Nakladnik HENA COM d.o.o.

Za nakladnika Uzeir Huskovi Priredio za tisak Zlatko Crnkovi \ Priprema sloga Ramon Mavar Design korica Ninoslav Kune Tisak PROSVJETA d.d. - Bjelovar Naklada: 2.000 CIP katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuiKna knjinica UDK 892.4-7-862-03.30 KISHON, Ephraim Nije fer, Davide / Ephraim Kishon ; izabrala i prevela s njemakoga aa Novak - Zagreb : Hena com., 1997. -152 str. ; 20 cm Prijevod djela: Wie unfair, David ISBN 953-6510-13-8 ISBN 953-6510-13-8 Ephraim Kishon NIJE FER, DAVIDE Izabrala i prevela s njemakoga SAA NOVAK HENA COM ZAGREB 1997 Naslov izvornika: Ephraim Kishon WIE UNFAIR, DAVID! dtv, 1974

NICHT SO LAUT VOR JERICHO dtv, 1973 K1SHONS BESTE GESCH1CHTEN Herbig, 1972 KEINAPPLAUS FUR PODMANITZKl Langen Mtiller, 1973 Copyright Ephraim Kishon 1975 UDOTVORNI LIJENIK Najbolji savjet koji se moe dati novom doseljeniku u Izrael jest: "Budite lijenik!" Tridesetih godina, kad je doseljavanje iz Njemake dostiglo vrhunac, nastala je tolika navala lijenika da su oprezne domaice stavljale na vrata natpis: "Ordiniram za lijenike samo poslije podne od 3 do 4 sata." Danas je drukije. Sve vie ljudi pobolijeva a sve ih manje ide na medicinu. Izrael je postao pravi raj za lijenike. Dakako, i u Americi su ekaonice lijenika prepune. Ali Amerikanci odlaze k njima samo zato to ih na to obvezuje lanska iskaznica neke od zdravstvenih organizacija. Zidovi odlaze lijeniku zato to ih veseli biti bolestan. to tolike ljude ini bolesnima? Nesumnjivo, siva jalova svakodnevica. Ljudi eznu za malom promjenom, a kako im bolest prua promjenu, oni su ak spremni za to i plaati. Lijenik ih je pak spreman primati. Moj sluaj zapoeo je sa udnim osjeajem praznine u trbunoj upljini, za im je uslijedila potmula unutranja tutnjava. Isprva nisam tome pridavao vanost. Ali, kad se taj osjeaj praznine pojaao, pogotovo

nakon to jednom cijelih osam sati nisam nita jeo, uznemirio sam se i zapitao tetu to da radim. ^ Porazmislivi, ona mi preporui da zatraim lijeniku pomo.EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Dobro - rekoh. - Idem u Bolesniku zatitu.1 - Jesi li poludio? - proguna moja teta. - Oni e te samo opljakati. Otii e Grossglockneru. - Tko je to? - Tko je to? Ti ne zna tko je prof. dr. Grossglckner2? udotvorni lijenik koji je spasio ve stotine tisua? - Stotine tisua? Ma hajde... - Prestani zanovijetati i poi prof. dr. Grossglockneru. Govori s njim njemaki. I budi bez brige... on e ti ve pronai neto ozbiljno. Htio sam se smjesta uputiti k njemu, ali me teta pouila da se udotvorcu mora najprije telefonski najaviti. Na telefonu me jedan enski glas naruio za utorak poslije tri tjedna, u 5 sati i 26 minuta. - Do tada, molim vas, nemojte jesti, piti, spavati, puiti -dodala je. Kad sam stigao u ugovorenu minutu, ekaonica je bila irom otvorena, a u njoj pedeset do ezdeset pacijenata. Na prijazan pozdrav nitko mi nije odgovorio. U prostoriji je vladala atmosfera vjerske svetosti. Vrata to su vodila iz nje beumno su se otvarala i zatvarala, sestre odjevene u bijelo promicale amo-tamo, s vremena na vrijeme uetali bi polu-nagi mukarci i nestajali poput sjena. Zatim se vie paci"Bolesnika zatita" pripada ustanovama koje naprosto cvatu u Izraelu. Najmanje pola milijuna dioniara ulae u nju mjeseno svoj novac. "Bo-

lesnika zatita" izvrsno djeluje, osim kad netko oboli. Onda malo popusti. Bolesniku njegu to je prua svojim tienicima, mogli bismo nazvati oskudnom. Na nekoj klinici "Bolesnike zatite" bolesnik je nakon teke operacije eluca patio od strahovite gladi. Lijeili su ga hipnozom. Vi sada jedete vruu juhu od krumpira... veliki tanjur dobre, krepke juhe od krumpira.... - sugerirao mu je lijenik. - Zato mu ne sugerirate neto bolje? - zapitala je suosjeajno bolnika sestra. - Na primjer, peeno pile s riom i mijeanom salatom? Lijenik slegne ramenima: ao mi je, ali on je socijalni bolesnik. Grossglockner bi se u nas, recimo, zvao Razvikanovi. -6UDOTVORNI LIJENIK jenata poredalo jedan za drugim i prolo kroz neka vrata. Sve se to dogodilo s nekom zastraujuom preciznou. Bio je to udovini, dobro nauljeni pogon. Oko pola sata pratio sam sve to sa sve veim strahopotovanjem, kad mi prie sestra i zapovjedi da poem za njom. Uli smo u prostoriju za prihvat bolesnika. Sestra dohvati pozamanu kartoteku i poe ispisivati moje osobne podatke. Ime? Roen? Zemlja iz koje sam doao? Zanimanje? - Novinar. - Dvadeset est funti. - Zato toliko?

- To je cijena prvog pregleda. Samo kolege i pripadnici srodnih zanimanja imaju popust. - Vrlo dobro. Ja popravljam pisae strojeve. - Samo trenutak, molim. - Sestra prelista neki dotrajali prirunik. Dvadeset i pet i trideset. Platio sam tarifu s popustom i vratio se na svoje mjesto u ekaonicu. Za manje od dva sata neka nova sestra odvela me u drugu prostoriju, u kojoj osim kreveta nije bilo drugog pokustva. Kako je sestra ve bila postarija i ulijevala povjerenje, usudio sam se zapitati zato taj stari lopov zapravo tako bestidno masno naplauje. - Moj mu nije dobrotvorna ustanova - odvrati gospoa Grossglockner. Zatim otvori debelu knjigu i upita me ledenim glasom to me vodi ovamo. Moda e se nekom uiniti pomalo udnim, ali ja ne volim s osobama enskog spola govoriti o svojim tjelesnim tegobama, ponajmanje u sobi u kojoj nema nieg drugog do kreveta. Odbio sam da gospodi Grosglockner dadem eljenu informaciju. Nakon toga su me poslali da ponovo ekam na starom mjestu, odakle sam mogao nesmetano promatrati sve ivlji promet. Kao da je bilo sve vie sestara to su same ili s pacijentima pod ruku promicale prostorijom. Nisam se mogao suzdrati a da ne nagovorim susjeda to je sjedio kraj mene: 7 EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Odakle mu tolike sestre? - zapitah tiho. - To su vam sve same Grossglocknerice - proape mi on. - Profesor ima sedam sestara i tri brata. Svi oni rade ovdje.

Uskoro me jedan od brae odvede u kupaonicu, gurne mi epruvetu u ruku i zatrai da uinim neto to me navelo da upitam: "Zato?" - "Zato to se nikad ne zna", odgovori mi on. I zato to e me profesor primiti tak nakon to budu izvrene sve pripreme. Jedva sam napunio epruvetu do vrha, kadli me jedna sestra Grossglocknerica odvue u kuhinju da mi ispita krv i eluanu kiselinu. I onda opet natrag na poetni poloaj. Pred sumrak se pojavila sljedea sestra, te meni i jo dvojici pacijenata zapovjedila da se svuemo do pasa, da ne naputamo svoja mjesta i da budemo spremni da se odmah odazovemo pozivu. U taj kasni sat u ekaonici je postalo ve tako hladno da se moglo uti kako nam cvokou zubi. Sestra ree kako joj je ao, ali profesor ne moe uzalud troiti svoje dragocjeno vrijeme. - Dat u vam sada nekoliko uputa kojih se morate pridravati - nastavi ona. - Kako bismo utedjeli na vremenu, molim vas da pri ulasku u ordinaciju izostavite svako pozdravljanje. Sjedite odmah na tri stolice u sredini sobe, duboko udahnite i isplazite jezik. Ostanite tako sve dok ne dobijete daljnje upute. Ne dosaujte profesoru nikakvim pitanjima ili primjedbama. On e sve saznati iz vaih kartica. Ako vas pak on sa svoje strane neto zapita, nemojte odgovarati... ili, ako to ne moete izbjei... odgovarajte isto prostim reenicama od tri do est rijei. Zatim izaite bez pozdrava. Ponovite! Izdeklamirali smo upute. Tada se otvorie vrata Svevinjega. Zau se tihi zviduk. - Sada! - povika sestra. - Mar unutra! Umarirali smo drei se uputa. Profesor je izvrio smotru jezika.

- Kakvih je bolesti bilo u vaoj obitelji? - zapitao me. - Razliitih - odgovorio sam (jedna rije). -8UDOTVORNI LIJENIK - Koliko imate godina? - Trideset. (Toan bi odgovor trebao glasiti "trideset pet", ali nisam htio troiti vrijeme). Profesor dohvati svojom udotvornom rukom neki iljasti instrument, ubode me u lea i upita to osjeam. - Ubod u lea - rekoh. - Gospodine Kleineru - ree profesor - vau kraljenicu treba temeljito pregledati. - Oprostite - ree pacijent lijevo od mene. On jo nije bio uvukao jezik pa je teko govorio. - }a se zovem Kleiner, i ja... - Ne prekidajte me! - prekine ga profesor u pravednikom gnjevu i okrene se meni da mi postavi dijagnozu. A ona je glasila: lagana prehlada, koju sam vjerojatno zaradio sjedei dugo gol do pasa u neloenoj prostoriji. Terapija: dvije tablete aspirina. Profesor nam pokretom ruke dade znak da izaemo. Ostala dvojica htjela su neto rei, ali su ih sestre surovo izgurale van. Dok smo se oblaili, jedan se od njih, neki ovjeuljak pileih prsa, gorko poalio da je on potar i da je samo pokuao uruiti preporueno pismo. Danas su ga ve po trei put silom pregledali, unato njegovim prosvjedima. Prolog ponedjeljka ve su ga bili ukrcali da ga odvezu u

bolnicu na operaciju slijepog crijeva, na jedvite jade uspio je pobjei iz ambulantnih kola. 9 IZVOLITE SJESTI! Ako novi doseljenik iz bilo kakvih tehnikih razloga ne moe postati lijenik, onda mu je drugo najbolje rjeenje da postane dravni slubenik. Plaa izraelskog dravnog slubenika, dodue, nije velika, ali mu njegova djelatnost omoguuje este predahe uz aj i zanimljive razgovore, zbog ega e biti smatran intelektualcem. Jedna od najizrazitijih znaajki izraelskog slubenika jest to to ga nikada ne moete nai. U stvari, moete ga nai, ali ne tamo gdje bi trebao biti. Dakle, ne u njegovu uredu. Izraelski su slubenici najee na nekom sastanku. Postoji vie tisua izlika za odravanje sastanaka. Neki traju i do tri dana, a neki pak samo pet do est sati. Za to vrijeme moramo ekati. Pa onda, ekajmo... Jednog vrueg ljetnog dana dobio je moj tast Bernard -stari cionist koji je tek prije kratkog vremena doao u Izrael - pismenu preporuku1 za stambenu zadrugu Amidar. U preporuci se trailo da mu zadruga dodijeli stan i po mogunosti ne zarauna viu cijenu od uobiajene. Na molbu tasta otiao sam osobno u sredinji ured Ami-dara kako bih pogurao stvar. Poslali su me u sobu 314, gdje me trebao primiti neki gospodin Ceuan. Budui da izraelske vlasti ne mogu svakom novom doseljeniku odmah osigurati stan, to stari cionisti dobivaju pismene preporuke s pomou kojih lako mogu doi do stana. Zbog toga meu novim doseljenicima sve

vrvi od starih cionista. (Do sada su se prijavila pedeset dva biva tajnika Theodora Herzla - osnivaa cionizma.) -10IZVOLITE SJESTI! U sobi 314 nije bilo nikoga. U susjednoj sobi rekli su mi da gospodin Ceuan upravo ima sastanak s gospodinom Sternom, ali bi morao doi svakog trenutka. Prijazno su me ponudili da sjednem. Sjeo sam. Neko vrijeme sam sjedio, neko vrijeme etao gore-dolje. Opet sam sjeo. Onda se otvorie vrata. ovjek pomoli glavu i zapita: - Gdje je Ceuan? - Na sastanku sa Sternom - rekoh. - Izvolite sjesti. ovjeku se, ini se, urilo jer je bez rijei nestao. Nekoliko trenutaka kasnije pojavi se drugi ovjek, po svemu sudei slubenik, i nervozno se ogleda po sobi. - Nemojte biti nervozni umirivao sam ga. - Ceuan je na sastanku sa Sternom, ali bi svakog trenutka morao doi. Izvolite sjesti. - Nemam vremena. Kad Ceuan doe, poruite mu, molim vas, neka hitno doe na sastanak Mayeru! Neka doe smjesta. - U redu - rekoh. Nije prolo ni etvrt sata kadli ue novi slubenik i upita: - Gdje je Kirschner? - Upravo je iziao - odgovorih mu. - Kad se Ceuan vrati od Sterna, odmah u vam ga poslati. Izvolite sjesti. - Hvala. Znate li, moda, je li ve neto poduzeo u vezi s projektom za izgradnju stanova Ramat Aron?

- Vrlo vjerojatno - rekoh. - Onda u odmah ponijeti mapu. Bude li pitao za Fein-tucha, recite mu da imam sastanak s Maverom. Nekoliko sekundi kasnije pojavio se Kirschner, sav zadihan. - Gdje je mapa Ramat Aron? Stari e pobjesnjeti ako je odmah ne naem! - Zaboga! - povikah. - Feintuch ju je prije jedne minute odnio Starome.EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - A gdje je euan? - On jo uvijek konferira sa Sternom. Ja ga ekam. - Dobro - razmiljao je Kirschner. - Ako je tako, onda, molim vas, stavite ovaj Goldbergov plan u mapu Givant Seren. - Sa zadovoljstvom - rekoh. Preuzeo sam papire, izvukao iz regala mapu Givat Seren i stavio u nju Goldbergov plan. Tek to sam to obavio kad u sobu nahrupi Feintuch. - to radite ovdje? - planuh ljutito jer sam ve pomalo gubio strpljenje. - Zato niste na sastanku? Stari je ve ionako loe volje! elite li da bude loma? - Upravo kreem. Svratio sam po Goldbergov plan. - A to e vam ba sada Goldbergov plan? Upravo sam ga stavio u mapu Givat Seren. Da ga opet vadim? Pa to je nevjerojatno! Svi me samo izrabljuju. A ja, budala, doputam da me svi iskoritavaju. Feintuch se vidljivo zbunio. ' - Ja sam samo htio ponijeti Goldbergov plan Maveru -mucao je ispriavajui se. - Uostalom, kakvo je vae miljenje o tom planu? - Nije lo. Ali volio bih znati to kae Stari.

Feintuch uze plan da ga odnese Maveru. Prije nego to je otiao, rekao mi je jo kako bi Stari volio da pregledam listu stanara predvienih za stambeni projekt Sekem i da napiem o tome izvjetaj Sternu. Odmah sam se prihvatio posla. Dok sam jo pregledavao listu, pojavi se Feintuch. Mayer trai da smjesta doem. - Zar vi mislite da imam etiri para ruku? - primijetili s opravdanim prijekorom, pobrah spise i pooh k Starome. Mayer je htio uti moje miljenje o arhitektonskim vrijednostima projekta Ramat Aron. Rekao sam mu otvoreno da su kue preblizu jedna drugoj i da su prozori premaleni. Kirschner poe zamuckivati: -12IZVOLITE SJESTI! - Uvijek isto - ree. - Tim gore - odvratih mu otro, dodavi kako je to samo dokaz vie da se tako ne moe nastaviti. Stari mi je dao sto posto za pravo, smjesta premjestio Kirschnera na drugi odjel (taj e me odsad progoniti sa svom svojom mrnjom, pomislih) i naloio mi da preuzmem projekt Ramat Aron. Odmah sam poslao po Feintucha i zatraio od njega da mi u roku od dvadeset i etiri sata dade toan izvjetaj. Zatim sam naruio kola, odvezao se u Ramat Aron, potanko raspravio o problemima s arhitektom, provjerio planove, odluio se za neke manje ispravke, a ininjera koji je nezadovoljno gunao, otpustio bez prava na otpremninu. Potom sam se vratio u svoj ured.

Tamo su me ve oekivali s velikim uzbuenjem. Kirschner, koji mi je zavidio na meteorskom usponu, poeo je iza lea ukati protiv mene. Problijedio je kao krpa kad mi je priao Feintuch i rekao da me Stern zove na hitan dogovor. Podnio sam Sternu podroban povjerljivi izvjetaj o sadanjem stanju projekta. Nisam tedio kritike primjedbe na polagani tempo rada. - Ali, Sterne, vi morate uvidjeti - zakljuio sam - da ja ne mogu preuzeti nikakvu odgovornost bez odgovarajuih ovlasti. Stern je to shvatio, odmah sazvao izvanrednu sjednicu Izvrnog odbora i obznanio lanovima svog taba da me imenovao svojim zamjenikom. Mayer je pokuao s nekim bijednim natuknicama o tome kako imam relativno kratak radni sta, ali Stern je ve bio navikao na takve intrige protiv mene. Na kraju se demonstrativno rukovao sa mnom i glasno mi, tako da svi uju, izrazio svoje povjerenje. Kad sam se vratio u svoj ured da jo jednom na brzinu pregledam spise za Givat Seren, naao sam tamo novog ovjeka. Mayer mi ga je predstavio. Bio je to gospodin euan, kojem sam smjesta povjerio vaan posao u registraturi. -13-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Ja nisam nikakvo udovite - rekao sam mu - ali zahtijevam da se radi tono i savjesno. Posebno mi je stalo da moji ljudi za uredovnog vremena, dakle u vrijeme kada stranke dolaze u ured, ne odlaze na sastanke. To moe dovesti do vrlo nezgodnih situacija. Poto sam svome tastu dodijelio kompletni stambeni blok u Ramat Ganu i podigao mali predujam na svoju plau, zavrio sam radni dan.

Otada radim u sredinjem uredu Amidara. Stranke se primaju dnevno od 11 do 13 sati, soba 314. Ne naete li me u sobi, znai da sam upravo na sastanku. Izvolite sjesti. ife-14U naoj je zemlji velika potranja za strunjacima sviju vrsta, izuzev uitelja skijanja, dimnjaara i pjesnika. Predstavnici ove potonje struke iskazuju upravo nevjerojatnu tvrdoglavost, te uporno i dalje piu hebrejski. Nekolicina medu njima uspijeva ono to ispjevaju i prodati. Ali svjesni su da istodobno moraju prodati i svoju duu. REKLAMA ZA KNJIGU , Izdava izvue rukopis iz ladice i okrene se Tola'atu Sha-niju. - itao sam vae pjesme. Pjesnik spuzne na rub stolice. - Jeste li? - proaputa. - Zaista? - Pjesme su prekrasne. Mislim da u zadnjih dvjesta godina nitko nije napisao nita to bi se moglo usporediti s vaom zbirkom Ja tebe Ijubljah, tebe Ijubljah ja. - Hvala - ree Tola'at Shani jedva ujno. - Zahvalan sam vam, gospodine Blau. - Idem jo dalje i kaem vam da cijela zbirka moe ui u vrh svjetske knjievnosti. - Zahvaljujem vam. Ja u pak pokuati dotjerati pjesme do savrenstva prije nego to objavite zbirku. - Prije nego to zbirku... to?

- Objavite... zbirku... gospodine Blau... Ja te Ijubljah, tebe Ijubljah ja... - Kad sam to rekao o objavljivanju? - Ali, rekli ste... prekrasne pjesme... -15 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Tko danas jo kupuje pjesme? - Zar nitko? - Nije ba da nitko ne kupuje. Nai e se etrdeset do pedeset iznimaka. - Spreman sam se odrei honorara, gospodine Blau. - To se razumije samo po sebi. - Spreman sam, nadalje, sudjelovati u pokrivanju izdavakih trokova. - To je ve neto. ekajte da razmislim... Patite li od kakve neizljeive bolesti? - Zato? - Mogao bih tada opremiti knjigu crnom vrpcom s natpisom: "Posljednje pjesnikovo djelo", ili tako neto. To bi moda potaklo kupce. - Iskreno mi je ao, gospodine Blau, ali ja sam zdrav. Dodue... u kinom razdoblju... - Na to se ne mogu osloniti. - Onda mi, molim vas, recite to da inim? - Ne bih htio na vas utjecati. Podsjeam vas samo da je poznati slikar Zungspitz, nakon to je oslijepio, postigao fantastine cijene za svoje slike. - Ja, na alost, nosim oale.

- Tola'ate, vi, ini se, ne shvaate o emu se ovdje radi. Danas ne moete prodavati umjetnost bez reklame ili skandala. - Neto mi je palo napamet, gospodine Blau! Proetat u se gol Ulicom Dizengoff s primjerkom knjige Ja te Ijubljah, tebe Ijubljah ja pod rukom. - Stari trik. Kiparica Gisela Glick-Galgal dva puta se gola skinula na Rothschildovu bulevaru kako bi privukla ljude na svoju izlobu. Navodno je tako i prodala nekoliko skulptura. U svakom sluaju, taj je trik ve otrcan. Svirate li trubu? - Jo ne. -16REKLAMA ZA KNJIGU - teta. Onda nam preostaje jedino nasilje. Nakon prvog napada na vau knjigu izbit ete kritiaru sve zube. Pristajete li? - Svakako, gospodine Blau. Samo se bojim da nitko nee napasti moje pjesme... - Razmislite dobro. Moda ipak imate nekakvu bolest? - Na alost... kao to sam vam ve rekao... - Nije li u vaoj obitelji moda bilo sluaja ludila? I to bi se moglo izrabiti. Kad su Josefa Melamed-Beckera strpali nakon jednog napada u ludnicu, roman mu je doivio tri nova izdanja! - Sretnik! - Nije to samo srea. To je i plod spoznaje da knjiga, kako bi se prodavala, mora imati publicitet. Ima li u vaoj zbirci i ljubavnih pjesama?

- Ali, gospodine Blau! Zar se ne sjeate? - Nisam jo proitao vae pjesme. Ako su zaista realistike i prostosrdane... tako rei gole injenice... Shvaate li to mislim? - Ne, gospodine Blau! Ne, to nikako! Radije bih skoio s petog kata na ulicu... - I to je ideja! "Pjesnik razoaran u ljubavi poinio samoubojstvo". Nije loe. Mogli biste posvetiti jednu pjesmu Brigitte Bardot. - Rado bih. A tko je to? - Uope nije vano. Nije potrebno nita drugo no da bilo kojoj pjesmi dodate posvetu: "Mojoj vjenoj ljubavi B.B.". To je dovoljno. - U redu. - Eto vidite. Polako mi se vaa knjiga poinje sviati, Tola'ate! Pustit emo da u tisku procuri vijest kako ste dvije godine zbog bigamije... - Radije nemojte! To je, naime, istina. -17-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Onda otpada. Ima li u vaim pjesmama antireligioznih motiva? Moda neko mjesto gdje vrijeate Mojsija? Znate ve kako su osjetljivi nai pravovjerni. - Takvo bih neto mogao bez po muke ubaciti. - Izvanredno. Kad bismo mogli postii da nadrabinat stavi vau knjigu na indeks, prvo bismo izdanje zacijelo rasprodali. - Divim se vaoj invenciji, gospodine Blau. Zahvalan sam vam od srca. - Nita mi jo ne zahvaljujte. Treba jo mnogo toga uiniti. Ve noas neka vas zatvore zbog javnog nasilja. Najmanje to moete uiniti jest da razbijete nekoliko izloga. Zatim se zabarikadirajte u enskom zahodu

hotela "Dan", svirajte trubu, svucite se, izaite na ulicu i navucite upalu plua. - Uinit u sve to mogu. - Potom pokuajte bombaki atentat na vladu, prijeite na grkopravoslavnu vjeru i emigrirajte. - U redu. - - I nemojte mi doi pred oi prije nego posve poludite. - To nee biti teko, gospodine Blau. I -18U ovo nae doba kad vrijednosti sve manje vrijede, kada ak pojmovi kao "pravda" postupno gube svoje pravo znaenje, postoji zadivljujue uporna skupina ljudi koji se do zadnje kapi tvoje krvi bore za pravdu. Nazivaju ih odvjetnicima. Oni se tako dobro snalaze u labirintu zakona da ak i ne opaze . se izgube. Glavno je da je sve po zakonu. SAMO BEZ SKRETANJA! Jednoga predveerja prolog tjedna iskrsne pred vratima naega stana spodoba koja uskoro zatim poprimi oigledne obrise policajca. On mi urui poziv da se sljedeeg jutra u 8 sati moram pojaviti u najblioj policijskoj stanici. Moja ena promotri poziv i problijedi. - Zato te tako hitno pozivaju? - pitala je . - to si uinio? - Nita - odgovorih joj. ena me upitno pogleda. - Ne bi smio poi sam. Povedi odvjetnika. - Zato?

- Ne pitaj tako glupo. Zato da ima nekog uza se ukoliko zapadne u neprilike. injenica da je moja ena prvi put u ivotu upotrijebila rije "ukoliko", djelovala je na mene duboko demoralizator-ski. Jo iste veeri posjetio sam dr. Jonathana Shay-Sheinkra-gera, nadaleko poznatog pravnika koji slovi za jednog od najvjetijih odvjetnika u naoj zemlji. Shay-Sheinkrager je traio da mu potanko iznesem sluaj i neko je vrijeme razmiljao, a onda mi saopio da je spreman preuzeti moju UZENI0EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE obranu. Potpisao sam potrebne dokumente, koji odmah po-stadoe punovani, i olakano otiao kui. Sljedeeg jutra teka srca oprostio sam se od svoje brane druice i u pratnji odvjetnika otputio se u policijsku stanicu. Deurni policijski narednik, brkat mladi, primio nas je prijazno. Preletio je pogledom poziv to mu ga je Shay-Sheinkra-ger uruio, bez mnogo okolianja posegnuo u ladicu i izvukao konu aktovku koju sam izgubio prije nekoliko tjedana. - Nali smo vau torbu, gospodine Kishone - ree uz slavodobitni osmijeh. - Evo je. - Velika vam hvala. Cijenim va trud. - Posegnem za torbom i spremim se otii. Ali pravio sam raun bez odvjetnika. - Vrlo dirljivo - ree Shay-Sheinkrager i sarkastino napui usne. Smijem li vas, gospodine inspektore, upitati odakle znate da se radi upravo o torbi mojeg klijenta?

Narednik se dobrohotno nasmijei. - Nali smo u torbi raun praonice rublja na gospodinovo ime. - A nije vam palo na pamet - nastavi Shay-Sheinkrager -da bi torba mogla biti vlasnitvo praonice? - Torba je moja - uvjeravao sam odvjetnika. - Prepoznao sam je odmah po mrljama od jogurta na desnoj strani. - Molim vas, ne mijeajte se u ovaj nejasan sluaj - prigovori mi ShaySheinkrager. - Gospodine inspektore, molim vas da sainite zapisnik. - Kakav zapisnik? Uzmite torbu i idite! - Zaista, trebalo bi da idemo - sloio sam se. - Tu vie nemamo to traiti. Moj odvjetnik prie prozoru, prekrii ruke na leima i zagleda se van. Nakon otprilike jedne minute on se okrene: - Ja u vam rei to jo treba uiniti, gospodo. Treba istraiti sadraj torbe. -20SAMO BEZ SKRETANJA! Muk. Shay-Sheinkrager je, naravno, imao pravo. Kako sam mogao biti tako glup da mi to ve prije nije palo na pamet? Tu se i opet vidi razlika izmeu laika i kolovana poznavatelja materije. - E pa, onda emo je otvoriti - uzdahne narednik i posegne za torbom. - Prosvjedujem! - baci se Shay-Sheinkrager kao tigar na torbu. - Sporni objekt svakako se mora otvoriti u prisutnosti ovlatena svjedoka. S jasno vidljivim znacima samosvlaivanja narednik je zakovrao brk i poao po kolegu. Kad su uli, obojica su bila zajapurena od gnjeva.

- Gospodine Kishon - zapoe moj odvjetnik sasluanje -hoete li, molim vas, sastaviti popis predmeta koji su, koliko se sjeate, inili sadraj ove torbe? - Rado bih - odgovorih - ali se ne sjeam. - Tim bolje - ree narednik i ponovo pokua otvoriti torbu. Moj ga odvjetnik i opet u tome sprijei. - Priznanje moga klijenta da ne moe rekonstruirati sadraj aktovke, ne znai u pravnom smislu da aktovka u vrijeme kad ju je izgubio nije sadravala predmete od vrijednosti. Pogledi to su mi ih na to uputila obojica narednika, ne bi se ni uz najbolju volju mogli nazvati "ljubaznima". Shay-Sheinkrager se, ini se, na to ve bio navikao. Ne obazirui se na njih, povue me u stranu. - Molim vas, od sada nemojte progovoriti ni rijei a da prije toga mene ne pitate - strogo mi naloi. - Od sada je stvar u mojim rukama. Zatim otpone suhoparnim, ali jasnim strunim jezikom diktirati zapisnik: - Na temelju dobrovoljno dane izjave moga klijenta, ni najmanje ne prejudicirajui njegova prava kao jedinoga zakonitog vlasnika spornoga naenog predmeta, ovime se us-21-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE tanovljuje da moj klijent, budui da se ne sjea u potpunosti, ne moe dati dune podatke o sadraju aktovke to se u vrijeme sastavljanja ovog zapisnika nalazila u policijskoj stanici u kojoj je zapisnik sainjen, a deurni organ po znanju i savjesti pripisuje nekoliko dana prije naenu aktovku o kojoj je rije u vlasnitvo moga klijenta i...

- Samo trenutak - prekine ga narednik i ustane kako bi iz susjedne sobe doveo inspektora. Prije no to je inspektor mogao rijeima izraziti svoje negodovanje, Shay-Sheinkrager mu se predstavio i zamolio ga da u ovoj nezgodnoj stvari bude poten i objektivan. Tada se jo jednom obrati meni: - Po slubenoj dunosti, moram vas upozoriti da od sada svaka rije koju izgovorite moe biti upotrijebljena protiv vas. Zapitao sam da li moram poloiti zakletvu, ali me on umirio: - Tako daleko jo nismo stigli. Poto su svi prisutni potpisali zapisnik, Shay-Sheinkrager objasni glasno i polako: - Moj se klijent slae da se sporni naeni predmet otvori. Inspektor zavue ruku u aktovku i izvadi olovku. - Gospodine Kishon - zapita moj odvjetnik otro naglaavajui svaki slog - je li to vaa olovka? Pogledao sam olovku. Bila je kratka i istroena, posve obina olovka. - Kako bih to danas mogao znati? U Shay-Sheinkragerovim oima bljesne sveti plam. - Gospodo, sada je najvanije zadrati hladnokrvnost. Gospodine Kishon, jeste li potpuno sigurni da ovaj pisai alat ne moete prepoznati kao sastavni dio pisaih potreptina koje stalno upotrebljavate? - Ve sam vam rekao da ne mogu. -22SAMO BEZ SKRETANJA! - Onda zahtijevam da se odmah pozove zapovjednik etvrti.

- Zapovjednik etvrti? - zapjeni se inspektor. - A zato, ako smijem pitati? Smio je pitati. Svako je pitanje mom odvjetniku bilo dobro dolo, jer je na svako imao odgovor. Ovaj put odgovor je glasio: - Gospodine inspektore! Ako je tzv. "poteni nalaznik" stavio u ovu aktovku olovku koja ne pripada mom klijentu, onda je isto tako mogao izvaditi iz nje moda neki vredniji predmet. Nakon nekog vremena pojavio se zapovjednik etvrti i ve na vratima zaprepateno poskoio: - Za Boga miloga! Shay-Sheinkrageru, vi ovdje? Zar opet? To ne moe biti istina. Ni ovaj put se moj odvjetnik nije dao smesti. I dalje je ravnoduno hodao gore-dolje. Nakon nekog vremena ustoboio se pred zapovjednikom etvrti. Glas mu je zvuao vano: - U ime svoga klijenta ovime podiem tubu protiv nalaznika aktovke, i to: a) zbog protuzakonite upotrebe pisaih potreptina koje su vlasnitvo moga klijenta, i b) zbog mogueg prisvajanja predmeta iz naene aktovke. - Treba li to da znai - zapovjednik etvrti e prijetei -da pretpostavljate kako je posrijedi kraa? - Svakako. Moj klijent, s poprilinom sigurnou, vjeruje da je u vezi s aktovkom koje je on vlasnik izvrena kraa neodreenih razmjera. - Lijepo - protenje zapovjednik etvrti. - Tko je pronaao tu prokletu aktovku? Narednik je zlovoljno prebirao po papirima.

- Deurni prometnik. Prekjuer poslije podne. - Zar elite policajca optuiti za krau? - upita me zapovjednik etvrti. 23-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Ne odgovarajte! - Shay-Sheinkrager mi priskoi i zaepi usta. - Ni rijei! Oni hoe da vam namjeste puku. Poznajem ja njihove trikove. - Gospodine zapovjednice etvrti - nastavi on slubeno -onome to je reeno mi vie nemamo to dodati. Daljnje izjave dat emo samo pred nadlenim sudom. - Kako god elite. Vama je, nadam se, jasno da ste maloprije uvredljivo optuili javnog slubenika? - Ulaem prigovor! - zaurla Shay-Sheinkrager. - Ovo je tako rei ucjena! - Ucjena? -1 zapovjednik etvrti naglo podigne glas. - Vi vrijeate uniformiranog policajca na dunosti! Osamnaesti paragraf Kaznenog zakonika. - Prigovor. Pozivam se na dodatak broj 47 Propisa o dunostima i pravima organa javne sigurnosti, "Slubeni list" broj 317! - O tome e odluiti nadleni sud - zakrijeti zapovjednik etvrti i okrene se meni. - U ime zakona, vi ste uhapeni! Shay-Sheinkrager me otprati do elije. - Gore glavu! - ree. - Nita vam ne mogu. Nemaju dokaza protiv vas. A mi emo dokazati krivicu policajca i, ako treba/ishoditi nalog za uhienje ministra unutranjih poslova. Neka nam onda on objasni zato nisu uhapsili "potenog nalaznika". Spavajte dobro! Obavijestit u vau

enu. - Nakon toga se oprostio od mene sa vrstim stiskom ruke punim utjehe. Nita tu ne pomae: najbolji prijatelj osamljenog zatvorenika jest njegov odvjetnik. Mogu biti sretan to je moj odvjetnik takav briljantni um. Moda ak ishodi da me uz kauciju i puste? -24Za umjetnika nema niega goreg nego kad ga svjetina obasipa napasnim oboavanjem. Samo je neto jo gore: kad ga svjetina ne obasipa napasnim oboavanjem INKOGNITO Neki znameniti slikar, koji u cijeloj zemlji uiva najvei ugled, eli kupiti kravatu pa ulazi inkognito u butik. Potajno ipak nema vee elje nego da vlasnik trgovine prozre njegov inkognito te mu ne samo iskae svoje divljenje, kako se pristoji, ve i snizi cijenu, kako se takoer pristoji. Trgovac pak mjeri znamenitog slikara posve praznim, ravnodunim pogledom. Oigledno i ne nasluuje ast koja mu se ukazuje. Znaajnog slikara najee prati roj mladih oboavatelja koji se na vrijeme pobrinu da trgovac sazna kakva mu znaajna linost ulazi u trgovinu. Ovaj put je znameniti slikar, tko zna iz kojeg razloga, uao sam i tako se pomalo naao u neprilici. Ta ne moe on trgovcu jednostavno kazati: "Ja sam Jicak Bar Honig, znameniti slikar!" To mu njegova skromnost nikad ne bi dopustila. Sto mu, dakle, preostaje? Moe pokuati neprimjetno navui razgovor na temu koja bi mu pruila priliku da, toboe sluajno, spomene svoje ime. A to se zbiva ovako:

TRGOVAC: Izvolite, molim? ZNAMENITI SLIKAR: Htio bih jednu kravatu. TRGOVAC: Kakvu kravatu elite? ZNAMENITI SLIKAR: Kravatu za umjetnika. TRGOVAC: Izvolite. (Izloi kravate.) -25-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE ZNAMENITI SLIKAR: Smijem li staviti taku na ovu stolicu? U njoj je, znate, slikarski pribor. TRGOVAC: Samo izvolite. ZNAMENITI SLIKAR (razgleda jednu kravatu): Vrlo lijep uzorak... TRGOVAC: Nae su kravate izraene po nacrtima najboljih umjetnika. ZNAMENITI SLIKAR: Da, to se vidi. Poneto se razumijem u to. U stanovitom bih smislu mogao rei da sam strunjak za to, he-he-he. TRGOVAC: Vi ste iz struke? ZNAMENITI SLIKAR: Ne, ja sam umje... PRODAVA (prekine ga): Blagajna, gospodine Steiner, funta i 70. TRGOVAC: Najljepa hvala, milostiva. ZNAMENITI SLIKAR: Dakle, kako rekoh... TRGOVAC: Oprostite to sam vas prekinuo. Rado u vam pokazati druge uzorke. Kako vam se svia ova uta kravata? ZNAMENITI SLIKAR: Malo je prekriava, dragi moj! Vidio sam jednu slinu u Veneciji kad sam tamo dobio nagradu. TRGOVAC: Ma nemojte? Ja mislim da je ova uta boja vrlo lijepa. ZNAMENITI SLIKAR: Rekao sam vam ve da sam slinu takvu vidio u Veneciji, prigodom dodjele nagrade.

TRGOVAC: Bili ste u Veneciji? ZNAMENITI SLIKAR: Tamo sam dobio prvu nagradu. TRGOVAC: I ja sam jednom bio u Italiji. Prekrasno je to se sve tamo moe vidjeti. Govorim ja Dvai, svojoj eni: "Dvao, kad bih ja bio slikar, na asnu rije, to bih naslikao!" ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam u Veneciji dobio prvu nagradu za slikarstvo. TRGOVAC: I ja imam doma nekoliko nagrada. Dvije za ureenje izloga i jednu gimnastiku. U mladosti sam bio - 26 INKOGNITO izvrstan vjeba. ak i danas svakog jutra vjebam. Osim kad pada kia. Ja uvijek kaem: "Zdravlje je najpree." Zar nije tako? ZNAMENITI SLIKAR: Da, tako je. TRGOVAC: Ova plava je takoer vrlo lijepa. Djelotvorna boja. ZNAMENITI SLIKAR: Nitko ne zna bolje od mene, prijatelju, to je to djelotvorna boja. TRGOVAC: Svakako. Za boje treba imati smisla. Pogotovo u mojoj struci. Hvala Bogu, imam izvrstan osjeaj za boje. To sam najoitije dokazao u posljednjih dvadeset sedam godina. Dvadeset sedam godina... ZNAMENITI SLIKAR: udno. Ja bih se zakleo da vi niste oduvijek bili trgovac. TRGOVAC: Ve sam dvadeset sedam godina u struci. ZNAMENITI SLIKAR: Ne pie svakom ovjeku na elu to je po zanimanju. Ne pie svakome. Eto, uzmite mene. Mogli biste me smatrati za lijenika, premda...

TRGOVAC: Radite li moda za socijalno, gospodine doktore? PROKLETI TELEFON (zvoni). TRGOVAC: Oprostite, telefon. (Podie slualicu, razgovara, vraa se.) Gdje smo ono stali? Ah, da, sjeam se. Ba sam juer uo jedan dobar lijeniki vic. Nadam se da se neete uvrijediti ako vam ga ispriam? Kae tako jedan ovjek svom lijeniku: "Gospodine profesore, jeste li sigurni da imam upalu plua? Jednog su mog znanca lijeili od upale plua, a on je umro od tifusa." Profesor mu odgovori: "Gospodine, ako vas ja lijeim od upale plua, onda ete od upale plua i umrijeti!" Haha-ha-ha... ZNAMENITI SLIKAR: Ha! TRGOVAC: elite li da vam jo neto pokaem, gospodine profesore? ZNAMENITI SLIKAR: Imate li platna? Slikarskog? -27-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE TRGOVAC: Boe dragi, odakle to meni? ZNAMENITI SLIKAR: Mislio sam samo tako, da moda imate platna za mene kao slikara... TRGOVAC: Ne, to ne drimo... ZNAMENITI SLIKAR: Stanite! Ostanite u tom poloaju! Ne miite se! Izvanredno!... Kakav izvanredan profil... To je zaista vrijedno umjetnikova kista! TRGOVAC (ne pomaknuvi se): Da, to su mi ve mnogi rekli. ini se da ima neto u mojem profilu. ZNAMENITI SLIKAR: Rado u pristati da vas portretiram. TRGOVAC: Na alost, imam previe posla.

ZNAMENITI SLIKAR: Trebalo bi mi samo nekoliko minuta. Portreti su moja specijalnost. Ispala bi divna slika. TRGOVAC: Puno vam hvala, ali u mojoj kui visi ve dosta slika. Dvije su u salonu a jedna u djejoj sobi. Da, i ja vrlo volim slikarstvo. ZNAMENITI SLIKAR: Oh, to mi je drago. TRGOVAC: Moj sini vrlo lijepo slika. Tek mu je osam godina, ali je uitelj duboko uvjeren u njegovu nadarenost. ZNAMENITI SLIKAR: Navratit u ovih dana do vas da pogledam njegove radove. TRGOVAC: Zaudit ete se. Uitelj tvrdi da takav talent kola jo nije imala. ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam i sam slikar. TRGOVAC: Mali je isto tako dobar i u aritmetici. ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam znameniti slikar Bar Ho-nig. TRGOVAC: S gramatikom mu ide malo tee. Ali pitam ja vas: zar je gramatika toliko vana? ZNAMENITI SLIKAR: Jicak Bar Honig, veliki slikar! Ja sam svjetski poznati Jicak Bar Honig! -28INKOGNITO TRGOVAC: ak i uitelji ponekad prave gramatike greke... ali... to vam je? Jeste li poludjeli? Pustite moj vrat... U pomo... Ubojica...! ZNAMENITI SLIKAR: Bar Honig! Veliki slikar! Ja sam svjetski poznati Bar Honig! Ja! Jicak Bar Honig! TRGOVAC: ekajte malo... Jeste li rekli Bar Honig?

ZNAMENITI SLIKAR: Da, ja sam taj! TRGOVAC: Nemogue! ZNAMENITI SLIKAR: Kunem vam se! TRGOVAC: Ma ne, to bi bilo prelijepo! Zar je to mogue? ZNAMENITI SLIKAR: Saberite se, prijatelju! Pred vama je Jicak Bar Honig osobno. TRGOVAC: Da sam to znao... Ne, zaista... Smijem li vas poljubiti? ZNAMENITI SLIKAR: Dajte. TRGOVAC: Gotovo da ne vjerujem! I to u mojoj trgovini! Vi ste zacijelo u rodu s Geclom Bar Honigom iz ernovica, etkarom? ZNAMENITI SLIKAR: To mi je brati. Zato? TRGOVAC: Ja sam s Geclom iao u kolu. Bili smo najbolji prijatelji. Kakvo iznenaenje! Oprostite mi to sam se ponaao prema vama kao prema obinoj muteriji. Birajte to god vam se svia... cijela je radnja vaa... Dvao! Dvao! Zna li tko je tu? Geclov brati! DVAA {prilazi muteriji rairenih ruku.) -29-U hebrejskom jeziku postoji rije za koju ni u jednom drugom jeziku ne moete nai odgovarajui pojam. Ona znai potpomaganje (najvema nezaslueno potpomaganje) pismima, osobnim intervencijama, telefonskim pozivima, raznim, vezama i jo nekim slinim, tipinim idovskim nainima. Ta se loa navika u sadanje doba toliko razvila da u mnogim restoranima gosti pitaju jedan drugoga: "Gospodo, tko ima veze s konobarom?" Kao da ne biste dobili odrezak kad ne biste imali veze! To je, dakako, pretjerano. Moete ga dobiti. Moda s malim zakanjenjem, moda tvrd kao potplat, ali dobit ete ga.

PARAFRAZA NA NARODNU TEMU Istinita pria koju u vam sada ispripovjediti, vrst je dokaz da u ovom naem propalom svijetu jo uvijek postoje ast i potenje. Glavna linost ove prie je novi doseljenik iz Istone Evrope, prezimenom Vaticki. Od djetinjstva je teio da se zaposli u javnoj ustanovi, te se odmah po dolasku prijavio za portira u telavivskoj Vijenici. Vaticki je roeni nespretnjakovi sa dvije lijeve noge, koji velikim, okruglim oima preplaeno gleda u svijet i nita ne shvaa. Ne zna ni rijei hebrejski. Ipak je znao da o njegovu namjetenju, za koje je osim njega kandidiralo jo stotine drugih, odluuje stanoviti Schultheiss. Vaticki je otputovao k svome ujaku, starosjediocu u Izraelu, i zamolio ga za pomo. Ujak je jednom spomenuo kako povremeno sa Schultheissom igra u kavani ah. Ujak se sav previjao od neugodnosti. On je Schultheissa poznavao samo povrno. Ipak je popustio neaku kojem tre-30PARAFRAZA NA NARODNU TEMU ba pomoi, i obeao mu da e prvom prilikom govoriti sa Schultheissom. Do prve prilike dolo je tek za nekoliko mjeseci, poslije mnogih neakovih posjeta ujaku, kojima bijae svrha da ga natjeraju da porazgovara sa Schultheissom. - Da, govorio sam s njim - objavi mu ujak. - Uspio sam ga nagovoriti da upie tvoje ime u svoju tajnu biljenicu. Za svaku sigurnost, potrai i neke druge veze!

Vaticki zahvalno poljubi svoga dobroinitelja u ruku, pouri u Organizaciju za pomo novim doseljenicima kojoj pripada, te se baci na koljena pred tajnikom. Ovaj se smeka i osobno ode u Vijenicu, koja bijae u blizini, kako bi intervenirao kod Schultheissa. - Nije ilo lako - obavijestio ga je poslije tajnik. - Najprije sam morao pola sata ekati u predsoblju a zatim sam ga cijeli sat uvjeravao. Ali uspio sam. Crvenom je tintom u svojoj tajnoj biljenici potcrtao prezime Vaticki. Doseljenik nije znao to bi od sree i zahvalnosti. Otada je u tajnikovoj kui esto obavljao sitne poslove, ribao stube i izvodio psa u etnju. U meuvremenu se trudio da uhvati vezu s jo nekim vanim osobama koje bi podrale njegovu molbu. Jedan lan Gradskog vijea, do kojega je uspio prodrijeti, u njegovoj je prisutnosti izdiktirao pismenu preporuku i obeao da e je ve sutradan poslati. Vaticki se od sree osjeao kao u sedmom nebu. Nekoliko dana kasnije susreo je zemljaka iz stare domovine, kojem je uspjelo dobiti utjecajan poloaj u kulturnom ivotu grada i koji se osobno htio u Schultheissa zauzeti za svog sretnog prijatelja; i on mu je uskoro s puno ohrabrenja govori o Schultheissovu reagiranju. Bilo je i nekih drugih koji su svi intervenirali kod Schultheissa, i svi su se odreda vraali s dobrim vijestima. I, da vidite, nakon pola godine Schultheiss ga osobno pozove k sebi u Vijenicu.EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

- estitam vam - ree. - Dobili ste namjetenje. A znadete li zato upravo vi? Upravo vi meu stotinama kandidata? Zato to jedino za vas nitko nije intervenirao. -32Izraelska filmska publika, oigledno iz solidarnosti s naim filmskim zvijezdama, jednako kasni. Predstave koje ti ljudi prireuju uz ukanje vreica s bombonima kao nekom glazbenom pratnjom, kadikad su mnogo napetije od filma. SVE O GERONU MESINGERU Imao sam udobno sjedalo u kutu i mogao sam se nesmetano naslaivati titlovima to prekrivaju tijelo Sofije Loren. Odjednom etiri reda iza mene nastade neko ivo komeanje, potpomognuto bunim preklapanjem sjedala i brojnim "oprostite" i "hvala lijepa". etica etvero zakanjelih posjetitelja probijala se u red. Netom su ostvarili svoje pravo smjetaja, kad jedan od njih primijeti dubokim, osjeajnim glasom: - Kaite to hoete, ali nitko nije mogao oekivati da e Geron Mesinger uiniti takvo to. - Slaem se - potvrdi enski glas. - Ja zaista vie nisam dijete, ali ne bih mogla povjerovati da je Geron Mesinger za takvo to sposoban. - Zato nam je to uinio? - zapita trei glas. - I to upravo nama! Sad je i mene poelo zanimati to pitanje. Zaista, to je bio razlog da Geron Mesinger uini neto takvo? Grevito sam pokuavao usmjeriti pozornost na platno i potpise u donjem dijelu Sofije Loren, ali uzalud. Otrov to ga je Geron Mesinger nakapao u moju duu, poeo je djelovati.

Uto zauh i etvrti glas: 33-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Da je to uinio netko drugi, bilo tko... jo kako tako. Ali da to uini Geron Mesinger... Podesio sam svoje elektronske modane elije na valnu duinu "Mesinger" i sklopio oi kako bih sebi mogao tono predoiti Mesingerov zloin. Stvarao sam u glavi najsmjelije kombinacije, ali se pokazalo da su sve neodrive. Stidio sam se samoga sebe. Jedno je bilo jasno: u sreditu situacije, ma koliko ona bila zamrena, sr problema, a moda i presudni vid, ini pitanje zato se nitko drugi nego upravo Geron Mesinger tako ponaao da je to izazvalo sveope ogorenje? Kad bi se najprije razjasnilo to pitanje, mogle bi se razrijeiti i ostale niti; zato se, naime, Geron Mesinger toga dana tako grozno ponio upravo prema ovim ljudima, zato nije smio poiniti to to je poinio, i zato to upravo on nije smio poiniti, a ne, recimo, Stockler ili Feliks Seelig, ili, to je jo najvjerojatnije, Eli Binder? Bio bih ovoj etvorki zahvalan i za najmanji podatak koji bi me naveo na rjeenje problema. Ali oni su uvali tajnu za sebe. Cijeli je dogaaj bio obavijen mrklim mrakom. Nisam to vie mogao dugo podnositi. Kad se jedno od ove etvorke iznova poelo glasno uditi kako to da je upravo Geron Mesinger bio u stanju uiniti takvo to, nisam vie izdrao. Okrenuo sam se i povikao: - to se mene tie, mogu potpuno razumjeti Mesingera! Jedan iz antimesingerovske skupine skoi i ustremi se preko sva tri reda prema meni, ali se u tom trenutku prolomi dvoranom:

- Geron Mesinger je u pravu! - odjekivalo je sa svih strana. - Sto posto je u pravu! Niste nita bolje od njega ni zasluili! Ostavite Gerona Mesingera na miru! Umuknite! ivio Geron Mesinger! Sve u svemu, bio je to jo jedan hvale vrijedan dokaz da su Izraelci ma koliko se razilazili u svim moguim miljenjima i sukobima - u odlunim trenucima sloni. -34Naa mlada drava ve se moe pohvaliti jednim svjetskim rekordom: mi plaamo najvee poreze na svijetu. I u nas, naravno, kao i u svim drugim zemljama, ima utajivaa poreza ili takvih koji bi to htjeli postati. To je, kao to rekoh, posve prirodno. Nije prirodno kad neki patriot uredno i poteno prijavi porez pa ga ipak porezni organi smatraju varalicom. POTENO ALI SKRIVENO Jossele je, kao i obino, sjedio u kavani. Suelice njemu zgurio se na stari prijatelj Stockler, koji ima dobro uvedenu parfumeriju i uz to ve izdaleka vidljiv slom ivaca. - Svake godine isto - uzdisao je. - U srpnju postajem olupina. Jossele s razumijevanjem klimne glavom. - Znam. Treba prijaviti porez. Recite mi, Stockleru, varate li vi? - Na alost, ne varam. Priznajem da sam u tome bijedna kukavica. A najvie me titi to to mi nita ne pomae. Uredno vodim knjige, svaku stavku tono mogu dokazati... a svake mi godine vraaju izvatke jer su navodno netoni, nepotpuni i namjeteni. Ne znam to da inim. Jossele je s nevjericom klimao glavom a glas mu je bio pun prijekora:

- Recite mi, Stockleru, pa zar ste vi malo dijete? Ili ste moda pali s Mjeseca? Vi pokupite svoje knjige, gurnete ih pod nos porezniku... i onda se jo posve ozbiljno nadate da e vam vjerovati? Zaista mi vas je ao. -35-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Stockler je tiho zajecao. Njegove suze nakon nekog vremena dirnue Josselea. - Imate li u kui posteljinu, Stockleru? Dobro. A sada sluajte... Nedugo zatim Stockler se jednog kinog prijepodneva uputio u svoj financijski ured, stupio u sobu poreznog referenta, sjeo mu suelice i poniknuo. - Gospodine referente - ree - moram vam neto priznati. U protekloj godini nisam vodio knjige. - Ne oduzimajte mi vrijeme glupim alama - resko odgovori referent. to elite? - Ne alim se. Govorim vam istinu. Nisam vodio knjige. - Samo trenutak. Neete mi valjda rei da niste vodili knjige? - Da, upravo to vam hou rei. U stvari, vodio sam ih ali ih vie nemam. Sad je bilo gotovo s referentovim strpljenjem. Njegov do tada smireni bas naprasno prijee u falset: - to to znai, imam ih - nemam ih? Kako to da ih nemate? - Izgubio sam ih? - Izgubio? Odakle? Kako? Kada? Gdje? - Eh, kad bih to znao! Jednoga dana ih vie nisam nigdje mogao nai. Nestale su. Moda su izgorjele a da ja to uope nisam zamijetio? Moda

ih je netko ukrao? U svakom sluaju, nestale su. ao mi je, ali tako je. Moda bih ovaj put iznimno mogao prijaviti prihod napamet, to bi bilo najjednostavnije. Ionako je bila slaba godina. Nisam tako rei nita zaradio... ekajte malo... Porezni je referent nekoliko puta otvorio i zatvorio usta. Iz grkljana mu se otelo nerazgovijetno krijetanje, koje se tek nakon nekoliko pokuaja pretvorilo u razumljive rijei: - Odlazite, gospodine Stockleru! Jo emo se mi uti... -36POSTENO ALI SKRIVENO Rano ujutro doli su porezni istraitelji, pokazali nalog za pretres stana, rasprili se po sobama i zapoeli posao. Otprilike nakon jednog sata zauo se iz spavae sobe promukli pokli. - Evo ih, tu su! Jedan od istraitelja, koji je nosio tanke naoale bez okvira, stajao je pred ormarom za rublje i slavodobitno dizao uvis debele fascikle. Postupak se privodio kraju. Porezni tuitelj zakljuio je neuobiajeno otrim rijeima: - Ovdje pred vama, asni sude, lee sakriveni rauni par-fumerije Stockler. Gospodin Stockler se ponadao da emo mi prihvatiti "napamet" danu poreznu prijavu, a da prije toga ne potraimo i ne pregledamo knjige. U tome se prevario. asni sude, porezna uprava zahtijeva da se prihod optuenog procijeni na osnovi knjiga koje smo pronali. Po njima i samo po njima ustanovit emo toan prihod... Na optuenikoj klupi Stockler je, blijed i sretan, neprestano mrmljao:

"Vjeruju mi... napokon mi vjeruju..." Prepun zahvalnosti, zagrlio je na terasi kavane Josselea. - A sljedei put zavest u u knjige samo polovinu primanja. Imam ve i izvrsno mjesto gdje u ih sakriti. Pod jastucima... -37-OD NOVOG STARO Naa se turistika propaganda trudi da se sazna kako u zemlji Izrael svaki breuljak, svaka stijena, svaka stopa zemlje podsjea na nau biblijsku prolost. Stojimo na povijesnom tlu naih predaka. Na alost, istodobno sjedimo na suvremenom aluminijskom pokustvu naih potomaka. Poelo je s Kasjom. Ona je prijateljica moje ene i lovac na starine. Jednog crnog petka izile su zajedno, a kad su se vratile, poelo je. Usred nae blagovaonice prekrasan je moderan stol za blagovanje, uvezen iz Danske, zemlje koja proizvodi najluk-suznije pokustvo. Moja najdraa udari po njemu nogom, to je za nju oigledan znak da joj se neto gadi. - Uasno! Neukus nad neukusima! Ne moe se ni usporediti sa starinskim pokustvom koje je u kulturnih ljudi posve obina stvar. Od danas kupujemo samo starinsko pokustvo. - Ali, eno, to te spopalo? - odvratih joj. - Sto ti ne valja u naem stanu? - Ne valja atmosfera - ree. Sljedeeg dana otputi se s Kasjom i dovue nisku stolicu, to je mjesto sjedita imala neku vrstu protusjedita od tankih konopa. Prema Kasjinu tumaenju, to je "rustikalni original" i one su ga kupile vrlo povoljno. Ipak sam htio saznati emu slui.

- U dekorativne svrhe - poui me moja supruga. - Od toga u nainiti toaletni stoli. 38OD NOVOG STARO Povoljnu kupovinu trebalo je zahvaliti Wexleru. U naoj zemlji djeluju ukupno tri kolovana trgovca starinama: Wex-ler, Josef Azizao i mladi Bendori u Jaffi, koji je istodobno i struni restaurator, a to znai: struno pretvara novo pokustvo u staro. Velika Trojica vrsto i neumoljivo vladaju nad dvadeset osam donekle autentinih komada koji krue Izraelom od ruke do ruke i od jednog trgovca starinama do drugog. Izrael nije samo vrlo mlada nego i vrlo siromana zemlja, a to se tie staroga stilskog pokustva, vjerojatno najsiromanija na svijetu. Ni na ilegalnim doseljenikim brodovima, ni na kojekakvim leteim sagovima, nisu se ovamo mogli unijeti ovei predmeti iz doba Luja XIV, a kamoli Luja XVI. Ako tu i tamo iskrsne kakav komadi baroka i ostatak ampira, to svi profesionalci saznaju ve za pet minuta. Kad se samo sjetim slavnog firentinskog ormaria za ivanje u Kirjat Bialiku... - Sve moje prijateljice htjele bi se domoi tog ormaria -aputala mi je ena usplamtjelih oiju - ali vlasnici trae tisuu dvije stotine funti. To je trgovcima preskupo. Oni ekaju. - A prijateljice? - One ne znaju adresu. U tome i jest tajna trgovaca starinama: u adresi. Kad ima adresu, ima i starinu. Bez adrese nema nita. Punokrvni trgovac starinama prije bi umro na mukama nego izustio i djeli adrese.

Tako se, primjerice, nikada nije saznalo ime pravog vlasnika onog napuljskog djedovskog stajaeg sata (1873) to istodobno pokazuje i Mjeseeve faze. U zadnjih pola stoljea, dodue, pokazuje samo pomrinu Mjeseca jer je u meuvremenu zahrao dio zupanika koji se vie ne moe nadomjestiti, tako da cijela ta krasota vie niemu ne slui, osim moda kao toaletni ormari. Od tada, kao i uvijek, prijateljice moje ene upravo ude za tim komadom. Kasja pak, sa svoje strane, vie dri do zlatne krletke (1900). Ovu sjajnu pri-39-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE godnu kupovinu omoguio nam je tajnim kanalima Bendori, prokuani restaurator tipa "od novoga staro". On ga je otkupio od nekoga doseljenika iz Kenije, koji ga je najprije, posrednitvom Wexlera, prodao Azizau. Azizao je mojoj eni pribavio i originalnu windsorsku nogu stola, ogromnu, iroku, s kovrastim intarzijama; silna radost i silna teina. - to e ti taj nevjerojatni rezervni dio? - upitao sam enu poto su dva nosaa otila. Odgovorila mi je neodreeno. Rekla je kako se nada da e Azizao odnekle izvui jo koju slinu nogu stola, pa kad ih budemo imali dovoljno, moi emo pokuati sastaviti stol. U svakom sluaju, na je stan sada pun atmosfere. Ne moete zakoraiti a da se ne spotaknete o rokoko ili renesansu. Gosti odlaze od nas ve dobrano patinirani. S vremena na vrijeme zazvoni telefon, a kad se javim, na drugoj strani netko spusti slualicu. Znam: to je Wexler. S

vremena na vrijeme najbolja supruga na svijetu bunca u snu. Neto poput "Kirjat Bialik" i "ormari za ivenje". Kap koja je prevrila mjeru, bijae bidermajerski sekreter. U to sam doba ve postao alergian na korake na stubitu. Svaki put kad bih ih zauo kao se uspinju, oblio bi me znoj. Taj put koraci su bili osobito teki i s mukom su se uspinjali. Noni ormari to su ga prenosili, teio je najmanje tonu. Kao privaga, stajao je i sklopivi poljski krevet feldmarala Hin-denburga (1917). - Ja nisam feldmaral! - urlao sam. - A zato si kupila noni ormari? - Da ga stavim kraj svog kreveta. - Tako. A to e stajati kraj mojeg kreveta? Najbolja supruga na svijetu kupuje uvijek samo po jedan komad. Jednu stolicu, jedan svijenjak, jedan noni ormari. Kao da nemamo dva kreveta, a sad jo i sklopivi Hinderburg! - Dobro, dobro - tjeila me. - Pokuat u mu nai par. Ujutro sam se uputio k Wexleru. Moja je odluka bila vrsta. -40OD NOVOG STARO Wexler bijae upravo zabavljen nekom vrstom unutranje dekoracije. Nasumce je prebirao po starim predmetima i razbacivao ih na sve strane. Taj nered je neto poput obiljeja sposobnog trgovca starinama: to je vei i nepregledniji, to se dulje mora traiti kako bi se neto pronalo, pa je time i vea radost nalaznika. enskog nalaznika, razumije se.

Rekao sam Wexleru neka se ne da smetati, i ogledao se po njegovoj trgovini. Na jednom zidu visio je zemljovid Izraela na kojem bijae pobodeno desetak raznobojnih zastavica. Zastavice su imale natpise poput "renesansna klupica", "panjolski gobleni" (1602) i - dakako, u blizini Haife - "firentinski ormari za ivenje". Na sjeveru Tel Aviva bila je zabodena crna zastavica: "novo uvezeno, bidermajerski sekreter, poljski krevet". Krv mi se sledila u ilama. Sve je to bilo u naem stanu. Predstavio sam se kao Cvi VVeisberger. Wexler me nemarno pogleda, na brzinu prelista neki album s fotografijama i upita me, zlurado se smijeei: - Kako vaa windsorska noga od stola, gospodine Kis-hon? Wexlera ne moete prevariti. Wexler zna sve... A kako vaa gospoa supruga? zapita uljudno. - Hvala, dobro je, gospodine Wexleru - rekoh. - Ali ona nikako ne smije saznati da sam bio kod vas. Da li je oekujete? Teleprinter u kutu tipkao je obavijest: "MADAME RECAMIER ULA PRIJE DESET MINUTA U AZIZAO VU TRGOVINU STOP U POTRAZI ZA BAROKNOM HARFOM STOP" Wexler uniti vrpcu i predvidje: - Ona e, vjerojatno, sada poi k Bendoriju, jer ovaj ima adresu barokne harfe. Preostaje nam, dakle, jo oko pola sata vremena. to ste eljeli? - Gospodine Wexleru - rekoh - prodajem. -41-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

- U pravu ste. Nema smisla mjesecima sjediti na starinama. Nadam se da niste jo nikome nita rekli? - Ne, samo vama. Ali, molim vas, poaljite kupca u vrijeme kad moja ena nije kod kue. - to, zar kupca na adresu? Pa to bi bilo samoubojstvo! Mi smo ak odustali od toga da im veemo oi: ni to vie nije pouzdano. Prepustite vi to samo meni. Crveni telefon na Wexlerovu stolu davao je udan signal. Wexler podigne slualicu, poslua nekoliko sekundi pa je zaklopi. Zatim stane pred kartu i premjesti zastavicu s natpisom "barokna harfa" na sjever Tel Aviva. Madame Re-camier upravo je kupila harfu... Organizacija je savreno funkcionirala. Wexler je obavijestio Bendorija o predstojeoj likvidaciji adrese. Bendori je smjesta proslijedio vijest Azizau, a ovaj se odmah bacio u lov na nove muterije, pod prividnom adresom slaboumne ene nekog amerikog milijunaa. Tono u podne uputila se najbolja supruga na svijetu na svoju dnevnu inspekciju, a tono u dvanaest i trideset pojavila su se tri gluhonijema nosaa koji ugovorenim znakom dokazae da ih alje Wexler i poee prebacivati nae pokustvo u Jaffu, k Bendoriju. Tono u 13 sati bio sam sam u gotovo praznom stanu. Legao sam na preostali kau (1962) i zapjevuio neku veselu pjesmicu. Otprilike pola sata kasnije ponovo sam zauo one zlosretne teke korake na stubitu. Pourio sam prema vratima. Nebesa, sve je opet bilo tu: stolac od konopa, windsorska noga stola, Hindenburg i harfa.

- Dragi! - kliktala je iz cijele te gomile moja supruga. -Imala sam izvanrednu sreu! Zamisli samo to sam pronala: drugi sekreter i... i... - Pla. Ugledala je prazan stan. - Guje jedne! - jecala je. - Vi, licemjerne varalice! Azizao mi je rekao da se radi o adresi neke sulude milijunaice iz June Amerike... A ja... I sad... Sva moja uteevina otila je k vragu... O, vi, propalice jedne! 42OD NOVOG STARO Zaista neto nesvakidanje: to da jedna te ista starina krui meu jednim te istim kupcima, to sam ve znao, ali da e moja vlastita ena kupiti pokustvo svoga supruga... Zagrlio sam je i tjeio, a ona je neprestance jecala. - Smiri se, draga! Sada odmah idemo u Kirjat Bialik da kupimo firentinski ormari za ivenje... Kako smo uspjeli pronai adresu, to ne spada ovamo. Bit e to jo godinama predmet unih rasprava u krugovima trgovaca starinama. Kasja nam je ispripovjedala kako Wexler sumnjii moju enu da se preko noi sakrila kod njega u ampirskom ormaru, odakle je prislukivala razgovor to ga je o ormariu za ivanje vodio s nekim poslovnim suradnikom. Taj divni komad pridonosi atmosferi u naem domu, zasad tek u nioj ulozi, kao noni ormari. A mi se danas ubrajamo u vodee strunjake za starine u naoj zemlji. Svi su radari i teleprinteri podeeni na nau adresu. Upravo je juer Azizao pao preda me na koljena i preklinjao me da mu bilo to prodam kako bi mogao nastaviti trgovaku djelatnost. Izbacio sam ga. Ormari za ivenje ostaje u nas. To remek-djelo

firentinske stolarske umjetnosti donijelo nam je prvo mjesto meu antikvarskim monicima. Sada je devet, od ukupno dvadeset osam komada u zemlji, u naem posjedu. Nita nismo htjeli prodati, i to je paraliziralo trite. Wexler i Azizao su pred bankrotom. Jedino nam jo pomalo konkurira mladi Bendori, prokuani restaurator i umjetnik za preobrazbu novoga u staro. -43-"Moji najbolji prijatelji su idovi", govore obino antisemiti, a time ele rei kako sve ostale idove ne trpe. U nas, s obzirom na na oigledni semitski znaaj, sve je pomalo drugaije: nai prijatelji su nai najbolji neprijatelji. PRIJATELJ BEZ PREMCA Openito me dre za zakopana, gotovo mrzovoljna ovjeka. Ali to nije tono. To to se doimam mrzovoljno, u stvari je moja ozbiljnost. Ne brbljam gluposti, moji su nazori razloni i umjereni, ne kreveljim se naokolo - ukratko, odrastao sam ovjek i ne volim ispade. Pa ipak, toga mi se dana inilo da je cijeli svijet moj. Ne znam zato. Moda sam, zabunom, dobro spavao ili je popustila vlaga u zraku, moda mi je odjednom krvni tlak bio u redu - u svakom sluaju, ve sam se izjutra osjeao izvanredno. Sjalo je sunce, cvjetalo drvee, ptice nisu cvrkutale, vladao je ugodan mir i ja sam, sve u svemu, bio zadovoljan i samim sobom i ivotom. A onda je nazvao lomo, moj najbolji prijatelj. Podigao sam slualicu i rekao: - Halo? - Efraime - odgovori lomo. - to je to s tobom?

- Sa mnom? Nita. to bi bilo sa mnom? - Efraime - ponovi lomo. - Poznajem ja tebe. Poznajem ja tebe skroznaskroz. Dovoljno mi je uti tvoj glas preko telefona pa da odmah znam kako s tobom neto nije u redu. O emu se radi? -44PRIJATELJ BEZ PREMCA - Sve je u najboljem redu. - Efraime! - Ne znam o emu govori. to hoe? - Glas ti zvui kao da si strano nervozan. - Nisam nervozan. Ali, bude li me jo dugo pitao zato sam nervozan, onda u i postati nervozan. - Mislim da bi ti dobro inilo kad bi s nekim porazgovarao o onome to te mui. - Ali, k vragu, nita me ne mui! - Dobro je to ne moe uti svoj glas. Potpuno je histerian. Nadam se samo da nije nita ozbiljno. - Molim te, hajde da govorimo o neemu drugom. - I ti misli da je time problem rijeen? - Mislim. - Pa dobro. to radi veeras? Hoe li malo svratiti do nas? - Vrlo rado, lomo. - Sluaj, Efraime. - Pa glasu mog prijatelja osjetio sam da je povrijeen. - Moemo sada unedogled s tim banalnostima: "Hoe li malo svratiti do nas - vrlo rado - to ti je - nije mi nita." Mogli bismo

tako satima. Uvijek sam mislio da nama to nije potrebno. A sada, reci ve jednom to ti ide na jetra? - Bude li me jo jednom upitao kome idem na jetra, spustit u slualicu. - Zna li to si sad rekao? Zar sam te pitao kome ti ide na jetra? Pitao sam te to tebi... - Pa to sam i mislio. - Mislio si, ali nisi rekao. Vie ne zna ni to govori. Posve si smuen. U tome je lomo donekle bio u pravu: on je govorio "mirno, spokojno, sabrano", a ja sam, nasuprot tome, zamuckivao kao preplaeno dijete. - Nije sve tako crno - nastavi lomo. - Vjeruj mi, dokle god si zdrav i moe disati, dotle nema razloga da oajava. -45-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE to te briga! Jednom je bolje, drugi put loije, takav je ivot. Poznajem ja tebe. Doi e ti opet k sebi. Gore glavu, stari moj! Keep smilingl1 - Ali, kunem ti se... - Efraime! Osim kad me upitaju "to je s tobom?" - nita me drugo ne moe toliko razbjesniti kao kad mi netko izgovori ime dubokim glasom i s dubokom suuti. To me istodobno razljuti i umrtvi. utio sam.

- Prije svega - opet progovori lomo - mora biti iskren prema samom sebi. Mora sebi rei: to i to se dogodilo, to i to se moglo dogoditi, to i to moram uiniti. - To i to i to - uo sam samoga sebe kako mrmljam. Pogled mi se zaustavio na zrcalu. U mene je buljilo neko pepeljastosivo, izborano lice. A onda iznova lomov glas: - Jesi li bio kod lijenika? - Kako? Kakvog lijenika? - Molim te, Efraime, saberi se! Strano mi je kao prijatelju sluati kako pati. - Zar ti nisam ve rekao da je sa mnom sve u redu? Ta rekao sam ti ve. Ili se moda varam? lomo nije odgovorio. Moda je suzdravao suze? Dobri smo prijatelji. Napokon izusti: - Efraime, to je s tobom? Sad je na meni bio red da utim. - Efraime, za Boga miloga, nemoj se prenagliti. Jo si mlad, barem duevno. ivot je jo pred tobom. Odbaci mrane misli, ne pitaj mnogo zato, zbog ega, za koga. ivot je lijep. Ne proputaj nita, Efraime... 1 Smjekajte se i dalje! -46PRIJATELJ BEZ PREMCA Ustao sam i poeo razmiljati da li da se objesim. Umjesto toga, odluio sam otii u kino. Jo na vratima inilo mi se da ujem lomov glas:

- Efraime! Zato ne odgovara? E-f-r-a-i-me!... Ovaj smo razgovor vodili prije otprilike tjedan dana. Juer je zazvonio telefon. Podigao sam slualicu i rekao: - Halo. - Efraime - ree lomo - glas ti nekako udno zvui. - Nije udo - odgovorio sam. - Izgorjela nam je kua. -to? - Osim toga, u Ulici Dizengoff pregazila me trokolica - Stvarno? - Stvarno. A ena mi je pobjegla s nekim pelivanom iz japanskog cirkusa. - Nita za to - ree lomo. - Sve e to proi. Hoe li veeras skoknuti malo do nas? Do vienja! -47-U svjetskoj politici, to se istananosti tie, jo uvijek nismo sustigli ostale narode. Zato smo uspjeli sustii ovjeka koji je imao zadatak da uniti na narod, i izveli ga pred sud. Cijeli sluaj doimao se pomalo nadrealistiki. U sudskoj dvorani mogli smo gotovo plastino pratiti slijed misli jednog nimalo imaginarnog takora. 2X2 = SCHULZE AVANGARDNI FRAGMENT (prizor se odigrava u nekoj imaginarnoj sudnici) JAVNI TUITELJ: Koliko je, po vaem miljenju, dva puta dva? ADOLF: Gospodine javni tuitelju, ja nisam matematiar. JAVNI TUITELJ: Ali ja bih ipak htio znati koliko je po vaem miljenju dva puta dva.

ADOLF: Nikada se nisam bavio tim stvarima. Kad sam se suoio s takvim problemima, proslijedio sam to dalje nadlenom odjelu. O svim sluajevima odluivao je Schulze. JAVNI TUITELJ: Vi, dakle, ne znate koliko je dva puta dva? ADOLF: Ne mogu vam o tome dati podatke, gospodine javni tuitelju. JAVNI TUITELJ: to ako vam kaem u lice da vi to znate? ADOLF: Brojke su bile Schulzova stvar. -482X2 = SCHULZE JAVNI TUITELJ: Zar ste svaki put kad biste htjeli znati koliko je dva puta dva zvali Schulza? ADOLF: Nisam uvijek. Kadikad su se neka pitanja mogla rijeiti i putem telefona. Htio bih ovom prilikom primijetiti daje Schulze krajem 1943. godine premjeten u Salzkammer-gut i da sam ga tek tamo sreo zajedno s Lehmannom. JAVNI TUITELJ: Da li je i Lehmann znao koliko je dva puta dva? ADOLF: To ne znam. Nisam ga nikada pitao. Moj je pretpostavljeni bio, kao to sam ve spomenuo, Schulze. JAVNI TUITELJ: Je li Schulze znao toan odgovor na pitanje koliko je dva puta dva? ADOLF: To ne mogu rei. Nisam bio u mogunosti da proniknem u njegovu nutrinu. JAVNI TUITELJ: Ali bili ste uvjereni da on znade odgovor? ADOLF: Nikad nisam stvarao sud o svojim pretpostavljenima.

JAVNI TUITELJ: Kako znate da je Schulze bio nadlean za te stvari? Mogao je biti nadlean jedino ako je znao koliko je dva puta dva. Kako znate da on to nije znao? Ili da je znao? ADOLF: Nisam bio siguran. Ako se dobro sjeam, ak sam sumnjao u to. Ja nisam matematiar. JAVNI TUITELJ: Tada mi objasnite kako to da se u dokumentu 6013, pisanom vaom rukom, nalazi napomena "2 X 2 = 4"? ADOLF: To je nemogue. JAVNI TUITELJ: Evo (dodaje mu dokument). Jeste li to vi napisali? ADOLF (nakon to je pomno prouio dokument): Jesam. JAVNI TUITELJ: To je, dakle, va rukopis? ADOLF: Nije. JAVNI TUITELJ: Nije? Kako to? , . . . -49-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE ADOLF: U vrijeme oznaeno u dokumentu nisam bio u Berlinu. JAVNI TUITELJ: Dokument je izdan u Miinchenu. ADOLF: Nisam bio ni u Munchenu. Upravo sam tada imao posla u Dachauu. JAVNI TUITELJ: to ste radili u Dachauu? ADOLF: Sad sam se sjetio da sam bio u Linzu. JAVNI TUITELJ: Kako je onda va rukopis dospio na dokument? ADOLF: Kasnije. Htio bih ukazati na to da brojke u ovom dokumentu nisu jasne. Naroito je neitljiva brojka 4 i lako se moe pobrkati s brojkom 7. JAVNI TUITELJ: Tada bi, dakle, dva puta dva bilo sedam?

ADOLF: To nisam rekao. Ja nisam matematiar. Moja se primjedba odnosi iskljuivo na oblik brojke 4 koja me u dokumentu 6013 podsjea na brojku 7. JAVNI TUITELJ: Lloete li sada rei gdje ste se u to doba nalazili? ADOLF: U Dachauu. PREDSJEDNIK SUDA: Optueni, vi treba da odgovorite na pitanje koliko je dva puta dva. ADOLF: Nije sedam. Nikada nisam rekao da je sedam. Rekao sam samo da me brojka 4 u nekim dokumentima podsjea na brojku 7. JAVNI TUITELJ: Sada ne govorimo o "nekim dokumentima". Govorimo o dokumentu 6013. ADOLF: Za taj dokument nisam odgovoran, jer sam u doba kad je izdan bio u Linzu. JAVNI TUITELJ: Dakle ipak u Linzu, a ne u Dachauu? ADOLF: Koliko me sjeanje slui. JAVNI TUITELJ: Ja ni najmanje ne sumnjam da vi posve tono znate koliko je dva puta dva. ADOLF: Moram ponoviti da nisam matematiar. -502X2 = SCHULZE JAVNI TUITELJ: Podignite dva prsta desne ruke. ADOLF (podie): Priseem pred Bogom Svemoguim. JAVNI TUITELJ: Nisam traio da prisegnete ve da podignete dva prsta. ADOLF: Mogu li dati jo jedan iskaz s tim u vezi? JAVNI TUITELJ: Moete.

ADOLF: Lehmann je 1943. godine premjeten u eko-Moravski Protektorat, pa je nemogue da ga je Schulze te godine sreo u Salzkammergutu. JAVNI TUITELJ: Ne razumijem kakve to veze ima s vama? ADOLF: Gospodine javni tuitelju, ako priseem, onda priseem zato da bih govorio istinu. Lehmann nije imao nikakve veze s onim to je radio Schulze. JAVNI TUITELJ: Lijepo. On nije imao nikakve veze s vama. Ali nije to posrijedi. Rije je o tome koliko je Lehmann podigao prstiju. ADOLF: Koliko se sjeam, Lehmann nije nikada podizao prste. JAVNI TUITELJ: Nisam ni mislio na Lehmanna nego na vas. Koliko je to prstiju to ste ih sada podigli? ADOLF: Ja mislim dva. Za svaku sigurnost, htio bih se u svakom sluaju ograditi od toga da me se smatra odgovornim za bilo koju netonost na tom podruju. Ja nisam matematiar. JAVNI TUITELJ: Pustimo to. Podignite sada jo dva prsta lijeve ruke. ADOLF (podie dva prsta lijeve ruke). JAVNI TUITELJ: Koliko prstiju sada vidite? ADOLF: Deset. JAVNI TUITELJ: Mislim podignutih prstiju? ADOLF: Ali ja vidim i ostale. JAVNI TUITELJ: Nas ovdje zanimaju samo podignuti prsti. -51-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE ADOLF: Meni pripadaju i prsti koje nisam podigao. Oni predstavljaju 60 posto od ukupnog broja prstiju, dakle vie od 50 posto u usporedbi s podignutim prstima.

JAVNI TUITELJ: Ja od vas nita drugo ne elim uti nego ukupan broj prstiju koje ste podignuli dva puta po dva. ADOLF: Sada? JAVNI TUITELJ: Sada. Brojte. ADOLF (uzalud pokuava): Ne mogu. JAVNI TUITELJ: Zato ne moete? ADOLF: Navikao sam brojiti na taj nain da prstom prelazim preko predmeta koje brojim. U ovom sluaju je prst kojim brojim identian s jednim prstom koji treba brojiti, a to me zbunjuje. Osim toga, to moe dovesti do netonosti, a budui da sam pod prisegom, moram paziti da budem vrlo toan. Mogu li dati jo jedan iskaz? JAVNI TUITELJ: Moete. ADOLF: Ne bih htio da se stekne dojam kako ja potpuno odbacujem nain raunanja po kojem je pod odreenim okolnostima rezultat etiri ili neki slian. Bez obzira na to, elim da se konstatira kako se ja nikada nisam bavio poslovima s tog podruja, jer bi to znailo prekoraenje nadlenosti to mi je bila povjerena i tono naznaena. Zato predlaem da se preslua svjedok Schulze koji je u to doba bio gaulajter u VVuppertalu. JAVNI TUITELJ: Ako sam vas dobro razumio, vi se de facto slaete sa Schulzeom da je dva puta dva etiri? ADOLF: Ja sam ve vieput rekao kako o toj stvari ne mogu nita izjaviti dok sam pod prisegom. Ali ja, razumljivo, na sebe preuzimam sve posljedice koje proizlaze iz mog iskaza, kako ne bih ostavio dojam da elim izbjei odgovornosti.

JAVNI TUITELJ: Lijepo. Koliko je dva puta dva? ADOLF: Ako se ne varam, to sam ve izjavio. JAVNI TUITELJ: Htio bih jo jednom uti. ADOLF: To sam ve izjavio, ako se ne varam. -522X2 = SCHULZE JAVNI TUITELJ: Ponovite svoju izjavu. ADOLF: Molim lijepo. Po znanju i savjesti mogu izjaviti samo to kako rezultat matematikog zadatka to se ovdje ponovo postavlja, priblino odgovara onome to ste vi, gospodine javni tuitelju, iznijeli prije nekoliko trenutaka. JAVNI TUITELJ: Dakle, etiri. ADOLF: Koliko ja mogu prosuditi. JAVNI TUITELJ: etiri. ADOLF: Po opoj ocjeni. JAVNI TUITELJ: Dva puta dva je etiri - da ili ne? ADOLF: Ono prvo. JAVNI TUITELJ: Hvala. To je sve to sam htio znati. -53-Izrael ima tako sretan zemljopisni poloaj da vlaga s mora usko surauje sa arkom pustinjskom egom. Ta dva imbenika susreu se svakog etvrtka -pred autorovom kuom. SPARINA - eno - rekoh - prije deset minuta ispala mi je kemijska olovka. Najbolja supruga na svijetu leala je na kauu i kiljila ispod obrva iznad kojih bijae naslagano brdo ledenih kocaka.

- Podigni je - promrmljala je. - Tu kemijsku olovku. - Ne mogu. Prevrue je. Ne znam na kojem je stupnju zemljopisne irine na stan, ali ne moe biti daleko od ekvatora. U spavaoj sobi izmjerili smo 42 stupnja a na sjevernom zidu nae sjenovite kuhinje 48 stupnjeva. U pono. Ve od rana jutra leim potrbuke, raskreenih udova, kao ivotinja koja skapava. Jedino to ivotinja koja skapava nema pred sobom papir na kojem mora neto napisati, i to potpisati svojim imenom. Ja, na alost, moram. Ali kako? Da podignem kemijsku olovku, trebalo bi da se sagnem pod kutom od 45 stupnjeva, a tada bi mi spala s potiljka vreica s ledom, i to bi bio kraj. Oprezno sam pomaknuo lijevu nogu, mlitavo pokuavajui nonim prstima dohvatiti olovku, ali uzalud. Sve sam vie oajavao. Ve je peti dan otkako zurim u bijeli papir pred sobom i do sada sam uspio sroiti jednu jedinu reenicu: "Nebesa, ta sparina!" 54SPARINA Zaista, takve sparine jo nije bilo. Nikada. Jednoga dana 1936. godine bilo je gotovo isto tako vrue kao i danas, ali nije bilo tako sparno. S druge strane, 1974. godine zabiljeena je gotovo isto tolika vlaga u zraku, ali je zato bilo znatno manje vrue. Samo je jednom, 1955. godine, bilo isto tako vrue i isto tako sparno: u Africi, meutim. Afrika. Kakva neobina rije! Pokuao sam je uobliiti jezikom, ali trud je bio uzaludan. Af-ri-ka. emu sve to? A-f-r-i-k-a.

- eno, to je to Afrika? - Afrika - proaputala je. - Afrika... Da, rekla je "Afrika", posve razgovijetno. Moda se tako i kae: Afrika? Zato da ne. Meni je svejedno. Sve mi je svejedno, ve danima. Od samog poetka ovog nezapamenog vala vruine sjedim ili leim, tonije: ostajem sjediti ili leati tamo gdje spuznem, i nemam nikakve druge elje osim da se ne miem. Kaem li da sam za sve to vrijeme vie od tri puta trepnuo, pretjerat u. U mojoj se glavi kretalo apsolutno Nita, pod uvjetom da se apsolutno Nita uope moe kretati. Sto se mene tie, ja ne mogu. Ali htio sam neto rei. Tono: ta sparina. Nebesa, ta sparina... Zazvoni telefon. isto udo da ta sprava jo uvijek radi. Jedva pruam ruku i hvatam slualicu. - Halo - zaujem promukli glas koji prepoznajem kao glas naeg susjeda Feliksa Seeliga. -Ja sam u Ulici Dizengoff. Neizdrivo je. Mogu li govoriti sa svojom enom? - Svakako. Meutim, morao bi najprije okrenuti svoj vlastiti broj. - Nisam uope mislio na to. Hvala... uo sam jo samo tupi pad tijela, zatim je sve utihnulo. Jo bolje. Ovaj dugi razgovor me izmorio. Pokretom ruke obavijestih enu da je Feliks Seelig po svoj prilici mrtav. - Obavijestiti Ernu - jedva je apnula. -55-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

Ljeti se vie sluimo kratkim reenicama. itamo krimie. Pri tom se bar povremeno najeimo. to smo ono htjeli? Ah, da. Htjeli smo obavijestiti udovu Seelig da joj je mu poginuo branei Ulicu Dizengoff od sparine. Udova Seelig stanuje dva zida dalje od nas. Kako do nje? Ustanem uz natovjeanski napor i odvuem svoje izmueno tijelo do vrata stana. Iziem na njih. Vrata se za mnom zalupe. Sav iscrpljen, naslonim se na ogradu stubita i isplaena jezika pokuavam uhvatiti malo zraka, ako takvo to postoji. Ali ne postoji. Postoji samo sparina. I to kakva sparina, blagi Boe! Od nje vam se sasui mozak, ako ga imate. Ali nemate ga. Ne znate ak ni zato stojite naslonjeni na ogradu stubita. Doista: to ja tu traim? Zato sam iziao iz stana? Htio bih natrag u svoj stan. Ne mogu. Vrata su zatvorena. Sto sada? ovjek stoji pred vlastitim stanom u kojem je njegova vlastita ena i ne moe ui. to mu je initi? Vrue je. Sve je vie vrue. Sii u niza stube i zamoliti nekoga da obavijesti moju enu da prieka pred vratima. Mogao bih joj i brzojaviti. Da, to je rjeenje: brzojav! Ali kako stii do pote? Naravno, nema nikoga u blizini koga bih mogao zapitati. Nailazi autobus. Ulazim. Sparina za mnom. - to? - pita me voza a oi mu sijevaju kao u vruici. U depu pidame nalazim jednu funtu i bez rijei mu je utisnem u ruku. Zatim se okrenem suputniku do sebe:

- Oprostite, kamo vozi ovaj autobus? ovjek mi se polako okrene. Nikada neu zaboraviti izraz njegova lica. - Kamo vozi? to? -56SPARINA - Autobus. - Koji autobus? Suputnik otetura do vrata i izie u hlad. To je bilo vrlo razumno. I ja izioh. - Hej, vi! - zauh iza sebe glas vozaa. - Dugujem vam ostatak od vaih deset funti. Nisam se ni osvrnuo. Odvratna cjepidlaka! Na uglu ulice obuzela me neodoljiva elja za sladoledom, velikom porcijom mijeanog - vanilija, okolada, jagoda. Cijelu bih tu porciju odjednom istresao za vrat, pod koulju. Tono. Vrata stana su se zalupila. Negdje izdaleka sijevne mi udovina pomisao: mogao bih pozvoniti na vrata. Najbolja supruga na svijetu moda bi pomislila da netko eli ui i otvorila? Zato mi to prije nije palo na pamet? Zato sam poao na potu, pa da. - Jeste li, moda, negdje u blizini vidjeli potu? - pitam policajca, koji se bio sakrio pod platneno krilo ispred trgovine kuhinjskim potreptinama i peima na loenje. Policajac ieprka iz znojem natopljena depa na bluzi nekakvu knjiicu, te me nakon dugog prelistavanja uputi:

- Prelaenje preko ulice doputeno je samo po zebri. Poite kui! Zakrvavljene oi gore poput ugljena to se polagano gasi, a glas mu zvui nekako udno prigueno, kao da grglja. U zadnje doba moram uvijek iznova ustanovljivati kako i ja ponekad isputam takve roktaje, osobito kad sam doma, a naroito kad nisam kod kue. Moda je tome uzrok sparina? Nita ne znai to sada moram kui. Zapovijed policajca. Ne smijemo se opirati dravnom organu. Pogotovo ne po ovoj sparini. A ona je sve jaa. Brzo kui. Gdje ono stanujem? Gdje? To je sada glavno pitanje koje treba rijeiti. -57-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Rijeit emo mi to ve. Samo bez uzrujavanja! Nikako ne smijem postati nervozan. Mirno. Poinje djelovati misaoni proces i odjednom je sve udesno jasno. Stanujem u trokatnici a prozori se otvaraju prema van. Vjerojatno je negdje u blizini. One kue to su sve sline jedna drugoj. Ulaz, stubite, televizijska antena na krovu. Posebni znaci: posjednik ove putnice je prigodom zadnjeg vala vruine zadobio opekline treeg stupnja po drugom katu. Gdje stanujem? Gdje? Valja mirno promisliti. Samo mi mir moe pomoi. Ona od sunca zaarena telefonska govornica na uglu. Posve jednostavno. Dovoljno je da se samo malo saberem. Pogledati u telefonsku knjigu. Nadajmo se da onu stranicu na kojoj je moje ime sunce jo nije sprilo.

Koje ime? Kako se zovem? Prije nekoliko trenutaka jo sam znao. Na jeziku mi je, ali sam zaboravio. Znam samo da poinje sa slovom S. S kao sunce. Sve je toplije. I sve mi je tee drati svoje tijelo uspravno, u okomici to je propisana ovjeku. Prvi put u ivotu vidim plastino pred sobom arav, na domai neprispodobivi proizvod sparine: grimiznu tvorevinu sainjenu od malih i velikih krugova to se okreu u istom i suprotnom smjeru, kadikad izmeu toga u dijagonali, u cik-cak crti, i jedan dvostruki viski s ledom. Iz smjera Ulice Dizengoff pribliava se neka spodoba u kojoj s tekom mukom prepoznajem ljudsko bie, a jo tee Feliksa Seeliga. On, dakle, jo ivi, jadna ivina! Pribliava mi se puzei na sve etiri, a za sobom kao trag ostavlja potoi znoja. Evo ga, prilazi. Zuri u mene izbu-ljenih oiju, iskeenih zubi. Rei. - Grrr... - Grrr - zareim zauzvrat i ve sam uz njega, na sve etiri. Treba samo da se kratko oeemo jedan o drugog, kako bismo sklopili sporazum da emo od sada zajedno dalje kroiti rokui prema movarama. -58SPARINA - Nosorog! Rhinocerus! - odjekuje za nama kroz zatvorene prozorske kapke. Pa ta onda? Svatko je svoj vlastiti Ionesco. Tko te pita... Krrr... Krrr... Grrr... Vrue je... Sve je vie vrue... Jo nikad nije bilo ovako vrue...

_ KO _Tehniki napredak, a pogotovo sve vee mogunosti komuniciranja, premostili su i u Izraelu ograde meu ljudima - osobito naveer, dok zastori jo nisu sputeni. KAKO STEI PRIJATELJE Jedne veeri zazvonilo je na naim vratima. Najbolja supruga na svijetu skoi i pohita preko cijele sobe prema meni, pa ree: - Hajde, otvori! Pred vratima su stajali Grossmannovi. Dov i Lucy Gross-mann, prijazan brani par u srednjim godinama i papuama. Kako se do tog vremena nismo jo nikad izravno sreli, pred-stavie se i ispriae to smetaju u ovo kasno doba. - Ta, susjedi smo - rekoe. - Moemo li na trenutak ui? - Samo izvolite. Grossmannovi se sa zaudnom sigurnou usmjerie ravno u salon, zaobioe glasovir i zastadoe pred kolicima za sluenje aja. - Vidi? - Lucy e slavodobitno muu. - Nije to nikakav ivai stroj. - Dobro, u redu! - Dov se ljutito zarumenje. - Pobijedila si. Ali prekjuer sam ja imao pravo. Oni nemaju Encyclopae-diju Britannicu. - O Britannici uope nije bilo govora - ispravi ga Lucy. -Ja sam samo kazala da oni u kui imaju enciklopediju i da su uope poprilini snobovi. - teta to nismo tvoje cijenjene izjave snimili na vrpcu. -60KAKO STEI PRIJATELJE - Da, stvarno je teta.

Opazio sam kako malo treba da se taj razgovor pretvori u arku. Zato sam predloio da svi lijepo sjednemo i razgovaramo kao odrasli ljudi. Grossmannovi klimnue - svako za sebe - potvrdno glavom. Dov odloi kini kaput i oboje sjedoe. Pidama to ju je Dov imao na sebi, bila je plavo i sivo prugasta. - Stanujemo u kui preko puta - zapoe Dov i pokae prema kui. - Na petom katu. Lani smo bili u Hongkongu i tamo kupili izvrstan dalekozor. Sloio sam se da su japanski proizvodi zaista vrijedni. - Poveanje je maksimalno, jedan prema dvadeset - pohvali se Lucy cupkajui po uvijaima za kosu. - Tim dalekozorom moemo vidjeti svaku sitnicu u vaoj kui. A Dobby, koji je kadikad tvrdoglav kao magarac, juer je upravo tvrdio da je tamni predmet iza vaeg glasovira ivai stroj. I niste ga mogli razuvjeriti, premda se jasno vidjelo da na njemu stoji vaza. Ta odakle, molim vas, vaza na ivaem stroju? Upravo tako. Ali Dobby to nikako nije htio priznati. I danas smo se cijeloga dana svaali oko toga. Naposljetku rekoh Dobbyju: "Zna ta? Otii emo prijeko do njih i provjeriti tko ima pravo." I tako, evo nas ovdje. - Dobro ste uinili - pohvalio sam ih. - Inae svai ne bi bilo kraja. Postoji li jo neto sporno? - Pa, eto, zastori - uzdahnu Dov. - to nije u redu sa zastorima, i zato uzdiete? - zapitao sam. - Kad u spavaoj sobi navuete zastore, ne vidimo nita drugo osim nogu. - To stvarno nije u redu. - Ne bih htio da pomislite kako se ja tuim - ubaci Dov. -Uope se ne obazirite na nas. Vi ste u svojoj kui.

Atmosfera je oigledno postajala sve srdanija. Moja je ena iznijela aj i slano pecivo. Dov prijee prstima po donjoj strani priruja. -61-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Silno me zanima... - Da? A to to? - Je li tu jo uvijek zalijepljena ona guma za vakanje? Bila je crvena, ako se ne varam. - Glupost - ispravi ga Lucy. - Bila je uta. - Nije nego crvena. Neprijateljstvo je iznova usplamtjelo. Zar dvoje civiliziranih ljudi ne mogu ni piivih pet minuta meusobno razgovarati a da se ne posvade? Kao da su te sitnice vane! Sluajno je guma za vakanje zelena, znam to posve dobro. - Ovdje ju je zalijepio gost koji je prolog tjedna bio u vas na veeri - objasni Dov. - Neki visoki, dobro odjeveni mukarac. Dok je vaa supruga bila u kuhinji, izvadio je gumu iz usta, osvrnuo se oko sebe da ga tko ne vidi i zatim... kao to ve rekoh... - Pa, to je prekrasno - kikotala se moja ena. - to vi sve ne vidite! - Kako nemamo televizor, moramo se zabaviti na neki drugi nain. Nadamo se da nemate nita protiv? - Ni govora. - Ali morali biste bolje pripaziti na onog istaa prozora to vam dolazi svakog tjedna. Na onog u sivoj radnoj kuti. On uvijek poslije ode u kupaonicu i upotrebljava va deo-dorans.

- Ma nemojte? Vi moete gledati ak i u nau kupaonicu? - Ne osobito. Vidimo u najboljem sluaju tko je pod tuem. Sljedee upozorenje odnosilo se na djevojku koja uva naeg sina. - Netom va mali zapi - objanjavala je Lucy - ona se zavue u vau spavau sobu. Sa svojim ljubavnikom, dakako. Studentom. Nosi naoale bez okvira. - A kako vidite spavau sobu? -62KAKO STEI PRIJATELJE - Nije loe. Samo, rekla sam vam ve, smetaju nam zastori. Osim toga, ne svia mi se onaj cvjetni uzorak. - Odgovara li vam barem osvjetljenje? - Da kaem istinu: ne odgovara. Kadikad se samo naziru sjene. Tako neto ne moete fotografirati. - Rasvjeta u naoj spavaoj sobi - ispriavao sam se -podeena je uglavnom za itanje. Moja ena i ja vrlo mnogo itamo u krevetu. - Znam, znam. Ali ponekad to ovjeka, vjerujte mi, moe naljutiti. - Dov! - dobaci mu Lucy prijekorno. - Ti ljude mora odmah napadati! Kao za utjehu, objavi nam to ona najradije gleda: kad moja ena prije spavanja poe u djeju sobu i poljubi naega najmlaega u riticu. - To je tako lijep i veseo prizor! - Glas joj je bio pun oduevljenja. Prole nedjelje posjetio nas brani par iz Kanade, oboje arhitekti za unutranje ureenje. Oboje su, neovisno jedno o drugom, izjavili kako jo nikada nisu vidjeli tako neto dirljivo. Obeali su nam da e nam poslati pravi teleskop, jedan prema etrdeset, najnoviji model.

Uostalom, Dov se ve bavio milju da montira u vau spavau sobu jedan od onih japanskih mikrofona to navodno imaju domet i do dva kilometra. Ja bih radije priekala dok ne budemo mogli sebi priutiti neto zaista prvorazredno, ameriko. - Imate pravo. Kod tih stvari ne treba tedjeti. Dobby ustane i strese s pidame mrvice sendvia kojima ih je moja ena u meuvremenu bila posluila. - Zaista nas veseli to smo se naposljetku ovako licem u lice upoznali ree srdano, pa me, kao u ali, mune pod rebra i priapne mi: - Pazite na teinu, mome! Va trbuh se vidi ak i u susjedstvu. - Hvala vam na upozorenju - rekoh pomalo postieno. - Nema na emu. Ako moemo pomoi susjedu, onda to treba da uinimo, zar nije tako? -63-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Naravno! - A zar ne mislite da je onaj cvjetni uzorak na vaim zastorima... - Posve ste u pravu. Pozvali smo Grossmanove da nam to prije opet dou. Malo zatim ugledali smo kako se na petom katu susjedne kue upalilo svjetlo. Na prozoru se ocrtavala Dobbvjeva vitka prilika. Kad je uzeo dalekozor iz Hongkonga, mahnuli smo mu. On nam uzvrati. Bez sumnje: stekli smo nove prijatelje. -64idovski su roditelji spremni rtvovati sve kako bi im djeca bolje ivjela nego oni. Prosjeno idovsko dijete mora u svemu nadmaiti svoje

roditelje, htjelo to ono ili ne. Ono im je izrueno na milost i nemilost, jedini mu je izlaz: to prije odrasti. UDO OD DJETETA Volim sjediti na klupi u parku, ali samo zimi. Kako za hladnih zimskih mjeseci samo luaci sjede vani, mogu tada na miru rjeavati krialjke i rebuse a da me nitko ne smeta, i moda za nagradu dobiti neku vrijednu knjigu. Tako sam i juer sjedio na svojoj klupi koju je obasjavalo prosinako sunce, i sa zadovoljstvom ustanovio da mi ne prijeti nikakav razgovor. Upravo kad sam htio upisati 7 okomito, pribliila mi se zdesna vodoravno neka bijedna bezbojna prilika mukog spola, zastala i upitala me: - Je li slobodno? Moje "da" bilo je kratko i sve prije nego gostoljubivo, ali to uljeza nije sprijeilo da sjedne na drugi kraj klupe. Ja sam se demonstrativno zadubio u svoje okomite i vodoravne probleme i, nabirui obrve, pokuavao nagovijestiti kako ne elim da me itko ometa u mom odgovornom poslu, da me pita da li esto dolazim u ovaj park, da li sam oenjen, koliko mjeseno zaraujem i to mislim o sadanjoj vladi. ini se da je ovjek kraj mene naslutio moje izolacion-istike tendencije. Preskoio je sve uvodne fraze i odmah preao na stvar. Oigledno rutiniranim pokretom ruke gur-65-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE nuo mi je pod nos pola tuceta fotografija veliine razglednice, s likom nekog djeaka. - Eytan e prekosutra navriti est godina - glasio je popratni tekst.

S dunom pozornou preletio sam pogledom tih est slika, blago se nasmijeio nad onom na kojoj je Eytan isplazio jezik, i vlasniku vratio pokretnu izlobu. Potom sam se opet zadubio u krialjku. Ali osjeao sam svim svojim utilima da ne mogu izbjei sudbinu. Tako je i bilo: - Ne dajte se smetati - ree ovjek i, savivi aku u lijevak, zovne djeaka koji je nedaleko trkarao. - Evtane, doi brzo ovamo! Gospodin te neto treba. Eytan se preko volje dovukao i mrzovoljno zastao pred klupom, drei ruke u depovima hlaa. Otac ga pogleda s blagim prijekorom. - Dakle? to treba rei kad se upoznaje s nepoznatim gospodinom? Eytan odgovori ne udostojivi me ni pogleda: - Gladan sam. - Mali ne lae - objasni mi otac. - Kad Eytan kae da je gladan, onda on to zaista jest. Moete za tu stvar staviti ruku u vatru. Odluno sam odbio prijedlog i zapitao ponosnog roditelja zato mi je pokazivao fotografije, kad je prisutan original od krvi i mesa. - Na fotografijama je sliniji sebi - glasio je oinski odgovor. - Eytan je u zadnje doba neto oslabio. Progunao sam neto nerazumljivo i spremao se napustiti klupu, za svaku sigurnost i park. Moj je susjed uguio tu namjeru u zaetku. - Mali ima fantastian dar za matematiku - priapnuo mi je kutom usta koja je prekrio dlanom kako ga dijete ne bi ulo i umislilo se. - Tek nekoliko mjeseci ide u kolu, a uitelj ga ve sada dri za udo od djeteta... Eytane, reci gospodinu jedan broj.

UDO OD DJETETA - Tisuu trideset i dva - ree Eytan. - Neki drugi broj. Vei. - est tisua pet stotina dvadeset sedam. - Vidite, molim vas! Jeste li ve doivjeli tako neto? Za tren oka! A tek mu je sedam godina! Nevjerojatno odakle samo smae te velike brojeve. Ali to jo nije nita. Eytane, reci gospodinu neka zamisli neki broj. - Neu! - ree Eytan. - Eytaneee! Smjesta zamoli gospodina da zamisli neki broj! - Zamislite neki broj - proguna Eytan na jedvite jade. Tada moj susjed i opet proape kutom usta i ispod dlana: - Tri! Molim vas, zamislite tri! Zatim podigne kaiprst i okrene se svom mezimcu: - A sada emo zamoliti gospodina da broj koji je zamislio pomnoi sa deset, je li tako, Eytane? - Tie me se! - to to znai "tie me se"! Govori pristojno i u cijelim reenicama.

- Pomnoite broj koji ste zamislili sa deset - odvergla Eytan naueni tekst. - Dalje! - opomene ga otac. - Onda novi broj podijelite sa pet, a broj koji dobijete podijelite sa dva i dobit ete broj koji ste na poetku zamislili. - Je li tono? - zapita moj susjed sav drui od uzbuenja. Kad sam mu potvrdno klimnuo glavom, njegovu veselju nije bilo kraja. - Ali jo nismo gotovi! Eytane, kai sad gospodinu koji je broj zamislio. - Ne znam. - Eytane! - Je li sedam? - upita udo od djeteta. - Nije. - Jedan? -66-67-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Nije ni taj! - urlao je razoarani tata. - Saberi se. - Pa sabran sam. - Mali se rasplae. - Odakle da znam koji je broj zamislio nepoznati ovjek? Oevu samosvladavanju bio je kraj. - Tri! - vikao je napuklim glasom. - Tri, tri, tri. Koliko ti jo puta moram govoriti da ljudi uvijek zamisle broj tri? - Pa ta onda - krijetalo je izmueno dijete. - Sto me se tiu brojevi? Uvijek brojevi i samo brojevi! Kome to jo treba? Otac ga je ve bio dohvatio za ovratnik i drmusao u plemenitu oinskom gnjevu.

- to kaete na to? - ree daui, zaboravivi na kut usana i dlan pred njima. - Jeste li ikada vidjeli osmogodinje dijete koje ne moe zapamtiti jedan jedini broj? Bog me teko kaznio... Zatim se udaljio vukui za sobom zaplakanog Evtana. Gledao sam za njim sve dok se njegova tuna,, pognuta prilika nije izgubila s prosinakog popodnevnog sunca. Kakvo prokletstvo za oca kad spozna da mu roeni sin nije ama ba nita naslijedio od njegove genijalnosti! Osim na bio-placenta kremi, ljepota izraelske ene poiva i na jednom drugom velikom otkriu naeg stoljea: na kontaktnim leama. One u tren oka pretvaraju domaicu s naoalama u seks-bombu. KONTAKT S LEAMA - Efraime - ree mi ena, najbolja supruga na svijetu. -Efraime... jesam li ja lijepa? - Jesi - rekoh. - Zato pita? Pokazalo se da se najbolja supruga na svijetu ve dugo vremena bavi tim pitanjem. Ona, dakako, zna i priznaje da na njoj ne postoji nita osobito. Pa ipak, usprkos tome: neega bi, misli ona, neega bi ipak moglo biti. Da, bilo bi kad ne bi morala nositi naoale. - ena je s naoalama - kae - kao cvijet iz spomenara. Ovu pjesniku usporedbu nije isisala iz malog prsta. Vjerojatno je tu besmislicu negdje proitala. Po svoj prilici u nekom novinskom oglasu koji hvali najepohalniji izum vremena otkako je izumljen kota: kontaktne lee. Cijeli civilizirani svijet ih je pun. Dvije majune staklene lee promjera jedva pet milimetara koje se jednostavno stave na

onu jabuicu - i ve je sve u najboljem redu. Okolina nita ne opaa, drutvo nita ne zamjeuje, samo tvoje izotreno oko sve vidi. To je udo i spas za kratkovidne glumice, koarkae i stare frajle. I u naoj zemlji proirilo se to veliko udo. -69EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE "Jedna manekenka iz Haife", pisalo je na najnovijem reklamnom plakatu, "poela je nositi kontaktne lee i ve za manje od tri mjeseca uspjela postati rastavljena supruga zgodnoga junoamerikog milijunaa." Senzacionalno otkrie! ivjele kontaktne lee! Dolje sa staromodnim, neudobnim naoalama, krutim staklenim zidom koji nas dijeli od ljepote enskih oiju. - Imam adresu izvrsnog specijalista - obavijesti me supruga. - Hoe li poi sa mnom? -Ja? - Pa ti, svakako! Za tebe i elim biti lijepa. U ekaonici izvrsnog specijalista bilo je oko tisuu pacijenata. Mnogi su ve imali iskustva s kontaktnim leama. Neki su se tako na njih privikli da vie ni sami nisu znali nose li ih ili ne. To je vjerojatno razlog to su doli k izvrsnom specijalistu. ovjek srednjih godina upravo je demonstrirao s kojom se lakoom stavlja lea. Poloio ju je na vrh kaiprsta i onda, molim, pripazite, gledajte pozorno, podigao prst ravno nad zjenicu - i ne trepnuvi... stoj - gdje je lea? Lea je ispala na pod. Pozor! Oprez! Molim mir! Molim vas, ne mrite se!

Izrabili smo mete i uuljali se u ordinaciju specijalista. Zgodan mladi ovjek obavljao je svoje zvanje sa zanosnim uvjerenjem. - To je posve jednostavno - objavio nam je. - Oko se s vremenom privikne na strano tijelo i u nevjerojatno kratkom roku... - Oprostite - prekinuo sam ga. - U koliko nevjerojatno kratkom roku?....... - To ovisi... , , ,. ,.;, -., . - O emu? : ,,!' - O raznim okolnostima. .-; -70KONTAKT S LEAMA Strunjaki je izveo niz strunih testova i izjavio kako je vrlo zadovoljan rezultatom. Okularna klima moje ene, objasnio je, vrlo je povoljna za kontaktne lee. Zatim je demonstrirao kako se lea jednostavno polae na zjenicu i kako se jednostavno poslije est sati moe ukloniti. Dovoljan je potez prstom. Najbolja supruga na svijetu spremno je izjavila da e se upustiti u taj smjeli pothvat. Nakon tjedan dana poslali su joj u kartonskoj kutiji savreno izbruene lee, za to sam ukusno morao isplatiti ek na tri stotine funti. Jo iste veeri poela je u malom obiteljskom krugu s privikavanjem, strogo po propisima kojih se i ubudue namjeravala strogo pridravati: prvi dan petnaest minuta, drugi dan dvadeset minuta, trei dan...

Trei dan? Ma kakav trei dan, pitam ja vas? Bolje reeno: kakav drugi dan? I jo tonije: kakav prvi dan? Ukratko: nakon to je te dvije mikroskopski sitne i neznatno zaobljene stvarice oistila tono po propisu, stavila je jednu leu na vrh prsta koji je poela polako pribliavati zjenici. Prst se pribliavao, sve blie - sve je vei, jo vei - zastao je -poprimio je strahovite razmjere... - Efraime, strah me je! - povikala je, sva blijeda od uasa. - Samo hrabro, samo hrabro! - umirivao sam je i bodrio istodobno. - Ne smije popustiti. Na kraju krajeva, platio sam za to tristo funti. Pokuaj jo jednom! Pokuala je jo jednom. Drui, stisnutih zubi, pruala je prst na kojem bijae lea prema oku - blie nego prvi put -ve je bio posve blizu cilju - ve je nanianio cilj - i cap! -spustio se na bjeloonicu. Prolo je otprilike pola sata dok lea nije tono sjela na zjenicu. Zatim je sve bilo prekrasno! Vie nije bilo naoala -oko je iznova imalo svoju prirodnu ljepotu - sjajilo se -blijetalo - prava rasko! Bilo je, naravno, jo nekih usputnih posljedica i smetnji. Tako su joj, primjerice, miii na zatiljku 71 EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE bili neko vrijeme umrtvljeni, a izraz lica, koje je stalno drala okrenuto gore, pomalo ukoen. Ali drukije ovo jadno malo stvorenje uope ne bi nita vidjelo - moralo bi jo i treptati poluzatvorenim kapcima. A s treptanjem nije ba ilo kako treba. Boljelo je. Boljelo je. Boljelo je strano kad bi samo i pokuala. Zato vie nije ni pokuavala treptati. Sjedila je poput duboko smrznute skue, s glavom

nepomino poloenom na naslon stolca, a iz oiju, to su ukoeno gledale u strop, lile su se suze. Punih petnaest minuta. Onda vie nije izdrala i skinula je lee. Da, bila bi ih skinula da su se dale skinuti. Ali nisu se dale, ve su prkosile njenim sve zdvojnijim pokuajima da ih skine. Ni da se pomaknu! - to tu stoji tako glupo! - cviljela je najbolja supruga na svijetu. Uini neto! Pokreni se! Potpuno sam shvatio prijekor u njenu glasu. Na kraju krajeva, ona je na sve te muke i nevolje pristala samo radi mene. Potraio sam meu alatom ne bih li pronaao kakav podesan predmet s pomou kojeg bih uklonio ta podmukla stakalca, istresao sam cijeli sanduk na pod i naao samo zahrala klijeta. U meuvremenu sam neprestano morao sluati jauke svoje sirote ene. Na kraju sam nazvao hitnu pomo. - U pomo! - zavikao sam u telefon. - Hitan sluaj! Mojoj su eni upale u oi dvije kontaktne lee. Hitno je! - Tikvane! - odvrati mi hitna pomo. - Poite k optiaru! Uinio sam kao to su mi rekli. Jadnicu to je neprekidno jaukala podigao sam sa stolice, uprtio je na ramena, odnio je do auta, odjurio k naem specijalistu i spustio je pred njega. On je u tren oka, jedva primjetnim pokretom prstiju, skinuo obadvije lee. - Koliko su dugo bile na oima? - zapitao je. - etvrt sata dobrovoljno, i jo etvrt sata prisilno. - Za poetak nije loe - ree specijalist. Na rastanku nam je darovao malu gumenu sisaljku, slinu onima kojima se -72-

KONTAKT S LEAMA otepljuju kuhinjski slivnici, samo to je bila mnogo manja. Ovu minijaturnu sisaljku treba, kako je naglasio, staviti izravno na minijaturnu leu, i to tako a nastane mali vakuum, uslijed ega e lea sama od sebe otpasti. Vrlo jednostavno. Nevjerojatno je to sve ljudsko oko moe podnijeti, samo ako hoe. Svakog bi jutra tono u devet i trideset, svladavi panini strah, najbolja supruga na svijetu utisnula u oi obje one staklene krhotine. Zatim bi se sitnim nesigurnim koracima uputila k meni u sobu, tapkala s ispruenim rukama po mom pisaem stolu i govorila: - Pogodi, imam li sada lee ili nemam? To je bilo u skladu s reklamnim tekstom, prema kojem je nemogue prostim okom razaznati jesu li lee na oima ili nisu. Otuda i popularnost tog optikog uda. Sve ostalo vrijeme te dnevne vjebe moja bi ena tiho ali ustrajno jecala. Pokatkad bi nesigurno teturala po stanu, a preko isuenih usana neprestano bi naviralo: - Neu izdrati... ne mogu izdrati... Patila je, mora se priznati. Patila je i vanjtinom. Poru-njela je, da se priblino izrazim. Ve ionako upaljene oi stalno su joj otjecale, a neprestano plakanje ostavilo je traga i na njenu licu. K tome je cijela ta patnja iz dana u dan trajala sve dulje. Povrh toga, svakodnevna hitna vonja k optiaru da skine lee. Jer, mala je gumena sisaljka zakazala ve pri prvom pokuaju. Vakuum to bi, kako bijae predvieno, nastao, gotovo bi joj isisao cijelo oko.

Nikada neu zaboraviti dan kad je jadnica drui stala pred mene i zdvojno zajecala: - Lijeva mi je lea skliznula nekamo u kut oka. Tko zna gdje je sada? Poeo sam najozbiljnije razmiljati o tome da uzmemo bolniarku specijaliziranu za skidanje kontaktnih lea, ali takve nije bilo. Ni nae rasprave da emigriramo ili da se rastanemo nisu dovele ni do ega. -73-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE I kad sam ve, doslovce u posljednjem trenutku, napustio svaku nadu, dogodio se obrat nabolje: lee su nestale. Jo ni danas ne znamo gdje ni kako. Ta leice su tako male, tako majune, da za tren oka zauvijek mogu nestati u prometnom velegradu, ako ih tko sluajno ispusti kroz prozor... - to sada? - jadikovala je najbolja supruga na svijetu. -Upravo sada kad sam se privikla na njih, nestale su. Sto da radim? - Zar zaista hoe da ti kaem? - zapitao sam je. Klimnula je glavom, sva oblivena suzama, i klimnula jo jednom kad sam joj rekao: - Poni opet nositi naoale! To ide posve lako. Prvi dan petnaest minuta, drugi dan dvadeset i za tjedan dana naviknete se na naoale. Ali s vremena na vrijeme moete ipak otii nekamo u drutvo bez naoala i hvaliti se pred cijelim svijetom kako su izvanredne te nove kontaktne lee. Uope se ne vide. Ako nemate ba tu nesreu da prevrnete postavljeni stol, svatko e vam povjerovati i zavidjeti. -74-

U iduoj prii radi se o malom zlatnom djeaku koji je vie uinio za izraelski bravarski ceh nego svi provalnici skupa. KLJUNI PROBLEM Poslije podne doli su Lustigovi, koje smo bili pozvali, i doveli svoga estogodinjeg sina ragelea, kojega nismo pozvali. Da kaem otvoreno: nismo bili oduevljeni kad se roditelji svugdje i na svakom mjestu pojavljuju sa svojim ne ba svugdje i na svakom mjestu dobro dolim potomstvom. Pokazalo se, meutim, daje ragele pristojan, dobro odgojen djeak, premda nam je pomalo ilo na ivce to to se neprestance motao po svim prostorijama naeg stana. Sjedili smo s njegovim roditeljima i uz aj razgovarali o svemu i svaemu, poevi od amerikih letova na Mjesec do krize izraelskog kazalita. Nisu to ba neke originalne teme, i konverzacija je poneto zapinjala. Odjednom zausmo - htio bih se jasno izraziti a da ne povrijedim etiketu - zausmo, dakle, kako je ragele, pa, eto, kako je povukao vodu u naem zahodu. To samo po sebi ne bi bilo nita neobino. Zato jedno zdravo dijete ne bi tijekom poslijepodneva osjetilo potrebu da... shvaate to mislim... i zato ne bi, nakon to je obavilo nudu, povuklo vodu... Kao to rekoh: nita neobino. Neobino je bilo tek dranje njegovih roditelja. Zanijemjeli su usred rijei, zajapurili se i skoili kao gromom oi-nuti, a kad se ragele pojavio na vratima, oboje su istodobno zaurlali: - 75 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

- ragele! to je to bilo? - Klju od strikinog ormara - odgovori djeak mirno. Gospoa Lustig ga epa za ruku i uz estoke grdnje odvue u najudaljeniji kut sobe. Tamo ga ostavi da stoji licem okrenut zidu. - Ne volimo govoriti o tome. - Gospodin Lustig ipak nije mogao a da priguenim glasom ne olaka svoju zabrinutu oinsku duu: - Sragele je inae posve normalno dijete, osim to ima tu udnu naviku. Kad vidi neki klju, spopadne ga nezadriv poriv da ga... znate ve... baci u zahod i povue vodu. Samo kljueve, nita drugo. Uvijek samo kljueve. Svi nai pokuaji da ga od toga odviknemo, ostali su bez uspjeha. Ne znamo vie to da radimo. Prijatelji su nam savjetovali da nita ne poduzimamo i da ga jednostavno ne zapaamo, pa e tako sam od sebe prestati s tim. Posluali smo njihov savjet... a rezultat je bio da nakon nekog vremena u kui vie nismo imali ni jednog kljua... - Doi ovamo, ragele! - pozvao sam malog nevaljalca. -Reci mi: zato baca kljueve u zahod? - Ne znam - odgovori ragele i slegne ramenima. - Veseli me. Sada progovori gospoa Lustig: - ak smo jednom poli psihijatru. Ispitivao je ragelea puna dva sata i nita iz njega nije izvukao. Onda nas je pitao da li ga moda nismo, dok je jo bio posve mali, tukli nekim kljuem. Naravno da je to glupost, ve stoga to je klju za takvo to premalen. To smo mu i rekli. On se usprotivio i razvila se prilino iva rasprava. Usred diskusije najednom smo zauli vodu u zahodu... Dakle, to da vam dalje priam... ragele

nas je zakljuao, i tek nakon to smo ga satima nazivali telefonom, doao je bravar i mogli smo izai. Psihijatar je doivio ivani slom i morao je psihijatru. U tom trenutku zau se i opet kobni um: istraujui, ustanovili smo da nedostaje klju od ulaznih vrata. 76KLJUNI PROBLEM - Koliko je visoko prozor u vrtu? - raspitivali su se Lu-stigovi. - Najvie metar i pol - odgovorih. Lustigovi su se oprostili, izili kroz prozor i obeali da e poslati bravara. Poao sam zamiljen u svoju sobu. Nakon stanovita vremena naglo sam ustao, zakljuao vrata izvana, izvadio klju, bacio ga u zahodsku koljku i povukao vodu. Ima neto u tome. Veseli me. -77-GDJE SE PSIU HOE Cvinjija, to kopile iz mongolske stepe, otkrio sam jednog studenog jutra u svom tada jo vrlo njegovanom vrtu. Moglo je biti oko pet sati, doba kada veina ljudi jo spava - s iznimkom politiara, koji moraju vrlo rano ustajati jer bi inae stao kota povijesti. U taj tmurni jutarnji sat, dakle, zauo sam izvana ispred prozora tihi, oajniki cvile. Razgr-nuo sam zastore i pospano prokiljio kroz prozor. Nasred mog, ponavljam: tada jo vrlo njegovanog vrta ugledao sam posve malo psetance kako malim apicama ruje po vrtu i s velikim tekom prodire travu.

Psetance bijae ne samo vrlo maleno i vrlo bijelo, nego i vrlo neodreene pasmine i potpuno nesposobno da uskladi svoje etiri noge. Upravo sam htio ponovo navui zastore i vratiti se u topli krevetac, kadli se najbolja supruga na svijetu probudi i zapita: - to je to? - tene - odgovorih neraspoloeno. - Je li ivo? ' ' -Jest. - Pusti ga onda unutra! Otvorio sam vrtna vrata. Vrlo mlado psetance doklatilo se u spavau sobu i pomokrilo se na crveni sag. Htio bih ovdje napomenuti da mi nije osobito drago kad tko mokri po mojim sagovima. Zato sam dograbio to malo bijelo klupko i iznio ga opet u vrt. Potajno sam se nadao da e se Svevinji, koji bdi nad pticama u umama, pobrinuti i za psetance u vrtu. -78GDJE SE PSIU HOE Nije se pobrinuo. Psetance je, dapae, poelo tako prodorno zavijati i cviljeti da je iz susjedne kue dojurila gospoda Kaminski, jo u kunom ogrtau. A gospoa Kaminski u kunom ogrtau nije osobito lijepa slika i prilika, pa ni ono to nam je izgovorila nije bilo osobito lijepo. Neto se izmijenila poto je ugledala uzrok te jutarnje vike. Odrala nam je predavanje kako bi nas uvjerila da bezuvjetno moramo posvojiti to siroe. Nije propustila spomenuti ni onu malo poznatu injenicu da je pas vjerna ivotinja, i ne samo vjerna nego i pametna i ista ivotinja.

Moglo bi se mirne due rei, kao to je mirne due rekla i gospoa Kaminski: pas je, osim moda vlasti, najbolji ovjekov prijatelj. - Ako je to sve tako kako vi kaete, gospoo Kaminski -usudio sam se dobaciti - zato onda sami ne posvojite psetance? - Pa nisam valjda meuga1 - kratko odgovori ljubiteljica pasa. - Kao i da bez toga nemam dosta briga! I tako se, eto, dogodilo da smo doista posvojili to vrlo mlado psetance. Obiteljski savjet, to smo ga odmah zatim sazvali, zakljuio je, nakon ive rasprave koja se vodila izmeu moje ene i mene, da se vrlo mladom, vrlo malenom psetancu nadjene ime Cvinji, zbog pjegavih uiju, moda zato to to ime odzvanja nekako poput mongolske stepe ili iz nekog drugog razloga, ne sjeam se vie. Uskoro se Cvinji u nas osjeao kao kod kue i ugnijezdio se u naim srcima. Nije ga bilo teko hraniti jer je prodirao sve ega bi se doepao: dugmad, konopce, rune satove, sve mogue. Volio je takoer prenositi crkotine manjih ivotinja iz susjedova vrta u na. Bio nam je dirljivo privren i vjeran, i svaki put bi, kad bismo ga pozvali, od silne radosti mahnuo kratkim repiem, pogotovo kad bi nam u ruci ugledao maarsku salamu. Za vrlo kratko vrijeme nauio sam ga sluati moje zapovijedi. Evo nekoliko primjera: 1 aa -79-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Sjedi! (Cvinji nauli ui i lizne me po licu.) - Skoi! (Cvinji se poee po trbuhu.) - Daj apu! (Cvinji se ne mie.)

Mogao bih navesti i cijeli niz primjera, ali se i iz ovih nekoliko moe zakljuiti kako Cvinji nije bio nikakav tupavo kroeni, ponizni pas koji slua mehaniki, ve nezavisno bie koje misli svojom glavom. teta samo to je stalno mokrio po sagu. Pikio je stalno, i to uvijek samo po sagu. Zato? Ne znam. Sudei prema novoj dubokoj psihologiji, uzrok toj nesretnoj navici mogao bi se nai u nekom traumatskom doivljaju u djetinjstvu, ili u neem jo ranijem. Moda je Cvinji doao na svijet u nekom polju makova, pa zbog toga mora pikiti kad netom ugleda crveni sag, za koji sam dao cijelo bogatstvo? Uostalom, uzroci su sporedni a mrlje ostaju mrlje. Nisam se htio pomiriti sa Cvinjijevim udnim navikama pa ga zapoeh vrlo smiljeno odgajati. - Zabranjeno je mokriti na sag - rekoh mu polako i razgovijetno, maui pouno prstom. - Zabranjeno, uje li? Zabranjeno! Fuj! Svaki put kad bi prekrio zabranu, progovorio bih mu neto stroim glasom i prst podigao jo vie. S druge strane, obasipao bih ga pohvalama, poslasticama i gladio ga kad bi zabunom taj posao obavio u vrtu, koji se u to doba doimao jo donekle uredno, a tek e postupno ogoljeti pod djelovanjem Cvinjijevih zubi to sve vie rastu i jaaju. Vjerojatno je Cvinji na temelju moga vrlo promjenljiva ponaanja zakljuio kako su ta dvonona, as bijesna, as njena stvorenja s kojima ima posla, vjerojatno vrlo udljiva... Tko bi shvatio ljude...

Kako Cvinji nikako nije mogao shvatiti ni slijediti ni naj-osnovnije higijenske propise, morao sam svaki put iznova izmiljati sve -sloenije odgojne mjere. Planirao sam neku -80GDJE SE PSIU HOE vrstu eskalacije. Najprije u ga naviknuti da ne mokri po crvenim sagovima ve po nekima druge boje, a onda u ga izmamiti iz kue kako bi obavio nudu vani, ponajbolje u susjedovu vrtu. Slijedei taj cilj, pokrio sam na crveni sag sivim te mu za svako mokrenje u sivom dao za nagradu kobasicu. Kad su prola oko dva tjedna a Cvinji se za to vrijeme ve navikao na sivi sag, ponovo sam otkrio crveni sag. Cvinji koji tog trenutka bijae u vrtu, smjesta dojuri veselo lajui i po-piki se na crveni sag. Psi su, zna se, vjerni. Time, naravno, moja pedagoka zaliha ni izdaleka jo nije bila iscrpljena. Odluio sam u Cvinjija probuditi ljubav prema prirodi. Kupio sam mu dugaku zelenu uzicu i svake noi s njim etao. Krasna etnja po krasnoj okolici, jo k tome po mjeseini! Cvinji je, zaudo, cijelim putem bio vrlo suzdran. Tek pred kuom postao bi nemiran, a kad bih otvorio vrata, u skoku bi se naao na sagu i dao se na posao. S vremenom sam se poeo pitati emu sve to, zato ja sve to zapravo podnosim? Govorio sam o tom problemu i sa svojom enom. Ona me prijekorno podsjetila na francuskog filozofa Rousseaua, koji je, kao to je

poznato, postavio tezu da je sve to je prirodno ujedno i lijepo. Drugim rijeima: prirodno je da Cvinji iskljuivo mokri po sagu. I to je uinila priroda u svojoj bezgraninoj mudrosti? Jednog jutra kad je gospoa Kaminski i opet jednom donijela kosti za psa, ispriao sam joj sve o Cvinjijevim higijenskim potekoama, nakon ega mi je ona rekla sljedee: - To je zato to ste ga krivo odgojili. Stoga to ne znate postupati sa psima. Krivo se ophodite s njim. Svaki put kad se pomokri na crveni sag, morate mu porinuti njuku u lokvu, zatim ga morate pljusnuti i izbaciti kroz prozor. Tako se to radi. Premda nisam prijatelj tjelesnog kanjavanja, uinio sam i to. Cvinji je doao, vidio i popikio se - gurnuo sam mu -81-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE njuku u lokvu, pljusnuo ga i izbacio kroz prozor. Ova se procedura ponavljala nekoliko puta dnevno, ali ja nisam poputao. ivotni cilj postao mi je da oduim Cvinjija od njegovih loih navika. Polako, vrlo polako poeli su se ukazivati plodovi moje strpljivosti. Cvinji je ipak neto zapamtio i neega se oduio. To mi je ipak bila kakva-takva zadovoljtina. On, naravno, jo uvijek mokri po crvenom sagu, ali odmah zatim posve sam, bez moje pomoi, skae kroz prozor i eka da ga pohvalim i da mu dadem slatki. Ipak nekakav uspjeh! -82TONOST PRIJE SVEGA

Putnik koji u Milanu ue u vlak to vozi na sjever, zapazit e nakon nekoliko sati vonje udnovatu promjenu: vagoni odjedanput vie ne tandru, putnici grozniavo dotjeruju svoju vanjtinu, pobiru sve papirie s poda, tropot kotaa odzvanja jasnim ritmom, pa ak i prozori kao nekim udom postaju prozirni. A onda vlak prolazi jednim od onih neminovnih, beskrajno dugih tunela; nakon to izie iz njega, eto nas u vicarskoj. I putnici se sad drugaije ponaaju. Reklo bi se da svi pripadaju gornjim deset tisua. Toliko je ta vicarska iznad ostalih. Majka je bila barunica, otac veliki francuski tvor-niar, svi su roaci milijunai, osim jedne crne ovce u obitelji, strica u Italiji, koga u razgovoru otmjeno preuuju. vicarska je san malograana. I velegraana. I socijalista. I revolucionara, i konzervativaca, i nihilista. vicarska je, ukratko, pojam svih ljudskih enji. "vicarska" znai isto to i "mir". Kamo god pogleda, svugdje vladaju mir, red, disciplina, higijena, radinost i moral. Nije li to strano? I u hotelima je visok standard. Nema pogaanja, nema neugodnih iznenaenja, nema nesporazuma oko napojnice. U svakom je hotelu na vidnom mjestu objeena ploa s kunim redom i cijenama, te se ni od jednog ni od drugog nimalo ne odstupa. U naem hotelu u Ziirichu naili smo, primjerice, na ovakvu tarifnu osobitost - klimatizacija u sobi: 10% dnevne cijene. -83-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

I s pravom. Klima-ureaji su vrhunac komfora. S pomou malog aparata koji je postavljen tako visoko da ga ne moe dosei, puta se u udobno namjetenu sobu paljivo zagrijani i filtrirani vicarski ozonski zrak. Pri svakom udisaju gost se bolje osjea. Koliko god bi vam vani toplo jugo zagoravalo ivot - u sobi je uvijek svjee. Na alost, moe se kadikad dogoditi da nema juga i da je, naprotiv, vani svjee. Onda se, razumljivo, udobno namjetena soba pretvara u ledaru. Upravo u povodu toga otiao sam direktoru hotela i ovako mu rekao: - Ekselencijo! U naoj je sobi hladno. Za krepati! Molim vas, iskljuite ureaj za klimatizaciju! Ekselencija su, pozivajui se na kuna pravila, prijazno odgovorili: - Dragi gospodine, vi ste uzeli sobu sa klima ureajem. - Svakako. Ali sada je vani hladno i ja bih htio da iskljuite tu prokletu stvar. - To, na alost, ne ide. Nai su klima ureaji na centralni pogon. - Navui u prehladu. - Onda se morate toplije obui - ree direktor, oito ljut to ga elim navesti da prekri pravila. Pokuah jo jednom: - Iskljuite ureaj, a ja u vam unato tome platiti onih deset posto nadoplate. U redu? Sad je doao kraj direktorovu strpljenju. Za takve levan-tinske obiaje nije imao smisla. Zajapurio se.

- Gospodine - ree ledenim glasom - usluge koje ne pruamo naim gostima, ne moemo ni naplatiti. Kad za neto plaate, onda to i dobivate. I gotovo. I otjera me neumitnim pokretom ruke. Vratih se u nau hladnjau i poeh vijeati sa enom kako da izbjegnemo ledenu smrt. Na kraju smo se, vrsto pripijeni jedno uz drugo, uurili iza neke izboine na zidu koja nas TONOST PRIJE SVEGA je bar donekle titila od hladnoe to je neprekidno strujala u sobu. Poslije nekoliko trenutaka netko tiho pokuca na vrata. vicarci su ipak ljudi. Sobarica nam je unijela elektrinu grijalicu i dvije deke. Malo-pomalo moji su odnosi s direktorom postali ljubazniji. Otkrio sam da je - kao i svi vicarci kad ih bolje upoznate - vrlo zgodan momak, samo to, kad se radi o kunom redu i redu uope, ne zna za alu. Kao to se pokazalo, nije to bila jedina vrsta ale za koju nije imao razumijevanja. Jedne smo veeri tako avrljali o svemu i svaemu i ja pomislih da je ve vrijeme da mu ispriam jedan idovski vic. - Znate li ovaj? - otpoeh. - Dva Zidova voze se u vlaku... - Oprostite - prekine me direktor i poravna naoale. -Koji idovi? Hou rei: odakle su ta gospoda? - Svejedno odakle. - Iz Palestine? - Nije vano. Dobro, iz Palestine. Ili, recimo, iz Izraela.

- Razumijem. Hoete rei da se to dogaa nakon to je stvorena drava Izrael? - Tono. Ali to zapravo nema nikakve veze s priom. Dva Zidova voze se u vlaku... - Kamo? - Svejedno kamo. U Haifu. To je zaista posve svejedno. Vlak iznenada ue u jedan dugaak tunel i onda... - Samo trenutak. Zar na putu za Haifu ima tunela? - E, pa onda putuju u Jeruzalem. U redu? Dakle, vlak... - Oprostite, gospodine, ali bojim se da ni na putu za Jeruzalem nema tunela. Moj je brat bio s jednom misijom Crvenog kria u Palestini dok je ona jo bila pod britanskom upravom, i nikad mi nije priao o bilo kakvim tunelima. -84-85-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Pa to uope nije bitno, rekao sam vam ve. U mojoj je prii posve svejedno gdje se njih dvojica voze u vlaku. Uzmimo da se voze u nekom vlaku u vicarskoj. I... - A, u vicarskoj! A smijem li pitati, o kojem se tunelu radi? O Simplonu? O St. Gotthardu? Ili moda... Sad je na meni bio red da ga prekinem. - Uope nije vano koji je to tunel! - povikah. - to se mene tie, moe to biti i Schlesingerov tunel!

- Schlesingerov tunel? - Direktor prasne u grohotan smijeh. - Izvrsno! Izvrstan vic! Oprostite, moram to odmah ispriati naem glavnom portiru. Schlesingerov tunel! Ha-ha-ha... Uskoro se cijeli hotel tresao od smijeha. Ja sam se, trudei se da me nitko ne zapazi, uvukao u zahod i tu se posve tiho objesio o jednu zajameno nepoderivu vicarsku kravatu. -86PRIBJEITE ISTOE Prvi susret s nevjerojatnom vicarskom istoom doivjeli smo u svjetski poznatoj cirikoj Bahnhofstrasse. Prolazili smo kroz jednu od oblinjih robnih kua, dospjeli pominim stubama - koje su radile besprijekorno na etvrti kat i tu kupili dva besprijekorno, u celofan umotana okoladna kolaa s tanjuriima od kartona i isto takvim liicama. Na putu do hotela nismo se mogli suzdrati; otvorili smo ih i slasno pojeli. Bili su izvrsni. Jo nikad u ivotu nismo jeli tako dobar okoladni kola, osim, moda, dva dana prije toga u Italiji. Tek to smo progutali posljednji zalogaj, kadli nam za leima odjeknue uzbueni povici. Netko nas sustigne. - Oprostite - dahtao je neki na izgled imuni gospodin. -Izgubili ste tanjurie. Pred nosom nam je drao oba ona okoladna zaprljana kartona koje smo na vrhuncu nae gozbe nemarno odbacili. - Oprostite - rekoh i ja. - Mi to nismo "izgubili", oprostite. - Nego to? - Kako to mislite? Kako, nego to?

- A kako bih onda ja to naao na ploniku? U tom trenutku najbolja supruga na svijetu istrgne potenom nalazniku iz ruku taj ljepljivi otpadak, uz jedno kratko "hvala lijepa", i odvue me dalje. - Jesi li poludio? - siktala je. - Zar si zaboravio? Problijedio sam. Da, zaboravio sam da smo u istunskoj vicarskoj, u preistoj ulici njihova najistijeg grada. Nigdje se nije mogao vidjeti ni najmanji odbaeni papiri. Tek ovdje-ondje pokoja izblijedjela mrlja na ploniku, koju poljevai - 87 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE 4 nisu uspjeli isprati. U daljini je jedan dobro odjeveni pometa antiseptikom metlom unitavao mrvice kruha. Inae niega osim istoe, istoe i opet istoe. I ja sam se ovu nepomuenu panoramu usudio oskvrnuti time to sam bezboniki bacio dva zamrljana kartona! Razapet izmeu srama i grinje savjesti, paljivo sam slijepio oba ostatka. - Za sada je u redu - rekoh eni koja je zadovoljno klimala glavom. Ali to sada? Ne mogu to cijelo vrijeme vui sa sobom. Napokon, jo smo dva tjedna u vicarskoj.... - Ne brini, ve emo nai neko mjesto gdje emo se toga rijeiti na propisan nain. Neko javno smetlite ili slino. Rekla je to u jedanaest prije podne. U dva popodne jo uvijek sam drao ona dva kartona u rukama zamrljanim od znoja i okolade. Kad bismo barem

nali kakav papir da to zamotamo! Uzalud smo eznutljivim pogledima traili neto slino. Popeli smo se u prikolicu ve poslovino istoga cirikog tramvaja i sjeli uz otvoreni prozor. Tu smo u ivom razgovoru mahali rukama ekajui da naie pogodan zavoj. Na jednom sam takvom mjestu brzim pokretom bacio onu kau od kartona kroz prozor. Zakripae konice. Nakon nekoliko metara tramvaj se zaustavi. Posluno sam siao kako bih pokupio vrijedan predmet to mi je ispao i zahvalio vozau: - Vrlo ste ljubazni. Sreom, nita se nije dogodilo. Puno vam hvala. Sad nas je ve pomalo bila zahvatila panika. U nastupu oajnike hrabrosti, obratio sam se nekom starijem gospodinu to je sjedio u blizini i upitao ga to bi on uinio kad bi se htio rijeiti zamazana komada papira. Stariji gospodin se zamislio i izrazio miljenje kako je sluaj to sam ga spomenuo toliko nevjerojatan, da on sebi neto takvo jedva moe predoiti, ali govorei posve teoretski, on bi taj komad papira ponio kui i u nedjelju ga zapalio. Otkrio sam mu -88PRIBJEITE ISTOE svoju tajnu i dodao da papirnati predmet o kojem je bila rije, spada u kategoriju "otpad". On mi dade svoju adresu i pozove nas da doemo do njega sutradan poslije podne. Mogli bismo kod njega ostati nekoliko mjeseci kao gosti; njegovoj bi eni bilo vrlo drago. Bio sam vie nego spreman prihvatiti poziv, ali se pravodobno prisjetih da uope ne namjeravamo toliko dugo ostati u vicarskoj. Zahvalih mu

jednako srdano i obavijestih da u prihvatiti njegov poziv samo ako se naem u nepredvieno tekoj prilici; u meuvremenu mi je, naime, palo na pamet jedno drugo, blie rjeenje: poslat u tu stvar potom u Izrael kao "uzorak bez vrijednosti". - Ali to ete s tim u Izraelu? - zabrinuto je zapitao moj teoretski domain. - Bacit u to u Jordan. To ga je smirilo pa smo se rastali sa suzama u oima. Iskrcali smo se u nekom drvoredu u predjelu vila. Pokazalo se, na alost, da nije mogue izvesti moj plan, naime priekati mrak i zakopati papirnati smotuljak pod rvetom, jer su sva stabla bila okruena reetkama od kovana eljeza. Pognute glave koraali smo natrag prema gradu. Odjednom tu, u sreditu grada, ugledah kako na jednoj ulinoj svjetiljci visi sanduk za otpatke, pravi, stvarni, arobno uto obojeni sanduk s natpisom: "Odravajte Ziirich istim! Otpaci - ovdje!" Doteturah i uhvatih se za sanduk, kao bjegunac za traak spasa, ubacih karton i jecajui zagrlih enu, ije je lice zrailo nadzemaljskim smijekom potpune sree. Uhvativi se za ruke, krenusmo put naeg hotela. - Oprostite - ree policajac koji nas je zaustavio nakon nekoliko koraka. - Morat ete izvaditi svoj paketi. To je posve novi sandui za otpatke. Htjeli bismo da ostane ist. - Da... ali... - promucah i malaksalom kretnjom pokazah natpis. - Tu izriito pie: "Otpaci - ovdje!"

-89-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - To vrijedi samo za pometenu prainu, ali ne i za otpatke ili bilo kakve vrste predmete. Odravajte Zurich istim! Spustio sam ruku duboko u sanduk i izvukao kartone. Osjeao sam se kao ranjena srna. Glasom, koji se i meni samom uinio tuim, progovorih najboljoj supruzi na svijetu: - Ne preostaje nita drugo. Moram to pojesti. - Za Boga miloga! Da se nisi usudio staviti tu prljavu stvar u usta! - Dobro - proaputah. - Onda u je skuhati. S tim rijeima utrah u gostionicu kraj koje smo upravo prolazili. ef sale mi je priao. - Papirnati otpadak? - zapita profesionalno. - elite li ga pirjanog ili peenog? - Peenog, molim. Napola, engleski. - Kao obino - potvrdi konobar, stavi papir na srebrni tanjur i odnese ga u kuhinju. Za deset minuta donese ga natrag, vrueg i garniranog s povrem. Uzeh prvi zalogaj i ispljunuh ga. - To je zagorjelo - povikah. - Uope se ne moe jesti. Skoismo na noge i pohitasmo van. U duhu nam se prikaza dobri, stari Bulevar Rotschild u Tel Avivu, sa stotinama malih kupova smea koji veselo blistaju na sjaju sredozemnog sunca. -90TOUR D'OBELISQUE

U Pariz smo stigli rano poslije podne. Sve je ilo po planu, vrijeme je bilo lijepo, put ugodan, a u hotelu "St. Paul", 15 rue St. Honore, ekala nas je soba. Usto smo jo u vlaku susreli starog prijatelja koji privremeno ivi u Parizu. On nas je opskrbio s nekoliko dobrih savjeta: - Svakako unajmite neki mali taksi - savjetovao nam je. - Kad sjednete, taksistu recite naziv i adresu vaeg hotela, i sve dok ne izaete iz auta, nemojte vie progovoriti ni rijei. Pariki taksisti nanjue stranca na sto metara, i to uz vjetar. A vi znate kakve to posljedice moe imati po vau novarku. - Rekla nam je to i Lipschitzova - potvrdismo i odmah poesmo s nekoliko kratkih jezinih vjebi. Najbolja supruga na svijetu dobila je zadatak da kae adresu, jer kao istokrvna Sabra perfektno izgovara gutu-ralno "r". Ona je marljivo uvjebavala bitnu reenicu: - Quinze rue St. Honore, hotel "St. Paul"... Quinze rue St. Honore... Prijatelj nam je dalje savjetovao da prilikom izgovaranja adrese, kao i pri ostalim raznim pregovorima, valja u ustima oputeno drati cigaretu, to ne samo da se doima tipino francuski ve se time prikriva nesavren izgovor. Kad je vlak ve ulazio na kolodvor, on zakljui: - Va je hotel blizu Place de la Concorde, samo nekoliko minuta od kolodvora. Vonja ne bi smjela biti skuplja od tri nova franka. 1 Sabra je idov roen u Izraelu. -91EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Uskoro naosmo jedan mali taksi. Dok smo mi pod budnim oferovim okom trpali kofere u prtljanik, na se prijatelj upustio u brzopoteznu

francusku konverzaciju, koju bismo mi sami povremeno prekidali djeliem naeg bogatog rjenika, kao primjerice jednim "oui" ili "non", ili pak nijemim slijeganjem ramena. Zatim, je poelo. Nakon to smo jo jednom mahnuli naem prijatelju, moja ena je zatakla cigaretu u kut usana, ukljuila na maksimum svoj uroeni guturalni "r" i rekla: - Quinze rue St. Honore, hotel "St. Paul". Priznajem, bili smo izvanredno uzbueni. Voza nije nita opazio. Poslovno ravnoduno upalio je i krenuo. Sve je bilo u najboljem redu. Zavalili smo se u sjedalima, tijesno pripili jedno uz drugo kao ljubavni par, kako vozau naa utnja ne bi bila napadna. Nakon nekoliko minuta proli smo kraj Obeliska na Place de la Concorde. Moja ena dohvati francuske novine, koje sam ja napadno drao u ruci, i na-rka olovkom za obrve na rubu: - Uskoro emo biti u hotelu. Ovaj glupan od ofera dri nas za Francuze. Ipak, nepoznati su putovi Boji, zaista nepoznati! Nekoliko trenutaka zatim moja ena otvori torbicu, uplaeno pogleda u nju i problijedi: - Oj! - povie glasnim, istim hebrejskim. - Zaboga, gdje su nai pasoi? Brzo joj zaepih usta (pasoi su, kao i uvijek, bili u mojem desnom depu), i pokuah u retrovizoru uvrebati vozaevo lice. Uzalud. Meutim, barem se nije okrenuo. Uinilo mi se da je samo nekoliko puta trznuo uima. Inae se nita nije dogodilo. Jedino je naglo okrenuo volan i dao gas.

Obuzeo nas je nemir. Sad je bilo jasno: prestraeni uzvik moje supruge otkrio je da smo stranci. Trebalo je sada progovoriti, inae smo izgubljeni. U napetoj tiini ubacih svoj najbolji francuski, tako da je i voza mogao uti: -92TOUR D'OBELISQUE - Comment allez vous? La plume de ma tante est plus belle que le jardin mon oncle. Garcon, je voudrais manger. L'addition, s'il vous plait.1 Jo dok sam to izgovarao, ugledao sam u retrovizoru kako me voza promatra. Ravno u mene gledalo je jedno veliko, sivo, elino, nemilosrdno oko. Poeo sam drhtati i osjetio kako me oblijeva znoj. U tom trenutku najbolja supruga na svijetu baci se nagonski na mene i poe me ljubiti a la Parisienne, onako kako to samo Francuskinje ine u javnosti... Na kraju poljupca taksimetar je pokazivao 5,60 franaka. Voza nas je, dakle, prozreo. Zna da nismo Francuzi. On, Jean-Pierre, to zna. Dokaz tome je i nain kako sada vozi. Uvijek novi zavoji ulijevo neprekidno nas iznova bacaju u desni kut sjedala. Tek to prijedosmo Seinu, kadli opet jedan otar zaokret ulijevo, pa opet preko Seine. Preli smo je nekoliko puta. Zatim smo proli nekim dugim tunelom, pa onda pokraj nekog obeliska. Nisam se mogao suzdrati a da zlobno ne primijetim: - Ti Francuzi vjeito s tim svojim stupovima - priapnuo sam eni. - To je onaj Obelisk otprije - muklo odvrati ona. Taksimetar je pokazivao 9 franaka, tono tri puta vie od

svote koju je bio predvidio na prijatelj. itatelja moda zanima zato nismo nita poduzeli da zaustavimo kola koja su jurila uokolo kao pomahnitali satelit u svemiru? Za to postoji vie objanjenja. Prvo, oboje smo po naravi pomalo plaljivi. Drugo, oboje govorimo vrlo loe francuski. I tree: to smo trebali poduzeti? Uzeti drugi taksi? Na kraju krajeva, Jean-Pierre nas je do sada provozao ve dobrim dijelom Francuske, poznavali smo njegov nain vonje, njegove osobine i slabosti - zato da se uputamo u 1 Kako ste? Pero moje tetke ljepe je od vrta mog strica. Konobaru, elio bih jesti. Raun, molim! -93-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE eksperimente s novim oferom? Ipak, nismo jo posve digli ruke. Moja je ena nanovo pokuala akciju a la Parisienne, ali ja nikako nisam bio u stanju odigrati pravog partnera. Morali smo tedjeti snage i boriti se dalje uz to manje gubitke. Jean-Pierre, o tom vie nije bilo sumnje, vozio nas je u krugu. U pravilnim razmacima od po est minuta proli bismo kraj Obeliska, dakle tono 10 puta na sat. ak ako pretpostavimo manju kvotu zbog zastoja u "pici", preostaje jo uvijek 240 kruenja dnevno oko Obeliska, to iznosi 1680 tjedno. Kad je taksimetar dospio do 17 franaka, voza je otvorio pretinac i izvukao prvi obrok, koji se sastojao od sendvia, malih kiselih krastavaca i voa. U kratkoj raspravi na hebrejskom o naoj situaciji, ustanovili smo da su nae zalihe hrane svedene na dvije jabuke, naranu,

suhu emlju i neto gume za vakanje. Budemo li vrlo ekonomini, mogli bismo moda izdrati do sutra naveer. Dulje nikako! Najednom se ojaeno lice moje ene ozari: - Benzin! - klikne ona. - On e trebati benzina! Jednom ga mora uzeti, i mi emo biti spaeni! Nagnuo sam se naprijed kako bih pogledao kontrolnu plou. Tank se jo nije ni dopola ispraznio. A taksimetar je pokazivao 20,50. Odluili smo da za svaki sluaj, nakon to padne mrak, spavamo naizmjence svako po jedan sat, kako Jean-Pierre ne bi moda potajno uzeo benzina. Pet-est puta pokuali smo ga udobrovoljiti time to bismo, ugledavi Obelisk, izustili oduevljeno: "Oh". Jean-Pierre nije reagirao. iroka, snana lea bijahu mu nepomina ak i kad bi najotrije skretao ulijevo. Taksimetar je pokazivao 30 franaka. Uzeh rapicu i ure-zah u plastinu oblogu auta sljedee: "U ovom su taksiju umrli od gladi u kolovozu 1963. Eph-raim Kishon i ena mu." -94TOUR D'OBELISQUE I tada, kad smo ve izgubili svaku nadu, kola se zaus-tavie, ne znam ni kako ni zato. Moda se Jean-Pierre ve izmorio, moda su se u njemu pobudila neka ljudska uvstva, moda je pomislio na enu i dijete - u svakom sluaju, odjednom, nakon to smo proli Obelisk na Place de la Concorde, nije vie zaokrenuo ulijevo, ve je nastavio ravno jo stotinjak metara i zaustavio se pred hotelom "St. Paul".

- Quarantcjuatre - ree. Mislio je na franke, 44 franka, s napojnicom 48. Jo uvijek manje od 50. -95-IENJE NAOALA Povezao sam se autobusom na Monmartre, iskrcao se i blaeno prepustio arolikoj struji umjetnikog svijeta. Drugim rijeima, sjeo sam u kavanu, naruio vermut i promatrao opi mete oko sebe. I to kakav mete! Za pokrajnjim stolom upravo je neka mala blajhana plavua jecala na ramenu nekog bradatog cvikeraa, neto podalje seks-bomba u poodmakloj dobi priala je nezainteresiranom sluateljstvu o svojoj propaloj mladosti. Pokraj njih drao je neki neobrijanko u dolevitki prazni tranzistor na uhu i divlje gledao oko sebe. Ovdje su estorica dugokosih mladia raspravljala o nekoj vlastitoj zamisli krianca izmeu neodadaizma i Kafke, ondje se dvije napomine, nalarfane enske spodobe u nijemom zagrljaju pripremale na idue udarce sudbine. Neka polugola, prekrasna prodavaica sjela je pokraj afrikog mornara, izvukla knjigu i poela itati. U jednom je kutu sjetni student pokuavao gutanjem lice poiniti samoubojstvo, ali je na vrijeme doletio konobar, odgovoran za brojno stanje posua. Dvije glumice nisu vie mogle izdrati vruinu i poele se svlaiti, pa je konobar odmah pozvao policajca kako bi i ovaj mogao uivati u prizoru. Neki je kipar, koji zacijelo pati od elefantijaze, uspio s pomou minijaturne flaute proizvesti zvuk elektronske glazbe, jedna poznata pjesnikinja vodila je enku buldoga od stola do stola i skupljala milodare za navodni jueranji kujin okot, sjedokosi harmonika sentimentalnim je melodijama pratio zagrljaje

ljubavnog para, cigarete i ibice letjele su zrakom, amor i smijeh probijali se kroz slojeve dima i alkohola. Usred te orgije uzajamne pri-96IENJE NAOALA padnosti i ivotne radosti, samo je jedan jedini ovjek osamljen sjedio za stolom, a to sam bio ja. Jo se nikada u ivotu nisam osjeao tako osamljen, tako zaboravljen, naputen i izgubljen. Da po vruini (kakva je toga dana vladala) nisam obiavao nositi sportsku koulju preko hlaa - nikada ne bih uspostavio dodir sa svojom okolinom. Nije to bio, da odmah primijetim, nimalo zabavan susret. Odjednom sam, naime, jasno osjetio kako se lijevi donji kraj moje koulje - koja je, kako rekoh, visila preko hlaa -odmie od mene. Oprezno se okrenuh i - stvarno: moj susjed s drugog stola slijeva doepao se moje koulje i njome brisao naoale, velika debela stakla u crnom ronatom okviru. Nisam toga gospodina nikad u ivotu sreo. A sada tu sjedi i mojom kouljom isti naoale. Jednu minutu otprilike vladao je muk isprekidan samo umom trljanja u ritmu. Tada sam skoio. - Gospodine! - rekoh. - to vam pada na pamet? - Pa zar ne vidite? - glasno je odgovorio. - I to buljite tako blesavo? - Moda biste svoje naoale mogli brisati i vlastitom kouljom? - Moja vlastita koulja je u mojim vlastitim hlaama. To vidite i sami...

On podie naoale prema svjetlu kako bi ustanovio jesu li ve dovoljno oiene. Oigledno nisu bile. Kad sam opazio da namjerava nastaviti ienje, htio sam mu uskratiti svoju koulju, ali lijepo sam se proveo! - Sto je? - povikao je. - Izvolite mi dopustiti da oistim naoale! - Ali ne mojom kouljom! - Zato da ne? - Primjerice zato to vas ne poznajem. - Bosco. - Susjed lagano klimne glavom i predstavi se. -97-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Sad, kad smo se osobno upoznali, bilo je ve mnogo tee uskratiti mu koulju. - Da, ali... - promucao sam. - To je posve nova, ista koulja... Moram priznati da nisam upotrijebio bogzna kako vrst dokaz, ali mi nita bolje nije palo na pamet. To to su s pokrajnjih stolova bili u mene uprti neprijateljski pogledi, nije mi nimalo olakavalo poloaj. Bosco, koji je odmah spoznao da je taktiki u prednosti, rukom je drao rub moje koulje, spreman na akciju. - Da koulja nije ista, ne bih ni brisao njome naoale. To su vrlo skupa i osjetljiva stakla. Da znate! - Onda je barem nemojte vui - opomenuti ga slabanim glasom dok je on nastavljao istiti. - Tko vue? - zapita Bosco ljutito i izvadi iz depa svoje koulje druge naoale, s tamnozelenim staklima. - Ne! - rekoh odluno. - Ni sluajno sunane naoale.

- Dosaujete mi - odvrati Bosco. - Smirite se napokon! Sad mi je cijela stvar ipak ve postala preglupa. Na kraju krajeva, ja sam turist, stranac, podiem im turistiki promet, zapravo sam ak i gost u njihovoj zemlji. Bosca jedva da poznajem, a svakako ga ne poznajem dovoljno da bih mu mogao dopustiti da o moju koulju oisti cijelu svoju zalihu naoala. Ali javno mnijenje je, naravno, na njegovoj strani, i to nedvojbeno pokazuju lica onih to sjede naokolo. "Ti bijedni autsajderu", govore njihovi pogledi. "Ti uljezu! Ti egoisto! Ti naduti, nesocijalni uobraenko! Misli li da je tvoja koulja neto najvrednije na svijetu? Budi sretan to je jedanput posluila neemu korisnom. Uope nema osjeaja zajednike pripadnosti, nikakva osjeaja za kolektivnu odgovornost, za solidarnost. Ne zasluuje da tu sjedi, ti dolutala dronjava nitarijo!" Kad mi je prevrilo, skupio sam svu snagu i izustio: - Dosta! Ne dam vie! - A zato? -98IENJE NAOALA - Na to vam nisam duan odgovoriti. Ili bih moda trebao svima dopustiti da briu naoale o moju koulju? - Svima? Zato svima? - dobacivali su mi sa svih strana gnjevne povike. - Tko je osim Bosca istio naoale? Kome drugome treba vaa glupa koulja? Zato govorite o "svima" kad je samo Bosco... Ostalo vie nisam uo. Bio sam ve na vratima. Tu sam zastao, okrenuo se i izazovno polako ugurao koulju u hlae.

99-VIVE L'EMPEREUR! Jednom me Francuz povezao kui, privatno. Mene. Francuz. Privatno. U svoj stan. U svoj dom. Stranci koji ve vie od dvadeset godina ive u Francuskoj, uvjeravali su me da u slavnoj povijesti te zemlje nema presedana za ovakav poziv. Jo nikad stranac nije preao praga Francuzova stana, osim ako je trebalo da mu opere prozore. A ovdje bih htio posebno napomenuti da moj domain nikako nije bio pijan kad me pozvao, ve se doimao kao potpuno uravnoteen ovjek koji posve vlada zdravim razumom. Oigledno se radilo o jedinstvenoj prirodnoj pojavi. U stvari, upoznao sam ga na meunarodnom kazalinom festivalu, a to pomalo umanjuje znaaj cijele stvari. Za nastupa nekog izraelskog ansambla sjedio sam uz postarijeg ovjeka, koji je neprestance htio znati to se to, do vraga, zapravo dogaa na pozornici. Objasnio sam mu da gleda ivot u jednom tzv. kibucu, poljoprivrednoj zadruzi gdje ljudi rade dobrovoljno s jednom rukom na plugu, s drugom na puci i s treom na Bibliji. Moj mi je novi prijatelj, Mon-sieur Rapue, tada objasnio da se i on, ili tonije reeno njegov djed, borio protiv Prusa. Zatim smo u razgovoru preli na Kineze, pa na rulet i sudnji dan. Moda upravo ova posljednja tema bijae uzrok to se Monsieur Rapue odrekao tradicionalne suzdranosti i pozvao me u svoj dom. - Doite u petak naveer poslije veere - rekao je. - Doi e jo neki ljudi. - Merci - odgovorio sam. - Dakle, doi u u petak naveer poslije veere. -100-

VIVE L'EMPEREUR! - Poite metroom s postaje Bonaparte do Napoleonova obeliska. Prijeite trg Grande Armee u smjeru Slavoluka pobjede. Na krianju Avenije 7. studenog i Ulice 28. svibnja nai ete kuu "Marengo". Prepoznat ete je po mramornoj ploi lijevo od ulaza, na kojoj pie kad je poloen kamen temeljac. Dogodilo se to tono 104 godine nakon to je Napoleon na mostu Marengo pregazio talijansku vojsku. Do vienja u petak naveer poslije veere! U petak naveer obilato sam veerao i uputio se u opisanom smjeru. Obelisk to su ga podigli kao sjeanje na Na-poleonovu pobjedu kod Friedlanda, naao sam bez po muke, ali na mjestu gdje je trebalo da bude Trg Grande Armee, bio je Muzej keramike, smjeten u zgradi nekadanje kadetske kole. Nakon neto uzaludna lutanja, zatraio sam pomo prometnika. On me pouio da obelisk koji traim nije Fried-landov obelisk ve Obelisk u slavu pobjede u Egiptu, izmeu Ulice 11. sijenja i Ulice 12. sijenja. Usput me zapitao odakle sam. Rekoh mu da sam iz Izraela, nakon ega mu oi zab-listae. Napoleon je, kao to je poznato - objasnio mi je - prije no to je pokorio Egipat, osvojio Accru i Jaffu. Klimnuo sam potvrdno glavom, premda u tvravi Accri nikad nisu doznali da ih je Napoleon osvojio. Za neto manje od pola sata naao sam se pred kuom "Marengo", a za sljedeih etvrt sata pred stanom Monsieura Rapuea. Tamo se ve bilo okupilo malo ali otmjeno drutvo.

Svi su govorili teno francuski, jezik u koji sam beznadno zaljubljen. Nakon nekog vremena prelo se u razgovoru na Bliski istok. Svi su se sloili da je Izrael strateki znaajan. - Jo od vremena kada je Car, prije no to e pokoriti Egipat, osvojio Accru i Jaffu... - zapoe jedan od gostiju i zadubi se u potanko opisivanje taktikih manevara genijalnog Korzikanca u sjeni Piramida. Govornikovu je matu posebno raspalila slika velikog vojskovoe kako na bijelcu osamljen jae uz brijeg, dok zrake izlazeeg pustinjskog sunca zlatnim sjajem obasjavaju njegov lik. To bi bila, govorio je zaneseno, - 101 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE velianstvena umjetnika slika. (Dvije takve u ulju visile su na zidu.) Ja sam se pak, kao posjetitelj na krae vrijeme, ponesen vie praktikim probicima, raspitivao koje bih sve znamenitosti morao razgledati za svoga boravka. Naveli su mi sljedee: Napoleonov grob, Slavoluk pobjede, razne ratne muzeje, posebno one u kojima su predstavljene bitke kod Jene, Aus-terlitza i VVagrama, ali i sve ostale. Razne dvorce u kojima je Car najradije boravio, posebno onaj u Malmaisonu, pa u Saint Germainu, u... U glavi mi se zavrtjelo. Napoleon, dakako, s pravom nosi gordi nadimak "orao", ali mene zanimaju i vrapci. Moda sam mu samo zavidan to je osvojio svijet, a ja nisam? Uostalom, ako malo poblie pogledamo, nije prolo mnogo vremena to je on osvojio svijet. Na profesor povijesti u gimnaziji odgovorio je jednom, kad ga je netko bezobrazno upitao zato je Napoleon uope osvajao Egipat, da je general htio prenijeti Piramide

u Francusku. A zna se da se morao zadovoljiti obeliscima iz domae radinosti. Dok su mi tako glavom promicale ove heretike misli, ostali je dio drutva stigao do bitke kod VVagrama, gdje je Car smlatio zdruenu rusku, prusku i austrijsku vojsku, prije no to e otpoeti svoj poznati zimski pohod i osvojiti Moskvu. - Nikad ni jedan vojskovoa osim Napoleona nije osvojio Moskvu primijetio je vrlo odluno neki sportski novinar. - A nakon toga? - zapitao sam. - Sto nakon toga? , i<j - Mislim: nakon toga? , \-'-:,\' - Pa, nakon toga... Ostalo je povijest. Na domain ispi gutljaj konjaka Napoleon i ree promuklo, s primjetnom mrnjom u glasu: - Nakon toga vratila se banda reakcionarnih careva i kraljeva kako bi zadavili genija revolucije. 102VIVE L'EMPEREUR! Usudio sam se aptom usprotiviti: - Ali, zar i Napoleon nije bio car? I kralj Italije? - Tako je! - glasio je zajedljiv odgovor. - Upravo to ti snobovi nisu mogli podnijeti... - Ja Englezima sve opratam - oglasio se drugi, milujui usput Napoleonovu bistu na kaminu. - Napokon, oni nisu Evropljani. Ali da je

onaj sadist od guvernera Sv. Helene oslovio Cara sa "Sir"... to im ne mogu oprostiti. Kako bih skrenuo razgovor, ponudio sam neke oko sebe cigaretama. Oni mi indignirano okrenue lea. Tek sam tada opazio svoju pogreku: bile su to cigarete Nelson, i portret legendarnog admirala uoljivo je blistao na kutiji. Doimao se tako zadovoljno kao da je netom unitio francusku flotu. Ispalo je vrlo nezgodno. ak ni to to sam zbunjeno promrmljao kako mi je tu neprobavljivu, obinu travurinu vjerojatno netko podmetnuo u dep, nije moglo probiti bedem ledene odbojnosti to me okruila. Oprostio sam se a da me nitko nije pokuao zaustaviti. Iz puke pristojnosti - valjda stoga da mi odlazak uini manje munim zapitao me Monsieur Rapue za moju adresu u Londonu. Sav sretan to mi se ukazala prilika da malo uzvratim na bijes gostiju, istresem: - VVellington Circle, ugao Trafalgar Squarea. Hotel "Wa-terloo"... o, Boe mili... Nitko mi nije pruio ruku. Domain me utke ispratio do vrata, neosjetljiv na sva moja uvjeravanja kako nije moja-krivnja to se svaka druga ulica u Londonu zove po nekoj bitki ili vojskovoi, a kad im ponestane imena kao to su VVellington ili VVaterloo, izmiljaju nova koja se na njih rimuju kao Kensington ili Bakerloo... Monsieur Rapue snano zalupi vratima. Oteturao sam niza stube, preao Ulicu Tilsit i uputio se prema najbliem slavoluku pobjede. -103-GARgON, UN ENTRECOTE!

Duboko u Bulonjskoj umi, na krianju dvaju teko pristupanih puteljaka, postoji mali neugledni restoran u koji uglavnom zalaze domai gosti. Te je nedjelje sve vrvjelo od njih, a na ulazu je stajao red jesnih Francuza to su ekali da se isprazni koje mjesto. Izmeu gusto poredanih stolova hitala su amo-tamo, znojei se, dva konobara pognuta pod teretom posla, i tako nanovo potvrivali staro pravilo da u francuskim restoranima ima ili previe ili premalo konobara, ali nikad onoliko koliko ih treba. Atmosfera je bila tako istinski autentina i toliko me obuzela svojim istinskim arom, da sam s djetinjom lakomislenou zaboravio na sve pouke Eule Lipschitz i sjeo za stol koji je kao nekim udom stajao prazan usred lokala. Nemarno sam se svalio na slobodnu stolicu (bila je samo jedna), opustio napete udove i zadovoljno ustanovio da sam se u relativno kratkom vremenu ve posve saivio s francuskim nainom ivota. Uzeo sam jelovnik, preletio ga iskusnim pogledom i odluio se za en-trecote. - Gargon! - povikah svojim najboljim francuskim. - Un entrecotel Konobar promakne kraj mene s izrazom aristokratske ne-pristupanosti na licu i sa sedam, poput tornja naslaganih tanjura na rukama, a da me nije ni pogledao. Priekao sam da u povratku opet proe kraj mog stola: - Gargon! Un entrecotel 1 Konobar!... Kotlet! -104GARCON, UN ENTRECOTE!

Ovaj put se aristokrat udostojio da me barem usput pogleda, ali to je bilo sve. Zbrisao sam ga s liste znanaca. Ionako mi je njegov kolega, onaj bujnih brkova, bio blie oima. - Gargon! Un entrecotel Konobar kojeg sam nagovorio - a taj je osim brkova nosio jo vei broj tanjura od svog prethodnika - nestao je bez rijei u svjetini. Sad sam ve postao pomalo nemiran i pitao se nisam li upao ba u "picu" prometa. Oko mene je vei dio parikog stanovnitva s uitkom i naglas rjeavao problem nedjeljne ishrane. Zar da to meni jedinom ne bude doputeno? Netom sam opazio da se pribliava aristokrat, skoio sam i zaprijeio mu put. - Gargon! Un entrecotel Jednostavno me pregazio. Preao je preko mene kao da me ne vidi. Postao sam nevidljiv. "Lipschitzova", proe mi kroz glavu dok sam jedva usta-jao s poda. Zar mi nije Lipschitzova jo u Izraelu govorila da turist za njih nije ovjek? Oigledno to treba shvatiti doslovce. Moda sam ve mrtav a da to ni sam ne znam?... eludac mi je krulio od gladi i to me vrati u stvarnost. Kad je brko ponovo proao kraj mog stola, zgrabio sam ga za rep njegova fraka: - Gargon! Un entrecote!

- Odmah - odgovorio je, oajniki se pokuavajui izvui iz mog dvostrukog nelsona. Nisam ga putao. Zapitao sam ga ono to sam ve dugo smiljao: - Zato mi ne date jesti? - To nije moj stol! - Obavijest je popratio s nekoliko snanih udaraca nogom u moju potkoljenicu. Pustio sam ga. Ako to nije njegov stol, onda ga nemam pravo zadravati. Okrenuh se s novim arom aristokratu, pokuavajui privui njegovu pozornost glasno pljeui i zaprijeivi mu put tijelom. Ponovo je proao kroz mene. -105 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Tada je u meni proradio izumiteljski duh. Smislio sam zamku - premda dosta primitivnu. Kad se sljedei put pokuao probiti kroz uski prolaz kraj mog stola, skoio sam, podmetnuo mu stolac iza lea i munjevitim mu pokretom zaprijeio put sprijeda. Uspravio sam se pred njim poput obeliska. Sad mi vie nije mogao umaknuti. - Gargon! Un entrecote! Pokuao se strateki povui, ali je ustanovio da mu je moja barikada zaprijeila odstupnicu. - Monsieur - ree i odmjeri me ubojitim pogledom. - To nije moj stol. Shvatio sam. Napokon sam shvatio. To je, dakle, razlog zato je moj stol tako udesno slobodan. To je niiji stol na graninom podruju izmeu dviju velesila, naputena pred-straa na rubu pustinje u kojoj nou zavijaju akali i gdje u najboljem sluaju povremeno iskrsne kakav atomski fiziar. Nagonski sam pogledao pod stol ne bih li moda ugledao

kosture. I opet sam se sjetio Eule Lipschitz. Ja sam turist. Ja sam prognanik. to e biti sa mnom? Iskonski me snano obuzela ona, psiholozima tako dobro poznata predljudska potreba da nekome pripadam. - Tvoj sam, duom i tijelom - aptao sam u uho aristokratu, koji je sluajno zastao kraj mene da se ispue. - Pripadam tebi, kroim pod tvojom zastavom, ja... - Ostavite me na miru ili u pozvati policiju - siktao je aristokrat i nestao u smjeru zapada. Poeo sam plakati. Ne postoji nita tee od osamljenosti. - Efraime - rekoh samome sebi - mora neto poduzeti. Mora postii da te konobar prizna defacto, inae e prestati postojati. Posljednjim snagama skoio sam na noge i mahnuo brko-nji, koji je promicao s poiljkom peradi opojna mirisa. - Gargon! L'addition! .. 1 Gospodine! 2 Raun! -106GARCON, UN ENTRECOTE! Brkonja mi dobaci pogled po kojem mi je postalo jasno da mu nije ni nakraj pameti da se uhvati na tako otrcani trik, pa nastavi dalje. "Kad bih sad," pomislio je mali faist u meni dok sam s mrnjom pratio pogledom brkonju, "kad bih sad imao u depu plastinu bombu, svrio bih s njim!"

Toga trenutka nastupio je nepredvien obrat: na kuhinjskim vratima ustoboio se zdepast elav ovjek i pogledom vojskovoe samosvjesno prelazi preko bojita. Gazda! Jurnuh prema njemu i gorko se poalih na nain kako njegovi konobari postupaju sa mnom. - To je vrlo vjerojatno - odvrati on ravnoduno. - Ali to da uinim? Gazda slegne ramenima. - U pregovorima sam s jo jednim, treim konobarom. Navodno e doi krajem tjedna... Moda bi on... - Ali to da inim do tada? - Hm. Imate li moda meu gostima nekog poznatog tko bi mogao naruiti i za vas? - Nekog poznatog? Ja? Ovdje, usred praume? - zatresao sam glavom. Sef uini to isto i uzmakne u kuhinju, dok sam ja - mlako i neodluno, kao tipian pripadnik buroazije koja propada - opet zauzeo svoj beznadni poloaj na niijoj zemlji. Glad me tjerala u oaj. Moram, dakle, prijei granicu, uz bilo koju cijenu. Sitnim, paljivo proraunatim trzajima, i dalje sjedei, po-eh napadno pomicati stol s niije zemlje. Pedalj po pedalj, polako ali nezadrivo, probijao sam se prema brkonjinu teritoriju, koristei svaki usputni zaklon. - Jo malo - bodrio sam sama sebe - jo malo i opet u biti meu ljudima... spas je blizu...

Nita od svega. Uhvatila me granina policija i sada me bez sumnje oekuje sudbina kao i svakog stranog uljeza. - 107 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Odmah da ste vratili stol na mjesto! - zapovjedi mi brkonja. Ono to me tog trenutka obuzelo, ne moe se objasniti razumom. Takvo to je duboko ukorijenjeno u praiskonskim nagonima. Potmulo kriknuvi, bacio sam se na konobara, oteo mu s najgornjeg tanjura polovicu patke i odmah napunio usta. Ludo mi je prijala. Ispruio sam ruku da dohvatim krumpir s perinom - ali dotle je konobar, pribravi se od uda, poeo uzmicati. - Monsieurl - mucao je. - Monsieurl to to radite!... - Jedem - spremno mu odvratih. - udi vas, je li? Sve su oi bile uperene u mene. Cijeli je restoran bez daha pratio ovaj zaista malo neobian prizor. Na alost, aristokrat je dohrlio brkonji u pomo, pa im se ak i gazda udostojio pridruiti. Udruenim snagama uspjelo im je oteti mi iz ruku ostatak patke. Onda su me, praeni poklicima gledatelja, podigli uvis i iznijeli do vrata. Usput sam odluio da im uskratim napojnicu. - Gladan sam! - urlao sam. - Gladan sam! Hou jesti! - ekajte dok ne budete poslueni! - ree brkonja. - Ovdje vas nitko ne ljivi! -doda aristokrat. Od te se dvojice nita nije moglo oekivati. Rekao sam gazdi: - Sluajte - preklinjao sam ga. - Uzmite me za konobara! Bilo je prekasno. U irokom luku poletio sam kroz vrata.

Nakon to sam potrbuke aterirao, poskoih na noge i osvr-nuh se oko sebe. Gazda je jo bio tu i gledao me gotovo saaljivo. - Monsieur, poite u bilo koji restoran na Champs Elvsee. To je pravo mjesto za turiste... -108BAKINA TOKA Veina turista ima posve krivu predodbu o bljetavoj metropoli na Seini. Oni poistovjeuju "Pariz" s ljubavlju i porokom, s uskim pokrajnjim ulicama razgranatim poput paukove mree, gdje u zaguljivim polumranim nonim lokalima ampanjac tee potocima i gdje uz glazbu raz-goliene plesaice cijelu no nude erotiku. No, postoji i drugi Pariz! Taj drugi Pariz nije moda toliko zaguljiv i toliko skuen, ali onaj tko se potrudi da ga otkrije, bit e bogato nagraen. U tom drugom Parizu - onom pravom, vjenom - ulini prodavai ne prodaju apui "umjetnike aktove", tu nema vabitelja koji mame naivnog stranca u polumrane none lokale, nema oblaka dima i ampanjskih para, pa ni jeftina striptiza. Ne! Ni govora! Tu, u tom drugom Parizu, velianstveni su hramovi umjetnosti s otmjeno ureenim gledalitima, u kojima turist sjedi u udobnim ukusnim naslonjaima, gdje obnaene plesaice uz pratnju lude jazz-glazbe po cijelu no izvode erotske plesove. To je onaj drugi Pariz o kojem elim govoriti. Dogodilo se udo: dobili smo dvije karte za ve godinama unaprijed rasprodanu mamutsku muziku reviju, o kojoj se u cijelom svijetu

naveliko prialo. Neki turist iz Latinske Amerike morao je u zadnji trenutak vratiti karte, koje je bio kupio jo potkraj prole godine, i otputovati kui jer je previdio da datum predstave pada upravo u vrijeme mjesenih trajkova u njegovoj zemlji. Tako se dogodilo da smo moja ena i ja sjedili u prvom redu, doslovce pred nogama odabra-109-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE nih ljepotica, s najboljim moguim pogledom na potankosti koreografije i bogatu dekoraciju (kostima nije bilo). Djevojke su predstavljale ive slike povijesnih linosti iz ope povijesti ovjeanstva, pa tako i iz povijesti naeg naroda, na primjer Juditu i Holoferna, Josipa i njegovu brau, Putifarku i Sa-lomin ples s velima. To nam je laskalo i ispunjalo nas samopouzdanjem. Nisu nas smetali ak ni povici iza nas, poput onog: "Sjednite". Nismo ni slutili da je povijest Izraela tako blistava. Tada se spustila baka... Dolebdjela je s nadstroplja slavnog Music Halla u zlatnom kavezu, posebno sagraenom u tu svrhu, a cijeli je ansambl - slikovito okupljen, neki na koljenima, neki na vrcima prstiju - pruao prema njoj ruke i uz sveani crescendo ponavljao refren: "Evo je, stie, najljepa na svijetu". Na sebi je imala crne mreaste arape, krzno pantere tijesno pripito uz tijelo, na glavi krunu plave kose, duge umjetne trepavice, bljetave zube. Izrez nad njenim grudima odavao je sav ar njenih 70 godina. (Najbolja se supruga na svijetu kladila, premda dodue apui, da joj je ak 71). Da se razumijemo: pojam "baka" za mene je svetinja. Po mojem miljenju, baka ima izvanredno vanu zadau u krilu obitelji, kao baka-servis za

djecu, ili po tome to pamti stare, vrijedne kuharske recepte koji bi bez nje nestali. Ukratko, bake mogu raunati na moju ljubav i tovanje. Moda je i to razlog zato tako osjetljivo reagiram kad najednom na pozornicu dolebdi baka, te se pod bljetavim svjetlima reflektora izlae zblenutoj gomili. Usto, ova izuzetna baka nije bila tek neka toka u programu, ve zvijezda revije, boanska primadona, neusporedivo svestrana umjetnica, nacionalna svetinja. I zaista, s glasom je jo prilino ilo, ali je bakica poto-poto htjela pokazati i svoje plesake sposobnosti. Vie nikog nije putala preda se, divlje je skakutala naokolo, stajala na glavi, premetala se preko glave, priala dvosmislene viceve i uope se vladala onako kako se bake ne bi smjele vladati. -110BAKINA TOKA Vjerojatno je, pomiljao sam, direktorova supruga ili ima izvrsne veze u sindikatu zabavljaa? Ubrzo sam shvatio da ona taj svoj povlateni poloaj zahvaljuje neem posve drugom: naime, svojoj vjetini u "kontaktu s publikom". U tome joj nitko nije bio ravan. To bijae njeno podruje: nain kako uzima mikrofon u ruku... kako silazi u gledalite... promie meu redovima... zaustavlja se kod nekog stranog turista i razmjenjuje s njim nekoliko rijei na njegovu materinjem jeziku... kako se u prolazu s nekim naali ili neto letimice ponudi... kako ovjeka koji mirno sjedi ljubi u elo... sve to bijae izuzetno. Te kobne veeri pokupila je trojicu mukaraca koji su joj trebali posluiti na sceni, i to dugajliju Amerikanca, oniskog panjolca i

podebelog Talijana. Nakon to je svladala njihov otpor i dovukla ih na pozornicu, gdje su ih djevojke doekale smijuljei se, podboila se stavivi ruke na krzno od pantere, prela pogledom po dvorani i objavila: - Trebam jo jednog! Ne da se hvalim, ali mogu rei da sam se vie puta naao u ivotnoj opasnosti. Pobjegao sam iz nekoliko logora, borio se u ratu i jednom ak sudjelovao na mirovnom kongresu Lige za razumijevanje meu narodima. Ali jo me nikada nije obuzela takva panika kao u trenutku kad se baka uputila prema mom sjedalu u prvom redu. Bilo je strano. Crvenio sam i blijedio. Zgrio sam se i oajniki traio zaklon. Pred oima mi sijevnue najbolnija sjeanja iz mog tunog djetinjstva. - Krasno! - prosikta kraj mene zmija kojom sam se oenio. - Dolazi po tebe! Sljedeeg trenutka bakica je ve stajala preda mnom. Za-vapio sam prema nebu, ali ona se ve bila nadvila nada me i iz crvenog procjepa na njenoj groznoj maski dopre pitanje: - Odakle si, mali moj? Zavukao sam se pod sjedalo i zanijemio. Na kraju krajeva, gdje pie da ja moram razumjeti pitanja na francuskom? - 111 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - On je iz Izraela - odgovori namjesto mene glasno i jasno zmija kraj mene, dok su pogledi tisuuoke nemani od publike bili sa svih strana uprti u mene. Bakica zanjiha bokovima.

- Izrael - ponovi s uitkom. - O-la-la! alom Obavila me svojim kracima. U tom sam trenutku shvatio zato mi danas proivljavamo vjerski preporod. ovjek je osamljen. Osamljen je i okruen neprijateljima, preputen samome sebi. Potrebno mu je neko vie bie u koje moe vjerovati, u koga e nai zatitu pred nedaama sudbine. Ali ja sam im sad bio preputen na milost i nemilost. Bakica prui svoju staraku ruku iaranu plavim ilama prema zmiji i zapita: - To je gospoa? Ja sam ustrajno utio, ali zmija prijazno potvrdi glavom. Zatim je bakica htjela znati da li je gospoa ljubomorna. - Okani se gluposti i poi kui - apnuo sam na hebrejskom bakici u uho. - ekaju te naputena unuad. Gladni su kruha. Pusti me na miru i idi... Grevito sam pokuavao izbjei njena klijeta. Time sam jedino dolio vodu na njen klopotavi mlin. Uz gromoglasni pljesak cijele dvorane pritisla me uz sjedalo i svalila mi se s nepatvorenim francuskim ikom u krilo. Ne bih elio potanko opisivati taj dogaaj. Dovoljno je rei dami je baka, unato mojem snanom otporu, pritisla glavu na svoj dekolte i zapitala hrapavim glasom: - Vidi li dobro, mali moj? - Vidim grozotu! - procijedih na jedvite jade, borei se protiv napada kalja to su ga izazivali oblaci njena pudera. - Skinite mi se s koljena ili u zvati u pomo... 1 Zdravo, nazdravlje, estitam, na sreu! -112-

BAKINA TOKA -Ah, cherU - ustane baka dok su joj pucketale kosti, poljubi me u nos i htjede me odvui na pozornicu. Pri tom se pokazala zaudno miiava. Ustanovio sam to po tome to mi je stisak kojim sam se vrsto drao naslona stolice, sve vie poputao - Mon choux2 - cerekala se, a orkestar je na njen znak zasvirao ivahni can-can, nato mi najbolja supruga na svijetu za leima licemjerno doapne: - Sve e pokvariti! Ne misli ona nita loe! Svi sudjeluju u igri. Samo ti nee! U meuvremenu je bakica znalakim pokretima oslobodila moje prste od naslona, jedan po jedan. Gledatelji su klicali. Ali ja se jo nisam predavao. Otkrio sam pod sjedalom eljeznu preku i vrsto se zakvaio nogama. - Nestani, stara vjetico! - dahtao sam. - Mrzim te. - Mon amour - uborila je bakica, uspravila me brzim spretnim pokretom i oteglila na pozornicu. Dalje se prisjeam samo maglovito. Po prianju supruge, stajao sam pokraj ostalih bakiinih rtava, posve oamuen, razjapljenih usta i klatei rukama, dopustio sam da mi jedna gerla stavi na glavu papirnatu kapu na kojoj su se njihale crvene peruke, te dok je bakica pljeskala u ritmu, plesao a-a-a. Kad sam se vratio na svoje mjesto, najbolja supruga na svijetu doekala me neprijateljski: - Stidim te se - ree. - Kako moe praviti od sebe takvu budalu?

Poslije nekoliko dana polako sam ve ustajao iz kreveta i pomalo etao. Sluajno sam sreo znanca iz Izraela, strunjaka za narodne plesove. U razgovoru mu spomenuh i bakicu. - Ha, poznajem ja nju - zasmijuljio se. - Ve desetljeima izvodi uvijek isti trik. Iz gledalita izvue na pozornicu ne1 Dragi! 2 Milo moje! 3 Ljubavi moja! -113EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE koliko "turista" i pusti ih da pleu. Publika, naravno, nema pojma da su to njeni plaeni suradnici. - Tko? - zapitah. - Tko je plaen? - Ti navodni turisti. Oni su za to posebno angairani. Rijetko se dogaa da se neki pravi posjetitelj dade navui na takvu budalatinu. Zato pita? Nemoj mi samo jo rei da je tebe obrlatila. - Mene? - nasmijali se samouvjereno i glatko odbih takvu objedu. - Jesi li poludio? i DRVENI KONJI Bez lane skromnosti: idovi su od pamtivijeka bili pravi majstori u umijeu da sami sebi to vie zakompliciraju ivot. I ovdje u Izraelu postigli smo na tom podruju znaajne rezultate, prije svega zahvaljujui naoj birokraciji. Nema sretnijeg osjeaja od onog to vas obuzme kad s nekim dravnim uredom zavrite posao. Sretno preivjelom nerijetko se omakne usklik: "S kime su me to zamijenili?" Ali nije tako

u svakoj prilici. U pravilu vas raznorazni slubenici alju amo-tamo. Kadikad i tamo-amo. Ali nikada u nekom odreenom smjeru. Kad se mom prijatelju Josseleu rodio sin, htio sam malome kupiti posebno lijep dar; "ta kota da kota". Stoga sam napisao pismo stricu Egonu u Ameriku. Desetak dana kasnije primio sam obavijest od carinarnice Glavne pote da je na moje ime stigla velika poiljka. Slubenik kojeg sam oslovio bio je izvanredno ljubazan, i s aneoskom strpljivou skidao jedan sloj papira za dru-' 1 Stara izraelska nacionalna igra koja se sastoji od toga da se togod uiari od roaka u Americi. Pravila su, po prilici, ovakva. U Sjedinjenim Dravama otkrijete nekog daljnjeg roaka, za kojega cijelog ivota niste marili, pa izbacite prvu pokusnu lopticu, pri emu je preporuljivo upotrijebiti to drhtaviji rukopis: "Jedini i najdrai moj strie, zacijelo e se uditi to o meni tako dugo nita nisi uo, ali ovdje se teko ivi a ja sam vrlo zaposlen. Treba li moda neto, dragi strie? Ako treba, samo pii, i ja u ti kao pomo poslati veliki paket. Ali mora pouriti, jer bih u meuvremenu mogao umrijeti od gladi." Kad dotini stric - koji, dakako, moe biti i tetka, brati, ili kakav daljnji rod - poini nesmotrenost i odgovori na ovakvo pismo, udareni su temelji za dugu i plodnu suradnju. -114-115-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

gim, sve dok se pred mojim oima nije ukazao skladni, velianstveni drveni konji. Moram priznati da sam se pomalo naljutio na strica Egona. U to je vrijeme Josseleov sin imao dva tjedna, a to e bebi od dvije sedmice drveni konji? Ali sad, kad je ve bio tu, htjedoh ga isprobati. To mi slubenik, meutim, nije dopustio. Objasnio mi je kako ne smijem konjia ni dotaknuti dok ne platim carinu. A ona iznosi 871,30 funti. - To je ista besmislica! Zato toliko? - Pogledajte sami - ree slubenik i gurne mi pod nos neku tabelu s tarifama. - Radi se o punokrvnom grlu uvezenom u cilju jahanja. - Punokrvnom? O emu vi to govorite? - Na zakleti vjetak klasificirao ga je kao trogodinjeg visokorasnog normanskog trkaeg konja. I sada mi nemojte pokuavati tvrditi da je od drva, jer u paragrafu 117/82 KP nema ni rijei o tome od kojeg se materijala prave konji. Konj je konj. Time je slubenik zavrio svoje izlaganje. Kako ipak nije bio samo slubenik ve i ovjek, dao mi je - "u strogom povjerenju", kako je odmah naglasio - savjet da podnesem molbu carinskim organima da konja proglase "igrakom". Zahvalio sam mu na susretljivosti, pribavio u rodilitu, gdje je Josseleov sin ugledao svjetlo dana, sudski ovjerenu potvrdu o roenju i time potkrijepio svoju molbu. Osim toga, podnio sam i sudsku potvrdu da sam ve 1928. godine prestao sa svim protuzakonitim djelatnostima i da ne namjeravam konja prodati uz zaradu. Molbu sam proslijedio po propisima i ve za koji tjedan imao u ruci tiskanu odluku carinskih organa: mojoj se molbi, na alost, ne moe

udovoljiti. Odmah sam potraio odvjetnika, koji je, nakon to je temeljito prouio predmet, zakljuio da se visina carine odnosi na opasku "trkai konj". Njegova daljnja istraivanja pokazala su da je carina za teglee konje, koje se moe upotrijebiti u privredi, znatno nia. Obratili 116 DRVENI KONJI smo se stoga Ministarstvu poljoprivrede s molbom da konja ocijeni kao "tegleeg". Nedugo zatim osvane u mom stanu slubenik Ministarstva poljoprivrede i upozori me da sam u svojoj molbi zaboravio navesti ime konja. - Schultheiss - rekoh, budui da imam prijatelja s konjskim licem koji se upravo tako zove. Slubenik je zabiljeio ime i predao mi popis nunih obrazaca. Od tada je sve ilo glatko. Ministarstvo poljoprivrede obavijestilo me da Schultheissa mogu smatrati tegleim konjem, netom predoim potvrdu da mi je potreban u gospodarstvu. Kako je javna tajna da ne posjedujem nikakvo gospodarstvo, obratio sam se iznova odvjetniku. Ovaj me, nakon to je prouio zakone koji se na to odnose, uvjerio da ve posjedovanje samo jedne kobile povlai pravo dranja i drijepca. Obavijestili smo Ministarstvo poljoprivrede da je moja kobila Brunhilda smjetena u Nahariji. Dokej u Nahariji, jedan od mojih oduevljenih itatelja, bio je spreman da mi, uz odreenu naknadu (50 funti), izda potvrdu s napomenom da je Brunhilda spremna za priplod i da bi hitna intervencija Schultheissa bila od najvee vanosti za rasplod konja u Izraelu.

Tjedan dana kasnije netko pozvoni na moja vrata. Upa-doe dva detektiva i predoie mi sudski nalog za pretres stana. Drava Izrael tuila me za prijevaru. - Vi nas pokuavate uvjeriti da drveni konji moe dobiti mlade? okomio se na mene jedan od detektiva. - Zar nas drite za totalne budale? Sve sam priznao, spremio najnunije stvari i oprostio se od ene. Tek u posljednjem trenutku vratio mi se moj poznati smisao za pravi odgovor. - Ali, gospodo - rekoh. - Zar vama nije poznato da je i Brunhilda drveni konji? Detektivi su neto meusobno aputali i onda zakljuili da to, naravno, bitno mijenja stvar, ispriali se i otili. Dva -117-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE sata kasnije dostavljen mi je raun na 117 funti: "Stajna taksa za drijepca Schultheissa". (Stric Egon je, ini se, dalekovidan ovjek i dobro poznaje odnose u naoj mladoj dravi. Oigledno mu je bilo stalo da Josseleov izdanak vidi poklonjenog mu konja prije nego to mu pogleda u zube.) Daljnja neugodnost zbila se s veterinarom kojeg je naruila vlada. Pojavio se na zahtjev Ministarstva poljoprivrede u carinskom skladitu, pregledao pranjavog Schultheissa i ustanovio "nehigijenske uvjete i mogunost irenja zaraze". Nalaz je mogao imati ozbiljnih posljedica, ali se, sreom, ustanovilo da je brati konjskog doktora u rodu sa urjakom gospoe Toscanini, tako da je nalazu bila pridodana jo i primjedba:

"Sumnja se u plodnost drijepca." Na alost, time nisu nestale sve potekoe. Ministarstvo poljoprivrede trailo je da objasnim gdje sam kupio drvenu kobilu Brunhildu, i koliko sam za nju platio poreza na luksuz. Na ovom mjestu u pripovijesti, moj se odvjetnik povukao s obrazloenjem da mora uzdravati obitelj. Pomisao da u od sada sam stajati nasuprot cjelokupnom dravnom aparatu, navela me na pouzdan potez. Ispunio sam obrazac za dobivanje dozvole kako bih na Brunhildino ime uvezao retroaktivne lance za motor-kotae. Poslao sam ga Ministarstvu. Sljedee noi su me zatvorili. Obrazac oigledno nije bio provien dovoljnim brojem peata - zloin koji se po oto-manskom pravu dri teim od izdaje atomskih tajni . Rasprava na sudu bila je kratka. Zahvaljujui svojoj dotadanjoj neporonosti, dobio sam samo dvije godine zatvora. Po nazorima izraelskog Ministarstva financija sve je ono to se moe nabaviti za novac - luksuz. Izraelska drava nije jo razradila vlastiti pravni zakonik, pa se stoga oslanja dijelom na engleske a dijelom na turske zakone - ve prema tome kako vlastima bolje odgovara. -118DRVENI KONJI Uraunata su mi tri mjeseca to sam ih proveo u sukobu s vlastima. Poslali su me u eliju br. 18 starog zatvora u Jaffi. Ispoetka sam jako patio zbog nepravedne presude i od osam-ljenosti, ali se jednog dana otvorie vrata elije i meni se pridrui jedan dobroudni, premda ve

poneto propali te-glei konj. I on je bio osuen zbog prevare: pred lukim vlastima u Haiffi izdavao se za drvenog konjia. -119-IZGUBLJEN U JERUZALEMU Mnogo toga moete u Izraelu nai vrlo lako, ali ulice zacijelo ne moete. Postoje ulice koje uope nemaju imena, a ako ga i imaju, nedostaju im ploe s natpisima. Moj prijatelj Jossele obino ovako opisuje put do svoje kue: - Poete od Trga Mograbi prema obali, sve dok ne naiete na ovjeka u kratkom konom kaputu koji popravlja mo-tor-kota i psuje (vlast). Tu skrenete ulijevo i brojite do 22. masline. Na tom mjestu osjetite uasan smrad. Idete desnom stranom uz kameni zid sve do crknute make. Tada ponovo skrenete nadesno, sve do jugoslavenske knjiare koja je preko puta kina. Tu u vas doekati jer je odavde put malko kompliciran... Neto slino doivio sam prilikom jednog posjeta Jeruzalemu, koji se, na nesreu, zbio upravo u vrijeme kad je nova gradska uprava odluila preimenovati ulice i dati im nazive u skladu s biblijskim znaajem grada. U Jeruzalem me zapravo pozvao moj dobri prijatelj po imenu Elusivi, i to na proslavu useljenja u novi stan. Elusivi ivi u zemlji ve pedeset i pet godina. Sada mu se napokon posreilo da se iz primitivne drvene kolibe, s pomou znatnog kredita banke, preseli u lijepi jednosobni stan u modernom dijelu Jeruzalema1, koji je tu jo od turskih vremena. 1 Nestaica stanova nepobitna je znaajka izraelskih gradova, jer stanove moete kupiti ali ne i unajmiti. "Za novac moe ovdje dobiti sve", pouio me moj iskusni ujak kad sam doao u zemlju. "Moe kupiti

najskupocjenija eterina ulja, egzotina jela, najbolje krojena odijela, ljubav najljepih ena -samo jedno ne moe kupiti: stan. Preskupo je." -120IZGUBLJEN U JERUZALEMU Elusivi mi je dao tonu adresu: Ulica ljubljene ene 5a. Prije je to bila kua br. 113 u Ulici Juliusa Finkelsteina, dijagonalno preko puta obrednog kupalita na Bulevaru blagoslovljenog grozda, prijanjem Putu na drugi svijet. Jako volim svog prijatelja Elusivija, i na njegov sam poziv odmah spremio kovege. Nakon to sam stigao u Jeruzalem, raspitao sam se u podugu repu ljudi to su stajali na autobus-noj postaji: - Koja ulica? - odvratio mi je rep. - Ljubljene ene - odgovorio sam. Rep u jednom glasu ree da ne zna za takvu ulicu, a to nije ni udo jer su u zadnje doba promijenili imena gotovo svih ulica. - Nema veze - utjeio sam rep. - Sluajno znam da se ta ulica neko zvala Ulica Juliusa Finkelsteina. Ovdje bih spomenuo da je raspitivanje za ulice omiljena izraelska nacionalna zabava. U igri postoje raznorazni napeti elementi koji je uvijek iznova ine uzbudljivom. Prije svega, nikad ne moete tono znati tko zapravo poznaje ulicu o kojoj je rije, onaj koji se pita ili onaj koji pita. Spomenimo svakodnevni sluaj - ovjek vam prie i pita: - Gdje je Goldsteinova ulica? - Goldsteinova ulica? Koji broj? - ezdeset i sedam. Trei kat.

- Goldsteinova ulica... Goldsteinova ulica... Vidite li onu iroku poprenu ulicu tamo dolje? Vidite li je? Dakle, Goldsteinova ulica je prva lijevo. - Nije li druga? - Zato bi bila druga? - Mislio sam da je druga. - Da je druga, bio bih vam rekao. Prva je. - Odakle znate? - Kako to mislite... odakle znam? - Hou rei: da li vi moda stanujete u toj ulici? -121-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Tamo stanuje moj dobar prijatelj. - Bobby Grossmann? - Ne. Jedan inenjer. - Odakle znate da Bobby Grossmann nije inenjer? - Oprostite... ali ja uope ne poznajem gospodina Bobbyja Grossmanna. - Naravno da ga ne poznajete. Prva ulica lijevo je, naime, Bulevar kruaka, a ne Goldsteinova ulica.

- Da, to je istina. to se toga tie, imate pravo. Ali koja je onda Goldsteinova ulica? - Goldsteinova ulica... Goldsteinova ulica... - (Stranac, onaj to je od vas zatraio obavijest, oito napinje mozak.) -Poite ravno, skrenite u prvu ulicu desno i onda u treu popreno lijevo. - Najljepa hvala - odgovarate dirnuto. - Oprostite to sam vas zagnjavio. - Nema ne emu - prijazno odvraa ovjek, koji je od vas htio saznati gdje je Goldsteinova ulica. U meuvremenu ste podignuli eir na pozdrav, pa sada krenete prema Goldsteinovoj ulici: ravno, pa udesno, pa u treu ulicu lijevo. Pomalo daui uspnete se na trei kat kue br. 67. Tek kad pozvonite na vrata, zbunjeno se zapitate to vi zapravo tu traite... Ja jo nisam dospio tako daleko. Ipak sam jo uvijek znao da se Ulica ljubljene ene prije zvala Ulica Juliusa Finkelste-ina. - Zato to niste odmah rekli? - zapita neki ovjek koji je s koferom u ruci stajao u repu. - Ulica Juliusa Finkelsteina kria se s Ulicom hripavaca, a ona se sada drukije zove. - Koji autobus vozi onamo? - Broj 37. Krenuo sam, dakle, autobusom 37. Nakon nekih pola sata vonje zapitao sam ofera: - Treba li da sada siem? -122IZGUBLJEN U JERUZALEMU

- ekajte dok ne stanem - okomi se ofer na mene. -Uvijek ta urba, uvijek ta urba... Netom sam siao, padne mi na pamet da oferu uope nisam rekao gdje elim sii. Bio sam na muci, a na ulici ni ive due. Sreom je iskrsnuo gradski smetlar koji me odluno uvjeravao da je Ulica hripavaca, koja se prije zvala Ulica osamljenih udovica, odmah iza sljedeeg ugla lijevo, onda dva puta desno, pa jo dva puta desno i onda treom ulicom lijevo. Zapitao sam jo neke prolaznike, te za nekoliko minuta skupio etrdeset do pedeset "ulijevo", otprilike isto toliko "udesno" i dvadeset "ravno". S obzirom da se ve bilo mrailo, bijae to posve dobar rezultat. Nakon to sam nekoliko puta zalutao, dospio sam u ulicu koja je odgovarala geometrijskoj sredini podataka koje sam dobio. Na nesreu, nigdje nije pisalo ime ulice. Nigdje nije bilo ploe a uurbani prolaznici nisu se htjeli zaustaviti. Pozvonio sam nasumce na neka vrata u prizemlju i zapitao ovjeka koji mi je otvorio, zna li moda kako se ova ulica zove. Odgovorio je da ima neko hebrejsko ime, ali da ga on ne razumije jer govori samo engleski. Njegova ki, mala Sabra, zna nekog tko je jednom zapisao ime ulice, ali taj, na alost, sada nije kod kue. Sav ojaen, napustio sam kuu. U taj mah projurie vatrogasna kola, usporie, a voza me viui zapita da li se nalazimo u Ulici bratova uvara, prijanjoj Ulici Vatroslava Lisinskog. Doviknuh mu sono "lijevo". Zatim me zaustavio potar i upitao za savjet kako da najlake stigne u Ulicu konaca i uice igle, koja je prije kratkog vremena

promijenila ime u Ulicu Samson protiv Filistejaca, ali se ustanovilo da je i taj naziv predug. Potanko sam ga uputio, a zatim upitao za Ulicu ljubljene ene. Potar mi je ushieno estitao: - Imate sreu - ree. - To sluajno zbilja znam. Druga ulica desno, ali sada je to Ulica ivotnih snova. -123-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Neopisivo sam se razveselio kad sam zaista naao Ulicu ivotnih snova. Uza sve to, kuu br. 5a nisam naao. Nije bilo ni kojeg drugog kunog broja. Naiao sam na nekog drhtavog patrijarha, koji, dodue, nije znao gdje je 5a, ali me, sreom, uputio da traeni broj moda glasi samo "5", jer je stranka Mapai svugdje kistom dodala slovo "A".1 Ve se bliila pono a ja sam jo uvijek traio kuni broj. Naposljetku otkrih visoko gore na zidu jedne od tih stambenih vojarni neku plou, ali nisam mogao proitati to pie. Zaustavio sam vatrogasna kola koja su se bila ponovo pojavila, posudio ljestve i popeo se. Na ploi je pisalo "182-351-561 k.g." a to mi nije mnogo pomoglo. Jedan mi se kasni prolaznik smilovao i uputio me da zadnja kua ulice nosi broj 198: - Znai, vi samo lijepo krenite odande i brojite unatrag do broja 5. Ne morate se uope stidjeti, jer to i ja katkad inim elim li pogoditi u kojoj kui stanujem. Posluao sam njegov savjet, brojio od 198 unatrag i s puno nade pozvonio na vratima kue pred kojom sam se naao. Otvorila mi je neka stara gospoa.

- Ne, ovo je broj 202 - ree. Kad sam je zapitao nije li to moda ipak kua br. 5, strpljivo mi je objasnila kako je to posve nemogue, jer u cijeloj ulici nema neparnih brojeva; urbanistiki zavod omakom je obje strane oznaio parnim brojevima, tako da su sada svi brojevi dvostruki, osim brojeva 32 i 66 koji su na drugom kraju grada, u prijanjoj Ulici Juliusa Finkelsteina, sada Ulici hripavaca. - Zaboga - prostenjah. - Pa to je ulica koju traim. Bio sam uvjeren da je ovo Ulica hripavaca. - Ne, nije! - Stara je gospoa odluno zavrtjela glavom. -Ova e se ulica od sutra zvati Ulica neodluka. Danas se jo zove Ulica enjaka. 1 Svaka izraelska politika stranka uzima kao simbol neko slovo abecede, koja bi se uskoro, kako niu nae stranke, mogla poveati za jo koje slovo. -124IZGUBLJEN U JERUZALEMU - udno. Zato su mi onda svi govorili da je ovo Ulica ivotnih snova? - A to su drugo mogli? Zar da se prepiru s vama? Nakon toga je stara vjetica nestala u svojoj jazbini. Ponovo su proiala vatrogasna kola, sirene su glasno tulile, zaustavila se na kraju ulice i usmjerila mlazove vode prema nekoj kui. Iz puke znatielje priao sam blie, kad me jedan vatrogasac zapita da li je to obredno kupalite u Ulici bratova uvara 107, jer je na tom mjestu izbio poar.

- Nije - odgovorih. - Vi gasite kuu s parnim brojem 102, u prijanjoj Ulici neodluke. Vatrogasci nekoliko puta sono opsovae, povukoe ljestve i mrkove te se odvezoe. Ja sam dalje lutao kroz no. Pred oima mi se, onako umornom, prikaza Elusivijevo lice puno prijekora. U meni su rasli bijes i oajanje. Ljutito sam epao za rame momka koji je bio poao prema meni i zaurlao mu u gadnu njuku: - Gdje je Ulica ljubljene ene, mrcino? Gdje? - Allah akbar - odgovori vojnik. I tako sam dospio u arapsko zarobljenitvo. Komisija za primirje odmah je poduzela potrebne korake. 125-T VRIJEME POSJETA: PONEDJELJKOM I ETVRTKOM Disciplina je jedna od vanih nacionalnih osobina Izraelaca: posvemanja sveobuhvatna disciplina - a ipak ne eljezna kao u totalitarnoj dravi, gdje se sve naredbe moraju slijepo sluati. Ne, mi njegujemo individualno obojenu disciplinu. Tako, primjerice, kad opazimo telefonsku govornicu na kojoj je natpis Ne radi, odmah nas obuzme silna elja da telefoniramo upravo iz te govornice, i u devet od deset sluajeva to i pokuamo. Ploa s tekstom Molimo vas da odmah prebrojite novac, naknadne reklamacije ne priznajemo, navest e nas da od altera bezuvjetno odemo odmah, novac prebrojimo kasnije pa onda podignemo viku kako su nas opljakali. Razumije se, ako na nekim vratima pie Ulaz zabranjen, ne ulazimo. Osim ukoliko zaista moramo. Ili tek, moda, da

pogledamo to se u stvari dogaa iza tih vrata. Ili iz bilo kojeg drugog razloga. Tu poinje pria o teti Ilki, ljubaznoj staroj gospoi koja je prije nekoliko godina, jednom prilikom dok je istila pod, samo lagano uzdahnula i vie se nije mogla uspraviti. Povrijedila je meniskus ili tako neto. Morali su je odvesti u bolnicu i tu su je smjestili na 14. odjelu. Tek to su je smjestili, teta lika je naloila glavnoj sestri da nas sve pozove telefonom kako bismo se okupili oko njene bolesnike postelje, uz to da nas podsjeti kako ona oboava sendvie sa sirom, kakve u bolnici dobivaju samo teki srani bolesnici. - 126 VRIJEME POSJETA: PONEDJELJKOM I ETVRTKOM Obiteljski savjet je odluio da sam ja najpogodnija osoba za taj zadatak. Uruili su mi zamotuljak sendvia sa sirom prepeenih u pepelu, i malo zatim ve sam stajao pred dvostrukom ianom ogradom to omeuje bolniki krug. eljezna vrata bijahu zakljuana. Tek nakon to sam dugo, pristojno kucao, pojavi se zdepast vratar i ree: - Posjeti su ponedjeljkom i etvrtkom od 14 i 45 do 15 i 30. - Hvala lijepa - rekoh. - Ali sad sam ve ovdje. - Dragi gospodine - ree vratar - to je za dobro bolesnika. Posjeti ih uzbuuju i produuju lijeenje. Zamislite to bi se dogodilo kad bismo u svako doba doputali posjete.

- Posve ste u pravu - rekoh - to bi bilo strano. A sada me, molim vas, pustite da uem. - Ne mogu - odvrati on. - Strogo je zabranjeno. U zgradu biste mogli ui samo preko moje leine. - To ne bih elio. Ja elim do svoje tete like. - Ne moe. Ali u dva mi dolazi smjena. Moda ete s njom imati vie sree. Tip ne samo to je fanatik nego se time i ponosi. Okrenuo sam se s mrnjom u srcu i kletvom na usnama. - Dabogda te spopale sve bolesti to ih ima ovdje, ti mahniti manijae kleo sam. - I kad se raspadne na komadie, otii u k teti Ilki! Neto kasnije ponovo sam zakucao na ulazna vrata, ali nisam naletio kao prvi put ve sam novom vrataru rekao: - Ja sam iz urednitva lista "Jerusalem Post"; treba da napiem lanak o bolnici. - Samo trenutak - ree vratar. - Pozvat u doktora Ge-bennehmera. Lijenik Gebennehmer (ili naki: Dajdami), ovjek ije ponaanje osvaja, primio me to je mogao ljubaznije, i odmah se ponudio da mi pokae ustanovu.. -127- EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Hvala lijepa, doktore - rekoh. - Radije u se sam snai. To je nova reporterska tehnika, znate: skupiti dojmove na najneposredniji nain. Nemojte se, molim vas, muiti. - Nije to nikakva muka. Meni je to zadovoljstvo. Gabennehmer me prijateljski uhvati pod ruku.

- Osim toga, bit e vam potrebne i neke strune obavijesti. Doite. Vukao me kroz odjele 11, 12 i 13, te mi ustro govorio o glavnom zadatku novinstva da, po njegovu miljenju, pridonosi veem razumijevanju javnosti za medicinu uope, a posebno za upravljanje bolnicama. Pratio sam njegovo izlaganje klimanjem glave i s vremena na vrijeme biljeio kao na primjer: En-ten-tini-savaraka-tini, ili neto slino, najee u stihovima. Uzoran red koji je vladao na svim odjelima, donekle je remetio samo nepregledan broj posjetitelja. U prosjeku su na svakom krevetu sjedile po dvije obitelji. - A sada nije ak ni vrijeme posjeta - objasni mi Geben-nehmer. - Zaista ne znam kako su svi ti ljudi dospjeli ovamo. - Nita, nita - umirivao sam ga ja. Najednom s jednog kreveta dopre do mojeg uha glas stare dame: - Hej, Feri! Jesi li mi donio sir? Situacija je bila vie nego neugodna. Lijenik Gebenneh-mer me neugodno i upitno pogleda. - alom, teta liko! - kliknuh. - Kakav nevjerojatan sluaj! - Kakav sluaj? Zar te sestra nije nazvala? Gdje je sir? Brzo joj predah zamotuljak i pokuah lijenika Geben-nehmera uvjeriti kako uvijek nosim uza se zamotuljak sendvia sa sirom, ali on bez rijei slegne ramenima i ode. Teta lika je zavidnom brzinom slistila sadraj zamotuljka i za idui dan naruila brdo bombona od metvice. I neka dovedem Bernarda i Miciku! I, naravno, svoju enu. Kad sam

-128VRIJEME POSJETA: PONEDJELJKOM I ETVRTKOM bojaljivo napomenuo da sutra nije dan posjeta, teta lika rjeitom kretnjom pokaza gomilu ljudi u sobi i posla me kui. Odmah smo se dali na posao. Micika je ivaim strojem saila bijele kapice kakve nose sestre. Zatim je od svog frizera posudila tri bijele kute i na kraju smo s pomou dva drka od metle napravili nosila. Drugo nam nita nije trebalo. Sutradan smo se dovezli taksijem u blizinu bolnice i tu navukli na sebe pripremljenu odjeu. Moju smo enu poslali u izvidnicu i ona nam je javila da je onaj mahniti manijak od juer, kojeg sam joj bio potanko opisao, ponovo na vratima. Ja sam se opruio na nosila, oni me pak pokrili bijelom plahtom. Bernard i Micika su me nosili a moja ena drala za ruku i s vremena na vrijeme mi vlaila usne suhe od groznice. Invazija je uspjela. Bik od manijaka nasjeo je na na primitivni trik i spremno nas propustio. Sigurnosti radi, poli smo okolnim putem, kroz druge odjele. Upravo kad smo dospjeli pred 14. odjel, netko grubim pokretom strgne s mene plahtu. - Vi? - zaurla lijenik Gebennehmer. - Jeste li poludjeli? - Nije vrijeme za alu - rekoh suzdrano. - Umirem. - Sto se dogodilo? - Ujela me zmija. Gebennehmer problijedi i sam me odvue u svoju ordinaciju. Jedva sam jo stigao da Bernardu predam bombone od metvice.

- Brzo - proaputao sam. - I pozdravite mi tetu liku... Oni odmaglie i ostavie me u pandama Gebennehmera. On je ve prebirao po svojim pricama i ampulama, te najavio kako e mi sada napuniti ile kurareom, jedinim pouzdanim protuotrovom protiv zmijskog ujeda. Pri dui mi je postalo pomalo nelagodno. I jo gore: poeo sam se pitati zar stvarno moram dopustiti da me ovdje maltretiraju, a moda i otruju, samo zato to je teta lika poeljela da prije operacije cucla bombone od metvice? Nakon to sam odluio da na to odgovorim nijeno, u jednom sam skoku izletio iz sobe, -129 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE potrao u dvorite i uskoio u jedna od onih teretnih kolica to promeu izmeu pojedinih odjela. - Vozite - siknuo sam oferu. - Svejedno kamo! Vozite, vozite! Na nekom dalekom odjelu umijeao sam se meu posjetitelje i umakao. Pred veer sam se ponovo obreo u svojoj obitelji. Saznao sam da se teta lika izvrsno osjea, samo da je pomalo uvrijeena to je nisam posjetio. Poeljela je svu silu vicarskih ilustriranih revija. Micika je predloila da iskopamo tunel ispod iane ograde, ali bi za to trebalo najmanje tri dana, a nismo mogli dopustiti da teta lika toliko eka na nas i ilustracije. S druge strane, vie se nismo mogli uputati u kolektivni posjet ve smo se morali zadovoljiti pojedinanim akcijama. Idueg sam dana, dakle, ponovo navukao frizersku kutu, koja se kopa odostraga, i zaokruio svoj izgled debelim naoalima i slastiarskom kapom.

Na ulazu u bolnicu opet je stajao onaj bik od manijaka. Na brzinu sam rupiem povezao lice i proao kraj njega paradnim korakom, pri tom izustivi otro "JazvohI", nakon ega je on zalupio petama.1 Prouljao sam se kroz odjele 11 i 12 i ve se pribliio odjelu 13, kad osjetih kako me netko epao za rame. - Hvala Bogu da ste tu, gospodine profesore! Doite brzo! Hitna operacija... - alim, doktore Gebennehmere - promumljao sam ispod maske - ali nisam u slubi. - Ali sluaj je hitan, gospodine profesore! - Gebennehmer me odvue u operacionu dvoranu i, prije nego sam shvatio 1 Gotovo su svi nai lijenfei njemaki idovi. Ako nekoga na ulici iijete da govori njemaki, onda ga gotovo uvijek moete osloviti s "gospodine doktore". -130VRIJEME POSJETA: PONEDJELJKOM I ETVRTKOM to se dogaa, naao sam se opranih ruku ispod reflektora. Uto su ve bili dogurali krevet s bolesnikom. - Jesi li donio vicarske ilustracije? - zapita me teta lika. - Ve bunca - ree Gebennehmer i na brzinu dovede tetu liku u besvjesno stanje. I meni je dolo da padnem u nesvijest. Na kraju krajeva, nikad jo nisam operirao meniskus, a osobito ne roenoj teti.

Kad me sestra zapitala elim li mali ili veliki skalpel, naglo se odluivi, okrenuo sam se lijeniku Gabennehmeru i rekao: - Preuzmite, molim vas, vi. Gebennehmer se sav zajapurio od ponosa i radosti. Bilo je to prvi put da mu jedan profesor daje odrijeene ruke pri operaciji, i on odmah zapoe rezati koljeno tete like. Osjeaj koji je u meni rastao, odgovarao je onom koji bi me obuzimao kad bi u kuhinji sjekli pilee batake, premda sam ih poslije rado jeo, najradije sa salatom od krastavaca. - Oprostite - jedva izustih i pomalo teturajui izioh iz operacione dvorane. Vani sam odmah skinuo masku s lica kako bih doao do daha. U tom trenutku proe kraj mene onaj manijak od vratara, prijazno me potapa po ramenu i ree: - Eto vidite, danas moete posjetiti bolesnu tetu! Posve sam previdio da je etvrtak i neto poslije dva sata. Zapravo sam to trebao zapaziti. Naime, u cijeloj bolnici nije bilo ni jednog jedinog posjetitelja. -131-BROJ VAE SOBE, SIR? Mi, naravno, ne moemo ozbiljno konkurirati Veneciji ve i stoga to se naim gradovima moe relativno bezbrino kretati pjeice. U tom smo pogledu, dakle, nezanimljivi. Ono to nas za meunarodni turizam ipak ini zanimljivima, jest to to ivimo u predjelu koji pripadnici vie vjeroispovijesti dre Svetom zemljom: za Zidove je to Zemlja njihove povijesti, za krane zemlja u kojoj je ivio Nazareanin, za muslimane zemlje u kojoj je Arapska legija, a za Amerikance zemlja naftnih profita.

ak i najljepi, najprivlaniji predio nita ne vrijedi ako u njemu nema luksuznih hotela. Ako neki bogati idov eli potpomoi zemlju svojih otaca, neka u njoj sagradi hotel! To je, usput reeno, dobra investicija. Kad stranci putuju, ni za im toliko ne eznu koliko da budu opljakani. Izrael u tom pravilu nije nikakva iznimka. Ali teko Izraelcu koji se usudi odsjesti u takvu otmjenom hotelu! Ja sam osobno poinio tu kobnu greku samo jednom. Uspjelo mi je nekako spasiti nekoliko funta iz panda poreznika, pa sam odluio sebi jednom priutiti pravi odmor na velikoj nozi. Odabrao sam super-de-luxe hotel s vlastitom plaom, vlastitim igralitem za golf, kriket i, kao to emo vidjeti, s jo vrlo mnogo toga vlastitog. Lakaj u obeshrabrujue otmjenoj livreji otvori vrata taksija, dohvati moj koveg i zapita: - Koji broj sobe, Sir? - To ne znam - rekoh. - Tek sam stigao. -132BROJ VAE SOBE, SIR? Lakaj me provede do recepcije, koja bijae sva u mramoru; tu mi je agent tajne slube rekao broj moje sobe: 157. Taj je broj lakaj odmah zabiljeio u svoju biljenicu. Tajni agent preda mi klju od 24-karatnog zlata, optoen dijamantima. Otiao sam u sobu 157 i poeo raspremati koveg. Kad mi se prohtjelo oprati ruke, morao sam ustanoviti da nema sapuna. Pozvonio sam robinjici. Donijela mi je sapun zamotan u celofan. - Koji broj sobe, molim?

- Stotinu pedeset sedam - odgovorio sam. Robinjica izvadi biljenicu i paljivo na istom listu papira pribiljei: 157. Opravi ruke, uputio sam se u hotelsku blagovaonicu, gdje su - bez suvinih, dosadnih pitanja - stavili preda me alicu aja i dvije krike prena kruha. Kako mi je preni kruh izvrsno prijao, zatraio sam jo jednu kriku. - Broj sobe? - zapitao je konobar, ukoen poput diplomata pred mirovinom. Broj 157 uredno je zabiljeio. Pri povratku u sobu htio sam zapitati jednog od brigadnih generala to ovdje slue kao portiri, koliko je tono sati. - Broj moje sobe je 157 - rekoh. - Koliko je sati? - Pet i trideset dvije - odgovori brigadir, i u jednu debelu knjigu unese broj 157. Za veeru sam se presvukao, zatraio etku za odijelo (157) i kasnije di-di-ti protiv komaraca (157). Budui da mi je to knjigovodstvo ve pomalo ilo na ivce, otputio sam se u odaje direktora hotela koji me primi u audijenciju. - Zato, o Gospode, moram u svakoj prilici navoditi broj svoje sobe? upitao sam. Njegova Visost me odmjeri prijekornim pogledom i odgovori hladnim oksfordskim engleskim: - Sve usluge koje nisu ukljuene u cijenu, raunaju se posebno, Sir. Stoga lanovi naeg taba moraju znati broj vae sobe, Sir. Koji je broj vae sobe, Sir? - Stotinu pedeset sedam.

-133-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Hvala, Sir - ree Njegova Visost i pribiljei: "Informacija zabr. 157." Stotinu pedeset sedam postao mi je svakodnevni refren. Gotovo da se nisam usudio nikoga osloviti a da odmah ne spomenem i broj svoje sobe. Kad sam jednom naruio grape-fruit a nisam ga dobio, zbunio sam konobara pitanjem ne bi li sada trebao unijeti u notes: "157 nije dobio grpfrt". I ceremonijal prigodom predstavljanja bijae drukiji. Kao da smo u zatvorskom dvoritu. Kad bih kome priao, ne bih izgovorio svoje ime, ve: - Stotinu pedeset sedam. Drago mi je. - I meni - odgovori princ VVeingartner, tajnik hotela, i odmah zapie u biljenicu: "Predstavio se broj 157". Ali odjednom se cijela situacija obrnula. Upravo sam sjedio na ametistnoj terasi hotela i duboko udisao veernji zrak pun ozona, kadli mi prie neki nadglednik koji je ve drao biljenicu u ruci. - Stotinu pedeset sedam - rekoh uljudno. - Svjei zrak. - Pedeset sedam - zabiljei nadglednik. - Hvala, Sir. Ve sam se spremao da ispravim pogreku, ali osjetih kako me zadrava neka tajanstvena sila. U glavi su mi se poele vrtjeti udne primisli, a zaustavile su se na jednoj posve novoj mogunosti... Naveer sam u blagovaonici naruio ekstra veliku porciju teleih jetara prenih na ekstra aru. - Broj sobe? - zapitao me konobar, nekadanji pukovnik kraljevske garde. - Sedamdeset pet - odgovorio sam.

- Sedamdeset pet - zabiljei pukovnik. - Hvala, Sir. Tako je to poelo i tako sam sljedeih dana udovoljio mnogim svojim eljama o kojima sam dotad mogao samo sanjati pod opijumom. Dva puta sam samo za sebe unajmio otmjenu jahtu (75), tri puta naruio duo indijskih trbunih plesaica (75) a jednom trupu Liliputanaca. Birao sam najbolje od najboljeg. Kad je ovjek ve na odmoru, ne treba biti -134BROJ VAE SOBE, SIR? sitniav! Ako si sitniav, radije ostani kod kue ili kupi sebi plantau narani! Poto sam tako proveo dva prekrasna tjedna, napustio sam hotel. Princ VVeingartner uruio mi je raun koji je vlastoruno supotpisao Njegova Visost direktor. Raun je iznosio 390 funti. U tu su svotu bile uraunate i usluge koje nisu ukljuene u cijenu hotela, kao sapun (65), informacije (3.10), veernje udisanje zraka (4.90) i nekoliko drugih sitnica. vrstim stiskom ruke oprostio sam se od osoblja. Brigadiru sam dao 100 funti, njegovu pomoniku 50. Dok sam ulazio u taksi, na recepciji se odigravala neugodna scena. Neki debeli elavko upravo je dobio napad bijesa, trgao raune u sitne komadie i isprekidano uzvikivao kako mu ne pada na pamet da plati 2.600 funti za 29 porcija teleih jetara na aru, koje nije ni naruio ni pojeo, i sve te nekakve kojetarije. Zaista sramotno! Zar zbog takvih sitnica toliko neodgovorno galamiti!

1 U Izraelu nije uobiajeno davati napojnice jer su one po miljenju gostiju u suprotnosti s pojmom ljudskog dostojanstva, koje je jasno definirano u Ujedinjenim nacijama. Miljenje konobara nije toliko dogmatsko. -135-ovjek je zagospodario prirodnim silama i postigao da i pustinja procvjeta. U pustinji Negev ve raste pamuk. Jedina pustinja koja se ovjeku jo uvijek odupire, u njegovoj je vlastitoj glavi. DNEVNIK CJEPIDLAKE 9. lipnja Jutros za dorukom vidio sam u novinama sliku Hru-ova i morao se glasno nasmijati. Kako moe ovjek, usto jo i voa velikog naroda, biti tako elav da ga jedva moete razlikovati od ulatene biljarske kugle? Tako neto ipak se ne bi smjelo dopustiti! Pod Hruovljevim utjecajem stao sam pred ogledalo kako bih provjerio stanje vlastite kose. Nakon nekoliko trenutaka pozornog promatranja uinilo mi se da se rub izrasta na sljepooicama neto povukao. Ali to samo jo vie naglaava produhovljenost mog lica. U mojim je to godinama prirodno. Odsad za mene taj "problem" vie ne postoji. 10. lipnja Poto sam se jutros poeljao, sluajno sam pogledao e-alj. Izbrojio sam na njemu 23 dlake. To me ne zabrinjava. Moj brija, kojeg sam danas sluajno sreo u njegovu salonu, potvrdio mi je da je gubitak od 10 do 23 dlake dnevno prirodna pojava. - 136 DNEVNIK CJEPIDLAKE

- To je posve beznaajno - rekao je (a on to zna). - elavost je nasljedna. Opasnost prijeti samo onima iji su preci bili elavi. Kod kue sam sluajno naiao na obiteljsku sliku moga djeda i njegove osmero brae. Svi su bili elavi. Drim da bi bolje bilo kad bi se moj brija vie bavio svojim poslom, mjesto da raspravlja o teoriji nasljeivanja i brblja gluposti. 3. rujna Ipak je to udno: to se vie brinem o svojoj kosi, ona sve vie ispada. Naravno da to osim mene nitko ne zamjeuje, jer ja tome pridajem previe pozornosti. Ipak, u prolom je tjednu dnevni prosjek iznosio ve 30. Nije to razlog za uznemirenost, ali ipak treba biti budan. U pismu sam od svog lista zatraio poblie podatke i u rubrici "Savjeti zaljubljenima" naao sljedei odgovor: "Budnost. Tel Aviv. Kosa je njean vlaknast izrast na odreenim dijelovima tijela sisavaca. Iskustvo je dokazalo da na pojedinim dijelovima tijela u nekih sisavaca kosa moe poeti ispadati. U ljudi mukog roda to je posve prirodna pojava, koja zasluuje pozornost istom kad poprimi uoljive razmjere." Zatraio sam savjet lijenika. Pregledao mi je srce i bubrege, zatim plua, slijepo crijevo i slezenu, izmjerio mi krvni tlak, pregledao me na rendgenu, sveobuhvatno me testirao, nainio elektrokardiogram i proglasio me posve zdravim. to se moje kose tie, objasnio je da se tu, na alost, nita ne da uiniti. Kad pone ispadati, onda ispada. 11. veljae

Moja nova frizura izvrsno pristaje mojem lukavo nestanom izgledu. Kosa mi se spaja u veseli mali smotuljak i -137-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE DNEVNIK CJEPIDLAKE dosee do imaginarne spojne crte izmeu oba uha, gdje se nemarno i poneto genijalno povija unatrag, preko neobras-log dijela glave. itam u vrlo zanimljivom lanku, zasnovanom na povijesnim injenicama, da je sva sila znaajnih ljudi bila dijelom ili posve elava: Dingis kan, Yul Brvnner, gradonaelnik Tel Aviva. Postojao je ak i francuski kralj imenom Karlo elavi. 27, svibnja Moj brija kae da su elavi ljudi kudikamo nadareniji od obraslih, pogotovo na nekim odreenim podrujima. To je znanstveno potvreno injenicama. Po njemu se ja ipak nemam ega bojati. Preporuio mi je da obrijem glavu kako bi sunane zrake to bolje prodirale u korijen kose. To e potaknuti rast kose i ona e opet dobiti svoju mladenaku svjeinu. Nije da bi to meni bilo osobito potrebno - dopustio sam mu da mi glavu obrije vie ale radi. Kad sam se zatim ugledao u zrcalu, gotovo sam se onesvijestio: u mene je zurilo mladenaki surovo lice gangstera. Sakrio sam se u najmraniji kut salona. Kad se smrailo, iskrao sam se i otiao kui. Samsone, Samsone, kako te sada dobro razumijem! 27. kolovoza Danas sam se prvi put usudio izai na svjetlo dana. Za svog zatoenitva proitao sam brojnu literaturu o Hruovu i njegovim velikim djelima.

Hruov je ve u ranoj mladosti izgubio kosu. Moram priznati da osjeam sve vie simpatije za komunizam. Razlog to je u meuvremenu moje kose veim dijelom nestalo, vjerojatno je u tome to puna tri mjeseca nije vidjela sunce. Glava mi je nalik na Mjeseevu povrinu, koju na ekvatoru prekida samo tanka pruga bujne vegetacije. Bio -138sam ve na rubu oaja kad sam u novinama naiao na sljedei oglas: BIO SAM NA RUBU OAJA! Glava mi je bila nalik na Mjeseevu povrinu koju na ekvatoru prekida samo tanka pruga bujne vegetacije NISAM OAJAVAO! Upotrijebio sam ameriko udotvorno sredstvo ISOTROPIUM SUPERFLEX Sada sam potpuno izlijeen, a usto i sretan otac dvoje djece. Moe se dobiti u malim, bijednim probnim tubama koje kupuju krci po cijeni od 1 funte i 20, ili u divovskim, orijakim tubama za ekonomski dekadentnog mukarca po cijeni od 9 funti i 80 Kupio sam divovsku, orijaku tubu ne bi li se ubrzao proces. 17. studenog Jedno se tom isotropium superflexu mora priznati: doista je ubrzao proces.

Broj dlaka na mojoj glavi spao je na 27. Poinjem gledati na svijet u novom svjetlu. Nije sluajno, mili moji, da su gotovo svi veliki industrijski magnati, privredni strunjaci, znanstvenici i istraivai elavi, pogotovo poto prijeu odreenu ivotnu dob. U mene se, dodue, to jo ne zapaa, jer kosu tako rafinirano eljam prema naprijed da se uvjerljivo doima kao da je poeljana unatrag. Taj mali trik moe se otkriti jedino u bazenu, kad mi se kosa smoi i zalijepi za ramena. -139-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE 29. sijenja Danas mi je jedan neugodan dogaaj pokvario raspoloenje. Stao sam u red pred blagajnom kina da kupim ulaznicu, kadli neki huligan zapita svoju prijateljicu: - Gdje li je Pogo? Djevojka - neko primitivno, neodgojeno stvorenje - pokae rukom prema meni i ree: - Tamo je, iza ovog elavca. Bilo je to prvi put da sam doivio takvu primjedbu. Pod pretpostavkom, naravno, da je ta koza uope mislila na mene. Sudim li po svojoj frizuri, prije bih posumnjao u to: osam dlaka valovito idu slijeva nadesno, a daljnje ih tri presijecaju pod pravim kutom. Za stranji dio glave brine se Jossi. Ne, ne, to vie mislim o tome, sve sam vie uvjeren da je ona mala glupaa mislila na nekog drugog, nekog elavca. 2. oujka Postajem sve svjesniji i zreliji. Moje sve vee zanimanje za vjeru probudilo je u meni nova uvstva, a velianstvena snaga koju zrai

tradicija ini sve ostalo. Otkrivam dubok smisao vjerskih zapovijedi i zakona. Naroito se strogo drim sabata i glava mi je stalno pokrivena to je, kao to znamo, znak duevne nadmoi. Pod pokrivalom, na mojoj glavi vlada eljezna disciplina. Pri jutarnjoj smotri nedostajala je Gusti. Nakon ponovne prozivke morao sam ustanoviti da se ukupan broj prisutnih sveo na etiri. Poslije sam naao Gusti mrtvu na ovratniku svoje koulje. Bila je to najdua i najsnanija dlaka koju sam jo imao. Nepoznati su putovi sudbine. Prazninu sam nadomjestio s Modche. Malo sam je ietkao kako bi se doimala punijom. Abigail je poela sijedjeti. -140 DNEVNIK CJEPIDLAKE 13. travnja Jossi je ostala posve sama. Brija joj je poeo nairoko pjevati hvalospjeve i predloio mi da je obrijem, kako bi se nanovo rodila jo snanija. Nisam dopustio. Ne bih htio da jo jednom izgledam poput elavca. astio sam Jossi kloro-filnim amponom protiv prhuti. Kad se osuila, poloio sam je u cik-cak crti preko cijele glave. Neka se prostire koliko je volja! 28. srpnja Dogodilo se ono neizbjeno. Nema vie Jossi. Zapetljala se u unutranji koni rub mog eira, tako da sam je istrgnuo skupa s korijenom. Sjetio sam se traginog svretka Isadore Duncan. Nije li to samoubojstvo? Morat u se pomiriti ,&;tim prema elavosti. ,.

29. srpnja ^ poginjem osjeati sklonost -141-\ lrSvi su idovi braa", rekao je jednom legendarni Schnorres Rothschildu, hotei nagovijestiti kako su on i barun zapravo roaci. Pria nita ne kae to je odgovorio Rothschild. Vjerojatno nije izgubio prisutnost duha. U Izraelu su rodbinske veze vrlo izrazite. I ljubav prema glazbi bratski nas zdruuje. Mi smo jednostavno ludi za glazbom. Ta vjeita buka potpuno nas izluuje. TKO E GLASNIJE U A-DURU Sino sam poao rano u krevet jer sam jutros morao ustati ve u devet i pol. Uspjelo mi je donekle brzo zaspati. Nakon nekih pola sata naglo sam se probudio. - Mi hoemo spavati! - urlao je vani neki glas prepun mrnje. - Prolo je deset sati. Ugasite radio, glupane! Uspravio sam se u krevetu. Priinilo mi se da izdaleka, s krajnjeg ugla naega stambenog bloka, ujem tihu glazbu. Nisam bio posve siguran jer se jedva to drugo ulo od sve glasnije bujice ljutitih glasova. - Hoemo spavati! Tiina! Ugasite radio! Tiina! Malo-pomalo budili su se i stanovnici susjednih kua. Mnogi se prozori osvijetlie. Trgovac delikatesama, koji stanuje preko puta, napravio je od novina trubu i zahtijevao da se potuje novi "protubuni" propis. Sladoledar Salah, Je-menac, kat ispod nas, vie je puta spomenuo Ben Guriona, to je za njega pouzdan znak da je krajnje

uzrujan. Ja sam brzo navukao na sebe kuni haljetak kako bih se bolje mogao -142i'j TKO E GLASNIJE U A-DURU nagnuti kroz prozor. Nita mi nije drae nego gledati ljude kako se svaaju. To je ono ljudsko u meni. - Mir! - zaurlao sam u no. - Gdje je kuni odbor? Manfred Toscanini, koji nema nikakve veze s istoimenim dirigentom, pojavi se na balkonu mrmljajui neto nerazumljivo. Manfred Toscanini je predsjednik naeg kunog odbora. Poeli su ga bodriti uzvicima: - to ekate? Jeste li predsjednik odbora ili niste? Pokrenite se! Uinite neto! Zovite policiju! Za takvo ometanje mira danas se dobiva godina dana zatvora! Hajde! - ekajte malo! - povie Toscanini. - Od tolike vike ne mogu ustanoviti odakle galama dolazi. Nasta muk. Pokazalo se da glazba dolazi iz prizemnog stana na desnom uglu. - Maja deraa! - Bio je to Salah. Glas mu se ve bio umirio. - Odmah da ste utiali tu maju derau! Ben Gurion! Toscanini je nespokojno poskakivao s noge na nogu. Ne posjeduje on neku osobitu borbenu narav. Izabrali smo ga samo stoga to ima lijep rukopis i to se s njim lako izlazi na kraj. - Molim vas, ugasite radio! - pentao je. - Molim vas! Ozbiljno.

Nita se nije dogodilo. Glazba je svejednako i dalje glasno odjekivala kroz blagu no. Manfred Toscanini shvati da se radi o njegovu ugledu, njegovoj sudbini, budunosti, srei njegove djece. On podie glas: - Ako ova maja deraa odmah ne prestane, pozvat u policiju! Slijedilo je nekoliko napetih trenutaka bez daha. inilo se da slijedi sukob izmeu dravne sile i buntovnika. Najednom glazba posta jo glasnija: otvorila su se vrata stana odakle je dopirala, a na njima se pojavio dr. Nataniel -143-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Birnbaum, ef oblinje poslovnice izraelskog dravnog turistikog biroa. - Koja to neznalica - zapita Birnbaum zvonkim glasom -naziva Beethovenovu Sedmu simfoniju majom deraom? Muk. Duboki, potpuni muk. Beethovenovo ime lebdjelo je meu kuama, zalo stanovnicima u kosti i sr, lilo se kao neki djelotvoran otrov u ivani sustav. Manfred Toscanini nainio je uasno lice i previjao se kao crv. Ja sam se udaljio korak od prozora kako bih pokazao da nemam nita zajedniko s njegovim ponaanjem, koje je ispod svake razine. Za sve to vrijeme nenametljivo se ula boanska glazba. Birnbaum nije htio propustiti a da dokraja ne uiva u svojoj pobjedi. - Dakle? Gdje je taj nepismenjakovi za koga je Beethovenova Sedma maja deraa? Beethovenova Sedma! Zau se zbunjeno nakaljavanje i posramljeno kaljucanje. Naposljetku trgovac delikatesama lupeki proape promijenjenim glasom:

- Predsjednik odbora... - estitam! - Prezir s kojim je Birnbaum izgovorio tu rije, bio je vie nego opravdan. - Treba nam svima estitati na takvom predsjedniku! Zatim se okrenuo i odmjerenim korakom izgubio u stanu. Iz njega je zraila neopisiva kulturna nadmo. Manfred Toscanini ostao je na popritu sav jadan i osamljen, posve dotuen. - Toliko sam se razljutio - ree ispriavajui se - bio sam toliko gnjevan i ljutit da u srdbi nisam prepoznao Beethovenovu Sedmu. - Pst! - zasiktali su sa svih strana. - Tiina! Jezik za zube! Ne moemo uti tu boansku glazbu. Manfred Toscanini povue se pognute glave u svoju jazbinu. Svi mi ostali opinjeni smo sluali divovsko djelo toga najveeg glazbenog genija. Mnogi stanari neujno su se is-144TKO E GLASNIJE U A-DURU pruili na lealjkama i sklopili oi kako bi se to bolje predali neumrlim besmrtnim zvucima. A ja? Pogledao sam u nebo puno zvijezda i moje su usne tiho i smjerno izgovorile jednu jedinu rije: - Beethoven. Samo su Jemenac Salah i njegova ena Etroga svojim do-aptavanjem ometali sveani trenutak. - Tko je to? - pitala je Etroga. - Tko to? - Taj gospodin... kako se ono zove... Betovi...

- Ne znam. - Vjerojatno je neki vaan ovjek kad ga se svi toliko boje? - Ben Gurion - ree Salah - Ben Gurion. - A zato si vikao k-id ne zna? - Svi su vikali. - Drugi mogu vikati ali ti ne smije. Tvoja trgovaka dozvola nije u redu. Zar si zaboravio to se dogodilo tvom prijatelju Shimuniju zato to je previe izvalio labrnjetinu? Salaj se stresao od straha. - Prekrasno! - povikao je tako glasno da su ga svi mogli uti. Velianstvena glazba! Uri, ljekarnikov sin, koga je nenadani mir probudio, dotri na balkon i drekne: - Maja deraa! Tata mu je smjesta opalio pljusku, to je nailo na sveope odobravanje. Dijete koje ve u najranijoj dobi ne naui cijeniti velika umjetnika ostvarenja, nikada nee postati koristan lan drutva i zavrit e na vjealima. Profesor, koji stanuje desno od nas i od zadnje svae sa svojom enom, dakle ve etrdesetak godina, nije s njom progovorio ni rijei, sada se na prozoru krotko privio uz nju. Beethovenova boanska glazba iznova je sjedinila zavaeni brani par. - 145 ,EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

U nastojanju da ispravi svoju sramotu, Manfred Toscan-ini demonstrativno otpjevui nekoliko taktova uz glazbu. U svojoj je bestidnoj poniznosti malko i pretjerao. - Doktore Birnbaume - zazvao je. - Molim vas, pojaajte malo radio! Odavde ne moemo tako dobro uti... Puno vam hvala! Glazba je postala glasnija. Susjedi su, kao neka velika, sretna obitelj, zajedno sjedili i sluali. Svi smo se meusobno voljeli. - Taj gigantski rondo - aptao je ljekarnik iji sin ui svirati harmoniku. - Premda ba nisam uvjeren da to nije moda i scherzo... Trgovac delikatesama dobacio je nekoliko zajedljivih primjedbi na raun nekih suvremenika koji ne znaju razlikovati rondo od scherza. Profesorova supruga vie je puta apui ponovila: - A-dur... A-dur... Salah se nagnuo kroz prozor i objema rukama naulio ui. Ja sam potajno otvorio Koncertni vodi i pokuao pronai Beethovenovu Sedmu. Koncertni vodi je vrlo praktina knjiica koju lako moete sakriti od znatieljnih pogleda. - Poznato je - uo sam samog sebe - da simfonija u A-duru spada meu najsnanija Beethovenova remek-djela. Uvodni akordi ponavljaju se u raznim varijantama prije no to prijeu u glavnu temu prvog stavka. Moderni kritiari zamjeraju toj eksplozivnosti... Jasno sam osjetio kako moj ugled meu stanarima naglo raste. Valjda stoga to ih je zavelo moje pretjerano skromno ponaanje, dosad me nisu dovoljno cijenili. To jae je sada bljesnuo vatromet moje istanane muzikalnosti.

Vrtlarova ki preko puta poslala mi je svog malog brata i zamolila da joj posudim operni dalekozor. Jadno mi se pokuavi suprotstaviti, ljekarnik ree: - Ekspozicija je potpuno u redu. ak ni jedan Bartok ne bi je mogao drukije oblikovati. -146TKO E GLASNIJE U A-DURU Ve nakon prvih njegovih rijei uurbano sam poeo prelistavati Koncertni vodi. - Ne zaboravite - odvratio sam tom uobraenom klipanu - da se etvrti stavak razvija neodoljivom snagom i osobito u finalu nadilazi sva zemaljska mjerila! Cijeli mi je kuni blok leao pod nogama. Beethovenov genij i moja mudrost slili su se u onozemaljskom jedinstvu. Tako zamiljam nirvanu. - Pa ni Bach nije lo - brundao je apotekar ponadavi se da e tako oprati obraz. Skladba je ponovo ula u glavnu temu. Duhai i gudai buknuli su na kraju u punom skladu, da bi zatim besmrtni zvui posve utihnuli. Sluateljima se ote uzdah neizreciva ushita. Nekoliko trenutaka vladala je sveana tiina. A tada se javi glas spikera: - Sluali ste suitu Na zidinama Naharije Jochanana Stock-lera, u izvedbi sastava dobrovoljnoga vatrogasnog drutva Petah Tikva. U drugom dijelu naega nonog koncerta izvodimo klasinu glazbu s ploa. Kao prvo, sluat ete Beethovenovu VII simfoniju u A-duru. Ponovo muk. Kobni muk.

Na prozoru se pojavi Manfred Toscanini, koji kao da je sablasno rastao sam iz sebe. - Maja deraa! - zaurlao je likujui sumanuto. - ujete li, Birnbaume? Maja deraa! Ej, Birnbaume? Ovo vi zovete Beethovenom? Ja to zovem majom deraom! Zaprepatenje je zahvatilo stanare kao umski poar. - Beethoven! - kretala je profesorova ena i pohitala na drugi prozor. - to sad, Birnbaume? Salah zgrabi enu za ruku. - Prevarili su nas - siktao je. - Opet jedan njihov otrcani trik! - Doe li policija, mi nita nismo vidjeli - zapovjedi mu ena. -147-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Ben Gurion - odvrati Salah. Ako je Birnbaum, uza svu svoju smijenu gordost, jo kadar primiti kakav savjet, neka potrai novi stan! U nas je svoje odgudio. *'' -148POSLIJE VAS, MOLIM! Zemljopisno, Engleska je dio Evrope. U stvari, ona je dio same sebe i niega vie. To smo zapazili ve u trenutku kad smo se iskrcali. Moda e se itatelj prisjetiti novinskih izvjetaja o velikoj nepogodi koja je prije stanovita vremena zahvatila kanal La Manche, a bijae takvih razmjera da se sline ne sjeaju ni najstarji sjeverni medvjedi. Sudbina je htjela da smo moja supruga i ja upravo tog dana preli Kanal. Valovi to su se divlje pjenili bacahu na brod amo-tamo, upravo kao onu

slavnu orahovu ljusku to je u takvim sluajevima uvijek izvlae za usporedbu, premda se takva orahova ljuska nikad nije nala u valovima to se divlje pjene, dakako, izuzmemo li na brod. Kako se na epsko opisivanje prirodnih katastrofa u knjievnosti gleda s omalovaavanjem, ograniit u se samo na to da spomenem sveani zavjet to sam ga dao pola sata poto je izbila nepogoda: zakleo sam se da u se preostali dio ivota povui u kibuc i ivot posvetiti ponovnoj potpunoj izgradnji Zida plaa u Jeruzalemu, samo ako uspijem spasiti goli ivot. Kako se ovaj zavjet pokazao beskorisnim, zamijenio sam ga poslije pola sata sljedeim: "O, Boe, odriem se golog ivota, samo me nemoj pustiti umrijeti..." Ova je formulacija uspjela. Nekoliko sati zatim ugledasmo bijele stijene Dovera koje su oduevljavale tolike pjesnike prije mene, vjerojatno nakon to su na slian nain preli Kanal. Oteturali smo preko gata, bacili se na koljena, polju-149-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE bili Svevinju Majicu Zemlju, te istodobno sklopili prvo poznanstvo s engleskim nacionalnim znaajem. Iza nas je neki britanski dentlmen puzio na sve etiri po gatu. On je za vrijeme plovidbe bio u tako bijednom stanju da bismo se nesumnjivo uplaili za njegov ivot, da nam je preostalo vremena za bilo to drugo osim da strahujemo za vlastiti ivot. Oekivala ga je njegova britanska supruga. - Hello, darling - ree mu na pozdrav. - Dobro si putovao? - Prekrasno - odgovorio je - premda je izvjetaj o vremenu bio vrlo lo.

Moram ovdje napomenuti da je u to vrijeme jo padala tua, debela poput zrna graka. U pravilu postoje etiri godinja doba: proljee, ljeto, jesen i zima. To vrijedi i za Englesku. Jedino to oni ova etiri godinja doba imaju u istom danu. Ujutro ljeto, u podne zima, naveer jesen i proljee. Kadikad obrnuto. Ne postoje vrsta pravila. Pogledate kroz prozor: ija sunce, nebo zrai plavetnilom. Veselo izaete iz kue, stupite na ulicu - i odstupite jer je upravo nekoliko koraka od vas udario grom. Kamo god pogledate, voda nadolazi u slapovima. Pourite uza stube, zgrabite kabanicu i kiobran i ponovo poete na ulicu - a tamo vas doeka veseli cvrkut ptica. S vedroga neba smije vam se sunce. I to s pravom. Ni nakon dva dana nismo uspjeli rijeiti tajnu zato se Englezi ne isele. ak i oni najdomoljubniji meu njima priznaju da ih vrijeme izluuje. ak se trude da to i dokau. Odavno je poznato da narodi koji nose kiobran najradije razgovaraju o vremenu. Ipak me pomalo zaudilo kad me jedan takav kiobranac nagovorio na autobusnoj postaji ovim rijeima: - Lijepo vrijeme, zar ne? Blenuo sam u njega. POSLIJE VAS, MOLIM! - I vi ovo proglaavate lijepim vremenom? Ovo jezivo, sparno, vlano vrijeme nazivate lijepim? Nepoznati je problijedio, stisnuo usnice i okrenuo mi lea. Tek mnogo kasnije postalo mi je jasno da sam ga neizmjerno uvrijedio. U Engleskoj treba prema nepoznatima biti uljudan, to je zakon koji se ne smije prekriti. Kad netko kae: "Lijepo vrijeme danas, zar ne?" - onda

treba odgovoriti: "Da, vrlo lijepo, zar ne" - pa makar vas ve u sljedeem trenutku iznenadni vihor bacio o zid prve kue. Kad se ponovo naete na nogama, nepoznati e: "Zaista lijepo vrijeme, zar ne?" - na to treba odgovoriti: "Da, zaista, zar ne?" To moe trajati satima, jer stroga pravila igre zahtijevaju da svaka reenica zavri sa "zar ne", dakle pitanjem, a uobiajeno je meu dobro odgojenim ljudima da se na pitanje i odgovori. U Francuskoj je ivot uzbudljiv, u Izraelu naporan a u Engleskoj ugodan. Svatko u Engleskoj pria drugome kako je ivot u Engleskoj ugodan. Englezi su disciplinirani i dobro odgojeni. Naravno, konformisti meu njima - a, koliko sam uspio ustanoviti, meu Englezima su sve sami konformisti -ne osjeaju osobitu privrenost ni prema kome ili emu, izuzev prema svom kaminu koji ih grije ak i za vruih ljetnih dana, te prema svom psu s kojim satima raspravljaju o svakodnevnim problemima. Sve to ne mijenja injenicu da su oni najbolje odgojen narod. Nema prilike u kojoj Englez nee rei: "Hvala". Kadikad se to kae i bez ikakva povoda, na primjer, ako ga upitate koliko je sati. - Ne znam. Hvala. Kako bih dobrohotnom itatelju podastro konkretan sluaj britanskog dobrog odgoja, opisat u svoj posjet, ili bolje reeno: oprotaj nakon posjeta Ministarstvu za podizanje i uzdizanje kulturnih odnosa, ili neega slinoga. ef ureda, neki Mr. MacFarland, ljubazno me primio i ugostio (ajem, ako se ne varam). Na kraju me otpratio do -150-

-151-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE vrata visoko nadsvoene prostorije s tamnim hrastovim parketima, za koju se znalo da je izgraena 1693. godine. Kad smo stigli do vrata, obojica zastadosmo na istoj udaljenosti. - Samo izvolite - ree Mr. MacFarland. - Poslije vas, Sir. - Pri tom je izveo odgovarajuu kretnju rukom. Prije toga sam ve dva dana bio proboravio na britanskom tlu i ve napola upoznao nain ophoenja meu civiliziranim ljudima. - Ali, molim vas, Mr. MacFarlande - stajao sam i dalje. -Poslije vas. - Vi ste moj gost, Sir. Ja sam ovdje kod kue. - ivotna dob vrijedi vie od ljepote - naalio sam se. -Poslije vas. Taj dijalog, bogat raznovrsnim replikama, potrajao je nekoliko minuta. Meni se urilo ali nisam htio povrijediti Mr. MacFarlandove osjeaje. Prije svega, bio je Englez, a osim toga, bio je zaista podosta stariji od mene. - Molim vas, Mr. MacFarlande - rekoh blago ga gurnuvi kako bih mu dao prednost. - Ni po koju cijenu - odgovori Mr. MacFarland, dohvati mi ruku i okrene je vjetim dudo zahvatom prema vratima. - Nemojte me, molim vas, dovoditi u nepriliku. - Vi ste stariji - navaljivao sam, slobodnom rukom mu jednostavno zakrenuo iju i povukao ga prema vratima. - Poslije vas, Mr. MacFarlande! - Ne... ne... to je... moj ured. - Mr. MacFarland je stao dahtati jer mu je moj zahvat poeo praviti smetnje pri disanju. Ve sam bio pomislio da

sam pobijedio. Odjednom mi on podmetne nogu tako da sam zateturao. Ali hitro sam se uhvatio za neki goblen to je visio na zidu, tako da sam opet stekao ravnoteu i spasio se od odsudnog gubitka pozicije. - Ja ostajem pri svome, Mr. MacFarlande. Poslije vas. Za vrijeme te nae razmjene uljudnosti, moj se lijevi rukav raspao u krpe a MacFarlandove hlae raspukle na vie mje-152POSLIJE VAS, MOLIM! sta. Neko smo vrijeme daui stajali jedan nasuprot drugome ne miui se. Tada se Mr. MacFarland naglo odlui na skok glavom prema mojem trbuhu. Skoio sam u stranu i on se uz tresak zabio u ormar za spise. - Poslije vas, Sir! - Ustao je s pjenom na ustima, dohvatio uredsku stolicu i zavitlao je kroz zrak. - Poslije vas, Mr. MacFarlande! - Ustao sam ne isputajui ga iz vida pa dohvatih ara. Uredska stolica preletjela mi je preko glave. Ogromna slika VVinstona Churchila, to je uokvirena i u staklu visila na zidu, raspala se na komadie. Ali ni ja se nisam pokazao bogzna kakvim strijelcem: putanja moga araa bila je uzrokom da je nestalo svjetla. - Poslije vas, Sir - uo sam Mr. MacFarlanda kako krijeti u mraku. - Ja sam ovdje kod kue. - Ali vi ste stariji - odgovorio sam i zamahnuo stolom u smjeru kojim je dolazio njegov glas. Ovaj put sam ga pogodio. Kriknuvi iz sveg grla, MacFarland se sruio na pod. Probio sam se kroz ruevine do njega, digao njegovo nepomino tijelo i otkotrljao ga u hodnik.

Razumije se samo po sebi da sam ga preko praga kotrljao ispred sebe. Znam ja to se pristoji.

-153-PODZEMNE PUSTOLOVINE Postoje trenuci kad ak i obian stranac moe doi u bliski osobni dodir s Englezima, i to najee izmeu dva i etiri sata, u doba poslijepodnevne prometne "pice". U Londonu ivi otprilike osam milijuna ljudi. Sedam i pol milijuna se izmeu dva i etiri poslije podne slui javnim prometnim sredstvima kako bi stigli kui. To je razlogom zato se pisac ovih redaka nikad nije izmeu dva i etiri poslije podne vozio nikakvim sredstvom javnog prometa, osim toga nezaboravnog etvrtka. Zapravo, moju enu i mene zavelo je to to na vrhu stuba, to vode do postaje podzemne eljeznice, nije bilo repa. Ipak, znai, nije tako strano, pomislili smo i spustili se niza stube. Meutim, kad smo sili, tamo je vladala takva guva da smo se htjeli odmah okrenuti i vratiti. Ali bilo je kasno i vie nismo mogli utjecati na tijek dogaaja. Kad su nas dogurali do blagajne, mogao sam jedino jo na jedvite jade izvui novarku, ali je vie nisam mogao staviti u dep. Za sve vrijeme puta morao sam je drati u ruci. Ljubljeni lik moje ene vidio sam zadnji put prikljeten na platformi. Okrenula je svoje draesno lice

prema meni i uo sam kako mi neto dovikuje, ali sam razumio samo ulomke: -Zbogom, dragi... uvijek tvoja... ine zaboravi... kljueve... Zatim mi je potpuno iezla iz oiju. Za vonje sam povremeno sa strane meu rebrima osjeao drak neijeg kiobrana. Sudei po obliku, uinilo mi se da bi mogao biti njen. Da bih se uvjerio, morao bih okrenuti -154PODZEMNE PUSTOLOVINE glavu - ali kako? Neki gospodin u crnom kaputu tako mi se pripio uz prsa da su nam se zbratimili ak i nosevi. Zurio sam mu u oi s najvie etiri centimetra udaljenosti; bile su nebeski plave a zjenice nemirno treperile. Nisam mogao ustanoviti kakvo mu je lice. S lijeve strane uvrebao bih pokatkad obrise sportske kape koja me strugala po bedru. S druge strane mi je ve spomenuti drak kiobrana probadao prsni ko. - eno! - povikao sam nasumce. - Je si 1' to ti? Tek poto sam je trei put zazvao, iz daleke daljine stie do mojih uiju slabani glas: - Dragi... Ja... mislim da sam to ja... iva je, dakle! Slobodnom rukom - drugom sam jo uvijek vrsto drao novarku - pipao sam u smjeru odakle je dolazio glas, ali sam se naao u nekom tuem grudnjaku, pa sam morao prestati s istraivanjem. Na jednom od mojih stopala - ne znam vie kojem jer sam ve davno prestao njima upravljati - stajao je neznanac, to mi je jo vie sputavalo slobodu

kretanje. Ali zato sam na jednom otrom zavoju uspio odvojiti nos od svog plavookog suputnika. Obrazi su nam se neujno priljubili i ostali smo pripijeni kao da pleemo argentinski tango. Sreom je moj partner bio dobro izbrijan. Sve veze s mojom enom bile su potpuno prekinute. Sve je to bila sitnica pred novom katastrofom to mi je prijetila: dolo mi je da kihnem. Ve sam to dulje vrijeme oekivao. Sad je bilo neizbjeno. Ako se ubrzo ne domognem rupia, dogodit e se strahota. U lijevu mi je ruku navrla nadljudska snaga. Izrabivi trzanje vlaka, uspio sam svog tango-partnera toliko odmaknuti od sebe da sam dospio rukom u dep. Ali time je tek laki dio posla bio zavren. Trebalo mi je jo mnogo, mnogo sree kako bih rukom i rupiem stigao do nosa. Uspjelo mi je. Na sljedeoj postaji jedan mi se putnik skinuo s noge i tako mi djelomice opet omoguio malo manevarskog prostora. -155-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Zapravo me nova bujica ljudi iznova pritisla, ali sam u onom kratkom, relativno slobodnom trenutku uspio ruku s rupiem podii sve do nosa. Sad mi se vie nije kihalo. Takav je ivot. Moja ruka s rupiem uporno se drala svoga poloaja polulijevo od ovratnika plavookoga i ukoso ispod moje brade, gdje je polako poela obamirati. Trenutak kasnije rupi je iskliznuo iz mojih obamrlih prstiju i spustio se u krilo vlasnika sportske kape. Nisam se nikako mogao primaknuti tom ovjeku. Mogao sam ga samo nijemo promatrati desnim kutom oka. Na sljedeem zavoju sluajno je pogledao u krilo, ugledao rupi, pomislio da je to dio intimnog rublja i bre-bolje ga strpao u hlae. To

ga je stajalo dosta truda i bilo mu je, ini se, neugodno. Zato je ubrzo ustao i izgubio se u gomili. Moda je ak na nekoj postaji i siao. Kad sam stigao kui, ena me ve ekala. Ustanovili smo da smo ovu pogibeljnu pustolovinu preivjeli s neznatnom tetom na odjei i sitnim ogrebotinama, koje moemo izlijeiti na kunoj njezi. Negdje u Londonu, u nepoznatim hlaama, ostao je moj rupi. -156ENGLESKI HUMOR Na londonskim ulicama svata se moe vidjeti. Prvih smo dana naeg boravka moja ena i ja uvijek nanovo imali velike muke da ne prasnemo u smijeh kad god bismo ugledali opor mladih brkatih Engleza odjevenih posve u crno, sa crnim polucilindrom na glavi, sa crnim kiobranima u desnici i obaveznim "Timesom" u ljevici. Da pukne od smijeha! Poslije nekoliko dana navikli smo na taj prizor i stidjeli se svojega djetinjastog ponaanja. Zatim smo jedne veeri poli u kazalite. Prikazivali su neku englesku komediju. Na pozornici se pojavio glumac odjeven kako sam gore opisao, a tako je bila odjevena i veina gledatelja, na to su gledatelji prasnuli u grohotan smijeh koji se stalno iznova prolamao, tako da su biljeteri morali dijeliti pilule za umirenje. Uostalom, u engleskim se kazalitima moe za vrijeme predstave dobiti sve i sva: kolai, odresci, jastuci, knjige, slike, slikovnice, ako treba i ampon za kosu. Ali zato Engleze toliko zabavlja kad na pozornici ugledaju svoju vlastitu odjeu - koja im, kad je sami nose, uope nije smijena - to je jedna od mnogih tajni engleskog humora.

Priznajem da zavidim Englezima na njihovu humoru, jednako kao to im zavidim na neusporedivoj snazi njihova jezika. Ipak, najvie zavidim engleskim humoristima. U stvari im zavidim na publici koja je udesno spremna da se nasmije. Nije to samo zahvalna publika ve je i pojam za sebe. Onaj tko je ikad doivio orkanske prolome smijeha to ih izazivaju prosjeni varijetetski programi i popularne emi-157-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE sije BBC-a, taj e to shvatiti. Mi u Izraelu imamo tu prednost to moemo iz dana u dan sluati te emisije, ukljuimo li britansku vojnu radio-stanicu na susjednom otoku Cipru. Poetak bakanalija smijeha na kratkim valovima prepoznajemo po gromoglasnom pljesku. To je znak da su oba protagonista te urnebesne zabave izila na pozornicu. Nakon to se pljesak stiao, prvi pita drugoga onim irokim, neponovljivim koknijevskim naglaskom: - ta t' je, Charlie? Salva smijeha to se nakon toga razlee, ubrzo se priini kao smeteno kaljucanje u usporedbi s orkanskom reakcijom to je izazove odgovor onoga drugog: - Danaske mi strano zuji u glavi, ba zuji. - A to to, Charlie? - zapita prvi. - to to zuji u tvojoj glavi, to zuji? Na tom mjestu gr smijeha dobiva razmjere neobuzdane masovne histerije. Radio-aparat prijeti da e se raspasti na komadie. Tu i tamo zacie posljednji urlici ena to padaju u nesvijest. U pozadini se uju sirene kola za spaavanje.

To jo uvijek nije vrhunac. On dolazi tek nakon sljedeeg odgovora koji glasi: - ta zuji? Okle bih ja znao? Tu nastaje neopisiv dumbus. Urnebesan, mahnit smijeh, koji se nikakvim megafonskim mjerilima ne moe izraunati, prelazi u ritmian pljesak popraen prodornim zviducima odobravanja kao kontrapunktom. Prvi glumac mora nekoliko minuta ekati kako bi se barem napola ula sljedea pretpostavka: - Valjda noaske nisi dobro spavo, Charlie? - A kako b' spav'o kad mi tako zuji u glavi, a? Publika nakon toga posve pomahnita. I posljednji stupovi poslovine britanske suzdranosti rue se uz tresak. Rije 1 Londonski argon. -158ENGLESKI HUMOR "potres" tek je nedovoljan nagovjetaj kako bi se naznailo ono to se zatim dogaa. Samo posvemanjim angairanjem svih raspoloivih biljetera, organa sigurnosti i pomonih trupa moe se sprijeiti potpuni kaos. Prije no to i posljednja itava cijev radio-prijemnika pregori, spiker promuklim glasom objavljuje dva smrtna sluaja. Za to vrijeme sluatelj u inozemstvu sjedi pred ostacima svog radioaparata koji se jo pui, i uzalud se u udu pita to se to zapravo dogodilo, to je bilo uzrokom takvih orgi-jastinih proloma smijeha?

Sad smo to znali. Ako nam od naeg posjeta Engleskoj ne ostane nita drugo nego samo ova spoznaja, isplatilo se. Sad znamo: oba protagonista vjerojatno su nosila polucilindre. -159-NEW YORK NIJE AMERIKA NEW YORK NIJE AMERIKA Ako igdje u ovom naem sve manjem svijetu postoji drava u dravi, onda je to grad New York u dravi New York u SAD. New York ima vie stanovnika, vie prometnih nesrea, vie izlobi, vie novogradnji i vie poroka nego bilo koji grad na svijetu. Osim toga, tamo prebivaju Ujedinjeni narodi, Barbara Streisand i kralj Saudijske Arabije. New York dopire do oblaka i otvoren je dvadeset etiri sata na dan. Samo je jedan New York. Hvala Bogu! Amerikanci su vrlo ponosni na New York. Nakon to otputujete kako biste upoznali i ostali dio kontinenta, svatko koga usput sretnete odmah e vas upitati: - Kako vam se svia u Americi? to mislite o New Yorku? - Amerika je privlana - odgovarao bih na takva pitanja - a New York je vrlo lijep i prijazan grad. Time bi tema bila iscrpljena a moj uspjeh u Americi zamalo zapeaen, da u VVashingtonu D. C. nisam otkrio i drugi nain gledanja. Neki gostoljubivi graanin toga razmjerno malog i razmjerno lijepog grada pozvao me u restoran s klima-ureajem i neizbjeno me zapitao to mislim o Americi i New Yorku. - New York je simpatian - odgovorih mu - premda je za moj ukus neto prebuan.

- Samo trenutak - zaustavi me domain. - Moram to ispriati eni. Zatraio je da mu na stol donesu telefon i nakon nekoliko uvodnih reenica poeo o meni: -160- Vrlo zgodan - uo sam kako govori, - I ne trpi New York. Buka ga izbezumljuje. - Zatim se okrene meni jo uvijek drei slualicu: Janette pita da li ste primijetili kako je New York prljav? , - I te kako! Upravo odvratno. - A pucnjave nou? - Ne podsjeajte me na to! - Moja ena bi vas htjela pozvati na veeru - objavi mi trenutak zatim. Za mene je to bio trenutak spoznaje. Te su je veeri u kui moga novog prijatelja Harrvja potvrdili brojni prognani gosti to ih je on pozvao meni u ast, a oni me okruili s puno iekivanja, s nijemom poudom u oima i sa aom u ruci. - Recite neto pogrdno o New Yorku - preklinjali su me pogledima. Stranac ste i ne morate imati obzira. Pljujte! Priutio sam im to. - New York moe ovjeku strahovito ii na ivce - primi-jetih usput. Ne bih mogao tamo izdrati ni dvije godine. - Jo - proaputala je sklopljenih oiju jedna dama dok je druga gugutala: - Dalje, nastavite!

- Mukarci su u New Yorku loe odjeveni, neobrijani i krti. New York nije Amerika. - Genijalno! - protenje jedan novinar. - To e biti naslov! Odjurio je. Sljedeeg se jutra u vodeem listu uz moju sliku epirio naslov ispisan krupnim slovima: IZRAELSKI INTELEKTUALAC ZAZIRE OD NJUJOR-KE HISTERIJE. Podnaslov: ODUEVLJEN IZVANREDNIM LJEPOTAMA VVASHINGTONA. Vijest se munjevito proirila s obale na obalu. Kad sam u Houstonu, u Teksasu, iziao iz aviona, doekao me opor kauboja koje je izjedao kompleks manje vrijednosti. Priao mi je voa delegacije, visok metar i devedeset. -161-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Hej! Jeste li vi ta momina koja posvuda naokolo pljuje po New Yorku? - Ovisi o tome - odgovorih - to nudite? Ponudili su mi apartman u "Hiltonu", limuzinu sa ofe-rom i neograniene koliine viskija s ledom. Sveanoj veeri to ju je gradonaelnik priredio meni u ast, prisustvovali su brojni naftni magnati iz okolice. Odreske pred sobom nisu gotovo ni dotakli. Uporno su gledali u mene,

netremice, bez rijei, puni iekivanja. S uitkom sam ekao da napetost dostigne vrhunac, a onda progovorih: - Gospodo - rekoh - ne bi vas nipoto htio uvrijediti, ali s New Yorkom neto nije u redu. To nije grad ve ogromna smrdljiva krmetina u kojoj se uiva hai i koju bi trebalo smjesta zatvoriti. Prolomio se gromoglasan pljesak od kojeg su zadrhtala, okolna stada goveda. Poslije intervjua na televiziji ("Prosjeni je graanin New Yorka za tri palca nii od prosjenog patuljka u Teksasu"), jedva sam se mogao obraniti od poziva to su pljutali sa svih strana i iz svih drava. Od tada je stvar preuzeo u svoje ruke ovjek imenom Charlie, a predstavio se ovako: - Ti si olimpijska klasa. Prava Himalaja! Taj tvoj tos s New Yorkom izvrsno pali. Potreban ti je agent. Zovem se Charlie. Sklopili smo ugovor na godinu dana. Charlie je odmah dao tiskati prospekt, u koji je bio ukljuen i cjenik i koji je vrlo pregledno sadravao sve ono to je trebalo znati o meni: Ope primjedbe na prenapuenost New Yorka: i poziv na veeru (est jela). Podroban opis moralnog sloma: dva dana stan i hrana u prvorazrednom hotelu. Izabrani primjeri nonih zloinstava (s dijapozitivima): est dana u finom hotelu. Udruenja imaju popust.

: Svake srijede matineja. Prijave odmah! -162NEW YORK NIJE AMERIKA Gradski stadion za bejzbol u Los Angelesu, gdje Billy Graham dri propovijedi, jedva je mogao primiti mnotvo. Da ne bi nepotrebno izazivao nestrpljenje publike, guverner Kalifornije ograniio se u pozdravnoj rijei na dvije kratke reenice: - Na prijatelj, koji je poznat u svijetu i koji je mnogo proputovao, umakao je prije nekoliko dana iz njujorkog pakla. ujmo to nam ima rei! Stupio sam pred mikrofon. - Dragi prijatelji, vi koji imate tu sreu da ivite na zapadnoj obali! Cak ni neusporediva ljepota vaeg grada nije u stanju izbrisati sve patnje koje sam podnio u New Yorku. Ali, otkako sam ovdje, meu vama, ne osjeam vie mrnju ve samo saaljenje prema toj suvremenoj Sodomi. to je zapravo New York? Neboderska potleuica, dungla na asfaltu protkana smrdljivim movarama, u kojima novari poput aligatora bespotedno napadaju i razdiru nemona namjernika, ako ve prije toga nije postao rtvom otrovnih biljki koje se zovu korupcija i nasilje. Tako sam postao pjesnikom. A kad sam jo dodao nekoliko stihova o njujorkim jazbinama poroka i nastranosti lako prijamljivih za uho, elita Los Angelesa posvema me prigrlila. Najotmjeniji krugovi otimali su se za mene i sluali me tako dugo dok ne bi napamet nauili tekst. Zatim

bi odletjeli u New York da se nekoliko noi dobro provedu. Ali ja ve odavno nisam ovisio o njima. Bio sam mjesecima unaprijed rasprodan. Jedna tvrtka gramofonskih ploa u San Francisku predloila mi je da izdam album s najznaajnijim odlomcima iz svojih predavanja, pod naslovom: "Neu hvaliti New York, pokopat u ga." Charlie je bio protiv. Drao je da e naoj turneji samo tetiti takvo longplej prokletstvo New Yorka, jer e tada svaki Amerikanac za svega 2,99 dolara moi doivjeti orgazam i kod kue. -163-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Neka oni samo lijepo plate za to! - rekao je. Nadopunio sam predavanja citatima iz Danteova Pakla, uz pratnju orgulja i s pjenom na ustima (u tehnikoloru). U Chicagu su jednostavno pomahnitali od mojih apoka-liptikih vizija. - To e gangstersko gnijezdo progutati pakao - klicali su. Jedna fanatina vjerska sekta, koja sebe naziva "The Yorks", molila me da joj postanem poasnim predsjednikom. I "United Jevvish Appeal" zainteresirao se za ciklus predavanja. Pozivima nije bilo kraja. Pri svemu tome ipak, kad god bih se naao sam u nekom tihom sobiku, nisam mogao prikrivati istinu, ja, naime, u stvari mislim da je New York vrlo zanimljiv i privlaan grad. Velegrad u pravom smislu. Veseo i pun ivota. Nije poput onih bijednih provincijskih gnijezda gdje dan zavrava kad zae sunce. to kaete?

Da u New Yorku ima gangstera i ubojica? A gdje ih, molim vas, nema? Ne moemo zahtijevati da grad od dvanaest milijuna stanovnika bude napuen samo svecima i opaticama. Naravno da u njemu ive i neki nesocijalni elementi, odvjetnici i kurve. Ali to ne smeta. I oni pridonose ivotnosti toga jedinstvenog grada. Ukratko, da budem iskren: volim New York. - New York je sredite svijeta! - kliknuo sam glasno i radosno prema suncu. - New York je velianstven! New York nije Amerika! - Trenutak samo - ree prijazni gospodin to je sjedio kraj mene na klupi u Central Parku. - Moram to ispriati eni. - Jedan musical na Broadwayu - nastavio sam, a iza nas uzvraao mi velianstveni velegradski promet skandirajui moje rijei po divnoj Petoj aveniji - vie vrijedi nego sva krda goveda Teksasa i Arizone skupa! - Nae supruge - govorili su Njujorani - eljele bi vas pozvati na veeru ... Sva prava pridrana. -164U POTRAZI ZA PARKIRALITEM Jednog sam se jutra u New Yorku probudio sa zuboboljom. S posve obinom, uasno bolnom zuboboljom. Neto mi u lijevoj donjoj eljusti nije bilo u redu, natekla je i boljela me. Zapitao sam tetu Trudu postoji li u blizini dobar zubar. Teta Truda znala ih je trojicu, sve u najbliem susjedstvu, to u New Yorku znai otprilike dvadeset pet kilometara zrane udaljenosti.

Htio sam saznati koji je od ta tri zubara najbolji. Teta Truda je dugo razmiljala. - To ovisi o mnogo emu. Prvi ima ordinaciju u Wall Streetu. Tamo sve vrvi od novinara i reportera, i ako netko uspije smjestiti auto, odmah ga intervjuiraju. S tvojom zuboboljom ne bih se u to uputala. Drugi ima izravnu autobusnu vezu od kue do najblieg parkiralita, ali nije osobito ugodan lijenik. Preporuila bih ti da ode k dr. Blumenfeldu. On stanuje u slinoj etvrti malih kua poput nae, i uvijek naglaava u oglasima da se kadikad tamo moe smjestiti auto u nekoj pokrajnjoj ulici, koja nije previe daleko. To je odluilo. Donja mi je eljust u meuvremenu toliko natekla da vie nisam smio gubiti vrijeme Uzeo sam kola tetka Harrvja i odjurio. Nije mi dugo trebalo da pronaem kuu doktora Blumen-felda. Naao sam i pokrajnje ulice to ih je oglaavao u novinama, ali mjesta za parkiranje koja je takoer oglaavao, nije bilo. Parkirana s obje strane ulice, kola su bila tako gusto,1: ' I i EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE poredana da izmeu njih ni pribadaa ne bi mogla pasti na tlo; zapela bi negdje izmeu spojenih branika. Neko sam vrijeme kruio uokolo poput satelita to je izletio iz putanje. Tada se dogodilo udo. Ugledao sam ga vlastitim oima. U stvari, vidio sam udo u poetnom stadiju: neki je ameriki graanin otvarao vrata svog parkiranog automobila.

U trenu sam se naao kraj njega. - Da li odlazite? - Da li... to? Da li odlazim? - nije vjerovao svojim uima. Gospodine, dvije sam godine ekao na ovo mjesto i doepao ga se tek jesenas, poslije uragana koji je odavde pomeo sve parkirane automobile... Tek tada sam zamijetio da je krov njegovih kola, jednako kao i ostalih, pokriven debelim slojem praine. Tu, dakle, nema nikakve nade. Zapitao sam ga gdje bih mogao nai mjesto za parkiranje. Odgovor to mi ga je izrekao nakon to je podue razmislio ekajui se po zatiljku, nije obeavao nita dobro. - Mjesto za parkiranje... mislite slobodno mjesto za parkiranje? Kau da ih se nae jo ponegdje u Teksasu. Ne zaboravite da se broj automobila u Americi svake godine poveava za oko petnaest milijuna, a duina automobila za nekih dvadeset pet centimetara. Prema zadnjoj Gallupovoj anketi, osamdeset tri posto stanovnitva dri da je problem parkiranja najvea ivotna prijetnja. Samo jedanaest posto ih se boji atomskog rata. Rekavi to izvue iz prtljanika moped i zajae ga a da auto nije ni zakljuao. - Hej! Niste zakljuali kola - povikah za njim. - emu? - odvrati mi. - Danas vie nitko ne krade kola. Gdje bi ih parkirao?

Moj zub me tjerao dalje, ali to je oito bilo posve besmisleno. Kamo god pogleda, parkirani automobili jedan do drugog, a tamo gdje nema auta, ploa s natpisom "Od po- 166 U POTRAZI ZA PARKIRALITEM etka srpnja do kraja lipnja parkiranje zabranjeno", ili: "Zabranjeno parkiranje od 0 do 24 sata, nedjeljom i blagdanom od 24 do 0 sati." Tamo gdje nema ni auta ni ploe, nesumnjivo je vatrogasni hidrant kojem se u Americi pod prijetnjom najvee globe i zatvora ne smije prii, ak ni kad izbije vatra. U jednoj, neto ve udaljenijoj ulici naao sam natpis da se tu moe parkirati 7. kolovoza izmeu 15 i 16 sati. Ozbiljno sam ve poeo pomiljati da priekam taj datum, ali se moj zub tome usprotivio. Naposljetku mi se uinilo da mi se srea nasmijeila. Pred nekom velikom zgradom ugledan prazan prostor, oigledno namijenjen parkiranju, sa sljedeim natpisom: "Besplatno parkiranje za nae muterije". Munjevito sam zaustavio kola i iziao. Sljedeeg trenutka netko me odostraga epa za rame, a trenutak kasnije naoh se na stolici, u uredu nekoga osiguravajueg drutva. - Dobar dan, gospodine - pozdravi me ovjek za pisaim stolom. - Na koliko vremena? - Sat i pol, otprilike. Agent osiguravajueg drutva prelistavao je cjenik. - Najmanje to moete za devedeset minuta dobiti je osiguranje protiv poara i tue na deset tisua dolara.

Objasnio sam mu da su kola ve osigurana. - To svi kau. Ne moemo to uzeti u obzir. - A ja ne mogu uzeti osiguranje na deset tisua dolara. - Onda morate maknuti kola. - Onda u maknuti kola. Preko puta osiguravajueg drutva bilo je kino, a iza kina veliko parkiralite. Na njemu bijae mnotvo velikih automobila, ispred njih pak veliki satovi za parkiranje, najvie do jednog sata. Ljudi su neprestance istravali iz kina, ubacivali novac u satove i brzo se vraali. Pred sumrak nestalo mi je benzina. Odvezao sam auto na benzinsku stanicu i, dok su ga punili benzinom, otiao u zahod. Tamo sam skoio kroz prozor, provukao se kroz neki -167-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE rov, dospio u skladite, iskrao se na stranja vrata i naao se u tijesnu, tamnu prostoru u kojem je smrdjelo po koi. Bila su to moja kola koja su iskusni prodavai benzina premjestili onamo. Njihov zlobni smijeak duboko je povrijedio moj orijentalni ponos. - to jo moete uiniti na kolima? - pitao sam. - Hej, ujte! Odgovorili su brzo i precizno: - Izmjena ulja - deset minuta. Pregled kola - pola sata. Lakiranje jedan sat. - Obojite ga svijetlozeleno i izmijenite ulje. Istog trenutka uputio sam se u smjeru Blumenfelda. Krenuo sam otrim tempom jer je na cedulji, koju su mi na benzinskoj stanici strpali u

ruku, jasno i precizno pisalo: "Ne preuzmete li kola tono u ugovoreno vrijeme, odnosno u roku od 1 sat i 10 minuta" (ovo bijae upisano rukom), "spa-lit emo ih u naoj posebno u tu svrhu konstruiranoj pei." Kako ve dugo nisam trenirao, ubrzo mi je, na alost, ponestalo daha. Krenuo sam autobusom i na krajnjoj postaji unajmio taksi. Kad sam stigao k doktoru Blumenfeldu, ve su bile prole etrdeset dvije minute, pa sam se istoga trena morao vratiti. Stigao sam upravo u trenutku kad su se radnici spremali da izliju prvu kantu kerozina na moj svijet-lozeleni auto. Ostala mi je samo jo jedna mogunost i odluio sam je izrabiti: odvezao sam se vlastitim kolima pred kuu zubara Blumenfelda i uz tresak udario o stup uline rasvjete. Olakano sam izaao iz olupine i uputio se u ordinaciju. Upravo kad je Blumenfeld zavrio posao, zauo sam odozdo kako netko ljutito trubi. Pogledao sam kroz prozor i opazio vozaa to je stao tik iza mog auta. Odjurio sam dolje. Drugi pacijent doktora Blumenfelda doeka me bijesno da-ui: U POTRAZI ZA PARKIRALITEM - Sluajte, vi, to vi zapravo sebi umiljate? Zar mislite da je ovaj stup samo va? Morao sam mu dati za pravo. ak i u Americi samo najbogatiji meu najbogatijima mogu sebi priutiti luksuz da posjeduju vlastiti stup uline rasvjete za parkiranje. r -168-

-169-Iz grenog Babilona, Neiu Yorka, natrag u strogo moralni Hamburg, u kojem ugledni graani iz godine u godinu lijeu sve ranije. Jo prije dvije godine u hamburkim se graanskim domovima svjetlo gasilo u pola deset. Danas su ve u tri etvrt osam stanovi potpuno zamraeni. Ako tako potraje, uskoro e na kejovima noni mir zapoinjati ve poslije podne, a za neko vrijeme vie nee biti ni ustajanja. KAKO ZASTRANITI U ST. PAULIJU Stranca koji poslije devet sati naveer prolazi ulicama Hamburga, obuzima priguen osjeaj da je jedini preivjeli u izumrlu gradu. Moda na nekom uglu nabasa na jednu ili dvije spodobe u mornarskom odijelu to se njiu u hodu, ali i to su stranci. U tom dvomilijunskom gradu nema poslije devet naveer nikakva znaka organskog ivota. Osim... Osim u St. Pauliju. Tamo je na okupu sve ono to se u drugim gradovima nalazi u raznim etvrtima i ulicama. Tamo ima ljudi, buke i glazbe sve do ranih jutarnjih sati. St. Pauli je zanimljiva mjeavina Las Vegasa i Sodome. Prepune kockarnice izmjenjuju se sa striptiz lokalima, od ijih bi seksualnih pouka krv navrla u uto lice i najokorjeli-jem singapurskom eunuhu. Narkomanske jazbine za transvestite i transvestitske jazbine za narkomane, usto struno voene orgije za nasukane pomorce, upotpunjuju program. estiti graani Hamburga, naravno, ne ele ni uti za St. Pauli, i o njemu ne govore. Ako pak stranac to ipak spomene, doekaju ga oinski obzirno, pozivajui se na neminovnu injenicu da je Hamburg ipak luki grad i da to, dakako, ima

KAKO ZASTRANITI U ST. PAULIJU za posljedicu i neke neeljene pojave s kojima se, hoete-neete, morate pomiriti. Uzmimo za primjer upravitelja hotela u kojem sam odsjeo: - Ja osobno - rekao je - ni za to na svijetu ne bih poao na Reeperbahn. U vaem sluaju je to, gospodine moj, neto posve drugo. Vama je, kao stranom novinaru, ak i dunost da upoznate sve ega ima u naem gradu. Ali ni u kojem sluaju - doda opominjui me - ne smijete sami u St. Pauli. Gangsteri i lopovi iz podzemlja, kojih je tamo sva sila, odvest e vas u prvu kunu veu i opljakati do posljednjeg pfeniga. Zahvalio sam mu, dirnut njegovom zabrinutou, i zapitao da li bih mogao nai nekoga tko bi me onamo pratio. - Hm. To je ve tee. Naravno, pratiti vas moe samo netko tko je ve iskusan, svjetski ovjek. Netko tko se stvarno dobro snalazi, kao na primjer ja. - Razmiljao je trenutak a onda se okrenuo svojoj eni: to ti misli, draga? - Mislim da bi trebao poi s gospodinom - spremno odgovori ona. - Ne, ne, Gertrudo! - upravitelj se stresao od gnuanja. -Sve, samo to ne! - Kadikad se treba za svoje goste i rtvovati - usprotivi se Gertruda. Nakon jo malo natezanja upravitelj se ipak smeka, zagleda se u svoj rokovnik ne bi li pronaao sat-dva slobodnog vremena, i objavi mi: da, ima vremena. - Kada? - upitah ga.

- Sada odmah. Nestrpljivo se premjetao s noge na nogu. Uope nisam bio spreman na ovako brz razvoj dogaaja. Osim toga, morao sam najprije svladati sve unutranje zapreke svog humanistikog odgoja. Na muke lezbijke u enskoj odjei, enske ni u kakvoj, igrae opijuma i puae ruleta nisam ba bio navikao. Dodah na znanje svom dobrotvoru da u o tome jo porazmisliti. - 170 171-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Kako god elite - odvrati mi. - A sutra? Ili prekosutra? Kada? Kada? Sreom, toga trenutka netko me pozvao na telefon. ovjek s druge strane ice predstavio se kao Izraelac: sluajno je u Hamburgu, u stvari ve dulje vrijeme, tako da zaista moe za sebe tvrditi kako poznaje grad. - Zacijelo i vi elite upoznati grad - doda. - Posluajte savjet iskusnijeg i ne idite sami u St. Pauli! Upravo sam juer o tome govorio sa svojom enom. Ona se posve slae sa mnom. Ne smijemo dopustiti da na zemljak dospije u ralje hamburkog podzemlja, barem ne dok sam ja tu. Ja sam, dodue, strano zaposlen, tako da jedva mogu predahnuti... ali, ako ba elite da vas pratim... - Hvala vam - rekoh. - Ve u se nekako snai. - Iskljueno! Ni za ivu glavu ne podcjenjujte te besramne ene to vas tamo vrebaju iza svakog ugla. Iznenada se pred vama skinu i viu da ste vi strgali odjeu s njih. I ve su tu njihovi makroi, ti gangsteri i koljai. Ne, nikako vas ne mogu pustiti samog! Jeste li veeras slobodni?

Dogovorili smo se da emo se uzajamno nazivati svakih etvrt sata. Upravitelj hotela pratio me u stopu i neprestano ponavljao kako nikome ivom ne smijem vjerovati osim njemu. Nakon etvrtog telefonskog poziva dotri lakaj iz hotelskog predvorja. Tu su ljudi s radija koji ele sa mnom napraviti originalan intervju, ne ovdje u hotelu ve negdje etajui gradom, bilo gdje, moda u St. Pauliju? Mogli bismo tamo pronai neki od onih smrdljivih striptiz lokala i tako snimiti ivu zvunu kulisu. Prijedlog mi se prilino svidio, ali me - ovaj put ne upravitelj ve portir - svojski uvjeravao kako je ovim momcima s radija zapravo samo do toga da nau bilo kakvu izliku kako bi poli u bordel, te kako se u tako neto nikako ne smijem upustiti. On, portir, zavrava posao u jedanaest naveer, a to je najbolje vrijeme da se poe u St. Pauli. -172KAKO ZASTRANITI U ST. PAULIJU - Vi svakako trebate dostojnu i povjerljivu pratnju - ree. - Ja u odmah nazvati svoju enu da joj kaem kako hitno moram voditi jednog stranog novinara, pa da u zakasniti nekih pola sata... U taj mah uruili su mi urgentni brzojav moga izraelskog zemljaka koji je glasio: "AKO TREBA SPREMAN SAM ODMAH DOI PO VAS U HOTEL STOP DOLAZIM ZA DESET MINUTA" Upravitelj me nijemim pogledima preklinjao da ga ne iznevjerim. Urednitvo uglednog dnevnog lista najavilo mi je posjet novinara i fotoreportera: gospoda e me provesti zanimljivim dijelom Hamburga, najbolje

St. Paulijem, te zapisati i snimiti sve to tamo budem doivio. Pridruit e nam se ak i glavni urednik. I sportski urednik. I urednik za knjievnost sa svojom ekipom. Pukim je sluajem prisutan i ef tiskare, pa e i on poi sa svojim pastorkom. Situacija je ve pomalo zadobivala prijetee razmjere. Nisam znao za koga da se odluim a koga da odbijem. Na hotelskom ulazu sakupila se ve pristojna gomila portvovnih pratilaca. Stupih pred njih i upitah: - Kako bi bilo da poete bez mene u St. Pauli? - Iskljueno! - odgovori predstavnik delegacije. - Mi smo pristojni graani i uope nas ne zanima sve ono to se navodno dogaa u St. Pauliju. elimo jedino sprijeiti da jedan tako ugledan gost poput vas stekne krivi dojam o naem gradu. Iz limuzine to je stala desno od hotelskog ulaza mahao mi je moj nepoznati izraelski prijatelj, te me znakovima obavjetavao da moemo odmah krenuti. Nita nije pomagalo -moram neto odluiti, u protivnom u iznevjeriti pola Hamburga. - Dobro, onda - viknuh. - U etvrtak! -173-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE U gomili se zau klicanje i moja se odluka brzo poput munje pronese gradom. Teleprinteri su otkucavali, slale se ifrirane vijesti, a Sjevernonjemaki radio objavio je u veernjim vijestima cijeli niz prometnih ogranienja za sljedei etvrtak. Konvoj to je krenuo u zakazano vrijeme, sastojao se od tuceta privatnih automobila i nekoliko autobusa punih od-vanih graana, odlunih da bde

nad mojom sigurnou. Na nekima se jasno vidjelo da su prvi put u St. Pauliju i da pojma nemaju to tamo treba da rade. Vodio sam ih mranim ulicama ne obazirui se na prostitutke i makroe kojih je bilo u rojevima, ali od kojih me ipak nitko nije odvukao u kunu veu, jer sam imao tako dobre uvare. Upravitelj hotela, tik uz mene, kad god bi ugledao ensku priliku, pljesnuo bi rukama od oduevljenja, a oi mu bile pune suza radosnica. Ostali pratioci pomalo se izgubie, svaki prema svojim sklonostima. Kad smo se ponovo okupili kraj nae automobilske kolone, pokazalo se da smo neke sudionike izgubili, meu njima jednog muzikog kritiara i njegova bratia: nali su unosno zaposlenje u jednom striptiz lokalu za transvestite. Ja sam osobno sklopio ugovor s jednom turistikom agencijom i od tada radim pod ifrom "Jedna no u St. Pauliju", kao vodi za domae. -174Djelotvorna obrana od umjetnika ne postoji. Ne moete pobjei ni njihovim djelima. Zato je s pravom zapisano u Deset zapovijedi: "Ne ini sebi urezana lika ni bilo kakve slike!" Trebalo bi usto izriito zabraniti i to da se poklanjaju dovrene slike. VELESLIKA STRICA MORRISA Dan je zapoeo kao i svaki drugi. Izvjetaj o vremenu glasio je: "Oblano sa sunanim razdobljima", more je bilo mirno, sve se doimalo normalno. A onda se oko podne pred naom kuom iznenada zaustavi kamion. Iz njega izie Morris, prienjeni stric moje ene po majinoj strani.

- uo sam da ste se preselili - ree stric Morris. - Donio sam vam jednu uljenu sliku za va novi stan. Mahne dareljivom rukom i dva snana nosaa dovukoe poklon. Bili smo duboko dirnuti. Stric Morris je ponos enine obitelji, silno bogat ovjek, neobino utjecajan u utjecajnim krugovima. Njegov je poklon, dodue, stigao malo kasno, ali je ve sama injenica to nas je posjetio, ast koju treba znati - cijeniti. Slika je obuhvaala cjelokupno prostranstvo od etiri etvorna metra, skupa s gotiko-baroknim zlatnim okvirom, a predstavljala je sveukupnu idovsku batinu. Desno, u prvom planu, dizao se gradi. Dijelom u dijaspori, dijelom u bunilu, bio je okruen sa mnogo vode i mnogo vrlo plavog neba. Odozgo je sjalo sunce u prirodnoj veliini, dolje su pasle krave i koze. Uskim puteljkom etao je rabin sa dva -175-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE VELESLIKA STRICA MORRISA svitka Tore u rukama; slijedio ga je stanoviti broj uenika Talmuda, meu kojima i nekoliko uda od djece, kao i djeak koji se uoi svog trinaestog roendana priprema za bar mi-cvu1. U pozadini su se vidjeli vjetrenjaa, skupina guslaa, mjesec, svadba i nekoliko poslenih majki kako peru rublje na rijeci. Na lijevoj strani otvarala se puina s obaveznim jedrilicama i ribarskim mreama. Iz daljine su pozdravljale ptice i obala Amerike. Nikad u svom ivotu nismo vidjeli takvo zgusnue grozote, usto jo u etvrtastom obliku, neoprimitivistikom stilu i tehnikoloru.

- Uistinu, staje nam dah, strie Morrise - rekosmo. - Ali to je previe vrijedan dar za nas. Ne moemo ga primiti. - Ne priajte kojeta! - dobrohotno e stric Morris. - Ja sam ve star ovjek i neu valjda svoju zbirku ponijeti sa sobom u grob. Kad je stric Morris, ponos obitelji moje ene, otiao, dugo smo sjedili pred tom uljenom strahotom i utjeli. Pred nama je izranjala sva tragika idovskog naroda. Bilo je kao da se na skromni stan dupkom napunio kozama, oblacima, vodom i uenicima Talmuda. Pokuali smo pronai potpis poinitelja, ali taj se kukaviki pritajio. Predloio sam da to etvrtasto udovite spalimo. Moja je ena tuno odmahnula glavom i podsjetila me na preosjetljivost svojstvenu starijim roacima. Stric Morris nikada nam ne bi oprostio takvu uvredu. Zakljuili smo barem da nikad nitko drugi ne smije vidjeti tu grozotu, odvukli je na balkon, okrenuli uljenu stranu zidu i tako je ostavili. Jedno od najvrednijih svojstava ljudskog duha jest sposobnost da zaboravlja. Zaboravili smo onaj oslikani uas koji sa svoje stranje strane i nije posve loe izgledao, te se poObred putem kojega djeak, navrivi trinaest godina, postaje punopravni lan idovske vjerske zajednice. -176malo navikli na to ogromno platno na balkonu. Jedna ga je biljka puzavica poela nagonski obrastati. Dakako, kadikad se nou dogaalo da se moja ena naglo trgne iza sna, a na elu joj graci ledena znoja. - to ako stric Morris doe u posjet?

- Nee doi - promrmljao bih pospano. - Zato bi doao? Doao je. Pamtit u taj posjet do kraja ivota. Upravo smo jeli kad je zazvonilo na vratima. Otvorio sam. Vani je stajao stric Morris. Uao je. Slika je drijemala na balkonu, licem okrenuta zidu. - Kako ste? - zapita stric moje ene po majinoj strani. U prvom zaprepatenju - jer i ja sam tek ovjek - pomiljao sam da mugnem kroz otvorena vrata i nestanem u gustoj magli. Upravo u taj mah pojavila se moja ena., najbolja supruga na svijetu; blijeda ali sabrana stajala je u dovratku i cvrku-tala: - Molim vas samo nekoliko trenutaka, dok napravim red! Efraime, zabavljaj dotle strica Morrisa! To e i tebi dobro doi. Nenapadno sam zaprijeio stricu Morrisu put prema sobi i zapoeo ivahan razgovor. Iz susjedne sobe dopirali su sumnjivi umovi, teki koraci i udno potrkivanje, kao da tko vue ljestve, zatim se zauo straan lom od kojeg su se potresli zidovi, i napokon slabaan glas najbolje supruge na svijetu: - Moete ui. Uli smo u sobu. Moja je supruga leala iscrpljena na kauu i teko disala. Na zidu je visio striev dar, jo uvijek se lagano ljuljajui. Bio je prekrio pola prozora i doimao se udnovato trodimenzionalno, i to stoga to je pokrio dvije manje slike i sat kukavicu, upravo na mjestu gdje su bili naslikani bregovi, koji su se zbog toga vidljivo izboili. -177-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE VELESLIKA STRICA MORRISA To to smo njegovu daru pridali toliku vanost, najbolje se mogue dojmilo strica Morrisa. Jedino mu se mjesto gdje je slika visila inilo pretamnim. Zamolili smo ga da se idui put svakako najavi prije nego doe, kako bismo se mogli pripremiti za njegov posjet. - Kojeta - brundao je stric Morris polaskano. - Za starca poput mene ne treba nikakvih priprema. alica aja, koji sendvi, malo keksa - i to je sve... Nakon toga neugodnog dogaaja ivjeli smo u stalnoj pripravnosti. S vremena na vrijeme odravali bismo vjebe iznenadne uzbune: legli bismo kao da spavamo, moja bi ena najednom povikala "Morris", ja bih se panterskim skokom naao na balkonu, dotle bi moja ena poskidala sve to je bilo na zidovima, jedne ljestve za opasnost stalno bijahu pod

krevetom - i dok udari dlanom o dlan, sve bi bilo na svom mjestu. Tu smo vjebu nazvali akcija Harem1 (s obzirom da ima veze s vjeanjem). Poslije cijelog tjedna intenzivnog treninga svladali smo cijeli postupak - od uzvika "Morris", preko vjeanja slike do uklanjanja tragova - za cigle dvije i pol minute. Znaajan sportsko-artistiki rekord! Jedne kobne subote stric Morris najavio je svoj posjet. Kako je namjeravao doi tek poslije podne, imali smo dovoljno vremena da se pripremimo, pa smo zakljuili da damo sve od sebe. S desne i s lijeve strane postavio sam prema slici, pod kosim kutom, dva reflektora koje sam presvukao crvenim, zelenim i utim celofanom. Moja je supruga okitila zlatni okvir arenim cvijeem. Kad smo nakon toga ukljuili reflektore, morali smo zakljuiti kako na svijetu nema goreg uasa. 1 Po urotniku iz biblijske prie o Esteri. -178Tono u pet zazvonilo je na vratima. Dok je moja ena otila da to ljubaznije doeka strica Morrisa, ja sam, kako bih uveao efekt, jedan reflektor usmjerio na koze na pai, a drugi na majke to peru rublje. Vrata se otvorie. U sobu ue dr. Perlmuter, jedna od najvanijih osoba u Ministarstvu kulture i prosvjete, sa suprugom. Dr. Perlmuter pripada duhovnoj eliti u naoj zemlji. Njegov profinjeni ukus u intelektualnim je krugovima gotovo poslovian. ena mu upravlja nekom reprezentativnom galerijom. I sada je upravo to dvoje ulo ovamo.

Vrijeme kao da je nekoliko trenutaka stalo. Zatim se inilo da e se dr. Perlmuter onesvijestiti, nakon ega sam ja bijedno pokuao akciju spaavanja na taj nain to sam leima sakrio barem koze na pai. Tada zauh svoj vlastiti glas: - Kakvo ugodno iznenaenje! Sjednite, molim vas. Dr. Perlmuter, jo uvijek nesiguran na nogama, skine naoale i poe ih vrsto trljati. Prokleto cvijee! Da barem na onom gotiko-baroknom okviru nema tog prokletog cvijea. - Vrlo vam je ugodan stan - promrmlja gospoa Perlmuter. - I tako zgodne... hm... slike... Jasno sam osjetio kako uenici Talmuda za mojim leima izvode balet. Nekoliko sljedeih trenutaka proteklo je u napetoj ukoenosti. Nai su gosti uperili poglede ravno u GROZOTU. Naposljetku je mojoj hrabroj eni uspjelo iskopati jedan reflektor, ali se prizor, poevi od rabinovih ramena, i dalje kupao u svjetlu. Doktor Perlmuter se potui da ga boli glava i zatrai au vode. Kad se moja hrabra supruga vratila iz kuhinje sa aom vode, gurnula mi je ceduljicu s ilegalnom porukom. Tekst je glasio: "Efraime, uini neto!" - Oprostite to smo doli ovako nenadano - poe gospoa Perlmuter promuklim glasom - ali je moj mu htio govoriti s vama o nekim predavanjima koja biste odrali u Americi. - to? - klimnuo sam glavom. - Kada? - 179 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

- Nema urbe - ree dr. Perlmuter i ustane. - Stvar vie nije tako hitna. Bilo mi je jasno kako je krajnje vrijeme da iznesem nekakvo objanjenje, jer emo u suprotnom zauvijek biti iskljueni iz civilizirana svijeta. Moja hrabra enica pohita mi u pomo: - Vi se vjerojatno udite kako je ova slika dospjela ovamo? proaputala je. Oboje Perlmuterovih, koji su ve bili poli prema vratima, okrenue se. -Da - rekoe u jedan glas. U tome trenutku, upravo kao da je to izraunao, naie stric Morris. Predstavili smo ga naim gostima i s veseljem opazili da im je simpatian. - Htjeli ste nam neto rei o ovoj... hm... o ovoj tu stvari - pripomene gospoa Perlmuter mojoj hrabroj enici. - Efraime - ree hrabra enica. - Efraime, molim te! Preao sam pogledom od oajnikog izraza moje supruge i skamenjenih lica Perlmuterovih, preko uda od djece to su stajala u sjeni vjetrenjae do ponosno ozarenog strica Mor-risa. - Slika je vrlo lijepa - zahroptao sam. - Ima tu atmosfere... Potezi kistom su majstorski... i sunce... puno sunca... Dobili smo je na dar od strica Morrisa. - Vi ste kolekcionar? - upita gospoa Perlmuter. - Vi skupljate... - Ne, ne takve stvari - prekine je stric Morris i nasmijei se. - Ali dananja mlade... ne ljutite se, djeco, to govorim ovako otvoreno...

ova dananja mlade, koja nema nikakva ukusa, vie voli ovakve nakazne potpurije. - Ne mora ba uvijek biti tako - rekoh odjednom takvim vrstim i odlunim glasom da sam se i sam pomalo iznenadio. Ali vie se nisam mogao zaustaviti. Ve su mi u ruci sijevnule kare. - Mi volimo i slike manjeg formata. -180 VELESLIKA STRICA MORRISA I ve sam zabio kare u lijevu obalu rijeke. To je, zajedno s jo tri krova i dijelom neba, bila prva rtva. Zatim sam izrezao amac i dva guslaa. Onda vjetrenjau. Na kraju sve poprijeko. Spopala me elementarna stvaralaka strast. Grak-ui promuklo, bacio sam se na ribarsku mreu i nabio je na rabina. Majke koje peru rublje pomijeale su se sa udima od djece. Nad amerikom obalom bila je pomrina Mjeseca. Koze su se pripremale za bar micvu... Kad sam se ogledao, bili smo sami u stanu. Jo bolje! Tako smo ena i ja mogli sve u miru srediti. Za etvrt sata dobili smo 32 slike malog formata. Otvorit emo galeriju u sreditu grada. -181-Lf nizu velikih uspjeha kojima se naa mlada drava moe ponositi, nesumnjivo je najvei taj to nemamo vlastite televizije. U tome su skriveni korijeni nae snage. Na alost, zemlje koje nas okruuju otkrile su nae tajno oruje i prekrile nas TV-mreom kojoj ne moemo odoljeti. MINESTRONE ALLA TELEVIZIJA

Udaljio sam se tek nekoliko koraka od svog hotela u Hai-fi, kad se naoh u gustom mnotvu ljudi koji su se tiskali pred ulazom u mali restoran i ispruenih vratova pokuavali uvrebati ono to se unutra dogaa. Moja novinarska znatielja nije mi dopustila da dvaput promislim. Progurao sam se u restoran. Ono to sam ugledao donekle me razoaralo. Nikakve tunjave, ak ni une rasprave, niega. Gosti su utjeli i nepomino sjedili za stolovima koji bijahu strogo poredani u jednom smjeru. Zapitao sam konobaricu, koja se bila nepomino naslonila na ank, o emu se radi. - Bejrut - odgovorila je i ne osvrnuvi se. - Upravo je poelo. Pratei njen pogled otkrio sam u kutu prostorije televizor. Na ekranu je upravo bila poela paklenska jurnjava. Tek mi je tada sinulo da strogo usmjereni gosti u dvorani - i gomila to se tiska vani - prisustvuju TVprijenosu jednog vesterna. Slika je bila jasna, sinkronizacija na hindiju glasna i razgovijetna, a onaj tko ne vlada tim jezikom mogao se sluiti potpisima na arapskom. 182MINESTRONE ALLA TELEVIZIJA U filmu se radilo o punanoj djevojci koju ljubi neki dobar mladi, ali je ona zaljubljena u bogataa. Ili obrnuto. Bilo kako bilo, pjevala je neku varijaciju meni posve nepoznate pjesme "Ii Kakii", nakon ega su oba suparnika zapodjela dvoboj. Osjetih glad. Napokon, u restoranu sam.

- Gdje bih mogao sjesti? - zapitao sam konobaricu, ovaj put drugu, koja se nije nepomino naslanjala na ank ve na zid, i napeto pratila dvoboj. Nije me udostojila pogleda. - Bilo gdje - prosiktala je. - I ne smetajte! Osvrnuh se oko sebe. Bilo je doista jo nekoliko stolica, ali okrenutih u obratnom smjeru. - Ondje gdje je slobodno, ne vidim nita - rekoh konobarici. - Ne biste li mi mogli pomoi? - Priekajte dok ne ponu reklame! Kad su reklame poele, ivot uokolo napola se vratio normalnom toku. Konobarica mi je pronala stolicu i ugurala je izmeu dvije druge, tako da sam s pomou lice za cipele stvarno mogao zauzeti mjesto. Moje susjede to nije smetalo, jer je u meuvremenu film nastavljen. Sada je djevojka ljubila nekog treeg, pa se ovaj upustio u tjelesne obraune s dvojicom prijanjih ljubavnika. - Oprostite - progovorio sam susjedu lijevo od sebe. -Mogu li ja ovdje naruiti jelo? - Tko ste vi? - zapita me on, promatrajui kako siromani ljubavnik uz goleme muke izbjegava stupice novog suparnika. - Ja sam gost u ovoj gostionici i sjedim pokraj vas. to bi se ovdje moglo pojesti? - Jeste li star ili mlad? - Mlad. - Kako izgledate? - Srednjeg sam rasta. Plemenito otrih crta lica. Naoale. Plavokos.

-183 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Tog je trenutka bogati ljubavnik proletio kroz prozor koji se bio naglo otvorio, ispraen siromanim ljubavnikom i pjesmom debeljuce. - Naruite minestrone - posavjetova me susjed. Vie od njega nisam mogao izvui. etvrt sata kasnije on duboko uzdahne: - Moram ii. Ba glupo. Film e zacijelo trajati jo tri sata... Platiti! Vie puta je morao ponoviti poziv, i to u istim razmacima, kako bi konobarica pronala put do njega pipajui ispruenom rukom izmeu stolica i gostiju. Tek to je nanianila prema glasu moga susjeda, kadli se sudari s drugom konobaricom. Nitko se nije obazirao na lomljavu tanjura: na ekranu su tjelohranitelji bogata ljubavnika upravo bili epali u ake pridolice. - etiri i pol funte. - Konobarica je sve lijepo izraunala u glavi i to saopila mome susjedu, nakon ega je ovaj zaudno vjeto prstima napisao i izvukao iz depa pet funti u novanicama. Konobarica je na brzinu promrsila "hvala" i gurnula mu pola funte ostatka u aku. - Ja bih minestrone - rekoh. - ekajte - odgovori konobarica. Debela je za to vrijeme ve postala izabranica u dvorcu bogatoga. Kroz prozor joj se popeo trei ljubavnik i zapjevao s njom u duetu. Na sljedei dvoboj nije trebalo dugo ekati. - Minestrone, molim!

Konobarica mi opipa lice kako bi zapamtila tko je naruio. Zatim se natrake udalji. Nije prolo mnogo minuta, kadli neka dama u suprotnom kutu lokala prodorno krikne; minestrone, koju joj je konobarica sasula na grudi, bila je prevrua. 1 Juha s gusto ukuhanim rezancima, riom, zeleni i si., uz dodatak parmezana. 184MINESTRONE ALLA TELEVIZIJA - To je danas ve trei put - jadikovala je, ali su je susjedi brzo uutkali. Siromani ljubavnik drao je bogatoga za guu i debeloj djevojci otvorio put u slobodu, ne slutei da tamo ve eka trei, ali je ni taj nee dobiti, jer su dvorac opkolili pobunjeni konjanici. Tono u tom trenutku osjetih kako mi ruka konobarice prelazi preko lica. - Tu je vaa minestrone, gospodine - ree i stavi mi tanjur na desno rame. Po mirisu sam odmah znao da to nije minestrone. Lijevim kaiprstom provjerio sam sadraj tanjura: mljevena guja jetra. Nesumnjivo su i iz kuhinje mogli vidjeti ekran. Poeh oprezno jesti. akanje dvojice ljubavnika doseglo je vrhunac. Bljutavi okus to sam ga osjeao u ustima, poticao je od donjeg ruba moje kravate koju sam uspio odvezati u mraku. Kad su dvojica zaljubljenih hrvaa jedan drugome pali u zagrljaj, nakon to su otkrili da su roena braa, odluio sam napustiti lokal jer inae nikad ne bih stigao kui.

Prema izlazu sam se povlaio uz treu pjesmu s djevojinih punanih usana. Morao sam ga se doepati prije poetka sljedeeg dvoboja. Na izlazu me doekalo ugodno iznenaenje: blagajnik je tako zaneseno sluao pjesmu da mi nije stigao naplatiti raun, ve me grubo izgurao van. Nadam se da e Izrael uskoro dobiti vlastitu televiziju. -185-T TAJNA LUBENICE KRATKA TRAGEDIJA Dr. FEINHOLZ (na putu prema kui prolazi kraj trga na kojem se prodaje voe, pa se sjeti da mu supruga uvijek zaboravi kupiti lubenice koje su jedino sredstvo protiv nepodnoljive ljetne vruine; prilazi brdu lubenica to stri nasred trga i progovara Zurielu, vlasniku brda): Jesu li slatke? ZURIEL (ne odgovara.) Dr. FEINHOLZ: Dobro. Dajte mi jednu. ZURIEL (prodornim rendgenskim pogledom prijee preko zelenog brda, dohvati izrazito nabreklu lubenicu, baci je u zrak, uhvati je, pogladi, pritisne, prinese uhu, baci natrag na hrpu, uzme drugu... u zrak... uhvati je... gladi je... pritie... kucka... stavlja je na uho... vrati... treu... etvrta je u redu, odvagne je u najtamnijem kutu tezge leima okrenut kupcu): est kilograma. Sedamdeset pet pijastera. Dr. FEINHOLZ: Ova je, dakle, slatka? ZURIEL: Vrlo slatka. Dr. FEINHOLZ: Kako znate?

ZURIEL: Iz iskustva. Dr. FEINHOLZ: Iskustva? ZURIEL: Iz iskustva. Imam to u prstima. Kad je opipam. Kad je bacim u zrak. Lubenica koja nije posve zrela, napravi "plop". Lubenica koja je zrela napravi "plop". Dr. FEINHOLZ: Razumijem. (Vlati, uprti pet kilograma teku lubenicu i krene kui. Plonik se topi od vruine. Odjednom dr. Feinholz shvati zato njegova supruga uvijek zaboravlja -186TAJNA LUBENICE kupiti lubenicu. Stigavi kui sakrije lubenicu u hladnjak. Poslije ruka izvue je kao osobito iznenaenje te je razreze.) LUBENICA (uta je, ima okus smrznute spuve, po svoj su je prilici navodnjavali naftom.) Dr. FEINHOLZ (ispljune Ijutito): Krasno! Evo ti nae obeane zemlje u punom sjaju. Sedamdeset pet pijastera sam je platio! ELSA: Nosi je natrag! Dr. FEINHOLZ: Naravno. Sve ima granice, pa i moja strpljivost. (Nosi lubenicu po najveoj vruini natrag na trnicu, te je baci Zurielu pod noge.) to ste mi to podvalili? i ZURIEL (ne odgovara.) Dr. FEINHOLZ: To se ne moe jesti. ZURIEL: Onda nemojte jesti! Dr. FEINHOLZ: Ja sam vas izriito pitao je li lubenica slatka, i vi ste odgovorili da jest.

ZURIEL: Ono "plop" kad sam je uhvatio, bilo je u redu. Ali tko zna to je unutra? Dr. FEINHOLZ: To ne znam. Znam samo da odgovarate za lubenice koje prodajete. ZURIEL: Ali ne za one koje kupujete bez jamstva. Dr. FEINHOLZ: Zar postoje lubenice s jamstvom? ZURIEL: Postoje. Dr. FEINHOLZ: A u emu je razlika? ZURIEL: est pijastera po kilogramu. Lubenice bez jamstva stoje 12 pijastera po kilogramu, a lubenice s jamstvom 18. Za njih i odgovaram. Dr. FEINHOLZ (snano utne lubenicu koja mu se upravo bila dokotrljala pod noge.) ZURIEL (ne odgovori.) Dr. FEINHOLZ: Pa dobro, dajte mi jednu lubenicu s jamstvom. uvajte se ako ni ta ne vrijedi! -187 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE ZURIEL (baci lubenicu u zrak, uhvati je, pogladi, pritisne, pokuca, prinese je uhu, odbaci, i drugu, i treu, etvrta je u redu): Sedam kilograma i osamdeset. Dr. FEINHOLZ: Moe ZURIEL: (izree tanku kriku i pokae je dr. Feinholzu): Je V crvena? Dr. FEINHOLZ: Jest. ZURIEL: Ne da se hvalim,, ali ova je lubenica zaista posebno crvena Dr. FEINHOLZ (plati u znoju lica svoga, i daui donosi est kilograma teku lubenicu kui)- Stari lupe ju je bez rijei

zamijenio. ELSA: Jasno. Dr. FEINHOLZ (Stavi lubenicu u hladnjak, prieka pola sata, izvadi je i razreze): Zaista, prekrasno crvena lubenica! ELSA: Jesi li je kuao? Dr. FEINHOLZ: Kuao je nisam, ali se vidi da je svakako dobra. LUBENICA (bljutava je, svenula, odstajala, trula, gorka.) ELSA: Bubica e lijepo odnijeti lubenicu natrag, zar ne? Dr. FEINHOLZ (teret, znoj, dahtanje, kletve, lubenica pred Zurielovim nogama): Evo vam to smee! ZURIEL (ne odgovori.) Dr. FEINHOLZ: Jesam li ja kupio lubenicu s jamstvom ili nisam? ZURIEL: Jeste. Dr. FEINHOLZ: Kuajte je! ZURIEL: Hvala. Ja ne volim lubenice. Od njih se znojim. Dr. FEINHOLZ: I vi to zovete slatkim? I to je vama slatka lubenica? ZURIEL: Ja vam nisam jamio da je lubenica slatka. Ja sam vam jamio da je lubenica crvena. Dr. FEINHOLZ: Fuka se meni za boju. to se mene tie, moe biti i modra. -188TAJNA LUBENICE ZURIEL: Zato mi niste rekli da je vama stalo do okusa? Jamstvo za slatke lubenice stoji 21 pijaster po kilogramu. Dr. FEINHOLZ (poto se pribrao): Dobro. Dajte mi zajameno

slatku lubenicu. ZURIEL (postupak od A do Z kao i gore): Devet kilograma i trideset. Dr. FENHOLZ: Samo trenutak! Htio bih je kuati. ZURIEL: Samo izvolite! (Izree iz lubenice zailjeni komad u obliku piramide, i to tako tono da se vrh piramide poklopio s geometrijskim sreditem lubenice.) Dr. FEINHOLZ (odgrize vrh): Vidite, ovjee, to se zove slatka lubenica. ZURIEL (brzo vraa piramidu na njeno mjesto): Dvije funte i deset. Dr. FEINHOLZ (plati, znoji se, tetura kui): Natjerao sam ga da je zamijeni. A sada kuaj! ELSA (kua, ispljune.) LUBENICA (posve je bljutava, ima okus, u najboljem sluaju, po pomijama, sastoji se gotovo iskljuivo od kotica, ve se u neposrednoj blizini geometrijskog sredita pretvara u vlani pamuk). ELSA: Nosi je natrag! Dr. FEINHOLZ (muni postupak kao i dva puta prije toga): A ovo? to je ovo? ZURIEL (ne odgovara.) Dr. FEINHOLZ: to je ovo? ZURIEL: Pa, kuali ste je. Dr. FEINHOLZ: Ono to sam ja kuao, bilo je slatko. ZURIEL: Ovdje je slatko a kod kue je kiselo? to radite kod kue s lubenicama? Marinirate ih? Dr. FEINHOLZ (poinje se guiti i kune na njemakom.) ZURIEL (lupka ga po leima): Hoete li drugu? Dr. FEINHOLZ (daui): Da. -189-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

ZURIEL (ponovi probni obred.) Dr. FEINHOLZ: Bacajte vi samo svoju robu u zrak! Sam u sebi odabrati lubenicu. ZURIEL: Kako hoete Dr. FEINHOLZ (kratko pogleda, osjeti kako ga magino privlai tamnozeleni plod, opipa ga i shvati nepogreivo pouzdano, poput genija u stvaralakim trenucima, da ta lubenica jednostavno mora biti slatka.) ZURIEL: esnaest kilograma i osamdeset. Hoete li pismeno jamstvo? Dr. FEINHOLZ: Dabogda krepo! (Stenje, znoji se, dolazi kui.) Onaj dripac morao mi je dati drugu. ELSA: Vidim. Dr. FEINHOLZ (zatvori se zajedno s lubenicom u hladnjak, ali kako je tamo vrlo hladno, izie ve poslije nekoliko trenutaka i razreze lubenicu.) LUBENICA (slatka, zrela, crvena, blaga, sona, bez sjemenki, ukusna; izvozna kakvoa.) Dr. FEINHOLZ (blista, pomlauje se, cvrkuu ptiice): To se zove lubenica, ha? Draga, takvu lubenicu jo nisi jela. Zato to sam je ja sam izabrao. Lopov jedan! Tri puta za redom nije nita poteno naao. A ja otprve. ELSA: Ne priaj gluposti! Dr. FEINHOLZ: Gluposti? Vidjet e. Od sada u uvijek tako. (Sljedeeg dana ponovo sam izabire lubenicu, osjea da ga i opet neka neobjanjiva arolija vue k jednom odreenom plodu. Plati, sav se znoji, tetura, hladnjak, pola sata, ree.)

LUBENICA (ima okus trulog lia, ne moe se jesti i prkosi ljudskoj tatini.) Dr. FEINHOLZ (pokuava sebi prosvirati glavu, krivo nacilja, promai i ivi dalje.) -190Ve smo sponicnidi kako je televizija hvale vrijedna stvar. Radio je jo bolji jer ga moete po volji ukljuiti i iskljuiti. Postoje, dodue, radio-aparati koje ne moete ni ukljuiti ni iskljuiti po elji; oni su obino u susjedovu stanu. SEELIGOVE ATMOSFERSKE SMETNJE Imamo potekoa s naim susjedima Seeligovima. Ono to oni izvode s radiom, jednostavno je nepodnoljivo. Svake veeri oko est sati Feliks Seelig dolazi mrtav umoran kui, ali ipak ima toliko snage da otetura do radija i ukljui ga, i to to je mogue glasnije. Posve mu je svejedno jesu li na programu vijesti, glazba ili knjievna predavanja. Samo neka grmi! A ta grmljavina dopire do najudaljenijeg kutka naega stana. Ve se dosta dugo bavimo milju kako da se od toga obranimo. Moja ena, nakon to se dugo savladavala, posjetila je Seeligove i ustanovila da smo rtve akustinog fenomena: tretanje radija uje se u naem stanu jae nego u Seeligovih. U svakom sluaju, zid to razdvaja naa dva stana toliko je tanak da pri svlaenju gasimo svjetlo kako se na zidu ne bi ocrtavale ive sjene. Samo je po sebi razumljivo da se kroza zid uje i najtii apat. Moglo nas je spasiti jedino udo. I udo se dogodilo.

Jedne veeri, kad je Seeligov pakleni stroj ponovo razvijao zaglunu grmljavinu, morao sam se obrijati radi nepredviena odlaska u kazalite. Tek to sam ukljuio brijai aparat, kad Seeligov radio poe glasno krati. Izvukoh utika i kr-191-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE anje prestane. Ponovo ga ukljuih - kralo je i pucketalo. Onda zauh Seeligov glas: - Erna! to je to s naim radiom? Ovo me kranje izluuje! Ukazale su nam se nesluene mogunosti. Idue veeri bio sam spreman. Kad je Feliks Seelig oko 6 sati doao kui, ve sam ga ekao s isukanim brijaim aparatom. Feliks otetura do radija i ukljui ga. Priekao sam da proe minuta - a onda je moj brijai aparat potraio prikljuak i naao ga. Istoga se trenutka prekrasna simfonija u susjedovu stanu pretvori u fortissimo kr-krkr. Feliks je to neko vrijeme mirno podnosio, oigledno u nadi da e atmosferske smetnje proi. A onda mu je bilo dosta. - Nebesa, prestani! - zaurlao je razdraeno u kutiju, a glas mu je zvuao tako da sam i nehotice istrgao iz zida utika brijaeg aparata. Feliks tada iskljui radio, promuklim glasom pozove enu i ree dovoljno razgovijetno da smo ga nauljenih uiju mogli uti: - Erna, neto se vrlo udno dogodilo. Aparat je krao... ja sam zaurlao "Prestani!"... i on je prestao. - Felikse - odgovori Erna - ti si premoren. Ve to neko vrijeme zapaam. Danas e ii ranije u krevet.

- Ne vjeruje? - plane Feliks. - Ne vjeruje rijeima svoga mua? Posluaj sama! - I on ukljui radio. Gotovo da smo ih mogli vidjeti kako stoje pred kutijom i oekuju zlosretno kranje. Pustio sam da, napetosti radi, proe neko vrijeme. - Ba kao to sam rekla - ree gospoa Seelig. - Pria kojetarije. Gdje je to kranje? - Sada, kada ti ga elim pokazati, njega, naravno, nema -frktao je Feliks razoarano. Tada progovori izravno radiju, zlobno ga izazivajui: - Dakle, hoe li zakrati ili nee? - 192 SEELIGOVE ATMOSFERSKE SMETNJE Ukljuio sam brijai aparat. -Krkrkr... - Stvarno - proaputa Erna. - Sada kri. To je zaista neugodno. Strah me je. Kai mu da prestane. - Prestani! - Feliks e prigueno. - Molim te, prestani... Izvukao sam utika. Sljedeeg dana sreo sam Feliksa na stubitu. Doimao se iscrpljeno i hodao je nesigurno, a ispod oteenih oiju imao je velike tamne podonjake. askali smo najprije o lijepom vremenu, a onda me Feliks odjednom uhvati za rame i upita: - Vjerujete li vi u natprirodne pojave? - Naravno da ne vjerujem. Zato? - Samo pitam. - Moj djed, koji je bio vrlo pametan ovjek - rekoh premiljajui vjerovao je u takve stvari.

- U duhove? - Ne ba u duhove, ali je bio uvjeren da neive stvari... to zvui malo smijeno, oprostite... dakle da stvari kao to su stol, pisai stroj, gramofon imaju tako rei vlastitu duu. A to je vama, prijatelju? - Nita... hvala... - Moj se djed kleo da ga njegov gramofon mrzi. to velite na tu glupost? - Mrzio ga je? - Tako je on tvrdio. I jedne noi... ali to, naravno, nema nikakve veze... nali smo ga mrtvog kraj gramofona. Ploa se jo vrtjela. - Oprostite - ree moj susjed. - Neto mi nije dobro. Pomogao sam mu da se uspne uza stube, odjurio sam u svoj stan i pripremio brijai aparat. uo sam kako je Feliks u susjedstvu sasuo u grlo nekoliko aica konjaka prije no stoje drhtavom rukom ukljuio radio. -193-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE SEELIGOVE ATMOSFERSKE SMETNJE - Mrzi me! - povika napaeni ovjek. (Glas mu je, kako nam se inilo, dopirao odozdo; vjerojatno je kleao.) - Znam da me mrzi. Znam. - Krkrkr. Oko dvije minute drao sam utika ukljuen prije no to sam ga ponovo izvukao. - to smo ti uinili? - zau se moleivi glas gospoe Seelig. - Zar smo loe postupali s tobom? Sad je kucnuo as. Na borbeni plan uao je u odsudnu fazu. Moja je ena pola prijeko, k Seeligovima.

Smijuljei se sluao sam kako Seeligovi priaju mojoj eni da se u njihovu radiju javljaju nadnaravne sile. Nakon kratkog razmiljanja, moja ena predloi da iz radija istjeraju vraga. - Zar se to moe? - povikae u jedan glas dvoje Seeli-govih. - Moete li vi to? Molim vas, uinite to! Ponovo su ukljuili radio. Doao je veliki trenutak. - Due koji si u radiju - povika najbolja supruga na svijetu. - Ako me uje, onda mi daj znak. Ukljuih brijai aparat. -Krkrkr. ' 1; ,''v' - Hvala ti. Iskljuiti brijai aparat. - Due! - povika moja ena. - Daj nam znak treba li ovaj aparat i dalje upotrebljavati? Ne ukljuih brijai aparat. - eli li moda da svira glasnije? :" Brijai aparat mirovae - Onda moda eli da Seeligovi vie ne upotrebljavaju svoj aparat? Sada treba ukljuiti brijai aparat. Ukljuiti brijai aparat. Ukljuiti! Nebesa, zato se nita ne uje... nikakvo kranje, nikakvo krkrkr, nita... -194Brijai aparat je trajkao. Izgorjela je baterija ili neto slino. Godinama je besprijekorno radio i upravo sada...

- Due, zar me ne uje? - Moja je ena podigla glas. -Pitam te: hoe li da Seeligovi prestanu upotrebljavati tu groznu kutiju? Daj nam znak! Odgovori! Oajniki sam ponovo gurao utika aparata u utinicu -nikakve pomoi. Nije bilo ni najtieg krkrkr. Moda ipak neive stvari imaju duu? - Zato ne kri? - zavika moja ena, sada ve pomalo kretavim glasom. - Daj nam znak, glupane! Kai Seeligovima da vie nikada ne sviraju taj radio! Efraime! Sada je ve malo prekardaila. inilo mi se da vlastitim oima vidim kako se Seeligovi okreu njoj i znaajno je gledaju... Sutradan sam odnio svoj brijai aparat na popravak. Ekspresni popravak stoji mnogo novaca. - Izgorjela je baterija - ree mi elektriar. - Stavio sam novu. Sad vie neete imati smetnje ni na radiju dok se bri-jete. Od tog vremena susjedov radio nesmetano treti u svakom kutku naeg stana. Imaju li neive stvari duu, ne znam, ali duha zacijelo nemaju. ^ -195-KUPOVANJE RABLJENIH KOLA U SAD Dogodilo se to onako kako se moralo dogoditi. Jednoga kobnog jutra odluio sam pribaviti rabljeni drutveni poloaj i poao prodavau polovnih automobila imenom Smiling Joe (ak i ako bismo naki kazali Jozo Nasmijani, ne bismo rekli dovoljno). Smiling Joe je dnevno zakupljivao nekoliko etvornih kilometara oglasnog prostora u novinama, u kojima je oduevljeno hvalio svojih est stotina rabljenih automobila. Bio je snaan, ivahan, mlad veseljak, a kad je

uo da sam iz Izraela, njegovu oduevljenju nije bilo kraja. Izriito je naglasio kako on zapravo nije idov, ali ima prijatelja koji se zove Finkelstein ili tako nekako, te da je ve to dovoljno. Smiling Joe mi je sam pokazao dvadeset svojih rabljenih automobila i svaki redom oduevljeno hvalio. Kad sam ga zapitao gdje mu je ostalih 580 automobila, povjerljivo mi je priapnuo kako njih dri na tajnom mjestu, sve za ugledne kupce s Bliskog istoka - poput, primjerice, mene ili kralja Ibn Sauda. - To je samo pet minuta odavde - ree Smiling Joe. -Poimo! - I on me poveze svojim kolima. Nakon otprilike sat i pol prilino ugodne vonje, priupitao sam" ga to je zapravo s njegovih pet minuta. Smiling Joe mi je, uz grohotan smijeh, priznao da je mislio na pet minuta nadzvunim avionom, ali da sada zacijelo stiemo za desetak minuta. Poelo se mraiti. Pustinja, kojom smo se vozili, obrasla je suptropskim raslinstvom. Ipak, prije potpunog mraka bili -196KUPOVANJE RABLJENIH KOLA U SAD smo u Arizoni. Na tajnom prostoru lako se moglo izbrojiti svega devet rabljenih automobila. - Zar je to sve? - zapitao sam. - A gdje su ostali? - Prodani - nacerio se Smiling Joe. - To vam ide kao med. Jo jutros je tu bilo pet stotina automobila. Razmislim li dobro, nije mi ba ni stalo da ovo prodam. Ionako ne znam to bih s novcem. I nehotice mi se ote pitanje zato me je uope vozio ovamo?

Smiling Joe se i opet naceri. Novac mu, ree, ne znai nita. Mnogo je vaniji dobar glas. Njegova je deviza: "ast i potenje". Ja sam za to vrijeme razgledao ostatak voznog parka, i na svoju radost otkrio jedan relativno dobro ouvani chevrolet, koji je, sudei po kredom naaranom natpisu na prednjem staklu, stajao 299,99 dolara. - Ova mi se kola sviaju - rekoh. - Da, hou ova. - E, stari moj! - Smiling Joe me dobrohotno lupi apom po ramenu. - To se zove imati oko! Pogleda, i ve prokui najbolja! Kola je zapravo kupio guverner ove najdrave - ali, ako ih vi hoete, pljunite 400 dolara na ruke i "evac" je va. - Zato etiri stotine? Pa tu jasno pie 299,99? - To je osnovna cijena, dragoviu. Bez kotaa. Nemam nita protiv ako za 299,99 dolara uzmete auto bez kotaa. Ali ne zaboravite da chevrolet spada u najskuplje amerike marke automobila. Bez rijei pokazah na neonsku reklamu nad ulazom, na kojoj je pisalo: "Chevrolet - najjeftiniji auto Amerike!" Smiling Joe se nije dao smesti. S istim mirom i smijekom ree: - Tko jo danas mari za neonske reklame? Ta su vremena davno prola. Ja sam u meuvremenu pregledao kola sa svih strana i sve su mi se vie sviala. -197-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE -O.K.- rekoh. - Uzimam ih. - Izvrsno! - Smiling Joe mi je oduevljeno tresao ruku. -Vi ste sretnik! Bolje da nestanete s njima prije no to se predomislim. Kola moete odmah prodati za 500 dolara skuplje.

- I vi ste sretnik - odvratih mu. - Gdje su kljuevi? - Znate li to o automatskom kvailu? - cerekao se Smiling Joe pruajui mi kljueve. - A volan moete jednim prstom okrenuti. Pokuao sam ga jednim prstom okrenuti, ali sam odmah odustao jer je zaprijetio da e se raspasti nadvoje. - Vidite - pobjedonosno e Smiling Joe. - Ne da se. vrst je poput elika. A tek motor s deset cilindara! E, dragi moj! Otvorio sam haubu i izbrojio jedva est cilindara. - Tako je! - Smiling Joe je blistao od oduevljenja. - Kolika je to uteda na gorivu! A tek automatsko paljenje! Pokazao sam mu bez po muke da paljenje ni u kojem sluaju nije automatsko, ve da se dobrano treba posluiti rukom. Smiling Joe mi je i opet estitao na kupovini. Automatsko paljenje ionako nita ne vrijedi, a u novim ga modelima izostavljaju. - Zar mislite da bih vam ja prodao bilo kakva kola? idov idovu? U ovom ete se autu voziti kao kralj! elite li sluati glazbu, samo ukljuite radio! Smiling Joe mi pokaza dugme i ukljui radio. Istoga trena proradie brisai. - A tko jo, do vraga, slua radio? - blaeno e Smiling Joe. - to na njemu jo moete uti? Cijeloga dana samo gramofonske ploe. Posve suvino. Puno je vanije da imate fantastino sjedalo koje se dade i pomicati. Pokuao sam pomaknuti sjedalo - nije se pomaklo. Pokuao sam jo jednom - nije se pomaklo. Zato onda Smiling Joe govori da se sjedalo moe

pomaknuti? To mi je sumnjivo. Poeo sam temeljito pregledavati kola bila su gotovo kao nova. KUPOVANJE RABLJENIH KOLA U SAD - Gotovo su kao nova - smijuljio se Smiling Joe. - Nisu prela ni 27.000 kilometara. To nije mogla biti istina. Pogledao sam na brojilo. Pokazivalo je 5.000. Moje je nepovjerenje raslo: - Kako to da brojilo pokazuje samo 5.000 kilometara? - To vam lako mogu objasniti. Prijanji vlasnik bio je svjetioniar i mogao je voziti samo oko svjetionika. Sad mi je bilo dosta. Ako sam dobro shvatio prodavaku tehniku Smiling Joea, onda bi se auto ve nakon stotinu metara morao raspasti. - Lijepo - rekoh. - Onda, na alost, neemo napraviti posao... Neete od mene praviti budalu. - Kako god elite. Prvi put je nestalo smijeka s lica Smiling Joea. - Kako mogu stii kui? - Autom? - Ne, pjeice. - Samo na istok, prijatelju, samo na istok... Premiljao sam: kad Smiling Joe kae "istok", onda bi to trebalo znaiti zapad. Ali, kako se u njega ovjek ni u suprotno ne moe pouzdati, bit e najbolje da krenem na jug. Putem prema sjeveru, preko plodnih ravnica, kroz sjeno-vite ume s potocima i slapovima - ipak stigoh kui. Susjed mi je, pomogavi mi da se uspnem uza stube, rekao

(na alost, prekasno) da se u Americi u kupovinu rabljenih kola svakako mora ii vlastitim kolima. 198-199-TRAI SE AGENT Putnik to je sjedio do mene u avionu za Hollywood, bio je uuvan i dobro uhranjen pedesetogodinjak. Vei dio vremena zvonko je drijemao. Kad smo bili nad Chicagom, meni je dojadilo pa sam ga prodrmao i probudio. - Oprostite, kad stiemo u Hollywood? - Nemam pojma. - Zar vi ne ivite u Hollywoodu? -Ne. - Zato onda putujete tamo? - Kako bih to mogao znati? Pitajte mog agenta. Nakon to smo razmijenili jo nekoliko reenica, Mr. Maxwell - tako se zvao - bio je naisto s tim da sam potpuno neupuen stranac, novajlija, "greenhorn"1 koji nema blage veze s amerikim nainom ivota. Kad sam mu, nakon to me zapitao tko je moj agent, posve istinito morao odgovoriti da ga nemam, umalo da nije pao sa sjedala. - Nebesa, kako vi mislite ivjeti bez agenta? Tko obavlja vae poslove? Tko se brine za vas? - Moda dragi Bog? - promrmljao sam bojaljivo. Maxwell je s nevjericom vrtio glavom, ali nije nita rekao jer su mu u tom trenutku - letjeli smo upravo iznad Teksasa - uruili brzojav koji mi je nehajno pokazao: 1 Poetnik, novajlija, utokljunac.

-200TRAI SE AGENT VRIJEME U HOLLYWOODU NESIGURNO PREPORUUJEM SIVI PULOVER 20 I 45 VEERA S PREDSJEDNIKOM PARA-MOUNTA POZDRAV - MOE. - Vidite - klimne mi Maxwell glavom. - Sve to vam je potrebno, jest dobar agent. I on mi poe objanjavati kako je agent najvanija amerika nacionalna institucija. Naravno, rekao je, dunosti agenta ne zavravaju se izborom pulovera; one se vie ogledaju na reklamnom polju, u javnom ivotu, u karijeri. Dobar agent misli samo na to kako e hvaliti jedinstvene sposobnosti svoga klijenta, kako e ih veliati i slaviti do posljednjeg daha, do posljednjeg eka, vjenosti, amen. Maxwellove himnike rijei duboko su me se dojmile. Nakon kratke stanke upitao sam ga to je po zanimanju. - Ja sam agent - odgovorio je. - Zato? - Da, ali... ako ste i sami agent, zato onda trebate agenta? Maxwell se blago nasmijei. - Ja spadam u najvii razred. U prvu garnituru. Zar da samoga sebe predstavljam kao najveeg agenta na svijetu? To ne ide. To mora za mene uiniti netko drugi. A za to mi je potreban agent Moje divljenje prema Maxwellu, pomijeano sa zaviu, naglo je naraslo nakon to smo sletjeli u Los Angeles. Tek to smo izili iz aviona, iz etiri se zvunika zaula obavijest koju su vie puta ponovili: - Obavjetava se Mr. Maxwell da ga pred izlazom eka plavi cadillac... obavjetava... plavi cadillac... Mr. Maxwell... plavi cadillac...

Na izlazu ga je srdano pozdravio pravi menaderski tip koji je u ruci drao velik buket cvijea. Nema sumnje: to je vjerni Moe, ovjek koji mu je bio brzojavio da obue sivi pulover. Ja sam, naprotiv, stajao sam i naputen kraj svojih kofera. Za mene, siroe bez adrese, bez nade, bez agenta, nije bilo -201-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE mosta koji vodi u svijet. Drui se pribliih princezi to je sjedila za alterom za informacije: - Molim vas, moete li mi preporuiti neki dobar hotel? - Zar vam va agent nije rezervirao sobu? Nisam se usudio da joj kaem istinu i samo sam nijemo poniknuo glavom Kako mi nije mogla preporuiti dobar hotel ve mi samo dala adrese dvojice dobrih agenata, pokuao sam se sam snai i nazvao hotel "Beverlv Hills". - Zao mi je Mr. Kishon, u nas je sve popunjeno - odgovorili su mi na recepciji. To je bilo sve to su mi rekli. Dovukao sam se umoran, sa tri teka kovega, do taksi-postaje i zatraio da me taksist odveze u neki hotel. - U koji hotel, gospodine? , ,, - U bilo koji. Voza se okrene i pogleda me. - Ne - rekoh - Nemam agenta. Ipak vozite! Kad smo proli pokraj hotela "Beverlv Hills", ugledao sam pred ulazom plavi cadillac, a pred plavim cadillacom Moea. Bio je to prst sudbine. Zaustavio sam taksi i nasrnuo na Moea.

- Moe - promucao sam bez daha. - Morate me uzeti, Moe. Moe me odmjerio od glave do pete. Poto sam oko minutu izdrao njegov pogled, on izvue iz depa malu biljenicu i zlatnu kemijsku olovku. - Sutra u pola deset imat ete televizijski intervju na CBS-u, studio F. U dvanaest i petnaest sastat ete se s Heddom Hopper. U jedan i etrdeset pet ruat ete s Paramountovim efom proizvodnje. U tri dolaze fotoreporteri. Ne zaboravite gitaru! - Ali ja nisam pop pjeva, ja... - Prepustite to, molim vas, meni - ljutito e Moe. - A sada idite u sobu 2003. Doruak je u osam. Dva meko kuhana jajeta. To je dobro za glas. Potpiite ovdje. - 202 TRAI SE AGENT Pruio mi je gusto tiskani obrazac iz kojega sam ve na prvi pogled razabrao da Moeu pripada dvadeset posto od mojih ukupnih prihoda na podruju Sjedinjenih Drava i Britanskog Imperija, bez obzira kako ih stekao, da li radom, nasljeem ili igrama na sreu. - Je li to doivotni ugovor, Moe? - upitah ga ponukan nekim unutranjim glasom. - Naravno - odgovori Moe. - Onda ne mogu potpisati - odvratih, uzeh kofere i pooh kroz hotelsko predvorje prema recepciji. Moe mije doviknuo neka se ne trudim, jer tu neu nai sobu. Ali sad se vie nisam dao zbuniti. Prozreo sam trik. Ve sam stajao pred recepcijom.

- Moje je ime Hyman Schwartz. Agent sam Mr. Kishona, knjievni savjetnik Pentagona i autor Tolstojeva Rata i mira. Trebam dvokrevetnu sobu, i to odmah. Iz svoje dvokrevetne sobe nazvao sam Heddu Hopper: - Hedda darling - zapjevuio sam.. - Zna li za koga sada radim? Nee mi vjerovati: Za Kishona! Da, ima pravo. Zar nije fantastian? I ti, dakako, umire od znatielje da sazna kakvi su njegovi planovi... Predsjedniku "Paramounta" najavio sam svoj posjet za srijedu i obeao mu svjetska prava za jednu novu Kishonovu senzacionalnu priu. Ve za nekoliko dana pohvatao sam tom slaboumnom nesposobnjakoviu sve veze i osigurao mu karijeru za mnogo godina unaprijed. Sa mnom ni jedan moj partner nije htio razgovarati. Svi su radije htjeli pregovarati izravno s mojim agentom. Ja sam im bio suvian. Tko jo treba pisca? Ono to ja trebam, to je dobar agent. i -203-RULET U LAS VEGASU "Tko se nae u Hollywoodu a ne poe u Las Vegas", kae stara muslimanska poslovica, "ili je lud ili je ve tamo bio." Las Vegas u dravi Nevada s pravom smatraju Monte Carlom SAD. U Sjevernoj Americi igre na sreu svugdje su zabranjene osim na burzi i u Nevadi, koju nije ba briga za zakone ostalih amerikih drava. Nevada je, osim toga, najsiromanija od svih amerikih drava. Bolje reeno, bila je najsiromanija prije no to smo moja ena i ja dospjeli onamo.

Razumljivo je da smo znali to nas tamo oekuje. Mi emo, govorili smo sami sebi, riskirati deset dolara za rulet, ni centa vie, deset dolara i svreno! Kad smo se spustili avionom usred pustinje u Nevadi, imao sam povratne karte u depu s pomou kojih treba da etiri sata kasnije stignemo u New Orleans. Svaka je opasnost, dakle, bila iskljuena. Las Vegas ine jedna velebna ulica i ni jedna, inae uobiajena, sporedna ulica. Glavna se ulica sastoji od stotina kockarnica i tisua igraa na sreu. Uosmo u jednu kockarnicu. Zvala se "Sand's" , to je u nama pobudilo nostalgiju. Podsjetilo nas je na pustinju Ne-gev. U velikoj dvorani tiskalo se nepregledno mnotvo luaka oko automata, kartalo i, naravno, igralo rulet. 1 Pijesak. -204RULET U LAS VEGASU Automati su nas osobito privlaili. Lijevom rukom ubaci novi a desnom pritisne ruicu, nakon ega se iza jedne staklene ploe ponu divlje vrtjeti tri valjka na kojima je naslikano razliito voe. Nakon nekog vremena valjci se zaustave, i ako tada sva tri pokau isto voe, Fortuna iz svog roga obilja saspe kiu malih i velikih novia dobitniku u dep. Jedino treba tono znati kada pritisnuti ruicu i kada je pustiti: esto traje satima, pa i danima, da na to nadoete. A kada to saznate, shvatit ete zato u Nevadi ima toliko ljudi tuna pogleda i pretjerano razvijenih miica desne ruke.

Ipak, treba priznati: igra nije suvie pametna. Tu smo se zadrali cigle tri minute. Ta nismo djeca! S preostalih pet dolara sjeli smo za jedan rulet i kupili deset etona po 50 centi. - Igrat emo po najsigurnijoj metodi - predloih. - Schult-heiss je tako prije nekoliko godina dobio 1520 dolara. Treba neprestano stavljati na istu boju. Ako dobije, dobro je. Ako ne dobije, udvostrui ulog. Ako i opet izgubi, udvostrui jo jednom. I tako sve dok ne dobije. A jednom se mora dobiti. Svi e se sloiti da je to na izgled vrlo jednostavno i uvjerljivo, gotovo znanstveno. Uloili smo 50 centi na crno. Ja sam htio da stavimo na crveno, ali je najbolja supruga na svijetu bila uporna. Izilo je crveno. Nita strano. Udvostruili smo ulog drei se najpouzdanije metode. I opet crveno. Sad je na ulog na crno iznosio ve 2 dolara. Izilo je crveno. - Jesam li ti rekao da treba staviti na crveno? - siktao sam. - Kako se uope moe od svih boja izabrati upravo crna? Kupili smo od krupjea deset etona po jedan dolar i odmah odvojili etiri dolara za sljedei ulog, ovaj put na crveno. Izilo je crno. Sad je tek moja ena zasiktala. - Glupane! - rogoborila je. - Otkad se usred igre mijenja boja? - 205 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Sljedeih deset etona po jedan dolar uloili smo lijepo, posluno na crno. Ispalo je crveno. uvaj se, Schultheisse, kad te sretnom!

esnaest dolara na crno. I to je izilo? Zna se. Hladan znoj oblio mi je elo. to se moje ene tie, njen je izraz lica bio neka vrsta mjeavine bljedila, straha i jedva zatomljene mrnje. Zloinaki brlog. Upali smo meu same zloince. A tek onaj krupje s nepokretnim licem! Zacijelo je jo do prije nekoliko dana bio voda gangsterske druine. Moda je to jo i sada? Dokle god ti pogled see, sve sam zloinac do zloinca. To je Amerika. Nita do dekadencije i opijuma za mase. Fuj! Kupio sam etona za 32 dolara i stavio cijeli kup na crno. Krupje je zavrtio rulet i kuglica se poela kotrljati. Odjednom sam znao, znao sam sa svom nedvojbenom sigurnou da e sada stati na crveno. Teko je objasniti taj nepogreivi osjeaj. Ili ga ima ili ga nema. To je kao da ti se mrena digla s oiju i neki unutarnji glas ape ti na uho: "Crveno" . Gurnuo sam etone na "crveno". - Ne! - klikne najbolja supruga na svijetu i dohvati etone. I ve su bili na crnom. Zapoela je nijema oajnika bitka. Ja sam, naravno, kao mukarac pobijedio. U zadnjoj sekundi odgurao sam etone na crveno polje. - Prekasno! - zakreti krupje i gurne sve etone natrag na crno. Nije trebalo da to uini. Ispalo je crno i dobili smo 64 dolara. Rulet je sjajna igra. Ne samo da je uzbudljiva i zabavna, nego je i ista dobit za onoga tko ima pouzdan predosjeaj i koji umije epati sreu za vrat. Prijateljski sam klimnuo glavom krupjeu, neobino dragom mladom ovjeku, i izraunao koliko smo zaradili. Zaradili smo jedan dolar.

Ali nam je zato ostalo za 64 dolara etona. -206RULET U LAS VEGASU - Prepolagano mi je ovo udvostruavanje uloga - izjavi najbolja supruga na svijetu. - Igrat u na brojeve. Rulet ima 36 brojeva, a broj koji dobije, donosi 36-eros-truko uloeni novac. Na ploi koja visi na zidu mogli smo proitati kako je 1956. godine neki kauboj razbio bank u ovoj kockarnici i napustio Las Vegas sa 680.000 dolara u depu. to moe kauboj, moemo i mi. Moja ena stavi dolar na 25. Spopao me bijes. Zato ba na 25? - Poludjela si! Stavi na 19! Jamim ti za 19! Vie se nije trudila da zatomi mrnju. - Uvijek mi sve pokvari. Nisam te trebala povesti. Nisam se trebala udati za tebe. Sve mi uvijek pokvari. Budui da je ona raspolagala etonima, nisam dalje vie nita poduzimao ve sam je prepustio sudbini. Da vidimo to e uariti. Ja sam pak sebi kupio etone za pet dolara i stavio ih jasno i vidljivo na 19. Napetost je bila nepodnoljiva. Bez daha smo pratili kuglicu kako se kotrlja. Naposljetku se zaustavila. Zaustavila se na 25. Jo ni dan-danas ne shvaam kako se to moglo dogoditi. Moja je ena utrila 36 dolara. Nisam se osjetio toliko ponien jo od najranijeg djetinjstva. Pred njom se naslagalo brdo okruglih etona a preda mnom je sve bilo prazno. Uz to je jo dobacila jedan dolar "pour les emplo-yes"1. Mrzio sam je.

- Zar ne moe pametnije troiti svoj novac? - upitah je suzdrano i uglaeno. - Moe se frigati - bio je njezin neusporedivo manje uglaen odgovor. Sa svojim novcem mogu initi to hou. I gubi se napokon! Staro je pravilo da baksuz ne smije biti u blizini kad nekome krene srea. 1 Za slubenike. -207-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Udaljio sam se duboko povrijeen i vrsto uvjeren da je 19 pravi broj, a da je 25 ispalo posve sluajno. Zastao sam kod stola za baccarat, izvukao iz lisnice novanicu od 20 dolara i stavio je na stol i ne gledajui kamo. Ne znam ni kamo ni zato. Nisam poznavao igru. Bankar mi je dao dvije karte i sam uzeo dvije. Zatim je okrenuo svoje karte. I ja sam okrenuo svoje. Ja sam izgubio a on je prigrabio moj novac. Vratio sam se ruletu i naao svoju enu gotovo izbezumljenu od uzbuenja: pred njom su na stolu stajala brda etona, prava mala brda. Ostao sam razjapljenih usta od radosna uzbuenja. Moi emo sada ostati barem tri tjedna u New Orleansu. Kakvu ja divnu enu imam! Rumeni joj se obrazi zaarili a bademaste oi sijevale dok je krasnim gracioznim rukama doticala plijen. Bog je poivio u zdravlju do sto i dvadesete... - Muko - gugutao sam. - Kai, kako si to uinila? - Ne pitaj tako glupo - odvrati mi promuklo. - Kupila sam etona za sto dolara. Njezino izoblieno lice potvrdilo je stranu istinu. Kunem se da sam znao da e to udovite sve izgubiti. Kako samo tu sjedi! Oi uperila

ukoeno u kuglicu, prstima grevito dri novarku - zaista, jedva da slii ljudskom biu. A u novarci je sav na novac. Ona je to lakoumno potratila, rtvovala demonu ruleta u znoju lica naega teko steene i po slubenom teaju razmijenjene dolare. Nema sumnje: poludjela je. Kad ste uli da netko razuman ulae na brojku 5? Ili pak na 3, kao to ona upravo ini? Hrpica etona to je stajala pred njom bivala je sve manja i manja. Letiminim proraunom ustanovio sam da je kvota gubitka 2 dolara na minutu. Pogledao sam na sat. Na avion za New Orleans polazi za sat i pol. Kako stvari sada stoje, mogli bismo tamo provesti jo najvie tri dana. - 208 RULET U LAS VEGASU Sad je, evo, opet stavila na 25. Zar ene nikada ne znaju izvui pouku iz svojih greaka? Neto valja uiniti. Ne mogu samo stajati i gledati kako se naa budunost rui brzinom od dva dolara na minutu. - Draga - priapnuh joj. - Hajdemo neto kupiti. - Poi sam. - Jednu taku. Kupit emo ti lijepu taku. Trgovina je, procijenio sam, odavde udaljena pet minuta, znai deset minuta tamo i natrag, to iznosi 20 dolara neto, a to je, ak i ako odbijem cijenu take, jo uvijek posve lijepa dobit. Ve dugo nisam tako lako doao do novaca. Tonije: ne bih tako lako doao do novaca - da je

moja ena pristala. Umjesto toga, iznova je od krupjea kupila brdo etona. A niotkud onaj unutranji glas da mi priapne idui broj. Mjesto toga, samo mi ape: "Adio, New Orelans, adio..." Donio sam eni alicu aja. Dobitak od jedne minute i dva dolara, ako odbijemo porez na napitke. Sljedei pokuaj: - Poimo na automate. Tamo, naime, minuta stoji najvie jedan dolar. Ona nee. Ona eli rulet. Ona ulae - i to istodobno - na 8, 9 i 10, na transverzalu 46, nulu, crveno, prvi tucet. Ispada 22, crno, drugi tucet.. Da ja barem iziao broj 19 na koji sam povremeno stavljao. Ali kuglica je okrugla i naposljetku se ini da nam se srea osmjehnula. Neki nervozni igra izdere se na moju enu zbog toga to stalno stavlja na iste brojeve kao i on, i tako mu onemoguava da dobije. Moja mu ena uzvrati: naprotiv, on nju onemoguava jer uvijek prije nje stavlja etone na brojeve koje ona eli igrati. Izbije glasna prepirka, rulet punih osam minuta miruje (16 dolara). Budui da je moja ena upletena u svau, ne mogu ostati po strani. Priao sam jednom naoruanom uvaru i zatraio od njega da izbaci onu ensku to se tamo dere. Gangster je samo slegao ramenima; -209-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE vikanje nije dovoljan razlog da se netko izbaci. teta! Moglo nam je preostati za dva dana boravka u New Orleansu.

Moralni pad moje ene iao je naglo. Istodobno je stavila na 18, nepar, crno, 25, 2 transverzalu 4-6, trei tucet, 6, nulu, 7, 9 i 13. I jo k tome na crveno... i prvi tucet... i jo na 8. Panino sam utrao u telefonsku govornicu i iz kockarnice nazvao kockarnicu. - Molim vas, pozovite odmah gospou Kishon. Ona je za drugim stolom slijeva. Hitno je. - O emu se radi? - Srani udar u obitelji. Sreom je stol bio daleko od govornice; premda je gospoa Kishon brzo dohrlila, spasio sam ve etiri dolara. - Halo? - Gospoo Kishon - izgovorih perfektnim engleskim -direkcija bi vam htjela objasniti da, prema zakonima koji vladaju u dravi Nevada, ni jedan igra ne smije vie od dva sata neprekidno igrati rulet. Budui da ste, na alost, ve... - Umukni, glupane! Zar zaista misli da te nisam prepoznala? I ve je odjurila za stol. Ipak: zaradili smo devet vrijednih minuta, gotovo jedan dan u New Orleansu. A za pola sata, hvala nebesima, moramo biti na aerodromu. Vuem nau prtljagu prema vratima i uurbano maem eni. - Za Boga miloga! - glas joj podrhtava od uasa. - Gdje je moja crna taka? Nemam pojma. U crnoj su taki, izmeu ostaloga, i kozmetike potreptine moje ene. Poinje potraga u vrijednosti od najmanje dvadeset dolara.

Naposljetku nalazimo taku. Netko ju je sakrio iza vrata. epam taku i otvorim je kako bih prebrojio preostali novac. Nema novca. Nemam to brojiti. Moja je ena izgubila 230 dolara. Profukala je 230 dolara ni na to. Da je barem sta-210RULET U LAS VEGASU vljala na 19, kao ja onih svojih 350 dolara! Ali moda bismo ipak, usprkos svemu, mogli provesti jo dva dana u New Orleansu? Na aerodromu nam rekoe da se let odgaa za pola sata. Zato? Ubrzo smo otkrili razlog. U ekaonici postoji 20 automata. Treba samo ubaciti novi... pritisnuti ruicu... posve jednostavno... Kako ono kae pjesnik? "Usahnula mi desnica ako te ikad zaboravim, o Las Vegasu u Nevadi!" Uostalom: jeste li ikad bili u New Orleansu? Ja nisam. -211-Izraelska je umjetnost i dan-danas nadahnuta svemonim Stanislavskim. Kad bi veliki ruski reiser mogao vidjeti to njegovi sljedbenici u Izraelu stvaraju - plakao bi od sree. Ako ve ne bi od sree, plakao bi tek toliko da plae. Plakao bi svakako. VLAK ZA ST. PETERBURG Nakon to me progonio niz dvije glavne prometne ulice, Jarden Podmanicki, poznati karakterni glumac, napokon me uhvatio. Tjelesnom silom svladao je svaki moj otpor i odvukao me u prvu kavanu, gdje je dao oduka svom veselju to smo se sluajno sreli.

Jo jednom sam mu pokuao pobjei pod izgovorom da imam sastanak s nekim Salzmannom, to je, da bi stvar bila jo grotesknija, bilo istina. Podmanicki je to rasprio velikim pokretom ruke. - Poekat e nekoliko minuta - ree. Sastanak sa Salzmannom dogovorio sam za 12 sati. Sat je pokazivao tri minute do 12. Podmanicki je naruio aj i poeo raspredati o aktualnim svjetskim problemima - kao primjerice o svom sljedeem nastupu, u petak naveer, pred samim sindikatom. - Zaista mi je ao, ali moram ii. - Ustao sam. - Na alost, imam vaan sastanak. - Samo trenutak. - Jarden Podmanicki me uhvati za ramena i povue natrag. - Ja takoer imam vaan sastanak, pa ipak sjedim s vama. Ali ne govorimo dalje o meni. Recite mi neto o sebi. Jeste li me gledali u Ocvalom orahu? -212VLAK ZA ST. PETERBURG - Jo nisam - rekoh. - Ali svakako u sljedeeg tjedna. A sad moram poi. Salzmann putuje poslije podne i eka me. - Usto moja uloga u Ocvalom orahu i nije tako velika. Ali ja, Jarden Podmanicki, i od najmanjeg izlaska na scenu nainim glavnu ulogu. I to kakvu! ekajte, priat u vam. Izvue iz depa sloeni komad papira. - Moda kojom drugom prilikom - rekoh. - Salzmann me eka... - Trei in, druga scena. Zdesna ulazi dobro odjeven ovjek. "Oprostite, madame, kada polazi vlak za St. Peter-burg?" Katerina Nikolajevna:

"Sutra prijepodne, monsieur." Dobro odjeveni ovjek tiho: "Kakva teta, madame, kakva teta!" Odlazi lijevo... to kaete na to? - to kaem? Htjeli ste mi proitati ulogu - Kako? Pa, to je uloga. Kako vam se svia? Izazovna je, zar ne? - Da, svakako. Ne zvui loe. Vidjet emo. ali sada, oprostite mi, moram svakako... - Cijeli je moj tekst u Ocvalom orahu ovih nekoliko rijei. Samo to ja, Jarden Podmanicki, od ovih nekoliko rijei pravim ulogu. Stanislavski mi je jednom rekao: "Zapamtite, Podmanicki: nema beznaajnih uloga. Ima samo beznaajnih autora." Naravno da sam u ovom komadu mogao igrati i glavnu ulogu. Ali pravi glumaki genij, kao na primjer ja, najbolje se dokazuje u sporednim ulogama. - Tono. A sada moram poi k Salzmannu. - Zacijelo vas zanima kako pristupam ulozi? Stanislavski me nauio da, prije no to uope ponem raditi na nekoj ulozi, najprije prouim njezinu pozadinu. "Nije dovoljno, dragi prijatelju", govorio mi je, "nije dovoljno nauiti tekst napamet. Morate upoznati sveukupni znaaj ovjeka kojega kanite prikazati. Njegove snove, njegova razoaranja, njegov mentalitet. Morate s njim postati jedno, morate se stopiti s ulogom, dragi prijatelju". Ako to ne moete, nikad neete postati glumac." Cijeli ivot se ravnom po tim rijeima Stani-213-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE slavskog. I kad sam preuzeo ulogu dobro odjevena ovjeka u Ocvalom orahu, smjesta sam je poeo ralanjivati. "Sto se dogaa s vama, dobro

odjeveni gospodine?" pitao sam se. "Tko ste vi? Odakle dolazite? Kamo idete?" - K Salzmannu - dobacio sam hitro. - Ako sada propustim, morat u dva tjedna... - Moda taj dobro odjeveni ovjek iznutra i nije tako otmjen kao izvana? Moda je grubijan, invalid, moda zloinac? Malo-pomalo poeo sam ga u mislima oblikovati. Priznajem, neko sam vrijeme tapkao u mraku, ali jednog sam se lijepog podneva probudio, uspravio u krevetu i uskliknuo: "Nizak je i punaan. Mora biti nizak i punaan, drukiji ne moe biti. Najmanje je za glavu nii od mene." A sada vas svakako zanima kako ja to postiem? Stanislavski mi je jednom rekao: "Nije svaki onaj koji se znade preruiti glumac, ali svaki se glumac mora znati preruiti." Shvaate li? Mogu, kad hou, na pozornici izgledati kao patuljak, a po elji mogu biti i kineska porculanska figura. On, osim toga, nosi cvikere. To su u ono doba nosila dobro odgojena gospoda. Dalekovidan je. Nije previe, najvie dvije ili tri dioptrije... ali cvikeri mu trebaju kako bi mogao vidjeti. Vie nije najmlai. Kosa mu je na zaliscima ve prosijeda. Mogao bih, moda, odglumiti da pomalo pati od iijasa. Naravno, posve nenametljvo. - Majstore, ja bih sada... - Znam to ete rei. Sada biste htjeli znati zato je on pitao Katerinu Nikolajevnu kada polazi vlak. Zar zaista mislite da ga taj bezvezni vlak zanima? Ni govora. On jednostavno mora neto pitati, mora u tom trenutku bilo s kim i bilo o emu govoriti, inae e izludjeti. Eto, tu smo. Tu mu ja skidam masku s lica i pokazujem svu njegovu patnju, vjenu, onu

koja se zove osamljenost. Koliko dugo ovjek moe izdrati osamljenost na jednom kolodvoru? - U dvanaest... - 214 VLAK ZA ST. PETERBURG - Tri ili etiri mjeseca prije toga rastao se od ene. Od tada je slomljen. Ne izvana, to nikako. On to ne pokazuje. Nego iznutra. Jedna struna njegove due se otrgla. Oboavao je tu enu... o, ne zbog njene ljepote, nije ni bila osobito lijepa, ali je bila ena. Prava, istokrvna ena. I kad se te kobne veeri vratio kui iz ambasade... - Nebesa, zar sve to pripada ulozi? - ... zauo je glasove iz plavog salona. Priuljao se na vrcima prstiju i ugledao Margaretu u zagrljaju Stanislav-skog. Stao je kao gromom oinut, ne mogavi izustiti ni glasa. Pred oima mu je strelovito proao cijeli njegov ivot: rodno selo, staro groblje, kova Schmied, grbavi kroja Schneider... - Salzmann... - Solar Salzmann, postolar Schuster, njegova prva ljubav i ki mlinara Miillera, poplava... Zatim se okrenuo i oduljao na vrcima prstiju, isto onako kao to je i doao. Dva tjedna nakon toga razveli su se. Mali Vladimir ostao je s majkom. Rastao je ispunjen kompleksima, kronino patio od pomanjkanja teka, buljio svojim velikim, plavim, djejim oima u prazno... - Sluajte, Podmanicki...

- Gotov sam. Salzmann je ionako ve davno otiao. Ali sada razumijete rijei koje upuuje Katerini Nikolajevnoj. "Kakva teta, madame, kakva teta!" Izlazi lijevo. ega mu je ao? ene? Vlaka? "to je to vlak?" pitao me jednom Stanislavski. Ne. U toj jednoj jedinoj reenici sadrano je sve njegovo saaljenje prema ivom stvoru, sva srdba prema tiraniji sudbine. ekajte, odigrat u vam tu scenu... Jarden Podmanicki ustane, zakorai natrake i raupa kosu te se odjednom baci na tlo i pone puziti na sve etiri. Izrabio sam neoekivanu priliku, naglo ga preskoio i dao se u bijeg. Smjesta me poeo progoniti, ali ovaj put mu nije uspjelo: naao sam utoite u neke milosrdne obitelji na drugom katu susjedne kue. -215VI Po etikim shvaanjima idova, nita nije sramnije nego biti bez zanimanja. Bolje je zanimanje koje nita ne nosi, nego dobro plaeno namjetenje koje je samo namjetenje. Taj paradoks moe shvatiti samo onaj kojem je glavno zanimanje - idov. U ZNOJU LICA SVOGA Taj je pokuarac prvi put doao u nau kuu prije tri godine* Uspeo se stubitem, pozvonio na sva vrata i, kako bi se koja otvorila, podizao malo svoj kovei. - Sapun? ilete? - Ne, hvala - glasio bi redovito odgovor. - etkice za zube? - Ne, hvala.

- eljeve? - Ne. - Toaletni papir? Kad bi ve dotle stiglo, vrata bi se obino zalupila. Otada pokuarac dolazi u nau kuu otprilike svaka tri tjedna, zvoni na vrata, izgovara svoje, prieka dok se vrata ne zalupe i odlazi. Jednom se u meni pobudio iznenadni osjeaj samilosti, pa sam mu htio strpati u dep nekoliko novia. Ljutito je odbio, pouio me da on nije nikakav prosjak i zalupio vratima. Juer je opet pozvonio. - Sapun? ilete? Obuzeo me pustolovni duh - Da. Dajte mi jedan ilet. - 216 U ZNOJU LICA SVOGA - etkice za zube? - pitao je dalje, ne zbunivi se. - Hou jedan ilet. - eljeve? - ilet... - Razumijete li? Dajte mi jedan ilet! On se beskrajno zapanji. - Zato? - Jedan novi ilet! Hou - od vas - kupiti - jedan - ilet! Sada ! Odmah! - Toaletni... - zacvilio je pokuarac - ... papir ... - Oteo sam mu kofer iz ruke i otvorio ga. Bio je prazan, posve prazan. - to... to to znai?

ile su mu nabrekle od ljutnje. - to znai to: to to znai? Jo nikad nitko nije od mene nita kupio. Ni sapun, ni etkicu za zube, ni ilet, nita. Zato bih svu tu kramu vukao sa sobom? - Razumijem - rekoh blae. - Ali zato se onda penjete tolikim stubama i zvonite na svaka vrata? - Od neega se mora ivjeti, gospodine - ree pokuarac. Zatim se okrene i pozvoni na susjedna vrata,. -217-Dosad smo se dosta dugo zadravali na sitnicama. Vrijeme je da se okrenemo zaista vanim stvarima. Na primjer, naem sinu Rafaelu. Kad se rodio, bio je teak tri i pol kilograma u hladu. RODIO SE OTAC Pred jutro moja se ena uspravila u krevetu, neko vrijeme zurila u prazno, prodrmala me za ramena i rekla: - Poelo je! Pozovi taksi. Odjenuli smo se mirno, bez urbe. Povremeno bih joj promrmljao nekoliko umirujuih rijei, to je zapravo bilo suvino. Oboje smo snano izraene linosti visoke inteligencije, i oboma nam je jasno da je roenje djeteta posve normalan bioloki in koji se od pamtivijeka milijardu puta ponovio i ve stoga ne moe biti nita naroito. Dok smo se tako polako spremali da krenemo, pali su mi na pamet razni stari vicevi i karikature u kojima se na najotr-caniji nain ismijava budui otac, u kojima ga prikazuju kako u ekaonici rodilita napola izbezumljen nespokojno pali cigaretu za cigaretom. Pa dobro, neka im je na veselje, tim aljivinama!

U stvarnosti je to posve drukije. - Mogla bi ponijeti nekoliko ilustriranih revija, draga -rekoh. - Da ti ne bude dosadno! Stavili smo nekoliko revija na vrh malog kofera, u kojem se nalo i neto okolade i, naravno, pletivo. Krenusmo taksijem. Nakon kratke ugodne vonje stigosmo u rodilite. * -218- ' RODIO SE OTAC Vratar je pribiljeio osobne podatke moje ene i poveo je do dizala. Kad sam krenuo za njom, on sklopi reetku tik pred mojim nosom. - Vi ete, gospodine, ostati ovdje. Gore biste samo smetali. Dakako, mogao je biti malo pristojniji, ali, ipak, morao sam priznati da ima pravo. Kad je stvari ve dotle dola, otac oevidno vie nije potreban. I ena me otpremila nekako u tom smislu rekavi mi: - Poi sada mirno kui i radi svoj posao kao i obino. Ako si raspoloen, poi poslije podne u kino. To je posve u redu. Rukovali smo se pa sam se laganim koracima udaljio. Mnogi e me itatelj sada smatrati hladnim, beutnim biem, ali ja sam jednostavno takav: trezven, miran, razuman - ukratko: muko. U predvorju sam se osvrnuo. Na onioj klupi blizu vra-tarove loe, jedan do drugog, sjedila su dva drugara, blijedi, grizli usnice, puili cigaretu za cigaretom i znojili se. Smijeni su ti "budui oevi". Kao da njihova prisutnost moe na bilo koji nain utjecati na neminovni tijek dogaaja!

U taj mah se neka prilika, sva drui od uzbuenja, zaletjela izvana, nahrupila u vratarovu lou i bez daha izgovorila: - Je li ve? Vratar je pospano i sa akalicom u ustima preao pogledom po listi, zijevnuo i ravnoduno rekao: - Djevojica. - Koliko je teka? - Dva devedeset pet. Novopeeni otac skoio mi je u krilo, apui mi na uho promuklo i sumanuto: - Dva devedeset pet... Dva devedeset pet... Smijena budala, koga jo zanima iva vaga njegova fa-uka? Sto se mene tie, moe imati i deset kilograma! Kako -219-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE je samo smijeno kad odrastao ovjek izgubi samokontrolu! Nije ak ni smijeno. alosno je. Odluio sam krenuti kui i pozabaviti se svojim poslom. Osim toga, ponestalo mi je i cigareta. Onda mi je palo na um da bih moda ipak

trebao razmijeniti koju rije s lijenikom. Moda bih mu mogao pomoi kakvim objanjenjem ili savjetom? Naravno da je to samo formalnost, ali i formalnosti se moraju obaviti. Proao sam kroz predvorje i pokuao se popeti stubama do raaonice. Vratar me zaustavio. ak ni to to sam mu rekao da je moj sluaj izniman, nije ga se nimalo dojmilo. Sreom, u taj je mah naiao lijenik. Predstavio sam se i zapitao ga mogu li mu biti od bilo kakve pomoi. - Navratite ponovo oko pet poslije podne - glasio je njegov odgovor. Do tada biste ovdje samo gubili vrijeme. Poslije ove kratke ali korisne razmjene miljenja, smireno sam krenuo kui. Sjeo sam za pisai stgl, ali uskoro usta-novih da mi danas posao nekako ne ide od ruke. To mi se nikad prije nije dogodilo i poeo sam napregnuto istraivati koji su tome uzroci. Jesam li premalo spavao? Nije li to od vremena? Moda me smeta odsutnost ene? Tu mogunost nisam htio potpuno odbaciti. Ako emo pravo, ovaj put moja hladnokrvnost, s kojom inae gledam na dogaaje, nije na mjestu. To to mi predstoji ne dogaa se, na kraju krajeva, ba svaki dan, premda e djeak po svoj prilici biti dijete kao i svako drugo, zdrav i ivahan, ali nita iznimno. Uspjeno e zavriti studij i prikloniti se diplomatskoj karijeri. Ve i s tog razloga mora dobiti ime koje je s jedne strane hebrejsko, a s druge takvo da ga i svi ostali lako mogu izgovoriti. Recimo Rafael, po velikom nizozemskom slikaru. Jo bi, na kraju krajeva, deran mogao postati ministar vanjskih poslova, pa da mu u Ujedinjenim narodima ni ime ne mogu izgovoriti. Uvijek treba misliti na vie

probitke nacije. Nikako se ne bi smio prerano oeniti. Treba da se bavi sportom i sudjeluje na olimpijskim igrama, a meni je zaista posve svejedno hoe li pobijediti u trci s preponama ili u bacanju - 220 RODIO SE OTAC diska. U tom pogledu nisam sitniav. Samo se po sebi razumije da mora vladati svim svjetskim jezicima. I aerodina-miku mora dobro poznavati. Ako ga, meutim, vie zanima atomska fizika, onda neka studira atomsku fiziku! A to bude li djevojica? Zapravo bih sada mogao nazvati rodilite. Hladnokrvno, rukom koja bijae posve mirna podigao sam slualicu i nazvao rodilite. - Nema nita novo - ree vratar. - A tko govori? Zapazio sam mu u glasu neki udni, promukli prizvuk. Uinilo mi se da neto krije. Ali veza se ve prekinula. Pomalo uznemiren, poeo sam prelistavati novine. "Koza sa dvije glave roena u Peruu." to sve ti glupani ne izmiljaju samo da ispune te svoje bijedne stranice! Trebalo bi sve novinare potamaniti. Ovoga trenutka, naravno, imam vanija posla. Ne bih smio zanemariti vezu s lijenikom. Uskoih u taksi, odvezoh se do rodilita i tamo se, na sreu neprimjetno, pridruih oveem drutvu koje se bilo okupilo da proslavi obrezivanje.

- Opet vi? - zareza lijenik kad sam ga na kraju pronaao. - to traite ovdje? - Sluajno sam prolazio, pa sam pomislio da moda ve ima neto novo? Ima li to novo? - Ta rekao sam vam ve da doete tek oko pet sati! Najbolje, nemojte uope dolaziti. Obavijestit emo vas telefonom. - Kako god elite, doktore. Mislio sam samo... Imao je pravo. To vjeito trkaranje besmisleno je, a i nedostojno normalnog ovjeka. Nisam se htio spustiti na istu razinu s onim bijednicima to se jo uvijek, blijedi i drui, guraju na klupi pred vratarovom loom. Iz puke znatielje sjedoh meu njih kako bih sa psiholokog stajalita ralanio njihovo ponaanje. Moj mi je sus-221-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE jed, a da ga nisam nita pitao, poeo priati kako eka da mu se rodi tree dijete. Ima ih ve dvoje, djeaka (3,15 kg) i djevojicu (2,70). Ostali na klupi pokazivali su uokolo fotografije. Poneto u neprilici, a vie zato da se malo naalim s ovim kukavcima, pokazah im eninu rendgensku snimku kad je bila u osmom mjesecu trudnoe. - Draesno - zaue se glasovi. - Jako zgodno! Dok sam kupovao novu kutiju cigareta, obuze me mutan osjeaj da sam neto vano zaboravio. Upitao sam vratara ima li to novo. Neotesani klipan nije se ak potrudio ni da mi razgovijetno odgovori. Samo je zatresao glavom. Zapravo nije ak ni zatresao njome ve ju je samo nehajno okrenuo u drugom smjeru.

Nakon dva sata uputio sam se preko puta u cvjearnicu, i odande nazvao lijenika. Neki enski glas obavijestio me da ponovo nazovem tek sutradan ujutro. Ispostavilo se da je to telefonistica. Tako se u ovoj zemlji postupa s uglednim graanima koji su poinili zloin time to se brinu za prirataj! Nije mi preostalo drugo ve da odem u kino. U filmu se radilo o nekom mladiu koji mrzi oca. Sto me briga za to holivudsko smee! Osim toga, ja ekam djevojicu. U podsvijesti sam to ve odavno oekivao. Mogao bih ak rei da sam to ve i odavno znao. Ne bih imao nita protiv da se bavi arheologijom, samo da se ne uda za pilota. To nikako. Ni pod kojim uvjetima ne bih pristao da imam pilota za zeta. Nebesa, nee proi mnogo vremena i bit u djed. Kako vrijeme brzo prolazi. Ali zato je ovdje tako mrano? Gdje sam? Ah, u kinu. Glupo. Iuljao sam se van. Hladni me zrak malo osvjeio. Ne previe, samo malo. I to sada? Moda bih se trebao raspitati u rodilitu? Kupio sam dva velika buketa jeftinog cvijea (raznosa cvijea ima pristup u svaku bolnicu), poluglasno, poslovno dobacio vrataru: "Soba dvadeset etiri" i pod okriljem mraka upao unutra. Zapazio sam kako se lijeniku oko usta poee stvarati mjehurii pjene. -222RODIO SE OTAC - to biste s tim cvijeem, gospodine? Stavite ga na led, gospodine! Ako odmah ne nestanete, izbacit u vas!

Pokuao sam mu objasniti da je ovo sa cvijeem samo trik koji mi je omoguio da uem u rodilite. Dodao sam kako, naravno, znam da jo nema niega novog, ali sam pomislio kako bi moda ipak moglo neega biti... Doktor ree neto na ruskom, po svoj prilici neto neugodno, i napusti me. Vani na ulici odjednom mi pade na um to sam u stvari zaboravio: ve 14 sati nisam nita okusio. Brzo kui da neto prigrizan! Jelo mi je iz nekog razloga zastalo u grlu, pa sam ga morao zaliti s nekoliko aica rakije. Zatim sam odjenuo pidamu i legao u krevet. Kad bih samo znao zato se tako oteglo raanje tog djeteta? Kad bih znao? Znam! Bit e dvojci. Vie nego sigurno. Dvojci. I to je u redu. Tada emo sve to trebaju moi kupovati naveliko. Pruit u im praktino obrazovanje. Neka idu u tekstilnu struku i - nikada nee ni u emu oskudijevati. Samo da mi napokon prestane ovo zujanje u glavi. I da se soba vie ne vrti toliko. Strano je biti u mranoj sobi koja se jo vrti. Vratar kae da jo nita ne zna. Crkao dabogda, zlikovac! Obraunat u s njim onoga trenutka kad mi se rodi ki. Taj e dobiti svoje! udnovato, opet mi je ponestalo cigareta. Gdje bi se samo mogle dobiti u ovo doba noi? Vjerojatno samo u rodilitu. Pourio sam na autobusnu postaju, ali me jedan susjed zaustavi i upozori da nisam navukao hlae. - Ponaam se zaista glupo i djetinjasto! - nasmijah se.

Odjurio sam natrag po hlae i nikako se nisam mogao prestati smijati. Tek kad sam stigao u blizinu rodilita, pomislio sam na Boga. Inae se nikada ne molim, ali sad mi je molitva sama od sebe silazila s usana. -223-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Boe na nebesima, molim te, pomozi mi samo ovaj jedan jedini put da umjesto djevojice bude djeak i da bude po mogunosti normalan, ne radi mene ve iz nacionalnih razloga: mi trebamo mlade, zdrave pionire... Noni me prolaznici upozorie da u se prehladjeti budem li jo dugo kleao na mokrom ploniku. Vratar je, netom me ugledao, ve izdaleka drsko zavrtio glavom. Zaletio sam se svom snagom u reetkasta vrata. Ona su se uz tresak otvorila, dokotrljao sam se do mlijeno staklenih vrata, ustao i zauo kako ono udovite urla za mnom... Urlaj ti samo, sramoto stoljea... Ako me sada netko pokua zadrati, sam e biti kriv za svoju nesreu... - Doktore! Doktore! - glas mi je stravino odjekivao zamraenim hodnicima. Uto ve dojuri lijenik. - Ako vas jo jednom vidim ovdje, pozvat u vatrogasce! Trebalo bi vas biti sram! Uzmite sredstvo za umirenje ako ste histerini... Histerian? Ja histerian? Srea njegova to sam izgubio depni no, inae bih mu sada prerezao grkljan. I to se jo naziva lijenikom! Drumski razbojnik u bijeloj kuti. Nita drugo do prerueni ubojica. Napisat u takvo pismo Ben Gurionu da ga vlada nee moi samo tako zataknuti za eir. Ne miem se s ove klupe i od vratarove loe sve dok mi ne predaju moje dijete. Ima li tko od gospode moda cigaretu? U vratara ih vie ne mogu kupiti, on dobije drhtavicu netom me ugleda. Pa

neka! Naravno da sam uzbuen. Tko ne bi bio na mom mjestu; napokon, danas je roendan moga sina, makar se predvorje jo jednom toliko vrtjelo i makar mi u glavi i dalje zujalo... Bliila se pono a jo uvijek nita. Kako je samo sretna moja ena to se ne mora uzrujavati. Blagi Boe, moda su otkrili da uope nije trudna, ve da joj se samo trbuh napuh-nuo od silnih kokica. Ti prevaranti! Ne, nee Rafael u diplomaciju. Djevojica e biti odgojiteljica. A moda u ih oboje poslati na farmu. Ve vidim kako moj sin okajava moje grijehe. Kad bih to mogao sprijeiti, i sam bih poao na farmu, -224RODIO SE OTAC ali vie nemam cigareta. Molim vas jednu cigaretu, gospodo, samo jo jednu cigaretu. Trebalo bi da kupim eni najskuplji nakit ili krzno od nerca, ali to sada vie nema smisla. Sve je gotovo, neto se strano dogodilo. Osjeam to. Moj nagon me jo nikada nije prevario. Blii se kraj... Dovukao sam se, puzei na sve etiri, do vratarove loe. Nisam mogao izustiti ni rijei. Pogledao sam svog neprijatelja preklinjui ga, razrogaenih oiju. - Da - ree on. - Djeak. - to? - rekoh. - Gdje? - Djeak - odvrati mi. - Tri i pol kile. - Kako? - rekoh. - Zato? - ujte - ree on. - Zovete li se vi Ephraim Kishon?

- Trenutak samo - rekoh. - Ne znam tono. Moda. Izvukoh osobnu iskaznicu i pogledah. Stvarno: sve je govorilo u prilog tome da se zovem Ephraim Kishon. - Molim? - rekoh. - to mogu uiniti za vas, gospodo? - Imate sina! - rikao je vratar. - Tri i pol kile! Sina! Razumijete li? Sina od tri i pol kile... Zagrlio sam ga i pokuao poljubiti njegovo nadzemaljski lijepo lice. Bitka je potrajala neko vrijeme i zavrila nerijeeno. Tada mi se iz grla ote neko pitavo stenjanje. Naglo sam izletio van. Naravno, na ulici ni ive due. Upravo kad je ovjeku netko potreban, nigdje nikoga! Tko bi pomislio da se ovjek u mojim godinama jo moe prevrtati preko glave. Naiao je policajac i upozorio me da remetim noni mir. U skoku sam ga zagrlio i poljubio u oba obraza. , - Tri i pol kile - urlao sam mu u uho. - Tri i pol kile! - Maseltov - odvrati mi policajac. - estitam! Zatim mi pokaza sliku svoje kerkice. 1 Na sreu! -225-U SUPERMARKETU Nikada se ne moe pouzdano znati hoe li neki brod to prevozi robu za Izrael doista i stii. Mogao bi se nasukati na sprudu, mogla bi na njemu izbiti pobuna ili ga neto sprijeiti da pristane. Upravo se time moe objasniti frenetina histerija kupovanja to je zahvatila stanovnitvo

kad su u Tel Avivu otvorili prvi supermarket - jo jedan znak nae kulturne povezanosti sa Zapadom. Tri smo se dana ena i ja junaki suzdravali. A onda nismo vie izdrali. Imali smo jo samo toliko snage da primijenimo zadnju mjeru opreza: kako bismo izbjegli sudbinu nekih naih susjeda koji su u jedno jedino poslijepodne bankrotirali, ostavili smo novarke kod kue i, umjesto njih, poveli u supermarket naeg prvenca, nadaleko poznatog Rafija. Ve je na ulazu vladala po ivot opasna guva. Bili smo pritijenjeni kao... stvarno, evo ih ve: - Sardine! - propita oduevljeno moja ena i uini nevieni panterski skok ravno prema tezgi na stratekom poloaju, oko koje su se ve zubima i pandama trgale nebrojene domaice. Po vrstama sardina to tu bijahu naslagane, moglo se poi na malo putovanje oko svijeta: bilo je tu francuskih, panjolskih, portugalskih, talijanskih, jugoslavenskih, albanskih, ciparskih i domaih sardina, sardina u ulju, umaku od rajica, vinskom umaku i lebeniji. 1 Lebenija je, rekli bismo, izraelski mljeni proizvod. Dodue, i drugi narodi ga proizvode. Ali tko to jo osim nas naziva "lebenija"? ^ -226U SUPERMARKETU Moja se ena odluila za norveke sardine, a uzela je i dvije kutije nepoznata porijekla. - Ovdje je sve puno jeftinije - rekla je. - Ali nismo ponijeli novaca?

- Nala sam sluajno u torbici neto sitnia. Zatim se doepala prirunih kolica kako bi u njih stavila jedanaest konzervi sardina. Samo iz znatielje, jedino kako bih vidio o emu se zapravo radi, dodao sam i jednu konzervu na kojoj je pisalo "Gold-Syrup". ena odjednom problijedi i poe drhtati. - Rafi! Za Boga miloga, gdje je Rafi? Vrli itatelj neka zamisli paniku koja bi obuzela roditelje ije bi jedva osamnaest mjeseci staro dijete nestalo pod kopitima bivoljeg stada to je nahrupilo u supermarket. Upravo smo se tako nekako osjeali. - Rafi! - urlali smo iz sveg glasa. - Rafi! Dragi! - Odjel za igrake, drugi blok lijevo - obavijestio nas je neki iskusni prodava. U sljedeem trenutku bubnjie nam je raznio zagluan tresak, neto poput eksplozije. Supermarket se zatresao iz temelja i nakosio. Odahnuli smo! Rafi je pronaao umjetniki sloenu piramidu od nekih pet stotina konzervi kompota, i s nepogreivim djetinjim nagonom izvukao onu sredinju, potpornu, iz donjeg reda. Da bismo ublaili pretrpljeni strah naeg mezimca, kupili smo mu neto slatkia, meda, vicarske okolade, nizozemskog kakaoa, neto kave u prahu i vreicu duhana za lulu. Dok sam trpao taj viak u kolica, ugledah u njima i jednu bocu parfema, tucet biljenica i deset kilograma cikle. - eno! - povikah. - To nisu naa kolica. - Nisu? Pa ta onda?

Moram priznati da je u tom odgovoru bilo neega. Sve u svemu, nismo loe trampili. Uz ve spomenute stvari, u no- 227 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE vim je kolicima bilo i znatnih koliina privlanih zaobljenih sireva, kompota svih boja, runika i jedna metla. - Sve to moemo upotrijebiti - objasni mi ena. - Pitanje je samo ime emo platiti. - Kakav sluaj - zavrtio sam zaueno glavom. - Upravo sam u depu otkrio nekoliko funti to sam ih nedavno tako dugo traio. Tjerala nas je pohlepa pa smo krenuli dalje, prisustvovali napetom akanju triju gospoa ija su se kolica sudarila u punoj brzini, i jo jednom morali poi u potjeru za Rafijem. Nali smo ga tamo gdje je maloprije bila tezga za prodaju jaja. - ije je ovo derite? - doletio je glavni prodava jaja, zelen od bijesa i ut od utanjaka. - Tko je odgovoran za ovo udovite? " Odgovorili smo mu viafacti tako to smo naeg mezimca brzo odstranili, kupili neke kemikalije i kune potreptine, pa se vratili svojim kolicima u koja je netko u meuvremenu nabacao zamani izbor grkih vina, sanduk eera i nekoliko limenki ulja. Da bismo raspoloili Rafija, posjeli smo ga na vrh cijeloga tog brda robe i kupili mu japanskog konjia za njihanje, kojem smo pod sedlo ugurali dva para draesnih papua za Rafijeve roditelje. - Jo! - stenjala je moja ena blistavih oiju. - Vie!

Doepali smo se jo jednih kolica, provalili na odjel "Meso i perad" i tu natovarili nekoliko pilia, pataka, janjaca, raznih kobasica, hrenovki, suenih jezika, suenih gujih jetara, ba-kalara, arana, rakova, lososa, jednog moe rabenua , jednog Aleksandra Velikog, polovicu kita i neto ribljeg ulja. Potom su doli na red razni biskviti, paprika, luk, kapari, jedna putna karta za Capri, cimet, vanilija, vazelin, vazomotorine 1 Ime ribe koja ivi u izraelskim vodama. -228U SUPERMARKETU smetnje, grah, odol, paroge, soda-bikarbona, jabuke, orasi, paprenjaci, smokve, datulje, long-play ploe, vino, ene, pjesma, pinat, konoplja, dinje, jedan karabinjer, jagode, maline, kupine, borovnice, ljenjaci, kokosovi orasi, kikiriki, mandule, mandarine, mandoline, masline, kruke, arulje (60 wa-ti), jedan akvarij, kruh, vlasac, leukoplast, jedan cirkus buha, ru za usne, mider, rezervne gume za auto, tirka, kalorije, vitamini, proteini, jedan Sputnik i jo neke sitnice. Nije bilo ba jednostavno dogurati 6-vagonsku kompoziciju do blagajne, jer se tele, koje sam privezao za zadnja kolica, neprestano vraalo majci. Napokon smo uspjeli i blagajnik je, preznojavajui se, poeo zbrajati. Slutio sam da e raun po prilici odgovarati deficitu izraelske trgovinske bilance, ali na moje uenje nije iznosio vie od etiri tisue funti. Poseban je dojam na nas ostavila vjetina s kojom su prodavai svu tu robu zamotali u velike smee papirnate vree. Sve je bilo gotovo za nekoliko minuta. Samo Rafija nigdje.

- Jeste li vidjeli jednog malog, malog djeaka? - pitali smo naokolo. - ekajte malo... Plavokosi djeak? - Da. Grize. - Evo vam ga. - Prodava otvori jednu od onih velikih papirnatih vrea. U njoj je sjedio Rafi i zadovoljno vakao tubu zubne paste. - Oprostite - ree prodava. - Mislio sam da ste maloga kupili kod nas. I tako su nam vratili 2.700 funti. Izili smo iz supermar-keta. Vani su nas ve ekala dva kamiona.

229SUPERMARKET NA BENZINSKOJ STANICI Trebate li mravi? Sloit ete se da takvo pitanje moe ovjeka zbuniti. Premda potujemo te male vrijedne ivotinjice - kada nam se ba ne vrzmaju po kuhinji -

nemamo s njima ama ba nikakve veze. to da ponemo s mravima ovdje na cesti, stotinu kilometara sjeverno od New Yorka? Stoga sam se nagnuo prema prodavau benzina i rekao: - Oprostite, ne razumijem vas? - Preostalo mi je jo nekoliko kutija - objasnio je dok nam je, da bi pokazao dobru volju, prao prednje staklo. - To je sada jako u modi. Svatko eli imati mravlju farmu. Zabava za cijelu obitelj. Djeca jednostavno luduju za tim. Satima promatraju kroz stakleni poklopac kako mravi grade ceste. Ili mostove. Ili podzemne eljeznice. Sve zajedno stoji samo dva dolara. Mravi su badava. U gradu ete platiti najmanje tri. - Hvala - odgovorih jo uvijek pomalo zbunjen. - Ovoga trenutka nisu mi potrebni nikakvi mravi. Nisam odavde, znate. Stranac sam. Doao sam u posjet. - Stranac? Evo odmah! - pucne prstima, nestane u trgovini i vrati se s tucetom, poput harmonike sloenih zemljopisnih karata, te ih rasprostre po haubi automobila. - Kola su vam zaputena - pripomene usput i stade najlonskom etkom istiti sjedala. - U meuvremenu moete dobiti najljepe najlonske etke. U svim bojama. - Najljepa hvala. Moj stric radi u toj struci. -230SUPERMARKET NA BENZINSKOJ STANICI

- Zar ovdje imate strica? Onda ga moramo iznenaditi lijepim poklonom! Vaza za cvijee? Sjenilo za svjetiljku? Harmonika? Sapun za brijanje? Papigica? - Toliko mi moj stric ne vrijedi. Zapravo ga ne volim. - Imate pravo! U znak odobravanja ovjek mi poe minijaturnim usisivaem etati po tijelu. - Nikada ne treba ovisiti o roacima. Nadam se da ne stanujete kod njega. Moj ured za stambene... - Ja sam gotovo uvijek na putu. - Na koje ete se novine pretplatiti? - Nijedne. - Ponite uiti plesati. - Znam plesati. - Dionice nafte? - U to se ne razumijem. - Onda u redu. Dolar i pol. -to? , . ' . - Mravlja farma. - Rekao sam vam ve da ovoga trenutka ne znam to bih s njom. - Pa, dobro... to ete onda kupiti? - Uzdahne, izvue ealj i struno me poelja. Sjetih se da sam ovamo doao samo po benzin i da se napokon moram otarasiti ovoga napasnog prodavakog genija. - Zapravo - rekoh neodluno - bavim se milju da kupim koncertni glasovir...

Prodavau se lice ozari. Nestao je i zaas je ve stajao preda mnom sa snopom prospekata u ruci. - Za tisuu dvjesto dolara isporuit u vam prvorazredan glasovir. Njemaki proizvod. Dostavit u vam ga ravno u stan. - A to ako vam na stubama padne? -231-T EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - To mi se ne moe dogoditi. Meni ne. Ali, vama za umirenje: od mene ete za dvanaest dolara dobiti kompletno osiguranje protiv tete. Ja sam najpouzdaniji agent za osiguranje u ovom kraju. Svirate li vi glasovir? Ili vaa ena? - Ni ona ni ja. Samo, mi odavno sanjamo o tome da na sin... - Izvrsno! Nabavit u vam uitelja glasovira koji ima poloen dravni ispit! Osam sati mjeseno za osamnaest i pol dolara! - Tko zna... moda mali i ne eli uiti glasovir? - Sedamdeset pet dolara u tri rate... i imate najboljeg djejeg psihologa u Americi! Taj e malog ve srediti! - Hm. Jo uvijek ostaje jedan problem: mi nemamo djece. - Samo hrabro! Jedinstveni, zajameno uspjean savjet priznatog strunjaka ne stoji vas nita vie... - ekajte! - prekinuh ga jer mi je iznenada pala na pamet spasonosna ideja. - Preuzimate li i pisanje putopisa? - Naravno. Tisuu pet stotina dolara za 220 stranica rukopisa. Dvostruki prored, ezdeset pet znakova u redu. - To je vjerojatno veselo!

- Nema problema. Petnaest dolara zarade po tiskarskom arku. I tako se dogodilo da je - kao to vrli itatelj vjerojatno ve davno nasluuje - ovu knjigu napisao prodava na benzinskoj stanici u dravi New Haven.

-232-

* Nije svatko sretan kao pisac ovih redaka. Neki roditelji bez djece moraju se, za volju potomstva, uputati u oajnike rasprave, koje traju i po dva sata, a najveim dijelom odravaju se u mom stanu. NOGICAMA TRIPA-TRAP Jedne veeri posjetio me brani par Steiner, dvoje ugodnih ljudi srednjih godina. Gospodin Steiner je miran, skroman ovjek uglaenih

kretnji, gospoa Steiner pomalo bojaljiva i voli biti u pozadini, pogotovo ako je ta pozadina identina s kuhinjom. Ukratko, par na kojem ve izdaleka moete nazreti da ivi mirno i sretno. - To je tono - napomene gospodin Steiner poto smo se udobno smjestili. - Moja ena i ja morali bismo biti zadovoljni. Zdravlje nas slui vie nego dobro, privreni smo jedno drugome, imamo krov nad glavom i malu uteevinu u banci. ak nam ni prijavljivanje poreza ne remeti mir jer o tome vodi brigu moj urjak koji je u tome poznati strunjak. Pa ipak, ipak nam neto nedostaje: nemamo djece. Koliko smo samo eljeli imati dijete! Ali, to nam nije sueno. Gospodin Steiner je zautio, gospoa Steiner uzdahnula. - Kod nas je u kui uvijek sve tako mirno! - uzdahne ona iznova. - A bili bismo sretni kad bi u tom miru bilo malo promjene. Zvonki djeji smijeh, na primjer. Ili slatki glasi iz kolijevke. Gospoa Steiner uutje. Gospodin Steiner uzdahne. - Poto smo dobro razmislili i posavjetovali se - poe on tada odluili smo uzeti jedno dijete pod ^ - 233 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - estitam - rekoh. - Htjeli bismo sina - rekoe gospodin i gospoa Steiner istodobno. - Razumije se samo po sebi - rekoh. - Izabrali smo mu ak i ime: Ben. - Lijepo ime - rekoh. - Stvar nije ba tako jednostavna - ree gospoa Steiner.

- Nismo vie posve mladi i ja ne znam da li bih se znala brinuti za malu bebu, onako kako treba. Zato razmiljamo o tome da usvojimo dijete u dobi izmeu dvije i tri godine. - Vrlo ispravno - sloih se. - Dob djeteta je vrlo vana stvar. Sa dvije ili tri godine dijete je jo malo i draesno, a ipak je ve kadro sve primati i davati od sebe. - Upravo nas je toga pomalo strah - ubaci gospodin Steiner. - Malo je dijete stalno u pokretu i po cijeli dan tri naokolo. Moje noge pak nisu vie onako hitre kao prije. Dijete od est godina - on podie prst kako bi podvukao svoje rijei - bilo bi ono pravo. Ono je ve u mnogo emu samostalnije. Osim toga, ima ve drugove s kojima se igra. - Onda bi svakako trebalo da uzmete dijete od est godina - potvrdih. - Sa est godina - prigovori gospoa Steiner - djeca ve polaze u kolu, a to je, kao to znate, velik preokret u ivotu svakog djeteta. Moda bi bilo bolje uzeti dijete koje je ve prolo taj preokret, koje se ve unekoliko naviklo na kolu i ivot. Recimo, dijete izmeu deset i dvanaest godina. - To to ste rekli vrlo je razumno - priznadoh. Gospoa Steiner, oigledno raspoloena mojim priznanjem, nastavi: - S druge strane, ne smijemo zaboraviti da je djetetu u toj dobi pri kolskim i domaim zadaama potrebna roditeljska pomo. Tko zna jesmo li mi, nas dvoje skromnih graana srednjih godina, za to jo sposobni?

- Jamano nismo - uvjerljivim e glasom gospodin Steiner. - A to znai, ni manje ni vie, da bi trebalo uzeti mladia koji je ve zavrio srednju kolu. -234NOGICAMA TRIPA-TRAP - To nikako! - gospoa Steiner je zabrinuto zavrtjela glavom. - Odmah e u vojsku. - Tono - suglasio se gospodin Steiner. - Bojim se da emo morati priekati dok ne zavri vojni rok. - Zatim e se - odvrati gospoa Steiner - morati pobrinuti za posao. Ne zaboravi, u toj dobi on je ve odrastao ovjek bez ikakvih prihoda i bez materijalnih sredstava. Osim ako ti moda ne eli plaati njegovo uzdravanje? - To, na alost, prelazi moje mogunosti - priznade gospodin Steiner. Ponovo se ukljuih u razgovor: - Gospoa Steiner ima pravo. Tridesetogodinjak bi bio u svakom sluaju pogodniji. - Nisam ba posve sigurna u to - usprotivi se gospoa Steiner. - U toj dobi obino se ene, osnivaju obitelj i ne brinu se vie za roditelje. - Pa to vi onda zapravo hoete? - nisam mogao sprijeiti da mi u glasu ne izmakne lak nestrpljiv prizvuk. Brani par Steiner pogledao me iznenaeno. Zatim se gospodin Steiner nakalje i progovori: - Poto smo sve dobro razmotrili, bilo bi najbolje uzeti dijete koje ve ima svoje mjesto u ivotu i drutvu i koje je potvrdilo svoje sposobnosti. Jer sam Bog zna to sve mali djeak moe postati kad

naraste, a odgovornost je velika. Ali, kad on ve vrsto, s objema nogama, zakorai u ivot, onda se vie nemamo ega bojati. Na takvog sina moemo biti ponosni. Takav djeak je u mogunosti i da potpomae svoje roditelje. - Rijei vam se pozlatile! - rekoh. - A imate li ve nekoga takvog u vidu? - Imamo - ree brani par Steiner. - Vas. -235-\\ Obrtnik je i u Izraelu gospodar ivota i smrti sviju onih koji ga trebaju - bilo da se radi o stolaru, kovau ili instalateru. Samo jo Mesiju oekuju s tolikom enjom. Ali i Mesija bi prije stigao. U IEKIVANJU NEBENZAHLA 7. travnja Danas je napokon dolo dotle da se stol slomio pod teretom sveanog objeda. Mojoj eni bilo je to ak i drago. Ve se ionako odavno htjela rijeiti tog klimavog komada pokustva. Ja sam ga s veseljem raspilio pa smo nainili krasnu lomau. Moja ena tvrdi da se u Jaffi mogu stolovi kupiti izravno u stolarijama. To je bre i jeftinije. 8. travnja Stolar kod kojega smo naruili stol zove se Josef Nebenzahl. Ostavio je na nas svojom linou mnogo bolji dojam nego njegovi konkurenti. To je poten i otvoren ovjek koji osvaja na prvi pogled. Kad smo stigli k njemu, bio je do grla u poslu. Dok je pilio dasku za daskom a kao sunce isti strojevi lupkali u taktu, njegove snane grudi

dizale su se i sputale u velianstvenu ritmu. Za stol je zatraio 2360 funti predujma. Moja se ena pokuala cjenkati, ali nije imala sree. - 236 U IEKIVANJU NEBENZAHLA - Madame - ree Josef Nebenzahl pogledavi je ravno u oi. - Josef Nebenzahl sam radi svoj posao i zna koliko vrijedi. On ne trai ni pijastera vie ni pijastera manje. To je u redu, pomislili smo oboje. Tako govori poten ovjek. Pitao sam ga kad e stol biti gotov. Nebenzahl izvue iz hlaa biljenicu: u ponedjeljak u podne. Moja mu je ena ivim bojama opisala kako ivimo bez stola, kako moramo stojeki jesti i kako nam ivot bez stola nije nikakav ivot. Nebenzahl ode u pokrajnju radionicu da se posavjetuje sa svojim ortakom, vrati se i ree: - U nedjelju naveer. Ali u tom sluaju moramo sami platiti prijevoz. Nakon to sam unaprijed platio polovicu cijene prijevoza, oprostili smo se. Nebenzahl nam je snano stisnuo ruke i vrsto pogledao u oi: u mene moete imati povjerenja! 14. travnja ekali smo stol do ponoi. Nije stigao. Jutros sam nazvao Nebenzahla. Njegov ortak mi je rekao da je Nebenzahl izaao po poslu i da on sam nema pojma ni o kakvom stolu. Ali im se Nebenzahl vrati, on e nas nazvati. Nebenzahl nije nazvao. Pomalo smo u neprilici. Jedemo, stidim se priznati, na podu. 15. travnja

Otiao sam u Jaffu s namjerom da dignem fajer. Nebenzahl je bio u poslu do grla. Iz krune pile, kojom je rukovao svojim snanim pokretima, letjeli su naokolo snopovi pi-ljevine. Morao sam se predstaviti jer me se vie nije mogao sjetiti. Objasnio mi je zatim da mu je najbolji radnik morao otii u vojsku, i obeao mi da e stol biti gotov sutra u etiri poslije podne. Nagodili smo se za tri i trideset. Namjeravao sam spoetka zahtijevati isporuku u tri, ali mi nije uspjelo. - Nebenzahl je poput preciznog sata - ree Nebenzahl. -Ni sekundu prije ni sekundu poslije. -237-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE 17. travnja Nita. Nazvao sam. Nebenzahl je, kako sam saznao od njegova kompanjona, porezao ruku, tako da tek sutra moe isporuiti stol. Ta, jedan dan vie ili manje zaista ne igra nikakvu ulogu. 18. travnja Stol nije stigao. Moja ena tvrdi da je to znala ve od samog poetka. Od prvog trenutka nije joj se sviao Neben-zahalov poprijeki prevarantski pogled. Sad je ona nazvala Jaffu. Nebenzahl je glavom bio na telefonu i utjeio je uvjerljivim razlozima. Na materijalu su se nepredvieno pojavile neke izboine, ali je sada pod preom i stol samo to nije gotov. - Kako izgleda? - pitala je moja ena. - To je teko rei preko telefona - odgovori Nebenzahl, koji je vie od svega mrzio netone obavijesti. - Osim toga, ni noge jo nisu montirane,

ali to nee potrajati vie od tri dana, a ni poliranje dulje od dva dana. U meuvremenu smo se ve bili dobro izvjebali u sjedenju prekrienih nogu. Japanci, stari kulturan narod, jedu tako ve tisuljeima. 21. travnja Nebenzahlov ortak sam nas je nazvao kako bi nas obavijestio da je struga dobio zaunjake. Moja je ena dobila na telefonu histerian napadaj. - Madame - ree joj Nebenzahlov ortak - mi vam stol ne moemo dovriti u tren oka, ali vam elimo isporuiti prvorazredni runi rad. Sutra u dva sata donijet emo vam stol i u to ime popiti zajedno bocu piva. 22. travnja Nisu donijeli stol u dva, a ni kasnije. Nazvao sam. Na telefonu je bio Nebenzahl koji nije imao pojma ni o emu, ali nam je obeao da e nas nazvati njegov ortak. -238U IEKIVANJU NEBENZAHLA 23. travnja Poao sam autobusom u Jaffu. Nebenzahl je bio do grla u poslu. im me ugledao, strano me napao: zato ga stalno smetam, on ne moe pod takvim pritiskom izvravati svoje obaveze. Stol je, nastavio je neto mirnije, u radu. to bih, dakle, jo htio? Odveo me u radionicu i pokazao daske. Osobito drvo, prvorazredne kvalitete. Tvrdo kao elik. Kada? Krajem sljedeeg tjedna. U nedjelju prije podne. Nazvat e me u deset sati. 5. svibnja

ena mi je svojim zvocanjem morala pokvariti i lijepu sunanu nedjelju. - Nee ga poslati - govorila je. - Poslat e ga - odgovorio sam joj. - Osjeam da e ga ovaj put poslati. - Nee ga poslati - ponavljala je ena sa svojstvenom tvrdoglavou. Vidjet e. Slomila im se pila. U podne sam nazvao. Nebenzahl mi je rekao da je stol jo uvijek u radu. Otkrili su da u daskama ima manjih pukotina, a oni nam ne ele isporuiti drugorazrednu robu. ena mi ni ovaj put nije bila u pravu. Nije se radilo o pili, ve o pukotini u drvu. Krajem sljedeeg tjedna. 12. svibnja Nita. ena se pomirila s tim da emo ekati jo najmanje mjesec dana. - Najvie etrnaest dana - rekoh. Nazvao sam. Kompanjon mi je rekao da Nebenzahla nema od prekjuer. Ima nekakva posla na carini. ini mi se da je posve jasno uo kako e stol biti gotov najkasnije za tri tjedna. Ne moramo vie nazivati: tono 3. lipnja ujutro stol e biti pred kuom. 239

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Vidi li? - okrenuh se eni. - Ti si rekla mjesec dana a ja etrnaest. Tri tjedna su posve lijepa sredina. Jedemo napola zavaljeni. Kao stari Rimljani. Vrlo zgodno. 3. lipnja Nita. Telefoniram: nitko se ne javlja. Moja ena: sredinom kolovoza. Ja: krajem srpnja. Odvezao sam se autobusom u Jaffu. Na krajnjoj postaji

upravo se bio zaustavio neki taksi, voza je promolio glavu kroz prozor i viknuo: - Nebenzahl, Nebenzahl! Istoga trenutka uoe za mnom u taksi jo dva putnika. Jedan od njih ve est mjeseci odlazi u pohode Nebenzahlu zbog garniture stolica. Drugi, profesor fizike, eka tek dva mjeseca na pisai stol. Usput smo se srdano sprijateljili. U Nebenzahlovoj radionici nali smo samo njegova ortaka. Sve e biti u najboljem redu, ree. Meni je kradom priapnuo da je Nebenzahl izriito rekao krajem srpnja, sto posto krajem srpnja. Provalio sam u radionicu. Daske, one tvrde kao elik netragom su nestale. Na povratku smo raspravljali o Nebenzahlu kao ovjeku, o poslu kojim je toliko zaokupljen, te o njegovu nastojanju da svima udovolji. Ve sada se doima poput progonjene zvijeri. Zakljuismo da se opet naemo sljedee nedjelje na posljednjoj postaji linije Nebenzahl. Moja ena porie da je ikad ita tvrdila o kraju kolovoza. U nastupu pravednikog gnjeva, zahtijevao sam da od sada sve zapisujemo. 30. lipnja Kladim se za pet funti na rok do Blagdana plodova, koji je ove godine u prvoj polovici listopada. ena uzvraa rokom do kraja godine (po gregorijanskom kalendaru). Njezino obrazloenje: Nebenzahl oekuje da mu se rodi sin. Moje obrazloenje: kratki spoj. Sve zapisano. -240U IEKIVANJU NEBENZAHLA

Na postaji nam se pridruio jo jedan Nebenzahlov satelit, postariji lan Vrhovnog suda (regal za knjige, dvije godine). Konvoj je krenuo put Jaffe. Nebenzahl je bio do grla u poslu. Kroz snopove piljevine i uz brujanje strojeva doviknuo nam je da ne moe govoriti sa svakim pojedinano. Aklamacijom sam izabran za predstavnika nae skupine. Nebenzahl je obeao - ovaj put sveano - da e sve isporuiti krajem studenog, moj stol ak i neto prije, negdje oko idovske Nove godine. Zato tako kasno? Zato to Nebenza-hlovi oekuju ker. Profesor fizike predloio je da se i mi meusobno okladimo. Tu u istoj ulici postoji tiskar (stolica za ljuljanje, 18 mjeseci) koji e nam tiskati formulare za oklade. Osnovali smo Klub Nebenzahl. 21. kolovoza Ovaj put smo sjednicu Kluba odrali u nas. Trideset i jedan sudionik. lan Vrhovnog suda donio je sa sobom konano formuliran statut Kluba Nebenzahl. Redovni lan mora imati sta od najmanje est mjeseci ekanja. Oni s manjim stazom samo su kandidati. Verifikacija formulara za oklade: valja ispuniti tri rubrike: a) obeani datum dovrenja posla, b) izgovor, c) stvarni datum dostave (dan, mjesec, godina). Velikom veinom zakljueno je da se narui portret Josefa Nebenzahla kako do grla u poslu vrstim pogledom gleda posjetitelja ravno u oi. Svi su lanovi Kluba bez iznimke vrlo ugodni ljudi. Zajedno smo velika sretna obitelj. I svi jedemo na podu. 2. sijenja Danas je na meni bio red da navratim do Nebenzahla. Ispriavao se zbog zakanjenja: svjedoenje na sudu. Samo gubitak vremena. Zatim je iz

depa izvukao malu biljenicu, prelistavao po njoj, naporno razmiljao i vrsto obeao da e prekosutra poslije podne poeti s radom na naem stolu. Odmah smo ispunili formulare. Moja ena: 1. lipnja. Ja: 7. sijenja idue godine. -241-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE 1. veljae Sveana skuptina Kluba Nebenzahl. lanstvo neprestano brojano raste. U okladama sudjeluju ve 104 osobe. Vlasnica nekog kozmetikog salona kladila se za 50 funti na isporuku jedne dodatne ladice i dobila 500 funti, jer je pogodila i oba datuma i izliku (15. sijenja, gripa, 7. srpnja). Skuptina je otvorena nastupom naeg gudakog kvarteta (tri stolice, jedna vrtna klupa). U kulturnom je programu prorektor Tehnikuma iz Haife odrao predavanje na temu "Stol - suvian dio pokustva". Njegov jasan prikaz prehrambenih navika ranih neandertalaca naiao je na veliko zanimanje. Nakon banketa slijedilo je tradicionalno hodoae u tri autobusa u Jaffu. Nebenzahl je bio do grla u poslu. Obeao je da e sve dovriti do petka poslije podne. Razlog odgaanju bio je smrtni sluaj u obitelji. 4. rujna Na izvrni odbor predlae da se osnuje Fond medicinske pomoi za Nebenzahlove muterije. Zakljueno je nadalje da se pone s izdavanjem mjesenog asopisa pod naslovom "Vjenost", koji bi trebao donositi opise novih strojeva u Ne-benzahlovim radionicama (s fotografijama), liste s imenima majstora, kalfa i egrta koji su pozvani u vojsku, rezultate Nebenzahlove kladionice, vodi kroz Jaffu, stalnu rubriku

"Novosti iz svijeta stolarije" i ostalo. Naa koarkaka momad trenira dva puta tjedno. Dobro napredujemo. Sredstva za gradnju klupske zgrade treba namaknuti zajmovima. Nakon zavretka sjednice uslijedio je, kako je statutom predvieno, telefonski poziv u Jaffu. Tamo je bio samo ortak. Nebenzahl je na svadbenom putovanju. Ortak je obeao da e se pobrinuti da se radovi ubrzaju. Moja ena se okladila za 300 funti na 17. kolovoza za tri godine. 10. sijenja Dogodilo se neto potpuno neobjanjivo. Danas prije podne pojavio se pred naom kuom Josef Nebenzahl vukui za sobom neku vrstu stola. Uzalud smo se pitali to li potajno -242U IEKIVANJU NEBENZAHLA smjera. Nebenzahl nas je podsjetio da smo prije dosta vremena - vie ne zna kada - naruili od njega stol i da je on, dakle, sada gotov. Oito je enuo pameu. Oi su mu plamt-jele. - Nebenzahl obea, Nebenzahl uini - ree. - Platite za prijevoz, molim vas. Bio je to straan udarac. Zbogom Klubu Nebenzahl, zbogom, sjednice Predsjednitva, kulturni programi i oklade. Nieg vie nema. I to je najgore: ne znamo to da ponemo s tim stolom. Odavno vie ne znamo jesti za stolom. Moja ena misli da bismo poslije jela mogli lei pod stol na poinak.

- 243 -Nai preci, koji su prije nekoliko tisua godina izmislili hebrejsko pismo, vjerojatno su bili ljevoruki jer su pisali zdesna nalijevo. Uz to su oigledno mislili da ne moe ba svaki blesan itati svete knjige. Stoga su, kao u stenografiji, izostavili sve samoglasnike. Zbog svega je toga hebrejski lake pisati nego itati. Nije onda ni udo to su hebrejski pisci stalno u grozniavoj potrazi za itateljima. Prosjean broj njihovih itatelja svodi se na trojicu: izdavaa, tiskara i korektora. Mene ele da budem etvrti. KAKO RASPRAVLJATI O KNJIZI KOJU NISI ITAO? Ta me stvar s Tola'atom Shanijem titala. Ne, to zaista nije bilo lijepo od mene: prije pola godine poslao mi je svoju novu knjigu, koju sam odmah stavio na pisai stol ili neto slino, a tamo je ve obavija pauina. U poetku sam se izvukao uobiajenom izlikom: - Primio sam! - doviknuo sam Tola'atu Shaniju ve izdaleka, izmiui mu. - im naem malko vremena, proitat u. Mladi nadobudni autor zahvalno mi se nasmijeio. Kad sam mu nekoliko tjedana zatim nepredvieno uletio gotovo u naruje, omaklo mi se da mu kaem kako sam knjigu ve dopola proitao, i da moramo jednom prilikom o tome porazgovarati. Uskoro zatim dogodilo se neto vrlo neugodno. Tola'at Shani uao je u kavanu i u istom trenutku pogledao prema kuhinjskim vratima kroz koja sam se upravo pokuavao iu-ljati. - 244 -

KAKO RASPRAVLJATI O KNJIZI KOJU NISI ITAO? Jo se dobro sjeam kako sam toga dana bio vrsto odluio da, im doem kui, briljivo prelistam knjigu. Ako se ne varam, ve sam bio i posegao za njom. Na alost, upravo u tom trenutku zazvonio je telefon, moda je zazvonilo na vratima ili se neto drugo dogodilo - u svakom sluaju, moja ruka nije stigla do knjige. I na tome je ostalo. Prije nekoliko dana, dok sam pred kinom stajao u redu za karte, netko me iznenada uhvati za ruku. Bio je to Tola'at Shani. - Jeste li proitali knjigu? - zapitao me. Nekoliko sam puta ozbiljno klimnuo glavom. - Moramo iscrpno o tome porazgovarati. elim vam mnogo toga rei. Ali ovdje... u repu... na jednoj nozi... Jo nisam ni izgovorio kad se na blagajni pojavi natpis "Rasprodano". Moja je sudbina bila zapeaena. Jedino me, da se iznenada stutio, mogao spasiti neki suri orao, ali u Tel Avivu, na alost, nema surih orlova. Nasuprot tome, ima vrlo mnogo kavana, toliko da se u jednoj od njih vrlo vjerojatno moe nai slobodan stol za dvojicu. Tola'at Shani, koji me jo uvijek drao za ruku, naao je takav stol za dvojicu. I sad smo sjedili jedan nasuprot drugome. - Dakle - ree Tola'at Shani. - Htjeli ste porazgovarati sa mnom o mojoj knjizi? - Da - rekoh. - Sretan sam to sam vas sreo. Sve me to nekako podsjetilo na vrhunac dramatine situacije u vesternima, kad se erif i razbojnik nau jedan nasuprot drugome u salunu. U glavnoj ulici nema ni ive due, konani obraun je

neizbjean. ak je i Dizengoffova ulica najednom opustjela. Ne sjeam se da je ikad bila tako pusta. Niotkud a iskrsne ijedno poznato lice. Oajniki sam se pokuavao prisjetiti bilo ega iz knjige, ali mi je pred oima stalno lebdio samo smei ovitak koji nisam ni skinuo. Kad bih barem znao o kakvoj se vrsti knjige radi! Je li roman? Zbirka pripovijedaka? Pjesme? Kazalini komad? Eseji? Mrtva tiina od koje mije zastajao dah. Moram neto rei. -245-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Neto vam moram kazati - rekoh. - U ovu ste knjigu uloili ogroman trud. - Tri godine - klimne glavom Tola'at Shani. - Ali temu sam jo dulje nosio u sebi. - Vidi se to odmah. To je zrelo djelo.

Tiina. Mrtva tiina. A spasa niotkud. Prijatelji u nevolji? Ta nemojte me nasmijavati! - Recite mi, molim vas, svoje miljenje navaljivao je nadobudni mladi autor drhtavim glasom, pun iekivanja. - Vrlo sam impresioniran. - Zar svime? U posljednjem trenutku izbjegao sam zamku. Tola'at Shani me otro iskosa promatrao. Da sam sada odgovorio: "Da, svime", on bi odmah shvatio da nisam proitao knjigu. - Bit u posve otvoren - rekoh. - Drim da poetak nije ba sjajan. - Zar i vi? - uzdahne Tola'at Shani rezignirano. - To od vas ne bih oekivao. Iskusan pisac poput vas trebao bi znati da svaka knjiga mora imati ekspoziciju. - Ekspozicija, egzibicija - odvratih pomalo osorno. - Pitanje je u tome je li knjiga od poetka zanimljiva ili nije. Tola'at Shani je poniknuo glavom i doimao se tako tuno da mi se smilio. Ali, zaboga, zato pie tako dosadne ekspozicije? - Poslije ve stvar uzima maha - tjeio sam ga. - Likovi su vam dobro ocrtani. U prii ima atmosfere. I ritma... - Zar ste i vi miljenja da sam dijelove knjige, u kojima su isti opisi, trebao skratiti upola? - Da ste to uinili, bio bi to bestseler. - Moda - ledeno e Tola'at Shani. - Ali meni je bilo vanije da to jasnije objasnim zato se Boris prikljuuje pobunjenicima. Boris!

-246KAKO RASPRAVLJATI O KNJIZI KOJU NISI ITAO? Boris je svakako lik koji se ne zaboravlja - priznadoh. -Osjea se da vam je prirastao srcu. Srcu? Meni? Boris? Zar ta svinja? Taj zloinac? Drim da je to najgnusniji tip to sam ga ikad stvorio. Vi to samo tako mislite - ispravih ga. Dopustite da vam ipak kaem kako se duboko u dui poistovjeujete s njim. Tola'at Shani je problijedio. Ovim to ste mi sad rekli, kao da ste me oinuli -promrsio je poluglasno. - Kad sam poeo pisati knjigu, mrzio sam Borisa, u to sam siguran. Ali kasnije, kad biva upleten u svau izmeu Petra i pomorskog ataea, a unato tome ne kae majci da je silovao Abigajlu... Valjda se sjeate? Kako ne! On o tome nita ne kae majci... Tono. Tada sam se zapitao: nije li taj Boris, usprkos svim svojim zabludama i nedostacima, jo uvijek kao ovjek vredniji od zoologa? Svi smo mi ljudi - primijetili pomirljivo. - Neki su ovakvi, drugi onakvi, ali u biti smo svi jednaki. Upravo sam na dlaku to isto htio rei. Nisam li ja tu knjigu, na kraju krajeva, ipak proitao? Nesvjesno tako rei, a da nisam ni primijetio? Svi me uvjeravaju Tola'at Shani e skanjujui se - da je ova knjiga, barem to se radnje tie, do sada moje najsnanije djelo.

Zamislio sam se i pogledao u strop, toboe u namjeri da jednim pogledom obuhvatim sve ono to je do sada mladi nadobudni autor napisao. injenica je, meutim, da nisam jo ni retka od njega proitao. A zato i bih? Tko je uope taj Tola'at Shani? Kog mi vraga alje svoje knjige? Stvari treba staviti na svoje mjesto. Ne bih izriito rekao da je to vae najsnanije djelo, ali je svakako najnapetije. Tola'at Shani se lecnuo. Bez sumnje, dirnuo sam ga u najosjetljivije mjesto. ao mi je, ali zar bih moda trebao -247-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE kleknuti u strahopotovanju pred tim diletantizmom kojim se prsi? - Znao sam to. Tako mi Bog pomogao, znao sam! - U njegovu se glasu osjetila sva gorina ignoranta koji zna da ga je nadmoniji duh prozreo. - Vi mislite na onu veeru u stanu zapovjednika jurinih odreda, zar ne? Mogao bih se zakleti da sam znao da ete u svom ovinizmu zapeti za tu scenu. Zar sam, moda, sve ono to se zbivalo u onoj poplavljenoj dolini trebao zaeeriti kako bi se lake italo? Ako... Sjeate li se... - Ne mucajte - opomenuh ga. - I moje strpljenje ima granica. - Sjeate li se opisa none utrke deva oko eikova harema? Zar vam se to nije svidjelo? - ak mi se vrlo svidjelo. To je vrlo slikovita scena. - A kad Jekaterina razbije stolnu svjetiljku sucu o glavu, i to vam je u redu? - Kako se uzme.

- Onda nikako ne moete imati nita protiv sudbine koju sam namijenio Meir-Kronstadtu i njemu slinima. U meni se javi estok otpor. "ekaj, mali," pomislih. "Moe pljuvati po komu hoe - ali mi Meir-Kronstadta ostavi na miru!" Mrzak mi je bio cijeli taj nain razgovora. Sve je to bilo previe maglovito i nestvarno. Sad neka vrcaju iskre! Mom svladavanju doao je kraj. - Sluajte, Tola'ate Shani! Na vaem mjestu ne bih ba bio ponosan na tu stvar s Meir-Kronstadtom! - Ali ja jesam ponosan! Krv mi je navrla u glavu. Nevjerojatno! Ovaj mi se momak usuuje proturjeiti! - Kronstadt je varalica - rekoh otro. - Sve to to on ini nikoga ne moe uvjeriti, tovie: on je suvian. Mogli ste ga posve izostaviti a da to nimalo ne bi nakodilo knjizi. -248KAKO RASPRAVLJATI O KNJIZI KOJU NISI ITAO? - A kako bih onda, ako smijem pitati, pripremio cijeli sukob? - Kako? A to vi mislite? - Vjerojatno ste pomislili na zoologa. - Nego na koga? - A Jekaterina? - Neka pobjegne sa sucem! - U devetom mjesecu? - Poslije.

- Ne shvaate li vi to malo prejednostavno? Osim toga, ini se da zaboravljate da Jekaterina strada pod automobilom! - Zar ba mora stradati? I to upravo ona? Ako ve netko mora stradati, zato to ne bi bila Abigajla? - Smijeno. Kakvog bi to imalo smisla? Sad mi je bilo previe. To se jednom strunjaku poput mene ne bi smjelo kazati. Ve trideset godina gotovo neprekidno itam knjige - a sad mi tu dolazi neki eprtlja i kae: "Smijeno". - Rekoste: "Smijeno", vi eprtljo? A vaa glupava utrka deva moda nije smijena? Ma to smijena! Odvratna je! Umalo da nisam povraao! - Izvrsno. Upravo sam to i elio! ovjek komu od samoga sebe postane zlo, ako nita drugo, upoznao je samog sebe. A pri tom mislim na vas! Tola'at Shani je bio sav zelen od bijesa. Drhtao je. - Ja u rei to vam se u mojoj knjizi ne svia - groktao je. - To to nisam dopustio da Boris strada u poplavi! Je li tako? Boris! Samo mi je on nedostajao. - Nosite se k vragu s tim svojim Borisom! - krijetao sam. - Vi ste naprosto zaljubljeni u tu propalicu! Ako ba hoete znati: ta njegova ljubavna afera s Abigajlom je potpuno izlina! -249-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Izlina! - stenjao je nadobudni mladi autor. - Pa nekom ona mora pripadati! - Ali ne Borisu! Zato ne bi kome drugome? - Kome? - Tola'at Shani skoi, prie mi i uhvati me za rever. - Kome?! - to se mene tie, zoologu! Kako se ono zove ... Kron-stadtu!

- Kronstadt nije zoolog. - On je pravi zoolog! A ako ve ne Kronstadtu, onda zapovjedniku jurinih odreda. - Kronstadt je zapovjednik jurinih odreda! - Eto vidite! Po meni, on moe biti to god hoe! I po meni, moe biti svatko, samo ne Boris! ak i pomorski atae bio bi prikladniji! Ili Birnbaum! - Tko je Birnbaum? - Nije nita gori od Kronstadta, to vam jamim! Vi, dakako, mislite da je dovoljno nadrljati bilo to na papir pa da iz toga ispadne knjiga. uvajte se! A to je s radnjom, vi piskaralo? S likovima? S unutranjim sukobima? S dubinom? - Sad sam ja njega uhvatio za guu. - Stvar je u dubini a ne u blabla i abrakadabra, kao u vas! Boris! Boris! I to mi je neka knjiga! Za koga? Za itatelja zacijelo nije! Nema ovjeka koji bi to proitao. Nisam ni ja! - Niste je proitali? - Nisam. I ne pomiljam na to! Nakon tih rijei sam ga napustio. Vjerojatno jo uvijek tamo sjedi, glupan! Pravo mu budi! ROBLJE NA TEZGI Nije potrebno ni spominjati kako industrija zabave, kao i svaka druga, ne moe bez posrednika. Posrednik se u ovom sluaju zove "impresario" (kadikad jo i "agent" ili "menader") i prodaje "kulturnim ustanovama" u manjim gradovima, veim selima i srednjim zaseocima svaku vrstu zabave u trajanju do dva sata: "Razveselite se s..." - "Nasmijte se s..." -

"Pjesma i ples s..." - i sve ostalo to se publici moe prodati, od telepatije do Tolstoja. Kad sastavi program za sljedei tjedan, impresario se uputi u kavanu "Noga", stjecite ambicioznih ali isto tako i drugorazrednih umjetnika, i tamo procjenjuje izloenu robu. S vremena na vrijeme zaustavi se kod nekog glumca ili maioniara, razmijeni s njim nekoliko rijei, opipa mu miice i pogleda zube. O honorarima se gotovo i ne govori, oni su unaprijed utanaeni. Na vrhu rangliste su pop-muziari, koji zahtijevaju da ih na odredite voze taksijem, a posve dolje, na dnu, ivotari Jarden Podmanicki s predavanjima o pre-pirci izmeu udove Sigmunda Freuda i Stanislavskog. Dijalog izmeu roba i njegova kupca svodi se na ono najnunije: - Dva pogranina naselja na jugu jo su slobodna. to moete ponuditi? - Zabavu ili kulturu? - Kulturu, naravno. - Tu bih mogao dati "Egzistencijalizam, kamo?" - ili: "Kult samuraja i harakiri". I jedno i drugo po sedamdeset minuta.

-250- 251 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - To mi ne treba. Trebam aktualne teme. - Izvolite. Pedeset minuta: "Kriza hebrejske lirike". S primjerima ezdeset minuta.

- To na jugu ve svi znaju. ak i beduini. - A Spinoza? - Pretuno. - Onda moda "Kiparstvo kroz vjekove"? S dijapozitivima. U Galileji su traili dodatak. - To je ve bolje. Ali u pograninim naseljima na jugu nemaju projekcione aparate. - Onda u odigrati scenu iz Umiljenog bolesnika i ekajui na Godota. Stvar zajameno hoda. - O. K. ezdeset pet funti i taksi. - Obino dobivam sto osamdeset. - Ali ne od mene. Plesau stepa plaamo samo stotinu. - Mogu ja i to. Pleem step i izvrsno fukam. To znai da ne trebam muziku pratnju. Sto osamdeset. - Sto dvadeset. - Sto pedeset s dodatkom. - to vam je dodatak? ... - Euripid. - U redu. Sto dvadeset s taksijem i Euripidom. Sastat emo se u est sati ovdje u kavani. - U est. Ja se vozim kraj ofera. Za stolom u kutu kavane sjedi osamljeno, dostojanstveno, kao na prijestolju, kralj zabavne industrije, najtraeniji rob na tritu: hipnotizer. Njegov prodorni pogled jami punu dvoranu a honorari su mu basnoslovno visoki, naroito ako je iz inozemstva. Tekst na njegovu

reklamnom plakatu jednostavan je koliko i djelotvoran: "Veer zabave i hipnoze u kazalitu Magrabi, prireuje profesor Max iz Amerike. Samo za ljude jakih ivaca!" Zaista ne shvaam kako se jedno kazalite moe srozati na to da prireuje takve bezvrijedne zabavne veeri. Ali, ini se, uvijek ima dovoljno ljudi koje to moe odueviti. Na primjer, mene. -252LUDNICA Proli smo kroz ulaz za glumce, ne osvrui se na povike vratara: - Hej, vi tamo? Kamo? Stoj! Poto smo se uspentrali nekim kripavim stepenicama, nali smo se u poluosvijetljenom hodniku kojim se ushodalo vie odraslih ljudi. Neki od njih moda su proli i neke kole, ali ovdje se to na njima nije zapaalo. Odjeveni gotovo od glave do pete u prnje, dok hodaju gore-dolje, prigueno mrmljaju rijei koje je netko drugi napisao prije stotinu ili dvjesta godina. U malim udubinama to su vratima odijeljene od hodnika, u tzv. "garderobama", sjede neki drugi odrasli ljudi i premazuju lica odvratnom masnom smjesom, voskom produuju ili proiruju noseve ili pak trpaju u hlae jastuke. Neki napola normalno odjeveni kiljavi elavac upadne u jednu od garderoba i progovori osobi u hermelinu to sjedi pred zrcalom: - Mora bre umrijeti, mala moja! Prestani se napokon previjati i preokretati oima. A lice izvoli okrenuti stratitu, a ne publici. Jesi li me razumjela?

Poto je Mariju Antoinettu usput na brzinu pljesnuo, izjuri van i sudari se s nekim zadihanim mladim ovjekom to je isto tako jurio hodnikom. Glas mu se pretvori u pitanje: - Trei poziv! Svi na scenu! Trei poziv! Zar vi ne ujete? - Pi'me vrit, Schlesingeru! - odvrati mu Luj XVI. i nastavi mirno srkati aj od kamilice. Pri zadnjem gutljaju pone grgljati: "Grr... grr... grr..."EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Nalazimo se u ludnici, nema sumnje. Tu su i vratari ludi. Nasuprot ulazu je sobica u kojoj sjedi iscrpljena enska prilika i trepui oima slomljenim glasom uvjerava svakoga tko pristupi prozoriu: - U sredini, svakako. Vrlo dobro mjesto. U sredini, u sredini, u sredini. Nasred predvorja neki se suhonjavi ovjek nespokojno ogledava oko sebe, mahne jednom jo nespokojnijem ovjeku da mu. prie i priapne mu: - Bijedan posjet. Katastrofa! Balkon je poluprazan. Moramo neto uiniti. Nazovite zapovjednitvo garnizona. Neka poalju vod novaka... Visoko iznad pozornice neki neobrijani radnik desnicom barata po razvodnoj ploi, ne skidajui pogleda sa sportskih novina koje dri u ljevici. Meu kulisama, postrance od stratita, eka crkveni dostojanstvenik, moda kardinal, sijed, pognut pod teretom godina i dunosti. Tihim glasom progovara sveeniku kraj sebe: - Posudi mi dvadeset funti, Jossele. Trebam ih hitno. Sutra u dobiti predujam i odmah u ti vratiti.

- Kad bih imao dvadeset funti - glasi sveenikov odgovor - ne bih s tobom ni razgovarao. Pusti me na miru! Sad je ve vrijeme da poduzmemo neto konkretno. S dunim tovanjem pribliim se kardinalu. - Gospodin Jarden Podmanicki? - Da, prijatelju. Obuzela me neodoljiva elja da kaem neto lijepo. U kojem sam ga ono komadu gledao? - U zadnjoj ste ulozi bili izvrsni, gospoine Podmanicki. Plakao sam kao dijete. Svi su se oko mene okretali i gledali me. - Tako? Znai, drugi nisu plakali? - Jesu, jesu. I te kako. Za vrijeme cijeloga drugog ina. -254LUDNICA - Ja ne nastupam u drugom inu! - Moda je to i bio razlog to su plakali? Kardinal je bijesan. Jo e me na kraju pitati da li moda mislim na scenu u kojoj mu se njegovi posljednji sljedbenici zaklinju na vjenu vjernost, ak ako i ne uspije spasiti opaticu koja je zbog njega.... Treba hitno bjeati. Treba pobjei iz ove ludnice prije no to i sam obolim. Bolest koja ovdje vlada, zarazna je. t 255-O SOLO MIO Na vrli kolega Shakespeare, tko god bio da bio, imao je u svakom sluaju dara za neto na emu mu svi sljedbenici zavide: igrajui sam

glavne uloge u vlastitim komadima, pritedio je sebi svu silu neugodnosti. Dananjim kazalitem vlada zvijezda. Ona ima neogranienu mo, moe vriti bilo kakav pritisak, ucjenjivati, postavljati uvjete, ona je sama - galerija na dvije noge. Osjetio sam to na vlastitoj koi. Svojedobno me pozvao k sebi intendant jednog naeg muzikog kazalita. Htio je pregovarati sa mnom o musicalu. Smjesta sam mu izjavio da jo nikad u ivotu nisam napisao musical, da iz dna due mrzim kad ljudi na pozornici bez ikakva razloga ponu pjevati i plesati. Mog sugovornika nije se to uope dojmilo. - Svatko moe napisati musical - ree. - To je najjednostavnija stvar na svijetu. U operi obino barem jedno od ljubavnika na kraju umire. Musical se zasniva na principu da se oboje spase. Pokuajte! Uvjeren sam da ete uspjeti. Ne elim se mijeati u sadraj, ali bilo bi poeljno da se radnja odigrava u Portoriku, jer Portoriko je sada u modi... Na tom mjestu naeg razgovora pojavio se intendantov osobni tajnik, s porukom Mme inovski sljedeeg sadraja: ona, Felicitas inovski, smjesta e istupiti iz planirane predstave ako joj se oduzme solo u drugom finalu, jer taj je solo posebno za nju napisan. - Oprostite - zapitao sam - o kakvom se finalu radi? - O finalu musicala koji piete - glasio je odgovor. -256O SOLO MIO - A to je to solo?

- Solo je kad je pjevaka zvijezda sama na pozornici i ubire pljesak dok njeni partneri iza kulisa mijenjaju boje od zavisti. Nakon ovog kratkog uvodnog teaja o osnovama muzikog kazalita, poao sam kui i napisao zatraeni libreto. Radilo se o mladom knjigovoi koji se za vrijeme posjeta Portoriku zaljubio u polinezijsku trbunu plesaicu, iji se pak ujak, ugledni poasni konzul, protivi vjenanju, jer se trbune plesaice iz njegove obitelji po tradiciji smiju udavati samo za norveke kraljevie. Nakon toga se knjigovoa predstavlja kao norveki kraljevi, ali upravo kad se inilo da e sve sretno zavriti, on shvati da trbuna plesaica ne ljubi njega ve knjigovou, jer je u meuvremenu otkrila da je on knjigovoa. U stvarnosti, on zapravo nije knjigovoa ve norveki kraljevi, premda nezakonit, doim je trbuna plesaica, kako sama priznaje, djevojka sa sela. Oni se vjenaju i vode farmu pilia. Zavjesa. Intendant je napeto sluao moju priu i drao da je izvrsna. Zamolio me samo da glavne likove neto vie prilagodim atmosferi musicala. Bilo bi bolje da mladi nije knjigovoa ve kontraadmiral. Vrlo je vano, naime, da za vrijeme svog solo nastupa to bolje izgleda, a odjea knjigovoe ipak ne ostavlja takav dojam kao odora kontraadmirala. - U redu - rekoh. - Neka bude kontraadmiral! Uto se izvana zau velika vika. U sobu provali tenor i urlajui dade nam do znanja kako je sve uo i kako mu ni na pamet ne pada da nastupi kao kontraadmiral, kad ve i vrapci na grani znadu da nita na svijetu nije strasnije od solo nastupa jednog kontraadmirala. On eli nastupiti kao

veliki admiral bez ikakve kontre, u protivnom smjesta naputa ansambl, kazalite i zemlju. Nakon toga nestade, zalupivi vratima. Drhtao sam cijelim tijelom. Intendant je, nasuprot meni, ostao zaudno miran i predloio mi da tenora unaprijedim u in velikog admirala. -257-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Ta, to to mijenja na stvari? - ree. - I jedan veliki admiral moe padobranom skoiti na telavivski aerodrom Lod. - Padobran? Aerodrom? - drhtao sam sve vie. - emu sve to? - Zato da bi jedna od mojih najstarijih glumica dola do svog sola: "Leti, ptiica mala / Leti amo i tamo / Preko mora i ala / Jer tebe ljubim samo." Bez tog sola ona ne bi ni primirisala komad. - Pa, dobro. Znai, veliki admiral ugleda na aerodromu plesaicu? - Stjuardesu. , - Dobro. Stjuardesu. ',.-,. - Pet stjuardesa. ; ' ; ' - Zato pet? - Zato to imam pet primadona i ni jedna od njih ne moe biti nita manje od stjuardese ako je jedna od njih stjuardesa. U sobu ue osobni tajnik i saopi intendantu da Mme inovski ne prihvaa solo s kartama, jer ima samo tri strofe, a ne etiri, kako je dogovoreno. Intendant porui Mme inovski da je otputena. Ako eli, moe se aliti sindikatu. - Oprostite - upadoh - to je to solo s kartama?

- Tono. Nisam vam to jo rekao. U vaem musicalu, neposredno prije finala, sagradit e pagodu od karata za brid u prirodnim bojama. Mme inovski pjeva svoj solo pred tim kartama. U ritmu rumbe. - Ne bismo li... moda... bez karata za brid? - Iskljueno. Solo je ve gotov. Refren glasi: "Karte-kar-tice-bum... Karte-kartice-bum." U ritmu rumbe. Sad je ve kasno da se bilo to mijenja. Osobni tajnik donese vijest da se Mme inovski objesila o konopac od zastora. -258O SOLO MIO - Dobro - ree intendant. - Onda drugi in zavrava posjetom diplomata Kurdima. - Kakvog diplomata? - Prvog tenora. - Ali zar on ve nije veliki admiral? - Vie nije. Treba nam jedan politiki solo. Zaboravio sam da smo pred izborima. - Zato bi morao upravo u posjet Kurdima? - Zato to sam angairao balet iz Kurdistana sa dvije solo plesaice. - Mme inovski se predomislila i eli natrag svoj solo -poruuje osobni tajnik. Intendant klima glavom u znak pristanka i okrene se meni: - Drugi in e, dakako, poeti sa slonovima. - S kakvim slonovima?

- S onih osam slonova to sam ih unajmio kako bismo ostvarili prijelaz na solo komiara koji igra maharadu. Komiar koji igra maharadu izvue se ispod stola, gdje je bio sakriven posljednja 24 sata, baci se na pod i stade jecati. - Nemojte slonove! Molim vas, nemojte slonove! Sam u ispuniti pozornicu... slonovi mi samo smetaju... ili slonovi ili ja, gospodine direktore! - Prihvaam va otkaz. Evo vam nalog za honorar za dosadanje pokuse. Poite na blagajnu, i da vas vie nisam vidio! Komiar se uspravi u svoj svojoj veliini, izie odmjerena koraka, ode na blagajnu, pokupi honorar za pokuse i zatvori se u garderobu kako bi prouavao svoj solo. Intendant odahne. - Sve je u redu. Jedino je komad predug. Moramo ga skratiti za oko sat i pol. Ulazak osobnog tajnika ponovo prekine na razgovor. - to je sad? - upita intendant. -259-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Slonovi zahtijevaju solo. To je ve bilo previe i za intendantovo aneosko strpljenje. - Do vraga! - vikne. - Ne mogu valjda dati solo svakom slonu? - Morat ete - ravnoduno odvrati osobni tajnik. - Slonovi su izjavili da u protivnom nee nastupiti kao balet. Ionako su, tue se, uvijek na pozornici pokriveni... Izvana zaori glas drugog tenora:

- O, solo mio! - pjevao je. Ve je tjedan dana trajkao glau kako bi potkrijepio svoj zahtjev za drugim solom. Sad je izvana prijetio da e u protivnom zapaliti kazalite. Intendant i ja izili smo kroz prozor kako bismo pobjegli mladom ljubavniku koji je ve dva dana ekao pred ulazom. Poto smo kolikotoliko oistili odjeu, zapitao sam intendanta kako moe izdrati u toj ludnici. - Ludnici? - zaudio se. - Danas je bio posve normalan dan. -260"Koga vie voli? Mamu ili tatu?" - uvijek se ponovo pita malu djecu, osobito onu koja jo ne znaju govoriti. Ni naem sinu Amiru u tom pogledu nije bolje. Kad bi znao govoriti, odgovorio bi: "Svejedno mi je. Glavno je da ih oboje drim na uzdi." KRV NIJE VODA Poznata je injenica da smo oboje, i ena i ja, u obiteljskim stvarima vrlo suzdrani, te da mi i ne pada na pamet izrabiti to u literarne svrhe. A koga bi jo zanimalo to se dogaa u naoj kui? Spomenimo samo nae najmlae dijete, sina Amira, koji je u stvari jo beba. Lijenici, s kojima se s vremena na vrijeme savjetujemo, kau da je njegov koeficijent inteligencije 30-35% iznad minimalnog, a da e ostalih 65-70% doi s vremenom. Amir ima plave oi poput kralja Davida, i crvenu kosu, takoer poput kralja Davida. To moe biti fantastina koincidencija - ali javnosti to nije zanimljivo.

Kadikad se ipak u ivotu malog djeaka dogodi neto preko ega se ne moe prijei utke. Tako je Amir jednog dana ustao i ostao stajati. Na obje noge. Naprosto nevjerojatno! Naravno, prije ili kasnije sva djeca naue stajati na obje noge. Ali Amir je stajao na obje noge a da ga nitko tome nije nauio, bez ikakve najave i pripreme. Bilo je otprilike pet sati poslije podne kad se iz djeje sobe posve nenadano zaulo pobjedniko kliktanje. Pourili smo u sobu - i zaista: mali Amir je stajao i drao se za reetke -261-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE KRV NIJE VODA ograde. Stvarno, vrsto je stajao na nogama, za razliku od izraelske vanjske trgovine. Bili smo beskrajno sretni. - Velianstveno! - povikali smo. - Izvrsno, Amire! Bravo! Hajde jo jednom! Tada su iskrsle neke potekoe. Dijete je zaudno rano, u svakom sluaju nipoto prekasno, bez iije pomoi otkrilo tajnu kako da ustane, ali tehniku kako da sjedne jo nije savladalo. Kako malo dijete ne moe stajati na nogama cijeli dan, nae mezime jasno nas je upozoravalo kako mu moramo pomoi da opet sjedne. Mi smo to i uinili. Amir vrlo rado ustaje. Gotovo daje opsjednut ustajanjem. Najmanje se sedamdeset puta dnevno iz njegova kutia uje zov: - Tata! Tata! Ja sam taj koga zove. Ja, njegov otac, koji sam ga zaeo. Postoji u tome neto to vas duboko uzbuuje. Njegova se majka gotovo neprestano bavi

njime, hrani ga mlijekom i svim moguim kaama, uva ga i njeguje kako najbolje zna i umije - ali udesni, gotovo atavistiki nagon djeteta tono osjea tko je u kui gazda i kome e pokloniti povjerenje. Zato Amir, kad god ustane i vie ne zna sjesti, uvijek ponovo vie samo jedno: - Tata! Tata! I tata stie. Tata uri. Svejedno to radio i u kojem poloaju bio, uspravnom ili vodoravnom, kad me moje dijete zove, ostavljam sve i urim k njemu. Priznajem: to je teak udarac za moju enu. ak sam i ja pomalo zbunjen to se dijete, premda donekle i njezino, tako jasno i nedvojbeno odluuje za oca. Sreom je moja ena inteligentna i kulturna osoba i zna se suzdravati od ljubomore. Prije nekoliko dana mi je jasno i glasno rekla da me to ne treba zbunjivati: - Sve je u redu, Efraime - rekla je kad sam se vratio s jo jedne od brojnih ceremonija prizemljivanja. - Amirova ljubav pripada tebi. S time se moram pomiriti. Godi ovjeku kad tako neto uje. -262S druge strane, htio bih s vremenom na vrijeme malo i odspavati. Dok je djetece ustajalo danju, bilo mi je to posve prirodno i s veseljem bih ga opet posjeo. Ali, kako sam sve ee morao skakati u pomo sve do rana jutra, na meni su se ve mogli otkriti neki znakovi nervoze. Meni treba najmanje tri sata sna, inae poinjem mucati. A to derite nije mi htjelo priutiti ni ta tri sata.

Te nezaboravne Bartolomejske noi morao sam trideset puta ustati iz postelje kako bih sinu pruio hitnu pomo, dok je najbolja supruga na svijetu mirno poivala i spavala dubokim snom, diui ravnomjerno. Samo bi se pokatkad blago nasmijeila kad bi iz sna izdaleka zaula: "Tata". Nisam joj zamjerao na smijeku. Moj sin je, napokon, zvao mene, a ne nju. Ipak, pomislio sam da je to pomalo i nepravedno da ja, premorena i iscrpljena glava obitelji, moram neprestance trati izmeu postelje i djejeg kutia, dok za to vrijeme ona, kojoj je glavno zanimanje da bude majka, i dalje mirno hre kraj mene. U meni je poela rasti pritajena mrnja prema Amiru. Ponajprije, ve je odavno trebalo da naui sjesti bez iije pomoi, kao i ostala djeca. Drugo, zaista nije lijepo od njega to se tako runo odnosi prema svojoj majici koja se toliko brine o njemu. Ali, rekao sam vam da je crvenokos. Kad je i opet jednom najbolja supruga na svijetu traila vrijeme kod frizera, uzeo sam Amira na koljena te mu polagano i prijateljski poeo govoriti: - Amire, nemoj uvijek zvati "Tata" kad neto treba. Naui rei "Mama". Mama, mama. Razumije li, mali moj? Mama, mama, mama. Amir je, ini mi se da sam to ve spomenuo, vrlo bistro dijete. A najbolja supruga na svijetu esto ide k frizeru. Nikada neu zaboraviti povijesni trenutak kad se usred noi iz Amirova kutka zauo revolucionarni zov: - Mama, mama! -263-

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE vrsto sam dohvatio suprugu i drmusao je sve dok se nije probudila. - Majko - proaputao sam u mraku - tvoj je sin na nogama. Majci je trebalo jo neko vrijeme i jo nekoliko Amirovih poziva da shvati situaciju. Ustala je tromo, gotovo mrzovoljno, i za kratko vrijeme pospano doteturala natrag. Ali nije rekla ni rijei. Opet se ispruila, spremajui se u polusnu da vrsto zaspi. - Pripremi se, draga - priapnuo sam joj - da e te tvoj sin jo koji put zvati. Tako je i bilo.

Sljedeih nekoliko tjedana mogao sam se nakon toliko vremena opet dobro i nesmetano naspavati. Nae malo, slatko, plavooko udo od djeteta opet je, uz moju pomo, nalo pravi put i potpuno shvatilo to je majinstvo. Sve je opet polo svojim tijekom. Majka je ipak majka, tako kae priroda. I kad dijete zove, ona se tom pozivu mora odazvati. Jedne osobito plodne noi postavila je velianstven rekord: ustala je etrdeset dva puta. - Od srca se veselim to se Amir opet priklonio tebi -rekoh jednog jutra za dorukom, dok je ona jedva uspijevala podignuti one kapke na pola koplja. - Zar nije istina da je odnos majka-dijete ipak jedini pravi odnos? Na alost, tom jedinom pravom odnosu ubrzo je doao kraj. Moglo je biti oko etiri sata ujutro kad me netko grubo probudio: - Efraime - umiljato je rekla najbolja supruga na svijetu. - Zove te tvoj sin. Isprva nisam htio vjerovati. Ali tada se opet prolomilo kroz no. - Tata! Tata! : KRV NIJE VODA Tako je i ostalo. Amir se opet priklonio meni. Moda je razlog bio i u tome to sam u to doba svakog dana imao posla u gradu i bio vrlo malo kod kue?

-264-265-Dok je nastajala ova knjiga, na je sin Amir bivao sve stariji i vei - usprkos svim suprotnim znacima. On je sam prkosno dijete. A o tome govori i sljedea pria. ODMJERAVANJE SNAGE Ako vas ovih dana put sluajno nanese u nau etvrt, i ako u naoj ulici ugledate dvije ili tri osobe u unoj raspri, moete se sa sigurnou okladiti da raspravljaju o najvanijoj temi dana, naime: hoe li Amir Kishon ii u djeji vrti ili nee? Omjer je 3 : 1 za "nee". Dnevno primamo prosjeno deset telefonskih poziva, sve s pitanjem: "Ostaje li kod kue?" Amir ostaje.

Nije uvijek bilo tako. Kad smo ga prvi put odveli u djeji vrti, inilo se da se tamo izvrsno osjea. Odmah se sprijateljio s drugim deranima, veselo se igrao s njima i trkarao naokolo, gradio kule od plastike i plesao uz zvukove harmonike. Ve se sljedeeg jutra predomislio: - Neu u djeji vrti - derao se. - Ne dajte me! Tata, mama, molim vas, neu u vrti! Neu, neu, neu! Pitali smo ga koji su razlozi tom naglom preokretu, ta juer mu se jo jako svialo, zato najednom vie ne eli, to se dogodilo? Amir se nije uputao ni u kakvu raspravu. Jednostavno nije htio ii, protivio se, bio je spreman da bilo kamo ide, samo ne u vrti. A kako je velemajstor u umjetnosti plaa, i ovaj put je proveo svoju volju. -266ODMJERAVANJE SNAGE Brani par Seelig nam otvoreno zamjera to smo tako popustljivi prema Amiru. Kad smo ga pokuali braniti - to je nae dijete, a ne Seeligovih - Erna Seelig nam je oitala lekciju: - Jednostavno je rasputen - siktala je. - Ne smije se malom djetetu u svemu poputati. Mora ga se staviti pred svren in. Uzmite malog za ruku, odvedite ga u djeji vrti i gotovo. Nismo mogli a da se ne divimo odvanosti ove energine ene. Napokon jedna osoba kojoj se djeca ne mogu popeti na glavu. Stvarno je teta to Erna Seelig nema djece. S njenom pomou odvukli smo Amira u auto i poli se provozati. Vonja je sluajno zavrila pred vratima djejeg vrtia. Amir je propitao najjae

to je mogao, ali se na to nismo obazirali. Ostavili smo ga. Neka se dere! To jaa glasnice. Nakon nekog vremena, moda cijelu minutu kasnije, ipak smo se zamislili. U srcima nam je rasla tjeskoba i pitali smo se ne plae li mali jo uvijek. Zaokrenuli smo natrag prema djejem vrtiu. Amir je visio na ogradi, ruice zabio u ice, tjelece mu se treslo od grevitih jecaja i zvao "Tatice", "Mamice". Politika sile bijedno je propala. Sila raa silom, to je stara poznata istina. Sat kasnije cijelo je susjedstvo znalo da je Amir kod kue, a ne u vrtiu. I tada se, kao to uvijek biva u ivotu, dogodio obrat. Proveli smo jednu veer u Birnbaumovih, dvoje ugodnih ljudi ve u godinama, posve prosjene vanjtine, ali vrlo dragih. Tijekom veeri naeli smo razgovor i o Amiru i o problemu njegova odlaenja u djeji vrti. Zavrili smo na izvjetaj rijeima: - Ukratko, on jednostavno nee. - Naravno da nee - ree gospoa Birnbaum, vrlo kulturna, obrazovana dama. - Ne smijete mu nametati svoju volju kao kakvom dresiranom dupinu. Tako se djeci ne pri- 267 iEPHRAIM KISHON -NIJE FER, DAVIDE ODMJERAVANJE SNAGE lai. Na Gabi takoer nije htio u vrti, ali nikada nam nije palo na pamet da ga na to silimo. Da smo to uinili, iz njegove bi odvratnosti

prema vrtiu kasnije nastala odvratnost prema koli i, naposljetku, uope prema uenju. Treba imati strpljenja. To, istina, donosi neke potekoe kuanstvu, iziskuje vremena i ivaca, ali duevna uravnoteenost djeteta vrijedna je svakog truda. ena i ja pozelenjeli smo od zavisti. - A ima li taj va nain uspjeha? - I te kako! Pitamo Gabija s vremena na vrijeme, onako usput: "Gabi, kako bi bilo da sutra poe u vrti?" I to je sve. Ako kae da nee, onda ostajemo pri tome. Prije ili kasnije uvidjet e da mu elimo samo dobro. U tom trenutku Gabi promoli glavu kroz vrata. - Tatice, spremi me u krevet. - Doi najprije ovamo, Gabi - pozove ga gospodin Birn-baum prijazno se nasmijeivi. - I daj lijepo ruku naim prijateljima. I oni imaju malog sina. Zove se Amir. - Da - ree Gabi. - Spremi me u krevet. - Odmah u. - Smjesta. - Najprije budi dobar deko i pozdravi nae goste. Gabi mi nemarno prui ruku. Bio je to lijep momak, visok i dobro graen, napadno slian Rocku Hudsonu, premda neto stariji. - Sada ete nas na trenutak ispriati - ree tata Birnbaum i izie sa sinom iz sobe. - Gabi! - povika za njim gospoa Birnbaum. - Ne bi li moda htio sutra u vrti?

- Ne bih. - Kako god eli, dragi. Laku no. Ostadosmo sami s majkom. -268- Ni najmanje me ne smeta to ne eli u djeji vrti - ree ona. Ionako je ve prestar za to. Sljedee godine bit e pozvan u vojsku. to bi on meu onim malianima? Otili smo od Birnbaumovih pomalo zbunjeni. Uza sve tovanje prema odgojnim metodama naih domaina, ini se da je rezultat ipak poneto sporan. Zamislio sam se. Uvijek taj glupi djeji vrti! Koje sve nedae zbog njega! Kao da ivot nije dovoljno teak. Gdje pie da se mora u djeji vrti? Jesam li ja moda kao dijete iao? Jesam. Dakle? Treba se napokon rijeiti te more. Sutradan smo otili naem kunom lijeniku da se s njim posavjetujemo. On se sloio s naim dvojbama i dodao na kraju: - Osim toga, ovih dana nije posve bezopasno slati maloga u djeji vrti. Jo nismo otkrili uzronika nove ljetne bolesti i postoji velika opasnost od zaraze, pogotovo kad je mnogo djece na okupu. To je odluilo. Bio je to spas. im smo stigli kui, objasnili smo cijelu stvar Amiru: - Ima sree, Amiriu. Stric doktor ne doputa da ide u vrti, jer bi tamo mogao dobiti sve mogue bolesti. Bacili samo vrve zrakom. Dakle, rijeio si se djejeg vrtia.

Odonda vie nema potekoa s Amirom. Po cijeli dan sjedi u vrtiu i eka bacile. Ni pod koju cijenu ne bi otiao kui ni minutu ranije. Kad nas susjedi zapitaju kako smo to postigli, nasmijeimo se zagonetno i odgovaramo: - Medicinskim metodama. -269-Ne bih htio da itko doe na besmislenu pomisao kako imamo neto protiv toga to je na Amir riokos. To je jedna od osobina roenih orijentalaca da katkada imaju riu kosu. Lijepo je i slikovito vidjeti ljude s riom kosom. Moja ena i ja eznuli smo za tim da imamo riokoso dijete. Na alost, imamo ih troje. RIOKOSI POGLED NA SVIJET Kad kaemo "ri", jo uvijek nismo dovoljno rekli. Amir zapravo nije ri - njegova je kosa grimizna. Kao da mu je na tjemenu izbila vatra. Takvu crvenu boju moete katkad nai na ranim Chagallovim slikama, na krijestama pijetlova to po njima lete. Ja osobno nemam nita protiv toga. Mislim, tovie, da taj fenomen rie kose ima i svojih dobrih strana. Ako se Amir, na primjer, izgubi u nekoj guvi, moemo ga, zahvaljujui boji kose, u tren oka pronai ak i u najveoj guvi. U najgorem sluaju, ne moe postati borac s bikovima. Pa ta onda? Zar da o tome raspravljamo? Moram priznati da na cijelom vrlo razgranatom stablu moje obitelji ne ui ni jedan riokosi, ak ni koji daleki praujak. Kako onda ba moj sin... No, ako emo po istini, neka vrlo znaajna imena svjetske povijesti imala su riu kosu, na primjer... sada mi ni jedno ime ne pada na pamet. Za Churchila kau da se ak i rodio elav.

- Za mene je - kae najbolja supruga na svijetu - Amir najljepe dijete u cijeloj zemlji. I sam Amir je, ini se, istog miljenja. Jo nije ni prohodao, a ve bi izrabio svaku priliku da se ogleda u zrcalu, kako bi potom zadivljeno uskliknuo: -270RIOKOSI POGLED NA SVIJET - Imam clvenu kosu, imam clvenu kosu! Bio sam silno sretan i zadovoljan. Mi, mudri i iskusni roditelji, znali smo dobro to ga eka. Ve u djejem vrtiu ona e ga mala okrutna fukara zadirkivati i rugati mu se. Riokoso siroe, kako li e trpjeti u ivotu! Naa zabrinutost pokazala se opravdanom. Amir je tek nekoliko tjedana polazio u vrti, kadli jednog dana doe kui sav snuden. Kad smo ga zapitali nije li mu moda tko uinio to naao, briznuo je u pla. - Jedan novi... danas... crvena ... crvena kosa. - Rekao ti je da ima crvenu kosu? - Nije... njegova je kosa crvenija... Dijete, koje uz ostalo i jeca, ne zna se uvijek razumljivo izraziti. Zato smo nazvali ravnatelja djejeg vrtia kako bismo saznali o emu se radi. On nam je potvrdio da je u vrti doao novi djeak, takoer riokos, te da na preosjetljivi djearac oigledno pati zbog toga to je izgubio monopol. Amir je u meuvremenu zaboravio na sve i poao u vrt da se boji make.

- On je za sada jo duevno uravnoteen - objasni mi njegova majka. Dri da je ria kosa lijepa, i to ga veseli. Ali kako e biti kada poe u kolu? Priznala mi je u razgovoru da je u snu progoni uvijek ista strana slika: Amiri tri ulicom na svojim noicama, a za njim urla kohorta (moja ena uvijek sanja tako ekstravagantne izraze) viui: "Mrkvi! Mrkvi!" I zaista: jedva su prola tri do etiri mjeseca, kad Amir dojuri kui bez daha. - Tata! Tata! - vikao je ve izdaleka. - Danas su me prozvali "Mrkvi"! - Jesi li se potukao s njima? - Potukao? Zato? Jo mu uvijek, sirotome, nije jasno da ga namjerno ele povrijediti. Vjerojatno pod tim izrazom podrazumijeva naroito ukusno povre. Kadikad se ponosno epuri ulicom, pokazuje svoju glavu i klike: -271<EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Mrk vic! Mrkvi! Da ga i dalje zavaravamo? Zar nam nije dunost da ga pravodobno pouimo, da ga pripremimo na ponienja i uvrede o kojima njegova mala djeja dua jo i ne sluti, a nema sumnje da e ga ipak nezadrivo stii? Hoe li se znati obraniti? - Ti si otac - odluno e najbolja supruga na svijetu. - Ti treba da govori s njim. Uzeo sam Amira na krilo.

- Nije, sine, sramota imati riu kosu - poeh. - Nitko ne moe sam sebi izabrati boju kose. Kralj David imao je vatreno crvenu kosu, pa ipak je pobijedio Golijata. Kad, dakle, bilo kakav blesan dobaci glupu primjedbu na raun tvoje kose, ja bih mu odgovorio: "Da, ja imam crvenu kosu, ali je moj tata nema!" Jesi li me razumio? Amir me nije osobito pozorno sluao. Ve bi odavno radije bio vani i nabacivao se kamenjem na susjedova psa. Odsudno me pogladio i neto promrmljao, kao da eli rei kako se ne trebam uzrujavati zbog toga to nemam crvenu kosu. Zatim je otiao. U svakom sluaju, bio je najljepe riokoso dijete u cijelom djejem vrtiu. Uporno je svoju riu kosu drao odlikom. Riokosi su vrlo svojeglavi. esto vas razljute. Nije sluajno to ljudi ne vole riokose. Ja to osobno najbolje znam. Moja ena i ja odluili smo ne nastavljati zapoeto, nikako ne silom. Neka ivot uini svoje! Kad je pred kuom izbila tunjava, znao sam da se dogodilo ono to sam oekivao. Izjurio sam van. Moj sin Amir sjedio je na biciklu i plakao iz sveg glasa. Ostala su djeca - ako se taj divlji opor uope moe nazvati "djecom" sa svih strana navalila na njega. Probio sam se kroz elini obru i zagrlio svoje mezime. - Tko te nazvao crvenokosim? - povikao sam. - Tko se usuuje vrijeati moga sina? Maloljetna udovita zirkala su naokolo i mukom muala. - 272 -

RIOKOSI POGLED NA SVIJET Amir mi je sam objasnio u emu je stvar. - to crvenokosi? Tko crvenokosi? - pitao je. - Posudio sam od Gilija bicikl i on ga sad hoe natrag. A ja puno bolje vozim od njega. I zato mi ga ne da? - To je moj bicikl - promucao je jedan od djeaka, po svoj prilici Gili. - Ja mu ga uope nisam posudio. - Tako, nisi mu ga posudio? Zato to ima crvenu kosu, je li? Da se ne bih dalje izlagao tom odvratnom ljudskom nasadu, snano sam dograbio Amira i odnio ga u kuu. Dok sam mu prao lice, tjeio sam ga svom svojom oinskom ljubavlju: - Nisi ti crvenokos, srce moje. Tvoja je kosa malo crvenkasta, ali zapravo nije crvena. Kod pravih riih ljudi cijeli je nos pokriven pjegama. Ti ih ima najvie etiri, i to samo ljeti. Ne alosti se! Bilo je i riokosih kraljeva. Najljepe ivotinje koje je priroda stvorila, takoer su rie. Lisica, na primjer. I ptici pupavac dogodi se da ima crveno perje. A ti nisi crvenokos, Amire. Ne vjeruj im kad ti to kau. Ne budi tuan. Ne sluaj ih, dragi moj mali crvenokosi... Nita nije pomagalo. Amir je sebi zabio u glavu da je crvena kosa lijepa i od toga ga nitko nije mogao odvratiti. On misli da su riokosi drukiji od ostalih. Tome je kriv djeji vrti gdje ue djecu takvim besmislicama. Juer sam ga zatekao pred zrcalom kako broji pjege na licu. Moja ena tvrdi da se potajno elja i izmilja sve mogue frizure.

- Zato? - uzdisala je. - Zato ga ne ostave na miru? Zato mu stalno stavljaju pod nos da je riokos? Ne znam odgovora na to pitanje, ali osjeam duboko saaljenje prema riokosoj djeci, naroito prema onoj iji roditelji nita ne poduzimaju da ih rijee tog kompleksa. To je istina. Nije svako dijete te sree da ima takve roditelje kakve ima na Amir. ' :;: - 273 -ODGOJNA ULOGA TELEVIZIJE "Svako udo za tri dana", kae poslovica. Kakva istina! Uzmimo, na primjer, televiziju: prvih nekoliko tjedana bili smo njome upravo opsjednuti, svake bismo noi sjedili pred novim aparatom sve dok i zadnja eksperimentalna stanica u najzabitnijem kutu Bliskog istoka ne bi zavrila svoj eksperimentalni program. To jo uvijek inimo, ali o nekoj "opsjednutosti" vie nema ni govora. Zapravo drimo aparat ukljuen samo stoga to je naa kua na breuljku, a to znai da dobro primamo impulse sa svih strana. I na je Amir postao rtva te varijante tehnikog napretka. Srce nam se kida kad ga gledamo kako opinjeno zuri u ekran, ak i kad na njemu po cijeli sat nema niega drugog do natpisa "Prekid" ili "Izraelska televizija". Ako usput primijetimo da se ponaa besmisleno, odmahuje ljutitim pokretom ruke ili otro kae: "Pssst". Pa ipak, za petogodinje dijete nije zdravo da iz dana u dan ui pred televizijskom kutijom sve do ponoi, kako bi izjutra na sve etiri otpuzao u djeji vrti. Zabrinutost koju nam je time prouzroio, samo se jo poveala otkad je Ciparska televizija otpoela glupu seriju Avanture

anela i lijepo redovito pouavala naeg sina kako se poinja savreno umorstvo. Otada u Amirovoj sobi mora stalno gorjeti svjetlo, inae od straha ne moe zaspati. S druge strane, pri najjaem svjetlu ne moe zaspati. Ako barem zaklopi oi, odmah ih opet irom otvori od straha da se tog trenutka ne pojavi savreni ubojica. -274ODGOJNA ULOGA TELEVIZIJE - Dosta! - odluila je neuobiajeno odluno jedne veeri najbolja supruga na svijetu. - Osam je sati. Nosi se u krevet! Zapovijed, za kojom se samo prikrivala elja majina srca, nije bila izvrena. Amir, majstor u taktici odugovlaenja, izmislio je novu kombinaciju tvrdoglave utnje i udovina urlanja. - Neu u krevet! - rikao je. - Hou televiziju. Hou gledati televiziju. Majka ga je pokuavala uvjeriti da je za to ve kasno, ali uzalud. - A ti? A tata? Za vas nije prekasno? - Mi smo odrasli. - Onda hajdete raditi! - Najprije ti poi spavati! - Poi u spavati ako i vi poete spavati. Uinilo mi se kako je doao trenutak da u razgovor ukljuim oinski autoritet. - Moda ima pravo, sine. Svi emo sada poi spavati. Iskljuio sam aparat i zajedno sa enom poeo demonstrativno zijevati i protezati se. Zatim smo sve troje legli u krevete. Dakako da nismo zaboravili da Kairo u 20 sati i 15 minuta ima na programu neku francusku

komediju. Iskrali smo se na vrcima prstiju natrag u sobu gdje je televizor, i oprezno ga opet ukljuili. Nije prolo ni nekoliko sekundi, a Amirova se sjena spusti na ekran. - Fuj! - krijetao je u ne ba nepravednu gnjevu. - Lagali ste! - Tata nikad ne lae - poui ga mati. - Htjeli smo samo pogledati je li ampeks lampa lijevo ukljuena ili nije. A sada idemo spavati. Laku no. Tako je i bilo. U tren oka smo zaspali. - Efraime - apne mi poslije nekoliko minuta moja ena iza sna. - Mislim da sada moemo poi prijeko u... -275-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Tiho - apnuh joj takoer pospano. - Dolazi. Poluzatvorenih oiju ugledao sam u mraku spodobu sina koji je - u straarskoj ophodnji - dokaskao k nama u sobu. Nakon to je sa zadovoljstvom posluao moje hrkanje, koje sam uzorno odglumio, vratio se u krevet da bi se tamo plaio savrenog ubojice. Za svaku sigurnost, priekali smo da proe jo nekoliko minuta prije no to smo se ponovo priuljali televizoru. - Iskljui ton - apne mi ena. Savjet je bio izvrstan. Kod televizije, a odatle joj i ime, vano je ono to vidi, a ne ono to uje. Radi li se o kazalinom komadu, moe ako uloi malo truda - glumcima itati tekst s usana. Svakako da je u tu svrhu potrebno da slika bude to jasnija. Zato je moja ena okrenula odgovarajue dugme, tonije: dugme za koje je mislila da je odgovarajue. Ali nije bilo. Shvatili smo to po tome to je u sljedeem trenutku ton zabrenao svom snagom.

Amir je dotrao istog trena. - Laljivci! Obini laljivci! Guje jedne! Laljive guje! -Njegovo urlanje nadglasalo je kairsku televiziju. Budui da nam je te veeri autoritet bio beznadno poljuljan, Amir je ostao sjediti s nama ne samo za sva tri ina komedije ve je, tiho jecajui, gledao i dvije trbune plesaice iz Amana. Sutradan je zaspao u vrtiu za vrijeme sata pjevanja. Odgojiteljica nas je nazvala i savjetovala nam da ga smjesta odvedemo u bolnicu, jer da ga je po svoj prilici ugrizla ce-ce muha. Mi smo se ipak zadovoljili time da ga odvezemo kui. - Sad nam preostaje samo jo jedno - uzdahnula je usput moja ena. - A to je? - Prodati aparat. - Prodajte ga, prodajte ga! - kmeao je Amir. Samo se po sebi razumije da ga nismo prodali. Jedino to bismo ga svake veeri u osam sati iskljuili, propisno obavili - 276 ODGOJNA ULOGA TELEVIZIJE proceduru pranja zubi i propisno legli u krevet. Budilica pod mojim jastukom bila je navijena za devet i trideset. Sve je ilo glatko. Amir nije otkrio nita sumnjivo u dvije svoje nadzorne ophodnje, a kad je budilica u devet i trideset muklo zazvonila, tiho i oprezno smo poeli provoditi na plan. Svu nau opreznost upropastio je tupi udarac kad je moja ena glavom udarila u vrata. Pomogao sam joj da se osovi na noge.

- to je? .* - Zakljuao nas je. Dijete je nadareno, mora se priznati, premda poneto drukije nego Frank Smatra, iji je najnoviji film upravo poeo na ciparskoj televiziji. - ekaj tu, draga! Pokuat u izvana. Skoio sam kroz prozor u vrt, popeo se poput make na balkon na prvom katu, provukao ruku kroz reetku i otvorio vrata, oteturao u prizemlje i oslobodio enu. Nije prolo ni dvadeset minuta a ve smo sjedili pred ekranom. Bez tona ali sretni. U Amirovu podruju vladala je potpuna, gotovo sumnjiva tiina. Frank Sinatra je na ekranu nijemo pjevao neku pjesmu s grkim potpisima. I onda odjednom... - Efraime, oprez! - stigla mi je ena jo doapnuti dok je gasila televizor i u hipu se bacila iza kaua. Ja sam pak otpuzao pod stol, odakle sam vidio Amira kako tapka hodnikom oboruan dugakim tapom. Zastao je pred naom spavaom sobom i, njukajui poput krvoedna psa, zavirio kroz kljuanicu. - Hej! - zazvao je. - Vi tamo unutra! Hej! Spavate li? Kad nije dobio odgovora, okrenuo se pa ravno u sobu gdje je televizor. To je bio kraj. Upalio sam svjetlo i doekao ga uz glasan smijeh.EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - Ha-ha-ha - smijao sam se uvijek iznova. - Ha-ha-ha! Sad si ti upao u klopku; to sad, Amire, sine? Potankosti ostavimo po strani. Njegovi udarci akom nisu me boljeli, ogrebotine ve neto vie. Najneugodnije je bilo to to se u susjednim

kuama sve ulo. Amir je zatim uzeo iz djeje sobe svoju posteljinu i smjestio je pred televizor. Na neki nain smo ga i razumjeli. Duboko smo ga razoarali, poljuljali mu vjeru u roditelje; zapravo, krivci smo mi. Otada nas zove samo "tatalaac" i "mama-guja" i boravi pred televizorom sve do zore. Prvih sam nekoliko noi provjeravao ne gleda li televiziju bez nas, ali on je spavao snom polupravednika. Pustili smo ga. Nismo ga ak ni pomiljali nagovarati da se preseli u svoj krevet. emu? Sto je loe uinio? Zar bi bilo bolje da lovi muhe ili mrcvari make? Ako hoe gledati televiziju, neka je gleda! Sutra ionako prodajemo tu prokletu kutiju. I kupujemo novu. -278BOICA ZA MAKICU Svi imamo svoje slabosti. Neki od nas piju, neki kartaju, neki tre za suknjama a neki su ministri financija. Moja ena, najbolja supruga na svijetu, oboava make. No, make koje ona voli, nisu nikakvi istokrvni plemeniti prmjerci iz Siama ili Angore, ve posve obine, upravo proste male zvijeri to lunjaju ulicama i tunim mijaukanjem objavljuju svijetu kako se osjeaju osamljene. Netom najbolja supruga na svijetu ugleda takva bijednog stvora, pone joj se kidati srce, na oi joj navru suze, stisne uza se to jadno malo bie, nosi ga kui i obasipa ljubavlju, brigom i mlijekom. Sve do sljedeeg jutra. Idueg jutra joj sve to dosadi. - Mogao bi mi barem u nekim stvarima pomoi. Ne mogu sve sama. Budi ljubazan i malo se pokreni...

Tako je bilo i sa Cicom. Dan prije ugledala ju je na uglu neke ulice i bez oklijevanje je posvojila. Kad kue je odmah stavila pred Cicu velik tanjur s mlijekom, i s majinskim se zadovoljstvom spremila gledati kako e maka polizati tanjur. Ali Cica to nije uinila. Samo je nemarno onjuila mlijeko i okrenula se. Pomajka bijae preneraena. Ne bude li Cica pila mlijeko, skapat e od gladi. Moramo smjesta neto poduzeti. Ali to? Raspravljajui o tom problemu, ustanovili smo da Cica pripada velikoj sretnoj obitelji sisavaca, te da bi, dakle, mogla sisati mlijeko iz boice. - Pa, to je izvrsno - rekoh. - Mi za naeg mlaeg djeaia Amira imamo u priuvi nita manje nego osam steriliziranih boica za mlijeko i... . - 279 -EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE - to ti pada na pamet? Zar boice naeg Amiria maki? Smjesta skokni u ljekarnu i kupi boicu s dudom za Cicu. - Ne moe to zahtijevati od mene. - Zato ne bih mogla? - Zato to me je sram. Ne moe odrastao ovjek poput mene, usto poznati pisac koga u ovom kraju poznaju svi osobno, jednostavno ui u ljekarnu i zatraiti boicu s dudom za maku. - Kojeta! - odvrati mi supruga. - Hajde, poi napokon! Otiao sam vrsto odluivi da neu otkriti pravu namjenu boice. - Molim vas jednu boicu za mlijeko - rekoh ljekarniku.

- Kako je mali Amir? - zapitao je. - Hvala, dobro. Ima ve est kilograma. - Krasno. A kakvu boicu biste eljeli? - Najjeftiniju - rekoh. Oko mene nastade zlokobni muk. Ljudi koji bijahu u ljekarni - njih petero ili estero - odmaknue se od mene i poee me neprijateljski promatrati. "Gledaj ovoga", govorili su njihovi pogledi. "Dobro odjeven, nosi naoale, vozi se u velikom autu - a za svog sinia kupuje najjeftiniju boicu. Sramota!" ak je i s ljekarnikova lica nestalo prijazna smijeka. - Kako god elite - ree i ukruti se. - Htio bih vas samo upozoriti da se te jeftine boice vrlo lako razbijaju. - Nita za to - odvratih olako. - Zalijepit u je. Ljekarnik nestade slegnuvi ramenima i vrati se s oveim izborom boca za mlijeko. Sve sami prvorazredni proizvodi svjetske industrije. Tek negdje na kraju reda stidljivo se skrivala mala, runa, bijedna smea boica. Skupio sam svu hrabrost i rekao: - Dajte mi ovu smeu. Muk koji je ponovo nastao i bio zlokobniji od prijanjeg, prekine jedna debela gospoa: -280BOICA ZA MAKICU - Mene se to ne tie - ree - i ne bih se htjela mijeati u vae privatne stvari. Ipak, promislite jo jednom! Dijete je najvee blago koje nam Bog moe pokloniti. Ako vam tako loe ide, gospodine, da morate

tedjeti, onda tedite na svemu, samo ne na svom roenom siniu. Za dijete ni ono najbolje nije nikad dovoljno dobro. Vjerujte jednoj majci s mnogo djece. Pravio sam se da je ne ujem i raspitivao se za cijene pojedinih boica. Kretale su se izmeu pet i osam izraelskih funti. Ona smea, koju sam bio izabrao, stajala je samo 35 agurota. - Moj djearac je vrlo ivahan - rekoh pomalo mucajui. - Pravi mali vrag. Razbije sve to mu doe pod ruku. Bilo bi potpuno besmisleno kupiti mu skupu boicu. On e je odmah unititi. - Zato bi je unitio? - pitao je ljekarnik. - Ako mu lijevom rukom pridrite glavicu na zatiljku... vidite, ovako... a desnom mu ulijevate mlijeko, ne moe se nita dogoditi. Ili moda mislite da to nije vrijedno truda? Zamislio sam Cicu u istim pelenama kako se oslanja na moju lijevu ruku i poudno hvata boicu. Stresao sam glavom kako bih odagnao to privienje. - Vi, vjerojatno, ne znate kako se postupa s malim djetetom? - opet se javi debela viestruka majka. - Pa da, ovi dananji mladi suprunici... Ali onda biste barem trebali imati dadilju. Imate li dadilju? - Nemam... to jest... - Nai u vam ja vrlo dobru dadilju - odluno e debela. - Tako kako vi postupate s bebom, zauvijek ete je ubiti u pojam... ekajte... sluajno znam broj telefona... Istog je trena moja dobrotvorka dohvatila telefon da mi potrai dadilju. U oaju se osvrnuh oko sebe. Vrata bijahu udaljena tek tri metra. Da one

dvije zdepaste muke spodobe, to su oigledno bile zamijetile moj pogled, nisu spri1 100 agurota - 1 izraelska funta. -281-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE jeile prilaz vratima, bio bih u skoku vani i uz urlik nestao u magli. Ali sada bijae kasno. - Trebali biste ovoj gospoi biti zahvalni - ree mi ljekarnik. - Ona ima etvero djece i sva su zdrava. Moete u nju imati povjerenje; nai e vam izvrsnu dadilju za malog Amira, dadilju koja e ga izlijeiti od ivanih smetnji. Htio bih ovom prigodom napomenuti da je moj dragocjeni sin Amir najnormalnije dijete na cijelom Bliskom istoku, da nema nikakvih "smetnji" od kojih bi ga bilo tko morao lijeiti. Preostala mi je samo nada da kolovana dadilja s druge strane ice nije kod kue. Bila je kod kue. Ugojena gospoa, koja se nije htjela mijeati u moje privatne stvari, slavodobitno mi je objavila kako je gospoa Mirjam Kussevitzkv, diplomirana njegovateljica, pristala da sutra doe k meni na razgovor. - Da li vam odgovara u jedanaest sati? - pitalo je to udovite. - Ne - odgovorili - u to doba imam posla. - Onda u jedan? - Sat maevanja. (., c ,K. ..,,.,.. - Zar i vaa ena? , ,..'^,, - I moja ena. . . - Onda moda u dva? f':-; } ( "

- Tada spavamo. ' - U etiri? - Jo uvijek spavamo. Maevanje .umara. - U est? '-..- '. . - U est oekujemo goste. - U osam? - U osam idemo u muzej. - Tako je to kad je ovjek nesebian i eli nekome pomoi - povika nesebina pomagaica glasom koji je drhtao od bijesa, pa zalupi slualicom. - Pri tom vas ovaj informativni -282T BOICA ZA MAKICU posjet ne bi nita stajao, kako ste se u svojoj krtosti vjerojatno pobojali... Zaista neuveno... Na usta joj je izbila lagana pjena. Ostali oko mene nainili su eljezni obru. Sve je govorilo da e me linovati. Iza lea zauh ljekarnika kako me hladnim glasom pita: - Da vam, dakle, zamotam smeu bocu? Onu najjeftiniju? Probio sam se do njega i nijemo potvrdio glavom. U sebi sam se zavjetovao da u, budem li odavde izaao iv i zdrav, osnovati sirotite za naputene make. Ljekarnik je poduzeo zadnji pokuaj da me razuvjeri:

- Pogledajte samo taj jeftini gumeni zatvara na boci. Tako je loe kakvoe da se rairi ve nakon prve uporabe. Dijete bi se jo moglo, ne daj Boe, uguiti. - Pa ta onda - odvratih posljednjim snagama. - Napravit emo novo. Iz prijeteeg obrua, koji me bio ponovo opkolio, izdvoji se neki zdepasti momak, prie mi i uhvati me za ovratnik. - Je li vama jasno - urlao mi je u lice - da se ovim jeftinim bocama ne hrane mala djeca nego make? To me dotuklo. Vie se nisam mogao opirati. - Dajte mi najbolju bocu koju imate - proaptao sam ljekarniku. Izaao sam iz ljekarnice sa "super-pyrexom", boicom za bebe kojoj su priloeni precizna tabela vremena i koliine obroka, jamstvo na dvije godine, kao i jamstvo protiv oteenja od vatre, vode i potresa. Cijena 8,50 funti. - emu to, budalo? - zapitala me najbolja supruga na svijetu kad sam razmotao dragocjeni predmet. - Zato si morao kupiti upravo najskuplju boicu? - Zato to odgovoran ovjek moe na svemu tedjeti, samo ne na makama odgovorio sam. -283\ Ma kako to smijeno zvualo, gotovo svaki odrastao ovjek bio je jednom dijete. Piscu ove prie dogaa se neto jo smjenije: kako njegova djeca rastu, on se sve vie pretvara u dijete. TAJNA GOVORNITVA

Samo se po sebi razumije da za praznike cijela obitelj odlazi na Tiberijsko jezero: tatica za volanom, najbolja supruga na svijetu drijemajui kraj njega, djeaci Rafi i Amir na stranjim sjedalima oponaajui ivotinjske glasove. Kad su dospjeli do hijene, zamolio sam ih da uute. utnja nije dugo trajala. Amir je predloio starijem bratu da se poigraju "da-ne-ja-crno-bijelo". - Pusti me na miru - ree Rafi. - To je igra za malu djecu. Amir, svojstveno malom djetetu, zaplae. Umijeao sam se da ih umirim: - Dobro, dobro. Tatica e igrati s vama ono... kako se ono zove... ta igra... - Igra se zove "da-ne-ja-crno-bijelo" - poui me Amir i uputi me u pravila igre: - Ne smije upotrijebiti rijei da, ne, ja, crno i bijelo. Ako ih upotrijebi, onda si glupan. To je vrlo zgodna igra. Zapoeli smo. - Jesi li spreman? - zapita me sin. - Da - odgovorili i time ve izgubih prvi bod. - Glupan - ree Amir i ponovi sudbonosno pitanje. - Jesi li, dakle, spreman? - Posve. -284TAJNA GOVORNITVA Vraki sam otroumno opazio zamku te je izbjegao. - Je li Amir lijepo dijete? - upita me sin vrebajui.

- Moda. - Tako se ne moe igrati - prigovori Amir. - Mora odgovarati cijelim reenicama. - Dobro. Dakle, dragi Amire, po svemu sudei, ini se da bi mogao biti lijepo dijete. - Koje je boje snijeg? Jo jedna zamka koju sam uspio izbjei. - Snijeg je vrlo, vrlo svijetle boje. Amir je tada pokuao drugim putem: - Bi li htio biti pjeva? Nema sumnje da je oekivao odgovor u kojem e se nai rijeca "ja", ali se prevario. - ao mi je to te moram razoarati - rekoh - ali nemam glasa za pjevanje. - Zato tako polako govori? - Inae to ne obiavam. U svakom sluaju, to je jedini nain kako da ipak izbjegnem vae zamke. - U redu, tata. Nauio si igru. - Naravno. Svatko e mi priznati kako je moj trud u izbjegavanju stanovitih rijei uspjean. - Kojih rijei? - poduzeo je Amir posljednji oajniki pokuaj. - Radi se o stanovitim kljunim rijeima koje na osnovi dogovora sviju sudionika u igri moram izostaviti, kako bih svoje partnere onemoguio da pobjede u igri. Kao to se pokazalo, sposobnost moga uma u prilagoivanju danim okolnostima dala je traeni rezultat, ak je,

moemo slobodno dodati, postala integralnim dijelom moga duhovnog izgleda a da nije negativno utjecala na moje govornike sposobnosti... Zanijemio sam. Protrnuo sam od uasa. Kakav je to nain izraavanja? Tko to govori mojim glasom? -285^ \EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE r Ne! Zaboga ne! Bio je to - kola su se gotovo zanijela kad sam to shvatio - bio je to Abba Eban. Tono tako on govori, na ministar vanjskih poslova. Tono tom tehnikom doao je na glas kao jedan od najveih ivih govornika, upravo je time nainio dojam u Generalnoj skuptini Ujedinjenih naroda: s pomou Amirove "da-ne-ja-crno-bijelo" igre. Mora mu se priznati: izvrsno vlada pravilima igre. ,-.):> -286Iskotnpleksirani psihijatri tvrde da idovski roditelji prekomjerno maze svoju djecu, jer "ona toboe moraju imati sve ono to mi nismo imali". Bude u tome i poneto istine. Ja, na primjer, za cijeloga svog nesretnog djetinjstva ni jedan jedini put nisam osjetio zamamni okus prugaste gume za vakanje. Zbog toga sam, da bih svome djetetu pribavio gumu za vakanje, danas spreman otputovati na kraj svijeta. Bez djeteta, dakako. LES PARENTS TERRIBLES

Netom smo moja ena i ja odluili za odmor nekamo otputovati, poeli smo potanko razraivati plan. Sve smo raistili, samo je jedno ostalo otvoreno: to emo rei djeci? Rafi je velik djeak s kojim se ve moe govoriti razumno. On e shvatiti da je vicarski kralj pozvao mamu i tatu u posjet, a da se kraljevski poziv ne moe odbiti jer bi se kralj inae naljutio. To je dakle u redu. Ali to da ponemo s malim Amirom? Njemu je tek dvije i pol godine, a dijete je u toj dobi, kao to je poznato, najvie vezano za roditelje. Bilo je sluajeva da su neodgovorni roditelji i dva tjedna ostavljali dijete samo - pa bi jadni crvi tako navukao bezbroj kompleksa koji bi naposljetku doveli do toga da u koli posve zakae u zemljopisu. Neka mala djevojica u Natanji navodno je na taj nain postala ljevakinja. O tom sam problemu raspravljao za rukom sa svojom enom, najboljom suprugom na svijetu. Tek to smo razmijenili nekoliko slogova na francuskom, kad preko lica naeg mlaeg sina prijee izraz neizrecivo dirljive tuge. Gledao nas je svojim velikim oima i slabanim glasom zapitao: -287-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE LES PARENTS TERRIBLES 1 \ - Zato? Zato? Dijete je bez sumnje neto zamijetilo i izgubilo unutranju ravnoteu. On strano visi na nama, mali Amir, eto, to je.

Mojoj eni i meni bilo je dovoljno da se meusobno kratko, nijemo pogledamo pa da istog trena odustanemo od planiranog puta u inozemstvo. Sva je sila inozemstva a Amir je samo jedan. Ne putujemo i gotovo. A i zato bismo? Kako da uivamo u Parizu budemo li neprestance mislili da Amir u meuvremenu kod kue poinje pisati lijevom rukom? Ta nemamo djecu samo radi zadovoljstva, kao cvijee ili zebre. Imati djecu, to je poziv, sveta dunost, ivotni sadraj. Nismo li se u stanju rtvovati za dijete, onda je bolje da sve pustimo k vragu i otputujemo nekamo na odmor. To je upravo na sluaj. Toliko smo se veselili putovanju, toliko nam je ono trebalo, tjelesno i duevno, da nam ga se bilo teko odrei. Silno smo eljeli putovati u inozemstvo. Ali to s Amirom, tunim malim Amirom velikih oiju? Posavjetovali smo se s gospoom Goldom Arje, naom susjedom. Njen je mu pilot na redovnim linijama i ona dva puta godinje ima pravo na besplatan let. Ako smo je dobro razumjeli, ona s tom stvari upoznaje djecu postupno, opisuje im ljepote zemalja preko kojih e preletjeti i vraa se s puta s obiljem fotografija. Tako i dijete sudjeluje u veselju roditelja, gotovo da osjea kako je i samo putovalo. Samo malo panje i razumijevanja, to je sve to je potrebno. Da je djeci Golde Arje prije stotinu godina netko rekao kako im je mama odletjela u Ameriku, dobila bi histerian napad ili bi postala depari. Danas, zahvaljujui psihoanalizi i meunarodnom zranom prometu, oni lako svladavaju neizbjene injenice.

Sjeli smo da porazgovaramo s Amirom. Odluili smo govoriti s njime otvoreno, kao ovjek s ovjekom. - Zna, Amiriu - poe moja ena - tako su lijepa brda tamo u... - Ne putuje! - prodorno vrisne Amir. - Mama tata ne putuje! Ne pustiti Amira samog! Nema brda! Ne putuje! -288Suze su potocima tekle niz njegove njene obraze, njegovo malo djeje tijelo stislo se drui od straha uz moja koljena. - Neemo putovati! - oboje smo izgovorili gotovo istodobno, mirno, utjeno, odluno. Sve krasote vicarske i Italije zajedno ne mogu opravdati ni najmanju suzu u plavim oima naeg mezimca. Njegov smijeak nam vrijedi vie od svega rumenila alpskog neba. Ostajemo kod kue. Kad dijete bude imalo koju godinu vie, esnaest ili dvadeset, onda emo vidjeti. Time je, ini se, problem rijeen. Na alost, dolo je do nepredviene komplikacije: sljedeeg smo jutra ipak odluili putovati. Mi volimo naeg sina Amira, volimo ga iznad svega, ali takoer volimo putovati u inozemstvo. Neemo dopustiti da nam mali zloduh pokvari ba svako zadovoljstvo. Jedna je naa znanica izueni djeji psiholog. Potraili smo je i tono joj izloili osjetljivu situaciju. - Poinili ste grubu pogreku - uli smo od nje. - Djetetu ne smijete lagati jer to moe imati teke duevne posljedice. Morate mu rei istinu. Ni u kom sluaju ne smijete potajno pripremati prtljagu. Naprotiv, mali mora tome prisustvovati. Ne smije se osjeati kao da mu elite pobjei...

Kad smo stigli kui, donijeli smo s tavana oba velika kovega, rastvorili ih i pozvali Amira u sobu. - Amire - rekoh mu jasnim, vrstim glasom - mama i tata... - Ne putuje! - zaurlao je Amir. - Amir voli mamu i tatu! Ne ostaviti Amira bez mame i tate! Ne putuje! Dijete se cijelim tijelom treslo. Oi su mu bile natopljene suzama, iz nosa mu curilo, u bespomonom strahu rukama je mlatarao po zraku. Bio je izravno pred okom od kojeg se nikada vie ne bi oporavio, jadni mali Amir! Uzeli smo ga na ruke, grlili ga, milovali i tepali mu. - Mama i tata nikamo ne putuju... Zato Amir misli da mama i tata putuju?... Mama i tata donijeli su kovege samo -289-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE da pogledaju ima li u njima igraaka za Amira... Mama i tata ostaju kod kue... zauvijek... cijeli ivot... nikada nee putovati... uvijek samo Amir... nita drugo nego samo Amir... fuj, Evropa... Ali ovaj put je Amirov duevni potres ve bio predubok. Uvijek se iznova privijao uz mene, u svakom se novom uzdahu oitovala mnogim naratajima noena svjetska bol. I mi smo sami ve bili vrlo blizu da briznemo u pla. to smo to, za ime svijeta, uinili? to nam je bilo da ovako grubo povrijedimo malu, njenu djeju duu? - to stoji tu kao kreten? - opomene me ena. - Donesi mu vakau gumu! Amir je tako naprasno prestao jecati da smo gotovo mogli uti kripu konica. - Tata ce iz Evlope donijet Amilu zvakacu gumu?

- Da, dragi moj, da, naravno. vakae gume. Puno, puno vakaih guma. Prugastih. Dijete vie ne plae. Dijete zrai cijelim licem. - Plugaste zvakace gume. Plugaste zvakace gume! Tata nosi Amilu iz Evlope zvakace gume! Tata putuje! Tata blzo putuje! Puno zvakace gume za Amila! Dijete skakue po sobi, dijete pljee rukama, dijete je slika ivotne radosti i sree. - Tata putuje! Mama putuje! Odmah mola putuje! Blzo, blzo! Zato tata jos tu? Zato, zato... I opet su mu navrle suze na oi, tjelece se stalo tresti, ruicama se grevito uhvatio za ruku od kovega; onako slabaan, htio je dovui koveg pred mene. - Da, putujemo, Amire, mali moj! - umirivao sam ga. -Putujemo uskoro. - Ne uskolo! Sada odmah! Mama i tata sada odmah putuje! To je bilo razlogom to smo odluili krenuti na put neto ranije nego smo namjeravali. Zadnji su dani bili prilino naporni. Mali nam je zadavao dosta posla. Nou nas je u -290LES PARENTS TERRIBLES prosjeku tri puta budio kako bi nas pitao zato smo jo tu, i kad emo napokon otputovati. On jako ovisi o nama, mali Amiri, jako! Donijet emo mu mnogo prugastih paketia vakae gume. I naa znanica, djeji psiholog, dobit e nekoliko paketia. -291-

UVIJEK NA USLUZI Posve je prirodno to turisti vole vesele Talijane, koji su uvijek puni arma i dobre volje. Ali to to i Talijani vole turiste, to ve granii s nastranou. Gotovo bi se moglo pomisliti da nastoje opovrgnuti poznatu definiciju turista koju je izrekla ga Lipschitz: oni, naime, gledaju na stranog namjernika kao na ljudsko bie, i prema njemu su prijazni i paljivi. Kadikad u toj svojoj panji i pretjeraju, pa se vie uope ne moete snai. Primjer za to pruio mi je Luigi, koji bijae vie nego spreman da mi pomogne. Sreo sam ga u Genovi istog dana kad sam i prispio. Bio sam se, naime, izgubio besciljno lutajui nepreglednim ulicama grada, i zastao na nekoj auto-busnoj postaji gdje je ekalo mnotvo ljudi. Jedan punani postariji mukarac, to je u ruci drao zamotuljak, pobudi u meni povjerenje i ja ga zapitah gdje je hotel "Excelsior". Jo jednom sam iznova potvrdio svoj genijalni nagon: ovjek je kako-tako govorio njemaki: - Hotel "Excelsior"? Doite! Uli smo u autobus i sjeli jedan do drugoga. Moj dobrovoljni vodi pokaza svoj zamotuljak i ree: - Kupio sam sebi vunene gae. - Oh? - odgovorih. - Zaista? - Zimi valja imati neto toplo oko trbuha - nastavi moj susjed - inae moete navui prehladu. Moja mi ena stalno govori: "Nemoj biti lano

stidljiv, Luigi! Nita ne smeta ako se povee frotir runikom." Ona zna da sam u tim stvarima pomalo stidljiv. esto se zbog toga svaamo. Ona, na pri- 292 UVIJEK NA USLUZI mjer, bez ustruavanja vjea svoje grudnjake na balkon. Ve sam joj stotinu puta... ma to kaem, tisuu puta govorio: "Zar hoe pod svaku cijenu", kaem joj uvijek nanovo, "da te ljudi ogovaraju?" A to e ona na to? Veli mi: "Radije ti pripazi na sebe i nemoj dolaziti svake noi pijan kui." to velite na to? Usto je tako debela da stolci pod njom pucaju kad sjedne. - Tja - dobacih mu. - Takav je ivot. - Oenio sam se njome premda nije imala ni prebijene lire - nadopunjavao je Luigi svoje informacije. - Nita nije donijela u brak, ama ba nita. O tome, dakako, uti. Ona jedino zna zanovijetati, prigovarati, kleti. Usto je jo i ljubomorna! Tako mi Blaene Djeve Padovanske, takvu ljubomornu enu neete nigdje nai. Ve godinama me sumnjii da imam neto sa signorom Cattini, onom to dri novinski kiosk kod katedrale, odmah desno ispod arkada. A kunem vam se, dragi gospodine, da je ona puno zgodnija, mislim moja ena, od te Cattinijeve. Usprkos tome to je svakim danom sve deblja. Ne smeta mene to. ak mi se i svia. Ali hajde, probajte vi neto ludoj eni dokazati. Gotovo da nita drugo ne sluam osim: Cattinijeva ovo, Cattinijeva ono. I svake veeri iznova: "Opet si kupio novine kod one Cattinijeve. Vidjela sam na vlastite oi, ba kod

nje." Pa to? Zato ne bih kupio novine kod Cattinijeve? Zar je to moda zloin? - Ne, nije - promrmljao sam zbunjeno. - Ne mislim da je to zloin. Autobus je vozio du morske obale. Pogled je bio prekrasan. Hotelu "Excelsior", dodue, ni traga. Luigi mi nastavi iznositi svoje jade: - Jedina osoba koja jo vie melje i brunda od moje ene jest njezina majka. Kadikad obje istodobno ponu mljeti, proklinjati. Onda ja sklopim ruke i kaem: "Sveta Majko Padovanska", kaem ja, "kako se moe toliko mljeti i proklinjati?" I to mi na to odgovara ta stara vjetica od punice? Kae mi: "Ti budi ku, ti sa svojom kanjenikom prolou!" Da ka-293-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE njenika prolost! Jednostavno smijeno. Samo zato to su me prije dvije-tri godine zatvorili na kratko vrijeme. Mar-cello i ja smo tada malo vie popili, bili smo dobre volje i porazbijali nekoliko izloga loncima za cvijee. I to je bilo sve. Cak mi je i sudac rekao: "Luigi", kazao je, "uzimam tvoju neporonu prolost i tvoju teku sudbinu kao olakotnu okolnost." Eto, to je bilo sve. I sad ja vas, dragi gospodine, pitam: je li to kanjenika prolost? Ona potjee iz kanje-nike obitelji, ona! To vam mirne due mogu rei, nije to nikakva tajna. Cijeli svijet zna da joj je otac bio krijumar droga. Pri tom su mu poslu odstrijelili tri prsta. Takav vam je on bio. Jednom moja kerkica doe iz kole i pita: "Tatice", pita ona, "je li istina da su naega djeda objesili?" Sto da odgovorim na to? Ne moete djetetu lagati. Dosta je to ovakve stvari mora sluati u koli. Ionako svake godine ponavlja

razred. Sreom, kad me to zapitala, vozili smo se autobusom pa sam mogao odvratiti njenu panju. "Vrijeme je da izaemo", rekoh. "Vrijeme je da izaemo." Tek kad je ustao i poao prema izlazu, shvatio sam da se njegove rijei odnose na sadanjost. Zaustavio sam ga: - Oprostite... Koliko je jo daleko do hotela "Excelsior"? - Hotel "Excelsior"? Nikad uo. Ali nai ete ga ve -veselo mi je mahnuo na pozdrav. - Ugodno smo popriali, zar ne? Do vienja! I mnogo sree!

SPAGETTI ALLA MONUMENTALE Poznato je da svaki narod ima svoje nacionalno jelo (Izraelci, na primjer, imaju arapski i-kebab). Talijanima pak pageti nisu samo nacionalno jelo ve i psihopatoloka, traumatski naslijeena prisila. Talijani jedu gotovo bez prestanka, i gotovo bez prestanka jedu pagete. Jednostavno nema jela uz koje oni ne bi jeli pagete. Naruite li

biftek, konobar e najprije zagrabiti u lonac sa pagetima. Bez pageta nema ni mesa, ni ribe, ni predjela, ni deserta, ni pageta. Kad smo tako jednom opet dobili uz jelo pagete koje nismo naruili, usudila se moja neustraiva supruga prigovoriti: - Ali pagete nismo naruili. - Signora - poui je konobar - to nisu pageti. To su allegretti con brio alla pomodore di Ottorino Respighi... Talijani, naime, stalno mijenjaju nazive za svagda iste pagete. Zapravo, kad jedete pagete, nikad ne znate to jedete - osim da jedete pagete. Prosvjedi niemu ne koriste, moete govoriti koliko vam drago. Osim toga, umjetnost nabadanja pageta spada u najvea i najtea ovjekova umijea. Obitelji koje se dosele u Italiju, esto tek u treem koljenu uspijevaju ispravno smotati te osam metara duge gumene cijevi. Jednoga mi je dana dojadilo. Izvukao sam depni noi i razrezao tu podivljalu zmiju od pageta na komadie. Moja je ena mislila da e od stida propasti u zemlju. Mene je pak moja odvanost spasila da ne umrem od gladi. -294-295-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE Osim pageta, Talijani imaju jo jednu slabost: kipove konjanika. Na svakom drugom uglu susrest ete se iznenada s nekim herojem iz rata, koji visoko gore na postolju sjedi na konju kao na prijestolju, ispruene ruke i s isto takvim orlovskim nosom. Podui latinski natpis urezan u postolje slavi hrabrost poznatoga ratnikog talijanskog naroda i njegov prezir prema smrti. Ni jedna talijanska obitelj, koja imalo

dri do sebe, nee propustiti da podigne najmanje jedan do dva takva konjanika spomenika. im zavri vrijeme korote, talijanska e se udovica sjetiti i rei: - Na je Peppino uvijek tako rado iao na konjske utrke. Trebali bismo mu pred trgovinom podignuti spomenik. Uskoro zatim pokojni Peppino, s isukanim maem u desnici, sjedi na bronanom konju nasred trnice i ispred svoje trgovine mjeovitom robom, a oko njegova podnoja muterije, isklesane u bijelom mramoru, podignutih ruku pozdravljaju svog heroja. Jo na prijelazu stoljea bili su debeo trbuh i debeo zlatni lanac sata simboli graanskog statusa. Danas taj graanin ni za im toliko ne ezne kao za tim da postane tako mrav da mu runi sat plee oko zgloba. To nije lako postii u zemlji gdje teku med i mlijeko. O palainkama punjenim okoladom da i ne govorimo. -296KORABIINA OSVETA - Efraime? - upita me jednog dana najbolja supruga na svijetu. Efraime, jesam li ja debela? - Nisi, eno - odgovorih joj. - Nisi debela. - Ali ti si debeo. - A, tako? Onda ti moram rei da si ti puno deblja. U stvari, ni jedno od nas dvoje nije "debelo" u doslovnom smislu rijei. Najbolja supruga na svijetu moda na stanovitim dijelovima tijela ima

nekih oblina, a to se mene tie, u profilu se kadikad doimam pomalo mlohavo. Ali to je vie osobni dojam nego ono to bi pokazivala vaga. Ipak smo za svaki sluaj stupili u vezu s jednom od stanica za nadzor nad tjelesnom teinom, to su danas u modi. Prijateljice moje ene priaju fantastine prie o tim nadzornim stanicama, u kojima prestaje laki ivot teke kategorije. Tamo su toliko smanjili teinu nekom u cijelom gradu poznatom frizeru da sada, mjesto stotinu trideset, tei samo etrdeset kilograma. Neki je direktor kazalita, navodno za samo dva mjeseca, sa devedeset kilograma spao na apsolutnu niticu. - 297 -

EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE U jednoj takvoj stanici spomenute organizacije primili su nas direktorica i neki tanjuni docent. Kad bi samo jo nekoliko mjeseci prije - govore njegovi oduevljeni studenti -iziao iz autobusa, ostala bi dva mjesta slobodna; danas povremeno nastupa u nekom lutkarskom igrokazu kao avet... Docent nas je bez okolianja upoznao sa svim onim to nam predstoji; svaki kandidat za mravljenje dobiva vlastiti dosje. Uz neznatnu naplatu svakog se tjedna podvrgava pranju mozga putem razgovora, te dobiva popis jela koje smije jesti. Ne mora posve prestati jesti, ve samo neke

odreene stvari, a prije svega mora se rijeiti osjeaja okusa. Nema vie, dakle, kruha, bijelog peciva, tjestenine, maslaca, niega to sadri masti, krob i eer. Umjesto toga: u svim koliinama korabice, kisela kupusa i svjee ribe. Dvije ae mlijeka dnevno. Nikakvih sportskih djelatnosti jer one izazivaju elju za jelom. Napose se preporuuje: jednom tjedno leati ispruen na podu i piti mlaku vodu. Nakon sedam dana pacijent se vae u nadzornoj stanici, i ako nije izgubio na teini, sam je tome kriv i treba se stidjeti. Ako je izgubio na teini, dobit e pohvalu na taj nain to e ga pogladiti po glavi. - Izvrsno - rekoh. - Oboje udimo za njenou. Direktorica nas je odvela u drugu prostoriju, gdje smo morali bosi stati na vagu, ali sa svim onim to imamo u depovima. Rezultat je bio porazan. - ao mi je - rekla je direktorica. - Vi nemate potrebni viak teine. Zamrailo mi se pred oima. Nikada ne bih pomislio da bi nam zbog takve formalnosti mogli odbiti pravo na mravljenje. Ta meni nedostaju samo tri kilograma da postanem slubeno ovjerovljeni trbonja, a moja ena, premda niska rasta, prola bi da ima samo kilogram i pol vie. Mjerai teine nisu se dali uvjeriti. Tako smo krenuli kui i poeli jesti sve to je zabranjeno. Poslije dva tjedna ponovo smo doli u nadzornu stanicu, - 298 KORABIINA OSVETA opravdano se nadajui da nam sada vie nita ne stoji na putu. Za svaku sigurnost natrpao sam u depove pedeset funti kovana novca.

- Dobro doli - ree nam direktorica nakon vaganja. -Sada vam mogu otvoriti dosje. Zatim nam je docent dao upute: - Tri glavna jela dnevno. Ne smijete gladovati. Nastojte mijenjati hranu. Kad vam dosadi kiseli kupus, prijeite na korabicu i obrnuto. Glavno je: nikakvih masnoa, nikakva kroba, nikakva eera. Doite opet za tjedan dana! Sedam dana i sedam noi ropski smo se drali svih propisa. Sir koji smo jeli bio je bijel i nemastan, kruh proaran zelenim krastavcima, kupus gorak. Sljedeeg tjedna jeli smo samo korabicu, koju su nam kamionom dovozili izravno s teretnog kolodvora. I stvarno: nismo dobili na teini ali ni izgubili. Stagnirali smo. Kazaljka male vage koju smo kupili za kunu uporabu, stajala je uvijek na istom mjestu. To nas je pomalo razoaralo. U nekoj staroj apoteci u Jaffi najbolja supruga na svijetu otkrila je neispravnu vagu, ali tamo je u repu stajalo pola enskog stanovnitva Tel Aviva. Osim. toga, u nadzornoj stanici istina e ionako izii na vidjelo. Pomalo sam ve poeo zdvajati. Zar da zauvijek ostanemo pri sadanjoj teini? Kako to da moja ena nije smr-avjela? Za moj je sluaj postojalo neke vrsti objanjenja: neto sam nauo da svake noi odlazim u kuhinju kako bih ondje vodio podzemni otpor, unitavajui vee koliine sira i kobasica. Osveta korabice, kojoj sam se sljedeih tjedana opet priklonio, ubrzo me stigla.

Sedmog tjedna naih patnji - a poznato je da je sedmi tjedan kritian probudio sam se usred noi. Osjetio sam neodoljivu potrebu za zamamnim mirisom i zvukom masti koja cvri. Da ne bih poludio, morao sam potopoto, i to - 299 VEPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE smjesta, pojesti neto peeno. Bio sam spreman ubiti za nekoliko piljivih kalorija. Zadrhtao sam od same pomisli na rijei poput "poljupci punjeni kremom". Progonile su me grozniave vizije "kroba". Pojam "krob" priinjao mi se kao utjelovljeno bie: slatka, draesna djevojka koja u bijeloj vjenanici, leprave zlatne kose, tri preko livade. - krobe! - vikao sam za njom. - ekaj, krobe! Volim te! I love you! Je t'aime! Ja tebja ljublju. Nemoj mi pobjei, krobe! Sljedee noi sam je sustigao. Iskrao sam se iz kreveta, oduljao u kuhinju, sasuo punu vreu kokica na vrue ulje, posipao po njima ogromnu koliinu eera i sve pojeo u tren oka. A to je bio tek poetak festivala kalorija. Oko ponoi spremao sam se da na tednjaku ispeeni kruke, kad iznenada preda me iskrsne krhka pojava najbolje supruge na svijetu. Zatvorenih oiju uputila se ravno prema koari za rublje i izvukla iz nje tucet okolada i smjesta ih poela odmotavati. Ponudila je i meni i ja sam se poastio rokui od uitka. Usred te orgije probudi se u meni nagon za mravljenjem. Dopuzao sam do telefona i zadnjim snagama okrenuo broj nadzorne stanice. - Doite brzo... brzo... inae emo pojesti... okoladu...

- Smjesta dolazimo! - vikne docent na drugom kraju ice. - Ve smo krenuli... Uskoro zatim zakripale su konice i pred kuom se zaustavila kola nadzornika teine. Razbili su vrata i provalili u kuhinju, gdje smo se nas dvoje valjali u hrpama staniola, peenih ostataka voa i tekue kreme. Uspjeli su spasiti polovicu okolade. Sve ostalo je ve bilo u naim elucima i toliko nas napuhnulo da se nismo mogli prepoznati. Docent nas je uzeo na koljena, mene na desno a najbolju suprugu na svijetu na lijevo. - Nita ne brinite, djeco - tjeio nas je oinski. - Niste vi prvi kojima se to dogodilo. Ve su mnogi nai lanovi za -300KORABIINA OSVETA samo nekoliko sati namakli svu teinu koju su godinama gubili. Poet emo opet ispoetka. - Ali samo ne korabicom! - preklinjao sam slabanim glasom. - Preklinjem vas: ne korabicom! - Dobro, neka bude! - odlui docent. - Samo zelena salata. Napustili smo redove nadziranih dijetalaca. Potpuno smo zatajili. Kadikad u profilu i opet izgledam pomalo mlohavo, a najbolja ena na svijetu na stanovitim dijelovima tijela ima obline. Pa to? Poznato je da dobro ishranjeni ljudi imaju bolju narav, da su prijazni, velikoduni i skloni ivotnim radostima; ukratko, oni imaju vie od ivota. Ono to nemaju, to je korabica i salata. Ali moe se i bez toga!

-301-Sljedeu paramedicinsku raspravu vjerojatno e razumjeti samo oni koji vrlo dobro poznaju nae narodne znaajke. Dijagnoza bolesti o kojoj je rije glasi: patoloke sklonosti prosjenog izraelskog graanina da obilato ugovara isprazne dogovore. ini se da su klice te bolesti donijeli sa sobom ve prvi doseljenici u prolom stoljeu, a one su se odonda izvanredno razvile. KAKO SE PREDLAU PRIJEDLOZI Ako se ne varam, dogodilo se to za jedne kazaline praizvedbe u sezoni 1954/55. Stajao sam za odmora za ankom kad mi prie Stockler. - ujte - ree mi. - Moramo se svakako nai. Imam za vas prijedlog. Ako hoete, sutra u vas nazvati. Ili jo bolje u utorak. O. K.? - O. K. - odvratio sam mu ravnoduno a da ozbiljno nisam ni pomislio kako bi me mogao nazvati. Stocklera poznajem samo povrno, zapravo samo

po imenu. Bije ga glas da je svakom loncu poklopac, da poznaje sve mogue ljude i da se uputa u sve mogue poslove. Vie o njemu ne znam. Ako mi neto eli predloiti, i bude li prijedlog dobar - zato ne? Ali Stockler nije nazvao. Mjesec dana kasnije sluajno smo se sreli na ulici. Odmah me zgrabio. - Imam za vas neto vrlo zanimljivo. Moramo se sastati i na miru porazgovarati o svemu. Je li va broj u telefonskoj knjizi? - 302 KAKO SE PREDLAU PRIJEDLOZI - Jest. - Dobro. Onda me, molim vas, nazovite sredinom sljedeeg tjedna. Razlog to ga sredinom sljedeeg tjedna nisam nazvao tehnike je naravi i predaleko bi nas odvelo kad bih ga sada ovdje objanjavao. Htio bih samo pripomenuti da sam na Stocklera i njegove prijedloge davno bio zaboravio, kad me on neoekivano nazvao u kolovozu 1956. godine. - Cijelo ovo vrijeme htio sam vas nazvati da vam neto predloim. Moemo li se nai oko podne? - U svako doba. - Dobro, nazvat u vas. Kako sam sljedeeg dana otputovao na tjedan dana, ne znam da li me zaista nazvao. U svakom sluaju, krajem 1957. ustremio se na mene na nekom posijelu u Zieglerovih. - Upravo sam se vratio iz Francuske - proaputao je dok me vukao u neki miran kutak. - Imam za vas zanimljiv prijedlog. Moramo pronai kakav miran kutak kako bismo dogovorili pojedinosti.

- Kako god elite. - Vi se, dakle, slaete? Nazvat emo se meusobno telefonom. Nakon toga neko vrijeme nismo imali nikakve veze. To je trajalo do jeseni 1959. Tada se Stockler iznenada javi telefonom i ree kako bi elio saznati moj telefonski broj, jer da eli neto sa mnom vano razgovarati. Pristao sam. Ugovorili smo da emo za koji dan nazvati ili on mene ili ja njega, kako bismo se dogovorili za sastanak. Zatim se izgubio svaki trag o njemu. Sredinom 1963. ugledao sam Stocklera kako utonuo u misli sjedi na terasi neke kavane, mijeajui neprestance aj pred sobom. Priao sam mu i predstavio se. Bilo mu je drago to me upoznao. Doda kako me ionako htio nazvati da mi predloi neto vrlo zanimljivo. Nakon kratkog razmiljanja ree da bi bilo najbolje kad bismo sjeli -303-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE na terasu neke kavane i o tome mirno porazgovarali. Trebalo je da samo utanaimo najprikladnije vrijeme. Na kraju je ostalo na tome da e me on nazvati u petak. Do tada je zauzet i nema vremena. U svibnju 1966. sreli smo se na filharmonijskom koncertu, ali smo mogli razmijeniti svega nekoliko rijei jer je glazba bila preglasna. Koliko sam prole godine mogao razabrati iz nekih njegovih nagovjetaja, on me vie puta nazivao, ali je moj broj, navodno, uvijek bio zauzet. Predloio sam mu da me nazove pred veer izmeu 18 i 19 sati. Obeao je da e to zapamtiti, i dodao kako e me njegov prijedlog zacijelo zanimati.

To je zapravo kraj prie. Kratko vrijeme poslije naega zadnjeg razgovora, Stockler se razbolio i neto kasnije umro. Ovu tunu vijest javila mi je u pismu njegova udovica. Obavijestila me da je njen pokojni mu i na samrtnoj postelji mislio na mene i uvijek nanovo govorio o velikim planovima koje je htio ostvariti samo sa mnom i ni s kim drugim. Juer u noi zazvonio je telefon u neuobiajeno doba. Meugradska. Bio je to Stockler. - Sada imam neto vie slobodna vremena - ree mi grobnim glasom. - Htio bih vam predloiti neto vrlo zanimljivo. - Izvrsno - odgovorih. - Uskoro me nazovite! J Ovu priu posveujem svom prijatelju prevoditelju, gospodinu piscukomorniku, dvorskom savjetniku prof. dr. Frie-drichu Torbergu, graaninu Bea, grada bogatog titulama. BEKI VALCER S TITULAMA Netom je na avion sletio na beki aerodrom, iz zvunika se zau: - Molimo profesora Kishona da se izvoli javiti na alteru za obavijesti. Hvala unaprijed. Dok smo obavljali carinske formalnosti, ponovo se zauje ugodni glas: - Gospodina doktora Kishona oekuju na izlazu. Molimo gospodina profesora doktora Kishona da se uputi na izlaz. Hvala lijepa. Nemam mnogo smisla za ovakvu vrstu ala u javnosti, i to sam odmah na izlazu natuknuo odboru za doek: - Lijepo je od vas to ste doli, momci! - rekoh neusiljeno. - Uostalom, ja nisam ni profesor ni doktor.

- Da, naravno. - Voa delegacije, otmjena, dentlmenska izgleda, sa sijedim zaliscima, klimne mi odobravajui glavom. - Smijem li vas sada, dragi profesore, upoznati sa svojim asistentima... - I on povede mene i moju hrabru enicu prema paliru to ga je odbor za doek u meuvremenu bio formirao, neusiljeno i otmjeno. - Doktore Kishone, ovo je dvorski savjetnik Manfred Wa-sserlauf... Dopustite, profesore Kishone, da vam predstavim gospodina trgovinskog savjetnika, profesora doktora Stei304-305-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE BEKI VALCER S TITULAMA nach-Irdninga... A ovo je, profesore Kishone, na strunjak za gradski promet, savjetnik voznog parka doktor Willy... Dr. Willy je bio, kao to se ubrzo ispostavilo, na ofer, ali nas je, kao i svi ostali, doekao u tamnom odijelu sa srebr-nosivom kravatom. Besprijekorno se naklonio prije no to se nagnuo nad ruku moje supruge, koja je pocrvenjela od glave do pete, i uz zvonko: "Ljubim ruke, milostiva" to i uinio. - Oni su meuge - priapnuo sam svojoj druici. - Nije mogue da misle ozbiljno. - Varate se - ree mi trgovinski savjetnik prof. dr. Stei-nach-Irdning teno hebrejski. - Takav je ovdje u Beu obiaj. Morat ete se na to naviknuti. Dok smo se vozili u hotel, rasvijetlio nam je donekle jo neke injenice.

- Zovem se zapravo Stein - ree. - Moe Stein. Doao sam ovamo poslom iz Izraela prije tri godine. I ja sam se u poetku bunio kad bi me nazivali profesorom. S vremenom sam se prilagodio. Postalo je ve besmisleno. Poslije sam svom imenu, da bih ga pojednostavio, dodao ono "ach-Irdning", a za roendan sam od svog urjaka, koji radi u Vijenici, dobio doktorsku titulu. - Ali vi ste i trgovinski savjetnik, zar ne? - Naravno. Otvorio sam u sreditu grada malu trgovinu tekstilom. Bivi Moe Stein nam je nadalje objasnio kako, od dana kad se barokna austrijska feudalna monarhija pretvorila u umjereno demokratsku republiku, stanovnitvo te zemlje osjea neutaivu nostalgiju za iezlim vremenima. - Ovdje, na primjer, nema potara. On se zove potanski nadslubenik tumaio nam je trgovinski savjetnik profesor doktor. - Nema konobara; oni su "oberi". inovnici su tajni savjetnici. Svaki od njih uz svoju slubenu titulu ima jo najmanje jednog "doktora" ili "profesora". - A gdje se mogu dobiti te titule? <, ( - Postoji vie izvora. U poetku, profesorsku titulu dodjeljivao je predsjednik drave na osnovi preporuke nekog javnog tijela ili jedne od dviju koalicionih partija. Poslije su gradonaelnici veih gradova poeli za svoj raun dijeliti doktorate. Danas u Karntnerstrasse imate ve i knjiaru gdje bez velike muke moete dobiti titulu privatnog savjetnika za knjievnost. - Pa sve ove titule postaju bezvrijedne kad ih ve svatko ima! Zar vam to, gospodine, nije palo na pamet?

- U tome ste, moda, u pravu. Ipak, ako vas smijem zamoliti, oslovljavajte me profesorom. Poto smo stigli u hotel, ispunio sam prijavnicu. Slubujui upravni savjetnik za hotelska pitanja, u mnogim zaostalim zemljama zvan "portir", uzeo mi je obrazac iz ruku i, prijekorno me pogledavi, nadopisao ispred mog imena "profesor". Nakon to je mojoj supruzi poljubio ruku, koju mu je ona za svaki sluaj bila nemarno piruila, uputio nas je prema dizalu. - Oprostite, ekscelencijo, na koji kat? - zapitao je liftboj. - Trei kat, profesore. Ve smo pomislili da smo donekle uli u igru, ali mi se odmah zatim potkrala gruba greka. Po povratku u predvorje, pristupili smo jednom lanu odbora za doek. - Dopustite mi, profesore - rekoh pokazujui na svoju suprugu - da vam predstavim predstavnicu moga osobnog tajnitva. Na moje iznenaenje, ovjek koga sam nagovorio samo je povrno poljubio mojoj supruzi ruku i, oigledno ljutit, okrenuo nam lea. Savjetnik za doek Stein, koji je opazio ovu malu scenu, hitno nam prie. - Jeste li ovog gospodina, moda, oslovili profesorom? -zapitao je sav uzbuen. - Jesam. - Nebesa! Time ste ga smrtno uvrijedili. r -306-

-307-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE -Ali kako? - Zato to je on zaista profesor... Oigledno smo prebrzo prihvatili austrijski stil i nismo vie ni pomiljali da negdje jo uvijek postoje ljudi koji predaju na sveuilitima i zaista su profesori. - Kako sam ga trebao osloviti? - zapitao sam preplaeno. - Najmanje sa "dvorski savjetnik privatni docent doktor-doktor". To je apsolutni minimum. Smjesta sam priao osobi koju sam tako teko povrijedio i naklonio se. - Vrlo potovani gospodine dvorski savjetnie, sveuilini profesore, privatni docentu, doktordoktore... kako ste? - Dobro -odvrati on sada ve dobrohotno. - Hvala, profesore. Vi ste po svoj prilici ovdje tek nedugo, zar ne? - Da, tako je, gospodine dvorski savjetnie, sveuilini profesore, privatni docentu, doktordoktore... Sad sam ve bio udario u pravu icu. Bilo je poneto naporno ali imalo je ari. Malo-pomalo poeo sam shvaati zato su Austrijanci danas toliko sretniji nego prije rata. A nakon dva dana ve sam jasno osjeao antipatiju prema svima koji bi mi uskratili moju doktorsku ili profesorsku titulu. Svakom svoje, molim lijepo! I moja supruga, najbolja na svijetu, navikla se da, kad god bi se povela rije o meni, nenapadno ubaci "moj mu, nadsavjetnik za knjievnost". A ja sam joj uzvraao sa "doktorice muzikologije" (ona pomalo svira glasovir).

Titule imaju ari, to se ne moe porei. Sjedite, primjerice, u hotelskom predvorju a nailazi vrlo mlad profesor u laka-jskoj livreji, nosi u ruci plou i uzvikuje: - Profesor doktor Ephraim Kishon neka se javi na telefon, molim! Tome se nema to zamjeriti. Pustite ga da nekoliko puta protri predvorjem i veselite se pozivu. Ako ba hoete, moete i sami sebe nazvati kako bi vas prozvali. -308BEKI VALCER S TITULAMA Nije ni udo to nam je srce prepuklo kad smo morali napustiti glavni grad Austrijske Republike. - Profesore - ree mi ena dok smo se uspinjali u El-Alov avion - ovdje je zaista lijepo. - Prekrasno, gospoo doktor - odvratio sam i poljubio joj ruku. Dok smo letjeli nad Sredozemljem, utonuo sam u dubok levantinski drijeme. U snu mi se ukazala presvijetla prilika cara Franje Josipa I, u bljetavoj odori optoenoj ordenjem. - Velianstvo - promucao sam i sav se najeio... - Carsko-kraljevsko apostolsko velianstvo... milostivi gospodine... - Mani se gluposti - prekine me pokojnik. - Zovi me jednostavno Francek. -309-MENAE ZNA SVE

Znanost je izumjela sve ureaje za mjerenje. Postoje instrumenti za mjerenje jaine ultravioletnih zraka, vlanosti zraka i uspjeha ispaljivanja rakete. Ureaja za mjerenje drutvenog uspjeha jo nema. Postoji jedino izraelski proizvod, ali on nije za izvoz. MENASEZNASVE Te sumorne kine veeri ponovo smo sjedili Jossele i ja na naem straarskom mjestu u kavani, kadli se do naeg stola progura pjesnik Tola'at Shani i poe gristi nokte. - Strano sam nespokojan - ree. - Proireni Odbor za dramaturgiju, koji sastavlja repertoar, upravo odluuje o sudbini mog komada. Iskreno smo suosjeali s njim. Situacija je zaista bila napeta. Ako komad odbiju, onda je sve dobro prolo. Ako ga pak prihvate, ne moe se posve iskljuiti mogunost da ga nekom tehnikom omakom i izvedu. Pokuali smo ga umiriti, ali on, koji je kao autor ve svata proao, jedva da nas je i sluao; s vremena na vrijeme poeo bi se histerino kik-otati i prijetiti da e emigrirati. Iznenada se dogodilo neto neobino. Kraj naeg stola proe visok, koat ovjek, pozdravi Josselea prijazno mu mahnuvi rukom, zastane ispred Tola'ata Shanija, nakrivi glavu i onjui zrak irei nosnice, a lice mu poprimi izraz duboke zamiljenosti. Sve se to zbilo u jednoj

jedinoj sekundi. ovjek se zatim opusti, uperi vrak prsta u Tola'ata Shanija i ledeno izusti: -Hej. Odmah zatim nestao je u gustom dimu cigareta to je obavijao kavanu. - Zao mi je, Tola'ate Shani - ree Jossele promuklim glasom. - Odbor za dramaturgiju je odbio va komad; bojim se: jednoglasno! Shani poe drhtati, vrsto se drei objema rukama za stol. - Ali kako... odakle to znate? - Od... - Jossele pokaza smjerom kojim je nestao koati. - Menae to pouzdano zna. Jossele nam zatim objasni da Menae posjeduje gotovo genijalnu sposobnost da u ljudi tono ocijeni njihove izglede na uspjeh. - Menae se drui samo s onima koji imaju uspjeha. Ako netko ima sve manje uspjeha, onda se i Menae s njim sve manje drui. Menae je u jednoj osobi savrena ustanova za ispitivanje trita. Po nainu kako nekoga pozdravlja, moe se s tri desetinke tono izraunati koliko dotini u tom trenutku vrijedi. Sad su i meni neke stvari postale jasnije. Naravno! Prije nekoliko godina Menae ne bi nikada propustio a da me pri susretu ne potapa po ramenu. Jednom se dogodilo, kratko vrijeme nakon to me Dravni departman pozvao kao gosta na putovanje po SAD - ne, zbilo se to dan prije nego je stigao poziv: tada je Menae ak i sjeo kraj mene i upitao me za zdravlje. - Njegov ivani sustav - objasnio je Jossele - radi poput seizmografa i registrira i najmanje drutvene potrese. Nita rnu ne moe promaknuti,

ni najsitniji znak uspjeha ili neuspjeha. I on se prema tome ravna. Jedno glasno, srdano "alom" najpouzdaniji je znak da je ovjek kojega je pozdravio na vrhu ljestvice uspjeha, ili e uskoro dospjeti na vrh. Kad se radi o ljudima u kojih status uspjeha nije pouzdan, ograniit e se da manje ili vie ravnoduno mahne rukom. Ako neki poslovni ovjek bankrotira, ili umjetnik dobije loe -310-311-EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE kritike, Menaevo "hej" je tako tiho da bismo ga mogli uti jedino ako se ukljue aerodromski zvunici. Najnevjerojatnije jest to to njegovo procjenjivanje uspjeha nije podeeno samo na sadanje stanje. Kadikad zagrli nekog pisca koga su u knjievnoj rubrici jednostavno slistili. Tada njegov radarski mozak predosjeti uspjeh o kojem jo nitko i ne sanja. Ili neku knjievnu nagradu. Ili kakvo nasljedstvo. Menae je u stanju mjesecima unaprijed izraunati koeficijent uspjeha nekog ovjeka. Shvaa li ti to? - Ne shvaam - rekoh iskreno. - Razjasnit u ti to na primjeru kojem smo upravo bili svjedoci: Menae pogleda Tola'atu Shanija i njegov se stroj u tom trenutku pokrene... "Pjesnik iji je status nestalan", signalizira mu antena. "Dovoljan je standardni pozdrav broj 8, srednje srdaan: 'Kako si stari?' Polako uspori korake jer je kritiar Birnbaum nedavno hvalio njegove pjesme." Dosad je sve jasno. Ali on se, pribliavajui, prisjeti da Kunstetter Veliki ve dva tjedna ne sjedi za istim stolom s Tola'atom Shanijem. Ono "stari" otpada. S druge strane, ena Tola'ata Shanija ima bogata strica

u Americi, a to vrijedi prijazan smijeak, pa i da u stanovitim uvjetima, uz ono "kako je", jo nemarno mahne rukom. Kad je Menae dotle stigao u svojim proraunima, odjednom na njegovu radaru iskrsne predstojea mogunost da mu Odbor za dramaturgiju odbije komad. Prema tome, u zadnji e trenutak iskljuiti smijeak, "kako je" zamijeniti s "hej", a mjesto da mahne rukom, uperit e kaiprst. Po tom kaiprstu zakljuio sam da je komad jednoglasno i konano odbijen. U suprotnom sluaju, Menae bi upotrijebio barem dva prsta i ne bi ih uperio prema njemu. U tom trenutku u kavanu ue tajnik kazalita i uputi se ravno prema Tola'atu Shaniju. - ao mi je - ree. - Odbili su va komad. Svi su bili protiv. Oko ponoi unijeli smo ono to je jo preostalo od Tola'ata Shanija u jedan taksi. Iznenada se iza ugla pojavi Menae. -312MENASE ZNA SVE Zastao je pred Josselom, utinuo ga za obraz i, uz iroki prijateljski osmijeh, zapitao: - Pa gdje si, stari, nigdje te nema? Zbrajao sam: osmijeh je trajao 1-2-3-4 pune sekunde. Jossele je poeo drhtati, jednom prodavau novina koji je upravo naiao istrgnuo je iz ruku jutarnje izdanje, pogledao rezultate lota i glasno uzviknuo: dobio je etiri tisue funti! - Samo mi jedno nije jasno - progunao je nakon to se uvjerio da je zaista dobio. - Zato me Menae nije poljubio? Za vie od tri tisue

funti on uvijek ljubi... - Tada se lupi dlanom po elu. - Naravno! Duan sam tisuu esto funti... Poosmo kui. Za svaki sluaj, okrenuh se Menaeu i zaeljeh mu glasno i radosno "laku no". Menae je gledao kroz mene kao kroz zrak. to se dogodilo? Nebesa, to se dogodilo? f m--313-U idovskoj obitelji ena od pamtivijeka ima dostojanstvenu i tovanja vrijednu ulogu: ulogu majke. Ona tu ulogu igra kako u odnosu prema djeci tako i u odnosu prema muu. Prije no to bilo to odlui, idovski se mu pita ne bi li ipak prije trebalo pitati svoju enu. Najee je i pita. Ona mu katkad ak i odgovori. Ako se on kojim sluajem usprotivi, ona to smatra djejim brbljarijama. TO DAROVATI ODGOJITELJICI U DJEJEM VRTIU? Leim posve odjeven na kauu. Nad glavom mi blijeti svjetiljka, a u glavi mi se motaju mrane misli. Na drugom kraju sobe najbolja supruga na svijetu stoji pred zrcalom i krivi se. To uvijek ini kad eli dobro vidjeti to radi. Ovoga trenutka pokriva lice kremom bio-placen-tom, tim poznatim udesnim sredstvom za regeneraciju konih stanica. Ne usuujem se smetati. Bar ne zasad. ovjeku u mojim godinama, stvaraocu, jednom mora doi trenutak kad e se ogledati za samim sobom. Ve tjednima, ve me mjesecima titi strana dvojba. Moram s nekim porazgovarati o koraku koji e odluiti o ostatku mog ivota. Ta zato imam enu? Odvaih se:

- Draga - poeh poneto drhtavim glasom. - Htio bih se s tobom posavjetovati. Molim te, nemoj se uzbuivati, nemoj napreac stvarati zakljuke. Dakle, stanovito vrijeme osjeam da sam stigao do kraja svoje stvaralake putanje, pa bi bilo bolje da prestanem pisati, da barem nainim prekid od -314* ' ' 'M TO DAROVATI ODGOJITELJICI U DJEJEM VRTIU? nekoliko godina. Potrebni su mi mir i oporavak da se sa-berem. Moda e onda opet krenuti... Slua li ti mene? Najbolja supruga na svijetu pokriva lice novim slojem bio-placente i uti. - to mi savjetuje? - zapitah bojaljivo, ali uporno. Konzument bioplacente se okrene, zagleda se u mene i uzdahne. - Efraime - ree. - Moram kupiti neto odgojiteljici. Premjestili su je u Ber-Sevu i odlazi ve krajem tjedna. Morali bismo joj kupiti oprotajni dar. Govorim li po dui, to i nije bio neki zadovoljavajui odgovor na moje sudbinsko pitanje. To sam gospoi elio i razjasniti: - Zato me nikada ne slua kad elim s tobom o neemu vanom govoriti? - Sluala sam te pozorno. - Sada je preko sloja bio-placente mazala kremu boje opeke. - Mogu ti ponoviti svaku rije koju si rekao. - Odista? A to sam rekao? - Rekao si: "Zato me nikada ne slua kad elim s tobom o neemu vanom govoriti?" - Tono. I zato mi onda nisi odgovorila?

- Zato to moram razmisliti. To je ve imalo nekog smisla. Na kraju krajeva, problem s kojim sam je suoio nije bio nimalo jednostavan. - Misli li - zapitao sam je oprezno - da se moda radi samo o nekoj prolaznoj bezvoljnosti, koju u moi savladati sam od sebe? Recimo da na neko vrijeme prestanem pisati? Bez odgovora. - Jesi li me razumjela? , ,,,, - Naravno da sam te razumjela. Nisam gluha... Sam od sebe svladati prolaznu bezvoljnost ili tako nekako... - I to kae na to? . , - Kako bi bilo s bombonijerom? . ,: - Molim? -315>'EPHRAIM KISHON - NIJE FER, DAVIDE

- To je ipak neto a nije ni preskupo. to misli? - Mislio ja ili ne, moj problem time nije rijeen, draga. Prestanem li pisati na godinu ili dvije, ili ak moda tri godine, ime da se bavim? Cime da ispunim intelektualnu prazninu koja e u meni nastati? ime? Sad su premazani obrazi bili podvrgnuti nekoj vrsti masae, laganom lupkanju, u ijem se ritmu s malo mate mogla razabrati rije "odgojiteljica".

- Slua li ti mene? - zapitah iznova. - Nemoj me neprestano pitati da li te sluam. Naravno da te sluam. Sto mi drugo preostaje? Dovoljno glasno govori. - Tako. A o emu sam sada govorio? - O praznini koju namjerava intelektualno ispuniti. - Da moda pokuam slikati? Ili da se bavim glazbom? Tek tako, za poetak. Kao prijelaz, u neku ruku? - Ja sam za to. - Mogao bih, dakako, ii i u lov na vodene konje ili skupljati avle. Bugaica preko kreme boje opeke, umjetne trepavice ispod obrva i zatim njezin glas: - Treba o tome dobro promisliti. Nisam znao to bih na to rekao. - Zato uti, Efraime? - Misli da je krajnje vrijeme da iskopamo le nae pralje i strpamo ga u zeleni koveg... Slua li me? - Strpati le pralje u koveg. Ne da se moja ena tako lako smesti. Sad je prelazila preko trepavica majunom etkicom, dakako uvoznom. Poduzimam zadnji pokuaj: - Ako ta krotiteljica voli djecu, mogli bismo joj darovati malu zebru. I opet sam promaio. Moja sugovornica ukljui radio i ree: - Nije loa ideja. -316TO DAROVATI ODGOJITELJICI U DJEJEM VRTIU? - U tom sluaju - zakljuih - brzo u otii prijeko k svojoj najdraoj prilenici i kod nje prenoiti.

- Da, sluam te. Prenoit e. - Dakle? - Kad dobro promislim, bolje bi bilo da joj umjesto bombonijere kupimo vazu. Odgojiteljice vole cvijee. S tim rijeima se najbolja supruga na svijetu uputi u kupaonicu kako bi s lica sprala taloge. ini se da u jo neko vrijeme morati nastaviti s pisanjem.