sabrana DJELA Karl MAY-a KARL MAy sABLAsT sIPRAZJA OTOKAR KERsOVANi Rijeke _ 1963.

Naslov originala DAs BUsCHGEsPENsT s njemackoga prevela: IVANA PREBEG 1. U ZEMLJI BIJEDE Bila je subota o podne pred poklade. Na kraju sume i gotovo pola sata hoda od sela Hohenthala disalo se na jednom strmom obronku mnoatvo mracnih sgrada, pocrnjelih od cadja, a u njihovoj sredini kocio se dimnjak, ciji se dim dizao nebu pod oblake. Bio je to ugljenokop _ Bozji blagoslov. Zvono je zazvonilo _ smjena je zavrsila svoj rad. U otpremnoj zgradi osobno je dizalo ukopcano u stroj, i doskoro je iz crnog zdrijela izasla ceta muskaraca posutih ugljenom prasinom. Oni su od ponoci radili duboko dolje pod zemljom da bi gore na zemlji mogli zivotariti. Drugi su se odvezli na njihova mjesta. U siromasnim zelima saskog rudogorja sivi nabozan svijet. Muskarci iz smjene koja je zavrsila rad sakupili su se oko nadrudara i sklopili ruke. On je izmolio kratku zahvalnicu sto ih je Bog milostivo ocuvao kroz posljednjih dvanaest sati, a zatim su hrapava grla otpjevala crkvenu pjesmu: sto Bog cini, sve dobro cini, tako cemo uvijek misliti. I premda kod nas nije Kana, gdje tece med i mlijeko, ipak Bog obdaruje kruhom, onoga koji mu vjeruje i koji ga postuje. Kad je posljednja rijec zamuknula, uputili su se ljudi blagajniku da podignu sedmicnu zaradu. U sobu cinovnika smjeli su uci samo pojedinacno. To je bio sutljivi covjekomrsac koji je svakomu pridoslom bez rijeci gurnuo novac, a onda ga osornom kretnjom otpravio. Bilo je zato neobicno sto je danas pozvao rudare da nakon isplate pricekaju pred kucom. snijeg je bio visok preko jednog metra i jos je uvijek padao u gustim pahuljicama; bilo je neizrecivo hladno. Ljudi su drhtali od studeni, a njihova tanka odjeca nije pruzala dovoljno zastite od hladnoce. No, blagajniku se nije zurilo, pojavio se tek nakon Izvjesnog vremena. _ Po nalogu g. barona Vildzteina moram vam saopciti rece bez ikakvog uvoda _ da ce odzada placati po deset pfeniga manje po smjeni i covjeku, zima je. Potraznja ugljena je, doduse, velika, ali snijeg cini ulice neprohodnima i ometa isporuku ugljena, a pogonski troskovi postaju sve veci. To je ono sto sam vam morao objaviti. Ljudi se zaprepasteno zgledaju. culo se saputanje i mrmljanje. Konacno se jedan izmedju njih, cinilo se najstariji rudar, odluci da progovori. _ Gospodine blagajnice _ zapoce on oklijevajuci _ to je losa vijest! sjecate li se jos koliko sam ja danas primio? _ Da! sest maraka! _ sest maraka za cijelu sedmicu! sest maraka za sedamdeset i dva radna sata pod zemljom! sest maraka za sest dvanaest-satnih smjena u neprekidnoj zivotnoj opasnosti! _ Ako ti nije dosta, potrazi drugi posao! _ To ne mogu, i vi to znate, gospodine blagajnice. Ovdje su sami tkalci i rudari. Da tkem, imam preslabe oci, a ovaj rudnik je jedini u ovom kraju. Ja moram ostati. _ Onda nemoj prigovarati. _ Ja ne prigovaram, ali mislim na onih osam glava koje treba da zive od mojih sest maraka. Gospodine, mi vec odavna gladujemo i smrsavamo se. sto ce od nas bitic _ To se mene ne tice. Vrsim samo svoju duznost. Ja vam moram samo saopciti odluku

gospodina barona, i to sam ucinio. Tko nije s tim sporazuman, ne treba vise doci. Naci cu dosta radne snage. Rekavsi to okrenuo se i nestao u kuci. Ljudi se potisteno upute u grupama svojim kucama duboko gazeci snijeg. za pola sata bile su pred njima niske snijegom posute kuce, sve same sirotinjske potleusice. samo dvije su se medju njima isticale _ zupni dvor i jos jedna druga, koja takodjer nije bila daleko od crkve, i nad cijim je vratima blistalo na mramornoj ploci ispisano zlatnim slovima: Bog neka cuva ovu kucu i one koji ovamo ulaze i izlaze. Na vratima stajao je na porcelanskoj ploci natpis tvrtke: Seidelmann i sin. Kad je tamo na oknu odjeknuo snak za smjenu, potegao je i crkvenjak ovdje u selu Hohenthalu podnevno zvono. Bio je to stari obicaj da o podne u 12 sati zvoni malo zvono. U ovu zvonjavu umijesalo se ritmicko klopotanje tkalackih stanova koje je vec od najranijeg jutra prodiralo iz stanova tkalaca u snjesnu vijavicu. Vrata jedne kucice se otvore. Jedna djevojka, koja je u svakoj ruci drzala po jednu kantu za vodu, htjede izaci, ali se povuce brzo natrag jer je jaki udarac vjetra uzvitlao gotovo citavi oblak snijega. U isto vrijeme istrci iz susjedne kuce mladic. _ Zdravo Andjelka _ povice _ ti bi na zdenacc _ Da, Eduard e. _ U ovakvoj snjeznoj vijavici to nije za tebe. Daj mi kante! On joj je uzeo posude iz ruku i otrcao da donese za nju vodu. Ona se sklonila iza vratiju, ali ih je drzala pritvorenima da bi pogledom pratila Eduard a. On ju je nazvao Andjelkom, a to je ponijemceni nasiv imena Angelika, sto znaci andjeoska. Andjelki je bilo osamnaest godina, a bija je drazesna, jedra djevojka. Njena odjeca bila je jednostavna i uredna. Ruzicasta suknja od flanela sesala joj je do polovice listova; zimski kratki kaputic bio je sprijeda malo otvoren. Lice joj je sjalo ispod bujne kose. Eduard se vratio s punim kantama. Ona sirom otvori vrata. Uci, Eduard e! Vani ne mozes danas kante ostaviti i On brzo udje u kucu trljajuci ruke. _ Ruzno vrijeme _ rece on. Ako se ovako nastavi, necemo uskoro vise moci prijeci preko ceste. _ Pa ti ipak prelazis da mi doneses vode! Hvala ti! Ona mu pruzi ruku koju on cvrsto stisne. _ Pa, susjedi moraju jedan drugome pomoci. _ Ali ti si zbog toga prekinuo svoj posao. _ samo nekoliko minuta. To cu brzo nadoknaditi. _ Tebi je vrijeme dragocjeno! _ Odakle to znas, Andjelka? _ Mislis da nisam cula kako si cijelu noc radio? On je to potvrdio kimnuvsi glavom, a njegovo lijepo iskreno lice poprimilo je snuzden izraz. _ Tako je moralo biti, Andjelko; ja moram danas do mraka biti gotov. Ti znas da je moj otac sbog jake prehlade mogao zavrsiti samo jedan komad vi cetrnaest dana. zato moram ja satkati tri. _ Ti ces se razboljeti. Ne smijes pretjeravat!. Reci. Eduarde, zasto moras bas ti toliko donijeti? _ Mi trebamo mnogo novaca. Seidelmann je otkazao ocu zajam, Boze, je li moguce _ povice ona prestraseno. _ Bogatom Seidelmann u to ne treba! _ _ sigurno, ali sto nam to pomaze? On kaze da je u poslu vrlo mnogo Izgubio, pa mora povuci sav novac koji ima vani. _ To ne vjerujem. mozda ima neki drugi razlog. snazna rumen prekrije Eduardovo lice.

_ To je, doduse, moguce _ odgovori on suzdrzivo _ a mislim da mi je i razlog poznat. _ No? _ radoznalo je ispitivala ona. _ " sada ti necu reci, jednom drugom zgodom. Ti imas posla s ruckom. _ O, ne, to je vec proslo. Imali smo ocevo najmilije jelo: suho meso sa zelenim valjuscima. _ A sto imate vi danas? Eduard jos jace porumeni a da se to ne primijeti, okrene se u stranu. 8 J^j^>>i^st^5ik3sBKsk^.*5is^ _ Ja zbilja ne znam, Andjelko! Kad sam u tako hitnom poslu, onda zbilja nemam vremena paziti na to sto majka kuha. Vidjet cu to i onako vrlo brzo. Zbogom, Andjelko! _ Zbogom. Hoces li veceras doci k nam? _ Da, doci cu! _ rece i otrci u snjeznu vijavicu. Kucica, u koju je zurio, bila je jos manja od one Andjelkinih roditelja. Hodnik je bio od cvrste ilovace; desno je bio prostor sa odlaganje stvari i staja za koze, lijevo pak soba za dnevni boravak. Ona je imala samo dva prozora , a pred svakim je stajao po jedan tkalacki stan. Upravo, kad je Eduard usao u sobu, zacuo je majcin glas: Dodji, oce, sidji sa stana! Idemo jesti! Polagano i tromo slijedio je tkalac ovaj poziv. Bio je zgrbljen, a kosa mu kao i majcina bila je prerano posijedjela. Neimastina i brige su to ucinile. Na majcin poziv pocelo je kretanje u uglovima i kutovima sobe. Petoro djece osim Eduard a pojurilo je prema svijetlo ociscenom stolu, dok je majka donosila zdjelu krumpira. Otac sklopi ruke. _ Molit cemo! svi pobozno priklone glave: Ti nam, Boze, darujes sada tako ocinski jelo i pilo, mi te slavimo; sve sto nas krijepi i hrani, dobivamo iz tvoje ruke. Gle, Oce, tvoje darove primamo sa zahvalnoscu iz tvoje ruke. O, daj, da ih mozemo uzivati i da ti sa to takodjer budemo zahvalni. _ Tek sada je otac sjeo za sto je bio znak da pocinje rucak. Djeca su pohlepno prionula, kao da stoje same poslastice na stolu, a ipak je u zdjeli bio samo neoljusteni krumpir, i nista drugo osim soli koju je majka malko isprzila da bi dobila posebni okus. Tada se otvore sobna vrata, a u sobu udje stari, nemocni covjeculjak. _ Dobar dan, kume Hauser! _ posdravi dosljak koji se naprezao da savlada kasalj. _ Vi bas jedete! Ne bih htio smetati! Doci cu drugom zgodom! _ Ostani samo! _ odgovori Hauser. _ Uzmi tamo onaj podnoznjak, nas ne smetas. starac se zgurio uz pec i opipavsi je promrmlja: _ O, jao. nema vise vatre! 9 _ Kum bi se htio grijati _ rece tkalac svojoj seni. _ Podlozi jos , majko! Gospodja Hauser se zabrine: _ Ugljen je sav potrosen, oce! _ Onda uzmi drva! _ Vise nema ni njih! Upravo su dotekla, da skuham krumpir. _ A koliko jos imas novaca? _ Deset pfeniga _ Onda daj sa to donijeti poslije ugljena. Jesi li jeo, kumec starac zanijece glavom i baci pozudni pogled na zdjelu koja se vidljivo praznila. _ Danas jos nisam. Ja sam bio-hm-bio sam kod gospodina Seidelmanna i htio sam ga pitati, da li-hm, no taj ne da nista. _ No, pridji blize i prioni! starcicu to nije trebalo dvaputa reci. Umjesto sesnsest sada je osamnsest ruku nastojalo da izprazni zdjelu. Kad su pojeli posljednji krumpir ustade otac Hauser. _ Pomolit' cemo se! svi sklope ruke.

_ zahvaljujemo ti. Gospodine Isuse Kriste, sto si bio nasim gostom! _ Na to nadoveze tkalac strofu: No, mi smo i ovog puta siti, kad nas je Bog nahranio i napojio. Njegova dobrota neka bude slavljena! On ce nam i dalje davati nasem zivotu jelo i pilo, ali i oskudicu!. Hauser razrijesi sklopljene ruke, a gost mu pruzi svoju desnu ruku, _ Hvala ti, kume! Ti ni ne slutis sto si za me ucinio. cas prije sam ti rekao da danas jos nisam nista jeo. sad cu ti priznati da vec od prekjucer uvecer ni zalogaj nije prosao kros moja usta. _ Dobri Boze! _ povice Hauser. _ Majko odrezi mu jos komad kruha! zena se smeteno nakaslja. _ Ta, ni kruha nemamo vise. oce! _ zar zbilja nemamo nista vise? _ Ni mrvice! 10 Hauser je pogleda, a ona je odmah shvatila taj pogled. Uzme maramu i ode. za cas se vrati. Bila je otrcala pekaru i tamo potrosila za kruh onih deset pfeniga odredjenih za ugljen. starac je bio do suza ganut. _ Bog vam platio! _ Ali uzeti to ne mogu. Vasoj djeci je isto tako potreban kruh kao i meni. _ Uzmi i jedi! _ zapovijedi Hauser. _ Eduard ce ici kasnije k Seidelmann u s ona cetiri komada koja ce danas biti gotova. Dobit cemo novaca i moci cemo najnuznije kupiti. A ti nemas mogucnosti da nesto zaradis. _ Da, da, to je istina _ potvrdi starac i oklijevajuci prihvati. _ Prije je bilo drugacije. Bio sam jedini brijac u ovom kraju. sad ima i drugih, a moja je ruka postala drhtava tako da vise ne mogu drzati britvu. Vremena postaju sve gora, a takodjer i ljudi. znate li vec sto se prosle noci dogodiloc _ sto? _ Kad je sumar jutros rano posao u sumu usprkos losem vremenu, zastao je njegov pas iznenada kod jednog nanosa snijega i nije se dao maknuti s toga mjesta. Kad je sumar poceo istrazivati, otkrio je jedan les. _ O, Boze! smrznut covjekc _ Ne, umoren! Hauserovi su se skamenili i nisu mogli ni rijeci progovoriti. Eduard se prvi snasao. _ Tko je? Netko odavle? _- Pogranicni oficir, porucnik! Tane mu je prosviralo glavu. _ Onda su to bili krijumcari! _ sama sablast siprazja je to ucinila. _ Na temelju cega se to zakljucuje? _ Mrtvac je imao jednu cedulju u dzepu, na kojoj je pisalo: Tako ce se dogoditi svakomu tko uznemiruje krijumcare. _- sablast siprazja! _ strasno! _ zavapi gospodja Hauser. _ Da, potvrdi starac. To bas i jest tako! Jutros je jedan od pogranicnih strazara bio u krcmi i pricao da se prosle noci vise od trideset krijumcara odzuljalo 11 preko granice. Granicari su ih vidjeli samo iz daljine, ali ih nisu mogli uhvatiti. _ Nisu ih mogli uhvatitic Pa, granicari imaju oruzje, starac usdahne duboko. _ sta moze oruzje protiv ljudi koje stiti sablast siprazja? sad se umijesa Hauser opet u rasgovor. _ Vi ne mislite krscanski, kume! sve u svijetu tece svojim prirodnim tokom, a gospodin Bog se brine zato da dobro uvijek pobijedi, pa nece ni ovo biti iznimka. Tko je po tvom misljenju sablast siprazja? _ To mora biti sama sotona! _ zgrozi se starac. _ Ja mogu to posvjedociti jer ja sam sablast siprazja vidio svojim ocima. Bog neka ocuva svakoga od takvog susreta! Mogla me od toga i smrt snaci! Hauserovi su se najezili od straha. Prestraseno i nepovjerljivo buljili su u govornika. Otac i majka izmijenili su znacajne poglede, kao da hoce reci: Ipak

ima u tome istine na tom sto ljudi u selu brbljaju o sablasti siprazja. Kum je vjerodostojna osoba i sto on tvrdi mora biti tacno. svi su bili tako smeteni da nitko od njih nije postavio nikakvo pitanje, premda im je iz ociju virila zelja da nesto poblize zasnaju. samo Eduard savlada strah, te se stvarno htio uputiti u pojedinosti, pri cemu, naravno, nije mogao sprijeciti da mu glas ne bi podrhtavao: Zasto kum nije nikada o tom govorio da je vidio sablast siprazja? _ Tebi je lako to pitati, sinko moj _ uzdahne starac. _ Lako je! Valjda mislis da je kum to izmislio? Ne, ne, ne upleci mi se u rijec. Ne trebas se ispricavati. Ja cu ti odgovoriti na pitanje. Ali prije moraju ovi malisani izaci iz sobe. On pokaze na Eduard ovu mladju bracu. _ Ako vec govorim, to smije biti samo pred ljudima u koje se mogu pousdati. Odmah su poslali svo petoro djece u komoru. Oni su otisli poslusno i bez rijeci. Ali su u pokrajnjoj prostoriji pritiskivali nosove na pukotine u vratima i izmjenicno jedan drugomu odztupali mjesto, jer su gorjeli od zelje da uhvate nesto od onoga sto je pricao kum o cvom dozivljaju sa sablasti siprazja. Njihovi na12 pori bili su, dakako, uzaludni jer je starac govorio tiho i oprezno prigusenim glasom. Do malisana u komori dopirao je samo suhi kasalj koji je starac uzalud pokusavao svladati. cule su se tu i tamo upadice prestrasenih roditelja i Eduard a. _ sama sablast siprazja zapovijedila mi je da cutim _ zapocne stari cim su se vrata sa malisanima zatvorila. Pri tom se plaho obazreo, kao da pretpostavlja da bi se to strasno bice, o ciju se zabranu upravo ogrijesio, moglo pojaviti iza ledja kao osvetnik. Tada nastavi dalje: _ prijetila mi...... _ zaboga, kume! _ mucala je zena. _ Ja ne zelim vise nista cuti! Ali Eduard i otac davali su joj znakove da suti. _ Pricaj dalje! _ ponuka Hauser starca _ kako se to sve dogodilo, kada i gdje? _ Bilo je to po prilici pred cetiri sedmice _ zapoceo je gost. _ Noc me zatekla u sumi, dok sam skupljao drva. cesto sam morao sjesti na svoj kos da se odmorim, jer mi je zeludac krcao, a noge su mi drhtale od slabosti. Konacno sam svoje breme naprtio i koracao kros svedzku jarugu da skratim put do sela. _ Aha _ promrmlja Hauser _ kros svedzku jarugu! Tamo vec odvajkada nije sigurno. _ Na to sam pomisljao i sam _ povladjivao je starac _ dok sam gazio korak po korak visoki snijeg. Desno nad strminom zasjao je mjesec. Pokazivao je cudno lice, kako se meni cinilo, nikako ne onako prijazno kao obicno. s lijeve strane strsilo je gusto dzbunje _ vi ga znate. Vjetar je u njemu sustao. To je bilo upravo tako, kao da sapuce stotinu duhova. Iznenada poleti nesto crno preko moje glave. Inace bih bio pomislio: sova. Ali one veceri sve je oko mene bilo tako jezivo: mjesec koji je virio ispod oka, sustanje i sum tik ispred mene i _- tamna sjena. sve je bilo upravo tako da mi je od straha pao iz ruke stap o koji sarn se odupirao. Govornik je malo zastao. Usrujavanje mu je zaustavilo dah. Hauserovi su sutjeli, ukoceni od groznicavog iscekivanja. U sobi je bilo tako tiho da su se kroz pukotinu na vratima cula djeca iz pokrajnje sobe. Tada nastavi starac: 13 _ Ja sam se sagnuo da podignem stap. Kad sarn se opet uspravio _ da _ sta da kazem _ upravo sam se ukocio, nisam se mogao uopste micati, a ni glasa nisam dao od sebe. Desno gore na goloj strmini stajala je bijela prikasa koju je jasno obasjavao mjesec. Prikasa je podigla ruku kao da prijeti, a tada se oglasio neki glas tako jeziv i promukao, kao da dolazi iz groba. _ sto radis ovdje, bijedni covjeculjce? _ sto sam odgovorio i ucinio _ ja ne znam. Bio sam kao lud od straha. Gotovo vjerujem da sam htio darovati tom strasilu ona mucno sakupljena drva i kos, a k tome ona posljednja tri pfeniga iz svog dzepa. Ali prikaza mi je doviknula: Meni ne treba tvoja krama. Ja sam svemocna sablast siprazja. Tornjaj se kuci i jao tebi ako u selu ista spomenes o nasem susretu! Ja cu ti se prikazati u ponoci i zakrenuti ti vratom! _ sad mozete misliti, dragi moji, da mi se radilo o glavi. Polumrtav dosao sam kuci i nikome nisam ni rijeci o tome spomenuo.

_ A sada si se ipak usudio? zasto? _ ispitivao je Hauser. _ Jer bih se inace naprosto ugusio. Nekome sam se ipak morao izjadati. _ Dobro, dobro, kume, i mozes biti siguran da Hauserovi ne brbljaju. _ To znam i sada mi je ipak lakse\. Vi ste culi i ko je sablast siprazja _ necastivi u ljudskoj spodobi! Providnost Bozja neka nas ocuva od njezinih postupaka! A sada konacno idem. Vi imate posla. svaka minuta je dragocjena. jos jednom hvala na svemu! On se sa svakim porukuje. Hauser ga je ispratio po starom obicaju do ulaznih vratiju. Upravo kad su tamo stajali zacula su se zvonca dvopreznih saonica koja su projurila, a u njima je sjedio covjek sav umotan u krzno. _ stranac _ rece starac. Ali Hauser ga je uvjerio o necem drugom. _ Ne! Zar ga nisi prepoznao? Ma, da, tvoje oci su sve slabije. To je bio rentijer Seidelmann , brat ovdasnjeg trgovca. Apostol bratstva? Jao! To ne sluti na dobro. Kad taj dodje u mjesto, uvijek donese nesrecu. Teska vremena, kume, teska! sbogom! 14 Kad je Andjelka Hofmann donijela majci kante s vodom u kuhinju, usla je u sobu, gdje je stajao njen otac kod stola i pregledavao upravo dovrseni komad tkanja. I ova je soba bila malena, ali je bila udobnija od Hauserove. Kod Hauserovih su roditelji morali napuniti sest gladnih ustiju; a ovdje je Andjelka bila jedino dijete. Otac je mrko pogleda: _ Gdje si bila? _ isla sam po vodu. _ Ti sama? Ona je u neprilici pocela nesto sredjivati kod prozora. Tako je mogla ocu okrenuti ledja. _- No, sto je? _ upita strogo. _ Odgovori! _ Eduard je isao umjesto mene _- prizna ona tiho. _ Eduard i samo uvijek Eduard ! _ mrmljao je on. _ Taj bijednik. _ Ni mi nismo bogati. _ To vise treba teziti sa bogatstvom! Andjelka pogleda oca zacudjeno. _ Mi i bogatstvo? _ zapita. _ To dvoje se prije sudnjeg dana ne moze sastati. _ Ne govori gluposti _ promrmlja otac. _ Ti si mlada i zgodna, pa nije tako nemoguce da se u tebe zagleda neki imucniji momak. Ona stidljivo okrene glavu. Ali stari je bio uporan i pristupivsi joj sasvim blizu, poceo navaljivati: _ No, kako je s tim? svi lete za tobom? I......? _ Ja necu nijednog! _ izmuca ona naglo. _ Nijednog, gle, gle! To znaci: nijednog osim Eduard a? _ Iz ocevih rijeci izbijalo je zajedljivo podrugivanje. Onda je opet postao otresit i grub. _ Odgovori! _ Ili mozda nije on tvoj dragi? _ Ne _ branila se ona. Ali otac se samo nasmije. _ Mene neces uvjeriti. Ili mislis da ja ne znam sto se sbiva iza mojih ledja? Nista, bas nista se ne dogadja! _ Tako? Zar ti jos nije govorio o ljubavi i slicnim stvarima? _ Nije ni rijeci! 15 Andjelka je to tako jasno i odlu?no ustvrdila da se stari malo ublasio: _ Ja nemam nista protiv njega _ on je sasvim pristao mladic, ali tamo kod njega je bijeda nasla svoj dom! Vas dvoje niste jedno sa drugo. Bojao sam se da ste se vec potajno sporasumjeli. Ali tim bolje ako od toga nema nista, jer ja ne bih nikada dao svoj pristanak. sada snas kako mislim i ravnaj se prema tome. On slosi svoj rad, obuce kaput i poce da preda Seidelmann u tkanje. Cetvrt sata kasnije usao je u Seidelmann ovu kucu kros vrata iznad kojih se moglo procitati poslovnica, Mlad covjek zagrisljivog izgleda bio je tu sa jednom tesgom

i pisao. Bio je to Frits Seidelmann , sin trgovca Martina Seidelmann a. On je bio covjek srednjeg rasta, ali krupan. svojom vanjatinom bio je gisdelin, a takvo mu je bilo i ponasanje. Njegovo lice toga casa nije odavalo najbolje raspolozenje ali se rasblasilo, cim je ugledao tkalca Hofmanna. _ A Vi ste to! _ odvratio je na skromni Hof-manov posdrav. _ Opet ste zavrsili jedan cijeli komad ove sedmice? _ Da, cijeli. Ali sam imao mnogo muke. Predivo je bilo neobicno lose. _ Oho! To ni sami ne vjerujete _ protivio se Frits Seidelmann . _ Ta vi znate da sa vas uvijek izaberem najbolje! Hofmanov izras lica bio je lukav i nepovjerljiv. _ Vi sumnjate u to? _ nastavi mladi Seidelmann . _ To nije lijepo od vas, jer znate da vam ja uvijek dajem prednost. Placam vam vise nego ikomu drugomu. za ovakav rad dajem osam maraka, ako je bes pograske, a vama sam uvijek davao deset. _ Da, gospodine. Seidelmann , _ usudio se primijetiti tkalac _ ali ja sam vas najbolji isporucilac. Frits Seidelmann se nasmije podrugljivo. _ sto vi sebi ne utvarate, Hofmanne! Vi ne radite bas tako dobro. Naprotiv nitko mi ne donosi komade s takvim greskama kao vi. snate li tko je 16 moj najbolji radnik? Eduard Hauser! On u tkanju nema nikada greske, a izradi dvostruko vise od vas. Ako mu uza sve to nisam narocito sklon, to ima svojih razloga! No, dajte robu! On povremeno pregleda robu. _ Hm _ pokudi on. _ Ovdje je nit prekinuta! Zar niste to sami primijetili? _ Dakako da sam primijetio, ali se ne moze vise popraviti. _ Bit ce ustega! _ zbog jedne prekinute niti? _ Naravno! Ovoga puta dvije marke manje! Tkalac se zgrosi. Dvije marke, to je bio znatan iznos za njegove prilike. _ Dvije marke _ promuca _ pa to mi, valjda, necete uciniti? _ zasto ne? Vas rad, doista, ne vrijedi vise. Ali... hm... mozda bi se dalo o tome govoriti, ali us pretpostavku da ste razumni. Hofmann se zacudi i ispi ti j ivo pogleda mladog Seidelmann a. _ Razuman? Ne sjecam se da ste me ikada upoznali s nerazumne strane. smijem li znati sto to znaci? U prisvuku njegovih rijeci osjecalo se lukavstvo koje se vec prije odrazilo u njegovim crtama lica. Mladi Seidelmann , koji je inace volio istupati prema tkalcima kao gospodar, predvidio je Hofmannovo ponasanje, naslonio se nemarno na svoju tesgu i odobravajuci klimao glavom. _- Odmah cu vam reci, o cemu se radi. Vi ste svakako culi za kasino u gradu? _ Hm! Ja znam da se tako zove drustvo mlade gospode koja ima vise novaca nego mi tkalci. Vi, sigurno, takodjer spadate medju njih, gospodine seidelmann? Tako je! A sad cujte! Ja sam pozvao za slijedeci utorak ovamo gospodu ovoga kluba. Malo cemo se pozabaviti. U gostionici bit ce maskirani ples. sato trebamo, naravno, plesa?ice. Ja sam mislio na vasu kcerku! 2 sablast siprazja 17 Frits Seidelmann namjerno zastade. Htio je vidjeti, kako ce djelovati njegove rijeci na Hofmanna. Koliko je poznavao oca ove lijepe djevojke, bio je slijepo zaljubljen u svoje dijete, a uz to sam ohol i tast. Bit ce, dakle, ponosan na ono sto mu je ovdje ponudjeno. I doista na Hofmannovu licu odrazilo se najprije cudjenje, a zatim radost te se nasmijesi polaskano. Seidelmann pomisli: kako on sada glupo izgleda! Ali to je bilo samo u prilog trgovcevom sinu, jer je s ovom gluposcu racunao kad je isao sa svojim ciljem. _ Andjelku _ hocete _ pozvati? U kasino? Seidelmann podigne znacajno obrve. _ Dakako! A nadam se da cete vi znati cijeniti tu cast. Moram vam reci da moji prijatelji dovode svoje plesacice iz grada _ sve same postovanja vrijedne dje-

vojke. Vasa kcerka ce tu biti u najboljem drustvu i....... _ Ali, molim Vas, gospodine Seidelmann e _ prekide ga tasti otac _ kako mozete tako govoriti! Andjelka ce biti izvan sebe od radosti kad joj donesem poziv. _ Nadam se! Ta to je za nju doista narocita cast, na kojoj ce joj zaviditi cijelo mjesto. A ja sam vec na sve mislio. Poslat cu vasoj kcerki kostim Talijanke. Vi pri tom necete imati nikakvih troskova. Bilo mi je samo stalo do toga da dobijem vas pristanak, dragi moj Hofmanne. Naravno, glavno je pitanje, hoce li Andjelka htjeti doci. _ Pa to se razumije! _ uvjeravao je Hofmann. _ Mislite? Mlade djevojke su katkada hirovite osobito, ako su zgodne, a mladi?i im svagdje udvaraju. Vasa kcerka sigurno ima svoga odabranika? . _ Ni govora! _ No, koliko znam, udvara joj mladi Hauser. _ Neka samo udvara, prosjak! Taj i moja Andjelka _ no, to bi bilo nesto! Ja to ne bih nikada dozvolio. _ Imate potpuno pravo. Tako lijepa djevojka moze dobiti nekog drugog, a ne onoga golju. Ali vratimo se nasoj stvari! Mogu se, dakle, pouzdati da ce Andjelka doci u utorak na maskirani ples kao moja plesacica! _ Ja jamcim sa to! 18 _ A sada ono glavno! Djevojka ne smije Znati tko je poziva. _ A tako! _ Razumljivo! To je maskirana zabava, na njoj ne treba poznati jedan drugoga. _ shvacam! _ potvrdi tkalac prostodusno. _ I vi cete odrzati rijec? Nista necete odati? _ Obecajem vam, gospodine Seidelmann ! _ Dobro! sad cu i ja biti obazriviji i previdjet cu lomljenje niti. Evo _ deset maraka! Hofmann je ponisno spremio novac i otisao sretan sto je njegovu kcer izabrao sin bogatog posrednika da je povede na ples. On je pomisljao na zal ostalih djevojaka u selu, a sebe je uvjeravao da Frits seidelmann mora biti do ludila zaljubljen u Andjelku. Konacno se izgubio u mastanju o buducnosti. Pomisljao je na ovo: Andjelka neka bude samo razborita _ pa cemo uskoro slaviti bogato vjencanje! Seidelmann je gledao, naprotiv, sa tkalcem us podrugljivi smijesak i pomisljajuci na vecer u kasinu zadovoljno trljao ruke. U tom casu zacula su se zvonca saonica, koje su prije toga vidjeli Hauser i stari brico. One su se zaustavile pred Seidelmann ovim posjedom. Frits se prenuo iz svojih misli i prisao prozoru. Na svoje iznenadjenje opazio je u saonicama svoga strica. _ Do vraga, stric! On dolasi nenajavljeno. Moralo se nesto vazno dogoditi, ili ce se dogoditi. _ Pozuri se da pozdravi strica koji se bio, medjutim, izvukao vec ispod pokrivaca i krzna, te sisao sa saonica. _ Dobro dosao, strice! _ posdravi mladi seidelmann. _ To je ugodno iznenadjenje! stric dostojanstveno zagrli necaka. On se pri tom ponasao kao otac junaka u jeftinom i slabom kazalistu. Uopce je sve na ovom covjeku izgledalo namjesteno i izvjestaceno: njegov hod, njegovo drzanje, njegov pogled pa i sam nacin govora. 19 _j Gdje ti je otac, dragi Frits? - To je zvucilo, Kao da je August Seidelmann govorio dobro nenaucenu ulogu. Njegov necak se znao majstorski prilagoditi nacinu posjetioca. Odgovor je bio dostojan pitanja. 19 _ U svojoj sobi, dragi strice! Dok je kocijas nespretno spremao novac sto ga je dobio za voznju, usli su stric i necak u kucu i popeli se stepenicama u stan Seidelmann ovih. Tamo im je domacin vec dosao u susret. Opet je nastalo posdravljanje uz mnogo lijepih rijeci, ali se ovdje nije osjetila prava srdacnost, koja je uobicajena medju rodjacima. Iznimka je bila samo domacica, koja se nacas pojavila u predvorju, da posdravi sogora.

Ali ona, ocevidno, nije bila mjerodavna u ovom domu. Po svojoj prirodi bila je nespretna i zastrazena, pa nitko nije ni primijetio kad je opet otisla. Kad su ova tri muskarca kasnije sjedila u trgovcevoj radnoj sobi, pruzali su sliku udobno smjestenih clanova porodice. Braca Seidelmann nalikovali su jedan drugome toliko da bi ih se moglo zamijeniti, a sin i necak je potpuno pristajao uz njih po svom izrazu lica, drzanju i stasu. samo sto su Martin i Frits Seidelmann u svom izrazu ociju odavali vise energije i odlucnosti, a rentijer August Seidelmann vise lukavosti i podmuklosti. svaki se smjestio udobno na svoj nacin: stric je izvukao svoju kesu duhana sa smrkanje, izvadio ga malo i poceo se raspitivati o prilikama, kakve su u posljednje vrijeme vladale ovdje. _ Nista se dobra ne cuje u gradu o ovim brdinama, _ nadodao je on. _ Novine pisu da ljudi ovdje gore gladuju. Vas dvojica mi ne izgledate tako. svoje rijeci popratio je grubim i glasnim smijehom. Ali trgovac se samo smijeskao: _ Kad je rijec o gladovanju, onda to vrijedi uz izvjesna ogranicenja, dragi moj. Onaj tko je vrijedan, taj se uvijek probije, isto katkad nsidju i teska vremena. Izraz rentijerovog lica izmijenio se najednom. On skupi obrve i napravi nezadovoljno lice. _ s ovakvim stvarima necemo se saliti, dragi brate! Ova zima je za mnoge ljude uistinu strasna, i ne treba samo na sebe misliti nego i na druge, kojima je sreca manje sklona. 20 _ Ono! _ dobaci Martin Seidelmann . _ Zar ces nam mozda odrzati moralnu propovijed? Lijepo te molim, postedi nas sa svojim govorima o bratstvu i opcoj covjecnosti! _ Ta ne! Ja mislim upravo da svoje ideje objavim ovdje u javnosti. Ti znas da je moje srce prepuno blagosti i samilosti. Toliko me je potresla bijeda koja je, navodno, ovdje savladala da sam priredio sabirnu akciju u korist ovih gorstaka koji gladuju. Ja cu ovdje odrzati jedno predavanje o svojim nazorima na svijet, cisti prihod ide u korist moje sabirne akcije. Do sada sam sakupio vec dvije tisuce maraka da ih podijelim onima koji najvise zavredjuju ovakav poklon. Frits se smjestio u jedan kut sobe i samo se cerekao, a trgovac se upravo smijao. _ To je dobra sala, August. Najdostojniji si, naravno, ti sam. Ili mozda mislis da moj sin i ja takodjer spadamo u to drustvo. August Seidelmann isbjegavao je ove vrlo jasne aluzije svoga brata. On se zadrzao samo na posljednjem njegovom pitanju. _ Hm _ mrmljao je on _ dostojni ili nedostojni, ali se cini da vama svakako ne treba pomoci. Danas sam procitao iznenada na tvojim vratima natpis seidelmann i sin. To izgleda, kao da si najednom postao veletrgovac. _ Tako je! _ Ja sam sada ono sto se u nasem kraju naziva posrednikom. _ Posrednik? sto je to? _ To cu ti razjasniti. Posnato je da ima tvornicara, ciji je posao toliko razgranat da nemaju ni vremena, ni volje da se bave radnicima iz kucne radinosti. sa tkalcima, dakle, iz kucnog obrta oni saobracaju samo preko posrednih osoba. To su ti posrednici. _ Razumijem. Takav posrednik si i ti? _- Da! Mjesne prilike su me prisilile na to. Ovdje ima mnogo tkalaca, a ljudi ne nalaze posla u ovom kraju. sato sam dosao u vezu s nekoliko tvornicara koji mi salju predju i uzorke, a meni placaju odredjenu svotu po komadu. Ja podijelim posao tkalcima i zadrzim od njihove nadnice jednu malenkost sa sebe. 21 _ A koliko iznosi ta malenkost? _ Prema tome. Dobijem li po komadu dvadeset maraka, dobije radnik osam, najvise deset maraka. _ Hm, dobar posao! _ rece August Seidelmann , prijatelj covjecanstva. _ svakako! Osim toga imam jos jednu zaradu kod toga. Dobijem li sa komad cetrdeset funti prediva za izradu, dobije tkalac samo trideset i pet. Od toga mora izraditi

komad. Ako ne moze s tim zaci, onda mora kupiti kod mene ono sto mu fali. Ovdje je bilo prekinuto trgovcevo izlaganje koje bi moralo svakom postenom covjeku natjerati rumenilo gnusanja u lice. Bilo je javljeno da je rucak na stolu. Dakle, ova trojica pocu u jedacu sobu i sjednu sa sto. Tu su nastavili vec zapoceti rasgovor i navodni prijatelj covjecanstva imao je prilike da prekori svoga brata koji se pokazao kao izrabljivac sirotinje. Ali on to nije ucinio jer se sasvim predao uzivanju slasnog jela: svakao je punim ustima, otpio bi tu i tamo po koji gutljaj vina i promrmljao pokatkad nesto u brk, sto se nije moglo razumjeti, ali po zvuku glasa to nikako nisu mogle biti rijeci prijekora ni gnjeva. Seidelmann ovi utrosili su mnogo vremena na jelo. A dolje u poslovnici, medjutim, cekali su tkalci iz kucne radinosti koji su dosli poslije Hofmanna da predaju svoju rad od jedne sedmice i da podignu malu naplatu za svoj trud. Medju njima je bio i Eduard Hauser. On je donio svoja cetiri komada tkanine za odjecu i nestrpljivo je cekao na novac, jer kod kuce nisu imali ni ogreva ni hrane. Konacno se pojavio Frits Seidelmann . Najprije je preuzeo rad od svih drugih, a Eduard a Hausera pustio je cekati, premda mu je medju prvima primio ona cetiri komada tkanine. Napokon je svima isplatio i uputio se da pregleda Hauserovu robu. Pri tom se smrknuo: _ sto je to? Mislim cak da je prelomljena nit! Eduard se iznenadi. _ Prelom niti? To se meni nikad nije dogodilo. 22 _ Pa ipak je tu, i te kakav! _ Nemoguce, gospodine Seidelmann ! Frits Seidelmann dobaci mladom tkalcu strogi pogled. _ Zar vi mislite da ja nemam ociju? A zasto bi to bilo tako nemoguce? _ Jer sam sve komade prije tacno pregledao. _ Pa, pogledajte! Evo, ovdje! On prinese Eduard u pred oci gresku koja je uistinu postojala, ali je potjecala od Hofmanna. Eduard uzme tkaninu u ruke i brizljivo je pregleda. _ Gospodine Seidelmann ! _ rece on mirno i odlucno _ ovo nije moj rad. _ Kako? sto to znaci? _ Ja poznam svoj rad i rad svoga oca. _ Zar hocete time reci da su vam ovdje u poslovnici zamijenili ova cetiri komada? _ Zlonamjerno sigurno to nije ucinjeno, gospodine Seidelmann e, ali vi ste sigurno uzeli zabunom rad nekog drugoga koji je, mozda, lezao pokraj mojega. _ Iskljuceno! _ Ja se ne varam! _ Onda naprosto ne znam, sto da mislim? _ Onda cu vam ja malo pomoci! Znadete li sto vrijedi ovaj komad? _ sigurno preko 60 maraka. _ sedamdeset i dvije marke! A vi ste to unistili. Morate to nadoknaditi. Ovaj komad ne mogu prodati. Vracam vam ga. To je vase vlasnistvo i platite mi za to sedamdeset i dvije marke! Eduard u Hauseru bilo je kao da ga je netko bicem osinuo. _ O, Bose! _ zastenje. _ Ta ja nemam ni sedamdeset i dva pfeniga! _ To cemo urediti. Ali najprije cu pregledati ona tri druga komada. Frits Seidelmann je trazio i ispitivao, ali nije nasao nijedne greske. Tada je uzeo broja? niti i povecalo da ispita lanac i utku. _ Ah! _ rece tad. _ Nije lose! _ Koliko zamaha na duzinu jednog palca? _ Pedeset. 23 _ A ja sam nabrojio samo cetrdeset i pet. Ne, moj dragi, to nije tkanina sa odjecu _ to je krpa, dronjak! Tko ce takvu stvar kupiti? Ovakvim losim radom isgubit ce nasa kuca svoj ugled. Vise vam ne mogu dati nikakve narudzbe. A sad recite, mozete li platiti sedamdeset i dvije marke? Eduard nije smogao nikakav odgovor. On pogleda trgovca ludjackim pogledom. _ Ja znam odgovor _ rece Frits Seidelmann . _ stvar je rijezena, a ja cu preuzeti

stetu na sebe samo da se rijesim zla. Vi, naravno, necete dobiti placu za rad, a ni posla nema vise za vas. _ Gospodine seidelrnanne _ izmuca Hauser. _ zar cete nas upropastiti? _ sto se vi mene ticete? svaki je kovac svoje srece! Radite bolje! Basta! _ sbogom! On metne tkaninu na stranu, okrene se i ode. Eduard u je sve to bilo kao ruzan san. On je stajao usred prostorije i nije znao, nije li sto bilo prividjenje? Konacno se otrijeznio: ovdje postoji jos samo jedno sredztvo: mora razgovarati sa seidelrnannom _ ocem. Tesko srca uputio se u njegovu privatnu poslovnicu i vec je bio odahnuo kad ga je ovaj primio. Njegovo pouzdanje je opet brzo nestalo, kad je u sobi pored trgovca nasao Fritsa Seidelmanna i strica. _ sto zelite? _ upita Martin Seidelmann strogo. _ Htio sam Vas zamoliti, da dobrostivo.... _ Ah, da pogledam ona cetiri komada tkanine za odjecu? _ brzo ga prekine trgovac. To nije potrebno. Moj sin me je izvijestio o svemu sto se dogodilo. Njegovo misljenje je za mene mjerodavno, a za vas tim vise. jos ste prosli vrlo dobro! _ Ali gospodine Seidelmann e, meni nije poznat nikakav prijelom niti, a sva tkanja imaju pedeset udara. Vas sin morao se zabrojiti. Ja priznajem da smo bez pfeniga i da u ovoj studeni nemamo ni ogreva ni hrane. _ sto se to mene tice? Trebali ste bolje raditi. Moj sin ima pravo. Vi ste previse zgotavljali u posljednje vrijeme. Kod takvog prenaglog rada mora izradba biti povrsna. 24 _ Gospodine Seidelmann e, ja sam dan i noc radio, jer ste nam otkazali onih 120 maraka. _ Ah, sto! Ostajem kod odluke svoga sina. Vi kod mene ne mozete dobiti vise nikakav posao. Ukoliko do konca slijedeceg mjeseca otkazanu svotu ne isplatite, uzet cu vasem ocu tu dascaru! _ Boze moj! To bi bilo strasno! Tada se digne stric i pokaze mu ispruzenom rukom vrata. _ Izadjite! Ja ne mogu podnijeti ovakve ispade. Izadjite! Eduard je izasao kao u omaglici. Osjetio je nesto kao gadjenje; kao da mu je bilo prazno u glavi, a srce mu je snazno udaralo. Putem ga je svladala slabost. On sjedne u duboki snijeg, pokrije lice rukama i zaplace kao malo dijete. Tako bi rado bio ostao sjediti cijelu noc. Mozda bi se bio ukocio od studeni i zaspao da se nikad vise ne probudi, ali je pomislio na roditelje i bracu. sato se prenuo, skocio i ponovo poceo gaziti snijeg iduci prema kuci. Njegova vijest je izazvala tamo muk i zaprepastenje. Majka je sklapala ruke, a braca i sestre su plakali. Otac je bez rijeci saslusao Eduard ov izvjestaj; tesko je disao, kao da ce mu nestati zraka, i rukom je presao preko cela, kao covjek koji se budi iza sna. On se doista probudio iz jednog lijepog sna, zapravo iz ocekivanja da ce Eduard donijeti kuci novaca stecenih postenim radom. _ Idem do susjeda Hofmanna _ rece nesigurnim glasom. _ Posudit ce nam barem ugljena, pa ce nam majka moci skuhati krumpira, koji je jos preostao. _ Hauser je uzeo kosaru i posao. Eduard je gledao za njim i razmisljao da ovaj njegov put nema mnogo smisla. susjed sam nema previse, a dade li sto ocu, to ce biti tek kosarica ugljena. Kako dugo to moze trajati? Ne, treba se drugacije pobrinuti. On stavi ponovo kapu na glavu, uzme iz komore pilu, i podje kroz selo prema sumi. U prvi cas se nije osvrtao na to da li je njegov postupak opravdan ili nije. Mnogi siromasni ljudi idu u sumu, i nose kuci pune kosare pokupljenog granja. 25 Ali to je bilo ljeti. sada pod snijegom nije se moglo nista naci. Mogle su se lomiti samo suhe grane. Neki su se znali odsuljati nocu, dovuci cijela stabla i isjeci drvo sa zimu. svagdje u sumi bilo je obamrlih stabala i drveca, koja su bila dosta suha za potpaljivan je. Eduard je znao u sumi sa jednu suhu omoriku. Nije je bilo tesko naci i, bez volje,

jos pod dojmom onoga sto se dogodilo, gasio je snijeg prema svom cilju. Omorika je stajala na kraju jedne cistine nedaleko puta. Pred suhim stablom zaustavi se Eduard , podigne ispitujuci pilu, klekne u snijeg, da primjeri alat. Pri tom mu pogled padne slucajno jos jednom na grmlje na suprotnoj strani. Tamo je mogao samo nejasno razaznati drvece i grmlje, jer je sve bilo prekriveno snjeznim plastem, a snijeg je jos uvijek neprestano padao. Iznenada ispusti Eduard pilu. strah mu prodrma kosti. Kao ukopan zurio je niz cistinu. Zar se ne mice tamo neka prikaza iza stabala koja je snijeg pretvorio u bijele stupovec Momku je srce udaralo u grlu. Prva mu je misao bila: to je sablast siprazja! Ona prisluskuje i vreba na tebe i hoce te uhvatiti na nepostenom djelu! Tek sada se uzasnuo, jer mu postade jasno da je htio pociniti sumsku kradju. spoznao je da su ga bijeda, brige i zabuna gotovo strovalile u zlo. Uspravio se polagano i tesko. Pri tom je ocijukao jos uvijek s polumrakom u sumi. On se naprezao da vidi, ali prividjenje je nestalo. Kao da je neki bijeli ogrtac drzala. sigurno su to bile snijegom pokrivene grane malih cetinja?a. Tako se tjesio mirno porazmislivsi o svemu. Ali strah mu je jos bio u kostima. To je ipak bila posljedica starcevog pricanja o susretu sa sablasti siprazja u noci punoj mjesecine. Momak konacno odvrati odatle pogled i duboko uzdahne. _ Ne, ne, na kradju me ne smije ni najveca bijeda natjerati! Us dobru volju i postenu namjeru mora se i sa mene naci neko zaposlenje. Kad se vec dobrano smirio, padne mu na pamet da ce ici sutra u rudnik i potraziti tamo posla. Ako covjek u nesreci stvori neku cvrstu odluku, vec mu je napola lakse. Eduard je 26 osjetio najednom sigurnost i samopousdanje. On se udalji od mjesta gdje je skoro postao kradljivac. snijeg se ljeskao, a svuda je vladala duboka tisina. Kad se Eduard uputio jednom uskom sumskom stazom koja je vodila do kolnika, zacuje korake koji su mu dolazili u susret. On sastane prestraseno. U duhu je opet vidio sablast siprazja pred sobom. Misli su mu se opet pobrkale, sbunio se. Tada zacuje muski glas: Eduard Hauser? Ti si to. sto radis u ovo doba i po ovakvom vremenu ovdje u sumi? Bio je to sumar Wunderlich, koji se vracao sa krmljenja divljaci. On baci nepovjerljivi pogled na pilu u Eduard ovoj ruci. Mladic nije taj pogled ni primijetio u svojoj uzrujanosti, ali je ipak pognute glave stajao pred sumarom kao zlikovac zatecen. _ Dosao sam po ogrevno drvo. Roditelji i braca se smrzavaju kod kuce, ali u posljednji cas...... _ Zar se nije danas predavala roba kod seidel-mana? cini mi se, Eduard Hauser, da si bio na putu da pocinis jednu glupost. Tome se nisam nadao od tebe. Uzdahnuvsi duboko smogao je on hrabrosti i snage da sve iscrpno ispripovjedi. Pricao je kako zive kod kuce, i sto je dozivio kod Seidelmann a. sumar je bio poznat kao grub covjek, ali u biti je on bio covjek dubokih osjecaja i srca prepuna ljubavi prema covjeku. On je pazljivo saslusao Eduard ovo izlaganje, a onda je samo promrmljao: _ Da, da, tako je! Ovi Seidelmann ovi ovdje gospodare i to iskoristavaju da pljackaju siromasne tkalce u kucnoj radinosti. zelio bih, da Bozja kazna snadje jednom svu ovu celjad. sumar je stisnutom sakom prijetio prema selu. _ No _ rece tada sasvim drugim glasom _ ja nisam nista rekao, i jao tebi, Hauseru, ako si nesto cuo. Seidelmann ovi imaju novaca, a gdje je novac, tamo je i pravda. Punktum! Eduard Hauser najprije nije znao sto bi odgovorio na sumareve rijeci, ali je odjednom shvatio: _- Da, gospodine sumaru _ usudio se on dodati. -- zato ja i nisam imao pravo sto se tice one slom27 Ijene niti, premda sam cvrsto uvjeren da to nije bio moj rad. sumar je otro snijeg s ociju i promatrao mladica. Ti si dobar momak i vrijedan radnik; to je sigurno. Tko zna iz kojih razloga te

zeli Seidelmann upropastiti! Jesi li mu, mozda, kada stao na kurje oko? Eduard zanijece glavom. _ Mozda mu negdje smetas? _ Kako bi to moglo biti? Nasi se putovi razilaze. _ To je istina. Ali taj gizdelin ima svakako neki razlog. No, to nas se dalje ne tice. Najvaznija je sada buducnost. sto mislis uciniti? skoro si postao lopov zbog ove nistarije. sreca da imas tako dobar i cvrst odgoj. zato to i nije tako opasno kao kod drugih. Hoces li, mozda, medju krijumcare? _ Radije bih gladovao. _ No,' no, gladovanje nije bas tako lako! _ Odulcio sam da se obratim sutra ujutro nad-rudaru. Mozda ce me on zaposliti. _ U rudnik hoces, mladicu? _ Nista mi drugo ne preostaje. _ Ali ti se u te stvari ne razumijes i dobit ces placu kao nekvalificirani radnik. _ Ipak bolje da sedmicno nesto saradim nego mjesecno nista. _ Tako je! I zato bih se htio zauseti za tebe. samo, na zalost, ne snam kako. Zimi se u sumi ne radi. Tu se ne da nista uciniti, Hauseru, us najbolju volju! _ Onda, laku noc, gospodine sumaru i molim oprostite! stari pogleda momka napola zbunjeno, napola ljutito. _ Oprostiti? covjece, ti nisi pri zebic Mislis da nemam srca u grudima? A cemu _ laku noc gospodine sumaru, toga nema! Ja sam i sam sirotinja, ali sa postene ljude koji imaju jos manje od mene ima uvijek u mom ormaru komadi? kruha. Eduard je bio vise postidjen nego radostan. _ Gospodine sumaru ..., zapocne oklijevajuci. _ sto jos? 28 _ Ja nisam htio prosjaciti i...... Drzi jezik za zubima, momce! - odbrusio mu je sto, sto ti Pada na pamet? Kod mene nema cile mile. Mi sirotinja moramo biti slozni. Punktum. A Tada podji za mnom, da dulje ne stojimo na ovom kukavnom vremenu. On je naprijed prtio snijeg, a Eduard je isao za njim. & i : : sAGONETAN POsJET Na mjestu gdje uska sumska staza prelazi na siroku cestu i skrece prema sumariji, uspori stari, osluskujuci, korak. _ Cuj! Cujes li sto? Odosdo dolaze saonice. Tako kasno i u ovoj snjeznoj vijavici! Cudno! No, krijumcari bas nece biti, jer ti se obicno ne vose saonicama; ili bar ne objese zvonca na konje. _- Podju dalje. Cesta se uspinjala; ipak su saonice dostigle "brzo pjeske. Neposredno uz njih zaustavi se ovo vozilo: kocijas posdravi: _ Dobro vece, ljudi! Jeste odavde? _ Bogme, bas je tako! _ promrmlja sumar koji se nije rado zaustavljao sa nepoznatim ljudima. _ Vodi li ova cesta do sumarijec _ Dakako! _ Kako je daleko jos? _ Hocete li samo do sumarijec _ Da! Ovaj gospodin ide sumaru Wunderlichu. _ starom Wunderlichu? Taj sam ja! sad se umijesase i putnik. On je rastvorio krzneni ovratnik tako da mu se bolje moglo vidjeti lice i crni brci. To je bilo umjesto upoznavanja koje je stranac namjerno izostavio. _ Vi ste gospodine sumar? To je dobro! _ Kako se dugo jos moramo voziti? _ samo pet minuta. _ Izvolite sjesti u saonice! 30 _ Hvala! Ja mogu pjesaciti. Cesta je strma, a sniijeg dubok; necu konje....

i _ snazni su, a radi se samo o kratkom putu, kako sami kazete. Dodjite! Kod tih rijeci odmaknuo je stranac vec i pokrivac u saonicama. _ No, kako hocete _ odgovori stari Wunderlich. _ Ja sam dobro odjeven i mogu sjesti straga na sjedalo, ali ovaj mladic ima ljetnu odjecu, jer nema druge. Uzmite njega k sebi! Eduard je oklijevao, ali ga stranac sgrabi za rukav i povuce u saonice. sumar Wunderlich se smjestio straga i voznja se nastavila. Nijedne rijeci nisu progovorili. Vjetar je brijao i fijukao kros sumu vitlajucim snijegom i tako ometao svaki rasgovor. Eduard se zavukao u tople pokrivace. stranac mu je brizljivo ustupio mjesto i nije se vise brinuo za njega. Wunderlich je tiho cucio na svom sjedalu i razmisljao o ovom izvanrednom posjetu. Nakon pet minuta ukazala se, malo po strani, sumarija okruzena visokim snijegom. Kocijas skrene onamo, kamo mu je Wunderlich pokazao, ali jos prije nego su se zaustavili otvore se vrata i pojavi se gojazna zena drze?i u ruci svjetiljku. _ Dobro vece! Barice! _ povice sumar. _ Jesu li te zvoncici privukli? sigurno nisi mislila da bi se tvoj stari mogao dovesti veceras ovako otmjeno, he? zena sasvim izadje na stepenicu i iznenadjeno rece: _ Dakako! Dakako! _ ali sam ocekivala saonice! _ Ti? Kakve veze imas ti s ovim kolima? _ Tek sto si otisao, dovezao je jedan najmljeni vozac iz grada dva kovcega i rekao da ce gospodin tome pripada ova prtljaga stici sa saonicama. starac baci pogled na stranca koji je upravo sisao isa Eduard a sa saonica. _ Dakle, vi ste vlasnik ovih kovcega? _ Tako jel sve ostalo cete odmah saznati, samo se pozurimo da udjemo u kucu! Na te rijeci prusi stranac kocijasu napojnicu, na to se covjek duboko pokloni i veselo popne opet na saonice. 31 _- Vidite, dragi gospodine sumaru, da palim sve mostove iza sebe _ nasmije se stranac dobro raspolozen. _ Ja, dakle, ne mogu natrag i upucen sam u ovoj ludoj snjesnoj vijavici na vase gostoprimstvo. Htjeli, ne htjeli, morate mi dozvoliti, da udjem. sumar, kome se ovaj covjek svidio, protivio se: _ stvar je rijezena: Podjite samo naprijed! Gospodja Vvunderlich svijetlila im je kroz hodnik do sobe za dnevni boravak, niske prostorije ciji su zidovi bili drvom oblozeni. Namjestaj je bio vrlo jednostavan; ali sve je sjalo od cistoce, a iz goleme peci u uglu zracila je ugodna toplina. sumar pruzi strancu srdacno ruku. _ Dobro dosao, gospodine! skinite se i smjestite udobno! Majko, imas li gotovu juhu? Trebamo je danas za dvije osobe vise. _ Da, da, vec idem _ uvjeravala je sumareva zena i pozurila u kuhinju. stranac je objesio krzno i sesir na zidnu vjesalicu pokraj vratiju. _ Molim, nikakvih briga sbog mene! _ rece on. _ Ja nisam gladan, a prije nego i pomislim da svoje noge stavim pod vas stol, moram se ipak predstaviti, da znate tko je tako iznenada banuo u vas udobni dom, Je li ovaj mladic iz kuce? _ Ne, ja sam ga putem susreo i ovamo doveo da nesto s njim uredim. _ Uredite to najprije! Meni se ne zuri. _ slazem se, jer ne bih hteo da Eduard Ceka. Glad je zao drug! sumar je znakom upozorio Eduard a, koji je skromno ostao kraj vrata i posao s njim u kuhinju. Tamo je stajala kod stednjaka gospodja Wunderlich i mijesala juhu, koja se pusila. _- Evo, majko, dovodim ti jednog gladnog gosta. Daj mladicu najprije tanjir juhe. Ksuserovima je tesko. sjedni ovdje za stol, Eduard e! Tako, ovdje je kruh, maslac i noz! Mozes mu Barice, donijeti i komad kobasice. p]cusvu sjcchj-"' i vvihv:!i s? Ic1'!. sumareva zena je uzurbano nastojala da se pobrine za gladnog mladica. 32

Njen muz je, medjutim, pricao sto je cuo od Eduard a. I susret u sumi je spomenuo. U ocima gospodje Barice odrazavalo se najprije cudjenje, a onda duboka i iskrena samilost. _ Jao, jao, pa to je bijeda! Tu treba pomoci, koliko god se moze. Ja cu.... _ Da! _ prekine je sumar. _ spremit ces Eduard u jedan kruh, nesto brasna i slicne stvari. Ne zaboravi drva i vrecu ugljena! On neka natovari stvari na rucne saonice. Ja idem sada u sobu da se pobrinem za stranca. Ne izgleda mi los covjek, ali ipak neki cudni svetac, jer tako taji svoje ime. znas li nesto poblize o njemu, Barice? _ Nista vise nego sto sam ti vec rekla. Oba je kovcega poslao naprijed, a sada je i sam stigao. _ No, malo cu mu opipati bilo. Opskrbi dobro Eduard a! Prije odlaska neka dodje jos k meni. Kad je sumar opet usao u sobu, stranac se vec tako udobno smjestio na divanu, kao da je kod kuce. smijesio mu se raspolozeno i pruzio mu otvorenu kutiju cigara. _ Izvolite, gospodine sumaru, uzmite jednu da i ja mogu pripaliti. Upravo to vraski zelim. Ali Wunderlich je odbio. _ Hvala gospodine! s ovim stvarima se nisam mogao nikada sprijateljiti. Ostajem pri svojoj luli. Pusite samo, koliko vam srce zeli. Gledajte, ja cu zapaliti svoj uobicajeni duhan. Tako, a sada se mozemo malo sami sobom pozabaviti. Medjutim ce vani nakljukati mladica. _ To je mizerija! Cesto mu je tesko. Prilike ovdje u brdima vrlo su slabe. Vi, vjerojatno nemate pojma o tom! _ Hm _ javi se stranac. _ Mislim da mi je nesto poznato. A tko je taj mladi covjek? Tako je rasgovor opet skrenuo na Eduard a Hausera. sumar je jos jednom ponovio ono sto je cas prije pricao svojoj zeni u kuhinji. I tako opet nije dosao na svoj racun! jos uvijek nije saznao tko je taj cudnovati gost njegove kuce. Kad je upravo zavrsio pricu o Hauserovirna i njihovoj bijedi, dosao je Eduard iz kuhinje da zahvali sumaru i da se posdravi s njim. 3 sablast siprazja 33 Ali ova dvojica nisu ga pustila otici tako brzo. stranac, kome se sazalila siromasna tkalacka porodica, zadrzi ga jos casak. On rece: _ sumar mi je pricao mnogo o vama. Recite, mladicu, znate li sutjeti? Iznenadjen ovim pitanjem, mladic pogleda stranca. _ Zacijelo _ odvrati on oklijevajuci. _ Onda uzmite ovo dvoje. Jedno je iznos koji dugujete Seidelmann u, a drugo je vase, jer ste se tako hrabro odrvali kusnji da ukradete. On posegne dvaput u svoju novcarku i utisne Eduard u novac najprije u desnu ruku, a onda i u lijevu. Od uzbudjenja zaboravi Eduard stisnuti sake. _ Grom i pakao! _ povice sumar. _ Je li to sala ili sbilja, gospodine? _ Prava je zbilja, a sa mene ujedno i veliko veselje. _ Zar mozete izdati iznenada ovoliko novaca? _ Ja se time ne ostecujem. _ Do vraga, gospodine, to je krasna stvar! Ha, Eduard e, sto kazes na to? Ovaj Seidelmann dobiva svoj neopravdano steceni novac, a tebi jos dosta ostaje. Vidis, jos ce sve biti dobro! sutra ujutro govorit cu sa nadrudarom. Mislim da ce te zaposliti vec meni za volju. Da, da, moj mladicu, stari Bog jos zivi! sad je Eduard tek mogao progovoriti. Takvu svotu nije jos nikada imao u rukama. _ Gospodine _ rece drhtavim glasom _ ja to ne mogu primiti! _ Ucinite mi to veselje! _ gotovo je molio stranac. _ Ja nisam siromasan i rado bih vam pomogao. Ali postavljam jedini uslov da sutite. Nitko osim vasega oca ne smije saznati od koga vam to; cak ni vasa majka ne treba da zna, jer zene ne znaju sutjeti! Eduard osjeti da ce mu navrijeti na oci suze radosnice. Tek sada pravo shvati da drzi novce medju prstima. sve je to bilo kao san! I on podigne pogled prema darovatelju:

_ A sto cu odgovoriti ocu, ako me upita za vas? _ Recite mu da sam ja sumarev bratic i da ostajem kao gost nekoliko dana ovdje! 34 stari Wunderlich razrogaci oci, ali ne rece nista. Eduard spremi novac i dohvati plaho strancevu ruku. _ Gospodine, ja ne snam od srece sto da ucinim! Vi ste nam pomogli u velikoj nevolji. Bog vas je poslao kao andjela _ spasitelja. Htio bih da vas jednom mogu uvjeriti o svojoj zahvalnosti, _ Pa, mozda ce i to biti moguce! Ali sada se poozurite. Tko daje neka brzo daje. Kao u polusnu izasao je Eduard za sumarom. stranac je cuo po zacudjenom glasu sumareve zene u kuhinji da su joj pricali o onom sto se dogodilo. On sjedne opet na divan i utone u duboke misli, dok se nisu vratili sumar i njegova zena. _ Boga mi! _ mrmljao je stari Wunderlich _ dosli ste kao andjeo; mladic ima pravo. Vi ste dobar covjek, ali sto ste govorili o braticu _ to ipak nije tako! Barica nema nikakvog roda, a i ja bih mogao ceprkati po svim loncima i ne bih nabo na viljusku nijednog covjeka koji bi mi bio bratic. smjeskajuci se gladio je stranac svoju bradu. _ Doista, ja vam nisam rod, ali sam morao momku nesto odgovoriti. Buduci da ovdje nitko ne smije znati tko sam ja, proglasio sam se jednostavno za vaseg bratica. Nadam se da ce mi to kod ljudi u mjestu najvise pomoci i pristjedeti mi nepotrebna propitkivanja. _ To je sigurno; ali _ hm _ nemojte mi zamjeriti, ako vec na ovaj nacin dolazim do rodbine, onda bih barem htio znati tko je moj rodjak! _- To imate vi pravo! Rado cu vam odgovoriti. Je li ovaj Eduard Hauser vec otisao? _ Da! On gazi cestom snijeg kao Bozicnjak. _ Koga jos imate u kuci? _ sumarskog slugu i jednog starog lugara. _ Gdje su sada? _ Vec spavaju, jer moraju rano ustati. _ Onda smo nesmetani ovdje? .... 7" T zvuci izvanredno tajanstveno. Ali, mozete biti bez brige. Momak spava kao tvor; njega ne bi izvuklo sada iz perja ni deset konja. A stari nas takodjer nece smetati. On, doduse, ne spava vise tako cvr 35 sto, ali se ne bi dosjetio cijeloga zivota da nas dodje prisluskivati. To je vjerna i postena korenika. _ Dakle, mogu otvoreno govoriti! Vi se cudite, naravno, kako je potpuno strani covjek mogao doci u vasu kucu sa dva kovcega? za svoje opravdanje mogu reci da me je poslao covjek koji tvrdi da vam je dobar prijatelj. _ Prijatelj? Hm! s ovim izrazom nisam bio darezljiv za cijelog svog zivota. Ljudi to nisu vrijedni. Moj dragi prijatelj je moja stara Barica. Ima ih jos, doduse, koji su mi skloni _ ali prijatelji? Imam, doista, samo jednog jedinog covjeka koga tako nazivam, a to je stari Meyer koji je prije bio sumar u Wildzteinu. _ sad stanuje u Dresdenu, Elbina ulica. _ Tako je! Vi to, uistinu, znate! _ Da, on mi je rekao da me necete otjerati sa svog praga. _ To je rekao stari Meyer! Da, onda ga ne smijem iznevjeriti. Dakle, jos jednom, dobro dosli, gospodine! _ Jesi li dala otpremiti kovcege u sobicu, Barice, i sve lijepo pripremila? _ Naravno! _ A sada brzo pogledaj ima li sto sa jelo jos u kuci, ili je Eduard sve pokupio! Vi, naime , morate znati da ce moja Barica dati i posljednji zalogaj ako treba kome pomoci. Gospodja Wunderlich je htjela otici, ali je stranac zadrzi.

_ Ostanite! Ja sam vam vec rekao da nisam gladan. Ako se vi ne zurite s vecerom, htio bih vam najprije reci zasto sam dosao ovamo k vama. _ No, ja mogu jos podnijeti glad. Kad ste vec napunili pusku, onda odapnite! _ rece sumar. sve troje sjedelo je sada sajedno, kao dobri stari prijatelji; Wunderlich je snazno dimio iz svoje lule. Gospodja Barica je s poboznom znatizeljom sklopila ruke na pregaci. stranac je potegao jos jedan dim iz svoje cigare i zapoceo svoj izvjestaj. _ Zovem se Arndt; a buduci da imam razloga, da ovdje slovim kao vas bratic, to vas molim, zovite me bratic Arndt. _ Ako to zelite _ rado. Dakle, gospodine braticu, sto vas vodi k nama? _ Dolazim u jednoj vaznoj stvari. Vi mi morate pomoci da otkrijem tko je to tajanstveno bice koje ovdje nazivaju sablast siprazja. Pri tom vam moram odati tajnu da sam ja zapravo detektiv. sumar tiho zvizdne. _ Ah _ hm _ tako _ tako! Tajni! _ Pogodili ste! sad mi recite, zar zbilja ovdje nitko ni ne sluti tko je ta sablast siprazja? Wunderlich usdigne obrve, ali ne rece ni rijeci. sad se pruzila prilika njegovoj zeni da se umijesa u rasgovor. Ona je spadala u onaj skup ljudi kojima su srzi prolazili ledjima, kad bi se samo spomenulo ime sablast siprazja. zato je i sada sjedila ovdje prestraseno i plaho pogledavala sa strane na stranca. _ Dragi gospodine _ rece skromno _ sablast je sablast, ili duh, ako bas hocete. Kako bi se onda saznalo, tko je to? Na licu stranca pojavi se smijesak. To je opasio sumar i zato prekine svoju zenu: _ Ne brbljaj, Barice! Nemoj misliti da gospodin detektiv vjeruje u bajke. Ta ja sam ti sam tumacio da nema sablasti ni duhova. U ovoj sablasti, koja tjera strah u kosti lakovjernom narodu ovdje na granici, krije se covjek od krvi i mesa. To je jasno! Bratic Arndt je kimao glavom odobravaju?i. _ Vi imate pravo, gospodine sumaru. sablasti nema, ali ima ljudi, koji vjeruju u pojavu duhova, a neki to onda iskoriscuju. Takav jedan momak je i sablast siprazja. sato je bilo opravdano moje pitanje. Mi imamo iskustva u ovakvim stvarima. Kladim se da se sablast siprazja pojavljuje pod najrazlicitijim vidovima i to onim ljudima koje zeli prestrasiti. Mozete li mi o tom nesto reci? _ Hm _ mrmljao je sumar. _ Kazu da je sablast siprazja bijela kao vjeli snijeg, da je velika kao div i da ima vatrene oci kojima koluta. Ali nitko ne zna nista poblize. To su sigurno samo naklapanja. Ali u ovom sto cu vam sada reci ima istine: ovdje postoji neko nepoznato lice koje istupa kao cuvar krijum36 37 cara. Pojavljuje se u kratkom uz tijelo priljubljenom kaputicu, za sesirom sirokog oboda, i u visokim cizmama. Oko struka nosi pojas za nozem i pistoljem, na licu ima masku, a preko ramena pusku. Ovaj neznanac tvrdi da dolazi u ime sablasti siprazja. On prisiljava ljude koji bijedno zive da se odaju krijumcarenju. Na razlicite nacine pomaze krijumcarima, a osvecuje se onima koji bilo sto poduzimaju protiv krijumcarenja. _ Onda ponavljam svoje pitanje otprije _ izjavi Arndt. _ Zar nitko ni ne sluti tko je taj covjek? _ Ne sluti! On se stvori, kao, da ga je dopuhnuo vjetar iznenada, i nestane opet kao da ga je zemlja progutala. Vjerujte mi, gospodine braticu, da nije nikakvo cudo sto ga se narod boji! _ Dakle, prepredeni i lukavi varalica; sigurno nije obican covjek. _ Ne, sigurno, nije. To mora biti vec pravi macan koji moze upravljati ovakvom bandom kao sto su krijumcari. Izgleda kao da je neznanac katkada sveznajuci i da se moze pojaviti na svakom mjestu. Prava sotona! _ Ostavite vraga na miru! Ostanimo kod ljudi! Cuo sam na posljednjoj stanici da

se jucer opet sbio jedan zlocin. _ Ubijen je jedan pogranicni oficir _ potvrdi Wunderlich. _ svakako je to ucinio netko tko ima veze s krijumcarima. _ A nije nadjen nikakav trag koji bi upucivao na krivca? Na ovo pitanje htio je Wunderlich odgovoriti pricom o ceduljici, koja je nadjena u dzepu umorenoga, ali ga novopeceni bratic pri tome prekine. _ Znam, vec znam, _ rece on. _ To je samo obmana sa strane zlikovca. Tim je zeleo prikriti svoje postupke. On se sakriva, donekle, iza sablasti siprazja i iskoristava prasnovjerni strah pogranicnog stanovnistva, kako sam vec rekao. Mislio sam na pravi pravcati trag u snijegu. Zar se taj nije otkrio? _ Vjetar je sve zameo _ protuma?io je Wunderlich. _ Mi smo tragali iz petnih zila. I ja sam bio prisutan. Mozda ce se moci naci nesto u proljece, kad 38 Ukopni snijeg. Ah, moj dragi gospodine, to je prava nevolja! Covjek se upravo boji stanovati sada ovdje u sumi. Ja dugujem svoj zivot samo svom oprezu. Vrsim svoju duznost kao sumar i nikada se ne mijesam u stvari krijumcara. To je stvar pogranicnih sluzbenika. _ Zar me zelite s time upozoriti da ne mogu raacunati na vasu pomo?c Moj zadatak je da otkrijem tajnu sablasti siprazja. _ Hm, to nisam tako mislio. Ovdje se radi o obicnom umorstvu, a zbilo se u mojoj sumi; pa mi je kao sumaru duznost da ga razjasnim. samo mislim, gospodine braticu, da bi bilo korisnije sa ovu stvar da ja nisam na prvom mjestu pri istrazi. Kasnije cete se sloziti sa mnom. _ Moguce je, ali ja ni ne trazim od vas nista vise nego da mi potajno pomazete. Ni o meni ne smije nitko ni naslutiti zasto sam ovdje. sumar kinine oprezno glavom. On se poceo zagrijavati sa namjere toboznjeg bratica. _ Imate li vec neki plan? _ ispitivao je on. _ s koje strane mislite stvar naceti? _ To mi jos nije sasvim jasno. Najprije cu sve razgledati. _ Zelim vam mnogo srece, gospodine braticu, premda sumnjam u uspjeh. _ Vi sumnjate vec unaprijed! Zasto? sumar odmjeri ispitujucim pogledom Arndtov stas. _ Vi ste snazno gradjeni, i cini se, da ste spretni i pokretni. Ali, da li ste dorasli ovim naporima i opasnostima koje vas cekaju ovdje _ to je pitanje? Morate znati da se ovdje vec stosta pokusavalo da bi se uslo u trag ovoj sablasti siprazja, i da se sprijeci djelovanje krijumcara _ ali sve uzalud! Hocete li vi imati vise srece? Arndt samo slegne ramenima. _ To cemo vidjeti. svakako cu upotrijebiti sve snage da uhvatim sablast siprazja, u cijim su rukama sve niti zlocinackih postupaka ovdje na granici. Ne znam da li bih se morao bojati tog nepoznatog covjeka kad bih se nasao s njim lice u lice. Ne mogu reci da li sam ja dorastao njemu lukavstvom. On ga posjeduje 39 ti dovoljnoj mjeri. Ali treba pokusati. Ipak imam u necemu prednost pred njim. _ A to bi bilo? _ Ja znam njegove smicalice, a on, naprotiv, nema pojma o mojim namjerama. sad se sumar poceo nekako smjeskati, a kad ga je njegov gost ispitljivo pogledao, izrekao je svoju sumnju. _ Za sada _ rece on _ za sada, gospodine braticu! Drzim da ce ovaj prepredeni momak za kratko vrijeme otkriti da ga neko odredjeno lice slijedi. _ Vi kazete: odredjeno lice. A sto ako mi uspije da se ne pojavljujem uvijek kao jedan te isti covjek? Vi sigurno znate da izvjesna sposobnost preobrasbe pripada mome zanatu. sumar se jos uvijek smjeskao, ili bolje receno, opet se smjeskao. _' Cuo sam o tome, ali mislim, da se vlasulju i krivu bradu moze prepoznati vrlo lako. , _ Tako! To mislite? Hajde, da vidimo! Arndt ustane i stane pokraj klupe uz pec gdje je stajao umivaonik. On se okrene. Njegova crna kosa postade

iznenada plava. Dok je umakao u vodu jedan kraj svog rupcica, upita preko ramena: _ Sto mislite, koliko mi je godina? _*Po prilici cetrdeset. _ A sada? On se uhvati za glavu, ucini jedan pokret i okrene se. Njegova crna kosa postade iznenada plava. sumar je raskolacio oci, a njegova zena samo krikne. Arndt se samo smjeskao. _ No, jeste li do sada primijetili da nosim vlasulju? _ Ne, doista, nisam. A ja sam vas tacno promatrao dok jos nisam znao tko ste. _ Vidite! A sada cu vam jos nesto pokazati. stranac je skinuo bradu, a onda je presao dva tri puta rupcicem preko lica. _ Tako! sto kazete sada, gospodine sumaru? 40 _ sa pet rana Bozjila! To ne bih smatrao mogucim. Maloprije ste izgledali kao cetrdesetogodisnjak, onda kao da vam je trideset, a sada mi izgledate jos mladji. To je svakako umijece u kome vas ne moze nitko tako lako nadmasiti, gospodine tajni detektive! sada gotovo vjerujem da mozete proci pored zlikovca, kome ste u tragu, dva do tri puta a da on ni ne primijeti da mu uvijek ista osoba dolazi pred oci. Ne mislis li i ti tako, Barice? Dobrocudna sumareva zena samo kimne. Progovoriti nije mogla. Ona se sva pretvorila u cudjenje i divljenje. Arndt je pricao ovim jednostavnim ljudima, koji u svom osamljenom kuticu svijeta nisu dosli u dodir sa vanjskim zivotom, o smicalicama i lukavstvu kojim se morao posluziti u svom teskom i opasnom zvanju. On je govorio o razlicitim dijelovima odjece za presvlacenje: na primjer o kaputu koji se moze nositi na dvije strane. Pojedini su se dijelovi mogli uvinuti. Imao je cetiri rukava a mogao se pretvoriti i u ogrtac. Pricao je, kako se izmijeni hod, glas i kretnje, prema tome, koga treba prikazati da li jednostavnog ili odlicnog gospodina, mladica, ili starca. sve su ovo bila prava cudesa sa sumarovu porodicu. Njegovo postovanje prema braticu raslo je iz minute u minutu. s tim je raslo i povjerenje sumarevo u uspjeh planova koji su se ovdje skovali protiv sablasti siprazja. Wunderlich se potpuno uziveo u dogadjaje koji ce se zbiti i sve se vise odusevljavao za ulogu pomagaca, koju je trebao odigrati. U toku ovih razmatranja dodje mu jos jedna pomisao koju odmah otkrije braticu Arndtu. _ Gospodine _ rece _ sad me je samoga strah, hocu li vas ja sam uvijek prepoznati, ako vas susretnem tu i tamo u kojoj od vasih maski? _ Dobro da na to mislite _ potvrdi tajni detektiv. Iz toga zakljucujem da cete mi uciniti korisne usluge. Moramo pronaci neki znak prepoznavanja, i to takav koji nitko drugi ne moze uociti. Kako bi bio vas prijedlog: ako se po danu isdaleka uocimo ja cu preci desnom rukom od lijevog do desnog uha? 41 _ A uvecer u tami? _ U takvom slucaju nastojat cu da vam odmah" pridjem pa cu vam sapnuti stranac. Pristajete li? _ Naravno! To mi se osobito svidja _ upravo je pustolovno i zvuci kao u romanu. _ Dakle mi smo se sporazumjeli i trebali bismo samo glavnu stvar urediti: mogu li se nastaniti kod vas na neodredjeno vrijeme nakon svih mojih izlaganja? _ To ne trebate ni pitati _ odgovori gospodja Barica. _ Rasumije se samo po sebi _ promrmlja sumar. _ Vi radite za dobru stvar kod koje ja zivo sudjelujem, a osim toga _ vi mi se uopce svidjate. Ja to ne mogu protumaciti, ali cini mi se, kao da smo vec dugo vremena poznati. _ Da, tako se katkada zbiva, dragi gospodine braticu!' _ A sada jos nesto vazno! Kako da vas prijavim kod vlasti? _ To cu uciniti sam. Ja cu se pobrinuti da mi ni policija ni pogranicni sluzbenici ne ometaju rad. Kao detektiv imam svoje dokumente. To prepustite meni! Ja vas jos samo moram moliti da odredite cijenu za stan i hranu.

_ To bi samo trebalo! Netko tko dodje da pomogne ovoj bijedi pa da meni placa! To bi bilo lijepo! Vi cete dobiti ono sto mi imamo, a to je badava. Punktum! _ Dobro, pristajem! Evo moje ruke! A gospodja rodjaka neka sada pogleda ima li sto za jelo sa nas dvojicu, a vi, dragi braticu, pokazat cete mi, medjutim, gdje cu stanovati i gdje su moji kovcesi. sumareva zena je spremno otrcala u kuhinju, a Wunderlich se dostojanstveno digao sa stolca. _ Dodjite! sobica sa strance nalazi se u prvom katu. Nije otmjeno namjestena, ali imat cete mekani krevet, stol, stolac, zrcalo i dapace, jedan izuvac. On se nasmije i povede gosta po stepenicama u jedan mali, udobni prostor, gdje su vec bili kovcezi. Vani je, medjutim, zasao mjesec, a snijeg je prestao padati. 42 sumar pridje prozoru i pokaze prema sumi. _ Vidite li tamo one ogromne jele? Blizu one srednje lezao je ubijeni granicar. _ Dakle, nedaleko odavle! _ Da, hocemo li sutra prije podne poci zajedno onamo? _ Htio sam upravo izustiti isto pitanje. Poci cemo, a vi cete biti tako dobri, pa cete mi na licu mjesta sve tacno ispricati. Mozda ce mi sinuti kakva dobra misao. A onda je ostao sam covjek, koji je htio unistiti tajanstvenu sablast siprazja. stajao je kod prozora svoje sobice, ugasio je svjetlo i razmisljajuci upirao cvrsto pogled prema onima trima jelama, kod kojih je nadjen ubijeni granicni sluzbenik. Noc je bila puna mjesecine. Vidio je kako se odvojio jedan mjesecev trak i uhvatio sa grane ogromnog drveca, a onda se odrazavao u snijegu, koji je kao teski nakit visio sa grana. To je sve vidio svojim ocima, a onda je proradila njegova masta. Ucinilo mu se kao da tamo u snijegu lezi jos ubijeni, a onda kao da se pored lesine pojavilo tiho i sablasno neka bijela prikaza. I najednom kao da se ruka mrtvaca dize na prisegu, a jedan mukli glas kao da govori: Ja te optuzujem _ tebe optuzujem sablasti siprazja! Bijele pojave nestade, a na njezinu mjestu stajao je covjek u haljetku, pustenom sesiru i visokim cizmama, s maskom na licu i puskom o ramenu. I opet progovara glas: Tebe optuzujem, ja optuzujem tebe _ sablasti siprazja! Ali ovoga puta uz Jedan dodatak, koji je zvucio kao zov u pomoc jednoga utopljenika: Jedno sramotno i gadno djelo sa drugim vrsi se ovdje. Gdje je osvetnik? _ Covjeku na prozoru cinilo se, kao da ove rijeci jesivo odjekuju i kao da opominju. On se uspravi: _ Ja sam osvetnik _ rece glasno i jasno. _-Mnogo starih grijeha treba ovdje okajati i mnogu krivnju ispraviti koja je meni poznata. I necu mirovati, dok ne pobijedi pravda. stroie mi2Te * prozora * jedan crni oblak sa" *> Je mjesecinu. sova je teskim krilima preletjela 43 pored starih jela i zurila u sumu kao da je vjesnik sablasti siprazja i da mora svome gospodaru donijeti vijest da se u sumariji pojavio neki stranac koji se usudjuje igrati ulogu osvetnika. medjutim je Eduard Hauser vec skoro dosao do svoje kuce. srce mu je snazno udaralo pri pomisli na roditelje i bracu. Za sobom je vukao saonice pune drva i ugljena, a na njima kosaru punu hrane _ to su bile stvari koje su mu se jos pred jedan sat cinile nedokucivo blago. Cesta je vodila gotovo neprestano nisbrdo. sato je stao na saonice, spustio se upravljajuci samo kod zavoja lijevom ili desnom nogom. Na vratima kucice koju je htio za kratko vrijeme zaplijeniti Seidelmann njegovu ocu, ostavio je nacas svoje vosilo i uleteo u sobu. Ovdje su svi sjedili za stolom, drhtuci od studeni. Ispred peci klecala je Andjelka. Eduard nije vjerovao svojim ocima. Bila je to, doista, Andjelka Hofmann, koja se mucila da s nekoliko djepanica i malom hrpicom ugljena raspiri vatru. _ Eduard dolazi _ povicu braca. _ Bogu budi hvala! _ usdahne majka. Vidjelo se u kakvom je bila strahu za njega.

Andjelka skoci: _ Ali, Eduard e, gdje si bio tako dugo? svi smo strahovali sbog tebe. Eduard protrlja ozeble ruke. _ Hm, odvratno hladno! Vec je vrijeme da upalite tu vatru! Je li vam susjed priskocio u pomoc, majko? _ Pozajmio nam je nekoliko cjepanica i dvije lopate ugljena. Rekao je, da vise ne moze dati, jer mora sa svojom zalihom i sam izdrzati do kraja zime. _ Jeste li skuhali krumpir? _ ispitivao je dalje Eduard . _ jos nismo. Drva nece da gore. _ Tako, tako, vi ste, dakle, gladovali? Eduard nije bio onakav kao obicno: on je uspio da se smjeska uza svu bijedu tu pred ocima. I sada na-jedamput izlane: _ A ja sam vecerao kao kralj! _ sto, sto? _ navalila su znatizeljna braca. _ Punu zdjelu juhe od krupice, kruh sa maslacem i kobasicu. _ Ooo! _ otegnula su braca iznenadjeno, pomalo ceznutljivo i zalno. Otac i mati zgledali su se ispitljivo. sad vise nisu razumjeli svoga Eduard a. I Andjelka je bila iznenadjena. Eduard se nasmije: _ Cekajte i vi cete dobiti svoj dio! On otrca i donese najprije kosaru s hranom. _ Evo, majko, ovdje je dobro sredztvo protiv gladi! Izustivsi to, opet je otrcao da spremi drva i ugljen u komoricu. samo nesto od toga ponio je u sobu da jedanput dobro nalozi vatru. Ali u prvi mah nije stigao. Oci sviju bile su ispitljivo uprte u njega, oci, u kojima se zrcalilo bezgranicno iznenadjenje i neizrecivo veselje. Gospodja Hauser nijemo je sklopila ruke. Andjelka nije znala sto znaci sve to. Ali otac je ubrzo saznao sve. _ Reci, momce, odakle ti to? _ Od sumara Wunderlicha i njegove zene. _ To ne shvacani. Wunderlichovi su dobri ljudi, to zna cijelo selo. Ali kako je doslo do toga da te tako obdare? _ To cu vam ispricati. No, prije izvadite stvari i dobro pogledajte sto sam sve donio! Tu je kruh i maslac, jedna cijela kobasica, komad speka! A evo i brasna, secera i kave! _ Kava, kava! _ Micala su braca. Malisani su jednom pili kavu, pa su znali, kakav je to uzitak. Nastalo je opce vadjenje stvari, cudjenje i klicanje. Onda je majka morala odmah narezati kruh, da ublazi djeci najjacu glad. Ali otac Hauser ustrajao je u tome da sazna, kako se to sve zbilo. On je bio razborit covjek i nije vjerovao u bajke. Eduard je pricao sta je doziveo u sumi. On je iskreno priznao da je skoro postao lovokradica. I o tome je govorio, da mu se nacas pricinilo da vidi medju stablima sablast siprazja. Konacno 3e pricajuci dosao do susreta sa sumarom. Tu je zastao. On je Presutio sastanak sa strancem. Na njega se ne smije ljutiti covjek koji mu je tako sirokogrudno utis45 nuo u ruku toliki novac. Neznanac mu je samo napomenuo da nikome ne spominje darovatelja novca, osim svome ocu. No, Eduard je zakljucio da bi bilo dobro da pred cijelom porodicom ne govori o strancu. Dakle, pricao je samo, kako su ga Wunderlichovi gostoljubivo primili, a uz to i bogato nadarili kad su culi za njegovu bijedu. Andjelka je bila prva, koja je na to progovorila. _ To mi se cini vrlo posteno od staroga _ izjavi ona. _ Ne bih vjerovala da je ono staro gundjalo sposobno za ovakvo djelo. Uvijek sam mislila da je on samo za mnom prijazan, a da na druge ljude samo rezi. Otac Hauser je protumacio na svoj nacin sumarevu darezljivost. _ sada mogu zamisliti, kako je sve teklo. Wuncerlich,je cuo od tebe, sto su ti Seidelmann ovi ucinili. Tad je pomislio: cekajte pokazat cu vam da Hauserovi ne

ovise o vasoj milosti! On, ne moze, da trpi Seidelmann ove. To znam, jer mi je to sam jednom rekao. Malisani su vec grizli svoj kruh sa maslacem. Majka se vec pripremila da opere krumpir i stavi ga na vatru. Andjelka je pospremala dragocjenu zalihu u ormar, a Eduard je sjedio sa stolom i pogledavao od srece sad jednoga, sad drugoga. Najednom mu se ucini kao da je cuo uzdah sa majcinih usana. To ga zacudi. zasto uzdise majka, kad je sreca iznenada banula u kucu? On je iskreno upita sto joj je, a ona mu isto tako iskreno odgovori: _ Gle, Eduard e, ti si nam sigurno priredio veliko veselje i ja sam dragom Bogu od srca zahvalna da nam je tako neocekivano pomogao u nasoj najvecoj nevolji. Ali brige nas jos uvijek nisu ostavile. sto ce biti dalje? Kako dugo cemo imati zalihe? Nista ne mozemo dodavati, kad nemamo zarade. A i dug dospijeva! Kako cemo ga vratiti? Jednog dana necemo imati nista za jelo, a ni krova nad glavom. Zenin govor je u tren oka izbrisao radosno raspolozenje koje je bilo ovladalo ljudima u ovoj maloj prostoriji. Mrko prijeteci stajala je opet briga na pragu. 46 Ali Eduard je protjera jednim brzim odgovorom, odnosno jednom brzom kretnjom. _ Evo, evo, evo! _ i poredjao je novac u jednom cijelom nizu na stol. _ Je li dosta? Zar nije vise nego sto trebamo za Seidelmanna isplatimo. Vidite, ovo nam preostaje, a sumar mi je obecao da ce se zauzeti za mene kod nad-rudara u rudniku da tamo dobijem zaposlenje. sto hocete jos vise? sad je naravno i majka uskliknula od srece, koju ova priprosta zena nije upoznala cijeloga svog zivota. Andjelka se gotovo skamenila od iznenadjenja. samo se otac Hauser smrknuo. _ Mladicu _ rece ozbiljno _ sada nii se ova prica cini malo neobicnom. Novac nisi mogao dobiti od Wunderlichovih. _ Pa i nisam! _ To ti moram, oce, ispricati u cetiri oka. stari tkalac pogleda sinu duboko u oci. Bio je to nijemi pogled i nijemi odgovor. Onda otac kimne. _ Ja ne sumnjam u tebe, sinko, ali moras priznati da zlato ne lezi na cesti. Dakle, podjimo u komoru, i kazi mi sto mi imas reci! Eduard je dao novac ocu u ruke i posao je s njim. Tamo je pricao o strancu koji se dovezao u saonicama i odzjeo u sumariji. On nije znao mnogo o tom covjeku, nego samo to da se predztavio kao sumarev bratic i da je bio tako neobicno voljan pomoci. Hauser je samo kimao glavom, ali nije imao razloga da sinu ne vjeruje. Tako su se, konacno, obojica opet vratila u sobu gdje su ih docekali nestrpljivi pogledi. _ sve je u redu _ izjavi Hauser. _ Eduard mi je sve pricao. Novac mozemo mirno primiti. stvar je ispravna i bez prigovora. Novac je dar jednog plemenitog prijatelja sirotinje. Dodjite da sjednemo zajedno za stol i da konacno vec jednom zaboravimo brigu i nevolju. Vatra je pucketala u peci, a voda je pocela u loncu pjevusiti. Pomalo je postalo u prostoriji toplo, a i gucU su se ugrijali i ozivjeli. zato je bilo 'nekako 47 48 Cudno da je Andjelka sjedila bez rijeci, mada je sigurno nije morila nikakva briga. Eduard je to odmah primijetio i kad je posla kuci, pratio ju je da ujedno i vrati odmah posudjena drva i ugljen. Htio je saznati razlog njene sutnje. _ Je li te netko od nas uvrijedio, Andjelko? _ upitao je on. _ Ne, Eduard e, sigurno nije. _ Ti si se uozbiljila, dok smo se mi radovali. _ Mislila sam samo na oca koji je bio tako neoprezan prema tvojemu ocu. On bi mu tu malu uslugu najradije bio odbio. _ A zasto? Ona je znala razlog, ali ga nije htjela reci. Uzrok njene sutnje bio je sasvim drugi. Mislila je na zabavu na koju je bila pozvana. Omot sa kostimom sa maskirani ples kao i pozivnicu za kasino vec je primila. Ona je sebe zamisljala u plesnoj dvorani, i kako ova odudara od siromasne Hauserove sobice! Nema li, mozda, otac ipak pravo sa svojim prigovorom? Jesu li Hauserovi bili uistinu

oni ljudi s kojima se ona mogla druziti? Ona koja je imala, dapace, pozivnicu za kasino! _ Znas li razlog? _ navaljivao je Eduard . _ Ne! _ odgovori ona oklijevaju?i. To je bilo prvi puta da je slagala susjedovom sinu. Medjutim je Eduard kod sebe trazio razlog. _ Mozda nismo tvome ocu dosta dobri? _ rece on. _ sto odmah pomisljas! _ uskoci ona brzo. _ Mozda je bio zato tako kratak prema tvome ocu, jer je malo popio. _ Da nije dobio od Seidelmann ovih kakav teski uzorak? Rado cu mu pomoci izracunati niti. To je Eduard vec cesto ucinio. On je bio spretniji tkalac od Hofmanna. Ali Andjelka to odbije. _ Nije u pitanju on, nego ja. _ Ti? Kako, ti? Andjelka uzdigne malo svoj ponosni i oholi nosic : _ Ja sam dobila jedan paket! I to se vrze po glavi tvome ocu? To ne razumijem. Budi jasnija! Tako si mi cudna! sta je bilo u paketu? Andjelka je u biti bila cestita i dobra djevojka, ali je imala jednu slabost koju je naslijedila od svoga oca: bila je tasta. Poziv nepoznatog muskarca, koji je bio clan kasina, dakle imucan i otmjen gospodin, vrlo joj je laskalo. Zbog toga bi mogla i do izvjesne mjere zaboraviti i na svoju sklonost prema Eduard u Hauseru. Zato joj je sada i uspijelo, da se s Eduard om malo i poigra, pricaju?i mu malo-pomalo novost koja ga sigurno nece obradovati: _ Nesto osobito je ovaj omot _ pretvarala se ona. _ Pogodi, sto je bilo u njemu? _ Odakle da to znam? Vjerojatno neki poklon! _ Jest i nije. U omotu je bio krabuljni kostim. _ sto? _ Kostim koji se nosi na maskiranom plesu. Zar ne znas sto je to? Eduard je postajao sve zbunjeniji. sto to prica Andjelka o maskiranom plesu? On je cuo da ce se odrzati na pokladni utorak takva zabava u seoskoj gostionici, ali da to priredjuje kasino. Ta se stvar, dakle, njega ne tice. Clanovi kasina pripadaju krugu bogatasa koji se bojazljivo i uobrazeno ogradjuju od siromasnih tkalaca. Andjelka, dakle ne moze misliti na ovaj maskirani ples jer su i Hofmannovi samo siromasni tkalci. Ali uskoro se osvjedocio o protivnom. Andjelka mu je pomalo rekla istinu. Najprije mu se cinilo da pravo ne cuje. Ti ces ici na ples kasina? Dobila si pozivnicu? Od koga? _ To ne znam! CUJ> Andjelka, od toga ne razumijem ni rijeci! Muskarac koji nece ni svoje ime da kaze poziva te na zabavu i salje ti, dapace, i haljinu, a ti to sve smatras ispravno i na mjestu? sto kazu tvoji roditelji? An* i?!"!" Vak nije smio govoriti nsivni Eduard . Andjelka je bila jedinica i razmazena ljubimica staroga Hofmanna stoga nije mogla podnositi da je netko od- ja _ tako je nazivala ovakve prigovore. Odmah je c,;;49 postala tvrdoglava i uvrijedjena. zabacila je nestasno lijepu glavicu i rekla: _ Mozes ih sam pitati ako o tome misle! Mozda ce ti otac dati pravi odgovor. smatram upravo za necuveno da me prekoravas sbog necega sto moji roditelji odobravaju. Znaj, otac pozaje gospodina koji mi je poslao pozivnicu i ponosan je na tu cast, koja je iskazana njegovoj kcerki. Eduard se uplasio ovog ukora. _ Ali Andjelka! _-mucao je. _ Ah, ti si samo zalan sto ti ne mozes biti prisutan. Kad bi me zaista tako volio, kako uvijek tvrdis, onda bi mi priustio ovu neduznu zabavu. U svojem strahu i svojoj zbunjenosti Eduard popusti. _ Da, da, pa ja ti ne zavidim. Meni je to sve samo tako zagonetno i neobicno. _ Pa i je neobicno da djevojka iz sela Hohenthal dobije pozivnicu za kasino. _ No, da, no, upravo! I zato sam... _ zato sam mislio... ja! _ mucao je Eduard

. _ Ti si mislio da mi moras prigovarati, a to nije bilo zgodno. Radije se veseli sa mnom! Bila sam tako ponosna i htjela sam te pitati da li zelis pogledati haljinu. _ Ja i tako mislim svratiti k vama da vratim drva i ugljen. _ Ne to tako ne moze biti. Daj samo meni posudjeno, a ja cu to sama unijeti. Vec je kasno i otac bi se mogao naljutiti ako te dovedem sada u kucu, i ako ti se pokazem u krabuljnoj haljini. _ A tako, ti mi se hoces pokazati u haljini. To bih svakako zelio vidjeti! Andjelki se sada Eduard opet vise svidjao. Da je bio znatizeljan, kako ona izgleda u toj kicenoj haljini. To joj je laskalo! sato mu ona nesto predlozi sto je znacilo: izaci mu u susret! _ Ja cu ti nesto reci: idi mirno kuci! Otac ce sada skoro leci, tada cu se ja presvuci i doci cu jos na casak k vama. Majka ce to dopustiti. Dakle, cekaj me! _ Da, da, cekat cu te! _ Eduard nije znao bi li se radovao ili ne. On uopce nista vise nije znao! 50 _ Do vidjenja, Andjelka! _ On joj pruzi ruku, ali ona je bila hladna. No, ova hladnoca nije potjecala od zimske studeni, nego od velikog uzbudjenja, u kome se Eduard nalazio. Andjelka se zgrozi od ovog dodira i povuce brzo svoju ruku iz njegove. Tada mu uzme kosaru s drvima i ugljenom i nestane iza kucnih vratiju. Eduard je casak zastao i gledao za njom prije nego se uputio kuci. U njemu je nastala neizreciva praznina. Tesko se sabrao. Mislio je o sebi i Andjelki. Poznavali su se jos kao djeca. On joj je bio prijatelj i dobar drug. Nikada nije pomisljao da bi morao biti makar i jedan dan bez nje; to mu uopce nije palo na pamet. Tako su odrasli zajedno; jedno uz drugo. Nikada nije pomisljao kod toga na svoje osjecaje, dok ga nije danas utukla dvostruka spoznaja da je ljubi svakim kucajem svoga srca i da ju je izgubio jos prije nego je postao svijestan ove ljubavi. Tako je sada ovdje stajao! studena zimska noc sirila se oko njega. Nabijalo mu je u sljepoocicama, a srce mu je snazno udaralo. _ Andjelko! _ uzdahnuo je _ volio bih da sam mrtav! Kad je Andjelka usla u sobu, bili su roditelji jos budni. Otac je poceo govoriti odmah opet o pozivu i o sreci koja bi mogla izrasti iz toga; majka je rasprostrla pred njom haljinu, koja je bila posivena blistavim zlatnim i srebrnim ukrasom, i savjetovala ju je sto bi na njoj trebalo jos uljepsati. Andjelka sve to nije sasvini slusala. Ona je mislila na nepoznatog muskarca koji ju je zelio kao plesacicu. sigurno je otmjeni gospodin i neki njezin obozavatelj! To je bilo toliko vazno da je moglo zasjeniti mladenacko prijateljevanje s Eduard om Hauserom. Mozda sada do nje stoji da postane bogata zena i da izvuce i sebe i roditelje iz skromnog i skucenog dosadasnjeg zivota. Tkalcu Hofmannu dosadila je sutljivost njegove Kceri i brbljanje njegove zene o cipkama, vrpcama i resicama. On ustane, sijevne i protegne se. hoce!" ^em U brlg' Vi mozete to dotjerivati kako dugo 9nfr. " m ne gorite beskorisno citavu noc svjetlo. fcutra je jos jedan dan! Laku noc! 51 On se pokupi u spavacu prostoriju. sada je Andjelka ozivjela. cim je bila sigurna da se otac skinuo i legao, saopci majci svoju namjeru. _ Htjela bih obuci haljinu i na skok otrcati Hauserovima. _ sada jos? Po ovoj studeni! _ Ogrnut cu svoju maramu. Oh, pusti me! Obecala sam Hauserovima. Oni se tome vesele. A i ja sam ponosna na haljinu i htjela bih se bar pred nekim iz sela pokazati. Majka je pristala, jer je i ona bila preponosna na lijepu kcer. Za nekoliko minuta pojavila se Andjelka kao Talijanka. Majka ju je ogledavala sa svih strana i divila joj se, ali ne dugo. Andjelka uzme svoju maramu iz skrinje i izleti kroz vrata. _ Vracam se za cetvrt sata. usla je kod Hauserovih u sobu, gdje ju je Eduard sam cekao. Bracu su vec davno

otpremili u postelju, a i stari Hauserovi su legli jer im je Eduard rekao da ce Andjelka jos jedanput doci da se pokaze u jednoj novoj haljini, ali da je to iznenadjenje samo za njega. Priustili su to veselje svom odraslom djecaku, jer su primijetili sto se s njim dogadja, a vjerovali su da ce Eduard i Andjelka postati jednoga dana sretan par usprkos svim teskocama. Eduard je pustio u sobu svoju druzicu. Najprije je ugledao njeno uzareno lice i veliku maramu koja je obavila cijeli njen stas. Najedanput je palo ovo pokrivalo, a Eduard je ostao zaslijepljen i ujedno prestrasen. Andjelka se okretala na vrscima prstiju na sve strane tako da je oko nje leprsala kratka suknjica. Ona je posudno cekala na izraze udivljenja koji su, po njenom misljenju sada morali uslijediti. Ali Eduard je sutio, cudno sutio! A kad je ispitljivo pogledala u njegovo lice, procitala je tamo sve drugo samo ne odusevljenje. _ No, kako ti se svidjam? _ upita malo nesigurno. Momak duboko usdahne jer mu je bilo tesko da bude iskren, kako je ovdje morao biti. _ Bas nikako! _ prizna. Lagano rumenilo osu se po djevojcinu licu. Uz to naskubi usne. _ Onda sam mogla i ne dolaziti. Hoces li mi barem reci zasto ti se ne svidjam? Na to Eduard opet duboko usdahne. Nije bilo lako rijecima izraziti ono sto je osjecao. On je bio cedan seoski mladic, azenei djevojke nije drugacije poznavao, nego onako kako ih je svakoga dana vidjao: u zakopcanim bluzama i dugim suknjama od grube tkanine. A krabuljna haljina ostavljala je vrat i ramena gola jer je prslucic bio duboko izrezan, a suknjica je sezala upravo do koljena. _ Ja to ne mogu tako izreci _ progundja u neprilici i preko volje. _ Ti vec sama znas kako ja to mislim. Tako _ tako rasgaljena ne pokazuje se nijedna cestita djevojka pa jos pred stranim muskarcima. sad je ucinio veliko zlo. Andjelka nije vise nista htjela znati o drugarstvu i prijateljstvu prema mladom covjeku koji se usudio izreci istinu na ovaj nacin. Ona se nasla povrijedjenom i pogodjenom. U citavu se njenu drzanju pojavila neka odbijajuca hladnoca. zajedljivim rijecima ga odbije: _ Vidi se, da nista ne razumijsa o otmjenom svijetu. Ovakvu haljinu nose Talijanke. Ovakvi prslucici i ovakve suknjice su u modi u Italiji. Tamo ide svaka djevojka ulicom ovako. Ali o tom ti nemas ni pojma. Zao mi je da sam Zbog tebe dosla ovamo. _ Andjelka! _ prekine je on _ budi razumna i... _ Da si barem ti bio pametan i da mi moju dobru namjeru nisi naplatio ovakvim grubostima! _ Ja sam se samo toliko prestrasio. Ja _ uistinu _ sam se upravo stidio. _ stidi se radije izgovoriti ovako nesto! _ Zamislio sam te kako se na plesu pokazujes ovako obucena pred nepoznatim muskarcima. Kad sam se na to sjetio, cinilo mi se kao da cu se ugusiti. Andjelko, ja te molim, molim te iz svega srca ne idi na tu zabavu! Ovaj ton, iz kojega je izbijao molecivi strah i iskrena ljubav, bio bi u drugo vrijeme sigurno djelovao na djevojku koja je u dubini svoga srca Eduard a isto 52 53 tako ljubila kao on nju. samo ona nije bila svjesna te ljubavi. Ali sada je bila povrijedjena u svojoj tastini, uvrijedjena i razdrazena. savladalo ju je uzrujanje i ona lupne ljutito nogom. _ Ostavi me na miru sa svojim brbljarijama! Upravo je tako kako sam ti vec rekla. Ti neces da mi priustis ovu zabavu i upravo si zavidan sto ne mozes i ti onamo. Ti uopce mislis samo na sebe. I sato neka i ja ostanem kod kuce i neka se odreknem lijepe veceri. Ali to mi ne pada ni na kraj pameti. Osim toga i ne mogu drugacije. Otac mi je upravo naredio da primim poziv. Tako, sada ti je jasno! Laku noc! Vrata zalupe za njom. Eduard je htio jos nesto reci, ali nije mogao. Kao da je bio tjelesno i dusevno uset. sivo je bilo samo u njegovoj glavi, gdje je vrvjelo od najglupljih misli. Iz ovoga vrtloga izrasla je jedna jedina jasna misao:

Andjelka ne zna sto radi: ona slijepo srlja u strasnu opasnost. Ti si bio njen drug iz djetinjstva, ti je moras zastititi pa makar i protiv njezine volje! Poceo je razmisljati kako da to ucini, i razmisljao je cijelu noc a da nije nasao rjesenje. slijedeceg jutra bio je mamuran, a misli mu nisu bile sredjene tako da se morao prisiljavati da sudjeluje u radosti i veselju svojih roditelja i svoje brace, koji su se tako iznenada rijesili nevolje. _ Idem do nadrudara da se propitam za posao. _ uvjeravao je oca, a u sebi je mislio: a onda moram uciniti nesto za Andjelku.... bilo sto! 3. sIROMAsNO TKALACKO sELO U nedjelju ujutro zaustavila su se pred Seidelmann ovom kucom dvoja teretna kola sa kojih su radnici istovarivali neke tkalacke stanove. _ sto ce ti ove ludorijec _ upita rentijer svoga brata. _ Pa sve je staro i trosno. Martin Seidelmann gladio je samodopadno svoju bradu. _ Ti to ne razumijsa. Ove tkalacke stanove kupio sam na drasbi komad 8 maraka. Tko ovdje od mene hoce dobiti posla, mora uzeti od mene ovaj stan. Moze ga kupiti ili unajmiti. Dat cu komad za 40 maraka; a najam stoji godisnje 15 maraka. Oateti li se stan, ugovorom ce se najamnik obvesati da ce ga dati popraviti ili platiti 40 maraka. Na licu rentijera odrazavalo se stosta: cudjenje, priznanje, a istodobno i zajedljiva poruga. _ Ti se razumijes u posao! _ rece. U isto vrijeme sjedio je mladi Seidelmann u poslovnici i pisao pismo svome prijatelju strauchu. U pismu mu je davao jos neke naloge za utorak uvece. Na maskiranom plesu treba da bude sve na visini. Pismo je bilo kratko. Frits ga je zalijepio, napisao adresu i pozvonio. usao je jedan mladi momak, koji je radio kod njih kao pomocnik na sajmu. _ Otidji ces u grad i predat ces trgovcu strauchu ovo pismo! Pozuri; da si se brzo vratio. Momak se dade odmah na put. Nije bio previse odusevljen ovim zadatkom, jer je istoga jutra u samu 55 zoru morao vec izdrzati naporan put do uprave rudnika. sada je pak morao ici u grad i brzo se vratiti. Mladic je ljutito gazio snijeg. Najednom je pred sobom na cesti nekoga ugledao, tko je, ocigledno, isao istim pravcem kao i on. Kad je prepoznao mladog Hausera, pozuri se da ga dostigne. Uz to mu i dovikne: _ Hej, Hauser Eduard e, cekaj malo! Eduard je danas rano bio kod nadrudara, pozvao se na preporuku staroga Wunderlicha i trazio posla. Ali nadrudar ga uza sve to nije zaposlio. zato Eduard odluci da pokusa srecu u gradu. On se zaustavio na zov. Oba se mladica pozdrave stiskom ruke. _ Ides i ti u grad? _ upita Eduard . _ Nosim jedno pismo od mladog Seidelmann a. _ A ja idem potraziti posla. sajamski pomagac pogleda Eduard a sa strane. _ Tako, tako, ides traziti posla. jos k tomu u nedjelju. Bit ce malo tesko. Vremena su teska; Covjek se ne moze nigdje smjestiti. To je i razlog da nastojim izdrzati kod Seidelmann ovih. Inace, neka vrag nosi _ te gulikoze! Vrag zna kako im ovdje sve uspjeva! sve mogu i sve odredjuju! Tebi to ne moram pripovijedati! Ucinili su ti dosta zla. Najprije ti otkazu narudzbe a onda _ kako je to bilo u rudnikuc Ja sam danas rano morao odnijeti gore jedno pismo upravi. Prije sam u poslovnici nesto cuo. Mislim da je u pismu bilo govora o tebi _ da bi ti mogao traziti posao, ali neka te ne uposle jer nisi pouzdan covjek. sto kazes na to? sad je znao Eduard Hauser kome zahvaljuje za svoj neuspjeh kod nadrudara. _ To je bezobrazluk! _ rece on bijesno. _ Htio bih samo znati zasto su protiv mene?

Trzni pomocnik slegne ramenima. On nije nikako mogao odgonetnuti odakle ovo veliko neprijateljstvo njegovog poslodavca prema siromasnom tkalcevom sinu, a Eduard u nije palo na pamet, da te uzroke potrazi u svom odnosu prema Andjelki. Tako su zajedno isli prema gradu. Put nije bio lagan. Ledeni je vjetar zatvarao mladicima dah i prekidao im razgovor. Kad je vjetar malo popustio, pricao je trzni pomocnik da nosi pismo za trgovca straucha. _ Ta njega, valjda, poznas? _ rece. _ s Fritzom Seidelmann om je zajedno u kasinu. Radi se, sigurno, o maskiranom plesu koji se treba odrzati u utorak. Ah, kako je tim ljudima dobro! Mi takvo sto ne mozemo ni zamisliti. Htio bih samo znati koga je pozvao nas junior. Strauch dolazi, naravno, sa svojom zarucnicom, Marijom Tannert. Tako je brbljao dalje mladic. Eduard mu je samo kratko odgovarao. Nekako mu nije razgovor bio po volji. Ova primjedba o maskiranom plesu izazvala je nanovo njegovu zabrinutost za Andjelku. I tako je samo povrano slusao ono sto mu je pricao trzni pomocnik, a nije ni slutio kako ce mu to biti jos od koristi. U gradu su se rastala njih dvojica. Trzni pomocnik isao je trgovcu Strauchu, a Eduard je trazio posao, ali uzalud. Konacno mu je dodijalo neprestano zvoniti na tudjim vratima; svaki put cedno izgovoriti iste rijeci i cuti uvijek isti odgovor: ne. Na uglu jedne ulice se zaustavio i poceo razmisljati o sebi i svom zivotu. cudno, kako god bio zabrinut za svoju buducnost i za sudbinu svoje porodice, ipak se uvijek u prvom redu javljao strah za Andjelku. Neprestano je trasio mogucnost da je zastiti od opasnosti koje, po njegovom misljenju, vrebaju na nju na maskiranoj zabavi. Tada mu sine jedna misao. Prvi uvjet, da bi je mogao zastititi, bio bi da sam sudjeluje na maskiranom plesu. Dakle, morao bi onamo ici. Ali kako da ucini? Radi se o zatvorenom drustvu. Prepoznali ga tamo ne bi jer bi mogao doci preodjeven i sa maskom na licu. Ali bio bi prekobrojan. sto bi se tu dalo uciniti? Na ovo pitanje u prvi mah Eduard nije znao odgovoriti. Ali je stvorio odluku da se na svaki nacin ugura u utorak navecer u to drustvo. Neka bude tako! sada se poceo propitivati za radnju koja posudjuje maske. saznao je, da ima u gradu samo jedna i posao je onamo. Prostorije radnje bile su u prvom 57 katu, Dolje u stubistu posegnuo je rukom jos jednom u dzep i prebrojio novce. Tako bogat jos nikada nijJ! bio. Od onoga sto mu je stranac u sumariji poklonio, ostalo je jos dosta. Prilicnu svotu ostavio mu je otac kao dzeparac. To nije smio sve potrositi. Odlucio jef svakako nesto od toga zrtvovati da bi mogao zastitit Andjelku. U tim mislima popeo se mracnim stubama. Na njegovo kucanje pojavio se na vratima muskarac jakih licnih kostiju i sa ogromnim naocalima na nosu. _ sto hocete? _ zacuje se iz sirokih, besbojnih ustiju. _ Htio bih pozajmiti jedan kostim. _ Molim, udjite. Nedjelja je, doduse, ah ako je stvar hitna, ucinit cu iznimku. Prostorija u koju je usao Eduard bila je puna stare odjece od koje se sirio neugodan miris. Trgovac ga odmjeri: _ Za koga zelite odijelo? _ Za sebe. _ Hm. Nema vise mnogo. Gospoda iz kasina odvukla su gotovo cijelu zalihu. Kada trebate odijelo? _ Utorak uvece. _ A, takodjer taj ples u kasinu. jos jucer sam obecao dva najbolja kostima trgovcu Strauchu i njegovoj zarucnici. On ce biti Turcin, a gospodjica Tannert Cerkeskinja. To jest _ covjek s ogromnim naocalima sbunjeno se naceri _ to sam rekao samo u povjerenju. Zapravo ne smijem nista odati. Pa cak ni gospodjica Tannert ne zna da je njezin zarucnik izabrao kostim Turcina. A sada cemo pogledati da li ima sto i za vas. Mislim da vam mogu ponuditi samo jedan domino. Eduard nije znao sto je to, ali se nije htio osramotiti. "'

_ Pokazite mi ga, molim! _ samo casakl Muskarac je otisao, a Eduard je ostao sam. Njegov pogled je odlutao na jedno neravno dvoriste. Netko je prekobrojan sutra na plesu, pomisljao je. Zar to bas 58 moram biti ja? Kad. bi to bio netko drugi, a taj bi Izostao, mogao bih poci ja mjesto njega! pred njegovim ocima uskrsne iznenada napola gotov plan, tako lud, tako nezreo, kako ga moze stvoriti samo tjeskoba srca bezazlenog, priprostog mladica koji strahuje za obozavanu djevojku. Eduard je razmisljao o neobicnoj zamisli, kad se vratio trgovac. Onu ogrtac od tankog, slabog sukna sa kapuljacom nazivao je on domino. _ Zelite li i masku? _ upita. _ Imam ovdje jednu svilenu koja pokriva cijelo lice. sve bi to stajalo cetiri marke. _ Dobro, dobro, pristajem! _ rece nesvjesno Eduard . _ Hocete li stvari odmah ponijeti? _ Doci cu radije prekosutra po njih! _ Ali danas mi morate dati jednu marku kapare. To je u ime nase pogodbe, jer ja ne mogu ovu masku sada vise drugome pozajmiti. Eduard plati i uputi se prema izlazu. Najednom ga zaustavi pozajmljivac krabuljnih kostima. _ Molim vas, gospodine, samo jednu rijec! Nesto sam se sjetio. Mogli biste mi uciniti uslugu! _ A to bi bilo? _ Gospodin strauch pokazao mi je jucer, kad je narucivao kostim Turcina, znacku koja sluzi kao iskaznica za pristup na maskirani ples, a izdaje je kasino. On ju je zabunom ovdje ostavio. Biste li mu je htjeli uruciti da je ne trazi uzalud? Cudnog li slucaja, pomisli Eduard i prihvati to bez premisljanja. _ Uredit cu stvar _ rece i pozuri da ode. sad je bio pun radosnog uvjerenja da mu mora njegova zamisao u svakom slucaju uspjeti, a ucinio je najvecu ludoriju svoga zivota. U obliznjoj gostionici Zlatnom Volu popio je casu piva i zatrazio tintu, pero i papir. Nakon kratkog oklijevanja napise slijedece pismo, pri cemu se trudio da promijeni rukopis: Gospodin trgovac strauch! Ako posjetite maskirani ples kasina prijeti vam 59 velika pogibao. Razbolite se i ostanite kod kuce! Nemojte reci nikome ni rijeci o tome, a ni o ovom upozorenju! cak i Marija Tannert mora vjerovati da cete doci utorak na zabavu! znam da cete poslusati! sablast siprazja! Napisao je adresu i ubacio pismo u najblizi poatanski sanducic. Na to se spremio na povratak kuci. Kao sto je receno, ovo je pismo bilo najnepromisljeniji cin njegova zivota. Ne bi bilo gore i ne bi se moglo manje napadati da je dan prije u svojoj nevolji otpilio suhu jelu i odnio je kuci! samo je razlika u tome sto mladi covjek nije bio svjestan svoje ludosti nastojeci pomocu ovih redaka doci u priliku da u utorak mjesto trgovca Straucha prisustvuje neupadljivo plesu kasina, da bi mogao zastititi Andjelku. On je odjenjivao samo namjeru, a ne i sredstvo ! Kod toga je izvanredno cvrsto vjerovao u uspjeh svoga plana, a nije ni izdaleka pomisljao da bi se njegov pokusaj mogao i izjaloviti i da bi mogao imati najgorih posljedica. A sto ako strauch podje na policiju? To Eduard u jednostavno nije bilo ni na kraj pameti. Kako se on sam bojao sablasti siprazja, tako su je se plasili, po njegovu misljenju, i drugi! Trgovac Strauch nije mogao biti iznimka! Strauch ce se neizrecivo uplasiti, tako je mislio Eduard , izostat ce od zabave... i... sutjeti! Da li je ova pretpostavka ispravna, moralo bi se vidjeti najkasnije u utorak.

Istoga dana ujutro odveo je sumar Wunderlich svoga gosta u sumu na mjesto gdje je lezala lesina pogranicnog cinovnika. Arndt je sve pazljivo pregledao i nekoliko puta pogledom prelazio preko triju jela i njihove neposredne okoline. _ Zar se nije nasao barem neki trag koji bi dokazao da je umorstvu prethodila neka borba ili da je lesina mozda dovucena ovamo? _ upita on konacno. _ Ni jedno, ni drugo! 60 _ Hm, da je granicar ubijen iz zasjede, onda bi ubojica morao lezati ovdje negdje u pozadini, a to bi u ovom predjelu jedva bilo moguce. Ovdje ove osamljene tri jele, prijeko proplanak, lijevo cistina, a sa one druge dvije strane suma sa stablima, rasdaleko jedno od drugoga _ gdje bi tu bilo neko zakloniste? _ Iza svakoga drveta! _ Onda bi zlocinac morao tacno znati kada i odakle je dosla njegova zrtva. Ali to se ne moze pretpostaviti, jer ovuda ne vodi nikakav put. Dokle su istrazila gospoda od suda ovo podrucje? _ svaki pojedini grm tamo prijeko. Oni su, dakle, dosli do zakljucka, da je umorstvo izvrseno iz zasjede; ali ja sam drugoga misljenja. Pogledajte! _ Ovdje je jedno tane samo okrznulo stablo jele. _ Arndt je pokazivao to drvo. _ Doista, tako je! To nam je stvarno izmaklo. _ A sada dalje! Tu je lezala zrtva. Ovdje je trag taneta na drvetu. Dakle je morao ubojica tamo stajati. Pocimo dalje! sumar je isao sa Arndtom koji je motrio tacno sve pojedinosti ovoga podrucja. _ A sto trazite? _ upita Wunderlich. _ Nista odredjeno. Dodjite samo! _ Tako su posli nekoliko stotina metara dalje. Iznenada sastane Arndt, sagne se i podigne nesto. _ sto je to? _ upita sumar. _ Evo pogledajte! Arndt mu pruzi trouglasti komad bijeloga platna koje je njegovo iskusno oko otkrilo ispod gustog grmlja. Valjda ga je donio vjetar onamo, jer inace bi ga vec davno prekrio novi snijeg. _ Komad platna? _ rece razocarano Wunderlich. _ sto znaci to? _ Mislim da ovaj nalaz nije beznacajan. Ovaj komad platna je otkinut, kako izgleda, od nekog stolnjaka ili plahte. Evo, ovdje je izvezeno i jedno slovo, i to slovo T! Morate prisnati da nije nista neobicne ako se u sumi nadje dzepni rupcic, ali ako se nadje komad platna _ hm! _ sto mislite o tome? 61 Bas nista, gospodine braticu. Ja sam sumar, a ne policajac. _ Zar doista ne mozete zamisliti Zasto se moze upotrijebiti plahta sada nocu ovdje u sumi? _ Nemam pojma! _ Dakle cujte! Naokolo je duboki snijeg. Krijumcari stavljaju sve na kocku, samo da se nista ne otkrije. Tamna odjeca odudara od snijega. Nista nije lakse nego da se omotaju u plahte i tako prevare granicare. Tada ih se ne moze, narocito nocu, razlikovati od snijega. _ sto mu gromova! Kad mi to tako lijepo protumacite, gospodine braticu, onda mi postaje jasno! _ Ja sam sam ponio sa sobom jednu plahtu da je upotrijebim u istu svrhu u svojoj istrazi. Posli su, medjutim, nekoliko koraka dalje. Tada zapase kako izviruje ispod snijega jedan smrekin panj. A sa panja su visjele dvije bijele lanene niti. _ sto zakljucujete iz ovoga? _ upita dalje Arndt koga je zabavljalo ispitivati sumara. _ Da je onaj komad plahte ovdje na panju otkinut. _ sasvim tacno! Tako je kako sam pretpostavio. Krijumcar je bio zatecen, ali je

pobjegao, a sa njim se granicar dao u potjeru. Bio je omotan u plahtu i zapeo je ovdje. Povukao je i bjezao dalje. Pri tom je otpao ovaj komad platna sa slovom T. Vjetar ga je kasnije odnio pod ono grmlje! Tamo kod jele bjegunac je uocio da nece moci uteci. zato se zaustavio, okrenuo se i ustrijelio svoga progonitelja. _ Grom i pakao! Ali Arndt nije dao vremena svome braticu da se jos vise cudi. _ Najprije treba preslusati sve podredjeno stanovnistvo umorenoga. Oni bi mogli izjaviti kakvu su dnevnu zapovijed dobili od njega. Nadalje, morali bi znati je li on morao proci ovuda da obidje straze i da li je krijumcar mogao vrebati na njega. Ja to ne vjerujem, kako sam vec rekao. Mozda je cak susret bio i slucajan. svakako smo vec dvije stvari utvrdili, _ Utvrdili? 62 _ Da, i to dvije vazne stvari. Vjerujete li da ce netko pozajmiti plahtu, a onda je upotrijebiti u neku odredjenu svrhu? _ Ne, ona je vlasnistvo krijumcara. _ A ovdje stoji slovo T! _ To je pocetno slovo krijumcarevog prezimena, _ Vidite, gospodine sumaru, to je prvo slovo. svakako su bila izvezena dva slova. Pocetno slovo imena je takodjer bilo ovdje. Komad je otkinut upravo izmedju ta dva slova. _ A koja je vasa druga stvar? _ Najprije vas moram pitati kamo bjezi onaj koga progone? _ svakako onamo gdje misli da je siguran i zasticen. _ Ispravno! On nastoji da stigne u svoje skloniste. Ubojica je ravno od onih jela bjezao ovamo. U tom pravcu lezi skloniste koje je trazio. Ako podjemo tim smjerom, moramo stici barem u blizinu mjesta gdje se htio sakriti. _ Gospodine braticu, gospodine braticu, vi ste prokleto dosjetljiva glava. Ja ne bih mogao tako lako stvoriti ovakve zakljucke! _ To je stvar vjesbe. _ sada cemo nasa istrazivanja nastaviti Dodjite! Posli su u sumu onim putem koji su predvidjeli, satim su presjekli cestu sto je vodila iz sela prema sumariji i opet nastavili put u sumu. Arndt je isao vrlo polagano i pazljivo je promatrao svaki i najmanji predmet. Tako je proslo vise od cetvrt sata. Vec su se priblizavali kraju sume koja je dopirala sve do sela, kad su stigli do jednog hrasta, koji je mogao biti nekoliko godina star. Arndt je posao vec dva-tri koraka dalje, kad se iznenada zaustavi i pocne pazljivo promatrati tlo, na kojem je bilo pola metra snijega. _ sto je? _ sapita stari Wunderlich. _ Da li vidite ovdje u snijegu rupe? _ To su necije stope koje je iznova prekrio snijeg. sa svih strana dolaze prema hrastu i opet se od njega udaljuju na sve strane. Ovdje se sastalo vise ljudi, da 63 li zajednicki ili pojedinacno, to se, na zalost, ne moze utvrditi. sto su ovdje trazili? Jesu li to bili krijumcari? Hm! _ Da li je hrast mjesto redovitih sastanaka? Pretrazit smo najprije staro stablo. Uza sve traganje nisu mogli na drvetu pronaci nista neobicno. Ovdje danas nisu imali uspjeha. _ Bilo bi dosta! _ odluci Arndt konacno. _ Ali drvo cemo i dalje promatrati. Donekle mozemo biti zadovoljni s ovim sto smo pronasli. _ Mislite da idemo kuci? _ Da, barem ja. Vi cete jos do nadrudara? _ Da, moram odrzati rijec zadanu Eduard u Hsu-seru. ucinit cu to odmah. A sto cemo s otkinutim komadom plahte? _ Predat cemo ga policiji. za sada se jos ne bih selio mijesati u stvar. Postupajte tako kao da ste ucinili sami danasnji izlet i sva ova opazanja. Predlozite da se

preslusa cinovnistvo onako kako smo govorili. _ Dobro! Da spomenem i hrast? _ Radije ne! Ovaj trag slijedit cu sam. zasto da dadem nekom drugom mogucnost da mi pokvari stvar. Evo platnene krpice. Ponesite za sobom! Tako su se rastali. Arndt se vratio u sumariju kamo je prispio za kratko vrijeme i Wunderlich. Pricao je da je uzalud bio njegov put do nadrudara, a na policiji nije nikog nasao, pa ce pokusati srecu jos jednom iza rucka. Rekao je da se ne da u rudokopu nista uciniti i da Eduard Hauser tu ne dolazi u obzir. Tako je proslo prijepodne. Poslije objeda dade se stari opet na put. Arndt je otisao u svoju sobicu i sjedio je s knjigom u ruci kraj prozora kad je primijetio da se sumar vraca. Odmah je posao dolje u sobu. stari Wunderlich bio je uzrujan, to se odmah vidjelo. On baci subaru na stol, spusti se na stolac i zastenje. za gospodju Barbaru bio je to siguran znak da mu se nesto dogodilo sto ga je razljutilo. _ No, starcicu, zasto si tako mrzovoljast i sto ti se dogodilo? 64 _ Mnogo, vrlo mnogo! _ mrmljao je on. _ Najprije vas moram obavijestiti da danas drzi rentijer Seidelmann predavanje u krcmi. _ Poci cu svakako onamo! Tog covjeka moram cuti! _ uzvikne Arndt. _ Zelim dobar tek i dobru zabavu! Nisam toliko znatizeljan da prisustvujem takvim stvarima. Ne mogu podnijeti ove brbljarije o opcoj covjecnosti i bratstvu, a kad sam vec u krcmi hocu tamo da imam svoj mir. _ A sto se jos dogodilo? _ upita gospodja Barbara. _. Jedna nesreca! _ Zar opet? pricaj! _ Mali Beyer...... _ Seidelmann ov pisar? _ Da, srce bi covjeku moglo puci! _ Ti znas, kako dugo vec lezi njegova zena. _ Naravno. Lijecnik ima malo nade da ce se ona ikada vise pridici. _ Da, u tome ima pravo. Pomisli, Beyer je mrtav! Gospodja Barbara sklopi od straha ruke. _ Tako iznenada? O Boze! Jucer uvece nakon posla isao je u gradic da pribavi neke stvari za svoju bolesnu zenu. Na povratku kuci mora da se onesvijestio od slabosti. U tami ga nije nasao nitko, a danas ujutro nasli su ga smrznutog us drzavnu cestu. Dopremili su ga na saonicama. _ A njegova zena? _ Da, da, zena! sad dolasi najgore! O nesreci se brzo pocelo govoriti, i prije nego su saonice prispjele, trcali su ljudi prema Beyerovu stanu. Nije to bilo zlonamjerno! Ne, oni su htjeli samo tjesiti. Ljudi su tako dobri, tako puni ljubavi, i tako spremni da pomognu! I navalilo pola tuceta brbljavih baba u sobu bolesnice vicuci da su joj nasli muza mrtva i da ce ga svakoga casa dopremiti. _ Ne?uveno! sirota zena skoci s lezaja i strasno krikne. sgrabi se sa srce, u licu pocrveni, problijedi _ i srusi se mrtva. Gospodja Barbara pokrije lice rukama. sumar skoci sa stolca i pocne hodati snaznim koracima po sobi. I Arndt se usrujao i uhvatila ga nervoza koja bi pazljivom promatracu morala biti neobicna. Njega se kao stranca, koji je tek dosao u ova brda, ova stvar ne bi smjela dojmiti. Ali njemu nije izmakla ni jedna rijec. _ Jesu li ovi Beyerovi cestiti ljudi? _ zapita on. _ Cudnog li pitanja! _ promrmlja Wunderlich. Da li bih se ja toliko uzrujao, kad to oni ne bi bili? Arndt je precuo ovu malu grubost i ispitivao je brzo dalje. _ Imaju li djece? _ cetvoro! cetiri siromasna isgladnjela crvica! Ah, ja bih mogao pobiti odmah

cijeli svijet! A znate li sto su s djecom cinili? Odvukli su ih u sirotiste gdje nece nista nauciti, nego samo prosjaciti. Vi morate, naime, znati, da je tamo gore nego kod Hotentota i Busmana. Imaju hrpu slame na kojoj spavaju. Jesti i piti moraju dobiti takodjer _ tako barem stoji u pravilima! Ali tko nece da umre od gladi, mora u sela i tamo prosjaciti kod seljaka. _ Zar takvo nesto moze jos postojati? _ Da, naravno, toga ima jos, gospodine braticu! Ovdje u mjestu zivi jedna stara zena; zove se Loffler; ona se posteno borila sa zivotom, radila je svoj posao i dugo je vremena sluzila kod Seidelmann ovih. Jednoga dana je eksplodirala jedna svjetiljka i goruci petrolej zahvatio je zenino lice i oci; ona je oslijepila, ne vidi nista i ne moze nista \zaraditi. _ A Seidelmann ovi? stari Wunderlich nasmije se glasno. _ Seidelmann ovi? Hahaha! stara Lofflerica morala je u sirotiste, sada joj je preko osamdeset godina i tapajuci obilasi od jednih vratiju do drugih da isprosi komadic kruha. zamislite, po ovakvom vremenu kakvo je upravo sada! Jednoga lijepog jutra izvuci ce i nju ispod snijega, mrtvu, smrznutu, a nitko nece ni suze pustiti za njom. Arndt je takodjer uzrujano skocio i ushodao se po sobi. sumareve rijeci izazvale su u njemu buru osjecaja, cije uzroke nije bilo tako lako uociti. Ono sto je sada uzbudilo Arndta, nije se moglo tumaciti kao opce ljudzka sucut. Ali on nije nista govorio, nego se bez rijeci popeo u svoju sobicu. Tamo je izvadio nesto iz kovcega i izasao iz kuce. Brzim korakom uputio se prema selu, ali ne cestom nego kroz sumu. Na jednom osamljenom mjestu sastane i oprezno se obazre. Kad je utvrdio da je neprimjecen, skine svoj kaput i okrene ga, a isto tako i kapu. Kaput koji je prije bio taman, sad je bio siv, subara se pretvorila u kapu od vunenog barsuna. Iz torbe izvuce jos i jednu vlasulju i prosijedu bradu. stavivisi oboje na sebe, izgledao je kao covjek pedesetih godina. sada je ovako nastavio svoj put. Neobicne misli su ga salijetale. Kako je cesto ovuda prolazio _ pred mnogo godina kad se natjeravao s drugovima kroz sumu. svaku stopu tla poznavao je jos. I kako je volio ovu sumu! On bi pokleknuo na svetu zemlju svoje domovine! Dok se zurio dalje, iskrslo je djetinjstvo pred-njegovim duhovnim ocima. _ Hohenthal, siromasno selo tkalaca i rudara, bilo je njegovo rodno mjesto. Oca se nije mogao vise sjetiti; on je stradao u rudniku kad su djecaku bile jedva dvije godine. Ali majka _ kao sjajna, dobra vila zivjela je u njegovu sjecanju. Da, kao vila, premda joj je odjeca bila isto tako siromasna kao u ostalih stanovnika sela. svaka dva tjedna dosla bi k njemu u nedjelju popodne na kratko vrijeme, stisla ga u narucaj, ljubila ga i dragala. Onda je opet nije bilo cetrnsest dana. sluzila je kod bogatih Seidelmanna nakon prerane oceve smrti i pomagala domacici u kucanstvu. Gospodja Seidelmann bila je stroga gospodarica, koja je svojim namjestenicima davalo vrlo malo slobode. cak nije smjela kod sebe zadrzati svoga malog djecacica, svoju jedinu radost; ona ga je morala dati svojim roditeljima, starim Beyerovima. A ovaj Beyer, koji je izgubio sada zivot na ovako bijedan nacin, bio je njen brat. Malom <" 67 Arndtu bilo je sedam godina, kad je dosao onaj strasni udarac koji je unistio zivot njegove majke. Jednog jutra dosao je strasar i odveo je od Seidelmann ovih. Navodno, da je krala: ona, njegova vila, njegova majka, njegovo bozanstvo! Nestala je jedna dragodjena narukvica koju je dan prije Seidelmann poklonio svojoj zeni. sumnja je pala na mladu udovicu koju su posljednju vidjeli u sobi gdje je bio pohranjen nakit. Naravno, u komori premetacinom okrivljene, a u prisustvu starih Beyerovih nista nije pronadeno. Ipak je optusba ostala na snazi, a okrivljenu su odvukli u istrazni zatvor. Mali Franjo bio je bespomocan pred ovim dogadajem. sa svojim sakicama navalio je na strazara koji je okovao majku nakon neuspjele premetacine kod bake i djeda. zapao je bio u grceviti plac i konacno su ga djed i baka spremili u krevet u polubesvjesnom stanju. Majka nije prezivjela ovu sramotu. stid i briga za njezina ljubimca prozdirali

su joj zivotnu snagu i prije zavrsetka istrage _ odnijeli su je na groblje. Kako su djed i baka umrli kratko vrijeme iza toga, dosao je malisan u sirotiste; to je za ono vrijeme bila svakidasnja pojava. Ali trebalo je poznavati prilike u ovim dobrotvornim ustanovama, da bi se moglo shvatiti kako je djecak patio kao u paklu. Proveo je tako dvije godine, zapostavljen, nitko ga nije trpio, a nisu ga zvali ni u skolu. Isnenada nastala je velika promjena u njegovom zivotu. U ovaj kraj dosao je neki bogati posjednik sa svojom senom. Taj bracni par nije bio vise mlad. Oni su vidjeli na ulici ovog zgodnog,zapustenog djecaka i osjetili su sklonost prema njemu. Raspitali su se sa djecakove porodicne prilike, a upravitelj Zavoda je smatrao da ih mora tacno u sve uputiti. svoje primjedbe je sapcuci izgovarao, ali ostre usi malog Franje sve su razabrale: Majka je krala i umrla je u zatvoru! Razjarena pogleda djecak skoci. _ To nije istina! Moja majka nije pocinila nikakvu kradju! _ sve ostalo pretvori se u jecanje i djecak pobjese placuci. Ovaj tako iskreni i otvoreni osjecaj casti bio je odlucan. Bracni par povede ga sa 68 sobom i pruzi mu brizan odgoj. Ovi dobri ljudi nisu to pozalili. sve su vise voljeli djecaka i konacno su okrunili svoje djelo milosrdja time sto su ga posinili. Ali kao nosilac neokaljanog imena, nije Franjo zaboravio sjene proslosti. I tisucu je puta prisizao sam sebi da ce vratiti cast imenu svojih roditelja, a svojoj majci u grobu _ dobar glas! Franji su bile dvadeset i dvije godine kad su mu umrli poocim i pomajka, jedno za drugim. On se nasao najednom u posjedu imetka, koji mu pade u krilo kao zrela vocka. Ali novac ga nije privlacio kao ni visoki polozaj u drustvu do kojega je mogao doci. Njega je samo gonila misao na duznost prema mrtvoj majci. Njoj je htio posvetiti svoj imetak i svoju snagu. Da, svoju vlastitu snagu! Ovaj slucaj nije htio predati stranom advokatu _ ne, on sam preuzme stvar da otkrije tajnu zablude, cijom je zrtvom morala pasti njegova majka. Razumljivo je, da su bile zato potrebne znatne pripreme. Predugo je vremena proslo otada, a on se sam otudio od svojeg kraja i svojih semljaka. A bile su potrebne i izvjesne predradnje, pri cemu su sliku nedostajale pretpostavke, naime, poznavanje prava, svih spletki i doskocica, koje mora poznavati dobar detektiv. No, Franjo je bio istrajan. On se svim sarom predao zadatku da se razvije u sposobnog detektiva. I doskora se pokazalo da je bio kao stvoren za ovo zvanje. U nekoliko sakucastih slucajeva u kojima je satajila i vjesta policija dao je on dragodjene podatke, pomocu kojih je pronadjen i uhapsen zlocinac. To mu je pribavilo kod policijskih vlasti veliki ugled. Na to je mogao biti vrlo ponosan, jer to nije bilo njegovo zvanje. Kad je tajanstvena sablast siprazja uzvitlala prasinu, ponudio je policijskim vlastima svoje usluge. Najprije, naravno, uzalud. No, kad su policijski cinovnici zatajili u potrazi sa strasilom, kad je ovaj zagonetni zlikovac poceo praviti jos vece nepodopstine, a sad cak ubio i jednog granicara, nisu vise oklijevali cla pozovu sposobnog nestrucnjaka. m tako je dobio Franjo ovlastenje da se uputi na lice mjesta i postupa po vlastitom nahodjenju, a po nalogu vlasti. I sada je bio ovdje u Hohenthalu da sprijeci djelovanje onog koji je bio strah i trepet cijelog ovog kraja. Ali jos vise bila mu je na srcu uspomena na majku. Hoce li uspjeti da s njezina imena skine porok kradje? Uza sve tsakoce Franjo je bio pun pouzdanja. Pred dva dana bio je na majcinom grobu i prisegao njoj i sebi da tako dugo nece mirovati, dok ne rijssi svoj zadatak. Arndt je bio toliko zamisljen da vise nije pazio na put i iznenadio se, kad je pred sobom ugledao .Hohenthal.. Posao je glavnom ulicom, ciji se isgled u ovih osamnsest godina jedva primjetno izmijenio. Pokucao je na vrata zupnog dvora. Pozdravivsi, usao je u supnikovu radnu sobu. Tamo nade jednog starog, casnog covjeka, blagog pogleda i izraza nalik na svetog Ivana.

_ sto zelite? _ upita svecenik i odlozi novine. _ Dolazim s jednom molbom, gospodine zupnice! _ Tko ovdje moli, tome je i molba uslisana. sjednite i kazite svoje zelje! Drzim da vas jos nikada nisam vidio. Izgleda mi da niste iz naseg kraja. _ Ja sam, svakako, ovdje stranac, gospodine zupnice. Tek nedavno sam prispio, i cuo sa nesrecu koja je snasla jednu cestitu porodicu. _ Vi mislite Beyerovec Da, to je velika zalost, to je nesreca. Imate li razloga, da suosjecate s Beyero-vima? Mislim na ono zivo suosjecanje koje prelasi granice opce ljubavi prema bliznjemu. _ Osjecam u ovom slucaju kao covjek _ izbjegavao je Arndt tacan odgovor _ i zato bih zelio nesto uciniti za jadnu djecu. _ Cuo sad da su u sirotistu. _ Na zalost! Tko bi htio, ili bolje reci, tko bi se mogao za njih zauzeti besplatno u ovom siromasnom kraju? _ Mozda postoji neka porodica koja bi se brinula us novcanu o datetu sa malisane? Tkalac Hauser vam je poznat? Na njega sam mislio. Njemu bih ih najradije povjerio, n _ Hauser je ispravan covjek i posten gracanin; on je vrlo siromasan i sam ima djece, ali sa sirocad ne bi bilo boljeg hranitelja. Osim toga tu je i rodbinska veza s Beyerovima. _ No, tada vas molim, gospodine zupnice, da od mene primite potrebna novcana sredztva. Evo, stotinu maraka za sprovod pokojnika, a od ovih dvjesta maraka platite Hauserovima prema vasem nahodjenju. I konacno, evo, ovaj paketic! U njemu je pet stotina maraka koje neka posluze za poboljsanje prilika ovdasnje sirotinje. sve ovo predajem xz velikim povjerenjem vama. Zupnik je najprije bez rijeci zurio u stranca. _ Gospodine _ rece konacno _ zar ste tako bogati da mozete poklanjati ovakve svote? _ Ja mogu biti bez toga novca. _ Da, da, ja vam vjerujem. Ali mi morate oprostiti ovo moje pitanje, jer vasa... vasa vanjstina..... ... _ ne odgovara tome, ja to znam. stvar je ipak tacna. smijem li se nadati da cete ispuniti moje zelje? _ sigurno, sigurno! Ja cu djecu odvesti sam Hauserovima. A sada mi kazite samo jedno, postovani gospodine; kome trebam zahvaliti na ovim darovima? _ Upravo se to protivi mome shvacanju, gospodine zupnice. Ja bih zelio ostati nepoznat. Pita li netko za darovatelja, recite da je novac dao neki neznanac. _ Zbogom! U tren oka nestade Arndta. zupnik ostade zapanjen i nepomican. Tada proviri njegova sestra kroz vrata. _ Zaboga, sto se dogodilo? _ Dogodilo se nesto sasvim neobicno _ promuca on. _ Neko zlo? sto je htio stranac kod tebe? Pustila sam ga uci, jer je bio tako uljudan. _ Dobro, ne moras se plasiti. stranac mi je donio nesto vrlo lijepo. On je po izgledu priprost radnik, ali mora biti nesto drugo jer mi je dao novaca, mnogo novacal _ Mnogo novaca? A za koga Za Hauserove, i za _ ah, ostavimo sada to] moram sa njim. Moram mu se zahvaliti, poblize s njim uposnati i iscrpno rasgovarati. On mora znati sto nam ovdje treba! Trcim za njim _ ti kasnije saznati sve potrebno. _ Na ove rijeci odju kroz vrata. Pred kucom pogleda svud naokolo, ali otkrije nikoga. Ili ipak, upravo se pojavi isa neki crnobradi covjek i podje ravno prema supn _ Dobro vece! _ posdravi _ Zar ne, danas se odrzati ovdje u mjestu jedno predavanje? Gdje ce biti? _ U krcmi! Podjite ulicom i vidjet cete gostionicu! sad su cetiri sata; u pet pocinje predavanje. Ali, recite mi, niste li susreli upravo jednog covjeka koji odavde dolazio?

_ Ne bih znao reci! svecenik nije slutio da pred njim stoji upravof onaj koga trazi. Dok je, naime, zupnik rasgovarao sa sestrom, imao je Arndt toliko vremena da je u jednomf skrovitom kutu isa kuce okrenuo kaput i promijen kapu i bradu. Uljudno zahvali na uputi i podje. On se samo nasalio kad je supnika pitao za krcmu, jer je dobro po-foznavao put do tamo. U gostionici je vladala uzurbanost, tako da se jedva i primijetio Arndtov dolazak. Za stolom saf stalne goste sjedili su oni mjestani koji su mogli sebi priustiti casu piva jos prije pocetka predavanja. Arndt podje gore u dvoranu. Tamo su cekali siromasniji na dolazak rentijera Augusta Seidelmann a. Ovdje je vidio mnoga lica na kojima se odrazavala glad, briga i bijeda. Bili su to i mladi i stari ljudi! svi su oni dosli, jer su ocekivali od ovog neobicnog sata utjehu, mozda i pomoc, ili jer su se bojali da se ne bi njihov izostanak kriyo protumacio. Na maloj pozornici stajao je glasovir, pokraj, njega stalak za note, a na njemu pjesmarica. s obje strane bili su mekani stolci _ sa koga _ to nitko nije znao! 73 U dvorani se culo saputanje; nitko se nije usudio glasno govoriti. Ni ovdje nije nitko zapazio Arndta. On se neprimjetno smjesti u jednom kutu. Dobrih pola sata morao je jos cekati. Prostorija se sve vise punila. Tada najednom udje najmanje dvanaest osoba, a pred svima rentijer Seidelmann u redengotu. sa njim su isli vlasnici firme Seidelmann , otac, sin i domacica; satim namjestenici i konacno uprava rudnika Bozji blagoslov. Bez pozdrava podju na pozornicu i sjednu u mekane stolce. Rentijer stade uz stalak za note, otvori pjesmaricu i upozori prisutne da ce prije predavanja nesto otpjevati. On procita stihove koji ce se pjevati; Frits Seidelmann , njegov necak, sjedne za klavir, da svira pratnju. Najprije se zacuju samo pojedinacni glasovi, uskoro se umjesaju i drugi i, konacno, glasno i snazno odjekne pjesma. sad je zapoceo rentijer Seidelmann svoje predavanje. Tema je glasila: Vremena su teska _ bratstvo je potrebno! Mora se priznati da je rentijer bio govornik. On je dobro poznavao psihologiju ljudi kojima je govorio, a poznavao je i njihove prilike. On je bijedu prikazao rjecito i pametno, u svoj njenoj goloj i strasnoj stvarnosti, ali je budno pazio da ne iznese njene prave uzroke. Govorio je o nedostatku osjecaja bratstva i pozrtvovnosti medju ljudima. zatim je presao u svojim ' izlaganjima na ono podrudje u kojem se mogao proslaviti lijepim rijecima i majstorski poigrati frazama, pa je. tako izgledalo kao da je potpuno obuzet sucuti nad tudjom nevoljom. No, on je u stvari pruzao golo kamenje onima, koji su trebali hranjivog kruha. siromasni tkalci, rudari i seljaci nisu to shvatili. August Seidelmann bio je tako neobicno spretan, a oni su bili bezazleni i ograniceni u svom rasudjivanju. Njima se cinilo kao cudo da im predztavnik vladajuce klase kapitalista govori tako dobronamjerno i bratski. Oni su bili zaneseni i ganuti i zahvalili su mu na svrsetku predavanja iskrenim pljeskom. Kad je on opet posegnuo za pjesmaricom i zapjevao jos strofu pjesme koju je prije zapoceo, rihvate je slusaci gotovo odusevljeno, TO culi i Namjestenik njegova brata pruzi rentijeru plehnatu kutiju, a on pocne sakupljati milodare. Najprije pristupi svojim rodjacima. Cudio se, kako pada krupni novac u kutiju. zatim dodju na red namjestenici, a onda poce iz reda u red. Mnogi koji nisu imali kod sebe novaca, posudili su neku malenkost; svakako, svi su davali. iako su bili siromasni, htjeli su pokazati da imaju smisla za bratstvo. Mnogi su zrtvovali, doslovce, posljednji pfenig koji su jos imali. Kod kuce bilo je jos krumpira i soli! Ta i zupnik, koji je prilicno kasno stigao, ubaci svoj doprinos u kutiju. konacno je izjavio rentijer da on kao pokretac ove dobrotvorne akcije, imenuje svoga brata, trgovca seidelrnanna cuvarom blagajne. Njemu je predao kutiju u prisutnosti svih

sakupljenih, a onda su se mjesna velicine udaljile tako ponosno, kao sto su bile i dosle. sirotinja je ostala jos neko vrijeme, da se porazgovori o onom sto je cula. Kod kuce su Seidelmann ovi otvorili kutiju, da izbroje novac. _ Dvadeset i sest maraka _ rece trgovac. _ To, doduse, nije mnogo ali ce doteci, da pokrije svoje troskove. Tako barem nemamo stete od tvoje zamisli o bratstvu. Rentijer pogleda prijekorno brata: _ stedi rijeci. Ti dobro znas da su izvjesni probici bili cilj moga predavanja. Ljudima kojima je voda dosla do grla, treba od vremena na vrijeme pruziti nesto lijepo da ne bi medju njima izrastao kukolj nesadovoljstva. Inace bi mogli nastupiti teski dani i za one druge, koji danas jos ne trebaju jadikovati. Dakle, molim, mozemo obracunati. Kave si ti imao isdatke? Meni o tom nije nista poznato. _ Unajmio sam glasovir, a moji radnici su ga onamo otpremili. To su dvije stvari. _ Koliko to racunas? _ Mislim da ne bi bilo previse pet maraka. _ Doista si skroman. sad treba samo da Frits zatrazi naplatu za svoje udaranje po glasoviru. sin i necak pojavi se iz pozadine. Ja se odricem, dragi strice _ izjavi on svecano. .- sto sam ucinio, ucinio sam izz osjecaja bratstva i smisla za zrtve. _ Vrlo dobro! _ rece rentijer sa svoje strane. _ Ti si poslusni blesan, i znas vrlo dobro oponasati necije brbljarije. Nato izvadi August Seidelmann neku cedulju iz dzepa. _ Ovdje sam pribijelezio neke svoje izdatke. samo sa zeljeznicu i saonice izdao sam osam maraka. K tome treba dodati moj licni po trosak: jedno kuhano vino, jedna kava, dva konjaka, jedan odrezak sa przenim krumpirom. Mislim, ako ti dam zatrazenih pet maraka _ on gurne bratu novac _ izjednacit cemo se u nasim isdacima. A sada se moramo pripremiti za docek gostiju. Bilo je dobro sto smo pozvali neku gospodu na veceru! _ Da _ kimne domacin _ doci ce zupnik, nacelnik, lijecnik rudarskog udruzenja i jos nekoliko drugih velicina iz Hohenthala. Mislim, da necemo morati cekati na njih vise dugo. Mozemo poci prijeko, u veliku sobu. Frits mora, na zalost, jos na casak otici, kako mi rece. _ jos veceras? _ cudio se rentijer. Frits Seidelmann bio je, doista, vec na vratima. _ Znas da predztoji ples naseg kluba, pa treba stosta srediti. s tim rijecima oprosti se Frits od oca i strica i par minuta kasnije izadje iz kuce. Gore u velikoj sobi skupljali su se pomalo gosti. sjeli su sa bogato prostrt stol. Martin Seidelmann zamolio je zupnika i nacelnika da sjednu jedan njemu s lijeve, a drugi s desne strane. Rentijer je razgovarao s lijecnikom rudarskog udruzenja koji je bio ujedno i lijecnik hohenthalske sirotinje. Ovaj vrlo zaposleni covjek upravo se vracao sa jednog posjeta bolesniku. Pricao je rentijeru o tom. Radilo se o jednoj siromasnoj, staroj zeni. _ Od cega boluje ta zena? _ upita August seidelmann, _ Od Cega? Od bolesti sirotinje; ima tuberkulozu, kao gotovo svi ljudi ovdje, Mi svi _ Nema joj pomoci? Lijecnik slijeze ramenima. _ Kako cis se spasava bolesnica, za koju mora placati opcina? Pa na nju se ne smije potrositi za lijek. Rentijer se namrgodi. _ Dragi moj, ne govorite tako! Blagajna rudarskog udruzenja imala je prosle godine sbog vas velike isdatke. _ Mislite, mozda, onih osamsto maraka koje primam kao placu? _ O tome ne govorim. Ali su izdane za apoteku sto i cetiri marke. Pomislite, toliko novaca u jednoj jedinoj godini!

Lijecnik se nagnuo prema starome tako da nitko nije mogao cuti sto govore. _ Znate li, gospodine Seidelmann , saptao je, sa koliko bolesnika je morala doteci ta svota? _ To me se ne tice. Meni je vazna samo svota. Ja sam opunomocenik baruna Wildzteina, glavnog vlasnika jame i svoga brata, koji sa svojim kapitalom ucestvuje u rudniku, pa moram zastititi njihove interese. _ Pa i morate; ali trebate bar donekle poznavati cinjenicno stanje. s ove sto i cetiri marke obracunato je dvjesta i trinaest oboljenja, gospodine Seidelmann e! Prema tome su u prosjeku dobila lijek u vrijednosti od jedne marke nesto vise nego dva bolesnika. cak ni pedeset pfeniga po osobi u jednoj godini! To ne smijem reci nikome, jer.... _ To bi samo trebalo! Vi ste barunov cinovnik. Uostalom, Vi ste dokazali, da su bila samo laka oboljenja .... ! _ Oh, oh! _ upadne mu lijecnik u rijec. _ Zar da priznam da je zdravstveno stanje stanovnistva bas u mojem kotaru najgore? Tu se prekine rasgovor. Domacin je nasdravio svome bratu i slavio njegovo plemenito opce ljudsko shvacanje koje se ocitovalo u danasnjem predavanju. Na te rijeci case zivo zazvone. Nitko nije primijetio staru senu koja je usla toga casa i s obim se rukama drzala dovratnika. Zena je 76 bila slijepa. Kosu joj je rascupao vjetar, a tanki dronjci bili su joj sva odjeca. Drhtala je od zime. sjeli su opet i tada otkrije Martin Seidelmann nepozeljnog gosta. _ sto? _ povice. _ stara Lofflerica? sto trazi ona kod nas? _ O, ne zamjerite! _ rece zena, a krezube su celjusti cvokotale. _ Trazim gospodina pastora Seidelmann a. Rentijeru je to laskalo. On usutka svoga brata koji je htio nesto ostro odgovoriti, i ustane. _ Ja sam onaj koga trazite, draga zeno! sto zelite? _ Bila sam danas u krcmi. Jedan mladic me je odveo onamo. Htjela sam ..... _ sto? Bili ste u krcmi _ upita on grubo. _ Niste li vi pitomac sirotista? _ Da, vec dugo vremena. _ I vi idete u krcmu? Ja mislim da morate biti u odredjeno vrijeme kod kuce. _ Kod nas nije tako strogo jer se moramo sami brinuti za hranu. Osim toga, trazila sam dozvolu od kucedomacina. Htjela sam cuti vas govor. _ Ah! To je nesto drugo! _ A sto hocete sad ovdje starica je casak sutjela kako bi nasla prave rijeci. _ Gospodine pastore _ rece oklijevajuci _ vi ste govorili o nevolji i bijedi, a i o pomoci. Nevolje i bijede ima ovdje svuda, ali ja pripadam medju najbjednije. _ Da, vama je tesko. sljepoca je velika kusnja neba. Molite samo vrlo ustrajno! mozda ce se naci sredztvo da osdravite. zupnik se sad nakaslja glasno. On je bio tih, skroman sluga Bozji, nikakva borbena priroda, ali ovo sto je sada cuo, bilo je ipak previse. _ Ah, meni nema pomoci _ odgovori slijepa zena. _ Ja nemam zjenica. Izgubila sam ih u sluzbi. Ne bi li mogla dobiti neku potporu od svog negdasnjeg poslodavca, gospodine pastore? 77 ali Kako? Moj brat vam je isplacivao redovno placu dok ste bili zaposleni kod njega. Ako vise ne radite, nemate pravo nista traziti. _ Ne biste li mogli sa mene nesto uciniti? O<fi one nesrece provodim najbjedniji zivot koji se moze zamisliti. Oni ostali mogu ici u sela gdje se prije nadje komadi? kruha nego ovdje. A ja se vucem tapajuci^ od kuce do kuce ovdje u mjestu, gdje stanuje sama i sirotinja. Vi ste odrzali tako lijep govor, tako lijep i ganutljiv! _ svidjao vam se govor? _ Oh, vrlo! Vi ste govorili o bratstvu i spremnosti da se pomogne. Pomislila sam:

poci ces poslije k njemu. Tko govori tako krasno o ljubavi prema bliznjima, taj ima sigurno dobro srce. August Seidelmann nabrao je celo. _ Vi ste, dakle, dosli prositi? Zar ne znate da je to nedolicno. Izgledalo je kao da slijepa zena osluskuje tisinu koja je zavladala u sobi za vrijeme ovog mucnog objasnjavanja. U oronulim crtama njezina lica odrazavalo se zivahno usbudjenje. Iznenada bljesne joj na licu ogorceni smijesak. _ A tako! sad znam na cemu sam! Gospodin je izgovorio u javnosti mnogo lijepih rijeci o nama sirotinji, ali kad treba nesto dati, onda stvar izgleda drugacije. _ sto hocete time reci? _ usplahiri se rentijer. starica je bila jos uvijek naslonjena na dovratnik i izgledalo je kao da govori preko njegove glave u daljinu. _ sto hocu time reci? Da sam vas drzala za andjela koga je poslao dragi Bog k nama, i da sada uvidjam kako sam bila glupa. Vi ste samo covjek, pa cak ni ne spadate medju one koji imaju dobro srce. svi su slusali ovaj razgovor izmedju rentijera i stare Lofflerice, a posljednje rijeci izazvale su opcu pomutnju. _ Bezobrazluk! Drska zena! _ Zacuje se sa svih strana. _ Bacite ju napolje _ rikao je rentijer izpru-zivsi ruku prema neugodnoj moliteljici. U tom casu digne se zupnik. _ Cekajte, gospodjo Loffler _ rece tako glasno da ga je mogao svatko razumjeti. Ja cu s vama. Tko vas tjera na ovaj nacin, taj tjera i mene. _ I vec je bio na vratima. _ sto? _ Valjda necete napustiti zbog ove zene moju kucu? _ zbunjeno je vikao Martin Seidelmann . _ Ne sbog zene, nego zbog postupka prema zeni. U krccanskoj kuci ne otpravlja se na ovaj nacin covjeka koji ponizno moli i koji je u nevolji. Uostalom, mogu vam reci da je slijepoj zeni vec pomognuto. Ja sam, doduse, samo bijedno placeni zupnik, ali ipak imam za nju jos koji komadic kruha i nesto toplo da popije. _ Vi se uplecete u sredjene prilike socijalne skrbi _ javi se rentijer. _ Je li pod tim mislite priloge koje ste danas sakupljali za sirotinju? smijem li, mozda, pitati koliko je donijelo sakupljanje? _ Mi nismo duzni vama polagati racun o tome _ izjavi oholo August Seidelmann . _ Vas nije postavila vlast da ispitate stanje nase blagajne. _ Dobro. Ali zasto onda sakupljate ako sada tvrdite da se dobrim djelima pretice drustvena skrb Blijed od bijesa pristupi rentijer sveceniku. _ Gospodine zupnice, vi ste culi danas moje predavanje. Vidjeli ste da shvacam ljubav prema bliznjemu isto tako dobro kao i vi. Ja sam krscanin, ali..... _ Ne, vi niste pravi krscanin, gospodine seidelmann! _ prekine ga zupnik. _ Vi nosite samo masku krscanina i rasbacujete se rijecima o ljubavi prema bliznjima, ali djelima to ne pokazujete. Inace biste se bili ponijeli drugacije prema ovoj bijedi. sveta mi je duznost da se kao dusobriznik zauzmem za ovakav slucaj. Mi smo za sada gotovi, moj gospodine! Ovoj ce se seni pomoci. U drustvu je zavladala tjeskoba. zato je u zadnji cas pokusao posredovati rentijerov brat. On je htio spasti ugled svoje kuce, a nije se htio ni zupniku zamjeriti. 78 79 _ Vi necete valjda trajno zadrzati kod sebe Loliflericu, gospodine zupnice? _ upita on nesigurno. _ To nije potrebno. Pobrinut cu se da pitomci sirotista ne budu morali vise prosjaciti i da ne budu gladovali. _ svaka cast vasoj dobroj volji, gospodine zupnice, ali kako cete to uciniti?

Nasa opcina je presiromasna a da bi vise mogla pomagati nego do sada. Zadovoljan smijesak pojavi se na zupnikovom licu. _ Imam dosta novaca! _ odgovori on. _ Vi? Vi ste siromasni, koliko mi je poznato! _ To jesam, ali nasla se jedna dobrotvorna dusa koja je poklonila vecu svotu za nase sirotiste. _ To bi bilo _ koliko? _ rugao se August Seidelmann . _ Ja se nisam smio zanimati za vasu blagajnu, moj gospodine, pa vam ni o svojoj ne moram dati nikakve podatke. _ O, to je ipak nesto drugo! U vasem slucaju radi se o opcinskoj stvari, a moj brat, trgovac Seidelmann , brine se o pomoci sirotinji ovoga mjesta. Pod njegovom upravom stoji i sirotiste. Vi cete mu izruciti ono sto ste dobili! _ Na zalost, varate se! Darovatelj je izricito naredio da ja upravljam novcem, i samo ja mogu odrediti na koji ce se nacin s njim raspolagati. _ Prema tome, darovatelju nisu poznate opcinske odredbe. Tko je uopce taj covjek? _ Pa ni na to vam ne moram odgovoriti, a i ne bih vam mogao odgovoriti jer je i meni nepoznat! Nije mi rekao svoje ime. Dobro cu promisliti o cijeloj stvari da bih mogao podnijeti izvjestaj na slijedecoj sjednici opcinskog vijeca i dati svoje prijedloge. Laku noc, moja gospodjo! Zupnik je uzeo za ruku slijepu zenu i izveo je iz kuce. Brzo je nestalo mucnog raspolozenja, koje je izazvala pojava slijepe zene, i otpocela je zivahna zabava ciji je predmet razgovora bio nepoznati dobrocinitelji. 84. NAPASNIK I Eduard Hauser bio je sa svojim ocem na predavanju Augusta Seidelmann a. _ sto kazes, oce, na to? _ upita Eduard oca na povratku ka kuci. _ To je voda koja sumi, a ne tjera nikakav mlin. Vrlo je bucna, ali beskorisna. _ Tako mislim i ja. Govornik mi se nije svidio. _ On je licemjer. Bolje bi bilo da svoje govore drzi svome bratu i necaku. samo oni su krivi za nasu bijedu. Jesi li ubacio novac? _ Deset pfeniga. _ I ja. On je tako svakoga promatrao i pazio koliko ce tko dati da se nitko nije usudio ne dati nista, pa cak ni dva pfeniga. A mi svi taj novac tako nusno sami trebamo. _ " Bog ce pomoci, oce, kao sto je vec pomogao. _ sto ces veceras raditi? Ides li jos prijeko k Hofmannovima? _ Ne! _ Zasto ne? Pa inace si bio svako vece tamo! _ Hofmannu to nije pravo. _ Da, on nije prema nama ljubazan. To sam primijetio vec onda kad sam od njega pozajmio drvo i ugljen. A mislim da snam i uzroke tome. On misli, naime, da imas neke namjere s Andjelkom. _ Neka misli, sto hoce! _ Nema li pravo? 6 sablast siprazja 87 _ Ne. _ No, no! Andjela je dobra, cedna djevojka. Mi je svi volimo i ne bismo se protivili kad bi od vas dvoje nastao sretan bracni par! Da se niste posvadili? _ Molim te, oce, ne muci me! Ne trazi odgovor! To moram savladati, pa necu vise misliti na to. _ Aha! Ona te nece. Ima li, mozda, nekog drugog? No, sinko moj, ja se necu plesti u tu stvar. Ja samo zalim za vasim prijateljstvom iz mladosti. Ides li sa mnom u kucu? Bili su stigli pred svoju kucicu. _ Ne, oce, idem jos u sumu. _ U sumu? Kakvog posla imas jos tamo? zacudjeno upita stari Hauser.

_ Zaboravio sam da su Wunderlichove saonice jos kod nas. Htio bih ih otpremiti. _ jos veceras? Pa sutra po danu imas za to vremena. _ Pusti me, oce! Budem li sam, najprije cu se smiriti. _ Kako hoces. Ali vrati se skoro! U sumi je opasno. sjeti se sablasti siprazja! Arndt je posao ravno u sumariju nakon sastanka. Kad su sjedili kod vecere, upita stari Wunderlich za sadrzaj predavanja. _ Nista pametno ni uvjerljivo, izjavi Arndt. _ Mislim da je sve bilo lupeski smisljeno. _ Mozda. Ovaj covjek je u stanju sve uciniti. Zar je skupljao i novac? _ Naravno! _ Vrag odnio tog fakina; on izmamljuje od te gladne sirotinje i zadnji pfenig. Objesio bih ga zivog za noge, a glavom u mravinjak. _ To bi sad zimi bilo malo tesko _ osmjehne se gost. _ Pricekat cu ljeto! Ali visjeti mora, ako..., tu zastane sumar. A kuda opet? Arndt je ustao. _ U svoju sobu, gospodine braticu. Ne brinite za mene! Mozda podjem jos u sumu! 82 U hodniku je susreo Eduard a koji je htio reci sumaru" da je vratio saonice. Arndt se pozdravi s mladicem i Popne se stepenicama. U svojoj sobi ne zapali svjetlo, nego pristupi prozoru i pocne promatrati kraj koji je blistao u snijegu. Iznenada se lecne odstupi naglo od prozora i iz sigurne udaljenosti pratio je dogadjaje vani. Ono sto je vidio, bilo je jezivo za svakoga tko je bio malo bojazljiv. Izmedju triju jela, kod kojih je nadjen umoreni pogranicni oficir, stajala je u snijegu bijela spodoba, nepomicno, nijemo, na mjesecini se snazno ocrtavala njena sjena. To je sablast siprazja! prostruji mu mozgom. sad na posao! Brzo otvori jedan kovceg, izvadi plahtu, nekoliko predmeta sa maskiranje i smugne do stuba. spretno njima projuri i izleti kroz prednja vrata na zrak. Vani se omota u bijelu plahtu i u velikom luku obidje sumariju, s namjerom da pridje s ledja sablasti siprazja Udje u sumu koja je ovdje bila prilicno svijetla. Kad je postigao svoj cilj, skine opet plahtu. Ona je trebala pruziti potrebnu zastitu samo pod vedrim nebom. Ovdje je bilo dosta grmlja, koje je moglo posluziti kao zakloniste. Arndt spusti glavu i oprezno se pocne suljati. I gle, tu pred njim iskrsne bijela pojava kao stup u snijegu _ nesto zagonetno. Aha, pomisli Arndt, tako izgleda sablast siprazja! " cini se da propalica ceka Hausera. Ne smijem toga zakrabuljenog covjeka nikako pustiti s vida. Ako hoce razgovarati s Eduard om, to sigurno nece uciniti u blizini sumarije, nego ce cekati dok ovaj ne izadje, a onda ce potrcati naprijed uz cestu da iznenadi mladica. Nastojat cu da podjem uporedo s njim, jer moram saznati sto ce rasgovarati sablast sa mladim Hauserom. Arndtova pretpostavka bila je tacna. Kad je nakon nekog vremena Eduard izasao iz sumarije, osivi bijeli stup. On se pomicao rubom sume kao covjek koji gasi snijeg. Arndt ga je slijedio nezapazeno trazeci zaklon iza svakog stabla. Eduard Hauser nije imao pojma da ga promatraju. On je zamisljeno posao cestom, dok ga iznenada iz njegovih misli ne trgne povik: 83 stoj! Vec ova rijec stoj bila je dostatna da utjera strah u kosti osamljenom pjesaku, jer nitko ne zeli da ga netko nocu u sumi ovako iznenadi. sad je taj poziv dosao od one strasne pojave koja je upravo onako izasla iz grmlja kako je Hauserovima to kum prikazao. Bila je nadnaravne velicine; imala je ljudski lik. a opet i nije licila covjeku. sve na njoj bilo je bijelo, pa cak i lice, u kome su se raspoznavale samo dvije tamne tacke, valjda ocne supljine, a tamo gdje covjek iz krvi i mesa ima usta _ tamo je bila samo jedna crta. Eduard stane. Bilo mu je kao da ce mu se slediti krv u zilama. Pogleda lijevo, desno, a nikakvu drugu kretnju nije se usudio uciniti. cak nije mogao odmah ni progovoriti. Bespomocno je cekao sto ce sablast siprazja uciniti.

_ sto radis ovdje? _ zacuje prvo pitanje sa suprotne strane. _ Na putu sam kuci _ izmuca teskom mukom Eduard . _ Gdje si bio? _ U sumariji. _ Vidim da govoris istinu, a to je tvoja sreca. Jedna jedina laz, ili samo nekakav isgovor _ to bi te moglo stajati glave. Upamti to! Ja sam sablast siprazja! A tko si ti? _ Ja sam Eduard Hauser. _ Radis za Seidelmann a? _ Radio sam za tu radnju, ali sada sam otpusten. _- Tsako je to za takvog ubogog vraga kakav si ti. Znam da si zabrinut za svoju buducnost. Trazis svuda posao, ali ga ne mozes naci. Kako bi bilo kad bih ti ja ponudio zaradu? To je bio obrat u ovom neobicnom razgovoru. Eduard ga nije ocekivao. Koliko je znao, nikada se nista dobra nije moglo ocekivati od sablasti siprazja. A sad mu cak nudi svoju pomoc u njegovoj nevolji. Ova spoznaja je donekle ublazila strah od koga se bio gotovo ukocio. On ucini nehotice kretnju rukom i povisenim glasom usklikne: 84 _ Kad bi to bila istina! _ No, produzi! sto bi bilo onda? _ Onda bih se protivio svakomu u selu tko bi lose govorio o sablasti siprazja i nazvao bih ga lazcem. Prosirio bih vijest da je sablast siprazja dobar duh koji pomaze siromasnim ljudima u nevolji. _ Tako, tako! _ uzvracao je glas po cijem se zvuku dalo zakljuciti da je ovaj duh znao biti i podrugljiv. _ Hajde da vidimo koliko su osbiljne tvoje rijeci, Eduard e Hauser! Evo, nudim ti zaradu! Budi nas! Ove posljednje rijeci odjeknule su kao mamac kroz snijegom pokritu sumu. Budi nas! odzvanjalo je u dusi mladog covjeka koji je upravo tako povjerljivo razgovarao sa sablasti siprazja. Ali njegova radost odmah je popustila. Osjetio je kako mu srce udara u tjeskobnom strahu. I nesigurno je svucilo njegovo slijedece pitanje: _ sto znaci to: nas? _ Glupane! Zar ne znas ciji cuvar je sablast siprazja? _ Govori se da stiti krijumcare. _ To je tacno. A sada odgovori mi na moj poziv! Eduard spusti glavu i usuti. sablast siprazja ga opomenu jos jedanput, ali sada strozim, prijetecim glasom. _ Odgovori, ugursuze! Eduard protrne. Njegovi prsti, ukoceni od studeni, skupe se u saku. To je bio vanjski odras unutarnjeg zbivanja. Momak se sabere odlucivsi da ce ostati postojan i prema mocnoj sablasti siprazja i da se nece dati pokrenuti s pravoga puta, ma bilo to i uz cijenu vlastitog zivota. _ Ne mogu _ izmuca. _ Ne mozes? Zasto? _ Jer je _ djelovanje krijumcara protuzakonito. _ Brbljavce! sto se tebe tice pravda i krivda? Kazem ti iskazuje ti se pocast sto te sablast siprazja hoce ubrojiti medju svoje ljude. Prepusti to drugome da odluci, ima li drzava pravo da udari visoke carine na stvari koje su za zivot najpotrebnije i da one zato 85 postaju svakim danom skuplje. Osim toga pretpostavio sam da je tebi i tvojima voda dosla do grla i da bi ti morao biti sretan pruzi li ti tko tako lijepu zaradu. Pazi! Dodjsa li k nama, zaradit ces u jednom danu toliko koliko inace tjednima ne zaradis. Unaprijed ti dajem dvadeset maraka. Ne budi lud i prihvati! Bijela pojava napravi kretnju prema Eduard u, kao da ce to rukovanjem potvrditi.

Momak ustukne korak natrag. _ Ne, ne, ja ne mogu! Radije cu umrijeti nego zaci medju krijumcare; radije biti mrtav, nego neposten! _ Tako! Ti to nazivas nepostenim? I ti se usudjujsa to jos meni reci. cuj, momce, to mozes platiti zivotom! Ili _ ako si, doista, tako hrabar, pa se ni smrti ne bojis, postoje i druga sredztva kojima ces postati podatniji. Ako ne pristanes na moj prijedlog, morat ce to okajati djevojka koju ti vraski ljubis. _ Jedna _ jedna _ djevojka? _ Takozvana Andjelka! jos jedanput ti kazem: ja sam svemocna sablast siprazja. Treba da kazem samo jednu rijec i lijepa Andjelka poci ce medju andjele zbog tvoje tvrdoglavosti. Razumijsa, kako to mislim? Ovo je upalilo. Eduard se zgrozio, a njegov otpor bio je gotovo skrsen. _ samo to ne, samo to ne! _ zavapio je. _ Tvoji vapaji ne koriste nista _ prekine ga sablast siprazja. Mladicev strah i praznovjerje iskoristila je sablast na najbezobzirniji nacin: _- Ja sam duh, a duh nema srca. Trazim jasnu odluku od tebe: da ili ne! _ Ja _ ja ne mogu! _ Onda mora Andjelka umrijeti! Eduard u sine jedna misao i u svojoj sdvojnosti rece: _ Tada ce Bog cuvati Andjelku, a Bog je mocniji od sablasti siprazja. _ Ti si prevejanac, sinko moj, odvrati sablast neobicno dobrodusno. sve vise uvidjam kako bismo te mogli dobro upotrijebiti. Nemoj misliti da mi mogla izmaknuti. Dat cu ti vremena sa razmisljanje. Rasgovarat cemo opet. Moja prijetnja ostaje privremeno. 86 Andjelka Hofmann je u zivotnoj opasnosti, ako se ne odlucis na moj prijedlog do naseg slijedeceg susreta. I jos nesto : zahtijevam od tebe da sutis. O tome da si susreo u sumi sablast siprazja mozes pricati, sto se mene tice. Ljudi neka znadu da sam uvijek tamo, gdje trebam biti. Ali ne smijes govoriti o onom, o cemu smo razgovarali. Jesi li razumio? Izdas li ijednu rijec o tome, osvetit cu se tebi i tvojima! _ Ne, ne, sutjet cu! _ uvjeravao je Eduard . _ Na tebi je, da drzis obecanje, a sad se tornjaj! Eduard podje; ucini dva tri koraka, a onda pocne trcati, sto su ga noge nosile, i zacas nestane u sumi. Ali sablast siprazja jos je dugo i nepomicno stajala s podignutom rukom, kao da zapovijeda. Eduard je zurio prema Hohenthalu. Kad je stigao do sela, jos uvijek nije bila duboka noc. On je oklijevao da udje u kucu, jer je znao da nece moci spavati. Ovaj ga je susret zaokupljao vise nego je i sam sebi htio priznati, pa je sasvim polagano isao ulicom. Tada mu dodje u susret jedna djevojka, i kad je htjela proci pokraj njega, prepoznao je Andjelku, premda je na glavi imala maramu; bilo je, naime, hladno. _ Andjelka! _ zovne on u po glasa. _ sto je? _ upita ona kratko i zastane malo, ali ne pogleda Eduard a. On joj pridje sasvim blizu. _ Ostajes li kod onoga, sto si rekla? Ides li zbilja na ples? _ Da! _ Dobro, onda idem i ja! _ Na zabavu? _ nasmije se ona. _ To je samo za uzvanike! _ O tome ne govorim. Ici cu medju krijumcare! sada se Andjelka prepala. Ali se odmah smirila smatrajuci to beznacajnom prijetnjom. _ Kako ces to uciniti? _ ispitivala je. _ Vrlo jednostavno. Upravo sam imao cast rasgovarati sa sablasti siprazja! _ Boze moj! I nije ti nista ucinila? _ A sto ce mi uciniti? Dapace je bila dobronamjerna prema meni i obecala mi mnogo novaca! 87

_ sto _ to nije moguce! _ To je ziva istina. Mogao bih ti jos vise pripovijedati, ali necu, jer sam obecao da cu sutjeti. Andjelka je gledala zamisljeno preda se. Nije osjecala sasvim sigurno. konacno podigne glavu. _ A ti? sto ces uciniti? _ Ostat cu cestit i odoljeti napasti. Ako si razborita ucinit ces isto tako i ti! . _ Mislis da cu ikada doci u iskusenje da krijumcarim? _ To ne! Ali tvoja cestitost doci ce u pitanje _ na krabuljnom plesu! Eduard nije zlo mislio, ali Andjelka mu je to zamjerila i samo se drsko okrenula. _ Laku noc! Eduard uzdahne i pokunjeno podje dalje. Moram na svaki nacin na ples, mislio je u sebi." Osjecam da joj tamo prijeti opasnost. Bilo kako bilo, ja moram zastititi Andjelku! Kad je sablast siprazja zastala na rubu ceste da zaustavi Eduard a Hausera, dovukao se Arndt koliko je mogao blize. Nasao je odgovarajuce skloniste ispod gustog hrastovog grmlja na kojem je bilo jos suhog lisca. Ovdje je bio toj neugodnoj bijeloj pojavi tako blizu da je razumio svaku rijec i da je mogao tacno promotriti tu zagonetnu pojavu. Ustanovio je da je pred njim stajao covjek od glave do pete umotan u plahtu. Mogao je sve to jasno vidjeti jer je bila mjesecina, pa se snijeg svjetlucao i bijelio. Ovu priliku iskoristi odmah Arndt; on promotri okrajak plahte i spazi u jednom uglu oba slova M. T. Kad se ovaj neobicni razgovor primicao kraju, povuce se Arndt brzo natrag. Eduard a' je nestalo, a napasnik je gledao za njim. Franjo Arndt osjetio je trzanje u prstima. sada je mogao zgrabiti neznanca koji je ovdje igrao ulogu duha. Ali sto bi to koristilo? U ovom slucaju trebalo je nanjusiti cijelu lopovsku bandu i onemoguciti je zauvijek. Dakle, treba upoznati sve njene tajne puteve, a za to treba vremena i strpljenja. U prvom 88 temeljitog istrazivanja. Bolje je da za sada sablas na miru i da se samo sulja za njom. Sto je sve dublje u sumu slijedio ovu toboznju sablast koja se pocela pomicati. Ustanovio je da se uputila prema onom hrastu. Tamo se casak pozabavila oko hrasta i onda odjurila. Brzo skokne Arndt do hrasta da pretrazi deblo u onom dijelu gdje mu se cinilo da je vidio ovoga covjeka kako rukama nesto pipa, ali nije mogao nista utiferitL Ovim otezanjem dobije sablast siprazja znatno na vremenu; izasla je iz sume upravo u casu kad ju je Arndt opet poceo slijediti i skrenula je prema osamljenoj zgradi koju su nazivali Crveni mlin jer su joj zidovi bili od opeke. Arndt se opet omotao u svoju plahtu i brzim koracima posao za neznancem. Upravo su stigli do rusevnog vrtnog zida iza mlina kad je strasila iznenada nestalo. Arndt je uzalud naprezao oci da ga otkrije. Pomisljao je da podje njegovim tragom, ali to mu nije uspjelo, jer je svuda uokolo bilo mnogo stopa koje su potjecale, vjerojatno, od stanovnika mlina. Progonitelj stane srdito iza jednog grma u neposrednoj blizini rusevnog vrtnog zida, skine plahtu i zakopca je s nutarnje strane kaputa, pa brzo odluci da ode u selo. Htio je zapamtiti mjesto gdje je sablast tako iznenada nestala, jer se za sada nista drugo nije moglo uciniti. Kad je vec neko vrijeme hodao cestom, susretne Hausera koji se nije vracao kuci poprecnim putem pa je zato dovde trebao vise vremena. Pozdravi pristojno, htjede mladic proci pokraj Arndta, ali ovaj stane i pruzi mu ruku. _r- No, kako je kod kuce? Jeste li odrzali rijec i sutjeli, kako sam zahtijevao od vas? _ _ _ Da, gospodine. samo otac zna, odakle je novac. _ I veselio se tome?

_ Ah, i te kako! _ zato ste, naravno, mogli odbiti ponudu koja je, doduse, privlacna, ali nije besprikorna. 89 Eduard nije znao protumaciti ove rijeci izgleda iznenadjeno. _ Ja? Kako to mislite? Arndt se smjeskao. Odgovorio je na to tako, kao da prica o necem nevaznom ili o necem sto se samo po sebi razumije. _ Vidio sam vas vani u razgovoru s nekim covjekom. On vam je ponudio unaprijed dvadeset maraka, ali vi ste to odbili. Eduard zakorakne prestraseno natrag i promjeri Arndta uplasenim pogledom. _ Zar ste sveznajuci? _ promrmlja. _ Ne, ali dobro cujem! _ To ne razumijem! _ A sve je ipak tako jednostavno. Ja sam prisluskivao. _ Mene i sablast siprazja? _ Recimo vas i onog zamumljenog lupeza koji vas je htio navesti na to da se pridruzite krijumcarima. _ Gospodine _ mucao je Eduard , sada ne znam da li da vas se bojim ili... _ Bojati se? _ prekine ga Arndt _ a zasto? Povjerit cu vam da ovuda krstarim jer hocu uhvatiti sablast siprazja. _ Uhvatiti? Vi? Ah! Onda ste vi od policije? _ Pogodili ste! Ja to priznajem jer znam da cete sutjeti. Vi ste odbili da primite od zlikovca novac unaprijed. To je dobro! samo sad zelim vidjeti hocete li i meni odbiti slicnu ponudu. Zelite li zaraditi pet stotina maraka? _ Pet stotina maraka? Toliko da zaradim! Zar novac pada mjesto snijega? Ili su u Hohenthalu poludjeli? Mislim da to sve samo sanjam! _ Nije tako! _ pouci ga Arndt. _ Vec sam rekao da moram uhvatiti sablast siprazja, ali ne samo kolovodju krijumcara, nego i sve njegove ortake. Ako mi pri tom pomognete, i ako uspijemo, dat cu vam nagradu od pet stotina maraka. Eduard uzdahne duboko. _ Htio bih suradjivati, ali se bojim da tih pet stotina maraka necu nikada zaraditi. ij^i^ton e? s- Gospodine, molim vas, tko ce se uhvatiti u kostac sa sablascu siprazja? _ Ma, kakva sablast? Lopov koji vas je zaustavio U sumi bio je covjek od krvi i mesa. Nema duhova; ni sablasti! _ Od ovog danasnjeg susreta poceo sam i ja sumnjati da je to duh. Bit ce tesko uhvatiti toga lopova. _ Vidjet cemo! Glavno je da mi pristupite kao pomocnik. _ Vrlo rado! _ Dobro! Da se nigdje drugdje ne morate vezati i da mozete uvijek biti meni na uslugu, davat cu vam tjedno trideset maraka. _ Trideset _ " tjedno? _ Da, trideset maraka! _ _ Trideset maraka? _ ponovi Eduard ne vjerujuci. Ovakva svota cinila mu se bajoslovno visoka za ciglih sedam dana. _ sto mi je za to ciniti? * _ Najprije nista! Razmisljajte kako bismo mogli nesto saznati o sablasti siprazja. Prvenstveno moramo saznati tko je taj tajanstveni zastitnik krijumcara. cim nesto smislite, dodjite k meni u sumariju. _ smije li sumar o tome znati? _ On moze, ali drugi nitko! Ja imam za sada jos samo jednu povjerljivu osobu u gradu. Cuvanje tajne je prvi uslov koji postavljam. Razgovarajte sa sumarom o tajnim zakljuccima, koje smo stvorili da ja ovdje ostanem nepoznat. Ali je potrebno da si medjusobno u svako doba otvoreno pogledamo u oci. Ovi zakljucci vrijede i za vas. Nastojte saznati cije ime pocinje ovdje u mjestu sa inicijalima M. T.?

_ je li to u vesi sa sablascu siprazja? _ pa! Nadalje trazim od vas u svim stvarima bezuslovnu iskrenost. _ U to se mozete pousdati _ uvjeravao je Eduard. i U zaru uvjeravanja padne dobrocudnom mladicu pade na pamet ova misao: 90 91 Odmah cu vam to dokazati. Odat cu vam da moram u utorak na maskirani ples. _ Na maskirani ples? _ upita iznenadjeno Arndt. _ Vi bas morate? zasto morate? _ Da _ da _ da pomognem jednoj djevojci. _ Gle, gle! Radi se sigurno o vasoj susjedi Andjeli Hofmann? sumar Wunderlich pricao mi je o lijepoj djevojci, a ona lopuzina spominjao je njezino ime. _ Da, ona je pozvana na ples. Klub iz susjednog grada priredjuje, naime, prekosutra u krcmi maskiranu zabavu. Jedan clan toga kluba, koji nece da kaze svoje ime, pozvao je Andjelku _ mislim Andjelku Hofmann i poslao joj, dapace, i kostim Talijanke. _ Razumijem _ nasmijesi se Arndt. _ Vi volite Andjelku, ali stvar ne odobravate jer vi niste prisutni. Ovaj drugi bi vam mogao pokvariti racune. Ako hocemo biti iskreni, ne smijemo nista presutjeti! sad biste se vi htjeli kao maska uvuci na zabavu da, recimo, cuvate Andjelku. Eduard spusti glavu. Bio je postidjen! _ Da, tako je! _ Necu da se mijesam u vase ljubavne stvari _ nastavi Arndt videci da Eduard izbjegava njegov pogled. _ Ucinite ono sto vam nalazu srce i razum _ Cujte, ne samo srce, nego i razum! Evo vam trideset maraka sa prvu sedmicu, a ovdje imate jos pet maraka za maskirani ples! Zelim vam dobru zabavu i dobar uspjeh! On mu sam utisne novac u ruku i izmakne svim izrazima zahvalnosti. 92 5. MODRI NAOCARI Oko podneva slijedeceg dana usao je jedan gost u gostionicu K Zlatnom Volu, najbolju gostionicu susjednoga grada. Gospodin Binder, vlasnik gostionice, bio je u nedoumici da li je to mladi covjek ili neki vec postariji gospodin. Imao je na sebi tamni ogrtac, tamno odijelo i modre naocari koje su mu davali uceni izgled. Kako nije bilo nikoga u gostionici zapodjeo se razgovor izmedju gostionicara i dosljaka. _ Vi ste stranac ovdje? _ upita krcmar nehajno. _ smije li se znati odakle dolazite? _ Odanle! Modre naocari pokazu palcem preko ramena; to je znacilo s onu stranu granice. Gostionicar zazmiri na desno oko, a lijevim mu malo namigne. _ Poslovno? _ Mozda! stranac slegne ramenima. _ Kako uspiju! _ To znaci, poslovi jos nisu sigurni? _ Tako je! _ To gotovo zvuci, kao da hocete krijumcariti, gospodine? _ " doda smijuci se gostionicar. _ A vi to tako postavljate, kao da je krijumcarenje zlocin koji zavredjuje smrtnu kasnu _ dobaci gost. 93 Opet gazda zmirne desnim okorn, pa je izgledao kao stari lukavac koji vise zna nego sto hoce reci. Gotovo je izgledalo da mu krijumcarenje nije nepoznat zanat. U stvari bilo je to ovako: Jucer mu je, naime, jednim preporucenim pismom javio brat koji je u glavnom gradu sluzbenik kriminalne policije da ce doci jedan tajnik da ispita stvar oko sablasti siprazja, i neka ga on u tome pomaze. Gojazni gazda razmisljao je kako da to zapocne,

ali se nije mogao nicemu dosjetiti. Tajni se do ovoga casa jos nije ovdje pojavio, a mjesto njega upadne mu sada u kucu ovaj covjek koji hoce s krijumcarima praviti poslove. Gospodin Binder je mudra glava! Tek sto je saznao od stranca za njegove namjere, imao je vec gotov plan kako bi ga mogao upotrijebiti kao mamac da mu sablast siprazja dodje na lijepak. _ Budite bez brige! _ smjeskao se on. _ U Deset zapovijedi nema nista o krijumcarenju, koliko je meni poznato. _ Izgleda, gospodine gostionicaru, da ste bistra glava! _ A vi mozete otvoreno sa mnom razgovarati o onom sto vam je na srcu! _ Tako? _ nadoveze covjek s modrim naocarima. Gazda sklopi dobrodusno na stolu debele ruke, a njegov ton postajao je sve povjerljiviji. _ Reci cu vam nesto , gospodine. U pocetku sam vas drzao za nekog ucenjaka ili nesto slicno. sada mi je sve jasno. Mi ljudi ovdje sa granice imamo svoje nazore o nekim stvarima. Mozete, dakle, biti mirni. Onaj kome ste se htjeli obratiti povjerljiv je covjek. Ali, cinilo se da stranac pravo ne vjeruje. On ga pogleda nepovjerljivo. _ Ne razumijem vas _ rece hladno. _ Bolje da govorimo o necem drugom. _ Po zelji! _ promrmlja gazda _ i ne zamjerite! Kako vam se svidja ovdje kod nas? _ Nije lose! samo, cini se, kraj je nesiguran i na zlu glasu. Na putu ovamo cuo sam o nekoj opcoj nevolji zemlje, koja... 94 _ Ah, vi mislite na sablast siprazja? _ Da! Ma s kime govorili, uvijek se razgovor krece oko sablasti siprazja. _ Vi se sigurno niste nikada na nju namjerili? _ Ja? Kako to mislite? _ No, vi ste trgovac? _ pitao je lukavi krcmar. _ Vi sigurno sklapate poslove s obje strane granice? _ To bih tek htio _ odgovori ovaj oklijevajuci. _ Ipak jedna iskrena rijec! Ako budete previse oprezni, dragi moj, onda necete nikada saznati ono sto zelite znati. _ A sto bi to bilo, po vasem misljenju? Krcmar pridje povjerljivo strancu, pogleda ga sa strane u lice i snizi oprezno svoj glas. _ Vi hocete saznati tko ovdje igra ulogu sablasti siprazja i gdje biste toga covjeka mogli naci. Htjeli biste stupiti s njim u poslovne veze. samo se ne usudjujete reci istinu, jer ne znate koliko mi mozete vjerovati. Je li tako? Ovo posljednje pitanje zvucilo je vrlo pobjedonosno i stranac _ polozi oruzje. _ sve stavljam na jednu kartu i priznajem da imate pravo. No, morate i vi biti iskreni i dokazati da imate veze sa sablascu siprazja. Dakle, kako stvar stoji? Krcmar znacajno podigne obrve. _ Vi cete se jos cuditi, dragi gospodine, s kakvim odlicnim vezama raspolazem. U meni ste nasli bas pravoga covjeka. Ili ste imali dobar nos, ili vas je netko uputio. Ne, ne, pustimo to! Ja ne zelim znati nista poblize. Glavno je da imate povjerenja u mene i da mi je poznat vas posao. Postavio bih vam nekoliko pitanja. _ Postavite ih! _ povice stranac objesno. Cinilo se da mu je srcanost znatno porasla. _ sto zelite znati? _ Ide li roba ovamo ili onamo? _ Onamo. _ Dobro. Ima li je mnogo? _ sto znaci mnogo? svaka je posiljka dragocje-cjena. 95 lin, _ Bilo bi svakako potrebno da sami razgovarate sa nadleznim covjekom. _ To i zelim! Vi mi trebate samo reci... _ stanite! samo ne tako naglo. Vi zamisljate stvar jednostavnijom, nego sto je. sablast... _ Glupost _ prekide stranac krcmara. _ Nas dvojica nemamo sto jedan drugome

bajati. U sablast siprazja neka vjeruju djeca i stare babe. Mi smo svjesni da se pod tim strasilom krije jedan drski zlikovac, vodja krijumcarske bande. _ No, da _ nastavio je krcmar. _ To moze biti, ali s tim nismo postigli jos nista. Nitko ne zna tko je taj covjek. _ Cudno je to! _ Da li je cudno ili nije, ali tako je! Lice vodje krijumcara nitko jos nije vidio. _ To uopce nije vazno! Hocu samo s njim razgovarati. Vodite me k njemu! _ I vi mislite da doista mogu s vama pokusati? _ svi ce napraviti sa mnom najbolje poslove _ opustio se stranac odbacivsi svaki oprez. Neko nerazumljivo gundjanje culo se kao odgovor. stasita krcmareva pojava sgrbila se na stolcu razmisljajuci. _ Dakle _ navaljivao je covjek s modrim naocarima. _ Vi zelite da je..., _ zapocne krcmar oklijevajuci s posiljka dragocjena. Kolika joj je vrijednost? _ Najprije pet tisuca maraka. _ Hm! covjek koji ce vas najaviti mora sa vas jamciti. On vas mora ili sam poznavati, dakle mora znati vase ime, ili vi morate dati neku garanciju, ako zelite i dalje ostati tajanstveni. _ Koliko bi to bilo? _ Deseti dio prve posiljke, dakle pet stotina maraka. _ Cujem da ste vi tacno upuceni, gospodine krcmaru. Hocete li vi preuzeti da me najavite? _ Hocete li mi reci svoje ime? _ Ne, ja cu radije poloziti pet stotina maraka. Ali, naravno, morate mi najprije dokazati da ste doista upuceni u stvar. 96 _ To je pravo i posteno. _ Onda, molim! _ Ono, ne tako naglo! _ ublazavao je krcmar revnost svoga gosta. Pa i ja se moram osigurati. stavit cu vani jedan prijedlog: Dodjite nocas tacno u pola noci do zadnje supe na gorskoj cesti. Kad mi tamo urucite dogovorenu svotu, odvest cu vas do sablasti siprazja. _ Recimo, do poglavice krijumcara! Hoce li on biti tamo negdje u blizini? _ Obavijestit cu ga! _ A kada ce mi biti novac vracen? _ Cim vasa posiljka stigne u nase ruke. Modre naocari popiju ostatak piva i ustanu. _ Jesmo li se slozili? _ Pristajem! _ odgovori krcmar. _ I _ sutjet cemo! _ To je stvar casti! stranac se smjeskao: _ sa obje stranke je to najjednostavnija zapovijed razuma. sada se poznamo, a i vi znate: pred sucem su jednaki jatak i kradljivac, u ovom slucaju krijumcar! Oni se rukuju, a covjek s modrim naocarima plati svoj racun, ustane i napusti mirno gostinjsku sobu. I krcmar je ustao. Hodao je raspolozeno po sobi gore-dolje. _ To je islo glatko _ hihotao se _ upravo mi je doslo kao naruceno. sada se dobro oboruzao i tajni moze doci. Jedva je to pomislio kad se ponovno otvore vrata. Opet udje neki stranac. Bio je u sivom odijelu, a ispod sive zimske kape provirivala je svjetla kosa. Ogrtac je samo prebacio preko ramena. Krcmar uljudno posdravi i upita po obicaju: _ Cime mogu posluziti? _ Molim casu groga _ odgovori stranac dubokim glasom; objesi ogrtac i kapu na klincanicu, poravna svjetle brkove i sjedne za najblizi stol. Binder izadje i za kratko vrijeme donese grog. Gost kusa vruce pice i zadovoljno kimne.

7 sablast siprtsja 97 _ Je li bio, mozda, danas kod vas neki covjek u tamnom odijelu i s modrim naocarima? _ upita nehajno. _ Bio je, gospodine! _ Mojega je stasa, a izgleda kao ucitelj ili ucenjak, zar ne? sto je htio ovdje? Krcmar se iznenadi, i odluci da bude oprezan. _ Popio je casu piva. _ Inace nista? _ Ne? _ Gospodine, vi lazete! Binder se prestrasi. Ustukne korak natrag i pocne nepovjerljivo promatrati plavokosog stranca koji se poceo baviti svojim grogom i mijesati ga zlicom. _ Kako _ kako nee mozete ovako optuziti! _ pokusao se krcmar opravdati. _ Jer vam je ovaj covjek saopcio da zeli sklopiti neki posao sa sablascu siprazja, i to u visini od pet tisuca maraka. Zar nije bilo tako? sad vise nije mogao Binder sakriti svoj strah. _ Kako? sto? _ mucao je. _ Meni nije poznata nijedna rijec o tome. _ No, onda cu ga ja sam pitati. Plavokosi covjek postao je iznenada vrlo neugodan. Bacio je novac za svoj potrosak na stol, ostavio grog, zgrabio ogrtac i kapu i udaljio se, a da vise nije ni pogledao krcmara. Binder je ostao skamenjen usred sobe. sto znaci sve ovo? Da li je ovaj drugi gost bio znanac onoga prvoga? Tu misao nije dalje nastavljao, jer mu se cinilo vaznije saznati kamo je stranac otisao. zato je potrcao k vratima. Ali, ovdje se sukobio s nekim koji je kao lud uletio u krcmu. Bio je to trgovac sa modrim naocarima. _ Ah, vi? _ rece krcmar zbunjeno. _ Zasto se vracate? _ nesto sam zaboravio. Htio sam vam samo reci da ce jedan gospodin pitati za mene. On je plavokos, ima sivo odijelo i crni ogrtac. _ Grom i pakao! Taj je bio vec ovdje! Upravo je ovoga casa otisao! _ Odmah moram za njim. zbogom! _ stanite, gospodine! Cekajte! Ne zurite tako! Ako se onaj drugi, medjutim, vrati? sto cu mu reci? _ Neka se za mene nista ne brine! _ rece, zalupi vratima i nestane. ,Neka se ne brine za njega' _ mrmljao je krcmar. _ ,Ovo nisu nikako dobri prijatelji'. Krcmar je izasao na vrata i pogledavao lijevo i desno. Eno, tamo je upravo zakrenuo netko iza ugla, ali nije mogao raspoznati da li je to bio gost sa modrim naocarima. ,Taj je morao vraski trcati da je sada vec zasao iza ugla' _ promrsio je Binder. Ljutito se vratio u gostinjsku sobu. Na stolu je stajao jos grog, koga je stranac jedva okusio. steta! Gazda odluci da ga ne izlije. znalackim je pogledom promatrao zutu tekucinu u casi i upravo je prinio ustima kad zacuje iza sebe: _ stanite! sto vam pada na pamet? Iznenadjeno se okrene, i _ samo sto mu nije ispala casa iz ruke _ tarno na vratima stajao je plavokosi covjek. _ Mislio sam da ste otisli! _ vikne gazda. _ Kako vidite, opet sam ovdje. _ Bio sam upravo vani, pa sam vas morao vidjeti da dolazite. _ Tko zna, kuda ste zurili? Ali, recite, nije li bio ovdje onaj crnokosi sa modrim naocarima? _ Da, upravo sada! _ Tako? A sto je rekao? _ Neka se ne brinete za njega! _ sto? No, toga cu nauciti pristojnom vladanju. Kuda je otisao? _ Mislim, lijevo. _ Hvala! On jurne napolje. Krcmar je samo kimao glavom, ali onda se ohrabrio. Ovoga puta htjede vidjeti kuda je otrcao neobicni covjek. Ali, kad je stigao na kucna vrata,

upravo kao i prije nikoga ne vidje na cesti. _ sto mu gromova! Taj je podbrusio pete, ili sam ja postao kratkovidan! _ gundjao je krcmar vracajuci 99 se u sobu. Tek sto su se vrata za njim zatvorila, usli su opet modri naocari! _ No, jeste li, medjutim, mogli isporuciti moju zelju plavokosom gospodinu? _ upita smjeskajuci se. Krcmar pocne drhtati u cijelom tijelu. _ Gospodine _ izusti nesigurnim glasom _ ne znam vise gdje mi glava stoji. Dajte da vas opipam! Moram se uvjeriti, jeste li covjek od krvi i mesa. _ On zgrabi stranca za rame i odahne. _ Da. Hvala Bogu! stvar je u redu. Barem nisam lud! Modri naocari se oslobode krcmara smijuci se: _ Ali ja mislim, da ovdje gore kod vas nije vise sve u redu! _ U takvoj zbrci vrag bi zadrzao svoj razum! svega mi je dosta! Ti _ takmaci _ ispituju jedan za drugoga, a tikve su im se morale sudariti jos na vratima! _ Ostat cu sada ovdje dok lupez opet ne dodje, _ izjavi stranac ulazezi u sobu i zatvarajuci vrata za sobom. _ Molim vas, ucinite mi tu uslugu! Inace, zbilja ne znam, jesam li ja jos gazda krcme K Zlatnom Volu ili... _ ... ili sam taj vol ja sam _ nasmiju se Modri naocari. _ No, prodjimo se sale, gospodine krcmaru! smirite se i dajte mi jos jedno pivo! Kad je Binder ispunio ovu zelju, svalio se stenjuci uz gosta na stolac, da je sve praskalo. _ Poznajete li plavokosog? _ upita plaho. _ Hm! zapravo to ne bih smio odati, ali jer vas je toliko izmucio, reci cu vam; on je od policije. Krcmar se iznenadi. Obuze ga zla slutnja. _ Policajac _ ponovi. _ mozda cak tajni? Kako se zove? _ Arndt, mislim! _ Arndt? _ uzvikne krcmar i pocne opet drhtati. Arndt! Ta to je bio covjek koga mu je njegov brat najavio... _ Da _ nastavio je stranac svojim otkrivanjem tajne o plavokosom. _ On stanuje, kako sam cuo, kod starog sumara Wunderlicha. 100 _ cudno! _ Cudno _ zasto? _ upita covjek s modrim naocarima. _ ja _ ja sam samo tako mislio. Ispod modrih naocara zijevne sumnjicav pogled: _ Poznate li, mozda, ovoga Arndta? _ Ne, nikako _ branio se domacin, slabo glumeci iskrenost. _ No, onda ga se cuvajte! _ Cuvati se? Ja? Zasto? _ Vi ste jedan od ortaka, a on je dosao da sablast siprazja i njegove ortake... _ stranac opise kaziprstom krug oko vrata i pokaze na strop. Dobricinu Bindera oblije znoj! Misli su mu se samo rojile u glavi i stvarale zbrku. Ako je bio plavokosi onaj najavljeni detektiv, koji je htio uhvatiti sablast siprazja zajedno sa krijumcarima, onda je bio, naravno, vec u tragu i covjeku sa modrim naocarima. A on je ovog covjeka upozoravao, i on ce se, vjerojatno, cuvati da ne upadne u bilo kakvu stupicu, pa makar i onakvu kakvu je pred par minuta postavio bio i krcmar Zlatnog Vola i na koju je bio prilicno ponosan. sa svom svojom lukavoscu nije Binder, prema tome, nista drugo postigao nego da je sam sebe doveo u nezgodan polozaj da ga krijumcari proglase uhodom i da na sebe navuce njihovu osvetu. Da prikrije svoju zabunu, pridje satu, koji je bio stao. _ Ah, taj sat! _ rece i popne se na stolac da ga navije. On se toliko predao ovom poslu da nije ni primijetio, kako je covjek s modrim naocarima iza njegovih ledja mijenjao kaput, bradu i kapu. stranac je tada nekoliko puta presao svojom krpicom preko lica. sve se to zbivalo nevidjenom brzinom, a da se pri tom nije ni rasgovor prekinuo.

_ Vi, dakle, ne vjerujete da ce mu to uspjeti? _ dobaci Arndt. _ Nikako! uvjeravao je Binder. _ To bi bila velika steta za nas posao, vrijedan 42 tisuca maraka. _ Krcmar je brizno povlacio utesni mamac; f nasta-^ 101 _ Ja cu ga vec uputiti na krivi put. _ ucinite to svakako, dragovicu! Vama to nece biti nikako tesko. Vi ste lukav covjek, a on isgleda priglup. sad je krcmar navio i drugi uteg, povukao ga u visinu i gurnuo njihalo. sve je to cinio vrlo oprezno i razdragano, a uz to neprekidno dalje brbljao. _ Da, ne vjerujem da je on onaj pravi covjek koji bi ovdje mogao nesto uciniti. Tko zeli uhvatiti sablast siprazja, taj mora rano ustati. Ja sam znatizeljan, hoce li on ponovo doci. Meni nije do njega stalo, jer je glup, a osim toga ne volim da mi se policija mota po kuci. Upravo zelim da toga tikvana moje oci vise ne vide! Tako, ovo staro klepetalo ide opet, a sada cemo.... sisao je sa stolca, okrenuo se i iskezio. Tako je ostao otvorenih ustiju, jer covjek koji je sjedio tu pred njim uz pivo, nije vise bio crnokosi s modrim naocarima, nego _- plavokosi glupan. _ Zar je u medjuvremenu bio opet ovdje? _ upita novi gost tako prijazno, kao da je upravo sada sjeo. Njegov glas bio je drugaciji nego glas covjeka sa modrim naocarima. _ T _ t _ tko? _ izmuca krcmar. _ Pa, crnokosi _ nasmije se sasvim bezasleno plavokosi covjek. _ Taj je sad _ sjedio upravo sada ov _ ov _ ovdje. _ Hocete li skoro izgovoriti? _ upita strpljivo gost. _ Ja mogu cekati. _ j _ j _ ja ne razumijem vise nista. _ To je svakako zlo, i slabi znak; gubljenje pamcenja je staracka pojava. srecom mogu vam ja pomoci u vasim prazninama: vi ste gospodin Binder, vlasnik Zlatnog Vola, i imate u gradu brata kod kriminalne policije. sjednite ovamo! _ Tako! _ A sada mi kazite, jeste li u posljednje vrijeme primili od brata kakvo pismo! Gasda Zslatnog Vola je odahnuo. sada je znao da je pred njim detektiv, kojega je ocekivao. _ Da, tacno je! A sto je pisao? _ nastavio je Arndt preslusavanje. _ Kad vec sve znate, mogu i to reci; da ce tajni detektiv Arndt odsjesti kod sumara Wunderlicha i da ce me posjetiti i neka mu budem pri ruci. _ Taj covjek sam ja, _ To sam uocio. Osim toga govorio mi je o tome crnokosi sa modrim naocarima. To je, uostalom, opasan momak, ima namjeru krijumcariti. _ On to nece uciniti, nego se samo time sluzi da bi mogao pronaci sablast siprazja. sada tek zmirne jednim okom postovanja vrijedni krcmar Zlatnog Vola. Dosjetio se, i usklikne: _ Ta vi ste drugovi? _ jos vise! _ A ja sam mislio da ce on uistinu krijumcariti, pa sam mu dao rog za svijecu; da ga prevarim. _ Nista ne smeta, samo mu niste trebali reci da sam ja glupan i blesan. krcmar se branio i lomatao obema rukama: _ Nisam tako mislio, gospodine! Ne smijete mi zamjeriti. Recite mi radije gdje vam je kolega? _ Ovdje je u mom odijelu! Gledajte! Arndt izvuce oba skuta ogrtaca, obuce ga, stegne pojas i odmah dobije crne hlace; tada zamijeni plavu kosu sa crnom, stavi modre naocari, okrene kapu i _ crnokosi je stajao pred krcmarom. Cak je izgledalo da je promijenio i izraz lica. Binder je promatrao ovu promjenu, cudio se i radovao. sada je opet nasao svoju dusevnu ravnotezu. _ Tko bi to mogao i u snu pomisliti! _ uzvikne odusevljeno. _ Dva covjeka, a ipak samo jedan te isti! Na taj nacin moze se, svakako, i najlukaviji covjek prevariti. Ali, kako se moze protumaciti ovo: ja sam pobrzao za vama ali vas nisam

vani nigdje vidio? _ Ja uopce nisam izlazio. Bio sam uvijek samo u vasoj kuhinji. _ U kuhinji? _ Pa, tamo su moja zena, moj sin i moja kcerka! 103 _ Tako je! Ovo troje mi je pomagalo. _ sto? Oni su to znali? _ Da. Kad sam dosao vas nije bilo kod kuce; zato sam se njima predztavio. Presvlacio sam se samo zato da utvrdim hoce li me raskrinkati vase ostro oko i vasa bistra glava! _ Moje ostro oko i moja bistra glava! _ ponovio je gazda i pocesao se za uhom. _ No, pustimo to _ sjednite opet do mene. Raduje me da smo sami. Mozemo nesmetano razgovarati? _ Bez brige! sada ne dolaze gosti. _ Vas me je brat poslao k vama, uvjeren da bi nam vi mogli koristiti. _ Vi se necete razocarati. Ja jos, doduse, ne znam tacno o cemu se radi, ali ako hocete da uhvatite sablast siprazja _ evo me, ja cu u tome sudjelovati. samo vam ipak moram reci da je to vrlo tesko i opasno. _ Tim veci i ljepsi ce biti uspjeh! Dragi Binder, za kratko vrijeme mora nestati te sablasti siprazja. _ A koja je moja duznost pri tome? _ za sada jos nema nista odredjeno. Ja trebam covjeka, u koga se mogu pouzdati. Pomisljao sam na vas. _ To me raduje! Vrlo me raduje! _ uvjeravao je krcmar. _ Htio bih jos znati da li bih se mogao smjestiti kod vas u svako doba, ako bi to bilo potrebno? _ Ta razumije se! Jedna gostinjska soba je uvijek slobodna. _ Dobro! _ rece Arndt. _ To bi bilo najvaznije, A sada moram ici. za neko vrijeme doci cu opet. Bilo bi mi drago, kad bi tada soba bila pripravna. Ako budem maskiran, prepoznat cete me tako sto cu se predstaviti imenom stranac. Rastali su se cvrsto se rukujuci _ i tek sada mogao je krcmar vidjeti kako prelazi preko ceste. 104 6. sIFRIRANA PORUKA Nekoliko sati kasnije udje u gostionicu Zlatnom Volu jedan covjek ridje kose i brade. Bio je odjeven u uobicajenu odjecu gorstaka, ali nije djelovao kao priprosti radnik. On dade krcmaru znak da ga slijedi i tako sadju zajedno iza podrumskih vrata. _ sto zelite, gospodine? _ upita gazda. _ stranac! _ odvrati dosljak tiho. _ Do vraga, u koliko sve oblika obilazite svijetom? _ Cudio se Binder. _ Bas ste dobro dosli. Moram vam saopciti nesto vazno. _- Doista. Tako brzo. Takvi mi pomocnici trebaju. Dakle, sto je? _ Po prilici pred jedan sat bila su ovdje dva covjeka koja do sada nisam nikad vidio. Buduci da sam pod vasim utjecajem postao nepovjerljiv, ostavio sam ih u sobi same, ali sam se vani sakrio iza vratiju i prisluskivao. Razgovarali su u po glasa i samo sam razumio da se radi o nekom velikom hrastu, gdje ce dobiti obavijesti. Pred jedno trideset minuta su otisli. _ Pred pola sata, onda ne smijem gubiti vrijeme. Pjesice je predaleko. Ne bi li se ovdje negdje nasao kakav konj? _ Hm! Neko staro kljuse mogao bih vam i ja dati. Zar cete jahati! _ Jao, to je previse smiono. Ridjan nije godinama nikoga nosio. 105 _ Ne mari nista, vec cu izaci s njim na kraj. Moram brzo kuci i ne smijem nista propustiti. Kljuse cu dovesti ili poslati sutra. _ U redu! _ rece krcmar i ode. Nekoliko minuta kasnije jahao je Arndt na kljusetu izlazeci iz grada. Kad je vec gotovo stigao u selo Hohenthal, skrene sa ceste jer nije htio da ga

vide u mjestu, da ne bi pobudio paznju. Tada opet sadje na cestu, i okrene prema sumariji. Za kratko vrijeme opazi pred sobom nekoga covjeka koga je brzo dostigao. zaustavi konja. _ A vi ste to! _ uzvikne: _ Dobro vece! Eduard Hauser zacudjeno odmeri jahaca i konja. _ Dobro vece! _ odvrati. _ Cime mogu posluziti? _ Posluziti? Ah, da vi me ne poznate! _ Arndt prijedje desnom rukom od lijevog uha prema desnom. Ja sam..... _ Ah! zbilja vas nisam prepoznao. Dobro da sam vas susreo. Upravo sam na putu k vama! _ K meni? Imate li mi javiti nesto vazno? Mladi Hauser osbiljno kimne glavom. _ Ne znam da li imam pravo ili nemam, ali mislim, da sam otkrio nesto vazno ... Arndt ga prekine. _ stanite! Vidim da je potreban duzi razgovor. zapravo nemam mnogo vremena jer zurim u sumariju, ali cu ipak sjahati i .... sada Eduard prekine njega: _ Nije potrebno. Jasite ukorak dalje! To moze biti i snazni korak. Imam zdrava pluca, pa mogu uz vas trcati. Tako necete izgubiti na vremenu, a opet mozete cuti, sto vam moram reci. _ slazem se, rece Arndt. Pricajte! Eduard se lagano uhvati za usde, i jahao je odvazno pored jahaca prema sumi, izvjestavajuci opsirno. _ Moram vam reci da sam danas bio lakomislen i pio u krcmi pivo. _ Oho! _ nasmijesi se Arndt. _ Da, to sam ucinio, ali sam imao i razloga za to. Neki znanac moga oca zamolio me da nesto porucim krcmaru, Tako sam prispio u krcmu. Bilo je 109 rano popodne. A sad slusajte! Kad sam usao u krcmu, sjedjeli su tu vec dva covjeka, koja ne poznam. sigurno nisu odavde. Povrsno sam ih pogledao i pomislio: ova mi se dvojica ne svidjaju! Tada sam opazio da me jedan od njih ostro promatra i da uz to trlja oko. To ne bih bio uocio, ali je to isto ucinio onda i onaj drugi. Tada se naglo otvore vrata i pojavi se nekoliko domacih ljudi; i svaki je trljao oko. To me je iznenadilo. Arndt je pazljivo slusao i kimao glavom. _ Moram vas pohvaliti, Eduard Hauser, imate dobar dar zapazanja. Najprije jedno pitanje: kojom rukom i sa kojim okom su posegnuli? _ svi desnom rukom sa desnim okom. _ Dakle, tajni znak raspoznavanja. sad nastavite! Koji su to domaci ljudi bili, koji su pridosli? _ Ljudi iz sela, koji nisu na dobru glasu. _ Jesu li razgovarali sa ta dva stranca. _ Zapoceli su razgovor i svi zajedno sjeli za jedan stol. Ali nisu razgovarali nista sumnjivo. slusao sam neko vrijeme. U tu svrhu narucio sam i pivo; htio sam se nenapadno dulje zadrzati, ali onda sam ipak morao otici, jer bi to krcmaru postalo sumnjivo, a valjda i tim mjestanima. zna se, naime, da ja nemam sredstava da mogu sjediti u krcmi i piti. _ A sto ste onda ucinili? _ ispitivao je Arndt. _ Jeste li odnekud promatrali i vidjeli sto ti ljudi rade? _ To sam htio uciniti, ali sve je to trajalo predugo. I nadosao sam na jednu drugu misao. sjetio sam se starog hrasta, gdje se sastaju krijumcari, prema vasem misljenju. sumar Wunderiich pricao mi je o tome kad sam ga, po vasem nalogu, upitao za znak raspoznavanja. Nisam se mogao otresti pomisli da se, mozda danas sastaju krijumcari. zato sam odjurio kuci," uzeo jednu plahtu i sakrio je ovdje pod kaput. I sada sam htio k vama u sumariju da vas pozovem da podjete sa mnom uhoditi te ljude. _ sve ste to odlicno zsveli _ izjavi Arndt. _ Prije svega smatram da je izvanredno pametno sto ste i na plahtu mislili. Dodjite za mnom u sumariju! Onda cemo ici do starog hrasta. Ili, imam bolju misao. Odjahat cu sam kuci i doci kasnije za vama. Vi idite naprijed do hrasta. Usudjujete li se dosuljati onamo neprimjetno?

_ Do hrasta, mislite? Oh, to se usudjujem! Nitko me nece primijetiti. _ Dakle, pokusat cemo. Idite do hrasta i promatrajte sto se tamo dogadja! Ja cu doci za vama. Ako se dobro sjecam, u neposrednoj blizini hrasta stoji jedna velika jela ili bor. Je li tako? _ Jedan bor! _ Njegove donje grane su vrlo guste i siroke i sezu gotovo do zemlje. To ce biti dobro skroviste za vas. Ali budite oprezni, da ne otresete snijeg sa grana! Arndt odjase. Kad je sjahao pred sumarijom, izidje sumar na vrata da poblize promotri neocekivanog jahaca. smijuci se predje Arndt desnom rukom od lijevog uha prema desnom. _ Ja sam to, gospodine braticu! _ Do sto vragova! Vi? Gdje ste smogli ovu kljusinu? _ U Zlatnom Volu! Moze li ovdje prenociti? _ Dakle _ volujsko _ kljuse! Kako da ne moze! Ja cu ga sam odvesti u staju. sutra ujutro neka ga sluga odvede natrag u grad, ako ga vise ne trebate. Podjite, medjutim, u toplu sobu. _ Hvala! Moram odmah opet otici. Molim vas, posaljite mi u moju sobu nesto za jelo, da nadjem, kad se vratini! stari Wunderlich kimne glavom u znak odobravanja. Tada rece sapucuci: _ Oprezno, gospodine braticu! Bio je ovdje jedan mladi granicar koji katkada dodje k meni. On ima povjerenje u mene jer zna da mogu sutjeti. Pricao je, da ce danas biti dobre lovine. _ Je li spomenuo mjesto? _ jos ga nije ni sam znao, ali zakljucuje prema pripremama da se radi o hvatanju zeba. covjek nije 108 htio nista izbrbljati, ali je ipak dao naslutiti da se radi o mjestu koje nosi takvo ime. Ta vidjet cemo! Arndt pozuri u svoju sobicu, skine odjecu za presvlacenje, uzme sve potrebno i odzulja se zaobilaznim putem do hrasta. U blizini hrasta dodje mu u susret jedna ljudska prilika. Imao je jos taman toliko vremena da se sakrije iza jednog stabla; prilika samo smugne pokraj njega. Arndt nastavi svoj put podvostrucivsi oprez; konacno stigne do krosnjatog bora i sagne se ispod snijegom krcate grane. _ Ovdje sam _ oglasi prigusenim glasom Eduard Hauser. Dodjite ovamo! Napravit cu vam mjesta. Tako je Arndt oprezno upuzao u skloniste a da se grane gotovo nisu ni pomakle? Jedva da se sasulo nesto snijeznog praha. sad su lezali jedan pored drugoga. Nitko ne bi mogao niti naslutiti, ni iz najvece blizine, da ovdje strazari cetvoro ociju i usiju. _ Putem sam susreo jednoga. Je li vec bio tkogod ovdje? _ upita Arndt. _ vec vise njih. _ Niste li koga prepoznali? _ Niti jednoga. Bili su svi do usiju zakukuljeni, nesto su se bavili oko hrastovog debla i pri tome palili sibice. _ sibice? covjek ne bi pretpostavio da su krijumcari toliko neoprezni! Nastavite! sta je bilo dalje? _ nesto su drzali u ruci, vjerojatno neku ceduljicu, koju su citali. Mora da sadrzi neki nalog. _ Jesu li uzeli cedulju sa sobom? _ Ne! Kako sam mogao primijetiti, vratili su je na staro mjesto. _ Dakle, mora ipak biti rupa u stablu hrasta! samo je ja nisam nasao. mozda je umjetno zatvorena komadom kore. Mi cemo kasnije _ ali! Tiho! _ Neka ljudzka prilika gazila je snijeg, priblizila se stablu, posegnula rukom uvis, spustila je i zapalila sibicu. Ostrim okom Arndt je razabrao da covjek drzi u ruci cedulju i pazljivo je promatra a tada se ugasilo malo svjetlo. Izgledalo je, kao da je covjek sakrio cedulju opet na staro mjesto; konacno se zurno

udaljio. 109 _ Jeste li dobro promatrali? _ upita Arndt. _ Jesam, ali ni ovoga covjeka nisam mogao prepoznati. samo znam u kojoj se visini nalazi skroviste. Da izadjem i donesem cedulju? _ Ne zuri nam se! Cekajmo jos! Proslo je neko vrijeme, i kad su se obojica osjetila sigurni, pridigli su se i zagazili u stope u snijegu da bi se priblizili hrastu. Hauser istegne ruku visoko prema deblu. _ Ovdje je ulomak male, suhe grancice rece. _ Ah, evo! Treba samo povuci. To je rucica jednog ormarica spustenog u cetverouglastu supljinu. Pogledajte, gospodine Arndt! On je drzao nesto u ruci. Arndt se okrene ledjima prema selu, rasiri plahtu koju je ponio, ogrne je i tako zaklonjen prisvijetli malom zasjenjenom svjetiljkom. _ Cudnovati listovni ormaric! _ rece. _ Mi smo sada na ratnom podrucju, pa ne moramo postivati listovnu tajnu. Dajte mi cedulju, molim vas! Aha, zapovijed iz glavnog stana: tacno u jedan sat u Dubravi. Hm! To su prefriganci _ ti nasi protivnici i moramo biti vrlo oprezni da im ne dopadnemo saka. sire lazne vijesti. Dali su naslutiti granicarima da ce biti lovine u zebinom lovistu _ medjutim oni spokojno gazdare po Dubravi. Prokleti lopovi! Hajdemo! s ormaricem na njegovo mjesto! Moramo u Dubravu ili... Eduard Hauser spremio je ormaric sa ceduljom u skroviste. Tada ga Arndt povuce za rukav: _ Netko dolazi! Cuo sam, kako grane pucketaju. Brzo opet pod bor, ali samo utrtim stopama da nas nas vlastiti trag ne izda. Obojica se opet odzuljaju pod bor, zgure se u snijegu pokrivsi se preko glava svojim plahtama. Nije prosla ni minuta kad li se pojavi jedan krijumcar, procita cedulju uz osvjetljenje sibice, a onda se odmah udalji. Bilo je znacajno za vladanje krijumcara, da su tacno postupali po datim uputama i nitko nije bezbrizno odbacio zagorjelu sibicu. svaki od njih nastojao je da tacno ugasi u utisnute stope, da ne bi ostao nikakav jasan trag. 110 Kad je nestalo covjeka iz njihova vidokruga, ispuse Arndt ispod stabla. _ Da li biste mogli jos jedan sat ovdje izdrzati? _ upita on Eduard a. _ zasto ne? _ Dobro! Onda cu ja poci u posjet zebinom lovistu. _ hocete li ga naci? _ Budite bez brige, Hauser! Cekajte samo mirno dok se ne vratim! Rado bih ovdje jos cekao, ali do Dubrave ima citav sat hoda. Treba granicare, dakle, odmah obavijestiti zelimo li osujetiti podvalu krijumcara. Vjerojatno cu se vratiti za jedan sat. Dubrava je bila posumljena dolina koja se sterala posred duboke sume i dopirala desnom stranom sve do granice. Po prilici jedan sat udaljeno odatle nalazifo se Zebino Loviste, tiho, pusto, kamenito mjesto, bez grmlja i drveca. Kad je Arndt stigao onamo, stane i zazvizdi. Nista se nije pokrenulo. Iza jedne obliznje stijene cucala su kao predstraza dva pogranicna strazara. Prefriganac, sapne jedan od njih. _ hoce da utvrdi, ima li koga ovdje. Cuvat cemo se da ne odgovorimo na njegovo zvizdanje, jer bi nam propala lovina. Njemu ne mozemo nista, a drugi bi utekli. Arndt zazvizdi ponovno. Opet bez uspjeha. _ Jesu li granicari ovdje? _ povice sad glasno. _ Opalio bih bezobrazniku samar preko gubica da nikada vise ne zine! _ mrmljao je jedan od granicara. _ Da mi te je odalamiti po toj tvojoj prokletoj tikvi! _ U tom casu ga drug potegne za opasac. _ Brzo za onaj drugi ugao! _ Ovuda ce proci!

Oni skoce iza izbocine jedne stijene, jer im se Arndt opasno priblizio. On stane i pocne promatrati tlo. Oba granicara zacuju njegov priguseni smijeh. _ Molim, gospodo, granicari _ rece poluglasno _ vidio sam vasu posjetnicu u snijegu. ustedite mi trud da ne moram vasim vlastitim stopama po snijegu 111 sa vama trcati! Nemani ni mnogo vremena. Trazim vas da vam nesto vazno saopcim. I ove rijeci bile su bez uspjeha. _ No _ nastavi Arndt povisenim glasom _ poci cu jos malo naprijed da vidite kako nikoga nema za mnom. _ On mirno nastavi svoj put. To je, cini se, izazvalo povjerenje kod predztraze. Nenadano se upravo pred Arndtom digne jedan covjek iz snijega. U desnoj mu ruci izvuceni mac, a u lijevoj pistolj. _ stoj! _ zapovjedi prigusenim glasom. _ Ostanite stajati i govorite tiho! Tko ste? _ Mirno mozete spremiti svoje ubojito oruzje. Ove stvarcice imaju katkada neugodnu naviku, da same od sebe opale i.... U tom casu pojavi se kao na neki znak vise muskaraca iza rasijanog stijenja, a cijev pistolja bila je uvijek uperena u Arndta. _ Rugate nam se? _ povice razdrazeno granicar. _ Rugati se _ ponovi Arndt _ to bi bila drska sala u ovoj studeni, u ovo vrijeme i na ovom mjestu. Ne, ja dolazim da vas upozorim da vam se drugi ne rugaju! _ Drugi? Koji? _ Vi cekate ovdje krijumcare, ali oni ni ne misle ovamo doci. Namjerno su vas zaveli u bludnju. Gospoda, na koju ovdje vrebate, preci ce, medjutim, nesmetano granicu u Dubravi! _ Ne idite predaleko sa svojom salom, gospodine! _ Neobicno postupate sa dobrovoljnim pomocnicima _ ogradi se Arndt. _ Zar me se bojite? Vi imate svoje ljude, a ja sam sam. Dakle, budite mirni i provjerite ovu kartu. Oficir dohvati ispruzenom rukom kartu i baci na nju jedan pogled, ali bilo je pretamno da bi je mogao procitati. _ Ginther _ svjetlo! Jedan od granicara pusti trak svjetla na rukopis iz jednog fenjera. 112 _ Imaocu ovoga dopisa imaju sve vlasti pruziti najsiru podrsku, ako on to zatrazi. Ispod toga, a preko cijele stampilje stajao je jasan potpis sefa policije okruznog grada. _ Grom i pakao! _ promrmlja pogranicni oficir kroz zube i gurne pistolj u koznu kesu. _ Gospodine, zasto to niste odmah rekli? _ Jer ste se vi odlucili da se najprije igrate skrivaca, a zatim me docekujete s nepovjerenjem. _ Oprostite, ali ja irnam posla samo s prepredenim ljudima! _ Znam to, i zato sam i ja ovdje. Krijumcari se sastaju tacno u jedan sat u Dubravi. _ Do vraga! A mi se vec jedan sat smrzavamo ovdje i hvatamo sebe. Ali morate priznati da se ne nalazim bas u zavidnom polozaju. Povucem li svoje ljude s ovog mjesta da bi ih poslao u Dubravu i tako..... _ .... oteo krijumcarima plijen _ upadne mu Arndt u rijec. _ Ili _ rece oficir jos uvijek pomalo sumnjicavo, _ oni me naprave magarcem i dodju bas ovamo! Arndt slijeze ramenima. _ shvacate li, ja vas mogu samo upozoriti i savjetovati. Nemam ovlastenja da vam izdajem zapovijedi. Odluka je u vasim rukama. Laku noc! vec pola sata kasnije dopuzao je Arndt pod bor k Eduard u Hauseru. _ Je li se jos nesto dogodilo? _ upita tihim glasom. _ jos je dolazilo nekoliko krijumcara da procitaju cedulju, ali vec jedno cetvrt sata sve je mirno. _ Predlazem da pricekamo jos koji casak. Je li vam jako zima? _ Podnosljivo!

Tako je proslo jos cetvrt sata; tek onda su se usudili izaci iz svoga skrovista. Posli su prema hrastu. _ Po ljudskom shvacanju bit cemo sada sigurni od iznenadjenja _ rece Arndt. _ Hajde, da pogledamo jos jedanput tajno spremiste pisama! 8 sablast siprazja 113 On izvuce ulomak suhe grancice i vec je drzao ormaric u ruci, kad iznenada rece zapovjedajucim glasom: _ svjetla! Evo moje male svjetiljke, a tu su i sibice. Upalite! Eduard odmah poslusa, a Arndt osvijetli unutrasnjos tog ormarica. Cedulja s nalogom za Dubravu bila je jos uvijek tamo. Eduard htjede tu malu stvarcicu gurnuti natrag u rupu stabla, kad ga Arndt zgrabi za rukav. _ stanite! Dno ormarica izgleda, kao da je oblijepljeno papirom! Doista! I nesto je napisano! On primakne svjetiljku i tacnije pogleda. _ To su brojke _ rece konacno . Cekajte! Ja cu ih brzo prepisati; Predugo se ne smijemo zadrzavati. On zsvadi svoju dzepnu biljeznicu i zabiljezi slijedece brojeve: 25, 6, 8, 16, 6, 13, 20, 7. 15, 25, 6, 24, 21 8, 23, 18, 25, 23, 18, 7. Tada ugasi svjetiljku, stavi biljeznicu u dzep i gurne ormaric na mjesto. _ Znate li, sto znace ove brojke? _ upita Eduard . _ Za sada jos ne znam. Ali mislim da je to neka vrsta tajnog pisma. sad moramo poci. Hajdemo! _ Kamo? _ U selo. Onamo je blize nego do sumarije. Moram odgonetnuti tajno pismo, a vi biste mi mogli kod toga ustrebati. _ Onda dodjite na casak k nama, gospodine Arndt! Moji roditelji vec spavaju, a pogotovo braca. _ Dobro, prihvacam! Po?imo! Putem nisu susreli nikoga i neopazeno su stigli do Hauserovog stana. Arndt se obazre po sobi siromasne tkalacke porodice i pocne kimati glavom. _ Tako vi, dakle, stanujete, zivite i radite! _ rece tiho, duboko ganut. _ Nadajmo se da ce skoro biti kraj svim nevoljama! 114 Nakon tih rijeci sjeli su za sto i Arndt izvadi svoju biljeznicu. Po zelji detektiva napise i Eduard brojke da bi mogao pomoci pri odgonetavanju. _ sve mi se cini da su tu napisane svega tri rijeci _ rece Arndt. _ A svaki broj znacio bi jedno slovo? _ mozda! _ Pitanje je koja brojka odgovara kojemu slovu? _ Jednostavno, valjda, prema abecedi! _ To bi bilo i suvise jednostavno! Ali tim nacinom brojke prvoga niza nisu dale nikakve razumne ni suvisle rijeci. _ Ne uspijeva _ rece Eduard razocarano. _ Tako brzo ne smijemo izgubiti pouzdanje, _ smjeskao se Arndt. _ Osim toga to ne moze biti neko zakucasto tajno pismo, jer krijumcari nisu uceni ljudi. Kljuc mora odgovarati njihovom obrazovanju, to znaci da i onaj najprostiji clan toga tajnog drustva mora znati rukovati tim pismom. Drugim rijecima ono mora biti dostupno i covjeku koji je tek naucio citati i pisati. _ Ako vec mora biti nesto teze i tajno, onda bi bila najbliza ovakvim ljudima abeceda, koja pocinje obrnuto. _ Ah, obrnutim redom _ usklikne Eduard odusevljeno. _ Onda A odgovara broju dvadeset i pet, a z broju jedan. _ sasvim tacno! Eduard se nacas nagne nad slova, a onda uzvikne: _ vec znam! Napisao je brojeve u jednom nizu, a ispod svake brojke stavio je odgovarajuce slovo,

tako da je dobio rijec: obavjestenje. Obavjestenje _ ispravno! rece Franjo Arndt koji je namjerno povjerio Eduard u to racunanje. sada je i sam nizao po istom jednostavnom kljucu odgovarajuca slova pod preostale brojeve. I tako su dobili ove rijeci: laube, rov. _ vec smo korak blize : obavjestenje _ laube _ rov! _ smjeskao se Arndt. Ali onda skupi obrve: _ Hm! Laube! Ima li tamo neka sjenica u....? 115 _ Ah, ne! _ prekine ga Eduard u rijeci. _ Nije to nikakva sjenica, nego se tako zove nadglednik rudarskog okna. _ Krasno! Nadglednik rudarskog okna Laube! Kakvo je to celjade? _ Neprijazan i zatucan, glasio je Eduard ov odgovor. _ O njemu se ne zna nista lose, ali niti dobro. _ To su oni najgori _ Kada je on na strazi? _ samo nocu! _ A gdje stanuje? Gore u pogonu? _ Da. Njegov je stan nasuprot staroj supi, a u blizini velikog dimnjaka. hocete li s njim razgovarati? _ Kasnije. Danas mozemo biti zadovoljni s ovim uspjehom nasih pothvata. I nadalje pazite na ovo dvoje: budite povuceni i oprezni. Idite do hrasta samo onda kad opravdano sumnjate i ne pretrazujte ormaric bez potrebe. _ Ravnat cu se prema vasim uputima. Kad cete me opet trebati? _ sada jos ne mogu tacno reci. Mislio sam, zapravo, na sutrasnje vece, ali upravo mi pada na pamet da je sutra maskirani ples. Eduard Hauser, koji je upravo jos bio tako zivahan i odlucan, spusti glavu kao krivac. _ Da, sutra je maskirani ples. _ A vi cete svakako tamo ici? _ Ta, moram. Oko Arndtovih usana zatitra lagani smijesak. _ Morate svakako! U izvjesnom razdoblju ljudskog zivota igraju osjecaji najvazniju ulogu. Ja se tome ne protivim _ nastavi on, kad je primijetio da ga Eduard nekako neobicno plaho pogledava sa strane, _ ali ne mogu se oteti osjecaju neprijatnosti. Vi hocete da udjete u jedno zatvoreno drustvo. Razmisljao sam o tome. Tamo zelite zastititi svoju Andjelku. Kako sve to vi sebi zapravo zamisljate? _ Mislite, kako cu je zastititi? _ upita Eduard prostodusno. Arndt se nasmije. 116 _ Nisam to mislio. Mene zanima kako cete prodrijeti u to drustvo? Izjadajte se! Imajte povjerenja u mene! Eduard sigurno nije osjecao griznju savjesti kad je u gradu zatajio znacku i kad je pisao ono pismo koje je potpisao kao sablast siprazja, a koje je trebalo trgovca straucha odvratiti od maskirane zabave. On je postupao nepromisljeno, kao sto postupa neodgovorna mladost. Ako se i posluzio spletkom, to nije bio plod njegovih karakternih osebina, vec je bilo uslovljeno prilikama pod kojima je zivio. On je bio dijete siromasnog tkalackog sela Ho-henthal, gdje je sablast siprazja gospodovala i gdje su ljudi strepili pred ovim strasilom i primali ga kao nuzno zlo koje doista postoji i s kojim treba racunati. To je bila neka vrsta prividnog svijeta. I cudnovato, pred strogim pogledom detektiva srusio se iznenada ovaj prividni svijet dusevnog zivota Eduard a Hausera. Mladic se instinktivno stidio svoga cina. Osjecao je da je svjesno ili nesvjesno do sada presutio svom zastitniku ovaj pothvat, pa se sada borio sam sa sobom da skupi toliko odvaznosti i da to prizna. konacno mu je uspjelo! On je priznao sve i pricao Arndtu o pismu. Ali je dozivio ono pred cim je toliko strahovao. Arndtov pogled bio je nepovjerljiv, izraz lica strog i odbojan. A njegove rijeci bile su takodjer stroge i ostre. _ To, naravno, niste smjeli uciniti. cini se da vi cak ni ne slutite da na taj nacin srljate u propast.

_ s pismom? _ upita Eduard tiho. _ Da, rece Arndt kratko i ostro, prvenstveno s pismom. Vi niste dijete! Vi ste morali znati sto radite. Pismo je krivotvoreno, pa cak i jos vise.... Mladi covjek sa planine jedva je to shvatio i s onih nekoliko sturih rijeci, otkrio je detektivu svu bezazlenost svoje duse; detektivu koji je i sam bio sin tih istih planina i koji je u takvom slucaju znao i suosjecati. A kako je Arndt i ovdje bio pun razumjevanja, nije zapoceo dugo ispitivanje, nego je ucinjeno prihvatio kao neizbjeznu cinjenicu koja se ne moze vise mijenjati. 117 Dobro! _ rece, Sto je ucinjeno, ucinjeno je. Pismo je napisano i uruceno, pa s njim valja i racunati isto tako kao i sa posljedicama. sto se maskiranog plesa tice, to bi moglo biti za vas sasvim povoljno. Idite onamo i bdijte nad svojom Andjelkom! A ja _ ja cu sebi dozvoliti da tu vodim glavni nadzor! I Eduard Hauser ostao je te veceri tih i pokunjen, a Franjo Arndt uputio se zlovoljno prema sumariji. Tamo je nasao u svojoj sobi spremljenu veceru, kako je zamolio. Bio je gladan, ali mu jelo nije prijalo. Poslije vecere uzeo je jednu knjigu da cita, no dogadjaji minulog dana zaokupili su njegove misli. Pred njegovim ocima pojavila se Dubrava i Zebino Loviste. sve je to bilo kao ples duhova! Nije se mogao sabrati da smireno cita i iznenada ga je uznemirio jedan hitac. Ali on nije ostao osamljen, palo ih je vise. Arndt je slusao pri zatvorenom prozoru. To je bila puscana paljba. Znao je o cemu se radi. Arndt nije bio jedini koji je to cuo. Za kratko vrijeme odzvanjao je hodnikom tsaki sumarev korak, a jedan prst pokuca na vrata: _ spavate li vec, gospodine braticu? _ Ne, izvolite uci! stari udje u sobu. _ Jeste li culi pucnjavu? _ To je bilo u Dubravi. _ Vi to znate? _ Tamo su se sukobili granicari i krijumcari. sam sam upozorio sluzbenike da ce sablast siprazja danas preko Dubrave prijeci granicu. Na ovu vijest razrogaci oci dobricina Wunderlich. On odmjeri svoga gosta sa strahopostovanjem i divljenjem jer mu je doslo do svijesti da ce zahvaljujuci odlucnosti ovoga covjeka uspjeti da se za pogranicnog podrucja ukloni sablast siprazja. 7. sMJELI CIN Ove noci nije mogao zaspati ni Eduard Hauser, ali naravno iz drugih razloga nego bratic Arndt. Njegove misli bile su kod Andjelke, i to mu je oduzelo dusevni mir i spokojstvo. slijedeceg jutra, na pokladni utorak, nasao je vec roditelje i bracu kod zajutarka. Bili su tu vec i novi stanovnici, djeca pisara Beyera. Buduci da nije bilo u kuci dosta stolaca, strpali su se malisani na jedan sanduk. Upravo netko pokuca na vrata i pojavi se stari seoski brico: _ Dobro jutro _ pozdravi covjeculjak trljajuci prozeble, od studeni crvene ruke. Iznenadjeno gutao je miris kave. _ sto je to, kume Hauser? _ zacudjeno upita. _ Vi danas zivite u izobilju! Kod vas mirise kao na Bozic! _ Gotovo i je tako! _ nasmije se gospo?a Hauser, _ hocete li popiti s nama jednu salicu? _ Oho, to je divna ponuda. Izgleda da ste se iznenada obogatili _ smjeskao se znatizeljno brico i sgurao se na jedan kut sanduka, gdje su mu djeca napravila mjesta. _ Ovako izvrsnu kavu nisam nikada ni isdaleka pomirisap. Pa i vecera k tome! To, naravno, prihvacam. Ali to nije badava. Donosim zato izvanredne novosti!

119 _ Novosti! _ Ova rijec pobudi paznju porodice Hauser. Brico se nasao iznenada u sredistu paznje i smjeskao se rasdragano. On prigusi tajanstveno svoj glas. _ Mislim da su uhvatili sablast siprazja _ Uhvatili? U siromasnoj sobi tkalca zavlada mrtva tisina, dok nije progovorio otac Hauser: _ Bijelu sablast sume? Brico napravi ljutitu kretnju rukom: _ sablast sume! Ne govorimo vise o tome plasilu za djecu! Ja mislim na vodju krijumcara, a to nije nitko drugi nego sablast siprazja. To znam iz pouzdanog Vrela. _ Tako, tako, rece tkalac. _ To sam i ja vec naslucivao. Dakle, je uhvacen! Brico malo ustukne. _ Vodja jos nije! _ Ali njegovi ljudi? _ Pa, ni oni. Eduard bi se bio najradije nasmijao na sav glas. stari Hauser se ljutio, njegova je zena bila razocarana, a djeca su se cerekala. Brico je pokusao spasiti svoju cast, napravio je ozbiljno lice i zapoceo iznova: _ Ali, dragi ljudi, krijumcare su zaustavili! To vec nesto znaci. Dogodilo se to nocas u Dubravi. A sada dolazi glavna stvar. Granicari koji uvijek po selu njuskaju, dobili su jucer na neki nacin obavijest da se nesto dogadja u Zebinom Lovistu. Pa, sto su ucinili? Otputili se onamo, legli iza kamenjara u snijeg i smrzavali se ondje u snijegu, cekajuci krijumcare. Cekali su i cekali, ali nista ne docekali. Tada dodje iznenada neki nepoznati covjek i rece im da su im se narugali, i da ce krijumcari u jedan sat nocu preci granicu u Dubravi. Nakon ovog izvjestaja nastala je sutnja. bzzbcinjenica sama po sebi bila je neobicna. Osim toga nestalo je _ barem za gospodju Hauser _ granice izmedju sablasti i covjeka. Cinjenice potvrdjuju da sablast sipraazja nije nitko drugi nego vodja krijumcara. Pa, napo120 kon i ovo: spominje se neki tajanstveni stranac koji je granicare upozorio na grubu zabludu, upravo na prijevaru, cijom bi zrtvom bili postali. Eduard je prvi progovorio: _ stranac? _ upita on. Brico kimne glavom. _ Naravno, potpuno nepoznati. Isprva mu granicari nisu vjerovali, ali konacno su se ipak uputili prema Dubravi i doista tamo im je pala u ruke citava ceta krijumcara. To jest _ izvjestilac je ublazio svoje veselje _ klipani odbacili su samo svoj tovar i pobjegli. Tako je, zapravo, samo roba zaplijenjena. Uhvatili nisu nikoga od krijumcara i dalje se nista vise ne zna! To je bio izvjestaj blagoglagoljivog brice o dogadjajima prosle noci. On je razgovarao sa jednom svojom musterijom, jednim granicarem, i od njega saznao sve ovo. Eduard Hauser nije s ovim izvjestajem saznao mnogo nova. On se poslije rucka uputio po svoj domino za maskirani ples. Putem susreo je nekog starog seljaka, guste brade, sasvim sijedog sa otrcanom subarom na glavi. covjek je snazno odbijao dim iz debele glavate lule. _ Dobar dan, starce! _ pozdravi Eduard . _ Bog daj, mladicu! Odakle si, ako se smije pitati? _ Ja sam iz Hohenthala, a idem u grad. _ Ti si otmjeni mladic! _ Reci ci! _ nasmije se Eduard , koga je zabavljao starcev neobican nacin govora. _ To se i vidi na tebi! Tko zeli posjetiti maskirani ples, taj mora imati novaca! Neznanac je lukavo namignuo Eduard u, dok je iz luline debele glave izvlacio oblake dima. Mladi Hauser nije to sve razumio. On starca jos nikada nije vidio. Kako je ovaj starac samo mogao naslutiti da ce on veceras na maskirani ples?

_- Kako to mislite? _ upita konacno . _ Tko ste vi? 121 Tada neznanac skine masku. To jest, on pocne govoriti nepromijenjenim glasom. _ stranac! Eto, mladicu, sada ti je jasno. Nije svaki ono za sto se isdaje. Upamti to! _ rece i krene dalje, a Eduard u dobaci posdrav jos samo preko ramena. _ Bas sam glupan _ kajao se Eduard . _ To je bio Arndt. Franjo Arndt! sato je znao o zabavi! Ali, moram priznati njegov vlastiti brat ga ne bi prepoznao ! Kad je Eduard usao u radnju za pozajmljivanje maski, bio je uzbudjen. strahovao je, nije li strauch primijetio nestanak znacke _ ulaznice za ples _ i ne trazi li je mozda. Dok se Eduard nesigurno obazirao oko sebe, trgovac se duboko naklanjao. _ Danas bih vam mogao nesto bolje ponuditi od domina, ukoliko zelite nadoplatiti nekoliko maraka. _ A to bi bilo? _ upita Eduard potajno uzdahnuvsi olaksano. _ Prekrasna, karakteristicna maska. Eno je! Turcin! Trgovac strauch uzeo je za sebe, ali je morao, na zalost, u poslednji cas otkazati. Eduard prisluhne. Prvo: to mu je izvanredno odgovaralo. sada je mogao mirno mjesto njega doci na ples, premda je mozda, tkogod znao, kakav je on kostim odabrao. Drugo: bio je siguran, da strauch doista nece doci, i da je ono pismo koje Arndt toliko osudjuje, ucinilo svoje. A trece: bilo je jasno da strauch jos nije primijetio nestanak svoje znacke, ili barem, da nije trazio da mu se vrati. Eduard je likovao; ali je ove misli najprije potiskivao. _ A cijena? _ upita on. _ sest maraka, odbivsi od toga kaparu. Danas Eduard ne mora skrtariti. On izbroji novac na stol. _ smotajte mi kostim! Ovdje je novac! Onda ode, sretan sto je obavio ovaj posao. Bio je u svakom slucaju veseo. Cini se da je njegov pothvat smisljen pod sretnom zvijezdom! 122 Kad je stigao opet u Hohenthal, izbjegavao je glavnu cestu; nitko nije trebao vidjeti onot koji je nosio. strepio je da se ne bi doznalo, sto je u njemu. sato je posao onim putem iza kuca. Ipak mu nije uspjelo da neopazeno dodje kuci. Na vrtnim vratascima Hofmannovog posjeda bila je zaposlena Andjelka, odgrnjavajuci snijeg i krceci put kroz snijeg. Ona pocrveni spazivsi Eduard a. Okrene se, da bi izgledalo kao da ga nije vidjela. Eduard je znao da ga nije htjela vidjeti. To ga je zaboljele i osjetio se duboko povrijedjen ali se ipak zaustavi pokraj nje i prosapce njeno ime. Andjelka je i dalje bila okrenuta ledjima i tako snazno mela, da je snijeg uzvitlala. _ Andjelko! _ ponovi on. Ona se i dalje pretvarala, kao da ga nije cula. _ Andjela! sada se napola okrenula, ali je i dalje mela a da ga nije ni pogledala. _ Gospodjice Hofmann! Na te se rijeci uspravila: _ sto zelite, gospodine Hauser? On se jos jednom raznjesio i pruzio joj ruku. _ Pomiriti se zelim, Andjelko, pomiriti! Pruzi mi ruku! Andjelka je morala imati nesto na savjesti, jer nije cula ove usrdne rijeci, a nije ni prihvatila ponudjenu ruku pomirnicu. Ali ponos i oholost su poroci, koji mogu nanijeti veliko zlo. Andjela je ucinila ono sto joj je jedino preostalo, jer se nije htjela odreci izprazne zabave. Ona zanijece glavom. _ Ne znam, sto hocete? Eduard joj presijece rijec. _ Ali, Andjelko, ja nisam mislio tako! Htio sam samo da se oslobodis svoje ukocenosti. Ti me nisi ni pogledala, nisi me ni cula. A meni je to bilo tako zao! Andjelko, zar mozes biti tako okrutna prema meni? Ona se branila praznim frazama.

_ Ja nisam zla. 123 Kad Eduard na to najprije nije odgovorio, poela je svoje misli raspletati kao za samu sebe, osjeajui se krivom. Znam ve to misli. Ti me smatra za pokvarenu, jer elim ii na maskirani ples, jer hou da se jednom zabavim na nain koji ovdje nije svakidanji. Kad bi me, doista, ljubio, i kad ne bi uvijek samo na sebe mislio, priutio bi mi ovu bezazlenu zabavu. sada se Eduard opet sabrao i naao prave rijei. Ja ti elim svaku sreu ovoga svijeta, Anjelko! Ali ono to ti trai, to nije bezazlena radost. To je dvojbeno veselje. Tako? U ovom asu smogao je Eduard , dapae, hrabrosti, da se osbiljno naljuti. On ree surovo: Ne pitaj tako glupo! Ti dobro zna to mislim. Kad bi sa mnom ila na zabavu, bilo bi to... Ali ga prekine glasni obijesni i drski smijeh. Da, naravno, s vama, gospodine Eduard e Hauzeru! Onda bi, svakako, sve bilo drugaije. Ljubomora, ljubomora! Ona pokupi metlu i uleti u kuu doviknuvi mu preko ramena: Rasgovarat emo poslije zabave! Moda e se vaa ljubomora dotada rasplinuti i nestade u kui. Eduard preje rukom preko oiju, kao netko tko hoe da isbrie neki runi dojam. Disao je duboko i teko. Ne, sve je prolo; sve je propalo. On je preskoio ivicu na roditeljskom posjedu i sakrio odijelo sa maskirani ples u prostoriji gdje se spremala krma sa kosu. Nitko od njegove porodice ne smije saznati kakve namjere gaji on za ovo vee. Pokladni utorak je gotovo svagdje dan radosti i veselja. Ali tko hoe slaviti, treba novaca. I tako su doli danas u Seidelmann ovu poslovnicu oni tkalci koji nisu u subotu bili s radom gotovi, da ga predaju i da prime sa nj naplatu. Mnogi su i nou radili da sa pokladnu no uhvate koji gro vie.
124

zato je bilo poslije podne kod firme Seidelmann i sin dosta posla. Tek kad je pao mrak, otiao je posljednji tkalac. Seidelmann ovi su rano veerali. Poslije veere uputio se Frits jo jednom u stranji dio poslovnice da provede nesto kroz knjige. sa kratko vrijeme doe ujak sa njim. Ne daj se smetati! ree i spusti se na jedan stolac. Nije nita vano to me vodi k tebi. Ve sam zavrio. Frits odloi pero i pogleda ispitljivim pogledom Augusta Seidelmann a. Radi se o dananjoj zabavi. Zar uistinu misli da e djevojka doi? sasvim sigurno! ene su katkad muiave kao aprilsko vrijeme. Moda, ali haljina Talijanke privlai. A osim toga us mene je i otac. Ako bi kerka promijenila miljenje, pobrinuo bi se otac da odri rije. August Seidelmann zaroke; ovoga je asa njegovo lice nalikovalo fsunu. On uilji usne, kao da vidi pred sobom sladokusni zalogaj. Neak je znao protumaiti ovaj izraz lica i drsko se nasmije. Da, da, mala Hofmannica je draesno stvorenje! A i naredio sam ve da se ampanjac dobro rashladi. Ha ha ha! sa takvim stvarima tee pogani ree rentijer, jer je po starom obiaju morao zapasti u dostojanstveni ton. ampanjac! Hm! Ovo tkalako cure sigurno nije nikada pilo ampanjac. Moram priznati da sam ti zavidan sa dananje vee! Mogu zamisliti nasmije se Frits. Ali s ovom primjedbom nije bio zadovoljan stric. On je nianio na neto drugo. I konano ree sasvim otvoreno: Ti bi mi, zapravo, mogao uiniti jednu uslugu, Frits! A to bi bilo? Da me povede sa sobom. Htio bih ii na zabavu. Ne, dragi strie. odbije Frits. je drutvo uzvanika! 125 Sto mari ako je jedan vie? Ne moemo dozvoliti nikakve iznimke, jer e, inae, svatko dovesti jo nekoga. Iza vratiju jednog sidnog ormaria muklo sasvoni svonce. Frits se okrene i pone brojiti: Jedan, dva, tri, etiri ... Do vraga, jedna obavijest! A ja nemam sada vremena. sbog zabavec Da, sa pola sata moram ii. Ali obavijest mora dati. svakako! Dakle, uini mi uslugu i preuzmi to ti! Zapravo trai malo previe! gunao je rentijer. Ti si odbio moju molbu, a ja bih... Ako nee, moram zvati oca prekine ga Frits. stvar se ne moe odgoditi. On poe ve prema vratima. Tada popusti stric.

 Dobro! Ja u stvar urediti! Poznato mi je sve. Daj odgovor! Frits izvadi iz depa neki klju, otvori onaj zidni ormari u kutu sobe i izmeu boca i aa dohvati jednu ruku koja je bila s nekom namjerom ugraena u stranju stijenu ormaria. satim opet zakljua ormari. Neka vrag zna tko sada neto trai. svjetiljka je u podrumu i sve ostalo takoer. Evo kljua! August Seidelmann napusti prostoriju. On se tapa-jui spustio u mrani podrum i zapalio tamo svjetiljku. U pozadini otvori jedna vrata, proe kroz njih i opet ih za sobom zatvori. sada se naao u hodniku slinom rovu koji je, kako je izgledalo, vodio dalje pod zemljom. Pokraj vratiju stajao je stari sanduk koji se takoer otvarao kljuem. Kod ovoga se sanduka stric zadrao neko vrijeme prije nego je poao dalje mranim hodnikom. Dok su Hauserovi sjedjeli sa veerom zajedno sa etvoro djece pisara Beyera, uinilo se Eduard u da je netko lagano zakucao na prozorski kapak. 126 Nitko to nije primijetio i Eduard je iskoristio prvu priliku da neopaeno izae. Vidio je da se nije prevario. Arndt je stajao iza kuice naslonjen na koziju staju tako da ga nitko nepozvani nije mogao opaziti. Neto vano? radoznalo upita Eduard . sada jo nita odgovori Arndt ali ja neto namjeravam, to bi moglo imati nedoglednih posljedica. Vi, dakle, idete sigurno na maskirani ples? Da! Mogue je da u jo danas morati s vama razgovarati. Gdje i kada da vam se javim? Doi u u krmu i popiti tamo au piva. Izgledalo je da se Eduard u nije ba svidio ovaj prijedlog. Vi mislite u gostinjsku sobu? upita oklijevajui. Zar bih vas mogao ja potraiti u svom kostimu i s vama razgovarati? Arndt se nasmijei. svidjela mu se revnost mladoga ovjeka koji se vidljivo trudio da sve uoi. Uostalom, i sam je ve o svemu dobro promislio. Nije mu bilo toliko stalo do toga, da bi mu ove veeri bio pri ruci njegov pomonik, Eduard Hauser, nego je on htio bdjeti nad svojim tienikom jer je slutio da nee, po svoj prilici, sa Eduard a sasvim glatko protei boravak na maskiranom plesu. Bilo je previe prepreka i opasnosti. Vi me ne trebate potraiti izjavi on. sjest u tako da me moete vidjeti im bacite pogled kroz vrata. Ne bude li to prije, potraite me pogledom prije odlaska. Naravno da sam vam uvijek na raspolaganju i... Ah, tako! prekine ga Eduard . Mladi Hauser je tek sada shvatio to Arndt misli. Vi se pribojavate? Volim biti oprezan. To trai moje zvanje, a to preporuam i vama. Mnogo je toga na kocki. Vi volite djevojku, a jedan drugi e cijelo vee s njom plesati. I mogla bi vas lako ljubav i ljubomora navesti na neku nepromiljenost. 127

Obeajem vam... Dobro, dobro! odbijao je nekako Arndt. znam da ste puni dobrih odluka. Priekat emo da vidimo to e se jo razviti. Arndt stisne mladiu ruku i ode. Put ga je vodio kroz selo prema rudniku. Tarno je prolazio pokraj pojedinih zgrada, dok nije doao do jednog rasvijetljenog prozora , nasuprot velikom dimnjaku. Da se Arndt tako dobro ovdje snalazio, bila je posljedica njegova briljivog propitkivanja ime se sasvim neprimjetno pozabavio tog popodneva. On je, dapae, bio ve jedanput ovdje i promatrao je teren iz sigurne udaljenosti. Ali da bi mogao izvesti svoj plan, ekao je veer. Trebao je zatitu tmine, raunajui da njegova pustolovina moe i ne uspjeti. Bilo je to i opasno. Arndt je, donekle, gurnuo glavu u lavlje ralje. On je pokucao na malena stakla iznutra gusto zasjenjena. Neki glas vikne: Evo me odmah! Tada se otvore vrata uz prozor i pojavi se enska glava. to hoete? upita ena. stanuje li ovdje uvar Lsube? Da! Mogu li rasgovarati s njim? Uite! Radije bih ovdje vani s njim rasgovarao. Zima je, a on upravo jede. Ne smeta. Ako je potrebno, priekat u asak. Osim toga moe i va mu na par minuta ostaviti jelo. To je bilo tako odreito reeno da ena nije vie protuslovila. Ona ode, a doskora se pojavi uvar Laube, o kome je Eduard govorio u vezi sa tajnom porukom krijumarima. Zato ne uete u sobu? upita zlovoljno drei kvaku otvorenih vrata. Imam za to razloga izjavi Arndt znaajno. stvar zbog koje dolazim je od osobite vanosti; zatvorite samo vrata! 128 uvar poslua oklijevajui. Promatrao je stranca, koliko mu je tama doputala, i opazio je da je nesnanac otro desnom rukom desno oko.

_n? tako! ree smireno i kao sluajno oponaao je kretnju kasnog posjetioca. to elite? _ To biste vi ve morali znati. Znati! inio se Lsube nevjet. Dakako ree Arndt i ponovi jo jedanput tajni znak raspoznavanja bande sablasti ipraja. Onda se jo nakaljao znaajno. Ali Laube je bio oprezan ovjek. Malo se zamislio i rekao: Ne bi kodilo kad biste bili malo jasniji! Budemo li ovako dalje raspravljali, neemo se maknuti s mjesta i smrzavat emo se nou na ovoj studeni. Onda vam savjetujem da poslije popijete jedan vrui grog. To e koristiti, nasmije se Arndt, izvadi novanik i prui uvaru cijeli talir. Lsube povrno pogleda novac i spusti ga u dep. Hvala! promrmlja. Izgleda da niste lo trgovac. Vi znate da se u posao mora i neto uloiti, ako se eli od toga imati neku korist. sad ste pogodili potvrdi Arndt. Doista mislim na jedan posao, i to na jedan vrlo unosan. Tako, tako. Ali vremena su loa. Znam. Ba juer navee je ovo poduzee gadno stradalo. Juer? Ovdje? Naravno, u Dubravi. Laube je jo jedanput odigrao komediju; da se osigura: Gospodine usruja se on. o emu govorite? Nadam se da ne mislite da urujem s krijumarima! Ali Arndt se nije dao pokolebati u svom miru. smjekajui se stavi Lsubeu ruku na rame. Naravno da to mislim, dragi prijatelju! Inae ne bih doao k vama. Pa i ja Dripadam vama, bolje rei, elio bih pripadati; htio bih se posluiti ljudima koje ste upravo spomenuli; da neto prebacim preko granice. Nemojte se dulje pretvarati! teta je vreme9 sablast ipraja

129 na; vidite da sam u sve upuen. Odgovorite mi na pitanje: mogu li rasgovarati s voom? Koga mislite? Hm! Velikog neznanca! Poznajete li ga? Ne, jer tada bih bio utedio ovaj zaobilazni put preko vas. Osim toga pria se da ga nitko ne pozna. uvaru jo uvijek nije stvar bila sasvim jasna. Ali Arndt nije poputao i konano je pobijedila njegova ustrajnost. Kad je jo jedan talir kliznuo u Laubeov dep, odveo je on stranca do jedne daare i otvorio vrata. ekajte ovdie! Pogledat u to se moe uiniti. Arndt uini dva koraka i opazi da je vie od polovice prostorije napunjeno svjenjevima slame. Laube je htio otii i zatvoriti vrata. Ali detektiv to nije dozvolio. stanite! zakliuati se ne dam! Upamtite da ja moram biti isto tako oprezan kao i vi! Idite! ekat u ovdje kod otvorenih vratilu! Po odieku koraka, koji su se gubili, uoio je Arndt da se Laube doista uputio prema svome stanu. Detektiv je jo neko vrijeme oslukivao, a onda se smiestio na iednu visoku hrpu slame. On je podupro glavu obim rukama, i razmiljao o svom poloaju, koii je bio opasan. Ali to sa ovoga ovjeka nije bilo nita neobino. To je upravo volio. I tako je radosnalo oekivao razvoj dogaaja. Konano nakon pola sata uli su se tihi koraci. Onda je Arndt primijetio da je u UPU ula jedna osoba; njegove otre oi toliko su se ve privikle na tamu da je mogao prilino dobro raspoznati toga ovjeka. Bio je srednjeg rasta, u starom kaputiu, iji je ovratnik bio visoko uzdignut, na glavi je imao otrcani pusteni eir, iji je iroki obod bio okrenut prema dolje. Crna obrazina prekrivala mu je lice, a na rukama je imao rukavice. Ovaj ovjek je vrlo oprezan!' ustanovio je Arndt. Nee mi biti lako s njim. Onda je ekao da ga ovaj nagovori. Je li netko ovdje? upita zakrabuljeni ovjek dubokim, osjetno izmijenjenim glasom. Arndt se spu130

stio sa svoje hrpe slame i doklizio upravo pred noge neznancu. Jest ree i pri tom pazio da i sam izmijeni ton svoga glasa. On je imao za to barem isto toliko razloga kao i zakrabuljeni ovjek naime nije htio da ga netko kasnije po glasu prepozna. _ gto hoe od mene? _ Raspraviti o jednom poslu, izjavi Arndt. To mi je uvar ve rekao, ali njegove brbljarije nisu mi sasvim jasne. Nasluujem samo da nas izjednauje sa krijumarima koji su pod vrhovnim zapovjednitvom sablasti ipraja. Ali vara se. I mi smo tajno drutvo, no na je cilj sprijeiti krijumare u njihovu poslu i raskrinkati sablast ipraja. Ja vidim da ti pristaje us krijumare i zato u te uhapsiti i predati policiji. uvaj se! Ni ne pomiljaj na otpor! Ja sam oboruan, a vani eka Lsube spreman da puca iz pitolja. Ti si u naoj vlasti. Mi emo.... Do ovih rijei Arndt je pustio da maskirani brblja to ga je volja. Ali tada isgubi strpljenje i grubo mu upadne u rije. Potedi me tih glupih brbljarija o sablasti ipraja! Ti i ja smo jednaki i bit e dobro da se mirno sporasumimo. Radi se

o unosnom poslu. Ja nisam sablast ipraja, sarei ovjek. Nee me prevariti. Vjerovao ili ne, ipak je kako kaem! Onda mi je ao, to sam i tebe i sebe uzalud muio. est hiljada maraka bismo bili nas dvojica zaradili. Ovu posljednju primjedbu je Arndt samo onako ubacio, a upravo je ona bila meka na koju se trebao protivnik uhvatiti. On je raunao na pohlepnost kralja krijumara. zato je govorio o tako visokoj svoti. Odmah se vidjelo da je Arndt bio dobar poznavalac ljudi. Neznanac je poeo poputati. est tisua maraka? Je li to istina? ak je premalo reeno. Toliko bi se na carini kod toga posla ute-djelo? sigurno! 131 A tko, ili to mi jami, da misli poteno? Moja vlastita probit. Ja vas trebam! To ti kae. Ali ti moe biti i pijun graniara. Arndt se nasmije u lice ovjeku. ini mi se da sam iskreniji od tebe. Ja sam odmah priznao to hou, a ti si se u poetku dobrano pretvarao. sada tek utke priznaje, da si onaj pravi ovjek, kojega trebam. Dakle, ne opiri se dulje nepotrebno. Moram se osigurati ustrajao je ovaj. Pa ve se jesi. sjeti se da sam priao Laubeu sa snakom raspoznavanja. To si mogao saznati isdajom. Pusti me da doreem. Znao sam da se moram obratiti na Lsubsa. I to je dokaz da sam upuen. svakako, ali odakle to zna? stari hrast tamo gore u umi priao mi je. Ti zna...... .... sa skrovite ormaria sa tajnim porukama! Tako je! Hm promrmljao je posrednik krijumara razmiljajui. Onda je iznenada promijenio nain govora. Postao je uljudan. Htio bih vam neto predloiti. Ja, doista, nisam voa i ne mogu, dakle, donositi odluke. Ali ja u proslijediti vau elju, da stupite u vezu s nama. Doite sutra ujutro opet ovamo! Arndt je odahnuo. Za poetak je postigao dosta. Ali jo je neko vrijeme razgovarao sa zakrabuljenim ovjekom o svemu i svaemu; primio je od njega poblie upute i izmamio sasvim neprimjetno neke podatke koji su mu sluili kao vano uputstvo. On je tako malo-pomalo otkrivao strogu tajnu kojom se obavila sablast ipraja. Njegov je protivnik bio jo uvijek oprezan, ali Arndt je bio mudriji i pobijedilo je konano njegovo lukavstvo. Najsad je neznanac postavio pitanje o vrsti i koliini robe koju bi trebalo prokrijumariti preko granice. To pitanje je iskoristio Arndt da, toboe, provjeri jednu cedulju koju je za ovaj pohod briljivo bio spremio u novarku. Da bi mogao itati, izvukao je mali fenjer, koji je uvijek nosio 132 ispod kaputa. Njegovo je svjetlo zasjalo. To je imalo dvostruku svrhu. Prvo: krijumar je mogao uoiti silne banknote, to ih je Arndt namjerno spremio us ovu cedulju. One su, nsime, trebale podraiti pohlepu i posluiti kao mamac, da bi se stupilo u poslovne vese s ovim naruiteljem. Ali Arndt nije toliko paazio na svoju novarku koliko na lice pod krinkom. U elji da bolje vidi, micao je uzrujani krijumar masku amo-tamo. Na taj nain je provirio jedan dio njegova lica. Arndt je zadovoljno ugasio svjetiljku. Njegova varka je uspjela; izmijenivi jo nekoliko rijei jsa ovjekom u kaputiu, bio je siguran da za sada dosta zna o sablasti ipraja. Konano su obojica isala iz daare u no. Do vijenja, sutra, dakle! zauje se ispod maske. Do vijenja sutra, ili prekosutra prema tome, kako e mi to poslovi omoguiti odgovorio je Arndt. On je otiao i napustio rudarsko podruje. Po strani u mraku primijetio je jednu pojavu. Bio je to uvar Laube; Arndt se priinjao kao da ga nije zapazio. Poao je putem iza sela na cestu, pa dalje u grad. To je uinio iz razloga opreznosti, ako bi se netko uljao za njim. Tek kada je bio sasvim siguran, okrenuo se i vrativi se natrag, izmijenio je potpuno svoj izgled isa jednog grma pokritog snijegom. Htio je poi u krmu da bude pri ruci Eduard u Hauseru. Bilo je mogue da e se tamo pojaviti Laube, da popije grog, to mu ga je on sam preporuio. Dakle, morao je biti oprezan. Laube ne bi smio prepoznati u krmi ovjeka koji je pred kratko vrijeme raspravljao sa zamjenikom sablasti ipraja. 133 8. TURIN Kad je gospoja Hauser pospremala poslije veere stol, zauju se vani svonca saonica koje su mimo projurile. Dolaze grajani! ree tkalac, a njegova ena doda: Dolasi kasino!

Na ove rijei pogleda zabrinuto u Eduard a koji je jedne veeri priznao roditeljima svoje ljubavne jade a da se pri tom nije isdao da e i on sam poi na ples kasina. Hoe li Anjelka, doista, tamo ii? upita ga majka. Eduard je nastojao da bude to ravnoduniji. Ii e! ree on odzjeeno. To neka Bog razumije uzdahne majka. Djevojka inae nije tako nerazumna. Nije doekala odgovor, jer su se vani upravo otvorila ulazna vrata. Netko je pokucao, i uao je susjed Hofmann, Andjelkin otac. Dobro vee! posdravi on, ali njegov glas je bio hladan i neprijasan. Hauser mu uljudno ponudi stolicu. sjedni, susjede, i dobro nam doao! Hofmann pristupi oklijevajui i sjedne na pola stolice, kao netko tko misli odmah otii.

Hvala! Neu smetati i neu se dugo sadravati! smetati? Kako to misli?

m
Ja sam doao, da pitam.... on sapne, jer mu je sada gotovo i samom bilo neugodno izrei ono to je namjeravao. Ali brzo je savladao onaj estiti poriv i ree: Htio sam pitati za drva. Ah, za naramak drva koji si nam pozajmio u subotu uvee? Da! Bilo je tano dvadeset komada. Mislio sam da ih je Eduard zajedno s ugljenom vratio. Ne, moja Anjelka donijela je polovicu; deset cjepanica ste saboravili. Onda neka ti ih jedno dijete odnese. Ali odmah! Meni su potrebna drva, pa e biti najbolje da ih ponesem sa sobom! To je uvreda, susjede! Uvreda ili ne, tako mora biti. uj, Hauseru, samo da ti odmah kaem: nije mi mnogo stalo da bilo tko od vas dolazi k meni. stari Hauser se uozbiljio. Kako? upita. Pa mi smo bili uvijek dobri susjedi. To je tano! Mi ni sada ne moramo odmah postati neprijatelji, ali nee biti dobro ako se nastavi kao dosada. Kako? sto misli s tim? ree Hauser kome je bilo neugodno, da se takve stvari raspravljaju pred djecom, koja su otvorenih usta stajala po kutovima sobe i sluala. Ti jo pita? Tvoj Eduard je danas opet razgovarao s mojom Anjelkom. Ja mu to zabranjujem jedanput zauvijek. On oijuka s njom. To neu trpjeti, jer on nije mu za moju kerku. Ah, tako, to je razlog! No, o tome se svakako ne mogu s tobom prepirati. Ti si Anjelkin otac i ima pravo da odluuje s kim e se ona druiti.

To i ja mislim. Veseli me da to uvia. Uostalom, zabranio mi je Seidelmann da cak vama se obraam. seielman? 135
To je njegova stvar. Moda je to zbog toga to e Anjelka naskoro preseliti k Seidelmann ovima. Ti se ali? Pa, to e ona tamo? Dobit e dobro namjetenje. Kakvo? Kao hm, kako mi ono ree Seidelmann kad me je juer zastao u selu! To je neto osobito kao kuanica! To ja ne razumijem, ali osjeam, da tu nije sve u redu! susjede, htio bih te upozoriti da se uva! Meni ne treba ni upozorenja ni savjeta. znam i sam to mi je initi. Tim rijeima presijee svaki daljnji razgovor. Brani par Hauser, koji je bio nemoan prema ovakvoj prostoti, ostao je iznenajen i bez rijei. Oni su samo promatrali kako se susjed spremao da ode. Mladom je Hauseru samo ljubav prema Anjelki u tom trenutku dala hrabrosti da se umijea u razgovor. Moda ga nije potakla samo ljubav, moda je Arndt ovjek, koji je htio uhvatiti sablast ipraja probudio u Eduard u muki ponos, kad je uzeo za pomonika njega, koji do tada nije bio naroito uvjeren u svoju vrijednost. Kako bilo da bilo, Eduard je pristupio Anjelkinu ocu i jednom brzom kretnjom ga zaustavio. Da li Anjelka ve zna da e k seidelman-novima u slubu? upita. Ne, ja joj to jo nisam rekao, a najstroe zabranjujem i tebi da se bilo kako u to mijea. uo si to sam saopio tvome ocu. Ne brini se ti za moju kerku. Zato to uope pita? Mislim da ona nee na to pristati. Pa, ti to zna nekako vrlo pouzdano. Mislim da se Anjelka nee lakomisleno izvrgnuti zlobnom govorkanju. Ne govori o lakomislenosti, mome! razbjesni se stari Hofmann. Plaa koju e Anjelka dobiti kod Seidelmann

ovih, prihvatljiva je, a to se tie govorkanja to je mojoj kerki nakodilo to se druila s tobom.

136 On se sagnuo kraj pei, isbrojio deset cjepanica, sloio naramak na ruku i bez rijei iziao. Eduard je ukoeno zurio za njim, kao da je dobio udarac po licu. Majka mu samo to nije zaplakala, a otac je sgrenim akama lupio po stolu. Pa, to je previe ljutio se. sad je svreno s Hofmannovima, zapamti to, sinko! Eduard je htio protivrjeiti, ali ga majka uzme za ruku i njeno ga gurne kroz vrata, bojei se porodine svae. Idi malo na zrak, Eduard e, i smiri se molila je. Mora stisnuti zube i biti hrabar. Idi! Eduard je posluao; i tako je elio otii. Htio je pod svaku cijenu da titi Anjelku te nesretne veeri. Ali jo nije smogao hrabrosti da obue tursko odijelo. Treba jo najprije pogledati kako je u gostionici, mislio je, i poao zamiljeno cestom kroz selo. Kad je doao do gostionice, vidio je da je tu ve veselo. Dvorana je bila sjajno rasvijetljena. Glazba je svirala. Gostinjska soba bila je, ini se, prepuna. Eduard se polagano vraao. Najedanput ga pone podilaziti strah pred bunim ivotom te veeri tako da bi bio najradije ostao kod kue u svojoj sobici. Ali pomisao na Anjelku, podjari ga, kao da ga je tko biem oinuo. On je nije smio ostaviti bez zatite. Dok je ovako mozgao, doje mu u susret neko ensko eljade, zamotano u maramu, i htjede brzo proi pokraj njega, ali on je ipak prepozna. Anjelka! usklikne. Ali ona kao da nije ula. On potri za njom i zgrabi je za ruku. Anjelka, samo jedno pitanje. Neto sam uo o tebi to ne mogu vjerovati. Zar e, doista, preseliti Seidelmann ovima? Seidelmann ovima? upita ona iznenajeno. Pa to u ja tamo? Postat e kuna pomonica! Tko ti je to rekao? Tvoj otac! Bio je malo prije kod nas! Kod vas? Anjela se zaudi. inilo se da 137 je ovoga asa zaboravila i na prkos. A to je htio kod vas? Doao je po preostalo drvo, koje smo mi zaboravili vratiti. Ali prije svega zabranio mi je da bilo kada s tobom razgovaram. O svemu tome ne znam ni rijei. sada si saznala. Valjda te i nije dirnulo. Tebi i tako nije stalo do mene. Je li i to rekao moj otac? Ne, to ne treba nitko rei, to vidim i sam! Ti ide na maskirani ples! Naravno! Dakle, imam ipak pravo: ja sam ti ravnoduan, inae mi ne bi mogla nanijeti toliku bol. To je samo triava ljubomora! Nemoj tako, Anjelko, to je briga za tebe! Vjeruj mi, Anjelko, ti ne spada na tu sveanost! Uvrijejeno ona uzdigne glavu: Moda misli da je to drutvo preotmjeno za mene? Ah, ti me ba nee da razumije! Ja mislim, naravno, da ti tamo nee nai svoje drutvo! Ako to ono jo nije, ali moe skoro postati ree ona razdraljivo. Laku no! I ode. Vesa izmeju ovo dvoje mladih opet se raskinula. Eduard Hauser poao je cestom poniknute glave. U njemu je bilo sve mrtvo i prasno. Jedini osjeaj njegove skrene due bio je bijes na onoga koji se usudio privui Anjelku na maskirani ples. U takvom raspoloenju uniao je u roditeljsku kuu. Vidio je da su mlaja braa i Beyerova djeca ve legli, a da se roditelji spremaju na poinak. Tako mu nije bilo teko da i dalje ostane nezapaen i da napusti jo jedanput kuu. Donio je iz sklonita tursko odijelo, presvukao se u drvarnici, privrstio krinku i ogrnuo stari kini ogrta, koga obino upotrebljava otac Hauser, a koji je visio u hodniku; i krenuo je po drugi put u donji dio sela gdje je bila krma. Anjela je ve savladala prve utiske te uvene veeri. Vrlo samosvjesno popelu at u prvi sprat, gdje joj je jedna garderobijerka skinula veliku maramu. iz dvorane dopirala je glasba i amor glasova. Kad se okrenula, ugledala je kroz krinku iznenada svoju sliku u jednom zidnom zrcalu. Ona ustukne i odmjeri svoj vlastiti stas u toj laganoj pokladnoj haljini, i iznenada osjeti kako drhce u cijelom tijelu. Obuzme je neki neobian osjeaj, neko kajanje to je tako slijepo prihvatila poziv neznanca. Pomalo joj se javljala spoznaja da ne spada ovamo. Zato su je zapravo pozvali? Drutvo koje se htjelo ovdje zabavljati obino se strogo odvajalo od siromane klase tkalaca i nadniara. Zato su zvali nju takoer kerku jednog siromanog tkalca i kojoj su Seidelmann ovi ponudili mjesto sluavke u svojoj kui? Ovakva pitanja poela su se najednom vrsti Anjelki po glavi, i nala je samo jedan odgovor: jer si lijepa i jer treba da bude mladoj gospodi iz kasina podatna igraka kroz nekoliko dokonih sati. Kad je to shvatila, oblije joj lice rumenilo stida. Najradije bi bila zatraila svoju maramu od ene, to je neobino se smijeei stajala iza nje, i bila bi pobjegla. Ali sato nije smogla odvanosti i tako zastane nesigurno i utei izmeju

stepenica i ulaza u dvoranu. sada se iznenada otvore vrata dvorane, i izije neki gospodin u stasitoj uniformi konjikog oficira, iznenajeno podigne glavu i urnim se korakom uputi prema Anjeli. Ah, tu ste, lijepa prijateljice! Konano! On dohvati djevojinu ruku i viteki joj poljubi vrke prstiju. Ona je to zbunjeno dopustila. Nije bila vina takvom udvaranju. Tada uzme oficir bio je to Frits Seidelmann , ije se lice nije moglo razpoznati pod svilenom maskom djevojku ispod ruke i povede je za sobom. eznuo sam za tobom, lijepa Talijanko! apne joj u uho. uje li zvukove valcera! Ovaj ples pripada, naravno, meni. Anjela nije dobrovoljna pola s neznancem, "ali se nije ni opirala.Bila je kao lutka koja ne osjea to s njom biva. Kad ju je kroz otvore krinke zaslijepio sjaj svjetla u dvorani, ona zastade. Oko sebe vidjela je parove koji su plesali, gospodu i dame u arenim, esto neobinim kostimima, a svi sa maskama na licu. Gusle su mamile! U prostranoj prostoriji ulo se kikotanje, eretanje, i smijeh veselih parova. stranac obujmi Anjelu i pleui odvue je u veselo mnotvo. sad je djevojka imala vremena da malo sredi svoje misli, i kad je glazba utihnula, postavila je svome plesau prvo pitanje: Vi znate, tko sam? sigurno! gospojica Anjela Hofmann! glasio je odgovor. Prepoznali ste me po kostimu? Dakle, vi ste taj, koji me je pozvao? Tako je! potvrdi on vodei je uzdunom stranom dvorane. smijeni li snati vae ime zamoli ona. Oh, ne! protivio se on. Tako bi ste pokvarili sebi i meni iznenajenje koje nas eka u ponoi. U dvansest sati skinut e se krinke. Ona je zautjela. Blisina neposnatog ovjeka kao i cijela neobina sredina inila ju je potitenom. Naravno, njoj se svidio i sjaj ove sveanosti, i rasko, neobina sa Hohenthal. Konjiki oficir odveo ju je do jednog stolia, malo po strani od plesne povrine. Ovdje je bilo pripremljeno rashlajeno vino i dvije ae. Anjela je morala popiti au vina u ime dobrog prijateljstva sa svojim plesaem i vesele veeri. Vino joj Je prostrujilo kroz krv kao vatrena rijeka. Ona je poznavala do sada ovakva pia samo po uvenju. sad je zapoeo neznanac lagani razgovor, da li je rado dola, svija li joj se, da li su je roditelji rado pustili? Anjela je sve potvrdila. Tada je postavio jedno teko pitanje. A to je rekao va dragi? Anjela samo spusti glavu. Ona je znala da se ova primjedba odnosila na susjedovog sina Eduard a Hausera. To ju je nekako vrijejalo.

No, navaljivao je plesa kako je on to primio? 140 sada se Anjela uspravi prkosno. Ne znam o emu govorite? Ja nemam dragoga! zaista? nasmijei se oficir iza svoje maske. Mene bi to naroito veselilo ukoliko govorite istinu. To bi snailo da ste slobodni, te vam sa odmah nudim za kavalira. Pristajete li, milostiva gospojice? Milostiva gospojice, kako to zvui! Neiskusno djevoje bilo je lako zaslijepiti! Kakvu krasnu pokladnu odjeu ima, a kako sjaji prstenje na njegovoj ruci! Da! odgovori ona tiho. On je opet povede na ples, a satim do stola za toenje pia, gdje je bilo vina i drugog osvjeavajueg pia. Ona je morala kuati slatko vino, a i neke slastice, koje nikada u ivotu nije ni vidjela. Ovdje su sjedili i stajali i drugi parovi i zabava je bila openita. Doskoice su letjele od grupe do grupe, od stola do stola. Ovo sveano raspoloenje inilo se Anjeli kao neki san! Ona nije nita ni vidjela ni ula, a ipak je sve upijala njena gladna dua: raskoni sjaj svjetla, lani sjaj kostima, bezbrinu radost i zvukove glazbe. O, tko bi mogao biti tako bogat, i otmjen, da bi uvijek sudjelovao na takvim zabavama pomiljala je ona. Potajno je motrila svoga plesaa, kome je imala da zahvali za sve ovo. Tko je on? Ali to nije mogla odgonetnuti; samo je primijetila da je vrlo uvaen u ovom krugu ljudi. Bez rijei sjedila je uz njega i dopustila da njezina ruka poiva u njegovoj. Ali on je iznenada pusti i pokae na jednog Turina koji se pojavio na ulazu. Konano! ree on i ustane brzo. Ve sam mislio da nee vie doi! Tko? upita Anjelka Jedan moj prijatelj! Onaj tamo na vratima. Oprostite asak! On proje kros dvoranu prema Turinu i stisne mu ruku. No, stigao si! Kako si doao ovamo? 141
Eduard Hauser nije se dobro osjeao ovako preodjeven, a nije bio ni zadovoljan u ovoj sredini, pa se nije mogao osloboditi osjeaja da e ovo vee zavriti nesretno. Kad je vidio da se konjiki oficir uputio prema njemu, sabrao se. Mozak mu je grozniavo radio. Po pozdravu zakljuio je da

pred njim stoji dobar strauchov prijatelj koji je ak znao kakav e kostim imati strauch. Odluio je da e biti to ravnoduniji. Upravo su mi dobro dola jedna kola koja su ila u Hohenthal. Inae bih se bio naao u neprilici. On je ve ee bio kod stauchovih pa mu je bilo poznato da mladi strauch malo zapinje jezikom, i to je oponaao koliko god je mogao. Uostalom glas mu se toliko promijenio, pod svilenim zaklonom maske da ga nitko nije mogao prepoznati. Ti si pravi pravcati Turin! ree oficir. Doista sam znatieljan, hoe li te prepoznati tvoja Marija. Ali reci, gdje ti je prstenje? skinuo sam brzo se snaje Eduard . Aha, ti prevejane! Mogli bi te inae po tome prepoznati! Eduard Hauser baci brzo pogled na prstenje ukraene ruke govornika. Zar peatni prsten na srednjem prstu desne ruke ne podzjea na prsten Fritsa Seidelmann a? Ti si danas trom kao klada! gunjao je ovaj prijekorno. A satim je snisio glas. Ti ak i ne pita da li sam postigao svoj cilj? Postigao cilj? promisli Eduard hitro. Kakav cilj? Radi li se o Anjelki? U svakom sluaju nije smio biti neotrezan; morao je biti oprezan. Hm! promrmlja. sudei po tvom raspoloenju, sve je u najboljem redu! Pa i jest! Kako ti se svija? Prilino! Prilino! Zar si slijep? Uporedi je s drugima! Ona je, svakako, ovdje najljepa! U ovoj haljini tek dolazi njena ljepota do izraaja. Eduard se nakalja. On nije mogao izustiti ni rijei. spopadala ga elja da smrvi ovoga drznika. Doista, sada je tek i sam primijetio kako je lijepa Anjelka. Pa ba danas da je isgubi...... to se nakaljava tako podrugljivo? upita Seidelmann . Ti si riblje krvi, a ja ti kaem poludio sam sa njom. sve u sile uprijeti da je dobijem. Uostalom, bit e doskora stalno u kui mojih roditelja, kao kuanica. To sam ocu predloio. Eduard je znao sada da zaista razgovara sa mladim Seidelmann om. Zar e htjeti doi u vau kuu? upita prividno mirno i hladnokrvno. to znai, htjeti! odbije Seidelmann snaajnom kretnjom taj prigovor. Njen otac je sporazuman, dakle, morat e se pokoriti. Osim toga on uini kretnju kao da broji novac osim toga to nee biti badava. Moe mi vjerovati da u izai na kraj sa djevojkom. Jo veeras dobit e prvi poljubac od mene. To bi bilo ... trgne se Eduard . no onda se opet savlada ... to bi bila brza pobjeda dopuni reenicu koja je isprva trebala sasvim drugaije glasiti. Da. brza pobjeda, dragi prijatelju. Moe nas nenapadno promatrati. Moda ti uspije da bude svjedokom moga uspjeha! Bio je u neopisivom raspoloenju. Muila ga je briga za Anjelku, a muio ga je i teko savladavani bijes na Fritsa Seidelmanna koji se tako neasno poigravao s djevojkom koja nije nita ni slutila. sputavala ga je nepoznata okolina, i prisiljavala da bude vedar i veseo, mada je njemu bilo sasvim drugaije pri dui. Tu i tamo popio je po au vina. ali plesao nije. Neka misle o udnom Turinu to ih volja! On se jednostavno nije osjeao sposobnim da se zabavlja i ali sa bilo kojom nepoznatom djevojkom. Osim toga uoio je da se u plesnoj vjetini ne moe uhvatiti u kotac sa parovima ove sveanosti. Tako se, toboe, bez plana vrzao okolo, a u stvari je potajno promatrao Anjelku i njezina viteza. 142 143

Dojmovi to ih je pri tom sticao, upravo su bili podesni, da poveaju njegovu brigu i njegov bijes. sve vie je sasrijevala odluka da e ljubljenoj djevojci hitro priskoiti u pomo, bude li to potrebno. to bi iz toga moglo nastati, nije pomiljao. I upravo je to bilo ono ega se bojao Arndt, taj sreli i iskusni ovjek. stvari su se razvile upravo onako kako je Arndt predvidio. Eduard Hauser je u jednom asu uoio da je Seidelmann izveo ispod ruke svoju Talijanku iz dvorane. Jednim skokom izaao je Turin jo prije njih kros vrata i vano zastao u predvorju garderobe. U ovom prostoru bio je jedan kut izmeju vjealica i stuba. Tu se mogao ovjek sasvim dobro sakriti. Tamo se sakrio Eduard nadajui se da e se Anjelka i Seidelmann zadrati neko vrijeme u ovom praznom prostoru pred njim. Ovdje su bili nesmetani, a to je za Seidelmanna bilo, naravno, vano. Garderobijerka je spavala na svom stolcu sklopljenih ruku i glave duboko sagnute na grudi. Ovaj par izaje kroz vrata. Anjela Hofmann htjede sii stepenicama. Ali seidelmann je zaustavi. Ta, ne! to ete tamo dolje? Va kostim bi samo privukao panju znatieljnika. Osim toga mogli biste se prehladiti na otrom zraku u svojoj laganoj haljini. Ostanimo ovdje! Djevojka je oklijevala i duboko udahnula zrak. Meni se tako vrti u glavi potui se ona. To je od plesa i pia umirivao ju je on. Meni je isto tako. skinite masku, bit e vam lake! Ona poslua. Bilo je pod tim uasno vrue uzdahne ona. On joj se zagleda ushieno u oi, koje vie nisu bile pod maskom. Vi samo niste navikli na ples i pie htjede je pouiti va otac nije prijatelj zabava, a osim toga nedostaje vam novaca za to. Oprostite, to nije neuljudnost. Ja to mislim ovako: Kad budete sasvim u naoj kui, ako se budete.... U vaoj kui? prekine ga Anjela. On je vidio da se prenaglio pa to htjede ispraviti, a satim odlui da e biti sasvim iskren.

 Da, u naoj kui ree i skine brzo masku. Hou da vam pokaem s kim govorite. Ja sam Frits Seidelmann . Na sekundu problijedi Anjela, ali ve slijedeeg asa navali krv to snanije u njen obraze. Gospodine Seidelmann ! usklikne iznenajeno. Pst, dijete! Ne tako glasno! Ne smiju nas ovdje uti! Nitko ne treba znati da nas dvoje...... On zastade jer ga je sprijeio prestraeni izraz u njenim oima. Molim ree ona tiho, ali odluno pustite me, da odem! Kuda? izmuca on. Zar natrag u vruu dvoranu? Ne. Ja moram kui! Ona se htjela od njega osloboditi, ali on ju je vrsto drao. Ostanite barem jo asak moljakao je on - ostanite dok ne ujete sve to vam imam rei! Budite iskreni! Zar me se bojite? Ona mu vrsto pogleda u oi. Ne! Pa, zato onda hoete pobjei? Ja ne spadam k vama! Ne spadate k meni? to znai to? Ja vas ljubim, Anela! Zar zaljubljeni ne pripadaju jedno drugome? To su samo prazne fraze. Ne vjerujem vam! Da vam pruim dokaze? Anjela se iznenada uozbilji, kao da se otrijeznila. Ona spazi lice mladog trgovca sasvim blizu svoga. Njegove oi poivale su na njoj s nekim neobinim izrazom. Ove oi dovele su je do spoznaje da je Eduard ova opomena bila ispravna. Ona se zastidi, a arko rumenilo osu joj lice i vrat. Gospodine Seidelmann , pustite me da odem! - zamoli ona odreito ponavljam da ja vama ne pristajem. Ja sam siromana djevojka, a vi ste sin bogataa.
146

Ah plane on. to mi vrijedi svo bogatstvo bez tebe! Dokazat u ti koliko te volim. Zar ti nije jo rekao tvoj otac o emu sam s njim razgovarao?! Anela se trgne. Je li njegova ljubav doista tako velika da ju je ve zaprosio u njena oca? Ponos if oholost zasjene jo jednom njeno rasujivanje. sta Vi ste me zaprosili u mojega oca? izmuca ona. Ne, nisam! prekine je on zbunjeno. Najprije smo se morali sloiti nas dvoje, zar ne? Ali jaf sam s njim razgovarao o neem drugom! cura Puna nade upravi pogled na njega; pri tom je i ona pomislila na Eduard a, kako je drugaije on znubio sto njenu ljubav. Ne bi li htjela biti uvijek u mojoj blizini? zaaptao joj je Seidelmann . pa Kako to mislite? upita Anjela, sa U nekom dobro plaenom namjetenju u naoj kui! Polako je nestajalo rumenilo s njena lica. To je,dakle, to je bila njegova ljubav! mi Ne! odgovori ona hladno. Pa, ipak! Tvoj mi je otac ve obeao prebaci on. . Kao sluavka? Oh Ali, Anjela, nemoj tako govoriti! Mislim kaof pomo mojoj majci! Mlada dama u takvom poloaju d olazi odmah iza domaice. Ona pripada porodici. Pomisli samo! ulagivao se on. Vidjet emo _- svakog dana, a ti e dobiti godinje plae dvjesta maraka! i Dvjesta maraka? U tom pitanju bilo je sadrano sve to je htjela na to odgovoriti. Ali on to nije zapazio. A od mene dobit e, kriomice, jo jedanput toliko! uvjeravao je on. Upravo zato jer te ja, jer te elim, jer hou da mi postane enom !| to Ali se ova elja jo ne moe ostvariti, jer roditelji! ne za sad jo nita o tome ne smiju znati. A i nas dvoje se premalo jo poznamo. Mi se moramo tek priviknuti| jedno na drugo. zato se mora preseliti k nama, da bez veih trzavica. Razmisli: onda bismo mogli s laskati kradomice uvee. U Anjelkinim oima sijevne. Gnjev, stid, gnuanje natjeraju joj krv u lice. Zar je ona na tako niskoj drutvenoj ljestvici da joj se usude ponuditi ovakvo neto? Dakle, to je bila vaa namjera ree ona da me kupite za etiri stotine maraka godinje! Ona gurne jednim naglim pokretom Seidelmanna u stranu. On je bijesno pogleda. to? Ti odbija moju ponudu? promrsi on kros zube. Anjela je morala skupiti svu svoju sranost. Pustite me da odem! navali ona. Tada se on iznenada snaje: samo jo asak! ree. Taj ete mi morati priutiti. Prisnat ete, da ipak imam neko pravo na vas, gospojice!

Ujedljivom podrugljivou naglaavao je sada. rije gospojice. Neko pravo? udila se Andjela koja nije bila dorasla ovom nainu govora. Da! potovana gospojice, neko pravo! Ja sam vas pozvao u klub, u otmjeno drutvo u koje inae nikada ne biste uli, a i haljinu koju ste obukli platio sam ja! Anjela je ostala najprije zbunjena ovom novom uvredom, a onda izmuca: Ja vas,.... nisam..... za to molila! On se surovo nasmije: Ali, vi ste to prihvatili, draga! I vi ete i ono drugo prihvatiti, u to sam uvjeren. Uplaena djevojka nije vie znala kako da sebi pomogne. Ona se primicala stubama a da nije ni pomislila na svoju maramu. A da je se i sjetila, bila bi se stidjela probuditi garderobijerku, koja je spavala. elim otii! moljakala je kroz zube. Tada se Frits Seidelmann postavi drsko pred nju. Tako? Vi hoete otii? No, onda vam moram Jo prije neto rei. sto se mene tie, idite! Ali vas
147 upozoravam na posljedice. Vi znate da je va otac u mojim rukama. Ja sam njegov poslodavac i ako moju susretljivost na ovaj nain prezrete, moe se desiti da vi i vaa porodica spadnete na prosjaki tap. Kod nas neete vie dobiti zarade. Doivjet ete ono to su Hauserovi ve doivjeli. Nai ete se na ulici. Hauserovi! Ova rije vratila je Anjeli prisebnost i odvanost. sada pokazujete svoje pravo lice, gospodine Seidelmann , ree ona odvano. sada razotkrivate svoj pravi karakter. Istina je, Hauserovi i mi mi smo samo siromani tkalci. Ali imamo svoju ast. To nam ne moe nitko oteti, pa ni vi! Vi ste prije aludirali na Eduard a Hausera. Dobro! Rei u vam istinu. On je meni drag i ja ga potujem. Tisuu je puta bolji od vas. Nikada ne bi on ovako prostaki postupao. On me je odvraao od maskiranog plesa, ali ja ga nisam posluala. zato snosim posljedice. Ali vi moete biti uvjereni da je meni sada sve jasno. Drugi put me vie neete namamiti. Vi niste poten ovjek. Vi ste nitkov!... Seidelmann je stajao blijed kao krpa, bijesan, stisnutih pesti. Vidio je da je Anjelin glasan, uzrujan govor probudio garderobijerku i da je ona sve ula. To mu je potpuno oduzelo prisebnost. On je htio navaliti na Anjelu. Tad se spusti jedna teka ruka na njegovo rame. Ostavi djevojku na miru, Seidelmann ! ree strogo i zapovijedajui jedan muki glas. Seidelmann se uzvrpolji. strauch! Do vraga! to ti pada na um? sigurno si pijan! Zar ne vidi, da ta glupaa..... Turin se postavi raskoraenih nogu pred Seidelmanna i prui mu aku pod nos. Jo jednu takvu rije i ja u te nauiti kako se postupa sa estitim djevojkama. Ali strauch! A, kakav strauch! Komedija je zavrena! Eduard strgne masku sa lica Pogledaj, ja sam .... ! Eduard ! zajeca Anela. Ti? Oh, Bogu budi hvala! Frits Seidelmann zurio je u Turina kao da vidi sablast. Tada se bacio na njega i poeo pobjesnjelo vikati. Eduard je to oekivao. On gurne lijevom rukom djevojku u stranu, a desnom odbije napadaa. sin tkalca bio je pripravan na ovakav ishod razraunavanja, jer je uo u svom zaklonu pokraj stuba svaku rije, koju su izmijenili Seidelmann i Anjela. Vie nego jedanput morao se silom svladati da se ne pojavi odmah i da ne kae nekoliko otrih rijei bezobrazniku koji je toliko muio djevojku. Jo radije bi ga bio zgrabio za ovratnik i bacio niza stube. Ali se tajni prislukivalac svladao. spoznaja da e tu jo vie toga uti, da treba sakupiti to vie dokaza o Seidelmann ovu prostakluku, obuzdala je njegovu nestrpljivost. Osim toga, pomiljao je u svoj svojoj uzrujanosti i razjarenosti na ovjeka u ijoj je slubi bio na Arndta. to bi rekao njegov dobroinitelj kad bi se Eduard Hauser, njegov pomonik i saveznik, dao lakomisleno navesti na neto nepromiljeno? Ne, pa ma kako mu to teko bilo, on, Eduard , mora se svladati i ekati. I ekao je tako dugo, dok se konano djevojka nije nala u takvom kripcu da je trebalo odmah uskoiti. Ali tada je raistio stvar. On je suzio Seidelmann ovu preuzetnost, pokazao mu da je u zabludi i skinuvi masku otkrio mu da pred njim stoji Eduard Hauser. Njime je ovladala neograniena odvanost, posljedica radosti nad Anjelkinim priznanjem. Dobrovoljno je priznala: ona ljubi susjedovog sina, premda je siromaan i nema nikakav drutveni poloaj. Ne moe joj obeati nikakvih darova, niti je moe povesti ni na kakvu sjajnu zabavu. Saznanje o ovoj ljubavi uinilo je Eduard a blaenim. sada se nije bojao ni samoga vraga i bio bi spreman da se sa Anjelu bori, ako bi bilo potrebno i Protiv cijeloga svijeta. to je znaio za njega Frits Seidelmann , taj tati, drski momak, koji se samo razmetao vlau koju je imao njegov otac nad siromanim, ovisnim tkalcima u Hohenthalu! Hauserovi su se ve izvukli ispod

148 149 ovoga nasilja, jer je Eduard imao dobroinitelja i sagovornika koji je, oevidno, utjecajem i bogatstvom bio jai od Seidelmann ovih, a us to se odlikovao razboritou i opreznou. Eduard je odgurnuo grubo Seidelmanna i doviknuo prestraenoj garderobijerki da mu doda njegov ogrta i Anjelinu maramu. ena to odmah uini, ali Seidelmann upadne meju njih. stani, mome! Nee samo tako otii! Ti si se potajno uvukao u nae drutvo. Hajde, u dvoranu! Tamo e mi pred svima odgovarati za svoj in. On zgrabi Eduard a za ruku. Ovaj se istrgne i odgurne Seidelmann a.

 Ne diraj me, inae ne jamim za sebe! prijetio je mladi Hauser. Razgovarat emo o tim stvarima drugi put. svakako ti ima vie toga sa priznati nego ja. Trebalo bi te izbatinati zbog tvoje drskosti prema jednoj estitoj djevojki. Ostavi nas na miru, inae e me prisiliti da odmah obraunam s tobom! Eduard Hauser se odjednom izmijenio. Anjela ga je pogledavala velikim, zaujenim oima, koje su odavale divljenje junaku i spasiocu. Ovaj inae tako tihi, skromni ovjek nadvisio je samoga sebe u ovih par minuta. Seidelmann je sigurno spoznao da ne bi bilo zgodno luk sve vie napinjati i tako nastaviti svaju. Pijan je! promrsi on kroza zube, okrenuvi se garderobijerki. Eduard je bio s djevojkom ve na stubama i nije uo ove posljednje rijei. One su se gotovo slile sa amorom koji je dopirao kroz otvorena vrata dvorane. Upravo se tamo bilo pojavilo vie parova koji su se uzrujano propitkivali za uzrok galame u garderobi. Nagurali su se oko Seidelmann a. Njemu je bilo vrlo neugodno da ih obavijesti o dogajaju, stoga je govorio: Kasnije! Moram odmah otii! I on je uzeo svoj ogrta, ogrnuo se njime i poletio stubama za ovim parom. Ali je dolje doivio neugodnu upadicu. Iz gostinjske sobe izletio je tako se bar inilo Seidelmann u neki nepoznati ovjek i tako mu ne150

spretno stao na put, da se Seidelmann s njim sudario, poskliznuo se i pao na kamene ploe u predsoblju prizemlja. Oprostite! ispriao se stranac uljudno i pourio na ulicu. Frits Seidelmann je stao kleti. Nije se pozlijedio, ali su ga boljele sve kosti. Muno se digne i hramljui odvue se na svjei srak. Na svjeem nonom zraku poeo je sreivati svoje misli. Ovo dvoje nije nigdje primijetio, a isto tako nestalo je bez traga i blesava stranca koga je u sebi poslao do vraga. Kojim pravcem je krenuo Eduard Hauser s djevojkom? Na ulici nee ostati. Njihov cilj je sigurno bila Hofmannova kua. Seidelmann stisne od bijesa ake. Taj Eduard , taj prosjak, vodi sada kui lijepu Anjelku. On e ubrati cjelove, koji su bili uskraeni Fritsu Seidelmann u. strano! Moda njih dvoje apue u ljubavnom zanosu u hodniku Hofmannove kue. to bi se moglo tu uiniti? Hm! Ovu kuu pooznavao je Frits seideimann sasvim tano. Ta koliko se puta sbog Anjele uljao oko nje! On stvori plan: poi e us vrtove, pa e stii prije njih i moi e se uuljati u kuu i sakriti se. Vrati se natrag u krmu kroz dvorite, prijee u vrt, preskoi plot i potri iza seoskih kua do malog Hofmannovog vrtia. Malo je zastao oslukujui da li je sve tiho, a onda protri kroz vrt i stane kod jednog prozorskog kapka. Da, roditelji su ve otili spavati jer su drali da je njihovo miljene najsigurnije pod okriljem Fritsa Seidelmann a. Psa nema, dakle nije trebalo strahovati da e ga netko otkriti. stranja vrata bila su zatvorena samo jednom drvenom kvakom koja se iz vana mogla podignuti pomou vrpce. To je uinio Frits Seidelmann bes promiljanja, tiho se uuljao u hodnik, zatvorio vrata i uvukao se iza kutak ispod stuba. Ovdje moe ekati i bude li sree, moi e sve uti to ovaj zaljubljeni par bude rasgovarao u vei. Tako je mozgao Frits Seidelmann , a njegove pretpostavke bile su ispravne. On je bio tek kratko vri
151

jeme u svom neudobnom skrovitu, kad je zauo korake koji su se pribliavali ulasnim vratima. Eduard je poao s Anjelkom bes rijei i polagano kui. Nakon potresnih dogajaja proteklog sata bila su srca ovih dvoje ljudi, iji je ivot inae prolazio tiho i neujno, tako prepuna da su stidljivo potiskivali bujicu svojih misli i osjeanja. Nisu smogli rijei da zaponu razgovor, i oboje je radije utjelo. Pred kuom htio se Eduard oprostiti. stigli smo! Laku no, Anjelko! spavaj dobro! Ali djevojka ga je zadravala. Eduard umiljavala se ona. zar ve odlazi! Je li to kasna! Momak je gledao u prasninu i utio. Eduarte! zapoe ponovo Anjela. Bila sam vrlo zla prema tebi. Ali ne smijemo se ovako rastati, to ne bih podnijela! Ja nisam bijesan, a ak se ni ne ljutim na tebe, Anjelko uvjeravao je Eduard . A ipak hoe da ode? Mene je tako strah! Toliko toga ti moram rei. Drugom zgodom, Anjelko! Gle, ti drhti, nahladit e se! Djevojka je doista drhtala, ali nije poputala. Uji na par minuta u kuu! Roditelji ve spavaju. _ ; :] to ti pada na um? samo do vee! moljakala je ona i stisnula mu ruku. < Ona ga povue iza kue, a kako se nije opirao, otvori ona vrata kroz koja se pred par minuta uuljao Seidelmann . Ovdje je pokraj stuba klupa sa pranje. Oprezno nemoj je gurnuti! Moemo asak sjesti! Eduard je bez rijei pristao. Opojila ga je blizina ljubljene djevojke. U ovakvom raspoloenju bio je spreman na smiono djelo. Ve je smiono bilo i to to je Eduard Hauser nou, kradomice, uao u kuu ovjeka koji mu je zabranio da se sastaje s njegovom kerkom. U sluaju nekog iznenajenja izvrgava se opasnosti da ga sramotno izbace. 152 Jedno us drugo uali su na klupi ne slutei da se dva koraka udaljeno od njih nalazi ovjek koji eli unititi njihovu sreu.

zaponu tihi rasgovor. Anjela, zahvalna svome branitelju, htjela je znati kako je on dospio na ples? Ali on to najprije nije htio rei. O tome kasnije, Anjelko! Ima neto vanije. zna li da sam posljednjih dana bio vrlo nesretan? Znam! A ja sam bila kriva. Oprosti mi! Umjesto da odgovori, on je samo privine k sebi i poljubi. sada ne mogu samu sebe shvatiti, Eduard e! aputala je dalje Anjelka. Vjeruje li to? Razumijem to potvrdi Eduard ozbiljno. Previe toga navalilo je na tebe. Tvoj otac je htio da prihvati poziv nepoznatog ovjeka; to je bilo prvo, a drugo je bila ona lijepa blistava haljina Talijanke to te privuklo. Zar ne? Da! prisnala je postijeno Anjela. A tree, Anelko, je najgore! Tree? Da! skoro ti ne bih ni rekao. Mogla bi opet biti kivna na mene. Tako ne smije misliti, Eduard e! to sam danas doivjela, neka mi bude pouka za cijeli ivot. To si dobro rekla, Anjelka. Odmah mi je lake pri dui! Zna, tvoj otac je poten ovjek, ali je kao onaj farisej koji zahvaljuje Bogu to je bolji od ostalih ljudi. Bahat je! A.... A? Ti si njegova kerka! Eduard je sada iskreno utvrdio tu injenicu, dok se prije ne bi bio usudio to uope izrei pred Anjelkom. sad je vjerovao u promjenu njezinog shvaanja, a Anjelin odgovor ga je u tom i potkrijepio. Da! potvrdila je ona takav je moj otac, a takva sam i ja bila. Ali sada sam odjedanput postala drugaija. Znam koliko te volim. Uvidjela sam, kakvo sam oholo stvorenje bila! Dra a m g oja, lijepa Anjelko! razblaio se Eduard od sree.
153

O kakav krasan ovjek si ti, Eduard e, to do danas nisam ni slutila. Kad si onako hrabro istupio prema Seidelmann u, bila sam upravo ponosna na tebe. I, vjeruj mi, sada mi je jasno da neu nikoga drugog za mua nego tebe! Neko vrijeme bila je tiina u vei na klupi. to e rei tvoj otac? zapone Eduard opet razgovor. Ne brini se! Seidelmann mu je, dodue, zavrtio mozgom, ali kad mu budem priala o podlosti ovoga ovjeka, predomislit e se. Frits Seidelmann je uo svaku rije tamo ispod stuba. On bi bio navalio s obje ake, ali bio je oprezan, pa se savladavao. Njegovu oprezu prikljuila se i razboritost. On je, naime, uo prvo Anjelino pitanje, a odgovor jo nije dobila, a ba do ovog odgovora bilo mu je vrlo stalo. Dakle, morao je ekati! Odmah je dobio nagradu za svoju strpljivost. No, sad mi konano reci zapoela je upravo Anjela kako si doao u ovo izabrano drutvo! Vrlo sam znatieljna! To je bila malo tea stvar priznao je Eduard i duboko uzdahnuo. Kad si ti tvrdoglavo ostala pri svojoj odluci da e ii na ples, pobojao sam se za tebe. slutio sam da e ti postaviti neku stupicu, i htio sam biti pod svaku cijenu u tvojoj blizini; da ti mogu pomoi. Ali morao sam osigurati najprije pristup na sveanost. A kako si to uinio? Bilo bi sigurno napadno da se netko pokuao uvui u plesnu dvoranu bez odobrene ulaznice nastavi Eduard svoje izlaganje. zato sam morao nastojati da dojem do znake, kakva je bila odrejena za ovu sveanost. Posluila me srea! Posuiva pokladnih kostima, kod koga sam izabrao pokladno odijelo, predao mi je jednu takvu znaku. Trgovac strauch je, naime, zabunom ostavio kod njega znaku pa me je ovaj zamolio da mu je ja predam. Dakle, dobio sam to sam trebao. Ali je postojala opasnost da strauch otkrije da je izgubio znaku i da se zbog toga obrati na posuivaa pokladnih kostima. To sam trebao spri154

jeiti. Doao sam na misao kako da navedem straucha na to da uope ne doje na zabavu. Ah, Anjelko, sve ovo mi nije bilo tako lako, pa sam jo uvijek zbog toga zabrinut! To je zvuilo tako tuno da je Anjelka ustuknula. to si uinio? zabrinuto je ispitivala. Eduard se odvaio. snai, treba sada sve priznati! Napisao sam pismo trgovcu strauchu i zabranio mu da dodje na maskirani ples. Uz to sam ga opomenuo da ostali lanovi kluba ne smiju nita znati o njegovom izostanku. Ti si mu zabranio? I on je posluao? udno je to! Nije tako kako ti misli. Mene ne bi bio, naravno, posluao; bio bi me samo ismijao. Ali ja sam se dosjetio. A zna, kako sam se u pismu potpisao? Kako? sablast ipraja! Moj Boe! izmuca djevojka u navali prvog straha. Vie nita nije uspjela rei. Osjeala je da se njen junak upleo u opasnu pustolovinu. Eduard je nastavio: Postupao sam, kao da pismo potjee od sablasti ipraja, a strauch je to oigledno povjerovao. Ve jutros sam uo da je otkazao narudbu za ovo tursko odijelo. To mi je bio dokaz da je moj plan uspio. Posudio sam, dakle, slobodnog Turina i poao mjesto straucha na ples. Tako sam ostao nezapaen. ak me je i Frits Seidelmann drao za straucha i

rasgovarao sa mnom kao sa svojim najboljim prijateljem. To je bilo na vratima dvorane, i ti si to promatrala. sada je Anjelu obuzela radost zbog ovog uspjelog pothvata. Oh, Eduard e! aptala je. To je bilo smiono djelo. Ponosna sarn na tebe! Divim ti se! Ali divljenja vrijedni junak samo uzdahne. Nemoj tako! Ja sam ba nisam tako ponosan na sebe. Pismo mi zadaje velikih briga. Pisao sam ga, s namjerom da zbunim straucha, da nekako dospijem na sveanost, i tako te mogao zatititi. Netko bi mogao u krivotvorenom potpisu vidjeti kanjivo djelo. 155

To bi jo trebalo! sigurno je tako! Na to me je upozorio netko, tko se razumije u takve stvari. Ah pokuala ga je djevojka umirivati ta tko e moi ustanoviti da se ti bio pisac pisma? Eduard e osbiljno zabrinuo. No, tu ne treba ba mnogo. Ja sam bio na plesu umjesto straucha, sa njegovom znakom i u kostimu Turina, a nisam imao pravo da budem tamo. Dakle .... I Seidelmann nee biti tako glup da ne izvede potrebni zakljuak. A njega se moram najvie uvati. On mi dananje vee nee nikada oprostiti. O Boe. Da! uzdahne Anjela. A on ima mnogo prijatelja, Eduard e ona mu ovije ruke oko vrata bojim se za tebe! Ne treba se bojati, jer ja imam jaku zatitu! Jaku zatitu? Da potvrdi Eduard koji je opet osjetio sigurnost pri pomisli na svog dobroinitelja. seidelmann me je otpustio i prevario kod isplate. Mislio je da u zapasti u bijedu i nevolju; ali upravo ova nesrea donijela mi je sreu. umar nam je pomogao u prvim asovima nevolje, a onda se jo netko drugi zauzeo za nas. Jo netko drugi? Tko? Neki tajanstveni stranac. Ja ne bih smio ni rijei o tom odati, ali i vi ete biti, valjda, tako pogojeni da ete traiti pomo. Seidelmann ovi e i vama otkazati. I zato u ti priznati da poznam jednog ovjeka koji e vam sigurno pruiti pomo. udim se, Eduard e, kako to govori? Tko je tvoj svemoni pokrovitelj? To ne znam ni ja sam! Ni ti ne zna. To mi je zagonetno. Ti sigurno zna njegovo ime, zna i gdje se zadrava. Da! Ali to ne smijem rei. Ja sam u slubi stranca i to uz visoku nagradu. Meju moje dunosti spada u prvom redu uvanje tajne. Ali vidi, Anjelka, mi se volimo i vjenat emo se. Zato sam se usudio tebi to i povjeriti da se ne zabrinjava zbog mene, a niti zbog svoje porodice. Ali ti to ne smije nikome 156 izbrbljati, pa ni roditeljima. Hoe li mi to obeati? Obeajem! Ako uspije ono to smo poduzeli, siguran sam da e se stranac trajno brinuti za mene. Pa, to ete uiniti? Nekoga uhvatiti! Koga? Ali o tome ne smijem govoriti. Djevojka pogleda prestraeno govornika: sada nemam vie ni asa mira. slutim to mi, preuuje! Mladi se naje zateen i primijeti da je previe izbrbljao. Poeo se iz petnih ila truditi da razbije Anjelkinu opravdanu sumnju da se tu radi o sablasti ipraja. stvar nije tako opasna, kako tebi izgleda. On je namjerno mnogo i neprestano govorio da mu ona ne bi mogla protivrjeiti. Ja ti mogu dati samo naslutiti, ali poblie ne smijem nita odati. Radi se o nekom ovjeku koji je pobjegao iz zatvora s onu stranu granice. Policija tvrdi prilino sigurno da se sakriva na naem podruju. Tog ovjeka moramo uhvatiti. To mi govori tek toliko da me utjei ree Anjelka nepovjerljivo. Nikako! Uistinu je tako! Onda je tvoj zatitnik, vjerojatno, kod tajne policije! O jao! sada je tek Eduard uinio veliko zlo! Ne, nije! protivio se on ivo. To je sve sasvim drugaije. Budi mirna, Anjelko, ne mogu odati tajnu. svakako, ne treba se bojati za mene, barem ne sbog ovih stvari. sumnjivija mi je stvar s Fritsom Seidelmann om, a osim toga zabrinjava me to e tvoj otac rei. sbog veeranjeg dogajaja? Pa, Seidelmann e ga otro prekoriti. Na to u ga upozoriti. sve u mu priati, sve; onda e, valjda, spoznati, da je Seidelmann nitarija, Pa e...... 157 ... pa e? to e, Anjelko? Ona se priljubila uz njega.

 Zna, Eduard e, ja mislim da e ti otac biti ak zahvalan to si se zauzeo za mene. Ah, to bi bilo prekrasno! Da, pa e onda i dozvoliti da nas opet posjeuje. Opozvat e svoju odvratnu zabranu estio se Eduard . Anjela samo kimne sanjarski glavom. I moda dade svoj pristanak, da.... Djevojka sapne, a momak opojen slau savri reenicu ... da mi bude enom, draga moja, slatna Anjelka! Tako je njih dvoje aputalo jo neko vrijeme, i konano se sjete da se treba rastati. Jo jedan poljubac pa Eduard neujno izaje kroz vrata koja je Anjela za njim briljivo zabravila. Bezazleno poje ona u svoju komori u, ne slutei da je u vei prola pokraj Fritsa Seidelmanna koji je jo uvijek vrebao u zakutku stepenica. Mejutim je Eduard preskoio ogradu koja je dijelila Hofmannovo zemljite od malog Hauserovog vrtia. Tada se ispod jednog stabla pomakne jedna sjena, a neki muki glas dade ovaj znak: Pst! Eduard se iznenadio. Mislio je ve da je Frits Seidelmann koji je ovdje na njega vrebao, i spremio se na grubo obraunavanje. Ali muki glas progovori. Ja sam stranac! Bio je to Arndt koji je ovdje ekao na svog pomonika. On je ovamo doao iz krme cestom i zato nije primijetio Seidelmanna koji se uuljao u Hofmannovu kuu. Arndt je drao, da e se Seidelmann ovdje negdje sakriti da uhvati Eduard a Hausera. Ali njegova pretpostavka ipak nije bila sasvim tana. Ve je mislio da se uzalud trudio da doje ovamo, pa je htio samo progovoriti nekoliko rijei za mladim Hauserom. Momak je bio toliko rasdragan da se htio odmah razbrbljati, ali ga je Arndt pretekao: Bili ste kod Hofmannovih? Da, dopratio sam Anjelu i.....
158

Dobro, dobro! Jeste li vidjeli Seidelmann a? Seidelmann a? Pa, on je u krmi! Arndt se nasmije. To slabo vjerujem, dapae, se bojim da se ovuda ulja. Ali to je moja briga! Priajte radije, kako je bilo? Jeste li imali neugodnosti? Osjeajui se pobjednikom Eduard ponosno i duboko uzdahne, jer je ove znaajne veeri stekao svoju Anjelku. O ne! uvjeravao je on. Imao sam, dodue, jedan sukob sa Seidelmann om.... To sam primijetio. .... ali inae je bilo sve u redu. Seidelmann je mislio da sam ja strauch. Do svretka zabavec Ne. Ja sam se dao konano prepoznati. Tako, tako! To mi morate tanije pripovijedati! I Eduard Hauser je priao. Arndt je utio i pustio da mladi do kraja sve ispripovijeda. Ali lice mu se sve vie smrkavalo. Ovo nee proi bez posljedica ree kad je Eduard zavrio. Moram vam, na alost, saopiti da nisam s vama previe zadovoljan. Nadam se da niste poinili jo kakve druge nesmotrenosti. Ton kojim je Arndt to govorio stiavao je i otrijeznio mladog Hausera. On se pokunji. Tada ga Arndt jo jednom upita: No? sto je? Ne znam, to znai vae pitanje odvrati on potiteno. Pomoi u vam i bit u jasniji. staro je pravilo da su zaljubljeni ljudi slijepi, nepromiljeni i skloni glupostima. Anjela Hofmann je na kraju pustolovine sigurno htjela znati kako ste uope doli na maskirani ples. Vi potvrjujete. Dakle! Na to ste joj povjerili priu o znaki i pismu sa straucha? Da, to sam uinio. A dalje? Bila je zabrinuta zbog mene, jer e mi Frits Seidelmann oteavati ivot, pa smo raspravljali i o Poloaju Hofmannovih kojima sigurno nee biti seidelmann vie tako sklon kao prije. 159 Arndt se i opet pokazao kao izvanredni poznavalac ljudi. sve je to predvidio, a nasluivao je jo i vie. inilo se, gotovo, kao da je sluao razgovor izmeju Eduard a i Anjele u vei Hofmannove kue. On je jednostavno itao rijei sa njegovih usana i dopunjavao izvjetaj bez ispitivanja. A onda ste priali o svome zatitniku i prijatelju u ijoj ste slubi. To ste uinili samo da utjeite zabrinutu Anjelu. Nije li bilo tako? Ne, ne! branio se odluno Eduard . Ono o sablasti ipraja nisam priznao. Nego, to ste rekli? Rekao sam da se radi o nekom zloincu koji je pobjegao iz eke. To ste izveli odlino!

Eduard pogleda nesigurno Arndta, ali nije mogao nita proitati na licu detektiva, jer je bila potpuna tama. Nije mu bilo ugodno. Doista, silno! nastavi Arndt. sada je Eduard tano razabrao: on se iskreno rugao. Vaa Anjelka bit e duboko uvjerena da ste joj rekli istinu. Znade li da sam ja taj ovjek koji stanuje kod umara? Ni slovca ne zna o tom! Da sam tajni detektiv? Ona je to nasluivala, ali ja sam poricao. Tako, tako! No, moj dragi Hauseru, sbilja ste Izveli junako djelo. Bog dao da Anjelka Hofmann bude razboritija od vas i da uti. Inae bi moglo jo sve propasti. Ja u je sutra rano ujutro jo upozoriti, da uti. Uinite to, moda e koristiti. Recite joj, bude li to izbrbljala, da e vas to stajati glave. To e, vjerojatno pomoi. Ah uzdahne Eduard ja bih mogao odmah ...... Ba nita ne biste mogli, dragi moj! Idite sada kui! Ja sam vam, dodue, trebao neto vano saopiti, ali me je, bar za sad, prola volja da vam povje160 ravam tajne. Vi sada niste u stanju da razborito postupate. Laku no! sutra emo opet razgovarati. Eduard je stajao kao bijedan grenik i zurio preda se u snijeg. Kad je konano podigao glavu, nije vie bilo Arndta. Hauserov sin piljio je u tamu, jer mu se uinilo da se pojavio jo jedanput lik njegova pokrovitelja, ali sada na Hofmannovom plotu. Nije ga zazvao, a nije ni potrao onamo. Njegove hrabrosti je nestalo. Moda e to trajati samo kratko vrijeme! Ruke su mu samo nemono klonule, a to opet nije bilo pametno. svakako je ovakav njegov stav djelovao na daljnji razvoj stvari, jer ovjek koji se zuljao us ogradu nije bio Arndt, nego Frits Seidelmann . On se vraao kui, a glava mu je bila puna novosti, koje je saznao prislukujui u zakutku stuba. Mladi Hauser vidio ga je kako nestaje u nonoj tami. snani udar vjetra, koji je nastao iza ugla kue, uskovitlao je snijeg, a mladiu se poela jeiti koa. Neka nelagodnost svladala je Eduard a kao tajna slutnja budueg zla.
U sablast ipraja 161

9.
ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU. Kad se iz komorice nisu vie uli Anjelini koraci, usudio se Frits Seidelmann izai iz svoga skrovita i oduljao se van. sluradost i osvetljivost iznakazile su mu lice. Bio je vrlo zadovoljan sam sa sobom i svojom odlukom da traga za zaljubljenima. Nakupio je toliko dokaznog materijala protiv oboje, da e ispatati za sve ono zlo to su mu ga nanijeli ove znaajne pokladne veeri. Neka samo ispataju; barem mladi Hauser. samo Seidelmann u jo nije bilo jasno kako e pristupiti toni poslu. Misli mu jo nisu bile sasvim sreene. U tom raspoloenju htjede Seidelmann upravo okrenuti iza kue, kad zauje aputanje. On se brzo sagne; pobojao se da ne naleti na svoga neprijatelja, ijim sakama sigurno nije bio dorastao. zuljao se prema svuku glasova i opazio Arndta kako razgovara sa Hauserom. Mladi Seidelmann nije poszavao detektiva, ali se u njemu odmah rodi nejasna slutnja. Zar to nije bio onaj isti blesan koji mu je u krmi tako nespretno presjekao put, i zadrao ga ba u nezgodan as? seidelmann je nepoznatog ovjeka u tom asu samo povrno odmjerio. Ipak mu se inilo da se dobro sjea lika i pojave to ih je sada donekle razaznavao na bijeloj snjenoj pozadini. sada mu se priinio onaj sudar u krmi u sasvim drugom svjetlu. Nije li to bio unaprijed dobro smiljeni plan koji je ovoga ovjeka 162 tako nenadano doveo na njegov put? Je li ovaj ovjek zatiivao mladog Hausera pri njegovu odlaskuc to raspravljaju njih dvojica nou ovdje u samoi? Pomalo je Seidelmann nsiao na pravi trag. Da nije ovaj nepoznati ovjek onaj stranac, s kojim se taj bijedni Hauser prije hvalio pred onom oholom djevojurom? Frits Seidelmann zarije od bijesa nokte u dlanove i odlui da nee pustiti iz vida tog ovjeka. I zato je ustrajao u svom pogrbljenom poloaju dok se stranac nije udaljio. Frits seidelmann se tek sada usudio uspraviti. On se oduljao za tim ovjekom. Neznanac je udario cestom prema istoku i iao tim putem sve do raskra. Odatle je cesta vodila ravno u susjedno selo, a desno je skretala prema umariji. Tu je nenadano nestalo stranca. Kuda? Seidelmann je zastao i oslukivao. Ali uzalud. inilo se da ga je zemlja progutala. Ovo je izgledalo kao udo, ali koje se moe prilino jednostavno protumaiti. Franjo Arndt bio je protivnik kome njegov progonitelj nije bio dorastao. On je posjedovao izvanredno otar sluh. Kad se rastao s Eduard om, uinilo mu se da iza sebe uje korake po vrsto smrznutom snijegu. A on je bio ovjek brzih i promiljenih odluka. Zastane li sada da bi osluhnuo, odat e se dakle, poao je Polagano dalje. Malo kasnije obrie nos i ispusti maramicu, toboe nehotice. Tom prilikom neprimjetno se obazreo. Iza sebe je opazio nekog ovjeka. Arndt je Je

odmah pomislio na Seidelmanna, jer je to i oekivao. Poao je jo komad puta dalje, spotaknuo se o svoj tap i ponovo se okrenuo. Ovaj ovjek je jo uvijek bio za njim, ali sada neto blie. T O nije sluajno. On to mora provjeriti. sigurno se radi o nekom koji ga slijedi. Arndt je ekao dok nije doao do mjesta gdje Je sa desne strane bilo gusto grmlje, pogodno da ostvari svoju namjeru. To je bilo na raskru koje smo ve 163 spomenuli. Ovdje je munjevitom brzinom skrenuo nadesno i sakrio se iza grmlja. Tada je izvukao plahtu, koju je uvijek nosio za sobom, i prebacio je preko sebe. Ispruio se u snijegom zatrpanu grabu, tik uz grmlje. I tako ga nije bilo mogue razaznati od sneno-bijele povrine. sada se zaustavio i njegov progonitelj i napeto oslukivao. inilo se da ne zna na emu je! I doista: Frits Seidelmann bio je smeten. Kada nije vie uo korake i kad nije vie nikoga vidio, pretpostavio je da je stranac brzim korakom poao dalje. Nakon kratkog promiljanja nastavi put, budno motrei oko sebe. Ali daleko nije doao. Kako je ve reeno, odmah iza ipraja bilo je raskre i seidelmann nije nikako mogao pogoditi kojim je pravcem krenuo stranac, osim toga, tim mjestom preko dana prolasi mnogo svijeta te je snijeg bio utrt i stranac nije iza sebe ostavio nikakvog traga. Je li moda otiao u susjedno selo ili se privremeno sakrio u umi? Seidelmann nije doao ni do kakvog zakljuka i konano je uinio ono to mu je jedino u tom sluaju preostalo. On se uputio natrag u Hohenthal. Pri tom mu nije palo na pamet da tano pregleda grmlje, iza kojega je u grabi leao Arndt potpuno prekriven -bijelom plahtom. Neraspoloen kasao je dalje, a da se nije nijedanput okrenuo. Franjo Arndt digne se oprezno, kad se ovaj udaljio. zavirio je oko grmlja. Tano, Seidelmann se prevario i napustio potjeru. Arndt se smjekao. stvar je bila zabavna. sada je bio izvan opasnosti i odluio je odmah okrenuti batinu i uhoditi Seidelmanna. svoju namjeru mogao je odmah provesti u djelo jer ovaj vie nije bio oprezan. Osim toga, Arndta je titila njegova bijela plahta na tom snijegom pokritom mjestu; i konano uvijek se drao u odmjerenoj udaljenosti od Seidelmanna i oprezno ga slijedio. Tako je opet stigao u Hohenthal. Isa ugla prve kue skinuo je plahtu i uljao se dalje za Fritsom Seidelmann om. Nije bilo nikakve opasnosti da ga netko vidi jer je bilo oko pola noi i nikoga vise nije bilo na cesti. 164 Seidelmann se kod Hauserove kue zaustavio i polako se oduljao iza nje. Arndt je uzalud nastojao otkriti kakve su mu namjere. slijedio ga je oprezno i opazio da je pred prozorima dnevne sobe prostajao gotovo evrt sata; onda se udaljio. Jo uvijek je Arndt bio u odmjerenoj udaljenosti od Seidelmanna sve dok ovaj nije stigao do svoje kue i nestao kroz ulazna vrata. Arndt se zaustavi da malo porazmisli. Da se vrati ili ne, pitao je sam sebe. Na katu kod Seidelmann ovih jo je gorjelo svjetlo. ekali su sina i neaka. Drali su, valjda, da e mladi Seidelmann s plesa donijeti kui mnoge novosti. Dakle, za detektiva nije ovdje bilo vie posla. On je mogao i otii. Ali je ostao. Osjeao je da se jo neto vano mora dogoditi. Nakon nekog vremena ugasilo se svjetlo u prednjoj sobi gornjega kata ali se zato upalilo u jednom prozoru prizemlja s vrtne strane. Arndt ustukne. to to znai? Ta u prizemlju su poslovne prostorije, kako mu je jednom Eduard priao. Zar e se ovdje, usred noi jo odrati jedan razgovor ugodni? To se jedva moglo shvatiti. Arndt je brzo stvorio odluku i prekoraio preko plota. Htio je stvar temeljito ispitati. Ovdje e, sigurno, saznati neto vano. Nitko od Seidelmann ovih nee u ovo doba noi bez osobitog uzroka ii u poslovne prostorije! spretnom detektivu nije bilo teko popeti se na krov jedne upe koja se pod samim rasvijetljenim prozorom naslanjala pod pravim kutom na glavnu zgradu. sklizanjem oslobodila se gotovo polovica nagnute povrine bijelog tereta. Zato se Arndt usudio Popeti na krov i promatrati to se dogaja u prostoriji. Ta je prostorija obino bila zakljuana, a nalazila se iza poslovnice. On je ugledao u sobi tri Seidelmanna: oca, sina i strica. Frits Seidelmann sjedio je uz rentijera za stolom i, inilo se, ivo prepriavao neku vanu stvar. Otac je stajao na jednom stolcu uza zid i upravo skidao neku sliku. Iza slike ukazala se velika duboka rupa u zidu, neka vrsta tajnog pretinca. Seidelmann izvadi jednu kutiju i stavi je na stol. iz kutije uzme najprije neki

Drugaije 165
sjajni predmet, koga metne na stranu. To je bio nakit. Oi tajnog promatraa na krovu su se iznenada zasjale. Tada izvue trgovac iz kutije neto crno. Arndt se iznenadi, jer je utvrdio da su to ipke, vrijedne ipke koje seideimann prui bratu i sinu da ili pogledaju. Arndt vie nita nije mogao vidjeti. sbog neega vjerojatno zato to se tamo raspravljalo o nekim tajnim stvarima rentijer iznenada skoi i naglo pristupi prozoru. Arndt pomisli da su ga otkrili i u navali straha zguri se. Ali brzo primijeti da su se Seidelmannovi tek sada sjetili da navuku zastore. August seidelmann uini to odmah i tako Arndtu odue mogunost da i dalje promatra to se dogaja u sobi. Arndt je, dakle, siao sa svoje osmatranice i krenuo kui prema umariji. Mogao je biti zadovoljan s uinkom i naporom ovoga dana a to je i bio. Dok je iao ustrim korakom prema kui, vrzle su mu se kojekakve misli po glavi. Najvie je mislio o nakitu to ga je vidio na Seidelmannovu stolu. Uglavnom su ga muila dva pitanja: zato je Frits seidelmann tako dugo prislukivao kod Hauserove kuice, i to ona trojica namjeravaju s onim crnim ipkama? Detektiv nije mogao nikako rijeiti ovu zagonetku. Moda zato to je uvjek sve dovodio u vezu sa sablau ipraja oko koje su se ovih dana vrzle sve njegove misli. Da, uistinu, sve njegove misli i svi njegovi osjeaji.

Kad je u umi, gdje su jele pod teinom snijega opustile svoje grane, na asak svratio pogled u stranu, uinilo mu se da vidi neku bijelu priliku kako bulji u njega. Ali to je bio snijegom pokrit grm ovjeje visine! Iza njega se dizao irok sid ume iz koje je upravo izletjela neka sjena i kao da je zrakom lebdjela prema jednom osamljenom stablu s kojega je u isti mah doprlo do nonog putnika gavranovo krestanje.

Kad se Frits seidelmann vratio kui sa maskirane zabave i neuspjele potjere, otac i stric bili su jo budni. - Otac ga je ljutito doekao: No, konano, si stigao! Da kimne Frits. Dugo je trajalo. udim se da ste jo budni i da ste na mene ekali. Ima za to razloga, zarezi trgovac. Htio sam s tobom jo neto razgovarati. Reci, kakve si gluposti veeras uinio? Gluposti! vikne sin. Pa, da! Mislim onu svaju s mladim Hauserom. To je svakako bila glupost, ali za nju ja nisam odgovoran. Odakle ve to znate? To jo pita? Ve gotovo cijelo selo to zna, poevi od upnika pa do noobdije. Dosta je ljudi bilo prisutno. Oko devet sati bio sam jo kod naelnika da se s njim neto dogovorim. Tamo sam se zadrao. Vrijeme je odmicalo kako to ve biva. Vraajui se kui, susreo sarn mlinara. On se vraao iz krme i priao mi potanko cijelu stvar o tebi, Hauseru i maloj Hofmanici. Moe zamisliti kako se ovaj nitkov zlorado cerio. A ja sam morao sve utei sluati. Bila je to s tvoje strane glupost, izvanredno velika glupost, sinko moj. smatrao sam da si pametniji. Frits Seidelmann ugrize se za usne, a onda ljutito skoi: Da se nije uuljala ona nitarija, Hauser, bilo bi sve drugaije! Ali oca nije zadovoljio ovaj odgovor. Pravi krivac si ti! ustrajao je on. Ma kako si samo mogao doi na tu ludu misao da pozove na maskirani ples kerku jednog bijednog tkalca! Ako ve luduje za tom glupom lutkom, nisi je trebao voditi u kasino. To je bila neoprostiva glupost! Bilo je drugih mogunosti da joj se umiljava. sada te cijelo selo smatra za budalu! Ja sarn te bio u sve uputio, a ti se nisi onda protivio. Nemoj to zaboraviti, a i stric je bio u to upuen! Tek sada, kad je bio spomenut, umijeao se i rentijer August Seidelmann : Molim, te, Frits, nemoj na mene tovariti nikakvu odgovornost! Ti si me. dodue, u stvar ufutio, a i ja sam ak imao volju da i s tobomm podjem na zabavu. To sve priznajem, ali inae 167 me se stvar savreno nita ne tie! to bi mi ti bio odgovorio, da sam se protivio izboru tvoje dame za ovo vee? Fritz Seidelmann je htio neto odgovoriti, ali ga otac prekine. Ne svajajte se nepotrebno! to je bilo bilo je! Ne da se vie nita promijeniti. Nadajmo se da ova glupost nije nakodila naem ugledu. Vi znate.... Budi bez brige! prekine ga sin. Vratiti emo milo za drago mladom Hauseru, ak i s kamatama. Prvi korak ve je uinjen. Otac ga nepovjerljivo pogleda. Valjda nije nova ludorija! Oh, ne! nasmije se Fritz pobjedonosno. Ja sam prislukivao jedan razgovor izmeju momka i njegove dragane i tako sam saznao razliite stvari. Vjerojatno neto vrlo mudro! promrsi trgovac. Zaljubljena mlade brblja uope same gluposti doda rentijer. Ali Fritz se nije dao smesti. Hm! ree. Svakako je bilo glupo od Hau-sera da se tako bezazleno raspriao prije nego se u-vjerio ne sluaju li to nepozvane ui. On nam je sam dao sjajno oruje u ruke. Sad je najprije priao o znaki koju je Hauseru uruio pozajmljiva pokladnih kostima, zatim o pismu to ga je Hauser pisao Strauchu i potpisao ga sudbonosnim potpisom Sablast ipraja. Otac i stric sluali su ga sve vie uzbujeni. Najprije nisu progovorili ni rijei, ali u oima im se zrcalio pravi trijumf zbog nerazboritog postupka omraenog mladog Hau-sera. Jesi li siguran u to? upita Martin Seidelmann kad je Fritz konano zautio. Zar doista postoji pismo? Sasvim sigurno; inae Hauser ne bi mogao doi na zabavu mjesto moga prijatelja. Uostalom, ti kae: postoji. Ja naravno, ne znam da li ga je Strauch sauvao. Ali to se moe uzeti takojer za sigurno. 168 Sigurno nije nita. Ti mora sutra odmah u grad da utvrdi, je li Strauch sauvao to pismo! To je ono pravo! potvrdi August Seidelmann razmislivi o stvari. To je sjajan dokaz protiv Eduard a Hausera. On sam priznaje, da je Sablast ipraja. Odlino! Dakle je on voja krijumara. Ve samo to mu moe skrhati vrat! A jo bolje bi bilo kad bi ga se moglo osumnjiiti za neko krijumarenje, i kad bi mu se moglo neto takvo, pa makar prividno, dokazati.... > to e nam samo sumnja? prekine ga Fritz. On mora zsista krijumariti, ba krijumariti! To on nee uiniti ulo se u sobi. On mora! Makar ni ne slutio! To su glupe brbljarije! Pa, ba i nisu! Ja sam o tome razmiljao na povratku kui i ve imam gotov plan. Sluajte! Imamo li, moda, finih

ipaka? Imamo! to onda? Sad u sve razjasniti. Zavirivao sam kod Hau-serovih kroz prozorsko okno. Momak je legao. Njegovo radno odijelo vidio sam objeeno u sobi. Pa? to? Vrlo jednostavno! Treba se uuljati u kuu Ha-userovima i staviti nitkovu jedan dio ipaka u podstavu kaputa. Pri tom ne smijenio aliti nekoliko lakata ipaka. To e se isplatiti. ipke su vrlo fine i on ih nee primijetiti. Tada ga, bilo kako bilo, treba poslati preko granice i onda podnijeti prijavu protiv njega. Bit e uhapen, i tada e se ustanoviti da se Potpisao u onom pismu kao Sablast ipraja. Stric rairi obje ruke prema stropu i skoi sa svoga stolca. Grom i pakao, ti si mudra glava! povie. "~- Da, tako treba uiniti! Zar ne? To pitanje bilo je upravljeno njegovu bratu Mar-tinu koji je odmah pristao. Plan je sigurno dobar, samo ima i nekih potekoa koje treba uoiti. Idemo dolje u poslovnicu, tamo emo jo o toj stvari razgovarati. 169 Oni utrnu svjetlo i poju u sobu u prizemlju,gdje ih je Arndt promatrao. Ovdje je otac Seidelmann opet poeo govoriti: Najprije jedno pitanje: moe li se neopaeno ui u stan kod Hauserovih? Nita lake od toga, uvjeravao ga je Fritz. Stranja vrata nee praviti neprilika. Ona imaju, kao sva vrata na tkalakim stanovima, drvenu kvaku koju se moe izvana podii pomou uzice. Na sobnim vratima nalazi se sigurnosna kvaica, kakve imamo i mi. Sve to preuzet u ja u svoje ruke. Samo to mora biti skoro, po mogunosti jo ove noi. Rentijer je bio tako oduevljen da je ve poao i dalje od prvih priprema za tu pustolovinu. Ne bi li se dalo tako udesiti stvar da Hauser pone bjeati pred graniarima, ili da ih ak i napadne? podjarivao je on. Pa, o tom bi se moglo jo i razmisliti prihvati njegov neak. Glavna je stvar smjestiti ipke. Predlaem da se odmah damo na posao. Otac je pristao, ali je bio oprezniji. Tebe rukovodi samo mrnja prema njemu, zbog ove glupe enske, ali ima pravo. Eduard Hauser kao Sablast ipraja zateen pri krijumarenju! Odlina zamisao! Pouri se i pokuaj sreu! Jedva ekam, da ovu bandu to prije udesimo! Oko za oko, zub za zub trabunjao je rentijer neumjesnim sveanim glasom i pri tom je vrebajui ispod oka pogledavao neaka. Mejutim je Martin Seidelmann gurnuo jedan stolac do zida izvadio iz tajnog pretinca iza slike jednu kutiju i postavio je na stol. Digao je poklopac i izvukao najprije nakit, pri emu su Arndtu tako neobino sijevnule oi kad ga je ugledao. I ovo je stvar za koju su vezane tolike uspomene, ree zamiljeno. Do javola i uspomene! gunjao je rentijer. Ja bih bio ve odavno prodao taj nakit da sani aa tvome mjestu. Samo ti ovdje smeta,

170 Kad bih bio budala! Toliko se o tom govorilo da se ne usudim tu stvar otuiti. Onda bih ga barem dao rastopiti. Glupost! To je staronjemaka zlatarska umjetnost, te ima, ovako kako stoji, tri put veu vrijednost nego samo zlato. Ne, nakit je dobro spremljen u svom skrovitu! Sada izvue stari Seidelmann crne ipke i promatrajui ih ispitij ivo pokae ih Fritzu i bratu. To je bilo onoga asa kad je rentijer skoio i povukao zavjese tako da Arndt nije mogao vie promatrati daljnji razvoj dogajaja u sobi. Bila je to srea za porodicu Seidelmann , a teta za Arndta i njegova tienika Eduard a Hausera. Na taj je, nsime, nain ostalo ove noi neotkriveno mrano spletkaranje trojice Seideimanna. Kad su zavjese bile povuene, zatraio je trgovac od Fritza kare i odrezao nekoliko lakata crne ipke. Mejutim se mladi Seictelmann opskrbio jednom svjetiljkom i svim sto mu se inilo potrebnim; nije zaboravio ni kare, ni iglu, pa ni konac, da bi rasporenu podstavu opet mogao saiti. Najprije je spremio ipke. Poslije svih tih priprema dao se na put, upravo poto je Arndt napustio njihov posjed. Fritz je mislio, da e otac i stric poi na poinak, ali njima je stvar bila previe vana, te su odluili da priekaju dok se ne vrati. Prolo je vie od jednog sata do njegova povratka. Dakle, je li uspjelo? upitaju obojica u isti mah. O, sasvim dobro! priao je on. Samo sam se zadrao sa kaputom. Nisam kroja i slabo se razumijem u ivanje. On ukratko ispria cijeli tok svoga pothvata, a onda se javio rentijer, oduevljeno i silovito podjarujuci cijelu stvar. Hodao je po sobi gore-dolje, smjekajui se i trljajui ruke. To bi, dakle, bilo urejeno. Sada dolazi drugo Pitanje na red: kako poslati momka preko granice? ima on tamo rodbine? 171 Ima, zato pita? Trebalo bi mu napisati jedno pismo, u kojem ga rojaci pozivaju da doje k njima.

 To je previe zamreno. Pismo bi moralo stii potom; to znai, mi bismo morali najprije prijei granicu i tamo ga predati na poti. Izgubili bismo barem tri dana. A osim toga opasno je pisati pisma! izjavi otac. Tko moe tako izmijeniti rukopis da se ne bi moglo nita primijetiti? Ja! odgovori rentijer ponosno. Ne varaj se i Ima zaprisegnutih strunjaka koji bi i tebe raskrinkali. Osim toga: gdje nam je pismo Hauserovih rojaka iji rukopis bi ti krivotvorio? Dobro! Onda poaljite momku jednog glasnika, koji, navodno, dolazi od njegovih rojaka! Pa i to je previe opasno! Tamo prijeko nemamo nikoga u koga bismo se mogli bezuvjetno pouzdati. Rentijer se nasmije glasno i bezobrazno. Drao sam vas, doista, za mudrije glave. Mora li taj glasnik bezuvjetno biti ovjek s onu stranu granice? Ovdje imate dosta ljudi koje dobro poznate i kojima moete vjerovati. To je, dodue, istina, ali glasnik mora poznavati i Hauserove rojake. Treba raunati s tim da e mu Hauserovi postaviti tisuu pitanja, ako bane ovako u kuu i jo k tomu s ovakvim pozivom. U tome je nevolja! Pa kad bismo i nali odgovarajueg ovjeka, morali bi ga Hauserovi poznavati kao ovjeka koji odrava stalnu vezu s njihovim rojacima preko granice. Tu ima neizmjerno mnogo pretpostavki. Nema smisla da neto odluimo, a onda se pokae da smo neto previdjeli i tako sve padne u vodu. Ne. Trgovac Seidel-mann je asak razmiljao: Ne, mi moramo nai neki drugi, sigurniji nain. Fritz, kako bi bilo kad bi ti sutra ujutro, im zavri razgovor sa Strauchom, potraio naeg prijatelja Spenglera? Znam sigurno da je sada doputovao, i da boravi u gradu.... Izvanredno! upadne mu sin u rije. Spen-gler! Na njega nisam uope pomislio! Naravno, on je 172 najprikladniji za takav posao. On ivi preko granice, a osim toga je...... je vrlo spretan i oprezan. To je ovjek koji se snaje u svakoj situaciji dodao je otac. Rentijer nije poznavao Spenglera stoga pogleda svoje rojake ispitljivim i nepovjerljivim pogledom. Je li taj Spengler po.... poslovni prijatelj? Sasvim tano, poslovni prijatelj potvrdi Martin Seidelmann . On je agent za razliite poslove doda Fritz objanjavajui. Za novac e sve uiniti. Onda je on, doista, pravi ovjek. Sigurno. Njemu u cijelu stvar povjeriti. On je potpuno pouzdan. Pred njim ne trebamo nita tajiti. Mogu li ga nai gdje i obino? Ovo je pitanje Fritz uputio ocu. Kao obino odgovori ovaj znaajno. Onda moram poraniti da ne bi on moda poslovno iziao. Noas emo slabo spavati. Fritz Seidelmann zijevne, ali u njegovim oima neto bljesne i on nastavi: Ali prije vam moram jo neto saopiti, to sam namjerno dosada preutio. udit ete se! Dakle, zakljuili smo, da e Eduard Hauser biti raskrinkan kao Sablast ipraja. I tako smo se mi osvetili. Sad se postavlja pitanje to e biti sa pravom Sablasti? Dva para oiju upiljilo se u Fritza Seidelmann a; preneraeni pogledi zurili su u njega bez razumijevanja, a on se samo smijao. Zar me ne razumijete? Hauser ipak nije prava Sablast ipraja. To znamo mrmljao je rentijer. Ali nastavi mladi Seidelmann pobjedonosno on je sebi uvrtio u glavu da e uhvatiti Sablast ipraja. Rentijer se samo nasmijao. Njegov brat Martin Seidelmann zareao je; to e? Na to Fritz ispripovjedi sve to je prislukujui doznao o odnosu izmeju Eduard a Hausera i njegova
173

pokrovitelja i o njihovim tajnim namjerama. S tim u vezi govorio je i o svom susretu sa strancem u hodniku krme, o svojim posljednjim zapaanjima kod tkalakih kua, a naroito o tom kako je bezuspjeno slijedio stranca. Ove vijesti uzrujale su oba sluatelja. Noni razgovori dobili su iznenada novi poticaj i tako su se otegli da Fritz uope nije legao, nego se umoran i pospan u osvit zore uputio u grad. 174 10. STUPICA JE POSTAVLJENA Slijedei dan bila je prava pepelnica. Toga februarskog jutra svijet je izgledao potpuno siv. Drhui od zime, sporim korakom prolazio je Fritz Seidelmann ve rano ujutro ulicama susjednog grada. Nije mu bilo stalo da ga vide znanci. Stigavi konano do male drogerije K modroj zvijezdi, mugne u dvorite kroz velika ulazna presvojena vrata. Brzo je proao dvoritem i nestao u dvorinoj zgradi, gdje je pokucao na jedna vrata u prvom katu. Neka stara ena mu otvori. Kad je upitao za trgovca Michalowskog, uvede ga ona u neku vrstu gostinjske sobe, gdje je neki okretan, podeblji ovjek srednjih godina upravo pio kavu, usput prao zube i eljao se. ovjek s keficom za zube u ruci podigne mrzovoljasto pogled; spazivi Fritza Seidelmann a, udobrovolji se. Ah, to ste vi! Dobro doli! Samo as! Odmah u biti gotov. Izvolite sjesti ree ponudivi doljaku da sjedne na staromodni, crvotoni otoman. No, dragi prijatelju, to je dobra? Je li vam otac ve priao o naem novom poslu? Mi namjeravamo.. ....

Fritz ga prekine: Ne, gospodine Spengleru, ja Jo nita ne znam o tom poslu. Dolazim k vama zbog Jedne sasvim druge stvari. Tako, tako! Spengler konano odloi keficu 2a Zube i poe k stolu da popije preostalu kavu. 175

Onda priajte o emu se radi? I Fritz Seidelmann je priao. Priao je o maskiranoj zabavi, o Eduard u Hauseru, Anjeli Hofmann, o zagonetnom strancu, o svim dogajajima koji su s tim bili u vezi, a i o svojim planovima. Spengler se uozbiljio. Pri povrnom promatranju dao je dojam dobroudnog raskonika; njegovo uvijek nasmijano lice inilo ga je prijaznim. Ali sada je namrtio obrve, a pogled mu je bio strog i smrknut. im je Fritz Seidelmann zavrio, skoi on uzrujano sa stolca: ipke u kaputu? A da on nita ni ne sluti! To je dobra zamisao! Sada ga treba jo samo prisiliti na to da u tom kaputu ide preko granice. To je upravo na plan. Potreban nam je samo pouzdan ovjek koji bi, kod kakvom bilo izlikom, naveo mladia na taj put. *Hm uini Spengler i ree: To u ve izvesti. Ali moram rei da mi stvar ne izgleda jo pravo sazrela ovako kako je sada zamiljena. Sluajte! to se moe dogoditi tom Hauseru ako se kod njega naju ipke? One e mu biti oduzete, a on e postati sumnjiv. Zbog pisma Strauchu, ve e se izvui. To sve nije dosta da mu slomimo vrat. Ovakvi se dogajaji nikada ne mogu tano odmjeriti. Mogle bi nastati takve okolnosti, po kojima bi se moglo pretpo-^ staviti da on nije kriv, pa bi se ak mogla i dokazati njegova nevinost. A to onda? U takvom sluaju bi se oruje to ga imamo u rukama okrenulo protiv nas. O, ja sam bio vrlo oprezan! doda Fritz. Nitko ne bi mogao rei da su mu ipke potajno uivene, ili da sam ih ja uio. Ni u Boga mjere, ni u vraga vjere mrmljao je Spengler. Sotona se umijea ba tamo ^gdje se ovjek najmanje nada. Preveliko pouzdanje ve je mnoge upropastilo. Fritz Seidelmann bio ]e razoaran. Dakle, vi nam u ovoj stvari neete pomoi?^ upita maloduno. Spengler se branio: Tko to kae? Mladi treba dobro da nasjedne. Ja se samo bocu osigurati i zato razmiljam o svim mogunostima. ?to e 176 biti ako se kasnije, sluajno, naju takve ipke kod vas? Tko bi ih kod nas traio? Osim toga. mi smo ih tako dobro sakrili, da ih nitko ne moe pronai. A za veu sigurnost sakrit u na isto mjesto i konac kojim sam opet saio Hauserov kaput. To je pohvalno; ali najvanije bi bilo da se Ha-user ne da pretraiti, nego da se opire ili da ak pokua bjeati. Na to smo i mi pomiljali, ali to se nee moi izvesti. U svijetu se sve moe uvjeravao je Spengler samo se ne smije biti glup. Pustite me da razmislim! Nekoliko puta prijeje po sobi, a onda iznenada zastane pred Fritzom. Ne bi li se toga Hausera negdje sluajno moglo susresti? Ali to bi moralo biti skoro, moda ak i danas! To se moe urediti. Vi biste me morali otpratiti u Hohenthal, ali tako da vas nitko ne prepozna. Vi to ve znate. Ako elite Hauseru neto nabajati, dobit ga na lijepak, ne smije mu se pruiti mogunosti da poslije ree: ovjek koji je sa mnom razgovarao izgledao je tako i tako. Ako bi se takav opis podudarao s opisom Spenglera ili trgovca Michalow-skog onda bismo mi doli u nepriliku. Sasvim tano potvrdi Spengler. Pobrinut u se za to. A sada mi opiite toga Hausera, ali prilino tano. Fritz Seidelmann udovolji njegovoj elji, dok je Spengler paljivo sluao. To dostaje da ga se moe odmah prepoznati ree on konano. Ja u preuzeti tu stvar. Hauser e nie zapamtiti. Tako u ga umoiti da e mu prisje-sti. Znate li sigurno da je u slubi onoga stranca? Sam je to rekao. Osim toga, odakle mu, iznenada, toliki novac? Sigurno ga je dobio od onog nitkova. On je inae puka sirotinja. ^ Lijepo! ree Spengler s neoekivanom sigurnou. Rei e mi tko je taj stranac.
12

Sablast ipraja

177 Sto? uzvikne Seidelmann . Zar e vam on to rei? Moda ak i dobrovoljno? Recite kako ete to izvesti? Vrlo jednostavno! Predstavit u se kao pouzdanik stranev. To e me dovesti najbre i najsigurnije do cilja. Ukoliko vam Hauser povjeruje! Pobrinut u se za to! Kako ete ga nagovoriti da ide preko granice, i da se u danom momentu odupre graniarima? Povjerit u mu jedan omot, koji ne smije nitko vidjeti, pa ni graniari. Omot krijumarene robe? S tim ete se izdati. Stranac ga sigurno ne navodi na krijumarenje. Tko govori o krijumarenoj robi? upita Spengler povrijejeno. U omotu e biti vani dokumenti; njihov sadraj mora ostati nepoznat iz slubenih razloga. Zato ih Hauser mora sakrivati i pred graniarima. To je, tanije reeno, prevara. Oprostite na ovom tekom izrazu, gospodine Spengleru! Ali u ovom sluaju neka bude! Neiskusan mladi e to povjerovati. Sad jo jedno pitanje: imate li takve ispravec Spengler se nasmije iza svega glasa.

 Ali, dragi moj, kako moete tako neto pitati? Pa, za to ne treba nita drugo nego papir, tinta i pero! Ja u kasnije pripremiti sve to mi treba. Sadraj isprava, koji u pokazati Hauseru, bit e takav, da e se on ak rado dati prevariti. Proitat u mu to zato da rasprim svaku njegovu sumnju. Bit e ponosan to u mu povjeriti takve dokumente. To smo, dakle, zakljuili. A sada da prijejemo na neto drugo: kako e se saznati da je Strauch primio ono pismo? Koliko ga poznam, on e stvar zatajiti. Bez sumnje! Ali upravo idem k njemu da ga nagovorim, da podnese prijavu. To je pravi put potvrdi oprezno Spengler. U najgorem sluaju podnesite vi prijavu umjesto Stra-ucha. Ali razgovarajte najprije s njim! Ja u, mejutim, pripremiti isprave, koje su mi potrebne i tako u se dotjerati da me nitko ne moe prepoznati. Sve to mi za to treba, pribavit u odmah.

na
Da, da ree Fritz Seidelmann divei se. Vi ste ovjek koga se ne moe tako lako zbuniti. Spengler se nasmije. Jesam. To je tano! Ali ujte me! Malo kasnije emo se nai, da zajedno odemo u Hohenthal. Sve do samog mjesta moemo mirno zajedno ii. Gdje emo se sastati ovdje u gradu? Predlaem raskre nedaleko Zlatnog vola. Za jedan sat oekujem vas tamo. Odgovara li vam to? Prihvaam! Rastali su se srdano se porukovavi. Nekoliko minuta kasnije pojavio se Fritz Seidelmann u stanu svoga prijatelja Straucha koji nije ba osobito oduevljeno pozdravio doljaka. No, mladiu, kakvo to lice pravi upita Seidelmann. Ve si valjda, uo, to se juer dogodilo? Strauchu je bilo neugodno. Jesam ree glupa stvar! Za koju si ti kriv! Ja? okomio se on. Ali Fritz Seidelmann se nije dao smesti i nastavio je dalje: A tko drugi? Juer naveer dolo je do skandala za koji imam samo tebi zahvaliti. Ne pokuavaj se opravdati! Meni je sve poznato. Radije mi reci, zato nisi doao na ples? Strauch duboko uzdahne i podigne obrve. Ah, dragi moj, to je udna pria. Bio sam bolestan, uistinu bolestan. Moje srce, ah, moje srce! Sad se Fritz Seidelmann nasmije grubo. Da, da, tvoje srce! Ono nije smoglo hrabrosti da se usprotivi Sablasti ipraja. Strauch je zaprepateno buljio u njega. to kae? Sablasti ipraja? Pa da! Ta nee valjda nijekati da si primio Pismo od tajanstvenog poglavara krijumara? t Strauch se ukoio. Njegova tajna, nedokuiva, koji mu ve dva dana ogorava ivot, bila je ve nekom, Poznata! to e od toga biti? Srsi ga pro-ad se sjetio prijetnje Sablasti ipraja. I zato sada 179 upravi moleivi pogled Fritzu Seidelmann u koji je pred njim stajao smjekajui se podrugljivo. ak to ne mogu ni tajiti ree i spusti glavu, pismo je u mojim rukama... Seidelmann odmah prihvati: - Uistinu, jo je kod tebe? To je dobro. Pokai mi taj dopis! Strauch je nervozno prevrtao po svom pisaem stolu i izvukao sudbonosno pismo. Evo! ree konano i prui mu ga, a Fritz Seidelmann je ve vidio svoju pobjedu. S ovim dopisom ree lupkajui po papiru da je pucketao s ovim dopisom otii e na kriminalnu policiju i podnijet e prijavu! Na te rijei skoi dobriina Strauch kao da ga je guja ujela. to? Podnijeti prijavu! Jesi li lud? Dozvoli! Pa da! Zar da navuem smrt na vrat? To ne moe traiti od mene. Treba da se tek rodi ovjek koji bi se uhvatio u kotac sa Sablau ipraja. Molim te, zar bi, moda, ti imao toliko smjelosti? Ja? upita Seidelmann . Vrlo rado bih sprijeio toga nitkova u njegovu poslu. To u ti i dokazati. Tako? Pa dokai, to se mene tie! to se tebe tie ne treba nita vie uiniti, nego prepusti pismo meni. Ja u ii na kriminalnu policiju i stvar prijaviti. Fritz, nemoj me unesreiti, zaklinjem te! Ah, to! Gluposti! Ti si eprtlja! Ti ne zna, to... Sve znam, vrlo dobro. Pusti me da ja povedem postupak. Ve sam ti rekao da je to ludorija. Imam hrabrosti da se uhvatim u kotac sa Sablau ipraja, a i saznao sam tko je pisac ovoga pisma. Tko? uzmuca Strauch ... tko je Sablast ipraja? Mladi Hauser iz Hohenthala!

 Hauser? Sin tkalca? Da, nitko drugi nego on! Radi mu se o glavi. Za koji dan uhvatit e ga na granici pri krijumarenju. Za to smo se pobrinuli.

ia
Duboki uzdah vine se iz grudiju na smrt prestraenog gospodina Straucha. Hvala Bogu! promrmlja pao mi je mlinski kamen sa srca. Ako je tako, rado ti preputam sve ostalo. I pismo, da podnesem prijavu? Naravno, i pismo. Uini s njim to hoe, samo mi nemoj napraviti prevelikih neugodnosti. Zna, ovdje u gradu treba uvati svoj ugled. A sad mi priaj dalje! Dakle, Hauser je...? Sad je zapoeo novi dio razgovora. Fritz Seidelmann je morao priati, a on je to uinio vrlo rado; ali i vrlo oprezno, jer je budno pazio da ne bi prijatelju moda togod rekao to po njegovu miljenju, nije bilo za njegove ui. Konani ishod ovog razgovora bio je taj da su se ova dvojica rastali u najboljem miru i prijateljstvu. Seidelmann je imao pismo u depu, i sada ga je trebalo predati policiji. Ali najprije se uputio do raskra nedaleko Zlatnog vola da saopi svome pouzdaniku Spengleru, koji je ve moda tamo na njega ekao, rezultat svoga razgovora sa Strauchom. Kad je zakrenuo za ugao, nabasa na dobro odjevenog, ugojenog ovjeka, umjetne brade i vlasulje i sa velikim runim naoarima na nosu. Uza sve to je Seidelmann odmah prepoznao svoga saveznika, odnosno nasluivao je da bi to on mogao biti. Doista to je bio Spengler. Izgledalo je kao da nehajno gleda niz ulicu, a kad se pojavio Seidelmann kao da je bio iznenajen. Koga ja to vidim? Zar je mogue? Fritz Seidelmann iz Hohenthala, sin moga dobrog poslovnog prijatelja? to radite ovdje tako rano? I Seidelmann se pretvarao da je iznenajen. Nije se, nsime, moglo znati ne promatra li ih tko. Tek nakon toga poeli su razgovarati o onom to ih je zapravo dovelo na ovaj sastanak. Kako je bilo kod Straucha? upitao je priguenim glasom Spengler. Strauch se protivio da podnese prijavu rekao je Seidelmann ali sam izmamio od njega ono 181 pismo. Ja u mjesto njega ii na kriminalni odsjek. Evo, pisma. Spengler preleti oima pismo i zadovoljno kimne glavom. Ono sadri, bez sumnje, prijetnju i ini mi se da Hauser ne moe proi bez kazne. Kad ete uiniti taj vani korak? Odmah! Ili ste vi drugoga miljenja? Jesam, jer bih morao, u tom sluaju, jo jedan sat ovdje na vas ekati, a mi smo odluili zajedniki poi u Hohenthal. Osim toga, moda je bolje da vi priekate dok ne vidimo to u ja postii. Prema ishodu moga razgovora sa mladiem, mogli bismo kriminalnu policiju odmah tano izvijestiti, gdje i kada bi mogla zatei Sablast ipraja na novom djelu. Ove razloge je Seidelmann morao prihvatiti, premda nije bio oduevljen da se mora jo jedanput vratiti kui, a da nije predao tu vanu prijavu. Imate pravo potvrdi on samo smatram za potrebno da Straucha obavijestim o ovom odgaanju. On bi inae mogao uiniti neku glupost, koja bi nam sve pokvarila... ali, gledajte! zastane. Upravo vidim da nam je sudbina sklona, i da e naa stvar doivjeti izvjesni obrat. On pokae na desnu stranu ceste. Vidite li tamo onog mladog ovjeka s omotom? To je Eduard Hauser! Naa Sablast ipraja? usklikne Spengler ugodno iznenajen. Ta to je odlino! Sakrit emo se ovdje u veu da nas ne bi vidio. To je dobro! I, gledajte, ah, on ide u onu kuu tamo prijeko! Slutite li zato ide ba tamo? Vratit e svoje pokladno odijelo. Kad izije, slijedit u ga. Moram bezuvjetno s njim govoriti ree Spengler po svom obiaju kratko i odrjeito. Vama, dragi moj Seidelmann e, savjetujem da to prije nestanete odavde. Sve bi bilo promaeno, kad bi vas ovaj mladi ovjek vidio u mome drutvu, a ja se njega moram domoi. U tom sluaju ne bi ve od poetka imao povjerenja u mene.

Seidelmann je ve bio spreman da ode.

182 Da, da, ja u nestati uvjeravao je on uurbano samo gdje i kada emo se opet sastati? To emo ve urediti. Vi moete oprezno promatrati kuda e krenuti Hauser, kada zavri posao kod pozajmljivaa maski. Za svaki sluaj moemo se dogovoriti da se recimo za dva sata opet najemo ovdje kod Zlatnog vola. Dobro! Do vijenja! Na te rijei ode Fritz Seidelmann . Ali Spengler je ekao dok se nije mladi Hauser opet pojavio i na njegovo iznenajenje otiao K zlatnom volu. Tada se i on uputio polagano prema krmi, uao u gostinsku sobu, sjeo za stol kraj prozora i naruio pivo. On je primijetio da je Eduard Hauser naruio kavu. Mladi je bio prozebao od dugoga hoda do grada i pio je s uitkom toplo pie. Zrnata kava bila je gotovo nepoznati uitak u dosadanjem ivotu siromanog mladia. Tek otkako je u slubi stranca, mogao je to sebi dozvoliti. Ah, stranca! Eduard Hauser gotovo nije smio ni misliti kako je oneraspoloio i

razoarao svoga pokrovitelja. Ova nesrea toliko ga JE zbunila da se nije mogao pravo ni radovati sretnom razvoju odnosa s Anjelkom. Mladi ovjek je neprestano smiljao kako bi svoju greku ispravio, a mogao bi to ukoliko Arndtu uini neku veliku uslugu. U tom asu jo nije ni slutio da u istoj sobi s njim zajedno sjedi, ni tri koraka udaljen od njega, onaj koji e mu pomoi da, navodno, uini jednu veliku uslugu strancu. Jo manje je Eduard slutio da je to samo obmana, podmukla klopka, koju su mu postavili lukavi neprijatelji. Tako je njegova bezazlenost odluila njegovu sudbinu! Spengler kao da najprije nije svraao panju na njega, ali se zaas okrenuo i zapoeo razgovor s gostioniarom. Propitkivao se za razliite stvari i dao je naslutiti da je nepoznat u mjestu. Gospodin sigurno nije odavle? upita krmar nakon nekog vremena. Ne, ja sam iz inozemstva. Doao sam vlakom i htio bih u Hohenthal. Kako je daleko do tamo? 183 fcmar je prije besposleno stajao kod prozora i promatrao kako je stranac razgovarao s Fritzom Sei-delmannom, pa htjede upravo otvoriti usta i rei da je gospodin as prije razgovarao s jednim mjetaninom iz Hohenthala, kad li se u razgovor umijea Eduard Hauser. Za sat i po ete stii ree on usluno. Ja sam odanle. Ako elite, mogu vam pokazati put. Spengler, koji je ostavljao dojam estitog i imunog ovjeka, dobaci ljubazno, ispitljivi pogled Hauseru i zahvalno mu kimne glavom. To mi je drago, mladi prijatelju! Zapravo sam htio iznajmiti saonice, ali dolazim ravno iz Dresdena, pa kad se tako dugo sjedi u vlaku, malo pjeaenja upravo godi! Ne biste li sjeli k meni, dok ne pojemo? Eduard uzme svoju kavu i prihvati poziv. Krmar je otiao, a oba gosta bila su upuena jedan na drugoga. Poznajete li Hohenthal dobro? ispitivao je Spengler. Da. Tamo sam rojen. Ah, onda vas mogu odmah zamoliti za neke podatke. Poznajete li tamo neku porodicu Hauser? Navodno, to su vrlo estiti, iako siromani ljudi. Eduard pocrveni: Vrlo sam poaen, gospodine, ja sam jedan od Hauserovih. Spengler mu prui ruku, odlino hinei iznenaenje. Zar je mogue da se ovjek ovako susretne? Jedan od Hauserovih? To me raduje! Smijem li pitati za vae ime? Zovem se Eduard , a najstariji sam sin... ...tkalca Hausera? Ja sam tano upuen, ali se moram diviti udnovatoj sudbini koja nas je ovako sastavila. Pomislite, upravo zbog vas sam ovdje! Ba sam vas htio potraiti u Hohenthalu. Mene? zaudio se Eduard . Da, ba vas! Dobio sam o vama vrlo dobre obavijesti, i to me potie da vam iskaem svoje povjerenje. Mladiu su se oi sve vie irile: Gospodine ree on tko ste vi? Ja?... Dobro, dobro, o tom kasnije! smijeei odbije Spengler to pitanje. Odmah ete vidjeti, kako
184

sam dobro upuen o vama i vaim prilikama. Vi se tajno sastajete s nekim koji ima neke dalekosene planove! Eduard se zaprepastio. On je zurio u ovog ovjeka, kao da ga je tek sada ugledao. Ali je utjeno djelovao na njega to to je pred sobom vidio nasmijeeno, blago lice. Gospodine, ja zapravo ne znam... Taj > netko isplatio vani je odrejenu svotu novca, nastavi Spengler dalje. Ne razumijem vas. Ne znam o kome govorite-! ovjek je samo kimao zadovoljno glavom: Tako treba! Vidim da znate uvati povjerenje, i da se ovjek moe u vas pouzdati. Vrlo mi je drago to sam vas ba ovdje susreo. Time mi je priteen put i ja mogu odmah ovdje s vama razgovarati. Ali vi mi morate vjerovati. Zato proitajte najprije ovo ovdje! Spengler izvadi jedan omot u kojem su bili briljivo sloeni spisi. On otvori omot, rastvori jedan spis i gurne ga preko stola Eduard u. Mladi Hauser je poeo itati. Pri svakom novom retku, sve je vie raslo njegovo iznenajenje. Kad je do kraja proitao pismo, upitao ga je Spengler tonom ovjeka koji je potpuno siguran u svoju stvar: No, to mislite o tome? Eduard ga pogleda s najveim potovanjem. Gospodine, vi ste visoki policijski inovnik ree on s naroitim strahopotovanjem. To nije bilo teko pogoditi! No, ja bih htio neto drugo znati. Moete li se dosjetiti o emu se radi? U ovim spisima je povjerljivo saopenje za pogranine vlasti s onu stranu granice izjavi mladi. Toliko sam shvatio. Ali kakve veze imam ja s tim?... Ovdje prekine svoj govor i pogleda u Spenglera. Ovaj uzvrati pogled smijeei se smijekom koji je Edu-arda trebao ohrabriti. No, dalje! navaljivao je. Zar je tako teko? Nikakve veze ne nalazim izmeu sebe i ovih spisa. ak ni onda ako se sjetite da ste u slubi jednog ovjeka u ije smo namjere obojica tano upueni? 185

Hauser se nije snalazio. Njegov je pokrovitelj vezan uz ovu stvar? Aha, sjeti se najednom, to je ono o emu je htio juer uvee s njim razgovarati, o emu mu je samo natuknuo a onda preutio, jer se pokazao nepouzdan! Eduard je opet

duboko uzdahnuo, kao to je cijelo vrijeme uzdisao i ponovo je vrsto odluio da e i on dokazati da je sposoban da neto promiljeno i razumno izvede. Shvaam ree konano vi ste u stalnoj vezi sa mojim pokroviteljem. On vas je uputio na mene... Vrlo dobro, vrlo dobro potvrdi Spengler. A sada imate za mene jedan zadatak koji se odnosi na ove spise. Moete imati potpuno povjerenje u mene. Ja vas neu iznevjeriti! Opet se pojavio na Spenglerovu licu onaj neodrejeni smijeak. Da je Eduard Hauser bar donekle poznavao ljude, bio bi osjetio da pred njim sjedi nakazni pauk koji plete oko njega svoju podmuklu mreu. Ali on je bio neiskusan mladi i postao je rtvom ovoga pauka. Spengler je sad, toboe, razotkrio svoje karte: Ovi spisi su tajni i od osobite vanosti, to ste ispravno primijetili. Treba ih prenijeti preko granice a da nitko o tome nita ne sazna i ne dozna njihov sadraj. Hoete li to preuzeti? Ja? Da, vi! Spengler ga Ijutito pogleda. Zar se bojite? Hoete li razoarati one s najvieg mjesta, koji vam ukazuju takvo veliko povjerenje? Ne, neu! No, onda sluajte to u vam rei i pretvorite rijei u djela. Pouzdani i povjerljivi ovjek, dobar poznavalac granice, mora ove dokumente neprimjetno prenijeti. Vi ete to uiniti ove noi. Pristajete li na to? Eduard samo kimne glavom. On se sav uvukao u sebe pred veliinom ovoga ovjeka, a uz to je neki osobit ponos ispunjao njegovo srce. To me veseli. Nagrada nee izostati nastavi Spengler. Na vas se nee zaboraviti. Opisat u 186 Vam osobu kojoj ete predati ove spise, ali prije mi recite kako se esto sastajete sa svojim zatitnikom? Kadgod on to smatra za potrebno. Gdje stanuje? Gospodine izbjegavao je Eduard odgovor vi isto tako znate gdje stanuje kao i ja. Spengler je bio toboe zadovoljan i pohvalno se izrazio o utljivosti mladog ovjeka. Naravno da znam prividno je popustio, ali je ipak pipkao dalje. Koliko je napredovao pothvat protiv Sablasti ipraja? To je sve u slubenom izvjetaju, koji ste sigurno itali. Do vraga, mladiu, ne vrdajte toliko. Dakako da sam sve to itao. Dopustit ete da vas ja ipak smijem pitati za neke stvari, a vi mi morate odgovoriti. Ja ne smijem ni na to odgovoriti, ako se to protivi nalozima koje sam primio ustrajao je Eduard Hauser. Suta savjesnost! Silno! narugao se Spengler, ali je ipak odmah nastavio drugim tonom. Ostavimo se ale! Ja sam vas htio samo malo iskuati, a vi ste taj ispit sjajno poloili. Izraavam vam svoje priznanje. Spengler prui mladiu ruku i vrsto mu stisne desnicu. Ovaj porumeni od uzbujenja. Vi ste uistinu vrlo povjerljiv mladi. Prejimo opet na stvar. Vi ete odnijeti jo ove noi te dokumente preko granice. Mjesto Breitenau sigurno poznate. Na ulazu u selo, tamo gdje prestaje uma, ekat e vas desno, u grmlju, jedan ovjek izmeju devet i deset sati. On e vam pristupiti i pitati vas za put u Ho-henthal. To je znak raspoznavanja. Ovome ovjeku izruite spise! A sada dolazi glavna uputa! Vi morate granicu prijei da vas nitko ne primijeti. Poznajete li kakav put kojim biste mogli neprimjetno prijei? Borova staza dade se namamiti Eduard Hauser mislim da bi se tamo moglo pokuati. Ako ipak naletite na nekog graniara? To nita ne znai. Ja ne nosim nita to je podvrgnuto carini. 187 Spengler se opet smjekao svojim nedokuivim smijekom: O, vi bezazlena duo! Tano je da ne nosite nita to spada pod udar carinskih zakona, ali ipak imate neto, to nije za svaije oi; a u naem sluaju su to ipak graniarske oi. Zar doista oni ne smiju vidjeti ove spise? to vam pada na pamet? uzrujao se Spengler i namrtio elo. ujte, mladiu, poeo sam sumnjati da vi nekako olako uzimate cijelu stvar. Vi ipak niste za nas onaj pravi ovjek. Razmislit u o tome. Ali Hauser ga naglo prekine: Nemojte, nemojte! Pokuajte sa mnom. Eduard a je uhvatio iznenada strah da bi mogao i ovdje zatajiti i tako konano proigrati sklonost svoga zatitnika. Razjasnite mi to moram initi, i ja u to sve izvriti. Nitko nee ni zaviriti u dokumente, pa ni graniari! Spengler je bio opet pomirljiviji. Dobro! Raduje me da ste konano shvatili. Inae bih doao do zakljuka da smo precijenili vae sposobnosti. Ne biste smjeli uvijek isptivati, kako i zato, ako ste u tajnoj slubi dravne uprave. Morate naloge samo primiti i bez rijei prema njima postupiti. Takve ljude treba drava. Shvaate li me sad? Potpuno! Dobro! A sada konano, da zavrimo. Ja u zapeatiti dokumente. Sve to mi je za to potrebno imam kod sebe. Vi ete

odnijeti preko granice ove vane spise i jamit ete da nitko, ba nitko ne dobije uvid u njih. Vaa je stvar to ete uiniti, ako naletite na graniare, i ako budu previe znatieljni. Da, to je moja stvar! potvrdi Hauser. to znai to? upita Spengler znatieljno jer je htio biti siguran za svoju rtvu. To znai da u jednostavno pobjei graniaru, jer u ovom sluaju nema pravo da me zaustavlja. Hm! Hoe li vam to uspjeti? Oh ree Eduard ja sam spretan. Sakrit u se brzo u grmlje, a svaki puteljak i svaku stazu 188 poznam bolje od bilo koga, pa i najboljeg graniara. Onda neka me trae! Prenijet u sigurno te spise, a da nitko nee dobiti uvid u njih. Lijepo kinine Spengler. Rei u vam jo da je va pokrovitelj u sve upuen. Ali da ne bi nitko mogao posumnjati, morate ga sada izbjegavati i ne smijete s njim nita razgovarati. ujete li: ne razgovarajte! Susretnete li ga sluajno, skrenite i nestanite! Razumijem! A pogotovo nikome drugom ne smijete priati o toj stvari. Pa, kako i bih? To je rekao Eduard vrlo odrjeito i pri tome mislio: aha, on ve zna da sam jedanput bio nepouzdan! Divno! kako se brzo sporazumijevaju ovi ljudi iz tajne slube! Od mene ete primiti nagradu za ovu posebnu slubu nastavi Spengler. elite li moda unaprijed novanu doznakuc Ne, nije potrebno! Ta ja sam ve plaen. Ova stvar spada u prekovremeni rad. Dobro, ostavimo plau, dok ne izvrite s,voj zadatak! Ja u vas ve potraiti. Novac vani je osiguran. Znajte, dobit ete etrdeset maraka. Zar opet toliko novaca? Eduard Hauser nije znao to bi rekao; kimao je samo glavom. Spengler je, mejutim, izvadio komad peatnog voska, okrnjak svijee, nekoliko ibica i jedan peatnik. Zalijepio je pismo sa tajnim dokumentima i zapeatio ga. Tada se rukovao sa Eduard om. Sada idite i dobro obavite svoj zadatak. Vau kavu platit u ja! Kada ete krenuti? im se smrai, dakle, oko pet sati. Slaem se! S tim rijeima izgurao je mladia kroz vrata. Tek to je Hauser napustio gostinjsku sobu, platio Je Spengler raun i takojer iziao. Dvije ulice dalje nsiao je na Fritza Seidelmanna koji je dobro pazio da se ne mimoiju. Je li sve u redu? Dapae, u najboljem redu. 189 Dok su se vukli ulicom, davao je Spengler taan izvjetaj o onomu to je postigao. - Idete li jo sada sa mnom u Hohenthal? pitao je Fritz Seidelmann . Zasad ne idem. Ali mi emo se uskoro opet vidjeti. Za sve ostalo obratite se na svog oca! Oni su se rastali, a Seidelmann se uputio na odsjek kriminalne policije. Komesar, kome su ga uputili, poznavao ga je po imenu i primio ga vrlo ljubazno i susretljivo. Molio bih za jedan savjet i jedno obavjetenje zapoeo je Seidelmann . Na to mu komesar utivo ponudi da sjedne: Izvolite sjesti! Seidelmann sjedne, ali nije znao, kako bi stvar zapoeo. Zar je stvar tako teka? O emu se radi? zapitao je inovnik. Sablast ipraja! Seidelmann je izgovorio tu rije nekako oklijevajui. Tek to je to izrekao, skoi komesar sa svoga stolca. Sablast ipraja? Grom i pakao! Molim, govorite! Fritz Seidelmann izvadi iz depa pismo upueno Strauchu i prui ga komesaru. On sarno letimino proita tih nekoliko redaka, a lice mu poprimi izraz najvee napetosti. Tada pogleda Fritza ozbiljnim, ispitu-juim pogledom. Da li vam je poznata vanost ovih redaka, gospodine Seidelmann e? Nasluivao sam to i zato sam doao k vama! Vrlo dobro! Ali prije svega dozvolite mi jedno pitanje: kako ste doli do ovoga pisma? Vidio sam ga kod svoga prijatelja trgovca Stra-ucha. On mi ga je malo prije pokazao. Odmah sam mu savjetovao da preda taj dopis vlastima; ali on se nekao, navodei da bi to mogao platiti glavom, ako bi Sablast ipraja saznala da je podnio prijavu. Hm! Da. Uvijek taj strah pred zagonetnom Sablau! To je ono to nam ometa rad! Upravo oni koji bi nam mogli dati izvanredne podatke, proputaju to bojei se osvete toga zloinca. Ali, molim, protumaite mi ovo pismo! Mnogo tota mi je ovdje nejasno. 190

Fritz Seidelmann je pripovijedao ono to je smatrao za potrebno. Poznate li rukopis? upita zatim inovnik. On je iskrivljen. Ali ja drim, da je to rukopis jednog od mojih mladih radnika kune radinosti. Kako? upita komesar vidljivo razoaran. Jedan od vaih radnika da je Sablast ipraja? Ja sam to, iskreno

govorei, drugaije zamiljao. Oh, taj nitkov je dosta lukav. Hm, priprosti tkalac? Gotovo mi izgleda nemogue. Kako to? Onaj na koga se to odnosi zove se Eduard Hauser, i sumnjiv je kao krijumar premda mu se do danas nita nije moglo dokazati. A na kakvom je glasu porodica? Jesu li otac i mati poteni ljudi? Prikazuju se siromasima, ali zna se, kako to ve biva. Imate li jo drugih dokaza protiv toga ovjeka? Na to je Seidelmann dao kratak, ali njegovim namjerama prikladan tok dogajaja poslije maskiranog plesa, izjavivi da je prislukivao razgovor izmeju Hausera i jednog krijumara. Nisam sve uo to su govorili, ali sam ipak mnogo toga saznao. Jesu li razgovarali o krijumarenju? Da! ini se da je onaj drugi bio iz inozemstva. On je naruio, ako sam dobro uo, ipke. Je li to Hauser prihvatio? Odmah! Komesar je asak razmiljao. Kad bismo bar mogli lopova sprijeiti u njegovu djelovanju ree konano. Ali kao da vrag ima tu svoje prste! Tu eljad ne moe se uhvatiti! ~ U ovom sluaju nema nita lake od toga, gospodine komesaru uvjeravao je Seidelmann . uo sam kako su ova dvojica tano odredila vrijeme. A znani i mjesto gdje e Hauser sakriti ipke. On e biti na Borovoj stazi im padne mrak. Na Borovoj stazi. Taj put vodi iz Hohenthala Preko brda u Breitenau, ako sam dobro rekao? 191 Da. Borova staza, to je drveni mosti, koji je poloen preko potoka. Znam taj put. Mi smo ve jednom tamo progonili krijumare i Sablast ipraja. Hoe li tamo netko ekati Hausera? Ne! On e nositi ipke sve do Breitenaua; spomenuo je mrak i Borovu stazu, samo zato da bi oznaio put i vrijeme svoga dolaska. Uit e ipke ispod podstave svoga kaputa. Onaj drugi ga je upozorio da bude oprezan, ali Hauser se samo nasmijao i rekao da nikome nee pasti na pamet da pretrauje podstavu. inovnik je bio oduevljen s onim to je uo. On je preao nekoliko puta po sobi gore-dolje, a onda se zaustavio pred Seidelmann om. Vi ste uinili vlastima veliku uslugu. Konano neto opipljivo! Sada emo omu stegnuti. Sprijeit emo djelovanje Sablasti ipraja. Jo danas uhapsit u Hausera! Kako? Zar vi, lino?... Da! Ja u sam uhapsiti ozloglaenu Sablast ipraja. Hoete li kod toga sudjelovati? Fritz Seidelmann je prieljkivao ovo pitanje. Koje li zadovoljtine za nj kad bi bio prisutan pri hapenju svoga suparnika! Ali on je pazio da ne oda svoje osjeanje i elje. Zar bi to bilo mogue? pitao je. Zato ne? Vaa prisutnost bi nam mogla samo koristiti, jer vi najbolje poznate toga momka. Samo jedno pitanje: znate li jahati? Prilino! Dobro! Ja u odabrati nekoliko graniara i andara. Ali prije moram jo neki posao zavriti. Ako budemo jahali, stii emo jo prije mraka na /.Borovu stazu. Oprostite, ja bih nesto primijetio, gospodine komesaru! Put nas vodi kroz Hauserovo mjesto stanovanja. Ako nas primijeti, naslutit e opasnost. Zaobii emo Hohenthal, podijelit emo se i krenuti raznim pravcima. 192 Tako da! Valjda e biti sve u najboljem redu. Jedva ekam da se ovaj kraj oslobodi te napasti Sablasti ipraja! Ali mladi je nevjerojatno odvaan. Ako na Borovoj stazi ne poduzmete sve mjere opreza, kliznut e nam momak iz ruku. Nemojmo gubiti vrijeme na ovakve primjedbe prekine ga komesar samosvjesno. Gdje emo se nai? U gostionici Zlatnom volu. Jo su se dogovorili za neke stvari, a onda se Seidelmann pozdravi s komesarom i napusti uredsku zgradu. Obuzela ga je luda radost, jer mu je uspio njegov pothvat. 193

11.
NO U DUBRAVI U to vrijeme Eduard Hauser se nalazio na putu prema Hohenthalu. Nije nita ni slutio o oblacima, koji su se prijetei nadvili nad njim; naprotiv, bio je pun pouzdanja, radovao se to mu se pruila prilika da svome dobrotvoru moe uiniti pravu i istinsku uslugu. Uza sve to je neprestano mislio na Anjelku i eznuo za njom, vjerujui da je konano osvojio njezino srce. Tako mu je

ovo vrijeme od sata i p6 prolo kao par minuta i on se iznenadio, kad se naao pred svojim selom. Razmislivi, odlui da proje kroz selo nadajui se da e putem sresti Anjelku. Ne sretne li je, proi e polagano uz ogradu Hofmannova posjeda; moda e ga ona opaziti kroz prozor te na asak izai. I nije se prevario. Dodue, uzalud se nadao da e Anjelku susresti jo na cesti; tek kad se zaustavio na stranjim vratima Hofmannove kue, ona se odmah otvore i Anjelka izije. U svojem oduevljenju mladi nije ni primijetio da je ona neraspoloena. Tako sam elio da te vidim ree i poje joj smijui se u susret. Vidjela si me da dolazim. Da odgovori ona kratko. I tvoji roditelji su me vidjeli? Nisu, inae ne bih smjela izii iz sobe. Onda je tvoj otac jo uvijek protiv mene? Oh, ak i vie nego prije uzdahne ona. Seidelmann ovi su ga potpuno opsjenili. Hajdemo tamo 194 iza ivice da nas ne vide zajedno, jer e inae biti estoke prepirke! Ona je povukla Eduard a za sobom, a onda je nastavila priati: Da, naa stvar stoji jo uvijek vrlo slabo! Kad je otac saznao to se juer dogodilo, nije se dalo s njim vie izdrati. Grdio me, nazvao me glupaom, a kad sam se usprotivila, zaprijetio mi batinama. Toga neka se ostavi promrmlja Eduard . I hoe da me otjera k Seidelmann o-vima! Kao kunu pomonicu, zar ne? To je strano! Ali strpi se samo! Od toga brana nee biti pogae! Ako me prisili? To ne moe! Htio bih s njim ozbiljno razgovarati! Ta on te ne puta ni u kuu! Onda u poslati nekoga drugoga koga e svakako sasluati. Ti se ne brini nita i prepusti sve meni! Zasad, dodue, nemam vremena, jer moram jo u Breitenau kao glasnik. Breitenau? No e te zatei, ako ne prije, a ono na povratku. Ne smeta. Stvar je vana, a osim toga je i dobro plaena. Anjelka pogleda svoga dragog znatieljno i ispitljivo. Ah, tako! Ide po nalogu stranca? Ali on je bio ustrajan i nije htio nita rei, ak Je preutio i to da e tek za mraka krenuti, dakle, da se nee tek na povratku nai u umi u mraku. Ne ree on. To nema nikakve veze sa strancem. Uostalom, priznao sam mu da sam ti govorio o njemu. On se vrlo naljutio. Dakle, molim te, uvaj moju tajnu meni za ljubav! Mogao bih inae imati velikih neugodnosti. Nisam nikakva brbljivica odgovori Anjelka zajedljivo, kao to je to nekad inila. Ali onda se snala, a oi su joj zasjale. Idi u ime Boje, dragi! I uvaj se u tamnoj Sumi Sablasti ipraja!
13*

195

Eduard samo kimne i stisne joj ruku. Ja u te ekati, ma kako kasno bilo. Moram danas jo jednom s tobom razgovarati. Tako me je strah, kao da e nam se dogoditi neka nesrea. Nemoj tako govoriti, Anjelko! protivio se on. Tek sada nam se srea osmjehuje! Nadajmo se!... Dakle, ekat u te; nai u ve neki razlog da izijem iz kue jo jedanput oko devet sati. Doi u k vama; ui u kroz stranja vrata. To mi je vrlo drago! Veselim se na dananjem veeru. A sada zbogom! Zbogom! Kradom jo jedan poljubac i oni se rastadoe! Eduard je poao kui da kae roditeljima kako e danas kasno poslije podne morati u Breitenau. O svemu drugom nije rekao ni rijei. Otac je zabrinuto kimao: Vrlo si tajanstven. To mi se ne svija! Moe biti bez brige umirivao ga je sin. Sto radim poteno je i ispravno! To ti rado vjerujem, Eduard e, ali ti ide nou kroz umu i preko granice. Misli na Sablast ipraja! Lako bi se moglo neto dogoditi, a mi ti ne bismo mogli pomoi, jer ne znamo tvoje puteve. Meni se nee nita dogoditi, oe! No, ustrebate li kada savjeta ili pomoi, ako mene ne bi bilo, idite do umara! On je pametan ovjek i uvijek spreman da pomogne. To nam je uostalom i dokazao. Mislim, da me voli! On zna i za moga pokrovitelja, o kome sam ti do sada tek dao naslutiti. Eduard je sve to rekao, nakon to je sve zrelo promislio. Njega nije izrazito zabrinjavala nona pustolovina, koja mu je predstojala, ali je morao raunati s tim da bi se moglo dogoditi neto nepredvijeno. A to onda? Roditelji ne bi znali to da poduzmu, ako se sin ne bi vratio tokom noi. Ne dogodi li mu se danas nita, moe slijedei dan ve donijeti neko zlo. Eduard je ipak bio u slubi stranca, koji je postavio sebi za cilj da uhvati Sablast ipraja. A to se sigurno nee ostvariti bez borbe i opasnosti. I zato je trebalo misliti na takvu mogunost! Ali sada nije Eduard mo109 gao rei ocu: Bude li jednom potrebno i ne budete li se znali snai recimo, da mene uhvate ili rane pouzdanici Sablasti

ipraja, a da najgore i ne spominjem, idite u umariju! Tamo stanuje brati Arndt, moj pokrovitelj i naredbodavac. On je tajni detektiv, ima odline veze, a raspolae i znatnim novanim sredstvima. On vas nee, ni u kom sluaju, ostaviti na cjedilu. Tako iskreno ipak nije mogao govoriti. To bi se protivilo njegovoj dunosti. Dakle, bilo je najpametnije oca uputiti na umara. Wunderlich e, bude li potrebno, uspostaviti vezu s Arndtom. Zato je Eduard htio prije svoga odlaska obavijestiti i umara, opreza radi, o svom glasnikom pohodu. On je to htio tako izvesti da u umariji ne progovori ni jedne jedine rijei s Arndtom, samo da se ne bi ogrijeio o zabranu nepoznatog naredbodavca iz grada. Hoe li mu to uspjeti, vidjet e na licu mjesta. Sati su prolazili i pao je mrak. Eduard u je iekivanje padalo prilino teko. Kao da ga je pritisla neka mora, ta popratna pojava svake unaprijed poznate pustolovine. Trebalo je konano poi! Oprostio se od roditelja i otputio se. Nije odmah poao prema Borovoj stazi, nego je skrenuo u umariju. Na svu sreu tako je barem mislio Eduard naao je ovdje samo staroga Wunderlicha. Gospodin brati je iziao ree umar vjerojatno eli k njemu. Zao mi je, morat e drugom zgodom doi, sinko. Nije potrebno, gospodine umaru! odgovori Eduard , sretan to mu je sve ijo tako lijepo od ruke. Imam samo za vas jednu vijest. Za mene? Od koga? Nisam tako mislio. Ja bih vam htio neto saopiti. Onda, gukni, golube! Jo veeras moram u Breitenau i... Glupost! Tko ide u dubokoj noi kroz gorsku suniu preko granice! Taj nije sasvim pri sebi! 197

, Neda se izmijeniti, gospoine umaru, a nee ni biti tako strano! Put mi je poznat, a inae se ne bojim. Hm. Sad tek shvaam to hoe od mene! Da t te ja pratim! Iskreno govorei, ba mi to ne odgovarali Radim upravo na jednom proraunu za drva koji mora | biti do sutra ujutro gotov. Raunanje i aranje po papiru to je moja slaba strana, pa ne znam... Ne brinite se! prekine ga Eduard . Ja idem i sam. Bilo mi je samo stalo da vas obavijestim o tom putu. Zato? Eh, kad bih ja to znao! Osjeao sam da bi bikjl dobro kad bi netko znao gdje sam. Sluaj, sinko, to zvui kao neka zla slutnja! nekakav unutarnji glas treba posluati. Nemoj ii! Vrati natrag! Ja ti dobro elim! Uvjeren sam u to, gospodine umaru, ali ja ipak! moram ii. Obeao sam, a poruka, koju treba da prenesem, je vrlo vana i hitna. Smijem li pitati o emu se radi? Oprostite, gospodine umaru, obeao sam da utjeti. Dobro! Mukarac mora drati zadanu rije, ali i gubicu, ako je potrebno. Idi, u ime Boje! Rastanu se uz stisak ruku. umar uzdahne i vrati se opet svom proraunu, a Eduard je jo neko me iao cestom, i onda skrenuo na Borovu stazu. No je bila hladna i tamna. Mjesec su stalno krivali oblaci. Teko se hodalo. Sreom je snje bjelina donekle osvjetljavala kraj, a snijeg je krij pod koracima mladog ovjeka koji je mirno iao jim putem. Nakon izvjesnog vremena zauo je ut potoka koji je tekao ispod ledene kore. Uskoro je priao do malog mostia. To je bilo sirovo posjeeno,^ sada ledenom korom prekriveno brvno, preko kojef je bilo prilino opasno prelaziti u ovom mraku. Zato je Eduard iao preko njega polagano i oprezno s noge na nogu. Upravo je tako stigao do sredine mostia, jedan glas s onu stranu mostia vikne:
198

Stoj! Tko si? On se prestraio, premda je bio pripravan na takav susret. Prolo je nekoliko asaka, dok je odgovorio: - Prijatelj! vikne u tamu. Onda je razmiljao to da uini. Divljim bijegom postao bi sumnjiv, a htio je izbjei da doje u dodir s ljudima. Dok je jo ovako premiljao, zauje zveket oruja. Dakle, to su graniari. Polagano, korak po korak, poeo se povlaiti. Stoj! zauje i iza leja. Tko sit '" Prijatelj! odgovori on i sada. Stoj! ne mii se! S obje strane potoka pojave se mukarci. Jao! Glasnik sa tajnim spisima bio je opkoljen! to mu je initi? Da se dade uhvatiti? .Ne! Uza svu poledicu na brvnu pokuao je skoiti na obalu. Skoio je meju iznenajene graniare koji su u mraku isto tako slabo vidjeli kao i on. Snano se zaletio u dva ovjeka, udario akama i pobjegao. Pucaj! zapovjedi odreiti glas. Odjeknue hici. Eduard u se uinilo kao da ga je netko zgrabio za rame i povukao u stranu. Ali on se pribrao i jurio dalje. Bilo je uzalud trati kroz umu u ovoj mrkloj noi. Tek je nekoliko puta skoio, kad je udario o jedno drvo i

pao. Eno tamo! Tamo je! Lei! tako su vikali Progonitelji. Svjetiljke su zasjale, a mukarci su se bacili na progonjenoga jo prije nego je i pokuao ustati. Tada je izgubio svijest, jer je udarac o drvo bio t odvie snaan. Ali bio je on vrste graje i zaas je otvorio oi i vidio u slabom svjetlu svjetiljke tucet graniara i straara. Pokuao se micati, ali je primiletio da na rukama ima lisiine; noge su mu bile jo slobodne. Pred njim je stajao inovnik u uniformi policijskog komesara i otro ga promatrao. Eduard se uplasio ovjek je strogo pogledao; dugu sablju je nosio o svom boku; u ruci je drao njegov omot. Ah upravo je zadovoljno uzdahnuo vraa se opet svijest! Podignite ga i prislonite uz jedno 199 drvo, ali budite oprezni! Ako pokua bjeati, pucajte mu u noge! Dva policajca zgrabe Eduard a i podignu ga. Tko ste vi? upita komesar. Eduard je shvatio da sada vie ne moe nita tajiti. Zovem se Hauser priznaje on. Izvrsno! nasmije se bijesno komesar ipak smo uhvatili lisicu! to radite ovdje? Na putu sam za Breitenau. S kojom namjerom? Nosim poruku! Od koga i komu? To ne smijem rei! Tako? Dakle tajne? To je vrlo sumnjivo! Zar ne znate da vas moemo prisiliti da govorite? Sigurno! Ali vi to neete uiniti. Ta ne moete sasvim nedunog ovjeka... Ne govorite gluposti! prekine ga komesar grubo. Nama ne treba vae priznanje. Ovaj omot e govoriti mjesto vas. Ja u ga otvoriti. To neete uiniti usprotivio se Eduard . A tko e me u tom sprijeiti? Zar, moda, vi? Ja vas samo molim da uvate moju tajnu. U omotu su privatne isprave koje ne smije nitko nepozvani vidjeti! Ne budite smijeni! Policija i sud nisu nepozvani. Komesar naredi da mu jedan podoficir posvijetli sa svjetiljkom i onda otvori omot. Hm! Samo pisma i spisi! Nikakva krijumarena roba. Zbog toga nije trebao bjeati. Poslije emo ispitati sadraj tih spisa. Eduard je kripnuo zubima i drhtao cijelim tijelom, jer je morao gledati kako se otkriva njegova tajna, odnosno tajna onoga iji je nalog izvravao. Vidite rekao je teko diui da sam govorio istinu. Pustite me na slobodu! Samo polako, sinko moj protivio se komesar. _ Nismo jo gotovi. Zar nemate osim ovoga pi-skaranja nikakve druge robe koja podlee carini? Nemam! 200 udnovato! A zato ste se onda dali u bijeg, i zato ste se opirali? Eduard je osjeao da na ova pitanja nee moi dati zadovoljavajui odgovor, pa je postao nesiguran. Ove dokumente nije smio nitko itati pa ni bilo koji slubenik jedva je odgovorio. Morao sam obeati da u radije bjeati nego dozvoliti da ovaj omot padne u ruke graniara. Kome ste to morali obeati? ispitivao je dalje komesar. Tko vam je povjerio ovaj omot sa tim spisima? Neki gospodin koga sam upoznao u gradu kod Zlatnog vola priznao je Eduard u svojoj nevolji. Tko je bio taj gospodin? Ime? Zvanje? Ime nisam saznao, a izgleda da je bio visoki inovnik tajne policije. inilo se kao da komesar hoe da prodre do dna due ovom mladiu. Budui da je Eduard izdrao njegov prodorni pogled, pojavio se neki prijateljski bljesak u njegovim ispitujuim oima. Tako! Tako; Vi ste se s nekim upoznali, a taj vam je netko dao ovaj nalog. Priajte mi o tom malo podrobnije. Eduard je morao ovom zahtjevu udovoljiti htio ili ne htio! On je to uinio, ali vrlo oprezno i vrlo spretno, budno pazei da pri tom ne bi ni jednim slov-cem odao ime svoga pokrovitelja Arndta i njegove ciljeve. Da je s tim samo sebi nakodio, nije mladi Hauser mogao ni slutiti. Jedino bi Arndt bio mogao dokazati da Eduard nije kriv; ili bi ga barem mogao uspjeno braniti. Zato je njegov izvjetaj ispao nejasan i smuen. Ipak je komesar kimao glavom odobravajui. To sve zvui vrlo neobino ree on na kraju, ali ja sam sklon da to ipak prihvatim. Neiskusnom ovjeku kao to ste vi, moe se svata riabajati. Zadrat u ove isprave i dalje stvar istraivati. Uostalom, mladi prijatelju, mi jo nismo gotovi. Vi izgledate bezazleno i mnogo tota govori vama u prilog, Pa ipak

ste, vjerojatno, pravi prefrigani lupe. 201

Gospodine komesaru zaprepasti se Eduard . No, dobro! Ali ja u vam dokazati da ste vi ipak krijumar. Sjetite se ipaka! ega?... Komesar je dao znak prema grmlju iza sebe. Na to se pojavio Fritz Seidelmann . Na njegovu licu odraavala se strana mrnja. Eduard Hauser se zgrozio. Ne slutim nita dobra ree nesigurno. Kadgod mi se dogodilo neko zlo, uvijek su Seidel-mannovi svoje prste umijeali u to. Moda je i danas opet tako. Vidjet emo ree komesar. Gospodin Seidelmann prijavio vas je kao krijumara. Vi sami znate koliko ste krivi. S toj te mirno Hauser! Komesar je opipavao rubove njegova kaputa. Hm! ree tu neto nije u redu. Rasporit emo to! On izvadi svoj depni noi i otpori podstavu kaputa. Tada segne rukom u otvor. Vi tvrdite jo uvijek da ne nosite nita to bi trebalo cariniti? upita on dok je desnom rukom jo uvijek pretraivao po podstavi kaputa. To mogu prisei! Tako, tako! A to je ovo? Pri tom izvue dugi komad ipke iz mladievog kaputa. Eduard se snebivao. to je to? nesuvislo je ponavljao komesarove rijei. To su ipke o kojima sam as prije govorio, mladiu. Na to se plaa visoka carina kod uvoza. Ne gledaj me, mome, tako kao da me ne razumije. Misli, valjda, da se nas nita ne tie uvozna carina za eku. Vara se, stari prijatelju! Carinske vlasti svagdje rade zajedno. Nee izbjei kazni. Ovo je dokaz tvoje krivnje! I komesar prinese Eduard u pred oi ovaj znaajni nalaz. _ NO? __ ispitivao je dalje; mladi je Hauser utio. Kako je ovo dolo u va kaput? To ja ne znam uvjeravao je Eduard . Mogu prisei da nita o lim ipkama ne znam. Zar vi ipak niste kiijumar? Nisam? 202 Vi niste ni Sablast ipraja? Sablast ipraja? Kako to mislite? Pa, vi ste to sami tvrdili. Ja? Nije mi ni na kraj pameti! Hm! Hoete li pogledati ovo pismo? Komesar digne svjetiljku i prui Eduard u pod nos kobno pismo upueno Strauchu. Mladi Hauser je problijedio. Aha! likovao je komesar. Uhvatili smo pticu. Govorite! Tko je pisao ovo pismo? Ja! priznao je Eduard . I vi ste se potpisali kao Sablast ipraja? Da, ali to ja nisam! Pa, kako da vam to vjerujem! Nemojte se ovako djetinjasto ispriavati! Ja ja sam htio ah, to je sasvim drugaije ja sam htio trgovca Straucha samo zastraiti. Zato sam izabrao ovo ime. Komesar se smijao tome kao dobroj dosjetki. On je, doista, bio dobro raspoloen. Konano, konano, uhvatio je momka koji mu je zadavao toliko glavobolje i zbog kojega je proveo mnogu besanu no. Vi se potpisujete kao Sablast ipraja, nou se hoete tajno provui preko granice; bjeite pred graniarima koji vas zaustavljaju; kod vas su najene ipke koje podlijeu visokoj carini dragi moj, to je zbilja dosta! Ne pomae vam nikakav izgovor. Momci, dobro uvajte ovoga ovjeka! Znajte, on je Sablast ipraja, opasan mladi kome nije stalo za jedan ljudski ivot. Vodite ga! Sve to slilo se na Eduard a kao valovi divlje rijeke koja rui sve pred sobom. Okrivljeni je stajao vezanih ruku. Nije vie mogao ni pravo misliti. Pismo, to prokleto pismo, vrzlo mu se neprestano po naozgu. Pismo je bilo krivo. Ono je svjedok njegove krivnje. On ga je pisao! A onda ono drugo: noni Prijelaz granice; bijeg pred graniarima! Ah, zato je morao preuzeti ba ovaj zadatak! Najsudbonosnije bile su ipke, koje su najene uivene u njegov kaput! Zagonetno mu je to, odakle one potjeu. Eduard je razbijao glavu o porijeklu ove, navodno, krijumarene robe i pri tom se kao daleka slutnja pojavila 203 misao o podvali pakosnog neprijatelja. Dok je on ovako nepomino i bez rijei stajao, raspravljao je komesar sa svojim momcima i Fritzom Seidelmann om. Oni su tiho razgovarali da ih uhapenik ne bi uo. Ali on se nije na njih obazirao, dok se nije sabrao i poeo dokazivati svoju nevinost zbrkanim i nesuvislim reenicama. Ja se ne mogu braniti ree gotovo plaui, moram sve podnijeti, ali nisam ni krijumar ni lopov. Nemam nikakve veze sa Sablasti ipraja. Ja, ja mogu samo to rei da mora jednog dana doi sve na vidjelo....

 Prestanite! prekine ga komesar grubo. Sei-delmann ga je sasvim pridobio za sebe, a protiv Hausera. Vae smicalice vam vie nee pomoi. Sad ste u naim rukama. Radije se saberite i skruite! Naprijed, momci! Kreemo prema Hohenthalu! Napravit emo premetainu u Hauserovom stanu! Boe, Gospode! usklikne Eduard . Vidite kako ste se prestraili! Otkrit emo nove dokaze o vaoj krivnji. Priznajete li da ste krivi? Ne! Ja sam se samo uplaio zbog svojih roditelja. Smilujte se starim ljudima! Njih moe udariti kap, ako me ugledaju kao uhapenika! Vi ste krivi, Hauser! A i svoje jadne roditelje imat ete na dui! Ali ja sam ovjek. Upozorit u vae roditelje na ono to se dogodilo prije nego vas ugledaju. A sada krenimo, doista! Povorka je krenula. Nekoliko graniara je zaostalo i vodilo konje za etom. Pjeaenje kroz umu i polja inilo se Eduard u kao vjenost, a ipak su se prebrzo pribliavali cilju. Njegovi roditelji, jadni njegovi roditelji! Eduard je morao pokazati komesaru kuicu u kojoj su Hause-rovi stanovali, a komesar je onda poao naprijed. Kad je uao u uski hodnik, upravo su u sobi zavrili veeru, a stari je Hauser molio. inovnik je oklijevao i prislukivao na tankim sobnim vratima. Tkaleva molitva dizala se iz srca jednog iskrenog vjernika. To je osjetio i onaj koji je na vratima prislukivao, i bilo mu je nekako udno pri dui. 204 Zar je mogue da je Sablast ipraja sin porodice u kojoj vlada ovakva iskrena pobonost? Ali ove misli je brzo odbacio, pokucao i uao. Dobro vee! pozdravi on prijazno i priblii se stolu za kojim su sjedili stanovnici male kuice. Brani par Hauser pristojno ustane. Ja sam komesar kriminalne policije i dolazim slubeno ree i pri tom je otro promatrao Hauserove da vidi uinak svojih rijei. O emu se radi? upita otac mirno. Trebamo li svjedoiti u nekoj stvari? Ne, radi se o vama samima. O nama? Komesar jo uvijek nije skinuo pogled sa njihovih lica. Vi krijumarite! Gospoa Hauser pobijeli kao svjee okreeni zid. Ali stari je Hauser samo zanijekao glavom smijeei se. Ne plai se, majko! Tko zna, kakvo nam je glupo govorkanje priredilo ovu neugodnost. Naa je savjest ista. to nam se moe dogoditi. Ah, nije to isprazno govorkanje, gospodine Hauseru! ree komesar. Va sin ubraja se meju krijumare. Moj Eduard ? Za njega jamim kao za sebe samoga. Nemojte previe tvrditi! Gdje je on sada? Otiao je u Breitenau. to e tamo? Ima nekoga posla! To znai: on e neto prokrijumariti. Na putu Je uhapen! Kako uhapen? Pa, valjda ne kao krijumar? Jest! Stari se Hauser jo uvijek smjekao. Meni nije razumljivo, gospodine, zato mi to Pripovijedate. Posrijedi je sigurno zabuna, ili neka zamjena ili ak neslana ala. Varate se! Istina je to, kruta istina! Nalo se kod vaeg sina, dapae, i krijumarene robe. 205 Vjeruje li ti to, majko? upita Hauser mirno. Gospoja Hauser samo zanijee glavom. Niti ja ne vjerujem. Na sin ima iste prste; on nije lopov, uostalom rekao je i prijekorno pogledao komesara to je najeno kod mladia, gospodine komesaru? Skupocjene ipke, sakrivene u podstavi kaputa. ena se drhui uhvati za naslon stolca. Ona je samo micala usnama, ali nije mogla progovoriti ni rijei. Stari Hauser vrtio je glavom kao netko, tko je jasno i bistro razmiljao o nekoj nemoguoj stvari. ipke izgovarao je polagano, kao da vae svaki slog. Sada razumijem. Na njih je udarena visoka uvozna carina. Ali to sve nije tano, i ne moe biti tano. Sa takvim stvarima se ne bavi na sin. Komesar ga je pustio da govori, i mirno je ekao. Tada se najednom uspravi teko pogojeni Hauser i pogleda inovniku vrsto u oi. Kako to, gospodine komesaru? Vi ste uhapsili naega Eduard a? Tako je! On eka vani! Jadni mladi! Moramo ovdje provesti kunu premetainu, nastavio je komesar neto stroe. Htio sam vas samo pripraviti na to da se previe ne uzrujate! Majka Hauser je kriknula i pregaom prekrila lice. Hauser je ostao miran, ali je teko disao. Uzrujati? Da, da. Hvala vam, gospodine, da imate toliko obzira prema nama. Uvedite Eduard a! Vjerujte mi, gospodine,

on je isto tako nevin, kao vi i ja. Zar to, doista, tako tano znate? Da, gospodine! Ako sam se ipak prevario, budite uvjereni, da u ga ja sklonuti da prizna svoju krivnju. Dok je Eduard stajao pred kuom sa svojom redarstvenom pratnjom, u kojoj se jo uvijek nalazio Fritz Seidelmann , osjetio je jaku bol u ruci, a i pri-mijetio je da mu neto tee preko svezanih ruku. 206 Mora da sam ranjen, pomislio je. Ali vie nije imao prilike da se dalje osvre na ranu, jer su se pojavili znatieljnici iza plotova, pa je bila paklenska muka za mladia svaka minuta ekanja ovako pod straom. U tom asu naredio je komesar kroz prozor da se uhapenika uvede u kuu. Dva graniara uvela su Eduard a u sobu. Seidelmann ih je slijedio. On, dodue, ovdje nije bio vie potreban, ali nitko ga nije prijeio u tome, pa je i to iskoristio da se i ovdje naslajuje i da likuje. Svi ostali bili su u hodniku. Gospodine Boe! uzviknula je gospoja Hauser kad je ugledala sina pa ti krvari. Ona htjede potrati k sinu, ali je mu sprijei u tome: Ostavi to, majko! Bolje je da je ranjeno njegovo tijelo, nego njegova dua. Eduard e, doji ovamo! Po obiaju estitih gortaka rekao je to vrlo odreito i strogo. Komesar je i to pribiljeio, ali je pustio neka se stvar dalje razvija. Sin je priao sa svojim uvarima sasvim blizu ocu. Jesi li zaista krijurnario? upita stari Hauser. Nisam! Nali su kod tebe ipke on uzdigne ruku kao da se zaklinje Eduard e, u prisutnosti onoga koji sve zna i sve prata, odgovori mi na pitanje: Odakle ti ove ipke? Nisam o njima nita znao. Bile su u podstavi raoga kaputa. Ne mogu ni sam protumaiti kako su dospjele onamo. Otac je upro svoj prodorni pogled tako u njega, kao da mu hoe prodrijeti do dna due. Vjeruje li mu, majko? Da apne ena on je moj sin i...... Dobro! prekine je mu. I ja vjerujem da je nevin. Gospodine komesaru, tu mora da je neto rugo posrijedi! Ako je uhapen moj sin a da se pravo zna zato je okrivljen, uinit e se, moda, vee
zlo
n

ego to je krijumarenje. Bog e dati da e se pronai pravi krivac/

207

Samo ga nemojte opravdavati! vikne s vratiju Fritz Seidelmann . On se sam potpisao u jednom pismu kao Sablast ipraja. Tek sada je stari Hauser spazio Seidelmann a. Aha, i vi ste tu? Vi ste, svakako, i prijavu podnijeli? To se vas nita ne tie! Ali ja to ne tajim; tako je! Svatko rnora uiniti svoju dunost u borbi protiv Sablasti ipraja. No, vi svakako sluite kao uzor u ispunjavanju svojih dunosti, gorko se narugao stari tkalac. A onda se opet obratio Eduard u. Kakvo je to pismo, Eduard e? Je li to tano? Jest, oe potvrdi sin i ispria ukratko zato je pisao Strauchu pismo, koje je potpisao kao Sablast ipraja. Otac je stajao smrknuta ela i sluao ovu ispovijed. U majinim oima jasno se odraavalo zaprepatenje. Eduard ova mlaa braa i Beyerova djeca stisla su se neprimjetno u jedan kut sobe, kao krdo preplaenih ivotinjica. Komesar je ispitujui pogledavao as oca, as sina. Dojmovi koje je ovdje stekao, potvrjivali su mu da su Hauserovi svakako estiti i poteni ljudi. Otac je bio strog prema svojoj djeci. Ovakav porodian ivot nije nikako prikladno tlo za zloinake porive. To je znao iskusan kriminalni inovnik, i zato je uvaio ovu okolnost pri stvaranju svojih zakljuaka. Eduard je zavrio svoj izvjetaj. Stari Hauser izgrdio ga je otro i bezobzirno zbog njegove lakomisle-nosti, ali tada se obratio komesaru: Vidite da je mladi postupao nepromiljeno i pravo je, da sada snosi posljedice svoga postupka. To e ga opametiti. Zato ipak nije zloinac. To sa ipkama e se razjasniti, a ovdje u kui neete nai nikakve krijumarene robe, niti ita drugo to bi moglo teretiti Eduard a. Pretraujte! Mi moemo u miru saekati ishod vae premetaine. Sad je dao komesar zapovijed svojim momcima da ponu pretragu. Nitko od prisutnih nije smio u sobi napustiti svoje mjesto. I zbog toga su pogledi Hause208 rovih odlutali kroz prozore u nonu tminu. Iznenada su zapazili da su se kod Hofmannovih otvorila kuna vrata, a mlaz svjetla prodro je na cestu. U toj svjetlosti pojavila se Anjelka, koja je zbunjeno istrala napolje. Odmah zatim zauo se neki tropot u hodniku, sobna su se vrata otvorila, a u sobu je uzrujano uletjela Anjelka plaui grevito. Ona se upravo posvadila sa svojim ocem koji ju je ponovno htio prisiliti da primi mjesto kod Seidel-mannovih. Kerka se tome opirala, a otac je gotovo pobjesnio. Zar ti se po glavi vrze onaj odrpanac, onaj Eduard Hauser? vikao je on bijesno. Eduard je siromaan, ali nije propalica. To je Fritz Seidelmann , sin bogatog posednika! opravdavala se kerka. Eduard ima potene namjere, a ti se moe samo stidjeti, to ga grdi, a mene to hoe da izrui na milost i nemilost

Seidelmann ovima. - Sto si rekla, djevojko? urlikao je Hofmann. jeel Ti to naziva izruiti na milost i nemilost! Nauit u te pameti! Odmah sutra ujutro otpremit u te Seidelmannovima! Ja iva ne idem u kuu te nitarije! Onda za tebe nema mjesta pod mojim krovom! Negdje e se, valjda, i za mene nai neki kuti! Zar se usujuje ovako sa mnom razgovarati. Pokazat u ti ve kamo ti spada! Svaja je trajala ve dulje vremena. Gospoja Hofmann nije bila kod kuce, jer su je pozvali k jednoj znanici koja se iznenada teko razboljela. Tako je bila djevojka sama kod kue bez ikakve zatite od Pobjenjelog oca. Njegov bijes nije vie poznavao nikakve granice; on je fiziki napao Anjelku. Ona zavie, otvori irom vrata i pobjee u no. Kuda da Poje u svojoj nevolji? Nije dugo promiljala, nego se odmah odluila da ide Hauserovima. tu u Svo joj uzrujanostiJoosti nije ni primijetila da se i str7-et neobino dogaa. Ona otvori sobna vrata, i^Eduard a ! baci mu se oko vrata. pomozi mi! Otac hoe.... 14 . 209 Sad tek opazi da je Eduard vezan i da krvari iz rukava. Milostivi Boe! Sto je s tobom? vikne. Eduard spusti glavu. Uhvatila ga drhtavica, tako ga je savladao stid, oajanje i smetenost. Ah, Anjelko, uhvatili su me u umi i uhapsili! Uhapsili? Tebe? Zato? Kau, da sam krijumario. Pa to je prava glupost! Tvrde da sam ja Sablast ipraja. Onaj tamo me je prijavio! On je glavom uinio kretnju prema mjestu gdje je stajao Fritz Seidelmann , pakosno stisnutih usnica, oiju punih mrnje, osvete i zluradosti. U tren oka okrene se Anjelka. Ona je prepoznala Seidelmann a, koga do sada nije zamijetila. Lice joj se ukoilo, a pesti stisnule. Onaj tamo ponovila je tiho Eduard ove rijei. Naravno, onaj tamo! Svemu je on kriv. Zbog njega htio me je otac tui i otjerati od kue. Ona iznenada uzdigne ruke i u neizrecivoj uzrujanosti ko-rakne prema Seidelmann u: Ova nakaza u ljudskoj spodobi! Ova ivotinja! Bog neka kazni tu nitariju, to unjalo, toga klevetnika, toga varalicu!.... Komesar je htio brzo stati izmeju njih dvoje, jer je predviao neko zlo. Ali djevojka, koja nije vie bila svjesna onoga to radi, bila je bra od njega. Zgrabila je puku naslonjenu o zid. Straari i graniari odloili su ih tu da im pri premetaini kue ne smetaju. U tili as zgrabila je oruje i jurnula prema Seidelmann u. Anjela nije htjela pucati, htjela ga je samo udariti pukom. Ali se dogodilo drugaije. Nehotice dirne rukom obara, hitac opali i odjekne cijelom kuicom. Seidelmann vikne, zaljulja se i padne. Anjelka je stajala sekundu-dvije ukoeno i nepomino, a onda joj padne oruje iz ruke; zavapi i srui se onesvijetena. Komesar koji je bio priskoio da je sprijei u tom oajnikom inu, mogao ju je jo samo prihvatiti u naruje i lagano poloiti na zemlju. 210 Nakon hica nastala je vika i uli su se prestraeni povici; trcali su se momci, koji su provodili premetainu u pojedinim prostorijama. U sobi se sve uskomealo i nastala je opa zabuna. Eduard je kleao uz Anjelku i okovanim rukama traio joj lice. Komesar je povienim glasom pokuavao uvesti red. Prvo pitanje upravio je jednom graniaru, zabavljenom oko Seidelmann a. Kako je? Je li mrtav ili samo ranjen? inovnik se trudio da depnom maramicom zaustavi krvarenje na Seidelmann ovoj glavi. Nema mjesta zabrinutosti, ree. Samo se onesvijestio. ini se da je od straha pao u nesvijest. Ovdje na lijevoj sljepoonici je ranica, zaderana zrnom same. Sama? Aha, znam ve! Sama je u potjeri za krijumarima esto djelotvornija od taneta. Ali kako je puka mogla tako naglo odapeti? To je moja puka, gospodine komesaru. Ja sam pucao na Borovoj stazi i brzo sam opet punio, a pri tom nisam, valjda, dobro zapeo osigura. To je kanjivo, dragi moj! Neosigurano oruje ta vi ste upueni! Da vidimo ranu! Seidelmann se doista samo onesvijestio. Krvarenje se zaustavilo; netko od graniara povio mu je elo, po nalogu komesara, i on je brzo doao k svijesti. Prva kretnja mu je bila da opipa ranjeno mjesto. Gospodine komesaru ree bijesno vi ste svjedok da je ova ena pucala u mene. Tako je, gospodine Seidelmann e. Ona me je samo ranila, ali mogla me je i ubiti. Zahtijevam od vas da uinite svoju dunost i da je uhapsite. Komesar je to mirno odbio. Mir, mir, gospodine Seidelmann e! Ja poznam svoje slubene propise tano i postupat u po svojoj dunosti.

 A ja u.... Vi ete sada ii kui i pobrinuti se za svoju ranu prekine ga odluno komesar. Oho, vi rne elite odstraniti? 211 Molim da se pokorite mojem nalogu. Morate voditi rauna o svojoj rani. Osim toga vaa prisutnost ovdje nepotrebno zaotrava poloaj, a moglo bi doi i do daljnjih upadica. Pa, to je previe! To je samo mjera opreza! Ali, ovdje e biti potrebne moje izjave. Ovdje ne! To e biti kasnije. Molim vas, gospodine Seidelmann e, ne oteavajte mi nepotrebno moj rad i pokorite se! Budite uvjereni da u svoju dunost vriti i onda kad vi ne budete prisutni. im vas budem trebao, pozvat u vas u ured. Fritz Seidelmann ode vrlo nezadovoljan. Kratko vrijeme iza toga otvori Anjela oi i pone gledati oko sebe. Polagano vratila joj se svijest i sjeanje na ono to se dogodilo. Eduard e, apne ona jesam li doista pucala? Jesi, Anjelka! Puka je iznenada odapela. Zaprepateno okrene glavu da pogledom potrai Seidelmann a, a kad ga nije nala, skoi: Odnijeli su ga! Ubila sam ga! Nisi, nisi! smirivao ju je Eduard . Samo si ga okrznula po elu, nita vie! Seidelmann je otiao kui. Gospodin komesar je tako naredio da ne bi dolo do vee nesree. Hvala Bogu! Bila sam toliko ogorena da nisam znala to radim. Nikako nisam htjela pucati, nego sam ga htjela samo istjerati napolje. Djevojka je sjela na stolac i poela estoko plakati. Majka Hauser privine je k sebi: Smiri se, dijete moje, Bog e pomoi i bit e sve dobro! Komesar je utei pratio cijeli taj dogajaj. Nadajmo se, gospojo Hauser! ree on. ini se da vam je mladi Seidelmann neprijatelj. Gospodine, ja ne govorim rado zlo o svome blinjemu umijea se sada stari Hauser ali u ovom sluaju bilo bi glupo utjeti. Oba Seidelmann a, otac i sin, oteavaju nam ivot, gdjegod mogu. A odakle to neprijateljstvo? 212

J
_ Evo, zbog ove ovdje! i pokae na Anjelku jspripovijedivi ukratko sve to se dogodilo u posljednje vrijeme izmeju Seidelmann a, Anjele i Eduard a. inovnik je asak razmiljao, a onda digne naglo glavu: Gdje vjeate uvee svoj kaput, kada idete na poinak? upita toboe nehajno Eduard a. Obino ga skidam ovdje u sobi i ostavljam ga takojer ovdje. . Je li nou vaa kua dobro zakljuana? Gospodine komesaru dobaci stari Hauser mi smo siromani ljudi. Tko bi nam to uzeo. Tkalake kue su ovdje u brdima sve tako urejene da se moe ui u svako doba barem kroz stranja vrata. Pa i nou? Pa, rekao sam: u svako doba. Tako, tako! Hm! Pogledat u ta stranja vrata. Reeno, uinjeno! Kad je opet uao u sobu, bili su njegovi momci upravo zavrili premetainu i izjavili da nisu nali ni najmanji trag koji bi upuivao na krijumarenje. Komesar nije drugo ni oekivao, i ta vijest bila mu je ugodna. On je dao znak svojim ljudima da napuste sobu, a onda se obratio Eduard u. Moram vam priznati, Hauseru, da se moje miljenje o vama poboljalo u zadnjih etvrt sata; ali ipak moram postupati po zakonskim propisima. Zar ete me povesti sa sobom u grad? Da, dok se ne razjasni kako su ipke dospjele u va kaput. Moj Boe, onda u vjeno ostati u zatvoru! Ja ne mislim tako, Hauseru. Slutim da e se uskoro razjasniti ova stvar. Samo jo ne mogu protumaiti va pokuaj bijega u umi; zbog toga vam ne mogu sada skinuti lisiine. Zar ne smijem pogledati ni svoju ranu? Moete! Imamo jo vremena. Anjela je to htjela odmah uiniti, ali komesar se tome protivio. Prepustite to majci, gospojice Hofmann!

 Zato? To mi nalae moja dunost! 213 Anjelka ga pogleda bojaljivo i ispitljivo. Vi ste pucali na jednog ovjeka ree ci-novnik objanjavajui. Pa, ja nisam htjela! ponovo je uvjeravala djevojka. Puka je sama od sebe.... Oruje ba samo od sebe nije opalilo, gospojice. Vi ste, valjda, dirnuli obara. Ta bio sam svjedok. Valjda ne misli nitko da sam mu ja htjela ugroziti ivot? Nikada nisam imala nikakvo oruje uope u ruci! Ali nesretni zakon zahtijeva, gospojice, da se ispitaju i razjasne sve okolnosti ove upadice, a zato je u prvom redu potrebna vaa prisutnost. Ja u sigurno doi, im me pozovete. Komesaru je bilo stalo da djevojku to obzirnije upozori da e je morati uhapsiti. On se nakalja i ree: Hm, ako vas sada odmah pozovem? Odmah sada? Nou? Jest! O dragi Boe! Pa to bi znailo, hapenje. Ako tako nazovete, svakako. Ali zato? Ja vam neu pobjei! To vam vjerujem postajao je komesar sve jasniji a ne bi bilo ni pametno od vas, kad biste to uinili. Morate znati da e Fritz Seidelmann podnijeti prijavu protiv vas.... Prijavu? Sigurno! Moda radi pokuaja ubojstva, ili barem radi nehotine tjelesne povrede. Zato je bolje da ste pod mojom zatitom. Ja vam uistinu dobro elim. Ove rijei sasvim su promaile svoje djelovanje. Anjelka se gotovo sruila. O Boe, o Boe, uhapena! jecala je. Ali onda se iznenada dosjetila neem drugom. Ona podigne pogled i pristupi Eduard u koji je gotovo zanijemio od njena bola. Ti i ja ree ona tiho kao da je bilo upravljeno samo njemu. ini mi se da treba ba tako biti da idemo zajedno. Njemu zasjaju oi i zahvalno je pogleda. Anjelko! usklikne a taj usklik zvuio je kao usklik zatomljene sree. Ona ga samo njeno pogleda i nastavi: Zajedno u zatvor! ali u tim rijeima nije se osjealo nikakvo ogorenje. Oinskog doma ionako nemam vie. Doi! Ali sada se upleo i komesar koji je paljivo pratio ove neobine ljubavne izjave. Ne tako naglo, gospojice Hofmann! Morat ete se ipak jo jedanput vratiti kui. Zato? Ja ak to i ne elim. Svejedno. To mora biti. Ja u vas pratiti i vae roditelje ukratko uputiti u stvar. Vi ete, mejutim, spremiti najpotrebnije stvari, neto rublja i raznih sitnica bez kojih ovjek ne moe biti ni u istranom zatvoru. Eduard a je povjerio svojim ljudima, izdao nalog da se naju kola za oba uhapenika, i poao zatim s Anjelkom u Hofmannovu kuu. U susjedstvu se, mejutim, govorilo da su Hauserovog Eduard a doveli pod straom kui. Znatieljnici su se brzo sakupili. Kad se pojavio Fritz Seidelmann, uli su od njega iscrpno to se dogodilo. Neobina vijest, da je Eduard Hauser uhvaen kao krijumar i raskrinkan kao Sablast ipraja, proirila se munjevitom brzinom. A prialo se ve i raspravljalo o tome da je Anjela Hofmann pucala u Seidelmanna i ranila ga. Upravo su saopili i Anejlinom ocu tu stranu vijest. Ili su po njega u kuu i nasred ceste sasuli mu tu vijest u lice. U tom asu pojavio se i komesar s Anjelom. On je rastjerao mnotvo otrim rijeima i dao znak starom Hofmannu da uje u kuu. Moram s vama govoriti! U sobi je izvijestio uasnutog oca o stanju stvari, Hofmann je bijesno vikao da je nepravedno njegovu ker upletati u ovu stvar, da se mladom Seidelmann u nije nita dogodilo; i da on zahtijeva, da se njegova ker odmah oslobodi. A to se njega tie, mogu mladom Hauseru odrubiti glavu, ili ga objesiti, to je

214 2.15 nebitno sasvim svejedno. Komesar mu nije dopustio da dalje brblja. On ga je otro prekorio. Obuzdajte se, gospodine Hofmann, inae ete imati neprilika! Hapenje vae keri uslijedilo je po zakonu. Gospojica e sa mnom u grad. Mnogo zla, vjerojatno, joj se nee dogoditi. Stvar je, na sreu, jo dobro i prola. A vama savjetujem da se smirite i da razmislite koliko ste svojom krivnjom doprinijeli ovakvom tunom razvoju stvari. Hofmann je bio estito zastraen strogim kome-sarovim tonom. Jadikovao je, dodue, jo i dalje, ali vie nije Ijutito napadao. Prema svojoj keri postao je iznenada nesiguran. Kada je Anjela spremila ono malo svojih stvari, za to nije trebala vie od etvrt sata, izgledalo je kao da se hoe s njom oprostiti, ali ona mu je samo kratko pruila ruku: Zbogom, oe! Pozdravi mi majku! Neka me posjeti u istranom zatvoru.

Hofmann nije znao, je li budan ili sanja. Vrata su zalupnula za Anjelkom i komesarom. Tkalac je buljio bez rijei za njima. Tako je prolo nekoliko minuta. Tada se zaulo izvana kotrljanje kola i topot konjskih kopita. Divlji strah spopao je ovjeka u maloj sobici. On skoi i odjuri napolje. Kola sa uhapenicima su ve otila, konjanici su upravo nestajali u nonoj tami, a znatieljnici su se razbjeali svojim kuama, jer je tako zapovjedio komesar. Osamljeni ovjek bespomono se ogledao. Tada se brzo uputio prema susjedovoj kui. U hodniku je zastao i oslukivao. Iznutra je dopirao glas staroga Hausera. Upravo je naglas itao iz pjesmarice: Bog to ini, dobro ini, neka se vri volja Njegova.... Hofmann je ekao do svretka pjesme, onda je pokucao i uao. Hauserovi su ga zaujeno gledali. Anjelka je otila rekao je gotovo apui. Na sin takojer glasio je odgovor. Uhapena! To znamo! 216 Moj Boe, kako u to podnijeti - uzviknu Hofmann. Stari Hauser samo podigne desnu ruku, kao da hoe neto ublaiti ili odbiti. _ Idi svome dobroinitelju Seidelmann u i neka te on tjei! _ To..... mi kae ti, susjede? ..... Zar nita drugo? Ja bih mogao jedino jo dodati da razmisli, koliko u tome ima i tvoje krivnje. Uostalom, ponavljam samo tvoju izjavu: mi ne spadamo vie zajedno. Idi! Hofmann se ukoio. Odgovoriti nije mogao. Tada se utke okrenuo i teturajui otiao kroz vrata. Ali, oe ree iznenaeno gospoja Hauser ti si ga otjerao bez rijei utjehe. To inae nije tvoj nain. Pa, nije ni sada! Zato si onda to uinio? U njegovu korist. Njemu za ljubav. On treba da se skrui! Kad bude uvee sjedio kod kue sam sa enom, obraunat e sa svojom oholou, a to e biti. za njega dobro. im se promijeni, razgovarat emo opet. 217

4
12. GLAS PROLOSTI Nakon Eduard ova kratkog posjeta nije se mogao umar Wunderlich vie smiriti. Proraun o drvima se nije nikako slagao; stari je prigovarao svojoj eni, umarskom sluzi, lugaru, a bio je sretan kad su se zauli vani koraci, i kad je Arndt uao u sobu. Hvala Bogu, da ste doli, gospodine bratiu! pozdravio je Wunderlich svoga gosta. Eduard Hau-ser bio je pred nekoliko sati ovdje. Tako? to je htio? Hm, to je ba ono to ne znam. Nije pravo nita rekao. Izgleda da je neto tajanstveno. Zar ga niste upozorili, gospodine umaru, da i vama moe povjeriti vanije stvari? ak sam ga i nagovarao da mi kae. Pa ipak nije rekao nita? Rekao je samo da je preuzeo neku glasniku dunost za Breitenau, i ni rijei vie. To mora biti neka vrlo vana stvar, kad je nije htio ni meni povjeriti. udna stvar ree Arndt. Nou prelaziti u Breitenau! To me zabrinjava! Moda je to bilo neto pri emu je trebao moju pomo ili barem moje prisustvo. Hm, ispitat u stvari! umar pogleda iznenajeno detektiva: Pa, vi ne moete odjuriti sada nou u Breitenau. Ne ne mislim na to prekine ga Arndt. Dobriina umar samo je kimao glavom. Ma to ete inae uiniti? Sjedi ovdje, od brige ti se ugasi i lula, mudruje da ti i mozak uzavrije, a kad treba neto uiniti, ne uini nita, a gospodin brati jednostavno izjavi: Ne i ne mislim na to! Govorei sam sobom Wunderlich se uetao po sobi. Sada je zastao i zaujeno pogledao prema vratima kroz koja je upravo iziao brati Arndt. Kakav je pak to nain? brundao je starac. Onda je poeo oslukivati. Doista, njegov gost je otiao, otiao u zimsku no. umar nije nikako mogao shvatiti ovaj postupak, ali Arndt je sasvim dobro znao to radi. On je urno gazio snijeg prema Ho-henthalu. Tano, kod Hauserovih bilo je jo svijetlo. To je dobro! Sad je mogao uti neto poblie o Edu-ardu i njegovom neobinom glasnikom putu u Breitenau. On uje u sobu, gdje su jo sjedjeli otac i majka u ozbiljnom razgovoru nakon Hofmannovog odlaska. On upita za Eduard a. On, na alost, nije kod kue ree otac. A vi mi ne biste znali rei gdje bih ga mogao nai? ispitivao je detektiv koji je htio znati koliko su roditelji upueni u sinovljeve tajne. Ja to znam odgovori starac ali ne vjerujem da e vam to ita vrijediti ako i saznate gdje se nalazi. Smijem li pitati, tko ste vi? Oprostite to se nisam odmah predstavio! nasmijei se doljak. Moje je ime, Arndt, dolazim od umara

Wunderlicha; rekao mi je da je va sin bio tamo, a ja predpostavljam da bismo se morali o nekim stvarima dogovoriti. Stranac iz umarije! usklikne veselo otac Hauser. Hvala Bogu! Gle, majko, dragi Bog nam alje odmah onoga, koga upravo trebamo! Vi me, dakle, trebate? I jo kako! Upravo danas mi je rekao moj sin da se obratimo na umariju ako budemo trebali kakav savjet, a njega, sluajno, ne bi bilo kod kue. To je dobro uinio! Evo me i rado u vam posluiti! Gospodine zapone stari Hauser sjetno i polako kao veina gortaka iz rudogorja. Vi ste 218 219 dozvolili mome sinu da mi saopi neke stvari. Prema tome znam da imam pred sobom ovjeka kojemu dugujemo zahvalnost i koji nam dobro eli. Na Eduard je uhapen! Arndt se trgne. to kaete? Uhapen? Da, gospodine! To ne mogu shvatiti? Zato? Kao krijumar u umi na Borovoj stazi! Nemogue! Ipak je mogue, gospodine! ak se tvrdilo da je on Sablast ipraja! Otkrili su neko pismo, to ga je on iz neopreznosti pisao trgovcu Strauchu..... Ah, to sam i mislio! Kako? Vi znate o tom pismu? Eduard mi je sam govorio o tome. A vi ga niste odvraali od toga? Bilo je prekasno! On je ve bio otposlao pismo. Je li vam poznat i povod tome pismu? Da, i to znam! Ali, molim vas nastavite. Zbog tog pisma ga nisu mogli uhapsiti. Ne, to ne! Ali nalo se kod njega krijumarene robe. Arndt je samo mirno kimao glavom. Ali va Eduard nije nikakav krijumar. Tako mi Boga, to nije! On sam nije svjestan nikakvog prestupa; ali kad su ga pretraili, nali su ipak krijumarenu robu kod njega, i to u podstavi njegova kaputa. U podstavi kaputa? Kakvu robu? ipke, skupe crne ipke! ipke? Da! A sad vas pitam, odakle Eduard u te ipke? Prava glupost. To je zagonetno u ovoj stvari. Hm! uini Arndt. Mene zanima druga jedna stvar, zato su pretraivali ba podstavu Eduard ova kaputa? Fritz Seidelmann ih je na to upozorio. Arndt podigne iznenajeno glavu. Fritz Seidelmann ? Zar je on prijavio vaega sina? 220 Da. On je pratio, dapae, graniare pri nonom pohodu. To je neobina stvar mrmljao je zamiljeno Arndt. ipke, podstava kaputa Seidelmann Anjela hm! Stari Hauser se trgne i jer je spomenuto ime Anjelkino, ree: Vama je poznata stvar sa Anjelkom? Kako to mislite? upita detektiv. Poznata mi je cijela stvar sa maskiranog plesa. Ne, ne! - prekine ga tkalac pa, i djevojka je uhapena. Da ti pamet stane! A to je skrivila gospojica Hofmann? Pucala je u Fritza Seidelmann a. Kad? Zato? Priajte! Hauser je priao kako se sve to zbilo, i kako je nakon toga uslijedilo Anjelkino hapenje. Na kraju ga je obuzeo bijes i poeo je teko optuivati Seidelmann ove kao zaetnike cijele ove nesree. Ali Arndt mu nije dao da sve izgovori: Koliko su mi stvari poznate, nema opasnosti za djevojku. Ona je radila u afektu, kako glasi pravni izraz. To je olakotna okolnost. A ni mladom Seidelmann u se nije dogodilo vee zlo. Dakako, ja bih toj nitariji bio priutio trajniju uspomenu. - Za djevojku je bolje ovako, dragi moj Hauser! Shvaam va gnjev. Znam, kakvo zlo su vam Seidel-mannovi ve uinili. O ne, gospodine, to vi ne znate! U obzir dolaze stvari koje su ve davno minule. Kakve stvari? Ah, bolje je da se o tom ne govori!

 A ako vas ja naroito lijepo za to zamolim? navaljivao je Arndt. Dakle, vama za volju u to uiniti, kao Eduar-dovom pokrovitelju, premda nerado govorim o toj stvari. Jedan moj brati oenio se djevojkom na koju je bacio oko Seidelmann mislim, otac - premda je ve 221 bio oenjen. Brati je stradao u rudniku, a sestrina i je stupila u slubu kod Seidelmann ovih. Arndt je teko disao. Nastavite molio je promuklim glasom. Sve ostalo moe se ukratko rei: Seidelmann ju je i dalje napastovao, ali ona ga je odbila. Ali zato je ostala ta mlada ena u slubi te nitarijec Gospodine na to e Hauser znate li to je bijeda i siromatvo? Jeste li kada gladovali? Vi sami biste utke gladovali, ali zar se ne biste povinuli i pred najljuim neprijateljem, kad biste time svoje dijete mogli ouvati od ljute nevolje? Razumijem. Vaa sestrina je imala dijete. Jednoga djeaka. Zvao se Franjo. I zato je o-stala u slubi kod Seidelmann ovih i hrabro se borila. To je bilo asno! asno potvrdi Hauser ali sudbonosno. Jednoga dana nestala je gospoi Seidelmann jedna skupocjena narukvica, a njezin mu je optuio moju sestrinu da ju je ona ukrala. Nju su strpali u istrani zatvor i uskoro je od tuge umrla. Arndt je rukom podboio elo i utio. Hauserovo je prianje djelovalo na njega. Stari tkalac nije ni slutio to mu je ispripovijedao. Sad je tek Arndt uoio cijeli postupak, ijom rtvom je pala njegova majka. Dakle, tako je bilo! Budui da se njegova majka opirala pohoti jedne nitarije, morala je na najbesramniji nain u smrt. Njega je obuzelo takvo raspoloenje kakvo nije nikada u ivotu osjetio. Najradije bi bio onamo poao i za vrat zgrabio Martina Seidelmann a. Tkalac je primijetio da je Arndt uzrujan. Zar ne, to su tune stvari ree on. Sirotinja ne bi smjela dirati u stare rane. Katkada postane onda ovaj ivot preteak.... Arndt se sabrao. A, mjetani, jesu li oni vjerovali u krivnju vae rojakinje? ispitivao je dalje. Niti jedan. Ali nitko nije imao mogunosti da svjedoi u njezinu korist, jer uope nije dolo do ra222 gprave. Sestrina je umrla neto prije toga, a svi smo bili uvjereni: od alosti i tuge. A to je bilo s djeakom? _ S Francekom? Ostao je kod djeda i bake. Ali kad su i oni umrli, kratko iza toga, upuen je u sirotite. Neka bogata porodica zauzela se za njega. Ako jo ivi, nije mu zlo. Ovdje u Hohenthalu nismo nikada vie nita o njemu uli. Arndt je sada opet bio sasvim priseban. Hvala vam, dragi Hauseru. Vae prianje otvorilo mi je oi o mnogo emu u Seidelmann ovoj kui. Sada vidim jasnije nego prije. Ali, da se vratimo na stvar vaega sina! Zar nemate ba nikakvog pojma to je Eduard zapravo htio u umi? umar Wunderlich mi je priao da je morao kao nekakav tekli na put u Breitenau. Da, tako je! Eduard je doao oko podne iz grada kui i rekao mi da mora kasno popodne u Breitenau; ali mi nije rekao, po to ide onamo. Kad su ga veeras uhapsili, priao je da je u gradu kod Zlatnog vola naiao na jednog gospodina, za koga je trebao prenijeti u Breitenau jedan omot isprava. Kakvih isprava? To nisam saznao. Zaplijenio ih je komesar kriminalne policije. Vi biste morali neto o tome znati? Ja? Kako? Po svemu sam zakljuio da je 'ovjek koji je Eduard u dao nalog da ide u Breitenau, morao biti varna vrlo dobro poznat. To je prevara! vikne Arndt prilino glasno. Sada vidim jasno! Uli su mi u trag, a va sin je pao u ruke varalice, neprijatelja, koji ga hoe unititi. Neto slino smo i mi mislili! Bog e ga uvati. No ree Arndt neraspoloeno za vae umirenje mogu vam rei da je vaa molitva ve usliana. Kako? Jesam li pravo razumio: ve usliana? Da! Ne morate biti uope zabrinuti za Eduara. Njegov pritvor nee dugo trajati. 223 Oh, gospodine, kad bi to bila istina! Istina je! Va sin je nevin. Najprije mu je netko potajno uio ipke u kaput, onda su ga pre-dobili da ide nou kao tekli i da preuzme nekakve isprave. I tako je morao uletjeti ravno u klopku. A tko e to dokazati? Ja! Gospodine, kad biste u tome uspjeli! Vjerojatno mi to i nee biti previe teko. Oh, kad to vi kaete, gospodine, onda kao da je Eduard ve spaen. Ne bojim se vie za njega ni za Anjelku. Vi ste na spasitelj u nevolji. Neka vam Bog plati za ono to nama inite!

Arndt 3e branio. Tada odjednom odluno ustane i prui branom paru Hauser ruku na odlasku. Dakle: pouzdanja i malo strpljenja! Budite uvjereni da e se Eduard skoro vratiti! Tkalac je otpratio kasnog gosta do vratiju. Arndt je brzo proao kroz selo, zakrenuo prema umi i konano stigao do umarije. U umarevoj sobi bilo je jo svijetlo, i kad je Arndt otkljuavao vrata, pojavio se na vratima stari Wunderlich. Samo naprijed, bjegunce! vikne on. Ta gdje ste tako dugo? Ali, starce! zauje se iznutra prekoravajul glas umareve ene. to ti pada na pamet na ovaj nain razgovarati sa gospodinom bratiem! Ta, to on tu moe! To ti ne razumije brundao je Wunderlich, koji je bio neobino uzrujan i nekako izmijenjen. Neka se ne vrze po vani u nevrijeme. S tim rijeima jednostavno je ugurao Arndta u sobu. Detektiv se nije protivio. to se dogodilo? upita mirno. Zato da se ja ne vozam, kako vi to kaete? umar se sada smirio. Uzdahne duboko i rastui se. - Gospodine bratiu ree kad biste vi znali kako smo vas nuno trebali? Moja ena Barica, sluga i lugar, uope svi ljudi u umariji i u selu! A zato? 224 Da, zato! Ukoit ete se od straha, kad to ujete. Hauser Eduard je nastradao! Hm! I Hofmannova Anjelka je nastradala! Oboje je odvedeno u zatvor. U zatvor! Zar nije to strano? Stari je bio toliko uzbujen da je zaboravio staviti u usta svoju umarsku lulu koja se rijetko kada gasila. Stajao je usred sobe i znalaki promatrao Arndta. Na svoje veliko iznenajenje je primijetio da je detektiv ostao sasvim miran i priseban. Sve to ve znam! ree Arndt. I u toj sam stvari uinio sve ono to sam trebao uiniti. Vi ste .... ? Da, bio sam kod starog Hausera i ispitao sam tano stanje stvari. Ustanovio sam da mi nee biti teko razjasniti taj sluaj i dokazati da Eduard nije kriv. I djevojku u osloboditi. Sto mu gromova! udio se umar. To je brzina! Gospoa Wunderlich je samopotvrjivala glavom, kao da hoe rei: Vidi, stari, ja sam imala odmah povjerenje u naega gospodina bratia. Arndt se samo smjekao. Jeste li opet bar donekle zadovoljni sa mnom, gospodine umaru? Stari je ve dimio iz svoje lule. On je ponovo bio miran. Ali to sve nije moglo proi bez nekog gunanja. Hm ree on. Vi ste mnogo obeali. Hoete li moi sve izvriti? Vidjet emo glasio je kratak odgovor. Zar se ne smije saznati nita poblie? to su rekli Hauserovi? Kako se sve to dogodilo? Jedan od radnika donio je tu stranu vijest iz sela. Kau da je Eduard krijumario; to je naravno, budalatina. Priaju da je Anjelka pucala u Fritza Seidelmann a. Mahnite prie, jednostavno mahnite! Nakog dugog oklijevanja poeo je Arndt priati. Pri tom je bio vrlo oprezan i pazio da ne ree neto previe. Bilo Je dosta pitanja na koja je Arndt odgovorio, ili je, Prema potrebi, preustio odgovor. Konano je umar Jo htio saznati kako zamilja gospodin brati akciju
15 Sablast ipraja 225

Spaavanja fiduarda i Anjelke. Ali u tom pogledu Arndt se nije htio izjanjavati. To e se sve razmrsiti sutra ili prekosutra rekao je samo. to? Wunderlich se namrti. Sutra, prekosutra? Ta do vraga, vi nas smatrate za budale. Najprije tvrdite tako odluno da vam nee biti teko njih dvoje izvui, a onda.... .... a onda vam obeajem da ete to oslobojenje doivjeti ve slijedeih dana. Zar se to ne podudara? Podudara ili ne podudara brundao je Wun-derlich, hou da znam kako ete to postii. Neu da me dalje muite. Vrlo mi je ao, ali vam ne mogu pomoi. Ne znate li, dragi Wunderlich, da mukarac mora katkada utjeti kao grob? Ah, tako mislite! Upravo je tako postupao pred par sati i Eduard . I on je bio tako tajanstven, a onda se naao u pravoj kai. To se meni nee dogoditi, ja vam to sveano obeajem. Sutra rano odvest u se u grad.... Odvest u se, odvest u se. ime? Valjda sa pasjom spregom mojih saonica? Ne, dragi moj, nego saonicama sa pravom konjskom spregom, koje ete mi vi pravodobno pribaviti. Sigurno e se neke nai u Hohenthalu. Ja se sam ne mogu propitivati da ne bi bilo napadno. Moram biti oprezan. A tako, tako! Ipak ete upotrijebiti i starog Wunderlicha. Pokuat u kod jednog seljaka sa ribnjaka. Moda e vas on odvesti u grad.

 Slaem se. A prije se ne smije nita znati? _ Ne. Ali zato ete sutra i prekosutra svata doivjeti sa mnom. Jeste li sporazumni s tim, gospodine bratiu? Brundajui poloi umar svoju ruku u ispruenu desnicu detektiva. On je bio pobijejen i poloio je oruje, a njegova se Barica smjekala, kao to se smjekala svim muicama i osebujnostima svoga, strogog gospodina supruga.
226 13. UMAR WUNDERLICH U LOVU

Slijedeeg jutra je Wunderlich rano ustao. Na osnovu naela: ruka ruku mije, ili jedna je ljubav dostojna druge, pomagao mu je brati Arndt nou kod obrauna drva. Uz pripomo ovakve odline pomone sile bio je obraun izvanredno brzo gotov. Nakon toga je umar odahnuo. Njegova mrzovoljastog raspoloenja sasvim je nestalo. Kada je otiao sa svojom, Baricom u spavau sobu, govorio je o Arndtu kao o lukavoj, domiljatoj glavi i osobito sposobnom ovjeku. Zato se otputio tek to je svanulo u Hohenthal i nagovorio seljaka sa ribnjaka da odmah dade upregnuti svoje saonice. Wunderlich je ovakq prikazao stvar: gospodin brati, koji stanuje kao gost kod njega, ima vanog posla u gradu, a kako i on sam mora urno zbog posla onamo, odluili su da se zajedno odvezu. Pjeaenje po snijegu i po loim putevima prilino je neugodna stvar. Dok je Christian, sluga seljaka sa ribnjaka po nalogu svoga gospodara uprezao konje, dotle je Wunder-lich nagovarao domaicu da ugrije jo dvije omanije boce grijalice i da ih strpa u podnoje saonica. Pokrivae su ve spremili u umariji. I tako je mogla zapoeti vonja. Najprije su krenuli do umarije. Za konje to nije bilo naporno zaobilaenje, a time se postiglo da Arndt aije morao proi kroz selo. O, sve je bilo dobro i
15'

227

zrelo promiljeno! Ta Arndt je bio detektiv, a njegov pomonik, umar Wunderlich, bistra glava! Arndt je upravo dovrio zajutrak, na to je Wunderlich bio danas ve gotovo i zaboravio, kad su se saonice zaustavile pred umarijom. Nakon kratkog oprotaja sa umarevom enom oba su mukarca sjela u lagano vozilo i odvezla se u snjeno, bijelo jutro kroz krasnu zimsku umu i p0 bijelim poljskim putovima i cestama. Wunderlich je bio vrlo razgovorljiv to je znailo da je odlino raspoloen. Nasluivao je neku pustolovinu, a to ga je radovalo. Naravno, on nije uzalud bio strastveni lovac. I Arndt je bio dobro raspoloen i zabavan. Razgovor je tekao meju njima vrlo ivahno, a detektiv se udio da umar nije vie postavio nijedno radoznalo pitanje u vezi sa predstojeim dogajajima. To mu se svidjelo. Moda su pouke protekle veeri pale na pogodno tlo, a moda je Wunderlich bio toliko razborit, i utio zbog koijasa, koji bi bio uo svaku rije svojih putnika usprkos snanom cilikanju praporaca. Kad su konano stigli pred grad, vikne Arndt koijau: U krmu K zlatnom volu. Christian samo kimne glavom i usmjeri saonice prema odrejenom cilju. Saonice su ule pod veliki svod kapije. U dvoritu im prie konjuar. On pozdravi drugarski Christiana, skine kapu i htjede mu pomoi pri silaenju sa saonica. Tada spazi u saonicama na svoje veliko iznenajenje jednog stranca, a uz njega starog Wunderlicha, umara u Hohenthalu. Ta dobriina, naravno, nije ni slutio da je Arndta ve jednom vidio, kada je naime detektiv razgovarao u kuhinji s krmaricom, prije one komedije iznenajenja, koju je izvodio s krmarom Zlatnog vola. Christian se bavio sa konjuarom oko konja; is-pregnuli su ih, a saonice su ostavili u dvoritu. Tada je konjuar poveo Christiana u malu sobu u dvorinoj zgradi, gdje se sastajala sluinad i koi jai, i tu ekali na svoje gospodare. Oba putnika uputila su se u go-stinjsku sobu. 228 U prostoriji nije bilo ive due. Sjeli su za onaj isti stol za kojim je nedavno sjedio Michalowski i prevario Eduard a Hausera. Tada se otvore vrata iza pipniarskog stola i uje krmar. On je pozdravio umara kao starog znanca koji se naravno, rijetko pojavljuje u gradu, a jo rjeje u Zlatnom volu; Dohoci nisu, naime, potenjaku Wun-derlichu doputali nikakvih veih izdataka. Kad je i Arndt pruio krmaru ruku i povjerljivo ga oslovio, ovaj se iznenadio. _. Jest, gospodine, ini mi se da smo se mi ve negdje susreli. Glas mu je tako poznat ali ja zaista ne znam... Sjetite se onog udaka s modrim naoarima! Krmar usklikne: Vi ste.... onaj stranac? Sasvim tano. To sam ja! Vlasnik Zlatnog vola trebao je par asaka da se snaje. Ali zbunjen je bio i umar. Arndt mu je trebao barem ukratko rei da su se gospodin krmar i gospodin brati ve jednom poblie upoznali. Pozdravljanje je sada bilo mnogo srdani je. Vi mi neete vjerovati, moja gospodo, kako me veseli va posjet uvjeravao je krmar i okre-nuvi se Arndtu dodao mislio sam da ete doi, im vas tako dugo nije bilo kod mene. Rekli ste mi nedavno da traite Sablast ipraja, a jutros

se pria po gradu da ste ve rijeili svoj zadatak. Aha! ree Arndt i znaajno pogleda umara, dodavi. Ve se zna! Samo se nagaja, potovani gospodine ispravi ga krmar. Nita se ne zna tano. Ali ja se nadam da u to od vas saznati. Saznat ete, dragi moj, saznati. Vi ete ak uti mnogo vie nego to to itko drugi znade. Ali najprije nam donesite vruu kavu! Uza sve dobre pokrivae bilo je hladno voziti se saonicama u rane jutarnje sate...... Slaete se s tim, gospodine bratiu? Krmar se udio kako je stranac oslovio umara. Nije znao da stari umar ima tako uglednog bratia, 229 na visokom poloaju. I njegovo potovanje prema priprostom ovjeku poraslo je za nekoliko stupnjeva. Mejutim je Wunderlich brundajui kimao glavom: Hm, je li mi pravo ili mi nije pravo! Vruu kavu, ako je uz to jo i dobro isprena i prava, ne treba potcijeniti na ovakav dan kao to je danas Ali.... No? ispitivao je Arndt. Ali? ma recite! Jaki grog bio bi mi drai! izjasni se konano umar. Arndt se nasmije: Dakle, za gospodina umara jaki grog, a za mene ostaje kava! Krmar ode. Wunderlich izvadi svoju lulu, napuni je i oprezno pripali. Arndt zapui cigaretu. Tako ree Wunderlich. Do sada mi se ova pustolovina svija. Moe se dalje razvijati. Zar ete priati krmaru svec Samo najpotrebnije. Meni je najvanije da do-bijem od njega potrebne podatke. I vi, doista, mislite, da vam on moe koristiti? Mislim! Sjeate li se, juer uvee da sam vam rekao da je na zajedniki prijatelj Eduard Hauser nasjeo ovdje u Zlatnom volu nekom nepoznatom ovjeku, koji se s njim, sigurno, zlobno poigrao. Vjerujem da je krmar vidio njih dvojicu, moda ih je ak i promatrao, pa se sigurno sjea onoga lopova i...... Sto mu gromova! upadne mu umar u rije. Pas je nanjuio trag! Naravno! Vi ste uistinu lukav ovjek, gospodine bratiu. Sad se lijevom rukom poee iza uha. Moram priznati da se nisam na to sjetio, premda je to tako jednostavno, a i uio sam kako se trai neiji trag. Tu je bio njihov razgovor prekinut. Krmar je donio najprije grog za Wunderlicha, a odmah zatim kavu za Arndta. Zatim je bez oklijevanja sjeo k njima za stol. umar se udobno smjestio na svom stolcu, kao ovjek koji se u kazalitu namjeta poslije treeg znaka zvonca i eka na zanimljivu predstavu. 230 Arndt se obratio krmaru: Dakle, do vas il doprle glasine da su uhvatili Sablast ipraja i strpali je u zatvor! Tako je! Govori se, da je to neki mladi iz Hohenthala, sin estite tkalake porodice. I to jo? Ah, to je neuvena pria! I jedna djevojka da je upletena u stvar. Ona da je pucala u jednog stra-ara, koji je pratio zloinca. No na to e Arndt ini mi se da ljudi brbljaju vie nego to mogu dokazati. Rei u vam pravo stanje stvari. Ali upamtite dobro: ono to budete sada od rnene uli, treba da ostane bar zasad meju nama! Neka vas vrag nosi, ako ita od toga odate bilo komu! Pa, kako bih, gospodine! Na potenu rije utjet u! Vrijedi! ree Arndt. Uostalom ja imam u vas povjerenja. To vam je poznato jo od moga prvog posjeta k vama. A sada ujte: mladi, koga su uhapsili kao Sablast ipraja, je nevin! Oho! Ja jamim za to, a vi znate tko sam ja! On je moj pomonik! Va pomonik? Da, on mi pomae da uem u trag Sablasti ipraja. Grom i pakao! Pa, kako se moglo dogoditi da su ga strpali u zatvor? Zasad samo u istrani zatvor, gospodine krmaru! To, naime, nije isto to i izdravanje kazne! Neka! To je prilian bezobrazluk da se s nevinim ovjekom ovako postupa. Bila je zabuna! A to ako su to sve namjestili neprijatelji mladog ovjeka? To bi bio neuven lopovluk. Tu hulju, koja je kadra da ovako neto uini, trebalo bi... ...uhvatiti i zatvoriti. Zar ne? Vidite, upravo to bih htio postii. Tog nitkova hou uhvatiti, a za to mi Je potrebna vaa pomo, gospodine krmaru! Moju pomo? Uinit u vam rado svaku uslugu, gospodine! Sto elite od mene? 231 Opiite mi ovjeka koji je ovdje u Zlatnom Volu nagovarao bezazlenog mladia, imenom Eduard a Hausera, pridobio ga za svoju stvar i tako ga namamio u stupicu, u kojoj je uhvaen kao Sablast ipraja. Arndt je vrlo polagano govorio i svaku rije naroito naglasio; pri tom je bio tako smiren kao da se radi, dodue, o vanom ali obinom poslu. Wunderlichu, se naprotiv, skoro lula ugasila od silnog oduevljenja. Napeto je promatrao krmara koji je od iznenajenja zinuo i za neko vrijeme zaboravio zatvoriti usta.

U sobi je nekoliko sekundi vladala grobna tiina, dok nije Arndt uinio kraj krmarevoj utnji i ujenju, a istovremeno skratio umaru uitak promatranja. No opomene on. Kako je? Sjeate li se ovjeka o kojem sam govorio? On je nitarija koju traim. Tek sada je krmar zatvorio usta, ali ih je odmah opet otvorio i duboko uzdahnuo. Da sam to samo mogao slutiti? bila mu je prva misao koju je izgovorio. U Arndtovu licu popusti napetost, spoznao je da mu trud nee biti uzaludan. To znai da se vi sjeate toga dogajaja? ispitivao je ipak dalje. I te kako ga se sjeam! Pa to je bilo tek juer ujutro, na pepelnicu. U gostionicu je uao slabunjav mladi koji je pred nekoliko dana takojer bio ovdje. Zatraio je tintu, pero i papir, da napie neko pismo. Sasvim tano! potvrdi Arndt to je bio Hauser. A dalje? Samo to je sjeo za stol pokraj prozora i naruio kavu, uao je jedan drugi gost, koga nisam poznavao. Kako je izgledao? Samo polako, gospodine! Sve po redu! Stvar je tako vana; treba temeljno i promiljeno postupati. Dakle, taj stranac! Bio je osrednjeg stasa, ugojen, vrlo dobro odjeven, imao je gustu bradu i velike naoari. Na mesnatoj desnoj ruci primijetio sam prekrasan prsten; izvanredan zlatarski rad; na prstenu sjajan zeleni kamen. Ukratko, ovjek mi je djelovao tako da bi se i nekomu od nas isplatilo s njim mijenjati novarku. 232 _ Molim prekine Arndt bujicu krmarevih rijei samo jedno pitanje jo! Drim da ste u svom poslu stekli toliku praksu, da moete odmah po vanjtini prosuditi da li je ovjek poten, ili je lupe. to je po zanimanju? Je li obrazovan ili nije? No, i tako dalje! Sasvim pravo glasio je odgovor. To je moj obiaj i moram rei, da sam se uvjerio, kako su tu i tamo moja zapaanja bila tana. Stranac mi se inio kao trgovac itom ili stokom. Nije bio osobito obrazovan, ali kao da je zato imao vie trgovakog smisla. Iako nije dao dojam lupea, smatram da bi se lako zauzeo za stvar od koje bi mogao za sebe izvui neku korist. To ve neto znai pohvali Arndt. Vae su obavijesti za mene vrlo dragocjene, gospodine krmaru, i ja... ekajte, ekajte! Glavna stvar tek dolazi. udit ete se, gospodine. Samo sluajte dalje! Dakle, taj ovjek je sjeo ovdje za stol kod prozora i naruio pivo. Razgovorljiv nije bio, a ja sam ga pustio na miru. Ali sam razmiljao o njemu, jer sam opazio da je razgovarao tamo na uglu s jednim od najuglednijih ljudi ovoga kraja, naime, s mladim Seidelmann om iz Hohen-thala, koga ovdje svatko pozna. Aha ree Arndt znam ve! Seidelman-novi su i meni poznati. To bolje! Onda ne moram mnogo govoriti. Dakle, bio je Fritz Seidelmann . Ova dvojica su se ljubazno pozdravila, kao dva ovjeka koji su se sluajno nali nakon dugog vremena. Seidelmann je bio vrlo povjerljiv, a onda mi je moj sluga, koji je sluajno pokraj njih proao i uo to govore, priao da je Seidelmann pozdravio debeljka kao svog prijatelja Michalowskog. Pa ak mu i ime znamo! To je sjajno! Znate li moda jo neto? Dakako da znam! Stvar nije s tim gotova! Nato je krmar priao, kako se zapodjeo razgovor izmeju Michalowskog i Eduard a Hausera. Krmar pri tom nije zaboravio napomenuti da ga je zaudilo stranevo pitanje koje se odnosilo na Hohenthal, jer je taj ovjek as prije tako povjerljivo razgovarao upravo 233 s ovjekom koji potjee odanle, naime, sa Seidelmanom. umar je napeto sluao i smjekao se na sve, a Arndt je odobravao kimajui glavom. Sve se jasnije pojavljivala predodba to ju je stvorio o tamnim silama, koje su na kraju dovele do Eduard ovog hapenja. ini se da se sve tanije poklapalo. Samo zavretak krmarevog prikaza bio je donekle nejasan. Stranac je htio, dakle, u Hohenthal, a mladi Eduard Hauser trebao mu je pokazati put. Ali, ini se, to se nije ostvarilo. Kako sam ve rekao, ostavio sam ih same u gostinskoj sobi, jer sam imao vanijeg posla, nego da prisustvujem razgovoru koji za mene nije imao nekog posebnog znaaja. I kada sam se vratio u gostinjsku sobu, mladia vie nije bilo, a debeljko je platio njegov raun. Oni nisu poli zajedno, i ja ne znam to je dalje bilo. To je bilo ono nejasno, ona zapreka, koju je detektiv odmah premostio. Ali ja znam smjekao se on. I poeo je pripovjedati kako je stranac napunio glavu neiskusnom mladiu o nekim vrlo vanim i tajnim spisima, koje treba prenijeti preko granice u Bre-itenau. Osim toga pozvao se na njega, Arndta, bratia umara Wunderlicha. Kako je ova banda saznala za moje odnose s mladim Hauserom ne bih jo zasad mogao rei. Ali ja u to ve saznati, i udarit u tu estitu drubu dobro po prstima zaprijetio je Arndt u pravednom gnjevu. Eduard Hauser je onda doista poao po mraku prema granici i tu je bio uhvaen. Uhvatili su ga ljudi, koji su ba na njega vrebali, jer su znali da e doi. Da, oni su vie znali nego sam taj bezazleni momak. Sada je priao o ipkama i vrlo odluno tvrdio kako su mladom ovjeku potajno uili krijumarenu robu u podstavu kaputa, da bi ga upropastili. U vezi s tim spomenuo je, konano, i ono kobno pismo upueno Strauchu to ga je potpisao kao Sablast ipraja. Trebalo je samo jo jedno kratko obavjetenje kako je Eduard doao na tu glupu misao, i krmar je bio upuen u sve, a i Wunderlich je tako dosta toga saznao.

234

Nije potrebno istaknuti da su obojica dali oduka svom negodovanju nad tim kolopletom podmuklosti i prevare. Krmar je bio toliko zaokupljen tim da je sasvim zaboravio pitati ta je bilo s djevojkom upletenom, toboe u tu itavu stvar, djevojku to je pucala u straara koji je sprovodio Sablast ipraja. On i Wun-derlich su se estili i dobronamjerno ali beskorisno prepriavali i komentirali dogajaje. Arndt odlui da iskoristi tu priliku i prepusti ih njima samima. Gospodo rekao je vi moete o ovom sluaju razgovarati i bez mene. Ja moram, mejutim, obaviti jedan vaan posao. Pri tom je ustao i posegnuo za eirom i ogrtaem. Gospodine bratiu obratio se umaru priekajte me ovdje i popijte u moje zdravlje jo jedan ili dva groga. Nadam se da u se za jedan sat vratiti! Nekoliko prigovora je kratko odbio, a onda je otiao. urilo mu se da doje to prije na kriminalnu policiju i da razgovara sa komesarom koji je trebao ispitati stvar Eduard a Hausera i Anjele Hofmann. U gostinjskoj sobi Zlatnog vola krmar i umar primakoe se sasvim blizu jedan drugoga. Svaka ast zapeo u beskrajno divljenje pote-njaina krmar. To je pravi ovjek! Pravi, pravcati potenjak! potvrdio je umar i toliko mu je to bilo ugodno kao da se ta pohvala tie njega samoga. A ovaj ovjek je doista va brati? Sigurno, to ste sami uli. A kakav je njegov slubeni naziv? On sigurno nije obian detektiv pa ni inspektor kriminalne policije? Sada se Wunderlich naao u neprilici, jer je krmar Zlatnog vola moda vie znao o zvanju navodnog rojaka, nego on sam. Ali umar se nije dao smesti. On se dosjetio, svjesno ili nesvjesno, da se dobrom lovakom latintinom moglo proputovati cijeli svijet. Dakle, mogao se hrabro dalje hvalisati! to vam Pada na pamet, dragi moj! Detektiv? Smijeno! Inspektor kriminalne policije? Ah! Direktor, kaem vam, dapae generalni direktor! 235 Krmar se zaudio. Generalni direktor? Toga nema kod kriminalne policije. To ne razumijem prizna on iskreno. Da, prijatelju! To mnogi ne razumiju. I ja se sam slabo snalazim. Ali kad ovjek ima takvu rodbinu, mora se znati snai i u najteim stvarima. Na taj nain nastavili su razgovor, dok nije i trea aa groga stajala pred dobrodunim umarom, a on je postajao sve nerazumljiviji. Njegova latintina toliko se razmahala, da se gazda Zlatnog vola poeo braniti: Ma, prestanite, gospodine umaru! Neu da me drite za budalu. Arndt je, meutim, sjedio u sobi komesara kriminalne policije, koji ga je najprije uzdrljivo i hladno pozdravio. Ali kada je Arndt predoio svoju oblasnu legitimaciju, postao je utiviji i ljubazniji. Smijem li moliti, gospodine Arndt, da mi kaete svoje elje! Dolazim zbog one mlade djevojke, a naroito zbog onog mladia. Oni su prole noi uhapeni u Ho-henthalu. To sam, gotovo, i mislio ree komesar. To je najvaniji predmet kojim smo sada zabavljeni. Vi poznajete to dvoje? Poznam ih kratko vrijeme, ali zato vrlo dobro. Imena, porodine prilike i poblie okolnosti pri hapenju? U sve sam upuen. Vama je poznato i to da postoji temeljita sumnja da je uhapenik Sablast ipraja? Pa, ni to mi nije nepoznato! Ali varate se! To vi mislite, gospodine? Protivno bi tek trebalo dokazati. ini mi se da je taj zadatak lako rijeiti, premda ja sam ne bih mogao prisei da smo uhvatili pravu Sablast ipraja. Oh, odmah u vam dokazati da Eduard Hauser nije Sablast ipraja; ta on je moja desna ruka. Kako? Mladi Hauser je vaa desna ruka? Tako je! Ja se nalazim ve nekoliko dana u 236 ovom kraju; doao sam da tragam za tajanstvenom Sablasti ipraja. U tu svrhu morao sam osigurati punu podrku nekog mjetanina. Iz osobitih razloga upuen sam na Eduard a Hausera. Iskuavao sam ga neprimjetno, i uvjerio se da je ispravan i estit momak, stoga sam ga i uzeo za svoga pomonika. A sada je uhapen, gotovo, u vaoj prisutnosti kao Sablast ipraja! To je doista sjajno! Meni stvar ne izgleda tako sjajno ree Arndt ozbiljno. ao mi je Hausera i zato sam doao k vama. On je nevin i ja bih htio isposlovati njegovo oslobojenje. U tu svrhu mogu pruiti razne podatke i svoja zapaanja te se nadam da emo tako brzo doi do zadovoljavajueg rjeenja. Smijem li pitati da li vi sami sumnjate u Hausera? Jeste li ga vi sami drali za Sablast ipraja? Ne! Ja o ovom mladiu nisam uope nita znao do pred kratko vrijeme. Dakle, netko vas je upozorio na Hausera! Jest! Tko je to bio? Fritz Seidelmann , sin trgovca iz Hohenthala. On je doao k meni i pokazao mi pismo, koje je Hauser pisao ovdanjem trgovcu Strauchu i potpisao ga kao Sablast ipraja.

 Ja znam o tom pismu! Vi znate o tom? To je vano. Kako ste o tom saznali? Hauser mi je sam o tom priao. On je u svojoj bezazlenosti svoju glupost drao za sjajnu dovitljivost, ali se doskora zabrinuo, jer se bojao da bi mu to pismo moglo prirediti velikih neugodnosti. Hm! Kako vidite, neugodnosti su se vrlo brzo pojavile. Ja sam strahovao pred tim. Nadam se da se nee sa slubene strane pridavati prevelika vanost ovom pismu. Sigurno nee, im se otkrije pravo stanje stvari, premda je pismo samo po sebi dokazni materijal nezakonitog i kanjivog postupka. Vi me razumijete? 237

II
) -i Potpuno! Ali treba uoiti da je Hauser pisao onfc kobne retke potaknut na to svojom ljubavlju. Znam. Njegov otac mi je neto priao o tom. A vozei se ovamo zaljubljeni par mi je dosta toga ispripovijedao, i ja sam sve vie dolazio do spoznaje da je Eduard Hauser... ...nevin i poten ovjek dopunio je Arndt. Tako je! priznao je komesar. No, budui da je postupak u toku. mora stvar ii svojim putem. Mi moemo mladog Hausera tek onda pustiti na slo, bodu, kad budemo imali u rukama dokaze o njegovoj nevinosti. Moete li pruiti takve dokaze? Mogu, gospodine komesaru! Nato je Arndt iscrpno iznio svoja zapaanja kako je one noi promatrao sa krova upe, to se zbiva u Seidelmann ovoj kui. Preutio je samo stvar sa nakitom. Komesar je osobito paljivo pratio tok izlaganja. Vai zakljuci su tako prirodni i stvarni da bih se i ja njima pridruio ree on a da nije uope pitao, zato se Arndt one veeri uljao oko Seidelman-nove kue. Ali nastavio je meju ipkama moe biti razlike. Moe potvrdi Arndt. U navedenom sluaju radi se sigurno o crnim ipkama sa fino izrajenim uzorkom polumjeseca i taaka meju crtama, koje se sijeku pod otrim kutom. Slae li se to, gospodine komesaru? Slae se! To sam znao nastavio je detektiv. Pretpostavljam da imate ovu ipku, koju ste nali kod Hausera. Ona sigurno potpuno pristaje uz komad od kojega je odrezana. Dakle, treba traiti kod Seidelman-novih. I jo neto! Zar mislite da je Fritz Seidelmann tek kod Hauserovih traio konac, kad je ipku htio uiti u podstavu kaputa. Nikako! A pretpostavimo da su vai navodi ta-ni, on je od kue donio konac i iglu. Kako ste rasporili Hauserov kaput? ispitivao je dalje detektiv. 238 _ Zarezao sam sa depnim noiem u podstavu. _- Dobro, dobro! Dakle je av ostao nepovrijejen? __ Potpuno nepovrijejen! I lako e se raspoznati da li 3e Prvobitni av rasporila tuja ruka, a onda ga opet drugim koncem saila. To emo odmah ispitati. Hauserov kaput visi u susjednoj sobi. inovnik se naas udaljio i vratio se s kaputom. Zatim ga je rairio na stolu. Arndt je briljivo pretraio podstavu. _ Nisam se prevario! ree konano. Kroja je ivao sa svilom; ali ovdje dolje, vidite ovo mjesto, ono je otvoreno i saiveno velikim ubodima i prilino jakim koncem. Trait emo kod Seidelmann ovih ovakav konac, ree komesar. Ako je to sve tano, onda je to takva prostota i podlost, kakvu nisam susreo u cijeloj svojoj praksi. I to upuuje na mnogo tota drugo ree ozbiljno Arndt. A to bi bilo? Zato Seidelmann ovi toliko nastoje da Hausera proglase Sablau ipraja? glasilo je Arndtovo pitanje. Iz mrnje, ili ako ba hoete, iz osvete, gospodine Arndt. Detektiv se smjekao. On je osjeao da je u ovom asu bio jai od komesara jer je doista vie znao od njega. Dobro, recimo, iz osvete! Ali ova osvetijivost poprimila je takve oblike da prelazi uobiajenu mjeru. Vi sigurno znate da je Hauser ovdje u gradu primio od nekog stranca vrlo vane isprave, koje je trebao tajno prenijeti preko granice? Naravno, znam. Spisi su kod mene. I kad sam ih pregledao, moram priznati, da su oni... No? Beznaajni. Po sadraju je to povrno i nabrzi-nu napisana budalatina. Samo jedan spis je podlo iz-mudreni dopis, s kojim su, vjerojatno, prevarili Hausera. Neke stranice su sasvim prazne. Arndt se sada po drugi put nasmijao. 239

 Vidite, gospodine komesaru, to je ono to sam oekivao. Hausera su zlobno namagarili. Komesar je oprezno kimao glavom. Tko? To vam mogu odati. Taj se ovjek zove Micha-lowski. inovnik skoi. to kaete? ovjek se zove Michalowski. Vama je poznato ime toga varalice? Zasad samo ime, nita vie. Ali znam njegov lini opis i nadam se da u ui u trag toj hulji. On sigurno nije raunao da bismo ga mogli pronai. Inae bi dobro pazio da onaj ishitreni dopis, s kojim se posluio da bi Hausera upropastio, ne doje policiji u ruke. On je, uostalom, prijatelj i znanac porodice Seidelmann . Komesar zazvidi kroza zube: Zar odatle vjetar pue, gospodine Arndt? O tome me morate tanije izvijestiti. Arndt mu je podnio tako uvjerljiv izvjetaj da mu je inovnik na kraju vrsto stisnuo ruku. Vi ste nam uinili vrlo veliku uslugu, gospodi, ne gospodine kolega. Sad mi je sve jasnije. Mladi Hauser nee dugo sjediti u istranom zatvoru; njegov je sluaj gotovo ve razjanjen. Samo... ne znam, da li vi slutite, to jo nedostaje? Jo manjkaju dokazi za krivnju protustranke. Ja vas potpuno razumijem. Sada najprije treba te dokaze pribaviti. Ja u uiniti to budem mogao. Nastojat u pronai toga gospodina Michalowskog. To isto emo i mi pokuati slubenim putem. Ja drim, gospodine kolega, da nam ovo nije bio posljednji razgovor u ovoj stvari. Stojim vam na raspolaganju, gospodine komesaru. A gdje se vas moe nai? Stanujem u Hohenthalu, to jest izvan mjesta, kod umara Wunderlicha. Ova dvojica se rastanu. Arndt se uputio opet u gostionicu Zlatnom volu. Ovdje ga je snalo veliko iz240 nenajenje. Krmar je sam bio u gostinjskoj sobi, a umara nije bilo nigdje. _ Nestao? udio se Arndt. Kako to? Gotovo se naljutio zbog samovolje svoga pratioca. Ali bila je dosta kratka krmareva izjava, pa da cijela stvar poprimi drugi vid. Za vrijeme vae odsutnosti dogodilo se neto vrlo vano glasio je odgovor. Zamislite: mi smo sjedili ovdje, gospodin umar ve kod tree ae groga i ugodno eretali o svemu i svaemu; tada Wunderlich primijeti najedanput da nema svoje duhankese. Mislio je da je nije moda ostavio u saonicama i iziao je da pogleda. Ja sam gledao kroz prozor; uto se otvore iznenada vrata i uje novi gost. ovjek isprva nije sjeo, nego je stojei popio rakiju. Pri tom je kao uz put sveo razgovor na Seidel-mannove. To mi je bilo napadno. Seidelmann ovi Ho-henthal dogajaji od prole noi sve to se vrze ovjeku po glavi. Stoga sam promatrao stranca malo tanije, i zamislite to sam otkrio! Na ruci kojom je posegao za aicom rakije, blistao je prsten koji sam odmah prepoznao. To je prsten, padne mi na pamet, koji je juer Michalovski imao na ruci. Taj sjajan zeleni kamen! Malo sam se zbunio, ali sam se opet brzo snaao i poeo tanije motriti. Uporedio sam stas stranca sa stasom Michalowskog: srednje visine, gojazan, dobro odjeven! Sve se podudaralo. Samo .nije imao bradu ni naoare. Nisam ipak bio siguran! Tada mi pogled zapne opet o debelu ruku sa prstenom. Svakako, pomislim, to je Michalowski! A kad je platio i izlazio, ustanovio sam po dranju i hodu da se nisam prevario. Moete zamisliti, da mi je svata palo na pamet. Tad je upravo ulazio Wunderlich na stranja vrata. On je pronaao svoju duhankesu i drao je u ruci, smjekajui se. Ali ja se nisam na to obazirao. Tiho! -je prekinuo sam ga. Moramo se dogovoriti o vanijim stvarima. Michalowski je upravo bio ovdje. Gledajte, vidite tamo prelazi preko ceste. Brzo, neprimjetno za njim! On vas ne pozna, pa ga moete promatrati. Utvrdite, kamo je krenuo! umar je zgrabio svoj ogrta, stavio kapu na glavu i nestao kroz vrata. Na241 dam se da me je tano shvatio. Nismo imali vremena da bilo to jo razgovaramo. Ja sam uao u trag, a sada moramo ekati na daljnji razvoj stvari. To ste odlino uinili odobravao je Arndt Ako Wunderlich bude bar donekle lukavo postupao* raskrinkat emo momka. Ova nenadana vijest tako je uzrujala detektiva koji se inae nije dao tako lako zbuniti, da nije htio sjesti, nego je zamiljeno hodao po sobi gore-dolje, s rukama na lejima. Razliite misli vrzle su mu se po glavi. Krmar ga je utei promatrao i nije ga htio smetati. Tada on sam prekine iznenada ovu utnju s po-vikom: Vraa se Wunderlich! I doista vrata se otvore i umar ude. Lice mu je sjalo. Na zdravlje, gospodine bratiu! smijao se on. Javljam pokorno da sam se vratio iz lova. Uspjeh potpun. Pronaao sam lisiju jazbinu. Zaista? Otkrili ste stan gospodina Michalowskog? Jesam, gospodine bratiu. Stvar asti! uljao sam se za njim i nisam ga putao s vida kroz dvije, tri, etiri ulice sve do Seilerove ulice. Tamo je uao kroz iroka kolna vrata kue, koja nosi ime po onoj poznatoj drogeriji K modroj zvijezdi. Preao je dvoritem i uao u dvorinu zgradu. ekao sam neko vrijeme, ali se Michalowski vie nije

pojavljivao. Stanuje li on ovdje, razmiljao sam. Konano sam uao u drogeriju i kupio vreicu praka protiv gamadi. Za psa! rekao sam vlasniku duana. ivotinja je puna gamadi! Tako smo zapoeli razgovor i konano sam mogao onako uzput postaviti pitanje do kojeg mi je bilo stalo. Vidio sam, upravo, unii kroz kapiju jednog gospodina, kojega po imenu poznam iz Hohenthala. On je prijatelj, ako se ne varam, trgovca Seidelmann a...' i vie nisam trebao nita rei. Drogerist me odmah prekine i ree: ,Ah, vi mislite gospodina Michalowskog?* l Naravno! Zar on stanuje ovdje u kui?' ,Da, zasad! On je, kako znate, s one strane granice, ali esto dolazi poslovno ovamo u grad. Onda redovito odsjeda kod udovie Hempel u dvorinoj zgradi.' ,A, tako! On boravi; povremeno dulje ovdje u gradu?' ,Tri do etiri puta|
..J

242 godinje, uvijek po sedmicu dana, a katkada i due. Ako sam dobro upuen, on je veletrgovac prejom i tkaninama svake vrsti!' ,Tako, tako!' rekoh. ,To ne znam, ali mene se to i ne tie. Pitao sam samo zato, -jer sam ga vidio u Hohenthalu sa Seidelmann ovima, i tu sam uo da je to neki gospodin Michalowski.' No, ja sam saznao to sam htio znati, platio sam svoj praak protiv gamadi za psa koji mi, nadam se, nee, zamjeriti ovu neopravdanu klevetu; spremio vreicu i otiao. I sad sam ovdje i raspolaite sa mnom i dalje, gospodine bratiu! Svoj grog sam poteno zaradio. Sva tri, dragi Wunderlich! Moram vas pohvaliti. ini se da ste promaili svoje zvanje. Vi ste trebali biti detektiv! Ovaj lijepi uspjeh to ga je tako nenadano postigao dobroduni umar, imao je za posljedicu, da se Arndt istoga asa ponovo uputio na kriminalnu policiju i saopio komesaru da je pronaao stan Michalowskog. Naravno, komesar je bio ugodno iznenajen, premda je detektivu potajno zavidio. On bi tako rado bio ovaj uspjeh proknjiio u korist svojih ljudi. Ali ovo je ilo u prilog same stvari, i time se mnogo postiglo. Arndt i komesar dogovarali su se jo gotovo cijeli sat. Ponovo se govorilo o ipkama koje su, prema Arndtovim navodima, Seidelmann ovo vlasnitvo. Naredit u da se kod njih izvri premetaina izjavio je komesar. Ali se Arndt protivio. To vam zasad ne bih savjetovao. Seidelmann ovi bi odmah znali da se ulo u trag njihovom spletkarenju, obavijestili bi svoga pomonika Michalowskog i oteali bi nam svako nae daljnje traganje. To je komesar shvatio. On je pristao da ovu stvar nee jo par dana dirati. Obeao je Arndtu da e olakati poloaj mladom Hauseru i Anjeli Hofmann, kolikogod mu bude mogue. Samo je pitanje vremena da otpusti iz istranog zatvora najprije Eduard a Hausera, a onda i djevojku. Zasad je detektiv zavrio svoje poslove u gradu. U dvoritu Zlatnog vola sjeli su opet u saonice da se zadovoljno vrate u umariju u hohenthalskoj umi. Pu

243

tem je Wunderlich, po svom starom obiaju, ipak neto mumljao i brundao, premda je bio odlino raspoloen. Lijepu ste mi poparu skuhali, sa svojom tajan-stvenou, gospodine bratiu! ree, toboe, srdito ali uz potajni smijeak. A to bi to bilo? ispitivao je Arndt. Mi smo ipak bratii pred ljudima? No, sigurno! Zar se nisam u Zlatnom volu prema tome i ponaao? Jeste, ali vi ste me samo povrno uputili u svoje namjere i u svoje prilike. Ispituje me taj krmar, prokleti trova, o poloaju moga bratia. A momak zna svakako vie o tim stvarima od mene i natjerao me tako u kripac da mi je sve prisjelo. Ne, nemojte se smijati, dragoviu moj, to nije bilo lijepo od vas! to znai to: nije bilo lijepo? smirivao ga je Arndt. Ja nisam mogao prije vremena otkriti sve svoje karte. ~vise nije nita rekao nego je znaajnim kimanjem glave pokazao prema sluzi Christianu koji nije smio uti da je Arndt detektiv i da se ovdje radi o lovu na Sablast ipraja. To je umar shvatio. Mahnuo je samo rukom, a onda se sagnuo postrance prema Arndtu i apnuo mu u uho: A to e biti sa pravom Sablasti ipraja? Odgovor je bio isto tako tih i skrovit: Uhvatit emo je iduih dana, moda ve sutra ili prekosutra. Hej! Pri tom moram sudjelovati! To smo ve zakljuili. Vi ete ii sa mnom! Imate li vremena veeras? Za to, uvijek! Onda ete danas jo neto doivjeti. Imam, naime, sastanak sa Sablasti ipraja. Vi ete me pri tom pratiti.

14.
NAJTEE UINI NAJPRIJE

Skoro u isto vrijeme dok je Fritz Seidelmann sjedio u Zlatnom volu s trgovcem Spenglerom, koji se u gradu zvao Michalowski, prolazio je selom Hohen-thal lijenik rudarskog udruenja dr Werner. Uao je u jednu siromanu kuicu i otvorio u hodniku jedna vrata. Lo zrak ga zapahne tako da je oklijevao da uje. Dobar dan, gospodine doktore! Blijedi ovjek upalih obraza stajao je za stolom na kojem je leala daska za crtanje. Ali, Wilhelmi, kako vam je zrak lo, kao da je okuen prekoravao je lijenik. ovjek samo slegne ramenima. Ne mogu pomoi. Dajte prozraite! Tako je studeno, gospodine doktore, a njih tamo trese groznica! Zar smijem onda zraiti pod ovakvim prilikama?

On pokae prema jednom kutu sobe. Tamo je na bijednim leajima leala ena i troje djece; oni su izgledali tako jadni i mravi da bi se ovjek mogao prestraiti. Njihova je mravost bila vidljiva jer su im tijela to su se tresla od groznice bila oskudno pokrivena starim komadima odjee. Pa, ipak treba zraiti! ustrajao je lijenik. Hladno je, hladno javi se bolesna ena. 245 ujete li? uzdahne mu. Molim, zatvorite vrata! Propuh je! Moja ena i maliani mogli bi od toga smrtno stradati. Naloite! ovjek opet slijee ramenima. ime, gospodine doktore? Ugljen i drva stoje novaca! Pa, vi zarajujete! Da, ja zarajujem! Znate li, koliko? Wilhelmi prie vratima i zatvori ih, usprkos lije-nikovom pogledu, koji to nije odobravao. Svakako koliko vam je potrebno. Vi ste crta uzoraka. To je unosan posao! Crta uzoraka kod firme Seidelmann i sin! ree ogoreno Wilhelmi. Razumijete li, to to znai? Lijenik se ugrize za usnicu i zauti, jer je znao to to znai. Godinama vri svoju teku slubu kao lijenik rudarskog udruenja i sirotinje u Hohenthalu i okolici. Pri tom dolazi u vezu sa svima slojevima naroda; upoznaje siromaka i bogataa, ljude visokog poloaja i one sa najnieg stupnja ljestvice, susree e- || tite i pravedne, ali se sastaje i sa nitarijama. Istinu za volju mora priznati, da Seidelmann ove ne moe ubrojiti meju estite i pravedne ljude. Sjetio se broj- J nih doivljaja. Sjetio se onoga prizora kod veere po- slije predavanja rentijera Seidelmann a, kada se pojal vila u kui bogatog poduzetnika siromana ena, i kad su je na onako sramotan nain izbacili. Mjesni upnik nije bez razloga napustio zajedno s njom onaj krug | ljudi u kojem se ne osjea ni daak ljubavi prema J blinjemu, i gdje nema socijalne pravde. Da, razumijem vas potvrdi on Wilhelmovo prijekorno pitanje. Koliko zaraujete? ovjek pokae na dasku za crtanje. Ovdje vidite pet novih uzoraka! Ja sam napra- | vio nacrt i izveo ga. Radio sam na tome pune dvije ^ sedmice. Gospodin Seidelmann platit e mi za svaki na- j crt etiri marke, dakle, svega dvadeset maraka, a on | e s tim uzorcima, koji su za njega zakonom zatieni, | zaraditi puste hiljade! Neka! Dvadeset maraka nije malo! 246 Nije malo? Ah, dragi Boe! Deset maraka na sedmicu za estoro ljudi, a od tih je etvoro bolesno! Da bi potvrdio svoje navode o broju ukuana, pokae crta na hladnu pe, uz koju je uala na niskoj klupici stara ena koja se, drui od zime, umotala u poderanu flanelsku maramu. Bila je to Wilhelmijeva punica. Jednako! Njeno stanje se nije popravilo, dapae, pogoralo. _ Hm! A kako je bolesnicima? Pogledat u! Lijenik prie eni i povrno je pregleda. Nije nita bolje ree on. Mogu vam samo ponovno savjetovati da se pobrinete da bude toplo! A to je s lijekom? Nisam ga jo nabavio. Niste? Zato niste? Ja sam izdao doznaku i odredio da je odnesete u apoteku. Sad se Wilhelmi uspravio. Vi ste, dodue, odredili, gospodine doktore, i ja sam bio tamo, ali su mi uskratili lijek, jer nisam imao ime platiti tri marke. Osim toga, dugujem jo etiri marke za proli lijek. Gdje da doem do novaca? Nemam ni pfeniga u depu. To je teko! uzdahne lijenik. Ah* lijek je bezuvjetno potreban. to emo uiniti? Ja bih znao jedan izlaz, gospodine doktore! Vi niste samo lijenik rudarskog udruen ja, nego ste i lijenik sirotinje. Ne biste li mi mogli pomoi, da dobijem lijek badava ili da rni jo jedanput pozajme novac. Dr Werner slijee ramenima. Naravno, mogu pokuati. To je kako stoje stvari ovdje ak i moja dunost. Ali, dragi moj, ne jamim za uspjeh. Vi znate da je opina siromana. Kod ovakvih molbi uzimaju se u obzir najprije oni, koji su bez ikakve zarade. A vi ste jo uvijek u radnom odnosu. Recite mi, jeste li kada razgovarali s gospodinom Seidelmann om o svom poloaju? Wilhelmi se smrkne, a njegove se usne vrsto stisnu. Jesam ree on ali on ne eli da se njegovi radnici obraaju sirotinjskom lijeniku. 247 To je njegovo pravo i to mu se ne moe oduzeti, dok svoje ljude donekle plaa. Po mom miljenju za vas postoji samo jedan izlaz: traite drugo zaposlenje! Ja nisam nita drugo izuio. Crtajte za drugog poduzimaa! Zar ima ovdje netko drugi? Ako prekinete sa Seidelmann ovima, ne moete tako lako nai drugi posao. Zato su se ve pobrinula gospoda Seidelmann . Na ispaenom Wilhelmijevom licu javi se ukoeni izraz. On je bio estit ovjek, ali pod utjecajem tekog iskustva, postao je mualjiv i ogoren.

 Dakle, odluite se! ree lijenik. Hou li vas prijaviti kao socijalno ugroenog? Opet sam postao neodluan, gospodine doktore. A to onda, ako nakon toga ne dobijem vie posla? Lijenik je asak razmiljao. A kako bi bilo predloi on da od gospodina Seidelmanna zatraite predujam? Taj ne bih dobio. Ve mi je pozajmio etiri marke! Sveti Boe! usklikne izvan sebe lijenik. Pa to je oajno! On se uputi opet prema leaj ima u krajnjem dijelu sobe i pone bolesnike, ovoga puta i maliane, pomnije pregledavati. Ali zaas se opet naglo uspravi. Wilhelmi! Ovo dijete samo to se nije uguilo! Zar to niste primijetili? Treba odmah zarezati! Crta uzoraka zgrabi se za srce: Jesam, gospodine doktore! Ali mene ne moete prekoravati. Ja sam poslao po vas, nita manje nego pet puta, a jedanput sam bio i sam kod vas. Da, da, nisam bio kod kue. Ja sam vaoj gospoji rekao, kakvo je stanje ovdje, a vi ste mi po njoj poruili da ete doi ako bude potrebno. Pa, kako sam mogao slutiti, da je tako opasno? Vaoj je eni reeno da je u pitanju ivot djeteta. No, da ublaavao je lijenik, dok je vadio iz torbe svoj pribor i boicu sa tekuinom za unita248 nje klica. Tko god doje k meni, prikazuje svoje tanje kao vrlo kritino. Pa, kad bih se svakomu od njih odazvao, bio bih za mjesec dana do sri iscrpljen. A sada, dojite ovamo i drite djetece! Ja u zarezati. Crta uzoraka poslua, ga lijenik napravi zarez u drijelu djeteta tako da je moglo opet donekle slobodno disati. _ Tako ree on tada a sada u vam rastumaiti, kako ete dijete hraniti. Pribavite komad crijeva i sveite ga za jednu cjevicu, koju stavite djetetu u usta, a u crijevo ulijte mlijeko. Mlijeko? Da, i goveju juhu! Lijepo! Goveja juha! ponovi Ijutito crta uzoraka. Ali prije svega lijek. Morate ga svakako nabaviti. Vaa ena mora svaka dva sata uzeti jednu punu veliku licu, a svako dijete polovicu. Onda e ve kod treeg obroka boca od tri marke biti prazna. Nabavite, onda, jo jednu! Ja u odmah poduzeti potrebne mjere da se uredi va sluaj i razgovarat u u opinskom uredu. Po mlijeko i goveju juhu poaljite svoju punicu mojoj eni! A onda nastojte da vam Seidelmann to prije isplati vau plau, da moete nabaviti.drvo i ugljen i ostale ivene namirnice! Moda e vam uz to ipak dati jo mali'predujam. Stisnite zube, Wilhelmi, i ne gubite odvanost! Ovako se dalje ne moe! Dr Werner ode. Crta uzoraka priao je zaleenom prozoru, dah-nuo u led i napravio mali otvor, kroz koji je gledao za lijenikom. inilo mu se da e sad na divlje kriknuti i tako sebi dati oduka. Ali iznenada sklopi ruke. ,Boe, pomozi nam! Propadamo!' Ovaj vapaj htio je provaliti preko njegovih usana, ali ga je obuzdao. Nekad je molio i on, ali kasnije pritijenjen bijedom i nevoljom poljuljala se njegova vjera u Boga i u ljude. Sad je iznenada osjetio neiju ruku na svom ramenu. Prila mu je punica. Ona je bila pobona ena; oskudijevala je s njima, trpjela i smrzavala se, pa je ipak jo uvijek nala za njega rijei utjehe. Ona ga je
249

poznavala i znala je to se s njim dogaja. Drala je u ruci staru od itanja istroenu pjesmaricu i pruila je oajnom ovjeku otvorenu stranicu, a mravim prstom uprla u mjesto, koje je prualo utjehu. Sto e mi to? upita on gorko. Ostavi staru knjigu. Ona nam ne moe pomoi! Knjiga ne moe pomoi ustrajala je starica, ali moe onaj o kome se u njoj govori. Bog? Prezir mu zaigra oko usana. Sinko, ne grijei! opomenu ga starica. On je zapovjedio gavranima da hrane Eliju; nahranio pet tisua ljudi sa pet hlebova i dvije ribe, zato... Ostavi to, majko! prekine je zet. Ja bih bio sretan, kad bih sada imao samo jedan hljeb a riba se odriem unaprijed! Jesi li ula to je rekao lijenik? Najprije e mi pribaviti mlijeka, govedske juhe, a moda i lijek. A onda e doi novi izdaci. A zna li ti, koliko ja imam novaca? Zasad nema nikakvih novaca. Ni novia! Ni pfeniga! Pa, kako e onda kupiti drva, ugljen i petrolej za svjetlo? A bez svjetla ne mogu slijedee noi raditi, a moram zavriti crtariju uzoraka. Ne bi li ipak pokuao jo jednom kod Seidelmann a? oprezno je nagovarala starica. Lijenik te je takojer upuivao da to uini. Nema nikakvog smisla. Seidelmann ne da nita. Onda ga podsjeti na kasu pomoi. Kakvu kasu pomoi.

 Sirotinjsku kasu, za koju se sakupljalo u nedjelju. Wilhelmi se htjede ogoreno nasmijati. Ja nisam bio u nedjelju u krmi kad je rentijer drao svoje predavanje, ali mislim da se od ovdanje sirotinje nije moglo mnogo sakupiti. Pa, ipak je svaki dao neto! Dakle, i ti? Stara je ena porumenila, kao da je zateena pri nedoputenom djelu. Zar sam mogla drukije? upita plaho. Mislio sam da ti nema novaca! Imala sam dva pfeniga. Doji da ti priam! Dok si ti mislio da spavam, ja sam plela par arapa za uiteljevu enu. To se moe i u tami. Wilhelmi namrti elo. Tako, tako umjesto da se odmara i donekle ugreje u postelji, koja nije drugo nego hrpa dronjaka, ti rtvuje odmor i zdravlje! Koliko si zaradila na tom tajnom poslu? Trideset pfeniga. Dobro! To je tvoja zarada; ja nemam pravo pitati kako si utroila novac. Ali ipak sam radoznao to si s tim uinila. To ti radije neu rei pokuavala je starica izbjei odgovor. Ali kad se on namrtio, nastavila je brzo: Sjea li se da sam ovih dana nala nekoliko cigara straga u komodi pod starim stvarima? Sjeam. Bilo je sedam komada. Mora da sam ih ostavio onamo u sretnija vremena i zaboravio na njih. Misli? smjekala se starica. No, rei u ti istinu. Takvo to ne zaboravlja pu-a kao ti! Prije toga rekao si kako bi rado puio opet jednu cigaru. Pa, da, katkad se ne moe vie svladati, pa ti uteknu ovakve glupe rijei. Vidi, tada sam ja potraila posla da zaradim nekoliko pfeniga. Wilhelmi je zurio u staricu, kao da joj hoe prodrijeti do dna due. A to si uinila s novcem? upita on polagano. Kupila sam cigare... pst, nemoj me grditi. Samo najjeftiniju vrstu, uzela sam sedam komada za dvadeset i osam pfeniga. A onda si rekla, da si ih nala. Da, rekla sam! Njene su oi sjale. Ona je s njima gladovala i oskudijevala; rtvovala je noi da ispuni svome zetu nepromiljeno izraenu elju. On se raznjei. Morao se okrenuti da sakrije suze koje su mu navirale. Tada se brzo povrati, privine staricu k sebi i poljubi joj siJedu kosu. 251 Majko ree ti si doista prava majka! A to sa cigarama, to me obavezuje! Ti si tako nesebina i tako portvovana. Neu da me ti postidi. Idem Seidelmann u! Bit e to teak put, ali pomislit u na tvoju arapu i na tvoje cigare i bit e mi lake! Kada misli poi? Odmah sada! Inae bi mi moglo ponestati hrabrosti. Tako treba! pohvali ga starica. Moja baka je uvijek govorila: Najtee treba izvriti najprije! Martin Seidelmann nalazio se u svojoj poslovnici, kad je crta uzoraka Wilhelmi uljudno pokucao i skromno stupio preko praga. Donosite li nove uzorke? upita Seidelmann ne okrenuvi glavu. Zvuk njegova glasa bio je takav da je crta smjesta izgubio svoju teko skupljenu hrabrost. Jo ne prizna plaljivo. Tek e sutra ujutro biti gotovi. Tako? emu onda imam ve danas zahvaliti za vau posjetu? Na uvredljivu porugu, koja je izbijala iz tog pitanja, Wilhelmi htjede gnjevno planuti, ali pomisli na onih sedam cigara i na svu bijedu kod kue i svlada se. Moja ena i djeca lee teko bolesni. Upravo je bio lijenik kod njih i rekao da se na svaki nain moram pobrinuti za ogrev, dobru hranu, a prije svega za lijekove. Izjavio se spremnim da mi trenutno pritee u pomo. I tako sam mislio sam ah, ta, gospodine Seidelmann e, ne gledajte me tako mrko kao da sam va najljui neprijatelj. Vi biste mi trebali pomoi. Ne znam to da radim? Sutra ujutro donijet u vam uzorke, ali danas trebam hitno nekoliko maraka. Ne biste li mi taj novac predujmili, gospodine Seidelmanne? Ne -- odjekne hladno i tvrdo. Ali novac vam je siguran. Ve mi dugujete etiri marke. 252 To je tano, ali vi ste bogati i svejedno vam je hoete li mi sutra ustegnuti etiri, osam ili deset maraka. _ Ne, to mi nije svejedno. Trgovac mora da se strogo pridrava trgovakih naela. Odstupi li od njih, imat e od toga samo neprilike. Ne sjeam se, da sam vam ikada pravio neprilike usprotivi se Wilhelmi. O, da, dragi moj. A kad je to moglo biti

Evo, upravo sada! Vi znate da je moje naelo da nikada ne dajem predujmove. Kod vas sam to iznimno bio uinio, a sada umjesto da vratite novac, traite novi predujam. To je poneto nezgodno, dragi moj. Kad bih dozvolio da takve stvari preotmu maha na kraju bih odnio hlae na tapu, a vi se uope ne biste rijeili dugova. Uvidjet ete i sami da vam zbog vaeg vlastitog dobra moram odbiti molbu. Ali, gospodine Seidelmann e! Ta, zamislite: bolesnici, zima! Taj rnali iznos trebam, tako mi Boga, samo da ublaim onu najgoru bijedu. Ne priajte kojeta, prijatelju! odsjee trgovac gnjevno. Vi ste mali ljudi uvijek u najgoroj bijedi, i mislite da su oni koji su se marljivim radom i krajnjom tedljivou uspjeli izdii samo zato tu da vae profukane kune blagajne opet dovode u red. Ostavite me sa svojim jadikovkama u miru. Radije malo bolje gospodarite sa svojim prihodima! Wilhelmi stisne zube i proguta ogoreni odgovor pomislivi na sve ono kod kue, a prije svega na savjet koji mu je dala starica. Imam jo jednu molbu protisne napokon. Jo jednu? Valjda nije ta u vezi s onom prvom? Na alost jest - prizna crta. Nikako mu nije uspjelo, da svlada drhtanje svoga glasa. Dakle, ta je? upita Seidelmann nestrpljivo. Kako vidite nemam vremena za prazno naklapanje. 253

Ni
Gospodine Seidelmann e, vi me poznajete. Nitko ne moe o meni rei neto zlo. Uvijek sam se asno ponio, a kad me pritisla nevolja, nikome to nisam pokazivao. Nikada jo nisam moljakao, jer se cijelo moje bie tome protivi. Na stvar! Potedite me tog dugog uvoda, to hoete? Danas mi je voda dola do grla, gospodine Seidelmanne nastavi Wilhelmi, dok su mu se reenice jedva otkidale od ustiju. Moram se boriti; otac sam obitelji. Zato ne smijem odustati ni od ega to bi mi moglo pomoi. Vi mi odbijate predujam. Dobro, povlaim to. Ali pitam vas: zar biste li mi i jednu malu pripomo, milostinju takojer odbili? Milostinju? Kako to mislite? Pomislio sam, na mali poklon iz sirotinjske blagajne za koju je va gospodin brat u nedjelju sakupljao. To se mene ne tie. Obratite se na mojeg brata. Naravno trenutno ne moete s njim razgovarati. Dojite ponovo uvee. Na Wilhemijevu licu odrazi se zaprepatenje, muka i oaj. Gospodine Seideilmanne zavapi on vi ne znate to od mene traite! Da ekam do veeri i da se izjedam od brige i neizvjesnosti, to je previe. To ne bih mogao podnijeti. Preklinjem vas, uinite sa mnom iznimku. Va gospodin brat je dobar ovjek, on me sigurno ne bi odbio, i nee vam zamjeriti, ako se bez njegove dozvole posluite u moju korist s nekoliko maraka. ovjee, kako vi to sebi zamiljate? plane Seidelmann . Ja, dodue, upravljam blagajnom, ali smijem isplaivati iznose samo po narejenju rukovodioca. Osim toga, htio bih vas pitati da li ste u nedjelju uope prisustvovali sastankuc Ne prizna crta. Imao sam svoga posla, i...... Dobro, dobro! presijee ga Seidelmann . Budui da stvari tako stoje, ne treba da gajite nikakve nade neete dobiti nita.

_ Gospode. Boe, a zato ne? Jer svakako najprije dolaze u obzir oni koji su prisustvovali sastanku i suglasili se s visokim ciljevima moga brata, a: kudite uvjereni da je takvih molbi ve dosta stiglo. > Wilhelmi duboko udahne zrak. Shvaam to, gospodine Seideimanne ree utueno. Bijeda je ovdje u brdima velika. Ali vjerujte mi, moja se obitelj trenutno ubraja meju one kojima je pomo najhitnija. Ne, molim vas dopustite mi da dovrim. Meni samome nije nikako bilo mogue, da u nedjelju prisustvujem sastanku, ali moja je punica bila tamo. Pouzdano znam da je za sakupljanje novca, koje je pri tom bilo odrano, rtvovala svoja posljednja dva pfeniga. Dakle, u svakom sluaju ubraja se meju one koji su djelom pokazali da su suglasni s visokim ciljevima vaeg gospodina brata. Uzmimo, dakle, da govorim u ime te stare ene, koja je sa mnom zajedno u nevolji. Zar se na taj nain ne bi moglo urediti da..... Vrlo ste snalazljivi, moj dragi Wilhelmi smjekao se Seidelmann i tvrdi okrutni izraz pojavi se na njegovu licu. inilo se, kao da svjesno uiva u patnjama ovjeka koji tu pred njim stoji kao skrueni molitelj, kao da mu ini zadovoljstvo to je crtau mogao prirediti te gorke asove. Vi pronalazite sve vie smicalica da biste nali izlaz iz svojih neprilika. Ali moram vam objasniti da to ne ide tako kako to vi zamiljate. U tom asu podigne Wilhelmi glavu. Jednu, dvije sekunde zaprepateno je gledao lice svoga muitelja. Ono to se na njemu odraavalo bila je sama neumoljiva krutost. Ovdje se ne moe nadati nikakvoj pomoi. Crta se uspravi. Na njegovu se licu pojavi vrsta odluka da nee dopustiti da ga se dalje mui. Ve je htio otvoriti usta da izree odlunu rije, koja e okonati beskoristan razgovor, kad li odjednom Seidelmann, koji kao da je umio itati u njegovu licu i dranju, stane poputati. Wilhelmi ree i stade pred crtaa. Vi znate da sam vam uvijek bio sklon. 254

255 ovjek ga sumnjiavo pogleda, jer na takav ton; nije bio navikao kod trgovca. Je li tako ili nije nastavi Seidelmann . S druge strane znate in da sam uvijek dobroj radio izbjegavajui odgovori Wilhelmi. Radio ne radio, zbog vas ne mogu mijenjati svoja naela, ali moda se stvar moe na drugi nain rijeiti. Kako ste sad radili? Prema bojama, ili kao cjelinu? Kao cjelinu. Dakle, od onih pet je nekoliko uzoraka gotovo? Ve etiri. Posljednji sam zapoeo juer prije podne. Pa onda izreite ta etiri i donesite mi te listove prijeko Tada bih vam mogao isplatiti vau zaradu, a da se ne ogrijeim o svoja naela, a ni ne izloim gubitku. To bi bio izlaz! odahne Wilhelmi olakano. Na to jo nisam ni pomislio. Dakle, idite! Ja u vas ovdje priekati. Wilhelmi odjuri, i nakon kratkog vremena povrati se bez daha. No, da vidimo! ree Seidelmann milostivo. Uzme crtarije u ruku i stade ih promatrati. Lice poprimi smrknut, nezadovoljan izraz. Tada pristupi prozoru da bolji vidi. Hm promrmlja razoarano. Wilhelmi odjednom osjeti kako se sva njegova nada rasplinjuje. U istom mu se asu obrati Seidelmann. Jesu li to originalne crtarijec upita trgovac promatrajui Wilhelmija ispitljivo. Mislim, naime jesu li to vae vlastite skice i zamisli? Svakako. Niste li neto slino ve prije vidjeli? Ali, gospodine Seidelmann e, emu ta pitanja?! Svi uzorci, koje vam predajem moji su vlastiti pronalasci. Hm! U ovom sluaju izgleda da se varate Promislite malo! 256 Ne mogu se sjetiti nijednog uzorka koji bi bio slian ijednome od ova etiri. Zar zbilja! A ipak je jedan leao ovdje kad ste posljednji puta bili kod mene. Wilhelmi se tre kao pod udarcem bia. To to nisam vidio promuca on. Leao je tamo na stolu, upravo pred vaim oima. Tako mi Boga, o tom nemam pojma. Ostavite samo Boga po strani, moj dragoviu! Ja u vam cijelu stvar objasniti. Neki crta uzoraka traio je kod mene zaposlenje i poslao mi jednu od svojih crtarija. Leala je tamo na stolu, upravo vama pred nosom. Eno, tamo! Boje i linije oigledno su vam se usjekle u mozak a da moda toga niste bili svjesni. Nemogue! Pa, ipak mora da je tako jer sve ove etiri crtarije potpuno su sline onom uzorku. Takvo neto ne, gospodine Seidelmann e, tako neto mi se uope ne moe dogoditi. Nemojte samo to tvrditi! To se moe dogoditi i najveem umjetniku, i najboljem i najpouzdanijem radniku. Ne biste li, molim vas, moju crtariju usporedili s onim ostalima? To, na alost, ne mogu jer sam uzorak vratio. Wilhelmi bespomono spusti glavu. I to jo prostenje. Da, to je loe za vas i ao mi vas je. Ali tu se ne moe nita izmijeniti. Pod tim okolnostima vai su radovi za mene bez vrijednosti. Iza te krute odluke slijedila je kratka utnja. Tada Wilhelmi po posljednji puta pokua da spasi svoju stvar. Zar je usporejivanje mojih radova s onom crtarijom posve nemogue, gospodine Seidelmann e? Nemogue ba nije. Morali bismo dostaviti vae radove ili traiti ponovo onaj uzorak. to bi vam bilo milije? Razumije se ono drugo, tada bih se mogao sam uvjeriti.
17

Sablast ipraja

257 Hm, dragoviu moj, zar mi moda ne vjerujete? Ali, gospodine Seidelmann e, ta kako bih se usudio.....! Dobro, dobro. Ostanimo kod stvari. I u najpovoljnijem sluaju trebat e vremena. Zasada, dakle, ostajem pri tom da mi va rad nije potreban. A a novac? Valjda ne traite da u platiti rad koji je za mene potpuno bezvrijedan? Crta uzoraka vrtio je kapu u ruci. inilo mu se da e kriknuti od oajanja, no svlada se i skupi svu svoju snagu za posljednje pitanje: A predujam, gospodine Seidelmann e? Martin Seidelmann bijesno skoi. Predujam? to pitanje sada zaista vie nisam oekivao! Nisam vam ga dao ak ni

onda kad sam bio uvjeren da ete mi sutradan donijeti svoje radove; sada pak kad znam da e proi vie tjedana prije nego to ete mi donijeti neto novo, mogu vam ga jo manje odobriti. A od ega da dotada ivim? Promisli prije! ree Seidelmann takvim tonom koji bi i najdobroudnijeg i najstrpljivijeg ovjeka doveo do bjesnila. Crta uzoraka zakrgue zubima: Znate li vi, kome su bile upravljene rijei koje ste upravo izrekli? upita druim glasom. To je uzreica. Samo su se uvrijeile kao uzreica, gospodine Seidelmann e: prvobitno su to bile biblijske rijei. Taj je odgovor dobio Juda Iskariot kad se pokajao za svoje djelo i onih trideset srebrnika bacio pred noge sveenicima. Moda. Nato je otiao i objesio se. Zar da i ja to isto uinim? Moj dragi, od kakve bi koristi vaa smrt bila vaoj porodici upita Seidelmann hladno, gotovo podrugljivo. To su iskuenja iz kojih ovjek izlazi ojaan i proien. 258 Ili pak u njima propada. Ako je Bog doista ljubav, onda ne moe ovjeka dovoditi u takva iskuenja. To su bespotrebna raspravljanja za koja nemam vremena. Molim vas, ne trudite se dalje. A to e biti s one etiri crtarijec Njih u zasad zadrati da bih ih usporedio s onim drugim radovima. To je prema vaoj elji. Iza toga ete dobiti odgovor. Za danas smo zavrili. On se okrene od njega. Wilhelmiju je bilo kao da e se zaguiti. Otetura napolje. Strahovita zimska studen udari mu u lice; to ga opet osvijesti. Zaustavi se i pogleda niz ulicu. to sada? upita sam sebe. Kod pomisli na kuu podie ga jeza. Kako li e sad tamo praznih ruku stupiti preko praga. Bijeda i nevolja njegovih dragih opet e mu parati srce, a on im nee moi nita obeati. Naprotiv, morat e im donijeti vijest da ni sutra ni prekosutra, a ni slijedeih dana nee dobiti nikakvih novaca. Beskrajno ogorenje podie izmuenog ovjeka. Da s poslom zapone opet sve iznova, da izmisli i izvede nove uzorke? Bez hrane, svjetla, tople sobe i novaca za lijekove, koji e bolesnicima donijeti olakanje, na to se nije moglo ni pomisliti. Koraajui sporo, sputene glave naao se ubrzo pred svojim stanom, pa zatim u sobi gdje je stajao njegov crtai stol, a u kutu leaj njegove ene i djece. Punica ga nije trebala ni pitati za uspjeh njegova tekog puta. Vidjela je na njemu, kako stvari stoje. Pozove ga na stranu; neka joj barem tako ispria da to bolesna ena ne bi ula. Kad je Wilhelmi starici ispriao svu svoju nesreu i jad, pogladi ga ona svojom uvelom rukom po elu, htijui ga utjeiti. A, ipak ne smije izgubiti hrabrosti i vjeru u Boga! opomene ga. Ostani asak ovdje. Otii u za to vrijeme do supruge dra. Wernera i donijeti ono to nam je obeao. Kad se vratim preuzet u pasku nad bolesnicima, a ti poji do Crvenog mlina svome bratu- Ako ti ni on ne bude mogao pomoi, barem mu ispriaj sve to te mui; ponekada je i to veliko olak 259 sanje. Wilhelmi kimne glavom. Bio je sporazuman sa svime i na sve spreman; njegova volja i odlunost bile su skrene. ekao je gotovo jedan sat na povratak starice. Kad je stigla, dovezla je na saonicama kruha, jedan lonac mlijeka, a jedan juhe, neto maslaca i etiri jaja. Dovukla je i vreu ugljena i veliki sveanj drva. Bila je puna zahvalnosti prema lijenikovoj obitelji, koja joj je to sve poklonila. Njene rijei, koje su umirujui djelovale i na bolesnicu, poneto su razvedrile crtaa. Bez protivljenja dao se izgurati kroz vrata i otputio se prema Crvenom mlinu do svog brata. Ovaj je, dodue, bio i sam u nevolji, ali je bio neobino dobar. Ako mu i ne bi mogao pomoi, moda e znati neki savjet, a u svakom sluaju imat e za njega bar prijaznu rije shvaanja i suuti.

15.
U CRVENOM MLINU

Wilhelmi je poprenim putem iao iz sela prema Dubravi; na putu do nje nalazio se mlin izgrajen od crvenih opeka. Zbog toga su ga u okolici nazivali Crveni mlin. Bijae to stara poluruevna zgrada koja je leala na rubu ume ispred strme padine. Mlinar je ovdje mnogo godina radio kao sluga, a onda oenio kerku svoga gazde. Mlin je tako nasljedstvom doao u njegov posjed, dakako, sa svim dugovima kojima je bio optereen. Novi je mlinar bio marljiv i spretan, i sve do pred nekoliko godina gajio nadu da e se radom moi podignuti. No, tada je vlasnik ugljenokopa Boji blagoslov barun Wildstein sasvim blizu njega podigao parni mlin prema amerikom uzoru i od toga vremena Crveni mlin i po nekoliko tjedana ne bi radio. Wilhelmi je hodao dolinom i doskora ugledao kako se die dim iz dimnjaka starog zdanja. Oni si bar mogu priutiti toplu sobu, mislio je u sebi. Kad je stupio u trijem kue, zagolicaju mu nos ugodni zamamni mirisi. Peenje? zaudi se on. Pa jo od divljai, kako se ini. Kako dolazi brat do toga? Ta, nije valjda.... Wilhelmi pokuca, a iz sobe se zauje glasno Unutra. Pridolica pritisne na kvaku i zatee svoga brata i njegovu enu za stolom. Mlinar je bio vrlo slian svome bratu, no mnogo bolje uhranjen nego ovaj; njegova je ena gotovo bila

261

debela. Ipak se na licima obojice moglo vidjeti da Ih brige nisu potedjele. Dolazi ba u pravo vrijeme povie mlinar. Sjedni i ruaj s nama! Ta to mirie na peenku od divljai! Srnei but! Odakle ti tako skupo jelo? To je dar. Od koga? To je moja tajna. Onda radije ne bih...... Glupost! Ta nisam postao zvjerokradica! Sjedni samo i prioni! Crta poslua, iako poneto oklijevajui. Mlina-rica mu donese tanjur i jedai pribor, a onda opet sjedne za stol. Wilhelmi je brzo svladao svoje sumnje zbog porijekla peenke. Onako strahovito gladan prione estito i odree veliki komad. No upravo, kad je htio prvi zalogaj staviti u usta, odjednom opet zastade. to je? upita mlinar. Ne mogu. Moja ena i djeca! Odloi no i vilicu i nasloni se na stolcu uzdahnuvi duboko. Mlinar zaujeno zakima glavom, a njegova ena kimne odobravajui. ini mi se da znam to mu fali. Ne moe jesti jer mu ena i djeca nemaju to gristi. Je li tako, urjae? Da prizna crta. Uguio bih se od tog zalogaja. Njegov se brat u neprilici nasmije: Da, da takav si ti! Izvana krut momak, a iznutra mekan kao guja mast. Ali, ako je samo to, onda samo estito zagrabi. Imamo jo i za tvoju enu i djecu. Dobili smo itavu srnu. Cijelu srnu? Zar moda od umara Wunderlicha? Takvo dobro djelo sasvim je u njegovom duhu, sve kad bi se zbog toga morao odrei nekoliko slasnih

rukova. Sad neu rei ni da ni ne. Najprije da jedemo, a onda e sve doznati. 262 Wilhelmi se sad nije vie dao moliti, i za kratko vrijeme pojede svoj komad mesa. No, dobro si ti to danas odrapio! nasmije se mlinar. Vjerojatno si sve dosada postio? Svakako uzdahne njegov brat. U posljednje mi je vrijeme ilo bijedno. I nisi doao prije k nama? Pa, to u kod vas? Ta znam da imate svojih vlastitih briga. Mlinarica omjeri svoga urjaka suutnim pogledom. Zar je kod kue doista tako loe? upita tiho. Na alost kimne crta. Mi se nismo tako dobro namjerili kao vi. Imate peenku, toplu sobu i, kao to ujem po klopotanju mlinskog kola, posla. Hvala Bogu, posla imamo! ree mlinar. Kad bi samo tako ostalo. Mlinarica spusti glavu, kao da hoe da zatomi primjedbu koja joj je bila na ustima. U tom asu zauje se izvana zvonce. Mlinar morade izai da bi nanovo nasuo ita. Tebe mui neka briga? ispitivao je crta, kad je ostao sam s mlinaricom. I te kakova! uzdahne ena Smije li se saznati, to je to? Valjda e ti on sam rei. I molim te, urjae, kao Boga, odvrati ga od toga! Zar brat ima neku lou namjeru? Da, da!" Uini mi uslugu i nastoj da ga na svaki nain od toga odvrati. Odmah nakon toga bude njihov razgovor prekinut; mlinar se povrati i dobaci eni pitajui pogled. Aha, po svoj prilici ti se ve potuila ree on uz dobroudni smijeak. Pokupi to sa stola, Paulino, i pouri natrag. Brani drugovi moraju biti iskreni mejusobno. Treba da i ti uje, to e brat na to primijetiti. Ona pospremi stol, a onda opet sjedne kraj obojice mukaraca. Dakle, kod kue je loe? zapoe mlinar. Loije nego ikada. Da nemate to jesti, ve si rekao. Uostalom, kod nas je otprilike ve bilo isto tako. 263
A ena i djeca lee na smrt bolesni. . Mlinarici se napune oi suzama. Wilhelmi je to vidio i vie mu nije bilo mogue da se svlada. Nasloni ruke na stol, a glavu poloi na njih i tiho zaplae. Mlinar ga htjede utjeiti, ali ena mu odmahne. Imala je pravo. Kad se ovjek isplae, bude mu lake. Zato su ostavili crtaa, dok nije sam podigao glavu i obrisao suze. Ne smijete se uditi, ako iz ovjeka jednom provali ree on, kao da se mora ispriati. Kod kue to nikada ne smijem sebi dopustiti.

 Dobro je, urjae kimne mlinarica. Svakako, olakaj srce! Wilhelmi sada iskali sav svoj jad s due. Naposljetku im ispria potanko to mu se dogodilo kod Martina Seidelmann a. Mlinar udari akom o stol. To je loe, vrlo loe. Takvo neto ne bih bio o njemu pomislio jer prema nama je bio ljubazniji. Prema vama? Kako? Poslao nam je posla. Za njega sada meljemo; zato se nae kolo nakon mnogo vremena opet okree. Za Seidelmann a? zaudi se crta. to e mu toliko brano i odakle mu ito? Obitelj mu nije tako velika da zbog krunog brana mora u mlin. U tom ima mnogo raunice. ito je dobio s one strane granice; ja ga meljem, a on prodaje brano na veliko. On kae da u tome dolazi na svoj raun. A gdje lei ito? Gore u paromlinu. Ali oni to ne mogu sami posvravati jer je stvar hitna i zbog toga treba da pomognem. Tako imam posla za due vrijeme, a on mi je, da bi bio sigurniji, dao sto maraka predujma. Stotinu? .... Nevjerojatno! To uope nije njegov obiaj! Mlinarica dobaci svome muu znaajan pogled, oima pokae na urjaka, a onda, dok crta nije gledao, uini prstima kretnju brojenja novca. Vidi, dakle nastavi mlinar da za neko vrijeme neemo imati nikakvih briga. Hm, etrdeset maraka mogao bih konano i odvojiti. Ako su ti potrebne, moe ih dobiti. 264 Wilhelmi skoi sa stolice i zabulji se u brata i ogoricu kao mjesear. Gospode Boe etrdeset maraka! To ne moe _ to nikako ne moe biti istina. inilo se kao da taj prizor nije bratu ugodan. No, dakle? upita on. Hoe li? I te kako hou! On, to vam nikada neu zaboraviti. Sad mi je lake pri dui. Imat emo jesti, ogreva i moi emo kupiti i lijekove. Upravo sam se preporodio. ini mi se kao da mi se ukazao anjeo spasitelj. No, no smjekala se mlinarica. I mi smo ljudi, a osim toga dunost nam je pomoi, ako je mogue. O, ti dobra duo! Ali sad me pustite da odem. Moji su kod kue u nevolji. Ni aska vie neu da ih ostavljam u neizvjesnosti. Crta se htjede okrenuti prema vratima, premda onih etrdeset maraka nije jo ni primio. Ali mlinar ga sprijei i pokae na stolac s kojega je bio ustao. Jo samo as zamoli ga. Ma kako loe bilo kod tebe kod kue, oni e jo nekoliko asaka izdrati. Moram ti neto priati, a onda te zapitati za savjet, jer bih volio znati to ti o tome misli. Crta sjedne ponovo, a mlinar se u neprilici poee iza lijevog uha. Dakle, Paulino obrati se konano svojoj eni kako da zaponem? Stvar je ipak poneto udna. Da kimne ona vrlo udna! O emu se radi upita Wilhelmi. Hm! O jednom poslu. S kim? Sa hm no, napolje s tim sa Sablasti ipraja! Pun oekivanja promatrao je mlinar lice svoga brata. Drao je da njegovo priznanje mora na crtaa djelovati kao onaj poznati grom iz vedra neba. No, prevario se. Wilhelmi se nije prepao, niti skoio sa stolice, pa ak niti ikakva rije iznenajenja nije prela preko njegovih usana. Tek bljesak njegovih oiju 265

odavao je dojam koji je ta nevjerojatna vijegt ostavila na njega. A tako ree tada neobino mirno. Zar ti je voja krijumara poslao glasnika? Ne, sam je doao k meni. Kada? U nedjelju! Molim te, ispriaj mi to potanko! Dakle, poznato ti je da su moja i umareva ena dobre znanice. U subotu uvee otila je Paulina u umariju i ja sam ostao sam, sve do neto prije ponoi. Odjednom je netko zakucao na prozorski kapak. Mislio sam da je Paulina, i to me zaudilo jer koliko sam znao, ona je bila ponijela sa sobom klju. No, kad sam otvorio ulazna vrata na moje najvee iznenajenje, stajao je preda mnom jedan ovjek. Bila je to Sablast ipraja. Jesi li je odmah prepoznao? Kako je izgledala? Isprva, naravno, nisam mogao nita razaznati, jer je stranac bez ustruavanja pokraj mene uao u kuu, a ja u vei nisam imao svjetla. 'Jeste li sami?' upitao me je. ,Znam da je vaa ena kod umara, pa hou da iskoristim priliku da s vama govorim. Pustite me u sobu i' Poao je ispred mene, a ja sam ga slijedio. I sada je stajao preda mnom, upravo onako kako ga uvijek opisuju: hlae u izmama sa sarama, kratki kaput i eir; na licu crna krinka. Glas mu je ispod nje zvuao uplje. A tako! ponovio je Wilhelmi jo uvijek neobino mirno. A to je htio od tebe? Gotovo i nasluujem. Ne, to ne moe naslutiti. Zahtijevao je od mene neto izvanredno: stranji podrum.

 A ti si pristao na taj prijedlog? Nije to bio prijedlog, nego zahtjev. Misli li, moda, da me je mnogo molio ili pitao? Pa, pitati te je morao. Nije mu palo ni na pamet. Zatraio je da mu odstupim podrum i za to mi je ponudio godinje dvjesto maraka najamnine. Polovicu svote odmah mi je isplatio. Aha! Dakle, novac koji mi posujuje potjee od Sablasti. Ne. Moe ga mirno primiti. Od Seidelmanna je. Onih stotinu maraka od Sablasti lei jo netaknuto. Ali da li zna u kakvu se opasnost uputa? On e tvoj podrum upotrijebiti kao spremite za svoju krijumarsku robu. Pa to je jasno. Ne, nipoto! I to je upravo ono to nikako ne shvaam; on mi plaa godinje dvjesto maraka da bi mogao moj podrum zatrpati! Kasnije, kad na ugovor istee, mogu ga opet dati otkopati. To nikako ne razumijem prizna crta. Moda te vara? Ne uvjeravae ga brat. On doista zatrpava podrum. Do danas uvee moram ga isprazniti, a klju ostaviti unutri. Za etrnaest dana izjavio je neprijatan posjetnik mogu se uvjeriti da je podrum zaista zatrpan, a onda klju ponovo uzeti. Dakle, vidi, da opasnost uope ne postoji. Crta uzoraka polako odmahne glavom. To e se tek vidjeti ree zamiljeno. Ali uvijam da se, moda nisi mogao oprijeti. Sablast ipraja obiava svoje zahtjeve potkrjepljivati tekim prijetnjama; i jao onome, tko se usudi oprijeti se tom tajanstvenom strailu. Pa to je ono! povie mlinar. Sablast mi je zaprijetila smru ako se budem ustruavao, da joj predam svoj podrum; u protivnom pak sluaju da u vrlo brzo osjetiti kako se moj poloaj popravlja. Pristao sam dakle, nakon to mi je obeao da e stvar tako urediti, da ni u kojem sluaju neu imati od toga neugodnih posljedica. A sad dolazi ono najudnije u tom dogajaju. Ve drugog dana pojavio se u mlinu Seidelmann i donio mi posla? Zar to nije kao bajka? Hm gunjao je crta. Ja ne vjerujem u bajke. One su za djecu, a ne za nas. Kae da je Seidelmann doao k tebi, i to otac. 266 267 Da, otac. Ve sam ti potanko ispriao, kako hote da mu ito brzo sameljem jer bi brano mogao dobro prodati. I ti doista misli da ta narudba ima neke veze sa Sablau? O tom nema sumnje. Nou dobijem obeanje da e mi ekonomski biti bolje, ako podrum predam, a slijedeeg dana dolazi ta divna narudba. To nije samo sluaj i sticaj okolnosti. Hm! Pa kako objanjava tu vezu? Dugo sam razbijao glavu zbog toga, i najzad mi je sinulo. Kad se ta stvar dobro razmotri, ba i nije tako zagonetna. Sablast vri nevjerojatan pritisak na sve ljude u Hohenthalu i okolici. Ona je kao neki neokrunjeni kralj ovdje u brdima. Bijedni joj narod slui kao krijumari, jataci, glasnici, a i drugaije, ve prema potrebi Sablasti. Ostale ostavlja u miru. Ali oni koji joj trebaju, moraju joj se bez prigovora pokoriti, inae im je ivot tako bijedan da je bolje da odmah nabave ue i objese se. Ali, upamti: siromani svijet. Tako sam uvijek mislio. Ali moj me je sluaj drugaije pouio. To, to je Seidelmann tako brzo doao k meni i donio mi narudbu, sigurno se dogodilo pod pritiskom Sablasti. Pa i Seidelmann ovi, ti najvei bogatai cijeloga kraja i jo daleko van njegovih granica, izuzevi baruna Wildsteina, dakle, i ti Seidelmann ovi moraju se pokoriti volji tajanstvene Sablasti ipraja. Tko zna, kakva ugnjetavaka sredstva ima kralj krijumara u svojim rukama i protiv tog nezavisnog poduzetnika. Kad se o tom pravo razmisli, ovjeka podije strah i groza. Gledano s tog stanovita, ne moe se ovakvom bijednom javlu, kao to sam ja, vlasniku Crvenog mlina, zamjeriti to se nije opro ugnjetavakoj sili Sablasti. Mlinar zauti i pun oekivanja pogleda svoga brata. I njegova ena, koja je sa strahom sluala razgovor, obrati se sad crtau da uje njegovo miljenje. Ali ovaj je samo buljio preda se, a da nije otvorio usta. Tada mu brat dovikne, kao da ga hoe prenuti iza sna. 268 Hej, ti, reci bar jednu rije! Sto misli ti o tome? Wilhelmi se uspravi: Sto o tome mislim? A tako. Pa, da moda ima pravo. A moda i ne. Glavno je, da sad bolje ivi. Priaj samo dalje! Nema tu vie ta priati promrmlja mlinar. _ Jedino moda jo ono o srni. Naao sam je juer uvee pred ulaznim vratima zajedno s ceduljom, na kojoj je stajalo: Dar od Sablasti ipraja. Uostalom bilo je glupo nadoda on smjekajui se smeteno to je Paulina prispjela upravo dok sam pregovarao sa Sablau. Bila se tiho oduljala u kuhinju i odanle sve sluala. Tek, kad je Sablast otila, opet se pojavila. Sada je sva prestraena. Ali, po mom miljenju, ene tu nemaju to da se upleu; to su muka posla. Pa, ipak! prigovori gospoja Paulina. Sablast postupa protuzakonito. Taj je ovjek ne samo krijumar, nego i ubojica, i tko s njime uruje, takojer potpada pod zakon. Ali, eno! Ta urazumi se! Moda ima i pravo, ali treba da promisli, kakvim mi se prijetnjama zaprijetila Sablast. Da nisam pristao na njezin prijedlog, stvorio bih bio od toga ovjeka neprijatelja, a to bi me onda moglo stajati ivota. Sablast ne zazire od toga, da svoga protivnika uutka.

ena uzdahne i zauti. Ali sad je zato crta stao govoriti, premda to nitko nije naroito traio. Da, to se svakako od nje moe oekivati pristane on uz brata. Sablast je bezobzirna i okrutna; to sam i sam na sebi iskusio. Mlinar pogleda brata u udu. Ti na sebi? upita on. Zar ima s njime nekih veza? Crta kimne glavom zategnutih usana. Tako, tako, napola! Na alost! Taj nitkov trai od mene, da mu posluim kao glasnik. Dosada mu Jo nije uspjelo da me dotle dovede, premda je to nastojao svim silama. Dakle je s tobom govorio? 269

Da. Ve me nekoliko puta vrebao, kad bih izmeju posla uvee na pola sata iziao, da udahnem zraka. Taj je ovjek istovremeno i drzak i lukav da iskoristi povoljne prilike. Poznato mu je da sam u nevolji, a sila kola lomi. Na to on i rauna. Kad je ovjek u bijedi i gleda kako mu gladuju i nestaju ena i djeca, prihvaa smjesta svaku pomo, koja mu se nudi i lako uutkava glas savjesti, koji inae kao estit ovjek slua. Moete zamisliti, kako mi je teko bilo triput odbiti ponudu napasnika. Svakog puta obeao mi je itav talir, samo za isporuku pisma u okolici. Ali ostao sam postojan. Blago tebi odobri miinarlca. Cista savjest je.... No, ne doree. Mu je uutka Ijutitom prijetnjom: Prestani eno! Ja zaista nisam nikakva hulja, i uvijek sam drao do svoga potenja. Ali ovjek mora da ivi, a naroito otac obitelji ima dunosti prema svojoj porodici. Vidi i sama to je bratu donijela njegova nepokolebljivost. Golu bijedu! Tko zna, kako je Sablast protiv njega rovarila, prije svega kod Sei-delmanna. A to e se i nastaviti, bude li se i dalje opirao. Drim da sam vam as prije stvar dovoljno razjasnio. estitost amo estitost tamo, doao sam do zakljuka da se Sablasti ne moe oprijeti, ako ti mahne. Inae se ovjek u Hohenthalu i okolici ne moe probiti. Ako se vlastima ove okolnosti ine nepodnoljivima, neka se pobrinu za pomo i kralju krijumara pripaze na prste. Ali oni tome nisu dorasli. Nesposobni su da nas zatite od tog okrutnog ovjeka. Dakle, treba da sami sebi pomognemo. Ako ima i trunka razbora, brate, ravnat e se ubudue prema tome. ena ne ree vie nita, a crta se duboko zamisli. Da, da! promrmlja za sebe. Promislit u o tome. Tada naglo ustane. Sad moram kui. Moji me nestrpljivo ekaju. Donijet u ti novac ree mlinar. On se udalji i za kratko vrijeme donese obeanih etrdeset 270 maraka. Oi crtaa uzoraka zasjaje od ganua i radosti, dok ih je spremao. Brate moj, to je pomo u najteoj nevolji! ree. Sad opet imamo to jesti. Moji e dragi opet ozdraviti. Moda e biti i za due. Bit u izvanredno tedljiv, a prije svega ove u noi u naloenoj sobi izraditi nekoliko novih uzoraka, koji e sigurno neto vrijediti. 271

16.
IZMEDJU VEERI I JUTRA

Arndt i Wunderlich vratili su se iz grada u umariju. Sluga Christian dobio je bogatu napojnicu koju je spremio sa zadovoljnim smijekom. Iznos koji je seljak s ribnjaka imao primiti za svoju uslugu, predao mu je poslije podne sam umar. On se sam ponudio za taj posao, jer je ve osjetio da e kod kue teko moi izdrati. Muio ga je nemir, i grozniavo oekivanje nove pustolovine, koju mu je Arndt bio obeao. Sastanak sa Sablau! Eh, to je bilo upravo po umarovu ukusu! Ni na to drugo nije mogao vie misliti. I prema uzreici: Kad je srce prepuno, usta < se ne daju zatvoriti, estitom je supruniku bilo prilino teko da uti pred svojom Baricom. Budui da je jo bila veljaa, brzo je padala tama, a nebo se uz to prekrilo jo i tankim slojem oblaka, koje nisu: mogli probiti ni mjesec ni zvijezde. Veera je ovoga puta u umariji protekla brzo i utei. Tada Wunderlich dohvati svoju lulu, upali je i stade nestrpljivim koracima mjeriti sobu. Pa ta ti je? zaujeno e umareva ena. Danas si kao samo ivo srebro. To ti ne razumije. Jo me eka vaan put, Gospode Boe! Ta, valjda nisi u tragu kakvom zvjerokradici? uvaj se, stari! Ako te nastrijele....
272

Glupost! zabrunda Wunderlich. Ne pomiljaj na zvjerokradice. Imam vanijeg posla. Poi u s gospodinom bratiem. A, tako! To sam zapravo mogla i naslutiti. Gospodin brati postao je odjednom kod nas glavna osoba. Pa, i jest. Barice, kaem ti, kad bi ti znala ono to ja znam! umar duboko uzdahne, tako da ga je muila tajna koje se nije smio rijeiti. Kaem ti, to je ovjek! udit e se!

 emu? Hm! emu! I to mi je pitanje. Na to ti ne smijeni odgovoriti. Ali strpi se, Barice, ve e sve doznati. U tom asu zakuca netko na sobnim vratima. Arndt, koji je veerao gore u svojoj sobi, doao je po Wunderlicha da zajedno poju na taj znaajni put. U tren oka navukao je Wunderlich svoj kratki, debeli kaput, a na glavu stavio pusteni eir. Tada dohvati svoju puku. Da je ponesem? obrati se Arndtu. Ovaj samo kimne glavom, upravivi umarevoj eni tek nekoliko kratkih rijei. Ako bi u naem odsustvu netko pitao za vaeg mua, molim vas, nemojte rei da je poao sa mnom. On je u umi, i vratit e se vjerojatno tek oko pola noi. To e dosta jati. Nato obojica napuste kuu. Arndt odredi smjer. Poao je u pravcu ugljenokopa. umar to primijeti sa ujenjem. Zar ete prema ugljenokopu, gospodine bratiu? - zapita on. Da, upravo to hou. Tamo je uglavljen sastanak. uvar Laube e me najaviti Sablasti ipraja. Wunderlich poluglasno zazvidi. Laube? Taj stari podlac? Djavo ga znao, uvijek sam u njega sumnjao da ba nema iste prste. Ali da spada meju najpovjerljivije osobe Sablasti, ne, to doista nisam mogao slutiti. Dakle tako, Laube e vas najaviti. Smije li se upitati, to predstoji dalje, prije svega, kakvu ulogu treba da ja veeras odigram?
18

Sablast ipraja 273

Upravo sam vam sada htio dati potrebne izjavi Arndt. Dakle sluajte: kad bud domaku ugljenokopa, rastat emo se. Lako je da me oekuju pa bi u blizini mogao biti kakav Vano je da nitko ne nasluti, da ne dolazim sam. u ravno prema kui gdje stanuje Laube. Upravo | suprot kui stoji jedna upa.... Znam je potvrdi Wunderlich. Tamo! gore dobro snalazim. Tim bolje! Ta upa je mjesto koje smo za sastanak sa Sablau. to mislite? Hoete li se stranje strane moi privui upi a da to nitkd; opazi? - No, i te kako! Sitnica za starog lovca. Pouzdajem se u vau spretnost, moj dragi derlich. Ako bi vas protiv svih oekivanja netko | krio i zaustavio, moda biste se mogli izgovoriti ne slubenim putem. Mogu, svakako, gospodine bratiu! Treba da kaem da sam ovdje u blizini naiao na koju je neki lupe postavio da uhvati kakvog njelog zeca. Meni se nitko ne moe suprotstaviti. Ok zemlja pripada gospodinu barunu, u ijoj se ^shibi lazim. Dakle, imam opravdanje, tavie i du ovdje okolo tumaram. Sjajno! pohvali ga Arndt. A sada Dok budem u upi sa Sablau vodio razgovor, vi J straariti sa stranje strane daare. To e viestruku korist. Prvo, pretpostavljam da et&| taj nain uti itav na razgovor. Kroz tanke ut ete svaku glasnije izgovorenu rije. Drugo, ete pripaziti da se oko upe ne ulja kakav sumnj: koji bi me kasnije uhodio i njukao za mnom, dagod se okrenem. Takvog momka treba da naj zazlen i neupadljiv nain zadrite podalje od Ali oprez! Nitko to ne smije primijetiti. A tree, puku spremnom. U takvim se prilikama nikad moe predskazati ishod stvari. Budete li uli djeli da se na mene sprema napadaj, tada usk No, pri tom jo uvijek ne treba da priznate, moj saveznik. Pa, mogli ste se sasvim sluajnog 274 blizini. Ali to bi dolo u obzir samo u krajnjem slu-' Ako bude ikako mogue, ostanite u pozadini f^zumijete? Ta nije stari Wunderlich pao na glavu smijuckao se umar. Znam ve to treba da radini, pitanje je samo gdje i kako emo se opet nai, kad razgovor bude dovren. Hm. Imate li kakav prijedlog? _ Pa, drim, da ete kasnije udariti putem prema Hohenthalu? Isprva da. Kasnije u skrenuti na cestu prema gradu. Treba da izazovem dojam da u se jo noas vratiti u grad. Vrlo dobro. Upravo tako zamiljao sam i sam tu cijelu priu. A sada pazite! Kad proete komad ove ceste, udarite kroz jedan mali seljaki gaji. Tamo u vas ja ekati. Doi u tamo poprijeko preko polja. Bit u dakle u svakom sluaju tamo prije vas. Prije toga jo u samo provjeriti, da li je va put natrag siguran, a onda u nestati. Sve je dakle bilo dogovoreno. U gutiku pokraj puta detektiv je stavio na glavu vlasulju i nalijepio bradu, kako je to bio uinio ve kod svog prvog sastanka s neznancem. Sad su se pribliavali rudokopu, i kao to je bilo dogovoreno, ovdje su se rastali. Wunderlich je uronio u tamu s desne strane staze, dok je Arndt upravio korake ravno prema postrojenjima rudokopa. Na svoje najvee uenje nigdje nije mogao otkriti ni ive due, a on je upravo raunao s time da e ga ovdje saekati. Naposljetku je poao prema stanu uvara Laubea i tamo pokucao Ha vrata. Uskoro se ona otvore. Laube je zirnuo u tamu. .- to je? pitao je kratko i otresito. Arndt desnom rukom prijee preko desnog oka. Ve prije se bio postavio tako da je na njega padao slabi trak svjetla, koji je iz otvorene vee dopirao pred |Jcuu. Laube je tu kretnju trebao jasno vidjeti.

 Oekuju me ree Arndt. Ah, to ste vi! Pa ve ste se za juer najavili.

275 Upravo sam vam sada htio dati potrebne upute izjavi Arndt. Dakle sluajte: kad budemo na domaku ugljenokopa, rastat emo se. Lako je mogue da me oekuju pa bi u blizini mogao biti kakav uhoda. Vano je da nitko ne nasluti, da ne dolazim sam. Poi u ravno prema kui gdje stanuje Laube. Upravo nasuprot kui stoji jedna upa.... Znam je potvrdi Wunderlich. Tamo se gore dobro snalazim. Tim bolje! Ta upa je mjesto koje smo uglavili za sastanak sa Sablau. to mislite? Hoete li se sa stranje strane moi privui upi a da to nitko ne opazi? No, i te kako! Sitnica za starog lovca. Pouzdaj em se u vau spretnost, moj dragi Wunderlich. Ako bi vas protiv svih oekivanja netko otkrio i zaustavio, moda biste se mogli izgovoriti nekim slubenim putem. Mogu, svakako, gospodine bratiu! Treba samo da kaem da sam ovdje u blizini naiao na zamku, koju je neki lupe postavio da uhvati kakvog izgladnjelog zeca. Meni se nitko ne moe suprotstaviti. Okolna zemlja pripada gospodinu barunu, u ijoj se slubi nalazim. Dakle, imam opravdanje, tavie i dunost da ovdje okolo tumaram. Sjajno! pohvali ga Arndt. A sada dalje! Dok budem u upi sa Sablau vodio razgovor, vi ete straariti sa stranje strane daare. To e donijeti viestruku korist. Prvo, pretpostavljam da ete na taj nain uti itav na razgovor. Kroz tanke zidove ut ete svaku glasnije izgovorenu rije. Drugo, moi ete pripaziti da se oko upe ne ulja kakav sumnjivac; koji bi me kasnije uhodio i njukao za mnom, ku-dagod se okrenem. Takvog momka treba da na bezazlen i neupadljiv nain zadrite podalje od mene. Ali oprez! Nitko to ne smije primijetiti. A tree, drite, puku spremnom. U takvim se prilikama nikada ne moe predskazati ishod stvari. Budete li uli ili vidjeli da se na mene sprema napadaj, tada uskoite* J No, pri tom jo uvijek ne treba da priznate, da ste moj saveznik. Pa, mogli ste se sasvim sluajno nalaziti 274 u blizini. Ali to bi dolo u obzir samo u krajnjem sluaju. Ako bude ikako mogue, ostanite u pozadini. Razumijete? Ta nije stari Wunderlich pao na glavu smijuckao se umar. Znam ve to treba da radim, pitanje je samo gdje i kako emo se opet nai, kad razgovor bude dovren. Hm. Imate li kakav prijedlog? Pa, drim, da ete kasnije udariti putem prema Hohenthalu? . Isprva da. Kasnije u skrenuti na cestu prema gradu. Treba da izazovem dojam da u se jo noas vratiti u grad. Vrlo dobro. Upravo tako zamiljao sam i sam tu cijelu priu. A sada pazite! Kad projete komad ove ceste, udarite kroz jedan mali seljaki gaji. Tamo u vas ja ekati. Doi u tamo poprijeko preko polja. Bit u dakle u svakom sluaju tamo prije vas. Prije toga jo u samo provjeriti, da li je va put natrag siguran, a onda u nestati. Sve je dakle bilo dogovoreno. U gutiku pokraj puta decektiv je stavio na glavu vlasulju i nalijepio bradu, kako je to bio uinio ve kod svog prvog sastanka s neznancem. Sad su se pribliavali rudokopu, i kao to je bilo dogovoreno, ovdje su se rastali. Wunderlich je uronio u tamu s desne strane staze, dok je Arndt upravio korake ravno prema postrojenjima rudokopa. Na svoje najvee ujenje nigdje nije mogao otkriti ni ive due, a on je upravo raunao s time da e ga ovdje saekati. Naposljetku Je poao prema stanu uvara Laubea i tamo pokucao na vrata. Uskoro se ona otvore. Laube je zirnuo u tamu. Sto je? pitao je kratko i otresito. Arndt desnom rukom prijeje preko desnog oka. e prije se bio postavio tako da je na njega padao slabi trak svjetla, koji je iz otvorene vee dopirao pred ^u. Laube je tu kretnju trebao jasno vidjeti. Oekuju me ree Arndt. Ah, to ste vi! Pa ve ste se za juer najavili.
18*

275 Jesam. Ali bilo mi je nemogue doi. Nadam se da mogu jo i danas razgovarati sa ovjekom s kojim elim stupiti u vezu. Pokuat u. Svakako morate se neko vrijeme strpiti. Najbolje da poete odmah prema upi. Dobro! Tamo u poekati. Laube ponovo nestane u kui, poto je vrlo bri-ljivo zatvorio za sobom vrata. Arndt poe prema taglju. Putem je dobro gledao oko sebe, ali ni sad nije mogao zamijetiti nikakvo njukalo ili uhodu. U taglju se koliko je mogao udobnije smjesti na slami i stade oslukivati u tami. Jednom mu se uini, da je sa vanjske strane daare uo lagani tropot. Po svoj prilici bio je to Wunderlich na svom mjestu straara. Arndt je dobro pazio da se ne izda kakvim glasom prepoznavanja, jer nije bio siguran da li ga ipak moda tkogod potajno ne promatra. Tako je prolo otprilike pola sata. Tada se otvore vrata taglja. Netko unie. Arndt se pomakne i nakalje da bi upozorio na svoju prisutnost. Tko je tu? upita ovjek koji je upravo doao. Onaj od prekjuer odgovori Arndt. Juer sam vas uzalud ekao uo se prilino opori odgovor. Na alost. Nije se moglo drugaije. I tako sam ve ranije bio odredio dva dana predaha. Inae mi ne bi palo na pamet da na sebe navuem nemilost svemone Sablasti ipraja.

Neznanac se resko nasmije. Tako, tako. No, to ba ne uzimam kao istu istinu, ve prije kao podrugivanje. Uostalom, neemo se zadravati kod predgovora. uo sam da ste prilino dobro o svemu obavijeteni. Ipak treba da sam na oprezu. Ne vjerujem vam, i mogu da kaem da neete ivi napustiti ovo mjesto, ako me ne uspijete potpuno uvjeriti da niste moda neki dounik, ili ak i prerueni detektiv koji se digao protiv mene ili mojik ljudi. Sto mu gromova! pomisli Arndt. To svakako zvui drugaije nego prekjuer. Sablast sama je 276 poneto srani ja, nego njen opunomoenik. Ipak se nije dao zaplaiti prijetnjom. Za svaki sluaj ima uza se nabijeni revolver, a osim toga Wunderlich je s otkaenom pukom stajao iza upe. Pod takvim okolnostima ree on na oko nevoljko vrlo mi je ao, to sam s vama uope stupio u vezu. Nadao sam se da u kod vas naii na vie susretljivosti. Ne mogu vam pomoi promrmlja stranac, po ijem se glasu moglo primijetiti, da dolazi ispod krinke. Moram biti oprezniji nego ikada. Doznao sam da se ovuda okolo skice neka strana hulja, koja mi je stalno za petama. A tako! . nasmije se Arndt, hinjenom ravnodunou. A sad se bojite da bih ja mogao biti taj ovjek. Eh, moj dragi, na taj nain naravno, da nikada neemo biti pod istom kapom. Ja sam odvijanje naih poslova sasvim drugaije zamiljao. Jedan moj prijatelj, ije ime ne smijem spomenuti, dobar je znanac nekog gospodina Michalowskoga, koji katkada stanuje u gradu, a navodno stoji s vama u dobrim poslovnim odnosima. Taj me je Michalowski putem moga prijatelja na vas upozorio, pa sam se ponadao... to kaete: vi poznajete Michalowskoga? Moj ga prijatelj poznaje. Pa, to je isto. Moram priznati da sada nestaje mojih sumnji i da sam potpuno sklon da s vama pokuam posao. Oprostite na mojem nepovjerenju! Pnznat ete i sami da ljudi naeg kova ne mogu nikada biti dovoljno oprezni. Dakle, zaponimo s pregovorima. Za mene je glavno pitanje: hoete li slati Ui primati? Slati. Roba dakle treba da bude otpremljena u ekuc Tako je. O emu se radi? O lijekovima i bojama. Grom i pakao! Carina je na te stvari tamo Prijeko prokleto visoka. Tim emo bolje zaraditi. ~ Koliko bi se pri tom zaradilo? 277 Jesam. Ali bilo mi je nemogue doi. Nadam se da mogu jo i danas razgovarati sa ovjekom s kojim elim stupiti u vezu. Pokuat u. Svakako morate se neko vrijeme strpiti. Najbolje da pojete odmah prema upi. Dobro! Tamo u poekati. Laube ponovo nestane u kui, poto je vrlo brizljivo zatvorio za sobom vrata. Arndt poje prema taglju. Putem je dobro gledao oko sebe, ali ni sad nije mogao zamijetiti nikakvo njukalo ili uhodu. U taglju se koliko je mogao udobnije smjesti na slami i stade oslukivati u tami. Jednom mu se uini, da je sa vanjske strane daare uo lagani tropot. Po svoj prilici bio je to Wunderlich na svom mjestu straara. Arndt je dobro pazio da se ne izda kakvim glasom prepoznavanja, jer nije bio siguran da li ga ipak moda tkogod potajno ne promatra. Tako je prolo otprilike pola sata. Tada se otvore vrata taglja. Netko unie. Arndt se pomakne i nakalje da bi upozorio na svoju prisutnost. Tko je tu? upita ovjek koji je upravo doao. Onaj od prekjuer odgovori Arndt. Juer sam vas uzalud ekao uo se prilino opori odgovor. Na alost. Nije se moglo drugaije. I tako sam ve ranije bio odredio dva dana predaha. Inae mi ne bi palo na pamet da na sebe navuem nemilost svemone Sablasti ipraja. Neznanac se resko nasmije. Tako, tako. No, to ba ne uzimam kao istu istinu, ve prije kao podrugivanje. Uostalom, neemo se zadravati kod predgovora. uo sam da ste prilino dobro o svemu obavijeteni. Ipak treba da sam na oprezu. Ne vjerujem vam, i mogu da kaem da neete ivi napustiti ovo mjesto, ako me ne uspijete potpuno uvjeriti da niste moda neki dounik, ili ak i prerueni detektiv koji se digao protiv mene ili mojik ljudi. Sto mu gromova! pomisli Arndt. To svakako zvui drugaije nego prekjuer. Sablast sama je 276 poneto sranija, nego njen opunomoenik. Ipak se nije dao zaplaiti prijetnjom. Za svaki sluaj ima uza se nabijeni revolver, a osim toga Wunderlich je s otkaenom pukom stajao iza upe. Pod takvim okolnostima ree on na oko nevoljko vrlo mi je ao, to sam s vama uope stupio u vezu. Nadao sam se da u kod vas naii na vie susretljivosti. Ne mogu vam pomoi promrmlja stranac, po ijem se glasu moglo primijetiti, da dolazi ispod krinke. Moram biti

oprezniji nego ikada. Doznao sam da se ovuda okolo skice neka strana hulja, koja mi je stalno za petama. A tako! . nasmije se Arndt, hinjenom ravnodunou. A sad se bojite da bih ja mogao biti taj ovjek. Eh, moj dragi, na taj nain naravno, da nikada neemo biti pod istom kapom. Ja sam odvijanje naih poslova sasvim drugaije zamiljao. Jedan moj prijatelj, ije ime ne smijem spomenuti, dobar je znanac nekog gospodina Michalowskoga, koji katkada stanuje u gradu, a navodno stoji s vama u dobrim poslovnim odnosima. Taj me je Michalowski putem moga prijatelja na vas upozorio, pa sam se ponadao... to kaete: vi poznajete Michalowskoga? Moj ga prijatelj poznaje. Pa, to je isto. Moram priznati da sada nestaje mojih sumnji i da sam potpuno sklon da s vama pokuam posao. Oprostite na mojem nepovjerenju! Pnznat ete i sami da ljudi naeg kova ne mogu nikada biti dovoljno oprezni. Dakle, zaponimo s pregovorima. Za mene je glavno pitanje: hoete li slati Ui primati? Slati. Roba dakle treba da bude otpremljena u ekuc Tako je. O emu se radi? O lijekovima i bojama. Grom i pakao! Carina je na te stvari tamo Prijeko prokleto visoka. Tim emo bolje zaraditi. Koliko bi se pri tom zaradilo? 277 est tisua maraka. ista dobit? Dakle ipak! No to je ipak posao. Tano je, prema tome, ono to mi je moj, to mi je onaj koji je prekjuer s vama govorio, ispriao. Kada ete poslati? im vam bude odgovaralo. Sutra e se pruiti vrlo povoljna prilika. Ovih su mi dana iz eke najavili vrlo vanu porudbinu koju u ovdje primiti, a moji e je ljudi dalje prenijeti na sigurno mjesto. U noi od sutra na prekosutra, dva sata iza ponoi treba da se to izvede. Gdje? S ove strane Dubrave. Tamo gdje ste nedavno imali onakvu smolu? Bar se tako svuda okolo pria? Da, upravo zato. To ne razumijem. Eto stvar je sasvim jednostavna. Graniari misle da se tako brzo neemo usuditi u Dubravu. Zbog toga smo tamo razmjerno sigurni. Kraj oko Dubrave vjerojatno e sada najmanje nadzirati. Vrlo dobro sloi se Arndt. Osim toga nastavi zakrinkani graniari e vjerojatno drati da vie nita ne kanimo poduzimati. Zato? Jer vjeruju da su Sablast ipraja, voju krijumara, ve uhvatili. Ta vam je stvar u gradu sigurno dola ve do uiju. Ve je dojavljena i ekim pograninim vlastima. Uhvaen je i uhapen jedan mladi tkalac iz Hohenthala... Da, da, krue svakojake glasine, koje sam, naravno, smatrao za pretjerane. Smatrao sam da se radi o lanu vae druine. Ne, nikako. Sluaj je sasvim drugaiji. Onaj momak nema s nama ba nita zajedniko; potpuno je neduan. Samo su ga dovabili u zamku. Sad e morati da odgovara za grijehe Sablasti. To e panju oblasnih njukala na neko vrijeme odvratiti od nas. No, dosta o tom. Da dokrajimo nae pregovore. Vi ste dakle sporazumni s Dubravom? 278 Nemam nita protiv toga. I bilo bi vam pravo, kad bismo sutra obavili i vau poiljkuc Svakako odobri Arndt. Samo treba da doznam jo neke pojedinosti. Koliko e ljudi donijeti drugu poiljkuc Deset. To se sjajno poklapa. Moja je roba takojer raspodijeljena na deset ljudi, pa prema tome mogu vai iz eke .odmah preuzeti moju prokrijumarenu robu. U redu! Tako e dosta jati onih deset ljudi koje sam naruio da otpremim eku robu. To je u svemu trideset ljudi. Lijepo! To smo dakle uredili. Sada jo neto. Kakva je lozinka? U posljednje vrijeme nismo vie nikakvu upotrebljavali. Zato ne? Nikada ovjek nije dovoljno oprezan. Moji e nosai svakako samo uz lozinku predati robu. Neu da uletim u opasnost. to se mene tie, moe. Kazat emo, dakle: Prag. Rije u predati dalje. Kod hrasta? Da; Druga mogunost sporazumjevanja nije mi zbog kratkoe vremena mogua. Dakle, vai e ljudi pojedinano dolaziti do hrasta, a takojer i u Dubravu? Da, zar to nije bolje, nego da se najprije upadljivo skupljaju? Imate pravo. Dakle, sutra dva sata iza ponoi s ove strane izlaza iz Dubrave ponovi Arndt jo jednom bit pregovora.

 Hoete li vi sami doi? Zbog neobine vanosti posla svakako! I ja u takojer doi. Preko granice naravno, ne idem. Zbog toga bih htio znati, kakvu mi sigurnost Pruate. Ne oekujete valjda da u vam robu povjeriti a da sam ne budem donekle osiguran. Hm oglasi se Sablast ipraja. Razumijem. Vi nita neete da stavljate na kocku u toj cijeloj stvari. To je svakako sluaj kakav jo nisam lmao- Inae radim sa svojim poslovnim prijateljima u mejusobnom povjerenju. Vidite! Prekupiti vam robu ne 279 mogu. Ako nas uhvate, snosit u sam cijeli gubitak. Ako pak dobro proje, moram s vama podijeliti dobit. To mi se ne svija. Mislio sam tek na neku malenkost odgovori Arndt. Recimo dvije tisue maraka. Na to ete mi dati potvrdu. Ta e se svota kod diobe dobitka obraunati. Kako mislite dijeliti? Vi dvije, a ja jednu treinu. Tako se moe razgovarati. Dobit ete potvrdu. Ja u je donijeti sa sobom u Dubravu. Slijedee vee, otprilike oko deset sati, oekujem vas opet ovdje, da podjelimo dobitak. Dobro. Odmah u svoga pouzdanika u Breite-nau obavijestiti, da moja roba stie slijedee noi. On se tu dobro snalazi i uspijeva, kako mi je sam rekao, uspostaviti vezu s vaim ljudima. Imate li jo kakvo pitanje? Ne. Dakle smo se nagodili. Dajte ruku! Obojica mukaraca stisnu jedan drugome ruku. Uglavljeno? Uglavljeno! Sablast ipraja se udalji laganim korakom. Arndt je kroz pukotinu na vratima gledao za njom i primijetio kako neugodni neznanac razgovara vani s Laubeom, koji je uvao strau. Na svu sreu ovaj pri tom nije obiao daaru. U tom bi sluaju sigurno bio naletio na Wunderlicha. Kad su obojica nestali za uglom, napusti i Arndt upu. Pravio se kao da se u tami ne snalazi i poao najprije nekoliko koraka ulijevo, a zatim udesno. To je uradio s namjerom da baci pogled iza upe, da bi se uvjerio je li Wunderlich jo na svome mjestu. Konano upravi korake na cestu i kad ju je dohvatio udari u pravcu grada. Na taj nain nije uope prolazio mjestom Hohenthal, nego se umjerenim korakom pribliavao umici, o kojoj je govorio umar. Nije se usudio okretati da provjeri ne slijedi li g a netko jer je morao voditi brigu o tome da ostavi dojam potpune bezazlenosti. No, toliko opreza nije ni
280

t
tra u trebalo, jer se s punim pravom mogao pouzdati u Vunderlichovu rije, koji je sa svoje strane bdio nad sigurnou gospodina bratia.Dalje je sve polo prema dogovoru. U umici je Arndt najprije skinuo vlasulju i krivu bradu koju je nalijepio da bi u sluaju ponovnog susreta s kraljem krijumara u Hohenthalu ostao neprepoznat. Jedva je to dovrio, kad ga netko poluglasno zazove. umar mu prije i ispria, da se ovjek u izmama, kratkom kaputu i eiru, koji je iziao iz upe udaljio zajedno sa uvarom Laubeom, ne obazirui se dalje na svoga poslovnog prijatelja. Rije poslovni prijatelj izgovorio je Vunderlich smijuckajui se. To je uvjerilo detektiva da finom uhu staroga nije izbjegla ni jedna rije razgovora, koja se vodila unutar zidova daare, Kad su njih dvojica skrenula na poljski 'put, koji je u zavojima vodio prema Hohenthalu, olakao je Wunderlich srce, ispriavi to ga je muilo. Moje potovanje prema vama, gospodine bratiu, raste gotovo od sata do sata. Ovako nasamariti Sablast ipraja, to je jedinstveno. Moram priznati da sam se isprva poteno nastrahovao. Sastanak s tim klipanom ipak nije neopasna stvar. A dobrano vrue postalo mi je pod mojim starim eirom, kad vas je momak onako napao i zaprijetio da ivi neete iz upe, ako ne uspijete odagnati njegove sumnje. Ali onda se sve okrenulo, mominu ste divno doveli na tanki led! Nasluujem ta e biti dalje. Da, pogodim? Pogodite samo, moj dragi Wunderlich! Uvjeren sarn da e biti tano. Eh, pa to nije ni naroito teko nakon svega sto sam uo. Slijedee noi sastat e se krijumari na izlazu iz Dubrave u nadi da e napraviti naroito unosan posao. Ali prevarit e se, jer e tamo naletjeti na vrsto postrojenje pograninih slubenika i policajaca pod vaim vodstvom. Je li tako? Upravo e tako biti potvrdi Arndt. Suranu zoru moram ve biti na poslu. To znai ponovo se odvesti u grad. Da, opet na kriminalnu policiju. Nadam se da ce mi uspjeti da u najkraem roku rijeim zadatak, to

sam ga sebi postavio.

281

Tako razgovarajui stigoe u selo, koje su morali propjeaiti itavom njegovom duinom, da bi s drugog kraja mogli krenuti putem prema umariji. Da su od rudnika smjesta udarili tim pravcem, bilo bi za njih suvie opasno. Skriveni posmatra bio bi tada vrlo lako ustanovio tko je neznanac to je krijumarskoj bandi postavio tako privlanu ponudu. urili su seoskom cestom. Kue sdesna i slijeva leale su veim dijelom u mraku. Ve je bilo kasno, a stanovnici Hohenthala, koji su morali tedjeti sa svime pa i sa svjetlom, obiavali bi za zimskih mjeseci rano lijegati. Bilo je zato sasvim razumljivo to je svaki trag svjetla koji se probio iz ponekog prozora privlaio panju obojice nonih prolaznika. Wunderlich je upravo promatrao malu, naherenu, ruevnu kuicu, koja je jedva jo bila sposobna, da poslui kao ljudska nastamba. Hm gunjao je poluglasno. Kod Schulzea ili kod njegove ene jo gori svjetlo. Odavna bi ve mogli biti u perju. Bolje bi bilo da to dvoje vodi rauna o svakom pfenigu. Tko je taj Schulze? upita Arndt. Najvea sirotinja u itavom kraju, izuzevi stanovnike sirotita. On se brine o rudarskim vagonii-ma i zato dobiva nagradu koja doslovce dosie samo za sol, kruh i krumpir. Arndt htjede neto odgovoriti, ali ne stigne. U istom trenutku opazi neto zbog ega je zaboravio sve ostalo. To ga navede da svoga pratioca zgrabi za nadlakticu i naglo povue u stranu. Wunderlich, brzo ovamo! Pri tom se Arndt skloni u udubinu ivice na rubu ceste. umar bez prigovora poje za njim. Ali sad htjede doznati, to je. Detektiv oprezno pokae prema bijednoj kuici u kojoj je stanovao onaj Schulze, o kojem 3 e govorio Wunderlich. Eno, gledajte! Vrata male kuice su se otvorila. Na njima se pojave dva mukarca. Jedan od njih, koji je u ruci or282 ao svjetiljku, da njome onom drugom osvijetli put bio je tako bijedno obuen, a i inae tako jadno izgledao da nije mogao biti nitko drugi nego stanovnik one naherene kuice. Drugi je doimao imunije. Nosio je izme, kratki kaput i eir, a na licu crnu krinku. Grom i pakao, Sablast ipraja! proape umar, jer mu se inilo da je opet ugledao istog ovjeka koji je iziao iz upe pokraj rudokopa. Sablast ipraja potvrdi Arndt. A moda i nije! To, naime, nije onaj isti ovjek s kojim sam prije kod rudnika pregovarao. Ovaj ovdje je sitniji i manji. Za takve razlike imam izotren pogled i sasvim sigurno se ne varam. Ali obojica su jednako odjeveni. Tako nastupa Sablast, ako joj se ba nee da poput duha luta po snijegom zavejanoj umi. Prema tome postoje dvije Sablasti? zaujeno e Wunderlich. Tako je. Dva mukarca koji, naravno, rade zajedniki, nastupaju prerueni u Sablast. Ali tiho sada. Da vidimo to se tamo prijeko dogaja? Onaj sa svjetiljkom u ruci opratao se od onoga drugoga s dubokim naklonom punim strahopotovanja. Ovaj pak odzdravi samo povrnim naklonom glave. Vrata se tada zatvore. Sablast poje cestom u protivnom smjeru, koji nije prolazio pokraj Arndta i Wun-derlicha. Oni su iz svog zaklona napeto za njim gledali. Moramo provjeriti kamo odlazi zakrinkani ree detektiv tiho. Budite oprezni i ostanite na rubu ceste u zaklonu. Bude li se sluajno okrenuo, ne smije nas primijetiti. Naprijed sada prije nego nam nestane iz vida. uljali su se iza neznanca koji se neprestano ogledavao na sve strane, samo ne unatrag. Oigledno se Sablast unato kasnom nonom satu nija osjeala ovdje u mjestu sasvim sigurna i bila spremna da u sluaju lznenanog susreta ovdje izmeju ivica i ograda podbrusi pete. Potjera nije dugo potrajala. Arndt i Wun-erlich moradoe se odjednom zaustaviti, jer je za-krinkani stao ispred jedne kue koja nije izgledala bolje nego kolibica onog Schulzea. inilo se da je Sa283

blast ovdje vrlo udomaena. Ona pokuca na prozor, kroz koji je dopirao slabi odsjev petrolejske svjetiljke. Stakla su bila tek za nevolju prekrita nekom starom maramom. Na znak kucanja ona bude maknuta u stranu i jedan se muki lik pojavi u malom, slabo osvijetljenom krugu. kijoce mu njegove! opsuje Wunderlich na svoj nain poluglasno i radoznalo zirne preko plota, iza kojega se zajedno s Arndtom ustro sakrio. Zar je itavi Hohenthal tek neka zloinaka pelunka? Najprije Laube, onda Schulze, a sad jo i crta Wil-helmi! Tiho opominjuom kretnjom upozori Arndt. Htio je uti to e se tamo govoriti. Ali se prevario. Prozor se nije otvorio. Prislukivati se nije moglo. Glava ovjeka iza prozorskog stakla trgla se kao od zaprepatenja. Sablast je zapovjednom kretnjom pokazala na ulazna vrata s lijeve strane. To je vjerojatno znailo: otvaraj! I doista, stanar male kuice poslua. Pri tom se toliko smete da je zaboravio prozor ponovo zastrti maramom. Pogled u sobu ostao je slobodan. Ulazna se vrata sada otvore. Sablast klizne u veu. Vrata se opet zatvore. Arndt se smjesta pomae dalje uz drveni plot. Ovako je mogao pregledati cijelu sobu, u kojoj e se vjerojatno voditi razgovor Sablasti sa stanarom kuice. Wunderlich, koji se drao tik uz detektiva, izdui vrat. Tako su ekali prilino dugo. Ali ekali su uzalud. Vidjeli su bijednu sobicu, ili bolje rei samo dio nje, sredinu, gdje je stajao jedan stol i pred njim

stolac. Na stolu su leali veliki arci papira, jedno tehniko ravnalo, i svakovrsni crtai pribor. No, od ona dva mukarca nitko se nije pojavljivao, niti Sablast, niti gospodar kue. Naposljetku se vrata ponovo otvore i Sablast izije. Oprotaj se ovoga puta odigrao s manje strahopotovanja i ona nastavi svoj put seoskom cestom. Arndt se i Wunderlich pri pojavi Sablasti brzo stisnu uz plot. Ali se zaas opet usprave. Detektiv upravi svoj pogled prema prozoru i pri tom otkrije neto vano. ovjek, kojega je posjetila Sablast, sta284 jao je pokraj crtaeg stola i drao u ruci neto bijelo, oigledno zatvoreno pismo, koje je vrtio amo-tamo i konano turio u gornji lijevi dep kaputa. Arndtu je to bilo dovoljno. Uini mu se da je s tom stvari nacistu, no ipak htjede da je jo podrobnije razmotri. Svome pratiocu dade znak kako eli da i dalje zajedno slijede Sablast. U daljem toku te pustolovine iskrsne novo iznenajenje, bar za Wunderlicha. estiti umar nije vjerovao svojim oima videi da je Sablast odjednom skrenula ,sa ceste i pola prema kui Seidelmann ovih. Ovdje se neznanac zaputi prema malim vratima smjetenim u ivici na stranjoj strani posjeda. Sablast isprui ruku preko plota, pomakne s nutarnje strane zasun i unije u vrt Seidelrnannovih. Ovdje se po prvi puta obazre. Bila je prava srea to je Arndt otpoetka raunao s tom mogunou i zajedno sa umarom ostao u zaklonu tame. Mada to nije uvijek bilo ba najsavrenije, ipak je i sam mrak obojici pruao izvjesnu zatitu. Sablast zbog toga nije primijetila progonitelje. Ona za sobom zabravi vrata i krene prema Seidelmann ovoj. kui. Sada mi doista staje pamet ree umar i duboko uzdahne nakon te izjave. Taj nitkov ak i kod Seidelmann ovih slobodno ulazi i izlazi. Njih, dodue, nikad nisam smatrao za naroito kreposnu eljad, ali tako neto doista ne bi bio o njima pomislio. Oni druguju sa Sablau, kraljem krijumara, najveim zloincem na daleko i iroko. to kaete na to, gospodine bratiu? Hm ja primijeti Arndt koji je sve stvari obiavao mirnije primati. Ta je Sablast doista gospodar Hohenthala. Voja krijumarske bande ne zastaje ni pred ijim vratima i svi se moraju pokoravati njegovoj volji, ak i bogati i moni Seidelmann ovi. Ali ne brinite, dragi Wunderlich, ona e u svakom sluaju doskora biti svrgnuta sa svoga prijestola. Hajde, vratimo se! Zar neemo poekati da se Sablast opet pojavi? Ne. Imam svoje naroite razloge, zbog kojih bih radije opet poao u selo. Htio bih naime nekoliko 285 ozbiljnih rijei prozboriti s ovjekom kojega ste maloprije nazvali Wiihelmi. Kakav je to ovjek? Vi ga oito poznajete. Obojica su se sada vraali istim putem, kojim su upravo bili stigli. Nisu vie trebali toliko paziti i mejusobno aptati; a mogli su se zaustaviti i nasred ceste. Volio bih znati koga ja ovdje u Hohenthalu ne poznam izjavi Wunderlich. Mjesto nije veliko. Nitko, tko ovdje izvjesno vrijeme proivi, ne moe ostati ovjeku stran, a crta Wilhelmi je dijete Hohenthala; ovdje se rodio. A tako. On je crta? Da, crta uzoraka. Radi za Seidelmann ove. ini se da ivi u vrlo bijednim prilikama? Tko o Seidelmann ovima ovisi, doista ne postaje mastan. Oni nikome ne daju pristojne zarade. Da ii je oenjen? Da, ima enu i djecu koja ve danima lee teko bolesna. Uz to mora jo izdravati i svoju staru punicu. Njegov se brat prienio u Crveni mlin to se nalazi gore u umi. Tada bi taj brat ija je materijalna situacija, vjerojatno, bolja, morao, po pravu i pravici, pomoi crtau. Ne moe, gospodine bratiu. Sam nema ta da jede. Barun Wildstein mu je gradnjom svoga parnog mlina oduzeo svaku mogunost zarade tako da sada uope vie nema posla. Prije toga njegov je posao bio prilino procvao. Mlinar je marljiv ovjek, upravo kao i crta. Mlin to ga je batinio bio je pod dugom, koji je on malo-pomalo otplatio. Ali s time je sada svreno. I taj crta Wilhelmi je marljiv ovjek i na svom mjestu? Svakako, estit, poten i valjan. Samo je ogoren. Bijeda ga je uinila takvim. Onda mi je slika potpuno jasna. Lako je shvatljivo to takav ovjek, mada je sam poten i valjan podlijee primamljivim obeanjima Sablasti. Bijeda zakone mijenja i lomi esto i najvra naela. Kako 286 sam ve prije rekao, govorit u s tim Wilhelmijem. Odvratit u ga od kralja krijumara i na taj nain douti od njega jo ono posljednje, to treba da doznam, kako bih mogao dokrajiti protuzakonitu rabotu toga nitkova. Hm gunjao je Wunderlich. Zapravo morali biste govoriti o dva nitkova. as prije ste i sami izjavili da dva mukarca igraju ulogu Sablasti. To je tano smjekao se Arndt. Obojicu u uhvatiti i uiniti nekodljivima. U mejuvremenu stigli su obojica ponovo u donji dio mjesta. Nekoliko minuta kasnije zaustave se pred vratima male kuice, u kojoj je stanovao crta Wilhelmi. Arndt bez mnogo premiljanja ponovi postupak Sablasti, pokucavi na osvijetljeni prozor koji je sada opet bio zastrt. Tada gurne umara naprijed. Razgovarajte vi s tim ovjekom! Ori vas poznaje. Kaite mu da ga molimo za kratki razgovor o vanoj stvari.

Tako je i bilo. Crta ovoga puta otvori prozor, sazna od Wunderlicha to ele, i pusti ih unii. Ovo je moj brati Arndt predstavi Wunderlich detektiva. - On vas eli tota zapitati. Crta je mjerio bratia nemirnim, ispitujuim pogledom. Vidjelo se na njemu da nema istu savjest. Na alost ne mogu gospodu pozvati u sobu ispria se on jer ona slui i kao spavaa soba, i radna, i soba za boravak. Moja ena i djeca lee unutra bolesni. Kad bismo moda u kuhinji... Dobro, dobro - kinine Arndt prijazno. Pojimo u kuhinju. Mala prizemna kuica zasto jala se samo od dviju Prostorija; velike sobe s desne strane i kuhinje, isto tako prostrane, s lijeve. Mejusobno bile su odjelje-^e vezom. Wunderlich sjedne na klupu pokraj pei i spremi se da pri predstojeem razgovoru zadri ulogu sluatelja. Wilhelmi primakne detektivu stolac, a san? mu sjedne suelice. ^- Smijem li pitati to gospodin eli od mene? zapoe nesigurno. . .7 Samo nekoliko obavijesti odvrati Arndt, nastojei, da svojim dranjem i tonom ublai nepovje287 renje Wilhelmija. uo sam da radite za kuu "Seidelmann i sin. Zarajujete li tamo dovoljno? Uzdah olakanja ote se iz crtaevih grudi. A, tako ree on a da isprva nije ni odgovorio na Arndtovo pitanje. Sada razumijem. Vi ste vjerojatno takojer posrednik ili ak tvorniar, pa mi elite ponuditi posao, moda, uz bolje uvjete nego to ih imam kod Seidelmann a? Na svaki nain elim vam pomoi izbjegne Arndt. Reeno mi je da vam trenutno ne ide dobro. Gospodine prizna crta mogao bih vam ispriati priu o bijedi i nevolji, koja bi vas zaprepastila. Juer jo stajala mi je voda do grla, a niotkud pomoi. ena i djeca na smrt bolesni u hladnoj sobi bez hrane i novaca; a uz to smo puni dugova. Bilo mi je da poludim! U svojoj najteoj nevolji poao sam do Seidelmanna i zamolio ga za predujam. Nita! Zamolio sam za pripomo iz sirotinjske blagajne rentijera Seidelmann a, i opet nita! Htio sam prodati nekoliko gotovih uzoraka. Tada mi je reeno da sam nacrte ukrao nekom drugom, koji je pred krae vrijeme svoje crtarije predao Seidelmann u; od toga nijedna rije nije bila istinita. Kad pomislim na taj as, neto se gorko i vrelo u meni skuplja. Tako me je izmrcvario Seidelmann . Arndt prekide crtaa: Molim vas ree on to pravo ne razumijem. to ne razumijete? Da ste upali u tako veliku nevolju. Imate jo jednu nuzzaradu koja je sigurno prilino unosna. Ja nuzzaradu? Kakvu? Mislio sam pri tom na pisma to ih raznosite za Sablast ipraja; takve usluge se lijepo nagrajuju. Wunderlich se na svojoj klupi kraj pei poee iza uha. Postajalo mu je vrue, jer se stvar zaotrila. Trenutno je Wilhelmi bio potpuno razoruan. On problijedi sve do kose i zagleda se u detektiva kao da vidi sotonu. - Pisma za... za Sablast ipraja, kaete? Pa, da izjavi Arndt mirno, bez ikakva predgovora u glasu. Ovdje u vaem lijevom depu se jedno takvo pismo. Poznato mi je to.
288

Wilhelmi skoi i ostane ukoeno stajati. Gospodine promuca odakle... Odakle to znam? To u vam objasniti moda kasnije, kad ve postanemo dobri prijatelji. Sad se prije svega moram uvjeriti da li ste prema meni iskreni i poteni. Priznajete li da imam pravo? Crta se srui na stolac. Glava mu klone, ruke mu se bespomono spuste. Bio je pri kraju svojih snaga. Prvi put zavapi. I ve sam uhvaen. Sad je sve gotovo, sve! Arndt mu preko stola poloi ruku na rame. Smirite se, gospodine Wilhelmi! Varate se. Nita nije svreno. Doao sam k vama kao prijatelj, a ne u namjeri da vas jo dublje gurnem u propast. Ostavimo zasad pismo. Rekli ste kako vas je Seidelmann izmrcvario i odbio sve vae molbe. Na te rijei crta naglo podigne glavu. Oi mu zasjaju u mrnji i bijesu. Da, Seidelmann je podlac, i avo u ljudskoj spodobi! ini se da gospodina Seidelmanna ne cijenite naroito ree Arndt. Pri tom izvue svoju lisnicu, izvadi iz nje banknotu i poloi je pred Wilhelmija na stol. Zasad je ovo naknada za odbijeni predujam. Dosta jat e neko vrijeme za hranu, ogrev, lijekove i sve ostalo, to tako nuno trebate. Wilhelmi se iznenajeno zagleda najprije u novac, a onda u darovatelja. Pedeset maraka? Gospodine, kako dolazite do toga da mi nudjate ovoliku svotu? Jer bih vam htio pomoi da se oslobodite Sablasti koja e vas samo jo dublje uvui u propast. Crta sumnjiavo zakima glavom. Ne mogu vjerovati u takvu ovjekoljubivost. Uvijek se iznova pitani zbog ega vi to inite? Pokuat u da vam to objasnim nasmijei se Arndt ljubazno. Moje me zvanje, koje svakako Poneto neobino shvaam i koristim, tjera na to. Ja 89111 tajni policijski agent. Upali obrazi crtaa uzoraka problijede jo vie.
19 Sa

blast ipraja

289 Policajac? Na zaplaenom se ovjeku vidjelo kako se u sebi sprema na oajniku protuobranu. to elite od mene? Istinu o Sablasti ipraja. Ja ne znam nita o njoj. Upravo je bila kod vas; ili moda nije? To nije bila Sablast ipraja. Da tko? Jedan dobar prijatelj. Stanuje li ovdje u mjestu! Da. Kako se zovec Zato pitate? Hou da odem k njemu i da ga upitam kako to da usred ovako spokojnog mjesta stavlja masku na lice, kad posjeuje svoga prijatelja Wilhelmija. Banknota je jo uvijek leala na stolu. Wilhelmi je ogoreno gurne od sebe. ak ni tajni policajac ne bi se smio sluiti tako niskim i nedostojnim sredstvima, naime, da se prikazuje za dobroinitelja i izgladnjelom ovjeku nudi novaca samo da ga zavede i gurne u propast. Varate se odvrati Arndt mirno. Ja sam dodue, detektiv, ali k vama dolazim kao ovjek. Ne elim vau nesreu. Naprotiv hou da vam pomognem da se oslobodite Sablasti ipraja. To sam vam ve jednom kazao. Odakle znate da pripadam Sablasti? Arndt se ponovo usprotivi. - Ostavite se tih beskorisnih lai, gospodine Wil-helmi. Ja vam elim dobro, a vi mi bespotrebno oteavate izvojenje mojih namjera. Ne moete me zavarati. Mi, ljudi moje struke, stekli smo dugogodinjim iskustvom, da se tako izrazim esto ulo. Vidim na vama da niste nikakav zloinac. Zbog svoje bolesne obitelji radite i nou, u nevolji ste, i upravo zbog toga, ini mi se, obavljate uz naplatu, a moda i Pod pritiskom, poslove glasnika za ovjeka kojega biste pod normalnim okolnostima izbjegavali. Je li tako? Wilhelmi rairi oi. Tako mi Boga! ree tiho pred ovdanjom policijom nisam nikada dosa 290 osjetio naroito potovanje. Ali ako su u njenoj slubi takvi muevi... ...tada bi bila ludost opirati se i dalje nasmijei se Arndt. Eto, tako je pravo! Razgovarajmo otvoreno. Sablast ipraja dolazi k vama. Hoe da vas uini svojim robom. Tako je, upravo tako. To sam i mislio. A sad me smatrajte za svoga prijatelja, gospodine Wilhelmi, i iskreno mi odgovorite na moja pitanja. Onda u vam, vjerojatno, olakati neke brige. Pitajte! Odgovarat u bez ustezanja. Wunderlich olakano odahne u svom kutu kraj pei. Svidio mu se taj obrt stvari. I opet se morao diviti gospodinu bratiu. Ovaj zapoe mirno i sabrano svoje presluavanje. Kako ste doli u slubu Sablasti ipraja? U njenoj slubi zapravo i nisam izjavi Wilhelmi. Ve sam joj nekoliko puta odbio otpremu pisama. Danas me naposljetku neznanac prijetnjama prisilio da mu odnesem jedno pismo i za to mi dao talir. Pismo? Za koga? Za kovaa Gornera u Lichtenbergu. Znate li, to stoji u pismu? Ne, nemam pojma. Onda emo pogledati. Molim vas pokaite mi pismo. Oklijevajui izvue Wilhelmi pismo. Arndt ga otvori; bijae to polovica arka, na kojem su u nekoliko nizova bile poredjane brojke. Tajno pismo ree crta uzoraka pogledavi detektiva preko ramena. Da, ali nije naroito duhovito izmiljeno; ve sam naao klju za njega. Da pogledamo, ta te brojke znae. Arndt izvadi iz depa papir i olovku, napie abecsdu i ispod slova A Z stavi brojeve dvadeset i pet do Jedan kako je to uinio prilikom deifriranja one Poruke kod hrasta. Tada stade sastavljati slova. Wilelmi je od uzbujenja uznemireno prelazio s noge na
19'

291 nogu. I Wunderlich se digao i napeto motrio svaki Arndtov potez olovkom. _ Ve ga imam! povie konano Arndt. Zapovijed! On prui Wilhelmiju cedulju na kojoj je ispod brojeva i abecede stajao itav niz slova koja su, raspodeljena na rijei, glasila otprilike ovako: Slijedee noi velika akcija u

Dubravi. Pogranine straare privucite to blie k sebi. Wilhelmi preda papir umaru i ozbiljno se zagleda preda se. Wunderlich pak dade oduka svome prepunom srcu. Dabogda izjeli vraga razbijesni se on. To ti je otkrie! Ova je Sablast ipraja opsjednuta samom sotonom! Taj je nitkov lukaviji od lisice! Pst, pst! nasmijei se detektiv. Ne prenagljujte se! Da vas uje kakva lisica teko bi vam zamjerila. Sablast ipraja na kraju krajeva je prava budala. Crta je u mejuvremenu opet pristupio stolu. Jo je uvijek stajao ukoeno i prstima se lijeve ruke nesvjesno poigravao s banknotom od pedeset maraka. Kad je umar na posljednju otru Arndtovu primjedbu gunjajui razvukao usta, pokazujui time da Sablast ne smatra za budalu, podigne Wilhelmi naglo glavu, pristupi detektivu i stavi mu ruku na rame. Vjerujete li mi sada? Vjerujem vam. Potpuno shvaam va poloaj i dranje, i sve u tako urediti da vae jednokratno poputanje prijetnjama Sablasti ipraja ne urodi teim posljedicama. m Vi ste pravi prijatelj kimne Wilhelmi; inilo se da govori vie sam sa sobom. Oito se spremao, da rezultat svoga razmiljanja pretvori u rijei: Zbog toga hou da vam jo i sve ostalo iskreno priznam. Nadam se da ete i prema mome bratu isto tako ovjeno postupiti kao i prema meni. Prema vaem bratu? upita Arndt. Mislite li vlasnika Crvenog mlina? to je s njim? Otiao sam k njemu poto od Seidelmanna nisam uspio izmoliti ni pfeniga. Pomoi, niisUo sam sebi, i tako mi nee moi, ali e mi bar pruiti KOJ 292 rije utjehe. Na svoje najvee ujenje naiao sam u mlinu na velike promjene. Mojem je bratu bilo dobro i vrlo mi je spremno posudio etrdeset maraka. Potom je crta potanko ispriao to je doznao u mlinu. Priao je o srnetini, o posjeti Sablasti ipraja, o podrumu koji bi na zahtjev krijumara trebao biti zatrpan, i o nenadanoj narudbi koju mu je Se-idelmann donio. Wunderlich se mejutim ponovo smjesti na klupu iza pei te je od vremena na vrijeme prianje crtaa pratio razliitim uzvicima ujenja i suuti, a ponekada i po kojom psovkom. Arndt je namrtio obrve; sluajui, uporno je razmiljao. Kad je Wilhelmi dovrio, pogleda ga ispitujuim pogledom. as prije "sam rekao da potpuno shvaam va poloaj i postupke, gospodine Wilhelmi, ali to sada povlaim. Moram vam upraviti ovo pitanje: kako to da ste odolijevali svim navaljivanjima i prijetnjama Sablasti u vrijeme najvee bijede i kad bi vam svaki talir, kao nagrada za pismenu poruku, bio od najvee koristi, a onda odjednom popustili u asu kad vam je bratova pomo ublaila najgoru nevolju? To ne razumijem! Moram vam otvoreno rei da to ne govori u vau korist. Posluao sam savjet svoga brata, prizna crta oborivi oi pred ispitujuim pogledima detektiva. Moj mi je brat objasnio kako za ovjeka koji odbije suradnju sa Sablasti ipraja, nema vie ivljenja u Hohenthalu. Pristane li, naprotiv, iz takve e usluge izvlaiti sve vie i vie koristi, to dokazuje njegov vlastiti sluaj. A zakon? A vlasti? Neka onemogue Sablast ipraja, ako im se takve okolnosti ne svijaju zakljuuje moj brat. Bijedni, nemoni stanovnici Hohenthala nemaju mogunosti da se sami od sebe opru neumoljivoj sili nepoznatoga zlikovca. Dakle odvrati Arndt takvo je stanovite neprihvatljivo. Svakog je grajanina dunost da iz vlastite pobude potuje pravdu. Zakljuivanje vaeg brata dokazuje da je prvi preduvjet za zdrave prilike u
293

dravi i narodu postojanje snane dravne vlasti, takve koja e svojim odredbama znati pribaviti uvaavanje. Znai li to upita Wilhelmi potiteno da vi osujujete rad i miljenje moga brata? Moda vie neete htjeti ni mene da zatitite? Da li u se zauzeti za vas i za vaeg brata, zavisi od budueg dranja obojice. Vaa mi je zajednika pomo potrebna da bih uhvatio Sablast ipraja. Ta vam je pomo osigurana. Mogu se mirne due obavezati i za svoga brata. To e mi biti drago ve zbog vas. Moete mi odmah sada pruiti dokaz o tome. elio bih neke podatke o podrumu. Znate li kakva je brava na podrumskim vratima? Obina. Vi ste ve sami bili u tom podrumu? Vrlo esto. To je dovoljno. Je li va brat predao klju Sablasti ipraja? Da. Drim da je to ve uinio. teta. Bio bih rado taj podrum pogledao. To jo uvijek moete. Podrum se moe otvoriti i obinim sobnim kljuem. To je moj brat namjerno preutio Sablasti ipraja, da bi mogao tu i tamo pogledati to se u njegovu podrumu dogaja. Takav je postupak opravdan, kad se radi o zlikovcima. Pa i jest potvrdi Arndt. Veseli me da ste doista iskreni prema meni, stoga bih vam neto predloio. Odvedite me

svom bratu. Vrlo rado; ali kada? Odmah sada; ne smijemo gubiti vrijeme. Sutra se ve krijumari spremaju na akciju. Sablast je unajmila podrum s namjerom, koja je u uskoj vezi s krijumarenjem. Moram znati da li e se u toj prostoriji sutra neto odigrati, a budui da danju neu za to imati vremena, moram to jo noas izviditi. U redu. Nona etnja dobro e mi doi nakon vjenog sagibanja nad crtaim stolom. Hajdemo, dakle! ree Arndt umaru koji odmah napusti svoje mjesto kraj pei. 294 Vi pak nastavi on obrativi se crtau uzmite konano banknotu. Vaa je! to se mene tie, smatrajte da je taj novac unaprijed isplaena nagrada za usluge to ste mi ih uinili pri hvatanju Sablasti ipraja. Kad ve stvar tako prikazujete uzdahne Wilhelmi olakano onda svakako prihvaam. Neu vam mnogo zahvaljivati. Nadam se da u vam svoju dobru volju moi djelom dokazati. On izvue staru, vrlo otrcanu lisnicu i pomno spremi dragocjeni komad papira. Tako ree tada a sad vam stojim na raspolaganju. Jo samo as. Treba da probudim svoju punicu; ona e bdjeti kod bolesnika, dok mi pojemo do mog brata. Arndt se suglasi: Uinite to. Ali utite o svemu to se ovdje govorilo. Zar i o tolikom novcu? I o tome! Shvaam da biste svoje drage htjeli obradovati veselom vijeu, ali vas opominjem! Moramo biti vrlo oprezni. Ako se i najmanja stvar o tome prouje, moe sve propasti. A sad se pourite. Ve je prilino kasno. Osim toga, neemo odmah krenuti u mlin, nego prije toga jo posjetiti rudara Schulzea. Nadam se da je jo budan. Schulzea? uvara vagonia, kako ga nazivaju u selu? upita Wilhelmi zaujeno. Da, njega. Kasnije u vam sve objasniti. A sada brzo. Nekoliko asaka kasnije sva trojica napuste kuu. Putem zapoe detektiv svoja objanjavanja. Sablast ipraja je bila kod Schulzea, prije nego to je dola k vama objasni on crtau koji je svaku rije napeto sluao. I Wunderlich je takojer paljivo sluao. Pretpostavljam, nastavi detektiv da je Schulze Primio slino narejenje kao i vi. O tome se moram uvjeriti. Vi mislite da i Schulze po nalogu Sablasti mora Prenijeti isto takvo pismo? upita Wilhelmi. A kuda? 295 To ne znam, ali bih se gotovo okladio da u priblino pogoditi. Ono! povie umar. ast vaoj otroumnosti, gospodine bratiu, ali takav je tvrdi orah teko pregristi. Da vidimo! nasmijei se detektiv. Treba samo malo promisliti. Sablast ipraia namjerava da izvede svoj pothvat u Dubravi. Voja krijumara alje gospodina Wilhelmija u Lichtenberg, kako bi imao slobodne ruke. Kova Gorner treba da pograninu policiju tamo domarni. Lichtenberg lei zapadno odavde. Zar sad nije najvjerojatnije da se drugi glasnik, Schulze, alje na istok, ovjeku koji sa svoje strane treba da panju graniara svrati prema istoku. Tako Sablast ipraja razdvaja slubenike, a u sredim, tano na mjestu gdje krijumari namjeravaju izvesti svoj pothvat, zrak e biti ist. Upravo su stigli do naherene kuice Schulzeove. Jedan je prozor bio jo rasvijetljen. Wunderlich, koji se i ovdje dobro snalazio, pritisne kvaku. Vrata se otvore jer jo nisu bila zakljuana. Zvonce zazvoni. Mukarci uju u mranu veu. Slijeva iz sobe zauje se glasni povik: Tko je tu? Ja sam, susjed, umar Wunderlich. Sad usred noi? to se dogodilo? Jedna se vrata otvore. Schulze se zaujeno zagleda u posjetioce. Netko bi htio s vama govoriti objasni Wunderlich. Ujite! Mukarci se odazovu i uju. Sjednite! proguna Schulze ne ba prijazno. A sada napolje s tim! Da vidimo kakva je presa razgovarati u ovo doba sa uvarem vagonia? Jesmo li sami? Da, sasvim sami. Moja ena ve spava. Zaspala je od iscrpljenosti. Ja sam ostao budan, jer moram jo neto obaviti. Dobro je dobaci Arndt olako to smo doli da vas zadrimo od neega to bi vas dovelo u veliku nepriliku. 296 Tako? A to je to? skoi Schulze. Zabranjujem... Schulze, ne uzrujavajte se pomirljivo e Wunderlich. Gospodin vam dobro eli. Doao je k vama za vae dobro. A tko e to vjerovati? progunja Schulze. U tom odvratnom gnijezdu gleda svatko samo svoju korist. Ima i iznimaka ree Arndt mirno. Ne treba tako loe misliti o ljudima! Ah, prestanite mi s ljudima! Sve su to lupei, i oni gore i oni dolje. Betije, divlje zvijeri! No, no, gospodine Schulze. Ali Schulze se nije dao umiriti; mlatarao je rukama po zraku. Sve same otrovnice i strvinari! Dokazat u vam. Eto, ja zarajujem est' maraka, a moja ena ne mnogo vie od dvije. To je zajedno osam maraka na tjedan. Izraunajte sami: premalo da ivi, a previe da umre! A nadaleko i iroko nema ovjeka, koji bi ti pomogao; gledaju te preko ramena i nazivlju pogrdnim imenima.

 Ne govorite tako! korio ga Arndt. Treba da znate da nema te nevolje iz koje se ne bi ovjeka izvuklo. Tu mi pjesmicu i moja ena uvijek pjeva, i kuha juhu od ljusaka od krumpira. Ha, ha, ha! Ubrzo ete dobiti neto bolje. Bit u va lijenik i propisati vam vau bolesniku hranu. to mislite, gospodine Wilhelmi, da mu dadem isto takav lijek kao i vama? Ovaj kimne smijui se: To bih mu svakako priutio. Boljega lijeka nije jo propisao nijedan lijenik. Pa, da vidimo, hoe li i njemu koristiti. Tim rijeima izvadi detektiv neto novaca iz svoje novarke i prui ih Schulzeu na dlanu. Ovaj se rairenih oiju zagleda u novce. to u s time? upita nepovjerljivo. To e biti vaa nagrada, ako se odreete Sablasti ipraja i meni pomognete da uhvatim zlikovca. Njega ne uhvati nitko gunjae Schulze. sim toga, niti ne znam. to se to mene tie! ini mi 297 se da biste me htjeli domamiti na tanak led. Nemam nikakve veze sa Sablau. Ako je hoete zgrabiti, obratite se na nekoga drugoga. Ja vam tu ne mogu nita pomoi. Arndt mu se veselo nasmije u lice. Moj dragi, sad ste dobro slagali. Oho! Tako je! Slagali! Sablast je tek pred jedan sat bila kod vas. Gdje vam je pismo koje vam je dala da prenesete? Schulze prestraeno ustukne. Gospodine, tko ste vi? to znai va posjet? Vjerojatno ste od policije? Sad se umijea umar, koji je htio sprijeiti vee okapanje. Mir, susjede! umirivao je. Ovaj je gospodin doista tajni policajac. On zna sve. I Wilhel-mi mu je priznao da je za Sablast ipraja trebao prenijeti jednu poruku. Policija e uhvatiti zlikovca i osloboditi nas od njega. To znai dodade Arndt sam to ne mogu izvesti; potrebna mi je vaa pomo. Hoete li? Rudar je oklijevajui gledao detektiva. Ali ree tada ako Sablast to sazna? Ni govora nasmije se Arndt. Precjenjujete toga ovjeka. Ono to se o njemu pria, izmiljeno je ili pretjerano. Shvaam da ste se od njega dali zaplaiti, ali sada stoje stvari drugaije. Sada stojite pod mojom zatitom. Ne biste li mi pokazali pismo koje morate otpremiti? Schulzeovo se lice odulji. Nijemo zanijee glavom; oito se bojao govoriti. Amo s njim povie Arndt. Ne budite kukavica! Dajem vam svoju asnu rije da neete imati nikakvih neprilika. Schulze konano donese pismo, ali se ipak trgne kad je Arndt poderao omotnicu. Pismo je imalo isti sadraj kao i ono prvo. Arndt to utvrdi letiminim pogledom. A sad ete mi rei komu su upravljeni ovi reci ree kratko. Sedlaru Kriigeru u Weiskirchu oklijevajui odvrati Schulze. 298 Arndt kimne, stavi papir u novu ometnicu i vrati ga Schulzeu. Predat ete pismo Sedlaru Kriigeru kao da se nita nije dogodilo. Vjerojatno nije prvo, koje nosite. Vae pismo, Wilhelmi, u kasnije urediti. Imamo jo vremena, a i tako emo kasnije navratiti u va stan. Vi ete ga odnijeti kovau Gorneru, ali ne smijete pokazati da su se prilike promijenile! A ja? Kako da se drim, ako me Sablast pozove na odgovornost? upita Schulze. Ona uope vie nee doi k vama. Sutra je sve gotovo. U najgorem sluaju pravite se kao da nita ne znate. Tim rijeima utisne Arndt rudaru novac u ruke, kratko pozdravi i krene s Wilhelmijem i Wunderli-chorn u mlin. Kad su tamo glasno pokucali na vrata, otvori ih gospoa Paulina. Sva prestraena, ona ih svu trojicu osvijetli fenjerom. Ti, sur jae? Zaboga, valjda se nije neto kod kue dogodilo? Budi bez brige. Sve je u redu. Moe li se govoriti s bratom? Da. On je ve u mlinu. Zapoinjemo s radom, ve u samu zoru. Tako i treba. Pozovi ga! Imamo s njime vaan razgovor. Idite samo u sobu. Idem po njega. Mlinar doje, pozdravi ih i zaujeno se zagleda u doljake. Pogled mu se zaustavi na bratu. Hvala Bogu ree tada olakano. Ve sam se brinuo za tebe, ali tvoje je lice tako sretno, te sam gotovo pomislio kako si neto vrlo ugodno doiveo. Ima pravo. Evo, pogledaj! Wilhelmi baci na stol svoju banknotu od pedeset maraka izrazom milijunaa. Juer si mi, brate, posudio etrdeset maraka. Vraam ti ih sada. Ti mi uzvrati deset. Pedeset maraka? zaudi se mlinar. ovjee, odakle ti toliki novac? 299

Evo mojeg blagajnika! Ovaj gospoin poklonio mi je banknotu. Wilhelmi, ukratko objasni bratu tok dogajaja, na to je uslijedilo radosno uzbujenje. Mlinarica se zasjaji od sree uvi da e se sada obraunati sa blau ipraja. Ta time e se njen mu udnog, tajanstvenog ugovora. Arndt sada zatrai, da mu pokau podrum; budu otvorena sobnim kljuem. Taj je podrum bio dugaka etvorouglata rija usjeena u stijenu. Arndt osjeti razoaranje; promotri svaki pedalj

prostorije, ali na jalost uspjeha. Sto traite? upita mlinar, Neto sam pretpostavljao, ali sahi se zato neemo vie o tom govoriti. Vratimo se! A to savjetujete meni? Pustite da stvar poje svojim tokom. Za yf do tri dana znat e se vie. To je bila jedina Arndtova uputa. Kad je sa crtaem uzoraka ponovo naputao mlin, nije ni slutio kakvo e znaenje taj podrum za njega imati.

17,
RUKE UVIS

Arndt i Wunderlich vrate se tek kasno iza ponoi u umariju, gdje ih je gospoja Barica zabrinuto i nestrpljivo oekivala. Te je noi detektiv vrlo loe spavao, a u ranu je zoru bio ve na nogama. Wunderlich, kome se inilo da ne bi bilo u redu kad bi se u perju zadrao due od gospodina bratia, ponovo je htio u selu nabaviti saonice. Ali Arndt to odbije. Ostavite to! Bilo bi upadljivo, a ja ne elim da neopreznou u posljednjem asu sve pokvarim. Poi u pjeice. U podne se mogu ve vratiti. Onda emo jo jednom do mlina, a slijedee noi moe zapoeti ples. Opet u mlin? zaudi se umar. Da, leei u krevetu, zamislio sam plan o kojem bih htio s komesarom raspraviti. Nadam se da e ga odobriti. Crveni mlin treba da postane stupica za Sablast ipraja i njene krijumare. Hm progunja Wunderlich. Nadajmo se da e se mlinar s time suglasiti. On pri tom nosi svoju kou na pazar. Svakako. Ali dobit e takojer i sasvim pristojnu nagradu vlasti. Zato u se ja pobrinuti. A to je sa mnom? I vi biste htjeli nagradu? nasmije se Arndt Glupost! obrecne se umar. Hou s vama i nita drugo. O tome niste jo spomenuli .ni rijei. 301

TTo e sve jo doi, moj dragi. Ve sad imam za vas nalog. Trebam naime, vei broj bala, paketa, dobro natrpanih vrea i
slinih stvari, koje bi izgledale kao briljivo spakovana krijumarska roba. U stvari u njima mogu biti samo prnje, stari papir i kamenje koje e im dati potrebnu teinu. Razumijete li me? Aha kimne Wunderlich. Shvaam! Ta vi treba da Sablasti poaljete poiljku. Tako je! Po te upakovane svenjeve doi e k vama onih deset ljudi, o kojima sam govorio u upi kraj rudnika. A tih deset ljudi bit e prerueni policajci. Jesam li pogodio? Savreno! pohvali ga Arndt. Oni mogu pri tom mirno nositi oruje. Ta bave se sumnjivom rabotom dobavljajui krijumarima robu. Sve u to urediti s komesarom. Od vas trebam zasada samo te upakovane svenjeve. Hoete li to moi izvriti? Svakako, gospodine bratiu. Sve e danas prije podne biti prirejeno i dobro povezano pagom, kako primaoci ne bi suvie brzo mogli ispitati sadraj. Dobro smiljeno! odobri Arndt. Hajde da na brzinu popijemo alicu kave i neto prigrizemo za doruak, a tada u krenuti. Tako je i bilo. Neto prije deset sati bio je Arndt u uredu komesara. Ovaj je paljivo sluao izvjetaj svoga posjetioca o razgovoru sa Sablau u upi rudnika kao i o svemu ostalome, to se prole noi dogodilo s Wilhelmijem i Schul-zeom, a zatim i kasnije u Crvenom mlinu. Komesar se najprije ispue, grdei svu tu prokletu bandu u Hohenthalu, koja sva od prvoga do posljednjega slui Sablasti. Zaprijeti se da e krivce, sve bez iznimke, kazniti. Detektiv ga upozori a taj bijedni svijet radi sve to samo pritisnut strahom, a trenutno da svi ve surajuju s vlastima i, prema tome, treba da se s njima blae postupi. A mlinar Wilhelmi da po zakonu pae ima pravo na nagradu, koju su vlasti raspisale. U tom pitanju detektiv nije nikako poputao sve dok mu komesar ne obea da e se za tu nagradu zaloiti na mjerodavnom mjestu. 302 Arndt mu tada razloi svoj plan onako kao to ga je ve bio izloio i Wunderlinu. Paketi, u kojima e navodno biti moja poiljka, stii e pred zatvoreni podrum mlina ree on. Gore u mlinarovim sobama sakrit u vaih deset policajaca, koje u predstaviti kao svoje nosae. Tada u iz Dubrave dovesti onih deset ljudi, koji e dopremiti pravu poiljku, o kojoj mi je govorila Sablast ipraja. A nju samu, s njenih deset krijumara koji bi trebali preuzeti moju prokrijumarenu robu, doma-mit u u mlin. Komesar ga prekide. Stanite, ova stvar poneto hramlje! Mislite li da e vas Sablast doista tako olako posluati? Svakako, jer u je uvjeriti da Dubrava trenutno nije najsigurnija i da se onuda vrzu pogranini policajci. Vi, gospodine komesaru, treba da se pobri-nete da tako doista i bude a da pri tom ne doje do sukoba s krijumarima. Dobro, tako u uiniti. Graniari e ostaviti svoje tragove u snijegu. To e dostajati. Ali sad neto drugo. Sablast vas dri za strana trgovca. Vi, dakle, ne smijete nita znati da je mlinar Wilhelmi u slubi krijumara. Kako onda namjeravate doi do mlina? Sa svojim ete prijedlogom, naime, da se banda skloni u mlin, izazvati nepovjerenje Sablasti. To bi se svakako dogodilo, gospodine komesaru, da tu taku ve prije nisam dobro promislio i svoj plan prema tome

udesio. Sablasti u ispriati priu, kako i zbog ega sam doao s mlinarom u vezu. Tu mi stvar moete povjeriti i bez da vam je sada opirno razlazem. U redu. A to dalje? Deset straara, koje ete prokrijumariti u mlin, nije dovoljno da zadri dvadeset naoruanih lopova. To je jasno. Trebamo otprilike jo petnaest drugih policajaca i pograninih straara koje biste vi, gospodine komesaru, potajno doveli do mlina, kad svi krijumari budu unutra. S tim se ljudima morate zadrati sklonjeni negdje u blizini, kako biste u pogodnom asu mogli zatvoriti stupicu.
303

Sjajno. Sve emo tako urediti. Komesar zadovoljno protrlja ruke. Zahvaljujem vam, gospodine kolega. Divno ste to pripravili. Nadajmo se da e sve poi po planu. Rekli ste da e se oko dva sata iza ponoi krijumari skupiti u Dubravi. Drim da e biti najbolje, ako oko ponoi budem sa svojim pomonim odredom u blizini mlina. Obojica mukaraca jedan drugome vrsto stisnu ruke. Plan je bio gotov, stupica postavljena. Glavna je potekoa bila u tome da se Sablast i njegovi ljudi domame u mlin i tamo uhapse. Jo je dogovoreno da e se komesar sa svojim odredom sakriti u onom dijelu ume koji se stere pod padinama brda iza mlina. Odmah iza ponoi trebao se Wunderlich pridruiti stra-arima, da im poslui kao voja. Taj je dogovor potrajao otprilike jedan sat. Arndt zatim odmah poe natrag u umariju. Ovdje mu je Wunderlich, smijuckajui se zadovoljno, pokazivao svenjeve, vree i pakete, koje je bio pripremio. Sve je ispalo po planu, pa je detektiv nakon kratkog odmora odmah krenuo prema Crvenom mlinu. Mlin je i danas besprekidno klopotao. Wilhelmi sam otvori vrata i kad je ugledao Arndta u isto se vrijeme zaudi i obraduje njegovu dolasku. Vi, gospodine? Dobro doli! Donosite li dobro ili zlo? Dobro! Ima posla za vas i vau suprugu. Jao! nasmije se mlinar. Jo vie posla? Pa to neemo vie moi ni posvravati. A o emu se radi? Pst, ne tako glasno! opomene detektiv. Objasnit u vam u sobi. Aha, razumijem. Radi se o neem to treba da ostane meju nama. Izvolite prije svega unutra. Mlinarica je takojer gorjela od elje da dozna novost i Arndt ih nije pustio da dugo ekaju. Hoete li mi pomoi da uhvatimo Sablast i-praja? zapoe on bez okolianja. Mlinarski par se prestrai. Mi? Vama? to mi tu moemo? upita ovjek. Hou da krijumare domamim u va mlin i ovdje ih uhapsim.
304

Gospode Boe! To je opasan pothvat zavapi ena. ablast e nam se osvetiti. Iskljueno! Uinit emo je nekodljivom zauvijek. Mlinar se mejutim oporavio od prvog iznenajenja. Smijemo li doznati, kakav ste plan skovali? upita on. Upravo sam zato i doao da vam ga obojici izloim i za nj vas predobijem. Arndt ukratko obrazloi mlinaru i mlinarici kako je stvar zamislio. Objanjavao je kratko i jednostavno, rasprivi tu i tamo po koji prigovor branog para Wilhelmi. Spomenu opsene pripreme, koje su ve u toku, i naravno ne zaboravi nadodati i o nagradi koja je, nakon dogovora s komesarom, zajamena onome ija e kua posluiti kao stupica za krijumare. A kolika e biti nagrada? oprezno upita mlinar. Videi kako se Arndt nasmijeio, dodade: treba da znate da u izgubiti svotu, koju mi je Sablast ipraja platila za ustupanje podruma. To e za me biti veliki gubitak. To je tano saglasi se detektiv. No, prije svega imate pravo da od Seidelmanna zatraite naplatu za meljavu ita. A onda emo se pobrinuti da va mlin dobije i,sa drugih strana narudbe. U svakom sluaju, neete pretrpjeti nikakvu tetu, a nagrada vas eka neokrnjena. Ona svakako iznosi nekoliko stotina maraka. Neu da obeajem suvie. Zar doista nekoliko stotina maraka? Paulino, to ti o tome misli? Mlinarica uzdahne: Ah, to je glupa pria! Uvijek sam bila zato da se sa Sablau ni u to ne uputa i odahnula bih, kad bi se rijeio te sotone. Zahvalila bih Bogu, kad bi se sva ta banda koja cijelom ovom kraju ini ivot nepodnoljivim konano nala onkraj brave. Ali, hoe li to uspjeti? A, ako Sablast pobjegne? Bila bi to naa propast. Arndt opet uze da govori, te mu konano uspije Wilhelmijeve predobiti za sebe. Tada uglavi s njima jo sve potanko i rastade sa vrstim stiskom ruke.
20 Sablast ipraja

305 Iza ponoi budite pripravni! ree na kraju i ne brigaj te suvie. Ja u se sa svojih deset policajaca prvi nai na mjestu. Time vam je od samog poetka zajamena potrebna zatita. Neka nam, dakle, poslui srea kod odluujueg lova na Sablast ipraja. Pono je upravo bila prola. Dubrava je naoko bila tiha i naputena, no u snijegu su se tu i tamo vidjeli svjei tragovi nogu. Kad je Arndt jedan sat prije ugovorenog vremena sa svojim teko natovarenim policajcima stigao u umu, primijetio je itav niz spodoba sa svenjevima na leima. Upravo su nestajali za grmljem u pobonom klancu, oito, da tamo ekaju u sigurnom zaklonu. Bez sumnje, bili su to nosai eke krijumarske poiljke, koju je Sablast ovdje trebala primiti.

Ovo je otkrie bilo za detektiva vrlo povoljno. Arndt je prvobitno imao namjeru, da sa svojim policajcima smjesta napusti Dubravu i hitno krene u Crveni mlin. Iz umarije je poao zaobilaznim putem do mjesta sastanka, samo zato da se osigura i da sa svojim ljudima ostavi tragove, na koje e se u potrebi pred krijumarima moi pozvati. Otprilike ovako: Vidite, bili smo tamo! Ali okoli nije siguran. Zato su se moji ljudi privremeno sklonili u mlin. Hitno me slijedite onamo!' Sad se s tom naoko suvie velikom opreznou nije mogao posluiti. Pravi poslovni prijatelj Sablasti ipraja bio je sa svojom poiljkom, iako poneto preuranjeno, ve na mjestu. Zato se Arndt odluio da ovaj neoekivani obrat stvari iskoristi, i onih deset nosaa zajedno s njihovim gospodarom, ako je mogue smjesta domami u mlin i tamo zadri. Zadravanje bi imali izvesti njegovi straari, koje e, naravno, povesti sa sobom i ostaviti u mlinu, dok e on sam smjesta opet morati da krene, kako bi glavne aktere, Sablast i njegovih deset krijumara, uhvatio u stupicu. Zasada je svoje ljude ostavio u dobrom zaklonu i oprezno se stao prikradati k ve spomenutom pobo306 nom klancu. Bilo mu je jasno da time svoj ivot stavlja na kocku. Nosai, koji su ovdje bili sakriveni, bili su vjerojatno dobro naoruani. Kad bi ga sada koji od njih otkrio i na njega, neznanca, zapucao a da mu prije ne upravi poziv da stane i ne upita ga za lozinku, bilo bi s njime gotovo. Ali na takve stvari ne smije pomiljati ovjek koji pred sobom ima tako visoki cilj. Polako se pribliavao klancu, oprezno zagledajui na sve strane nee li negdje naii na kakvog sakrivenog straara. I doista, jedan je bio tu. Na sreu nije odmah opalio, ve pozvao doljaka da stane. Stoj! Tko je? Prijatelj! odvrati Arndt. Lozinka! Prag. Prolazi! Ali prije toga jo jedan odgovor. to traite ovdje? ovjeka koji se kao i ja zbog jedne poiljke robe na ovom isto mjestu i u ovaj isti sat treba da sastane sa Sablau ipraja. Iza strae koja je uvala ulaz u klanac, izroni lik drugog ovjeka, koji je takojer imao na licu crnu masku. Taj ovjek sam ja javi se on Na prijatelj govorio mi je o .vama. Upuen sam u sve. Gdje su vai ljudi s paketima? Tamo iza ruba ume odgovori Arndt namje-stivi svoje naoari od obinog stakla i pogladivi krivu bradu to ju je za ovu priliku natakao. Bio je posve jednako odjeven kao kad je u upi rudnika pregovarao sa Sablau. Dobro je to smo ve ovdje i to vas moemo upozoriti odvrati onaj drugi. Dovedite svoje ljude to prije u ovaj zaklon. Usprkos svim mjerama opreza, ini se da danas zrak ovdje nije posve ist. Proli smo, dodue, nesmetano cijelom Dubravom ali smo tada u snijegu naili na tragove mukih nogu koji najvjerojatnije potjeu od pograninih straara, i to sasvim svjee. Jedan od mojih nosaa ak tvrdi da je vidio ovjeka u uniformi koji nas na svu sreu nije opazio.
20*
307

To sam i ja primijetio izjavi Arndt i zato vas upozoravam da ne ostanete ovdje u klancu. Graniari se, kako mi se ini, ovdje sakupljaju. Ni asa vie nismo sigurni. Prokletstvo! to da radimo? Proi e itav sat prije nego to se Sablast pojavi. Svakako, ona prije dva sata nee doi. Tada nam ne preostaje nita drugo nego da se smjesta vratimo natrag. Ne, nikako! Vi ste sa svojim ljudima dosada sretno prebrodili sve opasnosti. Neete, valjda, sve to napustiti? Ja sam se za svaki sluaj osigurao. Slijedite me! Znam za skrovite u kojem nas nee nai nijedan policajac. A gdje je to? U Crvenom mlinu. Za svaki sluaj stupio sam u vezu s mlinarom kojega otprije poznam. Treba da znate da tog ovjeka zbog izvjesnih razloga drim u akama. Mora mi biti na usluzi. Uostalom, odmah se najpripravnije odazvao jer, kako kae, ionako je prijatelj i suradnik nae Sablasti. Ukratko, mlin nam stoji na raspolaganju kao sklonite. Neka vai ljudi ponovo natovare robu; ne smijemo gubiti vrijeme. Najprije u vas odvesti do svojih nosaa, a onda u mlin, u sigurnost. Za mlinara sam svakako siguran, ali to e biti sa Sablau? oklijevae ovjek jo uvijek. Uzalud e ovdje na nas ekati. Nee ekati, jer u ja doi i po naeg poslovnog prijatelja i po njegove krijumare. Samo da robu to prije spremimo pod krov. To je najvanije. Onda emo saekati daljnji tok dogajaja i sve raspraviti sa Sablau. Taj odreiti nastup zavede lopova. Moda je tome doprinijela i okolnost to nije bilo vremena za razmiljanje. On izda svojim ljudima kratku zapovijed, a onda svi krenu za detektivom u umu. Kad su ljudi s crnim krinkama naili na preru-ene policajce, koje su smatrali za svoje ortake, vidno su se smirili. Vlastitim su se oima uvjerili, mislili su, da doista imaju posla sa sebi ravnima.
308

Arndt je iao umom ravno prema mlinu. Za kratko vrijeme stigne do stare zgrade i uvede ljude u dvorite. Ovdje nije bilo ni ive due; Arndt upali svoj fenjer i odvede sve nosae u prostoriju ispred zatvorenih podrumskih vrata. Sad ih upozori da budu oprezni: Ovamo unutra! On udje prvi; ostali su ga slijedili, i svaki je bez rijei odloio svoj paket. Mlin klopoe priapne mu poslovni prijatelj Sablasti. Mlinar je dakle jo budan?

 Da, moraju raditi i u nonoj smjeni, jer su dobili hitne narudbe. Da li bi se, moda, pod takvim okolnostima moglo neto toplo uliti u eludac? Tri sam sata ve na putu. Po toj cioj zimi nije to nikakva malenkost. I ja sam ve na to pomiljao, jer i'ja zebem. Pogledat u to se moe uiniti, pa u za sve nas naruiti kavu. Zadovoljno mrmljanje zauje se meu nosaima. Strpljivo sjednu na svoje svenjeve pred podrumska vrata. Arndt poe da, navodno, narui kavu. Zasad je postigao ono to je htio. Protiv ove prve grupe krijumara mogao bi ve sada izvesti odluan udarac, no elio je da prepad izvede bez prolijevanja krvi. Jo jednom napusti prostor pred podrumom, da bi svojim policajcima dao vremena da uine ono, to je ve prije bio s njima dogovorio. Njegovi prerueni nosai odloe svoje puke u kut. Ona druga grupa uini to isto u drugom kutu. Prema dogovoru, policajci su se imali podijeliti u dvije grupe. Jedna je ostala kod svojih puaka spremna da ih svakog asa upotrijebi i da zauzme prilaz pred podrumom. Druga je rnorala u odlunom asu stati izmeu krijumara i njihovih puaka, izvui revolvere i protivnike odbiti ukoliko bi se oni htjeli posluiti pukama u svoju obranu. U dvoritu je prema dogovoru ekao mlinar. Detektiva Je prepoznao po znaku, to su ga ve prije bili uglavili. Je li sve prolo u redu? upita tiho i uurbano. Zasada nam je prva grupa sigurna. Dajte mi za svaki sluaj klju od sobe, koji i podrumska vrata tvara. 309 Evo ga! Dobro. Sad vas vie ne trebam. Ostanite radije u pozadini. Padne li nekoliko hitaca, ne treba da se bojite. Ni u kojem sluaju nee biti opasno. Mi smo u prednosti. Mlinar se brzo povue. Arndt poje opet u prostoriju gdje su ekali krijumari. Halo! povie. ujte me ljudi. To je bila ugovorena rije za policajce. Fenjeri, koji su visjeli o vratu, odjednom zablijete. Sad dolazi ono vrue to sam vam obeao nadovee Arndt. Tko se makne, dobit e olovo u rebra! Ruke uvis! Neki od policajaca dohvate svoje puke, a neki izvuku revolvere. U isti se as jednoglasan krik straha razlegne. Videi prijetee cijevi uprte u sebe, krijumari se ukoe od uasa i ostadoe kao uzeti. Arndt im ukratko objasni da su uletjeli u stupicu i da nisu okrueni svojim ortacima, nego policijom. Amo okove! dovikne tada svojim ljudima. Veite ih! Tko se opre, bit e ubijen. Prijetnja je djelovala. Dali su se okovati gotovo bez otpora. Samo se jedan pokuao braniti; poslovni prijatelj Sablasti ipraja. Izdaja! povie on, izvue svoj revolver iz depa te ga ispali u policajce, koji su mu htjeli za-kriti put, a onda se s dva skoka naje kod izlaza. Ali ga tamo uhvate, bace na tle, razoruaju i svezu. Divlje se opirao i trzao, no bez uspjeha. Skinite zarobljenicima krinke! naredi Arndt svojim ljudima. Zapovijed bude izvrena i pri tom se ukazu mnoga lica dobro poznata saskim policajcima. Arndt se nije na to obazirao. Zarobljenike dade otpremiti u jedan prazni hodnik, gdje su ih dobro uvali, izda jo neka narejenja i krene opet prema Dubravi. Kad je stigao u dolinu, na njegovu satu je bilo deset minuta do dva. Stane iza jednog drveta i ekae. Pogled mu preleti Dubravom sve do suprotnog ruba utljive snjene ume. Sveana tiina naokolo bude tu 310 i tamo prekinuta samo naletom vjetra, koji bi za-utio u suhom liu starih hrastovih kroanja. Moda bi netko drugi u Arndtovu poloaju pri torn osjetio jezu, no on je bio miran i hladan. Najzad zauje puc-ketanje granica, a potom i kripu snijega. Mukarac s krinkom na licu pribliavao se: Sablast ipraja. Arndt ga zovne priguenim glasom: Stoj! Lozinka? Prag! Detektiv stupi naprijed i prui doljaku ruku. Evo, tano sam doao. Jesu li vai ljudi u blizini? Iza mene su. A gdje su vai nosai s roborn? I gdje je onaj drugi? Budite sretni to sam ve pred jedan sat doao ovamo! izvjesti ga Arndt. Bez mene bi stvar pola naopako. Kako? Razgledao sam kraj ispred Dubrave. Pogranini straari krstare okoliem. Vraga! zauje se prestraeni glas. Cijeli je na pothvat onda ugroen! Ve sam se za sve pobrinuo, odvrati Arndt. Moji su ljudi ve u sigurnosti, a s njima i onaj drugi, zajedno s obim poiljkama. Ljudi s one strane doli su prerano. Da ih ne bi graniari iznenadili, ja sam se s vaim poslovnim prijateljem dogovorio i zajedniki smo odveli svoje nosae u sklonite. Gdje su? U Crvenom mlinu. Sablast promjeri govornika s nepovjerenjem. Kako vam je mlin pao na pamet? S tim je pitanjem Arndt raunao. Nije ga smelo. Prvobitno je namjeravao Sablasti ispriati pravu bajku o tome. Sad to vie nije bilo potrebno. Poloaj je bio drugaiji, nego to je detektiv bio predvidio. Mogao se i krae izjasniti. Meni? Prijedlog, da u mlinu potraimo sklonite, potjee od vaeg poslovnog prijatelja. A tako. Sablast se oito primirila. To je vrlo vjerojatno. On je u sve upuen. Obavijestio sam 311 ga da sam se s mlinarem Wilhelmijem nagodio u pitanju njegova podruma.

 Mislite li na onaj u stijeni usjeeni prostor? upadne Arndt ivo. Tamo su nai ljudi privremeno spremili svoje pakete. Opet je Sablast nepovjerljivo osluhnula. Tamo unutra? Kako je to mogue? Ta izruili su mi klju od podruma. Nosim ga uza se. Pa, kako moe onda netko drugi tamo spremiti pakete? Roba lei u hodniku ispred podruma objasni Arndt. Pravi odio nismo mogli otvoriti. Uostalom... Arndt zauti i osluhne: Zar nita ne ujete? upita on. Sve mi se ini, ako budemo jo dugo ovdje pregovarali, stii emo u pravo drijelo pakla. Pojite po svoje ljude, a onda smjesta u mlin. Neu da me uhvate kao mladog zeca. Imate pravo kimne Sablast. Moja momad dolazi u pravoj liniji od hrasta, i nijednoga ne moemo mimoii, ako onim smjerom pojemo kroz umu. Sablast poje naprijed a Arndt za njom. Uskoro im doje u susret ovjek koji se lozinkom iskae kao njihov. Tada ih doje jo nekoliko, i nije potrajalo dugo, a Sablast javi da su svi njeni ljudi na okupu. Obavijestite svoje ljude, da me slijede priapne Arndt Sablasti. Voja krijumara izda kratke zapovijedi. Sad su bili upueni i mirno slijedili detektiva. Uskoro stigoe u mlin. Uju u dvorite i Arndt kao posljednji zatvori za sobom vrata. Sablast, koja je stajala do njega, ree mu da iznutra zakljua kako ih ne bi tkogod iznenadio. emu to? upita Arndt koji taj prijedlog nije smio prihvatiti, inae bi presjekao ulaz glavnini policajaca i pograninih straara pod s vodstvom komesara i umara. Mlinar mi je rekao da ova vrata ostaju uvijek otvorena pa bismo zatvarajui ih samo izazvali sumnju. Sablast ne ree nita, ali se inilo da je njeno nepovjerenje opet poraslo. Stavivi ruku u dep, voja krijumara nije ni aska vie naputao Arndta. Ovaj bi takve stvari nanjuio ulom iskusna detektiva, Pa zato i odluio, da se osigura. Osvijetlivi prostor svojim fenjerom, otvori vrata i pokae na hodnik ispred podruma. Ujimo najprije ovamo unutra ree priguenim glasom. Ovdje lee i vai i moji paketi. Krijumari stupe unutra, ali Sablast ostane s Arndtom vani. Zar se neete uvjeriti je li poiljka ispravna? upita Arndt s namjerom da lopova pusti ispred sebe, a onda da za njim zatvori vrata. Hvala. Za taj posao imam meu svojim ljudima nadglednika. Uostalom, gdje je gdje je moj poslovni drug? Gdje su njegovi i vai nosai? Nepovjerljivo se obazre. U tom asu dogodi se vrlo neugodno iznenajenje, ak dvostruko. Ulazak Sablasti i njegovih krijumara odvijao se dodue tiho, no ipak ne sasvim neujno. Ljudi, su smatrali da u mlinu iji je vlasnik ionako njihov saveznik, ne moraju biti naroito na oprezu. Zato su pojedini glasovi doprli i u prostoriju, u kojoj je prvi dio bande zajedno sa svojim vojom sjedio zarobljen. Usprkos svome porazu nije on jo naputao pomisao na otpor. Oslukivao je. Nakon nekog vremena zauje glasove i korake u snijegu, a zatim i kripu vrata u podrumskom hodniku. Nasluti to se dogodilo. Omraeni ovjek, koji je njega i njegove ljude domamio u stupicu, vjerojatno je sada dovodio i Sablast sa saskim krijumarima, da i njih uini nekodljivima. Zato zavie iz punih plua. Pazite! Izdaja! Odmah zatim padne hitac. Jedan od policajaca opalio je u ovjeka to je viknuo. Sablast se u dvoritu trgne. Pogledom potrai dvorina vrata, kroz koja su upravo u tom asu nahrupili policajci i pogranini straari pod vodstvom komesara i umara Wunder-licha. Videi ljude u uniformama, ona dobaci Arndtu Pogled pun bijesa. Zaskoeni je zlikovac odmah shvatio svoj poloaj. Izvue revolver iz depa i opali u detektiva. Arndt je to oekivao stoga odskoi u strahu; metak proleti pokraj njega, a tada on lijevom a312

l
313 kom izbije Sablasti oruje iz ruke. U isto vrijeme gurne nogom vrata podrumskog hodnika, a desnom rukom okrene klju, koji je jo stajao u bravi i izvue ga. U tom asu Sablast se munjevito okrene i potri prijeko, u vrt. Komesar poleti za njim, a Arndt iza obojice s upaljenim fenjerom o vratu. Vrtni zid nije bio visok, a na jednom je mjestu u njemu bio otvor. Sablast se, kako se inilo, ovdje dobro snalazila; trala je ravno prema rupi u zidu i nestala kroz nju. Komesar, koji je bio jedva etiri koraka iza nje, skoi za njom, ali se s druge strane smjesta zaustavi. Grom i pakao! opsuje. Arndt se stvori uz njega. Sto je?

 Klipan je nestao! Kuda? djavo bi ga znao! Ta nije se mogao rasplinuti promrmlja Arndt. Nikako ne moe biti daleko. Bio sam mu upravo za petama. Arndt se zamisli. Stajao je upravo na istom onom mjestu gdje mu je Sablast ve jednom nestala ispred oiju. Usprkos najrevnijem traenju nije nikako mogao dokuiti kako se to dogodilo. - Da nije ne dovri detektiv Stoj! Zar ne ujete tropot? Znate li, to je to? To zvui gotovo kao potres u daljini. Ne. Ta buka potjee od kola koja se voze po tranicama, ah, vidite li rupu u zemlji pokraj zida. Poznam to mjesto. Ta rupa mora da je do ovog asa bila vrlo dobro sakrivena. Zaista. Oigledno je bjegunac u njoj nestao. U tom asu dotri vrtom nekoliko graniara i policajac, na elu s narednikom uz kojega je bio i mlinar Wilhelmi. Kakva je to rupa? upita ga Arndt. Napola zatrpani prilaz nekom starom rovu. Je li rupa duboka? Ne znam tano; nitko se ne usujuje unutra zbog zaguljivog zraka, i zbog toga to bi se hodnik 314 tamo dolje lako mogao uruiti. Uostalom, u posljednje ju se vrijeme gotovo nije ni vidjelo. Ali zato pitate? Sablast je vjerojatno skoila u tu rupu i zasada nestala. Jao, jao. Ipak e se dogoditi ono ega se moja Paulina bojala. Gospode Boe! Arndt se nije obazirao na beskorisne jadikovke mlinara. On se obrati naredniku. Evo kljua za podrumski hodnik, u kojem se nalazi drugi dio krijumarske bande. Hitno ih pohap-site, jer bi mogli nadoi na pomisao da unite sadraj paketa koji je djelomino vrlo vrijedan. Arndt stane tik do rupe. Kamo ete? upita ga komesar. U rov. To je suvie smiono. Ne, ne! povie i mlinar. Nastradat ete! Dunost je dunost, gospodo! Nee biti tako strano. to moe Sablast, nadam se da u moi i ja. Taj momak mora da dobro poznaje rov. Za njim dakle prije nego nestane! O, sveta kljoco! ovjek zaista ima crva! Stari je umar to uzviknuo. Bio je tek stigao i upravo vidio, kako je Arndt skoio u rupu. Pri svjetlu fenjera moglo se vidjeti da je dublja od dva metra. A to da mi radimo? obrati se narednik komesaru. Ono to vam je detektiv naredio. Uhapsite s vaim ljudima krijumare i ne dajte da koji pobjegne. Ja u slijediti svoga druga. Gotovo mi se ini. da sam u svojoj prevelikoj revnosti dao priliku Sablasti da umakne; zato u pokuati da tu hulju opet dobijem u ake. To ree i skoi u rupu. 315

18.
UTRKA SA SMRU

Trebalo je nekoliko asaka, dok se komesar snaao dolje u tami! Tada ugleda Arndta koji je stajao neto podalje i osvjetljavao neki predmet. Sto je to? Prazni vagoni. Predmnijevam da su prije ovdje dva vagonia stajala, ali je Sablast onaj prednji upotrijebila da to prije odmagli. Ah, dakle odatle podzemna tutnjava. Da, vagonii stoje na tranicama, a rov se ovdje, kako izgleda, polako sputa. Nastavak podzemnog hodnika tamo prijeko zasada ne trebamo pretraivati. Sablast se naravno odvezla nizbrdo, jer vagoni juri sam od sebe i postepeno moe razviti prilinu brzinu. Naopako, onda nas je Sablast dobrano pretekla. Na alost. Smjesta moramo za njom. Arndt brzo ukloni prednju stranu kolica, koja se zasto jala od pokretne daske, i u malom se vozilu tako namjesti da je nogama mogao koiti u sluaju da kolica prenaglo pojure. U njima je naao i debeli hrastov prut, koji je, kako se inilo, ve vie puta posluio kao konica. Komesar je unuo do njega. Sjedite li vrsto? Da. Onda: naprijed! Arndt nogom odgurne kamen koji je stajao pod kotaima. Kolica se pokrenu, najprije polagano, onda

316

sve bre i bre; naposljetku jurnue brzinom konja u galopu. Bila je to neugodna vonja. Nad njima niska, natrula stropna oplata, desno i lijevo mrani zidovi, s kojih je besprekidno kapala voda, a pred njima tama koju je svjetlo fenjera probijalo tek na nekoliko koraa ja. U uskom su rovu kotai na tranicama tako tutnjili da je sporazumijevanje bilo potpuno nemogue. Arndt je razmiljao, kako bi u tom mraku mogao juriti upravo u propast. A to onda, ako Sablast u svom podzemnom carstvu ima sauesnike? Ako oni postave zasjedu tim ludo smionim progoniteljima? Moda u toj tami to pred njima zjapi vreba smrt? Sve mu to projuri glavom u tih nekoliko asaka jurnjave. Ipak nije zakoio. Nesmanjenom estinom nastavljao je divlji lov. Vjerovao je u svoju sretnu zvijezdu i nije gubio nadu da e doi do mjesta gdje prestaje nagib te e kolica sama od sebe usporiti vonju, i oni opet moi da se ogledaju za Sablau. Progonjeni je naprotiv dobro poznavao prolaz. Ve se mnogo puta njime posluio. Zbog toga su i bila uvijek spremna dva vagonia. Rov je bio odrejen da kod buduih krijumarskih pothvata odigra vanu ulogu. Kao to je Arndt ve utvrdio, on nije svravao kod rupe u zemlji pokraj vrtnog zida mlinara Wilhelmija, nego se protezao ispod podruma Crvenog mlina gotovo do eke granice, gdje je izlazio na povrinu zavravajui se jednom napola zatrpanom jamom u gorskoj umi. Sablast je otkrila te ostatke davno zaboravljenog rudnika, oistila ga od uruenog kamenja, postavila tranice i na kraju se nagodila s mlinarom Wilhel-mijem o njegovu podrumu. Od njega je rov bio odijeljen samo tankim zidom, te je krijumarima prijetila opasnost, da prilikom upotrebe podzemnog hodnika otkriju stanovnicima Crvenog mlina. Zbog toga je trebalo da se Wilhelmijev podrum zatrpa. Takvo je bilo podzemlje kojim je jurio progonjeni krijumar. Ovdje se osjeao posve siguran; i kotrljajui se mranim hodnikom sasvim se sluajno okrenuo poto je ve preao dobar dio puta. 317 Trgne se od straha. Zar tamo otraga ne tinja neko svjetlo? Ili je to samo predodba njegove uzbujene mate? Nita nije mogao uti, jer je tutnjava njegova vozila progutala svaki drugi zvuk. Stade pozornije motriti; jest, bilo je svjetlo! Micalo se, podrhtavalo, naginjalo se na stranu, sakrivalo se i ponovo pojavljivalo. Progonitelji! sune mu mozgom, a odmah zatim bljesne u njemu i druga pomisao: ali neka, jure u svoju vlastitu propast. I on je imao uza se kolac za koenje. Upre njim o zemlju ispred prednjih kotaa i ubrzo se kolica zaustave. Vrebajui zastade i zagleda se unatrag. ,Evo ih' promrmlja. ,Cekaj, nitkove, kucnuo ti je posljednji as!' Potri prema doljacima nekoliko koraka u susret, istrgne nekoliko letava iz oplate stropa i baci ih preko tranica. Tada se povue u tamu, gdje je stajao njegov vagoni kocem zakoen, da se ne pokrene. Desnom rukom posegne za drugim revolverom, jer su mu onaj prvi bili izbili iz ruke. Progonitelji su dolazili sve blie. Tutnjava kotaa pretvarala se u uskom rovu u paklenu buku. Fenjer bi se zanjihao na svakom mjestu, gdje su tranice bile sastavljene. Tada nastade udarac, lom, krik a odmah zatim odjekne nekoliko hitaca iz revolvera; njihov je prasak odjeknuo u rovu poput praska itava plotuna. Dok je jeka revolverskih hitaca odjekivala rovom, Sablast ukloni konicu i baci se u vagoni. Vrag vas odnio! povie vodja krijumara, na-smijavi se podrugljivo. Jednim trzajem odgurne vagoni, koji sa zloincem pojuri dalje. Mala rudarska kolica, u kojima su sjedili progonitelji, naletjevi na nenadanu prepreku iskoe iz tranica i dva ovjeka izlete iz njih. Zadravi prisutnost duha, Arndt lijevom rukom zatiti fenjer, koji bi se inae bio razbio u tisuu komadia. No time je raskrvario ruku. Boljeli su ga svi udovi jer je udarac bio estok. uo je prasak hitaca, od kojih sreom nijedan nije pogodio, podrugljivi povik Sablasti i odmah zatim kotrljanje vagonia. krgutajui zubima od bi318 jesa shvatio je da mu je zlikovac ponovo pobjegao. U trenu bio je opet na nogama, osvjetljavajui prostor oko sebe. Vidio je kako komesar stenjui lei na zemlji, kako desnom rukom opipava glavu, kao netko koji se upravo probudio od sna, i kako se tekom mukom uspravlja. Jeste li ranjeni? upita detektiv. Samo malo na elu. Nije ozbiljno. Komesar rupiem obrie grudicu krvi, a onda se podigne. Neemo se obazirati na tu ogrebotinu. Evo ovako: omotat u je rupiem, a sada da nastavimo progon. Ta nam hulja ipak nee utei. Arndtu je bilo drago to uza se ima tako hrabrog suradnika. U protivnom sluaju samo bi mu smetao. Otkrivi letve na tranicama, ukloni ih, ,a tada uz pomo komesara uspravi kolica i stavi ih na tranice. Nisu oteena utvrdi. Srea to su ti vagonii tako vrsto grajeni. Ne smijemo se zaustavljati. Dakle naprijed! Kolica progonitelja ponovo se pokrenu. Pad je bio manji, pa su se kretala mnogo umjerenije. I opet je po licima mukaraca sa stropa kapala voda. Opet je u rovu sablasno odzvanjalo kotrljanje tokova, i opet su pred oima, koje su ukoene zurile u tamu, zjapile otvorene ralje nepoznate opasnosti. U meuvremenu Sablast je opet bila u prednosti; ve se pribliavala svome cilju. Zloinac je likovao; bio je uvjeren da su se progonitelji prilikom pada teko povrijedili; njegovi su ih meci vjerojatno i dokrajili. Teren je sada postao ravan, i kolica se zaustave. ovjek iskoi iz njih i odahnuvi stane uz mali vagoni. Ali, ne za dugo; ubrzo podigne glavu oslukujui. Uini mu se da se podzemljem opet ori tutnjava. Ogleda se unatrag i na zavoju rova ugleda malu svijetlu takicu. Grom i pakao! opsuje poluglasno. Zar su mi ti gadovi jo uvijek na tragu? Spopade ga strava. Ne budu li ubrzo prisiljeni na povratak, otkrit e njegovu tajnu drugi izlaz iz rova. Osluhne ponovo. Tutnjava se pojaavala, a svjetlo se sve vie bliilo. 319 Nije bilo za nj drugog izlaza doli da ispali minu, koja je ovdje bila poloena za sluaj najvee nude. Ako se pri tom urui

kamenje i zatrpa hodnik, neka mu netko dokae da se ovdje dolje vozio na etnju. Pa, iako su se ti lopovi, to ga slijede, izvukli od pada s rudarskih kolica i od njegovih revolverskih metaka, kamenju koje se rui, nee izbjei; ono e ih ili smrskati ili ive pokopati pod sobom. Pipajui, pouri naprijed da doje do mjesta gdje je u pobonoj stijeni bio sakriven dugaki fitilj koji je po njegovu miljenju dostajao da preostali dio rova digne u zrak i tako stvori nepremostivi razdvojni zid izmeju podzemnog hodnika i stepeniastog rova koji je vodio na svjetlo dana. Arndt i komesar nisu ni slutili kakvoj su opasnosti jurili u susret, kad je vagoni stao usporavati; stali su pozornije promatrati. Hodnik postaje ravan vikne Arndt komesaru u uho. Moramo... stoj, ta je ovo? Panja, zaustavite! Opet se zauje prasak. Sudarili su se s kolicima koja je progonjeni zlikovac bio ostavio. Sudar se zbog usporene vonje jedva osjetio. Sijite! Sklonite se iza kolica! zapovjedi Arndt. Zloinac bi opet mogao pucati. Pri tom odskoi natrag i prekrije svjetlo fenjera da neprijatelju sakrije cilj. Komesar mu se pipajui pridrui. Bjegunac je ovdje ostavio kolica proape Arndt. Oprez! Obojica se oprezno usprave. Arndt osvijetli tamu fenjerom. Ponovo osluhnu nastojei da i oima probiju tamu mranog rova pred sobom. Nita se ne pokrene i nijedan hitac vie ne odapne. Polako pojoe naprijed. Odjednom uhvati Arndt komesara za miicu i povue ga natrag. Gledajte! Vidite li svjetlo, iskru? Penje se uza zid. to je to? Tek to je komesar, to izrekao, detektiv ga u divljoj urbi povue za sobom. Natrag! povie. To je upaljeni fitilj. Doi e do eksplozije. Natrag, ili smo izgubljeni!
320

Trali su ta radilo se o ivotu opet pokraj obiju vagonia i sve dalje u smjeru odakle su bili doli, spotiui se o tranice, udarajui o mokre zidine. Nijemo su stiskali zube i ogromnim skokovima trali dalje. Znali su da je za njima jurila Smrt. Smrt u svojem sablasno-podmuklom liku, koja e ih uklije-titi u svoj koati zagrljaj i polagano daviti. Tada se prolomi strahoviti tutanj; inilo se da se zemlja raspucava. Tlo se pod nogama njihalo; podzemlje kao da se grilo u divljim trzajima. Iznad i pokraj bjegunaca ruile su se oplate, komadi kamenja padali su, a zemlja se ruila na njih. Tlak zraka baci oba mukarca na zemlju. Zasuti smo! drhtao je komesar, kad se opet sve stialo. Mir hrabrio ga Arndt. Samo^ ne gubiti glavu. Ta moemo jo disati i govoriti. Osjeam i slabi dah zraka. Na mene kao da se brdo sruilo. Moete li se micati? Sasvim malo! To je dovoljno. Pustite mi ruku tako. Pokuat u da se oslobodim! Arndt se upre rukama i koljenima o zemlju, a ramenima se svom snagom odupre od dasaka koje su popadale po njemu pritisnute velikim naslagama zemlje. Ali teret se nije micao. Detektiva gotovo svlada oaj. Zar da njegov ivot, njegova borba za pravdu ovako zavri? Zar da nikada vie ne ugleda sunce i ostane ovdje iv zakopan? Volja mu se opre toj predodbi, dajui mu snagu za besprekidne pokuaje da se oslobodi. Miice mu se i ile napnu do krajnosti; grudi su mu dahtale. Jedna se od dasaka malo pomakne; Arndt upre snagom oaja. Zauje se sipanje zemlje i tropot kamenja, a onda popuste natrule daske i bez naroite muke on ih potisne u stranu. Za kratko vrijeme obojica zasutih kleali su jedan pokraj drugoga i istili posljednje ostatke kra. Hvala Bogu ree Arndt odahnuvi. ini se da smo bili upiavo na mjestu gdje se rov uruio. Da nismo brzo pobjegli, bili bismo ivi zakopani. A sada ponovo natrag!
21 Sablast ipraja

321 Da, natrag! ponovi komesar takojer olakano. Sada je najvanije da se vratimo na svjetlost dana. Nadam se da e nam to uspjeti. Eksplozija je vjerojatno nastala na mjestu, gdje su stajala kolica?! Iz toga se moe zakljuiti da je tamo bila mnogo jaa*|| nego u smjeru ulaza. Spasiti se moemo jedino, ako vratimo. A to sada mislite o svemu ovome? To nije teko pogoditi ree Arndt. Sablast je potpalila fitilj i namjerno izazvala eksploziju. Zlikovac je predosjeao da e ga se progoniti ovdje il! podzemlju i na to se pripremio. Smatra da smo sada zasuti duboko pod zemljom. Nadajmo se da nam nije utekao zauvijek. Puzali su po krhotinama kojima je hodnik jo na*! daleko bio prekriven. Napredovali su polako; bilo Je teko, ali ipak mogue. Brrr javi se nakon nekog vremena komesari koji je trao iza Arndta. Osjeate li neki miris? H Izgleda da je to rovni plin. Tko zna, kakvu nesreu izazvala eksplozija. Moram ugasiti fenjer. Ostat emo onda u mraku i plin e nas stii. U protivnom emo ga sluaju upaliti moj; fenjerom i eto nove nesree. Ali, hajdemo napred Pa makar oderali meso s ruku i nogu na ivot na kocki! Miris je postajao sve jai i prodorniji. Uz vee napore probijala su se oba mukarca Odjednom komesar zastenje i srui se. Ne mogu dalje! Ustajte vikne Arndt. Ustajte, ako je ivot'drag!

ulo se samo stenjanje. Saberite se! izdere se Arndt na njega. Evo, hvala Bogu, napipao sam tranice. On zagrabi rukama iza sebe, podigne svog pratioca i povue ga za sobom. 322 ' Tako! Ovdje moete opet stajati na nogama. Teturajui izvravao je napola omamljeni ovjek Arntove zapovijedi. Mehaniki je pokretao noge i utakmica sa smru nastavljala se. Arndt ga je uhvatio za remen od hlaa, obuhvatio ga rukom i gurao pred sobom. Bez primjene te grube sile, bio bi iscrpljeni ovjek zaostao i postao rtva plina. Snage su mu bile potpuno slomljene naporima potjere, dvostrukim ispaT danjem iz kolica, razaranjem rova i duevnim uzbujenjima- koja su bila uz to vezana. I detektivu su klecala koljena, ali on je stisnuvi zube izdrao. Konano je zrak postao ii. Odahnu asak, no primijetivi da e ih otrovni plinovi pomalo sustii, zaponu iznova strahovitu" trku. Bili su na istom onom mjestu, gdje su bili izbaeni iz tranica i gdje je Sablast ipraja na njih pucala, kadli pred sobom opaze trak svjetla. Svjetlo, svjetlo zavapi komesar. Dolaze, trae nas! Pst! Sluajte! Zaustave se oslukujui. Isprva prigueno, a onda jasnije uli su duboki bas, a zatim razaznali svjetlo fenjera koje se njihalo amo-tamo. Arndt, bratiu Arndt! umar! usklikne ovaj. Moj dobri, stari Wunderlich! Spaeni smo! Dojite brzo! Radost i novoprobujena nada povrate komesaru snagu i oni obojica potre naprijed. Bratiu Arndt! ulo se sve glasnije. Bratiu Arndt! Sveti Nimrode, ako mu samo i vlas spadne s glave, zakrenut u vratom cijelom svijetu! as kasnije pali su mukarci, ti tobonji bratii, jedan drugome u zagrljaj. Arndt je, dodue, umaru odmah pruio obje ruke, ali stari se time nije zadovoljio. On privue k sebi i vrsto zagrli detektiva, zbog kojega je proivio toliko straha. Pri tom se sumnjiva vlaga zacakli u Wunderlichovim oima. Nekoliko se Policajaca i graniara, koji su se natisnuli iza umara, odmah pobrinulo za komesara, kojega je radost zbog spasa u posljednji as udesno ojaala.
21

323 Je li jo daleko do izlaza? bilo je Arndtovo prvo pitanje. Ni govora nasmije se Wunderlich. Tu iza nas lei izlaz iz te mije rupe. Treba hodati jo samo nekoliko minuta. Onda pourimo. Ali maknite svjetla. Rovni plinovi nam prijete. umar se gadno prepadne. Rovni plinovi? Milosrdna nebesa, to znai da treba bjeati! Potrae dalje i ve nakon kratkog vremena stignu do izlazne rupe gdje su sada stajale ljestve. Njima se popnu na svjetlo dana, ne osvrui se na injenicu to je rov vodio i na drugu stranu. Ali, do javola! vikne umar. A gdje vam je Sablast ipraja? Kasnije odmahne Arndt. Najprije neto drugo: gdje su krijumari? U mlinu. Svi? Svi! Svezani i okovani. Ne mogu pobjei; petnaest ljudi ih uva. A drugi? Potrali su do rudnika. to se tamo dogodilo? Ne zna se tano. Najprije se osjetio udarac od kojega se zemlja potresla, a tada se iz rudnikih postrojenja podigao vatreni stup. Cijeli rudnik Boji blagoslov mora da je razoren. Arndt je bio potresen. Gospode Boe, zar je eksplozija imala takav domet? Jadni rudari, koji su bili u dnevnoj smjeni ree komesar. Detektiv je utio. Bio je siguran da e, kad izaje iz rova, ponovo morati u potjeru za Sablau. No, sada kad je doznao o strahovitoj snazi eksplozije, shvatio je da to vie nije potrebno, jer je zlikovac vlastitom rukom izazvao svoju propast.
324

19.

KONCI SE ZAPLECU Arndt, Wuriderlich i komesar krenu najprije do Crvenog mlina, da zajedniki pregledaju zarobljene krijumare. Detektiv je uslijed posljednjih dogajaja promijenio svoj prvobitni plan. Dok su prolazili vrtom, umar povede rije o onome to mu je jo od asa kad su izbavili oba mukarca bilo na jeziku. Gospodine bratiu zapone. Sad ete doivjeti veliko iznenajenje. Tako hinjenom nehajnou ree detektiv premda je pretpostavljao ta e slijediti. A kakvo? Zarobljenim smo krijumarima poskidali krinke, i te lopove tanije promotrili. udit ete se na koga smo naili meju tom bandom.

 Dakle? Na dva stara znanca. Dva? upita Arndt ovoga puta zaista iznenajen. Mislio sam samo na jednoga. umar ga razoarano pogleda. Zar vi ve i o tom znate? Gospodine bratiu, ne kvarite mi veselje! Tko je taj jedan o kojem govorite? Poslovni prijatelj Sablasti ipraja, koji je sa svojih deset nosaa prokrijumarenu robu dao prenijeti iz eke. To je vrlo potovani trgovac Michalowski. Prepoznali ste ga usprkos krinci, premda ga nikada prije niste vidjeli? Ta to nije mogue. Meni je tek prsten, kojega je i danas nosio, svratio po325 zornost; podsjetio me na opis koji nam o njemu dao krmar. Uz to mu se stas podudarao sa stasom ovjeka kojega sam slijedio do Modre zvijezde. Rekao sam zarobljeniku da je on taj Michalowski, a on, no da, on je to priznao. Za to su naravno postojali naroiti razlozi. Arndt, koji nije slutio, to se u mejuvremenu dogajalo u mlinu, preuo je Wunderlichovu posljednju primjedbu. Ve sam od samog poetka znao kakvu ulogu igra taj ovjek. Prije izvjesnog vremena bio sam ve otkrio, tko je Sablast ipraja, ili jo bolje, tko su Sablasti ipraja. On zastade. Upravo su stigli do mlina; mlinar Wil-helmi im izaje u susret. Bio je blijed i vidljivo uzbujen. Jeste li uhvatili Sablast ipraja? glasilo je prvo njegovo pitanje. Te mu je rijei ulio strah od osvete voje krijumara. Vjerujem da mogu izjaviti da je Sablast zauvijek odstranjena ree Arndt. Mislio je na strahovitu eksploziju ijoj razornoj snazi bjegunac sigurno nije izbjegao. Brzo preleti u mislima redoslijed dogajaja i znakom ruke dozove jednoga od straara. Hej, mome! Zatim mu izda nalog da smjesta potri do vile Seidelmann i da tamo uhapsi svakoga, bilo to muko ili ensko, koji bi htio napustiti kuu. Tada unije pokraj mlinara u veu i zatrai da mu otvore hodnik u koji su smjestili sve zarobljenike prvu i drugu grupu. Wilhelmi ostade u pozadini. Fenjer koji je nosio u ruci ustupio je komesaru; Arndtov je fenjer gorio takojer. A i s drugih je strana prostorija, koju su uvali policajci, takojer bila osvijetljena. Doljaci ugledaju neobinu sliku. U redovima, jedan pokraj drugoga, lealo je deset nosaa Michalowskoga i deset krijumara Sablasti ipraja, svi teko okovani. Michalowski je leao u kutu na slami. Lice mu je bilo na smrt blijedo i slabo je disao. Kaput, hlae i koulju su raskopali. Oko lijevog ramena nosio je zavoj, koji mu je dosizao do grudi. Iz. zavoja je kapala krv. Htio je upozoriti drugu grupu kad su trebali biti uhapeni obavijesti ih jedan od slubujuih policajaca. Zato sam u njega pucao. Rana je na alost teka; nije se videlo ciljati. Komesar odmahne rukom. Na umarev znak upravi pogled u kut, lijevo od ulaza. Posljednji u prvom redu leao je ovjek u kratkom kaputu i izmama, a oi su mu goruom mrnjom bile uprte u detektiva. Drugi voja krijumara! ree Wunderlich na-glasujui znaajno svaku rije. Zar to nije iznenajenje? Da kimne Arndt mirno. Zato ste dakle govorili o dva stara znanca, i zato je Sablast izjavila da meju svojim ljudima ima nadglednika: trgovac Martin Seidelmann lino! Priblii se zarobljeniku: Uloga koju ste ovdje u Hohenthalu igrali, gospodine Seidelmann e, doigrana je. Nikada vie neete iskoritavati i ugnjetavati jadne tkalce. Sablast ipraja prestala je biti gospodar i tlaitelj itava okolia. Ostavite me na miru, vi njukalo, dounice, nitkove! zasike Martin Seidelmann . Tu u vam elju brzo ispuniti. Samo se bojim da e se s vama pozabaviti i drugi, koji su zakonom ovlateni da s vama prozbore koju ozbiljnu rije. Moj je zadatak bio da vas i vae sukrivce raskrinkam. To mi nije bilo teko. Vi sami, va sin i brat, poinili ste tolike gluposti da je bilo razmjerno lako progledati vas. Sjetite se na Anjelku Hofmann, na Hauserove, na ono vee predavanja i na sve to je s tim u vezi, na crtaa Wilhelmija, na vaeg prijatelja Michalowskoga i njegov podli podvig s navodno vrlo vanim dokumentima i crnim ipkama, na na razgovor u upi kod rudnika i.... Seidelmann stade bijesno kidati oKove. Vi, vi, vi ste, dakle, bili taj ovjek? Tako je. Ja sam bio taj koji vam je ponudio tako sjajan posao, samo da bih vas uhvatio. Objanjenje je bilo isto tako potrebno, kao to je pitanje Seidelmanna bilo opravdano, jer Arndt je, im je zapoela potjera u rovu, skinuo one nagrjujue naoari i krivu bradu.
326

327 Huljo! povie Seidelmann . Lazove! Psujte samo! Nita vam to ne pomae. Sad dolazi obraun. Svoju ete krivicu platiti ivotom, jer niste samo varalica, krijumar, zavodnik estitih ljudi i ta ja znam ta sve ne, nego i ubojica. Kad je koji vrijedan graniar pao kao rtva podmuklih krijumara tada je to bilo vae djelo! Dokaze! Dokaze vikao je Martin Seidelmann. Imam dokaze. To e se dokazati pred sudom Nama je sve poznato. Nita vam nije poznato! Pitajte moga sina. On e vam dati pravi odgovor na vae besramnosti. Arndt se namrti.

 Njega sam ve htio pitati. Ali je pobjegao preruen kao Sablast ipraja, u emu se ve prema potrebi s vama izmjenjivao; u stari rov koji vodi prema vaoj kui. Pobjegao! Seidelmann ov glas zadrhe. uo sam tutanj eksplozije. Hvala Bogu, moj sin vam je pobjegao! Jeste li uli, moja gospodo? obrati se Arndt svojim pratiocima. Svjedoci ste da je gospodin Seidelmann upravo sada nehotino dao jedno priznanje. Priznanje ili ne! likovao je zarobljenik. Moj sin vam je utekao! Sada je sve u redu. Svakako, nismo ga mogli uhvatiti kimne Arndt ozbiljno. Ali je zato koliko se moe prosuditi, vlastitom krivnjom dopao bojeg suda. Dignuo je rov u zrak. Ali je eksplozija imala snaniji uinak i mnogo vei domet nego to je sam namjeravao./Ci- l jeli je rudnik Boje blagoslov Uniten. Rov mora da je bio povezan s naputenim pobonim hodnicima i rudnika. Tamo dolje sve je razoreno. Dakle, sa sigurnou se moe pretpostaviti da i va sin lei zatrpan -pod gromadama sruene zemlje i kamenja. Teko da e ikada moi svjedoiti u korist svoga zlikovca oca. Iz lica Martina Seidelmanna nestade i posljenje kapi krvi. Usne mu se micahu. Htjede govoriti ali ni jedna rije ne preje preko usana. Arndt ga ostavi 328 na miru. Tek pogledom drao ga je u vlasti. Taj je ovjek bio nakaza, krvopija, muitelj upravo onih najbjednijih koji su stajali pod njegovom vlau, ali bio je ovjek i otac i svog jedinca sina vjerojatno ga je volio ljubavlju divlje zvjeri. Zato ga je iskusni detektiv pogodio upravo u to mjesto; tu je vjerojatno bio ranjiv. Arndtova je pretpostavka doista bila tana. Dok je detektiv s komesarom i Wunderlichom izmjenjivao znaajne poglede, Seidelmann stade govoriti. Boji, sud promrmlja. Da, da, eksplozija! Uvijek- sam ih upozoravao nikakvog strunjaka nije bilo kad smo postavljali minu. Tko ju je postavio? dobaci komesar. Seidelmann ga pogleda tuim, bezizraajnim pogledom, ali mu ipak odgovori: Fritz, moj brat August i ja. Nitko drugi? Jo i Laube. Aha, uvar rudnika! Da, on. I Spengler. Tko je Spengler? Pa vi ga poznajete. Onaj tamo! Seidelmann koji je sad ostavljao dojam skrenog ovjeka pokae glavom na slamaricu na kojoj je leao Michalowski. . Shvaam obrati se Arndt svojim pratiocima Michalowski je krivo ime. ovjek se zapravo zove Spengler. Tada se opet obrati Seidelmann u: Savjetujem vam da se pripremite na opseno priznanje. Moda e vam to olakati poloaj. Seidelmann dobaci svome optuitelju pogled u kojemu se odraavao posljednji trag slomljenog otpora. Konano uzdahne kad je ve toliko toga izgubljeno mogu i priznati. Prije svega recite nam zato ste htjeli zatrpati podrum Crvenog mlina? Jer rov prolazi tano ispod njega i vodi do granice. Namjeravali smo robu ubudue prenositi tim putem. Pri tom bi nas bio mogao uti netko iz podruma. 329

mmm&z
Tako, dakle. Vidim da govorite istinu; sad u prije svega pogledati to je s vaim sinom. Seidelmann oivi. Da navali on. Pogledajte! I javite mi ne mogu podnijeti tu neizvjesnost. Arndt kimne glavom. Tada pogledom dade znak ostalima i svi opet izaju iz podruma. Najprije idem do rudnika ree kad su izali. Treba da doznamo kako je tamo. Slijedei nam je cilj Seidelmann ov stan. Od njega mora da vodi hodnik na drugi kraj rova do mjesta gdje nam je pobjegao mladi Seidelmann . Veza s hodnikom, kojom se ova uasna eksplozija dalje irila, vjerojatno se tamo prekida. Iz talionice emo povesti sa sobom radnike ukoliko e ih moi ustupiti. Pretpostavljam da emo na izlazu iz rova naii na Fritza Seidelmanna zatrpanog. A moda ga i neemo nai. Mogue je da zauvijek ostane pokopan ispod kamenja. Nikako nije mogao pobjei neozlijejen. Da sam to smatrao za mogue, bila bi od mene neoprostiva lakomislenost, zadrati se ovdje ma samo i minutu. U dvoritu sam za svaki sluaj izdao nalog da se Seidelmann ova kua dri na oku i da se uhapsi svakoga tko bi htio napustiti imanje. On prui ruku mlinaru da se s njime oprosti. injenica da su trgovca Martina Seidelmanna i njegova sina Fritza raskrinkali kao Sablast ipraja, ovoga je toliko potresla, da nije smogao ni jedne rijei. Komesar mahne trojici svojih ljudi i naredi im da poju s njima kao pratnja. Wunderlich mu se takojer pridrui. umara se nita manje nije kosnulo nevjerojatno otkrie o porodici Seidelmann , ali on je bio drugaijeg kova. Morao se osloboditi svega to ga je muilo pa je zato cijelim putem do rudnika neprestano govorio.

 Tko bi to mogao pomisliti! zapoe on. Seidelmann preruen u Sablast ipraja! Sada razumijem i vau napomenu o dvjema sablastima. Otac i sin izmjenjivali su se pri toj raboti. A rentijer? Bio je suurotnik onaj trei. Grom i pakao! Sad mi je tek sinulo! Ali ne samo u mojoj glavi. Gospodine komesaru obrati mu
330

,4
se stari smijuckajui se. Bez zamjere! Htio bih sebi dozvoliti pitanje: kako stoje stvari s naim Eduard om Hauserom? Komesar primi tu poneto zlobnu primjedbu sa smijekom: Budite mirni! Va mladi prijatelj je neduan? I slobodan? Bit e! Strpljenja! Anjelka valjda takojer! Gospojica Angelika Hoffmann? Njen je sluaj dodue drugaiji, ali ni njoj se nee uzeti za krivino djelo to to je u uzbujenju pucala na zlikovca i pri tom ga ozlijedila. Hvala Bogu odahne umar. Sad e opet ivot u Hohenthalu biti lijep. Pribliavali su se rudniku i razgovor im je sve vie zamirao pred stranim dojmovima s kojima su se ovdje susreli. Kraj oko rudokopa pruao je jezovitu sliku. Svi su stanovnici sela bili dotrali osim sasvim male djece i staraca koji vie nisu mogli hodati. Dimnjak se sruio pretvorivi se u gomilu ruevina. Upravna i stanbena zgrada, zgrada Udruenja rudara bile su takojer teko oteene. Umjesto snijega svuda su bile ruevine i aj. Radnici slobodne smjene spustili su se u rov da pokuaju spasiti drugove koji su jo bili ivi. Penjai su ve bili u dubini, i nadrudar je rukovodio radovima. Vi ste dakle sigurni upitao je upravo jedan od policajaca, koji je bio doao iz mlina da za danas nije bilo nareeno nikakvo ispaljivanje mina? Posve sam siguran, ni danas ni slijedeih dana. Ali, moda ipak ... Nemogue, ta eksploziv je kod mene u pohrani. Dakle su rovni plinovi bili uzrokom eksplozije? Ne. Eksplozija je bila izazvana. Ali vi sami kaete da nije izdano takvo narejenje. 331

Svakako! A ipak je izazvana, i to ne pusanim prahom, nego dinamitom. Mi to vrlo dobro razlikujemo.! Onda nikako ne shvaam... Arndt je taj razgovor uo. Dopustite obrati im se on drim da sam upuen u taj dogajaj. Ja u... On zastade jer su upravo iznosili prve rtve zloinake eksplozije neke od njih nagorjele, iskidane, a neke posve iznakaene. ene su vriskale, a svijet je odgovarao jadikovkama i plaem. Najblii okoli bude zatvoren i ljudi potisnuti da bi se odrao potreban red. Arndt shvati da ga u ovom asu nitko ne bi sluao pa obrati panju okolnostima koje su se ticale njega samoga. Moramo se jo domoi uvara Laubea ree on komesaru. On je njihov sukrivac i povjerljiva osoba. A tada emo poi do Seidelmann ova stana. uvara nisu nali kod kue. Zato komesar izda svojim ljudima nalog da ga potrae i, ako ustreba, uhapse. Mejutim se Arndt obrati Laubeovoj eni: Va je mu osumnjien da je bio pomonik Sablasti ipraja. Po svoj prilici vi ste njegova sukrivka. Zbog toga sam prisiljen da vas dadem uhapsiti. Zena se zaprepasti; drhtala je cijelim tijelom. Uhapsiti? Mene? Cijeloga sam ivota bila estita i mnogo sam puta svoga mua odvraala od toga. Odvraala? Od ega? Shvatila je da se prenaglila i nije htjela dalje odgovarati. Ali Arndt nije poputao, te joj na taj nacin iznudi djelomino priznanje. Od od od zvonca prizna ena zapinjui Pokaite nam to zvonce! Ona povede mukarce, jer komesar im se u medjuvremenu bio pridruio pred jedan zidni ormar, -igf| ijoj je stranjoj stijeni bilo smjeteno zvonce a njega ica; mejusobno nisu bili povezani. Kuda vodi ta ica? upita Arndt. dolazi ica koja pokree zvonce?
332

To ja ne znam. To je loe za vas, dobra eno umijea se komesar. Moramo vas tako dugo zatvoriti dok se ne sjetite. Zena problijedi. Vidjelo joj se da njen strah postaje sve vei. Ta ja nisam nita kriva promuca ona. To emo vidjeti. ula sam da ena ne mora prijaviti svoga mua ; pokua se izvui. fri na sudu ne mora protiv njega svjedoiti. Taj sluaj je ipak poneto drugaiji poui je Arndt. Ovdje se ne radi samo o krijumarenju, nego i o

umorstvu. A izmeju ene koja svoga mua nije prijavila, i one koja je njegova suferirka i, razumijete li me, koja je postala njegovim jatakom, postoji velika razlika. Savjetujem vam da budete iskreni. Imate li djece? etvoro. Mislite onda na njih. Zar da osim oca koji e otii u zatvor, izgube jo i majkuc Kaite istinu! Neu biti krut; smatram da ne snosite neposrednu krivicu. No, kamo vodi ovo zvonce to ete vjerojatno znati? Da prizna ona. Vodi u poslovnicu gospodina Seidelmann a. Va su mu i Seidelmann izmenjivali mejusobno znakovec Da. U koju svrhu? Kad je Seidelmann htio ovamo dopremiti nekog ovjeka, pozvonio bi prije toga, a moj mu bi pozvonio kad su strani mukarci k njemu doli i traili da sa Seidelmann om razgovaraju. Kaimo? sa Sablau ipraja! Dobro, dobro. Dalje, tko su bili ti ljudi? Nisam ih poznavala. Vrlo bi rijetko ulazili u sobu. Sto su htjeli?
333

Ne znam. Pomiljala sam da su moda krijumari. Ali svome muu nisam o tom smjela ni pisnuti, jer bi podivljao. Lijepo. Vjerujem vam i zato vas neu dati uhapsiti. Ali treba da ostanete kod kue. Moda emo vas jo trebati. Pokuaj bijega skupo biste platili. Mukarci napuste kuu i poju u Hohenthal u stan Seidelmann ovih. Komesar zatrai od nadrudara nekoliko radnika koji su ih oboruani sjekirama i lopatama trebali pratiti.

20.
SUDBINA KANJAVA I IZMIRUJE Cijelo je selo bilo uzbujeno, pa sfoga nije bilo udo to je i kod Seidelmann ovih jo gorjelo svjetlo. Pred kuom je bio policajac, kojega je Arndt onamo poslao. Dakle? Nitko nije ni doao ni otiao. Dobro. Gospoja Seidelmann bila je kod kue. Razumije se, bila je vrlo uzrujana odkad je eksplozija uzdrmala kuu u njenim temeljima i neobino se prepala kad su trojica gospode u pratnji policajaca i radnika uli u kuu. Poznajete li ovu legitimaciju? upita komesar pruivi joj svoju slubenu kartu. Ja sam od kriminalne policije, i dolazim po slubenoj dunosti. Gdje je va mu? ena koja je davala dojam potitene i zaplaene osobe nesigurnim je pogledima prelazila od jednoga drugome. Izaao je ree gotovo glasom djeteta koje govori svoju nauenu lekciju. A va sin? Ni on nije kod kue. A gdje je? To ne znam. ena obiava znati gdje su joj mu i sin. Zar moda nema ni gospodina Augusta Seidelmann a?
335

Na alost ne. Tek maloprije napustio je stan uli smo strahovitu tutnjavu i kua se potresla. Moj urjak je tada rekao da u rudniku mora da je nastala eksplozija. Nato je otiao da vidi kako stvari tamo stoje. Hm. Odvedite nas molim vas u poslovne prostorije vaega mua. ena uze kljueve sa zida i poje naprijed. Mukarci su je slijedili, nakon to je komesar jednom od svojih policajaca tiho izdao nalog da jedan dio ljudi, koji se nalaze gore kod rudnika, poalje u potragu za Martinom Seidelmann om i da ga to je mogue prije uhapsi. U prednjoj sobi u kojoj se obino primalo tkalce nisu se dugo zadravali. Tu nije bilo niega upadljivog. Arndta je privlaila privatna poslovnica u koju je onaj put gledao s krova upe. Ovdje je visjela ona slika kojom je rupa u zidu tajno Seidelmann ovo skrovite bila sakrivena. U prostoriji je jo bio pisai stol, veliki stol za uzorke, dva pulta i jedan ormar. Jedan manji ormari bio je privren na zidu. to se nalazi ovdje unutra? pokae Arndt rukom na taj ormari. Nekoliko boca i aa ree ona kratko. Drugo nita? Ne, ta to bi se jo moglo spremiti u tako malo spremite? To u vam ja rei: jedno zvonce. emu ono slui? Gospoja Seidelmann se trgne: To mi nije poznato ree nesigurno. Mora da je ve ovdje bilo, prije nego to smo se mi uselili. Pa, vi ste kuu sami izgradili, kako su mi u selu rekli,. Kako bi onda to zvonce prije ovdje bilo? , Otvorite ormari! Ja nemam kljua za taj ormar.

 udno. A mi nemamo vremena,, da potraimo bravara. Wunderlich prui Arndtu veliki lovaki no i silom otvori vrata ormaria. Na njegovoj stra
336

stijeni ugledaju zvonce montirano na icir zvonce je bilo isto kao i ono u sobi uvara Laubea. To se slae kimne komesar. Ova ica pokree zvonce uvara, a njegova stavlja ovo zvonce u pokret. Nije potrebno niti da to isprobamo. Ali mora da je bilo vrlo teko obje ove ice pod zemljom provesti do uvara rova. Kako su ih mogli provesti a da to nitko nepozvani nije vidio? Nisu ih proveli nego provukli, objasni Arndt kome je komesar upravio to pitanje. Kako to mislite? Oboje je sasvim isto. Ne, nikako! Provoditi vod kroz zemlju svakako bi bilo upalo u oi. Zato su ga provukli kroz prostoriju koja je ve postojala. Kroz prostoriju koja je ve postojala? Vi dakle smatrate da i odavde vodi naputeni poboni rov do rudnika pa, prema tome, i do uvara Laubea, Upravo tako! potvrdi Arndt. Drim da se ne varam. On znaajno pogleda komesara i onda se ponovo obrati eni. Postoji li tu kakav podzemni hodnik? Ne. Vi laete? Gospoja Seidelmann pocrvenje, ali ne ree nita. Arndtu se inilo potrebnim da je opomene. Vi, izgleda, ne znate u kakvom se poloaju nalazite. Obitelj Seidelmann optuuje se na temelju jakih indicija za teke zloine. Ako ste sudjelovali u onom to su poinili va mu, urjak i sin tada e kazna i vas stii. Odmjerite prema tome svoje odgovore. elim doznati kakva se prostorija nalazi iza ove sobe mislim iza zida na kojemu visi ormari. Podrumske stube odgovori ena glasom koji je osjetno drhtao. Lijepo. Drim da je moja pretpostavka tana. No prije svega, gospodine komesaru, bilo bi vrlo dobro kad bismo ovdje imali ipke koje ste nali kod Eduard a Hausera. Komesar se smjekao.
22 Sablast ipraja 337

Mislite li da se sam ne bih na to sjetio? ipke imam uza se, a takojer i uzorak konca. Komesar otkopa kaput i pokae Arndtu taj dokazni materijal. Vrlo dobro! ree Arndt. A sada, gospodjo Seidelmann , treba da vam postavim naroito vano pitanje. Postoji li ovdje neko tajno spremite? Zato? glasio je plahi odgovor. Ja ne znam ni za kakvo. I opet emo se morati sami snai. Arndt se popne na stolac, skine sliku, te iz rupe na zidu izvadi kutiju, s prilino opsenim sadrajem. ena koja je dotada ukoeno i odsutno stajala po strani, oigledno se zaprepasti. Vidite ree Arndt ovdje lei smotak crnoga konca. Kako mudro, a ipak i kako glupo! On sidje opet sa stolca, a komesar pregleda konac bio je isti kao i onaj kojim je na brzinu bio sait av na Hauserovu kaputu. A sada ipke! navaljivao je komesar sa shvatljivom nestrpljivou. Ve je podigao ruku da otvori poklopac kutije, kad mu ona bude blago odgurnuta. Oprostite, gospodine komesaru! Prije toga htio bih vam upraviti jedno pitanje oglasi se Arndt. Komesar ga poneto zaujeno pogleda: Izvolite. elio bih da nekoliko asaka svoga vremena posvetite meni, ali ono to u priati nije za svaije ui. Smijem li vas zamoliti, da se potrudite sa mnom u susjednu sobu? Komesar kimne i bez oklijevanja poje za Arntom poto je svojim podrejenima naloio da gospoju Seidelmann ni naas ne puste iz oiju. Na znak detektiva umar takoer izaje iz sobe. Doista sam radoznao, gospodine Arndt potakne komesar detektiva da zapone sa svojim prikazom. I Arndt je poeo. Glas mu je od uzbujenja zamjetljivo drhtao: Kad sam nedavno bio kod vas preutio sam jednu pojedinost, koja za vlasti naravno nije ni od kakve vanosti, ali za mene beskrajno vana. Prije nekoliko dana, kad sam prislukivao Seidelmann ove, primijetio sam da su iz tajnog skrovita izvadili ne samo ipke nego i jedan drugi predmet: zlatnu narukvicu. Tako? A to je dalje bilo. U tom ne viirn nita naroito. Ali ja da! Ova narukvica i pria koja je s njom povezana razlozi su, zbog kojih sam danas na ovom mjestu. Iskreno ujenje pojavi se na licu komesara. Detektiv nastavi: Narukvica je povezana s najnesretnijirn dogajajem moga djetinjstva. Zbog tog nakita moja je majka neduna odvedena u zatvor, gdje je umrla od tuge i oaja. Arndt zauti, a komesar pun suuti nije prekidao njegovu utnju.

 Moju odluku da postanem detektiv nastavi Arndt nakon krae stanke rukovodila je prije svega elja da uspomenu svoje majke operem od teke ljage. Moda ete sada shvatiti osjeaje, koji su me svladali kad sam tu narukvicu, taj dokaz nedunosti moje majke, odjednom vidio u Seidelmann ovim rukama. Komesar je kako se inilo duboko razmiljao. Jeste li nakit kada vidjeli? Ne, poznavao sam ga samo po opisu. Narukvica je jedinstvena po svojoj izradbi i ni u kojem sluaju ne bi ju se moglo zamijeniti. Koliko je vremena prolo od tada? Dvadeset i jedna godina. To je bilo u poetku mog ovdanjeg slubovanja i samo se maglovito sjeam toga sluaja. Jedino mi je ime Arndt strano. To je mogue. Prezime Arndt dobio sam kasnije, od novih roditelja, po ljudima koji su me posvojili. Porijeklom sam od porodice Hauser. Komesar uini pokret iznenajenja. umar se takojer zaudi. Hauser? upita komesar. Da., sad se sjeam. Molim vas, ispriajte mi jo jednom potanko taj dogajaj.
338
22*

339 Arndt se dragovoljno odazva elji komesara i kad su nakon etvrt sata opet stupili u sobu u kojoj je kutija jo uvijek stajala na stolu sjala je iz oiju komesara duboka uzbuenost. utke pristupi on stolu, otvori kutiju i izvadi iz nje narukvicu, ali tako, da to gospoja Seidelmann nije mogla vidjeti. Poto je narukvicu neko vrijeme promatrao kimajui glavom kao da potvrjuje, iznenada se obrati eni. Kome pripada ovaj nakit? Oi gospoje Seidelmann irom se otvore. Njeno je iznenajenje bilo iskreno, nehinjeno i toliko da nije smogla ni jedne rijei. Vidjelo se na njoj da se ne pretvara. Dakle kome pripada taj nakit? Meni ree ena polagano i otegnuto. Pred mnogo godina poklonio mi ga je moj mu. AK ne, to ipak ne moe biti, jer mi je ve drugi dan bio ukraden. Kako bi sada odjednom bio... Provjerite tano! Komesar joj stavi narukvicu u ruku i ona je paljivo razgleda. Dakle? - Da, moja je izjavi odluno. Mora da Je ve godinama ovdje sakrita. A da je nitko nikada nije otkrio? Pa ak niti vi niti za velikih pospremanja? Ne, niti onda. Bilo mi je strogo zabranjeno da sliku dotiem, a sluinad nije uope smjela ulaziti u privatnu poslovnicu. Moj je mu vrlo strog u tim stvarima. Ja doista nisam znala da je narukvica joS ovdje. Znate li tko vam ju je tada ukrao? Jedna naa namjetenica. Zbog toga je svrila u zatvoru. I vi doista ne slutite pravo stanje stvari? Kakvo stanje stvari? upita ona zaujeno; Vidjelo se da ena govori istinu. Dobro, onda u vam ja to objasniti. Taj nakit nije uope nikada bio ukraden. Va mu potajno je sakrio, da bi vau namjetenicu osumnjiio i taj nain unesreio. Bila je to obina prostaka jer je spomenuta osoba odbijala njegove ljubavne nasrtaje. ena protrnu od tih krutih rijei. Oborivi oi ree: To to ne moe biti istina. Istina je. Poznajete li ovoga ovjeka ovdje kraj mene? To je sin one jadne ene, nak koju je va nesavjesni mu navalio sramotu i smrt. Njemu treba da zahvalimo to se otkrila istina u ovoj i u mnogim drugim stvarima. ini se da su ovakve klevete uobiajene u vaoj porodici. Pred krae vrijeme va je sin Fritz krivo optuio jednog ovdanjeg estitog stanovnika da bi ga spremio onkraj brave. Ovdje je dokaz da je onaj mladi neduan. Molim vas, gospodine kolega, usporedimo sada ipke. Uzorci su se poklapali, i oba su .komada tano pristajala jedan uz drugi. Danas slavite jednu pobjedu za drugom ree komesar i stisne Arndtu ruku. Upravo je tako kao to ste rekli. Fritz Seidelmann je jadnom Hauseru uio ipke u kaput i mladia koji nita nije slutio poslao preko granice da bi na taj nain onemoguio svoga suparnika kod gospojice Hofmann. Fritz? Moj Fritz da je to uinio? zavapi ena. Ne, ne to ne moe biti istina. On e dokazati svoju nevinost! No, to e mu biti prilino teko progunja umar koji je dogajaje kue Seidelmann slijedio zadrtom utnjom. Prvo, nadigran je, a drugo, vjerojatno ga je ve javo... Kretnjom upozorenja uutka komesar staroga. Shvatio ga je. Nije trebalo da gospoja Seidelmann prije vremena dozna za vjerojatnu sudbinu svoga sina.

Nastade teka utnja, dok komesar nije opet preuzeo rije. Drim da je najbolje da ovdje, na ovom mjestu i u prisutnosti njegove ene, presluamo trgovca Martina Seidelmann a, o ipkama, narukvici, i o no, pa i o onim stvarima, koje e se jo otkriti. to vi o tome mislite, gospodine kolega? Najvolio bih da se Seidelmann ovamo predvede.
340 341

Ako to moe uslijediti bez opasnosti odvrati Arndt.

slaem

se
-iT

Poslat u jednoga od one dvojice ljudi koji mi jo stoje na raspolaganju u mlin, i odrediti etiri ovjeka kao strau. Na taj nain zarobljenik nee pobjei. Zar ne bi putem mogao biti oslobojen? Tko bi se to usudio? Krijumari su pohvatam. Hm. Da li svi, to je pitanje. U redu. Nije na meni da vani dijelim savjete, gospodine komesaru. Dobro. Naredit u da se dovede Seielmann. Komesar izda jednom policajcu potrebna narejenja, a onda spremi u dep ipke, konac i narukvicu. Za to je vrijeme Arndt razgledao pisai stol, i mnogobrojne papire koji su bili po njemu razbacani, te odjednom ustukne. Nekoliko crtaih uzoraka i jedna cedulja padnu mu u oi. Crtarije su nosile oznaku Wilchelmi, a na cedulji su stajale upute za kune tkalce, koji su te uzorke trebali izraditi. Evo dokaza ree Arndt da je Wilchelmi radio prema svojim vlastitim zamislima i donosio vrlo dobre skice. Seielmann nije niti pomiljao na to da ove uzorke odbaci kao neuporabljive. Njegove su zamjerke poivale samo na obmanama i laima. Wilchel-mi je opravdan. Veselit e se kada to dozna. A sada da vidimo dalje! Nakon toga pou u podrum. Kao rasvjeta posluio im je Arndtov i mlinarev fenjer, to ga je jedan od komesarovih ljudi bio ponio. Arndt se prvi spustio po stepenicama osvetljujui paljivo zid. Za nekoliko asaka on se zaustavi. Evo, ovdje izlaze one dvije ice iz zida i vode dalje u podrum. Treba ih samo slijediti, pa emo sigurno doi do rova. Stigli su u podrum, i slijedei icu doli do vrata kroz koja bi vjerojatno svaki puta proao Seielmann kad bi Laubeovo zvonce pozvalo Sablast ipraja na dogovor. Arndt se obrati eni: Kuda vode ova vrata? Ne znam. Doista ne znate? Nikada nisam imala klju od tih vrata, a moj mi je mu strogo zabranio da ga o tome ispitujem, ili da to sama potajno istraujem. Onda emo pijuk pozvali u pomo. Jedan od radnika razvali vrata. Mrani rov prui se pred njihovim oima. Dakle, evo onoga sto smo traili. Zar doista nikada niste bili u ovom hodniku, gospojo Seielmann? Ne, nikada. Prema tome takojer ne znate ni to se nalazi u ovom sandukuc Ne. Dobro. Pogledajmo. Arndt podigne poklopac i izvue sadraj. No, lijepo iznenajenje! uzvikne umar koji se bio protisnuo do njih. Ta, to je potpuna lopovska i krijumarska oprema. Tko bi se tome nadao od otmjene porodice Seielmann! ena se okrene. eljela je da od svega toga nita ne vidi. Vlasulje i krive brade nastavi Wunderlieh, Crne krinke, i ponjave. Bratiu Arndt, dajte da to bolje razgledamo. Sve su ponjave bile oznaene s M. T. i kad je Arndt posljednju izvukao i razastro Wunderlich pobjedonosno zavie: Eto, slae se! Ovdje je otkinut ugao koji smo nali u umi. Jedno je slovo na naem okrajku, a drugo ovdje nema vie nikakve sumnje. M. T. to znai Margareta Thonig. To je djevojako prezirne gospoje Seielmann. Evo dokaza! Jedan od dvojice Seidelmanna ubio je pograninog oficira. ena se bez glasa srui. Nastade utnja. Onesvijestila se ree Arndt sagnuvi se do nje. Gospodine komesaru, savjetovao bih vani da svog posljednjeg policajca ostavite ovdje da uva ulaz i onesvijetenu enu. Mi ostali erno sada prodrijeti u rov, ukoliko nam to dopuste rovni plinovi. Hajdemo) Put je bio prohodan; a zrr;k nipoto lo. Oba su fenjera gorjela mirno i postojano, i dovoljno osvjetljavala prostor. 342
343

ini mi se da su se plinovi razili drugim smjerom, suprotno od rnjesta eksplozije ree komesar nakon nekog vremena. Bez sumnje odgovori Arndt. Ipak jo uvijek nismo sigurni.

 Ta, kako ne! Drim da emo za kratko vrijeme stoj! Zar ne ujete nita? Zaustavio se. Neobian je zvuk dopirao do njih. To zvui gotovo kao nastrijeljena divlja ree Wunderlich. Ne usprotivi se Arndt to su jecaji ovjeka u smrtnoj opasnosti. Gospode Boe! Tamo ima unesreenih rudara. Ne vjerujem. Tako blizu ugljenokopa jo nismo. Boe moj, mislio sam da je mrtav! To moe biti samo Fritz Seidelmann - Sablast ipraja. Brzo dalje! Mukarci poure naprijed. Stenjanje se postepeno pretvori u riku. Glas je ve bio promukao, te je ispunjao podzemni hodnik neopisivim uasom. Pomo, pomo! ulo se. ovjek koji tako vie mora da se nalazio u najveoj nevolji ili trpio najstranije muke. Bolni urlik prijeje tada u vapaje. Amdt, koji je bio neto ispred drugih, zastane, jer je rov bio zatrpan. Ostali mu se priblie. On osvijetli rov i krikne uasnuto: Gospode Boe! Zasut je! Sve do prsiju nadovee umar a lice krvlju obliveno gotovo se ne moe prepoznati! Pijuk i lopatu ovamo! zapovjedi detektiv. Bez rijei se dadoe na posao. Uruena zemlja i kamenje polete na stranu. Unesreeni je zautio; izgubio je svijest. Trajalo je gotovo pola sata dok im je uspjelo osloboditi tijelo. I samim je spasiocima pri tom zaprijetila opasnost. Oprez! upozori jedan od radnika. - Kamenje jo pada. Natrag, natrag! Podignu onesvijeenoga i potre s njim prema mjestu gdje irn je vra graja rova pruala veu sigurnost. Unesreenoga poloe na pod i osvijetle mu lice.
Nabreklo i pocrnjelu
<ft

- ponovi umar.

Da, izgleda uasno potvrdi Arndt. Ipak. i po odjeci prepoznajem Sablast ipraja; to je Fritz Seidelmann . Krinku, koju je kao Sablast ipraja nosio, strgnuo je s lica vjerojatno ve za vrijeme bijega. Grudi mu se jo nadiu, ali s njim je svreno. Noge i donje tijelo su mu zdrobljeni. To je bio vama namijenio progundja umar. Da, da, tako je to na tom svijetu. Stari Bog jo ivi i pravedan je sudac! On se okrene; Arndt mu poloi ruku na rame. Molim vas, idite naprijed, bratiu Vunderlich, i kaite policajcu da se sa gospojom Seidelmann povue u poslovnicu. Moramo pokuati da unesreenoga prenesemo u KUU, pa bih je elio potedjeti od toga da vidi strahovito umiranje svoga sina. Hm. Moda imate pravo. Ne samo moda. Uostalom posljednji svijetli asovi toga zlikovca pripadaju nama. Tko zna hoe li njegov otac jo togod priznati, zato treba da pokuamo da ocl sina neto doznamo. Wunderlich poje. Ostali su htjeli priekati, dok ena napusti rov, pa da onda unesreenoga prenesu u kuu. Ali dogodilo se drugaije. Fritz Seidelmann odjednom strahovito krikne i svi se zaprepateno okrenu prema njemu; leao je mirno i nepokretno otvorenih oiju. Skrgutao je zubima, a u pogledu mu se odraavala strahovita patnja. Pri svijesti je ree komesar tiho, I nas prepoznao? Arndt klekne uz ranjenika. Znate li gdje se nalazite? Fritz je micao svojim pocrnjelim usnama ali mu se glasa nije ulo. Odgovarajte tako da ili kimnete ili odmahnete glavom, ujete li me? On kimne jedva mjerljivo. Moete li se sjetiti svega to se dogodilo? On ponovo kimne. Preostaje vam jo samo nekoliko asaka zivota. Ne odlazite s ovog svijeta kao okorjeli zloinac. Sve nam je poznato, pa i to da ste vi i va otac bili Sablast sipraja. Odgovorite mi jo samo na ovih neko345

liko pitanja: Jeste li Eduard u Hauseru uiii ipke u kaput da bi ga se osumnjiilo? Umirui kimne ponovo. Arndt brzo izmijeni nekoliko rijeci s komesarom i jedan radnik bude poslan da gospodju Seidelmanr. obazrivo izvijesti o sudbini njena sina. elektiv se tada ponovo obrati raskrinkanoj Sablasti sipraja. - Kako je s vaom majkom? Da li je bila upuena u djelovanje vae i vaeg oca? Ponovo su usne tekog ranjenika pokuale da oblikuju nekoliko rijei. Glava se nemirno micala. Svi su osjeali da Fritz Seidelmann ini najvee napore da odgovori na to pitanje. Ona nije kriva! istisne napokon s mukom. Svi se iznenaeno trgnu. Nitko nije oekivao da CE umirui izgovoriti jo koju rije. Ljubav prema majci mora da je kao jedini plemenitiji osjeaj bila duboko u njem usajena. Razumijete li to vas pitani? zapita komesar i smjesta stade da ga slubeno presluava, Fritz Seidelmann kimne. Jeste li vi bili Sablast ipraja? glasilo je slijedee pitanje. Da. Vi i va otac? Da.

 A va stric, rentijer August Seidelmann , je li i on bio u sve upuen? Ranjenik opet kimne. Va otac je u blizini umarije ustrijelio pograninog oficira? Ja to uinio zauje se tiho ali uvjerljivo. Vi se sami optuujete? Vjerojatno elite odteretiti svoga oca. Sjetite se da ste na ivici groba i priznajte istinu. Je li va otac poinitelj? Fritz Seidelmann sklopi oi i ne odgovori. Dobro, dobro nastavi komesar shvatio sam. Meju stvarima vaega oca najena je jedna zlatna
346

narukvica u obliku dviju mejusobno omotanih zmija. Sjeate ii se toga? Unesreeni kimne opet. Prije mnogo godina jedna je namjetenica vase kue bila optuena da je ukrala taj nakit. Je li tano da je to bila kriva optuba podignula samo zato da bi se enu, kojoj se vas otac htio osvetiti, unesreilo? Da. , To je priznanje uzbudilo u Arndtu neopisive osjeaje. Pun i bola i sree najradije bi bio kriknuo majko! Komesar zastae u svojem presluavanju. Glava Fritza Seidelmanna klone u stranu, a oni se kapci opet zatvore. S usana mu kapne nekoliko crvenih kapljica, a zatim nahrupi gusti mlaz krvi. Prisutni su nijemim pogledima promatrali iznakaeno tijelo kojim je proao trzaj. Ono se protegne uz posljednji samrtniki hropac i sve se svri. Fritz Seidelmann je mrtav, rece komesar nakon kratke stanke. Bio je zlikovac, ali njegovo je priznanje mnogo toga popravilo. Neka mu Bog bude milostiv sudac. Amen nadovee umar koji se upravo vratio te iz strahopotovanja prema smrti skine eir. I ostali su neko vrijeme stajali utei; prenuse ih koraci koji su im se pribliavali, Arndt osvijetli doljake svojim fenjerom. Bio je to jedan od policajaca koji je bio ostao u mlinu. to je? upita komesar. ovjek mu podnese izvjetaj stojei u slubenom stavu: Gospodin je komesar naredio da se trgovca Martina Seidelmanna predvode okovanog. Usprkos svojoj zabrinutosti postupili smo prema tom narejenju. Ispred mlina sakupilo se mnotvo ljudi, koji su se glasnim povicima prijetili obitelji Seidelmann . Bili su to ljudi iz sela, koje je privukla tutnjava eksplozije sve sami siromani tkalci. Kad smo uhapenika izveli, svijet se povukao ali su nas onda slijedili i na posljetku zaokruili. Palo je nekoliko povika da bi nitkova trebalo na mjestu objesiti. Pozivali smo ljude da se
347

smire. Nita nije koristilo. Tada smo izvukli sablje. Izgledalo je da se smiruju. Ali odjednom prasne hitac. Uhapenik zastenje i srui se. Revolverski metak pogodio ga je u leja i vjerojatno uao upravo u srce. Ostao je na mjestu mrtav. Smjesta smo uhapsili nekolicinu ljudi, ali do sada se ni u koga nije moglo pronai bilo kakvo oruje. Mukarci se zgledae. Dostigla ga je pravedna kazna ree Arndt kruto. Tako brzu smrt nije nitkov zasluio progunja umar. Komesar dade policajcu znak da odstupi. U redu. Ja u taj sluaj dalje istraiti. Tada se obrati svojim pratiocima: Hajde da prenesemo mrtvaca u njegov stan. Neka ga vidi majka, koju je u svojem smrtnom asu branio i spasio od tamnice. 348 21. BOLJI LJUDI - BOLJA VREMENA Kad su slijedeeg jutra bila otvorena vrata zatvorenikih elija i zatvorenici dobili svoj' doruak, Eduard Hauser se ne malo zaudi kad mu je uzniar povjerljivo stavio ruku na rame. Danas ete juhu pojesti kod mene. Zato? To ete ve uti. Hajde, dojite! Kad je Eduard stupio u stan slubenika, otkine mu se radosni povik iznenajenja. Anjelka, ti ovdje? Eduard e ti? Anjelka se nalazila sama u sobi. Uzniar nije uao i mlai su ljudi bili sami. Anjelka ovije ruke Eduard u oko vrata i nasloni glavu na njegove grudi. Ah, koliko sam straha pretrpjela zbog tebe! potui se ona. A ja zbog tebe. A zbog sebe sama? Ne. Za sebe se nisam brinuo, jer sam neduan. Ali ti si pucala u Seidelmann a. Zaboga ta e biti od toga? Nita nee biti, bar nita loeg ree odjednom jedan glas s vrata. Dvoje mladih smjesta se razdvoje. Onaj, koji se tako nenadano umijeao u njihov razgovor stajao je usred sobe. Bio je to umar Wunderlich. Sretna lica prui on Eduard u i Anjelki obje ruke. 349

i
Moje najsrdanije estitke! povie. Oni ga iznenaeno pogledaju. Nisu ga razumjeli.

 estitke? naposljetku upita Eduard . Na emu? htjede Anelka uti. umar irokim smijekom pokae iza sebe. To e vam saopiti ovaj gospodin! To je njegovo pravo. Time je mislio na komesara koji je upravo stupio u sobu. Raduje me, to vam mogu donijeti dobre vijesti zapone komesar. Vaa je nedunost dokazana. Fritz Seidelmann , koji je vas, Eduard a Hausera okrivio za krijumarstvo, potajno se uuljao u vau sobu i uio ipke u va kaput. Oh taj... Anjelki je bijes sijevao iz oiju. Ne osujujte ga ree komesar ozbiljno. On je svoju kaznu ve dobio. Svoju kaznu? Da. Mrtav je. Mrtav? O Boe! jedva protisnue mladi ljudi. Da, da gunjao je duboki bas staroga Wunderlicha: Gospod Bog ne doputa da se s njime poigravaju! Drim ree komesar da e vam gospodin umar sve to moi bolje objasniti i ispriati od mene. Zato se neu zadravati, nego bih vam jo samo slubeno saopio: oboje ste otputeni. Evo i slubenih potvrda. Otputeni? promuca Anjelka. Da, ali kako to? Jer je mladi gospodin Hauser neduan, kao to je ve reeno, a s obzirom na injenicu da se mlada gospojica prenaglila, sudac je i njoj oprostio kaznu. Komesar im obojici prui ruku i kretnjom glave pokae na starog Wunderlicha: Uostalom, gospodin je umar ishodio doputenje da vam sam to sve saopi. Drim da e on to najbolje obaviti. Evo, on je ve nestrpljiv, a dolje ekaju saonice. Na groblju, koje se nalazilo na breuljku izvan grada kleao je pred jednim snijegom zametenim grobom ovjek visokog uzrasta. U ruci je drao skromnu kiticu njenih zvonia, prvog proljetnog cvijea koje se u malom brdskom gradiu mogao nai. Utonuo u misli, ovjek se dugo zadrao na grobu. Onda ustane, oisti desnom rukom snijeg s uzglavlja humke i oprezno poloi cvijee na zemlju, kao da se boji da ne probudi onu koja tamo spava. Majko, jesi li zadovoljna sa svojini sinom? Velike promjene dogodile su se od tog vremena u Hohenthalu, a bile su uglavnom djelo jednog jedinog ovjeka. Franz Arndt napustio je svoje zvanje detektiva nakon to je ispunio svoj ivotni zadatak, da spasi ast mrtve majke i svoje rodno selo oslobodi more Sablasti ipraja. Njegovo nastojanje da bude pomaga i prijatelj ljudi u nevolji, to je u godinama svoga rada uspjeno provodio hvatajui zloglasne zlikovce, jo je uvijek bilo zivo u njem i ispoljilo se sada na drugi nain. -r- Sada znate da smo rojaci zapoe jednoga dana u krugu poroice Hauser, koja je u njemu gledala svoga zatitnika. U stvari ja sam va brati, a ne brati starog Wunderlicha. Hajde, da u obiteljskom krugu porazgovaramo o budunosti. Porodici Hauser to nije trebalo dvaput rei. Oni posjeda ju oko stola u maloj tkalakoj kolibi, i gospodin brati uze rije: Kako je, Eduard e, jesi li se porazgovarao sa susjedom Hofmannom? Temeljito porazgovarao odgovori Eduard , a njegove sretne oi odavale su kako je taj razgovor zavrio. Otac Hofmann je kao izmijenjen. Sveano mi je obeao da e Anjelka postati moja ena. Samo treba da jo priekamo, dok steem toliko da bih mogao izdravati enu. Dobro je tako potvrdi Arndt glavom. To je i moje miljenje. S vjenanjem moete jo ekati. Ali zaruke ipak moete proslaviti. Ve sada najavljujem svoj dar za tu prigodu. Vlasti su zaplijenile cje350
351

lokupni imetak Seidelnannovih, Posjed i duan trebali su doi na draibii. Predusreo sam to i otkupio sam firmu zajedno s posjedom. Ali ja time ne znam ta da zaponem, jer nita ne razumijem o tkalakom zanatu. to misli, Eduard e, ne bi li ti vodio firmu u moje ime? Ako se dobro uvede, predat u ti na dan vjenanja kuu i duan u tvoje vlasnitvo. Onda si gotov ovjek. Taj plemeniti prijedlog naije isprva na munu utnju. Prenagli je bio uspon ivota jadnih tkalaca a da ih to ne bi preplailo. No, tada provali prava oluja radosti, a na kraju budu u punoj srei proslavljene i zaruke i sastavljen vrst ugovor izmeju Arndta i Hauserovih. Otac Hauser trebao je pouiti sina u tkalakom zanatu, a Eduard se imao uputiti u vojenje trgovine da bi na dan vjenanja mogao sasvim preuzeti firmu. Bio je napola osamuen od sree i blaenstva, a isto tako i Anjelka. Arndt je postavio uvjet, koji mu je kao ovjeku sluio na ast. Odredio je malu doivotnu rentu za Seidelmann ovu udovicu. ena ne treba da propadne od jada i nevolje, sve da je i imala uea u nedjelima svoje obitelji. -- Sud ju je morao osloboditi izjavio je Arndt. Zato ne treba ni mi da joj sudimo. Ve je dovoljno kanjena. Doista, ona je sve izgubila: mua, sina, ast svoga imena i imetak, I njena urjaka rentijera Augusta Seidelmanna nije vise bilo. Dan iza sloma nali su ga graniari u sumi objeenog. Postao je rtva svojih vlastitih spletaka, jednako kao i otac i sin Seidelmann i Spengler Michalowski. koji je u bolnici podlegao svojim ozlijedama. Jedino je uvar Laube umakao ruci pravde. Vjerojatno mu je uspjelo da prijeje granicu. O njemu se nikada vie nije nita ulo. Njegova ena i djeca takojer su nestali iz okolice; nitko nije znao kamo. Ipak su se sudovi jo dugo vremena bavili sluajem Sablasti ipraja i njegovih ortaka. Protiv brae Wilchelmija crtaa i mlinara nije bio poveden sudski postupak, jer su pokazali djelotvorno kajanje u smislu zakona. Mlinar je, tovie, 352

dobio i javno oglaenu nagradu. Ali krijumari nastanjeni u mjestu i Schulze uvar vagonia morali su odgovarati zbog sauesnitva u mranim podvizima Sablasti ipraja. Na sveope ujenje, svi su bili oslobojeni jer su mogli dokazati da su radili pod tekim prijetnjama. Opet je Arndt bio taj koji se za njih zauzimao i na posljetku za sve ishodio pomilovanje. Cijeli je Hohenthal bio zahvalan Arndtu. Kad bi prolazio mjestom, svatko bi skidao eir pred spasiocem i dobroiniteljem mjesta. I nadalje je ostajao dobroinitelj siromanih gortaka. Eduard a Hausera, novog vlasnika ugasle iirme Seidelmann i sin, pozvao je preda se da ga poui o njegovim dunostima, koje je imao kao posrednik kunih tkalaca. Ne zaboravi nikada ree mu da si i ti bio jedan od onih koji su teko radili za oskudnu plau. Kad ocjenjujes uvijek pravedno i onda, kad izdaje naloge i kad dijeli nagrade. Osiguraj onima, koji predano rade za tvoje poduzee, ivot dostojan ovjeka, ukoliko je to u tvojoj moi. Uivaj ivot, ali pusti i druge da ga uivaju. Tako e ispuniti divni ivotni zadatak i doprinijeti da ubudue na tlu tvoga starog zaviaja poive zadovoljni ljudi. Takve mudre rijei nije Arndt samo drugima upuivao; on je na sebi primjenjivao ono to je govorio. Nakon sloma izjavio je baron Wildstein da ne namjerava napola zatrpani rudokop uz ogromne trokove opet osposobiti za rad, ve da ga kani napustiti. Arndt ga iza toga posjeti i ponudi mu za rudnik onakav kakav je bio, odrejenu svotu. Barun se zaudi pokuavi da se cjenka. No Arndt to odbije uz obrazloenje, da e rudnik koji vlasnik i tako namjerava napustiti, kupiti ili za jeftin novac, ili nikako. Barun popusti i rudnik postade Arndtovo vlasnitvo. Taj sposoban ovjek koji je i sarn bio ve imuan, umio je pribaviti s drugih strana potreban prometni kapital i tako se za sirotinju hohenthalsku odjednom nalo posla u izobilju. Rudnik bude oien i osuen i nakon godine dana rudari su ponovo u njemu radili u smjenama. Dimnjaci su se ponovo dimili, od otpadnih stvari ponovo su izrastali mali
23 Sablast ipraja

353

breuljci, a u rudarskim se koarama crno zlato ponovo dopremalo na svjetlo dana. Sve kao nekada. Tek se jedno promijenilo: radnici bi u subotu dobivali primjernu plau, tako da su uz svoje skromne potrebe mogli bezbrino ivjeti. U razdoblju od jedne godine nastao je silan preokret u Hohenthalu. Rijei starog Wunderlicha obistinile se: bila je prava radost ivjeti u tom malom brdskom mjestu. Svuda radini ljudi zadovoljnih i radosnih lica ljudi koji su s ljubavlju i potovanjem govorili o Francu Arndtu i Eduard u Hauseru. Ipak se naao netko da prigovori umar Wunderlich, koji se zajedno sa svojom Baricom nemalo ponosio to je nekada prvi gostoljubivo otvorio svoja vrata strancu sreonoi. Gospodine bratiu ree on jednoga dana Arndtu ostajui i dalje pri takvom nainu oslovljavanja vi ste vraji deko, to vam se mora priznati, a uz to ste dobar, divan ovjek. Samo jedno mi se na vama ne svija. A to bi bilo? Trebali biste se ugledati u Eduard a Hausera. Momak u svojim dunostima i zadacima napreduje neobino napreduje. Ve vrlo ozbiljno pomilja da Anjelku, koja ga voli i potuje, uvede u staru Seidelmann ovu kuu kao svoju enu. A vi jo uvijek seckate po svijetu kao okorjeli neenja. To mi ne ide u raun. Arndt se nasmije. Ni meni, Wunderlich, i zato sam se ve ogledao meju djevojkama u gradu. Neete dugo ekati da vam predstavim odabranicu svoga srca. Naije li na vae odobrenje, onda e se u novu kuu koja se sad za mene gradi u okolici rudnika uskoro useliti ena. Tako ree Arndt i tako se i dogodilo. I on postade sretan ovjek kao i toliki drugi koje je svojim radom i nastojanjima usreio. Mrana je prolost pokopala vremena, kad su stanovnike Hohenthala ugnjetavali i tlaili teki zloinci; i tek tu i tamo spomenulo bi se njihove uase i strahovanja od zagonetne, i na kraju ipak raskrinkane Sablasti ipraja. Korektori: Nadeda Hajde Ranka Maslovari
354