OPENITO O GLAGOLJICI Temeljne odrednice svakog naroda su ivotni prostor na kojem ive, povijest tog naroda, njihov jezik

i pismo kojim se koriste. Glagoljica je snano prisutna u duhovnosti i kulturi hrvatskog naroda od X. do XVI. st., pa moemo rei i sve do danas, kada ponovno postaje predmet zanimanja strunjaka.

Glagoljica je pismo Konstantina irila Filozofa, koje je namijenio svim Slavenima. Izumio ga je po Bojem nadahnuu prije puta u Moravsku 863. g. Da je to tako, svjedoi ivotopis itje Konstantina irila. Nakon irilove smrti te protjerivanja njegovih uenika iz Moravske 885. g., pravoslavni slavenski narodi prihvaaju grko pismo, tj. irilicu ime se prostor na kojem se glagoljica koristila uvelike smanjio. Ona ostaje prisutna u upotrebi samo kod hrvatskog naroda, i to na njegovom manjem dijelu nacionalnog prostora. Istra, Kvarnerski otoci, Lika, Krbava, Zadar sa zaleem, pa onda i prostor do Splita i Poljica. Konstantin iril slovnim znakovima daje glas i imena, pa tako prvo slovo naziva az, koje se u prvotnoj glagoljici oznaavalo kriem. Drugo slovo je nazvao buky, tj. bukve, to na njemakom oznaava knjigu, a na slavenskom pismena, slova. Prvotno je umjesto buky stajalo Bog, to je promijenjeno jer se Boje ime ne izgovara uzalud. Rije buky osim knjige i pisma oznaava jo i Sveto pismo, Bibliju, Boju poruku. Sam izgled prvotne glagoljice vezan je uz kransku simboliku, jer se svako slovo izvodilo koritenjem simbola kao to su kri (Isusovo otkupljenje), trokut (Sveto Trojstvo), krunica (vjenost i Boje savrenstvo) i sl. Postoji obla i uglata glagoljica, od kojih je uglata obiljeila hrvatski narod u stvaranju vlastitog identiteta. Veina slova horizontalno je simetrino, no neka su kao kod starih orijentalnih pisama okrenuta ulijevo. Kao i veina pisama, prola je nekoliko razvojnih faza, a prema rnoriscu Hrabrom, prvom koji je prouio glagoljicu, prvotna je glagoljica sadravala 38 znakova, a koristilo ih se 40. On takoer prihvaanje ovog pisma vee i uz primanje kranstva. Od kraja XI. st. prevladava uglata glagoljica, a hrvatskom uglatom glagoljicom promatra se zrelo pismo XIII. i XIV. st. TEORIJE O NASTANKU Od raznih teorija o nastanku glagoljice, najzvunija je ona po kojoj se nastanak glagoljice vee uz sv. Jeronima. Ta teorija donekle koristi i pretpostavku da je hrvatski narod autohton, tj. da se nije doselio ve je tu od uvijek. Sv. Jeronim, rodom s podruja rane hrvatske drave, preveo je Sveto pismo svom narodu, na posebnom pismu. Moda i najvie, ova je teorija vezana uz nastojanja hrvatski glagoljaa da svoje pismo pripiu sv. Jeronimu u vremenima kada je bilo mogunosti da pismo postane heretino, a time i zabranjeno, o emu govore zapisi Tome Arhiakona. Ova teorija je pala u vodu, kada je sazrela spoznaja da Hrvati nisu doselili sigurno prije VII. st. Meu ostalim raspravama i teorijama o nastanku glagoljice, javlja se u XVI. st. Bartol Kai, koji se naelno ne slae s jeronimskom teorijom. Klement Grubii (XVII. st.) kao osnovu glagoljice uzima gotsko i runsko pismo. U tom pismu neki kao J. Hamm (1947. g.), vide

uzorak slavenskog i dodaje injenicu kako se runskim pismom nekada pisalo i na ovim prostorima, to bi se oznailo nekakvom migracionom terijom. Zapadna pak teorija, govori da je glagoljica nastala iz kurzivnog oblika latinskog pisma Predkarolinkog doba, negdje u VII. ili VIII. st., na podruju Akvilejske patrijarhije. Osim paleografskih naznaka, ima ih u jeziku i ranokranskoj terminologiji ali i ranim spomenicima kao to je Kijevski listi. Danas ipak, openito prevladava miljenje da je pismo sastavio Konstantin iril prije svog puta u Moravsku 863 .g. Neki od dokumenata koji tomu idu u prilog su: itje Konstantina irila, Pismo pape Ivana VIII. Knezu Svetopluku (880. g.), itje Metodovo, Traktat rnorisca Hrabra (871. g), Kronika popa Dukljanina. ROKI GLAGOLJSKI ABECEDARIJ Natpis otkriven u Rou, jednom od sredita istarskog glagoljatva, u crkvi sv. Antuna. Otricom urezan natpis u dva reda, urezao je ueni glagolja na preki oslikanog posvetnog kria. Natpis obuhvaa puni niz glagoljske azbuke od 34 znaka i u njemu se ogleda standardno glagoljsko pismo s poetka XIII. st. MNCHENSKI ABECEDARIJ Ovaj abecedarij predstavlja latinski rukopis s naknadno upisane dvije slavenske azbuke na posljednjoj stranici latinskog kodeksa iz XV. st. Do XV. st. nalazio se u samostanu sv. Emerama u Regensburgu gdje ga je otkrio nijemac Conrad Celtis 1501., a koji ga je potom krivo preznetirao pod grkim alfabetom.Tek ga je Vatroslav Jagi ispravno identificirao 1911. g., a 1930. g., N. S. Trubeckoj je spoznao da je to zapravo Abecedarij Mnchenske Biblioteke.

Baanska ploa
Baanska ploa bila je izvorno smjetena u opatijskoj crkvi sv. Lucije kod sela Jurandvora u zaleu Bake. Izvorno je stajala kao lijevi plutej na kamenoj crkvenoj pregradi, a ta je pregrada prostorno dijelila kor pred oltarom za redovnike, od crkvene lae, opredjeljene za vjernike. Svojim znaajkama, oblikom, veliinom i ornamentom loze koji se protee rubom ploe odgovara tipinim plutejima predromanikog i romanikog razdoblja na hrvatskoj obali. Datira se oko 1100. godine. Izvorno je bila polikromna, pa u ljebovima ornamenta na njezinoj borduri i nekim slovima nalazimo tragove crvene boje. Baansku plou pronaao je upnik Petar Dori ugraenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevia Sakcinskog koji ju je predstavio 1865. Djelomino ju je proitao krki kanonik Ivan Crni, a potpuno je to uinio 1875. Franjo Raki. Najpoznatiji su istraivai Baanske ploe Branko Fui i Eduard Hercigonja.

Danas je izloena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija. Pisana je u 13 redova, poinje sa slovom A, a zavrava s O to podsjea na alfu i omegu. Sadraj: 1. invokacija (zazivanje Boga) Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. 2. zapis opata Drihe u prvom licu kojim tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete Lucije zemljite za to navodi svjedoke Ja opat Driha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoe mi upan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na otoku 3. rijei protiv onih koji bi darovanje zanijekali - Da tko poree, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanelista i sveta Lucija. Amen. 4. obveza redovnika te crkve koji neka mole za darovatelje i svjedoke - Neka onaj tko ovdje ivi, moli za njih Boga. 5. zapis opata Dobrovita u prvom licu koji govori da je on sagradio tu crkvu sa svojih devetero redovnike brae za vrijeme kneza Kosmata - Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero brae u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom 6. zapis u kojem se navodi da su u to vrijeme "Mikula v Otocu" i "Sveta Lucija" bili ujedinjeni. - I bijae u te dane Mikula u Otocu sa svetom Lucijom zajedno.

Pismo baanske ploe pripada prijelaznom stupnju iz starije, oble glagoljicu u hrvatsku, uglatu. Usporedno s glagoljikim slovima, javljaju se i neka latinina i irilina (I, M, N, O, T, V)

Jurandvorski ulomci
Jurandvorski ulomci izvorno su bili smjeteni , kao i Baanska ploa u opatijskoj crkvi sv. Lucije kod sela Jurandvora u zaleu Bake. Pronaeno je 4 ulomka , a pronaeni su kao spoliji u poploanju poda na sjevernoj strani crkve. Nakon 1752., kako smatra Branko Fui, kada je pregrada sruena, nastao je desni plutej kojeg on naziva druga Baanska ploa i smatra Fui da su upravo Jurandvorski ulomci ostatci te druge B. ploe. Petrografska analiza ulomka I, III, IV pokazala su isti sastav kamena i fosila, prema tome je vrlo vjerovatno da su sva tri uzorka sa istog nalazita i dapae istog kamena. Ulomak 1.

Gornji lijevi ugao natpisnog polja ploe. Danas je u jako loem stanju. Brojni autori su prevodili taj ulomak, izmeu ostalih: rni. Geitler i Brunmid. Ulomak 2. Uniten je ili je moda zavrio u nekoj stranoj kolekciji. Jedina dokumentacija o njemu je rniev precrt. Ulomak 3. Otkriven je prilikom arheolokog istraivanja opatije sv. Lucije. Od bijelog je vapnenca, odlomljen je na svim bonim plohama. Ulomak 4. Otkriven je isto prilikom arheolokog istraivanja. Slova se zbog grubog naina klesanja i zbog oteenosti ne mogu sa sigurnou itati.

Grdoselski ulomak
Ulomak je zapaen krajem 19. st, prilikom ruenja i odvlaenja kamenja jedne od triju starih crkava u Grdoselu. To je ulomak kamene grede ili ploe s dijelom glagoljskoga natpisa. Jedan od grdoselskih unika dao ga je prenijeti u upni stan i ugraditi u zid hodnika na katu upne crkve, odakle ga je 1949. godine izvadio Branko Fui i prenio na uvanje u dananju novu grdoselsku Crkvu.. Pismo pripada prijelaznom razdoblju hrvatske glagoljice. U prvom redu pie AMEN, u drugom SVETA, u treem GOLOB IZ TINJANA i u etvrtom muko ime koje odgovara dananjem PANKRACIJU. Branko Fui smatra da je ovaj ulomak posveenje nekog oltara dvjema sveticama, te ga datira u 12. st

Krki natpis
Predstavlja natpis nepoznatog benediktinskog objekta, uklesan u blok kamena. blok je napravljen od sivog zrnatog pjeenjaka. Natpis je pisan oblom glagoljicom. natpis glasi: SE ZIDA MAJ OPAT I RADONJA, RUGOTA, DOBROSLAV (MAJ je opatkoji je graditelj ili naruitelj gradnje, dok su RADONJA, RUGOTA i DOBROSLAV redovnici)

Plominski natpis
Natpis na kamenoj ploi s reljefom bio je ugraen u vanjski zid Crkve sv. Jurja u Plominu. Sreom, nije ga zadesila ista sudbina kao glagoljski natpis iz 15. st na kustodiji upne crkve u Plominu, kojeg su istarski iredentisti batom otukli 1921. natpis na Crkvi sv. Jurja spasile su ose ili strljeni kako kae Fui jer ga je on otkrivao skidajui s njega osinjake. Fui ga je dartirao u 11.st s napomenom da mu donju granicu moemo otvoriti i prema 10. st.

Na ploi je uklesan muki golobradi lik, koji u ruci nosi prolistalu granu. U gornjem desnom uglu naknadno je uklesan, starom, oblom glagoljicom natpis u dva retka. U prijevodu : ovo je pisao S...

Plastovski ulomak
Radi se o 2 ulomka ploe s natpisom. Pisan je pismom prijelaznog oblika iu oble u uglatu hrvatsku glagoljicu. Okolnosti nalaza su sluajni iskop pred privatnom kuom jednog stanovnika Plastova. Iz 1. ulomka moe se jasno iitati ime PETAR dok ostalo nema smisla jer nemamo cijelu plou. Datira se u 11. i 12. st.

Vulunska ploa
Naena je u Valunu na otoku Cresu. Dvojezian natpis na obinoj KRILI tj. prirodnoj, klesarski neobraenoj kamenoj ploi. Ploa je prvotno pokrivala obiteljsko ukopno mjesto. Sekundarno je upotrebljavana kao jedan od potpornih stupova to su nosili krov trijema pred crkvom sv. Marka u Buevu, na dananjem valunskom groblju. Na toj prvotno nadgrobnoj ploi je na dvama razliitim jezicima i dvama razliitim pismima zapisano da u asu klesanja natpisa u grobu poivaju 3 pokoljenja: baka TEHA, sin BRATOHNA i unuk JUNA. Glagoljski dio teksta uklesan je oblom glagoljicom. Hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom pie: Teha sin, unuk Juna. Dok na latinskim jezikom i karolinom pie: TECHHA ET FILIUS EIUS BRATOHNA ET IUNNA NEPUS EIUS to u prijevodu znai: Teha i njezin sin Bratohna i Juna, njezin unuk. Vanost dvaju jezika i natpisa svjedoi o etnikom sastavu stanovnitva na otoku Cresu u 11. st u doba klesanja Valunske ploe tj. o dvojakom stanovnitvu: starosjedilakom romanskom koje je govorilo nekim otokim latinskim dijalektom i novodoseljenom hrvatskom stanovnitvu.

Kninski ulomak
Kninski ulomak pronaen je na lokalitetu Kapitul kod Knina, na iskopinama crkve sv. Bartola. Datira se u 11. i 12. st, a predstavlja irilsko-glagolski natpis na 2 ulomka kamenog luka. Ne moemo definirati ak ni pojedina slova na ovom natpisu, a kamoli smisao i namjeru samog natpisa.

Supetarski ulomak
Dio rabijene, prelomljene kamene grede, vjerovatno nekoga staroga nadvratnika ili nadprozornika iz 12. st. koji je otkrive 1986 godine u materijalu sruenog zida pavlinskoga samostana sv. Petra u umi u srednjoj Istri. Pojava hrvatske irilice na Supetarskom ulomku pokazuje meusobno proimanje tih dvaju pisama na hrvatskom prostoru u ranom razdoblju. U

prvom je retku upisan tekst irilicom: AMEN to moe biti zavretak neke molitve ili zaziva, a u drugom retku glagoljicom IEKOVE M.