su me pre -
varili i jedni i drugi. Moji su domobrani jo u noi pobjegli
i ostavili partizanima ak i kuhinju, a partizani pokupili
plijen pa i oni otili u rano svitanje. Tako sam ostao bez
doruka, bez kape, bez puke, bez jedinice, sam kao izgub-
ljeno prase. Cijeli sam dan hodao, oslukivao bitku, svaki
sam as pred nekim bjeao ili se skrivao, dok se konano
nisam doepao ovog sjenika.
Zanimljivo, zanimljivo...! smjekao se Kapara,
udio se igri sluajnosti koja je ba njih dvojicu dovela na
isti sjenik. Drago mu je to je i ovaj domobran pospanac, i
ve zbog toga mu je postao nekako blii. Razmiljao je bi li
domobranu otkrio cijelu istinu. Da dobije jo malo na vre
menu upita:
Pa kamo e sada?
Kamo ...? To je ono najtee. Ne znam ni sam.
Ako ne zna, poi sa mnom.
U partizane?
203
 A da kamo?
Ne... u partizane ne idem. Kod vas bih ja brzo izgu
bio glavu. Vi partizani drugo i ne znate nego se tui, a to
nije za mene. Slabo mi je srce. Ne podnosim. Osim toga
neprestano bjeite, ili za nama, ili pred nama, vi se nikad
poteno ne odmorite. Kako samo izdrite!?
To da su partizani neprestano u pokretu, da se nikad va-
ljano ne odmore, to domobran ima pravo, ali mu to Kapara
nee priznati. to se srca tie, ono podnese svata. U ratu
je ljudsko srce kao tijesto to ga vie mijesi, sve je tvre.
U poetku plaljivo, poslije neumoljivo. Da, takvo je srce ...
a ovaj tu pored njega ne eli u partizane. teta! Bilo bi mno-
go ljepe udvoje nastaviti put. Svidio mu se ovaj domobran,
govori jednostavno, iskreno, a zamalo da ga nije ustrijelio
ondje na ulazu u selo.
Ako ne misli u partizane, kamo e? U jedinicu?
Natrag? A ... to ne! Strah me je. Ve sam tri puta pre
dao puku partizanima, pa su ustae rekle da e me zaklati
ako to uinim jo jednom! Kad ustae nekom kau da e ga
zaklati, onda im treba vjerovati, ja znam! I sad razmiljam
kamo u. Odluio sam da idem kui. Idem da vidim svoje ...
gospodarstvo, sestru ...
Gdje ivi? zainteresira se Kapara.
ivim u Luknjici, to je selo na rijeci Lonji, ako zna
gdje je ta rijeka... Dobio sam pismo da je na gazda u selu,
Knez, proglasio neto kao ope primirje, zavretak rata, pa
hou i to da vidim.
Zavretak rata? Primirje? Kakvo primirje? napreg-
ne Kapara sluh.
Ne znam ni sam. Dobio sam pismo od sestre u koje
mu mi pie da se vratim kui, jer je, veli, u selu sklopljeno
primirje i zavladala opa sloga. Partizani, ustae i domobrani
eu ruku pod ruku i pjevajui hodaju selom kao da su
svatovi! ta ti misli, moe li to biti?
Odgovorio je kratko i ljutito:
Selo u kome bi partizani, ustae i domobrani hodali
ruku pod ruku ne postoji. Dosta smo priali, uti i spavaj!
Domobran navue jo malo sijena, protegne se, zijevne
i zadovoljno uzdahne:
204
Laku no ...!
Da je slutio ta e mu se jo dogoditi na ovom sjeniku,
nikad ne bi poelio laku no!
Pred svitanje pijevci su u selu otvorili kljunove, razjapili
usta i progutali no! Zatim su slono javili s brijega na brijeg:
Kukurikuu ... faisti su tuuu ...!
Jest, jedva to je zora potisnula no, na sjeniku je jo
bila tama, kad Kaparu probudi uznemireni lave brojnih pa-
sa. Kudrovi du itavog sela psovali su nekom dobro jutro!
Trgne se Kapara, ta je to? S puta iza sjenika dopirao je
razgovijetan amor, i po tom amoru i laveu pasa, koji
nikako nije prestajao, Kapara zakljui da je u selo dola
vojska. Nije ni asak dvoumio ija! Razgrne sijeno i pouri
ne bi li kako ispod crepova ili krova mogao razabrati tko su.
Nigdje pogodne rupe. Vrati se na leaj i sjedne razmiljajui
ta da ini. Sudei po glasovima koji su dopirali, neprijatelj-
ska kolona koja je ula u selo stoji na putu i eka. Koga
eka? Da li je sluajno zastala ili namjerava ovdje ostati? Tko
su? Domobrani, ustae, Nijemci...? Trae diviziju, to je si-
gurno, samo je isto tako sigurno da je nee nai. Jest, diviziju
nee nai, ali je zato Kapara u miolovci, ako pronau i
uhvate Kaparu, zar e to biti neznatan plijen? Nije ni primi-
jetio da drhti. Napregnuo je sluh, zvjerao oima, ta e, kamo
e? Ako uu u sjenik, ako se uspnu uz ljestve ...? Glasovi na
putu naas utihnu, ali se odjednom razlegoe svuda oko sje-
nika. Izdaja! Opkoljen sam! proleti kroz misli Iliji,
outi kako mu srce poskoi u grlo i protrnu. Gotovo...! Na
dvoritu topot i rzanje konja, dozivanje vojnika, psovka i do
oajanja bijesan i nemoan lave psa kome je lanac pri sva -
kom zaletu stezao grlo i presijecao glas. Netko viknu:
Ku, majku ti...! uo se tup udarac izme, pas zacvili
da odmah zatim zalaje jo bjenje. Nije bilo sumnje: tu
negdje blizu sjedila je smrt i brusila svoju kosu... Kapara
naas pomisli moda je to san! Moda je sve to ipak tek
san. Treba samo protrljati oi, irom ih otvoriti i nestat e
svega: i lavea, i psovki, sjenika i ovog sela, nestat e ovaj
mrak, a kad se osvrne, opazit e malog Stevicu, opazit e
205
Repicu, Martina, Tamburicu, Vodenjaka... bit e opet u svojoj desetini, meu svojima u brigadi! Sjeanje na brigadu izazva mu bol do oajanja.
Prokune ivot, i svoju pamet, i onaj glupi as kad je legao, kad je zaspao pod onim hrasti em. Krmci... bundeve i krmci! Glasovi u dvoritu vrate ga
zbilji. Shvati da tu vie nema ta razmiljati, neto mora uiniti, neto mora poduzeti, ta nee valjda dopustiti da im iv padne u ruke! Da barem ima
bombu, pitolj, bilo ta! Prva mu je misao bila pobjei! Spustiti se dolje, otvoriti vrata pa onda suknu ti kao zvijer meu njih, probiti se bilo kako,
bilo kamo, samo da ga iva ne uhvate! Pobjei. . . da, ali kamo pobjei kad je sa svih strana opkoljen neprijateljem, a jedini izlaz u slobodu vodio je
ravno na njihove cijevi. Pobjei se nije moglo. Da se ukopa u sijeno? Izdat e ga domobran! Pogled na domobrana koji je jo jednako spavao tu pored
njega jo vie ga uznemiri. Izdat e ga ovaj pas da iskupi svoju kou! ... Kao munja sijevnu mu misao ubiti ga, zaTdati ga! Zaklati ga odmah, sad dok
jo nije otvorio oi, vrsto mu stegnuti usta i noem u srce. Da, to je najbolje! Kapara polako izvue no i otvori sjeivo. Pomisli valjda ti je sueno da
pogine od moje ruke. Jednom sam te promaio, sad valjda neu. Jo mu jednom zagleda u lice da vidi spava li. U onom polumraku jedva mu je razabirao
crte. Domobran je disao jednomjerno, lagano i spokojno kao dijete. Pospanac ... u snu e i umrijeti! Pone mu polako i oprezno uklanjati sijeno s prsiju
kako bi mogao to tonije usmjeriti udarac. Na dvoritu pseto opet pobjesni. Zare konj, psovka, strka! Tres ...! plane hitac, pas umukne, a domobran
skoi iza sna i vikne izbezumljeno: Partizani, partizani! ...
Psss ...! uti! ... zgrabi ga Kapara za usta i une
se mu se u oi, apui oajno: uti... uti...! Pomisli
s gorinom: ajme, s kime ja to spavam? Svuda oko njega
ustae, a on vie partizani! Oslukivao je bez daha hoe
li netko utrati u sjenik i dignuti uzbunu. Grdno se pokajao
to nije odmah zaklao domobrana kako je naumio. Sad i do
mobran shvati ta se zbiva pa upita tiho, prestraeno:
Tko je. . . tko je vani?
Ustae apne Kapara.
Domobran blene:
206
I*)
 Kako zna da su ustae?
Znam... Ubijaju pse. To samo oni rade, psi!
Sjedili su jedan pored drugoga, prestravljeni i blijedi.
Izdat e me, izdat e me... strepio je Kapara, stis
kao skriveni no i borio se sa sobom to da uini. Izdat e
ga sigurno! Polako, neopazice, priljubi se uz domobrana, i
kao toboe od straha, zagrli ga lijevom, slobodnom rukom.
Na licu osjeti topao, uznemiren dah. Sad kad mu je na do
hvatu, sad se treba odluiti, brzo, samo brzo. Domobran se
zagleda Kapari u oi i sav prestraen izusti:
Zaklat e me!
Kapara protrne.
Tko e te zaiklati?
Zaklat e me ustae ...
Je li togod naslutio pa na ovaj nain pokuava izbjei smrti ili se uistinu boji ustaa? Kapara je drhtao, muio sam sebe, bio znojan, pun
sumnja i neizvjesnosti. Izdat e me, pasji sin, izdat e me ... Najbolje je zaklati ga i osloboditi se briga. Ako ga potedim, stavljam svoj ivot
na kocku. Kako da ga provjerim, kako da doznam... Ipak se dosjeti! Lukava i otrovna zamka iskoi mu na usta. apne mu:
Da se predamo?
Stiskao je no i ekao odgovor. Kimne li samo glavom, pokae li bilo ime spremnost da se preda, udarit e ga noem odmah u srce ... Ali
mjesto odgovora domobran je sve jae drhtao i cvilio neprestano: Mene e zaklati, zaprijetili su mi da e me zaklati...!
Odahnuvi, gotovo presretan Kapara ga ohrabri:
Tebe e zaklati, a misli da mene nee? Ni onaj pas
na dvoritu, ni on se nije predao a bio je na lancu, pa zato
da se mi predamo?!
Da se zakopamo? predloi brzo domoban.
A dou li po sijeno?
Domobran irom otvori usta. . . ta e biti ako netko od ustaa doe na sjenik, on to nije znao. Sama pomisao na takvu mogunost
prelazila je njegovu matu. Ali zato da ih ekaju ovdje? Ako imaju konje, doi e po sijeno!
Da idemo u staju, da legnemo u jasle?
207
 U jasle? Ideja nije bila loa i Kapara pristane. Moda je
to najbolje, ta tko e ih traiti meu kravama u jaslama!
Ne gubei vrijeme, dade domobranu znak da krenu. Poravna
ljem, pritegne opasa i, drei no spreman u ruci, poe svanulo, jedva se vidi, pomijeat emo se meu njih i potra
prema ljestvama. Tog asa pred vratima zauje psovke i
korake. Netko otvori vrata i ue. Snop svjetla nagovijesti
dan. Taj koji je uao uputio se odmah k ljestvama i bez
okolianja se poeo uspinjati. Kapara stavi prst na usta,
upozorivi domobrana da ne pisne...
Meu f rij cima pojavi se najprije ljem, odmah zatim ne -
ije mrano lice, pa ramena, pa karabin. Uspevi se, ustaa
zakorai i ostane naas stajati dok mu se valjda oi ne pri-
viknu na tamu. Zatim rairi ruke i sagne se da dohvati sijeno,
ali im se sagnuo, odmah ga Kapara doeka u zagrljaj! Ljevi-
com ga stegne ispod ljema i odmah mu zaepi usta. Snanim
ga zamahom obori i duboko mu u lea zabije no...
Disali su teko. Kleali su pored trupla i brisali znoj.
Nije.se mnogo ritao! apne Kapara.
Nije ni mogao kad sam mu drao noge.
Ti si mu drao?!?
Ja.
Kapara zine od uenja. Eto, zamalo te ne ubih neduna
ovjeka! Tako je malo trebalo da ga liim ivota, sve je o
niti visilo, umalo ga nisam noem, a on je drao noge i po -
mogao mi zaklati pravog krmka! Osjeti olakanje, nasmijei
se zadovoljno, namigne mu eretski i potapa ga po ramenu.
Jesmo ga, ha!
Domobran kimne glavom. Kad se oslobodi zla, ovjek ne
misli odmah na drugo zlo koje ga eka. Kapara ipak shvati
da su minute dragocjene.
Kako se zove?
Smokvina Franjo. A ti?
Meni je ime Kapara. Ilija Kapara ... Franjo, sad samo
brzo! Skini mu ljem i metni ga sebi na glavu, ja u mu
skinuti karabin, samo brzo! Uzet emo svaki naramak sijena
i spustiti se dolje.
Kamo dolje? U jasle?
Ne u jasle nego u dvorite.
Meu njih?! zaprepasti se domobran.
208
Jest, meu njih! I to samo to prije. Ako ne pourimo
mi k njima, pourit e oni k nama, traei ovog svog. Ne
boj se! Ti idi za mnom i radi ta ti kaem. Jutro tek to je
iti spas. Ako doe do pucnjave, bjei kamo moe. I,
videi kako drhti, jo jednom ga ohrabri: Ne boj se, budi
miran, dri se mene!
Htio je ustai pretraiti depove, ali je krvlju zamazao
prste skidajui mu karabin, pa se okani toga. Ipak mu na
brzinu izvue lisnicu i dok ju je trpao u svoju torbicu, primijeti
u njoj pismo, ono slavno pismo, kojim ga komandant brigade
alje u tab Zagrebakog odreda. ta e s tim pismom? Ako
pogine, da barem ono ne padne u ruke neprijatelju! Brzo ga
izvue iz torbice i neprimjetno zatrpa. Na sreu sjeti se jo i
zvijezde! Jest, na lijevom rukavu bluze nosi crvenu zvijezdu,
oznaku desetara. Jednim trzajem skine je i spremi u dep.
Zatim zgrabi naramak sijena i pogleda domobrana:
Jesi li gotov?
Jedan za drugim spuste se niz ljestve. Doavi do pritvo-
renih vrata, Kapara ih snano odgurne nogom i ona se irom
otvore. Pred njim se ukaza slika: ustako tekomitraljesko
odjeljenje ispunilo je gotovo cijelo dvorite. Vojnici pod lje-
movima, konji, samari, sanduci s municijom, postolja, re -
denici ... Jednim jedinim pogledom Kapara obuhvati sve to i
protrne. Ako ne pogine sada, nikada nee poginuti! Natrag se
vie nije moglo i Kapara vrsto zakorai, podigavi malo
naramak da kako-tako sakrije lice ... Naprijed!
Pred ambarom opazi ustrijeljenog arova u lokvi krvi.
Blijesne mu: jedan lei tu, drugi na sjeniku. Neto dalje
stisnuo se kokoinjac, svinjac, vrt... Vrt! Ondje je spas,
samo ondje! Za petama ga je slijedio domobran. Zahvatio je
itav stog sijena, pokrio njime ljem i glavu, ne vidi ga se
ispod njega, gura u lea Kaparu, kao tele dojilju. Netko od
ustaa zapjeva zvonko: Ne reci mi, draga zbogom ...! Kapara
proe pored vojnika koji su se motali oko oruja i spreme
te baci sijeno konjima koji su bili najblii vrtnoj ogradi.
Nogom jo malo poravna sijeno, a zatim se bez urbe uputi
ogradi i nehajno otvori vrata. U ustima osjeti muni-
14 Horvat: Maak pod ljemom 209
nu, u trbuhu strah, da je pljunuo, ispljunuo bi srce! Jedva
se svladao da ne udari panino bjeati. Pred njim se pruio
vrt pun voaka i staza obrasla zgaenom i osuenom travom.
Za Kaparom koraci... Franjo. .. i amor. Pjesma ustae
odzvanjala je jo podjednako zvonko, eznutljivo. Klecala su
mu koljena, oblivao ga znoj. Hoe li uspjeti, hoe li izdrati?
Vonjak se polako sputao niz padinu do rubova vinograda
koji se tu strmo ruio u slobodu! Da mu je samo donle
doi prije nego primijete da onoga nema! Najstranije je
bilo to to je znao da se ne smije osvrtati, to to nije mogao
vidjeti ta se zbiva u dvoritu. Moda je ba ovoga asa netko
digao puku i uzima ga na nian. Trati... trati...! Ne,
ne . . . mir ... mir...! Polako, samo mir ...! Pa i Franjo je
za njim, ako zapucaju, valjda e najprije njega ...! Jo samo
desetak koraka, jo samo pet! Sad ili nikad ...!
Doepao se ruba i sruio! Sruio se od sree, od oajanja,
od iznemoglosti, od radosti, sruio se, bacio se meu redove
vinograda pune groa, ali jedva to je tijelom dotaknuo
zemlju, ve se dignuo, zgrbio i kao divlja ivotinja natisnuo
u bijeg. Gazio je trsje, obarao kolje, preskakivao rupage,
srljao, posrtao, padao, opet se dizao, trao bez predaha, da -
lje, samo to dalje! I to je dalje trao, to se sve vie u njemu
gubio strah a javljao bijes, bijes oajnika, ispaenog, izmu-
enog ovjeka koga prokleti ivot i sudbina ganjaju ovim
Zagorjem i na svakom mu koraku prijete smru. I kad su
mu gorina i bijes nekako podjednako nadvladali razum i
strah, Kapara se naglo zaustavi, okrene se vonjaku, dvoritu
i selu, pa, crven u licu, zagrmi koliko ga je grlo nosilo:
Oca vam i majku ustaku! ubrad faistika... Vi biste
Kaparu?! Objema rukama zgrabio je svoju kesu, uzdrmao
mukost i viknuo: Evo vam ... evo! To vama! Nikada neete
uhvatiti Kaparu, nikada...! Vikao je da su mu nabrekle ile
na vratu, ispod ljema zamalo te mu nisu iskoile oi, vikao
je izbezumljeno, strano, kao da je siao s uma. Pored
Kapare projuri domobran, blijed i bez daha, ali se ne
zaustavi. Sjuri do podnoja, pa krene uza ivicu da bude to
dalje od zla kome je udom utekao...
210
14
Hoe li historija zabiljeiti izvanredan znaaj sjenika u
razvoju narodnooslobodilake borbe u Hrvatskom zagorju?
Kapara otkriva raj, ovozemaljski raj! Razmiljanja u sjeni
hranilita za divlja o lovu i lovostaju. Tko e poslije oslobo-
enja raditi na obnovi zemlje: samo dojueranji sluge oku-
patora ili jo netko drugi s njima? Falaec Imbro iv! Rado-
stan susret dvojice ratnih drugova koji ba nikako nije bio
radostan. Fazan pred veer uzleti na granu da ga nou ne
ulovi lisica na spavanju. Gdje da spava Kapara izagnan iz
raja?!
Uvijek poslije naroitih uzbuenja, poslije juria, iznenad-
nog napada ili dugotrajne krvave bitke Kapara je osjeao
potrebu za samoom, potrebu da negdje legne, da negdje
u tiini zatvori oi. Ne da spava. Tek toliko da u miru za -
klopi oi. Barem asak-dva...! Kad god je neprijatelju tre -
balo oistiti zube, porezati nokte, ili mu kao djetetu obrisati
nos, znalo se ve unaprijed da e tab brigade ili divizije taj
astan zadatak povjeriti Kapari. A da kome bi? Naravno,
uinio bi sve da ga ta ast mimoie ali, kad ve nije bilo
druge, Kapara bi pritegnuo opasa, pokupio bi svoje hrtove
i krenuo. I zaudo, u najteim asovima znao bi uvijek sna-
gom svoje volje gospodariti ivcima i tijelom te sauvati
hladnokrvnost i prisebnost koliko to ve u ovakvim aso-
vima moe ljudsko bie. Nikad nije dopustio da mu panika
pomrai pamenje ili zamuti vid. Sred najveeg metea, uvi-
jek je znao ta u danom trenutku mora uiniti i kako. Maak,
dakako! Njega kao da je strah hvatao mnogo kasnije nego
druge borce, hvatao ga uvijek s nekim zakanjenjem. I dok
bi poslije bitke borci ivnuli, mnogi zapjevali, a neki ak i
zaigrali kolo, Kapara bi tek tada osjetio drhtavicu i slabost,
osjetio bi da mu nedostaje neto to je u borbi utroio pa bi
zato obiavao potraiti gdjegod neki skriveni kutak, lei,
poinuti i barem naas zatvoriti oi. Ako ne zaspati, a ono
bar zatvoriti oi...!
Tako je bilo i jutros. Izgrdivi ustae na pasja kola,
krenuo je za domobranom koji ga je ekao kod klijeti, na
211
hrptu oblinjega breuljka. Prije toga pregledao je karabin
koji je skinuo s ustae. Mauzer. Okrenuo je zatvara i pro -
vjerio je li metak u cijevi, a zatim izbrojio one u leitu. Bio
je zadovoljan. Ma ta se dogodilo, pet puta e okinuti sva -
kako. Jest juer je zaspao u umici i izgubio karabin
jutros se probudio na sjeniku i dobio drugi! Da to moda
nije onaj isti karabin? Ne, nije. Njegov je imao urezanu zvi -
jezdu na kundaku, ovaj je nema.
Sunce je ve bilo izilo i obasjalo kraj. Oko Kapare su
blistale koenice, rumenjeli se vinogradi, dizali se i sputali
breuljci, u dolinama drijemale magle, na strnitu pasli go -
lubovi, egrtale klepetaljke. Na livadi niknuo mrazovac da
upozori Kaparu na blisku jesen. Ali sve to on vidi i ne vidi.
Gleda gdje bi mogao smiriti svoje tijelo, ara oima uzdu i
poprijeko, ne pouzdaje se ni u koga, ne vjeruje nikome. Ra -
tuje sam!
Ispred klijeti doeka ga domobran gologlav!
Gdje ti je ljem?
Bacio sam ga. Koji bi vrag nosio to eljezo ...
Stajali su asak jedan nasuprot drugome i promatrali se
bez rijei. Toliko su toga u ovo kratko vrijeme doivjeli za -
jedno, a tek sada, prvi put na svjetlu ovog dana, pogledali
su i vidjeli jedan drugome lice. Kapara opazi da je njegov
noanji gost nekako istih godina kao i on, samo nii u rastu,
mrav i plav. Strah mu je jo uvijek virio iz oiju, nemir se
odraavao na licu. Onako raupan, pun trunja i sijena, bio
je nalik na mlado izgubljeno teie kad se odjednom nae u
tuem dvoritu. Uzdahnuo je duboko i sretno:
ivi smo!
Jest... ivi smo potvrdi Ilija mi smo ivi, a onom
na sjeniku mogu sada puhati u stranjicu, na leima e mu
izlaziti zrak!
Domobran sa strahopotovanjem pogleda Kaparu i prizna:
Spasio si mi ivot. Nikad se ne bih izvukao sam. Hvala
ti... !
Odmahnuo je rukom:
ta mi zahvaljuje? Spaavao sam svoj! Nego, kai ti kao dva svadljiva jea kad priu jedan drugome pa isture
meni gdje bismo poinuli... gdje smo mi sada?
212
Franjo zaokrui pogledom i slegne ramenima: Ne
znam ... Glavno je da nismo vie u rukama onih vragova!
I sjetivi se jo jednom svega to je jutros doivio, sklopi
ruke pa uzdahne: Boe, kakav si ti ovjek?!
Kakav? zaudi se Kapara, toboe ne znajui na to
smjera domobran.
Kakav?? Tebi je zaklati ovjeka kao djetetu spustiti
prde! Kako si samo mogao, kako si se usudio izai meu
njih?
Morao sam kad drugog izlaza nije bilo. Nego, reci ti
meni gdje smo? Dan je, sunce nad nama, brisan prostor oko
nas, niti zna tko je gdje, niti gdje te tko eka. Umoran sam,
elio bih negdje makar naas smiriti tijelo. Hajdemo potraiti
zaklon.
Pritegnuo je ljem i jo se jednom osvrnuo na selo koje
su ostavili daleko iza sebe. Htio je provjeriti da ih ipak ne
slijedi ustaka patrola ili kakvo potjerno odjeljenje. Tad
opazi dim. Sukljao je lagano, u tekim crnim pramenima.
Gori sjenik! Na . . . tuno primijeti domobran, ali
opazivi kako se jo na nekoliko mjesta u selu povija dim,
okrene se Kapari i vikne uzbueno: Pale selo!
Pale moje pismo! izusti potiho Kapara i odmah za
tim nadovee u mislima: Pale i posljednji most koji me
spajao s brigadom. Sad sam uistinu nitko i nita, doem li
u odred, tko e vjerovati da sam ba ja taj Kapara koga je
divizija opunomoila da u Zagrebu pregovara s domobranima.
Moj Ilija, od zla sve na gore, a kraja nitko ne vidi!
To je zbog nas!
ta je zbog nas? trgne se Kapara.
To to pale ... zbog onog...
Zle volje kakav je bio, Kapara ga presijee brzo i otro:
Ne lupetaj kojetarije! Nije to zbog nas niti zbog onog
na sjeniku, nego je to zbog toga to su to faisti, palikue i
razbojnici! Ja sam se nagledao popaljenih sela i zaklane djece
jo prije nego je planula i jedna partizanska puka... to
zijeva sada kao da nisi nikad vidio poar u ratu! Hajde
mo ...!
Krenue. Pred sobom Kapara opazi posve zgodnu umicu:
213
gubice i nakostrijee bodlje na leima, ba su takva bila dva
breuljka pod branjevinom, a svuda oko njih prostirala se
uma. Ne velika, ali ipak ...! Pokae domobranu cilj i usmjeri
onamo. Nekamo mora. Mora negdje protegnuti noge, izuti
cipele, ohladiti tabane, mora negdje ispruiti tijelo, poinuti
i doekati no. No je majka svim partizanima, valjda nee
zaboraviti da je i Kapara njezino dijete... Sad, idui tim
svojim jeevima, neto je paljivije promatrao kraj. Ali
ma kamo gledao, Kapara je uvijek gledao istu sliku: bre-
uljci, umarci, klijeti, gorice, crkvice, na brijegu razbacana
sela, oranice, mee, heljda, kukuruz, repa svega pomalo,
cesta i putova na svakom koraku, a valjanog zaklona nigdje!
Zagorje...! Sjeti se svoga brata i odmah mu se kao jastreb
zaleta u oi: Lako tebi u Bosni, kad ue u Kozaru, moe
umom do Crne Gore! Vea ti je drava od Pavelieve, a ta
imamo mi na Kalniku? Tri kvadratna metra ume, i to je
sve! Pa da barem ostanemo na Kalniku! Ali da ...! Svake nas
godine vrag odnese nekoliko puta na procesiju majci bojoj
bistrikoj, u to prokleto Zagorje, i evo ta se dogaa o -
vjek mora s ustaama i domobranima spavati po sjenicima!
Ti misli da se to meni dogodilo zato to sam ostao bez
svojih, bez brigade? Nije, brate, koja je god jedinica krenula
do sada ovamo, svaka je po prilici zavrila tako da su neki
od njih ostali po tagljevima, zakopani u sijenu, sakriveni u
slami ili u travi! I nisu to uvijek bili bjegunci, izgubljeni
partizani, kuriri ili terenci, politiki radnici. Nipoto! Koman-
danti odreda, komesari, komandanti brigada i divizija, lanovi
Centralnog komiteta, najvii vojni i politiki rukovodioci, svi
su se oni koji put spaavali na sjenicima, zavukavi glavu u
sijeno ili slamu. Dolazile su ovamo slavonske jedinice a one
bome nisu maji kaalj tukle su se po ovim breuljcima i
oko ovih klijeti do iznemoglosti, ali su borci tih jedinica bili
uvijek sretni kad je dolo nareenje da se vrate, ukoliko ih
jo prije toga ne bi banda najurila do Voina i Vranog Ka -
mena! Takav je ovo prokleti kraj. alosno je, ali je tako
ono to je tebi uma i visoka planina, to je ovdje umarak,
osamljen gaj, vinograd ili, najee, sjenik. Sjenici su u Za-
gorju odigrali historijsku ulogu u irenju narodnooslobodi-
lake borbe, i ako bude imalo pravde, nai e se netko tko e
214
podii spomenik tom jadnom, ali vjernom zagorskom sje-
niku! To se dogodilo i meni ove noi. Ustau sam zaklao i
oslobodio ga se, a ovaj domobran, koji ovdje pored mene
klima i uz put krade groe, ljuto se vara ako misli da e
samo tako stii do svoje Luknjice. Kad je imao hrabrosti
drati ustai noge dok sam ga ja klao, imat e hrabrosti
drati partizanski karabin i pucati. Naviknut u ja njega,
hou! Ako mi uspije, dovest u ga sa sobom u Zagrebaki
odred da mi posvjedoi to o ustai i sjeniku. Znam, jedan
domobran nije mnogo, ali za nagaznu minu bit e i on dobar!
Stigli su do podnoja eljkovanih breuljaka i sad je trebalo
pronai ulaz u branjevinu. Zna Kapara, nema tako guste ikare
u koju se ovjek ne bi mogao uvui. Treba samo pronai ulaz.
Poslije je lako. Ili puzi pod granjem ili naie na premet
divljai koji mu olaka put. Jedva je pronaao stazu koja je,
krivudajui izmeu raslinja, vodila u gutik. to su vie
napredovali, ikara je na zauenje putnika postajala sve
rjea, staza sve ira, dok se pred njima, usred branjevine, ne
otvori mala istina. Na njenu rubu Kapara opazi drvenu nad-
strenicu, jasle, ostatke trula sijena ... Suvie je dugo ivio u
umi da bi ga iznenadio ovaj nalaz. Znao je da je to pred
njim hranilite. Hranilite za divlja, vjerojatno za srne,
ali o tom hranilitu kao da godinama nitko vie nije vodio
rauna. Pa i nije. Naputeno, oronulo zaklonite. Rat je ne
love se srne i zeevi, nego ljudi! U tom lovu nema lovostaja
svi su divlja, a svi su i lovci!
Kapari se svidjelo ovo skrovito i nepristupano mjesto.
Bio je siguran da ga barem tu nee nitko pronai ni uzne-
miriti. Svuda naokolo tiina. Cvrkut ptica. Pravi raj! Lezi,
uivaj, zatvori oi i spavaj. Sanjaj o bilo emu samo ne o
bundevama i krmcima! Odloio je karabin i cokulom zgrnuo
lie. Domobran se ve bio zavalio i zobao groe.
Nisam te pitao za puku.
Za kakvu puku? smrkne se Ilija, skidajui cokule.
Zar si jednu ostavio na sjeniku?... Ovu smo oduzeli
ustai... a tvoja? Zar ti nisi imao puke?
Kao da je dugo oekivao ba to pitanje, odgovorio je
spremno:
215
 Vojnici koji idu po posebnom zadatku ne nose ka
rabine.
Ti si kurir ...?
To to sam ja, to se tebe ne tie. Sad sam i kurir i
mitraljezac i komandant i komesar. Kad sam sam ja sam
brigada! Naoruan sam ime elim i kako hou. Toliko da
zna, a sad uti! Ne elim vie odgovarati ni na kakva pita
nja. Zatvorit u oi i smiriti tijelo, a ti pazi, bdij i nemoj
zaspati na straarskom mjestu kao prole noi u Glubokom
Bregu. Ne trpim dremljiva vojnika! Primijeti li bilo ta
sumnjivo, probudi me.
Opruio se pored hranilita, skinuo ljem, pod glavu pod -
metnuo torbicu, protegao se, rairio ruke i noge. Nije se
tako raskomotio tko zna otkada. Eto, pomisli s gorinom,
ovjek u partizanima mora biti bjegunac pa da jednom u
miru izuje cipele i osjeti kako je slatko biti bos! Ipak, nek
mi se nae karabin to blie pri ruci. Karabin...! Ono o po-
sebnom zadatku i naoruanju ... to sam dobro izmislio. Neu
valjda jo i domobranu polagati raune. Zoblje groe i sre -
tan je to nije partizan. Na rubu drijemea jedva mu se uo
glas:
Koliko je do te tvoje Luknjice?
Dva-tri dana hoda ...
Jesi li siromaan?
A, ne . . . Imam polje, grunt, konje ...
Skupivi posljednje snage, Kapara ga prekine:
Konje mi nemoj spominjati... neko sam i ja bio
konj ... sjekli su drva na meni...
Zadah tople zemlje, cvrkut ptica... san.
Kako je dugo drijemao, nije znao. Probudio ga je do -
mobran, potezao za rukav i uzbueno apnuo: Netko
ide...! Ustani! Prva mu je bila misao zar i tu?! Jo
ni oi nije posve otvorio, ve mu je ljem bio na glavi, cokule
na nogama, puka spremna u ruci. Bio je ljut. Zar je sudbina
dosudila ba njemu da ga zlo bije iz dana u dan, da ga bije
sa svih strana, na svakom koraku, da ga progoni sve dok ne
klone od umora, besanice i oaja! Zar mu je zaista sueno
da ga uhvati i dotuku kao takora, tu u nekoj grabi ili u -
marku? Da, bio je ljut. Puhao je kroz nos, frktao je kao ma-
216
ak kad negdje u blizini primijeti psa. A domobran je imao
pravo: onom istom stazom kojom su se probili njih dvojica
netko je sada dolazio, uli su se koraci i suanj lia. Tko
bi to mogao biti? Ma tko bio, Kapara e ga oboriti prvim
metkom! Leali su jedan pored drugoga i buljili u grmlje
odakle se svakog asa mogao pojaviti tko? Ustaa, parti -
zan, seljak, pastir...? uka kao jazavac, moda je srna ili
divlja svinja? Ne, to nije divlja. To mora da je ovjek, takav
je samo njegov hod! Ali ako je ovjek, kako to da se ne po -
javljuje? Ipak ide sve blie... Tu je! Meu liem i grmljem
pojavila se ena! Crna, visoka, koata seljanka, nalik na
svraku, uljala se oprezno, drei u ruci koaricu. ta ta trai
ovdje? Leali su nepomino i sa zanimanjem oekivali ta e
sada biti. Odlanulo im je, naravno. ena je prilazila oprezno,
svakoga asa je zastajkivala, osvrtala se, oslukivala. Ba kao
divlja! Zar jo nekog oekuje? ta trai ovdje? Sigurno se
s nekim dogovorila... i ba tu, na hranilitu! Zna gdje treba,
opajdara! Prila im je na nekoliko koraka i jo ih nije pri -
mijetila. Konano...!
Joj ... Isuse, Marijo ...!
Pokuala je na brzinu uzmaknuti, ali je u okretu zapela
suknjom o granje, posrnula i umalo nije pala. Da je umiri,
Kapara povie:
Stani, eno.. . ne boj se! Nita mi tebi neemo!
Drhtala je, cvokotala zubima i prevaljivala oima kao
lisica kad ostane bez mladih.
Ne boj se. . . Smiri se, eno, ne plai se. . . ta radi
ovdje, koga trai?
Joj meni siroti... ja sam bogica... joj! Ila sem v
gorice...
Nisu tu gorice! upozori je Kapara i ustane.
Joj meni. . . tu je navek bilo vrganja... pak sem tela
nabrati...
Oborila je glavu, ali je i dalje palucala oima. Kapara je to
opazio ali je mislio prestraila se baba! Da je umiri,
ree:
Ako si pola brati vrganje, a ti ih beri. Ne boj se.
Nismo mi nikakva vojska. . . Ti samo beri, i ne brini za nas.
217
 Kapara se ponovno spustio na zemlju i zavalio na leaju, a
ena se povukla i izgubila onom istom stazom kojom je i dola.
Domobran lopovski namigne Kapari:
Dola srna na hranilite ...!
utio je. Razmiljao je: ta da radi sada? Tako mu je ovdje
bilo prijatno, a ta sada? Drijemati ili dalje krenuti u potragu za
odredom? Kamo je otila ena, po vrganje ili po nekog drugog?
Kako je samo dolazila oprezno, ba kao divlja! Zato se
neprestano osvrtala? Ili je to ona uistinu brala vrganje?
Mrava je, ali inae nije loa . . . nadovezivao je
domobran na preanju misao. Ima brkove, sigurno je ru
tava kao vrag. Nismo je smjeli pustiti. Mogli smo je... mje
sto ruka. Ipak smo mi vojska, iako ti veli da nismo! Ru
na jest... ali svejedno. U mom selu rutava ena i kratkodla-
ka kobila u najveoj su cijeni!
Kapara sejo jednako kolebao: treba li krenuti ili ne tre ba?
Sunce se ve spustilo meu granje i pretvorilo ga u najljepe
gnijezdo u umi. Mora da je ipak podugo spavao. Podugo...?
Sedam dana mogao bi neprekidno spavati a da se ni tada ne bi
zasitio sna. Da jo stotinu godina ivi u dobru i izobilju, nikad
nee nadoknaditi sve ono to je u partiza nima izgubio. Ako
nadivi rat, poslije osloboenja pjeke nikamo! U planinu
nikako! Samo e spavati i uivati! Da, ali netko mora i raditi!
Nee svi leati! Neka rade domobrani i druge sluge
okupatora. Oni! Neka diu to je popaljeno, neka grade to je
porueno! Neka svisnu, neka krepaju na radu! Ali nee. Nee
htjeti raditi kako treba, sabotirat e izgradnju, pa e opet pozvati
Kaparu. I ta e Kapara? Kapara e morati raditi! U ratu ulj na
tabanima, u miru na dlanovima! Radi! Bez odmora! Dakako.
Dok traje obnova, nema odmora! Tako je. Pljuni, Kapara, ve
sada u ake i pripremi pijuk i lopatu! Zapamtit e kako se grade
pruge i mostovi. Moda e Kapari pomoi strojevi. Hoe.
Sagradit emo tvornice, sve dimnjak do dimnjaka! Industriju!
Zato se i borimo za socijalizam da ljudi ne rade kao stoka.
Jest... kamo sam to k vragu zalutao? Ja o socijalizmu, a o emu
to domobran blebee? Da ujem ...
I one su s vama?
218
Tko?
ene.
Kakve ene?
Pa .. . pa s vama se zajedno bore i ene...
To nisu ene, to su drugarice! poui ga Ilija pa
sjedne i pone stezati petlje na cokulama.
Dobro, drugarice ... Je li istina da sve one nose hlae?
ta bi drugo nosile. . . u borbi!
I spavate zajedno?
Dogaa se da spavamo zajedno. Bome ne spavaju one
zasebno, nego po desetinama i vodovima, gdje se koja nalazi.
Jedni pored drugih?
Naravno.
Muko, ensko ...?
Biva i to.
Vidi Ilija kamo smjera ovo Pavelievo prase, vidi on to
dobro, ali mu ipak odgovara na pitanja samo da vidi dokle e
tjerati! Prestat e, valjda ne misli do kraja! A domobran se
smjeka lukavo, cakle mu se oi... ta nije mala stvar iz
prve ruke, on, domobran, doznaje partizanske tajne!
Dakle, veli ... zajedno. I...?
to?
Je li vi njih kadgod onako...
Ne znam kako to misli ... onako?
Mislim, da li vi njih koji put onako. . . po muki!
Ustao je, pristupio domobranu i asak razmiljao ta da
uini s njime. Da ga udari, pljusne... ta da uradi s njime?
Stisnu aku i pokaza je domobranu:
Vidi li? Ako te samo jednom muki udarim po toj
tvojoj lajavoj domobranskoj gubici, nikada ti vie ovakve
prljavtine nee pasti na um! Ti misli da smo mi krmci
kao to ste vi? U selu Rastovai, u Slavoniji, usred bijela da
na obredalo se sedam erkeza na jednoj kozi! U podne,
na raskru, pred svima!
Ja nisam erkez! ustukne domobran.
Jesi! Svi ste vi erkezi ustae, domobrani, legio
nari, svi! Pod jednom se zastavom borite, istoga gazdu slu
ite! Sluao sam to maloprije kad si govorio ono o enama i
kratkodlakim kobilama. Krme! I sad e ti meni o druga-
219

ricama... pae! Iupat u ti jezik, lopove domobranski!
uje li?
ujem ...
Prestao je zobati groe, spustio je glavu, pokunjio se ba
kao arov kad ga izgrdi gospodar. Gospodar...? Svaki gos-
podar znade kako se njegovo pseto ali, eljno igre, a ovaj...
Zar ovaj ovjek ne zna za alu? Ima li smisla s ovakvim pro-
duiti put? Nije li moda bolje kazati mu odmah do vi -
enja! i krenuti sam u Luknjicu? I kamo to idu, kamo?
Budu li zajedno, svrit e zlo. Kakav ve jest, taj Kapara
moe odjednom podivljati, moe se odjednom sjetiti da je
on zaista pravi partizan a da je to pred njime zaista pravi
domobran a to onda? Kad osjeti miris ume, njemu neto
moe udariti u glavu, moe mu uzavreti krv, moe zgrabiti
onu svoju puku, naperiti je u prsa domobranu i viknuti:
Predaj se... ruke uvis! A onda, ta e onda biti? Ode ivot i
Luknjica! Zbogom...! Da, s ovim se nije aliti. Zaklati ovjeka
njemu je kao u nuniku skinuti gae. Ni okom nije trepnuo!
Da... mora paziti ta govori dokle god je s njime. Neim bi ga
morao sada udobrovoljiti da zaboravi ono to je bilo. Samo
ta da mu kae ...?
Hoe li groa?
Neu! odgovori mu Kapara svejednako smrknut i
uvrijeen.
Ovo s groem nije uspjelo. Mora pronai neto drugo.
ta...?
Kapara, otkad si ti u borbi?
Ja? Od hiljadu devet stotina i jedanaeste, otkad sam
se rodio, i bit u do svoje smrti. Sad sam u borbi jer ratu
jem, poslije u se boriti da vie nikada ne bude rata.
I to je bilo sve. Tiina i muk. Ni pitanja, ni odgovora. A
ta sad? Oslukivati zujanje muha i cvrkut ptica? Hop!
suanj! Evo koraka! I domobran i Kapara okrenu glavu i
paljivo odmahnu. Jest, suanj i koraci! Pozorno su promatrali
stazu na kojoj se svakog asa morala pojaviti svraka. Sad
nije zastajkivala, dolazila je vrstim korakom sama ili
jo s nekim? Kapara dohvati karabin i podigne cijev... Da,
bila je sama. Razmaknula je grane i, opazivi vojnike, najprije
kao da se zaudila, zatim je iskrivila lice, namrgodila
220
se kao da ju je pela u nos ubola, oinula Kaparu i domobra na
bijesnim pogledom i viknula ljuti to:
Kaj ste jo tu?!
Po tome kako je dola, po onoj odlunoj kretnji kojom
je razmaknula granje, po izraaju njena lica i tonu njenih
rijei Kapara je shvatio da to nije vie pred njime nikakva
svraka i da se tu vie ne radi ni o kakvim gljivama i vrga -
njima, nego o glavi, i samo o njoj! Neto se izmijenilo, neto
se stubokom izmijenilo, a Kapara ne zna ta. Odakle joj od -
jednom ta drskost?
ujete kaj vas pitam, jo ste tu?!
Kapara spusti cijev i dobaci pomirljivo:
Ako si nabrala gljive, udalji se. Ako nisi, produi. Vi
kati nemoj, jer u umi ne podnosim viku.
Nije ni saekala kraj njegove reenice. Stupila je na isti nu,
spustila koaricu pokritu ubrusom, zatim se uspravila,
pokazala prstom nekamo u daljinu i zagrmjela:
Hahari! Gubite se! Vun ...!
Blenuli su, razjapili usta, ne vjerujui svojim uima. Je
li to njih ova ena tjera napolje? Njih dvojicu, vojnike?! Nisu
jo dospjeli posve shvatiti ta im se to dogaa i je li ova
ena pijana ili trijezna, kad ona ponovi svoju prijetnju i
zalaje kao mitraljez:
Idete ili ne idite? Kupite se da vas ne vidim! Kaj vi
mislite da ja ne znam gdo ste vi? Fakini domobranski, vezda
dok su vam partizani poravnali kotrige, razbeali ste se kaj
zajci po Zagorju! Vrtigusci i zgubidani, kradete grozdje, a
sim ste si doli sladiti poirake? Odma da ste se pobrali dok
nisem pozvala partizane!
Dobit e ti, babo, po gubici! razgoropadi se domo
bran, sav sretan to se i njemu pruila zgoda da pred Kapa
rom vie na nekoga. Ali se prevario, grdno se prevario!
Ja bum dobila po gubici?! To si ti meni rekel...? Ti
pilivec gologlavi, ni kapu nema, i kapu su ti eli partizani,
i ti bu meni dal po gubici? ekaj, sad ti bum ja pokazala,
ekaj ...!
Razmahala se kao da je ose progone, urnim je korakom
otila k hranilitu, vrtjela se askom kao da trai neto a
onda naavi to nemirnim topkanjem razgrnula lie,
221
udarila petom tri puta po nekim daskama, zatim se podboila
objema rukama i slavodobitno pogledala Kaparu i domobra-
na. Pogledali i oni ta li e sad biti? Bome, imali su ta
vidjeti! One daske pod liem poele se odjednom micati, pa
se zatim jedna za drugom dignu, a iz zemlje izroni najprije
glava, pa ramena, pa... kao u prii o arobnoj umi, iz zemlje
iskoi ovjek, drei sjekiru u ruci! Visok, u nekim poderanim
prnjama, promatrao je netremice neznance i sluao enu
koja je piskala: Neeju i ti vun ... dotepenci, kradeju
grozdje i dere ju ga tu, v naem reviru! Prepoznali su se
gotovo u isti as!
Kapara!
Falaec! Imbro, iv si...? usklikne veselo Ilija i po-
hita da mu stisne ruku.
Seljak odbaci sjekiru i, dok je ena stajala razjapljenih
usta od uda, Falaec i Kapara tapali su jedan drugog po
ramenima i od zadovoljstva jedan drugome pokazivali zube.
ta radi ovdje u rupi, Imbro? Zar si postao jazavac?
Nije odgovorio. Okrenuo se eni i doviknuo:
Donesi korpu! I da je umiri, objasni joj odmah:
Ti bedaa, pa nisu to domobrani, to su partizani! To je
Kapara, Ilija Kapara iz Kalnike brigade! Maak... Prvi
soldat v diviziji! Kaj eka... donesi korpu! Obratio se
zatim domobranu koji je jo jednako stajao po strani, ne
mogavi se pribrati. Drue, kaj stoji ... dojdi i ti, blie ...
eno, pouri s korpom!
ena je motala suknjama, mrmljala, lamatala rukama,
gledala as Kaparu, as svog mua, ali je ipak donijela ko-
aru, skinula pokriva i poela vaditi sir, kruh, sol, luk, sla -
ninu, rakiju, vino...! Stavivi sve to pred njih, povukla se
bez rijei i nestala onom istom stazom kojom je dola.
Falaec Imbro raznjeio se kao pravi domain:
Okrepite se, prijatelji, jedite... Prosim lepo, drugovi,
najprije malo ganice ... droenka je, ali dobra.
I Kapara i domobran stajali su i dalje jednako zaueni.
Kamo je otila? upita ga Ilija i pokae na stazu.
ena ...? Odila je na strau!
Na kakvu strau?
222
Na pravu! Gda god mi donese obed ili veeru, ona
mam odide na strau da bi ja mogel v miru jesti... Izvolite,
drugovi, najte se sramiti! Kapara, gdo bi rekel da se bumo
nas dva sreli tu, pri mojem bunkeru!
Zaudarao je po vlazi i trulei. Neki odvratan zadah irio
se iz njega, smrdio je na zemlju i crkotinu. Kapara se nad-
nese nad njegov bunker i opazi da je to zapravo bijedno,
improvizirano sklonite, iskopana jama, poduprta s nekoliko
dasaka. Tuno kimne glavom i napomenu:
Dakle, to je svoje skrovite? A mi smo vjeravali da si
poginuo kod Mrkvice! Zato se nisi javio?
Domain je ve rezao slaninu i mljackao ustima: Ni-
sem mogel! ena...! Ja sem ti pripovedal, ak se zmisli,
ena...! Zbog nje sem pobegel v brigadu, huda je kaj sam
vrag... pobegel sam, ali je ona dola za menom, nala me
onog jutra kak smo osvojili Mrkvicu, nala me i vie me z
ruk pustila ni.
Ali barem da si nam ostavio poruku, da znamo!
Nisem mogel. Ona me nala dok si ti sa svojom de
setinom bil tam pod cirkvom i kak me nala, bez reci me
otpelala...
I kamo te je otpremila? Natjerala te u ovu jamu, u
ovaj grob, gdje e istrunuti prije nego svri rat.
Ne bum... Ne boj se! To je moje privremeno sklo
nite. Sad Paveli kak ivoder lovi ljude po Zagorju i silom
ih mobilizera, a ja se vie mobilizerati ne dam! im taj lov
na ljude prejde, ja se bum vrnul nazaj v selo. Mi, bokci v
Zagorju, mi se nemamo gdi skriti, mi nemamo ume i plani
ne, mi se skrivamo kak znamo i moremo. Saki si od nas
skopa nekaknu jamu, nekakni bunker, i to je kakti njegov
revir, i mi pazimo da se revir potuje. Zato je moja ena bila
onak srdita kaj ti ste doli v moj revir, tu oko hranilita to je
moj revir... Ona je naj prei mislila da ste vi prava vojska,
domobrani, i da ste doli po mene, da me je negdo izdal. Bila
je najpredi v strahu, a kad je vidla da nikakve vojske blizu
ni, i kad je vidla da partizani niste, jer zvezde ni jen na glavi
nemate, onda je znala da ste nekakvi dotepenci i mam se
vugala. Ja sam se to ul, ali nisem znal gdo je i nesem se
ufal glasiti. Vidli ste kakva je, kak sam vrag! Pazi na me i
223
uva me kak oko v glavi. Kaj si morem... moram ju po-
sluhnuti!
Kapara nije znao ta bi da se nasmije, da se rasplae,
da tjei Falaeca ili sebe? Mislio je prokleti faizam, ta
je sve uinio od ljudi! Pa ipak...
Imbro, zar je sve to tebi potrebno, zar nema drugo
rjeenje? Zar ti nije bilo ljepe u brigadi?
Nemono je slegnuo ramenima i pokunjio se: Kaj si
morem ...?! Ja sem bogec, nikaj svojega nisem imel, prienil
sem se, v njenim sem rukam. Videli ste kakva je! Ako se z
njom posvadim, prije bum zgubil glavu nego v brigadi! A
ti...? Kaj je s tobom? Ili si v patroli, ili si se zgubil, ili kam
ide? Kakvo te zlo natiralo sim?
Kapara podigne karabin i zabaci ga na rame: Nikakvo
zlo, Imbro. Traim Zagrebaki odred. Ne zna li ti moda
gdje mu je sada tab?
tab? zamisli se Imbro. Bokibogme ne znam.
Bili su tu negdi ali ih vezda ni. Odili su nekam blie Zagre
bu. Moral bu prejti cestu Krapina Zabok i poiskati ih v
selu Hruici. Zna gdje je to selo?
Znam.
Ak ne zna, bi te moja ena otpelala v nae selo...
Imamo odbor... dobil bu vodia.
Odluio je krenuti pa stegne remen i pritegne ljem:
Hvala, Imbro... s tvojom enom, ne! Prije negoli se
rastanemo, hoe li primiti jedan savjet? Sada kad ti se ena
vrati sa strae, uzmi ovu svoju sjekiru i udari je uicom iza
uha, ali je udari dobro, da se odmah svali u ovaj tvoj bunker.
Ubij je, nikom nee odgovarati! Javi se u Zagorsku brigadu
i bori se za slobodu sviju i svoju vlastitu!
Nije saekao da uje ta Imbro misli o tom savjetu. Pru -
io mu je ruku, okrenuo se i poao. uo je kako Falaec zove
domobrana i nagovara ga da napuni torbicu. Kaparu sve to
vie nije zanimalo. elio je samo jedno: izii iz ove trulei,
izii to prije na sunce, na istinu i zrak, pa makar morao
ve na prvom koraku otvoriti paljbu po neprijatelju ili srnuti
na juri. Samo van, to prije van! Nije mogao a da ne misli
o Zagorju, o tome kako je to tuan kraj! to god dodirne,
emu se god priblii, svagdje kao u onoj djejoj igri: vrue,
224
vrue, vrue...! Ba kao u moru: ispod svakog kamenia
neka koljka, rai, pui neto ivo vrvi... Tako je i tu: ni
u jedan sjenik, ni u jedan umarak ne moe se vie pouzdati!
Dotri domobran. Na izlasku iz umarka nau svraku
kako ui uz grm i promatra okolinu. Lukavo je izabrala mje-
sto, nadzirala je gotovo sve prilaze branjevini. Domobran
pripomene zlobno: Vidi je kako straari! Hrani svog krm-
ka i nikome ne da prii. Kako ga samo tovi. Zna ona sve
to daje muu i prasetu, sve joj se vrati!
Ostavljali su iza sebe izgubljeni raj i polako se sputali
u dolinu.
Kao pehar dobrog zagorskog vina blistalo je sunce na
zapadu. Sivkastoplava, gotovo ljubiasta koprena pokrivala
je kraj. Iznad vinograda, uz rub ivice, oglasi se fazan: Koko-
ko ... kokokoko ...! prhne i poleti da negdje na grani
doeka no. Javi se i Kapara:
Bilo bi vrijeme da se i mi smjestimo, jer se meni no
as ne putuje. Umoran sam i pospan, moram se valjano
odmoriti. Samo, kamo da sklonimo glave? Fazan, eno, koko-
dakne pa odleti na granu da ga lisica ne epa u snu. Kamo
mi da poletimo, gdje da se smjestimo da nas banda ne epa
u snu? Zar emo opet na sjenik?
Ja na sjenik ne idem! izjavi odluno domobran.
Ne idem ni ja! sloi se Kapara. Ne elim jo
jednom grliti ustau, niti jo jednom hraniti njihove konje ...
Hajdemo u neku klijet. Na sjeniku nismo imali sree, potje
rali su nas ustae; u umi nismo imali sree, potjerala nas
baba. Moda emo biti bolje sree u vinogradu. Hajdemo
dakle u klijet...!
Mjesec je davno iziao, proetao se meu zvijezdama i,
videi da su sve na broju pa nemajui ba nikakva posla, sjeti
se Kapare. Jest, gdje je taj putnik? Obasja zemlju i svrne
pogledom desno-lijevo da otkrije svoga starog znanca. Gleda
dakle mjesec zemlju, promatra staze i prolaze, vidi bezbroj
partizanskih mrava kako vrve i ure ovamo-onamo, ali nigdje
ne vidi Kapare. A htio bi ga vidjeti, htio bi ga pitati kako je
proveo dan, htio bi znati kamo je naumio: na istok, zapad,
sjever ili jug? Zaviruje mjesec u jaruge, pretrauje vinograde,
ali Kapari ni traga. Jedva jedvice ga otkri kroz mali prozor-
15 Horvat: Maak pod ljemom 225
i jedne stare zagorske klijeti gdje sjedi za stolom i pije!
Doista, Kapara i domobran su imali sree. Klijet koju su
odabrali bila je moda jedina u kojoj je jo u ovo doba go -
dine bilo neto vina. Domobran je izvadio sir, kruh, luk...
skromne ali dobrodole darove koje mu je Imbro Falaec
strpao u torbicu. Sad su imali krov nad glavom, leaj, hranu,
imali su dakle sve to im je trebalo. Nakon naporna dana i
uzbudljivih doivljaja zasluili su obojica odmor i okrepu.
Franjo koji je bio vjetiji izvlaio je iz bureta na tikvicu vi-
no, pretakao ga u staklenku i stavljao na stol. I kako bi koja
boca osvanula, Kapara bi posegnuo za njom i sljutio je. Gle-
da to mjesec, gleda, pa mudro i razborito savjetuje Kapari:
Ne pij toliko, Ilija, tijelo ti je umorno, iscrpljeno, nisi
navikao na alkohol, ne pij toliko, prevarit e te vino, poalit
e! Da, mudro mjesec savjetuje svog prijatelja, ali ga
Kapara vie ne uje. Niti ga uje, niti haje za njega. U onom
divnom, zlaanom polumraku, okruen lajtiima, bavama,
bocama; u sjeni crne starinske pree dri Kapara bocu u
ruci, ljulja se razdragan i nalijeva au suputniku:
Pij, sunce ti domobransko, da upamti kad te je Za
gorjem vodio partizanski maak Ilija Kapara! Nisi zasluio,
ali pij!
Zato nisam zasluio? zaudi se domobran.
Nisi!
A ti?
Ni ja. Ve odavno sam morao biti na cilju, a eto ...
Zato onda pije?
Ne pijem ja. . . to pije maak! Odmara se u klijeti,
trijebi buhe i sladi brk. Evo, namae ih u vinu, zasluio je to.
Stari se maak borio za slobodu, a za koga si se borio ti,
takore? Za koga!?
Da ne zamee kavge, domobran dobaci popustljivo:
Ja se nisam borio... zna i sam. Bacio sam puku.
Bacio si puku? A zato si bacio puku? Zato se nisi slike svetaca, slike nepoznatih ljudi, mladenci s rumarinom,
borio?
Da... nisam htio. Zato da se borim?
Tako...? Zato da se bori? Zato da se ja borim?
razgoropadi se Ilija. Da se borim za tebe? Partizani da
226
se bore za sve vas, majku vam domobransku! A zato da se
bore? Neu. Neu se ni ja vie boriti, neu!
Ima pravo. Kapara, ima pravo!
im svane jutro, bacit u puku!
Ima pravo, Kapara, ima pravo!
Bacit u puku i idem. Idem u ono tvoje... kako se
zove ono tvoje selo?
Luknjica.
Jest... Luknjica! Da zna, trebalo je da idem u Zagreb
po topove, ali ne idem! Idem u Luknjicu! I ne samo ja, cijela
moja brigada, cijela Narodnooslobodilaka vojska na moju
rije bacit e oruje i svi idemo u tu tvoju Luknjicu. Prima
nas?
Primam, Kapara, ja u tebe uvijek primiti, tebe i koga
ti dovede. Uvijek!
U redu... Pij, Franjo... a sutra ujutro idemo u Luk
njicu. Pij ...!
15
Kad ovjek dobije kundakom po glavi, ega se moe a
ega se ne moe sjetiti? Nevjerojatno ali istinito otkrie: u
selu Luknjici partizani, ustae i domobrani ive kao grlice u
ljubavi i slozi. Velika taktika i strategija seoskog kneza koji
nikada nije posjeivao vojne akademije. Hoe U Kapara pri-
stati da mjesto faista strijelja divlje patke, a mjesto domo-
brana, ustaa i Nijemaca da lovi linjake, karake i mlade
snase. Licem u lice sa elinom grdosijom tenka, da spasi svoj
ivot, ta je Kapara uinio kad ve nita drugo nije mogao
uiniti?
Kapara s mukom otvori oi. Leao je u krevetu u nepozna-
toj sobi, u odijelu, pokriven laganim jorganom. Na zidovima
brkati starci, djeca u bjelini... Kroz prozor opazi pognute
vrbe i djeli mutne rijeke ija je voda otjecala lijeno i pos-
pano. Kreketanje aba, krik nekih ptica. Gdje je? Ponovno
zatvori oi da bi se lake dosjetio kako je ovamo doao i
227
gdje se zapravo nalazi. Je li ranjen, zarobljen, ta se to s
njim zbiva? Kao kroz san do njega dopiru rijei: Je li
doao k sebi? Neki drugi, njemu nepoznati glas odgovori:
Nije. Jedva primjetno podigne vjee da vidi tko to o
njemu vodi brigu, tko to govori. Izmeu trepavica u onom
polusvijetlu opazi ustau! Ustaa se nalaktio na prozor i gleda
prema krevetu, gleda Kaparu! Ustaki znak bomba i slovo
U jasno su se razabirali na ukastosmeoj uniformi.
Nije moglo biti nikakve sumnje, Kapara je pao u ruke smrt-
nom neprijatelju! ta sad? Gdje mu se to dogodilo, kada,
kako? Ali prije negoli se mogao bilo emu domisliti, promakne
jo jedna sjena i zastane na prozoru. Otvori tek malko oi
i protrne! Kraj ustae stajao je sad partizan! Dvije kape,
crvena zvijezda kraj itee bombe! Ustaa, partizan! Stajali
su jedan pored drugoga i promatrali Kaparu. Sigurno
sam umro! padne Kapari na um. Umro sam ili sam lud!
to se to zbiva sa mnom, gdje sam! Zatvori oi da pokua
srediti misli, ali ma ta poeo, ma koliko preturao po
mislima, nikako da se dosjeti gdje je i kako je ovamo
doao. Ili je moda u vruici, lei u bunilu i slika tog parti -
zana i ustae ne postoji, i sve je to priin, tlapnja, buncanje
i san? Da provjeri, jo jednom otvori oi, otvori ih irom, ali
na prozoru nije vie bilo ni ustae, ni partizana. Sunce, granje
pognutih vrba i djeli mutne rijeke ija voda jedva protjee
koritom... ta se to dogaa s njime, gdje je? Gdje sam?
Gdje sam?! vikne glasno pun strepnje i neizvjesnosti, a
neki glas njemu pored uzglavlja odgovori: Hvala bogu...
jesi li doao k sebi?
Kapara prepozna glas. Domobran! Jest, to mora biti nje-
gov glas! Sav radostan zovne ga: Franjo ... Franjo ...!
Tu sam, evo me!
Domobran pritri, stavi mu dlan na elo i upita zbunjeno:
iv si?
Pokua okrenuti glavu, ali osjeti bol. Franjo, gdje smo
to mi?
Kod mene, u mojoj kui.
Kod tebe?
Da, kod mene ... U Luknjici. Zna da si htio u Luknjicu!
U Luknjicu? ta je to?
228
Pa zna ... govorio sam ti... To je ono moje selo, ono
0 kojem mi je sestra pisala da je u njemu ratu kraj.
Ratu je kraj...? zaprepasti se Kapara, sjedne i
razvali oi. Ratu je kraj? A ta ja onda radim ovdje?!
Smiri se, Kapara... ratu je kraj, ali ratu nije kraj. To
je samo u naem selu... Lezi, ne mii se ... Lezi!
Nije legao. Razjapljenih usta piljio je u domobrana, ne
vjerujui svojim uima. Kreket aba, krik ptica...
A kako sam ja doao ovamo? ta se sa mnom dogodilo?
Domobran upita saalno:
Kapara, zar se ti niega ne sjea?
Ne.
Zar si zaboravio kako smo se nali u taglju one noi,
pa kako smo u svitanje zaklali ustau...
Da. . . da. . . sjeam se! Ja sam ga noem, a ti si mu
drao noge da se ne koprca. I ta je bilo dalje?
Sjea se kako smo izmakli ustaama, ispali na dvo
rite pa preko vrta i vinograda trali bez prekida sve do
onog umarka, do onog hranilita ...
Da, i toga se sjeam ...
Pred zalaz sunca provalili smo u jednu klijet, tu smo
se odmorili, okrijepili, pili, legli, prospavali no i drugog smo
jutra nastavili put. Ili smo sate i sate bez predaha dok tebi
nije dozlogrdilo. Rekao si da si u ovom ratu dosta pjeaio
1 da ne eli dalje hodati kraj tolikih automobila koji jure
cestama. Molio sam te da ne ini ludorije, ali si mi zapo
vjedio da utim i krenuo ravno na glavnu cestu!
Ne, toga se ne sjeam! prizna iskreno Kapara.
Ne sjea se? Stigli smo na iroku asfaltnu cestu i tu
je najprije naiao neki legionar, njega si ustrijelio, oduzeo
mu pitolj i puku, pitolj si zadrao, a puku dao meni.
Tijelo smo mu odvukli u jarak, a onda si mi naredio da te
primim pod ruku i da te vodim sredinom ceste. Ja sam tako
uinio, a ti si poeo epati kao da si ranjen u nogu. Ili smo
tako, ili, dok se odjednom nije pojavio auto. Ti si mahnuo
oferu da stane, zacviljele su konice i auto se zaustavio.
Sjea li se toga, prijatelju?
Ne, ne sjeam se. I ta je bilo dalje? zabrine se
Ilija.
229
 Dalje? Eh... dalje je bilo jo tota, i ja sam jo jed
nom prokleo onu minutu koja me nanijela na tebe. Dakle,
videi te kako epesa, ofer je zaustavio auto iz kojega su
najprije izila dva vojnika i pola nama u susret, valjda da
vide ta nam se dogodilo. I dok su nam oni prilazili, iz auto
mobila se izvukao i trei vojnik, a taj trei je bio ljudeskara,
Nijemac, s pukom u ruci. Pobjei se vie nije moglo. Dignuo
si pitolj i, dok si ubijao prvu dvojicu, priskoio je onaj trei,
Nijemac, udario te kundakom, ali te tako udario da si odmah
zaglavinjao i izgubio svijest. Videi da e to zlo svriti, dig
nem karabin i na brzinu ustrijelim vabu.
Ti si ubio Nijemca?! pun nevjerice upita Kapara,
ali domobran potvrdi odluno:
Ja! Ba ja! Ubijem dakle vabu, a oferu zaprijetim
da u i njega ako se makne i pokua pobjei. Jedva smo te
nekako ugurali u automobil, ja sam sjeo pored ofera i po
kazao mu u kojem pravcu da vozi. Pred Luknjicom sam mu
rekao da. stane, tu smo te iskrcali, a ja sam otiao u selo po
ljude pa smo te na kolima dopremili kui. Sad si, evo pod
mojim krovom.
I to je sve? upita Kapara.
Sve? Zar bi ti htio jo vie?
Nije odmah odgovorio. Razmiljao je o rijeima domobrana i nikako se nije mogao nauditi kako je to sve zabo ravio. Ili je to posljedica onog
udarca kundakom?
Kad se to dogodilo?
Prije tri dana. Da nisi imao ljem, pukla bi ti glava kao
ljenik pod zubima vjeverice. Jo istog dana kad smo te do
vezli doao je Knez da te vidi.
Knez ...? Koji Knez?
Knez ... na ... kako da kaem ... to je na suseljanin,
gazda. Ima gostionicu i duan. Sposoban ovjek. On je na
organizator i, kako bismo mi vojnici rekli strateg! Nikada
nije svrio vojnu akademiju, a sve okree ... mudro i lukavo!
Sve zna i u sve se razumije. Politiar!
Kapara namrti elo. Negdje duboko u njemu javi se nemir i upozorenje da bude na oprezu. Sposoban ovjek ... gazda ... strateg ... politiar ...,
sve su to rijei koje su partizanskom maku govorile kojeta, podsjeale ga na vru-
230
u kau, i Kapara je imao mnogo razloga da namrti elo.
0 tim seoskim filozofima i mirotvorcima uo je on ve tota,
a sam ih je ovdje-ondje susretao i vodio s njima prepirke.
1 stoga i sad upita oprezno:
I taj va general doao da vidi mene, desetara?
Jest, doao je im je uo to se dogodilo. Ti si ovako
leao, a on je doao do tvog uzglavlja, gledao te neko vrijeme
pa kazao: Ako skoro ne otegne papke, ivjet e jo dugo
i nee mu biti nita! I onda je jo dodao: Kad otvori
oi i kad stane na noge, neka mi se javi! On je otiao, a
ja ve trei dan sjedim pored tebe, deuram, stavljam ti
naizmjenino tople i hladne obloge i ekam hoe li doi k
sebi ili nee. Hvala bogu... evo te opet pri svijesti!
Muilo ga je pitanje: ta eli od njega taj Knez? Da mu se javi im otvori oi i stane na noge? Svakako, posjetit e ga to prije, neka gospodin
ne brine brigu, uskoro e imati pred sobom Iliju Kaparu, partizanskog maka. Alaj e to biti zanimljiv susret!
A zato ti meni, Franjo, stavlja as vrue, as hladne
obloge?
Od straha! Od pustog straha! Nisam bio siguran ta je
za tebe bolje, mrzli ili vrui oblozi, a spopao me i strah,
mislio sam, jadna mi majka ako u mojoj kui umre Kapara!
Mogao bi jo netko pomisliti da sam te otrovao ili ti nekako
drukije oduzeo ivot. Gdje bih ja tvojima u brigadi dokazao
da sam nevin. Uvijek e domobran prije izgubiti glavu negoli
partizanu objasniti istinu. Zato sam te njegovao kako sam
najbolje znao, a sad kad si otvorio oi, odmah mi je bilo
lake pri srcu. Ti si meni, Kapara, ve jednom spasio ivot,
pa sam i ja sretan da ti neim mogu uzvratiti.
Kapara u asu preleti svoj spaeni ivot i ne ba veselo izusti: Hvala ti!
Nema na emu zahvaljivati. Kako se osjea?
Da, kako se osjeam? pomisli Kapara s gorinom.
Moda bi najbolje bilo da ga nema, da ga je dotukao kod
automobila onaj Nijemac, moda bi to zaista bilo najbolje.
A mora da ga je vraki udario kad Kapari ba nita nije
ostalo u pamenju. Pas ...! Pokua okrenuti iju i okrene
je! Dodue, u potiljku osjeti neku podmuklu bol, ali kad je
231
uo ta mu se sve dogodilo, onda nije vrijedilo tu bol ni spo -
minjati. Pokua jo jednom okrenuti glavu. Ide. Sve je u re-
du! Zatim stegne none palce da se uvjeri moe li micati
glenjevima i stopalima. Bio je zadovoljan. Zna Kapara
dok su partizanu glava i noge u redu, za sve drugo ne mora
se brinuti.
Ne kripe ti kosti?
Gdje?
U glavi.
Nita mi ne kripi.
Domobran se paljivo zagleda u Kaparu i zadovoljno kim-
ne glavom: E, moj kume, ti si ipak veliki lopov! Tko s
tobom krene na put, neka ponese barem tri rezervne glave!
Nikada nisam vjerovao da u se iv uz tebe doepati sela, ali
svaki put kad smo bili u zlu, vidio sam da si pravi lisac i da
ti malo ima ravnih. Ako bih jo jednom morao putovati svi-
jetom kao frenter, bjegunac ili dezerter, s tobom bih uvijek
iao.
Nije sluao domobrana. Misli su mu kruile oko one slike
koju je zapazio kad je maloprije otvorio oi: ustaa i partizan
jedan pored drugoga naslonjeni na prozor...! Je li ono bio
san ili java?
Ne, to nije bio san objasni mu domobran to je
na prozoru bio moj kum Torbar i njegov sin Miko.
Tvoj kum je ustaa uznemiri se Kapara.
Ustaa... nije on ustaa. On je ustaa . . . ali samo
tako...
A njegov sin? Je li on partizan ... samo tako?
Naravno. Svi smo mi ustae i domobrani i partizani,
ali nitko zapravo nije ustaa, ni partizan, ni domobran. Svi
smo mi samo tako ...
Kako to samo tako?
Lijepo. Mukarci cijelog sela podijeljeni su u tri grupe,
u partizane, ustae i domobrane. Svaki ima svoju uniformu
i u toj grupi ili slubi ostaje mjesec dana.
ta mjesec dana kao partizan? zaudi se Kapara,
ne shvaajui nikako tu zavrzlamu.
Tako je.
A onda? blene Kapara. ta e onda biti? da malo sredi svoje misli. Eto, jedva to je ovaj partizanski
232
Smjena! Svi oni koji su bili partizani postanu domo
brani, domobrani postanu ustae, a ustae partizani. I tako
to ide naizmjence, jer nitko ne eli prije reda biti ustaa,
boje se ljudi. A da ne bi samo jedni trpjeli za selo, zato se
smjenjujemo.
Ne razumijem ree Kapara kako to veli da
ne bi samo jedni trpjeli... Zbog ega vi trpite?
Domobran se malo zbuni. Ipak smisli:
Pa zbog toga to smo pod orujem, uvamo selo.
Od koga?
Od sviju.
I?
ta i?
Ako doe neka vojska, borite li se?
Ajme, to si tvrdoglav zaudi se domobran pa to
i jest sva naa mudrost!
to?
To da se ne borimo. Mi smo svi za sve! Mi smo zapravo
za onu vojsku koja doe u selo.
Ako dou ustae? ispod oka Kapara lukavo zakilji
na domobrana, ali ovaj odgovori mirno i razborito:
Ako dou ustae, onda nae ustae doekuju ustae.
A ta bi drugo?
Kad doe red na tebe, onda i ti obue ustaku uni
formu?
Naravno! zaudi se domobran kako to Kapara ne
shvaa. Pa ve sam ti jednom objasnio da je sve to
kod nas ... samo tako. Svi smo mi i partizani, i ustae, i do
mobrani, sve je kod nas izmiljeno. Knez svakog mjeseca
odreuje i mijenja smjenu, pa kako se kome zalomi.
Polako ali nezadrivo rastao je gnjev u Kapari. Srdito je
promatrao domobrana, najradije bi ga udario, ali se nekako
svlada i ispituje dalje:
A ta je vaa dunost?
ija?
Pa vas ... partizansko-ustakih domobrana! ta je va
a dunost?
Domobran zatrepe oima i sjedne na krevet uz Kaparu
233
mrtvac otvorio oi i doao malo k sebi, ve ga salijee pita-
njima, presluava ga kao okrivljenika na sudu, mui ga i
zadaje mu briga. ta sad hoe da mu objasni dunosti?
Naa je dunost... naa je najvanija dunost da ne
idemo ni u kakvu vojsku! Ni u Titovu, ni u Pavelievu. Ni u
kakvu izvan naeg sela! Ostati kod kue, voditi brigu o sa
mom sebi, biti miran i uvati glavu, to je nae prvo zadue
nje, glavna i jedina naa parola! Knez veli kad svri rat,
vidjet emo tko e ostati iv i ta e biti. Zasad je lozinka:
ekaj i uvaj glavu!
Tu smo dakle pomisli Kapara to je dakle politika
vaeg velikog stratega Kneza. Neka se drugi bore, neka drugi
ginu za osloboenje, a on e u Luknjici mirovati dok ne
svri rat. Hulja...! Ve odavno pozna Kapara sve te gospod-
ske smicalice, zna sve podlosti ovakvih seoskih mirotvoraca
koji pod skutom okupatora drijemaju kao jazavci i prielj -
kuju samo jedno: da partizana bude to manje, da ih faisti
pobiju to vie, kako bi oni u asu osloboenja mogli dignuti
glavu iz svojih luknjica i borcima za slobodu prigrabiti vlast!
Sve to Kapara zna, ali, ipak, kad se ve naao u ovoj kneev-
skoj abokreini, sad eli uti i doznati to vie.
Dakle, tako ti veli ... Knez vas rasporedi u smjene
i vi trpite...! Pravedno, svaki po mjesec dana! A ta se do
gaa kad neka vojska upadne u selo?
Domobran odgovori spremno: To bude rijetko. Nae
je selo otcijepljeno od svijeta. Oko sela tee rijeka a svuda
naokolo su neprohodne ume. Zaista je vrlo rijetko da neka
vojska navrati k nama.
Dobro, to je rijetkost... sloi se Kapara ali se
dogodi ipak da neka vojska ue, zaluta i u tu vau Luknjicu.
ta se dogaa onda?
Vidjet e kad se malo pridigne ... Nasred sela je
visoki vatrogasni toranj. Dan i no je na njemu straa koja
pazi, i im primijeti da neija vojska nailazi, odmah zazvone
zvona, i to je znak za uzbunu.
A ta biva onda? Zgrabite puke?
A, ne... ne! Najprije dobro osluhnemo kako zvone
zvona. Jer za ustae imamo jedan nain zvonjave, za partiza
ne drugi, za domobrane trei, za Nijemce etvrti... Cijelo
234
selo slua i, ve prema tome koja vojska ide, jedni ostanu u
selu, a drugi bjee.
A, ipak ljudi bjee! obradova se Kapara.
Pa jest... potvrdi Franjo neki bjee. Nitko ni
kom posve ne vjeruje. Netko nekog ima u pravim partiza
nima ili u pravim ustaama, pa svatko pazi tko dolazi. Jedini
koji uvijek ostane u selu je Knez. On svaku vojsku doeka i
otprati. Njegova su vrata irom otvorena za sve tabove i za
sve oficire. Osim Kneza u selu ostaju i deurni.
I deurne imate? Vidi vraga! zaudi se iskreno
Kapara.
Deurni... ne mislim deurne kao u vojsci, nego de
urni u Luknjici, deurni domobrani ili ve prema tome koja
vojska ide. Ako dolaze domobrani, onda je deurna domo
branska smjena u selu, i obratno. To su, recimo, kao konaari.
I ta rade ti vai deurni konaari?
Doekaju vojsku... Eh, Kapara, i ti kojeta ispituje
kao da nikada nisi bio u vojsci! Zato su deurni da doekaju,
i kad vojska doe, bilo ija vojska, oni iziu pred nju i pita
ju ta ele, misle li se samo malo odmoriti ili due zadrati
u selu, da li ele togod piti, ugasiti e, neto malo prigristi
ili se dobro najesti. Ako se ele samo malo odmoriti, deurni
im ponude hladovinu u vonjaku, sjenik, dvorita... Ako
ele noiti, dobiju sobe i krevete. Ako ele utaiti e, ponude
im vina, rakije, piva. Ako ele neto malo prigristi, deurni
im ponude rebarca od odojka, zelene paprike i kisela mlijeka.
Ako su gladni i ele se dobro najesti, ponude im gusaka, raca,
purana, kokoi, svjeih riba, suenih riba, divljih pataka,
pilia, kobasica, pruta, suhih rebarca, sira, putra, vrhnja,
jaja, masti, teladi, junica, krava ... to poele, to im se dade.
Kapara tuno kimne glavom: Lijepo ...!
Pa i jest lijepo... U tome je cijela naa sluba. Mi ih
podvorimo, opskrbimo, nahranimo, napojimo, a kad se sve
lijepo svri, ispratimo ih do kraja sela i uz put pazimo da
ne bi to ukrali.
Jo i to?
E, dakako, vojska krade!
Kapara zatvori oi... Moj Ilija, kamo si ti zalutao! Oko
tebe luknjice, knezi i torbari, krekeu abe, teku mutne ri-
235
jeke, a gdje su domobrani i topovi, gdje tvoja brigada, gdje
ostae drugovi, gdje ti osta Kalnik ivotinjo jedna! Dii
se, ta sjedi tu!
Kapara polako spusti noge i pokua se uspraviti. Zaglavi-
nja, ali ga domobran pridri, pomogne mu i Kapara se osovi.
Stegne remen, zakopa bluzu, navue cokule pa upita gdje
mu je ljem, ljem je bio u ormaru, i kad mu ga domobran
skine i pokaza kako izgleda, tek tada je Kapara mogao oci-
jeniti udarac koji je podnio, vrsti elik bio je duboko ulek-
nut na duini od desetak centimetara. Domobran primijeti
uvjerljivo:
Da je udario vola, krepao bi!
Tko bi krepao ja, vol ili ustaa?
Vol bi krepao! Ali i ti ima glavu da bi ovjek na njoj
drva mogao cijepati
Kapara ne odgovori. Izvrnuo je ljem koliko je mogao,
polako ga i paljivo stavio na glavu pa se zatim okrenuo do-
mobranu:
Gdje mi je karabin?
ta e ti karabin?
Treba mi.
Iz ormara domobran izvue karabin i preda ga Kapari.
Ovaj izvue zatvara i gurne metak u cijev.
Hajdemo!
Kamo? zaudi se domobran.
Knezu!
Knezu?
Rekao si da je bio ovdje i da me eli vidjeti.
Jest, rekao sam... zbuni se domobran rekao,
ali ne mora sad odmah k njemu. Ima vremena. Glavno je
da si uskrsnuo od mrtvih, a za ive ima vremena. Lezi!
Neu. Hou Knezu. Vodi me!
Osjeao je domobran da je Kapara ljut i da e ovaj izne -
nadni susret s Knezom donijeti kojeta, pa je zato pokuao
nagovoriti Kaparu da zasad odustane od svog nauma, ali
uzalud. Nije mu preostalo drugo nego da se spremi i da
krene za Kaparom. Izili su na put pred kuu i tu Ilija zastane
i obazre se da vidi kamo je to upao i kako izgleda to'
slavno selo. Beskonaan niz prizemnih kua pratio je tok
rijeke koja je u obliku potkovice zaokruavala selo. S onu
stranu rijeke pruala se uma: vrbici, topole, bagrem i a.
Nad rijekom su neki sivi ugojeni galebovi lovili ribu i vritali
svadljivo. Uz obalu lopo. Ovdje-ondje ribarske mree, vre
i kriaci. Kreket aba. itava flota crnih vitkih amaca zibala
se sanjivo na oblinjem pliaku.
ta e vam toliki amci?
Knez ih je dao sagraditi.
Za koga?
Za nas. Rekao sam ti, kad naie bilo kakva vojska,
jedan dio sela bjei. Uskoe u amce, koji tu uvijek stoje
spremni, otisnu se i prijeu rijeku a zatim se izgube u umi
i ikari. S onu stranu rijeke zemlja je puna iva mulja, tko
ne pozna prolaze, zaglibi i vie ga nema. Zato bjegunce nitko
ne progoni. Svi se boje. amci su na spas!
I sve je to uredio i predvidio Knez?
Sve!
Mudar ovjek!
Mudar... Vidjet e ga uskoro.
Kapara isprui ruku i pokaza na toranj koji se uzdizao
usred sela: To je taj va toranj?
Jest, to. Tik uz toranj je njegova kua. Ima gostioni
cu i duan.
Duan ... kakav?
Ima svega. Igle, petrolej, cipele, kose, kvasac, mara
mice, brano, igice, duhan, potanske marke, dugmad ... sve!
On hrani i odijeva pola sela. Svi smo mi njegovi dunici, ali
je Knez dobar ovjek pa veli nosi, platit e poslije rata!
Jest dobar... smrde mu kune! Kapara se naceri
pa doda: Platit e i on!
Proli su kraj vatrogasnog tornja i zastali pred najveom
kuom u selu, pred ogromnom prizemnom zgradom kojoj
je proelje bilo podijeljeno u dva dijela. Nad jednim vratima
stajao je natpis: Gostionica k veselom lovcu, nad drugima:
Trgovina mjeovite robe Antun Knez- Domain ih doeka
u gostionici. Mogao je imati pedeset godina i dva puta toliko
kila. Bio je u koulji, zasukanih rukava, rutav, crven, mastan
pravi knez. Opazivi Kaparu, domahne mu veselo:
236 237
^ .

Mi
 Zdravo, vojnice! Ozdravio si? Rekao sam ja im sam
te vidio ovakve kao ti ne ubija kundak. Top! Jedino top.
Ili top, ili vjeala. Sve je drugo igraka. Kako si? pruio
je onu svoju mesnatu ruetinu i nastavio veselo, dohvativi
bocu s rakijom: Ludi koji se vrate s onog svijeta moraju
najprije piti rakiju, ljutu prepeenicu, da isperu iz sebe sve
to nije ovozemaljsko. Kad bi na svijetu svi ljudi ivjeli u
takvu prijateljstvu kao to ive vojnici i rakija, nikada rata
ne bi bilo. Pij...! U zdravlje, junae!
Ispie. Sva trojica sjednu za stol, zatim Knez nabora elo
i zapone:
Dakle?
to dakle? naivno upita Ilija.
Ostaj e?
Ostaje, to ne bi ostao! uplete se domobran. Zato
smo doli ovamo da se dogovorimo. Je li tako...?
Ali ga Knez prekine: uti! Tebe nisam pitao. Dakle ...?
Kapara ne odgovori odmah. Nije mu bilo lako odgovoriti
kad ni sam nije znao kamo treba da krene. Da ode u Zagreb,
da se vrati na Kalnik, da prijee Savu i potrai brata na
Kozari?
Pitao sam te ta misli ...
Ne znam kako bih preao Savu. Htio bih se doepati
Kozare, ondje mi je brat komandant bataljona pa bih rado k
njemu. Ne znam kako u preko vode.
Tvoja briga! Knez se jo vie smrkne i pone bub tebe ne tie! Je li moje selo popaljeno? Nije. Je li netko iz
njati prstima po stolu. Mene zanima samo jedno: eli li
ili ne eli ostati ovdje?
Da se nekako izvue. Kapara mudro odgovori: Nisam
iz vaeg sela ...
Ne smeta to nita! uzvrati mu Knez.
Jest javi se opet domobran glavno je da si ti
na. Nije vano otkuda si i kamo ide. Budi za slogu i ivi s
nama dokle hoe.
Barem dok ne ojaam... nadoda Kapara, a mislio
je ovoga sam domobrana uistinu trebao zaklati na onom
sjeniku, nikakva teta ne bi bila... Da, dok ne ojaam
ponovi Kapara.
238
Dok ojaa ili oslabi, meni je svejedno. Ako hoe,
moe ostati ovdje i do kraja rata. Samo da zna u ovom
selu ne postoji narodna vlast. Vlast sam ja, Antun Knez!
Znam smrknuto potvrdi Kapara.
2eli li ostati ovdje, mora se pokoriti mojim zakoni
ma, zakonima sela. Radi ta hoe, danju ei poljem ili
lovi ribe, linjake, tuke i somove, nou spavaj ili ganjaj sna- fl
e, kartaj se, pjevaj, veseli se, ivi radi ta ti se prohtije,
samo ti jedno zabranjujem: ne smije nikoga dirati. Ovdje
nema rata. Tekom sam mukom ishodio da nitko ne dira
nae selo, ali zato jamim svojom glavom da nitko nee dir
nuti ni jednog vojnika bilo ije vojske koja ue u selo. Ja
svim svojim podanicima jamim za glavu, ali traim od sviju
poslunost i mir!
Kapara se vrtio na stolcu, ekao bradicu, poravnavao
ljem, a onda, se smirio oslonio na cijev karabina i ispod oka
zagledao u Kneza:
Dakle ... mir?
Jest, svima mir.
I ustaama mir?
I njima.
I Nijemcima mir?
I njima.
A to to faisti pale po naoj zemlji, ta emo s time?
Knez je odgovorio spremno, ustro i odluno: To se
mog sela ubijen tu, kod kue? Nije. Jest, izgubili su ivote
oni koji me nisu htjeli sluati nego su otili da se kojekuda
bore za pravdu! Zahvalivi mojoj politici, u mom selu
nikome vlas s glave nije pala. Ako ti se takva politika svia,
ostani, ako ti se ne svia irok ti je put! Polako i oprezno
Kapara prui otpor:
Ako budemo svi uvali glave, tko e isjerati okupatora
i osloboditi zemlju?
Ti i ja svakako neemo! Ni pedeset partizanskih bri
gada, ni stotinu! Osloboenje zemlje, to je stvar drugih.
Velikih! Da Nijemci odu iz nae zemlje, pobrinut e se Engle
zi, Amerikanci, Rusi, a mi, mali, mi se moramo pokriti preko
glave ili se zavui u miju rupu i ekati dok proe bura.
239
 Kapara poravna ljem. Osjeao je da e uskoro zapoeti
bitka pa zato instinktivno zategne remen od hlaa.
Dakle... tako! Ako sam vas dobro razumio, neka za
nas ginu Amerikanci, Rusi i Englezi, a mi u mije rupe i ekaj.
Da, to je lijepo, to je veoma lijepo... sloi se Kapara pa
lukavo priupita: A onda, ta emo doekati?
Kada? ne shvaajui upita Knez.
Kad svri rat objasni mu Kapara.
ta emo doekati? Spasio si glavu! ta hoe vie? na noge. Ne bojte se, neu ostati.
Jest. . . a onda, ta e onda biti?
Mir! Onda e biti mir!
Kapara sumnjiavo zakima glavom:
Ne znam ... ne znam ... Sve se bojim da oni koji sada
u ratu viu o miru, da e ba ti, kad doe mir, zapoeti rat.
Promatrao je Kaparu otrim pogledom svojih sitnih oiju
i piljio u njega kao da ne razumije smisao izgovorenih rijei.
Ja ti jamim da e spasiti glavu, a ti, o emu ti sada
govori? Rekao sam ti, kad svri rat, vidjet emo ta e biti.
Kapara se namrti i znaajno kimne glavom:
E, da. . . vi ete vidjeti, a ja znam unaprijed! Ako
svi partizani prime va savjet, bace puke i sakriju se u ko
jekakve Luknjice, ako nestane narodne vojske, onda e, kad
svri rat, onda e se lijepo u nau zemlju vratiti na mili
kralj Petar II Karaorevi, pa e se s njime vratiti nai mili
andari, nai mili sreski naelnici, financi, poreznici, bilje
nici a to je najvanije, vratit e se na mili Draa Mihaj-
lovi i nai mili etnici, i prvo to e pitati bit e: Gdje si, hotno popusti: Hajde... neka ti bude! Proetaj se pa
Kapara, nanu ti naninu, gdje si da te prikoljemo, majku ti
hrvatsku, majku ti ustaku, majku ti austrougarsku, gdje si?K<
Jest, zahvaljujui vama, partizana nee biti da me brane, i
ta onda? Udri po Kapari, kolji odreda sirotinju, a gospoda
hrvatska i srpska sloit e se jo jednom i podijeliti vlast!
Dakle, to vi meni predlaete da doekam, to?!
Bome, takvu bujicu ni Knez, veliki seoski mudrac i stra-
teg, nije oekivao od partizanskog desetara. Blenuo je u Ka-
paru, pocrvenio od jada, razjapio usta da su mu gotovo
nestale one sitne prasee oi, udario akom o stol i zagrmio:
Dosta! Neu vie razgovarati s tobom! Znam ja takve
ptice kao to si ti! Brblja ono to si uo od svojih komesara.
Sad govorite o okupatoru, a sutra ete sruiti boga i privatno
vlasnitvo! Uzimat ete jedan drugome ene i ivjeti kao
psi! Nemam ja s tobom o emu raspravljati. Odgovori: hoe
li ostati u selu ili nee?
Neu ostati! razljuti se Kapara.
Onda se gubi, odmah! Ni jednog te asa vie ne elim
vidjeti, odmah da si napustio selo!
Ne mogu odmah. ekajte dok malo sigurnije stanem
Ja sam ti rekao da moe ovdje ostati koliko hoe,
jedan dan, jednu godinu ili do kraja rata, meni je svejedno,
ali tako dugo dok si u ovom selu, duan si pokoravati se
mojim zakonima. Pitam te posljednji put hoe li se po
koriti ili nee?
Obuzet mrnjom, Kapara je ispod ljema promatrao tu
debelu kneevsku mjeinu, ali ta e, kamo e kad se jedva
dri na nogama. Samo da ostane ovdje jo koji dan dok
ojaa i bude sposoban za put. ta da mu odgovori, ta?
Dakle?
Vidjet emo... ree tuno Kapara i spusti glavu.
Razmislit u o svemu.
Domobran ga drugarski potapa po ramenu i ohrabri:
Nemoj ti nita razmiljati nego se odlui i ostani tu.
Ne, ne, ne mogu... Moram razmisliti, ne mogu ovako.
Ako mi dopustite da se malo proetam, da sredim misli...
Knez ustane sa stolice, ispije jo jednu rakiju i dobro -
razmisli. Priroda je u nas lijepa, vidjet e. Ako si lovac, ili
ako ti je ba u krvi da mora pucati i nekoga ubijati, a ti
uzmi lovaku dvocijevku pa ubijaj divlje patke, lovi lisice,
ljuke, srne, pucaj do mile volje!
Iziao je i krenuo u polje. Zabavljen mislima nije ni opazio
kamo ide, ni koliko je vremena prolo otkako je napustio
selo. Idui stazom meu dozrelim kukuruzom, zauje odjed-
nom um motora! Zastane. Je li dobro uo? Ne, nije bilo
sumnje motor! I ne samo jedan cijela motorizacija
valjala se tu negdje u blizini. Pomisao da se tu blizu njega
kree neprijatelj zaokupi ga svega. Zaboravio je i Kneza i
Luknjicu i obeanje i obavezu sve! Skinuo je puku i uljao
240 16 Horvat: Maak pod ljemom 241
se tiho, s noge na nogu. U jednom se asu okrenuo da vidi kraja rata, vidjet e. Ui da popijemo, da se
koliko se udaljio od sela, ali nije vidio ni selo, ni vatrogasni pozdravimo...
toranj. A motori svejednako bruje, drakaju mu ui i
nosnice. Kao zvjerka na tragu plijena, Kapara se spustio na 242
zemlju i, zatien liem i stabljikama kukuruza, uljajui
se produio put. Sve se vie primicao mjestu kamo ga je
neodoljivo vuklo srce k neprijatelju! Tako je to: sve to
maka okoti mieve lovi, sve to uma odgoji faiste goni!
Jo samo korak--dva i mora ih zamijetiti, eno, ve se vide
oblaci praine kako se kovitlaju noeni vjetrom. Tu negdje
moraju biti, svakog ih asa mora ugledati! Imao je pravo.
Na kraju kukuruza pukao je pred njim vidik i Kapara
ugleda cestu. Ravna kao pravac, srebrila se u onom zelenilu,
gotovo nadohvat ruke. U dvije kolone prolazili su motoristi,
a sredinom ceste jurili kamioni, tenkovi, topovi...! Na
vojnicima ljemovi, puke zabaene preko ramena, kine
kabanice iarane raznim bojama Nijemci! Ili su
jednomjernom brzinom, ne okreui glave. Povlai se
stoka, bjei! dosjeti se Kapara i vre stegne karabin.
Jedva jedvice doeka kraj. Na dnu kolone, kao u
zatitnici, vozio se osamljen vojnik. Kapara ga ubrzo uze
na nian, isprati ga desetak metara kao to lovac pukom
prati divlja u trku i okine. Grune puka, a vojnik ispusti
volan, zaglavinja i zajedno s motorom svali se u grabu.
Vratio se u selo to je bre mogao. Pred krmom
ga doeka Knez.
Dakle, kako ti se svia kraj ?
Svia mi se dabome! prizna iskreno Kapara.
Ni
sanjao nisam da imate tako divnu okolicu. Polja, vrbici,
rije
ka, ba je divno!
Knez je razumio to znae ove rijei, zato se
nasmijei slavodobitno: Dakle, ostaje?
Ostajem! Ostajem, ali pod uvjetom da se svako
jutro
i svaku veer, kao sada, proeem s pukom na ramenu,
da
se nauijem prirode i ista zraka. Meni je to potrebno,
za
mene je to lijek!
Pametno, Kapara, pametno... sloi se Knez.
Znao
sam da e ostati. Svidjet e ti se, ostat e kod nas
do
 I uoe. Knez dohvati bocu da poasti svog novog poda-
nika, biveg partizana Iliju Kaparu, ali ba kad je digao au,
s tornja se oglasi zvono i zvonjava. Knez paljivo osluhne.
Sta je? upita Kapara i sam zabrinut.
Zvoni udno, ne znam kakvi su to znakovi.
Istrao je na ulicu, a Kapara za njim. Tog asa iznad sela
fijukne i eksplodira granata. Paljba, plotuni. Zapomaganje,
strka i mete oko amaca. Izmeu kua i kroz vrtove, sa svih
strana nadirali su Nijemci. Motoristi, tenkovi, kamioni, to-
povi ... Suknu dim i cijelo selo odjednom zahvati plamen.
Kapara skine karabin, utri u krmu pa kroz kuhinju izleti
na dvorite. A tu na dvoritu, kao da je upravo ekao Kaparu,
izbei se na nj grdosija tenk! Ispruio je cijev svog topa rav -
no u prsa Kapari i zahuktao mainu da je zemlja podrhta -
vala. Vidi Ilija, nema mu spasa. Niti moe pobjei, niti uni-
titi tu elinu mrcinu koja mu je presjekla uzmak. Bombe
nema, boce s benzinom nema, ta moe, nita! Stajao je ne-
moan pred raljama smrti i ekao posljednji as. Zar ba
mora umrijeti, zar uistinu mora? Izbezumljen od straha i
oaja objema rukama zgrabi cijev topa i svom snagom gurne
je natrag u tenk. Jest, Kapara je ugurao cijev u dubinu ten-
ka, ali su se i tenkisti dosjetili jadu i ponovno je isturili na
pupak Kapari. Otiskuje Kapara od sebe tu prokletu cijev,
okree je na sve strane, ali jadnik osjea kako mu nestaje
snage, vidi svoju kob, utei joj ne moe. Jo jednom, s po-
sljednjom snagom okrenuo je cijev topa, okrenuo je ne samo
top nego i tenk, i kako ga je okrenu, tako ga je nogom udario
u onu eljeznu stranjicu...

... i tada se probudio. Probudio se u znoju i muci. Oko

njega tama, gdje je? Miris plijesni, miris groa, tropa, mo -
ta, vina ... Netko die pored njega? Opipa ... Domobran!
Da, to je Franjo, domobran! I sjeti se svega. Bjegunci, klijet!
Divna, spasonosna zagorska klijet! Skoio je s leaja i vik-
nuo iz puna grla: iv sam ... jo uvijek sam iv!!!

243
 16
Nekoliko rijei o dunostima i o tome je li Kapara bio
ili nije bio u Luknjici. Razgovor Kapare i domobrana o slo -
bodi, o galijama i robovima te o tome moe li se kraa
grofovih fazana i zeeva smatrati borbom protiv feudalizma.
Kapara i Smokvina na historijskom raskru. Hoe li Ka -
para ibom tjerati pred sobom domobrana u odred kao Za-
gorac svog purana u Zagreb? Kapara konano ostvaruje svoj
ivotni san: u nevelikom umarku otkriva svog smrtnog ne-
prijatelja, heroja s Kozjeg Hrpta, domobranskog satnika e-
ljeznih brkova, Buana. Obraun poinje...!
Sutina svega to postoji lei u dunosti. Sretan je onaj
tko to smatra slobodom linosti, nunou opstanka. Kao
kornjaa oklop, tako svi mi vuemo za sobom svoje dunosti.
Uzmimo, na primjer, lisicu: njena je dunost tamaniti mieve,
abe, skakavce, krtice, pueve, jeeve, fazane, trke, lanad ...
Kad bi se samo radilo o hrani, ona bi se mogla i drugaije
prehraniti, ali im lisica ugleda zeca, u njoj se javlja osjeaj
dunosti i ta moe sirotica drugo nego da se priulja, za-
skoi zeca i da ga zakolje! Mislite li da joj taj posao prua
naroito zadovoljstvo? Naprotiv! Koliko je puta vrei svoju
dunost pala u gvoe ili je ostavila kou u pseoj gubici na
rubu sela. Uzmimo ovjeka. ta je njegova dunost? Da kao
malian bude posluan, kad odraste da se oeni, da odgoji
djecu i u asu smrti svojih roditelja da im zatvori oi? Nita
od svega toga. ovjeku je odreena jedna jedina dunost
da ogorava ivot blinjemu! Zduno se trudi od kolijevke
do groba da tu svoju dunost to savjesnije ispuni. Rat nije
nita drugo ve najvii i najistiji oblik ispunjavanja du-
nosti! Kojekakve djeje igre i tunjave, savjeti roditelja i
kolskih knjiga, medeni mjeseci u kasarni ili u braku, sve su
to smiljene pripreme da se ovjek dovede u ono prokleto
stanje kad mu je svejedno je li iv ili mrtav, kad je dakle
potpuno spreman da zgrabi karabin i ubije svakog tko mu
doe na nian. Odatle dolazi i ono spokojstvo i mir s kojim
ovjek u ratu promatra mrtvaca. Ne samo ljudi, ivotinje i
ptice nego i zvijezde i mjesec, ak i sunce ima svoju dunost.
244
Sunce, na primjer: njegova je dunost pojaviti se svakoga
jutra u tono odreeno vrijeme na tono odreenom mjestu,
a zar je to lako? Samo onaj tko se die rano ujutro, samo
onaj zna kako je to strana, ponekad oajna dunost. ta
moe... Evo i jutros sunce se probudilo u odreeni as i u
tono odreeni as pojavilo se na obzorju. Prije toga opralo
je lice u bistroj rijeci, zatim se oeljalo, napudralo, blistavim
rumenilom namazalo lice i, provirivi iza grebena, poeljelo
svima dobro jutro. Dobro jutro plavim vinogradima u ijim
njedrima zri mirisno groe; dobro jutro rosnim livadama
u ijoj se travi gnijezdi i pupurie mala prepelica; dobro
jutro gajevima i umarcima u ijem zelenilu drijema srnda
i avrljaju dokone ptice; dobro jutro cijelom Zagorju, selima
i zaselcima, klijetima i crkvicama, teacima i skitnicama,
svima, svima, svima...! Dobro jutro i tebi, Kapara, koji od
ranog jutra zajedno sa svojim prijateljem stupa stazama i
uri u susret sudbini. Dobro jutro! Osvrni se na me, pogledaj
kako blista moj bakreni ljem! Veseli se, cijeli u dan bdjeti
nad tobom, stalno u ti biti na oku da se lake snae i
usmjeri svoj put. Pogledaj kako sam lijepo u ovom jutar-
njem rumenilu, nasmijei mi se barem jednom, poeli i ti
meni dobro jutro ili dobar dan!
Ali se Kapara nije osvrtao, niti se ogledao, niti se smje -
kao. Zna on u ratu se ne ivi od smjeka i dobrih elja
ve od budna oka i vjerna karabina. Zajedno sa svojim pla-
idrugom hoda od rana jutra, mimoilazi sela i naselja, pa-
ljivo promatra breuljke i jaruge, ne gleda sunce, ne smje ka
se. Ba naprotiv, ljut je, mrti se, i neka mu nitko ovog jutra
ne nazove dobro jutro! Nije dobre volje. Nije do bre
volje, a kako bi i bio boli ga glava! Boli ga glava od onog
zagorskog kiselia to ga je ispio u klijeti barem vr previe.
Podranio je jutros, svladao je ve mnoge prepreke i sad je
zastao da vidi gdje je. Njemu slijeva na dobar pu-komet
dizala se Medvednica, pokrita arenilom jesenjih boja. U
daljini plavjela se Macelj-gora, Strahinica, Ivanica, a
posve udesno, na istoku, izvirivali su grebenasti vrhunci Kal-
nika. Htio se jo okrenuti prema jugu i sebi za leima pro -
motriti kraj, ali su mu oi protiv volje ostale prikovane uz
one daleke grebene Kalnika, itav ivot povezan mu je s
245
onom planinom. U sjeanju mu iskrsne odmah jedna bitka
i jedno ime: Franceti! Jest, s tim ustakim krvolokom tukao
se Kapara na onim grebenima u studenom hiljadu devetsto
etrdeset i druge, u sastavu Kalnikog odreda, desetak dana
poto je poloio partizansku zakletvu. Dva puna dana tukao
se odred s promjenljivom sreom s ustakom Crnom legi -
jom i tu, u tom krvavom kovitlanju, Kapara je prvi put u
ivotu osjetio svu stravu i ljepotu bitke kad srce treperi
puno oajanja, a usta dobacuju neprijatelju prezir i psovku.
Prvi put promatrao je pored sebe mrtve drugove, oslukivao
dozivanje boraca i u aru bitke sluao pjesmu, prkosan
izazov smrti. Nikada Kapara nee zaboraviti tekomitraljesko
odjeljenje odreda koje je ba tamo, na onim grebenima, upor -
no odbijalo da se povue i uz cijenu ivota branilo odstup -
nicu svojim drugovima. Nee Kapara zaboraviti ni tadanjeg
komandanta odreda koji je u roju neprijateljskih metaka
urio s poloaja na poloaj, hrabrio borce, prikupljao jedinice
i organizirao otpor. Zatim ona stravina no poslije prvog
dana bitke kad su prenosili ranjene i mrtve, u kii i snjenoj
lapavici, iznemogli, iscrpljeni do granice ljudske moi! Sjea
se kako mu je u onome mraku pristupio Blagoje Kulec i
pitao: Moe li. Kapara? Odgovorio je snudeno...
Moram... Ustrijelio sam dvojicu, jo sad drhtim! Neu ih
valjda sanjati? Nee ih sanjati utjeio ga je komandir
ali u sutranjoj bitki mora ustrijeliti barem jo dvojicu!
Kalnik ...! Franceti je otiao, a odred je ostao. Bezbroj
puta kasnije promatrao je vrhunce te planine, i to je due
ivio u okrilju kalnikih uma, to je due ratovao u onome
kraju, to se bolje upoznavao s ljudima tamonjih sela, to
mu je bio blii, to mu je bio drai pogled na te sive kamene
goleti Kalnika. Da, a sad...? Kamo sad uri? Gdje li je Kal
nik, gdje li je brigada?
Sjedili su u sjeni nadstrenice uza zid klijeti jedan pored
drugoga i tipkali svaki svoj grozd. Groe je bilo jo hladno
od jutarnje rose, prijatno, svjee, i obojica su s nasladom
punili usta. Sunce je ve dobrano odskoilo, dan i miris
tople zemlje i zrele ljetine natapao je kraj. Odjednom, bez
ikakva vidljiva razloga, sve gledajui u svoj grozd. Kapara
e onako iz neba pa u rebra:
246
Morao sam ja njega ubiti!
ta? grcne domobran. ta si rekao?
Morao sam ja njega ustrijeliti, pa kvit!
Koga si opet morao ustrijeliti? zabrinu se domo
bran i zadra pred ustima bobu koju je upravo namjeravao
progutati.
Onog tvog Kneza! odgovori mu Kapara, jo jednako
ne diui glave.
Kneza?!
Jest. Bio sam noas u tvojoj Luknjici. I jest luknjica.
I ti si imao hrabrosti da me nagovori da poem s tobom?
Njegov suputnik irom otvori oi, ne vjerujui svojim
uima:
ekaj ... stani! O emu to govori?
Sad i Kapara zadri bobu, okrene se domobranu i odgo-
vori mu smrknuto: Govorim o tvom selu!
O Luknjici?
O njoj.
Pa kad si bio ondje?
Bio sam noas.
Noas?!?
Jest, noas! ta si blenuo tako u mene? Tee li rijeka
oko sela?
Tee. . . nevoljko prizna domobran.
Raste lopo, galebovi nadlijeu vodu i love ribe?
Love . .. jo tie prizna domobran.
Zuje li komari, obadi, muhe?
Zuje ...
Krekeu abe?
Krekeu.
A usred sela, pored tornja, ona debela krmaa, onaj
tvoj Knez, dri duan i gostionicu?
Ne samo gostionicu i duan, ve gostionicu, pekaru i
mesnicu! usudi se pripomenuti domobran pa u udu upita:
Otkud zna?
Kapara mu odmah ne odgovori, ali sjetivi se svega to
je vidio u Luknjici, padne mu na um i dranje domobrana,
a to ponovno u njemu razgori bijes: Ti samo uti! Vidio
sam i tebe! Vidio i uo! Je li... mi partizani da se borimo.
247
da ginemo za osloboenje zemlje, a ti i kojekakvi knezovi i torbari da u asu osloboenja doekate Engleze, preuzmete vlast a mene
objesite? A?
Domobran se zaprepasti: ta sve to govori ovaj ovjek?
Kapara! Ja da u tebe objesiti?
uti, vidio sam te noas! Samo se ti mene uvaj!
Domobran obori oi, ne znajui to bi. Odloi grozd, nije
mu vie do slaenja, prisjelo mu. Jedva smogne snagu da kae:
Ta ono je bio san! Ti si sve ono sanjao! Spavao si bez
prekida cijelu no, iz klijeti se nisi micao, pa kako sad mo
e zbog...
Ali mu Kapara presijee reenicu, osine ga svojim pla-menim oima i zaprijeti: Sanjao ja ili ne sanjao, znam te dobro! I tebe i onog tvog
Kneza. Samo, ako su gospoda mudra, ni partizanska sirotinja nije bez pameti. Rasprdekat emo mi i vas i Engleze da ni traga od vas nee
ostati! Kapara odbaci ostrak grozda, digne se, namjesti ljem, za baci karabin, stegne remen... Domobran poe za njim u tei. emu
govoriti, emu proturjeiti, ne vrijedi! Zvati glu-hog u pomo, slati slijepca u lov! Bezrazlono, besmisleno. Ustao Kapara jutros na lijevu nogu,
valjda e cijeli dan biti ovako goropadan. Zato je bolje utjeti. utjeti i biti na oprezu. A Kapara nikako da prestane. Ide putem, psuje, vie, ne
haje uje li ga tko, kao da je pobenavio, kao da se jo nije otrijeznio od vina u klijeti. Grdi u sav glas: Sluge ste vi domobrani, najgori sluge!
uvajte prugu da Nijemci lake odvuku nau sirotinju, pazite na ceste i mostove da faisti lake prolaze, a zato to inite, za koga? Ubijamo
vas kao muhe, a zbog ega gubite glavu, zbog ega?
Pa... vi nas nemojte ubijati! usudi se dobaciti
domobran.
Oh o. . . ! ? zarei Kapara. Mi da vas putamo u
miru, a vi da sluite Hitleru i Paveliu?
Nee ni oni dugo. . . Franjo e samo da nekako
umiri Kaparu.
Nee, dabome da nee, jer ih unitavamo, jer se mi
partizani borimo! Ali da je po tebi, da je po onome Knezu i
tvojoj Luknjici, nikad slobode! Za slobodu treba ginuti! Da
248
nije bilo borbe, ljudi bi jo danas okovanih ruku veslali na galijama kao robovi. I moji i tvoji djedovi ginuli su za slo bodu ... Reci, sjea li se
svog djeda, ta je on bio?
Djed? zamisli e domobran, psuje u sebi onu mi
nutu kad ga je ivot nanio na ovog hajduka, psuje, ali ta
moe, smilja, kopa po pamenju da se domisli ta mu je ono
priao otac o djedu. ta je on bio?
Ne sjea se!?
ta se ne bih sjeao ... Moj djed bio je seljak, kmet...
Krao je grofovima fazane i zeeve!
Eto vidi zacakle se oi Kapari i on se borio pro
tiv feudalizma! Pogledaj mene, pun sam slobode kao nebo
zvijezda, puno mi je srce borbe, i da ustane cijeli svijet u
namjeri da me atre, evo me, tu sam, ali u onu tvoju Luknjicu
ne idem! I ta mi tko moe? Mogu poginuti, i to je sve. A
umrijet e i ti, samo e umrijeti kao arov kod nogu svog
gospodara, a ja u umrijeti kao slobodan ovjek, stojei!
Domobran nemono odmahne rukom, ta bilo mu je svega dosta! Taj Kapara vjeruje vema u svoj san nego u javu. Otkuda samo pogodi ono
o komarcima i abama...? Vrag je to! I sjetivi se svega to je proivio s ovim ovjekom, odlui vrsto da ga napusti. Niti je krtenome s
avlom saditi tikve, niti je domobranu s partizanom voditi prepirke i za jedno putovati svijetom. Nema to smisla. Ili e s njime na gaziti na minu,
ili e upasti u zasjedu, ili e ga odvesti u odred, ili e opet na sjenik s ustaama, bilo kako, taj e ga skratiti za glavu svakako! Jedva je doekao
prvo raskre ... Stao je i ukopao se kao magarac!
ta si stao?
Vidi da se kriaju puti.
Pa ...?
Vrijeme je da se rastanemo. Ti ide na zapad, ja na
jug!
Kapara namrti elo, skupi obrve... Dugo je u tiini po depovima skupljao ostatke duhana i pripremao cigaretu. Tek kad otpuhne dim,
upita oprezno:
Ti, dakle... ne misli u odred?
Odgovorio je spremno i odluno:

249
 Ne! Sutra je petnaesti rujna, to je moj roendan, ako
budem pourio, moda u stii i biti kod kue.
U Luknjici?
Jadni domobran, nije se ak ni usudio ponovno izgovoriti
tu rije u strahu da jo jednom ne podsjeti Kaparu na san.
Samo je glavom kimnuo i sa zebnjom oekivao ta e dalje
biti. A Kapara ga gleda kao medvjed mlado kad se spusti s
drveta, gleda ga strogo i nastavlja:
I tako je sutra tvoj roendan...? I ba petnaestog
septembra! Zanimljivo! A zna li da ba sutra istie ultima
tum koji je drug Tito uputio slugama okupatora, da se naj
kasnije tog dana, petnaestog septembra, jave najbliim par
tizanskim jedinicama i prijeu na stranu Narodnooslobodi-
lake vojske! Jesi li uo za taj ultimatum?
Jadni domobran spustio je glavu, oborio pogled i coku-
lama nemirno razgrtao prainu na putu. ta da kae o tom
prokletom ultimatumu, kakva je to opet zamka? ta hoe
Kapara, ta je to opet smislio? Ultimatum? Nikad za njega
nije uo, a da je i uo, ta se sve to njega tie? To Kapara
opet neto muti i sprema, dosjetio se da ga neim zbuni,
pokoleba, zadri... Ali se Kapara nije niem dosjetio, jer je
to o ultimatumu bila iva istina. Jo prije mjesec dana vrhov-
ni komandant Narodnooslobodilake vojske i partizanskih
odreda Jugoslavije pozvao je sluge okupatora da do petna -
estog septembra prijeu s orujem u jedinice oslobodilake
vojske, zajamivi pri tom da e oficirima priznati inove i
sa svima postupati humano u skladu s principima nae borbe.
Kapara nita nije izmislio, niti je bilo ta htio od svog su-
putnika, pa ga zato jo jednom upita:
Dakle, ide li sa mnom?
Ne mogu. Govorio sam Li jo ondje na sjeniku, ne
mogu. Srce mi ne podnosi borbu, noge su mi slabe, mene bi
ustae ulovili iva u prvoj borbi!
Kapara nehajno odmahne rukom i zakljui: E, kad
ne ide, nama se onda rastati. Ja te, bogami, neu ibom tje -
rati pred sobom u odred kao Zagorac svog purana na sajam.
Idi kamo eli. Ipak bih ti predloio, za tvoje dobro, da po-
e sa mnom barem do prve partizanske komande, pa e
250
poslije naim vezama sigurnije stii u Luknjicu, jer je sada
neprijatelj svuda oko nas. Hoe li?
Nije odgovorio, Kapara slegne ramenima i prui mu ruku:
E, pa ... kad nee, zbogom ...!
Je li mogue, je li to zaista mogue? Franjo osta jo asak
na raskru snuden i tih. Oekivao je da e mu Kapara
prijetiti i pokuati da ga silom otjera u odred. U sebi se
spremio da prui otpor, da se svaa i da ni po koju cijenu
ne popusti Kapari a kad tamo, nita od svega toga. Zbo -
gom! to je sve! Nije mogao vjerovati da je u ovih neko -
liko trenutaka izgubio ovjeka kojega je isto tako nenadano
susreo kao to mu sada nenadano nestaje iz oiju. Istina,
u nekoliko navrata natjerao mu je taj partizan strah u grlo,
ali zar nije ipak bilo prijatnije udvoje negoli sam? Poevi
od sjenika gdje su se nali, Kapara je vodio brigu o svemu,
osmatrao je putove, pazio na kretanje neprijatelja, ispitivao
seljake, bio vodi u svemu. Domobran je iao ispred njega
bezbrino i mirno i jedina mu je briga bila u kome e vino -
gradu ukrasti groe, gdje e nai izvorsku vodu, hladovinu
ili, kao ondje u klijeti, da dvori Kaparu i da mu natae u vr
vino. A eto, sad taj ovjek koji mu je spasio ivot odlazi...
I kamo ide? Ide u potragu za odredom kako bi to prije
mogao ui u bitku, pucati, skinuti nekome glavu ili je sam
izgubiti. Nepojmljivo! Ba je to udan svat! Opasan, ali vjet.
U njega se zaista mogao pouzdati kao seljak u kobilu kad
se vraa doma. Da... a sad odlazi i ostavlja ga tu, usred
Zagorja, samog. Hoe li ikada stii do Luknjice sam? Kad
bi se barem jo jednom okrenuo da mu mahne rukom i
poeli sretan put...!
Svojim dugim koracima Kapara je grabio putem i urio
prema obroncima Medvednice. Do mraka bit e u odredu, u
partizanskoj bazi, a moda ve sutra kod domobrana u Za -
grebu. Ako se vrati, nikada vie nee ovako ludo naputati
jedinicu. Radije mrtav u brigadi nego iv a osamljen. Sjenici!
Koliko je puta s osmijehom i potcjenjivanjem govorio o po -
litikim radnicima, o terencima koji spavaju po sjenicima,
skrivaju se po tagljevima, odravaju sastanke po podrumima
i tko zna gdje. Kapara je vjerovao da svima njima pomalo
smrdi oruje, a sada... eto, sad je i on okusio taj hljebac
251
kad ide bez osiguranja, kad ne zna tko te gdje eka, gdje e spavati, gdje osvanuti. ivi tim pasjim ivotom svega tri dana i dosta mu je, a ti
terenci... kako samo izdre!? Kapara bome vie nee. to prije u jedinicu, u bilo koju partizansku jedinicu, pa kad legne da zna da je vani netko
na straarskom mjestu, da se brine o njemu, da nije sam ... Domobran, i on je ostao sam... Neka, tko mu je kriv? On e sada lutati kojekuda
i tko zna hoe li sretno izmaknuti. Bilo bi ipak teta da ga ulove i zakolju ustae, a sve se bojim da e im pasti u ruke ovako sam. Pomogao
mi je na sjeniku, nije tako lo. Ve je i nekoliko karabina predao partizanima, pa bi mu i to valjalo priznati, a i djed mu je krao fazane ... Morao
sam ga ipak povesti, makar na silu, za njegovo dobro. Domobran je kao lutka odjenu ga, gurnu mu karabin u ruke a zaboravne da nema due.
Vojnik bez due ba je kao vjeverica bez repa, u najteem asu nema ni oslonca ni ravnotee. I ovome to je ostao sada nasred Zagorja kao vrana
bez gnijezda, i njemu bi brigada udahnula duu, usadila moral, stvorila bi od njega ovjeka i borca, ali kad nee, ta u mu ja!
Okrenuo se ipak da vidi je li domobran ve daleko od maknuo. Na svoje uenje, a pomalo i na veselje, primijeti kako Smokvina Franjo jo
jednako stoji na onom istom mjestu gdje ga je ostavio u asu kad mu je pruio ruku. Stoji, ne mie se, gleda za Kaparom. Zato stoji, to ga
je ondje zadralo? Zastao je i Kapara i sad su stajali obojica stotinu koraka udaljeni jedan od drugoga i promatrali se bez rijei. Dva izgubljena
vojnika, jedan pod ljemom, drugi gologlav, stajali su sred Zagorja, pod onim podnevnim suncem, okrueni vinogradima i umarcima, stajali su
nepomino, zabavljeni svojim mislima. Onda Kapara zakorai... polako, s noge na nogu, uputi se domobranu, a domobran, primijetivi da
mu se Kapara pribliava, poe mu bojaljivo u susret. Nali su se negdje na polovici udaljenosti, zagledali se jedan drugome u oi, oprezno,
ispitivaki, kao da se vide prvi put. U oblinjem selu zvonjava oglasi podne.
Kapara... tiho izusti domobran je li daleko do
onog tvog odreda?
Do kojeg odreda? smrknuo se Ilija, ne pogodivi
u prvi mah na to smjera domobran.
252
 Pa do onog ... Zagrebakog.
Do taba e biti dva do tri sata... najvie etiri, ali
bismo njihove patrole mogli vrlo brzo sresti. Zastao je u
govoru, paljivo je promatrao domobrana i tek tada se do
sjeti njegovu jadu. Da nisi moda izmijenio odluku? Ho
e li moda sa mnom?
Razmiljao je siromah, borio se odabirajui manje zlo, ali tko e znati gdje ga u ratu eka manje, a gdje vee zlo.
Kad bih ja znao da me nee na silu mobilizirati i za
drati u partizanima... kad bih bio siguran da ete me ot
premiti ...
Budi bez brige ohrabri ga Kapara mi emo tebe
otpremiti kao prtljagu i ni o emu nee morati misliti. Ii
e od jedne do druge relejne stanice, iz jedne u drugu par
tizansku bazu, ii e iz ruke u ruku kao lani novi. Samo,
naravno, mora se odluiti.
Opet se kolebao, grickao usne, topkao, razgrtao prainu, gledao as u Kaparu, as u zemlju, razmiljao, borio se, ko lebao, dok konano ne
prizna:
Za mene bi moda bilo najbolje da idem s tobom, sa
mo me nemoj vie plaiti kojeime i nemoj mi govoriti o
onome o emu si govorio ondje dok smo zobali groe. Od
ranog jutra samo vie na mene. Ne znam ta si ti u snu
doivio u Luknjici, ali da si uistinu bio sa mnom, vidio bi
da i ja znam biti drug. I zato ti meni neprekidno govori
domobran? Zar sam ja domobran? Da sam htio biti domo
bran, ne bih sada bio tu. Pobjegao sam, to zna. Zar me ne
bi mogao zvati imenom ili mi govoriti prijatelju ili drue?
Kapara prizna u sebi da neto istine ima u tome to go vori domobran. To to je cijelo jutro vikao i bio zle volje, to je bilo zbog toga to
je Kapara ostao u Zagorju bez vodia, bez veze, bez pisma, sam, izgubljen, ostavljen! Ni vojnik ni bjegunac, kao ardak ni na nebu ni na zemlji.
Grdio je domobrana, a nesvjesno je grdio sebe. Da, u tome ima istine, a ovo to domobran pria o nekakvom prijateljstvu i drugar-stvu,
nema veze! Valjda postoji razlika u oslovljavanju izmeu partizana Kapare i domobrana Smokvine! Zato mu odgovori otro:
253
 Nisam ja tebe pitao kako u te zvati, nego mi ti kai
hoe li sa mnom ili nee?
Idem ...! tuno pristane domobran pa odmah krene
putem kojim je prije bio poao Kapara, ali ga Ilija zadri,
zaustavi rukom:
ekaj ... stani! Sad kad si donio odluku da poe sa
mnom, elim ti neto otkriti, elim ti neto kazati to ti dosad demo ...! Nije propustio da ga ipak ne posavjetuje:
nisam rekao. One noi kad si bio na strai u Glubokom Bregu,
partizan koji je pucao na tebe, to sam bio ja! Bio sam na
elu kolone, na elu divizije, i kad si viknuo: Stoj, tko ide?
odgovorio sam ti :Smrt! i okinuo puku. Sluajno sam te
promaio. itav si dan lutao, a naveer si doao k meni na
sjenik. Kao to vidi, sudbina te je namijenila meni i zato u
odsad voditi brigu o tebi. Ne brini, od ovog asa preuzimam
odgovornost za tvoj ivot i dajem ti asnu rije da e iv i
zdrav stii u svoje selo. To ba nee biti sutra, na tvoj roen
dan, ali ako petnaestog septembra osvane u odredu, zar i to
nee biti svojevrstan roendan? I dok se domobran, uzne
miren ovim posljednjim rijeima, kolebao bi li ipak u po
sljednji as izmijenio odluku i ostavio ovog neobinog voj
nika, Kapara ga primi pod ruku i ree: Hajdemo! Hoemo
li danas ruati u odredu, to ne znam, ali da emo veerati
kako treba i u miru spavati, to znam i jamim ti glavom!
ta je mogao drugo jadni i siromani domobran Franjo
Smokvina nego da se pomiri i osloni na ovog partizanskog
vraga koji mu glavom jami ne samo da e dobro veerati, u
miru spavati, ve i to da e ga iva i zdrava dopratiti do
njegova rodnog sela, do Luknjice. Poli su, dakle, na za -
pad ...! Poli su u potragu za Zagrebakim odredom ije su
patrole, kako se nadao Kapara, mogli susresti svakog asa.
Uskoro izbiju na hrbat brijega i pred njima se odjednom
otvori iroka kotlina u ijoj je usjeklini vijugala neka cesta i uz
nju potoi. Ako su eljeli nastaviti put i dohvatiti se
Medvednice, morali su sii u tu kotlinu, prijei i potok i cestu pa
se tek na onoj strani dohvatiti vinograda i umaraka koji su
obeavali hladovinu i prijatnu okrepu. Kapara, stari partizanski
maak, odvajkada je zazirao od cesta i pruga. Klonio se
komunikcija i kad god bi, danju ili nou, morao izbiti na cestu
ili prugu, uvijek je osjeao neki nemir i tiho i neujno,
254
otkoene puke, uljao se u susret neizvjesnosti. Sada, usred
bijela dana, sam samcat, u pratnji ovog domobrana koji ni
puke nije imao, Kapara je paljivo istraivao svaki djeli
zemljita, svako stablo, svaki grm. Kao da je zamro cijeli
kraj. Nigdje ive due. Nigdje nita sumnjivo. Kapara skine i
otkoi karabin, zategne ljem i apne domobranu: Haj-
Pazi kud ide, iskoristi svaki zaklon, a kad siemo u dolinu,
zagazi u potok, ne pitaj koliko je dubok ve ga preskoi ili
pregazi pa onda trkom preko ceste i to prije uzbrdo. S one
strane... ondje kod one umice, ondje emo se odmoriti.
Idemo. Ja u prvi...!
Jadnici, nisu ni slutili da ih kroz dalekozor ve prate
dva irom otvorena oka i itav lanac puanih cijevi!
Sputao se lagano, drei karabin spreman u ruci. Pet
metaka, koliko je imao u leitu, nije mnogo ali nije ni malo kad
je rije o takvom strijelcu kao to je Kapara. Silazio je paljivo,
s noge na nogu, neprestance zvjerao oima, ovdje--ondje bi
zastao i oslukivao pa bi se opet kretao. Sad se naao na mei
sjenokoe i repita, na istini bez ikakva zaklona, na potpuno
brisanom prostoru. Oko njega zujanje pela i miris djeteline,
nad njim nebo i rijetki vunasti oblaci, u njemu otrina,
opreznost i nemir. Ako je neprijatelj negdje u blizini, sad je
zgoda da Kapari skine glavu! Ubrzao je korak. Naas se
okrenu da vidi gdje je domobran i imao je, bome, ta vidjeti
domobran upa repu! Nikad od njega vojnika! pomisli
Ilija i, stigavi do potoka, bez dvoumljenja zagazi u vodu. Evo
ga na cesti! Eh, da mu je znati kamo vodi! Nedavno je na nekom
raskru proitao Zagreb 48 km sad je Paveliu sigurno
blie, mnogo blie! urno prijee cestu pa se jo jednom
osvrne da vidi upa li jo jednako repu ono domobransko tele.
Ne, Franjo Smokvina gazio je preko potoka. U jednoj je ruci
drao bluzu, u drugoj dvije repe. Videi ga onako gologlava,
u koulji, s onim repama u ruci, tko bi ikada pomislio da je to
vojnik! Lukavac, dobro se sjetio! Dostigavi Kaparu, odmah ga
bone: Eto vidi, ni maka, ni psa, a cijelo si mi
predavanje drao! Nije mu odgovorio, a i emu? Zabacio je
karabin na rame i poao dalje. Sretno su proli, u redu, a zar
nije moglo ispasti i dru-
255
gaije? Zar ga tu dolje nije mogla doekati zasjeda ili zar
cestom nije mogla naii kakva neprijateljska kolona, kamion,
bilo ta dovoljan je jedan rafal da pokosi obojicu. I sad
mu tu ovaj domobran pria! Uostalom, neka pria, zato je
domobran. Puteljak kojim sada idu odvest e ih u umicu
koju su promatrali maloprije s one strane kotline. Tu e za -
stati, odmoriti se u hladu, a zatim e Kapara krenuti u prvo
selo i pitati za partizane. Sjeti se da nema zvijezde! Jest,
nema zvijezde ni na ljemu ni na bluzi, a odjeven je sasvim
kao neprijateljski vojnik, legionar, nee mu tako lako vjero-
vati da je partizan. Pa i ona svraka kod hranilita, i ona
je mislila da su neprijateljski vojnici. Sad kako bilo, Kapara
e nekako smuvati seljake, ta maak je on. Uvjerit e ih da
crvenu zvijezdu nosi u srcu, a to je vie nego da ih na hiljade
ima po sebi!
Bijednik, razmilja o zvijezdama, a ne vidi, tu na pede -
setak koraka pred sobom, ne vidi puane cijevi koje ga
prate, niti sluti opasnost u koju srlja. Kakav je on maak
kad ne osjea zlo u koje ide! Ba na rubu umice u koju je
namjerio, umice koja mu je tu, eto, nadohvat ruke, ba ga
tu na rubu umice eka neprijatelj! Dodue, treba priznati,
rijetko bi tko mogao zapaziti vojnike, tako su vjeto bili
maskirani i zaklonjeni granjem koje su natrgali i pometali
po sebi, ali svejedno maak bi morao osjetiti neprijatelja,
zapaziti ga, naslutiti, nanjuiti... Morao bi! Jest, morao bi ...
ali na alost nije! Vojnici su leali i tek su toliko izvirivali
ispod ljemova koliko im je bilo potrebno da oima prate
tu dvojicu koji su, kao opinjeni, dolazili sve blie.
Ne slutei nita zla, Kapara i Smokvina nastavljali su
put. Domobran je noem istio repu, gulio koru i, oistivi
je, upita:
Hoe li kriku?
Kapara zastane. Pa jest, ve dugo osjea e, repa bi mu
dobro dola ako je sona. Utait e njome i e i glad.
Daj! Prihvati kriku i zagrize. Bila je uistinu slatka i me-
kana. Mljackao je zadovoljno ustima i glodao ratni plijen
domobrana Franje Smokvine.
Je li dobra? i kad mu Kapara potvrdi, on odmah
objasni: Slatku repu nije teko otkriti. Poznat e je po
256
liu, nekako je blijedo, zelenouto, a kora iznad zemlje tam-
nocrveno-modra. Provjeri...
Tog asa Kapari zapne o ko. . . ta je ono!? Na desetak
metara, na rubu ume opazi gnijezdo, svrakino gnijezdo! Ne
moe to biti gnijezdo, ne gnijezde se svrake tako nisko! to
je ono? Sivomaslinasto, okruglo...? ljem! Stoj! Jest, ono
je ljem...! Eno i drugog, treeg, etvrtog! Zastao je kao
ukopan, ispljunuo repu i ve posegnuo za karabinom kad se
oko njega stvori desetak vojnika. Strani, izbezumljena lica
iskoili su iz zaklona i opkolili doljaka. U prvi je mah po -
mislio da su partizani Zagrebakog odreda, ali po tome to
su svi imali na glavi jednake ljemove, svi jednako odjeveni,
svima u ruci istovrsni mauzeri, Kapara zakljui da je pred
njime neprijatelj, da je pao u klopku, faistima u ruke! Vojnici
su drali puke spremne i bez rijei promatrali zarobljenike.
ta sad? Da skine puku, da ustrijeli prvoga i da se pokua
probiti? Kamo, kuda? Opkoljen je, svud oko njega istina, a tu
pred umom neprijatelj! Opsuje znamen pod kojim se rodio
i shvati da je izgubljen! Kasno, sve je kasno! Pristupe mu
trojica, a jedan od njih zapovjedi: Skini puku!
Dopustio je da mu oduzmu oruje, svjestan da je svaki otpor i
bijeg nemogu. Dolijao! Eto svretka. I Kapari, eto, doao
kraj! Pojavi se vodnik s dalekozorom u ruci pa upita
ispitivaki, strogo:
Tko ste?
Ja sam domobran...! drhavim glasom pouri Smo
kvina da otkrije svoju pripadnost Pavelicevom soju pa bre-
-bolje odbaci repu i ponovno obue onu svoju jadnu domo
bransku bluzu. I da vojnik ne bi posumnjao u njegove rijei,
on odmah i bez pitanja nadovee: Ja sam iz druge satnije
sedamnaeste pohodne bojne, napali su nas partizani kod sela
Gluboki Breg, ostao sam bez kape i karabina, ali sam ostao
iv...!
Vidim! dobaci mu prezirno vodnik, pa se obrati Ka
pari: A ti?
Valjda raspoznaje znakove na uniformi! odbrusi
mu ljutito Kapara.
Legionar?
Vidi ...
17 Horvat: Maak pod ljemom 257
 Iz koje jedinice?
Ja sam iz tree bojne Gorskog zdruga... zapovjednik
bojnik Grah! objasni mu Kapara, ne trepnuvi okom.
Tiina. Udarci srca, drhtavica, znoj. Negdje blizu zakuka
kukavica. Vodnik prie Smokvini i unese mu se u oi:
Priznaj...!
ta da priznam? zadre domobran.
Priznaj da si partizan! Odbacio si kapu s crvenom zvi
jezdom ... priznaj!
Branio se usplahireno, dignuo tri prsta i cvilio:
Nisam ... nisam ... Evo prisiem, izgubio sam kapu,
svoju domobransku, ja sam domobran, ja sam pravi domo
bran ... i dokumente imam, isprave . . . posegne u unu-
traranji dep bluze i problijedi! Nema lisnice! Drhtavim
prstima provjeri ostale depove i kad se doista uvjerio da
lisnice nema, sav oajan pogleda Kaparu, pogleda vodnika, pa
zaplae kao dijete: Na repitu izgubio sam lis ... ni.. cu...!
Lae! Izmislio si to! psikne vodnik, ali ga Kapara
presijee oima i potvrdi:
Ne lae! Jamim za njega! Znam ne samo da je do
mobran nego znam i kako se zove, i otkuda je rodom, sve
znam. Zajedno smo se borili protiv partizana one noi u
selu Glubokom Bregu, tu smo se zajedno i izgubili. ta vie
na ovjeka, vidi da je ve napola mrtav. Valjda ne misli
da e partizan ovako cviljeti i gmizati pred tobom!
Vodnik je neko vrijeme utio, pun nevjerice promatrao
as Kaparu, as Smokvinu, a onda se obrati svojima i naredi:
Vodite ih! Vas trojica odvedite ove u umu, gospodinu
satniku, a ostali na svoja mjesta i da mi se niste micali!
Vojnici se odmah izgube, legnu svaki na svoje mjesto na rubu
ume, pokriju se granjem i postanu neprimjetni kao to su i
bili, a jedan od one dvojice gurne karabinom Kaparu i za
povijedi:
Kreni!
Kamo da krenem? upita Kapara, obuzet mrnjom
i oajem.
Kreni kamo si poao. . . u umu!
Jo jednom je pogledom pomilovao crkvice na brijegu,
breuljke, klijeti, vinograde, umarke... i zauvijek se opros-
258
tio od ovog kraja i svijeta. Zagorje ...! Pravo ti budi, Kapara,
evo ti rodnog kraja! Nisi htio na Kozaru, sad e imati za -
dovoljstvo da umre ondje gdje si se rodio!
Poli su Smokvina i Kapara naprijed, jedan pored drugog, a
za njima u stopu ona trojica s prstom na obarau. Na ulazu
u umu Ilija opazi da vojnika u zasjedi ima mnogo vie nego to
je mislio. To oni nekoga ekaju, nekog love, samo koga? Ako
ekaju partizane, zato su front okrenuli prema cesti, ne misle
valjda da se partizani u Zagorju voze u ko ijama! Ako ne
ekaju partizane, koga onda ekaju? Sad kako bilo, u vrajoj
je torbi! Do smrti treba izdrati, a poslije je ve lako. Uvijek se
bojao toga da ne padne iv u ruke neprijatelju. Bilo ga je strah
da e pod mukama priznati sve. Znao je da se time nee spasiti
od smrti, ali e zato uprljati prolost, ono najljepe to mu je
poklonio ivot dane oslobodilake borbe. Moe li se ikako
spasiti? Ne moe! Otkrit e uskoro tko je i ta je, a onda... Tako
je to, kome su vjeala suena, utopit se nee! ta moe, leao
tu u grabi, ili na ploniku u Zagrebu, na isto mu doe.
Jednom se umrijeti mora, rat je rat...!
Uli su u umu. Puteljak je bio pust, ali po rzanju konja
koje se razlijegalo u blizini, Kapara zakljui da je to vjero jatno
tekomitraljeska eta i da je umarak pun vojske. Ofen ziva,
sigurno! Uskoro meu drveem opazi topove! Topo vi. . . ? Je
li mogue! Jest! Opazi nekoliko topova ije su ci jevi strile
visoko u nebo a postolja bila posve pokrivena granjem i
zelenilom. Nikako nije mogao shvatiti ta sve to ima znaiti?
Neto dalje, na maloj istini, opazi skupinicu vojnika kako tiho
razgovaraju, pue i paze na dvojicu seljaka koji su pred njima
sjedili i zabrinuto promatrali ta se zbiva oko njih.
Pojaanje? upita jedan od vojnika, a pratilac Kapare potvrdi:
Jest, pojaanje! Ova dvojica neka sjednu pored seljaka,
drite ih dobro na oku, a jedan od vas neka obavijesti satnika.
U umi je bilo tiho, tek pokoji cvrkut ptice i to je sve.
Sunce se ve uplelo meu granje i prostiralo svoj plamtei
leaj. U blizini se oglasi golub duplja: Gru ... gru... gruu-
uu...! Sjene su se izduile i prijatna hladovina brzo i nepri-
259
mjetno pretvori se u studen. Nije bilo sumnje, prikradala se
no.
ta je s vama? upita Kapara seljaka pored kojeg
je sjeo.
Seljak je imao na glavi iznoeni zagorski tuljac, bijae
vremean, smeuran, natrulih zubi i pijan. Zaudarao je na
pokvareno vino od ega mu je lice poprimilo oajan, ispos-
niki izgled. Na pitanje Kapare odgovarao je dubokim, hra-
pavim glasom:
Kaj je z nami? Naj sam vrag zna! Bil sem v kleti i dok
sem iel dimo nabajzal sem na ove domobranske tolvaje, niti
su me kaj pitali, niti su mi kaj rekli, povlekli su me v umu
i vezda moram sedeti tu, i to je se!
Stari, ne galami! upozori ga straar, ali seljak ne
hajno odmahne i nastavi:
Rekli su mi da sem pijan i da moram tu pod bukvom
sedeti dok se ne otreznim, pa kaj bum ja vezda do Sudnjega
dana sedel tu pod bukvom? Niti sem partizan, niti sem kurva,
pa kaj oe vojska od mene? I ovog mojeg pajdaa, kaj sedi
tu kraj mene, i njega su povlekli v umu i ne pustiju ga dimo
a vina okusil ni! Zakaj onda njega driju?
Koji je to avo, muio se Kapara, ta trae ovi topnici
u umi, koga oni ekaju? Jer, posve je sigurno da su postavili
zasjedu i da nekog ekaju. Koga? To, da svakog tko im se
priblii uhvate i ne putaju, to rade i partizani u ovakvim slu-
ajevima. Svakog seljaka, bez obzira na to je li muko ili en-
sko, dijete, ena ili starac, tko god naie na zasjedu, zadre
da kojim sluajem ne bi otkrio neprijatelju ta je vidio. Ali
kome su topnici postavili zasjedu, koga ovi ekaju? Partiza-
ne?! Jednog su ulovili. Kaparu! Moda jo uvijek nije sve
izgubljeno, moda jo postoji neka mogunost da se spasi,
sitna, mala, neizmjerno mala, ali zar e bez ikakva otpora
dopustiti da ga strijeljaju, da mu oduzmu ivot kao onim
jadnicima u logorima smrti? Tog asa sjeti se Smokvine, dade
mu prstom znak da mu se priblii i, kad Franjo sagne uho
da bolje uje, Kapara mu apne: Kad padne no, pokuat
emo pobjei... Ako pisne togod o meni, zaklat u te ja
ili netko od mojih, uje li?! Nije imao hrabrosti da od-
govori, samo je u znak da razumije kimnuo glavom, zatvorio
260
oi i uzdahnuo tako teko kao da je pola Medvednice palo na
njegova lea. Poslije nekoliko minuta prikupio je ipak toliko
snage da je zazvao Kaparu, a kad mu Ilija prikloni uho, do-
mobran je dugo traio rijei, nije znao valjda odakle bi za -
poeo, pa je netc mumljao, grcao, htio je Kapari predbaciti
mnogo toga, ali je valjda osjetio besmislenost svega pa je od-
mahnuo rukom i apnuo: Hvala ti... na svemu!
Puteljkom, u pratnji vojnika, dolazio je satnik okruen
svitom vodnih oficira. Jedan od straara naredi zarobljenici-
ma da ustanu. Satnik, krupna ljudina crnih, eljeznih brkova,
zaleti se meu njih i budui da je ve bio obavijeten o tome
tko im je pao u ruke, poe odmah ispitivati:
Gdje ste se, dakle, posljednji put tukli s partizanima?
U selu Glubokom Bregu! spremno odgovori Smo
kvina.
Kad je to bilo?
Kad je to bilo...? zamisli se domobran. Gospo
dine satnice, to je bilo prije dva dana!
Prije dva dana?! zaprepasti se satnik. Pa gdje
ste bili do sada?
Gospodne satnice... napili smo se i spavali u jednoj
klijeti.
Satnik samo to ga ne proguta od bijesa: Tako...?! A
zna li gdje su sad partizani?
Ne znam, gospodine satnice.
A ti? obrati se Kapari. Zna li ti?
Nije odgovorio, nije mogao odgovoriti. Sanja li Kapara
ili je budan? Ili je pijan, lud, moda opsjednut avlom, ta
li? Nije pri sebi jer... jer, jer... tu pred njim . . . tu pred
njim stoji artiljerijski satnik Buan, onaj isti satnik koji ga
prije dvije godine, kad je Kapara jo bio drvosjea, zamalo
nije ubio, raskrvario ga je onim svojim pitoljem, svukao i
onako sramotno ostavio u umi na Kozjem Hrptu! Tog o-
vjeka, koga je Kapara toliko elio sresti bilo gdje, sad ga je,
eto, sreo, sad je pred njime! Kakve li ironije! Zar se ivot
tako okrutno poigrao Ilijom, zar je to Kapara zasluio? ime
je toliko uvrijedio sudbinu, zato ga kanjava tako nesmiljeno,
tako surovo!
uje li ti, krme, ta ja tebe pitam?
261
 Buljio je u one eljezne brkove, sjeao se svakog djelia
onog tunog dana na Kozjem Hrptu, kao riba na suhom
uvlaio zrak irom otvorenih usta, ljuljao se i jedva svladavao
da ne izgubi svijest, da ne padne pred noge, pod izme ovom
najveem krvniku.
Govori!!! zaurla satnik i to prene Kaparu i on jo
smogne toliko snage da odgovori: Ne znam... a zatim
klone, spusti se na koljena, zarije nokte u lice pa se svine u
gru, stisne ake, ljemom dodirne lie i zaplae. Cvilio je
tiho i oajno, pustio je suze da mu padaju na zemlju, pora
en, dotuen, lien svih nada. A satnik, ne gledajui vie za
robljenike, zapovjedi srdito:
Seljake pustite, a ovoj dvojici oduzmite stvari i veite
ih! Nemam sad vremena, sutra u ih presluati. Skupite voj
nike, kreemo!
Porunik, koziava lica, zapljee i vikne u umu:
Zbor...! Vojnici, zbor!
17
Kapara otkriva domobranu veselu injenicu da su obo-
jica jo jednako na svijetu! Kako se spasiti? Kapara bi pri -
stao da ga Janja skriva danju u trapu, nou pod perinom. Ne-
ma li Janja sestru u Moslavini kojoj takoer mu nije nikada
kod kue? Kaparu tuku. Herojsko dranje Kapare na saslu-
avanju pred linim i klasnim neprijateljem. Izdaja! Kapara
osuen na smrt strijeljanjem. Kapara i satnik izmjenjuju
Tine karte i utvruju identitet. Sudbina je ispunila i posljed'
nju elju partizanskom maku i ta sad?
Kapara otvori oi. Probudila ga je studen, kostobolja i
svjetlost dana koja mu je drakala vjee i razgonila san.
Pod leima tvrdo. S mukom se pridigne da pogleda na emu
to lei. Na vreama! Jest, lei na vreama punima zobi i
penice! Takvu prostirku jo nije imao. Protegne ukoeno
tijelo i svrne oima da vidi gdje je. U upnom dvoru, to zna,
i nita vie. Pored njegova leaja, isto tako na vreama, jo
jednako spava domobran Franjo Smokvina i hre. Kapara
262
mu odobri i to: kad je na zobi i penici, zato ne bi hrkao
hrak! Taj e svoju smrt prespavati, sigurno! Neka drije-
ma, neka spava, kad na svjetlu dana otvori oi, jo e mu
dosta mraka pasti na oi!
Soba je bila nevelika i potpuno prazna. Osim desetak
vrea koje su Kapara i domobran jo u mraku, po dolasku
napipali, oborili i legli na njih, u sobi nieg nije bilo. Ni po -
lica, ni kreveta, ni stolice, ni klupe, ni stola, nieg! Daske na
podu bile su prvljave i trule, zidovi vlani, strop zastrt pau-
inom, prozori okovani reetkama, okna razbita... Po onim
vreama i brojnim mijim rupama Kapara zakljui da su on
i domobran doekali jutro u nekakvoj smonici, u popovu
pomonom ambaru ili u neem tome slinom. Svuda je zau-
daralo na mija gnijezda i plijesan. Zatvor...! Poravna ljem,
pritegne opasa, pa se uputi k prozoru da vidi ta e mu se
pred oima ukazati. Pred sobom opazi djeli seoskog puta,
dvije tri kuice i u vonjaku uzdignutu cijev topa kako se
ve bei u nebo. Oko topa artiljerci, neki drijemaju, neki
donose granje, maskiraju sebe i svoje oruje. Topovi...! Zar
nije Blagoje Kulec ba njega, Kaparu, odredio da ide u Za-
greb po domobrane i topove? Eto i domobrana, eto i topova,
i to ba onakvih kakve je Kapara morao dovesti: protu-
avionce. Eto mu ih tu nadohvat ruke. Kakva ironija, kakva
podlost sudbine! Udesno od topa Kapara opazi crkvu, toranj
i pred crkvom prostrano zborite, okrueno kronjatim lipa-
ma. Gdje je? Zar nije ve jednom bio ovdje? Jo noas, kad
su pred svitanje ulazili u ovo selo, njemu se priinilo kao
da je ve jednom bio tu. Gdje i kada? U nonom napadu na
Zelenu Mrkvicu, u selu Grintavcima u kojem je popu ustri -
jelio pikuu, gdje li...? Ili se vara?
Sad se ve nekako smirio. Eto, proivio je jo jednu no
za koju nije vjerovao da e je doekati a kamoli preivjeti!
Bio je siguran da e satnik ubrzo otkriti kakav se to legio -
nar krije pod ljemom Kapare i da e se raskusurati s nji -
me, da e dovriti posao koji je zapoeo jo ondje na Kozjem
Hrptu i dotui ga dokraja. Pa ipak nije. Proivio je i tu no,
doekao je jo jedno jutro. A sad? Sad se treba pripremiti
za ispit, skoro e ga pozvati na presluavanje. Hoe li ga bati-
nati, hoe li izdrati muke? Samo da ne prizna, samo da ne
263
I
izlane togod po emu bi
onaj razbojnik mogao
zakljuiti da je partizan
pred njime. Moda bi
najbolje bilo odrezati
jezik, osloboditi se brige, i
kvit! Valjalo bi svakako
jo sada u miru razmisliti
o kojeemu, a u prvom se
redu podsjetiti ta su mu
sve oduzeli juer, ta su
sve nali u njegovim
depovima i torbici?
No ... Taj je valjda jo
uvijek krvav od onog
ustakog ujaka sa
sjenika. Rupi. . . da, taj
je uistinu prljav i moe
im ga zauvijek pokloniti.
Lisnica! Jest, lisnica
ustae ... i ta je krvava.
Lijepo! Morat u neto i za
nju smisliti. Malo krde,
igica, papiria... nita. i ve drugog dana morali
Nita? A ta je s onim
uput-stvima taba brigade
o utvrivanju poloaja i
razmjetaju automatskih
oruja? Je li i to bilo u
torbici? Kaparu prou
srsi, jer ako mu to
pronau, onda zbogom,
kao da ga nikada nije bilo!
Nema vie ispitivanja,
gotovo smrt! Valjda ga
nee zaklati? Ta nisu
ustae! Ipak je vojnik pod
ljemom zasluio valjda
metak, a ne no. A tko zna
ta sve onom satnikom
andaru moe pasti na um
kad otkrije istinu. Sad
kako bilo... rat je rat!
Borio se poteno dokle je
mogao.,I svadbi jednom
mora doi kraj a kamoli
ne ivotu u ratu! Napatio
se dosta, od roenja, otkad
pamti, cijeli mu je ivot
neprekinuta patnja. Rat su
valjda izmislili plemeniti
ljudi da jedan drugome
prikrate muke. Nije
Kapari ao ivota, ve ga a d
mui to to je ponovno
pao u ruke zakletom
neprijatelju. To, samo to!
Jedina mu je elja bila da
s dlaku, a eto, mjesto toga u u vlaku:
e satnik e partizanskom Gdje smo?
j maku oguliti kou! Na Na svijetu...! Jo
o Kozjem Hrptu jo nije smo na svijetu!
imao topova, bio je odgovori mu Ilija
z artiljerac bez artiljerije, mudro, pa ekae jo
a sad ima i to. Kako su neko vrijeme da se
samo u ovoj noi brzo i domobran pribere,
i neujno putovali! Tko bi a zatim mu prie i veselo
v rekao da se i topnici upita: Jesi li se
o umiju kretati tako tiho. probudio?
t Dodue, topovi su im na Jesam.
a gumenim kotaima, pa E, pa... prui
d niti mue konje, niti diu mu Ilija ruku da ti
o buku. Sjea se Kapara, estitam! Da
kad je u ljetu prole nas je petnaesti
e godine iz Varadina septembra, tvoj
p preao na stranu narodne roendan. 2iv mi bio jo
a vojske domobranski stotinu godina!
s bojnik Varda sa svojim Domobranu Franji
a topnikim sklopom, ba Smokvini bio je to tuan
t su konji i zaprega bili roendan, svakako
n razlogom zbog kojega su najtuniji u njegovu
ivotu, pa zato nije ni
k unititi vei broj topova. prihvatio pruenu ruku.
o Avijacija koja ih je Sjedio je na onim
v pratila od svitanja, neto vreama, trljao oi i
i bombama, neto prekoravao Kaparu:
h mitraljiranjem, potukla je Ti si meni jamio
b konje i teki topovi glavom da e me
r nemono su zastali i dovesti iva i
k zijevali nasred puta kao zdrava u Luknjicu, a
o somovi izbaeni na prud. kamo si me doveo?
v A ovi, bome, idu bez po
a muke. Idu ... kamo idu? 265
, Za jednu su no prevalili
d
a 264
m
u
i
i
h
^ z
n
p
o
L e
n
a
u d
p a
a
s p
v r
e o
d b
l u
k i
u n
p o
o
 Nisam slagao branio se Kapara ako sam ti gla
vom jamio, ja u i ostati bez glave, a ti e stii u Luknjicu
i bez moje pomoi. Zapravo, ako neto paljivije pogleda
oko sebe, primijetit e i priznati da sam te ve doveo do
cilja... eto nas u luknjici!
Jest...! prizna domobran, posuti neko vrijeme raz
miljajui o svemu to bi ga jo moglo zadesiti u toku ovog
dana, a onda se sjeti jueranje zgode, sjeti se Kapare pa pri
pomenu: Tebi je sada do ale i smijeha, a juer... ta je
bilo juer? Cvilio si i svijao se kao zmija na trnu. Zato si
plakao?
Od radosti! spremno odgovori Kapara. Potekle
su mi suze od radosti to sam nakon dugog vremena sreo
svog starog prijatelja...
Prijatelja?
Jest, onog satnika... krmka onog! Prije dvije godine
istukao me kao vola, bjeei pred partizanima, istukao me
kad jo nisam bio partizan, zamalo me nije ubio ... pa kako
se ne bih radovao to ga opet vidim!
Pred crkvom se zauje graja. Kapara pouri k prozoru
da vidi ta se to vani zbiva. Dvadesetak vojnika okupilo se
oko kuhara koji im je iz kotlia grabio juhu i lijevao je u
zdjelice. Vojnici su veselo tuckali licama o zdjelice, dobaci-
vali jedan drugome kojekakve zakoljice, sjedali kojekuda,
drobili kruh i jeli. Jedan jedini pogled na tu sliku, na taj ko -
tao i vojnike pred crkvom podsjeti Kaparu na Gluboki Breg,
na onu mranu no, iznenadnu borbu, sjeti se tenkova koji su
se usred bitke kao arolijom pretvorili u poljsku kuhinju,
sjeti se Janje. Janje ...! Eh, kad bi ona mogla nekako njega
sakriti u trap mjesto mua! Kako bi to bilo divno! Danju u
trap, nou pod perinu! Jest, taman posla...! Zar je Kapara
spao na te grane da ga ensko skriva kao ona svraka svog
Imbru Falaeca? ta mu moe pomoi Janja? Nita! Javiti
partizanima? Dok oni stignu, Kapara e ve na nebu loviti
Velikog Medvjeda! Janja... Da se barem naplatio one noi!
Propustio je, ispustio je iz ruku i posljednju mogunost da
osvjetla obraz, da ne umre ovako ... Eh, kakva je bio eprtlja!
Budala! usklikne naglas Ilija, a domobran se zagleda
u nj i upita:
ta si?
Budala! ponovi Kapara. Eto, to sam! One noi,
poslije bitke, sreo sam u selu enu, svidjela se ona meni i ja
njoj ... Mogao sam je imati, mu joj je bio plaljiv, bojao se
partizana, sakrio se.. . ona i ja bili smo sami, sve je bilo
spremno, imao sam je u rukama... a ipak je nisam imao!
Idiot!
Domobran u znak sauea i razumijevanja kimne glavom
i prizna:
Jest, ba si bio budala! Tko ti je kriv! Jednu takvu
poznavao sam i ja u Moslavini. Kad bi partizani doli, priala
bi da joj je mu domobran i da se sakrio u polju, da ga tri
dana nee biti, a sve je to priala samo zato ne bi li je tko
od partizana utjeio i legao s njome. Kad bismo mi doli u
selo, nama bi opet priala kako joj je mu simpatizer parti
zana i kako je pobjegao iz straha pred nama, domobranima.
Poslije smo doznali da uope nije imala mua! Kurva, hvatala
je tako... Da joj ona tvoja nije moda sestra?
utio je. Moe li jamiti da nije? Rat je, ljudi se dovi -
jaju kako znaju da postignu ono to ele. Pokuao se sjetiti
svake njezine rijei koju mu je dobacila, svakog njezinog po-
kreta, svakog pogleda, ne bi li dokuio, ne bi li spoznao je
li ga varala ili nije. ega se sjeao? ... Vrati se ... nemoj me
ostaviti...! Nosi ljem, mislila sam da si junak... kad ta -
mo, stidljiv si. . . Ba mi se svia, i zgodan si . . . i lijep!
Da je lijep, to mu nikada dotad ni jedna ena nije kazala.
Je li ona lagala? Jedina takva rije koju je uo u cijelom i-
votu, i ta da bude lana? Ili nije? Hoe li to ikad doznati?
Ako ga sada strijeljaju, hoe li Janja otkriti da su njena po-
nonog gosta strijeljali tu, nadomak njezinu selu? Lagala ili
ne lagala, one je noi osvojila njegovo srce. Nee je Kapara
zaboraviti, ne moe nikako!
kljocnu brava, otvore se vrata i u sobu ue onaj kozi-
avi porunik s jo trojicom vojnika. Oficir pokae na Ka -
paru i doda: Ovog! Kapara ustane i problijedi. Zar je
to kraj? Nakostrijeio se kao vuk kad u blizini osjeti pse.
Moe li se bilo kako oprijeti? Dvojica vojnika dignu prijetei
puke i upere cijevi ravno u prsa Kapari. Trei mu prie s
konopom u ruci i zapovjedi: Prui ruke! Osvrnuo se:
266 267
na vratima stoji oficir, tu oko njega vojnici, na vreama sa -
mo to nije umro domobran, na prozoru eljezne reetke ...
Krug je zatvoren, izlaza nema. Pruio je ruke i tiho se opra -
tao od ivota: Zbogom Janji, eni koja mi je poklonila
makar i malo topline i radosti u jednoj mranoj i olujnoj
noi...! Zbogom bratu na Kozari, zbogom brigadi na Kalni -
ku... Zbogom svima! Eto, odvode Kaparu. Mene zaboravite,
ali ne zaboravite maka, partizanskog maka! Osvetite ga bilo
gdje i bilo kada!
Poli su. Oficir naprijed, Kapara za njim a oko njega
vojnici. Proveli su ga trijemom a zatim uz stepenice, hodni -
kom u prvi kat. Otvorili su neka vrata i ugurali ga u sobu.
Prvo to je ugledao bio je satnik. Bio je pod ljemom i sta -
jao iza stola, nakostrijeio je one svoje brkove, najeio se kao
dikobraz. Pred njime na stolu bila je prazna Kaparina torbi -
ca, hrpa kojekakvih stvari, i njegovih, i tko zna ijih, papira,
olovke, sekcije svata. Iza satnika, do zida, stajali su pos -
trojeni oficiri, njih trojica. Njima se odmah pridrui onaj
koziavi, etvrti. tab. To je valjda sud! E, moj Kapara,
izbjegao si divizijskom sudu partizana, ovima bome nee!
Pitanje je hoe li ga ispitivati, ili su ga ovamo pozvali samo
da mu saope osudu? Bio je spreman na sve, pomirio se sa
smru, oprostio se sa ivotom. Jednom se mora, rat je rat...!
Na zidu otkucava sat. Pogleda: sedam i trideset.
Kako se zove?
Kapsula Ivan izvali Kapara i tog se asa zaprepasti
kako mu je ba to ime izletjelo na usta!
Dakle, zove se Kapsula?
Jest, gospodine satnice.
Napustio je stol, pribliio se Kapari, pribliio mu se to -
liko da Ilija odmah osjeti zadah loja i drobine. Samo to ga
nosom nije dodirivao, mogao mu je prebrojiti dlake i, ne bez
zadovoljstva, Kapara primijeti sjedine u njegovim brcima.
Neka, neka ... Kaiprstom mu satnik podigne glavu kako bi
mu mogao to dublje zaviriti u oi: Sluaj... Sad u ti
postaviti pitanje, ali nemoj se uriti s odgovorom... Pazi:
jesi li ti partizan, domobran, legionar ili ustaa?
Odgovorio je kao iz puke: Legionar!
268
ekaj ...! ekaj...! Stani, kud si navalio, kud se u
ri? Rekao sam ti... polako, ekaj, polako! Sluaj, sluaj me
dobro...! Ako si partizan, priznaj .. . ne boj se, ni vlas ti s
glave nee pasti! Ako si vojnik narodne vojske, odvedi nas
do prve jedinice, do najblieg odreda ili ma koje brigade
Trideset i druge divizije. Sluaj me. . . tu, u selu, na poloaju
imam osam protuzrakoplovnih topova, municiju, spremu, pet
asnika, dvanaest doasnika i ezdeset sedam vojnika, sve
to zajedno spremno je ovog asa prijei na stranu Narodno-
oslobodilake vojske. Nemamo veza, pomozi nam. Napustili
smo Zagreb, pobjegli, a koga god pitamo u selu, nitko nam
nita nee da kae, nitko nam ne vjeruje. Seljaci se boje, a
nama se uri, svakoga asa moe nas stii potjera, i bit e
sve izgubljeno i na ivot i oruje! Nama se prokleto uri,
shvaa li? Rekao sam ti, vojnice, poteno i iskreno sve o
nama, a sad ti kai o sebi iskreno i poteno jesi li partizan?
Smijei se Ilija... Gle podlaca kako se previja! Zar je
taj domobranski medvjed toliko glup pa misli, kad ve se -
ljake nije mogao na ovako jeftin nain prevariti, da e ob -
manuti Kaparu, partizanskog maka? Koga to trai, partiza -
ne? Partizane trai i Kapara. Satnik nua domobrane i topo-
ve? Kapara trai domobrane i topove, ali ne iz ruku ovog
razbojnika koji eka samo jedan jedini djeli priznanja pa
da se kao zvijer baci na Kaparu. Sva je srea to se satnik ne
prisjea lica drvosjee s Kozjeg Hrpta... E, moj Ilija, sad
stisni prkno. Stisni i ne pisni!
Bodri tako Kapara sam sebe, sokoli svoju partizansku
, svijest, a satnik napeto oekuje njegovu rije. Moleim gla-
som nuka i zaklinje:
Hajde, vojnice pomozi nam ...
Gospodine satnice, ja vam pomoi ne mogu.
Tajac. Hod sata. Crne kazaljke, jo crnje slutnje.
Zna li barem gdje su partizani?
Ne znam.
Pozna li barem nekoga tu u Zagorju koji podrava
s njima vezu, kurira, odbornika, bilo koga?
Gospodine satnice, ja veze nemam, ne poznam nikog
i ne bavim se time. Ja sam legionar, vojnik tree satnije prve
bojne Gorskog zdruga. Na je zapovjednik bojnik Grah!
269
 Satnik se smrkne, sav se pretvori u olujni oblak. Opusti
nos i brkove pa razgovijetno, naglaavajui svaku rije upo -
zori Kaparu.
Zapovjednik prve bojne Gorskog zdruga zove se Kri-
nik! Zato lae?!
Gospodine satnice mirno odgovori Ilija bojnik
Krinik, o kome govorite, poginuo je prije osam dana kod
Koprivnice u borbi s odmetnicima. Vama to moda nije po
znato ...
Dobro je to izveo Ilija, nema ta! Satnik se u nedoumici
okrene svojima, ali oficiri slegnue ramenima. ta se bojni -
ku Kriniku dogodilo prije osam dana kod Koprivnice, tko to
od njih zna! ta sad? Nagnuo se nad stol, prebirao po onim
spisima, okretao stvari dok konano nije naao ono to je
elio. Digne lisnicu i upita:
ije je ovo?
Ovo je lisnica moga prijatelja ustae Tome Tomljeno-
via, koji se borio zajedno sa mnom i poginuo od parti
zanskog metka na poloaju kod nepoznatog sela u blizini
Zelene Mrkvice. Kad je poginuo, uzeo sam mu lisnicu da je
poaljem njegovu bratu koji ivi u Tuzli i stanuje u Ulici
kralja Tomislava broj pet.
Tako je, bravo Kapara, bravo! Tko bi to rekao... ba je
maak, pravi maak! Odvali la, ne manju od planine, a ni
okom ne trepne! Nastavi li s jednakim uspjehom, mogao bi
se jo izvui, tko zna! Satnik ga je sumnjiavo mjerio, mrtio
se pod ljemom, sputao vjee pa ih opet dizao, onda zapali
jo jednu cigaretu, dimi, pue, iri nozdrve, pa se jo jednom
okrene onim svojim asnicima, okrene se i pogleda ih upi -
tno, traei od njih miljenje ili savjet, ali ona etvorica sve -
jednako stoje u redu kao vojnici na raportu, dre se tajan -
stveno mudro i po izrazu njihova lica niti moe satnik niti
Kapara zakljuiti ta misle i na ijoj su strani. Sad satnik
opet eprka po stvarima i vjerojatno razmilja kako bi i
ime zaskoio ovog previjanca koji stoji pred njime. Pogled
mu se zaustavi na nou, svinutom bosanskom nou. Razgleda
ga paljivo, otvori i pregleda sjeivo, pa ga opet zatvori, po-
digne uvis i upita:
Je li ovo tvoje?
270
Nije. . . i to je moga prijatelja ustae! mudro se
brani Kapara.
Kako to nastavi satnik, drei no jo jednako u
ruci kako to da je krvav? Je li to na njemu ljudska krv?
Jest, gospodine satnice, ljudska ... Njegova! Krvario
je ... vidjeli ste, i lisnica mu je krvava, i no ...
Nije istina, to nije od krvarenja! Krvavo je samo sje
ivo a ne i drak. Ovim je noem netko zaklan! Tko?
Zbuni se naas Ilija. Zbunila ga ta otroumnost satnika,
ta vjetina ispitivanja i zakljuivanja. Spoznao je da je to
pred njim lukav i prepreden razbojnik s kojim nee tako
lako izii na kraj. Svako pitanje iziskivalo je brz i uvjerljiv
odgovor, a pronai pravu rije u sebi, smisliti je u asu, ne
zbuniti se ni jednog trena, sve to nije bilo lako. Svaki je
odgovor iziskivao nevjerojatnu napregnutost i predstavljao
napor poslije koga se Kapara osjeao sve slabiji, sve prazniji!
Dakle, ta kae?
Ne znam ta bih rekao, gospodine satnice. Moda je
tkogod i zaklan tim noem, tko e to sad dokuiti. Znate i
sami da ustae podjednako kolju ljude i make, tko im stigne
pod sjeivo!
Dakle, nije tvoj no?
Nije! odgovori Ilija pa odahne sretan to je i to
prolo. Oblio ga znoj. Pitao se odmah ime e ga sad
satnik zaskoiti? Hoe li Kapara smoi snage da izdri do
kraja? Muilo ga pitanje: da li je sve ovo ta je dosad govorio
bilo uvjerljivo? Sumnjiva mu je bila utnja onih oficira do
zida, sumnjivo mu je bilo i dranje tog satnika koji u mirti
prima odgovore i ni jednom ga jo do sada nije udario. Tu
negdje mora postojati zamka, uvaj se, Ilija, da ne padne u
nju!
Satnik je odloio no, zagledao se kroz prozor i neko vri-
jeme, duhom odsutan, promatrao je svoje topnike kako u
blizini crkve utvruju i maskiraju artiljerijsko gnijezdo. Bub-
njao je prstima po stolu, namrtio elo i razmiljao kako da
nastavi ispitivanje.
Koga ima u mornarici?
U mornarici?! zaudi se Kapara i odmah u sebi do-
metne: Evo zamke! uvaj se, pazi sada, pazi ta govori,
271
budi na oprezu, ne daj se! Koga ima u mornarici? Otkud je
mornarica sada pala na pamet satniku!
Ne ekajui odgovora, satnik izdvoji nekoliko kuverata
i listova, digne ih i upita:
ije je ovo?
Pisma! Jest, to su ona prokleta pisma Pavelievih morna-
ra koja je Kapara zaplijenio jo u Zelenoj Mrkvici, u namjeri
da ih proita. Neka je proitao i odbacio, neka su, eto, ostala
u torbici, zaboravljena posve. ta sad da kae o njima? Zbu -
nio se i prvi put osjeti klonulost. Zlo u svriti, zlo...!
Gospodine satnice, sve to je bilo u torbici, to je mog
prijatelja ustae. Meni pripada rupi, duhan, papiri, igi
ce. . . sitnice.
Promatrao je satnika i opazio da sve vie sputa vjee i
da mu pogled postaje od asa do asa sve mutniji i pod -
mukli j i. Prevarit e ga, zaskoit e ga nekim iznenadnim pi-
tanjem, teko e mu odoljeti...
Dakle, veli, tvoje su sitnice ... A gdje su ti isprave?
Izgubio sam ih, gospodine satnice, na bijegu, tu u Glu-
bokom Bregu, kad sam zajedno s onim domobranom bjeao
pred partizanima.
Satnik pripomenu posprdno i zlobno:
udno... izgubio si svoju lisnicu, a tua ti je ostala
u depu!
Pa jest... to je nesrea, moja nesrea!
Tiina. Zloguka. Brkovi i oi. I strah. Nee izdrati, nee.
Dakle, nema isprava?
Rekao sam ... izgubio sam ...
Palucanje oiju. Zvjerka se sputa k zemlji, podvlai ape
i sprema se na skok!
Veli, sve to je u torbici, sve je bilo tvog prijatelja. A
u depu, stvari koje su bile u tvom depu, ije su one?
Nije odgovorio. Znao je, osjeao je instinktivno da se
upravo tu krije zamka i da se ve stee, ali je Kapara jo ne
vidi i nikako ne nasluuje s koje e mu strane pasti oko
vrata. Mjesto divizije, eto njega u vrajoj vrei, jo koju mi-
nutu, svezat e vreu i bit e svemu kraj. Satnik ga promatra
netremice kao to zmija promatra pticu, promatra ga i lede-
nim glasom nastavlja:
272
Svaki vojnik nosi sa sobom svoje isprave, tako i ti.
Nita ti nisi izgubio. U desnom depu tvoje bluze pronaena
je i tvoja legitimacija. Evo je!
Legitimacija?! Paljivo, s dva prsta, kao pincetom, na uas
Kapare, satnik uzme sa stola zvijezdu, crvenu petokraku zvi-
jezdu i digne je uvis:
Evo tvoje legitimacije! ta kae sada? Jesi li i tu
partizansku zvijezdu skinuo s onog svog mrtvog prijatelja
ustae?
Jedva je dospio udahnuti. Udarac je bio suvie snaan i
neoekivan da ga primi i podnese neprimjetno. Stisnuo je
vilice i irom otvorio usta i zjenice. Osjetio je potrebu da
poravna ljem i da stegne remen od hlaa. Buljio je u onu
zvijezdu, ne znajui to bi. Pozna je dobro Kapara, njegova
je, naravno da je njegova! Tamo na onom prokletom sjeniku
strgnuo ju je s bluze i strpao u dep. Izdala ga zvijezda!
Pod njom i za nju se borio, zbog nje e izgubiti glavu!
Poznaje je? cerekao se satnik, uivajui u Kapari-
nim mukama.
Poznam . . . sredi Kapara misli i posljednjom svojom
snagom organizira otpor: Kako je ne bih poznao? Kad
smo istjerali partizane iz Zelene Mrkvice, ustrijelio sam jed
nog na bijegu, skinuo mu zvijezdu da imam barem neku us
pomenu.
Satnik nije vie izdrao, odbacio je zvijezdu, pocrvenio
je kao da je naduak ispio litru krvi, u trku je obiao stol,
zaletio se na Kaparu i onako u trku udario ga pesnicom u
lice, udario ga s takvom snagom da je Kapara odmah izgubio
ravnoteu i prevalio se na tlo.
Mene e vui za nos ... mene?
Leao je na podu, omamljen od udarca. Svjestan je bio
svega to se dogodilo i znao je ta slijedi. Zato je tiho apu-
tao u sebi: Poinje ...! Sad grizi jezik, pljuj krv, ali stisni
zube, ne priznaj. Pao si u ruke ne samo linom nego i klas -
nom neprijatelju, izdri, Kapara, ne sramoti sebe i Partiju ...!
Di' se...! zaurla satnik nad njim i Kapara pokua
ustati, ali zbog slabosti, a i zbog toga to su mu ruke bile
vezane, dizao se teko i nikako nije uspijevao da se osovi i
stane na noge. Priskoi jedan od onih oficira i pomogne mu.
18 Horvat: Maak pod ljemom 273
Sad je opet bio nadohvat ruke svom krvniku i oekivao novi
udarac. Nije uzalud oekivao!
Priznaj e?
ta da priznam?
Da si partizan!
Nisam! srdito odvali Kapara, oplete pogledom sat
nika i zaprijeti: Odgovorat ete to ste vezali i udarali
jednog legionara! Tuit u vas!
Neto zrakom psiknu kao sablja, zviznu amar, a Kapara
zaglavinja i srui se opet. Na usnama osjeti slankast i mlaan
okus krvi koja je u mlazu curila iz razbijena nosa. ivoti-
nja ... ubit e me, ubit e me sigurno! Zatvorio je oi i
hrabrio se nemono: Izdri Ilija, izdri do smrti, poslije
je lako ... sve je poslije smrti lako, izdri...!
Ustani! zagrmi opet satnik i udari ga izmom u prsa,
surovo i podmuklo. Kapara jedva doe do daha. Ustao je
krvav, pranjav, izmuen, slomljen.
Pseto, dokle e od mene praviti budalu? Nanjuio si
da ne idem u partizane i sada glumi? Ne, stoko umska,
takvi kao ja ne idu u partizane, oni partizane love... uje
li, love! Ulovio sam i tebe!
Nisam partizan.
Jesi!
Ja sam legionar.
A zvijezda? kao u lasice zacakle mu se oi. ija
je zvijezda?
Moja nije.
Nije?! A ovo tu. . . ta je to?! kao bijesno pseto
zgrabi ga za rukav i pokae mu prstom tamnu mrlju, mjesto
gdje je prije bila priivena zvijezda, oznaka partizana dese
tara. Jo su i sad na avovima izvirivali konci i omeivali
petokraki znak koji je Kapara u nevolji strgnuo s bluze na
sjeniku. Svuda naokolo bijae izblijedjelo zelenkastosivo suk
no i izdajniki je otkrivalo oblik i mjesto gdje se prije nalazila
zvijezda. Satnik jo jednom zaprijeti: Pogledaj ... vidi li?
Priznaj e?
Odgovorio je tvrdo i odluno: Ne, ne priznajem! Udario ga
je iz sve snage desnicom, ali da ne padne, odmah ga je
vjeto doekao ljevicom, i tako ga je mlatio neko-
274
liko asaka i bez predaha, bez psovke, u tiini, bez rijei, sve
dok Kapara ne zatvori oi, dok mu ne smalaksa tijelo, pa
stane izmeu bubotaka i amara polako kliziti k zemlji. Ali
ga satnik zadra, objema rukama zgrabi za ramena, drmusae
ga bjesomuno da mu se vrati ivot, i kad Kapara opet otvori
oi, upita ga glasom punim oajanja:
Priznaj e li?
S naporom, jedva jedvice otvorio je usta i apnuo:
Ne. . .
Nije ga vie tukao, pustio ga je, i Kapara se skljoka, padne
kao objeenik kad prerezu konopac na kome je visio. Pao
je kao vrea, udario ljemom o pod i ostao leati. Negdje na
rubu svijesti smogao je toliko snage da utjei sam sebe:
Prolo je ... izdrao si... dobro je ... dobro je sada ...
hvala ti, Ilija... hvala! Na podu krv. Nije ga uzbuivala.
Tekla je podjednako iz nosa, punila mu usta, klizila niz vrat,
natapala bluzu, zalijevala njedra. Neka curi. . . za ovih ne
koliko minuta to jo ivi bit e je...
Satnik je disao teko, uinio je sve to je mogao uza-
lud! Sjedio je kod stola, nalaktio glavu, protegnuo noge i s
neprikrivenim zaprepatenjem promatrao Kaparu. Je li mo-
gue, je li to zaista mogue...?! ta da uini s njime, kako
da ga prisili da prizna? Jo ga jednom osine pogledom, a
zatim mu naredi da ustane. Priskoe opet dvojica i pomognu
Kapari da se uspravi. Ne diui glas, satnik mu saopi:
Strijeljat emo te pred crkvom ... odmah!
Pogledao ga je s dubokim osjeajem zahvalnosti. Ipak...
Nee ga vjeati, nee ga klati! U redu... hvala mu i na tome!
Eto, skoro e biti kraj i njegovim mukama. Najvee zadovolj-
stvo pruila mu je spoznaja to je izdrao muenje, to nikog
nije odao, nikog izdao, ak ni sebe, to je najljepe! Na zidu
je sat otkucavao osmu uru. Osam ...? Zar tek osam? Njemu
se inilo da je cijela vjenost prola otkako je stupio u ovu
sobu. Kao iz daljine do njega dopre glas satnika:
eli li da te strijeljamo pod tim ustakim ljemom,
ili eli da ti negdje stavimo onu tvoju zvijezdu?
Jest, u sobi je svega pola sata, a njemu se ini kao besko-
nanost! Koliko mu je godina? Trideset i tri? Oca vie nema,
ni majke nema, moda ni brata vie nema, ni Martina, ni
275
desetine, ni brigade, nikog! Sam je i svemu je kraj! Smirit
e se zauvijek. eljan je poinka, eljan je sna... A ta ovaj
pred njim govori... o emu to pria?
Obiaj je da se osueniku ispuni posljednja elja. To
to te pitam je u vezi s time. eli li dakle poginuti kao le
gionar, pod ustakim ljemom, ili eli da ti negdje stavimo
tvoju petokraku, da se zna da si bio vojnik narodne vojske,
partizan?
Polako je dolazio k sebi. Satnik ... oficiri... zidni sat.
Strijeljanje? ta mu to nuaju, zvijezdu?
uje li ta te pitam?
Prikupio je neto snage i odgovorio sabrano:
ujem ...
Dakle, da ti skinemo ljem?
Nije znao ta bi. Muio se u dvoumici: bi li priio zvijezdu
na rukav ili je i to suvino? Odluio se ipak:
Ne skidajte mi ljem ... Zakleo sam se da ga do svoje
smrti neu skidati s glave.
ta onda eli ... da ti priijemo zvijezdu? Tu na ru
kavu gdje je i bila?
Odgovorio je glasom koji je podsjeao na isprano lie
bagrema u jesen:
emu gubiti vrijeme sa ivanjem kojekakvih krpica ...
Dosta ste mi krvi pustili, evo, jo uvijek tee... Meni su
ruke vezane, ali jedan od vas neka u tu moju krv namoi prst
i neka mi na ljemu nacrta zvijezdu. Dosta je i to. elim po
ginuti kao partizan, jer to sam i bio ... Strijeljajte me, tu sam,
ja sam vaih postrijeljao dosta! U prvoj borbi na Kalniku
ustrijelio sam dvojicu Francetievih crnaca, pa sam osam
dana zatim kod Koprivnice ubio jednog legionara, pa sam
mjesec dana zatim kod Krievaca ustrijelio dvojicu Nijemaca,
pa zatim kod Varadina ustrijelio jednog andara, i odmah
zatim jo jednog Nijemca, pa sam onda...
Koga je sve Kapara u toku rata ustrijelio nikog to vie
nije zanimalo, niti ga je tko sluao. Onog asa im je izrazio
elju da umre pod zvijezdom i time priznao da je partizan,
tog istog asa satnik poskoi, radost pobjednika obasja mu
lice, okrene se svojim oficirima i slavodobitno klikne:
276
Gospodo... jesam li imao pravo? Oficiri, jednako
veseli i sretni, poure k njemu steui mu ruku: estita-
mo ...! Gospodine satnice, izvrsno ...! Dakle, to je bio potez!
Bravo! Genijalno ste to izveli, bravo... Satnik se branio,
odbijao je estitke, sjetio se valjda da nije tome vrijeme, pa
se uozbilji, pogleda oficire, udari dlanom o dlan i naredi
strogo: Na posao! Pozovite hitno teklia, bolniara, ku-
hara, odrijeite mu ruke, pripremite toplu vodu, obloge, kup -
ke, nahranite ga, dajte mu cigareta, crnu kavu, dajte mu sve
to eli. Teko je meni bilo gledati te muke, a kako je tek
njemu, jadniku, bilo trpjeti! Gospodo, govorio sam ja vama
prije e iz bundeve iscijediti modru galicu nego iz parti -
zana priznanje! Pa ipak sam ga obrlatio...! No, dosta o
tome, sada na posao. Na izvrenje!
Oficiri salutirae i potrae kud koji. Stoji Kapara usred
sobe, stoji kao okamenjen, niti vjeruje svojim uima, niti
svojim oima. ta je to, ta se to oko njega zbiva, kakvu mu
to komediju sprema satnik sad, uoi smrti? Zar jo nije kraj
njegovim patnjama, zar jo neto slijedi? Ali, mislio Kapara
ovo ili ono, ve se oko njega sjatie oficiri: jedan mu oslo -
baa ruke, razvezuje konopac, drugi mu rupiem zaustavlja
krv, trei mu primie stolac, etvrti dozivlje vojnike... Evo
vodnika s umivaonikom, evo bolniara s torbom, svi se usko-
meali oko Kapare, svi nekud bjee, skau, donose, dodvoru-
ju se, jedino je satnik ostao kod stola, lijevom rukom pridr -
ava papir, u desnoj mu pero. Pie! ta pie? Sastavlja zapis-
nik o sasluanju ili ispisuje osudu i izdaje nareenje za stri -
jeljanje? Bit e ovo posljednje, to i samo to! Disao je teko.
Dok mu je bolniar natrpao u nosnice itavo gnijezdo vate,
neki drugi vojnik istodobno mu je prao lice tako da je Kapara
jedva hvatao zrak i dolazio do daha. Za nekoliko su ga mi -
nuta oistili, osvjeili i izmijenili mu vanjtinu. Pokazalo se
da se upravo nita strano nije dogodilo. Ostalo mu je na
licu nekoliko modrica, i to je bilo sve. ak su mu i svi zubi
bili na broju. Mnogo vike ni oko ega. Nekoliko amara, i to
je sve! Onaj koziavi porunik izvukao je pljosku iz stranjeg
depa svojih hlaa, natoio aicu i pruio je Kapari:
Konjak! naglasio je znaajno, kako Ilija ne bi moda po-
mislio da mu nua otrov. Sanja li sve ovo Ilija ili je na javi?
277
Da nije moda dospio u ruke nekom nepoznatom i divljem
rodu protuzrakoplovnih artiljeraca koji imaju poseban obred
pri strijeljanju zarobljenika? Ali sve njegove sumnje, sve nje-
gove strepnje i bojazni raspri satnik. Dovrio je to je pisao,
ustao je i doviknuo Kapari:
Doi ovamo!
Osjeao se dosta jak na nogama i bez pomoi uputi se k
stolu. Satnik mu ponudi stolicu, pokae ispisani papir i bez
ikakva uvoda zapovjedi: Proitaj i potpii! Oko stola
ve su se sabrali oficiri. Znali su da se pribliava svean, naj-
vredniji i najuzbudljiviji as u njihovu ivotu. Puni dosto-
janstva, svjesni historijskog znaaja ovog trenutka, stajali su
oko Kapare i ekali. A Kapara, na granici svojih tjelesnih i
duevnih snaga, bezvoljno je posegnuo za papirom i nimalo
radoznao prinio ga oima. Rijei su bile napisane istim,
jasnim slovima, i on bez potekoa proita:
Potvrda
U skladu s pozivom koji je drug Tito uputio jedinicama
u suibi okupatora da najkasnije do 15. IX ove godine prije-
u na stranu Narodnooslobodilake vojske ovime se po-
tvruje da je topniki satnik Dionizije pl. BVZAN, na elu
protuzrakoplovnog diviziona sa S topova, 4 asnika, 12 doas -
nika i 67 vojnika, preao dana 15. IX 1944. godine u 8 sati
i 30 minuta na stranu Narodnooslobodilake vojske, pa se
mole sve partizanske jedinice i komanda da s njima postu -
paju u skladu s uputstvima vrhovnog komandanta druga Tita.
Primopredaju topova i ljudstva izvrio partizan Kapsula Ivan,
to svojim potpisom potvruje.
Smrt faizmu sloboda narodu!
Zagorje, 15. septembra 1944. god.
Kapsula Ivan (vlastoruno)
Proitao je jednom, pa jo jednom. Prelazio je lagano s
rijei na rije, sricao slova, pa ih ponovno itao. Jedva to je
progutao prve rijei, njemu je postalo jasno ta se to s njime
278
zbilo! Pa ipak je itao, itao jo jednom, pa jo jednom, da
kako-tako sredi misli i opet ponovno zavlada sobom. iv je!
iv je, ali uz cijenu po koju nikada vie ne bi htio iskupiti
ivot. Ni svoj, ni tui... Koliko to imaju ...? Osam topova?
Primopredaju izvrio ... Smrt faizmu! Dakle tako ... Petna -
esti rujna! Roendan! Da, to je ipak roendan, roendan
Smokvine, roendan Kapare i, eto, roendan ovih sedamde-
setak siromaha! ta sad, potpisati... Dignuo je glavu i oima
potraio satnika. Kao da su svi oko njega vrebali upravo taj
as kad e Kapara dignuti glavu, satnik i oficiri ustro prine-
su dlanove obodu ljema, pozdrave Kaparu vrsto i odluno,
a satnik Dionizije plemeniti Buan isprsi se i raportira:
Drue Kapsula... Od ovoga asa predajem topove i nae
ivote pod tvoju komandu! Prvo to je povikao bilo je:
Nisam ja nikakav Kapsula! Ja sam Ilija Kapara, dese
tar prve desetine Kalnike brigade iz sastava 32. udarne di
vizije!
Ti si Kapara? ... usklikne satnik, razjapi usta, opusti
brkove i problijedi uprepaten. Zar si ti uistinu Kapara,
onaj Ilija Kapara koji je morao stii u Zagreb i pregovarati
s nama?
Drhtao je Kapara, drhtao sav oajan, iznemogao, razbje-
njen. Napregnuo je sve snage da smiri miie, da sputa krv,
da se svlada da ga ne udari, da ga ne zgrabi i da mu ne iupa
one crne, eljezne, andarske brine! Stisnuo je zube, progu -
tao sukrvicu i odgovorio mirno, ali pun mrnje i tvrd kao
kamen:
Ne, ja nisam taj Kapara ... ja sam onaj drvosjea Ilija
Kapara, koga ste vi, bjeei pred partizanima prije dvije go
dine, krvavo isprebijali, svukli i sramotno ostavili u onoj umi
na Kozjem Hrptu. Taj sam ja...! elio sam da vas jo jed
nom sretnem u ivotu. . . i sudbina mi je ispunila i tu elju.
Hvala joj!
Vijest da su domobrani s topovima preli na stranu parti -
zana proirila se u asu i digla sve ivo. I dok su seoski
momci okruivali topove, zavirivali u cijevi, ispitivali vojnike
279
0 dometu, o vrstama granata i nianskim spravama, djevojke
su krojile zvijezde, kitile vojnike cvijeem i, to bi zdrav
ovjek iscijepao naramak drva, Pavelieva protuzrakoplovna
bitnica pretvorila se u partizansku protuavionsku bateriju!
Kapara nije ni pomiljao da bez pratnje partizanskih je-
dinica za dana naputa selo. Znao je da e tu meu kuama
1 vonjacima ostati mnogo due neprimijeen i da e u slu
aju napada lake pruiti otpor nego ako ga neprijatelj iz
nenadi i zaskoi negdje na otvorenom putu. Nije imao ba
nikakve iluzije o udarnoj snazi i obrambenoj moi ovih par
tizana. Poduzeo je sve to je mogao da kao vrhovni zapo
vjednik ove neobine partizansko-domobranske skupine ispu
ni zadatak koji mu je sluajnost namijenila. Na prilazima
selu postavio je strae i osmatrae, u nekoliko pravaca uputio
patrole, uz pomo seoskog narodnooslobodilakog odbora
poslao kurire u Zagrebaki i Zagorski partizanski odred s
molbom da mu hitno upute sve najblie jedinice kako bi po
mogli Kapari provesti artiljerce na dalekom i nesigurnom
putu do Kalnika i 32. divizije.
Sad lei u vonjaku iza upnog dvora, u travi pod kru -
kom, pokriven sjenama i sunanim arama. Pod kronjom
ugnijezdila se omara i miris gnjila voa. Pored Kapare ljem.
Ulupljen, oguljen, oteen, ali vjeran Kaparin ljem. Namjera-
vao je zaspati i makar na tren prekinuti nit jave ovog tunog
i odvratnog dana. Odmoriti se i zaboraviti sve! U tijelu klo -
nulost, u utrobi munina, u glavi podmukli bolovi, na licu
modrice i rasjeena usnica koja pee i otie. ,Kao u rodilje,
sve je u njemu podrhtavalo od boli i nemira. Dovoljno je
bilo samo pomisliti na satnika da mu mrak padne na oi, da
se nakostrijei i pretvori u prenapregnuti luk. Spustio je
vjee i tko zna po koji put u toku ovog jutra aputao u mi-
slima: Smiri se, zaboravi... Prosjak i ratnik jednako ive
u neizvjesnosti zaboravi to je bilo, ne misli tako uporno,
ne misli neprestance na osvetu. Bio je maloprije tu, ispri -
avao se i molio te da mu oprosti. Mogao si ga udariti,
mogao si ga zgrabiti za one njegove bodljikave brkove i plju-
nuti mu usred obraza, ali... zar bi time iskupio svoje patnje,
zar bi smirio svoje srce? Osveta je kao voka, slatka je samo
onda ako je ubrana na vrijeme. Tvoje vrijeme je prolo.
280
Tjeio se, pobjede ni slave nema bez gorine, iv si, jo si
iv! A to to je on tebe zlostavljao, to nije tvoja sramota.
Ipak si pobijedio ti njega a ne on tebe. Ti njega. Prije dvije
godine tukao te na Kozjem Hrptu da utee partizanima, ju -
tros te tukao u strahu da mu ne izmakne posljednji vlak s
petokrakom. Moe se to nekome initi smijeno, nekome tu -
no, ali ti si, Ilija, dobio batine samo zbog irine i razvoja
nae svete narodnooslobodilake borbe! Tvoje batine svjedoe
vie nego bilo kakav dokumenat o snazi nae vojske, o po -
bjedi revolucije, kojoj si i ti dao nemali prilog. Stoga ne
tuguj, smiri se i budi ponosan! Budi plemenit i zaboravi,
odsada e pored andara Kapsule imati jo jednog pouzda -
nog druga, biveg artiljerijskog satnika Dionizija plemenitog
Buana! Ne smij se! Zar misli da je njemu bilo lako? uo
si ta ti je priao: partijska organizacija u Zagrebu bila je
provaljena, ovjek koji te imao doekati bio je uhapen, i ta
je preostalo satniku nego da bjei? Spaavao je glavu, spa -
avao je in, ali je spaavao i osam topova, osam dragocjenih
topova koji e ubudue tititi tebe, Kaparu, i tvoje drugove,
partizane. Bjeao je od Pavelia, znao je da su mu faisti za
petama i da e ga objesiti im ga stignu; morao je uspostaviti
vezu sa umom, seljaci ute, koga god pita, nitko mu ne
vjeruje, a ti, za koga je pouzdano znao da si partizan, ti si
mu se izrugivao, vukao ga za nos i uporno nijekao. ta bi ti
uinio na njegovu mjestu? Zar ne bi i ti konano izgubio
strpljenje? Jest, prevario te, na kraju te ipak prevario. Isko -
ristio je tvoje astoljublje, lukavo i vjeto iskoristio tvoju
posljednju elju da umre pod zvijezdom. Moda je sve to
moglo biti drugaije, moda, ali si ti, Kapara, imao posla s
izvanredno grubim i surovim ovjekom. Vjerojatno bi svaki
drugi domobranski oficir naao pogodniji nain da uvjeri par -
tizana u istinitost svojih rijei, a ovaj ... njemu je amar i
izma sve to zna. I kakav e sada postati partizan...?
Ima pravo, Ilija, narodnooslobodilaka borba postala je i -
roka rijeka i kojekakve ajke i barke ve plove njome...
Pobjeda je blizu i takori bjee, naputaju brod...! Neka.
Bilo pa prolo. Bolje je i to nego da je do posljednjeg dana
svojim topovima tukao narod i proganjao partizane! Zabora -
vi, to je najbolje. Razmisli radije kako e se vratiti, kako e
281
se s ovom prtljagom doepati Kalnika. Kad je bojnik Varda
prole godine dogovorno predavao artiljerijski divizion u
Jalkovcu kraj Varadina, osim Kalnikog odreda stigla je
cijela divizija iz Slavonije da prihvati domobrane, topove i
spremu, a ovdje, tko je tu osim tebe, Kapara? Nitko! Jest,
negdje bi tu jo morao biti onaj tvoj plaidrug Smokvina, ako
nije iskoristio strku i pobjegao. Ali koja ti korist i od njega,
on e opet u odsutnom asu krasti groe ili upati repu! Da
mu je barem znati gdje je divizija! Eh, i partizanska je divi-
zija kao ciganska kolija, uvijek je na putu a nikad ne zna
gdje je! Hoe li moi do Kalnika sauvati domobrane i tolike
topove? Svih osam topova sigurno nee moi sauvati, ali ako
do Poganca dogura dva do tri, zar je to malo? Neki e voj -
nici pobjei, neki e putem izginuti, ali veina e ipak stii u
sastav divizije. Da... a ta e biti s Kaparom kad stigne na
Kalnik? On e pred sud. Tako je, on e pred sud! Da je Ste-
vica iv, ne bi se Kapara bojao ni komandanta svoje brigade,
ni divizijskog suda. Sad kako bilo, na Kalnik mora, izbora
nema, rat je rat...!
Ma koliko da se osjeao iscrpljen i slab, odluio je ipak
obii poloaje i razgovarati s vojnicima. Znao je da su do-
mobrani sada puni crnih slutnji, puni straha i neizvjesnosti
i da im je ba sada najpotrebnija koja utjena i ohrabrujua
rije. Ustao je, zabacio karabin, pritegnuo ljem, pa se po-
lako, korakom prebitog pseta uputio k prvom artiljerijskom
gnijezdu, onom preko puta crkve, gdje je jutros, im je pro-
turio glavu kroz reetke, opazio uspravljenu cijev. Uputio
se, dakle, onamo. Vojnici su sjedili oko topa, neki drijemali,
neki aputali... Videi Kaparu, trgnu se, dignu i pozdrave
spremno.
Kako ste, momci?
Dobro.
Znam, dok se ne puca, svi smo dobro. Kad zapuca, i
mene je strah.
Promatrao ih je paljivo. Bili su naoko mnogo vedriji i
smireniji nego to je oekivao. Ipak bi im morao togod rei,
odrati im govor. . . ili zar ne bi morao? Zar je na njemu da
dri zdravice i dobrodolice? Neto bi ipak morao rei voj-
nicima, samo to?
282
Drugovi, sad kad ste postali vojnici narodne vojske,
otkrit u vam jednu tajnu... O strahu. Ja svima govorim
kako sam u Kalnikom odredu svrio kurs za heroje, no to
je pria. Svaki borac koji preivi nekoliko neprijateljskih
ofenziva, svaki onaj koji dva-tri puta doeka faiste na no,
licem u lice, svaki je taj ispekao zanat ratnika i svrio kurs
za heroja. A strah... strah je pas koji podjednako grize voj
nike s jedne i s druge strane fronta. Na sreu, kao i svakog
drugog psa, i njega e se najlake osloboditi pukom!
Pucaj! Ubij onoga koji hoe ubiti tebe! Evo, ja, im u bitki
ispalim prvi hitac, im okinem prvi metak, otresem se straha.
Ode! Ja ga zajedno s kuglom poaljem onamo prijeko faistu!
Da se nadjaa strah, pomae ponekad i svijest. Partizanska,
naravno. Svijest je kao dobro, plemenito pie okrijepi voj
nika u nemoi, obuzda ga u obijesti!
Klizio je pogledom od jednog do drugog vojnika. Bio je
zadovoljan. Pred njime su bili krni, ishranjeni i vrsti momci
koji bi mogli postati dobri partizani ako se ne raspre u
prvim bitkama. Da ih bone, upita:
Je li, drugovi, ovi vai topovi... umijete li njima gaati
pjeadiju i tenkove ili samo fazane u zraku?
Niandija stavi ruku na cijev, pa odgovori samouvjereno:
Drue Kapara, sve to uzmemo na nian, ne mie se
vie. Prsne! Samo da se pojavi neka meta, vidio bi ti!
Ilija nevoljko i zabrinuto zavrti glavom: Meni bi milije
bilo da se ta vaa meta pojavi tek kad u selo stigne koja par-
tizanska jedinica. Onda da... Ne prije! Moda emo noas
prolaziti pored Zelene Mrkvice, njima sam obeao da u im
na povratku pokucati na prozore. Nekoliko granata rtvovat
emo da im poelimo laku no! Hoemo li?
Hoemo . . . slono zagrme artiljerci, a Kapara im
domahne rukom u namjeri da krene, kad zauje zujanje.
Bljesne mu odmah meta! Jest, na rubu obzorja u pravcu
Zagreba pojave se avioni.
Na svoja mjesta! uzbueno vikne komandir odjelje
nja, a vojnici se uzvrte oko topa i dok je niandija vjeto i
brzo okretao neke ruice, pokretao cijevi, traei cilj, Kapara
se pun nemira i zlih slutnji zagleda u one crne ptiurine koje
su prijetei dolazile sve blie i blie. Eto cirkusa! to sad?
283
Da potrai zaklon, da ostane tu, uz artiljerce? Paljivo je pro -
matrao bombardere kako se primiu, kad odjednom, kao po
komandi, avioni iskrenu krila, zaokrenu u stranu, naprave
zaokret i ponu uporno nadlijetati neko selo petnaestak kilo -
metara udaljeno od Kapare i artiljeraca. Avioni su neko vri -
jeme kruili kao da neto trae ili provjeravaju, a kad su
valjda utvrdili to su eljeli, jedan za drugim krenuli su u
napad, strmoglavili se na one jadne zagorske bajte, istresli
bombe i ponovno se uspinjali. Teke eksplozije i crveni pra-
meni dima potvrde da su bombe pogodile cilj ...
Iao je seoskim drumom i promatrao na nebu streljaki
lanac bijelih, runjavih oblaka. U jednom od njih nasluti
obrise svog doma, djeli dvorita, vrt... Naas zaklopi oi da
sa umama i vododerinama nadogradi poznatu sliku svog
rodnog kraja, ali umjesto proplanaka i panjaka, umjesto
uma i vododerina, njemu se nametnu slika Janje. Gleda je
kako stoji pred njime potitena, promatra ga netremice, pa
govori zabrinuto, tiho: ekala sam te... ekala sam te cijelu
no i. . . jo te ekam! One si noi osvojio kuhinju i kotlove,
sad su topovi pored tebe... hoe li doi barem sada? Nosi
ljem, znam da si junak, zar bjei preda mnom, zar se mene
boji? Doi barem da vidi jesam li ostala iva, doi, mo -
lim te, doi...! Oborio je pogled, branio se i aputao:
Nije vrijeme ... nije vrijeme! A i emu? Duboko u sebi i
ne bez razloga strepio je da u susretu s Janjom ne izgubi ono
malo sree koju mu je poklonila onu no. Zna Ilija: ljubavne
rijei, izgovorene nou, svjetlost jutra predaje zaboravu. Zato
je moda najbolje ne vidjeti je vie, otii na Kalnik a u srcu
zadrati makar varljivu nadu da negdje na tom tunom svi -
jetu ivi i Kaparu eka prijatno i drago lice. Ne vidjeti je,
da, to je najbolje! Od svega neka ostane samo sjeanje i
uspomena. Bolje je i to nego razoaranje i zlo...! Zar je to
bolje? Zar uistinu ne bi bilo bolje da svrati u Gluboki Breg
i da je posjeti? Tko zna ta bi mu darovao taj susret? Moda
e pored nje nai domobranskog oficira ili kakvog drugog
heroja? Ako je nae i samu, koja korist od toga? One je noi
Kapara bio nasmrt umoran i pospan, danas je iscrpljen i
prebit kao kuka. Legne li s njome, lizat e svoje rane i to
284
e biti sve! Zato, Kapara, zaboravi, ne misli o Janji, stisni
zube, pritegni ljem ...!
Iz snatrenja ga prenu neke njemu poznate rijei i neki
njemu poznati glas. Zauen svrne pogled i opazi da je ve
blizu kole i tu, u kolskom dvoritu, primijeti jo jedno arti -
ljerijsko gnijezdo, opazi topnike, ali opazi i biveg domo-
brana Franju Smokvinu kako uzbueno i ustro objanjava
i dovikuje artiljercima:
Tu sam...! Da ustane cijeli svijet u namjeri da me
atre, evo me, tu sam, ali faistima neu uvati pruge i mo
stove, neu im osiguravati ceste i prolaze, neu! ... Sloboda
ne dolazi sama. . . za nju se treba boriti! Ni republika ne
dolazi sama, i za nju se treba boriti! Da nije bilo borbe, ljudi
bi jo danas okovanih ruku veslali na galijama! Pogledajte
mene, ja sam goloruk, bez puke, pomogao Kapari zaklati
ustau, a vi, ta ste do sada uinili? Imate topove, i umjesto
da njima skidate faistike avione, vi ste do juer tukli parti
zanska sela i sirotinju! Zar vas nije stid?!
Nije primijetio Kaparu, bio mu je leima okrenut pa se
valjda zbog toga toliko ojunaio i osilio.
Franjo ... Franjo! zovnu ga Kapara, i kad se Smok
vina priblii, Ilija mu savjetova: Nije naodmet da im obja
njava ciljeve nae borbe, znam, u tome si strunjak. . . ali
ne grdi ih toliko! I ta je s tobom? Ne ide u Luknjicu?
Odgovorio je apatom da ga ne uju artiljerci:
Ne idem. Nema vie Luknjice!
Kako nema...? zabrine se Kapara.
Nema je, eto! Ne postoji! Tu meu domobranima na
ao sam svog prvog susjeda, on mi je ispriao ... doli Nijem
ci, zapalili selo, ak je i vatrogasni toranj izgorio!
Zaudio se Kapara. Iznenadio se, zaprepastio.
Izgorjela Luknjica?! A Knez, ta bi s njime?
Knez je pobjegao.
Pobjegao? Kamo?
Ma koliko da ga zanimala sudbina tog seoskog mudraca i
stratega, Kapara ne saeka odgovor. Iznenada se pojavio sat-
nik. Ta ogromna ljudina dugim i odlunim koracima gazila
je prainu seoskim drumom. Po onoj uurbanosti i sjaju u
njegovim oima Kapara zakljui da mu donosi vanu vijest.
285
Stoga odmah napusti Smokvinu i poe mu u susret, ali se
na vrijeme zaustavi i dostojanstveno, kao to je red starje -
ini, saeka satnika. Na propisnom odstojanju satnik zastane,
digne ruku na pozdrav i vrstim glasom saopi:
Drue Kapara, javljam da se prvi bataljon Zagreba
kog partizanskog odreda sa sjeverne strane sputa u selo!
Partizanski maak jo nije dospio izraziti svoju radost,
kad bez daha dotri onaj koziavi porunik i sav izbezum -
ljen povie:
Neprijatelj...! Drue Kapara, s june strane sela na
dire neprijateljski streljaki lanac!
Kapara u tren zaboravi Smokvinu, Kneza i Luknjicu, steg-
ne remen, uvrsti ljem i dok je trao u susret partizanima
Zagrebakog odreda, da ih prihvati i izvede na poloaj, pod-
no sela ve planu puke i prvi meci fijuknu iznad kua...
Davno je pekinuo dodir s neprijateljem, spaavajui ono
to se spasiti dalo. Izgubio je etiri topa i dvadesetak vojni -
ka: sedam mrtvih i trinaestoricu ranjenih, ta moe u
crkvi sveci, u ratu mrtvaci! Da nije bilo bataljona Zagreba-
kog odreda, izgubio bi i topove i glavu. Izvukao se, jo jed -
nom je obranio svoj neveseli ivot, iji tok osjea to
Kapara postaje iz dana u dan sve krhkiji, sve lomniji. Da
je od elika, da je od kremena, morao bi uz ovakve napore
jednoga dana utati, spustiti glavu, klonuti. Ljudske su
moi ograniene, svemu jednom mora doi kraj. Mora! Da
mu je doi samo do Kalnika, samo do Kalnika, a onda neka
umre ... tko mora!
18
Neto kao epilog ili zavretak prie o partizanskom maku.
Slavlje u Pogancu i radostan susret dvojice mrtvaca na Kal-
niku. Historijski izvjetaj Kapare komandantu brigade o do-
gaajima na Kalniku dok divizije nije tu bilo. Hoe li Kapara
ikada poginuti? Tko jednom proe sva sita, ne boji se reeta!
Komandant brigade povjerava svom maku zadatak da uniti
oklopni vlak. Zar opet on? Netko mora, rat je rat...!
286
Kalnik...!
ta se to zbiva u selu Pogancu, kakva je to uznemirenost,
kakva je to urba zavladala u tom starom, popaljenom ali
slavnom partizanskom gnijezdu? Na zidovima, ogradama, pa
ak i na aavim zgaritima ispisane su parole, na ulazu u
selo podignut je slavoluk i zelenilom okieni transparenti.
Vijore zastave, na vratima se okreu ranjevi, cvri masna
peenica, toi se rakija, grune po koji metak radosnik. ta
je to protenje, sajam, seoski god, ta li? Je li moda iz
Like stiglo Kazalite narodnog osloboenja ili je iz Beograda
doao veliki patrijarh srpske pravoslavne crkve da pita ove
u Pogancu po kakvom to jevanelju visi crvena zastava na
njihovu crkvenom tornju? Ili je moda Crvena armija stigla
iz Maarske pa sad uri u Poganac da pozdravi ustanika sela
Kalnika? Sad kako bilo, neto se zbiva, neto se sprema. Iz
okolnih sela pod barjacima pristiu povorke, ene nose ko-
are pune meda, kolaa i voa, a djevojke zagrljene idu ce -
stom i pjevaju: Drue Tito, mole te djevojke da im pusti na
odsustvo momke... da ih pusti nekoliko sati pa ih onda u
brigadu vrati...! Nad Pogancem veselo prelijeu laste, nebo
je plavo, bez oblaka, sve je isto i prazniko, sve je na
nogama, sve je radosno i sretno.
Usred sela, na zboritu pred crkvom, epuri se pod lje -
mom Kapara. Kapara...? Zar je stigao? Naravno da je sti -
gao! Valjda nitko razborit nije mislio da partizanski maak
nee stii na Kalnik! Stigao je u Poganac jo prije osam
dana, ali se nikuda nije micao, samo je za to vrijeme drije-
mao, spavao, trijebio buhe, lizao ape, svjetlao dlaku, gladio
brkove ... Evo ga sada pred crkvom, s jedne je strane po -
strojio jedinice Zagrebakog odreda, s druge strane bataljone
Kalnikog odreda, a u sredini je ustoliio satnika eljeznih
brkova, hrabre artiljerce i tri topa koja je uspio dovui na
Kalnik. Jest, tri, svega tri. Dosta! Stoji Kapara pred borcima,
baca pogled amo-tamo, izdaje nareenja, poziva k sebi ko-
mandante, daje im posljednja uputstva, i kako s kime govori,
tako ispod ljema izviruje i okree glavu ne bi li na ulazu
u selo opazio one koje oekuje. Pored Kapare kao njegov
pobonik, ozbiljan i smrknut, stoji preplanuo ratnik mali
Stevica! iv je? Jest, iv je i on, prkno mu njegovo! Sedam
287
 &a#>
je dana lutao Zagorjem, a kad je osvanuo na Kalniku, utio
je kao riba, niti je kome pisnuo ta se zbilo s Kaparom, niti
je rije progovorio o tome kako se odijelio od brigade i di -
vizije. Na elu Kalnikog odreda doekao je Kaparu, i kako
se ugledae, dva mrtvaca pohrlie jedan drugome, padoe
u radostan zagrljaj, i kad se izljubie, Kapara upita: Kud
si nestao, gdje si se izgubio, vile vilasto! Stevica mu
odgovori brzo i spremno: Nisam se ja izgubio, drue de-
setaru, nego sam po zadatku obilazio sjenike i skupljao
pospance 32. divizije! Nije se Kapara razljutio, a i kako
bi? Sretan je to vidi pred sobom ovog djeaka ratnika, za-
dovoljan je to se jo jednom potvrdila njegova misao da se
ptica nikad ne izgubi u jatu, ni riba u vodi, ni partizan na
bojitu! Eto, sad Stevica stoji pored Kapare, ozbiljno i zabri -
nuto gleda as postrojene vojnike, as svoju majku koja se u
onom meteu bori za svoje mjesto ispred crkve na rubu puta
odakli sve vidi. Starica ne skida oka sa svog junaka, gura se
meu ljudima, ne da se potisnuti u drugi red. A stiska postaje
sve vea, ljudi nagrnuli sa svih strana, sve se zbilo oko crkve,
oko vojnika i topova, svi trae to pogodnije mjesto da to
bolje vide, da to ljepe doekaju diviziju! Diviziju?! Jest,
vraa se divizija, i u tome je tajna ovog prazninog raspolo-
enja. Treba biti na oprezu, jer se svakog asa moe pojaviti
prethodnica i za njom nepregledne kolone eta, bataljona,
brigada! Jutros je divizija na irokom frontu napala i pre-
sjekla prugu ZagrebKoprivnica, razbila neprijatelja, nakon
duge i uporne bitke protjerala i oklopni vlak, pa sad neza -
drivo nadire poznatim stazama. Vraa se divizija s dalekog
puta, prela je Zagorje, obila Moslavinu, proetala Bilo-go-
rom, proeljala Podravinu nakon beskonanih mareva
vraa se u svoje gnijezdo, vraa se na Kalnik. Zato je sve ivo
pourilo ovamo, netko da doeka svog oca, netko mua, netko
brata, netko sestru, netko sina, netko unuka, netko dragog,
svaki svoga, a svi zajedno svoju miljenicu 32. diviziju!
Gleda Kapara ljude oko sebe, gleda zastave, promatra kue
i zgarita, gleda ume kako opasuju Poganac i odjednom se
sjeti Zagorja, sjeti se one borbe s ustaama prije napada na
Zelenu Mrkvicu, sjeti se onih aviona, bombardiranja, sjeti
se onih letaka, bijelih luckastih papiria na kojima je Paveli
288
odtampao masnim slovima: Partizani... Predajte se! Vi
ste opkoljeni, u elinom okruenju, u zagrljaju smrti...!
Brus tebi! smrkne se Ilija. Evo nas u Pogancu, a ti,
Paveliu, nikada vie nee vidjeti stotine svojih arkara,
legionara, domobrana, bojnika i zdvojnika koje smo ti potukli
u Zagorju, nee vidjeti ni ove artiljerce, a kamoli borce
32. divizije!
Idu ...! Idu ...! prolome se glasovi djece koja su se
uzverala na vrh lipe pored crkve i prva opazila borce i ko-
lonu. Na njihove poklike sve se odjednom smiri, utia, pritaji,
svi okrenu glave u pravcu odakle su oekivali diviziju. Ka -
para uurbano poravna ljem, za tri rupe skrati remen od
hlaa, jo jednom provjeri artiljerce, a zatim izdui vrat ne
bi li i on togod ugledao.
Zaista, na junoj strani sela ukazu se vojnici. Kolona!
Kapara napregne vid. Tko je onaj visoki na elu prethodnice?
Da nije ono... da nije ono...? Ma jest! Ono je Martin!
Medvjed! Eto mu na ramenu pukomitraljez, eto Martina i
prve desetine prvog voda prve ete ... eto Kalnike brigade
na elu divizije! A tko bi drugi bio na elu, tko bi iao prvi
ako ne oni! Gleda Kapara svoje momke, guta ih oima, sladi
se. . . hrtovi su to, nema ta! Eto Vodenjaka s klapavim ui -
ma, eto Kapsule dabogda vezali i njega eto Tamburice s
njukom jazavca, eto trkljastog Koijaa, eto Brice, pokva-
renjaka, eto Mornara jo jednako u crnini, eto aka, mudraca,
eto Repice... ivio Repica, ivio! eto i njega, epesa na
kraju kolone... svi su, svi su na broju! Eh, stoko jedna,
ivi ste! sjetno uzdahne Kapara i ve je htio pohrliti k
njima, ali se u zadnji as dosjeti da mu to ne prilii, ast mu
ne doputa da napusti komandno mjesto. Rukom domahne
Martinu i ve je otvorio usta da ga upita za bundeve i krmke,
kad se iz stotine grla prolomie poklici Titu, Partiji, Crvenoj
armiji i 32. diviziji...! Raste amor, idu borci pokriveni pra-
inom, okieni cvijeem, domahuju svojima, smjekaju se
ponosni, idu, primaju i dobacuju kojekakve primjedbe, po-
zdravljaju Stevicu i Kaparu koji svejednako stoje pred arti-
ljercima i ekaju svoj as. Smjeka se Ilija, tko je danas
njemu ravan? Smjeka se, smjeka, kad mu odjednom crni
oblak prijee preko oiju: spazi svog komandira Siraa Lazu,
19 Horvat: Maak pod ljemom 289
spazi onu ljutu partizansku guju kako smrknuta lica 290
koraa i gazi pored kolone. ta sad? Ugleda Kapara svog
komandira, bome ugleda komandir i njega. Ugleda Kaparu i
malog Ste-vicu i kako ih ugleda, odmah se izdvoji, potri k
njima, zaustavi se na korak pa izvali oi i dreknu: Tu
ste, sunce vam ognjeno! Samo to ne zaplaka od radosti.
A ovo? pokaza na topove. Tko je to ...? Ja ...!
skromno odgovori Kapara, svjestan snage i veliine te rijei.
Gleda komandir topove, pa onda iskosa odmjeri Kaparu:
Hiljadu puta izbjegao si smrti, ali e jednoga dana
zaglaviti. Zna li od ije e ruke poginuti, zna li tko e te
strijeljati? Znam, drue komandiru, ti e me strijeljati!
Jest, pogodio si, sunce ti ognjeno, priznaj da si lopov,
priznaj! Jesam, drue komandiru, priznajem. E, kad
priznaje, sve u zaboraviti, sve u ti oprostiti od radosti
to vas vidim, prije svega to vidim malog Stevicu. Sad i
njegovoj majci mogu doi na oi, zato ti pratam i sve
zaboravljam! Siraa Lazo iskesi zube, jo jednom
spomene ognjeno sunce pa krene za kolonom, a Ilija se
veselo nasmijei, sretan to se tako lako izmirio sa svojim
komandirom. Toga asa bijeli oblai praine, koji se pojavio
na putu na dnu sela, privue mu panju. Za koji as iz
oblaka izniknu konji, jahai... tab! tab Kalnicke
brigade! Eto komandanta, komesara, operativnog oficira,
obavjetajca, ekonoma, kurira ... svita!
Divizion, mirno zagrmi Ilija, a kao jeka oglase
se
komande: Baterija, mirno ...! Odred, mirno ...!
Bataljon,
mirno ...! Mirno ...!
ure konjanici, eto ih ve pred crkvom. Pred svima po-
igrava na zelenku komandant brigade Blagoje Kulec.
Opaziv-i Kaparu, zaustavi konja i dovikne mu jo
izdaleka:
iv si, maore ivi!
vrsta i odluna koraka Kapara krene u susret koman -
dantu, zaustavi se blizu jahaa, prinese ruku ljemu i
zagrmi:
Smrt faizmu, drue komandante!
Konjanici zastanu, sve utihnu, svi prisutni napregnu pa -
nju da vide nakon toliko vremena susret partizanskog ma -
ka i njegova komandanta. Blagoje Kulec zaokrui pogledom
postrojene partizanske odrede, artiljerce i topove, pa se onda
pun zadovoljstva zadra na Stevici i Kapari, koji su pred
njim
stajali i u napetoj panji vrebali njegov pogled i njegovu
rije.
Gdje ste se nali vas dvojica?
Na Kalniku, drue komandante, a gdje bismo?
Jo je prije pouio Stevicu da je on, Kapara, tu da razgo -
vara s komandantom, pa zbog toga nije Stevica ni pokuao
otvoriti usta.
A gdje si naao topove i domobrane? U Zagrebu?
Nisam bio u Zagrebu, drue komandante, nisam dos
pio. U ovom naem ratu ovjek nikad ne zna gdje e koga
sresti. Na ovaj sam domobranski protuzrakoplovni sklop na
letio u velikom umarku blizu Zagrebakog odreda, i budui
da sam bio opunomoen da u ime divizije pregovaram s
njima, ja sam to uinio. To je zasebna i alosna pria koju
e ti uskoro doznati, ali je ovog asa bez znaaja. Eto ih,
tu su. Na elu im stoji onaj satnik to se isprsio pred to
povima. Pogledaj ga dobro! To je Dionizije plemeniti Buan,
onaj isti satnik koji me je prije dvije godine istukao na
Kozjem Hrptu, svukao i krvava ostavio u gaama. Sada je
preao na stranu narodne vojske i tako izigrao mene, tebe i
cijelu nau oslobodilaku borbu. Doao je na poziv Tita
i ta mu sad mogu?
Ima i gorih domobrana! utjei ga komandant.
Znam... ima i gorih! Osim satnika doveo sam jo
etvoricu oficira, osam vodnika i etrdeset i dvojicu vojnika,
tri topa i neto granata. To je sve to sam uspio spasiti od
kompletnog diviziona.
Nije to ni malo, Ilija... nije malo! utjei ga ko
mandant.
Jest, drue komandante, nije malo, to vie to emo
po obiaju uskoro ostati ili bez granata ili bez topova, ili
bez topova i granata! Osim domobrana i topova doveo sam iz
Zagorja jo i tvog maka. Neto se uvrijedio, nafunjio, raz
miljao je ve da krene u Bosnu i pobjegne svom bratu na
Kozaru, ali sam ga u pravi as epao za iju, okrenuo mu
vrat i zaprijetio: ivotinjo, nee nikamo! Na Kalniku si oi
otvorio, tamo e i krepati... ako treba!
Sada je cestom prolazio drugi bataljon Kalnicke brigade,
ba onaj bataljon koji je u jutronjoj borbi s oklopnim vla-

291
kom imao najvee gubitke. Laki ranjenici ili su u koloni
i mnogima od njih crvene mrlje na povezima svjedoile su o
skoroj bitki i svjeim ranama. Blagoje Kulec uzvrati pozdrav
borcima pa se opet okrene Kapari:
Kada si stigao?
Prije osam dana.
Podnio si izvjetaj o Zagorju, sada da ujem ta ima
novo na Kalniku.
Nita osobito, drue komandante odgovori sprem
no Kapara. Za odsustva divizije neprijatelj je na Kalniku
popalio nekoliko sela, ali dok ima blata, bit e i cigala, bit e
i kua, ne brini za sela. Pomou policijskih pasa nanjuio je
i opljakao naa spremita i magazine, ali dok u naoj zemlji
iz jednog krumpira izraste deset drugih, ne brini, niti e
narod, niti e vojska umrijeti od gladi.
Je li to sve? nervozno upita komandant.
Nije, drue komandante, neprijatelj je osim toga otkrio
u umi -nau bolnicu, neto se ranjenika spasilo, neto je
zaklao, zemunice je unitio, ali ga ni to nee spasiti jer e
seljaci iznova iskopati zemunice, komandant divizije iznova
e se pobrinuti za ranjenika, i bit e sve kao to je bilo!
Smrknuo se Blagoje Kulec, crni mu je oblak optoio
lice, mranim pogledom oinuo je svog maka, otvorio je ve
usta da ga izgrdi, ali je ipak progutao rije, svladao se da ne
zapone kavgu sa svojim ljubimcem ve tu, na prvom kora -
ku. Spustio se sa sedla, i dok mu je Stevica pridravao konja,
komandant krene u susret artiljercima, pozdravi se sa satni -
kom i topnicima, izgrli se s komandantima odreda, razgleda
topove pa se vrati Kapari, koji sad njega zaskoi pitanjem:
A to je kod tebe novo, drue komandante?
Nita osobito, moj Ilija... jutros, kad smo prelazili
prugu, vodili smo teku bitku s oklopnim vlakom. Vidio si i
sam kako maloprije prooe ranjenici... imamo i mrtvih!
Komandant divizije saopio mi je poslije borbe da e napu
stiti diviziju ako se ne uniti oklopni vlak i ne osvete pali
drugovi. Zar emo, Ilija, dopustiti da nam komandant napusti
diviziju?
Neemo! klikne odluno Kapara i tog istog asa
hladni mu marci namrekaju lea.
292
Blagoje Kulec dohvati ispod ruke svog ljubimca, odvede
ga malo u stranu, pa mu apne povjerljivo:
Smislio sam divan plan. . . za oklopni. . . za Grbu. Po
treban mi je mamac... dobar mamac da ga navedem u
stupicu i unitim. Treba mi vjet, lukav, priseban, hrabar i
pouzdan vojnik koji bi se preruio u efa eljeznike stani
ce. . .
Dok je to aptao, promatrao je Kaparu onim njemu svoj-
stvenim tunim, oinskim pogledom. Kapara je ve odavno
poznavao taj pogled, znao je njegovo znaenje i ne bez
razloga pomisli: Poinje, eto poinje ...! Poravnao je ljem
i stegao remen.
ta misli, Ilija, kome bismo povjerili taj astan zada
tak? Idui u Poganac, cijelo vrijeme razbijam glavu ...
Prekinuo ga je odmah s trpkou i s gorinom u glasu:
Zato razbija glavu? Ne rose komandanti glavu da je
razbijaju sebi ve drugima! ta se mui, emu dvoumi?
Odredi mene, tu sam! Objesili faisti tvog maka u odjei
legionara u Zagrebu, ili kao efa eljeznike stanice blizu
Krievaca, na isto doe!
Sad je cestom prolazio Joviin bataljon. Trei. Ovdje--
ondje netko bi doviknuo po koje ime, netko bi od seljaka
dotrao meu borce, zagrlio druga i propitkivao se za svoje
bliske i drage. Blagoje Kulec i Kapara jo su jednako sta -
jali po strani. Ispitivaki i otro komandant je promatrao
svog maka, zapazio je da je iz oiju Kapare ponestalo sjaja,
pa ga upita:
Boji se?
Drue komandante, ta mogu, rat je rat! Netko mora!
I ega bih se bojao? Tko jednom proe sva mogua sita, ne
boji se reeta!
.Tako, tako... dobro zbori! suglasi se komandant.
Predaj topove i artiljerce naelniku taba divizije, pa se
povuci nekud i odmori se, jer e, moda, jo veeras kre
nuti na put.
Ostavio je Kaparu, priao svom zelenku i spremio se da
se baci u sedlo, ali je primijetio kako Kapara svejednako
stoji zabrinut i ne mie se. Blagoje Kulec spozna da s nje -
govim makom neto nije u redu. Ili je obolio, ili je klonuo
293
duhom, to li mu je? Vrati se k njemu, zagleda se u njegove
mutne oi pa ga upita zabrinuto:
ta je s tobom, Ilija, neto se dogodilo?
Odgovorio je glasom koji je iskljuivao svaku sumnju:
Drue komandante ... prije negoli poginem, htio bih
da jo jednom s divizijom obiem Zagorje, da obiem one
grbave staze i putove, da vidim jo jednom klijeti i gorice, Izdavako knjiarska radna organizacija
da jo jednom vidim ... Mladost
Znam, sve znam... prekine ga komandant znam Zagreb, Ilica 30
da se zove Janja, znam da sam te one noi u nezgodan as
digao s poloaja, sve znam. esto, veoma esto si ti, Kapara, Generalni direktor
inio brojne usluge diviziji, red je da divizija jednoga dana Branko Jurievi
za te uini togod. im uniti oklopni vlak, krenut emo na
put, krenut emo brigade u Zagorje i dovesti Janju na Kalnik. OOUR Izdavaka djelatnost
I vidjevi kako nemir jo jednako treperi u oku tog okor Zagreb, Gupeva zvijezda 3
jelog ratnika, upita ga zabrinuto: eli li jo togod? Kai!
Spustio je glavu, zagledao se u svoje pranjave cokule, V. d. direktora
borio se neko vrijeme u sebi, lomio, a tada podigne oi i tiho tipan Medak
zamoli:
Ako poginem na pruzi, ako me ubije pancer, ti joj Likovni urednik
javi... neka zna ... Irislav Metrovi
Nije ga vie mogao sluati, nije mogao podnijeti taj tre-
peravi glas. Blagoje Kulec zagrli Kaparu, privue ga na Tehniki urednik
ona svoja iroka prsa i apne mu tiho: Josip Zduni
Ne benavi, Ilija, nee poginuti. . . Ta ti si maak ...
moj maak ... slavan i pouzdan partizanski maak! Korektori
Prui ruku Kapari, stisnu mu desnicu, a zatim se baci u Sefija Ibrahimpai
sedlo, podbode konja i u galopu pored kolone nestane u Marija Molnar
oblaku praine. Cestom, svejednako i besprekidno, prolazili
su umorni borci 32. divizije, idui lagano ali sigurno u susret
slobodi.
294 Naklada: 3000 primjeraka Tisak:
SOUR VJESNIK, ZAGREB 1985.
I
 Knjinica Zelina

540012642

Narodna novine, Zagreb (63)

Oznaka za narudbu: UT-XI/11-8