hvala ti za svaki prizor hvala ti jer si pustio rieči igrati se na polju pred mojim prozorom jer si sprijateljio tako sviest i savjest, sviet i svjetlost jer si stavio samo onoliko buke u svemir kao da je samo za me poštedio me od ultra i infra i ostavio mi samo, samo dugu
Zašto ti se ne bih zahvalio i za zagonetke
zašto tiela imaju omotače stanice opne atomi ljuske ...zidovi, kože, orbite i polja
a opet svoje naboje, polove, propustnosti,
a sve sam preslikao: dimnjake, prozore i vrata
ni umrieti u tebi ne moram
jednostavno: umirem
a s tisućama kapljica mene
tvoja me tvar pomaže tkati dugo u noć, zimsku, dugu u sveumir tu gdje se sniva miruje prizor i privid
12.05.2011 04:08:42 [Ne trebam podpisivati pjesme, jer rukopis podpis je moj. svjedok: Jacques Derrida]