JOA HORVAT / OPERACIJA STONOGA

BIBLIOTEKA JELEN
Urednik MARIJA PEAKI
JOA HORVAT
OPERACIJA STONOGA
IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA
ni I a (I o s I
ZAGREB 1982
MARKU:
Gdje si...? Na kome U Astrolabu
plovi, sine?
Tvoj
Barba
NA POETKU STONOGE BILO BI DOBRO PROITATI OVO.
Pompano Beach ... Tog dana skupine kolske djece bile su na plai, jer je bilo
vrijeme boinih praznika i nije bilo-nastave. Dvije kolske prijateljice iz puke
kole Partvievv,. devetogodinja Peggy Rahn i osmogodinja Wendy Stevenson, susrele
su se na obali. Pokuale su izai na ribarski molo, ali su ih vratili jer su bile
premlade da idu tamo bez nadzora starijih. Plavokosu Peggy i crnokosu Wendy,
odjevene samo u kupae kostime, vidjeli su kako odlaze od mola niz. plau. Nikad ih
vie nitko nije vidio ni uo za njih!
* * *
Godine 1851, u Hyde Parku, odrana je Velika londonska izloba. Sredinji eksponat
izlobe bio je toranj, eljezna, konstrukcija visoka stotinu pedeset i dvije
stope... Ta je graevina ostala jo nekoliko godina, poto su odstranjeni ostali
izloci. I nju su jednog dana radnici poeli briljivo-rastavljati...
Great Isaac Rock, smjeten je na zapadnom rubu Baham-skog otoja, nekih dvadesetak
milja sjevernije od Bimi-nija... Na svom najduem dijelu mjeri tek tri etvrtine
milje. Obalne vode obiluju otrim koraljnim grebenima. Na taj su otoi-stjenjak
1859. godine bili dopremljeni rastavljeni dijelovi onog tornja iz Hyde Parka...
Poto je ponovo dovreno montiranje, na vrhu tornja postavljeno-je snano svjetlo.
Novi svjetionik, obojen crvenim i bijelim prugama, nazvan je Victoria Light, u ast
vladajue kraljice.
Dugi niz godina, visoki eljezni toranj, koji je bio ponos Velike londonske izlobe
iz 1851. godine, malo je tko primje-
5
ivao, osim mornara koji su mimo njega plovili i onih koji su odravali njegovo
svjetlo. Sve je bilo tako do 4. kolovoza 1969. godine, kada su dvojica
svjetioniara, John Mayor i B. Mollings, nestali. Nikad ih vie nitko nije vidio ni
uo za njih!
Iz knjige Richarda Winera: The Devil's Triangle.
6
I
Gurajui se meu prolaznicima, John Cipal, glavni zapisniar Akademije
sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima, zastane na
trenutak. Avenija Kristofa Kolumba, na ovom se mjestu odvajala od luke, gubila se
meu kuerinama brodske kompanije Maritime Calamari Expres i nastavljala uzbrdo u
pravcu Magellanova trga. John Cipal znao je dobro da ove veeri ne smije naputati
luku. Jo mu je jutros predsjednik Akademije saopio izuzetno znaajnim glasom: St
ono ga se nee pomai ako se ne doepamo kapetana, Horacija Glavoa! Adresu njegova
boravka ne zna ni policija, ali poto se trenutno kapetan nije ukrcao, moe se
pretpostaviti da kod kue samo spava a njegovo, da tako kaem radno mjesto,
vjerojatno je u nekoj lukoj krmi. Pod svaku cijenu elim tog slavnog kapetana
vidjeti sutra u svom kabinetu!
Pred oima Johna Cipla prostire se grad osvijetljen tisuama raznobojnih sijalica.
Skoro nadohvat ruke pred njim su uz obalu vezani prekooceanski brodovi svih moguih
nadgradnja, svih moguih zastava i luka pripadnosti. Na smirenom moru unutar
krunog zagrljaja lukobrana, neprestano zvekeu sidrena vitla, tutnje pneumatski
ekii, kripe dizalice, pune se i prazne brodska grotla. Odnekud iz tame remorkeri
dovlae crnu brodurinu krcatu kontejnerima. Tule sirene, isplovljuju tunolovci,
vrzmaju se pilotine, vraaju se koe. Mete. Kao ivanjske krijesnice naas se
pojave, naas se gase, crveni i zeleni ferali, poziciona svjetla brodova u
plovidbi. Negdje daleko pri kraju luke, na visokom svjetio-
7
niku, svake tri sekunde pojavi se bijeli bljesak vidljiv dvadeset i sedam milja,
pozdravlja brodove na puini ili ih poziva i skuplja kao kvoka uveer svoje
pilie.
John Cipal jo jednako stoji u luci, gleda brodove ali ne razmilja o njima. Koleba
se i ne zna to mu je raditi. Ne, tog poslijepodneva nije gubio vrijeme. Ponajprije
se raspitao u Lukoj kapetaniji. Oni o Horaciju Glavou pojma nemaju! U Klubu
pomoraca, tri ga mjeseca nisu vidjeli! Carinici ga uvjeravaju da se Horacije Glavo
ponovo ukrcao i da taj slavni kapetan trenutno plovi pod panamskom zastavom na
nekoj olinjaloj krntiji koja slui za prijevoz rasutog tereta. Zapovjednik
remorkera Aldebaran, izjavio je odluno:
Ni preko satelita neete ga pronai!
Ali iznenada se pojavio svjei trag: vatrogasci deurne brigade u luci, zakleli su
se da su Horacija Glavoa vidjeli prije nekoliko dana kako sjajno raspoloen izlazi
iz krme opavoj kornjai. Jedan od vatrogasaca ak je rekao: Neka nam izgore
vatrogasna kola ako laemo! I to mu je sad preostalo? John Cipal okrene lea luci
pa se uputi u splet uskih i mranih uliica. Krmu opavoj kornjai nije dugo
traio. Bila je odmah iza ugla i sa svojim blijedim osvjetljenjem otkrivala djeli
proelja stare kamene kue. Po svemu sudei, prava mornarska jazbina, ni bolja ni
gora od stotine drugih u ovoj luci. im je otvorio vrata, zapljusne ga topli zadah
neke kiselkaste trulei. Jo s vrata vikne:
Viski...! Viski s ledom!
I dok mu je barmen toio pie, John Cipal upita po-dozrivo:
Zelje ...?
Kakvo zelje ...?
Mislim na ovaj miris ... Kiselite kupus?
Ma, ne, ovjee... objasni barmen to je na specijalitet! Svake veeri
serviramo naim gostima kiselo zelje i rebarca od mlade kornjae. Ako elite... sad
e jedna, pogledajte u kuhinju, ba joj glava izviruje iz lonca. No...?
Ne, ne... hvala! odbije John Cipal i sav se najei pri pomisli da bi jeo meso
tog oklopljenog udovita. Bre
8
dohvati viski, trgne gutljaj da doe malo k sebi, odloi au i odmah zapone:
Nadam se da poznajete kapetana Horacija...
Glavoa? uskoi mu barmen u rije. Kako ne bih poznavao tog slavnog
moreplovca! Sedam smo ljeta navigali zajedno! Bio sam pored njega na Swordfishu kad
smo spaavali ... Gospodine, orkan od dvanaest bofora, no, snjena vijavica,
valovi kao kua, mi se borimo za ivot, a onda odjednom, dojuri radio-telegrafist
na komandni most i povie: SOS! Tri milje od nas, tone kuner Tropic Bird! Mi
problijedili, gledamo barbu, a Horacije Glavo zgrabi kormilara i vikne: K
njima! ... Ma to da vam priam, gospodine ... te smo stravine noi spasili
kapetana i sedamnaest mornara, kompletnu posadu kunera. Bilo je to osmoga lipnja,
hiljadu devetsto etrdeset i devete, neto sjevernije od Falklandskih otoka ...
Poslije te noi, nikada vie! Iskrcao sam se... i zbogom more. Nisam lud! A vi
biste, dakle, kapetana Glavoa? Da vam pravo kaem, nisam ga vidio... nisam ga
vidio, eto, da ne pretjeram, nisam ga vidio godinu dana!
Godinu dana...?! zaprepasti se John Cipal, izvali oi i srdito istrese. Pa...
luki su mi vatrogasci kazali da je prije nekoliko dana bio ovdje!
Sad se i barmen zaprepasti: Luki vatrogasci...?! I vi, prijatelju, vjerujete
lukim vatrogascima?! ovjee, to je vama?
John Cipal osjeti muninu. Zavali se na stolicu i s neto viskija povrati si duu.
Za susjednim stolom sjedila je okorjela mornarska druina, njih estorica. Ve su
ranije slju-tili poprilinu zdjelu kisela zelja i ne samo rebarca od kornjae,
nego doslovce cijelu, cjelcatu kornjau! Dakako, bez oklopa. Sad siti i zadovoljni
piju zlatnu malvaziju, ono blagoslovljeno vino, bez kojeg se ni jedan valjani
pomorac ne ukrcava na brod. Oklop kornjae privrstili su na zid na kome je ve
ranije bilo objeeno dvadesetak oklopa kornjaa raznih boja i veliina. U izlizanoj
mornarskoj do-lamici, na elu stola sjedio je kormilar Orlando Menula, trkljast,
izduena lica, blijed kao isuena haringa. Orlando
9
Menula podigne au, vedrim pogledom obie druinu, pa glasom koji je podsjeao na
podnevnu zvonjavu, predloi:
Pijmo ...! Pijmo za djecu!
Druina oko njegova stola naas se zbuni, to e mu to sad ... Netko ak upita:
Za iju djecu ... kakvu?
Nema tu ni ije, ni kakve. Rekao sam... za djecu! Iz vlastitog iskustva znam
produi Menula dok djeca ne ponu navigat, nee biti pravih mornara. Nelson je
bio jo dijete, imao je dvanaest godina kad se ukrcao, a ve s dvadeset postao je
zapovjednik na briku Badger. S dvadeset godina zapovjednik!
Netko zlobno upita:
A to bi tek postao da se ukrcao sa est?
Orlando Menula zbuni se na trenutak, ak namrti elo, ali se brzo snae:
Da se ukrcao sa est, ne bi poginuo kod Trafalgara. ivio bi kao lord u Londonu i
cupkao po guzici svoju unuad. Dakle... pijmo za djecu, za budue prave mornare!
I ispili su ae, svi odreda, temeljito, do dna. Orlando Menula zatim podigne ruku
da stia prisutne, pa nastavi:
Nisam jo gotov... Kad je Titanic isplovio na prvu vonju, to je njemu bilo kao
svadbeno putovanje, jedne je noi dunuo u santu leda. Dakako, santa nije potonula,
potonuo je Titanic.
Netko dobaci:
To znamo!
To znate...? U redu, ja u ipak nastaviti. Pomo je stigla brzo, samo tri sata
nakon to je Titanic zaronio i otiao na dno. Kao takori u moru su se davili
mukarci, ene, djeca, neki u ledenim valovima, neki u prenakrcanim amcima.
Sad su sa sviju strana pljutali protesti ljubitelja zelja i kornjaa.
Prestani, Orlando!
Ne tupi, kormilaru!
O Titanicu znamo. Dosta!
Ali se Menula nije dao smesti. Nastavio je mirno:
E ..., da o Titanicu znate, no ima tu i nekih pojedinosti o kojima, vi neznalice,
pojma nemate! Djeca! Opet
10
djeca! Dakle, samo tri sata nakon potonua Tkanica stigli su prvi brodovi u pomo,
no ve su neki ljudi u amcima poludjeli, doslovce poludjeli, a neki su ve bili
mrtvi. Puklo im je srce od straha. I sad dolazi caka... Meu mrtvacima i meu onima
koji su se raspametili, nije bilo ni jednog djeteta ispod jedanaest godina! U
smrtnoj borbi s morem, samo su djeca sauvala zdrav razum! Da djeca! Ja sam jo kao
klinac pratio oca na brodu i uvijek sam bio pored njega na timunu. Tu sam izuio
zanat. Na svojoj prvoj vonji za Murmansk, kao kormilar na brodu Stela polaris,
naao sam se u stravinoj magli... pramac vlastitog broda nisam vidio, a sante leda
plovile su na sve strane, pa ipak sam vodio brod tako sigurno da su se bijeli
medvjedi sakupljali iza krme i bezbrino plovili za nama. Da sam htio, mogao sam ih
loviti na panulu. Bez hvalisanja mogu rei, u ovom dijelu mora, nema boljeg
kormilara od mene i to samo zato, jer sam poput Nelsona, poeo navigat kao
djeak... Dakle, pijmo za djecu, za budue morske vukove! ivjeli!
Prije negoli je kormilar uspio podignuti au, netko upita:
A kako tvoj majmun, je li jo iv?
Jack? iv je. Bez njega se ne ukrcavam ni na jedan brod! odgovori Menula i
nadoda vidno razoaran: Eh, bitange, ja vama o djeci a vi o... majmunu!
John Cipal istrusi viska, ustane i dok je plaao upita barmena: Gdje bih
potraio Horacija...?
Glavoa? A gdje bi...? U krmi!
Koliko tu ima ...?
Lukih krmi? U ovom dijelu samo ezdeset. Do nas je prva desno ednoj plutai.
im iziete, krenite ispod kamenih svodova...
Da, tako je bilo: polumrana ulica, kameni svodovi i prva desno edna plutaa.
Stolovi su u krmi bili okrugli, nalik na plutae, a oko stolova, umjesto stolica,
bila su razmjetena burenca od piva. amor. John Cipal zaokrui pogledom da malo
bolje osmotri rupagu u koju se uvalio. Odmah je primijetio da krma opravdava
svoje ime. Bilo je to jedinstveno gnijezdo ednih pivopija. Gosti su na stolovima
imali itavu kuglanu pivskih boca i vreva, a pred
11
sobom ogromne mjeine, nabrekle trbuine, prave plutae! edne plutae! Narui i on
pivo i dok mu je barmen punio vr, John Cipal otpone bez okolianja:
Traim kapetana, Horacija Glavoa!
Barmen, crvena nabrekla lica, krupne nosine i bujne ali posve sijede kose, podigne
obrve, zagleda se u doljaka, stavi pred njega prepun vr i doda:
I ja ga traim! Obeao je mome sinu da e ga ukrcati kad prvi put krene u Juna
mora... a sad ni glasa. Neko sam i ja plovio, ba s njime, cijenim tog slavnog
moreplovca, ali...
Neto vam se zamjerio?
Horacije Glavo? Bio sam s njime na tankeru Hai-bui Maru, kad je dolo do
eksplozije. Ta valjda ste uli za taj straan udes... itav se brod pretvorio u
buktinju! U amcima za spaavanje napustili srno brod i prepustili se sudbini. Da
nije bilo kapetana Horacija Glavoa, nikada vam ne bih natoio ovaj vr piva.
Vjerovali ili ne, spasio nas je jedan kit... zapravo mladune kita! Ali... dosta!
Ne volim o tome govoriti. Dosta navigacije, dosta mora i brodova! Volim mornare,
evo, volim u krmi biti s njima, volim sluati njihove prie, ali poslije one
eksplozije i poara ... samo u krmi, samo na kopnu! I sad moj sin...! Hoe se
ukrcati, hoe na more! Ma, kud e, ludi sine!
John Cipal uzdahne eznutljivo:
Hitno mi treba!
Tko? u nedoumici upita barmen. Moj sin ili kapetan?
Rekoh, kapetan, Horacije Glavo.
Nema problema. Zaredajte od Vesele sirene do Ne-potopive olupine... tu negdje
sjedi.
I to je bilo sve to je John Cipal mogao doznati. Preostalo je da ispije i da
krene. Ne valja uriti s piem. Jo ga veeras eka pedesetak lukih jazbina, treba
piti polako i ubudue, to manje alkohola.
Za oblinjim stolom sjedilo je nekoliko pivopija. Dvojica od njih vodila su
uljivu raspravu i John Cipal se primakne da malo bolje uje o emu se prepiru.
Tema je bila: ima li, ili nema, morskih zmija. Brodski strojar, William Brancin,
12
ukrcan na engleskom teretnjaku Morning star od 7240 tona, uporno je tvrdio kako po
oceanima plove jo kojekakva morska udovita koja znanost do danas jo nije
uspjela objasniti. Njegov sugovornik, Ante Rumba, luki pilot, as bi se kriao od
nevjerice, as bi objema rukama podupirao glavu obraslu crnom bradom, gledao
netremice u strojara i prijetei uzdisao:
udovita...? ta ...? udovita...?!?
Tako je potvrdi kapo od makine postoje morske nemani.
Nemani...?! Ma, to je vama kapo, zar vi jo vjerujete u morske nemani?
Nije bitno da li ja vjerujem. Postoje fotografije...
Ma, koje fotografije?! uzvikao se Rumba.
Autentine. Postoje izjave svjedoka ...
Ma, kojih svjedoka?!
Izjave oevidaca ...
Ma, kojih oevidaca?!
Postoje dokumenti...
Ma, koji dokumenti, otija, gdje?! Neki se putnik nou na palubi usro od straha
videi u moru jato dupina i eto ti odmah morskih zmija, eto udovita, eto izjava,
eto oevidaca i svjedoka. Ma, kapo... ja vas cijenim, proli ste vie mora od mene,
ma... ne meljite gluposti!
William Brancin s posprdnim smijekom doeka zavrne rijei svog sugovornika i
zadovolji se tek da kae:
Ako je to to ja govorim glupost, dajmo rije drugima. Ispriat u jedno
svjedoanstvo iz knjige: Velike morske zmije, koja je tampana u Parizu 1965.
godine: Dakle... drugog februara, 1925. francuski parobrod Saint Frangois--Xavier,
plovio je rutom NoumesNevvcastle, brzinom od deset vorova. U osamnaest sati i
trideset minuta sa strane Port Stefensa, prema Australiji, zapaene su na desnom
boku, desetak metara od broda, dvije neodreene mase kao dva velika oklopa
kornjaa. Odjednom se nad vodom pojavi glava, ogromna glava, slina glavi dvogrbe
deve. Glava je bila nasaena na dugakom, pokretljivom vratu. Visina vrata,
odnosno, glave iznad vode bila je priblino dva i pol. metra, tijelo debelo kao
vinska bava od tri stotine litara,
13
izdueno kao neki lanac s karikama. ivotinja je bila vidljiva petnaest minuta i
nikakva optika varka nije dolazila u obzir. Poto no u tropskim predjelima brzo
pada, nije se moglo zapaziti drugih pojedinosti... Uz ovo svjedoanstvo slijedio
je potpis kapetana broda koji se zvao Raoul Jaillard. Ante Rumba sav izbezumljen
upita:
Ma, gdje ste to nali? Strojar spremno odgovori:
U knjizi koja je puna ovakvih opisa.
Ma, u kojoj knjizi?
Ve sam rekao: Velike morske zmije.
Zmije...?! Ma, koji je mulac napisao tu knjigu? William Brancin odgovori
dostojanstveno:
Mulac koji je napisao tu knjigu, zove se Bernard Heuvelmas, roen u Le Havreu,
doktor je prirodnih znanosti, aktivni je lan Zoolokog drutva u Londonu, suradnik
Instituta prirodnih znanosti u Bruxellesu, lan je Meunarodnog sociolokog
instituta u Rimu... i tako dalje.
Zatim se unese u lice svom sugovorniku i upita:
Dosta?
Dosta prizna Rumba i umukne. Zaute i ostali zbunjeni onim to su ili. U
tiini svaki dohvati svoj vr i dok su dugim gutljajima punili svoje mjeine, Ante
Rumba razmiljao je da li ta prokleta knjiga uistinu postoji ili je strojar poznat
kao plaljivac sve to izmislio u svojoj bolesnoj mati.
John Cipal napusti ovo zanimljivo drutvo i redom pregleda krme: Veseloj sireni,
Plava laguna, Posejdon bar, Mirna luka, Vrua Aljaska, Bonaza, Starom ribaru,
Calipso, Otok sree, Pijani dupin, Triton, Kod bijelog slona, Maestral, Honolulu
girl, Tri palme ... Slavnom kapetanu ni traga. Ve je razmiljao da prekine i da
sutra nastavi potragu, ali im se sjetio predsjednika Akademije sveobuhvatnih
znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima i njegovih rijei da sutra
ujutro eli vidjeti Horacija Glavoa, njemu nita nije preostalo, ve da nastavi
mukotrpno traganje. Pred vratima krme Starom jedrenjaku, iznenada mu snano zakuca
srce, a neki tajanstveni glas apnu kao lahor: Tu je ... tu je ...!
14
Prostorija u kojoj se naao, mirisala je na prene ribe, na salatu od hobotnice i
pregorjelo ulje. amor, dim, zveket aa. Na policama mirovali su modeli starih
jedrenjaka. Neije vjete ruke izradile su trbuaste karavele, vitke kune,
trojarbolne nave. Bilo je tu galijuna, trabakula, bracera, logera, gajeta... Trup,
palube, snast i jedra, sve je u tih modela bilo minijaturno, ali do savrenstva
precizno i tono.
to elite? upita ga barmen. John Cipal izvali kao iz topa:
elim kapetana Horacija Glavoa!
Pitao sam... to elite piti? objasni barmen.
A ... piti? Da, to bih popio ...? poluglasno upita sam sebe, a zatim se odlui
i glasno ree: Limunadu!
Barmen namrti elo, obori pogled i kroza zube promrsi:
Ne toim limunadu.
U redu... Onda molim voni sok.
Ne toim voni sok.
Kokakolu?
Barmen ponovi kratko i jasno:
Ne toim! a zatim se nagne preko anka, unese se u lice Johnu Ciplu i zagrmi:
Ovo je krma Starom jedrenjaku, a ne mlijeni restoran! Ovdje se toi vino, viski,
rum ... ljivovica, klekovaa, lozovaa ... Brendi, votka, din! Dakle ... to
elite?
John Cipal shvati da je pogrijeio, naas razmisli, pa u znak pokajanja i
samokritike narui povienim glasom: Brendi... Black Jack ... dupli!
Tako se govori, mome! Sad moemo priati o emu elite. Dakle ... Horacije
Glavo! to je danas? Srijeda?
Jest, jest... srijeda! bre-bolje potvrdi John Cipal, im je uo da se spominje
ime slavnog kapetana.
Barmen pogleda na sat pa nastavi:
Ako je srijeda, Horacije Glavo bit e ove veeri u dvadeset i dva sata u
Nepotopivoj olupini. Dajem vam asnu rije!
Johnu Ciplu zacakle se oi. Sav ushien ali u strahu da mu se ta srea ne izjalovi,
upita bojaljivo:
Gospodine, mogu li se pouzdati...?
U moje rijei? Jamim glavom! odree barmen i prui mu pie.
15
Dakle, ipak...! uzdahne John Cipal i zavali se na stolicu, sretan to se
konano namjerio na pravog ovjeka. Ali se istog asa rodi u njemu crv sumnje: a
to ako barmen ne govori istinu, ako lae? Ne lae, dao je asnu rije! I
vatrogasci su dali asnu rije! Istina, ali vatrogasci i barmen nisu isto. Uz to,
barmen je rekao da jami glavom, a to vatrogasci nisu kazali. Barmenu se mora
vjerovati. Sva je srea to sam naruio dupli brendi, odmah se raspriao, sad je
Black Jack preda mnom, samo ne znam tko e ga popiti? Ne mari, ja u popiti, ja
u platiti, ja u ga i popiti.
I zaista, John Cipal podigne au, pa kad osjeti kako mu niz grlo klizi plemenita
tekuina, zadovoljno palucne jezikom, spusti vjee i zatvori oi.
Nedaleko Johna Cipla, gnijezdio se na stolici nesvakodnevni gost, Mate arag,
pleati mornar, s ruetinama koje bi mogle zadaviti vola. Ukrcan kao bocman na
jugoslavenskom trojarbolnom jedrenjaku Otac i sinovi razmahao se i glasom koji nije
trpio protivljenje, grmio je prijetei:
Da sam ja neka vlast uzvikao se Mate arag da sam recimo ministar ili bar
neka buda u mornarici, ja bih svim inenjerima brodogradnje oduzeo diplomu!
Na te lijepe rijei John Cipal otvori oi i nauli ui. Morao je priznati da je
poetak bio zanimljiv, pa se nadao da e i nastavak biti vrijedan panje. Nije se
prevario. Mate arag produi:
Kakve li sve brodove ti inenjeri nisu sagradili! Pogledajte, to li sve ne plovi
danas oceanima! Remorkeri, minolovci, pilotine, ledolomci, nosai aviona, bojni
brodovi, linijski brodovi, brodovi za prijevoz trupa, kitolovci, krstarice, bageri,
korvete, fregate, minopolagai, putniki brodovi, pijunski brodovi, trajekti,
brodovi svjetionici, brodovi za prijevoz kontejnera, ribarski brodovi, vodonosci,
brodovi hladnjae, oklopnjae, brodovi za prijevoz junog voa, brodovi za prijevoz
zemnog plina, bolniki brodovi, tankeri, brodovi za buenje morskog dna, brodovi
dizalice, brodovi za osmatranje umjetnih satelita, brodovi radionice, oceanografski
brodovi, razarai, podmornice, batiskafi, jedrenjaci, brodovi na atomski pogon, da
dalje ne nabrajam... to li sve nisu izmislili ti brodograevni mudraci, a pored
svih
16
svojih diploma i pameti, do danas nisu izumili ni jedan brod koji bi bio nepotopiv!
Kad su spustili u more tanker Fokafjord, kokodakali su da je neunitiv, nerazoriv,
nepotopiv! Nekoliko nogometnih igralita moglo se smjestiti na njegovoj palubi,
hiljade tona elika bilo je u njemu, a nestao je na Pacifiku, kao da ga nikad nije
bilo!
Tu je Mate arag malo zastao, odahnuo i na kraju na raun inenjera prijetei
uzviknuo:
arlatani! te tako zavrio svoja heretika razmiljanja.
Njegov susjed za stolom, Bogoljub Iglica, islueni pisar u Lukoj kapetaniji,
slabaan starac posve oronula izgleda, primijeti sujetno:
Svi brodovi potonu... neki prije, neki kasnije. oferi gube automobile, piloti
avione, mornari brodove.
Trei lan ovog drutva, Nahmija Prstac, aktivni slubenik u pomorskom muzeju,
potrudi se da se uje i njegovo miljenje.
U drugom svjetskom ratu, Japanci su imali teku krstaricu Hiei. U nonoj bici za
Guadalkanal na Solomon-skim otocima, dvanaestog studenog, tisuu devetsto etrdeset
i druge, po toj su krstarici Amerikanci tukli kao po staroj kanti. Dobila je
osamdeset i est pogodaka brodske artiljerije, ali je sve to bilo premalo da je
potope. Onda je drugog dana dobila jo osam tekih bombi iz zraka i dvadeset i
jedan torpedo po boku. Dvadeset i jedan torpedo! To je dovoljno da se poalje na
dno cijela jedna flota, no za krstaricu Hiei i to je bilo premalo. Sa svim tim
bombama u trbuhu, jo se dovukla do otoka Sava i s preostala dva topa bombardirala
Amerikance!
Ali je na kraju ipak potonula! slavodobitno usklikne Mate arag i lupi akom po
stolu.
Tako je prizna Nahmija Prstac otila je na dno, jer kako ree, ovdje nazoni
Bogoljub Iglica, piloti gube avione, mornari brodove.
John Cipal pogleda na sat. Da, jo je imao vremena, ali je ipak bolje da krene. Dok
je plaao upita barmena:
Otkud znate i jeste li sigurni da e Horacije Glavo u dvadeset i dva sata ...
2 Operacija Stonoga
17
... biti u Nepotopivoj olupini? uskoi barmen i odmah nastavi. Filmsko
poduzee Kamerablitz priprema snimanje cjeloveernjeg umjetnikog filma na temu
suvremenog gusarenja. Horacije Glavo pozvan je da kao iskusan pomorac pomogne
reiseru u snimanju nekih delikatnih scena na moru. Cijela ekipa sastat e se
veeras u Nepotopivoj olupini.
John Cipal problijedi. to to uje...?! Grom i pakao, zar mu netko hoe preoteti
slavnog kapetana? Plati brendi i brzo izleti na ulicu. Vani ga doeka blaga ljetna
no, nebo puno zvijezda i svjei vjetar zgorac koji se sputao iz oblinjih
planina. John Cipal nita od toga nije primjeivao. Od pomisli da bi filmadije
mogle odvesti kapetana i ugroziti operaciju Stonoga, njemu se najei koa. Ne,
nikako! On to mora sprijeiti!
Krma Nepotopiva olupina bila je posve pristojna luka jazbina. Da ugoaj bude to
potpuniji, nalo se tu brodskih ferala, drveno kormilo iz nekog potopljenog broda,
stare ribarske mree prebaene na djeli kamena zida, dvije amfore, jedna grka,
jedna rimska i kodeks pomorskih zastavica koje su u svojoj arolikosti treperile
iznad stolova i veselo se izmeu sebe sporazumijevale. Kako je uao, John Cipal
uputi se barmenu i pouen iskustvom najprije narui Gyn-tonic, a zatim upita:
Filmska ekipa... je li ve tu? Barmen ga odmjeri sumnjiavo:
Vi ste glumac?
Ne, ja sam financijer! izvali John Cipal i ne trepne okom.
A... financijer! raznjei se barmen. Doli ste na sastanak? Na alost, nee
se odrati. Reiser je odletio u Singapur da pronae glavnu glumicu... po svojoj
mjeri.
To je njegovo pravo sloi se John Cipal no mene zanima Horacije Glavo. Da li
je ve potpisao ugovor?
Angaman...? nasmije se barmen, pa se odmah uozbilji i upita: Horacije Glavo
da potpie ugovor? S kime? S onim filmskim protuhama koje samo drpaju lovu,
pokazuju enske sise i kvare nau djecu? Znate li da taj slavni kapetan nikada u
ivotu nije bio u kinu? Za njega
18
postoji samo jedan ekran, ekran u totalscopu, to je puina! On priznaje samo jednog
reisera, a to je gospodin bog L potiva samo jednu glumicu, a to je sudbina...
Htjeli sul oni njega navui, ali... ma hajde ...!
John Cipal nije mogao vjerovati svojim uima. Zar je mogao oekivati takav obrat?
Sluajui barmena, oznojio se od sree i jedva doekao da upita:
A hoe li Horacije Glavo doi...?
 Ovamo? Sigurno. Otkako se iskrcao s kitolovca Moby Dick, svaku veer doe ovamo
da prije spavanja popije svoje omiljeno pie viski Johnnie VValker s krikom
limuna i dvije kocke leda.
Stigli su novi gosti i barmen se ve htio udaljiti, ali ga John Cipal zadri jo
trenutak:
Molim vas... ja tog slavnog kapetana lino ne poznajem, a trebam ga. Kad se
pojavi, hoete li...?
Bez brige, gospodine!
Posve zadovoljan, John Cipal uzme asu i sjedne za prvi. stol. Pogleda na sat...
Ima jo vremena. Svrne pogledom i nauli ui da uje to li u ovoj jazbini pria
svijet vesala,. mrea, oceana i brodova. Veeras u skitnji po krmama-, a obiao ih
je petnaestak, nauio je vie o moru i brodovima negoli da je dvije godine sluao
predavanja na Vioj pomorskoj koli! Ne bi zgoreg bilo da i neki lanovi ugledne
Akademije sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima,
povremeno obiu luke krme. Nekima bi to dobro dolo kao postdiplomski studij, a
nekima kao-nepresuiv izvor u prikupljanju grae za lanke koje povremeno
objavljuju u znanstvenim edicijama.
John Cipal imao je sreu. Ba za njegovim stolom zametnuo se razgovor o vjeitoj i
neiscrpivoj temi: potopljena, blaga! Malen i viljast crvenokosi mornar, Pierre
karpina, kuhar na grkom brodu Papanopopulis, govorio je tako suvereno o tim
bogatstvima pod vodom, kao da je cijeli ivot proveo ne u brodskoj kuhinji
pripremajui brudet, ve u pomorskim bibliotekama, prouavajui stare spise o
gusarima i potopljenim karavelama. Oi su mu bile ive kao-da u njima plamti neka
udna vatra, a glas dubok, pomalo-tajanstven, ba kao i zgode o kojima bi priao.
Ma kakva
19
bila graja u krmi, im bi karpina progovorio, svi bi zautjeli. Tako je bilo i
sada. Njegov uzbudljiv glas plijenio je panju, golicao matu i suzdravao dah
prisutnih.
Rob! Rob sa sjekirom...! Santa Paula isplovila je iz Havane dvanaestog kolovoza,
tisuu esto sedamdeset i devete, u pravcu Kanarskih otoka. Pored posade bilo je
nekoliko panjolskih plemia i tri i pol milijuna dolara u zlatu i srebru. Galeun
Santa Paula potonuo je samo tri milje od obale otoka Des Pins, ali ne zbog uragana!
U potpalublju galeuna, neki je crni rob, izgubio pamet, poludio je, zgrabio
sjekiru, razbio oplatu jedrenjaka i potopio sebe, zlato i panjolske plemie. Ali,
ako bi se ve ilo u posao, trebalo bi najprije olakati onih etrnaest Dingis-
kanovih dunka, natovarenih s tri milijarde u zlatu, koje su Japanci potopili u
svojim vodama kod Kvushua, godine tisuu dvjesto sedamdeset i etvrte. Samo sedam
godina kasnije, u istim vodama, Boji vjetar ili kako ga Japanci nazivaju kamikaze,
potopio je tri puta vredniju kinesku flotu Kublaj-Kana. Ali, Japan je daleko, idemo
blie... Evo, trebalo bi oistiti flotu od trideset i pet portugalskih brodova, s
etrdeset milijardi u srebru i zlatu. Te brodove potopila je vlastita posada u
vodama Campore, u Brazilu, da ne padnu u ruke gusara...! panjolski galijun San
Fernando, potopljen tisuu petsto devedeset i sedme, nedaleko otoka Saint Lucie u
Karipskom moru, procijenjen na sedam milijardi...! Tu je flota od etrnaest ,
panjolskih galija, potopljena od uragana pred Long Cayom na Floridi, vrijedi
dvadeset milijardi...! Zatim etrdeset i dvije nizozemske fregate, koje je vrag
odnio u zaljevu Table, u Junoj Africi, vrijede brat bratu, trideset milijardi...!
Tu je kuner Grosvenor, nasukao se godine tisuu sedamsto osamdeset i druge, na
grebenima u Natal-skom zaljevu, takoer u Junoj Africi, optereen sa tri milijarde
u zlatu, pored dijamanata, rubina i drugih dragulja, te dva zlatna pauna, koji su
ukradeni iz prijestolja Velikog Mogula u Delhiju...! Bilo bi vrlo zanimljivo
pretresti brik Telemaque, koji je prvog sijenja godine tisuu sedamsto
devedesete, potopio plimni val na uu Seine. U njemu su se oprostili od ovoga
svijeta francuski krunski dragulji, kao i erdan neprocjenjive vrijednosti od
dijamanata, rubina, i
20
smaragda, to je pripadalo onoj kraljevskoj droci Marijr Antoinetti...! Valjalo bi
olakati...
Tu Pierrea karpinu prekine Aljoa Hlap, komandir luke-protupoarne brigade,
upitavi:
Kad toliko pria i zna, zato ti ne pokua ...?
A tko ti kae da nisam? brecne se na njeg kogo.. Prije sedam godina
sudjelovao sam u ekspediciji koja je traila zakopano gusarsko blago na otoku
Trinidadu, oko est stotina milja sjeveroistono od Rija. Nas sedamnaest! Nakon
dva mjeseca uzaludnog kopanja, dvojica su umrla od iznemoglosti. Mi ostali ve kost
i koa, nastavili smo kopati i nakon jo sedam dana otkrili smo skrovite ...
Blaga?!? gotovo u isto vrijeme uzviknu trojica.
Jedno od skrovita! naglasi kogo i u njemu pronali sedamdeset i dvije kile
istog zlata, to u novcu, to-u polugama i jednu kornjau od istog srebra, teku
pedeset i osam kila!
Jesi li barem dobio rep od nje?
Dobio sam... govno! Kompanija koja je financirala, poduhvat, propala je preko
noi, sud je zaplijenio sve to-smo iskopali, a ja sam sretan to sam se iv
vratio. Za uspomenu sauvao sam ovaj srebrni novi ...
I dok su prisutni navalili da to bolje vide taj pravi gusarski novi, barmen,
njeno i s puno potovanja prema nepoznatom financijeru, dotakne rame John Cipla i
diskretnomu apne:
Stigao je ...!
U prvi se as John Cipal nije mogao snai. Toliko se uivio u prie o potopljenom
blagu da je posve zaboravio-gdje je i zbog ega se tu nalazi. ak je upitao
barmenai
to ste kazali...?
I tek kad mu barmen ponovo apnu:
Stigao je kapetan! tek tada John Cipal poskoi, pogleda na sat i sav zbunjen
upita:
Gdje je?
Barmen mu rukom pokae i doda:
Eno, sjedi sam kod stola blizu rimske amfore! John Cipal poravna kaput, stegne
kravatu i odmjerenim
korakom uputi se ovjeku kojeg je toliko udno traio. Na
21
prvi pogled se iznenadi. Taj slavni morski vuk u svojoj vanjtini niim nije
otkrivao velikana oceana. Niti je to bila neka gorostasna ljudina, niti je nosio
neku kutravu i .zaputenu bradu, niti je puio lulu. Bio je osrednjeg rasta,
proelav i sijed. Na sebi je imao lagani mornarski kaputi i dolevitku krem boje.
Samo je njegovo mravo lice, neobino tamno, izbrazdano bezbrojnim dubokim borama,
otkrivalo godine i svjedoilo o kojekakvim olujama koje su preko njega prohujale.
Stara izlizana kapetanska kapa bila je pored njega na stolu, a pred njim viski, u
ai krika limuna i dvije kocke leda. John Cipal prie i duboko se nakloni.
Dozvolite... ja sam John Cipal, glavni zapisniar u Akademiji sveobuhvatnih
znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima.
Tu malo zastane. Kapetan podigne glavu i tog asa John Cipal primijeti kako taj
slavni moreplovac ima napadno plave oi, ispod monih, gustih obrva. I poto
kapetan nije pokazivao ba nikakve namjere da otvori usta, John Cipal nastavi:
Nema rijei kojima bih ovog trenutka mogao iskazati .sve ono potovanje koje
gajim prema vaem imenu, vaim podvizima na moru i vaoj slavi.
Ispod iljata nosa, tanke usne kapetana Horacija Glavoa razvuku se u posprdni
smijeak. Privue blie au, pa svejednako smijeei se, upita:
Ne znam, gospodine... da li vi moda uvjebavate neki nadgrobni govor? ... to
elite?
John Cipal pocrveni, zbuni se i ne znajui to bi, promrmlja:
Ako dozvolite da ponajprije sjednem... Umoran sam. I ne saekavi da mu kapetan
odobri ili ne, John Cipal
spusti se na stolicu i odahne s olakanjem. Neko je vrijeme netremice promatrao
svog sugovornika kao da eli proniknuti u najskrovitije predjele tog uvenog
moreplovca. Razmiljao je, i nikako da smisli, kako da zapone? I kako to najee
bude u ovakvim zgodama, pogrijei odmah, pogrijei na prvom koraku:
 Kapetane ... trebate li novaca?
22
Horacije Glavo odgovori spremno:
Novaca, brodova i dobrih luka, nikad dosta na svijetu! No vi ste pokucali na
kriva vrata. Ja ne trebam novaca. Uostalom, sve znam unaprijed... Vi biste meni
dali novaca, ako ba treba i mnogo novaca, pod uvjetom da ispunim neke obaveze.
Tako je! suglasi se John Cipal.
Eto, vidite... ali da ne bude zabune i da uzalud ne gubite vrijeme, Horacije
Glavo ne prevozi oruje na Bliski istok, ne krijumari drogu u Sjedinjene Amerike
Drave, ne skuplja mrtve Kineze po Pacifiku, ne prebacuje izbjeglice iz Kube i ne
eli na svom brodu imati prislune aparate, jer ne eli biti niiji pijun... Da li
mi jo uvijek nuate novac?
Da, jo uvijek! suglasi se John Cipal, ali i prizna:
Oprostite... nisam sretno zapoeo. Zapravo nije rije o novcu ... rije je o
moru!
O moru...? uozbilji se kapetan, kao zec nauli ui, zacakle mu se oi, izotri
sluh i nadoda: Nastavite, sluam!
Da... rije je o moru ali da budem jo precizniji, rije je o znanosti!
O znanosti...?! namrti se i nakiseli Horacije Glavo, a u plavetnilu njegovih
oiju odmah utrne iskra svake znatielje. Lijeno isprui noge, zavue ruke u
depove hlaa, pa pomalo ironino, pomalo zabrinuto upita:
A to to znanost trai od mene?
Sad je ve John Cipal bio u svojoj domeni i kao bujica provali iz njega:
Nauka od vas trai da pronaete prikladan jedrenjak od petnaest do dvadeset
metara, da po svom izboru odaberete posadu i da hitno isplovite u pravcu odreene
otone skupine.
A zbog ega da isplovim?
Zato jer su u pitanju ivoti pomoraca, u pitanju je integritet pojedinog
arhipelaga... moda i mir u svijetu! Rije je o operaciji Stonoga, dakako, to je
ifra, ifra jednog poduhvata od presudne vanosti za ovjeanstvo. Predsjednik
Akademije sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima
23
i beskrajnim oceanima, eli vas sutra ujutro vidjeti u svom kabinetu, eli
razgovarati s vama, eli se posavjetovati i ako je ikako mogue privoljeti vas da
operaciju Stonoga primite u svoje ruke. Budue generacije pomoraca...
Horacije Glavo, nije mogao doekati kraj reenice. Potpuno zbunjen, digne ruku i
zaustavi govornika:
Stanite! ekajte, ekajte prijatelju ...! U ovih nekoliko sekundi, toliko ste
toga nadrobili da to ni morski pas ne bi progutao. Sve mi se vrti u glavi. Kakva
stonoga? Cija stonoga? to je ... O emu je rije?
John Cipal zadovolji se tek da apne:
Misterij!
Ma kakav misterij... ne priajte kojetarije! I ta na moru nije misterij? Zar
putovanja jegulja iz Sargakog mora do naih bara, nije misterij?
Nije rije o jeguljama! usplahiri se John Cipal.
Nestanak aviona i brodova u Vrajem trokutu, zar nije misterij?
Nije rije o Vrajem trokutu!
Masovna samoubojstva kitova zar nisu misterij?
Nije rije o kitovima! zacvili glavni zapisniar.
I dok je slavni kapetan u uzbuenju i jarosti sve vie povisivao glas, John Cipal
se bojaljivo ogledavao na sve strane, aputao i odgovarao sve tie. U oima
Horacija Glavoa tek sada se razmahao plamen koga je teko bilo utrnuti. S
nesmanjenim arom nastavi:
Sposobnost morskih pasa da ive bez spavanja, zar nije misterij?
Nije rije o morskim psima!
Otkrie deset tisua starih graevina potonulih u Bi-miniju, zar nije misterij?
Nije rije o podvodnoj arheologiji! preznojavao se John Cipal.
Morske mijene na Tahitima, zar nisu misterij?
Nije rije o morskim mijenama! zavapi glavni zapisniar i od oajanja zgrabi se
za glavu.
Sposobnost kitova da strmoglavce zarone tisuu metara i da se bez zastajkivanja
vrate na povrinu, zar to nije misterij?
24
Molim vas, kapetane, nemojte se toliko estiti... ve sam rekao da o kitovima
nije rije!
Pa dobro... bogamu, o emu je rije?
John Cipal unese se u lice slavnom kapetanu i jo jednom pokua da mu diskretno,
tihim glasom objasni:
O Stonogi!... O Stonogi!..., ali kako rekoh, Stonoga je ifra. Ne pitajte vie,
ne smijem otkrivati nikakvih pojedinosti. Ako u vama jo kuca srce neustraivog
pomorca, a u to ne sumnjam, ako elite pomoi znanosti, ovjeanstvu i miru u
svijetu, doite sutra ujutro u Akademiju, Ulica Junog kria, sedamnaest. Hoete
li...?
Dakako da u doi nije se dvoumio Horacije Glavo doi u, im je rije o
moru i plovidbi, ali mi ipak... kaite neto ...!
Ne mogu, ne smijem! branio se oajno John Cipal. Mnogo sam pio, jedva se
drim, bojim se, izbrbljat u togod to ne bih smio... Budite strpljivi, sve ete
sutra doznati. Do vienja ... eka me ena, uistinu mi se uri... i ne zaboravite:
Ulica Junog kria, sedamnaest!
To ree, ustane, duboko se pokloni i hitra koraka, glavni tajnik sveobuhvatne
Akademije, napusti kapetana i Nepo-topivu olupinu.
Na ulici doeka ga pono. Kao izgubljeni koraci umornog noobdije, s oblinjeg
zvonika razlijegali su se otkucaji: Bam ... bam ... bam ... bam ...!
25
II
Evo, sada dok lutam ovim gradom traei Ulicu Junog kria, da me netko upita,
priznao bih odmah: ja, Horacije Glavo, vie volim vidjeti i najbjednijeg galeba na
jarbolu broda, negoli zlatnog pauna na krovu gospodske vile. Vie volim sa svojim
mornarima kusati pregorjelu juhu na puini, negoli na kopnu biti dionik makar
carske gozbe. Vie volim pusto sidrite u nekoj mirnoj uvali, negoli bljetavilo i
guvu u ma kojem gradu. Takav sam. Smetaju me pjeaci koji kao mahniti neprestano
nekuda jure, smetaju me biciklisti, semafori, klaksoni, tramvaji, kamioni,
trolejbusi, smetaju me zvune reklame i glasnogovornici, smetaju me prodavai
sreaka, prosjaci, prodavai novina i suvenira, istai cipela, sakupljai priloga
u dobrotvorne svrhe, smeta me vika i nametljivost bilo kakva i bilo ija. Smeta me
sav taj kopneni dra, korov i pljeva! Najsretniji sam u plovidbi. Volim puinu,
morske lastavice, zlatoskue, luckaste dupine, trome morske kornjae, brze
sabijae. Volim burnicu, tu najmanju pticu na moru, volim faetone, pelikane,
albatrose, volim nou promatrati zvijezde, volim u svitanje doekati sunce, volim
kad me kogo ujutro pita: Barba, a a emo danas jist...? Volim jedrenjake kad ih
vjetar ponese ... Dum! Jao, joj...! Oprostite! ... Kako da vam oprostim, kapetane,
zabuili ste se u mene kao tele u vime! Pazite kuda hodate, zar ste slijepi...
Oprostite, zamislio sam se nekuda, duhom odsutan, zaista oprostite... ovjek ima
pravo, moram paziti ovako u jo dospjeti pod tramvaj, prokleti grad! ... Gdje sam
to sada? Aha ... Stevensonova! U redu,
26
a Ulica Junog kria? to mi je rekao onaj prolaznik... druga desno? Ma koja druga
desno, ovo je ve trea! Hej... gospodine! Molim vas ... gdje je tu Ulica Junog
kria? ... Da, da, vas pitam... Pojma nemate? Onda pardon, oprostite ... u redu,
molim ... Dakle, on pojma nema o toj ulici. Trebao sam ga pitati, ima li on pojma
to u ovom gradu toliko zaudara? Dakako, ni o tome on pojma nema, a ja znam: taj
truli zadah smrada, to je zadah zemlje, to je smrad kopna! Odvodni kanali, otpadne
vode, omara tijesnih uliica, znojna tjelesa prolaznika, staro smee, stare krpe,
trulo voe, trulo bilje, kojekakva gamad, govna... to je kopno! A more ...? Eh,
more!
Priznam samo more sve drugo su bajke, brodovi i more, ne podnose varke
radosti i patnje u valu se roje
o more duboko, ludo strasno, moje!
To je refren jedne pjesme, moje pjesme, nisam je ja napisao, ali je pamtim ...! Ne
mogu dulje ivjeti ovako, moram isploviti, moram! to mi to nua Akademija?
Ekspediciju? Jedrenjak od dvadeset metara i neke udaljene otoke? Nije loe. Neka
samo budu to dalje. to je ono frfljao glavni zapisniar? Misterij? Ugroeni
arhipelazi...? Ugroeno ovjeanstvo ...? Ba me briga za ovjeanstvo! Daj brod,
odredi rutu i zbogom! ... Hej, gospodine ...! Ulica Junog kria ... Kako? Ne
razumijete ...? Stranac ... a vi ste stranac! Oprostite, excuse me ... Da, ba sam
se na tog upavca morao namjeriti... Stranac, on je stranac ... kao da ja nisam.
Preko ezdeset godina ivim u ovome gradu... ba nisam svih ezdeset. Otkako sam se
ukrcao... a to sam imao, etrnaest?... Idu godine. Plovi pa se vrati, baci
sidro ili se vee uz kraj, dok prou luke i carinske formalnosti, pa sanitet, pa
agent, pa shipchandler ... prespava koju no sa enom, svojom ili tuom, obie
luke krme, ispije s prijateljima po koje pie, promijeni rublje... i dosta!
Uvrh glave i kopna i luke i ena i prijatelja. Dii sidro, hajd'mo opet na puinu!
Bolje poznam gradove u Junoj i Sjevernoj Americi, negoli rupage u roenom
27
gradu... Nekog opet moram pitati gdje je ta Ulica Junog kria? Da sam na
Atlantiku, da plovim za Dakar, Rio ili Havanu, nikoga ne bih pitao za Juni kri.
Na minute bih znao kad e mi se i u kom azimutu pojaviti na veernjem nebu
sazvijee Junog kria, a tu, na kopnu, kao stranac u roenom gradu ispitujem
prolaznike. Kad sam s Moby Dickom lovio kitove na Indijskom oceanu, nagledao sam se
Junog kria i drugih sazvijea, imao sam osjeaj kao da su mi spremita bila puna
tih krupnih dragulja, sjajnih i zlatnih zvijezda Junog neba... Hej, gospodine,
hej, oprostite, ve sam pao s nogu... to traim? Puni sat traim Ulicu Junog
kria! ... Kako ste rekli, Junog kria? ... Jest, to je ulica u kojoj znam da je
neka akademija, no gdje je ta ulica ne znam... Akademija? Koja akademija? U ovom je
gradu Akademija za filmsku umjetnost, Grafika akademija, Pedagoka akademija,
Akademija za primijenjenu umjetnost... Ne, ne! Za umjetnost sigurno nije. Strpite
se naas da se prisjetim... to je akademija, jest, sad znam: Akademija kojekakvih
znanosti! ... to ste kazali? I vi da ste pomorac i jo k tome kapetan?! Pa kako
vas nije stid da ne znate... ta se institucija ne zove Akademija kojekakvih
znanosti, ve Akademija sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim
oceanima! Da li nju traite? ... Oprostite, star sam, pa sam ve pomalo zaboravan,
nju traim, ba nju!... Tako recite. Ta se akademija nalazi u Ulici Junog kria,
sedamnaest. Do Magellanova trga znate? U redu, od trga se spustite Ulicom Robinzon
Crusoe do prvog semafora i tamo na raskru s desne strane poinje Ulica Junog
kria... Ba ste bili ljubazni, sad znam, hvala vam, uistinu mnogo vam hvala.
Potovanje, do vienja, zbogom! ... Otiao je, neka ga avo nosi! Kako je samo
neotesan! Zato da mene bude stid? Dok sam ja pohaao nautiku kolu te akademije
nije bilo i da me juer nije posjetio onaj zapisniar, mogao sam umrijeti a da za
tu akademiju ne bih znao. A on meni... Kakav drznik! Ponekad razmiljam... pravi
mornar treba na vrijeme nestati na puini da izbjegne ponienja koja mu u starosti
priprema kopno! ... Eto me na trgu, evo spomenika iz bronce, Fer-nandu Magellanu.
Zdravo stari, je li ti vrue u ovoj tekoj
28
kabanici koju su ti natovarili na lea? Kao i uvijek, skidam ti kapu, bio si prava
mornarina! Prvi si od bijelaca zaorao Pacifik, svaka ti ast. Podnio si beskrajna
ponienja i patnje, ostvario si najvei podvig u historiji ovjeanstva, a kako si
zavrio? Hm ... ivotopis. Svatko ima svoju biografiju. Tvoja je davno opisana u
knjigama, a ne bi vjerovao, moja u pjesmi! Kad je potonuo Berge Istra, negdje sam
uo tu pjesmu i ja sam je zapamtio, kako je ne bih zapamtio... tko ju je ispjevao,
ne znam, ali znam, biografski su podaci moji! ...
Bio sam jo djeak, uz majina njedra gledao sam oca kako die jedra
Jednog dana ode, nikad se ne vrati na obali vjeno plae moja mati
Sad ve i ja plovim, od Trsta do Krima sve su krme iste, pune drolja, dima
Pijan sam ko zemlja, drue daj mi ruku moda emo lake nai put u luku
Negdje na puini, orkan nas uhvati
svi smo ve u moru, svak nek svoje plati
Grom raspara nebo, jo mi sliku vrati... na obali vjeno plae moja mati
Zatim slijedi onaj refren: Priznam samo more, sve drugo su bajke...! Tako je nekako
sa mnom. Oca sam izgubio kad mi je bilo trinaest... pomeo ga ciklon juno od
Azora ... a u Biskaju, kao plutaa, tunkao sam se dva dana u moru. Spasili me
Francuzi, biskajski ribari... oni mene, ja druge, takav je ivot na moru... Da, pio
sam. Dok sam bio mlai, pio sam svata i mnogo, sad kad sam stariji, drim se one:
pij malo, pij dobro! ... Evo me kod semafora, tu smo dakle. I to sad slijedi?
Slijedi Stonoga, nepoznanica od stotinu nogu, slijede zabrinute face znanosti i
neobjanjiv misterij! Koji? Kakav? Bilo bi lijepo da me poalju na Galapagos...
Idi, kapetane, provjeri kud odoe gorostasne kornjae... jer to bi uistinu bio
misterij da na Galapagosu nema vie
29
onih kornjaa. Ma kuda plovio, treba mi posada. Hm... posada! Vjeiti problem!
Danas bi svi htjeli zapovijedati, nitko raditi. Priao je meni moj otac, imao je
trabakul i sa dva mornara prevozio drvo s kopna na otoke. Jednom ih dohvati bura,
nanese na grebene, nekako se izvuku ali ne bez oteenja. Voda! Dojure mornari i
zapomau: Barba, gremo fondo! a otac veli mirno: Pumpajte... Oni se dohvate
pumpe, pumpaju, pumpaju, pa sustanu, dojure k ocu i viu: Ne moremo vie! a on
njima: Fermaj-te! ... i oni prestanu pumpati, a voda prodire, sve je vie ima i
oni opet viu: Gremo fondo, barba! Pumpajte! veli otac, jer druge nema, i oni
pumpali, pumpali i nekako se dovukli do luke ... Pronai danas takve ljude! ...
Gdje smo to sada? Petnaest, tako je, petnaest, sedamnaest, evo me tu sam. Ulica
Junog kria, sedamnaest!
Kua pred kojom se zaustavio Horacije Glavo bila je neka stara, zdepasta
zgradurina debelih zidova, opasana eljeznom ogradom iza koje se prostirao uredan
vrt pun zelenila, cvijea i tropskog raslinja. Kao simbol pomorstva, ispred ulaza u
Akademiju, bila su ukrtena dva starinska, od re nagrizena sidra s dugakim
motkama, izvaena iz mora tko zna kada i tko zna gdje. Bilo ih je lijepo vidjeti
jer su na sebi jo nosila tragove mora: osuene alge, raznobojne koljke i mnotvo
priljepaka.
Ni u jednu akademiju obian smrtnik ne moe ui, a da ga prije toga uvari i
vratari ne legitimiraju, sumnjiavo ogledavaju, ispituju i gnjave kojekakvim
formalnostima. No Horacije Glavo nije bio obian smrtnik, barem ne u ovoj
Akademiji. Naprotiv, njega su eljno oekivali i im se pojavio, vratar mu se
duboko poklonio i ponudio da ga otprati do uene gospode.
Hodnik kojim su prolazili bio je s lijeve strane ukraen portretima slavnih
moreplovaca i Horacije Glavo prepozna Bartolomea Diaza, Kristofora Kolumba, Vasca
da Gamu, Ameriga Vespucia, Fernanda Magellana, James Cooka, VVilli-ama Dampiera,
Franciska Dravka, Horacija Nelsona... Njima na suprotnom zidu bile su poredane
slike brodova od 2gipatskih papirusa, grko-rimskih trij era, alirskih ambuka,
portugalskih i panjolskih karavela, kineskih dunka, engle-
30
skih klipera, holandskih kotera, amerikih kitolovaca, ruskih ledolomaca, do
suvremenih japanskih udovita, tankera od pet stotina tisua tona!
Pred kabinetom predsjednika, vratar se jo jednom pokloni, pokuca i propusti
uvaenog kapetana. Soba u koju je uao nije bila osobito osvijetljena, ali je bila
prepuna knjiga i vitrina u kojima su bili izloeni brojni nautiki instrumenti. Na
posebnom stalku od mahagonija, kao izuzetna vrijednost, upadao je u oi veliki i
slikovit starinski globus. Dakako, doekao ga lino predsjednik Akademije
sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima, profesor, doktor,
Hirohito Lampuga, laureat, nosilac brojnih odlikovanja, aktivni lan esnaest
akademija i dopisni lan osamdeset i sedam znanstvenih drutava. Razumljivo, tu je
bio i glavni zapisniar, John Cipal, koji je ve pred sobom imao spremnu olovku i
hrpu istog papira.
U svim visokim znanstvenim institucijama, pa tako i ovdje, uvrijeen je obiaj da
se akademici i znanstvenici izmeu sebe pozdravljaju brojnim i dubokim poklonima,
ba kao pingvini i ako netko ima vie akademskih titula ili se smatra mudrijim, s
punim pravom oekuje da e oko sebe imati brojnije i paljivije pingvine. Horacije
Glavo o svemu tome pojma nije imao i kao da je uao u Nepotopivu olupinu, pozdravi
s vrata:
 Dobar dan, gospodo...! Kako ste? ujem da imate neke glavobolje na moru? Ako
znanost vapi za mnom, evo me, tu sam!
I dok se rukovao s predsjednikom Akademije i glavnim zapisniarem, nastavi jednako
prisnim tonom:
Da rijeim domaina briga oko boca i aa... nikada prije podne ne pijem na kopnu
alkoholna pia, a poto bezalkoholna pia uope ne pijem, popit emo kavu i moemo
zaploviti... htio sam rei... porazgovoriti.
Predsjednik Akademije bio je nizak i ve na prvi pogled simpatian. Dodue, elav,
debeljukast, oblog trbuia na kome su neprestano poivale nesrazmjerno kratke
ruke, ali su mu oi kestenjave boje bile toliko tople, toliko dobroudne, aa je
Horacije Glavo u jednom trenutku pomislio: evo ovjeka koji bi bio genijalan
brodski kuhar!
31
Nakon nekoliko uobiajenih fraza, pitanja i odgovora, zapoet je razgovor. Poveo ga
je predsjednik, rairivi ruke kao sveenik pred vjernicima na poetku nedjeljne
propovijedi. Rekao je:
Duan sam jo jednom napomenuti kako je ast ovoj Akademiji i meni osobno, to
vas, slavni kapetane, mogu pozdraviti u ovoj kui, koja kroz duga desetljea
izuava fenomene mora i sva svoja znanstvena dostignua posveuje moru, ljudima
koji ive na moru, od mora i oko mora.
Horacije Glavo u znak priznanja kimne glavom i sjedne na ponuenu stolicu. Po tome
kako su suneve zrake prodirale u sobu, Horacije Glavo zakljui da se blii podne.
Sa zadovoljstvom pomisli kako ga ovi debeli zidovi tite od ege koja ve hara
ulicama grada. Kroz prozor primijeti u vrtu razgranato stablo puno utih limuna i
to ga jo vema obraduje. Osjeao se ugodno i bio je spreman paljivo sluati
predsjednika koji je zapoeo sveano i mudro kao da lanstvu Akademije podnosi
redovan izvjetaj.
U naem dugogodinjem radu mi smo se susretali s mnogim problemima s podruja
brodogradnje, navigacije, meteorologije, biologije mora, izuavali smo morsku floru
i faunu, utvrdili smo uzajamnu vezu i zakonitost istovremenih pojava sunevih pjega
i meduza u priobalnim morima; otkrili smo brojani odnos girica i morskih pasa u
australskim vodama; prouili smo unutranje gibanje vodenih masa u podruju
ekvatorijalnih tiina; objasnili smo utjecaj plime na godinji prirast morskih
jeeva; izuili smo utjecaj Mjeseevih mijena na pua Magilus antiquus, koji ivi u
koraljnom vapnencu; otkrili smo utjecaj Zemljinog magnetizma na putove kojima se
kreu vrste algi kao to su klorofili, englenofiti i krizofiti, utvrdili smo
utjecaj monsunskih kia na koroziju podvodnih brodskih dijelova... i da vas dalje
ne zamaram, ukratko: traili smo odgovore na ona pitanja koja je svakodnevni ivot
ribara i moreplo-vaca, postavljao pred znanost. Neu pretjerati ako kaem, da smo u
osnovi ispunili oekivanja kako znanstvenih krugova, tako i svakodnevnih
praktiara, ali ovo to se sada zbilo, prelazi daleko nae spoznajne mogunosti i
zato smo
32
pozvali vas, slavnog i iskusnog pomorca, da nam pomognete rijeiti jedan... za nas
neshvatljiv i neobjanjiv fenomen!
Horacije Glavo ve se davno mekoljio na stolici. Razmiljao je da li svi
akademici na svijetu troe toliko suvinih rijei kao predsjednik ove, sveobuhvatne
akademije! Jer, nije on doao ovamo sluati znanstvene kojetarije i fuka se njemu
za suneve pjege, girice, pueve i krizofite! Jedva saeka da upita ono to ga
zanima i zbog ega je doao:
ujem da se na oceanima pojavljuju neke misteriozne aveti koje ugroavaju sudbinu
ovjeanstva!
Da, tako je! prizna Hirohito Lampuga.
E, pa neka! Da li moete kazati o emu je rije? Predsjednik je ispod oka
promatrao kapetana, trenutak
je razmiljao kao da se koleba to bi u ovom trenutku bilo pogodno otkriti od tog
misterija. Onda se odlui, duboko uzdahne i s nekim ogorenjem u glasu izusti:
Gospodine ... rije je o krai!
O krai...?! razoarano ponovi kapetan i pomalo uvrijeen upita: I vi ste
mene pozvali zbog neke krae? Ako se ne varam, ja sam pomorski kapetan, a ne
policijski inovnik!
Znam! potvrdi predsjednik i tu zastane. U tiini ulo se samo otkucavanje
zidnog sata i kripa pera glavnog zapisniara koji je savjesno biljeio svaku
izgovorenu rije. Hirohito Lampuga nastavi:
Vidim na vaem licu da ba niste oduevljeni. Nije lako ni meni... suvie sam
uzbuen i ne znam otkuda bih zapoeo. Jest... krae! I vi ste vjerojatno svjedok
svakodnevnih kraa. Krade se u mesnicama, u samoposluivanju, krade se u
bibliotekama, krade se u tramvaju, na eljeznikim stanicama, kradu mukarci, ene,
djeca, starci... kradu potari, skladitari, noni uvari, kradu knjigovoe,
direktori, visoki dravni inovnici... no sve su to sitne drutvene deformacije
koje esto ne zasluuju panju ni suca za prekraje. No postoje i druge krae koje
ve otkrivaju neke drutveno politike motive. Da spomenem recimo Antvverpen ...
Tamo su kradljivci za vrijeme nacionalnog praznika, na glavnom trgu usred
sveanosti, ukrali vola koji se okretao na ranju, a da to nitko od prisutnih
graana nije primijetio.
3 Operacija Stonoga
33
U Francuskoj, u dolini Loire, preko noi ukraden je kompletan srednjovjekovni,
kameni dvorac od temelja do krova, vlasnitvo baruna Lorgiona, nosioca ordena
Legije asti, dalekog potomka Napoleonovog admirala Jean Batiste Est-ainga! U
Americi, u dravi Oregon, u gradu Chesterbac, ukraden je usred dana vlak sa
trideset i osam vagona kotskog viskija! Da bude ljepe, taj je vlak zajedno s
lokomotivom stajao na prvom kolosijeku pred oima policajaca, carinika,
eljezniara i putnika. Dakako, u to su bili umijeani prsti mafije...
Horacije Glavo bio je oajan. Prokleo je u mislima i glavnog zapisniara i
predsjednika Akademije i sam sebe to se dao namagariti i uvui u stupicu. Ovo to
pria Hirohito Lampuga, kakve to veze ima sa Stonogom, gdje su oni arhipelazi,
udaljeni otoci i jedrenjak od dvadeset metara?! Zar Hirohito Lampuga ne misli
prestati? Izgleda da jo ne! Nastavio je mirno:
No kako da se objasni ono to se dogodilo u Saveznoj Republici Njemakoj? Tamo su
ukradena etiri najmodernija tenka, ogromne eline nemani, svaka od stotinu tona,
tenkovi koji po svojim borbenim sposobnostima predstavljaju udarnu snagu oklopnih
jedinica Atlantskog pakta! I na kraju, to da se misli o onome to se dogodilo u
Engleskoj? Iz mornarikog arsenala u Plvmouthu, ukradena je podmornica, dodue ne
atomska, ali nova, novcata podmornica sa svim instrumentima i naoruanjem!
Otkrivena je preko satelita kako bezbrino plovi puinom Atlantika, pod nepoznatom
zastavom, u nepoznatom pravcu. Kontraobavjetajne slube mogu ...
Tu ga Horacije Glavo konano prekine i zavapi:
Stanite...! Oprostite, ne mogu vie! Ja sam pozvan zbog Stonoge i nekih misterija
na oceanima, a ne da sluam krimi prie, namijenjene djeci i usidjelicama!
Hirohitu Lampugi zapne rije u grlu. Poluotvorenih usta i irom otvorenih oiju
ostao je nepomian kao zamrznuta riba. Predsjednika Akademije u ovoj zgradi jo
nikada nitko nije ovako surovo prekinuo! Pomalo zaprepaten, pomalo uvrijeen,
jedva prikupi misli, prijekim pogledom poasti kapetana pa nastavi:
34
Prekinuli ste me...! A zato? Zar ne shvaate da ja cijelo vrijeme govorim o
Stonogi?! Molim vas... strpite se ...! Gdje sam ono stao ...? Da, krae! Krae
tenkova, podmornica i feudalnih dvoraca zacijelo nisu nedune djeje igre, ali sve
se to moe nekako, barem teoretski objasniti,, sve je to, da tako kaem, pokretna
imovina, no to da
se kae, dragi kapetane, kad se ustanovi da je ukraden___
otok!
Otok...?! nasmije se Horacije Glavo. Ukraden je otok? Nemojte me nasmijavati
dragi predsjednie, maloprije ste priali krimie, sad humoreske. Valjda znate
stoje otok!
Bez srdbe i uvrede, predsjednik odgovori mirno.
Znam. Otok je dio zemljine povrine sa sviju strana okruen morem. Po svom
nastanku dijele se na tektonske,, vulkanske, koraljne ...
 To nas ovog asa ne zanima prekine ga opet kapetan. Rekli ste: dio zemljine
povrine ... Razmislite, moe li se ukrasti dio zemljine povrine, veliine
jednog; otoka? Moe se ukrasti pregrt zemlje, moe se odroniti i. odnijeti hrpa
kamenja, ali da se ukrade otok?! Nije otok. naputen amac usred oceana pa da ga
prisvoji i uzme u. remu prvi koji do njega stigne. Bogamu ... otok je otokt Vi ste
obrazovan ovjek, ne bi smjeli govoriti kojeta!
Ali se Hirohito Lampuga nije dao pokolebati. Slegao je ramenima, rairio ruke i
zabrinutim glasom nastavio:
Znam to govorim... Zato sam vas pozvao, hou s. vama izmijeniti miljenje ...
jer, ako je danas ukraden jedan otok, sutra moe biti drugi, prekosutra trei i kud
nas tc vodi? Nismo vie u petnaestom i esnaestom stoljeu kadi se vrila
rasprodaja globusa. Danas svaki djeli zemljine kugle nekom pripada! I najmanji
otok sastavni je dio ravnotee na kojoj poiva mir u svijetu. Kraa ma kojeg otoka
moe izazvati katastrofu nesluenih razmjera!
Ma, ekajte, stanite... stanite, molim vas! uznemirio se i razmahao kapetan.
Po vaem, jo malo pa smo u atomskom ratu! Kako, zbog ega? Nikakva prava nemamo
diskutirati o posljedicama jedne pojave, kad ta pojava niim nije utvrena!
35
Na alost, za mene jest! izjavi Hirohito Lampuga, spusti vjee i sklopi ruke na
svom omiljenom mjestu, oblom trbuiu.
Kapetan osjeti kako ga je oblio znoj. Je li to kroz otvoreni prozor prodrla vruina
ili ga je uario ovaj luckasti razgovor. Neshvatljivo! Idui ovamo svata je mogao
oekivati, ali da e ga predsjednik jedne visoke znanstvene ustanove uvjeravati da
postoje kradljivci otoka, neki mrani tipovi, arobnjaci koji su u svojoj moi
ravni Zeusu, zemljo-trescu, to uistinu nije mogao pretpostaviti. Sanja li on sve
ovo ili je to java? Zidna ura vrati ga zbilji, otkuca trinaest sati. U kronji
limuna zakrijeti nepoznata ptica. Da, sad bi ve mogao popiti viski. Nitko ga ne
nudi. Neka. I to mu sad preostaje? Da prihvati neuvjerljivu i smijenu priu o
krai otoka ili da napusti Akademiju. A to je s jedrenjakom i plovidbom? Zar e i
dalje trunuti usidren u Nepotopivoj olupini? Ne, on mora nastaviti razgovor ...
Kaite mi, gospodine predsjednie, da li u historiji ove nae zemaljske loptice
ili u historiji ovjeanstva, postoji zabiljeeno neto slino ...?
Kraa otoka? upita Hirohito Lampuga i otvori oi. Koliko je meni poznato, ne!
Dodue ... Herodot je tvrdio da su otoci Egadi u Trakijskom Bosporu neko plivali.
Plinije nas uvjerava da je otok Del u Cikladima, lebdio neko na valovima. Godine
tisuu petsto etrdeset i etvrte, pisao je pomorac i otkriva Pedro de Medina
doslovce:
Nedaleko otoka Madeire postoji drugi otok koji se zove Antilia a danas se vie ne
vidi; taj se otok spojio s Antilima i dao im je ime... Zna se takoer da je
sjeverno od Cerama smjetena skupina od est otoka koju domoroci nazivaju Pulu
tudju, to znai Sedam otoka. Gdje se izgubio sedmi, nitko ne zna, ali stari
uroenici pamte da ih je bilo sedam.
Eto uhvati se kapetan za podatke koje mu je pruala historija. Ni Herodot, ni
Plinije, ni Medina ne tvrde da su otoci ukradeni. Otoci su ili nestali kao
Atlantida, ili su se nekud preselili. Zar nisu neki otoci sagraeni od izvanredno
laganog kamena zvanog plovuac, koji moe plutati na vodi i biti noen valovima i
strujom?
36
Sve to govorite je istinito, no na alost... Akademija kojoj imam ast da budem
predsjednikom, raspolae neoborivim dokazima da je rije o krai, a ne o nestanku!
Prije izvjesnog vremena, iz jednog arhipelaga, kidnapiran je otok!
Iz kojeg arhipelaga? znatieljno upita kapetan.
To vam za sada ne mogu otkriti.
Kaite barem u kom oceanu?
Ni to.
Zato tajite?
Kazat u... Eto, Akademija vam predlae da na elu ekspedicije isplovite do tog
arhipelaga i pokuate rijeiti tajnu kidnapiranog otoka. U tome je sutina
operacije Stonoga. Razmislite... Znam, zadatak nije lak, ali je dostojan slavnih
otkrivaa, Kolumba, Vasca da Game, Magellana,. Vespucija... Akademija e osigurati
brod i pokriti sve materijalne trokove ukljuujui plau za vrijeme plovidbe i
nagradu za djelo. Na vama je samo da izaberete posadu.. Prednost dajemo jedrenjaku,
kako biste se lake uljali od otoka do otoka, a i zbog toga to ete plovei na
jedrenjaku lake prikriti prave ciljeve vaeg krstarenja. Izvan Akademije, vi ste
prvi ovjek kome otkrivamo ove povjerljive, strogo povjerljive podatke. Razumljivo,
ako pristanete,, dobit ete ne samo koordinate ukradenog otoka, nego ete-doznati
jo mnogo zanimljivosti vezane za Stonogu, koje vam ovog asa zbog predostronosti
ne mogu otkriti. Razmislite ...
Da razmisli? Slavni kapetan na trenutak spusti vjee i tog istog trenutka otpone
arolija: zelenilo u vrtu Akademije pretvori se u smaragdnu boju lagune. Uz
pjeanu plau vjetar sagiba stabla i uti lie kokosovih palma. U sjeni gustog
tropskog raslinja, desetak domorodakih koliba. Bubnjevi, gitare. Smee ljepotice,
ija je bujna crna kosa okiena bijelim mirisavim cvijetom tijare, izvode tamure,
uzbudljiv polinezijski ples. Iza koraljnog spruda koji kao zlat-nosmei vijenac
opasuje lagunu, daleko na modroj puini pojavljuje se brod razapetih jedara. Njegov
brod...! Ako ikad isplovi, jedrenjaku e dati ime ...
Glas predsjednika prene ga iz sanjarenja.
37
Dakle ...?
Trebalo je neko vrijeme dok se vrati u zbilju i sredi. Stonoga! Sad ga je
zaokupljala pomisao da bi svakako valjalo provjeriti i doznati da li je onaj
tajanstveni otok uistinu ukraden ili je... nestao? Ako je ukraden onda ekspedicija
koju bi vodio ima karakter potjere! Ako je nestao, onda -ekspedicija ima iskljuivo
znanstveno-istraivaki karakter, a ta je razlika vrlo, vrlo znaajna.
Javio se opet Hirohito Lampuga:
Jeste li odluili?
Nisam. Prije negoli donesem odluku, htio bih da jo jednom pokuam utvrditi jer
to je za mene vano da li je taj misteriozni otok uistinu ukraden ili se moda
radi o nekom drugom prirodnom fenomenu.
Na primjer? priupita predsjednik i zagleda se znatieljno u Horacija Glavoa.
Pa... zapone kapetan u dosadanjem razgovoru jnismo spomenuli vulkanske
erupcije ...
Ne dolaze u obzir! odluno izjavi Hirohito Lampuga.
A potresi? Potres je godine tisuu sedamsto devedeset i pete, odnio iz Molukog
arhipelaga u Indijskom oceanu, ne ba veliki, ali naseljen otok Lumba Palumba. Ve
prvog dana kako se zemlja potresla, taj se otok odlijepio, zaplovio i deset
narednih dana, kako je zemlja podrhtavala, Lumba Palumba se polako selio prema
Celebesu. itelji puni oaja, promatrali su kako se sve vema udaljuju od svojih
blinjih, a onda, videi da se ne dogaa nikakvo .zlo, nekako su se smirili i
poeli se ponaati kao veseli putnici na prekooceanskom brodu. Stali su loviti ribe
i kornjae, kupati se, s kokosovim orasima igrati boe, prali su i suili rublje
i sa istim bijelim plahtama domahivali jedrenjacima u prolazu. ak su jedne veeri
naloili vatru i oko nje pjevali i plesali, kao da je sve to to se oko njih zbiva,
posve prirodno i normalno. I kad su se ve pomirili sa sudbinom i psihiki se
spremili da ubudue ive u nekom drugom arhipelagu, ba se tada zemljina utroba
ponovo uzjo-igunila i potresla more, brda i doline. Otok Lumba Palumba poeo se
odjednom kretati u suprotnom pravcu, dakle, natrag, i nakon osamnaest dana sretne i
bezbrine plovidbe, na
.38
radost itavog molukog arhipelaga, Lumba Palumba zaustavio se na onom istom mjestu
odakle je krenuo na svoje nesvakodnevno putovanje. Gospodine predsjednie, da li
vam je bio poznat taj sluaj?
Naravno da mi je poznat smjekao se Hirohito Lampuga. Samo povratak otoka
Lumba Palumba nije trajao osamnaest dana kao to vi pogreno tvrdite, ve punih
dvadeset i dva dana, kao to pie u Pomorskoj enciklopediji, tom jedanaesti, strana
sedamdeset i druga.
Horacije Glavo osta zaprepaten. Jedva promuca:
I vi ste ...? Pa zato me niste ...?
 Prekinuo? Horacije Glavo dobije odgovor koji zacijelo nije oekivao. U
Akademiji sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima, nije
pristojno prekidati govornika!
Slavni kapetan samo odmahne izgubljeno. Sva je srea to nije akademik. Taman posla
da na brodu pusti nekoga da brblja dokle hoe! To nije dopustivo ni u Nepotopivoj
olupini, pa ak ni u opavoj kornjai!
Hirohito Lampuga pomirljivo predloi:
Vratimo se naem predmetu. Kazali ste... vulkanske erupcije, potresi...
Seizmografski zavodi u blizini arhipelaga iz kojeg je kidnapiran otok, nisu tih
dana zabiljeili na tisuu kilometara nikakvo pomicanje tla, nikakvu erupciju
vulkana, nikakav potres. Samo je jedan logian zakljuak: kraa! Predsjednik
Akademije neko je vrijeme bubnjao prstima po stolu, podozrivo promatrao svog
sugovornika, a onda primijeti: Jo uvijek ekam odgovor!
Da, bilo bi vrijeme, pomisli kapetan, da se dovri ovaj razgovor. U krajnjoj
liniji, ukraden ili nestao, na isto doe. Nema ga, izgleda da ga uistinu nema. A
kako je... tko je to...?
Gospodine predsjednie, tko je to prvi zapazio i tko vam je javio da je otok
ukraden?
Tko? Preko satelitskih snimaka to je otkrio Izviaki institut Organizacije
ujedinjenih naroda, koji ima sjedite na Azorskim otocima. On i financira cijeli
poduhvat. Ujedinjenim narodima ne moe biti svejedno da li se otoci kradu ili ne.
Jer taj koji je danas ukrao otok, moe ga sutra pod-
39
metnuti kao nagaznu minu na najprometnije pomorske putove i brodovi e se razbijati
kao djeje igrake. A to bi tek bilo da taj zloinac usidri ukradeni otok,
recimo... na uu Seine? Zbogom, ode Pariz! Ili ga moe dovui i ugurati izmeu
Herkulovih stupova i zbogom, ode Mediteran! Moe s njime zatvoriti Sueski kanal,
onemoguiti dopremu nafte i zbogom, ode Evropa! ... Shvaate li sada, kapetane, svu
traginost situacije u kojoj se nalazimo? Shvaate li sada znaenje operacije
Stonoga?
Da, tu vie nije bilo izbora. Glas puine neodoljivo i neumitno pozivao je kapetana
na more. Predsjedniku Akademije sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i
beskrajnim oceanima, odgovorio je kratko:
Pripremajte brod, dokumentaciju i novac! i prije negoli je Hirohito Lampuga
dospio da ga zagrli od radosti, slavni kapetan dometne: A sad molim jedan
Johnnie Walker, dvije kocke leda i kriku limuna.
40
III
Projekt Stonoga doekao je svoj veliki dan! Astrolab, stari dvojarbolni kuner,
zibao se dostojanstveno u carinskoj zoni luke, vezan uz molo, krcat svime i
svaime, u potpunosti spreman da isplovi. Bio je to lijep i snaan drveni brod,
nekadanji tunolovac, dugaak osamnaest metara, temeljito preureen za dua
krstarenja po dalekim i tekim morima. Na pramcu, uz kosnik, leala su dva sidra.
Jedno od njih, admiralsko, vezano uz dugaak i debeo konop, savijen kako treba u
kolut, drugo, pluno sidro, privreno uz dvanaest milimetarski pocinani lanac
koji se preko runog sidrenog vitla sputa u lananik ispod palube. Na kabini
izmeu jarbola, leao je vrsto vezan i pokrit ceradom, pomoni amac dovoljno
velik da u sluaju nasukanja, poara, sudara ili brodoloma, prihvati i spasi
slavnog kapetana i cjelokupnu posadu. Brodska ograda, opute, pripone, podi-gai,
kopci, stezai, sve je bilo izraeno iz plemenita metala, nerajueg elika.
Valobran u kokpitu, razma, rukohvat na kabini, nosai pozicionih svjetala, okviri
prozora, svjetlarnici, vjetrolovke, vrata na ulazu u brod kao i poklopac na tam-
buu, sve je bilo obojadisano, lakirano, oprano, oieno, ba kao to treba da
bude na brodu na kome plovi pravi kapetan i prava posada. No od svega je bilo
najljepe pogledati jedra, nova, novcata bijela jedra, saivena po mjeri od
posebnog, sintetinog materijala, otpornog na vlagu i udare vjetra. Jedra su bila
dijelom u zasebnim vreama smjetena u potpalublju, a neka ve postavljena na
jarbo-
41
lima i tako privrena da se mogu na zapovijed brzo podii, zaleprati i pokrenuti
brod kuda zapovjedi kapetan.
Uz jedrenjak stajao je carinik u ukastozelenoj uniformi i pazio da nitko koji
nije pozvan, ne stupi na palubu Astrolaba. Ispred jedrenjaka skupio se prilian
broj znatieljnika, to prolaznika, to mornara, to lukih danguba koji su douli
da e slavni kapetan ba danas isploviti na neko tajanstveno putovanje, pa su
odluili da budu svjedoci tog znaajnog ina. Da tim prodavaima zjaka ne bude
dosadno, potrudio se mali, svjetlosmei majmun u kokpitu Astrolaba, koji je
neumorno skakutao na sve strane, koliko mu je to dozvoljavao lani na kome je bio
vezan, ili bi se bacao na rudo kormila i bjesomuno ga gurao sad na jednu, sad na
drugu stranu. Brkati mornar koji je bio meu znatieljnicima, objasni:
Ovaj se majmun zove Jack... Njegov je gazda kormilar Orlando Menula. Nemojte
majmunu bacati kruh jer mu kodi, a on je i dresiran da ga ne jede.
Pametan majmun! dobaci netko, a djeak kome je nosi jedva provirivao ispod
razbaruene kose, upita:
A gdje je kapetan?
Ako nije na brodu, onda je u Lukoj kapetaniji odgovori mornar, no carinik
pokae rukom da je kapetan u brodu i apne da ga se jedva ulo. Pie oporuku!
To naas zbuni i stia prisutne, ali se uskoro javi neka mlada ena u trapericama,
upitavi mornara:
ula sam da kapetan vodi znanstvenu ekspediciju i da plovi u Ognjenu zemlju
provjeriti brojano stanje pingvina koji se gnijezde oko Cap Horna. Ako je istina,
ja bih rado pola s njime, znate... to je moja struka!
Kakva je to vaa struka? zapita iz mnotva neiji podrugljiv enski glas.
Ja sam profesorica zoologije... mene zanimaju pingvini!
Plovidba Astrolaba nema veze s pingvinima objasni joj brkati mornar. Slavni
kapetan ide loviti stonoge u Sargako more.
Stonoge ...! Stonoge ...! Tako je! uzvikao se ovjek u odjei potara. Ja sam
isto uo ... Stonoge!
42
Zar e jedrenjakom loviti stonoge? Kome su potrebne stonoge? upita islueni
pisar u Lukoj kapetaniji, Bogoljub Iglica koji se takoer naao ovdje, ali mu
brkati mornar odgovori:
Te stonoge Kinezi upotrebljavaju kao nezamjenljiv zain za neka svoja pikantna
jela i za te stonoge plaaju grdnu lovu!
Profesorica zoologije izjavi odluno:
U Sargakom moru nema stonoga!
Neki debeljuko elave glave koji se kupao u znoju i bio mokar kao tuljan kad
izroni iz mora, probije se u prvi plan i otkrije znatieljnicima:
Ja sam korektor u tiskari, pouzdano znam... a to e sutra i novine objaviti,
Horacije Glavo s jo trojicom ihtiologa plovi u Sargako more da znanstveno utvrde
zato se odrasle jegulje nakon oplodnje ne vraaju u slatke vode.
Profesorica dometne brzo:
Da, da, to je istina, to i mene zanima, to s jeguljama ... sve je to moja struka!
Ja bih se odmah ukrcala! Gdje je kapetan da ga pitam, moda on treba jednu
kulturnu, finu... osobu, govorim etiri jezika, ne povraam, skromna sam, zabavna,
znam kuhati i sve drugo ako treba.
Brkati se mornar paljivo zagleda u nju, odmjeri je od glave do pete i prizna:
maka kao grom! Ako zna i sve drugo, trebalo bi je odmah ukrcati... ali ne na brod!
Tog asa zauje se neiji grubi glas:
Prolaz!
Svi se okrenu, utihnu, razmaknu. S mornarskim vreama ispod ruku, jedan za drugim
dolazili su i stupali na palubu Astrolaba utljivi i smrknuti: Orlando Menula,
kormilar, VVilliam Brancin, strojar, Mate arag, bocman i Pierre karpina, brodski
kuhar. Ovom posljednjem iz depa kaputa izvirivala je glava ivog crnog maka. Kako
su stupili na palubu, odmah su se uputili do ulaza i nestali u unutranjosti broda.
Carinski inovnik znaajnim glasom objavi prisutnima:
Posada..!
Posada i kapetan okupili su se u najveem i najljepem dijelu Astrolaba, u salonu,
u prostoriji koja je na prvi pogled otkrivala atmosferu pravog ivota na moru,
atmosferu kakvu
43
mogu imati samo stari, drveni jedrenjaci. U sredini se nalazio povei stol koji je
sa tri strane bio okruen klupama. Njemu nasuprot, odijeljen zastorom, prostirao se
udoban leaj za kapetana i odmah nadohvat ruke brodska biblioteka krcata knjigama
kao to su raznovrsni peljari, popis svjetionika, nautike tablice, nautiki
godinjak, identifikator zvijezda i drugi prirunici. U jednom dijelu salona bila
je brodska kuhinja, priruna spremita, lonii, ae, tanjuri i pribor za jelo. U
produetku kapetanova kreveta nalazio se navigacijski stol, pomorske karte i u
posebnim pretincima sekstant, kronometar i dalekozor. Na vidnom mjestu bio je
uvren brodski sat, pored njega barometar, a ispod njih slikovito spremite za
signalne zastavice. Brzinomjer, vjetromjer i du-binomjer, bili su ugraeni u
kokpitu, da budu na oku kormilaru.
Jedva to je opazio svoju momad, Horacije Glavo poasti ih dobrodolicom:
Stigli ste...? Izjele vas barakude, kasnite jedanaest minuta! i odmah nastavi u
istom tonu. Odloite vree, sjednite!
Kroz okrugle prozorie prodirali su snopovi sunevih zraka i njihali se u salonu u
ritmu valova i zibanja broda. Mornari su se smjestili kud koji, okretali glave,
razgledavali salon, kao da se njih ba nita ne tiu rijei s kojima ih je doekao
kapetan.
A kapetan kako zapone tako i nastavi:
Gledate brod...? Samo ga dobro razgledajte, on e vam od sada zamijeniti dom,
ene, krme, prijatelje, sve to iza sebe ostavljate na kopnu. Hou da jo na
poetku nae plovidbe utvrdimo neke injenice. Jest, istina, ja sam vas pozvao i
ponudio da plovimo zajedno, ali vas nisam niim prisiljavao da se ukrcate.
Dobrovoljno ste odluili da mi se prikljuite i da zajedniki zagrizemo u tu
Stonogu, da otkrijemo tajnu tog smijenog ili traginog misterija, da utvrdimo,
gdje je, kuda i kada nestao otok. arag... nemoj se smijati, jer ne zna to te
eka. Ni jedan od vas neka se ne zavarava da e to biti bezbrina plovidba. Poznam
vas dobro ... jedan je hvalisavac, drugi straljivac, trei laljivac, etvrti
priglup... pa ipak, i pored tih kreposti, vi ste sjajni
44
mornari, imam u vas povjerenja i zato vas vodim na put. Nadam se da se izmeu sebe
neete svaati, jer to je najgore to moe zadesiti malen brod. Dok smo na moru,
Astrolab je naa kua, naa srea, naa tuga, ako treba i na grob!
Tu slavni kapetan zastane da vidi i ocijeni nije li previe uplaio svoje
odabranike, ali na licu ni jednog od njih nije mogao zapaziti ni strah, ni bilo
kakve tragove uznemirenosti. Orlando Menula jo je uvijek zijevao, okretao glavu i
prebrojavao muhe na brodu, VVilliam Brancin zapalio je cigaretu i bezbrino dimio,
Mate arag neprestano je prekopavao po svojoj vrei traei tko zna to, a Pierre
karpina milovao je na koljenu svog maka i pun neke blagosti promatrao kapetana.
Vi znate nastavi Horacije Glavo kako se ivi na jedrenjaku: svi rade sve! Pa
ipak, izvrit emo neku malu podjelu, da se zna tko za to odgovara.
Odmah zatim slavni kapetan zapone smotru. vrstim i odrjeitim glasom pozva:
Menula!
Tu sam! oglasi se kormilar, ustane, a njegovo blijedo lice osuene haringe
odjednom posta pepeljastosivo. Horacije Glavo nastavi:
Ti si kormilar. Sluaj... to to neprestano sanjari o djeci, ta tvoja briga za
maliane, mene se ne tie. Jednako tako ivo mi se fuka za tvoje prie o polarnoj
magli, santama leda i bijelim medvjedima. Znam da nisi nikad uplovio u Murmansk,
niti si ga ikad vidio. Na Astrolaba e raditi poslove kao i svi ostali, ali te
posebno zaduujem za kormilarski ureaj. Kota kormila, zupanici, prenosnici,
koloturnici, osovina kormila, list kormila, sve da bude pod tvojim okom. to se
tie majmuna...
Mate arag sav zajapuren uskoi u rije:
Ja sam rekao da se neu ukrcati ako e ivotinje biti na brodu. Menula je doveo
majmuna, karpina maku!
Ti, bocmane uti opomene ga kapetan i da me ubudue nisi prekidao! Majmuni,
make i papige nisu ivotinje. To su sastavni dijelovi brodske opreme kao sidra,
konopi, jedra. Toliko tebi a ti Menula... ako e tvoj majmun
45
grickati konope, unitavati jedra i drugu opremu, morat e mu staviti brnjicu kao
psu! ... Brancin!
Sluam! oglasi se brodski strojar, ugasi cigaretu i pokua ustati, ali je zbog
svoje trbuine dugo trebalo dok se potpuno uspravio.
Meni se ivo fuka zapone kapetan za tvoje zmije, nemani i kojekakva morska
udovita. Plai naivce po lukim krmama, a nema od tebe veeg straljivca i mu-
kotresa na vodi. Budui da si strojar, na Astrolabu e biti zaduen, ne za paniku,
ve za makinu! Ima novu, estcilin-drinu dizel krmau i eskadron od stotinu
konja. Nemoj da mi se dogodi da u akumulatorima nema vode, pazi da na vrijeme
mijenja filtere i ulje u karteru. Kontroliraj temperaturu motora, pazi na
osovinski vod. Ukratko: ma koliko volim jedra i fijuk vjetra, jednako tako volim
zujanje i pjesmu motora. Pored motora vodit e brigu o elektrinoj mrei, kako u
unutranjosti broda, tako i na palubi... Jesmo li se razumjeli?
Jesmo! odgovori brodski strojar i jedva doeka da sjedne. Prozivka se nastavi:
arag!
Bocman ustane bez rijei i tek sada se vidjelo koliko je krupan i visok, tek to
nije glavom dodirivao na stropu elektrinu svjetiljku. Horacije Glavo paljivo se
zagleda u tu ljudeskaru, pa nastavi u svom stilu:
Ba mi se fuka, hoe li ti oduzeti diplome samo inenjerima brodogradnje ili
cjelokupnom lanstvu sveobuhvatne Akademije. Kao bocman na Astrolabu, zaduen si za
konope, sidra, bokotitnike, pomoni amac, jedra, kolutur-nike, pripone, opute,
ukratko za sve to je na palubi i iznad palube. Volim isto vino, isto rublje i
istu palubu. Od jedara imamo: prvu i drugu preku, glavno i krmeno sono jedro,
aavku, spinaker, veliku enovu, neto manju e-novu, olujnu preku, olujno jedro
i jedan par leptir-jedara, za stabilne i snane vjetrove u krmu. Sve je to pod
tvojom brigom, da, zaboravio sam ... imamo i rezervno glavno jedro, rezervno olujno
jedro i rezervni gumeni amac. Nadam se da zna praviti vorove, upletke i krpati
jedra. Na majmuna e se priuiti kao pas na buhe, maak ti nee skakati po
46
glavi i ako si malo pametan, ivjet e bezbrino kao dupin u akvariju. Je li
tako ...?
Tako je sumorno i ne ba uvjerljivo odgovori bocman i sjedne. Na kraju je
preostao jo brodski kuhar. Kapetan zagrmi!
karpina!
Evo me, barba, tu sam! veselo se oglasi kogo i poskoi kao djeak. Vjeita
vatra u njegovim oima u trenu se razgori u vatromet. Znao je to ga eka i s mirom
doeka bujicu:
ivo mi se fuka za potopljene brodove i potonula blaga. Onaj svoj lani gusarski
novi zadri za sebe i lakovjerne budale... Kuhinja! To me zanima! Sluaj dobro,
kogo, penica je na plin! Doe li do eksplozije, Astrolab e biti sedamnaesti brod
koji je ove godine uslijed eksplozije odletio u zrak... Naem li samo jednom dlaku
od maka u svom tanjuru, bacit u tebe i maka u more! Ako se takor ukrca na brod,
a to nam se vrlo lako moe dogoditi, najprije e se useliti u smonicu i mastiti
brk naim zalihama. Za njega si jednako odgovoran kao i za ohare. Pamti: nered i
prljavtina u kuhinji dozivaju gamad i bolesti na brod! Dosta ...? Ako ti je dosta,
sjedni!
Dosta! suglasi se karpina i ak sa smijekom primi sve to mu je barba
namijenio. Sjedne, slegne ramenima i zadovoljan pomisli: moglo je biti i gore!
Neko je vrijeme slavni kapetan utio i podozrivo promatrao svoje izabranike, kao da
je razmiljao to bi jo korisna mogao kazati ovim nepopravljivim oraima puine.
Poto nita osobito nije smislio, dovri smireno:
Ja bih po godinama mogao svima vama biti otac... i bit u dokle ste zajedno sa
mnom na brodu. Posljednjih ste godina dangubili na velikim prekooceanskim
brodovima. To su eljezni sanduci bez due. Robija! Tu prolost zaboravite. Sjetite
se mladosti, kad ste s vaim oevima plovili na gajetama, trabakulima, bracerama.
Jedra! Nita nije ljepe nego brazditi pod jedrima i u tiini promatrati puinu. A
Stonoga?... Dao joj bog zdravlje ... glavno je da se plovi! Kogo...! Donesi bocu
vina da na poetku popijemo za sretnu plovidbu. Ali ekaj, ekaj ... prije vina
pitam vas,
47
da li netko eli... da li se moda netko ne slae, ili ima togod primijetiti?
U asu nasta babilonski amor:
Ma kakvi primijetiti, hvala bogu da smo odahnuli, bravo barba, ba ste lijepi
govor odrali, pouri kogo, dobro je barba natrljao nos karpini, tako i treba,
nismo usidjelice, to e nam maak, daj i meni au, hoemo crno ili bijelo, mogli
bi poeti sa ampanjcem, ne, ne, njega emo na ekvatoru, prokleti otok zar emo do
ekvatora, ako treba i do Sjevernog pola, toi kogo, ja bih pivo, zar nema piva, za
tebe uvijek, ja sam i svom roenom ocu odbrusio, tie, malo tie, zar u sam jo i
jarbole rakati, u kojoj je valuti plaa, ako je Menula hvalisavac, Brancin
plaljivac, karpina laljivac, nije mi jasno na koga to barba misli da je glup,
Stonoga, kakva je to gluparija, ako je otok ukraden, zato ifra nije Mafija,
Menula da li tvoj majmun pije, ne pije, on loe, lijepo si ga nauio, polako
Brancin, nemoj na-duak, noas sam spavao s jednom drocom, ima cice kao dva
balonfloka, ne jamim dokle e taj majmun ploviti s nama, smiri se arag, dosta o
majmunima, pijmo, tako je u zdravlje, u zdravlje Astrolaba i neka ivi na barba,
tako je, eks, do dna, svi!
Jedva to su iskapili ae, zauju se na palubi neiji koraci, a odmah zatim pojavi
se na ulazu debeljukasta glava predsjednika Akademije. Videi kapetana i mornare s
aama u ruci, Hirohito Lampuga zadovoljno usklikne:
Veselo...! Eto i mene, neka je veselo!
I dok se sputao stepenicama, za njim se odmah natisne glavni zapisniar John
Cipal, koji se jedva micao pod teretom male, ali teke eljezne krinjice koju je
nosio u jednoj, i velike kone torbe u drugoj ruci. Kako se spustio u salon, John
Cipal poloi krinjicu na stol pa se ogleda da vidi gdje bi mogao sjesti i voditi
zapisnik. Otkrije navigacijski stol i tu se smjesti, izvue iz torbe papir, dohvati
olovku i nauli ui. Predsjednik Akademije na brzinu razgleda brod, pa se pun
oduevljenja obrati kapetanu:
Bravo ...! Bravo ...! Sve je tu, sve je kako treba i brod, i posada, da o
kapetanu ne govorim, sve je za pet, pun sam radosti, znajte, ovo je historijski
as, vi moda
48
niste svjesni, znanost... to znanost? Historija e pisati
0 vama i Stonogi!
Odjednom se Hirohito Lampuga uozbilji, s njegova lica nesta oduevljenja, smrkne se
i nekako zabrinuto upita: Na krmi nisam vidio zastavu! to se odluili, pod kojom
ete zastavom ploviti?
Sad i slavni kapetan nabora elo ...
Zastava, da, to je problem. Bilo bi prirodno da plovimo pod zastavom Ujedinjenih
naroda, ali ta plava zastava s bijelim globusom ne postoji na moru, Ujedinjeni
narodi jo nemaju svoju flotu. Da plovim pod engleskom, amerikom, sovjetskom...?
Nije lako biti mudar u ovom naem podijeljenom svijetu. Ve sam razmiljao, i ne
bez razloga, da plovim pod jugoslavenskom zastavom. Ta zemlja nastoji, a to joj
zaudo jo uvijek uspijeva, da bude izvan voda barakuda, morskih pasa i zubatih
kitova, ali neto zbog one crvene zvijezde, neto zbog toga to se njihovi
jedrenjaci ne pojavljuju na puini, odustao sam. Konano sam se odluio za
Liberiju, luka pripadnosti Monrovia. Pod panamskom i liberijskom zastavom na
oceanima toliko se ve fakinarija i mutea zbilo, da se i Stonoga moe prokrijum-
ariti a da nikome ne bude sumnjivo to je takoer veoma vano.
Hirohito Lampuga sloi se odmah:
Da, u ovom sluaju pitanje zastave nije presudno, glavno je da ste to sredili.
Eto, doao sam kako smo se dogovorili da vidim brod, posadu, da vam predam brodsku
blagajnu i pismene dokumente koji se odnose na Stonogu.
Mogu li konano doznati upita kapetan iz koga se to arhipelaga izgubio otok?
Strpite se zamoli Hirohito Lampuga doi emo
1 do toga.
Ne, takav se odgovor nije svidio kapetanu. Svaku bi minutu trebalo isploviti, a jo
ne zna kamo e! To je uistinu smijeno, ali neka... bez toga podatka ionako ne moe
na puinu.
Ne vidim radio-stanice! primijeti zaueno Hirohito Lampuga.
Nema je! odluno izjavi kapetan.
4 Operacija Stonoga
49
Kako to ...?
Eto, tako. Na brodovima kao to je Astrolab, ne trpim radare, sidrena vitla na
struju, automatske pilote, radio--stanice, filmske kamere... svu tu modernu opremu
koja oduzima jedrenjacima svaku dra.
A meteoroloki izvjetaji? lukavo priupita predsjednik Akademije, ali mu
kapetan spremno odgovori:
Na malenom brodu kad plovi po debelom moru, oi i ui mornara vrijede neiskazivo
vie od bilo kojeg meteorolokog izvjetaja!
Hirohito Lampuga slegne ramenima kao da veli ba me briga! zatim zapali cigaru,
baci letimian pogled na mornare pa sumnjiavo upita:
Ovo je posada?
Da, to je posada potvrdi kapetan. Predsjednik Akademije paljivo je promatrao
jednog po
jednog i tko zna zbog ega, odjednom izjavi:
Jazon... vi kapetane, valjda znate iz mitologije tko je bio Jazon. Dakle, kad je
Jazon prikupljao posadu, prije negoli je isplovio u zemlju Kolhidu traiti zlatno
runo, odabrao je za mornare cvijet ondanje Helade. Na palubi Argo naao se Herkul,
najvei junak antike, zatim Asklepije, prvi lijenik onog doba, pa Orfej,
nenadmaiv pjeva, pa Naplius, najbolji znalac pomorskih vjetina, pa Tifij, koga
je cijela Grka smatrala najvjetijim kormilarom, da ne govorim o Linkeju, ivom
radaru, koji je imao tako otar pogled da je vidio kroz vodu, kroz drvee i
stijene! Da, to je bila posada! A ovi... skoro je rekao: A ovi odrpan-ci...!
ali se suzdrao. Baci jo jedan pogled na ugavu posadu Astrolaba, pa nastavi: A
ovi momci... valjda znaju svoj posao? Nadam se da ste svjesni kako je u pitanju
teak i nesvakodnevni poduhvat!
Svakako sloi se kapetan niti je Stonoga svakodnevni poduhvat, niti su ovo
pred vama svakodnevni mornari. Pretraio sam luke krme i jazbine... Ovi su momci
takoer cvijee, dodue ne antiko, ali najljepe mirisavo cvijee koje sam mogao
pokupiti od opave kornjae do Pijanog dupina. Tvrdim, da ni jedan brod, ma pod
kojom zastavom plovi, nema trenutno bolje posade od Astrolaba!
50
To je lijepo uti nasmijei se Hirohito Lampuga samo niste li, slavni
kapetane, precijenili ovo svoje... mirisavo cvijee?
Bit e da je u blizini proao vei neki brod i njegovi valovi iznenada uzdrmaju
Astrolab. Predsjednik Akademije na trenutak izgubi ravnoteu, ali se u zadnji as
dohvati, stola, a kad se jedrenjak smiri, Hirohito Lampuga zaskoi kapetana
neoekivanim prijedlogom:
Da li biste dozvolili da vaim momcima postavim svakom po neko pitanje, tek
toliko da provjerim njihovu opu naobrazbu. Ne sumnjam da ste izabrali najbolje,
ali kad ve ulaemo toliki novac ...
to ovaj hoe, upita se Horacije Glavo, ne vjerujui onome to je uo. Kakve to
gluparije spopadaju predsjednika Akademije? Zar da on ispituje njegove mornare?
to. bi Hirohito Lampuga rekao kad bi Horacije Glavo u njegovoj Akademiji poeo
ispitivati profesore i doktore znanosti i provjeravati njihovo znanje? Kakva je to
besmislica, to je ovome? Ipak odgovori suzdrano:
Ako sam dobro razumio, vi elite ispitivati posadu.. to ja imam s time? Obratite
se njima, ako su oni spremni i suglasni...
Skoro u isto vrijeme posada zaklepee kao rode.
Kako da ne! Nema problema! Moete! Tu smo.. .1' I dok su tako slono izraavali
pristanak, neopazice i.
eretski namignu kapetanu kao da bi mu htjeli poruiti:. Ne brini, barba... sredit
emo mi njega!
Hirohito Lampuga spusti glavu, teko se zamisli, pa kad odabra pitanje, obrati se
prvome, sebi najbliemu, brodskom kuharu, Pierreu karpini:
Kai mome... kad promatra more i gleda kako* valovi svakodnevno udaraju o
kopno, to misli... koja bitka na svijetu najdue traje? i da mu pomogne,
predsjednik Akademije jo nadoda: No, to je bitka izmeu kopna i... no ... no?
Bez mnogo razmiljanja karpina odvali:
Na moru najdua se bitka vodi izmeu mornara i carinika! I dok je Hirohito
Lampuga namrtio elo ne
51
mogavi u prvi as shvatiti to je to karpina izvalio, kogo se obrati svojima:
Je li tako ...?
Tako je! Tono! Istina! sloi se brodska druina.
Hirohito Lampuga nije znao to bi. Ima li smisla objanjavati ovom crvenokosom
neznalici da se najdua bitka vodi izmeu kopna i mora? Ne, to je posve uzalud.
Zato se obrati slijedeem:
Kako je ime ...?
Mate arag.
Sluaj, Mate, moe li mi rei, emu slue meridijani i paralele ?j
Paralele...? ponovi Mate paralele i meridijani su uzdune i poprene ice
isprepletene u mreu koja dri nau zemlju da se ne raspadne uslijed rotacije. Te
su ice izmislili geografi u srednjem vijeku, a tko ih je postavio i kada, ne znam.
Hirohito Lampuga zgrabi se oajan za glavu i tuno zavapi:
O, Mate... Mate! onda pogleda kapetana kao da ga pita, zar je to vae mirisavo
cvijee, zar ete s takvim neznalicama krenuti na put?
Kapetan se nije uznemirio, ak se smjekao, posve zadovoljan luckastim odgovorima
svojih gusara, to mi preostaje pomisli Hirohito Lampuga, ima li smisla nastaviti
ispitivanjem kad je oigledno da pred sobom ima nesvakodnevne bezveznjake. Pa ipak,
kad je zapoeo, nastavit e do kraja. Upita slijedeeg:
Vi ste ...?
VVilliam Brancin, strojar.
Strojar ...? U redu ... Kad ste ve strojar, kaite zato su ljudi napustili
jedrenjake i opredijelili se za brodove s motorom?
Istog trenutka uslijedi odgovor.
Zato jer je lake u brodska skladita smjestiti naftu nego vjetar.
Bravo! Bravo, William ...! Konano jedan! Bravo ...! Pametno, mudro! zatim se
okrene onoj dvojici neznalica da im objasni:
Tako se odgovara!
52
Sad ve razdragan i s puno nade obrati se posljednjem:
Kako se zovete?
Orlando Menula, kormilar.
Aha... vi ste kormilar... vidim, vi ste od mornara najstariji, bit e da ste i
najiskusniji. Kaite Orlando, to je po vaem miljenju potrebno da netko
postane... morski vuk?
Orlando Menula dugo je stajao bez rijei, razmiljao, mudrovao dok konano ne
smisli i odvali:
Da bi netko postao morski vuk, potrebne su ovce! Nita drugo, samo ovce! pa se
okrene svojim i upita: Je li tako?
Tako je, naravno, a to bi...? zaklepeu opet slono rode.
Neko je vrijeme Hirohito Lampuga tupo i posve izgubljeno promatrao Menulu, zatim
ostale mornare a onda se njegov pogled zaustavi na kapetanu. Izgubio je volju da
bilo to pita, razoaran, oajan, nesretan. Izgledao je tako jadno, da se smilio
kapetanu. Kako bi ga barem donekle utjeio i raspoloio, odlui upoznati
predsjednika s pravim vrijednostima i vrlinama svojih izabranika, kako bi Hirohito
Lampuga mogao biti miran kad je rije o Astrolabu i Stonogi.
Gospodine predsjednie, vi ste zacijelo dobili vrlo lou sliku o mojoj posadi. Ne
bi bilo pravedno da se tako rastanemo. Oni su ipak mnogo bolji i da vas u to
uvjerim, kazat u o svakom po koju rije... Eto, ovaj bljedoliki kormilar, Orlando
Menula, koji u ali smatra da su ovce preduvjet morskih vukova, nije nikakvo naivno
janje, ve prava ljudina kakva se rijetko susree na moru. U historiji pomorstva
ostat e zabiljeeno kada je na Arktiku, za kormilom remorkera Betelgeus, vukao za
Murmansk oteen sovjetski brod Vitjaz. Neprestano meu santama leda, probijao se
kroz tako gustu maglu da je za sobom ostavljao tunel kroz koga se iza Betelgeusa
vukao ruski brod, stotine eskimskih amaca i bezbrojni tuljani koji su u istom
kursu plovili na svoje svadbeno putovanje. Zahvalivi Menuli, Vitjaz je sretno
stigao u Murmansk. Za taj podvig Orlando Menula dobio je od Sovjetskog Saveza orden
Bijelog medvjeda sa zlatnom zvijezdom prvoga reda!
53
Orlando Menula, lopua, tiho upozori kapetana:
Barba ... drugog reda!
Pardon ... drugog reda! ispravi se kapetan i nastavi.
Eto vidite, gospodine predsjednie, kako je skroman, kako je skroman, a vrijedan
kormilar Orlando Menula... Do njega, ovaj trbuasti zaljubljenik pivskih boca i
oceana, to je trideset i osam godinji brodski strojar, VVilliam Brancin. Dajte mu
bicikl, staru singericu, pisau mainu, razbiti klavir ili gitaru, on e iz toga za
nekoliko dana napraviti besprijekorni brodski motor. No, nije to sve. Pored
nevjerojatnog strunog obrazovanja, strojar VVilliam Brancin izuzetno je hrabar
ovjek. Ne dodue kao Herkul, ali izmeu otoka Lomboka i Balija u Indijskom oceanu,
naoigled kapetana broda White Pony, na kojem je plovio, harpunirao je divovsko
morsko udovite, ogromnu morsku zmiju koja je podigla glavu iznad puine i
zaprijetila...
Barba ... barba ...! tiho je cvilio VVilliam Brancin
brod se zvao Black Pony, a ne White...!
U redu, zvao se Black Pony ili White Pony, to uope nije vano i zbog toga me
nisi trebao prekidati. Ime broda ne umanjuje duinu zmije ni veliinu tvoga
junatva. Je li tako, gospodine predsjednie?
Tako je! suglasi se Hirohito Lampuga, te ispod oka zakilji da vidi to radi
glavni zapisniar John Cipal, da li on uistinu biljei ove jedinstvene biografije
ili je sustao sluajui otvorenih usta nevjerojatne prie slavnog kapetana? No
predsjednik Akademije sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim
oceanima, mogao je biti miran, John Cipal sputene glave biljeio je neumorno svaku
izgovorenu rije.
Ova Ijudeskara pored vas, Mate arag nastavi Horacije Glavo to je dvadeset i
sedmogodinji mornar, koji o paralelama i meridijanima pojma nema, ali je izuzetan
strunjak za odravanje broda. Treba li zakrpati jedro, napraviti upletak ili
popraviti bilo to na palubi, eto ga, tu je, nezamjenjiv! A tek morski vorovi!
vorolog kakva nema britanska ratna mornarica! Dok je plovio na jugoslavenskom
brodu Prepelica, kapetan broda uprilii natjecanje da vidi koji je od lanova
njegove posade najvjetiji u izradi mornarskih vorova. Ovdje prisutni Mate arag,
smotao je svoje
54
ruke i noge u takav vor da ga kapetan i ostali mornari nisu mogli otpetljati puna
dva sata! Mate arag tiho izusti:
Barba ... dva i pol!
Eto, ujete li... dva i pol! Poslije tog natjecanja zapovjednik broda Prepelica,
dodijelio je Mati aragu pismenu diplomu u kojoj ga je promovirao u ast doktora
vorologije!
Bravo ... bravo! usklikne predsjednik Akademije i s potovanjem se zagleda u
tog nesvakodnevnog znalca mornarskih vjetina. Slavni kapetan produi smotru:
Preostaje da vam jo predstavim naeg kuhara, to je ovaj dvadeset i osmogodinji,
crvenokosi mornar, Pierre karpina... Kada je, prije nekoliko godina luckasti
ameriki milijuna, Hovvard Forestal organizirao ekspediciju za iskapanje gusarskog
blaga na otoku Trinidad, est stotina milja sjeveroistono od Rio de Janeira, u toj
ekspediciji kao kuhar, sudjelovao je i Pierre karpina. Zahvaljujui njegovim
kulinarskim sposobnostima, samo su dvojica lanova ekspedicije umrla od gladi i
iznemoglosti, to se u prosjeku smatra vrlo dobrim rezultatom, s obzirom na
klimatske uvjete i fizike napore ekspedicije.
Gospodine karpina, jeste li togod pronali od tog... blaga? pun znatielje
upita predsjednik Akademije.
karpina problijedi, zakoluta oima, prokune sebe, kapetana i svoje izmiljotine,
otvori usta i blene zbunjeno. Spasi ga barba:
Hajde, kogo ... pokai gospodinu predsjedniku onaj srebrni novi, reci to ste
iskopali...
Kogo je i nadalje buljio kao da je zanijemio. Kapetanu nije preostalo ve da
nastavi:
Na je kuhar srameljiv... Njegovu historiju znam i ja. Dakle, iskopali su oko
sedamdeset kila zlata, to u novcu, to u polugama i jednu kornjau iz istog
srebra, teku pedeset i devet kilograma.
Naposljetku se i brodski kuhar snae i shvati igru. Toboe nerado i preko volje
ispravi kapetana:
Pedeset i osam kila!
Dobro... pedeset i osam. Od svega toga Pierre karpina dobio je neto oko pola
kile zlata i rep od srebrne kor-
55
njae, ali je i to uskoro profukao, to na barske, to na luke ljepotice, sredila
ga samba i brazilske make usred karnevala u Riju ... Eto, gospodine predsjednie,
da li nakon svega to ste uli jo uvijek sumnjate u moju posadu, u ovo moje
mirisavo cvijee?
Neeee!... Svaka ast! usklikne Hirohito Lampuga i podigne ruke, iskrene dlanove
kao da bi elio obraniti se od te objede, pa jo jednom ponovi:
Svaka ast!
Mogu li sada doznati...? upita kapetan.
to...?! namrti se predsjednik Akademije, ne shvaajui to od njega trai
slavni kapetan.
Kako ... to? odjednom Horacije Glavo povisi glas. Policiji i carini ve sam
najavio odlazak Astrolaba, a da ovoga asa jo ne znam ni kamo u ni kuda. To nisam
doivio otkako plovim, to je uistinu neuveno!
Sad se i Hirohito Lampuga nae povrijeen. Otkud kapetanu pravo da u razgovoru s
predsjednikom Akademije povisuje glas? To je takoer neuveno! Sav u znoju niotkuda
zraka u ovoj prostoriji, brod se neprestano valja, jo malo pa e povraati i onda
jo predbacivanje! Ipak se savlada, zadri to za sebe, a kapetanu ak prizna:
S formalne strane vi ste u pravu, ali operacija Stonoga, kako rekoh, nije
svakodnevni poduhvat, pa prema tome ni isplovljenje Astrolaba nije svakodnevno.
Molim vas ... lijepo vas molim, strpite se jo malo! ... Eto, pred vama je
krinjica, lijepa mala krinjica koja u mnogoemu podsjea na one u kojima su neko
gusari drali svoje blago. A blago je doista u ovoj krinjici! Sedamdeset milijuna
to u zlatnim napoleondorima, to u novanicama i ekovima. Tu je ... sve je u
krinjici i sve je sad vae!
Spoznaja da je od ovog trenutka sedamdeset milijuna u zlatu i novanicama u
njihovim rukama, nije izazvala nikakvu vidljivu radost, niti na licima posade, jo
manje na kapetanu. Hirohito Lampuga odmah nastavi:
Pored tog novca u krinjici se nalazi... tu predsjednik Akademije podigne
poklopac, izvadi poveu omotnicu pokritu brojnim votanim peatima i bez rijei je
podigne do razine oiju da je svi mogu to bolje vidjeti.
56
ta je to? pomalo nestrpljivi, pomalo ljutito upita kapetan ne skidajui pogled
s omotnice. Hirohito Lampuga objasni:
U tom zamotku Akademija sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim
oceanima, jo jednom precizira va zadatak ...
Kapetan odmahne kao da tjera muhe:
To mi je poznato, to ima jo?
Zatim, u popratnom pismu potcrta cjelokupni znaaj operacije Stonoga ...
I to znam... Ujedinjeni narodi, zabrinuto ovjeanstvo ... glas kapetana posta
sve nemirniji. to ima jo?
Tu su priloeni satelitski snimci arhipelaga...
Ma kojeg arhipelaga, gdje? U kom moru, u kom oceanu? uskipi Horacije Glavo,
izgubivi strpljenje. Gospodine predsjednie, shvatite, ja jo veeras elim
isploviti, dajte mi konano koordinate tog prokletog otoka, zagrlimo jedan drugoga,
baj, baj, do vienja, zbogom, iskrcaj-te se, shvatite, ne mogu vie, meni se uri,
nemam ivaca, nemam strpljenja!
Ovakvu bujicu Hirohito Lampuga nije oekivao, osta zaprepaten bez rijei. Tek kad
se malo smiri i sredi svoje misli, obrati se glavnom zapisniaru i drhtavim glasom
zamoli:
Kolega ... kolega Cipal, objasnite ovome ... slavnom kapetanu, da ne moe tako
razgovarati sa mnom! Ja se ne dam izbaciti s Astrolaba dok ne ispunim dunost koju
mi je povjerila Akademija i ne ekajui da glavni zapisniar ispuni molbu,
Hirohito Lampuga se ponovno okrene kapetanu i nastavi:
Ja vas lijepo molim da se strpite. Svladajte se, molim vas! Da ponovim: u ovoj su
omotnici satelitski snimci arhipelaga koji su uinjeni dok je jo otok bio na svom
mjestu, a takoer su priloeni satelitski snimci tog istog arhipelaga, bez otoka.
Posve je razumljivo da su pored iscrpnog opisa otoka, kao to su vegetacija, sastav
tla, visina, irina, duina otoka, navedeni geografski podaci gdje se taj arhipelag
nalazi i tone koordinate ukradenog otoka.
57
To ste mogli odmah rei! Dajte to ovamo! uzvikne kapetan i posegne za
omotnicom, ali Hirohito Lampuga brzo povue ruku i doda:
Jo ne!
Jo ne?! zaprepasti se kapetan i ve na kraju strpljenja nadoda: Izjele vas
barakude, dokle ete igrati sa mnom murke?
Kapetane, molim vas birajte rijei! Lijepo vas molim sluajte me i postupite kao
to vas molim. Eto, predajem vam omotnicu ali pod uvjetom da je otvorite tek kad
budete od Kjnarskih otoka udaljeni deset dana plovidbe u pravcu zapada.
to ste opet smislili?! problijedi kapetan. Omotnica, Kanari, deset dana
plovidbe ... kakve su to sada smicalice, kakve to ima veze?
Nisu to nikakve smicalice, ve imperativ i uvjet isplo-vljenju! Molim vas,
uistinu vas molim, shvatite kapetane, sve to Akademija trai od vas, samo je u
interesu Stonoge i u vaem linom interesu!
Kapetan ga presijee pogledom, nakostrijei obrve i odgovori gnjevno:
U mojem bi interesu bilo da vas nikada u ivotu nisam sreo! Sad neka sve odnese
avo, sit sam svega, dajte mi tu...!
Horacije Glavo prihvati omotnicu, neko ju je vrijeme promatrao podozrivo, okretao
s jedne na drugu stranu kao da u rukama prevre svoju sudbinu. Jo jednom pogleda
svoju posadu, pogleda predsjednika Akademije, a onda baci omotnicu u krinjicu,
spusti poklopac, zakljua, spremi klju u dep i saopi sveano:
Isplovljujem! Gospodine predsjednie, elim da do mog povratka svi otoci na
svijetu ostanu na svom mjestu, kako bi Akademija sveobuhvatnih znanosti o
priobalnim morima i beskrajnim oceanima, Ujedinjeni narodi i zabrinuto ovjeanstvo
mogli spavati u miru!
Zatim se obrati posadi:
Brancin, pali makinu! arag, molaj cime ... Kreemo!
58
IV
Atlantik. Raanje dana ...
um vjetra, mlataranje mora. Sivilo svitanja. Na vrhu vala kreste, jedva
zamjetljive ipke na uznemirenoj puini. Gasnu zvijezde, blijede, gube sjaj.
Zelenkasto obzorje na istoku ve se prelijeva u ljubiasto, pa u naranasto, pa u
bakrenasto, pa odjednom plane, sve se razbukta u grimiznom rumenilu, a iz mora
gle uda! izronjava crveni djeli ognjene nemani... sunce! I taj djeli raste,
raste, oblikuje se u veliku uarenu kuglu koja se die prema nebu kao sjajan,
zlatom optoen plameni zmaj. arolija uvijek ista i nikad ista, slika koja nas
svakodnevno zbunjuje, podsjea ili vraa na onaj velianstveni mete praskozorja
ivota, na stvaranje svijeta! Izlazak ili zalazak sunca uzbuuje na kopnu ponajvie
ptice i ivotinje, na moru ljude! Stajati u svitanje na palubi jedrenjaka okruen
pustoi oceana, doekati sunce i biti s njime licem u lice, djeli je vjenosti
koji je tako rijetko dan smrtnicima.
Na Astrolabu je tog jutra doekao izlazak sunca brodski kogo, Pierre karpina, ali
u velianstvenoj crvenoj kugli on nije gledao svemoni izvor ivota, ve samo
ogroman gusarski zlatnik koji mu se smijei i doziva ga k sebi. Danas ili sutra,
dokopat u se ja tebe! gunao je karpina i krenuo da po obiaju pretrai palubu
i pokupi mrtve po-letue, morske lastavice. Sirote, one su nou u preletu udarile u
jedra, u jarbol ili snast, slomljene pale na brod i uginule, vitke, srebreno plave,
dugih prozirnih krila. Usprkos smrti sauvale su svoju njenost i ljepotu.
59
Prikupivi jutarnju lovinu, gegajui se kao patak, karpina ode do pramca, sjedne
na kabinu, zapali cigaretu, zagleda se na puinu... a ispod palube slavni kapetan
ve budan, oslukivao je korake i bjesnio u sebi: ma koja to sada zvijer tabana po
palubi? Zar se tako hoda po brodu dok kapetan i momad jo spavaju? To je zacijelo
onaj crvenokosi gusar, kogo! Skuplja poletue, u redu, to mu je jutarnje zaduenje,
ali zato ne mora lupati i glavinjati po palubi kao vodeni konj! Kada u te svoje
hajduke nauiti kako se ivi na jedrenjaku! karpina ...! Morat u mu utuviti u
glavu da Astrolab nije olinjala gusarska galija ve jahta i da se na njoj ne mogu u
svitanje cijepati drva! Medvjed! Kaznit u ga da ga nauim redu. Ne smijem ipak
pretjerivati. Ovo mu je prvi put da pod jedrima prelazi Atlantik... jo se dobro
dri. Koliki ljudi svakodnevno prelaze ili prelijeu taj ocean, a da o njemu manje-
vie pojma nemaju. Imenom Atlantik, prvi ga nazvao Herodot, onaj bradati i mudri
antiki skitnica koji je u svojim tabanima imao vie pameti negoli suvremeni
putopisci u glavi! Prvi ovjek koji je pod jedrima preao Atlantik i to sam! bio
je Amerikanac, luak, Alfred Johnson, u jedrilici Contennial, dugakoj est metara!
Taj je podvig izveo tisuu osamstotina sedamdeset i este, u ast stogodinjice
nezavisnosti Amerike. Prva regata na Atlantiku odrana je tisuu osamsto devedeset
i prve. U trci, iz Amerike u Evropu, sudjelovala su dva jedrenjaka: Sea serpent i
Mermid i dva luaka, dakako, opet Amerikanci, neki Andrews i Lawlor. I jedan i
drugi brodi bili su ispod pet metara! Prva ena koja je sama pod jedrima
preplovila Atlantik, bila je Engleskinja Anna Davidson. Uinila je to tisuu
devetsto pedeset i f ee, s jedrenjakom Felicity Ann, od sedam metara. Nju sam
trebao ukrcati na Astrolab a ne ove moje ...! Atlantik je danas postala bara koju
pregazi kad se tko sjeti... dakako osim onih koji putem zauvijek nestanu. U
davnini, tko je od Evropljana prvi preao Atlantik? Feniani? Kartaani? Eskimi?
Vikinzi? Ameriku su sigurno prvi otkrili i posjetili oni mali uti Azijati i to
preko Beringova tjesnaca, daleko prije Feniana i Vikinga. Nije iskljueno da su u
srednjem vijeku Portugalci potajice posjeivali i saobraali s Amerikom, ali su o
tome mudro u-
60
tjeli. Tek Kristofor Kolumbo, kome je Marko Polo pomutio pamet piui o
basnoslovnom bogatstvu mongolskog vladara Kublaj-Kana, tek on kree uz fanfare,
zvonjavu zvona, s kraljevskim peatima i bojim blagoslovom da se doepa mirodija,
svile, zlata i dragulja Orijenta. Jo danas na Ka-narima, na otoku Gomeri, postoji
kapelica u kojoj se Kolumbo posljednji put pomolio prije svoje velike pustolovine,
i zaista, bog mu je namjeravao pomoi, ali valjda ni sam nije znao kud se to ide u
zapadnu Indiju, pa je Kolumba uputio u krivom pravcu. Tako je, uz boju pomo,
umjesto bogatstva Indije i Kine, otkrio pusto i bijedu Kariba! ... Kogo! Ne ujem
ga vie na palubi, kud se vragu izgubio, sad bi ve bilo vrijeme da mi skuha
kavu ... Kolumbo! Zapravo je tuna injenica da Novi svijet, Novo doba. Nova era,
kako se sve to ne zove, poinje podvigom jednog laljivca, gram-zljivog ucjenjivaa
i svirepog zloinca kao to je bio Kolumbo. Vjerojatno zato taj Novi svijet jo
danas izgleda onako kako izgleda: otuno, bespovratno glupo i tragino! U sjeni
atomske gljive po itavom globusu iri se nasilje i zlo svake vrste. Novi je svijet
poeo ubojstvima i pljakom, u tome e stilu vjerojatno i zavriti. Eto, sad smo
ve doli dotle da se kradu otoci! U prvim stoljeima Novog svijeta, za komadi
zlata rastrgati sa psima stotinu Karaiba, Inka ili Asteka, bilo je podjednako
kreposno kao doepati se karavele, poklati posadu, operuati putnike, silovati
ene, oistiti potpalublje bez obzira kome pripada teret i brod. Gusarske zastave
bile su jednako asne, vijale se na jarbolima kranskih vitezova, molukih
skitnica ili osmanlijskih protuha! ... Tu, u salonu Astrolaba jo je tama, ali kroz
zavjese ve probijaju suneve zrake i najavljuju dan. Da li se kogo sjetio da utrne
poziciona svjetla? Nema to razmiljati, na brodu vrijedi pravilo: im sunce zae,
pali poziciona svjetla ... im sunce izae, gasi! ... Kolumbo! Ma koga mi se vraga
neprestano vrti po glavi! Da... treba priznati bio je pomorac, bio je sjajan, moda
nedostian na moru, pa ako su mu nedostajale navigacijske karte, instrumenti i
mnogo jo toga, zacijelo mu nikad nije nedostajalo hrabrosti! Amerika je danas puna
Kolumba. U dvanaest sa veznih drava, najmanje po jedan grad nazvan je njegovim
61
imenom, po Kolumbu se zove jedna amerika drava, jedna rijeka, jedno sveuilite,
jedna boja, jedna riba, jedna rua,
0 njegovom su ivotu napisane brojne knjige, a gdje mu poivaju kosti, to sa
sigurnou nitko ne zna... Kao da ja znam gdje e poivati moje! Tko zna gdje u
razbiti brod, na kojoj groti, na kojem oceanu? Nitko nita ne zna. Kolumbo ...
koliki je tek on bio neznalica! Otkrio je Ameriku, a do smrti je bio uvjeren da je
otkrio Indiju! Negdje u blizini Kube, kad je ve sva njegova posada posumnjala da
su u zemlji Kublaj-Kana, naredi mornarima i kapetanima triju svojih karavela da se
zakunu i prisegom potvrde, kako su otkrili ba Indiju, a ne neku drugu zemlju! Svi
koji e od posade tvrditi drukije, bit e kanjeni s deset tisua maravedija i jo
e im se, za svaki sluaj, odrezati jezik! I sad dolazi najtunije: ako to uini
neki djeak, brodski mali, kazna e mu biti stotinu iba, a jezik e mu biti
odrezan kao i odraslima! Zapravo, eto ideje! Ako ne otkrijem tajnu ukradenog otoka,
zaklet u i ja mornare na Astrolabu
1 zaprijetiti... kad se vratimo, onaj koji u Akademiji sveobuhvatnih znanosti... ne
potvrdi da smo uspjeno rijeili projekt Stonoga platit e ... platit e ... ma to
e platiti kad nitko od tih mojih gusara nema ni kinte! ... Opet se uju koraci...
Tko to opet ee, kogo ...? Sad u ja njega!
Kogo ...! Hej, kogo ...!
Evo me, tu sam...! odazva se s pabule karpina, dotri i kao vjeverica proturi
glavu kroz portel.
to elite, barba?
Sii... hou kavu!
S tanjurom u ruci krcatim poletua, kogo se vjeto spusti u salon i odmah se
pohvali:
Evo, barba ... pogledajte, devet komada! Marenda ...! Ali mu kapetan odgovori
smrknuto:
Fuka se meni za tvoje poletue i za marendu! Sluaj me dobro...! Ako mi bude
jo jednom u svitanje hodao iznad glave po palubi kao slon, letjet e naglavake u
more! Zato ima prste na nogama, po njima hodaj!
Hou, barba... oprostite! pomirljivo e karpina, odloi poletue, dohvati
ibrik, fildan i tu nasta tajac. ulo
62
se samo kako umi more, kripa snasti i fijuk vjetra meu priponama. Kapetan upita:
Vidi li se koji brod na puini?
Pusto. Nigdje nikog.
Kurs ...?
Zapad. Budite mirni, lijepo plovimo. Horacije Glavo posuti neko vrijeme, a tada
upita:
Da li je jo netko budan?
Nije, barba... svi spavaju.
Tako je s gorinom uzdahne kapetan svi jo spavaju, samo si mene sredio ...
magare!
Kogo je utio, nije se usudio pisnuti. Pripremio je vatru, odmjerio koliinu vode,
eera i kave, da bude ba po ukusu kapetana, ne bi li ga barem malo udobrovoljio.
Kako to obino biva, kad su na puini veliki valovi, a vjetar u krmu, brod se
neprestano i jednolino valja s jednog na drugi bok. U istom ritmu kao zvuna
kulisa, ulo se kako se po ladicama Astrolaba prebacuju tanjuri, zdjele, viljuke,
lice... sve to nije bilo dovoljno uvreno. I tako s jedne na drugu stranu,
dvadeset i etiri sata na dan! Leptir-flokovi! Horacije Glavo je znao da od juer
Astrolab plovi pomou dva trouglasta jedra, razapeta kao leptirova krila na pramcu
broda. Takav sistem, vjetim povezivanjem jedara i kormila, uz stalne i postojane
pasatne vjetrove, omoguuje brodu da satima i danima plovi sam, bez kormilara!
Slavni kapetan prisjeti se odmah da je zapravo Homer bio prvi koji je progovorio o
automatskom kormilu. U Odiseji, govorei o feaanskim laama, Homer napominje da su
te lae bez kormilara stizale uvijek onamo kamo su mornari eljeli, bez obzira na
vjetrove, maglu i tminu! Kako? Na koji nain? S kakvim jedriljem? O tome Homer
uti. Tko su bili ti Feaani? Da to moda nisu bili oni slavni pomorci, Feniani? I
o tome Homer mudro uti.
karpina prui kapetanu podloak i na njemu fildan iz koga se jo puila
neodoljivo primamljiva, mirisava, okrepljujua kava. Kapetan prihvati podloak, pa
e usput kuharu:
Da si ivio u Kolumbovo doba ili neto kasnije, zna li to bi dobio zato to si
prije reda probudio kapetana? Dobio bi dvadeset udaraca biem po goloj guzici i
sedam dana
63
zatvora bez hrane, samo na vodi! U slavno doba jedrenjaka, kapetan je na gusarskom
brodu imao vie potovanja nego li bilo koji kapetan, na bilo kojem kraljevskom
brodu! Ovaj put karpina nije ostao duan:
Da, da ... barba, ali ak i na gusarskim brodovima bilo je pobuna zbog
okrutnosti, nepravednosti ili nesposobnosti kapetana. Gusari su na francuskom
jedrenjaku Folie Marin, na otoku Tortugi blizu Hispaniole, zbog okrutnosti vezali
svog kapetana uz jarbol, bievali ga do smrti i onda ga bacili preko ograde,
morskim psima za marendu. To je bilo tisuu est stotina etrdeset i druge, kad
su...
Lae! prekine ga kapetan. Evo, sad sam te ulovio u lai! Prvo, nikada nije
postojao francuski gusarski brod koji bi se zvao Folie Marin, a drugo, gusari, i
kad bi se pobunili, nikada nisu smaknuli kapetana. Iskrcali bi ga na neki osamljeni
otok, ostavili bi mu sablju i pitolje, a kad bi im zatrebao, a bilo je i toga,
vratili bi se na taj otok da vide je li kapetan jo iv.
Tu na trenutak nasta tiina, Pierre karpina, da kako--tako, uvrsti svoj poljuljan
ugled znalca obiaja i zakona iz gusarskih vremena, prekrii ruke, zagleda se u
kapetana i toboe iznenaeno i pomalo uvrijeeno upita:
I tako bi vi meni dvadeset po guzici! Lijepo! A znate li da su neko u doba
gusara, kapetan i kuhar dobivali vie duhana i pia i bolje obroke jela. Po ugledu
i asti, kuhar je bio drugi na brodu, odmah iza kapetana!
I tu zasta razgovor. Kapetan je neko vrijeme u tiini uivao u kavi, srkao je
polako i s uitkom, kako to umiju samo pravi sladokusci. Borio se neko vrijeme u
sebi, no najzad prizna:
Izjele te barakude... dobru si kavu pripremio!
Hvala barba, trudit u se ...! prihvati kogo pohvalu i nadoda: elite li
barba jo togod?
Pusti me na miru odgovori kapetan nita vie ne elim. Odmah zatim spusti
vjee i zatvori oi. Oslukivao je sa zadovoljstvom mlatarenje valova o pramac
Astrolaba, koji je pod povoljnim sjeveroistonim vjetrom brazdio prema zapadu. Neko
spokojstvo ispuni mu srce, osjeti smirenje, usahne jarost i zlovolja kao da je
nikad nije bilo.
64
Jednako zatvorenih oiju, oglasi se kao u drijemeu: Kogo...! Zato to si mi
skuhao dobru kavu i zato to su neko na jedrenjacima kapetan i kuhar bili tako
bliski, opratam ti i neu te kazniti to si jutros na palubi drvario iznad mog
leaja. Ali ubudue ...!
Ne, ne barba, ubudue samo na prstima... samo na prstima! spremno obea kogo,
pa se tiho povue da barba jo drijema ako eli.
I bilo je tako. Horacije Glavo ostane jo neko vrijeme u krevetu, razmiljajui o
Akademiji, krinjici i Stonogi. Ukraden otok! Lijepog si je vraga natovario na
lea! Svejedno, bolje i to negoli na kopnu dangubiti u opavoj kornjai ili u
ednoj plutai. Glavno je da se plovi. Ganjao kitove na Antarktiku ili kradljivce
po Atlantiku na isto doe. Jo je ovako bolje, a to to posada strepi... neka.
Neizvjesnost kao i zabrinutost, titi na puini duu mornara od korozije. Za
mentalno zdravlje posade, nema boljeg lijeka od nevremena! Ovi moji razbojnici nisu
loi. Jo da se nekako sprijatelje majmun i maak, mogli bi biti uzoran brod.
Kapetan napusti leaj, polako se spremi pa izae na palubu. Svi su ve bili na
nogama i doekaju ga po obiaju:
Dobro jutro, barba ...! Zdravi bili, barba ...!
Dan se otkrivao vedar i ve zarana natopljen egom. U zraku vlaga, miris alga,
miris joda, mora. Na nebu bijeli prameni razasutih oblaka. Slavni kapetan pogleda
puinu ... Kud mu je oko dopiralo, nigdje nikog, samo more, beskrajno, slobodno,
plavo more! Pod njegovim nogama vrsta paluba Astrolaba, na jarbolima bijela
nabrekla jedra, modro nebo i um vjetra, ljepi i zvuniji od bilo koje pjesme. Oko
njega uzbudljiv ples valova i bijelih kresta. Tri burnice iznad talasa. Ispred
jedrenjaka iz mora prhne jato morskih lastavica, lete, lete ... povijaju se u
slikovitoj krivulji, dok im mokra, plavkasta krila trepere i blijete na suncu kao
da su iskovana iz ista srebra. Kad bi sada u blizini izronili dupini i poeli oko
broda izvoditi svoje ludorije, kad bi negdje nad jarbolom u plavetilu neba opazio
faetona, tu najljepu pticu junih mora, tko bi na svijetu bio ravan, tko bi bio
sretniji od slavnog kapetana? Nitko! Neka izuzetna ivotna radost zaokupi njegovo
bie. Ma, kakva Sto-
5 Operacija Stonoga
65
noga i kradljivci otoka! Nitko na svijetu ne moe pomutiti sreu koju sada osjea,
tu, pod jedrima i beskrajnoj plavoj pustoi! Sa smijekom pogleda majmuna koji je
sjedio na kraju kosnika, pridravao se ograde, okretao glavicu na sve strane i kao
straar, izvia., promatrao puinu. Zatim pogleda mornare ... Osjeti potrebu da
djeli svog zadovoljstva podijeli s njima, pogleda ih redom, dok mu se pogled ne
zaustavi na kuharu i odmah ga prozove:
Kogo! U svitanje ogorio si mi ivot. Zasladi mi barem ovo jutro, ispriaj kad si
zadnji put prevario carinu?
Menula, arag i Brancin, jedva doekaju prijedlog, sretni to je barba dobre volje,
pa slono zapljeu i poviu:
Tako je ...! Hajde, kogo ...! Kogo ...! Kogo ...! Kogo!
Zadnji put...? bez sustezanja prihvati karpina, namrti elo toboe da se
prisjeti i prizna. Prije dva mjeseca kad sam se vratio iz Havane Bilo je dobro...
Tu kuhar zastane, zauti i nastavi milovati svog maka koji mu se ugnijezdio u
krilu. Valjda je smatrao da se o tome nema to vie priati, ali ga kapetan
upozori:
Ne bulji sad u maka! Ispriaj natenane kako je bilo, hou sve da ujem!
to se tu ima priati toboe nerado e karpina svi to ve znate. Jedva smo
pristali i vezali se uz gat, slete se policajci i carinici, opkole brod kao da smo
kriminalci. Svrimo poslove koje smo imali i ja s koferom, onim velikim, sputam se
niz siz a na dnu stepenica eka uti, pokae na kofer i pita to ima, a ja velim
imam prljavo rublje i maka, kakvog maka, ivog, da potvrdim i pitam utog da li
mogu proi, a on veli ne moe, otvaraj! Molim ga da ne otvaram kofer je e mi
maak pobjei, ali uti zainatio, otvaraj veli, kad ti kaem i ja otvorim, a Miki
zna svoj posao, iskoi, frkne repom i po sizu natrag na brod. Ja opsujem sve
odreda, potrim za makom, a on lopua, ve sjedi ispred vrata moje kabine i eka
nagradu, tako sam ga nauio. Bacim mu komad slanine koju za njega i takve zgode
nosim u depu, ja u kabinu, ispraznim kofer, nakrcam kavu i jo neke sitnice i evo
me jo jednom kod utog, to ima, pita me opet, a ja ponovim imam maka i prljavo
rublje, a koga boga vue tog maka, to ga nisi
66
ostavio na brodu, ne mogu ga ostaviti, on je maak, a na brodu nema make i ako
maak uskoro ne poevi maku,, on e podivljati! Pa nije sada februar, veli uti,
ne fukaju se sada make, a pitam ja njega da li je ikada uo za limun mjesenjak,
dabome, pojma nema a ja mu velim kao to ima limuna koji svaki mjesec cvatu i
zameu plodove, tako se i moj maak mora svaki mjesec natezati s makom ili po-
bijesni. I to emo sad, pita uti, a ja mu velim neka radi to hoe ako eli ja
mogu opet otvoriti kofer, a uti odmahne, veli nosi te vrag tebe i tvog maka, goni
se da te vie ne vidim, bje...! Ja njemu baj, baj i to je sve.
Da, to je sve primijeti Brancin. A koliko si kave prevercao?
 Jedanaest kila.
I to jo? upita Menula.
Neto cigareta i dva magnetofona.
Nije loe! primijeti kapetan.
Nije prizna karpina, spusti pogled i nastavi milovati svog maka.
Neko vrijeme svi su utjeli i promatrali Mikija, tog izvjebanog kosmatog ortaka,
nepopravljivog brodskog krijumara. Onda Brancin uzdahne mudro:
Dok je granica, bit e i verca.
Granice postoje samo na kopnu, na moru ih nema primijeti Menula, ali se kapetan
s time ne sloi. Naprotiv'
I na kopnu i na moru, sve je puno granica. Na kopnu, pored dravnih granica koje
su ponekad obiljeene, ponekad nisu, a najee su vrlo promjenljive, postoje mnogo
trajnije, prirodne granice kao to su rijeke, planinski vijenci, pustinjske zone,
klimatski pojasi, granice naseljivosti rasne ili religijske pripadnosti, granice
pojedinih civilizacija, jezine granice i tako dalje... U moru: granice kopna i
obala, granice morskih struja, granice raspodjele voda u odnosu na toplinu, slanou
i prozirnost. Primjerice, na polovima je temperatura vode minus dva stupnja, a u
Perzijskom zaljevu, plus trideset i pet! Postoje granice rasprostranjenosti vrsta
riba, ptica i ivotinja. Tuljana nema u tropskim predjelima, kao ni ptica
albatrosa, pingvina, zaova, jer za njih, na povrini tih voda nema dosta hrane.
Kitovi koji se hrane planktonima,
6T
kao recimo gorostasni plavi kit, mogu ivjeti samo u granicama hladnih voda,
Arktika i Antarktika, gdje nalaze mnotvo raia i planktona u neizmjernim
koliinama. Naprotiv, koralji se javljaju iskljuivo u toplim vodama. Njima su
granice trideset stupnjeva sjeverno i juno od ekvatora i tu oni grade svoja
naselja, koraljne prstene i sprudove. Veoma otrovne morske zmije koje ive u toplim
predjelima Pacifika i Indijskog oceana, nisu do sada prodrle u Atlantik jer ne
podnose i ne mogu prei granicu koju predstavljaju hladne vode oko Rta dobre nade i
Cap Horna. Postoje granice svjetlosti u odnosu na dubine mora, postoje granice
dokle dopiru ledenjaci i sante leda, postoje granice u kojima haraju tajfuni,
granice ...
Okorjeli vercer, karpina, vie nije mogao izdrati. Slavodobitno prekine kapetana
i usklikne:
Jest, barba ... imate pravo, i u moru i na moru postoje granice, ali nema carine,
ni krijumara!
Vara se, kogo odgovori mu kapetan grdno se vara! Svi ste uli za vulkan i
otok Krakatau. Nakon uasne eksplozije, vulkanska lava prekrila je ostatke otoka i
spalila sve to je bilo ivo. Ali ve devet mjeseci poslije te katastrofe, otkriven
je na Krakatau pauk, samac, kako u dokolici plete svoju mreu! Odakle se stvorio
taj pauk? Prevercao se! Samo dvadeset i pet godina poslije eksplozije, na Krakatau
ve su se doselili neki kukci, nekoliko sisavaca, guterice, ptice, mekuci, gliste
... Kako su stigli onamo? isti verc! Neki su se prokrijumarili zranim putem,
pomou vjetrova, neki su stigli morskim putem. Iupano drvee, polomljeno granje,
balvani, panjevi, daske, sve to povremeno rijeke doplave u more, esto je krcato
kojekakvim slijepim putnicima, koje struje i valovi dopreme na tisue milja u
prostranstvo oceana. Evo primjera sa takorima: pod kraj prvog svjetskog rata,
potonuo je neki brod blizu otoka Lord Howe, istono od Australije. Na obale tog
otoka doplovili su brodolomci, na alost takori, a ne ljudi. Dakako, carinici ih
nisu doekali i to se dogodilo? Za nepune dvije godine takori su potamanili sve
ptice na otoku! Dat u vam jo jedan primjer o vercu na moru ali ovaj put je
carinik bio prisutan! Dakle... iz grudice blata koju je otkinuo iz
68
perja neke ptice, slavni prirodoslovac, Charles Darvvin, izdvojio je i uzgojio
osamdeset i dvije vrste razliitih biljaka! To dokazuje da se ptice selice koje
lete preko mora, takoer moraju uvrstiti u svojevrsne vercere! Krijumarenje
uvijek nekom donosi korist, nekom tetu. Jednog dana moda e se ljudi pozabaviti i
time da na granici ne hvataju samo-vercere cigareta, kave i magnetofona. Ti si,
kogo, imao sreu to te nije pregledao Darvvin, pored onog to si priznao, tko zna
to bi jo otkrio na tebi, ili recimo, na Menuli koji se-umiva svaka tri dana!
tedim vodu...! opravda se Menula, ali tako tiho-da se jedva ulo.
Kapetan pogleda kompas, pogleda jedra i odmah e boc-manu:
arag, zar ne vidi kako lijeva preka slabo vue?' Nategni kotu, brod e dobiti
na brzini i lake e drati kurs!
Iznenadna dreka majmuna najavi dupine. Ba su stigli u pravi as. Svi poskoe da ih
pozdrave. Jack je sav drhtao od uzbuenja i tresao se kao u groznici, pokazujui
svome gazdi opor veselih skitnica. Majmun se smirio tek kad ga Menula uzeo u
naruaj. Sad su svi bez rijei promatrali desetak zelenkasto-sivih dupina kako
iskau iz vode. Neki se u zraku i pljesnu kao cjepanice, a neki drugi izranjavaju
najee udvoje, u besprijekornom vodenom slalomu probijaju se prema povrini,
iskau pred nosom mornara, uzmu zrak pa jednako tako u skladnim pokretima zarone,
nestaju, oplivaju Astrolab, pa se opet vrate i nadohvat ruke ponovo iskau iz vode.
Gledajui ih tko zna po koji put, slavni kapetan intimno, u sebi prizna: ne moe se
promatrati dupine a da uvijek nanovo ne uskrsne pitanje, da li na ovom globusu ima
ovjek pametnijeg suputnika i plemenitije bie od ovih sisavaca? Od antikih
vremena ostale su legende koje govore o prijateljstvu djece i dupina, ostale su
slike na vazama, mozaici i freske na zidovima, koje nas tisuu godina vraaju
unazad i svjedoe o inteligenciji dupina i o nesposobnosti ljudi da prime i shvate
jedno bie koje se od pamtivijeka odnosilo prema ovjeku prijateljski i
dobronamjerno, a za-
69
uzvrat od ovjeka primalo koplje, harpun, puani metak, smrt!
Iznenada kao to su se pojavili, dupini su se izgubili nestali. Majmun Jack ponovo
zauzme svoje mjesto izviaa na rubu kosnika, a kapetan i mornari vrate se i sjednu
u kokpit. Astrolab se njihao u jednolinom ritmu s jednog na drugi bok, dok se pred
njima unedogled pruala plava pusto.
Peti je dan kako plovimo Atlantikom. Dupini su mogli ve i prije doi da nas
pozdrave! izjavi arag, toboe uvrijeen nepanjom i negostoljubivou dupina.
Slavni kapetan, ije su misli tekle posve u drugom smjeru, upita druinu:
Tko e mi od vas objasniti zato ljudi ubijaju dupine?
Jer kradu ribu! ne trepnuvi odgovori Brancin.
A kome kradu ribu? nastavi kapetan.
Ribarima! javi se Menula.
Tako je, valjda ne pekarima! nadopuni arag.
Polako...! upozori ih kapetan. Dakle, kradu ribarima ...
Jest, njima! opet e Brancin. I ne samo da kradu, ve i pokidaju mree da ih
mjesec dana mora krpati!
Kapetan je neko vrijeme utio i valjda razmiljao kako da nastavi razgovor s ovim
krvoednim gusarima, a onda kao da se dosjeti, upita:
Te mree koje dupin pokida... gdje su te mree?
U moru ... barba, u moru ... valjda ne u restoranu! odgovori Menula pomalo
zabrinut, to je to kapetanu i kakva mu to pitanja padaju na um.
Tako je, u moru... ima pravo, Menula, u moru prizna kapetan, pa nastavi
jednako mirnim glasom. A sad razmislite i kaite, zar je to posve razumljivo i
normalno da ovjek smatra more svojom prijom? Ako dupin ivi u moru, zar more ne
pripada vema dupinu negoli ovjeku koji ivi na kopnu? Mrea koju dupin vidi na
dnu, za njega je ta mrea sastavni dio mora, dakle njegovog ivotnog prostora i
posve je razumljivo da iz mree izvlai ribu, a to kod toga cijepa mreu, za to
nek boli glava ovjeka, a ne dupina!
70
Mornari irom otvore oi, blenu, ne vjeruju onom to su uli. Da li se to barba s
njima ali ili misli i vjeruje u ono to govori? Prvi se opet javi Menula:
Jo prije nekoliko godina, moj je otac dobio nagradu to je ubio dupina, a vi sad
tu priate...! Po vama, jo emo se morati ispriati dupinima i platiti im odtetu!
Nije dugo ekao odgovor!
To to je tvoj otac dobio nagradu za ubojstvo dupina nastavi kapetan to samo
svjedoi o ljudskoj primitiv-nosti. Na domai kuni pas, zvali ga ukac ili eno,
taj ljubimac i toboe najvjerniji pratilac ovjeka, koliko je puta svojim zubima
unakazio djecu i ljude?! Vol, konj, krava, svinja, bik, pa ak i magarac, sve te
ivotinje koje mi zovemo pitomima i domaima i koje stoljeima ive pored nas,
koliko su puta teko ozlijedile ili usmrtile ovjeka! A dupini? Jeste li ikada uli
da je neki dupin ranio mornara, brodolomca ili kupaa, da mu je odgrizao ruku, nogu
ili ga povukao i usmrtio u dubini? Ne, to niste nikad uli, niti ete ikada uti,
premda bi dupin to mogao uiniti s obzirom na svoju veliinu, snagu i otre zube.
Pa ipak ljudi podiu spomenike vjernom psu a dodjeljuju nagrade onome tko ubije
dupina! Eto, to smo mi, ljudi!
Barba, barba... stanite! zavapi arag. Ma, vi tu priate monade! Pas je pas,
bogamu, pas ima narav kao ovjek... ako je dobre volje mae repom, ako mu je zima
cvili i dre, ako je ljut, grize! A dupin...? Dupin je riba!
Kao prvo nasmijei se kapetan dupin nije riba! Dupin je sisavac kao ti i ja.
Zatim, taj je sisavac u mnogo-emu napredniji i razvijeniji nego to misli. Ja sad
ne govorim o njegovim sposobnostima orijentacije koja je fenomenalna, ne govorim o
sposobnostima prenoenja raznih informacija, koje nas zbunjuju, ne govorim o
njegovim radarima za koje pouzdano znamo da ih dupini posjeduju. Htio bih da kaem
koju rije o njihovom i naem radnom vremenu ...
Sad je doao red da se pobuni Brancin:
E, barba... valjda neete tvrditi da dupini imaju radno vrijeme, jer ako je tako
onda valjda imaju i svoj sindikat, urede, sekretarice, telefone ...
71
Brancin, da ti pravo kaem, da li dupini imaju ili nemaju telefone i sekretarice,
to mi jo danas ne znamo. Ja govorim o radnom vremenu. ovjek se kroz stoljea
borio da mu radno vrijeme, ono vrijeme koje mu je potrebno da radom osigura ivot,
bude to krae. Radnici su morali u zatvore, u trajkove, na barikade, u
revolucije, da bi tek u najnovije vrijeme, i to ne svagdje, stekli osamsatni radni
dan. A znate li koliko je radno vrijeme dupina? Samo tri sata! Sat i pol ujutro kad
love ribu i priblino toliko uveer ... i to je sve!
A to onda rade cijeli dan? ljutito upita Menula.
Igraju se odgovori kapetan igraju se kao to su se malo prije igrali oko
Astrolaba, uvijek uz svoju brau i roditelje. Dupini ive u rodbinskim zajednicama
kao u davna vremena nai pradjedovi.
Neko je vrijeme slavni kapetan utio, ekao je, moda e ga koji od mornara jo
togod upitati, ali poto ni jedan od njih ne pokaza elju, valjda su bili
oamueni od svega to su uli, Horacije Glavo nastavi, vie za sebe nego za
druge:
ovjek je udno bie. Kad na televiziji gleda igru nekog pustopanog dupina,
najradije bi ga zagrlio i poljubio, a kad tog istog dupina vidi u slobodnom moru,
dobije elju da ga ubije! to je to s nama ljudima, kakve to krvolone zvijeri ive
u nama?
Na kraju ovog prijepodnevnog seminara, javio se brodski kogo, Pierre karpina. Za
cijelo vrijeme dok je trajala prepirka oko dupina, on je mudro utio, ni nakraj
pameti mu nije bilo da protuslovi kapetanu poslije svega to je jutros bilo. Pa
ipak, svrbio ga jezik i nije odolio...
Barba... ako je netko zvijer, ja nisam. Niti sam dupine ubijao, ni lovio, ni
frigao, ni pekao na gradelama, ni od njih pripremao brudet, ni pravio leadu. Nemam
ja s njima veze, niti me oni, kako bih rekao, znanstveno zanimaju. Ali ako su
dupini tako pametni kao to vi to tvrdite, ne bi li nam dupini pomogli otkriti gdje
lee potopljene kara-vele s gusarskim blagom ili... tko je ukrao i gdje se nalazi
onaj prokleti otok!
72
Ove rijei mornari jedva doekaju, sretni da je netko ipak doskoio kapetanu.
Slono, radosno i glasno zaredaju:
Tako je! Bravo kogo! Hajde da vidimo dupine, gdje su?! Neka rijee tajnu Stonoge,
neka otkriju gusarsko blago! Bravo kogo, bravo ...!
ekajte! podigne karpina ruku. ekajte, nisam jo dovrio... Ako to dupini
ne mogu, a ja mislim da ne mogu, predlaem da jo danas, evo, odmah sada, otvorimo
krinjicu! Ve je peti dan kako plovimo na zapad od Kanar-skih otoka, ne moramo
ekati ba deseti da doznamo to nam je namijenila sudbina i ta prokleta Stonoga!
Jo slonije zagrme mornari:
Tako je ...! Hoemo krinjicu ...! Barba, hoemo krinjicu...! ivio kogo...!
ivio...!
Ne klepeite brodske rode! Strpite se! smiri ih kapetan. Doznat ete uskoro
sve to vas zanima. arag... Donesi kronometar i sekstant da izmjerim visinu sunca.
Kad ve ne znamo gdje se nalazi ukradeni otok, da barem izra-unam gdje se ovog
trenutka nalazi Astrolab.
73
Brancin, da ti pravo kaem, da li dupini imaju ili nemaju telefone i sekretarice,
to mi jo danas ne znamo. Ja govorim o radnom vremenu. ovjek se kroz stoljea
borio da mu radno vrijeme, ono vrijeme koje mu je potrebno da radom osigura ivot,
bude to krae. Radnici su morali u zatvore, u trajkove, na barikade, u
revolucije, da bi tek u najnovije vrijeme, i to ne svagdje, stekli osamsatni radni
dan. A znate li koliko je radno vrijeme dupina? Samo tri sata! Sat i pol ujutro kad
love ribu i priblino toliko uveer ... i to je sve!
A to onda rade cijeli dan? Ijutito upita Menula.
Igraju se odgovori kapetan igraju se kao to su se malo prije igrali oko
Astrolaba, uvijek uz svoju brau i roditelje. Dupini ive u rodbinskim zajednicama
kao u davna vremena nai pradjedovi.
Neko je vrijeme slavni kapetan utio, ekao je, moda e ga koji od mornara jo
togod upitati, ali poto ni jedan od njih ne pokaza elju, valjda su bili
oamueni od svega to su uli, Horacije Glavo nastavi, vie za sebe nego za
druge:
ovjek je udno bie. Kad na televiziji gleda igru nekog pustopanog dupina,
najradije bi ga zagrlio i poljubio, a kad tog istog dupina vidi u slobodnom moru,
dobije elju da ga ubije! to je to s nama ljudima, kakve to krvolone zvijeri ive
u nama?
Na kraju ovog prijepodnevnog seminara, javio se brodski kogo, Pierre karpina. Za
cijelo vrijeme dok je trajala prepirka oko dupina, on je mudro utio, ni nakraj
pameti mu nije bilo da protuslovi kapetanu poslije svega to je jutros bilo. Pa
ipak, svrbio ga jezik i nije odolio...
Barba... ako je netko zvijer, ja nisam. Niti sam dupine ubijao, ni lovio, ni
frigao, ni pekao na gradelama, ni od njih pripremao brudet, ni pravio leadu. Nemam
ja s njima veze, niti me oni, kako bih rekao, znanstveno zanimaju. Ali ako su
dupini tako pametni kao to vi to tvrdite, ne bi li nam dupini pomogli otkriti gdje
lee potopljene kara-vele s gusarskim blagom ili... tko je ukrao i gdje se nalazi
onaj prokleti otok!
72
Ove rijei mornari jedva doekaju, sretni da je netko ipak doskoio kapetanu.
Slono, radosno i glasno zaredaju:
Tako je! Bravo kogo! Hajde da vidimo dupine, gdje su?! Neka rijee tajnu Stonoge,
neka otkriju gusarsko blago! Bravo kogo, bravo ...!
ekajte! podigne karpina ruku. ekajte, nisam jo dovrio ... Ako to dupini
ne mogu, a ja mislim da ne mogu, predlaem da jo danas, evo, odmah sada, otvorimo
krinjicu! Ve je peti dan kako plovimo na zapad od Kanar-skih otoka, ne moramo
ekati ba deseti da doznamo to nam je namijenila sudbina i ta prokleta Stonoga!
Jo slonije zagrme mornari:
Tako je ...! Hoemo krinjicu ...! Barba, hoemo krinjicu ...! ivio kogo...!
ivio...!
Ne klepeite brodske rode! Strpite se! smiri ih kapetan. Doznat ete uskoro
sve to vas zanima, arag... Donesi kronometar i sekstant da izmjerim visinu sunca.
Kad ve ne znamo gdje se nalazi ukradeni otok, da barem izra-unam gdje se ovog
trenutka nalazi Astrolab.
73
V
Avenija Kristofor Kolumbo... Moglo je biti podne, ono arobno doba dana kad ljeti
sunce podjednako pri krovove kua, usijava karoserije automobila, omamljuje ptice,
izbezumljuje pjeake. Kroz prozirni oblak praine, kao kroz svilenu zavjesu,
vidjelo se kako je avenija sve do Magellanova trga krcata kamionima, autobusima,
tramvajima, biciklistima, pjeacima i kako svi nekud ure kao da nekog jure, a
usred tog uzavrelog mravinjaka, izmeu dviju tramvajskih pruga, slavni kapetan
Horacije Glavo, na ularu, kao konjia, vodi za sobom Astrolabl Kako se to Astrolab
naao pod punim jedrima na kopnu i u ovoj podnevnoj guvi, kako to da jedrenjak
posluno slijedi svog kapetana kao pas svoga gospodara, to kao da nikog ne
zauuje, ak ni Horacija Glavoa koji znojna ela kroz tu vrevu uporno vue
Astrolab, dok oko njega tule sirene i grme motori stotine automobila. I tko zna
dokle bi on tako vodio svog konjia da se odjednom nije zauo otar zviduk
policijske pitaljke. Pjeaci, tramvaji, autobusi, kamioni, ak i bolnika kola
drutva za spaavanje, sve zastane, sve se ukoi. I Astrolab se propne i ukopa, ali
ga Horacije Glavo povue za ular, smiri i ohrabri: Hajde, stari... ne benavi!
Krene Horacije Glavo, krene Astrolab, a cijela avenija jo uvijek podjednako
stoji, nitko se ne mie, kao da ne vjeruje svojim oima. Svi pilje u neposlunog
kapetana, bulje u jedrenjak i ekaju da vide to e se dogoditi. Dakako, pojavio se
policajac, zaustavio kapetana i upita: Zar si gluh?! Zar nisi uo pitaljku?
Nisam... bojaljivo odgovori kapetan, a policajac nastavi: Kuda e ... ? Kamo si
krenuo s tim udovitem? Horacije Glavo pokae na Astrolab i promuca: Vodim...
vodim
74
ga na sajam. Prodat u ga, suvie se rie! Policajac prekrii ruke, s nevjericom
pogleda Astrolab, pogleda kapetana pa doda: Ne samo to si gluh i ne uje moju
pitaljku, ve si i slijep! Slijep ili ne poznaje znakove! Zar nisi primijetio da
je Avenijom Kristofor Kolumbo zabranjen svaki promet brodovima! Ako te vidi luki
kapetan, oduzet e ti pomorsku knjiicu i jo e platiti globu u korist odravanja
svjetionika na moru! Ovaj put idi, ali ako te jo jednom sretnem...! Horacije
Glavo krene, krene Astrolab, a istog asa kao u kazalitu lutaka, krenu pjeaci,
trolejbusi, kamioni, biciklisti, krenu i bolnika kola. Promet se opet zahukta kao
da se nita nije dogodilo. Ali gle vraga! Aveniju jo jednom propara fiuk
policijske zvidaljke i svi opet stanu, sve se ukoi a pred kapetanom se pojavi
Hirohito Lampuga, predsjednik Akademije sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima
i beskrajnim oceanima! Stoji Hirohito Lampuga, ozbiljan i smrknut, na glavi mu
policijski ljem, u ustima jo mu je fukaljka, dok desna ruka dri visoko onu
okruglu bijelu tablicu s crvenim obrubom: stoj! Zaprepasti se Horacije Glavo,
trgne ular, a Astrolab kao preplaen drijebac natisne u bijeg. Uzalud ga slavni
kapetan pokuava zaustaviti, Astrolab sve vie divlja i prijeti. Bjee pjeaci,
skau biciklisti, trube oferi, oaj, vika, panika, lom...!
I tu se probudi! Tu se Horacije Glavo probudi, prestraen, izbezumljen i sav u
znoju. Poskoi, protrlja oi pa kad shvati gdje je, zabaci se natrag na leaj i
tuno uzdahne:
Ajme ...! Ajme meni!
Jo uvijek je teko disao. Iscrpljen obrie znojno elo, sretan to je sve to ipak
samo san, prokleto ludi, luckasti san! Gdje je? Plovi! Dakako da plovi. Ve osmi
dan plovili puinom Atlantika. S gorinom pomisli kako je ovjek zapravo bespomono
i jadno bie, ne moe se zatititi ak ni protiv kretenskih snova! Astrolab pod
jedrima na Aveniji Kristofora Kolumba! Kakva idiotarija! Nakon sjajnog ruka,
brudet od poletua i palamide, zalivenog malvazijom, za-drijemao je na krevetu i
evo ...! Kakav uas! Skupi neto snage, odmakne zavjesu koja mu je dijelila leaj
od salona i prvo pogleda barometar. Od jutros se spustio nekoliko milibara, ne
mnogo ali dovoljno da uznemiri onog koji
75
vodi brod. Osluhne um vjetra koji je fukao izmeu oputa i pripona. Sve mu se ini
da se vjetar pojaava. Horacije Glavo zna da nije isplovio u najsretnije vrijeme.
U zapadnom je dijelu Atlantika, od proljea do kasne jeseni, razdoblje velikih
nevremena. Kad ciklon zahvati Kubu, Floridu i male Antile, kue lete po zraku kao
vrapci i golubovi. Jao si ga tada brodovima! Prije tri godine ukrcavao je eer u
Havani na teretnjak Atlantidu. Bila je to brodina od trideset i osam tisua tona,
ali kad je naiao ciklon... ode! Sa tri sidra bio je ukotven ispred luke, a sidreni
lanci pucali su jedan za drugim kao konopii za vezivanje cipela! I tada je ostao
iv... i tada! Nee valjda s Astrolabom naletjeti opet! ... Jo je uvijek u znoju.
Prokleti san! Da li postoji netko tko bi mogao biti vjerodostojan tuma snova?
Svaki san vjerojatno ima neko znaenje, pa i ovaj, do kraja apsurdan! Moda se u
njemu krije neko podsvjesno upozorenje. Eto, barometar pada, uvaj se Horacije,
danas dobro otvori oi i pazi to radi. Na moru, u krmi i u lovu, nikad ne zna
gdje te to eka.
Da odagna crne slutnje, da se malo sredi i vrati u ivot, zovne:
Kogo ...! Hej, kogo ...!
Tu sam barba... to elite? s palube se oglasi karpina i proturi glavu kroz
ulaz u salon.
Hou viski, dvije kocke leda i kriku limuna.
Nema leda!
Kako ... nema?
Tako. Pokvario se friider.
Lijepo! Daj to ima. Pravi smo brod... uvijek je neto u kvaru! mrzovoljno
zaguna kapetan i doda. Ima li to nova na puini?
Nita nova odgovori kogo traei limun. Sami smo na puini kao deva u
pustinji!
Jedra?
Cas povue lijeva, as desna strana leptir-floka i Astrolab se gega, ali i bez
kormilara dri kurs.
Kad ve nisu za kormilom, to rade oni gore?
to rade? Menula spustio panulu da ulovi togod za veeru, majmun sjedi na
kosniku i straari, arag provje-
76
rava i podmazuje kopce i vitla na palubi, Brancin lei i ita...
ta ita?
ita knjigu.
Kakvu knjigu?
Ne znam. Mislim da se zove Sudbina otkrivaa.
Sudbina otkrivaa...? Neka samo ita. A to radi tvoj maak?
Miki? Kad me pitate... o njemu sam ba htio govoriti ... nije mi lako ... vi ete
se smijati...
Neu se smijati obea kapetan sanjao sam ludi san, danas mi nije do smijeha
I poto kogo nije nastavljao, upita kapetan.
Neto se dogodilo?
Da... samo ne znam kako da vam to kaem. Vi znate, barba, zato Miki meni slui.
Znam. Vara carinike, svoje smrtne neprijatelje.
Tako je prizna kogo, prui viski kapetanu, pa nastavi. Ja ih varam gdje
stignem i tu mi uistinu Miki pomae. Ali pored toga meni maak slui i kao
barometar!
I to znam nasmijei se kapetan. Pa to kae taj tvoj barometar ?
Pa, eto... barba, nemojte se smijati ali u mom kraju svi stari pomorci
vjeruju ...
U maka? sumnjiavo upita kapetan, a kogo odmah potvrdi:
Jest, u maka... Ne ba u maka ispravi se karpina vjeruju u njegova
predskazivanja. Eto, poslije ruka na palubi... gledam ja njega kako se smuca, as
je u Me-nule, as u Brancina, sve tako od jednog do drugog i svima bi u njedra.
Zato je maak smireno primijeti kapetan.
Nije ba tako, barba. On se ak bocmanu, koji ga mrzi, on se ak njemu uvukao u
njedra!
Pa ta je u tome? Valjda ga arag nije bacio u more!
Ne, nije... Da, jo samo i to, ja bih ga odmah ubio! ... Htio sam vam kazati
neto o maku a vi kako hoete ... Nai su stari vjerovali, a vjeruju i danas:
77
Kad maak bi htio svakom u njedra, mornari e brzo skidati jedra!
Slavni kapetan shvati odmah prijetnju, ispod gustih obrva pogleda sumnjiavo kuhara
pa oprezno upita:
ta bi to znailo...? Da emo i mi uskoro skidati jedra?
karpina uvue glavu, skupi se kao preplaeni kuni, pa se ogradi brzo i
bojaljivo:
Ne, ne ... ja to nisam rekao, ne dao bog, barba ... to maak, Miki! Ne ljutite se
valjda na mene, uli ste, tako u nas vjeruju stari, pa neka vjeruju a mi emo
skidati jedra kada to vi odluite, a ne maak! Samo rekoh, razmislite, nita vie a
ja odoh, ako treba vi zovnite ...! i brzo napusti salon pa mugne na palubu.
Kapetan osta sam. Imao je razloga da bude zabrinut. Ponajprije onaj ludi san, pa
barometar, pa sad jo i maak! Je li to samo niz sluajnosti ili u svemu tome ima
neka prikrivena i opasna veza? I ta to znai: skidati jedra? Jer, jedra se mogu
skidati kada se mijenja kurs, kad se mijenja pravac plovidbe pa se prema tome
mijenjaju i usklauju jedra, neka se skidaju, druga podiu, ali se jedra takoer
skidaju kada zaprijeti oluja, zakuha nevera ili neko drugo zlo. Mornari e brzo
skidati jedra...! ta je to? Nita drugo ve guma za vakanje kao i sva pitijska
prorotva. Zar e jedan kapetan jo s time razbijati glavu? Ipak... priznao ili ne
priznao, kogo je moda imao pravo, trebalo bi razmisliti ... Eh, tuno je to kad
raspoloenje morskog vuka zavisi o predskazivanju jednog olinjalog maka! Osjeti
tjeskobu i salon mu odjednom postane tijesan i bez zraka. Jo e se uguiti! Samo
to prije napolje! Iskapi au, zgrabi kapetansku kapu i pouri na palubu.
Mornari ga doekaju kao gladni galebovi:
Barba ... kuda plovimo? Barba ... gdje je otok? Hoemo krinjicu ...! Barba ...
hoemo krinjicu!
to klepeete! razljuti se kapetan. Da vas vie nisam uo! Tek je osmi dan
kako plovimo! Dali smo rije da krinjicu neemo otvarati prije desetog dana i tako
e biti!
78
Odmah zatim pogleda puinu. Povoljan vjetar, uobiajeni valovi... nigdje na
horizontu bilo kakve prijetnje. To ga smiri. Mornari e brzo sputati jedra...!
Jest, kojeta! Ludorije, maja naklapanja!
Kao patka u hodu, Astrolab se polako gegao s jedne na drugu stranu i sjekao puinu
noen strujom, valovima i vjetrom. Pomalo zamorna, jednolina plovidba Atlantikom.
Jacku je konano dojadilo da promatra puinu, pa je napustio kosnik i dosmucao se
do kokpita da upotpuni opor koji se tu smjestio. Najprije je preokrenuo depove
Menuli da otkrije togod za sebe i ne naavi to je elio, nastavi pretraivati
kapetana, pa araga ... Crrrr...! iznenada se oglasi vitlo oko koga je bila
namotana panula. Menula, kome je to vitlo bilo najblie, zgrabi konop, vrsto ga
zategne, pa kad osjeti trzaj i otpor, povie:
Riba!
Svi poskoe, zadrei majmun, frkne Miki i u trenutku nasta neuvena graja i vika:
Pazi, ne stezi, popusti, evo veere, Menula, ubit u te ako ti ode, daj podmeta,
lake, lake, povuci, popusti, popusti kad ti velim, ne mijeaj se, stezi, jo,
jo, nije mi ovo prva, popusti idiote, sve e ti strgati, izgubit e je, nee,
pusti je nek vue, dodaj mu ganac, to bi mogla biti bara-kuda, nije nego tuna, nije
tuna, eno, iskoila je, onda je zlatoskua, tako je zlatoskua, bravo Menula, ne
daj, ne veli se zlatoskua nego lampuga, to je svejedno, nije jest, bravo Menula,
kogo pripremaj ulje, vatru, eto nam veere...!
Astrolab kao i mnogi drugi jedrenjaci, najee u plovidbi vue za sobom panulu. To
je konop debljine etiri do pet milimetara, dugaak oko dvije stotine metara. Jedan
kraj panule namotan je oko vitla za natezanje konopa i privren tako da ga riba
ne moe odvui u more. Na drugom se kraju nalazi pet, do est metara eline ice,
pa onda varalica s jednom ili vie udica. Varalica je u obliku ribice, izraena
najee iz kosti ili metala, a ponekad poslui imitacija lignje ili neke ribe,
najee iglice. Pravi i vjeti mornari izrauju sami varalice, ukrase udicu s
krpicama raznih boja ili je pokriju komuinom, suhim liem koje obavija
79
klip kukuruza, to je vjerojatno najbolji mamac za puinske grabei jivce.
Zlatoskua koja se ulovila u nekoliko je navrata iskoila iz mora, kako bi se
oslobodila smrtonosne udice. Zatim je zaronila u dubinu ne bi li ondje potraila
spas. Kad se prvi put vinula uvis, obasjana suncem iznad valova, moglo se ocijeniti
da je dugaka najmanje jedan metar, ba pravi komad za eljad eljnu svjeeg mesa.
Kapetan, mornari, ak i Jack, okupili su se oko Menule i promatrali borbu ovjeka i
ribe. Zavisno od otpora koga je pruala zlatoskua, Menula bi as pritezao, as
poputao konop, dok se zlatoskua nije umorila, izgubila snagu pa se pojavila na
povrini, legla na bok i prepustila se sudbini. Sad vie nije bilo nikakve sumnje u
slasnu veeru. Preostalo je samo da se zlatoskua dovue do broda i prebaci na
palubu.
Ja bih nju na leo! predloi Brancin.
ta je tebi, kapo!? Lampuga na leo? Samo frigati! oglasi se arag, ne
putajui zlatoskuu iz vida.
Frigati ili na gradele. Ono to preostane od veere, neka se marinira, dobro e
doi kad treba... predloi Menula ali se kogo pobuni:
to se vi petljate u tui posao? Glavu i rep ... i to dobar komad repa u lonac a
ostalo na gradele! Je li tako barba?
Na ovo pitanje Horacije Glavo nije nikada odgovorio. Nije dospio! Sve to se dalje
zbivalo na Astrolabu, samo je dokaz kako nitko od nas ne zna koliko smo ponekad
blizu smrti i kako se na jedrenjaku, naoko beznaajna situacija i vedro
raspoloenje mogu u trenutku pretvoriti u tragediju i oaj.
Onu stotinku sekunde kada se kapetan spremao odgovoriti hoe li zlatoskua na leo
ili ne, negdje na rubu njegova vidna polja pojavi se peraja morskog psa koja se
strelovitom brzinom pribliavala zlatoskui i krmi Astrolaba. Tog istog trenutka
nestane zlatoskue, a Menula, preko panule koju je vrsto drao, osjeti udar kao da
ga neija mona ruka iz morskih dubina privukla svom snagom k sebi. On doslovce,
naglavake preko ograde odleti u more! I dok
80
su Mate arag, ime Brancin i Pierre karpina, zanijemili i stajali nepomino kao
da su okamenjeni, a majmun Jack udario u histerinu dreku, slavni kapetan Horacije
Glavo, da nadjaa um vjetra, huku valova i pla majmuna, povie kao mahnit:
ovjek u moru!
Taj uzvik, dobro poznat svim pomorcima, kao arobni tapi trgne mornare i oni
potre da svaki ispuni svoju dunost, arag prvo zgrabi jedan od koluta za
spaavanje koji se na jedrenjaku uvijek nalazi na krmi, pripremljen ba za takve
nesree, pa ga svom snagom baci to blie kormilaru koji se borio s morem. U isto
vrijeme je kapetan noem sijekao konope koji su vezali kormilo i podravali jedra.
Brancin je ve bio kod motora kad mu kapetan dovikne:
Pali, ali ne krei!
Odmah zatim zagrmi makina, a tutnjava brodskog stroja kao da je svima pruila
dodatnu snagu. Oslobodivi kormilo, kapetan ga hitro prebaci posve u stranu, dok su
arag i karpina kod glavnog jarbola odvezivali podigae nakon ega leptir-flokovi
polako kliznu na palubu. Brod se okrene i zaustavi. Sve je to trajalo samo nekoliko
sekundi, ali dovoljno da se uoi kakvi sjajni mornari vode Astrolab!
Na otvorenoj puini Atlantika, nikada nema posve mirna mora. I sada su valovi
oteavali da se brzo prui pomo nesretnom Menuli. Prije negoli se zaustavio, brod
se prilino udaljio od kormilara, a i dalje odmicao, noen vjetrom i valovima. No
najgore je ipak bilo to se morski pas koji je progutao zlatoskuu i povukao
Menulu, jo uvijek nalazio blizu kormilara i njegova peraja otkrivala se tu i tamo
meu valovima. Kapetan pouri u salon i zaas se vrati s karabinom, ubaci metak u
cijev, spreman tititi Menulu koji se ve doepao pojasa za spaavanje i borei se
s valovima, polako se primicao Astrolabu. Horacije Glavo dobaci a-ragu:
Vei drugi i baci!
Nevjerojatnom brzinom, doktor vorologije! pripremi pojas uz koji uvrsti konop i
onim svojim ruetinama, kao laso, zvizne ga tridesetak metara, ravno na glavu
kormilaru. Sad se ve moglo lake disati. I dok je kapetan drao na
6 Operacija Stonoga
81
oku peraju morskog psa, Brancin i arag privlaili su Menulu izbezumljenog od
straha sve blie Astrolabu. Jo nekoliko grevitih pokreta, jo nekoliko sonih
mornarskih psovki i Menula se naao na palubi iv! Majmun je cvilio od sree,
odmah se svom gospodaru smotao oko koljena, ali ga Menula surovo odgurne, zatim
zvjerne oima na puinu i upita razjareno:
Gdje je?! Iz kormilara cijedila se voda kao da u svakom depu ima nepresuan
izvor, ali on za to nije mario. Kapetan mu pokae peraju koja se pojavljivala na
osamdesetak metara i doda:
Na udici je, nee pobjei. Sii u kabinu, presvui se! Ali Menula odbrusi
razjareno:
Dok je ona zvijer iva, ne silazim!
Zatim zgrabi panulu da provjeri je li pas jo uvijek na udici. Samo nekoliko metara
konopa koliko je povukao, bilo je dovoljno da psina pobjesni i odmah pojuri, ali ne
da pobjegne, ve ravno na Astrolab! Menula moe biti zahvalan svim bogovima oceana
to se na vrijeme izvukao jer se psina usprkos tutnjavi motora takvom brzinom i
takvom silinom zaletjela do kormila jedrenjaka da kapetan nije dospio opaliti
puku! Sad su ga barem svi vidjeli i znali s kime imaju posla. Bio je to modrulj,
pas ljudoder, dugaak preko pet metara. Prava neman! Kako je iznenada dojurio,
tako je odmah nestao u dubini i odvukao za sobom pedesetak metara panule.
Samo ti vuci, majku ti razbojniku, sredit u ja tebe! gunao je Menula i
navlaio debele kone rukavice koje mu je donio arag.
Ruma! vikne kapetan, a karpina kao lasica sukne u brod i jo se bre vrati,
prui bocu kapetanu, ali mu Horacije Glavo dade znak da najprije ponudi Menulu.
Svi se redom okrijepe i bitka je mogla poeti.
Kapetan upita Menulu:
Kako sad eli...? Da podignemo jedra i da psinu sreujemo u plovidbi, jer motor
ne smijemo pokrenuti da sluajno propeler ne presijee panulu, ili eli da
ostanemo kao to smo sada, da plutamo i da se odmah pograbimo s njime?
82
Dok je jo Menula razmiljao o tome to je bolje, javio-se Brancin:
Bilo bi najbolje za psa i za nas, da ga barba odmah, ustrijeli i da u miru
nastavimo put.
Ali se Menula pobuni:
Da ga odmah ustrijelimo ...?! to je tebi, kapo? A to ne! Nek se mui, nek pati!
Prije nego crkne, ima da. ispata! ... Barba, evo mog prijedloga: ugasimo motor,
pri-vucimo psinu do broda, bacimo ga na palubu i onda ... udri! Mlatarit emo po
njemu dok ne krepa, majku mu ljudo-dersku.
Ne, ne, ne...! A, to ne! panino se uzvikao Brancin i problijedio kao krepana
riba. Ako vi mislite njega na palubu, ja tu neu biti, ja idem dolje, zakljuat
u se u svoju kabinu, a vi radite to hoete, mene nema!
Gledajte ovog bijednika, sluajte ovog mukotresa! nasmijei se posprdno Menula
i pokae na Brancina. A. to bi tek bilo da si ti umjesto mene odletio u more?
Njega bi odmah udarila kap! hitro dobaci arag, a Menula jo bre priupita:
Koga bi udarila kap. Brancina ili morskog psa?
Dosta! prekine kapetan i da umiri strojara koji je-bio blijed kao mjeseina,
objasni: U psini je sigurno dvjesta, tristo kila, tko e takvu mrcinu dignuti,
tko e je preko-ograde prebaciti na brod? Ima pravo Brancin, psa ustrijeliti i
gotovo!
Ali se javi arag s izvanrednim prijedlogom:
Kad japanski ribari ulove psa ljudodera, ne puste ga. olako. Najprije ga navlae
kao vrag svoju mater, nateu ga. ovamo, onamo, pa kad ga dobro izmue i oduzmu mu
snagu, privuku ga do broda, a onda mu jedan od posade prebaci na rep omu od
eline ice na kojoj je vezana prazna bava od dvije stotine litara. Zatim
presijeku panulu, na taj ga nain oslobode i puste neka plovi. Neko se vrijeme
naslauju kako se pas mui, jer ne moe zaroniti, ne da mu bava! Za uspomenu
naprave jo nekoliko fotografija, a onda nastave plovidbu a psa prepuste da krepa
od gladi i iznemoglosti. Mislim ... Ako na Astrolabu imamo neku bavu, mi bi njega
mogli kao Japanci!
83-
A, ne, ne, nikako! pobuni se opet Menula. Tko "meni jami da se pas nee
osloboditi bave? I to onda? Ode psina pjevajui i dalje loviti i gutati mornare!
E, to ne! :2elim ga dovui do broda, da bude najvie metar od mene, toliko koliko
je od povrine do palube, elim izbliza pogledati onu njegovu iljastu njuku, hou
da prije njegove smrti on mene i ja njega pogledam u oi, prisilit u ga, pa makar
mu na gubicu spustio uareno sidro, da otvori one svoje ralje, pa kad ih otvori,
pljunut u mu ravno u zube i onda emo ga ustrijeliti, i to u ga ja ustrijeliti a
ne vi, ja lino!
U redu, smislio si dobro saglasi se kapetan pa kad je tako, mogli bismo
poeti. Tko e prvi...?
Ja! A tko bi...? spremno se oglasi Menula, zategne rukavice kao boksa u ringu
prije prve runde, sagne se i zgrabi panulu i s nekim posebnim zadovoljstvom
uzdahne: E, pa sad da vidimo...!
Brancin ugasi motor, svi uute, svi se uozbilje kao da su na sprovodu. Vjetar je
neto sustao kako to esto bude u predveer na ovim geografskim irinama. Dan je
ve krenuo u susret noi, a sunce je po obiaju za rastanak obojilo rumenilom
nebo, more i oblake. Majmun Jack, vidljivo uvrijeen, popeo se na vrh krmenog
jarbola i tu je, toboe bez ikakve znatielje za ljude, promatrao puinu. Maak se
negdje sakrio da i on bez potrebe ne dobije vritnjak.
Peraja morskog psa primjeivala se, kojih stotinu metara -od Astrolaba, as bi
zaronila i nestala meu valovima, as bi se uzdigla i prkosno naglaavala svoju
prisutnost. Menula je potezao konop i paljivo skupljao panulu. Hrpa konopa ispred
njegovih nogu postajala je sve vea, dok se peraja morskog psa primicala sve blie
i blie. Bez ikakva otpora modrulj je dopustio da ga Menula dovue na pedesetak
metara, moda i blie. Tu kormilar zasta. Posta mu sumnjiva dobroudnost i
pokornost ovog krvoloka, pa ispod oka upitno pogleda kapetana, ali Horacije Glavo
nehajno odmahne i doda:
Samo ti vuci. Moda zloinac osjea grinju savjesti i prilazi da ti se ispria.
Menula nastavi izvlaiti konop. Odjednom se na vrhu jarbola uznemiri Jack. Poeo se
panino derati i kreveljiti,
4
pokazujui oporu psinu u moru, mislei valjda da je dupin. Nitko od prisutnih
nije mogao vjerovati svojim oima. Ta, Menula je dovukao psinu na tridesetak metara
i to-bez ikakva napora kao da na udici vue krepanu lignju, a ne ivu neman od
nekoliko stotina kila! I tome nema kraja! Jo nekoliko zahvata i evo psine na
dvadeset metara, evo-je na petnaest...!
Sad su ve mogli usprkos valova bez potekoa razabrati pojedinosti i svaki djeli
modrulja ije se gorostasno tijek> kao torpedo primicalo Astrolabu. Zlatoskui ni
traga! Ne mogavi se vie svladati, kapetan povie:
Imam ga na nianu, da pucam...? ali Menula odgovori mirno:
Ne... jo ne. Barba, to je tek poetak!
Tog se asa psina polako okrene, jedva primjetljivo-zavrti repom i zapliva bez
urbe u suprotnom smjeru, sve dalje i dalje od jedrenjaka. Bojei se da psina ne
ode, kapetan jo jednom predloi:
Da pucam? ali Menula uope ne odgovori. Bez. rijei je neko vrijeme promatrao
psinu kako odlazi, a tada odlui da mu stegne zube i da mu dade do znanja tko je tu
gazda. vrsto povue konop, ali mu konop klizne izmeu rukavica kao da ga nije ni
taknuo.
Samo ti idi... doi e ti meni natrag! gunao je Menula i paljivo promatrao
panulu kako klizi u more.
Menula je imao pravo. Psina odjednom zastane kao da se umorila. Kormilar veselo
usklikne:
Evo ga ...! Rekao sam ... Bit e ti moj, golube!
Psina uistinu dopusti da ga Menula neko vrijeme natee i polako privlai brodu, ali
ne zadugo. Menula osjeti snaan trzaj, konop mu izleti iz ruku i pone strelovitom
brzinom odmicati u more.
Ostat e ti bez panule i bez morskog psa... golube moj! upozori arag
kormilara, a zatim povisi glas: Fer-maj ...! Ne ali se fermaj!
Menula pokua pod svaku cijenu zaustaviti konop, ali mu to nije uspijevalo.
karpina predloi kormilaru:
Da ti pomognemo?
85
Nije potrebno odgovori Menula. Smirit e se, betija, bit e on jo kao buba!
Ali se psina nije smirila, ni zaustavila, ni postala buba. Naprotiv! Sve je vema
poveavala brzinu, sve se vie udaljavala od Astrolaba. Kapetan shvati svu teinu i
zapovjedi:
karpina i arag... na panulu! Hitro!
Sad su sva trojica napela miie da zaustave neman, ali uzalud! Pas je uporno
odmicao kao da progoni nevidljivu rtvu i njegova se peraja ve jedva primjeivala
na puini. Tek sada Menula shvati da vrag odnosi alu pa povie koliko je mogao:
Pucajte, barba ... pucajte!
Odjekne jedan, pa drugi, pa trei hitac. Na vrhu jarbola majmun se sav izbezumi,
zavriti, zaplae i to je bio jedini vidljivi uinak ispaljenih metaka. Modrulj je
nezadrivo nastavljao svoj put. Na palubi nasta strka i vika:
Prebaci konop jo jednom preko bitve! Pali makinu!
Nemoj paliti, ovamo Brancin! Svi ovamo! Ruke mi krvare! Oko bitve, oko
bitve! uvaj se! Makni rue-tine! Ostat u bez prstiju! Prokletnik, sve e
odnijeti!
Nedaj mu, nedaj...!
Ali sve je bilo uzalud. Vie nije bilo sumnje, psinu jo moe zadrati jedino
konop, ako izdri, ako bude dovoljno jak, ako ne pukne. Od panule dugake dvije
stotine metara, na palubi je preostalo jo petnaestak metara ... jo deset... jo
pet... i kraj! Istog trenutka kako se konop posvema odmotao, snaan trzaj uzdrma
Astrolab, zauje se timmm!
i kao da ga netko britvom presjekao, konop pukne i odleti u more, a na vitlu
ostanu tek ostaci vora kojim je konop bio vezan i uvren uz brod.
I to je bio kraj. Kraj izuzetnim uzbuenjima, prevrtljivim nadama i nesvakodnevnim
naporima, aragu i karpini krvarile su ruke. Rukavice nisu imali i panula koju su
pokuali zaustaviti, duboko se urezala u njihove dlanove. Bez ijedne psovke, bez
ijedne rijei, svi su se okupili oko ograde na krmi Astrolaba i gledali puinu u
onom pravcu kud je psina zauvijek nestala. Dokle je oko dopiralo, nigdje joj traga.
Samo valovi, bijele kreste i beskrajna puina.
S6
Ode! tiho zacvili Orlando Menula, skine rukavice i obrie znojno elo.
Ode psina! ljutito zakrgue Mate arag, pljune preko ograde, iskrene dlanove
pa jo jednom pogleda svoje krvave ruke.
Ode psina, ali ode i panula! javi se ime Brancin, jo uvijek blijed, ali
sretan, presretan to je psina najzad i zauvijek odmaglila od Astrolaba.
Ode psina, ode panula, ali ode i veera! oglasi se alosno brodski kuhar,
Pierre karpina.
E, da... ode! veselim glasom javi se naposljetku kapetan. Ode, ali ne mari,
doi e drugi. Valjalo bi ipak, i to odmah, izvriti neke analize, izvui neke
pouke ... Valjalo bi utvrditi tko je kriv, tko snosi odgovornost za bijeg modrulja,
za bijeg psine ljudodera koji nam je bio na udici, kojeg smo mogli dotui, a
nismo. Tko je kriv...?
Svi umuknu, naule ui, ba kao u sudnici prije itanja osude. Slavni kapetan ukae
prstom na Menulu i nastavi:
Ti! Ti si svemu kriv! Kako si mogao, kako si se usudio onom udovitu, onom
ljudoderu, onoj krvolonoj nemani, kako si se usudio rei da e mu pljunuti u
zube?! Eto... uvrijedio si ga, razljutio i pas ode!
Tako je! Istina! sloe se odmah svi ostali, a arag dovri: Zagovnario si,
Menula, priznaj, do daske si zagov-nario! Sad ga otpisi... zbogom!
Sunce samo to nije leglo i nestalo u bakrenasto zlatnoj zipci. Ispred pramca
Astrolaba, kao imii, preleti jato bur-nica. Blijedo lice mjeseca ukrasi nebo.
um vjetra i valova. Smiraj dana. Jo jednom javi se kapetan:
A sad momci na posao! arag ... gore jedra! Menula ... s vrha jarbola dozovi
majmuna i hitno se presvui! Brancin ... upali poziciona svjetla i trgni malo ruma
da si povrati duu. karpina ... pripremaj veeru!
Zatim baci jo jedan pogled na puinu koja se ve gubila u sumraku, pa se spusti u
salon, odloi karabin, sjedne na navigacijski stol, izvue debelu knjigu Brodski
dnevnik, u koju je samo on upisao svoja zapaanja i zabiljei:
87
SRIJEDA, 13. OKTOBRA. ATLANTIK. Vjetar istoni, sjeveroistoni, pue jednolinom
brzinom, povoljan. Protekle noi nebo puno zvijezda. Juni kri lijepo vidljiv.
Danju vedro s neto naoblake. Podnevna pozicija: 36 14' West 21 17' Nord. U
posljednjih 24 sata preli 157 milja. Plovimo i nadalje pod leptir-flokovima u
kursu 270. Prosjena brzina 6 vorova. Posada iva i zdrava ukljuujui maka i
majmuna. Na Astrolabu nita nova. Prekosutra otvaramo krinjicu. Neki predosjeaj
govori u meni da nas nita dobra ne oekuje.
Kapetan sklopi dnevnik. Tog asa javi se karpina, koji je ve u penici podloio
vatru.
Barba... jeste li u knjigu upisali i ono o maku?
O kakvom maku?
Mislim ... o jedrima.
O kakvim jedrima? smrkne se kapetan.
Zar ste zaboravili, barba...? Kad ste se probudili poslije ruka, zar vas nisam
upozorio ...
Kad maak bi htio svakom u njedra, mornari e brzo skidati jedra!
Slavni kapetan namrti elo, ustane, prekrii ruke pa se zagleda u kuhara kao da ga
prvi put vidi. karpina nastavi:
Jesmo li brzo skidali jedra?
Dosta je dugo trebalo da konano kapetan progovori i sav zbunjen prizna:
Jesmo!
E, to... to sam htio uti, barba, nita vie! zadovolji se kogo, okrene lea
kapetanu i nastavi posao.
88
VI
Kad se na oranici jastreb doepa goluba ili neke druge ptice, tamo gdje joj
dokraji ivot i rastrga je svojim otrim pandama, ostaje po koja kap krvi, ostaje
hrpa razasutog perja i po tom perju moe se zakljuiti je li rtva bila prepelica,
grlica, sojka, jarebica, fazan ...
Kad se u zimi, u umi, vuci doepaju srne ili neke druge divljai, tamo gdje je
zakolju svojim otrim zubima, ostaje na snijegu mnotvo krvavih tragova, ponekad
papci i rogovi, poneka oglodana kost, dlaka... i po tim ostacima moe se zakljuiti
je li stradala kouta, jelen, divlja svinja, srna...
Kad se na moru srui oluja ...
Tog jutra na nebu je ve zagospodarilo veliko, mono, uareno sunce. Na puini
magliasti preliv plavetnila, kreste. Ganjaju se valovi kao nemirno krdo divljih
drebaca. Na obzorju nigdje nikoga. Samo se Astrolab valja s jednog na drugi bok i
plovi u susret neizvjesnosti. Nee dugo. Danas e i to prestati. Deseti je dan kako
plove. Danas e slavni kapetan otvoriti konano onu tajanstvenu krinjicu i svi e
doznati ime i toan poloaj arhipelaga kamo moraju usmjeriti brod.
arag i karpina bili su na palubi sami. Ne posve! Maak, Miki, smotao se na
pramanom konopu i obasjan toplim suncem bezbrino spavao.
Kogo ...! Pogledaj to ono pluta?
- Gdje?
89
Eno ... pedeset metara pred nama. Nije li ono ...? Jest, ono je prsluk za
spaavanje!
Eno jo jednog! otkrije kogo i odmah upita: A ta je ono desno?
Tog slavnog jutra arag i karpina nali su se posve sluajno na palubi. Dok je
karpina po obiaju uranio da obie brod i pokupi mrtve poletue a ovaj put je
zaista hodao po prstima! u isto vrijeme arag je izletio na palubu kao praovjek
iz peine, gol, golcat, jo dremljiv, sav raupan mlatario je onim svojim dlakavim
ruetinama i urio da isprazni mjehur koji ga je jutros tako rano istjerao iz
kreveta. I dok je preko ograde zalijevao more, opazio je naranasti prsluk i ne
samo prsluk! On i kogo brzo su zamijetili: lijevo i desno od Astrolaba, stotinjak
metara unao-krug, razasuti po puini, plutali su na valovima razni predmeti, manje
i vee slomljene daske, brodske stepenice, etke s dugim drcima za pranje palube,
dijelovi nadgraa, vjerojatno kormilarnice, neke ladice, sanduci, prsluci i
pojasovi za spaavanje ... nesumnjivi ostaci i svjedoci jedne tragine drame koja
se zbila tko zna gdje i tko zna kada. Izmeu tog tunog nanosa, Astrolab se pod
leptir-flokovima zibao i ravnoduno plovio na zapad. arag i karpina promatrali su
puinu i sa zebnjom pomiljali na one koji su bili dionici tog udesa.
arag... nije li ono ovjek?
Gdje?
Eno, iza onog sanduka, desno od pojasa...? Ne, sad vidim da nije. Tako mi se
priinilo kao da vidim glavu i nabrekli trbuh utopljenika.
Ono je kanta.
Sad vidim... Da probudimo kapetana?
emu? suprotstavi se arag. to e kapetan? Kad je mrtvac u kui zovu
grobara, a ne lijenika. Na moru ne treba ni vijenaca, ni grobara, ni popa. More
sve sredi, uniti, poisti, potopi, pokopa... Kompletan servis! A ovima pokae
rukom na puinu njima vie ne trebaju ni sekstanti, ni kronometri, ni tone
pozicije, ni meteoroloki izvjetaji, ni konopi, ni sidra, ni pisma, ni luke, ni
ene... rijeili su se svega, zauvijek!
90
Predmeti koji su plutali ve su ostali iza krme Astrolaba, dok su ona dvojica jo
podjednako stajali i promatrali puinu. karpina se dosjeti i ne ba veselim glasom
primijeti:
Danas emo otvoriti krinjicu! Lijepo smo poeli... Brodolom, mrtvaci...!
Ne vodi toliku brigu o mrtvima. Kad je ve jutros poeo taj slavni dan, pripremi
ivima neki slavan doruak. Toga se prihvati, a ja odoh jo malo u krpe...
Kao golema hobotnica, arag se uvue kroz portel i nesta u krmenom dijelu broda.
karpina zasta, pogleda na puinu ne bi li jo togod otkrio, a onda odlui jo
jednom obii jedrenjak i vidjeti da mu koja poletua nije promakla. Na pramcu naie
na Mikija. Maak je jo uvijek spavao izduen na konopima i uivao na suncu. Kogo
se zagleda u svog ljubimca i odmah se smrkne. Kroz njegovu svijest kao munja
preleti predskazivanje: Kad maak ... spava... glava...! Tako je! ta on tu moe?
Da baci maka u more? Zar bi time promijenio togod! Ne bi. to je kome sueno,
umaknuti nee! Prokleti maak! Kako e barbi pogledati u oi ako ga upita: to
jutros predskaziva maak-barometar? Ne moe ga lagati, a nita dobra ne
predskazuje, samo zlo na vidiku, samo zlo! S tim turobnim mislima vrati se u
kokpit. Poletue nije otkrio ali je doao ba u pravi as. Kapetan je dozivao:
Kogo ...! Kogo ...!
Tu sam ...! javi se karpina, proturi glavu kroz ulazni portel i to je mogao
veselijim glasom poeli:
Dobro jutro, barba! brzo se spusti niza stepenice u salon, pokae kapetanu
tanjur s poletuama i doda: Ovog jutra samo pet, ali su lijepe. Pogledajte ...
svakom po jedna!
Kapetan baci letimian i prezriv pogled na ribe, odmjeri kuhara i zapone ljutito:
Fuka se meni za tvoje poletue! Ne dugo hodao si kao slon iznad mog leaja, a
jutros, ti i arag lajete, brbljate, viete na palubi kao Arapi kad istovaruju
ugljen. Astrolab nije barkasa ni teretni brod!
karpina tiho zavapi:
Barba ... brodolom!
Kakav brodolom?! uznemiri se Horacije Glavo.
91
arag i ja ... gledali smo jutros olupine ...
Olupine ...?!
Ne ba olupine ispravi se karpina gledali smo kako na valovima plutaju
brodske stepenice, slomljene daske, poj asovi za spaavanje, ladice ...
Ladice ...? posprdno se oglasi kapetan. Neki mudri kapetan oistio brod od
starudija, pobacao u more nepotrebne stvari, rijeio se smea i vi to zovete
brodolom?!
Kogo se zbuni. Ta zar je mogue da se toliko prevario? Da pojaa vjerodostojnost
onog to je rekao, napomene:
arag takoer misli...
arag...? zaprepasti se kapetan. Zar je arag ikada mislio? On bi samo
oduzimao diplome onima koji misle! Brodolom...! Ajde, ne benavi! Skuhaj mi kavu,
valjanu, i ubudue dok ne ustanem ...
Znam, barba... na prstima i bez rijei!
 Uim te, uim, a to pomae, sutra e smisliti neku drugu psinu ...
Neu, barba ...
Nee... znam! mrzovoljasto potvrdi kapetan, zauti neko vrijeme i da izmijeni
razgovor, upita:
Kako brod? Dri li kurs?
Dri. Mi, kao i sunce, po voznom redu, na zapad!
To je dobro... a maak, kako maak?
Miki?
On. Da li i danas namjerava... u njedra?
Pa, barba... zapone kogo, skrivajui pogled toboe zaokupljen pripremanjem
kave htio sam i o njemu koju rije, ali se ne usuujem, niste dobre volje.
Kakve sam volje, to je moj problem a ne tvoj. Dakle da ujem!
Pa, eto... jo se uvijek kolebao karpina nai su stari govorili...
Znam prekine ga kapetan.
Kad maak bi htio svakom u njedra, mornari e brzo skidati jedra!
To si htio rei?
92
Ne, barba ... nisam htio o tome. Eto ... danas emo otvoriti krinjicu, deseti je
dan kako plovimo... otvorit ete ono pismo, doznati kamo treba usmjeriti brod... i
ba danas taj prokleti maak ...!
Zato proklet? uznemiri se barba. Zar opet neim prijeti?
Ne, ne... nikako! branio se kogo. Zar bi maak mogao prijetiti ljudima? Ne,
barba, nego ... gledam ja njega jutros, gledam ... sunce odskoilo, a on se istegao
na konopu i spava.
to ima u tome, nek spava. takora i mieva nema na brodu, to da radi rano
izjutra nego da spava. Nije Miki kapetan da ga kogo budi u svitanje!
Jest, barba... imate pravo, tako je, nije Miki kapetan, samo...
I tu kogo utihnu. Utihne zaokupljen onim neugodnim nastavkom koga se unaprijed
pribojavao, a nije ga mogao izbjei. Kapetan saeka koji trenutak pa kad karpina
ne nastavi, srdito priupita:
to si zastao ...? Govori!
Eto, uzavrijet e mi kava! pokuao se izvui kogo, ali mu barba ne dozvoli
uzmak.
Ne vrdaj! Ne trpim plaljivce. Nisi zec. Kad si zapoeo, dovri. Sluam!
E, kad ba hoete ohrabri se kuhar nai su stari govorili:
Kad sunce odskoi, a maak jo spava, barbu e skoro zaboljeti glava!
taaa ...?! uznemiri se kapetan, podupre se o lakte, sjedne na krevet i razvali
oi.
to si rekao? Koga e skoro zaboljeti glava. Mene?
Da, to sam rekao potvrdi karpina ali se vi barba nemojte uznemirivati,
valjda znate to je rekla-kazala, kojekakva gatanja, prie i bajke. To se o maku
tako veli, ali kakve to veze ima sa znanou i navigacijom? Pored pravog barometra,
evo ga tu na zidu, zar e vam maak-baro-metar zadavati brige?
93
Ali se kapetan nije dao umiriti. Naprotiv! Ne, ne, ne... nemoj ti kogo sada
petljati, niti se izmotavati, sjeam se ja dobro to je bilo prije dva dana!
Ponovi!
to da ponovim? toboe ne znajui upita karpina.
Ponovi to ... o maku i suncu.
Neu! razljuti se kuhar prokleti maak, ja u ga smjesta baciti u more! Evo,
barba, kava je kuhana, idem ja oistiti ribu ...
A ne, ne, da se nisi usudio dirati Mikija! I ne ide ti nikuda, tu e ostati.
Rekao sam, a sad ti zapovijedam... Ponovi! Kad sunce ...? Dalje?
Kuhar oajan, nesretan, blijed i pun straha moleivo je promatrao kapetana kao da
moli neku milost ili pomilovanje, ali je kapetan ostao uporan. Ponovio je srdito:
Govori!
Kuhar izgovori jedva ujno:
Kad sunce odskoi a maak jo spava, barbu e skoro zaboljeti glava!
Neko je vrijeme kapetan utio, a onda ponovi kao za sebe:
 Tako, dakle ... mene e skoro boljeti glava. A zato? Zato bi mene zaboljela
glava?
ta ja znam brani se kogo nisam ja vraara. Eto, pogledajte barometar,
pokazuje lijepo vrijeme, ne mie se od juer, stoji kao nasukan. Na moru pue isti
vjetar, isti su valovi, svi smo na brodu ivi i zdravi... smijeno je da se
uznemiravate zbog jednog maka. Nek spava, majku mu pospanu, danas ili sutra svrit
e u moru, ionako se samo natee i grebe s majmunom. Eto, barba... kava je skuhana,
elim da vam bude prijatno i zaboravite...
to je to karpina htio savjetovati svome kapetanu da zaboravi, teko da e to
ikada barba doznati. Ba dok mu je pruao tanjuri sa alicom crne, mirisave, prave
turske kave, strahovit udarac potrese brod kao da je u bok Astrolaba udario i
eksplodirao torpedo! Slavni kapetan naglavake izleti iz kreveta, zabije se izmeu
stola i sjedalice, preko njega strovali se kogo s kipuom kavom, a na njih se sloi
94
sve to je u salonu moglo poletjeti, iskoiti, sve to se moglo pomaknuti,
otkaiti, otkinuti, sruiti. Lomljava. Negdje s palube zauje se oajniki glas:
Tonemo ...!
Slavni kapetan odgurne karpinu, zbaci sa sebe sav onaj kr, pa se nekako uspravi,
zaglavinja, zatetura, zgrabi prsluk za spaavanje i pouri na palubu. Prvo to je
vidio, bili su kitovi! etrdesetak uljeura glavatih ili kitopsina, tupih gubica,
okruili su Astrolab, izranjavali, zaronjavali, uz pisak isputali zrak i lijeno se
prebacivali plovei u istom pravcu kao i Astrolab. Sunce, oblaci, vjetar, valovi,
jedra, paluba, brod... sve je bilo na svom mjestu. Jedrenjak se zibao s jednog na
drugi bok i plovio kao da se nita... kao da se savreno nita nije dogodilo!
Najblii kitovi bili su dvadesetak metara udaljeni od jedrenjaka i njihova crna
koa ljeskala se na suncu. Plivali su dostojanstveno, polako, mirno, lijeno, bez
ikakva interesa za ljude i za brod. Na palubi je slavni kapetan mogao napraviti
smotru svega to je bilo ivo na jedrenjaku. Manje-vie goli i raupani, kako je
koji iskoio ili izletio iz kreveta, svi s prslucima za spaavanje, stajali su sada
oko kapetana kao pokisle kokoi, blijedi, izbezumljeni od straha i panike. Majmun i
maak, ak su i oni dojurili ako treba naputati brod, da se nau to blie amcu
za spaavanje. Sve njih Horacije Glavo zaokrui mranim pogledom, opipa bolnu
vorugu na glavi, pa upita s neskrivenim gnjevom:
Tko je povikao da tonemo?
Ja tiho se oglasi Brancin.
Ti...? Tako! Sjea li se kad si prvog dana stupio na Astrolab, sjea li se to
sam ti rekao?
Brancin je utio, oborio je glavu i ispod svog pozama-nog trbuha buljio u majmuna
koji se savio oko nogu Menule i tiho cvilio. Kapetan nastavi:
Ako si zaboravio, ja nisam. Rekao sam: Brancin, na Astrolabu e biti zaduen ne
za paniku, nego za makinu! Je li tako bilo? Doao kit da nas pozdravi, pa kad je
primijetio da nikog nema na palubi, zviznuo je repom po oplati da probudi pospance,
a ti odmah: Tonemo...! Jesmo li tonuli? Da li sada tonemo!
95
I poto je strojar i dalje mudro utio, kapetan miroljubivo zakljui:
Nemoj, kapo, da se to jo jednom dogodi...! A sada momci na posao. Provjerite da
li ipak nije uinjena kakva teta. arag, obii palubu... eno, onaj kolut konopa na
pramcu naherio se, samo to nije odletio u more! ... Kogo, uredi salon i pripremi
doruak ... Brancin, elektrine instalacije ... Menula, kormilo ...! Poslije
doruka otvorit emo krinjicu.
Kitovi su odmicali sve dalje ispred pramca Astrolaba u svakodnevnoj jutarnjoj
etnji. Uskoro su zaronili i nestali u dubinama oceana.
Ba smo lijepo zapoeli dan...! izjavi kapetan, baci jo jedan pogled na jedra
i puinu, pa se spusti u salon, raisti kr oko navigacijskog stola, sjedne,
izvadi Brodski dnevnik i zabiljei:
PETAK, 15. OKTOBRA. ATLANTIK: Jutros u 06 sati dvadeset minuta, kitopsine opkolile
Astrolab. Jedan od njih udario repom o oplatu jedrenjaka to je izazvalo
kratkotrajnu paniku kod posade. Za sada nikakva teta nije primijeena. Plovimo u
kursu od 260 stupnjeva, brzinom 5 vorova. Vjetar istoni, jugoistoni, more
uobiajeno valovito. Nigdje ni galebova, ni burnice. Psihiko i fiziko stanje
mornara zadovoljavajue. Ubudue bi moda neku veu panju trebalo pokloniti maku,
Mikiju. Po svemu sudei neka njegova predskazivanja nisu bez vraga!
Jedva to je kapetan zatvorio Brodski dnevnik, javi se kogo:
Barba ... htio sam vas neto pitati...
Znam! Htio si pitati da li me boli glava? Jest, boli me glava, imam vorugu, a ti
da se nisi usudio dirnuti maka. Od sada svako jutro da me obavjetava to je s
Mikijem, kako se ponaa i to predskazuje maak-barometar!
Barba..., oprostite, uope mi nije bila namjera da vas pitam za glavobolju. Mene
zanima... to je vae miljenje, zato nas je napao kit?
96
Kapetan se zamisli, sumnjiavo zavrti glavom, jo jednom opipa bolnu vorugu, pa
odgovori kao da sam za sebe razmilja:
Tajna... jedna od mnogih tajni koje jo krije ivot u moru. Proganjan i ranjen
kit, kao i nastrijeljen vepar, ponekad krenu u napad. Ameriki kitolovac Essex,
napadnut je i potopljen od glavatog kita u septembru tisuu osamsto-tina dvadesete
godine, u vodama Pacifika. Slavni pisac, Her-man Melville, potaknut tim dogaajem,
napisao je onu uzbudljivu scenu na kraju romana Moby Dick... To to je jutros
kitopsina napala Astrolab, koliko je meni poznato, to je etvrti sluaj napada tih
nemani na male brodove u posljednjih deset godina. to je posebno zanimljivo, kod
toga kitopsine napadaju iskljuivo brod a ne ljude. Ljudi kao da ih ne zanimaju.
Prije nekoliko godina jedan njemaki jedrenjak, blizu otoja Galapagos u Tihom
oceanu, bio je napadnut od krda kitopsina, zapravo ne krda, napada uvijek samo
jedan kit! Taj je kit tako dugo tukao repom po jedrenjaku dok ga nije razbio, a
druge mrcine, mislim kitopsine, plivale su naokolo i mirno promatrale to ovaj
luak radi. Posada jedrenjaka u panici spustila je amac i dok je jedrenjak tonuo,
njih petero, mu, ena i troje djece, spustili su se u gumeni amac meu te nemani
i... nikome nita. Kitopsine su mirno plivale oko njih, ni da ih pogledaju, makar
je oko amca bilo etrdesetak nemani. Nakon est dana japanski su ribari otkrili i
spasili brodolomce. Slino je bilo i drugdje. Samo u potapanju jednog jedrenjaka na
Indijskom oceanu, koga su kitopsine razbile, stradao je neki talijanski novinar,
lan posade i to ne da bi ga kitopsine razderale, ve se utopio u nemirnom moru...
Zato kitopsine napadaju jedrenjake, mislim male brodove, ne znam. Od sviju vrsta
kitova, kitopsina spada u najkrvolonije. Kitopsine ponekad napadaju i mnogo vee
kitove, posebno ogromnog i dobroudnog plavog kita koji ponekad naraste i do
trideset metara duine i bude teak do sto pedeset tisua kilograma. Zatim
kitopsine neprestano vode borbu na ivot i smrt s ogromnim lignjama, lignjunima
koji budu dugaki i do dvadeset metara i teki desetak tisua kila. Zato kitopsine
pored toga napadaju jedrenjake, to na
7 Operacija Stonoga
97
ovom svijetu nitko ne zna. Moda se ta mrcina, koja nas je jutros zviznula, moda
se posvaao sa svojom enkom, moda ga ostavila ljubavnica, moda ga boli zub, tko
to zna. Jutros smo imali sree... Dosta o kitovima, kai to nam sprema za
doruak?
Barba... spremam mesni narezak, zatim zobene pahuljice s frutolinom i voe po
elji.
Nije loe ... nije loe! prizna kapetan i ve se spremao da se vrati na palubu,
ali ga kogo zadri:
Barba... kad smo ve imali susret s kitom, je li istina ono to pria barmen u
ednoj plutai o vama i kitovima?
Ne znam to on to pria.
Pa, veli... dok ste plovili Indijskim oceanom na tankeru Haibui Maru, dolo je
do poara ...
To je istina prizna kapetan.
Tanker se u asu pretvorio u goruu baklju i vi i posada na brzinu ste u dva
amca napustili brod.
Tako je potvrdi kapetan. Romano Meduza, barmen u ednoj plutai bio je ukrcan
kao mornar na Haibui Maru i kod prisilnog naputanja tankera, nali smo se u
istom amcu.
Eto, vidite... Sad on nastavlja priu i veli, jedva to ste se ukrcali u amac i
odmakli od broda, tanker je eksplodirao kao bure baruta i nestao pod vodom.
Da i to je istina. Takav je ivot.
E, da... znam, takav je ivot... ali tek sada dolazi ono zbog ega sam zapoeo
ovaj razgovor. Barmen pria da se prvi amac koga je vodio notromo, brzo izgubio
na horizontu i nikad ga vie nitko nije vidio. Odoe u vjenost...!
Na alost i to je istina uzdahne kapetan. Kogo nastavi:
... A vi ste s vaim amcem plutali na oceanu punih petnaest dana, ve vam je
ponestalo hrane, i bili biste sigurno svi poumirali od gladi ili poludjeli od
straha i oaja da ba tada, u zadnji as, niste... i to ba vi! otkrili na puini
jedno iznemoglo kitovo mladune, jednu izgubljenu bebu od priblino est metara.
Kako se ta beba izgubila tko to zna, moda su joj majku harpunirali kitolovci ili
je nekuda
98
morala pobjei i ostaviti mlado, sad kako bilo, vi ste tu bebu nekako privukli uz
bok vaeg amca, pa kad se pojavila neka stara kitovica, valjda njegova majka, teta
ili baka, i dola da mu dade dudu, pa kad je polegla na bok kako to kitovi rade da
bi bebe mogle dudati, barmen tako pria, vi ste zgrabili kaljunu pumpu, stavili
lijevak na sisu majke-kitovice i pumpali, pumpali, dok niste pola amca napunili
mlijekom, a onda ste bebi podmetnuli maminu sisu i tako spasili sebe i posadu od
smrti. Pet dana poslije toga opazili ste kopno. E, sad mi kaite da li je to istina
ili je barmen sve to izmislio?
Smrknuta lica kapetan odgovori:
Nita nije izmislio, sve je istina.
Od zauenja karpina ustukne, zatreperi oima kao-sova kad je nou osvijetli.
Nikako da smogne rije. Da ga prizemlji, Horacije Glavo upita:
Ima li jo togod iz edne plutae?
Dugo je trebalo dok se kogo sredio i odgovorio:
Imam... Pierre karpina jo je neko vrijeme pun strahopotovanja promatrao svog
kapetana, a onda nastavi:
Barmen tvrdi da ste u onoj urbi, kad ste naputali Haibui Maru, zaboravili
ponijeti sekstant...
I to je istina prizna kapetan.
I premda je danima i danima, dok ste bili u amcu, lijevala kia, dakle, iako
niste mogli osmatrati ni sunce, ni mjesec, ni zvijezde, vi ste ipak nepogreivo
vodili brodolomce i nakon dvadeset i dva dana otkrili Madagaskar! Ja znam da ste
slavan moreplovac, svi mi to znamo, ali me ipak zanima, je li to mogue? Ne znam,
ne shvaam, pitam! Kako, na koji nain? Kaite mi barem je li sve to istina?
Jest, sve je istina bez okolianja prizna kapetan.
I vi ste ...? Kako ...? Ne razumijem?! uznemiri se kogo.
Strpi se, sad u ti objasniti. Tanker Haibui Maru planuo je sedamnaestog
srpnja. U to vrijeme, ljeti, na Indijskom oceanu puu stalni jugozapadni vjetrovi
koji donose monsunske kie. Ako vjetar skoro neprekidno pue sa jugozapada, zar je
teko odrediti strane svijeta i usmjeriti brod? Nikakva osobita mudrost. Ali kad ti
je Romano Meduza, bar-
99
men u ednoj plutai, toliko toga napriao, da li ti je priznao zato vie ne
plovi?
Veli da se prestraio odgovori kogo.
Prestraio?! Sedmi dan nakon brodoloma, u amcu .za spaavanje pokuao je
pobuniti momad, vikao je da me treba baciti u more jer ih vodim u smrt! Smirio se
tek kad sam ga zviznuo pitoljem po tikvi, vezao ga i zaprijetio da u ga
ustrijeliti ako jo pisne. im smo se doepali kopna, iskrcao sam ga... Sad me moli
da mu ukrcam sina. ekat e! Kakvo drvo takav klin, kakav otac takav sin!
Oko ulaznog portela natiskali su se Menula, Brancin, arag. Svaki sa svog podruja,
jedan za drugim podnosili su izvjetaj:
Orlando Menula:
Kormilo i prenosnici kormila neoteeni! VVilliam Brancin:
 Elektrine instalacije ispravne, motor spreman! Mate arag:
Paluba sreena. Sve uvreno i na svom mjestu!
U tom zboru odgovornih ljudi, da se uje i njegov glas, javi se kogo, Pierre
karpina:
Kuhinja pospremljena, moe jo jedna kava! Kapetan se na trenutak zagleda u
zadovoljna lica svojih
mornara, te i sam raspoloen, zaboravi na svoju vorugu. Sa smijekom i vedrinom u
glasu primijeti:
ta to znai...? Nikakva teta na brodu? Pa kakva je to bila kitopsina?
ugava! ... Vie psina nego kit!
Na poziciji 4138' zapadne duine i 1953' sjeverne irine, tono u 11 sati, slavni
kapetan iznio je krinjicu na svjetlo dana i poloio je u kokpit Astrolaba. Pored
Horacija Glavoa, tom su inu bili prisutni: Orlando Menula, kormilar, ime
Brancin, brodski strojar, Mate arag, mornar i Pierre karpina, brodski kuhar. U
blizini se jo nalazio majmun Jack, koji se nemirno vrtio i jedva ekao da vidi to
e se to sada dogoditi, te brodski maak Miki, koga sve to savreno nita nije
zanimalo i svakog je asa zijevao od dosade.
Astrolab jo uvijek plovi u pravcu zapada, skuplja svoje milje, baca se nemirno sad
na jednu, sad na drugu stranu, kao da i on s nestrpljenjem oekuje daljnja
nareenja i
100
promjenu kursa. Obzorje pusto. Na puini ni poletua, ni zlatoskua, ni burnica, ni
galebova, ni dupina, ni morskih, pasa, ni kitopsina, ni brodova. Samo sunce, na
rubu horizonta neto pamuastih oblaka, plavo more, Astrolab... L krinjica!
Horacije Glavo pokae na tu tajanstvenu kutiju i zapone:
Evo je, tu je! Punih deset dana plovili smo Atlantikom da bismo doekali i taj
as. Sad emo konano doznati kamo. nas to alje Akademija sveobuhvatnih znanosti o
priobalnim! morima i beskrajnim oceanima. Sad emo doznati u kojem je arhipelagu
nestao ili ukraden otok, kuda moramo krenuti i kamo nas to vodi Stonoga. Moram
priznati u ovih deset dana, niste bili suvie znatieljni i ja vam kao zapovjednik
Astrolaba odajem priznanje. Ali kad ste ve pokazali toliku strpljivost, zadrite
tu vrlinu jo koji trenutak. Eto, elio-bih znati prije negoli otvorimo krinjicu,
kamo vas vue-srce, htio bih uti kamo elite ploviti, koji bi dio svijeta,
najradije posjetili, kojoj bi se zemlji najvie radovali. Jeste li zato?
Jesmo ...! Kako da ne ...! Ma, da ...! Nema problema ...! zaklepeu brodske
rode.
Tko e prvi? upita kapetan a karpina uskoi:
Ja! ... Da je na moje, ja bih u toplije krajeve. Kad se ve kradu otoci, nek se
kradu u tropima! Antili, Kuba, Meksiko, Panama, Peru, Galapagos... U tim vodama
jo. danas lei mnotvo potopljenih galija punih srebra i zlata, a na pustim
otocima, sva sila zakopanog gusarskog blaga.. Barba... to se mene tie, tropi!
Ma kakvi tropi?! to je tebi, kogo? kisela lica i mrzovoljasta glasa javi se
Brancin. Zar si zaboravio da nam je friider u kvaru! Ve nekoliko dana pijem
toplo pivo, jo malo pa e mi se u elucu izlei abe i kao u bari, rege-tati svaku
veer! Nikako u trope! Barba... sjever!
Znam, ti bi u Murmansk, sante leda i orden Bijelog, medvjeda sa polarnom
zvijezdom! javi se arag, smjekajui se na raun Brancina. Zatim se obrati
kapetanu: Barba, meni je svejedno, istok, zapad, sjever, jug... samo ne u pusto!
Ne trpim pusto. Volim gradove, volim ljude.
101
dobre luke, dobre krme, dobre make... naravno, one prave, cicate!
Sad je doao red na Menulu. Zabrinuta pogleda pratio je rijei svog prethodnika i
jedva je doekao da kae to misli:
arag, ti si ljudeskara kao od brda odvaljen, ali koliko si visok, toliko si
naivan, koliko si teak, toliko si glup! Kako moe sanjariti o gradovima i cicatim
makama, a zna da otok koji traimo nije ukraden ispred nosa amerike ili neke
druge policije, nadomak New Yorka ili Cape Tovvna. Vapi samo ne pusto! a
dobro zna, tamo kamo nas vodi Stonoga mora biti pusto. Netko je mogao drpnuti
otok jedino iz arhipelaga koji je bogu za leima, dakle u pustoi. Mi smo
profesionalci, trenutno plovimo na jedrenjaku, ali smo plaeni kao da plovimo na
bilo kojem trgovakom brodu. Uz to nam je obeana nagrada ako otkrijemo kradljivce.
Barba, meni je svejedno kamo plovimo ... ja sam mornar!
arag se odmah pobuni:
ta to znai... ja sam mornar? A to smo mi? Govnari?! Zar nisam prije tebe
govorio da mi je svejedno: istok, zapad, sjever, jug? Barba... ako govorimo
ozbiljno, asna rije, ono s makama i cicama... ja sam se alio. Meni je savreno
svejedno kamo plovimo. Ako je Menula mornar, ni ja nisam eula!
Bogami, ni ja! razgnjevi se karpina. Makar dobili od Akademije vritnjak na
Sjeverni pol, idem! Kud posada i mornari, tud i brodski kogo!
Brancin je bio najkrai:
Nek se popravi friider, plovim bilo kud!
Poto majmun i maak nisu dobili rije, kapetan zakljui:
Kad je svima svejedno kamo plovimo, mislim da vas ne treba uvjeravati, meni se
ivo fuka! Tu smo dakle jednoglasni i to je bitno.
Zatim iz depa izvadi kljui, pogleda jo jednom posadu i upita:
Moemo ...?
102
Moemo! slono zaklepeu brodske rode i to je valjda bilo posljednji put na
Astrolabu da su zaklepetali tako slono.
Kapetan otkljua krinjicu, tek malo podigne poklopac, uvue ruku u kutiju, pa kao
da iz bubnja izvlai glavni zgoditak na lutriji, jo neko vrijeme zasta, zadri
ruku da povea znatielju, a onda izvue veliku bijelu zapeaenu omotnicu na kojoj
je bila krupnim slovima ispisana adresa:
SLAVNOM KAPETANU HORACIJU GLAVOU I HRABROJ POSADI ASTROLABA NEGDJE NA PUINI.
Kapetan paljivo otvori omotnicu, izvadi pismo i preleti ga na brzinu. Lice mu se
odjednom smrai, pogled zamuti. Polako i ne suvie glasno zapone:
Akademija sveobuhvatnih znanosti o priobalnim morima i beskrajnim oceanima, alje
kapetanu i posadi Astrolaba, srdane pozdrave u dubokom uvjerenju da ste odrali
rije i da niste otvorili krinjicu prije utvrenog dogovora. S obzirom na vjetrove
koji sada puu na geografskim irinama kuda sada plovite, Vi se trenutno nalazite
usred Atlantika, priblino podjednako udaljeni od Afrike, Sjeverne ili June
Amerike. Arhipelag iz kojeg je ukraden otok, skupina je otoka, otoia i hridi,
koje su panjolski konkvistadori nazvali Los Desperados, a nalaze se na 61 52'
zapadne duine i 22 37' sjeverne irine. Od njih petnaestak, samo je njih osam
imenima oznaeno na karti. To su: GUABA, ROBADOR, PULPO, PEDO, OGRO, NALGAS, SAYON
i ROOUETAS. Ovaj posljednji, Roguetas, on je najjuniji u arhipelagu, zaprema samo
desetak kvadratnih kilometara i nikad nije bio naseljen. To je zapravo kamena
visoravan vulkanskog porijekla s vrlo skromnim raslinjem, redovito obitavalite
tustih pelikana i svadljivih galebova. S istone strane otok je posve
nepristupaan, dok se sa zapadne strane nalazi skromna, ali dobro zatiena uvala,
koju su svojedobno koristili gusari. U posljednjih stotinu godina nije poznato da
bi neki brod sidrio ondje. Eto, taj je otok nestao, on je kidnapiran, ne postoji,
nema ga vie, pouzdano znamo da je ukraden! Ve letimian pogled na pomorsku kartu
otkrit e Vam da se arhipelag Los Desperados nalazi u srcu Vrajeg trokuta,
zapravo u
103
njegovu jugoistonom dijelu, gdje su tajanstveni nestanci aviona i brodova
relativno najrjei. Poznavajui hrabrost i druge vrline slavnog kapetana Horacija
Glavoa, znamo da on ni najmanje ne strahuje pred tajnama Vrajeg trokuta, a
nadamo se, jednako tako ne strepe ni mornari koje je kapetan ukrcao po svom
vlastitom izboru. Neka Vam bude utjeha i ohrabrenje da cjelokupno lanstvo nae
Akademije neprestano misli na Vas i da Vam od srca eli pun uspjeh. Ne trebam
posebno naglaavati s kolikim nestrpljenjem oekujemo Va izvjetaj.
Sa tovanjem,
Predsjednik Akademije: Hirohito Lampuga
Post scriptum:
V krinjici se nalazi vie satelitskih snimaka arhipelaga Los Desperados, sa i bez
kidnapiranog otoka. Koristite snimke! Va, H. L.
Proitavi pismo, kapetan s neprikrivenim zadovoljstvom pogleda blijeda i zabrinuta
lica svojih odabranika i ne bez gorine upita zlobno:
Dakle...? Da li vam je jo uvijek svejedno kuda plovite?
Nitko ni da bi pisnuo. Samo fijuk vjetra, lomljava valova, beskrajna puina i
Astrolab koji se nemirno bacao s jednog na drugi bok.
Kapetan se spusti u salon, pohrani krinjicu, izvue nekoliko pomorskih karata da
pronae taj ... Los Desperados! Ponajprije je dugo promatrao kartu Bahamskog
otoja, to srce Vrajeg trokuta, zatim je paljivo analizirao kartu arhipelaga Los
Desperados. Jest, predsjednik Akademije imao je pravo: Roquetas je najjuniji u
skupini otoka i etrnaest je milja udaljen od najblieg, Savona. Arhipelag kao i
svaki drugi, otok kao i svaki drugi, lako emo...! pomisli kapetan i prihvati se
posla.
S toke na kojoj se tog trenutka nalazio Astrolab, kapetan povue na karti pravac
do otoka Roquetas i srauna da s obzirom na struje i zanoenje jedrenjaka
Astrolab treba od sada ploviti u kursu 335 stupnjeva, koji e ga sigurno dovesti do
Los Desperadosa. Zovne araga i naredi
104
da se odmah skinu leptir-flokovi i podignu preke, glavno i krmeno jedro.
Pala je no, blaga topla, vlana, tropska no. Nakon dugog, dugog vremena, Horacije
Glavo poeli stati uz kormilo i voditi brod. U pono zamijenit e ga Brancin, pa
onda redom stvaka tri sata drugi mornar.
Mjesec tek to je izaao, ve je blijedim ukastim sjajem pozlatio jedra i puinu.
Najsjajnija zvijezda u sazvijeu Junog kria, Acrux, kao da se uzdigla to je
vie mogla da bolje vidi Astrolab i svog starog znanca, slavnog kapetana, Horacija
Glavoa. Oko broda umjelo je more, meu jarbolima umio je vjetar. Slavnom
kapetanu bio je dobro poznat taj nesvakodnevni uitak: voditi nou jedrenjak kad
topli vjetar miluje lice, kad sve je puno nekih tajanstvenih zvukova, kad nigdje
nikog nema, kad sva momad spava, kad je nebo nad jarbolima krcato krupnim, zlatnim
zvijezdama, a beskrajna puina oko broda, valovi, ptice, ribe, sve tajne mraka i
dubina, sve je tvoje, samo tvoje! Poisto-vetiti sebe s morem i s nebom, drati ruku
na kormilu, osjeati ritam i snagu svakog vala, voditi brod, jedriti, promatrati
zvijezde i u samoi sanjariti... trenutak je izuzetne sree koja je dana samo
rijetkim smrtnicima. Sve to Horacije Glavo zna i zato je ove noi za kormilom. Sad
pogledom trai Juni kri. Eno ga...! Zdravo, prine, zdravo ljepoto australnog
neba! Kad nitko od uene gospode u Evropi ni pojma nije imao o tvom postojanju, o
tebi je govorio i pjevao slavni pjesnik Dante Alighieri! Kako si...? Nisi me dugo
vidio pod jedrom? Znam. Godinama sam plovio na kojekakvim eljeznim sanducima, ali
eto, pod starost se i ja vraam radostima djetinjstva, vraam se jedrima.
Bio sam jo djeak, uz majina njedra, gledao sam oca kako die jedra...!
Da, ja sam oca uistinu gledao i jedra e u meni ostati do smrti. Pita me to
radim? Da ti pravo kaem, iskoristio sam rijetku zgodu da isplovim pod jedrima, da
plovim na dobrom jedrenjaku i da me uz to jo i plaaju! Traim neki otok, navodno
izgubljen, ukraden, to li? Roquetas iz arhi-
105
pelaga Los Desperados. Jesi li ga gdje vidio, jesi li ikada uo za njega? Ako
togod dozna, javi, lako e me otkriti na puini... Prije negoli sam isplovio, u
luci gdje ivim, morao sam potraiti neku kuu u Ulici Junog kria i jedva sam je
pronaao! Ulicu! Oni na kopnu misle da su dareljivi i velikoduni to su ti
namijenili jednu ulicu, a ti gradski oci, pojma nemaju, da ti je nebo namijenilo
cijelu puinu! ... Jesi li primijetio? Ovog je trenutka neka ribetina, sabljar,
barakuda, morski pas, projurila kao torpedo pored Astrolaba i ostavila za sobom
svijetli trag. Vidi li kako noas more arobno fosforescira! Na vrhu svakog vala
kao da se roje bezbrojne krijesnice! Gledaj kako pramac Astrolaba suklja srebren
brk, gledaj kako iza krme jedrenjaka ostaje iroka Mlijena Staza! ... Neto
treperi suvie glasno na vrhu jedara, je li to preka ili glavno jedro? Ne vidim,
ne mogu razabrati, moram osluhnuti... Jest, preka! Sad u ja nju stegnuti, neka
zna tko je gospodar na Astrolabu!
I dok je kapetan, smiren i zadovoljan, pod zlatnim tkanjem mjeseine na kormilu
vodio neobian razgovor s Junim kriem, u unutranjosti broda, u potpunom mraku,
tihota-pali su neiji koraci... otvaranje vrata ... apat:
Menula ... spava?
U tami kabine, nemirni pokreti neijeg tijela, kripa kreveta i mrzovoljan upit:
Tko je?
Nekim tajanstvenim, tihim, urotnikim glasom uslijedi odgovor:
Ja sam ... Brancin!
Menula se trgne, sjedne na leaj i protrlja oi. Jo uvijek bunovan, upita
iznenaeno:
to je ...? Smjena?
Ne vii... molim te ne vii! apne Brancin, zatvori vrata kabine i objasni.
Kapetan je za kormilom, jo nije pono.
Menula u tami nije mogao razabrati obrise svog sugovornika, ali je znao da je
blizu, osjeao je njegov dah.
Ako nije smjena, to me budi? to hoe?
Molim te, govori tie! ... Htio sam te pitati... to da radimo? uo si... plovimo
u Vraji trokut!
106
A, to...? Goni ga! s olakanjem zaguna Menula i da smiri strojara, nadoda:
Sad je kasno... ukrcani, ukrcani!
Moda nije. Razmiljam... Kako bi bilo da zatraimo od kapetana da se vrati?
Tko da se vrati? uznemiri se Menula. Horacije Glavo da se vrati? Ma to je
tebi, kapo?!
Tiina, tamo. Posrtanje jedrenjaka, um mora. I onda uzdah:
Imam enu i djecu! Ne mogu se pomiriti!
S mnogo razumijevanja i suosjeanja, Menula pokua dovriti razgovor. Bio je umoran
i pospan.
Ostavi sada Vraji trokut. Smiri se ...! Legni i spavaj! Skoro e na strau ...
Ne mogu spavati. Vrtim se na krevetu, razmiljam... Uzeo sam panjolski
rjenik... Arhipelag Los Desperados na panjolskom znai...
Znam... preduhitri ga Menula. Arhipelag Los Desperados na panjolskom znai:
arhipelag oajnika. Pa ta /..?
fD&, arhipelag oajnika, to zna ... a sve drugo? ta znae imena onih otoka?
Guaba, to je otrovni pauk! Robador, zloinac, razbojnik, lupe! Nalgas, guzica!
Pulpo, hobotnica! Pedo, prdac! Ogro, ljudoder! Sayon, krvnik, a Roquetas je hrid,
peina, podvodna stijena! Sad si uo to nas oekuje, sad zna kamo plovimo!/
Menula je neko vrijeme utio i razmiljao o onome mraku, kao da je bio i on
uznemiren tim surovim i neobinim imenima, a onda neoekivano upita:
Kapo ... zato to govori meni? Menula odgovori uznemireno:
A kome u? Kai, kome? Zar u govoriti onom glupom aragu, dobro si mu rekao,
koliko je teak, toliko je glup! Ili u govoriti kuharu, onom ulizici koji bi se
najradije uvukao kapetanu u guzicu, zar njemu da govorim? Ti i ja, nas smo dvojica
najstariji od posade... mi bismo trebali rei kapetanu!
Menula se ponovo zavali na leaj i navue plahtu.
107
Ti kai... ali prije dobro razmisli. Sa mnom ne raunaj. Niti je Vraji trokut
tako opasan kako ti zamilja, niti su arag i karpina najgori ljudi. Pitam te...
hoe li moda pobunu na brodu?
Ma kakvu pobunu!? ogradi se Brancin. S kime? Kako?
Ako ne misli na pobunu, onda lezi, odmori se i smiri. Idi! Laku no!
kripa vrata ... koraci u mraku.
108
VII
Jutro na Atlantiku. Kroz magliastu zavjesu jedva se naziralo sunce. Pusto. Kud ti
oko dopire, samo bijele kreste i bijela jedra Astrolaba, koji od juer plovi prema
tajanstvenom i zloslutnom Vrajem trokutu. Nagnut na lijevi bok, jedrenjak prevre
valove i sijee puinu u pravcu sjeverozapada, okien brojnim jedrima. Nema vie
leptir-flo-kova, nema vie bezbrine plovidbe. Sada se danonono, svaka tri sata
izmjenjuju strae za kormilom. Pored toga to vode brod, kormilari su duni na
kraju svoje strae upisati u Navigacijski dnevnik svoja zapaanja, kako bi
kapetan na osnovu tih podataka mogao lake odrediti stajnicu i voditi brod.
Evo to su noas jedan za drugim biljeili kormilari, Brancin, arag i Menula:
NA PUCINI, 16. OKTOBRA. U pono primio kormilo od kapetana. Za vrijeme moje strae
od 00 do 03 sata, dakle za vrijeme pasje strae, na brodu i na puini nita nova.
Vjetar istoni, sjeveroistoni 56 bofora. Brzina Astrolaba 7 vorova. Vidljivost
dobra. Nebo bez naoblake. U zraku izuzetno mnogo vlage.
Kad pomislim da smo uplovili u Vraji trokut, stee me neto u srcu, mislim na
svoju enu i djecu, mrak mi pada na oi. Mi bismo trebali otkriti tko je ukrao otok
u arhipelagu Los Desperados, a otkako sam proitao knjigu Sudbina otkrivaa, sve
me vie strah. Priznajem da sam kukavica, ali se pitam, da li bi itko od nas
isplovio da smo znali kuda nas alje sveobuhvatno prokleta Akademija! Na istu
prijevaru dovukla su nas ta uena gospoda
109
usred pustoi oceana i to nam sad preostale nego da nastavimo plovidbu u tu mranu
i nepoznatu klopku! Jo jednom: prokleta bila Akademija, proklet bio njezin
predsjednik, Hirohito Lampuga, proklet bio as kad sam se ukrcao na taj prokleti
brod! Da sam slutio to je u onoj krinjici, ve prvog dana plovidbe, ja bih je
bacio u more pa makar me Horacije Glavo ustrijelio! Oekujem od barbe da nas to
prije skupi, da nam kae i objasni sve to zna o Vrajem trokutu kako bi nas
pripremio na sve one nevolje koje bi nas tamo mogle snai.
Neto prije zavretka moje strae, pojavio se oko mjeseca sjajan, pravilan i vrsto
omeen blistav krug. Je li ta pojava predskazuje neto dobra ili zla, ne znam.
Neto se sigurno sprema... a to? Neka kae tko zna. Kormilo predajem aragu.
Brancin
NA PUINI OD 0306 SATI. Brancin, imao si pravo... neto se spremalo! Na onoj
istini oko mjeseca, za vrijeme moje strae, gledao sam nogometnu utakmicu izmeu
Sjevernog i Junog zvjezdanog neba! Za sjevernjake su nastupile slijedee zvijezde:
na golu, ZMAJ! Branii: BIK i DRIJEBAO. Vezna linija: OVAN, IRAFA i MALI PAS.
Napadai: ORAO, ZMIJA, VELIKI MEDVJED, RIS i LAV. Na klupi za rezervne igrae
sjedili su: GUTERICA i MALI MEDVJED.
Za ekipu Junog neba nastupale su zvijezde: na golu, KIT! Branii: VODENJAK i
VODENA ZMIJA. Vezni red: KORPION, JEDNOROG, TUKAN. Navala: GAVRAN, STRIJELAC,
VUK, JARAC i ZEC! Na klupi za rezerve sjedio je samo KAMELEON.
Na tribini u centralnoj loi sjedio je MJESEC, okruen brojnim uglednim linostima
nebeskog politikog i kulturnog ivota.
Glavni sudac ovog jedinstvenog susreta bio je ORION, koji se podjednako javlja i
blista na Sjevernom i Junom zvjezdanom nebu, pa ulijeva barem neko povjerenje da
nee navijati ni za jednu, ni za drugu momad. Pomoni suci bili su: KASTOR i
ANTARES. Poto su kapetani ekipa IRAFA i ZEC, jedno drugome pruili ruku, sudac je
zvidaljkom dao znak da igra moe poeti.
I poela je! Ve u prvoj minuti, VELIKI MEDVJED, centarfor Sjevernog zvjezdanog
neba, doslovce je zgazio i zbrisao cjelokupnu protivniku obranu, snanim udarcem
poslao loptu u gornji desni ugao, postigao neobranjiv gol i doveo svoju ekipu u
vodstvo 1:0! Malo zatim IRAFA je poslala glavom pod preku dvije lopte i povisila
na 3:0! Apsolutno nadmoni za vrijeme cijele utakmice, kako u koncepciji igre,
tehnikoj spremi, tako i po fizikoj kondiciji, Sjevernjaci su zaslueno pobijedili
visokim rezultatom 7:1! Jedini gol za lunjake, nije postigao STRIJELAC, kao to bi
se to moglo oekivati, ve ZEC i to u 90. minuti, nakon to je sjajno i duhovito
izigrao cjelokupnu suparniku obranu, predriblao i golmana, te zajedno s loptom
izmeu vratnica uletio u gol. Na svoju nesreu tamo se zapleo u mreu! Golman ZMAJ,
bijesan to je u posljednjim sekundama igre primio pogodak, zgrabio je ZECA,
zviz.nuo ga izmeu uiju i bio bi mu zacijelo oderao kou, ali se tu u pravi as
naao sudac, podijelio ZMAJU crveni karton i odsvirao kraj.
U poluvremenu dok su se igrai odmarali, da se MJESEC ne bi dosaivao, nastupile su
nebeske balerine: KASIOPEJA, DJEVICA, CAPELLA, VEGA i ANDROMEDA. Izvele su baletnu
svitu ne znam na iju muziku... muziku sam uistinu slabo uo. Poslije plesa MJESEC
je balerine pozvao u svoju lou na drink i svakoj je balerini, kao pravi kavalir,
poljubio ruku.
Pod kraj moje strae vjetar je oslabio, a nebo se pokrilo nekom izmaglicom. Plovimo
u kursu 295, brzinom od 4 vora. Kod izlaska sunca, pomogao sam barbi provjeriti
devijaciju kompasa. Kapetan je zadovoljan, kompas je dobar.
to se tie Vrajeg trokuta, ja sam ve dva puta plovio onuda, ali niti sam
primijetio vragove, ni vidio trokute! Predajem kormilo Menuli.
arag
Na PUINI ATLANTIKA OD 0609 SATI. Vjetar pao na 3 bofora. Brzina ispod 4 vora. U
07 sati, nama u suprotnom pravcu, proao je brod na udaljenosti od dvije milje.
Nisam mogao razabrati pod ijom zastavom plovi.
arag ima dobre oi kad u mjeseevu krugu vidi kako balerine diu noge!
Pokvarenjak, udi me kako se nije pohvalio da je balerinama jo togod vidio!
Ne znam zbog ega noas ni jedna poletua nije pala na palubu? eljan sam riba!
Bilo bi dobro kad bi kapetan odredio tko je na Astrolabu voa ribarske brigade.
Kad sam plovio Pacifikom, jedrenjakom Sony boy, bio
111
sam voa ribarske brigade. Svakog smo dana pojeli vie riba nego albatros cijeli
mjesec! Kad smo se iskrcali na Tahitima, jo smo dva tjedna zaudarali na ribe kao
galebovi!
O Vrajem trokutu imam svoje miljenje, ali se slaem s Brancinom. I ja oekujem
od barbe da kae koju rije. O tom dijelu Atlantika svata se govori i pie, pa kad
ve plovimo u susret tom zloglasnom predjelu, dobro bi bilo da ujemo to je
istina, a to la o Vrajem trokutu.
Uskoro predajem kormilo karpini, koji je jutros za doruak pripremio tako rijetku
kaicu da u sigurno cijeli dan visjeti na brodskoj ogradi i kenjati!
Menula
U salonu Astrolaba, nagnut nad stolom, slavni je kapetan paljivo analizirao
preeni put i razmiljao kako bi najbolje bilo dalje voditi brod. Astrolab brazdi u
Vraji trokut! Valjalo bi o tome porazgovarati s posadom, liiti ih predrasuda,
umiriti ih... da, da, to bi svakako valjalo! U svakom sluaju poveati opreznost i
budnost. Svi kormilari da budu nou vezani uz brod i na svakom prsluk za
spaavanje!
S fildanom u ruci pristupi mu karpina i s onim svojim lukavim i ne manje
tajanstvenim glasom zapone:
Eto, barba... skuhao sam kavu. Skoro e devet, morat u na strau.
Neka, neka... na jedrenjacima i kuhari su kormilari!
osokoli ga kapetan, prihvati kavu i dometne: Kad bude vrijeme da priprema
ruak, netko e te zamijeniti
okusi kavu, pa kao usput, upita: Kai... ime e nas danas trovati?
Mislite... za ruak? Pa, eto... kao i uvijek, juhu u napraviti ni iz ega,
varivo iz bilo ega, a ako ne ulovimo ribu, otvorit u bilo koju konzervu i objed
je gotov!
A desert? zaskoi kapetan. to emo za desert?
E ... za desert dobit emo jedan lijepi, mali... ne-verin!
Neverin?! trgne se kapetan. Odakle ti sada ne-verin?
Nisam siguran, ali mislim... doi e s juga!
112
S juga?! kapetan namrti elo i sumnjiavo pogleda kuhara. ta je tebi, kogo?
Lupeta?
karpina nemono rairi ruke, slegne ramenima i bojaljivo prizna:
Maak! Juer ste mi zapovjedili da vas svako jutro obavijestim ... eto, maak!
Miki? uozbilji se kapetan. Zar opet on!
Jest, majku mu dlakavu... on! Od rana jutra vue se lijeno i sporo, a ja znam to
to znai. Dodue, maak ne mora ba uvijek tono predskazivati vrijeme, ali nai su
stari govorili:
Kad maak se vue lijeno i sporo, neverin s juga oekuj skoro!
Tog trenutka kao da je prislukivao na palubi, na otvoru ulaza u salon, pojavi se
Miki! Nekako nerado i lijeno istezao je sad jednu, sad drugu stranju nogu kao da
je i time htio potvrditi rijei svog gospodara.
I ...! Majku ti mangupsku! vikne karpina, otjera maka, a kapetan tugaljivo
uzdahne:
 Dakle, neverin ...!
Kogo je problijedio, pa pocrvenio, pa poutio, pa pozelenio, ni sam nije znao ni
to bi ni kamo bi. Branio se kako je umio i znao:
Barba, ja sam tu bespomoan. Jo sam juer predloio da maka bacimo u more, jer
nam samo donosi zlo, no vi ni uti! Da je na moje, ja bih ga odmah preko ograde, pa
ako hoe neka pliva za nama do Vrajeg trokuta, ako nee, nek se vrati gdje se
ukrcao. Na asnu rije, sad u ga baciti!
I krenuo je prema stepenicama u vrstoj namjeri da se jednom zauvijek rijei tog
kosmatog vraga, ali ga kapetan zaustavi, zgrabivi ga za rame:
ekaj ...! Stani, kud si navalio ...! Tu kapetan zastane kao da odmjerava svoje
misli, a zatim nastavi: Kogo, sluaj me dobro... Ako tokom dvadeset i etiri sata
ne bude nikakve nevere, bilo s istoka, zapada, sjevera ili juga, dozvoljavam...
baci ga u more! Mieva i takora nemamo, to e nam do vraga maak!
8 Operacija Stonoga
113
Tako je, barba... hvala vam! sav sretan doeka karpina i jo dometne. I vi,
i ja, rijeit emo se briga. Idem sada da smjenim Menulu ...
ekaj, jo nisam gotov! Treba razmisliti! Ne valja zaboraviti, Miki je neki dan
predskazao da emo brzo skidati jedra i bogami, skidali smo! Juer je predskazao da
e me boljeti glava i bogami, dobio sam vorugu, eto je, jo je uvijek na elu. Ako
i danas pogodi, ako uistinu grune nevera, e... onda e mi sutra sastaviti kratko i
jasno, pismeno, sve to zna o narodnom vjerovanju i predskazivanju na temu: maak-
barometar. Dajem ti rije, ubudue, ma kuda plovio i ma na kojem brodu, pored
brodskog barometra, trait u od kompanije da mi ukrca ivog, ivcatog maka!
Tako... sad moe ii i kai onima da se svi skupe u kok-pitu... Primijetio sam u
Navigacijskom dnevniku da ih mui Vraji trokut... sad u ja.
Barba, kazat u vam u povjerenju, da smo negdje blizu luke, svi bismo se
iskrcali... svi!
Ne bi valjda svi. Zar i ti?
I ja, barba... vjerujte. im ujem Vraji trokut ili kad pomislim na Los
Desperados, dobijem trtu i stisne mi se upak. Majku im akademijsku, alaj su nas
nasamarili!
A gusarsko blago? upita kapetan i prijekorno pogleda kuhara. Zar si zaboravio
to nam piu uena gospoda, da je Roquetas neko bio sklonite gusara! Gdje god je
neko bilo gusara, tu jo i danas ima zlatnika! Zaboravio si, je li?
Nisam, barba, zaboravio... ali sam i u tome nespokojan. Ako sluajno otkrijem
blago... nismo se dogovorili o podjeli. Valjda ga neu dijeliti na jednake
dijelove!
Nikako! utvrdi odmah kapetan. Od slavnih gusarskih vremena zna se to od
blaga pripada onome koji to blago otkrije, to kapetanu, to brodu, a to posadi.
Ne brini, kogo, za gusarsko blago vrijedili su uvijek zakoni gusara, tako je bilo,
tako e i biti!
Hej, kogo...! Dosta zabuavanja! Smjena! ulo se kako iz kokpita dovikuje
Menula. I dok se karpina uurbano uspinjao stepenicama na palubu, kapetan osta jo
neko vrijeme usred salona, kao da ne zna kud bi sam sa sobom.
114
Pogled mu padne na barometar... Prie tom osjetljivom instrumentu, kucne kaiprstom
po staklu od ega kazaljka zadrhta i klizne ulijevo za nekoliko milibara.
Pada! izusti poluglasno i ne bez gorine pomisli kako e onaj prokleti maak
opet imati pravo! Zatim se vrati k stolu, izvadi iz ladice Brodski dnevnik i bez
sustezanja ubiljei:
SUBOTA, 16. OKTOBRA. ATLANTIK. 09 SATI. Premda: su mornari jo juer doznali da
arhipelag Los Desperados lei u Vrajem trokutu, njihova tjeskoba tek danas
postaje primjetljiva. Sada se vidi koliko je bila mudra i dalekovidna odluka
Akademije da se krinjica s koordinatama ukradenog otoka otvori na puini, daleko
od bilo koje luke! Jo uvijek nisam siguran u uspjean ishod Stonoge, poto je
posada na Astrolabu toliko uznemirena, da ak ni pobunu na brodu ne smijem
iskljuiti! Uinit u sve to mogu da ih smirim.
Ne malu zagonetku zadaje mi maak, Miki. Jo se dvoumim, da li on samo predskazuje
neke nesree koje nas prate, ili je ba prisustvo tog maka uzronik tih nevolja?
Jer, kako objasniti i ime protumaiti njegova" predskazivanja kad je rije o
meteorologiji i zbivanju na moru? Sve sam vre uvjeren: ovjek se na moru ui dok
je iv, a potone gluplji negoli se rodio!
Zaklopi knjigu, stavi je u ladicu i zakljua bravu.
Kad se pojavio na palubi, kapetan prvo pogleda jedra,, pa nebo, pa puinu, pa
smrknuta lica mornare. Ponjui zrak. Nosnice mu ispuni neka sladunjava, topla
vlaga. Niotkuda daka vjetra. U jednolinom ritmu klaparala su jedra,, a na mrtvome
moru klatario se Astrolab. U sivilu oblaka jo su se mogli razabrati bljedoliki
obrisi sunca, ali se cjelokupno obzorje utapalo u prijeteem mranom pojasu.
Cijelim svojim biem, Horacije Glavo nasluti oluju. Za njega vie nije bilo
nikakve sumnje da se sprema veliko zlo! Horacije; Glavo nije spadao u one
kapetane, hvalisavce, koji se po-lukim krmama razbacuju tvrdnjama kako jedva
ekaju neveru i oluju, jer toboe uivaju kad se more pjeni i bjesni.. Ne, on ne
spada u to drutvo. Mrzio je nevrijeme i da je po-njegovu, na moru bi uvijek sijalo
sunce i puhali blagi vje-
115
trovi. Ali, kad bi nevrijeme nailo i kad ga nije mogao izbjei, hrabro ga je
prihvaao i bez milosti se borio s njime.
Mornari su svejednako sjedili, utjeli i ekali. ekali i doekali! Kapetan
prekrii ruke, prijekornim pogledom zaokrui druinu i upita otrim glasom:
to sjedite?
Nitko ne odgovori. karpina i arag obore glave, a Menula ne znajui to bi,
privue majmuna i pone mu trijebiti buhe. Kapetan ponovi povienim glasom:
Pitao sam vas, to sjedite? Prodajete zjake? Javi se Brancin:
Hoemo znati kamo nas vodite!
Kamo vas vodim...?! zaprepasti se Horacije Glamo, spusti ruke, oi mu se
zacakle, lice smrkne, povine se i u trenutku pretvori u prenapregnuti luk.
Pitate kamo vas vodim? Vi bijedne, glupe kokoi! Jo stotine milja dijele
Astrolab od Vrajeg trokuta, a vama se unaprijed tresu gae od opasnosti koje vas
tamo oekuju, -a ne vidite slijepci ono to vam se tu, pred nosom sprema! I vi da
ste mornari? I vi da ste moje mirisavo cvijee?! Zar ne vidite kako nas sa sviju
strana opkoljuje mrak? Imat ete Vraji trokut uskoro ovdje! to ekate? Odmah sva
jedra dolje! Pripremite brod za nevrijeme! Sve to nije potrebno gore, bacajte u
potpalublje! Uvrstite vezove na amcu za spaavanje, pripremite zatezno sidro!
Podignite olujno jedro i olujni flok! Na posao!
Horacije Glavo nije trebao ponoviti zapovijed. Kao uznemireni mravi, mornari se
rastre po palubi, zapone dovi-kivanje, natezanje, psovanje ... Videi toliku, i
nesvakodnevnu uurbanost, majmun kao da pomahnita od radosti. as je bio na jednom,
as na drugom jarbolu, as bi s mornarima natezao konope, as pomagao trpati jedra
u vree. Naprotiv, maak Miki, pun nekog prezira prema svemu to se oko njega
zbivalo, sjedio je nepomino i dostojanstveno na krmi, mirkao dremljivo i cijelim
svojim dranjem kao da je poruivao kapetanu i posadi: to u ja ovdje? Na brodu
nemate ni pasa, ni maaka, ni mieva, ni takora! Samo s majmunom dosadno je
ivjeti. Ako u slijedeoj luci
116
ne ukrcate nekoga s kime u se natezati, frknut u repom* i odmagliti!
Kapetan se spusti u salon, prie barometru, jo jednom kucne po staklu i primijeti
kako se kazaljka odmakla jo nekoliko milibara ulijevo! Zabrinut, izvue Brodski
dnevnik i ubiljei:
9 sati, 35 minuta. Barometar pada vrtoglavice. Poduzeo-mjere za prihvat nevremena.
Naa trenutna pozicija: 43 07' West 20 34' Nord. Imam povjerenja u posadu i u
brod.
Sklopi knjigu i zakljua ladicu. Navue gumene izme, kino odijelo s kapuljaom,
opipa da li mu je no u depu. Tu je. Dohvati sigurnosni pojas i na trenutak se
zagleda u njega... Sjeti se svog dobrog prijatelja Konrada Gofa, ski-pera na
regatnom jedrenjaku Natalie. Prije tri godine, u nonoj oluji na jugoistoku
Australije, stajao je za kormilom, vezan isto takvim sigurnosnim pojasom. Jedan
kraj imao-je oko pasa, drugi uvren uz elinu icu brodske ograde, kako bi se po
potrebi mogao kretati po brodu. Prvi val koji je preplavio Natalie, odnio je
Konrada Gofa u plave ponore razbjenjelog mora i zauvijek ga progutala prokleta
no! Da li zbog tvornike greke ili dotrajalosti, konop kojim, je skiper bio vezan
nije izdrao pritisak, puknuo je kao da je konopi namijenjen djeci za igru, a ne
dio sigurnosne opreme na uzburkanom moru, opreme o kojoj ovisi ljudski ivot! Sada
Horacije Glavo promatra svoj pojas... Hoe li izdrati? Ironian smijeak javi mu
se na usnama i ne bez gorine pomisli: sve to je vrsto u bonaci, popuca ui
neveri!
Vrati se na palubu. U zraku je vonjalo po fosforu. Vlaga, vruina, omara. Ni daka
vjetra. Mrtvo more, Astrolab pluta. Olujna jedra bila su podignuta i klatarila se u
ritmu valova, desno-lijevo. Brod je bio spreman. Mornari takoer ve u kinim
odijelima sjedili su u kokpitu i ekali... Zaudo, crni rub koji je okruivao
horizont i ranije se primicao prijetei, sada kao da se zaustavio. Da li se kapetan
prevario? Da li je prije reda zapovjedio da se spuste glavna jedra? Mornari su
utke i smrknuto promatrali kapetana. Horacije
117
Glavo sjedne meu njih i kao da se nita prije toga nije dogodilo, zapone:
Pregledao sam Navigacijski dnevnik. Kad je rije o toj knjizi, meni se ivo
fuka to netko misli o sveobuhvatnoj Akademiji, ne zanimaju me nogometne utakmice,
ni balerine na mjesecu, ni ribarske brigade, ni kakav je doruak pripremio kogo.
Ovakve bezveznosti biljeite u svoje privatne dnevnike... ako ih vodite. U
Navigacijski dnevnik ubudue unosite iskljuivo podatke koji se odnose na voenje
broda: kurs, brzina, preene milje, snaga i smjer vjetra, stanje mora, visina
valova, vidljivost, naoblaka, rad motora, izmjena jedara, pojava svjetionika,
susreti s brodovima i tome slino.
I tu kapetan zasta. U tiini ulo se samo kako valovi mrtvog mora tuku i razbijaju
se o bok Astrolaba. Crni rub horizonta kao da je oivio, poeo se uzdizati i sve
bre pokrivati preostali dio neba. Iznenada javi se Brancin:
Barba... prije negoli smo spustili jedra, pitao sam kamo nas vodite?
Sad kad je brod bio spreman da doeka oluju, kapetan odgovori smiljeno i mirno:
Primijetio sam u Navigacijskom dnevniku da tebe vie od drugih mui pomisao na
Vraji trokut, jer zna da arhipelag Los Desperados lei u tom ozloglaenom
podruju. Dobro ... kazat u vam nekoliko rijei o tom fenomenu, ono to znam.
Takozvani Vraji trokut, priblino je omeen stranicama: Bermuda, Florida, Porto
Ricco. Na tom prostoru do sada su na tajanstven nain nestali neki brodovi i neki
avioni. Da pria bude misterioznija, sada je tamo nestao otok! Nije ba uvjerljivo,
ali to emo jo provjeriti. Da bismo mogli objasniti mnogobrojne nesree na moru i
u zraku u tom dijelu svijeta, treba imati na umu slijedee: za brodove, u
navigacijskom smislu, ovo je podruje izvanredno teko zbog mnogobrojnih koraljnih
sprudova koji su posijani uzdu i poprijeko, takozvanog Vrajeg trokuta.
Tako je! javi se iznenada arag. Kad sam ja onuda plovio, podrtine brodova
mogao si vidjeti na sve strane! Groblje!
118
Pored koraljnih sprudova nastavi kapetan ba su tamo veoma jake struje,
posebno dobro poznata Golfska struja, koja ne samo to oteava plovidbu, ve i
veoma brzo odnosi olupine brodova ili ostatke aviona i tako brie tragove nesrea.
Zatim, na tom podruju od mjeseca maja do novembra, pored pogubnih zranih
pijavica, javljaju se cikloni, tajfuni ili hurikani, zovite ih kako hoete koji su
krivi za mnogo tragedija. Zimi se ponekad iznenada formira veoma snana hladna
fronta, vjetrovi tada puu sto i vie kilometara na sat, to dovodi ne rijetko do
izmjene uobiajenih vjetrova, tako da zrane mase skrenu s jugoistoka na
sjeverozapad, a to opet bude kobno za mnoge brodie i avione. I na kraju, ba u
Vrajem trokutu odvija se najintenzivniji saobraaj kako aviona tako i brodova, a
po zakonu vjerojatnosti, to je vie automobila na cestama, vie je sudara, to je
vie aviona i brodova, vie je havarija i potonua. Uzrocima koje sam naveo, mogu
se protumaiti i objasniti skoro svi nestanci aviona i brodova u takozvanom Vrajem
trokutu.
Skoro svi, ali ne svi! naglasi znaajno Menula, a kapetan odmah prihvati:
Da, ima pravo ... ne svi. Ostaje injenica da je bilo nekih nesrea, ne
mnogobrojnih, koje su svestrano ispitane, ali su jo uvijek obavijene tajnom.
Navest u dva primjera: poetkom decembra tisuu devetsto etrdeset i pete, jedna
eskadra od pet amerikih vojnih aviona tipa Osvetnik, poletjela je na rutinsku
vjebu i svih pet aviona nestalo je zauvijek bez ikakva traga. To to od pet aviona
nije pronaen ni jedan vijak, jest malo udnovato, no recimo, svih pet aviona moglo
se skljokati u dubine oceana i zbogom...! udno je neto drugo. Voa patrole,
iskusan avijatiarski porunik, skoro za cijelo vrijeme leta odravao je radio-vezu
sa svojom bazom i ba poruke koje je slao, u najveoj su mjeri tajanstvene i
neobjanjive. Recimo on poruuje: Ne znamo gdje je zapad! Sve je krivo! To je
uistinu udnovato da pilot koji pred sobom ima ne jednu busolu, ne zna gdje je
zapad! Da bude ljepe, ba dok se ta drama odvijala, sunce je zalazilo u punome
sjaju! Malo zatim on alje jo udno-vatiju poruku: ini se da ulazimo u bijelu
vodu! i na kraju: Potpuno smo izgubljeni! Eto, to je Vraji trokut u pravo-
119
vom svom izdanju ...! Japanski brod Raifuku Maru nestaje jednog dana kad su sve
hidrometeoroloke stanice oko Vrajeg trokuta javljale da je posvuda lijepo
vrijeme! Posljednja poruka koja je primljena od japanskog broda, glasila je:
Opasnost poput bodea...! Doite brzo! Nestao je zauvijek bez traga i glasa. Ni
jedne daice od njega nisu pronali.
Pognute glave mornari su buljili u svoje izme i utjeli. Menula iznenada upita:
A djeca?
Ti uvijek o djeci! Kakva djeca? zaudi se kapetan.
Djeca. kolska! Ja sam uo ili sam negdje itao, da je pola razreda nestalo
jednog dana...!
Pola razreda?! Ti Menula nisi priseban! Gdje si to itao, od koga si uo, tko
ti je to rekao, kada, gdje?
Rekao sam... ne znam... ne sjeam se.
Hajde kormilaru, opameti se! Lijepo je to voli djecu i to vodi brigu o njima,
ali ipak... pola razreda!?!
Dobro ... ostavimo djecu pomirljivo e Menula ali kaite ... kako vi sve to
tumaite ... mislim na avione i brodove.
Kako tumaim? ponovi kapetan, pogleda puinu, isprati oima jato burnica,
poee se iza uha i prizna: Ne znam. Znanost do sada nije otkrila nita pouzdano
na osnovu ega bi skinula tajnu s onog to se povremeno zbiva u Vrajem trokutu.
Vjerojatno se tamo, iz nama nepoznatih razloga, na malom podruju, u dubini mora
ili u atmosferi, skuplja kroz due vrijeme neka tajanstvena magnetska ili neka
druga, izuzetna snaga i kad se ta snaga oslobodi, nama opet iz nepoznatih razloga,
ona na uskom podruju napravi nevjerojatan kaos, uniti, potopi, obori i slomi sve
to je njoj nadohvat. Sve je to dakako samo jedna od pretpostavki! Ima i drugih!
Naa, da tako kaem, ovozemaljska stvarnost, sazdana je u jedinstvu gibanja,
prostora i vremena. Da li postoji neka druga stvarnost koja se oituje u nekim
drugim dimenzijama, nama to za sada nije poznato. ovjek je u svemu ogranieno bie
i on e teko doi do spoznaje izvan svog ljudskog iskustva. Moda ba zbog toga
nama izmie potpuno razumijevanje nekih pojava u tom ozlogla-
120
enom podruju. No pustimo drugima da sve to objasne. Drimo se mi Stonoge.
Arhipelag Los Desperados, kamo plovimo, lei posve na rubu Vrajeg trokuta u
neposrednoj blizini Sargakog mora. Imamo vrst i pouzdan brod, smatram da smo
dobra posada i nitko od vas ne mora biti zabrinut. Columbo, Magellan, Cook, traili
su kontinente za koje nisu pouzdano znali da li uope postoje, a mi traimo jedan
piljivi otok o kome imamo sve podatke, ukljuujui satelitske snimke. Posadi
Astrolaba neka bude ast ploviti brazdama slavnih otkrivaa koji su zaduili
ovjeanstvo. Moda e i nama sudbina ili srea namijeniti da budemo otkrivai i da
...
Drhtavim glasom i s nekim udnim plamenom u oima, Brancin prekine kapetana:
Barba... ja bih molio da se na Astrolabu ne govori
0 otkrivaima. Ako ba hoete, vi govorite, ali mene nemojte trpati meu otkrivae,
ja ni po koju cijenu ne elim biti otkriva!
Horacije Glavo iskosa pogleda Brancina i ne shvaajui to se krije iza rijei
strojara, upita oprezno:
to je tebi, kapo? Jesi li bolestan? Ima li vruicu? Jednako uzbudljivim glasom
Brancin odgovori:
Ne, barba... niti sam bolestan, niti imam vruicu, znam to govorim. Proitao sam
knjigu Sudbina otkrivaa
1 znam..
Aha... knjigu si proitao!? s gorinom usklikne kapetan i lice mu se opet
smrkne.
Da, knjigu! Koga ste spomenuli...? Kolumba? nastavi Brancin sve vie uzbuen.
Kolumba su iz Novog svijeta u lancima dopremili natrag u panjolsku, umro je
naputen, prevaren, zaboravljen, prezren!
Pa to onda...? dobaci kapetan. Otkrio je Ameriku!
Otkrio...?! posprdno se nasmijei Brancin. Hoete li da vam izredam sudbine
otkrivaa? Bartolomeo Diaz, otkrio je i prvi oplovio Rt dobre nade, uskoro zatim u
blizini tog istog rta gubi ivot u brodolomu! Vasco da Gama, otkriva Indijskog
oceana, iscrpljen i bolestan umire na brodu na tom istom oceanu! Nunez Balboa, prvi
bijelac koji je
121
opazio Tihi ocean, nedaleko od tog istog mjesta s koga je opazio Pacifik, ostaje
bez glave, sasjekli su ga kao bundevu! Dias de Soli, otkriva rijeke Urugvaj,
zauvijek su mu ostale kosti u mulju te iste rijeke! Fernando Magellan, ovjek koji
je prvi poveo brodove na put oko svijeta, na tom istom putu, negdje na Filipinima,
zavrio je u kotlu tamonjih ljudodera! Juan de Grillava, otkriva Meksika, ubili
ga i skalpi-rali Indijanci, sasjekli ga na komade i bacili za gozbu morskim psima!
Alvaro Mendana, otkriva Solomonskih otoka i otone skupine EUice, ostaje zauvijek
tamo pokoen malarijom ...
Tu Brancin zastane, valjda da odahne, da doe malo do zraka, ali i da ocijeni dojam
svojih rijei. Sve je manje bio uvjeren da je pametno to to radi. Suzdranim
glasom upita:
Da nastavim?
Dugo mu nitko nije odgovorio. Oluja na nebu i sad ova na brodu, kao da su se
primicale jednakom brzinom. Menula, arag i karpina, oborili su pogled zateeni
bujicom imena, saznanja i nesrea. Zar je uistinu tragina smrt, sastavni dio
sudbine otkrivaa? Put u nepoznato, zar je uistinu put u patnje i smrt? Jedino
kapetan kao da je razmiljao drukije. Njegovo izbrazdano lice kao da su pokrile
nove bore. Njegove blage plave oi pretvore se odjednom u britki, hladni elik.
Stisnuta grla jedva izusti:
Nastavi!
Dobro... prihvati Brancin kad elite, ja u nastaviti ... Rodrigues Cabrillo,
otkriva Kalifornije, nikad se ' iv nije vratio u svoj Portugal, nestao je u magli
meu santama leda kao i Henry Hudson, otkriva sjevernih pokrajina Amerike. Ni
danas se ne zna jesu li ga ubili Eskimi ili pojeli bijeli medvjedi! Jonassen
Bering, otkriva prolaza izmeu Azije i Amerike, nestao zauvijek zameten snijegom,
negdje blizu ledene Kamatke! Luis Vares de Torres, Holananin, otkrio prolaz
izmeu Australije i Nove Gvineje, otkrio je tamo negdje i svoju smrt, a da se do
danas ne zna ni gdje, ni kako! James Cook, engleski moreplovac, otkrio Novu Ka-
ledoniju i Havaje, da bi ba na tim Havajima, u tom zemaljskom raju izgubio ivot u
nekoj bezveznoj svai s tamonjim ljudoderima! Jean la Perous, francuski
istraiva, putopisac,
122
znanstvenik, otkrio dijelove Novih Hebrida i ne tako daleko od njih, zaglavio u
brodolomu! John Davi, krstario je kojekuda, otkrio Falklandske otoke, na prijevaru
namamili ga gusari i skratili za glavu! Jean Charcot, istraitelj polarnih krajeva
nikad se nije vratio ...
Dosta! zagrmi Horacije Glavo takvom snagom da se strojaru zaledila rije u
grlu. Kapetan ustane i prie Brancinu. Samo nekoliko trenutaka promatrao ga svojim
stranim pogledom i to je bilo dovoljno da skri i uniti sav otpor koji se
nagomilao u strojaru, pretvorivi ga u najobiniju podrtinu.
Sve ovo to si do sada izlajao, pokupio si u knjizi Sudbine otkrivaa? upita
kapetan i ne oekujui odgovor zapovjedi: Donesi tu knjigu! Odmah!
Nitko ni da bi pisnuo. Bez ikakva otpora, u najveoj tiini, Brancin se spusti u
potpalublje, ode u svoju kabinu i zaas se vrati. Prui knjigu kapetanu a ovaj je i
ne pogleda, ve je svom snagom zvizne preko ograde. U zraku, stranice su tuno
leprale kao krila smrtno ranjene ptice. Knjiga se brzo izgubila meu valovima i
nestala za krmom Astrolaba.
Ima li jo koju knjigu? upita kapetan.
Imam prizna Brancin. Imam jo dvije.
Donesi!
Brancin se ponovo udalji i za nekoliko trenutaka prui kapetanu dvije pozamane
knjige u vrstom povezu. Kapetan uzme prvu, proita naslov: Velike morske zmije i
bez razmiljanja baci je u more. Pogleda naslov druge: Jo ive zmajevi, niti je
ne prelista, baci i nju. Zatim saopi Brancinu:
Ubudue, kad bude htio itati, javi se meni. Imam zanimljivu knjigu: Popis
svjetionika, a kada ti to dosadi, dobit e: Identifikator zvijezda. Moe
dobiti jo Nautike tablice i knjigu veoma napeta sadraja, neto kao krimi:
Propisi o izbjegavanju sudara na moru. Tako. Smatram da smo time zakljuili
sastanak literarne sekcije na Astrolabu. Ima li koji od vas kakvu primjedbu?
Nema...? Ti Brancin ...?
Nemam posluno i tiho odgovori Brancin, a kapetan nastavi:
123
Ako nitko nema, onda u ja. Ti, Brancin, malo prije drao si nam predavanje o
sudbini otkrivaa. Nije istina da su svi otkrivai izgubili ivot, ali to ovog
trenutka nije vano. Neto znam i ja. Sluaj! VVilliams Dampier, engleski pomorac,
istraiva, hidrograf, putopisac i gusar, na putu oko svijeta, iskrcao je na pustom
otoku Juan Fernandez, svog neposlunog mornara, Alexandra Selkirka i pokupio ga tek
nakon osam godina! Ispod pera engleskog knjievnika Da-niela Defoa, taj se
neposluni mornar pretvorio u svima nama dobro poznatog Robinzona Crusoa... Neki
dan, kad smo izvlaili morskog psa, od straha bio si blijed kao kre-ana! Kad nas
je zviznuo kit, sav si se izbezumio, vikao si da tonemo iako nismo primili ni kap
vode! Sada, kad se primiemo Vrajem trokutu, a oluja samo to nam se nije sruila
za vrat, dakle sada kad nam je potreban svaki djeli psihike i fizike snage,
priama o brodolomima i smrtima, ti se pretvara u diverzanta, rui nau
otpornost, unosi nemir i strah, truje sebe i nas. Kai kojim pravom to ini?
Niotkuda glasa. Samo uzdasi i mukla tiina. Kapetan nastavi jednakom estinom u
glasu:
Znam da treba novaca. Doao si na Astrolab svojom voljom, jer si znao da nas
Akademija plaa vie, nego da plovimo na bilo kojem drugom brodu... pa to sad
hoe? Pansion u hotelu, kabaret i striptizete? Hoe li da Astrolab plovi kamo ti
poeli? Hoe li da se vratimo, da prekinemo plovidbu i napustimo Stonogu? Hoe
li svau i pobunu na brodu? Kai, kai ve jednom to hoe?
Brancin nije ni pokuao odgovoriti, utio je, znao je da to nije kraj. ekao je
presudu i nije dugo ekao. Horacije Glavo nastavi:
uj me dobro! Dogodi li se neto slino jo jednom, ja u te iskrcati... ja u te
iskrcati ali ne na nekom pustom otoku da se igra Robinzona, ve u te ostaviti u
Konjskim tiinama usred Sargakog mora, pa ti ondje algama i raiima koji tamo
ive, blebei koliko hoe o sudbinama i smrtima otkrivaa, a tu na Astrolabu, ili
e biti mornar kako treba, ili te nee biti!
Potmula grmljavina koja se oglasila sa jugozapada, kao da je podjednako svojom
tutnjavom naglaavala vjerodo-
124
stojnost i svu teinu kapetanovih rijei, a posadi Astrolaba poruivala: Spremite
se momci, dolazim ...!
Ve dugo nisam uo nebeske bubnjeve! primijeti arag i oko pasa uvrsti prsluk
za spaavanje.
Sluat e uskoro ne samo bubnjeve ve i cijeli nebeski orkestar! dobaci
Menula, takoer pripremajui sigurnosni pojas.
Kapetan naredi:
Menula, karpina i Brancin... dolje! Zatvorite prozore, zranike, vjetrolovke,
portele! ali odmah izmijeni odluku. Ne! Ti e Brancin ostati pored mene, a vi
ostali, dolje! Kad vas budem trebao, zvat u! Vodite brigu o majmunu i maku.
Zakljuajte ih svakog u drugu kabinu!
Primijetivi oaj i paniku u oima strojara, arag predloi:
Barba... mogu li ja umjesto Brancina? Mlai sam, naviknut sam... proao sam
ciklone i tajfune, dozvolite!
Ali se kapetan ne pokoleba. Glasom kao da izrie osudu, ponovi:
Rekao sam, Brancin!
Brancin samilosno pogleda kapetana i moleivo izusti:
Moram li...?
Mora!
U nevremenu nikad nisam bio na palubi!
Sad e biti.
Barba ... imam enu i djecu!
Nisi jedini! bez milosti odgovori kapetan.
Brancin izigra i posljednu kartu:
Ja sam strojar.
Znam! odgovori kapetan. U oluji koja nailazi, elim pored sebe imati
visokokvalificiranog strojara ... otkrivaa!
Brancin osta bez rijei. I dok su ostali nestali u potpalublju Astrolaba i
izvravali nareenja, Horacije Glavo jednim pogledom zaokrui olovnosivu puinu i
zloslutno mrano nebo, a onda energinim pokretom odgurne ulazni portel i vikne:
Ruma!
125
Kao da je unaprijed oekivao ba tu zapovijed, istog trenutka kogo proturi glavu i
prui bocu:
Evo, barba... i predavi bocu navue portel i kao krtica nesta u brodu.
Kapetan trgne jedan, ali valjan gutljaj i prui bocu Brancinu:
Pij!
Neu.
Trgni, kad ti velim!
Brancin jedva okusi tekuinu i odloi bocu. Za to vrijeme kapetan ga odmjeri od
glave do pete i njegovo iskusno oko odmah primijeti kako je debeljukasti strojar
aljkavo odjeven. Pristupi mu, poravna mu kinu kabanicu, stegne mu sigurnosni
pojas, provjeri vezove na prsluku za spaavanje, grdei ga usput:
Umjesto da bude odjeven i spreman kao vojnik na smotri, tebe kapetan mora
odijevati kao malo dijete. Hajde, zategni kapuljau, nisi fratar! Gdje ti je no?
Imam ga ... negdje.
Negdje...?! Gdje? U kojem depu? Provjeri i neka ti je pri ruci... Tako, sad si
kako treba, sad si spreman ...
Za smrt! uskoi Brancin kapetanu u rije, ali Horacije Glavo kao da to nije
uo, nastavi tiho, za sebe:
Evo je ... dolazi!
Tko dolazi? zaprepasti se Brancin. Smrt?
Ma, kakva smrt! umiri ga kapetan i rukom pokae na puinu: Vidi li onu crnu
crtu na obzorju...? Gledaj preko pramca!
Vidim.
To je rub vjetra... nevrijeme koje dolazi. Evo to e biti tvoj zadatak: kad nas
oluja sustigne, sjedit e pored mene, i kad vjetar poduhvati jedra, zavisno s
lijevog ili desnog boka, ti e svom snagom stegnuti kotu olujne preke, a ja
olujnog jedra.
Pokuat u ...
Kapetan se ponovo razljuti i povisi glas:
Nee pokuati, nego mora! uje li... mora! Ako to ne uinimo u tom trenutku,
nema vie te sile koja e pritegnuti jedro. Hoe li?
126
Hou! sad ve sigurnijim glasom odgovori strojar. Kapetan ga vrsto primi za
rame i zagleda mu se u oi
nekim toplim prisnim pogledom. I njegov glas odjednom postane mekan i blag.
 Kapo, ne boj se! Neu te ostaviti sama, tu sam, kraj tebe sam. I meni bi lake
bilo da je ovog trenutka kraj mene arag, ljudina koji je toliko puta nevremenu
gledao u oi, ali elim da ba ti bude pored mene. Kad nevrijeme proe, a proi e
brzo, bit e ponosan, bit e bogatiji, sretniji ... kapo, bit e pravi ovjek,
pravi mornar!
Ako ostanem iv ...
I to je bilo sve. Ona crna crta primakla se nadomak Astrolabu i kapetan pun
neizvjesnosti i nemira, primijeti kako se more ne samo pjeni i vri, ve doslovce
dimi od siline kojom je vjetar razbijao kreste, podizao i odnosio sitne vodene
estice, pretvarajui ih u maglu i dim. Jo je dospio viknuti Brancinu:
Dr' se! i tada ih zahvati kovitlac.
Kao nevidljiva stoglava zvijer, uz huku, fijuk i zvidanje, oluja se baci na brod.
Kao od ugriza neke bijesne nemani, jauknu pripone, zacvile opute. Astrolab se
potrese i zadrhti kao bolesnik u vruici. Svom svojom snagom brod se pokua
oduprijeti smrtnom neprijatelju, ali ga snaga vihora pri-tisla, zaokrenuta mu
pramac i zamalo polegla na bok. Ali ba taj opasan i presudni trenutak, kapetan je
spremno doekao.
Stezi! dovikne Brancinu, pa se svom snagom baci na konop, pritegne kotu
olujnog jedra i odmah priskoi u pomo Brancinu, te zajedniki u trenutku ukrote
olujnu preku.
Jedra prihvate vjetar i Astrolab poleti kao da je izronio iz vode. Pun zadovoljstva
kapetan zaguna:
Tako, tako... sada ti zvidi koliko hoe!
vrsto drei kormilo, Horacije Glavo osjeti kako u potpunosti gospodari brodom i
to ga smiri. Kao i svi okorjeli orai oceana, volio je jedra, pa makar olujna, pa
makar krpice... samo da se nateu kote, samo da se jedri! Baci pogled na
anemometar. Kazaljka na vjetromjeru vrtoglavo se uspinjala: sedam ... osam ...
devet bofora! Brzinomjer je pokazivao da Astrolab suklja jedanaest vorova! Nije
127
loe, nije loe...! pomisli kapetan, pa se obrati Brancinu i zaurla da nadjaa
vjetar:
Kako si...? Dobro?
Brancin samo kimne glavom i tog asa prelije ih val! Prvo je svom silinom udario o
pramac od ega je Astrolab na trenutak zastao, propeo se pa zaglavinjao, a onda se
ogromna vodena masa prelila preko palube i poklopila obojicu. Kad se voda povukla,
Brancin, blijed i nasmrt prestraen, pun oaja upitno pogleda kapetana, a Horacije
Glavo, da ga ohrabri, samo se nasmijei i dovikne mu:
Topla je ...!
Naie drugi, pa trei val. Svaki put voda se povukla i poto ga kod toga nije
odnijela, Brancin se nekako smiri i da se vema zatiti, sjedne u dno kokpita do
nogu kapetana.
Crni prijetei oblaci sve su vie zatvarali nebo i naoigled pretvarali dan u no.
Na obzorju ni broda, ni galeba, ni burnice. Zloguka pusto. Gromovi su tutnjali na
sve strane, a plamene zmije jedna za drugom kriale su nebo i trenutnim sjajem
osvjetljavale nebo i puinu. Paklensko urlanje razbjenjelog mora, kripa jarbola i
fijuk snasti, posta nepodnoljiv. More oko Astrolaba bijelilo se kao da je snijegom
pokrito! Horacije Glavo dobro je znao to sve to znai i njegove misli odjednom
postanu turobne. Pune su mu oi soli, a ni jednu ruku ne moe odvojiti od kormila
da obrie lice. A i emu bi... ionako e ga opet zapljusnuti slijedei val. Dokle
e ovako izdrati? Svom snagom naleg-nuo je i pritie kormilo da koliko-toliko
dri brod u vjetar. Popusti li samo trenutak, vihor e odbaciti pramac Astrolaba,
brod e polegnuti na bok, a onda... Hoe li imati snage da ga ikada vie uspravi?
Moda bi trebalo i olujna jedra baciti dolje, upaliti motor i to sada dok se jo
nita zla nije dogodilo. Moda... Ali je teta! emu skidati jedra, kad leti kao
vilenjak! Drei kormilo, Horacije Glavo osjeti neko udno zadovoljstvo,
svojevrstan ponos kao da po-mahnitalog bika dri za rogove i ne da mu da makne! Ne,
Horacije Glavo jo ne skida jedra. Nikako! Ako ispod njegovih nogu Brancin drhti
kao kuja u amcu, neka, dobro e mu doi ovo krtenje. Otkriva! Zapravo, Brancin
se jo dobro dri, kapetan je oekivao mnogo gore! ... arag i
128
Menula, to oni rade? Vjerojatno provjeravaju oplatu, motre cjevovode, kaljue,
pregledavaju ventile, obilaze unutranjost broda, bdiju. Bdiju i paze da jedrenjak
ne bi gdjegod primao vodu. I to je mogue. Na drvenom brodu, sve je mogue ...
karpina zacijelo ne misli na ruak. I ne treba. Desert je servirao...! Prokleti
maak, ili ga treba baciti u more ili predloiti Akademiji sveobuhvatnih znanosti
da ga prime za redovnog lana! ...
U neposrednoj blizini Astrolaba odjekne prasak groma i kapetan svrne pogledom. Na
uznemirenoj puini luaki pir valova, bijele kreste, sumaglica, pjena, dim. Nigdje
nikog. Ni psa, ni make!, zaguna Horacije Glavo i jo snanije nalegne na
kormilo. Poeli kiu. Kao spasenje primio bi prve kapi kie, jer zna da bi kia
barem donekle smirila more, najavila odmicanje ciklona i skoro poboljanje vremena.
Ali kie ni za lijek. I opet bljesak i grom. Valjda ga taj bljesak podsjeti na onu
njegovu pjesmu i Horacije Glavo ponovi u sebi stihove posljednje strofe:
Negdje n& puini ciklon nas uhvati,
svi smo ve u moru, svak nek svoje plati.
Grom raspara nebo, jo mi sliku vrati, na obali vjeno plae moja mati!...
S tugom pomisli: dok je mornara, bit e i suza! Suza onih starica to kroz
desetljea nose crninu, suza brae i sestara, djevojakih suza... Tko e za njim
plakati? Nitko. Sve to je imao ve je davno izgubljeno, zaboravljeno, mrtvo, to
mu preostaje od ivota? Posprdno se nasmijei... eto, preostalo je kormilo
Astrolaba, puina Atlantika, Stonoga ...
Odjednom osjeti klonulost. Da, to su godine. U mislima pojavi se lik onog
nesretnika, kapetana kunera Tropica Bir-da, koga je spaavao i spasio u olujnoj
noi prije petnaestak godina blizu Falklandskih otoka. Starac je imao tono
sedamdeset godina, sijedu bradu i posve bijelu kosu, gustu i upavu kao runo starog
jarca. Kad su ga mokrog i do smrti prozeblog izvukli na palubu i malo ga
okrijepili, u nekoliko je reenica ispriao svoju tragediju. Dva dana i jednu no,
borili su se s orkanom. Ve prvog dana ostali su bez glavnih
9 Operacija Stonoga
129
jedara, vjetar ih je pocijepao, a uz to slomio i prednji jarbol. Druge noi val je
odnio kormilara i tad je on, sa svojih sedamdeset godina, stao uz kormilo i devet i
pol sati, na podivljalom moru okretao rudu, borei se da spasi ljude i brod! Devet
i pol sati! A on...! Horacije Glavo, jedva da je dva sata za kormilom i ve ga
svladava umor! Da zove araga? Ta nee valjda Brancinu prepustiti brod. Istina,
Brancin se ve toliko sprijateljio s vjetrom i s valovima da vie i ne brie lice
kad bi ga zapljusnulo more, no to nema veze s kormilom! Da ipak zove araga? Nije
bio siguran da li to njemu ponestaje snage zbog odmakle dobi, ili je moda pojaao
vjetar? Baci pogled na vjetromjer i uznemiren primijeti da kazaljka prelazi
desetku! Deset bofora!?! Dolje jedra! preleti mu misao i ve je otvorio usta da
vikne i pozove momad, no tog istog trenutka strahoviti nalet vjetra pocijepa
olujni flok, odnese ga kao da ga nikad nije bilo, a ogromni val, kao morsko
udovite, praen tutnjavom i urlikom baci se na jedrenjak. Stravian udarac
potrese brod. Kao smrtno ranjeni jelen, Astrolab zatetura, zadrhti... i polegne na
bok! Od pramca do krme vodena stihija preplavi jedrenjak, pokida konope, iupa na
palubi amac za spaavanje i otplavi u more. Lomljava! Neka bog bude u pomo svima!
Nek se spasi tko moe! ... Kad se voda povukla, kapetan i Brancin podignu glave.
Jo su ivi! Jo! Samo ne ispustiti kormilo, samo to ne! Pritisnut vihorom Astrolab
se guio, sve je vie gubio na brzini, sve se vie naginjao i pobjegao na bok.
Posljednjim snagama kapetan pokua okrenuti kormilo i uspraviti brod. Uzalud! Jo
koji trenutak i brod i ljudi zaronit e u vjenost! Sav izvan sebe, Horacije Glavo
okrene se Brancinu i zaurla: Paraj jedro!
Gdje je Brancin naao snage da u asu izvue i otvori no, otkuda mu iskustvo da
zaree jedro ba na pravom mjestu, du debljaka, gdje je to nauio, tko mu je to
ikada rekao? Ili se to u njemu probudila praiskonska zvijer koja nepogreivim
instinktom titi i spaava ivot? im je zarezao, vjetar uz prasak pocijepa jedro,
raskomada ga u stotine krpica i odnese na puinu. Spas! Da, to je bio spas! Bez
jedara Astrolab je odahnuo, pridignuo se, premda jo uvijek
130
opasno nagnut, napadan rafalima vjetra i udarima mora. Pa ipak, minula je ona
neposredna, smrtna opasnost. Jo dok je vjetar cijepao jedra, arag otvori ulazni
portel, kao izbezumljen pokua se doepati palube, ali ga kapetan zaustavi povikom:
Zatezno sidro! i arag se povue ne zatvorivi portel.
Voda odmah nagrne u unutranjost broda, ali tko sada za to mari! Uskoro arag,
Menula i karpina izjure na palubu, nosei zatezno sidro, plutau, konope ...
Veite se! dovikne kapetan i sva trojica brzo i vjeto-okae kuke svojih
sigurnosnih pojasa o brodsku ogradu i pojure na pramac. Nisu daleko stigli. Val
koji opet preli Astrolab srui svu trojicu kao dobro usmjerena kugla u-njeve na
kuglani. Oni kliznu po palubi i zaustave se ku koji. arag se pridigne na koljena
i metar po metar, etveronoke, krenu prema pramcu, usprkos valovima koji su ga
neprestano prelijevali. Konano se doepa cilja, pram-ane bitve. Kao utopljenik
zagrli obim rukama bitvu da ga valovi ponovo ne otplave, da predahne i da se barem
na trenutak smiri. Zatim iskoristi prvu dolinu izmeu dva vala i baci zatezno
sidro, ogromni bijeli, svileni padobran, vjeto sloen u tu svrhu. Menula i
karpina postupno su otputali konop na ijem je kraju bio vezan padobran. Crvena
plutaa, sastavni dio zateznog sidra, zadri padobran na dubini pet metara. Kako je
vjetar odnosio brod, kome je bok bio neprestano izloen vihoru i valovima, padobran
se u moru poeo polako otvarati, nadimati, razvijati. Zbog otpora koji je padobran
pruao odmicanju jedrenjaka, pramac Astrolaba poeo se sve vie okretati u pravcu
valova. Nakon dvadesetak minuta, jedrenjak je ve bio posve okomit na smjer valova,
a njegov pramac as bi zagnjurio, as bi izronio i tako neprestano u ritmu valova
kao da se s dunim potovanjem klanja vjetru i moru. Spas! Da, to je bio spas!!
Sad kad ve nikakva opasnost nije prijetila Astrolabu,. kapetan i momad mogli su
odahnuti. Podrhtavali su jo uvijek, disali su teko, utjeli i prijekornim
pogledom promatrali nebo i puinu.
131
Kogo poslui momad: kapetanu viski, na alost bez leda, s neto malo limuna,
Menuli i aragu ruma, Brancinu pivo ... Drei au u ruci, Horacije Glavo obrati
se Brancinu:
Kapo, pij, zasluio si! Zaboravi na one moje otre rijei. Bio sam moda suvie
surov, suvie grub.
Barba odgovori Brancin u zdravlje vam bilo! Ovo nevrijeme sve je ispralo, a
valovi otplavili u more. Hvala vama... isplatilo se pretrpjeti strah. Kakav
jedinstven doivljaj!
Konano kia! Otvorilo se nebo i biblijski potop spustio se na more i na Astrolab.
Od udara i siline krupnih kapi vode, puina kao da se prekrila srebrom. Iako je
kia svakog trenutka postajala sve silovitija, nitko od posade nije se pokuao
zakloniti. Sjedili su jedan blizu drugog i s ponosom prepriavali svaki djeli
netom minule drame. A kia neka samo pada, neka ispere sol s njihova lica, neka
ispere odijela, izme, prsluke za spaavanje, konope, palubu, neka ispere ako moe,
sva zla i patnje koje je ovim ljudima nanijelo nevrijeme.
U esnaest sati jenjao je vjetar. U sedamnaest sati prestala je kia. U osamnaest
sati izvukli su rezervni gumeni amac i osposobili ga za plovidbu. Odmah zatim
podigli su jedra i zaplovili prema svom cilju. U devetnaest sati na nebu se otkrile
i zasjale prve zvijezde...
132
VIII
Dvadeseti dan plovidbe!
Mirna, vedra, tropska no. Astrolab osvijetljen nekim-udnim zelenkastim sjajem,
pod punim jedrima sijee puinu, sve dublje prodire u neistraene vode Vrajeg
trokuta, sve se blie primie tajanstvenom arhipelagu Los Desperados. U
unutranjosti jedrenjaka tama. U salonu, na svom leaju, Horacije Glavo poiva u
dubokom snu. Povremeno se baca s jednog na drugi bok, pue, hriplje, hre i nikako*
da uje glas koji uporno doziva:
Barba ... Barba ...!
Nema odgovora. S palube dopire um vjetra i mrmor uznemirenih valova. U mraku uje
se kripa. Neiji koraci silaze niza stepenice i uskoro se jedna ruka sputa na
rame kapetana, a onaj isti glas javlja se opet:
Barba ...! Probudite se, barba ...!
Horacije Glavo polako se vraa u zbilju. Napola budan,, napola jo u snu, javi se
dremljivo:
to je ...? Tko je to?
Barba... ja sam.
Sad ve otrijim glasom kapetan upita:
Tko je to ... ja?
Ja sam ... Brancin. Barba ... hoete li doi na palubu?
Na palubu?! zabrine se Horacije Glavo. to se dogodilo?
Pa ... na nebu su dva mjeseca!
taaa...? Dva mjeseca?!? zaprepasti se kapetan i nikako da shvati, da li on sve
to sanja ili je budan. Da provjeri, upita oprezno:
133-
To si ti... Brancin?
Da, ja sam ...
Sad ve potpuno pri svijesti, kapetan se otrese ljutito:
Jesi li pijan?
Nisam, barba ... Svi smo budni... pourite! mirno i sabrano odgovori strojar i
vrati se na palubu.
Horacije Glavo baci sa sebe pokriva i dok se odijevao, kroz prozori opazi dio
palube i djeli puine osvijetljene zelenkastim sjajem. U prvi mah pomisli da je to
odsjaj po-zicione svjetiljke koja se nalazi na pramanoj ogradi i jo se pri tome
ugodno iznenadi kako Astrolab ima mona svjetla, no odmah se zatim namrgodi i
zbuni: ta on promatra palubu kroz okna na lijevoj strani jedrenjaka, a poziciono
svjetlo na lijevom boku je crveno, a ne zeleno! to je to sad...?! uznemiri se
kapetan i pouri uza stepenice.
im je proturio glavu pogleda nebo. Da, sve je na svome mjestu: mjesec, Kumova
Slama, zvijezde... ali na neodreenoj visini iznad Astrolaba, treperi nepoznato
nebesko tijelo! To tijelo vrsto omeenih obrisa, barem tri puta vee od Mjeseca,
po obliku nalik na disk, stajalo je nepomino, tajanstvenim zelenkastim sjajem
osvjetljavalo Astrolab i stotine metara puine uokrug jedrenjaka. Opazivi to udo,
kapetan niti se iznenadi, niti se zaprepasti. Kao da je opazio svog starog znanca,
kapetan se nasmijei i promrmlja:
Aha... to si ti!
Pun strahopotovanja, Pierre karpina upita tiho:
Da donesem ruma ...?
Nije potrebno glasno odgovori kapetan, ne skidajui pogled s tajanstvenog
tijela. A onda, kao da mu dosadi, odmahne onima na nebu, pa se obrati svojima:
Neto ste problijedjeli, ljepotani...! to je?
Mornari se zbune. U utnji promatrali su podjednako iznenaeni as kapetana, as
nepoznato tijelo i nisu znali kome bi se vie udili. Jer to je to njihovom
kapetanu, je li priseban, znade li to govori? Brancin ak pomisli moda ga nisam
dokraja probudio ali se ne usudi otvoriti usta. Orlando Menula aptom izrazi
bojazan:
Da nije poeo rat?
Kakav rat...? iznenadi se kapetan.
134
to ja znam ... svemirski! i pokazavi na ono udo iznad njih upita: to je
to, barba?
Budite mirni, momci. Iznad naih glava objasni kapetan, posve smirenim, skoro
vedrim glasom gnijezdi se najobiniji letei tanjur, ni vei ni manji od
ostalih zemaljskih ili izvanzemaljskih plaila. Ovo je sada trei put kako se
gledamo... mali zeleni i ja.
Posada blene! Ta je li mogue da je to barbi ve trei susret?! A oni mali
zeleni, kao da su ekali samo to da se kapetan Astrolaba, Horacije Glavo, pojavi
na palubi, da i oni njega trei put vide pa da mogu otii. Zelenkasto svjetlo
nepoznatog nebeskog tijela pretvori se u naranasto, pa u naranasto-plavo, pa u
tamnoplavo, pa u metalnomodro, a zatim se to tajanstveno tijelo neshvatljivom
brzinom i za nae pojmove nemoguom cikcak putanjom, bez ikakva uma izgubi u
beskrajnim nebeskim prostorima.
Tiina, tama. um vjetra, um mora. Osamljen mjesec, zvijezde...
Odoe! izusti kapetan i ve se spremi da se vrati u krevet ali ga zadri
Brancin, koji pokae na busolu, veselo klikne:
Radi! i mislei valjda na magnetsku iglu, ne manje radosno doda: Mie se ...
opet se mie!
ak ni injenica koju je sad douo od Brancina da je kompasna igla otkazala
poslunost kad su mali zeleni bili iznad Astrolaba, niti ga zbuni, niti zaudi.
Za kapetana sve su to bile ve poznate i ne naroito zanimljive prie, jer se o
tome i naitao i nasluao uvrh glave! Odlui se povui. Da se rijei suvinih
pitanja, upozori posadu:
Umoran sam i pospan. Valjda ne oekujete da vam u ovo doba noi drim predavanje
o leteim tanjurima. O njima znam isto toliko koliko i Akademija sveobuhvatnih
znanosti... dakle nita! ivo mi se fuka za kitopsine u morskim dubinama i za
letee tanjure u nebeskim visinama ...! Koliko je sati?
Uskoro e tri! javi se arag i dometne. Sad je na meni da preuzmem kormilo.
Preuzmi, vrijeme je da se i Brancin odmori, ali pazi upozori ga kapetan da se
nisi usudio probuditi me
135
ako se opet na nebu pojavi nekakav metalni eir! Ja odoh u krevet, a vi ako hoete
raspravljajte i trabunjajte do zore
0 leteim tanjurima i nebeskim zagonetkama. Za mene tu nikakvih tajni nema, ja
vjerujem u sve to vidim svojim oima. Tko vodi i tko upravlja nepoznatim nebeskim
tijelima, to je njegova briga, ne moja. Moja je briga Astrolab
1 za drugo me ne boli glava. Odoh!
Spustio se u salon, izvukao Brodski dnevnik i ubiljeio:
Neto prije 03 sata, pozvan na palubu. Iznad Astrolaba na neodreenoj visini, u
obliku diska, nalazio se letei tanjur. Nita osobito. Vee iznenaenje od
leteeg tanjura priutio mi je Brancin. Poslije onog nevremena ne mogu ga
prepoznati. Strah i panika kao da nikad nisu gospodarili njime. Pojavu nepoznatog
nebeskog tijela primio je bez ikakva uzbuenja, mirno kao i ostali mornari. Na
njegovu primjeru jo jednom bi se mogla potvrditi ona stara istina: na moru kao i
na ratitu, hrabri umiru jednom, kukavice svakodnevno!
Horacije Glavo spremi knjigu, legne i zaspi.
Jutro. Slavni kapetan nije ni otvorio oi, a osjeti sunce! Jedna topla zlatna zraka
probila se kroz brodsko okno, poljubila ga u lice i tu zastala. Gdje je kogo da mu
skuha kavu? Na brodu ni glasa. Nigdje nikog kao da su nestali. A moda i jesu! Zar
je malo brodova koji su pronaeni u ovim vodama kako plutaju ili plove bez posade?
Vraji trokut na Atlantiku, Vraje more u Pacifiku, letei tanjuri u zraku,
kojekakve nemani u moru... Od pamtivijeka ovjek je glupo, uobraeno i sebino
stvorenje! Ponajprije ni po koju cijenu nije htio priznati da je Zemlja okrugla!
Onda je na lomai palio one koji su tvrdili da se Zemlja okree! Uvrtio si je u
glavu da je ba njega bog stvorio da harai i pali, da bude neprikosnoven gospodar
svemu to postoji! Tom i takvom ovjeku posve je prirodno to ee po Mjesecu i
alje kojekakve sonde da zuje oko Marsa i Venere, ali mu je strana i nepodnoljiva
misao da bi netko drugi, s nekog drugog svijeta, slao neke svoje sonde ili letee
tanjure da zuje oko ove nae drage i lijepe Zemljice! Letei tanjuri moda su
jo nedune djeje igrake u poreenju s onim ime e nas svemirska bia jo
iznenaditi. Letei tanju-
136
ri ... Kad se prvi put susreo s njima? Bilo je to poslije eksplozije tankera
Haibui Maru, jedne noi dok je u amcu za spaavanje plutao s jo jedanaestoricom
brodolomaca. Jest, tad se grdno prestraio! Tog trenutka bio je samo on budan, svi
ostali ili su spavali ili su ve bili u agoniji i skoro bez svijesti. Tri letea
tanjura, luakim putanjama kriali su nebom, ali su se u dva navrata sastala i
zaustavila negdje, tko zna na kojoj visini, iznad brodolomaca. Bili su na nebu
vidljivi dvadesetak minuta i onda nestali meu zvijezdama. 0 tom susretu nikad
nikome nije priao. I zato bi, ionako mu nitko ne bi vjerovao. Drugi put je vidio
Ufovce kad je na brodu Moby Dick lovio kitove na jugu Tasmanije. To je bilo danju!
Letei tanjur preletio je iznad kitolovca tako da ga cijela posada mogla dobro
vidjeti. Jedva to je ieznuo, nastale su prepirke. Jedni su tvrdili da je to
najnoviji ameriki lovac, presreta, drugi su tvrdili da je to sovjetska
dalekometna raketa, trei da je to najobinija fatamorgana, svojevrsni odbljesak
sunevih zraka s oblinje sante leda! Samo on, Horacije Glavo, zapazio je na
letjelici itav spektar promjena boja, koja je tako karakteristina za najvei broj
do sada vienih leteih tanjura. Trei put... eto, noas! Ti susreti vie ga ne
uzbuuju. Trenutno, vema ga uznemirava mrtva tiina na Astrolabu. Zar su zaista
nestali? Ta ga misao uznemiri, otvori oi i vikne:
Kogo...! Hej, kogo...!
Tu sam! iz neposredne blizine oglasi se karpina. Tiho kao mi sjedio je za
oblinjim stolom i na ovei papir drljao neke svoje zapise. Na poziv pouri
kapetanu i onim svojim lukavim i umiljatim glasom zapjevui kao eljugar:
Zdravo bili, barba...! Evo, me to elite... tu sam!
Hou kavu i to pravu! smrknuto e kapetan i odmah nadoda: Kakva je to tiina?
Ima li ikoga ivog na brodu?
Kako da ne, svi smo ivi, barba... samo smo noas malo due, kako rekoste...
naklapali o leteim i sad spavaju.
Vjetar?
Povoljan.
Tko je na timunu?
137
Menula. Jo malo pa e moja straa. Evo, sad e kava, vi samo leite i odmarajte,
tko zna ta e nam jo donijeti dananji dan.
Horacije Glavo energinim pokretom zbaci sa sebe pokriva, sjedne na krevet,
protrlja oi i po obiaju najprije pogleda barometar. Odmah zatim sjeti se maka!
A kako Miki? Neki sam ti dan rekao, ako bude nevere, a bila je, da napie sve
to zna na temu: maak barometar. I... ?
Jesam, barba... sav sretan pohvali se kuhar napisao sam, eto, tu je, sve je
na papiru. Ve davno razmiljam da za djecu objavim knjiicu, neku malu slikovnicu
0 maku i sujevjerju naih starih ...
ekaj, ekaj ...! prekine ga kapetan. Sad si rekao sujevjerju ... a do
juer si govorio vjerovanju, to je ...?
Ali se karpina ni najmanje ne zbuni, ve objasni mirno
1 sabrano:
Barba... sujevjerje ili vjerovanje, kad je rije o maku, na isto doe i odmah
nastavi gdje ga kapetan prekinuo: Dakle, kako rekoh, naumio sam tampati jednu
malu slikovnicu ali nisam siguran hoe li je nakladnici objaviti, nisam knjievnik,
nemam veza ...
Da vidim... daj ovamo! zapovjedi kapetan i ve je pruio ruku, ali se karpina
sustegne i zadri papir, objasnivi:
Teko ete sami... Gdje da stavim kavu? Ovdje ...? Sjeam se svog pokojnog oca
koji bi videi kako neitko piem, znao govoriti: Sine, ili e biti konobar, ili
lijenik. Eto, prevario se ... Tu knjiicu ja sam zamislio ... naslov bi bio: MAAK
BAROMETAR, a podnaslov: PRGRT SAVJETA MLADOM KAPETANU OD STAROG MORSKOG VUKA ...
Ovo morskog vuka, to sam metnuo samo tako ... djeca to vole. Dakle: PREGRT
SAVJETA MLADOM KAPETANU OD STAROG MORSKOG VUKA, KOJI SE PLOVEI PO SVIJETU NAGLEDAO
SVIH MOGUIH LUKA! Nisam pjesnik, ali smatram da sam ovo lijepo sroio.
Jesi! prizna kapetan i odmah ga pouri: Hajde, nastavi!
138
E, sada dolaze jedan za drugim savjeti. Evo ih:
Kad maak na suncu capice lie, nek mornar bez straha jedra podie!
Kad maak kaljuca a nije jo zima, sutra e biti izvanredna plima!
Kad maak od jutra dri se hlada, na moru sparina bez vjetra vlada!
Kad maak u podne u krevet se gura, sa sjevera hladna zapuhat e bura!
Kad maak se krije a dan se ve bijeli, mornari e stii kamo su htjeli!
Kad maak se na vrh jarbola nade, bez vjetra sutra ostat e lae!
Kad maak se lie i dlaku si redi, promjena vjetra uskoro slijedi!
 Kad sunce se digne a maak jo spava, barbu e skoro zaboljeti glava!
Kad maak na pramcu lei i spava, pred brodom je mirna puina plava!
Kad maak se vue lijeno i sporo, neverin s juga oekuj skoro!
Kad maak zijeva kao bez zraka, magle e biti od zore do mraka!
Kad maak grebe vidljivo ljut, razborit mornar ne ide na put!
Kad maak mijaue od ranoga jutra, zapadni vjetar puhat e sutra!
Kad maak si njuku capicom pere, istonog vjetra bit e bez mjere!
Kad maak se vrti i buhe si lovi, nek nitko na moru bez brige ne plovi!
Kad maak bi htio svakom u njedra, mornari e brzo skidati jedra!
Kad maak se mazi, guna i prede, tri vedra dana zaredom slijede!
Kad maak vidi a ne lovi mia, tri dana redom padat e kia!
Kad pogrbljen maak uz vatru drijema, na moru se teko nevrijeme sprema!
Kad maak mijaue dok zvona zvone, na puini burnoj jedrenjak tone!
139
Eto, to je sve to sam smislio, zapravo nisam to ja smislio, ve sam na neki nain
zabiljeio i sauvao ono u to su neko nai stari na brodu vjerovali. Na kraju tih
savjeta, da djeca ne misle da je sve to ala, da se uozbilje i o svemu razmisle, ja
bih jo dodao: TKO POSUMNJA U OVAJ BAROMETAR, NEKA GA IBA KIA, SNIJEG I VJETAR!
Proitavi do posljednje reenice svoj sastav, Pierre karpina spusti papir i
uvjeren u vrijednost svog knjievnog prvijenca, pogleda samouvjereno kapetana kao
to odlian ak na kraju kolske godine pogleda razrednog starjeinu kad prima
svjedodbu. A ovaj ovdje, brodski starjeina, dugo je utio, netremice je promatrao
kuhara, a onda tiho i zamiljeno izusti:
Ono na kraju... o djeci... to si dobro smislio.
I zar je to sve?! Pierre karpina oekivao je da e kapetan zapljeskati, potapati
ga po ramenu i oduevljeno priznati: Bravo, kogo, sjajno si to sastavio, tko kae
da nisi knjievnik, bravo, izvrsno, sjajno ...! Umjesto toga: Ono na kraju...
ta znai to... ono na kraju? Zar sve drugo nije spomena vrijedno? Samo on zna
koliko se namuio dok je stihove prikupio i rime poklopio! I sad...?!
Barba... kaete, ono na kraju...! A naslov, a podnaslov, a predskazivanja, a
ritam, a cjelokupno oblikovanje ...?!
Ma, jest kogo... prizna kapetan tko kae da nije? Sve je kako valja, ne, nije
loe, samo razmiljam... eto, pitam, ima li na naem brodu mieva?
Mieva? zaudi se kogo, namrti elo i odluno izjavi: Mieva nema!
Nema! ponovi kapetan i povienim glasom nastavi Pa ta onda vrijedi savjet:
Kad maak vidi a ne lovi mia...?, ako nema mieva!
Eto, nema ih, ta mogu prizna karpina, ali se dosjeti: Maak-barometar
nije namijenjen samo Astrolabu. On vrijedi na svim oceanima i za sve brodove. Barba
... ako ba elite, ja u negdje nabaviti mieve! Znam kuhara na talijanskom
jedrenjaku Santa Maria di Leuca, on kao i ja, uvijek plovi s makom, ali za razliku
od mene, on vodi brigu da u brodskoj smonici bude uvijek mieva. Ako bi
140
maak pojeo sve mieve na jedrenjaku, on je u kutiji drao i hranio nekoliko mieva
koje bi po potrebi putao na slobodu, kako bi mogao provjeravati dranje maka...
Ba je dobro to priamo o mievima, sad sam se sjetio jednog predskazivanja koje
se odnosi na mia, a ja sam ga ispustio i zaboravio unijeti u popis. ujte:
Kad maak ulovi i ostavi mia, past e krupa i obilna kia!...
Krupa...? zabrinuto priupita kapetan, a kogo bez sustezanja potvrdi:
Da, da... tua! Sad se udite kao da nikad niste doivjeli da komadi leda debeli
kao golubinja jaja tuku po jedrima i bubnjaju po palubi. Evo, to o maku i krupi,
to sam zaboravio, to jo moram naknadno unijeti...
Ne treba! prekine ga kapetan. Daj ovamo taj papir, ja u to... Jo u jednom
paljivo proitati taj tvoj Maak-barometar, pa u ga u cijelosti prepisati u
Brodski dnevnik, nek se nae ... Daj ovamo!
Kapetan preuzme papir, baci letimian pogled na grbava i iskrivljena slova, a onda
podigne pogled i prijekornim glasom upita:
Je li, kogo... nisi mi kazao kako se jutros ponaa i to nam za danas predskazuje
Miki?
Miki?! E, nisam vam kazao, dakako, nisam... ali znam! Znam! To mi je svako jutro
prvi posao nakon to prikupim morske lastavice na palubi, odmah potraim maka. I
danas sam ... ali zato da vam jutros govorim o tome kad vam je barometar u ruci,
maak na palubi, izaite, gledajte i ocijenite sami.
Tako je, ima pravo! prizna kapetan. Ba me zanima hou li od prve
odgonetnuti... Lako tebi, ti ve ima uzvjebano oko, poznaje udi svog maka,
zna sve naizust, ali pokuat u... Priekaj koji trenutak, sad u ja...
Kapetan se brzo odjene, umije, poelja, pa s onim papirom u ruci, u pratnji kuhara
izae na palubu. I ostali
141
pospanci bili su ve na nogama, skupili se oko kormilara i videi kapetana, oglase
se slono:
Dobro jutro, barba...! Zdravi bili, kapetane ...! Jeste li se odmorili,
barba ...? Jeste li sanjali male zelene, barba ...?!
Svima dobro jutro! dobaci kapetan i ne marei vie za njih, potrai pogledom
maka. Astrolab nagnut na lijevi bok, pod punim jedrima, sijekao je puinu
Atlantika i urio u pravcu sjeverozapada. Na pramcu, na kraju kosnika, na vrhu
pramane ograde, smjestio se majmun Jack, i tu, na svom omiljenom straarskom
mjestu, nemirnim pogledom pretraivao puinu.
A Miki? Eno ga! Uzdignuta repa upravo je napustio dosadnog majmuna pa se elegantnim
hodom, dostojanstveno kao manekenka na modnoj reviji, proetao palubom i doavi do
kapetana, smota se oko njegovih nogu, dosmuca se do Menule koji je stajao za
kormilom, oee se i oko njega, pa sve usput, pun nekog zadovoljstva, guna, prede,
prede ...
Slavni kapetan, Horacije Glavo, paljivo je promatrao maka pa kad je ocijenio da
je uoio sve to je znaajno, spusti glavu i zaviri u papir. Zareda ispoetka:
Kad maak na suncu capice ... Ne, to nije! Kad maak kaljuca ... Ni to. Kad
maak od jutra... Kad maak u podne... Kad maak... Kad maak... Kad
maak...
Pierre karpina kao strpljivi uitelj promatrao je ispod oka svog uenika i ekao
da ovaj konano pronae formulu i ve jednom rijei zadatak. Ne mogavi doekati,
tiho mu apne: Mazi i prede ...! Mazi i prede ...!
Naao sam! klikne veselo kapetan. Evo ga, tu je!
Kad maak se mazi, guna i prede, tri vedra dana zaredom slijede!
Da to provjeri, odmah spusti papir, pogleda plavo nebo na kome je u punom sjaju
arilo sunce, pogleda puinu krcatu bijelim krestama, pa pun zadovoljstva potvrdi
uvjerljivo:
Tri vedra dana zaredom slijede!
142
Ali ve kod posljednje izgovorene rijei, glas mu zadrhti i nekako utia. Lice mu
se odjednom smrai, a etinjaste obrve nakostrijee se kao u vepra. Netremice
gledajui puinu, on jo jednom tiho ponovi:
Tri vedra dana... i tu se glas izgubi i zamre.
Pred Astrolabom daleko, daleko na puini, tamo negdje gdje se nebo spajalo s morem,
kapetan opazi neki neodreeni mute, neto kao tamni oblak ili dim.
Ma to bi ono moglo biti? upita sam sebe a onda zapovjedi. Kogo, dalekozor!
i odmah zovne: Menula, arag ... ovamo! Momci... gledajte najprijed ... to se
ono muti pred nama?
Gdje, barba ... gdje?
Eno, u naem kursu... po pramcu, malo lijevo od majmuna.
Nasta tajac. Svi se zagledaju u daleko obzorje ispred pramca i zaotre vid. Jest,
kapetan ima pravo, pred njima je neki mute, ali to je to... oblak, dim nekog
parobroda, obrisi otoka... tko bi znao? U dvoumici Brancin upita:
Da to moda nije ono to traimo... Los Desperados? Nitko ne odgovori. Kogo prui
dalekozor kapetanu i
Horacije Glavo uskoro u okularu razabra: flota! Ogromna ratna flota, sva sila
krstarica, podmornica, nosaa aviona, bojnih brodova, razaraa, minopolagaa,
neizmjerno mnotvo antena, topovskih cijevi, zastavica, mina, raketa, torpeda, u
punoj brzini primicalo se prijetei nezatienoj orahovoj ljusci, Astrolabu!
Horacije Glavo spusti dalekozor. Sad su ve i mornari golim okom razabrala crne
siluete elinih nosaa smrti. U prethodnici flote, kao lovni psi, jurili su
razarai, njukali puinu i pramcima nemilosrdno razgrtali valove i sukali ogromne
bijele brkove. Ratni brodovi nepoznate flote, od jednog do drugog kraja obzorja,
zaposjeli su puinu i urili ... Kuda? Kamo? Zar je poeo rat? Zar je zaista mogue
da je pobijedilo bezumlje? Ili je to samo vjeba, zdrueni pomorski sastav
mrtvakih sanduka nepoznatih zastava? A to onda ako je uistinu poeo rat?!
Horacije Glavo nije znao to bi. Kud i kamo s Astrolabom? Gdje da ga skloni, kako
da zatiti ljude i brod. Ova razularena mornarika rulja
143
potopit e jedrenjak, potopit e ga bez ikakve milosti, ne trepnuvi okom! to da
radi... to da radi?! Jo je trenutak promatrao ratne brodove koji su se ve toliko
primakli da je bez napora mogao raspoznavati svaki djeli na pramcu najblieg
broda, a onda shvati da za svaki sluaj neto mora poduzeti. Okrene se posadi i s
gorinom u glasu naredi:
Pripremite sve za naputanje broda. Hitro!
Mornari jurnu u potpalublje, pograbe prsluke za spaavanje, uvrste ih na sebi,
pobaaju u vree najpotrebnije stvari, zatim svi zajedno odijele najnunije zalihe
vode i hrane, pa poure na palubu da to prije pripreme amac za spaavanje.
U salonu kapetan pokupi ponajprije krinjicu, zatim Brodski dnevnik, sekstant,
kronometar, raketni pitolj, prsluk za spaavanje, neto odjee, sve to strpa u
vreu i svee. Jo dok se uspinjao stepenicama, zauje neko udno zvrndanje motora.
Tek to je proturio glavu na palubu, opazi u zraku helikopter koji se primicao
jedrenjaku i zaustavio tono iznad glavnog jarbola. Oni u helikopteru prvo su preko
zvunika urlali i sasuli itavu bujicu psovki i pogrda na jeziku koga u onoj
tutnjavi motora i klepetanju propelera, nitko nije mogao razumjeti. Onda su
otvorili vrataca helikoptera i posada jedrenjaka opazi dvije pod ljemovima
zamaskirane lubanje. Mahali su, vikali, prijetili i pokazivali da se jedrenjak
odmah bilo kud skloni. Kad su na trenutak zautjeli, arag zaurla glasnije od
njihova zvunika:
Kurbini sinovi...! Kamo da idemo? Kuda?
Oni u helikopteru zalupe vratima, okrenu i odlete u susret floti, a mornari se
skupe oko kapetana oekujui daljnja nareenja. Maak Miki ve se smirio u depu
brodskog kuhara, a kormilar Menula stavio je majmuna pored sebe, odluan da sa
svojim ljubimcem podijeli sudbinu.
Da promijenim kurs ...? upita Menula, ali kapetan slegne ramenima i odgovori
upitom:
Kuda ...? Kamo ...?
Iznenada, pedesetak metara ispred pramca Astrolaba i samo neto ulijevo, pojavi se
periskop a odmah zatim kao kitopsina izroni ogromna crna trupina podmornice! U
punoj brzini ona projuri pored jedrenjaka i njeni valovi takvom
144
silinom udare o bok Astrolaba da se momad jedva odrala na nogama. Mornari nisu
jo ni odahnuli, a ve naiu raza-rai. Njihove sirene tulile su i zavijale tako
oajno da se posadi Astrolaba ledila krv. Uskoro se Astrolab nae u sreditu flote,
okruen i na udaru sa svih strana. Ogromne ratne mrcine ije su palube kao
viekatnice zaklanjale nebo, tut-njale su pored jedrenjaka. Poredane cijevi
dalekometnih brodskih topova, primicale su se s jednog i drugog boka Astrolaba i
prijetile da pokose jarbole i potope brod. Pod punim jedrima, nagnut na lijevi bok,
Astrolab je plovio pod tim udovinim slavolukom topovskih drijela, propinjao se
na valovima, glavinjao pod udarima vodene stihije i borio za opstanak. Horacije
Glavo ve pokisao do koe od valova koji su zapljuskivali Astrolab, otetura do
pramca, dohvati se pramane ograde, pa se s mukom uspravi, stisne zube i pun
prkosa, gnjevnim pogledom osinu smrtonosce u prolazu. Znao je dobro: crni brodovi
ove crne flote, danas ili sutra zavit e u crno tisue porodica nedunih mornara.
Zato? U ime koga i kojim pravom?!
Sad je oko Astrolaba kipjelo more kao da se naao u oku ciklona. Sa sviju strana
padali su na palubu visoki valovi, prijetili da razore nadgrae i potope brod.
Posada jedrenjaka skutrila se u kokpitu, nemona da bilo ime utjee na svoju
sudbinu. Jo uvijek pod jedrima Astrolab se naao as pred pramcem neke krstarice,
as po krmi nosaa aviona, as priklijeten sumanutim razaraima. Sa sviju strana
tulile su sirene, a taj mete poveavala je dreka kapetana najbliih ratnih brodova
koji su sa svojih komandnih mostova preko zvunika grdili i psovali kapetana i
posadu jedrenjaka.
No doao je i tome kraj! Krabuljni ples topovnjaa, kako je brzo naiao, tako se
brzo izgubio ba kao i vihor koji je prije nekoliko dana zahvatio i prodrmao
Astrolab. Flota vampira nestala je za krmom Astrolaba i puina se uskoro smiri.
Horacije Glavo napusti pramac i prikljui se posadi. arag jedva doeka da upita:
Barba... jeste li raspoznali pod kojom zastavom plove?
10 Operacija Stonoga
145
Ne, nisam odgovori kapetan ali znam da plove pod neprijateljskom. Na
otvorenoj puini, za mene je svaki naoruani brod neprijateljski, ma pod kojom
zastavom plovio!
Konano i Menula doe do rijei i zatrai objanjenje za ono to ga muilo:
Zato nismo izmijenili kurs?
Zato jer smo plovili pod jedrima mirno odgovori Horacije Glavo.
Lijepo! nastavi Menula. A da sam s pramcem Astrolaba dunuo u podmornicu i
potopio je, tko bi bio kriv?
Ti si kormilar i tebi bi trebala biti poznata pravila o izbjegavanju sudara na
moru! odgovori kapetan i nastavi:
Brod koji plovi iskljuivo na jedra, ima prednost pred brodom koji plovi pomou
motora. Je li tako propisuju pravila?
I dok je posada sumnjiavo vrtjela glavom nad krhkom logikom ovog propisa, arag se
dosjeti i predloi:
Bilo bi dobro kad bi na Astrolabu za sline zgode imali pripremljenu plutau s
napisom: Ovdje je potopljen jedrenjak, koji je imao prednost!
Horacije Glavo otkopa i skine prsluk za spaavanje, pa kao da i nije uo zlobnu
primjedbu bocmana, naredi:
Uredite brod! Sutra emo u svitanje ugledati Los Desperados tu malo zastane,
pogleda puinu, pa nastavi:
Onome koji prvi ugleda kopno, poklonit u bocu ampanjca i stotinu dolara, da se
u prvoj luci razveseli i zalije Stonogu!
Brodske rode jo jednom zaklepeu:
Bravo barba ... bravo!
146
IX
Atlantik. Dvadeset i drugi dan plovidbe.
U salonu iza zavjese, u polutami svitanja, slavni kapetarr Horacije Glavo, vrti se
u krevetu i nikako da shvati: ma, koji je to bog? Od ranoga jutra tolika vruina!
Jedva se dani a ve sam mokar i ljepljiv od znoja, zaudaram sam sebi kao stara,
neoprana koulja! I pidama je na meni. suvina, kamo li pokriva! Neko, na starim
jedrenjacima, kapetan je nou za vrijeme plovidbe mogao skinuti cipele, ali je
morao spavati odjeven, u hlaama i kaputu, a posada ni to! Pilot i mornari morali
su spavati i odjeveni i u cipelama ili izmama, kako bi mogli svakog trenutka
istrati na palubu i pomoi brodu ako treba... Sva je srea to nisam tada ivio.
Eto, skinuo sam pidamu. Sad sam gol i odmah mi je bolje. Ve dugo nisam gledao
svoje mrave-kosmate noge. A i kada bi? Ne kupam se, danju plovim, nou spavam. Sad
gledam noge i ne samo njih. Sve u svemu staro, istroeno tijelo. Zato ljudi lau,
zato obmanjuju sebe i druge? Skrivati moe umjetno zubalo, ali ne godine. Kao.
rijeka, nekad bistra, nekad plavna, vrijeme protie kroz. nae tijelo kao pijesak
kroz klepsidru. Protie i donosi tuge,, prijateljstva, strasti, mrnje, donosi
radosti i prokletstva postojanja... ostavlja tragove, ostavlja bore, neumitne i
neizbrisive. Da, sad kad se gledam, vidim kako mi je tijelo-omlohavilo, miii
opustili. Kristova koljena, harmonika, rebara. Neu dugo...! Pa to onda? Zar sam
malo ivio? I nije bitno dokle ovjek ivi, bitno je da ustraje, da ne mijenja
nain svog ivota i da na kraju ode kako odlaze pravi ljudi, bez jauka i suza.
Priznajem, za ivota imao sam sree-
147
na kopnu i na moru. Srea...?! Kako i na koji nain u ljudskom inu odijeliti
mudrost od sree? Astrolab! Izabrao sam dobre mornare. Je 11 to mudrost,
sluajnost, srea? Menula, arag, Brancin, karpina ... koji je od njih najbolji?
Nije vano. Zasluili su podjednaku plau i dobit e je... Sad vjerojatno sva
etvorica napreu oi na palubi i bulje u daljinu, ne bi li na obzorju otkrili
obrise kopna, doepali se ampanjca i dodatnih stotinu dolara. I bez toga svaki e
od njih zaraditi dosta. to plaa, to dnevnice, to nagrada Akademije, skupit e
dosta. Neka, zasluili su. Tono znam kako e koji od njih potroiti novac.
Menula... On je samac kao i ja. Pored uteevine koju ve ima, sad e konano
skupiti dovoljno novaca da ostvari svoj davni san: kupit e brodi i otvoriti za
djecu jedriliarsku kolu, da potvrdi svoje vlastite rijei: dok djeca ne ponu
navigat, nee biti pravih mornara! Brancin ... On ima enu i etvero djece.
Porodice su kao i brodovi, vree bez dna. Moe u njih trpati novaca koliko hoe,
nikad kraja! Brancin e kupiti najnoviji hit, televizor u boji s kazetama! Bacit e
stari i kupiti novi, najbolji i najskuplji stroj za pranje rublja, eni e kupiti
neto svile i zlatnu ogrlicu koju joj ve godinama obeava, djeci neto igraaka i
zbogom novci! Na sebe e zaboraviti kao i uvijek, arag... arag e najlake i
najbre spiskati lovu. Ganjat e makice i eviti gdje stigne, drei se one: bolje
dvije rune nego jedna lijepa! karpina... e, taj ne troi na bilo ta. On tedi!
Neko e vrijeme jo ploviti i tedjeti a onda e jednoga dana frknuti repom kao
njegov Miki i otputovati daleko, daleko u nekakav gusarski raj, da i on, kao
kockar, iskua svoju sreu. Negdje na Karibima, na Pacifiku, tko zna gdje, u
potrazi za gusarskim blagom, napokon e se rijeiti iluzija a moda i ivota... to
e biti sa mnom? Gdje e Horacije Glavo spiskati svoj dio? Ne znam. Nita vie ne
elim, nita vie ne trebam. Na kraju sam puta. Moda jo plovidba, dvije... Za
rastanak s morem jo jedna plovidba oko Rta dobre nade, jo jednom oko Cap Horna i
dosta! Danas ili sutra, negdje u toplom podneblju, svakako na oku Junog kria,
potrait u neku malu, tihu, skrivenu i dobro zatienu luku, s mnotvom ptica i
zelenila, tu u baciti sidro i smiriti se... za-
148
uvijek! ... udno, uistinu je udno, ve se razdanilo a onf na palubi ute. Sad bi
ve morali otkriti kopno, sad bi ve morali opaziti prve otoke arhipelaga Los
Desperados. Vidjet e ih. arag ima najbolje oi, on e prvi opaziti cilj i povui
nur. Bilo bi vrijeme da mi kogo pripremi kavu, ali ako ga skinem s palube prije
negoli su otkrili kopno, moda u ba njega otetiti za stotinu dolara. Strpit u
se... Da, a to e biti ako ne otkrijemo kopno? Ako ga ne otkrijemo jutros, otkrit
emo ga u podne. Arhipelag koji traimo nije siuna burnica da nam promakne
skrivena u dolini vala. Los Desperados su otoci, njih desetak, jednog emo valjda,
vidjeti! Otkako sam ukrcan, a navigam preko etrdeset godina, jo mi se nije
dogodilo da bih promaio luku ili nasukao brod. Laem! Svvordfish! Tako je! Dva
dana poslije one stravine noi kad smo sa Swordfishom, sjeverno od Falk-landskih
otoka spaavali kuner Tropic Bird, dakle samo-dva dana poslije toga, uplovljavali
smo u junoameriku luku Bahia Blanca i tu, na ulazu u luku, nasukali smo brod. Ali
ne ja! Na brodu je bio pilot, pilot luke kapetanije Bahie Blance, koji svakodnevno
izvodi i uvodi brodove u tu istu luku. Govnar! U svom vlastitom mandrau nasukao je
Svvordfish! Prije stotinu i pedeset godina, pilota koji bi nasukao-brod, bez ikakva
suda, mornari bi podigli na jarbol do visine prvog kria i onda ga spustili malo
nie ... dakako s omom oko vrata! Ne mogu razumjeti kako oni na palubi ne vide
kopno? Ili je loa vidljivost, ili spavaju, ili su slijepi! .. _ Prokleta omara,
jedva diem. Osjeam neke udne trnce oko srca. Horacije... to se to zbiva?
Kapetan ustane, razmakne zavjese, obue se i uza stepenice krene na palubu. Ne
krijui radost, brodske rode za-klepeu:
Dobro jutro, barba ...! Kako ste barba ...? Kako. ste spavali, barba ...?
Hoemo Los Desperados ...!
Barba, gdje je kopno...? Gdje je otok, gdje je otok___
barba?
Nije odgovarao. Kao to je oekivao, sva je momad bila na palubi. Menula za
kormilom, Brancin je gulio krumpire-i pomagao karpini pripremati ruak, arag je
prekrienih: ruku sjedio pored kormilara i gledao na puinu. Majmun
149-
Jack po obiaju bio je na svom radnom mjestu, sjedio na vrhu pramane ograde,
oekujui dupine. Svi su dakle bili tu, svi osim Mikija. Njemu ni traga. Dosljedan
svome nehaju :za ljude i za brod, Miki je ostao u potpalublju i drijemao negdje u
unutranjosti jedrenjaka.
Preko pramca Astrolaba, Horacije Glavo najprije se zagleda u daljinu. Jutro je ve
dobrano zagazilo u dan. Nebo vedro, protkano s neto vunastih oblaka. More zagasito
modro. Na valovima ipkaste kreste u nestanoj igri. Tu i tamo nanos trave, pouzdan
vjesnik skorog kopna. Meu pripo-nama fijue jugoistoni vjetar. Ispred broda prhne
jato poletua. Sunce... Slavni kapetan nije mogao vjerovati -svojim oima: sve je
tu, sve je kako treba, i more, i mornari, i brod, i vidljivost, evo, ve je i trava
tu... a kopna nigdje! udno. Ba udno!
U kojem si kursu? dovikne kormilaru, a Menula odgovori spremno:
Kurs, tri stotine etrdeset i pet!
Tako je pomisli kapetan, sve je u redu i to sad ...?
Barba... javi se Brancin juer ste kazali da emo u svitanje ugledati otok!
Istina prizna kapetan. Juer sam rekao da emo m svitanje ugledati otok, a
kao to vidi, sunce je odskoilo a kopna nema. Paljivo se zagleda u brodskog
strojara, muila ga misao hoe li Brancin opet zametnuti kavgu, hoe li opet kao
uoi onog nevremena, u bunilu spominjati tragine sudbine otkrivaa, hoe li opet
unositi nemir i to ba sada kad je potrebno sauvati mir? Da ga preduhitri, kapetan
nastavi to je mogao smirenije: Astrolab na Atlantiku nije ekspresni vlak u
vicarskoj koji stie u stanice na minute tono po utvrenom voznom redu. Mali
brodi na velikom moru, neto je drugo. Neka Menula samo dri kurs, vrsto vjerujem
da emo uskoro ugledati otok. Eto, pogledajte, sve je vie trave oko broda, mora da
smo blizu kopna!
Horacije Glavo nije vie elio s posadom raspravljati o tome. Od kormilara preuzme
Navigacijski dnevnik i napusti palubu. Usput dovikne karpini:
Kavu!
150
im se spustio u salon, sjedne za stol, stavi knjigu pred sebe... i zatvori oi.
to se to zbiva? Gdje je otok? Gdje je otok?! Pokuao se u miru dosjetiti, gdje bi
se mogla pot-krasti greka u voenju broda? Je li mogue da je pogrijeio? Je li to
uistinu mogue? Gdje? Kada? Zbog zanosa struje? U svim dosadanjim raunima vodio
je brigu o strujama i zanoenju jedrenjaka. Sekstant...? Da li se s tim osjetljivim
instrumentom togod dogodilo? Pri svakom mjerenju provjeravao je poloaj zrcala,
ispravnost limba, okular. Sve je bilo u redu. Kronometar...? Nemogue. O njemu vodi
poseban dnevnik, kronometar je ispravan. Busola...? Kad je zadnji put provjeravao
devijaciju kompasne igle? Kad je to bilo? Prisjetio se, prije tri dana. Odstupanje
je bilo dva stupnja, sve u svemu posve zanemariva veliina. Nevrijeme ...? Da ga
ona oluja nije suvie bacila na zapad? Nije. Poslije nevremena, iste noi snimao je
zvijezde. Razlika izmeu zbrojevne pozicije i raunske, skoro se poklopila u milju!
Sve je dakle tono, i instrumenti i rauni, ali gdje je otok? Recimo da je Roquetas
nestao, da je ukraden, kidnapiran, u redu, ali gdje su drugi otoci arhipelaga Los
Desperados?! Po svim predraunima Astrolab bi se ve trebao nalaziti usred njih!
Negdje je pogrijeio , negdje je sigurno pogrijeio, i to on, kapetan, nitko drugi!
Pogrijeio, a pitaj boga gdje! ... Padne mu na um Navigacijski dnevnik. Da moda
u njemu ne lei odgovor? Otvori oi, privue i rasklopi knjigu... iji je to
rukopis ...? arag, da to je on. Da vidimo ...
ATLANTIK, NA PUCINI 28. OKTOBRA. Za vrijeme moje strae od ponoi do 03 sata, nita
nova. Kurs 345 stupnjeva, vjetar 5 bofora, brzina jedrenjaka neto preko 6 vorova.
Nebo vedro, vidljivost dobra, nigdje nikog.
U svitanje oekujemo sudar, sudar Astrolaba s tajanstvenim otokom! Akademija
sveobuhvatnih znanosti smatra da se otok moe kidnapirati kao avion! Glupani!
Prola su vremena srednjovjekovnih misterija i prikazanja. Ve dugo razmiljam kako
bi svima akademicima trebalo oduzeti diplome i poslati ih natrag u puku kolu.
Kladim se bilo s kime na Astrolabu, da emo u svitanje otkriti otok koji traimo,
jer znam da na kapetan nepogreivo
151
vodi brod. Ako ba ne otkrijemo taj otok, otkrit emo neki drugi. Otoka na puini i
cica-maca u lukama, uvijek u izobilju!
Upozoravam Brancina, kome predajem kormilo, da pred svitanje ne spava, kako u
sudaru s otokom ne bi potopio Astrolab. Jo mu elim da ga za vrijeme strae
posjeti neko morsko udovite, kako mu ne bi bilo dosadno.
Mate arag
I to sam sada doznao? upita se kapetan i odmah odgovori: Nita. Savreno
nita. Kojetarije u stilu Mate araga. Da vidimo to je napisao Brancin ...
ATLANTIK, NA PUCINI 28. OKTOBRA. Straa od 03 do 06 sati. S jugoistonim vjetrom
koji pue u pola krme, lako je drati kurs 345. Vjetar je malo oslabio ali je
brzina jedrenjaka jo uvijek 45 vorova. Nebo vedro. uo sam krikove neke ptice
ali u tami nisam je mogao zapaziti. Izvanredna iskriavost mora. Ugodna, topla no.
Premda je kapetan zabranio da se u Navigacijski dnevnik piu gluparije, arag to
uporno ini. Po svemu izgleda da njega vie proganjaju morske nemani, nego mene.
Ili se moda izruguje onima koji vjeruju u postojanje nemani? Za razmiljanje evo
mu istinit dogaaj. Na Pacifiku, u drugom svjetskom ratu, japanska podmornica
potopila je ameriki razara Laffey. Brodolomci su se ukrcali u dva amca i
zaveslati prema prvoj luci, udaljenoj sedam dana veslanja. Ve prve noi gorostasni
lignjun sa svojim pipaljkama zahvatio je dvojicu mornara i odnio ih zauvijek u
dubine mora. Druge noi pojavio se opet i usprkos oajnikom otporu mornara, odnio
u smrt jo jednog brodolomca. Kad su mornari napokon stigli u luku, nitko im nije
vjerovao, svi su mislili da su brodolomci poaavili! Toliko aragu!
I ja vjerujem da emo u svitanje opaziti neki otok jer i ja vjerujem u sposobnost
naeg kapetana. Bio bih sretan da ba ja prvi opazim kopno. Stotinu dolara dobro
dou svakome koji ima porodicu. U tome se razlikujem od araga. Njemu je novac
potreban za cicu, a meni za djecu!
Svanulo je. Na puini kud mi oko dosie, zaudo nigdje otoka! Kormilo predajem
Menuli.
William Brancin
152
Pun briga, kapetan pomisli s tugom: ja traim greku u navigaciji, a oni se
raspisali o cicama i gorostasnim lignjama! I ta je doznao? Nita, nita, nita! U
svemu je najgore to to se iz dnevnika lijepo vidi, mornari imaju nepokolebivo
povjerenje u kapetana, a kapetan mui i grize sam sebe, pun sumnja, neizvjesnosti i
briga. Prokleti otok, gdje je ...? Gdje je?!?
karpina stavi pred njega fildan, eer, dezvu... Zadubljen u misli, kapetan nije
ni primijetio kad se kogo spustio u salon i pripremio kavu. Jo uvijek duhom
odsutan, jedva izusti: Hvala! Kogo iskosa pogleda kapetana i ve je otvorio
usta da mu neto kae, ali se suzdra videi barbu zabrinuta. Tek kad kapetan dignu
glavu i pogleda ga upitno, karpina smogne snage i zapone nekim posebnim glasom:
Barba... noas sam sanjao ... nisam htio pred onima na palubi... noas sam sanjao
da smo s Astrolabom stigli do nekog osamljenog ali prekrasnog otoka, punog tropskog
zelenila i bacili sidro u jednoj tihoj, skrivenoj uvali. Nigdje nikog. Ni ive
due! Mi se iskrcali i ja se odvojio. Idem nekom stazom, oko mene lete zlatni
fazani, skau zeevi, a ja idem ... idem ... i kako idem, staza kojom hodam postaje
sve ua i ua i odjednom se izgubi! Naem se usred ikare. Osvrnem se desno, lijevo
da vidim kuda u, kad odjednom, iz meni bliskog grma izleti rajska ptica...
Rajska ptica ...? sumnjiavo primijeti kapetan, ali kogo potvrdi:
Ba rajska ptica! I u trenutku kako ona poleti, u tom istom grmu neto zabljesnu!
Uvueni se ispod granja... a kad tamo... upovi! upovi puni zlata! Blago! Gusarsko
blago! I kako koji up iskrenem, a ono kao kia ispadaju zlatnici! Zlato! Zlato!!!
Skoro me u snu udarila kap! Probudio sam se i nikako da doem k sebi. Hodam po
brodu ali ma kuda pogledao, vidim samo upove i zlato! Recite, barba... to je
san... znam, to je san, ali zar ne pie u onom dopisu Akademije... imate ga u
krinjici... da je otok koji traimo bio neko pribjeite gusara? Sve se pitam,
barba... da li bi u tom snu... mislim, kako je to mogue da sam
153
ba noas snivao taj san, ba noas kad se primiemo jednom takvom otoku i samo to
nismo stigli! Pitam se... ne, vas sam htio pitati, to mislite... da li bi se i
djeli mog sna mogao pretvoriti u javu i to e se dogoditi ako ja uistinu otkrijem
blago. Kako emo ga podijeliti.. kako?
Kapetan je dugo bez rijei promatrao tog neizljeivog tragaa za gusarskim blagom,
a onda upita:
Miki... to je s njime?
Kogo se zbuni, problijedi pa porumeni, zatreperi oima i smrknuta lica, razoarano
pogleda kapetana:
Vi to mene ... o maku?
Da, o maku. Nigdje ga ne vidim.
Kao da je iz raskone palae baen u bijednu potleuicu, Pierre karpina kisela
lica promijeni glas i ne krijui nezadovoljstvo, razoarano i pomalo ljutito
primijeti:
Nije pravedno, barba... ja o gusarskom blagu, a vi o maku! Ne, nije pravedno!
Priznajem, o Mikiju sam vam takoer htio govoriti ali kasnije. Ja bih vas molio da
jo malo porazgovorimo o snu.
O kakvom snu? zaudi se kapetan i pogleda kuhara kao da ga prvi put vidi!
Pa... o snu o kome sam vam malo prije govorio. upovi... zlato! Mui me taj san.
E, moj kogo... uzdahne kapetan tebe mue snovi, a mene zbilja! Veli, kud
pogleda, upovi! Bilo bi bolje, kud pogleda da vidi otoke, a ne upove! Lako
emo za blago. Ve sam ti rekao... i na Astrolabu za gusarsko blago vrijede zakoni
gusara. Ako togod otkrije, dvije etvrtine svega su tvoje, jedna etvrtina
pripada kapetanu i brodu, jedna posadi. Je li poteno?
Hvala vam kapetane! sav sretan raznjei se kogo. Hvala vam! Znao sam da ste
plemenit i pravedan... jest, to je po gusarskoj pravdi... Dakle, polovica svega je
moja! Barba, ako ikada na nekom putovanju budete trebali opet kuhara, eto me, s
vama uvijek! A sada o Mikiju...
Iznenadni udarac o bok Astrolaba potrese brod. Kapetan prestraeno zvjerne oima i
poskoi prema stepenicama, ali ga s palube zadri Menula:
154
Ostanite, barba! Neka je daska udarila u brod, sve je u redu! Kapetan se smiri
i ponovo sjedne a kogo nastavi:
Htio sam vam kazati koju rije o Mikiju.
Da, to sam te pitao. to je s Mikijem? Ne vidim ga, gdje je? uznemiri se
kapetan.
Krije se.
Krije? to znai... krije se?
E, barba... ima to svoje znaenje. Ima! Ne znam da li se sjeate onih savjeta
mladom kapetanu... Maak--barometar!
Sjeam se.
Eto, u jednom od onih predskazivanja, lijepo pie: Kad maak se krije a dan se
ve bijeli... Sjeate se?
Ne, toga se ne sjeam prizna kapetan ali mogu pogledati u knjigu.
I ve je izvukao ladicu da izvadi Brodski dnevnik ali ga kogo zadri:
Ne, ne, nije potrebno, znam ja, znam ja sve naizust. Sluajte:
Kad maak se krije a dan se ve bijeli, mornari e stii kuda su htjeli!
to kaete, barba ... ha?
Iznenadna radost obuzme kapetana. Lice mu se ozari, a prikrivena neka nada bijesnu
u njemu. Sav uzbuen naredi:
Ponovi da ujem ... Kad maak se krije ...! Ponovi, brzo ponovi!
karpina ne manje radostan, ispuni elju i naizust ponovi:
Kad maak se krije a dan se bijeli mornari e stii kuda su htjeli!
Jedva to je to izgovorio, s palube dopre glas Brancina koji je iz puna grla
najavio:
Kopno ...! Kopno na vidiku!
U isti mah kroz ulazni portel arag proturi glavu i sav sretan dovikne:
155
Otok!
I vrijeme je! s olakanjem uzdahne kapetan, dohvati dalekozor i pouri na
palubu. Odmah za njim kao vjerno psetance trkarao je karpina i slavodobitno
gunao:
Jesam li govorio? Eto to vrijedi Miki! Zlato!
im se pojavio na palubi, slavnog kapetana doeka Brancin:
Barba ... meni stotinu dolara!
Kako tebi?! usprotivi se arag. Zar nisam ja prvi upozorio, zar nisam prvi
povikao? to je ono tamo?
Jest prizna Brancin. Ti si prvi povikao: to je ono tamo?, ali sam ja prvi
razabrao da je ono tamo otok i povikao: Kopno...! Kopno na vidiku! Nagrada je
moja, ampanjac svima, a stotinu dolara meni u dep!
Horacije Glavo podigne dalekozor, neko je vrijeme zadrao pogled na sivoj toki
koja se ispred pramca Astrolaba jedva razabirala u daljini... to bi ono moglo
biti? Najvjerojatnije otok! Tono, u naem je kursu... bravo! Dodue, pojavio se s
malim zakanjenjem, ali to e mu kapetan rado oprostiti. Neka, tu je! On je, on je
sigurno! Kad se primaknu blie, utvrdit e lako koji je to otok. Moda i nije
Roquetas, moda je neki drugi otok iz arhipelaga no to ovog trenutka nije
najvanije. Za sada je bitno da je uspostavljen dodir s kopnom, da je Los
Desperados otkriven! ... Dalekozor kapetana i nadalje je poivao na onoj sivoj
mrlji. Da, da ... sve se slae: nevisoka pusta, kamena gromada ... tono. On je...
Roquetas! Dakle ipak nije ukraden, tu je! A gdje bi drugdje bio? Tko bi mogao
ukrasti otok? Tko?! I akademici ponekad mlatare praznu slamu! Sad se ve dobro
vidi... Roquetas! Tim bolje, bre e zavriti posao. Jo treba odrediti tone
koordinate otoka, napisati izvjetaj i skinuti Stonogu s dnevnog reda. Samo... tu
neto ipak nije u redu... neto kao da nije u redu... Ili kormilar ne dri kurs
ili... ne, ne, to ne moe biti, to sigurno Menula drijema za kormilom! Spusti
dalekozor, ustro se okrene i povie:
Menula! U kojem si kursu?
Tri stotine etrdeset i pet! odgovori Menula. Kapetan zapovjedi:
156
Dri vrsto kormilo i ne dozvoljavaj brodu da ee, jer ovako ne mogu promatrati!
Hou, barba... pazit u! obea Menula i vrsto se zagleda u magnetsku iglu.
Horacije Glavo ponovno usmjeri svoj pogled prema pramcu, podigne dalekozor i
potrai na horizontu onu istu mrlju. Da, sad je to ve bila posve druga slika. I
to se to zbiva, to se to zbiva...?! Ta nejasna siva mrlja, ne samo to brzo
mijenja oblik, ve se ona mie, gospode boe, ona se mie, ona odmie! U stotinki
sekunde kapetan shvati obmanu. Spusti dalekozor, pogleda svoje mornare i nekim
suhim izgubljenim glasom izjavi:
Ono je ... brod!
Na Astrolabu zavlada neugodna tiina. Brancin preuzme dalekozor, dugo je poravnavao
okular, gledao, gledao a onda i njemu ruke klonu, obori pogled i prizna:
Brod!
Kapetan nije znao to bi? U prsima je osjeao neku podmukla bol, negdje u
sljepooicama oslukivao je udarce nemirnog srca. Znao je da bi ovog trenutka morao
neto uiniti, morao bi neto kazati svojim ljudima, objasniti im situaciju,
povratiti im vjeru i samopouzdanje, ali je ostao nijem, bez ijedne rijei. Pogleda
puinu... pusto. I ona fatamorgana, nestala je na obzorju. Pogleda sunce ...
Sunce! Jest sad je ve dovoljno visoko, sad bi ga mogao snimati i utvrditi stajnicu
jedrenjaka. Naredi aragu da donese sek-stant, kronometar, olovku, papir... Malo
zatim, s podacima koje je dobio mjerenjem, sjedio je u salonu za navigacijskim
stolom, biljeio, raunao, prelistavao knjige, izvlaio podatke, zbrajao, odbijao,
dok konano nije dobio ono to je elio: stajnicu Astrolaba. 6154' West 2254'
Nord. Cim je tu stajnicu prenio na pomorsku kartu, osta zaprepaten. Kako? Gdje je
to Astrolab? Nevjerojatno! Ta, zar je mogue da se naao na sjeveru, sedamnaest
milja izvan predviene rute?! Ne, to nije mogue, to nikako nije mogue! Oblio ga
znoj. Negdje je pogrijeio, najvjerojatnije u zbrajanju ili odbijanju, jo e
jednom provjeriti, to ne moe biti, sedamnaest milja, otkuda, kako?! Sve raune
ispoetka. Sve! Dok je ponovo ispisivao brojke, primijeti kako mu dru ruke.
157
Neka dru, samo da se otkrije greka. Ali ma kako okretao brojke, ma kako raunao,
rezultat je uporno i nemilosrdno upozoravao kapetana da se Astrolab nalazi tamo
gdje mu nije mjesto. I u tom zlu nae neku korist, sada barem zna gdje je i zato
nema otoka. Ne, jo nije nita izgubljeno, i brod, i ljudi, sve je tu ivo i
zdravo, treba ispraviti greku i to odmah! Na kartu ucrta novi kurs i odluna
koraka vrati se na palubu, stane uz kormilara i naredi:
Kurs... stotinu i osamdeset stupnjeva! Sjei na jug! I dok je Menula okretao
kormilo i pramac Astrolaba na-
tiskivao u vjetar, a mornari se pripremili da prebace jedra na drugi bok broda,
Horacije Glavo otvoreno i glasno prizna:
Negdje smo pogrijeili, suvie smo se primakli ledenjacima. Na jugu nas ekaju
rajske ptice i otoci Los Despe-radosa! Na jug!
Usmjerivi brod na jug, sada je pramac Astrolaba bio izloen udarcima valova koji
su u lananom nizu nailazili i tukli jedrenjak po lijevom boku. Sve ee bi more
prelijevalo palubu i zapljuskivalo kapetana i posadu. Mornari navuku kina odijela
ali nikom ak ni Jacku, ne padne na um da se skloni i zatiti u potpalublju.
Sjedili su u kokpitu i utjeli zabavljeni svojim mislima. Samo bi povremeno jedan
za drugim ustajali, okretali glave i pretraivali puinu. Otoku ni traga! Svuda oko
njih prostirala se beskrajna vodena pusto. Od zgode do zgode, kapetan bi
pogledavao na sunce, pa odmah na sat. ekao je da sunce doe u zenit i da mjerenjem
utvrdi geografsku irinu na kojoj se tog asa nalazi Astrolab. Bio je uvjeren da e
ga ba podnevno mjerenje sunca rijeiti svih sumnja i briga. Nebo je jo uvijek
bilo vedro, ali je neka fina magliasta koprena poela zatvarati horizont. Do
podneva bilo je jo pola sata. Zar e kapetan punih trideset minuta podnositi ovu
munu tiinu koja podjednako pritie njega i mornare? Horacije Glavo je znao da
mora na bilo koji nain, da mora bilo ime zaokupiti panju posade i ne dozvoliti
im da neprestano misle na taj prokleti otok, ne dozvoliti im da razmiljaju o
moguim grekama kapetana, o promjeni kursa, ne dozvoliti im da misle o bilo emu!
Jo smogne snage da se nasmijei, pod-
158
boi se, pogleda mornare, pa kao da je na kuneru sve u najboljem redu, upita:
to je ...? to ste uutjeli? Jeste li mornari ili pokisle kokoi? Plovite li na
Astrolabu ili na mrtvakom sanduku? Gore glave! Hou ale za velike i male! Brancin
...! Hajdemo! Ispriaj ... ispriaj...
to da ispriam? sumornim glasom odazva se Brancin.
Ispriaj... kada je i gdje posljednji put viena velika morska zmija!
Brancin obori pogled i suzdranim glasom odgovori:
Knjigu Velike morske zmije, bacili ste u more.
Dobro... prihvati kapetan pomirljivo. Ne mora o zmijama. Hajde, ispriaj
togod o zmajevima, o udovitima, to je tvoje podruje... da ujem!
Jednako suzdrljivim glasom Brancin odgovori:
Knjigu Zmajevi nisu nestali, bacili ste takoer u more!
Jesam! prizna kapetan. Dakle, o zmajevima i morskim zmijama ... nita!
Dobro ... Menula! Ispriaj ti togod o djeci, ali pazi, nemoj nas daviti s Nelsonom
i Titanicom. To smo uli, to znamo. Hajde ...!
I dok je pourivao strojara da zapone priu, u sebi je uzdisao, proklinjao i
neprestano ponavljao: Gdje je otok... gdje je otok?!
Menula na trenutak baci pogled na kompas, okrene kormilo da poravna kurs, zatim
spremno zapone:
Ne moram ja ni o Nelsonu, ni o Titanicu. Kad je rije
0 djeci i moru, mogao bih danima... Razmiljam samo to da odaberem. Eto... Godine
tisuu osamstotina etrdeset
1 druge, bokeljski jedrenjak pod zapovjednitvom kapetana pire Lazari, trebao je
krenuti u Odesu i tamo ukrcati penicu. Prije isplovljenja, udovica Toutovi,
dovela je kapetanu svog jedinog sina, dvanaestogodinjeg Nikolu, s molbom da ga
uzme na brod kao mornara-mladia, kako bi izuio pomorske vjetine i stekao zvanje
i kruh. Kod ukrcanja, majka poljubi dijete i po obiaju ree kapetanu: Dajem ga
bogu i tebi... vrati mi ga iva! Brod je isplovio, preao sretno Egejsko more,
svladao je Bospor, ali ga u Crnome
159
moru, u pliacima blizu Varne, zahvati nevrijeme i baci nou jedrenjak na sprudove.
Voda pone prodirati u brod i kapetan izda nareenje da momad napusti jedrenjak.
Mornari skoe u more i uskoro se spaeni okupe mokri i prozebli na obali. Prebroje
se i vide da jedan nedostaje. Nema malog Nikole. Kapetan se bez razmiljanja baci u
more, vrati se na brod koji je ve napola potonuo i nae malog kako sav oajan
drhti na pramcu, nemajui snage da se u onome mraku spusti u pobjesnjelo more.
Kapetan zgrabi djeaka i zajedno s njime skoi u valove. Jedva to se odmaknu od
broda, nastane lomljava. Uz strahoviti prasak srui se glavni jarbol, srui se,
poklopi kapetana i djeaka, poklopi ih i potopi zauvijek!
I tu Menula zasta. Svi su oekivali da e nastaviti i kazati jo koju rije i nisu
se prevarili. Nakon popriline utnje, Menula otvori usta, ali tek toliko da
izusti:
Dajem ga bogu i tebi...!
Neugodnu tiinu prekine kapetan dobacivi Menuli:
Ba se nisi proslavio! Malo sam prije spomenuo da se drite kao pokisle kokoi i
da hou ale za velike i male, a ti navalio s olujama, brodolomima, mrtvacima...!
Zar nisi mogao pronai togod vedrijeg?
Mogao sam, barba, mogao... ali eto, ni sam ne znam zato mi je ba sada pao na um
mali Nikola.
Kapetan ga jo jednom pogleda prijekorno pa dobaci:
Hajde ...! i odmahne rukom kao da bi tim pokretom elio s Astrolaba udaljiti
bilo kakvu pomisao ili slutnju o moguoj nesrei.
Dosta nemira donijelo mu je ovo jutro, ne treba jo slu. ati o patnjama i
nesreama drugih. Zato pozva bocmana.
arag...! Ima li ti togod... ali pazi, nemoj kao Menula!
Neu barba, ne mue mene brodolomi prihvati arag, pa se iskosa zagleda u
kapetana i neoekivano primijeti. Sve se meni ini da ste vi, barba, jutros
nekako nervozni, sigurno vas mui taj prokleti otok! Nemojte si toliko razbijati
glavu! Ako ne naemo Roquetas, ako ga je netko uistinu ukrao, onda emo u moru nai
rupu gdje je taj otok bio, pa smo opet rijeili problem.
160
arag, ne lupetaj! prekine ga kapetan. Otok, to je moja briga, ne tvoja!
Tako je, priznajem... to je vaa briga. U redu. A sada... to se tie ale...
esto kad sam nou sam za kormilom, sjetim se neeg i previjam se od smijeha!
Sjetim se i u mislima gledam kako e to lijepo biti kad se vratimo, kad se vratimo
kao slavni otkrivai... mislim, Stonoga nije u pitanju, skinut emo mi nju s
dnevnog reda. Dakle, eto nas... pobjednici! U sveanoj dvorani Akademije guva.
Novinari, televizijski kamermani, svi se guraju da snime slavnog kapetana. U prvom
redu stajat e akademici, postrojeni u frakovima, bijelim kouljama, ba kao svrake
poredane na grani. Predsjednik Akademije, Hirohito Lampuga, odrat e referat o
znaaju naih otkria i sveanim glasom objaviti da se kapetan Astrolaba, Horacije
Glavo, zbog izuzetnih zasluga za znanost i miroljubivo ovjeanstvo, bira za
poasnog lana Sveobuhvatne akademije, dok se posada Astrolaba, Orlando Menula,
kormilar, VVilliam Brancin, brodski strojar i Pierre karpina, brodski kuhar,
biraju doivotno za dopisne lanove te iste, mudre i slavne Akademije!
Nasta odmah graja:
E, ekaj ... a to je s tobom? Gdje e ti?
Ja? Valjda ne mislite da u s vama meu one mudrace. Dok ete vi biti u
Akademiji, ja u na Astrolabu dati prijem za najljepe luke dame, za moje cace,
cice, mace... Ostat u s njima do zore i pred jutro, jedna e od njih dobiti od
mene diplomu najvrednije pelice radilice!
Dok su se mornari smjekali, kapetan pomisli: pokvarenjak, sve u njegovu stilu!
Pogleda na sat i odmah dovikne aragu:
Hej, ti moja radilice donesi sekstant, kronometar, papir ... vrijeme je. Pouri!
Malo zatim kapetan je drao u rukama sekstant, paljivo ga razgledavao, ispitivao
poloaj zrcala, provjeravao okular, limb ... Uvjerio se da je sve u redu. Zatim je
jednako paljivo mjerio visinu Sunca, jednom, dva, tri, etiri puta... sve dok se
nije pokazalo da visina pada i da je Sunce, to sjajno nebesko tijelo prelo
meridijan Astrolaba. Bio je zadovoljan. Uskoro e znati toan poloaj jedrenjaka.
Vrati se u salon
11 Operacija Stonoga
161
i sjedne za navigacijski stol. I opet prirunici, i opet tablice. Vrlo brzo srauna
ono to ga zanimalo: geografsku irinu na kojoj se u trenutku mjerenja nalazio
Astrolab. Rezultat: 2226' Nord! Horacije Glavo pogleda brojku i odmah se smrkne.
Da li se vara ...? Prenese rezultat na kartu Atlantika i tog trenutka problijedi,
od zaprepatenja napola otvori usta! Gdje je?! Zar je mogue da se Astrolab nalazi
jedanaest milja junije od paralele na kojoj se nalaze otoci Los Desperados? To je
uistinu apsurd, to je nemogue, to je naprosto smijeno i glupo! Kako? Otkuda?!
Jutros u deset i po sati, istim sekstantom, istim kronometrom, mjerio je i utvrdio
da se Astrolab nalazi sedamnaest milja sjeveroistonije od Roquetasa, a sada je
dobio da je jedanast milja junije! Ne moe jedan te isti brod, koji plovi brzinom
est do sedam vorova na sat, ne moe se nai u roku od devedeset minuta na tokama
koje su jedna od druge udaljene dvadesetak milja! Da je kao uenik na ispitu u
Pomorskoj koli dobio takav rezultat, svi bi se smijali i punim bi pravom ljosnuo.
Ljosnuo bi na godinu dana, ponavljao razred i nikome nita, ali tu na Atlantiku,
takav raunski promaaj moe biti tragian! I kome se to dogodilo? Njemu, slavnom
kapetanu, Horaciju Glavou. Lijepo! Kako e sada izai na palubu, kako e pogledati
mornarima u oi, kako e im objasniti i narediti da odmah okrenu brod i zaplove na
sjever, a jo prije devedeset minuta traio je od njih da s Astrolabom poure na
jug! Ne, ne, tu neto nije u redu, negdje se potkrala greka, on e je sigurno
pronai. Treba samo u miru jo jednom sve brojke ponovo ispisati, sve raunske
operacije nanovo izvesti. Greka se mora otkriti, mora!
I zapoeo je sve iznova! Petnaest minuta okretao je brojke, vadio logaritme,
zbrajao, odbijao, ali je rezultat uporno i tvrdoglavo uvjeravao kapetana da se
Astrolab u deset sati i trideset minuta nalazio sedamnaest milja sjeveroistonije
od arhipelaga Los Desperados, a u dvanaest sati jedanaest milja junije od tog
istog otoja! Gleda Horacije Glavo brojke, oblijeva ga znoj, neto ga gui, die
teko, neka mora, runa, mrana slutnja ugnijezdila se u srcu. Gdje je? Gdje je i
to se to s njime zbiva? Ne samo to je rezultat mjerenja neprihvatljiv, slavni
kapetan sluti da je ovog trenutka mnogo
162
toga oko njega udno i neobjanjivo! Eto, jo je jutros, morao vidjeti bilo koji
otok Los Desperadosa, a kopna nigdje! Vjetar koji bi na ovim irinama trebao biti
postojan, odjednom sve je slabiji i slabiji, sad ve jedva nadimlje jedra! Neka
plavkasto siva magla die se iz mora i kao zavjesa sve vie zaklanja nebeski svod.
Sad, kad bi i htio-jo jednom izmjeriti sunce, ne bi uspio, nestalo je, izgubilo-se
u sivilu. Nedaleko broda lete nepoznate ptice koje nisu galebovi. Odakle te ptice?
Oko jedrenjaka neka pjena, trava, trule... Otkuda taj nanos? ak se izmijenila
boja i miris mora! Kamo je to stigao? Gdje je? Kamo plovi ovaj brod? Da, kamo plovi
ovaj brod...? Nikad nee zaboraviti kad je na teretnjaku City of Liverpool,
prevozio bakrenu rudu iz ileanske luke Antofagasta za Brisbane u Australiji. Blizu
crnog, vulkanskog otoka Rarotonga, koji je kao kanjenik protjeran, ostavljen i
zaboravljen u beskrajnim prostorima junog Pacifika, opazio je na puini neveliku
jedrilicu Filders Green. Plutala je na puini sputenih jedara, na vodenoj, liniji
ve dobrano zarasla algama i travom. Nikog na palubi, nikog za kormilom. Upitao se
tada: Kamo plovi ovaj; brod...? Naredio je da se spusti amac, odveslali su do-
jedrilice, popeli se na palubu, a u brodu... a u brodu____
djevojka i mladi mrtvi! Eto, sad se opet pita: Kamo plovi ovaj brod... kamo plovi
Astrolab? Kako to da se ba sada sjetio Rarotonge i Filders Green? Zebnja. Crne
misli, crne slutnje. Trnci oko srca. Hladan znoj. Je li to kraj? Da, sve ima svoj
kraj. Na alost, sve ima kraj. Iscurio je pijesak u njegovoj klepsidri, odbrojeni
su dani postojanju. Na kraju je plovidbe, sputaju se jedra, niotkuda vjetra,
zauvijek se zaustavlja brod. Ode ivot... ode! Stie i ona, smiriteljica svega,
neumitna i neumoljiva smrt! Ali tog istog trenutka, kao probuen vulkan u njemu
bukne ivot i javi se otpor: ma kakva smrt?! Ne, ne, ne! Sve su to ludorije,
besmislice, izmiljotine, glupe, prazne brbljarije! Takvi kao Horacije Glavo,
nikada se nisu predavali pa nee ni sada! Koliko je puta u olujama prkosio sudbini,
bogu i vragu, pa zar e ga sada obuzimati malodunost, zar e ga plijeniti strepnje
i to-sada, meu ivim ljudima, po lijepom vremenu na zdravom i snanom brodu?! I
tko mu to prijeti? Pred kime to slav-
163
nom kapetanu klecaju koljena? Zato? Zar zato to nema otoka? Pa to onda ako ga
nema? Mudro je napisao arag: Otoka na puini i cica-maca u lukama, uvijek u
izobilju! Tako je! Dok je ive glave i jedara, bit e i otoka! Neka vrag odnese
Roquetas, Los Desperados i one idiote u sveobuhvatnoj Akademiji! Kuda su ga to
poslali, kamo je to stigao, to se to oko njega zbiva? ... Letei tanjur ...?
Gle, gle ... Letei tanjur! Na njega skoro da je zaboravio. Sjeti se onog nonog
posjeta i odmah se upita: nije li to tajanstveno nebesko tijelo krivo za sve ove
glavobolje Horacija Glavoa, nije li letei tanjur onim svojim zelenkastim sjajem
ili nekim drugim arobnim zrakama, onesposobio instrumente na brodu i uslovio
potekoe u koje su upali? Da, to bi moglo biti. Svega ima na ovom veselom svijetu!
Ili je moda Astrolab upao u ona prokleta podruja neobjanjivih magnetskih
anomalija koje podjednako izluuju uenjake, kapetane, kormilare i kompasne igle?
Da, i to bi moglo biti. Ili je moda uplovio u one zloslutne vode, u one mrane
prostore odakle piloti poruuju svojim bazama: Nc znamo gdje je zapad... a kapetani
izgubljenih brodova alju posljednje depee lukim kapetanijama: Opasnost poput
bodea ...! Doite brzo! Je li Astrolab na putu za vjenost uplovio u Vraji trokut
i njegove nepovratne vode? Ma, kakva nepovratnost, ma, kakva vjenost! Fuka se
Horaciju Glavou za letee tanjure, ivo mu se fuka za magnetske devijacije i
Vraji trokut. Neka pred time strepi tko hoe, Horacije Glavo ne! Stajnica broda
dobivena podnevnim mjerenjem sunca, najpouzdanija je i u nju treba vjerovati.
Jedanaest milja od cilja, zar je to neki osobit promaaj? emu toliko muiti sam
sebe, zbog ega, zato? Eto, sad e izii na palubu i kazati Menuli da izmijeni
kurs, za dva do tri sata, svakako prije mraka, Astrolab e ugledati otoke Los
Desperados i stii do cilja. Mora! Ako ne bude vjetra, upalit e motor!
Prene ga dreka majmuna na pramcu jedrenjaka. Vjerojatno opet dupini pomisli
kapetan ali majmun se nastavio derati tako uporno i tako oajno kao da mu je netko
uareno eljezo prislonio uza stranjicu. Odmah zatim s palube dopre uznemireni
poklik:
164
ovjek u moru!
ta?! ovjek u moru?!? ponovi kapetan, odgurne od sebe papire i knjige, poskoi
i koliko je mogao bre istri na palubu.
Gdje je? upita zabrinuto, ali mu tog trenutka nitko-ne odgovori, svi su bili
suvie zaokupljeni poslovima oko broda.
Menula je ve okrenuo kormilo i usmjerio Astrolab u vjetar, kako bi se to bre i
lake spustila jedra. Brancin je zapalio motor, a arag i karpina sputali su
jedra. Brod se zaustavi. Tek sada priskoi arag i pokae kapetanu na puinu,
ezdesetak metara od Astrolaba, lijevo od pramca, na podrtini nekog brodia,
prebaen preko jarbola koji je plutao na valovima, leao je brodolomac... iv!
Posve iscrpljen i ve na izmaku svojih snaga, samo bi povremeno-podizao glavu i
pokuavao domahnuti posadi Astrolaba.
Opazio ga Jack! objasni arag. Tko bi rekao da. to kosmato udo ima tako
dobar vid!
Eto, barba... pun zadovoljstva i neprikrivenog ponosa javi se Menula eto,
ipak se Jack iskupio, nismo ga uzalud ukrcali, nismo ga zabadava hranili!
Jest... potvrdi karpina da nije bilo majmuna, ode ovjek! Eto, to je ivot!
Kapetan je promatrao brodolomca, trenutak razmiljao, pa naredi kormilaru:
Sad polako...! Prii mu tako da ga Astrolab zatiti od valova i na vrijeme ugasi
motor. Tko zna ta sve pluta oko njega.
ovjek u moru, sad ve nadohvat ruke, bio je u pood-makloj dobi, gologlav,
prosijed, dobrano elav i njegova debeljukasta glava, kao bundeva plutala je na
valovima.. Svoj ivot je mogao zahvaliti prsluku za spaavanje, a moda jo vie
sretnoj okolnosti da se u trenutku havarije doepao-jarbola, koji ga je podravao i
olakao mu da ne potone.
Nije bilo lako izvui brodolomca. Natezali su ga za ruke i noge ali se teko,
iznemoglo tijelo odupiralo tim vie, to-ovjek u moru nije imao ba nikakve snage
da prihvati pruenu ruku, ili da na bilo koji nain pomogne onima koji su mu
spaavali ivot. Izmicao je iz njihovih ruku kao teki, klizavi ugor. Noen
vjetrom, izloen bonim valovima, Astro-
165
Hab se ljuljao i podjednako oteavao napore mornarima kao i brojne pripone i opute
koje su kao zmije obavijale brodolomca i plele se oko jarbola, ovjek u moru ba i
nije bio tako lagan! Rastom ne posebno visok, ali tuast i usprkos godinama jo
uvijek snanih miia, nabit, popriline trbu-ine, ba kao pivopije u ednoj
plutai. Uz mokru odjeu, bilo je u njemu dobrih stotinu kila! Tko zna dokle bi se
muili da se arag nije dosjetio. S jednim je konopom vezao brodolomca ispod
koljena, s drugim ispod pasa, pa onda njih etvorica, dva i dva uz svaki konop,
slono, istog trenutka uz poklik izvuku brodolomca i spuste ga na brod. Spasili su
ga uistinu u posljednji as. Taj je uistinu imao sreu!
Zatvorenih oiju, blijed, napola mrtav, sad je leao na palubi bespomian i krotak
kao bolesni dupin. Nije imao snage ni da otvori usta, a kamoli da progovori koju
rije. Samo bi ponekad podigao vjee i bez ikakve radosti i znaka .ivota, svojim
sivim, ribljim oima, promatrao iznad sebe nebo i oblake. Ispod brodolomca cijedila
se voda kao da su snjegovia polegli na palubu i izloili tropskome suncu. Kapetan
ga neko vrijeme saalno promatrao, a tada se obratio posadi:
Hajde ... svaki neto!
Mornari se razbjee i uskoro vrate. arag donese hlae i koulju. Brancin jastuk i
plahtu, Menula ogrta i runik, karpina bocu... Obrisu, presvuku ovjeka i
okrijepe ga ;gutljajem ruma. U zavjetrini na palubi namjeste mu leaj i puste da se
odmara. Njegovu mokru odjeu uvrste na brodskoj ogradi da se sui. Kapetan naredi
kuharu da pripremi neki topli napitak, kako bi se nesretnik to prije oporavio i
vratio u ivot. I dok se kogo vrpoljio u kuhinji, mornari su podigli jedra,
Astrolab prihvati vjetar i zaplovi, im je kuner krenuo, brodolomac otvori oi,
ali u izrazu njegova lica niti se mogla naslutiti luga, ni otkriti oaj. udno!
Neko je vrijeme posve ravnoduno promatrao kako se Astrolab udaljuje od krhotina i
ostataka njegove jedrilice, .a onda okrene glavu i zaustavi pogled na majmunu koji
se nemirno vrtio i gnijezdio na vrhu kosnika.
Kapetan se spusti u salon, sjedne za stol, izvue Brodski -dnevnik i ubiljei:
166
ATLANTIK. 28. OKTOBRA. Na puini u 14 sati i 30 minuta, otkriven i spaen
brodolomac na poziciji...
I tu kapetan zasta. to da napie, na kojoj poziciji? Ba je glupo da slavni
kapetan ni to pouzdano ne zna. Bit e zanimljivo da to prije ispita brodolomca,
moda e togod saznati na temelju njegovih podataka: kada je potopljen, od koga,
gdje? Po miljenju kapetana, brodolomac izgleda kao posve ozbiljan ovjek. Zacijelo
nije hipijevac, skitnica ili vjetropir koji se na sumnjivi nain doepao jedrilice,
pa uz gitaru ukrcao neto vode i suhog dvopeka, u namjeri da s tim zalihama pod
jedrima oplovi svijet! Ne, ovjek koga su spasili drugog je kova, vjerojatno
mornar, pravi mornar. Moda e mu pomoi ba taj brodolomac. Moda...
Kad se kapetan vratio na palubu, nemalo se iznenadi kad primijeti da se brodolomac
ve toliko oporavio da je sjedio na kabini, dimio cigaretu, okretao glavu i
paljivo promatrao mornare, majmuna i brod. Samo bi ponekad, namrtena ela, dugo i
uporno gledao na puinu u pravcu zapada kao da ba s te strane nekog oekuje ili
eli neto otkriti. Kapetan se priblii i sad su prvi put bili licem u lice, jedan
nasuprot drugome. Brodolomac progovori prvi:
Spasili ste mi ivot... Hvala, kapetane!
Nije odmah odgovorio. Promatrao je paljivo to okruglo, jo uvijek blijedo lice.
Zaudo i noge i ruke bile su mu blijede! Da ne sjedi i da ne pui, ovjek bi
pomislio... mrtvac! Tek iznad uiju, neto malo mokre, prosijede kose, pokrivalo je
glavu. Donja usna ispupena, snane vilice, iroke plosnate nosnice. Mora da je
neko bio boksa ili razbija po lukim krmama, pomisli kapetan, ali ga zbuni
neobian izraz oiju. Neka udna ravnodunost, bezvoljnost, praznina ili smirenje,
zraila je iz tih sivih, zamagljenih oiju. Ne, ispravi se kapetan, taj nikada nije
bio boksa! Napokon i kapetan otvori usta:
Kako se osjeate?
 Dobro! odgovori brodolomac i slegne ramenima, kao da je posve razumljivo da
vie nije u moru, da se vie ne bori za ivot i da se osjea dobro.
Lijepo je to i drago mi je to se osjeate dobro. I mene su jednom izvlaili iz
mora... na Biskaju prizna
167
kapetan i tu na trenutak zasta, a onda prui ruku nesretniku. Moje je ime
Horacije Glavo. kuner na kome se nalazite, zove se Astrolab, plovi pod
liberijskom zastavom, luka pripadnosti Monrovia. Imat ete vremena da se upoznate s
posadom.
Brodolomac ustane, prihvati pruenu ruku i doda:
Moje je ime John. John Mayor.
Mornar?
Ne, svjetioniar.
Kapetan istog trenutka spusti vjee i kroz uski prorez izmeu trepavica, kao kroz
vizir na srednjovjekovnom oklopu, paljivo zagleda sugovornika. Tako je uvijek
inio kad bi ga togod zbunilo ili neoekivano zateklo i uznemirilo. U sebi
ponovi... John Mayor? John Mayor svjetioniar?! Zar nije Horacije Glavo ve negdje
susreo to ime? Gdje? John Mayor? Ne, ne... to ne moe biti varka, pouzdano zna da
je na to ime i prezime ve negdje naiao, uo za njega ili ga moda proitao u
novinama. John Mayor! To je ime poznato, zacijelo je poznato... i to sad? Da
dobije na vremenu, upita brodolomca:
Uistinu se osjeate dobro? Blijedi ste, veoma ste blijedi!
Ne budite zabrinuti, kapetane, osjeam se vrlo dobro. Promatram va brod. Imate
lijepi kuner.
Kapetan je i dalje paljivo gledao to lice i pitao se da nije moda ve negdje
ranije bio s tim ovjekom? Na brodu, u krmi, u lukoj kapetaniji, na carini, u
avionu, u hotelu ...? Negdje u podsvijesti kapetana sigurno se nalazio odgovor, ali
kako ga izvui, kako doi do njega?
Ako se osjeate dobro, da li biste imali snage spustiti se u salon? Kogo je
pripremio aj, mogli bismo ga zajedno popiti i usput sastaviti zapisnik.
Vrlo rado, kapetane!
Brodolomac ustane, baci u more opuak i zaudo gipkim i sigurnim korakom krene za
kapetanom. Prije negoli je napustio palubu, Horacije Glavo obrati se kormilaru:
U ovoj strci zaboravio sam napomenuti... ui u kurs tri stotine pedeset. Sjever,
sjeverozapad!
168
Zar opet na sjever?! uznemiri se Menula i pun neke nevjerice zagleda kapetana.
Smiri se! pokua ga utjeiti kapetan. Jo samo jedanaest milja.
udno... ba udno! zaguna Menula. Malo prije smo jedrili na sjever, pa na
jug, pa opet...
Je li to tvoja briga? tiho ali srdito prekine ga kapetan. Zar ti se nekuda
uri?
Meni nikuda odgovori Menula i nehajno slegne ramenima.
Onda uti i vodi brod. im koji od vas primijeti otok, javite. Onih stotinu
dolara jo uvijek vrijedi.
Kapetan i brodolomac spuste se u salon, aj je ve bio serviran. Iznad njihovih
glava uli su se koraci mornara koji su opet prebacivali jedra s jednog na drugi
bok Astrolaba. Kapetan ponudi nesretniku da mu kogo ispri unku s jajem, ponudi mu
sir, narezak, patetu, ali brodolomac sve odbije, zahvali i posegne za alicom.
Horacije Glavo stavi pored sebe Brodski dnevnik i jo se jednom paljivo zagleda
u svjetioniara.
Kazali ste ... John Mayor?
Tako je, kapetane. Roen sam u Massachusettsu.
Gdje ste izgubili brod? U onom nevremenu prije osam dana?
Ne kapetane, ono sam nevrijeme sretno prebrodio.
Naili ste na podvodne grebene?
Ne, kapetane, uokrug stotinu milja, nema ovuda podvodnih grebena.
Poar na brodu?
Ne, kapetane, nikakav poar. Bio sam potopljen. Torpediran!
 Torpediran?! zaudi se kapetan i s nevjericom se zagleda u brodolomca.
Ne ba doslovce... ispravi se brodolomac. Jeste li prije dva dana susreli onu
flotu?
Ratnu? Kako da ne! namrgodi se kapetan. Jurili su puinom kao bijesni psi!
Eto, oni su me, hulje! Sluio sam i ja u ratnoj mornarici, znam ja njih!
169
kapetan i tu na trenutak zasta, a onda prui ruku nesretniku. Moje je ime
Horacije Glavo. kuner na kome se nalazite, zove se Astrolab, plovi pod
liberijskom zastavom, luka pripadnosti Monrovia. Imat ete vremena da se upoznate s
posadom.
Brodolomac ustane, prihvati pruenu ruku i doda:
Moje je ime John. John Mayor.
Mornar?
Ne, svjetioniar.
Kapetan istog trenutka spusti vjee i kroz uski prorez izmeu trepavica, kao kroz
vizir na srednjovjekovnom oklopu, paljivo zagleda sugovornika. Tako je uvijek
inio kad bi ga togod zbunilo ili neoekivano zateklo i uznemirilo. U sebi
ponovi... John Mayor? John Mayor svjetioniar?! Zar nije Horacije Glavo ve negdje
susreo to ime? Gdje? John Mayor? Ne, ne... to ne moe biti varka, pouzdano zna da
je na to ime i prezime ve negdje naiao, uo za njega ili ga moda proitao u
novinama. John Mayor! To je ime poznato, zacijelo je poznato... i to sad? Da
dobije na vremenu, upita brodolomca:
Uistinu se osjeate dobro? Blijedi ste, veoma ste blijedi!
Ne budite zabrinuti, kapetane, osjeam se vrlo dobro. Promatram va brod. Imate
lijepi kuner.
Kapetan je i dalje paljivo gledao to lice i pitao se da nije moda ve negdje
ranije bio s tim ovjekom? Na brodu, u krmi, u lukoj kapetaniji, na carini, u
avionu, u hotelu ...? Negdje u podsvijesti kapetana sigurno se nalazio odgovor, ali
kako ga izvui, kako doi do njega?
Ako se osjeate dobro, da li biste imali snage spustiti se u salon? Kogo je
pripremio aj, mogli bismo ga zajedno popiti i usput sastaviti zapisnik.
Vrlo rado, kapetane!
Brodolomac ustane, baci u more opuak i zaudo gipkim i sigurnim korakom krene za
kapetanom. Prije negoli je napustio palubu, Horacije Glavo obrati se kormilaru:
U ovoj strci zaboravio sam napomenuti... ui u kurs tri stotine pedeset. Sjever,
sjeverozapad!
168
Zar opet na sjever?! uznemiri se Menula i pun neke nevjerice zagleda kapetana.
Smiri se! pokua ga utjeiti kapetan. Jo samo jedanaest milja.
udno... ba udno! zaguna Menula. Malo prije smo jedrili na sjever, pa na
jug, pa opet...
Je li to tvoja briga? tiho ali srdito prekine ga kapetan. Zar ti se nekuda
uri?
Meni nikuda odgovori Menula i nehajno slegne ramenima.
Onda uti i vodi brod. im koji od vas primijeti otok, javite. Onih stotinu
dolara jo uvijek vrijedi.
Kapetan i brodolomac spuste se u salon, aj je ve bio serviran. Iznad njihovih
glava uli su se koraci mornara koji su opet prebacivali jedra s jednog na drugi
bok Astrolaba. Kapetan ponudi nesretniku da mu kogo ispri unku s jajem, ponudi mu
sir, narezak, patetu, ali brodolomac sve odbije, zahvali i posegne za alicom.
Horacije Glavo stavi pored sebe Brodski dnevnik i jo se jednom paljivo zagleda
u svjetioniara.
Kazali ste ... John Mayor?
Tako je, kapetane. Roen sam u Massachusettsu.
Gdje ste izgubili brod? U onom nevremenu prije osam dana?
Ne kapetane, ono sam nevrijeme sretno prebrodio.
Naili ste na podvodne grebene?
Ne, kapetane, uokrug stotinu milja, nema ovuda podvodnih grebena.
Poar na brodu?
 Ne, kapetane, nikakav poar. Bio sam potopljen. Torpediran!
Torpediran?! zaudi se kapetan i s nevjericom se zagleda u brodolomca.
Ne ba doslovce... ispravi se brodolomac. Jeste li prije dva dana susreli onu
flotu?
Ratnu? Kako da ne! namrgodi se kapetan. Jurili su puinom kao bijesni psi!
Eto, oni su me, hulje! Sluio sam i ja u ratnoj mornarici, znam ja njih!
169
I tu se na trenutak prekine razgovor, kao da je svaki od njih u mislima jo jednom
proivljavao svu dramatinost i gorinu tog susreta. Brodolomac nastavi:
Bila je no, plovio sam pod jedrom i im sam na mjeseini primijetio obrise
ratnih brodova i razabrao poziciona svjetla, uhvatila me panika. Jedna od tih
mranih grdosija, jurila je ravno na Peggy.
Oprostite ... kapetan prekine brodolomca. Peggy, tko je to?
To je ime moje jedrilice. To jest... bilo je. Sad je vie nema, potopljena je.
Peggy?
Jest, Peggy. Tako se zove moja unuka.
Unuka...? Dali ste ime brodiu po unuci? Ba lijepo! I to je bilo dalje?
I brodolomac nastavi:
Kako rekoh, im sam u onome mraku primijetio brodove, uhvatio me strah. A to ako
me ne opaze? Potopit e me a da uope ne primijete. Peggy ima deplasman tri tone a
ono udovite koje mi se pribliavalo, ima trideset i tri tisue tona, ako ne i
vie! Ja sam za njega crv, obian crv! Zgazit e me a da nee ni osjetiti. Da mi se
to ne dogodi, uzeo sam baterijsku svjetiljku i as bih njome osvjetljavao jedra,
as sebe za kormilom, da oni na komandnom mostu vide. Nou se upaljena igica vidi
na puini poprilino daleko, a kamo li svjetiljka! Pa ipak ona grdosija nije
izmijenila kurs, ve je i dalje nastavila ravno na mene. to da radim... ta da
radim?! Pitao sam zdvojno sam sebe, ali nita nisam poduzimao, jer to bih uope
mogao poduzeti? Vi znate da je jedriliar u takvim situacijama duan kurs drati a
ne izgubiti prisebnost i vrludati panino desno, lijevo! Vjerovao sam ... valjda me
vide, moraju me vidjeti! Tako sam nastavio ploviti, a ona se neman primicala
strahovitom brzinom i kad sam napokon shvatio da uistinu ide na mene i da neto
moram poduzeti, bilo je kasno, bilo je prekasno! to od udarca, to od pramanog
vala, Peggy se raspala kao da je bila od vrbovog prua, a ne od vrstih hrastovih
dasaka! Sva je srea to nou kad plovim, uvijek imam na sebi prsluk za spaavanje.
Kad sam se naao u
170
vodi... udo kako me njihov propeler nije podvukao i smljeo ... nekako sam se
doepao jarbola i to mi je bio spas. Mislite li da se ona topovnjaa zaustavila,
upalila reflektore i pokuala vidjeti to se to dogodilo i koga je potopila? Ne
budite naivni! Jednakom brzinom nastavila je ploviti, a ja sam se kao takor davio
u moru i borio za goli ivot. Plutao sam cijelu no i sve sam vie bio uvjeren da
se neu izvui. U svitanje, na kraju snaga, prieljkivao sam smrt, ali pomisao na
moju unuku, na moju dragu Peggy, zatim pomisao da e me mrtva razvlaiti morski
psi, to mi je dalo snage da se i dalje borim. Spasili ste me nakon dva dana...
hvala vam, kapetane!
Ispili su do kraja aj i zapalili cigarete. Kapetan otvori Brodski dnevnik,
pripremi pero i objasni brodolomcu:
Morat emo napraviti zapisnik.
Razumljivo, kapetane... Tu sam.
Kapetan jo jednom iskosa pogleda sugovornika. Nikako da se oslobodi neke pritajene
slutnje koja neprestano kopka u njemu. John Mayor ... John Mayor ... svjetioniar
John Mayor! Nije vie mogao izdrati, otvoreno i bez uvijanja upita:
Ma, sluajte____vae mi je ime odnekuda poznato.
vrsto sam uvjeren da sam to ime i prezime negdje ve susreo, a gdje, kada, kojom
zgodom, nikako da se sjetim. Je li mogue da se varam?
Brodolomac se neko vrijeme zagonetno smjekao, paljivo je promatrao kapetana kao
da je htio vidjeti kako e to lice izgledati, kad mu otkrije:
Jeste li itali knjigu Richarda VVinera The Devill's triangle?
Vraji trokut?! ivo prihvati kapetan. Kako ne bih itao! Ne vjerujem da
postoji mornar ili avijatiar koji nije proitao tu knjigu. Samo... kakve veze ima
ta knjiga...?
Sa mnom? upita brodolomac i odmah nastavi. O, da, ima ... ima veoma mnogo!
Ako se sjeate, Richard Winer, iznio je u toj knjizi da sam ja i moj prijatelj,
svjetioniar. Bili Mollings, dne etvrtog augusta, tisuu devetsto ezdeset i
devete, na tajanstveni nain nestali s onog svjetionika na
171
Great Isaac Rocku. Napisao je to kako bi njegova knjiga bila zanimljivija, kako bi
uvjerio itaoce da je Vraji trokut zaista vraji, jer u tom dijelu svijeta pored
brodova i aviona, nestaju i ljudi! Eto, svjetioniar Mayor i Mollings, nestali su
preko noi a da ih poslije nikad nitko nije vie vidio ni uo za njih. Kakva
besmislica!
Horacije Glavo spusti vjee i zagleda se u brodolomca. Kako se brzo oporavio, kao
da nije bio u moru! Je li to sablast pred njime, iv ovjek ili duh? Iznenaen,
uznemiren, on jedva smogne snage da upita:
Vi ste dakle onaj John Mayor, svjetioniar s Great Isaac Rocka? To ste vi...? Pa,
kako...? Ne shvaam, ne razumijem? ivi ste ...? Niste nestali?
Brodolomac se nasmijei, irom otvori ruke i pun neke radosti odgovori:
Eto vidite da sam iv! Nisam valjda privienje. Izvukli ste me iz mora, tu sam,
moete me dirati...
Kapetan nikako da se pribere. Suvie je toga neoekivana doznao u ovih nekoliko
minuta. Treperio je oima, gnijezdio se na sjedalu, smrknuo se, naborao elo. Posve
je zaboravio na zapisnik! Skoro ljutito obrati se brodolomcu:
Pa u emu je ...?
Tajna? prihvati sugovornik. Imate pravo, tajna postoji. Nikome do danas nisam
otkrio o emu je rije, ali vama ... vama, koji ste mi spasili ivot, vama u
otkriti... Svemu je kriva Peggy.
Unuka?
Da, upravo ona! Jednog sam dana dobio pismo i doznao da je moja mala, draga
Peggy, nestala! Pola je na plau s nekom svojom prijateljicom i jednostavno
nestala! I kad sam doznao da je cjelokupna potraga za njom ostala bez rezultata, ne
samo da je nisu nali, ve da su izgubili i svaku nadu da je pronau, dakle, kad
sam to doznao, ja sam poludio! Rekao sam Billu da odmah naputam svjetionik, da
vie ni minute ne mogu niti elim biti u tom prokletom kavezu na Great Isaac Rocku,
da u skoiti s vrha svjetionika naglavake u more i ubiti se ako odmah i smjesta
ne napustim svjetionik. Moj prijatelj, moj dobar frend, Mollings, koji je ve
ranije namjeravao pobjei, jedva
172
je to doekao, i tako nas dvojica zgrabimo najpotrebnije stvari, uskoimo u
jedrilicu i... bris! Ako vas ba zanima, to je prava istina o svjetioniarima s
Great Isaac Rocka, a gospodin Richard VViner, neka pie to hoe, neka objavljuje
knjige i obmanjuje lakovjerni svijet. Valjda jedino tako moe zaraivati novac i
lagodno ivjeti. Ja koji sam dvadeset i dvije godine proveo na svjetioniku i bdio
nad puinom, mnogo toga znam i tom gospodinu bujne mate ne vjerujem ni jednu
jedinu rije! Sve te prie o tajanstvenim nestancima aviona i brodova, sve su to
lai i puke izmiljotine. Vraji trokut nije ...
Ma ekajte ... stanite, stanite ...! ne mogavi vie izdrati, Horacije Glavo
prekine brodolomca. Valjda neete kazati da je nestanak onih pet Osvetnika,
amerikog ratnog zrakoplovstva, o kojima VViner takoer pie, da je i to la i puka
izmiljotina?
A da to je drugo nego la! ustro odgovori brodolomac i ne manje ustro
nastavi: /U komandi zrakoplovstva znali su vrlo dobro da se porunik Tavlor, voa
patrole, tuio na glavobolju, da je cijeli tjedan prije tog traginog leta imao
psihike smetnje i da je sve u svemu bio neu-brojiv. Umjesto da ga poalju
psihijatru u bolnicu, dopustili su da sjedne u pilotsku kabinu i da na elu eskadre
odleti u smrt! Svih pet Osvetnika survalo se u more jedva sedam milja od naeg
svjetionika! Bili Mollings i ja, podnijeli smo pismeni izvjetaj o tome, ali je
komanda zrakoplovstva sve to zabaurila, izvjetaj je nestao kako gospoda u komandi
ne bi snosila odgovornost. Da operu ruke, pronali su krivce ... letee tanjure i
Vraji trokut!/
Ma, ta to ovaj pria?! Horacije Glavo jedva doeka da doe do rijei. Istrese kao
iz vree:
A Raifuku Maru? Neete mi valjda tvrditi da one depee...
/ao mi je, kapetane, moram vas prekinuti. Japanski brod Raifuku Maru, krijumario
je oruje iz Evrope za gerilu u Venezueli i potopljen je od amerike podmornice
Submarin 794! To je istina o brodu Raifuku Maru, a sve one depee: Opasnost poput
bodea... Doite brzo'.' sve su to izmiljotine kontraobavjetajne slube i bacanje
pijeska
173
u oi lakovjernom svijetu. Plotun od tri torpeda u bok broda koji je po miljenju
Ujka Sama prevozio nedopustiv teret, prikrit je velom Vrajeg trokuta! Tako je,
dragi kapetane! Kakav vraji trokut! Takozvani Vraji trokut na Bermudi-ma, jednako
je tako vraji kao i svaki drugi djeli zemaljske kugle, koji je kao i svi ostali
podvrgnut istim zakonima prirode i nikakva tajanstvenost nije tu vie nazona
negoli to je nazona u arhipelagu Maldive u Indijskom oceanu ili na Havajima u
Pacifiku.
I tu brodolomac zasta. Horacije Glavo nije bio siguran da li je zaostao da
predahne ili je rekao sve to je elio pa je uutio. Slavni kapetan spusti glavu,
neko je vrijeme razmiljao o svemu to je uo i bez kolebanja prizna:
Zbunili ste me... Mnogo ste toga ispriali. Da vam pravo kaem, meni se fuka za
letee tanjure i Vraji trokut. Ni ja ne vjerujem suvie u te prie ali kad
ovjek godinama slua i ita... i tu kapetan odmahne kao da tjera muhe od sebe.
Ostavimo naklapanja, vratimo se Peggy. Jeste li ikada pronali tu svoju unuku?
Dakako da sam je pronaao. Da je nisam otkrio, zacijelo bih poludio! Upravo sam s
jedrilicom krenuo da je ponovo posjetim, ali eto, potopili me! Kada biste bili
voljni skrenuti, kapetane, samo nekoliko milja ...
Kuda da skrenem?
Tu, do otoka.
Do otoka...?! ta rije odmah zagolica kapetana. Do kojeg otoka? Na pomorskim
kartama tu nigdje u blizini nije obiljeen nikakav otok.
Brodolomac odgovori savreno mirno:
ta ja znam to je na vaim kartama. Kaem, ako okrenete brod ravno na zapad, ako
uete u kurs dvjesta devedeset, mi emo za nepunih pola sata ugledati otok i stii
do moje unuke.
Jo jednom u kapetanu zatinja sumnja: tko je taj ovjek, ta on to pria, kud ga to
mami? Oprezno upita:
Zar je to neki naseljen otok?
Svakako da je naseljen, no tamo su uglavnom djeca. Najvie ih je iz Amerike, ali
ih ima iz Azije, Afrike, Australije ... odasvud.
174
To je onda neka djeja kolonija?
Tako nekako sloi se brodolomac i zapali cigaretu.
I kako ste otkrili, kako ste doznali...?
Da je Peggy ondje? Kapetane, bojim se da mi neete vjerovati, bojim se da ete me
ismijati, to sve nisam pretraio, gdje sve nisam bio, koga sve nisam pitao, kuda
sve nisam lutao! Skitajui se tako svijetom to kopnom to morem, zapazio sam
ubrzo, zapravo osjetio sam u sebi neke udne titraje, kao da ujem glas svoje drage
unuke i to sam se vie u toj potrazi udaljavao od Peggy, to je njezin glas u meni
postajao sve tii i tii, ali i obratno! Sumnjam da mi moete vjerovati.
Zato ne? prihvati kapetan. Nema u tome nieg ni smijenog, ni udnovatog, ni
neobjanjivog. Titraji o kojima govorite, poznati su znanosti. To su
elektromagnetski valovi koje ne samo da svako tijelo emitira, ve svako tijelo ima
svoju vlastitu valnu duinu! Vama je priroda ugradila, po svemu sudei, izvanredne
prijemnike ... Nastavite priu, ba me zanima!
Ponajprije da vam zahvalim na razumijevanju! brodolomac ustane, kimne glavom,
sjedne i odmah nastavi: Ubrzo me taj glas usmjerio na more, na more i samo na
more! Poeo sam pretraivati sad jedan, sad drugi djeli oceana, dok konano nisam
stigao do cilja.
 I pronali ste Peggy?
Naravno... Nemam rijei da vam objasnim sreu koju smo podjednako osjeali ja i
Peggy kad smo jedno drugome pali u zagrljaj.
Mogu misliti! prizna kapetan i odmah nastavi: Nali ste je na otoku koji je
tu blizu nas?
Tako je, kapetane. Na jednom osamljenom otoku.
2ivu?
Rekao sam, ivu.
Kapetan osjeti kako mu srce nemirno tue. Slutio je, u dnu svog bia osjetio je da
se primie ponoru, ali izbora nije bilo. Kao srednjovjekovni vitez koji oekuje
udarac koplja, on smireno i tiho upita:
I kako se zove taj otok?
Kako se zove ...? Roquetas.
175
Roquetas...?!? uznemireno ponovi kapetan i sav se izbezumi uvi tu rije.
irom otvorenih oiju kapetan je buljio u brodolomca dok mu je hiljadu misli, kao
jato prepelica, prhnulo na sve strane.
to je, kapetane primijeti brodolomac. Kao da ste problijedjeli! Zar ima
neto udnovato u imenu tog otoka?
Kapetan je znao: sad se treba sabrati, sad treba prikupiti snage. U sudbinskoj igri
koja zapoinje, treba sauvati posebnost, biti nazoan, biti prisutan u svakoj
rijei, u svakom pokretu, trajno napregnut, oprezan i budan. Zato odgovori glasom
kao da razgovaraju o bezveznim stvarima, kao da se propitkuju hoe li ili nee
sutra biti kie ...
Roquetas? Nema nita udnovata u toj rijei, ali koliko je meni poznato, Roquetas
nije udaljen od nae stajnice samo nekoliko milja na zapad, ve dobrih jedanaest
milja na sjever! Uz to Roquetas nije osamljen otok kako vi tvrdite, ve sastavni
dio arhipelaga Los Desperados... u mislima doda: osim ako nije ukraden ...! Ali
to preuti. Jo jednom ponovi: Roquetas nije osamljen otok!
Varate se, kapetane! uo sam dodue tu priu o Ro-quetasu i nekom arhipelagu, ali
me to ne zanima.
Da, ali zanima mene! prizna kapetan, smrknuta lica netremice se zagleda u
brodolomca i produi. Od rana jutra muim se, razbijam glavu, prevrem misli
traei gdje bi mogao biti taj prokleti otok, a sada mi vi tu, kao na pladnju
nuate za mene toliko eljkovani Roquetas! Pitam se, da li je sve to mogue i da li
bih ja mogao biti toliki srekovi?
Spasili ste mi ivot, kapetane, zasluili ste!
Da, zasluio sam sloi se kapetan. ovjek svata zaslui u ivotu pa ne
dobije. Priznajem, ne mogu vjerovati da je sve ovo zbilja. Mui me predosjeaj da
taj Roquetas nije onaj koji ja traim, sve me strah da nije rije o nekoj zabuni, o
nekoj varci...
Brodolomac je bio smiren, povremeno bi uvlaio dim i vodio razgovor glasom u kome
nije bilo nikakvih usiljenosti, glasom u kome nije bilo ni uznemirenosti, ni
nepovjerenja, ni sumnji:
176
O kakvoj zabuni govorite, kapetane, o kakvoj varci? Kaite jo jednom: traite li
Roquetas?
Jest, njega traim!
Izmijenite kurs, nekoliko milja na zapad, eto vam Roquetasa i rijeeni ste sviju
briga.
Po mlataranju valova o desni bok broda, kapetan je znao da Astrolab ponovo jedri na
sjever. Dokle? to onda ako padne veer, a mornari ne otkriju kopno? Moe mu se
dogoditi da nou proe u neposrednoj blizini Roquetasa i da ga zbog mraka ne
primijeti, pa produi na sjever... i dokle na sjever? Ili e zaploviti u Sargako
more ili e ga poduhvatiti Golfska struja? U tom sluaju kuda e? Kamo? I to mu
sad ovaj tajanstveni ovjek nudi? Okrenuti brod ...?
Najlake je izmijenite kurs, okrenuti brod i rijeiti se briga. Ali ja, gospodine
Mavoru, ja o tom otoku raspola-em odreenom i to ne malom dokumentacijom... evo,
izvolite, pogledajte... tu su navigacijske karte, evo specijalke, karte arhipelaga
Los Desperados, evo gledajte gdje se nalazi Roquetas! Pored toga raspolaem
satelitskim snimcima, ras-polaem detaljnim opisom ...
Opis! Horaciju Glavou padne na um spasonosna ideja! Opis! Tako je, opis! Ako je
taj dentlemen ve vie puta posjetio Roquetas, on mora... ne, ne, sad e to odmah
provjeriti, odmah!
Vi ste, gospodine Mavoru kazali da ste ve vie puta posjetili Peggy, svoju malu
unuku.
Tako je suglasi se brodolomac.
Ako je tako, valjda ste dobili neku predodbu o tom otoku. Dajte mi makar
pribline podatke o veliini otoka, o sastavu tla, o razvodnjenosti obale, o
vegetaciji...
Nema problema, kapetane. Sjajna ideja! Dakle, to vas zanima? Veliina? Roquetas
je velik ... to da kaem ... velik je... pa eto, velik je kojih desetak etvornih
milja, ne vie.
Kapetan je u utnji netremice promatrao brodolomca. Odgovor je bio toan, ali
Horacije Glavo osta nijem. Brodolomac nastavi:
12 Operacija Stonoga
177
Roquetas...?!? uznemireno ponovi kapetan i sav se izbezumi uvi tu rije.
irom otvorenih oiju kapetan je buljio u brodolomca dok mu je hiljadu misli, kao
jato prepelica, prhnulo na sve strane.
to je, kapetane primijeti brodolomac. Kao da ste problijedjeli! Zar ima
neto udnovato u imenu tog otoka?
Kapetan je znao: sad se treba sabrati, sad treba prikupiti snage. U sudbinskoj igri
koja zapoinje, treba sauvati pri-sebnost, biti nazoan, biti prisutan u svakoj
rijei, u svakom pokretu, trajno napregnut, oprezan i budan. Zato odgovori glasom
kao da razgovaraju o bezveznim stvarima, kao da se propitkuju hoe li ili nee
sutra biti kie ...
Roquetas? Nema nita udnovata u toj rijei, ali koliko je meni poznato, Roquetas
nije udaljen od nae stajnice samo nekoliko milja na zapad, ve dobrih jedanaest
milja na sjever! Uz to Roquetas nije osamljen otok kako vi tvrdite, ve sastavni
dio arhipelaga Los Desperados... u mislima doda: osim ako nije ukraden ...! Ali
to preuti. Jo jednom ponovi: Roquetas nije osamljen otok!
Varate se, kapetane! uo sam dodue tu priu o Ro-quetasu i nekom arhipelagu, ali
me to ne zanima.
Da, ali zanima mene! prizna kapetan, smrknuta lica netremice se zagleda u
brodolomca i produi. Od rana jutra muim se, razbijam glavu, prevrem misli
traei gdje bi mogao biti taj prokleti otok, a sada mi vi tu, kao na pladnju
nuate za mene toliko eljkovani Roquetas! Pitam se, da li je sve to mogue i da li
bih ja mogao biti toliki srekovi?
Spasili ste mi ivot, kapetane, zasluili ste!
Da, zasluio sam sloi se kapetan. ovjek svata zaslui u ivotu pa ne
dobije. Priznajem, ne mogu vjerovati da je sve ovo zbilja. Mui me predosjeaj da
taj Roquetas nije onaj koji ja traim, sve me strah da nije rije o nekoj zabuni, o
nekoj varci...
Brodolomac je bio smiren, povremeno bi uvlaio dim i vodio razgovor glasom u kome
nije bilo nikakvih usiljenosti, glasom u kome nije bilo ni uznemirenosti, ni
nepovjerenja, ni sumnji:
176
O kakvoj zabuni govorite, kapetane, o kakvoj varci? Kaite jo jednom: traite li
Roquetas?
Jest, njega traim!
Izmijenite kurs, nekoliko milja na zapad, eto vam Roquetasa i rijeeni ste sviju
briga.
Po mlataranju valova o desni bok broda, kapetan je znao da Astrolab ponovo jedri na
sjever. Dokle? to onda ako padne veer, a mornari ne otkriju kopno? Moe mu se
dogoditi da nou proe u neposrednoj blizini Roquetasa i da ga zbog mraka ne
primijeti, pa produi na sjever... i dokle na sjever? Ili e zaploviti u Sargako
more ili e ga poduhvatiti Golfska struja? U tom sluaju kuda e? Kamo? I to mu
sad ovaj tajanstveni ovjek nudi? Okrenuti brod ...?
Najlake je izmijenite kurs, okrenuti brod i rijeiti se briga. Ali ja, gospodine
Mavoru, ja o tom otoku raspola-em odreenom i to ne malom dokumentacijom... evo,
izvolite, pogledajte... tu su navigacijske karte, evo specijalke, karte arhipelaga
Los Desperados, evo gledajte gdje se nalazi Roquetas! Pored toga raspolaem
satelitskim snimcima, ras-polaem detaljnim opisom ...
Opis! Horaciju Glavou padne na um spasonosna ideja! Opis! Tako je, opis! Ako je
taj dentlemen ve vie puta posjetio Roquetas, on mora... ne, ne, sad e to odmah
provjeriti, odmah!
Vi ste, gospodine Mavoru kazali da ste ve vie puta posjetili Peggy, svoju malu
unuku.
Tako je suglasi se brodolomac.
Ako je tako, valjda ste dobili neku predodbu o tom otoku. Dajte mi makar
pribline podatke o veliini otoka, o sastavu tla, o razvodnjenosti obale, o
vegetaciji...
Nema problema, kapetane. Sjajna ideja! Dakle, to vas zanima? Veliina? Roquetas
je velik ... to da kaem ... velik je... pa eto, velik je kojih desetak etvornih
milja, ne vie.
Kapetan je u utnji netremice promatrao brodolomca. Odgovor je bio toan, ali
Horacije Glavo osta nijem. Brodolomac nastavi:
12 Operacija Stonoga
177
Po svom geolokom sastavu... imajte obzira, kapetane, ja nisam nikakav
strunjak... Taj bi otok mogao biti vulkanskog podrijetla.
Nije vie imao snage. Prizna otvoreno:
Tono, pogodili ste.
S istone strane, otok je veoma teko pristupaan...
I to je tono. Bravo!
A sa zapadne strane prostire se ne velika, ali dobro zaklonjena uvala...
Tako je! Vrlo dobro!
Ta uvala, koliko je meni poznato, sluila je neko kao pribjeite gusara ...
Izvrsno! Odlino! To je, priznajem, to je!
Otok je prekriven bogatim tropskim raslinjem...
to ste kazali...? smrkne se Horacije Glavo, na-mrti elo i promijeni glas.
to ste kazali...? Bogatim tropskim raslinjem?! E, moj gospodine Mavoru, onda to
ipak nije otok koji ja traim. Slutio sam, otkrit e se varka, moda je slinost
ili zamjena imena, ali to nije taj, na alost nije. Roquetas o kome ja govorim,
otok koga ja traim, pusta je kamena visoravan ...
Brodolomac podigne ruku, dobrohotno se nasmijei...
Kapetane, oprostite to vas prekidam. Htjeli ste rei... otok koji vi traite,
pusta je kamena visoravan na kojoj obitavaju tusti pelikani i svadljivi galebovi.
Jeste li to htjeli kazati?
Da, upravo to! odgovori kapetan posve zbunjenim glasom, a brodolomac bez
predaha nastavi:
Eto vidite, ja i to znam, ali onaj koji vam je pruao podatke o Roquetasu u
velikom je zakanjenju. Istina, jo prije nekoliko godina Roquetas je bio pusta
kamena visoravan, obrasla s neto liajeva i skromnim priobalnim raslinjem, ali
zahvaljujui djeci... djeca su svojim malim, vrijednim ruicama pretvorila tu
kamenu pusto u pravi pravcati raj!
Raj ...?! blene kapetan, iznenadi se do te mjere da osta poluotvorenih usta,
dok je brodolomac jednim te istim glasom nastavio:
178
Kud god pogledate razlistalo se bujno zelenilo, nik-nule su itave ume kokosovih
palmi, na sve strane raste ljekovito bilje, a cvijea... koliko tek ima
raznobojnog, mirisavog cvijea!
Pa to je divno! obradova se kapetan i ne krijui radost, pusti da mu srea na
trenutak ozari lice.
Nije to sve! nastavi brodolomac. Po stazama, zajedno s djecom eu i epure
se kitnjasti paunovi, prevru se dugouhi zeii a u granju, iznad djejih glava,
cvrkuu raznobojne ptice, skakuu dugorepe vjeverice, ganjaju se i natjeravaju
luckasti majmuni. Rekoh raj... pravi raj! Ako> elite svojim oima vidjeti taj raj,
izmijenite kurs.
To i hou, odmah!
Odluna i brza koraka, povjerovavi do kraja brodolomcu, Horacije Glavo pouri uza
stepenice. im je stupio na palubu objavi uzbuenim glasom:
Mornari...! Radosna vijest...! Brodolomac kome smo spasili ivot, upravo je
krenuo na Roquetas! Roquetas je samo nekoliko milja udaljen od nas! zatim se
obrati Menuli. Kormilaru, po trei put ti danas nareujem okreni brod! Ui u kurs
dvije stotine sedamdeset. Zapad, samo zapad!
Iznenaeni mornari neko su vrijeme s nevjericom promatrali kapetana a onda Menula
energinim pokretom odgurne rudo kormilara i pramac Astrolaba zaree valove
usmjerivi kuner na zapad. Jo dok se brod okretao, Brancin upita podozrivo:
Barba, jeste li sigurni da neemo opet okretati brod?
Siguran sam! uvjerljivo odgovori kapetan i objasni posadi. Brodolomac,
gospodin Mayor, ve je vie puta bio na Roquetasu, pozna svaki djeli ovog mora.
Nema vie kolebanja, ni vrludanja. Tu smo! Da ne zaboravim... onih stotinu dolara,
tko otkrije kopno, jo uvijek vrijede!
Tek to je Menula izmijenio kurs i poveo jedrenjak na zapad, kao da je netko
arobnim tapiem dodirnuo more, nebo, ljude i brod. Naoigled sviju gasila se
svjetlost dana, more izgubi plavetnilo, a sa zelenkastih vrhova valova, nestanu
bijele kreste. Oplata broda, amac za spaavanje, konopi, jarboli, sidra, ak i
lica mornara postanu odjednom
179
blijeda i prozirna. Na dnu horizonta pojavi se veliko jato crnih, nepoznatih ptica
koje krenu u susret Astrolabu...
Spustivi se u salon, kapetan je namjeravao prvo unijeti u Brodski dnevnik
promjenu kursa i zabiljeiti posljednje dogaaje, ali ga omete brodolomac:
Kapetane, malo smo prije prekinuli... Nisam vas dospio pitati to e vama
Roquetas? Da moda i vi niste izgubili neko unue?
Ne, nisam odgovori kapetan uz tugaljivi smijeak. Ja vie nemam nikog ivog,
ni ene, ni brata, ni sestre, ni strica, ni oca, ni sina, ni djeda, ni unuka...
nikog! Sam sam na zemlji kao osamljen faeton na nebu, kao izgubljen jedrenjak na
moru. Sve to sam od roda imao, davno sam izgubio.
Otkuda vam onda ideja da traite Roquetas?
Vi zaboravljate, a bili ste svjetioniar... Ja sam profesionalac, plovim kuda mi
pojedine brodske kompanije narede.
Netko vam je dakle naredio?
Pa tako nekako. Otkrit u vam... i vi ste meni mnogo otkrili. Prvi ste ovjek
kome o tome govorim... Organiza-zacija ujedinjenih naroda, preko svojih satelitskih
slubi, utvrdila je da je iz arhipelaga Los Desperados, na neki neobjanjiv nain
nestao otok.
Roquetas?
On! Poto u to vrijeme u blizini Los Desperadosa nije bilo nikakvih potresa ni
vulkanskih erupcija, strunjaci su zakljuili da je otok ukraden, kidnapiran,
nazovite to kako hoete.
Brodolomac namrti ono svoje mrtvaki blijedo elo i zamiljeno primijeti:
Zvui malo nevjerojatno ... Ukraden otok! Kapetane, i vi u to vjerujete?
Vjerovao ili ne odmahne Horacije Glavo to nije bitno. Bitno je da
Ujedinjenim narodima ne moe biti svejedno da li netko sada u ovom stoljeu krade
otoke! Takve bi pojave mogle biti kobne za mir u svijetu, kobne za ovjeanstvo,
kobne za kuglu zemaljsku. Upravo zbog toga, jedna znanstvena ustanova povjerila je
Astrolabu, meni
180
i posadi kunera zadatak da u potaji isplovimo, prijeemo Atlantik i utvrdimo to
se to ovdje zbiva.
Brodolomac znaajno kimne glavom, na trenutak se zagleda preko prozoria na puinu
koja se sve vie smirivala, u nekoj udnoj polutami. Zatim se okrene kapetanu i
prizna::
 Da, sad vas shvaam. Vaa plovidba, moglo bi se rei, ima karakter znanstvene
ekspedicije. To mi je drago, to mi je veoma drago. Vi ste mi spasili ivot, sretan
sam, kapetane, da u isto vrijeme mogu pomoi vama i znanosti. Sluajte me dobro! Na
Roquetasu, pored maliana, ivi i nekoliko starijih ljudi koji vode brigu o djeci.
Poznam enu koja je ve dugo na tom otoku, enu koja je svojim oima vidjela kad se
Roquetas odijelio od ostalih u arhipelagu Los Desperados. i krenuo svojim putem na
puinu. Kada se to dogodilo, kako-i zbog ega, ne znam. Kad stignemo na Roquetas,
upoznat u vas s tom enom pa neka vam ona pria.
Kapetan jedva doeka kraj reenice, od sree i zadovoljstva nije znao to bi.
Rairio je ruke i samo to nije zagrlio-brodolomca. Svoje oduevljenje iskali
poklicima:
Divno! Sjajno! Odlino! Izvanredno! i odmah nastavi: Molim vas, gospodine
Mavore, gledajte kako sluajnost pie romane! Tko bi ikada mogao pretpostaviti, tko
bi mogao vjerovati da e brodolomac kome smo pruili ruku i spasili mu ivot, da e
nam ba on otkriti ono to traimo, da e nas ba on rijeiti sviju briga nakon
toliko nemira, kolebanja, lutanja. Zar to nije velianstveno!
Brodolomac se nije uzbuivao, jednakim smirenim glasom potvrdi:
U pravu ste, to je nevjerojatna sluajnost. Ali moda se ba u tom naem susretu
otkriva smisao jedne izuzetne pravde ... pravde ovozemaljske, nebeske,
svemirske ... nije-vano. Poruka te pravde mogla bi glasiti: tko pomo daje, i
primit e je! Tako je bilo i tako e biti. Kapetane, evo-vam ruke... sretan sam,
neopisivo sam sretan! i prihvativi pruenu ruku, brodolomac nastavi: A sada,
poto smo sve rijeili, iziimo na palubu. Oni titraji u meni postaju sve
izrazitiji,. sve jasnije razabirem glas svoje drage unuke. Vidjet ete, znam, bit
ete oduevljeni koliko je Peggy
181
mila i draga. Izaimo, mi smo blizu cilja. Svakog bi trenutka morali opaziti otok.
Uinili su prve korake i kapetan tek to je dohvatio dalekozor, kad li s palube
zagrmi karpina kao jerihonska truba:
Kopno! Kopno na vidiku!
Na palubi zatekli su mornare kako radoznalo i napregnuto promatraju sivu mrlju u
daljini iji su obrisi usprkos sutona, pouzdano ukazivali da je pred njima uistinu
kopno. Primijetivi kapetana, arag kao prosjak isprui ruku i zatrai:
Barba ... stotinu dolara!
Dobit e! odgovori Horacije Glavo, podigne dalekozor pa se i on zagleda preko
pramca na puinu. Tako je! gunao je zadovoljno. Ovaj put to nije varka, ni
obmana, ni brod. To je otok, napokon otok! Zatim spusti dalekozor, podboi se i
slavodobitno kao pobjednik, obrati se posadi: Mornari...! Jesam li vam govorio?!
Pogledajte! Eno ga ... Roquetas!
Bravo, barba... bravo! jo jednom zaklepeu brodske rode. ivio kapetan!
ivio Roquetas! ivjela Stonoga!
Kad se oduevljenje malo smirilo, javi se Menula:
Barba ... nije pravedno da arag dobije sav onaj novac. Da nije majmun otkrio
gospodina Mayora, tko zna dokle bismo jo plovili i lutali prije negoli bismo
ugledali kopno. Bilo bi pravedno da neto od onih stotinu dolara pripadne Jacku.
Ako je tako, ta tek onda pripada Mikiju! uzbuni se karpina, pa se i on
podboi i upita druinu: Da li je tko od vas vidio Mikija? Nije! A ja sam jo
jutros rekao barbi to predskazuje maak-barometar.
Kad maak se krije a dan se ve bijeli mornari e stii kuda su htjeli!
Je li tako bilo, barba?
Tako je prizna kapetan.
Jesmo li stigli kuda smo htjeli? nastavi kogo, ali umjesto kapetana koji je tog
trenutka napustio palubu, odgovori brodolomac:
182
Jesmo, stigli smo, eto nas na cilju. U salonu kapetan izvue Brodski dnevnik,
otvori ga, uzme pero i s posebnim zadovoljstvom zapone nizati slova:
ATLANTIK. 28. OKTOBRA. U esnaest sati i dvije minute, otkrili ono to smo eljeli.
Nikakvih tajni vie nema!
I tu na trenutak zasta. Drao je i dalje pero u ruci, razmiljajui to bi jo
trebalo unijeti u dnevnik? Poziciju, odnosno koordinate toke s koje je opaen
otok. To svakako. Valjalo bi zatim unijeti itavu priu oko spaavanja brodolomca.
Ne sve. To da mu je gospodin Mayor otkrio toan poloaj Roquetasa i zapravo doveo
Astrolab do cilja, to ba i ne bi trebalo napisati. Horacije Glavo ugledao bi
Roquetas i bez pomoi brodolomca, ugledao bi ga sigurno! Ipak, neto mora
ubiljeiti i o gospodinu Mavoru... Gdje su ga pronali? Tko ga je potopio? Kada?
Kako je spaen? Gdje e ga iskrcati? Jest, gdje e ga iskrcati! Ostavit e ga na
Ro-quetasu da se igra dokle mu je volja sa svojom unukom, a poslije neka se snalazi
kako zna. Tako je... neto e i o njemu napisati u dnevnik, ali za to jo ima
vremena. Glavno je da je Roquetas otkriven. Sad kad Astrolab prilazi otoku, sad
treba poveati budnost, treba dobro otvoriti oi da jedrenjak u zadnji as ne
naleti na neki podvodni greben. Da nadopuni Brodski dnevnik, bit e jo vremena
kad se usidri, sad valja pouriti na palubu i stati uz kormilara gdje je i mjesto
kapetanu kad Astrolab uplovljuje. Tako i postupi, ostavi knjigu otvorenu, odloi
pero i pouri uza stepenice na palubu.
Horacije Glavo je oduvijek imao istanan osjeaj za prirodu i za vrijeme plovidbe
zapaao bi i najmanju promjenu valova, vjetra, naoblake, sunca. Sada, zaudo, kao
da je izgubio to izvanredno ulo moreplovca. Gleda kapetan pred sobom otok, smjeka
se blaeno a ne primjeuje, tek je esnaest sati, a dan kao da ve lipsava od
iznemoglosti! Sunce se izgubilo u nekom sivom muteu i tek bi tu i tamo, izmeu
oblaka, svojim naranastim zrakama obasjalo djeli neba i time jo vidnije
naglasilo svu nestvarnost ove neobine pojave. More, koje je jo malo prije bilo
zelenkasto, od-
183
jednom je postalo mrano kao da je tisuu sipa ispustilo oko Astrolaba ono svoje
crnilo. Zrak teak, prezasien trulei. Iz mora, kao iz neke ustajale bare,
isparuje se i die ukasta magla, pa se rasplinjuje i zasjenjuje horizont kao da
nevidljivi, ogromni pauk plete preko cijelog neba svoju smrtonosnu mreu. Sve je
tii um valova, sve je slabiji daak vjetra. Nigdje poletua, ni burnica, ni
zlatoskua, nigdje dupina, ni kitova, ni morskih pasa. Nad njima sivo nebo, oko
njih mrtvo more. Zar je na sve to slavni kapetan slijep i gluh? Jedini koji se na
palubi osjeao sve bolje i bolje, bio je brodolomac. to se vie Astrolab primicao
otoku, to je ee zadovoljno trljao ruke, smjekao se kapetanu, etao po palubi,
dodirivao sidra, konope, vitla, izmijenio bi po koju rije s mornarima, no njegova
je panja bila svejednako vezana uz otok. Nije udo da je ba on prvi primijetio i
skrenuo panju ...
Gledajte! Eno jedrilica!
Imao je pravo. Iz sivila oko Roquetasa, izronili su odjednom jarboli, pa jedra, pa
desetak malih brodia. U svakoj jedrilici bila su po dva djeaka ili djevojice.
Neki su se od njih primakli Astrolabu i domahivali posadi. Njihovi glasii nisu
dopirali do kunera ali su mornari ispod onih jedara lako raspoznavali radosna lica
maliana. Videi djecu, Menula se odmah uznemiri, neko je vrijeme paljivo
promatrao jedrilice, a onda upita brodolomca:
Je li to regata?
Ne, nije odgovori svjetioniar. Na Roquetasu djeca svakog poslijepodneva
isplove i uveer se vraaju. Plove tek toliko da se razonode. Za pravo jedrenje, za
natjecanje u regati, njima nedostaje jo mnogo toga. Kada bi ih netko poduio ...
karpina i arag skoro u isto vrijeme poviu:
Menula! Eto posla za tebe! Menula odmah prihvati:
Pa... mogao bih! izgovorio je to bez razmiljanja, skromno, nenametljivo ali se
u njegovu glasu osjealo kolika bi mu to bila radost.
Brodolomac iskosa pogleda strojara i oprezno ali s potovanjem dometne:
184
To bi od vas, gospodine, bilo veoma lijepo. Moja bi draga Peggy bila zacijelo
prvi ako ne i najbolji uenik. Ja bih vam bio veoma zahvalan. Jedrilica ima koliko
elite, opremljene su dobro... da, da, to bi uistinu bilo lijepo!
Sad se javi i kapetan:
Eto, Menula, rijetka zgoda. Uvijek si govorio da nee biti pravih mornara dok
djeca ne ponu ploviti. Sad ti se prua prilika, nemoj je propustiti. Otvori kolu,
ui djecu!
Ne skidajui pogled s jedrilica, Menula odgovori:
Barba... vi mene znate. Ja u to vrlo rado uiniti ali bi Astrolab trebao ostati
na otoku barem dvadesetak dana. Barem toliko.
Brodolomac odmah uskoi i obrati se kapetanu:
Ostat e i due, je li tako, kapetane? Dok se momci odmore, dok vi ne sastavite
izvjetaj, dok se kuner ne izvue na pijesak i oisti ispod vodene linije, dok se
sve na brodu uredi i pripremi za povratak, skupit e se tu i mjesec dana, ako ne i
vie. Imam li pravo, kapetane?
Pa, tu smo negdje... ne ba oduevljeno suglasi se Horacije Glavo. Menula
odmah izjavi:
Ako je tako, pristajem. Otvorit u kolu, nauit u djecu ne samo jedriti, ve u
ih poduiti mornarskim vjetinama, ukljuujui navigaciju, astronomiju,
meteorologiju... Dakako, nauit u ih kako se priprema regata, upoznat u ih s
pravilima natjecanja... sve! Jedrit emo od zore do mraka ...
E, neete! prekine ga brodolomac. Na Roquetasu moete jedriti samo poslije
ruka, od etrnaest sati pa dalje. I primijetivi oko sebe zauena lica,
gospodin Mayor objasni: Na Roquetasu je od vajkada utvren raspored dana. Djeca
spavaju do osam, zatim dorukuju a ve u devet ekaju ih dupini. Od devet do
jedanaest djeca se u zaljevu igraju s dupinima, praakaju se, rvu, maliani jau
dupine, iskau iz vode na njihovim leima i natjeu se kao svojevrsni kauboji, tko
e se od njih due zadrati na leima svog ljubimca. Tako u ludorijama provedu dva
sata, a u jedanaest nastupa opi bijeg, dolazi Mama!
Tko dolazi...? Mama? Kakva mama, ija mama? zabrine se Menula i odmah dozna to
je najmanje oekivao:
185
Mama je nadimak objasni brodolomac koji su djeca nadjenula divovskoj rai.
Mama je udovite, neviena morska neman!
Ovaj put se karpina i arag oglase skoro istovremeno:
Brancin ...! uje li? Eto i za tebe ... Neman! im je uo da se spominju morska
udovita, Brancin
poluotvorenih usta nauli ui i primakne se brodolomcu da mu ne promakne ni jedna
rije. Jedva doeka nastavak:
Svakog jutra u jedanaest sati djeca prekinu igru s dupinima i jedrilice izvuku na
obalu. Odmah zatim odmagle dupini a sve to je ivo na otoku, okupi se u zaljevu da
doekaju Mamu. Raa, mislim da je to neka vrsta gorostasne mante, dopliva u
zaljev uvijek neprimjetno, a onda iznenada izroni i skoi uvis toliko da svi mogu
vidjeti njezino golemo tijelo. Kad je na trenutak u zraku, izgleda ba kao oni
zmajevi iz djejih pria. Koa joj je tamna, zelenkasto-smea ba kao koa
kitopsina. Promjer njezinih krila dostie pedeset metara, a rep moda ezdeset!
Teka je najmanje stotinu tisua kila. Na glavi ima dva roia kao dva jarbola, a
oi su joj upadljive i velike kao dva motora na mlaznim avionima! Kad ta neman
iskoi iz vode i padne natrag u more, voda pljusne kao da se pojavio gejzir ili kao
da je ba tog trenutka zapoela erupcija podvodnog vulkana. Valovi zapljusnu obalu
kao da je naiao nevieni plimni val. Nakon toga manta lagano i dostojanstveno
plivajui obie zaljev i usput potopi sve to nae na povrini: plutae, amce,
jedrilice... sve ! Zatim se smiri. Odmara se i drijema na povrini, ak dozvoljava
da joj galebovi i pelikani slijeu i eu po leima. Tako poiva sve do trinaest
sati. Onda zaroni i nestane da se slijedeeg dana pojavi u isto vrijeme. I cirkus
je zavren. Gledaoci se raziu, djeca odu na ruak, a poslije ruka neki odu u
etnju, neki na jedrenje, a neki sjednu u koije koje vuku ogromne kornjae i odu
razgledavati otok.
Brodolomac dovri obrativi se Menuli:
Kao to ste uli, makar otvorili kolu, jedriti ne moete od jutra do mraka. Ne
doputa gospoa manta!
Menula je utio ali je Brancin osjetio da je naiao njegov trenutak. Dok su kapetan
i mornari bili jo pod dojmom
186
neobine prie brodolomca i vjerojatno u mislima gledali dupine, udovinu mantu i
kornjae upregnute u koije, Brancin iskoristi tiinu, pristupi aragu pa mu
istrese u lice:
Kad sam ti ja govorio o velikim morskim zmijama, ti si me smatrao laljivcem,
plaljivcem i najveim mukotre-som na Astrolabu. Smijao si se mojim priama o
morskim zmajevima kao da ti je netko jegulje stavio pod tabane. Zato se sad ne
smije? Hajde... smij se!
Pusti araga! uzvikne kapetan. Gledajte ovo udo! Gledajte!
Zaista imali su to vidjeti. Svuda oko Astrolaba, beumno su plivala jata
svakojakih ptica: galebovi, pelikani, ruiasti plamenci, utve zlatokrile, ljupke
male burnice... Zaudo, ptice nisu pokazivale nikakav strah, nisu polijetale niti
se glasale ak ni onda kad bi pramac Astrolaba dodirnuo koju od njih. Nikada
kapetan ni mornari nisu na jednom mjestu vidjeli okupljene tolike vrste morskih
ptica. No njihovu panju jo vema zaokupi otok! Sad su mu se pribliili nadohvat
ruke i bez naprezanja mogli su razabrati svako stablo, svaki grm. Uz rub otoka
protezao se vijenac kokosovih palmi ispod koga je bujalo razno tropsko bilje i
raslinje. Na granama krunog drveta odmarale su se rajske ptice, izmeu zelenila i
cvijea skakutali su zeii, po stazama epurili se dostojanstveni paunovi...
Pierre karpina primakne se kapetanu, zgrabi ga za ruku, pa ne skidajui pogled s
Roquetasa, apne onim svojim tajanstvenim glasom:
Barba ...! Barba ...! Ovaj sam otok sanjao! Upravo sam njega vidio u snu!
Barba... sve je isto, sve je isto! upovi... zlato ... glavu dajem, sve u tu
pronai, sve me tu eka!
Kapetan se smjekao. Pomisli: sretne li posade! Stigli su do cilja, nadomak su
ostvarenju svojih snova. Brancin... i on je dobio zadovoljtinu, njegovi zmajevi
postali su stvarnost. Na Roquetasu imat e svoju vlastitu neman, stranu, udovinu
mantu. Menula e biti sretan s djecom, imat e kolu, jedrit e, a arag, to e
arag? Na Roquetasu zacijelo nema uenih ljudi, nema profesora, doktora, akademika,
nikome nee trebati oduzimati diplome, oko njega e biti
187
samo djeca, priprosti ljudi i neuki svijet, tako blizak aragu. karpina...!
Napokon se i on domogao cilja, eto njegova otoka, eto upova, zlatnika, gusarskog
blaga! ... Na kraju pomisli na sebe. Upita se to e dobiti, to e za sebe nai
na Roquetasu? Tog trenutka Astrolab zaobie jugozapadni rt otoka i pred kapetanom
se otvori ne velik, ali sjajno zatien zaljev. Bio je nalik na krater potonulog
vulkana. Na obali zapazi meu zelenilom skrivene kolibe. Palme, kokosovi orasi. Na
sidritu jedrilice. Svuda mir i tiina. Eto neto i za mene nastavi razmiljati
Horacije Glavo. Eto luke o kojoj sam sanjario, mjestanca u kome bi se moda
valjalo smiriti, baciti sidro i ostati zauvijek. Da, ima pravo gospodin Mayor, to
je raj... pravi raj!
Astrolab se i bez nareenja kapetana zaustavi oputenih jedara usred uvale, ba na
pravom mjestu. Niotkuda vie ni uha vjetra. Sputala se no. Iznad jarbola kunera
preleti beumno jato arenih papiga.
Stigli smo! ree brodolomac i pun neskrivenog zadovoljstva pogleda kapetana.
Stigli smo! potvrdi kapetan, spusti se u salon, uzme pod ruku krinjicu, vrati
se na palubu i zapovjedi svojima:
Momci...! Spustite amac, silazimo! Posljednje to je vidio, bila je blaga
tropska veer. Na dnu uvale, oko malog molia, natiskalo se mnotvo maliana koji
su veselo doma-hivali brodu i mornarima. Glasove kapetan nije uo ali je na
slavoluku koji bio okien cvijeem, iznad glava maliana, usprkos tami razabrao
djejom rukom ispisana slova: WEL-COME ASTROLAB!
Tog trenutka, na onoj jedva zamjetljivoj crti gdje se ^ nebo spajalo s morem, na
itavom horizontu oko Astrolaba, otpone vatromet! Za slavnog kapetana i njegove
mornare, jedinstven, nevien vatromet! Stotine tisue bijelih cvijetova, rua,
narcisa, krian tema, kao stotine tisua bijelih raketa, polete uvis, da bi se na
najvioj toki svog dometa uz zasljepljujui bljesak i prasak raspale u milijune i
milijune latica koje su zastrle nebo i padale, padale, padale, dok svojom bjelinom
nisu pokrile more, otok, ljude i brod...
188
X
Richard Bryner, porunik Richard Bryner zove Centar za spaavanje. Halo Dexer...
porunik Bryner zove Centar za spaavanje ...! Halo Dexer, javi se ...! Halo Dexer,
javi se...!
Ovdje George Dexer, ovdje Dexer... zdravo Richard... zdravo Richard... ujem te
vrlo dobro! Ovdje Dexer, Centar za spaavanje ... Halo Richard, da li se jo uvijek
drnda u helikopteru?
Da, jo sam uvijek u zraku. Oko devet poletjeli smo s palube Hipopotama na
rutinsko izvianje. U devet i dvadeset, daleko na puini, otkrili osamnaestmetarski
kuner, gdje sputenih jedara pluta na valovima bez kormilara... Kako se usprkos
pozivima nitko nije pojavljivao, ja i mari-nac Backer, spustili smo se na palubu.
Osim jednog maka koji je zdvojno mijaukao im nas je ugledao, na kuneru ni ive
due!
Halo Richard ... halo Richard ... sve sam primio? Na kuneru ni ive due! Halo
Richard... da li je brod opljakan?
Ne, George... na jedrenjaku je sve na svom mjestu. Brod izgleda kao da ga je
posada napustila ovog trenutka. Nisam vjerovao svojim oima. Kao da su ishlapili!
to je sa amcem za spaavanje?
I on je na brodu!
Dokumenti...? Knjige ...?
Pregledali Brodski dnevnik ... Dvadeset i osmog oktobra, dakle prije mjesec
dana, posljednje to je kapetan
189
ubiljeio, bilo je: U esnaest sati i dvije minute, otkrili ono to smo eljeli.
Nikakvih tajni vie nema ... Halo George ... uje me?
Sve je OK! ... ujem te vrlo dobro... Ako su otkrili to to su eljeli, valjda su
tamo i ostali.
Valjda... ali gdje? Ne shvaam, kuda su mogli otii?
Kuda? Valjda u drugu dimenziju. Halo Richard, daj mi ime broda.
Astrolab.
Nisam te razumio... Halo Richard, nisam te razumio ... Ponovi!
Ponavljam: Astrolab... A, kao Atena, Singapur, Toronto, Oslo, London, Atena,
Bombay ... Astrolab!
Primljeno vrlo dobro. Astrolab... Astrolab! Halo Richard, luka pripadnosti?
Monrovia, Liberija!
Pozicija kunera?
Stotinu i dvadeset milja jugoistonije od Centra. Mi smo u blizini.
OK! Javit u obalnoj strai da poalje najblii kuter... Ima li jo togod?
Halo George... telefoniraj Cathy, da u doi tek iza ponoi. Neka pripremi togod
i za maka. Donijet u ga kui. Ne mogu ti kazati koliko je umiljat... Primljeno?
Sve je primljeno, sve je OK! Hvala Richard...! Baj!
Hvala tebi, George...! Baj!
190
RJENIK MANJE POZNATIH POMORSKIH IZRAZA I POJMOVA
Anemometar: vjetromjer Astrolab: sprava s kojom su pomorci neko mjerili visinu
nebeskih tijela Australno nebo: nebo june hemisfere
Barakuda: opasna i prodrljiva riba junih mora
Barkasa: pomoni amac na veim jedrenjacima
Bocman: lan posade, odgovoran za sve to je na palubi
Bofor: jedinica mjere za snagu vjetra
Brik: jedrenjak sa dva jarbola i s krinim jedrima
vor: mjera za brzinu brodova na moru (1 vor = 1852 metra
Faeton: vrsta galeba, ivi u tropskim podnebljima
Fermaj ...!: Zaustavi...!
Fondo... Gremo fondo!: Tonemo!
Gajeta: manji brodi na jedra, slui za ribarenje i pre-voz tereta
Galijun: ratni brod na jedra iz XVI i XVII stoljea
Kapo: zapovjednik brodskog stroja
Kogo: kuhar na brodu
Kokpit: zatieni dio palube, namijenjen kormilaru
Leada: jelo pripremano kuhanjem
Makina: brodski stroj
Molaj cime!: Odvei konope!
Navigati: ploviti
Neverin: kratkotrajno nevrijeme
Pilotina: brodi u slubi lukih pilota
Portel: pramani ili krmeni otvor na palubi
Prova: prednji, pramani dio jedrenjaka, odnosno broda
Remu: tegalj
Ruta: odreeni smjer plovidbe Siz: naprava, stepenice, koje
slue za silazak s broda na
kopno
Skiper: glavni kormilar, najodgovorniji meu posadom na sportskom jedrenjaku
Snast: sve to na brodu slui uvrenju jarbola
kota: uzda; konop pomou koga se upravlja s jedrima
kuner: dvojarbolni jedrenjak u koga je pramani jarbol nii
Timun: kormilo Trabakul: vrsta manjeg, priobalnog jedrenjaka
191
stinu protiv onih koji su ih doveli u tako jadno stanje. Utilitarna poruka je jasna
i vie nego vidljiva: partizanski kuriri i svi ostali morali bi vie paziti na
konje koji su svima toliko vani i potrebni. Pa, iako se ne moe govoriti o
osobitoj literarnoj vrijednosti tih humoreski one su unutar opusa Joe Horvata
vane kao kola u kojoj je autor nauio da se ne pokriva metaforom. Njegovo
knjievno uporite je na suprotnoj strani na terenu ironije, to je u tradiciji
nae knjievnosti bila ne mala inovacija. Mlai e pisci ironiju razviti do
savrenstva i ona e postati dominantnom osobinom suvremene proze. Ali, u to
vrijeme bila je to nesumnjiva novost koju je tadanji enfant terrible nae
knjievnosti unio iz ivota (zbirke: Za pobjedu 1945. godine i Zapisi 1951.
godine). Na toj liniji nastala su i njegova dramska djela: Prst pred nosom, Abeceda
lanih elja i Rasprodaja savjesti. Ali, svakako je vrhunac takvog literarnog
odreenja i Horvatova knjievnog umijea roman Maak pod ljemom (1962. godine),
danas ve antologijska knjiga nae proze. Ilija Kapara, junak tog romana istinom
ivota ironizira konvenciju i dogmu i postaje sinonim za naeg ovjeka, partizana
koji u svim prilikama nalazi izlaz za sebe i kao maak uvijek se doeka na noge.
No, vrhunac Horvatova ironijskog odnosa predstavlja njegov scenarij za film
Ciguli--miguli. Ali, nasuprot tom, ironijskom stavu, stoji prostor velike ljudske
drame i velike tragedije iskazane u Horvata pripovijetkom Smrt Petra Arbutine. To
je briljantno napisano djelo o jednoj drami i tragediji i ide u red najboljih
knjievnih djela o NOB-u. Ta je pripovijetka dokaz da Horvat ne vidi ivot
linearno, nego kao opoziciju: tragino-komino. Zbog toga je oit napor da se ta
opozicija, koja piscu otvara velike mogunosti, ali koja istovremeno i ograniava,
na-die, svjesnim naporom. Iz tog napora nastao je njegov roman o lovu i o prirodi
pod naslovom Ni san, ni java (1958. godine) kao i scenarij za filmove Zastava i
Dobra kob. I kao to njegov junak iz Maka pod ljemom prkosi situaciji ivotnom
logikom, tako i Horvat, abar i kontinentalac odlazi na more da bi oplovio
svijet. Na moru e nastati Besa, brodski dnevnik, putopisna knjiga o moru bez
presedana u naoj knjievnosti (prevedena na poljski i slovenski). More
194
je, ponovo, pozornica njegova najnovijeg djela Operacija Stonoga, romana koji je
nastao poslije sedam godina autorove utnje.
Ivan Krtali
195
SADRAJ
Na poetku Stonoge bilo bi dobro proitati
ovo.............. 5
Rjenik manje poznatih pomorskih izraza i pojmova ...........191
Biljeka o piscu.........193
197
U BIBLIOTECI JELEN IZALE SU KNJIGE
Harriet Beecher-Stovve ia Tomina koliba
R. P. Delderfield Pustolovine Ben-Gunna
Vladimir erkez Sunce u dimu
Eugen Kumii Zaueni svatovi
Rudolf Daumann Veliki poglavica
Henryk Sienkiewicz Kroz pustinju i praumu
Ana Jurgen Plava ptica
Mark Tvvain
Yankee na dvoru kralja Artura
Anto Stanii Bambusov tap
Karl May
Blago u Srebrnom jezeru
Jules Verne
Petnaestogodinji kapetan
Berislav Kosier Pupoljci i mraz
Jurij B rezan Krista
Vjenceslav Novak Tito Dori
Zane Grey Betty Zane
Dod Orsborn
Opasnost je moja sudbina
Kurt Liitgen Bijeli kondor
Rudolf Daumann Propast Dakota
Zane Grey Grmljavina stada
Danko Angjelinovi
Od Jadrana do Tihog oceana
Ante Kovai U registraturi
Rudyard Kipling Knjiga o dungli
August enoa Seljaka buna
Jules Verne
Djeca kapetana Granta
Jules Verne
Put oko svijeta u 80 dana
James Fenimore Cooper Divljaar
Karl Bruckner Zlatni faraon
Josip Kozarac Mrtvi kapitali
August enoa Zlatarovo zlato
Ch. i M. Lamb
Prie iz Shakespearea
Benno Volkner Dolina Divljeg potoka
Gustav Schvvab
Najljepe prie klasine starine
Jules Verne
Put u sredite Zemlje
Daniel Defoe Robinson Crusoe
Karl May
Sin lovca na medvjee
Robert Louis Stevenson Crna strijela
Mark Twain Kraljevi i prosjak
Karl May
Ol Surehand I
Karl May
Old Surehand II
Jules Verne Carev glasnik
Tone Selikar
Jedra na kraju svijeta
Karl May
Sablast Llana Estacada
August Cesarec
Na posljednjim tranicama
Mark Twain
Pustolovine Toma Sawyera
Karl Bruckner Sadako hoe ivjeti
Friedrich Gerstacker Arkanzaki regulatori
Rudolf Daumann etiri strijele
A. Vojtjeh Fri Zmijski otok
August enoa Branka
Jack London Ki snijega
Anto Stanii Velika sultani ja
Jack London Vuko
Robert Louis Stevenson Otok s blagom
Dinko imunovi Pripovijetke
Laza Lazarevi
Sve e to narod pozlatiti
August enoa
uvaj se senjske ruke
N. V. Gogolj Taras Buljba
James Kriiss Timm Thaler
James Fenimore Cooper Posljednji Mohikanac
Thor Heverdahl Kon-Tiki
Ivan Enc Surovo nalazite
Stefan Zweig Magellan
Eduard Klein Indijanac
Simone Martin-Chauffier Drugi kod gusara
Paul Berna Na kraj svijeta
N. Zeleranski B. Larin Mika, Serjoga i ja
Mato Lovrak Andrija Jug
Maksim Gorki Djetinjstvo
Branislav Nui Autobiografija
August enoa
Prosjak Luka Prijan Lovro
Petar Koi Pripovijetke
Vjenceslav Novak
U glib i druge pripovijesti
Louis Pergaud Rat dugmadi
Charles Dickens Oliver Twist
Victor Hugo Cosette Gavroche
Ivo Andri Pripovetke
Vjenceslav Novak Posljednji Stipanii
Reginald Ottlev
Djeak s pjeanih breuljaka
A. Hitchcock Tajna dvorca strave
Branislav Nui Gospoa ministarka Narodni poslanik
Geoffrev Jenkins Obala kostura
Ranko Marinkovi Ruke
Anton Ingoli Gimnazijalka
Gerald Durrell
Zooloki vrt u mojoj prtljazi
Jules Verne
40 000 milja ispod mora
Novak Simi
Mikovii Druga obala
Dragutin Domjani Kipci i popevke
Maia Wojciechowska Rodman Toreadorov sin Kraljevstvo u konju
Ivan Donevi Bezimeni
Ivan Southall Divlje nebo
Jaroslava Blakova
Moj sjajni brat Robinzon
Alfred Hitchcock
Tajna lubanje koja govori
Sablasni smijeh
Alistair MacLean Krstarica Ulysses
Anto Stanii Afrikanac
Maria Gripe
Ki Tate Pellerina
Nikola Puli Posljednja igra
Klara Jarunkova Jedinica
Ivan Gunduli Djela
Marin Dri Izabrana djela
Silvije Strahimir Kranjevi Pjesme
Antun Gustav Mato Poezija i proza
Reginald Maddock Zmaj u vrtu
Vjekoslav Kaleb Divota praine
Gustav Krklec Pisci i djela
Paul Zindel Cirkus mraka
Gustav Krklec Pjesme
Petar Preradovi Izabrane pjesme
Antun Branko imi Pjesme i kritike
Radoje Domanovi Pripovetke
Simo Matavulj Bakonja fra Brne
Slavko Kolar Pripovijesti
Ivo Vojnovi
Geranium Dubrovaka trilogija
Josip Kozarac Pripovijetke
August enoa Povjestice
Ksaver andor alski Pod starim krovovima
Milan Osmak
Sretni Posejdonov vrtlar
August Cesarec Novele
Vladimir Nazor Pripovijetke
Bora Stankovi Izabrana djela
Dragan Boi Adamov povratak
Ivan Maurani
Smrt Smail-age engia
Dragutin Tadijanovi Poezija
Josip Barkovi Traak
Ivan Goran Kovai Izbor iz djela
Mark Twain
Pustolovine Huckleberrvja Finna
Oto olc Pjesme
Pablo Neruda Pjesme
David Martin
Tajanstvena zmija predaka
Anton Ingoli
Onduo, moj crni momak
Hrvatski petrarkisti
Dnevnik Ane Frank
Josip Barkovi Sinovi slobode
Mirko Boi Djevojka i hrast i druge pripovijetke
Veljko Kovaevi Kapelski kresovi
Mirko Boi Kurlani
Ivica Ivanac Maturanti
Marino Zuri Splavom od Zagreba do Crnoga mora
Nikola Puli Zli brodovi
Miroslav Krlea Baraka Pet Be
Hana Oogovska Tajna zelenog peata
Hrvoje Hitrec Smogovci
Pero Zlatar Vie od najviega
M. Bjai Z. Furtinger Svemirska nevjesta
Vinja Stahuljak
Vrijeme koje ne moe prestati
Milivoj Matoec
Tragom brodskog dnevnika
Klara Jarunkova Brat utljivog Vuka
Nikola Puli Mlakarova ljubav
eljko Ivanjek
U sjeni Junog Medvjeda
Ivica Ivanac U tami svjetlo
Joa Horvat Sedmi be
Pajo Kaniaj
Zapisi odraslog limaa
Stjepan Toma
Graani u prvom koljenu
Ferenc Deak Razbojnik
Marino Zuri Tri jablana
Galib Omerbai Posljednji zalazak sunca
Predrag Raos 22. rujna
Pero Zlatar Bitange mirno
Vidoe Podgorec Bijelo Cigane
.Boena Loborec S one strane oblaka
Veljko Kovaevi Barunica
Zvonimir Milec Zadnja pota Zagreb
Josip Palada I tad umre dan
Nada Ivelji Sat oeva
Magda Simin
Dok vinje procvetaju
Alojz Majeti Cangi
Merja Otava
Priska od ljeta do ljeta
Sunana krinjari Ulica predaka
Jelena Loboda Zrinski Bubnjevi i inele
Stjepan ui Tajnoviti ponor
Tito Bilopavlovi Sudbina u ruci
Joa Horvat Operacija Stonoga
Likovni urednik Irislav Metrovi
Tehniki urednik Ratko Hudina
Korektori Marija Molnar, Lela Coffou
Izdavako knjiarska radna organizacija Mladost
Zagreb, Ilica 30
Za izdavaa Branko Jurievi
Tisak: SOUR Vjesnik, OOUR TM Zagreb, 1982.
Knjinica Zelina
540012643
'0
.1-1
O^e.....................
03L
@
Narodne novine-, Zagreb (54) Oznaka za narudbu UT-XI/11-8