Stojanka Stupar Trifunović SATOVI U MAJČINOJ SOBI

Tanja Stupar Trifunovi
SATOVI U MAJINOJ SOBI
Sarajevo, 2016.
Naslov Satovi u majinoj sobi
Autor Tanja Stupar Trifunovi
Biblioteka Savremena knjievnost
Urednici Kenan Kaukija i Ozren Kebo
Izdava TKD ahinpai

Za izdavaa Ajdin ahinpai

Lektura Zinaida Laki
Tehnika priprema Budislav Vojinovi
Naslovna strana

tampa Grafiar, Biha
Sarajevo, april 2016.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Copyright za Bosnu i Hercegovinu 2016. TKD ahinpai

Sva prava pridrana
Ova se knjiga ne smije bez dozvole izdavaa, ni u cjelini ni u dijelovima, umnoavati,

pretampavati niti prenositi ni u jednom obliku niti ikakvim sredstvom. Ona se bez
odobrenja izdavaa ne smije ni na koji drugi nain niti ikakvim drugim sredstvom
distribuirati niti pak umnoavati. Sva prava na objavljivanje ove knjige zadravaju autor
i izdava prema odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima.
Tanja Stupar Trifunovi
Ameliji
I
U meni neko drugi stanuje; mlada ena koja kasni da utjei

uplaenu djevojicu prostire ve po balkonu s kojeg kaplju njene
nevidljive suze. Djevojica se krije meu bijelim plohama pamu-
ka. ena je miluje po kosi; nijedna ne zna je li to stvaran dodir
ili toplina sunca.
One imaju svoje prozore kroz koje me nastanjuju. One imaju
svoja vrata u meni koja otvaraju nenadano i ispune me kao pli-
ma koja narasta.
U meni premalo mene ima kada njih dvije zagospodare pro-
storom. Stiu podzemni talasi. Stiu orkani iz djetinjstva. Stie
uplaena djevojica koja doziva majku da je zagrli.
SATOVI U MAJINOJ SOBI 9

II
Napii mi priu, ne spominji vuka, vuk jede snove, kae dje-

vojica.
Pria poinje unutar vukovog stomaka, gdje sam morala otii
da vratim snove.
Ona se mrti.
Tamo je jako mrano, kao u, kao u...
U mranoj noi, kae ona.
Da, da, kao u najmranijoj noi koju moe da zamisli.
Pa kako si ti vidjela tamo?
Vidjela sam unutranjim oima.
A kakve su to unutranje oi?
To su one koje dobije kada ti ove spoljanje nita ne mogu
pomoi.
A gdje ti narastu?
Narastu ti unutra.
Kao to si ti narasla u vukovom stomaku?
Da, tako nekako, nekad se stvari deavaju unutra i nita se ne
vidi izvana jer unutra nije osvijetljeno ovom svjetlou, nego nekom
drugom, unutranjom. I svjetlo i mrak su unutra drugaiji.
Onda e ovo biti unutranja pria.
Da.
A mora li poeti ba u vuku?
Mora. Tako emo spasiti snove koje je on pojeo.
10 Tanja Stupar Trifunovi

Malo u se onda plaiti dok bude priala.
Znam, ali pokuau sve da uradim kako treba.
Je si li ti kriva to je pojeo snove?
Malo.
Je li vuk zao?
Nije, on je samo takav kao to je sve takvo.
I ti si takva?
Da.
I tata, i ja, i maka...
Da.
Ovo je, onda, takvast svijet.
Na neki nain...
Hoe li te vuk pustiti da se vrati k meni i da mu uzme sve
snove koje nam je pojeo?
Zamoliu ga.
Ali on e onda biti gladan i prazan unutra, zato nee htjeti
da te pusti.
Boriu se s njim.
Neu da ide. On je jai. Ima velike zube, a ti si samo jedna
obina mama, moe te pojesti isto kao i snove.
Nee, ponijeu sa sobom snagu, onu nevidljivu. Zna, unutra
je sve drugaije, nije on vie onaj obian vuk, ni ja obina mama,
ni snaga nije obina, nego unutranja, i ti ne moe da vidi da
sam jaa od njega, zato se plai.
A jaa si?
Jesam.
A kako ti to zna?
Zato to je to moja pria.
I ispriae mi je?
Hou.
A kako u znati da su se snovi vratili?
Znae, unutra e sve biti drugaije.

III
Moda treba poeti od djetinjstva. U djetinjstvu se utisci uti-

skuju duboko u ovjeka, kao stopalo u jo nestvrdli beton. Sada ve
ostaju samo tragovi blata, koji se lako speru. Ja sam odavno poplo-
an trg, dovreno etalite uz obalu, izliven trotoar kraj ceste, i sve
je ovrslo u meni. Tui koraci vie nisu duboki tragovi. Prolost je
kua u kojoj zavri neka neoprezna misao, prisjeanja pritiu kao
zidovi pretrpani slikama.
Hodala sam obalom i skupljala koljke. Majka je galamila
zbog previe sunca na mojim leima. Koa je tamnjela, koa je
peckala, koa se zatezala. Nisam nita osjeala. To je dolo posli-
je. Sada sam samo traila. I moje oi su bile grabeljivci koji love
i magneti koji privlae i moleivi prosjaci koji prizivaju. koljke
su leale na obali meu kamenjem. Dragocjenost koja je ekala
da bude pronaena rukama. Kada ih okrenem, bile su bijele i
sedefaste (kao moj stomak), izvana tamnije (kao moja lea). Kao
ivot. Bijelo i sedefasto. ivot koji odnekud stie, koji poinje
u glavama djevojica, sedefast i bijel kao unutranjost morske
koljke. U glavama djevojica koje uplaeno i sveano oekuju.
Vjenanje je bilo skromno. Bez bijelog. Bez sedefastog. kolj-
ka se nije dokraja otvorila. Previe otar rub. Porezala sam prst.
More je slano grizlo moju krv, peklo je (gurnula sam prst u vodu
da majka ne vidi). More je posisalo dio mene kroz prst, dio mene
je uao u more. More nije bilo nepravedno, dio mora je uao u

mene (esto se zaljuljam od nepoznatih obala, esto se zanesem,
jedva ostanem na nogama). On, kad lie moju kou, kae nikada
nisam spavao kraj slanje ene. Kao da se tuira morskom vodom.
Neto preslano spava u mojoj koi. Neko uhvaeno more.
Majka koja nadgleda kao galeb odozgo koju e naivnu ribu e-
pati. Koji neoprezan pokret e me odati i prekinuti pustolovinu na
suncu. Mahanje rukom i doziv kojim zavri u njenom kljunu, u hla-
dovini. Na sigurnom. Ispod zelenog tamaria. Ispod smolavog bora.
Ispod smokve iz ijeg nezrelog ploda curi ljepljivo i peckavo mlijeko
po prstu.
Podstanarski stan je bio tijesan, memljiv i siguran. Daleko
od mora. Po policama sam slagala koljke. Guilo me je. Plailo
me je. Blizina zidova. Povjerljivost ostave koja nametljivo nudi
ustajalost, prije nego to zgrabi teglu sa demom ve ti ispria
istoriju tue i tvoje sirotinje.
Drhtala sam zurei kroz male prozore na sivu cestu. More je
bilo daleko, ali plime i oseke su bile tu. Unutra. I bure na moru. I
jutra s ribama razbacanim po obali. Neto je raslo.
Neto e jednom isplivati iz mene.
Ti si iskliznula niz moje slane butine okupane morskom vodom
i krvlju. Opet se ponovilo. Dio mene je iskliznuo u tebe, dio tebe
je uao u mene. Razmjena se dogodila. umile smo obje. Ljeti smo
skupljale koljke. U tvojim oima je bio isti onaj sjaj onog ko traga.
Za bijelim, za sedefastim odsjajem. Meu kameniima.
Majka je bijesno gledala u mene dok sam se lijeno vukla pre-
ma kui. Nasluena neprijatnost je usporavala moje korake. e-
kala me je. Istukla me je. Komiji sam nesmotreno otkrila kune
tajne. Ono to su mi rekli da ne smijem rei nikom.
O nama.
Unutra.
U etiri zida.
Neto nae.
Odala sam.

Pitao me je. Bila sam iskrena. Mislila sam da su svi takvi kao mi,
da nita posebno nema u tim malim kunim tajnama. Unutra, sve je
uglavnom isto. Svi lau jedni drugim. Da ih ne povrijede.
Nita mi nije bilo jasno.
Boljelo me je.
Treba utati o tome. Batine me nisu nauile pameti.
Nije vrijedilo. Vjenanje je bilo skromno. Majka je nakrivila
glavu na jednu stranu, otac na drugu.
Otac je iao na more pecati. Molila sam ga da me vodi. Maj-
ka je rekla da to nije sigurno, voditi dijete na buru, na otvoreno
more, u rano jutro. Voditi tako malo dijete, na tako veliko more,
i moda e biti bure. Ve pue pomalo. Da li si ti lud? I ti i ona. I
nemoj. I molim te, tata. I poveo me je. Bili su on i mukarci. Bili
su razdragani i veseli. Bilo je hladno to jutro dok je svanjivalo, i
vrue kasnije. Sunce nam je zatezalo kou. Bila sam kao jedan
od njih. Ulovili smo sipu. Crna tenost je prljala utrobu bijelog
broda. Nije mi se gadilo, nije bilo runo, nisam se plaila da u
se uprljati, ba kao ni oni.
Ni poslije, dok su ih strateki razmjetali po zaraenim stra-
nama ukopane u crnicu, nisu se plaili da e se uprljati. Nisu
pokazali strah. Ustajali su rano. Palili cigarete i odlazili kao na
pecanje. Ali ja sam se poela jako plaiti.
Vie nisam bila jedan od njih.
Strah je rastao.
Sipino crno mastilo je iscurilo u priu.
Stidi se, rekao je otac. Stidi se. Stidjela sam se. Zbog pogre-
aka. Sigurno ih je bilo puno. Kao vrea kukuruza koju su pojele
kokoke. Osim prazne vree stida, preda mnom ne stoji nita
drugo. Stidim se. Vrijeme je pojelo pogreke, ali ja se i dalje sti-
dim. I otac se stidi. I njemu su rekli, stidi se. Ukrao si limun, po-
lomio si ogradu, razbio si komijin prozor. I on se stidi na foto-
grafiji, na zidu, gdje je njegova glava nagnuta na jednu a majina
na drugu stranu. Na njihovom vjenanju.
Boe, kako su velike. Prilazio je s lea. Pokuao je da ih obuj-
mi. Moda ti treba pomoi da ih nosi, krive ti kimu. Izmicala

sam se. Za mnom su ili ti prsti kao meduze s pipcima, lijepili su
se za vazduh, za kou, i otimali kisik. Ima li momka? Dodiruje
li te? Zato meduze prve pojure ka naim grudima, ka naim sr-
cima, da ostave svoje otrovne opekotine? Kada sam ja bio mlad,
bilo je drugaije. Ona ne eli da spava sa mnom. Meduze su tu-
ne, providne i otrovne. Meduze uvijek plivaju blizu djece. Djeca
nita ne govore roditeljima jer roditelji vie vjeruju meduzama.
Onaj ko je bez grijeha neka prvi uzme kamen, povikao je otac
tunim glasom i tresnuo sam sebe u glavu.
I nemoj nikad vie da odaje ta se pria u kui, rekla je maj-
ka. Nikad.
ta se pria? ta se pria?, umilo je more u meni.
Zna li ta se pria o tebi?, rekla je moja ker (rekla si ti) i
pogledala me direktno u oi.
Znam, rekla sam. I poela da se smijem. Tebi se nije dopao
moj smijeh. Ta vrsta smijeha se nikom ne dopada. Ali on je bio
bolniji i bri od mene.
Fotograf je stajao nakrivo. Tako to tumaim, pa smo i nas
dvoje kao iskoeni na fotografiji. Na naem vjenanju. On stoji
uspravno. Ako hoete znati ta je pravi ugao, pogledajte rame-
na. Pogledajte glavu ovog ovjeka. On uvijek stoji pravo. Ali ja
sam nagnula glavu na jednu stranu, suprotnu od njega, i fotograf
je nagnuo ruku. I sve je malo iskoeno.
U mom stomaku moru pliva riba koja jo ne zna da je tu.
U majinom stomaku moru nervozno sam se koprcala ja
koja nisam znala da sam tu. I da sam ih ulovila.
Vjenanje je bilo skromno, bez bijelog, bez sedefastog. Pod-
stanarska soba u prizemlju ekala je umorna tijela, koja su oma-
mljena memlom zaboravila da su mlada.
Matiar je bila ena. Imala je oko pedeset godina. Njene oi
su bile bezizraajna ogledala koja su odraavala da i da i da i da
i da (iza kojih su vritali ne i ne i ne i ne i ne).
Riba je ve bila uhvaena. Motor amca je veselo brujao.
Mukarci su bili jednako razdragani i veseli. Pili su i smijali se.

Idemo nazad. Sve je dobro prolo. ene se uvijek plae bezrazlo-
no. I gunaju bezveze. Bila sam ljuta na majku to ne poznaje ni-
ta od ove muke radosti na otvorenom moru. Riba je bila tu, u
kantama. I ja sam lovila. Bila sam ponosna. Sipin crni trag mi je
odvraao panju, bilo je neto ljepljivo i meko u njenom tijelu, u
njenom tragu, u njenom nainu da nas ima, sve nas na brodu. Sve
nas vesele mukarce u kojima se neoprezno rasanila i probudila
jedna ena.
Rekao sam ti da nikom ne pria o tome. Ti si moja tajna.
Neu nikom govoriti o tom.
Ti si moja.
Ti si moj.
Nikom.
Ulovljeni smo u fotografiji. (Malo smo svi nakrivo.) Rekla sam
ti da nikom ne pria o tom, rekla je majka. Nisam se mogla sjeti-
ti o emu. O emu sam to, pobogu, priala. I taj podli komija to
je lukavo ispitivao djecu. Kao kakav voajer to se naslauje tuim
porodinim tajnama. Zar naa porodica ima neke tajne? Mi smo
jedna dosadna porodica. Divna, dosadna porodica. Divna, dosadna,
nakrivo uslikana porodica. Tu, unutra si ti, a u njoj sam ja. Kao luk,
u svakoj od nas novi sloj. Da, ta poreenja, ta obina poreenja od
kojih plae dok ih ljuti.
Plai, rekla sam sama sebi i plakala. Sve dok nije sipino mastilo
izalo iz mene.
Ali prije toga, prije nego to je krenulo, prije nego to se bjeli-
asta sipina kost zablistala na dlanu, i brat i ja sreni otrali da je
prinesemo kao rtvu kljunu naeg zlatnog kanarinca, prije velikog
ulova i prije nego to se na svijet rasuo ka onim pravcima i obala-
ma o kojima nismo znali nita, prije nego to se mogunost plaka-
nja i prianja podatno ponudila kao utjena sloboda koja razrjeava
muka ta silna uutkivana usta, srca, meunoja, prije teine i prije
lakoe, prije nego to su satovi u majinoj sobi utihnuli i praina pala
po svemu, prije svega postojalo je jedno njeno sada u kojem smo
se svi dodirnuli i iji odbljesak, s vremena na vrijeme, neoekivano
iskrsava u naim ivotima.

IV
Kabir ree: Nije pritom mogue koristiti rijei to silaze s

usta, ne mogu se zapisati na papiru;
To je kao da se radi o nijemoj osobi koja kua slatko kako e
to doarati drugima?
Kabir
Nijema osoba dotaknu Kabira po usnama i doara mu sve

jednim ujedom topline na koi.
I dopusti Kabir da mu slova budu napisana prstima po koi.
Nijema osoba
Opirala sam se tome. Slatko voe se lijepi za prste. Ljeto je

u zamahu, najeim se dok gulim kou s breskve. Kakva se ovo
ena budi jutrom u meni, tumara kuom, sobom, praznim so-
bama. Trai neto. (Majka je otila.) vae sreu i tugu, ukusno
meso. Odvaja kotice i kou. Igra se prizivanja. Prepoznavanja.
Odbijam da te vidim, da te pogledam.
Ogledala su sve punija njenih odraza. Starimo obje. Kakva je
ovo ena, turobno tumaralo. Otvori oi i kae umor. Otvori usta
i kae umor. Pregibi umora na koi. Umorna riba u staklenoj
tegli na friideru.

Majka me uporno odnekud gleda, podbada, zove. Nismo se
pomirile u sebi (otila je).
Imamo iste snove. Ona u njima vidi, ja vidim sve te staze
naih predaka, naih potomaka, te kozje staze koje se prepliu
u daljini, ta mjesta gdje sreemo sve one koje traimo, koji nas
trae. Imamo iste snove od kojih se budimo umorne. (Otila je.)
Sanjam ga. Majin nemogui ljubavnik. Izmiljeni. Fantom-
ski. Dozivajui. Otvara se neko pravrijeme i majka sjedi u bati,
mlada, ona koja je bila jo prije nego to je sve ono ega ne elim
da se sjeam skliznulo u njene oi, u moje oi. I eka da se na se-
oskom putu pojavi jedan ovjek, visok, mlad, sa zelenim oima.
Majka je djevojica koja otvara jednu praznu knjigu i pie u nju:
U grlu bola koji oklijeva u ljubavi stoji zaglavljeno moje srce

koje oklijeva u ljubavi i u njemu spava planeta koja oklijeva u
ljubavi i na planeti raste drvo i na drvetu je ptica.
Kada smo se uputili na ovo neizvjesno putovanje? Ko nas je
mamio?
Bio je jedan djeak. Djeak je sjedio na obali. Imao je zelene
oi. I voda i oi bile su iste boje i govorile su o istom. Sada ti budi
riba jer one ive u vodi a mi emo biti voda i udica i tvoja glad,
i imaemo sve to ti treba i sve to ti ne treba (onaj trenutak kada
udica bolno proe kroz moje usne, onaj trenutak kada tvoja voda
usisa moj vazduh, onaj trenutak kada se ti pretjerano obraduje
ulovu i u nedoumici si da li da tri i zlatnu ribicu pokae dru-
garima, da li da je pita da te voli ili da ti ispuni tri elje, ili da je
pusti da umre na suncu jer lijepo joj se presijavaju krljuti i sve
oi vole boju zlata ili da je vrati nazad u vodu, u svoja njedra, u
svoje oi, u svoje srce). Mrzim kad oklijeva.
oi. I voda i oi su bile iste boje i govorile su o istom. Sada ti
budi list i toni u mene duboko, duboko. I ja u biti rijei koje e
se napisati na tebi i imaemo sve to ti treba i sve to ti ne treba
(onaj trenutak kada zagrebe moju povrinu i moja zelena krv
se pomijea s tvojom zelenom vodom i nijedno od nas vie ne

zna ko je ko, ali rijei nastaju i piu se po meni, onaj trenutak
kada spavam u tvojim grudima i ti me njie i apue mi kako
me voli, ali ja znam da tonem na dno i da tamo ve otri zubi
ekaju svoju hranu i puno malih ivotinja sanja moje tijelo, onaj
trenutak kada raspeta stojim izmeu tvojih dlanova i udnje za
kisikom i ekam kud e sad sa mnom ka gore, na sunce, ili e
samo skupiti aku i ja u se razmrviti u hrpu malih, beznaajnih
listova). Mrzim kad oklijeva.
oi. I voda i oi bile su iste boje i govorile su o istom. Sada ti budi
moja djevojka, doi do mene, uzmi me za ruku i plivaj sa mnom,
zaroni sa mnom u sve virove, premei kamenje po dnu rijeke,
upleti kosu u sve vrbe i u moje prste, i tu gdje nam se dotaknu
prsti porae naa djeca i naseliti obale i imaemo sve to ti treba
i sve to ti ne treba (onaj trenutak kada ne znam jesam li preda-
leko otila, dri li me jo za ruku, ili su to samo vrbe koje njeno
guraju moje tijelo jedna ka drugoj i ta milovanja jesu li njihovi
razlistali prsti ili tvoji, je li ovo na podvodni svijet u kojem dugo
klijamo zajedno i ekamo da porastemo nad vodom lijepi i mladi
kao neki drevni bogovi koji su zaneseni igrom zaboravili svoju
sutinu, onaj trenutak kada te pogledam, kada me pogleda, i
moje i tvoje oi su iste boje i govore o istom). Mrzim kad oklijeva.
Ko je na boanski djeak koji oklijeva u ljubavi? Ko smo ti i
ja, ptico, koje sjedimo na jednom drvetu, na jednoj planeti, i okli-
jevamo u ljubavi, zaglavljene u ustima jednog boga koji oklijeva
u ljubavi?
I svako svakom od nas apue Jedina, Jedini.
Voli me, da u mene opet sklizne sav svijet.
Unutra.
Djeak je izaao iz rijeke. Djevojica je izala iz mora. Slatka
je tvoja voda. edna sam te. Slana je tvoja voda. edan sam
te. Daleko smo jedno od drugog. Daleko. Ali rijeke se ulijevaju u
mora. I negdje postoji to mjesto, ta taka. Ta uvala u kojoj stie
k meni. To mjesto gdje se sustiemo i vode se pomijeaju. Postoje

ribe koje nastanjuju obale gdje se nae grudi rastvaraju i mi te-
emo jedno u drugo. Postoje trave i sitne ivotinje i male bube i
svici to nou nadlijeu na put i naa mjesta susreta. Postoji to
mjesto u kojem na zagrljaj postaje stvaran i naa enja krov
svim tim biima koja jure ka ivotu, tamo gdje se vode dodiruju.
I nai prsti dodirom stvaraju novi svijet po obali, po usnama, po
licima prolaznika koji ekaju da im toplina na obrazu apne,
sad je ljeto.
To sam vidjela u majinom snu, u mom snu, u tvom snu, u

snu koji su sanjali svi ljudi u koje sam mogla da provirim dok
sanjam. Sanjala sam stvari koje ona nije rekla, nije napisala, nije
dotakla sobom, kao da su se dovravale u meni. Kao da je nasta-
vila da pie one pjesme koje je nekad davno prestala pisati jer su
otvrdle u njoj u jednu gustu tiinu.
Ljeto je i ja mislim o svemu tome dok se udaljavam od snova
zagledana u svoje budne dane. Tu, iza, u uvali se jedna rijeka uli-
jeva u more. I vode se dodiruju. Slatka i slana. Mladi se kupaju,
zavlae po iblju i ljube nestrpljivo kao da rone na dah, kao da u
svakom trenu mogu izgubiti vazduh i zauvijek se pomijeati sa
ibljem, komarcima i vodom. I ruke su im nestrpljive kao ruke
utopljenika. I njihova ljubav krade gr svake ljubavi koja otima
od prolaznosti. I u svima njima kao da se susreemo neki mi koji
smo otimali od prolaznosti i bili oteti jedno od drugog. Ljetne
veeri miriu na sve to. Priaju umorne i zasiene same sobom i
silinom svih ljubavi koje se nadmeu sa cvrcima, sa vremenom,
sa vlastitim avetima, jer ljubav probudi u ovjeku sve zaspale
ljubavi kojih najednom krene da se sjea izujedan navalom ovih
ludih komaraca od kojih svaki svoju krv trai. Otud se bljedilo
pomijea s navalom krvi i elje. I lica kao duhovi blude obalom.
Zaarana neizvjesnou potrage.
Jedan je djeak skoio u vodu. Trag veernjeg sunca mu se
prolio kosom i leima. Jedna je zmija prola bunjem, doapnu-
la mi je nedostaje ti ironija, nedostaje ti moj mali otrovni zub,
nedostaje ti mudrost, zar nije rekao budite mudri kao zmije,

onaj tvoj, onaj to te ostavio da eka, onaj kojeg si ostavila da
eka, zar nita nisi nauila? Jedna je djevojica vrisnula uplae-
na zmijom. Jedan je pas zalajao. Jedna je veer tonula polako u
samu sebe.
Jedna je ena gledala sve ovo. I prisjeala se. Jer je dolo vri-
jeme prisjeanja.
I otkud sad to ljeto prezasieno vrelinom, cvrcima, osamama,
komarcima, zujanjem, zvukovima, tugom? Brala je narove u mojoj
glavi. Ponaala se udno. Podmetala mi je to smrznuto pijanstvo
koje se odmrzavalo u meni i grijalo mi krv. Ljubavne enje su bile
gnijezda osa u koja mi se nije diralo. Bila sam ve pomalo umorna,
ve pomalo daleko od sebe same i drugih. Ve pomalo tua, vie
nego svoja. U silaznoj putanji na stepenicama ushienja. U tihoj za-
vadi sa sopstvenim srcem koje je uporno vrtjelo jednu te istu priu.
I sve to hoe da se napie, znam, napisau. I sve to hoe da se kae
iz mene, kazau.
I sve to hoe da se voli. Pobjeu. Mrmljala sam, pobjeu. Ipak
sam ja dijete sa koferima, beskunik, potucalo, bezemlja, neko koga
je vlastita zemlja abortirala i poslala da se rodi negdje drugdje. Neko
ko zna kako pobjei, kako proi kontrolne punktove, zasjede, grani-
ce, utvarne granice. as krute, as rastegljive. S policajcima sa obje
strane. Tvojim, mojim. Pripremite pasoe. Izaite napolje. Uinite
sve to vam se kae da se ini sada i ovdje i zanavijek. I onda peat
kao olakanje i dozvola prolaska. Dozvole. Cijeli ivot umorni po
nekim redovima ekamo neke dozvole, da preemo neke granice
(neizvjesnost plai), ili da ostanemo zarobljeni unutar njih. I zato
ona uestvuje u svemu ovom, otkud odjednom priziva putovanja i
prelaske granica, ona vrsto ukopana uz kamenu ogradu, jednom
rukom oslonjena o nju. Glava malo nakrivo. Kao da izviruje, kao da
cijeli ivot nekog eka.
Hoe li doi?
I onda sam dola i poljubio je svaki dio mog tijela i dotakao
vrhovima prstiju sve to se moglo dotai u meni. I tijela i cijelu
sobu su obmotali mali svici. I ja sam plakala od tuge, od sree, i

govorila kako je majka otila. Otila je. I kako ljudi tek tako od-
laze, dolaze. Kao ti u moj ivot, kao ja u tvoj. Kako se svici pale
i gase u nama. Kako je bilo neto njeno u tom, ta potreba da ga
naem, te njene zakasnjele i zatomljene enje, taj pepeo njene
ljubavi po naim glavama, ta sva nedostajanja koja je skupljala u
ramenima, koja sam skupljala u ramenima koja nestaju kad me
privije uz sebe.
Ona me gleda, onim njenim oima. Spremita ekanja da se
zaslui ljubav. Mala je na fotografiji, ona je djevojica i svezali su
joj maramu oko glave dok kraj kamene ograde eka dobra, mila i
mirna, da zaslui ljubav. Moja majka. Starica dobra, mila i mirna
dok kraj kamene ograde eka. Sa svojim spremitima sjete koja
motre na mene, po kojima cijeli ivot plivam, na rubu snage, uvu-
ena u virove, ubrzanog daha, sve bolji pliva, sve umornija ena.
Od cijelog tijela najjae su mi ruke. One me dre nad vodom dok
te grlim. Cijeli ivot je ekala tu ljubav. Govorim ti. I negdje u meni
se zasmije ta djevojica koja je otila sa strae kraj kamene ogra-
de, koja je skliznula u mene u suludoj potrazi da pronae tajnu i
nemoguu ljubav uzidanu u ono mjesto, u djetinjstvo, u kamenu
ogradu i kamena srca ljudi oko nje koja se strano nadvijaju nad
malom glavom. Srca od kojih se mora skameniti. Od straha, od
zebnje. Od vrstoe kamena naspram njenog mekog tijela koje i
samo godinama zadobija neku krutost i njene kretnje su drugaije
dok hoda po kui i otvara prozore namamljena estinom otrog
zimskog vazduha, jedinom estinom koju sebi doputa djevojica
odrasla u ekanju, kraj kamene ograde.
I dok su se naa tijela otvarala jedno pred drugim, tako da
moe proviriti unutra i napipati prstom svaku napuklinu, bol,
toplinu i neke neobine, bljetave kristale enje koje smo od-
nekud ponijeli ka ovamo, njena pria se otvarala preda mnom, i
to je starica vie odmicala negdje u daljinu u meni se sve ee
smijala i oivljavala moja mlada majka. Ona koja se nikad nije
glasno smijala. Ona koja je samo razvlaila usne u neto nalik
pomjeranju leptirovog krila. Leptira koji potom brzo odleti da

posluje negdje drugdje. Sada se njen glasan smijeh mijeao s
mojim, dok mi je u glavi odzvanjala suluda pomisao da je ovaj
ovjek koji lei kraj mene zapravo njen dar. Dar njenog eka-
nja kraj kamene ograde, dar majke koja ne eli da se jo jedno
srce skameni. Dar moje njene, mile majke, koja je ekala da
zaslui, da joj neko doe i apne, dopusti i kae da je zasluila
ljubav. Neko da je raara. Neko da kae da je straa kraj ogra-
de sad sasvim besmislena. Ali niko nije znao njen tajni jezik.
Niko nije razumio kojim se jezikom govori u spremitima sjete,
ni bio spreman s njima da pregovara da odu i razbistre joj po-
gled. Niko se nije usudio baciti se unutra i zaplivati. Bilo je puno
virova i puno je snage trebalo da pliva u tim oima. I onda mi
je postalo jasno da sam nekad upala naglavce, sasvim sluajno,
u njih. Jedno popodne kad me je pogledala. Ulovila me je, bez
njene elje, bez moje elje. Sve je inila da me odgurne od ruba
bunara, sudbine utopljenika, nevera na moru. Obeala sam joj
da u preivjeti, ni sama ne znajui da e ta tanka nit biti u snazi
njenih, u snazi mojih ruku, koje su godinama skupljale estinu
nedostajanja u ramenima. Plivala sam i probudila se kraj jednog
ovjeka u ijim sam grudima napipala priu o mojoj majci. Sva-
ku no, kad bih zaspala kraj njega, sanjala sam nju. I bila je sve
veselija i sve mlaa.
Nita ne umire zauvijek. Na jednom mjestu zaspi, na dru-
gom se probudi.
On me je svakog jutra budio prstima i pria se pisala po mo-
joj koi.
Slano se more prosulo po tvom tijelu. Opet si leala gola na
suncu.
Sanjao sam te.
Stari guter u meni oivljava i podmlauje se. Opet sam leala
gola na suncu. Ljeto je istresalo svoju vruinu i prainu po selu.
(Nikog ne ostavljamo zauvijek. Na jednom mjestu zaspi, na
drugom se probudi.)

V
Ovdje je vrijeme isto danima. Vruina pri i svaki pokret je

beskrajno usporen. Nita se ne deava. Samo muve zuje. Tamni
oblaci se navuku niotkud i jako grmi i pljuti. Uvijek mislim, ova-
ko je stvoren svijet, iz ove buke i svjetla koje para nebo. Poslije
pjevaju ptice i boje oive, ali raanje svijeta je uvijek strano. U
gru i bolu, i silnoj buci.
Kada sam tebe raala, vikala sam od bola, ali sada se ne sjeam
izgovorenih rijei. Samo znam da je bol bio toliko otar da sam gu-
bila razum i mislila da je smrt njenija. Utihnula sam kada sam u
rukama medicinske sestre ugledala tvoje malo i krvavo tijelo. Moj
bol se uobliio u neto njeno i ranjivo. Otad volim kada si u mo-
jim rukama, kako raste tvoja teina raste i moja sigurnost u mene
samu. Sigurnost da mogu nadjaati bol. To je o tebi. Ti si eljela da
ti priam prie. A ja sam se pretvarala da umijem. Da bih ti ispriala
ovu priu, moram pobijediti svoje strahove od mraka i sjeanja i
spustiti se stepenicama u hladan podrum majine kue. Stepenice
su kamene, izlizane od koraka, uske i skliske. Kada otvori vrata,
prostorom zasvira muzika vjetra. Ustajao i svje vazduh se pomije-
aju i oamute te. Sve stvari podsjeaju na nju i ini se kao da ulazi
u peinu punu stalaktita, gdje svaka neopreznost moe da pokrene
kiu sitnih ubadanja u srce.
Kada doe u kolu, meu svim majkama moja mama je najljep-
a. I ja to znam, i sva druga djeca znaju. Moja mama je objektivno

najljepa, a ne samo gledano mojim djejim oima zaljubljenim u
svoju majku. Ona je lijepa ena. Od onih, zna, skromno lijepih, to
ne smije da bulji u njih, to ne mame i ne zovu, od onih koje gleda
ispod oka i odmah se zaljubi. Kao moj otac. Moja mama je najljep-
a, ali ja nisam na mamu. I ona mi to daje do znanja.
Ista si otac. Ista sam otac. Imam tanke ruke, tanke noge i jake
crne obrve kao on. Ljuta sam kao on. Nisam od onih koje gleda
ispod oka i odmah se zaljubi. Kao otac, kao otac, kao otac, odje-
kuje u mojoj glavi. Nisam lijepa kao majka, i to je jasna stvar. To
se vidi iz aviona. I moja mama, poto ljubi istinu, i ne pokuava da
mi slae u vezi s tim.
Nikad mi ne govori da sam lijepa i ne pravi mi kikice na glavi,
jer bih zaista izgledala budalasto s njima. Preozbiljna sam s tim
obrvama i s tim tamnim oima. Evo, na ovoj slici od sedam godi-
na stvarno izgledam uasno. Sa velikim obrazima i pogledom koji
mi se podsmijeva. Sadanjoj meni.
I jo neto. Imali smo najljepu batu u tom gradu gdje smo
nekad ivjeli. Stvarno. Ona je oboavala cvijee. Stalno ga je do-
dirivala, prebirala, polijevala, plijevila... Imala je stotinu razli-
itih radnji sa isto toliko imena koja su se odnosila na rad oko
cvijea. Bila sam ljubomorna na cvijee. Da, ono je bilo lijepo,
njeno i krhko kao ona. A ja sam bila kao neki korov. Korov u li-
jepoj majinoj bati. Dugo sam pokuavala da je razumijem. Da
otvorim u njoj ta zakljuana i utljiva mjesta do kojih se ne moe
stii. Povezivala sam slike. Izgovorene i neizgovorene rijei. Ona
je bila uporna u svojim uzmicanjima i utnjama. Danima sjedim
ovdje i oslukujem. Ponekad mi se uini da se u meni otvaraju
njene prie i ine neki nesreen i divlji predio kao zaputen vrt,
u koji gledam danima, i kao dijete s pogledom onog ko je kriv
obeavam joj u sebi da u urediti njen vrt. Oplijeviti korov. Opet
e sve biti u redu.
Rasla je u meni kao korov. Nisam eljela djecu. Ne jo.

Imala sam samo devetnaest. On je htio. Kako je rastao moj
stomak, tako se oblikovala i moja predstava o pogreci koja je

ovaj brak bio. Materijalizovanu pogreku je nemogue izbrisati.
Sada je gotovo. Raau mu djecu i gledati kroz prozor kad on
odlazi i dolazi s posla. Ne mislim sad o njemu. Da je lo, ili tako
neto. I onaj drugi bi bio takav, ili jo gori. I nema to nikakve veze
s ljubavlju ili neljubavlju. I ovo to raste u meni mrziu ako bude
ensko. Mrziu je da ne bude ista ja. Da pobjegne iz sebe, iz tije-
la, iz kue u koju osjeam kako se ugrauju moje noge i moje ruke
i moj glas i moje grudi za kojima e on sve manje posezati, kao i
za mnom, jer moje sve bljee lice postaje dijelom bijelih zidova.
Osjeam se dobro samo u bati. Kupila sam danas, na pijaci,
razliito cvijee. Cvijee volim od djetinjstva. Ono se povinuje
runoi propadanja, ali nie opet i opet s jednakom upornou.
Ono se bori tiho. Nije glasno kao moj mu. Kao ljudi oko mene.
Toliko beskorisnih rijei koje nas zasipaju. A ne nie nita. Oni
misle da sam udna.
Nakon mjesec dana sue pala je kia. Voda se slijevala u

brazgotine ispucale zemlje otvorene kao male rane. Sada sva ta
buka ve pomalo odlazi i u daljini se uje potmulo mumlanje.
Nebo je jo crno i jo uvijek izlijeva svoju u po nama. Ali mi se
radujemo svemu tome jer travke su suve i praina nas ve davi
u nosnicama. Babe u crnini i s tamnim maramama izlaze na ka-
mena poploana dvorita, hvale Boga i euforino navijaju kada
kapi ubrzaju ritam.
Ovdje voda znai ivot. I pored injenice da ne volim kiu,
povinujem se zakonima i radujem se sa mjetanima. Iako ne-
mam ljetine koju e sunce spriti, ni praznih bunara u kojima
jei tiina, radujem se kii jer ne elim biti izoptenik iz ove male
zajednice baba, utvara i uspomena, udovica, zidova i zmija. Iako
volim leati na suncu kao guter i upijati toplinu cijelim tijelom,
koje je godinama nakupilo puno hladnoe, nisam toliko luda da
se suprotstavim smeuranim rukama i otrim pogledima koji
zazivaju kiu. Ovdje je e za vodom srazmjerna mojoj gladi za
toplinom. Izmeu mene i starica vlada preutni savez, ne pria-
mo puno, ali se razumijemo.

Kada sam se spakovala i dola, mislila sam da e ovo biti
pravo mjesto za svoenje rauna. Podvlaenje crta. Stare kraje-
ve i nove poetke. Opsjednuta idejom da ovjek mora donositi
odluke i upravljati se prema njima. Sada sam daleko od svega.
Nemam nikakvu predstavu o tome kada u napustiti ovo selo, a
odluke su daleko od mene kao muevi od ovih starica. Kada ele
da ih obiu, one se po suncu uspinju uz brdo, gore, prema vrhu.
Tu na suncu ispod bljetavih ploa, plastinog cvijea i slojeva
praine lee njihovi muevi. One jednako plau i mumlaju sebi
u bradu, bilo da su oni bili dobri ili loi, da su ih tukli ili njeno
milovali. ak jae nariu one iji su muevi bili pogani, gadne
pijanice ili siledije, kao da se pravdaju to im je laknulo kada
su ga ponijeli uz brdo. Dolje, kada se spuste u selo, opet psuju i
kunu starog vraga koji ih je mlatio pedeset i kusur godina. Gro-
blje je, zapravo, njihovo mjesto ljubavi. Ona zapitanost koju sam
ponijela sa sobom kao zamrenu uad za raspetljavanje u osami
istopila se sama od sebe ili od ovog sunca to prigrijava direktno
u mozak. Tek, sad nemam na umu nita osim obinog ivota.
Ustanem, pravim kafu, dorukujem, etam, ruam, radim oko
kue, polijem se vodom ispred kue dok je sunce na smiraju i jo
uvijek nije hladno. Malo piem, ponekad neto proitam, ali ra-
dije samo sjedim zavaljena u staru fotelju izbaenu ispred kue.
Poslije spavam.
U poetku sam stalno o neem razmiljala. O odlasku, o povrat-
ku. O muu, o djetetu. ta misle oni o meni? Da li ker misli da joj
je majka poludjela? Da li se mu kaje to je postao moj mu? Da
li sam sebina? Da li su godine provedene s njima opravdanje koje
im moe podmetnuti kao razlog za sad idem malo sama na selo
da razmislim? O emu? O nama. O sebi. O ovjeku. O susretima
koji postanu jai od nas, prekriju um kao ogroman talas i odnesu
sa sobom jedan veliki dio. Poslije ostanemo prazni i uplaeni. Dok
ne shvatimo da nas je ta praznina uinila lakim i da je talog godina
iskliznuo iz nas. Da li su to bile pogrene godine. Kad si mlad, mi-
sli u tim kategorijama. O pogrenim i pravim stvarima. Sada znam,

naprosto, to je bilo tako. Ne bih odabrala nijedan drugi ivot. Samo
elim da upoznam svoju majku. To tiho i skriveno zatamnjenje u
meni. Zatvoreno u sobu u kojoj doziva jedan uplaeni glas. Gdje si?
Nema drugih vrata do nje, osim tog pogleda urezanog u moju
svijest, koji mi ponekad proe kroz oi i iznenadi me iz ogledala.
Samo taj pogled, taj jedini bestidni izdajnik i melanholina nit koja
vodi kroz podrume i oblake kojima je putovala i sanjala moja maj-
ka. I krila to od mene, jer majke kriju od djece sopstveni ivot zato
to svaki ivot boli. Majke, ti ludi klovnovi. Uvijek isto. ongliranje
izmeu sna i jave. Najbolji svjetski iluzionisti, ije nastupe gledate
svakodnevno majke. Olako izbriu pola sebe enu. Ostane samo
majka. Previe vidljiva ena u majci u svima budi neprijatnost, ak i
u njoj samoj. Gdje bi s njom? Previe stri. Ne spava. Nezadovoljna
je. Sanja. ezne. Hoda nou raupana kroz kuu. im ima depre-
sivnu majku moe biti sigurna da pedantno pokuava da ubije enu
u sebi, zbog zajednike sree. Biljka ui u stanu. U oku. Majka.
Da, ni mojoj nije ilo ba najbolje. Kerke u nasljee dobiju depre-
siju, umjesto snage. To je nain da ne bude previe ena kada po-
stane majka. To je nain da ne bude. Iznervirano cijepam u glavi
idealistine slike majke. Viem, hou da znam ko si! Kakva si ena
bila, briga me to si mi bila majka. Dosta mi je te lane slike i tunih
oiju. Pronai u te iako si pedantno unitavala tragove. Sada sam
odrasla, sada sam ve pomalo i stara, sada i moja ker bijesni nad sli-
kom depresivne majke. Iza kue se moe posloiti cijelo brdo tvojih
i mojih odustajanja. Majko, ovaj put neu odustati. Iako sav vazduh
oko mene smrdi na odustajanje.
Nita ne moe da zamuti um kao rijei. Darovateljice lane sna-
ge. Kada sam bila dijete, napisala sam nekoliko pjesama. Jedna je
izala u kolskom asopisu. U oku, na skromnom papiru, moj jo
skromniji rad o majci. Otac se obradovao. Kao da je objavljivanje
u kolskom asopisu garantovalo knjievnu slavu. Bila sam vana.
Malo sam iskoraila iz sjene na sunce. Poslije sam shvatila da ona
uopte nije proitala tu pjesmu. Bilo joj je svejedno o emu je. Jo
tada omrznula sam rijei, zbog osjeaja vlastite nemoi u njima.

Nemoi da je dozovem. Pokuavala sam da im dam tu snagu koja
je divljala u mom tijelu i lomila ga do potpune obamrlosti. I eljela
sam bar malo da je zadivim, da pokrenem neto u njoj. Da zatreperi
to daleko i odsutno mjesto. I poslije ljubav je uvijek ponavljala taj
svoj nemoni ritual prizivanja rijeima. (U gluho tvoje srce zvala
sam te, a trebalo je samo da te dotaknem ljubavlju, ljubavi).
Kada je ona, moja ker, dotrala kui sa kolskim asopisom

u rukama, koji je u meuvremenu dobio i boju, hinila sam da me
ne zanima. Bila je povrijeena. Htjela sam da naui da rijei do-
nose samo nevolje. Znala je da sam pisala u djetinjstvu. Htjela je
biti kao ja, kao da je to neto dobro. Nju se nije moglo urazumiti.
Poslije je studirala knjievnost. Odgurnula sam je od sebe. Pustila
sam je da vjeruje da smo razliite, daleke i tue, da moje i njene
obale nemaju ista pristanita i da e morati sama da se izbori s
nevremenom, a nevrijeme je jedina konstanta u ovim krajevima.
Sada tako mislim o tome. Moda sam bila samo uplaena i mlada
kada se ona rodila eljna moje ljubavi i panje koju ni ja nisam
dobila u izobilju, ve krto i u naznakama. Bie da sam joj nese-
bino proslijedila taj isti skromni zaveljaj. A ona je htjela vie.
Bila je od onih aavih djevojica koji ni najmanje ne sagledavaju
stvarnost oko sebe. Koje ive u oblacima i poslije svojim krhkim
tijelima, sklonijim letenju nego hodanju, tresnu o pod i razlupa-
ju ga. I vuku se kasnije s tim istim jadnim tijelima po svijetu kao
prebijene make. Frku okolo i dolaze da obiu tu rupu gdje su
se otresle da bi pisale otune ode sopstvenom jadu. Rekla sam joj
to. O njoj i njenom pisanju. I da bi sve ene mogle tako da hoda-
ju depresivne i nezadovoljne i kue bi im bile u haosu kao njena
i glave isto tako, ali kud to vodi. Rekla sam joj da ona misli da
mi oboavamo istiti, kuvati, prati, ribati, provoditi cijeli dan u
razgovorima sa djecom i zidovima, sluati nakupljene taloge mu-
evljevih, a kasnije i djejih nezadovoljstava i neostvarenosti. Zar
zaista misli da su druge ene drugaije, da im nije dosta, ali sve
te radnje, sav taj svakodnevni ritam ponavljanja od sudopera do
maine, od stepenita do sobe, od usisivaa do pegle, sve to, draga

keri, radimo da ne poludimo. To sam joj rekla. Ona mi je rekla:
majko ti si ogorena. Da, keri, a ti, ta je s tobom. Ti pije lijekove,
zuri u prazno i mata da e postati knjievnica u etrdeset i
petoj, pobogu, probudi se! Dijete e te se stidjeti, mu e pobjei od
tebe, zavrie sama u nekom prokletom selu.
Ba kao i ti majko. Moda sam depresivna, ali ne i ogorena.

Svaala sam se sa njom u sopstvenom umu. Kao da igra ah sa
samim sobom. Prelazila sam s ovu i onu stranu. Da je prizovem.
Ljutu, njenu, zatitniku. Svakakvu. Odgovarala je brzo i otro.
ta ti zna o mojoj ogorenosti?
Ta pusto e, mislila sam, pogodovati mom pisanju. I ta aura
majke koja se rasipala po stvarima. Raistiu to s njom. Ovdje i
zauvijek. Nee mi i ovaj put tek tako umai bez objanjenja, bez
prilike da se posvaamo, pomirimo, zagrlimo. Ona je bila kra-
ljica bjeanja od intimnosti. Podbola bi me nekom reenicom i
odbijala da pria dalje jer mora ii raditi neto vanije, pranje,
ienje, sve je neodlono, sve eka. Neemo valjda ovdje voditi
isprazne rasprave. I nismo ih vodile. Ona je pobjegla.
Pisanje romana u majinoj kui nije ilo lako. Njeni zakoni
su vladali prostorom. Ona je prezirala fikciju. La. Izmiljanje.
emu toliko prie o neemu pred im lako uzmie stvarnost. U
njenoj kui preao je i na mene ovaj, do pobonosti, naglaeni
zahtjev za istinom. Jednog dana otvorila sam kompjuter, pro-
itala dosadanje, nagomilane poetke, krae i due koncepte,
iskomadane likove koji su se klatili kao polomljeni udovi. Bili su
la. Podsjeali me da sam protraila vrijeme piui o njima i da
je majka bila u pravu.
Bili su beskorisni kao i moje pisanje. Sve sam izbrisala i odluila
da piem o enama, o majkama i kerkama ija lica ponekad nestaju
u snanom zagrljaju ovih uloga. Nama koje tu i tamo iskrsavamo
kao individue, a onda se uplaene same sobom skrivamo meu zi-
dovima skupljajui hrabrosti za nove izlete u nepoznato. O licima
koja smo voljele, doticale prstima, o njenostima koje smo dobijale
ili potkradale od ivota koji je ponekad bio blag, a ee surov.

Na televiziji djeca pjevaju neku naivnu djeju pjesmu. I prekida-
ju moje snatrenje o pisanju. Refren je glup. Nekada bih instinktivno
ugasila televiziju, ali sada paljivo zagledam njihova lica. Svi izgleda-
ju tako sreno i zadovoljno. I ja na njihovim licima vidim lice moje
keri kako se osmjehuje i gleda me i pjeva. I ona je ona ista djevoji-
ca, i pjevui ja sam sreni trumpf i skae oko mene. Kasnije, u pu-
bertetu, i djeca kao da posude maske od roditelja. Maske za tragino
i komino. Maske kojima nedostaje istinski dodir sa ivotom. Zato
zurim kao zaarana u naivni nastup djejeg hora koji vjeruje u rijei
nevjeto nauene pjesme o ljubavi.
Obuzima me pomisao kako smo ovo selo i ja sasvim opustjeli od
ivota. Suvie rijetko pada kia i suvie malo toga nie u nama. Ali
ove biljke, ova izuvijana i izvitoperena stabla, ove ueerene smokve
i miriljavo raslinje i praina koja pada bre nego to je moe oi-
stiti, svjedoe o tome da neto moe ubrati, spoznati i dosegnuti i
na najudaljenijem mjestu i u najveoj pustoi koju podigne u sebi,
pokuavajui da se izopti iz svijeta ljudi. Ovdje su plodovi rijetki
darovi, kao i posjetioci koji tek ponekad svraaju. Ali ih prepozna,
u bunju plodovi tre, meu mjetanima posjetioci odskau. Ovdje
je sve vidljivo. To ti elim rei. Nedostajao mi je taj razmak koji moe
uiniti da vidim neke stvari. Zato sjedim u ovom selu i gledam. I
piem roman. Nisam pobjegla, samo sam morala da se osvrnem sa
iste one distance koja je mjera moje udaljenosti od svijeta, koju je
moja majka nekad posadila u mene, izmeu dvije gredice cvijea,
moda bijelih i crvenih rua, moda gerbera i karanfila.
Sinovi su sloboda. Keri su zatvor. Kao da se stalno iznova

raa u istom paklu. To su keri. Moja majka je plakala kad me
je rodila. Otac nije htio ni da me pogleda. Jer sam ensko. Nisam
sin. Kada sam kasnije zasluila njihovo potovanje, ve sam iz-
gubila svaku vrstu samopotovanja. Rodila sam ker. Vremena
su se promijenila. Nju su svi eljeli. Ona je bila mala kraljica u
svijetu baba, tetaka, ujaka, ujni, svugdje osim u mojim oima. Ja
znam ta znai roditi ker. Otvoriti staru ranu. Ona to ne razu-
mije. Ne elim o tom govoriti. Dosta je.

Na stolu stoje divlje kruke koje sam ubrala u bati iza kue.
Pakujem ih u kesu i aljem u grad po komiji koji ide sutra uju-
tro. I pismo za nju. Neka napravi kompot, kaem joj, znam kako
ga voli, sa cimetom. (Roman dobro napreduje i uskoro dolazim
u grad. U selu je, zna ve, sve uvijek isto. Jo imam raspremiti
neke babine stvari, srediti malo podrum i dvorite i preraditi neke
stranice. Zna kako se ja zapetljam u objanjenja. E, pa isto je i sa
romanom. Malo sam se zapetljala, ali imam neku ideju kako bi to
trebalo izgledati.) Ne govorim joj o mojim unutranjim zapetlja-
vanjima. Majke to preute. Kao i meni moja. Mislim da poinjem
razumijevati njenu ljubav za cvijee i raslinje dok plijevim travu
po bati. U ruke sklizne neka divlja stihija podstrekivana milju
kako je moram oteti iz nereda, taj preostali zemni dio nje. Nje-
no nijemo zavjetanje. Uredne gredice sa cvijeem. Haos, on vie
prilii meni. U podne sjednem na panj i briem znoj sa ela, i suze
koje u poetku nisam ni primijetila.
Niko ne moe istovremeno biti toliko blizak i dalek, poznat i
tajan, kao majke i kerke jedna drugoj. Niko toliko uplaen oi-
ma koje stoje nasuprot. Taj prozorljivi pogled optereen silinom
ljubavi, nemoi i paraliueg straha nad krhkou koju je poro-
dio ponekad svjesno bira da bude slijep i ne vidi oigledno. One
se igraju murke gonjene potrebom da se uzajamno skrivaju i
trae. Dok ih gleda kako bezbrino etaju parkom, ili piju kafu,
neprekidno se ponitavaju i raaju u svojim nutrinama.
I nas smo dvije ponekad pile kafu. Ona me nije sluala ta pri-
am. Bila je uznemirena. Plaili su je guva, glasovi, ljudi. Priala
sam o svom nedavnom putovanju, ivotu, poslu. Brbljala. Viak
oduevljenja u mom glasu. Pravila sam se vana, pred njom, zbog
nje, njena ker koja je neto uspjela, a mislila je da neu, da sam
krhka, slaba, da u se slomiti. Bila je u pravu. Ali to je dolo po-
slije. Tada, moja pria njoj je bila dosadna i vie je brinula cijena
kafe koju pijemo nego parkovi i ulice Bea, moja putovanja i moj
gotovo djeji ushit. Mislim da ju je nerviralo to je mene tada jo
uvijek ivot oduevljavao. I moj zanos za nju nije bio zarazan nego

iritantan. Razumijem je. Sada. Tada, htjela sam da leti sa mnom
na krilima iluzija. A ona je znala. Znala je za pusto koja dolazi
poslije. Stranu, proiujuu, surovu, bolnu, ljekovitu pusto.
Ona misli da e negdje drugdje otkriti ono to ovdje nije. A mo-

da i hoe. Ja zapravo nikad nisam imala hrabrosti da odem bilo gdje.
A i mu, bio je ljubomoran. to mi je dobrodolo, on je bio inaica
mome strahu. Strah od mua. To mi je rekla ker, jednom. Bila je
bezobrazna. Jer, poslije... Da, i ona se bojala poslije, ali ne mua, sta-
jala je pred istim svojim strahom, bez mogunosti da ga pripie bilo
emu osim svom iskonskom izvoru. A to je ist uas. Rekla sam joj
da naui da bude majka i da e joj biti lake. Nisam bila sigurna ni
koliko sam ja to umjela biti za nju. Trudila sam se. I plaio me je taj
njen teki i optuujui pogled za neto to je izvan moje moi. Naui-
e, majke su esto nemone i njihove kue i bate i uukani kreveti sa
istom posteljinom su jedini sigurni prostori koje mogu ponuditi. Ali,
njoj to nije bilo dosta.

VI
Ana je sjedila na dvosjedu i zaarano zurila u televizor. U jed-

nom trenutku je prestala da slua rijei, samo su se smjenjivale
slike. Prizori golog uasa. Ona je plakala. To nije prestajalo.
Te slike. I zavijanje sirene hitne pomoi koja se jedina probijala
kroz udaljeni i zagubljeni zvuk ivota. To se proteglo u beskraj.
Ana, drmao ju je mu za rame, Ana. Ali ona nije mogla da
se probudi iz svog stranog sna. Iz svog otkrovenja da je svijet,
skupa s njom, potonuo u besmisao. Najednom je otkrila da vie
ne zna da pliva; da joj je sve ono to je mislila da zna nepovratno
iscurilo kroz prste. Proimala ju je neizdriva nemo. To osipa-
nje svijeta kakav je do tad poznavala u neke iskrivljene i bolne
fragmente projektovane u televizijske slike bestijalnosti i bola,
to je ovjek lien ovjeka.
Lienost, promrmljala, je i cijelo njeno bie je ispunio strah. Smi-
sao i besmisao su se strano sudarili negdje u njoj. Dogodio se pra-
sak. Svijet je nestao i postao opet. Slio se kroz slike u televizoru.
Ana, drmusao je mu nervozno njeno rame.
Poslije, zvuk sirene. Bolnica. Bijelo. Sobe. Mirisi.
Ana, Ana, Ana.
Ljudi koji oko nje hodaju zaarani i izgubljeni u sopstvenim
nonim morama. Zvuk vode koja otie. Iz esme. Iz nje. Iz ae.
I kada pada kia, niz krov.

U sobi se kupi teka para ljudskog disanja zasienog tjesko-
bom. Ana se kroz slike usporene lijekovima probija kroz sopstve-
ne snove. Prije, ivot je imao neto njeno i djetinje u sebi. Posto-
jao je san koji tek treba ostvariti. Njena pauina enji i nadanja.
Drhtanje ruke koju je mogao umiriti dodir. Dodiri su iezli, dje-
vojke koje su sanjale o ljubavi nestale su u prizorima na televiziji,
ratovi su se palili i gasili bre od mekih ljudskih enji. Cvjetovi su
povenuli. Bate su obrasle ibljem. Ana nije znala odakle nadiru
sve te slike i kako je godinama uspijevala da ih potisne i ivi nje-
no odsutna iz prizora koje sada nazivaju stvarnou.
ivot je nekad bio snaan i lijep, u njenoj glavi. I onda, jed-
nog dana, svijet se otvorio pred njom, preplavio ju je, usisao u
sebe, i izbacio.
Sve sam vidjela, govorila je Ana muu koji je zabrinuto gle-
dao u nju. Vidjela sam sve. I, bilo je lijepo i strano i uasno.
Svijet je jedan veliki hologram koji se raspada i sklapa iznova.
On joj je govorio da je razumije, da se smiri, da e sve biti u
redu. Treba samo malo da odmori, bila je preoptereena, sva-
kodnevni ivot, njih dvoje, njihov ivot, obine stvari, nesugla-
sice, posao, sve to, prolost, rat, ono prije, skupilo se. Treba malo
da odmori. Bilo je previe. Mislili smo da si jaka, svi smo mislili.
Sve to. Ponavljao je. Plaio se. Bio je bespomoan. Gledala ga je,
njegove pokrete i rijei i pogled. Kao da se sve odvija iza nekog
stakla kroz koje ni on nju ni ona njega ne moe dotaknuti. Da
prestane, samo da prestane.
Ovo sada, ova ispranjenost od osjeanja. Ova nepodnoljiva
pustinja. Iskuenje je oivjeti pustinju. Ana je zurila u prazno.
Prazno je bilo sve to je obuhvatalo prostor oko nje i nju samu.
A da se objesi?, govorio je glas.
A da se ubije?
Baci u rijeku, skoi sa zgrade, popije tablete...
Glas je imao ideje kako da razrijei gordijev vor svojih suprot-
stavljenih nastojanja.
Bio je kreativan. Imao je prijedloge za sva njena kolebanja.

Mora to da presijee.
Govorio je glas.
Mora to da presijee.
Govorila je ena preko puta Ane dok je piljila u nju i palila ciga-
ru. Ona se nervirala to se Ana ponaa udno, to ne uestvuje, to je
drugaija od sebe same. Imala sam nervni slom, rekla je Ana.
Nemoj da kae mami, ona ne zna. (Nisu rekli mami).
Moj ivot je postao pornografija. Ne uzbuuju me cjeline nego
fragmenti. Ne doivljavam ljude nego njihove osobine. Ne dodiru-
jem povrine nego rubove. Ne udubljujem se u cijele prie nego u
pojedine reenice. Voajerska pornografija. Volim da gledam, a ne
volim da uestvujem.
Zapisala je Ana na poleini lijenikog nalaza.

VII
Sve je to ve napisano, a kako i ne bi bilo, koliko ljudi koliko puta

ustaje jutrima, pije kafu, gleda kroz prozor i misli o svim prizorima
i svim licima i svim danima koji su se nanizali kao odjea na triku
jedan za drugim, neki dui, neki krai, neki ve izlizani.
A rukavi na toj nemoguoj majici u koju se oblaim? Oni se
njiu kao ruke koje nemaju snage da te zagrle, to su moji dani, i ti
kada me upoznaje, upoznaje i moje dane sasvim obine i ve na-
pisane na mojim dlanovima, u oima ili predmetima rasutim po
stanu. Sa malo vjetine iz bilo ega moe iitati kako ljudi dolaze
i naseljavaju svijet pokuavajui neudobnost ili udobnost sopstve-
ne koe utisnuti svud oko sebe, kao da su sigurniji ako raspu svoje
tragove, slini psu, teritorijalni, ne nuno fiziki, ali barem du-
hom, osmijehom ili ljutnjom. Nekad je i mali lini peat dovoljan
da nanjui ko je to tuda proao i da li se mi traimo ili udaljavamo
po tim tragovima. Upitam se ponekad, zatrpana slikama, mogu li
izdvojiti taj trenutak kada sam neto osjetila, kakvu neobinu dra-
gocjenost, prepoznavanje, neku krunicu u kojoj pleemo skupa,
gdje smo pomijeani, a potom izdvojeni. Traimo li se mi to meu
licima, meu ljudima, dozivamo li se pravim imenima. Je li naa
izdvojenost izmatana u toj beskrajnoj krunici.
Sve je to ve napisano i sve te gomile knjiga na stolu i sav
taj koloplet uzdaha i ta glad ruku, sve sam o nama ve davno
iitala, otimajui papire praini i drveu lie, ali opet kada me

pozove i kada uspijem potisnuti eho svih nakupljenih pria i
kada me zagrli, ne nuno strastveno kao da e me otopiti i
kao to se led otapa na Sjevernom polu i previe veliki komadi
se lome jedan od drugog, nego onako toplo i jako me zagrli kao
da kae prijatno je kod kue. Ako me tako zagrli, moda u
povjerovati da se moe lijepo i jednostavno ivjeti, iako je to sve
negdje ve toliko puta napisano.

VIII
Ona lii na moju majku. Moja ker. Voli da su stvari u kui

lijepo posloene. Sjeam se kad me je glumila. Poslije sam pla-
kala u toaletu. Previe je dobro doarala nered u mojoj glavi,
kako zastanem u pola reenice, pa se ne mogu sjetiti ostatka,
pa zurim u nju, odmahnem rukom i kaem ma nema veze, doi
da te mama poljubi. I ljubim je i cmaem po licu i kosi i oima,
kao luda. I tako su prtali njeni suludi poljupci po meni, moji
poljupci koji su u sebi nosili suvie odbljesaka uplaenosti i gladi
za ljubavlju.
Tako, rekla je majka dok je ustrim pokretima provlaila etku
kroz kosu. Tako...dobro je. Moje su oi bile pune suza jer me je to
upalo i moja divlja kosa nije sluala etku, ni majku, ali bila je kol-
ska priredba i morala sam biti lijepo poeljana, u bijeloj koulji i
plavoj suknji.
Tako. Moe sad ii da recituje.
Nije me pitala znam li pjesmu, ni da li se plaim. Jedva mi
je nala tu lijepu koulju obrubljenu bijelom ipkom koju sam
mrzila. Suknju mi je morala iti jer mi je sve bilo iroko, bila
sam premrava. Mislila sam o tome kako izgledam uasno i
kako me upa ealj i kako se plaim. Dobila sam temperaturu
od uzbuenja. Dala mi je aspirin. Strepila je nad mojim zdrav-
ljem. Bila sam uvijek bolesna. I tada, u za broj veim izmama
i loe skrojenoj suknji, tresla me groznica dok sam nju traila u

gomili i istovremeno se bojala da e nam se pogledi sresti i da u
njenim oima nee pisati sve e biti u redu, nego u otkriti jo
veu strepnju od moje.
Nije bila u prvom redu, nije se gurala da me vidi. Nije bila ni
u drugom, ni u treem. Nisam je nala. Bila je negdje u gomili.
Grlo mi je bilo suvo. Izvikivala sam rijei besmislene pjesmice
o domovini koja e se malo poslije i raspasti, valjda od svih tih
grozniavih glasova koji su recitovali, klicali i zaklinjali joj se. To
je bila prva la kojoj te naue dok si mali, da naivno i edno voli
neto o emu ne zna nita.
Grozniavo sam je stisnula za ruku kad je zavrilo. Nije rekla
nita. Ili smo kui. Tata je bio ponosan. Ona je utala. Dlanovi
su joj bili hladni. Hladnoa se irila mojim tijelom.
Dok smo stigli kui, ve sam se razboljela. Imala sam visoku
temperaturu. I ona me je njegovala. Bila sam srena i dosadno
sam zahtijevala aj i keks i rendane jabuke i da je tu, jer se bojim,
a sad me ne moe odbiti jer me boli, sve me boli. Bol i strah vode
ljubav u meni.
Poslije, taj ivot obiljeen trapavou, nesigurnou i gro-
zniavou. ak i onda kada drugi nisu mogli nita primijetiti
jer su lice i ruke bili mirni i glas mi nije drhtao, unutra, u meni,
zauvijek je trajalo vrijeme prve recitacije i obuzimao me isti onaj
nemir kao kad sam po publici traila neko lice iji pogled govori
sve e biti u redu i plaila se da ne susretnem neke oi koje nose
jo veu strepnju od moje.

IX
Dolo je vrijeme oplakivanja, dolo je vrijeme da se ode do

vode, spusti glavu pod vodu i okupa u suzama, bosi starci gaze
po trnju i odlaze na svoja ritualna kupanja, tamo im sa tijela spa-
da blato i nad vodom leti na hiljade malih leptirova.
Dolo je vrijeme udnih prizora, ljudi su ganuti, sa njihovih
srca otpada neto veliko i u gomilama, krune se kao stare fasade
i plau potreseni njenou sopstvenih nutrina.
Skriveno se otkriva i pita te to si se tako dugo od mene skri-
valo, a svako odgovara kao za sebe jer smo se igrali skrivaa jer je
svako svakoga lovio, neko nekom glavu, neko nekom srce.
Neko je trebao da muri, neko da trai, neko da sa strahom
eka iza grma dok grm ne progovori, takva su bila pravila igre.

X
Sve to sa pisanjem je tako pogreno. Niko ne moe odvojiti ko-

mad lave i rei ovo je lava jer je ona ve sad samo obian kamen i od
njene vatre u hladnom kamenu nema nita. Samo sjeanje. Pisanje
je sjeanje na vatru. Na ivot. Na poetak. Ali nije ivot i nije poe-
tak. Samo reprodukcija, lanjak, oponaanje, kamen...
Nije lava. Zapisala sam u svesku.
I izala napolje.
Nije lava.
Gledala sam gomilu kamenja pred kuom.
Nije lava koja te odnosi.
Samo gomila kamenja koja se sjea.
Kako se to sve tano dogodilo s nama?
Kada je bilo to popodne koje se rasulo u beskraj popodneva,
kada se Bog okupao sam u kadi, a potom, nakon to se dobro osmo-
trio u ogledalu, odluio da se razlije u ovo mnotvo to hoda po ulici.
Kada su prie u mojoj glavi izgubile strukturu i vie nisam
mogla biti sve ono to sam bila dotad, a nisam bila sigurna ni ta
bih trebala ili mogla biti.
Prepriavanje nije lak posao.
Sjea se, u dnu bate ima jedno drvo. To je ono drvo oko
kojeg si se igrala kad si bila mala. Kada je uiteljica rekla da pi-
ete o drvetu, ti si pisala o njemu, i dobila si pet. Nikad mi nisi
htjela ispriati ta si tano napisala. Rekla si da je to tajna, da

nikad nee biti knjievnica jer te to nervira i da ne eli priati o
tome ta pie u koli. Uvijek si dobijala pet. I uvijek je bilo tajna.
I imala si pravo.
Ako nekog pusti u tajnu, on je pokvari.
Mislim i da si znala da je pisanje kvarenje tajne. Znala si to
onom djejom pameu koja stvari zna kao takve, koja ih poznaje
u njihovoj datosti.
Drvo je i sad tamo. I ja bezmalo svaki dan mislim o tome ta
si ti napisala o tom drvetu.
Znam da bi ovo tebe i nasmijavalo i ljutilo.
I rekla bi onim istim podsmjeljivo-ljutim tonom kao kad si
imala devet godina To je tajna.
elim da ti ispriam moju tajnu. Moju priu o drvetu.
Drvo nije sluajno izabrano da bude drvo poznanja dobra i
zla. Drvo. Ne kamen, ne voda, ne vatra, nego drvo. Lii na ovje-
ka, i dolje je i gore, i u zemlji i u vazduhu, i zemaljsko je i nebesko.
I umire i raa. Mali ovjek u dvoritu, nikad nije poraslo dovoljno.
Zakrljalo drvo. Posadila ga je majka.
Spotiem se o njega u sebi. Ista zakrljalost.
Neopravdano smo se nadali plodovima.
Drvo je zaudo raalo. Majka ga se plaila, nije ni u emu
bilo kako treba. Polomie se.
Previe plodova na nikakvim granama. Ti si se radovala, mo-
gla si sama da bere, sve je bilo nadohvat djeje ruke.
Drvo i ja nismo razgovarali, previe sam bila zaokupljena so-
bom. Vas dvije ste poslovale po dvoritu i gospodarile prostorom.
Boe, kako ste sline. Radovala si se kad idemo kod nje na selo.
Sada smo tu, drvo i ja. Prerodilo je. Uspomenama.
Izmeu nas nema nikakvog posrednika. Nijedne zmije.
Drvo me pita smije li da zagrize sama u sebe.
Kakvi su plodovi?
To je stvar ukusa, mislim. Ne moe se zagristi jedno, a ispu-
stiti sve ono ostalo.
Prvi zalogaj. Uzorak na osnovu kojeg sudi o ostatku. Koma-
di koji stoji zaglavljen u grlu, a hou da ispljunem bie.

Moda e se i udaviti od tog. Moda si zagrizla previe.
U svakom selu ima po jedan mistini izvor koji nikad ne pre-
sui, ni kada su paklene ege, a ovdje su uvijek paklene ege. U
trenu dok kanta leti prema dnu i svi drugi bunari su speena
korita praine, kamenja i blata, izvor je jednako hladan i pitak i
eka da kanta pljusne, uzmuti mirnu povrinu i rubove posude
prelije vodom.
Kada pogledam na dno bunara, odozgo iz ove udaljene perspek-
tive, kroz mrani otvor kroz koji pogled dopire sve do tamnog dna,
voda je mirna.
U ruci sam ponijela kantu da zahvatim hladnu vodu.
To je pisanje. Pokvarie mirnu povrinu. Zato plai. Ali sada,
dok se naginjem nad rubovima sebe, nije isto. Zahvatiu vodu.
Pisanje nije voda koja e ugasiti e.
Ne znam ega emo se napiti kad uzmutim povrinu. Moda
e kanta tupo lupiti dnom o kamenje.
Gomila kamenja, pred kuom mi bode oi, moram je rai-
stiti poslijepodne.
Sada ne mogu, sunce prejako pee. Sunce je okruglo.
Uvijek lako odustaje.
Sve se kruno ponavlja. Sve je jedan veliki krug. Kao sunce.
I grije i pee.
Svejedno, gdje sam proli put odustala, sutra u nastaviti.
Moda vie liim na majku nego ti.
Moda vie nego to elim priznati.
Moda vie nego to mogu podnijeti.
Ustala je i otila na posao. Poslijepodne je sve bilo druga-
ije. To jedno poslijepodne, nemam pojma koje od beskrajnih
poslijepodneva. Vratila se. Odustala je. (Trebala sam te ostaviti.
Trebala sam otii.)
Odustala je zbog mene, mislila je tako e biti bolje, mislila je
moda ja ne odustanem.
Odustala sam, trebala sam... Odustala sam, ti nemoj, nemoj,
nemoj odustati. Ti nemoj, vraa se ka meni kao bumerang. I la-
gano lebdim nad oblacima odustajanja.

Vrti li ti se u glavi?
Plakala si kada si bila prvi put na ringipilu. I vritala Mama,
mama.
Bila sam oajna i nemona. Glupi ringipil. Glupe tri minute
vrtenja i tvoj uas.
Tvoj strah, na ringipilu, bez mame.
Moj strah i moja glupost.
Mislila sam da se nee plaiti, a nisam smjela sjesti s tobom.
To je bilo podlo od mene.
To rade majke. Stave te na ringipil. I kau da bude hrabra.
A one nisu bile.
Stidim se.
Nisam hrabra.
A tebe sam uila kako se deblja mravo zrnce hrabrosti u nama.
Pisanje je moje mravo zrnce.
Sjedni na ringipil mama.
Poslije poetne munine i straha naie jedan trenutak kad
lebdi.
I nisi ni tamo ni ovamo.
I nisi ni neto odreeno ni nita. Samim tim si pomalo sve.
Ula sam nazad u kuu, sjela na stolicu. Sve to sa pisanjem je
tako pogreno. Kao kad smo bili mladi i zaljubljeni, pa bi lako i
brzo udei jedno ka drugom otopili sopstvene granice. Uronje-
ni u sve. I bolno spremni da se svakog trena stropotamo u nita
jer je drvo koje smo inili imalo preslabe ruke za tako oteale
plodove. ta hoe ti od mene?
Sve. Kako mladost olako postavlja zahtjeve na koje ne moe
odgovoriti. Isto je i sa pisanjem.
Kako mladost naivno misli da se moe baciti u lavu, zahvatiti
je i izai iz nje, neoteena s jednim neugaslim, vatrenim gru-
menom u ruci i blistavim pobjednikim osmijehom. Moe li?
ta je vee: zrnce hrabrosti ili okean straha? (Kako je mladost
brzo prola.)
ta je to ostalo razliveno po dlanovima to ui itati sopstve-
ne tragove?

Keri ele zamiljati svoje majke sa velikim, okruglim, neokrnje-
nim srcem u kojem sja komadi lave. One. Pored, na stolici, da sjedi
otac i ita novine. I da nita ne remeti taj mir izmeu njih dvoje. Ni
tu ljubav u srcu, izmeu njih dvije.
Mama, jednom sam je pitala, jesi li voljela nekog prije tate.
Nisam mislila da e mi rei istinu, ali rekla je: Jesam.

XI
Nala sam neku staru svesku u ladici kraj njenog uzglavlja. Ne-
koliko utisaka, popis njenih deset ciljeva u budunosti i par Andri-
evih citata. To je zapravo bio dnevnik odustajanja. Nita od ciljeva
nije ostvarila. Plakala sam nad sveskom od dvije-tri ispisane strani-
ce i vikom bijelih, nepopunjenih mogunosti koje su se izlistava-
le preda mnom. Prva radost zbog neobinog pronalaska koji je za
mene bio fantomska spona pisanja koja bi nas povezala, okonana
je tugom. Nisam trebala provaliti u njenu intimu. Bilo je bolno. ak
i citati su upuivali na odustajanje. Omrznula mi je Andria. Ozbilj-
nog pisca sa naoarima kojeg je voljela moja majka. Cvijee, Andri,
tiina, rue u bati, obini, svakodnevni, nikad ostvareni ciljevi i bla-
go nemoni osmijeh. Sa druge strane, inteligencija koju je odlino
skrivala, snane ruke sa dugim tankim prstima, lijepo graeno tijelo,
mladoliko lice, odmjerenost, tihi govor. Ko je ta ena? Njegovateljica
bati i vrtova, kerka majke prirode. Majka kojoj se majka nije obra-
dovala jer je ensko dijete tue, ide u tuu kuu da posluje, da bude
ena, majka, neija, tua je ona sva.
Tua sama sebi. Njena pamet nepomirena sa ulogama kroz
koje je hodala odsutno kao kroz batu. Raspored stvari, raspo-
red doputenih emocija i boje glasa. Rijetko je gubila kontrolu
nad sobom. Jednom, sjeam se ipak jeste. Rekla sam joj to, da mi
se gadi njeno odustajanje, da je slaba, da me ne voli, da vie voli
sina. Poela je nekontrolisano da me amara.

Tad sam osjetila njenu uasnu i izbezumljujuu
bol.
Nisu me boljeli amari. Boljela me je ona.
Istina je, bila sam bezobrazna. Bila sam uplaena djevojica
koja je strepila i slutila da bi joj se moglo desiti isto to i majci.
Bila sam bijesna na nju. Probudi se, uspavana Trnoruice, koja
posluje po batama. Rastem i ljuta sam. Neu da ivot provedem
u zaaranoj bati sa muem uvarom i nadzornikom vrtova.
Bila sam ljuta i na njega, oca, zato uvar vrtova ne pokae
ovoj nesrenici kapiju kroz koju moe izai i vratiti se. Dok ne
zna za kapiju, ona samo o njoj sanja i njeguje gorinu u meni
koja divlja estinom njenih cvjetnjaka.
Naravno da su me voljeli, bila sam im prvo dijete.
On vie, kao sina. Njegovi sinovi.
Tako sam se i osjeala.
Nisam znala da pleem, pa me nisu uvrstili u plesnu grupu
u koli.
Nisam voljela haljine.
Nisam voljela lutke.
Nosila sam hlae i igrala se sa djeacima.
One su s takvom lakoom nosile manice u kosi, preskakale la-
stie i vrtjele se pravei arene balone po vazduhu sa svojim cvjet-
nim suknjama. Mislila sam kako bi me ona vie voljela da sam jedna
od njih. Takva. Bile su slatke. Njoj, djeacima, prolaznicima.
Bila sam opora. Sve e one porasti u batovanke, mislila sam
ljuto u sebi.
Koliko lica ovjek uzima kao u samoposluzi i pritie ih do bola
uz svoje ne bi li se pod neko od njih skrio, u potpunosti priljubio uz
original i tako prikrio svoju bolnu golotinju. Kasnije ta lica, kada ih
odlui otrgnuti sa sopstvene koe, ostave duboke oiljke.
Mama prije spavanja vatom skida minku sa lica. Lice je bli-
jedo i umorno, ali meni je tad jo ljepe.
Sjedim pred njenim ogledalom dok je na poslu. Pravim one
iste pokrete i izraze lica koji podsjeaju na njene. Ne, to nije ona.

Ne lii. Ni sa njenom minkom. Ni u svijetloplavoj koulji koja
mi se najvie svia. Ne.
Tek poslije, na fotografijama uraenim prije par godina koje
si ti fotografisala kad nisam obraala panju, iz profila liim na
nju. Samo iz profila. Kada se okrenem otac, iz profila majka.
udno.
Njih dvoje se zakasnjelo susreu u meni, mimo mog znanja
i htijenja.

XII
Spremila sam ti kruke, sa onog stabla, zna, u dnu dvorita.

Mama, ne treba mi nita, opet ti. Da, tata je dobro. Doi e
idui vikend, sam. Bie par dana. Ja ne mogu, nemam vremena.
Hoe da ti pomogne oko sreivanja podruma. Da, to si tvrdo-
glava, ne moe to sama. Nervira nas. Podivljala si ovdje. Nisi
prije bila takva. Nemoj mi pakovati te kese i uda. Zaboraviu to
u autu. Mama, volim kruke, ali ima ih i na pijaci. Pojedi ih ti.
Ali to su s one kruke. Uvijek sve isto. Sjeam se kako sam
bacala povre koje je moja majka pakovala u kese i kese u kese,
ete kesa. Zaini, bilje, ajevi. Niko nije mogao toliko toga poje-
sti. Povre bi trunulo, ajevi i zaini bi se mrvili po ladicama. Na
kraju bih bacala sve, sa stidom, ubijeena kako to ona odnekud
vidi. Njen trud koji presipam u crne kese sa utom vrpcom na
vrhu. I odnosim do kontejnera sva uplaena ovim svetogrem.
Molim te, samo kruke ponesi, skupljam ih ve par dana, ot-
kad si javila da dolazi. Jee i tata, ponesi.
Kruke u providnoj kesi. Odlaze od mene u tvojoj nestrpljivoj
ruci. Kada se to dogodilo sa mnom, te stvari, sa divljim krukama,
sa pitomim dosaivanjem, sa majinskim zurenjem niz cestu (kada
dolazi, kada odlazi). Govorila sam neu biti takva, neu.
Moram se prisjeati kad sam bila drugaija. Koliko ljudi pro-
nae unutra. Sve te ene me ponekad zbunjuju. Plae. Ne daju
mira, ovdje gdje je mir prijeka potreba i gdje nemiri bude nesklad

sa cijelom okolinom i rijetkim stanovnicima iji su nemiri poko-
pani dublje od mrtvih u groblju. udno je ovo mjesto. Kao da za-
boravi sebe i pronae nekog drugog unutra. Ne mijenja te jedno
jutro, nego te kao voda obalu oblikuje jutro za jutrom i veeri isto
tako i svi ti trenuci dok ustaje, lijee, hoda pustim seoskim pu-
tevima, trpi egu, skriva se u hlad... Ne znam tano kada se to
desi da osvijesti promjenu. U poetku malo i plai. Nije isto kao
ravnodunost. Osjea sve jednako intenzivno samo prihvati To
u sebi. I smiri se neto. Kao da se nestvarno To ogleda u tebi. I tre-
pne, sasvim njeno prisustvo. Moda je onaj udesni posmatra
koji moe da umiri uzburkanost osjeaja. Ponekad uiva s lako-
om u najobinijim danima koji se slijevaju kao voda niz cestu,
niz jarak. Negdje. Nije svaki dan isti. Ponekad To pobjegne.
I nemir se kao loa navika vrati.
Jak vjetar.
Vrata. Prozori.
Sve zatvaram. Sjedim unutra i oslukujem.
Prolaze neki drugi dani.
U meni.

XIII
Suze su samo malene kapi, odavno ih nema. U doba sue koja

traje predugo. S brda na brdo die se praina i nita vie. Suvi barut
iskri meu oima i pada po cesti. Vrata odkrine vjetar, ali nita ne
izlazi. Ni kap. Smjenjuju se prizori. Tuni i sreni. Prolaznici za-
stajkuju i plau nad tuom nesreom ili joj se raduju, zavisno od
darova koje su sa sobom ponijeli na ovaj svijet. Ljudi pate. ivoti-
nje pate. Beskrajna vaka patnje rastee se kosmosom. Sve pada po
dui kao olovna kia koja ubada. Osjea srce svijeta kao ogromnu
ranu i sopstveno kako u njoj odjekuje u praznom. Osjea kako se
svijet rui, umire, raa i protee kraj tebe u krevetu.
Bilo bi tako lijepo plakati.
Samo gleda suvih uarenih oiju. Preobraen u svjedoka.
Svijet se rasipa i stvara iz praine.
Ni kapi jedne da ga okupa prljavog i sivog.
Jutro kada smo nas dvoje razgovarali pripijeni jedno uz dru-
go kao da nije nikad ni postojalo. Kao kada se vrti boina po-
gaa, svako je odlomio po komad ivota i otiao. Kasnije, svi su
traili novi, a on je bio skriven ispod jezika. Bar je neto ostalo
skriveno i sauvano. Sjeam se kako je utao stjeran u svoj o-
ak. Omeen zidovima sa kojih se cijedi dosada i bjelina. Aneli
rade cijeli dan i nikad ne odmaraju popodne. I nemaju slobodne
dane. Boanski ive samo ljudi. Znam da nije nije bio Aneo, re-
kao bi kako su aneli samo bestrasne ideje koje lepraju oko nas.

Pogledaj me, zar ti liim na anela? Zar ti na ita liim?
Ljudi bjee od mene iako ih njeno milujem po licu.
Ljudi su plaljiva bia i jednako drhte pred dobrotom i zlom.
Sve te silne krajnosti uznemiruju. Nezdrave su. Kao nas dvoje.
Nespojivi, a opet svako nosi po jedno krilo i rupu sa druge strane.
Nasloni se na mene kada se umori. Nasloni glavu na moje
rame. Ne umijem da ti pokrpim rupe. Ne moe se vie letjeti, odavno.
Ali taj beskorisni lepet jednog krljavog krila i taj topli vjetar
kada si tu, smiruje me.
Njenost boli. Ko moe da podnese toliko meku kou i sve te
prevoje u kojima moe nestati kao kap znoja.
Ima neto zagonetno u ljubavi. Neki se u njoj izgube, a neki
pronau.
A ti, kae mi, dok vuem prst po tvojim grudima.
Oboje. Meni je samo jedno malo.
A ti?
Pronaao sam tebe. I to mi je dosta.
Morau sad da idem.
Morae. Jednom e ostati sa mnom.
Hou.
Uvijek ostajem s tobom, ak i kad idem.
Znam. Ali nedostaje mi da se nasloni na mene. I kad se budi.
I kad se smije. Zidovi oive. Inae, suvie je tiho ovdje.
I ti si tih.
Jesam, nemam s kim razgovarati.
Pa sa mnom razgovara.
Razgovaram. Jer me ti razumije.
Pa i drugi bi te razumjeli da im pria kao meni.
Ne bi, a i previe sam umoran. Volim s tobom da priam.
Ja volim s tobom utati. Obino me tiina plai. S tobom me
oputa. I kad zaspim kraj tebe, drugaije je.
Pa zato ne ostane.
Plaim se da bi postalo isto.
Zna da ne bi. Lake ti je kad to kae.

Moe li uopte da nas zamisli bilo gdje osim u ovoj sobi.
Mogu.
Jedino u nekim kosmikim dimenzijama van vremena i pro-
stora gdje lebdimo kao dva balona. Ovdje smo odavno izduvani.
Nismo.
Jesmo. Ti si predugo u sobi i previe sanja. Buenja bole.
Ne elim da se probudim.
Nisam ni ja eljela. Morala sam. Desilo se. Samo me ti pone-
kad zaara, pa zaboravim spoljanji svijet.
Ne volim kada ima taj izraz u oima, kada se pomijeaju
tuga i odsutnost. Kada ti nije ni do ega. ini mi se da te uma-
ram. Da te sve umara, a ja sam jo jedan komad umaranja.
Nisi. Nema to veze s tobom.
ta ti je?
Nita. Ponekad sam umorna od sebe. Ponekad je jednostavno
svega previe i elim samo leati ovdje kraj tebe i utati. I da me
zagrli. To je dovoljno.
Krhotine.
Odlomci.
Mata koja dopisuje i izmilja. Nekad mislim da nismo ni priali.
Samo smo tako gledali jedno u drugo. Dugo, kao da neto traimo,
neto to smo izgubili usput ili nam je neko oteo iz nas, moda je
iskliznulo jo u djetinjstvu u nekoj neopreznoj igri.
Samo smo se zagrlili, odjednom. Tek tako. Dok smo hodali i
razgovarali. Osjetila sam toplinu njegovog tijela. I eljela sam da
me grli i da ga grlim. Bilo je to iracionalno i smijeno. A opet, ne-
kako dirljivo kada smo obuhvatili rukama jedno drugo. Oprezno i
njeno kao djeca. Potom jako kao da ruke poruuju neu te nikad
ispustiti, poznajem tvoj najgori strah, ivi i u meni. Godilo nam
je da se predamo tom zavodljivom osjeaju da je svijet sigurno i
toplo mjesto kao majina utroba. Ljubav je meu nama bila kao
plivanje u vodi. Prirodna, meka, udobna, ali i optereena svijeu
da se iz vode mora izai i da emo odrasti nasukani na suvom. Bez
vrstih graevina u koje se moemo skloniti.

Oevi su bili daleko sa svojim ljutnjama, savjetima i potrebom
da grade svijet u vrstim i stabilnim formama. O oevima smo
mislili poslije. Kada je realnost poela nadirati sa svih strana u na
uljuljkani brod. Oevi se nikad ne bi sloili s tim. On je trebao po-
stati oevi nekad i negdje. Nisam mogla gledati sve to; kako vodi
neke uzaludne ratove i osvaja neke zemlje tuih fantazija, kako
gubi snagu i dobrotu i posustaje uokviren u sliku sopstvenog oca.
Oni lie, da. I njegov otac je vjerovatno nekad bio ovakav, ranjiv.
Majke su neto drugo; one su kao mree koje paukovim
kretnjama daju smisao, u njih smo upleteni, one su upletene u
nas tom nerazmrsivom njenou. Tim boleivim poputanjem.
Rastegljive niti majinske ljubavi punile su lako i moje oi.
U tom trenutku, dok je stajao na sredini sobe i dok sam zatvara-
la vrata, bio je lijep i svjetlost je kroz prozor padala po njemu. Imao
je u oima sav svijet koji sam mogla voljeti, dotaknuti i ponijeti u
sebi. Nisam mogla da gledam kako to iezava. Previe ga volim
ovakvog, nestvarnog, dobrog i neusaglaenog sa svijetom oko sebe.
Ne smijem da se rasplaem ili vratim.
Ne smijem da mislim nita.
Nita.
Brujanje u glavi.
Brujanje vode, automobila na cesti, ljudskih glasova.
Daleko.
Trenutak je bljetao kao malo sunce i preplavio me.
Mala vrpca enje koja miluje i stee vratove.

XIV
Interpretacije. Sve se svede na njih.

Kako ste, Ana.
Hvala. Dobro.
Pijete li lijekove?
Pijem.
Pijte ih i dalje.
Dovienja.
Psihijatri. Ljudi. Redovi. Guve. Miris nervoze. Miris oaja u
ljudskom znoju. Smrad odustajanja. Zaglavljenost izmeu bolesti
i zdravlja te tjera da zagleda u lice oboje, s nevjericom. Preplae-
na injenicom na ta i jedno i drugo moe da svede ovjeka.
Lijekovi te izlijee od ljubavi. I uopte od svega. Kao preke u
mozgu zaustavljaju prejak protok. Periodino preputanje hemiji.
Periodino, etnje prirodom. Zeleni pejzai, s rijekom i brdima. Sivi
pejzai, s kamenom i krljavim biljem. Mijenjanje pejzaa. Zaborav.
Ne trajni, privremeni i povremeni zaborav koji ti omoguava jedini
mogui ivot. ivot u procijepima.
U poetku je neizdrivo. Poslije otkriva da samo procijepi
sadre u sebi obje mogunosti, mrvu svjesnosti o onom to ovjek
je ili bi mogao biti.
Procijep je rana, procijep je ena.
Procijep u tebi jedini moe obuhvatiti puninu.

XV
Dok gledam kako se svjetlost ulijeva u procijep meu brdi-

ma, mislim kako sam previe brinula. Briga je dio ljudske bolesti
koja umotava glavu u neprozirnu pauinu beskorisnih strepnji.
Piem onaj roman. O onoj eni. Ne znam kako to da razrije-
im. Pria treba da ostane otvorena. Kao vrata. Pria u koju na
bilo kojem mjestu moe ui ili izai iz nje.
Ovdje barem imam vremena da sklapam i rasklapam vari-
jante, odlomke i samu sebe. Znam da te to puno ne zanima. Za-
nima te samo kad se vraam nazad kui i da budem normalna,
na onaj nain koji tebi odgovara. Onako da moe rei drutvu
ovo je moja mama, moja mama nam je spremila kolae, i takve
stvari. Da, dolazim, radiu sve stvari koje majke rade, ali sada
stvarno moram napisati ovu priu.
Razumjee, poslije.
Ve dugo pokuavam. Krhotine nenapisanog romana pomi-
jeane sa krhotinama ivota.
Ne znam da li ih vie uspijevam razdvojiti. Tu enu od sebe.
Izmiljenu od stvarne. esto se ona ini stvarnijom. Oko nje se
njeni imaginarni gradovi bre podiu i rue. Oko mene se, po
majinoj kui, skuplja praina.
Pisanje kao loa navika. Zabranjeno uzbuenje. Kao greba-
nje krastica sa koe. Kao da lovi pijesak koji bjei iz tvojih ruku
i svojevoljno oblikuje nanose tvojih nemoguih nastojanja.

Stoji na brisanom prostoru. Moe lako da strada. Trebaju
ti likovi koji ne postoje da te spasavaju iz situacija koje posto-
je. Otkrije da to sa nepostojeim stvarima nije ba tako jedno-
stavno, da se stvarnost transformie, lako, kao gradovi od lego
kockica. Nema vrstih mjesta na kojima stoji, nego se to samo
pomjeraju splavovi po kojima hoda.
Likovi iz knjige izlaze i ulaze u tvoj ivot, serviraju ti kafu u nekoj
usputnoj kafani uz cestu, gledaju te eznutljivo ili s prezirom. Po-
mau ti da izdri ili te guraju dublje. Uopte nije jednostavno kao
to misli ovjek zanesen i mlad kada neoprezno zgrabi Arijadnino
klupko, ne marei za njenu kasniju sudbinu. Nesvjestan da li je sam
Tezej ili nesrenica Arijadna i hoe li mu klupko biti vodilja ili ue
koje e omotati oko sopstvenog jadnog vrata.
Razmiljam ta e biti s Anom. Ko je Ana?
ivot ima svoje slike. U meni titra stotine napetih voajera
ije sjeme e se prosuti u priu. Ima neto u tome. Neko ukra-
deno, stidno i nepoteno zadovoljstvo. Neto to viri i potkrada
tuu strast da bi raspirilo sopstvenu.
Priznajem, moje oi gore od elje kada gledaju ivot. I obuzima
me drhtavica kada hou da ga pretvorim u rijei. I stidim se, be-
skrajno se stidim to je ta strast vea od svih drugih. I to se unjam i
potkradam, danju i nou, oko prozora tuih oiju da vidim ta se to
deava unutra. Iza roletni, iza zastora, iza debelih zidova. U runim
i lijepim sobama, ta se to deava skriveno od mene. Zadrhtim od
elje da znam. ta je to unutra u ovjeku? ta je to to volim? ta je
to to njeno i silno premreuje sva bia?
Kakva je to pria? Svugdje gdje sam ila ona se pojavljivala i uslo-
njavala, rasipajui se u licima koja su promicala kroz moj ivot.
Povremeno bi se zagledala u mene iz onog malog ogledala
u kupatilu.

XVI
Ana je ustala rano. Poeljala se i zagladila kosu unazad.

Onda je stisnula rukama glavu i pogledala se u ogledalu.
To nisam ja, rekla je odrazu. Odraz nije rekao nita. Pomislila je
da je dobro to odraz uti jer je bilo dana kada su i odrazi govorili.
Slegla je ramenima i odluila da ivi. Moda ne ba tako i
ne ba u tom trenutku, moda u nekom malo prije ili poslije.
Odluila je da ivi, takva. Promijenjena. S tom neto drugaijom
sobom koju gleda svako jutro u ogledalu.
Izala je na ulicu. Otila na posao. Pozdravljala poznanike
usput. Popila kafu u kafeu blizu posla, gdje je i prije svraala.
Konobar je donio kafu. Nasmijao se i prokomentarisao kako je
dugo nije bilo.
Sad sam tu. I sama sebi je zvuala udno, odluno i smijeno.
Sad sam tu, ponavljala je u sebi dok je ulazila i penjala se uz
stepenice do kancelarije. Sad sam tu, dok je otvarala vrata i pozdrav-
ljala ljude koji nisu primjeivali da je ona sad neka druga ona. Ili su
se pravili da ne primjeuju.
Tu sam.
I trebae mi vremena da se naviknem na to.
U ladicama i na stolu su bile njene stvari. Po kupila ih je,
strpala u kesu i bacila. Nije imala nikakve emocije prema pa-
pirima, knjigama, zabiljekama, ni fotografijama. Na ispranjen
sto je stavila samo kalendar sa obiljeenim datumima obaveza.

Obaveze. To su spasonosni ostaci potopljenog broda za koje se
uhvati da se ne utopi. Poslije brodoloma ostane ti malo toga,
tek jedna jasna misao. Moram preivjeti.
To je postalo pravilo koje je ponavljala.
Moram preivjeti.
Tu se poeo oblikovati krug prokletih pitanja koja su uvijek
poinjala sa kako.
Kako kad je ono neto umrlo i iskliznulo negdje?
Kako nakon toliko duge i uporne praznine u kojoj nije bilo
nieg osim odjeka sopstvenog imena koje te podsjea da si to na
neki nain ipak ti, to je i najuasnija pomisao od svih?
Kako kad vie ne zna ta je to to bi trebalo prizvati u sebe,
to bi trebalo pokuati biti meu svim ovim danima koji idu od-
nekud ka tebi?
Djeca se sigurno ne raaju kao prazna ploa, ali ja sam se
tad rodila. Takva. Prazna.
Mislila je dok je rukom prelazila s kraja na kraj ispranje-
nog stola. Prazna ploa. Bilo je neto i utjeno i strano u svemu
tome. Mogla je opet da se napie iz poetka. Sama.
Sve ono to je bilo napisano prije bilo je ko zna ije, stiglo je
tu od predaka, od neeg starijeg i od njih. Vidjela je kako se sve
rasipa, ete bogova, anela, demona, mrtvih i ivih ljudi. Nije
bila sigurna da li je to njen kraj ili poetak. Nije znala koliko e
to stanje trajati, da li postoji neko drugaije stanje poslije ovoga,
gdje s jedne strane stoji ti, a sa druge nita, ba nita.
Nita, promrmljala je u sebi i upalila kompjuter.
Sada e doi ljudi. Otvarae usta. Traie neto.
Na kalendaru e zaokruivati nove datume.
Obaveze.
Tanki crveni flomaster klizi zajedno s rukom po glatkom papiru.
Tabla se popunjava, mislila je Ana. Popunjava se novim besmi-
slicama, starim i novim ljudima, enjama, strepnjama.
Dosljedno je ponavljala iste dnevne rituale.
Danas lijepo izgledate, rekao je konobar.

Hvala, rekla mu je Ana, nasmijala se i uhvatila se kako po-
smatra njegovo lice i misli da je lijep. Otkad nije pomislila da je
neki mukarac lijep, jednu, dvije, pet godina.
Odvojila je pogled s njegovog lica sjetivi se da je prije tih pet
bila jo uvijek mlada, a sad nije. Nije mlada u sebi. Nije mlada
ona iji je odraz motri iz ogledala. Nije joj lice staro, jo uvijek
se moe rei da je lijepa. Oi, njene oi nisu mlade i nerviraju je.
Nije se jo navikla na taj pogled iz ogledala. Jednom e prestati.
Moda e ak i srasti s njom, taj tui pogled u oima.
Nekad. I moda.
Dobro je, iva sam. Obuhvatila je rukama sopstvena ramena
i stisla jako.
iva sam.
Samo to. Dovoljno je.
Ponekad nije bila sigurna ak ni u to, kada bi joj misli najed-
nom skliznule u onaj procijep izmeu ivota i smrti u kojem se
zadrala predugo.
Skida komad po komad svoje odjee i gleda tijelo u ogledalu.
Skoro da je isto.
Izbjegava susret s oima. Lijee u kadu. Samo da ne misli.
Ne opet.
Voda smiruje.
Popodne. Ruak. Spavanje. etnja. Televizija ili knjiga. Ponekad
razgovaraju njih dvoje, ona i mu. Politika situacija. Ekonomska
kriza. Nita lino. Izbjegavati lino. To boli.
Dijete se uvue kraj nje ujutro u krevet. Oputa je miris djeje
kose i mekoa pod prstima.
Svjetlo upada u sobu rano ujutro, neoekivano. Tako ljeti, sunce
ulazi pored zavjesa, uvijek nae neki mali otvor. I svjetlost se razlije
po licu. I probudi je. Gleda njegovo tijelo kraj sebe. Pravilnost svega
toga je plai: oblika, crta lica, ruku koje lee oputeno. Obuzme je
jeza od pomisli da ne zna ko je on. Poslije toliko godina. Neto da-
leko i odsutno spava u njemu. Neto do ega ne umije stii. Onda
izvlai gomile zajednikih uspomena. On je tu. On je dosljedan. On

je ugodan. Izleti, putovanja, ruak koji je napravio. Radost kada ona
napravi kolae. Dijete koje vode za ruku zajedno. Ljetovanja. Ima
jo, ima jo. Nije me povrijedio. Nije nikad bio neprijatan. Ugodan,
ponavlja Ana. Ugodan. Ko je on? Hoe da ga prodrma i istovremeno
i ljuto i uplaeno upita:
Ko si ti? Bilo bi glupo to pitati ovjeka poslije toliko zajedni-

kih godina. Jeste, trudila sam se, moda nije bilo dovoljno. Tru-
dila sam se da ga upoznam. Moda nisam bila uporna. Ko je taj
ovjek. Ugodan je. Popiemo kafu zajedno, prije posla. Jutros mi
treba kafa. Moram prestati s ovim. To je on, moj mu. To sam ja.
To je moj ivot. Sad e se iz sobe uti tapkanje koraka i ona e se
uvui meu nas dvoje. Tapkanje smiruje. Udala sam se za njega
jer je bio ugodan. Kakav glup razlog. Nije istina, bio je pametan
i paljiv. Nije istina. Bio je usamljen i bila si usamljena i znala
si da nee otii od tebe ak i kad eli da ode. I ti si otila. I... Ne.
Ne. Neu da mislim o tome. Kada si bila izmeu dva svijeta, u
procijepu, on je pruio svoje jake ruke ka tebi da te pridri. A ti si
prestravljeno ponavljala ko si ti. Ovo mora da prestane.
Stavila je vodu za kafu na poret. I odvrnula slavinu da na-

puni kadu vodom.
U vodi je tijelo lake i misli su lake.
Obaveze. U glavi je izvrtjela sve dnevne obaveze.
I ulo se tapkanje i mama gdje si i mama ve si ustala. I muki
glas, pusti mamu da se istuira.
I njih dvoje su neto nastavili priati uz upaljen televizor. u-
movi. Ana je osjeala kako je preplavljuju misli i odnose je negdje
drugdje. Ali ja moram biti tu. Izala je iz kade i obrisala ustrim
pokretima tijelo.
Kada je otvorila vrata, pomislila je ovako izgleda porodica na
svim reklamama. Visok i snaan mu, lijep djevojurak od trina-
est-etrnaest i ena, sa ba takvom frizurom kao ona sad, ni predu-
gom, ni prekratkom, uredno isfeniranom. Reklama se izvrtjela pred
njom. Kafa ili praak ili deterdent ili neka pateta, ne, ipak na stolu
jo nema narezanih kriki hljeba.

Dobro jutro, rekla je Ana i poljubila oboje.
Kafa je tekla niz grlo. Razgovor. Ustaje. Poljubi ih opet.
Niz stepenice, ulicama, do posla.
Rituali su bitni za preivljavanje, kako o tom nisam ranije mi-
slila. Prezirala sam ih, u stvari. Ta ponavljanja. Ta nota koja name-
tljivo udara u uima. Bilo je neto to je zavodilo i plailo u njima.
Pogrena pomisao. Opet. Prizovi muziku rituala. Ponavljanja, nje-
na ponavljanja.
Grad je lijep jutros. Zelenilo i ljudi promiu i svi kao da imaju
neke ideje ta e sa sobom.
Znam li ja ta u. Smisliu neto usput.
Ova misao joj je godila. Ideja o tom da se cijeli ivot moe
smiljati. Prepravljati, docrtavati, oblikovati.
ivot. Usput. Meu koracima.
Ubrzava cestom, zastajkuje na prelazima.
Osmatra.
Osvre se.
Nastavlja.

XVII
ene. Toliko ena u glavi. Ne znam kad su poele pristizati.

Mislim, kad sam rodila tebe. Prije, svijet je bio muko djelo, sa
enama rasporeenim u sjeni. Zatamnjenim, odsutnim ili pre-
tjerano radinim i brinim. Kao da su bile karikature sebe samih,
u porodici najee zapamene po nekoliko svedenih osobina,
tur opis.
S tobom su stigla pitanja. O majci, o tebi, o meni, o tom en-
skom to je proticalo kao tiha rijeka, neimenovano i neodreeno.
esto nespremno da se odredi prema ivotu. Uplaeno i sobom
i drugima. Majka u svojim beskrajnim batama, nalik na rajske,
ali pune zemnog straha. Rue koje cvjetaju i moja nesigurnost
spram svih tih silnih mirisa i boja nasuprot njenom blijedom
licu. Njeni drhtavi prsti, predugi, koji se lome u krilu. U koje me
ne privija, neto zabrinuto tu spava u tim rukama. Neki gr. ta
se to pomjera u njoj. Zato ne znam nita o sjenama na licu te
jo uvijek lijepe ene dok prolazi hodnicima po kojima ne zvo-
ni njen smijeh. Ona je tiha. I uklapa se u prostor. Osim njenih
oiju. One su malo, samo malo tunije nego to bi trebale biti. I
progone me uporno u snovima i dok prizivam sjeanja na nju.
ene u naoj porodici postoje jo jednu generaciju prije
moje babe, odnosno tvoje prababe, dalje ne postoji nita. Rato-
vi, glad, ratovi, tama, ratovi, bijeda, nema pisanih tragova, nema
krtenica, nema papira koji svjedoe o njima, spaljeno, uniteno,

izgubljeno. Nema pria o njima. Ni kamen na kamenu nije tamo
gdje je bio. Ni stare kue nisu tamo, a ni ove nove. Vrijeme osva-
ja maem ili travama i divljim stablima to ikljaju kroz prozor
uruenih kua. Ne postoji ovdje istorija iako svi o njoj govore.
Postoji bol, patnja i stradanje. I ljubav koja bolno nadvisuje sve
i koju ene, kao malu ranu, predaju jedna drugoj i snove u ko-
jima nose pamenje na svu ljepotu i sav uas svijeta. Sve su lai
istorije napisane u knjigama, nai preci lee bezimeni i rasuti po
livadama. Koga je briga, mi smo ene, za tren moemo da poro-
dimo bolji svijet. Mi smo ene bez rodoslova, od nas i psi imaju
duu listu predaka. Nemoj da se stidi zbog toga. Mi u hodu po-
raamo same sebe, izmeu dvije zapaljene kue i dva izgubljena
ognjita. Tu ni ivotinje ne bi napravile dom gdje se svijaju te
sitne ene, nae pretkinje, kojima niko ne pamti imena, ak ni
mi, njihovi potomci. Nikog nije briga ko su te ene, bitni su bili
sinovi i vojske koje su sluili, jednako ginui u svakoj i ostavlja-
jui ih da, umotane u crno, venu po najtunijim selima na svi-
jetu, gledajui s gorinom na svoje keri i mrzei ih dvostruko,
to su im jo samo one ostale i to e doivjeti istu sudbinu. Zato
se ne sjeamo pretkinja. Zato ih ne pominjemo. Ovo, o emu ti
piem, samo se avetno u snu javi ponekad. Mi smo velikim ma-
kazama presjekle pupanu vrpcu i porodile same sebe, upamti
to. Predugo bi bilo ue kada bi ga povukle iz prolosti. I previe
bi davilo nae krhke i duge vratove koje izlaemo ljetnom suncu
eljne topline.
Zato sam poela misliti o enama, gdje su te male, u crno za-
motane i popadale po poljima i grobljima, kao vrane, nae pretkinje.
I sada, kad proe kroz selo, one su iste. Ovdje traju vijekovi
alosti i tek poneki dan radosti se razlije preko polja i lica kada
selom protre njihova unuad ili se neko vjena i ode nekud
dalekih suznih oiju. Puno sam se takvih fotografija nagledala.
Nestvarne djece, nestvarnih ljudi, nestvarnog svijeta koje one
nikad nisu vidjele, ali ive za dan kad potar, jednom u pet go-
dina, donese pismo iz rajskog vrta gdje ivi sva njihova ljubav.

U njihovom uukanom i lijepom domu, u kiastim ramovima
zavre te fotografije koje skupljaju po sebi prainu i izmet od
muva, ulovljene u starim vitrinama, u kuama na kraju svijeta. I
niko ne stari, samo osmijesi blijede.
One umorne ekaju da ih ponese neko stran i tu na gro-
blje jer razumiju, njihovi su daleko i ne mogu da dou, iz raja u
pakao niko ne eli ni da svrati. Djeci je unaprijed oproteno to
ne dolaze na sahrane starih i praznih koljki, njihove due su
ionako odavno s njima. U rajskim vrtovima arenih fotografija.
Hoe li to ikad prestati? Pitam se dok zurim u tvoju foto-
grafiju i uplaena i razdragana, jer si mi napomenula da postoji
ta mogunost da ide studirati tamo, zna bolji su uslovi. Vani.
Vratiu se. Ne brini, neu ostati. Valjda e i ti zavriti tu knjigu
dotad. Mama, stvarno si predugo odsutna. Ozbiljno ti kaem,
poludie u tom selu, s tim babama. Zavravaj knjigu i pakuj se
kui. Tata i ja se brinemo.
Moram jo da sredim taj podrum. Mislim o majci, ona moda
i ne bi eljela da se to dira. Sve te fotografije i uspomene. To je sve
to je imala.
Mama stvarno ti nije dobro. Pravi muzej od kue. Muzej
porodinog ludila, praine i paukova. Ne uvlai se u to, molim
te. Ide sa mnom, poveu te da kuva, ja u morati uiti. Izvlai
se iz ovog sela, postaje ista baba. Zna kako si bila ljuta na nju
kad je pobjegla na selo. Govorila si kako odustaje od ivota i kako
te to nervira.
Bila sam mlada, mislim i utim, dok ti nabraja sasvim op-
ravdano sve to. Razumijem te. I tebe i nju, sad. Zaglavljena meu
vama.
Ne odustajem, bar ne jo, bar ne sasvim. Ne odustajem, po-
navljam i tjeim i nju i sebe.
Samo ne mogu vie da bjeim od tih ena koje me progone
godinama. I imaju uplaene, zauene i pomalo djevojake oi
kao moja majka. Nita mudro nema u njima, samo ta zauenost
pred ivotom kao da ih je uhvatio u zamku. I gorko obmanuo.

Ana je htjela biti drugaija, zato piem o njoj. Mislila je da im
moe utei. Da je nee sustii crni konci njihovih marama, ha-
ljina, tuga. Da svje vazduh i daleki gradovi raznose egu, maglu
i glad trajno nastanjene u njihovim glavama. Mislila je da moe
da stigne dalje od kunog praga, hladovine koja pada po njima
dok hodaju po sjeni koju baca tijelo mukarca ispred njih. Da
moe da preskoi kletve, zakletve, ispucale brazde u kojima ne
nie nita jer sve krljavo i jadno spri sunce prije nego to se
razvije. Nije znala da su one jae od nje i da e svaki pedalj koji
pregazi dalje plivati kao riba na suvom, jer se odrekla njihovih
magija, a nije otkrila sopstvene. Mislila je da ljubav spasava i
iskupljuje od svega. Da moe nadletjeti ova ukleta polja i vrleti i
preobraziti se u neku drugu pticu, osim vrane.
Znam, misli da sam kao ona. Nisam, u meni nije bilo toliko
hrabrosti da pokuam. Samo sam matala i hodala po zemlji, i
gledala za njom osvrui se da vidim hoe li i koliko e izdrati.
I kao i kod svih, bilo je i podrke i zluradosti u meni. Sa uasom i
oduevljenjem ekala sam da poklekne i padne na neku od njiva,
slomljena i ugruvana, i da joj kaem, eto vidi, uvijek se to desi.
Da, ba isto kao to je i moja majka govorila meni.
Morala sam izmisliti Anu da vidim dokle e dogurati i moe
li ena igdje stii osim u pranjavu majinu kuu, da bude hro-
niar uspomena koje bi svako rado zaboravio.

XVIII
Ana je osjeala kako je nemogue potisnuti te misli koje su

se same od sebe uslonjavale dok je zurila u sliku izloenu na
zidu. Bilo je neto u toj golotinji, u toj ednorazbludnoj ponu-
di koja je dozivala. Na ovakva mjesta voljela je ii sama, samo
ue kroz vrata i ode iz svijeta. Nema to toliko veze sa umjet-
nou koliko sa radou koju donosi sposobnost da proputuje
kroz sve te prizore. On bi nepozvan putovao sa njom u glavi, i
ne znajui koliko je toga vidio kroz njene oi. Ponekad pomisli
postoji li i obratni put njenog svijeta u njegovim oima. To je
nebitno, svijet nije mjesto besmislenih reciprociteta. Odavno su
takve stvari nevane i sva su prisustva i odsustva postala tiha i
unutarnja. Lina, kao lice ove ene pred njom koje se nemono
nadmee sa tijelom koje joj je stvorila jedna eznutljiva ruka.
Tijelo ene koje se moe preformulisati kao reenica gipko i

lako pod jezikom da se niko ne zapita boli li ova izvijenost njene
kime i je li hladno njenim grudima koje su uperile razroke bra-
davice ka naim oima i ka naim nezasitim fantazijama. Mogu
razumjeti slikara to ne odustaje i ustremio se ka golim nogama,
izvijenom ramenu, pupku koji priziva otvorite se vrata majine
utrobe i nahranite me opet sokovima kroz pupanu vrpcu do moz-
ga kosmosa koji sam sebe eli, ije bilo otkucava ovu nervoznu
strast u nama dok slijedimo ogoljene linije njegovog nadahnua.

Meutim, bilo je i malo nepravde u tome to su svi mukarci, na
svim slikama obueni i mimo njih prolazi i ednost i strast i bol ne
okrznuvi ih. Jedino, jedno malo puano zrno visi nad glavom voj-
nika, kao sitna mrlja na slici desno, gdje on u uniformi sjedi meu
raskalaenim enama.
Na narednoj slici one su ve preobraene u edne i krhke dje-
vojke i vazduh se povija pred njima, uznosei ih u oblake. Gole
djevice se samo njeno osmjehuju, dok u uima jo odzvanja onaj
smijeh sa prethodne slike, gdje slutim da su usne jo crvene od
vina i elje. Sve ovo titra pred uznemirenim ivcima zateenih
posmatraa dok zavedeni um uklapa slikareve opsesije u sop-
stvene, tragajui za usijanim poetkom enje, na dlanovima, na
grudima, na zadrhtalim preponama.
Mukarci su i dalje mirni i zakopani, ene je mahom neko
ve razgolio i razdjeviio. Sunce, lahor, ili grubi vojnici. Svejedno.
Sve se one podaju na tim slikama.
Zato je pred tobom, mukarcem, sve rastvoreno, a ja tek treba
da zamislim kako izgledaju ta ozbiljna muka lica kad zadrhte?
Kako izgleda tvoje lice kad zadrhti?
Vrijeme je da izaem odavde, na sunan dan, i pijem kafu.
Da te otjeram iz moje glave jer prolaznici idu gradom nosei svoje
svjetove u oima i ulice miriu drugaije i hou sve to da osjetim s
ovu i onu stranu koe.
Muzeji i galerije su zaguljivi kao moja prolost.
Kada se neosjetno i uporno nataloilo to u meni to se zove
prolost? U mladosti sam mislila da nikad nee stii, a i kad sti-
gne da nee biti tako teko, a i ako bude teko da u znati kako da
taj teret raspem po vazduhu, zna kao pepeo to se rasipa. Poku-
avam i pokuavam i gdje god putujem ostavim mali dio, ali jo
uvijek previe toga hoda sa mnom dok tumaram po nepoznatim
gradovima i nepoznatoj sebi.
Stepenice kojima je silazila prevodile su je iz jedne stvarnosti

u drugu. Ritmian zvuk to su ih proizvodili koraci onih koji su
silazili i onih koji su se penjali, natjerali su je da zakorai u dan.

Dan je kad moe da se prepusti bez straha da e pasti.
Dan je pravljenje kue.
Dan je pisanje.
Dan je pokuaj prihvatanja sebe.
Dan je tableta za smirenje, malo, rozo ostrvo mira na jeziku.
Dan je, dobar dan gospoo, kako ste.
Dan je, dobro sam, danas mi je, hvala vam, mnogo bolje.
Stvarnost boli, tiho je izgovorila Ana, i sama pomalo iznenaena
konstatacijom izreenom sebi. Boli jer sve rastvara, ak i bol. Samo
to tupo nita ostaje. Taj bezizraajni pogled, mislila je dok je lovila
svoj odraz na staklu. Pogled lien oekivanja. Pogled lienosti, tako
ga je zvala.
Mora prestati taj proganjajui pogled, gori od proivljenog
uasa.
Zvona crkve nisu prestajala ni sirene hitne pomoi i sve se
razlijevalo u jedan beskrajno dugi i izluujui zvuk.
Ana, Ana, neko vie s druge strane ulice. Ana izlazi iz sjeanja
kao iz tunela. I nasmije se licu koje uurbanim koracima ide ka njoj.
Izvini to sam kasnila.
Sada sam dobro, izvrti Ana sama u sebi tu umirujuu i ubje-
ujuu mantru.
Sada e krenuti sve ono kako lijepo izgleda, sija, vidi se da
si zadovoljna...
Zadovoljna, udaralo je u Aninom mozgu kao talasi o obalu.
Svi se prave da ne znaju. I ona.
Svi smo sve zaboravili.
Jednom je neko iz mukog drutva poluironino prokomenta-
risao kako su sve ene glumice. Da, mislila je Ana, nema pojma
koliko si u pravu. Samo veina ih ne glumi da bi zavela ili obmanula
mukarce nego da skriju sopstvenu bol.
Dobro sam, ponavljaju svako jutro pred ogledalom. Dobro
sam, uvjebavaju u javnim toaletima dok popravljaju minku
koja skriva podonjake. Dobro sam, vjebaju uz ruak i dok pro-
miu kao duh stanom.

Dobro sam, vrisnula bih jako da izae to iz mene.
Da, dobro sam, tiho kae eni nasuprot.
Uporno se pravi da ne zna.
ak i majka. Nismo joj rekli. Ne zna. Ne vidi.
Svi.
Tako je lake.
Ana, Ana, ti stalno putuje i radi ono to voli. Uvijek si bila
takva. Samo ono to voli. Ti si odmah znala, jo kad smo bile
djevojke, znala si ta eli.
Znala sam ta elim. Plae mi se, nisam bila takva, nikad
nisam znala ta elim, gluposti, gluposti, bila sam samo naiv-
na djevojka koja sanja, koja je previdjela realitet, cinino dodaje
unutarnji psihijatar, koja je zaljubljena u ivot, onakav kakav on
nije. Prestani, prestani. Takva si, lake je kad si takva. Takva si
kakva misle da jesi.
Da, bila sam. To je sve bilo djeji san. Putovanja, posao. To
sve vremenom postane isto.
Haha, ne bi to govorila da si zarobljena u ovom gradu, u do-
sadnom poslu.
Da, moda.
Ne znam. Neugodno mi je, ne mogu ovako da priam. Ona se
pravi da ne zna. Da, ona je nesrena, sve su one, sve smo mi. Muka
mi je. Mrzim putovanja jo od djetinjstva. Htjela sam ivjeti u ma-
loj kui, s malim dvoritem, s ovjekom kojeg volim i s musavom
djecom. Nisam htjela putovanja, ni priznanja, ni zavist, ni uspjeh
na poslu. Nisam ta odluna i drna i koja zna ta hoe i koja radi
ono to voli. To me nije zanimalo.
Zanimalo me samo, jednostavno. Samo... ne mogu, plae mi se.
Ne mogu. Glumim. Dobro sam.
Ne mogu.
Izvini, moram ii.
Hajde, hajde ti uvijek uri. Posao, obaveze, jurnjava. Uvijek si
ista Ana. Pozdravi svog divnog mua. Jesam ti rekla da sam ga srela
neki dan. On s godinama sve bolje izgleda. Priuvaj ti njega.
Da, da, mrzim usiljene osmijehe i glupe ale.

Kada sam postala ovakva. Nekad mi sve to nije toliko smeta-
lo. Ili samo nisam primjeivala la rastegnutu kao vaku svukud
okolo. Da, bila sam prezaokupljena sobom, nisam primjeivala
koliko su svi oko mene raspadnuti, nesreni i sa koliko napora
glume normalnost. Prokleti realitet.
Ana je hodala brzo i sama se ubijedivi da nekud
uri.
Dalje od ljudi.
Dalje od razgovora kako si, dobro sam, divno izgleda, po-
zdravi mua, kako djeca...
Ne izgledam divno. I ne elim da izgledam divno.
elim da liim na samu sebe. Samo to.
Ana je sjela na prvu klupu na koju je naila.
Do kada u bjeati.
Opet glupa pomisao.
Drvee nasuprot umiruje.
Gledati lie. umi. um potiskuje umove misli u glavi.
Ne misliti. Listove pomjera vjetar. Njeni su i zeleni.
Biti odsutna i prisutna u liu.
Dobro je. Bolje sam.
Idem kui.
Fragmenti razgovora idu za tobom kojim god putem krene.
Ljubav, to je bila ljubav.
Rekla sam.
Bolest, to je bila bolest.
Rekao je psihijatar.
Ne tako pjesniki, ne tako saeto. Rastegnuto. Drugaije. Me-
dicinskim rjenikom.
Ali, voljela sam ga (enskim, pomalo iskrenim, pomalo pate-
tinim tonom).
To nije bila ljubav. To je bio uvod u psihozu. U bolest. Gublje-
nje granica. (On, psihijatar, odlunim glasom, uz malo cinini
osmijeh njenogorki dodatak svim razgovorima, razumijem
ga, ovdje, bez malo cinizma, ne bi ni mogao izdrati.)
Paradoksalno. Za vas je bolje da imate to manje osjeaja.

Hou da vritim. Osmijeh.
Da.
Paradoksalno.
Ljubav kao uvod u bolest.
Prejaki osjeaji vas vuku u krajnosti. Skloni ste tome.
Kako da sebi amputiram osjeaje, kao ruku. (Bilo bi lake ruku.)
Lijekovi e vam pomoi. Vi sasvim dobro funkcioniete. Morate
nauiti kontrolisati emocije.
(Kontroliem ih stalno. Godinama. Neprekidno. Samo tad
nisam. Nisam mogla vie. Sve je izalo. Hiljadu leptirova. Ne, ne
mogu to objasniti.)
Znam kontrolisati svoje osjeaje. O emu on pria. I sad ih
kontroliem. Svaki minut mog ivota je kontrola osjeaja. Vri-
ti mi se. Ne vritim. Ne umijem da vritim, ni da plaem, jer
kontroliem osjeaje. Ni kao dijete, nikad nisam vritala. Mrzila
sam kad djevojice vrite. Samo sam stiskala ruke i gledala i u-
tala i zabijala nokte u dlanove.
Poslije mali crveni tragovi bili su mjerna jedinica mojih ljutnji
i strahova i nemira.
Duboko i crveno. Do krvi.
Bolje je za vas...
Bolje je za mene...
Bolje je, bolje smo, bolje...
Ana, dola si.
Bila si s onom tvojom, opet sam zaboravio kako se zove, sreo
sam je neki dan.
Maja.
Da.
Nebitno. Bila sam. Popile smo kafu.
Jesi dobro?
to? Ne izgledam dobro?
Ne, mislim, izgleda dobro, nego brzo si se vratila.
I on lae. Uvijek vidi kad mi nije dobro. Tada kae lijepa si,
Ana, danas. Ba ti ta majica lijepo stoji. Danas si mladolika, lice
ti je svjee.

Dobroudni laskavac. Moj mu.
Nita on ne vidi. Tako edno njegove oi lete po svijetu mojih
nemira. Sve on vidi, on zna svaki moj nemir i damar i svaku
tanku, novu liniju na licu. I svaki odsutni pogled. Hou da mu
kaem zato se pravi da ne vidi sve to, da nisi vidio. Da sam
bjeala od tebe, da sam te mrzila, da sam bila gruba, da sam
bila ljuta i nemona i jadna i luda.
To zajedno tone, duboko u mene, skupa s onim vriskom zale-
enim jo u djetinjstvu, koji nikad nije mogao izai.
Jer kontroliem svoja osjeanja. Da.
Budno motrim na njih.
Kupila sam ribu za ruak. I blitvu.
Zdravo. Lagano. Zdravo se hranimo.
Ba ste zgodni, vas dvoje, zna, rekla je Maja, na jednoj kafi
prije. Najzgodniji par.
Vitki i sa etrdeset i kusur. Kako to postiete. Sigurno ljubav,
he, lascivni osmijeh.
Sreni brani parovi su debeli. Okrugli. Masni. Neprivlani.
Nesreni su mravi i zgodni.
Kontroliem se. utim.
To je runo. Runo bi bilo rei, runo je pomisliti sve to. Ni-
smo nesreni. Obini smo. Dobri smo. Njeni smo. Meki smo kao
salvete u marketu. I bijeli. Drimo se za ruke dok etamo. Njegovi
prsti su jaki kao brodsko ue.
Psihijatar: Vi mislite da je ivot samo lijep. Kao narkoman,
navueni ste na ivot.
Ne mislim, mislim rune stvari, o ivotu, o njemu, o sebi, o njima.
I mislim lijepe stvari kada on jede tu ribu i tu blitvu i kae uku-
sno je. I brine i ima taj pogled. Ja odem u toalet i plaem, onako bez
suza. Samo se ono uhvati u oku, ona skrama, magla, ono prekrije
pogled i grlo ima neki nijemi jecaj, neki neprirodni trzaj i stezanje. I
mislim o njemu lijepo, kako je dobar, mio i njean i kako najmanje od
svih ljudi koje znam, ba najmanje pria gluposti i najmanje se pre-
tvara. Samo malo, za moje dobro, za njegovo dobro, za nae dobro.
Dobro smo, da.

Kuca na vrata od toaleta.
Ana? Jesi dobro?
Dobro sam.
Tuiram se. Bilo mi je vrue. (Pustim vodu da tee. Da, ja
laem i pretvaram se i kontroliem se. Da, to je ivot. I navuena
sam na njega.)
Kao oenjen ovjek, moram vam rei da sam uvijek za brak.
Kao udata ena, moram vam rei da sam uvijek za ljubav.
Ljubav je prolazna. To sigurno znate.
Grijeite, ljubav nije prolazna. Ona je trajna. Mi smo prolazni.
utim. Moja glava samo radi gore-dolje. Klima se kao raskli-
mana stvar. Umorna. Oteala. Stvar.
Slaem se. Spolja. Iznutra, ne slaem se.
Znate, mogli bi rei da ste vi vie ena nego majka. Treba da
budete vie majka.
Neto kuva u meni. Jedan oblak, jedna gusta i opora magma.
Onaj vrisak to ne moe napolje.
Ne. Ja sam samo tad, samo tad sam bila ena.
Nisam nikad prije stvarno to bila.
U kui, u koli, na poslu. Osakaene, male, lomljive. ene.
Lane ene. Siluete. Hodajue reklame za majinstvo, tijelo, elju.
Slike ene.
Smije li probuditi pravu enu u eni? Ko je ona to divlja iz
daljine, a opet neto tako njeno se prosipa iz njenih prstiju po
svijetu i doputa da joj iz utrobe vade ivote.
Nisam je jo bila otkrila. enu. U koli sam bila mukarac, u
sportu, na poslu. Samo mukarci smiju da se bore za ono to ele.
Samo mukarci su pobjednici.
On ne shvata. Bila sam mukarac. Osakaena ena.
Bila sam pola. Invalid. ena u meni je jo u djetinjstvu bila
prebijena maka. (Kontrolii se.) Samo tad sam stvarno bila ena.
ena koja voli, osjea svoje tijelo, misli, sklad, pokrete, snagu.
Da, bila sam previe ena. U pravu je.
Kao otvorena koljka sa mekom nutrinom koju su pojele ribe.
Sad zvei u praznom.

Previe i prejako.
Prazna koljka potonula na dno hladne vode. U mulj.
Boli me moje nepostojee tijelo u ovom oklopu. koljka se za-
tvara sa svojom tiinom unutra. utim.
I ena i majka, ute u meni. Pomirene.
U blage i meke veeri u primorskim gradovima po rodice se
lijepo obuku i izau u etnju uz obalu i po malom trgu jedva
uglavljenom izmeu nekoliko starih kua i crkve.
Svugdje se uje agor. Po prepunim batama restorana i na
ulicama. To mekoljenje razliitih jezika. U vazduhu se pomije-
aju miris mora i hrane.
Ove slike sa razglednica koje oive i prospu se pred tobom
toliko su nestvarne i pune boja da im ne vjeruje i podozrivo im
apue vi ste razliite od ivota i obeava tajno sama sebi da
e ovdje doi zimi.
Zime na moru su sumorne i beskorisno duge. Kada bi mi neko
rekao da slikovito opiem depresiju, rekla bih zima na moru. Si-
vilo se zavlai u zjenice. Ali ja volim to, nekad nisam, sada me to
smiruje, taj sivi al od oblaka i vode koji odmara moje oi.
Zime na moru i ljeta na moru, tako bih mogla opisati svoj
ivot, mogla bih ga uglaviti u te dvije krajnosti.
Ana je sjedila na terasi hotela umotana u deku i puila. Unu-
tra se ne smije puiti. Ljudi izlaze na balkone, ogru se dekama i
kako pada zimska no njihove cigare po terasama lie na udne
i razletjele zimske svice.
Slino kao na psihijatriji. Usamljeni ljudi umotani u deke,
koji ute, gledaju negdje u daljinu, izgubljeni u sopstvenim oima
i pue, zato to se neto mora raditi u toj usamljenosti. Neto to
razblauje taj prizor odsustva.
Mu je unutra. On ne pui.
Kao da sam u ovoj porodici pretplaena na sve loe navike. To
deblja krivicu. Sve drugo na meni je mravo, tanko i izvitopereno,
misli dok gleda svoje prste koji dre cigaru.
Sve je tako nezdravo.
Jo jedno zimsko ljetovanje.

XIX
Neto je skliznulo s dlana na dlan, neto je dotaklo usne, srce.

Sva ona simbolina mjesta za ljubav. Neto se ugnijezdilo u ugao
due koju jo imamo ili nemamo, koja je porozna kao papir optere-
en sa previe slova, koja treperi i drhti i ne zna emu sve ovo.
Ovaj teret i bol i ovo razdiranje koje nas prati od poetka i
periodino se ponavlja.
Neke su livade ve sasvim puste, potom opet zelene i spremno
ekaju neko cvijee, neke leptire, neke ruke da sve to poberu, sta-
ve u vazu i napiu pjesme. Da ve neto urade s tim narastajuim
vikovima u nama. Da nas rasterete jer kao to pusto pee i puni-
na i pelud ponekad gue u grlu (i svi ti mirisi i prezasiene enje i
ono vrijeme kada eka predugo i ekanje se pretvori u sopstvenu
svrhu i neko uporno dolazi, ali jo ga nema, i neko uporno eka
sa dobrim namjerama, sa predugim godinama, sa satima iji se
vrhovi okrenu ka unutra i ekanje zadobije oblik ledenica i zimska
predveerja su hladna, siva i sumorna).
I sve to kao teretni kamion klizi i klizi, niz neke sive i tue
predjele koji se otvaraju pred nama. Koji su tvoj ivot, moj ivot,
na ivot, koji se lagano valja nekom cestom i mi nita ne znamo
o stanicama i putnicima, ni o naoj ulozi u ovom.
Samo znam da mi nedostaje, pie po bijeloj podlozi ekrana
i rijei, izbaene najednom pred moje oi, svjetlucaju kao riblja
krljut, ali tijelo ribe je otplovilo negdje, samo se jo providne
ljuspice bjelasaju svukud oko nas.

Ponekad ljubav. Ponekad praznine.
Dok sam prelazila rukama preko njegovog ramena i niz ruku
mislila sam kako nita ne moe da traje i kako e se sve ovo rasuti.
Svako ima sopstvenu kuu strepnji, njenosti i opsesija, koju
vue sa sobom.
Bijelo rame govori dodirni me.
Sad e taj trenutak kad se probudi, pogleda preko ramena i
nasmije se. I onda e puno malih leptirova da se razleti po sobi.
I morau da otvaram prozor da oni izau i ue svje vazduh u
moja plua gdje me ve ulja sav taj njeni prah.
Morau neto da kaem, kao ovo je previe za mene. Ne
mogu sve to da prolazim. Ljubav, bol, zagrljaji, enja, male pra-
znine, velike praznine. Samo da me ne pogleda u oi. Morau
gledati kroz prozor. U nebo. To smiruje.
Sad u rei mene je to prolo. Razumije li, hajde vie da se
ne zavaravamo. Imamo previe godina. Previe puta sam poku-
ala da vjerujem u ovakve stvari. I uvijek je glas u meni govorio
nemoj da odustaje. Ali najzad uvijek bi neko odustao. A neko
ostao da broji praznine.
Znam da e se prije nego to bilo ta kaem nasmijati i otii
da kuva kafu. Gledau njegovo tijelo i neu moi rei nita.
Produavanje ljepote vodi u enju. enja vodi u nedosta-
janje. Nedostajanje vodi u bol. Prestala sam s tim. Samo hodam,
vidi po ovim stepenicama, ali ne elim da jurim gore-dolje, u
strahu da u preskoiti neku i polomiti vrat. U besmislenom oe-
kivanju da je bolje u dnu ili na vrhu stepenica. Meni je svejedno.
Samo hodam i ne elim da pleem po stepenicama ili bilo gdje.
Umorna sam od toga.
Zvuk vrata. Kia koja udara o beton i miris koji dolazi kroz
hodnik do mene. Samo me povue taj njeni, taj teki i neraskidivi
lanac uspomena u neka druga ljeta.
Sklad kapi koje se sustiu na podu. Koje putuju zajedno ka
slivnicima, krapama, ka divljem i tamnom srcu zemlje.
Neplanirano voli. Neplanirano ne voli. Izmeu toga vodi
koliko-toliko isplaniran ivot.

Poneko ostane u predjelima srca, sluajno. Mimo rijei.
Mimo praznina i punina.
To je moj ivot. Zapisniar sam i svjedok.
Promaja lupa vratima i kia upada kroz prozor.
Sve je izletjelo, sav prah i sva polomljena krila i svi zarobljeni
leptiri.
Ponekad praznine. Ponekad punine. Ponekad samoe koje
neoekivano razastru pred tobom gomilu uspomena.
Treba da ustanem. Da zatvorim prozore.
Sve je to bilo tako davno da je beskorisno sjeati se.
I ne bih. To radim samo da ne nestanem u sebi
samoj.
Bie lijepo poslije. Kad stane kia. Mirisae sve, onim miri-
som. Kao ono jutro kada se pomijeala kafa, njegova koa i kia.
I etau u sumrak.
elim vjerovati da postoji negdje taj otrgnuti dio mene, da jo
leti s leptirima. Jo uvijek mu, ponekad u snu, dodirnem rame. I
ekam da se probudi, okrene i nasmije. Probudim se uvijek tren
prije njega. Pomislim, kanjen je onaj ko raspri svoje snove. I sli-
jep je i lud je onaj ko ivi u njima.
ekala sam da izae i ode. Izmeu nas je bio hodnik. Mislila
sam hodnik je besmisleno dug i prazan prostor u ovoj kui.
Hodnici trebaju biti krai. Klju koji okreem u bravi ne bi
smio zapinjati. Ni ruka ne bi trebala oklijevati. Prije oluje treba
sve brzo uraditi jer kia i vjetar i oaj brzo nadiru u kuu. Kod
kue sam sama i u meni sve drhti i ubjeujem se da ovaj ze-
mljotres ne smije napolje, da ne porui kuu. Zemljotres lomi u
meni u paramparad taj njeni sklad. Ponovo u biti svedena na
uski prostor sopstvenih plua. Kao kosmos zbijen u taku. Sam
sebi tijesan u ramenima.
Ljubav ne iezne, samo se promijeni, kao koa na mojim ru-
kama. Meka je, ali nije vie mlada. Jutros, iskoile su male smee
fleke da se podaju sunevim oima. Pomislila sam, tim rukama
ne moe doticati ono bjelilo ramena. Eto, taj mali nesklad ve bi

postojao. U hodniku bi se pojavile pukotine. Po glatkim zidovi-
ma naih tijela poela bi se hvatati vlaga i memla. I male takice
ulovljenih godina na koi. Nije me plailo starenje.
Plaio me nesklad koji bi poeo nagrizati sklad.
elje bi postale umorne. Oi bi lovile praznine. U nekom tre-
nutku on bi prestao da se raduje otkrivanju jer se nita vie ne
bi moglo otkriti, osim da svako od nas sve ee zaspi u svojoj
ljuljaci usamljenosti.
Nisam mogla da gledam kako se radost preobraava u tugu,
tuga u oaj, i kako na sjedinjeni oaj pljuti kao kia po nama,
golim i nenaviklim da nosimo kabanice, kiobrane, da se titimo
jedno od drugog, jer ivot podrazumijeva spremnost da titi
drugog od ivotinje u sebi i sebe od ivotinje u drugom. U ovoj
nemoguoj fantaziji htjela sam da ostanemo nedotaknuti sop-
stvenim strahovima i uasima koji su prijetili da iskoe pred nas
i progutaju sve lijepo.
Kada zatvori vrata, ponekad, i kroz njih neto proe i ostane.
Trag svjetla iz oiju, nesvjesni pokret rukom, glas koji niotkud
zazvoni prostorom. ovjek je vie od onoga to moe obuhvatiti
pogled i to omeuje tijelo. Granice se njeno pomjere u stranu.
Doticanje bia je velianstveni vatromet na nebu.
Kao i veeranja no puna zvijezda.
Vatrometi samo ponekad zablistaju. Bljetavi trenuci sree
brzo utrnu i praina jo neko vrijeme pada po nama odozgo.
Nita zato. Djeca u nama ive za vatromete. Bia u nama
ive za svoje susrete. Sve ono vrijeme izmeu teturamo meu
prainom i sjenkama, opijeni sjeanjem na vatromet. Bie da je
tako, nekad davno, zablistao svijet i utisnuo u nas tu bljetavu
sliku koju otad vjeno lovi naa mahnitost.
Muzika kosmosa, tiha, jedva ujna, na trenutke buna, sa
smjenjujuim ritmovima i intenzitetima. Ples nesklada i sklada.
ice koje se utimavaju odzvanjajui prostorom. Tijela koja se
nadvijaju i zateu jedno nad drugim. I ono neto u nama to
moe da obuhvati i obgrli taj koloplet vatri i enji u jedno toplo
i pulsirajue jezgro u srcu.

ovjek i ples.
To je sve.
Koraci kroz mokru travu. Koraci kroz uspomene.
Koraci koji odlaze hodnikom i niz ulicu.

XX
Htjela sam da odem. Tad smo imali samo tebe. Imala si dvije
godine. Mene je zaboljelo to tad. To neto strano. Te njene ri-
jei. Mislila sam da me ne voli. Poslije sam shvatila da samo nije
voljela svoj ivot. Nije se uklopila u kune obrede, male krugove
oko stola, oko kreveta, oko mog uzglavlja i vrelog ela.
Dodirni me, zagrli me. Proi e me sve bolesti i sve tuge i ne-
stae svi ambisi i sve groznice. Dugo je u meni odjekivao zaziv
preplaenog djeteta.
Neto je u njoj sanjalo neto drugo, neto je disalo i matalo i
skonavalo polako kao ptica ulovljena na ljepljivu zamku tuge u
njenim oima. Meni je bilo nedostupno. To njeno. Ta tajna vrata
zabravljena jae od ovog prokletog podruma u koji se plaim silaziti.
Trebala sam otii i ostaviti vas. Zvonilo je u glavi.
Otii.
Ostaviti.
Ostala je. U svojim batama i nezadovoljstvima, u svojim
povlaenjima i opsadama soba, hodnika, podruma, tavana.
Ostala je.
Dodirni me, zagrli me.
Vrata ormara su velika. Ruke su male. Otvaraju vrata i zavi-
ruju unutra, prstima dodiruju odjeu, zauena to osim odjee
nema nikog u ormaru.

Strah raste kao i neprozirnost noi. U ormaru no se zgu-
njava u depovima kaputa koji se klate kao tamne sjenke utisnu-
te u jo tamniju podlogu. Strah se zgunjava na svim neprozir-
nim mjestima. Palim svjetla i razgrem zastore kad sam sama
kod kue da ue svjetlost, od dana, od nonih lampi, od mjese-
ine, i razlije se, jer kada stvari uini vidljivim manje te plae.
Isto je i sa mislima. Kada ih obasja, smanji se gustina straha,
sve postaje fluidnije i vidljivije. Bila sam radosna kada sam to
otkrila. Zamiljala sam kako u svakom ovjeku ima jedna mala
sijalica koju treba upaliti i njegovi strahovi e se umanjiti kada
mu svjetlost obasja nutrinu. I vidi da unutra nema nita stra-
no osim jednog ljudskog, drhtavog srca. Strahovi koji spavaju u
tami nestanu im upali svjetlo.
Znala sam da jednom mora otii. I da u se, kad se to desi,
osjeati ostavljeno.
Svi odlasci su bili strani, ali njen odlazak je znaio istinsku i pot-
punu naputenost koja je poela jo u djetinjstvu i rasla s godinama.
Ona nije smjela to da mi uradi.
Bila je moja majka.
Gdje si ti? Dozivala sam je u sebi motajui se slueno po kui kao
da gazim po ahovskoj tabli njenih uzmicanja. Zato je sve pusto i
puno tebe. Zato si govorila ono o odlasku. Nije bilo fer. Zato su
rijetke keri u ovoj porodici sinova uvijek preputene samima sebi
i svojim utvarama. Raaju se kao starmale, a umiru kao djevojice.
Otre preko livade za leptirima i cvijeem. Ba kao i ti. Ulove
osunani suton u oima, ostave sjetu u nasljee kerkama i odu.
Ne mogu da odrastem, zatoena sam u to popodne kada si rekla
trebala sam otii, drim se vrsto za tvoj pogled, mjerim po po-
kretima usana koliinu iskrenosti u tim rijeima.
Bila si iskrena.
eljela si da ode.
I otila si. Kao da se ivot protegao u ono jedno isto popodne
koje je poelo prije vie od etrdeset godina, kada si u usputnom
razgovoru, potaknuta nekom ljutnjom ili nemirom, rekla tu stra-
nu reenicu.

I sad se zavrilo.
U toj reenici izgovorenoj samo jednom, to jedno surovo po-
podne nije me plaila mogunost razvoda majke od oca. Plaio
me onaj drugi dio, ostaviti. Otii bez mene. Ostaviti.
Otii. ekala sam da popravi to, tu reenicu presudu. Da kae
povesti sa sobom. Da nisam dobro ula. Da me nikad ne bi ostavila.
Otii i ostaviti, prijetei je ostalo visiti u vazduhu. Godinama.
Ostavila me je punu pitanja i odavno uspavanih tuga i ljutnji
koje sad na svakom koraku iskrsavaju preda mnom.
Zato nisam bila njeno uporite ni njena snaga. Mislila sam da
sam zbog neeg kriva, zbog te moje razliitosti od nje. Ta bolna dje-
tinja odvojenost koja ne zna kud da krene, ni ka emu da se usmjeri,
koja se lomi o slomljene ae, sluajno isputene, o prijekoran po-
gled, o svae i lupanja vratima. O boli kojoj niko ne zna razlog i koja
prti na sve strane kao neka nevidljiva prerezana arterija. Ko su ta
djeca koja tapkaju bosim nogama po hodnicima, kucaju pred veli-
kim vratima i govore: Mama, ja se bojim.
Iza vrata su glasovi koji kau idi lei, spavaj, ujutro radimo,
upali svjetlo, ega se boji, ne izmiljaj...
Ali bojim se.
Majka, otac. Naizmjence.
On je ve ljut.
I ti si nekad tapkala bosim nogama i uvlaila se kraj mene. I
govorila kako se plai mraka. Miris tvoje kose je inio da se ma-
nje bojim onog davno nakupljenog mraka koji je iz nekadanjih
soba skliznuo u drhtava i strepea zatamnjenja u meni. Zajedno
smo istraivale sobu upaljenom lampom.
Nema nikog.
A to to uti?
Vjetar.
Bojim se onda i vjetra.
Nemoj, vjetar je dobar. Ispriau ti priu o zaljubljenom vjetru,
gospodinu listu i djevojinoj kosi.
Ispriaj.

ivjela su dva vjetra, topli i hladni. I jedan je bio brrrrrrrrrr,
grickao je nos i ui. A drugi je bio tako topao i njean kao da te
mama mazi po obrazima i kosi.
I nisu se znali?
Nisu.
Sve dok se nisu susreli.
Kako su se susreli?
Jednom, sluajno.
Topli vjetar je volio da se ali i ponio je gospodina lista, koji je
gunao, u djevojinu kosu.
Je li gospodin list bio puno ljut?
Pa, nije puno. Malo ipak jeste, ali kada je osjetio miris te kose
i njenost, odobrovoljio se.
I?
Pa u trenutku dok je on stavljao list u djevojinu kosu odne-
kud je dojurio hladan vjetar koji je htio da joj zamrsi kosu i malo
je tipne za nos i obraze.
I?
I onda su se prsti toplog i hladnog vjetra sluajno dotakli u
djevojinoj kosi.
I zaljubili su se. I otad se desi da, odjednom, zajedno dolete i
hladni i topli vjetar i moe ih osjetiti u svojoj kosi.
A gunavi list?
On je sve to zapisao na sebi, nasmijao se i doletio ovdje da mi
donese tu priu da ti je ispriam.
Sada se vie ne bojim vjetra.
Ni ja.
A i ti si se bojala?
Jesam. Lupao je granama o zid i pravio sjenke na prozoru i
ja sam zamiljala strane stvari, sada znam da su se to hladni i
topli vjetar dozivali i zaneseni igrali pod mojim prozorom.
I ti bi kasnije zaspala i priala u snu. Sa vjetrom ili ko zna s
kim. esto si priala u snu, jer je svijet za tebe bio iznenaujui
i intenzivan kao i za svako dijete.

Jednom si rekla: mama kako je ivot udan, hajde da sjedne-
mo i udimo se.
I udile smo se. Nabrojale smo cijeli spisak udnosti.
Krenula sam ka vratima i neto se kolebalo u meni. Znam
svaki detalj napamet, unutra. I svaki put dok dotiem kvaku
drhtim kao da je iza sveti prostor, govorim da e to jednom pre-
stati. I da se neu plaiti sebe dok ulazim u majinu sobu. Kao
pijun, kao nepoeljni gost koji vie nego bilo gdje na svijetu eli
biti tu i istovremeno se jednako plai da e ga progutati to uu-
kano i toplo mjesto gdje sada ja umjesto nje guram miriljave
biljke po ormarima, ladicama i vitrinama. To ne radim po dru-
gim sobama. To su njeni mirisi, oni pripadaju tu. Moji mirisi
su drugaiji. Moja soba je obina. Njena soba je mjesto tajne.
Djetinjstvom su mirisale, provlaile se i svoju mreu plele tajne.
I kada ue unutra, ostanem ispred vrata i gledam za njom, kud
je to odnosi njen popodnevni umor ili glavobolja. Sveti prag ne
smijem prei. Kada ustane, ima podonjake i pije kafu. U sobi
ostane njen san. Provirim kad ne gleda, da namiriem po kojim
to livadama leti moja majka dok sanja.
U njenom ogledalu hvatam odraze i mislim kako elim, kada
konano porastem, da liim na nju. Ti dugi prsti koji prinose
olju usnama, taj pogled, to velianstveno odsustvo u tom pre-
divnom prisustvu lijepog lica, zaarava ta tajna iz nje.
U njenom ogledalu sada vidim onu istu umornu enu. I za-
sjaje mi oi od neke tune i dirljive sree. Ona je tu. Tu je ona.
Zatoena u ogledalu. I u mirisima sobe i u meni.
Nee otii. Majke ne odlaze.
One su tu u nama.
U svojim sobama.

XXI
Prva zima je protekla u svoj onoj davno potisnutoj ljubavi

i ljutnji za koju nismo imale hrabrosti. U priama o ivotu od
kojeg smo obje uzmicale. U stidu, jer nismo dovoljno bile jedna
s drugom. Kakva oskudica meu nama. Kakva strana oskudica
koja me je plaila dok sam avetno jurcala po kui lupajui vrati-
ma i traei ta mjesta gdje smo se izgubile. Kao da postoji neko
strujno kolo topline koje bih mogla sastaviti pa da opet zasja.
Sada je bio mrak. I bio je prekid. I ona je otila. Moda bi, ako
je to uopte prepriljivo, tako izgledao portret mojih nastojanja.
Kada izgubi majku, izgubi ogroman dio sopstvene snage. Zime
su lovile jedna drugu, naslanjajui se na moja lea i ruke. inile
su mi sve teim jer sam due bila zatvorena u kui i stapale su se
u sjeanju u otuno zatoenitvo meu sobama i stvarima.
Stvari po kui zure u mene. Nita. Nema veze. Posloiu. Bie
opet red. Obeavam joj besmislice. Iako nje nema, tu su njena
pravila na koja me stalno podsjea. Otvori prozore. Prozrai. Izne-
si posteljinu ponekad na sunce. Vidi, praina. Pauina.
Nikad ne kae pogledaj lijep je dan, samo pogledaj ovaj dan,
tako je lijep. Neka se zove naim. Je li ona ikad tako razmiljala.
Sigurno jeste. Zato nije rekla, nije me pozvala samo da hodamo
negdje, tek tako, jer je lijep dan i nita neemo pospremati da-
nas, jer ovo nije dan za pospremanje, nego za nas.

Sada mi ostaje samo pospremanje, mislim, dok premeem
stvari po kui, po rukama. Kako su nekad usamljene i tune stva-
ri. Zurim u njenu odjeu, koju nemam hrabrosti baciti. Tijelo po-
slije kojeg ostaju praznine. Strano nae tijelo koje zna da stvori
magiju najnjenijeg dodira i najstranijeg odsustva.
arolija i uas tijela.
Usamljenost tijela koje postaje produenim organom bola. Taj
izdajnik koji cijeli ivot mirie na majinu utrobu. To tijelo koje se u
sebi ispreplelo sa svim poecima i krajevima. To savrenstvo i to ni-
tavilo u jednom. To tijelo ije pobjede i poraze nosimo pomijeane
u sebi. Sve je u njemu tako nepouzdano i promjenljivo.
Glad tijela. Na poretu kuvam ruak za sebe i za sve duhove
koji me nastanjuju. Dobro je to kuva, rekla bi majka, dobro je
da jede kaikom, zima je, i sklona si prehladama. udno, sasvim
sam zdrava. Ve mjesecima. Ovo je valjda prva zima bez prehla-
de. To je zato to redovno prozrauje, dodala bi ona. Takvi su bili
nai razgovori. Ona je svemu dodavala razlono objanjenje.
Tijelo se opiralo objanjenjima i logici.
Boji li se, pitala me je ker.
ega?
Biti tu sama? Ne bojim. U poetku jesam.
Bilo je previe tiho. Sada sam navikla.
Ti si uvijek bila plaljiva, ne znam kako ovdje izdri.
Promijenila sam se. Odluila sam da ne budem plaljiva. I?
I nisam.
Ne vjerujem ti.
Ni ja sama sebi ne vjerujem, ali se ubjeujem u to i nije loe.
Radi.
A nou? Moe li spavati? Bez onih tvojih tableta za spavanje?
Mogu. Spavam normalno, kao to prije nisam.
I nee upasti u depru?
Neu.
Obeava?
Obeavam.

XXII
ivotne kole lekcije dijele kao amare. Rijetko kad je to samo

njean dodir ovla, ee kao tresak vratima odjekne amarina
sa tragovima prstiju i razderanom koom.
Fascinirala me je ta starica koja od pet poderanih haljina
napravi novu. Uim od nje. Od svog ivota uivam komadi po
komadi, to je moderno, zove se pavork. Lijepe arene krpice.
Osjeam se kao modni detalj dok leim na kauu i pokuavam da
se sastavim. Kerka ui naglas iz knjige kako Bog ponekad rasta-
vi more za svoj izabrani narod. Razmiljam kako to radi u dane
kada nije previe umoran. Mama, zna li da Mojsije samo lupi
tapom. Znam, svaki dan svjedoimo nekom udu, neki grm kraj
nas progovori, neka zmija na pijaci nam proda prskane jabuke od
kojih nas mui eludac i bolno spoznamo istine o naoj golotinji,
o naoj dubokoj nespremnosti da prevaziemo plaljivog zeca u
sebi koji se uporno hvata u gvoa dobra i zla rasporeena usput.
Samo treba mirno leati na kauu i posmatrati kako mahnito jure
tenje da se neto uradi, pomjere brda, vaskrsnu mrtvi u sebi, pre-
krei soba, ode na frizuru, popravi auto, upali televizor kroz koji
itav haos nadre u stan. Samo treba ostati miran dovoljno dugo
da se sva praina slegne, da se sve te arene krpice posloe jedna
uz drugu, da se mama malo odmori, pa emo ii u etnju, a ti e
mi priati ta si novo nauila danas. I pokuaemo zaboraviti ta
je bilo prije.

Prije.
Nisam se voljela sputati niz tobogan, ni ljuljati na ljuljaci.
Roditelji su mi bili profesori knjievnosti. Upoznali su se na
fakultetu. Dali su mi ime Ana. Nisu se obazirali na to da je ime
sudbina.
Unutra se ne smije puiti.
Jednom je neko opukom zapalio cijelu baraku. Ponesi dekicu
da se umota, zima je.
Ponekad razgovaramo.
Ponekad samo utimo.
ta ti je bilo najgore?
Kada sam gledala u sopstveno dijete i nisam se mogla nasmijati.
Gledala sam je tuno i mislila bolje da nisam iva da ne upamti ovo
lice, ovu bezizraajnu masku.
Ali sad si ipak malo bolje.
Da. Valjda.
A tebi, ta je tebi bilo najgore?
Kad nisam znala ko sam. Vodili su me kao lutku psihijatru, pa
kui. Gledali su me brino, saaljivo, zaueno. Molila sam ih da
me malo ostave ovdje. Nisam mogla gledati njihove poglede. Ni svoj.
U ogledalu.
Ovdje su ogledala polomljena, mala i mutna.
Ne vidi skoro nita. Neto razmrljano.
Kao mi.
Onda opet ona grimasa. Zamjena za smijeh kojeg
nema.
Doktor kae kako bolest moemo ograditi. Kontrolisati. A ta
ako je bolest kao tumor i mutira i iri se.
Ana, imaj malo optimizma.
Ovdje? Znam, cinina sam kao i doktor. Cinini pacijenti dobiju
cinine doktore.
Nisi cinina, samo si...
Nesrena? Nisam ak ni to. To je neto drugo. Bilo bi lake. Samo
sam upala u tupost. Ni srea, ni nesrea, ni bol. Sve je prolo. Samo

tupost, ne ona od neznanja, nego tupost od nemoi da se pokrene.
Da pokrene emocije, bilo kakve. Opet. Nesrea, ljutnja, bijes, prezir,
mrnja, bilo kakvi osjeaji bi bili olakanje.
Ima li cigaru?
Ovdje su cigare suvo zlato koje ti donosi portir preko veze za
koju marku vie. Ako ima marku, ako si dobar s portirom. Ako si
koliko-toliko dobar s glavom, a gotovo svi imaju te trenutke trezve-
nosti vezane uz cigaru. I poslije se ugase. Kao i cigara, kad izgori.
Dobro sam, ne treba da se sjeam toga. Ipak, sjeala sam se
svega, ak i najsitnijih detalja. Kao da gleda stvaranje i rastva-
ranje svijeta, njegov i svoj sopstveni pad.
I onda nita, tupost i mrak. I sve, opet, ispoetka. Kao da ve
ne zna, kao da nisi vidio sve to. I radost i bol. I sve ljudske sla-
bosti kako pletu paukovu mreu oko tvoje glave i ne doputaju ti
da se isplete iz toga pauinastog tkanja mana i enji, ucrtanih
posrnua, nevjetih uspona i malih stazica koje vode od jednog
do drugog.
Ana, posjeta, odzvanja joj kroz glavu ta reenica, koja joj je
u bolnici prekidala krug misli u kojima je bila zatvorena kao u
logoru, gdje ti je umjesto tijela duh okruen bodljikavom icom
straha i bezumlja koji prijete da e te rasuti.
I sada bi nesvjesno ta reenica odzvonila kao eho u njenoj glavi
i trgla je od tog premetanja uspomena i utisaka i vratila u stvarnost.
ena ispred nje objanjavala joj je kako je nedavno u jednom
asopisu proitala da je stvarnost ono to sami svojim nesvje-
snim i svjesnim eljama oblikujemo.
Toga sam se i plaila, pomislila je Ana.
Sasluala je, ljubazno se osmjehnula, ukljuila na dugmetu
u svojoj glavi taku koja se zove najljubazniji glas na svijetu i
predloila klijentici da preu na potpisivanje ugovora.
U glavi joj je rije klijentica odzvanjala i ralanjivala se, izazi-
vajui besmislene asocijacije, klijati, enta koja klija, klijanje na entu.
Klijentica je posluno klimnula glavom.
Ugovori su utali stolom.

Primjerci za vas, primjerci za nas.
Ljubazan ali vrst stisak rukom. Ulijeva povjerenje, odaje
vrst karakter.
Ana se u sebi nasmijala konstataciji o sopstvenom vrstom
karakteru.
Nita vie nije vrsto osim poda po kojem odzvanjaju noge
klijentice u potpeticama koja e uskoro ieznuti u daljini, jo e
ostati to lupkanje. Taj ritam. Potom tiina.
Ana je pogledala na sat. Uobiajeno. Poslovni sastanci traju
trideset minuta, deset askanja, deset objanjenja, deset ugovo-
ra i potpisivanje uz prigodni pozdravni govor za rastanak i bu-
duu saradnju.
Od klijenata se ovjek zapravo ne moe ni rastati. S njima te
veu veze vre od ljubavnih, branih, rodbinskih. Od svakog se
moe nekad i negdje prikriti, ali klijenti se vraaju kao bume-
rang, mijenjaju lica, suknje, hlae, odijela, ali uvijek u pravilnim
razmacima teku rijeke novih klijenata.
Neke kolege ih zovu stranke. Ni to nije nita bolje. Nagomilana
strana lica i usiljeni susreti.
Moda sam trebala dati otkaz. Psihijatar je savjetovao po-
vratak na stari posao, to je dobro za vas, za vau socijalizaciju.
I za klijente, mislila je ironino Ana. I za firmu, vi ste dobar
radnik. Praviemo se kao da nita nije bilo, ta malo dua bolo-
vanja, svakom se deava. Osjetljivi ste.
Drago nam je da ste se vratili u na tim.
Utivi ef. Utive kolege.
Niko ne pita puno. Radoznalost je tetna i neprimjerena.
Nekad mislim da sam poludjela od smjekanja i ispraznih
razgovora. Od svih tih rijei koje ne znae nita, po kojima se
ljudi voze kao vozovi po inama. Nema nedoumica, nema skre-
tanja u jeziku uspjeha. Nema rijei, ni osjeaja, samo fraze. Lako
se naui.
Poslije nekog vremena svi zaposleni poinju liiti jedni na
druge. Po odjei, pokretima, reenicama i licima. I ne samo taj

ivot tu, u kancelarijama, nego i mimo njih, njihovi stanovi i
kue, njihova djeca i muevi i ene, svi poinju izluujue liiti.
Kao da ih neko ili neto proizvodi.
Ili je sve vodilo jedno drugom. Besmislenost svakodnevice i te
meke ruke koje su razmekale moja osjeanja. Odjednom nisam
vie mogla podnijeti sve to je imalo taj neprirodni ukus. Ni lju-
baznost, ni sopstveni smrljani ruak, ni ljude.
Nisam u toj poplavi osjeaja slutila da meki dlanovi imaju
po sebi iscrtanu putanju sopstvenih obmana.
I da niko, ba niko, nije lien tog ukusa lai u ustima. Izne-
nadi se kad hoe da ga ispljune koliko je vrsto svezan za tvoj
jezik, da postoji opasnost da moe jedino s njim izletjeti iz usta.
Kada misli da su spale sve maske, ugleda sopstveno lice i
boji se ako strgne i to da e ispod izviriti golo i krvavo meso, a
to nije lijep prizor. To nije prizor koji ljudi mogu podnijeti, koji ti
moe podnijeti.
Strano je kada dvoje ljudi koji se vole zaprepateno ustuknu
pred ogoljenim licem onog drugog. A uvijek ustuknu. Ne toliko
iz sebinosti i elje da se pobjegne koliko od uasa i straha da
je ono pred nama odraz u ogledalu, da je najvie to dijelimo ta
zaprepaujua bol i preosjetljivost koja se ne moe izdrati, koja
vriti. Hou neke vre ruke, neku masku mi napravite za lice,
neku vrstu opnu da ne boli svaki titraj ove ljubavi i ovog mekog
tkiva sainjenog od tankih ilica i drhtavih ivaca.
Pred Anom je stajao isjeen komad mesa. Vjerovatno otud
te ilice, ta nagost. Ruak, opet ruak. Ironija je u tome to sad
mnogo bolje kuvam. Poslije svega.
Mesar je sjajan, uvijek ostavi najbolji komad. Ana je mislila
o tome kako nikad nije susrela mesara koji je lo ovjek. I ovaj,
odisao je nekim naivnim potenjem i estitou sa tim toplim
oima i onim izrazom lica koji odaje ovjeka koji ni mrava ne
bi zgazio.
Njeni mesari. Sa mekim rukama. Bezazleni. Mislila je Ana
dok je u torbu trpala komad teletine.

Meso, u raaoni i u mesnici, ovjeka bolno osvijesti prisustvo
sopstvenog ranjivog i krvavog mesa. Krhkost ivota spava zato-
ena u njemu. U tako opipljivom, u prisutnom, u tijelu koje je
zapravo najodsutniji dio ovjeka. Radi svoje. Kako ga misliti, ono
jeste dok jeste, i potom nije. I to volimo kad volimo nekog, njego-
vo tijelo povezano nevidljivim esticama za neki tajni izvor koji
mu udahnjuje tu magiju koja ini da zaboravimo sve mesnice po
kojima razvlae tijela.
I jesu se to meu nama sporazumijevale due ili tijela ili neto jo
dalje i jo apstraktnije to ne moe da misli jer ono misli tebe.
Opet, opet poinje. Zujalo joj je u uima.
Nailaze svi beskraji i sva stapanja i rasipanja. Moj mozak
sa plimama i osekama. Moje oi sa kiom meteorita. Moje misli
sklone padanju u bezdan. Moje radosti i strahovi i vrtoglavice
koje zapleu na stepenicama pijace, na ulici, bilo gdje, samo kre-
nu i ponesu me. Moram ih zaustaviti. Dobro sam. Dobro sam.
Dan je lijep.
Spasonosne besmislice. Mali razmaci u glavi. Pauze. Jo jed-
na stepenica. Gospoa sa smijenim eirom. Ljudi, lica. Odlazi
ka njima, od sebe. Razlijeva se kao rijeka. Lovi neki titraj. Neko
lice. Lice koje svijetli. Postoji li takvo lice? Sve je to bjekstvo ili je
to sve potraga.
Stepenice na pijaci, stepenice u zgradi. Koraci. Disanje, uje
u sopstvenom uhu taj ulovljeni zvuk uspinjanja, umora.
Napokon, otvaranje vrata, stan kao utoite.
Iza vrata. Skrivenost.
Napokon, kau u koji moe dlanovima utisnuti svoje strahove.

XXIII
Nezaustavljivi tokovi koji se kotrljaju iz mene. Iskrsao mi je

pred oima taj prizor: nepokretna starica sjedi u invalidskim ko-
licima, nasuprot nje bicikl. Ona zuri sa eznutljivim pogledom
u magine tokove, tako sline ovima koje moe pokrenuti ru-
kom, a opet razliite. Tokove bickla koji odnose, koji pokreu
treperavu i blistavu traku uspomena.
ini mi se da sam tako gledala u dugmad njegove koulje
dok sam ih otkopavala.
Ta elja zarobljena u oima koja je vraa u vrijeme koje se prote-
e unedogled, koje oivljava slike, zaara je i apne joj da ona moe
voziti bicikl i ona najednom osjeti kako joj vjetar leti kroz kosu.
Unutra, ostao je zarobljen dio prijanje slike, jedan nepokretni dio
mene koji nije mogao da se skotrlja u prste i prati ih poslije, po nje-
govoj koi. Taj dio mene zavidio je prstima koji mogu da zaborave
prijanju nepokretnost. U meni. U starici. U nama.
Neto ljudsko. Raspeto kao utavljena jarea koa na tavanu.
Neto to udi za nekim proputenim trenutkom, duboko svje-
sno da ga ne moe zakotrljati unazad. I previe uplaeno da bi
povjerovalo u uda.
Moda samo malo udo.
Govorila sam mu: ti si malo udo.
Jesi li vidio staricu kako gleda u bicikl?
Nije je vidio. On ne gleda starice. Bicikla. Kolica. Zagrlio me je.

O emu ja to razmiljam. Preutala sam to. To o njenoj enji.
Sustigla me sopstvena.
Mala dugmad na koulji. Koa. Voljela sam te trenutke kad
mu otkopavam koulju, kada se koa povjerava prstima, nudei
im nemirno titranje topline po jagodicama. Sve moe da zadrhti
i zaplee. Ponekad.
Ponekad samo ukoeno sjedi, u tebi. Starica.
On mi govori stvari koje vie niko ne govori i u koje niko ne
vjeruje.
Moje izdajniko oko sve vrijeme viri kroz rupe u njegovim
dlanovima gdje bi da umetne svoje srce.
Dok se voda slijeva niz naa gola tijela, osjeam kako nam
mahovina enje u debelom sloju obmotava kou.
Pjena od sapunice klizi do vrtoglavog odvoda. Tu ostaje pre-
kratko. Novi mlaz vode sve spere i razbistri. Oprani smo.
Idem sad. Ne trebam biti ovdje.
Zato kad ti je lijepo.
Ba zato, ako se zadrim due, runo e sustii lijepo.
Doi e opet. ekau te.
Ne znam. Ne mogu sada misliti o tome.
Vrata. Vrata dijele prostor na dvoje. S onu stranu neko sam
drugi. Korak mi je tei.
Usput osjeam kako me sustiu godine i misli. Neko u meni je
ostao sa njim, neko ko jo moe da sanja snove o ljubavi. Prejake
strasti sabijene su u mojim prstima dok svi mukarci i sve ene ot-
kopavaju dugmad koulje i krue zatoeni u njihovim krunicama.
Pokidaj ih, ujem njegov promukli glas obojen eljom i ne-
strpljivou.
Ne mogu. (Dugmad su lijepe, male krunice, u kojima se su-
stiu svi mukarci i sve ene.)
to ti znae? Pokidaj ih. Uiu ih opet.
Znae mi. Podsjeaju me na trenutak kada je svega bilo pre-
vie i kad nisam mogla da izdrim tvoj pogled pa bih ga sputala
na dugmad. Da se smirim.

Ja u te smiriti, govorio je on kroz smijeh dok je njegovo
tijelo nestajalo u mom i moje u njegovom.
Prejake strasti, pjevao je vjetar dok je landarao sa otvorenim
krilom prozora.
Prejake strasti, zveala su dugmad dok su zajedno s kouljom
padala na pod.
Prejake strasti koje su se sustizale u golim i napetim tijelima koja
su, laka i obuzeta zajednikom vatrom, kao list letjela prostorom.
Vazduh je suh i vreo.
Koje je to bilo ljeto?
Dok tonem u san, vidim kako se naginje nada mnom, ljubi
me u rame i pokriva arafom. Mogla bih rei ostani, ali pla-
im se pokidau dugmad, rasue se po sobi, izgubiu ih. Prejake
strasti i nemiri ostaju zakljuani u meni kada zatvorim vrata.
Svijet je ensko maslo. Nose ga u trbuhu. I nikad ne zna kad
e da ga porode. Kucka u njima kao satovi u majinoj sobi. Klizi
im niz noge. ivot je nadahnue tajno darovano eni. Kao noi
dok ulazi u moju sobu i dok me ljubi i odlazi da ga niko ne vidi.
Kao da ga nema.
Mogla bih ga opet zaeti, roditi, izmisliti u bilo kom trenu. Dok
zateen dolazi kao kradljivac vatre nespreman da ode, ni da ostane.
I ja, koja utim ulovljena u raskoraku izmeu idi i ostani, pomislim
kako su izbori jedna od teih stvari koju nam je u naruje dobacio
neki nespretan bog, moda ni sam ne znajui ta bi s tim. Pokua-
vam da zamislim njegov strah, napetost i uas u trenucima koleba-
nja da li da ispusti ili proguta svijet zatoen u ustima.
Uz zvuk zatvaranja vrata ujem sopstvene misli koje govore
kako je trebalo da mu kaem da ga volim. Da razumijem sve
to sa osamljenou, strahom i drhtanjem pred drugim dok ti je
srce otvorena rana nad kojom tui prsti i tue oi rade opasan
zahvat. Da znam kako kuca. Oslukivala sam svu no. I da ima
lijepe ruke. I kad su nestrpljive i kad su strpljive i dre dugo moje
dlanove da se ugriju. Trebalo je to sve da kaem, ali zvuk vrata
je bio bri. I u mom grlu je ostalo trajno neto stegnuto i teko.

Stabljike se njiu. Zateene plesom. I njihove teke cvjetne
glave lomljene strau umorno se sputaju jedna na drugu. Neke
ljubavi stignu prerano, neke prekasno.
Osjeala sam kako se tijela mogu rastvoriti jedno pred dru-
gim, kao cvijet. Ili trajno zatvoriti, nespremna da nekom opet
ponude sav taj nektar koji se lako moe pretvori u gorinu.
Prazni vagoni su zveali pod prozorom i nisu dali spavati.
Sanjala sam kako me grli. Kako ga grlim. Kako peroni ne
odlaze nekud nezaustavljivo u daljinu, nego se preobraavaju u
na kruni zagrljaj.
Do mene dolaze zvukovi kolodvora koji bruje to je bilo davno.
Kolodvori su ostali daleko, u nekoj mutnoj prolosti, koja sad vie
nalikuje na tuu.
Kia pljuti. Poetak s kiom ne obeava nita dobro. Peron
je prazan. Mene praznina plai. Voz je otklizao dalje.
Rekao si, ekao bih te, ali urim na posao. ekao bih te, ali
tvoj voz kasni. ekao bih te, ali pokvarena su mi kola. ekao bih
te, ali ti vie nisi ti.
I ne ekam te.
Rekla sam, ekala bih te, ali ima puno putovanja i gradova
koji sanjaju rasuti svijetom i ija jutra elim buditi. Ima puno go-
dina u kojima sam po raznim stanicama srca ekala i potroila
svu strpljivost.
Uloge se podijele na poetku. Jedan eka, drugi putuje. Jed-
nom, onaj to eka zaboravi koga eka. Jednom, onaj koji putuje
zaboravi kuda putuje i kome se treba vratiti.
Bila je to je udna poslijepodnevna ljubav, udna ljubav, u
naem umornom srcu, u naim oteklim venama. Kao dva gute-
ra leali smo na krevetima smeurani i oamueni. Preesto mu
odlazim u posjete, u snu, zabrinuta za njegovo zdravlje ili upla-
ena sopstvenom samoom.
Mladost kao komadi zelene mahovine, njena, upakova-
na je u sjeanju i tako stoji, nedotaknuta. U nekim krunicama
uhvaeni. U nekoj dugmadi koja su prtala rasuta po prostoru,

malena i zakotrljana. Koja nisam htjela da pokidam. Koja je neko
pokidao jaim rukama. O koja smo se spoticali poslije.
Nema tajni. Samo zaborav prekrije sve. I nove ruke se odne-
kud pojave da otkopavaju stari svijet. I nae aveti i nae ljubavi i
nae mrnje iznova podigne vjetar iz praine.

XXIV
Ojuilo je. Kia e. Jugo osjea u cijelom tijelu poput bo-

lesti, malaksalosti ili ljubavi. Tijelo je tromo i boli. Priroda se
uznemiri. Tamni oblaci stignu oteali i puni sopstvene strasti.
Trenuci koji se iznenadno prelijevaju u kiu. Kapi teku niz lice.
Sada moe plakati zatien, omotan nebeskom vodom. Kud to
ide pod oblake? U sumrak. Pred kiu. Kao da cijelo zgusnuto i
teko nebo hoe da ti se slije na glavu.
Nakupljena sjeanja u nanosima kao zemlja uz cestu poslije
oluje postaju opipljiva i stvarna.
Priroda se neprestano poigrava.
Ogledala prosuta po usputnim lokvama pitaju te: Ko si ti?
Ja sam ovjek, kae im.
I svako naredno iznova pita i ti daje isti odgovor dok prola-
zi pored njih kao pored Sfinge.
Svaki korak ti poturi drugo lice u odrazu.
I svako od lica zavoli, dotakne, neoprezno ponese u sebi.
A ona odjekuju u tebi Ja sam ovjek.
Pun teke vode i mnotva lica, pokisao ovjek otkljuava
vrata kue koja mirie na toplinu.
I svlai koe, mokre i skupljene usput.
Poslije skuva aj i gleda kroz prozor kako se sve smiruje.
I pomisli moglo bi se o tome neto rei. O sjeanjima ljudi
zarobljenim u tebi.

Oni kau nije ba tako bilo.
Promijenilo se neto. U uspomenama. Moda su ih vjetar,
kie, more i vrijeme preoblikovali.
I brazde u stijenama vremenom postaju dublje i voda spira
zemlju i golo se pokae brdo i lice moje biva jutrima drugaije.
Sa dubljim brazdama i sa sve vie ogoljenih sjeanja.
Nije ba tako bilo.
Uvijek malo drugaije presloi stvari kada pretura po maji-
noj sobi, iako misli hou da sve ostane isto. Ruka sama odreuje
drugi raspored.
Sjea se neke sopstvene stvarnosti ulovljene kao voda u
krapama u tvojoj svijesti.
Pomisli, ega se oni sjeaju? Ti ljudi koji nastanjuju sobe i
hodnike uspomena. Jesu li to sad samo beskrajna lica i odsjaji
istog? Sada, kad ti jedino drutvo ine prazne stolice razbacane
po sobi. Da li bi ih njihova tijela, da ih moe kojim sluajem pri-
zvati, i njihove ile premreene sopstvenim enjama i snovima,
drugaijim od tvojih, uinile stvarnijim?
Ka tebi bi stizao um kao kletva, kao eho, tui, a opet tvoj
glas probuen u dubini bia koji upozorava koliku razdaljinu od
istine nosi u sebi svaka pria.
Nije ba tako bilo.
I ti bi molila i dozivala da ti se kae kako je bilo.
Po sobi su se lovili tiina i zvuk vjetra. Rvui se i smjenjujui
u naletima jedno drugo. I u pustom selu meu praznim stolicama
divlja neija strast i neobuzdano nadire ivot. U udarima i uzmica-
njima vjetra. U zvukovima i tiinama koje zapljuskuju une koljke.
U srcu koje oslukuje ritam sopstvenih strasti pomijeanih sa licima
iji odbljesak nasluti po zidovima sobe.
Sjenke i svjetlo.
Sve plee. Svijet je stalno u pokretu.
Ponekad ushieno osjeti kako prati taj ritam, ponekad te
ispuni bolna spoznaja kako hramlje stazama sopstvenog ivota.
Iskusan plesa i umorna starica igraju zajedno i smijee ti se.

eka da se vjetar smiri.
Pokrenuo je previe toga. Mora da se popne na tavan, da
vidi da li je crijep na svom mjestu.
Ovdje vjetar pue prejako.
Premee u glavi ta sve mora uraditi prije noi.
Samo da se smiri vjetar.
Razgovaram sama sa sobom. Dogovaramo se oko obinih
radnji koje treba uraditi, po kojima e se rasuti ona nestalna pje-
na uspomena.
Nije tako bilo. Govori sama sebi dok otkljuava vrata i u-
je se kako u mislima gotovo ljuto odgovara sopstvenom glasu,
a kako je bilo.
To vie nije ni bitno. Crijep je na svom mjestu.
Vjetar se smirio.
Stara kruka, ona iza kue. Nije polomljena.
Nekoliko razbacanih kantica lei kao vojska poslije bitke.
U njima zvei praznina. Dok ih slae jednu u drugu, gurne
u svaku poneku uspomenu. Njihova praznina se nee zapitati o
vjerodostojnosti upamenog.
One slonim umom odgovaraju koga je briga.
I stara kruka. Ona kae moje stablo je stvarno, moji plodovi
su stvarni, koga je briga ko me je posadio. Oni koji beru misle
samo o plodu.
Neto u meni se pobunilo. Kae to nije u redu. Posadila te je
moja majka, ja te zalijevam. uvam.
To je u redu. Plodovi su uvijek slatki. Korijen se ne vidi. Doi
e novi berai sa malim i praznim kantama. I novi i novi. I zabo-
ravie sve osim plodova. Mora razumjeti da je to u redu.
Ostaju mali i slatki plodovi i gladne ruke iji se prsti ovijaju
oko njih.
Uspomene su titrave zrake zalazeeg sunca. Njeno i nestalno
griju, razliju se po licu, dotaknu rame, sliju se na dlan i taman kada
pomisli da si dodirnuo neto toplo i meko, one ieznu.
I sutra opet iznova zaponu s tobom svoj varljivi ples.

Spusti li se dolje do mora sve je drugaije. Predio oivi. Zvukovi
se sustiu i uslonjavaju u graju. Iz samostana se uje pjesma.
Gore u selu, crkva je zatvorena. Svetenik doe samo kada
su veliki praznici ili kad nekog sahranjuju. Velike povorke su
se osule u svega nekoliko ljudi. Svetenik u crnom kao gavran
zamakne izmeu empresa. Jedna odsutna vjera ivi i izumire,
gore na brdu. Kod mora glasovi prizivaju milost gospodnju.
U malim kuama uz more i gore na brdu iste starice mrmlja-
ju svoje veernje molitve sebi u bradu, pod ikonom kunog sve-
ca ili neke sanjive Gospe. U svojim dugim bijelim spavaicama
kao duhovi promiu u oknu prozora.
I da djeca budu zdrava i da dou, klizi im sa usana, dok tonu
u san.
Na plai je uvik guva, vie jedan djed drugom.
Volim gledati ljudska lica. Ono malo mjetana trajno je zaue-
no sa kakvim navikama pred njih stiu turisti koji sobom nose neto
to privlai i plai.
Nita se nije promijenilo. Poneka ena ogoli grudi po kojima se
zaigra suneva svjetlost. I dok proelavi mukarac kraj nje odsutno
gleda u namrekane talase, mjetani zure u nju. Babe mrmljaju i kr-
ste se, mukarcima se pogledi lijepe za odsjaj sunca na njenim bra-
davicama, tamnim i otrim porubima nekog dalekog i nedodirljivog
svemira. Svako mislima hvata sopstveni odbjegli san. ivot treperi
vazduhom usijano kao cvrci u oblinjoj umi. Travu miluje vjetar.
Gospa i sveci zdrueno motre s neba svijet koji se kupa u jakoj po-
podnevnoj svjetlosti.
Djeca razdragano tre obalom. U njima se jo ne bore sum-
nje i ne taloe strahovi. Samo isto more svjetluca i obeava za-
dovoljstva.
Ovdje, na kraju svijeta, susreu se vjere i mimoilaze ljudi.
Dolje, u crkvi kraj mora, prijatno je hladno. Gospa isklesana
u kamenu, ima bijelo, njeno i izdueno lice. Gore, u crkvi na
brdu, Majka Boja ima okruglije lice boje starog zlata.
Obje isijavaju neko sopstveno svjetlo obojeno sjetom.

Majko Boja, koliko tereta ovdje padne po ljudima dok su im
jo lea sitna i ruke male.
Nijedan ovdanji bog ne prata susrete.
Na rubovima svjetova ponekad se dotaknu neke ruke i uplae
se koliko topline postoji meu njima.
Popodne vjetar svira kroz prazne crkve jednaku muziku ili
to popunjava praznine u nama.
Odavde nikad ne moe otii dovoljno daleko.
Otac je rekao majci, idemo nazad. Tamo. Onda je sagorio od
prejake vatre u sebi, oko sebe. Od uspomena. Od bola.
Praznicima su on, dvije babe i stari pop pjevali u crkvi.
Niko od njih vie nije tu. Ali sve je isto.
Oe na koji si na nebesima i oe moj ovdje je sve isto. Amin.
Samo ponekad, na rubovima svjetova, neke lude i nespretne
ruke se dotaknu.
To traje kratko. Taman da pomisli da se neto moe pro-
mijeniti.
Djevice Marijo, milosti puna, tvoje lice je tako lijepo. Bijeli
kip ponekad oivi i razlije toplinu po hladnoj prostoriji.
Poslije crkvenjak zakljua vrata i sveci dugo odmaraju.
Ovo je mirno mjesto. Osim kad je rat. Ali to je bilo davno. To
neto zbog ega nai depresivni oevi gase televizore, odlaze u
preranu penziju, lijeu u grob jo prije smrti, potom umiru smi-
reni, izmireni sa zemljom, koja je iste boje kao i njihova ugaena
lica. Nae majke, ah, one su od poetka znale kako je ovo sve
jedna glupost. Skupa glupost. Koje su govorile da idemo nekud
to dalje, snai emo se ve, djeca e se naviknuti, pa i drugi su...
Nai oevi, ah, oni su hrabri ratnici. Mrtvi ratnici, mrtve zemlje.
Nae majke, ah, nae majke lee pored njih.
Mi smo tuna djeca. Nita nas i nikad nee moi popraviti. Neko
ponekad spomene onog Boga koji je siao da propovijeda ljubav. Ali
svi odmahnu, ovdje bi mogao samo vodu pretvoriti u vino i svi bi
se tome obradovali. O dragi Boe, opij nas ovako lude i nesrene
neim estokim. Teko da postoji ljubav kojom bi otopio srca svih

nas koji smo gledali taj udes naih oeva i majki, taj mimohod lee-
va, poruenih gradova i izgubljenih godina, nas vie nita ne moe
izmijeniti. Tuge se sudaraju sa staklom prozora. Odasvud prijeti ra-
sprsnue. Previe kvarova na malom prostoru.
Ali to je bilo davno. Sve je bilo tako davno.
Buka i bijes i strast i rat, sve je to iza nas dok se veernji spokoj
razlijeva po uvali, selu i zvonicima crkava. Po svetim i manje svetim
mjestima u nama koji hodamo svijetom zaneseni sopstvenim mo-
litvama i smirajima, prizivajui neto vee od nas, neto to bi nam
moglo oprostiti nas same. to nismo znali njenije obgrliti svijet dok
smo gladno hrlili u njega vjerujui da su nam usta i ruke dovoljne
da zasite sve nae gladi. I da je srce dovoljno veliko i jako da moe
da primi u sebe taj svijet baen meu nas kao meu gladne pse i taj
prizor u kojem mi lakomo grizemo jedni drugima vratove. Oprosti
nam to ne znamo ta inimo i onda kad znamo ta inimo, jer je
sve rasparano i podijeljeno u nama. Kao ovo selo. Nadvoje. I tako
u beskraj. Nadvoje.
Samo ponekad se neke ruke dotaknu. I uplae se. Otkud to-
liko topline u prstima.
Nema Prometeja koji bi smjeli ponijeti toliku vatru u grudima.
Otac je sagorio.
Majka je tinjala i ugasila se polako.
Onaj ovjek je otiao daleko odavde. Jednog dana, s jednom
torbom u ruci. I niko nita ne zna o njemu. Ne znam otkud mi
to, neke glasine ili nakaradnost uspomena koje se neprekidno
dopriavaju, neko je spomenuo da je rekao samo to da se nee
ovdje vratiti.
Dvije godine poslije njegovog iznenadnog odlaska majka se
udala za oca.
Kada smo dolazili dva puta godinje iz grada na seoske fete,
bacala je nervozno poglede mimo nas kao da trai neko lice. Si-
gurno je zamiljala da e odnekud iskrsnuti sa porodicom nalik
nama. Tako uobiajeno. Otac, majka i dvoje djece. Svake godine
isto, atori, igrake, galama i njene oi koje plutaju po gomili kao

ulje nad vodom. Sigurno je bilo trenutaka kada je pomislila da
razaznaje to lice, te oi. Zamutio bi joj se pogled. I opet nita.
Privid. Magla, nije to on. Prepoznala bi ga. Da. Po oima.
Seoski vaari. Seoski ratovi. Sve je to protutnjalo, kao i njen
ivot.
Tako davno.
Nema fotografija. Nema tragova. Samo par neizvjesnih i po-
lutajnih susreta, jer u selu u kojem se sve krije nijedna tajna se
ne moe sakriti.
Susreti koji su se kao talog uhvatili po dui moje majke.
Talog koji se prelio u mene.
Sada liimo. Govorim odrazu u ogledalu.
Sada liimo, majko, koja si mi cijeli ivot govorila da sam
ista otac.
Liimo po umoru, po pogledu koji tinja ugaslim enjama,
po talogu nakupljenom u nama koji se ponekad zamuti i ispuni
nam oi.
Razumijem te, nekoliko plaljivih dodira ruku razbudilo je
tvoje srce, koje je poslije zaspalo, kada su se ruke razdvojile. Od
tada, trajno si za nas bila tako lijepa, sanjiva i nedostina.
Otac ju je volio. Mukarci vole te oi koje podsjeaju na one
Bogorodiine. Pune sjete, tuge i neosvojive topline koja se nekad
davno razlila prostorom.
Oni ne razumiju. Njenog ivog sina su razapeli u njoj. Njenu
ljubav. To je usud ene.
Strasti su davno zgasle, jo neprobuene sasvim. A ve spe-
peljene. Ovdje prejako grije sunce.
Ostale su njene brine ruke za nas koji smo stigli poslije.
Ti to sve izmilja. To su gluposti. To je bila samo mladalaka
ljubav, sve sam zaboravila, odavno. I odmahnula bi rukom. Ne
postoje te tvoje ljubavi. Nita od toga nema. Borili smo se za goli
ivot. Ko je mislio o ljubavi.
Istorija se ponavlja. Ljubav nita i nikog ne pobjeuje, samo
te naui kako lako u njenom odsustvu izgore gradovi. Pobijedi
jedino tebe sama dok te lome i pustoe uspomene.

Htjela je da ode.
Tamo na drugom kraju svijeta. Taj ovjek. Vjetar je duvao
prejako.
Zatvorila sam vrata. Majka je ostala unutra.
Ponekad se neke ruke susretnu. Dotaknu. Ponekad se ispre-
pletu svjetovi kao prsti.
(Ne mogu da te ostavim. Svijet je tako upleten kao korpa od
prua, tvoji prsti preko mojih.)
Ali to traje kratko. Tren prije buenja iezava sanjani svijet.
Ona to nije nikad spomenula.
Moda je sve izmiljeno. Sve s tim ovjekom.
Da li je u onim samotnim veerima osim naeg dolaska viken-
dom oekivala jo neiji povratak u pusto selo na kraju svijeta?
To je bilo tako davno.
Zato podie prainu po vitrinama u podrumu? Tu niko ne
zalazi. Tu nema nita korisno. Samo kalje i plae. Ima aler-
giju na prainu.
I ko moe uopte znati ko je koga nekad volio. Sve se pro-
mijenilo. Samo crkve zvone isto. I iste male povorke kada nekog
sahranjuju.
Gore u selu.
I dolje kod mora.
U dva razliita groblja.
Praina pada svuda, po grobovima, stvarima, ljudima i viju-
gavoj cesti prema brdu.

XXV
Hajde, molim te, kui. Prestani da izigrava udakinju. U

stvari, ti to i jesi, ali svejedno, hajde kui.
Hou, im zavrim ovaj roman. A ti bi mogla dolaziti ee
da me vidi.
Ne mogu, zna da me nervira ovo mjesto. I tebe je. I ne shvatam
zato si od svih nenormalnih mjesta koja si posjeivala izabrala ba
ovo. Najnenormalnije. Bila si ljuta kada su djeda i baba doli ovamo.
Mislila si da je to ludost.
Bila sam mlada. Nisam razumjela.

XXVI
Neto osjetljivo u njemu dotaklo se s neim osjetljivim u meni.

Jedan tren magije odigrao se unutra, mimo vidljivog i stvarnog i na-
ih lica sasvim nebitnih, obinih lica koja svaki dan prolaze ulicom.
Neto ranjivo i njeno se otvorilo i pojurilo u zagrljaj onom drugom.
Potom se zatvorilo u strahu, u nama to mjesto. A to neto ostalo je
samo na suncu, osjetljivo na vazduh i ostavljeno. Tako prestane lju-
bav. Ostane unutra to mjesto, te narasle praznine.
Najgore od svega je to sam uvijek voljela sve to uznemirava.
Neka navika da upada u otvorene rane, u nesrasla mjesta gdje srce
mahnito juri da sraste s njima. Poslije svako odvajanje boli. Jer rane
srastu jedna uz drugu. vrsto povezane mekom pokoicom.
Ana se prisjea djetinjstva tragajui za uzrokom kada je to
poelo. Ta navika da se prst umee u ranu dok se prst i rana ne
zavole. Taj bol koji se rastvara i obeava uitak. Ta mala izvito-
perenost sopstvenog srca. Zato? I kada?
Dok sam hodala kroz hodnike njihovih knjiga naslaganih
svud po stanu i izmeu tiina kojom je svako od njih bio opasan.
Dok su se samo listovi okretali u vazduhu i stvarali um.
Oni itaju zarobljeni u svoje svjetove.
I ona ita. Udubljena u knjige i blijeda kao listovi papira sa
obrvama crnim kao otisnuta slova. Samoa je pretvrda grae-
vina u kojoj svako od njih ivi. Ne, ne moe se aliti na manjak

ljubavi, moda na manjak prisustva ljudi oko nje. Valjda je zara-
za nezaustavljiva, osjea da je to ponijela sa sobom i da je svaki
izlazak iz te opne bio neizvjestan i bolan kao izlazak leptira iz
ahure. I prisjea se kako se uvijek prije nala na podu uvaljana
u prainu nego to je osjetila zamahe krila. Namjerno nije studi-
rala knjievnost iako su knjige bile jedini svijet sigurnosti. Guili
su je njihov miris i rijei roditelja, tako lijepe i ljepljive u uima.
Lektire rastvorene po stolovima i pripreme za asove i djeji
sastavi navrljani po papirima na brzinu iupanim iz sveski i
mirisi kole i nesree i problemi druge djece koje su donosili sa
sobom i prostirali kao tepihe jedno pred drugo i pred nju koja je
bila dobro dijete. Koje ne pravi probleme. Pametno, poeljano,
razumno dijete koje mirie na knjige. Koje je nauilo da ita i
pie sa etiri godine.
Usamljenost.
Da li je iko primijetio tu oajnu usamljenost kojoj je jedi-
nu zabavu inila rana na nozi zadobijena zbog nespretnosti, u
rijetkim trenucima igranja s drugom djecom? Rana i prst koji
je kidao dio po dio skorene krvi iznova i iznova. I danas Ana tu
ima oiljak. Uspomena na djetinjstvo.
Prvi put se zaljubila u koli, u djeaka koji je sjedio ispred
nje. Voljela ga je to je bio boleljiv i stidljiv i mrav i savijen, sav
nekako kao da se sam sebe stidi i kao da mu je tijelo viak koji
ga boli.
Ana nije bila stidljiva, bila je vie nekako bolno i grozniavo
odluna da izae iz tunela stana sa lampama i knjigama i prai-
nom, da se pretvori u pravu sebe koja je negdje eka. I osjeala je
kako joj neko bolno fali u svemu tome. Neko ko razumije.
Neko kao djeak u klupi ispred nje, sa licem koje odaje da
sve radi zato to mora, ali zapravo nije tu. Negdje je drugdje u
nekom lijepom i njenom svijetu koji sigurno postoji u njegovoj
glavi. Zato to ima takve oi i taj pogled koji to govori.
Ili je barem Ana vjerovala da govori jer djevojice tada vje-
ruju oima djeaka.

Zaljubljivala se u mukarce koji nisu voljeli priati. Valjda
su je podsjeali na tiinu kojom je bila obavijena u djetinjstvu.
Jednako prisutni, a odsutni, kao njeni roditelji. Uvijek isto, mi-
slila je dok je gledala u potiljak svog mua zadubljenog u knjige
i pripreme za predavanja.
Ana, jesi li dobro? Podigao je pogled i analitiki se zagledao
u nju kao da traga za nekim nerjeivim problemom, kao da istra-
uje novu tezu za svoj nauni rad. Kao roditelji kada bi pravili
pauzu u beskrajnim ocjenjivanjima i pripremama za asove.
Dobro sam.
Sa odrastanjem osjeanja su postala tajno unutarnje pribje-
ite. Izvana hladnoa.
Mladost je u talasima nosila oduevljenja i zanos i razoare-
nja i oaj. Razmiljala je o tome kako je tad bilo lako biti i rado-
stan i tuan. Kako su suze oslobaajue klizile niz lice i spirale
talog razoarenja, otrov iznevjerenih oekivanja, bijes nemoi
koji te obuzme svaki put kada se svi ti veliki i areni snovi sudare
sa nemogunou.
Sada je preostalo samo tupo zurenje koje ulja u oima.
Kada je poela osjeati da e se ta tvrava podignuta oko nje
u djetinjstvu sruiti i da e kao sva ostala djeca zanijeta igrom
potrati u sunan dan, zateena injenicom da vie nije dijete?
Ne znam kad je poelo. Misli se zalijepe za bujicu sjeanja i
koprcaju kao muve uhvaene na ljepljivu traku koja visi prilije-
pljena na stari i prljav luster.
Poelo je nou sa napadima guenja.
Nisam mu rekla za to. Trebalo je da vjeruje da sam dobro. I
ja sam trebala vjerovati u to.
Lake je kad vjeruje.
Kada se uvukla ta mala sumnja? Ne znam. Ni kako je rasla,
ne znam.
Sve pukotine treba pokrpati na vrijeme dok brod ne potone.
Na povrini je sve bilo u redu. Unutra su rasli ona grozniavost
i nemir iz djetinjstva. Otkud sad opet tu? I ta je to nesmireno

kljucalo kao pile koje treba da probije opnu jajeta? Neto ivo.
Neto nestrpljivo i nepoznato.
I krastica iz djetinjstva se zaarila i otvorila.
Na istom mjestu, mala rana. Golo i otvoreno.
Kao ena kad rodi.

XXVII
Legla bih glavom na tvoje grudi i priala ti o djetinjstvu kao

da unutra kuca ono isto prolo vrijeme arobnih i potom ie-
zlih mogunosti, jo uvijek ivo i prisutno u ovim otkucajima
koji mogu da me odnesu bilo gdje.
Ponekad mrano, ponekad vedro, padale su slike po nama.
Proli mi, sadanji mi, prisutni mi, iezli mi. Odvojeni i spojeni.
Uokvireni u porodine fotografije ili isjeeni sa neke, iupani
od nekog ko je bio pored. Sa pola sopstvene fotografije u ruci.
Bilo je to davno. Bila sam mlada. Ljubav je bila plaljiva i daleka.
Ostao je komad nekog ramena s kojim sam se dodirnula. Dio
isprane, nekad tamnozelene jakne.
Razmjenjujemo sjeanja. Tako svako dobije komadi drugog.
Pratim tvoj osmijeh kroz vrijeme. Liniju obrve, kada se smije. Po-
kuavam da zamislim trenutke koji su te radovali, i one druge koji su
te slamali. ini mi se da mogu napipati u mraku, kada uti, ispod
koe trag svake tvoje tuge. Plaim se kako ostavljam jo jedan. Ljudi
se ne mogu voljeti a da jedno u drugom ne dotaknu sve rane koje
zatrepere jednako kao i radosti.
Vrhovi tvojih prstiju niz moja lea, kao da klizi klupko vune.
To postoji. To ne postoji. To su avolja prediva i aneoske niti.
To nije mogue meu nama. To su nai preci koji jure jedan
ka drugom da mu zavrnu iju, iupaju srce. To su njihove ave-
ti koje mi smirujemo. To su njihove strasti koje gore u tvojim

prstima i na mojim leima. To su klupka koja su nae babe na-
matale da opletu svijet, da ga ugriju, da zaustave krv koja tee,
da namotaju priu na priu i dobace nam je, nevjetima, u ruke.
Ko ti to ivi u prstima dok me dodiruje?
I svaki put kada pojurimo jedno ka drugom kao da se penje-
mo i survavamo s vrha planine u perje. Najprije taj strah da li e
na dnu neko da nas saeka, potom ruke. Meko. Toplo. Klupko u
rukama. Sve ovo moram ponijeti sa sobom.
Takav svijet nije mogu osim u prii.
Selo je obueno u pusto. Golo je i eka me. Lei sa njim nee
biti isto kao i s tobom. Ovdje je sve surovo i sve su ruke hrapave i
usta edna toliko da te iskape u tren. Dani se lako preobuku u noi
i noi u dane. Kia dolazi i odlazi brzo. Biu dobro. Ponekad nou,
niz lea, ini mi se da osjeam tvoje prste. Jutro je svjee. Dan je
vru. Nemoj da dolazi. Postoji vrijeme za samou. I ono je sada.
Prisjeala sam se, pisala sam.
Tvoje tijelo je postalo predio mog njenog uzmicanja od
stvarnosti. S veeri bih ve bila nokautirana kao stari bokser bez
kondicije. Morala sam zamiljati neto na emu mogu odmarati
svoje razdraene ivce. Viak svjetlosti na tvom licu.
U meni je sjedila jedna ena. Na stolici. Na sopstvenoj osma-
tranici. I gledala je sve ovo, unazad, unaprijed, i tijelo koje lei
oprueno na krevetu. Uspavano. Samozaboravljeno.
Njeno prisustvo me umirivalo. Bila je pomalo tuna kao i svi
to imaju zadatak da posmatraju. Ti bi je ponekad primijetio i re-
kao bi zato me sad tako tuno gleda. Ali to nije bila uobiajena
tuga, nego neto drugo. Ta ena koja je u ruci drala sav moj svijet
na okupu. Dok sam ja uvijek bila spremna zadrhtati pred ivotom,
ona je sve proivjela i njen pogled je morao u sebi nositi neto od
nakupljene tuge ve vienog.
Ona te je gledala kada bi moje ruke prelazile preko tvoje
koe dok je voda klizila niz nas. Pravila sam pjenu od ampo-
na po tvom tijelu i govorila ti kako me je majka stalno kupala
i tjerala da perem ruke i da mi se nekad inilo da eli da okupa

itav svijet. I da od toga sva njena djeca imaju pomalo providnu
i ispranu kou, sa sitnim tankim ilicama ispod.
I svi smo imali iste frizure.
(Provlaim ti prste kroz kosu i pravim frizuru kakvu nam je
pravila majka.) Svijet je nekad bio jednostavan. I okupan.
Soba mirie na ampon i kou. Okupanu. Meku. Posteljina
je topli svemir pod koji se zavlaimo. Nas dvoje emo jedno-
stavnost dodirnuti kasnije, zaprepaeni sopstvenom bliskou
s njom. Ali sada treba da me odmotava kou po kou, a u sva-
ku sam kao u goblen ubockala iglom neki bolni dio sebe. Volim
kako prelazi prstima po rubovima gdje su koe uivene jedna
uz drugu, i apue kako i bol moe da se otopi ako je dotakne
dovoljno toplim dlanom.
Traim te u ovom meteu gradova, misli i krvi, kao da si u svim
tim mjestima odjednom. Neki prolaznik ima tvoje uho, neki nos,
neko ruku koja promakne ispred mene u prodavnici dok uzima
kutiju keksa sa police. Poelim dodirnuti tu tuu tvoju ruku. Ne-
pravedno je biti daleko od nje. I uopte sve je nepravedno u tom
nedostajanju. Provlaim se kroz sopstvene dane kao gost. U sebi
istom revnou, kao poboan ovjek brojanicu, vrtim razloge zato
sve ovo mora prestati. I nijedan razlog ne postoji za taj susret, osim
tog jedinog, kada te oi i ruke, taj miris koe prepoznam u tebi, pri-
kupljane danima po svim nepoznatim licima i tijelima, i taj dodir
kada nam se prsti isprepletu kao korijenje i taj trenutak kada nam
usne prilegnu jedne uz druge kao dosadnoj Pepeljugi cipela, jedinoj
u kraljevstvu gospodnjem, jedino njoj pristaje ta cipela koja sve raz-
rjeava. Ne vjerujem u bajke, zar to ne govore sve odrasle djevojice,
ali mi uz prste prianja tvoja koa. To je mata, to je moja podivlja-
la mata koja svaki dan raspakuje svoje nebeske darove po tvojim
grudima. I tu je sve taman, tu ptica ruke eli da sleti i miluje te. Po-
navljam kako ne postoji nijedan dobar razlog. Ali urim ka tebi, a
ti otvara vrata i smije se. Smije se tek tako kako se uvijek smije.
Veselim smijehom tunog ovjeka. I ja se smijem zato to te vidim,
to je besmisleno i to nema nijednog razloga za na smijeh, osim
to smo mi tuni ljudi koji se smiju kad se sretnu.

Kako si?
To dolazi tek poslije, nakon to grevito drimo jedno drugo
u zagrljaju. Jesu to utopljenici u naim rukama to jako stiu
ono drugo uz sebe.
Jesu to davljenici u naim usnama koji jedno drugom utiskuju
dah u plua, istovremeno se borei za sopstveni. Jesu to neplivai
u naim prstima baeni u beskrajni okean, koji se vrsto prepliu
i stiu svaki prst jedan uz drugi kao da su se traili tako, da se tu
priljube, jer svugdje oko nas je nepregledna i hladna voda i samo
ovi dodiri mogu sauvati tu malu zalihu topline u nama.
Zato se neki ljudi vole lagodno kao dva jastuka na kauu, za-
to se neki ljudi vole oajno i njeno kao nas dvoje, dok spasava-
mo jedno drugo od prevelike tuge u koju smo oboje potopljeni.
Kako si?
Nevjete rijei premouju vrijeme uglavljeno meu susretima.
Koliko smo uopte oni isti ljudi od proli put. Dodir je isti,
jo uvijek ne posustaje u toplini, jo uvijek njenost prerasta u
strast i smiruje se u zajednikom sklupanom spavanju. Tijela se
sporazumiju lake.
Kako si?
Dobro sam dok vjerujem da su nemogue stvari mogue.
Dok balansiram izmeu mogunosti i nemogunosti ne dajui
nijednoj da me zarobi jer svaka krene da raspreda svoja htijenja
po mojim ivcima. Dobro sam dok ne moram da mislim o tom
kako sam i uhodim impulse svojih tako raznorodnih nastojanja
da mi je dobro samo kada u rijetkim trenucima zaboravim da
mislim o svemu tome.
Prolaznici, zna, oni imaju tvoj nos, tvoje ruke, tvoje ui, i prola-
ze kraj mene sa svim tim. To nije pravedno. I to kao mali ubodi igle
pogaa neku krunicu u meni, neko pulsiranje. Moe li se to zvati
ljubavlju? Taj prijatno-neprijatni osjeaj, to ravnomjerno razlijeva-
nje bola i topline, to podbadanje sjeanja na tebe.
Ti govori kako ene imaju kosu kao ja, oi, hod ili smijeh, i kako
krene za njima i umalo se ne zaljubi zbog tih malih slinosti.

I mi se oboje smijemo naoj zajednikoj potrazi za nama u
nekom drugom.
Odnos izmeu mukarca i ene, barem u poetku, ima u
sebi neto od djeje ednosti i elje za blizinom toplog tijela koje
titi. Kasnije se pojavi uplaeno dijete. U tebi, u meni. Uplaeno
dijete koje nije dobilo dovoljno ljubavi. Ono se uvijek boji da e
biti ostavljeno.
Uplaeno dijete uti danima, skriva se. Meu nama zavlada
tiina. Neko je izazove.
U sebi govorim moda je gotovo to sve. Dobro je. Prolo je.
Tiina znai da je prolo.
Moda je palo dovoljno pepela zaborava po glavama. I nee stii
nijedna poruka koja kae doi, trebam te, nedostaje mi, tvoj zagrljaj
i tvoja koa i usne ili bilo kakva besmislica koju svi osueni na tu
krhku i slatku ovisnost alju jedno drugom u nadi da e slabost za
drugim biti zajednika i preobraziti se u snagu ljubavi.
Ili slabost trajno ostaje samo slabost i nita vie.
Rijei i tiine. I dodiri zaglavljeni izmeu.
ovjek osuen na tijelo, tijelo osueno na meso, krv, nerve
i kou, sve to zajedno osueno na pokret, na titranje na toplinu,
hladnou i starenje, na nedostajanje, na prolaznost. I u svemu
tome elim da me pronae. To svako od nas u sebi misli, sve
tragajui za nekim ili neim to ovu gomilu nemogunosti ini
moguom. Nemogunost obiljeenu jednim djetinje naivnim
obeanjem i istom takvom nadom u nama, jer su nam je dali
roditelji i razni bogovi koji su se, istina povremeno, javljali i obe-
avali nam ljubav kao nae jedino izbavljenje.
I tako mi, kao paukovi, pletemo oko sebe mree ljubavi, upli-
ui jedni druge i sami sebe u njih. Ponekad smo nepokretni od
svih tih isprepletanih ruku, ponekad visimo samo o jednoj niti,
ponekad pojedemo neku naivnu muvu, iz ljubavi, da, zbog ega
drugog, iz ljubavi prema muvi i iz gladi prema njenim krilima
makar bila nezgrapna i runa, ipak ta crvljiva kradljivica kune
tiine moe slobodno da leti, dok smo mi uhvaeni sami sobom.
Kazna za muvu je kazna za viak njene odurne i bestijalne slobode.

Kada izlaem svoje teorije o ljubavi, ili bilo emu, ti se smije.
Za tebe sam ljuta djevojica koja misli o kojeemu, dok se
sve druge djevojice igraju ivota.
Grli me i kae da voli ljutu djevojicu i njena objanjenja.
Uzalud pokuavam odrati svoju ozbiljnost. U ljubavi sam
ljuta djevojica koja se preobraava u zbunjenu djevojicu, tu-
nu djevojicu, uplaenu djevojicu i, najzad, srenu djevojicu,
koja sebi to tako rijetko doputa, jer sva ta lica i sve te djevojice
koje se razgoliuju pred tobom, to je strano za mene. I bolje je
da to zna i da me dri za ruku dok se deavaju ti preobraa-
ji i dok ne ustanem, obuem se, malo namrtim i kaem treba
sad da idem. Potom preobraaji idu u suprotnom pravcu, nazad,
putem, zaljubljena djevojica, ljuta djevojica, djevojica koja
odrasta. Lica se preobraavaju u majinska, umorna, njena,
brina, lica ene koja otkljuava vrata stana, lijee na kau i mi-
sli to meni sve ovo treba. Sve ovo, sve ovo to me podsjea na
jednu djevojicu koja je davno odluila da sve ovo i sve ono to
moe da je boli zaboravi i zakljua kao u onom snu koji mi se
urezao u pamenje, oprezno zakljuavam vrata lijepih i velikih
soba koje me uznemiruju, podsjeaju na neto lijepo, neopisivo,
to uzrujava i to je ve doivljeno... Izlazim i zakljuavam vrata
velike sobe.
Otkljuavam mala vrata, malog stana. I lijeem na kau, pritra-
va mi djevojica koja ve prerasta u djevojku i grli me. I ja nju grlim.
Ovo je jedina savrena ljubav, ako tako neto postoji, mislim dok mi
lice nestaje u njenoj kosi. I sva moja ostala lica se rasipaju i bjee od
mene. Djevojice jure niz stepenice sustiui jedna drugu, mrte-
i se, igrajui, smijui i ljutei se. Ona ih ponekad uje u meni. Sve
majke u sebi kriju djevojice od djevojica, samo ponekad, u lijepim
danima zajednike igre, kada svijet zaplee i djevojice u majkama
se zaigraju sa svim onim djevojicama u kerkama.
Ona se privije uz mene i mi zaspimo zajedno. Sutra ide na izlet.
Sutra e biti odrasla i nee mi dozvoliti da je poljubim ispred kole.
Svaka ljubav ima svoja pravila. Veeras je moja maza. Veeras je

mala, ali sutra ne smijem ni pomisliti da se glupiram i grlim je pred
njenim vrnjacima. Oni su sad svi odrasli. I idu na izlet zajedno. I
meu njima vlada sloga, ljubav, prijateljstvo, sve ono to je i nama
vladalo dok smo mislili da smo ve odrasli, a bili smo jo djeca. Sve
je to bilo tako davno dok su nam se granice meu ljudima, svjetovi-
ma i godinama inile jasnijim. Sada je ve sve pomijeano u jednom
udesnom, lebdeem oblaku, koji stie iz daljine.
Kada je to sve bilo, kome se to desilo?
Svima, neko odgovara, svima.
Zamke odrastanja, zamke ivota, zamke ljubavi, zamke za
muve i za paukove, svud po sobi i po nama razasute su zamke
u koje upadamo i iz kojih izlazimo. Na ivot je vjetina koja
se sastoji od vie-manje vjetog upadanja i izlaenja iz zamki.
Tuniji, mudriji, vedriji, bolji, gori, sve je to neizvjesno i promje-
njivo, samo zamke za ovjeka su vjene jer je on bie ulovljeno
u zamku ivljenja.
Ona tri u susret drugoj djeci. Oni joj se raduju.
Doi. ekam te. Pisalo je na bljetavom ekranu telefona.
Ne mogu, napisala sam. I otila kui. Savladala me je prazni-
na stana. Odsutnost. Djeji smijeh u glavi. Kada smo prestali
biti djeca? Jesmo li? Kada su nae radosti dobile vrste ograde
od bodljikave ice i trnja? Kada su se dodir i igra pretvorili u ne-
vjericu i traenje rupe u dlanu, dokaza rana za sve sumnjiave,
za sve nevjerne?
Sada e, znam, nastupiti dani tiine. Igre ivaca. Svako od
nas surovi je ratni taktiar kakav moe biti samo rtva rata.
Oskudica je na zatitni znak. Gladno srce. Oskudica.
Ne priamo o tome. Ko jo eli o tom priati. Rovovi su
meu nama, rovovi u koje ponekad upadamo sluajno. Ovdje
svi, jedui srce onom drugom, vode odbrambeni rat.
Oboje patimo od nesanice.
Ljubim te u vrat. Nasluujem tvoje uase, skrivam sopstvene,
pod deku, u jastuk, u sjeanje.

To je sve bilo davno. Tako davno. I daleko.
Ipak, poslije odlazim tamo gdje sam sve zakopala.
Kao da ide da iskopa kosture.

XXVIII
Kraj obale je sjedio starac i svaki dan prolaznicima iznova

priao istoriju Atlantide. Turisti su se slikali s njim. Mjetani su
ga zaobilazili.
Iezli svjetovi, postoje ljudi opsjednuti iezlim svjetovima.
Svjetovima koji svijetle u mraku naih sadanjih ivota. Nestvarni
sjaj se razlijeva po oima starca koji u svom ludilu zrcali neku nad-
naravnu sreu. Postojao je takav svijet. Vjerujem mu. Evo i u meni
kad se osvrnem unazad i kada iskopam sve svoje potonule konti-
nente, sjetim se, postojao je takav svijet i znanje i radost. Postojao
je u slutnjama i oekivanjima. Postojao je svijet koji je nestao, koji je
zaboravljen, kojeg treba samo ponovo pronai i iskopati. Svi mi, kao
poludjeli starac, nosimo u sebi komadie iezlih svjetova, samo u-
timo o njima jer nas pomisao da e nas smatrati ludima plai vie od
samog ludila. Ono je svakako odavno tu, u naim navikama, u naim
strahovima, u naem odbijanju da pronaemo sopstvene atlantide,
skrivena mjesta gdje smo potonuli.
Majka je prelazila rukom preko moje glave jednako kao po
plohama stola i ormara. Po meni i po svim stvarima nakuplja-
la se praina koju je trebalo stresti. Bila je brina moja majka
prema biljkama, bratu i meni, bili smo dobro poliveni, okupani,
isti. Nita nam nije falilo. Sjali smo kao mala sunca meu dje-
com, sa naim plavim glavama. Uredna i ista djeca moje majke.

Koja nisu smjela da se uprljaju. Djeca majke koju je grozno pla-
ilo blato ivota koje je nadiralo odasvud. U njenoj sobi su etiri
sata. Majka je bila opsjednuta satovima iako godinama nije nig-
dje urila. Pokuavam da proniknem u tajne te njene opsjednu-
tosti. Birala je one najzvunije, ije kazaljke se jasno uju dok se
pomjeraju. Satove ija zvonjava bi mrtve razbudila, iako je ona i
u starosti sasvim dobro ula.
ta je to to je uzbuivalo i zanosilo u tom udnom i zvu-
nom ritmu vremena? Sekunde, minute, sati, mjeseci, godine u
kojima kazaljke ukrug jure jedna drugu i tu i tamo se sustignu.
Sastanu. Rastanu. Kao da ima u njima zatoeno neto od krhko-
sti i nestalnosti ljudske ljubavi, a opet u toj prolaznosti uhvaena
je sva vjenost susreta i rastanaka.
Sjetila sam se tog popodneva i njene usplahirenosti. Mogla sam
sve da zamislim, da oivim. Bila mi je bliska ta uplaena ena koja
je uznemireno sjela kraj mene u auto i rekla vozi, samo vozi. Bila je
udna, kao da to nije moja majka, nego je zaposjela neka druga ena,
uasno odluna samo u jednoj namjeri, da nekud pobjegne.
Neko je uzviknuo moje ime, koje je odjeknulo gotovo praznim

kolodvorom. Bilo je rano jutro. Neto se ukoilo u meni, potom
rasulo. Tano dvadeset i pet godina nisam ula taj glas. Dok sam
se okrenula, stajao je ispred mene. Pruila sam mu ruku jer je
poao da me zagrli. Ruke su kao dvije krute, ispruene letve, sta-
jale uglavljene meu nama. Dlan mu je bio topao kao nekad. Bio
je pomalo zbunjen. Nisam mogla zaustaviti oi koje su gladno
pretraivale njegovo lice. Ostario je. Malo. Bio je jo uvijek lijep.
Visok, crn, sa zaliscima kao dubokim brazdama po elu koje se
kolebalo izmeu osmijeha i namrtenosti. Pozvao me je na kafu.
Jedva sam pristala. ta e ljudi rei. Iao je dolje, da vidi rodite-
lje. U selo. Prema moru. Da me poveze, ide i on.
Ne, nema potrebe. Doi e ker po mene (ta bi tvoj otac rekao da
nas vidi, ta bi ljudi rekli). Ima ker? Odraslu. Njegova djeca su jo
mala. Kasno se oenio. Priao je brzo o toj dalekoj zemlji.

Vjerovao sam da nas dvoje... Kasno sam se oenio...
Gledala sam u stranu.
Mogla si otii sa mnom, vani bi bilo sve drugaije...
Dugo sam se nadao da e doi. I poslije, kada si imala djecu
s njim. Nije mi smetalo. S njima svima. Dok je tu bio rat, mislio
sam moda konano doe, samo da te vidim. Rekao sam sestri
Marici da ti pie, preko Crvenog kria, da u vam pomoi ovdje
da se snaete. Ne znam da li ti je rekla...
Gledala sam u stranu.
(Dobila sam to pismo od Marice. Bacila sam ga odmah u poret.
Nisam nita rekla tvom ocu. On nikad ne bi pristao na to.)
Gledala sam u stranu. U sivi beton sa razmazanom mrljom
od nafte koja mi je liila na moj ivot. Koji nestaje na suncu.
Oprosti, ako sam te uznemirio. Stvarno, hajde da te pove-
zem. Javi keri da ne mora bezveze da se gnjavi. Usput mi je.
Nemoj biti tvrdoglava. Svakako idem tamo.
Zatresla sam glavom. Nisam mogla da govorim. Grlo mi se
stislo. Srea pa je on priao. Nisam mogla nita rei. Ti si se po-
javila iza oka i mahnula mi. Stegnula sam mu ruku i otrala
ka autu. Uletjela sam unutra i zalupila vrata.
Ti si mi se smijala to sam tako udna.
Vozi, rekla sam, samo vozi.
Ko je ovaj ovjek mama? Ima udvarae, a ja ne znam.
uti, rekla sam ti. uti, nemoj takve gluposti priati pred
ocem.
Ti si mi rekla da sam smijena. Tri dana skoro da i nisam izlazi-
la iz sobe. Lagala sam mu, tvom ocu, da sam bolesna. Plakala sam.
Neto se ukoilo u meni, zatim rasulo.
On je otputovao u daleku zemlju.
Najnjeniji dodiri su uvijek treperavi i krhki. I svojom lako-

om pomjeraju svijet.
Pomjeraju vrijeme. Kao satovi u majinoj sobi, neosjetno i
uporno. U nekom gotovo neujnom i pravilnom ritmu.

I moja ruka dok ponavlja pokrete njene ruke i dok svoj ritam
preobraava u ritam mehanike sata, ona navija neko drugo vri-
jeme od majinog. Iako sat radi isto. U istim pravilnim razma-
cima meu sekundama, minutama, satima... Unutra, meu tim
razmacima, spava vrijeme zavedeno drugaijim uspomenama.
Ponekad, nai svjetovi se susretnu i preklope kao i kazaljke. I pre-
da mnom se otvori nekad dalek i nedostian svijet moje majke.
Neto izgubi, neto pronae. Svjetlo i sjene se poigraju s tobom.
Lako te premjeste. ita tue tajne kao sopstvene. Nema tajni.
Iezle su. Samo bia sanjaju svoje divne i zavodljive snove. Jedna-
ko lomne. Majini satovi, majini snovi kao gusta paukova mrea
se prepliu sa mojima. Kao da su i oni nasljedni, ne samo crte lica,
bolesti i navike.
More je donosilo k meni i udaljavalo od mene eho majinog
glasa. inilo mi se da u njemu stanuju svi ivoti i uvijek me izne-
naivalo koji e od njih iznenadno izroniti pred mene iz dubina,
zasien pijeskom, ribama i morskim zvijezdama utkanim u svoje
odsutno lice.
Jednom si me pitala zato sam tuna. I ja sam pitala more
zato je tuno, a ono mi je kroz morske trave i kroz prazne kue
pueva prosute po dnu odgovorilo da to nije tuga nego um be-
skrajnih ljudskih pria koje slua.

XXIX
Plaila se, sve ove godine uasno se plaila da posegne rukom za

njegovom rukom, da ga dotakne. Da vidi da li je stvaran. Ili je neki
njen magliasti privid. Izmiljotina. Jo jedna utvarna napast prolo-
sti, ispala iz knjiga, samoe i razgovora sa zidovima.
Njihove ruke su uvijek stajale uredno rasporeene na svojim
polovinama stola bez obzira na oi koje su ponekad bile previe
sjajne i priale su o tim vatrama i tim nemirima i tim mutnim i
dalekim kovitlacima strasti koje su ih opsjedale. I ostajale zauz-
dane i uplaene tvravama, naoruanim vojskama, nervozama,
tugama i strahovima koje su nosili u sebi.
Sada je bilo drugaije.
Kada se desilo to sada koje u njoj odzvanja godinama. Nekad
intenzivno kao crkvena zvona, prvi udarci su jaki i razlijevaju se
cijelim gradom, a poslije sve tie i najzad gotovo neujno.
Gotovo neujno.
Sada, mislila je Ana.
Tada rije sada je imala drugaiji ukus.
U jednom trenutku neopreznosti, kada je toliko godina na-
kupljen nemir bio jai od nje, Ana je pruila ruku s onu stranu
stola. Prela je granicu. Ula je u zabranjenu teritoriju. Ruka je
bila topla. Oduvijek ta ruka je bila tu i ekala da je ona dotakne. I
neto se rasprsnulo u njenoj glavi, ili srcu, u nekom centru bia,
na sitne komade.

Neka tvrava se zaljuljala.
U pojedinim trenucima inilo joj se da vidi sebe kao uplae-
no dijete, samo nasred neke ceste.
U drugima dijete se smijalo i sve je u njoj zvonilo od toga ra-
dosnog smijeha. Htjela je da mu kae nemoj nikad da me ostavi,
ja sam ono dijete. Izgubiu se ako me ostavi. Nije to rekla. Ona je
uvijek znala put do kue. Ona moe da izdri sve ovo. Moe. I ako
nekad sve nestane. Moi e.
Neu, govorilo je dijete, neu moi. Nije trebalo da me ostav-
lja samu na cesti s tom ranom na nozi, nespretnu. Govorila je
njemu, roditeljima, muu, sebi.
Nije trebalo da ostavlja samu sebe s tom ranom oko koje
smo srasli oboje.
Ko bi mogao da ocijeni u kome je rana bila dublje raivena.
iji su vrtlozi jae zanosili. Ko je bio puniji, ko prazniji. Ko je
koga opijao, potkradao, volio, predavao se, otimao. ivot i smrt
se ponekad strastveno pomijeaju, u nekom. U nama.
Sanjala sam sve ovo, noima. Godinama. To mu je rekla.
I on je sanjao.
Kao da su jedno drugo ve znali kroz te snove i kou i usne
i miris tijela. Sve je bilo kao da se ve desilo, nekad prije, u snu,
u nekom zaumnom negdje. Prsti bi se sami od sebe isprepleli.
Kao da tako treba da bude. Kao da su prvi mukarac i ena. Prvi
i jedini. Ana se tek poslije sjetila da slabo pamti bilo ta iz toga
vremena. Sve je mutno promicalo kroz njenu svijest.
Bolna opijenost.
Ne mogu da se prisjeam, govorila je Ana sebi, ali prisjeanja
su godinama dolazila sama od sebe i vrtjela se na istim mjestima
sa uobiajenim ponavljanjima, kao pokvarena traka. Poneki kadar
bi se zaledio pred njom. Stisak ruke u autobusu.
Gdje smo uopte putovali i kud smo stigli.
Bilo je sve naopako.
Kao u iskrivljenim ogledalima. Previe dugo sam bila meu
njima. ivot zatoen meu ogledalima.

Koliko je to trajalo. Taj udni dio njenog ivota nevjeto
smontiran u glavi.
Ne jede samo revolucija svoju djecu, nego i knjievnost, mislila
je Ana dok je gledala svoje roditelje izgubljene meu knjigama i
zabiljekama po stolovima.
I mene je nagrizla. Iluzija postojanja mimo postojanja. Meu
nekim tihim, unutarnjim koricama, u kojima ita ivote lako,
potom se jednako lako spotakne o sopstveni.
ta je trebalo da uradim?
Uplaeno dijete nije znalo ta treba da uradi. Stajalo je na-
sred ceste, samo u sumrak, eprkalo svoju jedva sraslu ranu na
nozi i ekalo da neko doe po njega, da se to nekako razrijei. Ta
izgubljenost i taj strah i nemir.
Htjela sam da mu kaem sve to. Kako sam uplaena i da
sada prvi put ponekad osjetim mir, tu kraj njega, dok spava tu,
pored, u svom velikom i mirnom tijelu. Ali isto tako i nemir, jer
se plaim da e sve ovo jednom nestati i ja neu moi vie. Neu
moi da preivim. Prije bih mogla, ali sad, poslije ovoga, neu
moi. Raskrvarila sam ranicu na nozi.
Sada je sve otvoreno u meni. Prije sam bila drugaija i mogla
sam da podnesem odlaske i dolaske. Bila sam odraslija. Sada sam
dijete kraj njega.
Ipak si preivjela, govori Ana svom odrazu u ogledalu.
I plae. Prvi put poslije toliko godina.
Ali kako, govori kroz suze, kako si preivjela?
ao joj je one koju je ostavila na cesti da eka da neko uje
kako dijete u tiini kopa sopstvenu ranu i tiho plae.
Dola je do djeteta i uhvatila ga za ruku.
Ana, sada smo odrasle. Dola sam po tebe.
I ne eprkaj vie tu prokletu ranu.
Zarasla je. Sada smo velike. Vidi, ovo je ker. I ona je porasla.
Ne smijemo je ostavljati samu na cesti. Moramo paziti da se ne
izgubi. Zna kako je bilo to s tobom, u jednom trenutku si se izgu-
bila. I svi su te traili i dozivali i roditelji i komiluk, a ti si samo
stajala na cesti i tiho plakala.

Poslije si dola kui, odjednom kao niotkud. Ne znaju kako te
niko nije vidio kada si bila tu, blizu. Samo si nestala i vratila se.
(Tako sam preivjela. Nestala sam i vratila se.)
A on. On je nestao. I nije se vratio. Prividi nisu toliko jaki da
bi postali stvarni. Samo se pojave i ieznu. Nekad su aneli, nekad
demoni. Nekad ih jako zavoli jer nose sa sobom neto nezemaljsko
i daleko. Neto to podsjea na svijet ranog djetinjstva, svijet koji jo
nije zadobio jasne oblike, ali je imao toplinu i uukanost.
Vie nee biti uplaena i nezatiena, uvau te, obeala je
Ana djevojici s malom krastom na nozi, koju je pronala negdje
duboko u sebi.

XXX
Majka ustaje i otvara prozor. I prostor se ispuni otrim vazdu-

hom. Ona negoduje kako rijetko prozraujem, uivam u toplom
vazduhu, ona se tu gui. Uvijek isto. Kada je to bilo? Da li kada
je prvi put dola u stan? Da, zadovoljna je, osim taj nedostatak
vazduha i vrtoglavica od visine. Lijep vam je stan.
Vazduh, zimski vazduh je jo ljepi dok joj juri u susret.
Iz kreveta gledam u zatvoren prozor. Rano je proljee. Ju-
trom je jo uvijek hladno. elim da se skrijem pod pokriva, da
zaustavim prisjeanja. Lijepim svoju kou uz tvoju kao flastere
za odlaganje bola. Doi e sve to skupa, sve. Kasnije.
U autobusu.
Promiu sela. Nanizana jedno na drugo zamorom i dosadom.
Ljepota koju niko ne eli doticati. Ljepota, ne divljine, nego na-
putenosti. Oi praznih kua plae. Usput tek poneko ue. Star i
umoran. I sklupa se u sjedalu kao da se stidi sam sebe.
Odnekud na mene vire i sustiu me zaboravljena sjeanja. Iz
tih kua, iz tih ljudi, iz tih proplanaka koji zanose nemoguom
sreom koju su nekad obeavali, a niko nije doao da je uzme, iz
tih podivljalih bunova i bezokih prozora u ijim praznim okni-
ma spava tama naputene nutrine.
Sjeanja koja su prekrivala jednu bol drugom, i ona koja su bila
preputena sama sebi i ona daleka i prijatna i neprijatna. Oblak sje-
anja me gui u autobusu. I niko ne ustaje da otvori prozor.

Plahte su bijele. I nae koe pod njima tek malo tamnije.
Oprane plahte i tijela lee priljubljeni jedno uz drugo. I niko ne
smije da se pomjeri i poremeti ovaj nepomini sklad. Podne je,
ali nas umor ve sustie jer smo iscrpljeni od ekanja i od elje.
Hou neto da ti kaem, ali ne mogu. Vani se pomjera oblak.
I sve se kroz prozor ini nadomak ruke, meko i promjenljivo.
Oblaci mijenjaju oblike. Osjeam kako tonem u san s glavom na
tvom ramenu i s rukama na tebi i s mislima koje se zaustavljaju
negdje izmeu tebe i oblaka.
Autobus je spor. Sjeanja su bra. Prestiu sve to ide cestom.
Mama razmjeta tanjire po stolu. Zvuk svaki put potvruje da je
tanjir stigao do svoga odredita. Zvuk takoe znai da je ljuta. Go-
vori to svojom estinom. Tu su ulovljene njene ljutnje, u tanjirima,
stolovima, vratima, u uzdasima, otpuhivanjima i zveckanjima.
Otac okree glavu ka prozoru. Napolju se pomjera oblak i
on bjei za njim. Kao svi djeaci, mata o neuhvatljivom oblaku
i zmajevima koje puta dok duva vjetar i kako je nekad njen
osmijeh odjekivao jae od zveckanja tanjira. Ali sada ne. Moda
misli o tome i obuzima ga krivica, potom nemir i ljutnja.
U sobi raste napetost. Njen prostor se suava. Njena plua
su mala. I svi teko, tiho i tedljivo diemo vazduh. Zamiljam
kad odrastem da li u potonuti u zveckanje tanjira ili u loviti
oima oblak. Mislim o ljubavi kao o tjeskobi koja je svezala ovo
dvoje ljudi i nainila ih roditeljima. Oni su jo mladi. Tako ih
plai i obuzima sve ovo. Mislim o sebi, kako ne elim biti za-
tvorena u sobi. Kako su srena mlaa djeca to jo uvijek ne ra-
zumiju ono to razumiju starija, a dok stignu do tu, ve e oni
ispred njih odkrinuti vrata sobe. I ovaj vazduh pun ljutnje nas
nee uguiti. Nepravedna si, rekla bi majka. Znam. Nisam tada
znala to o njima, tek kasnije dok sam zveckala tanjirima i bjeala
oima kroz prozor. Tek tada otkrila sam da su ljubav i tjeskoba
tako bliske.
Ti nita ne razumije, rekla mi je majka. Jednom. Kada ni-
sam razumjela.

Ti nita ne razumije, rekla sam mu jednom. Kad smo se
probudili.
I poljubila ga u obraz. Mek i snen.
Razumijevanje dolazi tek poslije. Pomalo je tuno kada te
sustigne.
Psi po naputenim selima vode svoj ivot lien oekivanja.
to nau to i pojedu. Ako u nekoj kui postoji ivot, priunjaju
joj se. Dovoljno blizu, dovoljno daleko. Pitomost je pobjegla iz
njih, ali toplina i hrana ih uvijek privuku.
Svako je ivio zarobljen u svom godinjem dobu. Majka se pri-
premala za proljee, kod oca je uveliko bilo ljeto. Mi smo se kolebali.
U djetinjstvu vrijeme je prolazilo sporo. I kua je bila dvorac
prepun odaja po kojima smo otkrivali i osvajali nove predjele igre. I
nove ljude u sebi samima. Mogli smo postati bilo ko. Jo uvijek smo
imali maioniarski tap i ivog zeca u eiru. Mijeali smo karte
i govorili jedno drugom pogodi koju u sad izvui. Nai trikovi su
uglavnom uspijevali. Roditeljima smo nekad bili vidljivi, nekad ne-
vidljivi. Ovo drugo nas je sve vie radovalo jer je ostavljalo prostora
za irenje naeg svemogueg djejeg univerzuma.
Nita vie nije isto.
Prole su godine. Mjeseina je bijela kao seoski put. Kao sa-
moa na dlanu neophodna da sklizne ka unutra. Sve je drugaije.
I tamo i ovdje. Majka je otila. Niz seoski put sa bijelom kosom
rasutom niz lea. Cijeli ivot mi je nedostajala. Moda se zato
uvijek ulovim u neke nedostajue ljubavi. Neko uzmie, neko nije
sasvim siguran da treba biti tu. Neko ne zna kud bi sa sobom. Sa
potrebom da se rairi u dvoje i sa strahom da e biti isto kao sa
mojom majkom, lijepa slika ljubavi zarobljena u ogledalu. Otac je
bio strogi uvar kraljevstva. Djetinjstvo kao ukleta vrteka. Svaki
put kad te podigne ka gore misli da si shvatio, nadiao, a onda
krug se sputa ka dolje i ti plovi obmotan istom prvom boli koja
uplaeno ponavlja na kakvo sam ovo tue mjesto stigao. Sve je
zbunjujue. Trebae mi godine da se naviknem.
Nita vie nije isto.

Otputovao si. Kao i onaj ovjek. Kojeg je voljela majka. Valjda.
Bilo bi mi lake da mi je to rekla. Nekad, bilo kad.
Osjeala sam da ne pripadam ovdje, da mi je srce na drugom
mjestu, da... Bilo ta.
Nije nita rekla.
Samo je gledala, tako. Eto tako.
U nita.
U neto dalje od nas.
Ii u. Pisao si mi. Ii u tamo, da pokuam. Bolje je.
Idi.
Neke zemlje su kao al od nesree omotan oko glave, sve gle-
da kroz njegovu zatamnjenu koprenu. Lijepo je ovdje, ali neka
tuga pada po ljudima i oni stare bre i lica su im umornija.
Idi. Treba da ide. Odavde.
Dok ti lice jo nije umorno.
Pii mi. Pisau ti kako je tamo.
Dobro.
Pisma. Sanjam ih. Ona se nadopunjuju u snu, premreenija
osjeajima nego stvarnost. Sanjam odlomke nikad napisanih pi-
sama koja teku tamo-ovamo, u beskrajnoj prepisci.
Prestalo je. Kao kad pusti izlijeenu pticu. Krilo je sad sasvim
dobro. Jedno vrijeme ptica se vraa. Poslije divlji ivot nadvlada
sjeanja. I to je dobro. Jer svako od nas u sebi ima jednu maku
koja na prozoru eka neopreznu pticu.
Ljubav nije prestala. Nego te enje i ti snovi i ta oekivanja
da jo neto treba da se uradi, da se desi. Sve se desilo meu
nama. Lako i lijepo.
Ptice treba da lete. Make treba da love. Make se njenije
maze, ali njihovi zubi i njihova drijela su gladniji.
Ljubav samo posuuje lica drugih.
Svaka je ljubav birala lice koje joj treba. Tada. U tom trenutku.
Kada je mjeseina, mue me nesanice. To se nije promijenilo.
Soba je drugaija od one, da, sve je drugaije, sada. I soba u kojoj si ti
i u kojoj sam ja. Ponekad, kad traju noi dugih nesanica, uini mi se
da si tu. Iako bi prisustvo za oboje bilo sasvim suvino.

Kao trag pua povlae se za nama linije. Sve polako blijedi i
osui se na estokom dnevnom suncu.
U tim tragovima jo uvijek traim tragaa. Jer gdje bi drugo
ovjek mogao da ga susretne osim u tragovima koji su nam ra-
suti po licima.
U tim tragovima jo uvijek volim tebe, lica.
Dotakni me, govorilo je tijelo koje se otvaralo na dodir i bi-
valo svijet i zaboravljalo samo sebe, u toj sobi, u tom kratkom
prekidu osame u koju smo oboje bili previe dugo zaronjeni.
Zato postoje dlanovi sa svim onim nakupljenim crtama po nji-
ma, sa svim onim toplinama koje se ponekad probude i postaju ta-
lasi i vatre.
iji je to ivot opruen preda mnom na bijeloj plahti, ist i sja-
jan. Ko se to smije skidajui pauinu sa zidova i rastjerujui strah?
ekao sam te. Zato se ne javlja danima? Jesi li ve otila u
ono tvoje selo?
Jesam li? Ne sjeam se je li to bilo prije ili poslije. Kada se
vrijeme zakotrljalo u svim pravcima?
Granica je bila kilometrima daleko. I kolona je milila kao
dinovski crv.
I ljudi su se uvijali od muke i uasa kao dinovski nagnjeeni crv.
I ja se uvijam od bola na kauu kao nemoni, jadni, dinov-
ski crv.
Moj ivot je obiljeen putanjom tog crva koji je sad odluio
da se vrati nazad u sopstvenu prolost. U trule iz koje je istjeran.
U jabuku koju nije pojeo. Pred kuom sjede roditelji protjerani iz
sebe samih. ivot zarobljen izmeu bjeanja i vraanja. Ostane li
predugo na nekom mjestu, ljubav e proi i nastupie rat. Navika,
dosada, svaa, zarobljenitvo neijeg srca negdje.
Molila sam ih da se ne vraaju. Govorila sam nema nita
tamo. U tom selu. Mete. Pusto. Pa sivo i golo nita.
Dobro nam je ovdje. Dobro. Kao da opet imamo kuu. I kao
da emo moi i snove opet da naguramo u arenilo potkrovlja
oblijepljenog tapetama.

Ali nisu mogli.
Ne mogu to razumjeti, rekli su mi. Nisam, moda.
(Povratak je poraz/ Odlazak pobjeda nad povratkom. Zapi-
sao je pjesnik Haviko i otiao.)
Djetinjstvo. Kamenim stepenicama na jednoj nozi skakuem
do obale.
Slani vjetar po usnama, slani dodir, slani mirisi koji dolaze iz
daljine preko nekih snjenih i sivih predjela i podbadaju tugom.
Oni kreu u potragu za boljom prolou. Unazad. Kao rako-
vi. Moda ih priziva voda.
Moji roditelji su odlazei brod. A ja tu nita ne mogu uraditi.
Moji roditelji su odlazei brod, nisu Titanik koji e buno
potonuti, oni su ve odavno mala uplja barka to nee izdrati
nijednu oluju. Moji roditelji su olupine polupane o hridi. Moji ro-
ditelji su pjena na obali. A ja sjedim na kamenju i plaem mrzei
i volei ovaj predio koji mi je sve dao, sve uzeo, obeao mi prvu
radost, veliku, toplu i osunanu radost u djetinjstvu, potom tugu,
bol i doivotno izgnanstvo.
Oni mau sa puine, kao da me ele ubijediti da su sad do-
bro, s onu stranu mora i njihovog sna. Umiruju me. Pronali
smo opet kuu. Ista je kao prije, ba ona naa, prva kua u kojoj
smo svi bili sreni. Jo prije potopa. Moji starozavjetni roditelji
kojima se sva muka svijeta izlila na glavu.
Sve je to bilo tako davno. (Jedan daleki i tui glas uporno,
smireno i odsutno ponavlja tako davno...)
Sada, mi smo ljudi preobraeni u vlasnike jeftinih torbi i pri-
silne svjetske putnike koji raznose tugu po aerodromima, kafe-
terijama i sjedalima autobusa koji nas razvoze daleko, to dalje
od obala djetinjstva.
Vukla sam za sobom veliki kofer sa tokiima. Zvuk kao da
je mlio sve iza sebe. Neto otro je grebalo po asfaltu i po mom
srcu. Sjela sam u autobus sa udobnim sjedalima. Tuga me zali-
jepila za crveni tof ukraen diskretnim crnim takicama. Jedna
od tih takica bila sam i ja. Skupljena u samu sebe.

U depu sam stezala klju od kue na selu. Mali klju male
kue, sve to je ostalo od mojih malih roditelja koji su se tokom
godina njeno i gotovo neprimjetno smanjivali i zaklanjali od
ivota iza svih njenih i malih stvari. Bivajui manji nego to
jesu, jer i njihov povratak bio je jo jedan mali ali konani poraz
u svesci ivotnih borbi.
Tuno se osjeaju roditelji koji djeci ostave u nasljee lini
poraz. Batrgaju se kao abe u bari koja e, jasno je, presuiti.
Krivicu dobacuju jedno drugom. Kao odrazi u ogledalu, mi nji-
hova djeca odraavamo poraz. Nijedan pobjednik na vidiku ni
u jednom od nas.
Uplaeni, nervozni, potom pomireni i rezignirani, najzad
kao da su pali u neki zaborav i omamu. Neku tajnu spoznaju
koja nam je svima olakala, da se porazi i pobjede negdje izjed-
naavaju i da je sve to nemono koprcanje besmisleno. Sjedi-
njeni u porodinom porazu, mogu rei da smo povremeno bili
sreni, oni, nai roditelji, i mi, njihova djeca, kada bi se tokom
ljetnih dana okupili na selu i oslukivali glasove jedni drugima i
ljetnu no u pozadini.
U mom sjeanju svako od nas je pomalo izdvojen, zabaen u
neku sopstvenu osamu. Voljeli smo se ljubavlju udaljenih ostrva,
nenametljivom i trajnom. Bili smo suvie dugo razdvojeni, oko-
tali, daleki, u tuim zemljama, gradovima, rasuti po nepozna-
tim licima, daleki, uhvaeni u druge zamke i ujedno razrijeeni
od one prve srenog porodinog doma koji je postojao nekad
davno, jo prije rata i potopa i prije nego to smo postali usa-
mljeni i ostarjeli ljudi.
Roditelji pred odlaskom. Mi zateeni tom injenicom koja
kao da nam se odjednom otkriva, a vjerovatno smo je vjeto krili
sami od sebe godinama. Mi nezrela, uplaena, poraena djeca
svojih poraenih roditelja.
U autobusu, dok putujem nazad, nai rijetki porodini rukovi
se ine dalekim. Sve daljim.
Vrijeme se uvlai u slualice telefona i umi dok govorim
mama, tata nekim ljudima iji glas sve manje prepoznajem. Glas

im odnosi vjetar pred kuom. Tamo uvijek duva jak vjetar. Oni su
uvijek u nekom poslu. Viem u slualicu kao da ih dozivam.
Potom isklizne jedan doziv. S vjetrom.
Tata, ponavljam samo tata, tata. I plaem.
Ona se uurila u kuu i ekala.
Tiina. Vjetar.
Mama. Zatim mama. Mama, mama.
Tiina. Kad nema koga dozvati s onu stranu telefona.
to mi se ne javlja. Pie na bijelom ekranu.
Tiina mi se uvukla u ui, u grlo, u mene. Ne mogu da se ja-
vim. Nikom. Jutro je. I izmaglica se podie sa ceste.
Mama je, mama je otila. Otila je. Samo je otila tek tako. I ini
mi se da nita ne znam o njoj. Postoji samo jedna strana rupa, jedno
nedostajanje koje se iri prostorom. Dok sjedim pribijena uz sjedalo
i zurim kroz prozor u predjele po kojima sam godinama ponavljala
putanju svih svojih bjeanja i vraanja, zaglavljena u vjeitom me-
uprostoru izmeu dvije drave, dva ivota, dvije ljubavi, dvije ne-
dovrene knjige, sve to se moe podijeliti na dva, razmiljam kako
je nisam dobro upoznala, kako je sve malo i nedovoljno i kako je to
nepravedno, ak i bolnije nepravedno od ovog razdirueg dvojstva.
Dvojstvo mene i praznog sjedala pored, u koji pokuavam da
smjestim majku.
Ona bi rekla neudobno mi je. Njoj je svugdje neudobno, nepri-
jatno, nelagodno. Eto, neto o njoj izranja iz praznine sjedala. Kao
da opisuje boanstvo, podsmijevam se sama sebi, moe da poe
samo od onog to ona nije, da bi moda nekad negdje duboko u sebi
osjetila ono to ona je. Razlog tvojih bjeanja. I vraanja.
Bila je tako lijepa, tako njena ta ljubav.
I moja majka sa najnjenijom zamislivom rukom koja otvara
vrata kapije i nosi nam okolade i mi trimo pred nju kao gladni
i veseli psi, razdragani i eljni panje i okolada u njenoj torbi.
Bila je tako njena ta ljubav i njegove ruke kada mi dotakne
lea, dok leim u polusnu na boku svjesna da savreni trenuci ie-
znu kao sunce koje upravo zalazi podsjeajui me da je popodnevni

dreme gotov i da bih trebala ustati i skuvati kafu. Ali meni godi
ruka prebaena preko mene, lagano, i prsti koji dotiu lea. I svijet
kao koa, ponuen naim prstima, promie polako pod njima. I sve
se pomjera ka nekud.
Mama, mama, mama, jurimo k njoj i otimamo se o nju. Sva-
ko eli da ugrabi najvei komad ljubavi od toga hodajueg sunca i
od tog ugrabljenog komada od ije topline zavise budue putanje
naih planeta.
Mama, mama, mama.
elim da sauvam taj vjeni, taj nepokvarivi trenutak tvog
osmijeha (znam da su ti okoladice u torbi). I da je osmijeh po-
malo umoran. Ali ti si tu i koga je briga. Bitno je da si tu. Da je
prola ta beskrajna dosada radnog dana koji nam te oduzima i
da si sada s nama.
Bitno je da si sada tu, apnuo si mi, i zagrlio me. Da si sa
mnom.
(Nemoj nikud da ide. Prespavaj. Lijepa je veer. Sunce zalazi.
Tako je lijepo i toplo. Obeaj mi da e se sjeati ovog trenutka.)
Sjeam se. Prstiju po leima.
Cvijee mirie. Nae ruke su kao cvjetne glave svuda po dvo-
ritu. Djeje ruke. Mi hvatamo neto po vazduhu. Leptire, maj-
ine poglede, sopstvene nemire.
Sjeam se naih glasova, ruku i njenih oiju i kako se po sve-
mu razlijeva toplina.
Vazduh nema miris i tijelo nema zapreminu ni oblik. Bol je
ponitila sve. Prela je sopstvenu granicu. Potom je stigao talas
radosti i jedan mali pla. Njeni. Pla koji objavljuje njen do-
lazak. Njeno tijelo u mojim rukama. Njeno tijelo koje ima naj-
njeniju kou. Njeno malo tijelo koje se zove ivot koji dotiem
sad tu, koji je stigao kroz mene. arobni ivot. Koji ukida sve
prije i poslije i kae ja sam ono sada koje sve kazuje i objanjava.
Savreni trenutak.
Sjeam se.
Mama.

Dublje u sjedalu moje tijelo eli da se sakrije, da zaustavi na-
valu sjeanja jer autobusi nisu mjesta pogodna za pla. Predjeli
odnose nelagodu, radost i uas pomijeane.
Previe prisjeanja odjednom.
Slike su nadirale jedne preko drugih, jedan lanac nanizanih
ljudskih srca uhvaen kaznom u sopstvenom ropstvu. Kada sam
se to, u kojem trenutku nesvjesnosti, rukom uhvatila za taj pakle-
ni niz, mogla sam barem slutiti da je svaka karika nova bol. Ali
bilo je tako njeno tvoje lice. Na njenim licima nou se najljepe
ogleda mjeseina i ta nejasna bol dok gledam kako te svjetlost
dodiruje prstima i skida.
Teko je razbatiniti se prokletstva uspomena. Kada napokon is-
curi ta nepodnoljiva teina iz njih, ostane neto njeno i lako. Neto
od ega moe da za- plae i zasmije se istovremeno.
Radost i bol teku iz istog izvora, naizmjence.
U selu nikad nema dovoljno vode. U kanticama je nosim ka
kui. Ko je vie presuio u sebi. Ti, selo, ja, neizmjerljivo duboko
zurimo kroz otvor seoskog bunara. Ponekad imam osjeaj kako
gleda kroz moje oi. Voda curi niz kantu. Sve nestaje u praini.
Opet i opet.
Neko bi radosnije proivio sve ovo. Putam kantu, kanap klizi
niz prst i ona tone ka dolje. Neko bi bio manje tuan dok ljubi, dok
dotie lica, dok sanja udesne snove koji se granaju i prepliu sa
stvarnou. Ali ta mala tuga, ona mi je priala, ona me je vodila,
ona me je tako mnogo toga nauila i gonila me dalje preko mojih
granica, preko mojih srea i oajanja. Ona me je tjerala da zaba-
cujem kante u izvore. Da zurim u ovakve bunare i mislim kako
bi lijepo i lako bilo kao ova kanta tonuti, zahvaati i imati nad
glavom ruku koja te vodi ka gore. Kanta je na sigurnom. ovjek
je izloen neizvjesnosti. Kanta ne poznaje strah, samo ruka dok
drhtei podie dragocjeni teret.
Ka gore.

XXXI
Ana je dugo utala i onda je progovorila odjednom, kao iz

neke daljine u kojoj sam je ostavila i obuzeta sobom potpuno
zaboravila na nju.
I njima je tako teko. Kao i nama.

Kome, Ana?
Pa mukarcima. Jedan je dobio moju ljubav, a drugi moje vri-
jeme. Jedan ali za izgubljenom ljubavlju, drugi za vremenom koje
je proveo u razoaranosti i gorini sa enom od koje nije dobio do-
voljno ljubavi.
A nama?
Nama je teko jer ovu dvojicu nikad ne moe sastaviti u jednog,
ni zamijeniti im uloge jer opet ne bi valjalo. Nita ne bi valjalo.
I za utjehu...
Imamo djecu.
Koja e u beskraj ponavljati iste gluposti.
I ta bi mogle uraditi, biti same, izdvojiti se iz ovog besmisle-
nog plesa.
Ne, to je jo gore. Jo vei kukaviluk. Rijetki su sami iz hra-
brosti. Oni zasluuju istinsko divljenje. Jesi srela nekog takvog?
Ja ne.
Hrabri usamljenici su izumrli. Svijetom hodaju kukavice poput
nas koje namiriu toplu krv i kou i tu se prikrpe u strahu od ivota.

Ali ti, Ana...
Znam, rei e da sam ivjela. Ali i to je bilo prilino kuka-
viki. Tek da ti nos proviri nad kantom za otpatke da vidi u
kolikom smeu si i da se vrati i zatvori poklopac.
Ovo ovdje je poklopac. Ova emerna bolnica. Sa ludacima koji
su normalniji od onih napolju. Jer su barem mrvu podigli poklopac.
Sve je opasno. Pribij mi se uz kou i uti. Ne pitaj me ko je
unutra, ni o emu razmiljam. Ne pitaj me volim li tebe ili nekog
drugog, volim li ovaj neiskupivi svijet ili ga prezirem, da li mi je
srce aerodrom, vrh igle ili crna rupa. Jesam li tvoja, svoja, tua.
Za svakog sam poneto. I uvijek neto drugo. Samo uti, pribij mi
se uz kou. Ne udii mirise, moda nisu oni koji ti se dopadaju.
Ne pretrauj kou, moda si drugu zapamtio pod prstima. Samo
lezi tu. I uti. Pribij mi se uz kou.
Treba sastaviti neko uputstvo za upotrebu ovjeka. Proitati
prije svakog dodira, prije ulaska u brak obavezno. Uputstvo koje
u sebi nosi zapisane sve rizike i boli, sva razoarenja.
Nije ba tako strano, Ana.
Nije, da. I ba zato je strano. Brak je bunker u koji strpa
dva vojnika sa dvije zaraene strane. I oba se pretvaraju da je
sve u redu. Dorukuju, ruaju, veeraju, kunu se jedno drugom
na vjernost, a uveer ljube razliite oznake na svojim poderanim
kapama i sanjaju smrdljive rovove iz kojih su doli.
Zato se nisi razvela, Ana?
Da ne padnem u iskuenje da se jo jednom udam.
Lae.
Da, laem. Lovim oporost jezikom. Traim dovoljno otrovne
i otre rijei koje e kao maete sasjei svaku iluziju. Ako se ne
odmakne bar malo od sebe, suvie upadne u samog sebe. Kao
u ivo blato. Oekuje, izviruje. Iznuruje i sebe i one oko sebe
svojim nadama. Propovjednik si onog koji ne dolazi i dok se svi
odmaraju i pjevaju pjesmice ti se opet nadviruje nad glavama
i pria kako e nas ljubav sigurno sve sustii i promijeniti. Iza
onog ugla, iza onog, i iza onog. Umori se od potraga.

Kao lovni pas bez plijena trkara za nekim ko ima dobar
lanac, da te svee i uutka jer nisi dobar lovac. Nisi. Zeevi su
pobjegli. Patke su visoko gore. Pas bez gazde ne vrijedi ni piljiva
boba. Primiri se, ivotinjo, dok jo ima neko ko eli da te dri uz
nogu, apue sama sebi nou.
Nisam imala hrabrosti ni za ta. Sve su oko mene radili drugi.
Imala sam hrabrosti samo da pobjegnem u sopstvene izmaglice.
Da pomjerim vrijeme ka unutra i oslukujem tue satove u sebi
kako raznose ivote i stvaraju ih. Nisam znala da e mi i u tom
trebati hrabrosti, a treba mi. Nisam znala biti ni dobra ni loa,
tek osrednja i uplaena sobom. Nisam htjela da znam, htjela sam
da mogu. Sve se desilo obratno. Samo se sudaram sa hodajuim
nemogunostima i ne znam da li vie strahujem nad ovo malo ra-
zuma to mi je preostalo ili ba zato to je preostalo.
Ana, to je ljudski. Ljudski je doivjeti sve to. Nije nerazumno,
strano je, ali je i sasvim razumno pogledati svijet u oi, svijet koji
se rastvara u bolu i ljepoti, u milosti i beutnosti. U njenosti i
grubosti. U punini i praznini. To je ovjek. Spojen iz prazne i pune
posude koje se pretau jedna u drugu. To ima u svim ljudskim oi-
ma. Samo ih bolje pogledaj. Iskra razuma, iskra ludila, dio puni-
ne, dio praznine. U tijelu su svezani i ropstvo i sloboda. Pogledaj
samo te prste, svaki je jedan milujui kosmos i jedan prijetei pa-
kao. Nije lako oslukivati haos i u njemu uti harmoniju. Zvukovi
su pomijeani. I nae misli.
Misli. Sjedim na klupi i traim pogledom Anu. Negdje je od-

makla, u prolost. U sebe. More je blizu, tu do nogu. Skoro da
ga mogu dotai. esto razgovaram s njom. Unutra. Tu gdje smo
obje zarobile tue vrijeme. Ne dopisujemo se. Obje znamo ta
ona druga misli. Obje se stidimo svojih haosa i polomljenog svi-
jeta, obje strepimo nad krhkou onog to smo izgradile, poslije.
Utjeha ima miris morske soli. Voda sve spira, ostaju samo njeni
bijeli tragovi po obali. Bijeli kao put do kue. Seoskom stazom.
Ponekad ti se ini dok hoda uzbrdo da su dolje uz more
ostale sve iluzije rasute po obali. Nekad tako lijepe, sada tako

daleke i iezle svjetlucaju i u daljini zavode nekog drugog. Ne-
kog ko se prevari i predugo zadri oko na lijepom prizoru. Gore
u selu surovost bure raznosi ljepotu koja umije zaarati. Samo
golo stijenje te doekuje i plitak dah u grudima plai, jer ima
jo brda koje sporo odmie pod nogama i prijetei se nadima
nad tobom. I teret je toliki da sve ostavlja iza sebe, osim istog
vazduha koji jedino moe podnijeti u bubnjajuoj glavi koja se
u podne penje, po vrelini. Uz brdo.
Ana moda sjedi na nekoj klupi kraj mora i broji talase koji od-
nose i donose odbljeske njenog potisnutog bola. Neke ljubavi ra-
zlivene u ljetnim bojama, potom zatamnjene odsustvom sunca u
predugim godinama. Ana je bila samo prematovita. Cvre cinino
cvrci. Ana je zahvatila preslano more. Ana je bila dobra plivaica,
ali obale su se nadmetale u uzmicanju. Ana je jedna usamljena ena
na klupi koja je sanjala jednu ljubav koja moe da natkrili svijet, da
spoji nespojivo, da dotakne srca i raspjeva ih.
Ana pati od previe oekivanja. Ako se malo bolje zagleda,
iz svake ene viri Ana, koja mata da pobjegne od mua. Kojoj
poklopci ispadaju iz ruku i ruak zagorijeva jer previe elje i sna
mijea u svojim rukama. Ane u etama hodaju gradom. Neke se
kriju bolje, neke gore. Ane prodaju papriku na pijaci i sjede za
pultom u banci. Ane ljube djecu i mueve, potom zatvore oi i
putuju u kosmos. Ane su astronauti, piloti i blijede ene to jedu
supu za stolom.
Ane mi odjekuju u glavi dok pokuavam da piem.
Ne mogu da piem roman o Ani.
Ane su toliko prisutne da se niko ne usuuje da to prizna. Jer
bi bilo strano. Morali bi se zapitati ta ih je to natjeralo, sve te
ene, da postanu Ane. Ko su one u stvari. Te, tu, kraj nas. Koje
su nas rodile. Koje drimo u sobama, tu, kraj sebe. Ko su te Ane
koje gledamo svaki dan?
Ko si ti?, govori Ana sama sebi u ogledalu.
Ko si ti?, ponavljam u glavi dok se penjem uz brdo koje je
veliko poput svih tih naraslih Ana o kojima ne mogu da piem.
Koje mi izmiu.

I onda opet vidim u sebi onu enu. Kako sjedi na osmatra-
nici i gleda me pomalo sjetnim pogledom onoga ko je vidio. I
mora biti malo tuan taj pogled, tek malo tuan, jer kada vidi
svijet kako se otvara pred tobom, sve najednom odmakne u da-
ljinu, zamuti se, potom priblii, i vidi strane pojedinosti kao
pod ogromnim povealom. Kasnije se primiri, kao da se vrati u
one stare okvire, ali gledalac je promijenjen. I ona otud gleda sva
ta neprestana talasanja, pomjeranja. Ta ena. I ona kae ne bri-
ni, znam ko sam. Znam ko si. Znam Ane. Vazduh je ist. Muzika
je predivna. Nastavi dalje uz brdo.
Misli kakva sad muzika. Tiina. Ona je uje.
Potom vjetar, grane, more, neke bube, koraci, kamenje i lju-
nak, koji bjee pod nogama, i sve to odjednom biva muzika. Slivena.
Strana, divna muzika.
Ane jo pleu kod mora. Osjeam.
Koliko puta se ovjek mora izgubiti i pronai u divljini sopstve-
nog srca.
Mama, ta je s tim romanom o Ani? Hoe li ga ikad dovriti?
Nedostaje mi.
Hoe li se ikad vratiti iz tog sela? Nedostaje mi.
Odasvud glasovi stiu do mene.
Laem im da ide odlino.

XXXII
ta e biti ako povjerujem sopstvenim rijeima i odem da ih

traim, rekla je Ana. I tutnula mi u ruke sveanj papira.
Anine biljeke
(Prvi dio)
Moj mu je Banovi Strahinja, junak koji je oprostio nevjernoj

ljubi. I otkupio njenu glavu, kojom su se njen otac i braa ve igrali.
Meni je bilo svejedno. Ionako, do pola sam bila Strahinjina, a od pola
Vlah-Alijina. Voljela sam Strahinju, ali voljela sam i Aliju dok me
je volio, tako da me je otimao i od Strahinje i od brae Jugovia i od
mene same. Pola mog lica hodae od sad kraj Strahinje u sjeni. Pola
mog srca trunue s Alijom. Moda su braa imala pravo. Da su me
konji razvukli, ne bi me svaki dan ova muka razvlaila. Da su me
noevima izboli, ne bi me u srcu bolo neprestano.
to me Strahinja ne ostavi Aliji, lake bi mi bilo podnositi
tuina kraj sebe nego tuina u sebi. Plakala sam kada me Alija
od kue otrgao, plakala sam kad me Strahinja kui vratio. Velik
je Strahinja, oprostio mi je. Ali emu. Niko me nita nije pitao.
Jugovia, Strahinjina, Vlah-Alije. ija li sam? Niko me nije pitao.

Preivjela sam, lijepa moja djeco Strahinjina, tuno moje
srce Alijino, gorka moja krvi Jugovia.
II
Dok sam hodala lagana peronom i srce mi je bilo lagano i

lako ga je ukrao onaj koji je uao u isti voz. Na prolaznim sta-
nicama i lica kroz srce prolaze lake. Njegov glas mi je skliznuo
u ui. im sam ih ugledala, zavoljela sam njegove ruke kojima
je pridravao majku. Boe, poeljela sam da i mene pridri tim
jakim rukama jer sam odjednom bila krhka i nestabilna. Ka-
renjin nije svojim rukama jako stiskao mene koliko na sigurni
ivot u kojem su se znala pravila i znalo se gdje su ulazna a gdje
izlazna vrata. Bila sam jednako lagana i taj dan kada sam pola
da ispratim sve vozove. Izmeu lokomotive i posljednjeg vagona
ukrcala se naa strana ljubav. On je otiao u onu zemlju gdje se
lake gine nego ivi. A ja, otila sam da ispratim zadnji voz koji
je ljubavno klizio ka meni da uzme moje tijelo opinjeno vikom
elje. Vikom ljubavi prema ivotu u kojem nije bilo dovoljno
vrstih ruku da me pridre. Njegove ruke samo su leprale oko
mene kao alovi od svile, kao dan koji se gubio u izmaglici. Vo-
ljeni moj Vronski, neozbiljni moj dragi, da je ivot bio bar upola
armantan kao ti. Naprotiv, bio je strog i pravian kao Karenjin,
koji je svojim rukama prekrio lice naeg sina. I nije mi dopustio
da ga vidim, tog jedinog mukarca koji je mogao da me pridri
kao ti majku na stanici, onda. Ne ljutim se ni na tebe ni na njega,
dala sam obojici od svoje ljubavi koliko sam mogla. Voljeli ste
me, svaki na svoj nain, onako kako ste jedino umjeli.
Samo mi je ao to nisam vidjela sina, on je imao meku i plavu
kosu. uvaj mi sina, Karenjine, onako kako mene nisi znao uvati.
Voli mi sina, Karenjine, onako kako mene nisi znao voljeti.
Reci mu da je majka otila vozom da pronae neki svijet sa
vie ljubavi, za njega, za nas. Oprosti mi, Karenjine, to nisam
znala bolje da nas laem.

III
Ruke doktora arla bile su savreno osjetljive na epruvete,

pincete, sitne lijekove rasporeene po kutijama, ali pred njima je
uzmicalo moje meko tijelo, oblo i toplo. Dosada se prelijevala po
rubovima naih dana. Dosada u kojoj su njegovi pogledi bludjeli
kroz mene, a moji se lijepili za oi pune elje. Bila sam jo mlada,
bila sam uzdu i poprijeko puna ivota, koji je navirao iz svih
ponornica u meni. Iz uglova kue, iz aa, stolica i ormara. Sve je
htjelo da me dotie. On je bio miran i odsutan ovjek. Obala do
koje se ne moe stii. Nijedna otra hrid, nijedan galeb koji ner-
vozno krijeti. On je bio ist, a ja sam se igrala po kui i u bati
i nastojala da se uprljam hranom, zemljom i bojama. I tuim
rukama po sebi. On sve to je vidio nije gledao. Slagao je kutije
s lijekovima uredno po policama. Posloio je i mene u neku od
tih kutijica. Jednom, sve sam ih popila i otila da procvjetam u
bati. Neka me beru i neka me raznosi vjetar. Hirovita sam i ma-
zna kao maka. On nita ne razumije, ni moje oprueno i mirno
tijelo. Kroz suze je pomislio, sad je savrena. Tako smirena. Moja
draga. Ovaj put samo moja. Umro je od tuge za mnom. Jadni
moj arl, jadna ja, jadni nai snovi o srei zdrobljeni u njegovim
mirnim oima, u mojim nemirnim oima, u nepokolebljivoj mo-
notoniji ovog mjesta koja se nadnosila nad nama.
IV
Neemo da se laemo. Ne zanima me s kim e se oeniti. Nje-

gova koa je meka. Ja sam djevojica koja zna ta hoe. Uivanje.
Suvie sam gladna ivota da bih ga vezala uz sebe i molila za
ljubav. Ionako mu se pletem po prstima dok me svlai. Ba me
briga za sutra. Moram preivjeti danas. Oko mene zjape smrad
i siromatvo kao gladna adaja, sve je toliko loe da nestajanje u
njegovim rukama postaje jednako uspinjanju u nebo.
Dragi moj, koo moja povrh moje koe. Moj savreni Ljubav-
nie. elim da mi bude samo to. I sve to. Savreni Ljubavnik

kojeg u voljeti itav ivot dok budem hodala svijetom tavei
koe prstima drugima jednako vjeto, jednako predano, uvijek
pomalo traei tebe. Moje je srce na svom mjestu. Moji su svjetovi
srasli s tvojim prstima. Po nama pada kia ivota koji tek dolazi
i ja se, zagnjurena u tvoje grudi na kojima miriu pomijeani
sapun i koa, radujem svakom trenutku koji moe da nas stra-
stveno obuzme i potvrdi nam da smo postojali.
Raspeta na tvojim rukama, svaki put uskrsnem u sebi.

Kada mi na ljubav dobace kamen. Kada mi pljuvakom peru
kou. Kada mi blato i rijei pomijeane bace u lice jer nita isto
nije za mene.
Oprala sam noge onom kojem sam trebala. Ljubila sam one
koji su me trebali.
Srce mi je za jednoga, tijelo je pogaa od koje gladan odlomi.
Sretna sam, znaju oni koji me poznaju. Lice mi pjeva dok hodam
ulicama i noge lagane ne znaju za umor ni rane.
Moj je zatitnik nevidljiv. Moj je vitez ostao bez tijela od kojeg je
nainio vrata. ekam vas. Svi mi moete doi kroz mene, rekao je.
Ne bojim se, ne boli me. Ja sam obina djevojka kojoj su jeftinim
trikovima krali srce dok ga on nije uzeo sasvim.
VI
Odveo me je na neku livadu obasjanu mjeseinom. Podigao

mi je suknju i kleknuo. Gledali su me golu i mjesec i on. Kao da
odnekud sav svijet viri u mene. I njegovo lice i moje noge i mjesec
bili su bijeli, samo taj procijep, ta tamna crta i no bili su crni.
Ja sam plakala poslije, ne znam da li od sree ili tuge. I sva-
ki put isto, dok su neki dripci u meni pokuavali iakati sami
sebe, brzi i nevjeti, ja sam vidjela mjesec i njegovo lice i plakala i
smijala se odjednom. Po danu su upirali prstom i govorili da sam
luda. Nou su me kao zvijeri vrebali odasvud i grabili iz mraka.

Nije me bilo briga. Samo da je moj mjesec tu. Da mi se smije, da
mu se smijem. Da ne vidim njihove lude oi pune zla.
VII
Leali smo goli u nekoj udubini na obali rijeke. On je bio

mlad. I svaki mii na njegovom tijelu titrao je dok smo rukama
pretraivali tijelo onog drugog. Ja sam bila prva ena sa kojom
je legao, on je bio prvi mukarac kojem sam se podala. aputao
je kako sam njegova jedina, kako emo se vjenati, kako u mu
roditi djecu i kako nikad nee prestati ljubiti moje tijelo. Govorio
je o dui koju oslukuje u mojim njedrima. I kako umim kao ri-
jeka. I kako nikad nije doivio neto ovako lijepo. Ja sam mu sve
vjerovala jer govorio je njeno i lijepo i njegove oi su odraavale
istinu vode kraj nas i istinu zemlje pod nama.
Poslije, on se zavjetovao Bogu. Jedinom. I postao svet.
Ja sam postala obina ena.
Ostavljena.
VIII
ta je to to u ivotu ene ima okus gorkih badema? Ti si ne-

probavljivo mjesto u meni. Majka uti izduena kao okomiti rub
prozora koji vodi ka terasi. Otac lupa tanjire o pod. Lupa rijei,
tekih i surovih. Majka uti teko i surovo. Buka i tiina, teko i
surovo. To je ljubav. Neprobavljivo mjesto u meni. Teko i surovo.
IX
Stajao si na mostu nasuprot mene. Pod nama je bila voda i igra-

lite i grad u daljini. I ja sam tonula u vodu, u igralite, u grad. I da-
vila sam se i ljuljake su se ljuljale same od sebe na praznom djejem
igralitu i grad je nestajao u rupi veoj od njega. I svjetla su se palila
i gasila naizmjence. I sijalice su redom pregorijevale. I most se zalju-
ljao pod nama dok si se udaljavao od mene.

I rekla sam da ne elim biti niija. I svijet se rasprsnuo. A
moja dua vjenana s tobom razdvojila se od tebe i divljala s vje-
trom danima. To to je ostalo od mene bio je jedan tuan prizor.
Jesi li vidio sruene zgrade poslije zemljotresa, jesi li vidio oivjele
utopljenike, jesi li vidio brod razlupan na obali i mrtve ribe po
palubi koje ne umiju vie nikud otplivati?
Jesi li vidio sebe u ogledalu poslije te noi? Jesi li bio isti?
Jesi li vidio kako proklija iz neeg mrtvog neto ivo?
Neto ivo je uspuzalo uz nogu, kroz moje srce do glave. Cijelo ti-
jelo mi se treslo. Nisam znala ko sam. Biljka, ovjek, odbaena stvar?
Nad vodom su letjele muice i aneli. Svijet je bio privid koji
se priviao prividu.
Mogla sam sto puta da umrem i rodim se drugaija.
Moj enik me je ostavio samu na mostu. Pola moje due otilo
je od mene.
Bol mi se rugala u utrobi, u kostima, u granama drvea, u
svim mjestima gdje smo srasli i njihali se skupa. Sada je samo
pola slike titralo na ekranu. A druga polovina je bila siva.
Traila sam se u kamenju, u praini, u korijenju. Molila sam
ptice da mi pozajme duu. Sastavljala sam se od trica, od komadi-
a, od ljunka sa dna rijeke. Hodala sam bosa po iblju i staklu, sa
nogama kao tuim, da vidim da li mi jo moe potei krv.
Stvorila sam se iznova od ribljih krljuti, oiju i otpadaka nasu-
kanih na obali. Leala sam gola kraj vode i onda me je jedna divlja
i njena ena povela za ruku i rekla idi da ivi kako god zna. Idi
da se pronae i sastavi iz svih slika koje e ploviti rijekom ka tebi i
podigni sve brane i teci. Sad si slobodna. Saznala si ko si.
Ustala sam iz mrtvih i pola da ivim s koracima divlje ene,
i dlakama koje su se jeile kao u make na svaku opasnost koja
mi se prikradala.
I tijelo mi je postalo gipko i lako, a koa sedefasta. I oi su
mi odraavale itav svijet od kojeg sam postala. I moja dua je
uvijek pomalo umila i mirisala na rijeku. I sve je u meni nepre-
stano teklo.

Anine biljeke
(Drugi dio)
Kao i uvijek - Tvoja Hana
Da Te sada nee biti mislim da razumijem. No svejedno

strepim. U svim tim danima svagda me je iznenada hvatala
jedna gotovo zagonetno prodorna strepnja.1
Moe nestati tek tako, moe Te zavesti neka misao i odvui u

daljinu do koje neu moi dosegnuti zato je eni u utrobu sa e-
njom svezana i strepnja, kao da sam Te porodila u sebi bdijem
nad tobom, popravljam te, stvaram svaki put od Tebe boga kada
padne meu ljude i kada si ranjiv, slab ili beutan, meni si bli-
zak i kad odlazim od Tebe, odlazim da mogu da Ti se vratim, jer
ako ostanem nita nee biti ni od Tebe ni od mene, jer strepnje,
one rastu nou i uzimaju oruje i upadaju u kue, u nae kue, u
sve kue, gdje je neko nekad crtao kuu i ljude na papiru piui
iznad, nevjetim slovima, mama, tata, na dom, eto, nema toga
za mnoge, i za Tebe i mene, nema niega to bi se moglo nazvati
dom, i ovaj svijet je pustopoljina mrnje i bijesa kojem sam uinat
odluila da Te volim, onako kako samo prkosne djevojice mogu
odluiti nekog da vole, nerazumno i jako, i nautrb svoje vrste
volje i krhkih ivaca, onako kao kad djevice odlaze u samostane
i oblae crne haljine na sebe, zavjetujui se nekom bogu, iju su
strast tek naslutile, tako sam i ja, gledajui tu istu strast u Tvojim
oima, uzela na sebe ovu teku haljinu ljubavi i pola za njom
dajui joj kriom Tvoje ime, i neu rei da nisam znala koliko str-
mih staza ima srce koje voli i kako Ti nee moi, sa istim arom,
da me slijedi, samo sam se osvrtala ponekad da pogledam da li
1 Odlomci pisama Hane Arent preuzeti su iz Wahrheit gibt es nur zu
zweien. Briefe an die Freunde, uredila Ingeborg Nordmann, Piper: Mnchen-
Zrich 2013, s njemakog na srpski preveo Mario Kopi.

si tu jo uvijek, na dovoljnoj distanci, da poneki grad, poneka dr-
ava i godine, da, i oni mogu da se uglave meu nama samo da
si jo uvijek tu, nad tim sam strepila, nad Tvojim prisustvom koje
mi je bilo bitno u ovom trajnom odsustvu, a distanca, taj odmak,
ta nunost, i nju sam zavoljela, jer je dodir ponekad nalik sudaru
planeta i ne smije biti preest meu nama, treba ga sauvati od
habanja, kao i tu stvaralaku putanju koja se dotie i uzmie,
jer tamo, mimo nas, svuda je beskraj, a ja jo uvijek elim biti
tu i osjetiti miris Tvoje koe, zato odlazim i dolazim i strepim
nad tom koom koja je omota oko mog svijeta i razvlaim njenu
toplinu da bdije nad svim danima u kojima Te nee biti, nalik
sam ljudima koji sa strahom uvaju slabe zalihe hrane u ratu
zateeni bizarnou izbora koji se postavlja pred njih da li da sve
pojedu jer sutra umjesto gladi moe doi smrt ili da se nadaju
nekom dalekom i mutnom miru zbog kojeg usitnjavaju mrave
porcije svodei ih na neto malo vie od nule, malo vie od nule,
tek to me dri u ivotu dok Ti piem kako sam dobro budui da
sam nala dom i utoite pred svojim nemirom pokraj ovje-
ka za kojega e Ti to ponajmanje razumjeti2
Nas dvoje nismo mogli uspjeti (ne ovakvi kao mi), samo se za-
varavamo, porueno je sve u onim danima u onoj umi, u onom
ratu iza nas, u nama dvoma dok leimo jedno kraj drugog jed-
nako ranjivi i krvavi kao kad smo ispali iz majke na svijet koji je
odbio da nam bude dom, ali ti to razumije i mimo rijei, i mimo
nas, razumije da o tim stvarima ne odluujemo, samo imamo
tek toliko slobodne volje da ih prihvatimo ili odbacimo
II
Molim Te, nemoj me krivo razumjeti; lino mi je sasvim

svejedno. Nikada se nisam osjeala Njemicom i ve dugo se

ne osjeam Jevrejkom. Osjeam se kao ono to zapravo jesam
djevojka iz tuine.3
Tamniar zvecka kljuevima Moda Ti ona nou u krevetu

apue njeno na uvo naa Njemaka e se promijeniti kad oni
odu
Moda je polusvjesno i negdje u Tebi (u tvojoj glavi koja jo
lebdi po kosmosu dok zamilja kako stavlja ruke na moje grudi
koje Te jo uvijek uzbuuju vie od Njemake) pokrenuta ta mantra
koja pria o Tvojoj odgovornosti za Njemaku koja e se promijeniti
(kada odu oni, i ja sa njima, jesam li i ja oni za Tebe) i kao da ona
govori glasom Tvoje majke (koji nadjaava moj, ja sam uvijek dru-
ga) i Ti treba da uini neto za nau Njemaku neto veliko (zbog
toga sam Te i voljela, inio si uvijek velike stvari)
Tamniar zvecka kljuevima Ja sam malena i nemam odgovor-
nosti spram nijedne zemlje (malena, lako prelazim granice, tiho i ile-
galno, granice zemalja i Tvoga srca, svuda gdje ne bih smjela)
Moja odgovornost je jedino u ljubavi gle tu sam istrajna da
posluam onog boga (da li je i on tui, vie Tvoj) koji zapovijeda
ljubi neprijatelje svoje
Tamniar zvecka kljuevima Sada bi ve trebalo da idem,
samo je jedna vjera u meni Ti si sva moja Njemaka i ono jedino
to mogu i elim da ponesem odavde tamo. Tebe ve strastveno
obuzima nunost promjene
Tamniar zvecka kljuevima Moram da pourim, sada stvar-
no moram da idem, molim te ljubavi ostani bar malo Ti dok te
grli Njemaka, tvoja Njemaka, ostani bar malo moj, dok mene
odnose tuine koje su mi uvijek bile bliske, jer nisu traile od mene
da im podarim srce koje je odavno Tvoje.


III
Ono to Ti sada elim rei, nije nita drugo do au fond (u

biti, prim. prev.) veoma trijezan opis situacije. Volim Te kao
prvog dana. Ti to zna, i ja sam to neprestano znala, znala
i prije tog ponovnog susreta. Put koji si mi pokazao dui je i
tei nego to sam mislila. Zahtijeva ak dug ivot. Samotnost
tog puta biram sama. On je jedina ivotna mogunost koja
mi pripada.4
Piem Ti uvijek opirno i uvijek sa strahom, iako se odavno

ne plaim rijei
(Na papiru zvui zahtjevnije nego to je miljeno. Tim vie,
jer to ne mogu konkretizirati a pritom ne pasti u beskonanost.)5
Moj duh zadrhti i pojuri, bre od misli bre od mogunosti
da ga obuzdam i kaem Ti sve ono to bih htjela rei, a neizrecivo
je, jer Ti i ja nismo obavezni jedno drugom uljepavati dane ni
gorati ih solju svakodnevice, i nisam ja ta kraj koje se budi i ija
koa i bijele plahte miriu isto, nisam ja ta koja otvara prozore
i prozrauje kuu svakako to zaboravim i ovdje (mene ne plai
ustajalost vazduha koliko ustajalost due).
Ti i ja smo se jedno drugom obavezali na neto vie, na neto
mimo nas i ovoga svijeta i sama ta injenica da piem Tebi koji si
odavno svjestan svega uini da me obuzme ta vatra duha identina
onoj kakvu sam osjetila u Tvojim rukama, uplaena pomilju sada
bih mogla da nestanem tu na rukama ovog ovjeka iz kojih moram
pobjei (zna toliko toga elim da uradim, ali tu si uvijek Ti)
Znao si od prvog dana, a znala sam i ja (iako mlada, upla-
ena i nezatiena od svijeta koji me obuzimao sasvim), da kada

se upali svjetlo i sve prostorije postanu vidljive nema nazad i ini
mi se svako je od nas dvoje odluio da obasjan svjetlom istrauje
drugu sobu (nita zato, pamtim onu u kojoj smo bili skupa)
Htio si ponekad da budem vie ena, jesam li to mogla?
Koliko me samo nisi poznavao tad, zbog Tebe sam bila ena
do krajnjih granica moje koe i preko njih (ta je to to se otvorilo
pred Tobom, pod Tobom, je li ona umjela vie od mene biti ena,
da li si nastanio njenu duu kao moju) to je sve sad ionako ne-
bitno, Tvoje ideje o enskom i o meni. Ne, zasigurno nisam bila
dovoljno ena, bila sam itav svijet koji Ti se podaje, znam da si
to shvatio tek kasnije kada sam otila (a morala sam).
Rekao si mi ako izgori u prvoj vatri, kako e paliti svjetlo za
druge, kako e pokazivati put, rekao si mi beskraj nije na prvoj
stepenici, tu moe samo razlupati elo, otvorio si prozor i rekao
pogledaj sve to prostranstvo te eka, ti nisi dobra ptica za krletku
i taj tvoj nos i krila sve je to previe za jednu sobu i ovjeka u njoj.
To je put na kojem e uvijek biti usamljena nije to put za
jednu enu, ali ti ga eli, to je tvoj put i nemoj da izgori od jedne
vatre jer za ovaj put trebae ti itavo sunce u glavi (ljubavi, svijet
je mrano mjesto).
Moda si samo bio dovoljno prepreden, ali ja sam Ti vjero-
vala (nije mi krivo naivnost due je jedino obasjanje u pomrini).
Znala sam i tad, a znao si i Ti, da se ljubav nee ugasiti (nije
to obian poar nego vulkan koji stalno radi u nama).
Ne postoji lak nain da Ti to kaem (izreene bliskosti meu
nama bile su ture i svedene, nijedno od nas nije pravilo ustupke
sentimentalnosti, rijei treba korisnije troiti, bili bi smijeni jed-
no drugom u tom ogolijevanju), ipak znaaj te ljubavi je toliki za
mene da ti je ne mogu preutjeti jer bih time preutjela sebe i ono
to me je gonilo da izdrim sve ove godine u nadi (koja nadilazi
i ukida realnost inei moguom realnost istine koja se potpuno
razotkriva tek u ljubavi, kada su bia spremna da se otvore jedno
za drugo reflektujui kao ogledala duu svijeta), zato ova ljubav
nije mogla prestati i Ti to zna, jer je to ljubav koja nas nadvisuje

i u kojoj u krajnjem ni ti ni ja nismo bitni i na toj granici izmeu
nas i beskonanosti (u koju htjeli ne htjeli zapadamo), elim ti
rei volim Te jer je to jedna jednostavna istina, za koju nismo
imali vremena
IV
Tvoje jesensko pismo bila je najvea radost, najvea mogua

radost. Prati me - s pjesmom i pogledom iz varcvaldske radne
sobe na lijep, iv studenac - jo e me dugo pratiti. (Onima koji-
ma je proljee slomilo i lomi srce, jesen e ga opet ozdraviti.)6
Slomio si me u poetku (zar je moglo biti drugaije), proljee

i uma i moja glad za znanjem (ovjek se samo nepoznatog plai,
dobro, hajde onda da sve uinimo poznatim, ja ovako plaljiva
ne elim provesti ivot u strahu, elim ga se osloboditi).
Mogla bih rei da sam imala premalo godina i da si me za-
veo (da, moda i jesi Tvojim rijeima i oima i elom koje volim
da ljubim gdje se sve nakupi i zaustavlja i vrijeme, ak i ono), ali
to bi bila la, jednako sam, ako ne i strastvenije, zavodila i ja
Tebe (zaarana sam bila, oi mi nisu zelene ali od ume, neto
zeleno se zaigralo u njima, znanje je neobuzdano kao gorski izvor
i tijelo zna, mogla bih rei da su nae obuke bile potpune i stra-
stvene, takve me stvari uvijek zasmiju)
Molila sam Boga da me konano tim rukama probudi iz
ove omame i gladi, pobogu, zato Ti je trebalo toliko vremena,
slomio si me, pa ta, moda si htio da ustukne, moda si znao
koliko u Te trebati poslije, ali groznice uvijek prou, a znanje,
ono daje imunitet mom bolesnom tijelu gladnom tebe no to se
nije promijenilo, koliko radosti, jesenje radosti, nakon proljetnog
sloma (izmeu uglavljene godine), moda je trebalo da proe to-
liko vremena da nauim da uivam u tebi, u sebi, da pustim

srce da zacijeli (moe li, jesam li bila premlada), ponekad mi-
slim ve sam nauila da ivim sa srcem ranom, ve se i obveselim
toj nesraslosti iz koje neprekidno rastu novi plodovi, a Ti i ja ih
beremo zajedno, raduje me vie od drugih mukaraca zato to
s tobom imam ta da podijelim (pokuala sam da pokrenem isti
onaj izvor ali dua i tijelo nikako nisu nailazili na sklad, moe
to razumjeti moju glad nije moglo zasititi puko grenje miia),
zato Ti se radujem, moda to sam se jo tad, u onom prvom
mladalakom drhtaju, osudila na Tebe i obeala Ti tu unutar-
nju vjernost to posveenje, koje nije za svakoga, moda sam u sebi
gajila nemirni duh ludog viteza koji se zavjetuje jednoj dami u
glavi i krvari za njom kroz sve svoje bitke, a dama, ko e znati
kome je ona poklonila srce, a moda samo voli da se izleava u
toplini brane postelje obuzeta smirenjem srca i zebnjom duha
koji sanja svog viteza.
Moje srce je kao i Tvoje igralo na obje karte (kome ne treba-
ju predasi), volim kad me osvaja, volim kad Te osvajam, meu
nama nema prenemaganja, slomio si me jo na samom poetku,
ali zahvalna sam Ti, jer emu bi stremilo srce bez cilja i misao
neoploena znanjem, i emu bi bilo nalik jedno neslomljeno srce,
i kako bi moglo biti iscijeljeno od sebe sama i preobraeno u sam
izvor (iv studenac koji me prati od naeg prvog susreta), neko je
morao otkriti vodu, nju uvijek otkriju edni, pitala bih Te da
li Ti knjigu smijem posvetiti7 znam da bi negodovao i da bi Ti
izazvalo neprijatnost, elim Ti rei da je ovo svakako Tvoja tajna
knjiga kao to smo i nas dvoje bili tajna, osim jedno drugom.
Svejedno bih tako rado znala, gotovo arko rado, kako Ti

ide, to radi, kako Ti prija Frajburg.
Ljubim Tvoje elo i oi,

Tvoja Hana8
Pie mi ta radi, piem Ti ta radim, kao da e taj rad

iscrpiti sav ivot i svu strast iz nas kao da e pomjeriti praznine
bolno rasporeene po nama, kao da nas moe uzeti za ruku i
povesti jedno ka drugom, i da li je to uopte cilj svih ovih rijei
i svih ovih ekanja, i svih drugih tijela kraj kojih smo leali do-
dirujui vazda jedno drugo u drugom, uvijek u drugom, hinei
da pomiemo svijet i da e svijet pristati da ivi u rijeima i da
e one ispuniti godine i ponititi besmislenost veeri, kad sam
gledala kroz prozor govorei nije mi nita i ekajui da tvoje
lice odnekud pristigne ka meni i ispuni ovu nepodnoljivu sobu
tobom, da mogu da diem i da ivim da mogu da budem jer
znam da budem samo kroz tebe, kao i ti kroz mene, samo tako
je teko to priznati i zato nijedno od nas ne istupa iz zaaranog
kruga reenica koje pitaju kako si, ta radi, a one poderane po
svojim rubovima vrite nisam dobro i trebam te, ali to ak ni
djeci nije doputeno da tako beskrajno ude prisustvo drugog,
i ja odrastam preko noi, odavno nisam djevojica i ne piem
pjesme, one su previe line, previe eznutljive, mene ne zavo-
di patos sopstvene ploti, odavno ve granice su pomjerene koe
tvoje djevojice i tue ene postale su pretijesne, i ljubav, i ona
je pretijesna i samo kao otrov i pogonsko gorivo hrani mozak,
i svaki put iznova podebljava jednu te istu bol kao kad crtu
povlai nekoliko puta dok ona besmisleno narasta i kvari i-
stou papira, a uvar zatvora zvecka kljuevima iznad moje
glave, zna, uvijek su tu podsjetnici koji kazuju koliko slobode
je doputeno, koliko vremena nosi sa sobom sat, koliko minu-
ta u satu je nae koje otkucavaju, mora da ide, moram da
idem, svijet je golema krunica, ne moe se dugo na istom mje-
stu ostati jer i samo mjesto se pomjera, a ja se s godinama (sve
dalja) sve blie pomjeram k tebi.

VI
Tako dolazim danas k Tebi sa starom sigurnou i sa sta-

rom molbom: ne zaboravi me, ne zaboravi kako jako i duboko
znam da je naa ljubav postala blagoslovom mojega ivota.9
Rekao si da je to mogao biti bilo ko drugi, da je to sticaj slu-

ajnih okolnosti i moje mladosti, sada su okolnosti takve da ne
moemo vie da se viamo (do daljnjeg i zauvijek), nas dvoje sva-
kako ne bi uspjeli (u emu?)
Dovoljne smo Ti tek obje (povremeno i jo poneka, obje pre-
utkujemo, znamo) pobogu, i Ti si imala druge mukarce (usput-
ne stanice), naravno da sam ih voljela ne kao Tebe, bilo je uvijek
drugaije, nisam mogla izdati obeanje dato (ne Tebi) sopstvenom
srcu da je ta ljubav moj tit i blagoslov, ko zna, bez nje koliko puta
do sada bih odustala (bilo je toliko lakih ivota preda mnom),
ali opet bih izabrala Tebe, ima i boljih ljudi od mene, govorio si,
neko bi drugi bio hrabriji, ne bi te pustio tek tako (svijet je beskraj
u kojem se moe izgubiti), zapravo traila sam nekog ko moe da
me pusti, a opet bude tu (u mislima si mi, u srcu).
Nisam voljela tvoje hrabrosti, voljela sam tvoje slabosti
(moda to sam i sama pribrojena tom spisku) kako se to moe
zvati, to meu nama, inspiracija, porok ili su to one fatalne
ljubavi pred kojima mudri uzmiu a ludi se raduju kao djeca
(djeca jedina mogu da osjete treperenje bezvremenog ivota, sve
ostalo, sve je to dugo i dosadno ponavljanje da li nas ono uva
od nas samih?), la je da je strast ostala u mladosti (tad sam
tek bila uplaena djevojica, bio si u pravu) ak nema veze ni
sa tijelom (pogledam lice u ogledalu, tako je izotreno kao ivi-
ce papira prstom, ako poe neoprezno po njemu porezae se,
kao da sam se pretvorila u neki kubistiki portret, izlomljena
sam i otra) ali unutra sva ulnost, sve ludilo, sav bijes tijela se

povukao ka unutra i tu se odvija stalna smjena olujnog neba
i sunanih dana i piem Ti da se oslobodim ove tjeskobe na-
kupljene u grudima (ako nekad neto prepukne u meni, znam
bie tu) i ta je to meu nama poslije toliko godina ak pomalo
smijeno i groteskno.
Jedan smeuran starac, jedna umorna ena, brinem za tvoje
zdravlje, molim te uvaj se, ako nestane ja neu moi ovako, do-
voljno mi je da znam da si iv ako postoji sunce postoji i ivot na
zemlji, ode li opustjeu (ekanje je podnoljivo ali injenica da te
nema oduzima znaaj svemu), shvatio si valjda koliko mene jo
uvijek raduje i Tvoja pisma i sve ono to radi.
Jo uvijek imam znatielju one djevojice koja je dola da sa-
zna sve to se moe saznati (ah te mladalake gladi) ne slutei da
e biti saznana ljubavlju.
Jo uvijek me obuzima stid od prisjeanja, pisala sam pje-
sme, nisam se usuivala da ti ih pokaem, ti si bio iznad neeg
banalnog poput djevojakih pjesama, ponad svega tvoje elo i oi
i predivna mogunost da ih do taknem i ljubim, shvata li ta je
to znailo za jednu djevojku tad.
(Postala si prerano ozbiljna, zbog mene, trebalo je da odo-
lim da te ne dotaknem, ostario sam te, uinio sam ti nepravdu,
bio sam kao zaraza i virus u tvom mladom tijelu, uinio sam te
neizljeivom, kajao sam se, priznao sam sve /njoj, tebi/, trebao
mi je neko da mi oprosti /obje/, bio sam slab, toliko puta sam
bio slab da mi se to ini neoprostivim, ti si me obuhvatila sobom
tako kao cvijet pelu, pred tobom bio sam opet mlad i nezati-
en, to nije bilo lako podnijeti, uznosio me je tvoj duh pun vatre i
zanosa, letjela si mojim mislima i pomjerala granice, bezobzirno
sam te trebao i uzimao, stvarao sam od tebe, od tvoga tijela i
misli svjetove u glavi, pokretala si me, pomjerala, to nije bilo lako
podnijeti, oprosti mi).
Koliko ve razgovaramo ovako u mislima (ni pisma vie nisu
potrebna, premda razmijenimo ih kao potvrdu da je na svijet
srastao odavno u drvo sa granama i plodovima, zna li koliko

se radujem tvojoj novoj knjizi?), nema potrebe da se pravda to
je bio moj izbor, odabrala sam te meu licima, za mene to si bio
Ti prihvati to, dovoljno me dobro poznaje da zna kad odluim
koliko mogu biti tvrdoglava, volim Te, to je moja istina od koje
nisam ni mogla ni eljela pobjei (Samo Ti ima pravo to znati,
jer si Ti to oduvijek znao. Ali vjerujem da i tamo gdje u ko-
nano zautjeti nikada neu biti neistinita)10


XXXIII
Proi e, proi e tua bol pomijeana s mojom, koja se sad

zove moja.
Proi e, proi e ovi ljudi to bole sa licima uplaene djece
sa nesigurnou koja im para glas. Proi e starice to drhte na
ulici ozeble od sopstvene neprimjetnosti.
Proi e moja elja da te drim za ruku jer niko ne moe
dugo drati umirueg za ruku.
Proi e, samo e odjednom ispariti onako neprimjetno kao
kia sa ceste u ljetnim danima, jo se odnekud slijeva niz ui um
plaa, potom, sve je suvo i djeca tre po ulici lovei jedno drugo,
ve su zaboravili ko je od njih pao i rasjekao nogu.
Proi e, kao to sve prolazi, to bar znamo, to su nam toliko
puta rekli iako smo aputali jedno drugom da nikad nee proi.
Proi e, i svijet e biti mirno i toplo mjesto sve dok mi neka
ptica, neki iaran list na podu, neto sasvim nevano, ne raspara
pogled sjeanjem na sve ono bolno to je prolo.

XXXIV
Neko je napisao da je ivot samo pripitomljavanje smrti. Tako

nekako. Sve ee mislim o tom. Nije da elim da drugujem s tom
nametljivom misli. Vie bih voljela da trim po ovim livadama s
tobom (ukus naivne djevojice u ustima) i da se valjamo po nji-
ma ne mislei o paucima, bubama i mogunosti zmijskog ujeda.
Htjela bih da smo mladi i puni snage, da je ivot na usnama onog
drugog jedina vjena mogunost koju poznajemo. I nebo nad
nama i zemlja pod nama. I ptice u nama, koje pjevaju. Razmilja
rajski, pati boanski, je li i to negdje neko jednom podrugljivo iz-
govorio? Jesi li mi ti to apnuo? Ne znam. Ili neki ironini bog koji
proizvodi ljude i pakuje ih u vlane kartonske tubice, odailjui ih
kao lie majinom vodom na ovaj svijet. Ovaj podrazumijeva da
postoji i onaj. Ovaj i onaj. Svijet. Baba veze iglom are na platnu.
Jedno vee odloi naoare i ode na onaj svijet. Otud nam mae
ista, bijela i neumorna. Tako je sanjam. Ona sad i tamo na onom
svijetu veze ono njeno i dobacuje nama are u san.
Nije to, nisam ti o tom htjela govoriti. Htjela bih da ova naa
mladost ne posustaje. Ali stvarna mladost, ona vezana uz moje go-
dine, mladost koju sam ivjela, u sebi je sadravala tamnu pomi-
sao na smrt koja je kvarila svaku ljubav i svaku mogunost da se
tri bos po livadama i da se bude srean paganski divlje, hrianski
smjerno, budistiki mirno, nekako, bilo kako, obojeno raznim uku-
sima ili ogoljeno ljudski biti, samo biti. Sve je kvarila ta pomisao

o uzaludnosti naih napora da se nadmeemo s tako silnim neim.
Tako stranim i nepoznatim. Niim. Da nismo protjerani iz raja, jo
uvijek bismo po ovoj livadi blaeni naganjali jedno drugo. Ne bi nam
jezike oprljili smokvini listovi i bradavice bile umazane smokvinim
mlijekom. Ne bismo ovako neljudski udjeli jedno za drugim poki-
dani kao najlonske arape, smijeni i jeftini sami sebi dok lovimo niti
koje klize sve dalje i dalje. Tako tanke, tako providne, tako rasute u
mnotvo. Niti.
Mravi posluju po rajskoj ledini. Posijala sam cvijee. Sada smo
vrijedni. Sada smo daleki i vrijedni. Oni su radni, dobro organizo-
vani i nita ne preputaju sluaju.
Znam da se dobro brine o tebi. Ta neka mravlja kraljica, pela
matica. Neko ko umije da oblikuje i odrava sve te krhke strukture
u koje ja ulijeem naglavce. Ne znam, nespretna sam, nisam znala
bolje, nisam mogla da ti kaem, ni napiem. Nisam mogla nita. Bilo
je strano u meni to ostrvo do kojeg niko nije mogao da dopliva, ak
ni ja. Samo sam kruila danima sama oko sebe, da, kao leptiri, oni
ludi leptiri oko sijalice. A onda je u vazduhu zamirisalo jedno spalje-
no krilo. Ne, nije bilo nikakvog krila. Nita. Samo jedna pusto. Koju
sam prisiljena uljepavati da mi bude lake.
Dozvala bih te da sam imala snage da te dozovem, da smo-
kvino mlijeko (koje je bilo preljepljivo) i kiselina ljudske boli nisu
razgraivali moj glas do jednog tihog i nijemog jecaja. Trebalo je
da nauim koliko je skup ljudski glas u samoi. Trebalo je svata
da nauim (ukus naivne djevojice u ustima).
Neprepriljivo kao kad vjetar iba grane, samo fijue, samo
neto otro dere vazduh.
Misli. Kou. Skupila sam se u taku i ekala da proe; kolone
oblaka, kolone mrava koji znaju ta ine i kud idu nepokolebljivo
sigurni u sebe i svoj put ak i u nosnici mravojeda, kolone onih koji
razumiju i onih koji ne razumiju, kolone tuih i sopstvenih oeki-
vanja izreetanih kao kue poslije rata, te rupe, te uspomene, taj di-
mnjak polupanog krova koji kae isputao sam toplinu, ivio sam
ivot kue, sada svjedoim nitavilo gradnje i zlobu vremena, kolone
svega to se uruava.

I poslije. Majka je stavila erpu sa vodom na poret. I u vodi
su bile trave. Trave koje miriu, koje lijee, majka je vjerovala lje-
kovitim svojstvima svijeta, tog svijeta koji se jo jedini dao ubrati
njenim prstima. Voda je dugo kuvala biljke. Vazduh je mirisao.
Ona je samo otila za tim iscjeljujuim mirisom trava. Sada se
javi, ponekad, u snu. Od tamo. Iscijeljena.
ivot, pripitomljavanje smrti ili bola? Neko je neto napisao o
tom. Ili je pripitomljavanje sebe sama. Neto divlje u meni majku je
uvijek plailo. Oca je plailo. Neto divlje iz mene su poupali. Divlji
ivot. ivot koji plai i uznemirava. To je bio rajski ivot, mislim.
Onaj od prije, onaj kada si sa ivotinjama na ti i umom i zmijama i
tijelom kraj tebe koje je tue a tvoje. Brzo iupati sjeanje. Sjeanje
je ovdje otrovni korijen bola. Od njega se ne moe izlijeiti miri-
snim travama. Niim. Sjeanje na divlji ivot od prije treba zabora-
viti. Pripitomljavam se. Roditelji su me nauili. Zemlja nije saglasna
s tom silinom. Gravitacija mrvi.
Razbijam krupnije komade zemlje. Grumen se mrvi pod prsti-
ma. Pozdravljam te majko svaki put kad sadim cvijee, kao onda,
prah se rasipa. Zemlja je suva, ovdje. Dovlaim vodu u kantama.
Procvjetae. Prah prahu, ti cvijeu. Ako ve mora biti prah, budi
prah cvijea. Zalijevam sadnice i ponavljam, sve to njeguje s lju-
bavlju, niknue. Ljubav nije beskorisna, ni nemona, ni u ovom
raspadljivom svijetu. tavie, ljubav e uiniti da sve ovo procvjeta.
Ljubav je kraljica smisla u besmislu.
Laem li ja sebi?
esto to inim.
Iz ljubavi.

XXXV
Ponavljajui motivi nedostajanja u prostoriji ispranjenoj od

stvari. U meni ispranjenoj od stvari. Odjeci vlastitih koraka bu-
kom zastrauju bubne opne navikle samo na priguene umove
u pozadini. Pripitomljavanje samoe i tiine. Kreila sam sobu. I
dok sam povlaila bijele trake valjkom, jedna po jedna, vukle su
se uspomene, du irokih linija bijelog koje je ispunjavalo pro-
stor. Sunce je grijalo kroz prozor u mene i merdevine koje su
stajale pored. Po podu su padale bijele take.
Bijelo prekriva mrlje i tragove po zidu kao da obeava da se
sve ipak moe popraviti. Kao da se neprestano iskupljujemo u
nekoj sveanoj i hladnjikavoj bjelini, da bismo opet nanijeli po-
neku ukastu i sivkastu fleku, koje kvare boju zida, ali svjedoe
o ivotu koji se nezaustavljivo odvija.
ivot je nastavio da tee iako sam se plaila da e stati, istina,
spoticao se kao i ja o stvari po kui. Odvijao se u tim sporadi-
nim i nikad ne zna kad e posrtanjima, u tim zapinjanjima o
sopstvene polomljene noge. ivot kojeg sam se plaila i za koji
nisam bila sigurna da li je mogu. Kao iskliznue iz ina poslije
kojeg se neoprezni voz nekim udom opet vratio nazad, valjda
privuen tajnim magnetizmom i logikom stvari koja se nametne
sama po sebi. U jednom trenutku isklizne i vozi se po livada-
ma, brdima, juri nad provalijama, sve se u tebi prevre i zna
da vozovi ovo ne mogu, nije u prirodi voza da ide mimo ina.

Bio bi to naisto lud voz. I apne sebi sad sam naisto lud voz. I
poznaje taj put i njegove opasnosti, ali i mainovoa je lud i svi
tvoji putnici su ludi i nikog nije briga to se ti plai jer zna da
se nijedan voz koji je izletio iz ina nije vratio nazad itav. Skr-
piemo te, govori sama sebi, da se umiri. Skrpiemo te, livade
su divne i proplanci i zemlje kuda ne idu pruge najdivniji su na
svijetu. Ovo je suludo. Suludo je biti lud voz koji se na trenutke u
svojoj sopstvenoj fatamorgani, u svojoj beskrajnoj zabaenosti u
nesvjesno preobraava u avion. Nekim udom nadleti sam sebe.
I vrati se u ine.
Kada preivi, mora nauiti biti u razliitim sobama u sebi i
imati jednu bijelu sobu u kojoj ivi. Slabo svjetlo veeri, izvana. Si-
lueta u sobi. Unutra. Tu se zaustavlja vrijeme. Samo posmatra.
Bila je to obina soba. Nigdje nije bilo sata. Zidovi su bili bi-
jeli, sa jednom uokvirenom, mutnom fotografijom drveta, koja
je bila okaena nasuprot krevetu. Fotografija se, na prvi pogled,
nije uklapala. Poslije sam se na nju navikla. Kao da je govorila on
je to drvo i ti si to drvo, uhvaeni tako, u izmaglici loe izotrene
slike, zbog drhtave ruke fotografa ili manjka dnevnog svjetla.
Bilo je bijelo i isto. Mirisalo je na djetinjstvo. On je bio ne-
nametljivo uredan, ne primijeti nikakvu bolesnu pedantnost
ni opsjednutost istoom kakvu ljudi ponekad imaju. Nekako
je prirodno sve bilo na svom mjestu kao po nekom unutarnjem
zakonu. Mene je to smirivalo. Znam da u doi i sve e biti na
svom mjestu. I on.
U tom prostoru, u toj sobi je iezavao spoljanji svijet. Nije
postojalo vrijeme ili bi se bar pristojno razlabavilo. Ponekad
mislim da su se tako osjeali astronauti u onim smijenim ka-
binama i odjei. Lieni sopstvene teine, istovremeno i blesavo
razdragani i uplaeni, jer ova lepravost nije nimalo naivna. Te-
ina zemlje biva previe daleko odmaknuta. Sve laki, astronauti
koji lepraju po sobi.
Trebali smo smisliti neki uteg i zavezati ga za nogu. Ali nije po-
stojalo nita. Ni jedan jedini zemaljski razlog za silu tee koja vue ka

dolje. Nije postojalo nita to bi moglo da nas prizemlji. I ta lakoa
je plaila. Soba, u poetku je bila bjekstvo. Poslije je postala utoite.
Jo poslije, svemirski brod. Kasnije se sjeam samo svjetlucavih e-
stica koje padaju po nama sa plafona dok svjetlost ulazi kroz prozor,
a one se grupiu na njegovom ramenu.
Sigurno je da su postojale i drugaije sobe, mrane sobe na ko-
jima su se ljudi sastajali. Ili sobe sa priguenim svjetlima i skrivenim
okovima, moda su imale i lampe s abaurima ili stare lustere koji
bacaju duge sjene. I uukane sobe s pastelnim zidovima ili tapeta-
ma sa diskretnim uzorkom. Sve je to negdje postojalo. Ovdje nije
postojalo nita osim zidova, sijalice i bjelila.
ovjek mora imati jednu takvu sobu. Svijetlu i istu. I u njoj
nekog koga voli, neokrnjenog vremenom, nekog s kim je zatvo-
ren u svemirski brod, s kim moe da putuje tajnim unutarnjim
putovanjem.
Daleki svemirski brodovi. Daleka bijela soba.
Ljubav je odavno iezla, zastiena bjelinom. Tek kad se osvr-
nem daleko unazad nae koe dobiju boju i nae enje premree
prostor i bijela soba oivi.
I ponovo ujem razgovore i osjeam mirise, dodire, znam
kuda pada podnevna, kuda veernja svjetlost, kako se igraju zra-
ke po podu i tijelima. I neko daleko sada se protegne unazad i
ponovo zadrhti zaboravljeni svemirski brod u meni. I prisjetim
se tog blesavog putovanja i aavog osmijeha lijepih i mladih
astronauta dok ih ivot lansira u neizvjesnost punu djetinjeg
povjerenja u nebeske darove.
Tako je prostrano u kosmosu srca, tako je skueno kad sleti
nazad na zemlju.
On nije mudar. Ni ja nisam mudra. Ni bube koncentrisane
oko sijalice nisu mudre. Nema mudrosti u nama.
Mogla bih mu lako rei kako ga volim. Ali to ne bi bilo mu-
dro. Bie da je to ve rekla moja ruka mimo mene. Ruke moda
nisu a moda jesu mudre, ali uglavnom znaju ta e sa sobom,
ba onako i onoliko koliko ja ne znam.

To je samo jedno popodne u kojem si jedno s bubama, pla-
fonom i rukom koja te dri za ruku. I sve je mirno i dobro u tom
popodnevu.
Bube su odozgo padale po naim tijelima i bijeloj plahti.
Meni ih je bilo ao. Ustala sam da zatvorim prozor.
Kia buba, rekao je on i istresao plahtu. Bube su skliznule na
pod. I poslije smo stajali bosim nogama na njih. Ali gotovo da
nita i ne osjeti. One su jako male.
Kad e napisati tu svoju knjigu. Mislim da ti se to i ne pie.
Ne pie. Samo bih leala ovdje i utala.
I gledala bube.
Da.
I mene.
I tebe.
Zaboravie me kao i bube i ovu sobu i otii e pisati knjigu.
Hou. I onda u te se opet sjetiti dok budem pisala.
Bube vjeruju u ljepotu svjetla. im lete tako, k njemu. Ili bube
ni u ta ne vjeruju, samo idu ka toplini. Bube slijede instinkt. Sijalica
im je lagala da je sunce.
To sam mu rekla, sijalica im lae da je sunce. A one su do-
voljno naivne i glupe...
Sijalica je sunce u ovom ogranienom prostoru, rekao je, ta
drugo da rade, sada kada je pravo sunce ve zalo.
Melanholija stigne nenadano. I nije ak ni neprijatna. S nje-
nim dolaskom konstatuje da je sve u redu. Da si to ti. Da e se
svijet vratiti na svoje mjesto. Sobe u sjeanja. Napisane knjige u
ladice. Bube e pronai pravu svjetlost, jednom.
Znam da sam tad bila srena. To znam sada. Tada nisam
razmiljala o tome. Bila sam fokusirana na to da se ne zalijepim
za taj viak topline meu nama. Kao bube.
Treba da idem, kaem.
Prije nego to melanholija potpuno ispuni sobu. Znam to. Bje-
im kao Pepeljuga koja krije svoje sivo lice jer lice posivi svakom ko
je dugo prebirao po pepelu. Melanholija koja razbolijeva i iscjeljuje.

Zamislim kako mu stavljam glavu na rame i skupim se tu.
Kao bube, u malim grupicama, tako se i ja grupiem u uglu nje-
govog ramena. I kako bih mogla tu samo malo da plaem. I da
sve bude slano kao more.
Lienost. Razlivene kapljice krea na podu liene su svog smisla.
Svog zida.
Lienost.
Kao razlivene kapi, svako napravi neko svoje malo ostrvo u
golemom prostranstvu sobe.
Ljubav je jedina dobra slabost.
Tu, ulovljena u ljubavi, kreim sobu.
Rijei vremenom hlape kao ova vlaga iz zida. Nebo je lijepo
i zid je bijel.
Posao je obavljen.
Na podu lee etke i kanta.

XXXVI
Ana je obukla kaput. I sila niz ulicu do grada. Jesen uvijek mi-
rie isto i uvlai hladnou u kosti i neki tugaljivi mir u misli. Dani
se skrauju, noi rasteu, oi mute, prsti na rukama postaju hladni
i gura ih dublje u dep kao da e tamo pronai skriveno sunce.
Tamni, meki i istraeni kosmos depova ne obeava nita novo, tek
malo topline.
Nauiti da malo topline moe biti dovoljno, kada je jesen. I
uopte, pomisli Ana i uini joj se pomalo apsurdnom, smijenom
i toplom ta misao.
Prozori ve gore svjetlima i ljudi su uurbani i umotani kao
u pjesmama o jeseni. Ponavljajue atmosfere, ukusi i boje. Niz
ponavljanja. Anu ispunjava mir od toga. U muzici, u pjesmi, u
reenici, na usnama prolaznika, u uzdahu koji se otme sluajno.
Komad s ponavljanjima.
Lie. Kie. Dimnjaci.
Dah na staklu kada priljubi lice uz prozor i gleda prola-
znike koji bi mogli biti ti, biti neko slian, neko ko s onu stranu
prozora razmilja kao ti, jer ulica nosi ljude kao i lie i neki su
razliiti, a neki sasvim nalik jedni drugima. Svi ume i idu nekud.
I lie i ljudi.
Ana ubrza korak. Unutra je toplije. U kafani na oku ulice.
Lijevo. Ima kamin. I vazduh mirie na vatru. To je miris topline.
Misli o tom dok skida kaput.

Stolice su uglavnom prazne i ekaju svoje ljude. Sve je isto.
Godinama.
Ugodno, isto.
ak i viak praine je tu.
Po nemarno rasporeenim stvarima u uglovima.

XXXVII
Ne postoje objanjenja ni razrjeenja.

Postoji samo ljubav i njeno odsustvo.
Odsustvo je ples u praznini. Prisustvo je ples u punini.
Ritam. Koraci. Nauiti pokrete. Ne upasti u praznine, ne nestati
u puninama.
Ko si ti, pita te plesni podijum. I pitaju te sopstveni pokreti.
I sam ivot te neprestano pita. Ko si ti?
ovjek, kae.
I nastavi da plee.
Ponekad praznine, ponekad punine.
Pod nogama i svuda oko tebe.
Ljetna no apue dodirni me. Toliko dugo sam te ekao. Toliko
dugo sam te ekala.
Dodirni me.
Godine su nakupile suvie hladnoe u sebe. Daljine su naku-
pile suvie nemira.
ta je tako arobno, tako iscjeljujue u dodiru.
Postoji li takva razmjena u kojoj se mogu zamijeniti sve rijei
za taj dodir.
Soba je prazna i no je gluva za moje elje.
Samo me zavodi, samo se poigrava sa mnom taj apat iz da-
ljine. To pleu nagrizajui demoni prolosti u mojoj glavi.

Gdje si? Govore. Gdje si?
Traio sam te. ekao sam te.
ekala sam te.
Nervozno se prevre u krevetu.
Ne znam ko si. Sve sam zaboravila.
Iznutra jedan tihi glas. Jedna mala bol govori.
Nisi me zaboravila.
Ne moe.
Nisam.
Ne mogu.
Izaem u no zaogrnuta majinom kunom haljinom. Mi-
slim o tom kako sam oduvijek mrzila kune haljine i kako sama
sebi izgledam utvarno.
Odnekud miris borova.
Mora da pusti to. Da ode. Da se rastvori. Kao morska pjena.
Volim te. Vie u tamnu no. U gluvo vrijeme. U ui kosmosa.
Previe. Prejako. Nestvarno.
Na svim ulicama i u svim gradovima. Na svim putovanjima i
pranjavim seoskim putevima. U svakom smijehu i gru i nemiru.
U svim razgovorima i meu svim ljudima. Voljela sam. Vidjela u
drugim licima. Traila. Gubila. Bjeala, nikad dovoljno daleko, ni
dovoljno dugo.
Uvijek to lice. Tu. ivjelo je sa mnom.
Idi od mene. ivi u drveu. Podaj se umskim vilama. Vodi
ljubav s talasima. Grli sve stvarno i nestvarno.
Idi nekud.
Ostavi me konano u mojim samoama da prebirem kao
pauk po uspomenama, smireno i lako.
Previe treperave ice i ova muzika, ova tema s ponavljanjima
koju sviraju ljetne noi i raznose svici svud oko Izaem u no zao-
grnuta majinom kunom haljinom. Mislim o tom kako sam odu-
vijek mrzila kune haljine i kako sama sebi izgledam utvarno.
Odnekud miris borova.
Mora da pusti to. Da ode. Da se rastvori. Kao morska pjena.

Volim te. Vie u tamnu no. U gluvo vrijeme. U ui kosmosa.
Previe. Prejako. Nestvarno.
Na svim ulicama i u svim gradovima. Na svim putovanjima i
pranjavim seoskim putevima. U svakom smijehu i gru i nemiru.
U svim razgovorima i meu svim ljudima. Voljela sam. Vidjela u
drugim licima. Traila. Gubila. Bjeala, nikad dovoljno daleko, ni
dovoljno dugo.
Uvijek to lice. Tu. ivjelo je sa mnom.
Idi od mene. ivi u drveu. Podaj se umskim vilama. Vodi
ljubav s talasima. Grli sve stvarno i ne stvarno.
Idi nekud.
Ostavi me konano u mojim samoama da prebirem kao
pauk po uspomenama, smireno i lako.
Previe treperave ice i ova muzika, ova tema s ponavljanjima
koju sviraju ljetne noi i raznose svici svud oko mene, treba da je
pustim iz sebe. Da postane laka i vazduasta. Neka je izvode noi
pred nekim srcima koja mogu da zalepraju vazduhom kao leptiri
neoptereeni tekim sjeanjem koje lomi krila.
Sada sam uaurena larva. U ovom selu. Koja se nada da jo umi-
je, da e moi nekud da odleti. Kada rasplete gustu mreu sjeanja.
Ko se to sjea, upita te no.
Sjea se ovjek.
Nije to moje sjeanje. To se ovjek u meni sa svojim mnogim
licima sjea i susree.
Samo mu srce ostaje da ga prevede nad svim prazninama.
Sada odjekuje u tebi, u njemu. Sada. Koje ukida granice, drave,
kontinente i okruglo poput planete tvoje srce kuca i moli sada.
Otvara se beskrajno sada u vaim rukama, u vaim prometej-
skim vatrama obuzetim rukama jer znate da vas nee poslije ak ni
za istu stijenu zakucati, da se barem moete drati za ruke dok vam
gadne ptiurine jedu jetru. Nego jedno nasuprot drugog, da se mo-
ete gledati u oi prije nego to vam i njih ne izjedu.
S tom daljinom uglavljenom izmeu. I tim bolnim pogle-
dom koji jo dugo ostaje u mozgu i izvan njega u nekom dalekom

kosmosu rasipaju se bljetave i bolne slike na sitne estice koje mi
nou donose svici na svojim upaljenim tijelima.
Sada me zagrli, mislim, dok me sustie bol svih prolih i svih
buduih, sada koja nas obuzimaju i prekrivaju kao veliki talas.
Sada se protegne i zijevne tren prije rasprsnua, mi plutamo
ulovljeni u njegovim ustima. Izbavljeni pred vremenom tim otrim
kljunom ptice. Jo strava prizora titra u onoj duplji.
Nakon potopa svako se probudi na svom ostrvu. Priljubljen
kao pu za svoju kuu, sa sopstvenim uspomenama, Samo mu
srce ostaje da ga prevede nad svim prazninama. Sada odjekuje
u tebi, u njemu. Sada. Koje ukida granice, drave, kontinente i
okruglo poput planete tvoje srce kuca i moli sada.
Otvara se beskrajno sada u vaim rukama, u vaim prometej-
skim vatrama obuzetim rukama jer znate da vas nee poslije ak ni
za istu stijenu zakucati, da se barem moete drati za ruke dok vam
gadne ptiurine jedu jetru. Nego jedno nasuprot drugog, da se mo-
ete gledati u oi prije nego to vam i njih ne izjedu.
S tom daljinom uglavljenom izmeu. I tim bolnim pogle-
dom koji jo dugo ostaje u mozgu i izvan njega u nekom dale-
kom kosmosu rasipaju se bljetave i bolne slike na sitne estice
koje mi nou donose svici na svojim upaljenim tijelima.
Sada me zagrli, mislim, dok me sustie bol svih prolih i svih
buduih, sada koja nas obuzimaju i prekrivaju kao veliki talas.
Sada se protegne i zijevne tren prije rasprsnua, mi plutamo
ulovljeni u njegovim ustima. Izbavljeni pred vremenom tim o-
trim kljunom ptice. Jo strava prizora titra u onoj duplji.
Nakon potopa svako se probudi na svom ostrvu. Priljubljen kao
pu za svoju kuu, sa sopstvenim uspomenama, istorijama, eljama.
Traiu te.
Imaju li puevi s kuicom snage da se preobraze u pueve
golae i dopuste suncu da im utavi meku kou? Ili se samo po-
nekad dotaknu onim ticalima, velikim kao isplakanim oima na
vrhu. I poslije uvuku unutra. Zatim, zatvore vrata. I skriju se
pod zemlju. Dok ne padne opet neka rosa ili neka kia koja e ih

izmamiti napolje da sanjaju kako su nekad bili svici, leptiri, ljudi,
prometeji kradljivci vatre, svjetlee kugle.
I sve to tako klizi, niz dugmad koulje. I niz moje prste koji
se predaju ovoj igri privueni toplinom koe. I strepe kao uzne-
mirene bube oko svjetiljke, da li e biti obasjani ili spaljeni.
Ti si malo luda.
Jesam. Nemoj nita da govori, samo me zagrli.
Boli me to mnotvo slika i rijei. Kao jedan ogroman oblak
pred kiu. Zatoen u grlu.
Sada hrpe rijei lee izbaene i razbacane po praznoj plohi
stola. Cijele gomile, kao teki lanci u koje sam uhvaena.
Naa gorka gozba.
Odmjeravamo se.
One se podsmijevaju.
Ni s njim nisi umjela. Ni s nama.
Trebalo je da kae.
Koliko si nas progutala. Je li ti muka?
Samo me zagrli. Ponavljala sam u tiini, u prazno, u gluvo.
Grlimo te, kau rijei. I ti grli nas. Sve ove noi i dane smo s
tobom, iako si ve omrznula i ti na nas i mi na tebe.
Prezirem njihove mudrosti. I sve puste vrhove brda na koje se
pentramo skupa.
Prezirem njihove neive glasove koji odzvanjaju praznom sobom.
Mrzim kada kau oivi nas i sve emo ti vrati ti. Sve to smo
ti uzele.
Oivi nas.
Moje srce drhti u grlu i govorim mu, izdri.
Izdri.
uje li muziku na stepenicama?
I vidi li lica?
Ti se igra s nama, mi se igramo s tobom.
To je taj ples. Opasan. Divan.
Po skliskim stepenicama.
Plee li?
Sve smo ti vratile.

Bura je noas plesala s morem. Strast je prosula svoje darove.
Gola riblja tijela lee razbacana obalom. Za sipom curi crni trag,
meduze nestaju sasvim providno, nevidljivo (ieznue za kojim niko
ne posee). Ptice i mjetani kljucaju samo one mesnate, prstima,
kljunovima kupe bjeliastoplavosivi ulov koji po koi ostavlja sre-
brenkastu nit. Neija smrt je neija gozba. Njedra prirode su dare-
ljiva ponekad i ovdje, stijenjena meu kamenjem i sivim stijenama
koje nad obalom prave crtu koja govori ovdje se zaustavlja hirovito
divljanje mora i poinje mirna, kamena vjenost.
(Niko ne dolazi, niko ne odlazi. Niko nikog ne ostavlja. Sve
traje zauvijek.)
Svijet je riba uhvaena u kljunu galeba, kad krikne, ispusti ga.
Svijet sklizne niz stijenje, skotrlja se prema obali i zane u vodi.
ena se poraa.
Kad krikne, ispusti svijet.
Sva djeca vole tu igru. Ti isputa stvari, ja ih dohvaam. Tebe
ovo zabavlja vie nego mene. Kao obluci odbaeni u daljinu. Sada
sam oblutak odbaen u daljinu. I zamah i kamen i voda i njedra
mora u koja padam uhvaena, iz kojih sama sebe trebam izroniti.

XXXVIII
Majina kua je prazna i plete samu sebe u pauini.

Hrpe papira, knjiga, ispisanih svezaka i kompjuter bili su po-
slagani svud po stolu. Tijelo mi je obuzimala drhtavica i trema.
Sada e doi ona. Bie sve u redu. Ide kui. Godine. Ovo selo.
Dosta je.
Ona je u pravu. Gotovo je. Napisala si to. Izalo je. Ponavljala
sam iskomadane reenice u glavi i ubjeivala se da je to to.
Dola je sva uurbana.
Rekla je moram te utrpati brzo i odvesti u civilizaciju. Dok
se ne predomisli. I nemoj da pomilja da e ti voziti. I to je
rekla. I dosta mi je trauma od tvoje vonje.
I tvog pisanja. I malo se smijeila. Bilo joj je drago to idem
s njom.
I ta je bilo sa babinim satovima koje si stalno pominjala?
Nita.
Odnijela sam ih u podrum. Ne moe se spavati u sobi od njih.
Super. Mislila sam da odem sa drutvom idui vikend u selo,
u kuu. Ne smeta ti?
Ne. Evo ti kljuevi. Neko vrijeme neu ii tamo.
Drago mi je, rekla je kroz smijeh i dodala, bila si skroz polu-
djela i podivljala.
Takva sam nekad, kaem joj, volim njen podsmjeljivo prije-
korni glas.

E, evo i tebi neto, da ne zaboravim. Dohvatila je sa zadnjeg
sjedala to neto u koverti. Stiglo je prije nekoliko dana.
Otvorila sam kovertu.
Unutra je bila knjiga P. ordana Usamljenost prostih brojeva.
Volim tu knjigu, zurim u reenicu na koricama koju znam napamet
Odluke se donose za svega nekoliko sekundi, a ispataju se itavog
ivota.
Drhte mi ruke dok otvaram knjigu, na prvoj stranici pie
ekau te.
U uima mi je zasvirala muzika.
Neto me zanjihalo. Gore-dolje. Kao kad uti more u praznoj
koljci morskog pua. I jasno ga uje kako dolazi iza svakog pre-
voja unutra.
Osjetila sam kako klizi po spiralama moga uha. I kako miluje.
Sve se irilo i skupljalo. Kosmos je pulsirao, da bi se sav sabio
na veliinu jednog dugmeta na koulji.
Drhtaj se iz prsta prenio na cijelo tijelo.
Mama, jesi li dobro.
Jesam.
Vozi nas kui.

XXXIX
Unutra je sada sve bilo drugaije. Bila sam umorna i na neki

udan nain srena.
Upravo sam izala iz utrobe vuka. Tijelo mi je jo izdajniki
mirisalo na njegovu kou.
Otvorila sam vrata kue i rekla, vratila sam se. Zna onu priu
o vuku? Priala sam ti je kad si bila mala.
To je bilo jako davno, mama. Ve dugo se ne bojim
vuka.
To nije bio obian vuk. Zar nita ne primjeuje? Snovi su se
vratili.
Kakvi snovi, mama?
Oni koje je pojeo vuk kad si ti bila mala.

Biljeka o piscu
Tanja Stupar Trifunovi, roena u Zadru, 1977. Diplomirala

je na Filolokom fakultetu, Odsjek srpski jezik i knjievnost u
Banjaluci.
Do sada je objavila etiri knjige poezije i jednu knjigu pria.
Poezija joj je nagraivana i prevoena na engleski, njemaki,
poljski, slovenaki, makedonski, maarski, danski i francuski.
Knjiga O emu misle varvari dok dorukuju, kao najbolja
knjiga poezije objavljena u BiH u 2007/08, nominovana je za
knjievnu nagradu za Istonu i Jugoistonu Evropu (CEE Lite-
rature Award), gdje se nala u uem izboru u okviru kojeg je
autorka nagraena rezidencijalnim boravkom u Beu.
Knjiga Glavni junak je ovjek koji se zaljubljuje u nesreu na-
graena je knjievnom nagradom Fra Grgo Marti za najbolju
knjigu poezije 2009. godine.
Zastupljena je u vie antologija i izbora iz poezije i proze, u
zemlji i inostranstvu.
Urednica je asopisa za knjievnost, umjetnost i kulturu
Putevi.

Stojanka Stupar Trifunović SATOVI U MAJČINOJ SOBI

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stojanka Stupar Trifunović SATOVI U MAJČINOJ SOBI

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI

Izdava TKD ahinpai

Sarajevo, april 2016.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Copyright za Bosnu i Hercegovinu 2016. TKD ahinpai

Ova se knjiga ne smije bez dozvole izdavaa, ni u cjelini ni u dijelovima, umnoavati,

U meni neko drugi stanuje; mlada ena koja kasni da utjei

SATOVI U MAJINOJ SOBI 9

Napii mi priu, ne spominji vuka, vuk jede snove, kae dje-

10 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 11

Moda treba poeti od djetinjstva. U djetinjstvu se utisci uti-

12 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 13

14 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 15

16 Tanja Stupar Trifunovi

Kabir ree: Nije pritom mogue koristiti rijei to silaze s

Nijema osoba dotaknu Kabira po usnama i doara mu sve

Opirala sam se tome. Slatko voe se lijepi za prste. Ljeto je

SATOVI U MAJINOJ SOBI 17

U grlu bola koji oklijeva u ljubavi stoji zaglavljeno moje srce

18 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 19

To sam vidjela u majinom snu, u mom snu, u tvom snu, u

20 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 21

22 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 23

Ovdje je vrijeme isto danima. Vruina pri i svaki pokret je

24 Tanja Stupar Trifunovi

Rasla je u meni kao korov. Nisam eljela djecu. Ne jo.

SATOVI U MAJINOJ SOBI 25

Nakon mjesec dana sue pala je kia. Voda se slijevala u

26 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 27

28 Tanja Stupar Trifunovi

Kada je ona, moja ker, dotrala kui sa kolskim asopisom

SATOVI U MAJINOJ SOBI 29

Ba kao i ti majko. Moda sam depresivna, ali ne i ogorena.

30 Tanja Stupar Trifunovi

Sinovi su sloboda. Keri su zatvor. Kao da se stalno iznova

SATOVI U MAJINOJ SOBI 31

32 Tanja Stupar Trifunovi

Ona misli da e negdje drugdje otkriti ono to ovdje nije. A mo-

SATOVI U MAJINOJ SOBI 33

Ana je sjedila na dvosjedu i zaarano zurila u televizor. U jed-

34 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 35

36 Tanja Stupar Trifunovi

Sve je to ve napisano, a kako i ne bi bilo, koliko ljudi koliko puta

SATOVI U MAJINOJ SOBI 37

38 Tanja Stupar Trifunovi

Ona lii na moju majku. Moja ker. Voli da su stvari u kui

SATOVI U MAJINOJ SOBI 39

40 Tanja Stupar Trifunovi

Dolo je vrijeme oplakivanja, dolo je vrijeme da se ode do

SATOVI U MAJINOJ SOBI 41

Sve to sa pisanjem je tako pogreno. Niko ne moe odvojiti ko-

42 Tanja Stupar Trifunovi

SATOVI U MAJINOJ SOBI 43

44 Tanja Stupar Trifunovi