Efraim KION "Nije fer, Davide"

udotvorni lijenik

Najbolji savjet koji se moe dati novom doseljeniku u Izrael jest: Budite lijenik!

Tridesetih godina, kad je doseljavanje iz Njemake dostiglo vrhunac, nastala je tolika navala lijenika da su oprezne domaice stavljale na vrata natpis: Ordiniram za lijenike samo poslije podne od 3 do 4 sata.

Danas je drukije. Sve vie ljudi pobolijeva a sve ih manje ide na medicinu. Izrael je postao pravi raj za lijenike.

Dakako, i u Americi su ekaonice lijenika prepune. Ali Amerikanci odlaze k njima samo zato jer ih na to obavezuje lanska iskaznica neke od zdravstvenih organizacija. idovi odlaze lijeniku zato to ih veseli biti bolestan.

to tolike ljude ini bolesnima? Nesumnjivo, siva jalova svakodnevica. Ljudi eznu za malom promjenom, a kako im bolest prua promjenu, oni su ak spremni za to i plaati. Lijenik ih je pak spreman primati.

Moj sluaj zapoeo je sa udnim osjeajem praznine u trbunoj upljini, za im je uslijedila potmula unutranja tutnjava. Isprva nisam tome pridavao vanost. Ali kad se taj osjeaj praznine pojaao, pogotovu nakon to jednom cijelih osam sati nisam nita jeo, uznemirio sam se i zapitao tetu to da radim.

Porazmislivi, ona mi preporui da zatraim lijeniku pomo. Dobro rekoh. Idem u Bolesniku zatitu.1

Jesi li poludio? proguna moja teta. Oni e te samo opljakati. Otii e Grossglockneru.

Tko je to? Tko je to? Ti ne zna tko je prof. dr Grossglockner?2 udotvorni lijenik koji je spasio ve stotine tisua?

Stotine tisua? Ma hajde...

Prestani zanovijetati i poi prof. dru Grossglockneru. Govori s njim njemaki. I budi bez brige... on e ti ve pronai neto ozbiljno.

Htio sam se smjesta uputiti k njemu, ali me teta pouila da se udotvorcu mora najprije telefonski najaviti. Na telefonu me jedan enski glas naruio za utorak poslije tri sedmice, u 5 sati i 26 minuta.
Bolesnika zatita pripada ustanovama koje naprosto cvatu u Izraelu. Najmanje pola milijuna akcionara ulae u nju mjeseno svoj novac. Bolesnika zatita izvrsno djeluje, osim kad netko oboli. Onda malo popusti. Bolesniku njegu to je prua svojim tienicima, mogli bismo nazvati oskudnom. U nekoj klinici Bolesnike zatite bolesnik je nakon teke operacije eluca patio od strahovite gladi. Lijeili su ga hipnozom. Vi sada jedete vruu juhu od krumpira ... veliki tanjur dobre, krepke juhe od krumpira ... sugerirao mu je lijenik. Zato mu ne sugerirate neto bolje? zapitala je suosjeajno bolesnika sestra. Na primjer, peeno pile s riom i mijeanom salatom? Lijenik slegnu ramenima: ao mi je, ali on je socijalni bolesnik. 2 Grossglockner bi se u nas, recimo, zvao Razvikanovi.
1

 Do tada, molim vas, nemojte jesti, piti, spavati, puiti dodala je.

Kad sam stigao u ugovorenu minutu, ekaonica je bila irom otvorena, a u njoj pedeset do ezdeset pacijenata. Na prijazan pozdrav nitko mi nije odgovorio. U prostoriji je vladala atmosfera vjerske svetosti. Vrata to su vodila iz nje beumno su se otvarala i zatvarala, sestre odjevene u bijelo promicale amotamo, s vremena na vrijeme uetali bi polunagi mukarci i nestajali poput sjena. Zatim se vie pacijenata poredalo jedan za drugim i u gujem hodu prolo kroz neka vrata. Sve se to dogaalo s nekom zastraujuom preciznou. Bio je to udovini, dobro nauljeni pogon. Nekih pola sata pratio sam sve to sa sve veim strahopotovanjem, kad mi prie sestra i zapovjedi da poem za njom. Uli smo u prostoriju za prihvat bolesnika. Sestra dohvati pozamanu kartoteku i poe ispisivati moje osobne podatke. Ime? Roen? Zemlja iz koje sam doao? Zanimanje?

Novinar.

Dvadeset est funti.

Zato toliko?

To je cijena prvog pregleda. Samo kolege i pripadnici srodnih zanimanja imaju popust.

Vrlo dobro. Ja popravljam pisae strojeve.

Samo trenutak, molim. Sestra prelista neki dotrajali prirunik. Dvadeset pet i trideset.

Platio sam tarifu s popustom i vratio se na strau u ekaonicu. Za manje od dva sata neka nova sestra odvela me u drugu prostoriju, u kojoj osim kreveta nije bilo drugog pokustva. Kako je sestra ve bila postarija i ulijevala povjerenje, usudio sam se zapitati zato taj stari lopov zapravo tako bestidno mnogo naplauje.

Moj mu nije dobrotvorna ustanova odvrati gospoa Grossglockner. Zatim otvori neku debelu knjigu i upita me ledenim glasom to me vodi ovamo.

Moda e se nekome uiniti pomalo udnim, ali ja ne volim s osobama enskog spola govoriti o svojim tjelesnim tegobama, ponajmanje u sobi u kojoj nema nieg drugog do kreveta. Odbio sam da gospoi Grossglockner dadem eljenu informaciju. Nakon toga su me poslali da ponovno ekam na starom mjestu, odakle sam mogao nesmetano promatrati sve ivlji promet. Kao da je bilo sve vie sestara to su same ili s pacijentima pod ruku promicale prostorijom. Nisam se mogao suzdrati a da ne nagovorim susjeda to je sjedio kraj mene:

Odakle mu tolike sestre? zapitah tiho.

Sve same Grossglocknerice proapta mi on. Profesor ima sedam sestara i tri brata. Svi oni rade ovdje.

Uskoro me jedan od brae odvede u kupaonicu, gurnu mi epruvetu u ruku i zatrai da uinim neto to me navelo da upitam: Zato? Zato to se nikad ne zna, odgovori mi on. I zato to e me profesor primiti tek nakon to budu izvrene sve pripreme. Jedva sam napunio epruvetu do vrha, kadli me jedna sestra Grossglocknerica odvue u kuhinju da bi mi ispitala krv i eluanu kiselinu. I onda opet natrag na poetni poloaj. Pred sumrak se pojavila slijedea

sestra, te meni i jo dvojici pacijenata zapovjedila da se svuemo do pasa, da ne naputamo svoja mjesta i da budemo spremni da se odmah odazovemo pozivu. U taj kasni sat u ekaonici je postalo ve tako hladno da se moglo uti kako nam cvokou zubi. Sestra ree kako joj je ao, ali profesor ne moe uzalud troiti svoje dragocjeno vrijeme.

Dat u vam sada nekoliko uputa kojih se morate pridravati nastavi ona. Kako bismo utedjeli na vremenu, molim vas da pri ulasku u ordinaciju izostavite svako pozdravljanje. Sjednite odmah na tri stolice u sredini sobe, duboko udahnite i isplazite jezike. Ostanite tako sve dok ne dobijete daljnje upute. Ne dosaujte profesoru bilo kakvim pitanjima ili primjedbama. On e sve saznati iz vaih kartica. Ako bi vas pak on sa svoje strane neto zapitao, nemojte odgovarati... ili ako to ne moete izbjei... odgovarajte isto prostim reenicama od tri do est rijei. Zatim izaite bez pozdrava. Ponovite!

Izdeklamirali smo upute. Tada se otvorie vrata Svevinjega. Zau se tihi zviduk.

Sada! povika sestra. Mar unutra! Umarirali smo drei se uputa.

Profesor je izvrio smotru jezika.

Kakvih je bolesti bilo u vaoj obitelji? zapitao me.

Razliitih odgovorio sam (jedna rije).

Koliko imate godina?

Trideset. (Toan bi odgovor trebao glasiti trideset pet, ali nisam htio troiti

vrijeme).

Profesor dohvati svojom udotvornom rukom neki iljati instrument, ubode me u lea i upita to osjeam.

Ubod u lea rekoh.

Gospodine Kleineru ree profesor vau kraljenicu treba temeljito pregledati.

Oprostite ree pacijent lijevo od mene. On jo nije bio uvukao jezik pa je teko govorio. Ja se zovem Kleiner i ja ...

Ne prekidajte me! prekide ga profesor u pravednom gnjevu i okrene se k meni da mi postavi dijagnozu. A ona je glasila: lagana prehlada, koju sam vjerojatno zaradio dugo sjedei gol do pasa u neloenoj prostoriji. Terapija: dvije tablete aspirina.

Profesor nam pokretom ruke dade znak da iziemo. Ostala dvojica htjela su neto rei, ali su ih sestre surovo izgurale van.

Dok smo se oblaili, jedan se od njih, neki ovjeuljak pileih prsa, gorko alio da je on potar i da je samo pokuao uruiti preporueno pismo. Danas su ga ve po trei put silom pregledali, unato njegovim prosvjedima. Prolog ponedjeljka ve su ga bili ukrcali da ga odvezu u bolnicu na operaciju slijepog crijeva, i na jedvite jade je uspio pobjei iz ambulantnih kola.

IZVOLITE SJESTI

Ako novi doseljenik iz bilo kakvih tehnikih razloga ne moe postati lijenikom, onda mu je drugo najbolje rjeenje da postane dravni slubenik. Plaa izraelskoga dravnog slubenika, dodue, nije velika, ali mu njegova djelatnost omoguava este predahe uz aj i u zanimljivim razgovorima, zbog ega e biti smatran intelektualcem.

Jedna od najizrazitijih znaajki izraelskog slubenika jest to to ga nikada ne moete nai. U stvari, moete ga nai, ali ne tamo gdje bi trebao biti. Dakle, ne u njegovu uredu. Izraelski su slubenici najee na nekom sastanku. Postoji vie tisua izlika za odravanje sastanaka. Neki traju i do tri dana, a neki pak samo pet do est sati. Za to vrijeme moramo ekati. Pa onda, ekajmo ...

Jednog vrueg ljetnog dana dobio je moj tast Bernard stari cionist koji je tek prije kratkog vremena doao u Izrael pismenu preporuku3 za stambenu zadrugu Amidar. U preporuci se trailo da mu zadruga dodijeli stan i po mogunosti ne zarauna viu cijenu od uobiajene.

Na molbu tasta otiao sam osobno u sredinji ured Amidara kako bih pogurao stvar. Poslali su me u sobu 314, gdje me trebao primiti neki gospodin euan.

U sobi 314 nije bilo nikoga. U susjednoj sobi rekli su mi da gospodin euan upravo ima sastanak s gospodinom Sternom, ali bi morao doi svakog trenutka. Prijazno su me ponudili da sjednem.
Budui da izraelske vlasti ne mogu svakom novom doseljeniku odmah osigurati stan, to stari cionisti dobivaju pismene preporuke s pomou kojih lake mogu doi do stana. Zbog toga meu novim doseljenicima sve vrvi od starih cionista. (Do sada su se prijavila pedeset dva biva tajnika Theodora Herzla osnivaa cionizma.)
3

Sjeo sam. Neko vrijeme sam sjedio, neko vrijeme etao gore-dolje. Opet sam sjeo. Onda se otvorie vrata. ovjek pomoli glavu i zapita:

Gdje je euan?

Na sastanku sa Sternom rekoh. Izvolite sjesti.

ovjeku se, ini se, urilo jer je bez rijei nestao. Nekoliko trenutaka kasnije pojavi se drugi ovjek, po svemu sudei slubenik, i nervozno se ogleda po sobi.

Nemojte biti nervozni umirivao sam ga. euan je na sastanku sa Sternom, ali bi svakog trenutka morao doi. Izvolite sjesti.

Nemam vremena. Kad euan doe, poruite mu, molim vas, neka hitno doe na sastanak Mayeru. Neka doe smjesta.

U redu rekoh.

Nije prolo ni etvrt sata, kadli ue novi slubenik i upita:

Gdje je Kirschner?

Upravo je iziao odgovorih mu. Kad se euan vrati od Sterna, odmah u vam ga poslati. Izvolite sjesti.

Hvala. Znate li, moda, da li je ve neto poduzeo u vezi s projektom za izgradnju stanova Ramat Aron?

 Vrlo vjerojatno rekoh.

Onda u odmah ponijeti mapu. Bude li pitao za Feintucha, recite mu da imam sastanak s Mayerom.

Nekoliko sekundi kasnije pojavio se Kirschner, sav zadihan.

Gdje je mapa Ramat Aron? Stari e pobjesnjeti ako je odmah ne naem!

Zaboga! povikah. Feintuch ju je prije minutu odnio Starome.

A gdje je euan?

On jo uvijek konferira sa Sternom. Ja ga ekam.

Dobro razmiljao je Kirschner. Ako je tako, onda, molim vas, stavite ovaj Goldbergov plan u mapu Givant Seren.

Sa zadovoljstvom rekoh. Preuzeo sam papire, izvukao iz regala mapu Givat Seren i stavio u nju Goldbergov plan. Tek to sam to obavio, kad u sobu nahrupi Feintuch.

to radite ovdje? planuh ljutito jer sam ve pomalo gubio strpljenje. Zato niste na sastanku? Stari je ve ionako loe volje! elite li da bude loma?

Upravo kreem. Svratio sam samo po Goldbergov plan.

A to e vam ba sada Goldbergov plan? Upravo sam ga stavio u mapu Givat Seren. Da ga opet vadim? Pa to je nevjerojatno! Svi me samo izrabljuju. A

ja, budala, doputam da me svi iskoritavaju.

Feintuch se vidljivo zbunio.

Ja sam samo htio ponijeti Goldbergov plan Mayeru mucao je ispriavajui se. Uostalom, kakvo je vae miljenje o tom planu?

Nije lo. Ali volio bih znati to kae Stari.

Feintuch uze plan da ga odnese Mayeru. Prije nego to je otiao, rekao mi je jo kako bi Stari volio da pregledam listu stanara predvienih za stambeni projekt ekem i da napiem o tome izvjetaj Sternu.

Odmah sam se prihvatio posla. Dok sam jo pregledavao listu, pojavi se Feintuch. Mayer trai da smjesta doem.

Zar vi mislite da imam etiri para ruku? primijetih s opravdanim prijekorom, pobrah spise i pooh Starome. Mayer je htio uti moje miljenje o arhitektonskim vrijednostima projekta Ramat Aron. Rekao sam mu otvoreno da su kue preblizu jedna drugoj i da su prozori premaleni.

Kirschner poe zamuckivati:

Uvijek isto ree.

Tim gore odvratih mu otro, dodavi kako je to samo dokaz vie da se tako ne moe nastaviti.

Stari mi je dao sto posto za pravo, smjesta premjestio Kirschnera u drugi odjel

(taj e me odsad progoniti sa svom svojom mrnjom, pomislih) i naloio mi da preuzmem projekt Ramat Aron. Odmah sam poslao po Feintucha i zatraio od njega da mi u roku od dvadeset i etiri sata, dade toan izvjetaj. Zatim sam naruio kola, odvezao se u Ramat Aron, potanko raspravio o problemima s arhitektom, provjerio planove, odluio se za neke manje ispravke, a inenjera koji je nezadovoljno gunao, otpustio bez prava na otpremninu. Potom sam se vratio u svoj ured.

Tamo su me ve oekivali s velikim uzbuenjem. Kirschner, koji mi je zavidio na meteorskom usponu, poeo je iza lea ukati protiv mene. Problijedio je kao krpa kad mi je priao Feintuch i rekao da me Stern zove na hitan dogovor.

Podnio sam Sternu podroban povjerljivi izvjetaj o sadanjem stanju projekta. Nisam tedio kritike primjedbe na polagani tempo rada.

Ali, terne, vi morate uvidjeti zakljuio sam da ja ne mogu preuzeti nikakvu odgovornost bez odgovarajuih ovlasti.

Stern je to shvatio, odmah sazvao izvanrednu sjednicu izvrnog odbora i obznanio lanovima svog taba da me imenovao svojim zamjenikom. Mayer je pokuao s nekim bijednim natuknicama o tome kako imam relativno kratak radni sta, ali Stern je ve bio navikao na takve intrige protiv mene. Na kraju se demonstrativno rukovao sa mnom i glasno mi, tako da svi uju, izrazio svoje povjerenje.

Kad sam se vratio u svoj ured da jo jednom na brzinu pregledam spise za Givat Seren, naao sam tamo novog ovjeka. Mayer mi ga je predstavio. Bio je to gospodin euan, kojemu sam smjesta povjerio vaan posao u registraturi.

 Ja nesumnjivo nisam nikakvo udovite rekao sam mu ali zahtijevam da se radi tono i savjesno. Posebno mi je stalo da moji ljudi za vrijeme uredovnog vremena, dakle u vrijeme kada stranke dolaze u ured, ne odlaze na sastanke. To moe dovesti do vrlo nezgodnih situacija.

Poto sam svome tastu dodijelio kompletni stambeni blok u Ramat Ganu i podigao mali predujam na svoju plau, zavrio sam radni dan.

Otada radim u sredinjem uredu Amidara. Stranke se primaju dnevno od 11 do 13 sati, soba 314. Ne naete li me u sobi, znai da sam upravo na sastanku. Izvolite sjesti.

REKLAMA ZA KNJIGU

U naoj je zemlji velika potranja za strunjacima sviju vrsta, izuzevi uitelja skijanja, dimnjaara i pjesnika. Predstavnici ove potonje struke iskazuju upravo nevjerojatnu tvrdoglavost, te uporno i dalje piu hebrejski. Nekolicini medu njima uspijeva ono to ispjevaju i prodati. Ali svjesni su da istodobno moraju prodati i svoju duu.

Izdava izvue rukopis iz ladice i okrenu se Tola'atu Shaniju.

itao sam vae pjesme. Pjesnik spuznu na rub stolice.

Jeste li? proaputa. Zaista?

Pjesme su prekrasne. Mislim da u zadnjih dvjesta godina nitko nije napisao

nita to bi se moglo usporediti s vaom zbirkom Ja tebe ljub-ljah, tebe ljubljah ja.

Hvala ree Tola'at Shani jedva ujno. Zahvalan sam vam, gospodine Blau.

Idem jo dalje i kaem vam da cijela zbirka moe ui u vrh svjetske knjievnosti.

Zahvaljujem vam. Ja u pak pokuati dotjerati pjesme do savrenstva prije nego to objavite zbirku.

Prije nego to zbirku ... to?

Objavite ... zbirku... gospodine Blau... Ja te ljubljah, tebe ljubljah ja ...

Kad sam bilo to rekao p objavljivanju?

Ali rekli ste ... prekrasne pjesme ...

Tko danas jo kupuje pjesme?

Zar nitko?

Nije da ba nitko ne kupuje. Nai e se etrdeset do pedeset iznimaka.

Spreman sam se odrei svakog honorara, gospodine Blau.

To se razumije samo po sebi.

 Spreman sam, nadalje, sudjelovati u pokrivanju izdavakih trokova.

To je ve neto. ekajte da razmislim... Patite li od kakve neizljeive bolesti?

Zato?

Mogao bih tada opremiti knjigu crnom vrpcom s natpisom: Posljednje pjesnikovo djelo, ili tako neto. To bi moda potaklo kupce.

Iskreno mi je ao, gospodine Blau, ali ja sam zdrav. Dodue ... u kinom razdoblju ...

Na to se ne mogu osloniti.

Onda mi, molim vas, recite to da inim?

Ne bih htio na vas utjecati. Podsjeam vas samo da je poznati slikar Zungspitz, nakon to je oslijepio, postigao fantastine cijene za svoje slike.

Ja, na alost, nosim oale.

Tola'ate, vi, ini se, ne shvaate o emu se ovdje radi. Danas ne moete prodavati umjetnost bez reklame ili skandala.

Neto mi je palo napamet, gospodine Blau! Proetat u gol Ulicom Dizengoff s primjerkom knjige Ja te ljubljah, tebe ljubljah ja pod rukom.

 Stari trik. Kiparica Gisela Glick-Galgal dva puta se gola skinula na Rothschildovu bulevaru kako bi privukla ljude na svoju izlobu. Navodno je tako i prodala nekoliko skulptura. U svakom sluaju, taj je trik ve otrcan. Svirate li trubu?

Jo ne.

teta. Onda nam preostaje jedino nasilje. Nakon prvog napada na vau knjigu izbit ete kritiaru sve zube. Pristajete li?

Svakako, gospodine Blau. Samo se bojim da nitko nee napasti moje pjesme...

Razmislite dobro. Moda ipak imate nekakvu bolest.

Na alost... kao to sam vam ve rekao ...

Nije li u vaoj obitelji moda bilo sluaja ludila? I to bi se moglo izrabiti. Kad su Josefa Melamed-Beckera strpali nakon jednog napada u ludnicu, roman mu je doivio tri nova izdanja!

Sretnik!

Nije to samo srea. To je i plod saznanja da knjiga, kako bi se prodavala, mora imati publicitet. Ima li u vaoj zbirci i ljubavnih pjesama?

Ali, gospodine Blau! Zar se ne sjeate?

Nisam jo proitao vae pjesme. Ako su zaista realistike i prostosrdane ...

takorei gole injenice ... Shvaate li to mislim?

Ne, gospodine Blau! Ne, to nikako! Radije bih skoio s petog kata na ulicu ...

I to je ideja! Pjesnik razoaran u ljubavi poinja samoubojstvo. Nije loe. Mogli biste posvetiti jednu pjesmu Brigitti Bardot.

Rado bih. A tko je to?

Uope nije vano. Nije potrebno nita drugo no da bilo kojoj pjesmi dodate posvetu: Mojoj vjenoj ljubavi B. B.. To je dovoljno.

U redu.

Eto, vidite. Polako mi se vaa knjiga poinje sviati, Tola'ate! Pustit emo da u tisku procuri vijest kako ste dvije godine zbog bigamije ...

Radije nemojte. To je, naime, istina.

Onda otpada. Ima li u vaim pjesmama anti-religioznih motiva? Moda neka mjesto gdje vrijeate Mojsija? Znate ve kako su osjetljivi nai pravovjerni.

Takvo bih neto mogao bez po muke ubaciti.

Izvanredno. Kad bismo mogli postii da nadrabinat stavi vau knjigu na indeks, prvo bismo izdanje zacijelo rasprodali.

Divim se vaoj invenciji, gospodine Blau. Zahvalan sam vam od srca.

 Nita mi jo ne zahvaljujte. Treba jo mnogo toga uiniti. Ve noas neka vas zatvore zbog javnog nasilja. Najmanje to moete uiniti jest da razbijete nekoliko izloga. Zatim se zabarikadirajte u enskom zahodu hotela Dan, svirajte trubu, svucite se, iziite na ulicu i navucite upalu plua.

Uinit u sve to mogu.

Potom pokuajte bombaki atentat na vladu, preite na grko pravoslavnu vjeru i emigrirajte.

U redu.

I nemojte mi doi pred oi prije nego posve poludite.

To nee biti teko, gospodine Blau.

SAMO BEZ SKRETANJA

U ovo nae doba kad vrijednosti sve manje vrijede, kada ak pojmovi kao pravda postupno gube svoje pravo znaenje, postoji zadivljujue uporna skupina ljudi koji se do zadnje kapi tvoje krvi bore za pravdu. Nazivaju ih odvjetnicima. Oni se tako dobro snalaze u labirintu zakona, da ak i ne opaze kada se izgube. Glavno je da je sve po zakonu.

Jednoga predveerja prole sedmice iskrsnu pred vratima naega stana spodoba

koja uskoro zatim poprimi oigledne obrise policajca. On mi urui poziv da se slijedeeg jutra u 8 sati moram pojaviti u najblioj policijskoj stanici.

Moja ena promotri poziv i problijedi.

Zato te tako hitno pozivaju? pitala je. to si uinio?

Nita odgovorih joj.

ena me upitno pogleda.

Ne bi smio poi sam. Povedi odvjetnika.

Zato?

Ne pitaj tako glupo. Zato da ima nekoga uza se ukoliko zapadne u neprilike.

injenica da je moja ena prvi put u ivotu upotrijebila rije ukoliko, djelovala je na mene duboko demoralizatorski. Jo iste veeri posjetio sam dra Jonathana Shay-Sheinkragera, nadaleko poznatog pravnika koji vai za jednog od najvjetijih odvjetnika u naoj zemlji. Shay-Sheinkrager je traio da mu potanko iznesem sluaj, neko vrijeme razmiljao, a onda mi saopio da je spreman preuzeti moju obranu. Potpisao sam potrebne dokumente, koji odmah postadoe punovani, i olakano otiao kui.

Slijedeeg jutra teka srca oprostio sam se od svoje brane druice i u pratnji svog odvjetnika otputio se u policijsku stanicu. Deurni policijski narednik, brkati mladi ovjek primio nas je prijazno. Preletio je pogledom poziv to mu ga

je Shay-Sheinkrager uruio, bez mnogo okolianja posegao u ladicu i izvukao konu aktovku koju sam izgubio nekoliko tjedana prije.

Nali smo vau torbu, gospodine Kishone ree uz slavodobitni osmijeh. Evo je.

Velika vam hvala. Cijenim va trud. Pose-goh za torbom i spremih se otii.

Ali pravio sam raun bez odvjetnika.

Vrlo dirljivo ree Shay-Sheinkrager i sarkastino napui usne. Smijem li vas, gospodine inspektore, upitati odakle znate da se radi upravo o torbi mojeg klijenta?

Narednik se dobrohotno nasmijei.

Nali smo u torbi raun praonice rublja na gospodinovo ime.

I nije vam palo na pamet nastavi Shay-Sheinkrager da bi torba mogla biti vlasnitvo praonice?

Torba je moja uvjeravao sam odvjetnika. Prepoznao sam je odmah po mrljama od jogurta na desnoj strani.

Molim vas, ne mijeajte se u nejasan sluaj prigovori mi ShaySheinkrager. Gospodine inspektore, molim vas da nainite protokol.

Kakav protokol? Uzmite torbu i idite.

 Zaista, trebalo bi da idemo sloio sam se. Tu vie nemamo to traiti.

Moj odvjetnik prie prozoru, prekrii ruke na leima i zagleda se napolje. Nakon otprilike jedne minute on se okrenu:

Ja u vam rei to jo treba uiniti, gospodo. Treba istraiti sadraj torbe.

Muk. Shay-Sheinkrager je, naravno, imao pravo. Kako sam mogao biti tako glup da mi to ve prije nije palo na pamet? Tu se i opet vidi razlika izmeu laika i kolovana poznavatelja materije.

E, pa onda emo je otvoriti uzdahnu narednik i posegnu za torbom.

Prosvjedujem! baci se Shay-Sheinkrager kao tigar na torbu. Sporni objekt svakako se mora otvoriti u prisutnosti ovlatena svjedoka.

S jasno vidljivim znacima samosavlaivanja narednik je zakovrao svoj brk i poao po kolegu. Kad su uli, obojica su bila pomalo zajapurena od ljutine.

Gospodine Kishone zapoe moj odvjetnik sasluanje hoete li nam, molim vas, sastaviti popis predmeta koji su, koliko se sjeate, inili sadrinu ove torbe?

Rado bih odgovorih ali se ne mogu sjetiti.

Tim bolje ree narednik i ponovno pokua otvoriti torbu.

Moj ga odvjetnik i opet sprijei.

 Priznanje moga klijenta da ne moe rekonstruirati sadraj aktovke, ne znai pravno da aktovka u vrijeme kad ju je izgubio nije sadravala predmete od vrijednosti.

Pogledi to su mi ih na to uputila obojica narednika, ne bi se ni uz najbolju volju mogli nazvati ljubaznima. Shay-Sheinkrager se, ini se, na to ve bio navikao. Ne obazirui se na njih, povue me u stranu.

Molim vas, od sada nemojte progovoriti ni rijei a da prije toga mene ne pitate strogo mi naloi. Od sada je stvar u mojim rukama.

Zatim otpoe suhoparnim ali jasnim strunim jezikom diktirati protokol:

Na temelju dobrovoljno date izjave moga klijenta, te ni najmanje ne prejudicirajui njegova prava kao jedinoga zakonskog vlasnika spornoga naenog predmeta, ovime se ustanovljuje da moj klijent, budui da se ne sjea u potpunosti, ne moe dati dune podatke o sadraju aktovke to se u vrijeme sastavljanja ovog protokola nalazila na policijskoj stanici u kojoj je protokol nainjen, a deurni organ po znanju i savjesti pripisuje nekoliko dana prije naenu aktovku o kojoj je rije u vlasnitvo moga klijenta i...

Samo trenutak prekide ga narednik i ustade kako bi iz susjedne sobe doveo inspektora.

I prije no to je inspektor mogao rijeima izraziti svoje negodovanje, ShaySheinkrager mu se predstavio i zamolio ga da u ovoj nezgodnoj stvari bude poten i objektivan. Tada se jo jednom obrati meni:

 Po slubenoj dunosti moram vas upozoriti da od sada svaka rije koju izgovorite moe biti upotrijebljena protiv vas.

Zapitao sam da li moram poloiti zakletvu, ali me on umirio:

Tako daleko jo nismo stigli.

Poto su svi prisutni potpisali protokol, Shay-Sheinkrager objasni glasno i polako:

Moj se klijent slae da se sporni naeni predmet otvori.

Inspektor zavue ruku u aktovku i izvadi olovku.

Gospodine Kishone zapita moj odvjetnik otro naglaavajui svaki slog je li to vaa olovka?

Pogledao sam olovku. Bila je kratka i istroena, posve obina.

Kako bih to danas mogao znati?

U Shay-Sheinkragerovim oima bijesnu sveti plam.

Gospodo, sada je najvanije zadrati hladnokrvnost. Gospodine Kishone, jeste li potpuno sigurni da ovaj pisai alat ne moete prepoznati kao sastavni dio pisaih potreptina koje stalno upotrebljavate?

Ve sam vam rekao da ne mogu.

 Onda zahtijevam da se odmah pozove zapovjednik etvrti.

Zapovjednik etvrti? zapjeni se inspektor.

A zato, ako vas smijem pitati?

Smio je pitati. Svako je pitanie mom odvjetniku bilo dobrodolo, jer je na svako imao odgovor. Ovaj put odgovor je glasio:

Gospodine inspektore! Ako je tzv. poteni nalaznik stavio u ovu aktovku olovku koja ne pripada mom klijentu, onda je isto tako mogao izvaditi iz nje moda neki vredniji predmet.

Nakon nekog vremena pojavio se zapovjednik etvrti i ve na vratima zaprepateno poskoio.

Za boga miloga! Shay-Sheinkrageru, vi ovdje? Zar opet? To ne moe biti istina.

Ni ovaj put se moj odvjetnik nije dao smesti. I dalje je ravnoduno hodao goredolje. Nakon nekog vremena ustoboio se pred zapovjednikom etvrti. Glas mu je zvuao vano:

U ime svoga klijenta ovime podiem tubu protiv nalaznika aktovke i to: a) zbog protuzakonite upotrebe pisaih potreptina koji su vlasnitvo moga klijenta, te b) zbog mogueg prisvajanja predmeta iz naene aktovke.

Treba li to da znai zapovjednik etvrti e prijetei da vi pretpostavljate kako je posrijedi kraa?

 Svakako. Moj klijent, sa dovoljnom sigurnou, vjeruje da je u vezi s aktovkom koje je on vlasnik izvrena kraa u neodreenim razmjerima.

Lijepo prostenja zapovjednik etvrti. Tko je pronaao tu prokletu aktovku?

Narednik je zlovoljno prebirao po papirima.

Deurni prometnik. Prekjuer poslijepodne.

Zar elite policajca optuiti za krau? upita me zapovjednik etvrti.

Ne odgovarajte! Shay-Sheinkrager mi priskoi i zaepi usta. Ni rijei! Oni vam hoe namjestit puku. Poznajem ja njihove trikove.

Gospodine zapovjednie etvrti nastavi on slubeno onome to je reeno mi vie nemamo to dodati. Daljnje izjave dat emo samo pred nadlenim sudom.

Kako god elite. Vama je, nadam se, jasno da ste malo prije uvredljivo optuili javnog slubenika.

Ulaem prigovor! zaurla Shay-Sheinkrager. Ovo je gotova ucjena!

Ucjena? I zapovjednik etvrti naglo podigne glas. Vi vrijeate uniformiranog policajca na dunosti! Osamnaesti paragraf Kaznenog zakonika.

Prigovor. Pozivam se na dodatak broj 47 Propisa o dunostima i pravima

organa javne sigurnosti. Slubeni list broj 317!

O tome e odluiti nadleni sud zakrijeti zapovjednik etvrti i okrene se meni. U ime zakona, vi ste uhapeni!

Shay-Sheinkrager me otprati do elije.

Gore glavu! ree. Nita vam ne mogu. Nemaju dokaza protiv vas. A mi emo dokazati krivicu policajca i, ako treba, ishoditi nalog za hapenje ministra unutranjih poslova. Neka nam onda on objasni zato nisu uhapsili potenog nalaznika. Spavajte dobro. Obavijestit u vau enu. Nakon toga se oprostio od mene sa vrstim stiskom ruke punim utjehe.

Nita tu ne pomae: najbolji prijatelj usamljenog zatvorenika je njegov odvjetnik. Mogu biti sretan to je moj odvjetnik takav briljantni um. Moda ak ishodi da me uz kauciju i puste.

Za umjetnika, nema niega goreg nego kad ga gomila obasipa napasnim oboavanjem. Samo je neto jo gore: kad ga gomila ne obasipa napasnim oboavanjem.

INKOGNITO

Neki znameniti slikar, koji u cijeloj zemlji uiva najvei ugled, eli kupiti kravatu pa ulazi inkognito u butik. Potajno on ipak nema vee elje nego da vlasnik trgovine prozre njegov inkognito te mu ne samo ukae svoje divljenje, kako se pristoji, ve i snizi cijenu, kako se takoer pristoji.

Trgovac pak mjeri znamenitog slikara s posve praznim ravnodunim pogledom. Oigledno i ne nasluuje ast koja mu se ukazuje. Znaajnog slikara najee prati roj mladih oboavatelja koji se na vrijeme pobrinu da trgovac sazna kakva mu znaajna linost ulazi u trgovinu. Ovaj put je znameniti slikar, tko zna iz kojeg razloga, uao sam i tako se pomalo naao u neprilici. Ta on ne moe trgovcu jednostavno kazati: Ja sam Jicak Bar Ho-nig, znameniti slikar. To mu njegova skromnost nikad ne bi dopustila. to mu, dakle, preostaje? Moe pokuati neprimjetno navui razgovor na temu koja bi mu pruila priliku da, kao sluajno, spomene svoje ime. A to se odvija ovako:

TRGOVAC: Izvolite, molim?

ZNAMENITI SLIKAR: Htio bih jednu kravatu.

TRGOVAC: Kakvu kravatu elite?

ZNAMENITI SLIKAR: Kravatu za umjetnika.

TRGOVAC: Izvolite. (Izloi kravate.)

ZNAMENITI SLIKAR: Smijem li staviti taku na ovu stolicu? U njoj je, znate, slikarski pribor.

TRGOVAC: Samo izvolite.

ZNAMENITI SLIKAR (ogledava jednu kravatu): Vrlo lijep uzorak ...

TRGOVAC: Nae su kravate izraene po nacrtima najboljih umjetnika.

ZNAMENITI SLIKAR: Da, to se vidi. Poneto se razumijem u to. U stanovitom bih smislu mogao rei da sam strunjak za to, he-he-he.

TRGOVAC: Vi ste iz struke?

ZNAMENITI SLIKAR: Ne, ja sam umje ...

PRODAVA (prekine ga): Blagajna, gospodine Stei-ner, funta i 70.

TRGOVAC: Najljepa hvala, milostiva.

ZNAMENITI SLIKAR: Dakle, kako rekoh...

TRGOVAC: Oprostite to sam vas prekinuo. Rado u vam pokazati druge uzorke. Kako vam se svia ova uta kravata?

ZNAMENITI SLIKAR: Malo je prekriava, dragi moj. Vidio sam jednu slinu u Veneciji kad sam tamo dobio nagradu.

TRGOVAC: Ma nemojte? Ja mislim da je ova uta boja vrlo lijepa.

ZNAMENITI SLIKAR: Rekao sam vam ve da sam slinu takvu vidio u Veneciji, prigodom dodjele nagrada.

TRGOVAC: Bili ste u Veneciji?

ZNAMENITI SLIKAR: Tamo sam dobio prvu nagradu.

TRGOVAC: I ja sam jednom bio u Italiji. Prekrasno to se sve tamo moe vidjeti. Govorim ja Dvai, svojoj eni: Dvao, kad bih ja bio slikar, na asnu rije, to bih naslikao!

ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam u Veneciji dobio prvu nagradu kao slikar.

TRGOVAC: I ja imam doma nekoliko nagrada. Dvije za ureenje izloga i jednu gimnastiku nagradu. U mladosti sam bio izvrstan vjeba. ak i danas svakog jutra vjebam. Osim kad pada kia. Ja uvijek kaem: Zdravlje je najpree. Zar nije tako?

ZNAMENITI SLIKAR: Da ,tako je.

TRGOVAC: Ova plava je takoer vrlo lijepa. Djelotvorna boja.

ZNAMENITI SLIKAR: Nitko ne zna bolje od mene, prijatelju, to je to djelotvorna boja.

TRGOVAC: Svakako. Za boje treba imati smisla. Pogotovu u mojoj struci. Hvala bogu, imam izvrstan osjeaj za boje. To sam najoitije dokazao u posljednjih dvadeset sedam godina. Dvadeset sedam godina ...

ZNAMENITI SLIKAR: udno. Ja bih se zakleo da vi niste oduvijek bili trgovac.

TRGOVAC: Ve sam dvadeset sedam godina u struci.

ZNAMENITI SLIKAR: Ne pie svakom ovjeku na elu to je po zanimanju. Ne pie svakome. Eto, uzmite mene. Mogli biste me smatrati za lijenika,

premda...

TRGOVAC: Radite li za socijalno, gospodine doktore?

PROKLETI TELEFON (zvoni).

TRGOVAC: Oprostite telefon. (Podie slualicu, razgovara, vraa se.) Gdje smo ono stali? Ah da, sjeam se. Ba sam juer uo jedan dobar lijeniki vic. Nadam se da se neete uvrijediti ako vam ga ispriam. Kae tako jedan ovjek svom lijeniku: Gospodine profesore, jeste li sigurni da imam upalu plua? Jednog su mog poznanika lijeili od upale plua, a on je umro od ti-fusa. Profesor mu odgovori: Gospodine, ako vas ja lijeim od upale plua, onda ete od upale plua i umrijeti! Ha-ha-ha-ha...

ZNAMENITI SLIKAR: Ha!

TRGOVAC: elite li da vam jo neto pokaem, gospodine profesore?

ZNAMENITI SLIKAR: Imate li platna? Slikarskog?

TRGOVAC: Boe dragi, odakle to meni?

ZNAMENITI SLIKAR: Mislio sam samo, tako, da moda imate platna za mene kao slikara...

TRGOVAC: Ne. To ne drimo ...

ZNAMENITI SLIKAR: Stanite! Ostanite u tom poloaju! Ne miite se! Izvanredno ... Kakav izvanredni profil... To je zaista vrijedno umjetniko-va

kista!

TRGOVAC (ne pomaknuvi se): Da, to su mi ve mnogi rekli. ini se da postoji neto u mojem profilu.

ZNAMENITI SLIKAR: Rado u pristati da vas portretiram.

TRGOVAC: Na alost, imam previe posla.

ZNAMENITI SLIKAR: Trebalo bi mi samo nekoliko minuta. Portreti su moja specijalnost. Ispala bi divna slika.

TRGOVAC: Puno vam hvala, ali u mojoj kui visi ve dosta slika. Dvije su u salonu a jedna u djejoj sobi. Da, i ja vrlo volim slikarstvo.

ZNAMENITI SLIKAR: Oh, to mi je drago.

TRGOVAC: Moj sini vrlo lijepo slika. Tek mu je osam godina, ali je uitelj duboko uvjeren u njegovu nadarenost.

ZNAMENITI SLIKAR: Navratit u ovih dana do vas da pogledam njegove radove.

TRGOVAC: Vi ete se zauditi. Uitelj tvrdi da takav talent kola jo nije imala.

ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam i sam slikar.

TRGOVAC: Mali je isto tako dobar i u aritmetici.

ZNAMENITI SLIKAR: Ja sam znameniti slikar Bar Honig.

TRGOVAC: S gramatikom mu ide malo tee. Ali pitam ja vas: zar je gramatika tako vana?

ZNAMENITI SLIKAR: Jicak Bar Honig, veliki slikar! Ja sam svjetski poznati Jicak Bar Honig!

TRGOVAC: ak i uitelji ponekad ine gramatike greke ... ali... to vam je? Jeste li poludjeli? Pustite moj vrat... U pomo ... ubojica ...!

ZNAMENITI SLIKAR: Bar Honig! Veliki slikar! Ja sam svjetski poznati Bar Honig! Ja! Jicak Bar Honig!

TRGOVAC: ekajte malo... Jeste li rekli Bar Honig?

ZNAMENITI SLIKAR: Da, ja sam taj!

TRGOVAC: Nemogue!

ZNAMENITI SLIKAR: Kunem vam se!

TRGOVAC: Ma ne, to bi bilo prelijepo! Zar je to mogue?

ZNAMENITI SLIKAR: Saberite se, prijatelju. Pred vama je Jicak Bar Honig osobno.

TRGOVAC: Da sam to znao... Ne, zaista... Smijem li vas poljubiti?

ZNAMENITI SLIKAR: Dajte.

TRGOVAC: Gotovo da ne vjerujem! I to u mojoj trgovini! Vi ste zacijelo u rodu s Geclom Bar Honigom iz ernovica, etkarom?

ZNAMENITI SLIKAR: To mi je neki brati. Zato?

TRGOVAC: Ja sam s Geclom iao u kolu. Bili smo najbolji prijatelji. Kakvo iznenaenje! Oprostite mi to sam se ponaao prema vama kao prema obinoj muteriji. Birajte to god vam se svia... cijela je radnja vaa... Dvao! Dvao! Zna li tko je tu? Geclov brati.

DVAA (prilazi rairenih ruku.)

PARAFRAZA NA NARODNU TEMU

U hebrejskom jeziku postoji rije za koju ni u jednom drugom jeziku ne moete nai odgovarajui pojam. Ona znai potpomaganje (najvema nezaslueno potpomaganje) pismima, osobnim intervencijama, telefonskim nazivanjima, raznim vezama i jo nekim slinim, tipino idovskim nainima. Ta se loa navika u sadanje doba toliko razvila da u mnogim restoranima gosti pitaju jedan drugoga: Gospodo, tko ima veze s konobarom? Kao da ne biste dobili odrezak kad ne biste imali veze! To je, dakako, pretjerano. Moete ga dobiti. Moda s malim zakanjenjem, moda tvrd kao potplat, ali dobit ete ga.

Istinita pria koju u vam sada ispripovjediti, vrst je dokaz da u ovom naem

propalom svijetu jo uvijek postoje ast i potenje. Glavna linost ove prie je novi doseljenik iz istone Evrope, prezimenom Vaticki. Od djetinjstva je teio da se zaposli u javnoj ustanovi, te se odmah po dolasku prijavio za portira u telavivskoj Vijenici. Vaticki je roeni nespretnjakovi s dvije lijeve noge, koji velikim, okruglim oima preplaeno gleda u svijet i nita ne shvaa. Ne zna ni rijei hebrejski. Ali ipak je znao da o njegovu namjetenju, za koje je osim njega kandidiralo jo stotine drugih, odluuje stanoviti Schultheiss.

Vaticki se otputio svome ujaku, starosjediocu u Izraelu, i zamolio ga za pomo. Ujak je jednom spomenuo kako povremeno sa Schultheissom igra u kavani ah.

Ujak se sav previjao od neugodnosti. On je Schultheissa poznavao samo povrno, ali je ipak popustio neaku kojemu je trebalo pomoi i obeao mu da e prvom prilikom govoriti sa Schultheissom.

Do prve prilike dolo je tek mjesecima kasnije, poslije mnogih neakovih posjeta ujaku, kojima bijae svrha da ga natjeraju kako bi razgovarao sa Schultheissom.

Da, govorio sam s njim objavi mu ujak. Uspio sam ga nagovoriti da upie tvoje ime u svoju tajnu biljenicu. Za svaku sigurnost ti potrai i neke druge veze.

Vaticki zahvalno poljubi svoga dobroinitelja u ruku, pouri u Organizaciju za pomo novim doseljenicima kojoj pripada, te se baci na koljena pred tajnikom. Ovaj se smeka i osobno ode u Vijenicu, koja bijae u blizini, kako bi intervenirao u Schultheissa.

Nije ilo lako obavijestio ga je poslije tajnik. Najprije sam morao pola

sata ekati u predsoblju a zatim sam ga cijeli sat uvjeravao. Ali uspio sam. Crvenom je tintom u svojoj tajnoj biljenici potcrtao prezime Vaticki.

Doseljenik nije znao to bi od sree i zahvalnosti. Otada je u tajnikovoj kui esto obavljao sitne poslove, ribao stube i izvodio psa u etnju. U meuvremenu se trudio da uhvati vezu s jo nekim vanim osobama koje bi podrale njegovu molbu. Jedan lan Gradskog vijea, do kojega je uspio prodrijeti, u njegovoj je prisutnosti izdiktirao pismenu preporuku i obeao da e je ve sutradan poslati. Vaticki se od sree osjeao kao u sedmom nebu.

Nekoliko dana kasnije susreo je zemljaka iz stare domovine, kojemu je uspjelo dobiti utjecajan poloaj u kulturnom ivotu grada i koji se osobno htio u Schultheissa zauzeti za svog sretnog prijatelja; i on mu je uskoro s puno ohrabrenja govorio o Schultheissovu reagiranju. Bilo je i nekih drugih koji su svi intervenirali u Schultheissa, i svi su se odreda vraali s dobrim vijestima.

I, da vidite, nakon pola godine Schultheiss ga osobno pozove k sebi u Vijenicu.

estitam vam ree. Dobili ste namje-tenje. A znadete li zato upravo vi? Upravo vi meu stotinama kandidata? Zato to jedino za vas nitko nije intervenirao.

SVE O GERONU MESINGERU

Izraelska filmska publika, oigledno iz solidarnosti s naim filmskim zvijezdama, jednako kasni. Predstave koje ti ljudi prireuju uz ukanje vreica s bombonima kao nekom glazbenom pratnjom, kadikad su puno napetije od filma.

Imao sam udobno sjedite u uglu i mogao se nesmetano naslaivati titlovima to prekrivaju tijelo Sofije Loren. Odjednom etiri reda iza mene nastade neko ivo komeanje, potpomognuto s bunim preklapanjem sjedala i brojnim oprostite i hvala lijepo. etica etvero zakanjelih probijala se u red.

Netom su ostvarili svoje pravo smjetaja, kad jedan od njih primijeti dubokim osjeajnim glasom:

Kaite to hoete, ali nitko nije mogao oekivati da e Geron Mesinger uiniti neto takvo.

Slaem se potvrdi enski glas. Ja zaista vie nisam dijete, ali ne bih mogla povjerovati da je Geron Mesinger za takvo to sposoban.

Zato nam je to uinio? zapita trei glas. I to upravo nama?

Sad je i mene poelo zanimati to pitanje. Zaista, to je bio razlog da Geron Mesinger uini neto takvo? Grevito sam pokuavao usmjeriti pozornost na platno i potpise u donjem dijelu Sofije Loren, ali uzalud. Otrov to ga je Geron Mesinger nakapao u moju duu, poeo je djelovati. Uto zauh i etvrti glas:

 Da je to uinio netko drugi, bilo tko... jo kako tako. Ali da to uini Geron Mesinger ...

Podesio sam svoje elektronske modane elije na valnu duinu Mesinger i sklopio oi kako bih sebi mogao tono predstaviti Mesingerov zloin. Stvarao sam u glavi najsmjelije kombinacije, ali se pokazalo da su sve neodrive. Stidio sam se samoga sebe.

Jedno je bilo jasno: u sreditu situacije, ma koliko ona bila zamrena, sr problema, a moda i odluujui vid ini pitanje, zato se nitko drugi nego upravo Geron Mesinger tako ponaao da je to izazvalo sveope ogorenje? Kad bi se najprije razjasnilo to pitanje, mogle bi se razrijeiti i ostale niti; zato se, naime, Geron Mesinger toga dana tako grozno ponio upravo prema ovim ljudima, zato nije smio poiniti to to je poinio, i zato to upravo on nije smio poiniti, a ne, recimo, Stockler ili Feliks Seelig, ili, to je jo najvjerojatnije, Eli Binder.

Bio bih ovoj etvorki zahvalan i za najmanji podatak koji bi me naveo na neko rjeenje problema. Ali oni su uvali tajnu za sebe. Cijeli je dogaaj bio obavijen mrklim mrakom.

Nisam to vie mogao dugo podnositi. I kad se jedno od ove etvorke iznova poelo glasno uditi kako to da je upravo Geron Mesinger bio u stanju uiniti neto takvo, nisam vie izdrao. Okrenuo sam se i povikao:

to se mene tie, mogu potpuno razumjeti Mesingera!

Jedan iz antimesingerovske skupine skoi i ustremi se preko sva tri reda prema

meni, ali se u tom trenutku prolomi cijelom dvoranom:

Geron Mesinger je u pravu! odjekivalo je sa svih strana. Sto posto je u pravu! Niste nita bolje od njega ni zasluili! Ostavite Gerona Mesingera na miru! Umuknite! ivio Geron Mesinger!

Sve u svemu, bio je to jo jedan hvalevrijedan dokaz da su Izraelci ma koliko se razilazili u svim moguim miljenjima i sukobima u odlunim trenucima sloni.

POTENO ALI SKRIVENO

Naa mlada drava ve se moe pohvaliti jednim svjetskim rekordom: mi plaamo najvee poreze na svijetu. I u nas, prirodno, kao i u svim drugim zemljama, ima utajivaa poreza ili takvih koji bi to htjeli postati. To je, kao to rekoh, posve prirodno. Nije prirodno kad neki patriot uredno i poteno prijavi porez pa ga ipak porezni organi smatraju varalicom.

Jossele je, kao i obino, sjedio u kavani. Suelice njemu zgurio se na stari prijatelj Stockler koji ima dobro uvedenu parfimeriju i uz to ve izdaleka vidljiv slom ivaca.

Svake godine isto uzdisao je. U srpnju postajem olupina.

Jossele s razumijevanjem klimnu glavom.

 Znam. Treba prijaviti porez. Recite mi, Stockleru, varate li vi?

Na alost, ne varam. Priznajem da sam u tome bijedna kukavica. A najvie me titi to, to mi nita ne pomae. Uredno vodim knjige, svaku stavku tono mogu dokazati... a svake mi godine vraaju izvode jer su navodno netoni, nepotpuni i prilagoivani. Ne znam to da inim.

Jossele je s nevjericom klimao glavom a glas mu je bio pun prijekora:

Recite mi, Stockleru, pa zar ste vi malo dijete? Ili ste moda pali s mjeseca? Vi pokupite svoje knjige, gurnete ih pod nos porezniku... i onda se jo posve ozbiljno nadate da e vam vjerovati? Zaista mi vas je ao.

Stockler je tiho zajecao. Njegove suze nakon nekog vremena Josselea dirnue.

Imate li u kui posteljinu, Stockleru? Dobro. A sada sluajte ...

Nedugo zatim Stockler se jednog kinog prijepodneva uputio u svoj financijski ured, stupio u sobu poreznog referenta, sjeo mu suelice i poniknuo.

Gospodine referente ree moram vam neto priznati. U protekloj godini nisam vodio knjige.

Ne oduzimajte mi vrijeme glupim alama resko odgovori referent. to elite?

Ne alim se. Govorim vam istinu. Nisam vodio knjige.

Samo trenutak. Neete mi valjda rei da niste vodili knjige?

 Da, upravo to vam hou rei. U stvari, vodio sam ih ali ih vie nemam.

Sad je bilo gotovo s referentovim strpljenjem. Njegov do tada smireni bas naprasno prijee u falset:

to to znai, imam ih nemam ih? Kako to da ih nemate?

Izgubio sam ih.

Izgubio? Odakle? Kako? Kada? Gdje?

Eh, kad bih to znao. Jednoga dana ih vie nisam nigdje mogao nai. Nestale su. Moda su izgorjele a da ja to uope nisam zamijetio? Moda ih je netko ukrao? U svakom sluaju, nestale su. ao mi je, ali to je tako. Moda bih ovaj put iznimno mogao prijaviti prihod napamet, to bi bilo najjednostavnije. Ionako je bila slaba godina. Nisam tako rei nita zaradio ... ekajte malo ...

Porezni je referent nekoliko puta otvorio i zatvorio usta. Iz grkljana mu se otelo nerazgovijetno krijetanje, koje se tek nakon nekoliko pokuaja pretvorilo u razumljive rijei:

Odlazite, gospodine Stockleru. Jo emo se mi uti...

Rano ujutro doli su porezni istraitelji, pokazali nalog za pretres stana, rasprili se po sobama i zapoeli posao. Otprilike nakon jednog sata zauo se iz spavae sobe promukli pokli.

Evo ih, tu su!

Jedan od istraitelja, koji je nosio tanke naoale bez okvira, stajao je pred ormarom za rublje i, slavodobitno dizao uvis obimne fascikle.

Postupak se privodio kraju. Porezni tuitelj zakljuio je neuobiajeno otrim rijeima:

Ovdje pred vama, asni sude, lee sakriveni rauni parfimerije Stockler. Gospodin Stockler se ponadao da emo mi prihvatiti napamet datu poreznu prijavu, a da prije toga ne potraimo i ne pregledamo knjige. U tome se prevario. asni sude, porezna uprava zahtijeva da se prihod optuenog procijeni na osnovi knjiga koje smo pronali. Po njima i samo po njima ustanovit emo toan prihod ...

Na optuenikoj klupi Stockler je blijed i sretan neprestano mrmljao:

Vjeruju mi... napokon mi vjeruju ... Prepun zahvalnosti, zagrlio je na terasi kavane Josselea.

A slijedei put zavest u u knjige samo polovinu primanja. Imam ve i izvrsno mjesto gdje u ih sakriti. Pod jastucima...

OD NOVOG STARO

Naa se turistika propaganda trudi da se sazna kako u zemlji Izrael svaki breuljak, svaka stijena, svaka stopa zemlje podsjea na nau biblijsku prolost. Stojimo na povijesnom tlu naih predaka. Na alost, istodobno sjedimo na

suvremenom aluminijskom pokustvu naih potomaka.

Poelo je s Kasjom. Ona je prijateljica moje ene i lovac na starine. Jednog crnog petka izile su zajedno, a kad su se vratile, poelo je.

Usred nae blagovaonice je prekrasan moderan stol za blagovanje, uvezen iz Danske, zemlje koja proizvodi najukusnije pokustvo.

Moja najdraa udari po njemu nogom, to je za nju oigledan znak da joj se neto gadi.

Uasno. Takav neukus nad neukusima. Ne moe se ni usporediti sa starinskim pokustvom koje je u kulturnih ljudi posve obina stvar. Od danas kupujemo samo starinsko pokustvo.

Ali eno, to te spopalo? odvratih joj. to ti ne valja u naem stanu?

Ne valja atmosfera ree.

Slijedeeg dana otputi se s Kasjom i dovue nisku stolicu, to je mjesto sjedita imala neku vrstu protusjedita od tankih konopa. Prema Kasji-nom tumaenju, to je rustikalni original i one su ga kupile vrlo povoljno. Ipak sam htio saznati emu slui.

U dekorativne svrhe poui me moja supruga. Od toga u nainiti toaletni stol.

Povoljnu kupovinu trebalo je zahvaliti Wexleru. U naoj zemlji djeluju sveukupno tri kolovana trgovca starinama: Wexler, Josef Azizao i mladi

Bendori u Jaffi, koji je istodobno i struni restaurator, a to znai: on struno pretvara novo pokustvo u staro. Velika Trojica vrsto i neumoljivo vladaju nad dvadeset osam donekle autentinih komada koji krue Izraelom od ruke do ruke i od jednog trgovca starinama do drugog. Izrael nije samo vrlo mlada nego i vrlo siromana zemlja, a to se tie staroga stilskog pokustva vjerojatno najsiromanija na svijetu. Ni na ilegalnim doseljenikim brodovima, niti na kojekakvim leteim sagovima nisu se ovamo mogli unijeti ovei predmeti iz doba Ln-ja XIV, a kamo li Luja XVI. Ako tu i tamo iskrsne kakav komadi baroka i ostatak ampira, to svi profesionalci saznaju ve za pet minuta. Kad se samo sjetim slavnog firentinskog ormaria za ivanje u Kirjat Bialiku ...

Sve moje prijateljice htjele bi se domoi tog ormaria aputala mi je ena usplamtjelih oiju ali vlasnici trae tisuu dvije stotine funti. To je trgovcima preskupo. Oni ekaju.

A prijateljice?

One ne znaju adresu.

U tome i jest tajna trgovaca starinama: u adresi. Kad ima adresu, ima i starinu. Bez adrese, nema nita. Punokrvni trgovac starinama prije bi umro na mukama nego izustio i djeli adrese.

Tako se npr. nikada nije saznalo ime pravog vlasnika onoga napuljskog djedovskog stajaeg sata (1873) to istodobno pokazuje i mjeseeve faze. U zadnjih pola stoljea, dodue, pokazuje samo pomrinu mjeseca jer je u meuvremenu zarao dio zupanika koji se vie ne moe nadomjestiti, tako da cijela ta krasota vie niemu ne slui, osim moda kao toaletni ormari. Od tada, kao i uvijek, prijateljice moje ene upravo ude za tim komadom. Kasja pak, sa

svoje strane, vie dri do zlatne krletke (1900). Ovu sjajnu prigodnu kupovinu omoguio nam je tajnim kanalima Bendori, prokuani restaurator tipa iz novoga staro. On ga je otkupio od nekog doseljenika iz Kenije, koji ga je najprije, posrednitvom Wexlera, prodao Azizau. Azizao je mojoj eni pribavio i originalnu vindsorku nogu stola, ogromnu, iroku, s kovrastim intarzijama; silna radost i silna teina.

to e ti taj nevjerojatni rezervni dio? upitao sam enu poto su dva nosaa otila.

Odgovorila mi je neodreeno. Rekla je kako se nada da e Azizao odnekle izvui jo koju slinu nogu stola, pa kad ih budemo imali dovoljno, moi emo pokuati sastaviti stol.

U svakom sluaju, na je stan sada pun atmosfere. Ne moete zakoraiti a da se pri tom ne spotaknete o rokoko ili renesansu. Gosti odlaze od nas ve dobrano patinirani. S vremena na vrijeme zazvoni telefon, a kad se javim, na drugoj strani netko spusti slualicu. Znam: to je Wexler. S vremena na vrijeme najbolja supruga na svijetu bunca u snu. Neto poput Kirjat Bialik i ormari za ivanje.

Kap koja je prevrila mjeru, bijae bidermajerski sekreter. U to sam doba ve postao alergian na korake na stubitu. Svaki put kad bih ih zauo kako se uspinju, oblio bi me znoj. Taj puta koraci su bili osobito teki i s mukom su se uspinjali. Noni ormari to su ga prenosili, teio je najmanje tonu. Kao privaga stigao je i sklopivi poljski krevet feldmarala Hindenburga (1917).

Ja nisam feldmaral! urlao sam. A zato si kupila noni ormari?

 Da ga stavim kraj svog kreveta.

Tako. A to e stajati kraj mojeg kreveta? Najbolja supruga na svijetu kupuje uvijek samo po jedan komad. Jednu stolicu, jedan svijenjak, jedan noni ormari. Kao da nemamo dva kreveta, a sada jo i sklopivi Hinderburg.

Dobro, dobro tjeila me. Pokuat u mu nai par.

Ujutro sam se uputio Wexleru. Moja je odluka bila vrsta.

Wexler upravo bijae zabavljen nekom vrstom unutranje dekoracije. Nasumce je prebirao po starim predmetima i razbacivao ih na sve strane. Taj nered je neto poput obiljeja sposobnog trgovca starinama: to je vei i nepregledniji, to se due mora traiti kako bi se neto pronalo, pa je time i vea radost nalaznika. enskog nalaznika, razumije se.

Rekao sam Wexleru neka se ne da smetati i ogledao se po njegovoj trgovini. Na jednom zidu visio je zemljovid Izraela na kojemu bijae zabodeno desetak raznobojnih zastavica. Zastavice su imale natpise poput renesansna klupica, panjolski gobleni (1602) i dakako, u blizini Haife firentinski ormari za ivanje. Na sjeveru Tel Aviva bila je zabodena crna zastavica: novo uvezeno, bidermajerski sekreter, poljski krevet.

Krv mi se sledila u ilama. Sve je to bilo u naem stanu.

Predstavio sam se kao Cvi Weisberger. Wexler me nemarno pogleda, na brzinu prelista neki album s fotografijama i upita me, zlurado se smijeei:

Kako vaa vindsorska noga od stola, gospodine Kishon? Wexlera ne moete

prevariti. Wexler zna sve... A kako vaa gospoa supruga? zapita uljudno.

Hvala, dobro je, gospodine Wexleru rekoh.

Ali ona nikako ne smije saznati da sam bio kod vas. Da li je oekujete?

Teleprinter u kutu tipkao je obavijest:

MADAME RECAMIER ULA PRIJE DESET MINUTA U AZIZAOVU TRGOVINU STOP U POTRAZI ZA BAROKNOM HARFOM STOP

Wexler uniti vrpcu i predvidje:

Ona e, vjerojatno, sada poi Bendoriju, jer ovaj ima adresu barokne harfe. Preostaje nam, dakle, jo oko pola sata vremena. to ste eljeli?

Gospodine Wexleru rekoh prodajem.

U pravu ste. Nema smisla mjesecima sjediti na starinama. Nadam se da niste jo nikome nita rekli?

Ne, samo vama. Ali molim vas, poaljite kupca u vrijeme kad moja ena nije kod kue.

to, zar kupca na adresu?. Pa to bi bilo samoubojstvo! Mi smo ak odustali od toga da im veemo oi: ni to vie nije pouzdano. Prepustite vi to samo meni.

Crveni telefon na Wexlerovu stolu davao je udan signal. Wexler podie slualicu, poslua nekoliko sekundi pa je zaklopi. Zatim stade pred kartu i

premjesti zastavicu s natpisom barokna harfa na sjever Tel Aviva. Madame Recamier upravo je kupila harfu...

Organizacija je savreno funkcionirala. Wexler je obavijestio Bendorija o predstojeoj likvidaciji adrese. Bendori je smjesta proslijedio vijest Azizau a ovaj se odmah bacio u lov na nove muterije, pod prividnom adresom slaboumne ene nekoga amerikog milijunaa.

Tono u podne uputila se najbolja supruga na svijetu na svoju dnevnu inspekciju, a tono u dvanaest i trideset pojavila se tri gluhonijema nosaa koji ugovorenim znakom dokazae da ih alje Wexler i poee prebacivati nae pokustvo u Jaffu, Bendoriju. Tono u 13 sati bio sam sm u gotovo praznom stanu. Legao sam na preostali kau (1962) i zapjevuio neku veselu pjesmicu. Otprilike pola sata kasnije ponovno sam zauo one zlosretne teke korake na stubitu. Pourio sam prema vratima. Nebesa, sve je opet bilo tu: stolac od konopa, vindsorska noga stola, Hindenburg i harfa.

Dragi! kliktala je iza cijele te gomile moja supruga. Imala sam izvanrednu sreu! Zamisli samo to sam pronala: drugi sekreter i... i... Pla. Ugledala je prazan stan.

Guje jedne! jecala je. Vi, licemjerne varalice! Azizao mi je rekao da se radi o adresi neke sulude milijunaice iz June Amerike ... A ja ... I sad ... Sva moja uteevina otila je k vragu ... O, vi propalice jedne...

Zaista neto nesvakidanje: to da jedna te ista starina krui meu jednim te istim kupcima, to sam ve znao, ali da e moja vlastita ena kupiti pokustvo svoga supruga... Zagrlio sam je i tjeio, a ona neprestance jecala.

 Smiri se, draga. Sada odmah idemo u Kirjat Bialik da kupimo firentinski ormari za ivanje ...

Kako smo uspjeli pronai adresu, to ne spada ovamo. Bit e to jo godinama predmet unih rasprava u krugovima trgovaca starinama. Kasja nam je ispripovjedila kako Wexler sumnjii moju enu da se preko noi sakrila kod njega u jednom ampirskom ormaru, odakle je prislukivala razgovor to ga je o ormariu za ivanje vodio s nekim poslovnim suradnikom.

Taj divni komad pridonosi atmosferi u naem domu zasad tek u nioj ulozi, kao noni ormari. A mi se danas ubrajamo u vodee strunjake za starine u naoj zemlji. Svi su radari i teleprinteri podeeni na nau adresu. Upravo juer je Azizao pao preda me na koljena i preklinjao me da mu bilo to prodam kako bi mogao nastaviti trgovaku djelatnost. Izbacio sam ga. Ormari za ivanje ostaje u nas. To remek djelo firentinske stolarske umjetnosti donijelo nam je prvo mjesto meu antikvarskim monicima. Sada je devet od ukupno dvadeset osam komada u zemlji, u naem posjedu. Nita nismo htjeli prodati i to je paraliziralo trite. Wexler i Azizao su pred bankrotom. Jedino nam jo pomalo konkurira mladi Bendori, prokuani restaurator i umjetnik za preobrazbu novoga u staro.

PRIJATELJ BEZ PREMCA

Moji najbolji prijatelji su idovi, govore obino antisemiti, a time ele rei kako sve ostale idove ne trpe. U nas, s obzirom na na oigledni semitski znaaj, sve je pomalo drugaije: nai prijatelji su nai najbolji neprijatelji.

Openito me dre za zakopana, gotovo mrzovoljna ovjeka. Ali to nije tono.

To to se doimam mrzovoljno, u stvari je moja ozbiljnost. Ne brbljam gluposti, moji su nazori razloni i umjereni, ne kreveljim se naokolo ukratko, ja sam odrastao ovjek i ne volim ispade.

Pa ipak: toga mi se dana inilo da je cijeli svijet moj. Ne znam zato. Moda sam, zabunom, dobro spavao ili je popustila vlaga u zraku, moda mi je odjednom krvni tlak bio u redu u svakom sluaju, ve sam se izjutra osjeao izvanredno. Sjalo je sunce, cvjetalo drvee, ptice nisu cvrkutale, vladao je ugodan mir i ja sam, sve u svemu, bio zadovoljan i samim sobom i ivotom.

A onda je nazvao lomo, moj najbolji prijatelj. Podigao sam slualicu i rekao:

Halo?

Efraime odgovori lomo. to je to s tobom?

Sa mnom? Nita. to bi bilo sa mnom?

Efraime ponovi lomo. Poznajem ja tebe. Poznajem ja tebe skroz naskroz. Dovoljno mi je uti tvoj glas putem telefona pa da odmah znam kako s tobom neto nije u redu. O emu se radi?

Sve je u najboljem redu.

Efraime!

Ne znam o emu govori. to hoe?

Glas ti odzvanja kao da si strano nervozan.

 Nisam nervozan. Ali bude li me jo dugo pitao zato sam nervozan, onda u to i postati!

Mislim da bi ti dobro inilo kad bi s nekim porazgovarao o onome to te mui.

Ali, k vragu, nita me ne mui.

Dobro je to ne moe uti svoj glas. Potpuno je histerian. Nadam se samo da nije nita ozbiljno.

Molim te, hajde da govorimo o neemu drugom.

I ti misli da je time problem rijeen?

Mislim.

Pa dobro. to radi veeras? Hoe li malo svratiti do nas?

Vrlo rado, lomo.

Sluaj, Efraime. Po glasu mog prijatelja osjetio sam da je povrijeen. Moemo sada u beskraj s tim banalnostima: Hoe li malo svratiti do nas vrlo rado to ti je nije mi nita. Mogli bismo tako satima. Uvijek sam mislio da nama to nije potrebno. A sada, reci ve jednom to ti ide na jetra?

Bude li me jo jednom upitao kome idem na jetra, spustit u slualicu.

 Zna li to si sad rekao? Zar sam te pitao kome ti ide na jetra? Pitao sam te to tebi...

Pa to sam i mislio.

Mislio si, ali nisi rekao. Vie ne zna ni to govori. Posve si smuen.

U tome je lomo donekle bio u pravu: on je govorio mirno, spokojno, sabrano, a ja sam, nasuprot tome, zamuckivao kao neko preplaeno dijete.

Nije sve tako crno nastavi lomo. Vjeruj mi, dokle god si zdrav i moe disati, dotle nema razloga da oajava. to te briga! Jednom je bolje, drugi put loije, takav je ivot. Poznajem ja tebe. Doi e ti opet k sebi. Gore glavu, stari moj! Keep smiling!4

Ali, kunem ti se ...

Efraime!

Osim kad me upitaju to je s tobom? nita me drugo ne moe toliko razbjesnjeti kao kad mi netko izgovori ime s dubokim glasom i s dubokom suuti. To me istodobno razljuti i umrtvi.

utio sam.

Prije svega opet progovori lomo mora biti iskren prema samome sebi. Mora sebi rei: to i to se dogodilo, to i to se moglo dogoditi, to i to moram uiniti.
4

Smjekajte se!

 To i to i to uo sam samoga sebe kako mrmljam. Pogled mi se zaustavio na zrcalu. U mene je buljilo neko pepeljastosivo izborano lice. I onda iznova lomov glas:

Jesi li bio u lijenika?

Kako? Kakvog lijenika?

Molim te, Efraime, saberi se. Strano mi je kao prijatelju sluati kako pati.

Zar ti nisam ve rekao da je sa mnom sve u redu. Ta rekao sam ti ve. Ili se moda varam?

lomo nije odgovorio. Moda je suzdravao suze? Dobri smo prijatelji. Napokon izusti:

Efraime, to je s tobom? Sad je na meni bilo da utim.

Efraime, za boga miloga, nemoj se prenagliti. Jo si mlad, barem duevno. ivot je jo pred tobom. Odbaci mrane misli, ne pitaj mnogo zato, zbog ega, za koga. ivot je lijep. Ne proputaj nita, Efraime...

Ustao sam i poeo razmiljati da li da se objesim. Umjesto toga odluio sam otii u kino. Jo na vratima inilo mi se da ujem lomov glas:

Efraime! Zato ne odgovara? E-f-r-a-i-m-e! ...

Ovaj smo razgovor vodili prije otprilike tjedan dana. Juer je zazvonio telefon.

Podigao sam slualicu i rekao:

Halo.

Efraime ree lomo glas ti nekako udno zvui.

Nije udo odgovorio sam. Izgorjela nam je kua.

to?

Osim toga u Ulici Dizengoff pregazila me trokolica.

Stvarno?

Stvarno. A ena mi je pobjegla s nekim pelivanom iz japanskog cirkusa.

Nita zato ree lomo. Sve e to proi. Hoe li veeras skoiti malo do nas? Do vienja!

2 X 2 = SCHULZE

U svjetskoj politici, to se istananosti tie, jo uvijek nismo sustigli ostale narode. Zato smo uspjeli sustii ovjeka koji je imao zadatak da uniti na narod i izveli ga pred sud. Cijeli sluaj doimao se pomalo nadrealistiki. U sudskoj dvorani mogli smo gotovo plastino pratiti slijed misli jednog nimalo imaginarnog takora.

AVANGARDNI FRAGMENT (Prizor se odigrava u nekoj imaginarnoj sudnici)

JAVNI TUITELJ: Koliko je, po vaem miljenju, dva puta dva?

ADOLF: Gospodine javni tuitelju, ja nisam matematiar.

JAVNI TUITELJ: Ali ja bih ipak htio znati koliko je po vaem miljenju dva puta dva.

ADOLF: Nikada se nisam bavio tim stvarima. Kad sam se suoio s takvim problemima, proslijedio sam to dalje nadlenom odjelu. O svim sluajevima odluivao je Schulze.

JAVNI TUITELJ: Vi, dakle, ne znate koliko je dva puta dva?

ADOLF: Ne mogu vam o tome dati podatke, gospodine javni tuitelju.

JAVNI TUITELJ: to ako vam kaem u lice da vi to znate?

ADOLF: Brojke su bile Schulzeova stvar.

JAVNI TUITELJ: Zar ste svaki put kad biste htjeli znati koliko je dva puta dva, zvali Schulzea?

ADOLF: Nisam uvijek. Kadikad su se neka pitanja mogla rijeiti i putem telefona. Htio bih ovom prilikom primijetiti da je Schulze krajem 1943. god. premjeten u Salzkammergut i da sam ga tek tamo sreo zajedno s Lehmannom.

JAVNI TUITELJ: Da li je i Lehmann znao koliko je dva puta dva?

ADOLF: To ne znam. Nisam ga nikada pitao. Moj je pretpostavljeni bio, kao to sam ve spomenuo, Schulze.

JAVNI TUITELJ: Je li Schulze znao toan odgovor na pitanje koliko je dva puta dva?

ADOLF: To ne mogu rei. Nisam bio u mogunosti da proniknem u njegovu unutarnjost.

JAVNI TUITELJ: Ali vi ste bili uvjereni da on znade odgovor?

ADOLF: Nikada nisam stvarao sud o svojim pretpostavljenima.

JAVNI TUITELJ: Kako onda znate da je Schulze bio nadlean za te stvari? Mogao je biti nadlean jedino ako je znao koliko je dva puta dva. Kako znate da on to nije znao? Ili da je znao?

ADOLF: Nisam bio siguran. Ako se dobro sjeam, ak sam i sumnjao u to. Ja nisam matematiar.

JAVNI TUITELJ: Tada mi objasnite kako to da se u dokumentu 6013, pisanom vaim rukopisom, nalazi napomena 2 x 2 = 4 ?

ADOLF: To je nemogue.

JAVNI TUITELJ: Evo (dodaje mu dokument). Jeste li to vi napisali?

ADOLF (nakon to je pomno prouio dokument): Jesam.

JAVNI TUITELJ: To je, dakle, va rukopis?

ADOLF: Nije.

JAVNI TUITELJ: Nije? Kako to?

ADOLF: U vrijeme oznaeno u dokumentu nisam bio u Berlinu.

JAVNI TUITELJ: Dokument je izdan u Mnchenu.

ADOLF: Nisam bio ni u Munchenu. Upravo sam tada imao posla u Dachau.

JAVNI TUILAC: to ste radili u Dachau?

ADOLF: Sad sam se sjetio da sam bio u Linzu.

JAVNI TUITELJ: Kako je onda va rukopis dospio na dokument?

ADOLF: Kasnije. Htio bih ukazati na to da brojke u ovom dokumentu nisu jasne. Naroito je neitljiva brojka 4 i lako se moe zamijeniti brojkom 7.

JAVNI TUITELJ: Tada bi, dakle, dva puta dva bilo sedam?

ADOLF: To nisam rekao. Ja nisam matematiar. Moja se primjedba odnosi iskljuivo na oblik brojke 4 koja me u dokumentu 6013 podsjea na brojku 7.

JAVNI TUITELJ: Hoete li sada rei gdje ste se u to doba nalazili?

ADOLF: U Dachau.

PREDSJEDNIK SUDA: Optueni, vi treba da odgovarate na pitanje koliko je dva puta dva.

ADOLF: Nije sedam. Nikada nisam rekao da je sedam. Rekao sam samo da me brojka 4 u nekim dokumentima podsjea na brojku 7.

JAVNI TUITELJ: Sada ne govorimo o nekim dokumentima. Govorimo o dokumentu 6013.

ADOLF: Za taj dokument nisam odgovoran, jer sam u doba kad je izdan bio u Linzu.

JAVNI TUITELJ: Dakle ipak u Linzu a ne u Dachau.

ADOLF: Koliko me sjeanje slui.

JAVNI TUITELJ: Ja ni najmanje ne sumnjam da vi posve tono znate koliko je dva puta dva.

ADOLF: Moram ponoviti da nisam matematiar.

JAVNI TUITELJ: Podignite dva prsta desne ruke.

ADOLF (podie): Priseem pred Bogom Svemoguim.

JAVNI TUITELJ: Nisam traio da prisegnete ve da podignete dva prsta.

ADOLF: Mogu li dati jo jedan iskaz s tim u vezi?

JAVNI TUITELJ: Moete.

ADOLF: Lehmann je 1943. god. premjeten u eko-Moravski protektorat, pa je nemogue da ga je Schulze te godine sreo u Salzkammergutu.

JAVNI TUITELJ: Ne razumijem kakve to veze ima s vama?

ADOLF: Gospodine javni tuitelju, ako priseem, onda priseem zato kako bih govorio istinu. Lehmann nije imao nikakve veze s onim to je radio Schulze.

JAVNI TUITELJ: Lijepo. On nije imao nikakve veze s vama. Ali nije to posrijedi. Rije je o tome koliko je Lehmann podigao prstiju.

ADOLF: Koliko se sjeam, Lehmann nije nikada podizao nikakve prste.

JAVNI TUITELJ: Nisam ni mislio Lehmanna nego vas. Koliko je to prstiju to ste ih sada podigli?

ADOLF: Ja mislim dva. Za svaku sigurnost, htio bih se u svakom sluaju ograditi od toga da me se smatra odgovornim za bilo koju netonost na tom podruju. Ja nisam matematiar.

JAVNI TUITELJ: Pustimo to. Podignite sada jo dva prsta lijeve ruke.

ADOLF (podie dva prsta lijeve ruke).

JAVNI TUITELJ: Koliko prstiju sada vidite?

ADOLF: Deset.

JAVNI TUITELJ: Mislim, podignutih prstiju?

ADOLF: Ali ja vidim i ostale.

JAVNI TUITELJ: Nas ovdje zanimaju samo podignuti prsti.

ADOLF: Meni pripadaju i prsti koje nisam podigao. Oni predstavljaju 60 posto ukupnog broja prstiju, dakle vie od 50 posto u usporedbi s podignutim prstima.

JAVNI TUITELJ: Ja od vas nita drugo ne elim uti nego ukupan broj prstiju koje ste podignuli dva puta po dva.

ADOLF: Sada?

JAVNI TUITELJ: Sada. Brojite.

ADOLF (uzaludno pokuava): Ne mogu.

JAVNI TUITELJ: Zato ne moete?

ADOLF: Navikao sam brojati na taj nain da prstom prelazim preko predmeta koje brojim. U ovom sluaju je prst s kojim brojim identian s jednim prstom koji treba brojati, a to me zbunjuje. Osim toga, to moe dovesti do netonosti, a budui da sam pod prisegom moram paziti da budem vrlo toan. Mogu li dati jo jedan iskaz?

JAVNI TUITELJ: Moete.

ADOLF: Ne bih htio da se stekne dojam kako ja potpuno odbacujem nain raunanja po kojemu je pod odreenim okolnostima rezultat etiri ili neki slian rezultat. Bez obzira na to, elim da se konstatira kako se ja nikada nisam bavio poslovima s toga podruja, jer bi to znailo prekoraenje nadlenosti to mi je bila povjerena i tono naznaena. Zato predlaem da se preslua svjedok Schulze koji je u to doba bio gaulajter u Wuppertalu.

JAVNI TUITELJ: Ako sam vas dobro razumio, vi se de facto slaete sa Schulzeom da je dva puta dva etiri?

ADOLF: Ja sam ve ponovljeno rekao kako o toj stvari ne mogu nita izjaviti dok sam pod prisegom. Ali ja, razumljivo, na sebe preuzimam sve posljedice koje proizlaze iz mog iskaza, kako ne bih ostavio dojam da elim izbjei odgovornost.

JAVNI TUITELJ: Lijepo. Koliko je dva puta dva?

ADOLF: Ako se ne varam, to sam ve izjavio.

JAVNI TUITELJ: Htio bih jo jednom uti.

ADOLF: To sam ve izjavio, ako se ne varam.

JAVNI TUITELJ: Ponovite svoju izjavu.

ADOLF: Molim lijepo. Po znanju i savjesti mogu izjaviti samo to kako rezultat matematikog zadatka to ga se ovdje ponovljeno postavlja, priblino odgovara onome to ste vi, gospodine javni tuitelju, iznijeli prije nekoliko trenutaka.

JAVNI TUITELJ: Dakle, etiri.

ADOLF: Koliko ja mogu prosuditi.

JAVNI TUITELJ: etiri.

ADOLF: Po opoj ocjeni.

JAVNI TUITELJ: Dva puta dva su etiri da ili ne?

ADOLF: Ono prvo.

JAVNI TUITELJ: Hvala. To je sve to sam htio znati.

OMARA

Izrael ima tako sretan zemljopisni poloaj da vlaga s mora usko surauje sa arkom pustinjskom egom. Ta dva imbenika susreu se svakog etvrtka pred autorovom kuom.

eno rekoh prije deset minuta ispala mi je kemijska olovka.

Najbolja supruga na svijetu leala je na kauu i kiljila ispod obrva iznad kojih bijae naslagano brdo ledenih kocaka.

Podigni je promrmljala je. Tu kemijsku olovku.

 Ne mogu. Pretoplo je.

Ne znam na kojem je stupnju zemljopisne irine na stan, ali ne moe biti daleko od ekvatora. U spavaoj sobi izmjerili smo 42 stupnja a na sjevernom zidu nae sjenovite kuhinje 48 stupnjeva. U ponoi.

Ve od rana jutra leim potrbuke, raskreenih udova kao ivotinja koja skapava. Jedino to ivotinja koja skapava nema pred sobom papir na kojemu mora neto napisati i to potpisati svojim imenom. Ja, na alost, moram. Ali kako? Da podignem kemijsku olovku, trebalo bi da se sagnem pod uglom od 45 stupnjeva, a tada bi mi spala s potiljka vreica s ledom i to bi bio kraj.

Oprezno sam pomakao lijevu nogu, mlitavo pokuavajui nonim prstima dohvatiti olovku, ali uzalud.

Sve sam vie oajavao. Ve je peti dan otkako zurim u bijeli papir pred sobom i do sada sam uspio sroiti ak jednu jedinu reenicu: Nebesa, ta omara!.

Zaista, takve omare jo nije bilo. Nikada. Jednoga dana 1936. god. bilo je gotovo isto tako vrue kao i danas, ali nije bilo tako sparno. S druge pak strane, 1947. god, zabiljeena je gotovo isto tolika vlaga u zraku, ali je zato bilo znatno manje vrue. Samo je jednom, 1955. god., bilo isto tako vrue i isto tako sparno: u Africi, meutim.

Afrika. Kakva neobina rije. Pokuao sam je uobliiti jezikom, ali trud je bio uzaludan. Af-ri-ka. emu sve to? A-f-r-i-k-a.

eno, to je to Afrika?

 Afrika proaputala je. Arfika...

Da, rekla je Arfika, posve razgovijetno. Moda se tako i kae: Arfika. Zato da ne? Meni je svejedno. Sve mi je svejedno, ve danima. Od samog poetka ovoga nezapamenog vala vruine sjedim ili leim, tonije: ostajem sjediti ili leati tamo gdje spuznem, i nemam nikakve druge elje osim da se ne miem. Kaem li da sam za sve to vrijeme vie od tri puta trepnuo, pretjerat u. U mojoj se glavi kretalo apsolutno Nita, pod uvjetom da se apsolutno Nita uope moe kretati. to se mene tie, ja ne mogu. Ali htio sam neto rei. Tono: ta omara. Nebesa, ta omara ...

Zazvoni telefon. isto udo da ta sprava jo uvijek radi. S mukom pruam ruku i hvatam slualicu.

Halo zaujem promukli glas koji prepoznajem kao glas naeg susjeda Feliksa Seeliga. Ja sam u Ulici Dizengoff. Neizdrljivo je. Mogu li govoriti sa svojom enom?

Svakako. Meutim, morao bi najprije okrenuti svoj vlastiti broj.

Nisam uope mislio na to. Hvala...

uo sam jo samo tupi pad tijela, zatim je sve utihnulo. Tim bolje. Ovaj dugi razgovor me izmorio.

Pokretom ruke obavijestili enu da je Feliks Seelig po svoj prilici mrtav.

Obavijestiti Ernu jedva je apnula. Ljeti se vie sluimo kratkim

reenicama. itamo krimie. Pri tom se barem povremeno najeimo.

to smo ono htjeli? Ah, da. Htjeli smo obavijestiti udovu Seelig da joj je mu poginuo branei Ulicu Dizengoff od omare.

Udova Seelig stanuje dva zida dalje od nas. Kako dospjeti do nje?

Ustanem uz natovjeanski napor i odvuem svoje izmueno tijelo do vrata stana. Iziem na njih. Vrata se za mnom zalupe.

Sav iscrpljen naslonim se na ogradu stubita i isplaena jezika pokuavam uhvatiti malo zraka, ako tako neto postoji. Ali ne postoji.

Postoji samo omara. I to kakva omara, blagi Boe. Od nje vam se sasui mozak, ako. ga imate. Ali nemate ga. Ne znate ak ni zato stojite naslonjeni na ogradu stubita.

Doista: to ja tu traim? Zato sam iziao iz stana? Htio bih natrag u svoj stan.

Ne mogu. Vrata su zatvorena. to sada? ovjek stoji pred vlastitim stanom u kojemu je njegova vlastita ena i ne moe ui. to da se radi?

Vrue je. Sve je vie vrue.

Sii u niza stube i zamoliti nekoga da obavijesti moju enu da prieka pred vratima. Mogao bih joj i brzojaviti. Da, to je rjeenje: brzojav.

Ali kako stii do pote? Naravno, nema nikoga u blizini koga bih mogao zapitati.

Nailazi autobus. Ulazim. Omara za mnom.

to? pita me voza a oi mu sijevaju kao u vruici.

U depu pidame nalazim jednu funtu i bez rijei mu je utisnem u ruku. Zatim se okrenem suputniku kraj sebe:

Oprostite, kamo vozi ovaj autobus? ovjek mi se polako okrene. Nikada neu zaboraviti izraz njegova lica.

Kamo vozi? to?

Autobus.

Koji autobus?

Suputnik otetura do vrata i izie u sjenu. To je bilo vrlo razumno. I ja izioh.

Hej, vi! zauh iza sebe glas vozaa. Dugujem vam ostatak od vaih deset funti.

Nisam se ni osvrnuo. Odvratna cjepidlaka.

Na uglu ulice obuzela me neodoljiva elja za sladoledom, velikom porcijom mijeanog vanilija, okolada, jagoda. Cijelu bih tu porciju odjednom istresao za vrat, pod koulju.

Tono. Vrata stana su se zalupila.

Negdje izdaleka sijevnu mi udovina pomisao: mogao bih pozvoniti na vrata. Najbolja supruga na svijetu bi moda pomislila da netko eli ui i otvorila. Zato mi to prije nije palo na pamet?

Zato to sam poao na potu, pa da.

Jeste li, moda, negdje u blizini vidjeli potu? pitam policajca koji se bio sakrio pod platnenim krilom ispred trgovine kuhinjskim potreptinama i peima za loenje.

Policajac ieprka iz znojem natopljena depa na bluzi nekakvu knjiicu, te me nakon dugog prelistavanja uputi:

Prelaenje preko ulice doputeno je samo po zebri. Poite kui.

Zakrvavljene mu oi gore poput uglja to se polagano gasi, a glas mu zvui nekako udno prigueno, kao da grglja. U zadnje doba moram uvijek iznova ustanovljavati kako i ja ponekad isputam takve roktaje, osobito kad sam doma, a naroito kad nisam kod kue. Moda je tome uzrok omara?

Nita ne znai to sada moram kui. Zapovijed policajca. Ne smijemo se opirati dravnom organu. Pogotovo ne po toj omari. A ona je sve jaa. Brzo kui.

Gdje ono stanujem? Gdje? To je sada glavno pitanje koje treba rijeiti.

Rijeit emo mi to ve. Samo bez uzrujavanja. Nikako ne smijem postati nervozan. Mirno. Poinje djelovati misaoni proces i odjednom je sve udesno jasno.

Stanujem u trokatnici a prozori se otvaraju prema van. Vjerojatno je negdje u blizini. One kue to su sve nalik jedna drugoj. Ulaz, stubite, televizijska antena na krovu. Posebni znaci: posjednik ove putnice je prigodom zadnjeg vala vruine zadobio opekline treeg stupnja po drugom katu. Gdje stanujem? Gdje?

Valja mirno promisliti. Samo mir moe pomoi. Ona od sunca zaarena telefonska govornica na uglu. Posve jednostavno. Dovoljno je da se samo malo saberem. Pogledati u telefonsku knjigu. Nadajmo se da onu stranicu na kojoj je moje ime sunce jo nije spalilo.

Koje ime? Kako se zovem? Prije nekoliko trenutaka jo sam znao. Na jeziku mi je, ali sam zaboravio. Znam samo da poinje sa slovom S. S kao sunce.

Sve je toplije. I sve mi je tee drati svoje tijelo uspravno, u okomici to je propisana ovjeku. Prvi put u ivotu vidim plastino pred sobom arav, na domai neprispodobivi proizvod omare: grimiznu tvorevinu sainjenu od malih i velikih krugova to se okreu u istom i suprotnom smjeru, kadikad izmeu toga u dijagonali, cik-cak crti, i jedan dvostruki viski s ledom. Iz smjera Ulice Dizengoff pribliava se neka spodoba u kojoj s tekom mukom prepoznajem ljudsko bie, a jo tee Feliksa Seeliga. On, dakle, jo ivi, jadna ivina. Pribliava mi se puzei na sve etiri, a za sobom kao trag ostavlja potoi znoja. Evo ga, prilazi. Zuri u mene izbuljenih oiju, iskeenih zubi. Rei.

- Grrr ...

Grrr ... zareim zauzvrat i ve sam uz njega na sve etiri. Treba samo da se kratko oeemo

jedan o drugog, kako bismo sklopili sporazum da emo od sada zajedno dalje kroiti rokui prema movarama.

Nosorog! Rhinocerus! odjekuje za nama kroz zatvorene prozorske kapke. Pa to onda? Svatko je svoj vlastiti Ionesco. Tko te pita ... Krrr ... Krrr... Grrr ... Vrue je ... Sve je vie vrue ... Jo nikad nije bilo tako vrue ...

KAKO STEI PRIJATELJE

Tehniki napredak, a pogotovu sve vee mogunosti komuniciranja premostili su i u Izraelu ograde meu ljudima osobito naveer dok zastori jo nisu sputeni.

Jedne veeri zazvonilo je na naim vratima. Najbolja supruga na svijetu skoi i pouri preko cijele sobe prema meni, pa ree:

Hajde, otvori.

Pred vratima su stajali Grossmannovi. Dov i Lucy Grossmann, prijazan brani par u srednjim godinama i papuama. Kako se do tog vremena nismo jo nikada izravno sreli, predstavie se i ispriae to smetaju u ovo kasno doba.

Ta, susjedi smo rekoe. Moemo li na trenutak ui?

Samo izvolite.

Grossmannovi se sa zapanjujuom sigurnou usmjerie ravno u salon,

zaobioe glasovir i zastadoe pred kolicima za sluenje aja.

Vidi? Lucy e slavodobitno muu. Nije to nikakav ivai stroj.

Dobro, u redu! Dov se ljutito zarumenje. Pobijedila si. Ali prekjuer sam ja imao pravo. Oni nemaju Encyclopaediju Britannicu.

O Britannici uope nije bilo govora ispravi ga Lucy. Ja sam samo kazala da oni u kui imaju enciklopediju i da su uope podosta snobovi.

teta to nismo tvoje cijenjene izjave snimili na vrpcu.

Da, stvarno je teta.

Opazio sam kako malo treba da se taj razgovor pretvori u arku. Zato sam predloio da svi lijepo sjednemo i razgovaramo kao odrasli ljudi.

Grossmannovi klimnue svako za sebe potvrdno glavom, Dov odloi kini kaput i oboje sjedoe. Pidama to ju je Dov imao na sebi, bila je plavo i sivo prugasta.

Stanujemo u kui preko puta zapoe Dov i pokaza prema kui. Na petom katu. Prole godine bili smo u Hongkongu i ondje kupili izvrstan dalekozor.

Sloio sam se da su japanski proizvodi zaista vrijedni.

Poveanje je maksimalno, jedan prema dvadeset pohvali se Lucy upkajui po uvijaima za kosu. S tim dalekozorom moemo vidjeti svaku

sitnicu u vaoj kui. A Dobby, koji je kadikad tvrdoglav kao magarac, juer je upravo tvrdio da je tamni predmet iza vaega glasovira ivai stroj. I niste ga mogli razuvjeriti, premda se jasno vidjelo da na njemu stoji vaza. Ta odakle, molim vas, vaza na ivaem stroju? Upravo tako. Ali Dobby to nikako nije htio priznati. I danas smo se cijeloga dana svaali oko toga. Naposljetku rekoh Dobbyju: Zna li to? Otii emo prijeko do njih i provjeriti tko ima pravo. I tako, evo nas ovdje.

Dobro ste uinili pohvalio sam ih. Inae svai ne bi bilo kraja. Postoji li jo neto sporno?

Pa, eto, zastori uzdahnu Dov.

to nije u redu sa zastorima i zato uzdiete? zapitao sam.

Kad u spavaoj sobi navuete zastore, ne vidimo nita drugo osim nogu.

To stvarno nije u redu.

Ne bih htio da pomislite kako se ja tuim ubaci Dov. Uope se ne obazirite na nas. Vi ste u svojoj kui.

Atmosfera je oigledno postajala srdanijom. Moja je ena iznijela aj i slano pecivo.

Dov prijee prstima po donjoj strani naslona za ruke.

Silno me zanima ...

 Da? A to to?

Da li je tu jo uvijek zalijepljena ona guma za vakanje. Bila je crvena, ako se ne varam.

Glupost ispravi ga Lucy. Bila je uta.

Nije nego crvena.

Neprijateljstvo je iznova usplamtjelo. Zar dvoje civiliziranih ljudi ne mogu ni piivih pet minuta meusobno razgovarati a da se ne svade? Kao da su te sitnice vane! Sluajno je guma za vakanju zelena, znam to posve dobro.

Ovdje ju je zalijepio gost koji je prolog tjedna bio u vas na veeri objasni Dov. Neki visoki, dobro odjeveni mukarac. Dok je vaa supruga bila u kuhinji, izvadio je gumu iz usta, osvrnuo se oko sebe da ga tko ne vidi i zatim ... kao to ve rekoh ...

Pa to je prekrasno kikotala je moja ena.

to vi sve ne vidite!

Kako nemamo televizor, moramo se zabaviti na neki drugi nain. Nadamo se da nemate nita protiv.

Ni govora.

Ali morali biste bolje pripaziti na onog istaa prozora to vam dolazi svake sedmice. Na onog u sivoj radnoj kuti. On uvijek poslije ode u kupaonicu i

upotrebljava va deodorans.

Ma nemojte? Vi moete gledati ak i u nau kupaonicu?

Ne osobito. Vidimo u najboljem sluaju tko je pod tuem.

Slijedee upozorenje odnosilo se na djevojku koja uva naeg sina.

Netom va mali zaspe objanjavala je Lucy ona se zavue u vau spavau sobu. Sa svojim ljubavnikom, dakako. Studentom. Nosi naoale bez okvira.

A kako vidite spavau sobu?

Nije loe. Samo, rekla sam vam ve, smetaju zastori. Osim toga, ne svia mi se onaj cvjetni uzorak.

Odgovara li vam barem osvjetljenje?

Da kaem istinu: ne odgovara. Kadikad se samo naziru sjene. Tako neto ne moete fotografirati.

Rasvjeta u naoj spavaoj sobi ispriavao sam se podeena je uglavnom za itanje. Moja ena i ja vrlo mnogo itamo u krevetu.

Znam, znam. Ali ponekad to ovjeka, vjerujte mi, moe naljutiti.

Dov! dobaci mu Lucy prijekorno. Ti ljude mora odmah napadati!

Kao za utjehu objavi nam to ona najradije gleda: kad moja ena prije spavanja poe u djeju sobu i poljubi naega najmlaeg u riticu.

To je tako lijep i veseo prizor! Glas joj je bio pun oduevljenja. Prole nedjelje posjetio nas brani par iz Kanade, oboje arhitekti za unutranje ureenje. Oboje su, neovisno jedno o drugom izjavili kako jo nikada nisu vidjeli neto tako dirljivo. Obeali su da e nam poslati pravi teleskop, jedan prema etrdeset, najnoviji model. Uostalom, Dov se ve bavio milju da montira u vau spavau sobu jedan od onih japanskih mikrofona to navodno imaju domet i do dva kilometra. Ja bih radije priekala dok ne budemo mogli sebi priutiti neto zaista prvorazredno, ameriko.

Imate pravo. Kod tih stvari ne treba tedjeti. Dobby ustade i strese s pidame mrvice sendvia kojima ih je moja ena u meuvremenu bila posluila.

Zaista nas veseli to smo se naposlijetku ovako licem u lice upoznali ree srdano, pa me, kao u ali, udari pod rebra i prapnu mi: Pazite na teinu, mome! Va trbuh se vidi ak u susjedstvu.

Hvala vam na upozorenju rekoh pomalo postieno.

Nema na emu. Ako moemo pomoi susjedu, onda to treba da uinimo, zar nije tako?

Naravno!

A zar ne mislite da je onaj cvjetni uzorak na vaim zastorima ...

Posve ste u pravu.

Pozvali smo Grossmannove da nam to prije opet dou. Malo zatim ugledali smo kako se u petom katu susjedne kue upalilo svjetlo. Na prozoru se ocrtavala Dobbvjeva vitka prilika. Kad je uzeo dalekozor iz Hongkonga, mahnuli smo mu. On nam uzvrati.

Bez sumnje: stekli smo nove prijatelje.

UDO OD DJETETA

idovski su roditelji spremni rtvovati sve kako bi njihove djeca bolje ivjela nego oni. Prosjeno idovsko dijete mora u svemu nadmaiti svoje roditelje, htjelo to ono ili ne. Ono im je izrueno na milost i nemilost. Jedini mu je izlaz: to prije odrasti.

Volim sjediti na klupi u parku, ali samo zimi. Kako za hladnih zimskih mjeseci samo luaci sjede vani, mogu tada na miru rjeavati krialjke i rebuse a da me nitko ne smeta, i moda za nagradu dobiti neku vrijednu knjigu. Tako sam i juer sjedio na svojoj klupi koju je obasjavalo prosinako sunce, i sa zadovoljstvom ustanovio da mi ne prijeti nikakav razgovor.

Upravo kad sam htio upisati 7 okomito, pribliila mi se s desna vodoravno neka bijedna bezbojna prilika mukog spola, zastala i upitala me:

Je li slobodno?

Moje da bilo je kratko i sve prije nego gostoljubivo, ali to uljeza nije

sprijeilo da sjedne na drugi kraj klupe. Ja sam se demonstrativno zadubio u svoje okomite i vodoravne probleme i, nabirui obrve, pokuavao nagovijesiti kako ne elim da me itko ometa u mom odgovornom poslu, da me pita da li esto dolazim u ovaj park, da li sam oenjen, koliko mjeseno zaraujem i to mislim o sadanjoj vladi.

ini se da je ovjek kraj mene naslutio moje izolacionistike tendencije. Preskoio je sve uvodne fraze i odmah preao na stvar. Oigledno rutiniranim pokretom ruke gurnuo mi je pod nos pola tuceta fotografija veliine razglednice, s likom nekog djeaka.

Eytan e prekosutra navriti est godina glasio je popratni tekst.

S dunom pozornou preletio sam tih est slika, blago se nasmijeio nad onom na kojoj je Eytan isplazio jezik i vlasniku vratio pokretnu izlobu. Potom sam se opet zadubio u krialjku. Ali osjeao sam svim svojim utilima da ne mogu izbjei sudbinu. Tako je i bilo:

Ne dajte se smetati ree ovjek i savivi aku u lijevak zovnu djeaka koji je nedaleko trkarao.

Eytane, doi brzo ovamo. Gospodin te neto treba.

Eytan se preko volje dovukao i mrzovoljno zastao pred klupom, drei ruke u depovima hlaa. Otac ga pogleda s blagim prijekorom.

Dakle? to valja rei kad se upoznaje s nepoznatim gospodinom?

Eytan odgovori ne udostojivi me ni pogleda:

 Gladan sam.

Mali ne lae objasni mi otac. Kad Eytan kae da je gladan, onda on to zaista jest. Moete za tu stvar staviti ruku u vatru.

Odluno sam odbio prijedlog i zapitao ponosnog roditelja zato mi je pokazivao fotografije, kad je prisutan original od krvi i mesa.

Na fotografijama je sliniji sebi glasio je oinski odgovor. Eytan je u zadnje doba neto oslabio.

Progunao sam neto nerazumljivo i spremao se napustiti klupu, za svaku sigurnost i park. Moj je susjed uguio tu namjeru u zaetku:

Mali ima fantastian dar za matematiku priapnuo mi je kutom ustiju koja je prekrio dlanom kako ga dijete ne bi ulo i umislilo se. Tek nekoliko mjeseci ide u kolu, a uitelj ga ve sada dri za udo od djeteta ... Eytane, reci gospodinu jedan broj.

Tisuu trideset i dva ree Eytan.

Neki drugi broj. Vei.

est tisua pet stotina dvadeset sedam.

Vidite, molim vas! Jeste li ve doivjeli tako neto? Za tren oka! A pri tom mu je tek sedam godina! Nevjerojatno odakle samo smae te velike brojeve. Ali to jo nije nita. Eytane, reci gospodinu neka zamisli neki broj.

 Neu ree Eytan.

Eytaneee! Smjesta zamoli gospodina da zamisli neki broj.

Zamislite neki broj proguna Eytan s mukom.

Tada moj susjed i opet proapta kutom ustiju i ispod dlana.

Tri! Molim vas, zamislite tri!

Zatim podigne kaiprst i okrenu se svom mezimcu:

A sada emo zamoliti gospodina da broj koji je zamislio pomnoi s deset, je li tako, Eytane?

Tie me se!

to to znai tie me se! Govori pristojno i u cijelim reenicama.

Pomnoite broj koji ste zamislili s deset odvergla Eytan naueni tekst.

Dalje! opomenu ga otac.

Onda novi broj podijelite s pet, a broj koji dobijete podijelite s dva i dobit ete broj koji ste na poetku zamislili.

Je li tono? zapita moj susjed sav drui od uzbuenja. Kad sam mu potvrdno klimnuo glavom, njegovu veselju nije bilo kraja. Ali mi jo nismo

gotovi! Eytane, kai sada gospodinu koji je broj zamislio.

Ne znam.

Eytane!

Je li sedam? upita udo od djeteta.

Nije.

Jedan.

Nije ni taj! urlao je razoarani tata. Saberi se.

Pa sabran sam. Mali se rasplae. Odakle da znam koji je broj zamislio nepoznati ovjek?

Oevu samosavladavanju bio je kraj.

Tri! vikao je napuklim glasom. Tri, tri, tri. Koliko ti jo puta moram govoriti da ljudi uvijek zamisle tri?

Pa to onda krijetalo je izmueno dijete. to me se tiu brojevi? Uvijek brojevi i samo brojevi! Kome to jo treba?

Otac ga je ve bio dohvatio za ovratnik i drmusao u plemenitu oinskom gnjevu.

to kaete na to? ree daui, zaboravivi pri tom na kut usana i dlan pred njima. Jeste ii ikada vidjeli osmogodinje dijete koje ne moe zapamtiti

jedan jedini broj? Bog me teko kaznio ...

Zatim se udaljio vukui za sobom zaplakanog Eytana. Gledao sam za njim sve dok se njegova tuna, pognuta prilika nije izgubila u prosinakom podnevnom suncu.

Kakvo prokletstvo za oca kad spozna da mu vlastiti sin nije ama ba nita naslijedio od njegove genijalnosti.

KONTAKT S LEAMA

Osim na bio-placenta kremi, ljepota izraelske ene poiva i na jednom drugom velikom otkriu naeg stoljea: na kontaktnim leama. One u tren oka pretvaraju domaicu s oalama u lijepu seks-bombu.

Efraime ree mi ena, najbolja supruga na svijetu. Efraime ... jesam li ja lijepa?

Jesi rekoh. Zato pita?

Pokazalo se da se najbolja supruga na svijetu ve dugo vremena bavi tim pitanjem. Ona, dakako, zna i priznaje da na njoj ne postoji nita osobito. Pa ipak, uprkos tome: neega bi, misli ona, neega bi ipak moglo biti. Da, bilo bi kad ne bi morala nositi oale.

ena je s oalama kae kao cvijet iz spomenara.

Ovu pjesniku usporedbu nije isisala iz malog prsta. Vjerojatno je tu besmisao negdje proitala. Po svoj prilici u nekom novinskom oglasu koji hvali najepohalniji izum od vremena otkako je izumljen kota: kontaktne lee. Cijeli civilizirani svijet ih je pun. Dvije majune staklene lee promjera jedva pet milimetara koje se jednostavno stave na onu jabuicu i ve je sve u najboljem redu. Okolina nita ne opaa, drutvo nita ne zamjeuje, samo tvoje izotreno oko vidi sve. To je udo i spas za kratkovidne glumice, koarkae i stare djevice.

I u naoj maloj zemlji proirilo se to veliko udo.

Jedna manekenka iz Haife, pisalo je na najnovijem reklamnom plakatu, poela je nositi kontaktne lee i ve za manje od tri mjeseca uspjela postati rastavljenom suprugom zgodnoga junoamerikog milijunaa.

Senzacionalno otkrie. ivjele kontaktne lee! Dolje sa staromodnim, neudobnim oalama, krutim staklenim zidom koji nas dijeli od ljepote enskih oiju.

Imam adresu izvrsnog specijalista obavijesti me supruga. Hoe li poi sa mnom?

Ja?

Pa ti, svakako! Za tebe i elim biti lijepa.

U ekaonici izvrsnog specijalista bilo je oko tisuu pacijenata. Mnogi su ve imali iskustva s kontaktnim leama. Neki su se tako na njih privikli da vie ni

sami nisu znali nose li ih ili ne. To je vjerojatno razlog to su doli izvrsnom specijalistu.

Neki ovjek srednjih godina upravo je demonstrirao s kojom se lakoom stavlja lea. Poloio ju je na vrh kaiprsta i onda, molim, pripazite, gledajte pozorno, podigao prst ravno nad zjenicu i ne trepnuvi... stoj gdje je lea?

Lea je ispala na pod. Pozor! Oprez! Molim mir! Molim vas, ne miite se.

Izrabili smo mete i uuljali se u ordinaciju specijalista. Zgodan mladi ovjek obavljao je svoje zvanje sa zanosnim uvjerenjem.

To je posve jednostavno objavio nam je. Oko se s vremenom privikne na strano tijelo i u nevjerojatno kratkom roku ...

Oprostite prekinuo sam ga. U kako nevjerojatno kratkom roku?

To ovisi...

O emu ovisi?

O raznim okolnostima.

Strunjaki je izveo niz strunih testova i izjavio kako je vrlo zadovoljan s rezultatom. Okularna klima moje ene, objasnio je, vrlo je povoljna za kontaktne lee. Zatim je demonstrirao kako se lea jednostavno polae na zjenicu i kako se jednostavno poslije est sati moe ukloniti.

Dovoljan je potez prstom.

Najbolja supruga na svijetu spremno je izjavila da e se upustiti u taj smjeli pothvat.

Nakon sedmice dana poslali su joj u kartonskoj kutiji savreno izbruene lee, zato sam ukusno morao isplatiti ek na tri stotine funti.

Jo iste veeri poela je u malom obiteljskom krugu s privikavanjem, strogo po propisima kojih se i ubudue namjeravala strogo pridravati: prvi dan petnaest minuta, drugi dan dvadeset minuta, trei dan ...

Trei dan? Ta kakav trei dan, pitam ja vas? Bolje reeno: kakav drugi dan? I jo tonije: kakav prvi dan? Ukratko: nakon to je te dvije mikroskopski sitne i neznatno zaobljene stvarice oistila tono po propisu, stavila je jednu leu na vrh prsta koji je poela polako pribliavati zjenici. Prst se pribliavao, sve blie sve je vei, jo vei zastao je poprimio je strahovite razmjere...

Efraime, strah me je! povikala je sva blijeda od uasa.

Samo hrabro, samo hrabro umirivao sam je i bodrio istodobno. Ne smije popustiti. Na kraju krajeva, platio sam za to tristo funti. Pokuaj jo jednom.

Pokuala je jo jednom. Drui, stisnutih zubiju pruala je prst na kojemu bijae lea prema oku blie nego prvi put ve je bio posve blizu cilju ve je nanianio cilj i cap! spustio se na bjeloonicu.

Prolo je otprilike pola sata dok je lea tono sjela na zjenicu. Zatim je sve bilo prekrasno! Vie nije bilo oala oko je iznova imalo svoju prirodnu ljepotu

sjajilo se bljetalo prava rasko. Bilo je, naravno, jo nekih usputnih posljedica i smetnji. Tako su joj npr. miii na zatiljku bili neko vrijeme umrtvljeni, a izraz lica, koje je stalno drala okrenuto gore, pomalo ukoen. Ali drukije ovo jadno malo stvorenje uope ne bi nita vidjelo moralo bi jo i treptati poluzatvorenim kapcima. A s treptanjem nije ba ilo kako treba. Boljelo je. Boljelo je Boljelo je strano kad bi samo i pokuala. Zato vie nije ni pokuavala treptati. Sjedila je poput duboko smrznute skue, s glavom nepomino poloenom na naslon stolca, a iz oiju to su ukoeno gledale u strop, lile su se suze. Punih petnaest minuta. Onda vie nije izdrala i skinula je lee.

Da, bila bi ih skinula da su se one dale skinuti. Ali nisu se dale, ve su prkosile njenim sve zdvojnijim pokuajima da ih skine. Ni da se pomaknu!

to tu stoji tako glupo! cviljela je najbolja supruga na svijetu. Uini neto! Pokreni se!

Potpuno sam shvatio prijekor u njenu glasu. Na kraju krajeva, ona je na sve te muke i nevolje pristala samo radi mene. Potraio sam meu alatom ne bih li pronaao kakav podesan predmet s pomou kojeg bih uklonio ta podmukla stakalca, istresao sam cijeli sanduk na pod i naao samo zarala klijeta. U meuvremenu sam neprestano morao sluati jauke moje sirote ene. Na kraju sam nazvao hitnu pomo.

U pomo! zavikao sam u telefon. Hitan sluaj! Mojoj su eni upale u oi dvije kontaktne lee. Hitno je!

Tikvane! odvrati mi hitna pomo. Poite optiaru!

Uinio sam kao to su mi rekli. Jadnicu to je neprekidno jaukala podigao sam sa stolice, uprtio je na ramena, odnio je do auta, odjurio naem specijalistu i spustio je pred njega.

On je u tren oka, jedva primjetnim pokretom prstiju skinuo obadvije lee.

Koliko su dugo bile na oima? zapitao je.

etvrt sata dobrovoljno, i jo etvrt sata prisilno.

Za poetak nije loe ree specijalist. Na rastanku nam je darovao malu gumenu sisaljku, slinu onima kojima se otepljuju kuhinjski slivnici, samo to je bila puno manja. Ovu minijaturnu sisaljku treba, kako je naglasio, staviti izravno na minijaturnu leu, i to tako da nastane mali vakuum, uslijed ega e lea sama od sebe otpasti. Vrlo jednostavno.

Nevjerojatno je to sve ljudsko oko moe podnijeti, samo ako hoe. Svakog bi jutra tono u devet i trideset, svladavi panini strah, najbolja supruga na svijetu utisnula u oi obje one staklene krhotine. Zatim bi se sitnim nesigurnim koracima uputila k meni u sobu, tapkala s ispruenim rukama po mom pisaem stolu i govorila:

Pogodi, imam li sada lee ili nemam?

To je bilo u skladu s reklamnim tekstom, prema kojem je nemogue prostim okom razaznati jesu li lee na oima ili nisu. Otuda i popularnost tog optikog uda.

Sve ostalo vrijeme dnevne vjebe moja bi ena tiho ali ustrajno jecala. Pokatkad

bi nesigurno teturala po stanu, a preko isuenih usana neprestano bi naviralo:

Neu izdrati... ne mogu izdrati... Patila je, mora se priznati. Patila je i vanjtinom.

Orunjela je, da se priblino izrazim. Ve ionako upaljene oi stalno su joj oticale, a neprestano plakanje ostavilo je traga i na njenom licu. K tome je cijela ta patnja iz dana u dan trajala sve due. Povrh toga, svakodnevna hitna vonja optiaru da skine lee. Jer, mala je gumena sisaljka zakazala ve pri prvom pokuaju. Vakuum to bi, kako bijae predvieno, nastao, gotovo bi joj isisao cijelo oko.

Nikada neu zaboraviti dan kad je jadnica drui stala pred mene i zdvojno zajecaia:

Lijeva mi je lea skliznula nekamo u kut oka. Tko zna gdje je sada?

Poeo sam najozbiljnije razmiljati o tome da uzmemo bolniarku specijaliziranu za skidanje kontaktnih lea, ali takve nije bilo. Ni nae rasprave da emigriramo ili se rastanemo nisu dovele ni do ega.

I kad sam ve, doslovce u posljednjem trenutku, napustio svaku nadu, dogodio se obrat nabolje: lee su nestale. Jo ni danas ne znamo gdje i kako.

Ta leice su tako male, tako majune, da za tren oka zauvijek mogu nestati u prometnom velegradu, ako ih netko sluajno ispusti kroz prozor...

to sada? jadikovala je najbolja supruga na svijetu. Upravo sada kad sam se privikla na njih, nestale su. to da radim?

 Zar zaista hoe da ti kaem? zapitao sam je.

Klimnula je glavom sva oblivena suzama i klimnula jo jednom kad sam joj rekao:

Poni opet nositi oale.

To ide posve lako. Prvi dan petnaest minuta, drugi dan dvadeset i za sedmicu dana naviknete se na oale. Ali s vremena na vrijeme moete ipak otii nekamo u drutvo bez oala i hvaliti se pred cijelim svijetom kako su izvanredne te nove kontaktne lee. Uope se ne vide. Ako nemate ba tu nesreu da prevrnete postavljeni stol, svatko e vam vjerovati i svi e vam zavidjeti.

KLJUNI PROBLEM

U iduoj prii radi se o malom zlatnom djeaku, koji je vie uinio za izraelski bravarski ceh nego svi provalnici skupa.

Poslijepodne doli su Lustigovi, to smo ih bili pozvali, i doveli svoga estogodinjeg sina ragelea, kojega nismo pozvali. Da kaem otvoreno: nismo ba oduevljeni kad se roditelji svugdje i na svakom mjestu pojavljuju sa svojim ne ba svugdje i na svakom mjestu dobrodolim potomstvom. Pokazalo se, meutim, da je ragele pristojan, dobro odgojen djeak, premda nam je pomalo ilo na ivce to to se neprestance motao po svim prostorijama naeg stana.

Sjedili smo s njegovim roditeljima i uz aj razgovarali o svemu i svaemu, poevi od amerikih letova na Mjesec do krize izraelskog kazalita. Nisu to ba neke originalne teme, i konverzacija je tekla poneto s mukom.

Odjednom zausmo htio bih se jasno izraziti a da pri tom ne povrijedim etiketu zausmo, dakle, kako je ragele, pa, eto, kako je povukao vodu u naem zahodu.

To samo po sebi ne bi bilo nita neobino. Zato jedno zdravo dijete ne bi tijekom poslijepodneva osjetilo potrebu da .. . shvaate to mislim ... i zato ne bi, nakon to je obavilo nudu, povuklo vodu ... Kao to rekoh: nita neobino.

Neobino je bilo tek dranje njegovih roditelja. Zanijemili su usred rijei, zajapurili se, skoili kao gromom oinuti, a kad se ragele pojavio na vratima, oboje su istodobno zaurlali:

ragele! to je to bilo?

Klju od strikinog ormara odgovori djeak mirno.

Gospoa Lustig ga epa za ruku i uz estoke grdnje odvue u najudaljeniji kut sobe. Tamo ga ostavi da stoji licem okrenut prema zidu.

Ne volimo govoriti o tome. Gospodin Lustig ipak nije mogao a da priguenim glasom ne olaka svoju zabrinutu oinsku duu: ragele je inae posve normalno dijete, osim to ima tu udnu naviku. Kad vidi neki klju, spopadne ga nezadrivi poriv da ga ... znate ve ... baci u zahod i povue vodu. Samo kljueve, nita drugo. Uvijek samo kljueve. Svi nai pokuaji da ga od toga odviknemo, ostali su bez uspjeha. Ne znamo vie to da radimo. Prijatelji

su nam savjetovali da nita ne poduzimamo i da ga jednostavno ne zapaamo, pa e tako sam od sebe prestati s tim. Posluali smo njihov savjet... a rezultat je bio, da nakon nekog vremena u kui vie nismo imali ni jednog kljua ...

Doi ovamo, ragele! pozvao sam malog nevaljalca. Reci mi: zato baca kljueve u zahod?

Ne znam odgovori ragele i slegnu ramenima. Veseli me.

Sada progovori gospoa Lustig:

ak smo jednom poli psihijatru. Ispitivao je ragelea puna dva sata i nita iz njega nije izvukao. Onda nas je pitao da li ga moda nismo, dok je jo bio posve mali, tukli nekim kljuem. Naravno da je to glupost, ve stoga jer je klju za takvo to premalen. To smo mu i rekli. On se usprotivio i razvila se dosta iva rasprava. Usred diskusije najednom smo zauli vodu u zahodu... Dakle, to da vam dalje priam . . . ragele nas je zakljuao, i tek nakon to smo ga satima nazivali telefonom, doao je bravar i mogli smo izii. Psihijatar je doivio ivani slom i morao je psihijatru.

U tom trenutku zau se i opet kobni um: is-traivajui, ustanovili smo da nedostaje klju od ulaznih vrata.

Koliko je visoko prozor u vrtu? raspitivali su se Lustigovi.

Najvie metar i pol odgovorih. Lustigovi su se oprostili, izili kroz prozor i obeali da e poslati bravara.

Poao sam zamiljen u svoju sobu. Nakon stanovita vremena naglo sam ustao,

zakljuao vrata izvana, izvadio klju, bacio ga u zahodsku koljku i povukao vodu.

Ima neto u tome. Veseli me.

GDJE SE PSIU HOE

Cvinjija, to kopile iz mongolske stepe, otkrio sam jednog studenog jutra u mom tada jo vrlo njegovanom vrtu. Moglo je biti oko pet sati, doba kada veina ljudi jo spava s iznimkom politiara, koji moraju vrlo rano ustajati jer bi inae stao kota povijesti. U taj tmurni jutarnji sat, dakle, zauo sam izvana ispred prozora tihi, oajniki cvile. Razgrnuo sam zastore i pospano prokiljio kroz prozor. Nasred mog, ponavljam: tada jo vrlo njegovanog vrta ugledao sam posve malo psetance kako malim apicama ruje po vrtu i s velikim tekom prodire travu. Psetance bijae ne samo vrlo maleno i vrlo bijelo, nego i vrlo neodreene pasmine i potpuno nesposobno da uskladi svoje etiri noge.

Upravo sam htio ponovno navui zastore i vratiti se u topli krevetac, kadli se najbolja supruga na svijetu probudila i zapita:

to je to?

tene odgovorih neraspoloeno.

Je li ivo?

Jest.

 Pusti ga onda unutra.

Otvorio sam vrtna vrata. Vrlo mlado psetance doklatilo se u spavau sobu i pomokrilo se na crveni sag.

Htio bih ovdje primijetiti da mi nije osobito drago kad netko mokri po mojim sagovima. Zato sam dograbio to malo bijelo klupko i iznio ga opet u vrt. Potajno sam se nadao da e se Svevinji, koji bdije nad pticama u umama, pobrinuti i za psetance u vrtu.

Nije se pobrinuo. Psetance je, dapae, poelo tako prodorno zavijati i cviliti da je iz susjedne kue dojurila gospoa Kaminski, jo u kunom ogrtau. A gospoa Kaminski u kunom ogrtau nije osobito lijepa slika i prilika, pa ni ono to nam je izgovorila nije bilo osobito lijepo. Neto se izmijenila poto je ugledala uzrok te jutarnje vike. Odrala nam je predavanje kako bi nas uvjerila da bezuvjetno moramo posvojiti to siroe. Nije propustila spomenuti ni onu malo poznatu injenicu da je pas vjerna ivotinja, i ne samo vjerna nego takoer i pametna i ista ivotinja. Moglo bi se mirne due rei, kao to je mirne due rekla i gospoa Kaminski: pas je, osim moda vlasti, najbolji ovjekov prijatelj.

Ako je to sve tako kako vi kaete, gospoo Kaminski usudio sam se dobaciti zato onda sami ne posvojite psetance? Pa nisam valjda meuge?5 kratko odgovori ljubiteljica pasa. Kao da i bez toga nemani dosta briga?

aav.

I tako se, eto, dogodilo da smo doista posvojili to vrlo mlado psetance. Obiteljski savjet, to smo ga odmah zatim sazvali, zakljuio je nakon ive rasprave koja se vodila izmeu moje ene i mene, da se vrlo mladom, vrlo malenom psetancu nadjene ime Cvinji, zbog pjegavih uiju, moda zato to to ime odzvanja nekako poput mongolske stepe ili iz nekog drugog razloga, ne sjeam se vie.

Uskoro se Cvinji u nas osjeao kao kod kue i ugnijezdio u naim srcima. Nije ga bilo teko hraniti jer je prodirao sve ega bi se doepao: dugmad, konopce, rune satove, sve mogue. Volio je takoer prenositi crkotine manjih ivotinja iz susjedova vrta u na. Bio nam je dirljivo privren i vjeran, i svaki put bi, kad bismo ga pozvali, od silne radosti mahnuo kratkim repiem, pogotovu kad bi nam u ruci ugledao maarsku salamu. Za vrlo kratko vrijeme nauio sam ga sluati moje zapovijedi. Evo nekoliko primjera:

Sjedi! (Cvinji nauli ui i lizne me po licu.)

Skoi! (Cvinji se ee po trbuhu.)

Daj apu! (Cvinji se ne mie.)

Mogao bih navesti i cijeli niz primjera, ali se i iz ovih nekoliko moe zakljuiti kako Cvinji nije bio nikakav tupavo kroeni, ponizni pas koji slua mehaniki, ve nezavisno bie koje misli svojom glavom.

teta samo to je stalno mokrio po sagu.

Pikio je stalno, i to uvijek samo po sagu.

Zato? Ne znam.

Sudei prema novoj dubokoj psihologiji, uzrok toj nesretnoj navici mogao bi se nai u nekom traumatskom doivljaju u djetinjstvu ili u neemu jo ranijem. Moda je Cvinji doao na svijet u nekom polju makova, pa zbog toga mora pikiti netom ugleda crveni sag, za koji sam dao cijelo bogatstvo. Uostalom, uzroci su sporedni a mrlje ostaju mrlje.

Nisam se htio pomiriti sa Cvinjijevim udnim navikama pa ga zapoeh vrlo smiljeno odgajati.

Zabranjeno je mokriti na sag rekoh mu polako i razgovijetno, maui pri tom pouno prstom. Zabranjeno, uje li? Zabranjeno! Fuj!

Svaki put kad bi prekrio zabranu, progovorio bih mu neto stroim glasom i prst podigao jo vie. S druge pak strane obasipao bih ga pohvalama, poslasticama i gladio ga kad bi zabunom taj posao obavio u vrtu, koji se u to doba doimao jo donekle uredno, a tek e postupno ogoljeti pod djelovanjem Cvinjijevih zubi to sve vie rastu i jaaju.

Vjerojatno je Cvinji na temelju moga vrlo promjenljiva ponaanja zakljuio kako su ta dvonona, tren bijesna, tren njena stvorenja s kojima ima posla, vjerojatno vrlo udljiva ...

Tko bi shvatio ljude ...

Kako Cvinji nikako nije mogao shvatiti ni slijediti ni najosnovnije higijenske zakone, morao sam svaki put iznova izmiljati sve sloenije odgojne mjere. Planirao sam neku vrstu eskalacije. Najprije u ga naviknuti da ne mokri po

crvenim sagovima ve po nekima druge boje, a onda u ga izmamiti iz kue kako bi obavio nudu vani, ponajbolje u susjedovu vrtu.

Slijedei taj cilj, pokrio sam na crveni sag sivim, te mu za svako mokrenje u sivom dao za nagradu kobasicu.

Kad su prola oko dva tjedna a Cvinji se za to vrijeme ve navikao na sivi sag, ponovno sam otkrio crveni sag. Cvinji, koji tog trenutka bijae u vrtu, smjesta dojuri veselo lajui i popiki se na crveni sag. Psi su, zna se, vjerni.

Time, naravno, moja pedagoka zaliha ni izdaleka jo nije bila iscrpljena. Odluio sam u Cvinjiju probuditi ljubav prema prirodi. Kupio sam mu dugaku zelenu uzicu i svake noi s njim etao. Krasna etnja po krasnoj okolici, jo k tome po mjeseini. Cvinji je, zaudo, cijelim putem bio vrlo suzdran. Tek pred kuom postajao bi nemiran, i kad bih otvorio vrata, u skoku bi se naao na sagu i dao se na posao.

S vremenom sam se poeo pitati emu sve to, zato ja sve to zapravo podnosim.

Govorio sam o tom problemu i sa svojom enom. Ona me prijekorno podsjetila na francuskog filozofa Rousseaua koji je, kao to je poznato, postavio tezu da je sve to je prirodno ujedno i lijepo. Drugim rijeima: prirodno je da Cvinji iskljuivo mokri po sagu.

I to je uinila priroda u svojoj bezgraninoj mudrosti?

Jednog jutra kad je gospoa Kaminski i opet jednom donijela kosti za psa, ispriao sam joj sve o Cvinjijevim higijenskim potekoama, nakon ega mi je ona rekla slijedee:

 To je zato to ste ga krivo odgojili. Stoga to ne znate postupati sa psima. Krivo se ophodite s njim. Svaki put kad se pomokri na crveni sag, morate mu porinuti njuku u lokvu, zatim ga morate pljusnuti i izbaciti kroz prozor. Tako se to radi.

Premda nisam prijatelj tjelesnog kanjavanja, uinio sam i to. Cvinji je doao, vidio i popikio se gurnuo sam mu njuku u lokvu, pljusnuo ga i izbacio kroz prozor. Ova se procedura ponavljala nekoliko puta dnevno, ali ja nisam poputao. ivotni cilj postao mi je da odluim Cvinjija njegovih loih navika.

Polako, vrlo polako poeli su se ukazivati plodovi moje strpljivosti. Cvinji je ipak neto zapamtio i neega se oduio. To nije ipak bila kakva-takva zadovoljtina.

On, naravno, jo uvijek mokri po crvenom sagu, ali odmah zatim posve sam, bez moje pomoi, skae kroz prozor i eka da ga pohvalim i da mu dadem slatki.

Ipak nekakav uspjeh.

KLEPTOFILATELIJA

Postupno ruenje drutvenih ograda dalo je i u Izraelu ohrabrujue rezultate. Nakon to su ljudi u kamenom dobu meusobno dijelili lovinu i ene a ljudi u kibucima svoj proizvodni rad i zaradu, razvio se u Tel Avivu najradikalniji oblik razdiobe. Dostava pote.

Prije otprilike tjedan dana opazio sam da vie ne primam pisma. Pomislio sam isprva kako neki potar novajlija dostavlja pisma po nekom novom, tajnovitom kljuu. Juer sam pukim sluajem otkrio pravi razlog. Iziavi iz kue u doba koje za mene nije uobiajeno, ugledao sam malodobnog pe-caa, sina susjeda Zieglera kako zavlai dva njena prstia u otvor mog potanskog sanduia i jednim potezom izvlai tri ili etiri pisma. Kad me ugledao, dao se u bijeg.

Ja sam se istog trenutka, sav kiptei od bijesa, uputio ravno gospodinu Ziegleru, koji je ve stajao na pragu svoje kue.

to je? upita me.

Gospodine! dobacih mu. Va sin krade moja pisma!

On ne krade pisma. On skuplja potanske marke.

Kako, molim?

Sluajte! povisi glas gospodin Ziegler. Ja, s bojom pomoi, ve trideset i tri godine ivim u ovoj zemlji i dosta sam toga pridonio, o emu tek malo ljudi zna, meu kojima su dvojica-trojica ministara. Govorim vam iz iskustva. I kaem vam: danas se vie ne isplati primati pisma.

to ako se ponekad nae kakvo vano pismo?

Vano? A to je jo uope vano? Zar je vaan razrez poreza? Zar je vaan sudski poziv? Zar je vano to to vam piu roaci iz Amerike? Vjerujte mi:

nema vanih pisama ...

Oprostite, ali...

Moj brat je bio trener karatea u vojsci i iznenada dobio pismo da mora za ambasadora u Zanzibar. Potroio je cijelo bogatstvo na garderobu i proitao mnotvo knjiga kako bi se upoznao s novim djelokrugom rada. Nakon tjedan dana ispostavilo se da je bila zabuna, i sada radi kao izbaciva gostiju iz Zanzibara. Eto, toliko da samo znate to vam vrijedi vano pismo, moj gospodine.

Bila vana ili ne, ipak bih volio proitati pisma to su mi upuena. O. K.?

O. K. Pokuat u nagovoriti sina da zadrava samo marke a da vam vana pisma vraa.

Duboko sam vam zahvalan. Smijem li vaem gospodinu sinu predati klju moga potanskog sanduia?

emu to? Neka djeak samo lijepo naui kako se skupljaju marke.

Time je slubeno bio otvoren privatni filatelis-tiki promet izmeu mene i Zieglera mlaeg.

Ovim putem molim sve one s kojima se dopisujem, ponajvie one iz inozemstva, da na pisma stavljaju to ljepe marke; tako, naime, postoji vea mogunost da ta pisma i primim.

TONOST PRIJE SVEGA

Putnik koji u Milanu ue u vlak to vozi prema sjeveru, zapazit e nakon nekoliko sati vonje udnovatu promjenu: vagoni odjedanput vie ne tandru, putnici grozniavo dotjeruju svoju vanjtinu, pobiru sve papirie s poda, tropot kotaa odzvanja jasnim ritmom, pa ak i prozori kao nekim udom postaju prozirni.

I onda vlak prolazi jednim od onih neminovnih, beskrajno dugih tunela; nakon to izie iz njega, eto nas u vicarskoj.

I putnici se sad drugaije ponaaju. Reklo bi se da svi pripadaju gornjim deset tisua. Toliko je ta vicarska iznad ostalih. Majka je bila barunica, otac veliki francuski tvorniar, svi su roaci milijunai osim jedne crne ovce u obitelji, strica u Italiji, koga se u razgovoru otmjeno preuuje.

vicarska je san malograana. I velegraana. I socijalista. I revolucionara i konzervativaca i nihilista. vicarska je, ukratko, pojam svih ljudskih enji. vicarska znai isto to i mir. Kamo god pogleda, svugdje vladaju mir, red, disciplina, higijena, radinost i moral.

Nije li to strano?

I u hotelima je visok standard. Nema pogaanja, nema neugodnih iznenaenja, nema nesporazuma oko napojnice. U svakom je hotelu na vidnom mjestu objeena ploa s kunim redom i cijenama, te se ni od jednog niti drugog nimalo ne odstupa. U naem hotelu u Zurichu naili smo, primjerice, na ovakvu tarifnu osobitost klimatizacija u sobi: 10% dnevne cijene.

I s pravom. Klima-ureaji su vrhunac komfora. S pomou malog aparata koji je postavljen tako visoko da ga ne moe dosei, puta se u udobno namjetenu sobu paljivo zagrijani i filtrirani vicarski ozonski zrak. Pri svakom udisaju gost se bolje osjea. Koliko god bi vam vani toplo jugo zagoravalo ivot u sobi je uvijek svjee. Na alost, moe se kadikad dogoditi da nema juga i da je, naprotiv, vani svjee. Onda se, razumljivo, udobno namjetena soba pretvara u ledaru.

Upravo u povodu toga otiao sam direktoru hotela i ovako mu rekao:

Ekscelencijo! U naoj je sobi hladno. Za krepati! Molim vas, iskljuite ureaj za klimatizaciju!

Ekscelencija su, pozivajui se na kuna pravila, prijazno odgovorili:

Dragi gospodine, vi ste uzeli sobu sa klima ureajem.

Svakako. Ali sada je vani hladno i ja bih htio da iskljuite tu prokletu stvar.

To, na alost, ne ide. Nai su klima ureaji na centralni pogon.

Navui u prehladu.

Onda se morate toplije obui ree direktor, oito ljut to ga elim navesti da prekri pravila.

Pokuah jo jednom.

 Iskljuite ureaj, a ja u vam unato tome platiti onih deset posto nadoplate. U redu?

Sad je doao kraj direktorovu strpljenju. Za takve levantinske obiaje nije imao smisla. Zajapurio se.

Gospodine ree ledenim glasom usluge koje ne pruamo naim gostima, ne moemo ni naplatiti. Kad za neto plaate, onda to i dobivate. I gotovo.

I otjera me neumitnim pokretom ruke.

Vratih se u nau hladnjau i poeh vijeati sa enom kako da ipak izbjegnemo ledenu smrt. Na kraju smo se, vrsto pripijeno jedno uz drugo, uurili iza neke izboine na zidu koja nas je bar donekle titila od hladnoe to je neprekidno strujala u sobu.

Poslije nekoliko trenutaka netko tiho pokuca na vrata. vicarci su ipak ljudi. Sobarica nam je unijela elektrinu grijalicu i dvije deke.

Malo-pomalo moji su odnosi s direktorom postali ljubazniji. Otkrio sam da je kao i svi vicarci kada ih bolje upoznate vrlo zgodan momak, samo to, kad se radi o kunom redu i redu uope, ne zna za alu. A, kao to se pokazalo, nije to bila jedina vrsta ale za koju nije imao razumijevanja.

Jedne smo veeri tako avrljali o svemu i svaemu i ja pomislih da je ve vrijeme/da mu ispriam jedan idovski vic.

Znate li ovaj? otpoeh. Dva idova voze se u vlaku ...

 Oprostite prekine me direktor i poravna oale. Koji idovi? Hou rei: odakle su ta gospoda?

Svejedno odakle.

Iz Palestine?

Nije vano. Dobro, iz Palestine. Ili, recimo, iz Izraela.

Razumijem. Hoete rei da se to dogaa nakon to je stvorena drava Izrael.

Tono. Ali to zapravo nema nikakve veze s priom. Dva idova voze se u vlaku...

Kamo?

Svejedno kamo. U Haifu. To je zaista posve svejedno. Vlak iznenada ue u jedan dugaak tunel i onda...

Samo trenutak. Zar na putu za Haifu ima tunela?

E, pa onda putuju za Jeruzalem. U redu? Dakle, vlak ...

Oprostite, gospodine, ali bojim se da ni na putu za Jeruzalem nema tunela. Moj je brat bio s jednom misijom Crvenog kria u Palestini dok je ona jo bila pod britanskom upravom, i nikad mi nije priao o bilo kakvim tunelima.

Pa to uope nije bitno, rekao sam vam ve. U mojoj je prii posve svejedno

gdje se njih dvojica voze u vlaku. Uzmimo da se voze u nekom vlaku u vicarskoj. I ...

A, u vicarskoj! A smijem li pitati, o kojem se tunelu radi? O Simplonu? O St. Gotthardu? Ili moda ...

Sad je na meni bilo da ga prekinem.

Uope nije vano koji je to tunel! povi-kah. to se mene tie, moe to biti i Schlesingerov tunel!

Schlesingerov tunel? Direktor prasne u grohotan smijeh. Izvrsno! Izvrstan vic! Oprostite, moram to odmah ispriati naem glavnom portiru. Schlesingerov tunel! Ha-ha-ha ...

Uskoro se cijeli hotel tresao od smijeha. Ja sam se, trudei se da me nitko ne zapazi, uvukao u zahod i tu se posve tiho objesio o jednu zajameno nepoderivu vicarsku kravatu.

PRIBJEITE ISTOE

Prvi susret s nevjerojatnom vicarskom istoom doivjeli smo u svjetski poznatoj cirikoj Bahnhofstrasse. Prolazili smo kroz jednu od oblinjih robnih kua, dospjeli pominim stubama koje su radile besprijekorno u etvrti kat i tu kupili dva besprijekorno u celofan umotana okoladna kolaa s tanjuriima od kartona i isto takvim liicanja. Na putu prema hotelu nismo se mogli suzdrati; otvorili smo ih i slasno pojeli. Bili su izvrsni. Jo nikad u ivotu nismo

jeli tako dobar okoladni kola, osim, moda, dva dana prije toga u Italiji.

Tek to smo progutali posljednji zalogaj, kadli nam za leima odjeknue uzbueni povici. Netko nas sustigne.

Oprostite dahtao je neki naizgled imuni gospodin. Izgubili ste tanjurie!

Pred nosom nam je drao oba ona okoladom zaprljana kartona koje smo na vrhuncu nae gozbe nemarno odbacili.

Oprostite rekoh i ja. Mi to nismo izgubili, oprostite.

Nego to?

Kako to mislite? Kako, nego to?

A kako bih onda ja to naao na ploniku?

U tom trenutku najbolja supruga na svijetu istre potenom nalazniku iz ruku taj ljepljivi otpadak, uz jedno kratko hvala lijepo, i odvue me dalje.

Jesi li poludio? siktala je. Zar si zaboravio?

Problijedio sam. Da, zaboravio sam da smo u istunskoj vicarskoj, u preistoj ulici njihova najistijeg grada. Nigdje se nije mogao vidjeti ni najmanji odbaeni papiri. Tek ovdje-ondje pokoja izblijedjela mrlja na ploniku, koju poljevai nisu uspjeli isprati. U daljini je jedan dobro odjeveni pometa antiseptikom metlom unitavao mrvice kruha. Inae niega osim istoe, istoe i opet

istoe. I ja sam se ovu nepomuenu panoramu usudio oskvrnuti time to sam bezboniki bacio dva zamrljana kartona.

Razapet izmeu srama i grinje savjesti, paljivo sam slijepio oba ostatka.

Za sada je u redu rekoh eni koja je zadovoljno klimala glavom. Ali to sada? Ne mogu to cijelo vrijeme vui sa sobom. Napokon, jo smo dva tjedna u vicarskoj ...

Ne brini, ve emo nai neko mjesto gdje emo se toga rijeiti na propisan nain. Neko javno smetlite ili slino.

Rekla je to u jedanaest prije podne. U dva po-podno jo uvijek sam drao ona dva kartona, u rukama zamrljanim od znoja i okolade. Kad bismo barem nali kakav papir da to zamotamo! Uzalud smo eznutljivim pogledima traili neto slino.

Popeli smo se u prikolicu ve poslovino istoga cirikog tramvaja i sjeli uz otvoren prozor. Tu smo u ivom razgovoru mahali rukama ekajui da naie pogodna okuka. Na jednom sam takvom mjestu brzim pokretom bacio onu kau od kartona kroz prozor.

Zakripae konice. Nakon nekoliko metara tramvaj se zaustavi. Posluno sam siao kako bih pokupio vrijedan predmet to mi je ispao i zahvalio vozau:

Vrlo ste ljubazni. Sreom, nita se nije dogodilo. Puno vam hvala.

Sad nas je ve pomalo bila zahvatila panika. U nastupu oajnike hrabrosti obratio sam se nekom starijem gospodinu to je sjedio u blizini i upitao ga to bi

on uinio kad bi se htio rijeiti zamazana komada papira. Stariji gospodin se zamislio i izrazio miljenje kako je sluaj to sam ga spomenuo toliko nevjerojatan, da on sebi neto takvo jedva moe predstaviti, ali govorei posve teoretski, on bi taj komad papira ponio kui i u nedjelju ga zapalio. Otkrio sam mu svoju tajnu i dodao da papirnati predmet o kojemu je rije, spada u kategoriju otpad. On mi dade svoju adresu i pozove nas da doemo do njega sutradan poslije podne. Mogli bismo kod njega ostati nekoliko mjeseci kao gosti; njegovoj bi eni bilo vrlo drago.

Bio sam vie nego spreman prihvatiti poziv, ali se pravodobno prisjetih da uope ne namjeravamo toliko dugo ostati u vicarskoj. Zahvalih mu jednako srdano i obavijestih ga da u prihvatiti njegov poziv samo ako se naem u nepredvieno tekoj prilici; u meuvremenu mi je, naime, palo na pamet jedno drugo, blie rjeenje: poslat u tu stvar potom u Izrael kao uzorak bez vrijednosti.

Ali to ete s tim u Izraelu? zabrinuto je zapitao moj teoretski domain.

Bacit u to u Jordan.

To ga je smirilo i mi smo se rastali sa suzama u oima.

Iskrcali smo se u nekom drvoredu u predjelu vila. Pokazalo se, na alost, da nije mogue izvesti moj plan, naime saekati mrak i zakopati papirnati srnotuljak pod drvetom, jer su sva stabla bila okruena reetkama od kovana eljeza. Pognute glave koraali smo natrag prema gradu.

Odjednom tu, u sreditu grada ugledah kako na jednoj ulinoj svjetiljci visi sanduk za otpatke, pravi, stvarni, arobno uto obojeni sanduk s natpisom:

Odravajte Zrich istim! Otpaci ovdje!

Doteturah i uhvatih se za sanduk, kao bjegunac za traak spasa, ubacih karton i jecajui zagrlili enu ije je lice zrailo nadzemaljskim smijekom potpune sree. Uhvativi se za ruke krenusmo put naeg hotela.

Oprostite ree policajac koji nas je zaustavio nakon nekoliko koraka. Morat ete izvaditi svoj paketi. To je posve novi sandui za otpatke. Htjeli bismo da ostane ist.

Da ... ali... promucah i malaksalom kretnjom pokazah natpis. Tu izriito pie: Otpaci ovdje.

To vrijedi samo za pometenu prainu, ali ne i za otpatke ili bilo kakve vrste predmete. Odravajte Zrich istim!

Spustio sam ruku duboko u sanduk i izvukao kartone. Osjeao sam se kao ranjena srna. Glasom, koji se i meni samome uinio tuim, progovorih najboljoj supruzi na svijetu:

Ne preostaje nita drugo. Moram to pojesti.

Za boga miloga! Da se nisi usudio staviti tu prljavu stvar u usta.

Dobro proaptah. Onda u je skuhati. S tim rijeima utrah u gostionicu kraj koje smo upravo prolazili. ef sale mi je priao.

Papirnati otpadak? zapita profesionalno. elite li ga pirjanog ili peenog?

 Peenog, molim. Napola, engleski.

Kao obino potvrdi konobar, stavi papir na srebrni tanjur i odnese ga u kuhinju.

Za deset minuta donese ga natrag, vrueg i garniranog s povrem. Uzeh prvi zalogaj i ispljunuh ga.

To je zagorjelo povikah. Uope se ne moe jesti.

Skoismo na noge i pourismo napolje.

U duhu nam se prikaza dobri, stari Bulevar Rotschild u Tel Avivu, sa stotinama malih kupova smea koji veselo blistaju u sjaju sredozemnog sunca.

TOUR D'OBELISQUE

U Pariz smo stigli rano prijepodne. Sve je ilo po planu, vrijeme je bilo lijepo, put ugodan, a u hotelu St. Paul, 15 rue St. Honore, ekala nas je soba. Usto smo jo u vlaku susreli starog prijatelja koji privremeno ivi u Parizu, i on nas je opskrbio s nekoliko dobrih savjeta:

Svakako unajmite neki mali taksi savjetovao nam je. Kad sjednete, taksistu recite naziv i adresu vaeg hotela, i sve dok ne izaete iz auta nemojte vie progovoriti ni rijei. Pariski taksisti nanjue stranca na sto metara, i to uz vjetar. A vi znate kakve to posljedice moe imati po vau novarku.

 Rekao nam je to i Sova Lipschitz potvrdismo i odmah poesmo s nekoliko kratkih jezinih vjebi.

Najbolja supruga na svijetu dobila je zadatak da kae adresu, jer kao istokrvna Sabra1 perfektno izgovara guturalno r. Ona je marljivo uvjebavala odluujuu reenicu:

1 Sabra je idov roen u Izraelu.

Quinze rue St. Honore, hotel St. Paul ... Quinze rue St. Honore ...

Prijatelj nam je dalje savjetovao da prilikom izgovaranja adrese, kao i pri ostalim raznim pregovorima, valja u ustima oputeno drati cigaretu, to ne samo da se doima tipino francuski ve se time prikriva nesavren izgovor. Kad je vlak ve ulazio na kolodvor, on zakljui:

Va je hotel blizu Place de la Concorde, samo nekoliko minuta od kolodvora. Vonja ne bi smjela biti skuplja od tri nova franka.

Uskoro naosmo jedan mali taksi. Dok smo mi pod budnim oferovim okom trpali kolere u prtljanik, na se prijatelj upustio u brzopoteznu francusku konverzaciju, koju bismo mi sami povremeno prekidali djeliem naeg bogatog rjenika, kao npr. jednim oui ili non, ili pak nijemim slijeganjem ramena.

Zatim je poelo. Nakon to smo jo jednom mahnuli naem prijatelju, moja ena je zatakla cigaretu u kut usana, ukljuila na maksimum svoj uroeni guturalni r i rekla:

 Quinze rue St. Honore, hotel St. Paul. Priznajem, bili smo izvanredno uzbueni. Voza nije nita opazio. Poslovno ravnoduno je zapalio i krenuo. Sve je bilo u najboljem redu. Zavalili smo se u sjeditima, tijesno pripili jedno uz drugo kao ljubavni par, kako vozau naa utnja ne bi bila napadna. Nakon nekoliko minuta proli smo kraj Obeliska na Place de la Concorde. Moja ena dohvati francuske novine, koje sam ja napadno drao u ruci, i narka olovkom za obrve na rubu:

Uskoro emo biti u hotelu. Ovaj glupan od ofera dri nas za Francuze.

Ipak, nepoznati su putovi Boji, zaista nepoznati. Nekoliko trenutaka zatim moja ena otvori torbicu, uplaeno pogleda u njenu unutranojst i problijedi:

Oj! povie glasnim, istim hebrejskim. Zaboga, gdje su nai pasoi?

Brzo joj zaepih usta (pasoi su, kao i uvijek, bili u mojem desnom depu), i pokuah u retrovizoru uvrebati vozaevo lice. Uzalud. Meutim, barem se nije okrenuo. Uinilo mi se da je samo nekoliko puta trznuo uima. Inae se nita nije dogodilo. Jedino je naglo okrenuo volan i dao gas.

Obuzeo nas je nemir. Sad je bilo jasno: prestraeni uzvik moje supruge otkrio je da smo stranci.

Trebalo je sada progovoriti, inae smo izgubljeni. U napetoj tiini ubacih svoj najbolji francuski, tako da je i voza mogao uti:

Comment allez vous? La plume de ma tante est la plus belle que le jardin de mon oncle. Garon, je voudrais manger. L'addition, s'il vous plat.16
6

Kako ste? Pero moje tetke ljepe je od vrta mog strica. Konobaru, elio bih jesti. Raun,

Jo dok sam to izgovarao, ugledao sam u retrovizoru kako me voza promatra. Ravno u mene gledalo je jedno veliko sivo, elino, nemilosrdno oko. Poeo sam drhtati i osjetio kako me oblijeva znoj. U tom trenutku najbolja supruga na svijetu baci se nagonski na mene i poe me ljubiti la Parisienne, onako kako to samo Francuskinje ine u javnosti.. .

Na kraju poljupca taksimetar je pokazivao 5,60 franaka. Voza nas je, dakle, prozreo. Zna da nismo Francuzi. On, Jean-Pierre to zna. Dokaz tome je i nain kako sada vozi. Uvijek novi zavoji ulijevo neprekidno nas iznova bacaju u desni ugao sjedita. Tek to prijeosmo Senu, kadli opet jedan otar zaokret ulijevo, pa opet preko Sene.

Preli smo je nekoliko puta. Zatim smo proli nekim dugim tunelom, pa onda pokraj nekog drugog obeliska. Nisam se mogao suzdrati a da zlobno ne primijetim:

Ti Francuzi vjeno s tim svojim stupovima priapnuo sam eni.

To je onaj Obelisk otprije muklo odvrati ona.

Taksimetar je pokazivao 9 franaka, tono tri puta vie od svote koju je bio predvidio na prijatelj.

itatelja moda zanima zato nismo nita poduzeli da zaustavimo kola koja su jurila uokolo kao neki pomahnitali satelit u svemiru? Za to postoji vie objanjenja. Prvo, oboje smo po prirodi pomalo plaljivi. Drugo, oboje
molim!

govorimo vrlo loe francuski. I tree: to smo trebali poduzeti? Uzeti drugi taksi?

Na kraju krajeva, Jean-Pierre nas je do sada provozao ve dobrim dijelom Francuske, poznavali smo njegov nain vonje, njegove osobine i slabosti zato da se uputamo u eksperimente s novim oferom? Ipak, nismo jo posve digli ruke. Moja je ena nanovo pokuala akciju la Parisienne, ali ja nikako nisam bio u stanju odigrati pravog partnera. Morali smo tedjeti snage i boriti se dalje uz to manje gubitaka. Jean-Pierre, u to vie nije bilo sumnje, vozio nas je u krugu. U pravilnim razmacima od po est minuta proli bismo kraj Obeliska, dakle tono 10 puta na sat. ak ako pretpostavimo manju kvotu zbog zastoja u pici, preostaje jo uvijek 240 kruenja dnevno oko Obeliska, to iznosi 1680 tjedno.

Kad je taksimetar dospio do 17 franaka, voza je otvorio pretinac i izvukao prvi obrok, koji se sastojao od sendvia, malih kiselih krastavaca i voa. U kratkoj raspravi na hebrejskom o naoj situaciji, ustanovili smo da su nae zalihe hrane svedene na dvije jabuke, naranu, suhu emlju i neto gume za vakanje. Budemo li vrlo ekonomini, mogli bi smo moda izdrati do sutra naveer. Due nikako!

Najednom se ojaeno lice moje ene ozari:

Benzin! kliknu ona. On e trebati benzina! Jednom ga mora uzeti, i mi emo biti spaeni!

Nagnuo sam se naprijed kako bih pogledao kontrolnu plou. Tank se jo nije ni do pola ispraznio. A taksimetar je pokazivao 20, 50.

Odluili smo da za svaki sluaj, nakon to padne mrak, spavamo naizmjence svako po jedan sat, kako Jean-Pierre ne bi moda potajno uzeo benzina.

Pet-est puta pokuali smo ga udobrovoljiti time to bismo ugledavi Obelisk, izustili oduevljeno oh. Jean-Pierre nije reagirao. iroka, snana lea bijahu mu nepomina ak i kad bi najotrije skretao ulijevo.

Taksimetar je pokazivao 30 franaka. Uzeh rapicu i urezah u plastinu oblogu auta slijedee:

U ovom su taksiju umrli od gladi kolovoza 1963. god. Efraim Kishon i ena mu.

I tada, kad smo ve bili izgubili svaku nadu, kola se zaustavie, ne znam ni kako ni zato. Moda se Jean-Pierre ve izmorio, moda su se u njemu pobudila neka ljudska uvstva, moda je pomislio na enu i dijete u svakom sluaju, odjednom, nakon to smo proli Obelisk na Place de la Concorde, nije vie zaokrenuo ulijevo, ve je nastavio ravno jo nekih stotinjak metara i zaustavio se pred hotelom St. Paul.

Quarantquatre ree.

Mislio je franke, 44 franaka, s napojnicom 48. Jo uvijek manje od 50.

IENJE OALA

Povezao sam se autobusom na Montmartre, iskrcao se i blaeno prepustio

arolikoj struji umjetnikog svijeta. Drugim rijeima, sjeo sam u kavanu, naruio vermut i promatrao opi mete oko sebe. I to kakav mete! Za pokrajnjim stolom upravo je neka mala blajhana plavua jecala na ramenu nekog bradatog cvikeraa, neto podalje seks-bomba u poodmakloj dobi priala je zainteresiranom sluateljstvu o svojoj propaloj mladosti. Pokraj njih drao je neki neobrijanko u dolevitki prazni tranzistor na uhu i divlje gledao oko sebe. Ovdje su estorica dugokosih mladia raspravljala o nekoj vlastitoj zamisli krianca izmeu neodadaizma i Kafke, ondje se dvije nepomine, nalarfane enske spodobe u nijemom zagrljaju pripremale na idue udarce sudbine. Neka polugola, prekrasna prodavaica sjela je pokraj afrikog mornara, izvukla knjigu i poela itati. U jednom je uglu sjetni student pokuavao gutanjem lice poiniti samoubojstvo, ali je na vrijeme naletio konobar, odgovoran za brojno stanje posua. Dvije glumice nisu vie mogle izdrati vruinu i poele se svlaiti, pa je konobar odmah pozvao policajca kako bi i ovaj mogao uivati u prizoru. Neki je kipar, zacijelo pati od elefantijaze, uspio s pomou minijaturne flaute proizvesti zvuk elektronske glazbe, jedna poznata pjesnikinja vodila ie enku buldoga od stola do stola i skupljala milodare za navodni jueranji kujin okot, sjedokosi harmonika sentimentalnim je melodijama pratio zagrljaje ljubavnog para, cigarete i ibice letjele su zrakom, amor i smijeh probijali se kroz slojeve dima i alkohola. I usred te orgije uzajamne pripadnosti i ivotne radosti, samo je jedan jedini ovjek usamljen sjedio za stolom, a to sam bio ja.

Jo se nikada u ivotu nisam osjeao tako usamljenim, tako zaboravljenim, naputenim i izgubljenim. Da po vruini (kakva je toga dana vladala) nisam obiavao nositi sportsku koulju preko hlaa nikada ne bih uspostavio dodir sa svojom okolinom.

Nije to bio, da odmah primijetim, nimalo zabavan susret.

Odjednom sam, naime, jasno osjetio kako se lijevi donji kraj moje koulje koja je, kako rekoh, visila preko hlaa odmie od mene. Oprezno se okrenuh i stvarno: moj susjed s drugog stola slijeva doepao se moje koulje i njome brisao oale, velika debela stakla u crnom ronatom okviru. Nisam tog gospodina nikada u ivotu sreo. I sada tu sjedi i mojom kouljom isti oale!

Jednu minutu otprilike vladao je muk isprekidan samo umom trljanja u ritmu. Tada sam skoio.

Gospodine! rekoh. to vam pada na pamet?

Pa zar ne vidite? glasno je odgovorio. I to buljite tako blesavo?

Moda biste svoje oale mogli brisati i vlastitom kouljom?

Moja vlastita koulja je u mojim vlastitim hlaama. To vidite i sami...

On podie oale prema svjetlu kako bi ustanovio jesu li ve dovoljno oiene. Oigledno nisu bile. Kad sam opazio da namjerava nastaviti sa ienjem, htio sam mu uskratiti svoju koulju, ali lijepo sam se proveo.

to je? povikao je. Izvolite mi dopustiti da oistim oale!

Ali ne s mojom kouljom!

Zato da ne?

Primjerice zato to vas ne poznajem.

 Bosco. Susjed lagano klimnu glavom i predstavi se.

Sad, kad smo se osobno upoznali, bilo je ve puno tee uskratiti mu koulju.

Da, ali... promucao sam to je posve nova, ista koulja ...

Moram priznati da nisam upotrijebio bogzna kako vrst dokaz, ali mi nita bolje nije palo na pamet. To to su s pokrajnjih stolova bili u mene uprti neprijateljski pogledi, nije mi nimalo olakavalo poloaj. Bosco, koji je odmah spoznao da je taktiki u prednosti, rukom je drao rub moje koulje, spreman na akciju.

Da koulja nije ista, ne bih ni brisao njome naoale. To su vrlo skupa i vrlo osjetljiva stakla. Da znate!

Onda je barem nemojte vui opomenuh ga slabanim glasom dok je on ve nastavljao istiti.

Tko vue? zapita Bosco ljutito i izvadi iz depa svoje koulje druge naoale, s tamnozelenim staklima.

Ne! rekoh odluno. Ni sluajno sunane naoale.

Dosaujete mi odvrati Bosco. Smirite se napokon.

Sad mi je cijela stvar ipak ve postala preglupom. Na kraju krajeva, ja sam turist, stranac, podiem im turistiki promet, zapravo sam ak gost u njihovoj zemlji. Bosca jedva da poznajem, a svakako ga ne poznajem dovoljno kako bih mu mogao dopustiti da o moju koulju oisti cijelu svoju zalihu naoala. Ali javno mnjenje je, naravno, na njegovoj strani, i to nedvojbeno pokazuju lica

onih to sjede naokolo.

Ti bijedni autsajderu, govore njihovi pogledi, ti uljezu! Ti egoisto! Ti nadmeni, nesocijalni uobraenko. Misli li da je tvoja koulja neto najvrednije na svijetu? Budi sretan to je jedanput posluila neemu korisnome. Uope nema osjeaja zajednike pripadnosti, nikakva osjeaja za kolektivnu odgovornost, za solidarnost. Ne zasluuje da tu sjedi, ti dolutala dronjava nitarijo!

Kad mi je prevrilo, skupio sam svu snagu i izustio:

Dosta! Ne dam vie!

A zato?

Na to vam nisam duan odgovoriti. Ili bih moda trebao svima dopustiti da briu naoale o moju koulju?

Svima? Zato svima? dobacivali su mi sa svih strana gnjevne povike. Tko je osim Bosca istio oale? Kome drugome treba vaa glupa koulja? Zato govorite o svima kad je samo Bosco ...

Ostalo vie nisam uo. Bio sam ve na vratima. Tu sam zastao, okrenuo se i izazovno polako ugurao koulju u hlae.

VIVE L'EMPEREUR!

Jednom me Francuz pozvao kui, privatno. Mene. Francuz. Privatno. U svoj stan. U svoj dom. Stranci koji ve vie od dvadeset godina ive u Francuskoj, uvjeravali su me da u slavnoj povijesti te zemlje nema presedana za ovakav poziv. Jo nikad stranac nije preao praga Francuzova stana, osim ako je trebalo da mu opere prozore. A ovdje bih htio posebno primijetiti da moj domain nikako nije bio pijan kad me pozvao, ve se doimao kao potpuno uravnoteen ovjek koji posve vlada zdravim razumom. Oigledno se radilo o jedinstvenoj prirodnoj pojavi.

U stvari, upoznao sam ga na meunarodnom kazalinom festivalu, a to pomalo umanjuje znaaj cijele stvari. Za vrijeme nastupa nekog izraelskog ansambla sjedio sam uz postarijeg ovjeka, koji je neprestance htio znati to se to, do vraga, zapravo dogaa na pozornici. Objasnio sam mu da gleda ivot u jednom tzv. kibucu, poljoprivrednoj zadruzi gdje ljudi rade dobrovoljno s jednom rukom na plugu, s drugom na puci i s treom na bibliji. Moj mi je novi prijatelj, Monsieur Rapue, tada objasnio da se i on, ili tonije reeno njegov djed borio protiv Prusa. Zatim smo u razgovoru preli na Kineze, pa na ruletu i sudnji dan. Moda upravo ova posljednja tema bijae uzrokom to se Monsieur Rapue odrekao tradicionalne suzdranosti i pozvao me u svoj dom.

Doite u petak naveer poslije veere rekao je. Doi e jo neki ljudi.

Merci odgovorio sam. Dakle, doi u u petak naveer poslije veere.

Poite metroom s postaje Bonaparte do Napoleonova obeliska. Prijeite Trg Grande Arme u smjeru Slavoluka pobjede. Na krianju Avenije 7. studenog i Ulice 28. svibnja nai ete kuu Marengo. Prepoznat ete je po mramornoj ploi lijevo od ulaza, na kojoj pie kad je poloen kamen temeljac. Dogodilo se to tono 104. godine nakon to je Napokon na mostu Marengo pregazio

talijansku vojsku. Do vienja u petak naveer poslije veere.

U petak na veer obilato sam veerao i uputio se u opisanom smjeru. Obelisk to su ga podigli kao sjeanje na Napoleonovu pobjedu kod Friedlanda, naao sam bez po muke, ali na mjestu gdje je trebalo da bude Trg Grande Arme, bio je Muzej keramike, smjeten u zgradi nekadanje kadetske kole. Nakon neto uzaludna lutanja, zatraio sam pomo prometnika. On me pouio da obelisk koji traim nije Friedlandov obelisk ve Obelisk u slavu pobjede u Egiptu izmeu Ulice 11. sijenja i Ulice 12. sijenja. Usput me zapitao odakle sam. Rekoh mu da sam iz Izraela, nakon ega mu oi zablistae. Napoleon je, kao to je poznato objasnio mi je prije no to je pokorio Egipat, osvojio Accru i Jaffu. Klimnuo sam potvrdno glavom, premda u tvravi Accra nikad nisu doznali da ih je Napoleon osvojio.

Za neto manje od pola sata naao sam se pred kuom Marengo, a za slijedeih etvrt sata pred stanom Monsieura Rapuea. Tamo se ve bilo okupilo malo ali otmjeno drutvo.

Svi su govorili teno francuski, jezik u koji sam beznadno zaljubljen. Nakon nekog vremena prelo se u razgovoru na Bliski istok. Svi su se sloili da je Izrael strateki znaajan.

Jo od vremena kada je Car, prije no to e potiniti Egipat, osvojio Accru i Jaffu ... zapoe jedan od gostiju i zadubi se u potanko opisivanje taktikih manevara genijalnog Korzikanca u sjeni piramida. Govornikovu je matu posebno raspalila slika velikog vojskovoe kako na svom bijelcu usamljeno jae uz brijeg, dok zraci izlazeeg pustinjskog sunca zlatnim sjajem obasjavaju njegov lik. To bi bila, govorio je zaneseno, velianstvena umjetnika slika. (Dvije takve u ulju visile su na zidu.)

Ja sam se pak, kao posjetitelj na krae vrijeme, ponesen vie praktikim probicima, raspitivao koje bih sve znamenitosti morao razgledati za svoga boravka. Naveli su mi slijedee: Napoleonov grob, Slavoluk pobjede, razne ratne muzeje, posebno one u kojima su predstavljene bitke kod Jene, Austerlitza i Wagrama, ali i sve ostale. Razne dvorce u kojima je Car najradije boravio, posebno onaj u Malmaisonu, pa u Seint Germainu, u ...

U glavi mi se poelo vrtjeti. Napoleon, dakako, s pravom nosi gordi nadimak orao, ali mene zanimaju i vrapci. Moda sam mu samo zavidan to je osvojio svijet, a ja nisam. Uostalom, ako malo poblie pogleda, nije prolo puno vremena da je on osvojio svijet. Na profesor povijesti u gimnaziji odgovorio je jednom, kad ga je netko bezobrazno upitao zato je Napoleon uope osvajao Egipat, da je general htio prenijeti piramide u Francusku. A zna se da se morao zadovoljiti s obeliscima iz domae radinosti.

Dok su mi tako glavom promicale ove heretike misli, ostali ]e dio drutva stigao do bitke kod Wagrama, gdje je Car smlatio sjedinjenu rusku, prusku i austrijsku vojsku, prije no to e otpoeti svoj poznati zimski pohod i osvojiti Moskvu.

Nikad ni jedan vojskovoa osim Napoleona nije osvojio Moskvu primijetio je vrlo odluno neki sportski novinar.

A nakon toga? zapitao sam.

to nakon toga?

Mislim: nakon toga.

 Pa, nakon toga .. . Ostalo je povijest.

Na domain ispi gutljaj konjaka Napoleon i ree muklo, s primjetnom mrnjom u glasu:

Nakon toga vratila se banda reakcionarnih careva i kraljeva kako bi zadavili genija revolucije.

Usudio sam se aptom usprotiviti:

Ali, zar i Napoleon nije bio car? I kralj Italije?

Tako je! glasio je zajedljivo odgovor. Upravo to ti snobovi nisu mogli podnijeti...

Ja Englezima sve opratam oglasio se drugi, milujui usput Napoleonovu bistu na kaminu. Napokon, oni nisu Evropljani. Ali da je onaj sadist od guvernera Sv. Helene oslovio Cara sa Sir ... to im ne mogu oprostiti.

Kako bih skrenuo razgovor, ponudio sam neke oko sebe cigaretama. Oni mi indignirano okrenue lea. Tek sam tada opazio svoju pogreku: bile su to cigarete Nelson, i portret legendarnog admirala uoljivo je blistao na kutiji. Doimao se tako zadovoljno kao da je netom unitio francusku flotu. Ispalo je vrlo nezgodno. ak ni to to sam zbunjeno promrmljao kako mi je tu neprobavljivu, obinu travurinu vjerojatno netko podmetnuo u dep, nije moglo probiti bedem ledene odbojnosti to me okruila. Oprostio sam se, a da me nitko nije pokuao zaustaviti.

Iz iste pristojnosti valjda stoga da mi odlazak uini manje munim zapitao me Monsieur Rapue za moju adresu u Londonu. Sav sretan to mi se ukazala prilika da malo odvratim bijes gostiju, istresem:

Wellington Circle, ugao Trafalgar Squarea. Hotel Waterloo ... o, Boe mili...

Nitko mi nije pruio ruku. Domain me utke ispratio do vrata, neosjetljiv na sva moja uvjeravanja kako nije moja krivnja to se svaka druga ulica u Londonu zove po nekoj bitki ili vojskovoi, a kad im ponestane imena kao to su Wellington ili Waterloo, izmiljaju nova koja se na njih rimuju kao Kensington ili Bakerloo... Monsieur Rapue snano zalupi vratima.

Oteturao sam niz stube, preao Ulicu Tilsitt i uputio se prema najbliem slavoluku pobjede.

GARON, UN ENTRECTE!

Duboko u Bulonjskoj umi, na krianju dvaju teko pristupanih puteljaka, postoji mali neugledni restoran u koji uglavnom zalaze domai gosti. Te je nedjelje sve vrvjelo od njih, i na ulazu je stajao red jesnih Francuza to su ekali da se isprazni koje mjesto. Izmeu gusto poredanih stolova urila su amo-tamo, znojei se, dva konobara pognuta pod teretom posla, i tako nanovo potvrivali staro pravilo da u francuskim restoranima ima ili previe ili premalo konobara, ali nikada onoliko koliko ih treba. Atmosfera je bila tako istinski autentina i toliko me obuzela svojim istinskim arom, da sam s djetinjom lakomislenou zaboravio sve pouke Sove Lipschitz i sjeo za stol koji je kao nekim udom

stajao prazan usred lokala. Nemarno sam se spustio na slobodnu stolicu (bila je samo jedna), opustio napete udove i zadovoljno ustanovio da sam se u relativno kratkom vremenu ve posve saivio sa francuskim nainom ivota. Uzeo sam jelovnik, preletio ga iskusnim pogledom i odluio se za entrecte. Garon! povikah svojim najboljim francuskim. Un entrecte!7

Konobar promakne kraj mene s izrazom aristokratske nepristupanosti na licu i sa sedam poput tornja naslaganih tanjura na rukama, a da me nije ni pogledao. Priekao sam da u povratku opet proe kraj mog stola:

Garon! Un entrecte!

Ovaj put se aristokrat udostojao da me barem usput pogleda, ali to je bilo sve. Zbrisao sam ga s liste znanaca. I onako mi je njegov kolega, onaj bujnih brkova, bio blie oima.

Garon! Un entrecte!

Konobar kojeg sam nagovorio a taj je osim brkova nosio jo vei broj tanjura od svog prethodnika nestao je bez rijei u svjetini. Sad sam ve postao pomalo nemiran i pitao se nisam li upao ba u picu prometa. Oko mene je vei dio parikog stanovnitva s uitkom i naglas rjeavao problem nedjeljne ishrane. Zar da to meni jedinom ne bude doputeno?

Netom sam opazio da se pribliava aristokrat, skoio sam i zaprijeio mu put.

Konobar! ... Kotlet!

 Garon! Un entrecte!

Jednostavno me pregazio. Preao je preko mene kao da me ne vidi. Postao sam nevidljiv.

Lipschitz, proe mi kroz glavu dok sam s mukom ustajao s poda. Zar mi nije Lipschitz jo u Izraelu govorio da turist za njih nije ovjek? Oi gledno to treba shvatiti doslovce. Moda sam ve mrtav a da to i sam ne znam?...

eludac mi je krulio od gladi i to me vrati u stvarnost.

Kad je brko ponovno proao kraj mog stola, zgrabio sam ga za rep njegova fraka:

Garon! Un entrecte!

Odmah odgovorio je, oajniki se pokuavajui izvui iz mog dvostrukog nelsona. Nisam ga putao. Zapitao sam ga ono to sam se ve dugo smiljao:

Zato mi ne date jesti?

To nije moj stol! Obavijest je popratio s nekoliko snanih udaraca nogom u moju potkoljenicu.

Pustio sam ga. Ako to nije njegov stol, onda ga nemam pravo zadravati.

Okrenuh se s novim arom aristokratu, pokuavajui privui njegovu pozornost glasno pljeui i zaprijeivi mu put tijelom. Ponovno je proao kroz mene.

Tada je u meni proradio pronalazaki duh. Smislio sam zamku premda dosta primitivnu. Kad se slijedei put pokuao probiti kroz uski prolaz kraj mog stola, skoio sam, podmetnuo mu stolac iza lea i munjevitim mu pokretom zaprijeio put sprijeda. Uspravio sam se pred njim poput obeliska. Sad mi vie nije mogao umaknuti,

Garon! Un entrecte!

Pokuao se strateki povui, ali je ustanovio da mu je moja barikada zaprijeila odstupnicu. Monsieur8 ree i odmjeri me ubojitim pogledom. To nije moj stol.

Shvatio sam. Napokon sam shvatio. To je, dakle, razlog zato je moj stol tako udesno slobodan. To je niiji stol na graninom podruju izmeu dviju velesila, naputena predstraa na rubu pustinje u kojoj nou zavijaju akali i gdje u najboljem sluaju povremeno iskrsne kakav atomski fiziar. Nagonski sam pogledao pod stol ne bi li moda ugledao kosture. I opet sam se sjetio Sove Lipschitz. Ja sam turist. Ja sam prognanik. to e biti sa mnom? Iskonski snano me obuzela ona psiholozima tako dobro poznata predljudska potreba da nekome pripadam.

Tvoj sam, tvoj duom i tijelom aptao sam u uho aristokratu koji je sluajno zastao kraj mene da se ispue. Pripadam tebi, kroim pod tvojom zastavom, ja ...

Ostavite me na miru ili u pozvati policiju siktao je aristokrat i nestao u

8

Gospodine!

smjeru zapada.

Poeo sam plakati. Ne postoji nita tee od usamljenosti.

Efraime rekoh samome sebi mora neto poduzeti. Mora postii da te konobar prizna de facto, inae e prestati postojati.

S posljednjom snagom skoio sam na noge i mahnuo brkonji, koji je promicao s poiljkom peradi opojna mirisa. Garon! L'addition!9

Brkonja mi dobaci pogled po kojemu mi je postalo jasno da mu nije ni nakraj pameti da se uhvati na tako otrcani trik, pa nastavi dalje.

Kad bih sad pomislio je mali faist u meni dok sam s mrnjom pratio pogledom brkonju kad bih sad imao u depu plastinu bombu, svrio bih s njim.

Toga trenutka nastupio je nepredvieni obrat: na kuhinjskim vratima ustoboio se neki zdepasti elavi ovjek, i pogledom vojskovoe samosvjesno preao preko bojita. Gazda!

Jurnuh prema njemu i gorko se poalih na nain kako njegovi konobari postupaju sa mnom.

To je vrlo vjerojatno odvrati on ravnoduno.

Raun!

 Ali to da uinim?

Gazda slegnu ramenima.

U pregovorima sam s jo jednim, treim konobarom. Navodno e doi krajem sedmice... Moda bi on ...

Ali to da inim do tada?

Hm. Imate li moda meu gostima nekog poznatog, tko bi mogao naruiti i za vas?

Nekog poznatog? Ja? Ovdje, usred praume? zatresao sam glavom.

ef uini to isto i uzmaknu u kuhinju, dok sam ja mlako i neodluno kao tipini pripadnik buroazije koja propada opet zauzeo svoj beznadni poloaj na niijoj zemlji.

Glad me tjerala u oaj. Moram, dakle, prijei granicu, uz bilo koju cijenu.

Sitnim, paljivo proraunatim trzajima, i dalje sjedei, poeh nenapadno pomicati stol s niije zemlje. Pedalj po pedalj, polako ali nezadrivo probijao sam se prema brkonjinom teritoriju, koristei svaki usputni zaklon.

Jo malo bodrio sam sama sebe jo malo i opet u biti meu ljudima ... spas je blizu ...

Nita od svega. Uhvatila me granina policija i sada me bez sumnje oekuje sudbina kao i svakog stranog uljeza.

 Odmah da ste vratili stol na mjesto! zapovjedi mi brkonja.

Ono to me toga trenutka obuzelo, ne moe se objasniti razumom. Takvo neto je duboko ukorijenjeno u praiskonskim nagonima. Potmulo kriknuvi bacio sam se na konobara, oteo mu s najgornjeg tanjura polovicu patke i odmah napunio usta. Ludo mi je prijala. Ispruio sam ruku. da dohvatim krumpir s perinom ali dotle je konobar pribravi se od uda, poeo uzmicati.

Monsieur! mucao je. Monsieur! to to inite! ...

Jedem spremno mu odvratih. udi vas, je li?

Sve su oi bile uperene u mene. Cijeli je restoran bez daha pratio ovaj zaista malo neobian prizor.

Na alost, aristokrat je dohrlio brkonji u pomo, pa im se ak i gazda udostojao pridruiti.

Udruenim snagama uspjelo im je oteti mi iz ruku ostatak patke. Onda su me, praeni poklicima gledatelja, podigli uvis i iznijeli do vrata. Usput sam odluio da im uskratim napojnicu.

Gladan sam! urlao sam. Gladan! Hou jesti!

ekajte dok ne budete poslueni ree brkonja.

Ovdje vas nitko ne ljivi! doda aristokrat. Od te se dvojice nita nije moglo oekivati. Rekao sam gazdi:

 Sluajte zaklinjao sam ga. Uzmite me za konobara.

Bilo je prekasno. U irokom luku poletio sam kroz vrata. Nakon to sam potrbuke aterirao, poskoih na noge i osvrnuh se oko sebe.

Gazda je jo bio tu i gledao me gotovo saaljivo.

Monsieur, poite u bilo koji restoran na Champs Elyes. To je pravo mjesto za turiste ...

BAKINA TOKA

Veina turista ima posve krivu predodbu o bljetavoj metropoli na Seini. Oni poistovjeuju Pariz s ljubavlju i porokom, s uskim pokrajnjim ulicama razgranatim poput paukove mree, gdje u zaguljivim polumranim nonim lokalima ampanjac tee potocima i gdje uz glazbu razgoliene plesaice cijelu no nude erotiku.

No, postoji i drugi Pariz!

Taj drugi Pariz nije moda toliko zaguljiv i toliko skuen, ali onaj tko se potrudi da ga otkrije, bit e bogato nagraen. U tom drugom Parizu onom pravom, vjenom ulini prodavai ne prodaju apui umjetnike aktove, tu nema vabitelja koji mame naivnog stranca u polumrane none lokale, nema oblaka dima i ampanjskih para, pa ni jeftina striptiza. Ne! Ni govora! Tu. u tom drugom Parizu, velianstveni su hramovi umjetnosti s otmjeno ureenim

gledalitima, u kojima turist sjedi u udobnim ukusnim naslonjaima, gdje obnaene plesaice uz pratnju lude jazz-glazbe po cijelu no izvode erotske plesove.

To je onaj drugi Pariz o kojem elim govoriti.

Dogodilo se udo: dobili smo dvije karte za ve godinama unaprijed rasprodanu mamutsku muziku reviju, o kojoj se u cijelom svijetu naveliko prialo. Neki turist iz Latinske Amerike morao je u zadnji trenutak vratiti karte, koje je bio kupio jo krajem prole godine, i otputovati kui jer je previdio da datum predstave pada upravo u vrijeme mjesenih trajkova u njegovoj zemlji. Tako se dogodilo da smo moja ena i ja sjedili u prvom redu, doslovce pred nogama odabranih ljepotica, s najboljim moguim pogledom na potankosti koreografije i bogatu dekoraciju (kostima nije bilo). Djevojke su predstavljale ive slike povijesnih linosti iz ope povijesti ovjeanstva, pa tako i iz povijesti naeg naroda, na primjer Juditu i Holoferna, Josipa i njegovu brau, Putifarku i Salomin ples s velima. To nam je laskalo i ispunjalo nas samopouzdanjem. Nisu nas smetali ak ni povici iza nas, poput onog sjednite. Nismo ni slutili da je povijest Izraela tako blistava.

Tada se spustila baka ...

Dolebdjela je s nadstroplja slavnog Music Halla u zlatnom kavezu, posebno sagraenom u tu svrhu, a cijeli je ansambl slikovito okupljen, neki na koljenima, neki na vrcima prstiju pruao prema njoj ruke i uz sveani crescendo ponavljao refren: Evo je, stie, najljepa na svijetu. Na sebi je imala crne mreaste arape, krzno pantere tijesno pripito uz tijelo, na glavi krunu plave kose, duge umjetne trepavice, bljetave zube. Izrez nad njenim grudima odavao je sav ar njenih 70 godina. (Najbolja se supruga na svijetu

kladila, premda, dodue apui, da joj je ak 71).

Da se razumijemo: pojam baka za mene je svetinja. Po mojem miljenju baka ima izvanredno vanu zadau u krilu obitelji, ili kao baka-servis za djecu, ili po tome to pamti stare, vrijedne kuharske recepte koji bi bez nje nestali. Ukratko, bake mogu raunati na moju ljubav i tovanje. Moda je i to razlogom zato tako osjetljivo reagiram kad najednom na pozornicu dolebdi baka, te se pred bljetavim svjetlima reflektora izlae zablenutoj gomili. Usto, ova izuzetna baka nije bila tek neka toka u programu, ve zvijezda revije, boanska primadona, neusporedivo svestrana umjetnica, nacionalna svetinja. I zaista, s glasom je jo prilino ilo, ali je bakica poto-poto htjela pokazati i svoje plesake sposobnosti. Vie nikog nije putala preda se, divlje je skakutala naokolo, stajala na glavi, premetala se preko glave, priala dvosmislene ale i uope se vladala onako kako se bake ne bi smjele vladati. Vjerojatno je, pomiljao sam, direktorova supruga ili ima izvrsne veze u sindikatu zabavljaa.

Ubrzo sam shvatio da ona taj svoj povlateni poloaj zahvaljuje neemu posve drugom: naime svojoj vjetini u kontaktu s publikom. U tome joj nitko nije bio ravan. To bijae njeno podruje: nain kako uzima mikrofon u ruku ... kako silazi u gledalite ... promie meu redovima ... zaustavlja se kod nekog stranog turista i razmjenjuje s njime nekoliko rijei na njegovu materinjem jeziku ... kako se u prolazu s nekim naali ili neto letimice ponudi... kako ovjeka koji mirno sjedi ljubi u elo ... sve to bijae izuzetno.

Te kobne veeri pokupila je trojicu mukaraca koji su joj trebali posluiti na sceni, i to dugajliju Amerikanca, oniskog panjolca i podebelog Talijana. Nakon to je svladala njihov otpor i dovukla ih na pozornicu, gdje su ih djevojke doekale smijuljei se, podboila se stavivi ruke na krzno od pantere, prela pogledom po dvorani i objavila:

 Trebam jo jednog!

Ne da se hvalim, ali mogu rei da sam se vie puta naao u ivotnoj opasnosti. Pobjegao sam iz nekoliko logora, borio se u ratu i jednom ak sudjelovao na mirovnom kongresu Lige za razumijevanje meu narodima. Ali jo me nikada nije obuzela takva panika kao u trenutku kad se baka uputila prema mom sjedalu u prvom redu. Bilo je strano. Crvenio sam i blijedio. Zgrio sam se i oajniki traio zaklon. Pred oima mi sijevnue najbolnija sjeanja iz mog tunog djetinjstva.

Krasno prosikta kraj mene zmija kojom sam se oenio. Dolazi po tebe!

Slijedeeg trenutka bakica je ve stajala preda mnom. Zavapio sam prema nebu, ali ona se ve bila nadvila nada me i iz crvenog procjepa na njenoj groznoj maski dopre pitanje:

Odakle si, mali moj?

Zavukao sam se pod sjedalo i zanijemio. Na kraju krajeva, gdje pie da ja moram razumjeti pitanje na francuskom.

On je iz Izraela odgovori namjesto mene glasno i jasno zmija kraj mene, dok su pogledi tisuuoke nemani od publike bili sa svih strana uprti u mene.

Bakica zanjiha bokovima. Izrael ponovi s uitkom. O-la-la! alom!10 Obavila me svojim
10

- Zdravo, nazdravlje, estitam, na sreu.

kracima.

U tom sam trenutku shvatio zato mi danas proivljavamo vjerski preporod. ovjek je usamljen. Usamljen je i okruen neprijateljima, preputen samome sebi. Potrebno mu je neko vie bie u koje moe vjerovati, u koga e nai zatitu pred nedaama sudbine. Ali ja sam im sad bio preputen na milost i nemilost.

Bakica prui svoju staraku ruku iaranu plavim ilama prema zmiji i zapita:

To je gospoa.

Ja sam ustrajno utio, ali zmija prijazno potvrdi glavom. Zatim je bakica htjela znati da li je gospoa ljubomorna.

Okani se gluposti i poi kui apnuo sam na hebrejskom bakici u uho. ekaju te naputena unuad. Gladni su kruha. Pusti me na miru i idi...

Grevito sam pokuavao izbjei njena klijeta. Time sam jedino dolio vodu na njen klopotavi mlin. Uz gromoglasni pljesak cijele dvorane pritisla me uz sjedalo i sruila mi se s nepatvorenim francuskim ikom u krilo. Ne bih elio potanko opisivati taj dogaaj. Dovoljno je rei da mi je baka, unato mojem snanom otporu, pritisla glavu na svoj dekolte i zapitala hrapavim glasom:

Vidi li dobro, mali moj?

Vidim grozotu! procijedih s mukom, borei se protiv napada kalja to su ga izazivali oblaci njenog pudera.

Skinite mi se s koljena ili u zvati u pomo ...

 Ah, cheri!11 ustade baka dok su joj pucketale kosti, poljubi me u nos i htjede me odvui na pozornicu. Pri tom se pokazala iznenaujue miiavom. Ustanovio sam to po tome to mi je stisak kojim sam se vrsto drao naslona stolice, sve vie poputao Mon choux12 cerekala se, a orkestar je na njen znak zasvirao ivahni can-can, nato mi najbolja supruga na svijetu za leima licemjerno doapta: Sve e pokvariti! Ne misli ona nita loe! Svi sudjeluju u igri. Samo ti nee!

U meuvremenu je bakica znalakim pokretima oslobodila moje prste od naslona, jedan po jedan. Gledatelji su klicali. Ali ja se jo nisam predavao. Otkrio sam pod sjeditem eljeznu preku i vrsto se zakvaio nogama.

Nestani, stara vjetico dahtao sam. Mrzim te. Mon amour13 uborila je bakica, uspravila me brzim spretnim pokretom i oteglila na pozornicu. Dalje se prisjeam samo maglovito. Po prianju supruge stajao sam pokraj ostalih bakiinih rtava, posve oamuen, razjapljenih usta i klatei rukama dopustio sam da mi jedna gerla stavi na glavu papirnatu kapu na kojoj su se njihale crvene peruke, te dok je bakica pljeskala u ritmu, plesao aa-a.

Kad sam se vratio na svoje mjesto, najbolja supruga na svijetu doekala me vrlo neprijateljski:

11 12

- Dragi! - Milo moje! 13 - Ljubavi moja!

 Stidim te se ree. Kako moe initi od sebe takvu budalu?

Poslije nekoliko dana polako sam ve ustajao iz kreveta i pomalo etao. Sluajno sam sreo poznanika iz Izraela, strunjaka za narodne plesove. U razgovoru spomenuh mu i bakicu.

Ha, poznam ja nju smijuljio se. Ve desetljeima izvodi uvijek isti trik. Iz gledalita izvue na pozornicu nekoliko turista i pusti ih da pleu. Publika, naravno, nema pojma da su to njeni plaeni suradnici.

Tko? zapitah. Tko je plaen?

Ti navodni turisti. Oni su za to posebno angairani. Rijetko se dogaa da se neki pravi posjetitelj dade navui na takvu budalatinu. Zato pita? Nemoj mi samo jo rei da je tebe obrlatila.

Mene? nasmijah se samouvjereno i glatko odbih takvu objedu. Jesi li poludio?

DRVENI KONJI

Bez lane skromnosti: idovi su od pamtivijeka bili pravi majstori u umijeu da sami sebi to vie zakompliciraju ivot. I ovdje u Izraelu postigli smo na tom podruju znaajne rezultate, prije svega zahvaljujui naoj birokraciji. Nema sretnijeg osjeaja od onog to vas obuzme kad s nekim dravnim uredom zavrite posao. Sretno preivjelom nerijetko se omakne usklik: S kime su me to zamijenili? Ali nije tako u svakoj prilici. U pravilu vas raznorazni slubenici

alju amo-tamo. Kadikad i tamo-amo. Ali nikada u nekom odreenom smjeru.

Kad se mom prijatelju Josseleu rodio sin, htio sam malome kupiti posebno lijep dar; to kota da kota. Stoga sam napisao pismo stricu Egonu u Ameriku.14

Desetak dana kasnije primio sam obavijest carinarnice Glavne pote da je na moje ime stigla velika poiljka.

Slubenik kojega sam oslovio bio je izvanredno ljubazan, i s aneoskom strpljivou skidao jedan sloj papira za drugim, sve dok se pred mojim oima nije ukazao skladni, velianstveni drveni konji. Moram priznati da sam se pomalo ljutio na strica Egona. U to je vrijeme Josseleov sin imao dva tjedna, a to e bebi od dvije sedmice drveni konji? Ali sad, kad je ve bio tu, htjedoh ga isprobati. To mi slubenik, meutim, nije dopustio. Objasnio mi je kako ne smijem konjia ni dotaknuti dok ne platim carinu. A ona iznosi 871,30 funti.

To je ista besmislica! Zato toliko?

Pogledajte sami ree slubenik i gurnu mi pod nos neku tabelu s tarifama. Radi se o punokrvnom grlu uvezenom u cilju jahanja.

- Stara izraelska nacionalna igra koja se sastoji od toga da se togod uiari od roaka u Americi. Pravila su, po prilici, ovakva: U Sjedinjenim Dravama otkrijete nekog daljnjeg roaka, za kojega cijelog ivota niste marili, pa izbacite prvu pokusnu lopticu, pri emu je preporuljivo upotrijebiti to drhtaviji rukopis: Jedini i najdrai moj strie, zacijelo e se uditi to o meni tako dugo nita nisi uo, ali ovdje se teko ivi a ja sam vrlo zaposlen. Treba li moda neto, dragi strie? Ako treba, samo pii, i ja u ti kao pomo poslati veliki paket. Ali mora pouriti, jer bih u meuvremenu mogao umrijeti od gladi.. Kad dotini stric koji, dakako, moe biti i tetka, brati, ili kakav daljnji rod poini nesmotrenost i odgovori na ovakvo pismo, udareni su temelji za dugu i plodnu suradnju.

14

 Punokrvnom? O emu vi to govorite?

Na zakleti vjetak klasificirao ga je kao trogodinjega visokorasnog normanskog trkaeg konja. I sada mi nemojte pokuavati tvrditi da je od drva, jer u paragrafu 117/82 KP nema ni rijei o tome od kojeg se materijala prave konji. Konj je konj.

Time je slubenik zavrio svoje izlaganje.

Kako ipak nije bio samo slubenik ve i ovjek, dao mi je u strogom povjerenju, kako je odmah naglasio savjet da podnesem molbu carinskim organima da konja proglase igrakom. Zahvalio sam mu na susretljivosti, pribavio u rodilitu, gdje je Josseleov sin ugledao svjetlo dana, sudski ovjerenu potvrdu o roenju i time potkrijepio svoju molbu. Osim toga podnio sam i sudsku potvrdu da sam ve 1928. godine prestao sa svim protuzakonitim djelatnostima i ne namjeravam konja prodati uz zaradu.

Molbu sam proslijedio po propisima i ve za koju sedmicu imao u ruci tiskanu odluku carinskih organa: mojoj se molbi, na alost ne moe udovoljiti.

Odmah sam potraio odvjetnika koji je, nakon to je temeljito prouio predmet, zakljuio da se visina carine odnosi na opasku trkai konj. Njegova daljnja istraivanja pokazala su da je carina za teglee konje, koje se moe upotrijebiti u privredi, znatno nia. Obratili smo se stoga Ministarstvu poljoprivrede s molbom da konja ocijeni kao tegleeg.

Nedugo zatim osvanu u mom stanu slubenik Ministarstva poljoprivrede i upozori me da sam u svojoj molbi zaboravio navesti ime konja.

 Schultheiss rekoh, budui da imam prijatelja s konjskim licem koji se upravo tako zove. Slubenik je zabiljeio ime i predao mi popis nunih obrazaca.

Od tada je sve ilo glatko. Ministarstvo poljoprivrede obavijestilo me da Schultheissa mogu smatrati tegleim konjem, netom li predoim potvrdu da mi je potreban u gospodarstvu. Kako je javna tajna da ne posjedujem nikakvo gospodarstvo, obratio sam se iznova svom odvjetniku. Ovaj me, nakon to je prouio zakone koji se na to odnose, uvjerio da ve posjedovanje samo jedne kobile povlai pravo dranja i drijepca. Obavijestili smo Ministarstvo poljoprivrede da je moja kobila Brunhilda smjetena u Nahariji. Dokej u Nahariji, jedan od mojih oduevljenih itatelja, bio je spreman da mi, uz odreenu naknadu (50 funti), izda potvrdu s napomenom da je Brunhilda spremna za priplod i da bi hitna intervencija Schultheissa bila od najvee vanosti za rasplod konja u Izraelu.

Sedmicu dana kasnije netko pozvoni na moja vrata. Upadoe dva detektiva i predoie mi sudski nalog za pretres stana. Drava Izrael tuila me za prijevaru.

Vi nas pokuavate uvjeriti da drveni konji moe dobiti mlade? okomio se na mene jedan od detektiva. Zar nas drite za posvemanje budale?

Sve sam priznao, spremio najnunije stvari i oprostio se od ene. Tek u posljednjem trenutku vratio mi se moj poznati smisao za pravi odgovor.

Ali, gospodo rekoh. Zar vama nije poznato da je i Brunhilda drveni konji?

Detektivi su neto meusobno aputali i onda zakljuili da to, naravno, bitno

mijenja stvar, ispriali se i otili. Dva sata kasnije dostavljen mi je raun na 117 funti: Stajna taksa za drijepca Schultheissa. (Stric Egon je, ini se, dalekovidan ovjek i zauujue dobro poznaje odnose u naoj mladoj dravi. Oigledno mu je bilo stalo da Josseleov izdanak vidi poklonjenog mu konja prije nego to mu pogleda u zube.)

Daljnja neugodnost zbila se s veterinarom kojega je naruila vlada. Pojavio se na zahtjev Ministarstva poljoprivrede u carinskom skladitu, pregledao pranjava Schultheissa i ustanovio nehigijenske uvjete i mogunost irenja zaraze. Nalaz je mogao imati ozbiljnih posljedica, ali se, sreom, ustanovilo da je neki brati konjskog doktora u rodu sa urjakom gospoe Toscanini, tako da je nalazu bila pridodata jo i primjedba:

Sumnja se u plodnost drijepca.

Na alost, time nisu nestale sve potekoe. Ministarstvo poljoprivrede trailo je da objasnim gdje sam kupio drvenu kobilu Brunhildu i koliko sam za nju platio poreza na luksuz.15

Na ovom mjestu u pripovijesti, moj se odvjetnik povukao s obrazloenjem da mora uzdravati obitelj. Pomisao da u od sada sam stajati nasuprot cjelokupnom dravnom aparatu, navela me na pouzdan potez: Ispunio sam obrazac za dobivanje dozvole kako bih na Brunhildino ime uvezao retroaktivne lance za motorkotae. Poslao sam ga Ministarstvu.

Slijedee noi su me zatvorili. Obrazac oigledno nije bio popraen dovoljnim brojem peata zloin koji se po otomanskom pravu dri teim od izdaje
- Po nazorima izraelskog Ministarstva financija sve je ono to se moe nabaviti za novac luksuz.
15

atomskih tajni.16

Rasprava na sudu bila je kratka. Zahvaljujui svojoj dotadanjoj neporonosti, dobio sam samo dvije godine zatvora. Uraunata su mi tri mjeseca to sam ih proveo u sukobu s vlastima.

Poslali su me u eliju br. 18 starog zatvora u Jaffi. Ispoetka sam jako patio zbog nepravedne presude i od usamljenosti, ali se jednog dana otvo-rie vrata elije i meni se pridrui jedan dobroudni, premda ve poneto propali teglei konj. I on je bio osuen zbog prijevare: pred lukim vlastima u Haiffi izdavao se za drvenog konjia.

IZGUBLJEN U JERUZALEMU

Mnogo toga moete u Izraelu nai vrlo lako, ali ulice zacijelo ne moete. Postoje ulice koje uope nemaju imena, a ako ga i imaju, nedostaju im ploe s natpisima. Moj prijatelj Jossele obino ovako opisuje put do svoje kue:

Poete od Trga Mograbi prema obali, sve dok ne naiete na ovjeka u kratkom konom kaputu koji popravlja motorkota i psuje (vlast). Tu skrenete ulijevo i brojite do 22. masline. Na tom mjestu osjetite uasan smrad. Idete desnom stranom uz kameni zid sve do crknute make. Tada ponovo skrenete nadesno, sve do jugoslavenske knjiare koja je preko puta kina. Tu u vas doekati jer je odavde put malko kompliciran...

- Izraelska drava nije jo razradila vlastiti pravni zakonik, pa se stoga oslanja dijelom na engleske a dijelom na turske zakone ve prema tome kako vlastima bolje odgovara.

16

Neto slino doivio sam prilikom jednog posjeta Jeruzalemu koji se, na nesreu, zbio upravo u vrijeme kad je nova gradska uprava odluila preimenovati ulice i dati im nazive u skladu s biblijskim znaajem grada.

U Jeruzalem me zapravo pozvao moj dobri prijatelj po imenu Elusivi, i to na proslavu useljenja u novi stan. Elusivi ivi u zemlji ve pedeset i pet godina. Sada mu se napokon posreilo da iz primitivne drvene kolibe, s pomou znatnog kredita banke, preseli u lijepi jednosobni stan u modernom dijelu Jeruzalema,17 koji je tu jo od turskih vremena.

Elusivi mi je dao tonu adresu: Ulica ljubljene ene 5a. Prije je to bila kua br, 113 u Ulici Juliusa Finkelsteina, dijagonalno preko puta obrednog kupalita na Bulevaru blagoslovljenog grozda, prijanjem Putu na drugi svijet.

Jako volim svog prijatelja Elusivija, i na njegov sam poziv odmah spremio kovege. Nakon to sam stigao u Jeruzalem, raspitao sam se u podugu repu ljudi to su stajali na autobusnoj postaji:

Koja ulica? odvratio mi je rep.

Ljubljene ene odgovorio sam.

Rep u jednom glasu ree da ne zna za takvu ulicu, a to nije ni udo jer su u zadnje doba promijenili imena gotovo svih ulica.

- Nestaica stanova nepobitna je znaajka izraelskih gradova, jer stanove moete kupiti ali ne i unajmiti. Za novac moe ovdje dobiti sve, pouio me moj iskusni ujak kad sam doao u zemlju. Moe kupiti najskupocjenija eterina ulja, egzotina jela, najbolje krojena odjela, ljubav najljepih ena samo jedno ne moe kupiti: stan. Preskupo je.

17

 Nema veze utjeio sam rep. Sluajno znam da se ta ulica neko zvala Ulica Juliusa Finkelsteina.

Ovdje bih spomenuo da je raspitivanje za ulice omiljena izraelska nacionalna zabava. U igri postoje raznorazni napeti elementi koji je uvijek iznova ine uzbudljivom. Prije svega, nikad ne moete tono znati tko zapravo poznaje ulicu o kojoj je rije, onaj kojega se pita ili onaj koji pita. Spomenimo svakodnevni sluaj ovjek vam prie i pita:

Gdje je Goldsteinova ulica?

Goldsteinova ulica? Koji broj?

ezdeset i sedam. Trei kat.

Goldsteinova ulica ... Goldsteinova ulica ... Vidite li onu iroku poprenu ulicu tamo dolje? Vidite li je? Dakle, Goldsteinova ulica je prva lijevo.

Nije li druga?

Zato bi bila druga?

Mislio sam da je druga.

Da je druga, bio bih vam rekao. Prva je.

Odakle znate?

Kako to mislite ... odakle znam?

 Hou rei: da li vi moda stanujete u toj ulici?

Tamo stanuje moj dobar prijatelj.

Bobby Grossmann?

Ne. Jedan inenjer.

Odakle znate da Bobby Grossmann nije inenjer?

Oprostite... ali ja uope ne poznajem gospodina Bobbija Grossmanna.

Naravno da ga ne poznajete. Prva ulica lijevo je, naime, Bulevar kruaka a ne Goldsteinova ulica.

Da, to je istina. to se toga tie, imate pravo. Ali koja je onda Goldsteinova ulica?

Goldsteinova ulica ... Goldsteinova ulica... (Stranac, onaj to je od vas zatraio obavijest, oito napinje mozak.) Poite ravno, skrenite u prvu ulicu desno i onda u treu poprenu lijevo.

Najljepa hvala odgovarate dirnuto. Oprostite to sam vas gnjavio.

Nema na emu prijazno odvraa ovjek koji je od vas htio saznati gdje je Goldsteinova ulica.

U meuvremenu ste podignuli eir na pozdrav, pa sada krenete prema

Goldsteinovoj ulici: ravno, pa udesno, pa u treu ulicu lijevo. Pomalo daui uspnete se na trei kat kue br. 67. I tek kad pozvonite na vrata zbunjeno se zapitate, to vi zapravo tu traite ...

Ja jo nisam dospio tako daleko. Ipak sam jo uvijek znao da se Ulica ljubljene ene prije zvala Ulica Juliusa Finkelsteina.

Zato to niste odmah rekli? zapita neki ovjek koji je s koferom u ruci stajao u repu. Ulica Juliusa Finkelsteina kria se s Ulicom hri-pavca, a ona se sada drukije zove.

Koji autobus vozi onamo?

Broj 37.

Krenuo sam, dakle, autobusom 37. Nakon nekih pola sata vonje zapitao sam ofera:

Treba li da sada siem?

ekajte dok ne stanem okomi se ofer na mene. Uvijek ta urba, uvijek ta urba ...

Netom sam siao, kad mi padne na pamet da oferu uope nisam rekao gdje elim sii. Bio sam na muci, a na ulici ni ive due. Sreom je iskrs-nuo gradski smetlar koji me vrsto uvjeravao da je Ulica hripavca, koja se prije zvala Ulica usamljenih udovica, odmah iza slijedeeg ugla lijevo, onda dva puta desno, pa jo dva puta desno i onda treom ulicom lijevo.

Zapitao sam jo neke prolaznike, te za nekoliko minuta skupio etrdeset do pedeset ulijevo, otprilike isto toliko udesno i dvadeset ravno. S obzirom da se ve bilo mrailo, bijae to posve dobar rezultat.

Nakon to sam nekoliko puta zalutao, dospio sam u ulicu koja je odgovarala geometrijskoj sredini podataka koje sam dobio. Na nesreu, nigdje nije pisalo ime ulice. Nigdje nije bilo ploe a uurbani prolaznici nisu se htjeli zaustaviti.

Pozvonio sam nasumce na neka vrata u prizemlju i zapitao ovjeka koji mi je otvorio, zna li moda kako se ova ulica zove. Odgovorio je da ima neko hebrejsko ime, ali da ga on ne razumije jer govori samo engleski. Njegova ki, mala Sabra, zna nekoga tko je jednom zapisao ime ulice, ali taj, na alost, sada nije kod kue.

Sav ojaen napustio sam kuu. U taj mah projurie vatrogasna kola, usporie, a voza me viui zapita da li se nalazimo u Ulici bratova uvara, prijanjoj Ulici Vatroslava Lisinskog. Doviknuh mu sono lijevo. Zatim me zaustavio potar i upitao za savjet kako da najlake stigne u Ulicu konca i uice igle, koja je prije kratkog vremena promijenila ime u Ulicu Samson protiv Filistejaca, ali se ustanovilo da je i taj naziv predug.

Potanko sam ga uputio, a zatim upitao za Ulicu ljubljene ene. Potar mi je ushieno estitao:

Imate sreu ree. To sluajno zbilja znam. Druga ulica desno, ali sada je to Ulica ivotnih snova.

Neopisivo sam se razveselio kad sam zaista naao Ulicu ivotnih snova. Uza sve to, kuu br. 5a nisam naao. Nije bilo ni kojeg drugog kunog broja. Naiao sam

na nekog drhtavog patrijarha koji, dodue, nije znao gdje je 5a, ali me, sreom, uputio da traeni broj moda glasi samo 5, jer je stranka Mapai svugdje kistom dodala slovo A.18

Ve se bliila pono a ja sam jo uvijek traio kuni broj. Naposljetku otkrih visoko gore na zidu jedne od tih stambenih vojarni neku plou, ali nisam mogao proitati to pie. Zaustavio sam vatrogasna kola koja su se bila ponovno pojavila, posudio ljestve i popeo se. Na ploi je pisalo 182-351-561 k. g., a to mi nije mnogo pomoglo.

Jedan mi se kasni prolaznik smilovao i uputio me da zadnja kua ulice nosi broj 198:

Znai, vi samo lijepo krenite odande i brojite unatrag do broja 5. Ne morate se uope stidjeti, jer to i ja katkad inim, elim li pogoditi u kojoj kui stanujem.

Posluao sam njegov savjet, brojao od 198 unatrag i s puno nade pozvonio na vratima kue pred kojom sam se naao. Otvorila mi je neka stara gospoa.

Ne, ovo je broj 202 ree.

Kad sam je zapitao nije li to moda ipak kua br. 5, strpljivo mi je objasnila kako je to posve nemogue jer u cijeloj ulici nema neparnih brojeva; urbanistiki zavod omakom je obje strane oznaio parnim brojevima, tako da su sada svi brojevi dvostruki, osim brojeva 32 i 66 koji su na drugom kraju grada, u prijanjoj Ulici Juliusa Fin-kelsteina, sada Ulici hripavca.
Svaka izraelska politika stranka uzima kao simbol neko slovo abecede, koja bi se uskoro, kako niu nae stranke, mogla poveati za jo koje slovo.
18

 Zaboga prostenjah. Ta to je ulica koju traim. Bio sam uvjeren da je ovo Ulica hripavca.

Ne, nije! Stara je gospoa odluno zavrtjela glavom. Ova e se ulica od sutra zvati Ulica neodluka. Danas se jo zove Ulica enjaka.

udno. Zato su mi onda svi govorili da je ovo Ulica ivotnih snova?

A to su drugo mogli? Zar da se prepiru s vama?

Nakon toga je stara vjetica nestala u svojoj jazbini.

Ponovno su proiala vatrogasna kola, sirene su glasno tulile, zaustavila se na kraju ulice i usmjerila mlazove vode prema nekoj kui. Iz iste znatielje priao sam blie, kad me jedan vatrogasac zapita da li je to obredno kupalite u Ulici bratova uvara 107, jer je na tom mjestu izbio poar.

Nije odgovorih. Vi gasite kuu s parnim brojem 102, u prijanjoj Ulici neodluke.

Vatrogasci nekoliko puta sono opsovae, povu-koe ljestve i mrkove te se odvezoe.

Ja sam dalje lutao kroz no. Pred oima mi se, onako umornom, prikaza Elusivijevo lice puno prijekora. U meni su rasli bijes i oajanje. Ljutito sam epao za rame momka koji je bio poao prema meni i zaurlao mu u gadnu njuku:

 Gdje je Ulica ljubljene ene, mrcino? Gdje?

Allah akbar odgovori vojnik.

I tako sam dospio u arapsko zarobljenitvo. Komisija za primirje odmah je poduzela potrebne korake.

VRIJEME POSJETA: PONEDJELJKOM I ETVRTKOM

Disciplina je jedna od vanih nacionalnih osobina Izraelaca: posvemanja sveobuhvatna disciplina a ipak ne eljezna kao u totalitarnoj dravi, gdje se sve naredbe moraju slijepo sluati. Ne, mi njegujemo individualno obojenu disciplinu. Tako npr. kad opazimo telefonsku govornicu na kojoj je natpis Ne radi, odmah nas obuzme silna elja da telefoniramo upravo iz te govornice, i u devet od deset sluajeva to i pokuamo. Ploa s tekstom Molimo vas da odmah prebrojite novac, naknadne pritube ne uvaavamo, navest e nas da od altera bezuvjetno odemo odmah, novac prebrojimo kasnije pa onda podignemo viku kako su nas opljakali. Razumije se, ako na nekim vratima pie Ulz zabranjen, mi ne ulazimo. Osim ukoliko zaista moramo. Ili tek, moda, da pogledamo to se u stvari dogaa iza tih vrata. Ili iz bilo kojeg drugog razloga.

Tu poinje pria o teti Ilki, ljubaznoj staroj gospoi koja je prije nekoliko godina, nekom prilikom dok je istila pod, samo lagano uzdahnula i vie se nije mogla uspraviti. Povrijedila je meniskus ili tako neto. Morali su je odvesti u bolnicu i tu su je smjestili na 14. odjelu.

Tek to su je smjestili, teta Ilka je naloila glavnoj sestri da nas sve pozove

telefonom kako bismo se okupili oko njene bolesnike postelje, usto da nas podsjeti kako ona oboava sendvie sa sirom, kakve u bolnici dobivaju samo teki srani bolesnici.

Obiteljski savjet je odluio da sam ja najpogodnija osoba za taj zadatak. Uruili su mi zamotuljak sendvia sa sirom prepeenih u pepelu, i samo malo zatim ve sam stajao pred dvostrukom ianom ogradom to omeuje bolniki krug.

eljezna vrata bijahu zakljuana. Tek nakon to sam dugo, pristojno kucao, pojavi se demekasti vratar i ree:

Posjeti su ponedjeljkom i etvrtkom od 14 i 45 do 15 i 30.

Hvala lijepo rekoh. Ali sad sam ve ovdje.

Dragi gospodine ree vratar to je za dobrobit bolesnika. Posjeti ih uzbuuju i produuju lijeenje. Zamislite to bi se dogodilo kad bismo u svako doba doputali posjete.

Posve ste u pravu rekoh to bi bilo strano. A sada me, molim vas, pustite da uem.

Ne odvrati on. Strogo mi je zabranieno. U zgradu biste mogli ui samo preko moje leine.

To ne bih elio. Ja elim do svoje tete Ilke.

Ne moe. Ali u dva mi dolazi smjena. Moda s njom budete imali vie sree.

Tip ne samo to je fanatik, nego se time i ponosi. Okrenuo sam se s mrnjom u srcu i kletvom na usnama.

Da bog da te spopale sve bolesti to ih ima ovdje, ti mahniti manijae! kleo sam. I kad se raspadne na komade, otii u teti Ilki!

Neto kasnije ponovno sam zakucao na ulazna vrata, ali nisam naletio kao prvi put ve sam novom vrataru rekao:

Ja sam iz urednitva lista Jerusalem Post; treba da napiem lanak o bolnici.

Samo trenutak ree vratar. Pozvat u doktora Gebennehmera.

Lijenik Gebennehmer (ili naki: Dajdami), ovjek ije ponaanje osvaja, primio me to je mogao ljubaznije, i odmah se ponudio da mi pokae ustanovu.

Hvala lijepo, doktore rekoh. Radije u se sam snai. To je nova reporterska tehnika, znate: skupiti dojmove na najneposredniji nain. Nemojte se, molim vas, muiti.

Nije mi to nikakva muka. To mi je zadovoljstvo.

Gebennehmer me prijateljski uhvati pod ruku.

Osim toga, bit e vam potrebne i neke strune obavijesti. Doite.

Vukao me kroz odjele 11, 12 i 13, te mi pri tom ustro govorio o glavnom zadatku novinstva da, po njegovu miljenju, pridonosi veem razumijevanju

javnosti za medicinu uope, a posebno za upravljanje bolnicama. Pratio sam njegovo izlaganje klimanjem glave, i s vremena na vrijeme biljeio kao npr.: Enten-tini-savaraka-tini, ili neto slino, najee u stihu.

Uzorni red koji je vladao u svim odjelima, donekle je remetio samo nepregledni broj posjetitelja. U prosjeku su na svakom krevetu sjedile po dvije obitelji.

A sada nije ak ni vrijeme posjeta objasni mi Gebennehmer. Zaista ne znam kako su svi ti ljudi dospjeli ovamo.

Nita, nita umirivao sam ga ja. Najednom s jednog kreveta dopre do mojeg uha glas stare dame:

Hej, Feri! Jesi li donio sir?

Situacija je bila vie nego neugodna. Lijenik Gebennehmer me neugodno i upitno pogleda.

alom, teto Ilko! kliknuh. Kakav nevjerojatan sluaj!

Kakav sluaj? Zar sestra nije nazvala? Gdje je sir?

Brzo joj predah zamotuljak i pokuah lijenika Gebennehmera uvjeriti kako uvijek nosim uza se zamotuljak sendvia sa sirom, ali on samo bez rijei slegne ramenima i ode.

Teta Ilka je zavidnom brzinom slistila sadraj zamotuljka i za idui dan naruila brdo bombona od metvice. I neka dovedem Bernarda i Miciku. I, naravno, svoju enu. Kad sam bojaljivo napomenuo da sutra nije dan posjeta, teta Ilka rjeitom

kretnjom pokaza gomilu ljudi u sobi i posla me kui.

Odmah smo se dali na posao. Micika je ivaim strojem saila male, bijele kapice kakve nose sestre. Zatim je od svog frizera posudila tri bijele kute i na kraju smo s pomou dva drka od metle napravili nosila. Drugo nam nije trebalo.

Slijedeeg dana dovezli smo se taksijem u blizinu bolnice, i tu navukli na sebe pripremljenu odjeu. Moju smo enu poslali u izvidnicu i ona nam je javila da je onaj mahniti manijak od juer, kojeg sam joj bio potanko opisao, sada ponovno na vratima. Ja sam se opruio na nosila, oni me pak pokrili bijelom plahtom. Bernard i Micika su me nosili a moja ena drala za ruku i s vremena na vrijeme mi vlaila usnice suhe od groznice. Invazija je uspjela. Bik od manijaka nasjeo je na na primitivni trik i spremno nas propustio.

Sigurnosti radi poli smo okolnim putem, kroz druge odjele. Upravo kad smo dospjeli pred 14. odjel, netko grubim pokretom strgne s mene plahtu.

Vi? zaurla lijenik Gebennehmer. Jeste li poludjeli?

Nije vrijeme za alu rekoh suzdrano. Umirem.

to se dogodilo?

Ujela me zmija.

Gebennehmer problijedi i sam me odvue u svoju ordinaciju. Jedva sam jo stigao da Bernardu predam bombone od metvice.

 Brzo proaptao sam. I pozdravite mi tetu Ilku ...

Oni odmaglie i ostavie me u pandama Gebennehmera. On je ve prebirao po svojim pricama i ampulama, te najavio kako e mi sada napuniti ile kurareom, jedinim pouzdanim protuotrovom protiv zmijskog ujeda. Pri dui mi je postalo pomalo nelagodno. I jo gore: poeo sam se pitati, zar ja stvarno moram dopustiti da me ovdje maltretiraju a moda i otruju, samo zato to je teta Ilka poeljela da prije operacije sie bombone od metvice? Nakon to sam odluio da na to odgovorim nijeno, u jednom sam skoku izletio iz sobe, potrao u dvorite i uskoio u jedna od onih teretnih kolica to promeu izmeu pojedinih odjela.

Vozite siknuo sam na ofera. Svejedno kamo! Vozite, vozite!

U nekom dalekom odjelu umijeao sam se meu posjetitelje i umakao.

Predveer sam se ponovno obreo u svojoj obitelji. Saznao sam da se teta Ilka izvrsno osjea, samo da je pomalo uvrijeena to je nisam posjetio. Poeljela je svu silu vicarskih ilustriranih revija. Micika je predloila da iskopamo tunel ispod iane ograde, ali je za to trebalo najmanje tri dana, a nismo mogli dopustiti da teta Ilka toliko dugo eka na nas i ilustracije. S druge pak strane, vie se nismo mogli uputati u kolektivni posjet ve smo se morali zadovoljiti pojedinanim akcijama.

Idueg sam dana, dakle, ponovno navukao frizersku kutu koja se kopa odostraga i zaokruio svoj izgled debelim oalama i slastiarskom kapom.

Na ulazu u bolnicu opet je stajao onaj bik od manijaka. Na brzinu sam rupiem povezao lice i proao kraj njega paradnim korakom,19 pri tom izustivi otro
19

- Gotovo su svi nai lijenici njemaki idovi. Ako nekoga na ulici ujete da govori

Jawohl, nakon ega je on zalupio petama. Prouljao sam se kroz odjele 11 i 12 i ve se pribliio odjelu 13, kad osjetih kako me netko epao za rame.

Hvala bogu da ste tu, gospodine profesore! Doite brzo! Hitna operacija ...

alim, doktore Gebennehmere promumljao sam ispod maske ali nisam u slubi.

Ali sluaj je hitan, gospodine profesore! Gebennehmer me odvue u operacionu dvoranu, i prije nego sam shvatio to se dogaa, naao sam se opranih ruku ispod reflektora. Uto su ve bili dogurali krevet s bolesnikom. Jesi li donio vicarske ilustracije? zapitala me teta Ilka.

Ve bunca ree Gebennehmer i na brzinu dovede tetu Ilku u besvjesno stanje.

I meni je dolo da padnem u nesvjest. Na kraju krajeva, nikad jo nisam operirao meniskus, a osobito ne vlastitoj teti.

Kad me sestra zapitala elim li mali ili veliki skalpel, naglo se odluivi okrenuo sam se lijeniku Gebennehmeru :

Preuzmite, molim vas, vi.

Gebennehmer se sav zajapurio od ponosa i radosti. Bilo je to prvi put da mu jedan profesor daje odrijeene ruke pri operaciji, i on odmah zapoe rezati koljeno tete like. Osjeaj koji je u meni rastao, odgovarao je onom koji bi me
njemaki, onda ga gotovo uvijek moete osloviti s gospodine doktore.

obuzimao kad bi u kuhinji sjekli pilee batake, premda sam ih poslije rado jeo, najradije sa salatom od krastavaca.

Oprostite jedva izustih i pomalo teturajui izioh iz operacione dvorane. Napolju sam odmah skinuo masku s lica kako bih doao do daha. U tom trenutku proe kraj mene onaj manijak od vratara, prijazno me potapa po ramenu i ree:

Eto, vidite, danas moete posjetiti bolesnu tetu!

Posve sam previdio da je etvrtak i neto poslije dva sata. Zapravo sam to trebao zapaziti. Naime, u cijeloj bolnici nije bilo ni jednog jedinog posjetitelja.

BROJ VAE SOBE, SIR

Mi, naravno, ne moemo ozbiljno konkurirati Veneciji ve i stoga to se naim gradovima moe relativno bezbrino kretati pjeice. U tom smo pogledu, dakle, nezanimljivi. Ono to nas za meunarodni turizam ipak ini zanimljivima, jest to to ivimo u predjelu koji pripadnici vie vjeroispovijesti dre Svetom zemljom: za idove je to zemlja njihove povijesti, za krane zemlja u kojoj je ivio Nazareanin, za muslimane zemlja u kojoj je Arapska legija a za Amerikance zemlja naftnih profita.

ak i najljepi, najprivlaniji predio nita ne vrijedi ako u njemu nema luksuznih hotela. Ako neki bogati idov eli potpomoi zemlju svojih otaca, neka u njoj sagradi hotel. To je, usput reeno, dobra investicija. Kad stranci putuju, ni za im toliko ne eznu kao da budu opljakani. Izrael u tom pravilu nije nikakva

iznimka. Ali teko Izraelcu koji se usudi odsjesti u takvu otmjenom hotelu.

Ja sam osobno poinio tu kobnu greku samo jednom. Uspjelo mi je nekako spasiti nekoliko funti iz panda poreznika, pa sam odluio sebi jednom priutiti pravi odmor na velikoj nozi. Odabrao sam super-de-luxe hotel s vlastitom plaom, vlastitim igralitem za golf, kriket i, kao to emo vidjeti, s jo jako mnogo toga vlastitog.

Lakej u obeshrabrujue otmjenoj livreji otvori vrata taksija, dohvati moj koveg i zapita:

Koji broj sobe, Sir?

To ne znam rekoh. Tek sam stigao. Lakej me sprovede do recepcije, koja bijae sva u mramoru; tu mi je agent tajne slube rekao broj moje sobe: 157. Taj je broj lakaj odmah zabiljeio u svoju biljenicu. Tajni agent preda mi klju od 24-karatnog zlata, optoen dijamantima. Proao sam u sobu 157 i poeo raspremati koveg. Kad mi se prohtjelo oprati ruke, morao sam ustanoviti da nema sapuna. Pozvonio sam robinjici. Donijela mi je sapun zamotan u celofan.

Koji broj sobe, molim?

Stotinu pedeset sedam odgovorio sam. Robinjica izvadi biljenicu i paljivo na istom listu papira pribiljei: 157.

Opravi ruke, uputio sam se u hotelsku blagovaonicu, gdje su bez suvinih, dosadnih pitanja stavili preda me alicu aja i dvije krike prena kruha. Kako mi je preni kruh izvrsno prijao, zatraio sam jo jednu kriku.

 Broj sobe? zapitao je konobar, ukoen poput nekog diplomata pred mirovinom. Brojku 157 je uredno zabiljeio.

Pri povratku u sobu htio sam zapitati jednog od brigadnih generala to ovdje slue kao portiri, koliko je tono sati.

Broj moje sobe je 157 rekoh. Koliko je sati?

Pet i trideset dvije odgovori brigadir, i u jednu debelu knjigu unese broj 157.

Za veeru sam se presvukao, zatraio etku za odijelo (157) i kasnije di-di-ti protiv komaraca (157). Budui da mi je to knjigovodstvo ve pomalo ilo na ivce, otputio sam se u odaje direktora hotela koji me primi u audijenciju.

Zato, o Gospode, moram u svakoj prilici navoditi broj svoje sobe? upitao sam.

Njegova Visost me odmjeri prijekornim pogledom i odgovori hladnim oksfordskim engleskim:20

Sve usluge koje nisu ukljuene u cijenu, raunaju se posebno, Sir. Stoga lanovi naeg taba moraju znati broj vae sobe, Sir. Koji je broj vae sobe, Sir?

Stotinu pedeset sedam.

Osoblje u izraelskim otmjenim hotelima govori iskljuivo oksfordski engleski, tako da amerikim Zidovima treba prevodilac. U krajnjoj nudi mogu se sugovornici sporazumjeti i na jidiu.

20

 Hvala, Sir ree Njegova Visost i pribiljei: Informacija za br. 157.

Stotinu pedeset sedam postao mi je svakodnevni refren. Gotovo da se nisam usudio bilo koga osloviti a da odmah ne spomenem i broj svoje sobe. Kad sam jednom naruio grapefruit a nisam ga dobio, zbunio sam konobara pitanjem, ne bi li sada trebao unijeti u notes: 157 nije dobio grpfrt.

I ceremonijal prigodom predstavljanja bijae drukiji. Kao da smo u zatvorskom dvoritu. Kad bih nekome priao, ne bih izgovorio svoje ime, ve:

Stotinu pedeset sedam. Drago mi je.

I meni takoer odgovori Princ Weingartner, tajnik hotela, i odmah zapie u biljenicu: predstavio se broj 157.

Ali odjednom se cijela situacija obrnula. Upravo sam sjedio na ametistnoj terasi hotela i duboko udisao veernji zrak pun ozona, kadli mi prie neki nadglednik koji je ve drao biljenicu u ruci.

Stotinu pedeset sedam rekoh uljudno. Svjei zrak.

Pedeset sedam zabiljei nadglednik. Hvala, sir.

Ve sam se spremao da ispravim pogreku, ali osjetih kako me zadrava neka tajanstvena sila. U glavi su mi se poele vrtjeti udne primisli i zaustavile se na jednoj posve novoj mogunosti...

Naveer sam u blagovaonici naruio ekstra veliku porciju teleih jetara prenih na ekstra aru.

 Broj sobe? zapitao me konobar, nekadanji pukovnik kraljevske garde.

Sedamdeset pet odgovorio sam.

Sedamdeset pet zabiljei pukovnik. Hvala, sir.

Tako je to poelo i tako sam slijedeih dana udovoljio mnogim svojim eljama o kojima sam dotad mogao samo sanjati pod opijumom. Dva puta sam samo za sebe unajmio otmjenu jahtu (75), tri puta naruio duo indijskih trbunih plesaica (75) i jednom trupu Liliputanaca. Birao sam najbolje od najboljeg. Kad je ovjek ve na odmoru, ne treba biti sitniav. Ako si sitniav, radije ostani kod kue ili kupi sebi plantau narani.

Poto sam tako proveo dvije prekrasne sedmice, napustio sam hotel. Princ Weingartner uruio mi je raun koji je vlastoruno supotpisao Njegova Visost direktor. Raun je iznosio 390 funti. U tu su svotu bile uraunate i usluge koje nisu ukljuene u cijenu hotela, kao sapun (65.), informacije (3.10), veernje udisanje zraka (4.90) i nekoliko drugih sitnica.

vrstim stiskom ruke oprostio sam se od osoblja. Brigadiru sam dao 100 funti, njegovom pomoniku 50.21

Dok sam ulazio u taksi, na recepciji se odigravala neugodna scena. Neki debeli elavko upravo je dobio napad bijesa, trgao raune u sitne komadie i isprekidano uzvikivao kako mu ne pada na pamet da plati 2.600 funti za 29
U Izraelu nije uobiajeno davati napojnice jer su one po miljenju gostiju u suprotnosti s pojmom ljudskog dostojanstva, koje je jasno definirano u Ujedinjenim nacijama. Miljenje konobara nije toliko dogmatsko.
21

porcija teleih jetara na aru, koje nije ni naruio ni pojeo, i sve takve nekakve kojetarije. Zaista sramotno. Zar zbog takvih sitnica toliko neodgovorno galamiti?

DNEVNIK CJEPIDLAKE

ovjek je zagospodario prirodnim silama i postigao da i pustinja procvjeta. U pustinji Negev ve raste pamuk. Jedina pustinja koja se ovjeku jo uvijek odupire, u njegovoj je vlastitoj glavi.

9. lipnja

Jutros za dorukom vidio sam u novinama sliku Hruova i morao se glasno nasmijati. Kako moe ovjek, usto jo i voa velikog naroda, biti tako elav da ga jedva moete razlikovati od ulatene biljarske kugle?

Tako neto ipak se ne bi smjelo dopustiti!

Pod Hruovljevim utjecajem stao sam pred ogledalo kako bih provjerio stanje vlastite kose. Nakon nekoliko trenutaka pozornog promatranja uinilo mi se da se rub izrasta na sljepooicama neto povukao. Ali to samo jo vie naglaava produhovljenost mog lica. U mojim je to godinama prirodno. Odsad za mene taj problem vie ne postoji.

10. lipnja

Poto sam se jutros poeljao, sluajno sam pogledao ealj. Izbrojao sam na njemu 23 dlake. To me ne zabrinjava. Moj brija, kojeg sam danas sluajno sreo u njegovu salonu, potvrdio mi je da je gubitak od 10 do 23 dlake dnevno prirodna pojava.

To je posve beznaajno rekao je (a on to zna). elavost je nasljedna. Opasnost prijeti samo onima iji su preci bili elavi.

Kod kue sam sluajno naiao na obiteljsku sliku moga djeda i njegove osmero brae. Svi su bili elavi. Drim da bi bolje bilo kad bi se moj brija vie bavio svojim poslom, mjesto da raspravlja o teoriji nasljeivanja i brblja gluposti.

3. rujna

Ipak je to udno: to se vie brinem o svojoj kosi, ona sve vie ispada. Naravno da to osim mene nitko ne zamjeuje, jer ja tome pridajem previe pozornosti. Ipak, u prolom je tjednu dnevni prosjek iznosio ve 30. Nije to razlog za uznemirenost, ali ipak treba biti budan. U pismu sam od svog lista zatraio poblie podatke i u rubrici Savjeti zaljubljenima naao slijedei odgovor:

Budnost. Tel Aviv. Kosa je njean vlaknast izrast na odreenim dijelovima tijela sisavca. Iskustvo je dokazalo da na pojedinim dijelovima tijela u nekih sisavaca kosa moe poeti ispadati. U ljudi mukog roda to je posve prirodna pojava, koja zasluuje pozornost istom kad poprimi uoljive razmjere.

Zatraio sam savjet lijenika. Pregledao mi je srce i bubrege, zatim plua,

slijepo crijevo i slezenu, izmjerio mi krvni tlak, pregledao me na rendgenu, sveobuhvatno me testirao, nainio elektrokardiogram i proglasio me posve zdravim. to se moje kose tie, objasnio je da se tu, na alost, nita ne da uiniti. Kad pone ispadati, onda ispada.

11. veljae

Moja nova frizura izvrsno pristaje mojem lukavo nestanom izgledu. Kosa mi se spaja u veseli mali smotuljak i dosee do imaginarne spojne crte izmeu oba uha, gdje se nemarno i poneto genijalno povija unatrag preko neobraslog dijela glave. itam u jednom vrlo zanimljivom lanku, zasnovanom na povijesnim injenicama, da je sva sila znaajnih ljudi bila dijelom ili posve elava: Din-gis Kan, Yul Brunner, gradonaelnik Tel Aviva. Postojao je ak i francuski kralj imenom Karlo elavi.

27. svibnja

Moj brija kae da su elavi ljudi ponajvema na-dareniji od obraslih, pogotovu na nekim odreenim podrujima. To je znanstveno potvreno injenicama. Po njemu se ja ipak nemam ega bojati. Preporuio mi je da obrijem glavu kako bi sunane zrake to bolje prodirale u korijen kose. To e podsta-knuti rast kose i ona e opet dobiti svoju mladenaku svjeinu. Nije da bi to meni bilo osobito potrebno dopustio sam mu da mi glavu obrije vie ale radi. Kad sam se zatim ugledao u zrcalu, gotovo sam se onesvijestio: u mene je zurilo mladenaki surovo lice gangstera. Sakrio sam se u najmraniji ugao salona. Kad se smrailo, iskrao sam se i otiao kui. Samsone, Samsone, kako te sada dobro razumijem!

27. kolovoza

Danas sam se prvi put usudio izii na svjetlo dana. Za svog zatoenitva proitao sam brojnu literaturu o Hruovu i njegovim velikim djelima. Hruov je ve u ranoj mladosti izgubio kosu. Moram priznati da osjeam sve vie simpatije za komunizam.

Razlog to je u meuvremenu moje kose veim dijelom nestalo, vjerojatno je u tome to puna tri mjeseca nije vidjela sunca. Glava mi je nalik na mjeseevu povrinu, koju na ekvatoru prekida samo tanka pruga bujne vegetacije. Bio sam ve na rubu oaja kad sam u novinama naiao na slijedei oglas:

BIO SAM NA RUBU OAJA!

Glava mi je bila nalik na mjeseevu povrinu koju na ekvatoru prekida samo tanka pruga bujne vegetacije.

NISAM OAJAVAO!

Upotrijebio sam ameriko udotvorno sredstvo

ISOTROPIUM SUPERFLEX

Sada sam potpuno izlijeen, a usto i sretan otac dvoje djece.

Moe se dobiti u malim, bijednim probnim tubama koje kupuju krci po cijeni od 1 funte i 20 ili u divovskim, orijakim tubama za ekonomski dekadentnog mukarca po cijeni od 9 funti i 80.

Kupio sam divovsku, orijaku tubu, ne bi li se tako ubrzao proces.

17. studenog

Jedno se tom isotropium superflexu mora priznati: doista je ubrzao proces.

Broj dlaka na mojoj glavi spao je na 27. Poinjem gledati na svijet u novom svjetlu. Nije sluajno, mili moj, da su gotovo svi veliki industrijski magnati, privredni strunjaci, znanstvenici i istraivai elavi, pogotovu poto prijeu odreenu ivotnu dob. U mene se, dodue, to jo ne zapaa, jer kosu tako rafinirano eljam prema naprijed da se uvjerljivo doima kao da je poeljana unatrag. Taj mali trik moe se otkriti jedino u bazenu, kad mi se kosa smoi i zalijepi za ramena.

29. sijenja

Danas mi je jedan neugodan dogaaj pokvario raspoloenje. Stao sam u red pred blagajnom kina da kupim ulaznicu, kadli neki huligan zapita svoju prijateljicu:

Gdje li je Pogo?

Djevojka neko primitivno, neodgojeno stvorenje pokaza rukom prema meni i ree:

Tamo je, iza onog elavca.

Bilo je to prvi put da sam doivio takvu primjedbu. Pod pretpostavkom, naravno, da je ta koza uope mislila na mene. Sudim li po svojoj frizuri, prije bih posumnjao u to: osam dlaka valovito idu slijeva nadesno, a daljnje ih tri presijecaju pod pravim kutom. Za stranji dio glave brine Jossi. Ne, ne, to vie

mislim o tome, sve sam vie uvjeren da je ona mala glupaa mislila na nekog drugog, nekog elavca.

2. oujka

Postajem svjesniji i zreliji. Moje sve vee zanimanje za vjeru probudilo je u meni nova uvstva, a velianstvena snaga koju zrai tradicija ini sve ostalo. Otkrivam duboki smisao vjerskih zapovijedi i zakona. Naroito se strogo drim sabata i glava mi je stalno pokrivena to je, kao to znamo, znak duevne nadmoi. Pod pokrivalom, na mojoj glavi vlada eljezna disciplina.

Pri jutarnjoj smotri nedostajala je Gusti. Nakon ponovne prozivke morao sam ustanoviti da se ukupan broj prisutnih sveo na etiri. Poslije sam naao Gusti mrtvu na ovratniku moje koulje. Bila je to najdulja i najsnanija dlaka koju sam jo imao. Nepoznati su putovi sudbine. Prazninu sam nadomjestio s Modche. Malo sam je ietkao kako bi se doimala punijom.

Abigail je poela sijedjeti.

13. travnja

Jossi je ostala posve sama. Brija joj je poeo nairoko pjevati hvalospjeve i predloio mi da je obrijem, kako bi se nanovo rodila jo snanijom. Nisam dopustio. Ne bih htio da jo jednom izgledam poput elavca. astio sam Jossi klorofilnim amponom protiv prhuta. Kad se osuila, poloio sam je u cik-cak crti preko cijele glave. Neka se prostire koliko je volja.

28. srpnja

Dogodilo se ono neizbjeno. Nema vie Jossi. Zapetljala se u unutranji koni rub mog eira, tako da sam je istrgnuo skupa s korijenom. Sjetio sam se traginog svretka Isadore Duncan. Nije li to samoubojstvo?

29. srpnja

Morat u se pomiriti s tim da poinjem osjeati sklonost prema elavosti.

TKO E GLASNIJE U A-DURU

Svi su idovi braa, rekao je jednom legendarni Schmorres Rothschildu, hotei nagovijestiti kako su on i barun zapravo roaci. Pria nita ne kae to je odgovorio Rothschild. Vjerojatno nije izgubio prisutnost duha.

U Izraelu su rodbinske veze vrlo izrazite. I ljubav prema glazbi bratski nas zdruuje. Mi smo jednostavno ludi za glazbom. Ta vjeita buka potpuno nas izluuje.

Sino sam poao rano u krevet jer sam jutros morao ustati ve u devet i po. Uspjelo mi je donekle brzo zaspati. Nakon nekih pola sata naglo sam se probudio.

Mi hoemo spavati! urlao je vani neki glas prepun mrnje. Prolo je deset sati. Ugasite radio, glupane.

Uspravio sam se u krevetu. Priinilo mi se da izdaleka, s krajnjeg ugla naega

stambenog bloka ujem tihu glazbu. Nisam bio posve siguran jer se jedva to drugo ulo od sve glasnije bujice ljutitih glasova.

Hoemo spavati! Tiina! Ugasite radio! Tiina! Malo-pomalo budili su se i stanovnici susjednih kua. Mnogi se prozori osvijetlie. Trgovac delikatesama, koji stanuje preko puta, napravio je iz novina trubu i zahtijevao da se potuje novi protubuni propis. Sladoledar Salah, Jemenac, kat ispod nas, vie je puta spomenuo Ben Guriona, to je za njega pouzdan znak da je krajnje uzbuen. Ja sam brzo navukao na sebe kuni haljetak, kako bih se bolje mogao nagnuti kroz prozor. Nita mi nije drae nego gledati ljude kako se svaaju. To je ono ljudsko u meni.

Mir! zaurlao sam u no. Gdje je kuni odbor?

Manfred Toscanini, koji nema nikakve veze s istoimenim dirigentom, pojavi se na balkonu mrmljajui neto nerazumljivo. Manfred Toscanini je predsjednik naeg kunog odbora.

Poeli su ga bodriti uzvicima:

to ekate? Jeste li predsjednik odbora ili niste? Pokrenite se! Uinite neto! Zovite policiju! Za takvo ometanje mira danas se dobiva godina zatvora! Hajde!

ekajte malo! povika Toscanini. Od tolike vike ne mogu ustanoviti odakle galama dolazi.

Nasta muk. Pokazalo se da glazba dolazi iz prizemnog stana na desnom uglu.

Maja deraa! Bio je to Salah. Glas mu se ve bio umirio. Odmah da

ste utiali tu maju derau! Ben Gurion!

Toscanini je nespokojno poskakivao s noge na nogu. Ne posjeduje on neku osobitu borbenu narav. Izabrali smo ga samo stoga to ima lijep rukopis i to se s njim lako izlazi nakraj.

Molim vas, ugasite radio pentao je. Molim vas. Ozbiljno.

Nita se nije dogodilo. Glazba je svejednako i dalje glasno odjekivala kroz blagu no.

Manfred Toscanini shvati da se radi o njegovu ugledu, njegovoj sudbini, budunosti, srei njegove djece. On podie glas:

Ako ova maja deraa odmah ne prestane, pozvat u policiju!

Slijedilo je nekoliko napetih trenutaka bez daha. inilo se da slijedi sukob izmeu dravne sile i buntovnika.

Najednom glazba posta jo glasnija: otvorila su se vrata stana odakle je dopirala, a na njima se pojavio dr Nataniel Birnbaum, ef oblinje poslovnice izraelskoga dravnog turistikog biroa.

Koja to neznalica zapita Birnbaum zvonkim glasom naziva Sedmu Beethovenovu simfoniju majom deraom?

Muk. Duboki, potpuni muk. Beethovenovo ime lebdjelo je meu kuama, zalo stanovnicima u kosti i sr, lilo se kao neki djelotvoran otrov u ivani sustav.

Manfred Toscanini nainio je uasnuto lice i previjao se kao crv. Ja sam se pak udaljio korak od prozora kako bih pokazao da nemam nita zajedniko s njegovim ponaanjem, koje je ispod svake razine.

Za sve to vrijeme nenametljivo se ula boanska glazba. Birnbaum nije htio propustiti a da dokraja ne uiva u svojoj pobjedi.

Dokle? Gdje je taj nepismenjakovi za koga je Sedma Beethovenova maja deraa? Sedma Beethovenova!

Zau se zbunjeno nakaljavanje i posramljeno kaljucanje. Naposljetku trgovac delikatesama lupeki proaputa promijenjenim glasom:

Predsjednik odbora ...

estitam! Prijezir s kojim je Birnbaum izgovorio tu rije, bio je vie nego opravdan. Treba nam svima estitati na takvom predsjedniku.

Zatim se okrenuo i odmjerenim korakom izgubio u stanu. Iz njega je zraila neopisiva kulturna nadmo.

Manfred Toscanini ostao je na popritu sav jadan i usamljen, posve dotuen.

Toliko sam se razljutio ree ispriavajui se bio sam toliko gnjevan i ljutit da u srdbi nisam prepoznao Sedmu Beethovenovu.

Pst! zasiktali su sa svih strana. Tiina! Jezik za zube! Ne moemo uti tu boansku glazbu.

Manfred Toscanini povue se pognute glave u svoju jazbinu. Svi ostali opinjeni smo sluali divovsko djelo toga najveeg glazbenog genija. Mnogi stanari neujno su se ispruili na lealjkama i sklopili oi kako bi se to bolje predali neumrlim besmrtnim zvucima. A ja? Pogledao sam u nebo puno zvijezda i moje su usne tiho i smjerno izgovorile jednu jedinu rije:

Beethoven.

Samo su Jemenac Salah i njegova ena Etroga svojim doaptavanjem ometala sveani trenutak.

Tko je to? pitala je Etroga.

Tko to?

Taj gospodin ... kako se ono zove ... Betovi ...

Ne znam.

Vjerojatno je neki vaan ovjek kad ga se svi toliko boje.

Ben Gurion ree Salah Ben Gurion.

A zato si vikao kad ne zna?

Svi su vikali.

Drugi mogu vikati ali ti ne smije. Tvoja trgovaka dozvola nije u redu. Zar si zaboravio to se dogodilo tvom prijatelju Shimuniju zato to je previe

raepio labrnjetinu?

Salah se stresao od straha.

Prekrasno! povikao je tako glasno da su ga svi mogli uti. Velianstvena glazba!

Uri, ljekarnikov sin, koga je nenadani mir probudio, dotri na balkon i dreknu:

Maja deraa!

Tata mu je smjesta opalio pljusku, to je nailo na sveope odobravanje. Dijete koje ve u najranijoj dobi ne naui cijeniti velika umjetnika ostvarenja, nikada nee postati korisnim lanom drutva i zavrit e na vjealima.

Profesor, koji stanuje desno od nas i od zadnje svae sa svojom enom, dakle ve nekih etrdesetak godina nije s njome progovorio ni rijei, sada se na prozoru krotko privio uz nju. Beethovenova boanska glazba iznova je sjedinila posvaani brani par.

U nastojanju da ispravi svoju sramotu, Manfred Toscanini demonstrativno otpjevui nekoliko taktova uz glazbu. U svojoj je bestidnoj poniznosti malko i pretjerao.

Doktore Birnbaume zazvao je. Molim vas, pojaajte malo radio. Odavde ne moemo tako dobro uti... Puno vam hvala!

Glazba je postala glasnija. Susjedi su, kao neka velika, sretna obitelj zajedno sjedili i sluali. Svi smo se meusobno voljeli.

 Taj gigantski rondo aptao je ljekarnik iji sin ui svirati harmoniku. Premda ba nisam uvjeren da to nije moda i scherzo ...

Trgovac delikatesama dobacio je nekoliko zajedljivih primjedbi na raun nekih suvremenika koji ne znaju razlikovati rondo od scherza.

Profesorova supruga vie je puta apui ponovila:

A-dur ... A-dur ...

Salah se jako nagnuo kroz prozor i obim rukama naulio ui.

Ja sam potajno otvorio Koncertni vodi i pokuao pronai Sedmu Beethovenovu. Koncertni vodi je vrlo praktina knjiica koju lako moete sakriti od znatieljnih pogleda.

Poznato je uo sam samog sebe da simfonija u A-duru spada meu najsnanija Beethovenova remek djela. Uvodni akordi ponavljaju se u raznim varijantama prije no to prijeu u glavnu temu prvog stavka. Moderni kritiari zamjeraju toj eksplozivnosti ...

Jasno sam osjetio kako moj ugled meu stanarima naglo raste. Valjda stoga to ih je zavelo moje pretjerano skromno ponaanje, dosad me nisu dovoljno cijenili. Tim jae je sada bljesnuo vatromet moje istanane muzikalnosti.

Vrtlarova ki preko puta poslala mi je svog malog brata i zamolila da joj posudim operni dalekozor.

Jadno mi se pokuavi suprotstaviti, ljekarnik ree:

Ekspozicija je potpuno u redu. ak ni jedan Bartok ne bi je mogao drukije oblikovati.

Ve nakon prvih njegovih rijei uurbano sam poeo prelistavati Koncertni vodi.

Ne zaboravite odvratio sam tom uobraenom klipanu da se etvrti stavak razvija neodoljivom snagom i osobito u finalu nadilazi sva zemaljska mjerila!

Cijeli mi je kuni blok leao pod nogama. Beetho-venov genij i moja mudrost slili su se u onozemaljskom jedinstvu. Tako zamiljam nirvanu.

Pa ni Bach nije lo brundao je apotekar ponadavi se da e tako oprati obraz.

Skladba je ponovno ula u glavnu temu. Duhai i gudai buknuli su na kraju u punom skladu, da bi zatim besmrtni zvuci posve utihnuli. Sluateljima se ote uzdah neizreciva ushita. Nekoliko trenutaka vladala je sveana tiina. A tada se javi glas spikera:

uli ste suitu Na zidinama Naharije Jochanana Stocklera, u izvedbi sastava dobrovoljnoga vatrogasnog drutva Petah Tikva. U drugom dijelu naega nonog koncerta izvodimo klasinu glazbu s ploa. Kao prvo sluat ete Beethovenovu VII simfoniju u A-duru.

Ponovno muk. Kobni muk.

Na prozoru se pojavi Manfred Toscanini, koji kao da je sablasno rastao sam iz sebe.

Maja deraa! urlao je likujui sumanuto. ujete li, Birnbaume? Maja deraa! Ej, Birnbaume? Ovo vi nazivate Beethovenom? Ja to zovem majom deraom!

Zaprepatenje je zahvatilo stanare kao umski poar.

Beethoven! kretala je profesorova ena pourivi na drugi prozor. to sad, Birmbaume?

Salah zgrabi enu za ruku.

Prevarili su nas siktao je. Opet jedan njihov otrcani trik.

Doe li policija, mi nita nismo vidjeli zapovjedi mu ena.

Ben Gurion odvrati Salah.

Ako je Birnbaum, uza svu svoju smijenu gordost, jo kadar primiti kakav savjet, neka potrai novi stan. U nas je svoje odgudio.

POSLIJE VAS, MOLIM!

Zemljopisno, Engleska je dio Evrope. U stvarnosti ona je dio same sebe i niega

vie. To smo zapazili ve u trenutku kad smo se iskrcali.

Moda e se blagonakloni itatelj prisjetiti novinskih izvjetaja o velikoj nepogodi koja je prije stanovita vremena zahvatila Kanal La Manche, a bijae takvih razmjera da se sline ne sjeaju ni najstarji sjeverni medvjedi. Sudbina je htjela da smo moja supruga i ja upravo tog dana preli Kanal. Valovi to su se divlje pjenili bacahu na brod amo-tamo, upravo kao onu slavnu orahovu ljusku to je u takvim sluajevima uvijek izvlae za usporedbu, premda se takva orahova ljuska nikad nije nala u valovima to se divlje pjene, dakako, izuzmemo li na brod. Kako se na epsko opisivanje prirodnih katastrofa u knjievnosti gleda s omalovaavanjem, ograniit u se samo na to da spomenem sveani zavjet to sam ga dao pola sata poto je izbila nepogoda: zakleo sam se da u se preostali dio svog ivota povui u kibuc i svoj ivot posvetiti ponovnoj potpunoj izgradnji Zida plaa u Jeruzalemu, samo ako uspijem spasiti goli ivot.

Kako se ovaj zavjet pokazao beskorisnim, zamijenio sam ga poslije pola sata slijedeim: O, Boe, odriem se golog ivota, samo me nemoj pustiti umrijeti...

Ova je formulacija uspjela. Nekoliko sati zatim ugledasmo bijele stijene Dovera koje su oduevljavale ve tolike pjesnike prije mene, vjerojatno nakon to su na slian nain preli Kanal. Oteturali smo preko gata, bacili se na koljena, poljubili Svevinju Majicu Zemlju, te istodobno sklopili prvo poznanstvo s engleskim nacionalnim znaajem:

Iza nas je neki britanski dentlmen puzio na sve etiri po gatu. On je za vrijeme vonje bio u tako bijednom stanju da bismo se nesumnjivo uplaili za njegov ivot, da nam je preostalo vremena za bilo to drugo osim da strahujemo za vlastiti ivot.

Oekivala ga je njegova britanska supruga.

Hallo, darling ree mu na pozdrav. Dobro si putovao?

Prekrasno odgovorio je premda je izvjetaj o vremenu bio vrlo lo.

Moram ovdje primijetiti da je u to vrijeme jo padala tua, debela poput zrna graka.

U pravilu postoje etiri godinja doba: proljee, ljeto, jesen i zima. To vrijedi i za Englesku. Jedino to oni ova etiri godinja doba imaju u istom danu. Ujutro ljeto, u podne zimu, naveer jesen i proljee. Kadikad obrnuto. Ne postoje vrsta pravila. Pogledate kroz prozor: sija sunce, nebo zrai plavetnilom. Veselo iziete iz kue, stupite na ulicu i odskoite unatrag jer je upravo nekoliko koraka od vas udario grom. Kamo god pogledate, voda nadolazi u slapovima. Pourite uza stube, zgrabite kabanicu i kiobran i ponovno poete na ulicu a tamo vas doeka veseli cvrkut ptica. S vedroga neba smije vam se sunce. I to s pravom.

Ni nakon dva dana nismo uspjeli rijeiti tajnu zato Englezi ne odsele. ak i oni najdomoljubniji meu njima priznaju da ih vrijeme izluuje. ak se trude da to i dokau.

Odavna je poznato da narodi koji nose kiobran najradije razgovaraju o vremenu. Ipak me pomalo zaudilo kad me jedan takav kiobranac nagovorio na autobusnoj postaji ovim rijeima:

Lijepo vrijeme, zar ne? Blenuo sam u njega.

 I vi ovo proglaavate lijepim vremenom? Ovo jezivo, sparno, vlano vrijeme nazivate lijepim?

Nepoznati je problijedio, stisnuo usnice i okrenuo mi lea.

Tek mnogo kasnije postalo mi je jasno da sam ga neizmjerno uvrijedio. U Engleskoj treba prema nepoznatima biti uljudan, to je zakon koji se ne smije prekriti. Kad netko kae: Lijepo vrijeme danas, zar ne? onda treba odgovoriti: Da, vrlo lijepo, zar ne pa makar vas ve u slijedeem trenutku iznenadni vihor bacio o zid prve kue. Kad se ponovno naete na nogama, nepoznati e: Zaista lijepo vrijeme, zar ne? na to treba odgovoriti: Da, zaista, zar ne?

To moe trajati satima, jer stroga pravila igre zahtijevaju da svaka reenica zavri sa zar ne, dakle s pitanjem, a uobiajeno je meu dobro odgojenim ljudima da se na pitanje i odgovori.

U Francuskoj je ivot uzbudljiv, u Izraelu naporan a u Engleskoj ugodan. Svatko u Engleskoj pria drugome kako je ivot u Engleskoj ugodan. Englezi su disciplinirani i dobro odgojeni. Naravno, konformisti meu njima a, koliko sam uspio ustanoviti meu Englezima su sve sami konformisti ne osjeaju osobitu privrenost ni prema kome ili emu, izuzevi prema svom kaminu koji ih grije ak i za nekih vruih ljetnih dana, te prema svom psu s kojim satima raspravljaju o svakodnevnim problemima. Sve to ne mijenja injenicu da su oni najbolje odgojen narod. Nema prilike u kojoj Englez nee rei hvala. Kadikad se to kae i bez ikakva povoda, na primjer, ako ga upitate koliko je sati.

Ne znam. Hvala.

Kako bih blagonaklonom itatelju predstavio konkretan sluaj britanskog dobrog odgoja, opisat u svoj posjet, ili bolje reeno: oprotaj nakon posjeta Ministarstvu za podizanje i uzdizanje kulturnih odnosa, ili neega slinoga.

ef ureda, neki Mr. Mac Farland, ljubazno me primio i ugostio (ajem, ako se ne varam). Na kraju me otpratio do vrata visoko nadsvoene prostorije s tamnim hrastovim parketima, za koju se znalo da je izgraena 1693. god.

Kad smo stigli do vrata, obojica zastadosmo na istoj udaljenosti.

Samo izvolite ree Mr. Mac Farland. Poslije vas, Sir. Pri tom je izveo odgovarajuu kretnju rukom.

Prije toga sam ve dva dana bio proboravio na britanskom tlu i ve napola upoznao nain ophoenja meu civiliziranim ljudima.

Ali, molim vas, Mr. Mac Farlande stajao sam i dalje. Poslije vas.

Vi ste moj gost, Sir. Ja sam ovdje kod kue.

ivotna dob vrijedi vie od ljepote naalio sam se. Poslije vas.

Taj dijalog, bogat raznovrsnim replikama, potrajao je nekoliko minuta. Meni se urilo ali nisam htio povrijediti Mr. Mac Farlandove osjeaje. Prije svega bio je Englez, a osim toga bio je zaista podosta stariji od mene.

Molim vas, Mr. Mac Farlande rekoh blago ga gurnuvi kako bih mu dao prednost.

 Ni po koju cijenu odgovori Mr. Mac Farland, dohvati mi ruku i okrene je vjetim judo zahvatom prema vratima. Nemojte me, molim vas, dovoditi u neugodnost.

Vi ste stariji navaljivao sam, slobodnom rukom mu jednostavno zakrenuo iju i povukao ga vratima.

Poslije vas Mr. Farlande!

Ne ... ne ... to je ... moj ured. Mr. Mac Farland je stao dahtati jer mu je moj zahvat poeo praviti smetnje pri disanju. Ve sam bio pomislio da sam pobijedio. Odjednom mi on podmetnu nogu tako da sam zateturao. Ali hitro sam se uhvatio za neki goblen to je visio na zidu, tako da sam opet stekao ravnoteu i spasio se od odluujueg gubitka pozicije.

Ja ostajem pri svome, Mr. Mac Farlande. Poslije vas.

Za vrijeme te nae razmjene uljudnosti moj se lijevi rukav raspao u krpe a Mac Farlandove hlae raspukle na vie mjesta. Neko smo vrijeme daui stajali jedan nasuprot drugome ne miui se. Tada se Mr. Mac Far-land naglo odlui na skok glavom prema mojem trbuhu. Skoio sam u stranu i on se uz tresak zabio u ormar za spise.

Poslije vas, Sir! Ustao je s pjenom na ustima, dohvatio uredsku stolicu i zavitlao je kroz zrak.

Poslije vas, Mr. Mac Farlande! Ustao sam ne isputajui ga iz vida pa dohvatih ara.

Uredska stolica preletjela mi je preko glave. Ogromna slika Winstona Churchilla, to je uokvirena i u staklu visila na zidu, raspala se u paramparad. Ali ni ja se nisam pokazao bogzna kakvim strijelcem: putanja moga araa bila je uzrokom da je nestalo svjetla.

Poslije vas, Sir uo sam Mr. Farlanda kako klijeti u mraku. Ja sam ovdje kod kue.

Ali vi ste stariji odgovorio sam i zamahnuo stolom u smjeru kojim je dolazio njegov glas. Ovaj put sam ga pogodio. Kriknuvi iz sveg grla Mac Farland se sruio na pod. Probio sam se kroz ruevine do njega, digao njegovo nepomino tijelo i otkotrljao ga u hodnik.

Razumije se samo po sebi da sam ga preko praga kotrljao ispred sebe. Ja znam to se pristoji.

PODZEMNE PUSTOLOVINE

Postoje trenuci kada ak i obian stranac moe doi u bliski osobni dodir s Englezima, i to najee izmeu dva i etiri sata, u doba poslijepodnevne prometne pice.

U Londonu ivi otprilike osam milijuna ljudi. Sedam i pol milijuna se izmeu dva i etiri poslije podne slui javnim prometnim sredstvima kako bi stigli kui. To je razlogom zato se pisac ovih redaka nikad nije izmeu dva i etiri poslije podne vozio nikakvim sredstvom javnog prometa, osim toga nezaboravnog

etvrtka:

Zapravo, moju enu i mene zavelo je to to na vrhu stuba, do kolodvora podzemne eljeznice nije bilo repa. Ipak, znai, nije tako strano, pomislili smo i spustili se niza stube. Meutim, kad smo sili, tamo je vladala takva guva da smo se htjeli odmah okrenuti i vratiti. Ali bilo je prekasno i mi vie nismo mogli utjecati na tijek dogaaja.

Kad su nas dogurali do blagajne, mogao sam jedino jo na jedvite jade izvui novarku, ali je vie nisam mogao staviti u dep. Za cijelo vrijeme puta morao sam je drati u ruci. Ljubljeni lik moje ene vidio sam zadnji put priklijeten na platformi. Okrenula je svoje draesno lice prema meni i uo sam kako mi neto dovikuje, ali sam razumio samo ulomke:

Zbogom, dragi... uvijek tvoja ... i ne zaboravi ... kljueve ...

Zatim mi je potpuno iezla s oiju.

Za vonje sam povremeno sa strane meu rebrima osjeao drak nekog kiobrana. Sudei po obliku, uinilo mi se da bi mogao biti njen. Da bih se uvjerio, morao bih okrenuti glavu ali kako? Neki gospodin u crnom kaputu tako mi se pripio na grudi, da su nam se zbratimili ak i nosevi. Zurio sam mu u oi s najvie etiri centimetra udaljenosti; bile su nebesko plave a zjenice nemirno treperile.

Nisam mogao ustanoviti kakvo mu je lice. S lijeve strane uvrebao bih pokatkad obrise sportske kape koja me je strugala po bedru. S druge strane mi je ve spomenuti drak kiobrana probadao grudni ko.

 eno! povikao sam nasumce. Je si l' to ti?

Tek poto sam je trei put zazvao, iz daleke daljine stie do mojih uiju slabani glas:

Dragi... Ja ... mislim da sam to ja ...

iva je, dakle. Slobodnom rukom drugom sam jo uvijek vrsto drao novarku pipao sam u smjeru odakle je dolazio glas, ali sam se naao u nekom tuem grudnjaku, pa sam morao prestati s istraivanjem. Na jednom od mojih stopala ne znam vie kojem jer sam ve davno prestao njima upravljati stajao je neznanac, to mi je jo vie sputavalo slobodu kretanja. Ali zato sam u jednoj otroj okuci uspio odvojiti nos od svog plavooka suputnika. Obrazi su nam se neujno priljubili i ostali smo pripijeni kao da pleemo argentinski tango. Sreom je moj partner bio dobro izbrijan. Sve veze s mojom enom bile su potpuno prekinute.

Sve je to bila sitnica pred novom katastrofom to mi je prijetila: dolo mi je da kihnem. Ve sam to due vreme oekivao. Sad je bilo neizbjeno. Ako se ubrzo ne domognem rupia, dogodit e se strahota.

U lijevu mi je ruku navrla nadljudska snaga. Izrabivi trzanje vlaka, uspio sam svog tango-partnera toliko odmaknuti od sebe da sam dospio rukom u dep. Ali time je tek laki dio posla bio zavren. Trebalo mi je jo mnogo, mnogo sree kako bih rukom i rupiem stigao do nosa. Uspjelo mi je. Na slijedeem kolodvoru jedan mi se putnik skinuo s noge i tako mi djelomice opet omoguio malo manevarskog prostora. Zapravo me nova bujica ljudi iznova pritisla, ali sam u onom kratkom, relativno slobodnom trenutku uspio ruku s rupiem podii sve do nosa.

Sad mi se vie nije kihalo. Takav je ivot. Moja ruka s rupiem uporno se drala svoga poloaja polulijevo od ovratnika plavookoga i ukoso ispod moje brade, gdje je polako poela obamirati.

Trenutak kasnije rupi je iskliznuo iz mojih obamrlih prstiju i spustio se u krilo vlasnika sportske kape.

Nisam se nikako mogao primaknuti tom ovjeku. Mogao sam ga samo nijemo promatrati desnim uglom oka.

Na slijedeoj okuci sluajno je pogledao u krilo, ugledao rupi, pomislio da je to dio intimnog rublja i bre-bolje ga strpao u hlae. To ga je stajalo dosta truda i bilo mu je, ini se, neugodno. Zato se ubrzo ustao i izgubio u gomili. Moda je ak na nekom kolodvoru i siao.

Kad sam stigao kui, ena me je ve ekala. Ustanovili smo da smo ovu pogibeljnu pustolovinu preivjeli s neznatnom tetom na odjei i sitnim ogrebotinama, koje moemo izlijeiti u kunoj njezi.

Negdje u Londonu, u nepoznatim hlaama, smjestio se moj rupi.

ENGLESKI HUMOR

Na londonskim ulicama svata se moe vidjeti. Prvih smo dana naeg boravka, moja ena i ja, uvijek nanovo imali velike muke da ne prasnemo u smijeh kad god bismo ugledali opor mladih brkatih Engleza odjevenih posve u crno, sa

crnim polucilindrom na glavi, crnim kiobranom u desnici i obaveznim Timesom u ljevici. Da pukne od smijeha.

Poslije nekoliko dana navikli smo na taj prizor i stidjeli se svojega djetinjastog ponaanja.

Zatim smo jedne veeri poli u kazalite. Prikazivali su neku englesku komediju. Na pozornici se pojavio glumac odjeven kako sam gore opisao, a tako je bila odjevena i veina gledatelja, nato su gledatelji prasnuli u grohotan smijeh koji se stalno iznova prolamao, tako da su biljeteri morali dijeliti pilule za umirenje. Uostalom, u engleskim se kazalitima moe za vrijeme predstave dobiti sve i svata: kolae, odreske, jastuke, knjige, slike, slikovnice, ako treba i ampon za kosu. Ali zato Engleze toliko zabavlja kad na pozornici ugledaju svoju vlastitu odjeu koja im, kad je sami nose, uope nije smijena to je jedna od mnogih tajni engleskog humora.

Priznajem da zavidim Englezima na njihovu humoru, jednako kao to im zavidim na neusporedivoj snazi njihova jezika. Ipak najvie zavidim engleskim humoristima. U stvari im zavidim na publici koja je udesno spremna da se nasmije. Nije to samo zahvalna publika ve je ona i pojam za sebe. Onaj tko je ikada doivio orkanske prolome smijeha to ih izazivaju prosjeni varijetetski programi i popularne emisije BBC-a, taj e to shvatiti. Mi u Izraelu imamo tu prednost to moemo iz dana u dan sluati te emisije, ukljuimo li britansku vojnu radio stanicu na susjednom otoku Cipru. Poetak bakanalija smijeha na kratkim valovima prepoznajemo po gromoglasnom pljesku. To je znak da su oba protagonista te urnebesne zabave izili na pozornicu. Nakon to se pljesak utiao, prvi upita drugoga onim irokim neponovljivim koknijevskim22
22

Londonski argon.

naglaskom:

to ti je, Charlie?

Salva smijeha to se nakon toga razlee, ubrzo se priini kao smeteno kaljucanje u usporedbi s orkanskom reakcijom to je izazove odgovor onoga drugog:

Danaske mi strano zuji u glavi, ba zuji.

A to to, Charlie? zapita prvi. to to zuji u tvojoj glavi, to zuji?

Na tom mjestu gr smijeha dobiva razmjere neobuzdane masovne histerije. Radio aparat prijeti da e se raspasti u paramparad. Tu i tamo zacie posljednji urlici ena to padaju u nesvijest. U pozadini se uju sirene kola za spasavanje.

To jo uvijek nije vrhunac. On dolazi tek nakon slijedeeg odgovora koji glasi:

to zuji? Otkle bih ja zna?

Tu nastaje neoposivi dumbus. Urnebesan, mahniti smijeh, koji se nikakvim megafonskim mjerilima ne moe izraunati, prelazi u ritmian pljesak popraen prodornim zviducima odobravanja kao kontrapunktom. Prvi glumac mora nekoliko minuta ekati kako bi se barem napola ula slijedea pretpostavka:

Valjda noas nisi dobro spavao, Charlie!

A kako b' spav'o kad mi tako zuji u glavi, a?

Publika nakon toga posve pomahnita. I posljednji stupovi poslovine britanske suzdranosti rue se uz tresak. Rije potres tek je nedovoljan nagovjetaj kako bi se naznailo ono to se zatim dogaa. Samo posvemanjim angairanjem svih raspoloivih biljetera, organa sigurnosti i pomonih trupa moe se sprijeiti potpuni kaos.

Prije no to i posljednja itava cijev radio prijemnika pregori, spiker muklim glasom objavljuje dva smrtna sluaja.

Za to vrijeme sluatelj u inozemstvu sjedi pred ostacima svog radio aparata koji se jo pui, i uzalud se u udu pita to se to zapravo dogodilo, to je bilo uzrokom takvih orgijastinih proloma smijeha?

Sad smo to saznali. Ako nam od naeg posjeta Engleskoj ne ostane nita drugo nego samo ovo saznanje, isplatilo se. Sad znamo: oba protagonista vjerojatno su nosila polucilindere.

NEW YORK NIJE AMERIKA

Ako igdje u ovom naem sve manjem svijetu postoji drava u dravi, onda je to grad New York u dravi New York u SAD. New York ima vie stanovnika, vie prometnih nesrea, vie izlobi, vie novogradnji i vie poroka nego bilo koji grad na svijetu. Osim toga, tamo prebivaju Ujedinjeni narodi, Barbara Streisand i kralj Saudijske Arabije. New York dopire do oblaka i otvoren je dvadeset etiri sata na dan. Samo je jedan New York. Hvala Bogu.

Amerikanci su vrlo ponosni na New York. Nakon to otputujete kako biste

upoznali i ostali dio kontinenta, svatko koga usput sretnete odmah e upitati:

Kako vam se svia u Americi? to mislite o New Yorku?

Amerika je privlana odgovarao bih na takva pitanja a New York je vrlo lijep i prijazan grad.

Time bi tema bila iscrpljena a moj uspjeh u Americi zamalo zapeaen, da u Washingtonu D. C. nisam otkrio i drugi nain gledanja.

Neki gostoljubivi graanin toga razmjerno malog i razmjerno lijepog grada pozvao me u restoran s klima ureajem i neizbjeno me zapitao to mislim o Americi i New Yorku.

New York je simpatian odgovorih mu premda je za moj ukus neto prebuan.

Samo trenutak zaustavi me domain. Moram to ispriati eni.

Zatraio je da mu na stol donesu telefon i nakon nekoliko uvodnih reenica poeo o meni:

Vrlo zgodan uo sam kako govori. I ne trpi New York. Buka ga izbezumljuje. Zatim se okrene meni jo uvijek drei slualicu: Janette pita da li ste primijetili kako je New York prljav?

I te kako! Upravo odvratno.

A pucnjave nou?

 Ne podsjeajte me na to.

Moja ena bi vas htjela pozvati na veeru objavi mi trenutak zatim.

Za mene je to bio trenutak spoznaje. Te su je veeri u kui moga novog prijatelja Harryja potvrdili brojni probrani gosti to ih je on pozvao meni u ast, a oni me okruili s puno iekivanja, s nijemom poudom u oima i sa aama u ruci.

Recite neto pogrdno o New Yorku preklinjali su me pogledima. Stranac ste i ne morate imati obzira. Pljujte!

Priutio sam im to.

New York moe ovjeku strahovito ii na ivce primijetih usput. Ne bih mogao tamo izdrati ni dvije godine.

Jo proaputala je sklopljenih oiju jedna dama dok je druga gugutala:

Dalje, nastavite!

Mukarci su u New Yorku loe odjeveni, neobrijani i krti. New York nije Amerika.

Genijalno! prostenja jedan novinar. To e biti naslov!

Odjurio je.

Slijedeeg se jutra u vodeem listu uz moju sliku epurio naslov ispisan velikim

slovima: IZRAELSKI INTELEKTUALAC ZAZIRE OD NJUJORKE HISTERIJE. Podnaslov: ODUEVLJEN IZVANREDNIM LJEPOTAMA WASHINGTONA.

Vijest se munjevito proirila s obale na obalu. Kad sam u Houstonu, u Texasu, iziao iz aviona, doekao me opor kauboja koje je razjedao kompleks manje vrijednosti. Priao mi je voa delegacije, visok metar i devedeset.

Hej! Jeste li vi ta momina koja posvuda naokolo pljuje po New Yorku?

Zavisi o tome odgovorih to nudite?

Ponudili su mi apartman u Hiltonu, limuzinu sa oferom i neograniene koliine viskija s ledom. Sveanoj veeri to ju je gradonaelnik priredio meni u ast, prisustvovali su brojni naftni magnati iz okolice. Odreske pred sobom nisu gotovo ni dotakli. Uporno su gledali u mene, nepomino, bez rijei, puni iekivanja. S uitkom sam ekao da napetost dostigne vrhunac, a onda progovorili:

Gospodo rekoh ne bih vas nipoto htio uvrijediti, ali s New Yorkom neto nije u redu. To nije grad ve ogromna smrdljiva krma u kojoj se uiva hai i koju bi trebalo smjesta zatvoriti.

Prolomio se gromoglasni pljesak od kojeg su zadrhtala okolna stada goveda. Poslije intervjua na televiziji (prosjeni je graanin New Yorka za tri palca nii od prosjenog patuljka u Texasu), jedva sam se mogao obraniti od poziva to su pljutali sa svih strana i iz svih drava.

Od tada je stvar preuzeo u svoje ruke ovjek imenom Charlie, a predstavio se

ovako:

Ti si olimpijska klasa. Prava Himalaja! Taj tvoj tos s New Yorkom izvrsno pali. Potreban ti je agent. Zovem se Charlie.

Sklopili smo ugovor na godinu dana. Charlie je odmah dao tiskati prospekt u koji je bio ukljuen i cjenik i koji je vrlo pregledno sadravao sve ono to je trebalo znati o meni:

Ope primjedbe na prenapuenost New Yorka: poziv na veeru (est jela). Podroban opis moralnog sloma: dva dana stan i hrana u prvorazrednom hotelu. Izabrani primjeri nonih zloinstava (s diapozitivima): est dana u otmjenom hotelu. Udruenja imaju popust Svake srijede matineja. Prijave odmah!

Gradski stadion za bejzbol u Los Angelesu, gdje Billy Graham dri propovijedi, jedva je mogao primiti mnotvo. Da ne bi nepotrebno izazivao nestrpljenje publike, guverner Kalifornije ograniio se u pozdravnoj rijei na dvije kratke reenice:

Na prijatelj, koji je poznat u svijetu i koji je mnogo proputovao, umakao je prije nekoliko dana iz njujorkog pakla. ujmo to e nam rei.

Stupio sam pred mikrofon.

 Dragi prijatelji, vi koji imate tu sreu da ivite na zapadnoj obali! ak ni neusporediva ljepota vaeg grada nije u stanju izbrisati sve patnje koje sam proao u New Yorku. Ali otkako sam ovdje, meu vama, ne osjeam vie mrnju ve samo saaljenje prema toj suvremenoj Sodomi. to je zapravo New York? Neboderska potleuica, dungla na asfaltu protkana smrdljivim movarama u kojima novari poput aligatora bespotedno napadaju i razdiru nemonog namjernika, ako ve prije toga nije postao rtvom otrovnih biljki koje se zovu korupcija i nasilje.

Tako sam postao pjesnikom. A kad sam jo dodao nekoliko stihova o njujorkim jazbinama poroka i nastranosti lako prijemljivih za uho, elita Los Angelesa posvema me prigrlila. Najotmjeniji krugovi otimali su se o mene i sluali me tako dugo dok ne bi napamet nauili tekst. Zatim bi odletjeli u New York da se nekoliko noi dobro provedu. Ali ja ve odavna nisam ovisio o njima. Bio sam mjesecima unaprijed rasprodan.

Jedna tvrtka gramofonskih ploa u San Franciscu predloila mi je da izdam album s najznaajnijim odlomcima iz mojih predavanja, pod naslovom:

Neu hvaliti New York, pokopat u ga.

Charlie je bio protiv. Drao je da e naoj turneji samo tetiti takvo longplej prokletstvo New Yorka, jer e tada svaki Amerikanac za svega 2,99 dolara moi doivjeti orgazam i kod kue.

Neka oni samo lijepo plate za to rekao je.

Nadopunio sam predavanja citatima iz Danteova Pakla, uz pratnju orgulja i s

pjenom na ustima (u tehnikoloru). U Chicagu su jednostavno podivljali od mojih apokaliptikih vizija.

To e gangstersko gnijezdo progutati pakao klicali su.

Jedna fanatina vjerska sekta, koja sebe naziva The Yorks, molila me da joj postanem poasnim predsjednikom. I United Jewish Appeal zainteresirao se za ciklus predavanja. Pozivima nije bilo kraja.

Pri svemu tome ipak, kad god bih se naao sam u nekom tihom sobiku, nisam mogao prikrivati istinu. Ja, naime, u stvari mislim da je New York vrlo zanimljiv i privlaan grad. Velegrad u pravom smislu. Veseo i pun ivota. Nije poput onih bijednih provincijskih gnijezda gdje dan zavrava kad zae sunce. to kaete?

Da u New Yorku ima gangstera i ubojica? A gdje ih, molim vas, nema? Ne moemo zahtijevati da grad od dvanaest milijuna stanovnika bude napuen samo svecima i opaticama. Naravno da u njemu ive i neki nesocijalni elementi, odvjetnici i kurve. Ali to ne smeta. oni pridonose ivotnosti toga jedinstvenog grada. Ukratko, da budem iskren: volim New York.

New York je sredite svijeta! kliknuo sam glasno i radosno prema suncu. New York je velianstven! New York nije Amerika!

Trenutak samo ree prijazni gospodin to je sjedio kraj mene na klupi u Central Parku. Moram to ispriati eni.

Jedan musical na Broadwayu nastavio sam, a iza nas uzvraao mi velianstveni velegradski promet skandirajui moje rijei po divnoj Petoj aveniji

 vie vrijedi nego sva krda goveda Texasa i Arizone skupa!

Nae supruge govorili su Njujorani eljele bi vas pozvati na veeru ...

Sva prava pridrana.

U POTRAZI ZA PARKIRALITEM

Jednog sam se jutra u New Yorku probudio sa zuboboljom. S posve obinom uasno bolnom zuboboljom, Neto mi u lijevoj donjoj eljusti nije bilo u redu, natekla je i boljela.

Zapitao sam tetu Trudu postoji li u blizini dobar zubar. Teta Truda znala ih je trojicu, sve u najbliem susjedstvu, to u New Yorku znai otprilike dvadeset pet kilometara zrane udaljenosti.

Htio sam saznati koji je od ta tri zubara najbolji. Teta Truda je dugo razmiljala.

To ovisi o mnogo emu. Prvi ima ordinaciju u Wall Streetu. Tamo sve vrvi od novinara i reportera, i ako netko uspije smjestiti auto, odmah ga intervjuiraju. S tvojom zuboboljom ne bih se u to uputala. Drugi ima izravnu autobusnu vezu od kue do najblieg parkiralita, ali nije osobito ugodan lijenik. Preporuila bih ti da ode dru Blumenfeldu. On stanuje u slinoj etvrti malih kua poput nae, i uvijek naglaava u oglasima da se kadikad tamo moe smjestiti auto u nekoj pokrajnoj ulici, koja nije previe udaljena.

To je odluilo. Donja mi je eljust u meuvremenu toliko natekla da vie nisam smio gubiti vrijeme.

Uzeo sam kola strica Harryja i odjurio.

Nije mi dugo trebalo da pronaem kuu lijenika Blumenfelda. Naao sam i pokrajnje ulice to ih je oglaavao u novinama, ali mjesta za parkiranje koja je takoer oglaavao, nije bilo. Parkirana s obje strane ulice, kola su bila tako gusto poredana da izmeu njih ni pribadaa ne bi mogla pasti na tle; zapela bi negdje izmeu spojenih branika.

Neko sam vrijeme kruio uokolo poput satelita to je izletio iz putanje.

Tada se dogodilo udo. Vidio sam ga vlastitim oima. U stvari, vidio sam udo u poetnom stadiju: neki je ameriki graanin otvarao vrata svog parkiranog automobila.

U trenu sam se naao kraj njega.

Da li odlazite?

Da li... to? Da li odlazim? nije vjerovao svojim uima. Gospodine, dvije sam godine ekao na ovo mjesto i doepao ga se tek prole jeseni, poslije uragana koji je odavde pomeo sve parkirane automobile ...

Tek tada sam zamijetio da je krov njegovih kola, jednako kao i ostalih, prekriven debelim slojem praine. Tu, dakle, nema nikakve nade.

Zapitao sam ga gdje bih moda mogao nai mjesto za parkiranje.

Odgovor to mi ga je izrekao nakon to je podue razmislio ekajui se po zatiljku, nije obeavao nita dobro.

Mjesto za parkiranje... mislite li slobodno mjesto za parkiranje? Kau da ih se nae jo ponegdje u Teksasu. Ne zaboravite da se broj automobila u Americi svake godine poveava za oko petnaest milijuna, a duljina automobila za nekih dvadeset pet centimetara. Prema zadnjoj Gallupovoj anketi, osamdeset tri posto stanovnitva dri da je problem parkiranja najvea ivotna prijetnja. Samo jedanaest posto ih se boji atomskog rata.

Rekavi to izvue iz prtljanika moped i zajai ga, a da pri tom auto nije ni zakljuao.

Hej! Niste zakljuali kola povikah za njim.

emu? odvrati mi. Danas vie nitko ne krade kola. Gdje bi ih parkirao?

Moj zub me tjerao dalje, ali to je oito bilo posve besmisleno. Kamo god pogleda, parkirani automobili jedan do drugog, a tamo gdje nema auta, ploa s natpisom Od poetka srpnja do kraja lipnja parkiranje zabranjeno, ili: Zabranjeno parkiranje od 0 do 24 sata, nedjeljom i blagdanom od 24 do 0 sati. Tamo gdje nema ni auta ni ploe, nesumnjivo je vatrogasni hidrant kojemu se u Americi pod prijetnjom najvee globe i zatvora ne smije prii, ak ni kad izbije vatra. U jednoj neto ve udaljenijoj ulici naao sam natpis da se tu moe parkirati 7. kolovoza izmeu 15 i 16 sati. Ozbiljno sam ve poeo pomiljati da priekam taj datum, ali se moj zub tome usprotivio.

Naposljetku mi se uinilo da mi se srea nasmijeila. Pred nekom velikom zgradom ugledah prazan prostor, oigledno namijenjen parkiranju, sa slijedeim natpisom: Besplatno parkiranje za nae muterije. Munjevito sam zaustavio kola i iziao. Slijedeeg trenutka netko me odostraga epa za rame, a trenutak kasnije naoh se na stolici, u uredu nekoga osiguravajueg drutva.

Dobar dan, gospodine pozdravi me ovjek za pisaim stolom. Na koliko vremena?

Sat i pol, otprilike.

Agent osiguravajueg drutva prelistavao je cjenik.

Najmanje to moete za devedeset minuta dobiti je osiguranje protiv poara i tue na deset tisua dolara.

Objasnio sam mu da su kola ve osigurana.

To svi kau. Ne moemo to uzeti u obzir.

A ja ne mogu uzeti osiguranje na deset tisua dolara.

Onda morate maknuti kola.

Onda u maknuti kola.

Preko puta osiguravajueg drutva bilo je kino, a iza kina veliko parkiralite. Na njemu bijae mnotvo velikih automobila, ispred njih pak veliki satovi za parkiranje, najvie do jednog sata. Ljudi su neprestance istravali iz kina, bacali

novac u satove i brzo se vraali.

Pred sumrak nestalo mi je benzina. Odvezao sam auto na benzinsku stanicu i dok su ga punili benzinom, otiao u zahod. Tamo sam skoio kroz prozor, provukao se kroz neki rov, dospio u skladite, iskrao se na stranja vrata i naao se u tijesnu, tamnu prostoru u kojemu je smrdilo po koi. Bila su to moja kola koja su iskusni prodavai benzina premjestili onamo.

Njihov zlobni smijeak duboko je povrijedio moj orijentalni ponos.

to jo moete uiniti na kolima? pitao sam. Hej, ujte!

Odgovorili su brzo i precizno:

Izmjena ulja deset minuta. Pregled kola pola sata. Lakiranje jedan sat.

Obojite ga svijetlozeleno i izmijenite ulje.

Istog trenutka uputio sam se u smjeru Blumenfelda. Krenuo sam otrim tempom jer je na cedulji koju su mi na benzinskoj stanici strpali u ruku, jasno i precizno pisalo: Ne preuzmete li kola tono u ugovorenu vremenu, odnosno u roku od 1 sata i 10 minuta (ovo bijae upisano rukom), spalit emo ih u naoj posebno u tu svrhu konstruiranoj pei.

Kako ve dugo nisam trenirao, ubrzo mi je, na alost, ponestalo daha. Krenuo sam autobusom i na krajnjoj postaji unajmio taksi. Kad sam stigao lijeniku Blumenfeldu, ve su bile prole etrdeset dvije minute, pa sam se istoga trena morao vratiti. Stigao sam upravo u trenutku kad su se radnici spremali da izliju

prvu kantu kerozina na moj svijetlozeleni auto.

Ostala mi je samo jo jedna mogunost i odluio sam je izrabiti: odveo sam se vlastitim kolima pred kuu zubara Blumenfelda i uz tresak udario u stup uline rasvjete. Olakano sam iziao iz olupine i uputio se u ordinaciju.

Upravo kad je Blumenfeld zavrio posao, zau se odozdo kako netko ljutito trubi. Pogledao sam kroz prozor i opazio vozaa to je stao tik iza mog auta. Odjurio sam dolje. Drugi pacijent lijenika Blumenfelda doeka me bijesno daui.

Sluajte, vi, to vi zapravo sebi umiljate? Zar mislite da je ovaj stup samo va?

Morao sam mu dati za pravo. ak i u Americi samo najbogatiji meu najbogatijima mogu sebi priutiti luksuz da posjeduju vlastiti stup uline rasvjete za parkiranje.