Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st., koje se u hrvatskim krajevima zadralo sve do 19. st. Ve poetkom 16.

st. sve je vie potiskuje latinica. Autor ovog pisma je iril, bizantski redovnik iz Soluna. iril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagoeno pismo i prevodio crkvene knjige. Stoljeima su irilica i glagoljica jedna drugoj posuivale ime. Novogorodski sveenik Upyr Lihi 1047. godine zapisao je u svojim Prorokim knjigama s tumaenjem sintagmu, da su knjige prepisane iz kurilovice. Budui da su same knjige napisane na irilici, logino je da se naziv kurilovica odnosi na samu glagoljicu. U dubrovakim dokumentima iz 15. i 16. stoljea popovi glagoljai nazivaju se presbyteri chiurilice. Takoer, Poljiani svoju irilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo mijeanje imena tijekom povijesti. Ime pisma dolazi od staroslavenske rijei glagolati to znai "govoriti". Na obredima je tekstove itao sveenik glagolja, a sam termin glagoljski poznat je jo iz 16. stoljea, premda je ime za glagoljicu iskovano tek u 19. stoljeu

Postoje tri teorije o postanku same glagoljice: egzogena (uzor je neki vanjski sustav) endogena (ne postoje vanjski uzori, trai se osnovni element unutar sustava) egzogeno-endogena (dijelom je uzor je vanjski sustav, a od tog dijela razvijaju se ostali grafemi) Najvei poznavatelj glagoljice u Hrvata, fra Marko Japundi, bio je pristaa teorije da je glagoljica starija od vremena sv. irila i Metoda. Egzogena teorija trai klju glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, najee u grkom alfabetu. Mnogi su se istraivai zalagali za to, da je temelj glagoljici bilo grko kurzivno pismo iz 9. stoljea. Drugi su pak istraivai tvrdili da se ona dijelom ugledala u grki alfabet, a dijelom u neki drugi sustav, poput koptskog, hazarskog, sirijskog, gruzijskog, armenskog ili staroidovskog pisma. Hrvati su esto posezali za tzv. jeronimskom teorijom, koja je davno opovrgnuta. Prema njoj glagoljicu je stvorio sveti Jeronim. Naime, esto se nae glagoljae prozivalo, zbog toga da nisu pravi sinovi Crkve, stoga su postavljanjem svetakog autoriteta htjeli te sumnje ukloniti. To je pobio Franjo Raki 1861. djelom Pismo slovjensko. Papa Inocent IV. 1248. pie pismo senjskom biskupu Filipu u kojem navodi, da one zemlje tvrde za glagoljicu, da ju je sastavio sveti Jeronim. No, injenica je da je sveti Jeronim ivio u 4. stoljeu te da u tih 800

godina nije nijednom spomenuto, da je on autor takvog pisma. Glagoljica se javlja u dva oblika: obla i uglata. Danas se pretpostavlja, da je proces tekao od oble preko poluoble do uglate, no pitanje prvenstva vrste glagoljice jo nije utvreno. Na naim je prostorima obla glagoljica postala uglatom, stoga se esto naziva i hrvatskom glagoljicom. Najpoznatiji hrvatski glagoljaki spomenik, Baanska ploa, pokazuje umjerenu oblost. Uglata glagoljica je specifini hrvatski oblik glagoljice. Javlja se u Hrvatskoj poevi od 12. st., najea je u primorskim krajevima (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerski otoci, prije svega Krk, Cres i Loinj), ali se nalazi i u unutranjosti Like i Krbave, sve do Kupe, ak do Meimurja i slovenskih krajeva. Sve do 1992. se mislilo da je glagoljica bila nazona samo u tim krajevima, a onda se dolo do glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije nita znalo. Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u Brodskom Drenovcu i Loviu, ali i u jo nekima, ime se dolo do spoznaje da je i Slavonija bila podruje gdje je bila prisutna glagoljica. Prva knjiga tiskana tim pismom jest Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483., koji je tiskan u Kosinju, u Lici te se popularno naziva i Kosinjski misal.

iril je htio premostiti jaz izmeu zapadne i istone crkve. Ujesen 867. u Mlecima pred sveenstvom zagovarao je pravo na ispovijedanje vjere na slavenskom jeziku i pismu. Tu je postigao znatan uspjeh: ve je sljedee godine papa Hadrijan II. odobrio glagoljako bogosluje - tj. uporabu slavenskih jezika i glagoljice. U vrijeme kad je cijela sjeverna i zapadna Europa u bogosluju koristila samo latinski, bio je to doista velik uspjeh. Nakon irilove smrti, za glagoljicu i irilova brata Metoda zauzeo se i papa Ivan VIII. te pohvalio sveenike glagoljae, koji pouavaju vjeru na materinskom jeziku. Na junom i zapadnom Balkanu irilica je do 12. stoljea posve istisnula glagoljicu, sigurno zbog utjecaja grke pravoslavne crkve. Na sjeverozapadu se glagoljica odrala pod zatitom Rima, ponegdje i do poetka 20. stoljea. U meuvremenu se pojavila, ve spomenuta hrvatska inaica, uglata glagoljica. Glagoljiko pismo naziva se azbuka zbog poetnih dvaju grafema - az i buki.

Spomenik glagoljici (slovo az) na vidikovcu Treskavac blizu Bake, rad Ljuba De Karine

az

myslite

ta

buky

na

jer

vd

on

jery

glagolj

pokoi

jer

dobr

rci

est

slovo

jo

ivti

tvrdo

ju

lo

uk

zemli

frt

ie

hr

(i)

ot

(erv)

ci

tita

kako

rv

iica

ljudje

Obla glagoljica

Glagoljica u Zagrebakoj katedrali