Mika T.

Waltari BOSONOGA KRALJICA I tovanome itatelju Prije itanja pnpovijesti Bosonoga kraljica upuujemo itatelja neka pogleda Povijesni osvrt (str. 279), te Prikaz o djelu (str. 295) / Prikaz o piscu (str. 297). Trud uloen u upoznavanje tih priloga, prije itanja samoga romana, olakat e i upotpuniti praenje kao i doivljaj ove zanimljive pripovijesti. Posebno ukazujemo jo i na Pojanjenje nekih pojmova (str. 281), svrstanih po abecedi. Naime, u romanu Bosonoga kraljica pojavljuje se poprilian broj navoda, zatim manje poznatih rijei i izraza, stranih rijei, tuica i si Da bi se itatelju proirilo doivljaj pri itanju, za takve su pojmove i rijei dana pojanjenja u tome posebnom odjeljku (abecednim redoslijedom). Rije ili pojam za koji postoji tumaenje oznaeni su u romanu zvjezdicom (primjerice herold*), na prvome mjestu gdje se u tekstu pojavljuju. Kasnije u tekstu ti pojmovi nisu ponovno oznaivani zvjezdicom. No, ako se ista rije ili pojam pojavljuje u drugome znaenju, tada nosi oznaku dvije zvjezdice (primjerice Gustav**), pa je u pojanjenju ponovljena s tim dmgim znaenjem i naznakom (2). Ovakav sustav oznaavanja omoguava itatelju da kod prvoga nailaska na pojanjeni pojam biva upozoren na opis, ali ako poeli i kasnije provjeriti pojanjenje bilo kojega pojma moe ga lako nai u pojmovniku (prema abecedi). Drugi nain, kroz podnone biljeke na tekuim stranicama, nije toliko pregledan, osobito za ponovno traenje. Urednik Slikovni prilozi Svi slikovni prilozi u ovome izdanju su izvorni. Osimv preslika spomenika i umjetnina, koriteni su i izvorni motivi iz vedske I Finske. Ilustracije su pribavljene dobrotom institucija u vedskoj i Finskoj: - vedski institut, Stockholm, vedska - Gradski muzej, Turku, Finska U pribavljanju ilustracija dragocjena je bila i pomo vedske ambasade u Zagrebu, te niza drugih vedskih i finskih institucija. Nakladnik se svima zahvaljuje na susretljivosti i pomoi, bez ega ova knjiga ne bi bila ono to jest. KAZALO DIO PRVI 1. Susret...................................................7 2. Ljenjaci.............................................23 3. Dvorska uenica................................45 4. Mjesec u kui zvijezda....,...............63 5. Kua ptica.........................................79 6. Vojna................................................ 99 7. Kraljev zdenac................................118 DIO DRUGI 8. Ponienje.........................................137 9. Mahnitost........................................155 10. Ludilo i buenje.............................177 11. Kruna bosonogoj.............................196 12. Poraz i okovi..................................215 13. Zatoenitvo....................................238 14. Rastanak..........................................257 Povijesni osvrt...........................................279 Pojanjenje nekih pojmova..........................281 O djelu......................................................295 O piscu.......................................................297 DIO PRVI PRVO POGLAVLJE Susret CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 894.541-31=03.30=862 WALTARI, Mika < Bosonoga kraljica / Mika T. [Toimi] Waltari ; prijevod s finskoga Siiri Alakorva-Balagovi i |Dragutin Balagovi ; prilozi, pojmovnik, zemljovidi Stjepan A. Szabo>.~ Zagreb : A3 data, 1998. -300 str., [8] str. s tablama u bojama: ilustr. (preteno u bojama) ; 21 cm - (Knjievni krug Nebosklon i kombija. Isjeak

Scandia ; 2) - Kazalo Izv. stv. finski naslov: Kaarina Maununtvtar ISBN 953-6442-13-2 980928086 Pri svjetlu trepetavih zublji na vratima zidane grobnice vidi se grb dinastije Vaa*, a iznad njega kraljevska kruna. Drei zublje nepomino stoje u crno odjeveni vojnici. Pokraj njih heroldi*, vladarevi glasnici, visoko diu grbove vedskih zemalja. Oblaci dima iz zapaljenih baklji postaju sve gui, a zrak sve tei. Katkad oni pokrivaju i grb i krunu. Lepraju plameni jezici, dim se u kovitlacima uzdie u zrak, a uvari odjeveni u alobnu odjeu stoje nepomino. Grb turobno zjapi nad otvorom grobnice i izgleda kao da se kree iza oblaka dima. To je grb Vaa, a nad njim kraljeva kruna. Matao je o moi krune, slobodi vedske i o mranome nasljedstvu krvi u kojoj drijema veliina vedske izmeu nasilja, patnji i tjeskoba. Gore, u stolnoj crkvi, ve je sve reeno o pokojnikovim velikim djelima, o tome kako je oslobodio zemlju i izvojevao pobjede kruni, gradio dravu i sauvao mir. Sad ga pokapaju. U tom se trenutku mnoge stvari zaboravljaju. Sad ga spominju kao graditelja drave, strogog oca obitelji, prvog seljaka seljake drave, koji se brinuo za svoje posjede i za svoje podanike. Pokadto bi ih korio, katkad krotio, a pokadto im blagonaklono zahvaljivao. Uvrstio je granice drave. Na pokopima se mnoge stvari zaboravljaju... Ljudi se sjeaju samo onoga najboljeg. Pod arkadama* odzvanjaju koraci u eljezo okovane obue. Sada podignu velebni kraljev lijes iz nosiljke, prekriven crnim samtom*. Lijes je bio smjeten izmeu pozlaenih stupova. vedski velikai nose kralja na posljednje poivalite. uju se koraci, mrtvaki se sanduk kree izmeu redova zublji. A iza njega najvia vedska gospoda kaljucaju zbog dima to se vije iz baklji. Meu gospodom najvii je Svante ture*, gospodin ohola dranja, koji dostojanstveno nosi kraljev ma. Grbovi vedskih zemalja pomiu se na vrhovima kopalja, a mrtvaki se koveg gubi u tmini grobnice. Drei kraljev ma, Svante ture zastane pred arkadama. Pratei oev lijes, nestrpljivo mu pristupi kraljevi Erik*. ini se kao da gospodin Svante eli zadrati trenutak oekivanja koji izjeda nestrpljivog Erika. Samo strogo stoji i gleda u prijestolonasljednika. Taj se prene, zabaci glavu i skameni u tom poloaju. Iz mrke dubine grobnice zauje se lupa. Baklje bacaju slabu svjetlost iz tmine, a oblaci dima prekrivaju obiteljski grb Vaa. Erik se zagleda u njega, a onda na krunu povrh grba. Kruna je sad njegova, a trenutci koji su pred njim vie nee biti tako dugi. Jo se sjea posljednjih dana, kad je jahao i dane i noi, na putu kroz vedsku zemlju. Ispred sebe kao da je jo vidio svojega oca kako lei na odru, zavijen u crno. Sjea se i prosinakih krajolika izmeu Stockholma* i Uppsale*. U uima mu odjekuju korali* to su ih pjevali sveenici 8 i putujui aci. U tim su se crkvenim pjesmama mijeali topot konja sa zveckanjem oklopa jahaa odjevenih u crno. Kralj je pratio svojega oca, kralja, u grobnicu... Svante ture se ispod gustih upavih obrva sivim pronicljivim oima zagleda u buduega kralja, a Erik, koji na svjetlu baklje izgleda blijedo, netremice promatra grb svojega roda povrh otvora grobnice. Nedavno je napunio sedmu godinu svojega treeg desetljea. Djeluje vitko i snano u alobnoj crnoj odjei. Na svjetlu zublje ari mu se kosa, zloslutno crvenkasto poput krvi. A oi su mu tamne, lijepe i vatrene. Nos mu je plosnat i otmjen. Od oca, ovjeka tankih pohlepnih ustiju, naslijedio je samo tanku okrutnu gornju usnu. Donja mu je debela, putena. Svante ture, osjeajui ponos starijega zatitnika, smatra da je Erik jedan od najstasitijih kneeva u novoj Europi, ako ne i najstasitiji. Njegova mladost, dranje, vanjtina, um i odgoj daju mu sve prednosti, osim... osim... Poput krvi ari se prijestolonasljednikova crvenkasta kosa na svjetlu zublji. Nehotice se gospodin Svante prisjeti njegovoga roenja... Kako je saznao, Erik je ugledao svjetlo dana krvavih ruku. Pripovijedale su mu dvorske gospoe da im je, u trenutku njegovoga roenja, lijenik-matematiar u hodniku naredio neka usrdno mole kako bi se kraljev sin rodio to kasnije... Naime, zbog trenutnog poloaja zvijezda to bi novoroeno dijete moglo prouzroiti nesreu itavoj zemlji. No, ve bijae prekasno. Iznenadan krik to se proparao kroz zidove, obznanio je svima da su zvijezde ostvarile svoje... Baklja se zanjie u ruci vojnika, umornoga od mirnoga stajanja. Iskre i dim suknu u zrak. Gospodin Svante nehotice^ uvue u plua dim i zakalja, obrazi mu se zarumene, a na oi mu izbiju suze. Erik svrne svoj sanjarski pogled s grba i podrugljivo pogleda staroga gospodina. U tom trenutku san nestaje. Neizvjesna budunost opet klizne nekamo u mrak. A bila je ve tako blizu, mogla se gotovo opipati rukama. Iz grobnice se popnu gospoda koji su nosila lijes. Dahu i opipavaju koljena. Glasnici hitaju zatvoriti grobnike dveri. eljezna vrata glasno zazvee, a iz grobnice uzvrati jeka. Gospoda se okupljaju oko Svante Sturea. Sad je njegov trenutak. On zaboravi o emu je tren ranije razmiljao. Opet je strog i ohol. Ponosan na svoj poloaj zakorakne prema Eriku i podigne pokojnikov ma. - Umro je velik i moan kralj Gustav*! - izrekne glasnije. Glas mu odzvanja pod nadsvoenim hodnikom i te se rijei razliju kroz splet trijemova i hodnika. U svijetu vjenanih sa smru uje se glas ivih. - Erie iz roda Vaa...! - pozove gospodin Svante prijestolonasljednika. - Uzmi oev ma i vladaj onako kako je vladao tvoj otac! Podigne ruke i prui ma Eriku. Ganuta gospoda stoje iza Erika i uzbueno diu. Svjesni su svoje moi i brojnih posjeda. Takoer znaju da e im Erik tek simbolino uzeti vlast iz ruku.

Erik skupi obrve, zagrize donju debelu usnicu i tankim prstima vrsto stisne pest. Zagleda se u oi gospodina Svantea, ali ne dotakne ma. Onda se ture dosjeti. Nerado poklekne na hladan kameni pod i opet mu prui ma. Gospoda duboko uzdahnu i u neprilici izmijenjuju ljutite poglede. Rod Vaa jo je previe nov da bi netko od Stureovih kleao pred njima, premda su se vedska gospoda s tim suglasila i prisegnula pokojniku da e mu kruna biti nasljedna. Erik isprui ruku da prihvati ma. No on odugovlai, dvojei. Prsti mu dodiruju ma. A u tom trenutku pod svodom, u crkvi i na breuljku, odjekne radosna svirka. 10 Erikova se prsa nadmu od pobjedonosnoga, opojnog trubljenja stotina truba. Erik trgne ma strastvenom kretnjom iz ruke staroga gospodina. Zgrabi ruku i izvue ma iz korica tako da metal zazvei. Rukom mu odvagne teinu da utvrdi hoe li biti dobar za njegovu ruku. Ponovno se oglase trublje. Trubljenje se pojaava i sad zvui opojno poput zbora stotina glasova. Tako se glasaju trublje u ast novoga kralja. Ponavljaju svoj svean zov tri puta... Time obznanjuju da je Erik primio oev ma u svoje ruke. ekanje potraje dugo, ali tim je velianstveniji zavrni trenutak. Visoko podignutoga maa i s radosnim osmijehom na licu, stoji Erik na otvoru grobnice, smjekajui se od strastvenoga veselja. Okrene lea gospodi, kao da eli otii. Pri treptavome svjetlu zublji njegova crvenkasta kosa izgleda kao da mu se oko glave stvorio krvav krug. A iza eljeznih vratiju nadsvoene grobnice ostaje kralj Gustav, otac zemlje, seljaki knez i graditelj drave. Spava posljednji san, hladan je i zaudara. Kao starac bio je prgavac i pohlepan gospodin, ali ostavio je iza sebe mir, bogatu dravu te pristojne obiaje. Sada je drugi zgrabio njegov ma... Kad Erik vrati ma u korice, kovina ponovno zazvei. Popne se treim koracima i pouri ispod svodova. Na njegovome se licu uoava razuzdano veselje, a u uima mu odjekuju stoglasni zvui trublji... U stockholmskome kraljevom dvorcu sve je ispre-metano. Na dvorinome snijegu lei razbacano pokustvo, stari seljaki stolci i raskoljene drvene posude. Iako je 11 hladno, mnogi su prozori i drveni kapci irom otvoreni. Stare sluavke zbunjeno trkaraju amo-tamo i plaljivo nastoje ispuniti svaku naredbu doljaka. Jer, Eriku nita ne valja ono to je staro. Pa ni sluinad koja je navikla na Gustavljeve obiaje i njegovu tromu tedljivost... Njegovo ga drutvo jo iz vremena vojvode* od Kalmara* prati u stockholmski dvorac i tu se vladaju kao naredbodavci. Tamo istovaruju svoja glazbala crnomanjasti slabani talijanski svirai, a tu komornik* Sven nadgledava istovar sagova i goblena*. U vinski se podrum upravo sputa Erikov peharnik da pregleda i ocijeni skromne zalihe za sveanost. Trese glavom i pokatkad zaueno uzvikuje. U kuhinji, kuharski majstor kune i kudi bijednu zalihu zaina na praznim policama. Ne shvaa to nikako drukije, nego da je sve pokrala sluinad. Tako skromnu dvorsku kuhinju nije inozemni glavni kuhar mogao ni zamisliti...! U velikoj se dvorani podie goblen ukraen zlatom izvezenim lavovima, koji e prekriti hladan zid. Lie se vrata, ukrasi se postavljaju na mjesta. Usred buke ekia, veselih uzvika i galame na nepoznatim jezicima, skakue patuljak Hercules*. Ima arenu odjeu, saitu od raznobojnih krpica. I graporac u ruci, kojim zvoni na uho starim slugama. tipa ih i smije se kad mu uspije podmetnuti im nogu. Padaju na nos pod teretom, ba na pragu... Sada se pak dosjeti neto novo. Dvorski sluga u urbi vue stolnjak i odjednom baca na pod mnotvo drvenih vreva i zdjela od klekovine. Hercules stavlja na glavu drveni vr s dvije ruke kao kacigu, upravo u trenu kad sluinad rasprostire skupocjenu tkaninu na stol i kad donose srebrne posude i prekrasne svijenjake kako bi ukrasili stol. S drvenim vrem na 12 glavi, po dnu posude akama udara unakaeni Hercules i kazuje dosjetku koju je sam smislio: Djed kiselo pivo pije, Sin bi u zlatni vr da mu se lije! epav, star i kostobolan sluga u izblijedjeloj odjei potajice se prekrii i uasnuto gleda patuljka, nalik na samoga vraga. A neki mlai sluga prasne u smijeh, iako se istodobno i sam toga prestraio. Ipak ga oduevi pomisao da je konano prolo doba krtosti. Tko e biti po volji novim gospodarima, mnogo e toga doivjeti. U grubo sukno odjeven, taj dvorski nadniar, zalutao u dvoranu, nakloni se i poinje se ulizivati Herculesu tako dugo dok taj ne krikne i dok ga nogom ne udari u tur. No, to je veaninu ipak previe. Deko se zabezekne, porumeni i s ispruenom rukom navali na Herculesa. Htio je malo odgojiti patuljka, no ulazi novi ovjek, pa se odjednom sve stia. To je Joran Persson*, pravnik i tajnik kralja Erika. Zaustavlja se na vratima, nosei svitak papira u ruci. Njegova jednostavna tajnika odjea ne bi bila povod da se ljudi prenu i da ih obuzme potovanje kad se on pojavi. No, kad se vidi njegovo lice, sve odmah postaje jasno. U njemu se zrcali nekakva povuenost u sebe i osjeaj vlasti. Odricanja i ponienja u siromanim godinama studija urezali su mu u lice dublje brazde. Nitko ne moe izdrati pogled njegovih hladnih i lukavih oiju, ni protumaiti njihov izraz. Tanka su mu usta spremna u svakome trenutku iskriviti se u drsku porugu. Nadaren je, u Njemakoj je studirao rimsko pravo i, zna se, miljenik je kraljev. Dopada mu se da uiva u potovanju i ulaganju koje ita na licima nazonih. To mu je neto novo i

raduje ga. Stoga se 13 tren zadrava na vratima i raduje se tome. Pogledava strogo uokolo i zapaa svaku pojedinost. Onda pokretom ruke doziva sluge i majstore dekoratere* da nastave posao, pa se zaputi ponovno kroz dvoranu. Slijedi ga Dionvsus Beurreus*, ovjek uronjen u duboke misli, negdanji osobni lijenik kralja Erika, koji jedva da primjeuje agor i zaposlenost u dvoranama. To je kolovan Francuz koji je Eriku protumaio zvjezdane staze, nauio ga rabiti efemeride* i upuivao ga u tajne zvjezdane matematike. Zadatak mu je odabrati pogodnu sobu u koju e biti smjeten Erikov astrolab*. Bio je to mjerni ureaj za odreivanje poloaja zvijezda na nebu, ija je cijena bila via od tisuu i petstotina maraka u srebru. Zato Beurreus sada prati Jorana Perssona, kad ovaj zauzima sobe kralja Gustava da bi ih koristio novi kralj. U njihovoj su pratnji pisari i sluge koji nose prekrasan pisai pribor, svitke papira i u kou uvezane knjige. Drveni se vr raskolio na dva dijela kad ga je Hercules bacio sa svoje glave u zid, smiljajui nove psine. Hercules se okrene brzo poput klupka i iz ruku posljednjega prolazeeg pisara dohvaa folijant*, debelu veliku knjigu, uvezanu u pozlaene korice. Prikljui se redu koji prati Jorana Perssona. Krivim svojim nogama imitira svean hod umiljenoga Beurreusa. Hercules dri glavu ukoso, kao da promatra nebeska tijela i nosi teku knjigu kao da dri dijete u krilu. Nazoni u dvorani namjetaju usta na osmijeh. Ali se nitko ne usudi nasmijati, jer je Joran Persson neuraunljiv gospodin. U kabinetu* kralja Gustava je vrlo tiho. Zapraen i zadimljen prozor u udubini zida jedva da proputa krto svjetlo zimskoga dana. U golemoj pei je gorjelo toliko panjeva koliko je krti kralj Gustav odredio za gorivo jednoga cijelog zimskoga dana. U prostoriji je 14 studeno. Za stolom sjedi stari tajnik odjeven u crno. Provjerava beskonane raune i obraune. Prsti su mu modri od studeni, a zglobovi ruke kvrgavi. Jo vrlja nizove brojki, usnice mu se neprestance miu i stalno neto mrmlja. Pribraja i oduzima svojim sivim krhkim mozgom. Kao da oekuje da e opet uti poznatu ustru viku i glasnu psovku koje dolaze s velikoga stola kralja Gustava... Desetljeima radi na tome istom mjestu, uvijek nad istim raunima i obraunima. Vie nije razmiljao nad opisima, ve jedino nad brojevima, samo je vjerno i nepogrjeivo zbrajao poput raunskoga stroja. Smijeh i zadovoljno kaljucanje staroga kralja bili su mu plaa... I u takvim prohladnim danima, kad bi se i kralj Gustav znao tresti od hladnoe pod svojim krznenim ogrtaem, vladar bi mu katkad poslao vr vruega piva da ga ogrije. Ali sad mu vie nitko nita ne alje. Ako sad dobro promisli, kralj je umro. Njegov kralj je mrtav... Pero mu poinje drhtati pod prstima. Brojke se zamuuju, pa mora krajevima rukava brisati svoje stare oi koje su postale kratkovidne, jer bi inae suze kapale na skup papir i namoile ga. Kralj Gustav e biti ljut na njega! A u svojoj je ljutnji pokatkad grozan...! Uvijek mu je eki pri ruci... Ispred staroga pisara, u zadimljenome kutu, visi sa stropa razderana paukova mrea. Pisar razmilja hoe li upaliti trijesku, a svijeu smije samo ako je kralj prisutan. A onda se opet sjeti da je kralj mrtav... Teko uzdahne i opet brie svoje oi o prljav rukav svoje alobne odjee. Rukav mu je jo uvijek na oima, kad se prene, zauvi glasne korake. Vrata se naglo otvaraju, a na pragu se pojavi Joran Persson. Rukama podboi bokove i promatra svoju novu dravu. Pisar ga gotovo otjera, 15 ali ipak ustane na klecava koljena. Pero mu zadrhti u oteenim prstima. Beurreus preleti oima sobu preko Joranovih ramena. Sve se tu mora promijeniti... Razmilja hoe li to zavriti bolje ili loije. To samo zvijezde znaju...! Beurreus je naviknuo hraniti duu oporim mislima o prolaznosti svijeta. Sjetan je zbog toga... "Prolost i budunost spajaju se u isto", razmilja. Ne eli utjecati ni djelom, niti rijeima na. ono to e se dogoditi. U sobu zaviruje sluga koji nosi pisai pribor. A onda u odaju bane Hercules, progura se izmeu Beurreusovih nogu i nakrevelji se starome pisaru. Taj se zaprepasti i prekrii. Joran Persson pak njuka rairenih nosnica... - Fuj, kako tu, dovraga, smrdi... - rekne s gaenjem, gadno se nacerivi. Progura se u sobu, premda mu je pisar na putu. Prie udubini prozora i zgrabi kvaku. Svom snagom povue prozor iji okvir zapinje tako jako da se staklo zatrese. Svjetlo obasja sobu. Otar, studen vjetar rashladi mu ugrijane obraze. Ali Joranu nije studeno, jer je doao trenutak njegove pobjede. U nutrini mu gori plamen. Cia zima mu hladi ljepukasto lice. Uiva u slasti pobjede. Kroz otvoreni prozor propuh baca na pod papire koji su se nakupili na stolu kralja Gustava. Na njima je mnogo praine i estica dima. Prohladan vjetar zahvaa i pisarove papire. Padne mu pero i on pohita da ga zgrabi obim rukama. inilo se kao da pisar eli bar na tren zadrati svoj ivot brojki i pravila koji se sad raspada. Posluga uri promijeniti pisai pribor na stolu i makne na stranu kraljeve papire. Joran Persson bez rijei pristupi starome pisaru i prezrivim pokretom ruke pokae mu da skupi svoje papire i makne se s puta novim gospodarima... 16 Starac potrese glavom, osokoli se i razljuti. No, da se ne bi svaao, Joran Persson naglim pokretom istrgne papire iz starevih ruku i gurne mu ih na krilo. Onda okrene pisara prema vratima i izgura ga iz sobe. Gotovo zaslijepljen od iznenadnoga svjetla, zbunjen, stari pisar otetura prema izlazu. Beurreus mu se makne s puta. Ni

Hercules mu nije smetao, ali mu nevaljanac na pragu ipak baci neku knjigu, pa se pisar spotakne i glavom udari o dovratak. Hercules se previja od smijeha i akama se tue po koljenima. I tanka se usnica Jorana Perssona iskrivljava u zao osmijeh. Tako ode stari pisar sa svojim papirima. Tapkajui u mraku i mirei zbog bljetavoga svjetla, starac se izgubi poput slijepca. S njim nestane i njegovoga doba. I nikad se vie nee vratiti trenutci kad je kralj Gustav dopustio dvorskoj posluzi da jede ueene baltike haringe* i ispija ukiseljeno pivo iz drvenih vreva. A svoje je vrijeme troio da nadzire niz brojaka i obrauna svojih dvorskih meetara, esto s pravom sumnjajui u potenje svojih poreznika. Provjeravao bi svaku mjeru ita i svako vjeveriino krzno, jer im s pravom nije vjerovao. Sad novi kralj eli na stolu srebrne posude i zaine s Istoka. eli samostalno vladati u svojoj dravi... Pratit e sve najnovije zamisli koje prouavaju znanosti 0 pravu i dravi. U njemu e tinjati snovi o vlastitoj veliini. A Joran Persson ovjek je njegovoga stoljea 1 njegov vjerni sluga. vedsko je ljeto blagoslovljeno godinje doba. Na poljima mnogo itarica, a rubove polja omeuje cvijee 17 blijedih boja sjevernjakoga ljeta. Sa svih strana zemlje, sveano odjeven, hita oduevljen puk u Uppsalu, u radoznalome oekivanju. Tamo na brdu tutnje topovi, ali isto tako i na zidinama dvorca. No pucnji su rijetki. Dimi se, a dim stvara oblaie koji se sporo kreu nebom. Povjetarac pak raznosi miris topovskoga praha. Topovi pucaju, kako je obiaj kad se krune kraljevi... Erik je ve prisegnuo. Sad sjedi na prijestolju u crkvenoj lai, pokrivenoj crvenim suknom. Nag je od pojasa navie. Nadbiskup mu posveenim uljem pomazuje glavu, ruke od ramena do ake i prsa. Crkveni velikodostojnik nastoji odrati svoje dostojanstvo, ali ruke pomonih biskupa drhte kad pomau pomazanome kralju navui bijel ogrta. Ili kad mu pripasuju ma, ili mu na ramena stavljaju plat obrubljen hermelinom*. Strani veleposlanici znatieljno i prosudbeno prate sveanost. A kraljevi su pomonici uzbueni, jer se boje da e negdje pogrijeiti ili propustiti neki vaan djeli obreda, to se sad prvi put provodi u vedskoj. Erik se niega ne plai. Stoji uspravno i dostojanstveno, osobito kad mu nadbiskup polae krunu na glavu, a pomonici mu pruaju znakove vlasti koje e drati u rukama. Kad mu kruna dotakne glavu, zaore se veseli poklici. vedska ga i finska gospoda, te predstavnici iz inozemstva, ponosni graani hanzeatskih* gradova proglase kraljem. - Ericus* Rex*! Ericus, Ericus Rex! - zaori se u crkvi. Tome se pridrue radosni povici puka koji se okupio oko nje. - Erie! Erie! Kralju na! - viu neprekidno. Erik stigne paljivo promotriti oko sebe. Opaa kiseli osmijeh danskoga poklisara te kritike poglede trgovaca iz Liibecka*. Njegove oi trae pogledima 18 grupu roaka. Opazi zloban, jalan i otrovan pogled svoje maehe, ali ostaje ravnoduan. Sad mu je kruna nagrada za djetinstvo bez ljubavi. Baca poglede i na svoje polusestre. Elizabeta*, tvrda po naravi, pridrui se povicima. A lakomislenoj Ceciliji* oi su pune suza radosnica. To je ta glupaa kojoj je razjareni Otac gotovo iupao kosu kad se u Vadsteni* umijeala u rodoskrvnue s bratom svojega djevera. Ne, Erik ne voli svoje polusestre. Upre pogled u polubrau. U Erika zaneseno gleda Karl*, njegov najmlai polubrat. Oduevljen je sveanou. Spreman je Erika i voljeti i mrziti. Magnus* pak gleda ravno pred sebe, kao da nita ne vidi, kao da zaboravlja i vrijeme i mjesto gdje se nalazi. Zadubljen je u svoje misli. Ali Johan*! Odjea vojvode Johana je izraena od samta, smea poput mauhice, obrubljena hermelinom. Vojvoda nosi i plat od samta, sjaji mu svijetla kosa. Lijep je ovjek, samoljubiv i ohol. Ali je do dna srca ogoren zbog krune. Mogla je isto" tako biti njegova... Erik mu je ve dao znak da se ne petlja u njegove stvari. Oeva ih je strogost prisilila na suradnju. Johan je morao u Englesku zbog Erikovih planova prosidbe, a Erik je opet trebao zagovarati Johana radi estonskih* planova. Ali to je vrijeme ve prolo. Kralj Erik imat e nove prilike za enidbu. No kad padnu estonski dvorci i gradovi, a Njemaki viteki red bude sruen, Erik e sam zadobiti vedsku krunu, a pred nosom svojega brata, finskoga vojvode, uzeti e i krunu velikoga kneza moskovskog i krunu poljskoga kralja. Erik se zadovoljno osmijehne. U crkvi prestaju poklici, no izvan nje se uzvici nastave poput nadolazee oluje. Kraljevi tjelesni uvari iz konih kesa bacaju puanstvu krunidbene novie. Brat Johan treba znati gdje mu je mjesto, pa mu je 19 stoga Erik odredio jednu od uloga u sveanoj krunidbi. To vrijea Johanovu osjetljivu duu. Kao prvi od brae, on pristupa pomazanome i okrunjenome kralju, klekne i polae vojvodsku krunu pokraj kraljevih nogu. Johan sam dobro shvaa tu simboliku. Ne moe prikriti gorinu koja mu se ogleda na lijepome licu, a inozemni gosti su to uoili i poinju se meusobno doaptavati. I Magnus klekne pred kraljem te spusti svoju krunu pokraj kraljevih nogu. Ali po njegovome miljenju ta je ceremonija* suvina. Njegove misli ostaju u njegovim bolesnim matarijama. Sad je red na mladoga Karla. Djeaki posluan, klekne i on pokraj kralja, stavi krunu pred noge starijega brata i podigne glavu, osmjehujui se kao da oekuje bratovu zahvalu za ulogu koje je odigrao u toj sceni.

Sveanost se nastavlja. Da je jo uvea, kralj Erik imenuje grofovima* tri vedska plemia. Prvi je od njih Svante ture, glava roda koji se s rodom Vaa natjecao za vlast i za omiljenost u puku. Sad je upravo u Erikovu ruku predao oev ma... Te veeri Erik jo sveano proglaava barunima* devetero vedske gospode. Te svijetle sjevernjake veeri kralj sa svojom svitom sveano koraa meu mnotvom uzdu puta pokrivenog crvenim sagom. Na glavi mu je kruna, a nad njim natkrov koji nose mladi plemii. Radost puanstva je beskrajna. Sjaji se zlato, bljeskaju dragulji. U dvorcu zapoinje gozba koja e trajati duboko u no. Te sjevernjake noi svjetina na ulicama i trgovima takoer proslavlja krunidbu. Pripremili su mu peenoga vola koji se puna dva dana okretao nad vatrom i u ijoj je utrobi bila peena ovca, te guske i jo poneka ptica. Pivom i vinom moe se posluiti svatko tko zgrabi pie iz studenca u kojemu se ono hladi. Blistaju 20 svjetla vatrometa i bacaju slabu svjetlost uokolo. Puanstvo jede i svai se. Kree se oko kraljevskoga dvorca, kao u valovima, buci i stvara veselu graju. Puki pjeva pjeva o brai, od kojih jedan ima kosu crvenu poput krvi, a drugi je zlatokos... No pjevaa nitko ne slua. Sveanost prelazi u oslobaanje iskonskih strasti priprostoga mnotva. Od vremena na vrijeme buka oko kraljevskoga dvorca postaje takva da inozemni gosti, osjetljivi ljudi, preplaeno okreu glavu oko sebe, sve dok im ne zamuti pamet vino koje struji poput u poplavi razlivene rijeke. Onda se i oni predaju u vlast barbarske* ari ove zemlje vukova i medvjeda... Jo se nekoliko dana nakon krunidbe gosti provode u bezbrinome veselju. Pripremljen im je i viteki turnir. Svojedobno je u Engleskoj vojvoda Johan upoznao neto novo. To je borba pasa i medvjeda, a i medvjeda s bikovima. A kako su kralju nedostajale egzotine* ivotinje, lavovi i deve, koje bi pokazali na sveanosti, Erik ima neto drugo, neobinije, tajnovitije, to je dopremljeno iz najsjevernijega dijela zemlje... To su Laponci* sa svojim sobovima. Doao je konano dan da okrunjeni kralj Erik odjae prema svojoj prijestolnici, prema Stockholmu. Sjedi na konju bijelome poput snijega. Na konjskoj glavi njie se bijelo nojevo perje. Kralj je odjeven u modar samt ukraen biserjem. Jo ima haljetak od zlatom izvezenoga sukna. Istanane mu crte lica gore od veselja i ivotne radosti. itav je grad okien cvijeem i zelenilom. Ljudi su poredani s obje strane ulica, a sredinom jae kralj. U luci su na brodovima podignute zastave i plamenci. Na visokome dvorskom tornju pusu u svirale dvorski glazbenici. To je dan kad je Karin, Magnusova ki prvi put ugledala kralja Erika. Sramei se svoje poderane suknje 21 i ogrebanih nogu, nije se usudila prikljuiti onima koji su stajali na ulicama da bi pozdravili kralja. Zato se iuljala s one strane gradskih vratiju, skrivajui se iza grmolike lijeske... I s toga je mjesta promatrala velikim oima kralja, koji jae pokraj nje i prate ga lakaji* odjeveni u crveni samt. Obrazi joj gore. Trajalo je to tek asak. A onda sve postaje samo prolost. Kralj je na snjenobijelome konju nekamo odjurio. A njegovo lice i njegov pogled vatrenih oiju je neto najljepe to je Karin ikad vidjela...! Prema njezinome miljenju, kralj je bio vie nadzemaljski nego stvaran. Vidjela ga je Karin u bogatome sjaju, kad su zvui trublji pronosili blagost toga srpanjskog modrog neba. Bio je poput bajke ili sna, kakav se ne moe ni zamisliti. Karin je dugo stajala kod lijeske i obim je rukama dugo pritiskala svoje zaarene obraze. Gustav Vaa i njegov potpis 22 DRUGO POGLAVLJE Ljenjaci Neke je zimske veeri u svojemu prenoitu na gornjem katu gostionice Gerta Cantora* sjedio poslanik francuskoga kralja, pokraj otvorenoga ognjita koje se jo arilo. Bio je briljivo umotan u krznen ogrta. S oblinjega se stola dizala para iz srebrnoga pehara, u kojem je bilo vrue zainjeno vino. Soba je bila polumrana. Neto je svjetla dolazilo od svijee koja je kapala vosak, a pokraj koje je sjedio u pohabanu odjeu odjeven tajnik i s gujim perom u ruci ekao da mu se nastavi govoriti sadraj zapoetoga pisma. Vjetar je zavijao kroz no. Bila je to snjena oluja to raznosi suh snijeg po stockholmskim tijesnim ulicama. Legat se strese i jo vie umota u skupocjen krzneni plat svoje osjetljivo tijelo. Pospano je zijevnuo. U toj je neobinoj zemlji, u kojoj su zimske noi bile beskrajno duge, a dani se inili kao blijedo svitanje izmeu dva mraka, uvijek drijemao. Sad e morati zavriti pismo za svojega kraljevskog gospodara. Trudi se uspraviti. Zgrabi pehar i ispije gutljaj vruega vina. Okreui vr u ruci, rastreseno se zagledao u crvenkast ar na ognjitu. Ve je u mislima sastavio ljupku reenicu kojom e nastaviti prekinuto kazivanje. Ali su mu misli pole nekamo stranputicom, pa ga nisu vie 23 sluale. udna zemlja, mislio je. Ljeti noi nisu bile noi, a zimi dani nisu bili dani. Polumrak u sobi i zavijanje zimske oluje djelovali su na njega tako da je mislio na vjetice, po kojima je poznata ta zemlja. I ene su u njoj udne. Povisoke su i vrlo snane. U njihovim se oima odraava modrikast sjaj leda, a na njihovim licima prirodno svjee rumenilo. Stoga tog poslanika, inae nauenoga na umjetnu blijedu put, obuzme strah. Uzdahne i odluno progovori pisaru:

- Kralj Erik XIV. lijep je i razborit ovjek, njegova je prirodna darovitost znatno vea nego vrline mnogih njegovih suvremenika u toj sjevernoj zemlji. U tiini se ula samo uporna kripa pisareva gujeg pera. Poslanik je nastavio: - U Estoniji* je njegova politika postigla uspjeh, a kad jo zavlada Revalom*, zatvorit e Finski* zaljev, pa e trgovina s Rusijom moi samo preko njegovih gradova. Francuz je zijevnuo i ponovno potegnuo iz vra. Sjetio se pria o kralju i enama. Bez sumnje je to bilo zbog seljakoga kraljevog podrijetla. Njegov ga priprost ukus privlai snanim, zdravim seoskim djevojkama. Jedna mu je takva ve rodila dijete. Takoer se pripovijeda da nije sigurna ni jedna dvorska gospoa, ako na nju kralj baci oko samo na trenutak. To i nije udo, jer je privlaan ovjek... Zacijelo se nije morao mnogo brinuti o otporu u tim svojim pustolovinama. Pisar je zakaljucao, a poslanik je pourio proslijediti s kazivanjem u pero: - Kad bi kralj jednim kneevskim brakom stekao saveznike, njegova bi mo rasla u nedogled. Ali su se sve njegove namjere za brak dosad izjalovile iz razloga za koje moda nije kriv. 24 " Eto, tako je i lukava Elizabeta* Engleska koristila svoje prosce kao prispodobe u politikoj igri...", pomisli poslanik. Svijea je i dalje kapala, a pero kripalo. - vedska gospoda spletkare takoer protiv kralja... - dometne Francuz glasno. - No, to nije udno, jer se on neprestano trudi smanjiti im mo i ograniiti im prava. U tom mu je pogledu izvanredna pomo njegov bahati kancelar. Pisarova ruka na tren zastane, pa ponovno hitro poleti preko papira, dok nije konano sve zabiljeio. Pritom pisar baci preplaen pogled na mrane kutove sobe, a poslanik se nasmijei jer je dobro znao da Joran Persson dri svoje uhode u svim gradskim gostionicama... "Sve je to bilo razumljivo! Kad treba uvrstiti strahovladu, ne moe se bez uhoda..." -ponovno se upusti u misli poslanik... - Najvei mu je suparnik - nastavi glasno - njegov polubrat Johan, inae finski vojvoda, jer se taj uporno trudi provoditi vlastitu politiku. Johan e svakako zgrabiti krunu ako bude imao prilike. Pisar se kratko nakalje, a pero mu zadrhti pod prstima. Molbeno pogleda gospodara, kao da je na svojim udovima ve osjetio klijeta muila. - Pii, glupane, kako ti kazujem...! - ljutito se otrese poslanik. Pisar sagne glavu i nastavi svoj posao. Pero mu se treslo u ruci. Svijea je kapala, a vani je zavijao vjetar. Poslaniku je sve to dojadilo. - Kakva je to hladna i dosadna zemlja! - uzdahne i isprui se u naslonjau. - Kakva je to hladna i dosadna zemlja... - zapisao je vjerni pisar na kraju, a njegovo pero ponovno zadrhti od straha i studeni. 25 Proljee se pomaljalo pod tvrdim snijegom. Poslije podneva nebo je iznad stockholmskih tornjeva postalo uto poput opala*. Kad se upalilo svjetlo zvijezda, kralj Erik se uspne do svojega astrolaba u tornju dvorca, kako bi mjerio nebeski svod i odredio poloaj zvijezda. Nestrpljiv je. Hita poput proljetnoga vjetra to mirie na snijeg. Umoran je od vladarskih poslova koji zahtijevaju strpljivost, umoran i od mnogih pisama i rauna, a i od mnogih opomena Jorana Perssona. U tom trenutku kralj eli u svoje ruke zgrabiti itavu budunost. U tajanstvenim zvjezdanim stazama i njihovim meusobnim odnosima zapisana je njegova kob. Sad je eli proitati. Vjerni Beurreus jo uvijek sjedi nad svojim procjenama i nad horoskopskim* formulama*. Na glavi toga uenog ovjeka je samtena kapa. Opet je oznaio zvijee Erikova roenja u znaku zodijaka*. Njihov e poloaj mijenjati prema svojim predvianjima, a na temelju svojih saznanja. Trudi se da trenutak roenja to prije unese u nebesku kartu, jer je u trenutku Erikova roenja nebo bilo hirovito, nemirno i prijetee. A pravo pojanjenje poloaja zvijezda ovisno je o minutama, moda samo o trenutku dovoljnom da se trepne okom... Erik promatra nebo. Zemlji se pribliava Mars*, Crveni planet*. eljezna nam zvijezda predskazuje pogubnu vijest. No njeno e djelovanje dugo sprijecavati neki sretniji utjecaji. Ostavlja svoj astrolab, prie Beurreusu i nagne se preko njegovoga ramenar Erikove oi ponovno pronau meu znacima zodijaka tamnozeleni znak Saturna*. To je, dakle, ta zlosutna olovna zvijezda koja govori o njegovim neprijateljima i koja mu sad rui sve to 26 mu je obeala, ast, vlast i uspjeh. Erikova se ruka zgri, a dotad ivahno lice mu se smrai. Htio bi jednom zgrabiti taj papir i razderati predvianja svoje sudbe. No svladao se kako to samo vladar moe... - Sto je nova, Beurreusu? - tek mirno upita znanstvenika. Zadubljen u misli, taj ga tek sad opaa...! Ustane pun potovanja pred svojim uenikom. Nastoji se smjekati, ali su mu stare oi tune. Gledajui u Erika, kao da Beurreus u naprijed zna neto to mu daje povoda da ali kralja. - Traim pogrjeke u svojim procjenama - odgovori. - Jo ih uvijek traim, ali prijetnja ipak postoji. Zvijezde ti prijete, kralju...! Ponovno, kao i uvijek, Erik se prene unato samosvladavanju koje je obino pobjeivalo. A njegovo duevno stanje potrese zla slutnja to ga je muila. Lice mu postane runije... Sumnja mu zamrai i uniti sve to je u

njemu bilo lijepo, prirodno i mladenaki samosvjesno. - Ipak, ima i novosti - nastavi Beurreus. - Zvijezde govore o tome. Neki zlatokos ovjek prijeti ti i eli tvoj poloaj. Erik zna. Vidio je on to u snu. Takvo to ga je ve progonilo kao mora. Zlatna mu je kosa blistala na suncu, ali je u snu njegovo lice ostalo skriveno. - Zlatokos ovjek... - promrmlja mrano, sam sebi. Beurreus mu opet priskae u pomo. Dobro zna da se njegov tienik pribojava i da bi u sumnji mogao poduzeti^ neto nerazumno. No, kralj ipak ne moe progoniti sve svijetlokose u vedskoj zemlji... - Sidera inclinant, sed non necessitant... - hitro nadoda, pa odmah i prevede... - Zvijezde nam kazuju smjer, ali ne i nunost - i pokua se pritom nasmijeiti. 27 U sebi Beurreus zna da je ta stara astroloka* poslovica prilino klimava. Kao mladi prihvatio je kalvinizam*... Zato je bio zato izloen progonima i ponienjima sve dok nije dospio na taj sjevernjaki protestantski* dvor, na kojemu podnose i njega, heretika*. Kako ui Calvin*, ovjekova je kob odreena ve njegovim roenjem. Ne mogu ga iz vatre paklenske izbaviti ni pobonost, niti ita to bi poduzeo. Bog je upisao u zvijezde kob svakoga smrtnika. Vatren zapis zvijezda moe dovesti u zabunu slabe, ali moe zaslijepiti i mudrije. - Zlatokos ovjek... - Erik jo jednom promrmlja i nabere podbradak. Svladao se, a sad blijedim tankim prstima kucka po stolu. Razmilja kako bi najlake otklonio prijetnju zvijezda. Razmiljanje mu prekine Joran Persson koji bez pitanja bane u sobu. - Gospodin Nils ture** treba hitno kralja - ree. Oi mu pritom zasjaje kao da se zbilo neto posebno. - Nils ture! - ponovi kralj, a lice mu radosno zasja. Zgrabi za ramena svojega tajnika, prodrma ga i zadovoljno klikne: - Zlatokos ovjek! Joran Persson se ne iznenadi. Bio je odvie pametan da pokae svoje nerazumijevanje. Samo baci pogled na Beurreusa, podigne obrve te urnim koracima po strmim stubama otprati kralja iz odaje u tornju. Nils ture eka u kraljevome kabinetu. On je vitak, lijep i ponosan ovjek. Iza glave sjaji mu svjetlost svijee. Na tome svjetlu blista mu zlatna kosa. Nils je miljenik ena, budui glavni ovjek najmonijih vedskih aristokrata*, osim onih iz roda Vaa. Sad je nemiran u dui. Sa svojim je ocem prisegnuo na vjernost Eriku, pa pohita odmah rei to ima, im je kralj uao u odaju. 28 - Iz Finske nam dolaze neobine vijesti - pone on. - Vojvoda Johan e u Poljsku im se otopi led. Erik zakripi zubima. Na trenutak zaboravlja ono to su mu rekle zvijezde i to mu je rekao Nils ture. Johan, dakle, ne slua njegove zabrane. Izgleda da e mu prosidba biti usliana, ako ve sada eli na put. Ako Johan postane zet poljskoga kralja, sadanji bi vojvoda od Finske, s dvorovima u Estoniji i Livoniji*, mogao neoekivano pomrsiti Erikove politike planove! Te se stockholmske noi ve otopio tvrd snijeg i sad je uborila otopljena voda. Te je godine proljee poprilino uranilo. Brodovi e iz Turkua* isploviti prije nego to Erik neto poduzme. Moe li silom zadrati svojega brata od tog puta? - Kako to zna? - kralj otro upita Nilsa, da bi prikrio svoj nemir. Joran Persson pogleda u njega iza lea Nilsa Sturea, a u njegovim lukavim oima zasja zloban sjaj. - Kako njegovo velianstvo zna... - stade mu pripovijedati Nils ture, a Eriku je drago kad iz ustiju ponosnoga Sturea uje eljenu rije "velianstvo" -mali je Nilsov braco pa na vojvodskome dvoru u Turku... Jo je dijete, a tamo se ui lijepim obiajima i pristojnome ophoenju... Erik hitro kimne. Jasno mu je da on zna kako stari lisac, grof Svante, procjenjuje Johanove anse. Sve dok god Erik nema nasljednika, Svanteovi e roaci biti na Johanovom dvoru. - Dijete je iz Turkua poslalo po nekom trgovcu naivno pismo - nastavlja Nils ture. - Stiglo je do Stockholma preko Morskoga tjesnaca prije nego se taj odledio. Stureov sin se raduje to ga je vojvoda imenovao za put u Poljsku kvartirmajstorom*, koji e se posebno brinuti za ishranu konja. Brod kojim e 29 I ploviti prosci, "Ursus* Finlandicus", najbri je od svih u Finskome zaljevu i spreman je da otplovi im se otopi led. Jadno je dijete nehotice otkrilo tajnu svojega gospodara jer, sigurno, vojvoda Johan nije htio da njegovi planovi dopru do Erikova uha... Kao poten i vjeran podanik, Nils ture je elio o svemu obavijestiti svojega kralja. Sada mirno gleda kralja svojim modrim oima, a kosa mu pri svjetlu svijee ponovno zasja poput zlata. Ali Erika ne moe prevariti. Stureovi su dvolini. Igraju veliku igru. No, ni Eriku ne treba mnogo da shvati kako mu je ta vijest stigla prekasno. Nikakav glasnik ne moe stii u Turku prije nego to se more ne odledi. Dakle, od te vijesti Eriku nikakve koristi. to je vea napetost izmeu kralja i vojvode, to je vea korist vedskoj gospodi. A Stureovi ele koristiti obje strane. Nils ture pohitao je ovamo s vijeu koja e moda ve sutra biti poznata cijelom Stockholmu, u svakoj kui.

Nils je sad doao samo zato da bi Erika uljuljao u uvjerenje o njegovoj vjernosti. A vjernost Stureovih nije mnogo vrednija od slamice, pa ga taj rod nee poduprijeti ako se prilike izmijene. Zapravo, odmah e se okrenuti protiv Erika... Ali mu Erik ne odaje svoje misli. Naprotiv, izgleda kao da se topi od zadovoljstva... Zahvaljuje Nilsu Stureu na vjernosti i uvjerava ga neka ne brine za svojega malog brata, koji kao mlad i plemiko dijete slui nevjernoga vojvodu. Erik obeava Nilsu Stureu svoju naklonost. Taj se rastapa od zadovoljstva i odlazi, vjerujui kralju svaku rije. Ali kad Nils otie, Joran Persson se naceri. Dobro on poznaje svojega gospodara...! Zna da se od Erika treba najvie uvati onda kad je naj ljubazniji. 30 Joran je opazio izraz Nilsovoga lica, kad ga je ovaj pogledao... Ono bijae ljutito i prezrivo. Naime, Joran nije bio plemikoga roda, pa se s potovanjem, ali i s prikrivenom porugom ulagivao mladome gospodinu. "Samo me mrzite, ali me se bojte, naduta vedska gospodo", mislio je. Podignuo se iz puka zahvaljujui svojoj inteligenciji, ali i astohleplju. Sad ima mo kojom e se suprostaviti i onim najplemenitijima. Postao je osoba kraljevoga povjerenja. - Stureovi su naduti ljudi... - upozori on Erika, kada opazi da kralj samo mirno sjedi i razmilja. - Zlatokos ovjek! - Erik jo jednom promrmlja. Mo i slava Stureovih pobuuju u njemu zavist, a ta ne priznaje nikoga ravnog kralju...! No, Joran Persson vie vjeruje u ovozemaljski ivot nego u snove ili zvijezde. Svoju astroloku fazu proao je i prevladao jo za siromanih studentskih godina u Wittenbergu*. Zvijezde mu nisu nikad priskrbile ni vina, ni zlata, a niti kruha svagdanjeg. Zato mora odmah poduzeti praktine korake. - Morat emo bolje upoznati planove vojvode Johana - primijeti. - Rei e nam o tome netko iz njegove blizine. Samo da nam uspije oteti nekoga vojvodinog glasnika... A kad taj dospije u nae podrume, ve emo iz njega izvui sve tajne. Okrutan osmijeh njegovih tankih usnica istoga se trena odraavao i na osjetljivom Erikovom licu. Ali mu kraljevsko dostojanstvo nije dopustilo da se laa takvih prljavih poslova, ve je te stvari preputao svojemu sucu i krvniku. - Samo ti sjedni na tu eravicu, Jorane Perssone... - podrugljivo mu se nasmije kralj. - Ve e biti nagraen...! 31 U tom trenutku Erika obuzme neopisiva potreba osloboditi se napetosti i zaboraviti sve brige. Zgri ruke kako bi osjetio snagu ramena. - Glazbu, glazbu da ujem...! - povikne. - Vina i svirke! Nek' vrag nosi politiku i gospodske spletke. Ove e se noi kralj Erik zabavljati i smijati od srca. I ve trenutak kasnije kralj se smije, pije vino te grli ene oko sebe. Zauje se glasna svirka talijanskih glazbenika. Hercules se cereka, a srebrnu posudu opet lupaju. Dvorski majstor e imati mnogo posla da je ponovno izravna... Vani lete vjetice jer je proljetna no. Posvuda se uje ubor vode. Na nebu se are sudbonosni zapisi zvijezda... Zemlja se ponovno zeleni. Napetih jedara i lepravih zastavica brodovi su otplovili iz stockholmske luke. Oko dvorskih zidina uti se maslaak, punoglavci plivaju po ustajaloj vodi, a zvijezde su ve izblijedile, izgubile se s neba bijelih sjevernjakih noi. Kralja Erika trese nemirna zimica. Kao da je zaboravio da stoji ispred slike engleske kraljice Elizabete koju je naruio od vjetoga slikaraportretista*. Pred onom koja mu se ruga, hladnom djevicom-kraljicom koja mu je neodreeno odgovarala na njegova najvatrenija pisma, te koja je odbijala prosidbe to su joj ih donosili njegovi poklisari. Bijesan, ali nemoan, Erik promatra njezino lijepo, ali oholo lice i bistre vlastoljubive oi to ih je umjetnik ovjekovjeio kistom na glatkome drvu. Kraljevi Erik ju je prosio jo onda kad je bila nitko i nita, kad joj je 32 budunost bila isto tako nesigurna kao i njegova. U svojim je pismima Erik spominjao to doba, ali to mu je ve dosadilo. Sad je bio ljut i ogoren i na tom je hladnome licu samo traio nedostatke. Joran Persson pogaao je o emu on razmilja. Ostavi svoje papire i dnevnike sasluanja te baci pogled na portret Kristine* od Hessena*. - Gospodin knez* i landgrof* cjenka se za miraz... - Erik e zajedljivo, potresavi glavom. I odmah nastavi... - to e nam njegova ki, ako ne opkolimo Dansku i ako ne zadobijemo saveznika iza Frederikovih* lea? Hessenski bi gospodin sve, ali ne daje nita...! Joran Persson je suglasan i pokazuje mu sliku Renate* iz Lorene*. S tog se portreta smjeka kralju lijepo i priglupo dijete. Prije dva tjedna dobili su tu njenu sliku. Erik sumnjiavo gleda u njega. Ne vjeruje laskanju slikara. - Kau da ta djevojka ima lou put... - potui se. Joran Persson slegne ramenima. Vrati obje slike natrag kao razoarani svodnik. Ti kneevski brakovi! Erik se hrve s istom nevoljom kao i njegov otac prije nego to je Erik roen. eli kneevskim brakom uvrstiti vlast. Sanjarija, ali Joran Persson to uglavnom sve odobrava radi prevlasti nad

Baltikom*. To su matarije za koje bi se smjelo mnogo staviti na kocku. Brak kojim bi mogao opkoliti Dansku i obuzdati apetite monih trgovaca iz Liibecka. No, Erik takoer eli i enu sebi ravnu, takvu koja e zadovoljiti njegove strasti i koja e mu roditi vedskoga kneevskog prijestolonasljednika... U Erikovu se duu iznenadno uuljaju strane misli o majci koja ga je rodila pod nesretnom zvijezdom, a o emu on nema nikakve predodbe. Jedino je dijete kralja Gustava u kojemu tee kneevska krv. Ali po 33 kojoj je cijeni kupljena? I Eriku je poznata ona glasina o nasilnoj majinoj smrti, eni koja je bila rtva bijesnoga kralja Gustava, tada ve pomalo vremenoga. Je li kneevski brak vrijedan takvih okrutnosti? To je otrovna misao koja truje Erikovu duu. I jo mu je gore to zna da e se njegov brat Johan uporno probijati do svojega cilja unato zabranama. Johanu je ve obeana poljska princeza Katarina* Jagelovi*, pa se ve pripremaju svadbene sveanosti. Tijekom tog vjenanja vojvodski e dvor Turku biti sveaniji nego kraljev. Osim toga, taj bi brak mogao ugroziti san o vedskome Baltiku... U Erikovim mislima opet se javlja nova potekoa, ali vani je ve proljee. Sve se zazelenjelo, no Erikovu nutrinu izjedaju brige. Ne moe ga usreiti ni kupljena ljubavnica. Iznenada estoko prokune. Kune i kraljicudjevicu, i landgrofa Hessena, i danskoga vladara Frederika koji vreba na njega, ludoga ruskog cara Ivana* i poljskoga Sigismunda*, proklinje jo i vedsku gospodu, svakoga pojedinano, ali najvie onoga grofa Svantea i njegovoga zlatokosog sina Nilsa Sturea... Slua ga Joran Persson i smijei se svojim uskim usnicama te prevrtljivim hladnim oima. I ta veer zavrava kao i mnoge druge veeri toga proljea, u ludovanju i opijenosti, u kojima se mogu utopiti i sumnje i dosada. Sunce se, sjajno i uto poput zlata, penje nad stockholmsko obzorje. Pijetlovi kukurijeu, a stoku tjeraju du uskih ulica prema vratnicama uz koje se nalazi stono sajmite. U dvorani za goste kraljevskoga dvorca jo uvijek mirno gore svijee u svijenjacima jer se nitko nije sjetio ugasiti ih. Erik nalijeva vino iz vra trudei se objasniti vjernome gospodinu Charlesu de Mornavu* kakvu si je osobnu sreu poelio... 34 - Mora biti mlada i lijepa - objanjava mu pijanim sanjarskim glasom. - Ne previe mrava, ve privlanoga stasa, svjee puti i vedre naravi. U njegovoj predodbi, zamagljenoj vinom, pojavljuje se svjea mlada djevojka. Gospodin de Mornav, bezbrini srekovi, pripit, koji je ve odavno napustio Francusku da bi sluio Eriku... - I mora biti kneevskoga roda, da bi se ouvala dinastija* - tvrdokorno podsjeti kralja. - To se ne smije smetnuti s uma. Gospodin de Mornav pomisli na svoj negdanji siv dvorac te na blage vinorodne breuljke u zelenoj Francuskoj. Vinskom bratu padne u vr njena suza preko dugakih brkova... I sam je, navodno, iskusio mnogo tekih trenutaka, pa je ak zbog kalvinizma izgubio imetak i nasljedstvo. Neka vjeruje tko eli. Samo on zna da su i kocka i karte varljivi, a ene prevrtljive. Pokuava li pak mukarac poboljati sreu tako da obiljei karte ili stavi malko olova u kocku, odmah e ga podmuklo optuiti. A ako mu se dogodi da svojim maem probode plemenitoga varalicu i nevjernu enu koja mu je sjela u krilo, onda mu nema druge nego bjeati i vjerovnicima ostaviti sve to mu je preostalo... Ali na Sjeveru, u barbarskoj zemlji, jo se uvijek cijene ne samo dobar ma i lijepo ophoenje, ve i sone ale, a i vjetina obiljeavanja karata u hirovitoj diplomatskoj* igri. Ne, naravno, srekovi gospodin de Mornav se ne tui. Tek mu katkad preko dugakih brkova padne suza u vr vina i tada se sjeti vinorodnih breuljaka pokraj svojega dvorca... Erik je zanijemio. Joran Persson sjedne na elo stola, uvijek budan i ne doputajui vinu ni ovom zgodom da ga prevari. 35 - Da, ba kneevskog roda...! - primijeti. - To bi sprijeilo vedsku gospodu da turaju svakamo svoj nos. Neka im izmet zaepi grlo! No sad se Erik razbjesni. Udara po stolu srebrnim vrem tako da se taj izoblii, a vino prolije po cijeloj sobi. - Glazbe!!! - prodere se on i ogleda uokolo. Odmah se zauje svirka. Na podu sjedi pijan od vina Hercules i prstima trza ice na lutnji koja zacvili. Onda se i on mlitavo srui i poloi glavu na trbuh nekoga talijanskog sviraa koji je hrkao. Tako je konano i Hercules morao popustiti. Ubrzo i kralj zaspi, umoran od vina i bdijenja. Erik iznenadno doe k sebi i odmah opaa sve uokolo. Vidi svijee u svijenjacima kako trepere i kaplju, ali jo uvijek gore, iako se ve razdanilo. Opaa i svirae koji su pijani zaspali na podu nasred sobe, vidi razbacane ostatke hrane na tlu, mrlje vina to su zaprljale skupocjene sagove. A pokraj sebe vidi enu nagih grudi koja spava naslonjena na zid. Sino ju je ljubio. Na njegovoj drugoj strani ukoenim oima bulji u njega Gert Cantor, kraljevski pjeva koji pritie svoje mjeseasto lice prema kralju i nastoji pogoditi ime bi najbolje ugodio svojemu gospodaru. Erik pritisne svoj dlan prema tom masnom licu i odgurne ga svom snagom tako da Gert tresne leima na pod, koliko je dug i irok. Gospodin de Mornav prasne u smijeh, smije se i plae, laktovima se naslanjajui na stol.

Erik skoi na noge i promatra oko sebe kolutajui oima. Je li to njegovo kraljevanje? Je li to Erikovo kraljevanje? Kraj njega se ispruila pijana bludnica, a masni svodnik tura svoje lice kraljevom jo blie, da bi pogodio njegove elje. Kako si Joran Persson zamilja 36 upravljanje dravom, taj koji prima mito i zapoljava uhode? Izgleda li tako Erikovo kraljevstvo? Obuzet beskrajnim gnuanjem prema samome sebi, Erik se baca prema oknu ukraenom vitrajima* te naglim potezom otvara obje polovice prozora uokvirene olovom. Prozor se zatrese, a vjetar donosi miris trave u sobu u kojoj lebdi vonj izgorjelih svijea i zadah vina. Erik se nagne kroz prozor i duboko udahne zrak prepun jutarnje svjeine. U daljini, u daljini, onkraj vratnica gdje je stono sajmite, na jutarnjemu svjetlu odjekuju kravlja zvona poput srebrnih praporaca. A sunce je, poput zlatne lae, sjajnim jedrima zaplovilo po morskome modrilu. Erik razmilja o pjesmi i stihovima. Opet je mlad i svje poput kapi rose. Nisu mu nakodila nona ludovanja. Rado bi se popeo na najvatrenijega jahaeg konja i u punome propnju odjurio kroz zelenu umu, gdje breze blistaju u svojoj bjelini, pa bi preko jarkova i polja, ograda i grmlja na leima vatrenoga konja odjahao u budunost... Ali vjetar donosi i glasove u Erikovo uho. A on samo slua i slua. Uho mu hvata odjek napjeva starog poput sveuilita, a pokraj njega Joran Persson zapoinje pjevuiti na latinskom. - Pjevaju studenti-putnici - tiho e Erik za sebe. -Stockholmski studenti - doda. Joran Persson se sjea mladenakih dana. Zaboravlja sva ponienja i svu gorinu, to mu nagrizahu sjeanja. Ponovno je mlad. Guta svijet znanja, opijen je saznanjima svojega stoljea. Zavrtjelo mu se u glavi. Zemaljska je kugla okrugla, Kolumbo* je jedrio do Indije*. Tiskarska je vjetina svim narodima otvorila putove saznanja. Rim je opljakan, papinska drava dobiva pukotine, Machiavelli* je odredio smjernice nove politike, ovjekove 37 su misli slobodne. A oni, mladi studenti, nakon Melanchtonovog* predavanja o zvjezdanoj matematici odmah odlaze u krmu. Tko ima novaca plaa popijeno, a nakon to probane svu no, skicu se po wittenberkim ulicama i uznemiravaju estite graane. Opet je proljee, a on se osjea ponovno mladim. Ako mu je nekad bio pljesniv okrajak kruha, a gorina mu palila duu i osjeao je otru bol zbog pohlepe domae gospode, onda su mu sve to nadoknadila nova saznanja koja su tog hrabroga ovjeka uinila svjetskim dravnikom. I to ne snagom nasljedstva ni rodbinskim vezama, nego zahvaljujui njegovome umu i volji. U zraku lebdi pradavna studentska pjesma, koju vjetar raznosi uokolo i koju se ve stoljeima uvijek ponovno pjeva svakoga proljea, istim rijeima i u Pragu i u Parizu. Zaneseni Erik strgne s vrata zlatnu ogrlicu, skine kaput optoen biserima te nogom izbije vr iz de Mornavovih ruku. Gospodin Charles ustaje teturajui, mutnih oiju. Niti to vidi, niti shvaa. Ali Erik se samo smije. Onda zgrabi Jorana Perssona za ogrta i povikne: - Poimo studentima! Joran ga budno prati. Iza njih se dovue Gert Cantor, nasmijanoga mjeseastog lica. Kralj krene s dvora u pratnji aka, a uvar s helebardom* ostane preneraen i treptavih oiju zuri u njih. Studenti-putnici su pjevali od kraja do kraja ulice i po taktu su lupali po drvenim prozorskim kapcima. Tu i tamo se iza njih otvaraju prozori, a na njima se pomaljaju probueni graani turajui van svoje glave pod nonim kapicama. Najprije su prestraeni, a onda se ude kako nema ni traga poaru, a ni nekoga nasilja. 38 - Skitnice! Bitange! - kude i kunu ljutiti mirni graani za njima. A onda se iznenadno zauje smijeh, jer su utvrdili da je Sunce ve visoko, pa je i vrijeme za ustajanje. I tko bi se toga lijepog proljetnog jutra mogao ozbiljno naljutiti na stockholmske uenike? Uenici plesnim koracima stigoe na Ribarski trg. Bili su opijeni i od pjesme i od mladosti, jer novaca za vino ne imahu, a nije ih moglo opiti nekoliko kapi slaboga piva. Neki je epavi stari pastir tjerao tri krave po trgu. Uenici zapleu oko krava, ne obazirui se to im je pastir prijetio palicom. Onda spaze stare ribarske ene koje su ve u koarama donijele ribu iz amaca usidrenima na obali blizu trga. U tren oka mladii zapleu i oko njih i oko prodajnih kioska, praeni grdnjom ena. Ponovno zaori pjesma. Prodavaice se uplae latinskih rijei. Tko zna, bolje im je da budu tihe nego ih grde. Tko zna, moda pjevaju hvalospjev Bogu? Na trgu se sad pojavi sam kralj Erik. Gologlav je, a preko ramena mu je prebaen skroman ogrta. Prati ga Joran i svojim sumnjiavim oima vreba oko sebe. Nastoji im se prikljuiti i mjeseasto lice Gerta Cantora, ali je zaostao, pa je sad poprilino zadihan. Karin, Magnusova ki je takoer dola na trg, jo kad su se na obali sidrili prvi ribarski amci. Smjestila je svoju koaru ljenjaka podalje od prodavaa, a sad uei promatra oko sebe svojim znatieljnim bistrim oima. Promet na trgu stalno se poveava, ali dosad jo nije nita prodala. Do tada je vidjela tek nekog ljubaznog starinu. Potapao ju je po obrazima, izvadio nekoliko ljenjaka iz njezine koare, a zauzvrat joj dao nekoliko riba. Bila je zadovoljna jer je znala da e danas prirediti objed ocu, kad taj stigne kui iz suda 39 s tekom opremom gradskoga redara. Kako joj je otac u gradskoj slubi, isposlovao je da mu ki smije na trnici

prodavati ljenjake, a da ne plaa nikakve dae. Dananja zaliha koju je Karin donijela na trnicu bila je posljednja te godine. Nije prodavala ljenjake itavo proljee, samo da bi sad za njih poluila to viu cijenu. No, kupaca jo uvijek nema i nema... Ali, bogatiji ustaju kasnije, pa se nadala da e toga dana ipak sve prodati. U prignutome poloaju ona svojim sjajnim oima promatra oko sebe. Navrila je etrnaest godina... Njezino je tijelo vitko, a istroena joj je suknja postala pretijesnom. Kroz nju se naziru obrisi jo nezreloga djevianskog tijela to se razvija. Prije polaska na trnicu kosu je jutros raeljala u debele pletenice. Usne su joj rumene. Kad je kleknula, podvukla je noge ispod halje. Bila je bosa i stidjela se zbog toga, ali je tedjela na arapama, kako se ne bi poderale. I ona je ula oko sebe radosan mladenaki poj studenata. Njezino im srce smjesta odgovori, iako nije razumijela ni rijei latinskoga. inio joj se zgodnim taj ueniki ples oko ribarskih koara. Prigne se na koljena da ga bolje vidi i htjede zapjevati, smijati se i radovati. Ali, kako je bila ki gradskoga redara, nije smjela biti u drutvu gospode aka. Samo gleda u njih, uzbueno die, a oi joj se sjaje. Sad je pak opazila prekrasnoga mladog gospodina koji im se pridruuje, a iji se ogrta vije na ramenima. Plee ruku pod ruku sa studentima i pjeva s njima iz svega glasa. Podalje ugleda i nekoga mravka studenoga osmijeha, a onda joj iznenadno kolovoa nogom gurne koaru s ribama. Ribe se raspu po prljavoj trnici, a Karinin se smijeh ugasi. 40 Onda zapazi kako se uenici zabavljaju inei razne nepodoptine siromasima. "Mue sirotinju", pomisli ona u sebi, a u njezinim se tamnomodrim oima pojave suze. Igri je kraj, a radost je nestala. Preplanule se ruke stiu u pesnice, a Karin postanu mrski svi koji nakon nonih zabava mue uboge ljude svojim nepodoptinama. Ali ona nema vremena i dalje razmiljati. Oko nje se okupila skupina nasmijanih i zadihanih plesaa, a predvodi ih onaj pripit ovjek iji se crni ogrta vijori kad on plee. Preplaena Karin sagne se da tijelom zatiti svoje ljenjake, ali bijae prekasno. Neki joj pakosnik pjegavoga lica nogom izbije koaru iz ruku, pa se ljenjaci otkotrljae po zemlji, a plesai ponu odlaziti. ovjek koji je nosio crni ogrta joj se pakosno nasmije, pokazujui pri tome svoje bijele zube, zgrabi ljenjake iz vree i rasipa ih po trnici. Pri tome se uju zvukovi kao da pada kia. Baca pune ake ljenjaka na ribarske ene i svoju svitu. Karin je ljutita do suza. Uzalud se trudi da toga pomahnitalog ovjeka zgrabi za rukav. Snage joj nisu dovoljne da ga zadri. Puca od bijesa. Gleda uokolo, zgrabi neku suhu granu i snano udari otimaa ljenjaka po leima tako jako da se uje udarac, a ovjek odskoi vriskajui od boli. "Ba je to zasluio", pomisli Karin. Obrve su joj jo uvijek nabrane, a srdba joj ne jenjava. Ponovno obim rukama podie suhu granu... No priskau Joran Persson i Gert Cantor te hvataju Karin za ruke. No ona im se hrabro suprostavlja. Udarila je glavom po debelom Gertovom trbuhu tako jako da je pjeva pao na tlo, odletio u blato i ostao bez daha. Joran Persson vjeto savije djevojine ruke na lea. Vidjevi da se ne moe nositi s njim, Karin 41 mirno zastane, mlade grudi joj se uzbueno podiu i sputaju, a djevojake obraze oblije rumenilo od gnjeva. U oima joj se pojave suze jer je ostala bez ljenjaka. Njezme ruke obuhvati snaan stisak nepoznatoga ovjeka. To je jako uvrijedi, ali ne zaplae, nego u bijesu samo nemono stisne zube i zuri u ovjeka s crnom mantijom. A taj i dalje ee svoja lea i tiho stenje. - Uzeo mi je ljenjake! - prosvjeduje Karin, pokazujui otimaa Joranu Perssonu. A Gert Cantor jo uvijek sjedi na tlu trljajui svoj trbuh, pa iznenada prasne u smijeh, a njegove iroke eljusti poskakuju. No, Erik, Erik zaboravlja na sve i pone promatrati lijepu djevojku koja ga je po leima opauila suhom granom. Trebao bi biti ljut, ali se ne zna razljutiti. Bol u leima je, ini se, minula... Kralja prome zadovoljstvo. Gleda djevojine tamnomodre oi bistre od gnjeva, kao da su postale draestan san, ve zaboravljen, ali mu se taj nevjerojatan san ponovno vraa toga proljetnog jutra. Karinine oi zatrepere, a suze kanu na vrue obraze, rumena usta zadrhte;, a Erikovo srce zatreperi. - ije je to lijepo dijete? - zapita kralj tihim glasom, kao da se pribojava da ne nestane ta arolija. Jo uvijek netremice promatra Karinino lice, njezino vitko tijelo i preplanule noge. Sad Karin porumeni i spusti glavu. Stidi se svojih nagih koljena. Lice toga stranca je privlano, pa ona poali to je tog ljepotana udarila suhom granom. Ali na to ona ne stigne vie misliti, jer ju Joran Persson grubo protrese. - Tko si ti, prostao? - sikne joj u uho. No kralj je uze braniti. - Nemoj - zapovijedi Perssonu i pristupi Karin. -A tko si ti, dijete? - pita je neobino blagim glasom 42 i sagne se da joj oi obrie svilenim mirisnim rupiem to ga izvadi iz rukava. Joran Persson malo popusti zahvat, ali Karin se ne pomakne. Njezino se tijelo ukoi od dodira stranca. Osjeti neki neobian osjeaj, kakav jo nije doivjela. No, jasno joj je da mora odgovoriti to je pitao. - Ja sam Karin... - ree i tiho doda... - Magnusova ki.

Spomenuvi ime svojega oca, prisjeti se kakvu je uvredu upravo doivjela. - Moj otac je gradski redar - nastavi, ponovno zabacivi glavu. - Kaznit e vas, ma kako vi bili velika gospoda...! Gert Cantor se nasmije... Smije se, a jo uvijek sjedi u blatu. Debeli mu se trbuh trese, jer mu je taj Karinin odgovor neizmjerno smijean. Erik prihvaa igru. Tobo preplaen, on se ogleda uokolo, da ga sluajno ne bi zgrabili gradski redari... - Moram smjesta pobjei! - kae, hinei strah. Ali se ne moe usprotiviti iskuenju. Svojim dlanom lagano obrie i pomiluje Karinine obraze, te joj dotakne debelu pletenicu. Iz svega izbija beskonana radost. Erik hvata za prsluk Gerta Cantora i die ga na noge. - Gerte... - apne mu pritom - uzmi je u tvoju krmu i daj joj novo ruho. Prelijepa je da propadne. I onda krene preko trga mladenakim gipkim korakom, a na licu mu jo lebdi osmijeh. Joran Persson ga prati poput sjene, jo se jednom okrene i duboko nakloni, mahne djevojci rukom prema dvorskome obiaju i uzvikne: - Zbogom, Karin, Magnusova keri! On ode, a Karin ostane uzbuena, s rukom na srcu. Tren osjea vruinu, tren studen... Oko nje kao 43 da joj je sve mrsko, a ipak se svemu raduje. Uzbueno die, ali ne moe shvatiti to se dogodilo. Gert Cantor isti blato sa svoje iroke stranjice i jo se uvijek smije bez razloga. Karin se okree prema njemu i zapita ga: - Tko je taj ovjek? - Nisi ga prepoznala? - udi se dobroudni Gert i zgrabi je za ruku. Ali ona je srdito iupa. - Glupao, pa on je na kralj Erik...! - uzvikne kraljevski pjeva. Karin kao da je odjednom progledala. U svojemu najljepem snu ona povee to bijelo lice i te tamne vatrene oi. Zbunjeno podigne ruku na obraz koji je dotakla kraljeva ruka. A kad joj Gert ponovno uhvati dlan, ona se vie ne protivi. Prati Gerta kao u snu, zaboravljajui na svoje ljenjake, koaru i ribe koje je htjela spremiti svojemu ocu za objed... etva u vedskoj; crte iz XVI. st 44 TREE POGLAVLJE Dvorska uenica Tako je Karin, Magnusova ki, dospjela u krmu Gerta Cantora, na ijim je tekim vratima visjela ploa ukraena grozdovima. Prala je vreve u kuhinji, pomagala pri pripremi jela, svakoga je jutra prala i mela prljave podove, a svake se veeri nasluala galame i svirke to dopirahu iz podruma. Posluivala je goste Gerta Cantora, jer je taj ugoivao birane ljude u svojemu svratitu... Meu njima je bilo i inozemne gospode koja bi esto noila u Cantorovome prenoitu, a odlazei preko dana za razliitim poslovima. Poneki bi se od tih poslova ticali i samoga kralja... Sto je Karin pri svemu tome mislila? Nitko to nije znao... Gert Cantor bi je esto pogledavao, a ona bi na njegovome dobroudnom licu opaala sjenku nespokojstva. Karin je, naime, bila lijepa -ma ijim god oima gledali. Nosila je haljinu ukraenu cvijeem. Vrat joj je bio dugaak i bijel. Svoju je kosu eljala na nov nain. Ali, to ona misli o svemu to vidi oko sebe, to nitko nije znao. No, koliko doista Karin zapaa od svega to je okruuje? O tome Gert esto razmilja. uva je najbolje to moe, da ne vidi to nije za nju. Mnogi mukarci su je ve pokuali uhvatiti za rukav. Neki joj je 45 gospodin tako jednom prilikom stao na put, obeavi joj i nakit i lijepu odjeu. Karin je takoer morala podnijeti mnotvo runih rijei. No, koliko je razumjela od svega to Gert nije mogao dokuiti iz njezinoga tamnomodrog pogleda. esto je posjeivala oca u njihovoj kui. Dobro je zaraivala u Gertovoj krmi, pa je bila zadovoljna. Ali Gert nije doznao kako je dobila pristanak gradskoga redara Magnusa da se zaposli kod njega. Jedino zna da joj je mati umrla jo dok je bila djevojica i da je bila jedinica gradskoga redara Magnusa... Nakon onoga dogaaja na Ribarskome trgu kralj se, po svemu sudei, nije vie prisjeao Karin. Barem nije ni jedanput pitao Gerta za nju. U poetku je Gert bio nezadovoljan zbog toga, pa je odluio podsjetiti ga nekom povoljnom zgodom, ali se to nije ostvarilo. Kad bi je pogledao, osjetio bi u svojoj nutrini neku toplinu i ugodu, a kad mu se Karin nasmijeila svojim rumenim usnama, bila je uvjerena kako joj je Gert pravi dobroinitelj. Ne, Gert je uope nee spominjati kralju... No kralj je imao briga koje su ga zaokupljale sve vrijeme. O njima je Gert rado pripovijedao Karin. Pri tome je Gert imao osjeaj da je utjecajan sudionik visoke politike. Ove Gertove pripovijesti nisu Karin nikad dosadile. Naprotiv, rado ga je sluala. Svojim je djetinjastim pitanjima navodila razgovor u tom smjeru da opet i opet razgovaraju o kralju, a njezine bi oi zasijale kad je Gert pripovijedao o njemu. Zahvaljujui Karinim ispitivanjima, Gert se smatrao neobino pametnim i dobrim ovjekom. Inae je bio dobar pjeva svodnik, vinski brat, koji je vjerovao kako je tek u Karininom drutvu posve nov ovjek. I tako su iz dana u dan postrance pratili kraljev ivot... 46

Jednoga e dana kralj u lov sa sokolom, drugoga pak prima danskoga poklisara, a sljedeega na sve strane alje naloge svojim postrojbama. Iz tjedana u tjedan Erik uvjebava svoje jedinice i unovauje ljude u svoju vojsku. Razvija novu vojnu vjetinu, mudro Gert pojanjava djevojci. Strijele e se odsad bacati i nogama, strijelci e stavljati puke* na stalak, pa e tako poveati djelotvornost vatrenoga oruja, a istodobno e kralj trebati vie teko naoruanoga pjeatva, ali i konjice te ostalih pokretljivijih postrojbi. est stotina u crno odjevenih kraljevih jahaa ve su na daleko poznati. Sljedeega se dana kralj ve zabavlja s drugom gospodom. A onda opet nekoga drugog dana kralj alje knjigovei svoje skladbe za lutnju. S Finskoga zaljeva stiu vijesti, prema kojima zapovjednici njegovih brodova naplauju carinu od svih brodova koji plove prema Narvi* i nastoje uspostaviti izravne trgovake veze s Rusijom. Erikovi brodovi ponosno plove po Baltikome moru, gdje se uspjeno nadmeu s Dancima, ali i s brodovljem nadu tih hanzeatskih trgovaca. Danas je kralj u Svartsjou*, sutra e ve biti u Gripsholmu*. Nemiran je i esto putuje po svojoj dravi, nadzire povlastice puanstva u odnosu prema gospodi, kanjava namjesnike koji svoje ruke preduboko zavlae u kraljevsku kesu. Takav je kralj Erik... Karin to sve slua i pritie ruku na srce, a ono uzbueno kuca. Oi su joj bistre i nevine, a obrazi rumeni. Gert Cantor je dugo promatra i uzdahne u sebi. Da se pohvali, Gert joj, kao sluajno, ispripovijedi kako ga Erik tu i tamo poasti svojim posjetom njegovoj krmi. No, odmah se pokaje zbog svojih rijei, jer ga Karin odmah upita kad e kralj ponovno ovamo. Gert jo vie poali kad se prisjeti kakvi su 47 bili kraljevi posjeti njegovoj krmi. Te su se bakanalije* proule u gradu, premda su gostionika vrata za kraljevoga posjeta obino bila brino zatvorena. Jednom je nekoj nagoj djevojci uspjelo pobjei iz gostionice, pa je potrala po ulicama traei pomo. Drugom su prilikom nekog mornara, nakon uzbudljive none zabave, iznijeli mrtvoga, prignjeene glave. O tim su dogaajima kolale prie, pa se Gert pobojao da e o njima djevojci pripovijedati gostioniarski sluge ili neki drugi graani kad se susretne s njima. Ali nisu... Karin o tim zbivanjima nije imala ni pojma. Samo je oekivala kraljev posjet. Gerta je sve vie zabrinjavao takav susret. Stoga se njegov smijeak iskrivio u runo keenje kad se jednoga dana sa sviraima vraao iz kraljevskoga dvora i rekao Karin da e ih veeras posjetiti kralj... Nekom zgodom, kad je Karin s drugom poslugom plela vijence i slagala cvijee, Gert je sjeo za stol crtajui note i tiho pjevuei, te je prstima zaprljanim crnilom davao takt pjesmi. Smiljao je pozdravnu pjesmu kralju, kako bi Erik odmah znao da e taj put njegov dolazak biti sveaniji nego obino. Veer se pribliavala, a Gert je iz ormara vadio najbolje posue koje ima i donosio ga na stol. A kad je vinu jo dodao zaina, ponovno je upozorio Karin da se zadrava u kuhinji i da se ni pod kojim uvjetom ne pojavljuje u podrumu, gdje e biti gosti. Tako nee vidjeti kralja... Bilo je jasno da e ga Karin dobro shvatiti. A osim toga, ni nije bila hrabra da vidi kralja. Ipak je zamolila Gerta, rukom ga gladei po licu, da joj dopusti da bar askom proviri kroz cvjetne reetke na podrumskim vratima i da pogleda vladara. Nita drugo nije eljela... Njezina elja nije sezala dalje od toga. 48 Stigla je toliko oekivana i eljena veer. im se kralj pojavio, za petama ga je poput sjene slijedio Joran Persson, a Gertova elja za sveanim doekom smjesta splasne. Odmah se vidjelo da je Erik loe volje. Oi su mu nekako presmiono zurile i ve je na ulazu zatraio da mu donesu vina. Izgleda da su mu stigle neke loe vijesti, pomisli Gert. Kralj e svoju zlovolju utopiti u vinu. Gert shvaa, ali kao da nehotice gleda prema kraju dvorane, ukraenom cvjetnim vijencima, gdje bi se svakoga trena izmeu iskovanoga lia mogle pojaviti Karinine bojaljive oi... Gert neprirodno veselo otpjeva pozdravnu pjesmu. A crnoputi kraljevi talijanski glazbenici zasviraju, popiju neto vina i onda opet zagude. Erik se razbjesni, kune i vie. Zgrabi neku djevojku i privue je u krilo. Djevojka mu stavlja na glavu cvjetni vijenac, kako je to obiaj u Gertovoj gostionici. Onda se nasmije, ali je kralj toliko vrsto stisne da ona vrisne, a u oima joj se ogledao strah. Ustima mokrim od vina, kralj se nasmije bez razloga. Tog se smijeha boji Gert Cantor, ali i Joran Persson, poznat po svojoj sklonosti zlostavljanju i primanju mita. I on se pridrui smijehu svojega kralja... Kao da je Karin izabrala ba taj trenutak da se iskrade iz kuhinje. Kroz ispleten cvjetni vijenac i lica vruega od uzbuenja, promatra kralja i ugleda neku lakomislenu djevojku kako mu sjedi na krilu te mu postavlja na glavu cvjetnu krunu...! Osjeti neopisivo razoaranje. Ne shvaa to se dogaa. Ne, to nije vie njezin lijep kralj koji je onom zgodom jahao bijeloga konja i koji ju je tako ljubazno pomilovao po obrazima. U Karin se sve preokrene dok je ugledala ovaj prizor. Zgranuto zuri kroz reetke velikim oima i gleda to se zbiva u gostionici. 49 Gert ipak ne moe na sve paziti. Neki jednooki glazbenik opazi da mu je vr prazan i zatetura po dvorani da ga napuni. Kod stola za gospodu ne usudi se napuniti vr. Nastoji prikriti prave namjere, pa se korak po korak prikrada stranjem dijelu dvorane prema Karin. Ona se trudi da mu se nasmijei... No, jednooki joj se

podrugljivo nasmije i privue je na krilo. Karin mu se nastoji tiho oprijeti svim snagama, sve dok nije osjetila kako joj je ovjek poderao haljinu. Onda kao da zaboravlja gdje je i vrisne. Krik toga prestraenog djeteta propara krmom. Gert problijedi i razbjesni se, no ve prije toga skoi na noge kralj Erik i pojuri preko dvorane. Razjareni glazbenik stade Karin upati za kosu, a Erik se prisjeti kako je tu djevojicu ve negdje vidio. estokim pokretima otrgne glazbenika od Karin, baca ga na pod, povue ma i pripravan je probosti ga bez razmiljanja. Ali te veeri u Gertovoj krmi nee biti ubojstva, jer je Karin odjednom postala prisebna i obim je rukama zgrabila kralja za rukav i na koljenima ga molila za milost prema krivcu. Prilazi im Gert Cantor, a Joran Persson pokuava umiriti vladara. Erik netremice promatra Karin i konano ugura ma u korice. A glazbenik, lica poblijedjeloga od straha, otpuzi prema najmranijem kutu dvorane i skrije se iza neke bave. Erik jo uvijek gleda u Karin, a ona uplaeno u njega. Shvatila je kako je svojim neuljudnim ponaanjem kralju pokvarila veselje. Erik gleda u njene tamnomodre moleljive oi, njen snjenobijel vrat i prsa to ih je otkrio poudan glazbenik koji joj je razderao haljinu. No kralja to ne uznemirava. Samo promatra ljepotu koja mu govori o neemu nadzemaljskom. 50 Karin porumeni i podigne ruku da pokrije prsa. Kraljev je pogled ne vrijea, ali ne moe otkloniti pogled njegovih tamnih oiju. Skameni se i ukruti kao onom zgodom na Ribarskome trgu. Tijelo joj drhti od naizmjenine vruice i zimice. Istodobno bi htjela smijati se i plakati. Uz sanjiv izraz lica podigne pogled svojih modrih oiju, a koljena joj se zatresu. Gert Cantor je blijed, srce mu posta tamnije od najmrkijega ugljena. Nepomino je zastao uz kralja, kojemu je na licu izraz kakav Gert jo nikad nije vidio na vladarovome licu. Iznenada opaa da kraljev izraz lica moe biti i njean, topao i dubok, tako da moe otapati duu, premda je ve toliko toga doivio s njim. A kralj se smjeka svojim najslaim osmijehom. - Nije to za tebe, dijete drago - kae i uhvati Karin za ruku da je odvede odavde. - Hajde, doi Karin, Magnusova keri. Odvest u te u moj dvorac. Moda te neka od mojih sestara uzme pod svoju zatitu. Karin vie ne zna to je san, a to java. Njena je ruka poput ptiice koja se skrila u kraljevu. Kralj je samo vodi sa sobom i nita zla se ne dogaa... I nikad se nee dogoditi. Gosti zanijemie, ali se ve za tren prenu. Na Gertovome se licu ponovno pojavi osmijeh, a Joran Persson nabire elo i nastoji pojmiti to se zbilo. Takav izraz lica nikad nije opazio na kraljevome licu... Pomislio je da e se odnekud pojaviti neka neznana sila i pomrsiti mu planove. No, ve e on pronai naina, ako treba. Utjei se, pa pohita ispratiti vladara. to bi kralj bez svoje vjerne sjene, tvrdoga i bezosjeajnoga Jorana? Bio bi tek klimav vjetrokaz koji se okree kako vjetar pue, a kruna bi mu zacijelo spala s glave. Stoga se Joran pouri pratiti 51 kralja poput hladne sjene, dok vladar u svoj dvor vodi za ruku Karin, Magnusovu ker... Vodi je iz Gertove krme, a u rasko i propast. Uvijek neraspoloena i esto ogorena, mukobanjasta princeza Elizabeta rado je zadravala svoje misli za sebe, kad joj se u drutvo prikrpala neotesana ki gradskoga redara. Dvorske su se gospoe meusobno doaptavale, ne osvrui se na Karin i bacale prema njoj sumnjiave poglede. Ali joj nisu nita govorile, niti se to dogaalo. Karin nije imala ni pojma o emu one apu. Kree se sobama tiho poput mia i jedva podie pogled s poda. Kad je netko oslovi, ona mu tek tihim i pokornim odgovara "da" ili "ne". Prvih je dana zbunjena, ne usudi se ni nasmijati, a unutra, u dubini srca, samo tiho pjevui pjesmicu nalik ptijemu poju usred ljeta. aputanja uskoro prestaju, jer im Karin ne daje povoda. Jo im je i korisna, jer pokorno radi i najdosadnije poslove. A kad joj netko prui priliku, na njezinom se licu pojavi radostan i pomalo plaljiv osmijeh. Njene usluge koriste dvorske gospoe, ali i sobarice te ostala posluga. Karin je zato vrlo zaposlena, pa joj vrijeme brzo leti. Rijetko via kralja. Zapravo, uope ga ne susree. Dvor je velik, a prostorije kraljevne Elizabete odvojene su od drugih. To je zaseban, hladan i odbojan svijet... Karin koriste i kao odgajateljicu jer se brine za malu Virginiju, koju je ranije odgajala ona priglupa Cecilija. Virginija je ve navrila sedam godina, pa e je uskoro pouavati u kranskome odgoju i lijepome ophoenju. Agda*, Perova* ki, se udala, pa je Erik 52 uzeo dijete od majke jer nije vjerovao u Agdine odgajateljske sposobnosti. Virginija je plod Erikovih ludih noi na dvoru u Kalmaru... Njeno roenje posljedica je okrutne poude i gramzivosti... Ali, u ljupkosti djetinjstva nestaje sve ono runo, sve mrano. Mala Virginija je nestana vragolanka... Svoj ravan nos dri ponosno. Pokatkad, kad je susretne, Erik ima obiaj staviti je na krilo i usnama joj dotaknuti meku kosu. Sad joj je Karin druica u igri. Nestrpljiva i gruba princeza Elizabeta ne voli djecu, pa rado prihvaa Karininu skrb za Virginiju. Igra s tim djetetom, razne usluge i posao glasnika * dvorskih gospoa kao da Karin nisu dovoljne. Jo se mora uiti lijepome ophoenju, te svakodnevno jo i nekoliko sati sjediti za vezivom u odajama kraljevne Elizabete. Tako je i danas...

Napolju je vru ljetni dan. Sunevi zraci pleu kroz ^prozorska stakla uokvirena olovom. Zalutali bumbar razdraljivo zuji u prohladnoj sobi, u kojoj vlada dosada. Princeza Elizabeta ita jednolinim hrapavim glasom, usput zijeva, naslanja kruta lea na visoko :i sjedalo s naslonom od tesana drva, pa nastavlja itati. Pospane dvorske gospoe drijemaju sjedei uz svoje vezivo, a na sunevim zracima blistaju zlatne igle. Karinina crvena haljina sa cvjetnim uzorkom, za koju smatra da je vrlo lijepa, zapravo je vrlo priprosta u uporedbi s odjeom dvorskih dama. Plaljivo ih i kriomice promatra, oponaa im kretnje prstiju, a oponaa im ak i kruto dranje. Jedva se usuuje dublje disati. to to ita kraljevna Elizabeta? To Karin ne moe znati, jer joj svijest ne zna primati tue, jednostavne rijei. Kad bi se njene misli usudile pobjei iz te dosadne sobe, onda bi se zabrinuto usredotoile na komad srebrnaste tkanine to ga je Virginija nekamo 53 zaturila, a od ega joj je ona, Karin, obeala saiti haljinu za lutku, upravo onakvu kakvu i Virginija nosi na blagdane. Sad misli na tu lutku s ravnom kosom, kojoj je haljina tako nabrana i toliko kruta da lako stoji uspravno, bez oslonca. Karin se boji da od toga srebrnkastog tkanja nee uspjeti izraditi nita, ve e samo pokvariti skupocjeni materijal. Tapkanje malih noica naruava mir uzviene dosadne u tihoj prostoriji. Utihne ak i zujanje bumbara... Kraljevna sputa knjigu na koljena i podie pogled na Virginiju, kao da je za neto okrivljuje. U tom trenu mala Virginija utri u sobu toliko brzo da je za sobom zalupila vratima. Lica rumena od ljutnje i plamteih oiju Elizabeta je upozorava da se zaustavi, ali Virginija stane samo na tren, ispravi lea i ukoenim koracima nastavi brzati prema Elizabeti. Duboko joj se nakloni i poljubi joj veliku, tvrdu ruku. Sad se Virginija vie nije mogla suzdravati. Naglas se nasmije i baci loptu to ju je drala u maloj ruici. Dvorske se gospoe prenu i zaoble im se oi... Neke se od njih ak i prekrie, prema starome obiaju. Kraljevnina se usta sklope. Djetetova lopta je udesna stvar. Protivi se svim prirodnim zakonima. S poda odskae visoko u zrak, a kad padne, opet odskoi i jo malo skakue po sobi. Lopta je zacijelo arobna. "Neprirodna", kae netko, a neka se postarija dvorska gospoa toliko zaprepasti da zastenje. Virginija se nasmije jer joj je uspjelo prenijeti svoje oduevljenje i na druge. Toliko je uzbuena, da eli istodobno pripovijedati o svemu. Splete se i zamuca. Loptu joj je poklonio sam kralj! Stigla mu je s glasnikom s francuskoga dvora. Vrijedi kao zlato iste teine, a potjee iz daleke Indije, tamo iza oceana. Ne, nije to nikakva arolija, objasnio joj je kralj. U pismu priloenom lopti reeno 54 je da ih crvenokoni stanovnici Indije izrauju od nekakve rastezljive smole to je cijede s nekakvoga drveta. Uistinu, ta je lopta iz smole nekako istisnuta. A kad je uzme u ruku, vidjet e da na njezinoj naboranoj povrini jo ima tragova utisnutih prstiju. Tako princeza Elizabeta na tren zaboravlja na svoju srdbu i u ruci okree udesnu loptu. Ne moe odoljeti iskuenju i pusti je da padne na kameni pod. Opet se ponavlja isto udo: lopta visoko odskoi, premda bi obina kona lopta samo pala na pod i otkotrljala se. Dvorske gospoe kao da zaboravljaju svoju ukoenost, svaka od njih eli barem na tren drati loptu u ruci, te samo skakuu po sobi, a razigranu strku prate veseli uzvici i smijeh. Tako to traje sve dok se Elizabeta ne prisjeti svojega dostojanstva i ponovno sjedne s knjigom na rub svoje sjedalice. Dvorske se gospoe uplae, odmah prionu uz svoje igle, poprave kosu i neto si doaptavaju. Virginija se odmah snudi, a usne joj zadrhte. - Smijem li se loptati s Karin? - molbeno zatrai doputenje. Karin oduevljeno uzdahne i podigne tamnomodre oi prema kraljevni, jer se do tada nije usudila uhvatiti loptu, ma koliko to eljela. Sa strane je srameljivo pratila neobino skakutanje lopte, a sad se u njoj odjednom upali iskra nade. Virginijin glas je otuan, samo to ne plae... Ali je Elizabeta razdraljiva, jer ne podnosi djeji pla. - Idite! Samo idite! - pouri im rei. Karin poskoi na noge, prihvaa djetetovu ruku, obje se poklone kraljevni i izlete kroz vrata. U hladnoj sobi igle nastavljaju svoj ples, bumbar zadovoljno nastavi svoje uspavljujue zujanje, pa je u sobi za ivanje kraljevne Elizabete sve ponovno kao i ranije. 55 U dvoritu uz zidine zauje se razigran smijeh. To se Virginija smije iz svega glasa. Obrazi su joj zaareni od igre, kosa joj je raupana kao i Karinina... Ta i Karin je jo dijete! Prvi se put glasno nasmijala otkad je stigla na dvor. Posve je zaboravila tko je i samo promatra tu novu i neobinu igraku. Lopta odskae od zida, a zaprepateni vojnik zuri u nju i s otvorenim ustima ee ispod kacige svoju ekinjavu kosu, utu poput slame.

Nije prolo ni nekoliko tjedana otkako je jo orao njivu, a sad straari kao unajmljen kraljev vojnik... Zaboravlja teinu eljeznoga oklopa i stezanje konih remena, glupo zurei u tu arobnu loptu. Preko njegovoga djeakog lica preleti tup izraz. Smijeh se razlijee na daleko i odjekuje izmeu tmurnih zidina. Kralj Erik je dopustio da se na kabinetu otvori prozor. I on zauje taj smijeh. U trenutku zaboravi na najvanije stvari o kojima su netom raspravljali i, korak po korak, rastreseno se priblii prozoru. - Uskoro e biti dovreno utvrivanje Elfsborga* -kae mu Joran Persson, jo uvijek promatrajui smotak pisama to ga je donio glasnik. - Drskost Danaca postaje svakim danom sve vea. Frederikova flota na Baltikome moru ve je pritisnula nae brodove, da nam se osveti zbog nae carine na Finskome zaljevu. - ilo za ognjilo...! - rastreseno odvraa Erik i priblii se prozoru. Sad i kralj vidi to se zbiva, pa zaboravlja i Elfsborg i Dance. A usko lice njegovoga tajnika, prepuno bora, nagne se da bi i on vidio to se to odvija na dvoritu. Kralj zaboravlja na dostojanstvo, pa isprua vrat poput nekakvoga neodgojenog paa, da pogledom potrai lijepu djevojku. Joran Persson pak nastavlja itati pismo, uzrujava se i nastavlja pripovijedati... Ali ga kralj vie ne slua. Kao da ga zanima samo mladost pokraj turobnih 56 zidina. Virginija tri za loptom, dahe i radosna je. Karin prua ruku da uhvati loptu u zraku, a smijeh joj je slobodan, nesputan. Nesvjesno se nasmijei i Erik, ali pri tome misli svoje. Ni jednom nije oslovio Karin otkako ju je doveo iz Cantorovoga svratita, a njen odgoj prepustio svojoj polusestri Elizabeti. Stalno je bio zaposlen, a i teko je donosio odluke. Mnogo puta bi odjahao u lov sa sokolom, preko polja i umaraka, kako bi se oslobodio napetosti i utroio energiju koja mu je kipjela u udovima. Sad se oko Stockholma na brezama ve uti lie, a vode postaju nekako mrane. Ali, s Karin jo nije razgovarao. Niti ju je vidio. Kralj se smjeka i dvoumi. Je li namjerno izbjegavao susret s njom? Vjerojatno se nije ni prisjetio lijepoga djeteta iz ijih mu tamnomodrih oiju zrai toliko topline. Ili se moda stidi pred svojim podanicima? No, je li uope mogue da je on, Erik, zbunjen pred tim djetetom? Ipak, kralj je doista zbunjen. Zauje u sebi napjev to bi je htio prilagoditi icama svoje lutnje... ini se kao da mu vjetar iz daleka donosi u uho neke zvukove. Okrene se protivno svojoj volji. - To je sramota, hotimina uvreda - objanjava mu Joran Persson. - Poniavanje slobodne vedske drave i kralja. Ve je to dovoljan razlog za rat, ako ve traimo povoda. - to?! - okosi se Erik. Tek sad Joran Persson podigne svoj nos iz svitka pisma, neraspoloen to ga kralj ne slua. - Danski si je Frederik dopustio da na svoj peat stavi tri krune - ljutito e Joran. - Kao da je vedska jo pod danskom krunom! 57 Ali danas je smijeh iz dvorita toliko glasan da se Erik ne moe razljutiti, iako je katkad i previe naprasit. Na trenutak razmilja, a onda e u ali: - Dobro, na naem peatu e odsad biti tri danska lava, a kao etvrti jo i norveki. Joran Persson zanijemi zbog tih rijei, no prije nego stigne bilo to odgovoriti, kralj zgrabi eir, to ga je nemarno odloio kad je uao u sobu, pa pohita van. Joran bi svoje primjedbe mogao uputiti jedino vratima to se upravo zatvorie, pa ih je radije zadrao za sebe. Na licu mu zaigra osmijeh, jer je kraljeva zamisao zapravo najbolji odgovor na dansku oholost. Isto vrijedi, a moda jo i vie, izazov kao povod ratu, nego one tri Frederikove krune. to vie razmilja, to sve vie dolazi do spoznaje da je takva kraljeva zamisao zapravo genijalna. Trlja suhe ruke i smjeka se. Jednom e to neizbjeivo izazvati rat, a onda e Danska ispasti napada, pa e Erik pred svojim pukom i pred Europom lako tvrditi da je samo branio svoju zemlju...! Moi e rei, to je pravi obrambeni rat, a njegovi su ciljevi bili mir i pravda. Obojica, i Joran i Erik, vrlo dobro znaju da nisu u pitanju samo krune ili lavovi na grbovima, ve da se radi o vladanju nad Baltikom. Nova e vedska, pod vladanjem autokrata*, zadobiti poloaj sjeverne velesile, a Erik e graditi dravu ije je temelje postavio ve njegov otac. Gardist* s helebardom prestane eati rame pod konim remenjem to see do prsa i umiri se na mjestu. Tek je nedavno stigao ovamo od pluga, to je tono, ali ve zna kako izgleda kralj. Vojnikovo se estito lice zarumeni od sveanoga trenutka i od zbunjenosti. Samo da sad naie zapovjednik strae i da mu kae to treba uiniti kad ga kralj mimoie?! 58 Ali, zapovjednika nema. Ve je odavno odepao u sobu podrumara i sad se tamo hvali svojim junakim djelima za vrijeme Estonskoga rata, ispijajui uz to vr piva koje e zasigurno ugasiti vjenu e toga vojnikog medvjeda... Sad kralj hitrim korakom prolazi pokraj njega!!! Vojnik se jedva usuuje disati i stoji ukoen poput kipa od soli, s helebardom ije je sjeivo okrenuto prema naprijed, a drak podboen o rebra. Sreom, kralj ga ne zapaa. Smijui se hvata loptu u zraku, to se netom odbila od zidina. Da uhvati loptu, Virginija tri prema kralju i tako se Erik nae pred Karin... I ponovno zapaa njene tamnomodre oi.

Karin se trgne. Sreom, nauila je ve izvesti dubok dvorski naklon. Virginija se smije i neto avrlja o svojoj udesnoj lopti. A Erik stoji s loptom u ruci i zaboravlja da netremice zuri u Karinine oi, sve dok ona ne spusti pogled i dok joj rumenilo ne oblije svjee djevojake obraze. elo i vrat joj se orose, a suza joj se probije na oi, od iznenaenja i u neprilici to je kralj vidio kako se ponaa kao glupo derite i raskalaeno se smije u igri loptom. A Erik, ovjek koji dri veu vlast nego bilo koji njegov suvremenik meu vedskom gospodom, a ijem e se nainu izraavanja i daru govora diviti budui narataji, ne moe se dosjetiti to bi sad rekao toj svojoj siromanoj podanici...! Ne obraa pozornosti ni na to oko sebe, pa ni na postrana vrata, sve dok ga odatle ne prene povik nekoga starca. Kroz njih se doklatari neki dobroduan, epav i kratkovidan kolnik i zagleda se uokolo. - Virginijaaa! - povie on. Na glavi mu je eir s visokim tuljcem, prsti su mu zaprljani crnilom, dok mu se rukavi i lea na odjei sjaje od istroenosti. 59 - Virginijaaa...! - starac ponovno zagrake, poput straila kojem su vrane izgrizle ui. Naas Virginija zauti i stavi ruicu na usta, kao da eli zadrati dah. Pa se odmah zatim ogledava na sve strane, kao da joj nije nita zabavnije nego se igrati skrivaa sa starim uiteljem. A Karin sveudilj zaarano promatra kralja... Tada Erika obuzme vragolasta misao. Nestano namigne Karin, kao da im je to znak meusobnoga sporazumijevanja, odvagne loptu u ruci i baci je daleko od sebe tako da ova odskoi i srui eir sa kolnikove glave. Zatim lopta odskakue i nekamo se izgubi. eir padne na kameni plonik, na kojem se izmeu kamenih ploa prkosno probijaju travke. Virginija poskakuje, zapljeska dlanom o dlan i smije se toliko glasno da joj se po obrazima zakotrljaju suze. Ni Karin se ne moe suspregnuti od smijanja starome kolniku, kad taj preplaeno pogleda u zrak i rukom opipa svoju obnaenu glavu, nedvojbeno jedva razumijevajui to se zapravo dogodilo. A mladi vojnik s helebardom smije se grohotom, tako da mu od pokreta njegovih snanih prsiju zakripi eljezni oklop. No u trenu se ipak sabere, udahne zrak i naglo zanijemi. Tad se kralj uozbilji. Uhvati Virginiju za ruku i privede je kolniku, a Karin dade znak neka im prie. Skolnik konano opazi kralja i osupnuto mu se nakloni. Erik se vrlo ozbiljno i sveano prigne, drhtavom rukom podigne eir s tla, obrie s njega rukavom prainu te ga prui starome uitelju. Karinina ruka se plaljivo podigne prema ustima, jer je, dakako, ona morala podii kolnikov eir...! Sad je kralj zacijelo zakljuio kako je ona glupa i nepaljiva djevojka! Potitena je i nesretna, poeli da se odmah otvori zemlja i da je proguta. 60 Kralj sigurno nije opazio njenu nepriliku, jer se odmah obratio kolniku. - ao mi je zbog te male nezgode, gospodine uitelju - kae Erik, to je mogao ljubaznije. - Da vam nadoknadim tetu, dovodim vam jo jednu uenicu. Kralj hvata Karin za ruku. udan je taj dodir. Stavlja njenu ruku u naboranu kolnikovu, ali vrlo sporo. Karin se smeteno nakloni. Znala je da su joj ruke crvene i ispucale, ruke jo nezrele djevojke. Stidi ih se. kolnik se zagleda u kralja trepui poput sove koja je zalutala na svjetlo. - Htio bih da i Karin, Magnusovu ker, uite itati i pisati - kae kralj. - I to zajedno s Virginijom. I za Virginiju e tako biti bolje. Virginija poskakuje od veselja i pljee rukama. A Karin je toliko zaprepatena da jedva dolazi do rijei, pa se ni ne usprotivi. - Ja? Ja u uiti? - zaprepasti se. - Samo plemenite gospoe znaju itati. Ponovno najprije porumeni, a onda i poblijedi, kad je shvatila kako joj je dananji dan bio okrunjen uspjesima, premda je zapoeo tako nesretno. Protivila se kralju kad je taj izrazio svoju volju. Pogleda ga prestraeno, oima punim molbe, a on se raznjei. Jo je jednom potrepta po ruci, koju je stari kolnik nespretno drao u svojoj. - A sad poite na nastavu - rekne Erik starcu -kako ne bi uzalud curio pijesak u uri. Stari kolnik napokon shvati, nakloni se, a nogom duboko zahvati zemlju na dvoritu, tako da se sve zaprailo oko njega. A onda krene napola trei, napola hodajui, drei Virginiju i Karin za ruke. Nakon to su se za njima zatvorila vrata, kolnik se 61 najprije nakalja... Ali, uskoro doe k sebi i odlui da e veeras sam sebi priutiti vr najboljega njemakog piva. Danas je kralj bio neobino milostiv, pa ako mu knjigovoa nee biti previe tedljiv, odsad e primati dvostruku plau! Kralj jo uvijek stoji u dvoritu, prepun dubokih misli, naslanjajui se na vitku brezu. Na njegovim obrazima zaigra sanjarski izraz. No istodobno ga prati izraz sjete i enje, kad se naslanja na bijelu brezu u dvoritu svojega dvora, mislei o Karin, Magnusovoj keri, nezreloj djevojci, iji zvonki smijeh osvjeava, a ije su oi modre poput inozemnih mauhica u vrtu majstora Allarda*. Ribarenje u vedskoj; crte iz XVI. st 62 ETVRTO POGLAVLJE

Mjesec u kui zvijezda Prolazi vrijeme. Pod dvorskim prozorima snijei, kameni su podovi ledenostudeni, a led puca na moru izmeu brojnih otoka. Stockholm je pokriven dubokim snijegom. U jutarnjim satima rastu hrpe pepela pokraj ulaznih vrata, u danima bez vjetra okomito se, poput stupova, die dim iz brojnih dimnjaka u staklastobistar zrak. s Karin sveudilj raste, cvjetna joj haljina postaje pretijesnom. Dobiva novu odjeu, urednu i jednostavnu, kako prilii mladoj djevojci koja ni sama ne zna je li mlada dvorkinja ili pratilja. Zajedno s malom Virginijom ona svakodnevno ui itati i pisati. Crnilo joj esto prlja prste, teak je put uenja. Pokatkad je potitena. Za studenih veeri u ledenim dvorskim odajama s tugom se prisjea svojega doma, siromane kuice, gdje je bila sigurna uz svojega oca i toplu pe. Karinino lice postaje sve bljee jer je neprestance izmeu etiri zida. Tijelo joj postaje jo vitkije, a pogled jo tamniji nego ranije. Ruke joj vie nisu ni crvene, ni hrapave, jer je nauila koristiti i iglu i guje pero. Prsti su joj postali pravilni, a nokti pomalo rumeni. Ve se zna i lijepo ophoditi. Vie joj ne pada na um da se glasno smije, zna se drati 63 ukoeno i sveano se klanjati sve do poda. No, koja je korist od toga? Kralj je nije ni jedanput pogledao, premda bi se, tu i tamo, pojavljivao u odajama kraljevne Elizabete... Ali kolnika nije nikad pitao za nju. Posve ju je zaboravio, pa je vie nita ne moe obradovati. Umjesto toga; vie puta se dogaa da se netko od dvorske gospode trgne poto bi je, kao sluajno, pogledao. A onda si ona postavlja pitanja, tko je, zapravo? Dogaa se da je, nakon objeda i vra piva neki gospodin, u polumranom hodniku utipne za lice kad se mimoiu, ili se zaustavi da porazgovora. Karin se tad uklanja s puta i nastoji pobjei. Mrska joj je ruka koja se prua da bi je uhvatila. Ugodan joj je samo kraljev dodir, ali je on na nju posve zaboravio, pa se zato vie niemu ne veseli. Jo se jasno, u svojim djevojakim razmiljanjima, sjea sna u svratitu Gerta Cantora... Hoda uskom stazom, a sa strane su duboke provalije. Negdje, ipak, postoji istina, radost i ptiji pjev. Karin sad koraa prema tom cilju, ali okruuje je vrlo gusta tama, pod njenim je nogama ponor, a u glavi joj se vrti. Pokatkad se nou budi i vie naglas. Tako to traje sve dok ne stie no punoga Mjeseca... U nonim satima nebeski mrak pone osvjetljavati Luna, srebrnkasta mjeseeva laa. Zlokoban blistavi kolut pomrai svjetlo zvijezda, a te se, pokraj sjajnoga Mjeseca, smanjuju poput otrica noeva. Na gradskim se dvoritima uje lave pasa koji kao da navjeuju smrt, dok djeca plau u snu. Kralj Erik je nemiran, kao i uvijek za vrijeme utapa. Za takvih se noi boji svojih snova i radije 64 ostaje budan, a lijek nemirnoj dui trai u jo jednome ispijenom vru vina. Na stolu su jo nepospremljeni ostaci veere. Gospodin de Mornav je ve stotinjak puta pripovijedao sone ale s francuskoga dvora. Hercules sjedi s rukama na obrazima i duri se, a Joran Persson je blijed i nemiran zbog nekoga dravnog posla. Ali ni njegovi poslovi ne bi mogli ba danas podnijeti provjeru... Podrumar Sven se zabrinuto okree kralju, kad mu puni vr. Naime, poznaje on predznake i plai se neega to bi se moglo dogoditi... Jo sjajnije i jo strasnije raste Mjesec iznad dvorskih tornjeva, a psi uporno laju na gradskim dvoritima. Za takvih se noi kreu nemirni duhovi, a ujutro pronalaze smrznutoga djeaka na snijegu pokraj trga, s ledenim suzama u oima. Kralj ustaje od stola, sjeda na velik stolac i u ruke uzima lutnju. Gospoda uute, peharnik hoda na prstima, a Hercules se kesi. Kralj trza icama glazbala, pa ugodni zvuci ispunjavaju sobu i odjekuju poput otkucaja sata. Sad se kesi i Joran Persson. U posljednje je vrijeme sve ee i ee zamijeivao taj rastresen kraljev pogled... "Takvi njeni napjevi ne dolikuju Eriku", misli Joran. U Erikov je ivot sad ulo neto novo, ali Joran Persson ve zna da e mu taj osjeaj ugasnuti. Plaen kao sluga opakoga kralja, Joran zna da se na glavi dobroga kralja klima kruna upravo u tom stoljeu, kad se svijet mijenja. A sve to je u Eriku zlo i nasilno, samo je prednost za dravu, uvjeren je Joran. Doi e vrijeme snage i okrutnosti, a dotad kralj mora oeliiti. Kralj svira kao trubadur* koji uzdie, ali koji ni sam ne zna to eli, pa Joran Persson kriomice daje neki znak Herculesu. 65 Hercules kimne, naceri se i potri po svoju malenu lutnju. Ubrzo se vraa i sjeda na stoli pokraj Erikovoga stolca. Nasloni ruku na obraz i sanjarski zakoluta oima, uzdahne i oponaa kralja. Ali taj jo uvijek ne opaa Herculesa, a nazona gospoda jedva suspreu smijeh. Kralj upravo sastavlja ljubavnu pjesmu to ju je u srcu sluao nekoliko proljetnih jutara. Taj je napjev ivio u njemu zajedno s prastarom studentskom pjesmom. Sad Erik trza icama lutnje, a sazvuci ispunjavaju sobu. Potpuno zaboravlja sve oko sebe. Karin je te veeri budna u svojoj sobi pod nadstrenicom. Odluila je biti marljiva... Izjeda je udno astohleplje. U svjetlu votanice stalno nevjesto kraba slova po papiru to ga je dobila od gospodina kolnika. Ve zna poneto itati, ali bi htjela nauiti i pisati, jer je to kraljeva elja, iako samo plemenite gospoice znaju i itati i

pisati. Kad ona tako vrlja, suza joj kane niz obraz, a u srcu joj se probudi razoaranje... Jer, to e joj ta marljivost i nevjesta slova, kad ju je kralj ve odavna zaboravio i vie ni ne pita kolnika kako ona napreduje u uenju?! Veina u dvoru ve spava. Posvuda vlada tiina, a vani se sjaji srebrn utap, pakostan vladar. Kao iz neke daljine, kao kroz san, zauju se tad, negdje kroz zidove i kroz kameni hodnik, njeni i sjetni zvui lutnje. Taj je jedva ujan napjev naao put do Karinine due. Srce jo snano zakuca, a guje joj pero ispadne iz ruke. Kralj Erik svira lutnju bolje nego ijedan glazbenik u cijeloj vedskoj... Darovit je i vjet umjetnik, najbolji od svojih podanika. "Svi ostali spavaju", pomisli Karin. I vie se ne suzdrava. Utap je opinjava, zvui lutnje oaravaju, pa se nehotice ulja du nadsvodenoga hodnika prema kraljevim odajama. Sie jedan kat, pa onda jo jedan. 66 Zvukove lutnje uje sve glasnije, nekako radosnije i jasnije. Kao da se lutnja veseli njezinome dolasku... Karin je ve za vratima sveane dvorane i ne osjea ni studen propuh niti leden hodnik. Sklapa ruke na prsima i nehotice se smjeka, oslukujui. Svirka prestane. Kao da se ice lutnje iznenada lome...! Karin se sva strese od straha. Hercules nastavlja sa svojim vragolijama, a gospoda ga jo vie bodre, suzdravajui se u svojemu raspoloenju. Hercules jo jae udara o ice. Dvorska luda jeca, uzdie i koluta oima, sve dok ga napokon Erik ne opazi. Svirka prestane, a Erik prenosi svoj pogled s Herculesa na gospodu. Lice Erikovo je tamno, rumeno. Kralj osjea da ga usred najtajnovitijih snova prekida grub podsmijeh dvorske lude... Tako tajnoviti su ti snovi, da si ni sam sebi ne moe priznati, kako je njegovo kraljevanje vrijedno podsmijeha. U nastaloj tiini Erik toliko snano odbaci lutnju da joj zacvile ice. Skoi na noge i nogom udara stoli na kojemu sjedi dvorska luda. Hercules odleti sa stolia i zajaue jer je ozlijedio bolesnu grbu, koju je uvijek nastojao prikriti. Bio je tat i mislio je da je nitko ne vidi, jer ju je ispod odjee ispunio nekim mekim tkanjem pod prsima. Gornji dio njegovoga tijela podsjea na napuhanu loptu to je podupiru jadne mrave noge. Hercules zavriti poput ivotinje i odmah otpue, jer ga je kralj zapoeo snano udarati nogom. Erik pograbi veliku kost s neke tave i baci je na njega. A Hercules zavriti kao da ga kolju. Prepao se jer mu je krv s ela potekla u oi. Ali Erik ne slua njegove krike, niti uje kako se gospoda tome grohotom smiju. Kraljevo se lice iskrivi, nabreknu mu ilice na sljepooicama, pa u bijesu baca teak vr u Herculesovu 67 glavu. Taj umukne i padne licem prema podu, a njegove tanke noge opet zadrhte. Sad se i Joran Persson, a i gospodin de Mornav, pridruuju toj igri. U Herculesov kut dolete okrajci kruha, kosti, metalni tanjuri i preostali pribor za jelo. Joran je uspio postii cilj: iupati Erika iz njegovih snova. Sad se doista ima emu smijati. Iznenada iz Erikove ruke polete neki predmeti, on kao da se probudio iz komara. Kad je Karin zaula krik dvorske lude, na trenutak se borila sama sa sobom i neto joj se stegnulo u srcu. Izgubila je suzdranost i banula u sobu. Nala se u kutu nedaleko Herculesa i nastojala ga zatiti svojim tijelom. Problijedjela je od straha, a istodobno i alosno i prkosno podignula oi prema kralju. - Gubi se, curo! Van!!! - bijesno se izdere Joran Persson. I odmah pokua izgurati Karin iz sobe. Erik ga zaustavi. - Ostavi djevojku na miru - zapovijedi mu kralj. -Igre je bilo dosta... - nadoda mekim i dotad nepoznatim glasom. Kralj podigne vr i gleda u udu. Ali je peharnik Sven na visini zbivanja i svoje uloge. uljajui se od straha, napuni kraljev vr. Erik podigne posudu do usana... Gledajui preko vra, kraljev pogled prati Karin kako brzo odvodi jecajuega patuljka i usput mu, poput majke, brie okrvavljeno lice. Iza njih se zatvore vrata, a Erik se zabulji u vrata, dok mu lice poprimi prazan izraz. Tek mu tad pogled obuhvaa sve uokolo njega. Obazre se i na drzak osmijeh Jorana Perssona. U Eriku sve kipi. I povie, zabacivi glavu: 68 - Dovedite mi glazbenike, gospodine Caroluse! Gdje su vam Britta i Ingred? Ovamo s njima! Mlohavo se srui na stolac i dugim gutljajima iskapi vr do dna. U njegove ile tee vatreno panjolsko vino, a Joran Persson shvaa da mora pouriti. Karin napola nosi i napola vodi malenu dvorsku ludu u izbicu pod nadstrenicom. Podigne ga na svoju usku postelju, te mu ispere krv i suze s runoga lica. Hercules se smiri, tek se pokatkad zauje dubok uzdah nakon gorkog plaa, a njegove se slabe noge zatresu. Otvara oi i gleda Karin. Ona mu pomiluje vrue obraze kao to bi mati pomilovala dijete. - Karin...! - usklikne Hercules zadivljeno. - Karin, Mjeseeva keri! Dvorsku je ludu upoznala jo odavno. I sama je ve osjetila kako je biti rtvom njegove obijesti. Jednom joj je zgodom avlom pribio pletenicu na stolac, a drugi joj je put crnilom zamrljao novu haljinu. Karin je dobro znala kako svi na dvoru iz dna srca mrze Herculesa. Taj nema ni jednog prijatelja, pa ak i psi na lancu ree, pokazujui mu zube kad ga vide. Neki su mu ljudi ak i zaprijetili da e mu neke mrane noi polomiti sve kosti.

Prolo je ve mnogo vremena otkako je posljednji put iskalio svoju obijest na Karin. Nepovjerljivo ga je mimoilazila iz daleka. Karin mu je ipak zapazila alostan pogled. Stoga joj i nije toliko odvratan kao ostalima. Vie ga ali, zato to je nakazan, sam samcat i uvijek tuan. Karin vjeruje da zna zato je Hercules pakostan. To je jedini mogu otpor dvorske lude svijetu koji se ruga nemonima i gazi slabije... 69 Luda jo jednom zajeca. Od srdbe zapoinje grditi kralja: - Erik je tiranin! Krvnik...! Erik je razvratnik!! Karin bolno utipne dvorsku ludu da ga utia. - Nije to istina, Herculesu! - kae tjeiteljski. Luda prasne u zao smijeh i gri se. - Ti si jedina koja to ne zna...! - odgovori joj. -Erik je drzak tiranin. Ne mrze ga bez razloga sva vedska gospoda. On je krvnik, a Joran je njegov glavni pomaga. Obojica zlostavljaju ljude na mucilima i zajedno pljakaju posjede vedske gospode. ele osiromaiti plemstvo, puanstvo jedva die zbog velikih poreza, a Erik samo pije vino i svira lutnju. - Nije istina...! - opet mu se usprotivi Karin. Njene se oi ire na mjeseini. Svijee su ve odavno dogorjele, pa je samo blijedo mjeseevo svjetlo obasjavalo sobu. - Nije to istina...! - ponovi i bolno trlja ruke. Luda podigne glavu i dohvati Karinin obnaen vrat, kako bi joj mogao apnu ti na uho: - Kako ne zna, luda curo? Ruke je okrvavio ve pri roenju! Karin se oslobodi njegovoga stiska, pa mu se uzbueno usprotivi: - Ne, ne nemoj tako. Kralj ne moe nikome uiniti naao... - Radije reci da u kralju nema niega dobrog! -naljuti se luda. - Raskalaen je i neugodan. Ni jedna ena nije od njega sigurna. Poznaje Brittu i Ingred. To su mu prilenice. Mora imati itav niz bludnica. Karin zanijemi. Zbunjeno samo trlja ruke, a pred oima joj se niu slika do slike. Dvorska luda sada skakue uokolo po podu. Veseli ga to ju je pokuao uvjeriti. I nastavlja odmah: - Osvjedoi se sama... Svojim oima!!! 70 Karin snano pljusne dvorsku ludu za uho, jer je na trenutak zaboravila saaljenje prema njemu. - Gubi se! - povie mu. - Ne vjerujem tvojim laima! Hercules opet zacvili, pokrije rukama svoju runu glavu i naborano elo. Zaplae zbog svoje runoe, pakosti i usamljenosti. Uz jauke dvorske lude uje se kako iz daljine dopire svirka. Karin zabaci glavu i nabra elo. - Idem vidjeti...! - kae odluno i zakorai prema vratima. Uznemirili su je ta svirka i mjeseina. Dvorska luda bi htjela kleknuti pred njom, poljubiti joj ruku i zamoliti je da mu oprosti... Ali je u njemu jo vladao vrag, pa joj se naruga: - Samo ti poi! Kralj to ba i eli. Idi! Idi! Vuku se prohtjelo janje...! Nasmije se i udara po koljenima, ali istodobno zaplae zbog svoje beskrajne zloe. 4 U glazbenoj dvorani strani glazbenici sviraju iz petnih ila, a kraljeve su oi zagledane u prazninu. Britta i Ingred, dvije lakoumnice, zapiljile se u Erika. Uzdrhtali pa donosi kralju kutiju s nakitom. Erik je zgrabi iz njegovih ruku i toliko snano udara paa da se zauje mukli zvuk. Nasilno otvara kutiju jer je lokot zapeo... Na sag se prosipaju zlato, prstenje i drugi nakit. Plavokosa Britta gramzivo klekne i nastoji sve pokupiti s poda. - to elite od toga? Samo recite! - podrugljivo kazuje kralj Erik. - Tebi plemiki grb, Jorane...! A moda bi gospodin Carolus zemlju? Ti si pak, Ingred, 71 zatraila zlata! I dobit e ga... Ulit su vam ga do grla! Svirci nastave svoj posao kao da im je ivot u pitanju. Iz nosa jednoga od guslaa procuri krv, ali se on ne usudi obrisati lice. Ingred, ena rumenih obraza, sva oarana promatra zlatnu ogrlicu to je Erik dri u ruci. Nesvjesno prua ruku da je dohvati. - Dobit e je...!!! - zagrmi kralj zakrvavljenih oiju. - Omotat u ti je oko vrata, droljo! - Kralj joj potezom ruke strgne halju, a onda joj oko vrata ornata zlatan lanac. Baca se na Ingred svom snagom, kako bi svladao njen otpor. Britta odbaci nakit i pobjegne... Glazbenici skau na noge, ali se ne usuuju prestati sa svirkom. Gospodin de Mornav naini kretnju kojom kao da eli ublaiti izraz lica i svladati gaenje, ali ga Joran Persson sprijei u tome, okrutno se nasmijeivi. Iz Ingredinog grla otme se krik. Erik joj obim rukama stee oko vrata zlatnu ogrlicu, a lice lakoumnice postane runo i pomodri. Snano joj se tijelo bespomono pokua othrvati pod kraljevom teinom. Inae lijepa i rascvjetana Ingred sad vie nije lijepa i vie ne eli zlato, jer bi bilo strano uguiti se u njemu. Takva je Erikova ljubav... Prekine se dotad jasna svirka, jer takvo umorstvo ne mogu mirno gledati ni glazbenici koji su vidjeli tako mnogo na svijetu. Erik zvjerski bulji u Ingredino tijelo, lice mu je iskrivljeno i iskeeno, a prema njezinome polumrtvom licu kao

da pogaa as kad e se duh odvojiti od tijela. Ui mu shvate da se svirka pomalo gubi, pa se podie i povikne: - Glazbu! 72 Krajnjim snagama Ingred se uspije otkotrljati ispod njegovoga tijela, ali joj je kralj oko vrata omotao zlatnu ogrlicu, pa ne moe pobjei. U trenu kad se Erik nastoji malo podignuti, susretne on Karinin pogled... Kao skamenjena stoji Karin na vratima. Blijeda se poduprla o dovratak da ne padne. Prestraene joj tamnomodre oi na svjetlu svijea samo gledaju pred sebe, ne shvaajui to vide. Erik prokune, ispusti zlatnu ogrlicu i odgurne Ingred od sebe toliko snano da joj se tijelo nae na podu. Svirka prestane, a Erik ustane i pipajui poe prema vratima. Prati ga drzak osmijeh Jorana Perssona. Joran znatieljno gleda gospodina de Mornava. Pipkajui uokolo, zaustavi se Erik ispred Karin. eli joj se ispriati, da ni sam ne zna to se upravo dogodilo. - Karin! - to je sve to uspijeva istisnuti iz stegnutoga grla. Kralj dotakne svoju kosu, praznim oima gleda uokolo i uhvati Karin za ruku da bi je nekamo odveo. Karin ga nerado poslua, prkosno mu pogleda u lice i nabrano elo. Svirai duboko uzdahnu, gospodin de Mornav brie oznojeno elo, a Ingred ne zna to e s ogrlicom i uzbueno die... Ali je odahnula. Rumenilo joj se vraa u obraze, a ona uokolo promatra priglupim oima i popravlja si halju. Nadsvoen dio hodnika pokriva mrano mjeseevo srebro. Erik se zaustavlja i, jo uvijek drei Karin za beivotnu ruku, tiho joj ape kao da eli dodirnuti neto to se izgubilo u tami... - Mala Karin! - kae jedva ujno. Erik je nemiran. 73 - Nije istina! - uvjerava je zatim, jednako priguenim glasom. I okree je prema sebi da joj vidi oi. - Nije istina! - postaje oajan, te joj obim rukama pritie ramena. - Loe si sanjala... Erik nije takav! Iz oaja i iz dubine svoje tuge ona prihvaa te rijei kao da je u njima spas. - Ne, ne. Kralj ne moe biti takav - kae mu i pomiluje mu ruke koje joj tako bolno pritiu ramena. ak se pokuava i nasmijeiti. - Doi, Karin! Otpratit u te u tvoju sobu! - Erik e mutnim glasom i na mjeseini joj se zagleda u lice... I sam se zbuni zbog iznenadnoga njenog dodira, prihvati Karin oko struka i odvede je. Karin je pomalo plaljiva, ali se ipak smijei... Da, runo je sanjala, ali sad je sama s kraljem i titi je snana kraljeva ruka. Lagano uzdahne i nasmijei se. Lice joj je jo uvijek obasjano mjeseinom kad Erik odgurne vrata njene sobe i podigne Karin na postelju. Prijazan je prema njoj... I to bi drugo mogla poeljeti?! Bojaljivo i ozareno pogleda lice ovjeka o kojemu je toliko sanjarila. Erik gricka debelu donju usnicu... Ruka mu zadrhti. Stidi se kad brie obraze, ali se stidi i svojega oklijevanja. U njegovome su krilu ve mnoge plakale i smijale se... Ali u toj djevojci nema niega to bi mu moglo obuzdati strast! Pa zato se onda ne odlui?! Erik kao da eli opravdati svoj ruan postupak... - eli li neto, Karin? - kae joj. - Svaku u ti elju ispuniti, samo reci... Karin zaueno zatrese glavom. to bi u tom trenutku jo mogla poeljeti? Moe biti s kraljem i gledati mu u lice. Dobar je prema njoj, a ona nita drugo ne eli. - Nita mi ne treba... - odvrati mu plaljivo. -Imam sve to trebam... 74 Erik se pomalo strese... Odmah se probudi njegovo nepovjerenje. "Je li ova lukavija od drugih?", pomisli smjesta. "Ili je samo gluplja?" - Doista nita ne eli? - uporan je i prilazi joj blie. - Nakit? Lijepu odjeu? - predlae joj i stavlja ruku na obraze da osjeti ugodan dodir djevojine puti. Karin se prene i sjeti proljea na Ribarskome trgu. Studenti su pjevali, -sunce je poput zlatne lae jedrilo po svijetlomodrom nebu. Nakon toga bilo je jo mnogo tmurnih i tunih dana. Kralj je bio mrk i tuan, te je sanjao teke snove. Zato mu Karin bojaljivo priapne: - Samo bih eljela da kralj bude sretan... Te rijei Erika dirnu u srce... Ono mu se u prsima otapa poput vode i kralj u trenu osjeti svu ispraznost zemaljske vlasti. Osjeti da je prava srea upravo ovdje, na dohvatu ruke. Iz due mu nestanu sve sablasne sjene. Ponovno je mlad i nevin, a u dui mu odjeknu krhki i srebrnasti zvui lutnje. " Takvo neto mi jo nitko nije poelio", uzbueno kae sam sebi, prisjetivi se pokojne majke i djetinjstva bez njene ljubavi, kao i nasilnoga oca, koji je vie volio plavokosoga Johana nego njega. A sjetio se i onih koji su ga okruivali... Svaki od njih je neto poelio. Jo nikad dotad, nikad tako bolno, nije osjetio kraljevsku samou kao sada. U trenutku kad je paljivo podignuo Karin s postelje i poloio je u svoje krilo, osjea da je vrijedan kraljevanja. - Spavaj mirno, mala moja Karin - rekne i pritisne joj cjelov na elo. - Nek' te u snu tite dobri duhovi. Vrata se za njim zatvorie, a Karin ostane sjediti sama, sklopljenih ruku na rubu postelje, u prohladnoj sobi. Kroz

udove joj struje treptaji jer su joj kraljeve usne dotaknule elo. Nije je, dakle, zaboravio... Mjeseina 75 jo uvijek obasjava izbu, a dolje u gradu psi su prestali lajati. Mjesec je sada poput umiljate majke koja miluje oaloene i tjei razoarane. Obuzeta tim uvstvima, Karin sjeda na rub postelje i trese se kao dijete. Kralj ju je poljubio. Te noi ne spava ni kralj. Vie ne eli u dvoranu. Ne zanimaju ga ni knjige. Ni ti jedini vjerni prijatelji ne mogu mu te noi olakati duu, kojom odzvanja draestan napjev. Utonuo u sanjarenje, kralj se penje strmim stubama u svoju sobu u visokome tornju. Vjerni je Beurreus, tmurno raspoloen, bdio itave noi uz svoj astrolab. Za utapa on nikad ne spava jer bi mu zli duhovi mogli zarobiti duu i oduzeti iz tijela ono to joj pripada. Problijedi razmiljajui o paklenskome ognju to ovjeka progoni ve od roenja i koji ne razlikuje dobro od zla. Razmilja o mranome Calvinovom uenju, koje bijae uzrokom da su ga prognali iz njegove zemlje i razlogom to se skrasio tu na Sjeveru. No, ponosni se duh uena ovjeka nee ni poniziti, niti odrei istine. Kad Erik pristigne, Beurreus ustane od stola i zaueno promatra kralja. Na licu mu ugleda neto rijetko vieno, djetinjasto i pobono. Ve se po tisuiti put udi njegovoj neobinoj naravi, koja ne bi prezala ni od ubojstva. udi se tom Eriku, sklonom raskoi. Tat je, ali i darovit. Erikova ga je plemenitost smirila pod stare dane. Beurreus smatra Erika djetetom svojega stoljea. A kakvi bi se i ljudi rodili u doba izumitelja, strahota i opojnosti ivotom, u stoljeu u kojem je razvitak 76 nahrupio vrtoglavom brzinom, pa je u kratko vrijeme zbrisao mnoga dostigua minulih vremena. S mekoom u oima, lica iz kojega mu zrai plemenitost due, Erik polako otvara ledom okovan prozor sobe u tornju. Cia je zima malo popustila, vrijeme je neto blae, a zvijezde su nekako narasle na sjajno osvijetljenoj poljani Majke Mjeseca. - Ove noi dobro sjaje zvijezde, Beurreuse! -primijeti Erik, promatrajui nebo. Nagledao ih se od roenja i vie ih se ne plai. - Ove su noi planeti povoljni, a povoljan je i svijet - nastavlja kralj. Beurreus potvrdno kima glavom jer su te noi povoljne konjukcije* prema efemeridama. Erik pak, njegov uenik, pun povjerenja stavlja ruku na umjenikovo rame... Pouzdaje se u svojega uitelja, kao prije mnogo godina, dok je jo bio dijete. I pokuava pronai u knjigama sve ono to mu je ivot dotad uskratio. - elim da mi sastavi novi horoskop - kae zvjezdoznancu, a u glasu mu se osjea radost i rijetki valovi sree. Kralj sklapa ruke i zagleda se u velike zvijezde to sjaje te noi. - Radi se o malenoj, plavokosoj djevojici - u glasu mu se osjea zanos, kad nastavlja. - Rodila se u treemu satu, dvanaestoga studenog, godine tisuu pet stotina etrdesetosme nakon roenja gospodina naega Isusa Krista, lb sam ve saznao. Papir zakripi kad Beurreusovo guje pero poinje biljeiti te podatke. Umjenik zvjezdoznanac se prihvati prorauna bez odlaganja. Kriomice je pogledao Erika kad je otvarao skupocjene rijetke tablice s efemeridama. Kralj je jo uvijek imao sklopljene ruke i zamiljeno zurio u velike zvijezde blagoga zimskog neba... 77 Erik se tad napokon nasmijei. Njegov je osmijeh lijep kao u djeteta. Beurreus uzdahne i zapone raznobojnim crnilima obiljeavati poloaje zvijezda u noi kad je roena Karin, Magnusova ki. vedski kralj Erik XIV (153J-1577), vladao od 1560. 78 PETO POGLAVLJE Kua ptica Zima prolazi... Ponovno zatopljuje. Ujutro promukao krik drala poziva stockholmske graane da provire kroz vrata i bace iskosa pogled prema modrome nebeskom svodu. Vremena su nemirna. Iz drave je zabranjeno izvoziti ivene namirnice, pojaavaju se utvrde i pregledavaju skladita oruja. Ljudi Jorana Perssona imaju pune ruke posla. Kad se otopi led, kraljeva e se mornarica napokon otploviti s proscima za Hessen. Topovi tutnje, odjekuju poasne paljbe... Na vjetru lepraju zastavice s krunom. Oblaci barutnih dimova pokrivaju morski tjesnac pronosei tjeskobu, ali i oduevljenje. vedska je mornarica dostigla predvienu snagu. Zapravo, zastraujuu snagu, koju Erik mora pokazati Dancima... Pa sad jedri u prosidbu. Kralj jedva i sam zna to je prosidba, jer istodobno pie vitetvom nadahnuto pismo lukavoj engleskoj kraljici Elizabeti... A itavo se vrijeme smije u sebi, jer je uvjerava kako je njegov put u Hessen iskljuivo namijenjen iskuavanju kraljiinih osjeaja. Toliko je Erik nerazuman. Ali sve to nije jedini razlog da njegovoga poslanika, koji se pourio u Hessen, ne pritvore u Kopenhagenu*. Taj je tamo 79 svojevoljno zahtijevao da mu otvore gradska vrata, pa je jo i najsonijim vedskim kletvama poastio onoga govnastog Fridrika i njegov jo govnastiji grad. Osim toga, Danci su mu zaplijenili pismo namijenjeno Elizabeti

i veselog ga srca poslali u Hessen, da ga proita prgav vladar te landgrofrje. Tako je Erik dobio iz Hessena "koaricu" kad je na svojemu admiralskom* brodu uzalud ekao odgovor. Uz odbijanje je ljutiti landgrof poslao i nekoliko vruih pozdrava, a kad su ih ula vedska gospoda, odmah su se laala za drke maeva. Ali se Erik, taj ludi Erik, samo smijao... Veselo je lupao akama po koljenima, oi su mu blistale, a zubi bljetali. Uzdiu se opet jedra na jarbolima, zatutnje topovi... Erikova se mornarica vraa kui, a on se osvjedoio da mu je brodovlje pripravno za plovidbu, te da su mu mornari ve dobro izvjebani za bitke. Posljednji zbogom debelome hessenskom landgrofu. Tvoja je ki premrava za Erika, a ak je i prepuna pritia. A Karin? to ona zna o politici i o osvajanju vlasti? Samo neka vrijedno srie knjige s Virginijom i gujim perom mrlja klimava slova, prema blagonaklonim uputama staroga kolnika. Jasno je da e Karin shvatiti kako kralju ipak treba kneevska supruga. Ve vidi kako e Erik na svojemu admiralskom brodu dovesti lijepu i dobru kneginju koja e mu raati djecu. Duu joj mori bol. Kralj izbiva iz svojega stockholmskog dvorca, a u sobama je studeno i mrano. Karin se tjei, kad nastupe neki blaeni trenutci... I katkad pomilja kako je kralj doista dobar i kako je nije zaboravio. Ovoga je proljea opazila neke njegove znake malene pozornosti. Obnovljeno je pokustvo njezine sobe pod nadstrenicom. Jednoga se dana na 80 podu pojavio mek vuneni sag, pa je ponovno dobila novu halju ureenu sitnim srebrnim vezom, kakvu nose plemkinje. Jednom ju je zgodom pozvala kraljevna Elizabeta i povjerila joj neka izveze koulju od najbiranijega tkanja. Bila je za kralja... Dodue, treba rei da joj se kralj nije mnogo obraao. Tu i tamo pojavio bi se u uionici kod Virginije. Na kolnikov uas i na Virginijinu radost... Ravnoduno bi promatrao Virginiju kako pie, pa bi povremeno pogledao i Karin. Kraljev je pogled pun dobrote pratio djevojku, a u njenom je ivotu pobuivao prekomjerno veselje, kao da nastupa neka rascvjetana sveanost. Sreom, ona nije opaala znaajne poglede sa strane, a ni zlonamjerne osmijehe ili zlobna aputanja... I to premda su bili esti. U meuvremenu su iz dvora otputene Britta i Ingred, od kojih je Karin mogla barem neto saznati. Karin nije vie poznavala ni samu sebe. Ne shvaa zato joj se mijenja raspoloenje. Na trenutak bi je obuzelo najradosnije raspoloenje, da bi ubrzo zapala u najdublji oaj. Kad mornariki topovi grunu iz sve snage u kraljevu ast, ona se skriva u svoju sobu pod nadstrenicom i tako zaplae da joj se jastuk natopi suzama... Jo iste veeri smogne snage osjetiti radosno buenje preuranjenoga proljea. Porumeni i obuzma je vruica, a krv joj u duevnome nemiru prostruji obrazima. to je to s njom? Neki si put umilja da je bolesna, pa poeli potraiti pomo od turobnoga i mudroga gospodina Dionvsusa. No, teko bi i taj pronaao neki lijek za njenu bolest... Osim toga, Karin se stidi moljakati za pomo. Prozor na uionici je otvoren. U vlanu se studen uvlae proljetna toplina i bistrina. Lastavice s tornja 81 strmoglavljuju se iz modroga nebeskog, svoda, poput svjetlucavih strijela. Guskino pero zlokobno kripi po papiru, a pijesak nekako ljutito svjetluca i uti kad ga Karin prosipa preko onoga to je napisala, kako bi posuila crnilo. Stari raupani kolnik koraa po sobi i pripovijeda bajku, kako bi smirio razigranu Virginijinu djeju duu. U bajci se govori o kralju, vjetici i zaaranoj kraljevni, a Virginija slua nepovjerljivo i neraspoloeno grebe slova po papiru. I Karin slua, te razmilja o kralju. Moda ga je netko opinio i zaarao? Ta, svi znaju da je mati Jorana Perssona, ona pogrbljena starica, prava vjetica! S oima iz kojih stalno neto vlazi i kapa... Bez njenih arolija jedva bi joj se sin mogao popeti toliko visoko. Postao je kraljevski sudac, pred kojim drhte ak i najplemenitija gospoda. Moda je ta vjetica opinila kralja? Ali, taj e vjerojatno pronai neku draesnu kraljevnu i usreiti se. Tanak alac probije Karinino srce, te ona gotovo zaplae. I to premda bi kralju inae sve dopustila. Ipak mu nee dopustiti onu hessensku princezu...! Ne, ni pod koju cijenu. Ipak, najbolje je da bude zadovoljan s tom mravicom. Stari kolnik zakaljuca i nastavlja kazivati bajku. Razbaruen je i pohaban, pa djeluje poput stare sove. U vlanoj uionici mu stradavaju zubi, a oi e mu uskoro toliko oslabiti da nee moi ni itati. Ipak, podnosi te nevolje, pa to Bog da. Topao bljesak njegovih oiju tu i tamo preleti po plavokosoj Karininoj glavi i tamnome elu. Zapaa, djevojka je nekako utonula u svoje matarije. I on se nasluao svakakvih pria, ali vjeruje da poznaje Karin, pa zasigurno nee povjerovati u one najgore. Po sobi koraa u mekim konim papuama i saginje se prema Karin da vidi kako joj ide krasopis. Karin se 82 uplai... I nastoji se odmaknuti, ali stari kolnik svojom ilavom rukom ve dohvaa papir, otpuhne pijesak i ita: - Ericus rex, Ericus rex, Ericus rex... - Nijemo pomie usnice i ne pronalazi ni jednu pogrjeku, niti jedno klimavo slovo. Gleda je preko papira i susretne se s tunim tamnomodrim oima. I zapazi rumenilo na njezinim obrazima. Stari je kolnik ganut. Vraa joj papir i pomiluje je po kosi rukom punom bora. to bi joj pomogli njegovi savjeti?! Djevojka mora kroiti prema svojoj sudbi. Srea je kratka, patnja duga. to bi tu mogao stari epavi

kolnik?!? Pijesak samo curi i uskoro e napuniti posudicu sata... - Moe ii, Karin... - kae tada stari kolnik, prijateljski. - Kako su mi rekli, danas smije svojemu domu... Nagradi ga Karinin osmijeh i sjaj njenih oiju. Njezini su posjeti oevome domu postali prava sveanost. Na dvoru je ba ne vole. Od posljednjega se posjeta kui Karin prisjea tek visoke hrpe prljavoga snijega i prehlaenoga kaljucavog oca. Bio je slabe volje, pa nije imao strpljenja sluati o njezinim dogodovtinama. Karin sada toliko radosno skoi sa stolca da joj se zatresao donji porub haljine. Mahne Virginiji na pozdrav, sagne se i poljubi kolnikovu ruku. A onda joj se koraci ponu udaljavati po kamenom podu. Razbarueni kolnik ostane zagledan za njom. Rastreseno podigne ruku to ju je upravo poljubila mlada djevojka. Priblii je svojim kratkovidnim oima i obrie suzu iz krajika oka. Jer, bio je star ovjek, meka srca. Kroz njegovu glavu, brzinom onih lastavica s tornja, brzo prolete mladost i radost. 83 Karin hita prema stockholmskom predgrau, po neistim ulicama. Toliko je radosna da joj se ini kako leti. Odjevena je u suknju ukraenu najbiranijim srebrnim vezom, a u ruci joj je malen zaveljaj to ga je ponijela s dvora. To je dar za koji je utedjela. Vrijeme je veeri, kad u radionicama prestaju poslovi. Dvorkinje ure s vedricama, odlazei pomusti krave na panjacima iza zidina. Tu i tamo pokraj vrata sjede graani na ijim se kaputima sjaje kositrena puceta. Tue se na runo vrijeme... Svi promatraju Karin. I oni koji joj dolaze u susret i oni koji stoje na ulinim raskrijima. to je blie rodnome domu, to sve vie zure u nju. Radosna je jer joj vide haljinu ureenu srebrom. Ona se doista mnogo promijenila... No tu je ostalo sve po starom! Ba sve po starom... U njezinoj uliici jo uvijek tee prljava voda iz bojadisaonice. Otpadna voda boji kamenje i iverje u crveno i modro. Unato svim zabranama to ih je propisalo redarstvo, na kraju ulice jo uvijek ruje tvrdoglava svinja gospoe Ursule. Prase zaroke od iznenaenja i zaustavi se ispred Karin. Djevojka se iroko nasmijei i u ali mu se duboko nakloni, jer je svinja gospoe Ursule doista velika i podsjea je na engleskog trgovca koji je svojedobno doao na kraljevski dvor. Karin se smije, veseli i plesnim koracima ulazi u unutarnje dvorite. Na krajnjem uglu dvorita je njen onizak rodni dom. Sunce se probija kroz nevelike zelenkaste prozore, a maka se, prema starome obiaju, ispruila u zapeku. Na stolici sjedi njen otac, tunih oiju. Brkovi su mu upavi i poneto posijedili. Otac sjedi glaajui eljezni prsluk kakav nose gradski redari. Ujutro opet mora 84 biti bez mrlja i blistati, kako to nalau propisi. Svojega je oca Karin rijetko viala da se smijei, nakon majine smrti. A jo je rjei bio osmijeh otkako se Karin preselila na kraljev dvor... Kad mu Karin dotri i sjedne u krilo, na njegovome se licu pojavi kratak smijeak. Zagrli ga oko vrata, svojim mu mekim usnicama ljubi ekinjave obraze, a istodobno jeca i smije se. Otac paljivo prislanja o zid svoj prsni oklop, ustaje i zbunjeno dlanom brie brkove. - Hajde, hajde...! - tek kae, zbunjeno... Promatra Karin, a ona se povlai na sredinu odaje. Vrcima prstiju rastegne suknju sa srebrnim vezom i duboko se nakloni, kako je to nauila na dvoru. Obrazi joj zadrhte. Ali im je vie promatra, oev osmijeh gasne. tovie, pogled mu postaje nekako hladniji, manje ljubazan. Karin se smete... I njoj zamre osmijeh. Gleda u oca, kao da neto oekuje. - Narasla si, Karin... - jedino rekne Magnus. - Ve si postala velikom djevojkom! Tek tad Karin opaa Maksimilijana. Taj je ustao s ruba postelje i zagledao se u Karin neprijaznim i gorkim pogledom. Ona vrisne i pouri ga cjelivati toliko snano kao da je sva izvan sebe od radosti. Maksimilijan je sin staklopuhaa i Karinin najdrai prijatelj u djetinstvu. Ali je on sad nekako grubo odbija, zabacuje glavu i hladno joj prua ruku na pozdrav. - Zar me nee poljubiti, Maksimilijane? - uvrijeeno e Karin i promatra ga ispitivakim pogledom. No u trenu shvaa, krv joj udari u lice i ona se zastidi svojega ponaanja. I Maksimilijan je narastao. Na gornjoj su mu se usni pojavile prve pahulje buduih bria. Ruke su mu pak prepune pritia od rastaljive staklene mase. To su ruke staklopuhaa... Nosi odjeu 85 od vrstoga nizozemskog modrog sukna. Karin shvati da vie nisu djeca, pa joj se ini pomalo neprilinim da se ljube, ma koliko voljela Maksimilijana. Nije joj se svidio njegov pogled, dok je radoznalo promatrao njenu suknju. - Kako si se tu naao? - pita ga Karin. Tim pitanjem eli zapravo prikriti zbunjenost... Unato svoj Maksimilijanovoj suzdranosti, osjeti kao da to vie nije djeak s kojim je rasla. Pa se tako pokua i ophoditi. Ponos je sprijeio Maksimilijana da odgovori. Zato je to uinio otac, stari glupan...! - Maksimilijan mi esto dolazi, kako bi douo neto o tebi... - rekao je. - Kad si dola, upravo smo o tome razgovarali. Maksimilijan kriomice pogleda svoje ruke, a tijelo mu se nekako bezbrino zanjie. Karin je smjesta shvatila kako momi samo glumi bezbrinost. Maksimilijan joj se istodobno divi i srami je se. Osim toga, jo je i ljubomoran. Zato se tako udno ponaa. Njegov joj se pogled nije svidio.

- Pogledaj, tata, to sam ti donijela...! - rekne Karin i otvara zaveljaj. U zaveljaju je ueereno voe, ukrasni stolnjak koji je sama saila i glinena posuda puna panjolskoga vina. A to e tatu zasigurno raspoloiti, pa e on pripovijedati o svojoj mladosti u doba kralja Gustava, o ratu u Finskoj i o opsadi Viipurija*. Ali, tata ba i nije bio previe oduevljen s darovima. Ispitivaki se zapiljio u Karin. Pa Karin proe volja da se pohvali... Mora tatino lice na neki nain razvedriti, a mora i Maksimilijanu pokazati da ne smije biti tako nadut, iako je postao staklopuha. 86 - Kralj je jako dobar prema meni... - napomene Karin, a krv joj oblije obraze. - Njemu za volju uim itati. To je doista djelovalo. Otac se gotovo zaprepasti i prekrii se. - itati...! Ti?!? - izrekne zbunjeno. Karin nekoliko puta kimne glavom. Iz prikrajka baci pogled na Maksimilijana i nastavi kao da je to obina stvar: - Ve znam i pisati... - dometne, hinei ravnodunost. Maksimilijan zauti, a otac prie k stolu i rastreseno pokua zamotati darove koje je ki donijela sa sobom. Za tren se Karinino lice smrai, a i oi joj dobiju tamnu boju. - Ne, to ne moe ispasti na dobro, Karin -zakljui otac. U njezinim se oima pojave suze nezadovoljstva. Kako to otac ne shvaa? Usput ona opazi kako je ve ostario i posijedio. Neki joj unutarnji glas ree da otac moda ipak ima pravo... Da, tata je u pravu, prizna. Karin e uskoro stajati na rubu ponora i nee znati kako dalje. Sa svih strana opkolit e je gusta tmina. Ali e se kroz mrak probijati kraljev pogled i nee biti niega na svijetu to Karin ne bi uinila za taj pogled. Zato sad ona otvrdne srce, a u glasu spozna do tada neznanu krutost. - Zato me obojica tako gledate? - zapita. Otac zanijemi, a Maksimilijan obori pogled, uzme kapu i vrti je u rukama punim pritia, to ih je izazvala staklarska masa. - Nekako ne mogu vjerovati da drutvo staklopuhaa privlai dvorske gospoe - primijeti napokon Maksimilijan. Tim rijeima povrijedi i Karin i sebe. -Odoh ja... - doda. 87 Prkosno krene prema vratima. Karin se pribere i hoe ga sprijeiti. - Kakve to gluposti melje, Maksimilijane! - povie mu, potrese ga za oba uha i smije se. No, postoji ipak neto to ona ne shvaa... Jer, Maksimilijan joj se otrgne iz ruku, a lice mu se zarumeni. - Na suknji ima srebrn vez - kae s gorinom. -Fuj, nosi se dovraga! - opsuje i zakoraa prema vratima. Karin ga ni ne namjerava vie zaustavljati. Podignute glave i rumenih obraza stoji nasred sobe i ne shvaa zato se Maksimilijan tako vlada. Tada joj tekim koracima prie otac i spusti svoju teku ruku na njenu pognutu glavu. Oeva njenost opet zatiti Karin, a suze joj navru na oi. Ona se okrene prema njemu i skrije lice u njegovo rame. - Nisam htjela nita loe, tatice... - zajeca. On velikim tvrdim dlanom pomiluje njezinu mekanu kosu. - Maksimilijan je dobar deko... - apne gotovo neujno, kao da govori sam sebi. Zato se Maksimilijan tako naljutio na Karininu suknju izvezenu srebrnim vezom? Ona ne shvaa razlog svoje potitenosti. Ali sad zna da je sve prolo... I sve je otilo u nepovrat. Ne moe vie u oev i Maksimilijanov svijet. Pomisli na svoje djetinjarije, na poljupce djeaka Maksimilijana i na lijepi staklorezaev posjed sa arenim vratima. Maksimilijan ju je obeao odvesti na to imanje kad oboje odrastu. Nekad davno, Karin je vie od svih na svijetu voljela Maksimilijana. Osim oca, dakako. Moda Karin jo uvijek voli toga prkosnog mladia s oprenim staklarskim rukama. Ali poput mjehura od sapunice rasplinuo joj se djevojaki 88 san o lijepome posjedu, snovi o graanskoj kuanici, o zatienoj sigurnosti kod oca. Vie nita ne vidi u budunosti, o onome svijetu laganih poljubaca o emu je matala jo kao dijete. Jednostavno je prerasla tu sredinu, kao to je prerasla stare haljine. Iz daljine se zauje zov trublje. To je ohrabruje. Na dvoru se upravo smjenjuje straa. - Moram ii... - tihim glasom najavi Karin ocu. I polako se oslobaa njegove ruke. - Zbogom, tatice -ree mu, poljubi ga u obraze i ostavlja zauvijek svoje djetinjstvo i svoja sanje. I polazi van, u mrak. - Neka te Bog zatiti, drago dijete moje! - blagoslovi je otac sa suzama u oima. - Ja vie ne mogu... Tako Karin odlazi ronei suze, jer od sada mora biti hrabra i tvrda, iako je u srcu neopisivo izjeda tuga. Dobro je to se tako osokolila. U vei kao da ju je ve ekala gospoa Ursula i drala za ruku svojega mrkavog sina. Na uliici je bilo i drugih ljudi koji su gledali prema vei, kao da su pretpostavljali da e se neto dogoditi. Iako pomalo tuna, Karin je bilo drago da ih vidi, jer su joj svi bili dobri susjedi. Mnogi od njih bili su joj dragi dok je jo bila dijete. Kad je bila gladna, esto bi joj u kuhinji davali komadi kruha ili neki ukusan zalogaj. - Dobar vam dan, dragi moji susjedi...! - pozdravi ih. Ali nitko ne odvraa ni rijei... Samo joj se miu s puta i nepovjerljivo je odmjeravaju pogledima.

Karin se smete, bespomono se nasmijei, nagonski se nakloni i rairi svoju lijepu suknju. - Dobar dan, gospoo Ursulo - ree, a lice joj zadrhti. Gospoa Ursula joj pljune pred noge. 89 - Fuj! - sikne. - Ta se ne zna ni sramiti! mrkavac glasno zahihota, a gospoa Ursula ga zgrabi za ruku i odvede. Deko pokae Karin dugi nos i hoe jo neto rei, ali ga majka snano dlanom udara po ustima. Karin je samo ula "Kraljeva..." Tada je neto pljusnulo, a mrkavac je zajaukao. Karin stoji na vratnicama kao skamenjena i pogledom trai barem jedan prijateljski pogled. Ali se ljudi okreu od nje i polako je obilaze... Tolike je poznavala, a sad joj svi okreu lea i odlaze. Karin pogne glavu i vraa se u dvor. Trai najtamnije ulice i sjenu zidova, preplaeno se uljajui poput najveega zlikovca. Nije nikome uinila nikakvo zlo. Zato su je ljudi tako gledali? Karin vie ne vesele srebrni ukrasi na haljini. Karin tapka po mraku, stoji na rubu provalije i plae u snu. Sama je, samcata. Nema ni vlastitoga doma, niti oevu zatitu. Kraljev joj je dvor hladan i neprijazan. Shvatila je ravnodune i znatieljne poglede te zna da bi se svi poveselili ako bi joj se dogodilo neto neugodno. Hercules joj se drsko ceri, a i mala Virginija se prema njoj djetinjasto i znatieljno ponaa, kao da su joj zlobne male dvorkinje pripovijedale svakojake priice. Kad se kralj vratio, Karin se povlai u sebe... Hoda visoko uzdignute glave, ali i oiju prepunih suza. Kralj se dakle vraa, te se na nekoliko dana zatvara u sobu za vijeanje, s Joranom Perssonom i asnicima. Pokatkad susree Karin i u oima mu se tad pojavljuje taman sjaj. Karin zatvara oi na sve i ivi samo za te trenutke. \ 90 Opet je sunan ljetni dan. Nad vojnim vjebalitem lebde oblaci praine, vojnici stupaju tako da se zemlja trese. U Elizabetinoj sobi za vezenje je svjee. I mala Virginija smije sjesti s Karin, uz pribor za ivanje. Usta joj se skupljaju, a vrci pr^ju, oteeni od igala, iscrtavaju istanan vez. Karin vjeto i brzo ije ne gledajui nikoga. Ostale ene na dvoru ponajvie zaziru od nje, a pogled grube i mukobanjaste kraljevne Elizabete svrne s knjige i skree prema priprostoj djevojici da dokui ime to ona privlai mukarce...? Ne moe shvatiti. Dotad kraljevnu nije nitko pogledao s plamenom u oima, nitko je nije dodirnuo uzdrhtalom rukom, nitko pred njom nije uzbueno disao... Zato Elizabeta podsjea na suhu i naboranu kiselu jabuku. Sad sjedi s knjigom u ruci, ponosna na svoj um i naitanost. U sobu tad ulazi komornik Sven... - Njegovo velianstvo izvoljeva pozvati Karin, Magnusovu ker - rekne visokim glasom... Karin problijedi i u neprilici pogleda kraljevnu Elizabetu. Jedna od dvorskih gospoa se prenerazi i iglom ubode vrak prsta. Kraljevna nabere elo i kimne Karin. Ova jo uvijek blijeda ustane, duboko se nakloni i plaljivo prati komornika Svena. Tako se neto do sada jo nije dogodilo. Dvorske se gospoe uznemire, ali im strog Elizabetin pogled oduzme volju da otvore usta. Uzbudi se i Karin te protrlja ruke, posluno slijedei komornika. Najprije se preplaila nije li uinila neto loe, ega ni sama nije bila svjesna?! Pa e je kralj kazniti... Ali je Sven ne vodi izravno u kraljev kabinet, ve hoda ispred nje i krene dolje po stubama, a onda van kroz sporedna vrata. Najprije kroz vrt, mimo povrtnjaka vrtlara Allarda, pa zatim dalje uz staklenik u kraljev park. 91 Tamo je neka tajanstvena zgrada to su je strani zidari podizali itavo ljeto. emu e sluiti, to nije nitko znao, premda su mnogi nagaali. Zgrada je sad dovrena, a posljednjih su dana u nju dopremljene biljke iz staklenika. Stizale su i neke zagonetne koare, iz kojih se uo pijuk. Komornik bezizraajnoga lica vodi Karin sve blie zgradi, a njeno srce pritom kuca sve jae. Na vratima Sven zastane i pokae na malenu arenu kuicu. - Morat e sama unutra - rekne ozbiljnim glasom. - Tako je odredio kralj... Ostavi sam s Karin, Sven se nije potrudio uporabiti rije "velianstvo". Okrene se i vrati prema dvoru. Pri tome zatrese glavom i potiho zazvidi. Karin ostane sama... Hoda na prstima, s rukom podignutom na prsa. I polako se pribliava tajanstvenoj kuici. Prozori joj se preljevaju u mnogim bojama, dovratnici, sljeme i nadstrenice su ukraeni prelijepom drvorezbarijom. Karin otvara vrata, a doeka je iznenadan cvrkut stotina ptica koji se na nju srui poput bujice. Ona se preplai, ali i divi. Karin uzvikne. Nala se u arobnoj umi, neobinome gaju, u ijim se velikim biljkama ogledavala beskonanost. Kroz malena okna probija se u polumrak arena svjetlost, a oko nje svugdje pjev stotina ptica. Krletke vise jedna do druge, a ptice pjevice su sjele na najvie izdanke stabala. Mudri gavran njie se na svojoj grani, a oko njegovih nogu su laki okovi. U nekim krletkama lepraju snjeni ostrugai i guu golubi grivnjai. A visoko iznad Karinine glave uje se ptiji zbor, cvrkutanje stotina ptica. Zaslijepljena svime to je ugledala, Karin poskakuje od jedne krletke do druge... Rukom pomie granicu 92

to joj zastire pogled i oduevljeno doziva ponosnu pticu s kukmicom na glavi, to nepomino sjedi u svojoj krletci i znatieljno je promatra. Karinine rumene usne blistaju, kao da zrae mudrost oiju, a grane visokoga grmlja mrse joj kosu, tako da joj se vlasi razbarue. Skriven u sjeni, iza nekoga stabla, stoji kralj. Iznenadno rairi ruke i zagrli je. Karin se preplai. Povue se i nakloni do zemlje. Kako je bila glupa! Posve je zaboravila kraljev poziv, a nakon to je promatrala ptice, sad pogleda kralja. Uzbuena je i kao da ga moli da joj oprosti. Kralj stavi prst na usta, a iz njegovih se usta razlije djeaka radost. Lagano obujmi Karinin struk i primi je pod ruku, pa se oboje uputie na sredinu velike odaje, prema poveoj klupi u grmlju. Pokraj nje visi pozlaena krletka. Zaustave se, a Karin od uda zine... I usta joj ostanu otvorena! Jer, iznad njih se ori cvrkut ptica, ali se i iznenadno razlijegao promukli zov: - Karin! Karin se zaprepasti, gleda oko sebe, ali nikog ne vidi. A onda zauje jo srditije: - Karin! Karin! Zov je dopirao iz pozlaene krletke. Karin prie krletki oiju razrogaenih od zadivljenosti i straha, zastavi na nonim prstima. Unutra je neobina ptica, kakvu u vedskoj vjerojatno jo nitko nije vidio. Perje joj se iri i blista u svim duginim bojama. Ptica ponovno zine zakrivljenim kljunom ptice grabljivice i drekne: - Karin!!! Kralj joj hitno kroz pozlaenu reetku prui ljenjak. Ptica isprui pandu i zgrabi ga iz kraljeve ruke, kao 93 to bi to uinio ovjek. Onda kljunom zdrobi tvrdi ljenjak i pojede jezgru, pa zakoluta oima. Djelovalo je kao arolija. Kralj privue Karin k sebi na klupu, iako se ona protivi, jer je doista neprilino sjediti u kraljevoj nazonosti. A kralj zapone priu o ptici koja govori... - Mornari su je dopremili s Indijskoga oceana -pripovijeda joj Erik. - A ona je sama nauila govoriti. Inae, ptice koje govore ive i do nekoliko stotina godina - nastavi. - Mnogo su pametnije od ovjeka... Karin sve to pozorno slua... Tren gleda kralja, pa neobinu pticu. I ne moe suspregnuti znatielju, ve ga pita: - Za koga je sagraena ta divna kuica? Kralj je ozbiljan... - Za tebe, Karin - odgovara joj. - Dao sam je sagraditi za tebe i tebi u je darovati, zajedno sa svim tim pticama. Karin se nije obradovala, kako je to Erik oekivao. Sagne glavu i odmakne se od kralja. - Nekako se ba ne raduje, Karin? - iznenadi se Erik zamjetno nujno. - elio sam te nasmijati. Nisam li te obradovao? elio sam da se osmjehuje. Da se smije! Karin se trudi nasmijeiti jer eli posluati kraljevu zapovijest... Ali osmijeh joj je nekako kiseo, a iza njega joj se na licu pojave suze, iako se trudila da ih zaustavi. Erik je zgrabi za ruku. - Zato tuguje, Karin? - upita je. - Ljudi... - Karin mu povjeri svoju tjeskobu, pa nastavi... - Ljudi... - a suze joj zablistaju u oima. -Nekako me udno gledaju. Erik plane, ali ugrize usnicu. Ljudi govore, pa to, neka govore, pomisli. To ni kralj ne moe sprijeiti. 94 Onda mu ipak duu stane izjedati neka tajnovita krivnja. - Ne brini za ljude, mala moja Karin... - tjei je i stisne svojim rukama djevojine dlanove. - Kralj Erik je tako osamljen, toliko nesretan da te treba, slatka Karin. On ne moe bez tebe. ezne za tobom. Nasmijeit e ti se, ako se ti njemu nasmijei. Smijat e ti se, ako se ti njemu nasmije... Karin zaueno gleda u kralja i ne vjeruje onome to uje. Nesvjesno joj se na licu pojavi osmijeh kroz suze. - Je li to istina? - proapta. - Ako je tako, bit u najsretnija ena u itavoj vedskoj...! Obim rukama nehotino prihvati lijepu, bijelu kraljevu ruku i pone je vatreno cjelivati djevojakim usnama. Iznad cvrkuta ptica u Erikovim se mislima javlja besmrtna ljubavna pjesma. Polako, vrlo polako, privlai on Karin k sebi. A ona naslanja glavu na Erikove grudi. Osmijeh joj se gubi s lica, a oi joj postanu tamnije. Karin pogleda kralja, a Erika zbuni njezin pogled. - Boji me se, Karin...? - tuno e Erik. Ona odmahne glavom. Njezine udove promu neobino vrui valovi, mrak joj se pribliio i eli je progutati. Karin se uplai. Strese glavom i svojim tamnim oima susretne kraljev pogled. Erik je tad prvi puta poljubi i s njezinih usana ubere plaljivu opojnost jo nevine djevojice. Karin osjea kako drhti, kako joj se tijelo budi i upozna do tada nepoznatu sreu... A ta je i slatka, ali je pomalo plai. Erik joj ljubi usnice, no onda popusti njegov zagrljaj. S kraljeva lica nestala je sjena. Sav blista od radosti i njenosti. Karin mu odgovara na smijeak, a usnice 95 joj trepere. Erik shvati da ju je osvojio, a to je vrijednije i od moi i od krune. - Je li ti ao, Karin, to sam te poljubio? - pita. Usne joj zadrhte, a u oima joj se pojave suze...

Ali ga Karin pohita razuvjeriti... - Nije, nipoto nije! - usklikne. - Kralj ne moe pogrijeiti. Iznad glave zacvrkue joj stotinak ptijih glasova. Ti e je cvrkuti zauvijek podsjeati na prvi poljubac koji je osjetila u tom zanosu, plahom i istodobno stranom. Naime, tada je bilo jo sve najljepe i bez ikakve sjene. Nije znala kako su ptije oi bile probodene uarenom iglom. Oslijepili su ih da bi neprestance pjevale. Kralj to zna, pa su krletke zato postavljene toliko visoko da im Karin ne vidi oi... Karinina kob se pomalo ostvaruje. Nedostaje jo samo malen korak, pa da razmaeni kralj Erik, darovit i lijep muitelj, pohlepan za uitcima, dobije sve to zaeli... Ljetne noi postaju tamnijima. Iznad mranih uma u predveerje bljeskaju munje, a pod pognutim klasjem to nosi teko zrno jo se sjaje modri razlici. Na rubu polja crveni se poput kapljice krvi poljski klini, a povrinu jezera, mirnu poput zrcala, jedva dotiu lagani zaveslaji kraljevog amca. Sunce zalazi. Na pramcu vijore bogato izvezene kraljevske zastavice. Preko mirne vodene povrine radosno se razlijeu zvui lutnje. Erik sjedi na purpurnoj tkanini na kormilu amca i pjeva ljubavnu pjesmu, to mu izvire iz srca. Karin lei pokraj njegovih nogu, a glava joj se s povjerenjem naslanja na njegova koljena. 96 Na pramcu vise krute kraljevske zastavice, a na krmi vodu dodiruju ukraene zavjese. Brodi ni ne zakripi, kad se laganim zaveslajem otiskuje po mirnoj povini jezera. Karin je sklopila oi, a glavu naslonila na Erikova koljena. Sanjari kako je sve to je okruuje samo pjesma, bajka ili san iz kojega se ne eli probuditi. Povremeno joj kroz udove prolaze blaeni treptaji zbog kraljeve blizine i ona mu nehotice lagano pogladi koljeno pokriveno svilom. Otmjeno koljeno, ali koje moe krotiti i najrazuzdanijega konja. Karin se zagleda u mrak. Trenutno za nju nema ni prolosti, ni budunosti. Postoje samo ti blaeni trenuci kad amac klizi po jezeru glatkom poput zrcala, a predivni sazvuci lutnje bruje o Erikovoj ljubavi. Sunce zalazi. Povrina jezera postaje purpurnom, a daleko, na tamnoj obali usred umarka srebrnih breza, uzdie se bijela kuica. amac joj se primie lakim zaveslajima. Karin sklapa oi, a srce joj snano bije u grudima. Dok amac polako klizi u luicu, nijemi veslai podiu vesla uvis, a Erik bez rijei pomae Karin da se uspne na obalu. Karin ugleda vitke stupove i njene obrise vrtnoga paviljona* ispred tamne ume. Sunce baca krvav sjaj u jezero. Na Eriku se istie crvena kosa, a u njegovim se oima turobno ari rumenilo strasti. Kralj vrsto uhvati Karin pod ruku i vodi je prema paviljonu. Ona se ne brani. Slijedi kralja kao u snu, vie ne osjeajui tlo pod nogama. S obje strane ulaza stoje nepomini tjelesni uvari sa eljeznim oklopima i sa sputenim vizirima na kacigama, kako je zahtijevao kralj. Vrata se beumno otvaraju pred kraljem i djevojkom, a onda i zatvore uz zveket ukrtenih helebardi tjelesnih uvara. 97 U najdrhtavijem trenu sree netko e ganut zaplakati, a netko se nasmijati od radosti. Karin, Magnusova ki, leala je mirno, naga i raskolaenih oiju u kraljevom naruju. vedski kralj Johan III. (1537-1592), mlai Erikov brat; vladao od 1569. 98 ESTO POGLAVLJE Vojna Sunce se ve visoko popelo, zlatne vuge tiho zviduu na grebenu, a s vremena na vrijeme zauje se pljuskanje vodenih ptica. Karin sjedi na rubu postelje pazei da ne probudi svojega dragana. Preplaeno ga je gledala, kao da je htjela u svaki djeli due sakriti drago lice. Promatrala mu je debelu donju usnicu, tat nos otmjenih crta, obrve i blijedo elo. U oima joj se vide i tuga i njenost, a tijelo joj proima vatra. Ne, ne...! Kralj ne moe biti zao! Zauvi topot konja i udarce bubnja, Karin se prene. Uskoro zauje i nestrpljive korake po stubitu te lupu vrata. Erik se naglo probudi i nalakti se. Ona zadrhta i stavi ruku na srce, a pogled joj susretne kraljev osmijeh. Taj se samo smjeka, a u Karininoj dui kao da nestaje teak smrtni strah i pretvara se u radost. Netko kuca na vrata. Opet se uje bubanj. Erik se smrai, pa nabire obrve. Prepozna glas Jorana Perssona i pomisli kako se dogodilo neto vano, jer ga se tajnik inae ne bi usudio smetati ba u tom trenutku. Na brzinu se odjene. Naborana i mrava obraza pokrivena rumenilom, u hodnik upadne Joran Persson. Rune su mu usne iskrivljene u pobjedonosnom veselju. 99 - Rat je! - povie. - U Stockholm su upravo prispjeli danski glasnik i Hansin poklisar. Erik se oduevi. - Napokon...! - izusti, a pogled upire daleko... Upravo se stvara vedska velesila. Sad e njegova dravnika mudrost poloiti odluan ispit. A u taj ispit uloit e sve svoje kneevske sile.

Erik ni trenutak ne sumnja u to. Roeni je pobjednik. Prole ga je noi ovjenala najvea srea to je smrtnik uope moe dobiti. Snano tijelo kao da mu se preporodilo Pouri iz zgrade i skoi na konja koji je zarzao. Tutanj bubnja navjeuje rat, ast i veliinu vedske. U tom trenu Erik posve zaboravlja Karin. Tek se kasnije sjeti djevojke i alje komornika Svena da je potrai u paviljonu. to, zapravo, znai rat? Erik to jo ne zna. Dotad ga jo nije upoznao. Karin e to bolje naslutiti, kad zasuzi sama u paviljonu. Jahai su ve otili, a ona sklapa ruke molei se za svu vedsku sirotinju. Erik oholo sjedi u prijestolnoj dvorani. Lice mu se ari, sanjari o vlasti i slua danskoga poslanika kako mu prijeteim glasom objavljuje rat. A hanzeatskoga poslanika iz Liibecka nee ni primiti. Taj e svoju stvar iznijeti u vijenici, pred gradonaelnikom i gradskim vijeem, jer se njegovom kraljevskom dostojanstvu ne prilii primati kramare*, kako je sam rekao. Kad je uo kraljevu odluku, krupni je kramar porumenio od bijesa. Ali, to je zapravo rat? Ovo pitanje neprestance promie Erikovim mislima, ponovno i ponovno. I uskoro e to osjetiti. 100 Novaca i vojnikoga iskustva Danska ima na pretek. Njezini uvjebani plaenici poput ratnoga stroja prodiru kroz pokrajinu Skane* prema Elfsborgu, vanoj vedskoj utvrdi, najdraem Erikovom uporitu. Dodue, Skane je danska zemlja, ali za to mnogo ne mare Rantzauovi* plaenici. Pljakaju je, zlostavljaju njezino puanstvo, prodiru sve to im se nae na putu i hitaju naprijed, sve dok ne zapale sve kue na granicama vedskih pokrajina. Pod teretom objeenih seljaka svijaju se stabla, a gavrani jedva da jo imaju snage uzdizati svoja sita tijela s leeva da bi i dalje pratili pobjedniku vojsku. to je to rat? Teretna seljaka kola prepuna izbjeglica lee prevrnuta pokraj ceste, kuanski predmeti i obua odbaeni su u blato, a jastuci probodeni nekim iljastim predmetom, tako da je itava livada, zagaravljena dimom od poara, prekrivena perjem i kao da je posipana snijegom tek mjestimice zacrnjenim gareom. Na cesti na leima lei ubijen ovjek, zgruane krvi na golim prsima, ogrnut pohabanim ogrtaem od gruboga sukna. Ve mu je netko izuo obuu, a pokraj njegovih bosih nogu ui u blatu ena koja si rukama pokriva glavu. Ne plae, samo joj se trese gornji dio tijela. izme, kona obua, noge izranjene gotovo do kosti, te trupla uz koja neprestance stupaju vojnici uz tutnjavu ve pomalo umornoga bubnjara. Vojnici koji nose dijelove muketa* ravnoduno zure prema naprijed i pokatkad se spotaknu. Na obzorju se viju tmasti dimovi mnogobrojnih poara. Njive su utabane konjskim kopitima, a Erikove postrojbe stupaju kroz zapaljenu, opljakanu i beivotnu dravu vedsku. Topovska kola tonu u mulj i zakravaju prolaz onima iza njih. A seoski momci, izvjebani za vojnike, koji su jo nedavno stajali za plugom, uasnuto promatraju oko sebe. To je, dakle, rat? 101 A Erik samo jae na svojemu vrancu i mimoilazi prevrnuta kola. No, ena ne podie svoje iscrpljene obraze, kao ni oi bez suza, da bi se divila Erikovom sjajnom oklopu, kao ni perjanici na konjskoj glavi. Ni Erik ne promatra oko sebe. elo mu je namrteno, stiska zube i mrano gleda u prednji obluk konjskoga sedla. Dua mu je puna gorine i razoaranja. U tom trenutku spozna istinu. Svijet se stubokom izmijenio. Umjesto dotadanjeg svijeta raskoi, opojnosti i ljubavi, snu o vlasti, sad mu se pred oima stvorilo meduzino* ratno lice. Ono mu se podrugljivo smijei, a od toga ga hvata jeza. No, zar nisu njegovi planovi bili bez pogrjeke? S kakvim je samo zanosom uvjebavao svoje vojnike, vedske seljake, jeftinu i vjernu vojsku koja e se suprostaviti inozemnim plaenicima? Kako li je samo mudro pleo svoje planove za konanu pobjedu! No, u tom se trenutku sve, ba sve, urotilo protiv njega...! On dobro zna. U Turkuu upravo tutnje topovi, opkoljava se ue rijeke Aura*. Ba u tom sudbonosnom trenutku Erik mora podijeliti svoju vojsku i pokuati jednim udarcem smlaviti svojega prevrtljivog polubrata Johana, finskog vojvodu, kojega podupire Poljska i koji sanjari o finskom kraljevstvu. S druge strane, Elfsborg je ve opkoljen, a branitelji su mu ve pred predajom. Ljudi u koje je imao veliko povjerenje, kojima je akom i kapom dijelio i asti i poloaje, izdaju ga jedan za drugim. Mornaricu je posve smelo opkoljavanje Turkua, topnitvo je zaglibilo u blatu ili se pod raznim izlikama zadrava u Stockholmu, zapovjednici se kolebaju. Miljenja ima toliko koliko i ljudi, a Erik dobro zna da i iskusni asnici oklijevaju poi u odlunu bitku protiv uvjebnih plaenika. Je li udno to se Erik dvoumi? Njegovi su se mudri i odluni planovi raspali u trenutku, poput paukove mree pod samo jednim zamahom maa. "Izdaja, izdaja, izdaja!" Tako mu vie u nutriji neki ogoren glas. O njoj takoer govore i ona pisma Jorana Perssona. Moe li se pouzdati u druge, ako ne moe ni u sebe samoga? Za studenih veeri, kad zvijezde blistaju na nebu crvenkastome od poara, Erik se nemirno penje na breuljke i brijegove da dozna to mu predskazuju zvijezde. U savrenstvu svoje vlasti i sree ve je odavno zaboravio "zlatookog" ovjeka - naivnu slika iz djetinstva. U njegovu se duu opet prikrada sumnja. Stureovi, taj prokleti vlastohlepni rod, uspjeno zameu tragove vojvodske izdaje. Zvijezde stalno blistaju na crvenkastome nebu, zemlja tinja, a konji izbjegavaju zadah krvi i mrtvih tijela. to je Erik da se bori protiv planeta, kad i sam osjea izdaju i aptanja koja mu izjedaju utrobu? Erik postaje jo tmurniji, jo nepovjerljivije gleda na sve sumornije raspoloenje u vojnikome logoru. Vie ne moe pomoi Elfsborgu, jer e taj pasti. Uas i sramota! Godinama utvrivana, prepunih skladita, i ta e se

vjerna utvrda predati Dancima. Najtvra utvrda! Kako to pojasniti drukije nego izdajom? Opet e Erik mijenjati planove. Sam sebe prisiljava da ponovno preuzme inicijativu i natjera svoje vojnike prema Danskoj, prema pokrajini Halland, put Halmstada. Uspije li mu osvojiti Halmstad, bit e Dancima presijeen put prema Elfsborgu. Tako se dogodilo da je Rantzauovim plaenicima dosadilo beskrajno probijanje prema granici pokrajine. I to zbog seljaka naoruanih sjekirama i kopljima za lov na medvjede, koji su ih ipak oajniki napadali. Zato su se Rantzaovi vojnici 102 103 morali povui, ali su se ve i dovoljno napljakali, pa su svoje stranjice povukli na sigurno. Jesen je doista sumorna, a vedska zima plai strane vojskovoe. No, jo vie uznemiruju Erika pisma Jorana Perssona koji spominje podmuklu izdaju... U kremama i obrtnikim kuicama krue glasovi kako Erik nije uspio sauvati mir kao njegov otac. vedska gospoda gunaju kako im je rat natovario novo breme, ali i dunosti koja nije prouzroio samo rat. Sve je iznenada poskupjelo. Iz trgovina je nestalo inozemne robe, nema ni dovoljno soli jer je trgovci sakrivaju oekujui porast cijene. itavu su trgovinu zaustavili brodovi iz Danske i Liibecka. I u Stockholmu neto tinja. Svugdje se sumnja u izdaju i oekuje se samo da malo jai vjetar rasplamsa vatru. Te veeri to se polako smrkava, na atoru se vije kraljevski stijeg. A u atoru sjedi Erik grickajui nokte tako da mu meso otie i da ga boli ugriz. Lice mu se trza, a u oima mu gori mrana vatra. Nema nikoga u iju bi se vjetinu i vjernost mogao potpuno pouzdati. Tko ima pameti u glavi, tome nedostaje srce. Umjesto njega imaju tek hladnu raunicu. A tko ima neto srca i vjernosti, taj je nesposoban primiti se posla i zacijelo e doivjeti poraz. A Erik ne moe uvijek biti na svakom mjestu. Sad se osjea kao da plovi brodom koji e se uskoro razbiti i potonuti. Hita s mjesta na mjesto da zakrpa rupe, a ostali putnici samo bulje u ono to radi i jedino pokuavaju sluati zapovijedi. Trese ga zimica. Njegovo je tijelo vrsto, premda naviklo na rasko i na udobnosti, pa mu ratni napori nee nauditi. Istina, onaj kolovani Nizozemac Antonius mu mijea lijekove, ali ima i veeri kad Erik kriomice prolijeva na zemlju straneve pripravke. Ruka ovjeka koji mijea lijekove moe biti zaprljana zlatom... Dancima 104 ili Liibecku bilo bi najlake izboriti pobjedu ako udare po Eriku. Jer on dobro zna da je mo vedske u njemu. Vjetrogonjastoga brata Johana lako je potkupiti, pa bi taj, kao njegov nasljednik, Poljskoj ili Danskoj odstupio prava na Baltikome moru. Erik se stidi svojih sumnji, ali potajno prolijeva lijekove. Ve mu je prelo u naviku da najbliima ne okree lea, kako bi sprijeio da mu netko ne zabije no odostraga. Ne, nee se pouzdati u vedsku gospodu, ije je povlastice i mo dosljedno sputavao. Nipoto im nee okrenuti lea, jer dobro poznaje povijest. Oprezno promatra oko sebe, u oima mu se vidi nepovjerenje. Hoda postrance i neprestance motri, a uvijek ga prati naoruan tjelesni uvar. Gospoda sve to zapaaju, kimaju glavama i izmijenjuju poglede. Pokatkad se sastaju u atoru Klasa Kristerssona kako bi nizozemskome gospodinu Antoniusu davali dobronamjerne savjete neka pojaa dozu lijekova. Bez sumnje, kralj je doista bolestan, utvruju gospoda. Lice mu se neugodno trese kad govori. U kratko je vrijeme vrlo smravio i izgubio zdravu boju lica, pa gubi strpljivost kao nikad dosad. A kao vojni zapovjednik kralj je nevjet. To znaju svi. Priznaje to ak i gospodin de Mornav, koji mu uzalud objanjava da e rat uglavnom biti oekivanje, strpljivost, bolest i bijeda. Gospodi je ve odavno dosadilo da se esto mijenjaju zapovijesti i vojskovoe, da ih se prema kraljevim hirovima nagrauje ili kanjava. Kakva je to kraljeva stega u vojsci u kojoj ne slue samo veani, ali nema saskih, vicarskih ili kotskih plaenika, o ijoj se vojnikoj slavi ve odavna ulo, a ija je ve sama nazonost dovoljna da uplai neprijatelja?! Ako ve drava na moe plaati uvjebanu vojsku, onda je bolje odravati mir i ivjeti asnim ivotom na 105 rodnoj grudi, smatraju vedska gospoda. No, valja priznati da su Danci, dodue, zatvorili morski tjesnac, pa se moralo popuniti vojsku iz velikih centara za vrbovanje vojnika, ako se namjeravalo produljiti rat. Ali, to gospoda ne ele shvatiti, pa se tvrdokorno oslanjaju na zastarjelu vojnu vjetinu. Ocjenjuju Erikovu dalekovidnost kao zanos koji e mu se uskoro osvetiti. atorom krui vr vina. Due se zagrijavaju. Tu i tamo uje se poneka rije, pa se ponetko strese i osvre uokolo. Neka gospodin Antonius samo povea dozu lijekova, u nadi da e se kralj oporaviti. Tako odluuju gospoda, na to se proelavi obrazovani Nizozemac, lica porumenjenoga od vina, samo klanja. Srce mu je zadovoljno to moe ravnopravno raspravljati s tim plemenitim vojskovoama. Due se zagriju, vino smeka srca, a neka od gospode sjetno misle na svoja imanja i stoku. Poneki misle i na srebro to je propalo u ratu, a kojim su namjeravali otkupiti susjedno zemljite i tako poveati svoju imovinu odmah im staro gunalo sklopi oi. To je blizu, toliko blizu da se moe dohvatiti rukom, pomisli netko. I sjete se osjeajnoga prijestolonasljednika Johana, koji e zlatom, povlasticama i poastima zacijelo dobro nagraditi one koji e mu pomoi. No, ta ih pomisao plai. Odana gospoda usuuju se razmiljati samo kako bi kralju

pomogli tek da se vrati u Stockholm, a da brigu za vojsku prepuste onima koji se barem neto razumiju u ratovanje. Svi su ve odavno siti najnovijih naela ratne mode. Gospodin de Mornav, koji je u stalnom doticaju s kraljem, sumnja u lijekove gospodina Antoniusa. Upravo se sjetio najnovije ale. Najbolje bi bilo pomijeati jaku medicinu s vruim vinom koje vladar pije svake 106 veeri. Kralj bi tako istodobno progutao i vino i lijek. Cilj bi tako opravdao bezazlenu alu. Veselim smijehom i raspoloenjem to grije duu sa zadovoljstvom je prihvaen taj prijedlog gospodina Carolusa. Iznenada, drutvo se otrijezni. Unato svojim muicama, ipak je Erik njihov knez i kralj, sin staroga Gustava. Sad ta prosjeda gospoda razmiljaju o njemu kao da im je vlastiti sin. Izrastao je i postao pomalo hirovit, ali je ipak njihov. Odani su mu i ele mu dobro. Ipak je jedan od najodvanijih europskih kneeva... I nadaju se da e se taj mladi vremenom smiriti i stei iskustvo, a kad doe vrijeme imat e u njima najjai oslonac. Nema pravoga kralja bez vedskoga plemstva. To znaju ta gospoda koja vrte ukoenim vratovima, a to e jednom shvatiti i sam kralj. Vino ih zagrijava i omekava im srca. Grizui nokte Erik sjedi sam samcat u svojemu atoru, vjeno tako prokleto sam. A iznad atora vide se jesenske zvijezde, te nemilosrdni planeti, kao Mars, eljezni planet, poput crvene mrlje na nebu. Od sata do sata Erikove se misli odmotavaju u istome beskonanom klupku. Lice mu drhe i obuzima ga luda elja da ga pritisne o meko krilo. I da zaboravi sve, sve... U mislima mu se pojavi tamnomodar bistar pogled, za kojega je mislio kako ga je ve odavno zaboravio. Kad odjeknu ratne trublje, vie nije vrijeme studentskih pjesama. A kad je Erik ostvario svoju namjeru, osjetio se slobodnim i spremnim za zadatke to ga oekuju. Nije dostojno kralja da se duboko zagleda u oi sluavke niega podrijetla, ma koliko bile lijepe i 107 njene. Ve je proao fazu Karin, Magnusove keri, misli Erik. A taj je Erik, otvrdnuo u ratu i vatri, nepovjerljiv... Pa ak sumnja i u samoga sebe. Kad ovjek zadovolji strast, zaeli nove podvige. Erik je posve zadovoljan time to zna kako je bio prvi. Kraljevsko je pravo skriti plah djevianski otpor i ubrati iz rascvjetanoga djevojakog tijela najosjecajniji zanos mladosti. Savjest mu je ostala mirna. Djeviine e se suze osuiti, a kralj e ve sve nadoknaditi. Ipak, smatra kako mu nije ostalo nita trajnoga iz tih najljepih godina njegove mukosti. Istina, priznaje da mu je to bez dvojbe bilo najljepe doba. Ali, najbolje je ipak bilo to se ugasio taj osjeaj, ta djeaka ljubav, koja je ak i samoga kralja uinila srameljivim u bijedi rata i pozivu trublji. Ne... Karin, Magnusove keri, kralj se eli sjeati samo kao lijepe djevojke, keri gradskog redara. I eli pamtiti tek njezin nestaan osfnijeh oko lijepih usana. Bila je tek plijen iskusnoga lovca, koji je spretno opkolio plijen. Plijen kojega su drhtaji udova i taman strah uzbuivali lovca, vodei ga prema najvioj putenoj nasladi... No, osmijeh se ugasi, a Erik se smrai i opet toliko silovito zagrize u ruke da se zauje kako u zglobovima pucketaju prsti. - Vina...! - povikne prema otvoru na atoru. Glas mu je pritom promukao od prehlade. Donose pred kralja pehar. Zainjeno pie se pui i mirie. Erik ga hitro zgrabi. Vr vruega vina mu zagrijava studene ruke to ih je grizao do krvi. Ve eli otpiti, no tad se prisjeti kradomice uzgledati povrh vra... elo mu se nabire, a pogled mu postaje otriji. Tko je donio taj pehar vina? Ne sjea se da je 108 ranije vidio toga tamnoputog mladia koji se ne zna dolino vladatiti pred kraljem i koji se zbunjeno nastoji povui iz atora. - Stoj! - uzvikne kralj hrapavim glasom. - Vrati se! - zapovijedi mu. I pravei se ravnodunim, prua mu pehar s vinom i nareuje... - Hajde, mome, kuaj najprije ti! Momak zbunjeno pogleda vladara, ne usudivi se prihvatiti vr. Ne shvaa to kralj eli od njega. To je panjolski ljekarnik i momak majstora Antoniusa. Bezbrino je proputovao mnoge zemlje i vjeruje kako e jednom u budunosti, na nekome kontinentalnom sveuilitu, staviti na glavu lijeniki klobuk i pripasati ma. Ve mu je dodijalo stalno moljakanje da svojim oima vidi izbliza kralja vedske zemlje, to ga je napokon i dovelo u kraljev ator. - Najprije kuaj ti...! ~ povie Erik bijesno, kad ugleda kako se koleba momak u kojega je sumnjao. Naglo mu gurne vr u ruke. to je taj mladi znao o kuaima vina za kraljevim stolom, o mjerama opreza kojih se Erik pridravao da ga ne otruju? A to je bilo europsko tajno oruje novoga stoljea. Drhtavom rukom mladi prihvati pehar. Zaprepateno se zagleda u Erika i povlai se. Spotie se o tepih u kutu atora i posrne. Pehar mu ispadne iz ruke, a skupocjena se tekuina prolije. Erik takoer zadrhti. Nabreknu mu ile u sljepooi-cama. Momak se ljuto vara ako smatra da se izvukao, pustivi da se pehar razlije. Erik dobro zna da mora udariti prvi, kako je to zauvijek nauio od Jorana Perssona. Drhtavom rukom napipa ma

i pri tome prstima ovla obrie tekuinu s poda. Lizne prst i na jeziku osjeti, osim vinskog okusa, jo i metalnu trpkou lijeka koji je uzimao. 109 Momak nepomino zastane na mjestu, a Erik ga svom silom probode maem. Smrtni hropac zastane u nesretnikovome grlu, a Erik jo nogom pritisne mrtvo tijelo, kako bi izvukao ma jer je taj zapeo negdje u momkovoj kraljenici. uvari pritre, a Erik obrie ma o odjeu ubijenoga te naredi da tijelo iznesu iz atora. Erik se jo uvijek trese, koraa po atoru poput divlje zvijeri u kavezu, a u ruci i dalje dri ma. Dakle, stiglo se toliko daleko da se neprijateljska ruka pruila ve i u njegov ator?!? A za izdaju su pridobili i njegovoga peharnika. Erik vie ne moe biti siguran ni u svojemu vlastitom okolu. Obuzme ga beskrajan umor. Svi su mu napori otili u vjetar. Nita od ovogodinjega vojnog pohoda... Svugdje vreba izdaja. Kad ga slijedeega dana posjeuje sveano izaslanstvo gospode, svi su blijedi i kamena lica. Zamole ga da se vrati u Stockholm, zbog zdravlja i da ouva svoje dostojanstvo. Erik pristaje bez veega nagovora. Samo zahtijeva da mu svojim potpisima potvrde kako dravniki poslovi zahtijevaju da kralj bude u Stockholmu. Erik eli da u oima puanstva i njegovoga nasljednika budu gospoda odgovorna za takvu odluku. Na vlastit poticaj nee odustati od toga da zapovijeda vojskom, ega se s toliko mnogo nade i ponosa prihvatio... Pue vjetar, Erikov se konj pjeni, a uzdu tamnih mu bokova tee krv od ostruga. Tutnji s obronaka obraslih vrijeskom. Sa svojom pratnjom Erik hita u Stockholm. Duu mu ispunjava divlja radost to se oslobodio more. Ostavlja za sobom ruevine i suze, bolesti vojnikoga okola i svu bijedu. Raspoloenju mu pomae osjeaj osloboenja od svega i bijes osvete. Ali, dravniki poslovi zahtijevaju da otputuje u Stockholm. 110 U Turkuu se zavrava prvi in igrokaza, kratak kraljevski san vojvode Johana. Ve se sputa zavjesa nakon muenja te nakon prizora strave i uasa gubilita. Joran Persson se znatieljno i prilino hladnokrvno sagne da bi vidio lice Johana Bertilssona, sluge vojvode Johana. Slugino je lice mokro od bolnoga znoja i suza to uzalud mole za blaenstvo nesvjestice iz tog predvorja pakla. Joran daje znak krvniku, pa se opet nago i napeto tijelo podigne uvis, a jeziv krik propara muionicu. Kameniti podrumski zidovi muionice proputaju vodu, a iz svog zagrljaja ne isputaju ni vapaje, ni krikove. Samo se pisar nemirno pomakne pokraj gruboga drvenog stola, a na papiru se stvori crna mrlja. Trza se lice Johana Bertilssona. Otvara dotad vrsto stisnute eljusti, dahe i uz jecaje izrazi elju da progovori. to god sluga mislio, ve e mu Joran Persson, u svojoj dobroti, rei to mora izjaviti. Krvnik ljubazno kimne glavom i obrie krvave ruke 0 crveni haljetak. "Bilo je doista naporno", pomisli. 1 zatim poe u podrumski kut da uzme vr piva to ga je skrio iza nekog kamena. Tako pivo dugo ostaje studeno... Krvnik zadovoljno podigne vr, prinese ga ustima i obilno otpije. Ponovno je pripravan, za nastavak... Pisar jedva da uje to se govori, no Joran Persson e mu ve kazivati u pero. Johan Bertilsson se ve toliko iscrpio, pa da bi ga Joran Persson dobro uo, mora staviti usne na slugina usta, koja je muenik ve sva izgrizao. Pokraj muila izmijenjuju se aputanja sve dok se Joran ne uspravi i dok ne protrlja suhe ruke dlanom o dlan, pa nastavi promiljeno kazivati pisaru najvanije toke optunice. 111 - Pii... - naredi pisaru suhoparnim glasom pravnika. - Priznaje kako je uo da su se vojvoda Johan i njegova supruga Katarina pogrdnim rijeima izrugivali njegovome kraljevstvom velianstvu i klevatali ga. Johan Bertilsson se trudi sluati, iako pati od bolova kao da mu plameni jezici liu tijelo. Joran ga letimino, kritiki pogleda. - Pii! - nastavlja pisaru. - I jo priznaje kako se vojvoda Johan hvalio da e jo prije Miholjske mise zavladati itavom vedskom. - Ne, ne! - vrisne sluga na klupi muionice, uasne se i svine svezane ruke tako da mu miii nabreknu na ramenima. Krvnik mirno spusti na pod vr piva, nogom ga gurne na staro mjesto, pa se sprema ponovno prihvatiti posla. Odjeven u zastraujui crveni haljetak, priblii se Johanu Bertilssonu, a taj klone duhom i odmah sve prizna. Joran Persson nastavi kazivati pisaru, a krvnik baci kantu vode na Johana Bertilssona. Vjeto otvara muila i pomogne Johanu do pisarskoga stola, da bi tamo svojom rukom gujim perom stavio krii ispod priznanja i tako potvrdio sve to je napisano. Joran Persson svojom rukom prospe pijesak preko teksta da posui crnilo, a pisar rukavom obrie krvav trag palca to ga je ispitivani sluajno ostavio na papiru, kad je nespretno nacrtao svoj krii na zapisniku. Joran Persson, ovjek koji je sklon silnikoj vladavini i obuzdavanju plemstva, mirno smota priznanje. elo mu glatko zasja, a oko usana mu zatitra hladan osmijeh. Prikupio je dovoljno priznanja, pa e ih pokazati ne samo kralju Eriku, ve i Kraljevskome vijeu, a ako treba i Dravnim staleima. ini mu se da je to kamen temeljac njegove neograniene vlasti. Ne, njegov posao nije ni lak, niti ugodan. Opet e sjediti na dimnjaku i na stranjici osjetiti arke iskre, 112 kako je to govorio Erik. Ali, on se ne boji. Zaigrat e veliku igru... A ako ga netko pri tome srui, barem e na nekoga pasti s visokoga!

Pokraj otvorenoga dvorinog prozora dvora u Turkuu stoje vojvoda Johan i ponosna Katarina Jagelovi. Lica su im blijeda i uasnuta kad gledaju dolje, prema mranome dvoritu, iz kojeg se uje mukla tutnjava. Topovske su kugle razbile dvorske zidine i otetile sljeme krova. U zraku se jo osjea miris topovskoga praha, odvratan i neunitiv. Dvorino je stratite presvueno crvenom tkaninom. Krv je curila po kamenu, izmeu debelih dasaka. Nastavila je, zgruana, tei po ljebovima za kinicu. Krvnikove sluge vuku na stratite ovjeka blijeda lica koji zapomae iz svega glasa. Bubnjevi navjeuju poetak smaknua, a ponosno i lijepo Katarinino lice se prezirno krivi. Johanovo se lice trese i on rukama pokriva obraze. Katarina preleti okom preko slabanoga i mladog supruga, a u njenim se tvrdim bistrim ptijim oima ogledava saaljenje i njenost. Koristi silu i snagom mrnje odvaja Johanove ruke od obraza, te ga sili neka gleda u dvorite u kojem je zbog smrkavanja sve mranije. U tom se trenutku ponovno zauje zvuk. Neka se glava otkotrlja i uz tresak padne na daske gubilita, a obezglavljeno se tijelo sloi pokraj panja. Tako je umro poljski gospodin, Katarinin prijatelj i poznanik mnogih isusovaca, a kad prestaju tutnjati bubnjevi, na njenom se licu ne pojavi ni jedna suza. Gledatelji su se nabili u gustu gomilu na krajevima dvorita. Tu i tamo vide se jo poteeni ljudi, vojnici, 113 asnici. Dvorjani su se poredali i prisegnuli na vjernost. Povueni u sebe sad tiho zure u stratite, a poneki gladnim ustima jo rastreseno grickaju komadi kruha. Joran Persson smatrao je najboljim da se puanstvu Turkua ne dopusti ulazak u dvorite dvorca i promatranje smaknua. Sve bi to stvaralo nepotrebnu zbrku, a on se, osim toga, i plai... I to, ipak, ne bez razloga. Bit e dovoljno da se ljudi zastrae kad vide glave na kolcu. - Gledaj, Johane, samo gledaj! - proape Katarina suprugu i podupre mu drhtavo tijelo. - Gledaj, da ti se nikad ne ugasi plamen mrnje i da ne bude slab kad ti kucne zadnji as... Samo gledaj kako Finci umiru! Poljski je prijatelj isusovaca bio gotovo jedini koji je izgubio strpljenje. Bio je prestraen i molio za milost prije nego su ga smaknuli. Ostali su se sami, bez straha penjali na stratite, kleknuli pokraj panja i tako izdahnuli pred Bogom. Na gubilite su koraala i finska gospoda, vlasnici malih posjeda i uivali u kratkim bljescima sjaja vojvode Johana i njegove supruge lijepe Katarine, ene ptijih oiju. Voljeli su i Johana i Katarinu, takoer i svoju oskudnu zemlju i matali o samostalnoj finskoj dravi s obje strane Finskoga zaljeva. A jednom bi, nadali su se, uz poljsku pomo mogli osvojiti i beskrajna lovita izmeu Arhangelska* i Onekog* jezera. A sad su poloili nepokorne glave na panj, koji je ve ljepljiv od krvi. Iz njihovih namrtenih oiju nitko nije mogao itati to su mislili dok su se po kripavim stubama penjali prema stratitu, prolazei izmeu gomile ljudi koji su zurili u njih. Ali, ti nisu bili ba bogati. Mnogi od njih imali su na ramenima grubo modro sukno da pokriju tijelo, a veina je imala i velike i 114 vrste ruke, prekaljene uz plugove ili u kovanicama. A to sad misle, to nitko ne moe vidjeti na njihovim licima. Ta su lica tvrda poput stijena u njihovoj zemlji. Ljudi se uspinju po kripavim stubama, a tmurno dvorite postaje jo tmurnijim. Tamo u daljini, iza hrastove ume Ruissalo*, Sunce se sputa za obzorje. Lica to je posve izgubilo boju i uasnutoga izraza, Johan zgranuto promatra kako mu ubijaju vjerne pristae. Odjevan je u samten ogrta sa srebrnim pucetima, a oko vrata mu je skupocjen ipkasti ovratnik. Neko bezbrian, lijepi Johan promatra kako mu ubijaju podanike, a pokraj njega stoji osoba ija je volja jaa od njegove. Do tada je Johan bio samo bezbrino i muiavo dijete, oarano blistavim sjajem krune, a sad glupo zuri u smrt i krv to izbijaju iz vlastitih snova. Moda e tek danas odrasti taj bezbrini Johan i postati mukarcem. Na leima njegovoga konja je samtast pokriva ukraen srebrnim vezom. To je ovjek koji je srebrnom trubljom pozivao goste u lov i na ostale zabave, a sad jo samo zuri u krv i smrt. Te veeri, kad sunev zalazak pozlauje ljepotu Ruissala i obasjava tvrde zidine dvora u Turkuu, na kojima se vide mnogi tragovi pogubljenja, Johan dozrijeva... I tako spoznaje to znai kraljevska kruna. A pokraj njega stoji Katarina, ena bistrih ptijih oiju, bez suza. Uska joj je glava ponosno uzdignuta, lea snanih poput elinoga luka, a prsti joj stiu hrapavo kamenje dvorskih zidina. Ve joj je sad jasno da e se u Johanu stvoriti gorka pomisao kako za polubrau, Johana i Erika, na tom svijetu nema mjesta da ive zajedno. Johan je ve bio spreman odrei se nasljedstva krune i zadovoljiti se samo Finskom, na ijim bi stjenovitim temeljima podigao svoje kraljevstvo. Ali mu to Erik nije dopustio. Od sada se obojica bore 115 za vedsku krunu, u borbi u kojoj su ulog ivoti. Proraunata i svjesna stvarnosti, Katarina ve je u mislima prikupljala figure za tu igru. Procijenila je Johanov poloaj. Instiktivno ve zna da Erik nema snage bezobzirno odgurnuti brata od istoga oca, premda bi to zahtijevale politike prilike. Ne i ne, Erik nema u sebi toliko mukosti, misli Katarina i ve ga unaprijed podcjenjuje. Pao je ve posljedni udarac sjekirom. Okupljeni polako izlaze iz dvorita u kojemu se smrkava. Krvnik vadi glave iz koare, hvatajui ih za kosu. Krv je ve otekla iz njih i osuila se, a krvnikovi se pomonici rjekaju oko odjee pogubljenih. - Finska e se kruna utopiti u krvi... - kae Johan, dok mu oi s uasom araju po dvoritu.

- A iz te e se krvi jednom uzdii vedska kraljevska kruna - proapta Katarina kovinastim glasom. Johan se trgne. Priinilo mu se, u trenutku njegovoga najdubljeg neuspjeha bljesnula mu je pred oima otrica osvetnikoga maa nade. Sad e doista trebati svu svoju hrabrost, jer zauje zveket okova to ih netko vue za sobom. Stie Joran Persson, zajedljivo se nakloni lijepoj vojvotkinji te oboje izvijesti o nalogu to ga je dobio. Vojvodu mora u okovima otpremiti u Stockholm. Krv prostruji obrazima Katarine Jagelovi. Ona podigne pogled prema Joranu Perssonu, a taj mu uznemiri lukavu i samopouzdanu duu. On e se kasnije esto sjeati tog trenutka. Uvijek e mu kroz tvrdo srce prostrujiti ledeni trnci. Tamniar odnekud izvue teke okove te pogledom zamoli vojvodu da mu oprosti. A onda mu namjesti okove oko zglobova nogu. Johan zbunjeno okree glavu. Ima osjeaj kao da mu se glava klima na ramenima. No, podupire ga Katarinina vrsta volja, pa 116 e uzdignute glave koraati na brod, nosei u rukama teke okove. Dok brod plovi izmeu umovitih otoka i stjenovitih hridi prema otvorenome moru, vjetar fijue medu jarbolima. Za njim ostaje Turku i niska obala, to se Katarini uvijek inila poput zemlje iz bajke. to se brod vie udaljuje od Finske, Katarina sve vie razmilja 0 njoj. Siromana je to i oskudna zemlja, zemlja bezbrojnih gustih uma i ledenih movara. A iznad nje sjaju ljetne noi i lebdi ljubavni ar. Jednom je Johan pokazao svojoj supruzi vojvotkinji blistava umska jezera 1 oniske breuljke. Pokazao joj je i medvjeda koji je sjedio na panju poput gospodara na nekoj krevini, te zadubljen pljeskao svoje tabane. Katarina je tada zavoljela tu neobinu oskudnu zemlju, onako kako je moe zavoljeti ki prostranih polja stranoga plemena. Zajedno s Johanom uila je udan finski jezik, a kad se domaim ljudima Johan obratio na finskom, na licima im se pojavio osmijeh, ma kako inae bili povueni i nepovjerljivi. Katarina je u poetku pomislila kako je taj puk strog i bezosjeajan. Istina, osjeaji i lijepe rijei prema tuincima kamenih srdaca nisu iskazivali, a pogotovu ne esto... Ali sad, kad je spoznala kako ti ljudi umiru zbog vjernosti prema vojvodi, nije mogla ni zamisliti da postoji neto vrednije od toga. Oni su je voljeli. Ona to zna, sjedei posramljena i pobijeena na brodskoj palubi. Voljeli su njene bistre ptije oi i usko tamnoputo lice. Za nju su i umrli... Ponos joj ispuni duu kad si prvi put nakon poraza dopusti da joj se suze pojave u oima. Zbog uspomene na finske mueve, dok brod pod punim jedrima plovi prema Stockholmu i dok se morem ganjaju uspjenjeni valovi. 117 SEDMO POGLAVLJE Kraljev zdenac l Karin, Magnusova ki sjedi na lijepoj klupi Ptije sobe dvorskoga parka i sklapa ruke u krilu. Lice joj je blijedo, a ispod oiju opaaju joj se modre sjene. Ptija je soba samo njena. Poklonio joj ju je kralj i nitko se nije usudio istjerati je. Ona se sklanja u tu sobu pred zajedljivim dvorskim pogledima, zlobnih aputanjima i ogovaranjima. U njoj esto boravi od jutra do mraka, kako bi sanjarila u tuzi. Uzalud je promatra i poziva gizdava papiga arenoga repa, uzalud se glasaju ptice pjevaice i pozivaju je stotine glasova. Karin se ne smijei, a sa svoje grane bulji u nju stari gavran okotana kljuna. Ptica ima na nozi sitan okov i gleda joj u bistre suzne oi. Vjerojatno razmilja o tome kako bi bilo divno slobodno kljuvati njezine oi i bar jo jednom kuati tu poznatu gavransku poslasticu... U zemlji se ratuje. To gavran dobro zna, ali mu smeta okov, pa se ne moe pridruiti jatima svoje brae, koja na ratna podruja dolaze sa sjevera, juga, istoka i zapada. U svim tim ptijim zajednicama graku gavrani prepimi se o kvaliteti blistavih ljudskih oiju... Bilo bi divno biti slobodan, kao da hoe rei gavran, te ni ne trepne zurei u bistro Karinino oko. A 118 neprestani ga pjev slijepih ptica tako razdrauje da pokatkad opako zagrake. Pogrbljeni majstor Allard katkad navraa u Ptiju sobu, dolazei iz svojega povrtnjaka neobinih biljaka... Kao dobar poznavalac ena, promatra Karinin vrat i stas. Smjeka se, upuuje joj komplimente na svojemu dijalektu vedskog. Karin ga ba mnogo ne razumije, ali mu se ipak smijei, radosna to je barem netko ljubazan prema njoj. To se dopada majstoru Allardu. On uzdahne u sebi, dodirne joj ruku, a krv mu prostruji po suhim jagodicama lica. Kraljevi imaju kraljevske zabave, a on mora biti zadovoljan svojim cvijeem i povrtnjakom. No ipak se raduje to mu se Karin iskreno pribliila. Ona nije odbojna. Osim toga, Erik je svoje podlonike enio svojim ljubavnicama, kad bi ih se zasitio. Nije li sad na redu majstor Allard? Ali, on je ve dovoljno star, pa moe jo ekati. Kao Francuz, zna da vino mora dozrijevati da postane punije. Tako bi i u tom sluaju moglo biti slae od zanosa. Stalno promatra Karin, gladi bradu, neto mumlja i opet se vraa svojim biljkama. - Karin! - pozove je neki prestraen glas pri vratima. Karin se trgne u svojim matanjima, jer to sad nije bio kretav papigin glas na koji se ve navikla, pa se na njega gotovo vie ni nije osvrtala.

- Maksimilijane! - iznenadi se Karin i radosno pohita prema njemu da ga zagrli. Djeak je poneto uplaen i oprezno je zagrli, ogledavajui se uokolo. Nije to njegov prvi posjet Ptijoj sobi... Sva je ta uda ve vidio, ali okolina jo uvijek djeluje na njega, pa se osjea nesigurnim. Presretna, Karin ga uhvati za ruku i povede do klupe. Radosno mu postavlja mnoga pitanja. Kako je 119 otac? to je rekao o zlatnicima to mu ih je poslala? Je li ve kupio kuu o kojoj su razgovarali? Maksimilijan nestrpljivo odgovara, nehotice povlai svoju ruku iz Karinine, a ona mu se prpono nasmije jer zna da je stidljiv. Karin je pomalo obijesna. Osjetila je njegovu nelagodnost ve kad je stigao. Zna da jadnog djeaka mui njezina nazonost, ali joj je drago to je doao. Drag joj je unato tome to je svojeglav, kao i zbog svojih neobinih postupaka. Ali ju je odmah potraio, im je kralj otiao u rat. Poput tunoga trubadura, u poetku bi se svake veeri priuljao oko dvorca. Uh, kako je samo smravio, kako je poblijedio...! A oi kao da su mu jo dublje propale u one duplje. Njegove staklopuhake ruke jo su pune mjehuria. Nastojao je skriti svoje staklarske ruke i samo promatra Karin. Gleda u nju i gladno i plaljivo, istodobno i trpi i sretan je to je s njom. U Karininim ilama krv struji jae, a tuga joj nestaje s lica. Osjea se svjeom. "Lijepa sam", pomisli, "i privlaim ga". Protee mlado tijelo i rukom rastreseno popravlja haljinu oko obnaenoga vrata. Izraz oiju joj postaje tajanstven. Ve je mnogo nauila. To je Karin, Magnusova ki. Te se noi podiu vatrene zavjese mnogih tajni. Ona osjea svoje tijelo, njegov zov i njegovu mo... Prepuna je iskuenja, pa se uplai pretpostavke to sad Maksimilijan misli. "Uostalom, zato ne bih mogla biti sretnom", pomisli Karin, "jer i ja eznem, a kralj je odsutan". Ona se plai same sebe, ali i uiva to mui Maksimilijana. Vie nije djevojka, ve prerano rascvjetala ena protiv svih bojih i ljudskih zakona, a grijeh joj se odraava u oima tako otvoreno da se ne usuuje vie gledati djeaka. Zato ustane i dosauje papigi 120 dok se ta ne oglasi, a zatim Karin mae vrpcom to ju je nosila na struku i drai gavrana, sve dok taj bijesno ne povlai lani kojim je vezan i zatrese granicu na kojoj sjedi. Maksimilijan se strese i ne zna to bi rekao Karin. Samo zna da bi bilo uzaludno nadati se ostvarenju svoje elje. Izjeda ga jo vatreniji plamen nego onaj to tako zagrijava staklastu masu da ova kipi i isputa mjehurie. Tjera ga nagon da luta gradom poput nemirne sablasti tako dugo dok mu ne ugasne ponos i postaje toliko ogoren na sebe, pa usmjerava svoje korake prema kraljevskome dvoru i Ptijoj sobi. Vesla po opasnim vodama. Na njega vrebaju duboki ponori. Vjeruje da je ve vidio uhode koje su ga pratile. Ljudi s klobucima irokoga oboda su mu ve postavljali pitanja u oevoj radionici. Ali, on ne eli znati... Rukama si zaepljuje ui i baca se u zanos i okrutnost ljubavi to ga mui. Danas je na svjeemu jesenskom zraku obilazio grmove Ijeski izvan gradskih zidina, zanemarivi svoj posao... Napunio je depove zlatnosmeim ljenjacima za djevojku modrih oiju, koja je neko tamo trala s plavim pletenicama i golim smeim koljenima. Vjeverice kao da su mu se podrugivale. Na poneto prohladnom jesenskom zraku breuljak Brunkeberg je izgledao prilino blizu, a krajolik se protezao u beskonanost. Ljenaci su zlatnosmei, a Maksimilijan oajava kakav e mu biti ivot bez Karin... Karin pak u Ptijoj sobi s vragolastim i aljivim izrazom u oima prati njegovu tjeskobu i kao da osjea kajanje. Gladi mu kosu i razmilja kako istodobno moe prema njemu biti i dobra i zla. Maks vadi ljenjake iz depova, a to oduevljava Karin. Sjea se toplih ljeta i arenih jeseni. Iznenadno joj suze izbiju 121 na oi i poeli da opet bude bosonoga djevojica u krpama, bez ikakvih briga i tuge to je izjedaju i da vie ne osjea stalnu nesigurnost. Maksimilijan drobi ljenjake jakim bijelim zubima kao nekad i prua joj jezgre, te se trudi nasmijeiti joj se. Karin vae ljenjake i osjea bol u srcu. Razmilja i o svojoj i o Maksimilijanovoj kobi. Rat je, kralj nije u zemlji, a njezina e se kob moda utopiti u opemu mraku, kao to zrno ita moe zapasti meu mlinsko kamenje. Moda ju je kralj ve zaboravio, moda je u rukama nekih lakomislenica, kakve esto prate vojnike? Karin lagano poloi ruku oko Maksimilijanovoga vrata i pogladi mu obraze. On zadrhti i stisne zube. U visokim krletkama zapjevaju oslijepljene ptice pjevice, kao da im netko prijeti. Tada se odjednom oglase trublje na dvorskome dvoritu, a na mostu se zauje konjski topot. Karinine oi se irom rastvore, u prsima joj srce poskoi, te ona naglo ustane jer sluti da e se dogoditi neto nakon dugoga oekivanja. Potri na vrata. Maksimilijan je ve posve zaboravljen, kao da nije nikad ni postojao. Slutnja joj se obistinjuje. Na dvorskome se tornju podie kraljev stijeg i veselo se glasaju trublje. - Kralj se vratio...! - poveseli se Karin. I u udovima osjeti drhtaj, pa problijedi i razrogai oi. Kralj stie. Nestrpljivo jae po dvoritu tako da konju iskre frcaju pod kopitima. Natjera konja preko ograde i gazi skupocjene biljke majstora Allarda, dok se trese srebrom izvezen konjski pokriva. Erikova je dua prepuna enje. Stigavi u dvor najprije pohita Karin. to je bio blie Stockholmu to je postajao strastvenijim, pa je konj morao letjeti toliko brzo da je daleko iza sebe ostavljao kraljevsku pratnju. I 122 itavim je putem tutnjavom konjskih kopita plaio one koji su mu dolazili ususret. Ljubav i strast su Erika tjerale

toliko da je neprestance ibao svojega ponosnog konja i do krvi mu zarivao ostruge u tijelo, to se sjalo poput svile. Ve sad zna s kim eli utopiti svoje razoaranje, nepovjerenje, nemir i unutarnji strah. U Karininom ga zagrljaju eka vjeni ponor zaborava. Izjalovit e mu se sve izlike i hladne raunice. Doi e do spoznaje da mu bez Karin nema ni sree, a ni ivota. Majstor Allard si upa bradu i ljuti se zbog zgaenih skupocjenih biljaka. ak i konjuar gazi izmama po povrtnjaku, ali Erik se samo smije. Naglo zaustavlja konja, pa se taj propne na stranje noge. Erik sjae, a oklop mu zazvei. Konj plahovito zanjie svojom uznositom glavom, gubica mu se zapjeni, a iz nje potee i krv. Karin, Magnusova ki, pritri kralju. Snane kraljeve ruke obujme Karin u vrst zagrljaj. Kralj je grli svom snagom i ljubi toliko silovito da im se sudare zubi. Karin se inilo da e joj briznuti krv iz usnice... Susree radostan kraljev pogled i lice ozareno od strasti, pa u oduevljenju pritisne glavu o hladan eljezni oklop. Kraljev se pogled zaustavi na vratima Ptije sobe. Na njima stoji Maksimilijan... Pomalo prkosno promatra kralja. Maks je mlad, ak i lijep. Vitkoga je stasa i irokih ramena, a gornju mu usnicu ukraavaju njeni brii. Kralj naglo odgurne Karin u stranu i uputi se prema momiu. - Tko je taj mladi?! - zapita je poneto oporo, kao da su mu u glasu zapeli komadii stakla koji reu sve to im stoji ma putu. Maksimilijan prigne koljeno pred kraljem i nakloni mu se. Karin se uplai i nastoji zadrati kralja. 123 - To je Maksimilijan... - pojanjava mu, jo zadihana od zagrljaja. - Moj prijatelj od djetinstva. Zajedno smo odrasli. On mi je poput brata. Dobar djeak. Posjeuje me kad sam sama... Ali, to se kralja tie Karinina osama? Pokua li potraiti kraljevu utjehu, Karin nailazi tek na hladan eljezni oklop. Kralj se hitro okrene na petama, zagrize usnicu, nabra elo, a lice mu oblije izraz srdbe. - ak me i ti vara! - prigovori joj oporim glasom, odlazei prema dvoru. Karin problijedi. Njeno je bila ispruila ruke, koje su se sad mlohavo objesile... Zadrhte joj svi udovi. Maksimilijan ustane i sve mu postaje jasno. Pa i ono to nije elio vjerovati... Duu mu obuzme jad. Vie mu nita nije vano. Karin pak zaklecaju koljena. Uhvati Maksimilijana za rukav... - Otii u s tobom kui, Maksimilijane! - kae mu. Hvata se jedine spasonosne misli koju nalazi u tami svoje due. to bi sad marila za podsmjehe i ogovaranja?! Kralj ju je odbacio, a ona vie nema nikoga na svijetu tko bi je zatitio. - Poi u s tobom kui, Maksimilijane! - uzrujano ponavlja. - Priekaj me! Karin potri prema svojoj sobi, prije nego to je Maks stie zaustaviti. - Ponijet e sa sobom samo svoje stvari... - dodaje jo. - Prije odlaska moram sve srediti, ne mogu otii s dvora kao tat! Potri nemirna srca i stalno joj u uima odzvanja reenica: "ak me i ti vara!" A ako joj kralj ne vjeruje, onda joj je bolje umrijeti. Vjeruje da to kralj nije rekao tek tako. Druei se s Maksimilijanom, igrala se vatrom, a sad e to platiti... 124 Nita ne shvaajui, stajao je Maksimilijan pokraj vrata Ptije sobe. Karin e s njim kui...?! Pokua se prisjetiti svega to se dogodilo, ali ne moe shvatiti smisao onoga to mu je rekla. Ipak, barem mu je jasno da se treba skriti u kutu Ptije sobe. Da ga straari otkriju, protjerali bi ga iz parka. Kraljevi koraci odzvanjaju po dvorskome stubitu. Ne gleda nikoga tko mu dolazi u susret, niti ne opaa oduevljene pozdrave. Odlazei prema svojoj sobi, on je ogoren, a u srcu mu kipi mrnja. Kad se dvorjani povuku u svoje odaje, lica su im blijeda, pa se ne usuuju ak ni aptati. Kralj ulazi izravno u svoju sobu, a u ilama ga ledeno probadaju krhotine stakla. Uskoro e mu se stiati bijes, a zamijenit e ga potitenost, bolnija i od smrti. Tako dakle! I Karin ga vara! Ne postoji vjernost na tom svijetu, pa u svojoj njenosti lau i njene njene tamnomodre oi. Ali, ene su takve... Kolebljive im due ne podnose rastanke. Znao je to ve i Petronije* Arbitar, pomisli Erik prisjetivi se efeske* udovice. U susret mu ve stie Joran Persson. Od radosti mu svjetlucaju hladne oi to kolutaju. I on pouri poljubiti kraljevu ruku... Erik mu je gospodar. Doista se raduje to je kralj opet tu. Kad su razdvojeni, obojica su nesigurni. Jaki su samo kad su zajedno. Joran Persson, iji su osjeaji grubi poput hridina to ih je izlokala voda, divi se svojemu kralju koji obiava estoko planuti, bilo da se radi o zadovoljstvu ili srdbi, srei ili nesrei. Sve to Erik ita iz Joranovih oiju i iz njegovoga tijela to prigiblje, a to mu sve prija. Istine radi, Joran Persson ga podsjea na neiskrenoga i podmuklog psa, ali ipak vjernoga gospodaru. Taj mu mae repom i veseli se njegovim pohvalama, ali ga rijetko kad polizne. Takav je pas Joran Persson... 125 Komornik Sven uzdrhtalim rukama pomae kralju skinuti oklop i jo se sagne da bi mu skinuo titnike za noge. Ruke su mu nespretne, pa ga nestrpljiv kralj udari nogom toliko snano da ga obori na tlo. To donekle poboljava kraljevo raspoloenje, pa se vladar ak i malo nasmije, gledajui komornika kako drhti i jedva uspije ustati, drei se rukom za rebra. Kralj si dopusti malo veselja, a na Svenovome licu opazi smijeak olakanja,

iako ga jo probada tijelo od boli kao da mu je slomljena kost. Ipak, jo nije sve izgubljeno, dok se kralj zna i nasmijati. - Van! - izdere se Erik i gurne podvornika, kao da ga eli udobrovoljiti. Svenova glava zadrhti od ponosa i uzbuenja kad zakorai prema ostavi za opremu, nosei teak oklop i teke titnike za noge. Kralj mu je veoma naklonjen, jer ga je svojim rukama zgrabio za iju... A za takvoga kralja ovjek moe i umrijeti! Komornik Sven, ovjek inae grub prema podanicima i nadut prema plemstvu, danas je vrlo ponizan prema svojemu kralju. Kralj nemirno koraa po glatkome kamenom podu svojega kabineta, a Joran Persson mu pripovijeda. U kancelarovim se oima zrcali radost. Siguran u svoju pobjedu, trlja dlanom o dlan i osmjehuje se. Vojvoda Johan i Katarina Jagelovi su na sigurnome i dobro uvani u dvorcu Gripsholm. Nitko ne moe do njih, a pisma im oduzimaju. Inae, Johan moe provoditi ivot na koji je navikao. Smije se slobodno etati po parku, ak i loviti u umi. U posljednjem su trenu dva broda probila blokadu, pa e soli biti dovoljno itave zime i ne treba dirati u zalihe. Na dvoritu dvorca u Turkuu uguena je izdaja, pa je i krv potekla. Gospoda lanovi Kraljevskoga suda spremna su za slubu, a ako kralj eli sazvati Skuptinu stalea, Joran e ve osigurati 126 presude protiv vojvoda i njihovih prijatelja. Dakle, Joran Persson ima samo dobrih vijesti... Erik ga pozorno slua, a njegova dvojbama i nepovjerenjem izjedana dua se malo smiri. No, u njegovim se oima ipak pojavi sumnja. Joran Persson nastoji to proitati na kraljevome licu. A kralj se bori sa svojim ponosom, jer su mu osjeaji snaniji od razuma. Stoga okree lea svojemu kancelaru. - A kako je Karin, Magnusova ki? - zapita zamuckujui. - Posjeuju li je u Ptijoj sobi gosti? Ne moe se svladati, ve udara akom po stolu, baci mrzak pogled prema svojemu koncelaru i zatim izravno pita: - Tko je to, dovraga, pio vodu iz kraljevoga zdenca?!? Pokrije oi rukom i u mati ugleda bistar zdenac ve zamuene vode. Netko je pio iz njega i sad bunar vie nije ist... Pitanje Joranu Perssonu je doista teko, a odgovor moe biti nezgodan. Da dobije na vremenu, odgovori mu kancelar neprirodno ravnoduno: - Bio je to Maksimilijan, sin staklopuhaa, dobro smo ga drali na oku... Kralj se okrene prema njemu i, zadravajui dah, ne usuuje se vie pitati. Jer vlast Jorana Perssona je takva da svakoga moe strpati u najtamniju tamnicu ili ga liiti more, a njega samoga osloboditi od ljubomore to ga izjeda. Molei u sebi, Erik bulji u okrutna Joranova usta, kako bi iz njih doznao ono to eli i to mu odreuje kob. Tvrdoga Jorana Perssona, koji hladno slua vapaje utamnienih i mirno promatra kako mladi i lijepi osuenici rone suze kad ih odvode na stratite, prije nego to im se glave kotrljaju po stubama, odjednom 127 obuzmu njenost i brinost. Radost zbog kraljevoga iznenadnog dolaska, to mu je donekle smekalo nemilosrdnu narav, moda i bojaljiv pogled tamnomodrih oiju, te neopisiva tuga... Sve to ipak djeluje, ak i na njega. Ta jo je nedavno bio spreman uguiti suparnika u kojega je sumnjao i unititi mu ugled! U nekim se trenutcima inilo Joranu Perssonu kao da mu je kralj stranac, pa je zato prikupljao sumnjive iskaze i izmiljene izvjetaje. Unato tome, sada mirno odgovora kralju. - Iz tog zdenca nitko nije pio... - kae smireno. -Radi se o njenome prijatelju iz djetinjstva. Zajedno su se igrali. Djevojica je esto bila sama, a djeak bi joj donosio ljenjake. Nek' samo misli to hoe. Kakva je samo u njega snaga da moe kralju govoriti takve rijei, posve protivne onome to sam misli. Tako svojim dvosmislenim rijeima truje kraljevo srce... Joran se udi, ali nastavlja jo odlunije: - Dakako, drali smo ga na oku. Kraljev je zdenac vrsto ograen. Nita se nije dogodilo. Kralj se donekle razvedri... S lica mu se gube sjene, a ruka mu je spremna izvesti ivahnu kretnju. No, sjeti se djeaka na vratima Ptije sobe... Djeak je vitak, ak i lijep i mlai od Erika. Pomalo se stidei, kralj e svom kancelaru: - Poslat e ga u Estoniju ili moda u mornaricu... Tamo e se ve izgubiti. - Mora nestati - ponovi Joran Persson... I razljuti se na mladoga glupog Maksimilijana, koji poput leptiria oblijee oko upaljene svijee, tako dugo dok ne spri krila i dok mu tijelo ne padne na tlo. Unato dobrim vijestima to ih je donio kralju, Joranu Perssonu se ini da je tog dana promaio. Stavlja pred vladara ovei snop papira da ih kralj proita i potpie. Potrai svojega tajnika, finskoga 128 aljivinu Jaakka Teittija*. Taj je uglavnom poznat kao lovac na suknje, ovjek kojemu je drae zveckanje maa nego kripanje gujega pera. Sad neto zajedno apuu. Jaakko kimne glavom da je razumio, nabije na glavu klobuk ureen perom i stavi ma za pojas. Uskoro se uzdu dvorskih zidina ponu uljati prilike s velikim klopavim klobucima, a straari se prave kao da ih ne opaaju. Takve su upute dobili... U meuvremenu je Karin sloila svoje stvari i pospremila odaju. Na uskoj djevojakoj postelji je lijepo saivena

suknja ukraena srebrnim vezom. Pokraj nje je kopa i kri to se nosi na prsima, nakit to joj ga je dao kralj. Ostavila je i obuu, meke crvene kone cipele i otmjene cipele ureene srebrom. Bosa je i odjevena u haljinu ukraenu cvjetnim uzorcima, ve tijesnu, to ju je poteno zaradila dok je prala posue u krmi Gerta Cantora. Blijeda, odluna i nabranih tamnih obrva, hoda bistrih oiju po sobi. Dola je kao prosjakinja, a kao prosjakinja e sve to i napustiti. Samo eli da Maksimilijanu ne dosadi to je dugo eka. Ni sama ne zna da je vrlo lijepa... Rascvjetala se, privlana je bosonoga mlada djevojka, kad odjene usku haljinu. Tada Hercules proturi runu glavu kroz vrata, kao da eli dosaivati ili kao da mu je na umu neka nova neslana ala. A kad je ugleda, zaprepasti se. Ue u prostoriju i kaiprstom stisne svoj plosnati nos. - to to -radi, Karin, Mjeseeva keri? - potiteno je zapita. Karin neljubazno zatrese glavom... 129 - Otii u svojoj kui...! - odgovori mu, a glas joj zadrhti od razoaranja i gorine. Hercules se zaista zaprepasti. - Kralj e se ljutiti...! - upozori je. - Nek' se samo ljuti!!! - otrese se Karin i zakoluta oima. Hercules klie od radosti. Karin e biti prva koja e se prkositi kralju. Doista vragolija! Hercules mljacka ustima i zaplee oko nje. Ali, to je doznao, tako je velika novost da ne moe uvati tajnu! Pa se smjesta iulja iz sobe i odmah klepa stihove o tome to je doznao. Kralj grozniavo pregledava isprave i marljivo pie po njima gujim perom, a Joran Persson mu ih prua, te tu i tamo pojanjava neto svojim suhoparnim glasom. Kralj nema strpljenja ak ni sjediti, ve sagnut stoji pokraj stola i prelistava papire. Poetna mu je opojnost ve pomalo splasnula, to osjea nakon napornoga jahanja. Zuri mu se. Kao vladar barbarske zemlje, ne osjea plemenit uitak ekanja poput francuskog umjenika Allarda. Joran kriom pogledava kralja... Istodobno ga ali, a istodobno ga i ljuti. A moda se u kutu svoje crne due pomalo i raduje to se kralj veseli. Hercules uleti u sobu na svojim tankim nogama, vrtei se oko stola i pjevajui poprilino priglupu, na brzinu sloenu pjesmicu... Karin se promijenila, Karin se razljutila, Karin, Karin, oj, otii e u dom svoj... Kralj skoi i baci guje pero na stol. Zgrabi Herculesa za iju i zatrese ga: 130 - to to bunca, objeenjae? Ovog je puta Hercules jai. Dostojanstveno digne kraljevu ruku s vrata i uvrijeeno popravi svoj ovratnik. - Istina je - odvrati. - Karin, Mjeseeva ki, naputa dvor. Ve je odjenula staru halju i hoda bosa. ini se kao da smo joj svi dosadili... Hercules oblizne usne i pogleda kralja zlobnim sivim oima. Joran Persson se smrke, kune u sebi i doziva vraga u pomo. Dobro zna da e nakon ove njene igre Karinina mo i utjecaj na kralja biti jai nego ikad. Vjerojatno djevojka i nije ba toliko glupa i nevina kao to je do tada mislio. Predosjeaj mu potvruje kraljeva usplahirenost, jer on nemilosrdno odgurne Herculesa i izjuri iz sobe, spotaknuvi se poput slijepca. inilo se kao da bi on morao igrati dvorsku ludu umjesto Herkulesa...?! A Herules samo trlja rame i naceri se, ustajui. Joran Persson ide za njim i obim ga rukama ispljuska po obrazima kako bi ga smirio. Jasno je da se i on mora na nekome iskaliti. Kralj je ve na vratima sobe pod nadstrenicom. Umoran od tranja i penjanja po stubama, sudara se s Karin koja upravo, sa zaveljajem pod pazuhom, namjerava posljednji puta proi kroz vrata svoje sobe. Kralj je snano ugura natrag u sobu i, bojei se da mu ne pobjegne, pritisne njene ruke svojima tako da ona osjeti bol. Ne moe mu se oprijeti jer je u tom trenu izgubila svu snagu, pa izbjegava kraljev pogled. - Ne smije me ostaviti, Karin...!!! - zavapi kralj, a njezine obnaene noge i prsa to se naziru kroz usku haljinu, ponovno razbude kraljevu strast. On 131 stegne Karin u svoj naruaj i potrai njene usnice. No, sad se trgne ona, odmakne glavu i akama udara kralja po prsima... - Karin! - ape on i nastoji je smiriti. U trenutku shvati on skromnost Karinine odaje. - Dobit e lijepu odaju, mnogo dvorkinja, lijepu odjeu i skupocjen nakit - obeava joj. - Sve u ti dati, samo me nemoj ostaviti... Karin odjednom zastane i ukoi se. Smiri se u njegovome naruju, elo joj se nabire i svim se silama privine uz kralja. to samo hoe? Je li ona samo bludnica, a on je mami lijepom odjeom i nakitom? Suze joj izbijaju na oi, suze zbog ljutnje i nevolje. - Sto e mi odjea? to e mi nakit? - strese se Karin, silom se izvlaei iz kraljevih ruku, o ijem je zagrljaju toliko sanjala tijekom noi prepunih samoe i dana prepunih tuge. Tada Erik padne na koljena pred djevojkom, slomi se i obujmi joj slabine. - Bez tebe sam tako sam, Karin... - zadrhti. -Okruuju me neprijatelji, ak mi je i ivot u pogibli. Svugdje oko mene samo su izdaje i prijevare. Samo mi ti, Karin, moe pruiti mir. Zato me nikad nemoj ostaviti...! Erik je toliko klonuo da je kleknuo na koljena pred djevojkom niega roda i od nje prosjaio ljubav. U njemu

nema ni trunke kraljevskoga dostojanstva... Ipak je najstranije kako je u njegovome zagrljaju Karin ostala tako hladnom. Ali, ne moe je silom natjerati da postane radosnom. Stoga sad klei pred njom, a ruke mu vatreno miluju njene bokove. Kralj Erik spusti glavu i poljubi joj obnaene noge. Iznenadno vatra prostruji kroz Karinino tijelo, pa postaje ponovno sve kao i nekad. Samo jo mnogo, 132 mnogo ljepe i strasnije nego ikad. Njenim se licem razlije smijeak, probijajui se kroz suze gorine. Pritisne Erikovu glavu na svoje ruke i nastoji ga natjerati neka ustane. Nije ba uobiajeno da kralj klei pred svojom dvorkinjom...?! Erikove su ruke opet oko njenoga struka. Karin osjea Erikovu snagu i u tom trenutku zaboravlja sve, pa tako i Ptiju sobu, Maksimilijana i itav svijet. Zaveljaj joj padne na pod, a njegov se sadraj rasipa uokolo. Kralj joj poljubi meke usnice to se draesno rastvaraju, a tamna vatra zaplamsa u Karininim udovima. U sobi pod nadstrenicom lei u uskoj postelji Karin, Magnusova ki. Ne trepe, poiva irom otvorenih oiju. A dok joj Erik ljubi bijela koljena, te dok joj tijelo zadrhti nakon svakoga poljupca, u isto se doba uljaju ljudi s klobucima irokog oboda uzdu dvorskih zidina do Ptije sobe. A Maksimilijan samo sjedi u grmlju i ve je izgubio svaku nadu ekajui. Nepomino gleda u tlo i nita mu nije jasno. Samo shvaa da je od Karininog odlasko minulo previe vremena, te da od svega nee biti nita dobrog. Opazio je neto u njenim oima u trenutku kad je kralj stigao. Leptir je leprao, pa je dodirnuo plamen i sprio si krila. Maksimilijan je poprilino smravio, oslabio, postao sjenom nekadanjeg jedroga djeaka. Sjedi pognute glave i promatra dlanove prepune mjehuria i opeene rastaljenim staklom. Jaako Teitti, finski aljivina, bez potrebe jednom rukom vadi ma iz korica. No to je nepotrebno jer ljudi s klobucima iroka oboda znaju svoj posao. Jedan vjeto prebaci sanjaru crnu tkaninu preko glave, a drugi grabe rtvu za ruke i vjeto mu ih na leima vezuje uzetom. Iz Maksimilijanovog se grla otme krik, ali on ne stie pruiti otpor. Vode ga okrutne ruke. 133 Jaakko Teitti vraa ma u korice, zazvecka novcem u depu i prikljuuje se ljudima Jorana Perssona. Preko dvorca ve se prevlae veerne sjene, a arena okna Ptije sobe odraavju krvavo svjetlo. Kad se strast uzburkala, preostala je duboka i neopisiva njenost. Nakon dugoga jahanja i ljubavi, Erik osjeti umor u udovima. Gleda njene oi, tamnomodre i blistave, u kojima ovjek moe pronai zaborav. Njegova glava poiva na Karinim prsima, a ona vrhovima prstiju lagano miluje njegovu crvenkastu kosu i blijede sljepooice. apui u polusnu Erik zapravo govori sam sa sobom, kao da pria Karin. Osjea potrebu da se oslobodi, da joj se posve preda, kad mu je san tako blizu i dok mu kroz tijelo struje valovi zadovoljstva. Uiva mnogo vie, blaenije nego ikad. - Samo se u tvojemu naruju mogu dobro odmoriti, Karin - proape. - Samo mi ti moe pruiti miran san...! Uvijek, ba uvijek, progonili su me teki sni. Braa su me mrzila jo kad smo bili djeca. Oca sam se uvijek plaio, a Johana je volio vie od mene. I jo mi rekoe da mi je ubio majku. Karin se strese... Tako su joj strane te kraljevske tajne! A prsti joj jo uvijek miluju njegovu vruu sljepooicu. - Spavaj, Erie, samo spavaj... - ape mu. - Karin e ti zatititi snove...! Erik uzdahne, okrene se, pritisne obraz o njena topla prsa i sklopi nemirne oi. - elim da vedska postane velikom... - proape. - Ali mi je kruna oteala. Zbog vedske veliine, htio 134 bih zavladati Baltikim morem, ali mi je kruna postala tekom, pa mi strue elo. elim zatiti puanstvo od lakomoga plemstva, zaista mu elim pomoi. I zatititi ga. Ali me ipak svi mrze. Sve ih moram uhoditi, a okrivljuju me da u upropastiti zemlju i teko pogrijeiti... Karin doputa svijei da dogori. Plamen zatreperi i ugasi se. Topli mrak prihvaa u svoje krilo usku postelju. Karin proape s oima punim suza njenosti: - Kralj ne moe biti zao... Nakon dugakoga dana jahanja Erikova je nemirna dua bila zatrovana sumnjama. Konano pronae svoj mir i zaspi u Karininom krilu, na tvrdoj postelji sobe pod nadstrenicom. Ona mu paljivo uva san i bdije nad njim. Kralj zaspi na suhoj tijesnoj postelji svoje podanice. A komornik Sven do kasno u no koraa po dvorskim hodnicima trljajui dlanom o dlan. U dvorcu krue govorkanja poput zlih ptica, a Hercules se ceri pakosnim sivim oima, pokriva rukama runo lice i potiteno zaplae, ni sam ne znajui zato. U staji drhti plemenit jahai konj. Bokovi su mu prepuni bolnih rana. ivotinja je ve oetkana i napojena, a kroz nozdrve joj curi krvava pjena. Oi joj gore poput modrocrvenkastih plamenova u tami. U najmranijim trenutcima jesenske noi odlaze ljudi s klobucima irokih oboda prema udaljenim stockholmskim hridima... Nasmoljene baklje bacaju crvenkasto svjetlo na vrlo duboku vodu, a kad Jaakko Teitti dade znak, uje se udarac komadom drva o glavu prekrivenu crnom tkaninom. Maksimilijan tiho zajaukne kad mu tijelo padne u vodu uz pljusak i kad se ljudi s klobucima irokog oboda saginju da bakljama osvijetle povrinu vode, te na njoj pogledaju krugove to polako postaju sve veima... 135 Maksimilijan je morao nestati, a kralj nikad nee pitati za njega. To vrlo dobro zna Joran Persson, jer se ovjek

moe vratiti s mora, pa ak i primjerice iz estonskoga rata. Potpun nestanak ne jami ni mornarica, u kojoj sve vrvi od nasmoljenih dasaka i vornatih ueta. Samo pokojnici ute i nikad se ne vraaju, vjeruje Joran Persson, a njegova se tanka usnica okrutno nasmijei. Kraljev zdenac ima vrste ograde... Joran se brine za to! Ove e noi ljudi s licima punim brazgotina i s klobucima irokih oboda dobiti mnogo pia da njim napune glave! A Jaakko Teitti imat e novo pero na klobuku, zveckat e maem u krmi Gerta Cantora i posjesti na krilo dvorkinju crvenih obraza. Tako se smijei ta jesenska no, u kojoj kralj drijema sa svojom podanicom, dok mu smrt opsjeda ljubav sa svih strana... DIO DRUGI OSMO POGLAVLJE Ponienje Rat se oduio, ali je zemlja bila strpljiva i pokorna. A kad se strasti gomilaju poput tekih morskih valova, vrijeme prohuji brzo poput treptaja krila. Prolaze mjeseci, pa ak i godine... Poput zlatnih strijela. Karin, Magnusova ki, sazrijela je u enu ije lice krasi tajanstven osmijeh, a u njenim se oima poesto nazire zagonetan izraz. Svi joj priznaju da je prava ljepotica kad je vide kako se vozi po Stockholmu odjevena u modar samt, kad joj u kosi zablistaju zlatne ukosnice, a oko vrata niska dragoga kamenja... Na dvoru ima vlastite, raskone odaje. A u njenoj postelji, pod tekim natkrovom, kralj uranja u dubok san bez tekih snova. Karin ima i brojnu poslugu... I vedska joj se gospoda, istina nerado ali ipak, klanjaju oholim glavama. Ne usuujui se ni pisnuti glasno rije to bi im lako dola na jezik, kad joj ugledaju rumene obraze i vitak stas. Karin, Magnusova ki, rodila je Eriku jo i djevojicu, pa se nakon poroda rascvjetala u punome sjaju. Hercules esto sjedi na 136 137 stoliu, obraza poduprta rukama i samo je promatra. Kad bi ga u takvome raspoloenju netko uznemirio, skoio bi od bijesa i pobjegao, a runo bi mu lice porumenjelo... Erik uiva u snazi i srei svojih najboljih godina. Lice mu vie ne drhti i ne trza se, a elo mu je mirno i bistro. Ne izbjegava niiji pogled. Zna biti strog kako dolii kralju. vrstom rukom dri dravne poslove. A Joran Persson, njegov omraeni kancelar kojega ljudi svakodnevno psuju, vodi brigu da se uzde dre vrsto. Erikovi su dani ispunjeni bezbrojnim planovima i brigama. Odreuje najvie doputene cijene, no roba pokatkad ipak nestaje iz trgovina. Sumpor i salitru morat e se uvoziti ak i pod prijetnjom blokade, jer su mu nuni u proizvodnji topovskoga praha. Treba ubrzati radove u rudniku srebra Sala*, najvanijemu izvoru vedskoga bogatstva. Erik povremeno vodi i ratne pohode. A tad se gavrani na ruevinama popaljenih sela gegaju punih eludaca. U Ronnebvu* ak se i rijeka zacrvenjela od danske krvi, a u Svarterau se konano pokazuje vedska vojska kakvu je Erik stvorio, ravnopravna protivniku, meunarodnoj armiji plaenika. vedske ete nadiru kroz pokrajinu Halland, palei sve za sobom. Zatim osvajaju Varberg, a time slamaju obru na zapadu. Varberg mu nadoknauje gubitak Elfsborga. Sjeverno more je opet plovno za vedske brodove. Ali Eriku to nije dovoljno. Usmjeruje udarce prema Norvekoj, kako bi prisilio Dance da razdvoje snage i da se bore na dva bojita. Erikovi planovi dostiu i Island. Na njemu su bogata nalazita sumpora, a njegove uhode rovare na tom otoku pripremajui pobunu. Na moru postie najznaajnije pobjede. Pomorske snage, kojima je na elu Klas Horn*, spaljuju lubeko 138 brodovlje, ime se Eriku otvara put prema Stralsundu*. Erik uskoro zavlada itavim Baltikim morem, a taj pobjedonosni admiral, zajedno s plijenom i zarobljenicima, trijumfalno dolazi u oduevljeni Stockholm. Erik ima i blistavih dana, sjajnih uspjeha koji mu donose uitke moi i uspjeha... Ali je rat dug, a neprijatelji snani. Ludi ruski Ivan alje mu poslanike kako bi ga nagovorio da mu dade za enu Katarinu Jagelovi, ime bi Ivan pridobio poljskoga kralja. Erikovi su uspjesi tek polovini. Nakon pobjeda slijede porazi i ponienja... Nakon to potopi neprijateljski brod, ode na dno i njegov zaplijenjeni trgovaki brod... Njegovi vojnici umiru od neke vojnike bolesti, im Erik rani neprijateljeve plaenike. Zemlja osiromauje, a skladita su sve praznija. Slabo se obrauju polja jer su najbolji seljaci godinama izvan svojih domova. Meu stokom haraju bolesti, pa mu poinju prigovarati ak i najstrpljiviji. Zato je Eriku potreban miran odmor pod raskonim natkrovom i u zagrljaju Karin, Magnusove keri. Opet je stiglo proljee, kao i uvijek nakon gladne i oskudne zime. A kad se led otopio, valovi izbacuju na kamenitu obalu kod Stockholma izudarano truplo, tako izgrieno od morske vode da ga nitko nije mogao prepoznati. Ta se vijest brzo iri od kolibe do kolibe, pa se ve na jutarnjemu suncu oko mrtvoga trupla okupljaju ribari mravih lica i upalih oiju. Okupljaju se ne zato to bi u tim vremenima le ili brodske olupine bili rijetki u okolici Stockholma, ve zato to u ovome mrtvom tijelu ima neega stranog i neobinog. Netko je odmotao platnene krpe s truloga i muljevitog tijela, pa je ispod crne tkanine otkrivena oteena glava 139 na kojoj su se ipak vidjele crte lica. Jo su se vidjeli tragovi konih remena, usjeenih do kosti, kao i svezane ruke na leima.

U tjeskobnoj se tiini oglasi neki starac. - Joran Persson...! - rekne, ljutito pljunuvi. - Erik, Erik! - dometne neka starica i zatrese glavom. - To je Joranovo djelo, onoga krvavog pseta! -glasno e ovjek koji dri veslo. Neka pak blijeda ena s djetetom na mravim prsima uzdahne i zaplae za muem koji se nikad nee vratiti. uju se uzbueni glasovi kako se rat nee nikad zavriti, a glad i bolesti pokosit e sve gradsko puanstvo. Kako nabaviti sol za soljenje ribe, ako je uope ulove, kad je cijena soli mnogostruko vea nego ribi? U selima vie nema mladia, a krave teturaju jer nema dovoljno krme. Zato se kraljeva bludnica vozika u kolima ukraenima srebrom. Odjevena je u modri samt, a onaj umiljati vojvoda Johan, koji bi i starome ribaru uputio poneku ljubaznu rije, sad ami u Gripsholmu iza eljezne brave. - Ratu nikad nee biti kraj ako se kralj... -zapone ovjek s veslom, ali mu blijeda ena stavi ruku na usta da se ne izbrblja... Da ne strada i taj ovjek, kao to je stradao njen mu koji se vie nikad nee vratiti. Uskoro na Ribarskome trgu starice sjednu pokraj svojih koara i pripovijedaju o lesu s kapuljaom na glavi. Glasovi postaju prodorniji, ljudi se okupljaju na ulinim raskrijima i prijete gradskim redarstvenicima. Ovi pak nemono mau svojim helebardama... Zajeca staklopuha Hendrik, sijed zbog alosti za sinom, koji je uvijek potrao za svakim nepoznatim truplom to bi ga pronali, pokatkad probodenih prsa noem, pokatkad 140 smrznutim od studeni. Svojega je sina sada prepoznao po odjei. Sklapa mu ruke nad glavom i priziva Boga da prokletstvom kazni grijeni grad Stockholm. Glasine to krue dobivaju gavranova krila, ali istina se nasluuje. Vijest nabubri u divovsku la. Svjetina srui staroga gradskog redara Magnusa i slama mu helebardu. upaju mu bradu, a od jakih udaraca zatvaraju mu se oi prepune suza. Pijani vojnici provaljuju u skladite, zaponu se razbacivati kruhom i komadima slanine sve dok ne pristignu redarstvenici. Razbijaju se glave i prolijeva se krv. Uzrujana svjetina povlai se u svoje domove... Joranu Perssonu se danas uri. Ljudi s klobucima sputenih oboda boje se gnjeva svjetine. Neki bjee iz grada, a drugi opet stavljaju obloge na krvave glave. U podrumu gradske vijenice udaraju palice po tvrdim vedskim lubanjama. Krvnik popravlja muilo jer e trebati otkriti kolovoe pobune, a onda doprijeti i do onih koji provode ustanak. Jer takvih ima, u to Joran Persson ne sumnja. Nije toliko glup...! Zato hita da se to prije sahrani tijelo mladoga Maksimilijana i uutka cvile njegovoga prerano osijedjelog oca. Kralj ne smije uti nita nepotrebnoga... A ni njegova prilenica, lijepa Karin! Vladar ne uje mnogo toga, a to je ba njegovo prokletstvo. Kralj Erik se od srca nasmijao kad su mu rekli kako se puk bunio. Jo je uvijek na vrhuncu moi i sree. Ne sumnja ni u sebe, niti u svoje pravo. Razumije da priglup puk postaje nestrpljiv jer rat jo traje. Umirio je predstavnike seljakoga stalea, darujui svakome pola bave soli iz kraljevskoga skladita. Bijae to u tim vremenima pravi kraljevski poklon, pa s te strane nije trebao izazvati prigovore. I sad e pokuati isto, pa e neki ribari opet dobiti na dar 141 malo soli. Nezadovoljstvo treba svrnuti u pravi tok, sve za kraljevu dobrobit. Puanstvu treba povoda da se ispue, mora se pronai pravi krivac svih nedaa. Eto, to je sjajna politika ideja. Erik protrlja elo i razmilja. - Gospodin Nils ture... - apne mu tiho Joran Persson, tako da ga kralj jedva uje. Kancelar time eli skrenuti kraljeva razmiljanja u drugi smjer. Erik lupne akom po stolu, a lice mu ozari divlja radost. Ako ikad, sad e do zemlje pritisnuti oholi ugled Stureovih i izvrgnuti ih podsmijehu pred itavom zemljom. - Pokazat emo ga stanovnicima Stockholma...! -razmilja i sjeti se novih pojedinosti koje bi se mogle uplesti u postavu tog barbarskog i budalastog igrokaza. Finac Jaakko Teitti zvecka maem, grohotom se smijui, a okrutna se usta Jorana Perssona jo vie krive. Jako se udebljao na vlasti. Pristaje ak i nositi tu smijenu odjeu, a na ogrtau mu blistaju srebrna puceta. Ruke je duboko zavukao u vojnike nabavke, a kakvo mu je sad imovno stanje, to ni kralj ne zna. Stoga se veseli to e puanstvo imati opet razloga razmiljati. Vru je srpanjski dan. Stockholmski tornjevi blistaju na suncu. Praina se die na trgu na kojemu se okuplja svjetina, nemirno se kreui uokolo. Pokraj ulice podignut je slavoluk. To su dvije jele postavljene tako da im je korijenski dio u zraku, a vrhovi prema zemlji. S obje strane ulice stoje vojnici. A njom stupaju gradski siromasi, starice, prosjaci, naputena djeca i bogalji, a poasnu povorku predvodi gospodin Nils ture. Jae na jednome kljusetu koje vue saonice. U njima su djeca prosjaka koji velikim licama tuku o 142 dno baava. Iza saonica je privrena jela koje svojim igliastim granama brie sve neasne tragove. Zlatokosi Nils ture jae prema stockholmskome trgu, a svjetina lakoga pamenja i eljna zabave die graju. Baca na njega grude blata, zvidi i tope nogama po tlu, tako da se diu oblaci praine. Raga mu epa i nervozno mae poluslijepom glavom. Na tom starom konju jai nijem ovjek ukoenoga lica, budui glavar najviega vedskog plemikog roda, roda glasovitijega od Vae. O emu sad razmilja Nils ture, predvodei sramotnu bunu pratnju? Kralj ga je kaznio jer je zanemario dunosti... Zimus su ga, proturijenim i zlonamjernim zapovijedima, potjerali u zapadni Gotaland* kako bi

nagovorio tvrdoglave seljake da bez nadnica rade na dvorcu Varberg, kako su to zahtjevale ratne osnove. Pratio ga je eskadron* njemaih konjanika koji su uz velike trokove poslani u zemlju. Jer, veani su bili nepodobni za kanjavanje seljaka.... Kraljeva je zapovijed bila jasna: objesiti i spaliti. Samo je tako mogao obeshrabriti tvrdoglave seljake da budu nepokorni. Ratni su zakoni neumoljivi. Kad je u pitanju drava, osobne potekoe i nevolje nisu vane. To seljaci moraju shvatiti. Ako ne drukije, a ono biem i kleanjem na uarenome pepelu. Nakon to bi proveo tu zadau, gospodin Nils trebao se sa svojom konjicom prikljuiti vojsci. Upozoren je neka pritom motri na konjanike, u koje Erik nije vjerovao, te pripaziti da se ne razbjee. Ali, ture je, meutim, bio preponosan da bude krvnik vlastitoga puka. Najprije je lijepim rijeima nekako uspio nagovoriti seljake. Njemaki su ga konjanici u poetku pratili jer im je potekla voda na usta od pomisli za pljakom, ali su se uskoro zasitili njegovoga drutva i smicalica 143 vedske drave. Kakvo je to ratovanje, mislili su, ako vojnika, koji iz seljakoga kokoinjca uzme samo jednu koko ili ako siluje samo jednu djevojku, ve za kaznu ibaju? Probudivi se jednoga jutra u kui nekoga seljaka, Nils ture opazi da je ostao sam. Svi su pobjegli i prikljuili se Rantzauovim jedinicama koji je vodio rat prema obiajima to su vladali ve stoljeima. Naime, zapaliti selo, silovati ene i poubijati puanstvo, sve e to iskusan plaenik uiniti s veseljem. Nakon toga je Nils ture primio zapovijed u kojoj mu se nareivalo da ostavi seljake na miru i da ih, po mogunosti, prikljui svojoj postrojbi. Sad mu se zbog toga rugaju i sramote ga. Formalno priznaje krivicu, ali je uvjeren da su za njegove nevolje krive Joranova lukavost i Erikova pritajena mrnja. Svjetina urla, jelove granice metu tragove kljueta to tetura, bave odzvanjaju od udaraca dok oko lica Nilsa Sturea lete grude blata. Ali on ne uklanja svoju zlatokosu glavu, prljavu od blata i krvi. Uspravan i netremice promatra mnotvo, kao da nita ne vidi, a ui kao da mu ne uju poruge. Tada se meketavo javi brezova trublja. Jaakko Teitti potri prihvatiti uzde i zaustavi kljusinu nasred trga. Vojnici drcima kopalja ire put, a Finci koje je prikupio Jaakko Teitti, opet zatrube u trublje od brezove kore. Puk urla i smije se promuklim glasovima to se uju iz tih pastirskih trublji. Netko skine Nilsa Sturea s konjskih lea, a za svaki sluaj dva ga ovjeka povlae za rukave s obje strane. Kad se ponovno oglasi brezova trublja, aljivina Jaakko Teitti, ovjek s perjanicom, stavi Nilsu na glavu slamnat vijenac... - Evo ti krune pobjede, Nilsu ture...! - ree mu. - Ba onakve kakvu si zasluio, izdajnice. 144 Jaakko Teitti dri u ruci svitak praznoga papira. Sveano ga odmota i kao da ita, a puk za trenutak uuti... - Evo ti popisa nasljedstava... - kae - to ti ih je izmjerila dvorkinja iza staje. Stockholmska je svjetina kratka pamenja. Ljudi bez vlastitih misli grohotom se nasmiju kad Jaakko Teitti turi u Stureovu ruku prazan papir. Ona dvojica jo uvijek dre Nilsa Sturea, ali jo vre kad Jaakko Teitti digne vr i Stureu silom ulijeva neku odvratnu tekuinu kroz stegnute zube. Nilsu niz bradu poteku splaine, a dio njih jo i po njegovoj odjei. - Tako te kralj nagrauje za pobjede...! - kazuje Jaakko Teitti. Ali se svjetina vie ne smije kao ranije. Neki kimaju glavama, a ozbiljniji graani ak okreu glave. Jaakko Teitti baci na tlo drven vr, prasne u smijeh i rukom udari Sturea po ramenu. Taj ponosan mladi ukoenoga lica pogleda preko glava svjetine, svjestan da do tada takvo ponienje nije pretrpio ni jedan veanin. Da je barem kriv!!! Ali mu njegov osjeaj govori da je posve neduan. Najjaa je nakupljena mrnja, kako e to dokazati Nils ture. U svjetini se neto pokrene. Buka se stia, a pogled se s Nilsa Sturea svrne nekamo drugamo. Iz gomile izlazi Karin, Magnusova ki, a ljudi joj otvaraju put. Zadihana je od tranja, a haljina joj je u neredu. Oi joj plamte. Kralj joj nije nita govorio o onome to e se dogoditi. Ipak je dovoljno pametan. Ona je tog dana nosila koaru za bolesnike iz predgraa da im podijeli darove, sve do trenutka dok je nisu vika, povici i zvui trublji iz brezove kore dozvali na trg. Jedva da je povjerovala prizoru to su joj oi vidjele. Netremice je promatrala okrutne scene. Ali, strpljenju 145 joj je doao kraj. Straari su bili u nedoumici to initi kad su je ugledali kako se provlai izmeu njih i kad je stala pokraj Nilsa Sturea. Lice joj je bilo ljutito. Naglo mu strgne slamnati vijenac s glave i zgazi ga. Onda se okrene prema mnotvu... - Stidite se, graani Stockholma! - jarosno povie. Podrugljivac Jaakko Teitti se malo odmakne i grickajui usne razmilja, nije li ipak malo pretjerao izvodei svoju lakrdiju. Mnotvo se donekle stialo, a ubrzo je i sasvim utihnulo. Ljudi se premijetaju s noge na nogu i u neprilici samo gledaju uokolo. uje se teko disanje konja iza Nilsa Sturea, onog kljuseta ije su mrave slabine podsjeale na suhe obrue baava. Konj se svim silama naprezao udahnuti to vie zraka. Utihnuli su i drski prosjaci, a i oni sakati. Svi su sa zebnjom bacali zlobne poglede na Karin. - Stidite se Stockholmci! Stidite se! - ponovi Karin, sva izvan sebe od bijesa. Kao djevojka iz puka od uvijek je osjeala potovanje prema zlatokosom Nilsu Stureu. Brino izvue rubac iza pojasa, pa mu obrie blato i tragove one odvratne tekuine to mu je tekla iz vra. No tad se Stureove oi odjednom prenu, kao da je kameni

spomenik iznenadno oivio. On zabaci glavu i s gorinom povie da se zaorilo itavim trgom: - Stidi se ti sama, kraljeva droljo! Karin problijedi i sva se strese. Na trenutak je zavladao tajac, a onda se zauje takva oluja smijeha i krikova, prema kojemu je ono malo prije bila tek igra. Mau palice, unaokolo leti po zraku konjski izmet, a svjetina se previja od smijeha. - Kurvo! Droljo! Karin je shvatila to o njoj misle. Lice joj ozari rumenilo stida, pa obori lice pred Nilsom Stureom, koji sad pobjedniki likuje. 146 Stare prosjakinje, svi stockholmski bogalji viu da je drolja, zaboravljajui kako je zimus svim siromanima donosila hranu iz dvora... Bez nje bi mnogi od njih skapali od gladi. Sad su se toga moda prisjeali, ali su svojim ponaanjem eljeli potisnuti neugodan osjeaj to su primali bludniki kruh. Karin samo estoko odmahne rukom i pobjegne kao da je slijepa. A Jaakko Teitti dade znak vojnicima neka prokre prolaz Karin, Magnusovoj keri. Karin sjedi na rubu postelje, pod raskonim natkrovom, ali joj zlatni lavovi ne tjee duu. Kerkica joj spava, a crvenkasta joj se kosa blista na jastunici. Ruicu je stisnula u pesnicu, ali to njenu majku ne tjei. Karin, Magnusova ki, nevoljno trlja ruke... Naizmjence joj rumenilo i bljedilo obuzimaju lice te poeli da Stockholmci imaju samo jedan vrat, kako bi ga krvnika sjekira mogla odsjei u jednome zamahu... Tako pati, prisjeajui se sramote koju su joj nanijeli. Zdrava joj krv kipi u ilama, a u srcu joj raste neto hladno i tvrdo. "Kralj ne moe nikome nanijeti zlo", ponavlja u sebi. I moli neka joj Bog oprosti gorak, ali divan grijeh, a ona e oprostiti svima koji su je osramotili. Karin se smiri, oplahne oi hladnom vodom... Ponovno je prisebna, a na staloenom elu ene iz puka pojave se bore. Erik je doznao o dogaaju na trgu samo toliko koliko ga je izvijestio Joran Persson, a njega opet nedokuivi Jaakko Teitti. Kralj je saznao samo toliko da je Karin iznenada dospjela na trg i ugledala kako sramote Nilsa Sturea. Zatim se kralj prema njoj ponio 147 kao kolarac, kojega su zatekli u nepodoptini. Takav je Erik. ala koja bi ga nekad razveselila, sad je bila sudbonosna i pritiskivala mu je savjest. Ali, to on ne bi ni pod koju cijenu priznao. Povlai se u najdalji kutak svojega kabineta, gricka nokte i izbjegava Karinin pogled kad se ona pojavi. Te veeri Karin ne mari za nazonost Jorana Perssona, iako bi mogla smetati u razgovoru o dravnim poslovima. Naborana ela, ona podigne bijele ruke, sklopi ih na prsima i rekne: - Nils ture nije zasluio da ga tako sramote. Najradije bi prilijepila pljusku kralju, koji se ne stidi, ve samo mrgodi. Ali, to ipak ne moe. Kralj nije obian smrtnik, suprug ljutite ene koja bi ga uhvatila u nevjeri... Zato je Karin tek dodala: - To nije bilo dostojno kralja...! Erik se trgne, ali se smjesta pribere. A Joran Persson ne zna to bi mislio. Prema njegovome miljenju, sramoenje Nilsa Sturea nije bilo ba mudro, a politiki gledano ak i glupo. Joran Persson ipak ne osjea grinju savjesti, no gluposti mu se gade. Nagon i uroen osjeaj Karin, ene iz puka, ve se i ranije pokazae poprilino dobrima. Kao muenik, Nils ture je sad pogibeljniji nego ranije. Joran Persson prokune u sebi. - Moram li sad udobrovoljiti Nilsa Sturea...? -ciniki zapita Erik. Pritom opipava svoju zlatnu ogrlicu i trudi se ne gledati u Karin. Ona pak oajna zatrese glavom i uzdahne... Jo je ljuta na Erika to je poinio takvu nepromiljenost. Joran Persson kriom pokazuje papire na stolu i kimne glavom, tako da to Karin ne vidi. Erik se obraduje. Sad e udariti po Karin to se mijea u njegov posao. 148 - Ba se ti razumije u politiku...! - podsmjehne joj se, ali dobrohotno nastavi. - Pa, dobro, neka ti bude. Dat u Stureu jo jednu priliku da stekne moju blagonaklonost. Neka poe umjesto mene prositi kraljevnu lorensku i vrati mi se s njenim odgovorom. - Prositi? - Karin se zgrozi. Ruke joj se mlitavo objese, a samopouzdanje joj ugasne. Na tren je zaboravila da je Erik kralj, a sad se toga prisjetila toliko bolno da ju je u dui zapeklo. Do tada je Erik bio tako taktian da mu Karin nije nikad govorila o svojim branim planovima. Ona vrlo dobro zna da su takvi planovi politiki vani. - Dakako...! - odgovori Erik i prie djevojci, siguran u svoju pobjedu. - Dravi trebaju kraljica, saveznici i prijestolonasljednik. Predugo sam lutao. To mora prestati. Tako govorei, on promatra izraz Karinina lica, kao da uiva u tome... Jer, zna da e je time muiti. A da bi bio jo bezduniji, pristupi Karin i toboe joj njeno stavi ruku na rame. - Tako e Nils ture biti obeteen, ako ba eli... - zajedljivo joj napomene. - Ne bih ti se mogao protiviti...! Duboko joj se nakloni da prikrije radostan izraz lica.

Karin kao da uope nije ula to joj je rekao. Jo vie podigne glavu, a bistre joj oi zasjaje. - Jasno...!!! - odgovori. - Drava treba kraljicu. Razumjela sam. Okrene se da izae iz sobe u kojoj se vijealo, jer nije htjela da kralj vidi kako e zaplakati, a jo manje da to vidi Joran Persson, hladan ovjek na vlasti. Sad joj je sve jasno... Ona je tek kraljeva ljubavnica ija srea ovisi o njegovome hiru. Zato su joj dani brzo 149 proletjeli, a srea joj je trajala vrlo kratko. To joj je vikalo tisuu glasova na trgu, a kralj je to samo potvrdio. Erik je lakom i nezasitan. Pod raskonim natkrovom istiskuje i posljednju kap svoje pobjede. Potpuno osjea svoju vlast i beskrajnu nadmo. Te ga noi Karinino tijelo nee primiti u zagrljaj... Nakon tog dana Erik vie ne nalazi mir. Noi su mu prava mora. Budi se uz krik, im se smrai provodi noi blizu zvjezdarnice, ali uzalud promatra putanje nebeskih tijela. Planeti mu najavljuju osvetu, pojavljuju se zloudni znaci i pretkazanja, to mu stvara udubljenja iznad sljepoonica i urezuje crte gorine pokraj usnica. Godine njegove vlasti prohujale se kao kratak san... Sad se budi i ponaa poput slijepca koji je neto sanjao. Razmilja kako e smrviti sve to ga okruuje. "Zlatokosi ti djeak prijeti!", prisjea se Beurreusova proroanstva... To ga izjeda upravo u trenutku kad je smatrao kako je za uvijek od sebe otklonio skrivenu prijetnju. No, moda je iz neznanja posluao okrutnu volju zvijezda, kad je poniavao Nilsa Sturea? Ali, ovjek si ne moe dopustiti, ni u ovome, niti u buduemu ivotu, da mu sazrije prikrivena mrnja. Nemirno hoda po sobi, plai se svake sjenke, svakoga uma. Bjesni i zbog najmanje sitnice, sumnja poput psa koji die glavu im uje udarac i kesi se utih zubiju, a u oima mu se pojavljuje paklenski plamen. Takav je Erik. ega se god prihvaa, sve ostaje na pola puta. Osjeaj ga vara. Pomogla bi mu samo velika djela. Preteka mu je kruna to je nosi iznad 150 blijedoga ela. Sad je upravo vrijeme kad bi morao iskoristiti svu svoju vrstou i snagu volje da do kraja ostvari svoj plan o pobjedi, a koja mu je ve na vidiku. Pobjeda mu je, zapravo, ve na dohvatu, ali se u tom trenutku Erik vara. Da je barem bezosjeajan i vrst tiranin* i dosljedno strog, disao bi mnogo slobodnije i vie vidio oko sebe. Ali u njemu nema eljeza od kojeg se stvaraju samo pravi vladari. Umjesto pobjeda, vidi kako mu se uveliavaju pogrjeke, a gubici mu u mati stalno rastu, zamagljuje mu se dravnika prosudba, a on se umjesto toga prihvaa onoga to je nevano... Erik se plai da je opinjen, plai se zvijezda, tajnoga oruja koje je upereno u njega. Tko je taj natovjean i lukav neprijatelj koji mu prijeti i u njegovome vlastitom domu? Iz ezla mu nestaju dragulji, iako ga uva iza dobro zakljuanih riznikih vrata, Posipavaju mu slamu po putu kojim se kree, a preplaena posluga tri pred njim da mu isti put. ak mu i neka pakosna vjetica eli oduzeti mukost, pa nee imati prijestolonasljednika, iako bi, unato spletkama svih neprijatelja, htio oeniti neku kneginju. Ta duevna tjeskoba, to se u prvi mah inila umiljenom, ne moe se vie smatrati tek pukom slijedom dogaaja. Erik bjesni i plai se ak i kad neki sluga kihne, a iznenadan ga smijeh dovodi u neopisiv bijes. Sad je protiv njega samog upereno oruje to ga je, samodopadno i samouvjereno htio iskuati u tom ratu. Rantzau je ve pourio obavijestiti cijelu Europu da Erik koristi nedoputeno oruje, vradbine, to je protiv meunarodnoga prava, pa ak i protiv bojih zakona. U vojsci ima plaene vjetice. Jednu su od njih uhvatili Rantzauovi vojnici i spalili na lomai... 151 Rantzauova je putanja bila obiljeena udnovatim izblanjanim palicama i premreena jo udnijim vrpcama kakve koriste vjetice, tako da su se i inae okorjeli plaenici pribojavali mraka i zagonetnih krikova to su dopirali iz sjevernih uma... Eriku je bilo tim lake opaati te znakove i vjerovati u njih, kad se vradbina okrenula protiv njega. Postoji samo jedna osoba, jedna jedina u tom svijetu to se smrkava, a koja bi mu mogla smiriti duu i pruiti mu miran san. Ali, on je slijep, bolesno sumnjiav i ve posve okorio, pa izbjegava Karin... Okrivljuje ga tuan pogled njenih tamnomodrih oiju, a njeno mu tijelo ne uzvraa na milovanja. Kamene due i slijep od neshvaanja, Erik odlazi prema svojoj neumitnoj kobi... Jesen oduzima zemlji svu radost. Na kii gasnu ive boje lia, a uveer pred oluju kripaju i cvile vjetrokazi sa strehe. Jesen je, jesen... Nils ture se priprema na put u Lorenu, ali prije toga se proula vijest, najtajnija od svih tajni, da e, u veernjemu sumraku, na neki goli greben stockholmskoga arhipelaga* pristati amci za amcima. U pustoj ribarskoj kolibi Nils ture se, ogorenoga lica, nasloni na vapnom pobijeljenu pe. U zgradu ulaze ljudi, pojedinano i skupno. Neki imaju prebaen crn plat, drugi su pak odjeveni poput ribara, a nailaze i pojedinci u sivim ogrtaima od gruboga sukna, kakve nose seljaci. Ispod plateva blistaju im maevi, a kad tim ljudima izviri ruka ispod odjee, vidi se da su gospoda... Prema njihovim pogledima zapaa se da su viniji zapovijedanju, nego da rade na brodu ili na njivi... To su vedski plemii. Ti su se 152 ljudi hrabre krvi okupili u ribarskoj kolibi, dolazei tajnim putovima i u preruenoj odjei, doavi na ispraaj

obeaenog Nilsa Sturea. Uskoro e se uti lupa o dna vinskih bavi, a vatreno e se panjolsko vino ariti u kositrenim vrevima i drvenim vrevima s dvije ruke. Raspravit e o ustanku... Stariji su nepovjerljivi i upozoravaju mlade kako treba raunati na svaku moguu zapreku, a mladi su pak uvjereni da valja djelovati brzo, jer se ionako nema to izgubiti... Jedino to im je pred oima je uspjeh. Osvetoljubivi i prgavi Abraham Stenbock se smije, a tmurni Klas Fleming vrsto stee rame Nilsu Stureu. Ivar Ivarsson, Klas Tott, Sten Baner i Bo Grip su najpoznatiji i najhrabriji vedski plemii, ija su imena ve zabiljeena u vedskoj povijesti, a neka e jo i biti. U toj smionoj i pogibeljnoj igri stavljaju na kocku svoj ugled, ali i ivot... Lukavo briui brkove navlaene vinom, u sebi raunaju kolikoga e se u svojemu mladenakom zanosu domoi zlata. Jednooki konjiki kapetan Josua Jenewitz, inozemni vojnik sree, koji je imao zadatak vrbovati njemake konjanike u vedsku vojsku, promatra njihov zanos. U toj igri sve ovisi o njemu, a on zna svoju vrijednost. Te se noi mlade nee cjenkati s njim. - U Stockholmu sam pio pie to mi izjeda duu, ali popio sam i svu sreu ovoga svijeta - kae Nils ture i turobnim se licem zagleda u vr u kojem se vino crveni poput krvi. - Sramota to ju je pretrpjelo vedsko plemstvo mora biti oprana krvlju - oduevljeno e Stenbock. Gospoda Fleming i Tott podsjeaju ih da je, bez dvojbe, najvanije to to je vojvoda Johan sveto obeao kako e, kao kralj, potvrditi sva posebna prava to ih zahtijeva plemstvo. Vino im ve vrije u glavama, 153 zaboravljaju na oprez, a kad se mlada gospoda podiu da podignu vreve i povicima "Vivat!" nazdrave Johanu, buduemu kralju, a sad mueniku, po dalekome se mranom moru razlijeu njihovi uzvici. Izmeu pei i zida uuljao se sluga gospodina Stenbocka, koziav lukavac s klobukom irokoga oboda. Pozorno ih slua i sve pamti: kad e se Nils ture vraati s puta, kad e Jenewitz zavrbovati njemake konjanike i kad e se podii zastavica ime e biti dat znak za ustanak u Kalmaru. No, prije toga morat e pripremiti pukovniju i puanstvo da eka, najavljujui da e se dogoditi neto vano. Onima koji su ve siti ratovanja dat e se do znanja da e vojvoda Johan biti spreman sklopiti astan mir. Konjiki kapetan Jenewitz pogladi bradu i razmilja koliko e ove noi zveckati zlata na vjetru. Moni lubeki trgovci rado e otvoriti krinje s novcem, a moda e to uiniti i danski Frederik, premda se za njega govori da je pohlepan... A da ne govorimo o poljskome kralju, ija ljubimica, voljena sestra, ami zatvorena u dvorcu Gripsholm. Opijenost zlatom zanosi tog vojnika jae nego vino. Ali, to ne moraju znati ta mlada gospoda...! Kapetan podigne vr da nazdravi stoljetnoj tenji vedske za slobodom, s istim ozbiljnim izrazom na licu kao to to ine mlada i neiskusna gospoda... ovjek koziava lica s klobukom irokoga oboda izmeu zida i pei dobro pamti sve to uje... 154 DEVETO POGLAVLJE Mahnitost Toga je Silvestrova* Erik zapoeo voditi novi dnevnik... U gornjemu je kutu zabiljeio A.D.* 1567. A onda je svakoga dana nastavio biljeiti nebeske znakove i meusobne odnose zvijea i planeta koji e vladati u toj godini. Turobno je i bez radosti Silvestrovo u kraljevome dvorcu. Blijeda se posluga tjeskobno kree hodnicima, nigdje veselih glasova, nigdje glazbe. Inozemni su svirai pobjegli... A ni Hercules se ne usuuje izvoditi vragolije. Jedino se moe uti kripanje kraljevoga pera. Kao da se to uje u svim dvoranama, takav tajac vlada na cijelome dvoru. Erik se u strahu upiljio u zlokobne znakove to ih je svugdje viao. Tako to traje danima, a maestro* Beurreus sastavlja proraune, istrauje efemeride i pomae kralju u takvim poslovima. Nikad ranije zvijezde nisu tako zlokobno navjetavale novu godinu... Karin, Magnusova ki, sjedi blizu kralja. Oi su joj tune, obrazi upali... Ali je u svojoj tuzi ljepa nego ikad ranije. Ipak joj neto nedostaje. Neto to je zauvijek nestalo. Pjesma joj se pretvara u nitavilo, plamen se gasi, a zlatna je posuda nekamo odbaena i izgubila se negdje pokraj nekoga izvora... 155 Karin vie nije ogorena. Niti saaljeva samu sebe, niti tuguje za svojom malenom djevojicom. Od sveg srca hoe pomoi kralju. Ruke su joj vrlo njene kad se saginje preko njega i ljubi ga u uznemireno elo. Pod Erikom se trese zemlja, okruuju ga arolije, a on osjea da mu vlast sklizi iz ruku. Vie ga ne mogu spasiti ni njenost, ni dobrota. Dogodila se neka nepopravljiva pogrjeka, neka strana pogrjeka. I on opet zapada u nemirne misli... Ni ovaj put proljee nee donijeti radosti Stockholmu. U zemlji vlada glad, u ljudima tinja nemir, a prie o zlosutnim znacima putuju od usta do usta... Na dalekome sjeveru u rano je proljee pao krvav snijeg, pa su se krvavo sjala i iroka polja. Kad se na moru otopio led, u svim su uvalama na povrini plutala jata uginulih riba. Ljudi su se nepovjerljivo ogledavali i nitko nije imao povjerenja ak ni u susjeda. Oevi nisu vjerovali sinovima, ni majstori naunicima. U itavome Stockholmu nije bilo kue u kojoj nije bilo uhoda Jorana Perssona... Joran Persson, meutim, ba i ne vjeruje u neobine predznake. Istina, vlast i uspjesi doveli su do toga da se udebljao, to mu se osobito vidi na licu, ali mu je um ostao hladnim. On ne pravi pogrjeke. Sklon je spletkarenju vie no ikad. Vidi i ono to Erik ne shvaa. Sad je trenutak. Sve mora sazrijeti u pravo vrijeme, kad zavlada vladavina samo jednoga ovjeka i kad taj za uvijek slomi tvrdoglavo plemstvo. A nakon toga postojat e samo puanstvo i kralj, koji e vladati zemljom kao samovladar. Joran Persson ovjek je novoga stoljea...

Pripremio je sve za Erika, a kralj mora samo odluiti. Hoe li uope Erik biti pripravan za taj trenutak? to je proljee vie odmicalo, u dui Jorana Perssona je rasla dvojba. Proraunat i bezosjeajan ovjek sniva 156 nemirne snove. Neodluno promatra Erikov promjenljiv izraz lica i elo to ga more brige. Kakvo ga je to prokletstvo spopalo? O emu razmilja? Koleba li se? Erik sumnja i u njega... Dvojbe i obavijesti to ih donose plaene uhode potiu na krajnju budnost... Ne vjeruje ni u priznanja to ih iscjeduju na mukama, kako to propisuje praksa rimskoga prava. Erik se koleba izmeu odluka i nekave boleljive njenosti. Od svega ga najvie izjeda to to vie ne vjeruje ni samome sebi... Tako je duboko pao da je izgubio i povjerenje u sebe samoga. Ovoga se proljea, javno ili potajno, uhiuju mnoga vedska gospoda. Abrahama Stenbocka bacaju u lance, ispituju Ivara Ivarssona. Nije poteen ni mladi Erik ture, koji je neko bio sretan to je imenovan nadzornikom krme na prosidbenome putu vojvode Johana... I Erik ture e platiti raun za svojega brata. Na stolu kraljevskoga suda ve lee papiri, ali je zbog veliine urote Nilsa Sturea kralj elio odloiti postupak, dok odluku ne donesu Dravni stalei. Joran Persson kripi zubima i stee pesnice, ali mu odbijaju sve razumne prijedloge. ICraljem vie ne vlada ni Joran Persson, niti Karin, Magnusova ki. Erik je utamnienik vlastite volje. Stie lijep sunan proljetni dan... Snijeg se ve otopio, a dralovi ponovno krijete nad Stockholmom. Pognute se glave opet uzdiu, mlade osjea u prsima ugodnu svjeinu, a plamen se pali i u oima ostarjeloga aristokrata, Svante Sturea. Starac je ve doivio da mu starijega sina osramote, a najmlaega zatvore, pa mu je sav dosadanji ivot otiao u vjetar. Danas kralj jae kroz Stockholm, pa se pazi na svaku kuu. Ljudi s klobucima irokoga oboda vrzmaju se po ulinim raskrijima i budno paze na svakoga. Joran Persson 15? nita ne preputa sluaju... Dobro zna da je proljee doba ludovanja. To je takoer doba preokreta i bunta. U to se doba godine ni smrt ne ini tekom, ako je radi slobode. Kakvu jo radost ima Svante ture od svoje grofovske krune? Promatra slike svojih sinova, duboko uzdie, trese sijedom glavom... I moli se. Gleda groficu Marthu. Ona sjedi, lica tvrdog poput kosti, a lea su joj uspravljena. Sigurnim prstima plete. Grofica je odjevena u alobnu crnu haljinu. Nakon to je Nils ture onako sramotno projahao na kljusetu kroz Stockholm, nikad vie nije odjenula neku drugu odjeu. Nils ture je jo iv i radi neke zadae dobivene od kralja otputovao je u Lorenu. A kad se vrati, ako se uope vrati, Nilsovom e ocu preostati jedino da mu pokopa obezglavljeno tijelo... A zlatokosu e mu glavu nabiti na kolac pred zidinama, kako bi je puk bolje vidio. To njegova majka dobro zna. Blista proljetni dan. dralovi krijete, ali su im glasovi poneto promukli. U starakim oima gori plamen. Starac se uspravi i prestane se tresti. Zakorai u oruarnicu i dohvati muketu. Paljivo je napuni. Odmjeri barut, sabije vunu natopljenu lojem, a u cijev ugura kamenie i eljezne strugotine. Onda se s tekom pukom vrati k stalku i pozove slugu, ovjeka rumenih obraza, vjernih modrih oiju i ozbiljnih usana. - Danas e kralj projahati kroz Stockholm - ree zamiljeno gledajui u mladieve ljutite oi. - Ali ta puka nije posve ispravna, pa nee opaliti. Dat u je u ruke oruaru. Nesiguran mladi premjeta se noge na nogu, ali s povjerenjem gleda u grofa. Grof mu prui muketu. Grofiine se ruke zaustave u pokretu. Uspravi se i ledeno pogleda slugu. "158 - Ako iskuava puku - napomene grof ture, gledajui u mladia - ne zaboravi nasipati dovoljno suhoga praha u podiga. Kresivo je, valjda, ispravno, pa e lako upaliti trud. A ako ne uspije, mora provjeriti elik i dobro nabrusi kremen. Mladi najprije problijedi, pa zatim porumeni, te ponovno problijedi. Vjernim oima promatra gospodara. Proljee je, a njegova se prsa napinju i ire. Lako je umrijeti takvoga bistrog proljetnoga dana, ba kad se otapa snijeg... I to radi vjeno slobodne zemlje vedske. Lice staroga grofa zadrhti, a on svom svojom teinom spusti ruku na mladievo rame... - Danas e kralj projahati kroz Stockholm - ponavlja. - Neka ti Bog uva duu. Sad idi...! Mladi ode. S rukama na leima i uspravne glave, Svante ture e se vrlo dugo sjeati prokletoga dana kad je kralju Eriku pruio ma njegovoga oca. Trublje zatrube, a kralj jae kroz Stockholm. Ljudi mu se uklanjaju s puta i hitaju u pokrajnje ulice da ga ne moraju gledati. Du puteva kojima prolazi kralj graani uz lupu zatvaraju prozorske zaklopce, samo da ga ne gledaju. Zadihana posluga tri ispred jahaa i mete put kojim e kralj projahati, jer Eriku smeta i najmanji trun. Iza njih koraa kraljeva tjelesna postrojba s ispruenim helebardama. Slijedi ih Erik jaui oputenim hodom, a uz njega nailaze tjelesni uvari sa eljeznim oklopima, jaui na snanim konjima. Tako po Stockholmu jae vladar, iju je krunidbu puk svojedobno radosno proslavio... Neki sluga rumenih obraza hoda bezbrino ulicama, nosei pod rukom teku muketu. A skriveno u aci 159 dri komad upaljenoga stijenja. Ve je unaprijed procijenio kunu gredu za koju e nasloniti puku, jer sad nee

imati vremena namjestiti stalak. Dobro je potegnuo iz boce da se ohrabri. Zato je sad tako bezbrian, kad zauje odjek konjskih kopita. Na vlanoj zemlji uje se pometanje, a uz to jo i zveckanje eljeznih oklopa tjelesnih uvara. ovjek s crnim eirom irokoga oboda lagano stavlja ruku na slugino rame. - Kamo e s tom pukom, mladiu? - zapita ga. Sluga se okrene, uini tek malen pokret, ali se u trenu oko njega nade mnogo ljudi. Srue ga na tlo, a netko mu istrgne puku iz ruku. Sluga zgazi komad stijenja na vlanu zemlju, to nitko ne zapazi. Udaraju ga po glavi, mlate nogama, a iz grla mu se zauje promukao krik. Erik baca poglede na zatvorene prozorske zaklopce i odjednom osjea kao da ga vreba hladna smrt. - ije je to oruje? - uzbueno pitaju slugu, kojega vuku tjelesni uvari, pokazujui mu puku. Pitanje je suvino. Erik prepoznaje slugu grofa Sturea... - Puka mu nee opaliti... - uvjerava ih sluga. -Milostivi gospodin ju je poslao oruaru da je popravi. Ba idem tamo. ak ni na muilima nije rekao nita vie. Od straha pred smru bulje mu okrugle i potene oi u lice Jorana Perssona. Ali ne kazuje vie ni rijei. Ni onda kad Joran mijenja nain i postupak, zveckajui vreicom zlatnika, pa prekida muenje i obeava. Uzalud Joran naizmjence kune i laska mladiu. Sluga nee izdati svojega gospodara... Jo ima ilavosti i srca u dravi vedskoj! Tko e zatraiti da istina izae na vidjelo? Uostalom, to je istina? Kralj sumnja na ubojstvo iz zasjede, ali 160 Prvostolnica u finskome gradu Turku, u kojoj je pokopana vedska kraljica Karin, ena Erika XIV; \ii f*xrn tn^taH-aSriii izsle Crkve, no dananji izgled FT | pokopana Kar lirtnp poprsje u dvoji ak i glede svoje sumnje. Ali i Joran je pomalo u nedoumici jer je puka bila nabijena, ak to vie otro nabijena...! Ali, kad su je kasnije ispitali, vidjelo se da ne moe opaliti. Desetak puta su uli kako prah iti u podigau, ali puka ipak nije opalila. Oruar je izrekao svoje struno miljenje i potvrdio da puka nije mogla opaliti. Joran je zbunjen i ee se iza uha. On je posumnjao i u svoje ljude. Je li mogue da Stureova mo dostie i do njegovih pouzdanika?! Tko je od njih mogao otetiti puku nakon to su je oduzeli sluzi? Sasluanja su se nastavila, ali ispitivanja nisu nita otkrila. Svantea Sturea su ipak priveli. Gledajui u oi Jorana Perssona hladnokrvno je negirao svoje sudjelovanje pri pokuaju kraljevoga ubojstva. Znai, izmeu njih e se nastaviti borba, a ulog u njoj bit e Stureov ivot... Blijedih obraza i zgnjeenih udova lei mladi sluga Stureovih na kamenome mokrom podu mranoga podruma. A grofica Martha mu poruuje kako njegovi roditelji nee nikad vie trpjeti oskudicu... U svibnju se u Uppsali sastaju Dravni stalei. Ali je ulov Jorana Perssona takav da se on boji kako e mu se mree pokidati. Njegove najvee ribe, grofovi Svante ture i Sten Eriksson Leijonhufvud se koprcaju tako snano da Joran opet mora pozvati sotonu* u pomo. Neveselih proljetnih dana, prije puta u Uppsalu, izmeu Karin, Magnusove keri i Jorana Perssona nastao je odnos to gotovo podsjea na prijateljstvo. Oboje ele svojemu kralju sve najbolje, svatko od njih na svoj nain. Joran eli da padaju glave radi veliine 161 vedske, a Karin pak da Erik iskoristi svoje kraljevsko pravo za pomilovanje. Ali, takvo mu pravo pripada samo ako Dravni stalei potvrde presudu. Oboje, Joran i Karin, ne govore meusobno ni rijei o svojim nastojanjima. Joran vie ne osjea slast pobjede. Oko Duhova predviaju mu se duboke provalije i pogibli. A Karin ne misli toliko na kobi gospode, jer uglavnom razmilja o kralju. Ona zna da je Erik bolestan. Pati od nesigurnosti i opsjednut je sumnjama. Kralj se sve dulje zadrava u svojoj sobi u zvjezdarnici ili se prevre u postelji, a nerijetko se zatvara i u svoj kabinet. Predviaju mu se same grozote. Ne podnosi da ga tamo posjeuju, pa su Joran i Karin upueni jedno na drugo i na neobian se nain poinju meusobno cijeniti. Kobi su im povezane i ne mogu se razdvajati. Oni to predosjeaju. Joran podigne klupko vune to je Karin palo na pod. Svojim kolutajuim oima upitno promatra tamnomodre i mudre Karinine oi, traei u njima smirenje za svoju okorjelu krvniku duu. I Karin misli na Jorana. Unato svojoj lakomosti i okrutnosti, on je zatitnik siromanih protiv monih bogataa. Mladost mu je bila prepuna ponienja, a jo govore kako mu mater smatraju vjeticom, samo zato to je runa... U njihovim ivotima bilo je razoaranja. Neto to ovjek u svojim ljudskim procjenama ne moe uzeti u obzir. Izgubili su tlo pod nogama, a struja ih neumitno vodi prema njihovoj kobi. Zato ih njihovi nagoni sile da se priblie jedno drugome. Stvaraju nekakvu neprirodno prijateljsku vezu, dok kralj do krvi gricka svoje nokte, dok na sav glas urla da ga varaju. Sve to okruuje kralja promijenit e se u grozomoran san. Prevarit e se svatko tko vjeruje u cjelovitost ovjekove misli. Raskinut e se eljezna veza i raspasti 162 sve to postoji u ovjeku. Erik sad gleda ljude samo kao sjene. Vie ne shvaa njihov znaaj. Neprestano

zapitkuje jedno te isto, jer se vie ne sjea to su mu odgovorili. Rasprsnula mu se volja, jer je bila prejako zategnuta, poput luka. Ali to on ne opaa, jer u njemu ivi zloduh. A taj mu mijea volju i hirove, nekorisna snatrenja i lutanja misli s razmiljanjima, a razmiljanja sa zbivanjima... Jo uvijek smatra da vlada samim sobom i svime to ga okruuje. Njegove su misli zaslijepljene, a u to sad ve vjeruju i ostali. Te su godine svibanjski dani bili vrlo topli. Usjevi su pokrili polja poput zelenih sagova. Na suncu su se zazelenjeli brezovi gajevi, a iz nebeskih je visina dopirala vjena evina proljetna pjesma. Ma koliko se god Uppsala pribliavala, toliko je bila blia i sudska presuda. Kralj je toliko nestrpljiv da izlazi iz kola, pa se uspinje na konja i odjuri od svoje svite. Istina mu je na dohvat ruke... On mata da ve vidi plameni stup istine i da mu ta pokazuje put. Podbada konja i ostavlja pratnju. Sad e konano doznati tko mu eli zlo i tko mu je vjeran, unato prividnoga protivljenja. Istina e napokon na vidjelo. Kad to rijei, lako e donositi odluke i uiniti sve kako dolikuje plemenitom i pravednom vladaru. Zato e odbaciti Jorana Perssona, koji mu je iz dana u dan govorio o osnovama politike, kako nije vana istina, ve samo svrsishodnost. Ako je za kralja i dravu korisno da se unite gospoda i mo plemstva, onda nije vano je su li doista krivi... Samo im treba unaprijed dokazati krivnju. Kralj zatrese glavom i jo jednom podbode konja, da to prije dostigne istinu. I tjelesni uvari podbodu konje, slijedei kralja. Konjska kopita tutnje svom silinom, oklopi zvee, a crni jahai prate kralja poput grmljavine. Kralj je 163 pomahitao od plamenoga stupa koji ga je zaslijepio u neprestanome proganjanju istine... Sve ostavlja iza sebe. Tjelesni uvari zaostaju, nekima od njih spotakne se konj i beivotno srui. Erik ostaje sam na cesti... Boji se napada, pa se trza na svaki zvuk. Do tada je bio okruen tjelesnom postrojbom koja ga je uvala, ali sad jae sam samcat prema Uppsali, u kojoj su pritvorena gospoda, njihove supruge i keri. Tamo ga ekaju i Dravni stalei da, prepuni nijeme gorine, odlue svoje. Zamaraju se i kralj i njegov konj... Sve je to tek san, a kasnije se Erik vie nee ni sjetiti kako je izgubio konja. Na vrata dvorca u Uppsali stie zapraen kao prosjak. Dugo kuca na dveri prije nego neki priglup straar shvati to se dogaa. Trebalo je mnogo vremena dok mu na doek nije stigla poasna straa i dok nisu pritrala gospoda. Umoran i bijesan, Erik ih izgrdi i povue se u svoje odaje. Poput hirovitoga ognja izgubi se plameni stup to ga je poslao sotona. Kralj se odjeven baca na postelju, rukom pokrije lice, a ostruge mu zapnu o dragocjen pokriva te ga rastrgaju u rite^ Teki su dani u Uppsali, Odvojeni od ostalih, u posebnoj drvenoj zgradi, zatoena gospoda oekuju svoju kob. Teko zamiljeni, mladi kriplju zubima, a stari pjevaju pobone pjesme, predavi svoje ivote u ruke Gospodnje... Nadaju se da e im pomoi Dravni stalei. Treba se dogoditi neto vano... Premda su oajni, jo se nadaju. Njihove supruge i keri, odjevene u tamnu odjeu, odsjele su u svratitima, a sad se okupljaju oko grofice Marthe ture i suznih oiju trae njenu utjehu. Uspravnih lea i nepominoga lica 164 Martha ture sjedi na stolici s pletivom u ruci i nita im ne govori. Ne sudjeluje u zajednikoj molitvi, niti ne puta suze. Treba uti miljenje Dravnih stalea. Iako mu je estina poneto splasnula, Erik se ipak trudi iskoristiti svu govornu vjetinu i svu slatkorjeivost kako bi dokazao krivicu pritvorene gospode. Kralj je, uz pomo Jorana Perssona, sastavio optunicu. Tako je Erik prikupio mnotvo dokaza i pronaao svoj duevni mir. Sve ipak ne moe biti tek prividno. U optubi je ista istina, no jedva da je optunica bila dovrena, javila mu se nova sumnja. A uveer prije nego e se sastati Dravni stalei, kralj se oslanja na ono posljednje to mu vraa izgubljeno samopouzdanje i osjeaj moi. Ve za trenutak zauju se udarci po vinskim bavama, razlijee se svirka...! Gospoda Beurreus i Joran Persson e opet jedanput pratiti razuzdano pijanevanje. U svojim sobama supruge i keri zatoenika uju svirku i uzvike pijanih itelja dvorca... Ogorene su. Je li doista kralja opinio sam vrag, kako se pripovijeda? Kakva se to nakaza krije iza njegovoga lijepog lica? Drhtei apu molitve. A grofica Martha i dalje nepomino sjedi i dri pletivo u ruci... Kraljeve oi lutaju uokolo, a usnice mu drhte.__ Na kraju odreuje Joranu Perssonu da potrai ifiann... eli da ga ona smiri. Ali, pijani je kralj vie ne prepoznaje. Grohotom se smije, kako se obino smiju pijanci. Ni sam ne zna zato maem probada plou stola, a usnice mu i dalje drhte. Odnesoe ga u postelju, a glazba utihne. Karin se nadvila nad usnulim kraljem, koji je zaspao kao da je umro. A Joran Persson se zagleda u prekrasnu zoru... Oi mu plamte i krivi poput vuka koji je upao u zamku. Nitko ne zna to se jo moe dogoditi. 165 Okupljaju se lanovi Dravnih stalea, a glave im se nemirno okreu amo-tamo. Buntovnika aputanja krue od usta do usta. Nemirno gledaju uokolo ti predstavnici seljaka, odjeveni u kratke plateve od gruboga sukna. Duboko uvlae glave meu ramena. Kralj kasni, a zbog toga su jo nemirniji. Ali, ima razloga to stie kasno. Negdje je zametnuo govor to ga je toliko brino sastavio. Nestao mu je saetak i nitko mu ne moe pomoi... Tko je taj tajanstveni neprijatelj koji se uvlai ak i u njegovu najbliu okolinu? I koji ga i sitnicama uznemiruje do ludila? Napokon herold puhne u trublju, a kralj stie blijeda lica i jo uvijek kolutajui oima. Unato upozorenju Jorana Perssona, odluio je odrati govor, a da se nije pripremio. Jedino ga zanima istina. Sve je vie uvjeren kako ga progone neprijatelji koji mu rade o glavi. A Dravni stalei su duni zatiti ga...! On polae nade u njih, a isto

ine i zatvorena gospoda. Jedva da je Erik zapoeo, kad ga prekinu povici. Zabaci glavu, a oi mu zaplamte. Dvorana se uznemirila netom to je spomenuo grofa Sturea. Nazoni lupaju nogama i negoduju. Predstavnici stalea zbiju se u gustu gomilu, kao da trae zatitu jedan od drugoga, viu i negoduju protiv sustava uhoenja i muenja, iza ega stoji Joran Persson. Erikovo je lice blijedo, a usta mu drhte^ Je li to, dakle, istina? Gleda uokolo kao izgubljen, a Joranu Perssonu kao da je sve to dosadilo. Stupi pred kralja i savjetuje mu da prekine skup i odloi ga za neko pogodnije vrijeme. Pijan od vlasti i mrnje, Joran rairenih nogu stoji pokraj kralja, te brino promatrajui lanove Dravnih stalea, nastoji upamtiti one koji se 166 najvie bune. Rumenih lica od na izgled izvojevane pobjede, gospoda sa sjajem u oima izlaze iz dvorane. Misle kako se kralj nee usuditi osuditi zatvorene plemie prije nego to Dravni savjeti ne reknu svoje. Meu posljednjima iz dvorane izlaze predstavnici seljaka. Potiteni su, jer samo sloga gradi dravu, a nesloga je rui. Pokazalo se ve u najstarijim vremenima kako su nesuglasice izmeu vladara i plemstva bile tetne po puanstvo, jer seljak uvijek plaa spor izmeu plemstva i kralja. Tako razmiljaju i jo vie saginju lea pokrivena grubim suknom... Prolazi vrijeme u neplodnome vijeanju. Ljetni su dani topli, sunce zagrijava sive zidine. A mladi ljudi koji nose oruje ili samo prate gospodu koju ne mue brige o dravi, predveer trae hladovinu izmeu zidova ili u umarcima. Tu i tamo uje se muki grohot ili djevojaki smijeh, pa jo i uzvici to svjedoe o bunoj zabavi. U zemlji koja je jo uvijek u ratu, svi su mladi eljni ivota. Treba proivjeti sad, kasnije je ve prekasno... Djevojke su voljne, a mladii postaju hrabrima. Stari su opet, barem na trenutak, zaboravili svoje brige i uz vr pjenuavoga piva posjedali u krmama i prenoitima. Poput groma iz vedroga neba pronese se glas: Nils ture je stigao iz Lorene. Ta je nevjerojatna i iznenadna vijest bila uzrokom to je cjelokupno puanstvo Uppsale otralo prema dvorcu. U toj su ludoj trci stariji ljudi i svi slabiji bili zgaeni, a psi su cviljeli jer su dospjeli pod teke izme onih koji su trali. Ljudi su otvorenih ustiju buljili u jahaa iji se konj pjenio od jurnjave i kojega su proetali uokolo prije nego su ga smjestili u staju. Nitko nije ugledao Nilsa Sturea, jer su ga odveli bez ekanja, a orunici su zatvorili zasune na prostoriji 167 u kojoj je ve dugo bio zatvoren i stari grof Sten, kojemu su neprestance suzile oi. Osim toga, bio je zabrinut za kralja i dravu. Pletivo ispadne iz ruku grofice Marthe, a lice joj zadrhti.. to je to mislio njezin ludi sin kad je turio glavu u vuje drijelo?! Njena je jedina nada bila da e joj barem taj sin ostati poteen, te e se njegov rod nastaviti, ako ne drugdje, a ono barem u izgnanstvu. Zato se uope vratio iz tuine, ako je znao da su mu drugove zatvorili, a njega smatrali kolovoom urote? Gospoa Martha ustane i nemirno se proeta po sobi. Pogleda kroz okna od zelenkastog stakla i protrlja ruke. Oholo uzdignute glave Nils ture mirno slijedi orunike... Ne skriva gaenje kad ga prima Joran Persson i treba ga izvijestiti kako u Loreni nije ispunio zadau, to mu ju je povjerio kralj. Nema nade da e vladar isprositi kneginju. Njegov podsmjeljiv pogled govori mu kako joj nije ni pokuao uljepati kraljevu sliku na lorenskome dvoru... Ni kralj ga ne eli vidjeti, iako ga je zapanjila vjet da se Nils ture vratio. On i Joran su se pomirili s pomisli da e Nils ture biti proglaen urotnikom i dobrovoljno odabrati izgnanstvo, te e ga osuditi u nenazonosti. Zato se uope vratio? To zna samo on sam, Nils ture. Joran to nee doznati ak ni pomou krvnikovih klijeta. Sve je bila samo pretpostavka. Nils ture je sam odluio da je najbolje ako se vrati. Moda je smatrao da je to najbolji dokaz kako je neduan? Moda ipak neto zna? Ili je spreman to kazati, kad se tako ironino smjekao Joranu Perssonu? Uvjeren je da mu nee pasti na vrat krvnikova sjekira. U Joranovoj glavi 168 bruji. Pogled mu luta uokolo, a s lica mu nestane samozadovoljan smijeak. Kralj gricka nokte do krvi, a obrazi mu se trzaju. Samo se neduan ovjek usuuje vratiti i polagati raun za svoja djela...! Erik misli ba tako, a Karin to miljenje podupire, i suzama i molitvama. Erik osjea kako mu to brie sve sjene s lica, ali i dalje traga za istinom. Tek kad je pronae odluit e hoe li kazniti krivca ili ga pomilovati. Zvijezde govore okrutnim jezikom. Na dan kad je stigao Nils ture vladao je Saturn, zvijezda koja predkazuje nesreu. Nakon toga neprijatelj dobiva pun Sunev utjecaj. Beurreus tmurnije promatra kralja, kojemu se tresu ruke dok lista knjigu efemerida, uzalud traei pogrjeku u bezbroj puta ve provjerenim podacima. Iskusno lijeniko oko Beurreusovo opaa na kralju znake bolesti koju ne moe izlijeiti ni najbolji ovozemaljski lijenik. Zaaranome ovjeku ne moe pomoi vie ni Bog. Ali, ima i sluajeva kad On samo iskuava ovjeka, pa mu stavlja duu na kunje. U tom sluaju jo ima nade... Gospoa Martha se vie ne moe othrvati boli. Kao da joj je neto smekalo njeno uobiajeno tvrdo lice. Ruke joj se tresu, a oi samo zure pred sebe. itavu se no hrvala sa svojim ponosom. No, to znai ponos, kad su u pitanju ivoti njezinoga mua i sina?! Rano ujutro, kad je travnjak pred dvorcem jo vlaan od rose, grofica

potrai Karin, Magnusovu ker, da od nje zamoli pomo. Karin obuzme istinska zbunjenost. Posve zaboravlja da ima poslugu i da joj je haljina od najbiranijega 169 sukna. Opet je tek bosonoga ki gradskoga redarstvenika, koja se klanja strogoj gospoi. Tek je napola odjevena i jo nije poeljana, ali ne moe dopustiti da je plemenita gospoa dugo eka. Prima je i duboko joj se klanja, razbaruene kose raspletene po ramenima. Karin se zgrane kad stara gospoa padne pred njom na koljena i potrai joj ruku, da bi je cjelivala drhtavim usnicama, pokazavi joj time svoju poniznost. Karin je vrlo jasno shvatila koliko se uistinu ponizila ta ponosna grofica. Dotad ju je promatrala kao da je ne vidi, kao da Karin uope ne postoji, jer eni njenoga poloaja ne dolii bilo to znati o kraljevoj ljubavnici. A sad gospoa Martha klei pred njom na koljenima!?! Karin se uzalud trudi da je uhvati ispod pazuha i posjedne. Martha ture, odjevena u istroenu tamnu alobnu odjeu, moli za ivote svojega mua i sina. - Karin, Magnusova keri, kralj Vam vjeruje...! -kae ona Karin. - Ne smije proliti ni kapi najplemenitije krvi vedskoga plemstva, samo zbog svoje bolesne sumnjiavosti... - Grofica Martha vjeruje u ono to govori. - Nije bilo nikakve urote, niti pokuaja umorstva - pojanjava. - Tek mladenake nepromiljenosti i govornike estine. I oruar e potvrditi kako je puka bila neuporabljiva... Karin je konano uspjela podii groficu. A u oima joj se pojavljuju suze kad je pokuava uvjeriti... - Budite mirni, plemenita gospoo...! - kae. -Nita im se nee dogoditi. Kralj nee poduzeti nita bez pristanka Dravnih stalea. Osobno mi je obeao da e biti milostiv... Grofica se polako pribere. Kako je nisko pala, kad se poklonila toj lijepoj bludnici! Kralj doista nee prkositi Dravnim staleima. A Nilsov je povratak 170 najbolji dokaz da nije kriv. U gospoinim su se oima osuile suze, a lice joj je opet postalo tvre. Pokua obrisati rukom haljinu koja se vukla po podu dok je kleala.... Bila je znatieljna kao svaka ena, pa letimino razgleda Karininu sobu. Opaa i sitnije potankosti iz svakodnevnoga ivota ene viega stalea, nauene na rasko. Ta e mi bludnica sve strano platiti, pomisli u sebi. Ali joj glasno zahvaljuje, no u glasu joj se osjea osoran prizvuk. Kralj je obeao da e biti milostiv... Ali eli istinu na vidjelo, a za neprijatelja danas djeluje pun Sunev utjecaj. Kralj se ne bori samo protiv urotnika, ve i protiv zvijezda. Izravno od Beurreusa on odlazi preko dvorita da porazgovara s gospodinom Stenom. Crvenkaste suneve zrake ve padaju ukoso, te vie ne griju. Gospodin Sten jo je u nonoj koulji, a u oima mu se vidi sanjivost. Iako je pod hladan, on klei pred vladarom i uvjerava ga u svoju odanost, mirkajui crvenim oima to stalno suze. Stari gospodin Sten je toliko vjeran kralju da ne slua nikakve spletke protiv njega. U svome je nevinom pouzdanju pripravan prisegnuti da kralju nitko ne eli nikakvo zlo. Kraljeve oi lutaju uokolo, on gubi prisebnost, pa stari gospodin Sten jedva ima vremena prebaciti plat preko none koulje i odjenuti izme. Zajedno e grofu Stureu. Stari Svante ture gleda se s vladarom oi u oi i pun je prezira staroga ovjeka prema bilo kakvoj slabosti. Kralja samo zanima istina. Ponizi se i padne na koljena pred grofom Stureom. Moli ga neka mu kae istinu i jo ga zamoli da budu prijatelji. Dobronamjerni glupan, stari gospodin Sten takoer klekne, ispod plata vidi mu se rub none koulje ukraene vezom. Sten naizmjence pogledava kralja, pa 171 grofa Svantea. Oi mu suze, a bezuba usta se razvuku u osmijeh. I Svante ture padne na koljena, te s gorinom prisie kako mu je sin neduan i obeava kralju svoje prijateljstvo. U ime Gospodnje prisie kako su obojica isti od svih spletaka. Prisie li sad gospodin Svante ture svoju besmrtnu duu paklenome ognju? Je li uistinu njegova mrnja prema kralju toliko jaka? Kralj ga promatra i iznenadno mu se lice smrai. Ustaje, nabije na oi klobuk i odlazi... Gospodin Sten na starakim nogama skakue od veselja. eli zagrliti grofa Svantea, ali ga taj neljubazno odbija i odmah pozove slugu neka mu donese odjeu. Sporo se oblai, razmilja i vae u dravnikoj dui. A gospodin Sten se vraa u svoju sobu. Studeno mu je i udi se. Razgovara sam sa sobom, popraajui to nizom kretnji. Na nebu nema ni jednoga jedinog oblaka. to se sunce vie die na obzorju, postaje sve toplije. Ali je i sve zaguljivije, kao da e grmljavina. U zgradi, u kojoj je Sten, ali samo zidom odvojen, sjedi i gospodin Nils ture u svojoj zatvorskoj eliji. Staraki znatieljan gospodin Sten pritiska uho prema zidu, sluajui kako Nils ture pjeva neku pobonu pjesmu... Doista je Nils ture pjevao neku crkvenu pjesmu. Ori mu se mladenaki glas, a pjeva zabacuje zlatokosu glavu. itavo je to jutro bilo pokreta u dvorskome dvoritu. Nils je vidio kralja kako tri od zgrade do zgrade, a u stopu ga prate tjelesni uvari. Poput smrti, mir ispunjava Nilsovu duu. Ve je odabrao svoju kob, pa sad pjeva svjeim glasom. 172 Tako je jednostavan njegov zagonetan povratak. Tek nepromiljen hir mladosti. Dvojba proistekla iz gorkoga ponosa i osjetljive samosvijesti. Ma koliko malo bi gospodin Nils ture bio zanimljiv krvniku vedske, isto bi toliko bilo nedostojno jednome Stureu sramotno pobjei i ostaviti svoje drugove u nevolji. Radije snosi

odgovornost za svoja djela. Radije glasno negoduje protiv tiranije. No, mora zatititi svoje drugove. Za njega su poloili glave na panj, a on se ponosno vratio kako bi dijelio njihovu kob. Stoga su mu sad usta nijema... Bude li potrebno, bit e pripravan sam snositi svu odgovornost, ali mu um kae kako je bolje da sad uti. Dan je sve topliji. Nils ture pjeva dalje, razmiljajui istodobno o sokolovome letu, jahaim konjima i zveckanju maevima. ivot mu je bio lijep i bogat iskustvima. ene mu se osmjehuju, ali jo vredniji od svih ivotnih radosti i enskih osmijeha je muki ponos. Opet zabaci zlatokosu glavu i pjeva dalje svjeim glasom. Sumorne due suludi kralj luta izmeu dvorskih zgrada. Klobuk je duboko nabio na glavu i neto govori, ali nitko ne razumije njegove isprekidane reenice. Pred njim upravo klei Svante ture i lano prisie, prema smjernicama nove politike. Kralj nikad nee saznati istinu... Preostaje mu samo Nils ture, ali proi e vrijeme do podneva, dok kralj, praen tjelesnim uvarima i kljuarom, ne pobijedi svoju nesklonost i dok se ne susretne s tim zlatokosim ovjekom... - Tu si, izdajnice! - vikne kralj Nilsu Stureu, a lice mu se iskrivi od bijesa. Nils ture polako ustane i pogleda kralja. - Bih li se uope vratio da sam izdao? - odgovara on kralju pitanjem. Nastoji se opravdati takvom djetinjastom isprikom... Ali, to nije potpuna istina. 173 Zastidi se i okrene glavu prema tamnikom prozoru. Vani sja sunce, a lastavice lete povrh dvorskoga dvorita. Pravi prizor besmrtnosti... Erik zaurla. Ruke mu se tresu, a Joran Persson izvadi bode iz toka i hladnokrvno ga prui kralju. Erik zamahne bodeem, a gospodin Nils ture zadrhti, pa mu bode probode samo ruku. Prema izrazu Erikovoga lica, Nils shvaa da mu je doao smrtni dan. Vani sja sunce, a lastavice blistaju u zraku poput srebra. Na trenutak Nilsa obuze slabost. Rui se na koljena, izvue bode iz ruke i prua ga Eriku. Ta neobina kretnja i postupak na trenutak smiruju kralja, a Joran Persson samo nestrpljivo odmahne rukom. - Reci, je si li me uistinu izdao? - Erik gotovo zaplae. - Samo hou znati istinu...! Nilsa Sturea obuzme ponos poput blistavog oblaka, da ga zatiti... I on shvati, jai je od kralja. Upravo e sad Erik postati krvnikom pred itavim vedskim pukom. Podrugljivo se smijui kralju, Nils zabaci zlatokosu glavu, a Erik gotovo oslijepi od bijesa. - Ipak si me izdao! - zaurla kralj i ubode bodeom Nilsa Sturea u prsa do drka, te odmah jurne iz prostorije. Joran Persson dade znak tjelesnim uvarima da dovre djelo to ga je zapoeo kralj. Nastoji slijediti vladara, ali ga ne dostie, jer suludi Erik ve uri po dvoritu prema natkrivenim vratnicama. Gospodin Sten, koji je u pokrajnjoj prostoriji jo uvijek pritiskao uho o zid, zauje korake i zveket oruja, a kasnije se sve stiava. Sam sebi neto zamuckuje krezubim usnicama, sklapa ruke i nastoji se sjetiti svega to je uo. Sve jo dopunjuje razmiljanjima, 174 kako bi mu sve bilo potpuno jasno, uzevi u obzir njegovu odanost i dob." I on se pribojava smrti, ali zar mu nije sam kralj obeao prijateljstvo? Tjelesni uvari su na strai pod svodom vratnica. Kralj dolazi trkom, ali se zaustavlja, traei neko sklonite, jer je sad doznao punu istinu. Vidio ju je na licu Nilsa Sturea. Izdali su ga, a sad ga ele sruiti. Neprijatelj je toliko siguran u pobjedu, kad mu se Nils ture usudio nasmijati u lice...! Kod natkrivenih vratnica kralja okruuju zbunjeni uvari, a on drhti meu njima. Joran Persson je otrao po Beurreusa, jer po njegovom miljenju, kralju treba lijenik. Nakon umorstva bosonogi Beurreus otri prema vratnicama. Onima koji su trali pridruuje se i tamniar, ali tek onda kad je siguran da je Nils ture ubijen. Joran se dri neto podalje i hladno promatra vladara. udi se odakle je Erik, u posljednjemu trenutku, pronaao snage za odluan korak...? Joran smatra kako e se sad sve objasniti. Beurreus prui Eriku au s lijekom. Taj se strese i pogleda ga, ali vie ne prepoznaje svojega starog uitelja. Samo vidi neprijateljsku ruku to mu prua otrov...!!! - Ubijte tog ovjeka! - povie uspanieno. Tjelesni uvari se trgnu i uasnuto pogledaju jedan drugoga. Ali, tamniar je ve vidio to se dogodilo Nilsu Stureu. Bez kolebanja on izvue ma iz toka najbliega tjelesnog uvara i probode s lea Beurreusa. Gospodin Dionvsus se srui na plonik bez glasa, a tamniar dade tjelesnim uvarima znak neka ga odvuku malo u stranu i da mu raskole sijedu glavu na dva dijela. Kad su se tjelesni uvari malo odmaknuli, Erik iskoristi zgodu da pobjegne. 175 - Ubijte sve osim gospodina Stena - zapovijedi tamniaru i potri prema nasipu. Zaustavlja se i mahanjem daje znak tjelesnim uvarima neka mu se ne pribliavaju. Joran Persson ne vlada zbivanjima, pa si utvara kako je tamniar shvatio kraljev nalog da vladar ne eli javno smaknuti uhienu gospodu, zbog njihovih rodbina, ve e to uiniti potajno. Tjelesni uvari sluaju i uzdiu. Nemirni su jer u nosnicama uzbueno osjeaju ljudsku krv. Tamniar daje znak trubau neka oglasi zatvaranje vratnica.

Meu pritvorenima su i dva gospodina Stena. Osim starog Leijonhufvuda zatvoren je i mladi Sten Baner. U zatvorenim se sobama dvora razlijeu krikovi, a krv se lije po podovima. Tjelesni uvari su do krajnosti opijeni bijesom. Tamniar razmisli i konano odlui potedjeti oba Stena. Posao je dovren jo prije nego je pao mrak. Nad dvorom lei prijetea tiina. Joran Persson trlja suhe ruke i smatra da je pobijedio. Samo neka kralj nastavi provoditi svoju eljeznu volju, kako je zapoeo, a onda e vlast pripasti njemu... Joranu Perssonu! Ali mu radost zamagljuju neugodne slutnje. Kralja nema i nema... Vjerojatno se nee vraati. Nitko ga nije vidio otkako je kao sumanut otrao prema nasipu. U gluhoj tiini Joran Persson uje samo jedan zvuk iz dvora. To se glasa Karin, Magnusova ki, koju je Joran Persson, sigurnosti radi, dao zakljuati. 176 DESETO POGLAVLJE Ludilo i buenje Erik vie ne razlikuje san od jave. Trkara amo-tamo u umskoj tmini, zapinje o grane, provlai se izmeu grmlja i stabala, pa opet tri dalje. Zlokobne ga grane ibaju po licu, a panjevi to mu se nau na putu nalik su mu zamkama. Erik tri kao da mu se radi o ivotu. U mozgu mu bljete izmijeane misli, ali on samo razmilja kako obmanuti progonitelja i zavesti ga na pogrje.an put. Snaga mu je neslueno narasla. Kasno uveer, kad se ve smrkava, jo uvijek zadihano tri. Pokatkad zajeca, da bi odmah potom prasnuo u grohotan smijeh, kad se prisjeti kako je lukavo prevario i izigrao izdajnike, te im iupao iz ruku osvetu. Napokon umorno klone u neku jamu i zaspi... Probudi ga tutnjava poput one sudnjega dana, popraena zaslijepljujuim bljeskovima. Rijetka svibanjska oluja prekine napetost vruih dana. Erik pomisli kako je ve nastupio Sudnji dan i zadrhti u svojoj jami. Ali tutnjava uskoro mine, a u toj se ljetnoj noi u njega zagledaju blistave oi. uje se kako kroz umu protrava sjeverni jelen. Erika uzbuuje svaki suanj. Osvane svjee jutro. Erikove su se misli razbistrile. Naie na neku stazu po kojoj su hodale krave i 177 pogleda uokolo ne slijedi li ga tko. Zauje zvonjavu kravskih zvona, a u susret mu dolazi stari pastir. Licem mu se smjenjuju neobini izrazi, a noiem rezucka pastirski tap. To oruje preplai Erika i padne mu na um zgodna pomisao. Stavi prst na usne, potrese glavom i prie starcu. Pokae mu rukom na sebe. - Progone me! - kae mu. - Hajde, zamijenimo odjeu...! Odmah skida samten kaput i odbaci klobuk. Starac se glupo zagleda u njega, ali ne odgovara nita. Taj itelj gustih uma i starovjekih bajki ne vidi nita neobino u tom prijedlogu. Odjenuvi ogrta od gruboga sukna, Erik pobjedniki zahihota. - Sad e tebe ubiti umjesto mene! - nasmije se... I, prije nego to pobjegne dalje, nogom udari po starevome nou, to ga je vlasnik bio zabio u neki panj na rubu ume i koji je od udarca odletio daleko u grmlje. Kad se Erik ve izgubio u gustoj umi, ludi je pastir poeo skakutati od veselja i stao opipavati pozlaene vrpce svoje nove odjee, te pomilovao gladak samt... Sad e ivjeti kao gospodin. uvar stada ima samten ogrta i svilene hlae! Kad se takav pojavi u selu, susjedi e razgoraiti oi. Odmah zaboravi na krave i sitnim koracima krene put sela... Erik une u najmraniji kut seoske kue, a oi mu kolutaju uokolo. Sretan je to je napokon pronaao utoite, jer ga je kuedomain ljubazno pozvao pod krov. Neka mu djevojica prua i zdjelu neega za jelo, ali Erik u strahu ni ne dotakne hranu. 178 - Oprostite... Oprostite mi, ljudi... - ponavlja neprekidno. - Oprostite mi dragi ljudi...! Onda se neega sjeti. Pokazuje zlatnu ogrlicu to je skida s vrata i koju je u umi stavio u dep pohabanoga ogrtaa. Prua je djevojici. Njene oi zasjaje, ali se bojaljivo ustruava primiti dar... Na koncu ga ipak uzima. Zaboravlja i hranu to mu je pruila. Onda potri materi da joj pokae Erikov dar, a on se pohlepno baca na zdjelu s jelom. Gospodar mirno stoji na stubitu. Zna da traje potraga za nekim plemenitim gospodinom. Ve je obavijestio tragae, a oni trei dan lutaju po umi. Hodaju naokolo, viu i trube. Karin se pridruila potrazi, pa tako stie u seosko dvorite. Tu ugleda Erika... - Dakle, tu je... - zaprepasti se. - Bolestan je i ne zna za sebe... - dodaje zatim, a suze joj poteku niz obraze. Seljak ozbiljna lica tek kima glavom. Suosjea s njom i prati je u odaju. Erik je tamo ve kusao jelo iz zdjele. Jako je gladan. Iznenadno ispusti zdjelu i zavriti. Klekne i sklopi ruke na molitvu. - Pomozite mi, ljudi...!!! - progovori. - Pomozite... oprostite mi...! U takvom ga je stanju nala Karin. Pokuala mu se pribliiti i zazvala ga svojim najljubaznijim glasom. Ali Erik se strese, skine prsten s ruke i nudi joj ga kao da njime eli otkupiti ivot... Karin ponovno zaplae. Suze joj se kotrljaju niz lice, a seljak uzbueno potresa glavom. Glavno je da je Erik pronaen iv. Karin obrie suze s oiju, a u njoj se probudi snaga ene iz puka nauene da

trpi, kako je to naviknula ve u djetinstvu. 179 - Zar ne vidite kako je bolestan? - tjera ukuane da mu pomognu. - Treba lijenika i to je mogue vie odjee. Odmah poaljite glasnika u Uppsalu s vijeu da je kralj bolestan. - Kralj! - zaprepasti se seljak i zakorai unatrag. No, nije pristojno pitati za ono to ga se ne tie... Pohita pronai slugu i dati mu upute. U skromnu kuu ubzo dooe stranci. Lijenik sjedne uz svoju krinjicu s lijekovima i potrai sredstvo za smirenje bolesnika. Bez otpora dopusti Erik da mu obuku skupocjenu odjeu i da ga posjednu na poasno mjesto uz stol. Milujui kralju ruke i elo, Karin njeno nutka bolesnika da neto prigrize. Erik pristaje, ali mu Karin mora kuati svaki zalogaj jer se kralj boji trovanja. Erik se neda iz seljake kue... Prosvjeduje kad ga pokuaju odvesti do kola. Tvrdoglavo govori kako uope nije kralj. S vremena na vrijeme zajaue i stalno ponavlja: - Oprostite mi, ljudi! Molim, oprostite mi... Karin se prisjeti da se dadu iz Uppsale donijeti kraljevska obiljeja. Kuedomain i sluga stoje otvorenih ustiju pokraj pei, ugledavi neobian prizor! Na samtenoj tkanini u seoskoj kui bljeti vedska kraljevska kruna optoena dijamantima*. Erik je ne eli ni dodirnuti. - Erik vie nije kralj... - brani se. - Odnesite je odavde! Pee me, pee! U kutovima Karininih oiju zablistaju suze. Ueni e mu doktor pripraviti napitak, pa e bolesnika duboko uspavati. Tad e ga paljivo odnijeti u kola, da ga ne probude... 180 Naizgled se Erik oporavlja, prestaje jaukati, ve spava bez lijekova, ali je ipak nepovjerljiv prema okolini. Duevno je bolestan, a obuzimaju ga razne primisli, pa jednostavno vie ne prihvaa da je kralj. Nada se da e doi do istine, a neprijatelj e se sam otkriti. Dravne poslove vodi Dravno vijee, a vojska nastavlja rat u Gotalandu protiv Danaca. Erik potvruje sve odluke. Rodbine pobijenih plemia potplauju da ute o svemu to se zbilo. Jorana Perssona uhiuju i na njega svaljuju svu krivnju za ono to je poinio kralj. Douvi za to, Erik je tek prasnuo u grohotan smijeh. - Samo ti sjedi na dimnjaku...! - primijetio je podrugljivo. - Jesi li ve opekao stranjicu? Erik kao da shvaa da e sad Johan preuzeti kraljevsku krunu. Smatra da e ga iznenaditi u njegovim eljama. Neprestance eli da se susretne s njim, kako bi uo istinu iz njegovih usta... Uzalud ga Karin uvjerava kako je vojvoda Johan ve odavna na slobodi i kako e mu oprostiti to je bio u zatvoru, a i sve ostalo to se kasnije dogodilo. Erik ga eli vidjeti. Zamotan u vlane plahte jeca u postelji, a Karin mora pripremiti njihov susret. Johan osjea nelagodu. U njegovoj se nutrini bori ljudski osjeaj s godinama gomilanom mrnjom. Braa se gledaju oi u oi. Katarina Jagelovi je stigla s Johanom i nemilosrdnim ptijim oima promatra Erika sa strane. Erik u koulji klei pred bratom i lukavo ga ispituje: - Samo mi reci, jesi li ti sad kralj? A iscrpljeni Johan takoer klekne i pokuava mu objasniti, najbolje to moe, kako e Dravno vijee 181 voditi dravne poslove sve dok Erik bude bolestan. Takoer ga uvjerava kako mu je sve iskreno oprostio. Ali ga Erik vie ne slua, ve mu samo ponavlja pitanje: - Reci mi iskreno, jesi li ti sad kralj? Johanu ve dodija to pitanje i nevoljko ustaje. Pogleda svoju enu, a onda se duboko nakloni i zamoli kralja da mu dopusti otii. I Erik ustane, a lice mu se odjednom smrai i postane nekako runo. Katarina Jagelovi se oprezno nasmijei bistrim ptijim oima i isprati supruga. Kad je oboje izalo iz sobe Erika obuzme bijes. - Lae mi! Vara me! - povie. - I ti se pretvara, lukavice! - zagrmi snagom kakvu ima samo umno poremeen ovjek. Udari Karin akom po licu. Trajalo je dugo dok ga nije uspjela smiriti i umotati u mokre plahte. Erik je opet poelio preuzeti kraljevsku vlast koju mu jednoglasno naturavaju i uvjeravaju ga kako je on jo uvijek vladar. Kad to ve svi tvrde, zato ne bi i on hinio da je kralj i iskuao ljude oko sebe. To je tako zanimljivo da se tome ne moe odoljeti. Erik i sam razmilja o sebi kao o kralju, pa zato pokuava provjeriti podanike, da zna koji su pravednici, a koji nepravedni. I Karin stavlja na kunju. Tijelo joj je puno modrica od udaraca... Izruguje joj se. ak je optuuje kako je bludniila s dvorskim slugama. Ali mu Karin ne odgovara. Ruke su joj jo uvijek blage, a i glas joj je blag i tih, kao da govori bolesnome djetetu. Ustrajna je u iskuenju, misli Erik. Za nonih mora kralja obuzima strana 182 pomisao kako e ga Karin napustiti ili e je neprijatelji odvojiti od njega... Eto, zato mu trebaju kraljevski autoritet* i vlast. Otrim glasom zatrai da mu smjesta dovedu nadbiskupa. Taj dolazi odjeven u sveano ruho. Izgleda miran, ali se ipak plai. Promatra kraljevo lice, elei utvrditi je li kralj doista opinjen ili ga Bog samo iskuava. Vojvoda Johan mu ree kako je, prema njegovome miljenju, Erik opsjednut i da nee nikad ozdraviti... Iz Erikovoga lica nadbiskup ne moe nita zakljuiti. Kralj ga prima pomno odjeven i paljivo poeljan. Na

vladarovom svjee obrijanome licu zatitra jedva vidljiv smijeak. Tek su mu oi poneto nepovjerljive. Razgovaraju mirno i ljubazno. Kralj blagonaklono pita nadbiskupa za zdravlje i zanima se za vijesti o ratu. Ali mu nadbiskup izbjegava odgovarati, kako ga ne bi uznemirio. Kralj tada zapone o osobnim stvarima. Zaeli da ga nadbiskup smjesta, a bez ikakvoga svjedoka, vjena s Karin, Magnusovom keri. Nadbiskup se osupne i pokuava odbiti kraljevu elju. Sad je uvjeren da je kralj doista opinjen. Potvruje to i neobian osmijeh koji mu igra na njegovom, inae nepominom licu. "Vrag ga je posve oparao", pomisli nadbiskup i eli smjesta otii, ali Erika zahvati napad. Vie nije kralj jer njegove zapovijesti vie nitko ne slua, nije li tako? Sad je nadbiskup pred tekim iskuenjem. Na svaki naim mora uvjeriti Erika kako je jo uvijek vedski kralj. I Karin se preplai. Uasne se do dna due, kad douje kraljevu elju. Pred Bogom e uvijek biti Erikova ena i nikad ga nee ostaviti. Tako e on prisegnuti, ali neka joj Bog oprosti grijehe. Nadbiskup se nakloni shvaajui je, ali se strese pri pomisli to e rei puanstvo kad zauje o toj kraljevoj gluposti nad 183 glupou. Samo vladar opinjen sotanom moe zahtijevati da ga sveenik vjena s prilenicom niskoga roda... Erik ga uvjerava kako nitko nee saznati o tom braku, ako sam nabiskup uti o svemu. itavo vrijeme Erik bulji u nadbiskupa. Uzdahnuvi, sveenik na koncu popusti i postupi prema kraljevoj elji... Uradio je to bolesnome ovjeku, da mu prui duevni mir, ali se moe smatrati da je taj brak nevaei. Karin, Magnusva ki, stoji uz kralja i mirno slua rijei to ih drhtavim glasom izgovara sveenik. I sama vrlo dobro shvaa da je to samo hir, radi duevnog mira bolesnika, te da taj brak nitko nee prihvatiti. U tom se trenutku osjea jo vie osramoenom nego svojedobno na stockholmskom trgu, kad joj je svjetina dobacivala kako je kraljeva bludnica. Pri odlasku nadbiskup dozove Karin k sebi i zatrai od nje da mu prisegne kako mora zaboraviti sve to se dogodilo. Srea je to taj in nema svjedoka. Taj je brak nadbiskup sklopio na silu i bezvrijedan je i pred Bogom i pred ljudima. Neka bude s tim zadovoljna. Nadbiskup se zaudi kad je Karin briznula u pla od radosti, nakon to je ula njegove rijei. Mnogo je puta poljubila nadbiskupu naboranu ruku, u znak zahvalnosti. Sveenik potrese glavom i zaudi se enskoj prirodi... Erik je povjerovao kako je ostvario svoju elju. Karin ga nikad nee ostaviti, a nadbiskup je uinio ono to kralj eli. Dakle, ipak je kralj. Da jo iskua vlast, slijedeeg je dana naredio da se smakne kuhar Kristoffer. Doktor je u hranu pomijeao lijekove, a kuhar vjerojatno otrov, kako je smatrao Erik. Dok su tjelesni uvari odvlaili nesretnoga kuhara, krik mu se proparao itavim dvorom. Ali ga ipak nisu smaknuli, jer ga je spasila Karin. Samo su ga odveli daleko, 184 kako vie ne bi bio kralju na oku. Jo je dobio novanu odtetu zbog boli i lijep dar. Kasnije e se hvaliti po krmama kako je jednom bio gotovo pogubljen, ali je ostao iv. Erik to ne zna. Vjeruje sad ponovno da je kralj. Savjest mu se budi. Ljudi opet sluaju njegove zapovijedi. Dakle, jo je uvijek vladar. Znai, Joran Persson ima pravo kad tvrdi kako se kralj ne smije povinuti istini, ve svrsishodnosti. Erika tjei to je Karin s njim u tajnome braku, a on se spustio s vladarskoga poloaja na razinu obinih ljudi i tako si osigurao pravo na osobnu sreu. esto promatra Karin i razmilja pri tome. Vie je ne tue, ne prigovara joj, ve ini sve prema njezinoj elji. U dui pomalo ali kob kuhara Kristoffera. Moda hrana i nije bila otrovana? Ali, premda ga je dao smaknuti u bijesu, time je sam sebi dokazao kako je gospodar ivota i smrti svojih podanika... S rukom na obrazima, on blaeno promatra Karin. A od svih tih obmana njegova e dua biti sve zdravija i zdravija. Joran Persson sjedi u zatvorskoj eliji. Polutama je donekle osvijetljena tek sredinom dana. U prostoriji takori vode kolo, a niz kamene zidove polako kaplje voda. Nekih dana kroz daana i eljezom okovana vrata dopiru do Jorana krici bola njegovih sluga, koje presluavaju pod batinama, kako bi prikupili to vie dokaza protiv Jorana Perssona. Prema najstroim propisima rimskoga prava, njegovi neprijatelji, u naelu, nemaju nita protiv uporabe muila. Tek su nezadovoljni to je, u ime vedskih zakona i ljuskog osjeaja samilosti, Joran Persson koristio 185 takve postupke u vlastitu korist. Sad je i sam u toj klopci i ne moe se pozivati na to pravo, pa njegovi sluge urlaju u podrumu. Istina, njega osobno nisu muili, jer je kraljev kancelar, pa ga ne bi bilo prikladno podvrgnuti muenju. A ljudi s klobucima irokih oboda sad su vjerne sluge Dravnome vijeu, novim gospodarima. No i sad su im ciljevi i namjere pravedni, jer Vijee nastoji vrsto drati uzde, a ako zatreba i koristiti bi. Gospoda ve vrtoglavo mataju o potpunome preuzimanju vlasti, pa njihovo dranje postaje oholo ak i prema vojvodi Johanu. A taj se samo udi i trlja elo kad vidi kako mu to izmie vlast, koja mu je ve bila na dohvat ruke. vedska kraljevska kruna je doista zaarana. Sad je doista najbolji as za hvatanje plijena, moi i mjesta u Dravnome vijeu. vedska gospoda nisu ni slutila da e biti takve prilike. Ljudi s pobonim suzama u oima pronose puanstvu vijest, koja e raznjeiti i najtvre srce, da je njihov kralj bolestan. Kralj, inae, nikad nije bio

zao... Za sve je kriv onaj tisuu puta proklet lo savjetnik, onaj krvoloni Joran. Ali, ve e doi vrijeme osvete. Bit e to sladak trenutak, ali ga treba pozorno odabrati, kako bi se radost iscijedilo do posljednje kapljice. Joran Persson i dalje sjedi u svojoj eliji. Gricka pljesniv kruh i zalijeva ga kiselim pivom. S hladnim osmijehom oslukuje kako na muilima pate njegovi vjerni sluge. Zaplijenjena mu je sva imovina, imanja i kue, steena poteno i nepoteno. Runu mu je mater svjetina zlostavljala, a on je zatvoren iza debelih kamenih zidina. Joran nije mogao zatititi majku. Izgorjeli su svi papiri koji bi mogli rasvijetliti mnoga zbivanja u dravi. U tome su se istakli ljudi s klobucima irokih 186 oboda, vjerno orue novih gospodara, a koji zasluuju svoje bijedne plae iako im se mijenjaju poslodavci... Joran Persson je izgubio sve to mu je priinjavalo zadovoljstvo. A najvie je to bila vlast, za koju je ivio. Ipak, oko ustiju jo mu poigrava hladan osmijeh. Dok napolju sja zlatno sunce, Joran Persson je jo uvijek na ivotu. Trlja suhe ruke. Oi su mu se privikle na polumrak. Okrajkom kruha, tvrdim poput kamena, nastoji pogoditi takore, a oni se zavlae u rupe. Kralj postade neobino pokoran i umiljat. U dui su mu proklijale nove ideje i vie ne razmilja samo 0 kraljevskim pravima, ve i o dunostima prema puanstvu i dravi. Vjerojatno je zaboravio da kralj mora biti prvi ovjek svojega puka. Ne samo zato da ivi u raskoi i purpuru*, ve mora biti odgovoran i pokatkad osjeati potekoe. Postajao bi natmuren kad bi se sjeao proteklih dana, kad su dogaaji iz njegovoga ivota inili djelie mozaika*, a ti e se jednom pretvoriti u cjelovitu sliku. Mutno se prisjeao dana to ih je proveo u Uppsali. Paljivo je o njima ispitivao Karin i usput je elio iz sjeanja za uvijek izbrisati krvave sablasti umorenih. Karin mu odgovara samo toliko koliko smatra da mora znati. Kralj stenje 1 uzalud pokuava pokriti obraze rukama... No ipak eli uti o svemu to se dogodilo. Karinine su ruke sklopljene u krilu, u oima su joj suze i stalno mu ponavlja kako je kraljevski sud proglasio umorenu gospodu krivima za izdaju drave. No, kralj nikad nee doznati to je u svemu istina, pa napokon zauti. Vie ne pita nita... 187 Prolaze tjedni i mjeseci. Dani su olovno teki. Kao odjek iz daljine Eriku stiu vijesti iz vanjskoga svijeta. Dravno ga vijee obavjetava samo o onome to misli da vladar treba znati. Erik posluno potpisuje sve to mu podnose na potpis, pisma, zapovijesti, imenovanja i sudske presude. Ericus Rex, potpisuje on teturajuim slovima i u tiini ve razmilja o novim pravima plemstva i o proirenju plemikih sloboda, to e ih kralj potpisivati. Preplaena Karin iz dana u dan promatra tu blagonaklonu gospodu to pipaju svoje ukrase na prsima, suu brkove i meusobno razmjenjuju zagonetne osmijehe, ukajui papirima i bez doputenja rabei kraljevske peate. Karin je uvijek nazona. Ni na trenutak ne ostavlja Erika, jer bi bez njezine njenosti i osmijeha ubrzo zapao u carstvo sjena. Karin shvaa da je Erik prizdravio... Um mu se razbistrio, a on se promijenio. Ve se dobro osjea, no izgubio je vjeru u sebe samoga. Zato bezvoljno pristaje na sve to trae od njega. Na mokre plahte, gorke lijekove to ga omamljuju ili na odluke Dravnoga vijea. Karin mu pak vie ne daje lijekove, premda ju je ueni lijenik prestraio mogunou tekih posljedica... Erik dugo sjedi uz lutnju, traei odavno zaboravljene napjeve i gledajui u daljinu. Jedna mu ica glazbala probudi ve odavno izgubljen ljubavni napjev, inaicu vjene studentske pjesme. Onda se odjednom prene... Kao da Erik trai u prolosti ono najbolje to mu je podario ivot, jer se napjev stalno vraa i uvijek sve punijim i radosnijim zvucima. Karin sputa glavu, a vrue joj suze kanu na ispucale ruke. Neko bijele i njegovane ruke, sad su joj postale crvenima i hrapavima. Sama pere kraljevu odjeu, sama mu kuha jednostavna jela koja e ga ojaati nakon onih zainjenih i kodljivih dvorskih 188 v.: poslastica. Ona mu je istodobno i dvorkinja i majka i ena, a nou jo i ljubavnica. Erik strastveno grabi ono to mu je jo preostalo u ivotu. Karin ga saaljeva, eli mu dobro i svojim mu tijelom odgovara na njegov zagrljaj. Kralju se ponovno vratio miran san... Tako Erik ipak polagano prizdravljuje. Ve na bijelome konju pokatkad jae po Stockholmu, na elu konjanika. Prima i strane poslanike. U prijestolnoj dvorani mirnim i snanim glasom ita iz papira ono to Dravno vijee smatra da im je pogodno dati na znanje. Strani ga poslanici u udu pogledavaju, jer se ve po itavoj Europi proirie najstranije glasine o umorstvima to ih je poinio. Oprezno pogledavaju naoruane straare i oputeno odahnu kad opet izau iz dvora. Sve to Erik ini samo radi osjeaja dunosti. On je samo figura, ovjek koji samo nosi dravno znakovlje, a na ljude djeluje svojim pravnim naslovom. U Dravnom je vijeu toliko miljenja koliko i lanova. U dravi vlada poprilian raskol, jer se izgubila elja za zajednitvom. Svatko se bori protiv svakoga, svi su protiv svih, a posljednja je ludost uvijek jo lua od prethodne. Danski plaenici prodiru kroz najbogatije vedske pokrajine pljakajui, ubijajui i palei sve za sobom. Na Baltiku gusari pljakaju skupe terete, a uznemireno mnotvo izbjeglica iz istonoga Gotalanda dolazi u Stockholm. Ljude zabrinjava to nema nikoga tko bi pomogao sirotinji pri ostvarivanju pravde. U ime slobode

svugdje samo buja samovolja i ini se, sve se raspada. U najdaljoj se sobi kraljevskoga vrta uje ptiji pjev. Bilje i grmlje tu je stalno zeleno. Papiga hrapavim glasom poziva malu Karin, a raupani gavran jo ezne za slobodom i jo uvijek zvecka nonim okovom. 189 Zanijemio je. Kralj ugodno provodi vrijeme. Tamo ee odlazi, kako bit pronaao izgubljenu mladost... Sjedne na lijepu isklesanu klupu i promatra Karin kako hrani ptice i isti kaveze. Karin, Magnusova ki, jo nije punoljetna. Ali, kao da iza sebe ve ima mnoge ivote. Iz nje struji topla njenost i srano ozraje mlade ene. Duu joj ne izjeda nikakva gorina. Nikad ne razmilja o vlastitoj kobi. Kralj je opet potpuno njen, kao nikad ranije. ivot joj ima neki smisao samo kad moe ivjeti uz njega. Karinin je stas jo uvijek vitak, a obline su joj prekrasne. Prsa su joj prava utjeha tunome mukarcu. Nakon razoarajue, ali i gorue opojnosti mladosti, ljubav joj je dozrela do dubokoga toplog osjeaja, to u njenoj portvovnoj sklonosti nalazi najvii izraajni oblik. Jesen je... Na poljima ostaju strnjaci nakon etve, potamnjeli na kii. Iznad njih lete sumorne vrane. Ptice uavci su se ve odvojile od matere i stekle povjerenje u svoja krila. ene koje su zbog rata i slabe ljetine prerano ostarjele, uzalud pogledavaju prema veernjemu rumenilu to se ari u jesenskim bojama, oekujui da im se vrate muevi koji moda vie nikad nee doi. Stie i dan kad Karin, Magnusova ki, usred ptijega pjeva u Ptijoj sobi, pogleda duboko u kraljeve oi i tihim mu glasom kae: - ekam tvoje dijete, Erie. Moda e biti sin.... Kraljeva se glava zatrese, izgubi mu se unutarnja napetost, a u tmurnim i tunim oima mu se prvi put pojavi izraz ovjeka koji je ustao od mrtvih. Karin ga zagrli njeno i paljivo. Glava mu se malo uspravi kad ukoeno pogleda u nepoznatu budunost, preko glave ene koja se s takvim povjerenjem naslonila na njegova prsa. "I sina e mi roditi", sanjari. A u oima mu se 190 pojavi vedar blijesak, pa mu se jo ponosnije uzdigne glava, inae pognuta zbog osjeaja krivnje. A gotalandske izbjeglice i oni imuniji, koji su stockholmskim srebrnarima zaloili i posljednju licu, kao i siromasi koji se iscrpljeni i u dronjcima klatare od kue do kue, siti su neodlunosti i oklijevanja Vijea, lanih vojskovoa i plaljivih namjesnika. Izbjeglice su i slobodni stockholmski graani. Viu... Smiju kazivati svoju nevolju izravno kralju, unato prijetnji mone gospode. Kralj mora saznati za potkupljivost gospode na vlasti i za nevolje to tite puanstvo. Tko zna, moda sad upravo traju razgovori s Dancima o najbogatijim vedskim pokrajinama... Na stockholmskim ulicama nemir i buka sve su glasnija. Ljudi lupaju na prozore kua gospode na vlasti, a lanovi Vijea meusobno se prepiru o najprikladnijim mjerama koje bi obuzdale puanstvo. Jedan zahtijeva da se ljudima u oskudici na vjeru podijele ivene namirnice, drugi opet preporua da se izbjeglice izbatinaju i izmlate dralom helebarde. U meuvremenu svjetina sve vie prilazi dvoru. Pridruuju im se i vojnici s orujem, ali i poteni graani Stockholma... Svi smatraju da su oguljeni do gole koe. Svjetina ve postaje pogibeljnom. Iza dvorskih zidina vlada pravi nered i mete. - Puk eli vidjeti svojega kralja! - uju se uzvici. - Neka ivi kralj Erik!!! Straa je nepovjerljiva, trese glavom i kopljima nastoji preprijeiti put gomili. Nadzornik strae se uzbudio i preplaio krvoprolia. U tren oka svjetina se progura u dvorite. Odgurnuvi straare, ljudi potre, ali dospijevi unutra ipak uspore. Obeshrabrila ih je neobina tiina, a oni ne namjeravaju poiniti nita loe. 191 - Kralju Erie! - uzvikuju, ali nesigurnije. - Puk te eli vidjeti!!! Jesu li istinite glasine kako njihovoga dobrog kralja dre zatvorenog? Kralja, koji je oduvijek elio sve najbolje svojemu puku? Kako su uli, moda su ga i ubili, a na njegovo su mjesto postavili votanu lutku? Sluge pobjegnu iz dvorita i za sobom dobro zakljuaju vrata dvora. Svjetina se uznemiri, a graja postaje sve glasnija. Hercules, koji je izgubio slubu, prihvatio se nekoga posla u kuhinji. Kuhar ga tjera van kuhaom, a kuharice ga zadirkuju. Hercules uspije pobjei, kako ne bi morao guliti utu repu i progura svoje maleno tijelo kroz podrumski otvor. - Puk eli vidjeti svoga kralja! - Hercules zacvili i skae na noge, to podsjeaju na paukove, pa zaigra od veselja, jer su opet zapoele ale. - Dobit ete sve to elite...! - uzvikne, a pri tome mae kuhinjskim noem i eli svjetini pokazati put prema Ptijoj sobi. Uz buku se srui ograda povrtnjaka, pa svjetina gazi dragocjene gredice majstora Allarda. Ljudi jo i grabe lukovice cvijea gorkoga okusa to su visjele da se osue i, gledajui uokolo, lakomo trpaju u usta sve to stignu. Osim vjenoga pjeva oslijepljenih ptica, do kraljevih uiju dopre i buka to ju je stvarala svjetina. Kralj odgurne s krila Karin, Magnusovu ker, pa uznemireno pogleda oko sebe, traei mjesto kamo da se sakrije. - Kralju Erie! Kralju Erie! - razlijeu se povici svjetine, poput uzburkanoga mora. Prema tim uzvicima kralj zakljui kako je svjetina gnjevna i eljna krvi. S rukama na krilu Karin zaprepateno pogleda kralja, jer zna, doao je odluan trenutak. Hoe li kralj izdrati ili e se sve odjednom raspasti, kako se oekivalo? 192

Uznemiren poput zvijeri u zamci, kralj pogleda svjetinu. Njena je vika sve glasnija. Erik svrne pogled na Karin. Na njezinome licu on opazi svu njenost, vjernost i ljubav. To je ena koja e mu roditi sina. Obuzme ga pravi mukaraki nagon da zatiti svoju odabranicu. Ponosno uspravi glavu, a u oima mu se pojavi sjaj. Bez ikakva oruja hrabro stupi na vrata prema razjarenoj gomili. Pobijedio je, opet je kralj. Ali, svjetina sad vie nije razjarena, kako je mislio. Nipoto nije traila krv, ve se pouzdavala u svojega kralja. Prvi se ovjek iz mnotva spusti pred njim na koljena. Svi skidaju klobuke, pa zatim zaute i isprue glave kako bi bolje vidjeli. U oima im se pojavi nada. Kralj je iv! Svima e pomoi njihov dobri kralj Erik... Hercules skriva iza lea kuhinjski no i izgubi se meu svjetinom. - to elite, moji vedski podanici? - zapita ih Erik vrstim glasom. - Tko me je zvao? Za trenutak zavlada tajac... Ljudi gledaju jedan drugoga, kao da oekuju tko e prvi progovoriti. A onda odjednom svi ele govoriti istodobno. Svaki od njih eli rei kralju to ga titi. Buka je neopisiva. Iza glava mukaraca ene visoko podiu izgladnjelu djecu da ih kralj vidi. Neki vojnik kojemu je uinjena nepravda strgne sa sebe ogrta i pokazuje lea s tekim ranama od ibanja. Starac kojemu su vojnici iz zabave iupali jezik otvara usta i nerazgovjetno mrmlja. Kralj visoko podigne ruku, a kad se svjetina utia. - Govorite jedan po jedan! - zapovijedi im. U prvome redu ustane neki seljak u kabanici od gruba sukna. Iz oiju mu izbija tuga. - Bijedni smo, gospodaru na... - kae on drhtavim glasom. - Danci e nam uskoro na vrata, ako nas netko ne spasi. 193 Neki snaan trgovac, u ogrtau sa sjajnim kositrenim puce tima i klobukom u stisnutoj ruci, gleda kralja ravno u oi. - Gusari pljakaju svaki brod to plovi u Stockholm - kae vrstim glasom. - A trgovci vie ne mogu plaati poreze. itava zemlja trpi nestaicu. U crkvama nema dovoljno vina za priest, a nedostaje i puanoga praha... - Vojsci treba hrabar vojskovoa, koji e se boriti - s plamenom u oima kae vojnik kojega su iibali. - Treba objesiti gospodu koja samo raunaju koliko e im biti plaeno. Istodobno hraju iljci strjelica, a vojnici nemaju obue... Iz mnotva se izdvaja jedan mrav student. - Inozemni plaenici samo pljakaju nau zemlju -uurbano pojanjava kralju i baca pogled uokolo. -Plemstvo pljaka puanstvo protiv svih zakona. Eto vam prave istine, gospodine kralju! Iza mukaraca zauju se jecaji ena. - Najprije nam dajte kruha...! - zavri student i povue se u mnotvo. - Kruha! Kruha! - svi jednoglasno viu. Buka se opet pojaava i pretvara u tutanj. Kralj ih samo gleda... Svaki ovjek iz puka osjea kao da kralj samo njega promatra i da e mu pomoi ponijeti teko breme. Erikova se glava uzdie i oi mu zasjaje. - Vjerujte mi, vedski ljudi...! - govori im uzbueno. - Priznajete li me za svojega kralja? Puk osjeti da je pobijedio. I on i puanstvo proveli su svoju volju. Mnotvom odjekne radost, klobuci polete u zrak... uju se oduevljeni povici, a najblii se poure poljubiti kraljevu ruku. Na vratima Ptije sobe, prekrienih ruku, Karin promatra svojega kralja kojemu e uskoro roditi dijete, moda sina. A kralj jo uvijek eli govoriti puku. - Bio sam teko bolestan... - zapone. - Vrag je spletkario i ranio me u duu. Ali sad sam opet zdrav i osjeam snagu u sebi. Jo danas otvorit emo kraljevska skladita, kako bi izbjeglice mogle dobiti potrebnu pomo, prema rasporedu to emo ga sastaviti. Dance emo protjerati iz zemlje, a razorena emo mjesta opet izgraditi. A kad se vratim... Erik zauti i, ne trepui oima, zagleda se u mnotvo. Gomila se obraduje njegovim rijeima, a njegov ih glas oara. Kraljevo im dranje daje nadu. A mnogi od njih ne uju ni rijei kad Erik jo dodaje tihim glasom: - A kad se vratim, pobrinut u da vedska dobije kraljicu!!! Karin je ula te rijei, pa joj radost zamagli bojazan kad kralj zakorakne meu razdraganu svjetinu i s njom krene prema dvoru. Dakle, kralj je njezin samo onda kad je bolestan? Znai, kad u glavi osjea opojnost vlasti, onda ve razmilja kako e iz inozemstva dovesti neku kneginju... No, tko e znati?! Moda je to spas za vedsku u takvim tjeskobnim vremenima? Tako pomisli Karin i sklapa ruke na molitvu Bogu to je ozdravio kralja i vratio mu snagu. 195 JEDANAESTO POGLAVLJE Kruna bosonogoj Namjesniko vijee se iznenauje kako mu vlast iznenadno klizi iz ruku, jo prije nego to e zajedniki cilj opet okupiti razbijene snage plemstva. Dravu opet vodi samo jedna volja. Iznenadno bivaju otputeni nepoteni nadglednici vlastelinstava i lakomi poreznici. Kralj je posluao pritube puka i podijelio mu pravdu. Dani su mu

opet bili ispunjeni grozniavom urbom. Napet je i vrste volje. Brine se za topnitvo i ostalo oruje, prikuplja hranu u kraljeva skladita, a plemstvo ponovno ispunjava dunosti i osjea teko breme. Joran Persson je puten iz tamnice. Lice mu je omravjelo, na bradi mu je izrastao uperak, a oi mu jo nepovjerljivije gledaju oko sebe, jer se jo nisu pravo priuile na svjetlost. Njegova je dua i dalje kruta. On stoji uz kralja poput sjene. Jedini je kojemu kralj potpuno vjeruje. A on samo osvetniki kima glavom i mirno promatra one koji su mu upuivali pogrdne rijei i prijetili mu smru. Jedini je kadar prikupljati novac za nastavak rata. Tijekom viegodinjega ratovanja drava je osiromaila, a mnogobrojni domai i inozemni pljakai bacili su je u najveu bijedu. Ali, bijeda ne ita zakone, a kralj ne stigne na sve. Za Jorana Perssona pravda znai korist 196 dravi i kralju. Ne boji se biti bezobziran u tim svojim naporima... Trublje obznanjuju puanstvu kako je Joran nevin i estit ovjek. Tijekom kraljeve bolesti protiv njega je spletkario neprijatelj, pa je on osjetio i nepravdu i uvrede. Za malenu naknadu kralj ga je proglasio plemiem. A za uspomenu na tamnicu njegovom je grbu dodao tri opeke. Trublja se tako oglasila u ast Jorana Perssona Tegela. Puk nijemo slua, smrknutoga lica i steui vilice, ali se nitko ne usuuje ni pisnuti jer su svi pod prismotrom ljudi irokih oboda na klobucima. Joran Persson se smjeka hladnim osmijehom i nemilosrdnim oima. Trublja se mogla oglasiti i za smaknue, pomisli on, ne vjerujui mnogo ni u trajnost vlasti niti u vjernost puka. Jednoga zimskog dana razdragana svjetina okruuje kraljevoga konja, kada vladar praen crnim jahaima izlazi iz grada, a pred njim nose kraljevu ratnu zastavu. Opet se razlijeu krikovi, a klobuci lete u zrak. Puanstvo se jo uvijek nada, jer zna da nisu ni danska razaranja gora od gubitka nade. Prolaz Rantzauovih postrojbi obiljeen je crnim ruevinama, izgaenim njivama i letom sitih gavranova. Kralj jae u rat. Za obinoga seljaka nema nita gore nego zimi poi u vojni pohod. Odjea mu se raspada, cipele su mu trone, a tijelo mu pokrivaju rite. No, dogaa se udo. Siromani i opljakani seljaci hrabro se u umama i na cestama bore protiv neprijatelja, sve dok im ne stie u pomo kraljeva vojska. Neprijateljski su gubici isti kao i vedski. Plaenici negoduju jer nisu stigli ovamo poginuti, ve radi pljake i ubijanja. Je li sad vedski ovjek postao divljak, koji ne potuje pravila potenoga ratovanja? Pod neprijateljskom vatrom lepra perjanica vedskog 197 kralja, a plaenike obuzima praznovjerna jeza. Neka vrag nosi tog opinjenoga kralja! Zato se boriti protiv mahnitoga vladara, o ijim nedjelima i o ijoj slavi bruji Europa?! Krvoloan Erik ne tedi ni svoje vojnike. Stoga Rantzau bjei toliko brzo da ga ne dostie ni vedsko topnitvo. Erik ipak uspije zadrati doticaj s neprijateljem, samo zahvaljujui aici vojnika naoruanima muketama. Ti su vojnici vlastitim oima vidjeli stravine slike opljakanoga zaviaja, pa sad ne daju Dancima ni trenutka odmora. veani tjeraju dansku vojsku preko granice pokrajine Skane. Na zimskom se nebu vide buktinje spaljenih kua pokrajina Bleking* i Skane. Kroz hladan se zimski zrak uju zapomaganja ena i djece, a debele hrastove planjke pucaju pod teinom objeenih ljudi. Nema kraja unitavanju u ratu, a takvi prizori tjeraju ovjeku da podivlja. Smrknuta lica kralj jae prema Halmstadu. Vlada cia zima, vranac frke i mae glavom na kojoj se njie perjanica. U kraljevo lice vjetar donosi topao zrak od poara. No, rat ne poznaje milosti. Mravi konji vuku pretovarene saonice pune plijena prema vedskoj. Vriskove zlostavljenih ena prati pohotan smijeh vojnika koji sjede oko logorske vatre, ve osjeajui miris krvi. Tako to traje sve dok vojnicima loe ceste ne zaustave nastupanje i prisiljavaju ih da se vrate kuama, preko granica svoje drave. Halmstad ostaje neosvojen, ali kad se priblii proljee, kralj e se opet vratiti. Ispred njega pronosit e se vijesti o pobjedi. Uz ceste se gomilaju ljudi, zemlja grca u bijedi, rue se slamnati krovovi da se prehrani stoka, a u stajama krave padaju s nogu. Hoe li kralj konano zakljuiti mir? Puanstvo ga promatra oima sjajnima od nade. Ali, o miru nema ni govora prije odlune pobjede... Puanstvo 198 treba nagnati na velike napore, pripremiti ga na nove poreze i ostala bremena. Kad puanstvo dozna istinu, zavlada tiina. Puk ga vie nee oduevljeno pozdravljati, klicati mu. Ponovno e prignuti glavu, povui se u sebe i utvrditi se u svojim domovima. Kralj e jahati izmeu ljudi, ali ti vie nee oduevljeno podizati ruke. Kralj se jo nije oslobodio svojega zloduha... Mnogi misle tako, ali se to nitko ne usuuje izrei. Na elu svojih prorijeenih tjelohranitelja Erik ponovno jae kroz Stockholm. Sunce sja, nebo je bez oblaka. Na ulicama ima jo neotopljenoga snijega, a u kraljevim oima blista radost. Zna da mu je Karin, Magnusova ki, rodila sina. Erik se vraa kao pobjednik. Svoje je kraljevstvo potvrdio hrabrim djelima. Izloen je bio neprijateljskoj vatri, ali nije ni zadrhtao, niti se predao, ve je hrabro predvodio svoju konjicu. uo je kako mu pored uha opasno fijuu zrna, te gledao kako pokraj njega umiru ljudi kojima pogodci neprijateljskoga streljiva trgaju udove. Pobjedonosni mu je stijeg sav poderan i natopljen krvlju, ali je ostao astan. A sad e vedskome narodu pokloniti kraljicu... Kralja slijede jahai odjeveni u crno. Oklopi su im natueni, a gladni im konji teturaju. Ispred svih je pobjedniki stijeg. Lijep proljetni dan jo im vie istie patnju i bijedu, ope propadanje i siromatvo, umjesto da se vidi

rasko kako je to nekad bilo u Stockholmu. Narod stoji na ulinim rubovima. Tu i tamo uje se poneki veseo uzvik, pozdrav borcima koji dolaze s bojita. Blistava pogleda, svaki put kralj podie ruku na pozdrav. Oi su mu vedre i sjajne, jer mu iz nutrine izvire mladost. Erik se osjea sretnim, radujui 199 se malim stvarima, te ne usporeuje sadanjost s prolou. Stie i taj veliki trenutak kad kralj ugleda sina. Ne mijenjajui odoru, Erik pohita u Karininu sobu i klekne pred kolijevku. Mlada se majka razveseli, oi su joj prepune suza radosnica, a obrazi blijedi. Erik se vrlo njeno prigne nad kraljevsku zipku i zagleda u modre oi svojega sina, u kojima se odraava nebeska modrina. Osjea kako su djetetovi prstii zauujue vrsti. Iz prsiju mu se zauje jecaj. - Sine moj! - proape Erik. Podigne glavu, te se zagleda nekamo u daljinu. - Zvat e se Gustav**, kao i moj otac - kae. - A nakon mene, on e nositi vedsku kraljevsku krunu. - Krunu...?! - uasne se Karin i sklopi ruke. Takvo si to nije mogla ni zamisliti. Bojaljivo podigne dijete iz kolijevke i privine ga o svoja prsa. Erik obujmi Karin oko struka i otkrije joj svoj san, to mu se pojavio nakon mnogo crnih dana groze i kad mu je dua ve bila odavna klonula. Jo jednom zagrli enu i sina... - vedskom sam narodu obeao kraljicu kad se vratim... - ree joj. - Sad smo protjerali Dance preko granice, pa je vedska ponovno slobodna. Neka Dravni stalei priznaju naega sina za prijestolonasljednika, a ti e, Karin, biti okrunjena za vedsku kraljicu...! Karin se toliko osupne da zadrhti. - Ne! Ne! - prosvjeduje. - Takvo to ne moe biti. ena niskoga podrijetla nikad ne moe postati vedskom kraljicom. Dovoljni su mi samo na sin i tvoja ljubav... Kruna me plai! Radostan kralj je ponovno zagrli. - Ne shvaa, Karin! - blago joj odvrati. - Meni upravo treba ena iz naroda. Ti si ena vrijedna i kraljevske krune. Zbog tebe e me narod voljeti. to u ja s inozemnim kneginjama? elim biti dobar prema svojemu narodu, a ti e mi pomoi u tome. Nekad sam sumnjao i kolebao se, a sad se ispred mene otvorio pravi put. - Znam to hoe... - tiho mu odgovori Karin, gledajui preko njega i stiskajui sina u krilu, kao da ga hoe zatititi. Prola je mnoge ivotne nedae; hoe li je sad kruna dotui? Kralj zna to eli, a ona nije toliko snana da bi mu se suprotstavila. Kad vojvodi Johanu stie glas da je Erik doveo na sveani objed u Stockholm kao suprugu Karin, Magnusovu ker, te da eli njihovoga sina proglasiti prijestolonasljednikom, toliko se smeo da mu je trebalo vremena da doe k sebi. Bilo je krasno ljeto. U Stockholmu se pripremala krunidba vedske kraljice... Erik je protjerao Dance iz drave i uspjeno se, svjeim snagama, suprotstavljao Estoncima. Njegovi brodovi gone gusare po Finskome zaljevu, a prema vijestima to stiu Johanu, narod veselim poklicima pozdravlja Erika ma gdje se pojavljuje. Johanu je sve, ama ba sve, izgubljeno. Val dogaaja nepovratno je otplavio njegov san o kraljevstvu, poput pjeanoga dvorca to ga djeca grade na obali. Erik ve ima prijestolonasljednika i dri vlast vre nego ikad. Ptijim oima Katarina Jagelovi promatra svojega slabanog supruga. Njegovo mucanje i neodlunost bude u njoj takav bijes da svojim noicama bijesno udara oko sebe, obim rukama upa supruga za kosu i udara mu zaunice da mu sve zvoni te mu se pojavljaju suze u oima... 200 201 - Kakav si ti to ovjek! - sike lijepa Katarina Jagelovi. - Kukavan si i bezvoljan, ovjek koji se uvijek plai izgubiti priliku. eprtlja si, Johane, Gustavov sine! Izgovara mu jo runije rijei, sve dok se Johan ne pribere. No, to se tu jo moe? Plemstvo je propustilo uiniti to je moglo. Za vrijeme Erikove bolesti Johan je teio za poloajem namjesnika, a plemii su mu mogli lako potvrditi taj naslov. Ali su gospoda smatrala kako sve mogu sama... Vlast ih je tako dugo opijala sve dok nije postalo prekasno. A Karin, Magnusova ki, postala je Erikovom suprugom! Na neki udan nain, i Erik i Johan razmiljaju na isti nain. A to se jo nikad ranije nije dogodilo. Ba je i zato teko predvidjeti iznenaenje. Moda e Erik doista vezati puk uz sebe, uzdiui na kraljevsku razinu jednostavnu enu iz naroda? Time bi se vrsto povezao s pukom, a onda dovidenja plemstvu! Moe li narod uope neto drugo osjetiti nego da je polaskan, ako kralj oeni jednostavnu djevojku, zaobilazei ne samo inozemne kneginje, ve i naoite ene vedskog plemstva? Katarina Jagelovi, ena u ijim ilama struji krv poljskih kneeva, ohola je i naprasita. O Karin, Magnusovoj keri, razmilja kao o svojoj suparnici. Osjea se na neki nain osramoenom. To joj je kao pljuska, ponienje to je zaslijepljuje. Uzalud grevito lomi bijele njegovane prste, uzalud kida dragocjene ipke na rukavu samtaste odjee, uzalud je kivna na svojega slabanog supruga. A to je i sve to moe...

Tada joj stie strana vijest, koja joj naglo ublaava bijes i uini da se u trenu ohladi poput leda. Usko Katarinino lice problijedi ba u trenutku kad se led na 202 moru otapa, jer u Stockholm stiu poslanici ruskoga cara Ivana. Ti donose gospodarovu poruku kako e se Ivan zaratiti sa vedskom ako Erik ne odri obeanje i ne preda mu Katarinu Jagelovi. Car Ivan bio je toliko eljan dobiti ruku sestre svojega neprijatelja da je odbacio uznosite i nadmene obiaje moskovskih velikih kneeva, pa je neposredno pregovarao sa vedskim kraljem. Vie nije pribjegao posredstvu novgorodskoga* namjesnika, kako je nekad bio obiaj. Moskovski vlastodrac inae nije kralja Gustava drao vrijednim da izravno razgovara s njim o takvim stvarima, no njegov je sin ipak neto drugo... Erikovo ponaanje djelovalo je je na cara tako, da je Ivan postao poprilino znatieljnim. Dopao mu se taj vedski vladar koji ne oklijeva, ve pokatkad pobjesni te udara i po vlastitome plemstvu. Ivan to vrlo dobro razumije. Katkad bi radi razonode dojahao na neki moskovski trg i pogubio svakoga ovjeka iji mu se izgled nije dopao... Sad ponovno u Stockholm dolaze moskovski glasnici, ljudi sa iljastim kapama na glavi, ogrnuti u skupocjene krznene ogrtae i sa zlatnim ogrlicama. Prepredeno glade dugake brade i upozoravaju domaine kako im je gospodar Ivan strog. Ako mu ne isporue Katarinu Jagelovi, zapoet e vojnu... To je posljednja careva rije. Ali, im je dobije, spremno e priznati vedskoj kruni nasljedna prava Njemakoga vitekog reda u Estoniji i Livoniji. Car e ak biti spreman pomoi Eriku da se svojim postrojbama suprostavi neprijatelju... Johan nemirno ee po sobi, dri se za glavu i nemono stenje. Katarina blijeda lica promatra mua. Iako su znali da je Erik tek nevoljko obeao caru kako e mu poslati Katarinu Jagelovi, ipak je oboje vrlo uznemireno. I to premda je Johan ve bio na slobodi i vraena su mu sva prava. Ta su Erikova 203 obeanja bila puka diplomacija. Ipak, nitko nije mogao ni zamisliti da bi vedski kralj mogao uiniti takvo nedjelo koje bi protiv njega podiglo sav kranski svijet. Ali, ako je Erik toliko neuraunljiv te svoju ljubavnicu uzdie na poloaj kraljice, moglo bi se dogoditi i da ispuni obeanje o predaji Katarine Jagelovike...! I ona i njen suprug Johan slute u kakvomu se poloaju naao Erik, nakon prispijea careve poruke. Ba bi Erik mario to bi rekla Europa! Ta, javno miljenje ne moe opremiti vojsku, a ni platiti vojnike da se suprostave caru. - Najbolje nam je da odmah pobjegnemo...! -uzrujava se Johan. - I to zajedno, a kasnije emo pozvati Magnusa i Karla da nam se pridrue. U vedskoj nema zatite za vojvode. Tako odlui Johan. Slab je i spreman ve nakon prvoga neuspjeha odbaciti sjekiru u zdenac. A Katarina udara nogama po podu, kune kao mukarac i udara zaunice svojemu kukavnom muu. Ptije joj se oi pri tome iskre od mrnje. Na stockholmskome kraljevskom dvoru ponovno se uje glazba. Odjeven u krpice, dvorska luda Hercules veselo skakue i glasno zvoni po dvoranama. Kraljiina je krunidba ve na pragu. Kuhinjsko se osoblje mnogostruko povealo, a po dvoru se iri neodoljiv miris peenja. Okupljaju se svi gradski prosjaci da ga lakomo udiu. U odajama Karin, Magnusove keri, smjestio se dvorski crta grbova, ponosan na svoju vjetinu. Prsti su mu umrljani zlatnom i srebrnom bojom. Karin ne zna to bi rekla. Oi su joj preplaene od tuge i pogledom doziva kralja. On se nasmijei i pode prema kolijevci da pogleda sina. Pokazuje joj grb prepun paroaka i tumai joj njihovo znaenje, a onda joj opet pokazuje mjeseev srp na modroj podlozi. To je Karinin grb, jer ju je Hercules nazvao Mjeseevom keri, to godi kraljevoj mati. Od tog je trenutka Karin postala i slubeno Mjeseeva ki. Mjesec ju je rodio, a tamnomodro nebo je njena kneevina. Tako pojanjava kralj, a crta grbova se nasmijei. Nakloni mu se s potovanjem i otare prljave ruke o hlae. Onda s poudom pogleda lijepu Karin, procjenjivaki... Bit e da je zasigurno ljupka, pomisli, jer je uspjela zaarati kralja. Nitko o tome ne moe dvojiti. Jasno da ga je zaarala. Vjerojatno je i bila kriva to je kralj bio tako dugo bolestan. A u svojoj bolesti dospio je pod vlast te arobnice... Lijepa je i mlada ta vjetica koja upravo cvjeta. Mlada kraljica ije su oi toliko tune, a osmijeh bojaljiv. U sobu ue Joran Persson. Jo je uvijek mrav i blijed od zatoenitva. Trlja suhe ruke i nakloni se Karin, molei je da mu oprosti to je smeta u toliko vanom trenutku. Opet je odjeven u jednostavnu tamnu odjeu kraljevoga tajnika, skromno kao u mladosti, dok je jo bio pred usponom. Ne mari nositi ma, iako bi to za plemie bilo obvezatno. Dranje kao da mu se nekako promijenilo. Iznenadno je postao skroman, ak i umiljat. Na licu mu je jo uvijek podrugljiv osmijeh kad izvjeuje Karin... - Vae velianstvo...! - kae on. - Gosti na krunidbi njezinoga velianstva Karin, Mjeseeve keri, upravo su stigli iz Upplanda*. Njeno lice napokon zasja. 204 205 - Stigli su mi strievi! - obraduje se i zapljee. Ipak, nije posve sama na tom svijetu. I ona ima koga pozvati na svoju krunidbu, siromane roake iz Upplanda. Otac joj je umro za vrijeme Erikove bolesti. A nakon onih dogaaja u Stockholmu jo je dugo bolovao. Bio je

jako utuen i stidio se. Netko mu je, naime, slomio helebardu, te mu ostavio duboke tragove na prsnom oklopu, predmetu to ga je smatrao svetinjom. Tek je kasnije Karin doznala da joj je otac umro. Ali je ki gradskoga redara imala dosta briga oko bolesnoga kralja. Otac nije doivio njen dan slave. Ali su taj dan doivjeli njeni strievi, oeva siromana braa iz Upplanda, koje je pozvala na krunidbu. Toliko ih je nestrpljivo oekivala da je neprestance trkarala iz dvorane u dvoranu, te pljeskala rukama poput malene djevojice. Kralj je ostao u sobi i smjekao se. Odobrio je crtaev rad i mahnuo mu neka ode.Joran Persson ostaje sam s Erikom i prijazno pogleda svojega kralja. Ve je odavno odustao od svega emu se nadao i ne trudi se pametnim razlozima razuvjeravati vladara. Obojicu struja ve odavna nosi na razliite strane i vie nita ne moe izmijeniti kob to ih neumitno valja, svakoga svojom stazom. Kralj vie ne mari ak ni za zvijezde. Kad ve donese vrstu odluku, ne doputa ni zlosutnome vatrenom nebeskom zapisu da ga dovodi u dvojbu. Joran Persson je poniknuo iz naroda i od djetinstva je ivio meu siromanima. Zna on dobro to e rei puk kad kralj okruni svoju ljubavnicu za vedsku kraljicu... Ali, danas ne govori nita. Radije uti. Zato bi kvario kraljevo raspoloenje? Uostalom, tko zna koliko e to potrajati? Joran Persson je postao iznenaujue snoljiv prema mnogo emu oko sebe... Ali svoje poslove vodi i dalje mirno, nepopustljivo. Danas ujutro je u Stockholmu dao pritvoriti nekoga ozbiljnog seljaka iz Gotalanda. Taj je, naime, irio neke prie, te je nagovarao ljude da se ne vraaju u svoje opustoene krajeve. Dao je Joran Persson pritvoriti jo i nekoga trgovca kositrenim pucetima, jer je taj izjavio kako e ta drava u pakao, ako i dalje uzde dri zaarani kralj. Meu uznicima u podrumu gradske vijenice bio je i neki vojni bjegunac. Poludio je nakon to su ga iibali i govorio je poprilino nesuvislo. Tvrdio je da je bio neduno osuen, te da mu je sam kralj obeao kako e mu nadoknaditi tetu. Meu zatvorenicima bijae i neki mravko koji je uokolo irio glasine o vojvodi Johanu, tvrdei kako je on jedina nada za ovu dravu. S tim stvarima Joran Persson ne eli uznemiravati kralja. - Vojvode nee doi na krunidbu - tek ga kratko izvijesti. - Ali, dobili su pozive i obeali mi...! - odgovori mu Erik, a lice mu se pomalo smrai. Joran Persson tjeskobno trlja svoje kotunjave dlanove. - Jo se govorka kako vojvodski par namjerava napustiti zemlju - primijeti, ali se pouri smiriti kralja. Zato dodaje... - Obavijestili smo sve luke da sprijee takve pokuaje. Za njih je zatvoren dvorac Varberg, ako bi htjeli u Englesku ili na kontinent. - Bit e da su to samo glasine...! - zakljui kralj i nogom zapne o meki sag. - Moja braa ne smiju izostati. Bila bi to uvreda za mene... - Osmjehne se na tu nemogunost. - I jo se pripovijeda da na Gotalandu hukaju narod... - dometne Joran Persson. Erik se glasnije nasmije. 206 207 - To nita ne znai - povjerljivo e on. - Puk e ve biti na mojoj strani, jer e se okruniti kraljica, a ona je narodna ki. Joran Persson Tegel se tekom mukom uspije suzdrati da ne prasne u smijeh. "Koga bogovi ele unititi, najprije e mu oduzeti pamet", prisjeti se on stare mudre izreke. Ali vladaru odgovara kratko... - Puk? - kae. - Tko mu moe vjerovati? Naglo se okrene da izae iz prostorije, kako ne bi neto nepotrebno izlanuo. A kad se Joran pojavi vani, ak ni uvari javnoga reda, a niti ljudi s klobucima irokoga oboda nisu mogli sprijeiti da poleti kamenje. "Neka si samo puk kopa jamu, u nju e ga plemstvo ukopati do uha", razmilja Joran Persson. U meuvremenu, u sveanoj dvorani Karin, Magnusova ki, prima goste to su stigli na krunidbu. Srce joj u grudima kuca poput nemirne ptice, a kad je zavirila kroz vrata, u duu joj se iznenada uulja srameljivost. Tri siromana seljaka iz Upplanda, u odjei od gruboga sukna i s klobucima u rukama, stajala su usred prekrasno ureene dvorane, izmeu samtenih tkanina i visokih srebrnih svijenjaka. Toliko ih je obeshrabrila kraljevska rasko da se jedva usuuju osvrnuti uokolo. Malo podalje stoji komornik Sven, a nosnice mu se ire, jer osjea snaan stajski vonj. To je zdrav miris zemlje, no duboko ga vrijea. Iznenadna radost obuzme Karin, koja se jo tren ranije stidjela. Potri kroz sobu. - Dragi moji strievi! - pozdravi ih. Obim rukama stisne njihove velike i uljevite dlanove. Hoe ih jo i zagrliti, ali nije obiaj tih utljivih ljudi da javno pokazuju svoje osjeaje... Strievi se meusobno pogledavaju, premjetaju se s noge na nogu, a onaj stariji ve plaljivo kaljuca. 208 Karin mahne rukom prema vratima i smijeka se. Uu dva komornika odjevena u bogato ukraene ogrtae i pripijene pamune hlae. Jedan donosi srebrne vreve, a drugi vr vina. Strievi najprije brino pogledaju Karin, pa se tek onda prihvaaju blistavih vreva. Posude se gube u njihovim velikim rukama... A kad u njihova grla potee mirisno i jako panjolsko vino, Karin, budua vedska kraljica im se duboko nakloni.

- Dobro mi doli, dragi moji strievi! - ree. Strievi se na trenutak dvoume, a onda podignu vreve i iskape svoje pie. Stric Anders se nasmijei, pogladi bradu i kimne joj. - Postala si krasna djevojka, Karin! - primijeti. -Podsjea nas na tvoju majku. Doista si lijepa, a jo je ljepe to se ne stidi svojih roaka. Karin ivne. Dakako, da ih se ne stidi...! Samo se pribojava da e je i njeni strievi osuditi, kao to ju je osudila svjetina kad je onom zgodom vikala protiv nje. Ali njeni strievi nisu takvi. Kao pravi seljaci, navikli su da se parovi vjenavaju i da im se istodobno krste djeca. Zato bi se i sramili? I strievi znaju da je krv gua od vode, pa ako zatreba, stat e uz ker svojega brata. - Ne samo nama, vrijedi ti i kralju - kae joj stric Mikkel kojemu je vino natjeralo rumenilo u kosmate obraze. Ako ve eli biti gospodarica dvora, mora biti barem malo deblja, ali znam da se u Stockholmu slabo jede. Strievi kimnu glavama. To je, naravno, jasno. to je gospodarica deblja, to je dom imuniji. Bili su zabrinuti zbog vitkoga Karininog stasa. - Mora jesti vie maslaca... - ljubazno joj preporui stric Anders. - Neto vie maslaca, raena kruha i slanine, pa e se ve udebljati. 209 Karin osvjee te rijei i ona se nasmije. Pojave joj se suze u oima i poteku niz obraze. Strievi je vole i brinu se o njoj. Uistinu su dobri ljudi. Karin je ve dugo vremena bila osamljena. Vrlo je osjeajna, pa je svim srcem prihvatila toplu blagonaklonost strieva. - Doite! - pozove ih. - Kralj e vas sveano odjenuti, a u crkvi su vam predvidjeli poasna mjesta. Osvane jo jedan prekrasan srpanjski dan. U stockholmskoj se katedrali kruni vedska kraljica. Grad se odjenuo u sveano ruho. Prema kraljevoj zapovijedi, svugdje lepraju stjegovi, a zgrade su ureene zelenim vijencima. Dan ranije Erik je nosio svojega malenog sina u crkvu. Nadbiskup je sveano vjenao Karin, Magnusovu ker, s kraljem. Tako su oboje postali supruzi. Pod vjenanim natkrovom blagoslovljen je i njihov sin, pa je on postao vedski prijestolonasljednik pred Bogom i ljudima. Kad Karin poloie krunu na glavu, s dvorskih zidina zapucali su teki topovi. Bajka se ostvarila. Bosonoga ki gradskoga redara postala je vedskom kraljicom... U prvostolnici vlada potpuna tiina. Tek se iz daljine uje prijetea topovska grmljavina. Karinini strievi stoje na poasnim mjestima i osjeaju se pomalo neudobno u tijesnoj dvorskoj odjei to ih stee. Ni najmanje ih ne oduevljavaju mekoa samta i otmjeno nabrane nizozemske ipke na ovratnicima i rukavima. Poput plemia oni vrsto dre maeve u rukama, inae vinijima drati lopate ili vile za gnojivo. Nimalo se ne ude zato su se gospoda poneto odmaknula od njih i nainila im dosta praznog prostora. 210 im je zapoela krunidbena sveanost, cijelomu su se puku due ispunile pobonou pred boanskim inima. A kad su Karin poloili krunu na glavu i kad je sve odjednom postala stvarnost, svi duboko odahnu kao da su se probudili iz dubokoga sna. Karin ustane i okrene se prema nazonima, a na plavokosoj joj glavi zablista kruna. Oi joj zatrepere od uzbuenja i straha. Stric Anders se podigne i otvori usta da je pozdravi, ali mu se ruka spusti, a usta zatvore, jer ga je sa svih strana pritiskivala teka tiina. Nitko od otmjenih plemia nije htio pozdraviti bludnicu okrunjenu za vedsku kraljicu. Kralj nabra elo i trgne rukom kojom je drao ezlo, kao da je jednim udarcem elio smlaviti sve te nepokorne glave. No, ipak promijeni miljenje... Pogleda Karin i prui joj ruku da sveano prou kroz sredinji crkveni prolaz. Vjerovao je kako e ih svjetina pozdraviti izvan stolne crkve. Paevi pohitaju prihvatiti rubove crvenoga hermelinskog krunidbenoga plata i prate kraljicu. Iz daljine se jo uvijek uje prijetea grmljavina topova. Glave se okreu. Povueni u sebe ljudi se mrgode, u oima im se nazrijeva mrnja, a usta su im iskrivljena u porugu. vedski plemii tako promatraju svoju kraljicu i svojega opinjenog kralja... Glasnici s trubljama i stijegovima, tjelesni uvari s crnim oklopima i orunici s blistavim helebardama izdvajaju se od rijetke svjetine pred stolnicom. Oglaavaju se trublje, kovinastim zvukom preko trga odjekuje glas zvona i polako se otvaraju teka crkvena vrata. Ali, uzalud dvorske sluge iz konih kesa bacaju krunidbeni novac meu puanstvo, uzalud se glasaju trublje. Nitko radosnim usklicima ne pozdravlja kralja koji vodi pod ruku lijepu kraljicu. Ljudi ih samo promatraju utke... Kraljevski je par blijed, a u oima mu se nazire strah. 211 Samo jadna gradska sirotinja, epavi starci i uboge starice klanjaju im se, pokazujui stranjice, saginjui se da poberu baen novac s tla. Mrana lica kralj promatra malobrojnu svjetinu. Stockliolmski se graani zadravaju u svojim domovima... Tek su malobrojni posluali naredbu da urese svoje kue. A samo su se najznatieljniji i najbijedniji meu njima pojavili na trgu. Ipak, i oni se boje. Pribojavaju se zbog kralja kojemu je duu zgrabila sotona, pribojavaju se bijele vjetice koja nadmeno stoji uz kralja i na ijoj glavi blista kruna. Praznovjerje im je steglo duu. Kad bi Karin, Magnusova ki, ispruila ruku, mnotvo bi se iznenadno povuklo poput stada krava, gazei sve ispred sebe. Tako je nastao velik trenutak u ivota Karin, Magnusove keri. Od kralja je dobila na poklon krunu, ali njoj nije nikad teila. Nije ak ni sanjala o njoj. Ona, bosonoga ki gradskoga redarstvenika, sad je prva od svih vedskih ena. Ona, to je svojedobno od susjeda prosjaila koricu kruha. Sad je ravna kneginjama. Pobijedila ih je zbog

svoje ljubavi... Pod tim crkvenim proeljem lice joj zasja, obasjano zlatnom krunom, dok promatra puk svojim tamnomodrim oima. Ne smije alostiti kralja. Prestala je topovska paljba, a na tom vedrom i poneto vjetrovitom srpanjskom danu uju se srditi avkini krikovi. Preplaene od pucnjeva topova i dima to se vije oko crkve, ptice nemirno lete oko tornja prvostolnice. Glasno se uje njihovo zloslutno graktanje. Ptice-vjetice pozdravljaju enu-vjeticu. A onda se zauje glasan topot konja koji stie u punome propnju. Svjetina se razdvaja. Na trg dojuri sav zapjenjen konj, a jaha ga tjera sve bre. Prestraena kraljeva pratnja odmakne se u stranu, a tik pred stubama 212 prvostolnice sklizne jaha sa sedla... Umorno zatetura koljenima, popne se po stubama i baci na koljena pred kraljem. S nemirnoga jahaevog lica, pokrivenog debelim slojem praine, tee znoj... Na obrazima ima tragova osuene krvi to je mu potekla negdje ispod kacige. Velika uznemirenost i strah od smrti uinili su da je jaha izgubio osjeaj mjere, pa je glasno vikao, ni ne mislei da je vijest koju donosi morala ostati tajnom... - Vojvode su dignule ustanak u Gotalandii,..! -povie. - Pao je dvorac Vadstena, a ustanici brzo napreduju prema Stockholmu!!! Joran Persson je izaao iz crkve i stao u sjenu pokraj vratiju. Posve je sabran, tek lagano trlja dlanom o dlan. "Eto ti ga na", pomisli. A kraljevo . se lice posve iskrivilo. Nogom udari glasnika tako da taj padne, a u oima mu se upali plamen. Glasonoa se otkotrlja po stepenicama i ostane nepomino leati na trgu. Tko bi god tada vidio kraljevo lice, svatko bi bio uvjeren kako ga je vrag opinio... Tako se govorkalo. Odjednom se iz svjetine zauje krik, a onda se svjetina mahnito razbjei kuda koji, pa se u trenutku trg potpuno isprazni. Vrativi se u svoju sobu, Karin je ugledala sina kako u kraljevskoj kolijevci spava dubokim snom. Umorno sjedne pod natkrov, na rub postelje ukraene vezom, te polako skine krunu s glave i stavi je pokraj sebe na pokriva. Dugo je promatrala sina kako mirno spava. Bila je veer, a sunani zraci su ve padali koso i krvavom svjetlou obasjavali odaju. Ona se trgne od jeze i pogleda svoju krunu. Ta uzraste pred 213 njezinim oima, a sunani zraci stvaraju dojam da se zlato i dragulji are pogubnim i zlokobnim smrtnim sjajem. To je predznak to navijeta smrt. Karin, Magnusova ki, strese se i polako odmie prema donjemu dijelu postelje, ali neprestance promatrajui krunu. Na pokrivau, pod natkrovom, na popodnevnom svjetlu sjaji krvava kruna vedske kraljice. Bludnika kruna na bludnikoj postelji... DVANAESTO POGLAVLJE Poraz i okovi P! I U rujnu je Stockholm ve opsjednut. Pobjenjeli buntovnici slamaju pred sobom i posljednju zapreku, poput slamice. Kakva je korist od izjave Dravnih stalea, prema kojoj se vojvode smatraju veleizdajnicima? to vrijede hrabri borci i ratne vjetine, kad se svakoga bojeg jutra utvrdi da je kraljevih vojnika sve manje... Previe je veliko nezadovoljstvo puanstva protiv mahnitoga kralja. im seljak pospremi ito u itospreme, odmah se prikljuuje vojvodinim etama, pa makar bio naoruan tek vilama, samo da otjera oparanoga vladara i njegovu vjeticu... Vojvode imaju novaca. Jezgru njihove vojske ine oklopljeni plaenici. A vedska su gospoda pripravna boriti se s orujem u ruci, samo da zadre povlastice, kako im je to obeao vojvoda Johan. Taj meu pukom iri objave koje svatko moe itati naglas, ak i u samome Stockholmu, a da ga nitko ne kamenuje ili izbatina. Kako vojvoda Johan tumai puanstvu, kralj je dao pozvati svoju brau na kraljiinu krunidbu samo da bi ih dao umoriti. A kao to zahtijeva prastara vedska tenja za slobodom, te radi vlastite sigurnosti, vojvode su morale uzeti vlast u ruke samo zato da bi zaslueno kaznili okrutnoga i krvoednoga 214 215 Jorana Perssona, uzronika svih zala to su se u posljedjne vrijeme dogaala u vedskoj... Da ouvaju kraljevsko dostojanstvo, vojvode u proglasima izravno ne spominju Erika. Ipak, te proglase slijede usmena pojanjenja i aputanja. Jasno je da na vedskome prijestolju nema mjesta ovjeku kojega je zaarao vrag, ija su djela neuraunljiva, koji sramoti prijestolje, dovevi za kraljicu svoju ljubavnicu. Ljudi najbolje razumiju kad im se neto izravno kae. Sotonske spletke i bludnike arolije govore ljudima najjasnijim i najrazumljivijim jezikom, a politika bi pojanjenja i slina uvjeravanja ljude samo dovela u zabludu. Zato e se vedski seljak latiti vila, a graani Stockholma otre iljke... Vojvode su jo iza stockholmskih zidina, njihovi stijegovi ve lepraju na uzvisini Brunkeberg*, a teki su topovi ve spremni udariti po gradu. Po stockholmskim ulicama kamenuju kraljeve pristae... Iz dana u dan smanjuje se broj kralju vjernih vojnika, a svakodnevno izmeu grada i vojvodskoga okola lete tajni glasnici s porukama da se sklopi sporazum o predaji grada... Erik je osobno predvodio svoje ete. Odvano je jahao na elu konjanika da bi ih vodio u pobjedonosne okraje.

No, od toga nikakve koristi. Sad se povlai u zvjezdarnicu i zatim do Karin, da bi se opet vraao u zvjezdarnicu kako bi bio blie svojim zvijezdama... Na zvjezdanome jesenskom nebu zvijezde pogubnim jezikom predkazuju samo propast i smrt... Tako ita Erik iz svojega astrolaba. Joran Persson se mora popeti u toranj kako bi izvijestio kralja to se zbiva. Gradski uvari ve prigovaraju, zapitkujui zato se kralj ve dugo ne pojavljuje. Pripovijeda se kako u potajici pripravlja i krca dragocjenosti, spremajui se utei iz dvora. Iako 216 su vremena nemirna, Joran je neobino spokojan. U tvrdoj mu se glavi ipak osjea zabrinutost to se odugovlai s rjeenjem. Uavi u prostoriju, na tornju zauje kralja kako se neobino smije. - Pogodi, Jorane Perssonu - kae mu vladar - to sam proitao u zvijezdama?! Joran nestrpljivo slegne ramenima. Zvijezde su utjeha i smrt slabiima... Lukav i jak ovjek vjeruje samo u ono to vidi vlastitim oima i to vrsto dri u ruci...! - Prije nego to izae nov Mjesec - nastavi Erik - jedan od nas dvojice e umrijeti. Joran Persson zadrhti... Iznenadno mu se priini kao da opet sjedi na klimavoj drvenoj klupi sveuilita u Wittenbergu i ponovno slua vatreno predavanje doktora Melanchtona o zvjezdanoj matematici. Taj je u svojoj mladosti mnoge noi prouavao zvijezde i trudio se proitati tajnu nebeskih zapisa, sve dok mu to nije napokon dosadilo, pa se za ljetnih noi radije pridruio svojim veselim drugovima da s njima pjeva po gradskim ulicama i umae koricu pljesnivoga kruha u vino koje bi mu netko ponudio. Joran se prene, ali mu se uskoro pojavi drzak osmijeh na licu. - Neka bude...! - odgovori. - Samo me predaj njima, kralju Erie. Bit e to najbolje... Nije to bio nikakav sluajan prijedlog, a Joran nema veze sa zvijezdama. Bijae to samo reeno uzgred. Kad je njegov lukav mozak pretresao i odvagnuo sve mogunosti, sjetio se da postoji jo jedna mogunost. Istini za volju, ona je neznatna, ali je vrijedilo pokuati. Ako ga kralj preda vojvodama, moda bi mogla postojati mogunost nagodbe... Proglas vojvoda je ionako smjerao na njega! Pa ako im ga kralj preda, odmah e vojvode ostati praznih aka glede daljnjih potvorbi. Tada vie nee imati 217 izlike da se suprostavljaju, ve e ostati samo buntovnicima. Erik uzmakne i uasne se, te odluno odbije Joranov prijedlog o predaji. Ali, Joran glasno ponavlja: - Samo me predaj njima... Tako e biti najbolje! Joranovu tvrdokornu duu hvata jeza zbog dogaaja to su se sluajno istodobno zbili. Kako je mogue da kralju zvijezde govore o onome to je Joranu Perssonu bilo na dui?! "Postoje li doista i Bog i pakao?", pita ga iz crne due osamljen glas. I da nekako ojaa svoju duu, baca se on pred kraljem na koljena, snano se udarajui po prsima, da sve zvoni. Lice mu je iskrivljeno... - Samo me predaj vojvodama! - prkosno uzvikne. - to znai jedan neasni krvolok Joran, ako treba spasiti kralja?! Barem je vjeran, a kako e mu san o jednovlau doivjeti slom, zbog snanoga otpora, Joran je spreman platiti svoju pogrjeku krvavom cijenom, jer se uzdignuo iz naroda. Plemstvo e sve platiti jeftinije. On pogleda kralja i lice mu se ozari, jer opaa kako vladar oklijeva, ali ve zna da e pristati. Erik je slab... Uza sve kraljeve slabosti, Joran ga ipak voli. - Neka njegovo velianstvo ponovno podigne na dimnjak vjernog Jorana Perssona... - kae mu s drskim osmijehom, da bi ga ohrabrio. - Ta e stranjica podnijeti sve iskre. Da bi se vladar nasmijao, on mu okrene stranjicu i udari po njoj da je sve odzvanjalo. Stie i trenutak osvete stockholmskoga puka. Odjevenoga u poderanu i pohabanu tajniku odjeu, gradski 218 redari vode Jorana Perssona kroz grad i predaju ga vojvodama, da bi oni iskalili bijes na kancelaru i time potedjeli kralja. Izgledao je jadno kad su ga doveli na trg. Redari koji su ga vodili i sami su ve odavno gledali kako su im drugovi patili i umirali pod vlau Jorana Perssona. Zato su se sad i oni iivljavali na njemu. Tukli su ga i derali mu odjeu. Kako se irila vijest o Joranu, ljudi su sve vie hitali na trg, pa se tamo pojavio tko je god mogao. Na jesenskome povjetarcu ovjeena o dva kolca lepraju pisma to su ih vojvode uputile Eriku, a u kojima mu obeavaju svoju vjernost. Ljudi kamenuju Jorana, po zraku lete konjske izmetine, a ljudi se guraju sve blie Joranu Perssonu, pa gaze jedan po drugome, jer je svaki htio pljunuti u lice kancelaru. Redari se grohotom smiju i doputaju narodu da se zabavlja, a Joran se ni ne trudi zatititi glavu. Usred trga na vjetru ukaju pergamenti i njiu se vojvodski peati, a Joran Persson se odjednom istrgne straarima i bijesno povie: - Posluajte me, graani Stockholma! Plua samo to mu se nisu raspuknula od siline glasa. Svjetina smjesta umukne, a poneki dignu ruku zahtijevajui posluh... Jer, svi ele uti to im ima rei krvavi pas Joran Persson... Lica iskrivljenoga od bijesa, stisnutom pesnicom Joran pokazuje na pisma vojvoda i izgovara politiku oporuku, onu za koju se uvijek zalagao. - Stockholmski narode! - vie. - Ne vjeruj u vojvodske prisege! Ne vjeruj plemstvu! Prisege i obeanja

to su ih dala gospoda ne vrijede ni papira na kojima su napisana! Svjetini to ubrzo dosadi i zapone vikati. Vika se ubrzo pretvori u odluan zahtjev... 219 - Odvedite ga vojvodama!!! - ponu vikati. -Odvedite ga vojvodama!!! Joran ne izdri, ve podigne ruke prema nebu... Lice mu pomodri od napora i proklinje ih glasom to nadjaa buenje rulje... - Prokletnici, pokajat ete se... - najavljuje. -Pokajat ete se kad vam gospoda ogule kou s lea! Najblii redar zakljui kako je zabave bilo dovoljno, pa drkom helebarde udari Jorana Perssona po ustima. Kancelar uuti, te dopusti da ga mirno odvuku dalje. Svjetina i dalje pljuje i baca kamenje po njemu. Mnotvo neprestance zahtijeva: - Vojvodama, vojvodama!!! A Joran Persson e utjeti pred vojvodama, kad mu budu prijetili akama i vrijeali ga. Meu vojvodama je boleljiv Erikov brat Magnus koji oponaa kako kretnje Johanove tako i one mlaeg brata Karla. Vojvode ne oklijevaju. Na uzvisini Brunkeberg podie se veliko stratite, toliko veliko da ga se vidi iz dvora. Ali, neoekivano se sklapa primirje izmeu zaraenih strana, premda o tome nema posebnoga dogovora. Na dan odreen za smaknue Jorana Perssona nitko nije mogao zadrati stockholmske graane u gradu. Tog se dana svi penju na zidine dvorca, ak i gradski branitelji. Svi su radosno raspoloeni i svatko eli vidjeti kako e smaknuti krvopiju. Uzalud se oko stratita oglauju trublje, kako bi priguile mogue bolne uzvike. Dvojica krvnika spokojno obavljaju svoj grozan posao, a sluge nastoje smiriti tijelo to se koprca. Vojvode nijemo promatraju to se dogaa, a Katarina Jagelovi jae isprua lijepu glavu da bolje vidi i prisjea se dogaaja iz Turkua. Kad je u sumrak odjeknuo udarac sjekire po panju, njeze su ptije oi zablistale od radosti... 220 Joran Persson urla glasom to ga priguuju trublje, ali se njegova vika ipak uje do dvorca, pa svjetinu prolaze ledeni trnci. On je ovjek iz naroda, pa ga ponos nije mogao sprijeiti da urla od oaja, to bi mu barem donekle ublailo patnju. Uzalud se kancelar Joran Persson Tegel udi nakon svega toga, postoji li doista i Bog i pakao s one druge strane. Pakao je ve iskuao na zemlji, prije nego to se njegov jadan duh rastao od njegovoga bijednog tijela. Polako i spretno krvnici mu ekiima razbijaju svaku kost tijela. Temeljito mu svijaju svaki zglob, pazei da mu ne ozlijede ni jedan organ vaan za ivot. To muenje na uzvisini Brunkeberg traje satima, sve dok ne utihne snaan glas Jorana Perssona i ne pretvori se u cvile. Krvnici paze da se kancelar ne onesvijesti i s vremena na vrijeme prekidaju posao. Vojvoda Johan vie ne moe izdrati, pa se okrene svojoj supruzi Katarini. Prestrai ga uitak koji joj vidi na licu i neprestano buljenje njenih ptijih oiju. Zato rukavicom daje znak da odreu jedan po jedan ud od tijela, sve dok Joranova glava napokon uz tutanj ne padne na podij stratita, pa mu muke za uvijek prestaju. Vojvoda Karl okrene se na konju i pri tome hladnokrvno srui Joranovu mater. Ta stara i runa vjetica ispijenoga lica, kojoj se suze kotrljaju po licu, uzalud moli da joj dopuste odnijeti sinovljevo truplo u blagoslovljenu zemlju. Kad je htjela rukama zatiti glavu, sruili su je pod konjskim kopitima. Vojvode odjau, a Joranovu glavu i udove klinovima prikivaju na stratine kotae, kako bi gavrani imali to kljuvati. Tako zavrava san o samovladi bez plemstva, zavrava san o vedskoj veliirii i o vladavini nad Baltikom. Iz 221 naroda se podignuo ovjek koji je krvavom punom cijenom platio taj san, a sad mu gavrani kljuju udove prikovane na stratinome kotau... rtvovanje Jorana Perssona bilo je, dakako, uzaludno. Na buri se ne moe odrati slamka. On je samo ubrzao svoju kob. Vojvode uope ne ele primirje, ak su postavile i uvjete bezuvjetne predaje. Topovi tutnje, topovska zrna rue dvor, pa se dvorski zidovi tresu, a kamenje pada uokolo. Zrak je prepun praine i dima od topovskoga praha. Sve je vie ranjenika i ljudi na samrti. Nose ih u dvorane ve odavno pretvorene u utoita za postradale. Tjelesni uvari i orunici se meusobno proklinju. Ne ele se penjati po zidinama i razmiljaju o pobuni. Kakva korist od te uzaludne bitke? Zato rtvovati ivot za oparanoga kralja, vjetiinoga sina i bludnicu? Hercules bijesni, opili su ga vonj krvi, pucnjava topova i dim topovskoga praha. Postolarskom iglom bode u stranjicu vojnike nagnute nad topovske cijevi. Pleati ga vojnik hvata za iju i baca u prljavu vodu jarka ispred bedema. Zauje se glasan pljusak. Hercules se ipak odri na povrini i urla iz petnih ila. No, ve su i drugi u igri. Gaaju ga kamenjem, bodu ga kopljima i helebardama, potiskuju ga dublje sve dok konano ne potone. Tada im je lake. Kriaju se i boljega raspoloenja vraaju se posijedni put na svoja mjesta pokraj topova... Karin, Magnusova ki, prolazi s koarom po dvoranama. Podovi su pokriveni zakrvavljenom slamom, ranjenici stenju i dozivaju sveenika, ljudi hropcu pred smrt. Karin im nudi vino i povezuje rane. Pritisne 222 hladnu ruku na elo ovjeka koji bunca, pa odmah zatim tjei plaenika koji ape na stranome jeziku. S vukla je kraljevsku odjeu i odjenula jednostavnu tamnu halju. Ruke su joj spretne kad pomae brijau ili krvniku koji

obavljaju posao ranarnika. Za obavljanje tih zahvata zauzela je nekadanji vinski podrum, ni ne traei doputenje, pa su uzgred pacijenti popili toliko vina da su se ponapili... No ipak strahovito viu kad im reu udove ili kad im okrajke ruku odnosno nogu umau u kipue ulje, kako to zahtijevaju lijeniki propisi. Karin proivljava najvee ratne strahote, ali nikad nee doivjeti opojnost pobjede... Ne drhte joj snane ruke te ene iz naroda, treperi tek njeno srce. Opija se beskrajnim poslom, samo da ne uje glas savjesti kako je ona kriva svemu... Ona je svemu kriva!!! Sve se to ne bi dogodilo da je Erik nije proglasio kraljicom. Tih dana prepunih strave i smrti Karin, Magnusova ki, osjea u dui strahovitu grinju savjesti kad uarena topovska tanad potresuju dvorske zidine, kad se na dvoritu dimi, a gospodarske zgrade liu plameni jezici. Savjest joj nije mnogo mirnija ni zato to sama nikad nije zatraila krunu, pa ak ni sanjala o njoj. Sad e kralj sve izgubiti. Moda ak i ivot, dravu...! I sve zbog nje... Karin vie ne vjeruje u njegovu pobjedu. Danju i nou okruuju je krikovi ranjenih koji buncaju u groznici od rana ili besciljno gledaju u prazno, odnosno ogoreno kunu oni koji su jo ivi. S kraljem jedva da se susree. Oi su mu duboko upale u one duplje... Erik pati od zimice, pa se povlai u zvjezdarnicu na tornju... Ili u zapraenoj odjei i lica pocrnjeloga od puanoga praha luta oko zidina. Razgovara s vojnicima, a ti su leima okrenuti prema 223 njemu, jer su zauzeti topovima. Uzalud bjesne polunagi punioci i usmjerivaima paljbe. Svi se ude odakle vojvodama novac za opremanje vojske i financiranje pobune? Ne, Karin tijekom ovih dana uasa i smrti uope ne vida kralja. Oko dvora se uljaju vojvodine uhode, a na licima branitelja opaa se raspoloenje za predaju. Na krvavu slamu u dvoranu unose krvave ostatke ovjeka kojega je unakazilo puano zrno. Brija zatrese glavom kad ga vidi, jer zna da na njemu vie nee moi pokazati svoju vidarsku vjetinu... Stisnutih zubiju i sklopljenih oiju od groznice lei mladi koji je ve stasao u mukarca. Karin se ini da mu poznaje lice, kad se nagnula prema njemu. Odjednom kao da joj se itav okoli izbrisao. Kao da je ponovno ljeto. Bumbar zuji u neudobnoj sobi pod strehom, u kojoj ona ita, a nebom lete lastavice poput srebrnih zrna. S dvorskoga se dvorita uje Virginijin smijeh, a na strai je seoski momak koji je nedavno jo bio za plugom. Momak otvorenih ustiju promatra arobnu loptu dopremljenu iz Indije, a ta skakue i skakue, sve dok kralj ne stavi prst na usta i naali se sa starim kolnikom. Tada je loptom pogodio visok kolnikov klobuk i odveo Karin. Ah, kako se dobro ona prisjea pomalo glupavoga lica tog mladia i njegove kose ute poput slame, zaeljane prema gore. Iako mu je kaciga pritiskala glavu, a momak se eao pod tekim oklopom. Na Karinim oima izbile su suze potitenosti i sjete, kad je pomislila to se sve u meuvremenu zbilo. Nagnula se prema ovjeku koji e uskoro u vjenost... Njegov se ukoen pogled susretne s njenim. U neprekidnoj napetosti tijekom rata mu je omravjelo vojniko lice postalo tvrdim poput kamena, a iz oiju mu bljesne znak da ju je prepoznao, pa mu zasjaji 224 pogled. inilo joj se kao da taj samrtnik gleda u prolost, kao da razmilja o nepovratnome snu... Promijeni mu se izraz lica, elo mu se nabra, a u dubokim blistavim oima pojavi mu se izraz groze. Zabaci glavu snanim naporom volje i jedva se oglasi: - Zaarana lopta... Lijepa vjetica.... Karin se prene i stavi ruku na vrue mladievo elo. Nemirni se vojnik pokua okrenuti kako bi izbjegao vjetiinu ruku, ali gubi snagu. Oi mu se sklapaju, a on kao da vie ne mari hoe li ga vjetica odnijeti u pakao, kad i onako vie nije na strai. vrsta vjetiina ruka lei na elu vojnika. Vojnik polako osjea kako ga obuzima blaen mir. Uinilo mu se kao da lebdi i vie pod sobom ne osjea krvavu slamaricu. Kao da su mu udovi odjednom postali nepostojei. Opet otvori oi i obuzme ga neopisiv osjeaj sree to mu otapa tvrdou mravoga lica. Smrt ovjeka oslobaa od bolova i zaslijepljuje ga posljednjim obmanama... To je dodue tek privienje, ali blaeno. A u svojim tlapnjama vojnik pripisuje zasluge bijelim vjetiinim rukama i u tom blaenom bunilu spreman je veselo zakoraiti u vatru paklensku. Sve se ve zaboravlja... - iv sam... - proape. - Moj dom... ito! Pred oima mu lelujaju itna polja na kasnoljetnome vjetriu. A oi samo to mu se nisu ugasile. Pred mladievim oima na vedskim itnim poljima vjeno sja plavi razliak, dok ruka Karin, Magnusove keri, blago dodiruje njegovo elo, prerano ostarjelo zbog rata, koje se ve polako hladi. Kraljevski je san odveo mladia sa itnih pola i prisilio ga da promijeni ugodnu pamunu koulju za eljezni oklop. "Uzalud, uzalud", pomisli beznadno Karin i ne sluti da se ni najneznatniji pojedinac nikad nee uzalud utopiti u 225 oceanu. Jer, samo krv oplouje snove i pomie ih prema novim naratajima. Kad dozori vrijeme, vedska e veliina biti izgraena na slavnoj prolosti, ali i na tisuama mrtvih. Karin zaboravlja na okolinu, dok je, iznenada, ne zbuni prijetea tiina. Pod rukom joj je ohladnjelo elo i oi iz kojih se izgubio sjaj. Odjednom je nastao tajac. Prestaje stenjanje ranjenih. Vie se ne uju ni pucnjevi, ni fijuci strjelica. Iznenadno, svi istodobno navale iz dvorane. Gomila povue i nju. Brija odbacuje klijeta i stezaljke

ila, a neki krvnik snanim ramenima gura slabije od sebe. ak i ranjenici nastoje izai iz dvorane, teturajui ili ak puzei. Svi koji su barem donekle pokretni, nastoje se popeti na dvorske prozore i nahrupiti na vrata. Zvuk trublje koji poziva u napad propara vedar jesenski dan. Zabubnjaju stotine bubnjeva, a preko jesenskih polja uju se zapovijedi vojvoda za napad na stockholmski dvor. Zapoinje juiri... Iza zidina se vie ne die dim, vie se ne uju zvui stalaka za mukete, ugasnuli su stijenj i puaka, a lanovi Gradskog vijea u sveanoj odjei otvaraju juna gradska vrata... Vojvodama se nitko ne suprostavlja. Uskoro se iz daljine zauju veseli poklici puanstva koji se javljaju poput odjeka iz daljine. Trublje su neprestance jeale, a stockholmski su graani vjerovali kako su daleko od toga da izgube ivote, da budu opljakani ili da im kue budu spaljene... I kralj je, kao i drugi, promatrao taj prizor. Gledajui postrojbe koje su poput rijene struje navalile u grad, opazio je meu njima i zlatnu Johanovu kacigu te nemilosrdno lice vojvode Karla. Bila je to izdaja! Sve je izgubljeno. Erik zaurla. 226 - Konja! - izdere se, a glas mu se na daleko razlijee. I dodaje... - Postoji li barem netko tko mi je ostao vjeran?! - Tako vikne i potri prema dvoritu, a pritom mu oklop zvecka. Branitelji tupo gledaju jedan u drugoga. Prljavi su, oznojeni i gladni... I vie se meusobno ne podnose. Ali, neke jo obuzima borbeni zanos. - Ericus! Ericus Rex! - vikne sijedi pustolov gospodin de Mornav. Njegova brzopleta francuska narav potaknula ga je da brzo plane. Slijedi kralja do konjunice, gurajui pred sobom dva tjelesna uvara koji oklijevaju poi za kraljem... No sad se malenoj skupini prikljuuju ostali branitelji. Na konjima su ve zatitni oklopi za glavu i slabine, te ekaju osedlani poput nemani iz neke bajke. Uz kripu i tutnjavu sputa se mosti i otvaraju se okovana vrata, a mala skupina branitelja uz zveket jae s kraljem na posljednju beznadnu obranu. Prekrasan je taj posljednji dan Erikove vladavine. S rukom na srcu mrtvaki blijeda Karin, Magnusova ki, promatra s dvorskih zidina skupinu jahaa koji se sve vie udaljavaju i smanjuju. U propanj jau prema gradskim ulicama, a predvodi ih arena perjanica na glavi konja to ga jae kralj Erik... Na velikom je trgu to ga je zaposjeo Sten Eriksson Leijonhufvud neopisiv mete. Stari se Sten jo dobro dri u sedlu, a gospoda su mu povjerila taj astan zadatak kao najplemenitijemu gospodinu. Zbunjen je, oi mu neprestance suze. Kriom gleda uokolo, toga vedrog jesenskoga dana i nastoji svojim piskavim starakim glasom izdavati zapovijedi. Inozemnim plaenicima ene donose kruh i pivo. A obini vojnici postavljaju na tlo stalke za puke i na 227 njih smjetaju svoje mukete. Nastoje pucati nasumice, a to plai ljude. Usred zapomaganja, strke i vike preko trga se zauje posljednji bojni poklik. To se glasa omanja skupina vojnika podivljalih od suoavanja sa smru. - Ericus Rex! Ericus Rex! - viu mahnito. Kraljev ma blista poput munje. Uz njega jae gospodin de Mornav i u veselome zanosu odjednom zapjeva, dok si skupina konjanika otvara put prema crkvi, kamo je pobjegao preplaen gospodin Sten. - Predaj se, kralju Erie, predaj se! - pokuava viknuti gospodin Sten. - Predaj se! Vojvode ti jame ivot i milosrdan postupak prema tebi! Stari i mudri gospodin Sten ne misli ni na to drugo nego da se Erik preda, jer se kralj naao izmeu stotina i stotina premonih neprijateljskih vojnika. Erik mahne tjelesnim uvarima koji mu takoer jau uz bok. - Smaknite tog starca...! - zapovijedi. Neki tjelesni uvar posluno skoi s konja takvom silinom da mu je silovito zazveckala eljezna oprema. Potri po stubama i maem probode gospodina Stena, kojemu padne kaciga s glave i koji uzalud podie ruke. Sten smjesta umire, a da uope ne zna to mu se dogodilo. Tako kralj Erik u trenutku svoje propasti povue u smrt jo i svojega izdajnika. I ne osjea nikakvu grinju savjesti zbog umorstva to ih je zapoeo jo u Uppsali. I gospodin Sten je morao meu pokojnike. Kralj okree svojega konja i radoznalo promatra uokolo. Trg se napola ispraznio. Samo se ponegdje klate plaenici u borbama na ivot i smrt ili puu po tlu traei zatitu kua. asnici su se ve pribrali, te uz viku i kletve prikupili svoje momke. Fijuu strjelice, a strijelci pukama razbijaju okna kako bi imali bolji 228 pogled. Stie i konjica. Trg se trese od tutnjave kopita, a pjeaci usmjeravaju koplja stvarajui time guste redove obrane od konjice. Splasne borbeni zanos gospodina de Mornava, te on baci pogled na kralja, istodobno podiui ramena. Netko je ve rastrgao tjelesnoga uvara koji pada na tlo, a onda se ponovno pokuava popeti na konja... Ali ga je u tome sprijeila neudobna oprema. Sve se vie zvecka orujem, a crni jahai posljednji put kre stazu za kralja da se vrati u dvor. Gospodin de Mornav iznenadno ugleda kako na elu konjanika jae poznat mu asnik i odmah mu se preda, jer

je saznanje pustolova da usijanu glavu moe ouvati samo mudar oprez. Dopuste mu da zadri ma i prihvate njegvu predaju. Gospodin de Mornav obrie suze na stubama pred crkvom i podie na krilo glavu gospodina Stena, pokuajui samoga sebe uvjeriti kako je nastojao sprijeiti kralja da ne poini to posljednje umorstvo. Gospodin Sten bulji u njega ugaslim oima, a na licu ima isto toliko glup izraz kakav je imao dok je bio iv i nikom se nije suprotstavljao. Paljivo i s potovanjem gospodin de Mornav mu opet poloi glavu na stube i u ast pobjede potegne dobar gutljaj iz pljoske poznatoga mu asnika. Ako ga i zapee savjest, tjei se da e kralju jo vie trebati vjerni prijatelji nego ranije. I jo pomisli da je bolje biti iv pas nego mrtav lav, pa ovla dodirne poneto sijede brkove. Lica blijeda poput krede Karin, Magnusova ki, iza zidina slua konjanike koji se vraaju u dvor. Sad su te skupine rjee. Konji hramaju, vojnici su pognutih 229 glava, u uima im odjekuje fijuk strijela, a ubitani hici muketa obaraju sa sedla i posljednje branitelje. Na elu jae kralj, a njegovome se konju slomila perjanica. Iz konjskoga vrata viri slomljena strijela. Karin mora rukama pokriti oi kad vidi kako kralj strano izgleda. Topovska zrna ponovno padaju na dvor, ali sad rjee. Muketiri bezvoljno podiu na stalke puke, kako bi strijeljali na neprijatelja koji se pribliava. Karin podigne glavu i sluajno zapazi opkop oko zidina. S povrine vode u nju bulji napuhnuto Herculesovo lice, kao da se ceri. Mrtvo truplo mu je izronilo iz mutne vode i sad pluta uokolo. inilo se kao da se i nakon smrti pobjedniki krevelji. Tijelo mu tako pluta na vodi da mu se ne vidi grba... Tajanstveni neprijatelj vie nije u dvoru. Sad vie nitko ne razbacuje slamu po hodnicima po kojima ee kralj, vie nitko ne skriva u kraljevim odajama uglaane palice to se koriste za vradbine. I vie nitko ne dira kraljevsko ezlo i ostale dragocjenosti iza eljeznih brava. Sve je to prolo. I u nekoj pobjednikoj radosti Herculesovo se lice podsmjehuje u vodi opkopa pod zidinama. Ponio je sa sobom svoje tajne, kao i tajne rtava s kojima se sudario u mraku povijesti. U jahaonici kralja doeka uurbana buka posljednjih njegovih pristaa. Jedni skidaju svoje drugove sa sedala, lome im oruje, tuku ih. Drugi viu kako je bitka izgubljena, a najhrabriji se predaju i navaljuju na glavna vrata visokoga tornja. Zahtijevaju od uvara tornja da spuste most. Kralj se ne protivi, ne kae ni rijei... Nema vie snage. Bezvoljno doputa sveeniku da ga preodjene u vladarsku odjeu i mirno ga slijedi u prvostolnicu da se preda vojvodi Karlu. Odjevena u crni plat i u naruju sa sinom Gustavom, slijedi ga Karin, Magnusova ki... Da bude uz kralja i u trenutku poraza. Popodnevno jesensko sunce baca duge sjene na skupinu to prolazi izmeu vojnika i radoznale svjetine. Na obzorju zalazi crvenkasto sunce i odraava se na raspucanim dvorskim zidovima. Svjetina je bila spremna vikati i proklinjati kralja. Ljudi su ve pripravili motke, a djeurlija kamenje i konjske izmetine... Ali ljude zadustavie kruna na glavi, kraljevski plat i ezlo u ruci, dok kralj koraa prema neizbjenoj sudbini. Kraljevski sjaj jo uvijek zadrava svjetinu... On uutkava puk. Nitko ne prosvjeduje, nitko ne mae motkom, nitko ne baca kamenje... Mnotvo ipak postaje sve guim i ljudi se bore za mjesta u povorci iza kralja... Tako napune crkvu sve do posljednjega mjesta. Mete je posvuda, na ulazu i oko svih stupova. Stiska je takva da ljudi padaju na kamenit pod, ali ne isputaju ni rijei. Sablasna tiina navjetava neto kobno... Zazvone crkvena zvona. Kralj Erik izjavljuje kako svoje kraljevske ovlasti predaje samo mladome vojvodi Karlu. Oslanja se na njegovu pravednost, kao i na mladost. Zato ga vojvoda Karl u prvostolnici prima naizgled ljubazno i bezizraajnoga lica, ne pokazujui svoj pobjedniki osjeaj. vedska gospoda, asnici i svjetina sluaju to vrlo pozorno. Vojvoda Johan i njegova poljska supruga Katarina dre se pak neto podalje... Lijepo vojvodino lice raznjeilo se od zadovoljstva, no u njemu se nazire i primjesa negodovanja. Johan se ne moe suzdrati... Iako je Karl mlai, koji je sve smislio i proveo, te svojom elinom voljom pridobio Johana da umjesto sramnoga bijega pokua kao posljednje sredstvo podii ustanak 230 231 te dovesti do pobjede vojsku koju je unovaio i sam plaao tajnim sredstvima, sad je red na Johanu. On je, ipak, stariji brat... I kruna e biti njegova. Johan istupi, nehotice odgurne Karla i stane pred Erika. Stojei lice uz lice, on pljusne pobijeenoga brata po oba obraza, skine mu krunu s glave i uze mu ezlo iz oputene ruke. Eriku navali krv u glavu... Naini naglu kretnju, ali ga smjesta zadre tjelesni uvari i uhvate ga za ruke. Narod se uskomea, te u crkvi odjekne krik mrnje. - Ubojico!! Krvnice! - uzvikuje puk. Neki vojnici skinu Eriku purpurni plat i smotaju ga pod pazuh kao ratni plijen. Karin stisne sina na krilu i priljubi se uz Erika, traei zatitu za dijete jer se pobojala odgovora puka. - Doista ti ovo slui na ast, brate Johane... -rekne Erik umorno. - Nemoj me vie muiti neizvjesnou. Reci mi odmah, kakvu si mi kob namijenio?

Mnotvo utihne kad snaan kova na Johanov znak istupi naprijed, vukui za sobom teko okove, to stravino zveckaju po kamenome crkvenom podu... Erik se strese i problijedi, a Karin mu stisne ruku. Ali ne pusti ni glasa kad se kova sagne da prikuje lanac o Erikovu nogu. Katarina Jagelovi prasne u piskutav smijeh. Usred grobne tiine taj je histerian smijeh prisutnima natjerao strah u kosti. Ali, Katarinino usko tamno lice i ptije oi i dalje se smiju. Njezin smijeh znak je pobjede koja jezivo odjekuje pod crkvenim svodovima. Erik osjeti teinu u nogama. Zagaravljeni kovaki naunik donosi posudu s ugljenom, nakovanj i eki, te zapone raspirivati vatru, pa toplina ubrzo zagrije svje jesenji zrak u crkvi. Johan neprestance promatra brata dok mu ruka toliko snano stie krunu da mu se u dlan urezuju njeni 232 rubovi. Vojvoda Karl promatra tek zapoet posao i jedva se suspree elji da pomogne odabrati pravi pribor. Praktian je i ljuti se na nespretnoga kovaa, jer eli da zadatak bude brzo zavren. Poeli sam zgrabiti eki, ni ne mislei na preneseno znaenje tog ina. Na crkvenome podu kova prikiva teke kugle na lanac to e ih odsad Erik stalno vui za sobom... Udarci ekia po nakovnju govore kako e tog dana Erik biti osuen na doivotnu robiju. Svaki taj udarac teko potresa Karin, Magnusovu ker, koja se pribojava da e nespretan kova ozlijediti Erika. On mirno stoji pognute glave i stee Karininu ruku kao da ga ona zatiuje. Samo mu stisak njene dobre ruke moe pomoi da izdri trenutke najdubljega ponienja. Ljudi ute kao zaliveni, gledajui u prazno. Jer, samo jedanput u ivotu ovjek moe biti nazoan dok pred njim u crkvi okivaju kralja. Ve je odavno prestao mahnit smijeh Katarine Jagelovicke, a sad ona zuri u Karin odjevenu u crnu odjeu... Prosudbeno je i zavidno promatra. S prezirom joj gleda svijetlu kosu, vitak stas te velike ruke i noge, dok se vie puta ponavlja odjek kovaevih udaraca. Trebali bi to biti svijetli trenuci Katarine Jagelovicke... Zato se tako glasno smijala. Ali, dok eki i dalje udara, njen se smijeh stiava, sve dok joj se na koncu ne ugasi radost pobjede. Katarina Jagelovi osjea kako crkva postaje mranijom. Vidi se samo jo ar ugljena, a s vremena na vrijeme zaigra plamiak to jedva obasjava nepomine obrise ljudi. Katarina Jagelovi osjea da prolaze godine. Ostarjela je, a porodi su je porunjeli. Mora se pobrinuti da vie ne gubi tragove nekadanje ljepote. Tako se nije osjeala prije mnogo godina, kad ju je kao sestru 233 poljskog kralja jedrenjak "Ursus Finlandicus" nosio na svojoj palubi prema Velikom vojvodstvu finskome. Onda kad je pristala biti supruga nije se pitalo za dob sestre poljskoga kralja... Na poetku tog braka bila je opijena od sree, zaboravljajui na razlike u godinama izmeu nje i Johana. On je bio dvanaest godina mladi... Tada to nije znailo nita, a razlika u godinama davala joj je samo nadmo, jer je bila ne samo starija, ve i pametnija, dok joj je suprug bio vjetrogonja. Ali, sad kad vidi Karin, Magnusovu ker, koja nije jo navrila ni dvadesetu, a ve je doivjela i pravu ljubav i rastanak od djevojakih snova, te prola put do kraljevske krune, zna dobro, iako je prezire, da sad Karin jo uvijek nosi ezlo mladosti. Karin, Magnusovu ker, tek oekuju najbolje godine...A ona, Katarina Jagelovi, ve je svoje prola. Ostarjela je ena umjetne ljepote, a njena je privlanost tek opsjena. Katarina Jagelovi postala je naizgled velikom pobjednicom. Ve joj je na dohvatu kruna vedske kraljice, a njena je suparnica poraena i stoji pokraj ponienoga supruga u okovima. Ipak, ne osjea radost kakvoj se nadala. Ve joj se slomio iljak osvete, a sad je ekaju duge godine s Johanom, koji je sve hladniji prema njoj... Suprug se udaljuje od nje, osjea to bolno, te nastoji negdje drugdje traiti mladost. Kakvu e sad radost imati od vlasti i vedske krune? U bistrim njenim oima zablistaju suze. Ba nita nije onako kako je snivala. Iznenadno se okrene i izgubi se iz crkve kroz sakristiju*. Johan ne zapaa njen odlazak jer jo uvijek vrsto dri krunu, kao da se boji da e mu je u posljednjemu trenu netko oteti iz ruku... Gotovo u istome trenu ustane oznojen kova, skine garave ruke s Erika, te baci upitan pogleda na vojvodu 234 Karla. Taj nestrpljivo kimne glavom i sagne se da provjeri okove. Podigne lanac kao strunjak. Kova je izveo svoj posao kako valja, premda je bio nekako uzbuen. Karl ponovno blagonaklono kimne glavom i mahne straarima neka odvedu Erika. Nosei lance u rukama i teturajui zbog njihove teine, uhienik osuen na doivotnu robiju teturajui izlazi sa uvarima. Karin se trudila podupirati ga, a istodobno drugom rukom pritiskati njihovoga sinia na prsa i tako ga zatititi. Htjela je kralju pomoi pri noenju tekih eljeznih kugli, ali ih nije mogla dohvatiti. Jesensko predveerje polako je klizilo u tamu. Na modrotamnome nebeskom svodu upalile su se zvijezde, ali te noi nitko u Stockholmu nije spavao. Na krto rasvijetljenim ulicama trepere upaljene zublje. Nekoliko vojnika vie i luta od jedne kue do druge. Ako stockholmski graani misle da e biti poteeni od pljake i zlostavljanja samo zato to su predali grad bez borbe, onda se ljuto varaju. Plaenici zahtijevaju svoj udjel. I ophodnje to ih je vojvoda Karl poslao da smire najgori nered u gradu, samo se nasmiju i odlaze dalje. I ponovno se zauje buka metea. Uskoro e i vojnici iz ophodnje biti isto toliko pijani kao i ostali plaenici... I jo ih hukaju svojom vikom, pa svi zajedno razvaljuju kuna vrata i lupaju po prozorskim zaklopcima. Pred svitanje tu i tamo opaa se

na nebu rumenilo od poara, kad gomile pijanih pljakaa pale kue. Iz kue Jorana Perssona visoko se uzdiu prema nebu plameni jezici, a ljudi crnih klobuka irokoga oboda vjeto vode skupine koje iskazuju osvetniki bijes... 235 Tako vojvoda Johan zapoinje svoju vladavinu... Ali ini kobnu pogrjeku, samo da zadovolji svoju tatinu. Bradati poslanici cara Ivana skidaju plateve od krzna i iljaste kape, te mirno odlaze na poinak, vjerujui da e kao diplomati biti zatieni. No, usred noi navale Johanovi pijani vojnici i asnici na njihova irom otvorena vrata i upadaju unutra, izvlae iz postelje ohole bojare*, isprebijaju ih i opljakaju im odjeu, zlatne ogrlice, prstenje i odlikovanja... A na koncu ih i istjerae van, samo u potkouljama. I te hladne noi im jo zapalie kuu. To ponienje ruski car Ivan Grozni nikad nee oprostiti Johanu... U krmi Gerta Cantora veernja je zabava u punome jeku. Sam gostioniar puni vr za vrom. Lice mu je znojno od posla, ali se njegovo mjeseasto lice zadovoljno smijei. I gospodin de Mornav se prikljuuje drutvu, a ono se vrlo brzo mijenja, jer neprestance dolazi u njega netko nov. Pokatkad se u krmi zauju krikovi, kad pijani plaenici povlae djevojke za zabavu. Gosti prasnu u grohotan smijeh... Kucaju se vrevima, cijepaju stolove i razbijaju stolce. A Gert Cantor se samo smijei i zadovoljno trlja ruke, jer kao iskusan krmar zna da e te noi zlato tei potocima, a on nee nita izgubiti. Tamo je ve planula neka svaa. uje se kako maevi zveckaju, a nakon toga padne na tlo neki kot koji je neto ranije malo previe popio, obuzet enjom za rodnim krajem. Zaspao je na prsima gospodina koji je pijan spavao pod stolom. Ali, mir se vraa. Vino obuzme mokru brau, ali oni se ne smiruju. I dalje se uje svirka, a lakomislene djevojke sele s koljena na koljeno. Gert Cantor se i dalje zadovoljno smjeka, a lice kao da mu nikad nee ostarjeti. To je potrajalo sve dok ga neki od asnika koji se vratio s osvetnike rabote vrsto ne zgrabi za iju, te mu se ljutito zagleda u lice. - Nisi li i ti bio stalno na dvoru? - upita ga strogo. - Da moda nisi jedan od Erikovih ljubimaca? Gert Cantor se toliko zbuni da se i nehotice prekrii. - Boe sauvaj!!! - brani se od optube, a pritom mu problijedi mjeseevo lice. - Tko je vie mrzio tog tiranina i muitelja naroda, nego ja? A mogu ti jo i prisegnuti da je vedska sloboda bila uvijek vanija od ivota Gerta Cantora... Paljivo skine ruku neugodnoga asnika sa svojega vrata. Natoi mu najskuplje vino i odmah pomisli kako e mu naplatiti dvostruko, zato to ga je ponizio. Upadica se ubrzo zaboravlja. Gertovo okruglo lice opet porumeni, zlostavljana djevojka ponovno zapone zapomagati, a vino za stolom ponovno potee. Vani se uzdiu plameni jezici osvjetljavajui nebo, a mrtva tijela ubijenih hladit e se u dvoritima u ast ponovno pobijeene slobode... 236 237 TRINAESTO POGLAVLJE Zatoenitvo Kako mjeriti vrijeme? Tu veliinu koja nam bjei, sklize kroz ruke poput najsitnijega pijeska to se sipi u pjeanoj uri? Svakome je ovjeku pojam vremena drukiji... Svatko ga mjeri prema sebi i prema svojem razvitku. Svaki put kad se ovjek osvrne da vidi godine vlastitoga djelovanja i velikih djela, ali i godine bez posebnih zbivanja, kao da su samo prole mimo i nisu ostavile posebne tragove... Kao da je ovjek tek mignuo okom. Tako e se mladome ovjeku kratko vrijeme puno dogaaja i novih poznanstava u samo mjesec dana uiniti kao da je potrajalo godinama. Ali zatoeniku je svaki dan prava vjenost, puna nestrpljivosti, nade, pa i oaja. Takvi se osjeaji stalno mijenjaju. Ali su te zatvorske godine prazne i posve bez sadraja, kao da su bile tek treptaji ptijih krila. ivot sam po sebi nema vrijednosti, ve je vano kako je ovjeku doputeno ivjeti. Kralj Erik e ivjeti jo devet godina. Ali godine to ih je proivio samo u mati nisu se ticale nikoga iz vanjskoga svijeta. ivio je samo u vlastitoj dui. Bio je ovjek od djela, a ivot mu se ograniio samo na tijesnu zatvorsku eliju... Vie mu nije bilo vano 238 oslobaa li ga netko povremeno tekih okova, smije li jesti peeno pile sa srebrnih tanjura ili grakovu juhu iz drvene zdjele, ima li isto rublje ili ga je tko poniavao prljavim... Zatvoreniku je gotovo sve isto. Kad nije na slobodi, on mjeri sve prema sebi, a sve ostalo smatra formalnom utjehom. Jedina osoba koja e Erika utjeiti bit e Karin. Koliko dugo ostaje kod njega, toliko e on vremena ivjeti u svijetu ljubavi. Nee osjeati ni da je ponien ni osramoen, pa ak mu ni zlostavljanje nee biti teko, samo da je ona uz njega. Ali i vrijeme radi za Erika. Uzalud mu Johan zatire sve to je postigao, svojim javnim pogrdama pokuava obezvrijediti ak i posljednja dobra djela to ih je ikad uinio. Premda zatoen, kralj jo ima saveznika. Sve dok bude iv, biti e lik u velikoj politikoj igri, premda ne znajui za to... Zato ga neprekidno sele iz jednoga dvorca u drugi, pa premda e mu zakivati prozore, iako zapovjednik strae moe naljutiti kraljevu duu do bjesnila, Erik e biti opasan po dravu tako dugo dok god bude iv. Erik sklopljenih oiju vidi kako umore ume, kako jure konji i njiu im se perjanice, kako zastavice lepraju na vjetru i kako blista kruna. Ah, kakvo je gorko buenje u vjeito tamnoj eliji, promatrati uvijek iste zidove i ista

vrata zabravljena velikim lokotima... Kako je pak gorko osjeati da ovjek vie nikad nee ugledati onakvo modro nebo kakvo je Bog stvorio. Ne pomae mu ni lupanje akama o kameni zid, da istutnji bijes, udarajui sve dok mu iz ruku ne protee krv... uje tek zlobne primjedbe uvara, pa zatvorenik odgovarajui na njih sam sebe uzalud poniava pogrdnim rijeima, jer vrijea jedine osobe kojima je doputeno da s njim dijele zatvoreniko vrijeme. 239 Vrijeme prolazi poput pijeska u pjeanoj uri, a kad se Erik osvre na protekle godine, opaa da mu zatvorske godine prolaze ne ostavljajui na njemu nikakve tragove. Karin, Magnusova ki, ivi s djecom u finskome gradu Turku, u nekoj kolibici nedaleko dvorca. Eriku je rodila i drugoga sina dok je bila zatoena, ali je malo dijete uvenulo bez svjetla i zraka. Karin bi i dalje eljela podijeliti Erikovu kob u prohladnoj zatvorskoj eliji, ali joj to vie ne doputaju. Ipak je smjela biti s njim svake veeri do zvuka zvona... Erik je pak ivio samo za te trenutke, a ti su bili kratak i jedini istinski sadraj Karinina ivota. Danas je Karin na obali rijeke Aura brala rascvjetane granice. Njihov je sladak i opojan miris ispunjavao inae ustajali zrak Erikove zatvorske elije. Blijeda i oiju prepunih tuge, Karin promatra Erika koji sjedi na klupi i, drei na krilu lutnju, pilji kroz prozorske reetke. S vremena na vrijeme iz lutnje izmami po neki zvuk, ali nema snage produiti ga u napjev. Erik samo trza ice kao da iz glazbala eli iupati tugu i bol srca. Godine su mu ipak ostavile svoje tragove. Kraljevsko mu je dranje klonulo, a ponos mu se nekamo izgubio. Zbog dugotrajnoga nedostatka svjezega zraka i dnevnoga svjetla u zatvoru, lice mu je blijedo, ali je ipak iv. Ima svoje knjige i lutnju. Dopustili su mu da pie i on mata kako e ga pisma obraniti u budunosti, kad sve doe na vidjelo, kako e ljudi spoznati neiskrenost pakosnih potvorbi to ih je Johan napisao. Karin ga samo promatra oima prepunima tuge. Kralja ne tjee rascvjetane granice. Ali, to 240 cvijee jedini je uzrok to Erik sveudilj trza isti sazvuk na lutnji i to stalno motri kroz prozorsku reetku, iza koje je sloboda... To potraje sve dok Erik iznenadno ne odbaci lutnju i grevito uhvati Karinine ruke. - Pripovijedaj mi, Karin! - zamoli je. - Pripovijedaj mi o ljetu! Kazuj mi o ljetu! O tome kako mirie trava i kako vjetar pue u jedra brodovima to plove...! Karin uzdie i zapone pripovijedati. Kazuje mu kako se mali Gustav igra na obali rijeke i kako mu Sigrid rezucka brodove od kore drveta. Jo mu pripovijeda o kravama koje uveer odvode na obalu rijeke da se napiju vode, kazuje mu o oblacima koji tjeraju jedan drugoga na vjetru ljetnoga neba. Erik slua i smijei se, ali s gorinom na licu. No, mata mu pomogne da na tren zaboravi gdje se nalazi. Karin mu pripovijeda o svakodnevnim sitnicama. Osjetljiva mu mata doputa da na trenutak zaboravi gdje se nalazi. Jo mu pripovijeda o djejim igrama, te 0 svemu to se jo moe priati. I to brzo, kako Erik ne bi pomislio na neko zlo. Karin se dobro sjea tekih dana kad je Erik sumnjao u nju. Svjestan je njene ljepote, a ljepoti joj jo pridonosi jednostava haljina seoske ene. Djeluje jo privlanije, poput dijamanta u jeftinome okviru, to plemenitome kamenu daje najjai sjaj. Erik postaje sve sumorniji. Tada eli uti o ljudima koja je susretala. Ona mu mora stalno opisivati svaki svoj trenutak, jer je Erik sumnjii za la 1 prijevaru... vrstim je apama ljubomorno hvata za ruke i vrijea je da je bludnica, optuujui je ak i za brakolomstvo. Stoga mu Karin grozniavo brzo pripovijeda o djeci i o ljetu, pa ga ak katkad i razveseli. Danas je dobre volje, pa je i Karin radosna. Erik je neoekivano prekida. 241 - Na je sin... Kraljev sin! - apne joj i nepovjeljivo promatra okolicu, a u oima mu zablista divlja radost. Stalei ga nemaju prava liiti krune. Jedini je zakoniti nasljednik vedskoga prijestolja, prema svim bojim i ljudskim zakonima. A Karin.... U zanosu joj stisne ruku eljeznim prstima. - Doi e dan kad u ti vratiti krunu vedske kraljice - grozniavo nastavlja - samo mi budi vjernom...! Ljudi jo nisu zaboravili kralja Erika! Puk... Tad uuti. - Puk.... - ponavlja bez odjeka i upilji se pred sebe, jer se sjetio oprotajnih rijei Jorana Perssona. Karin lagano potrese glavom. Erik je doista poludio, kad mata da je zadri uz sebe, te da e joj vratiti krunu koju joj je on osobno stavio na glavu. Ta ju je kruna odvela u propast. Za nju nema vee elje nego ivjeti s Erikom, makar u zatvorskoj eliji, ako joj to dopuste... U mranome se dvoritu oglasi trublja. Znak je to da Karin mora pouriti. Zatvorski uvar lupa zasunima i kljuanicama. Karin hitro poljubi Erika i silom se otme iz njegovoga zagrljaja, jer mora potivati propise. 0 tome ovise njihovi svakodnevni sastanci. Ali se svake veeri Erik vrsto priljubi uz nju, kao da je to posljednja prilika da budu zajedno. I zato je svake veeri njihov rastanak toliko bolan da se njene oi ispune suzama.

Kad Karin ude u nisku kolibu, a u susret joj potri Gustav i poljubi joj koljena. A u ozbiljnim oima njene kerkice Sigrid pojavljuje se bistar osmijeh. - Mama, mama...! - povie Gustav veselo. Karin ga podigne u krilo, bolno ga pritisne o prsa 1 pomisli kako ima sve to eli, a Erik nita. Stara Finkinja, iji neobian jezik Karin polako poinje 242 razumijevati, stoji pokraj stola i noicama za strienje ovaca kroji komad izblijedjela samta. Nije je stigla ni pozdraviti, toliko je bio vaan posao kojeg se latila... Trudila se pratiti krojne linije to ih je Karin jo ranije iscrtala. Bio je to stari stolnjak, posljednji ostatak nekadanje raskoi. Karin pohita prihvatiti jedan komad tkanine i probati ga na Gustavu koji joj je sjedio u krilu. - Sad u ti saiti odjeu - obea mu. - Halju kakva dolikuje kraljevim sinovima... Ozbiljna Sigrid gleda sa strane to mati radi i ne zavidi Gustavu na samtenoj odjei. To je bosonoga djevojica, smeih raspucanih ruku. U svojim djevojakim matanjima udi se kako je u ivotu sve drukije nego u priama, u kojima se govori o ivotu kraljevih keri. Pa, i ona je kraljeva ki, iako odjevena u sivu tronu suknju. Nakon to su djeca i sluavka krenuli na poinak, Karin je te bijele finske noi pokraj prozora kolibe ugledala neku spodobu. Onda je zaula kako netko tiho kuca na vrata. Preplaila se, jer noni posjet nikad ne sluti na dobro. Glede toga je ve imala iskustva... Na vratima je stajao nepoznat ovjek pogrbljena dranja i lica pokrivena klobukom irokoga oboda. Osvrtao se uokolo kao da se boji da ga netko ne prati. Brzo se uvue u kolibu, a Karin u tom kasnom posjetitelju prepozna gospodina de Mornava... Taj je poao na dalek i opasan put do Finske, kako bi se susreo s njom. Karinino srce poskoi u grudima, a istodobno se gotovo skameni. Nije mu se obradovala. Bez rijei stade pokrivati Gustava koji je spavao s rukom na obrazu i zbog vruine lamatajui nogama zbacivao pokriva. 243 Gospodin de Mornav skida klobuk, odbaci plat, pa stupi u stranji dio kolibe i podigne s klupe jo nedovrenu Gustavovu odjeu. - Gle, vedska kraljica ije od staroga stolnjaka odjeu svojemu sinu... - kae zajedljivo. Ta poruga nije dirnula Karin. Ona sluti zlo. Predosjea spletke kakvih je i ranije bilo... - Nisam vie kraljica... - spremno mu odgovori. -Ali to nisam nikad ni htjela biti. Gospodin de Mornav pogleda uokolo. Nabusito mu je lice bezbrino, a brci su mu ve posijedili, pa ih je obojio. Pogled mu je jo uvijek vatren i privlaan. Kree se mladenakim korakom. Opaa veliku seosku pe, kabao za vodu i ormar s kositrenim vrevima. Danas je u toj prostoriji peen kruh, a taj ugodno mirie. - Neobino - primijeti on. - ivite u bijedi, Karin. A moete koristiti sve blago kralja Erika... Gleda Karin, otro, ispitijui, ali mu se glas ublauje... - Ali barem znate gdje je kraljevsko blago... -primjeuje. To nije prvi put kako Karin slua o blagu. Kad su vedske vojvode zaposjeli stockholmski dvor, kraljevska je riznica bila prazna. Pripovijedali su o gomilama srebrnih poluga, dragocjenim dijamantima to ih je Erik kupovao po Europi i ak o bavama zlata to ih sakrivao u dvoru tijekom opsade. Svi su asnici i sluinad svjedoili o tome kako je pokatkad Erik nestajao od jutra do mraka, za vrijeme dok je dvor bio opsjednut. O tome su sasluavali i Karin, te joj je Katarina Jagelovi zaprijetila, mislei kako e istinu izvui na vidjelo, ako Erika stave na muke. Zato se Karin, Magnusova ki, uvijek strese kad joj netko spomene blago. 244 - Nema nikakvoga blaga...!!! - kae neljubazno. -To sam rekla i vama i ostalima. Nema nikakvoga blaga... Karin vrlo dobro zna da ne postoji nikakvo blago. Za vrijeme opsade Erik je ili boravio u zvjezdarnici raunajui poloaje zvijezda ili je bio s njom i njihovim sinom, a onda ga dvorjani nisu smjeli smetati, pa su mislili da skriva blago. Ve su odavno bile potroene i srebrne poluge i drago kamenje za ratovanje, premda je Erik jo uivao poslovni ugled, jer je svima dao na znanje da e sauvati dio imetka za krajnje potrebe. Uvijek su u riznici drali poiljke srebra iz Sale i pokazivali ga posjetiteljima dvora. To su pokazivali i stranim poslanicima koji su onda irili po Europi glas 0 velikome bogatstvu kralja Erika. Kralj je ak dao izraditi bavice i gornje im je dijelove dao napunuti do rubova zlatnicima, pa ih je takve pokazivao posjetiteljima. Svi su vjerovali kako su bavice prepune zlata. A takve su privlaile lakovjerne i lakome ljude. 1 gospodin de Mornav je bio takav. - Glupa eno...! - nasmije se posjetitelj. - Zato nepotrebno nijekati ono to zna itav svijet? Je li Vam jasno da sam izloio pogibli svoj ugled, pa ak i ivot, time to dooh do vas? Ali, uinio sam jo i vie. Francuska e vas poduprijeti, a ja u ubrzo sam pronai vojnike, samo kako bih doao do tog novca. Pronai emo blago, pa makar bilo dobro skriveno. Samo da doznam gdje lei... Gospodin de Mornav zauti i znatieljino pogleda Karin. Onda jo toboe ravnoduno dometne: - Majstor Allard misli da je blago skriveno negdje u blizini sruene Ptije sobe. - Nikakvo blago ne postoji...! - Karin e nestrpljivo. - Jednostavno ne postoji...

245 Boji se govoriti glasno da ne probudi malenoga Gustava. Nije sasvim sigurna je li u stranjemu dijelu kolibe ve zaspala stara Finkinja ili uje svaku rije. Nije eljela da ta priprosta ena douje o emu govore. - Uh! - gospodin de Mornav postaje nestrpljiv i prekune. - Dobro znate da mi moete povjerovati... Samo pomislite na kralja kako uzlud trune u zatvorskoj eliji! Trenutak je da ustane. Plemstvo ugnjetava narod, sveenici su uznemireni. Molim vas Karin, Magnusova keri, pomislite barem na dravu...! Karin je uspravila glavu i ne gleda ga. Gospodin de Mornav joj se posve priblii, sagne se tako da je Karin osjetila dodir njegovih njegovanih brkova i slatkast vonj njegove koe. - Karin, da biste mi povjerovali... - ape joj uz smijeak - odat u vam jednu tajnu... Mogue u zbog toga izgubiti glavu, ali morate znati da vojvoda Karl nije odustao od svojih osnova. Dodijala mu je Johanova muiavost, a plemstvo se uznemirilo. Skriveno je blago pobudilo veliko Karlovo zanimanje. A on je odluan ovjek... Odlui li neto poduzeti, to e i uiniti. Podignut e ustanak. Dakle, za osloboenje kralja, Karin! Pripast e vam bogatstvo i kruna! Razmislite o tome, Karin, Magnusova keri! Duboko uzdie i promatra je sa sjajem u oima. A ona ne zna to bi. Gospodin de Mornav je toga svjestan i ini se da je u pitanju sudbonosno kockanje. Toliko je toga u igri! I nasilnim glasom on izbacuje svoj posljednji adut... - Va bi sin Gustav naslijedio krunu svojega oca... - kae. - A vi biste to mogli upropastiti zbog priglupoga kolebanja. Jednom e vas sin proklinjati zbog toga... 246 To je prevrilo svaku mjeru, pa se Karin osjetila pogoenom. Tih je dana bila vrlo uznemirena. Zato nije mogla zaustaviti suze. Savila je ruke i zajecala... - Ali, ne postoji nikakvo blago, gospodine de Mornav...! - ponovi. - To sam vam rekla ve stotinu puta. Nema blaga! Gospodin de Mornav se konano umorio. Putovanje mu je bilo naporno. Brinuo ga je i strah od dounika. Znao je da ga u svakome trenutku netko nadzire. Pa i tu, u kolibi. Zato se i sad mora priuvati... Pogibao vreba svakoga trenutka. Gospodin de Mornav je uz sve i potiten. Zgrabi plat, prebacuje ga preko ramena i natue klobuk preko oiju. - Jo ete se pokajati to ste odbili, Karin, Magnusova keri - kae i prezirno pokazuje uokolo. - Je li takav ivot dostojan kraljice? - Zar ne shvaate da sam sretna? - prekipi tad Karin, pa je gotovo povikala. - Sto mi je vano jesam li bogata ili siromana, ako mu mogu doi svakoga dana?! A ja i nemam druge elje nego tu, u Finskoj, pronai toplo ognjite, zatieno od gospodskih spletaka. Vjerujem da e nam se kralj Johan smilovati i dati nam kuu s vrtom u nekome zabaenom kraju, gdje emo zajedno ivjeti, zaboravljeni od svijeta. Nita mi drugo ne treba nego da ga mogu imati pokraj sebe. Nemojte mi upropastiti tu nadu, gospodine de Mornav, molim vas... Gospodin de Mornav se tek prezirno smjeka, nekako s visoka. - A koliko ga dugo mislite zadrati, luda eno? -naruga joj se. - Ne shvaate li da ve imate previe djece? Previe kraljevia i kraljevni, koji polau pravo na prijestolje? Pitam se, kako biste ga zadrali? 247 I prije nego to mu je Karin bilo to odgovorila, on nestane. Uzalud mu je, stojei na dovratku, pruila ruku te bijele noi. On je ve rekao sve to je imao. Ukoena i blijeda, Karin se vraa u toplu sobu i klekne pred Gustavovu postelju. Kraljev je sin spavao s ruicom na rumenome obrazu, a njegove tople suze padale su na jeftin pokriva... I kralj Johan razmilja o tome koliko dugo e sve to potrajati? Nestrpljivo stoji u kraljiinoj spavaonici na dvoru u Stockholmu i promatra je kako namijeta ogrlicu to joj je ponudio neki nizozemski draguljar. "Kako se samo runo istiu smee pjege na njenoj tamoj koi!", razmilja Johan i osjea odvratnost prema supruzi. Uskoro e joj se na vratu pojaviti bore unato svim pomastima od ljekovitoga bilja... Ipak, nastoji da Katarina nita ne zamijeti od njegovih misli. - Neu imati sretnih dana ~ sve je to kae - sve dok ne saznam hou li ga se ve jednom osloboditi... Oni smrdljivi kutravi sveenici samo raspiruju mrnju u dravi. A novac i obeanja mogu zavesti i najpotenije straare, pa e i njih pokvariti. Neka moj brat Erik ide dovraga. Stara je stvar to bezvoljno Johanovo jadanje. Katarinu to vie ne zanima. Promatra blistave dijamante na svojoj maslinastoj koi. Sa sjetom i zaviu prisjea se Diane de Poitiers*, ijim se savjetima svakodnevno koristila. Lijepa je bila ta Diane. Dvadeset godina starija od francuskoga kralja, pa ipak ga je dovodila u zanos i desetljeima njim vladala. Jo kad je bila u Katarininoj dobi i besprijekornoga tijela, Diane si je dala naslikati portret. Ogorena i blijeda lica, Katarina 248 pomisli kako nije smjela otkriti vrat i pokazati dijamante. Morala se zadovoljiti panjolskim ovratnikom, slinim mlinskome kamenu, pa je odluila od nevolje stvoriti vrlinu. Na dvoru nije vie mogla trpjeti ni namanju obnaenost. Kraljica se hitro okrene prema svojemu suprugu. - Pokuaj se prisjetiti goblena u Dvorani kneeva u Turkuu! - procijedi. - Nisi li se dovoljno nasluao prie

o Absalonu*? Johan se lecne. Kao obino, gricka usnicu kad se govori o bratoubojstvu. "Ne, nipoto ga ne mogu umoriti bez ikakvoga razloga", razmilja. "Nikad ne smijem poiniti bratoubojstvo. Nikad!": - uvarima sam dao stroge upute da sprijee svaku mogunost... - nastavi drhtei. - Pokua li pobjei, eka brija da bi mu na rukama i nogama prerezao ile. Ali, ako bi se ipak dogodilo neko iznenaenje, imaju zadatak uguiti ga jastucima u postelji. Ipak, ne mogu biti posve miran, jer se u uvare ne mogu posve pouzdati. - Misli da bi on tebi oprostio, ako se oslobodi? -zajedljivo ga upita Katarina Jagelovi i bistrim ptijim pogledom promotri svojega slabanog supruga. inilo joj se da e izgledati bolje, prekrije li vrat. Zahvaljujui biljnim mastima, postala je nekako ivahnija i ukoila se poput lijepe krabulje. - Dobro zna kako ti je sam pokatkad govorio kako bi ti bilo bolje da si stavi glavu meu noge. Osim toga... - Katarina malo zastane i pogleda svojega supruga, procjenjujui ga... - ula sam da postoji otrov koji ne ostavlja trag. ovjek koji ga uzme kao da je umro prirodnom smru, a mrtvo se tijelo moe izloiti bez straha. U Rimu... Umukne, pa ga i dalje promatra. U blizini papinoga sjedita ljudi se bave razliitim poslovima radi vjere 249 kojom stjeu vjeno blaenstvo. Katarina je uvjerena da bi i njen osobni duobrinik, pametan i siromaan isusovac, mogao dokazati da se ak i bratoubojstvo moe vrednovati kao doprinos u slavu boju, ako to zahtijevaju politiki interesi Svete stolice. Ali Johan je neodluan i sve ostavlja na pola puta. Dobro je rjeenje i vjera kojom je inae oduevljen, premda je bijesan na heretike sveenike koji bune puk protiv njega. No to bi opet bilo protiv katolike crkve... - U Rimu.... - zamuca Johan i naglo porumeni. -Nisu nam potrebni nikakvi rimski savjeti - dometne. Nervozno se pomakne i odjednom mu se zgadi teak zrak, prepun opojnih mirisa kojima je bila ispunjena ta soba, kao to je bila ispunjena i nazonou njegove ostarjele ene. - Premjestit emo ga u Turku - odlui vrsto. -Odvojit emo ga od svijeta. Takve emo upute dati uvarima. Uzdahne od olakanja poto je donio takvu odluku i izae iz sobe. Na to Katarina Jagelovi u bijesu razbije srebrnim zrcalom skupocjenu kutiju s pomau, koja je leala na stoliu za uljepavanje. Erik je esto morao mijenjati zatvorsku eliju. Nemirna Johanova volja uinila je da ga sele iz mjesta u mjesto po itavoj dravi, sve dok to nije pomutilo Erikovu duu i izmijealo sve osjeaje. Na noge su mu stavili nove okove, a iz elije su mu odnijeli knjige, papire, pa ak i lutnju. Na zatvorskim su sobama zazidali prozore, a doi e i dan kad e Karin, Magnusovu ker, za uvijek rastaviti od njega. Djecu su ve odvojili od Karin i dali ih nekim drugim ljudima na odgoj. 250 Tako su ih dobro skrili, da im Karin nije doznala za boravite. Ali je, ipak, smjela pratiti Erika kamo god ga poalju. Sad je i tome doao kraj... Od danas, Karin e do konca ivota biti odjevena u crnu alobnu halju, kako je to neko nosila uporna gospoa Martha. Istanane crte lica zauvijek e joj ostati blijedima, a u njenim e se tamnomodrim oima odraavati neizreciva tuga. Njih dvoje vie ne mogu biti nasamo, jer je zidar zazidao prozor na novoj zatvorskoj sobi, a pri vratima vratar nepovjerljivo zvecka kljuevima. Eriku to ne znai veu sigurnost, jedino je uvjeren da e od njega odvojiti Karin. Ali ipak ne sluti da ju upravo sad posljednji put gleda... Smeta mu nazonost stranih ljudi, stidi se rita u koje je odjeven i svojega prljavog zatvorenikog tijela iz kojeg se iri neugodan vonj. Zato mu ponos ne doputa da dodirne Karin. Okovan u lance, stoji pognute glave, a trenutci koji se vie nikad nee vratiti nepovratno bjee. - To je najokrutniji od svih Johanovih zloina -kae Erik tjeskobno. - Odvaja enu od mua, djecu od oca, kako je to uinio meni. Nikad mu ne bih oprostio, pa stajalo me to ivota. Bez tebe ne mogu ivjeti! Karin mu pristupi. Ne smetaju je zatvorenike rite. Prui mu lice i zatrepe oima, da joj ne kanu suze na lice... Jer, sad mora biti hrabra, kako bi i njega osokolila. Kralj ne smije pokazati slabost, jer ga svi promatraju. - Nikad nas nee razdvojiti... - apne mu Karin i poljubi ga mekim usnicama, te osjeti bradat dodir zatoenikovoga obraza. - Ako me i ne bude ovdje, moje je srce zauvijek s tobom, zna to, Erie. Svake u ti se noi pojaviti u snu, te e sve biti kao neko. I znaj da svakoga trenutka mislim na tebe! 251 Erik je njeno privue u naruaj i htjede je odvesti u najtamniji kut elije, kako bi zauvijek zadrao u mislima crte njezinoga lijepog lica. I poljubi je, kako bi joj poljupcem izrazio svoju tugu i kako bi mu zauvijek ostao u sjeanju dodir njezinih usnica. Iz njegovih prsa izbije priguen vapaj, kad poeli Karin priviti k sebi, kao da je eli za uvijek upiti u sebe. uvar zazvei svenjem kljueva i pozove svoje drugove iz hodnika. Ali Karin ne dopusti Johanovim dounicima takvo pakosno zadovoljstvo, da je silom odvoje od mua. Smiruje Erika i oslobaa se od njega trepui oima. Nastoji se nasmijeiti i uzdignute glave zakorai u hodnik. Iza sebe zauje zveket okovanih vrata, to je i kraj Erikovoga ivota. On vie ne moe vladati sobom. Jo mu jednom izbija njegova naglost. Poleti prema vratima, ludo zaurla i sumanuto udara po eljeznim vratima, raskrvarivi ruke i dok se na koncu ne srui na pod... Zidar koji je paljivo promatrao tu scenu preplaio se. Onda je poeo vakati crnogorinu smolu i dohvatio

opeku. Uz pomo mistrije stavlja nove opeke na mjesto, pa je tako stalno rastao zid koji e zauvijek odvojiti Erika od danjega svijetla i neba. Vrijeme prolazi... U vedskoj dravi zbog kralja Erika padaju glave u koaru napunjenu piljevinom. Kralja Johana neprestance prati sablast i nikad mu neda mira. ak mu je i po noi tijelo esto mokro od znoja. Karin, Magnusova ki, ne zna pak gdje su joj djeca. Toliko je postala poniznom da je pala na koljena pred 252 Katarinom Jagelovikom i obratila joj se za pomo, kao supruga i mati, kako bi podijelila eliju s muem ili barem dobila natrag svoju djecu... Katarina Jagelovi je promatra sa zanimanjem i sa zlobom, opaajui kako se do nedavno mlada Karin promijenila. Uskoro e postati stara ena, siromana starica unitenih ruku od rada, lica naboranoga od tuge. Sjea se onoga zatvorskog tornja zazidanih okana u Orbvhusu, pa Katarina Jagelovi pita samu sebe bi li njena ljubav prema Johanu bila toliko snana da Erika moli za milost prema zatvorenome bratu? Zavidjela je Karin na ljubavi kakvu sama nije nikad iskusila... Njena je ljubav trajala samo dok je bilo sunanih dana. Za Johanovoga zatoenitva nije ih povezivala elja za vlau i osvetom. Zato je vrijeala Karin, a Johanu prigovarala to tedi bratov ivot. Karin, Magnusova ki bi im doista morala biti zahvalna to je uivala malu mirovinu i smije boraviti u Finskoj. Karin, Magnusova ki, uzalud nastoji zagrliti kraljiina koljena. Katarina Jagelovi osjea prema njoj odvratnost. Daje posluzi znak neka je otjeraju... Vie je nikad nee primiti. Karin se vratila kui. Otjerali su je u zabitu Finsku da je svi zaborave. Ali se Karin me moe smiriti u toj zemlji. U Finskoj ne moe ostati. Stalno se vraa u Stockholm i nastoji da je kralj primi, ali uzalud. Takoer oekuje vijesti o djeci i nastoji im poslati majinske pozdrave. Ali, i to je uzalud. Troi malu uteevinu za ta putovanja. A kad joj ponestaje novca za trgovake brodove ili kad je s njih otjeraju, ona se hrabro upuuje galijom* preko Alanda*. Ne smetaju joj ni oluje, niti strah od smrti. Radi ribarske poslove i posluno kotrlja bave haringi na stockholmski Ribarski trg, poput ostalih ribarskih ena. 253 Nitko je vie ne prepoznaje... I nitko ne zna da njen siv rubac pokriva glavu nekadanje vedske kraljice. Lice joj je istroeno od tuge. Karin umae u sol okrajak raenoga kruha kojim inae plaa ljude koji bi joj donijeli vijesti o njenom sinu... Pokatkad joj lau, a drugom joj se zgodom rugaju kako je Gustav zaboravio svoju majku. Ona kuje oajnike planove da otme sina i da zajedno zaponu nov ivot u nekoj stranoj zemlji. Ali, kako e u svijet dok je Erik iv? Nada se da e jo jednom vidjeti svojega mua. Moda e im kralj Johan oprostiti, moda se neto dogodi u zemlji, pa e se sve promijeniti? Snanim rukama ene iz naroda, Karin i dalje kotrlja bave haringi na Ribarskome trgu. Pokatkad se ak i nasmije... I nema nite ljepega od smijeha zaljubljene ene. A usred zatvorske elije jo ami kralj Erik u okovima, u vjenoj tami dvorca u Orbvhusu. ita povijest vedskih kraljeva, koja mu se ini poput bajke. Tu su mu knjigu dopustili zadrati, ali on vie na rauna na bajkovite kraljeve iz prolosti, prema kojima je i on sam sebi odredio redni broj etrnaest. Promatra slike to ih je nacrtao na listove knjige i smijei se kao ovjek koji je izgubio razum. Vie ga ne smeta smrad slamarice, ne obraa pozornost na nametnike. I dalje crta po listovima knjige drvenim tapiima, to ih umae u mast i au svjetiljke. Crta likove to nikad nee nestati. Crta oklopljenoga vojnika i dodaje mu perjanicu na kacigu. U njegovoj mati jahai jure u propanj... Crta i svoju enu, a na glavi joj je kraljiina kruna. Toliko se zadubio u crtanje da ne uje korake uvara koji die zasun, lupa vratima i donosi mu zdjelu s hranom. Toliko je udubljen u svoj svijet da ga nita ne smeta to se zbiva oko njega. Prene se tek 254 kad mu uvar mrzovoljno oduzme knjigu i zapone promatrati crtee to ih je kralj upravo nacrtao. Erik pokuava povui knjigu, ali je oslabio od loe hrane i od toga to se ne kree. Vie nema snage u rukama. Lica prepunoga bradavica, razroki uvar prasne u smijeh priprostoga ovjeka, pokazujui jedan od crtea. - A, tko je to? - upita utamnienika. - Kraljica? Karin, Mjeseeva ki? Ili....? uo je jednom o Mjeseevoj keri pa se toga sad prisjetio. To mu je od nedavno postalo omiljenim nadimkom, nakon to je to Erik jednom zgodom zabunom spomenuo. Dogodilo se to kad je uvar bio jednom ljubazan. Sad se uvar grohotom smije, a Erik ponovno zapone matati o slatkoj slobodi, pa ga obuzme luaki bijes. I prije nego to je uvar nastavio, Erik ga udri po glavi drvenom zdjelom tako da je juha poprskala zid, a komad drvene zdjele pogodi prljav uvarev obraz. Taj se zgrane i osjeti kako mu curi krv, a Erik se pone smijati smijehom luaka. Straar razmilja bi li ga udario, ali se sjeti bolje osvete. Pravei se ljubazan, on iskrivi usne tako da su mu se vidjeli poutjeli zubi. - Nemoj stalno crtati Karinino lice, jadnice! -rekne mu, tobo saalno. - Ve te je odavno zaboravila u drutvu dvorske gospode. Poznajem ja bludnice... Ide od koljena do koljena, daruju joj nakit i lijepu odjeu, a ona ih zabavlja. Uzalud tuguje za njom... Erik se na trenutak zagleda u njega... U onim mu dupljama gori strahovita vatra, ali ne navaljuje na uvara. Taj bijedno nastoji unititi sliku koju Erik ima o Karin. A onda mu snaga zarobljenoga mukarca, ljubav, bijes ljubomore i enja za slobodom naglo mijenjaju raspoloenje... Pa zapone vikati i lupati

255 glavom po rubu stola. uvar se nakesi i razrokim oima znatieljno gleda kralja. Uzima praznu zdjelu i paljivo za sobom zatvara vrata elije. Erik se lako zapali. U samoi je postao nepovjerljiv i lakovjeran. Sve to pomalo zabavlja uvara u njegovome tmurnom poslu... Ali, Erik ipak u svojoj dui gradi svoju sliku o Karin, koju ele obeanjima ili ak silom odvojiti od njega. Svjestan je, Karin je lijepa. Ta, jo je i mlada...! Kako bi mogao vjerovati u vlastitu enu tako promjenjljive udi, kad je okruuju takva iskuenja?! U svojoj mati Erik vidi Karin kako sjedi u krilu nepoznatoga mukarca i ljubi ga... Uasnut, udara glavom po rubu stola i grize ruke do krvi. Jo e dugo potrajati dok mu ne uspije zaspati. A u snu mu stiu i srea i sloboda... I jo e dugo trajati dok sve ne zaboravi i opet se u mati ne vrati u nepostojei raj luaka, u kojemu sja vjeno sunce, smijee mu se tamnomodre oi, a s lutnje odzvanja napjev studentske pjesme. 256 ETRNAESTO POGLAVLJE Rastanak Ponovno je jesen. Pred stockholmskom lukom mnogo je brodova. A negdje iz smjera stjenovite finske obale plove novi jedrenjaci prema Alandskome moru natovareni bavama haringi, domaim tkaninama te drvenarijom to su je itelji zapadnofinske obale ukrasili svijetlim bojama. Izrauju je i ukraavaju bojanjem siromani puani. More kipi sivozelenkastom pjenom, a nebom se gone prijetei oblaci. Noi su crne poput ugljena. Tu i tamo pojavljuje se poneka zvijezda, usamljena poput siroeta. Nad stockholmskim se otojem vjetar stiava. Sunce sja, a pod vedrim nebom zamjeuje se, sjajan poput zlata, poznat gradski oholi toranj Tri krune. I ostali se stockholmski tornjevi sjaje poput zlata, kao biseri na jesenskome jutru. Kad to ugleda Karin, zablistaju joj suze u tamnomodrim oima. Karin, Magnusova ki, nije se previe trudila preruiti u ribarsku enu, jer druge odjee ionako nije imala. Obrazi su joj od sunca preplanuli, pa joj je put sada tamnija... A na njima se vide tragovi tekoga ivota i tuge. Zbog jakoga sunca na njima su se iscrtale tanke bore oko kutova ustiju. To je ena iz naroda kojoj su vjetar i sunce preplanuli obraze, a ruke su joj od rada postale ilave i snane. Ovaj puta, ispod palube galije, 257 ona prevozi koare utosmeih lenjaka. Odnijet e ih na Ribarski trg da ih proda kao neko... A za svoje tkanine nada se zaraditi toliko da podmiti ljude koji e joj rei gdje sad ivi njen sin Gustav. eljela bi jo jedanput vidjeti sina, barem iz daljine. Sigurno je ve narastao, a Karin si nakon toliko godina ne moe ni zamisliti kako sad izgleda. Jo ove godine Gustav e navriti devetu... U studenome Karin e navriti dvadesetosam godina. Lea su joj jo uspravna i snana, a tijelo joj pod haljom jo uvijek dobro izgleda. Pod grubom tkaninom koa joj je svijetla i meka. Za toplih ljetnih veeri u dui joj se javlja enja za ljubavlju, pa esto jeca u samoi. Ona je stvorena za ljubav. U njoj se ljubav probudila kad je od djeteta postala enom, a kasnije joj je upravo ljubav donijela jo i vedsku kraljevsku krunu... A sad vie nema ni zrcala! Pokatkad se ipak ogleda na vodenoj povrini pa pomisli da je ve porunjela i da je Erik vie nee voljeti, ako bi im Stvoritelj dao da se jo ikad vide. Ali joj tijelo govori neto drugo. Priziva i mua, jer je i supruga i mati, a u nepovrat joj prolaze najbolje enske godine. Ipak ponovno stie u Stockholm. Kad siv brod klizne kroz tijesnac, ini joj se kao da zablistaju svi gradski tornjevi. Smijei se kroz suze jer je opet blie Eriku, pa joj ponovno usplamti pusta nada... Karin, Magnusova ki, ponovno ui na Ribarskome trgu, usred bunoga mnotva i vae ljenjake graanskim enama koje se cjenkaju i svae. Mimo nje prolaze vojnici... Neki je mjerkaju sa zanimanjem, a neki joj se smjekaju. Stari ribari svraaju u pivnicu na uglu, a sivokos sveenik pokuava govoriti svjetini kako je dobio otkaz iz slube, pa ga redarstvenici odvode. Karin ui pred 258 svojim koarama i sa sjetom gleda ivahnu svjetinu, jer je sve to podsjea na djetinjstvo. Iz skupine besposliara, odjevenih u rite, Jkoji se oslanjaju o zidove itosprema, odvaja se jedan i prilazi joj odlunim koracima. Na njenom se licu pojave bore jer dobro poznaje skitnice, nepozvane goste na svadbi. To su ptice bez gnijezda, lutalice i lopue, koji bjee pred pravdom, a koje obino mornarica tu i tamo vrbuje u svoje redove... Uzima ih i vojska, ponajbolje od njih, ako ne pronae nikoga boljeg. im joj se ovjek priblii, ona se strese, jer povjeruje da je vidjela utvaru. Ona, naime, zna da je gospodin Carolus, pustolov i prijatelj dobre kraljice, ve odavno smaknut zbog veleizdaje. A gospodin koji joj tako bezbrino pristupa, nosei velik klopav klobuk natuen na oi, prava je utvara gospodina de Mornava, iako vie nema brkova, a njegovo nekad blijedo lice, malo je tamnije. U trenutku izbulje oi jedno na drugo, ne rekavi ni rijei, a onda joj taj ovjek nehajno zgrabi aku ljenjaka iz koare i izgubi se. Karin obuzmu tmurne misli. Nestaje njen mir, a pogled joj je itavoga dana tvrd i nepovjerljiv. Promatra mnotvo i trai u njemu poznata lica. A kad se taj jesenski dan polako smrkava, ona sjedne na stubite itospreme. Zvijezde zasvjetlucaju, krava u staji zamue, a povjetarac raznosi po dvoritu suho lie. Tada se na stubama pokraj Karin stvori neka prilika, no ona se ni ne pomakne, premda se zgrozila.

- Blago... - apne promuklo ovjek, izbaen iz vlastitoga stalea. Karin se uvjeri da je gospodin de Mornav jo iv, jer mrtvacu ne treba ni srebra, niti zlata. - ivi ste, gospodine Caroluse! - rekne Karin, poneto se odmaknuvi od njega na stubama. 259 Gospodin de Mornav suho se nasmije. ovjek koji je previe znao o vojvodi Karlu bio je dovoljno lukav da izbjegne krvnikov panj... Promijenio je ivot. Umjesto da smaknu njega, srnaknuli su nekoga razbojnika. A onda je on sam morao odabrati razbojniki ivot, ako je elio i dalje ostati u vedskoj. I sad je tu... Svakodnevno ga, jo uvijek, neprestance, izjeda misao na blago. Zato promuklo ape, hrapavo se smije i pokazuje ruke koje su neko bile gospodski fine i bijele, te drale ma... A sad su ogrubjele od natezanja uadi, smole i prljavtine. Nestalo je i njegovoga nekadanjeg dranja. Iz oiju mu se izgubio nekadanji bezbrian i bistar sjaj. Ve je ostario, ali ga jo progoni pomisao o blagu... - Ne postoji nikakvo blago! - odluno e Karin. Ali joj se iz glasa izgubila nekadanja otrina. Sve se vie koleba, kao da i sama hoe povjerovati kako ipak postoji blago, zlato, kojim se moe kupiti i pomagae i vojnike, sloboda i kruna ovjeku koji je sve to izgubio. Gospodin Carolus prokune. - Uskoro e doi posljednji trenutak... - rekne. -Ptica vjeala bez zakonske zatite uje mnogo toga to ne smiju uti ni plemstvo, niti poteni ljudi. Saznao sam da je u Stockholm doputovao iz Rima uen alkemiar*, spreman pripraviti udesan lijek za pomlaivanje kraljice Katarine Jagelovike. Ali, on moe smijeati jo neto... Ako se mlada supruga eli osloboditi ostarjeloga mua, ako pohlepan mladi eli to prije naslijediti oca, ako brat zamrzi brata... Trebaju samo imati dovoljno zlata i ovjek e umrijeti prirodnom smru. Nee potrajati dugo, pa e i kralj Johan trebati pomo takvoga uenog umjenika. 260 Uasnuta, Karin sa strahom u oima zgrabi rukav gospodina Carolusa. Ali, on joj se ljutito istrgne i baci pogled na mrano dvorite. - Johanov misal* je ve pri kraju - ape. - Kad se skupe Stalei, sveenstvo e donijeti odluku o sotonskoj crvenoj knjizi. Puk je uznemiren. Trebat e samo novaca i znak, pa ustanak moe buknuti. I Johan to dobro zna, pa kralju Eriku ne preostaje vie mnogo dana ivota. - Jao - zajeca Karin. - Zato me time muite, gospodine Caroluse?! Ne postoji nikakvo blago... Gospodin de Mornav zaudara na smolu i pivo... Osjetila je to kad se prignuo prema njoj. - Valjda zna, lijepa Karin, da su ti mua muili do ludila - ree. - Zacijelo zna da su ga uvari zlostavljali i muili glau u elji da izgubi ivot, a prema gospodarevoj naredbi. A ti ga ni ne saaljeva, iako bi trebala rei samo rije... Karin trlja ruke i teko uzdahe. Iskuenje je strahovito i vie mu se ne moe suprotstaviti. - No, ako Erik jedini zna gdje je to blago? -primijeti, s dvojbom u glasu. - To nije povjerio ak ni meni, jer se pobojao da e me staviti na muke...! Gospodin de Mornav uzdahne. - Dakle, blago ipak postoji! - ree i osjeti nevjerojatno olakanje. A u glasu mu se osjeti nekadanja hrabrost. Karin umukne, a gospodin Carolus i dalje kuje planove... - Stari Allard! - govori, kao za sebe. - Stari Allard e u taj pothvat uloiti svu svoju uteevinu. A u blago e povjerovati, ako ga u njegovo postojanje uvjeri sama Karin, Magnusova ki. Osobno mi je to rekao. A spreman je ak izloiti i svoju glavu, jer zna da Karin, Magnusova ki nee lagati. Karin se lecne. 261 - Tono...! Karin, Magnusova ki nee lagati -odvrati tiho i svojim grubim rukama navue suknju preko koljena, jer je te veeri rano zahladilo. Tako ribarski brod otplovi natrag u Finsku bez Karin. Ona e potraiti smjetaj u neuglednoj kolibi izvan gradskih zidina. U njoj je svojedobno ivio gradski krvnik, pa su uveer ljudi iz daleka zaobilazili tu kuu. Prolaznici se ne bi iznenadili ako bi na njoj ugledali treperavo svjetlo i sjene to se uljaju u toj zgradi. Karin je susrela i staroga umjenika Allarda, kozobradoga staria, tajanstvenog i imunog vrtlara koji je jo uvijek slabo govorio vedski... - Glasnici ve putuju po zemlji... - uvjeravao je stari Karin. - Plaa ih gospodin Carolus, novcem to mu ga osobno dajem. Trae podatke o nezadovoljnim sveenicima i proiruju po zemlji zlonamjerne glasine... Stari Allard guna i prigovara, ali ipak plaa. U njegovoj starakoj glavi blista blago, a to mu pobuuje pohlepu to je jaa od straha pred smru. Vrijeme prolazi nekorisno. Karin se stigne nekoliko puta pomoliti, protrljati ruke i u mati si doarati slike 0 divljem otrovu, nasilnoj smrti i vatri paklenskoj, u koju e zacijelo dospijeti jer je lano prisegnula. A bez njezine prisege ne bi joj povjerovao stari Francuz, makar je rekla Karin, Magnusova ki. A Karin, koja dotad nikad nije lagala, odjednom je postala prava laljivica, kako bi spasila i svojega mua i svoju djecu 1 svoju ljubav. Ve je dobro upoznala to blago, toliko i toliko srebra, toliko i toliko zlata, toliko i toliko

ostalih dragocjenosti... Pa se nije vie bunila govorei te lai. 262 Vrijeme uzlud prolazi, a gospodin Carolus i dalje prikuplja skupinu pouzdanih ljudi koji e oteti kralja iz dvorca Orbvhus. Zapovjednik strae, straari i obini uvari su nepodmitljivi, jer imaju stroga uputstva i boje se za svoju glavu. A gospodin Carolus ne eli ba previe napadno djelovati, kako se ne bi proulo o nastojanjima za osloboenje kralja. Neprilika je u tome to pobuna mora buknuti istodobno kad e hrabri ljudi oslobaati Erika, jer bi se ete dobrovoljaca morale boriti tako dugo dok ne stignu plaenici zavrbovani Erikovim blagom. Gospodin Carolus se doista mnogo usuuje, ali njega su ve jednom smaknuli kao i onog kuhara Kristoffera, koji se sad poput dvorskoga luaka za novac pokazuje po pivnicama i svratitima... Sume postaju tamnijima. Tamni i zemlja, a ujutro se uje pucketanje leda na obali jezerceta. Vrijeme prolazi. Pomalo i snijei, padaju rijetke pahuljice snijega, a u Stockholmu se sastaju Dravni stalei. Konano napada snijeg koji se dulje zadri, ali ga je te zime malo. Pri svakome se koraku ispod snijega vidi tlo. A more se te zime prilino kasno zaleuje. Gospodin Carolus kune i upa prosijedu kosu rukama zaprljanima od smole. Radije bi sve odloio do proljea, jer bi ustanak bio uguen u krvi, ako uskoro ne stigne pomo. No, tek kad se led na moru otopi moe prebaciti plaenike u vedsku. Karin je nemirna. Dugotrajno skrivanje i boravak u kui troe joj svu snagu. Teko sanja i stalno se plai za Erika. Stalno preklinje gospodina Carolusa i od bogatstva zaslijepljenoga majstora Allarda, da se to prije prihvate posla. Boji se da e Erik prije umrijeti i za uvijek ponijeti u grob tajnu o blagu. A gospodin Carolus sumnja i nemirno se smije. Predstavnici sveenstva jo uvijek savjetuju 263 Johana o Crvenoj knjizi, pa bi se moglo dogoditi da im pravi trenutak isklizne iz ruku. Stie veer. Urotnici se okupljaju u nekadanjoj krvnikovoj kolibi, da od Karin dobiju potvrdu o blagu i da pribave doputenje o podjeli ako pothvat uspije. Te mrane veeri, bez mjeseca, iz grada paljivo ulaze u kolibu ovjek za ovjekom. Gledajui oko sebe, u kolibu ue i ovjek koziava lica, s klobukom irokoga oboda. Iza njega vue se mladi rasjeene usne, pa sveenik, otputeni crkveni slubenik koji se prikljuio urotnicima. U tijesnoj se kolibi okupilo desetak ljudi. Meu njima nije stari Allard i nitko ne smije znati da i on ima nekoga udjela u uroti... Karin promatra ta lica, izgriena porocima i zloinima. Lica pohlepnih orlovskih nosova, neiskrenih oiju i ljudi s rukama ubojica. Srce joj se ledi, a hrabrost se gotovo gubi. Tako se duboko spustila da su joj vjera, pa ak i ivot, dospjeli u ruke oloa. Gospod Carolus joj se podrugljivo nasmije... - Na licima tih ljudi vidi se da nemaju to izgubiti... - kae joj priguenim glasom. - Zato su i izloili glave pogibli, kako bi uspjehom dobili sve. - Kako u ih oslovljavati? - zapita ga Karin u nedoumici te opet nemirno trlja ruke. Gospodin de Mornav joj neto apne, pa ona zapone: - Vjerni vedski muevi...! Te je rijei toliko obeshrabre, pa smjesta zauti... I nastavi tek kad je gospodin de Mornav ljutito gurne... - Va kralj je uznik! - ponovno zapoinje Karin. -On pati! ivot mu je u pogibli zbog prastare vedske tenje za slobodom. Morate ga spasiti, a on e bogato nagraditi svoje spasitelje. Pokvarenjaci je drsko promatraju. Premijetaju se s noge na nogu, gurkaju jedan drugoga, te hihou sve 264 dok amor ne postane glasan. Tada jedan s brazgotinom na licu drzovito zapita: - A blago? Reci nam to je s njim!? Pridruuju mu se ostali: - To, to! Reci to je s blagom! - Vjerni vedski muevi... - pokua Karin jo jedanput, mrzei samu sebe to se toliko ponizila. -Dobro znate da Karin, Magnusova ki, nee lagati. Blago postoji... Deset bavi zlata! Gospodin de Mornav odobrava kimajui glavom, a bistre se i pogledi ljudi u kolibi. Karin podigne ruku, a dua joj postaje jo tvrom. - Jedini kralj Erik zna gdje je blago... - kae. -Oslobodite ga i svakome e od vas pripasti dio. - Deset bavi zlata!! - u bunilu govori ovjek koziava lica. Uzbueni urotnici mrmljaju i izlaze iz kolibe, pripravni odmah dati svoj ivot za kralja, slobodu i za istu luteransku* vjeru. A gospodin de Mornav se zadovoljno smjeka i pljeska se po bedrima... U pei za taljenje izgara ugarak, a majmuni ui pokraj pei i previja se. Mrzovoljno se kesi i posjetiteljima pokazuje otre bijele zube. Sa stropa visi osuen krokodil i propuh pomie njegovu tmurnu sjenu. U toj sjevernoj zemlji tamnoputi Maur* trpi od hladnoe pokraj otvorenih vrata. A hladno je i majmuniu. Kad Maur otie, Johan zbacuje s ramena krzneni ogrta i mrgodno se sputa na stolac, poput malenoga mrzovoljnog djeaka kojega su prisilili da obavi neki neugodan posao. Katarina Jagelovi ga je upravo prisilila da je otprati alkemiaru, netom prispijelome iz Rima, kako bi podijelili krivicu za njihovo zajedniko djelo. 265 Johan se osobno mora posavjetovati s tim uenim ovjekom. Tako su im rekli isusovci. A tog alkemiara ne moe pozvati na dvor, da ne pobudi pogibeljne glasine. Tih se odlunih dana Johan mora uvati neugodnih pria.

Zato je morao otpratiti svoju suprugu, preodjeven u odjeu u kojoj ga nee nitko prepoznati. Takav je otiao u najtamniji kut podruma, dok na nebu sjaji mjesec. Naime, tamo je privremeni kabinet alkemiarov. Johan je ljutit na te igre. ekanje i nepoznata okolica nisu neugodno djelovali na Katarinu Jagelovi. Znatieljna i s podrugljivim smijekom na licu, ona razgleda okolicu. Nije prvi put ovdje. Ve joj je ueni gospodin sastavio brojne pomasti za ouvanje ljepote, prema starim panjolskim i arapskim receptima, te joj odredio to smije jesti. Do tada je sve bilo bezazleno. Bilo je govora o zainjenim ljubavnim napitcima i napitkom od urodice koji bi pripomogao zalijeiti izgubljenu Johanovu strast, pa bi jo jednom mogao usplamtjeti poput mladia. Ali, bolje da o tome Johan nita ne zna. S osmijehom na licu Katarina promatra i velike tave, staklene posude za iskuhavanje te raznolike glinene vreve. Majmuni se i dalje kesi te ponovno pokazuje zube, a Johan nezadovoljno sjedi jer umjenik doputa da ga eka. Napokon se otvaraju vrata u nekome mranom kutu, a Johan protiv svoje volje poskoi sa stolca, Iza alkemiara zapaa se neprirodno, paklensko rumenilo. No ono se odmah gubi, im Maur zatvara vrata i pristupa blie, nosei kono pokrivalo za glavu. Umjenik ima konu pregau ukraenu zvijezdama i Salamonovim* pentagramom*, a na rukama nosi prljave crne rukavice. Johan zaeli odmah planuti zbog dugoga ekanja, ali mu rijei zastanu kad neka svjetlost obasja alkemiarove obraze. Lice mu je neprirodno, gotovo sotonsko, a od 266 njega se svjetlo odbija kao od nekoga zrcala. Tek kad alkemiar skine obrazinu, to mu pokriva usta, nos i oi, Johan opazi svoju pogrjeku. I naljuti se zbog toga. - Merkur* je pogibeljan kad se die u zrak -govori mu alkemiar, kao da mu eli objasniti zato nosi obrazinu, a time mu i uklanja tjeskobu to bi mogla neugodno djelovati na ljude nevine njegovim poslovima i takvoj okolini. - Mnogi su umrli udiui ivine pare... Johan se u neprilici pomakne i pogleda Katarinu Jagelovi, kao da trai njenu pomo. Hoe joj neto rei, ali uuti, te posegne rukom u dep i izvadi vreicu s novcem. Povue uzicu i baci vreicu na stol, da bi iz nje prosipala hrpica zlatnika. Alkemiar hini da ih ne zapaa, ve podigne tarionik prema svjetlu i zagleda se u blistave, no pogibeljne kristale. Bez rijei ih zapone usitnjavati tukom i istrese ih u bijelu emajliranu* posudicu to je ve odavno izgubila sjaj. - Mors* naturalis... - kae i skine rukavice, pa stavi posudicu pokraj zlatnika. - Prirodna je smrt, dodue, bolna... Ali, bolna je svaka smrt... Johan pogleda Katarinu i nabire elo. Zatim pogleda i alkemiara te ga ustro zapita: - Znate li to sam Vas doao zamoliti? Alkemiar ga smiri pokretom ruke to su je nagrizle mnoge kemikalije. - To sam proitao u zvijezdama... - mirno mu odgovori. - Doista mi se urilo da u toj mjeseevoj fazi iskristaliziram u sigurnu smrt Merkur iz zraka. Alkemiar e to uraditi, pa makar zaloio ivot. Neu brojiti novac to ste mi ga dali, jer zapovijed primam s viega mjesta, a mene su odabrali da budem najnii od svih sluga... 267 Prekrii ruke na grudima, oima bez sjaja pogleda Katarinu i duboko se nakloni kralju Johanu. Zamorac zakrijeti i na rumenilu to dopire iz pei pokae zube. Crni se Arapin* iznenada pojavi iz sjene, lica pomodrjeloga od studeni. Johan epa kutijicu i hitro je strpa u dep. Iste noi alkemiar nestane iz svojega podruma. A kad ga je Katarina Jagelovi kasnije potraila da zatrai obeani ljubavni napitak, mogla je tek utvrditi kako se ueni umjenik izgubio iz Stockholma jednako brzo kako je i doao... uvar zatvorenika u dvorcu Orbvhus, ovjek blijedoga lica prepunog pritia, ivi jednako bijedno kao i njegov zatoenik. Plamen otvorenoga loita slabo zagrijava nadsvoenu prostoriju. Na rubu postelje sjedi uvar pognutih leda i razroko promatra svoju suprugu, enu istroenu od dugogodinjega rada. Ova pak na ognjitu mijea grakovu juhu, a on zaviruje kroz vrata, eljno miriui jelo to mu otvara tek. A onda se uvar mai rukom u dep i stavlja u njega emajliranu kutijicu to ju je netom premetao po rukama. - Skuhaj neto guu juhu! - otrese se eni. -Zatvorenik se ve dva dana ali na elune bolove. Ne podnosi slabu hranu... ena sumnjiavo pogledava svojega mua, ija plaa ovisi o prehrani zatvorenika, te se udi zato joj se mijea u kuhinjske poslove. Jo je vie udi iznenadan dolazak Matsa Lakeija, kojega je u kuhinju poslao zapovjednik strae. Osim toga, suprug je jo i nestrpljivo pouruje. 268 - Brzo pripremi uzniku hranu! - kae joj, te jo ponavlja... - Zatvorenik se ve drugi dan tui na eluane bolove. "Ta tko je dosad obraao panju na krvopiju Erika...?!," udi se u sebi ena i neuljudno pogleda mua. Na dvoritu zalaju psi na pun Mjesec, a praznovjernu enu obuzme strah. Sluti da e se neto dogoditi. I neoekivan dolazak kraljevog tajnika sluti na neto. Kako bi, inae, zapovjednik strae, poznata lijenina i prijatelj udobnosti, postao odjednom toliko radian? Mats Lakeija se podrugljivo cereka i dalje mirie grakovu

juhu. A uvar pritavoga lica zadrhtj_i tek oznojenim prstima stie emajliranu posudicu... - Van babo!!! - drekne on, kad ena podigne kotao s ognjita... Kad je nestala, on u drven tanjur nalije gustu grakovu juhu, a u nju isprazni itav sadraj kutijice. Sve paljivo promijea, kako su ga pouili, neprestance se osvrui oko sebe motri li ga tko. Tajnik mu je rekao kako Erik pati od eluanih bolova, ali uvar to nije opazio. Ipak, prsti mu se tresu, pa nehotice prolije malko juhe to je mora odnijeti zatvoreniku u toranj. Potplatom izme obrie razlivenu juhu s drvenoga poda, da je ne bi maka sluajno polizala. Onda dograbi svjetiljku i polako se zapone uspinjati strmim stubama na toranj. Na stolu svratita lepraju votanice, pijesak postojano istjee u uri zrno po zrno, a kroz zidove iz tmurnoga dvorca dopire zavijanje pasa. Karin, Magnusova ki, neujno sklapa ruke i beznadno se moli. Razmilja o 269 tome moe li iz lai nastati neko dobro. A onda e glasno: - Psi navijeuju smrt...! Gospodin de Mornav opasuje ma. Vie nije odjeven u rite. Uiva u novoj odjei. Oko vrata ima ipkani ovratnik... I na rukavima su mu skupocjene ipke to ih je, uz uzdah, platio stari Allard. - Psi laju na Mjesec...! - odvraa on prezrivo. -Sad e izai Mjesec, a kad se taj pokae, netko e otkljuati odreena mala vrata. Tako je dogovoreno. Mala e vrata sluajno ostati nezakljuana, pa se nikoga ne moe okriviti ako pothvat ne uspije. No, ove noi zacijelo neemo doivjeti neuspjeh, psi to nagovijeuju. Jamim da emo ih nekoliko liiti ivota. Grubo se nasmije. Nemiran je kao da je popio malo previe vina, a to je upravo tako. Gospodin de Mornav je ak poprilino pijan. Pijan je od slave to e stalno rasti, pijan od vlasti koja mu ove noi odreuje sudbinu. vedska mu se kraljevska kruna njie na vrku maa. Te e noi ostvariti velik dobitak u ivotu. Sve to se dotad dogaalo u ivotu tog srekovia bilo je samo priprema za to. Kola su spremna, a konji osedlani. U dogovorenome trenutku svi e se okupiti kod malih vratiju i svatko e imati ve unaprijed podrobno utvren zadatak. Zapovjednik nee imati vremena provesti tajne upute to ih je primio, a koje gospodin Carolus nije spomenuo Karin, koja ionako previe drhti zbog Erika... Ta bi no Karin trebala biti no puna uzbuenja i puna slatkoga iekivanja. Ali nakon duge enje ona osjea tek tajnovit noni uas. Utap baca okrutno srebrnkasto svjetlo na okolicu i na taman dvorski toranj. Blistava mjeseeva kruna kob je Karin, Mjeseeve keri. Zavijanje pasa to je dopiralo iz daljine natjeralo 270 ju je da zadrhti. Karin se moli suhih usnica i goruim oiju, s rukama vrsto stegnutima. Karin ne zna da se urotnici uljaju sa svih strana prema malim vratima i samo ekaju da Mjesec zae. No, na dvoru se odjednom zauje vika, mrani se prozori osvjetljavaju, a po dvoritu tre ljudi sa zubljama da bi dotrali do vrata. Mats Lakeija pak odjae, da bi doveo dvorskoga sveenika koji e ispovijediti kralja Erika na samrti... Uzalud proklinje gospodin de Mornav od bijesa, kidajui skupocjenu ipku rukava i ovratnika, uzalud bijesno udara nogom po tlu. Prai se suh snijeg, a u ponor pakla mu je otiao itav promaen ivot... Kralj Erik lei na samrtnoj postelji. Bolovi mu polako nestaju. Studenu sobu ispunjava sveanost smrti. U postelji je ve promijenjena suha slama. Na ognjitu plamsa vatra, pa e otopiti okolno inje sa zidova jer ne bi bilo zgodno da se cijenjeni upnik smrzne u toranjskoj sobi umrloga. Dvorski je sveenik ve priestio ovjeka na samrti koji je patio od stranih bolova. Ali, upnikov posao je mnogo tei. Preko svojega tajnika Johan mu poruuje kako se mora potruditi da se Erik pokaje za sve grijehove i da oprosti svima kojima je nanio zlo. O svemu kralj zahtijeva pisanu potvrdu. Stoga se sad sveenici nesigurno okreu jedan drugome, a upnik nestrpljivo postavlja nova i nova pitanja. No ovjek na samrti mu ne odgovara. Kralj Erik tek nijemo lei na slamarici i bulji pred sebe. U stranim je bolovima izgrizao usnice do krvi. A sad mu se tijelo gri, no bolovi su mu iznenada prestali, pa samrtnika ispunjava blaenstvo. Pred njegovim se 271 oima kotrljaju bistre i sretne slike njegovoga ivota, a iz daljine mu se pribliava modrooka djevojka smeih koljena. Zato, kao iz daljine, poput jeke, uje glas sveenika, koji mu se naginje nad posteljom. - Predaje li svoju duu Gospodu? - dosadno pita upnik. - Radi svojega sina oprostit e On i najveemu grijeniku. Hoe li se, dakle, pokajati iz sveg srca za svoje zloine i zamoliti da ti oproste svi kojima si poinio zlo? Erik se malo pomakne u postelji, a sveenici se trgnu. Paenikovo lice obasja neobina svjetlost smrti. - Karin, mala moja Karin! - zamuca, nasmijeivi se. Njeno mu se smijee tamnomodre oi. "Kralj ne moe poiniti nikakvo zlo", ape Karin. amac klizi po povrini jezera mirnoga poput zrcala, a lutnja svira ljubavnu pjesmu kralja Erika. upnik naini rukom nestrpljivu kretnju. - Govori, ali bunca i zamuckuje... - kae svojem pomoniku. Opet se sagne i Eriku neljubazno u uho postavlja nova pitanja. Prekrasna se slika zamagljuje, stiavaju se zvui lutnje, a strani mu glas i dalje melje svoje lude rijei. Erik se nemirno pomakne da ne uje taj glas, pa onda rado pristane:

- Da, da, od sveg srca! upnik se s olakanjem osmijehne, a dvorski kapelan je oduevljen. Vie ne mare za Erika, no smrt jo uvijek eka. upnik zamoli zapovjednika strae za pisai pribor i zapone paljivo sastavljati pismo kralju Johanu, vaui svaku rje. Uvjerava ga da se kralj Erik pokajao na samrti i pomolio za sve kojima je nanio zlo u svojem ivotu. Na kraju upnik zadovoljno 272 posipava sitan pijesak po jo vlanom crnilu pisma te zamoli kapelana da se i on potpie kao svjedok. Tako uz kralja nitko nije bio od njegovih, kad je ispustio duu. Ali, on nije nikoga ni elio uz sebe. Milosrdna smrt mu je ublaila bolove i dopustila da u posljednjim trenutcima jo jedanput proivi najljepe dogaaje iz svojega ivota, na koji pritom nije baena ni jedna sjena. Erik se ne pokaje to je u trenutku najdublje potitenosti rado jeo iz uvarove drvene zdjele. On se, naime, itav ivot plaio da e ga otrovati. A im je stigao straar, Erik je zakolutao oima i s njegovih drhtavih ruku proitao svoju sudbinu. Ali, jednako tako malo, koliko je netom oklijevao sveeniku, jednako je tako malo oklijevao straaru, to mu je smrt nadoknadila prekrasnim prizorima. Kako je obeala Karin, Magnusova ki, stigla mu je u posljednim snovima kao rascvjetana djeva. Zato se kraljodrpanac smije na samrti, sluajui studentsku pjesmu uz pratnju lutnje. Votanica u svratitu je ve dogorjela na stolu. Pijesak je iscurio u staklenoj uri, a rok je nepovratno proao. Karin sjedi ukoena te blijedoga lica doekuje zoru. U njezinome oaju i zimsko jutro djeluje mrano. Crkvena zvona zabruje, pa ona ne mora sluati rijei gospodina de Mornava kad je taj posjeti. Lice mu je posve iskrivljeno, a on pak smrdi po pivu. - Kralj Erik je umro...! - usklikne gospodin Carolus i prokune. Odbaci ma na pod takvom snagom da oruje zazvei. Onda u ruke pograbi vr vina. Karin ne kae ni rijei. Ruke je sklopila jo prole noi i vie ne moe odvojiti prste. 273 Karin, Magnusovoj keri, na koncu vie nisu doputali da via kralja Erika. Ali, nitko joj nije mogao zabraniti da vidi tijelo mrtvoga mua, to je tri dana lealo na odru prvostolnice, da bi ga narod gledao... Kralj Johan eli pokazati svim sumnjiavcima da se uvjere kako je to doista Erikovo tijelo i kako je umro prirodnom smru. Kako mu je obeao alkemiar, na tijelu nije bilo ni modrica, niti oteklina, nije bilo mjehuria na usnicama, a ni ostalih znakova trovanja. Karin jo milostivo doputaju da posljednji put vidi svojega sina, prije nego to e ga poslati u Poljsku na preodgajanje, tako da mu iz due izbriu sve uspomene na domovinu i da zaboravi svoj jezik. Johan je toliko milostiv da Karin dugo nee znati za sudbinu svojega sina. Samo se osvre na stubama katedrale i trai u ravnodunoj svjetini poznate crte lica svojega djeaka. Znatieljan je puk ne prepoznaje, jer je odjevena u jednostavnu crnu haljinu. Vrlo se promijenila od davnih dana kad je ivjela u raskoi. Puk je o njoj mislio samo kao o bludnici, odjevenoj u modru samtastu tkaninu, okienu bisernim orlicama i srebrnkastim zvijezdama... A na tu enu iz nieg stalea koja tunim oima eka na zasnjeenim stubama stolne crkve nitko ne obraa pozornost. Napokon stie osoran redovnik i prema dogovoru vodi za ruku njenoga djeaka. Gustav je navrio desetu godinu, a majka nepogrjeivo proita iz njegovoga plahog lica i zakolutanih oiju da je, u uporedbi sa svojim vrnjacima, zaostao u razvoju zbog loega odgoja. Gustav upitno pogleda redovnika i nerado se preda u zagrljaj neznane ene, kad ta klekne na zasnjeene crkvene stube i majinskim poljupcima obaspe djeakovu glavu. 274 Pokraj lijesa stoji redar, hladno mu je i dosauje se. Ispravlja svoje dranje kad ugleda kako prema lijesu koraa neka ena iz naroda, odjevena u crninu i koja vodi sa sobom malog djeaka. Vidio je ve mnogo posjetitelja, sluao je mnoge dosjetke pokraj mrtvoga tijela, te ne vidi razlike izmeu nje i ostalih posjetitelja. Prije bi se sjetio nekoga starca iz Dalarne, koji je htio upati mrtvoga Erika za bradu. Pogrebna sveanost u stolnoj crkvi, prigueni koraci to odzvanjaju po kamenim hodnicima i areni vitraji uinili su da djeak zanijemi. Karin opaa da je na odar poloen lijes od neblanjanih dasaka. U njemu lei kralj Erik, votanobijeloga i mravog lica. Mrtvaki mu je pokrov grub samt. Redar se zaprepasti kad se Karin sagne da poljubi pokojnikovo blijedo elo. Hladnou smrti, osornu i krutu, Karinine usne osjeaju na njoj najdraemu elu. Tek onda povjeruje da je Erik umro i da je oekuje dug i isprazan ivot progonjene udovice... Karin padne na koljena pred lijesom. Gustav uplaeno stoji pokraj nje otvorenih usta i gleda mrtvo tijelo. Inozemni redovnik ih stalno nadzire poput prijetee sjene i ne obraa pozornost na zle poglede svjetine. - To je bio tvoj otac, vedski kralj... - kae Karin svojemu sinu. - Nemoj ga nikad zaboraviti...! Bilo je to jedino nasljedstvo sinu, najvanija poruka, to je mora usaditi duboko u srce djetetovo. Karin ga gleda ozbiljnim oima, dri ga za ruke i stalno mu ponavlja: - Nemoj ga nikad zaboraviti! Gustavove usnice zadrhu. Hitno je morao na put, a ta nepoznata ena, velika sveanost i mrtvac, sve je to djelovalo na njega da bude sumorno raspoloen. Redovnik vrsto zgrabi Gustavovu ruku, a mlad asnik 275 otvorenoga pogleda, kome su naredili da bude Karinin pratilac na putu, ue u crkvu nesretan to su mu dali tu

neugodnu zadau. Prije nego to je poao na put, dobio je kraljev nalog, pa sad mora o tome obavijestiti Karin. Gladei meke brkove on porumeni, objanjavajui joj: - Njegovo velianstvo Vam je u svojoj milosti poklonilo kuu za udovicu u Liuksiali, u Finskoj. Kad prilike dopuste otpratit u Vas tamo. Karin ne razmilja o kraljevoj milosti, ni o izgnanstvu. Samo gleda asnika u oi i ponosno ga zapita: - A moj sin? asnik izmueno pogleda redovnika i izbjegne Karinin pogled. - Sin e ostati ovdje - zamuca on napokon, strepei od neugodnih trenutaka koji ga oekuju. Nije dostojno plemia pratiti enu koju odvajaju od njezinoga djeteta... Osim toga, svjetina ljutito promatra inozemnoga redovnika, pa malo manjka da ne izbije mete. Ali mu Karin ne zadaje brige. Ona jo jednom klekne na ledeni crkveni pod, jo jedanput zagrli sina i pritisne svoj obraz uz njegovo mravo lice... - Budi hrabar, Gustave, Erikov sine! - ape mu drhtavim glasom. - Ne zaboravi da si kraljev sin! Karin nije nikad smjela zapasti u tugu, ni u najmranijim trenucima. Uvijek je morala misliti na druge, pa tako i sad... I to premda bi joj bilo mnogo lake da plae i jeca do kraja ivota. Ipak je hrabro izdrala, pritisnuvi svoj obraz uz sinovljev i onda se za uvijek rastala od njega. Redovnik odvodi Gustava brzim koracima, a Karin, Magnusova ki, suznih oiju prati mladoga asnika to su joj ga odredili kao pratitelja. Otvorenih ustiju redar 276 priglupo bulji za njom, a znatieljen puk se pone pribliavati lijesu sklepanome od grubih dasaka. Na stubitu katedrale mladi asnik odahne od olakanja. - Otpratit u Vas do Stockholma... - napomene joj gotovo veselo. - A kad se led otopi, onda emo u Finsku. Doite, gospoo, kola ekaju. Na mirnome zraku zimskoga dana diu se oblaci iz dimnjaka gradskih kua. Pratiteljev se dah zamagljuje, a negdje iz daljine se zauje glasanje trublje. Na stubama prvostolnice Karin nita ne vidi pred sobom Lice joj je vrue i ne osjea ledenu studen na obrazu. - U Finsku! - govori sama sebi, sad kad su joj sve nade propale i pretvorile se u siv pepeo. Sjea se utozelene vode rijeke Aura i gustih vrba na njenoj obali. Sjea se i sivih otoia, finskih jezera to se smijee, sjea se turobnih krevina. Tamo je borba za kruh tea nego igdje. Medvjed moe oteti kravu s panjaka, a ljudi imaju vie svojih briga nego o teti to ju je on poinio. Finska joj nudi utoite, zaborav i utjehu. Na seoskom e gospodarstvu provoditi ivot ene iz naroda. Bit e vrijedna. Kako je i sama tuna, pomagat e potlaenima i otirati suze siroadi, a nakon nekoliko godina, kad sunev zalazak pozlati povrinu jezera, ravnu poput zrcala, za uvijek e sklopiti oi i snivati vjeni san. I blagosiljat e je svi siromasi, nju, ostavljenu kraljicu drave vedske. asnik pratitelj udara nogom po tlu i nestrpljivo gleda Karin. Ve se zaelio toploga svratita i pjenuavoga piva. Karin, Magnusova ki, uspravi lea i uzdigne glavu, pa se spusti niz stube prvim koracima na dugakom putu. Bistre oi momka koji e je pratiti, ugledaju neobian prizor... Karin, Magnusova ki se smijei! Vjetica se smijei! Prvi put otkako se morala 277 rastati od svojega sina i sad se, nakon mueve smrti, vraa u Turku, u Finsku, zemlju odakle su otili njeni pretci da potrae svoju sreu u kraljevskome gradu... KRAJ 278 POVIJESNI OSVRT vedska danas slovi kao jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta, pa je njena povijest u toliko zanimljivija. Prvi tragovi nastanjenosti na podruju vedske potjeu iz paleolitika, a prve povijesne podatke o tome naveo je rimski povjesniar Tacit. Kao glavni narod na podruju dananje vedske spominje on Suione (lat. Suiones). Zna.se da je ve u VII. st. na tom podruju postojalo kraljevstvo kojim vlada dinastija Inglinga. U VIII. st. Sveari sudjeluju u vikinkim pothvatima tih smjelih moreplo-vaca, koji stiu do Engleske, Islanda i Sjeverne Amerike. Svearsko kraljevstvo ojaalo je do X. st. kad obuhvaa dananju junu i srednju vedsku, za vladavine Olafa Skotkonunga (995-1022). On je, prema tome, ivio u doba hrvatskih kraljeva narodne krvi. U njegovo vrijeme prodire u vedsku kranstvo. Na vlasti se zatim izmjenjuje nekoliko dinastija, ali ni jedna ne vlada dugo. Tek u XIII. st. jaa sredinja kraljevska vlast, kada Birger Jari (1250-1266) vlada kao regent umjesto svojega malodobnog sina Valdemara. Upravo Birger Jari utemeljuje grad Stockholm. Za malodobnoga Magnusa Ericssona (1319-1364) po prvi put sklapa se unija s Norvekom. No plemstvo protjeruje Magnusa i poziva na prijestolje njemakoga vojvodu Albrechta Mecklenburkog (1364-1389). Albrecht pokuava ojaati kraljevsku vlast, ali nailazi na otpor plemstva, koje je i njega protjeralo te pozvalo na prijestolje dansku kraljicu Margaritu. Time je stvorena trojna unija Danske, Norveke i vedske. To je potvrenomu Kalmaru 1307, s tim da svaka od tri zemlje zadri unutarnju autonomiju. No Margaretin nasljednik Erik Pomeranski (vladao od 1412.) pokuao je vedsku uiniti vazalnom pokrajinom. Za namjesnike je postavljao Dance i Nijemce, koji su vladali

apsolutistiki. To dovodi do seljakoga ustanka, u kojem vede predvodi Engelbreht Engelbrehtsson. Nakon poetnih uspjeha, taj sitan plemi saziva prvi vedski staleki sabor (Riksdag), koji je uz plemie okupio sveenstvo, graane i seljake. No najvie plemstvo je nakon prvotne podrke ipak dalo ubiti Engelbrehta, pa je vodom drave postao Karl Knutsson. Tada su seljaci ustali protiv plemstva, a ovi pozvae u pomo Dance, kako bi uguili seljaki ustanak (1436-1437). vedska se u XV. stoljeu razvija kulturno i gospodarski, unato unutarnjim neslaganjima i sukobima. Osobito jaaju gradovi, na elu sa Stockholmom, a 1477. u Uppsali se utemeljuje prvo sveuilite. 279 Glavne unutarnje podjele su izmeu seljatva i narodnih snaga s jedne i prodanskoga plemstva s druge strane. U sklopu tih odnosa danski kralj Kristijan II. napada 1520. vedsku, to visoko plemstvo i sveenstvo koristi za strahovit obraun sa svojim protivnicima (stockholmski pokolj 1520.). Sva ta zbivanja pobuuju veliko nezadovoljstvo u zemlji, pa ve godinu dana kasnije bukne openarodni ustanak. Vodio ga je Gustav Ericsson Vaa, sinovac namjesnika vedske Stena Sturea. U poetku nije imao uspjeha, te na skijama 1521. bjei iz gradia Mora u Salen kod norveke granice (86 km), a taj podvig postaje kasnije povodom za utemeljenje utrke Vaa (1921.), koja se svake godine odrava jo i danas. Ubrzo se vraa i nastavlja borbu protiv Danaca. Ustanici niu uspjehe, te osvajaju i Stockholm. Godine 1521. imenovan je Gustav namjesnikom, a 1523. okrunjen je za novoga vedskog kralja Gustava I. Takvim razvojem zbivanja raspada sekal-marska unija, a zbog podrke Rima Dancima, vedi se okreu reformaciji. To potie i kralj Gustav I. te je 1527. na saboru stalea donesena odluka o konfiskaciji crkvenih dobara. Gustav poinje i ratove za jaanje vedskoga utjecaja na sjeveru Europe, a osobito na Baltiku. Time dolazimo na prag razdoblja koje opisuje VValtarijeva pripovijest. Gustav I. umire 1560. i naslijeduje ga sin Erik XIV. (1533 1569.). To je burno razdoblje vedske povijesti. Tako vedi 1561. zauzimaju Reval s Estonijom, a 1563. izbija sedmogodinji rat s Dancima. Erik je darovit ali i prevrtljiv vladar. U ratovanje se uputa nepromiljeno, ali ipak postie izvjesne uspjehe. No istodobno se sukobljava s braom, a povrne osnove o enidbi s nekom odabranicom iz uglednih europskih kraljevskih ili kne-evskih kua propadaju... eni djevojku pukoga podrijetla, prvo potajno, a zatim i javno. To je Karin, ki stockholmskoga redarstvenika Magnusa, koja e postati okrunjenom vedskom kraljicom. Erik s vremenom dolazi u otvoren sukob s visokim plemstvom, od kojih mnoge daje smaknuti. Zbog toga ga Dravni sabor svrgava 1569, pa ga je njegov brat Johan III. (1537-1592) dao zatoiti, a kasnije i otrovati (1577.). Erikova ena Karin prognana je u Finsku, gdje i umire 1612, te je pokopana u prvostolnici grada Turku. Johan se u meduvremejnu oenio poljskom kraljevnom Katarinom Jagelovi, pa se vedska zbliava s Poljskom. Njihov sin Sigismund ak e biti izabran za poljskoga kralja. No tu se rastajemo sa vedskom povijeu, jer tada zavrava i Waltarijeva pripovijest o bosonogoj kraljici Karin. (S) 280 POJANJENJE NEKIH POJMOVA A.D. - kratica od latinskoga Anno Domini: godine Gospodnje, ljeta Gospodnjega. Bila je to uobiajena kratica u svakome nadnevku od rane dobe kranstva. Uobiajena je i danas u kranskim spisima, a openito se rabi jo samo u figurativnome smislu. Admiral - (od arap. amir alma) zapovjednik mornarice. U dananjem smislu to je najvii asniki in u mornarici neke zemlje. Agda - plemkinja u Erikovo vrijeme, Perova ki. ALAND - otoje izmeu vedske i Finske, sjeveroistono od Stockholma. Alkemiar - ovjek koji se bavi alkemijom, srednje-vjekovnom "znanou" to je imala za cilj pretvaranje drugih kovina u zlato i srebro, uz pomo "kamena-mudraca", te pronalaenje svestranoga lijeka za lijeenje svih bolesti. Uz svu besmislenost takvih nastojanja, djelovanjem alkemiara ipak su otkriveni brojni kemijski elelmenti i spojevi, to je dalo temelj kasnijoj kemiji. Allard - vrtlar na dvoru kralja Erika XIV. Absalon - (Absalon, Apsalon) jedan od sinova hebrejskoga kralja Davida. Prema biblijskoj predaji pobunio se protiv oca i bio ubijen. Naime, imao je vrlo dugu kosu, pa je bjeei pred progoniteljima na mazgi, zapleo kosom o granje i pao, a mazga je pobjegla. U dananjem smislu, to je pojam nesinovskog ponaanja. No ovdje se misli na biskupa Axela Absalona (1128-1201), danskoga dravnika koji je bio primas Danske i vedske. Ratovao protiv Slavena, te izgradio utvrdu Absalonborg iz koje se kasnije razvio glavni grad Danske Kopenhagen. Arapin - itelj arapskoga poluotoka. To je skupni naziv za brojna plemena koja e se kasnije proiriti velikim dijelom zapadne Azije, sjevernom Afrikom i ak prodrijeti u Europu. Kasnije su dobili u naziv mauri, nakon to su osvojili raniju rimsku pokrajinu Mauretaniju. U naim krajevima zvali su ih Saraceni. U dananjem smislu Arapima se smatraju puani brojnih muslimanskih zemalja u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. ARHANGELSK - grad i luka na sjeveru Rusije, blizu ua Sjeverne Dvine u Bijelo More. Arhipelag - (gr.) otoje, otona skupina. 281 ARISTOKRAT - (gr.) pripadnik vladajue klase, visokoga plemstva, privilegiranoga drutvenog sloja.

Arkada - (lat.) trijem s nizom stupovlja spojenih lukovima. AsTROLAB - (gr. astro+labe) starinska naprava za za odreivanje poloaja zvijezda. AsTROLOKl - (gr.) sve to je vezano za astrologiju, u pradavna vremena nastalo nadriuenje o proricanju sudbine iz poloaja i kretanja zvijezda. No uz sve te znaajke astrologije, ona je ipak doprinijela razvoju astronomije. Aura - rijeka u jugozapadnoj Finskoj, na ijem uu lei grad Turku. Autokrat - (gr.) samovladar; no pojam je rastezljiv, od oblika drutvenoga ureenja gdje je sva vlast u rukama jednoga ovjeka do strahovlade. AUTORITET - (lat.) ugled i sve ono to nekome prema ugledu pripada ili mu se priznaje. Bakanalije - (lat.) viednevne svetkovine i razuzdana slavlja starovjekih Rimljana, u ast boga vina Bakha. Bakho inae odgovara grkome Dionisu (gr. Dinvsoz). Baltik - veliko more koje se odvaja od Atlantika zavojitim tjesnacem izmeu Norveke i Danske, da bi se na koncu ravalo u Finski i Botniki zaljev. Barbarski - (gr.) u prvotnom smislu sve ono to je negrko, strano. No, to nije obvezatno znailo i neto negativno. Tek kasnije je pojam obuhvatio sve ono to je divlje, strano, nekulturno, surovo, grubo i dr. Barun - (tal.) plemi niega ranga. Beurreus - zvjezdoznanac na dvoru kralja Erika XIV. Blekinge - primorska pokrajina u jugoistonoj vedskoj. Glavni grad Karlskrona. Bojar - (odnosno boljar) velika, odlinik, bogata, velik zemljoposjednik u Rusiji. No rije je turanskoga podrijetla. Brunkeberg - breuljak u okolici Stockholma. Calvin -Jean (1509-1564). Francuski vjerski reformator i, utemeljitelj kalvinizma. Kalvinizam je u biti frakcija protestantizma, a nastao je pod utjecajem uenja M. Luthera.. Odlikuje ga strogost, pa su pod njegovim utjecajem spaljivani krivovjerci, izricane smrtne kazne hereticima i si. to je bila samo izlika za progon pripadnika svih drugih vjera. G ANTOR Gert - krmar u Stockholmu, u vrijeme Erika XIV Istodobno i glazbenik, te i orgulja na kraljevome dvoru. 282 Cecilija - polusestra Erika XIV. Ceremonija - (lat.) svean obred koji se odvija prema utvrenim pravilima. Osobito se tu misli na istaknute sveanosti, npr. krunidbu vladara, krtenje prijestolonasljednika, ukop uglednika i si. Dalarna - pokrajina u vedskoj, oko 150 km sjeverozapadno od Stockholma. Dekorater - (lat.) ovjek koji ureduje (najee u smislu ukraavanja) neki prostor; npr. kazalinu pozornicu, dvor, stan, scenu openito i si. . : DlANE DE PoiTlERS - milosnica francuskoga kralja, koja ga je uspijevala oaravati unato tomu to je bila osjetno starija od njega. Dijamant - dragi kamen, tj. kristalizirani ugljik. Bruenjem se od dijamanta izrauju briljanti. Dinastija - (gr.) vladajua obiteljska loza ili openito obiteljski niz. Diplomacija, diplomatski - (gr.) dio politike koji se bavi odnosima izmeu drava. U irem smislu to je i vjetina zastupanja odreenih interesa, kako pojedine drave tako i drugih struktura ili pojedinaca. Efemeride - (gr.) tablice koje za neko razdoblje navode podatke o nebeskim tijelima, njihovome poloaju i kretanju. Danas slue u navigaciji i astronomiji, a neko su ih rabili astrolozi za "odreivanje" i pretkazivanje sudbine... Efes - grad u Maloj Aziji. Osobit procvat doivio je prije V st. pr.Kr. Efeska UDOVICA - lik iz djela Petronija Arbitera. Egzotian - u najirem smislu neobian; no najee se rabi kao pojam vezan za daleke (njpr. prekomorske) neobine zemlje, daleke krajeve i si. Elfsborg - utvrda u junoj vedskoj. Elizabeta - vedska vojvotkinja, ki Gustava Vae i polusestra Erika XIV Elizabeta Engleska - (1533-1603) engleska kraljica, ki Henrika VIII. i Ann Bolevn. Emajl - (franc.) staklasta tvorevina nalik staklu, kojom se prevlae kovinske povrine, keramika, staklo i dr. radi ukraavanja ili zatite. Dobiva se taljenjem smjese minerala, koju se nanese na podlogu pa se sve zajedno ari. Time nastaje pokost koja se vrsto vee za podlogu. 283 Ericus - latinski oblik imena Erik. Erik- vedski kralj ErikXIV. (1533-1577), sin Gustava Vae, vladao od 1560. Darovit, ali nepovjerljiv vladar, a pod konac ivota i duevno bolestan. Nesretno je ratovao protiv Danske, te se sukobljavao s braom, pa je brata Johana (Ivana) dao i zatoiti. Protiv volje stalea oenio se svojom ljubavnicom pukoga podrijetla. Nakon ubojstva pripadnika visokoga plemstva, Dravni sabor ga je svrgnuo. Kraljem je postao njegov brat Johan, koji ga je dao zasunjiti, a kasnije i otrovati. Erik je vladao uz podrku odanoga kancelara Jorana Perssona.

EsKADRON - (franc.) konjanika postrojba (odgovara pjeakoj eti). ESTONIJA, ESTONSKI-danas drava na junoj obali Finskoga zaljeva, suelice Finskoj. Glavni grad Tallin. Finski zaljev - dio Baltikoga mora izmeu Finske na sjeveru i Estonije na jugu, koji zavrava na mjestu gdje Neva utie u Baltik i gdje se nalazi St. Peterburg. FOLIJANT - (lat.) knjiga veliine poluarka odnosno debela knjiga velikog formata. Formula- (lat.) obrazac, pravilo, odredba; tono odreenje nekog pojma i si. FREDERlK-(ili Fridrik) danski kralj FrederiklL (1534-1588), vladao od 1559. Ratovao protiv vedske, ali nije uspio ostvariti prevlast na Skandinavskom poluotoku, unato snanoj mornarici. Galija - (tal.) openit naziv za velike srednjovjekovne brodove, koji su uz jedra imali i veslae. Galije su prvotno graene kao trgovaki brodovi, da bi kasnije bile prihvaene i kao ratna plovila. Najee su imale po dva jarbola i po 26 vesala sa svake strane. Gardist - (franc.) vojnik, pripadnik tjelesne postrojbe. Kasnije se pod tim pojmom podrazumijeva (premda rjee) i pripadnike elitnih jedinica. GOBLEN-(franc.) umjetniki istkana slika, npr. zidna, podna i si. No gobleni mogu biti i minijature. Ime dobio po francuskom umjetniku Gobelinu iz XVI. st. GTALAND -velika vedska pokrajina juno i jugozapadno od Stockholma. Obuhvaa petnaestak manjih pokrajina, a medu njima Blekinge, Goteborg, Gotland, Kalmar i dr. GRIPSHOLM - dvorac petnaestak kilometara istono-jugoistono od Stockholma. 284 Grof - u srednjem vijeku krupan zemljoposjednik, pripadnik najviega plemstva. Gustav (1) - vedski kralj Gustav I. Vaa (1496-1560), prvi vladar dinastije Vaa. Sinovac Svena Sturea, namjesnika vedske dok je ova zemlja bila pod danskom vlau. Poveo vedsku u borbu za osloboenje od Danaca, ali u prvo vrijeme nije imao uspjeha. Bjei na skijama (to je potaklo uvoenje sada glasovite trke Vaa) i ponovno poinje ustanak, koji dovodi do osloboenja vedske. Prvo je bio proglaen za namjesnika 1521, a 1523 za kralja. Uveo je protestantizam i zaplijenio crkvena imanja, te uvrstio vlast i postavio temelj buduoj snazi vedske. GUSTAV (2) - sin Erika XIV. i Karin. Roen kao vedski i finski kraljevi, vei dio ivota proveo u zatvorima i izbjeglitvu. Halland - obalna pokrajina u vedskoj, suelice Danskoj, izmeu Goteborga i Helsingborga. Halmstad - grad na zapadnoj obali vedske, oko 150 km juno od Goteborga. Hanzeatski - (njem.) od Hansa (it. Hanza); prvotno je to bilo udruenje njemakih trgovaca u inozemstvu, utemeljeno radi vlastite zatite. Kasnije Hansa postaje udrugom njemakih gradova radi osiguranja plovidbe po Baltiku i Sjevernom moru, te promicanja drugih interesa. Godine 1241. potiu je ugovorom gradovi Liibeck i Hamburg, a kasnije se prikljuuju Bremen, Wismar, Rostock i dr. Haringa - uestala riba sjevernih mora. Na naziv je sled. HELEBARDA-(njem.) hladno oruje, neka vrsta spoja koplja i sjekire. Naime, ispod iljka na vrhu koplja nalazi se sjekira koja na zaleu ima dva, tri ili vie manjih iljaka odnosno oveu kuku. Hercules -jedna od brojnih inaica imena grkoga junaka Herakla. Zovu ga i Herkul, Herakle, Heraklo, Herkules i si. Izvorno grki je Hraklez... No ovdje je ostavljeno Hercules, jer to tako izgovaraju Skandinavci. Heretik - (gr.) krivovjernik. Openit naziv kojim je crkva od samih poetaka nazivala revolucionarne pokrete koji se u ideolokom smislu nisu slagali sa slubenim vjerouenjem. Hermelin - (lat.) vrlo skupocjeno krzno velike kune (zerdav, samurovina). Ranije su ga nosili samo vladari, te je bio jedno od njihovih obiljeja. Herold - (njem.) u srednjem vijeku prvotno glasnik, a kasnije dvorski voditelj sveanosti. 285 Hessen - povijesna gornjorajnska pokrajina u Njemakoj, danas jedna od saveznih zemalja. U XVI. stoljeu tu su vladali potomci Henrika II. od Brabanta. Horn Klas - zapovjednik mornarice u poetnim godinama vladavine Erika XIV. Horoskop - (gr.) crte koji prikazuje stanje nebeskoga svoda radi astrolokoga proricanja. Podijeljen je na 12 znakova, koji odgovaraju pojedinim razdobljima godine. Suvremena astronomija potpuno je razobliila astroloke teorije, ali se to praznovjerje ouvalo do danas. Indija - u prvo se vrijeme vjerovalo kako je Kolumbo uistinu dospio u Indiju. No, kao to znamo, on je preavi Atlantik otkrio tek otoje kontinenta koji e po Amerigu Vespucciju biti nazvano Amerika... Island - velik otok u sjevernom Atlantiku. Ivan-ruski car Ivan Grozni (1530-1584), doao na prijestolje 1533, a okrunio se za cara 1547. Ratovao protiv vedsko-poljskih udruenih snaga. JAGELOVII - litavsko-poljska vladarska dinastija, to je potekla od litavskoga kralja Vladislava Jagela i poljske kraljice Jadvige (iz roda Anjou). Posljednji muki izdanak bio je Sigismund II. (umire 1572), pa na vlast dolazi sin njegove sestre i vedskoga kralja Johana. JOHAN- vedski kralj Johan III. (1537-1592), vladao od 1569. Sin Gustava Vae i Margarete Leijonhuvud.

Najprije je bio veliki vojvoda Finske, a od 1563. do 1567. drao gaje zatoenim brat Erik XIV. u dvorcu Gripsholm. Johan je 1562. oenio Katarinu Jagelovi, sestru poljskoga kralja Sigismunda II, gorljivu katolkinju. Na njen je nagovor 1577. uveo u vedsku evangeliku crkvu katoliku liturgiju (Crvenu knjigu). Ratovao s Rusijom i osvojio Estoniju. Kabinet - (franc.) mala odaja; u irem smislu radna odaja, ured. Kalmar - primorska pokrajina u jugoistonoj vedskoj, s istoimenim gradom to lei suelice otoku Oland. Tu se ve u XII. st. nalazio dvorac, a mjesto je znaajnih zbivanja u vedsko-danskim odnosima. Kalvinizam - vidi pod Calvin. Karin - vedska kraljica (1550-1611). Ki stockholmskoga redarstvenika Magnusa. Kralj Erik XIV. ju je uoio i doveo u svoj dvor. Postala mu je prvo prilenicom, a nakon nekoga 286 vremena ju je i oenio: potajno godine 1567, a javno 1568. Protjerana iz vedske u Finsku na veleposjed Liuksiala.* Pokopana je u prvostolnici finskoga grada Turku. Waltari daje naslutiti da je bila finskoga podrijetla. Karl - vedski kralj Kad IX. (1550-1611), vladao od 1604. Najmlai sin Gustava I. Vae, brat Erika XIV. i Johana III. Ponovno vratio protestantizam u vedsku. Natjerao Sigismunda III. da se odrekne vedskoga prijestolja, te ratovao s Poljskom i Danskom. Katarina Jagelovi - sestra poljskoga kralja Sigismunda II. i ena vedskoga kralja Johana III. Gorljiva katolkinja, koja je natjerala supruga da u vedsku uvede katoliku liturgiju (Crvena knjiga). Knez - visok plemiki naslov, najee odmah ispod cara i kralja. Kristersson Klas - pripadnik jedne od najuglednijih vedskih plemikih obitelji. KOLUMBO - Kristofor Kolumbo (tal. Cristoforo Col^imbo) talijanski moreplovac u slubi panjolskoga kralja. Voden namilju da putujui na Zapad prispije u Indiju, otkrio je ameriki kontinent, ali je tijekom svoja etiri putovanja uglavnom obilazio srednjoamerike otoke. Pritom je bio u zabludi da je stigao u Indiju. v Komornik - povjerenik u slubi vladara, plemia, velikodostojnika i si. To je najee bila osoba najveega povjerenja, upuena u najtajnije poslove svog gospodara. Konjunkcije - (lat.)*rneclusoban poloaj Sunca, Mjeseca i planeta. //, :;^\ T: Kopenhagen - izvorno K0benhaven; glavni grad i najvea luka Danske. Prvi put se spominje u XI. st. pod imenom Havn, a tu je 1167. svoj zamak izgradio biskup Apsalom. Glavnim gradom Danske postaje 1445. za vladanja kralja Kristofa. Koral - vrsta crkvene zborne pjesme. Kramar-sitniar. U iremu smislu pogrdan izraz za trgovca, odnosno jo ire za sitniavoga ovjeka. Kristina od Hessena - kneginja iz hessenske kue. ivjela u XVI. stoljeu. Kvartirmajstor - asnik koji ide ispred vojske i skrbi za smjetaj postrojbi. U irem smislu, svaki povjerenik koji ide ispred gospodara kako bi mu skrbio za smjetaj. Lakaj - (franc.) sluga u odori; momak, pratitelj i si. 287 Landgrof - (njem Landgraf) ili prevedeno zemaljski grof; vladarski naslov u nekim njemakim pokrajinama. Lapongi - (ili Lapi) itelji najsjevernijih pokrajina^skandi-navskog poluotoka, to se proteu od Norveke preko vedske do Finske. LlUKSlALA - veleposjed u Finskoj. Godine 1577. izdvojen je kao poseban kraljev posjed. LlV0NUA-(Vidzeme) povijesna pokrajina izmeu Cudskoga jezera i Finskoga zaljeva. JU drugoj polovici XVI. st. za Livoniju se bore Poljska, Rusija i vedska. ..,.\s v' Lorena - (franc. Lorraine, njem Lothringen). Povijesna pokrajina u sjeveroistonoj Francuskoj. Najvanija dananja sredita su Nancv, Metz, Verdun i dr. U vrijeme zbivanja ove pripovijetke (XVI. st.) bila je pod vlau kue Vaudemont. LOBECK - njemaki grad u uu rijeke Trave. Moan trgovaki grad, a od XIII. do XV. st. sjedite Hanse. Luteran - pristaa Ma^rtina Luthera. MACHIAVELLI - Niccolo (1469-1527). Talijanski politiar i knjievnik. Svestran ovjek, ali je u povijest zapisan kao pobornik metode koja ne bira sredstva za ostvarenje cilja. Od toga je potekao i pojam makijavelizam. < ' Maestro - (tal.) poastan naziv za velike umjetnike, umjenike, uitelje i si. Magnus - vedski vojvoda, brat Erika XIV, Johana III. i Karla IX. Bio je umno poremeen. Mars - zvan jo i Crveni planet. Ime dobio po starorimskome bogu rata. Maur - drugi naziv za aparske osvajae, nakon to su osvojili Mauretaniju. Vidi i pod Arapin. Meduza-(gr. i lat. Medusa) najstranija od Gorgona, prema predaji nakaznih, stranih aveti, s osobito zastraujuom glavom. Meduza je umjesto vlasi imala zmije... No predaja se tu razlikuje. Prema Homeru, Gorgona je obitavala u podzemnome svijetu, a kad bi je ovjek pogledao, od strave bi se okamenio. No kasnije se uzimalo da ih je tri. Po tome su bile Forkisove keri i obitavahu s one strane Libije blizu Hesperida. Uz Eurijalu i Steno, najstranija bijae Meduza...

Melanchton - pravim imenom Phillip Schwarzerd (1497-1560). Njemaki reformator, teolog i filozof. Kao profesor djelovao je u Wittenbergu, gdje je podravao Luthera i bio mu najblii suradnik. 288 Merkur - najmanji planet u Sunevome sustavu MlSAL-(lat.) liturgijska knjiga koja sadri molitve i vjerske pjesme koje se itaju tijekom katolikoga bogosluja. MoRNAY - Charles de Mornav; francuski pustolov koji je ivio na dvoru Erika XIV. MORS NATURALIS - (lat.) prirodna smrt. Mozaik-(tal.) slika sastavljena od malenih (najee raznobojnih) djelia, npr. kamenia, stakla, kovine itd. No ovdje se misli na preneseno znaenje: slika u mislima sastavljena od raznovrsnih dijelova odnosno pojedinosti. MuKETA - (tal.) starinska puka s opaljivanjem na stijenj. Narva - grad i luka u Estoniji, na jstoimenoj rijeci koja iz udskog jezera tee u Finski zaljev. veani su ga osvojili u XVI. st. NovGOROD - grad u Rusiji, dvjestotinjak kilometara jugoistono od St. Peterburga. Oneko jezero - ili jezero Onega; jedno od dva golema jezera sjeveroistono od St. Peterburga. Vee je Ladoko, a neto manje Oneko. Opal - dragi kamen, moe biti proziran ili neproziran. Boja mu je od mlijeno ute do crvene. ORBYHUS - dvorac u vedskoj, pedesetak kilometara sjeverno od Uppsale, gdje je bio zatoen Erik XIV Paviljon - (franc.) natkrivena laka graevina u vrtovima i parkovima, s tim da moe biti otvorena ili sa zidovima. No tako se naziva i dodatni dio kue. PENTAGRAM - (gr.) peterokut ili petokraka zvijezda. Simbol poznat od najstarijih vremena. Per - otac plemkinje Agde, Erikove milosnice. PERSSON Joran - vedski kancelar i kraljevski sudac u doba Erika XIV PETRONIJE-Tit Arbiter (lat. Titus Petronius Arbiter) staro-rimski pjesnik iz Neronovoga doba (?-66). Na Neronovome dvoru bio je i sudac dobroga ukusa (arbiter elegantiae). uven zbog svoje sablanjive pripovijetke Satirikon, koja je ouvana samo u dijelovima, a ti su pronaeni u Trogiru. Petronije ne kritizira svoje doba, ve ga oslikava realistiki s primjesama ironije. Kasnije je pao u Neronovu nemilost (zbog Pizonove urote), pa si je morao prerezati ile. Planet - (gr.) nebesko tijelo koje krui oko -Sunca, od kojega dobiva svjetlo. 289 Portretist - slikar koji se bavi slikanjem ljudi, odnosno osobito poprsja. Protestantski - sve to se odnosi na protestantizam, vjerske smjerove to su se u XVI. st. odvojili od katolianstva (u sklopu reformacije). PURPUR - (lat.) grimiz, porfir (gr.) tamnocrvena boja koja je esto odlije vladara. Puka - (rus.) vatreno oruje duge cijevi. Zanimljivo je da u naem jeziku gotovo i nemamo naziva za vatreno oruje, te gotovo iskljuivo rabimo tuice (top, pitolj, revolver, puka). Rijetka naa rije s tog podruja je samokres. Rantzau - danski vojskovoa, koji je u XVI. st. ratovao protiv vedske. Renata od Lotaringue - kraljevna iz lotarinke kue; ivjela u XVI. st. Reval - mjesto takvoga naziva nije naeno na zemljovidima... Vjerojatno je to pokrajina ili predjel na junoj strani Finskoga zaljeva. ' < Rex-(lat.) kralj. Ronneby - mjesto u jugoistonoj vedskoj, tridesetak kilometara zapadno od Karlskrone. Ruissalo - umovit otok ispred grada Turku. Sakristija - (lat.) odaja u crkvi ili uz nju, u kojoj se uvaju predmeti i pribor za bogosluje. Sala - mjesto ezdesetak kilometara zapadno od Uppsale. Salamon - hebrejski kralj (963-925. pr.Kr.), sin Davidov. Sagradio Veliki hram, te u Bibliji zabiljeen kao vrlo mudar vladar. Samt - (njem.) posebna vrsta tkanine, s vrlo sitnim i mekim dlaicama s vanjske strane. U naem jeziku nemamo odgovarajuu rije: barun je maarskoga podrijetla, pli francuskoga, kadifa turcizam i si. Saturn - planet naega Junevog sustava, osobit po tome to ima prsten. SlGiSMUND - Sigismund II. August (1520-1572), posljednji poljski kralj iz dinastije Jegelovia. Vladao od 1548. SlLVESTROVO - uobiajen naziv u kranstvu za posljednji dan godine, tj. 31. prosinca. Taj je dan, naime, posveen sv. Silvestru (lat. Silvester; naa skraenica i Silvije). Sv. Silvestar je ime prema rimskome papi iz IV. stoljea kojemu predaja 290 pripisuje pokrtavanje cara Konstantina. Sveca prikazuju najee u papinskoj odori, s mitrom ili tijarom, te biskupskim tapom i knjigom u ruci. Skane - pokrajina obuhvaa krajnji juni dio vedske. Najvei grad u njoj je Malmo. SOTONA-odnosno Satan (hebr. onaj koji prijei, neprijatelj) nadnaravna, pakosna i ovjeku neprijateljska sila. Ponekad se dovodi u svezu s palim anelima, onima koji su se pobunili protiv Boga i bili kanjeni bacanjem u

pakao (Samael, Belzebub, Belial, Lucifer). U irem smislu neastivi, vrag. STOGKHOLM - glavni grad i najvea luka vedske. Smjeten je na utoku iz jezera Malaren u Baltiko more. Utemeljen je kao utvrda 1187. na otoku Stadsholmenu, gdje je kasnije izgraen dvorac. Najstariji dio grada nalazi se na otocima Stadsholmen, Riddarholmen i Heldegsholmen. U XIV. st. bio je pod nadzorom Hanse, to je ukinuto tek 1471. Godine 1520. potpao je pod vlast Danaca, te bio poprite obrauna danskog kralja Kristijana II. s politikim protivnicima (1520.). Danci su protjerani 1523, a za dinastije Vaa smatra se prijestolnicom vedske. Stralsund - grad i luka u Njemakoj, na junoj obali Baltikog mora. Smjeten je na uskom tjesnacu izmeu kopna i otoka Riigen. ture -jedna od najpoznatijih vedskih plemikih obitelji. ture (1) Svante - vedski plemi (1517-1567), ivio u doba Gustava I. Vae i Erika XIV. Grofovski^naslov dobio je 1561, te je bio glavni namjesnik Estonije. ena mu je bila Martha ture. Dao ga je ubiti Erik XIV. ture (2) Nils - sin Svantea (1543-1567). Dao ga je ubiti Erik XIV, zajedno s njegovim bratom Erikom (15461567). SvarterAu - mjesto u sredinjoj vedskoj, tridesetak kilometara jugozapadno od Orebroa, istono od jezera Vanern. SvARTSJO -vjerojatno dvorac u mjestu Svart. TEITTI Jaakko - jedan od (pod)tajnika vedskoga kralja Erika XIV. Zapravo je Teitti bio tajnik Jorana Perssona. Umro 1569. Tiranin - (gre. tvrannos) u prvo vrijeme u starovjekoj Grkoj gospodar ili vladar u opemu smislu. Kasnije je pojam suen na vladara koji je samovoljan i nasilan, a primjenjuje se i na sve ljude koji se tako vladaju. Dakle, u dananjemu smislu je to svaki silnik, muitelj, okrutnik, neumoljiv i bezobziran ovjek... 291 Danas pojam tiranin ima krajnje nepovoljan prizvuk. Zato treba posebno naglasiti i prvotno znaenje toga pojma, kad je tiranin samostalan vladar koji k tome moe biti i izabran voljom puanstva. Trubadur - (franc.) srednjevjekovni pjeva to putuje od dvorca do dvorca i pjeva poglavito o vitekoj (idealiziranoj) ljubavi. Pojam navodno potjee iz Provanse, no prema drugim tvrdnjama nije ni francuskoga niti panjolskoga podrijetla (trovador) ve arapskoga. TuRKU - grad i luka na jugoistoku Finske, na obali Botniko-ga zaljeva. Utemeljen je u XIII. st. pa ga se smatra najstarijim finskim, gradom. Nekada je bio prijestolnicom Finske (do 1812.). vedsko ime je Abo. Uppland - pokrajina na istoku vedske, uz Botniki zaljev. Valovita nizina sa umama i oranicama. Glavno mjesto pokrajine je Uppsala, Uppsala - grad u Istonoj vedskoj, sedamdesetak kilometara sjeverozapadno od Stockholma. Poznat kao sveuilini grad, jer je tu 1447. utemeljeno sveuilite. Ursus Finlandigus - (lat.) Finski Medvjed. Vadstena - grad i dvorac u sredinjoj vedskoj, na istonoj obali jezera Vattern. Varberg-grad u jugozapadnoj vedskoj, suelice Danskoj, ezdesetak4dlometara juno od Goteborga. Vasa- vedska plemika obitelj, kasnije i kraljevska dinastija. Poznati od XIV. st. da bi u XV. i XVI. znatno utjecali na zbivanja u vedskoj, a kasnije i u Poljskoj. Prvi istaknut lan Nils Kettilsson. U XV st. protivili su se savezu s Danskom. -Tada je Gustav Ericsson bio voda narodne stranke i nakon smrti svojeg roaka, namjesnika Stena Sturea, okrunio se za kralja vedske (1523.) kao Gustav I. Njegovi nasljednici iz obitelji Vasa bili su mu sinovi Erik XIV, Johan III, pa Sigismund III, Karlo IX, Gustav II. Adolf i Kristina. VllPURl- (fin.) grad u sjeveroistonom kutu Finskoga zaljeva. Poznatiji pod vedskim imenom Vvborg, koje nosi i danas; lei u Rusiji, oko 150 km sjeverozapadno od St. Petersburga. Vitraj - (franc.) posebna vrst (raznobojno) oslikanoga stakla; najee se postavljalo na crkvenim prozorima, povezano olovnim okvirima. Vojvoda-(starosl.) visok plemiki naslov, a kasnije i naslov glavara neke zemlje ili lana kraljevske obitelji. 292 WlTTENBERG - grad u Njemakoj, na desnoj obali Elbe, stotinjak kilometara jugozapadno od Berlina. Poznat je kao sredite iz kojeg je potekla reformacija. Tu je M. Luther 1517. pribio na vrata crkve svoj proglas sa 95 teza, tu su djelovali Melanchton i Bugenhagen. Sveuilite osnovano 1502. ZODIJAK - (gr.) ivotinjica, ivotinjski krug; pojas na nebeskom svodu obiljeen s dvanaest znakova, koji su preteno nazvani imenima ivotinja. To su nazivi i pojedinih znakova u horoskopu. 293 r ODJELU BOSONOGA KRALJICA (KARIN, MAGNUSOVA KI) Pripovijest Bosonoga kraljica (izvorno: Karin, Magnusova ki) finski pisac Mika T. Waltari (1908-1979) objavio je 1942. godine. Imao je tada 34 godine i u svjetskim je okvirima bio gotovo potpuno nepoznat. Iza sebe je imao tek nekoliko pripovjetki i manje poznatih romana. Budua slava s nizom povijesnih romana tek predstoji. Bit e

to nedvojbeno najglasovitiji Sinuhe Rgipanin (objavljen 1945.), te niz povijesnih romana koji su mu proirili svjetsku slavu pisca takvih djela: Putnik, Lutalica, Tamni aneo, Tajna njegovoga kraljevstva, Rimljanin, Besmrtnik Turms'i drugi. U njima je obradio nevjerojatan raspon povijesnih razdoblja: stari Egipat, Etruane, Isusov ivot, stari Rim, srednjevjekovnu Europu, Finsku, Italiju, Njemaku, vedsku, pad Konstantinopolisa u turske ruke, Tursko carstvo... Sve su to djela smjetena u Stari vijek i Srednji vijek. No prije nego^ih je napisao, Waltari je svoje knjievniko pero umoio u povijest vlastite zemlje. Zanimljivo i jest da veina njegovih dotadanjih (ranih) djela zahvaa Finsku i skandinavske zemlje. Tako je 1942. napisao Bosonogu kraljicu, a 1944. Ples iznadgrobova'.Tek e se kasnije otisnuti u dalju prolost... Pripovijest Bosonoga kraljica {Kaarina Maununtytdr) razmatra zbivanja u vedskoj poetkom 16. stoljea. U to je doba Finska u sastavu vedske, kao kneevina. Zato velik dio finske dravnosti vue svoje korijene iz vedske, te je npr. jo i danas vedski utjecaj poprilino nazoan u Finskoj (finski i vedski su npr. tamo ravnopravni jezici...). U takvim okolnostima vladarske promjene u vedskoj i te kako imaju utjecaja na Finsku. To je navelo M. Waltarija da osvijetli razdoblje jaanja vedske i njene kraljevske vlasti. U Plesu iznad grobova, koji e uslijediti za dvije godine, Waltari e izravno pisati o povijesti svoje domovine. U Bosonogoj kraljici, meutim, Finska je ipak u pozadini. Ovo je pripovijest o vedskoj povijesti, iz vremena poetka vladanja dinastije Vaa, 295 koja zapoinje s Gustavom I. i nastavlja se s njegovim sinom Erikom XIV. Upravo je to trenutak kad i roman zapoinje... Stari kralj Gustav umire, a naslijeduje ga poletan ali i nestalan sin Erik... Poznavatelji i ljubitelji Waltarijevih povijesnih romana najvjerojatnije e se iznenaditi pri itanju Bosonoge k?~aljice. Autor je dodue i opet izabrao vrlo zanimljiva povijesna zbivanja i odjenuo ih u povijesni roman, ali u njemu gotovo i nema traga onoj za Waltarija toliko prepoznatljivoj ivotnoj filozofiji kojom toliko duboko oplemenjuje svoja djela. to je onda vrijednost ovog djela? Premda opisuje jednu neobinu ljubavnu priu, tj. zbliavanje jednoga kralja i obine djevojke iz puka, Waltari vrlo otvoreno iznosi znaajke i postupke vladara, strahote vladanja i visoke politike. Time nam pribliava malo poznata zbivanja iz prolosti skandinavskih zemalja. Kako rekosmo, pria je u biti ljubavna, ali nikako ne i romantina. Uz opise tekoga ivota na Sjeveru, u djelu nalazimo vrlo kritiki opisane likove vladara, njihovih dvorjanika, plemia i si., ali i obinih ljudi iz puka... Zajednika znaajka svih njegovih povijesnih romana, koju e tek potvrditi svojim kasnijim, najglasovitijim djelima, je nevjerojatna dubina zahvata, ralanjivanje odnosa vjere, sveenstva, drutva i pojedinca, zanosno bogatstvo povijesnih podataka i navoda, povijesnih i dravnikih misli, duhovitih dosjetki o ovjeanstvu i ovjeku... Treba priznati, u Bosonogoj kraljici toga nema. Waltari se zaustavio na opisu zbivanja i njihovog zalea, bez neke dublje ralambe. Da li je to zato jer se radi o vedskoj, zemlji koja je tolika stoljea vladala njegovom domovinom? Ipak, treba priznati, u veini svojih povijesnih romana Waltari je na raspolaganju imao ar, privlanost i zagonetnost daleke prolosti, to u ovom djelu nije mogao koristiti. Nekih etiri stotine godina stara prolost nije, sama po sebi, toliko privlana. No zato se vjeto posluio pojedinostima vezanima za zbivanja na kraljevskom dvoru, odnose u kraljevskoj obitelji, izmeu kralja i plemstva i si. Waltari e se kasnije dokazati kao arobnjak povijesnih romana, ostajui vjeran samome sebi, neovisno o podruju i vremenu o kojemu govori. U ovim ranim djelima on je ipak drukiji... Zato vrijedi proitati Bosonogu kraljicu kao prethodnicu kasnijih glasovitih Waltarijevih povijesnih romana. (S) 296 O PISCU Mika Toimi Waltari (1908-1979). Bez sumnje najglasovitiji i najvie prevoen finski pisac. lan Einske akademije, Waltari je bio novinar, pjesnik i pripovjeda. Otac mu je bio sveenik i zatvorski kapelan, ali je umro 1914. godine, kada je Waltariju bilo tek 5 godina. Srednju je kolu zavrio 1926, a potom i sam studirao teologiju. Preao je na studij povijesti umjetnosti i diplomirao 1929. g. s radnjom o odnosu religije i erotike. Zaposlio se kao prevoditelj, bavio se knjievnom kritikom, bio je radijski izvjestitelj, urednik asopisa i pisac scenarija. U tridesetoj godini Waltari postaje slobodan pisac. Bio je najuspjeniji, ali i najproturjeniji finski pisac prije II. svjetskog rata, Waltari se nedvojbeno dokazao kao ovjek svestranoga duha, kulturan i naitan. Nevjerojatno dobro je poznavao povijest openito, a stare uljudbe posebice. Zato nije neobino to trai i nalazi nadahnue u prolosti, vjeri, istraivanjima ljudske due, ralambi i spajanju... Sebe nije smatrao propovjednikom, borcem ili prorokom. Vie je naginjao slobodi uma, humanizmu i trpeljivosti. Najvei i najpoznatiji dio ivotnoga djela su mu djela s povijesnom podlogom: Sljnuhe Egipanin, Besmrtnik Turms, Putnik, Pustolov, Tamni aneo, Tajna njegovoga kraljevstva, Rimljanin i dr. No osim tih naslova, od

kojih je najpoznatiji i najvie prevoen Sinuhe (na vie od 30 jezika!) iza Waltarija je ostalo mnogo vee djelo od stotinjak rukopisa. Uz pripovijesti i kratke prie, to su jo poeme, bajke, igrokazi, zabavne knjige, vie od 30 filmskih scenarija! Sinuhea, svoje kapitalno djelo, stvorio je s nepunih etrdeset godina (objavljen u jesen 1945.), napisavi ga za svega nekoliko mjeseci! Knjiga je praktiki preko noi postala "bestseller" u velikome dijelu svijeta. Nakon Sinuhea, daljnja Waltarijeva djela pri vrhu ljestvice pgznatosti su Tamni aneo i Besmrtnik Turms, te romani na temu kranstva: Tajna njegovoga kraljevstva i Rimljanin. U njima je \Yaltari ostvario sasvim novu polemiku kvalitetu, jer razmatra raanje nove vjere i proivljavanje tih zbivanja oima sudionika. Njegova djela najee imaju za potku povijesna zbivanja ili prilike. Neprestance ga zaokuplja odnos prema religiji i vjeri, 297 velike pobune, vladarske sudbine, tragine ljubavi, putovanja i lutanja... Najvie pak zauuje koliina izvornih podktaka koje Waltari koristi i navodi u svojim djelima. Postavlja se pitanje, kako je taj ovjek u tridesetak godina svojega ivota uspio prikupiti takvu podlogu, kako ju je uspio svrstati, zapamtiti i toliko znalaki iskoristiti? To je jedan od odgovora zato su Waltarijeva djela toliko privlana i itljiva, zato ih itatelji "gutaju". Oslikavanje prolih vremena kroz uzbudljive pripovijestf Waltariju ipak nije glavni cilj. Sve to je tek podloga odnosno velianstvena kulisa za nevjerojatnu ralambu vjenih dvojbi ovjeka, ovjeanstva, cjelokupne uljudbe, a jednako tako i najaktualnijih zbivanja. On nesmiljeno igoe ovjekovu zlou, niske strasti i opaine, no jo vie svu strahotu vlasti i moi,, uskogrudnost religije i sveenstva, politike i ratova... Osobito se okomljuje na sve oblike ideologije. Govorei o Sinuheu, jednom je prigodom naveo pouku toga svojeg najglasovitijeg romana: "uvajte se ideologija!" No jo se vie bavi "ovjejom duom i srcem", ne prezajui pred igosanjem najviih i najmonijih. S druge strane, pun je naklonosti za osjeajni ivot maloga i na izgled beznaajnoga ovjeka. Gesto pun gorine glede ovjeka i cjelokupne uljudbe, istodobno pokazuje razumijevanje za sve ljudske slabosti. On zastupa esto ponavljan stav iz vjerske povijesti, koji kae: " Tako je uvijek bilo, tako e uvijek i biti!" ovjek i svijet se pritom ne mijenjaju... Mijenjaju se tek jezici, obiaji, nonje i drugi pojavni oblici uljudbe. ivot i ljudska djela su prolazni i nitavni, no iza njih ipak neto ostaje... Tako Waltari, unato svoj strahoti i uasu koje ljudsko bie nosi u sebi, ostavlja iskru nade: ...moda e doi vrijeme, pa e ljudi pristupati jedan drugome kao bratu, ne ubijajui se meusobno... (Sinuhe Egipanin) Roman Bosonoga kraljca (Kaarina Maununtjtar) spada u Waltarijeva manje poznata djela, a osim toga i nije iz dalje prolosti. Pisao ga je prije niza svojih najpoznatijih povijesnih romana, ali je osobito zanimljiv zato jer se odnosi na povijest vedske koja je toliko utjecala i na povijest njegove domovine. Zanimljivo i kritino opisuje on zbivanja iz 16. stoljea, zbivanja to su presudno djelovala na povijest Skandinavije i odredila joj budunost za dulje razdoblje. Nakon Waltarijevih djela Sinuhe Egipanin, Tamni aneo, Tajna njegovoga kraljevstva, Besmrtnik Turms, Ples iznad grobova i Bosonoge kraljice, nakladnik priprema objavljivanje i drugih njegovih povijesnih romana... ..