I.

Šikic

ZEITGEIST AQUARIUS

"Nitko, ni pjesnik niti mislilac, ne piše jednostavno samo zato kako bi

svoju istinu izrekao. On piše da bi nekoga uvjerio, kako je to što on

kaže, istinito, razumno, shvatljivo. ... Tko tako ne cini, budala je, a

tko tvrdi da tako ne cini, lažac je."

U. Eco: "Lector in fabula" Bustine di Minerva, Espresso

65
 Basel, prosinac 1991.

Ilustrirana autoromanska oporuka, oblikom pjesma u prozi 1

s

"marginalnim leksikološkim" namjerama za pokrštenje Europe i

napose svake pojedine duše mojega napa}enoga hrvatskoga naroda.

Medjutim molim citatelja neka si zamisli kako je cijeli autoroman

pisan ikavicom i korinski, dok to kakav program ne bude bio mogao u

red dovesti... Kako do ovog trenutka ne raspolažem s obvezuju}im

tzv. standardom uzimam si slobodu od njega ocekivati ovako što

shvatiti poput namjernog karikiranja koje si uze za odredište prikazati

svu težinu bezstandardnosti. Tomu se nadam kao jednoj mogucnosti

za ublažavanje dojma kaosa kod onih pravopismenijih ili onieh koji

više držu do bon-grammatona.

   ? Pjesma samo ve_ zato što ju nikada computador ne_e biti u stanju smisleno prevesti na
1 

kakav drugi jezik.

65
Sve pak u svemu ipak zagovaram pjesnicku slobodu za ukupno

literarno, a "standarda" neka se pridržavaju industrije, službeno lišce,

vijesti i sl. Držim se onoga strogog' školskog pravila (kad se naucava

o keativnosti), naime, što si covjek vecu drzkost i slobodu dopusti, to

su mu vecma vrata svakojakoga sebeostvarujucega stvaralactva

otvorena. Tako dolazi do pojave da pijani birtaši kukaju da im je moja

skladnja (njegova sintaksa) kukavna, docim trijezni sladokusci nalaze

u svakomu redku po poticaj na mislena spajanja koji im podaje

suosjecaj u nastajanju mojega životopisa. Još sam [23. sijecnja 1992.]

živ.

Neki naginju zabacivanju ovakovih divljackih extravagancija nutar

pokušaja, nu i ja se držim s takovima. Napisao sam petnaest sonetnih

vijenaca da zadobijem pravo pisati baš onako kako mi se hoce i još

pri takovom ritanju po papiru (i pegaz se mora ritnuti po kamenu da

nešto iziskri), prije nego ponesem svoje prve (takove) pjesme na

ogled, još mladic, sjetim se Krležina opisa tehnologije bistre, zlatne

kapljice vina... Primjereno autoromanu, duhovnoj (mjestimicno i

65
duševnoj) autobiografiji, ovo je ipak moj obracun z menom samim u

prvom redu pa cu tako ne biti prvi koji potvrdjuje therapeucinak.

Nadam se istomu i kod potrošaca ovog štiva. Najbolje bi bilo kada bi

još poneka skrhana duša vidjela iz(medju) ovih redaka razlog za

daljnje postojanje: Nismo mi tko god. Vidjeti cete da duhovna obnova

ima izglede. Danas [nadnevak] sam gledao na medjunarodnim

zaslonima istu sliku iz Bratislave: crni lijes za CSFR kojoj

odbrojavaju sate. Izrazi gradjanskih lica kolebaju okolo ništice.

Poželim Slovackoj, a i Ceskoj republici dobru obnovu, duhovnu...

Kinik Ghali, B. želi upodrumljenim Šeher-ranjenicima happynewyear

s neskrivenim pravoslavnim akcentom. Zima zagrizla duboko ispod

ništice, nu i iz takovoga se govna može vanka, nu prije na duhovnoj,

nego na (s)tvarnoj razini. Ovdje cemo cvrsto pridržati tvrdnje:

duhovna obnova se zbiva u duhu; do sada je samo jednomu covjeku,

barunu, uspjelo samoga sebe za kose izcupati iz gliba, svi ostali

smrtnici trebaju pomoc. Pomoc izvana. Nema yoge bez gurua (Eliade,

M.), duhovne obnove bez duha, nema.

65
Na spomen g. (geniju) S. Stolniku.

[Mala škola vjerske, gradjanske i umjetnicke hrabrosti.]

Otvorena nakana

I kad bi ih valovi poceli bacati amo i tamo, oni posezahu za ucetom

koje baceno u more zadržavaše koliko toliko smjer za razliku od same

brodice koja tada više nalikuje orahovoj poluljusci. Tako su gledali

natrag kad su htjeli naprijed. Gledali na plutajuce spiralno spleteno

uže. Burna vremena traže uporišta za snalaženje. Daj mi uporište i

smiriti cu brodicu! Nu uže pluta... Zvijezde se zloguko skrivaju iza

olujnih oblaka. Tko se može pouzdati u munju? Iz trenutka u trenutak

se kormilo prilagodjava smjeru ispružene plutace (poput N. Wiener-

a). Kada sunce svane vidjet cemo sve svjetionike, ali sada, sada i

ovdje...

Mahabharata? Zend-Avesta? Kur'an castni? I King? Biblija? Sve one

svjedoce: "Medju narodima, bogovi su, dakako, cesto puta

65
izmjenjivani; ali je to uvijek bivalo sa razloga vrlo teških. Nametalo

ih nasilno osvajanje, ili lokalizacija hrama u narodu koji ih primaše,

ili

psihicna pomutnja ljudi u pregonjenoj, u istrošenoj civilizaciji, gdje

prazne i bolne duše za novim idealom srcu." (N.Nodilo u prošlom

stoljecu) Ovdje ostavljam poput oporuke blago onomu koji ce

povjerovati mojemu svjedocanstvu, jer taj ce naci put, istinu i život -

mir. Puno toga obecano? Da, ali u stvarnosti provjereno. Moj

životopis je buran kako izvana, tako i iznutra. Ovdje cu te upoznati s

mojim najboljim prijateljom. Njemu sam povjerio kormilo moje

brodice i od tog trenutka nestade svaka psihicna pomutnja. Nu prvo ti

je vidjeti, dobronamjerni štioce, u kakovoj i kolikoj pomutnji uživaše

moja dezorijentacija.

Jedno važno jamstvo na pocetku: kako sâm ne pripadam nikakvoj

sekti ili crkvi, ne cu pokušavati tebe navesti u neku denominaciju,

konfesiju... Dakle, kako Eco rece, porucujem ti ono što smatram

65
oponašanja vrijednim ne dirajuci u tvoju slobodu. Cisti racun - duga

ljubav. Ljubav.

"... jer svaki romancier, svaki therapeut, svaki guru, ... koji piše knjigu

(ili je dade pisati), postavlja time jednu, više-manje mocnu ideju u

svijet, duha koji smjesta zagospodari dušama ljudi (bilo nasrtljivo ili

subtilno), te ih sili na odredjeno djelovanje."

Dr. Peter Orban: "Pluton"

Štovani štioce, možda ceš imati ne malih potežkoca shvatiti tu i tamo

ono "što je pjesnik time htio reci", nu uvijek se tješi da se to i ne

ocekuje od Tebe, jer je auktor, bjelodano bio više zaokupljen

pitanjem da li on sâm zna što hoce reci. Mukotrpnim bi se radom i to

moglo dovesti u red, ali za rad smo nauceni primati protuvrijednosti.

Ja sada sjedim i pišem i pišem i pišem, a o nekakvoj nadoknadi nema

niti govora. Postoji samo tiha nada kako ce tamo negdje u Hrvatskoj,

tamo neki odgovorni ljudi dati prigodu citateljima prosuditi djelo i

65
meni dati zgodu iz svega toga nešto nauciti, nu, ponavljam, to je samo

jedna tiha nada. Dok stvari tako stoje, morate mi i odracunati

nedostatak snage i volje za dotjerivanje ovoga mojega prvog

opsežnijega proznoga djela. Eto, dolazim u iskušenje obecati da ako

mi ovo platite (unazad), da cu se kod drugoga autoromana (ne vrijedi

za ono što je vec napisano ¾ zgotovljeno) trsiti pisati što suvislije, tj.

brinuti se više i za to što vi imate shvatiti, manje ono filozofsko: da

sam znam što govorim.

Ovako Pjesma meštar Mumona uz 33. koan:

Susretneš li ratnika na cesti - podaj mu mac.

Ne nudi pjesmu nikomu, osim pjesniku.

Govoriš li s ljudima, onda im ispricaj samo ¾.

Preostali dio, nikada.

65
Inace ono da cemo biti odgovorni za svaku nepotrbno (nekoristno)

izgovorenu rijec, u aramejskom se odnosi na ogovaranje, a

hermeneuticki citano, na olajavanje krstjana.

65
Sve je bilo zapocelo posvema odredenog dana, možda 1962/63. zime.

Ako se i ne sjecam kamo sam išao, ipak se je nešto znacajno zbilo jer

mi se prekrasan snježni ugodaj kroz kojega krocim, sada ne cini

vrijedan potanjeg spominjanja. Iako sam prije ovog trenutka iz

najneposrednije blizine doznao od uplakanog Ernesta za smrt njegove

žene Maje, sestre moje bake Adelaide, znao kako se zove tajnujuci

general u Organizaciji ujedinjenih državâ u N. Y., predsjednik

prezidija vrhovnog sovjeta i ne baš za veliko cudo glede iznimne

popularnosti - predsjedajuci of US of A, koju godinu pišemo i što to

zapravo znaci, doživljavam tek sada. U mojoj ruci, koju ne poznajem

dok je bila rucica, izoliravao se plasticni ukras novogodišnjeg drvca.

Možebitno je bio ukrašen šljokicama ili rukom nanešenim bojama

preko polureljefâ ludih gljivica, jelenâ, jelki, a nije iskljuceno da je

designer posegnuo i za cupercima trave, možda nagovještajima

proljeca, ali svakako istovjetne boje kakva je bila nanesena po svim

mjestima koja to po prirodi stvari dopuštaju. Najvažnije se kocilo u

podnožju tog vrlo posebnog izdjeljka - 1963.

65
Godina tisucu devetsto šezdeset i treca. Taj trenutak kad mi je

odjednom postalo jasno i znacenje fotomemoriranih slijeda znamenki

1, 9, 6, 0, poput i slijeda 1, 9, 6, 1, te 1, 9, 6, 2. 1959 za me ne

postoji, docim je predocba o 1964, vec slijedece zime posvema

bliska. Taj 1963 odljevak se toliko plasticno utisnuo u moje

pamcenje, da je možda morao štošta naokolo toga pobrisati

osiguravajuci sebi znacajno mjesto. Valjda zato mi je lakše priznati

kako je ovo bilo mjesto na kojemu je pouzdanost mojega sjecanja

odlabudila svoje. Pisci, pisci proze se obicno okušaju prvo s lirom,

docim liricari prije ili kasnije zametnu pero, pa zasjednu s

computadorom (isporedìvalo). Ako vec mora narav prvijenaca biti

autobiografijska, a ono ne mora vlastiti životopis biti linearno ili

uopce istinit, nu cisto psihoterapijska cinjenica jest da sam, unatoc

diskontinuiteta - prvorodence. Od svoga jedinoga (dakle, mladega)

brata, nije tomu tako davno da sam kupio svoje njemu prodano za

protuvrijednost jedne zdjele lece prvorodenacko pravo. Za istu paru!

Mora da je dobro slutio koliko mi je do toga bilo stalo pa nije dobro

65
iskoristio svoju prednost. Ako vec neistiniti životoopisi laštenjem

egoa blješte umijecem naknadne dijakritike, onda je zaista krajne

doba baciti se na pisanje jedne takove, jer ako je savtko kovac svoje

srece, onaj koji u 35-toj godini života uroni u autobiografiranje, znati

ce, kada tomu dode svoje vrijeme i dobru oporuku napisati. Ako pak

uzmem da pjesme (iako odavno vec ne ni prve, tj. vec po mnogi put

nošene na ogled), ne predstavljaju komu moju autobiografiju, ono

sigurno obiluju "autobiografskim elementima", autoroman, pa

puzzlenom chronopedantu - dosta.

Bezbrižnost koju je u onim vremenima svaka loyalna komunjara

mogla podariti napucateljima njegova gnijezda opecatila je moju

nutrinu, prenatalno, ranu infantilnost, djecastvo i mogu li od toga

danas pobjeci? Brzo sam se bio zasitio svih sadržaja koji su mi bili

nudani na pladnju...

Iako mogu roditelje jednostavno svrstati u cinovnicki stališ, ipak nije

ih jednostavno oznaciti malogradanima. Svaki je od njih imao neceg

65
nesvakidašnjeg u sebi i to je svakako dostatan alibi. O gradanskoj

hrabrosti ionako onda nije bilo ni govora, nit natuknice u Sveznadaru,

niti u klici.

Znatiželja me je vrlo rano survala u podrucja u kojima je bio tražen

rad glavom, poput npr. racunanja, pisanja i sl.. covjek se tada bio

susretao i s priprostim pucanima koji bi se cudili ako dijete ne bi

znalo igrati šaha ili ako ne bi znalo sve, ama baš sve glavne gradove

drzavâ. Zar se je cuditi ako takva djeca završe na psihologiji? Ali

moja neutaživa znatiželja nije se davala napajati s pamcenjem glavnih

gradova. Možda mi je to danas jaka strana što moram razmišljati o

nekim stvarima koje su za vecinu ljudi samo-po-sebi-razumljivosti.

Šah, primjerice, igram vrlo maštovito, (tj. dam si puno mašte) ali isto

toliko i nedjelotvorno. Cešce mi se dogada da se moje neznanje

protumaci poput izvorne duhovitosti. Ima to i svojih loših strana.

Ponekad ljudi ti ne uzmu to pod duhovitost, nego pod provokaciju, a

nekad te ne uzmu ozbiljno ili, još gorje misle kako lažeš. Stanje u

kojem se nalazim, 35-ta godina života, pokazuje kako se je ipak

65
isplatilo. Isto, osjecajuci kako upravo toj cinjenici mogu zahvaliti da

imam osjecaj kako mi ništa ne nedostaje - drznuo bih se od srca

svakomu mladicu preporuciti taj isti put.

Znatiželja je po definiciji oprecna ljubavi [cupiditas rerum novarum

ovdje nema mjesta] i kolikogod si mi zamišljali špiljskog covjeka na

putu izlaska [uspravnog] iz iste špilje kroz znatiželju, bit ce tomu ipak

drukcije, tj. ono onda nije bila ova znatiželja, nego kudikamo

prirodnija. Rekoh, bio sam bez briga, nu nejvecma su me zanimale

stranice s nadnaslovom "razbibriga".

Izuciti dobro šah igrati, znacilo je za me približiti se razini seoskog

brijaca, koji je uz dvojicu milicajaca i jednog borca bio u priznatom

vrhu... Dobro ovladati školskim gradivom znacilo je opet stati uz bok

kceri spomenutog borca i bricinoj kceri bez obzira što joj on nije

tjelesni otac. Biti djelatan u tzv. slobodnim aktivnostima nije ništa

drugo znacilo nego odricanje od slobode i slobodnog vremena tzv.

razmišljanja o mogucem bavljenju sportom dolaze prekasno. Unatoc

65
svim bogomdanim lickim tjelesnim obdarenostima, rad glavom se je

vec bio do te mjere nametnuo cijelom organizmnu da sam se s

pravom ponekad zapitkivao o valjanosti poganske uzre_ice o

zdravom duhu u zdravom tijelu. Ako su oni tada mislili na

uravnotezenost jina i naguala, onda im se može dati za psihosomatsko

pravo, nu ako su mislili kako tobože spartanska golotinja uzdiže duh

prijateljevanja gimnazijastima, to bi bilo vrijedno prevrednovanja,

ako ne sada, a ono najkasnije od 1848.

U real-socijalistickom ozracju je religija mogla biti dostatno

zanimljiva djetetu koje osobno nije moralo biti loyalno svetoj

nomenklaturi, naravno i to samo onda ako dijete nije imalo nakanu

sâmo se beatificirati. Decko je vidio kako mu otac ima doduše pomalo

zanimljiv i pristojno živahan život, nu s hranjenjem znatiželje to nije

imalo nista zajednickog. Tata nije išao u crkvu. Mama je bila loyalna

tati. Baka nije išla ni kad je smjela. Djed je bio loyalan baki. Ocevi

roditelji pak nisu imali utjecaja na nas djecu, jer dijelom vec

65
poumirali, a dijelom udaljeni. Vrata u pravu pustolovinu su bila time

odškrinuta.

Tema, od koje se u ovom ili onom obliku najvjerojatnije nikada više

necu (htjeti) osloboditi... Tema o kojoj nije bilo zbora u školi, koja

nije prevalila roditeljskih usana. Ni u jangu, nit' u tonalu. Tema koje

se hvata samo, da ga tako oznacimo, besposlen pop. Ali prvo je

valjalo postati pop kako bi se moglo zapoceti s "krštavanjem jaricâ".

Izgledao mi je najprirodniji redoslijed prvo postati ministrant. Malo

pouke i evo! Postadoh ministrant u crkvi Presvetog Trojstva prije

nego je o tomu doznao i moj brat, a kamoli roditelji. Istina, od vjecito

otsutnoga oca i prezauzete matere i nije bio baš veliki napor potreban

sve zadržati u tajnosti, bar za pocetak. Osim toga ta tajnost se vrlo

dobro uklapala u sveukupnu tajinstvenost samog crkvenog prostora, a

da o matematicki nedokazivim dogmama i ne govorim. Tu je ležao

onaj grumen zlata za kojim cu groznicariti cio zivot: matematika tu

nije pitana. Opet, ima tu i neke veze s mojim neprestano padajucim

nivelom kalkulacije hladnih kamencica, koji ni kad bijahu

65
"supstituirani" s vrucim žemickama, za me ne predstavljahu nikakvog

izazova. Neki moj rodjak je imao oca koji ga je vjeronaucavao. Dijete

se dosadjivalo i jedva cekalo kada ce naici ono što je skrivecki vidio

da predstoji. Radilo se o Trojstvu. Kada su vec dotle uznapredovali,

otac rece: Sine moj, ovo poglavlje cemo preskociti, ni sam to ne

shvacam... Nu C.G. Jung je bio protestant pa nije imao prilike klecati

pred jednim takovim platicnim predmetom. Neki moji prijatelji su

klecali pred oltar kad su stajali pred ispitom (sigurno nerijetko i iz

matematike), nu ja nisam dolazio u iskušenja skrnaviti klecala s toliko

profanim zamolbama, ni pred kipom bl. dj. Marije, a kamo li pred

velikim i visokim baroknim oltarom presvete Trojice. Odonda za me

postoje samo dva svijeta i to jedan gore i jedan dolje. Svijet onostrani

i svijet ovostrani. Najteže udarce koje sam primao nije moci isporediti

s onim trenucima kad se ti svijetovi suviše približavali ili, na moju

neutješnu osupnutost - miješali, onecišcavali... Možda sam tada bio

najbliži prihvacanju Manijeva nauka koji za tu dualnost zatreba tri (3)

oca pravednosti Zarathuštru, Buddhu i Krista. Zato sam osobno

uvjeren da smo iransko-babilonskoga podrijetla. Imao sam priliku

65
izmijeniti nekoliko pisama s drage uspomene g. S. Grubišicem koji

me je oduševio svojom otvorenošcu...

Sveti Alfons ce znati zašto, nu mjesto koje pripada ministrantu u

liturgiji, posvema je cvrsto odredeno. Pomalo mehanicisticki,

rhithmicki, nu uvijek s odredenim ucinkom u obdržavanju svemira.

Poput andela, mi mali decki, s njima velikima - na istomu poslu.

Unutar bogoslavljâ primasmo redovito i pouku za svakodnevicu.

Uvijek iznova su neumorni svecenici opominjajucim glasom

nagovarali trenutne pobožne spoznaje iznijeti sa sobom u svijet i tamo

biti sol zemlji i svjetlo svijetu. Tako sam ja bio odlucio da ako vec ne

djelima (što je, da mi zagrade oproste, ipak bilo u prvom redu

ocekivano), a ono rijecima posvjedocim i promicem svoju vjeru.

Koliko - toliko.

Jesam li se zapravo na taj nacin htio praviti važan? Jesam. Da li mi je

to uspijevalo? Nije. Ministrant još uvijek nije svecenik. Možda ce se

stvari promijeniti kad postanem.

65
Godine su prolazile i ja sam se kitio svakovrsnim znanjima, a

najradije onima koja su dolazila od katehete. I veliki je katekizam bio

vec progutan, latinsku sam misu znao naizust poput vodopije, obavio

svetu potvrdu, bio na, kako se vec to i u narodu uvijek skupa navodi,

sprovodima, na krštenjima. Sada se vozim s kapelanom u

Volkswagenu na Kaptol. On ce me osobno predvesti i predstaviti,

pohvaliti i preporuciti za prihvat u sjemenište. Sve je to lijepo, nu

trebali smo ponijeti i pismenu preporuku župnikovu, a nje nema, pa

nema... Još prije polaska bio mi je rekao kako to nije poziv za me. Ta

on je bio moj ispovjednik i valjda zna jesam li ili nisam za to, to...

celibatno stanje. Povijest ce pokazati da je precastni imao pravo

neovisno o cinjenicnoj posvemašnjoj dezorijentaciji koja me je

vijerno pratila kroz nadolazece desetljece.

Škola mi je uporno uskracivala ponuditi nesto zanimljivo. Štoviše,

sva "znanja" koja su se morala obaviti u puckoj školi su se nadalje

samo "produbljivala" do bezdna. Svi su ti "predmeti" za me zjapili u

65
besmisao. Kojeg li probitka, pitao sam se cesto, što nas poucavaju

kako izgleda medvjed i kamo ga se svrstava, ili što nas sile pjevati

komunisticke pjesmice, pobrajati redom sedam partizanskih beganija.

Sve se je to covjeku koji je imao posla s andelima, djevicama,

blaženicima i mucenicima bilo mrsko i odbojno vec na prvi pogled.

Cijelim putom vodim dnevnik u obliku pjesama. Sanjarim o tomu

kako cu svojom probitacnom maštom napisati jedan posvema drukciji

SF koji bi trebao imati naslov "Somnium". Hocu promovirati oporuku

u književnu vrstu. Okušavam se u dijaloškoj formi pisanja i tu me

jedan dragi Sever podpire tu postavlja medju do kuda smije jedan

pjesnik tapkati bez straha od journalizma i publicistike i svih onih

objašnjavajucih djelatnosti koje sve više mirišu na objektivnost, školu

i computador.

Kriminal je pod odredenim okolnostima bio doduše kažnjiv ali nije

imao okus zabranjenog voca. U najmanju ruku ne za me jer mi se je

otac provlacio kroz rupe u zakonima, a znao je i zaglaviti u ponekoj.

65
Osim toga nije bio baš ni malen broj mojih vršnjaka koji su bili

oznaceni kao prestupnici. I sâm sam morao pred sud zbog neovlaštene

posudbe motorkotaca, nu dijete je imalo srecu pa je sve završlo

sudskim ukorom koji je cak i djelovao na me jer nisam imao srca

mojoj majci prijuštiti još jedan "proces", jer je ona vec dosljedno

živjela u jednom cijelom procesu koji je u nekim elementima igre

podsjecao do jeztivosti na Proces. Za drugi proces, ali u istom slovu

optužnice, stajaše po uzoru na starijeg brata - moj brat u svojstvu

svjedoka, nu za majcine živce ta tanka razlika nije predstavljala

uzrok opuštanju, više u engleskom smislu te latinske rijeci. Nu kako

se vidi iz slovâ presudbi, tj. iz njihove mekoce, to bijaše bez otegotne

okolnosti "recidiva", a isto tako ni poslije nismo prelaziti praga

sudova morali. To sve je poput neke bezazlene epizode romana ne

izlazilo iz okvirâ rkt. Cudoreda.

Privredni kriminal je imao okus kavalirskog delikta, a pociniteljima se

divilo ako vec ne i zavidilo. Ljubiti Hrvatsku, to je bio pravi zlocin

sankcioniran do najintimnijih sfera, pisama i ispovjedaonica. Ne samo

65
što su rodoljubi oljagivani na sve nacine, nego bijahu za sva vremena,

kako se onda mislilo rasprostranjeno, opecacivani poput posebne rase

nedodirljivih patridioti-haridžana. Što onda preostaje, recimo

razmaženom pojedincu koji, kako slikovito rece tada još Mr., S.M.K.,

nalazi obrok na stolu (citaj: bez truda), nego da onako neucjenljiv

postane rodoljub, tj. postane Hrvat. Hrvat se dakle postaje. Cijela

prica nije morala zapoceti iz blagostanja ili obijesti, nego npr. iz

posvema drugog kuta. Upoznavajuci rodoljube, nerijetko sam

upoznavao ljude koji su postajali Hrvati izravno iz bijede,

nezaposlenosti, gastarbeiterije. Naravno da sam upoznao i Hrvate koji

su bili Hrvati i po rodenju, nu to je hrvatstvo cesto bilo iscrpljivano na

nogometnim natjecanjima ili u krcmama. To ima neke veze s

krštavanjem dojencadi kao novijom navadom kojom se zaobišla

središnja istina neophodnosti obracenja, e da bi se postalo

kršcaninom. Nu uvijek postoji kakav nadomjestak, npr. nije baš nužno

postati kršcaninom, dostatno je dati se ubrajati u rimokatolike.

65
Mama i tata su bili Neiskazani kako bi svojim mladuncima pružili

razmaz po kojemu se pokoji od njih odklizne u nacionalne vode, neki

do Drave, neki do Jadrana, a neki i do Drine. Izgleda da bi se mogao

iznaci kakav omjer izmedu debljine namaza i nagažene nacionalne

vode, a i kakav reciprocitet. Zbog svega toga volim Hrvatsku više od

mame i tate zajedno. I zbog njezinih prirodnih ljepota i zbog

bremenite povijesti i zbog pojedinih sinova i kceri. Iako sam pjevao

Hrvatskoj i kad to nije bilo dobro za zdravlje, ne cu prestati ju

opjevavati (u bilu mojega dnevnika) ni sada kad to ne predstavlja

nikakvu pogibelj, nego stoviše, pogibelj Drine s banalnošcu. Treba

imati smisla, mjere, etike i estetike... Tko visoko leti, vidi sve

neoprezne kokoši koje stoje na zelenom menuu, pa ako se i posluži s

kojom - sprdaju mu se nazivajuci ga kokošarom, ne pticom, nego

covjekom bez smisla, mjere, etike i estetike. One pak koji se

zadovoljavaju niskim lijetom i mrvicama s Jelacicplatza zovu

taubekima. Tko visoko leti pada na niske grane. Od njega se mogu

ocekivati niski udarci. Uostalom to su strasti.

65
Biti strastven nikada nije bilo ugledno, a pogotovu danas u dobu

computadora. Strastven jednako što i primitivan. Prvi korak u

kontroliranju drugih, bit ce da je kontrolirati sebe. Slutim važnost

mojega osobnog poslanja. Hocu dokumentirati kako ne pripadam

ovom naraštaju. Tako sam se bio prestao stidjeti svoje strastvenosti.

I tako sam izrastao u odraslog. Pojedinosti koje su vrijedne spomena

nisu cekale na autobiografijske elemente prvijenca proze, nego su

uredno taložene u pjesmarice. Da li netko misli kako je te pjesmarice

moguce naci u knjižnici, a zna da su napisane tako svojeglavom

rukom. Iako odrastao, opet još uvijek ona ista prgava maza koja je

samo još toliko naucila od okolice da se nije baš na svakom koraku

pokazivala u tom svom svojstvu. Maza je dobila po nosu više puta od

surove stvarnosti. Primjerice morala je više puta ponavljati razred.

Tolika uspješnost nije nudila opravdanje za nove pokušaje pa se i sa

školovanjem trebalo prekinuti. Ništa zato. Time sam se još cvršce

usidrio u nesvakidašnjici ostatka svijeta. Bio sam sebi sve zanimljiviji

a i prijateljima sam bio sve smješniji. Sam sebe dozivljavao poput

65
prekršitelja sviju zakona termodinamike s tim što mi to nije teško palo

buduci da spomenute zakone nisam poznavao u tolikoj mjeri da bih

smio preuzeti odgovornost upotrebe te oznake. Kasnije cu se u

zvjezdoslovlju susresti s tim pojmom, a u novije doba se spominju u

svezi s teorijom o evoluciji. U zadnje ocasje se isto sve manje cuje o

K. Marxu, docim nešto više o njegovim poprsjima i nadnaravnim

velicinama medu Mohikancima. U razredu kojega sam bio prisiljavan

uvijek iznova polaziti bilo je naprasno govora o K.M. i to po nekoliko

sati na tjedan. Neki moji napredniji školski drugovi, kako su mi

pripovjedali, iako su upisali studije bili su i tamo sustavno progonjeni

od pobornika K.M. Deset godina kasnije cu doznati kako je

spominjani M. bio redoviti clan satanisticke loze (lože) i to se je moci

osvjedociti uvidom u njegovu prijepisku s ocem. U sljedbi je bila

moda, a ne moda onog doba, onakve kose ispuštati iz sebe. Vratar

knjižnice u Londonu ga se je donedavno sjecao, nu od kada je

prestao, veli, dolaziti - nitko više ništa o njemu cuo nije (ako

izuzmemo onu budaletinu E. Bloch-a koji je u dva navrata nakon

nadahnuca po Marxu 1973. i 1975. javno iznio "mišljenje" [ta filozof]

65
kako su svi Hrvati na privremenom radu na zapadu fašisti, a za one u

domovini, kao, nije baš siguran...Navod prama Selected works of

Mao Tse-Tung, Peking, 1965.) Sic transit gloria mundi (9. November

(što pedantnom kabalisticaru opet prema latinskom brojanju znaci

opet DEVET) 1989-te. Iza te brade skrivao se moj prirodni neprijatelj

br. 1. To znamo samo on i ja zašto. Ako bi koga zanimali navodi koji

bi naveli na zakljucak o tomu, neka pogleda knjigu Richard

Wurmbranda "Drugo lice Karl Marxa". Kojeg li veselja za mene kad

sam vidio svojim ocima kako su vlasti morale isponova pricvrstiti

plocu s napisom Karl-Marx-Stadt, e da bi ju mogli simbolicki

zamijeniti u ritualu s plocom s napisom sa starim nazivom grada:

Chemnitz, kojeg su, usput budi receno "oslobodili" Amerikanci

ušavši prvi u nj. Što je Marx mislio o banu Josipu Jelacicu, svojem

suvremeniku, stoji zapisano kao i sve ostale njegove paušalnosti koje

ponekad namjerno nisu obuhvacene u moskovskom kritickom izdanju

njegovih opera omnia. U njegove izvanbracne spolne odnošsaje ne

bih ulazio, ali mi je svaka ljaga na njegovo ime i djelo dobrodošla, jer

onda postoji vjerojatnoca kako bi on postao i još ponekomu takoder

65
neprijatelj br. 1. Mi koji mu deklarirano nismo vjerovali nikako nismo

mogli dospjeti do nekavih znacajnijih mjesta na kojima bismo mogli

toliko štetno djelovati da bi nas se moglo etiketirati "nep. br.1". Ne

ljubiti Marxa ipak nije ni po cemu upadljivo, zanimljivo,

revolucionarno, mrziti ga - skoro posvema besmnisleno... zato Karl

ostaje moja najintimnija preokupacija, unatoc Kolakowskom, Wojtili

ili Ðodanu.

Ch. Darwin zauzima posebno mjesto u razvoju moje osobnosti. Tu se

pridružuje ( u kolo) S. Freud, V.I.U.Lenjin, A. Comte i njihovi

epigoni do u konac XX stoljeca. Ova oporuka je ujedno i moj obracun

s njima. Kako bi se inace mogao tumaciti ovaj majmunski ton

neskrivene zluradosti, one sve iskrice koje su frcale iz mojih ociju pri

herostrateškim rušenjima broncanih kumirâ. Ovim cinom prestajem se

sramiti svoje strastvenosti i u drugim dijelovima mene osim u tijelu.

Zvjezdoslovlje. Nije li ustanovljeno samo zato da dadne znatiželji

sustav? Ako me moja znatiželja dovede dalje nego što je tebe tvoja,

65
jesam li zato i vredniji od tebe? Ljubim li te manje što više prodirem u

vrtlog meduzvježda? Ali ipak ne mogu priznati kako sve to cinim

samo za volju razlike od (svih) drugih.

Dok su svi redom pljuvali po zvjezdoslovlju imao sam se prigodu

osobito iskazivati poput "neprilagodenoga" ukoliko sam tu temu

gurao na nos ljudima koje sam susretao. Ponekad je bilo zanimljivo.

Neki od njih su se zanimali za to što pricam i vrlo rado su me slušali

jer sam bio vrlo rijetka ptica koja je znala o toj stvari više reci nego

što je u ono doba bilo za citati na stranicama "Stoljetnoga kalendara".

Skoro mi je posvema nezamisljivo da se itko susreo bio s tom

gradom, od mojeg naraštaja, prije mene. Majka nam je, maloj djeci

citala iz tog kalendara na cijim koricama bijaše narisan dr. Faust

unutar na podu narisanoga suncopasa kojega izgleda, zbog svoje

sigurnosti nije smio prijeci. Taj jedan korak prednosti kojeg sam imao

u odnosu na školske drugove, bio mi je za svo vrijeme dostatan, jer

dok su oni svladali ono što sam ja vec bio pošišao, eto mene dalje i

tako sam se održavao barem za ponekog vršnjaka, zanimljivim.

65
Naravno da sam taj moj predskok dobrano kompenzirao s

nedoskokom u podrucju školskih knjiga. Uvijek zanimljiv. Uvijek

nešto novo. Novo. Novo. Možda su ljudi žudeci za novim nocima

previdali dane. Cekajuci k'o ozebli Sunce, prezimljavali k'o medvjedi.

Tako je sigurno bilo i godine 1848. A bilo je to i godine '903-ce.

Debelokošci nisu osjecali nikakve zakonomjernosti, glazbe u

kretanjima vidjelâ. Ne, niti nisu bili sigurni da ce svanuti novi dan, što

svakako nije za zlo im uzeti, ali ipak malo osjecaja smjelo je više

ostati u naslijede covjeka npr. naprednog XX stoljeca... Oni kao da su

bili u stanju opaziti i najmanje produženje trajanja dana na štetu noci,

a da su znali kako poslije kiše dolazi sunce i ne govorimo (pluralia

modestatis). Ovi sadašnjaci teško razlikuju meteorologiju od, kako

vec poslovica kaže - kozmogonije. Koliko li se dugo mora zjakati da

bi se uzmoglo zaskociti prestupnost godine i napraviti kalendar koji

kad god da ga bi se iskopalo - kazuje uvijek tocno doba? A tek

šarama s oklopa kornjace pridati odredeno znacenje. Dokidati slucaj

gdje god moguce...

65
Niti jedna država si ne smije dopustiti da joj vjerojatnoca kroji

sudbinu. Kocka kad je bacena, još u zraku, padajuci ima sve

odrednice (fizikalne) da ce na tu podlogu pasti baš ovako i nikako

drukcije. Kad bi bila kugla - recimo od slonovace, onda bi se dalo i u

vodoravnini graficki prikazati na zelenomu flannelu. Ima neka tajna

mreža izmnedu MS DOS-a, meštar Kunga, Joh. Caramuelisa, Joh.

Goluba, J. Križanica i G. W. von Leibniza.

65
I dok je tako sve manje ljudi koji osjecaju

protjecanje ciklusâ, a uz to da i pamte takva

osjecanja i opažanja, oceva, djedova, itd., sve

je više ljudi, od Hiparha Aleksandrijskog

prema sutra koji uzimlju zdravo za gotovo

kako zamišljena zemljina os u svom

produžetku pronice za okolo 26000 godina

jednom cijeli suncopas, tj. njegovih svih dvanaest "polja" = 2160

godina zadržavanja u svakom od njih. Osobno pripadam onoj lickoj

školi koja u Hamburgu na becki nacin, efemerno opjevava marsom

Bužimskoga i njegovu vjecitu sposobnost za demokraciju (kao i,

napose, njegovog naroda u cjelini) i pušta godinu 1848. da kruži

Europom i zastane na mjestu gdje se dodirnuše dvije skupine godinâ u

svakoj od kojih po 2160 se nade.

Nu ne dirajmo u te krugove. Imamo vec onog spomenutog koji je na

podu bio narisan. On je nekomu bio i znacio sve, docim kojekakvim

65
nezasitnicima on predstavljaše samo dio neke cjeline. Eto, onom

ukruženiku u središtu suncopas predstavlja zaštitni krug magicnoga

ucinka. Kabbalahisti pak odrede mu proteg mjerodavnosti u jedan

lijevi cekrkoliki sefirot. Nade se tu još mudracâ s istoka koji se

posluže suncopasom kako za predskazivanje poplava, tako i za

gonetanje kraljeve sudbine o kojoj pak izravno ovisi i njihova sama, a

prema transpersonalnoj psihologiji masâ i automatski - sudbina

cijelog naroda. Otuda se i nije cuditi mathematikosima (citaj:

kraljevima) što bježahu pred kraljom Herodom e da bi se spasili što su

se poklonili Kralju kraljeva koji kraljuje nad kraljevima. Da su obavili

pošten posao svjedoci ukazanje Božje u snu prema kojemu spasiše

žive glave. G+M+B.

Nema zvjezdoslovca kojemu nije znano zvjezdoznastvo.

Zvjezdoznanaca pak, koji pojam nemaju o zvjezdoslovlju, na pretek

je. Tako nije moci niti naci alkemicara koji ne bi imao predocbe o

kemiji, nu zato je kemicar koji ima pojma o alkemiji rijedak ili pak

nikakav. Nu, kako i slijepa koka naide na zrno, tako ce pažljivi

istraživac naici i na astrologa vrsnoga, ali bez narocitih

65
astronomijskih poznanstava. Kraljevska se pak znanost upravo time

dici što ju nije moci u jednu ladicu staviti a da ne viri bez ostatka u

sve ostale upotrebljivane ladice. Koliko god da se ona širila na sve

strane, toliko joj je težnja za sintezom uvijek za centripetama.

Dok su vecinom vršnjaci tek sricali znakove suncopasa, meni se je

vec bila otkrila tajna podznaka. Kakvog li zadovoljstva biti uvijek

jedan, makar samo jedan, korak ispred naraštaja! Moj je podznak,

kako sad znam, Vodenjak, kao sto se je i C. G. Jungu [ako je

dopušteno malo s velikim isporediti] zalomilo bilo, a što vec cijeli

naraštaj ljudi kod kojih je na ovaj ili onaj nacin taj znak naglašen,

skloni su soljenju pameti (drugima). Uvijek biti trendotvor ili pak

proti trendu, ali ovo i ono, nu uvijek nepredvidljivo. cistak (0,7% u

mrtvoj prirodi) Uran 235. Neobracunljiv.

I onda opet iznova. Regeneracija cijelog naraštaja. Sad smo Mi.

Velikim cirilickim (ruskim) pocetnim slovom "M". Mi možemo sve.

Orbis non sufit! "M" poput mutanata. Teškoce nestaju s obzora. Što je

65
preostalo - to su još samo izazovi. Mi smo Macheri. Sve je ucinjljivo.

Ucini sve što želis. Svi smo mi. Nitko ne smije svojemu bratu soliti

pamet, a ako vec da, onda samo kolektivno. Skupimice smo jaci!

Živjela mundana Rusija, Švedska i Ljubljana... Živio J. Gagarin i

družica mu Lajka! U devedeset minuta oko majke zemlje. Ocuvajmo

njezinu plodnost! I kad je najtvrda - plastika je mekana. Mekani

muškarci. život za okoliš. Jedan za sve - svi za sve! Nije moje, nego je

naše (npr. odgovornost).

Strahote zabluda II. I sad bi dobronamjernik pomislio, aždaha je

uništena. Strahotne li zablude! A što je s necuvenom sposobnoscu

regeneracije? A sa zelenim Phoenixom? A jesu li Radici bili

starojugoslovenski "zeleni"? A "idu" li "Slaveni" zato što su mundano

gledani Aquarianci? Jesu li Hrvati Slaveni? Jesu li Hrvati sposobni za

Marxa? Sad ne bih opet htio ulaziti u njegove izvanbracne

odnošaje...ali da mu je Bog bio neusporedivo važniji od sudbine

radnickog stališa, to je vrijedno dokazati.

65
Nitko ne tvrdi da to mora biti uzeto zdravo za gotovo ali u najvecem

broju slucajeva Aquarianca je lako prepoznati po osnacenom

korijenju kose, osobito u predjelu tjemena jer se iz mulja s lakocom

vade potežuci vlastite lasi. Možebitno protivurjeci fizici, ali ne i F.

Capri. Proturjeciti pak Fritjofu znaci biti na konju, doduše do koljenâ

u mulju, nu ipak na konju. Zašto? Jednostavno zato što svakim danom

sve to više pristaša pristaju u njegov system, pa se time ne nalaziš u

boljem društvu. Držeci se one zlatne "Kud svi, tud i coravi Mujo" -

uvijek ceš se naci u zlatnoj sredini, tj. u highsocu. Samo podvikni

"živila slobodna i na ukupnom povijesnom prostoru prostrta

Palestina!" i evo ti pristupnica. Osim toga je i izdaleka vidljivo po

okruglosti glave što krasi i glavu lavu u tzv. zvjezdoslovnoj oporbi

(180°).

Onaj koji bi da ustroj Novoga doba [New Age] raspolaže s jednim

predsjedajucim, pa jednim tajnikom, pa riznicarom i drugim

sadržajima minulih paradigmi, taj se ljuto vara. "Mi nemamo vode.

Nemamo manifesta. "Zapisuje gda M. Ferguson u svojem predlošku

65
manifesta i to vrlo samozadovoljena da je tomu tako. Novo doba

nema ustrojstva. Amore & anarchia! Mao živi! Ostavštinom Meštar

Kunga ustanovljen je nebeski mir i osjecam se poput ribe u vodi.

Nadamnom puše vjetar i crveni vije se stijeg. Odesa vec gori, a more

zapljuskuju camcici. Dubine se crne, a bolesnik nauznak panu, stari

monoteist. Spljoštavaju se uz izdah svileni dušeci opleteni gajtanima,

ovdje srebrenim, ondje zlatnim nitima protkani, a uvijek u srži -

svileni. Meštar Kung izdaje milijardi patent za tajnost ucinkovitosti i

obrade dudovog svilca. Mjesec poput tapetarske igle zastade probivši

nebosklon. Uto naidu prozirni oblaci i on iznova zaplovi prema svojoj

28-moj postaji u okrilje sviju mladih descendenata. A oblaci, malo se

zgusnuvši, ispopljuckavaše sve pod sobom. Blijedi Mjesec zagrlio

zvijezdu Danicu.

Jedni bi bili zeleni a da se kriju pod svim duginim bojama odjednom.

Drugi su vec zeleni, nu ispod koze - crveni. R. Steinerov tumac J. W.

v. Goetheova nauka o bojama razotkriva kako unatoc tradicionalno

zadržanim izvanjskostima, kao siva eminencija se pojavljuje tzv.

65
"bijela" ili "svijetla bratija" ili hijerarhija a ono kobajagi nema

riznicara, dopredsjednika - nema...

Nisu svi ekologoljubi indoktrinirani, nježno zavedeni (terminus),

nego ih ima kojima goruce šume u Južnoj Americi ne daju spavati,

gdje se unatoc boji i zauzimanju za biljke (vegetarstvo spada amo)

podivljalo staklenicanje klica do mamutskih razmjera ne odobrava,

gdje se vode spektakularne akcije za spasavanje tuljana... ta ugroženi

su!

Djeca su isto ugrožena.

Valja samo zaviriti u in-humana uzgajališta tuljana za oderati, ali i u §

666\218-ti clanak. Bio jednom jedan koji je htio svoju rasu genetski

manipulirati tako da ne samo svi imadnu zdravo tijelo, nego i modre,

izražajne oci. Tjelesno i duševno poremecenima ne bi se dopustilo niti

izici živima na svjetlo dana iz majcine utrobe. Ali jao! Poslovicna

temeljitost ne ostavi niti tracak nade da bi se izmedu sitnicavo

65
utvrdenoga broja klonova, našla bilo kakova, pa makar i socijalna

indikacija da bi se smjelo komu dopustiti razviti se u clowna, npr..

Hoce li Rubljov ikada iznova proslikati? Mojsije progovoriti?

Onaj jedan koji je "jednom bio", svojevremeno je cekao da ga

gospoda fizicari opskrbe s atomskom bombom. Prama izkazu

nazocnih fizicara oni su bili spremni napraviti bombu jer su vjerovali

kako bi taj "jedan", veliki diktator, tak tada mogao svijetu donijeti

novi poredak i mir (pod bombom pobjednika). Duerrenmatt se je

bavio problematikom Einsteina i Nobela iako na opce cudenje sviju

Švicaraca umrije nekidan ne dobivši Nobelovu nagradu za... pa da su

htjeli, mogli su mu i za mir uruciti novac, ali su se predomislili zato

što je on isto ne tako davno odbio primiti bernsku nagradu za kulturu

odgurnuvši ju na dvojicu, trojicu mladih kolega uz napomenu kako

spisatelji (pa valjda i u nekim drugim granama) dobivaju nagrade tek

onda kad ih više ni ne trebaju. Pajo ume da napravi bombu, samo...

Aca Leka nije više ministar za albanska, tj. atomska pitanja. Oni šire

65
fame naokolo kako bi se nahranili mitovi o njihovoj zasluzi što

Njemacka danas nema vlastitog atomskog oružja. Ostaje samo još

pitanje po cemu se razlikuje domaca od npr. americke eksplozije, ako

bi se zabunom dogodile u maticnoj zemlji.

Da sam zrtva novovijeke promicbe, ovaj bi ulomak svakako morao

reci svoje o prasku pucanstva. Uz to bih morao staviti i svoje videnje.

Nikakavo cudo ne bi bilo kada bi moje mišljenje ostalo usamljeno. Nu

kako ima ljudi koji su suosjetljivi, potrudili bi se da me ne ostave

nasamo. Onda bi na površinu utjehe izbilo kako imam pravo. Onaj

tješitelj se za to vrijeme ne bi niti najmanje odrekao svojega, ako i ne

monopol iskajucega, prava na posjedovanje Istine. Današnji duh, duh

vremena, ocekuje od nas otvorenost za barem dvije istine. Jednu,

javnu, tj. politicku i drugu privatnu, svjetonazornicku. Prema tomu,

više se zabranjuje svaki govor o istini u singularu, a pisanje iste

imenice s velikim pocetnim slovom biva kaznjivo po §-u tom i tom, te

i paralelnim mjestima uz izuzece textova na staronjemackom. Isto

tako nije bilo pomoglo W. F. Nietzscheu što je bio po naravi vrlo

65
suosjetljiv u njegovoj drugoj, politickoj (kažu: barbarskoj) viziji na

koju su se nadovezivali zlonamjernici typa A. Hitler. Adolf je volio

djecu i životinje. J.B.T. je isto volio djecu i zivotinje. Moja djeca vole

djecu i životinje. Kad voli mamu, a mrzi tatu - onda se dogada da

Gruzijac hoce biti Rus, Austrijanac - Nijemac. Teže je ipak naci koga

koji bi se zauzeo za tuljane, ali i za djecu koja još nisu rodena, a vec

su na putu.

Sad kada hodam po necijim tragovima u snijegu koji blješti bolno u

moje duplje i dok se rada moja svijest o vremenu prošlom i buducem,

zabijam si u glavu kako ce to sve biti uzalud ako se ne prisilim

kasnije, kad-tad ali nakon nekog doba nerazmišljanja o tomu, opet o

tomu razmišljati i ponoviti, i ponoviti, i ponoviti. Na sam subjekt

(moju malu plasticnu "igracku") se više ne mogu hvatati jer ce on

prije ili kasnije unatoc postojanosti tvari - nestati. Tako je i bilo. Ali

ono mjesto na koncu prve trežine puta izmedu šetog i sedmog

rasvjetnog stupa bilo je vrlo pogodno za hvatanje, neka vrsta

mnemotehnickog cvora rubcica koji je ostao cvor i u proljece kada je

65
snijeg okopnio. Slijedece zime je opet bio pao snijeg (što u ono doba,

prama staroj paradigmi nije bilo signifikantno) te me je vrlo uspješno

podsjetio na mjestu (prostoru) izmedu tih dvaju stupova da se

približava onaj dan od kojega cu barem prvih nekoliko dana uredno

pratiti nadnevke, tj. igru brže se mijenjajucih znamenki s onim

sporijima, sporijima, sporijima.

Danas vec znam što je to precesija. Nije zamisljivo da citatelj shvati

što je spisatelj htio reci ako bi se prepustilo slucajevima iz kojih bi

netko mogao misliti kako zna što to jest, a da ne zna, ili još gorje da

pomisli kako to i nije toliko važno da daljnje citanje. Prvo.: Poznata je

osobina Aquariusa kako posvuda skriva zrnje soli, otuda pak kako

rado soli ljudima pamet. Ako i je u trenutku mojega rodenja na obzoru

svanjivao Aquarius, mogu se barem na ovom mjestu uzdržati od

"dociranja" pa prenijeti astrofizikalnu definiciju spomenutog pojma.

Drugo: Ako netko unaprijed misli kako je to samo igra rijeci - vara se

65
ljuto! Nikada nisam uzimao zdravo za gotovo narodsku mudrost koja

lanjskom snijegu odrice svaku tematicnost. Trece: tko misli kako je

puka slucajnost da sam po prvi put citao gdje netko pokušava ozbilno

pisati o precesiji u C.G. Junga, dakle covjeka cije je Sunce odsjedalo

u prvoj tzv. dekadi Lavljeg suzviježda, poput mojega slucaja(!), ako

je dopušteno isporedivanje Bika s Jupitrom, dok je prelazio iz

prenatalnog u postnatalno postojanje, a istodobno prvi stupnji

suzviježda Vodenjaka granjivali na obzorju, vara se takoder, ljuto. O

lijecenju ljutih rana, tj. koje trave se imaju stavljati - bit ce rijeci u

poglavlju u kojem ce biti rijeci o Strahotama zabluda, ovom zgodom -

ljutih. cetvrto: Definicija:

Kružno kretanje osi vrtnje zvrka na kojeg djeluje izvanjski moment

sile. Ako bi zemlja bila taj zvrk onda bi zamisljeno opisana kružnica

bila velika cca. 26 tisuca godina.

65
Ima i boljih. To se mora neprestano imati na umu, jer ako ne, onda se

ne postupa u skladu s §-om 100, tj. polaže se pravo na posjedovanje

jedne (brojem: 1) istine.

Veselimo li se sve to više što se više razotkriljuje ustrojstvo ili što više

razbiremo u jošte uvijek skrivenomu?

Odjednom prepoznadnem u jednoj svetoj katolickoj i apostolskoj

crkvi - školu. Koliko je tomu pridonijelo polaženje vjeronauka u cijoj

se dvorani isto šaralo s kredom po ploci i pjevalo pod dirigentskom

palicom, a koliko skolasticki osmišljaj nacina utjecaja na djecju dušu,

nije lako razluciti. Tako je Crkva prestala za me s nucanjem

"alternativne gragje", tako je moja djecja dušica pohitala za

nevidenim i necuvenim, gdjebilo - štobilo, pa i pošto-poto. Vec je to

malo iskustva bilo dostatno za oprez u svakoj prosudbi koja bi o

nekom predmetu dolazila "izvana". Ne preostaje veliki izbor ako se

iskustvo jedino podigne na status mjerice sviju stvari. Ako bismo

ustvrdili, npr. kako je rat mjerica sviju stvari, odmah bismo se mogli

65
pozivati na vlastito iskustvo po kojemu znamo i u tmici da smo

prosudbu donijeli prema samima sebima. O, koliko bi bio narušen

integritet mojega autorstva kada bih dopustio da se "djelo" korigira...

Kojim kriterijem? Tko je tu toliko mjerodavan? Zar i u literaturi?

Nemaju li pravo gradani citati ono što sam napisao. Cemu ta uzbuna?

Cemu TA cenzura? Tko stoji iza tih sterilizacija? Ja, naprotiv, stojim

iza svojega "djela", pa bilo ono nutar ili izvan navodnika. Moram li

ici u Irak da bih znao što je to rat? Može li se pisati o listu na

povjetarcu na zelenoj šumici, docim pustinja gori? Gori li i Hrvatska?

U kojoj je mjeri ona jadna opustošena? Ne otkriva li nam silina

ortografijskih pogrešaka kako nam "standardi" ne pomažu puno?

Djeca su marljiva. Djeci se može svašta dati na ucenje. I stvari koje

nisu vrijedne ucenja, ali i stvari koje su nama vrijedne ako nasa djeca

uce. Ali ako pocnu djeca odlucivati što je za njih ono što trebaju, a što

hoce ( a što mogu)? Ne, ovo je jedino demokratski. Na stol s tim. Na

svjetlo dana! Staljin nije pitan za imprimatur. Njegovi naputci imaju

vrijediti u pravopisu za naputke o korištenju najsuvremenijih

video-uredaja. Ako hoceš iz videa izvuci i koristiti sve što ti on pruža.

65
Ali ti možes izvuci iz moje proze i više nego ti ja pružam. Pružam ti o

slatku, o milu - svobodu, utoliko što pišem kako mi se piše i time te

ovlašcujem uciteljici teorije književnosti se podsmjehnuti u brk ako se

drzne pitati (i to sa znakom upitnika na koncu!): Što je pjesnik TIME

HTIO reci?

A ono: on htio ono, a ja ovo i jovo nanovo. Nove stvari su se

pokazale, za sada poput najuspješnijega pogonskoga goriva. Moja

zasada glasa se: motivaciju je skoro moguce iskazati u joule-ima.

Rekli smo kako ne smijemo (pluralia majestatis) preskociti lickog

Srbina koji s Korkire protjece postavku o termodinamickom odnošaju

karakterâ i isto tako pokojnoga ing. Jurdane koji na istom otoku

rašljarskim umijecem [a sad bi netko rekao, pa da, rašljarsko

"umijece" je pouzdano koliko i jezik zmije brbljive (koja je jednoc, ali

zbiljski pri samomu pocetku vremena nalagala Adamu i Evi o

svakojakim pojedinostima koje bi kobajagi trebale dovesti covjeka na

evolucijski višu granu nego na kojoj sjede majmuni)] podario svim

65
mungosima i ostalim napucanima otoka pitku, zemaljsku vodu (za

razliku od manje okusne nebeske kišnice). Ako je vec Nostradamus

potpuno promašio predvidajuci uspon Mletaka u svoje doba, a ono

ostaje mu se priznati kako je vrlo dobro bio predvidio rast cijene nafti.

Svejedno voda ima u tim podrucjima još uvijek veci ugled, tj. više je

cijenjena i od toga što iskazuje u ¤ po gruboj bacvi. Propast zapadne

uljudbe je nagovještavao i Oswald Spengler i to savršenošccu

oblikoslovne usporednosti što je utjecalo i na prostu dušu Mile

Dupora, a ovaj opet bio od Nietzschea (Oswald), a ja pak izabrao

(jakog li izbora na materinskom mi jeziku!) - Dupora.

O one dane kad sam raspršivao snijeg pod nogama u svjetlu tmurno

jednoli_no oli_enog nebosklona, a uz pripomo_ ljubi_asto

modri_avoga svjetla tzv. _ivinih pâra, pao je na uznak u limuzini J.F.

Kennedy. Paralelizam je osobito uvidljiv na blizancima. Izme_u tzv.

mundane astrologije i njegove osobe. USA su blizanci, koji od malih

nogu (prenatalno) prakticiraju kommunikaciju, ko i on osobno s

gospodi_nom predsjedni_kog prezimena (u nje nije baš toliko

65
doguralo prezime, ali zato niti u svijetu umjetnosti u kojemu se je

nadala ulogom Grušenjke u krilu Brinerovu, ekranizacije

Dostojevskijevih Karamazovih - dati štogod od sebe a da njoj budne

na probitak. Niti dramaturgov pokušaj da do_e na svoje kroz njezino

nije se posre_io jer kako se dugin tisak (šareni, za razliku od _utoga)

o istim osobama izra_ava o kojima i svi ponešto znaju samo po

fatalnostima, tako i mi danas znamo da je ta fatalna _ena imala

Veneru u polju koje je iskazivalo njezino ja, a to, kao što smo

pou_eni, zna_i nedvojbeno - kako je Venera bila njezin motor i

gorivo i motivacija drugima, jer je ona, ikao poput J.F.K. zra_ni

znak, trpila od podvezanosti snage.

Kako pak Aquarius drma, barem u poro_ajnim mukama, explodirava

u valovima poput trudovima tako njegove zna_ajke zra_nog znaka, se

prije odnose na zra_enjski znak (_ernobilski mundani aspekt jest

Aquaristi_an, jer CCCP još uvijek najprete_nije Vodenjak) iako po

zvu_nosti, rekbi vodeni. U to vrijeme je izgledalo kako ima tko _e se

boriti protiv rasizma i mi smo zbog toga voljeli Kennedya i za njim

65
jednako plakali kao i za bakinom sestrom, bez obriza što nikada

nismo imali prigodu u _ivotu (ako se takvi komadi_ki ve_ kao _ivot

ozna_iti mogu u literarnom smislu) vidjeti ijednog crnca. CCCP je bio

prometej vasionskih perspektiva, a sam J. Gagarin, oficir Crvene

armije - vodenjak. Dakle, _ovjek u tijelu jednog Ch. Darwina

(Vodenjaka) vinuo se iz suzne doline kojom meandrira Neander,

gorivom "orbis non sufit" u Kumovu slamu. I V. Terješkova i Lajka,

_ena i pas, pokusni kuni_i i štakori - svi su oni osjetili svu te_inu

boravka u drugom stanju nego što je ovo iskazivo s 1G.

Nije to samo na_i u ovoj mojoj spairapaideia-i. Vidi što piše

prevoditeljica, nakladnica i uvoditeljica u djelo Ramon Llull-a, "Del

Amigo y del Amado" g_a.Erika Lorenz: "...to njegovo _ivotno djelo

[Ars compendiosa inveniendi veritatem]; [jer se onda, naivnja_ki

mislilo kako se istina mo_e izna_i], [sve što stoji u uglatim zagradama

su moje fantazije! autobiografova opazka]" _e dalje djelovati od

Cusanusa preko G. Bruno sve do Leibniz. (Neki, štoviše, vide danas u

Llullu, zbog matemati_ke samodjelatnosti njegovih metoda -

65
predhodnika informatiki)..." Jezivi paralelizam kojeg za sada, ta mora

biti roman i mjestimi_no barem - napet, _uvam u pritaji, e da bih ga

bacio u odredjenom trenutku na stol, ako ve_ ne kao punovrijedni

argument, a ono kao vrijedno daljnjeg istra_ivanja od kojeg si štošta

obe_avam, svrstava i mene me_u te "neke". Taj trag je toliko va_an u

mojem zivotu da ni tebi štovani _itetelju, kojemu _elim svako

zdravlje, ne trebam napominjati kako _e o tomu biti gdjegdje govora

još, niti moram sebi na kakav papiri_ pribilje_iti tako što. _ak ako bi

se zbilo da ne ponovim tako va_nu stvar, tj. jedno_ ili nijedno_, a ono

sigurno ima o tomu zbora u kakvom quasiznanstveni_kom essayu

kojega _u pokušati nenametljivo (barem u predjelu prijelaza)

integrirati u moj _ivotopis jer je glede kakvo_e nazo_nosti u tom

spomenutom _ivotu naskroz legalno, a ono sigurno ima o tomu zbora

u pro_is_enoj kopiji jednog pisma jednom prijatelju kojemu se dugo

nisam bio javio pa se je dogodilo da sam mu morao poslati izviješ_e o

nekolikim godinama iz te pauze - pa eto imam i to poput ne_ega u

smislu _ivotopisa - legitimno u autoromanu iako, opet tek

tehnologijom spisateljskom mo_e biti bez ogrebotina integrirano... a

65
da ustroj nisam nagovjestio mo_da bi koji nestrplivi _itatelj posustao

u tra_enju zadovoljstva namirisavanjem sustava koji mu omogu_ava

sigurno kretanje u svim pravcima knjige koja tek (a i to tek

privremeno) gubi na trodimenzionalnosti kada se o njoj sanja ili ju se

u computador pohrani. Šav kojeg sam spomenuo ipak nije toliko

va_an jer ništa manje dostojno spisatelja ne bi bilo ako bi jedan takav

dokument integrirao odsjekavši ga fussnotom.

Kakav bi to bio na koncu autoroman kad se ne bi sam bavio sobom i

kao svojim objektom?

1-ima ovako, 2-gima onako.

65
 INVENTA INVENTORIS

IZNAŠASNIKOVA NACELA

Ovaj napis sadrži vec poznata cudoredna nacela zapadnoga svijeta i

njegova jedina nakana jest sustavnije ih predociti:

"Povijest covjecanstva je povijest izuma", slijedi - buducnost

covjecanstva bit ce u bitnomu odredjena novim iznašašcima.

Neophodno je da iznašasnici ocuvaju svoje dostojanstvo u ovim

vremenima kada su vidljive neželjene posljedice odredjenih izuma,

tako da svaki izumitelj savjesno preuzme ukupnu odgovornost za

svoje iznašašce. On mora dobro odvagnuti svoju motivaciju kod

svakog izuma i uskladiti ju s osnovnim nacelima cudoredja i stanjem

svijeta. Njegov engagement mora transcendirati vremenitost

iznašašca.

"Blago onomu koji ne osudjuje samoga sebe u onom za što se

odlucuje"

65
Duhovno vlasništvo ne smije biti orijentirano prema profitu. Izumitelj

mora biti u stanju uzdržati se od mogucnosti koje mu pruža potrošacki

mentalitet i od jednostavnog principa ponude i potražnje, te svoje

izumiteljsko pravo koristiti za usmjeravanje uvjeta proizvodnje,

reklame, prodaje ... In venio znaci dobiti, primiti, naci. Nagrada ga

slijedi u prvom redu za njegovo nastojanje za predavanje odredjene

ideje društvu.

"Badava ste primili, badava i dajte."

Inventor ima promisliti da li njegov izum pospješuje otudjivanje ljudi

ili ih pak zbližava i dovodi u kontakt. Njemu je najudaljeniji rasizam,

sexizam i sve što djeluje razdvajajuce.

"... jer smo udovi jedni drugih."

Nitko ne smije biti zapostavljen ili izuzet iz mogucnosti probitka koji

proizlazi iz nove ideje. Osobito se treba obazrijeti na djecu. 12%

covjecanstva je ljevoruko. Na invalide se nikada ne smije zaboraviti.

65
Treci svijet se ne smije gubiti iz vida. Treba promisliti posljedice i na

životinjski svijet.

"... ni jednoga od njih ne zaboravlja Bog."

Izumi ne smiju poticati agresivnost, poglavito ne igre, igracke koje

trebaju biti na izgradnju. Uvijek ostavljati prostor za kreativnost

korisniku novog iznašašca. Estetski aspekt ne smije biti posljednji.

Iznašašce treba biti kulturno u najširem smislu rijeci. Mora odgovarati

oznaci prinos uljudbi. Ne smije biti okivajuci, tako da stvara ovisnost,

kako organsku, tako psihicku.

"Bog stvori covjeka jednostavnim..."

Ne smije ugrožavati zdravlje ni u kojem pogledu. Ne smije ugrožavati

radna mjesta u nekontroliranim razmjerima. "Ne objavljuj otkrice

otrova dok nisi pronašao protuotrov." Konzekvence unaprijed

promisliti. Prevoir pour prevenir.

"...Sunce pravde ce vam ogranuti sa zdravljem u zrakama."

65
Iznašašce mora biti pravno neosporno. Ne smije ugrožavati ljudska

prava ni u kojem pogledu. Iznašasnik se mora odupirati

monopolizacijama, koncentraciji moci, kontroli koja previše zadire u

privatnu sferu. Prijeciti mogucnost pervertiranja ideje. On se djelatno

bori proti svake vrste manipulacija.

"U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir."

Iznašašce i sam princip ne smije biti lako zloupotrebljiv. O samom

oružju ili uredajima za mucenje ne treba govoriti, nego o djelovanju

na podrucjima za poboljšanje sigurnosnih uredjaja na radnom mjestu,

prometu itd.

"... koji ce maceve prekovati u plugove, a koplja u srpove."

Izumitelj treba utjelovljavati genija - dobrog duha i zapravo kao pravi,

kreativni umjetnik, djelom, biti glasnogovornik covjecanstvu. Oni

moraju pridonositi moralnom zrijenju covjecanstva, inžinjeri

humanog svjetonazora. Ta se odgovornost proteže i na akutne

probleme poput eutanazije, genmanipulacije, umjetne oplodnje,

65
zaštite podataka i sve do formiranja svjetonazora. Favorizirati

neškodljiva rješenja i postojeca cuvati od zaborava.

"Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu..."

Olakšavanje života ne smije voditi zakržljavanju covjekovih

sposobnosti duha i tijela. Težak i odgovoran put iznašasnikov je

njegova najveca slava.

"Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha!"

Kloniti se nepotrebnih, suvišnih stvari. Oprez s luksuznim artiklima.

Poticati štedljivi odnošaj prema neobnovljivim sirovinama. Efikasnost

ne smije biti jedino mjerilo iako je racionaliziranje jedno od

najvažnijih zadataka izumitelja. Naglasak se mora sve više pomicati

na snošljivost s okolišom. Izumitelju to nije teško jer priroda

njegovog zanata gleda uvijek u buducnost.

"I dodje vrijeme ... uništiti one koji kvare zemlju."

65
Konacno, sve treba biti sinteticki promišljeno sa svim

medudjelovanjima i meduovisnostima.

"U nauci pokaži cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i bezprijekornu

rijec, da se posrami svaki protivnik jer ne može o nama što zlo reci."

Ovo sam napisao još kao clan Hrvatske akademije za znanost,

umjetnost, izumiteljstvo i jurahominizam [Pošto fundator Opceg

jurahoministckog svaeza i njegov najznacajnij promicatelj, prezbiter

Martin Sentic ima i u tiskanom obliku svoje definicije i pojmanje

jurahominizma, moja malenkost mu pripisuje ovih dvanaest tocaka

poput u nacelima iznalazitelja:

(pokušaj klesanja jednog svetitelja iz dvije vrste kamena... kršcanskog

morala i humanisticke tradicije):

65
 NACELA UNIVERZALNOGA JURAHOMINIZMA

Jurahominizam je duhovna straža nad nedodirljivošcu osobne

vrhovnosti, Bogom nam date slobodne volje i nad ukupnim ljudskim

integritetom.

On preispituje vrijednosne ustave. Potice na odgovoran stav prema

vlastitim pravima i slobodi (moralnim obvezama), te takav odnos

prema Stvoritelju, bližnjemu i okolišu.

Jurahominizam je kultura otpora i on suprotstavlja gradjansku

hrabrost zavjeri šutnje. Jurahominist u svakoj prigodi diže svoj glas

proti svakoj nepravdi i snoseci sve konzekvencije svjedoci za cistocu

svojega uvjerenja.

Jurahominizam je prirodopravna kritika svega što tvori ljudsko

dostojanstvo.

65
Savršeni odnošaj samoodredjenih u uzajamnosti - SKLAD, POCIVA

NA UMJERENOSTI, središnjem pojmu jurahominizma, voljnoj,

emotivnoj, osjetilnoj i razumskoj djelatnosti - karakternom stavu.

Jurahominist vidi u umjerenosti najdjelotvorniji lijek svakomu zlu i

grijehoti. Taj apstraktni pojam biramo za realno ostvarenje punine

covjekova poslanja.

Nacelo uzajamnosti se ne predstavlja samo umjerenošcu u uzimanju,

nego i isto toliko u neproracunatom zalaganju, stavljanju vlastitih

obdarenosti u službu zajednice, Jednoga, višega organizma (Corpus

Christi).

Temeljne ustanove za promicanje ove zamisli su JURAHOMINEJI,

medjusobno potpuno neovisni svojim ustrojstvima, uredbama i

djelatnostima.

65
Njihov autoritet i mjerodavnost proizlazi iz mjere preuzete

odgovornosti na djelu uspostave sklada medju ljudima - Božje

nazocnosti medju nama.

Tako su djelatnici pozvani i ovlašteni izricati jurahoministicki sud o

svim pojavnim oblicima manipulacije, gušenja Duha - prirodnog

prava covjeka.

Ova se nacela konacno osmišljavaju tek obuhvacanjem odgovorâ

stvarnosti , iskustva, djelatnosti i nastojanja jurahominista i njihovim

neprestanim postavljanjem pitanja na izazove dobâ."

Ovo je još jedan primjer prakticnog korištenja spiralopedijske metode

provjere 12 aspekata jedne svake stvari. To ce reci, dok covjek je u

visokim oblacima harmonije medju ljudima da ne zaboravi npr.

materijalni aspekt... i obratno.], te Udružbe izumitelja i vlasnikâ

patenata Švicarske uz 100-tu obljetnicu osnutka Patentnog ureda

Švicarske, 25. prosinca 1988. Ako još pomislimo kako je u tom uredu

65
cinovnicio A. Einstein, onda ova gore sistematizirana hrvatska naiva

dobiva na težini. Prava težina ovog dokumenta jest u tomu što se

svaki odjeljak nalazi u sandwichu (1718-1792, 200-ta obljatnica

Earlove smrti - danas 1992-ge) izmedju dvaju biblijskih stihova.

Zaista teško je naci veceg neprijatelja covjecanstva od vulgarnog

humanizma. To je oružje Sotone. To su koraci koji vode u ponor a sve

slijedeci trag duge. Što je to humani svjetonazor? To je ono što se

lomi poput slamke kada dodje kušnja. Ta prigoda pravi od humanista

lopova, a Isus Krist pravi od lopova covjeka, covjeka dostojnog

Kraljevstva u kojemu sunce ne zalazi. A naši humanisti vole tamu jer

su im djela zla. Pa pogledaj kako je Amnesty International suzdržan u

prosudbama koja od dvije moguce strane gazi ljudska prava više, a

koja manje... A tamo sjede sve sami deklarirani humanisti... Zar D.

Cosic nije deklarisani humanista???

Oratorij, opereta, popeuka, sve to sadrži i glazbu. Kako pjesma ima

svoj ritam, melodiju, dinamiku i tako dalje - ima svoju glazbu. Pa vec

kad samo kažeš pjesma, misleno te spajanje uvede u galeriju glazbene

65
produkcije. Kako struja struji od A prama B, oznacio ti A jednoc

+om, jednoc - om, baš kako i održiva energija uvijek hladno grije, a

nikada toplo hladi. Zato ako se i oslonimo na common sence ili na

kanadskog profesora teorije informatike, ostaje _injenica kako je

computador (u daljnjem textu: monokrom isporedilo s kratko

naglašeno "e", ili samo: isporedilo, pri _em' ono -ilo na _ast velikom

arhitektu L. Zamenhoffu u _ijem esperantu, kao i u onoj lijepoj uli_ici

u Zagrebu bla_ene uspomene, extenzija od tri slova [poput u

isporedilu nakon "." u nazivu unosa] ozna_ava alatljiku, poput npr.

šilo u kojemu jedno slovo predstvalja nešto, a 3 krase namjensku

oznaku kao da bi se htjelo kazati kako su šila bušilA prve kartice kao

prve nosa_e podataka kao mo_da lektira nudjano _e biti mojim

unu_i_ima "digitalizirani Mato Lovrak", kao da bi se prstima mogle

bušiti kartice, kad bi bile mehke poput snijega. Mašina u

Heidelberškom snijegu zastala. Šilo gura kuglu pokraj tra_nica. Noge

ostavljaju trag u snijegu. Kad sam se vra_ao opet sam hodio svojim

stopama. U medjuvremenu nije baš nitko onuda prošao. Ništa

neobi_no jer se tu radi o nekvom pre_acu, a po ovakovom vremnu se

65
ljudi radije voze u praporcima oki_enim sanjkama sa zapregom ili pak

motornim prometalima, a s druge str. malo je vremena proteklo

odkako sam onuda bio prošao. A s druge strane, moram priznati

neovisno o brzini kucanja mojega dje_a_kog srca, jedan takav izlet

(kojeg se po ovakvom vremenu mo_e samo djeci povjeriti) za me je

trajao cijelu vje_nost. Ništa prije toga i ništa nakon toga. Sve je bilo

samo u neomedjenim medjama toga jednoga poslanja. Mo_da sam

_ak išao u vlastitoj nakani, potrebi? Taj je pre_ac vodio i do moga

prijatelja Nenada... Ipak _e biti vjerojatnije da sam bio na putu nešto s

tr_nice donijeti. Mo_da par jaja ili mjericu vrhnja. Maslac nam je do

ku_nih vratiju bio donosio neki stari lisac, u ko_noj torbi,a umotanog

u pergament s tvorni_kom preciznoš_u, mo_da da bi se vidjela

"zlatna" boja. Krumpiri ne dolaze u obzir jer su se tada u nas kupovali

samo na veliko. Za pak sir kupiti tada zacijelo još nisam bio

mjerodavan jer se nije bio prodavao namjerice ili na vagu, nego onako

od oka pa sam mogao kao dijete biti zavaran i gledom na kakvo_u i

gledom koli_ine. Mlijeko je osvanjivalo u aluminijskoj kantici svako

jutro pred vratima kao da bi ga preko no_i sam Walt Disney tamo

65
stavio. U stvarnosti se radilo o snaši. Ne jednoj snaši, nego o Snaši, jer

do tada nisam _uo da bi se ikoga osim nje tim imenom nazivalo, ali

zacijelo ne i zvalo. Nije se dakle moglo baš sva_ega na_i u tom

nenadano "maštovit" u skladanju i u risanju, do_ma u pjesnikovanju -

unato_ progutanom i cijelom Shakespeareovom vokabularu - "pjesme

su prazne". Što je više CAP (computer assisted poetry) program

opse_niji - to su više njegovi pokušaji o golubu sli_niji

edgaVrani.Moral: Zato nije uputno klesarstvo i poeziju trpati u isti

koš. Jasnije, tj. anaforisti_ki: štemajzl i pero razli_itih su masâ.

J. Hajdinovi_a je glazbalo poticalo i nametalo se. J.H.: "Glazbalo je za

me subjekt.". Runjanin pak iako iz istog garnizona, mo_da

Petrovaradina, glazbeno nadaren, ali je kapellmeister, izgleda, bio

netko drugi. Ve_ tre_i naraštaj prenosi sumnju u Runjaninovo

autorstvo "Hrvatske domovine". Iako su razlozi obiteljski [mo_da

imena Krnic (ili Kernic) roda ili svojte], a mo_da je samo puki jal na

djelu. Tako sam štafetu predao naraštaju koji dolazi jer moja

znati_elja ne dose_e do pismohrana iz kojih bi bila vidljiva mo_ebitna

65
ve_ osporavana sama Runjaninova snala_ljivost u notnom

pentagramu. Tako jedno_ kao pitanje _astni_ke _asti predje u me na

predji na drugoga... A kad jednog dana sve bude bilo istra_eno

(isporedjeno, npr.: G. Donizzeti naprama Runjaninu, onda _e se

ovakova bubica preobraziti jednostavnim procesom u slona u uhu i

izazov povijesti glazbe. Iako vitez, Ramon Lull tomu zacijelo ne bi

pridavao obzira. Ovo je, kako programatano neka vrsta oporuke pa i

ovakovi medjuispadi su legitimni. Plastelinizirana Nina Simone sebe

prati glasom na glasoviru _iji _eki_i_i ko_om su oblo_eni, te s dvije

oktave dirki tastature manje koje su se pred našim o_ima istopile kako

bi se slador u destiliranoj vodi. _asnik J. Gagarin pogiba. Pišemo

godinu 1968-mu.

17.45 h 25. srpnja 1968. Unato_ pla_u, u moj _ivot, tada posvema

ne_ujno ulazi kroz Grenchen u Švicarskoj moja _ena Anja. Izmedju

njezinog i mog rodjendana, osim treinaest godina i dva sata stoji samo

jedan blagdan svete Ane. pošto je ona porijeklom Hugenot, ova

bilješka o blagdanu ima zna_enje samo iz perspektive okolice

65
Samobora. Jadne li Arijadne. Dolabirintio sam k svetoj Ani, a još

nikad nije bilo snijega na taj dan u Kerestincu. Ako je od

Mihanovi_eve do Vodnikove samo jedan ma_kin skok, onda i od

druge od _etiri još _ivu_e Majine sestre i dvojice bra_e od kojih još u

tom hipu samo _ivi Davorin-Martin, do_im je Ivicu pokosio fašni_ki

fras još kao dijete, koja je _ivila na broju 17 i koja se je zvala Kata,

Katica... Mo_da je bilo kra_e iz slijepe ulice mojeg labirinta skoknuti

do blagdana svete Kate preko istoimene mi strine, ali ne samo što ona

stanuje podaleko od Runjaninove, nego štoviše njezin Nova_ki zavoj

na Gornjoj Dubravi je zaista _or-sokak. Ako se sada ne uzdr_im

spomenuti ime novorodjen_eta moje sestre Dubravke iz Dubrave

donje, onda ne bih mogao spontano i spasonosno uskliknuti: Sveta

Kata - snijeg na vrata! Mora se _ovjek ne_ega dr_ati pa makar to bio i

tako brzo pri dr_anju, a i ina_e iz_ezavaju_i fenomen - u kojega nema

dvije pahulje a da bi imale isti otisak kopita, kao što bi se moglo

pretpostaviti da je mo_i na_i dvije zebre (pri današnjem stupnju

razvijenosti mjerni_kih instrumenata i teorije fraktaliteta. U dje_joj

enciklopediji "Svijet oko nas" su doduše bili prikazani tragovi u

65
snijegu ali samo od zeca, vepra, srne, lisice, ..., ali ne i zebre. Kao da

ona spava zimski san i nikada ne hoda po snijegu. Dr Huber mi je

rekao da zebre dobro podnose hladno_u. Kad se sada ne bih umio

uzdr_ati opisati halje _ene koju moj brat opjeva kao "_enu-zebru",

zapao bih u beskona_ni labirint bijelih na crnom ili crnih na bijelom

(?) prugâ koje nikamo ne vode. Kada snijeg padne po zvjerinjaku, a k

tomu još ako je i jezero zamrznuto - sve se bijeli. I Dotrš_ina i Šalata.

I Hraš_e i Šestine. I cijeli bijeli Zagreb grad. Tu je nekako

(neobjavljeno) zapo_eo rat i moj samoportrait je zadobio _kome_i

gubec, kako bi to ve_ mile muze u takvim vremenima obi_avale.

Jednu su ipak, ako se ne varam, onu povijestî - postavili na stra_u. A

tu se nastavlja autoroma.:.

, 24. Dez '91 [16:24]...i Ribnjak...

Rat, doduše ostavlja sve guš_e crne pruge preko bijelih gradova, još

uvijek, (ta zar bi se moglo re_i kako u gradu u kojem ne plovi bijela

ladja... ili kako to ve_ Nijemci lijepo znali tamo pjevati: plofi, plofi,

bijela la_o...valjda u daleki onaj kraj], a tek kad esekeri igraju tennis,

65
koliko li su bijeli... budi re_eno kako mojega djeda brat zvan od milja

Ljup_ek, a u stvarnosti pak: Bogoljub, njega sin nazvan Berislav

bijaše na najboljem putu pobrati slavu u tom podru_ju osvajavši

zna_ajne juniorske naslove... nu više ga se sje_am s kakove

fotografije u obiteljskom albumu (tako ostaje u mojem sje_anju

zamrznut na nekih 16 godina starosti), ali se Ljup_eka sjetim to_nije,

a mo_da i on mene... Najgorje je što silni civili ginu. Tamo. Njegov

brat je umro infarktom u istomu Osijeku i tamo pokopan. To Tamo

pišem velikim slovom kao nešto osobno, nu daleko od mene. I rodni

grad mojega djeda, Zemun je Tamo,Tamo. Danas je to pod srbskom

autokratijom...I kad smo bili došli na groblje, poka_e mi Ljup_ek

grob mojega djeda, a ja ga upitam _emu toliki balvanovi... Toliki

zna_i pravo brdo, a tek za dijete koje ne zna da je tu tvornica _igica...

Da je Ljup_ek znao koliko sam ja mog djeda volio i danas ga volim i

koliko sam sad ve_ pokojnu i njegovu _enu volio, moju jedinu baku

koju sam do_ivio... ne bi mi zamjerio toliko koliko jest mi zamjerio o

pomanjkanju pijeteta... Kad bi on znao koliko sam mu zahvalan što se

je u par povijesnih trenutaka pokazao kao _lan obitelji iako je za nj

65
ona bila toliko daleko...Kad bi Ljup_ek znao koliko sam se veselio

_itaju_i njegova pisma svome bratu u kojima se spominjalo baš ono

što je mene u to doba i zanimalo, a ni mislio nisam kako je to ikada

neke naše ljude prije pola stolje_a do te mjere zanimalo (npr.

Buddhizam)... Da je Ljup_ek znao koliko sam ga se stidio odkako

sma _itao u ve_ernjaku kako ga je drakula odlikovala za posao

javnog tu_itelja (moja _ena misli kako ni u Švicarskoj nema gorjega

namještenja)...nu, nadam se da nije on, jadan, ništa kriv... ...pa ni nova

vlast mu nije ništa naudila... Danas mu mo_da sin obavlja taj posao, a

vidjeti _emo za stotinjak godina što je ovaj naraštaj o njemu mislio.

Samo da mi još znati po _emu bi ova vlast imala pravo se smatrati

novom? Naravski, ovo je retori_ko pitanje i odnosi se na sve nove

vlasti osim one Iliesceauove i njoj srodne. Da li je poslije ovakove

re_enice PK (politi_ki korrektno) staviti tri to_ke? A tek "???" ?

Ovakvog badnjaka nema niti tvornica palidrvaca (kojeg li

eufemizma!) "Drava". Mursa mota sarme u ubruse i to u vidu

sarme !!! Slušao sam ovog trenutka bo_i_nu poruku predsjednika

biskupske konferencije Jugoslavije, uzoritog kardinala Franje K.,

65
kako i istoimenu poruku Franje T. To sve spada u moj _ivotopis jer se

mora re_i kako ovo nema namjeru (ta vidi pauzu -rat-), a to zna_i

kako ima kraja, tj. primopredajom predsjedni_kih papira o

priznavanju, a neki ni pod najve_im mukama ne _ele priznati da

Hrvatska nema više niti prebijenog Lon_ara krhotine... Nu, kao što

narodno vjerovanje predskazuje: Amerika i Englezka - bit _e zemlje

proleterske! Još samo nešto malo dekonstrukcije u prestrojenim

glavama i svijet _e biti opet u redu kao ono jutros oko 7:00. nadnevak

konca: , 24. prosinca '91 [utorak, 17:37]

nadnevak po_etka: , 26. prosinca '91 [_etvrtak, 19:34] Jesam li

napisao ono jedino što znam o mojoj rodjakinji, Berislavovoj sestri,

naime da se zove Dorica, _ak niti ne bih znao re_i jel to od milja ili i

slu_beno. Ništa komplicirano! Barem kad se piše na computadoru.

Prvo mi stoji funkcija "srch" prama natrag, npr., a zatim i bezbolna,

prostorno zadivljju_a funkcija "insert". Nu na svemu tomu _emo se

zahvaliti i ni ne spomenuvši na ovom mjestu nam zajedni_kog djeda,

odnosno pradjeda, i_i dalje, tj. natrag stopama u snijegu.

65
 , 04. sije_nja '92 [subota, 19:46] Mo_da nije na štetu oti_i i nešto

dalje od tih famoznih stopa unatrag. Primjerice u mja_inu utrobu.

Ovdje _e biti rije_i i o izvjesnoj Švabici Cici, o dje_jim kolicima i o

KAIROS. Prama gore unesenomu nadnevku se mo_e vidjeti kako je

vrijeme poodmaklo, a nije lako usmjeriti pozornost na pek'sutra, na

tre_i korak, na povoljnost trenutka, na trenutak kao chance... J.

Burkhardt je govorio o tomu kako je neko_ bilo dostatno da je jedna

odredjena osoba u tom jednom odredjenom hipu, koji je opet bio plod

interakcije nebrojenih trenutaka nebrojenih ljudi, bila na odredjenom

mjestu i tijek povijesti kre_e novim putom. A sada k Cici.:

...da sam se bio rodio u Topuskom. Medjutim, rodjen sam u

Hrvatskoj, u Zagrebu, u _rnomercu, u Vinogradskoj, u Rodilištu, u

ruke gospodje Ru_e Šprajc. Kakvog li nestašluka. Više puta sam

morao poslije tijekom _ivota navra_ati u tu istu ustanovu. Teško se je

oduprijeti mislenom spajanju: ovdje si došao na svijet - ovdje _eš i

oti_i s njega, medjutim sve je bilo bezazlenije nego što je izgledalo,

osim jedan jedini puta kad nisam išao tamo zbog svojega zdravlja,

65
nego zbog ne_eg drugog. Išao sam bio doduše i zbog nekog drugog

pokoji put, ali to se sve dalo provariti, samo onaj jedan puta je bio

odlu_uju_i za sav tijek preostatka mojega _ivota. tamo je bila pala

odluka, zahvaljuju_i onoj istoj Ru_i Šprajc koja je meni pomogla na

svijet, da i moja k_er Ika dodje na svijet. Pametnom dosta, ali onda

nisam bio pametan, zaista potpuno nedostatno pametan, u stvari nema

ni_eg pogodnijega od autoromana za priznavanje svojih grijeha i

pogrešaka. Na _alost ta zrelost nije uvijek dostignuta. Zlorabimo

_esto autoroman kako bismo naše grijehe i pogreške pokušali

opravdati. Danas kada pomo_u autoromana _eprkam po grijesima i

propustima, naidjem uvijek iznova pred kakav pred kojim se

skameniti moram. Zar sam to ja? Zar sam to bio ja? Zar sam to još

uvijek ja? Da nisam pronašao na_in po kojemu se to sve mo_e dovesti

u red, danas bih bio najnesretniji _ovjek na svijetu, ali na_in je došao

do mene i u ovom _u autoromanu pokušati opravdati navodak sa

samog po_etka kako imam nešto za re_i što smatram tako va_nim i

vrijednim oponašanja. Na kraju, ako bude balade, pokazati _e se kuda

i kako s tom hrpom grijeha... Mo_da se sada neki antropolog od vas

65
zabrinuo nad mojom formulacijom propusta i pogrešaka, nu rije_

grijeh ostaje jedina koj u svoj opse_nosti obuhva_a _injeni_no stanje.

S grijehom je svašta zapo_eti. Primjerice: grijeh se mo_e uvidjeti,

njega se mo_e tako okvalificirati, mo_e ga se i previdjeti, mo_e ga se

i omalova_iti, mo_e ga se ubla_iti, mo_e ga se staviti u zagradu, a

mo_e ga se priznati, mo_e ga se ispovijedati, mo_e ga se stidjeti,

mo_e ga se bojati, mo_e ga se predati nekomu drugomu, (mo_e ga se

i pripisat nekom drugom), mo_e se vjerovati kako _e se on kad tad,

kako tako odraditi, anulirati. Nu grijeha se mo_e i odre_i, od njega se

distancirati, za nj se pokajati, nakon što je primljeno oproštenje,

potpuno - zaboraviti kao da je umro grijeh, kao da nikada postojao

nije jer je va_no što je mogu_e tvojoj odluci o budu_em djelovanju -

shvatiti. A što _emo s grijesima naših otaca i otaca naših otaca?

Izgleda da bi bilo najjednostavnije prebaciti na unuke i na unuke

naših unuka da se oni s tim problemom pozabave. Ovdje, medjutim,

nemamo namjeru essayzirati o grijehu kao takovom, nego o grijehu

kao ovakovom, ovakovom kakav jest, ovakvim koji vu_e posljedice

za sobom, koje davaju na znanje da je on po_injen. Posljedice se

65
glasaju poput praznih konzervi privezanih na automobil upravo

vjen_anih s _ime davaju svijetu na znanje: mi postojimo... ali

posljedice, za mene osobno, svršavaju u jednoj rupi, naime u grobu,

tj. one su mi pripravile postelji_icu tamo na dnu groba za mene

zauvijek. Nije lako _ivjeti s takovom spozajom da postoji jedna

postelji_ica zauvijek kad na ovome svijetu se _ovjek nau_i na puninu

kretanja, zbivanja pojava, radnji... Ako je pla_a za grijeh smrt, što bih,

ako ne _ivot zadobio kad bih bio bez grijeha, ali ako je smrt bila

zauvijek mišljena, onda, molit _u lijepo, neka i taj _ivot smije biti

zauvijek mišljen. Vrlo lijepa teorija koja vodi u vje_ni _ivot, no grijeh

je ve_ tu. Ako sam ubio _ovjeka, ne mogu ga vratiti u _ivot. Ne mogu

_ivot toga _ovjeka odraditi nekim drugim ispaštanjima. Svaki taj

grijeh je u_areni pe_at na mojemu tijelu. Ne nalikujem si više. To je

samo jedna hrpa pe_ata i pe_at preko pe_ata. Nema te tinte koja bi to

premazala, niti sapuna koji bi to mogao sprati. Ovo je ono moje i

mojije nego išta moje. Sve, ama baš sve mi se mo_e ukrasti, ali to ne.

Doduše, s nešto kozmetike u stanju sam okolo hodati a da se ne

65
primijeti baš na prvi pogled kako je rije_ o ope_a_enom paketu za

postelji_icu, za grob.

Nu _emu Cicin otrov kada ne bih došao na njezina kolica. Ona misli

ako je njezin mu_ grešniji od nje kako je time njezin grijeh dobrano

opravdan. Vrlo pogibeljna misao u glavi Cice.

Narvano da je mogao za tebe odraditi. I za stotinu tebe i za onog baš

tebe tamo jednoga ali debelog za stotinu tebe poput mene kakav sam

bio prije nego sam satro svoju olovnu prhut... prirodno da mo_e i da

jest odradio za nas jer nije morao odradjivati za se, jer je bio bez

grijeha, on je bio onaj jedini koji se je smio nabaciti kamenom na

tebe, Cico, kurvo jedna. Dobro, ta sam Cica bio ja, jer da nisam, ne

bih te smio nazvati kurvom. Poznajem te poput svoja _epa, jet ti si

Cico isto što sam i ja bio prije otarasenja olovnog plašta. I zato sto je

on nedu_an trpio za tebe kurvu. Stvar je odradjena. Na tebi ostaje još

samo prihvatiti.

Cica si je toliko sigurna da je njezin grijeh, ukoliko manji od grijeha

njezinoga mu_a, opravdan, da ga ona _ak i s mirnom savješ_u, s

65
predumišljajem i po_inja. Cica se pretvara u ono što bi

transpersonalna psihologija ozna_ila vješticom. Ona misli da ima

pravo mrziti cijeli svijet. Ona misli kako ima pravo se osvetiti tomu

svijetu. Ona ga do_ekuje iza svakog ugla s toljagom, s no_em i, da se

roza izrazimo: s otrovom. netko bi pomislio kako sama zmija iz nje

palaca jezikom, nu radi se upravo o zmiji u cijelosti pojave koju smo

nazvali Cica. Ona zlurado promatra rat i navija za Srbe. Ako se

prisjetimo da je Cica Njemica, onda si mo_eš misliti što se u njoj

dogadja kad ona gaji jednu neopisivu ljubav prema _idovima, nu ako

je ta ljubav neopisiva, opisiv je njezin stav u jednom drugom sukobu,

sukobu izmedju Kuvajta i Iraka. Ona je bila ognjem i plamenom

protiv Amerike iako ima troje djece i mu_a, ona radi, ona zaradjuje, a

ne bi trebala. Takove samotno odgajaju_e majke imaju sve privilegije.

Kako bi ina_e ovo društvo moglo zatajiti svoje propuste ako ne s

tolikom velikodušnoš_u prema samoodgajaju_im majkama. Za Cicu

nijedna institucija nije dobra. Mora biti druk_ije. Izgleda da joj ne

preostaje niti jedan drugi put prepoznavanja vlastitog identiteta (po

onoj Lenjinovoj definiciji "tamnica narodâ" osim samoubila_ke

65
dosljednosti u biranju uvijek onoga što je opre_no o_ekivanju. Velika

razlika u usporedbi s buntovnikom bez razloga jest u tomu što Cica

uzima system. Cica skuplja grijehe niti ne znaju_i da su to grijesi.

Kamara je svakim danom sve ve_a. Pod tom kamarom nije više niti

mogu_e Cicu vidjeti. Kad pomislim da tu više niti dubinska

psihologija ne mo_e prodrijeti Cici na_i Cicu, poka_e se da je onaj

koji je stvorio Cicu, mogu_nost Cice ( za one koji bi dopustili

mogu_nost da je Cicin tata njezin tvorac) (iako je on bio tek

predstojnik kolodvora, kao i onaj Miterandov ili pak Hans Kuengov)

naidju jedna ogromna prazna kolica koja su spremna, da štoviše,

poti_u te naprosto da se otreseš, Cico, da zbaciš svu tu hrpu sa sebe,

da se iznova mogneš vidjeti bez zrcala pored svakoga od nas, ne samo

jedno_, prodju ta ista kolica, uvijek prazna, pozivaju_a, uvijek

spremna preuzeti teret. Nitko od nas ne mo_e ta kolica do_ivjeti poput

kola_a koji su s babom prošli, jer da bi se došlo do tog uvida [kairos]

treba biti _iv, a ako se babu pusti pro_ s kola_ima _ivota, onda to nije

mogu_e vidjeti iz perspektive _ivoga. Kolica su nastala kroz veliku

65
bol, toliko veliku da se ta bol, jedina mo_e ra_unati u onom obra_unu

po nekakvim karmi_kim na_elima.

Onaj koji gura ta kolica, odradio je i za tebe. Pitaš se kako on mo_e

odraditi za tebe, o kamol' sre_e da se to pitaš, ako se pak ne pitaš -

pitaj se! Kamol' sre_e da se pitaš. Cico, bez puno i previše ponosa,

prihvatiti njegovu namjesnu otkupninu za tebe. Nemoj, Cico, u ovoj

prigodi birati ono po _emu ti misliš da _eš napraviti osvetu svijetu,

još jednu, gorku, ljutu, skupu, paklenu, smrtnu, samoubuila_ku,

bijesnu, samo_ivu. Cico, sad je trenutak, zgrabi kola_ prije nego što

baba ode, jer ona te voli, ona je trpila i patila za te, za te ovako

bijednu i nikakvu kako samo ti sebe poznati mo_eš. Kada ti je cijeli

svijet namještao zamke, ismijavao te, ona je bila uza te sa svojom

ponudom. Ti si bila toliko zaokupljena svojom privatnom osvetom da

ju nisi vidjela kako stoji cijelo vrijeme, strplivo pokraj tebe i nudja ti

kola_ spasa kojega je krvlju i mukom ispekla... za tebe Cico. Ostavi

sada svoj ponos, prihvati ruku koju ti pru_a tvoj izbavitelj iz tvoje

konzekvencije. Cico, ne daj mi da budem bolji od tebe. Osveti mi se

sada! Zgrabi! Evo, prigoda sada posve jasno kuca na tvoja vrata. Više

65
nemaš izgovora. Dr_i! Sad znaš o _emu se radi, a ne znaš ho_e li

pokucati ikada više na tvoja vrata (vidi prvi od dolje 12 nanizanih

apologizama)... Dr_i!

65
[Pomo_u predragocjene i jedne od rijetkih koje su morale biti

napisane (za razliku od ove koju upravo _itaš) knjige (ISBN 3-88002-

419-7) Erich Bruening-a koji je bio 23 godine djelatni _lan Jehovinih

svjedoka i 18 od toga skupš_inski episkop, mogu na naslov njegova

rada "Jesu li Jehovini svjedoci krš_ani?", mirne duše odgovoriti s

"ne". On nam tu pokazuje izvore Ch. T. Russell-ova (fundator)

nadahnu_a u slobodnozidarskoj lo_i (_iji je i _lan, doduše svjedocima

posve nepoznato) i njihov (misli se samo na središnjicu u Brooklinu)

militantni karakter sprovedbe politi_koh odrednica, nu, molit _u

lijepo - bez oru_ja! Dokazuje se ideologijski ustroj, pobrajaju se

ezoteri_ko-misti_ki naglasci, kao i izravni spiritisti_ki utjecaj (po

spisima i nauci J. Grebers-a). Rije_ je i o la_nim i neto_nim

proro_tvima Dru_tva kule stra_are, o krivotvorenjima u njihovomu

prijevodu Svetoga pisma, o pervertiranju nauka o opravdanju, ali i o

dušobri_ni_komu pristupu, ponovnom rodjenju i novomu _ivotu u

Kristu.]

65
 APOLOGIZMI

Stvar je predrasude ili praznovjerja dovoditi u kauzalnu spregu

svenazo_nosti sa sveznanjem, kada je rije_ o Bogu, isto koliko i

osporavati Mu (još to uz mo_ebitnu svemo_) jednu perspektivu iz

koje On mo_e vidjeti ono što _emo tek (u_ivaju_i puninu slobodne

volje) po_initi.

U tomu vidim _ovjekov pokušaj omedjavanja Bo_je vrhovnosti i

slobode. Kako je ina_e mogu_e objasniti da upravo onaj _ovjek _ije

se ve_ sâmo ime misleno spaja s pojmom "relativnost" iznosi kao

narodni (tribun) _ovjek prosti zaklju_ak s kuta na stranicu: ...ako Bog

zna što _u ja uraditi, onda sam (izvan slobode volje) izvan

odgovornosti za svoje (?) _ine... ili drugim rije_ima - Gospod je

konstruirao atomsku bombu.

65
Ako i duh istra_uje i Bo_je dubine, te ako i u nedostatku

veli_anstvenijih rije_i pose_e pri pripisivanju atributa Bogu tek samo

za kvantitativnim superlativima [sveprisutan, svemogu_, sveznaju_i,

svevremen...], smije li se drznuti k tomu još i s tim pojmovima

_onglirati, logi_ariti kao da bi mu i jedan od tih pojmova bio i

pribli_no pojmljiv.

Niti kad se ogradjujemo tvrdnjom kako zapravo tek mo_emo re_i

prije što to Bog nije, nego što jest, ne idemo u kontekstualnom

dialogu tako daleko da izvrgnemo povijesnoj kritici iskaz poput: "Bog

je ljubav" , pri kojemu nismo u stanju niti jedan fonem od toga d e f i

n i r a t i.

Nu, mehani_ki mo_emo potencirati izraz htijenja pripisivanja Bogu

atributa kojie ina_e nigdje drugdje ne mo_emo primijeniti, tako npr. i

što nam ne predstavlja osobite poteško_e tuma_iti kako i ina_e u

onostranstvu - ljubav je nedjeljiva od Boga, Bog je milost ...(...moja

65
milost je odjeljiva od mene samoga, ona je nepostojana, ne pokazuje

se toliko u_estalo koliko bi bilo po_eljno, vrlo je _esto uop_e

nema...)...Njegova milost, pak!, jest On sâm, Njegov, nama predo_ivi

identitet...

Nije valjda Bo_ji duh (da budnemo radikalniji) nešto odijeljeno od

Boga samoga [što u mojemu slu_aju, uzgred, mo_e biti slu_aj]?

Ergonomi_no: AKO je Bog sveprisutan ONDA (njegov) duh ne mo_e

duhati kuda on ho_e.

U spisu iz 1523. "An die Ratherren aller Staedte deutsches Lands"

Luther govori što bi to oni trebali znati:

"Rije_ je Bo_ja i milost putuju_i pljusak koji se ne vra_a onamo gdje

je jedno_ bio."

AKO ja moram biti svugdje prisutan E DA BIH sve i znao, ne vidim

nigdje barem još jednu to_ku za mo_i povu_i usporednicu s mojim

Tvorcem.

65
AKO se jedan vedski kulturan _ovjek zadovoljava ve_ i s time da

bude vje_an, pun znanja i bla_en {sat-_it-ananda}, vidimo da je

mogu_e misliti puninu znanja neovisno o nekakvoj sveprote_nosti. Po

njegovoj predo_bi Bog ima odredjenu lokaciju {loka = planet}, npr.

na brdu Sinaj...

[Osobno sam Gospodu zahvalan što imam svoju lokaciju, pa mi ve_

samo zato ne pada na pamet Bogu u svojoj mašti uskratiti tu

"osobinu".]

nu, pobo_nom Indijcu ne pada na pamet huliti i time Ga omedjavati,

nego on s veseljem _ita epizodu o Njegovoj nedavnoj inkarnaciji pri

kojoj se je za prigodu vjen_anja multiplicirao da bi mogao odjednom

poo_eniti 1000 _ena.

II

Više volim onoga koji više pri_a o pravednosti nego o ljubavi, a pri

tom konzekventno odbija uzeti oru_je u ruku, nego li onoga koji više

65
govori o ljubavi (tj. pretpostavlja je pravednosti), a ide u pravedan,

oslobodila_ki, nametnuti - ili kako mu god drago bilo - rat (po

mogu_nosti još dragovoljac).

III

Manje si _elim da se ljudi (ponekad i zlurado) (o)lako razra_unavaju s

kilavim obrazlo_idbama, nego više s onim "što je pjesnik time HTIO

re_i".

IIII

Iznošenje prljavog rublja i jest blisko pismoznana_koj

"argumentaciji" pa ga je onda u razra_unu s njima valjda i uputno

zaobilaziti (iznimka: kad prljavo rublje prijeti okolju oku_enjem).

65
Pliskavice i npr. primate ne smijem niti spomenuti kako nekomu ne bi

palo na pamet kako se radi o zamjeni duše s intelektom. Kad pas

crkne - crkne mu i duša, zvu_alo to komu nedostatno helenisti_ki ili

ne, tko bi se (s dušom) usudio prvi nabaciti kamenom na onoga koji

tvrdi: onaj koji tvrdi kako konj nema duše, nikada mu nije pogledao u

o_i. Ta nije stvar razbora biti u stanju svisnuti (KREPATI) za svojim

bra_nim drugom, a to je ve_ patak u stanju... _dralovgradjani barem

znaju da se barem _dralu pripisivao posjed duše ako ve_ ne ostalim

animalijama.

Moj je duh od mene odvojen [za razliku od Boga, _ij duh nije djeljiv

od Njega, pa tako niti brojiv (zbog "3"). Zato mu nerado pripisujem

osobnost dokle god je rije_ o duhu kao nekakvom odijeljenom

entitetu...] Mo_da zbog teme "providentia" nije zgorjeg spomenuti

kako sam uvjeren da duh ne puše kuda on ho_e (iako je to doduše naš

privid), nego da precizno izvršava povijestne zadatke.

VI

65
Dok gledam sve te _ene i mu_eve koji i u biljkama, a da ne i

spominjem one koji i u virusima kao i u mineralima vide nazo_nost

duše (ostavimo sada po strani one koji baš "nekriti_ki" u svemu vide

dušu), onda mi se name_e misao kako duša ništa, ama baš ništa drugo

ne zna_i nego _ivot. Onaj dah, ono disanje koje nas izdaje jesmo li

_ivi ili mrtvi. Apsurd: poslije smrti _ivot piše stranice i pokraj tete

Danice. Tako se smrt, ako ve_ ne degradira (u njenoj u_inkovitosti), a

ono pogibeljno po _ivot pobezazlenjuje. _emu onda nada uskrsenja?

Zbog tijela? Prepustimo te spekulacije teozofima. Tu nemam namjeru

hraniti nastrano slobodnozidarsko suprotstavljanje uskrsnu_u urnom

(spaljivanjem trupala), nego (Iv 1,13) istaknuti neophodnost

ponovnog rodjenja u duhu, dakle ne voljom ljudskih o_eva, nego "po

Bogu". Ta meso je pokvarljiva roba (1. Kor 15,50).

Ima tu i još strašnijih sme_uravanja, npr. vjere. Oni ju prljaju svojom

definicijom (!) iskaju_i za nju dokaze !?!?!?!? Ipak najstašnija zabluda

od svih njihovih (WT soc.) jest: (1.Iv.3,9+5,1), iako se ne radi o

mozgu, što su zaklju_ali NEBESKO Kraljevstvo pred sljedbenicima.

65
Jao toj "maj_inskoj organizaciji" koja svoju djecu vodi MIMO slave

Kristove (str. 173.) govore_i im kako _e sebe mo_i kvalificirati za

ZEMALJSKI raj ispunjavanjem propisa i djelima pravednosti. 3,5

milijuna Jehovinih Svjedoka ostaju uskra_eni za prekrasno obe_anje u

Petrovu hvalospjevu: "Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospoda

Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrdju uskrsnu_em Isusa

Krista od mrtvih ponovo rodi za _ivu nadu, za neprolaznu,

neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sa_uvana u NEBESIMA

(1.Petrova 1,3+4). K tomu: iz poslanice Titu (3,5) ...tada nas - ne zbog

pravednih djela koja smo mi u_inili, ve_ po svom milosrdju - spasi

kupelju ponovnoga rodjenja, obnove koju _ini Duh Sveti... Najkasnije

ovdje bi trebalo postati jasno o kakovoj obnovi treba biti u prvom

redu rije_. Još je Krishnamurti rekao prema nama kako nam valja

zapo_eti mijenjati sebe da bismo bili u stanju na najbolji na_in

mijenjati svijet.

65
 VII

Gledano po ljudskoj, odnosno angjeoskoj mjeri, nismo u stanju

razlikovati (ni Boga od angjela(!), primjere je na_i u svetim pismima)

nit' angjela od _ovjeka (Heb.13:2, par.). Sam Isus obrazla_e Svetim

pismom kako misao o _ovjekovom boštvu ne mora biti bogohulna.

Pokraj milijardi ljudi nema mjesta strahu od mnogoboštva. U

velikosve_eni_koj molitvi On moli Oca da budnemo jedno s Njim i

tako s Njim i s Njim.

Zbog tako visokog zajedni_tva ne mora Isus Krist - prvorodjenac,

kralj kraljeva (pantokrator), utjelovljena Rije_, sin _ovje_ji i sin Bo_ji

- odmah biti i Bog, a kamoli mi, uzvanici. Još manje tvarati nekakva

_etvorstva, petorstva... Jesmo li ja (u odanosti), Otac, Isus i duh sveti -

kvaternitet ¨ § © ª? Ako je pak to tajna, onda prestanimo ju okolo

dokazivati.

65
 VIII

Ako išta od mudrosti ovoga svijeta spada u ono što Bog najprvo i

najlakše dnevno kao bedasto_u prikazivati mo_e, onda je to "biblical

criticism".

IX

Moja _ena nije _itala G. Orwella u godini 1984-toj, nego tek prije

mjesec dana. Ona mi je skrenula pozornost na neke momente koji u

1980-im godima nisu bili toliko vidljivi poput danas. Budnom oku

90-ih ("D_ej-dab's" nemaju monopol) ne promi_u sve jasnije

preklapanje kontura Orwellian World s World as it is.

65
Sin nije došao pri_ati svoju pri_u, nego pri_u Onoga koji Ga je

poslao. Ne mo_e nikada biti proturje_ja izmedju "O_eve

pravednosnosti" i "sinovljeve milostnosti"... Jahve Bog ljubi i prašta i

pru_a ruku i zahtijeva da se ljubi, prašta i pru_a ruka.

XI

Ne smatraju_i vrijednim osvrtanja na bajke o arkangjelu Mihaelu,

zaštitniku policajaca, ska_em na redak koji to zaslu_uje. U retku stoji:

...sve su svjetske vlade vra_je vlasni_tvo... Ne treba biti Hrvat da bi se

bez puno ogradjivanja moglo to potvrditi. Ne treba niti biti J.W. da bi

se posvema ozbiljno govorilo (pod tim ozbiljno mislim ovdje npr. na

tuebinškoga profesora Peter Beyerhausa) o tajinstvenoj temi svjetske

povijesti: odlu_uju_em boju izmedju Regnum Dei i Regnum

Satanae ... sve do i s Mt.25,31-46; Otkr.20,11-15. Nazirao netko i u

tomu "poganski" dualizam ili ne, budi mu re_eno kako od ugriza u

zabranjeni plod, nizašto drugo niti nismo sposobni u podru_ju glave.

XII

65
S mojom gospodjom _enom i z menom, deklariranim

evangelikalcima, su Jehovini svjedoci molili. Jesu li tim _inom

prekršili uredbe dru_tva nije mi poznato.

Kako me bogoslovija ne privla_i u tolikoj mjeri da bih uznastojao si

pribaviti kompetenciju, ne ostajem du_an jer sam dostatno pripravljen

za mo_ebitni pastoralni razgovor.

65
 STRAHOTE ZABLUDA II

Sve je zapo_elo jednog dana u prolje_e godine 1348. Ne, 500 godina

kasnije. Kako bilo da bilo, jednom je moralo zapo_eti. Ima danas ljudi

koji su skloni taj po_etak pomaknuti i za nekih 160 godina u

budu_nost (od danas , 11. sije_nja '92 [subota, 20:56]), ali zato i onih

koji ga stavljaju i stolje_e ranije nego što je gore spomenuto. Nu kad

se pogleda sve u svemu ispadne kako taj raspon, glede veli_ine

dogadjaja i iz kozmi_ke perspektive koja mu pripada, uop_e nije

velik. Sad, što se ti_e dogadjaja (koji pri prvoj korekturi ima biti

premetnut u "pojava"), kako za koga vidljiv ali on je tu. To što joj,

pojavi, mi dajemo okvire, oblike, uto_ište i dobrodošlicu, primijetili

mi to ili ne - ona je tu.

S druge strane ima ljudi koji stvari primje_uju prije od ve_ine drugih

suvremenika. Ako to još u_ine i napismeno i na vrijeme onda

zavredjuju pozornost. Glede gore navedenoga raspona, u ovakvim

65
slu_ajevima je i podrobni navod o tomu što kasna ve_er donosi,

takodjer vrijedno pozornosti ako ve_ ne divljenja. Neki ljudi

pokušavaju navu_i na se divljenje tako što paperlapapcu nejasnine,

trosmislice, "misteriozne" stihove, a onda tuma_e.

Za potrebe moje parbe predstaviti _u vam izdaleka Pojavu, a isto tako

_u morati predstaviti i njega. "Morati", jer se radi o proroku. Doduše

ni prvom niti zadnjem, ali po ne_emu za nas posebno zanimljivom.

On je naš _ovjek - Hrvat. Za proroka koji se obra_a hrvatskom rodu

(u prvom redu), vrlo nepovoljno ishodište ako se vjeruje Kristovoj

tvrdnji kako nemo proroka u domovini. Nu ono je, na što _u se

osloniti, za svaki slu_aj u Be_u ugledalo svjetlo dana. O Bo_i_u

godine Gospodnje 1937. bila je potpisana uvodna rije_. Prorok je

imao prigodu svoja vidjenja u nekoliko naklada otisnuti, tako da

jedna od njih ima i pogovor: "Deset godina kasnije". Gorku potvrdu

svojih vizija.

Ni 500 godina više, nit' 500 god. manje. Stavljeno izmedju korica.

Isto kako je Ivanu pogodovalo zato_eništvo na Patmosu za

65
vizionarski pogled, tako _e biti i s našim prorokom, on piše ono što

danas je na_i pod 84-400-0923-2 - u zato_eništvu.

Ho_u li ja tebi sada prepri_avati knjigu i pokazivati gdje je sve doktor

imao praf? Ne. Tra_i pa _eš na_i sve ono što je ostalo neiskazano u

sinopsisu gdje Constance Cumbry pri _emu lijevo: Hitlerov

socijalizam, a desno: New Age of Aquarius. Kad pa_ljivo pro_itaš

djelo našeg proroka lijevo: marx-lenin-stalin-gorbi-ceausescu-titov

socijalizam - desno: ideologija New Age of (pazi samozvanih

primalja !:) Light. Mo_i _eš sam prstom u _injenicu uprti kako sve

frca od isporednica. Da ne spomenem Rippentropa koji iz Moskve

piše doma kako se osje_a kak' doma i dapa_e glede izloga knji_ara.

Rodjeni su [ ] 27. srpnja 1955. u Zagrebu u munjama i grmljavini (baš

im odgovaraju imena Ilije!). Tresla su se brda. Od po_etaka su imali

usijane glave (vru_icu). Iz rodilišta pak, ne u grad Zagreb, nego u

razoreni Lipik. Iz Lipika pak u ljekarnu. Iz ljekarne na prvi kat. Otuda

nadolje & vice versa. Toliko puta da su ve_ i nau_ili govoriti i hopl'a,

65
pala je prva re_enica: "Iš'o, iš'o i pajo (_itaj: pao)." Otada su se

spijateljili s pojmom padanja, pa im je sve s tim u svezi bilo blisko.

Od padanja snje_nih krpica, poglavito padanja razredâ, pa do padanja

glava - sve im je bilo blizko. Poput malih Mošâ kroz ponjave. Kako

niti explozivne banene ne padaju dublje od max. minus par metara,

_ak nit pri uvišestru_enoj gravitaciji, onda se padovima tek otvara

polupropusna (u jednom smjeru) nova, nezemljana rupa za daljnje

propadivanje (kroz pak min. 3 razine o _emu _e biti rije_i na str. 326,

ako Bog dâ da mi se pri idu_em spominjanju flippera to propadne na

pamet.) u tehni_kom obliku zatvara_a zaslona - "kukavno gramati_ki:

mozgu. Duše im mogu smo moralno propadivati, nu intelektom se

mo_e i kroz sedam ponjava nasjesti na grašku. Ova podjelidba na

opipljivu iluziju (u daljnjem od milja: Maja) koja omedjuje

propadivanja i na neopipljivu stvarnost - koja iluzija nudja plodno

(_itaj: propusno naskroz, misli: u oba smjera) tlo. Uzgred: jedno je

misliti širokopovršinski (tj. površno), a drugo je misliti punoprostorno

o parolatu "Think big!" [parolat * = njihov neologizam za svaki

slogan koji završava uskli_nikom]. Jedno je misliti, a drugo je

65
pjesnikovati. Samo pjesnik ima drzkosti (ako se proroke na trenutak

ostavi na miru)(a neki bi ih najradije na strani, a neki neke i s

razlogom [Ezekiel 12,13]) re_i kako odkako na Olimpu okrunjeni

USAvci, Hrvati i Litvanci - svijet je iznova u redu, do_im mu rat

tutnji [10. kolovoza,'92 (pon. 18:32 h)] pred uhom. Drugo pak kad

škaklja_i ušiju tvrde: "MIR". Ozbiljan i pun posljedica konflikt.

(Volim kod Aralice kad ubaci tudjicu u idilu). Nisam ja dualist ako

Bog razdijeli svjetlost od tame i kopno od mora i u od adama: Adama

i Evu. Ka slušaš današnje Muslimane kako se okolo svega ne_kaju i

cjenkaju i odvaguju, sve ti je jasno zašto se na bogumile nadvijaju

sjenke Arius alexandrijskog i Mani perzijskoga. Medo u obliku

medvjeda.

Do usijanja glava ne_e do_i. One _e od samog po_etka biti usijane.

Otduda i objašnjenje zašto nisu bili cijepljeni poput sve ostale

novorodjen_adi. Tu su pridonijeli potvrdjivanju pravila o ne

postojanju pravila (bez iznimki). Znakovito je u stvari samo to da se

cijepljenje nije obavilo niti nakon ohladjenja dje_jih tjelešaca. Mo_da

65
samo zato što su iz rodilišta velikog i bijelog grada bili ubrzo

preba_eni u apoteke malih slikovitih i ljekovitih, ali razorenih lipikâ.

Djeca ko djeca, i prije no što ugledaju svjetla danâ, po_inju poput

spu_vica upijati sve oko sebe. Za djecu u ljekarnja_ama mo_e to

upijanje postai i pogubno. Nu, nu_da ko nu_da. Ipak su djeca

stanovala na katovima, a ljekarni_ka posla su se odvijala u

prizemljima. Valjalo je pokadkad silaziti stubama, pa je dolazilo do

padanja djece, posrtavanja. Prva re_eni_ad koju izgovarahu (ako se

tako što mo_e uop_avati): Išli, išli i paji. (_itamo: Išli, išli i pali.) kako

su se ti padovi odr_avali na perzistiraju_e neurone, nije posvema

teško "rekonstruirati", samo kad bi djeca bila više kooperativna za

višestruka opetovanja opitâ. (Dr. D.M.) Jedno ostaje sigurno: Djeca su

pad do_ivljavala poput ne_ega _ivotu imanentnoga. Još kad se

prira_una da su za tu sjajnu skladnju dobila i pohvalu... zašto bi dijete

mislilo da se pohvala ne odnosi na pad kao takav? Facit: ta su djeca

padala i u školama kao malo tko uporno. Pogrešno bi bilo to dovoditi

u vezu s glupoš_u, akoprem od sjeverne obratnice na sjever sve više

65
krivulje konvergiraju i kulminiraju na Novo ljeto. Ne! Tri tjedna

nakon. Ona su barem jednu knjigu o jednom planetu prevela na tre_e

jezike, ali se time nisu obogatila toliko u nov_arskom koliko u

uvidnom smislu. Za razliku od konja (za koje se tako tvrdi) koji sebe

cijede dok ne pokleknu, naša su sladka dje_ica nau_ila meteorološki

zakon primjenjivati, pa nakon padova i ustajati, makar to koštalo

povratka na ishodišta. Sada se svi vi pitate zašto se mi uvijek vra_amo

na naša ognjišta, vrela, korijenja, rije_ju: kulturu, tj. u rodilišta u

blizinu majaka i njihovih _angrizavih jezika.

Ti _eš primjetiti kako je jednostavno mudrovati ako ostatak pustiš

pasti. Jednostavnije nego graditi kulu od karata makar i lijepio ih ti

balegama. Jezici se nisu izbrkali zato što bi bili nekomunikativni,

nego zato što su _angrizavi. Zato svi mi o_ekujemo povratak Ilije

proroka jer izgleda da mu je povjereno okretanje srdaca otaca k

srdcim sinaca et vice versa. _ak se i za samo obiteljskim, a kamoli ne

za sve_anim, stolom iz tih psihologijskih razloga ostavlja jedna

65
sjedalica prazna, ako bi on banuo, banuti _e sigurno, ako ve_ nije. O

tomu se dadu bogoslovi sporiti.

Ovo je moj obra_un s njima. Oni nejaka dje_ica? Ona _e propjevati

odgovor na njihovo pitanje (vje_no) tko je kriv? Za što - nije toliko

teško, koliko samo su_eljavanje s vla_nom lijevom stranom frontalne

kosti. Iz te sku_enosti i ne mo_e prasnuti kakva mo_na perspektiva,

ali, kako to ve_ narod ka_e: "Perspektivica do perspektivice -

širokokutni subjektiv." Iako na prvi pogled poti_e širokogrudnu

štedljivost, nakon pobli_eg razmatranja i ostaje na tom proturje_ju.

To nam mo_e poslu_iti za shva_anje kako su ta djeca, unato_

razmjernom siromaštvu - bila dare_liva. Taj se slu_aj proširio po

cijelomu svijetu od kad je ljudskog pam_enja pa sjevernije.

Pa_ljivi promatra_ koji je bio ovdje zahtijevan radi te stvari, opazio je

i nepozvano.: Kako je objasniti da se stalno govori o razumnim,

hladnim, pa _ak i sjevernim bi se moglo re_i stvarima (iliti

slu_ajevima koji to jesu), a djeca su nedvosmisleno rodjena usred

65
ljeta, sjevernije: 27. srpnja 1955. i još kakove li slu_ajnosti: dnevno

rodjenje! Što je na obzor tek nadošlo odozdo, nije bilo mo_i vidjeti.

Kad bi polutke bile cijele lutke onda bi se moglo re_i kako Zagreb

le_i na struku, equatoru sjeverne. Dobro, doduše ve_ poznajem svaki

kutak rodilišta iako se ne mo_e ubrojiti medju osrednje velike, nego

prije sjevernije. Jug je zrel, a sjever je star. Bilo bi mu bolje da se

opije mladog vina. Ovo je zalutalo u autoroman, ali ne ponovilo se. Iz

pelena ska_emo u kratke hla_e. Pa i kraljevska djeca to rade, što djeca

znaju... što im roditeljski dijelovi obla_e i svla_e? , 27.08.'92

(_etvrtak, 21:23 h)

05.10.'92 (ponedjeljak, 18:32 h) O, moj Lipik. Da su te u jednom

trenutku samo sedamnaestorica braniti morala. Gdje sam bio? Do_i _u

i okupati svu svoju obitelj u tebi. Apotekaru _u pokloniti jedan svoj

crte_. To malo mjesto s daškom svijeta. Sa zvjerinjakom. Kad smo išli

u Lipik, bilo iz Pakraca, bilo iz Daruvara - to je uvijek zna_ilo nešto

lijepo. Tamo smo išli šetati. Tamo smo išli na izlo_bu. Tamo smo

uvijek jeli kola_e u slasti_arni pod arkadama. Tamo je fotograf imao

65
najveseliji automobil za nas djecu, trokoturni BMW sa samo jednim

vratima i to takvima koja su se otvarala prema naprijed skupa s

upravlja_em. Naš oldtimer Opel 1957. je bio na povratku prometno

sudaren, nu samo je baku bila zaboljela noga. Svi _ivi i dugo smo se

toga sje_ali. Djeca ko djeca... ponekad si i pri_eljkuju kakvu

prometnu dogodovštinu pa bilo to i po cijenu lima i boje. 12.10.'92

(ponedjeljak, 9:33 h) Zar samo zato što su dnevnici obi_no

protegnutiti preko kar_eg razdoblja smijem praviti toliko duga_ku

razliku od _ivotopisa? Danas, kad Švedska akademija bira mladu

poetesu za svojega predsjednika, ja gubim starog prijatelja Peter

Ustinova. Samo zato što mu smetaju nove zastave pred zgradom

OUN. [13.10.'92 (utorak, 23:51 h) Sada _u ovdje citirati Abba Evan,

dugogodišnjeg zastupnika Izraela u UN, ali ne prema "Do we really

need the UN?", Look, od 29. lipnja 1965. sa stranica 75/76., nego

prema navodu u desetotravanjskom broju "Republike Hrvatske" iz

1966-te u napisu g. I. Korsky: "Razlozi propasti Nezavisne Dr_ave

Hrvatske": "...Pobjede nacionalizma tijekom zadnja dva stolje_a

postignute su u borbi protiv tiranije i kolonijalizma. Oni koji tuguju

65
zbog fragmentacije politi_ke karte i koji _ude za ve_im politi_kim

jedinicama, trebali bi se kako je došlo do eksplozije nacionalizama. ...

Rast nacionalizama bio je, poglavito, povijest oslobodjenja. ... U

prošlim razdobljima nacionalni pokreti mogli su njegovati, prema

Jeffersonovim rije_ima, "pristojno poštivanje javnog mišljenja". Ali

poglavito su postigli i odr_ali svoju slobodu nametnuvši pristojno

poštivanje svoje sposobnosti da prouzro_e velike neugodnosti." On

još uvijek dijeli sa mnom još samo razo_aranje što djeca uredno

razo_aravaju odrastanjem, ali ima nešto protiv nas u najboljoj,

nadobudnoj dobi. Vrlo sam znati_eljan ho_u li se i ja ikada razviti u

takvog ... Sre_om, Švedjani (mundan. astrol. Aquarius) su duhu

vremena smjerodajni, a Ustinovu je tek djed mundan. astrol.

Aquarius. Mama Francuzica. Njemu smeta što i ja imam svoj

identitet, a nisam "sir". Ili kako re_e P. Preradovi_: ...govor svojega

naroda po _emu smo sve što jesmo. Moj govor ima _ak i SVOJU

zastavu, a okamina Petrus bi se sme_urala kad bi znala da govor

mojega naroda ima i svoju (stariju od njega samog) himnu sa textom

(!) kojega se napokon smije i u pono_ na Hrvatskomu radiju

65
mješovito zborno pjevati. Što _itaš o meni ako izostavim napisati da

to_no prije 500 godina Colon-izirao admiralissimus crljenicu novoga

svijeta. Posljednjeg svijeta, rekao bi moj brat Boris iz perspektive

Queensa. A ako se veselim što papa tomu pridaje najve_e zna_enje?

Jadnik, poslije operacije, pa na drugi kraj svijeta putuje. Nije on od

onih koji ako ve_ uop_e putuju u strane zemlje, a ono u susjedne. Ne

bumo sada spominjali koliki su ljudi s vatikanskim putovnicama u

te_kim vremenima našli spas u dalekim Ju_nim Amerikama. Nešto

poput _ileanskih navada, onda fašiste, danas i samoga Honecker-a, E.

Papi je, veli, najva_nije što je bosa nova zapljusnula Indiju prije nego

se Dr. Martin Luther probio na vrata Crkve sa svojim oslobadjaju_im

postavkama. Oslobodi nas Bo_e Bolfa. Libera nos! , 12.10.'92

(ponedjeljak, 21:33 h)

Oslobodio sam se bio placente, doduše pod pritiskom, 27. VII 1955.,

dnevno rodjenje, u gradu Zagrebu. Tada je bijeli Zagreb grad le_ao

pod okupatorskom _izmom. Grad navodno oslobodjen 8. svibnja

1945., a zbog nezgodne slu_ajnosti tek 9.-ti svibnja proglašen danom

65
pobjede, da se ne bi mislilo kako je mo_da Zagreb "oslobodjen" kad

rat i završen. Ta _injenica da je tada rat bio završen tim nadnevkom,

ostati _e vje_nim svjedokom u_asnog mirnodobskog zlo_ina titovih

partizana nad golorukim i prevarenim narodom. Ljaga pada i na

visoke Britanske politi_are i _asnike, na Ko_u Popovi_a, na Josipa

Broza, na Milovana Djilasa, na Edvard Kardelja, na Mošu Pijade, na

crvenu armiju. 10 years after, s vru_om glavom izlazim u svijet.

Upravo su dokinuli raspodjelu dobara na to_kice. Povoljno za moj

razvitak. Iz mojeg tkiva, dakle rodbine, ostale su kosti na tom

sramotnom mirnodobskom polju. Znam to što od rekla-kazala baka o

baki do dokumenata koje je skupio Vinko Nikoli_ i grof Lav Tolstoj.

Groma_e su gutale klane Kozake, a sve se to ucrtavalo u moje spirale

aminokiselina. Mogu li ja to previdjeti? Smijem li to previdjeti?

O_ekuje li se od mene da mognem opraštati, a ne moram zaboraviti?

Ako nas samo nekolicina pamti za vas, jeste li pohitali vi praštati za

nas ili još bolje, to isto prepustate nama, a hvatate se ne moranja

zaboravljanja? Samo, molim, ne mislite da mi, pamtitelji, kozmologi,

pamtimo samo neparni broj poteza unatrag! Ne mislite opet kako je

65
neprebrojivo tko je koga prvi, a tko koga još prije toga i sve do 5753

godina unazad. Kromozomi kozmologâ imaju još mjesta za nebrojive

zapise. Tko zapisuje, taj ne zaboravlja. Danas to rade amateurski

hod_e, ali pravi talismani djeluju prama naprijed. Jedno su vra_bine, a

drugo su monomi od kojih su izgradjeni arhetipovi. Ti mene - ja tebe.

Tata mamu, ja tatu. Mama mene - ja tebe itd... Danas dajemo prigodu

Kainu da pomiluje Abela. Ovaj puta -transpersonalnom. "Psihologija

ima s dušom toliko koliko i Lucifer sa svjetlom" B.Poljuha. Dakle,

prvo su _etnici potegnuli kamu i izrezali mu rupu na lijevom

obrijanom obrazu. Pri tom zahvatu mu je i zub odstranjen. Odgovor

le_i na dlanu: Oko za oko!

Koliko bi morao Bosanac biti zbunjen pa da kad se nadje u prigodi ne

bi posegnuo za _akijom? A tek Li_anin? A Izraelac? A Jordanac? A

_ehoslovak? A jugosloven? Ta pravila, te, doduše, pomalo krvave

igre su jasna, pa tko voli - nek zapo_ne s kopanjem o_iju i izbijanjem

zubi. Našlo se i primitivaca ve_ u povijesti koji htjedoše predo_iti

nevaljalost ovakove rabote izviješ_ima o vidjenim posudama punim

65
ljudskih o_iju na radnom stolu utemeljitelja prvoga hrvatskoga

radni_koga saveza. Bilo od oka slaboga probitka ili od zuba samo

trule_, ostaje pravilo. Neki su svojevoljno pravila manipulirali i tvrdili

kako je zgodno 1:10, ili 1:2, ili pak svi za jednoga. Formula svi za sve

je bo_anskog porijekla iako mislim da do nje dolazi prije odigranog

pokera, tko ih ima koliko, ili dajte nam sve naše ili _emo mi

nadoknaditi do broja naših s vašima.... Da se _ovjeku smu_i, a još

netko ka_e to su za_arani krugovi. Ljepše vra_iji krugovi. O

uzvojnicama nema ni rije_i. Postavlja se krucijalno pitanje:

Kako natjerati Li_anina, da dragovoljno, pri dobrom raspolo_enju

okrene svom krvniku i lijevi obraz, nakon što mu je ovaj prosjekao

desni, a da je istodobno u prigodi demonstrirati svoju poslovi_nu

snagu?

Riehen, 09.11.'92 (ponedjeljak, 15:35 h) Svoju prirodjenu snagu. I

evo pred nama, što je - tu je. Mala, opet, puna_ka beba. Ako

izuzmemo par ljudi koji su na svijet došli "na vlastito inzistiranje", što

65
samo potvrdjuje zla_ano pravilo (npr. u Osijeku g. Z. Drvar), onda

ostaje GOLA _INJENICA: Ako se ve_ i dogodilo "što-je-tu-je", tj.

zagacalo u zivot ne vlastitom voljom, onda ga se barem mo_e, iako ne

baš navlastito otmjeno vlastitom voljom, napustiti.

fuga mundi a.) do_ekavšivanjem tzv. prirodne smrti (npr. od ubojstva,

od groma, od starosti)

fuga mundi b.) vlastoru_no

fuga mundi c.) bacanjem sebadi smrtu blizkima medjnim stanjima

(sufi-trance, meskalito, sanjalaštvo, -antra, šamanske iscjeliteljske

ceremonije, perinatus i tomu nali_ne prekosobne praktike)

U ovomu ulomku, ako bude sre_e, bit _e rije_i o tomu kako se _ivot

mo_e zadobiti. Uni_i u nj. Svojom voljom potvrditi ono što se ve_

bilo dogodilo bez svoje volje. Pretvoriti ono nejako (nevoljko) Što-je-

tu-je u ono što je - jest. Kako je ovo autoroman, ako bude sre_e (to

zna_i ako autora ne odvuku asocijacije u zaglavak), ne_e biti rije_i o

65
spekulacijama (u stilu: ja se bolje domislio nego ti), nego o iskustvu,

pro_ivljenomu (ja najbolje do_ivio, hajd' i ti).

Smatrao se, uba_enim u igru, ti, ili ne. Jedno je sigurno:

Dvoje su. A tre_e nije dato. Ako si nutra imaš (moraš) poštovati

pravila. Ako nisi voljan im svojega respekta udijeliti - idi van! To je

pravilo broj jedan. Onaj koji je igru zakuhao zna što te _eka nakon

belaja, tj. balade. Za razliku od tebe! Pravilo br. 2 = Kolikogod se

zaigrao, ne zaboravi da je On kolovodja. Tvoj ulog (kojim imaš uop_e

pravo u_estvovati u igri), jer si došla gola beba na svijet jest tvoje

poštovanje pravila.

65
Nadnevak i mjesto pisanja: Riehen, 20.11.'92 (petak, 14:54 h)

Moje novorodjenje ( u jedinom pravom smislu rije_i). Ovako stoji

pisano (sve je ina_e - dinamo): {rodjen u Zagrebu, tra-la-__-la, NE,

posve slu_ajno u Baselu, ovaj puta ne od maj_inoga rada (labour) i

mu_evljeve volje.:}

Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, po_eše mnogi

vjerovati u Njega, jer su vidjeli _udesa koja je _inio. Ali im se sam

Isus nije povjeravao, jer ih je sve poznavao. Njemu nije trebalo da mu

tko dadne svjedo_anstvo o _ovjeku, jer je sam poznavao _ovjekovu

nutrinu.

Bijaše neki _ovjek imenom Nikodem, farizej, _lan _idovskoga

Velikog vije_a. On no_u dodje k Isusu te mu re_e: "Rabbi, znamo da

65
si od Boga došao kao u_itelj, jer nitko ne mo_e _initi _udesa koja ti

_iniš ako Bog nije s njim." Odgovori mu Isus:

"Zaista, zaista ka_em ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne mo_e vidjeti

kraljevstva Bo_jega."

Odvrati mu Nikodem: "Kako se mo_e _ovjek, kad je ve_ star, roditi?

Zar mo_e po drugi put u_i u utrobu majke i roditi se?" Odgovori mu

Isus (Ivan 3,5): "Zaista, zaista, ka_em ti, tko se ne rodi od vode i Duha

Svetoga, taj ne mo_e u_i u kraljevstvo nebesko. Što je rodjeno od

tijela, tijelo je; što je rodjeno od Duha, duh je. Ne _udi se što ti rekoh:

treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje god ho_e. _uješ mu šum,

ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je

rodjen od Duha."

"Kako to mo_e biti?" upita ga Nikodem. Isus mu odgovori: "Ti si

istaknuti u_itelj u Izraelu, i to ne razumiješ! Zaista, zaista, ka_em ti:

govorimo ono što znamo, svjedo_imo za ono što smo vidjeli, a ipak

65
ne primate našega svjedo_anstva. Ako mi ne vjerujete kad vam rekoh

zemaljske stvari, kako _ete mi vjerovati ako vam budem govorio

nebeske?

Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina _ovje_jega koji je sišao s neba.

Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut

Sin _ovje_ji, da svatko tko vjeruje u njega ima _ivot vje_ni.

Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorodjenoga Sina da

ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve_ da ima _ivot vje_ni. Jer Bog

nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi

po njemu (Ivan 3, 16+17).

Tko vjeruje u Njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, ve_ je osudjen,

jer nije vjerovao u jedinorodjenoga Sina Bo_jega. U ovome se sastoji

sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego

Svjetlo, jer su im djela bila zla. - Svatko tko _ini zlo mrzi svjetlo i ne

dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je

65
pošteno dolazi k svjetlu, da bi se o_itovalo da su njegova djela

u_injena u Bogu."

Što je za mene relevantno je sve što je uop_e relevantno. Sve je dakle

po_elo prije nekih 6000 godina. Sve što se je relevantnoga dogodilo i

prije tih 6 tisu_a godina stoji u punoj dinamici i opsegu posljedaka na

samom po_etku. Tu su i Adam & Eva. Moj zemaljski otac i majka

moja. Tu su ve_ sve niti koje kre_u u spletir moje nenadomjestive

osobnosti (i tjelesnosti). One imaju i svoj "instinkt", svoja pravila

ponašanja (ona na koja pristaju samim tim što se odlu_uju za

sinergiju, kaosu rekli ne vidimo se nikad više).

Kao što Ustinov predbacuje djeci što jedno_ prestaju bivati djecom,

tako se ima "tretirati" i one koji se vrte oko rodjenja. Molim, ne budite

infantilni pa i ne trpajte takvo stanje stvari u patološke pojave! Samo

to ne. Pustite k meni malene! Ima ljudi, ta, koji znaju da ako ne budu

poput djece, da ne_e biti pogodni za Kraljevstvo.

65
 BOŠKOVI_

(primjer nesvakidašnjega rodjenja)

[Naravno da je na_i još bezbroj primjera npr. po Mati_inim knjigama

o znanstvenim, kulturnim etc. baštinama.]

Sve niti koje _e praviti to dijete imaju ve_ svoj raspored u DNA

(_itaj: Digital Network Architecture). Zbog Kopernika & Boškovi_a

moraš znati da je sve bilo zapo_elo prije nekih 6000 godina. Ne više!

Ina_e si poput Pascala strpan u neki kutak beskraja. Ako ne, onda se

daj još koje desetlje_e zamarati egzistencijalsti_kim eksperimentom,

pa _eš opet zatrebati smisao kojega bi mogao pripisati *ojemu _ivotu.

Još koje destlje_e, a kad se radi o stolje_ima, pa makar samo o dvama

- trima... Uz 200-tu obljetnicu smrti Josip Rugjer Boškovi_a, na

hrvatski preveli iz knjige Louis Pauwelsa & Jaques Bergiera (vrlo

rezistentnoga): "Osvit u tre_i milenij":

"Znanstveno predod_beni stavak: Kad bi relativisti pravo imali da mi

_ivimo u _etverodimenzijskom svijetu i kad bismo bili u stanju to

65
osvijestiti, onda bi bilo gotovo s tim što ozna_ujemo "zdravom

(ljudskom) pame_u". Spisatelji predod_benih pripovjedaka nastoje

razmišljati i pojmovima vrijeme - prostor. Njihova nastojanja

odgovaraju razini _istog istra_ivanja i teoreti_kog govora nastojanja

velikih fizi_ara i matemati_ara. Ali, je li prirodan _ovjek uop_e

sposoban misliti u _etiri dimenzije? Za to mu je potrebno druk_ije

duhovno ustrojstvo. Ho_e li takova ustrojba biti dosudjena _ovjeku

nakon ovog _ovjeka, bi_u slijede_e mutacije? A mo_da je takav

_ovjek ve_ medju nama? Science fiction spisatelji su odgovorili

potvrdno na to pitanje. Ali, ni van Vogt u svojoj lijepoj fantasti_noj

knjizi o Slanovima, niti Sturgeon u svojem opisivanju "More than

Human", se nisu odva_ili stvoriti tako nevjerojatnu spodobu kao što je

bio Rugjer Boškovi_.

Mutant? Putnik vremenom? _itelj neke druge planete koji se skriva

pod krinkom ovog tajanstvenog _ovjeka?

65
Boškovi_ je rodjen 1711. u Dubrovniku, u najmanju ruku tako ozna_i

on sam kad se u dobi od _etrnaest godina upisa kao slobodni student

na Isusova_ki kolegij u Rimu. Studirao je matematiku, astronomiju i

bogosloviju. Kada je 1728. dovršio svoj novicij, stupa u Isusova_ki

red. 1739. objavljuje izvješ_e o sun_evim pjegama. 1740. nau_ava

matematiku na Collegium Romanum i biva imenovan znanstvenim

savjetnikom Vatikana. Utemeljuje zvjezdarnicu, prihva_a se

isušivanja pontijskih mo_vara, onavlja kupolu crkve svetoga Petra,

odmjeruje podnevnik izmedju Rima i Riminija. Zatim istra_uje više

podru_ja Europe i Azije i obavlja iskapanja na onom istom mjestu

gdje _e kasnije Schliemannnn mo_i na_i zidine Troje. 26. srpnja

1760. biva izabran za _lana Kraljevskog društva (Royal Society)

Engleske i tom prigodom iznosi duga_ku latinsku pjesmu o vidljivim

pojavama Sunca i Mjeseca, o _emu suvremenici rekoše: "To je

Newton u usnama Vergilija.". Primaju ga najve_i nau_enjaci

njegovog vremena i medju ostalima vodi zanimljivu prijepisku s

Johnsonom i Voltaireom. 1773. _e mu biti ponudjeno francusko

dr_avljanstvo. On preuzima vodjenje odjela za opti_ke instrumente

65
Kraljevske mornarice i _ivi do godine 1783. u Parizu. Lalande vidi u

njem najve_ega znanstvenika svojega doba. D'Alembert i Laplace su

osupnuti njegovim naprednim idejama. 1785. seli se natrag u Bassano

i posve_uje se tiskanju svojih skupnih djela. 1787. umire u Milanu.

Tek prije kratkog vremena ... mogu_e je Boškovi_evo djelo, prije

svega njegovu 1758. u Be_u objavljenu Teoriju prirodne filozofije,

još jedno_ pobli_e ispitati. Iznenadjenje je bilo op_e. Allan Lindsay

Mackay, koji je opisao to djelo u _lanku za New Scientist od 6.

o_ujka 1958., je mišljenja da se radi o jednom duhu 20. stolje_a koji

je bio prisiljen _ivjeti i raditi u 18. stolje_u.

Izgleda da je Boškovi_ bio ne samo ispred svog vremena, nego i

ispred naših današnjih znanja. Pred nama je jedna jedinstvena teorija

univerzuma, sveop_i sustav koji vrijedi, kako za mehaniku, tako i za

fiziku, kemiju, biologiju i štoviše, psihologiju. U toj teoriji nisu tvar,

vrijeme i prostor beskrajno djeljivi, nego su sastavljenji od to_aka ili

zrnâ. Ova misao podsje_a na posljednje radove Jean Charona i

65
Heisenberga, koje je, izgleda, Boškovi_, pretekao. Nadalje, on

sastavlja izvješ_e o svjetlu, magnetizmu, elektricitetu, kemijskim

pojavama, koje bijahu tada poznata, ili su kasnije otkrivena, ili još

danas o_ekuju svoje objašnjenje. U njega je na_i quantnu teoriju,

valnu mehaniku i od nukleona satavljeni atom. Povjesnik znanosti

L.L. Whyte uvjerava da je Boškovi_ bio najmanje dvije stotine

godina pred svojom epohom i da je mogu_e razumjeti tek od kada je

provedena veza izmedju teorije relativnosti i quantne fizike. Uzimamo

da bi u godini 1987., dakle o dvijestotoj obljetnici njegove smrti,

mo_da bilo njegovo djelo procijenjeno u omjeru same vrijednosti

djela.

Do sada se još nitko nije odva_io na objašnjenje tog za_udjuju_ega

slu_aja. Zasada imamo dva potpuna izdanja njegovoga djela, po jedno

na hrvatskomu i na engleskomu jeziku. U prijepisci izmedju

Boškovi_a i Voltairea, nalazimo medju drugim modernim idejama i

slijede_e:

Ustanovljavanje medjunarodne geofizi_ke godine.

65
 Prenošenje malarije komarcima.

Mogu_nost primjene kau_uka (misao koja je po La Condamineu,

isusovcu, Boškovi_evu prijatelju, provedena u djelo).

Postojanje planeta koje kru_e oko drugih sunaca, kao oko našega.

Nemogu_nost lokaliziranja duševnog _ivota u nekom odredjenom

dijelu tijela.

Odr_anje "quantitetskih zrna" gibanja u svijetu. Ovdje se radi o

oko 1900. formuliranoj Planckovoj konstanti.

Boškovi_ posve_uje povišenu pozornost takodjer i alkemiji i daje

jasne znanstvene prijevode alkemijskog govora. Po njemu se tako,

npr. _etiri po_ela vatra, voda, zrak i zemlja razlikuju samo po

razli_itom rasporedu _estica, koje nemaju ni mase niti te_ine -

hipoteza kojom on predujmi današnja avantgardisti_ka istra_ivanja o

sveop_oj ravnote_i.

Jednako o_aravaju_e je i to što Boškovi_ ka_e o odredjenim

prirodnim pojavama i zbivanjima. Kod njega susre_emo ve_

65
statisti_ku mehaniku znanstvenika Willard Gibbsa, koja je polo_ena

koncem XIX st. kao teorija, ali tek u XX st. _e biti priznata. Pored

toga nalazimo i potvrdu radioaktivnosti (koja je u XVIII st. bila još

potpuno nepoznata) kroz jednu seriju iznimnih slu_ajeva u prirodnim

zakonima - dakle, kroz ono što mi danas nazivamo "statisti_ko

sladavanje ograda potencijala".

Zašto to iznimno djelo nije izvršilo utjecaj na modernu misao? Zato

što su njema_ki filozofi i znanstvenici bili oni koji su davali ton na

podru_ju istra_ivanja sve do prvog svjetskog rata, a koji su

pretpostavljali postojane ustrojbe, do_im su Boškovi_evi pojmovi

stajali u bitnomu na ideji diskontinuiteta. Zato što su sustavna

knji_ni_arska istra_ivanja i povijesni rad na Boškovi_u vrlo kasno

bilo mogu_e poduzeti, jer je autor bio veliki putnik, njegovo djelo,

stoga nadaleko razasuto, te i radi toga što je prva svjedo_anstva o

njegovu _ivotu tra_iti u zemlji koja je izvrgnuta neprestanim

politi_kim previranjima. Kada jednom budu sva njegova djela

skupljena i takodjer svjedo_anstva suvremenika, iznova budu

65
otkrivena i sredjena, onda _e pred nama stajati jedna osobita,

uznemiruju_a, da, potresna figura.

U medjuvremenu imamo lijepu Supekovu knjigu o Rugjeru, nu ovaj

izdašni navodak je potreban jer cijeli niz navoda ovdje iznesenih ne

nalaze spomena u spomenutoj našoj knjizi, nu zato cio niz drugih

va_nih podataka i stru_nih objašnjenja. Ta pak engleska spomenuta

knjiga u onom njezinom nebitnom (uvodnom) dijelu kojeg nije

Boškovi_ pisao, odiše izravnim srbojugoslovenstvom njihove

urotni_ke diplomatije u Engleskoj. Velikoga _u Rugjera morati još

jedno_ spomenuti kad budem pokušao iznijeti na svjetlo dana

upadljive usporednice nekolikih naših velikana po pitanju _e_nje za

synthesis. Kada se zagledaš u središte odavle vidljive strane Mjeseca,

sjeti se da tamo negdje zjapi krater imenom »Boškovi_«

O po_elima (Drvo, kovina, voda, zrak, vatra):

65
 PRELIVODA

"Vodenjak tra_i nešto što mu pokazuje upravo nezakonomjernost.

Primjerice ga religiozno privla_i. Ali on ne_e biti bogoslov kakove se

uzgaja na današnjim sveu_ilištima, prije bogoslov koji ima mo_da

upravo proro_ke osobine, koji ho_e probiti, revolucionarac."

Friedrich Weinreb

"Die Astrologie in der juedischen Mystik"

65
Bilo jednom jednoga vru_ega kasnojesenskog poslijepodneva, tamo

negdje oko 17.00 h. Tra_ak mraka, a moj (kašnje i naš) _ovjek zasjeo

uz vatricu uz auto-cestu A1. _ovjek je dimio iz _drijela ništa manje

nego vatrica. Dimne kovr_e plešu svoje neponovljivo kolo. Umije on

maštovito tuma_iti šare iz taloga kave. Knjigu mijena zna ve_ naizust

pa sobom nosa samo pedesetijednu osušenu stablji_icu hajdu_ice i tri

probušena nov_i_a s dalekoga istoka. Sve je to u njega nebri_no

umotano u svileni rubac, šareni svileni rubac. Zaudara smiruju_e na

baguš. Dodje ti da zaustaviš dah za sva vremena. Nu, naš _ovjek, ili

kako se to na njegovom jeziku ka_e - Rom, huk_e još u svakoj

prigodi. Nekada u ruke prije bacanja nov_i_a, nekada samo tako,

nekada za odbacivanje dima i sl. Sada mu se mota po glavi (valjda

zbog sile ispušnih plinova) samo još jedno pitanje: mora li manti_ar

baš biti u stanju _itati sve, sve, ne samo iznutrice peradi, crtovlje

dlana, urim-tumim, sve? Dim mlatara zrakom nešto prebrzo. Kao da

ga samuraj vješto sjecka cijelo vrijeme. Kada bi barem mogao _vrsto

odrediti mu mjesto pod ru_om vjetrova imao bi se za što uhvatiti, ali

ovako ne ide. Kao da se hvataš za sveta_ki obod. Umiri se

65
zaklju_kom kako je zaista mogu_e sve tuma_iti za šetnje kroz vrijeme

(pogotovo one njemu najsladje - prema unaprijed), ali onaj kojemu je

podarena ta nesvakidašnja sposobnost nije uvijek raspolo_en za to, te

ima pravo na to.

Više se puta sjeti na putovanjima svoje proklete zemlje In_ije. Nije da

nije rodoljub (ta sasma ozbiljno za nj Rom samo - jest _ovjek), ali ne

toliko i domoljub (posve ozbiljno, svoju domovinu nosi u naprtnja_i,

svoj deltoidejni šator). Njemu je svejednako lijepo po tursko-ugarsko-

finskoj kao i indo-europei_koj osovini. Jedno je sudbina nomadâ, a

drugo kad je _ovjek smotnja_ki udaren.

Što razdire srce mojemu Cigi? On je vrlo dru_eljubiv. Voli sovjetske

kru_ooke. Svjetski _ovjek, otvoren kao šatorsko krilo. On voli cijeli

svijet (nešto ima poteško_a s tzv. osobnom ljubavlju prema bilokojoj

odredjenoj osobi, nu to se i ne primje_uje tako lako pokraj tolikog

_ovjekoljublja). Rado bi imao _enu, a opet djeca ga podsje_aju samo

65
na odgovornost iako njihov car uvijek naglašava "socijalni aspekt"

obilne prinove.

Kakove je boje bila njegova kosa - prepustiti _emo štiotelju da si sam

oboji u svojoj glavi. U njegovoj pak glavi zablista plavka, baš onoliko

grudna kao ona koju je vidio u posljednjem teretnjaku iz kojega je baš

ovdje isko_io. Iza voza_eve glave, skoro 1:1, stajaše ponosito ona.

Slika, doduše nešto izblijedila, ali za crnog Ciganina utoliko

privla_ivija. Bavi se magijom? Eno tamo u šipra_ju se izvalila... On

odlevitira onamo, obazrije, te se, pljunuvši u svoje petokrake (njegov

naziv za ruke) vješto prihvati zadovoljavanja. Pamtimo da je do ove

vatrice došao u jednom komadu kamionom od Bratislave. Kad bi

znao kuda dalje, lako bi znao i zašto baš tu. Vozila se prome_u

svejednako no_ pala i magla se izrodila. Cigu zazebu zubi. Stavi

klobuk na nos i pru_i se u svoj hopla-_ador.

Nedaleko otuda rukavac rijeke se protegnuo. Uz njega raspet, dobu

primjereniji - "iglu-pokretljiv privremen zaklon od nepromo_iva

65
platna". Dvojica le_e potrbuške polovicama tjelesâ pod platnom i

glavama pod no_nim, nešto ni_im, obla_nim nebom. Ništa naro_ito

povoljnoga za ribolov, nu moja dvojica, tj. jedan od njih sam u prvom

licu ja, a onaj _e se drugi sam predstaviti u prvom licu kada dodje na

njega da se o_ituje. Ni vjetar ne sma_e praporce na našim

nadobudnim štapovima pozabijanima u stalke pozabijane u zemlju

privesti klingilinganju, a kamo li ribice, ta nisu ludice da dodju amo,

mi zapjevamo... Lako nama pjevati unato_ _injenici kako ništa ne

ulovismo jer su nam torbe bile pune mesnih preradjevina iz nedaleke,

samo privremeno okupirane tvornice. Kakva sre_a da se _ovjek mo_e

pouzdati u dugotrajnost takovih proizvoda... Nu, budi re_eno kako

niti nismo mislili na ribe, nego na ribolov.

Ja sam prijatelj ovoga pjesnika koji vam sada piše. Kakve li

nestašnosti: meni je ime Nadja, a i onaj u nedalekomu šatoru se

odaziva na isto ime. Isto je svrstati u udarce sudbine da mi ovdje

dvojica imamo mjesta (iako od svakoga od nas samo po ½ koristi taj

zaklon, do_im preostale polovice, one s glavama, koriste nebosklon u

65
tu svrhu), a JNadja nema zgodu o_itovati svoju sklonost spavanju u

sredini šatora, jer gdje god se u njemu nalazio, (protivno fizikalnim

zakonima?)on je bio istodobno i uz rubove i u središtu. JNadja {_itaj:

Karana_a} je mišljenja da se radi o genetski ujebanomu strahu od svih

opasnosti koje vrebaju s one strane platna, od kojih su istaknute one

koje mogu prouzro_iti neo_ekivani kuku-lele nutar _adora, a pri tomu

ostanu neprepoznati. Platno, na_alost, no_u popušta.

Moji su o_evi, djedi i pradjedovi bili svojevrsni plemenitaši. Vrlo mi

je neugodno zboriti o tomu jer "mi dodje da se nakesim" što nije na_i

junaka koji bi znao što izvijestiti o svojim prijašnjim _ivotima, a da je

bio u njima kakav _inovnik, trguju_i putnik, prevoditelj ili kr_mar.

Ne! Svi su oni bili netko i nešto (samo im se nešto okliznulo pa su

sada malo što). _ak ako netko i veli da je bio pas, a ono ne koji bi bio

_ergášio, nego mu Kleopatrin dvorac bijaše prebivalištem... Nu moji

dide bijahu pravi vitezovi. Razlika bijaše u tomu što se jedni

nazivahu, a drugi bivahu. Nazivam ih pravim imenom jer posjedujem

civil courage popa nazvati popom, a bobu bob. Nisu oni bili od toga

65
soja da bi svojom vještinom obavljali sponsoring drugu Titi

zaprimanjem srebrnoga štita na privremeno _uvanje. Oni nisu znali

stvari gdje drugdje pogoditi nego u sridu. JNadja _e to nazvati linijom

nikakvoga otpora. Drugim rije_ima: ako se opirahu iskušenjima

ovoga svijeta, onda su sami bitno doprinijeli oštrenju svojih vrlina. Ili:

ako i nisu bili izravno izvrgnuti kušnjama "ovoga svijeta", a ono nisu

_eznuli za njima, dobro znaju_i o njihovoj opstojnosti.

Mo_da je sva zasluga u ponosu. _initi pošteno za njih bijaše iskaznica

_ija trajnost se prote_e i za grobom. Svaki ih korak legitimira. Staze

su strme, ponori beznadni i kroz _ivot se ima i_i bez ijednoga

pogrešnog koraka. Tako se kro_i s obije noge u _ivotu. Divno u

svemu tomu jest što to za njih bijaše jedina samo-po-sebi-

razumljivost, a dragovoljno, a prisile ni trun_ica. Boga su se malo i

bojali, ali cara - nimalo.

A kako onda da sam ja još na _ivotu? Nisam ni bio pošao tim strmim

stazama pa nisam mogao niti pasti. Uvijek sam pazio da ne prodjem

65
ispod crne ma_ke, da me kakva potkovica ne zvizne u _elo, da ne

reknem "sretno!" rudaru kada se vra_a iz lova. Ulje kupujem

isklju_ivo u plasti_nim bocama. Sretnem li dimnja_ara, odmah

upišem u rokovnik "temeljito pregledati stanje slamnatoga krova i

dimnjaka / prema potrebi nazvati dimnja_arsku udrugu". Sadt buš mi

rekel kak' sam si zmislil moga sustafa copranja, al' ni tak'. To je sve

pruzeto iz predaje i predstavlja zaokru_enu mudrosloviju. I kada idem

do crkve i nazad, ne idem na trag kojim sam došao, nego drugom

stranom ulice. Time _inim jedan krug, ali nikako ne hodim protiv

samomu sebi. Sada _eš mi re_i kako izbjegavam susretaj sebe sa

sobom. Kako se bojim sebi pogledati u o_i. Nemam se _ega bojati jer

je uvijek uza me škapular s komadi_em halje od b.d. Marije

medjugorske sa zapisom: "sav (sam) tvoj".

Otud' ide, kao sasma slu_ajno, mladi bogoslov staroktoli_ke navade.

Prostrani, nakupa_ki Opel karavan nebesko plave boje, ukotvio je uz

rijeku prometalâ. Zadah tek iskljuu_enoga motora se nevidljivo širio u

zagrljaj zadasima još neisklju_enih motora. JNadja kroz tanak sanak i

65
svojim mirisima natopljeni klobuk, razlu_i kako mora u blizini biti

zaustavljen i kako se nada, napušten osobni automobil. Nakon što je

napokon JNadja napustio auto, bijaše uvjeren kako zna o vlasniku

više no on o sebi samomu.

Kako je pako JNadja poznavao JNadju bolje nego JNadja mene,

svojega pjesnika, lako je pretpostaviti kako je Cigo tako više znao o

meni nego što to moj suribolovac o meni. Nije mu lako bilo znati o

meni:

1.) zato što sve što u sebi (osim sebe) imam u dodiru s tre_om osobom

smjesta porazbacam oko se. Dok se tako _eprka po mojim

iznutricama, ostajem dobrim dijelom neprepoznat [op_enito]

2.) što je on, prelivoda, do te mjere zaokupljen samopredstavljanjem,

više i od mene samoga, da mu ne preostade niti koliko jastrebu

_utoglavu bradašu o_asja lijeta "tragom sun_ane putanje za upoznati

svijet gdje ljudi nema", tj. slijetanja na tlo tzv. transpersonalne

psihologije, one koja unato_ povišenoj pozornosti poklonjene tijelu u

psihosinteti_komu postupku gubi "holisti_ku" vezu s ljudima po

cijenu njihovih "viših" sebstava, prisvajaju_i tako pravo prvokupa tog

65
"realiteta" za svjeni samonadzor tzv. "procesorijentirane tehnologije",

nemiješanja u zbivanja u drugima. [Kao npr. kad uneseš u sebe kakvu

dušodjelatnu tvar] Prema tomu smo spirit(ist)ualna bi_a više nalik

angjelima nego npr. jugoslovenima.

The great invocation

From the point of Light within the Mind of God

Let Light stream forth into the minds of men.

Let Light descend on Earth.

From the point of Love within the Heart of God

Let love stream forth into the hearts of men.

May Christ return to Earth.

From the centre where the Will of God is known

Let purpose guide the little wills of men-

65
The purpose which the Masters know and serve.

From the centre which we call the race of men

Let the Plan of Love and Light work out.

And may it seal the door where evil dwells.

Let Light and Love and Power restore the Plan on

Earth.

65
Šalu na stranu. Pristupimo gragji jednom ve_ onako kako i zavredjuje.

Smije li se jednostavno svakoga koji stavlja šalu na stranu, proglasiti

odmah i nastranim? Bez šale stvar izgleda ovako; oznaka likova

(prema redoslijedu pojavljivanja) te_e englezkim slovima N, S, E, W,,

ili kad nam ve_ mehanika nudi odraziti se grafi_arski (istim slijedom):

ª, §, ©, ¨. Kao u svakomu istan_anom pjesnikovanju, uvijek se u

radnju upli_e po_elo godišnjega doba. Ovom zgodom ovim (istim)

slijedom: zima, ljeto, prolje_e ... zrak, vatra, voda ...

(Prema prvom koanu iz zbirke od 48 kom. i td.)

...pametan - sit! Do_im Luther dopusti da je Boga i u kloaki, pametan

Maimonides nas pou_i: "Tamo gdje Ga se pripusti". Na koncu, kada

golublje ne bi kakilo vertikalno ne bismo mogli biti uvjereni da se

65
radi o "demonta_i" V.I.Uljanova (Vilnius, 1991.), s osnove jednoga

svjetlosnoga odbljeska koji dokumentira kolovodju u dubokomu

nagibu, a s bijelim, fosforom bogatim tragom po bron_anoj glavešini,

koji nas dovodi pouzdanom smještaju i u vremenu, o, da, i u

obi_ajima.

Ima li u golubu Duha Bo_jega? Kakvoga li pitanja? Nije li se upravo

golub spustio nad Isusa u rijeci Jordanu?, Simboliziraju_i upravo

duha, upravo Duha, upravo duha Bo_jega, upravo Svetoga Duha?

Simboliziraju_i..., a ima li ili nema, on sâm? Da budemo bez šale: upit

vrijedi i kada bi se radilo o psetu. Opet, odgovor vrijedi i ako bi se

odnosio na kravu. U taj tren se za_uje iz dubine grla jedno jasno i

nedvosmisleno: "Mu(uuu).".

Ako pri tomu odstranimo (poput šale), naš razlu_uju_i smisao,

razumije se, tko mo_e, onda se o_ituju po tomu pitanju - ovako:

65
ª: Za razliku od ¨, kojemu takodjer teško pada iskop_ati smisao za

razlu_ivanje, ja ga barem ne zlorabim, što zna_i: kod njega je sve i

uvijek samo crno ili bijelo (u me finiji raster, npr.: pepita, opti_ka

likovna umjetnost, fuzzy logic), no_ ili dan (u me: "Osvit",

"Sumrak ..."), imati ili biti (u me: "Bolje zdrav i bogat, nego bolestan i

siromašan), on sve vidi kao kovitlac jin i jang-a ( u me: gledam

lijevim okom kroz onu naran_astu rupicu u zelenom krilu, a desnim

kroz zelenu rupicu u onom naran_astomu krilu), muško ili _ensko (u

me hermafroditi siluju feministkinje, do_im se ove opet podaju

eunusima, a svoju vlastitu spolnu uravnote_enost smatram

privatnoš_u koja potpada zakonu o zaštiti podataka, u svemu: svaka

anima ima svoje animuse i svaki animus ima tu animu), u njega su

lijeva i desna dimenzija, (u me; dvije su dimenzije: hologramm), (u

njega:) usporednice i podnevnici, (u mene mre_a, i to ne kakva god,

nego - globalna), (u njega:) kumirova glava mo_e samo u uspravnom

polo_aju biti iznaposravana (u me je regeneracija u tijeku prije nego

se destrukcija do mile volje dekonstruirala)... Sve je njegovo (¨-ovo)

sa sigurnoš_u, zbog »matemati_ke samodjelatnosti« predvidivo, ništa

65
od mojega ne podlije_e vjetrovitomu i dimnomu oblaku. On nije u

stanju sebe o_itovati a da pri tomu nije osudjen na isporedjivanje.

Njegov miši_ je _vrst poput kamena i isto toliko gibak. Koliko se

popreko tomu prije_i moj glatki, .... ne, na te grane (permanentne

komparacije) ja ne spadavam. Njegovo se orudje zove usporedilo. _ije

pak equalizer? Facit: Moja krava mu_e i repom maše, ali moji razlozi

koji me navode na zaklju_ak kako ona ima bo_ansku prirodu ne

izviru iz tijeh premisâ. Te_ište u odgovaranju stavljam u napomenu:

moja mi zdrava sumnji_avost na-la_e priznati kako u meni negdje

duboko _u_i jedan univerzalni pantheist koji kravi osporava monopol

jedine posjedovateljice duše (bo_anske se ovdje misli), ali istodobno

ne ometa one koji ju dr_e svetom i planetu zbog nje nazivaju Bumi-

loka, kravlja planeta. Malo je tko o_ekivao od mene toliko

jednostavan i jednozna_an odgovor, ali kaj-je--je. U mojemu plemenu

nije nepoznanica imanje dvaju facita koji se odnose na jednu stvar o

jednoj stvari. 3. Moj odgovor - moja slobodica. Nitko mi nije uzor.

Borim se protiv namjernog hvatanja _ivih leptira, e da bi se

isporedjivala i dosavršavala sistematiziranja. Ionako više odgovara

65
naravi leptira nego goluba, na_in kuda i kako Duh puše. Ma_ fiju_e

mo_danim vijugama. Element zraka pišti pod pritiskom oštrice moje

lopate, mojega ª. Prvi drugoga, za divno _udo - podudara. Da, sve je

(što se ti_e kretanjâ samo) relativno, ali, naša ljubav ne prolazi: u

njega sve ili ništa, u mene samo ništa. Otuda duša i u _etvrtoj nozi

stola koju nit' se uop_e vidi. Facit iz dubine moje okretne (ne _u_e_e)

duše: Ne da sam uzkoleban, nego kako mo_e pseto imati (bo_ansku)

dušu dok su gospoda kardinali razglabali ima li _ena uop_e dušu?

Kako mo_e pseto imati dušu (bo_ansku) dok moja niti kao ciganska

nije dobra jednomu zakonodavcu? Kako mo_e imati bo_ansku dušu

dok boga nema. Actuarius! Piši: izre_eno leti, napisano stoji. ª-ov

iskaz nije mo_i pripapiriti, a ako bi komu i uspjelo, smjelo bi se _itati

tekar kad bi od lista bio napravljen zrakoplov, dobu primjerenije:

spaceflow.

Sjeverac ga zaspe svojim iglicama hladno_e, a on spokojno zaspe s

klobukom preko obraza. Jedan divni ja-i-ne kao iz same Mamunove

pjesme.

65
§: Iako nisam tvrdoglav poput ¨-a, tj. sposoban sam isko_iti iz

nizbrdo kotrljaju_ih se kola, prije nego postane uzaludno: vjerujem.

Tvrdoglavost je najprva osobina vjerovanja. Moj v j e r u j e m glasi:

vjerujem, dakle jesam. Ima ih mnogo koji vjeruju kako je

neprestistojno ikoga pitati vjeruje li on npr. u Boga. Ovom zgodom

_emo izostaviti i kod mene to neugodno pitanje, te zadr_ati pri srcu

kako rado vjerujem. (Opet, s povjerenjem - ima to malo veze... jer

vjerujem u prvome, a mo_da i u jedinome retku: sebi. Tebi - ne!)

Tu se probija moja tvrdoglavost do svojega dosavršenja. U takovim

trenucima me opije samouvjerenost. Kamo kola neustavljivo hitaju u

svojoj stvarnosti, za moju, potpuno je bez zna_enja. _ija je ja_a ta _e i

kva_iti. Za me se oduvijek i radilo samo o tomu. Na kraju balade. Ili

kako to germani veliju: konac dobar, sve dobro. To je hladna

kalkulacija, neumorno usmjerena kraju. Imam ugodjaj da sam

velemajstor koji je siguran u apodiktiku svoje pobjede, te putom

"_rtvuje" i poput mace se poigrava s odavno zgotovljenim obrokom.

65
Ili. Natje_em se u »formula 1«. Saison je pri kraju. Stojim pred

izborom: biti pobjednikom prvenstva i pri tomu posljednju utrku

izgubiti, ili staviti prvenstvo na kocku a pri tomu sigurno pobijediti u

posljednjoj utrci. Izabirem posljednje.

To ti je kao kad pridaješ va_nost za tvoje ponašanje texti_u na

poledjini kalendarskog listi_a, a u stvari ga _itaš tek kad ga otrgneš

narednoga dana. Kao da bi ameri_ki knji_evnik bio rekao (na tomu

kalendaru), u petak: "Danas smo toliko medjuovisni, o ljudi, da ako

bismo se os ebi htjeli brinuti, za svoje dobro - moramao se brinuti i za

druge." Danas bismo rekli i tre_e... U subotu: "Danas smo, o ljudi, toli

medjuovisni a ako se brinem o sebi, kao da se brinem i o tebi."

Prokleta proza. I najlepršavije metafore okilave se dok zadovolje

oblik.

©: Kak' peseki ne bi imali dušu? Kak ste tak bezdušni? 'O'te v-rit!

¨: Pitaj si Koreance i Švicarce kak šmekaju dimljeni peseki pa bu ti

bilo jasno imeju li duše il'ne.

65
©: Otuda se rajše pitam imeju li Koreanci ili Talijani duše?

II

¨: Ima li lisica dušu? Bo_ansku ili naljudsku? Mo_e li lija biti _ovjek?

A _ovjek lijom? A u udaljenomu istoku¥ Dokle? Dokle prst se_e.

Ako - onda. Ako ga prva pogreška stavila pred drugu, a druga opet

[goto] pred prvu. Onda _ Velim sinu Jeronimu neka ne prelazi ceste.

On predje. Tek ga podsjetim što mu rekoh, a on "pokorno" iznova

prijedje cestu. K ishodištu, pred prvu pogrešku. "O, ne!" On ponovo

"pokorno" previdi teoriju komunikacije, te se vrne nazaj. Zatim padne

_rtvom svoje (fixirane) predo_be i evo ga po 500-ti put. Što je u

medjuvremenu izbilo s mojom predo_bom? _ Svjesno sam u_ivao

svih 500-tina _ivotâ kao lisica. Ta nije li sam Indra mogao u_ivati u

svinjskomu tu-bivanju bez ostatka i bez _e_nje za svojim starim

radim mjestom u svojstvu nadboga sviju polubogova?

65
Lisica, na koncu konca, umije rješavati zagonetke, ima ridju bradu, a

ne kako ljudi misle kako lije su ridje... i sl., ima uredan spolni _ivot,

uravnote_enu ishranu, svoje radosti i svoje slabosti. Ima prirodu i sva

tri dijela joj pripadaju kao jedan. Pustinjska i\ili polarna.

Bolje lija u šumi slobode, nego bradati iguman u zidinama koje ne

smije ni previdjavati, niti pod njih pasti, nego ih razmeditiravati nutar

te napetosti, te bdjeti: samo ne fixirati, samo ne fixirati, samo ne

fixirati.

©: Lukav si, o ¨!, lukav. Za me si prava lisica. Kakovom _u ti se ja

predstaviti? Meni se najve_ma dopala ona sekvenca u kojoj meštar

Hyakujo udovolji starcu - koji je bio lija te pokopa liju kao da je bila

oberica ovoga samostana. Naprosto dirljivo. Kako netko uop_e mo_e

nakon tako _ega pitanja postavljati (bez crvenila u obrazu) dokle je

svima ostalima do plakanja. Angina mi srce obuzima. Takovim

pitalima bih prizvala u pamet: Da si šutio, ostao bi zen-meštar, ali zato

što si daleko udaljen - govoriš. Srce ti je zbunjeno jer se dr_iš

65
kojekakovih izvanjskih _imbenika. Uzrok i posljedica gospodare nad

tobom pa ti ništa nije dobro i nisi sretan i nisi zadovoljan s ovim

kakovo jest.

§: Ako dolazi sa zapada, ali ima ili nema bradu, ali crvenu, kao

uklesanu u sinju hridinu, onda je suvišno pleskati ru_icama i cupkati

od veselja što nisi dobio zaušnicu natrag. Ili ispred uha, tamo negdje

bi gdje rid_a brada rasla ili se crvenilo od krvi koja se podlila ako se

odsjeklo pošteno. Svi studenti smatraju kako je pošteno što mu ovaj

prst odsje_e, a misle kako se to u stvarnosti nije zbilo. Nije istina.

Zbilo se je i-te-kako.

On je sada _ovjek, _iv i kako bi G.P. della Mirandola rekao dostojan

ljudskoga dostojanstva. Koliko _ivotâ je imao pro_ivjeti u tijelu lisice

dok napokon lija nije sahranjena smjela biti kao da je redovnik, danas

ne igra nikakovu ulogu. Samo je pitanje da nemamo najednom

dvojicu priora, što za jedno mjesto nije baš najfizikalnije. Samo ako

jedan padne u kauzalnost, znati _e vidjeti u svakom pitanju odgovor

65
(a u svakom odrg...). Onaj koji pre_ivi pa na pitanja odgovara kao da

se najeo plodova degenie velebiticæ, manje se obaziru_i na ono

sadr_ano u pitanju, nego sveudilj gledaju_i kako bi se poistovjetio s

odgovorom kako bi bio autenti_an odgovr s vrijednoš_u za svemir, a

kako tek ne i za postavlja_a pitanja, koji opet u spletu zauzima

_vorište, mjesto istininoga prebivališta. Tko bi, s jedne strane, to

namjerno previdjao, a s druge strane se odnosio prema Kauzalnosti

kao prema Janusu, klanjao mu se gr_evitim fixiranjima - ruga_ je i

nije _aliti ako mu Meštar spretnim rije_ima od_arobira ka_iprst. Ako

Meštru ponestane _arobnih rije_i za prst vratiti _ nikomu ništa

vra_eno biti ne_e što prethodno izgubio nije. _ ili onaj kojemu je

voda do grla došla, a tra_i vodu.

»Uto dodje neka _ena Samarijanka da zahvati vode. Isus joj re_e:

"Daj mi da se napijem!" U_enici njegovi bijahu otišli u grad kupiti

jelo. Samarijenka mu odvrati: "Kako ti, _idov, mo_eš iskati od mene,

65
Samarijake da se napiješ?" _idovi se, naime, ne dru_e sa

Samarijancima. Isus joj odgovori:

"Kad bi ti znala za dar Bo_ji i tko je onaj koji ti veli:'Daj mi piti!', ti bi

u njega iskala i dao bi ti _ive vode."

Odgovori mu _ena: "Nemaš _ime ni zahvatiti, Gospodine, a zdenac je

dubok! Odakle ti onda _iva voda? Zar si ve_i od našega oca Jakova,

koji nam dade ovaj zdenac? I on sam je pio iz njega i sinovi njegovi i

stoka njegova!" Isus joj odgovori:

"Tko god pije od te vode, opet _e o_ednjeti. A tko pije od vode koju

_u mu ja dati, sigurno ne_e nikad o_ednjeti. Štoviše, voda koju _u mu

dati postat _e u njemu izvorom one vode što struji u _ivot vje_ni."

_ena mu re_e: "Gospodine, daj mi te vode da više ne _ednim i ne

dolazim ovamo zhvatati!" "Idi - odgovori joj Isus - zovni tvoga mu_e

te se vrati ovamo!" "Ja nemam mu_a", odvrati mu _ena. "Dobro si

rekla: 'Nemam mu_a' - nastavi Isus - jer si imala pet mu_eva, a onaj

koga sada imaš, nije ti mu_. To si istinito rekla."

65
Gospodine, vidim da si prorok... - re_e mu _ena - Naši su se o_evi

klanjali na ovome brdu, a vi ka_ete da je Jeruzalem gdje se treba

klanjati."

"Vjeruj mi _eno - re_e joj Isus - dolazi _as kad se ne_ete klanjati Ocu

ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi ne znate _emu se klanjate; mi

znamo _emu se klanjamo, jer spasenje dolazi od _idova. Ali dolazi

_as - i ve_ je tu - kad _e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini,

jer Otac ho_e takve klanjatelje. Bog je duh, i koji mu se klanjaju,

moraju mu se kljanjati u duhu i istini." _ena mu odvrati: "Znam da

ima do_i Mesija koji se zove Pomazanik. Kad on dodje, sve _e nam

objaviti." "To sam ja koji govorim s tobom ", re_e joj Isus.

... "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i

dovršim njegovo djelo. ..."«

ª: Gledaj! Kroz rupe u trima nov_i_ima, progurao Mujo 50-tak

osušenih stabiljki stolisnika, hajdu_ke trave (Achillea millefolium).

Kako ve_ on baca grah, tako baci te simbole. Ispadne 64., we dsi,

pred dovršenjem, vatra nad vodom. _ovjek htio znati kada _e

65
srbokomunisti_ka najezda posustati. Pitao on i _uvenoga

pokatoli_enoga _idovskog medicinara od naše Gospe od Saint-Remy-

de-Provence. _ak mu se jedna varljiva kitica u_inila nadonosnom.

Pitaj ti što ho_eš, ali odgovor je pre_i. Stara lija oprezno hoda po ledu

i suhoga repa sti_e na drugu stranu jezera, velike vode. I tako 500

puta. Ante mu je uvijek govorio kako nema slobode bez krvavijeh

ga_a. Mujo, medjutim, uvijek bio pun pouzdanja u koncept cvijet-

suncokret. Ante opet: koncept: bumbar - zmaj od Bosne. Mujo opet:

ma ne_e. 'O_e! Ne_e, bolan... 'O_e!

Htio _ovjek znati jedno, a dobio odgovor na drugo. Neka se sprema

za povratak. Dok vatra stremi prema gore, a voda nadolje, tj. dok je

svijet još u redu, _ovjek ima priliku staviti snage u pogon na pravomu

mjestu. Najva_nije je da sam zauzme dobro stajalište. Otuda se,

naime, dade i Zemlja pokrenuti. U kaoti_nim vremenima je

privla_ivo, br_e se bolje probiti da bi se o_itovalo štogod opipljivoga.

Nu, to nije sevap. Zna on to. On zna kako treba snage vrijednih

pomo_nika za preko el Pacifico. Tko mu je god bio rekao da je glup,

65
nikada nije propustio tvrdnju omekšati dodatkom "ali uporan". Svi

prigovori sada imadu mu_ati. Na istoj se kocki nalazi par i nepar. Pije

nego je pala na tlo - pala je determinanta kako _e pasti. To su veze

kojima prvi jasno Jin & Jung udju u trag. Sada je vrijeme, tako slika,

za polo_iti osnove mo_i i vladalaštva za budu_nost. Gospodja D_ini_

se pita:"Zašto Rvati kad tamo nešto oslobode ne zabiju odma' i

zastavu TO, a ne samo šahovnicu?" (Bo_e mi prosti!)

"Novo doba i s njime je spas tu." "Nakon po_ara se zelenilo

jošsvje_ije nastani na razvalinama." _ekaju_i pijemo vino i pazimo na

mjeru. Pred nama je prelazak iz, ništa manje od kaosa u ništa više od

uredjenosti.

Knjiga veleobrata je knjiga bud_nosti! Bijela (tabula). Šuvar

proskriptor ima o_iljak na licu. Bijela _ekaonica _eljusne kirurgije na

Šalati. Svugdje prisutan dah smrti. I dah vje_nosti i poluvje_nosti.

Ho_e kad umre ostati _iv. Ne trajniji od mjedi, nego od ne_ega

_ivoga, _ilavoga. "Nešto što se troši". Nu razlika ostaje prkositi

65
svakom pjesni_kom zanosu. Izmedju Šalate i Olimpa, koliko izmedju

Šuvara i Šoljana. Moja sestra _eka da privedem taxi, svje_e operirana,

a ja, jadna nam majka, htio telefonirati iz kr_me, a kad sam jednom

tamo osvanuo, zaboravih zbog _ega sam došao u taj lokal, pa sam se

tak' nalokal, pokal po bokal. A svi oni koji su dobro znali _komiti,

otpru gubec i pri_aju pripiti nama koje dr_e bezazlenima, balavima...

U toj šutnji je bilo ne_ega internacionalnoga. Nije bila ona samo

hrvatska. On se je bio borio i u Španjolskoj i u Kerestincu, ali ne

smije svakomu re_i protiv koga kada, pa onda pri_a nama djeci, tek

toliko da rekne, da se ne mogne re_i kako je šutio, a opet uvjeren

kako _emo i mi djeca šutjeti jer _emo zaboraviti ili ne znati o _emu to

on. A djeca pamte. I moja sestra nikada mi to zaboraviti ne_e. Ona

_ekala i _ekala. Marko pio i pio, tj. ½ pio, ½ Šarcu davao, a Šarac od

dvije polovice sastavio jednu cijelu sramotu.

Rodjen sam 1955. 1955. umro Pierre Teilhard de Chardin. Boškovi_

je bio isto isusovac. Boškovi_u su isto predbacili da je htio izravno iz

prirodoznanstva izvesti svjedo_anstvo za Boga. Što radim u ovom

65
visokom društvu u ovom ulomku koji poput mnogih do sada ionako

zapo_e s nedu_nim iskazom godišta mojega rodjenja (npr. Njema_ka

vojska je te godine osnovana, a ni do danas Riehen, 16.12.'92 (21:15

h) nije našla tri _iste za izravniji engagement proti prljavštine

srbokomunisti_kog zuluma.)? Ta samo u ovom ulomku... Ta nisam li

onaj privilegirani koji nije bio specijaliziran nasilni_ki, a niti

dragovoljno, nego koji svojom SPIRALOPAEDIA CROATICA

pokušava zavirivati preko ograda pojedina_nih disciplina. Na koncu

se kod mene pitanje o smislu nije zgusnulo oko logotherapije, nego

oko pitanja o Bogu.

65
Nedaleko blagdana sv. Ilije proroka, zaštitnika Hercegbosne, ugledao

sam svjetlo zalaze_eg dana. Koliko god On bio kontinuum, ja sam u

njemu posve odredjen. Mjestom, vrermenom, tjelesnom ishodišnom

te_inom, imenom koje je zapisano od po_etka svijeta (dakle ne tamo

negdje u nedogledu), cijelom mre_om koja je pod naponom i

sinapti_ki sklop_iva, skoro digitalna, ali svakako arhitekturalna (_itaj:

ugodno s korisnim, lijepo s izvodivim, da se samo o kostima (tvari)

govori, na prvom mjestu bih naveo minimum tvari za maximum

optere_enja). Ako se Laktovit prodavao u ljekarni, onda sam stanovao

tamo. Ako su se do tada _ive_nice i tkanine dijelile na to_kice, rodjen

sam s druge strane te crte. Ako sam bio znati_eljan - u ku_i se je

našao "Sveznadar"... Što je na koncu ostalo od na_ela? : maximum

tvari (120 kg) i minimum opteretljivosti. Ne izri_ito mamina, još

manje tatina, ali maza. Kinezi takovu usporedjuju s kozom. Ona se

smatra ljubimicom prirode. (January 23, 1993., Upravo

zakukurikasmo u Novo ljeto.) Ve_ i samo zato što joj je sve dobro za

brstiti i što se svega svugje nadje, pretpostavljeno: sa svim mo_e biti i

65
zadovoljna. Ljubimica bira pre_ace. Uzak, strm, kamenit itd. put - za

nju je poslastica. A.) malo je smrtnoga ovda prolazilo prije nje = puno

još neobrštenoga. B.) Nije nasjela na prvopoglednu liniju manjeg

otpora, nego je odabrala onu koja se pokazuje u kona_nom efektu

takovom. Facit: optere_enje nikada ne prelazi kriti_nu to_ku. Koza

još za _ivota vidi drugu stranu veza polukri_i_ima, cijelu arhitekturu,

vrh brda.

Bezazleni i pa_ljivi štio_e. Ako si se zapitao kakove veze ima P.T. de

Ch. s fenomenom New Age, onda dugujem slijede_e: Za njega

samog, kao _ovjeka, fenomen je u dovršenosti tek samo _ovjek.

Ostale stvari samo ukoliko su umotane u vremenitost, posvema

odredjenu vremenitost, na na_in na koji su suvremeni fizi_ari umotani

u ono što se zbiva pred njihovim o_ima, za razliku od svega onoga u

_emu oni nemaju udjela za onih vremena kada njihovi nosovi (u

paleontologa - markantan) poviruju preko ograda vlastitih

metodoloških omedjenja. Da, štoviše, ima ljudi koji smatraju Pierra za

otca i produ_enu ruku biologizma, tj. excenti_nog antropocentrizma.

65
Zašto nismo u_estvovali na Europskom sajmu crkava u Baselu od 15.

- 21. svibnja? Zbog antropocentrizma. Tako je i slu_bena odbijenica

objašnjena sa strane Europske evangeli_ke alliance.

Hrvatska katoli_ka Crkva je dokumentirala svoje nezadovoljstvo pak

svojim prilogom za protokol u kojemu sam se trsio pogledati na

_alosno stanje svijeta kroz prizmu radosne vijesti. Skup je temeatski

odredjen: Mir, pravednost i o_uvanje stvaranja. Dokument u doslovu:

65
 Prilog Hrvatske katoli_ke Crkve za koncil u Baselu 1989.

Mo_da i izgleda kako niti je mjesto niti vrijeme za ovaj prilog, nu po

našem mišljenju je ipak neophodno jer predstavlja naše

svjedo_anstvo. Mi _emo se ovdje dopustiti voditi Evangjeljem a ne

izazovima današnjega svijeta.

Sotonino je odredište posti_i vlast, _ast, slavu, tj. za se prigrabiti ono

sve što pripada Bogu. On ga ho_e oponašati i ho_e ga u svojoj

oholosti nadmašiti, pobijediti, poniziti, uništiti kad bi bilo samo

mogu_e, na Njegov tron posjesti. On o tomu nastoji svim svojim

silama i nema namjeru odustati iako zna da to nije mogu_e. Iz te

_injenice proizlazi njegova patnja. Zbrkom, la_ju, la_nim

obe_anjima, obmanom, zavodjenjem, manipuliranjem svake vrsti, i

kona_no ohološ_u i kukavi_lukom u ljudima nastoji što ve_i broj

ljudi navesti na to da oni njega oponašaju i tako dospiju u isto stanje

patnje, jer mu je osamljenost u patnji uništavaju_a, tj. sljedba ga

65
odr_ava u postojanju. Vidimo mu odredište, vidimo orudje a sada

pogledajmo strategiju bri_no provodjenu kroz _itavu povijest _iji se

posljednji _in odvija pred našim o_ima.

La_nim obe_anjem zadobiva Evu da uzabere sa zabranjenog drveta,

Eva Adama i grijeh te_e... Bog spasava svoja stvorenja izgonom iz

raja da oni ne padnu zauvijek uzevši i s drugog zabranjenog drveta i

šalje im Otkupitelja kako bi imali još jednom prigodu datu im slobodu

volje ovaj puta iskoristiti na svoje spasenje tj. vratiti se u raj. Prvi

grijeh je Bog u svojoj milosti u_inio teškom ali izlje_ivom boleš_u

(muka uz porodjaj, znoj za egzistenciju). Ovaj puta je ujed zmije

smrtonosan. Ili _e nas ujesti za petu ili _emo joj petom smrskati

glavu. Onaj koji se pokloni svojemu Otkupitelju, bit _e otkupljen,

do_im _e onaj koji se pokloni Zvijeri biti dionikom njezine sudbine.

Radi se o smrti ili o _ivotu. Kona_noj, drugoj smrti ili _ivotu u

punini. Jedinoj kazni ili jedinoj nagradi. (Zato i ne mo_e dobiti manju

pla_u onaj koji dodje u posljednji tren od onoga koji je na djelu od

ranoga jutra.) Djavo ne spava. On je na djelu do posljednjega daha jer

65
su i oni koje je ve_ zaveo do zadnjeg trena još uvijek u ljubavi Bo_joj

vrlo dobrodošli kao uzvanici na gozbu Jaganj_evu, što više, zbog

takvog jednoga pastir napušta stado i ide ga tra_iti. Zato, kako se

pribli_ava onaj sat, tako i Vrag tempira svoje snage i izlazi sa sve

pogibeljnijim oru_jem. Iako se i primjerice atomska bomba pedantno

uklapa u sotonski plan, ovdje je rije_ o sve suptilnijim metodama,

koje sve zapravo po_ivaju na prala_i da se znanjem posti_e sli_nost

Bogu, štoviše - sam Bog. Da bi se moglo postati "bogom", pravog

Boga treba nijekati. Napose treba i previdjeti spasonosni naputak iz

Svetoga pisma koji strah Bo_ji stavlja na po_etak prave mudrosti.

Nadomjestak za znanje jest znanost. _ovjek je poznanstvenio sve oko

sebe, a najgorje od svega - sebe i svoju nutrinu. On je sebe reducirao

na objekt podlo_an zakonomjernostima koje vladaju u Svijetu,

prirodi, društvu i psihi. Onemogu_en na taj na_in do_i do bilo kakvog

zadovoljavaju_eg odgovora na suštinska pitanja, zanemaruju_i, bolje

re_i zabacuju_i Objavu, ne preostaje mu drugo nego se prepustiti

škaklja_ima ušiju, njihovim naucima, njihovom proricanju, njihovim

obe_anjima. Tr_ište ve_ nudi neprebrojive vojske Simona _arobnjakâ,

65
gurua, nau_atelja, la_nih proroka i "mesija", znanstveni_kih

autoriteta, idola, iscijelitelja, in_injera trendova, pokazatelja

psiholoških pravaca, teologa, "karizmatskih" politi_ara, maršala,

imama, papâ, kraljeva, knezova, faraona, vra_eva, šamana, vidilaca,

zlatnih teli_a, prestrojavatelja, diktatora, ekologista, feminista,

holisti_ara, sindikalnih vodja, partijskih ideologa, propagandista,

geneti_ara, dianeti_ara, agitatra, za svakoga po nešto. Naoko

nepregledno šarenilo bez prevelikih zajedni_kih crta, bez jasne

ustrojbe organizacije. U stvarnosti pak do potankosti pak bri_no

koordinirano od Ne_astivoga. Komu podje za rukom u ve_oj ili

manjoj mjeri sinteti_ki dogledati ovu pojavu preostaje mu samo jedan

vrlo apstraktni pojam kojim to mo_e ozna_iti: duh vremena. On

pro_ima sve, pa tako i psihologije, umjetnosti, teologije, filozofije,

znanosti i politike. Sve djelatnosti ljudskih ruku i glava su više manje

sluškinje politike koja bi trebala kulminirati uspostavom mira i

sigurnosti, blagostanja, zdravlja, slobode, komunikacije, ljubavi,

jednakosti, pravde, bratstva, nesputane seksualnosti, razvitka

samosvijesti i ostalih sklonosti i sposobnosti, prijateljstva,

65
snošljivosti. Rije_ju: s ostvarenjem svih (pozitivnih, _itaj:

zbli_avaju_ih, sintetiziraju_ih) mogu_nosti i obdarenosti _ovjeka,

nastupa doba doba ispunjenja svih ljudskih potreba.

Zato što je sve tako provedeno da svatko mo_e vidjeti kako su

uspostavljeni mir i sigurnost, njegova zasluga, on dopušta, a ubrzo

zatim i zahtijeva da mu se klanja. Scenario koji ga dovodi na tron

Gospodara svijeta je dostatno strašan i krvav da je _ovje_anstvo

spremno platiti svaku cijenu da bi se mir i sigurnost uspostavili i

odr_ali. Cijena _ak ni ne izgleda previsoka, štoviše, izgleda da je

dostatno biti lojalnim gradjaninom svijeta kojemu ne smije pasti teško

_ivjeti u svijetu kojega je sam izabrao. Ve_ ima tko _e stvari globalno

koordinirati. Da bi _ovjek mogao kupovati ili prodavati na tom

jedinstvenom svjetskom tr_ištu, bit _e dostatno pokazati svoju

iskaznicu lojalnosti s jedinstvenim mati_nim brojem gradjanina, koju

valja uvijek uza se imati, ili što je najprakti_nije, da si dade znak na

_elo ili na desnicu utisnuti. Tko se pak ne bi dao ope_atiti, taj bi se

zapravo deklarirao kao protivnik tog poretka, a nakon pokušaja

65
preodgajanja ne_e preostati ništa drugo nego likvidacija takvih,

novomu dobu nepodobnih ljudi. Pojam _istka ima ve_ danas svoje

legitimno mjesto u tehnologiji novoga doba.

Da bi se plan mogao provesti u potpunosti, bit _e potrebno sve

pojedinstveniti i centralizirati. Jedinstveni vrijednosni sustav,

jedinstveni odgojni plan, zdravstvene mjere (npr. sustavne

sterilizacije, cijepljenja, poba_aji, zaštite od trudno_e, genetske

korekcije, preventiva, prehrana, itd.) sl. Zato se istodobno oblikuju

Svjetska banka, svjetska središnjica za raspodjelu dobara, svjetsko

koordinacijsko tijelo za ekološke mjere, WHO, WOMAN, UNICEF,

UNESCO, IOK, AI, NOBELOVA NAGRADA, WBC, SP, ISBN, SI,

esperanto, basic, music, FIFA...

Najva_niji koraku uklanjanju razlika izmedju ljudi jest uklanjanje

razlika u svijestima, ideologijama, kona_no, vjerskim uvjerenjima.

Zato se sukobi npr. kolonijalista i ustanika, prikazuju kao, primjerice,

sukobi katolika s protestantima, muslima s _idovima, hindusa sa

65
sikima, ateista s teistima... Publicitet oko slu_aja Rhushdie pokazuje

do koje mjere se ide ne bi li se svijet senzibilizirao za prihva_anje

tvrdnje kako su vjere krive za svo zlo ovoga svijeta. Tako _e biti

uspostavljena svjetska jedinstvena religija, vrlo široka, tolerantna,

višestrana, korisna... U tom "raju" samo ne_e biti dopušteno vjerovati

u jednoga Boga Oca, pogotovo ne u Stvoritelja Nebesa i Zemlje, a

tako niti u Isusa Krista jedinorodjenoga Sina Bo_jega, koji je radi nas

ljudi i našega spasenja sišao s nebesa i utijelovio se po Duhu

Svetomu, te da je on raspet i uskrsnuo, ne_e biti više mjesta vjeri u

jednu, svetu, katoli_ku i apostolsku Crkvu.

Uop_enije re_eno tzv. nepopravljivi medju monoteistima su prvi na

udaru progona u svim ustrojbama i katakombama. Oni _e se u svojim

podzemnim op_inama pripremati za mu_eništvo i za ponovni dolazak

njihovog Otkupitelja u slavi, koji _e tada, kako vjeruju, suditi _ivima

i mrtvima i _ije Kraljevstvo, za razliku od gospodara svijeta, ne_e

imati kraja.

65
Sol_enjicin je rekao kako je svaki narod jedinstvena facceta u

Bo_anskom planu. Mi Hrvati smo od samog po_etka izborili pravo

Boga slaviti na hrvatskomu jeziku. Mi našu Crkvu nazivamo op_om,

katoli_kom (mora se _uti ono "holos", taj obljubljeni terminus naših

dana koji je nutra u rije_i "katoli_ka"), ali i hrvatskom, jer za taj narod

postoji. Osjetimo slobodu u Isusu! Rekosmo i spasismo duše svoje.

Prilog Hrvatske katoli_ke crkve za koncil.

sastavio: Br. Tvrdko Ilija Šiki_ RGN (vlastoru_no)

S dopuštenjem Sinodalnog vije_a Hrvatske katoli_ke Crkve.

tajnik: Dr. Milivoj Barbari_ (vlastoru_no)

Zagreb, Basel 25. o_ujka, prigodom posljednjeg koncilskog pokušaja

u Baselu kojeg je otvorio 25. o_ujka 1482. Andrija Jamometi_.

AD 1989.

Pe_at HKC, Sinodalnog vije_a, Zagreb

Što je to Svjetsko vije_e crkava? Uistinu ništa druk_ije od onih

pobrojanih WHO, OUN, FIFA, Rimski club, Findhorn Foundation,

65
Unihorn, Planetarna inicijativa za svijet našega izbora, Udru_ba ljudi

dobre volje, Merkurschule...i nebrojene druge psychosyntheti_ke

postrojbe.

"Medjunarodne ekumenske krovne organizacije i priredbe su bile

odredište operacija tajinstvenih slu_bi DDDR-a & CCCP-a. Kako

javlja Ruska izvještajna agencija TASS, KGB je postigao da

Uruguajski metodisti_ki teolog Emilio Castro 1984. bude izabran za

glavnog tajnika Svjetskog vije_a crkava. Tajnoj slu_bi je uspjelo ve_

1969. svojem agentu "Kuznjecov"-u priskrbiti odgovornu du_nost u

tom vije_u. DDR dr_avna sigurnosna slu_ba je istra_ivala i utjecala

na Europski ekumenski skup u Baselu, svibnja 1989. Prema vlastitom

navodu, Evangeli_ka tiskovna slu_ba raspola_e izvjš_em iz kojega se

vidi kako su usmjerenim utjecanjem DDR zastupnikâ uspjeli sprije_iti

kritiku na ra_un DDR-a. Iz dokumenta kojega je potpisao ministar za

dr_avnu bezbednost Erich Mielke se da _itati: kako se osnovni iskazi

ekumenskog skupa sla_u "najdalekose_nije s politi_kim pozicijama

socijalisti_kih zemalja"..."(idea spektrum)

65
Pozdrav od Kurt Waldheima. Pozdrav izostaje ako je istina da je Kurt

postao moj brat. Tj. ako mu dragi Bog sve oprašta, kakvo pravo meni

š njim se sprdati. Mo_da je to zaista jedinstven do_ivljaj, ne kad te

tram na ulici trkne, nego kad s krova svijeta "glavni tajnik" (o kako to

skromno zvu_i), opazi da nije on taj Kralj kraljeva koji kraljuje nad

svim (pantokrator), nego onaj komu je dato, naime Isus Krist. Zaista

mi je teško dr_ati "Fantasy" na jednoj debeloj strani i stvarnost na

jednoj tankoj strani. A još tanja je i crvena nit koja dijeli ta

neravnopravna podru_ja. Kurt je dr_ao štangu Arapima, tako je danas

i u ve_ini crkovnih ustanovâ. Tu se nalaziš u finom dru_tvu, skoro sva

elita investigativnog jornalisma, svi kulturolozi, visokocrkveni

dostojanstvenici, znanstvenici... svi su oni u tom klubu koji poti_e (u

duhu ravnopravnosti religija) gradje d_amija i pagoda po zapadima.

Borci za dejudaizaciju Isusa te palestinizaciju istoga. Ta Arafat

upozorava da bi ina_e se Jeruzalem i Bethlehem obrnuo u "little more

than Walt Disney theme parks for Christian hodo_asnike" Sunday,

October 4, 1992 "The Jerusalem Post" Riehen, 13.12.'92 (Sun. 17:33

65
h) to jest izra_unato danas nedjelja, a oni ispisuju pa i po našim

bogomoljama: "First the Saturday People then the Sunday People."

Dakle manjina Crkava je na strani Izraela, to valja zapamtiti.

"Gospodar krugova" (produkcija: Granada TV, London), plod

_etverogodišnjeg njuškanja Andrew Jenningsa & Vyv Simsona,

pokazuje zloporabu mo_i, novca i droge i od strane u kle_e_em

polo_aju prisegu loyalnosti najgeneralnijemu Francu davaju_ega Juan

Antonio Samarancha, predsjednika IOK. Tada se nabaci Cigan_e

slinom na Ivu Andri_a koji poimence ima mjesta u ovoj hronici,

makar i ve_ samo zbog toga što se je zauzeo kao predsjednik ku_nog

savjeta protiv povišenja nadnice _ista_ici, a da o trojnom paktu ili

pokušavanju savjetovanja g. Bogdana Radice da ga oponaša u

nijekanju hrvatstva ako mu je do diplomatske karijere. Predsjednik

ku_nog savjeta... kaj god. Kaj je to pram Kurta koji se nadigao do

predsjednika Austrije?

65
Da se tko ne bi zapitao što je to s autorom, piše li on autoroman ili

perinatalitet Novoga doba, odmah objašnjenje: Dokumentiraju_i osvit

novoga doba - pišem o sebi jer tu & nunc _ivim. Ta prošla su doba

kad se nepripadnost kakvom vremenu dokumentiravala pisanjem o

sebi u njemu. Ne, mi smo sada (veliko sovjetsko_irili_ko ). Mi smo

Lajka i Majka Zemlja i Terješkova i krava je naša. Mi smo

transpersonalni. Na putu smo, kako veli Pierre TdCh, k to_ci Omega,

"Jedinstvu u Kristu". Šteta što se rodio 1881. pa nije mogao vidjeti

kako se Srbin 1990. samo_inodejstvuje na evolucijskim merdevinama

k "to_ci Omega"...

Iznimkama uvijek doslovce svaka _ast, ali nas se ne mora (kao

Nijemce u novinama Professor Dr. Tomislav Suni_, Political Science,

Juniata College, Huntingdon, Pennsyvania, USA), podsje_ati kako

ovaj koji danas opozicioniše Vo_du - ju_er, tj. davne 1986. pisao

Vo_du Memorandum... O Srbskoj orthodoxnoj crkvi, jednoj od 3

stotinjak crkava _lanica spominjanog Vije_a (Ekumenskoga, Genf),

bolje je šutjeti. Zanosi se strategijom: "Kasno Janko na Kosovo sti_e."

65
Vjerovali ili ne, ali i njima se gadi taj ne_uveni anthropozofizam

Svjetskoga vije_a... Prijete istupom, ali im se ne _uri dok se da u tom

golemom loncu štogod uši_ariti.

Srpanjske no_i 1969. bdio sam na otoku Visu. CNN je izravno

prenosio namještaljku iz NASA dvorane pokraj Flagstone, Minnesota

s nešto kamenja i prašine iz _ileanske pustinje Atacama. Mi djeca

vjerovali. Ali poznajem samo trojicu odraslih koji to ni do kraja 1969.

nisu vjerovali. Tko bi mislio da mo_da nije djeci preporu_ljivo davati

Plavac piti makar on bio i bevanderan fifty-50%.

Sve se to zbivalo pred mojim o_ima. U gradu su bili deputati iz

cijeloga svijeta, dakle ne samo iz Europe. Pravi Babilon. Bilo je

guta_a vatre i hoda_a u_eta preko rijeke Rheine. Nezaboravna

propovjed ministra finacija Švicarske u baselskomu Muensteru. I

buddhist Carl Friedrich Frhr. von Weizsaecker (brat _uvenog

njema_kog psihosomatika), unato_ zeitnot-u, dr_i krš_anima

65
propovjed (to_no ondje gdje prije pola tisu_lje_a projaše general

dominikanskog reda Ivan Stojkovi_ de Raguzio, bibliofil).

Autonomne jedinice ga prekidaju u dramati_nom govoru, a narod

"kao spontan" prekine autonomaše zapjevavši (i nadglasavši ih)

"Dona nobis pace....". Sve smo to vidjeli. Posadili su lipu na

uspomenu pred Oekolampadiusovom nadprirodno velikom statuom,

ali je netko to is_upao. Malo je ljudi bilo koji su poput

Ekolampadiusa znali spojiti visoku u_enost s pobo_noš_u. Ve_ina je

erazmusovski nastrana, tj. na jednu stranu vudrena. Nu _ime se budala

hvali... o tomu Th. Morus piše da je mornar zaista vidio na

koordinatama hrvatskoga arhipelaga nešto iznimno skladno.

Bazel_ani su prodali na raz_etvorenje i u ba_vu zasmoljenje Andriju

Jamometi_a za šaku prava na imanje Universe. Te univerze fakultet

dodjeljuje spomenutom fizi_aru za_asno doktorstvo - teologije. A on

sam veli kako je umakao Hitleru samo zahvaljuju_i _injenici što je

imao _idova za prijatelja... To sam takodjer _uo svojim o_ima na TV.

Naknadnu brošuru nikad platio sFr 5.- televiziji.

65
Kao suorganizator "Koncilijarnog processa" mog_e se di_iti i

Europska biskupska konferencija (Dakle: rimokatolici, pa se je tako

moglo iz Crkve u Hrvatâ, via BKJ [Biskupska konferencija

Jugoslavije] sresti i milosrdnicu iz Frankopanske na mostu s kojega je

inkvizicija bacila ba_vu s ostacima bogobojaznog mu_enika,

kardinala Jamometi_a.). Rimokatolici uvidjaju svu sprda_inu skupa i

odustaju od suu_esništva kao organizatori u Seoulu, o_ujak slijede_e

godine, na bjelosvjetskoj razini. Ne valjda zbog toga, ali show u

Koreji je propao...

Dobro, postoji i World evangeli_ka alijansa, ali oni u Basari_ekovoj

2 imaju malo posla s tim. Onda ostaje da se Europska EA obra_una s

tzv. koncilijarnim processom (to zato tako smiješno opisno jer

pravoslavci s jedne, a rimokatolici s druge strane dr_e monopol na

pravo sazivanja "koncila", ekumenskoga). Opet, nije ni Europska

evangeli_ka alijansa nekakvo kompaktno /totalitarno/ tijelo... Kakve

li divne slu_ajnosti! U godini kada je polozen taj va_ni miljokaz u

65
povijesti posljednjeg _ina povijesti, predsjednik Europske EA jest

jedan dušobri_nik iz Basela, cijenjeni g. W. Sartorius (K_er mu udata

za Hrvata u Zuerichu), a glavni za teološka pitanja: g. Petar Kuzmi_,

dijete Bo_je, Hrvat.

Dobro, postoji i švicarska EA. Ali spektakl se zbiva u Baselu. Koja

slu_ajnost, u Baselskoj sekciji Švicarske EA, sjedim i ja. BEA odlu_i

sastaviti radnu skupinu za prevrednovanje prosudbe završnog

dokumenta Konciliarnog processa od strane CH EA, jer mi smo na

samomu tlu, pa mo_ebitno i vidimo bolje. Mi smo, što se ka_e, kao

seljak pivu pred zadrugom ras_lanili i obrazlo_eno omalova_ili.

Riehen, 01.12.'92 (16:53 h) Kad gledam ovog asirskoga lava dodje mi

pomisliti kako je I. Meštrovi_ Asirijac. Ali zakratko. Pogledaš pak

povijest Hrvatâ (i komu je sve poklonjena) - dodje ti pomisliti da je

Egip_anin, ta samo kako svingaški dr_i lice i ruke, zaista, kao da

nešto va_no _uva. Kao da su se Be_ i Split sastali, _ar s vajdom.

Dodje ti pomisliti kako je svijeta oplovio, a ono sve u njegovoj ruci,

65
glavi, srcu... Još bi _ovjek mislio kako je to nekvi sinkretizam, ali ne.

On ostaje on (Rodin, A.) Tako ova moja Asirska lavica, tko bi ju

znao, ima li više sad posla s I. Meštrovi_em, ali s ukupnim blagom

najve_eg muzeja na svijetu - Svijeta. Onaj Asirac onda nije nikada

znao da _e se Ivan roditi, (danas Ivan Generali_ pokopan, što ti je

_ivot?), a vlasništvo im je zajedni_ko. Oni nisu morali ulaziti kako

guske u maglu u nekakvu konfederaciju e da bi imali zajedni_ko

nadahnu_e. Svi ti univerzalisti naginju ta svoja nutarnja iskustva

preslikavati pomo_u mre_e usporednica i podnevaka u ko_u cijele

Geae kao da bi ona bila nekvo _ivo i osobno bi_e. "Pri unutrašnjoj

duševnoj borbi sa dviju opre_nih vjera, poganske i hristjanske

(N.Nodilo, u daljnjim navodima samo N.N.), smu_ena savjest

pokrštenikâ gledaše, kako bi to nesuglasje potulila i poravnala dvije

vjere, rado la_aju_i se svake i površne prigode, svakog iole

suzvu_noga imena.

Ivan je najprvo iz drveta djeljao, a kasnije je tek postao veliki meštar,

iz sirovoga kamena. N.N. dalje: Iz panja svakojakog ljudi tesali

65
svetitelja, ni poganskog, ni hristjanskog, ama nešto polovno, kao što

polovna bijaše i vjera, u podubljem sloju naroda, to kroz dugo doba

poslije obra_enja.

Ne _eprkam ja tu po njegovim genijalnim "rukotvorinama", meni više

zastaje dah pred njegovim opusom nego što se usudim svojih

istovrsnih crte_a ponuditi na ogled... ne, mene isto kao kod

Matvejevi_a, smetaju njihovi politi_ke zastave. Kako zaposleni zidari

imaju pametnijega posla, tako ostade samo onim slobodnima vrijeme

za preslikavanja i projekcije i makete svijeta. Nu vratimo se u o_ujak

1990. u Basel gdje ove dame i gospoda razradjuju i potpisuju ovaj

dokument: gdja. R. Tramer, diakonissa E. Weber, sve_enici i crkovni

slu_benici: B. Laffer, W. Simson, H. Corrodi, Th. Winkler

(predsjednik), te moja malenkost:

65
ZUR BEURTEILUNG DES DOKUMENTES "frieden in

gerechtigkeit" Mai 1989

... Nedostatno jasno je re_eno da palo _ovje_anstvo i svo stvorenje

mo_e iskusiti spasenje samo po smrti i uskrsnu_u Isusa Krista, te da

spas nije o_ekivati s ikojeg drugoga mjesta.

Dokument sadr_i bitne propuste dok mislimo na slijede_a te_išta

krš_anske vjere, ili posvema nedostaju ili su nedostatno razjašnjena:

1. Nedostaje aspekt ponovnog dolaska Isusa Krista

a) nedostaje cijeli pojam dolaze_eg suda ... (Matija 24 i 25; par ili pak

pisma Solunjanima)

b) Nedostaje nada ... u od Boga stvoreno novo nebo i novu zemlju

(isporedi proro_ke textove do Otkrivenja 20 + 21)

65
c) Pogled na trajno poslanje Izraela ... nedostaje, naprotiv upada u o_i

neprimjereno osudjivanje Izraela)

2. Dokument ne spominje Sotonu i smrt

a) Dokument spominje zlo samo kao ljudsko zakazanje i prešu_uje

opstojnost Sotone kao "Vo_da ovoga svijeta" (Luka 4,6; 1. Ivanova

5,19) ...

b) Sotona je zaista pobijedjen, ali još uvijek djelatan. Kona_no

uništenje njegove mo_i još iš_ekujemo , 1. Kor 15, 20-28, tako i mo_i

smrti, Izaija 25,8), k tomu Hebr. 2,8.

3. Nedostaje sveobuhvatno poslanje Crkve kao "Tijela Kristovoga"

a) U poslušnosti prema Isusu Kristu promicati Radosnu vijest i u_initi

je vidljivom.

b) lije_iti, solidarnost sa siromasima, diakonia

c) Mjerilo Rije_i Bo_je unijeti i polo_iti na politiku, gospodarstvo,

znanost i tehniku."

65
Nakon što smo doveli u pitanje reprezentativnost zatupnikâ, potaknuli

smo sve Alijansi blizu stoje_e neka razmisle o tomu zašto baš te to_ke

nedostaju u dokumentu.

Ako se pitaš zašto ovaj dokument u cijelosti skoro jesam ovdje

preveo, onda imaj znati da takovih niti u našoj radnoj skupini nije bilo

mnogo (spomena vrijedan je još npr. peticija Svjetskom vije_u

Crkava u kojoj prosvjedujemo zbog pristranog izvještavanja o

dogadjaju 8.10.1990. na Hramskom trgu u Jeruzalemu. Prema

provjerenomu predlošku, oni za sve optu_iše samo Izrael. Za par dana

smo skupili 1010 (tisu_u i deset) prosvjednih potpisa, ali broj onih

koji bi još htjeli supotpisati sigurno nije bio zna_ajno ve_i, jer ne

potpisti zna_i nalaziti se u, kako re_eno, finomu dru_tvu.

Vidimo dakle kako se mo_e djelovati proro_ki, nu to ne samo što iš_e

gradjanske kura_e, nego i izaziva na kamenovanje. Nitko ne gleda na

Boga koji te šalje tako govoriti, nego svi gledaju na te i na tvoje

65
nedostatke. Jasno: Tko je ovaj da nam ovako govori? Zato unato_

svakoj slabosti tijela, znamo kako je neophodno u naviještateljskoj

djelatnosti biti što dosljedniji, što bli_e uzoru i idealu, Isusu i Bogu.

Budite savršeni kao Otac vaš nebeski! Teške rije_i. Nu, mi imamo i

obe_anje da ne _emo biti kušani preko naših snaga. Treba izdr_ati do

kraja. Oni se radije nabacuju kamenjem "brane_i" veli_inu Boga, ne

dopuštaju_i da mu se tko pribli_i, a Isus im re_e: Ne stoji li pisano

"bogovi ste"? Zna_i tra_i se od vas ono što je mogu_e. Nije krš_anski

praštati, a ne zaboravljati, Djavle. Ti zaboravljaj i ne zaboravljaj što

ho_eš, ali ne stavljaj krsta nad tvoje rodoljublje. Znam ja tebe i tvoju

"krst je krst" logiku. I dve ukrštene koske su nekima krst, pod

lobanjom... Ta i vojvoda Vojislav piše za sebe da je dobrodušan, on

svojem neprijatelju (Slovencu) _eli milostive sudije i sl. (Beograd, 6.

aprila [dok zlo_esta djeca pjevahu: "Štukice, štukice, ljubim vas u

krila, dodjite im opet šestoga aprila-la-la-la."] 1988.; Iskra,

XXXIX/890.,15. maj 1988.

65
Ovako pak mudro govori otac Stefan, monah sa Svete gore (iz

hrvatskoga tiska): "...Sve _e se dešavati u tri faze. Prvo je bilo

prihvatanje Evangjelja, zatim njegovo odbacivanje u komunizmu, a

zatim sledi Bo_ji sud. Veliki narodi _e biti uništeni, republike _e biti

u anarhiji, i kad se više niko ne_e plašiti vlasti do_i _e Antihrist. U

Evropi je jedinstvena evropska dr_ava samo jedan korak koji vodi do

lakše pobede Antihrista, koji _eli da vlada u jednoj zajedni_koj dr_avi

na svetu. Poslednje tri i po godine bit _e najgora vladavaina jer _e biti

sve spaljeno zbog suše. Antihrist je verovatno sada ve_ rodjen i star

26 ili 27 godina. Zavlada_e kada bude imao 30, ukinu_e sve vere i

sebe _e proglasiti bogom. Tek tada _e do_i Bog sa andjelima i baci_e

Antihrista u pakao. Svi grešnici koji se budu vratili Crkvi, bi_e

spaseni, jer je Bog kao otac, samo da još tri puta više _ali grešne

ljude. Ceo Bo_ji sud ne_e trajati du_e od pola sata. Pa to je Bo_ja

sila, bre! Pola sata, ništa više!

Sve se je ve_ dogodilo, pišem prijatelju u Rueschlikon, osim

Njegovog ponovnog dolaska! A Njegovom ponovnom dolasku

prethodi neumitno "Sotona". Povijest nam je poznata i danas tko

65
govori i koji se "vodi evangjeljem", kao o narednom odsje_ku u planu

spasenja ima govoriti o eminentnim konkretnim i prepoznatljivim

znacima vremena, o velikom otpadu, i o Antikristu. La_nim

prorocima su puna usta pri_e o ljubavi prema bli_njemu, dakle

središnje evangjeoske poruke. Ja pokazujem prstom na ono o _emu ne

govorimo rado: o Golgoti, obra_enju k Bogu, o otpadu, sudu [danas,

Riehen, 14.12.'92 (ponedjeljak 14:54 h) dodajem još npr. o

vjerovjesništvu, tj. misiji]...

Ova maloazijska klima, u_ena (_itaj: trpeljiva) potire svaku revnost.

Ona sve _ini prividnim. Dar razlikovanja duhova sve odsutniji. Volja

malaksava. Preko Patmosa sti_e zahtijev za nepopustljivoš_u spram

Duhu vremena...

Pokumir_ili smo sve i svašta. Slu_imo i klanjamo se svemu i

sva_emu. Napravio sam jedan priru_ni katalog naju_estalijih

idolatrifikacijâ i gle - taj moj razotkriva se kao odavno poznato vrzino

Olimp-kolo s paralelama u svim kulturama i naraštajima. ... Mijenjali

65
im mi imena kako nam drago, ostaju isti. Tvrdi kako nismo u stanju

vrijednosne sustave prevrednovati, nego samo preimenovati.

Klanjamo se onim istim Mamonima i totemima, precima i drve_u,

filozofijama i po_elima svijeta, svemu onomu za što Pavao ka_e da

dr_i koliko do govna.

Ludwig Hofacker (1798-1828) piše svojim prijateljima: "...baš me

briga što je ovaj ili onaj nadareni grešnik o ovom ili onomu mislio!

Kad iz jednozna_nog svjedo_anstva Svetoga Pisma znam što je

Spasitelj o tomu mislio i govorio, to je dosta. ...slavite Gospoda ... Ali

oni su slijepi, zamagljeni Zeitgeistom, bogom ovoga svijeta. O bra_o,

hitajte k Jaganjcu Bo_jem! ... (iz rujanskog broja DIAKRISIS-a, '91.)

Naše duše stalno klizuckaju na sve strane, nu ne dajmo im pasti u

nepovrat. Griješni smo neprestano, u grijehu rodjeni i u grijehu

krepati _emo. Nu Milost Bo_ja nam se spasom smije kad ve_

griješimo, a ono ne pobo_anstvenjujmo grijeh ostaju_i u njemu. Mi

smo inkonzekventno griješni zbog naše slabosti i neposluha..., ali

65
duše koje izabiru, nastrano, konzekventno milosti ledja okrenuti -

stvaraju si pakao. Na sre_u to nije lako ostvariti; Oholost treba

nadvisiti strah od muka kljuvanja jetre - u vje_nost ... Druga smrt, o

kako to spasavaju_e (_itaj: definitivno) zvu_i ... Sklon sam ne

vjerovati u besmrtnost duše ali samo zato što mi je vjera u uskrsnu_e

nepokolebljiva.

U drugom listu drugom prijatelju koji se poznavahu i mimo mene što

je za me zanimljivo pokazujem ovaj odsje_ak svojega _ivotopisa jer

se u tre_em ulomku ve_ spominje moj rodjendan, a onda metodi_ki

ska_e u prvo i jedino desetlje_e moje emigracije, što sam du_e od

toga vani - sam sam si kriv, ali za prvih 10 godina odsutnosti iz

domovine ne bih rado sebi pripisao zaslugu.

65
 GDJE SI BIO DOK JE GRMILO?

"Knjiga kao politika? I King. Kri_ani_eva "Politika". Machiavelli na

index, a Iohannis Stojkovi_ de Ragusio na Bospor. Esad _imi_ kao

slu_aj (dio svijeta) i prijatelj mu Eco, tj. ru_a kao sudbina, a o politici

kao knjizi da i ne govorim.

Koliko i pijeska, sa svih strana... Ne znam od kuda bih zapo_eo.

Napisanih i pro_itanih, kupljenih i prodanih. Antiquarnih i

reprintiranih, ukradenih ili nedopušteno kopiranih i poklanjanih.

Grafi_ki opremanih, spaljenih i od zaborava u _arište ba_enih. A tako

ti i budi kad se nastaniš u jednom izrazito knjigotiskarskom i

višemanje knjigoljubivu gradu. Tako i treba kad si nau_io _itati a još i

pisati.

Sve je zapo_elo još onda kad se je trebalo izboriti za što ve_i broj

_itaju_ih ljudi i to organizirano, pa je tako bila organizirana i Matica

hrvatska 1839-te, a ni manje ni više nego (27. srpnja [na moj

65
rodjendan] 1968. (rodjengodina moje _ene), iskoristivši gu_vu oko

posjeta šibenskoga biskupa Arneria, biva ovdje u Baselu (gradu

svetoga Vlahe) osnovano prvo izvandomovinsko dru_tvo prijateljâ

MH (zahvaljuju_i osobitim nastojanjima prof. Ivekovi_a i mr. ph. D.

Hazlera) i odavle, munjevitom lan_anom reakcijom (_itaj: usmena

predaja) u Stockholmu, Parisu, Frankfurtu, Karlsruhe-u (pu_ki

izgovor ovoga lokativa, vjerovali ili ne: "Karlsrujama"), redoslijedom

nadalje (protuprirodno mojoj odbojnosti prama tzv. istorisko-

kriti_kog metoda: Singen, Muenchen, Zuerich, Luzern, Niederzieher,

Offenbach uz nastojanje g. Pehara koji zbog toga "nestašluka" odsjedi

13 godina (naravno ne kao jedini u tom lancu,* i tako dalje

_etrdesetak komada po svijetu. Sa stotinama naroda na jednom

mjestu. Prigodicama tekle kobase kao pivo pa su ljudi s ve_im

apetitom (tj. potrebama), 10 godina kasnije udarili temelje svojem

šatoru, a 6 godina zatim, ne nakraju - infuzijom i moje mlade krvi,

podi_e se i slu_beno 5. travnja 1984-te Hrvatska akademija koja si

uzima u zada_u, ne na kraju zbog tra_enja vlastitoga identiteta,

dokumentirati tragove naših zemljaka koji su ovda tumarali prije nas,

65
pa tako skretaju_i pozornost na njihova lijepa djela - sebe takvima

prikazivasmo, te suradjujemo s njihovim takovrsnim ustanovama.

Ako velim kako je svijet (Bazala, Ladan) zahvalan generalu

Stojkovi_u što je spasio od propasti (uredno plativši i sobom

ponijevši) ogromnu knji_nicu s jedinstvenim djelima (medju njima i

brojna djela koja ina_e ne bi nikada ugledala svjetlo svijeta) iz

cijeloga svijeta (ondašnjega, Ioannes Sclavus de Carvatia anno 1390 /

1395 natus est), gr_ke rukopise Postanka i Izlaska, poput npr.

Ptolomejevu geografiju i zaista neprocjenjivo blago (temelj budu_e

Baselske sveu_ilišne javne knji_nice) da si je _ak i Erazum Geert

Geerts iz Rotterdama, kamo je kasnije putovao i (u _iju _ast i naša

akademija nosi njegovo ime) Andrija Jamometi_ (takodjer

dominikanac, ali ne i general iako pako kardinal, što mu opet neki

osporavaju, a sâm Sixt IIII, njegov školski kolega mu to prišio, u

svakom slu_aju nadbiskup. Putovao je Rheinom raz_etvoren i u ba_vi

konzerviran teku_om smolom, dakle ka_njen poput buntovnika, što

_e mu školski kolega u pak po njemu nazvanoj kapeli u Rimu

ovjekovje_iti na zidu (zidno slikarstvo) rukama S. Botticellija. A tamo

65
u Nizozemskoj je _lan naše Akademije I. Dubrav_i_ koji putuje

svijetom i na dr_bama kupuje za gotove florine prvotiske i rijetkosti

takove da smo mo_da mi u posjedu barem kopija onoga što ina_e

nitko na svijetu nema, vjerovali ili ne. Naravno, poput pravog

rodoljuba (jer od kuda ti ina_e identitet u Nizozemskoj, o najva_nijoj

odrednici u osobnom identitetu i ulozi nacionalnog re_i _i kasnije

nešto uz Sol_enjicina; on šalje u Hrvatsku narodnu i sveu_ilišnu

knji_nicu i sl., , gdje se ina_e i potkrada fond, ali se i pošteno radi

poput nekolikih Šiki_a, rodjaka mi, a i sam sam nešto prije odlaska za

Strasbourg radio na selidbi podtavanskih nakupina u Golubovac. Dok

ima putovnicu, naš je redoviti gost Z. Kulund_i_, a i Z. Tomi_i_.

Stojim naime pred izborom napisati se što ho_u (tj. što mi padne na

pamet) ili pregledno, sustavno, kronološki ... pa krnje. Bolje ovako jer

se lakše _ita i piše pa ima prema tomu literarne namjere.

Ka_u da se ni Lasi_a ne bi dalo _itati da nema ispada nje_nosti i sl., a

ako je dopušteno malo s velikim, onda je i on ponekad dugo putovao

dok bi dospio u Salajevu.

65
Nekoliko knjiga i to vrlo teških sam pedantno pripremio za

Nachdruck. Ponekad je polovica ovdje, a druga polovica negdje

dakeko odavde bila. Ponekad su nedostajale stranice ili pokoje bile

ne_itke, ali na kraju je sve imalo happy-ending, a kruna je svakako

Skali_eva Enciklopedija (primjerak smo dali leksikografskom zavodu

u zamjenu za kakvo njihovo izdanje), a osobitu pozornost zavredjuju i

M. Vla_i_evi "Klju_evi..." ili kako ih zahvalni protestanti nazvahu

Zlatni klju_i (vidjeno u nekom uvodu u hermeneutiku, gdje se njemu,

našem Matiji prišiva utemeljenje iste (Filipovi_u ne_e teško pasti

pridodati "za_etniku suvremene hermeneutike i strukturalizma", ali

drugi to nalaze pretjeranim, ali mi prvi to trebamo naglašavati jer je

više Flaciusa nahvalio stranac nego ijedan Istrijanin... Zenko, F. u

pogovoru Kordi_evoj kroatiziranoj dizertaciji: "Iza

samoprecjenjivanja se svagda krije loša kompenzacija nedostatka

samopoznavanja. Jedini lijek za tu bolest još ne izgradjene i u sebi još

neautonomne tj. neslobodne samosvijesti vlastite duhovnopovijesne

opstojnosti jest upravo hermeneutika: "Tema hemeneuti_kog

65
istra_ivanja", prema Heideggeru, "jest svagda vlastita opstojnost (je

eigenes Dasein), i to kao hemeneuti_ki propitana u njezinu bivstvenu

karakteru s namjerom da se izgradi korijenska probudjenost smoga

sebe".), kao i Stojkovi_u od Dubrovnika, drugdje, a ovdje budi

natuknuto zbog tre_ih _itatelja, dragi Amire, utemeljenje

ekklesiologije. I tako je Stoy prvi napisao jedan dogmatski crkveni

traktat u povijesti bogoslovlja, tako je naš zagreb_anin de Lika Pavao

Skali_ prvi napisao djelo koje ima naziv "Encyclopaedia iliti obzor

svekolike pismenosti kako profane tak i sakralne", Što je Flacius sve

prvi napisao /npr. teološki rad na hrvatskomu jeziku transliteriraju_i

glagoljicu u latinicu, prvi ovo, prvi ono, pa tako stane u središte

njegovih bogoslovnih radnji - prvi, isto_ni, grijeh. Sasma razumljivo:

Dok se je _ovjek bio oslanjao na samoobjavljivanje,

samopriop_avanje svekolikoga svijeta i samoga Boga nad njim, sve je

u Edenu bilo u redu i nije trebalo hermeneutike, nu otkako su, kako

moj u_eni prijatelj veli, ljudi "po_eli misliti svojom glavom", od tada

sebe ta glava razbija pitanjima poput ovoga: "Kako je i zašto

razumijevanje uop_e mogu_e?" (iz Kordi_eve Diss.)/. Nutra ima

65
divnih stvari i za današnje doba nevjerojatno aktualnih (ta sam

predstojnik inkvizicije kardinal Ratzinger veli za Stojkovi_a: "...oft

ueberraschend modern...", pa da ne velim kako su u Dubrovniku bez

ishitrenih kopulacija, nobelovci rekli za Boškovi_a da je on fizi_ar

XXI st., tako presko_ivši citirati Nietzschea kako je bio po_astio

J.R.B.-a, hvatam dah za aktualnijega oxfordianera St. W. Hawkinga

koji sjedi baš na Newtonovoj sjedalici. I. Newton je bio rekao kako _e

to biti junak, onaj koji uspije svesti sve prirodne zakone na samo

nekoliko, a naš _lan Royal Society, svedne stvar na samo jedan.

Nazovimo ga sveop_i, kako bismo se i mi laici, fala Liberu i Ladanu,

mogli uvjeriti koje mjesto Russell, B. pridaje Petri_, F.-u, kad je ve_ o

matematici, tj. sveop_oj, ako ne i prirodnoj ("") filozofiji iako F.P.

_esto triput najve_ega Thotha u parampara oblikoslovlja glagolji_kih

pismenâ i zvjezdoslovnih oznaka stavlja. Paulus Scalicius je u sojoj

Encyclopaediji pisao permutaljke ... ____ s transliteracijama u gr_ki i

latinski, do_im (Asimow uop_e bez konkretizacije na Tibetu) Eco,

komu šaljemo kopiju iz prve Encyclopaediae (zaviri u Britannicu sub

"E"), transliterira samo na BASIC-u binarizirana slova u latinskom

65
izgledu. Do_im pisac prve muzi_ke encyclopaediae, Joch. (Ivan

Golub) Caramuelis navodi Kri_ani_(J.)evu pjesmu na gr_kom kao

paradni primjer prosodije, te ima predo_bu o binarnoj mogu_nosti

izra_avanja, ništa manje nego što je imao majstor FU ili stolje_e

kasnije, Leibniz, onaj enciklopedik koji obavlja osnutak Njema_ke

akademije znanosti. Ono malo što sam mogao o Skali_u istra_iti je

divno, uzbudjuju_e i ueberraschend modern, da je _ak na simpoziju u

prvom redu o 500-toj obljetnici smrti mu_eni_ke Andrije Jamometi_a,

moj skromni sporedni prilog zaokupio središte pozornosti. Primjerak

zbornika u kojemu je i taj kvantitativno opširniji rad je u trobroju

akademijinog periodicosa Scripta Croatica. Nije mi lako, kao aktuaru

i tajniku Akademije (i ogranka MH) priznati kako nemam pri ruci

novije godišnje izvješ_e s inventurom nakladni_ke djelatnosti, nu

prila_em izvadak predsjednikova izvješ_a od prije dvije godine str. 9.:

8) Nakladni_ka djelatnost Hrvatske akademije:

65
... Alfred Stoecklin: "Der politische entscheidende Wendepunkt im

Basler Concilsversuch des Andreas Zamometi_ vom Jahre 1482;

Jacob Burkhardt: "Erzbischof Andreas von Krain ... "; R. Weis-

Mueller: "Die Reform ... Andrea Zamometi_"; Joseph Schlecht:

"Andrea Zamometi_ und der Basler Konzilsversuch 1482"; Mathia

Flatio Illyrico albon.: "Clavis Scripturae seu de sermoneae", Basel,

MDLXVII, Pars prima et altera pars (1985/1986); Paulus Scalichii de

Lika: "Encyclopaediae seu orbis disciplinarum, tam sacrarum quam

prophanarum, Epistemon" Basel, 1559.; Pavao Skali_:

"Miscellaneorum de rerum caus. " Coloniae, 1570. (I dio), 1571. (II

dio), reprint (fotomehani_ki) Basel, 1986.; Gerta Krabbel: "Aus Paul

Skalichs Leben" ... Diss. Muenster i.W. 1914. Nachdruck 1984., a

drugi dio tek 1987. kojega smo posvetili prof. dr. _eljku Purai_u iz

Sarajeva _ije plemenito srce i mudra_ku gl_avu raznese

srbokomunisti_ka receptura Bosanskoga lonca.; Pierre Costil: "Andre

Dudith ... 1533-1589"; A. Dudith: "Orationes in conc. Trident."; D.T.

Erasti: "De comentarium... A. Duditii."; Th. Archidiaconi Spalatensis:

65
"Historia Salonitanorum pontificatum atque Spalatenium"; Ivan

Stojkovi_: "Genesis et exodus (ex test.).

Popis je nadopuniti, u medjuvremenu, novim izdanjima ili istih

naslova, ili npr. neke knjige o Lici, te u ve_oj nakladi zapo_eto

izdavanje sabranih djela Mile Budaka u suradnji s Ogrankom MH, te

Hrvatskog kulturnog društva iz Freiburga. U pripravi je izdavanje i 5.

knjige Hrvatske Enciklopedije, _iji negdašnji suradnik Tijan u

Španjolskoj, blagoslovom ministarstava turizma i kulture izdao

monumentalnu Enciklopediju španjolske kulture, do_im Budak,

valjda zato što je bio ministar za Bogoštovlje i nastavu dospijeva na

index l. p.. Takodjer smo jeli slaninu na knjigama, ali smo ih i

prevodili. Tu nam je vrlo izdašno pomagao u miru po_ivaju_i g.

Purati_, _lan naše, ali i Europske akademije za duhovno zajedništvo

iz Napolija, i laureat. Kao _lanovi Dru_tva prijatelja ovdašnje dr_avne

pismohrane smjeli smo iznositi arhivalije, mikrofilmiti (npr.

kompletnu dokumentaciju o tzv. drugom baselskomu koncilskomu

pokušaju), a od prošlogodišnjeg tzv. koncila u Baselu 1989. pod

65
ravnanjem fizi_ara, istra_itelja mira i filosofastera Carl Friedrich Frhr.

von Weizsaeckera, rodjenog sina dr_avnog tajnika Njema_ke 1943-

45. i brata negdašnjeg predsjednika Njema_kog evangeli_kog

Kirchentaga, a sadašnjega predsjednika BRD, imamo u akademijinoj

pismohrani tridesetak kilograma originalnih papira s kojima sam se

izspecijalizirao do te mjere da mi predstoji izumiranje. Specijalitet:

Perestroika sustava vrijednosti za potrebe New Age.

______________________________________

* pa se onda nije ni _uditi što su toliki ljudi prolijevali suze pri iznova

pripuštene djelovanju Matici hrvatskoj. Pisali smo _ak i knjige i dosta

je toga objavljeno po periodici, _ak su mi objavili nekoliko pjesama u

"Pitanja" kad sam ve_ bio odjezdio i to pod pravim imenom, još

ponešto pod pseudonimom, a pod tim pravim imenom sam redovito

suradjivao u "Hrvatski katoli_ki glasnik", glasniku Hrvatske

katoli_ke crkve, Kneza Branimira 11, Kolodvor. Ina_e sam vam

poslao primjerke mojih pjesmarica s isklju_ivo "Cantiques spirituels"

(kako im tepa moja _ena), rukom pisanih, za razliku od ovoga texta

65
koji je pisan na ovoj machini novoj, pisan vjerojatno imaju_i po_etak

u istoimenom zborniku Fausta Vran_i_a _iju smo tu knjigu htjeli

reprintirati, a ono nas Nizozemci u tomu pretekoše s divot old

pergament izdanjem, a povoljno prodaju...

Basel kupuje glavom A. Jamometi_a pravo imanja univerze, a Sixto

daje mogu_nost svojemu kolegi pre_ivjeti kad bi ovaj povukao svoje

optu_be na njegov naslov glede nepotizma i t. sl., nu ovaj radije

dadne svoj _ivot svjedo_e_i za _isto_u Euangelija. Tko ho_e znati

više, neka izvoli gragju studirati, a za studij raspola_emo s dvije

stipendije, voilaž! Lani sam pro_itao, mimo zasade, dvije proze:

Djamila, Tarasovoj (nasjeo L. Aragonovu hvalospjevu) i "Duše

robova" I. Aralice. Riehen, 24.12.'92 (_etvrtak, 23:06 h), i dospio do

polovice Asmodejeva šala. (Ima tomu više od deset godina kako sam

napisao nešto u dialoškoj formi s licima A-smodej i B-elfagor, pa me

je zanimalo što _e Aralica s tim zapo_eti...) Valjda opet najviše

filozofijskih knjiga (!) iako se kao pjesnik moram slo_iti s Goetheom

kojemu je (tako Jaspers primaju_i Goethepreis 1947.) ili strana (za što

65
on nema uho) ili nepotrebna (djevi_anska posla): "Tvrdim, jedna

zasebna filozofija nije neophodna utoliko što je ve_ savršeno

sadr_ana u religiji i poeziji.", bez obzira što na drugom mjestu stoji

kako je neke stvari pro_ivljavao analogno s I. Kantom. Tako sam,

organigramiraju_i neke napetosti (aspekte) analogno zapisao

aforizam: "Poezija je filozofija koja ne koketira sa znanoš_u". Odnos

je isti poput npr. onoga izmedju proroka s jedne strane i popa s druge

u odnosu na theologiju. Kakva je veza izmedju umjetnosti i

pontonjera, vidjet _e se tek. Ista napetost, prema mjerni_kom u_etu,

vlada izmedju vladara, politike i revolucionarca. Otki_em pisma M.

Heideggera uz 100-tu obljetnicu rodjenja od 2. okt. 1929. govori da se

nije radilo o oportunisti_kom kompromisu s vlastodr_cima, te u

kojemu se zauzima za "velikio odredište" "Zaustavljanje

po_idovljavanja [u u_em i širem smislu] našega njem_koga

duhovnoga _ivota..." Fotografija pisma i komentar u posljednjem

prošlogodišnjem "Die Zeit"-u, bit _e proslijedjeno danas 3. sije_nja

1990. I Ivi s kojim o tomu svemu imam više prigodu temeljitije

65
porazgovoriti, šaljem mu i Hudoletnjakov in memoriam Sutli_u iz

tjednika "Danas" i štošta još.

65
 SPAIRAPAIDEIA CROATICA

Na po_etku ove kolosalne i kako bi baš rekao, oblikoslovno

utemeljene i kolosalne akrobacije, prof. dr., ovdje visokoškolski

u_itelj, prosector anatomijskog zavoda med fakult univ Basel,

negdašnji prvak svijeta udvoje s Harangozom u stlnomu tenisu, a od

ove godine u penziji, moj suseljanin u Riehenu kraj Basela, švicarski

dr_avljanin kao i njegovi znanci i ETH prijatelji, nobelovci i ako ne

_lanovi Nobelova komiteta, a ono _lanovi Matice hrvatske (za_asni i

radni, ta tu je i J.B.T. iako, doduše i u Auto-moto savezu) Ru_i_ka i

Prelog, kolosalno dali nešto domovini (Vukovar, a tko je onda mogao

i sanjati onu apokalipsu?), zahvaljuju_i našemu predsjedniku D.

Hazleru, jurahoministi_kom promicatelju _ovjekoljubivih i

slobodoljubivih samoposebirazumljivostî koje ti pripadaju po Bogu,

ili kako to prirodoznanstvenici obi_avaju [isporedi s dr. M.

Budakovim Micekom iz "Direktor Kri_ani_"] + _etvoro_lana banda:

65
Comte, A.; Freud, S.; Darwin, Ch.; Marx, K.;) ozna_iti: "po prirodi".

Dakle, _.D. veli kako se mo_e izvje_banim okom na prou_avanju

zgr_enosti gena, opa_ati analogno, a prema potrebi i digitalno

srodstvo ili signifikantne sli_nosti u nastajanju slova i poprijeko po

razli_itim pismima. Pro_itavši što o tomu ka_u mjerodavni Talijani i

Englezi, Sovjeti zbog mogu_e pristranosti, tj. polo_aja Kavkaza -

isklju_eni, iako si sigurno _uo kako ima njihovih akademi_ara koji

tvrde kako Utopija nije uchronia, tj. kako nigdje drugdje nego negdje

na našoj strani Jadranske obale le_aše. Za pobli_e podatke pitati I.

Mudrov_i_a. O spiritizmu je još u prošlom stolje_u pisao moj pradjed

jednu knji_icu ( posvema ozbiljan prirodoznanstvenik zoolog i

direktor osije_ke gimnazije prije koedukacije) Geza Luka Krnic, a i

sin njegova brata Ivan Krnic pisao knjige i imam tu pred sobom

njegovu "Od prolje_a do jeseni" u izdanju Matice hrvatske 1925.

redovito izdanje za 1923-_u.

65
Sve polazi od pojma spirale. Spiralopedija, dakle, ne enciklopedija

(vidi odgovaraju_e grafi_ke prikaze, kao i ne slu_ajno prilo_eni sonet

Ujevi_, T.-a.:

HRVATSKIM MU_ENICIMA

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,

I da li kojim rodom krvca vaša rodi!

Jer roblje još smo, sniju_ samo o slobodi,

Dok smrt je blizu gluha našeg plemena!

A kukavan je Hrvat novog vremena,

Te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.

Ne opiru_ se klanju - krotko janje - hodi

I ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnut _e iskra iz vašeg kamena!

Ja vjerujem, ja znam! ta zar uzaludu

65
 Sve _rtve vam i mu_eništva budu?

Da, rodit _e rod od slavnog sjemena!

A ako ne _e, sam _u zazvat pakla vatre

Da spale sve, i grom da ropski narod satre!

Evo još koje bilješke koja spada u ovaj ulomak: htjedoh naglasiti

koliko je va_no za _ovjekov integritet da ima vremena. "Lije_nik koji

nema dovoljno vremena nije dobar lije_nik.", a po kojoj logici to ne

bi vrijedilo za druga zanimanja i pozive ??? Evo primjera istinskoga

zaklju_ivanja bez pedmetne logike: (podru_je knjigâ): Zlato ima

odredjenu cijenu, pjesma ne, ergo, vrednija od zlata. Jedan tvrdi kako

je sve bilo zapo_elo s Tomom Aquincem, opet Jacob Burckhardt

Kultur- und Kunsthistoriker (pof. u Baselu 58/93), kojega nije brkati s

istoprezimenim Carlom, takodjer švicaskim poviestnikom,

svojevremenim (44/48) predsjednikom medjunarodnog odjeljka firme

za koju radim... prvospomenuti spominje u svojoj _uvenoj "Kultur

65
der Renaissance in Italien" (oboru_anom indexom za Italijom

putuju_e _ita_e), kako sve zapravo (ovo u _emu se danas koprcamo)

ima u tom dobu svoj za_etak. Ljudi se poindividualili, mozak se

poautonomizirao, rekla bi TT, samo što ne_e zatra_iti i republiku.

(Nekidan uhitili CIP-ova trguju_ega putnika skup s autom i robom

(knjigama), jer se knjiga naslovila Vllasi.)... ...i kona_no Tudjman, F.

(_iju knjigu danas kupio za 40 zlatnih švicarskih franaka i opet ne

po_alio. Ono "opet" se odnosi na kod nas tiskano (_itaj u nakladi

Columbia University Press: "Nationalism in Contemporary Europe), a

koja se nalazi odnedavno i na prvom mjestu spiska najprodavanijih

knjiga u Zagrebu u kojoj se trsi razra_unati s mitima i neznastvenim

postavkama, te stvari prizemljuje i uredno quantira. ... Zato smo

Ibsen, H. i ja do daljnjega _lanovi podupiratelji HDZ [Riehen,

31.12.'92 (_etvrtak, 14:04 h), dans se oni sami sebe vrlo uspješno

podupiru pa je i moj dragovolja_ki potporanj popustio na probitak

nadobudnijma].

65
Više sam puta uredjivao omote i naslovne stranice, a ponekad samo

hrpte edicijama, ukrase ili inicijale i iluminacije. Posljednja u nizu

koje sam o(d)premio jest knjiga pater Lucijan Kordi_a (fundatora i

prvog predsjedaju_ega Hrvatske sekcije PEN-a u bilomu svitu):

"Mu_eništvo crkve u Hrvata", Chichago, 1989.

...Da se pisana rije_ briše vidimo to po sudbini tzv. graffity, ali da se i

spaljuje - spaljuje (Šuvar, recimo "Priru_nu gramm.", ne zabranjuje,

nego samo ne pripušta za školsku uporabu, a nakladnik "Školska

knjiga"). Mi smo kao nakladnik _asopisa "Ars croatica" do_ivjeli da

nam je UDBA zaplijenila jedan cijeli tematski broj ispisan rukom

Zlatka Tomi_i_a, jednog od suosniva_a i utemeljitelja (ovo potonje se

mo_e i kupiti za sFr 500.-), a mi toliko velikodušni da poklanjamo na

sve strane - vidi tri primjera u prilo_enim fotokopijama, gdje su nam

dapa_e i zahvalili (ovo "dapa_e" stoji za iznimnost: Hrvatska narodna

i sveu_ilišna Knji_nica, Hrvatski leksikograski zavod, Hrvatska

katoli_ka Crkva...)

65
prilog: dvije glave, Jamometi_eva (prema spomenutoj freski -

polumrtav u hipu snimke) & Skali_eva za akme, tj. kada i umrije.

Knjige smo (na Mati_inu _alost, ne mnogi) _ak i _itali. Nastaje li novi

genre tekar kad se još netko u njem okuša? Pupkovina ima oblik

spirale. Još ako je platinasta i bolje. Odlazak u samostojnost ne

prolazi baš neka_njeno, ali ako si dobrog što sobom ponio - kazna je

simboli_ka. Spletene vlati konoplje ili kakvog drugog u_etvornog

vlakna baca se s krme, a na njih pri_vrš_en kraj i u najve_oj oluji ipak

65
zbog tromosti zadr_ava pravac iako se ladja vrcka amo-tamo. To su

radili Grci moremplovci. Spairapaideia nudi dezorijentiranim

argonautima današnjice jednu relativno jednostavnu metodu

snala_enja. Moja baka (ina_e dobitnica nagrade Osije_ke revije za

novelu) se akauzalno sjetila da je njezin mu_, djed moj, od svoje prve

ljekarni_ke pla_e (apotekari, lije_nici, pravnici = zbirno: podoficiri

kulture, a Krle_a, M. do_asnik zaista_a?) i to baš kao što sam to ja

u_inio od svoje prve radni_ke pla_e i kod istoga nakladnika "Matice

srbske" Novi Sad, kupili knjige, ja izabrana djela Jung, C.G.-a, a djed

- baka umrla, a ja zaboravio. Nu ovo o spairapaideji nije nikakova

digresija jerbo _e biti zbora o pismenima, slovima, a bez slova nema

pravih knjiga (dodje mi da sa bukvama glagolji_kim ispišem, kao na

akademijinu ra_unaru sve u 16 u zavodu na Vinogradima, nu ovdje

transliterirano: "Gdo knige po_tuje da e knigami po_tovan" iz Broz

Koluni_ "Zbornik" 1486.) Dakle: fundamentalno istra_ivanje. Ono

pokazuje jednu spiralu, put od Neba do Zemlje, od Alegzandrije do

Salone. Od Thoth-Hermesa i Prometeja do posljednje ukanonjene

biblijske knjige Otkrivenja (O_itovanja reprint tuebinškoga izdanja na

65
glagoljici iz godine 1563., s Pavlovim poslanicama "...in die

Crobatische Sprach verdolmetscht und mit Glagolischen Buchstaben

gedruckt." po našim slugama Antun Dalmatinu, Stipan Istrianu te

Juraj Juri_i_u, ugledao dana za internu uporabu (ina_e moraš pla_ati

na tu sirotinju još i porez) 1988. u Baselu.), tj. do Isusa u slavi sa

sedam zvijezda u ruci kako se pokazuje uzniku Ivanu s Patmosa. Na

po_etku _emo re_i da se sve svršava knjigom nad knjigama - Svetim

pismima [nesporazumkom u crkovnolatinskomu od biblia sacra

(srednji rod mno_ina) ispade kašnje _enski rod jednina - otuda Ta ili

ova Biblija.]

Radostna viest ili to_nije ozna_eno mjesto, ta tu se nije tako teško

sna_i kao u npr. Pinguinovu sa_etku onoga što Brook, P. u šest sati

izekranizira za osam godina s 12000 izvorne Mahabharate, do_im je

vrlo teško ne spomenuti jednu od glava godine 1989-te Rushdie, S.

kao i _injenicu da je tek ove godine u Italiji paperback napravio

proboj), dakle, ostavivši postrance druge koji takodjer imaju svetu

knjigu, ti znaš da su Turci poštedjeli kaure i _idove i sve koji su imali

65
knjigu. Šalu na stranu. Zack-und-pack: Bo_anstvo zvjezdoznanstva i

iznašasnih pismenâ - Thoth Hermes Trismegistos, triput bistriji od

Champollion j.F. Mi _emo ovdje demonstrirati nezaobilaznu,

signifikantnu, nenategnutu isporednicu astrologijskoj notaciji

zvije_dja u prvih dvanaest glagoljaških bukvica. Pri tomu koristimo

jedan od korištenih redoslijedova i na_in pisanja izabran iz onih

listi_a s kojih se to najjasnije uo_ava. Najbolje isporedi enciklopediju

leksikografskog zavoda. Slijedi usporedno uvrštena slova i spomenuti

astro-symboli. Benevolentnomu lektoru - dosta. Za uporne potom

grafi_ki prikaz obrazlo_idbe.

65
Eto, kako ovo pišem tri dana kasnije ne sje_am se jesam li ve_ bio

napisao kako odgovaraju_e slovo ima osim odgovaraju_eg znaka i još

barem odgovaraju_e zna_enje (u slovkanju) odgovaraju_e ku_e iliti

polja, pripadaju_e svakom pojedinom znaku. Npr. "Ljudi" stoji za

Vodenjakovu XI ku_u, "Dobro" za V, Lavovu (bona fortuna). Nadalje

sam morao spomenuti i Prometeja koji je ka_njen za istu rabotu, tj. s

65
neba skinuo [""] vatru [zvijezde] - pismo. I na koncu vidimo Isusa u

Otkrivenju kako dr_i u ruci sedam zvijezda, sedam osnovnih vladara

znakova. Sve se to mo_e vidjeti na na, Bogu hvala nikad dovršenoj

grafici. Koje pak prakti_ne primjene pru_a Spletir, to se u potpunosti

ne mo_e naslutiti. Ona u prvom redu poma_e pri svakoj stvari ne

presko_iti ijedan aspekt. Engenieur informatike i theologije F.

Budweisser tvrdi da spletir pru_a osnovicu za pametno

samoprogramiranje, tj. artificial intelligence. {osobno, ina_e, na_elno

se posvema sla_em s g. Hubert L. Dreyfus po tomu pitanju, do_im u

pitanju igre šaha stavljam sve na computador sutrašnjice [Basel,

28.12.'92 (ponedjeljak, 17:20 h)]}.

Kad samo pomislim s kakvim poganskim oduševljenjem se je bacao

moj dragi narod na "proslavljanje" Novoga Ljeta... opijavši se i

pre_deravavši se do bljuvanja, a k tomu su praznovjerovali da _e im

onako biti cijele godine kako u to vrijeme. Zar se je _uditi kad im

godine bijahu poglavito pobljuvane?

65
Jesam li spomenuo i to da spellanje podaje smislenu cjelinu (samo

mnemotehnike radi?)? Što sigurno znam jest da o "jakom osje_aju

odredjenosti za nešto" (C.G.J.), nutarnjem pozivu, zadatku, nalogu,

"projektu", (Berufung, Auftrag...) ne_u dospjeti ovom zgodom ništa

kazati što bi imalo najneposrednije veze s mojom osobnom sudbinom,

sudbinom mojega naroda (još iz onih dobrih vremena kada je bilo

dostatno izra_unati zvjezdanu konstelaciju faraona da bi se znala

sudbina cijelog naroda) i knjigom s druge strane.

Rije_ je bila o glagoljici. Evo jednog veli_anstvenog primjera za za

razliku od azbuke, slogovnog sustava kojega u Japanu svako dijete

u_i naizust, zvanog I-ro-ha, prama trima prvima slogovima.:

I - ro ha ni-ho-he do (= 7 slogova)

chi-ri nu ru wo, (= 5 slogova)

wa-ga yo ta-re zo (= 6 slogova)

tsu-ne na -ra mu, (= 5 slogova)

wu-wi no o-ku-ya-ma (= 7 slogova)

65
 ke-fu ko-e te, (= 5 slogova)

A-sa-ki yu-me mi shi (= 7 slogova)

E-hi mo se zu. (= 5 slogova)

Ovo slobodno ovako prepjevam:

Ovaj prividni svijet

je nepostojan,

ovaj _ivot predvorje

ništavilu.

Gdje posve prestaje,

po_inje savršen' mir,

koji jedini stvarnu

sre_u jam_i.

Genijalni pjesnik Kobo Daishi (* - 839.) upotrijebi za ovu pjesmu

svih 47 slogova ne ponovivši nijednoga. Ako ti se u_ini moj pokušaj

prepjeva glagolji_kog niza previše krstjanski, onda znaj da je i Daishi

65
imao pred o_ima buddhisti_ku sutru u kojoj je rije_ o prolaznosti

_ivota. Isus ka_e a proposito _injenice da smo u ovome svijetu, kako

nismo od ovoga svijeta, tj. kako smo samo prolaznici kroz ovaj

svijet...

Ve_ je dobro da se ima kakva god bila forma da bi se moglo popiti

_aj. Zvu_i orijentalno, ali je iz Like.

Marilyn Ferguson rabi i 12-icu za uobli_iti svoju predo_bu o ukupnoj

ekologiji: Rodjenje, smrt, u_enje, zdravlje, obitelj, radni svijet,

znanost, duhovnost, umjetnosti, zajedništvenosti, odnošaji, politika.

12 su aktivnosti Ilijinih u posljednje doba, vidi [uz Rup_i_evu

pomo_]: Nutarnja obnova - obra_enjem i pokorom izabranoga naroda

kojega je grijeh odijelio od Boga // Vanjska obnova (ujedinjenjem

svega izabranoga naroda po _istoj krvi i rasi [oekoumene] // Najava

vremena spasenja // Proricanje // Borba s Antikristom // Uvodjenje

Mesije // Revnost (oganj s neba) // Obra_enje srca otaca k srcima

65
sinova, te srcâ sinovskih k srdcima ot_inskim // Umirenje srd_be

Bo_je // Obnova plemena Jakovljevih // _uda // pomazanje kraljeva

osvetni_kih.

Mile Dupor napisa cijelu knjigu u kojoj navodi primjere koji navode

na pomišljanje kako broj 12 nije istovrijedan s npr. brojevima 11

(unato_ dobu Vodenjaka) ili trinaest (unato_ tomu što 13 dobro dolazi

za objašnjenje broja 12, sa svoje nezgrapnosti. Ovdje još par primjera

koje pokojni g. Dupor nije dospio staviti izmedju tih korica.

Baselska sveu_ilišna knji_nica ima 12 zasebnih INFO-prospekata,

npr. Data-bank INFO, Online Public Access Catalogue, radna

vremena i telefonski brojevi ...

Ako je slu_ajnost da 12oro ljudi ima mjesta in the torch of statue of

liberty, a ono nema mjesta slu_ajnosti u prikazu _etiriju kraljevstava,

Regnum Dei, seu naturae; Regnum Satanae, seu irae; Regnum Christi,

seu Gratiae, seu instauratio regni Dei; Regnum Antichristi, seu

65
abominationis de solantis, po Matiji Vla_i_u (Mo_da bi bilo više fair

prama Iliriku kad bismo pisali "Vla_i_"), jer je na svako od tih

kraljevstava bacio po dvanaest pogledâ (opet jedan paleografijski

poklon_i_ svima onima kojima nikada Vla_i_evo djelo ruku pasti

mo_i ne_e..:), 1. Authores. 2. Eorum natura & officium. 3. Ortus

Regni. 4. Causa efficaciae. 5. Ditio, Subditi, eorum'; natura. 6. Forma

Regni. 7. Militia. 8. Thesauri & Stipendium. 9. Propagatio. 10. Lex

aut Norma. 11. Ministri. 12. Finis.

Pojedine krugove "pakla" da se malo našalimo, nazivamo doti_nim

ru_ama: npr.: ru_a poezije, ali i ru_a politike, ru_a kulture, ru_a

tehnologije...

Termini, npr. mudroslovlja: ja, obli_je, umijem, popuniti, dobro, jest,

_ivjeti, ponizno, i, kako (tako da), ljudi, mislite.

Subrosa: odanost, nada, poniznost, vjera, odva_nost, pravednost,

odgovornost, ljubav, obzir, odnos, mjera, milost.

65
Brat moj, Boris Poljuha, ljubi Ru_icu, _ivotnu dru_icu, smogne ru_u

psihologije [ovamo slušajte neznani Hrvati (njegovog profesora)

Zoran Bujasa!: "Naziv psihologija za znanost o duši prvi je upotrebio

Marko Maruli_" Filozofijski rje_nik Matice htvatske, sub

"psihologija"] privesti cvatu: recepcija, fiziologija, motivacija,

temperament, konativno, karakter, adaptacija, emotivno, arhetip, stav,

kognitivno, percepcija.

Ru_a bogoslovije miriši ovako: _ivota, puninu, u_ivajmo, darove,

ljubavlju slu_bi, zajednice, predavši, _udoredno, iskazani,

sa_injavajmo, cjelinu.

12 latica znanosti kao takove bi mogle biti: entropija, materija, forma,

ustrojba, prostor, ritam, svjetlost, energija, protok, frekvencija,

vrijeme, po_ela.

65
Termini estetici: osje_anje, primanje, izraz, u_ivanje, stvaranje,

poruka, pretvaranje, davanje, nadahnu_e, zadovoljenje, mašta,

spajanje.

Ru_u politike krasi: nacija, dr_ava, konvergencija, obitelj, uprava,

uredbe, pravda, policija, ekumena, vlast, ekologija, ideologija.

Informatika mo_e imati svoju ru_u, npr.: ra_unar, informacija,

komunikacija, jang, jin, novac, semiologija, racionalizacija, DNA -

RNA, code, virus, program (multimedia).

Ru_a umjetnosti: ekspresija, medij, emisija, katarza, civilizacija,

tehnika, metafora, ekscitacija, tragedija, imitacija, kreativnost,

heuristika.

Ru_a kulture: genij, konzum, obi_aj, zaštita, erotika, higijena, brak,

pijetet, tolerancija, lojalitet, humanitet, logika.

65
Tehno-ru_a: sirovina, sredstvo, zabluda, efikasnost, kibernetika,

postupak, koriš_enje, produkt, receptura, kako, zamisao, invencija.

Ru_a talenata: davanja, _uvanja, pou_avanja, dijeljenja, upravljanja

(iliti dar regimenta), slu_enja, opominjanja, proricanja, utjehe,

izgradnje, promicanja, rasudjivanja.

Kad sam ve_ naveo dvanaest primjera ru_a, onda barem evo to_nog

redoslijeda: politika, informatika, filozofija, umjetnost, kultura,

tehnologija, psihologija, talent, etika, teologija, znanost, estetika. Svo

ovo opisivanje ru_e ru_â ni _etvrt vrijedno koliko "grafi_ki prikaz"...

Pavao Skali_ je imao u svojoj enciklopediji te Termini Theologici, te

Termini omnium Scientiarum, te Termini Medici, te Termini

Philosophici, te Termini Naturales, Termini Morales, Termini

Enciclopaedici, Termini Iuridici; Status Iuridicus, obilje_ava

hebrejskim slovima od bet do jod (9 kom). Rabi alfabete (!), pjeva

hvalospjev alfabetu... 1559. tiskana Encyclopaedia ima index. Što sve

65
ta encyclopaedija još ima, a što nitko prije imao nije, mo_e se _itati iz

akademijinog zbornika o simpoziju o Andriji Jamometi_u i Pavlu

Skali_u, trobroja "Scripta croatica" koji _e biti sretan zbog skromne

naklade koju je do_ivio da u opse_nijim izvatcima ugleda dana i

izmedju ovih korica. Opet za sve one koji se pitaju da li je ovo opera

omnia - smjesta odgovor: ne. A na pitanje: "Ima li boljega na_ina

prikazati duhovni razvijutak pišu_eg _ovjeka, nego što je prikazivanje

(po mogu_nosti kronologijsko) njegovih pisanja, pogotovu onijeh koji

više manje obuhva_aju istu problematiku ili odra_avaju ukupni

svjetozor auktorov?", odgovaram s uvjerenoš_u: ne! Ova tehnika se

naravno ne preporu_uje autorima koji su manje-više sukcesivno

objavljivali svoje radove, pa neumorni biografi mogu vaditi samo

gro_djice iz toga tijesta i sastavljati teku_e bio-bibliografije. Mene su

u_ili kako valja svakom opusu literarne naravi dati devet godina

vremena, pa ga tek tada podvrgnuti prosudbi tiskati ili ne. Ali ta rije_

dolazi nam iz antike gdje nije bilo mogu_nosti digitaliziranja textova,

pa _u se zadovoljiti u vlastitomu slu_aju s prosje_nom (koli_inskom)

"velikom devetnicom".

65
 SPLETIR @©

Spairapaideia croatica [Spletir @] = univerzalna kreativna kontrola

holisti_nosti

Spyralopedia, Spletir @ op_eg stvarala_kog sustava povjere

cjelovitosti.

Sustav valja zamisliti poput jedne dvanesterokatne spiralne piramide

koja na svakom katu ima po dvanaest ra_unskih središta za

elekronsku obradu podataka gdje su svi centri uzdu_ i porijeko

umre_eni. Svaki kat obilje_avam redom glagoljskim slovima i to ozdo

prema gore. Isto (pri _emu se slovima pridaje index) te_e i u svakom

katu kru_no u smjeru košnje.

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

I, II, III, IIII, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII

A, B, V, G, D, E, _, Z, I, K, L, M

65
AZ, BUKY, V_D_, GLAGOLY, DOBRO, EST, _IV_TI, ZEMLA,

I, KAKO, LUDIE, MYSLITE

JA, OBLIKE, UMIJEM, ISPUNJATI, DOBRO, JEST, _IVJETI,

PONIZNO, I, TAKO, LjUDI,

MISLITE

OVAN, BIK, BLIZANCI, RAK, LAV, DJEVICA, VAGA,

šTIPAVAC, STRIJELjA_, KOZOROG,

VODENjAK, RIBE

ARIES, TAURUS, GEMINI, CANCER, LEO, VIRGO, LIBRA,

SCORPIO, SAGITARIUS,

CAPRICORN, AQUARIUS, PISCES

VITA, PORTA INFERNA, DEA, IMUM COELI, BONA FORTUNA,

MALA FORTUNA, OCCASIO, PORTA SUPERNA,

DEUS, MEDIUM COELI, GENIUS BONUS, GENIUS MALUS

65
_IVOT, VRATA (PAKLA) DONjA, BOGINJA, DNO NEBA,

DOBRA SRE_A, ZLA SRE_A, VRATA (NEBA)

GORNjA, BOG, SREDINA NEBA (ZENIT), DOBAR DUH, ZAO

DUH

§ ja, disposition, motivacija, emocijsko stanje, samoostvarenje, krv,

self...

¨ forma, plodnost, konzum, metabolizam, posjed, kako su drugi

prema meni obligirani

ª znanje, vještina, komunikacija, kratka putovanja, pismo, jezik, la_,

poruka, put

© skupljanje, bje_anje, majka, dom, klju_ X polja, u kolikoj mjeri se

oslobodiš

§ ljubav, mo_, kreacija, umjetnost, afirmacija, strast, plemenitost,

djeca, snaga

¨ analiza, slu_enje, posao, zdravlje, njega, postojanje, maj_instvo,

inteligencija

65
ª ti, drugi, brak, javnost, oponašanje, sud, odnos, slu_benost,

neosobni aspekt

© smrt, devotion, spolnost, ljubomora, poniznost, okultno, kako sam

obligiran drugima

§ vjera, moral, religija, filozofija, duga putovanja, sloboda, brzina,

sport

¨ postignu_e, odredište, karijera, otac, upornost, autoritet, tromost,

vremenitost

ª vrijeme (predo_ba), sumnja, prijatelji, regeneracija, mišljenje,

manipulacija, humanost

© izazovi, zatvorene ustanove, otvorena pitanja, problemi, sinteza,

_rtva, još nespoznato

Benjamin, Ruben, Šimun, Levi, Juda, Zebulon, Jisakar, Dan, Gad,

Ašer, Naftali, Josip

65
_ivota puninu zadobimo, darove ljubavlju slu_bi zajednice

predavši _udoredno iskazani

slavimo Boga

temperament,

vrednovanje sebe i drugih, samopouzdanje

socijalne ideje, _elje i ambicije iskazane u I

emocijsko osamostaljenje, klju_ "sudbine" i X polja, zenita

inspirativno, samoizri_aj, ljubav, roditeljstvo, nadarenosti

cijenjenje svojih sposobnosti, izboriti svoje mjesto u društvu

coleagues, ogledanje, perfektuacija snage, pravne stvari

zadovoljenje potreba drugih, davanje, novo-nabolje

puna odgovornost za djelo, _vrsti stav iza svojega moral code, svaki

odgovor nova pitanja

vidljivi rezultati, "javne _asti", postignu_e

uskladjivanje, trpeljivost

tajne, nesvjesno bje_anje od suo_avanja sa svojim lošim stranama

65
(po ovomu zadnjemu pitanju ne moraš se puno brigati jer te onda to

susretne u stvarnosti izvan tebe pa moraš svejedno "obraditi")

Sitni_avije u I.Š.: "Degenia velebitica u cvatu" (pitanja bez upitnika)"

ili je na_i u gotovo svakom u_beniku ili priru_niku za astrologiju.

Svakako je pametnije pro_itati npr.: Wilhelm Busch: "Isus naša

sudbina" ISBN 3-89397-709-0 ili Billy Graham: "Mir s Bogom",

Zagreb, 1991.

Zatim se s predmetom fraktalno igra guraju_i ga iz podruma kroz

bazu k vrhu piramide. Na kraju ostane pokazano _ime se sve još mo_e

ideja opteretiti ili moderno re_eno, gdje još le_i izazov. Detektiraju_i

aspekt na kojega se nije bilo (dovoljno ) obazrelo ili kristaliziraju_i

ono što nije riješeno, rabi poput poluge za bolje shva_anje onoga za

što se mislilo da je (obuhva_eno) shva_eno bez ostatka kao npr. ja

naredni ulomak:

65
Sa svojom sam _enom iz Lego° opeka bitno kreativnije predmete

sastavljao onda dok smo ih manje imali i manje specijaliziranih

opeka, ... nego danas kada ih imamo 1000. Bili smo slobodni i

odva_ni _esto od gorke stvarnosti praviti igru, pa su nam i Lego°

opeke _eš_e poslu_ile u gragjenju potrebnih nam predmeta koji su

nalazili svoju funkciju podalje od igre. Bistra glava s ne baš solidnim

predznanjem, ali s voljom za mutiranjem i odabirom, lakše nau_i

intuirati, te intuirano sumirati u suvisli san ili meditaciju, uvijek na

razini stanja plima/oseka ucrtanoj vertikalno u stalnim izohipsama i

izobarama, tj. obalnu liniju uvijek samo poput odraza doti_nog hipa,

pa prema tome ne i linearno linije, nego samo to_ke u kojoj te je

zadesio pokušaj izolacije jedne ideje, ali zato što smo bili trpeljivi

prema mami i tati (ukravši im Spielraum) - odvojismo se od njih, te

stvorismo preduvjete (emocijsko posamostojenje) nešto na koncu i

"izkreirati", pa postati netko i nešto, npr. postati tata ili mama, tako

smo se fraktualno preslikali, ali smo novi naraštaj oboga_en za

(najmanje) jednu mutaciju [Hoelderlin-Forscher Pierre Bertaux],

horizontalno, vertikalno, pak, iz volje za igrom, neometano, mo_da i

65
podsticano maštom, oboga_eno izmjenom "izkustava", borbi zbog

borbe, koja zlatom radja - perfektuaciji snaga - izrodili se novomu

dobu jedino primjereni - MUTANTI (Dr. Mengele). Povuci se malo u

stranu, u svoju volju, odvaguju_i motive u djeli_ima vremena,

odabiru_i, uzimaju_i u svoje vlasni_tvo i to tako da se ona osje_a

poput Proteja u pjeni neptuoznih imputacija lascivnih misli u

Afroditinu školjku, kommuniciraju_i njome kao signalom za juriš,

prenose_i se libido, neprestano isporedjivaju_i, titraju_i u medjama

onog kvantuma koji ne proizvodi ve_i konflikt nego je potrebno da bi

se imalo razmak od sebe u debljini jedne aure iz koje strše

Paracelzusovi trozubci poput ispru_enih ruku izvan vrtloga obitelji u

rad, uslugu, njegu, mnoštvo, slu_enje pa i u izdaju korakom u javnost,

gubitkom osobnosti kroz brak, tj. postajanjem tek pravom osobom

koja ništa drugo kadra nije nego neumorno odbljskivati REagirati,

zrcaliti kreveljenje okolja ili pak njezinu zadrtu suicidnu pohotu za

smr_u u samsaru samog sebe, trnom otrovnim uštrcavati, u snu vidjeti

mišolovku, pa dospjeti uvidjaju sveg duga spram sveg okoliša i

prepustiti se davanju, davanju i samo davanju ... o_ekuju_i ništa osim

65
obligacije prema ljudima, _udoredju, Bogu, prepušten sudbini

postavljanjem pitanja koja ne zalaze u ustrojbu jezika, a o proricanju

da se i ne govori. Religiram sve mogu_e potrebe.

Zaljubim se (i tu je prekretnica Narcisova nagiba prama razini

odrednice linije obale) u vlastitu sposobnost mišljenja. Opet

atrakcija/izolacija, pa se misao osili, pa te uvjeri kako u doba

saturnalija o_asje druk_ije protje_e i pomisliš da si bo_anstvo ili bar

tako nešto, kad ono tek si postao prijatelj koji te obvezuje na

isponovno i isponovno krparenje preko svih razaranja, deranja,

razila_enja u jedno opipljivo regeneriranje da bi se krug dalje

odmokšavao.

Volja je uvijek slobodna. _rtva je uvijek nedu_na. Krugatura

_etvorine (kvadrata) je uvijek nerješiva (a još na samom po_etku su

nas u_ili kako ne valja operirati kruškama i jabukam s), baš kao ni

šljivatura kruške. Jedina još neizspekulirana ptica jest prasica. Dok je

pomodno se fascinirati prešanjem triju dimenzija u dvije (holografija),

65
dotle moji spiraloidi fraktalne naravi nastoje nam pribaviti prostornu

perspektivu nad stvarima koje dr_asmo spljoštenima. Dobro, jesu

samo 12 instancija odakle se baca pogled, ali do_im je jedan uvidjen,

njega se smjesta mo_e podvrgnuti 12-orima prozorima (sitnozorima).

Poeti_nije S P L E T I R @ je mre_a kojom se hvataju upravo

takovi veprovi koji u ostatku svijeta uvijek ostaju neuhva_eni (iza

zareza) osim odjeka njihovog roktanja s nutarnje strane piramide,

urisana i svjetlu kojemu svaki sudar sa zrcalom krade jednu

vremensku jedinicu (ili trojku), a kako je kvadrat hipotenuze nad

kazalicama dobnjaka cikli_ke (_itaj: Sizifovske) prirode - gubi na

sjaju pa nadoknadjuje odbijaju_i je pod kutom i u kojem je utr_ala, pa

se zrcalo pretvori u ogledalo, pa smršenost nadje utjehu u hitro

entropiraju_oj luminiscenciji pofosforenih kazalj_ica. Prodreš li do

samoga vrha iznutra - dospio si do samoga vrha izvana, onoga vrha

koji miruje i kada se sve vrti, a kad je ve_ izvana - mo_emo mu re_i

istomu i da je le_ište od nekog ne tako brzo razderivoga materijala

kakav je primjerice smaragd (ako i ne po Moosovoj skali, a ono po

zvu_nosti). O kakove li revolucije (bez vrtnje) kad bismo sve naše

65
linealne skale prepustili Stradunovim, od izvora - desnim

pobo_nicama, pa stufenlos, nje_no odkliznuli u carstvo stvari i

njihovih odnošaja koji su tu, ali nerješivi, neogonetljivi. Koje pola_u i

imaju na to pravo. Koje nas udoma_uju i pri tomu _ele ostati

anonimni dobrotvori. Vrijedi s ove strane tabulae smaraze. Tamo gdje

više nema stepeni_astih povrataka veprovima. Ne onako u smislu

odbacivanja ljestava po kojima se je pelo, nego smo se tamo našli ne

zapitavši se zašto. Po kojem metru je znati što je neriješeno, a što je

nerješivo? Do sada su uvijek imali više pravo ‰-no oni koji su

govorili: "Mogu_e jest!", naprama onijeh koji govorahu: "Nije

mogu_e.". (IN DUBIO - CONTRA PROJECTUM!) Zašto ne bi bilo

mogu_e da je _ak najva_niji aspekt nekog predmeta onaj koji je

nerješiv i to do te mjere da ga odredjuje. Do_im netko i pomisli kako

ga je riješio - on explodira neovisno o to_nosti pretpostvke, pa zar

onda nije neodgovorno rušila_ki s naše strane kad predmete

zatrpavamo našim probitljubivim i predzamišljenim slutnjama? Mo_e

li se u_ivati u koegzistenciji u blizini, ne ugro_avaju_i ga i pustiti

sebe neugro_enim se od njega osje_ati (bez ikakvih osje_ajnosti), s

65
odredjenim respektom, a tek prema Jednomu? Nemoj opet mislit kao

prema sumi.

(namjesto izvadaka iz spomenutoga simpozijskoga priloga, izvadci

iz:)

SUMMARY

This article is an attempt to bring to light the univeral key which

Pavao Skali_ carried over from ancient societies into his times and to

contemporary generations. The name of the key is SYNTHESIS. The

issue here is about primitive cultures, symbols, occult sciences,

science, encyclopedia, theology, genius and synthesis per se.

Iako umire vrlo mlad, dolazi na veliki glas kao sveu_ilišni profesor, a

posti_e i uspjehe kao biskup, kraljev tajni savjetnik, pisac, teolog,

filozof, okultist, hermeti_ar, polihistor, polemi_ar, erudit,

enciklopedist, satiri_ar, poliglot, matemati_ar i zvjezdoznanac,

65
glazbeni stru_njak, kompilator, izumitelj i rije_ju: genij. Svestrani

Franjo Petri_ piše novu sveop_u filozofiju, tako J.R. Boškovi_ piše

teoriju prirodne filozofije svedenu na jedan jedini zakon silâ koje

postoje u prirodi, ili kako Herrismann veli: "...njegova sinteza je

mo_da sinteza teoretske fizike slijede_ega stolje_a.", a P. Skali_ u

svojoj enciklopediji pokušava sintetizirati svekoliku ondašnju

pismenost, "kako sakralnu, tako i profanu". Sposobnost sinteze je

osnovni _imbenik genija.

_ovjek se prije obilno slu_io simbolima, a po Francku, to ga kona_no

i odvaja od _ivotinje. Radovanovi_ izvla_i iz blaga Egipta, da je pak

sinteza ono što nas odvaja od _ivotinje. Simboli postaju univerzalni

znaci sporazumijevanja i komunikacije Boga s _ovjekom i _ovjeka s

Bogom. _ovjeku koji je polako sve više stremio specijaliziranosti,

simboli i njihovi sustavi postaju sve slo_eniji, dolaze_em ritmu _ivota

neprihvatljiviji. Malobrojne uporne korisnike toga blaga, ve_ina

potiskuje u mra_ne kutove. Ono _ime se oni sada bave - mra_njaštvo.

Pri_uva u koju su se simboli bili sklonili naziva se "okultno".

65
Zahvaljuju_i svetoduhim ljudima, simboli pre_ivljavaju i oni ih

dovode novim sjajom u renaisance, a njihova renaisance u našemu

dobu je ve_ nastupila. P. Skali_, ne samo što prvi rabi naziv

enciklopedija, nego prvi definira okultno, što je npr. sastavlja_ima

Oxfordskoga rje_nika nepoznato, pa pojavu odredjenijega zna_enja

"okultnoga" stavljaju u skoro stolje_e kasnije doba.

Ovdje se, nadalje, govori o uporabnoj vrijednosti okultnih disciplina

danas. Ukratko se prikazuje okultizam, magija i kabala kako bi se

razsvijetlila Skali_eva tvrdnja da je "magia nobilissima pars scientiae

naturalis", kao i to da nema magijskih operacija bez kabale. On je

mišljenja da su magija i kabala najbolji instrumenti za osvjedo_avanje

o Bo_anskoj naravi Isusa Krista. Na ovomu mjestu podsje_amo na

Pavla (I Kor 12, 3) i Ivana (I Iv 4, 1), koji postavljaju prvo i apsolutno

pravilo za raspoznavanje la_nih i Antikristovih proroka, naime: ...s

njihovih usta ne mo_e do_i svjedo_anstvo o bo_anskoj naravi

Kristovoj.

65
Govori se o neutemeljenosti predrasudbî neupu_enih o

deterministi_koj naravi brojnih okultnih disciplina (mantika).

Spominje se postojanje brojnih Hrvata koji su se istaknuli npr. u

astrologiji (Vitezovi_, P.) u vremenu kada ona više nije bila u _asti,

nu samo su geniji bili u stanju se izsprije_iti zajedni_koj misli _itave

dotadašnje prirodoznanstvene tradicije, a Filipovi_ veli da je medju

takove spadao i Boškovi_, te kako je za nj Niels Bohr govorio kako

Boškovi_ prisiljava i danas na nu_nu reviziju osnovnih

prirodoznanstvenih postaki. [Riehen, 30.12.'92 (20:26 h): Intuicija,

bo_anska osobina. Evo, meni su vrlo malo poznate pokoje od tih

"osnovnih prirodoznanstvenih postavki", a opet dijelim mišljene o

potrebi revizije istih s jednom tolikom glavom poput Bohrove...

Mozart, W.A.:"Da ist es am besten, wenn ein guter Componist, der

das Theater versteht und selbst etwas anzugeben im Stande ist, und

ein gescheidter Poet als ein wahrer Phoenix zusammen kommen.", nu

vratimo se u 84-tu godinu XX stolje_a i pratimo duhovne interese u

samopredstavljanju mladog umjetnika, koji zbog mladosti uvijek ima

65
potrebu i koli_insku mogu_nost re_i sve, sve odjednom što se u

njegovoj glavici (F=> 60 cm, najnovije stanje)] Princip Boškovi_eve

teorije je privla_enje i odbijanje, u Skali_a simpatija i antipatija

(objica shemama odnosno figurama). Skali_ i Petri_ imaju toliko toga

zajedni_koga da ta usporedba zavredjuje zasebnu studiju. To se

osobito odnosi na pozornost koju objica posve_uju davnim

civilizacijama i autoritetima. Tek smo u našem dobu [konac iks-iks

stolje_a, opaska u Riehenu, 30.12.'92 (srijeda 21:07 h)] svjedoci

ispravnije [pravednije Riehen, 30.12.'92 (srijeda)] i opse_nije ocijene

tih uljudbi, tradicije i autoritetâ.

Razlike u vjeri postoje, ali s više povjerenja u jezik simbola one ne bi

predstavljale zapreku zajedništvu [Vidi, vidi malog oekoumeni_ara!,

opazka novijega nadnevka*]. Utoliko se pridaje osobiti zna_aj

usavršavanju i _uvanju bogatstva liturgijske tradicije, te poticanju

gnosti_ke spekulacije i misti_kog iskustva, podsje_anjem npr. i na

va_nost egipatske misli _ija je jedinstvenost upravo ujedinjuju_a

snaga, ili pak YOGA što zna_i POVEZIVANJE. [Vidi, vidi mladog

65
sinkretena!*, svakako bih najradije tebi prepustio posudbe o

mladomu, ali s ovim opazkama samo ho_u u ovoj zbrci podsjetiti na

ve_ igdje nazna_enu (imanentno) vremensku odrednicu koju nije

dobro zbaciti s uma.] Kao što se pokazalo probita_nim u po_etku

krš_anstva, tako vidimo i uvjet njegovoj obstojnosti danas u

harmoniziranju sa silovitim naletom obnove davnih tradicija.

Zbog elementarnog nedostatka smisla za sintezu, enciklopedije

upravo poput pokušaja cjelovitijega pogleda nailaze na veliki otpor

od strane crkve i dr_ave. Vjeruju_i da su tek danas ostvareni kakvi

takvi uvjeti slobodnijega rada, pozivamo na construction of a new

encyclopedia. Pavao Skali_ gives to us a unique starting ground with

his alphabetical revolution, with "Termini Encyclopaedici", with his

definition of the technique of defining, with INDEX that he uses first,

and with various other exemples. To begin with, we shuld put

ourselves to test in accordance with the advice of deceased Dr. Franjo

H. Eterovich, to put together an enciclopedia of Croatian cultural

achivements wich have taken place in several languages, and

65
afterward we shuld make a "futurist" enciclopedia [to je tada bilo još

budu_nosnije nego 30.12.'92 (srijeda, 21:49 h], chrestomaty and a

collection of essays under each entry with a universal dictionary,

engraved into computer discs. (u bakteriorodopsin ljubi_aste

ma_uhice, _uti unos, naknadni unos za kojega translator Joseph

Alexander Novakovich ne snosi posljedice.)

Usefulness of mystic experience not only for the Church, but also for

the Academy is emphasized.

Toliko na englezkom da se (imanentno) zna gdje je glava i gdje je rep,

a sveukupno u trobroju "Scripta croatica" 8,9,10 od 1984-te od 201 -

268-me str. Ako dospijem uspjeti integrirati nekoliko zanimljivijih

odbljesaka kakvih grafi_kih predo_enja, mo_da netko zadobije volju

još i potra_iti Scipta u Hrvatskoj narodnoj i sveu_ilišnoj knji_nici ili

pak u akademijinu Archiv und Bibliothek u Baselu.

65
I sad nek netko veli kako nije zgoda za pisati autoroman!.?.! Ovo gore

napisano je gledano od danas skoro deset let staro, a sada _u od tada

sko_iti još dest godina unazad, negdje dok David Bowie piše svoju

Future Legend, pa _e se tek vidjeti što mi se mota po glavi ve_ dva

desetlje_a.

Iz tematskog broja AMPLITUDA-inog "pobuna", "EZOTERIJA"-e

ukupni broj: 2

65
 SLU_AJNA ISTODOBNOST

Ovdje valja zamisliti da je citirano najbitnije iz Fausta [Vidi, vidi

nadobudnika, izravno šakom u oko...], iza toga nešto iz tzv.

samozvanog "Uvod u demonologiju" i pomireno priznati da smo u

temeljnim pitanjima - glupi... Priznanje uklju_uje i nezadovoljstvo

iznudjenoga. Temeljna pitanja nas zanimaju! Kako sada biti

odgovoran u do, ut des postupku, kad svako zapostavljanje navedene

istine nosi poštenomu donatoru grizodušje?!

Ovdje valja zamisliti gnoseomani_noga Fausta s neupotrebljavanom

voštanom plo_icom pod pazuhom i kontrahiranim miši_jem

stra_njice. To stanje otkriva i kolo od nosnica, pogleda i daha.

Akceptor, samo relaksacijom sposoban pomo_i, _eka prvo predpitanje

za zapisati prvu i obvezno fatalnu valenciju. Što priupitati, re_i? Što

ponuditi?

65
Pregledajmo riznicu duhotvorina! Najblješti hrpica tamo na polici iza

Fizike. posvema jasno: toliko blješti zbog rasporeda ostalih

dragocjenosti iz kojega je sa_et snop odsjaja te usmjerenosti. Da mi je

poznat prvak toga sustava, s lako_om bih priveo Fausta svršavanju

/postupka coagula/, ali missing link Arijadnina lanca ovdje je bila na

jednom od krajeva, onamo je nevidljivo zbog zasljepljuju_ega sjaja, a

ovdje ispod polica je potpuna kmica.

Za kopanje po samostojnicama riznice - krampova dovoljno! Za

kopanje za kopulama; pa gdje su ti pneumatski _eki_i? Na jednomu

kraju lanca prepoznajem ovakovu shemu pristupa najviše dopuštenim

spoznajama: tra_enje sebe u što je mogu_e davnijem mesu _ovjeka.

Na_alost, prave prigode su nro_ito kratkotrajne da bi se tra_iti moglo.

Od jednoga neprekinutoga ludila nema dobiti (za do, ut des). San,

agonija, šok, veliki strah, afekti, otkrivenja, ekstaza, djelovanja

psihoaktivnih tvari, tvoj "participation mistique" u tzv. akauzalnim

vezama (bio njihov princip sinchronicitaet, kako ga na tom mjestu

65
C.G.Jung odredjuje ili pak digitus...), uzevši da te ostave _ivim,

mo_eš naknadno pisati do_ivljaje, (dnevnici snova, ekstati_ki zapisi,

Apokalipsa itd.), ali se ozbiljno pitam nad vjerodostojnoš_u.

Jedino što mo_e imati te_inu dokumenta je pjesma. _alosno je što

ovdje moram naglasiti da govorim o "pravoj" pjesmi. (Ovdje po_inje

moja "pobuna"!) Pjesnici (sc. pravi!) su pretplatnici na prisvjesna

ugasnu_a (sanskrt.) i jedini opunomo_enici za transport, na _ijim

certifikatima _itljivo piše: "Govoriti pjesni_ki zna_i govoriti tako da

iza rije_i zazvu_i prarije_." Oni su, dakle, mediji za lov neprekidne

emisije furor poeticusa iz svega kroza sve.

I bez napomene da je to zbog odnošaja op_ega i posebnoga (prema),

usudio bih se u ovom kontekstu citirati Filozofa gdje poeziju

pretpostavlja mudroljublju. Za predju komisuralnih vlakanaca (_ivi -

projekcije predaka) preslica-stuff, spiritizam-slina, vreteno astrologija

itd.

65
Gledaj sada poeziju:

...

_udjena kišo

o kako blago umivaš moje lice

mudroš_u umrlih

...

(M._aja)

_ena dodiruje. Gle' Krmpoti_ku:

...

a sve nam _ivote ve_e tanka nit,

i kad umremo, umire nas mnogo.

...

_ena dodiruje!

65
Dvono_ac je medjuguz tamo od proteina, preko malih zelenih, do

pletenica DNA&RNA u bremenitoj amebi, polariziranoj dakle, koja je

sve organizirala da uzmogne pre_ivati kombinatorikom, ne radnjama

(izuzevši titranja na ekvatorijalnoj ravni i zloporabe

semipermeabiliteta ogrta_a svojega za strujice), a namjesto

opravdavanja ukazuje na engagement u POKRETANJU svega toga,

sebe same, i u trajnom isijavanju movensa ni_im oblicima [Vidi, vidi

nadobudnoga evolucionista! Riehen, 30.12.'92 (srijeda, 23:09 h), na

dan kada _e sutra Petar Gahli, B. posjetiti Sarajevo, a da mu se _ena

zove Sofija...], koji joj se do tuda gledaju_i, podaju za pro_diranje...

Na tomu putu, da bi sobom teglio podatke još iz amino kiselina,

zadatak današnjeg dvonošca je prigrljavanje suza "gena" razmetnih,

bri_ljivo uzimaju_i u obzir poeziju za kontakt-adresu sa zagubljenim

vrednotama. /Daje se samo ono što se mora davati, dehumanizacija

vidljiva i u Marxovim gospodarsko ra_uni_nim bilješkama, sve do

"samoga od sebe"...)

65
"Seljaci" sa svojim: bolje da propadne selo nego obi_aj, jesu sigurni

baštinici praslika da više ni ne znaju zašto što rade i poput pti_ica

lete_i na jug, daju pristanak na monopol kojega si "inteligencija"

prigrabila, - bunt.

"Inteligencija kalkulira - rezultati pobune: odsutni."

Folklor, sklon eksperimentu, ali konzervativan. Prepušta slu_aju

istodobnosti pojavljivanja svojega iskustva sa _ovjekovim da bi mu

vrijedilo. (O, potpornji!!!)

Pobunjenici su samo protivu brzine kojom se ostvaruju neminovnosti.

Neminovnost se neminovno _uri polako. Sofoklo: "...zakone nije

stvorio smrtan ljudski stvor, nego eter nebeski." Pobunjenici igrahu

vazda akceleratore. Katalizatori se najposlije iznadju. Neumitno

sporo, neumitni spori. Kada su prirodni, (a kakvi bi bili, pitanje

Ezoteriji) onda daju samo privid ubrzanja. (Ni jedna vlas s glave nam

ne mo_e otpasti...) Svaka pobuna samoumišljene vrijednosti 7.000, za

65
kolektiv je zaobilazan incitans od 0,0000001. U amebi u kojoj smo

trenutno, pobunjenici su mla_ni fermenti s rezultatom: prekoredno

prdjenje. Ništa više, jer njezin _e mind kolektivno obradjivati taj

podatak tisu_lje_ima. Kako stojimo s tisu_lje_ima?

Prive_ite pojaseve! Ko_enje je spontanitet mase, pravo njezino ja. Ja

("") sa strahom od sebe, s potrebom višestruke provjre. Tko sve ovo

skupa zaboravlja, dopušta sebe etiketirati anarhistom, neki tuljani -

tzv. ultraljevi_arima, a obzirom (najbla_im) pretjeruju sebi i dalje.

Blago ih pljujem, ali duuugo, da se u pljuva_ki utope i (ako im to

utjehom biti mo_e) prozovu utopistima. Tisu_lje_a nisu ovogodišnji

svibanj ekstremni, još samo da zemlja po_ne rdjave plodove davati...

Na ovomu hipodromu, naivno se klade pu_ani, upu_eni znaju:

jockeyi su kompanjoni, a sve _etiri kobile imaju isto ime. Uzbudjenje

pred polazištem - privilegij naglupih. Zato: veseliti se krhkim

temeljima znanosti o knji_evnosti, _upati oplemenjenje i o_iš_enje ,

šaliti se s tzv. analizama, detekcija novoga ili lošega, sami sebe

olabavljati, prepuštati se furoru da nas odfura isfurafanju furki glede

65
osmišljenja ili opredme_enja ili opravdanja naših postojanja, jer u

tomu je SLOBODA. Dakle, u znanju o Amebi "kona_noj", u

oslobodjenju od straha pred smrtom [Riehen, 30.12.'92 (srijeda, 23:59

h)/Riehen, 31.12.'92 (_etvrtak, 0:00 h)] i prigrljenom spoznajom o

našim malim prljavim (") _ivotima, tek poput mosti_a, kako

ponavljam za tisu_ama koji su to ponavljali, a gle G. D. naziva to

Njegovom svetoš_u u nama. (Theatrum chemicum, I: De philosophia

meditativa, p. 460).

Stalno u_iti iz pjesmarica vlastie ili tudje savjesti! Nebriga

odgovornih za promjenu današnjega traitementa poezije u našemu

svijetu. Nebriga odgovornih oko masovne zloporabe forme i imena

poezije unas, danas... ...nekontroliranih posudbi leksi_koga blaga iz

drugih jezika DANAS ... cijene pjesmarica... zloporaba pjesni_ke

slobode... ... oko iznajmljivanja vrhovnoga podru_ja Pjesništva za

poligone na kojima se obu_avaju neprijateljske teroristi_ke grupe

jasnih nakana karijeristi_kih djeljanja u okvirima osobnih therapija

65
protivu inpotencija... ...odgovornost pada na svjesne. Sofoklo: Au!

Kakve li grozote! Biti pametan gdje pamet nije pomo_!

Primjere dajem usmeno. Spisak pokojnika i spisak _ivih kojima se

zahvaljujem na suradnji, a koji mi vjerojatno ne_e oprostiti

nedoglednu nepreciznnost ovdje iznesenog ulomka.: [ovdje popis

samo mrtvih]

Anonimus, Agrippa - Svaki _ovjek koji, _eljan dose_i vrhunsko

odredište duše, kre_e u potragu za _udesima..., Dorneus, Goethe,

Jung, Karad_i_ - Srkulj, taj i taj.

20-tak godina kasnije.:

65
 PROVIDENTIA

Dragi Ivo, evo da ti napišem što je moja predo_ba o Bo_joj

providnosti. Pošto se u pravilu knjiga brzo oslobadjam nakon što ih

pro_itam, tako sam više nego siguran da sam ovu knjigu koja sada

le_i na stolu preda mnom (F. Weinreb: Die Astrologie in der

juedischen mystik; Muenchen, 1982) dao u nepovratno vlasni_tvo

gospoji koja je tu knjigu za me kupila u BRD. Prošla je više nego

godina odkako sam Ti bio poslao opširan popis izvorâ predaje iz te

iste knjige. Nu, odnedavno, od kada si mi spomenuo providnost, više

sam si puta po_elio (ali samo u mislima) tu knjigu ponovo imati na

dohvat ruke kako bih Ti u njoj prepri_anoj zgodi iz Talmuda ilustrirao

moju predo_bu o providnosti. To je zgoda u kojoj je pokazano kako

je naša volja (u svojoj slobodi) intaktna i kako se upravo kroz nju,

istovremeno, o_ituje Bo_je djelovanje. Nekad kad je slu_aj nápadan,

poput _injenice da mi je ovih dana spomenuta gospodja spomenutu

65
knjigu vratila kao da sam ja njojzi, navodno, knjigu samo posudio...

onda (kad nam izmi_e izvan predo_be o kauzalnosti) PO_NEMO

_EPRKATI ZA SVAKOJAKIM mo_ebitnim objašnjenjima... Mnogi

misle kako Boga nema, pa kad nemaju objašnjenja, prišiju to Bogu.

Ne vjerujem u nikakove zahvate "izvana". Bog toga ne treba. On ima

ljude. On djeluje kroz njih. Jedna jedina izravna intervencija bi

poremetila _itavi kozmos. Ona tek dolazi. Nju o_ekujemo. Njoj se

nadamo. Što se pak ti_e _uda koja je npr. Isus radio - sve je to (i po

Njegovim rije_ima) u medjama pristojnosti, gdje napominje kako kad

bismo imali vjere, mogli bismo i ve_a _uda _initi od Njega samoga...

Nu, nek Talmudski zapis pri_a za se. Moja je napomena da je u toj

pri_i sadr_ana sva argumentobrazlo_idba iznesenoj hipotezi. (Veliš,

preostaje Ti samo te_ki rad i kopanje - bez ovako slikovitih pri_a i

vlastitih domišljanja... _itaju_i nešto o tzv. fuzzy-logic, pada mi na

pamet kako _e naskoro computador biti kadar samostojno obavljati

takove radove, a nama _e preostati baviti se lijepim pri_ama.:)

65
Rije_ je o skupini vrlo siromašnih nadni_ara koji se sastajahu dnevno

za rad na polju. [Ovaj cijeli list prepisujem zapravo samo da i taj

prevod uglda što više o_iju] O podnevu zasijedahu jesti u sjeni

stijene. Takav je obi_aj da svatko ponešto ponese što upravo ima,

netko komad kruha, drugi komad sira, tre_i pak kakav plod, itd.; onda

ide jedan okolo, skuplja i svi potom jedu zajedno od toga što je

skupljeno. Na taj na_in, svatko dobivši nešto od ploda, ribe, kruha,

sira, dopadne pojedinaca hranjiviji obrok. Stoga se svi i vesele obroku

i podnevu.

Jedan od tih nadni_ara ima doma bolesnu _enu i djecu i zapravo ne

mo_e baš ništa ponijeti za obrok jer je sve doma neophodno. Raditi

pak mora po_i, ina_e nema ništa za naredni dan. Kao nadni_ar je

ovisan o kruhu - pla_i za dan. Podje on dakle na polje i strahuje pred

podnevom jer _e se onda skupljati. Vrijeme obroku dodje i on se

sjedne k ostalima. Jedan uzme košaru i krene naokolo. "Lijep kruh i k

tomu posve svje_, to _e nam goditi - hvala." re_e jednomu. "O, kako

vrijedan sir." drugomu. "Dobro gro_dje za poslasticu." - tre_emu.

65
Zatim dodje onomu koji ništa ne imadijaše, uvidi to, ali svejednako

muu zahvali kao da ovaj nešto osobito dobbro dade u košaru. Zatim

krene dalje i kona_no natrag natrag k svojemu mjestu. Neposredno

prije nego _e dospjeti, sru_i se na ono mjesto gdje on htjede zasjesti,

kamena gromada.

Komentar ka_e da je ta stijena bila tamo od stvaranja predodredjena

da ga ubije... ali on izbje_e sigurnoj smrti jer se du_e zadr_ao

zahvaljivaju_i onomu kao da je..."

Upravitelji moje ostavštine (ta i to je jedna dimenzija oporuke) na_i

_e u mojoj pismohrani još ponešto prevedenoga po pitanju

providnosti (i iz Schellinga) ...

Riehen, 31.12.'92 (21:13 h) Duhovna obnova nije stvar onih koji

misle da im nije potrebna. Duhovnu su obnovu sposobni do_ivjeti

samo oni koji su si svjesni te potrebe. Ona je izazov koji isklju_ivo

vrijedi za onu skupinu ljudi koja se ne zadovoljava velebnim

65
mudroslovnim uobli_avanjima pitanja, nego o_ekuje, da, štoviše,

tra_i, jošviše - zahtijeva odgovore. Ljudi koji sumnjaju. Vrlo va_na

izvorna osobina. Ukras svake "zdrave ljudske pameti". Koji sumnjaju

da tomu mo_e biti tako da se na pitanja redne veli_ine poput: Tko

sam? Što sam? Odkuda sam? Kamo sam? Zašto sam? Gdje sam?,

pokušava odgovarati s knji_urinama koje ne mogu bez daljnjih

knji_urina koje ih pokušavaju "pojasniti", do_im ove pak... Danas dok

skoro svaka ku_a ima svoju knji_nicu, spremnost uljudjenih ljudi

prihvatiti jednostavne (nekada naoko i jednostrane!) odgovore jest

vrlo slaba. _ovjek postavlja apsolutna pitanja, ali nije zadovoljan s

takvim odgovorima. Ne da bi takvi odgovori od njega iskali

(apsolutno) povjerenje, vjeru, nego njega brinu konzekvencije koje

proizlaze iz tih odgovora.

Tko je u stanju postaviti "apsolutno" pitanje, on ve_ raspola_e sa

svom gragjom od koje se stvara odgovor. Vrlo povoljno ishodište!

Danas zdrava pamet zna_i zdravi pluralizam. Onoga koji misli

druga_ije se smjesta ope_a_uje kao netrpeljivca, da, ve_ je toliko

65
kasno - kao fanatika. Taj narod _e svakomu dati za pravo, samo tebi

ne, ako tra_iš _isto_u. Takvomu narodu prori_e Bog kroz usta

Hošeina: "U vašim srcima imate kurvinjski duh." (5,4)

65
 _IVI KAO ŠTO BI _IVIO DA SI HIV POZITIVAN

Upoznavši nekolicinu ljudi koji imaju tu opaku bolest, primjetio sam

da oni svi imaju nešto zajedni_ko iako ne spadaju svi u iste tzv.

rizikogruppe. Tu sam uvidio svu va_nost i te_inu tih _injenica. Nije

im zajedni_ko npr. da su svi homosexualci ili da su svi krvaritelji,

fixeri... Ne, oni dospijevaju u dalekose_nu podudarnost u nazoru na

svijet. Ali taj zajedni_ki dio tog "novog" (iz toga stanja nastaloga)

nazora pokazuje za_udjuju_e usporednice s biblijskim pogledom na

_ivot. Ta me je _injenica ponukala sa svom ozbiljnoš_u stalno _ivjeti

s takvom sviješ_u, naime misliti onako kako bih najvjerojatnije i

mislio tek kad bih bio inficiran HIV-om. Takvo opa_anje je bilo

tijekom vremena sve ve_ma potvrdjivano i s time što sam preko

medija upoznao još cijeli niz ljudi koji su spremno iznosili na javnost

ono što se zbiva u njihovim svijestima i srcima [i zaista, posve

neovisno o stupnju naobrazbe, IQ-u, dru_tvenoj sredini iz koje

potje_u, konfesionalnoj ili strana_koj pripadnosti, nacionalnosti,

65
starosti, spolu ili boji ko_e.]. Evo tih opa_enih zajedni_kosti i

biblijske potvrde va_nosti i ispravnosti takovih stajališta.

- znaju da su im dani boravka na ovoj planeti odbrojani,

Ve_ David piše u ljetopisima (I Kron. 29,15) kako su "naši dani na

zemlji prolaze kao sjena, a u psalmu (90,9-12): "...zbroj naše dobi je

sedamdeset godina, ako smo sna_ni i osamdeset; a ve_ina od njih je

muka i ništavnost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. ... Nau_i nas

dane naše brojiti da steknemo mudro srce." Govore_i o _injenici

Kristova uskrsnu_a, Pavao ka_e: "... iz dana u dan mrem..."

- tim stihom smo oslovili slijede_u _injenicu, naime: HIV pozitivni

ljudi su zahvalni za svaki dan koji smiju _ivjeti i nastoje ga do_ivjeti

u punini (to se, naravno, odnosi u prvom redu na onu najdu_u fazu,

prije izbijanja same bolesti). Tada _ovjek cijeni jedan dan kao tisu_u

godina. "Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu u ime našega Gospoda

Isusa Krista. (Ef. 5,20)

- sve manje predmeta ili _injenica smatraju va_nima, tj. svoju su

pa_nju usmjerili na samo još nekoliko, pa_nje dostojnih, uzvišenijih

65
stvari. Uvidjeli su medje mo_i novca i svega propadljivoga. Zato nas

Sveto pismo nuka da skupljamo blago na nebesima gdje je sigurno od

rdje i lopova. Zato se ne moramo _uditi kada Isus govori bogatomu

mladi_u: "Ako _eliš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj

siromasima, pa _eš imati blago na nebu! Onda dodji i slijedi me!" (Mt

19,20)

- pokazuju neisporedivo više strpljenja, trpeljivosti i ljubavi u

ophodjenu s okolinom, ali to i o_ekuju od drugih, pogotovo

razumijevanje, ljudsku toplinu i nije im lako susretati ljude koji imaju

predrasude (ve_ina) o putovima infekcije. Tu i jest srce radosne

vijesti: Ljubi svoga bli_njega kao sama sebe, ili što više, moramo se

osposobiti i svoje neprijatelje ljubiti.

- ne gube nadu da _e se, makar i u posljenji tren izna_i sredstvo za

suzbijanje te fatalne slabosti. I krš_ani imaju nadu, ali u vje_ni _ivot

(Tit 3,7). Od rodjenja nosimo u sebi trn isto_noga grijeha, ali i bez

njega nije mogu_e na_i ijednoga koji ne bi imao grijeha. Pla_a za

grijeh jest - smrt. I opet, Bog te toliko ljubi da daje svojega

jedinorodjenca, Isusa na kri_! Njegova krv spere svu tvoju krivnju i ti

65
stojiš, bez svoje zasluge - opravdan pred velikim Bogom. Ta o_inska

gesta tra_i sinovljevski odgovor. Mo_da u molitvi, mo_da ovako:

Sveti nebeski O_e, hvala Ti za Tvoju beskrajnu ljubav koji mi

iskazuješ u svakom koraku mojega postojanja. Osobito Ti

zahvaljujem što si _rtvovao za mene onoga jedinoga koji je bio po

Tvojoj volji - Isusa Krista. Svom _u se silom svojom trsiti da se ta

zahvalnost o_ituje i u mojemu nasljedovanju Tvojega ljubljenoga

Sina. On je moj ban, vladar. Ho_u Mu biti poslušan jer mi pru_a ruku

pomo_nicu za istrajavanje na putu spasenja. Hvala Ti što si mi po

Njemu ostavio Duha Tvojega koji me osposobljava biti korisnim

orudjem u sprovedbi Tvojega uzvišenoga spasenjskog nauma. Hvala

Ti što posjedujem izvjesnost spasenja. Ho_u da se Tvoja milostiva

volja provede u svem stvorenju i sam _u promicati Tvoju radosnu

vijest ne samo propovijedanjem, nego i svojim krš_anskog imena

dostojnim _ivljenjem, pomozi o Gospode, molim Te u Isusovo ime.

Amen.

65
Mo_da se tu i prosula koja suzica iz oka kojega mojega dragoga

hrvatskoga obrtnika, katolika... štoviše to je i najpo_eljnije što mi (Ti)

se moglo dogoditi, ali svima onima kojima nije dopala šaka knjiga g.

Woodrow, Ralph-a "Babylon Mystery Religion" u prijevodu, slogu,

prijelomu i korekturi g. Vrtari_a, _akovec 1991. dugujem slijede_e

navode koji slu_e duhovnoj obnovi.

"Ne sumnjamo da postoje mnogi plemeniti, iskreni i pobo_ni katolici,

niti je naša namjera da podcjenjujemo ili ismijavamo bilo koga s

_ijim se uvjerenjima ne sla_emo. Namjesto toga se nadamo da _e ova

knjiga nadahnuti ljude, bez obzira kojoj crkvi pripadali, da odbace

babilonske doktrine i obi_aje, te potra_e i vrate se vjeri koja je

"jednom zauvijek bila predana svetima".

Umjesto da Crkva bude odvojena od svijeta, ona je postala dijelom

ovoga svjetskoga sustava. Iskazavši joj naklonost, car je zahtijevao

vode_u ulogu u Crkvi, budu_i da je u poganstvu vladalo uvjerenje da

su vladari bogovi.

65
Od tog trenutka ulaze u krš_anstvo, posebno u Rimu, razni poganski

obi_aji. Vjerujemo da _e stranice koje slijede dokazati da je upravo ta

mješavina ono što je proizvelo sustav koji je danas poznat kao

Rimokatoli_ka Crkva."

Drugo poglavlje se posve_uje štovanju majke i djeteta u Kini i Egiptu,

u Gr_koj i Indiji ... jedan pisac (Bach) govori: "Ali bez obzira na

njezino ime ili mjesto, ona je bila Baalova _ena, djevi_anska kraljica

neba, koja je rodila plod, iako nikada nije za_ela." ... "O_ito da je

Marija, Isusova majka, bila divna, posve_ena i pobo_na _ena,

posebno izabrana da ponese tijelo našeg Spasitelja, pa ipak, nijedan

od apostolâ, a niti sam Isus nisu ni nagovijestili ideju da se Marija

štuje. Ta je _injenica poznata i od strane Katoli_ke enciklopedije...

Njoj treba iskazati _ast, rekao je Epifanije, ali neka se nitko ne klanja

Mariji. No ne samo da se pogledalo kroz prste tom štovanju ... to je

postalo slu_benom naukom na koncilu u Efezu 431. godine

65
U Efezu? Upravo je u tom gradu Dijana bila štovana od pamtivijeka

kao bo_ica djevi_anstva i maj_instva! ... Molitve Mariji igraju vrlo

va_nu ulogu u katoli_kom bogoštovlju. U svetome Pismu dakako ne

postoji osnova za tu praksu,... ...gršnik koji se osmjeli izravno do_i

Kristu, mo_e to u_ini samo s u_asom pred njegovim prokletstvom.

Ali ako isti uputi molitvu Djevici, ona samo teba svojemu sinu

"pokazati grudi koje je sisao" i njega _e trenutno napustiti gnjev!

Takovo je zaklju_ivanje u izravnoj opreci s primjerom iz Svetoga

Pisma. "Blago utrobi koja te je nosila", rekla je _ena Isusu, "i prsima

koje si sisao!" - "Ve_ma blago onima koji slušaju rije_ Bo_ju i dr_i

je" - odgovorio je Isus! (Luka 11:27,28) S druge strane, takve ideje o

grudima nisu bile strane štovateljima poganske bo_ice Majke,

iskopani su njezini kipovi na kojima su grudi _esto puta ekstremno

velike u odnposu na tijelo. U slu_aju Dijane, da bi se simbolizirala

njezina plodnost, prikazivana je s ni više ni manje, nego stotinu grudi!

Daljnje pokušaje unutar katolicizma da se Marija glorificira mo_emo

vidjeti u doktrini "bezgrešnog za_e_a". Tu je doktrinu definirao i

65
proglasio papa Pio IX, 1854. godine [ja bih rekao "tek" 1854-te, ali

komu sam god bio u prilici kazati da to nije tako kako si on zamišlja

da je još njegova prababa u to vjerovala, nije mi vjerovao ako je bio

prakticiraju_i katolik.], a u njoj se tvrdi da je Bla_ena Djevica Marija

"u trenutku svog za_e_a... o_uvana imunom od sve ljage prvotnoga

grijeha." ... Katoli_ka enciklopedija: "Izravan ili kategori_ki i

uvjerljivi dokaz te dogme ne mo_e se prona_i u Svetomu

Pismu." ...dokazi tvrde upravo suprotno (Luka 1,47). Zatim se

dokazuje da je puka izmišljotina vjerovanje u to kako je navodno

Marija ostala djevica cijeloga _ivota iako to Rim nije smetalo 451

godinu nakon Krista oslu_beniti taj krivonauk. Ja, dijete, sve to pušio

zdravo za gotovo - kraj zdravih o_iju... Posebno suosje_anje imam sa

svima vama koji ste poput mene, revnoga ministranta i pohadjatelja

vjeronauka vjerovali kako mora biti da je tako va_na i velika "istina"

kako Marija nije istrunula, nego u nebo uznesena, zapisana negdje u

Svetim Pismima, pa makar iz druge ruke, pa makar na latinskomu,

ako ve_ ne na gr_komu, tamo negdje u davninama, pa makar..., a ono

sasma svje_a podvala iz godine Gospodnje 1951., Pio XII, još mu se

65
sje_am obraza s fotografije koje je visila u vjeronau_noj dvorani...

"Naravno, Biblija ne govori apsolutno ništa u vezi Marijinoga

uznesenja, dapa_e ... Još je ve_a sramota što sam poput pogana molio

krunicu ili zdravomariju. Ovo su teške rije_i za svakoga koji Gospu

štuje u rimskim odredbama, ali zato od srca, toplo preporu_ujem

svakomu koji misli da se ja ovdje bavim blasfemijama ili pljuvanjem

po svetinjama roda mojega, neka posegne za stru_nom literaturom

ako mu ova knjiga koju citiram izgleda nepouzdana. Ne, tako si nisko

nisam postavio odredište. Ta veleobratnik sam iz Like ja. Ovo sve što

pišem, nije samo za korijensko budjene samoga sebe, za duhovnu

obnovu komunizmom razorene mi Hrvatske domaje, nego u prvom

redu i najdobronamjernija pomo_ u iznala_enju jedinoga puta vlastite

duhovne obnove, ne kao nekve fraze, nego središnjeg dogadjaja u

_ivotu svakoga sveca (prema Bibliji su svi krš_ani sveci!), bez obzira

da li mu je _etnik spalio Trsteno i dušu ili pak _ivi u Švicarskoj i nije

siguran da li se Hrvatska nalazi u Europi ili u Aziji (narvno da sam

upoznao i takovih koji su ju tra_ili i u Africi).

65
_etvrto poglavlje: "...sama Katoli_ka enciklopedija odgovori na to

pitanje: "Glavne su zamjerke protiv zazivanja svetaca i njihovoga

posredovanja to da su te doktrine protivne vjeri i pouzdanju kojega

trebamo imati samo u Boga... i da se one ne mogu dokazati iz

Biblije." ... postoje sveci za: televiziju (sv. Klara), za hvatanje lopova

(sv. Gervazije), stjecanje mu_a (sv. Josip [!, I.Š.]) za pivopije (sv.

Nikola)..." O kipovima i njihovoj prikladnosti u bogoštovlju ne _elim

potrošiti niti retka. I bedastomu - dosta. "Obelisci, hramovi i tornjevi"

inkluziv "kule bjelokosne", zariveni su i u katoli_ko i u protestansko

nebo. (Ovdje bih mogao pokojega Srbina osupnuti _injenicom da su

pravoslavci takodjer katolici, nu nije lako ni Talijanu sjesti u istu

vre_u sa svakim drugim Srbom, toliko statistika o pokrštenosti toga

naroda koji krstom bije boj protiv muslimanskih Muslimana.

Iz poglavlja "Da li je kri_ krš_anski simbol?", na što glatko mo_emo

nije_no odgovoriti bez obzira na rasprostranjenost (o)kultne uporabe,

ali svakako tek stolje_ima poslije Krista se pojavljuje po prvi puta u

crkvenim odajama, navesti _u samo _injenicu da u Pismu nigdje

65
nema zbora o kri_u (nego o stupu) i shvatljivi prigovor:

"Pretpostavimo da je Isus bio ubijen puškom, bi li to bio dovoljan

razlog da oko vrata nosimo pušku ili da je stavimo na krov crkve?"

Još su hod_ini zapisi i amuleti manje smiješni od RKTi_koga

praznovjerja. Prepustimo Katoli_koj enciklopediji da nas nasmijava

do suza:

(vol.13 p.454) "Ve_ od XV stolje_a, a mo_da _ak i ranije, "Sveta

ku_a" u kojoj je Marija _ivjela u Nazaretu se nalazi sada u gradi_u

Loreto u Italiji... Angjeli su prenijeli tu ku_u iz Palestine u grad Trsat

u Iliriji, godine spasenja 1291. pod pontifikatom Nikole IV. Tri

godine kasnije, pod pontifikatoma Bonifacija VIII, ponovno je bila

prenesena posredstvom angjela u šumu... gdje je tri puta tijekom

godine promijenila mjesto sve dok nije voljom Bo_jom zauzela stalnu

poziciju na tomu mjestu... to što tradicija tako hrabro proglašava

svijetu, bilo je potpuno potvrdjeno od strane Svete stolice i o tomu se

ne treba dvoumiti ni trenutka. Više od 47 papa iskazalo je po_ast

65
hodo_astilištu, a nebrojene bule i pisma proglasile su, bez

ograni_enja, istovjetnost "Santa casa di Loreto" sa svetom ku_om iz

Nazareta!" O ogromnom poslu s prodavanjem kostiju i tijela svetaca

smrdi mi govoriti, ali neka se zna da su se marljivo prodavale pod

bubrege i _ivotinjske kosti i npr. nojevo pero kao da je Gabrijelovo i

sl. Najgore je što "sveta" sto lica dopušta da se nastavlja kult izvjesnih

sumnjivih relikvija.

Indulgencije, otpusnice koje su se prodavale (nekad i za dva groša ili

_ašu piva) stoje u izravnoj svezi s bajkom o _istilištu, u kojega

pismen _ovjek nema osnovu vjerovati.

"Radosna vijest jest da je cijena ve_ pla_ena - _rtvom Isusa Krista!

Spasenje je po milosti - milosti koja nikada ne mo_e biti zaslu_ena

novcem, ljudskim djelima ili _rtvama. Jer, "MILOŠ_U ste spašeni -

po vjeri. To ne dolazi od vas, to je DAR Bo_ji! To ne dolazi od djela

da se tko ne bi hvastao" (Efešanima 2:8,9).

65
Iz knjige doznajemo kako Petar sigurno nije bio prvi papa. Krist je

glava Crkve, stoji pisano, a u našim molitvenicima se pjeva papi kao

glavi crkve...a Matej 23:4-10: "Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer

imate samo jednoga u_itelja, a svi ste bra_a. Nikoga na zemlji ne

nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga

nebeskoga. {A koliko tek svetih otaca?} Takodjer ne dopustite da vas

nazivaju vodjama, jer imate samo jednoga vodju - Krista!"

Nakon ubita_no uvjerljivog poglavlja u kojemu se dokazuje pogansko

podrijetlo papinske slu_be, iznosi se na vidjelo povijesno poznate

_injenice o nemoralnosti brojnih papa da bi se stavilo pod pitanje tzv.

"apostolsko naslijedje", jer su oni svi (pa i vjerojatno koja _ena)

uklju_eni u tu "liniju".

O nepogršivosti papa, pa _ak kad se radi o "samo" ex chatedra

izrijecima, nije potrebno puno govoriti jer nam to le_i u prirodi i

blisko nam je jasno kako ni "Sveti Otac", unato_ dogmi iz (kasne!)

1870-te, nije nešto drugo nego _ovjek. Naj_eš_i govornik protiv te

65
doktrine na tom prvomu vatikanskomu koncilu bijaše biskup Josip

Juraj Strossmayer (1815-1905), koji napušta koncil prije završetka sa

skupinom kolega, od kojih neki, ostavši pri starom bivaju prisiljeni

utemeljiti tzv. starokatoli_ku crkvu, koju smatram va_nom

stepenicom u mojemu duhovnomu zrijevanju. U odlomku, da se

poka_e da je i on (papa) samo (pogrešiv) _ovjek, pose_e se i za

pokušajem odgovora na izazovno pitanje iz Otkrivenja (13:18) o

broju zvijeri i broju _ovjekovu, naime 666. Kabalisti_kim, ali i

matemati_kim putovima se "Namjesnika Kristova" razobrazin_i kao

apokalipti_ku Zvijer. Pavao Skali_ de Lika ga isto tako titulira

stotinama godina prije ove uputne knjige.

Inkvizicija je još jedna tema koja ne tra_i nikakvoga komentara i koja

je poznata _ak i patološkim rimokatolicima. Unato_ lanjskomu

papskomu pomilovanju, izgleda da se Galileju još uvijek okre_u kosti

u grobu, ipak.

65
"Neo_enjeno sve_enstvo" "U svetom Pismu ne postoji pravilo koje bi

zahtijevalo da slu_benik Crkve bude neo_enjen. Apostoli su bili

o_enjeni (1. Korin_anima 9:5), a biskup je trebao biti "jedne _ene

mu_" (1 Timoteju 3:2). _ak i Katoli_ka enciklopedija ka_e ..."

"Biblija naziva zabranjivanje _enidbe "zloduhovskom (demonskom)

naukom."

Ispovijedanje grijeha se ima po Svetomu Pismu obavljati "jedan

drugomu" (Jakovljeva 5:16). Crna odje_a i u protestanata je vrijedna

kudjenja.

XII poglavlje je "Misa" Tu je opovrgnuta transsupstancijacija. Navodi

se i Katoli_ka enciklopedija koja priznaje odsutnost biblijskih dokaza

mogu_nosti Bo_anskoga štovanja Blagoslovljenoga Sakramenta, ali

koja tra_i opravdanje u tradiciji. "Takovo shva_anje podsje_a na

Isusove rije_i: ...tako dokidate Rije_ Bo_ju svojom predajom

(tradicijom) koju sami sebi predadoste" (Marko 7:13)."

65
Tu se nadje još jedna šamar_ina klerikalizmu: "..sve do XII stolje_a,

pri_est se dijelila pod obje prilike", a danas još samo sve_enici piju

vino... (ne i u tzv. Starokatoli_koj, npr. Hrvatskoj katoli_koj Crkvi

(zaviri u Kneza Branimira, pa se uvjeri).

O koliku su štetu nanijeli conquistadores i "kongregacije za nauk

vjere" vjeri, jer ljudi izgubiše strpljenje razlu_ivati stvarnu volju

Bo_ju od onoga što im pod to popovi prodavahu, a da se o

nepismenom vulgusu, ergo ni ne disputira. Koliki je nadobudnik

pristupio slobodnozidariji ljutit na Boga i vjeru gdje je bilo

primjereno tek se srditi na popovi debeli ko snopovi od desetka u

naturi. Koliki je mladi_ ogor_eno posegnuo za ma_em protiv Boga

samo zato što su ga iznevjerili oni koji su Boga imali propovijedati?

Jesi li i ti nasjeo ovoj nepoštenoj jedna_bi? Da li si se ti udaljio od

Boga samo zato što si se s pravom udaljio od klerikalizma? U

poglavljima "Riba, petak i proljetni blagdan", te "Zimski blagdan" s

njegovim bo_i_nim drfcem, stavljaju se pod nemilosrdnu le_u

65
Evangjelja naše navade i praznovjerice o kojima pak iscrpnije se

mo_e vidjeti u spomenutomu djelu N Nodila.

Poganstvo je smrtonosno, konstatira pri kraju Woodrow, "Zbog

vještih na_ina na koje je poganstvo bilo pomiješano s krš_anstvom,

babilonski je utjecaj ostao prikriven, postao je tajna - "tajna: Veliki

Babilon". ... Neke od tih indicija ne izgledaju na prvi pogled ili kad se

promatraju izdvojeno, ali kada se sagleda cjelokupna slika ... drevnog

i modrnog! Stolje_ima je Bog pozivao svoje ljude da izidju iz tog

babilonskog jarma. Još i danas Njegov glas govori: "Izadjite iz nje,

moj narode, da ne postanete sudionicima njezina grijeha (Otkrivenje

18:4).

Te_ak je zadatak pisati o religioznim temama u kojima se toliko

razmimoilaze mišljenja mnogih plemenitih i iskrenih ljudi. Htjeli smo

govoriti dovoljno iskreno da bi potkrijepili svoju tvrdnju, a opet

odr_ati nekakvu ravnote_u da to naše neslaganje ne bi nu_no ostalo

kategori_ko. ...

65
Vrijeme je da istinski cilj svih krš_ana nije religija zasnovana na

mješavini, ve_ povratak prvotnoj, jednostavnoj, sna_noj i duhovnoj

[bogumili bi rekli "tvrdoj"] vjeri koja je jednom bila predana svetima.

Ne vezuju_i se više za labirint rituala i nemo_nih tradicija, mi

mo_emo na_i "jednostavnost koja je u Kristu" i radovati se u "slobodi

za koju nas je Krist oslobodio" iz "jarma" (2.Kor. 11:3; Gala_anima

5:1).

Naše spasenje ne zavisi o sve_eniku, Mariji, svecima ili papi. Isus je

rekao: "JA SAM PUT, ISTINA I _IVOT, NITKO NE DOLAZI K

OCU OSIM PO MENI" (Ivan 14:6). Spasenja nema NI PO JEDNOM

DRUGOM, jer je pod nebom TO JEDNO IME dano ljudima po

kojem nam se treba spasiti" (Dj.ap. 4:12). Upravimo svoj pogled na

Isusa koji je za_etnik i završitelj naše vjere, Apostol i Veliki Sve_enik

onog što ispovijedamo, Janje Bo_je, Vodja našega spasenja, Kruh s

Neba, Voda _ivota, Dobri Pastir, Princ Mira, Kralj kraljeva i

Gospodar gospodarâ!"

65
Evo taj katalog to_aka koje ne vjerujem, a svakako se nadje i pokoja

još ne spomenuta, tra_i katalog onoga što vjerujem, kad se ve_ tako

_estoko ogradjujem od tipi_nih militantnih ateista. To je moj

CREDO:

65
Vjerujemu jednoga Boga, Oca, Stvoritelja kojemu neposluhom

zgriješih, a koji me toliko ljubi da za izmirenje dadne svojega

bezgriješnoga Sina, Isusa, Krista da ga ljudi raspnu namjesto mene

koji sam to zavrijedio, da spere moju krivicu svojom krvlju, jer

spasenje trebam, a sam sebe spasiti ne mogu. Svojim me Svetim

Duhom o_ivi u novoga _ovjeka u vje_ni _ivot kao što je i Njega Otac

Njegov uskrisio. Otrgnuo me je smrti _ij sam siguran plijen prema

Zakonu morao biti, i spašen sam, ne po svojim dobrim djelima ili

obdr_avanjem propisâ, nego nezaslu_eno, po milosti Njegovoj, a na

meni bijaše samo priznati svoje grijehe, pokajati se i prihvatiti

Isusovu otkupnu _rtvu predavši se Njegovomu vodjenju, pokrstiti se u

Njegovo ime - vodom, predavši tako staroga sebe smrti. Duh Sveti se

nastani u meni puninom _ivoga Boga i zape_ati potpuno obra_enje, i

siguran sam u to da sam spašen, da je moje ime bilo od po_etka

svijeta zapisano u knjizi _ivota. Obdari me snagom, oslobodi me od

mo_i grijeha. Krist u meni svladava Svijet i moje srce odr_ava _istim.

Osposobio me je biti svjetlom Svijetu i solju Zemlji za dostojno

promicanje te radosne vijesti, djelom i rije_ju, jer ne ljubim više ovaj

65
_ivot i oslobodjen sam svakoga straha i spreman sam trpjeti za to

svjedo_anstvo, pogotovo jer mi je obe_ao kako ne_u biti iskušavan

preko mojih snaga, da _e On biti moj odvjetnik i da _e se skratiti to

vrijeme progona zbog imena Njegova, da _e nam podariti Duha u

izobilju da se Njegova slava mogne o_itovati u nama i da _emo biti

uzneseni k Bogu. U molitvi razgovaram s mojim nebeskim Ocem,

hvalim ga i slavim, zahvaljujem za sve, iš_em i slušam u ime Isusa

Krista i prihva_am uvijek Njegovu volju kao za me i moje spasenje

najbolji izbor. On me nadahnjuje i krijepi svojim svekolikim

stvorenjem, svojom svetom Rije_ju koja je neprolazna. Obdaruje me i

postavlja me upravo tamo gdje me i za što me treba za izgradnju

Tijela Kristova, zajedništva krš_ana. Volja je Bo_ja da se i ja

posvetim, da Krist _ivi u meni, da budem Njegovo dijete koje vazda

stremi k miru, da se tako o_ituje slava nevidljivoga Boga. Amen.

65
Basel, 17. velja_e 1993.

Crte_i:

1. Glavni kamen

2. Drvo spoznaje dobra i zla

3. Aquarius

4. Crkva na brijegu

5. Zastor na Shakespearovom kazalištu

6. Zastava JHVH -inoga imena

7. Trojstvo : _etvorstvo

285
8. Babilonski nebosklon

9. Bruder Wolfgang Amadeus

10. Smr_u svojom nadvladao je smrt

11. Mjesec

12. Scarabaeus

13. Izlazak bez povratka

14. Sama-sebi-rep-jedu_a zmija

15. Qumranski orao

16. Drvo _ivota

18. Raspelo

19. Asirski lav

20. Noa

21. Sfinga

22. Po_ela svijeta

23. Kula babilonska

24. Phoebix

25. Gr_ka kornja_a

26. Mitraist

285
27. Pe_at moj

285