Što znače supranacionalne zajednice za male države?

Pojmom „supranacionalna zajednica“ označava se razina iznad nacije. Tim procesom

nacionalne države se sve više i više odriču svoje suverenosti. Pristupanjem Europskoj uniji
(EU), Republika Hrvatska je „synchronizirala“ svoje zakonodavstvo sa zakonima EU-a.
Hrvatska je preuzela zakone o čijim odredbama nije uobće mogla suodlučivati. Kad se
prisjetimo kako je primjerice predsjednik „velike nacije“, De Gaulle, zamišljao buduću
Europu, naime kao Europu domovinâ (l‘Europe des Patries), onda vidimo kako se sadašnja
EU sve više udaljava od takove vizije s kojom bi se i jedna mala država Hrvatska mogla
suživjeti.

Danas Ustav Republike Hrvatske usvaja monističko načelo odnosa između untarnjeg
i međunarodnog prava, što znači da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u
skladu s Ustavom i koji su na snazi te objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poredka
Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. (Glava VII. Ustava Republike
Hrvatske)

Tu se postavlja pitanje neovisnosti, suvereniteta, prava na neograničeno vršenje vlasti. Prema

međunarodnome pravu to vršenje vlasti mora biti stvarno ili faktično, što znači da državna
vlast ima nadzor nad granicama i da ima aparat prisile kojim može osiguravati pravni
poredak. U pravilu, državna se vlast izmiče odgovornosti prema onima koji su ih svojim
glasovima izabrali.

Skoro svim zemljama svieta vladaju oligarhije, to znači vladavina klike, male skupine ljudi ili
autoritarne vlasti političkog vrha. U pravilu su to oni koji stvarno vladaju, koji vuku konce na
kojima vise lutke koje nam se predstavljaju kao da su one te koje donose odluke. Moć
stvarnih vladara proizlazi iz njihova bogatstva i nezasitne volje za bogaćenjem. Kroz stoljeća
su razvili umieća zgrtanja i to prenose dinastijski na svoje potomke. Sustav kojim su si to
osigurali jest monetarizam. Ta pogubna ideologija koja uspješno ostvaruje „novi svjetski
poredak“ nastala je prije više od 100 godina u SAD.

Dr. Webster Griffin Tarpley, američki rodoljub, podsjeća kako tradicionalno američko
gospodarstvo nije bilo monetarističko i nikada nije imalo ništa zajedničkog sa „slobodnom
trgovinom“ i „slobodnim tržištem“. SAD su u svojem najboljem razdoblju bile utemeljene na
tradicijama protekcionizma, pragmatizma i dirigizma, odnosno državno-monopolističke
regulacije (državni kapitalizam, nešto poput današnje Narodne Republike Kine). Američki
sustav je poviestno označavala nacionalna banka, kontroliranje sredstava plaćanja, zaštitna
carina, nacionalna infrastruktura koju financira federalna vlada. To blagostanje je trajalo sve
do dolaska bankara i stvaranja privatne banke prievarna imena „Sustav federalnih rezervi“
(1913.) kada počinje urušavanje američkog gospodarstva. FED (Federal Reserve District)
ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu
financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u. Danas je Amerika najzaduženija zemlja
na svietu.
Prof. Franz Hörmann, austrijski gospodarski znanstvenik, je prokazao bankarski sustav
(naročito t.zv. središnjih, novčarskih banaka) kako stvaraju novac iz ničega ucjenjujući
dužnike, prije svega državu i realno gospodarstvo. Po njemu se novčarski sustav nalazi
neposredno pred razpadom. Financijska kriza iz 2008. više se ne može izpraviti. Njegova
kritika novčarskog sustava se oslanja na činjenicu kako taj mehanizam potječe još od srednjeg
vieka i čini stvaranje novca neovisnijim od stvarnog (realnog) gospodarstva. Hörmann se
zauzima za stvaranje jednog družtvenog sustava plaćanja koji bi funkcionirao neovisno o
bankama.

Propagandističke fraze globalističke ideologije o t.zv. „slobodnoj trgovini“ i „slobodnom

tržištštu“ ne označavaju ništa drugo nego trgovinsku liberalizaciju i uklanjanje
protekcionističkih mjera u trgovini - „oslobađanje“ trgovaca od nadzora nacionalnih država.
Svjetska trgovinska organizacija WTO (World Trade Organisation) je supranacionalna
ustanova sa 153 država članica. Republika Hrvatska je članica WTO-a od 30. studenog 2000.
godine i time izgubila znatan dio svog suvereniteta što dovodi u pitanje sam legitimet njenog
postojanja. Jesmo li se zato borili za neovisnu i samostalnu Hrvatsku?

S time u svezi podsjećam na 9. točku iz Dvanaest načela desnog svjetonazora za 21. stoljeće:
„Supranacionalne zajednice su za male države pogibeljne jer aritmetički onemogućuju njihov
utjecaj te nisu demokratske (djelovanje vlade nije legitimirano voljom naroda).“