Naslov originala THE RETURN OF TARZAN

Copyright c 1913, by Edgar Rice Burroughs

S engleskog prevela BRANKO BRUSAR Urednik URO NAJDER Oprema i ilustracije JULIO RADILOVI!

Digitalizacija:

BAZDULJICA

EDGAR RICE BURROUGHS

TARZAN
SE VRA!A
Drugo izdanje

ZAGREB, 1964

EPOHA

upadica na brodu

Divno! tiho usklikne grofica de Coude.

Ha? upita grof okre u i se svojoj mladoj eni. ta je to tako divno? Grof se ogledavao ne bi li spazio predmet njezina divljenja. O, nita, nita, dragi odgovorila je grofica, a rumeno lice jo se ja#e zarumenjelo. Samo sam se sad sjetila i zadivila onim golemim takozvanim neboderima u New Yorku i lijepa se grofica udobno namjesti na stolicu i ponovo uze u ruke #asopis koji joj je zbog nita, nita bio pao na krilo. Njezin suprug ponovo se udubi u knjigu, ali se ipak nije mogao posve oteti #u%enju to se njegova grofica tri dana poslije odlaska iz New Yorka divi onim zgradama koje je jo nedavno smatrala groznima. Uskoro grof odloi knjigu. Vrlo je dosadno, Olgo rekao je. Idem pogledati nije li jo kome dosadno, pa emo se moda mo i kartati. Ba nisi osobito paljiv, dragi re#e mlada ena smijee i se ali budu i da je i meni dosadno opratam ti. Idi pa se samo kartaj ako ho e. Kad je on otiao, ona je oprezno pogledala u smjeru vitka mladi a koji se dokono ispruio nedaleko na stolici. Divno! uzdahnula je jo jednom. Grofici Olgi bilo je dvadeset godina a njezinu suprugu #etrdeset. Ona je bila vrlo vjerna i odana ena, ali budu i da nije nikako sudjelovala u izboru supruga, po svoj prilici nije divlje i strastveno ni ljubila #ovjeka kojega su joj sudbina i njezin otac, plemi , izabrali. Osim toga, naprosto zato to se zaboravila i tiho i udivljeno uskliknula kad je ugledala lijepa mladoga stranca, ne

smije se zaklju#ivati da su joj misli bile iole nevjerne prema muu. Ona se samo divila, kao to bi se divila i naro#ito lijepu primjerku bilo koje vrste. Nadalje, taj je mladi svakako bio nao#it. Dok joj je pogled potajno po#ivao na mladi evu profilu, on se digao da ode s palube. Grofica de Coude domahnu konobaru koji je upravo tada prolazio. Tko je ovaj gospodin? pitala je. Upisao se kao monsieur Tarzan iz Afrike odgovori konobar. Prili#no veliki posjed, mislila je mlada ena, ali sad se zanimala jo vie. Dok je Tarzan hodao polako prema puionici, odjednom je naiao na dva #ovjeka koja su uzbu%eno aptala. On ih ne bi bio ni pogledao da ga jedan nije premjerio s nekakvim #udnim izrazom krivnje u o#ima. Podsje ali su Tarzana na one lopove u melodramama parikih kazalita. Tu usporedbu potkrepljivala je #injenica da su bili crnomanjasti, da su slijegali ramenima i potajnim pogledima pratili svoje spletkarenje. Tarzan je uao u puionicu i potraio stolicu malko podalje od drugih gostiju. Nije mu se htjelo razgovarati. Dok je pijuckao apsint, nujno je prebirao po nekoliko prolih tjedana svog ivota. Neprestano se pitao je li uradio pametno to se odrekao svog prava nasljedstva u korist #ovjeka kojemu zapravo nita ne duguje. Istina, on voli Claytona, ali ah, ali o tom se uop e ne radi. On se svog porijekla nije odrekao radi Williama Cecila Claytona, lorda Greystokea. Odrekao ga se zbog ene koju i on i Clayton ljube, i koja je #udnom igrom sudbine pripala Claytonu. To to ga ona ljubi samo je jo udvostru#avalo muku. Znao je da one no i na maloj eljezni#koj postaji u dalekim viskonsinskim umama nije mogao manje u#initi nego to je u#inio. Prva mu je briga bila njezina sre a, a u ono kratko vrijeme to ga je proveo u civilizaciji i me%u civiliziranim ljudima stekao je iskustvo da je ivot bez novaca i poloaja nepodnoljiv. Jane Porter rodila se i za jedno i za drugo, a da je Tarzan to oduzeo njezinu budu em suprugu, time bi je sigurno bio uvalio u bijedan i mu#an ivot. Da bi ona odbila Claytona kad bi mu se oduzela #ast i imanje, Tarzanu nije ni palo na pamet, jer je drugima pripisivao ono isto potenje i vjernost koju je po prirodi

imao sam. I u tom slu#aju nije pogrijeio. Ako bi ita moglo jo vie utvrditi Jane Porter u obe anju, to ga je dala Claytonu, onda bi to bila upravo takva njegova nesre a. Tarzanove misli odlutae od prolosti u budu nost. Nastojao je vedro gledati na povratak u dunglu svoga ro%enja i dje#atva; u okrutnu, divlju dunglu u kojoj je proveo dvadeset od svoje dvadeset i dvije godine. Ali tko e ili to, od onog neizmjernog ivota u dungli pozdraviti njegov povratak? Nitko! Samo slona Tantora mogao je nazvati prijateljem. Drugi e ga loviti ili ga izbjegavati kao i u prolosti. Niti majmuni njegova plemena ne e mu pruiti prijateljsku ruku. Ako civilizacija i nije vie djelovala na Tarzana- majmuna, donekle je u njem razvila potrebu za drutvom ljudi, me%u kojima je osje ao pravu radost i toplu srodnost, pa mu je svaki drugi ivot omrznuo. Bilo je teko zamisliti ivot bez prijatelja bez bi a koje govori nove jezike to ih je Tarzan toliko zavolio. I tako je Tarzan gledao s malo radosti u budu nost koju je sebi zacrtao. Dok je tako puio i razmiljao, o#i mu padoe na ogledalo: odraavao se stol za kojim su #etiri #ovjeka kartala. Jedan od #etvorice upravo se digao a drugi je pristupio. Tarzan je vidio da je taj uljudno ponudio da zauzme praznu stolicu, tako da se ne prekida igra. Pridolica je bio onaj manji od one dvojice to ih je Tarzan vidio aptati izvan puionice. Upravo zbog te #injenice po#eo se Tarzan pomalo zanimati za ono to se odvija za susjednim stolom. Dok je razmiljao o budu nosti, promatrao je u ogledalu kartae. Ako izuzmemo #ovjeka koji se upravo uklju#io u igru, Tarzan je poznavao po imenu samo jednog kartaa, onoga koji je sjedio nasuprot novom igra#u, grofa Raoula de Coudea, jer je grofa previe susretljiv konobar pokazivao kao slavnog putnika, #ovjeka koji je vaan #lan u obitelji francuskog ministra rata. Odjednom slika u ogledalu zaokupi svu Tarzanovu panju. Drugi crnomanjasti spletkar u%e i stade iza grofove stolice. Tarzan ga je vidio kako se kriom ogledava prostorom, ali se ne zaustavlja na ogledalu toliko da bi zamijetio budne Tarzanove o#i. Zatim taj #ovjek izvadi neto kradomice iz depa. Tarzan nije razabrao to, jer je bilo skriveno u #ovjekovoj ruci.

Ruka se polako pribliavala grofu, a onda se vrlo spretno predmet to je bio u ruci na%e u grofovu depu. &ovjek je i dalje ostajao na mjestu odakle je mogao promatrati grofove karte. Tarzan je bio iznena%en, te je budno pazio da mu ne izbjegne ni jedna pojedinost. Poslije toga igrali su jo deset minuta, a grof je dobio prili#nu svotu ba od igra#a koji se posljednji pridruio. Tada je Tarzan vidio kako #ovjek iza grofove stolice svom savezniku kima glavom. Taj se odmah podie i upre prst u grofa. Da sam znao da je ovaj gospodin profesionalna kartaka varalica, ne bih bio tako spremno uao u igru rekao je. Grof i dva ostala igra#a odmah sko#ie na noge. De Coudeovo lice bilo je blijedo. to to mislite, gospodine? povi#e. Znate li s kim govorite? Znam da posljednji put govorim s jednom kartakom varalicom odgovori #ovjek. Grof se nagnu preko stola i pljusnu ga po licu. Drugi sko#ie izme%u njih. Mora da se radi o zabuni, gospodine povi#e jedan igra#. Ta ovo je grof de Coude iz Francuske. Ako se varam rekao je tuitelj rado u se ispri#ati. Ali prije nego se ispri#am neka monsieur le comte objasni to e mu one karte to ih je, kako sam vidio, spustio u dep. I tada se #ovjek kojega je Tarzan vidio kako je grofu spustio karte u dep okrenu i po#e uljati iz sobe, ali je na svoju nepriliku vidio da mu se visok stranac isprije#io na izlazu. Oprostite! otresao se #ovjek na Tarzana nastoje i ga zaobi i. Stanite! odgovori Tarzan. &emu, gospodine? izdere se #ovjek razdraeno. Dopustite mi da pro%em. Stanite! ponovio je Tarzan. Mislim da se tu radi o ne#emu to ete vi bez sumnje mo i protuma#iti. Ovaj je izgubio strpljenje, pa je uz gadnu kletvu zgrabio Tarzana u elji da ga odgurne u stranu. Majmun-#ovjek samo se nasmijeio te je tog krupnog #ovjeka zgrabio za vrat, okrenuo ga i, dok se on uzaludno koprcao, psovao i lamatao rukama, dopremio natrag do stola. Tako je Nikolas Rokoff prvi put okusio

one mii e kojima je njihov divlji vlasnik pobijedio lava Numu i velikog majmuna Terkoza. &ovjek koji je optuio De Couda i ona dvojica igra#a stajali su i gledali grofa s o#ekivanjem. Taj spor privukao je nekoliko putnika, i sve je zanimalo kako e se stvar zavriti. Taj #ovjek je lud rekao je grof. Gospodo, molim vas da me jedan od vas pretrai. Optuba je smijena rekao je jedan igra#. Samo turite ruku u dep grofova kaputa, pa ete vidjeti da je optuba osnovana navaljivao je tuitelj. A kad je vidio da drugi oklijevaju, rekao je: Pa dobro, ja u to sam u#initi ako ne e nitko drugi i zakora#io je prema grofu. Ne! usprotivi se grof. Mene e pretraivati samo gospodin. Nije potrebno grofa pretraivati. Karte su u njegovu depu. Ja sam vidio kako su sputene u dep. Svi su se iznena%eno okrenuli tom novom govorniku, da ugledaju vrlo dobro gra%ena mladi a koji je drao za iju bijednog zarobljenika i gurao ga naprijed. Ovo je spletka povikao je De Coude ljutito. Nema karata u mom depu. i na to je turio ruku u dep. Dok je to #inio, napeta tiina zavladala je me%u prisutnima. Grof je smrtno problijedio, i vrlo polako vadio ruku: u njoj su bile tri karte. Gledao ih je nijemo, zaprepateno, a zatim mu se polako lice zacrvenje od jada. Samilost i prezir odraavao se na licima onih koji su promatrali kako umire #ast tog #ovjeka. Ovo je prevara, gospodine govorio je visoki stranac. Gospodo nastavio je monsieur le conte nije znao da su mu te karte u depu. Stavljene su mu u dep dok je sjedio i kartao se, a da on to nije znao. S mjesta gdje sam sjedio, ondje na onoj stolici, vidio sam sve u ogledalu. Ovaj #ovjek ovdje, kojega sam sprije#io da pobjegne iz sobe, stavio je grofu karte u dep. De Coude je pogledao od Tarzana ka #ovjeku u Tarzanovoj ruci. Zaboga, Nikolas! povikao je. Zar ti? Zatim se okrenuo tuitelju i trenutak ga paljivo motrio.

 Vi, monsieur, nisam vas prepoznao bez brade. Posve ste druk#iji, Paulvitchu. Sad znam sve. Posve je jasno, gospodo. to da u#inimo s njima? upitao je Tarzan Da ih predamo kapetanu? Ne, moj prijatelju odgovori grof uurbano. Ovo je li#na stvar, pa vas molim da je zaboravite. Dovoljno je da sam oslobo%en optube. to manje posla s ovima to bolje. Ali, kako da vam se zahvalim za veliku dobrotu koju ste mi iskazali? Dopustite mi da vam dam posjetnicu, pa mogu li vam ikad posluiti, sjetite se da sam vam na raspolaganju. Tarzan ispusti Rokoffa, koji se sa svojim saveznikom Paulvitchem pourio iz puionice. Dok je odlazio, Rokoff se obratio Tarzanu ovim rije#ima: Gospodin e imati mnogo prilike da poali to se mijeao u tu%e poslove. Tarzan se samo nasmijei a zatim, naklonivi se, preda grofu svoju posjetnicu. Grof je pro#itao:

M. JEAN C. TARZAN Gospodin Tarzan rekao je moda e doista poeljeti da se nije nikad sa mnom sprijateljio, jer ga uvjeravam da je stekao neprijateljstvo dvojice najgorih lopova u cijeloj Evropi. Izbjegavajte ih, gospodine, na sve mogu e na#ine. Ja sam imao i stranijih neprijatelja, moj dragi grofe odgovori Tarzan s mirnim smijekom a ipak sam jo iv i bezbrian. Mislim da mi ova dvojica ne e nikad mo i nauditi. Nadajmo se da ne e prihvati De Coude. A ipak ne e biti na odmet da budete na oprezu, i da znate da ste danas stekli barem jednog neprijatelja koji nikad ne zaboravlja niti oprata, i u #ijem se opakom mozgu uvijek pripremaju nove okrutnosti za one koji su ga u ne#em omeli ili uvrijedili. Re i da je Nikolas Rokoff samo vrag zna#ilo bi obijesno uvrijediti njegovo sotonsko veli#anstvo. Kad je te ve#eri Tarzan uao u kabinu, naao je na podu presavijeno pismo, koje je o#ito bilo gurnuto ispod vrata. Otvorio ga je i pro#itao:

M. TARZAN: Bez sumnje niste shvatili ozbiljnost svoje uvrede, ili ne biste danas bili u#inili ono to ste u#inili. Spreman sam vjerovati da

ste postupali u neznanju i bez nakane da uvrijedite stranca. Zato u vam rado dopustiti da se ispri#ate. Kad primim vae obe anje da se vie ne ete upletati, zaboravit u sve. Ina#e ali uvjeren sam da ete shvatiti da je mudro mene posluati. S potovanjem NIKOLAS ROKOFF Tarzan se na trenutak ljutito osmjehnuo a onda ubrzo zaboravio stvar i legao spavati. U oblinjoj kabini grofica de Coude razgovarala je sa svojim muem. Zato si tako ozbiljan, moj dragi Raoule? pitala ga je. Tako si tuan cijelu ve#er! to te titi? Olgo, Nikolas je na brodu. Jesi li to znala? Nikolas! uskliknula je. Ta to je nemogu e, Raoule! To ne moe biti! Nikolas je zatvoren u Njema#koj. Tako sam mislio i ja, dok ga danas nisam ugledao njega i onog drugog arcilopova, Paulvitcha. Olgo, ja vie ne mogu izdrati njihovo proganjanje. Ne mogu, #ak ni radi tebe. Prije ili kasnije predat u ga vlastima. Zapravo sam napola spreman da prije nego se iskrcamo sve protuma#im kapetanu. Na francuskom brodu, Olgo, bilo bi se lako napokon rijeiti tih osvetnika. O, ne, Raoule! povi#e grofica spustivi se na koljena pred grofom koji je sjedio na divanu pognute glave. Ne #ini to! Sjeti se to si mi obe ao. Reci mi, Raoule, da to ne e u#initi. Nemoj mu se #ak ni prijetiti, Raoule. De Coude primio je enine ruke u svoje i neko je vrijeme gledao u blijedo i uznemireno lice kao da iz onih lijepih o#iju ho e doku#iti pravi razlog zbog kojega ona titi tog #ovjeka. Neka ti bude kako eli, Olgo napokon je progovorio. Ja to ne mogu shvatiti. On je proigrao sve pravo na tvoju ljubav, vjernost ili potovanje. Prijeti tvom ivotu i #asti, i ivotu i #asti tvog mua. Nadam se samo da ne e nikad poaliti to ga brani. Ne branim ga, Raoule prekinula ga je estoko. Vjeruj mi da ga mrzim koliko i ti, ali... O, Raoule, krv nije voda.

 Htio sam da vidim kakva mu je protisnuo je De Coude kroz zube. Ta su dvojica namjerno pokuali da me obe#aste, Olgo i zatim joj je ispripovjedio sve to se dogodilo u puionici. Da nije bilo onog stranca, bili bi i uspjeli, jer tko bi povjerovao pukoj mojoj rije#i protiv poraznog svjedo#anstva karata prona%enih u depu? Gotovo sam i sam po#eo u sebe sumnjati, ali je onda onaj monsieur Tarzan dovukao tvoga vrijednog Nikolasa pred nas i protuma#io cijelu tu prljavu spletku. Monsieur Tarzan? pitala je grofica o#igledno iznena%ena. Da. Poznaje li ga, Olgo? Vidjela sam ga. Pokazao mi ga je konobar. Olga de Coude promijeni predmet razgovora. Odjednom joj je postalo jasno da bi joj bilo teko protuma#iti zato je ba njoj konobar pokazao lijepog monsieura Tarzana. Moda se i malko zacrvenjela, jer nije li je grof, njezin suprug, nekako #udno pogledao? Ah, mislila je, ne#ista savjest najvie pobu%uje sumnju.

kovanje okova mrnje i . . . ?

Tek sutradan predve#er ugledao je Tarzan ponovo suputnike s

kojima ga je splela ljubav za pravdu. Naiao je na Rokoffa i Paulvitcha ba u trenutku kad su ga ova dvojica najmanje eljela vidjeti. Stajali su na palubi gdje u to vrijeme nije bilo nikoga, i estoko se prepirali s nekom enom. Tarzan je zamijetio da je ena bogato obu#ena i da je, sude i po vitkom, pravilno gra%enom tijelu mlada. Ali budu i da je nosila teku koprenu nije joj mogao razabrati crte lica. Mukarci su joj stajali s obje strane, a le%ima su svi bili okrenuti Tarzanu, tako da im se on posve pribliio, a da ga oni nisu primijetili. Tarzanu se #inilo da se Rokoff prijeti a ena zaklinje. Budu i da su govorili nekim stranim jezikom, Tarzan je samo iz enina dranja zaklju#ivao da se ona boji. Rokoffovo dranje tako je o#igledno prijetilo okrutno u da se majmun-#ovjek na trenutak zaustavio tik iza to troje nagonski osje aju i atmosferu opasnosti. Dok je jo oklijevao to da #ini, #ovjek je #epao enu za zape e te joj ga zakretao kao da ho e mu#enjem ishoditi kakvo priznanje. to bi se bilo kasnije dogodilo da je Rokoffu ostalo na volju, moemo samo naga%ati, ali mu nije ostalo na volju, #eli#ni prsti zgrabie ga za rame te ga grubo okrenue tako da se suo#io s hladnim sivim o#ima stranca koji mu je i dan prije pomrsio ra#une. K vragu! vrisnuo je razbjenjeli Rokoff. Zar ste sili s uma, te ponovo vrije%ate Nikolasa Rokoffa? Ovo je odgovor na vae pismo odgovori Tarzan tiho i odbaci Rokoffa takvom snagom da se ispruio po ogradi palube.

 Prokletstvo nad prokletstvima! zareao je Rokoff. Svinjo, umrijet e za to. Sko#ivi na noge, navali na Tarzana nastoje i u isto vrijeme iz stranjeg depa na hla#ama izvu i revolver. ena je uzmakla od straha. Nikolas! povikala je. Nemoj! O, ne #ini to! Brzo, monsieur, bjeite, ili e vas sigurno ubiti! Ali umjesto da bjei Tarzan je prilazio #ovjeku. Ne pravite iz sebe budalu, gospodine! rekao je. Rokoff, koji se razbjesnio do ludila zbog ponienja koje mu je nanio taj stranac, napokon uspije izvaditi revolver. Stajao je i mirno ciljao u Tarzanove prsi te povukao otponac. Udarni klin uplje kljocnu po praznoj #ahuri ruka majmuna #ovjeka sunu poput glave bijesna udava. Brzim trzajem revolver odleti daleko preko brodske ograde i pade u Atlantik. Na #asak su dva #ovjeka stajala jedan nasuprot drugome. Rokoff se smirio i prvi progovorio. Dvaput se monsieur umijeao u stvari koje ga se ne ti#u. Dvaput je ponizio Nikolasa Rokoffa. Prvu uvredu smo zaboravili jer smo smatrali da ste postupili u neznanju, ali ovo se ne e zaboraviti. Ako ne znate tko je Nikolas Rokoff, ovaj e bezobrazluk pridonijeti da ete ga se sje ati. Ja samo znam odgovorio je Tarzan da ste kukavica i lopov, te se okrenuo da upita mladu enu je li ranjena, ali ta je ve nestala. A zatim, a da vie nije ni pogledao Rokoffa i njegova druga, nastavio etati palubom. Tarzan nije mogao znati kakva se to urota kuje i to namjeravaju ova dva #ovjeka. Neto neobi#no poznato bilo je u pojavi one zastrte ene kojoj je upravo bio pohrlio u pomo , ali budu i da joj nije vidio lica nije mogao biti siguran da li ju je ikad prije vidio. Jedino je bio opazio naro#ito izra%en prsten na ruci koju je bio zgrabio Rokoff, pa je zato odlu#io da promatra prste putnica, tako da otkrije onu koju Rokoff progoni i da sazna mu#i li je i nadalje. Tarzan je sjedio na svojoj palubnoj stolici razmiljaju i o brojnim primjerima ljudske okrutnosti, sebi#nosti i zlobe kojima je bio svjedokom od onog dana prije #etiri godine kad je prvi put ugledao ljudsko bi e vitkog crnog Kulongu, #ije je brzo koplje taj dan probolo Kali, onoj velikoj majmunici, trbuh, i tako mladom Tarzanu oduzelo jedinu majku koju je poznavao.

Sje ao se kako je Kinga ubio onaj Snipes takorova lica; kako su profesora Portera i njegovo drutvo prisilno iskrcali pobunjenici s Arrowa; sje ao se okrutnosti crnih Mbonginih ratnika i ena prema zarobljenicima; onih sitnih zavisti gra%anskog i vojnog osoblja kolonije Zapadna Obala, gdje se prvi put susreo sa civilizacijom. Zato je to tako? govorio je u sebi. Ta svi su jednaki. Varaju, ubijaju, lau, tuku se, i to sve za ono to se praumske ivotinje ne bi ni udostojile posjedovati za novac kojim slabi i kupuju mekuaste radosti. K tomu ih sapinju i glupi obi#aji to ih pretvaraju u nesretne robove, a oni vjeruju da su gospodari svijeta koji jedini uivaju pravu radost ivota. U dungli jedva da bi itko prekriio ruke dok bi mu netko otimao druicu. Ovo je glup svijet, blesav svijet, i Tarzan-majmun bio je budala to se odrekao slobode i sre e u dungli i doao u taj svijet! Dok je tako sjedio, odjednom osjeti da ga straga promatraju ne#ije o#i, pa je kroz tanki sloj civilizacije navro onaj stari nagon divlje zvijeri, te se Tarzan okrenuo tako brzo da o#i mlade ene koje su ga potajno promatrale nisu imale vremena da poniknu. Kad su poniknule, njean val rumenila osu se sad napola okrenutim licem. Smijeio se na ishod svog vrlo neuljudnog i nepristojnog djela, to nije oborio o#i kad su mu se srele s o#ima mlade ene. Bila je vrlo mlada i nao#ita. Nadalje, u njoj je bilo neto poznato, tako da se Tarzan pitao gdje ju je prije vidio. On je ponovo zauzeo stari poloaj te je odmah opazio da se ena die i odlazi s palube. Dok je prolazila, Tarzan se okrenuo za njom nadaju i se da e opaziti neto po #emu bi je mogao prepoznati. I nije se ba potpuno razo#arao, jer dok je odlazila podigla je na crnu, bujnu i valovitu kosu ruku a to je kretnja kojom ena obi#no potvr%uje da je svjesna da je promatraju ne#ije o#i pa je Tarzan na prstu te ruke ugledao onaj neobi#ni prsten koji je prije vidio na prstu zastrte ene. To Rokoff progoni ovu lijepu enu. Tarzan se dokono pitao tko bi ona mogla biti i u kakvu je odnosu ova lijepa ena s osornim, bradatim Rokoffom. Poslije ve#ere Tarzan se odetao na pramac, gdje je s drugim oficirom razgovarao sve do mraka, a kad su tog #ovjeka dunosti odvele drugamo, Tarzan je uz ogradu promatrao igru mjese#ine

na blago uzbibanom moru. Napola ga je skrivala soha, tako da ga dva #ovjeka koja su mu se pribliavala palubom nisu vidjela, a kad su prolazila mimo Tarzana, ovaj je na#uo neto to ga je zanimalo, pa ih je po#eo slijediti ne bi li saznao koju to vragoliju spremaju. Prepoznao je Rokoffov glas i vidio da ga prati Paulvitch. Tarzan je na#uo samo nekoliko rije#i: ... a ako vriti gui je dok... no to je bilo dovoljno da u njemu probudi pustolovni duh, pa zato ovu dvojicu nije isputao iz vida. Oni su sad ubrzali korak. Tarzan ih je slijedio u smjeru puionice, ali oni su se zaustavili na vratima te dvorane samo toliko, kako se #ini, da se uvjere da je #ovjek koga imaju na umu u puionici. Zatim su odmah proslijedili na palubu do kabina prvog razreda. Ovdje se Tarzanu bilo tee skrivati, ali ga ipak nisu otkrili. Kad su se zaustavili na lakiranim vratima od tvrda drveta, Tarzan je kliznuo u sjenu, i bio je tek desetak stopa daleko. Na kucanje enski glas upita francuski: Tko je? Ja sam, Olgo, Nikolas glasio je odgovor u poznatom Rokoffovu grlenom govoru. Smijem li u i? Zato me neprestano progoni, Nikolas #uo se enski glas kroz tanki zid od drvenih plo#a. Nisam ti nikad nita skrivila. Ajde, ajde, Olgo molio ju je #ovjek. Htio bih s tobom progovoriti samo nekoliko rije#i. Ne u ti nita u#initi, ne u ni u i u kabinu. Ali ti ne mogu govoriti kroz zatvorena vrata Tarzan je #uo kako kljoca klju# u bravi: vrata su se iznutra otklju#avala. Stupio je iz svog skrovita toliko da vidi to e se zbiti kad se odkrinu vrata. Nije mogao a da se ne sjeti onih opakih rije#i koje je malo#as #uo na palubi: ... a ako vriti gui je dok ... Rokoff je stajao pred samim vratima a Paulvitch se prilijepio uz drveni zid na drugoj strani. Vrata su se otvorila Rokoff je napola uao u sobu i stajao okrenut le%ima prema vratima, ap u i neto eni, koju Tarzan nije mogao vidjeti. Tada je Tarzan za#uo enu. Govorila je jednoli#nim, mirnim glasom, ali ipak toliko glasno da ju je mogao razumjeti.

 Ne, Nikolas govorila je to je uzalud. Prijeti koliko ho e, ali ja na takvo to ne u nikad pristati. Izi%i, molim te. Ovdje nema to traiti. Obe ao si da ne e u i. Dobro, Olgo, ne u ulaziti, ali prije nego s tobom zavrim poalit e tisu u puta to nisi u#inila ono to sam traio. Na kraju u i tako pobijediti, pa bi bilo pametnije da mi utedi trud i vrijeme, a sramotu sebi i svomu Nikada, Nikolas! prekide ga ena, i tada je Tarzan vidio kako se Rokoff okre e i kima Paulvitchu, na to se ovaj, mimo Rokoffa koji mu je drao otvorena vrata, zaletio u kabinu. Rokoff brzo izi%e a vrata se zatvorie. Tarzan je #uo kako kljoca brava: Paulvitch ju je zaklju#ao iznutra. Rokoff je ostao stajati pred vratima pognute glave, kao da ho e #uti rije#i onih koji su u kabini razgovarali. Bradata usna iskrivila mu se opakim cerenjem. Tarzan je #uo kako enski glas trai da mukarac izi%e iz kabine. Poslat u po supruga prijetila se. On vas ne e potedjeti. Paulvitchev podrugljiv smijeh prodirao je kroza zid od drvenih plo#a. Blagajnik e i i po vaeg supruga, madame govorio je mukarac. Taj slubenik ve zapravo i zna.da se iza zatvorenih vrata ove kabine zabavljate s drugim #ovjekom, a ne sa svojim muem. Pi! povikala je ena. Moj suprug e znati! Svakako da e znati, ali blagajnik ne e; niti e novinari koji e na tajanstveni na#in saznati kad se iskrcamo. Ali oni e ovo drati dobrom vijesti, a tako e i svi vai prijatelji kad je budu #itali za doru#ka da vidim, ovo je utorak da, kad budu #itali za doru#ka idu i petak ujutro. I ne e ih nita manje zanimati kad saznaju da je #ovjek s kojim se madame zabavljala sluga da budem ta#an, sluga njezina brata. Alexise Paulvitchu #uo se enin glas, hladan i neustraiv vi ste kukavica, a kad vam u uho apnem izvjesno ime malo ete vie promisliti o svojini zahtjevima i svojim prijetnjama, i onda ete brzo izi i iz kabine, i mislim da mi ne ete nikad vie dodijavati, ako drugima i ho ete i nasta #asak utnje, u kojem se, kako je to Tarzan zamiljao, ena naginjala lopovu i aptala mu u uho ono to je nagovijestila.

Samo trenutak tiine, a onda mukarac iznena%eno opsova za#u se bat nogu, enin krik i ponovo utnja. Ali taj krik jedva da je zamro, a majmun-#ovjek ve je isko#io iz skrovita. Rokoff se dao u bijeg, ali Tarzan ga je zgrabio za ovratnik i dovukao natrag. Nita nisu govorili jer su obojica osje ali da e u toj kabini do i do umorstva, a Tarzan je bio siguran da Rokoffu nije odgovaralo da njegov saveznik ide tako daleko osje ao je da su ciljevi tog #ovjeka jo dublji dublji, i #ak straniji nego to je grubo, hladnokrvno umorstvo. Ne zaustavljaju i se ni toliko da one unutra neto pita, majmun-#ovjek upre golemo rame o slabu drvenu plo#u, te je uz pljusak drvenih trijeska uao u kabinu vuku i za sobom Rokoffa. Pred njim na kau#u leala je ena, a na njoj je bio Paulvitch sti u i joj prstima lijepi vrat. ena je bespomo no mlatila rukama po njegovu licu nastoje i o#ajno da strgne s vrata prste koji su iz nje istiskivali ivot. Na buku na vratima Paulvitch sko#i na noge i prijete i se zabulji u Tarzana. ena se s tekom mukom digla u sjede i stav. Jednu ruku drala je na vratu. Sopila je za zrakom. Iako je bila razbaruena i vrlo blijeda, Tarzan je prepoznao mladu enu koju je maloprije na palubi zatekao kako ga promatra. to to zna#i? pitao je Tarzan okrenuvi se Rokoffu, jer je odmah pogodio da je ovaj pokreta# tog izgreda. Rokoff je utio, smrknut. Pritisnite dugme, molim vas nastavio je majmun-#ovjek. Neka ovamo do%e koji brodski oficir ovo je ve doista previe. Ne, ne usprotivila se ena podiu i se odjednom na noge. Molim vas nemojte to #initi. Sigurna sam da nije bilo prave nakane da mi se naudi. Razljutila sam tog #ovjeka, pa se zaboravio, i to je sve. Ne bih eljela tjerati mak na konac, molim vas, monsieur. Takva molba osje ala joj se u glasu da je Tarzan popustio, iako je smatrao da se tu radi o ne#emu to bi nadlene vlasti trebalo da saznaju. To vi elite da ne u#inim nita? pitao je. Nita, molim vas odgovorila je ona. Ho ete li da vas ta dva lopova i nadalje progone? Kao da nije znala to da odgovori; #inila se vrlo umorna i nesretna. Tarzan je vidio kako se Rokoff slavodobitno nacerio.

Mlada ena o#igledno se bojala ove dvojice, pa se nije ni usudila izre i svoje prave elje. Onda u ja rekao je Tarzan djelovati na svoju vlastitu odgovornost. Vama okrenuo se Rokoffu, a to vrijedi i za vaeg sukrivca, ho u re i da u od sada pa do kraja putovanja na sebe preuzeti odgovornost da pazim na vas. Ako opazim da i jedan od vas ho e ma samo izdaleka nauditi ovoj mladoj eni, taj e odgovarati izravno meni, a pozivanje na odgovornost i polaganje ra#una ne e biti nimalo ugodno ni jednome od vas. A sad se mi#ite odavde rekao je i zgrabio Rokoffa i Paulvitcha za iju i izgurao ih iz kabine udarivi jednog i drugog nogom u tur. Zatim se vratio u kabinu, gdje ga je ena gledala razroga#enih o#iju od za#u%enja. A vi ete mi, madame, u#initi veliku uslugu ako mi javite da vas ijedan od ovih nitarija ponovo smeta. Ah, monsieur odgovorila je nadam se da ne ete nita pretrpjeti zbog svojeg dobrog djela. Stekli ste vrlo opaka i lukava neprijatelja, koji se ne e zaustaviti ni pred #im da iskali svoju mrnju. Morate zaista vrlo paziti, gospodine... Oprostite, madame, zovem se Tarzan. Monsieur Tarzan. A zato to ja ne pristajem da se obavijeste oficiri nemojte misliti da vam nisam iskreno zahvalna za hrabru i viteku zatitu koju ste mi pruih. Laku no , monsieur Tarzan. Ne u nikad zaboraviti to vam dugujem i s vrlo draesnim smijekom, koji je otkrio red savrenih zuba, mlada ena nakloni se Tarzanu, koji joj je zaelio laku no i otiao na palubu. Tarzan se prili#no #udio to to dvoje ljudi na brodu mlada ena i grof de Coude doputaju da ih vrije%aju Rokoff i njegov drug, a ne doputaju da se ti izgrednici predaju pravdi. Prije nego to je te no i legao misli su mu se mnogo puta vra ale lijepoj eni u koje ga je o#igledno zamreni ivot sudbina tako #udno uplela. Sjetio se da joj nije saznao ime. Da je bila udata, bilo je jasno zbog uskog zlatnog prstena koji je nosila na prstenjaku lijeve ruke. Samo od sebe nametnulo se pitanje tko bi taj sretnik mogao biti. Sve do kasno popodne posljednjeg dana putovanja Tarzan nije vidio ni jednog sudionika male drame kojoj je na trenutak bio svjedokom. Tada se odjednom naao licem u lice s mladom

enom, dok su se oboje iz suprotnih pravaca pribliavali palubnim stolicama. Ona ga je pozdravila ljubaznim smijekom i gotovo odmah po#ela govoriti o doga%aju to se prije dvije no i odigrao u njezinoj kabini. &inilo se da je mu#i uvjerenje da njezino poznanstvo s ljudima kao to su Rokoff i Paulvitch baca loe svjetlo i na nju samu. Nadam se da me niste osudili rekla je zbog onog nesretnog doga%aja od utorka. Mnogo sam zbog toga pretrpjela. Ovo se prvi put usu%ujem izi i iz kabine. Stidim se zaklju#ila je jednostavno. Ne sudi se gazela po lavovima koji je napadaju odgovori Tarzan. I prije sam onu dvojicu vidio na djelu u puionici dan prije nego su vas napali, ako se pravo sje am, pa sam zato, budu i da im znam metode, uvjeren da je njihovo neprijateljstvo dovoljno jamstvo za potenje njihove rtve. Ljudi kao to su oni dre se samo zla, a mrze sve to je plemenito i dobro. Vrlo je lijepo od vas to ste to tako shvatili odgovorila je ona smijee i se. Ve sam #ula za ono u vezi s kartanjem. Moj mi je suprug sve ispri#ao. Govorio je napose o snazi i hrabrosti monsieura Tarzana, kojemu misli da duguje golemu zahvalnost. Va suprug? upitao je Tarzan. Da. Ja sam grofica de Coude. Ve sam obilno napla en, madame, time to znam da sam u#inio uslugu supruzi grofa de Coudea. Jao, monsieur, ve vam toliko dugujem da se ne mogu nikako nadati da u se mo i oduiti, pa vas zato molim da vie ne dodajete mojim obavezama i smijeila mu se tako ljubazno da je Tarzan osje ao da bi #ovjek lako mogao pokuati i neto ve e nego to je on sam izvrio, samo zato da doivi tu radost da ga obasja njezin smijeak. Tog dana vie je nije vidio, a u urbi iskrcavanja sutradan ujutro potpuno ju je izgubio s vida, ali joj je bilo neto u izrazu o#iju kad su se dan prije rastajali na palubi to on nije mogao zaboraviti. Sjetno su govorile o iznenadnim poznanstvima na putovanju preko oceana, i o lako i kojom se ona zauvijek prekidaju. Tarzan je mislio ho e li je ikad vidjeti.

to se zbilo u rue maule

je stigao u Pariz, Tarzan je otiao u stan svog starog prijatelja D'Arnota, gdje ga je taj mornari#ki poru#nik dobro izgrdio to se odrekao #asti i imanja koji su mu pripadali po ocu Johnu CIaytonu, pokojnom lordu Greystokeu. Mora da si lud, moj prijatelju psovao ga je D'Arnot to si tako lakomisleno ne samo pustio iz ruke bogatstvo i poloaj, nego se liio i prilike da cijelom svijetu nedvojbeno dokae da u tvojim ilama te#e plemenita krv dviju naj#asnijih engleskih ku a a ne krv divlje majmunice. Kako su ti samo mogli vjerovati osobito gospo%ica Porter? Ja nisam vjerovao #ak ni ondje u divljini afri#ke dungle, kad si jakim #eljustima trgao sirovo meso ivotinja koje si ubio, kao da si i sam divlja zvijer, i brisao masne ruke o stegna. &ak sam i onda, prije nego je bilo i najmanjeg dokaza o protivnom, znao da ima krivo kad misli da ti je Kala majka. A sad, s dnevnikom tvog oca o stranom ivotu koji su on i tvoja majka vodili na onoj divljoj afri#koj obali; s izvjetajem o tvom ro%enju, i s kona#nim i najuvjerljivijim dokazom, s otiscima tvojih djetinjih prstiju na njegovim stranicama sad mi se #ini nevjerojatnim da eli ostati bez imena, siromana skitnica. Meni ne treba boljega imena nego to je Tarzan odgovori majmun-#ovjek. A to se ti#e toga da ostanem siromana skitnica to ne bih htio. Zapravo e idu i, a nadam se i posljednji teret koji u morati staviti na tvoje nesebi#no prijateljstvo biti da mi na%e posao. Pi, pi! negodovao je D'Arnot. Ti zna da ja to nisam mislio. Nisam li ti tuce puta rekao da imam dovoljno za dvadeset ljudi, i da je polovica onoga to imam tvoje? A da ti dam i sve bi

&im

li to iznosilo i desetinu one vrijednosti kojom ja cijenim tvoje prijateljstvo, moj Tarzane? Bi li to naplatilo one usluge koje si mi iskazao u Africi? Ja ne zaboravljam, moj prijatelju, da nije bilo tebe i tvoje divne hrabrosti, da bih bio umro na stupu u selu Mbonginih ljudodera. Niti zaboravljam da tvojoj samoprijegornoj odanosti dugujem to sam se oporavio od stranih rana koje su mi oni zadali otkrio sam kasnije to je tebi zna#ilo ostati sa mnom u majmunskom amfiteatru dok te je srce vuklo na obalu. Kad smo napokon onamo stigli i vidjeli da je gospo%ica Porter otila sa svojom skupinom, po#eo sam shva ati to si u#inio za potpuna stranca. I ne pokuavam da ti to naplatim novcem, Tarzane. Radi se samo o tom da ti upravo sad treba novac. Da ti mogu ponuditi koju rtvu, bilo bi isto moram ti uvijek ostati prijatelj, jer su nam ukusi sli#ni, i ja ti se divim. Tim ne mogu ravnati, ali novcem mogu i ho u. No dobro nasmijao se Tarzan ne emo se sva%ati o novcu. Moram ivjeti, i moram imati novac. Ali u biti zadovoljniji ako budem imao neto da radim. Ni sa #ime me ne moe toliko uvjeriti u svoje prijateljstvo koliko da mi na%e namjetenje ubrzo u umrijeti od nerada. to se ti#e mojega ro%enja ono je u dobrim rukama. Clayton mi ga nije oteo. On doista vjeruje da je pravi lord Greystoke, i vjerojatno je da e biti bolji engleski lord nego bi bio #ovjek koji se rodio i podigao na noge u afri#koj dungli. Ti zna da sam ja samo napola civiliziran, #ak i sad. Pokai mi samo na trenutak crveno kad sam ljut, pa e nagoni divlje zvijeri, kakva ja zapravo i jesam, potisnuti ono malo moje kulture i profinjenosti. A osim toga, da sam se izjasnio, bio bih eni koju ljubim oteo bogatstvo i poloaj koji e joj sad, udajom za Claytona, biti osigurani. To nisam mogao u#initi, ili misli li da sam mogao, Paule? A ro%enje mi nije toliko vano nastavljao je a da nije po#ekao odgovor. U skladu s mojim odgojem, ja u #ovjeku ili ivotinji gledam samo onu vrijednost, koja proizlazi iz duevnog ili tjelesnog junatva. I zato sam jednako sretan to zamiljam svojom majkom Kalu kao to bih bio kad bih zamiljao da mi je majka jadna, nesretna mala Engleskinja koja je preminula godinu dana poto me rodila. Kala mi je na svoj divlji na#in, bila uvijek dobra. Mora da sam se dojio njezinim kosmatim grudima otkad mi je umrla majka. Ona me branila od divljih stanovnika ume, i od

okrutnih #lanova naeg plemena, i to s otrinom prave maj#inske ljubavi. A ja sam joj vra ao ljubavlju, Paule. Nisam ni znao koliko sam je ljubio dok mi je nije okrutno koplje i otrovna strelica Mbongina crnog ratnika otela. Kad se to dogodilo, bio sam jo dijete, pa sam se bacio na njezino mrtvo tijelo i gorko plakao kao to bi plakalo i svako drugo dijete za svojom majkom. Tebi bi se, moj prijatelju, ona bila u#inila runom i gadnom ivotinjom, ali meni je bila lijepa toliko divno zna ljubav preobraavati. Zato sam savreno zadovoljan da zauvijek ostanem sin majmunice Kale. Ja te zbog tvoje vjernosti ne cijenim nita manje napomenuo je D'Arnot ali do i e vrijeme kad e traiti ono to ti pripada. Sjeti se to ti govorim, a nadajmo se da e ti onda biti lako kao i sad. Mora imati na pameti da su profesor Porter i Philander jedini ljudi na svijetu koji se mogu zakleti da je mali kostur koji je u kolibi bio prona%en s kosturima tvog oca i majke pripadao majmunskom mladun#etu, a ne potomku lorda i lady Greystoke. To je svjedo#anstvo vrlo vano. Oni su obojica starci. Moda ne e jo dugo poivjeti. A osim toga, nije li ti palo na um da e gospo%ica Porter, kad jednom sazna istinu, prekinuti zaruke s Claytonom? Bilo bi ti lako ste i #ast, imanje i enu koju ljubi, Tarzane. Nisi li na to mislio? Tarzan strese glavom. Ti je ne poznaje odgovorio je. Nita je ne bi moglo vie privezati uz njezinu rije# nego nesre a Claytonova. Ona je iz stare june obitelji u Americi, a junjaci se ponose vjerno u. Tarzan je idu a dva tjedna obnavljao svoje prijanje kratko poznanstvo s Parizom. Danju je poha%ao knjinice i galerije slika. &itao je sve do #ega je doao, pa se prili#no zaprepastio zbog bezbroja mogu nosti koje su mu se u tom kulturnom i znanstvenom sreditu otvarale. Shva ao je kako tek neizmjerno malu mrvicu cjelokupnog ljudskog znanja jedan sam #ovjek moe ste i, makar cijeli ivot u#io i prou#avao. Ali danju on je nau#io koliko je mogao, a no u se odmarao i zabavljao. I uvidio je da Pariz nije nita manje plodno tlo i za njegove no ne podvige. Ako je puio previe cigareta i pio previe apsinta, to je bilo zato to je primao civilizaciju onako kakva je bila. &inio je ono to je vidio da #ine njegova civilizirana bra a. Taj mu je ivot bio

nov i privla#ljiv, a osim toga boljelo ga je u grudima, i teio je za onim to je znao da ne e nikad posti i, te je tako nastojao da u u#enju i razonodi tim dvijema krajnostima zaboravi prolost i posveti se budu nosti. Jedne je ve#eri sjedio u muzi#kom varieteu sr#u i apsint i dive i se umjetnosti neke slavne ruske plesa#ice, kad je opazio kako ga prolazno promatraju dva zla crna oka. &ovjek se okrenuo i izgubio u gomili na izlazu prije no to ga je Tarzan mogao dobro pogledati, ali bio je siguran da je ve prije vidio te o#i i da se one ve#eri nisu na njem zaustavile samo slu#ajno. &udno je neko vrijeme bio osje ao da ga netko promatra, pa se, potaknut svojim jakim ivotinjskim nagonom, odjednom okrenuo i iznenadio te o#i u samom trenutku kad su ga promatrale. Zaboravio je na to prije nego je otiao iz dvorane, a nije opazio ni crnomanjasta #ovjeka koji je zaao dublje u sjenu suprotne vee kad se Tarzan pomolio iz sjajno osvijetljenog varijetea. Tarzan nije znao da ga slijede s ove i drugih priredaba, samo to je rijetko bio sam. No as je D'Arnot bio drugdje, pa je Tarzan doao sam. Kad se okrenuo u smjeru u kojem bi se obi#no iz ovog dijela Pariza vra ao ku i, promatra# s one strane ceste potr#i iz svog skrovita u istom pravcu, ispred Tarzana. Tarzan bi no u na putu ku i prolazio Ulicom Maule. Budu i da je bila vrlo mirna i vrlo tamna, podsje ala ga je na njegovu dragu afri#ku dunglu vie nego bu#ne i bljetave ulice. Ako poznajete Pariz, sjetit ete se uske, opasne Rue Maule. Ako ne poznajete dovoljno je da se o njoj raspitate na policiji, pa da saznate da u #itavom Parizu nema ulice koju biste morali vie izbjegavati kad padne mrak. Te no i Tarzan ja tom zloglasnom ulicom, tamnom sjenom od prljavih starih ku a, proao stotinjak-dva metara, kad mu panju privu#e vrisak i zov u pomo s tre eg kata suprotne zgrade. Glas je bio enski. Prije nego to je zamro njezin prvi povik, ve je Tarzan skakao stepenitem i tamnim hodnicima da joj pomogne. Na kraju hodnika, na tre em katu, bila su malko odkrinuta vrata. Tarzan je ponovo za#uo isti onaj poziv koji ga je doveo s

ulice. Za trenutak naao se usred slabo osvijetljene sobe. Petrolejka gorjela je na visoku, starinskom okviru kamina i bacala slabe zrake na desetak gladnih lica. Svi su bili mukarci, osim ene, kojoj je moglo biti oko trideset godina. Njezino lice, na kojem su se sad odraavale strasti i razvrat, moda je jednom bilo lijepo. Drala je jednu ruku na svom vratu, #u#e i uza zid na onoj strani sobe. Pomozite, gospodine! povikala je slabim glasom kad je Tarzan uao u sobu. Htjeli su me ubiti! Kad se Tarzan ogledao oko sebe vidio je prepredena, opaka lica pravih zlo#inaca. &udio se to ne bjee. Za#u um iza sebe, te se okrenu. Dvije stvari je vidio, i jedna ga je prili#no za#udila. Jedan se #ovjek krao iz sobe, a Tarzan je odmah prepoznao Rokoffa. Ali ono drugo ovog trenutka bilo je vanije. Ogromna Ijudeskara navaljivala je na nonim prstima na nj, s golemom toljagom u ruci, a onda, kad su taj #ovjek i njegovi saveznici vidjeli da ih je Tarzan prozreo, navalie svi odjednom i sa svih strana. Neki su izvukli i noeve. Drugi su pobrali stolice, dok je onaj s toljagom podigao toljagu visoko iznad glave i njom zamahnuo tako snano da bi Tarzanu, da ga je samo pogodio, bio razbio glavu. Ali mozak i spretnost i mii i koji su se hvatali u kotac s golemom snagom i okrutnom prepredeno u Terkozovom ili Numinom u dubini divlje dungle, nisu se dali svladati tako lako kako su ti pariki apai mislili Izabravi najgolemijeg protivnika, #ovjeka s toljagom, Tarzan navali ravno na nj izmakavi se oruju to je ve padalo i udari #ovjeka tako snano u bradu da ga je na mjestu oborio. Zatim se okrenuo protiv drugih. To ti je bio sportl Uivao je u toj krvavoj bici. Kao da se radi samo o krhkoj ljusci, tanki furnir njegove civilizacije otpao je, pa se desetak krupnih lopova nalo zatvoreno u sobici s divljom zvijeri #eli#nih miica protiv kojih njihova slaba snaga nije mogla gotovo nita. Napolju, na kraju hodnika, stajao je Rokoff #ekaju i da vidi kako e se zavriti. elio se uvjeriti da je Tarzan mrtav prije nego on ode, ali nije elio da bude u sobi kad ubiju Tarzana. ena je jo stajala ondje gdje je bila kad je uao Tarzan, ali joj se izraz lica u ono nekoliko minuta vie puta promijenio. Onaj

Izabravi najve eg protivnika, Tarzan navali na nj i udari ga tako snano u bradu da ga je na mjestu oborio.

bolni izraz koji je Tarzan vidio prije sad se, kad se Tarzan okrenuo da do#eka napad s le%a, pretvorio u neto prepredeno. Ali Tarzan to nije vidio. Na prepredenost slijedilo je iznena%enje a zatim uas. A nije ni #udo! Ta onaj besprijekorno obu#eni gospodin kojega su njezini povici bili mamili u smrt, sad se odjednom pretvorio u demona-osvetnika. Umjesto slabih mii a i mlitava otpora sad je gledala pravog razbjenjelog Herkula. Zaboga! povikala je. Ta ovo je zvijer! Jaki, bijeli zubi majmuna-#ovjeka zagrizli su vrat jednog napada#a, jer se Tarzan borio kako se znao boriti s velikim majmunima Ker#akova plemena. Bio je odjednom na desetak mjesta, ska#u i ovamo-onamo po sobi zavojitim skokovima koji su tu enu podsje ali na panteru to ju je vidjela u zoolokom vrtu. Sad je u njegovom eljeznom stisku pukla kost zape a, sad se i#ailo rame dok je on rtvinu ruku vijao natrag i prema gore. Vrite i od boli, ljudi su pobjegli u hodnik koliko su brzo mogli. Ali je #ak i prije nego to je prvi, krvav i slomljen, oteturao iz sobe, Rokoff uvidio da Tarzan no as u toj ku i ne e poginuti, pa se zato pourio do najblie telefonske govornice i javio policiji da neki #ovjek na tre em katu Rue Maule 27 po#inja umorstvo. Kad su policajci stigli, vidjeli su kako tri mukarca stenju na podu a prestraena ena lei na prljavoj postelji lica prekrivena rukama, dok dobro obu#eni mladi stoji usred sobe i #eka poja#anja, jer je #uo korake policajaca koji su se urili stepenicama ali ovi su se grdno prevarili. Kroz one suene kapke i eljeznosive o#i gledala ih je divlja zvijer. Pomirisavi krv, Tarzan je ostao i bez posljednjeg traga civilizacije, pa je sad stajao poput lava kojega okruuju lovci, spreman da navali i na najmanji znak neprijateljstva. to se to dogodilo? zapitao je jedan policajac. Tarzan je ukratko protuma#io, ali kad se okrenuo k eni da mu ona to potvrdi zaprepastio ga njezin odgovor. On lae! vrisnula je ona resko obra aju i se policajcu. Doao je u moju sobu dok sam bila sama, i nije imao dobre namjere. Kad sam ga odbila, htio me ubiti, ali je moja vriska privukla ovu gospodu koji su slu#ajno u to vrijeme prolazili

mimo ku e. On je vrag, gospodo; ovako sam, gotovo je poubijao deset ljudi golim rukama i zubima. Tarzana je toliko zaprepastila njezina nezahvalnost da je na#as zanijemio. Policajci su bili skloni da malko sumnjaju, jer su ve prije imali posla s tom istom enom i njezinim draesnim prijateljima. Oni su, me%utim, bili policajci, a ne suci, pa su odlu#ili da sve one koji se nalaze u sobi zatvore i da drugima prepuste da odijele nedune od krivih. Ali ubrzo su vidjeli da je jedno ovom dobro obu#enom mladi u re i da je uhapen, a posve drugo to i ostvariti. Ja nisam kriv ni za kakav izgred rekao je Tarzan mirno. Samo sam se branio. Ne znam zato vam je ena ovako odgovorila. Ona me ne moe mrziti, jer je prije no to sam na njezine povike doao u sobu uop e nisam ni vidio. Hajde, hajde odgovorio je jedan policajac suci e sve to sluati pa je pristupio da na Tarzanovo rame metne ruke. &asak kasnije leao je smotan u kutu sobe, a zatim, kad su njegovi drugovi navalili na majmuna-#ovjeka, kuali su ono to su malo prije iskusili apai. Tako je brzo i grubo s njima obra#unao da #ak nisu imali vremena da izvuku revolvere. Za te kratke borbe Tarzan je opazio otvoreni prozor i neko stablo ili telegrafski stup nije znao to. Kad se posljednji policajac naao na podu, jedan je uspio izvu i revolver pa je odanle gdje je leao zapucao na Tarzana. Hitac je promaio, a prije nego to je taj #ovjek mogao ponovo pucati, Tarzan je sruio svjetiljku s okvira kamina, i tako je u sobi nastala tama. Zatim su vidjeli kako vitko tijelo ska#e na podvoj otvorenog prozora, poput pantere, pa potom na stup s one strane plo#nika. Kad su se policajci skupili i doprli na ulicu, njihova uhapenika nije bilo nigdje. Sa enom i mukarcima, koji nisu pobjegli, nisu postupali previe blago kad su ih vodili na policijsku stanicu. Bili su vrlo alostan i ponien policijski odred. Boljelo ih je to e morati prijaviti da je sam nenaoruan #ovjek sa svima njima pobrisao pod a onda im utekao tako lako kao da njih nije ni bilo. Policajac koji je ostao na ulici zaklinjao se da nitko nije sko#io kroz prozor ili otiao iz zgrade od vremena kad su oni uli

pa dok nisu izili. Njegovi drugovi mislili su da lae, ali nisu mogli nita dokazati. Kad se Tarzan naao na stupu izvan prozora, sluao je svoj nagon iz dungle te je, prije nego se usudio spustiti, pogledao to je dolje. I dobro je bilo to je pogledao, jer je upravo pod njim stajao policajac. Gore nije Tarzan vidio nikoga, pa je poao radije gore nego dolje. Vrh stupa bio je nasuprot krova zgrade, te je trebalo samo #asak da se mii ima kojima se godinama bacao kronjama praumskog drve a prebaci preko ono malo prostora izme%u stupa i krova. S jedne zgrade prelazio je na drugu, i tako nastavljao, mnogo se penju i, dok na jednoj popre#noj ulici nije otkrio jo jedan stup niz koji se spustio na tlo. Jedan blok ku a ili dva brzo je tr#ao. Zatim je navratio u no nu kavanicu pa je u zahodu uklonio s ruku i odje e sve znakove svoje etnje po krovovima. Kad je poslije nekoliko trenutaka iziao, uputio se polako prema svom stanu. Nedaleko stana doao je do dobro osvijetljena bulevara preko kojega je morao pro i. Dok je stajao upravo ispod sjajna lu#nog svjetla, #ekaju i da pro%e limuzina koja se upravo pribliavala, #uo je kako mu ime izgovara ugodan enski glas. Digavi glavu, susreo se s nasmijeenim o#ima Olge de Coude koja se naginjala naprijed na stranjem sjedalu kola. On se naklonio vrlo duboko na njezin prijateljski pozdrav. Kad se uspravio, kola su je odvela dalje. Rokoff i grofica de Coude u isto ve#e, govorio je sam sebi, Pariz napokon i nije toliko velik.

grofica objanjava

Pariz ti je opasniji nego moja divlja prauma, Paule zaklju#io

je Tarzan poto je ujutro poslije susreta s apaima i policijom u ulici Maule prijatelju ispri#ao svoje pustolovine. Zato su me onamo namamili? Jesu li bili gladni? D'Arnot je bio hinio kao da dr#e od uasa, ali na to #udno pitanje morao se nasmijati. Teko je di i se iznad mjerila dungle i razmiljati uz svjetlo civilizacije, je li, moj prijatelju? pitao ga je u ali. Da, civilizacija rugao se Tarzan. Mjerila dungle ne poznaju obijesne okrutnosti. Ondje ubijamo radi hrane i samoodranja, ili da steknemo enke ili zatitimo mlade. Uvijek, kako vidi, u skladu sa zapovijedima nekog velikog prirodnog zakona. Ali ovdje! Fuj, tvoj civilizirani #ovjek grublji je od ivotinja. On ubija iz obijesti, a to je jo gore, koristi se plemenitim osje ajem, bratstvom ljudi, kao mamcem da nesmotrenu rtvu namami u propast. Ja sam se, odgovoraju i na poziv blinjega, pourio u onu sobu gdje su me #ekale ubojice. Nisam shva ao, nisam jo dugo poslije mogao shvatiti da bi ikoja ena mogla pasti tako duboko da onoga koji je ho e spasiti poziva u smrt. Ali mora da je bilo tako kad sam ondje vidio Rokoffa i kad je kasnije pred policijom ta ena govorila protiv mene, njezine #ine nisam mogao protuma#iti druk#ije. Rokoff mora da je znao da ja #esto prolazim kroz Ulicu Maule. &ekao me u zasjedi cijela njegova osnova proradila je do posljednje pojedinosti, #ak i u izjavi ene, za slu#aj da se u programu dogodi neto neo#ekivano, kao to se stvarno i dogodilo. To mi je sve savreno jasno.

 No odgovorio je D'Arnot to te, me%u drugim stvarima, pou#ilo o onom to ti ja nisam mogao utuviti u glavu da je Ulicu Maule dobro izbjegavati poto padne mrak. Naprotiv odvratio je Tarzan sa smijekom to me uvjerilo da je ona jedina vrijedna ulica u Parizu. Nikad vie ne u propustiti priliku da je pro%em, jer sam se, otkako sam otiao iz Afrike, u njoj prvi put pravo pozabavio. Ona e ti pruiti i vie nego eli, #ak ako je i vie ne posjeti uvjeravao ga je D'Arnot. Sjeti se da jo nisi gotov ni s policijom. Poznam pariku policiju toliko da ti mogu re i da ona ne e tako skoro zaboraviti ono to si joj u#inio. Dobit e te prije ili kasnije, moj dragi Tarzane, a onda e divljeg umskog #ovjeka zatvoriti iza eljeznih reetaka. Kako e ti se to svi%ati? Ne e Tarzana-majmuna nikad zatvoriti iza eljeznih reetaka odvrati mrko. U Tarzanovu glasu, dok je to izgovarao, bilo je neto to je D'Arnota natjeralo da se otro zagleda u prijatelja. Zbog onoga to je taj mladi Francuz vidio u stisnutim #eljustima i hladnim, sivim o#ima, bojao se za ovo veliko dijete koje ne priznaje da je ikoji zakon ja#i od velike tjelesne spretnosti i odvanosti. Vidio je da se neto mora u#initi kako bi se Tarzanova stvar s policijom uredila prije nego do%e do idu eg susreta. Jo mora mnogo nau#iti, Tarzane rekao je ozbiljno. Ljudski zakon mora se potivati, elio to ti ili ne. Moe samo neprilike nanijeti sebi i prijateljima ako i dalje izaziva policiju. Jednom ja im to mogu protuma#iti, i to u u#initi jo danas, ali se odsad ti mora pokoravati zakonu. Ako njegovi predstavnici kau do%i, mora do i; ako oni kau idi, mora i i. Sad emo po i mojem velikom prijatelju, policajcu, pa emo urediti to se ti#e Ulice Maule. Hajdemo! Pola sata kasnije uli su zajedno u ured tog policijskog slubenika. On je bio vrlo srda#an. Sje ao se Tarzana jo od prije nekoliko mjeseci, kad su ga ova dvojica posjetila radi otisaka prstiju. Kad je D'Arnot ispri#ao to se sino dogodilo, na usnama policajca zaigra ozbiljan osmijeh. Dodirnuo je dugme kraj svoje ruke a dok je #ekao da mu se na njegov poziv javi slubenik, traio je, i napokon naao spis koji je imao na umu.

 Evo, Joubon rekao je slubeniku kad je uao. Pozovi ove policajce neka odmah do%u k meni te je #ovjeku predao spis. Zatim se okrenuo Tarzanu. Vi ste po#inili vrlo ozbiljan prekraj rekao je, ali ne neljubazno i da na dobri prijatelj ovdje nije protuma#io bio bih sklon da vas otro osudim. Ali u sad u#initi neto prili#no ne#uveno. Pozvao sam policajce koje ste sino zlostavljali. Oni e posluati ono to pri#a poru#nik D'Arnot, a onda u njima prepustiti da kau treba li vas progoniti ih ne. Morate jo mnogo nau#iti o odnosima u civilizaciji. Morate se naviknuti da ono, to se vama #ini #udno i nepotrebno, prihva ate, dok ne budete u stanju prosuditi i pobude koje se iza sveg tog kriju. Policajci koje ste napali vrili su samo svoju dunost. Oni nisu radili nita na svoju ruku. Svaki dan stavljaju na kocku svoje ivote da zatite ivote i vlasnitvo drugih. Oni bi isto u#inili i za vas. Vrlo su hrabri, te ih duboko boli to ih je jedan nenaoruani #ovjek nadvladao i izmlatio. Olakajte im da prije%u preko onoga to ste u#inili. Ako se ne varam, i vi ste vrlo hrabar #ovjek, a hrabri ljudi su poslovi#no velikoduni. Dalji razgovor prekinuo je dolazak #etiriju policajaca. Kad su ugledali Tarzana, iznena%enje #italo se jasno na svakom licu. Moja djeco nagovorio ih je slubenik evo gospodina s kojim ste se sino sreli u Ulici Maule. Doao je da se dobrovoljno preda. elio bih da paljivo posluate poru#nika D'Arnota koji e vam ispri#ati dio gospodinova ivota. Tako e se moda protuma#iti njegovo sino nje dranje. Izvolite pri#ati, moj dragi poru#ni#e. D'Arnot pri#ao je policajcima pola sata. Ispri#ao im je neto iz Tarzanova divljeg ivota u dungli. Protuma#io je onaj divlji odgoj koji ga je nau#io da se bori za samoodranje poput divlje zvijeri, pa im je postalo jasno da se taj #ovjek, napadaju i ih, vodio prije nagonom nego razumom. On nije shvatio njihove nakane. U njegovim o#ima oni su se malo razlikovali od razli#itih oblika ivota na koje je bio navikao u rodnoj praumi, gdje su mu, zapravo, svi bili neprijatelji. Vama je povrije%en ponos zaklju#io je D'Arnot. &injenica da vas je ovaj #ovjek nadvladao najvie pe#e. Ali ne treba da osje ate stid. Da ste se u onoj sobici nali zatvoreni s afri#kim lavom ili s velikim gorilom iz dungle, ne biste se

ispri#avali zbog poraza. A ipak ste se borili protiv mii a koji su se mnogo puta, i uvijek pobjedni#ki, hvatali u kotac s tim uasnim zvijerima tamnoga kontinenta. Nije nikakva sramota pasti pod nadljudskom snagom Tarzana-majmuna. A onda, dok su ti ljudi stajali gledaju i najprije Tarzana a onda svog starjeinu, majmun-#ovjek u#ini ono to je jo trebalo da se izbrie posljednji ostatak neprijateljstva koje su oni mogli osje ati. Poao im je rairenih ruku. Oprostite mi pogreku koju sam po#inio rekao je jednostavno. Budimo prijatelji. Tim se stvar zavrila samo to je Tarzan postao #est predmet razgovora u policijskim stanicama, te je stekao najmanje jo #etiri hrabra prijatelja. Kad su se vratili u D'Arnotov stan, poru#nik je naao list engleskog prijatelja, Williama Cecila Claytona, lorda Greystokea. Ta dvojica dopisivali su se otkako se njihovo prijateljstvo rodilo u vrijeme one kobne potrage za Janom Porter, poto ju je oteo majmun Terkoz. Treba da se oene u Londonu za koja dva mjeseca rekao je D'Arnot kad je pro#itao pismo. Tarzanu nije trebalo objasniti o kom se radi. On nije odgovorio, ali je preostali dio dana bio vrlo miran i zamiljen. Te su ve#eri bili u operi. Tarzana su jo zaokupljale turobne misli. Jedva da je ita pratio to se odvijalo na pozornici. Samo je pred sobom gledao lijepu Amerikanku i sluao alostan, ugodan glas koji mu priznaje da mu se ljubav uzvra a. A ona je trebalo da se uda za drugoga! Stresao se da se oslobodi tih neugodnih misli, i u isti #as osjetio je na sebi ne#ije o#i. Digao je pogled ravno u one o#i koje su ga gledale, da otkrije da se svijetle iz nasmijeena lica Olge, grofice de Coude. Kad joj je Tarzan uzvratio naklon, bio je siguran da je u njezinu pogledu bio poziv, gotovo molba. U idu oj pauzi naao se u njezinoj loi. Toliko sam vas eljela vidjeti govorila je ona. Mnogo sam sebi predbacivala to vam, poslije svih onih usluga to ste ih u#inili i mojem suprugu i meni, nismo pravo protuma#ili ono to se vama moralo #initi naom nezahvalnosti: zato to nismo poduzimali potrebne korake da sprije#imo da nas ona dva #ovjeka neprestano napadaju.

 Vi da meni u#inite krivo! odgovorio je Tarzan. Moje misli o vama bile su samo ugodne. Ne smijete misliti da mi je potrebno ikakvo tuma#enje. Jesu li vam i dalje dosa%ivali? Nikad ne prestaju odgovorila je alosno. Osje am da nekomu moram kazati, a ne znam tko bi zasluio objanjenje vie nego vi. Morate mi dopustiti da vam objasnim. Moda e vam dobro posluiti, jer ja poznajem Nikolasa Rokoffa toliko da mogu biti sigurna da ga niste vidjeli posljednji put. On e vam se ve nekako osvetiti. Ono to vam elim kazati moe vam pomo i da se oduprete kakvoj osveti koju on snuje. Ne mogu vam re i ovdje, ali sutra u pet bit u kod ku e za gospodina Tarzana. Bit e cijela vje#nost do sutra u pet odgovorio je on i zaelio joj laku no . Iz kuta kazalita Rokoff i Paulvitch vidjeli su Tarzana u loi grofice de Coude, pa su se obojica nasmijeila. U #etiri i trideset idu e poslije podne crnomanjast, bradat #ovjek pozvonio je na sluinjskom ulazu u pala#u grofa de Coudea. Lakaj koji je otvorio vrata podigao je obrve prepoznavaju i onoga tko je stajao napolju. Ta su dvojica potiho razgovarali. Isprva se lakaj skanjivao da prihvati prijedlog bradatog #ovjeka, ali trenutak kasnije neto je prelo iz ruke posjetnika u ruku sluge. Zatim se ovaj posljednji okrenuo i odveo posjetioca zaobilaznim putem do alkovena sa zastorima, uz odaju gdje je grofica obi#no popodne servirala #aj. Pola sata kasnije doveli su Tarzana u tu sobu, pa je odmah ula i doma ica smijee i se i rairenih ruku. Toliko se radujem to ste doli rekla je. Nita me ne bi moglo sprije#iti odgovorio je on. Nekoliko trenutaka govorili su o operi, o pojavama koje su onda zaokupljale panju Pariza, o radosti to obnavljaju svoje kratko poznanstvo koje je zapo#elo u tako #udnim prilikama, pa ih je to dovelo do predmeta koji ih je oboje najvie zaokupljao. Mora da ste razmiljali progovorila je napokon grofica koji je cilj Rokoffova proganjanja. To je vrlo jednostavno. Grofu su povjerene mnoge prevane tajne ministarstva rata. On #esto ima u ruci spise za koje bi strane sile dale #itava bogatstva dravne tajne za koje bi njihovi agenti po#injali umorstvo, i gore nego umorstvo samo da ih saznaju. Sad ima u ruci takvu

stvar koja bi proslavila i obogatila svakog stranog agenta koji bi je saop io svojoj vladi. Rokoff i Paulvitch su pijuni jedne strane sile. Oni ne prezaju ni pred #im da do%u do te obavijesti. Ona upadica na brodu mislim stvar s kartama imala je cilj da od mog mua izmame tu tajnu. Da je moj suprug osu%en kao kartaki varalica, njegova bi karijera bila zape#a ena. Morao bi oti i iz ministarstva rata. Bio bi drutveno degradiran. Namjeravali su tu toljagu drati nad njim cijena za njihovo priznanje da je grof bio naprosto rtva neprijateljske zavjere, kako bi mu se uprljalo ime, bila bi oni spisi to su ih traili. Vi ste ih u tom omeli. Zatim su se urotili da umjesto grofove #asti ucijene moju. Kad je Paulvitch uao u moju kabinu, to mi je i objasnio. Rekao je, ako im pribavim obavijest, da ne e i i dalje, a ina#e e Rokoff, koji je stajao napolju, obavijestiti blagajnika da se iza zaklju#anih vrata kabine zabavljam s mukarcem koji mi nije suprug. Trebalo je da to kae svakomu na brodu koga sretne, a kad pristanemo da sve ispri#a novinarima. Nije li to bilo strano? Ali ja sam slu#ajno znala neto o Paulvitchu to bi ga u njegovoj zemlji, da to zna policija, poslalo na vjeala. Prkosila sam njemu i njegovim osnovama, zatim sam se nagnula k njemu i priapnula mu u uho jedno ime. Ovako je i ona je pucnula prstima poletio na moj vrat, kao lud. Bio bi me ubio da se niste vi umijeali. Zvijeri! promucao je Tarzan. Jo su gori, moj prijatelju nastavljala je ona. Oni su vragovi. Bojim se za vas zato to su vas zamrzili. elim da neprestano budete na oprezu. Recite mi da ho ete, radi mene, jer ja sebi ne bih nikada oprostila kad biste morali trpjeti zbog ljubaznosti koju ste mi iskazali. Ja ih se ne bojim odgovori on. Nadivio sam i gadnije neprijatelje nego to su Rokoff i Paulvitch. Vidio je da ona ne zna nita o doga%aju u Ulici Maule, a on toga nije ni spomenuo, jer se bojao da bi je to oneraspoloilo. Zato radi sigurnosti nastavljao je ne predate te lopove vlastima? One bi s njima brzo zavrile? Ona je, prije nego je odgovorila, malko oklijevala. Dva su razloga napokon je odgovorila. Jedan spre#ava i samog grofa da ba to u#ini. Drugi, moj pravi razlog zato ih se bojim prokazati, nisam nikada rekla samo ga

Rokoff i ja znamo. Pitam sama sebe... a zatim je uutjela gledaju i ga napeto i dugo. to se pitate? smijeio se on. Pitam se zato vam elim re i ono to se nisam usudila re i #ak ni svom suprugu. Vjerujem da biste vi shvatili i da biste mi mogli re i to da u#inim. Vjerujem da me ne ete suditi previe strogo. Bojim se da u se pokazati vrlo jadnim sucem, odgovori Tarzan jer da ste nekoga i umorili ja bih rekao da rtva mora biti sretna zbog tako ugodne sudbine. O, zaboga, ne protivila se ona. Nije tako uasno. Ali elim vam najprije re i razlog zato grof ne progoni te ljude. A onda u vam, ako budem mogla, re i pravi razlog zato se ne usu%ujem da ih progonim. Prvi je razlog to je Nikolas moj brat. Nikolas je bio zao otkako se sje am. Bio je otputen iz vojske gdje je bio kapetan. Neko vrijeme to je bila prava sablazan, ali se kasnije zaboravilo, pa ga je moj otac namjestio u tajnoj slubi. Mnogi se uasni zlo#ini pripisuju Nikolasu, ali je on uspio izbje i kazni. U posljednje vrijeme to mu je uspjelo jer je protiv svojih rtava iznosio kriva svjedo#anstva o izdaji protiv drave, a policija, koja je uvijek previe spremna da prihvati takvu krivnju, prihva ala je i njegova svjedo#anstva i njega uzdizala. Ta zar nisu njegovi zlo#ina#ki pokuaji protiv vas i vaeg supruga proigrali ona prava koja mu pruaju rodbinske veze? upitao je Tarzan. &injenica da ste mu vi sestra nije ga odvratila od nastojanja da vam uprlja #ast. Vi mu ne dugujete nikakvu vjernost. Ah, ali postoji onaj drugi razlog. Ako mu ne dugujem vjernost iako je moj brat, ne mogu se tako lako osloboditi straha zbog jednog doga%aja u mom ivotu koji je njemu poznat. Najbolje je da vam kaem sve nastavila je govoriti poslije stanke jer vidim da u vam prije ili kasnije i tako re i. Odgojena sam u samostanu. Dok sam bila ondje, srela sam se s #ovjekom o kojemu sam mislila da je plemi . Nisam znala gotovo nita o mukarcima, a jo manje o ljubavi. Zabila sam u svoju ludu glavu da tog #ovjeka ljubim, pa sam na njegovo estoko navaljivanje s njim pobjegla. Trebalo je da se vjen#amo. Bila sam s njim samo tri sata. Sve to vrijeme po danu i na javnim mjestima na eljezni#kim postajama i u vlaku. Kad smo doli

na odredite gdje je trebalo da se vjen#amo, dva oficira po#ela su da nas prate kad smo sili s vlaka te su njega uhapsili. Uhapsili su i mene, ali kad sam im sve ispri#ala nisu me zadrali, samo to su me poslali s jednom uglednom enom natrag u samostan. &ini se da #ovjek koji me predobio nije bio uop e nikakav plemi , nego vojni bjegunac kao i bjegunac od gra%anske pravde. Imao je svoj karton u gotovo svakoj evropskoj zemlji. Samostanska uprava zatakala je tu stvar. Ni moji roditelji nisu saznali. Ali se Nikolas poslije sreo s tim #ovjekom i sve saznao. Sad mi prijeti da e ispri#ati grofu ako ne u#inim upravo ono to on eli. Tarzan se nasmije. Vi ste jo mala djevoj#ica. Ono to ste mi ispri#ali ne moe nikako nauditi vaem ugledu, a vi biste to i znali da u srcu niste mala djevoj#ica. Oti%ite no as svojem suprugu i ispri#ajte mu sve, upravo ovako kao to ste i meni ispri#ali. Ako se ne varam, on e vam se nasmijati zbog vaeg straha, i odmah e poduzeti korake da tog vaeg brata strpa u zatvor, kamo i spada.

Toliko se radujem da ste doli rekla je grofica de Coude. Nita me ne bi moglo sprije#iti odgovorio je Tarzan.

 Kad bih se samo usudila rekla je. Ali bojim se. Odavna se bojim mukaraca. Najprije svog oca, zatim Nikolasa, a i otaca u samostanu. Gotovo sve moje prijateljice boje se svojih supruga zato da se ja ne bojim svojega? Nije pravo da se ene boje mueva govorio je Tarzan sa #u%enjem na licu. Ja bolje poznajem stanovnike dungle, i ondje je #esto obratno. Ne, ja ne mogu shvatiti zato da se civilizirane ene boje mueva, bi a koja su stvorena da ih tite. Meni bi bilo gadno i pomisliti da bi me se ikoja ena bojala. Ja i ne mislim da bi se ikoja ena bojala vas, moj prijatelju napomenula je Olga de Coude njeno. Poznajem vas samo kratko vrijeme, a ipak ste vi, iako se to #ini ludo, jedini mukarac kojega sam ikad u ivotu upoznala, a kojega se, mislim, ne bih nikada bojala to je i #udno, jer vi ste vrlo jak. Divila sam se lako i kojom ste postupali s Nikolasom i Paulvitchem one no i u mojoj kabini, To je bilo zaista divno! Kad se Tarzan kratko vrijeme poslije toga s njom opratao, malko se #udio to mu ona tako dugo sti e ruku i to toliko navaljuje da se sutradan opet vrati. Sje anje na njezine napola zastrte o#i i na savrene usne, dok je stajala i smijeila mu se u lice i od njeg se opratala, nije ga ostavljalo tog cijelog dana. Olga de Coude bila je vrlo lijepa ena, a Tarzan-majmun vrlo samotan mladi , sa srcem u grudima kojemu je bio potreban lijek to ga je mogla dati samo ena. Kad se grofica vratila u sobu poto je Tarzan otiao, nala se licem u lice s Nikolasom Rokoffom. Kako si dugo ovdje? povikala je ustuknuvi. Od prije nego to ti je doao ljubavnik odgovorio je on gadno se nacerivi. Prestani! zapovjedila je. Kako se usu%uje to re i meni svojoj sestri! No, moja draga Olgo, ako ti nije ljubavnik, molim te oprosti mi. Ali nije tvoja pogreka to ti nije. Da zna samo desetinu onoga o enama to znam ja, ti bi mu bila u rukama ovaj trenutak. On je budala, Olgo. Ta svaka tvoja rije# i #in bili su mu otvoreni poziv, a on to nije opaao. ena sebi za#epi ui. Ne u sluati. Ti si zao kad govori tako to. Ma #ime mi se ti prijetio, ti zna da sam ja dobra ena. Odsad me ne e mu#iti,

jer u sve re i Raoulu. On e shvatiti, a onda, monsieur Nikolas, #uvaj se! Ne e mu nita re i odvrati Rokoff. Sad znam za tu aferu, a uz pomo jednog od tvojih slugu, u kojega se mogu pouzdati, pojedinosti o njoj, kad za to do%e vrijeme, sasut e se u ui tvog supruga, i ne e im nedostajati vjerojatnosti. Ona druga afera dobro je posluila sad imamo neto stvarno, Olgo. Pravu aferu a ti si pouzdana ena. Sramota, Olgo i ivotinja se smijala. I tako grofica nije svom grofu ispri#ala nita, i sve se jo pogoralo. Nejasan strah ustupio je mjesto vrlo stvarnu strahu. Moda je i savjest sve to neizmjerno pove avala.

propala osnova

Mjesec dana Tarzan je redovito hodo#astio lijepoj grofici de

Coude, koja ga je vrlo rado primala. &esto bi se susretao s drugim #lanovima izabranog drutvanca koje bi dolazilo na popodnevni #aj. Jo #e e bi se Olga nala da jedan sat posveti samo Tarzanu. Neko vrijeme bojala se zbog onoga to je napomenuo Nikolas. Ona je u tom velikom mladi u gledala samo prijatelja, ali je zbog onih zlih rije#i koje je u nju usadio njezin brat sve vie razmiljala o #udnoj snazi koja kao da ju je privla#ila prema tom sivookom strancu. Nije ga eljela ljubiti, niti je eljela da je on ljubi. Bila je mnogo mla%a od svog Supruga, pa je, a da to nije shva ala, teila za prijateljstvom s nekim bliim njezinoj dobi. Onaj kojemu je dvadeset godina nerado se povjerava onomu kojemu je #etrdeset, i obratno. Tarzan je bio od nje stariji samo dvije godine. Ona je osje ala da je on shva a. A on je bio dobar i #astan i hrabar. Njega se nije bojala. Instinktivno je osje ala od samog po#etka da se u nj moe pouzdati. Dre i se udaljenosti, Rokoff je tu sve ve u prisutnost zlurado promatrao. Otkako je saznao da Tarzan zna da je on strani pijun, njegovoj mrnji pridruivao se i strah da e ga Tarzan izdati. Sad je naprosto #ekao prikladni #as da zada majstorski udarac. elio se zauvijek rijeiti Tarzana i u isto vrijeme valjalo se osvetiti za sva ona ponienja i poraze to ih je doivio od tog #ovjeka. A Tarzan je bio tako zadovoljan jo samo onda kad je silom iskrcana Porterova skupina prekinula mir i spokojstvo njegove dungle.

Uivao je u ugodnom drutvenom opho%enju s Olginim prijateljima, dok je prijateljstvo to se razvilo izme%u lijepe grofice i njega bilo izvor beskrajnog ushita. Ono je prekinulo i rasprilo njegove tmurne misli i postalo melem njegovom bolnom srcu. Katkad ga je D'Arnot pratio na pohodima de Coudeovu domu, jer je on ve dugo poznavao i Olgu i grofa. Katkad se navratio i de Coude, ali su ga mnogobrojni poslovi i neprestani politi#ki zadaci obi#no zadravali izvan ku e do kasno u no . Rokoff je gotovo neprekidno uhodario Tarzana #ekaju i vrijeme da pohodi de Coudeovu pala#u no u, ali u tom se razo#arao, Nekoliko puta Tarzan je groficu pratio ku i s opere, ali uvijek bi je ostavljao na vratima na to je odani brat te gospo%e vrlo negodovao. Uvjerivi se da je Tarzana nemogu e uhvatiti na djelu, Rokoff i Paulvitch po#ee snovati kako da majmuna-#ovjeka obijede za sramotan #in. Dane i dane #itali su novine i pratili kretanje de Coudea i Tarzana. Napokon dobili su ono to su traili. Neki jutarnji list nakratko je spomenuo muko drutvo koji je trebalo da se idu u ve#er sastane kod njema#kog poslanika. De Coudeovo ime bilo je me%u uzvanicima. Ako se odazove, zna#i da e izbivati do poslije pono i. Te no i Paulvitch je #ekao pred stanom njema#kog poslanika, uz rub plo#nika gdje je mogao vidjeti lice svakog pristiglog gosta. Nije potrajalo dugo, pa je de Coude iziao iz kola i proao mimo. To je bilo dovoljno. Paulvitch se pourio u svoj stan, gdje ga je #ekao Rokoff. Ondje su #ekah do poslije jedanaest, a zatim je Paulvitch primio u ruku slualicu telefona. Nazvao je neki broj. Stan poru#nika D'Arnota? pitao je kad je dobio spoj. Poruka za monsieur Tarzana, ako je toliko ljubazan da do%e na telefon. Jedan #asak nije se #ulo nita. Monsieur Tarzan? O, da, monsieur, ovo je Francois u slubi grofice de Coude. Moda jadni Francois ima tu #ast da ga se monsieur sje a? Da, monsieur. Imam poruku, hitnu poruku od grofice. Moli vas da se odmah pourite k njoj u neprilici je.

Ne, ne, jadni Francois ne zna. Ho u li re i madame da ete odmah do i? Hvala vam, monsieur. Paulvitch je objesio slualicu i uzvratio Rokoffu smijeak. Trebat e mu trideset minuta da onamo do%e. Ako ti dospije do njema#kog poslanika za petnaest, de Coude treba da stigne ku i za oko #etrdeset i pet minuta. Sve zavisi od #injenice ho e li ta budala ostati petnaest minuta poto vidi da je nasamaren. Ali ako se ja ne varam, Olga ga ne e htjeti tako brzo pustiti. Ovdje je biljeka za de Coudea. Pouri! Paulvitch je pohitao do stana njema#kog poslanika. Na vratima je biljeku predao lakaju. Ovo je za grofa de Coudea. Vrlo je hitno. Mora se pobrinuti da mu se odmah preda pa je spustio srebrenjak u ve pripremljenu sluginu ruku. Zatim se vratio u svoj stan. &asak kasnije de Coude se ispri#avao svom doma inu zato to otvara omotnicu. Kad je pro#itao, lice mu problijedi a ruka zadrhta. MONSIEUR LE COMTE DE COUDE Onaj koji eli da spasi #ast vaeg imena ovime vas opominje da je svetost vaeg doma ovaj trenutak u opasnosti. Izvjestan #ovjek koji je mjesece bio stalan posjetilac vae ku e, kad vas nije bilo, sad je s vaom enom. Ako po%ete odmah u odaju svoje grofice, na i ete ih zajedno. PRIJATELJ Dvadeset minuta poto je Paulvitch nazvao Tarzana, Rokoff je dobio spoj s Olginom privatnom linijom. Njezina djevojka odgovorila je na telefon koji je bio u grofi#inoj odaji. Ali madame je otila spavati odgovorila je djevojka na Rokoffov zahtjev da s njom govori. Ovo je vrlo hitna poruka koju mora #uti sama grofica odgovori Rokoff. Recite joj da mora ustati i navu i neto na sebe i do i k telefonu. Nazvat u ponovo za pet minuta. Zatim je objesio slualicu. Trenutak kasnije uao je Paulvitch, Ima li grof poruku? upitao je Rokoff. Mora da je sad na putu ku i odgovori Paulvitch. Dobro! Dama e sjediti u svojoj odaji, sigurno u ku noj haljini. Za trenutak e vjerni Jacques otpratiti Tarzana do nje, a da ga ne e najavljivati. Trebat e nekoliko trenutaka da se

objasne. Olga e biti vrlo privla#ljiva u prozirnoj no noj haljini i u ogrta#u koji e tek napola skrivati one #ari koje no na haljina uop e ne e skrivati. Olga e se iznenaditi, ali ne e negodovati. Ako u tom #ovjeku ima kap crvene krvi, grof e za petnaestak minuta nai i na vrlo lijep ljubavni prizor. Mislim da smo izvrsno zasnovali, moj dragi Alexise. Izi%imo da u zdravlje monsieur Tarzana popijemo neusporedivi apsint staroga Plancona. I da ne zaboravimo da je grof de Coude jedan od najboljih ma#evalaca u Parizu, i sigurno najbolji strijelac u cijeloj Francuskoj. Kad je Tarzan dospio do Olgine ku e, Jacques ga je #ekao na ulazu. Ovuda, rekao je i odveo ga irokim mramornim stepenitem. Idu i trenutak otvorio je vrata pa se, povukavi u stranu teku zavjesu, pretjerano naklonio Tarzanu, koji se naao u slabo osvijetljenoj sobi. Na drugoj strani sobe Tarzan je vidio kako Olga sjedi pred pisa im stoli em na kojem je bio telefon. Nestrpljivo je lupala po lakiranoj povrini stoli a. Nije ga #ula u i. Olgo rekao je on ta to je? Ona se okrenula prema njemu kriknuvi uzbu%eno. Jean! povikala je. ta radi tu? Tko te je pustio? to to zna#i? Tarzan je bio kao gromom oinut, ali odmah je shvatio dio istine. To me nisi ti pozvala, Olgo? Da te zovem u ovo doba no i? Jeane, zar misli da sam posve poludjela? Franois mi je telefonirao da odmah do%em, da si u neprilici i da me #eka. Franois? Ta tko je Franois? Rekao je da je u tvojoj slubi. Govorio je kao da se ja sje am te #injenice. Nema nikog u mojoj slubi tko bi se tako zvao. Netko se s nama naalio, Jeane nasmijala se Olga. Bojim se da je to vrlo kobna ala, Olgo odgovorio je on. Ima u njoj neto vie nego je humor. to to misli? Ne misli valjda ... Gdje je grof? prekinuo ju je. U njema#kom poslanstvu.

 To ti je jo jedan potez tvog cijenjenog brata. Sutra e grof za to #uti. On e pitati sluge. Sve e pokazivati... pokazivati ono to Rokoff eli da grof misli. Hulja! povikala je Olga. Ustala je i pristupila Tarzanu, gledaju i ga u lice. Vrlo se bojala. U o#ima bio joj je izraz kakav lovac vidi u o#ima jadne, uplaene srne zabezeknut pun pitanja. Drhtala je a da se umiri stavila je ruke na njegova iroka ramena. to da u#inimo, Jeane? aptala je. Ovo je strano. Sutra e cijeli Pariz o tom #itati on e se za to pobrinuti. Njezin pogled, njezino dranje, njezine rije#i govorile su o stoljetnom pozivu nezati ene ene upravljenom prirodnom zatitniku mukarcu. Tarzan je jednu od onih toplih ru#ica koje su leale na njegovim ramenima primio u svoju jaku ruku. Taj je #in bio posve nehoti#an, a takav je bio i nagon da zatitni#ki baci ruku oko eninih ramena. Rezultat je bio elektri#an. Nikad prije nije joj bio tako blizu. Osje aju i se zaprepateni i krivi, odjednom pogledae jedno drugomu u o#i, a onda, kad je Olga de Coude trebalo da bude jaka, bila je slaba, jer se podavala mukar#evim rukama i zagrlila ga oko vrata. A Tarzan-majmun? On je stisnuo to zadihano tijelo svojim jakim rukama i prekrio vru e usne poljupcima. Raoul de Coude se uurbano ispri#ao svom doma inu poto je pro#itao biljeku koju mu je predao poslanikov glavni sluga. Poslije se uop e nije mogao sjetiti kako se ispri#ao. Sve dok nije stajao na pragu svoje ku e maglilo mu se pred o#ima. Onda je postao vrlo hladan, kretao se mirno i oprezno. Iz neprotuma#iva razloga Jacques se pobrinuo da se vrata otvore prije nego to je grof bio na pola puta do stepenica. To mu se onda nije #inilo neobi#no, iako je poslije to zamijetio. Vrlo tiho, na nonim prstima, ulazio je stepenicama i po galeriji prema odaji svoje ene. U ruci nosio je teak tap u srcu umorstvo. Olga ga je prva ugledala. S uasnim krikom istrgla se iz Tarzanovih ruku, a majmun-#ovjek okrenuo se upravo na vrijeme da rukom odbije straan udarac koji je de Coude namjerio njegovoj glavi. Jednom, dva put, tri put teki tap pao je

strelovitom brzinom, a svaki je udarac bacao majmuna-#ovjeka dublje u primitivnost. Zareavi tiho i grleno, poput majmuna, sko#io je na Francuza. Istrgnuo mu je veliki tap iz ruku i prepolovio ga kao da je igica a zatim ga bacio u stranu. Razbjenjela zvijer navaljivala je na protivnikov vrat. Olga de Coude prestravljeno je jedan trenutak gledala onaj strani prizor koji je slijedio, a onda je sko#ila onamo gdje je Tarzan morio njezina supruga guio ga tresu i ga kao to jazav#ar trese takora. Bjesomu#no zgrabila je njegove velike ruke. Ubija ga, ubija ga! O, Jeane, ubija mi supruga! povikala je. Tarzan je bio gluh od bijesa. Odjednom bacio je tijelo na tlo, pa je, stavivi stopalo na grudi, podigao glavu. Zatim je kroz pala#u grofa de Coudea zaorio strani zov majmuna koji je ubio. Od podruma do tavana taj strani zov zaprepastio je sluge i ostavio ih blijede i drhtave. ena je u sobi klekla do tijela svog supruga i molila. Polako je crvena magla i#ezla ispred Tarzanovih o#iju. Stvari su po#ele poprimati oblike ponovo je sticao perspektivu civilizirana #ovjeka. O#i su mu pale na kle#e u enu. Olgo apnuo je. Ona je digla pogled o#ekuju i da e u o#ima nad sobom vidjeti lu%a#ko krvoedno svjetlo. Ali vidjela je alost i skruenost. O, Jeane! povikala je. Vidi to si u#inio. Bio je moj suprug. Ljubila sam ga, a ti si ga ubio. Tarzan je vrlo njeno podigao mlohavo tijelo grofa de Coudea i odnio ga do kau#a. Zatim je stavio uho na #ovjekove grudi. Rakije, Olgo rekao je. Ona ju je donijela pa su je silom nalivali izme%u usana. Odmah se s bijelih usana oteo uzdah. Glava se okrenula pa je de Coude zastenjao. Zato si to u#inio, Jeane? pitala je. Ne znam. Udario me, pa sam pobjesnio. Vidio sam da tako isto rade majmuni moga plemena. Nisam ti nikad ispri#ao o sebi, Olgo. Bilo bi bolje da si to znala ovo se moda ne bi dogodilo. Nisam nikad vidio oca. Jedina majka za koju znam je divlja majmunica. Do petnaeste nisam nikad vidio ljudskog bi a. Bilo mi je dvadeset prije nego sam vidio bijela #ovjeka. Do

prije neto vie od godinu dana bio sam gola grabeljiva ivotinja u afri#koj dungli. Nemoj me previe strogo suditi. Dvije godine prekratko je vrijeme da se u #ovjeku izvri ona promjena za koju je bijeloj rasi trebalo bezbroj stolje a. Ja te uop e ne osu%ujem, Jeane. Kriva sam ja. Sad mora i i ne smije te na i ovdje kad se osvijesti. Tarzan je alostan i pognute glave odlazio iz pala#e grofa de Coudea. Kad se naao napolju, misli su mu postale odre%enije, tako da je poslije dvadeset minuta uao u policijsku postaju nedaleko ulice Maule. Tu je naskoro pronaao jednog od policajaca s kojima se bio sreo prije nekoliko tjedana. Policajac se doista radovao to ponovo vidi #ovjeka koji je s njim bio postupao onako grubo. Poslije #aska razgovora Tarzan ga je upitao je li ikada #uo za Nikolasa Rokoffa ili Alexisa Paulvitcha. Mnogo puta, prijatelju. Svaki ima svoj karton na policiji, ali iako sad nemamo nita protiv njih, vano je da znamo prili#no dobro gdje se mogu na i ako ustreba. Tako smo oprezni sa svakim poznatim zlo#incem. Zato pitate? Poznajem ih odgovori Tarzan. elim poslovno vidjeti Rokoffa. Ako me moete uputiti u njegov stan, bit u vam zahvalan. Nekoliko trenutaka kasnije on se oprostio od policajca pa je s komadi em papira u depu, na kojem je bila neka adresa u polupotovanom predjelu Pariza, ustro zakora#io prema najbliem stajalitu taksija. Rokoff i Paulvitch vratili su se u svoj stan pa su sjedili razgovaraju i o vjerojatnom ishodu doga%aja te ve#eri. Telefonirali su urednitvima dvaju jutarnjih listova, pa su svaki #as o#ekivali dopisnike kako bi im dali izvjetaj o skandalu to e sutradan uzbuniti pariko drutvo. Teak korak za#u se na stepenitu. Ah, ti su novinari brzi uskliknuo je Rokoff i, kad je za#uo kucanje na vratima doda: Naprijed. Smijeak dobrodolice smrznuo se na Rokoffovu licu kad je ugledao tvrde, sive o#i svog posjetioca. Zaboga! povikao je sko#ivi na noge. to ete vi ovdje?

 Sjednite! re#e Tarzan tako tiho da su ljudi jedva #uli tu rije#, ali glasom koji je Rokoffa prikovao za stolicu a Paulvitcha u njoj zadrao. Vi znate to me dovelo ovamo nastavio je istim tihim glasom. Trebalo bi da vas ubijem, ali budu i da ste brat Olge de Coude to ne u u#initi ovaj put. Dat u vam priliku da spasite ivote. Paulvitch nije mnogo vaan on je samo glupo, ludo oru%e, pa ga ne u ubiti dok god doputam i vama da ivite. Prije nego vas ovdje ostavim ive, morat ete u#initi dvoje. Najprije ete napisati ispovijest u vezi s no anjom spletkom i potpisati je. Zatim ete mi obe ati pod prijetnjom smrti da ne ete dopustiti da i jedna rije# o toj aferi ode u novine. Ako to dvoje ne u#inite, nijedan ne e ivjeti kad idu i put pro%em kroz ova vrata. Razumijete li? Onda je dodao ne #ekaju i odgovor: Pourite se! Pred vama je tinta i papir i pero. Rokoff se drao surovo, nastoje i razmetanjem pokazati kako se malo boji Tarzanovih prijetnja. Trenutak kasnije osjetio je na svom vratu #eli#ne prste majmuna-#ovjeka, a Paulvitch, koji je pokuao da im izbjegne i dopre do vrata, naao se posve u zraku a zatim onesvijeten u kutu. Kad je Rokoff po#eo crnjeti po licu, Tarzan popusti stisak i gurnu tog #ovjeka na stolicu. Poto je #asak kaljao, Rokoff je sjedio mrzovoljno zure#i u #ovjeka koji je stajao nasuprot. Uto se osvijestio Paulvitch te nevoljko na Tarzanovu zapovijed doepao do svoje stolice. Sad piite govorio je majmun-#ovjek. Ako bude potrebno da vas ponovo zgrabim, ne u biti tako blag. Rokoff je uzeo pero i po#eo pisati. Pazite da ne izostavite ni jednu pojedinost, i da spomenete svako ime upozoravao ih je Tarzan. Tada se za#u kucanje na vratima. Naprijed rekao je Tarzan. Dotjeran mladi u%e. Ja sam od Matina predstavio se. &ujem da mi monsieur Rokoff ima neto ispri#ati. Onda imate krivo, odgovori Tarzan. Vi nemate nita za tampu, je li, moj dragi Nikolas? Rokoff je digao glavu s papira gadno se namrtivi. Nemam zareao je. Nemam nita za tampu ovaj put.

 Niti ikada, moj dragi Nikolas a novinar nije vidio opasno svjetlo u oku majmuna-#ovjeka. Ali je Nikolas Rokoff vidio. Niti ikada ponovio je urno. teta to ste se potrudili rekao je Tarzan okrenuvi se novinaru. elim vam laku no pa se naklonio dotjeranom mladi u i istisnuo ga iz sobe te mu pred nosom zatvorio vrata. Sat kasnije Tarzan se, s prili#no debelim rukopisom u depu, okrenuo izlaze i na vrata Rokoffove sobe. Da sam na vaem mjestu, otiao bih iz Francuske izrekao je jer ja u prije ili kasnije na i izliku da vas ubijem, ali tako da to ne e nita ugroziti vau sestru.

dvoboj

D'Arnot je spavao kad je Tarzan, poto je otiao od Rokoffa,

uao u stan. Tarzan ga nije smetao, ali mu je idu e jutro ispri#ao ono to se prijanju ve#er dogodilo, a da nije ispustio ni jednu pojedinost. Kakva sam bio budala zaklju#io je. De Coude i njegova supruga bili su mi prijatelji. Kako sam im vratio prijateljstvo? Umalo da nisam grofa umorio. Uprljao sam ime dobre ene. Vjerojatno sam razorio sretan dom. Ljubi li Olgu Jeane? upitao ga je D'Arnot. Da nisam siguran da ona mene ne ljubi, ne bih ti mogao odgovoriti na to pitanje, Paule. Ah, a da joj zato nisam nevjeran, kaem ti da je ne ljubim, niti ona mene ljubi. Na trenutak bih smo rtve iznenadna ludila to nije bila ljubav i ono nas je moglo ostaviti, bez ikakve tete, isto tako odjednom kao to nas je i zgrabilo, #ak da se de Coude i nije vratio. Kao to zna, imam malo iskustva sa enama. Olga de Coude vrlo je lijepa. To, i slabo svjetlo, i zavodljiva okolina, i poziv nemo nog da ga zatiti svemu tome civiliziraniji #ovjek mogao je odoljeti, ali moja civilizacija nije dublja ni od koe ona #ak ne ide dublje od moga odijela. Pariz nije mjesto za mene. Naprosto u i dalje upadati u sve ozbiljnije stupice. Ograni#enja koja je u#inio #ovjek mene razdrauju. Neprestano se osje am kao zatvorenik. Ne mogu to podnijeti, moj prijatelju, pa zato mislim da u se vratiti u svoju dunglu, te u provoditi ivot po prirodnim zakonima. Nemoj to sebi toliko uzimati k srcu, Jeane odgovori D'Arnot. Izvukao si se mnogo bolje neto to bi se u takvim prilikama izvukla ve ina civiliziranih ljudi. A to se ti#e tvoje

elje da sad ode iz Pariza, rekao bih da e Raoul de Coude naskoro imati neto da kae o tom predmetu. I D'Arnot se nije varao. Tjedan dana kasnije, oko jedanaest ujutro, najavljen je neki Flaubert, upravo kad su D'Arnot i Tarzan doru#kovali. Taj Flaubert doimao se kao ugla%en gra%anin. S mnogo dubokih poklona predao je Tarzanu izazov grofa de Coudea. Ho e li monsieur Tarzan biti toliko ljubazan da poalje prijatelja na sastanak s monsieur Flaubertom, i to to ranije, kako bi se dogovorile pojedinosti na uzajamno zadovoljstvo svih kojih se ti#e? Dakako. Tarzan e vrlo rado, bez ikakva ustru#avanja, poloiti sve svoje interese u ruke svog prijatelja poru#nika D'Arnota. I tako je ugovoreno da e D'Arnot posjetiti Flauberta u dva to isto poslije; podne, pa je zatim uljudni Flaubert iziao s mnogo naklona. Kad su ponovo ostali sami D'Arnot je pogledao Tarzana s pitanjem u o#ima. No? rekao je. Sad svojim grijesima moram dodati i umorstvo, ili ina#e dopustiti da sam budem ubijen odgovorio je Tarzan. Brzo napredujem u usvajanju postupaka civilizirane bra e. Koje e oruje izabrati? pitao jei D'Arnot. Govori se da je de Coude majstorski ma#evalac i sjajan strijelac. Onda mogu izabrati otrovne strelice na dvadeset koraka ili koplja na istu udaljenost nasmija se Tarzan. Neka budu pitolji, Paule. Ubit e te, Jeane. U to ne sumnjam odgovori Tarzan. Jednom moram umrijeti. Bolje bi bilo da su ma#evi predloi D'Arnot. On e biti zadovoljan tim da te rani, i ima manje opasnosti od smrtne rane. Pitolji re#e Tarzan odlu#no. D'Arnot se odmah poslije #etiri vratio sa sastanka sa Flaubertom. Sve je ure%eno rekao je. Sve zadovoljava. Sutra ujutro u osvit postoji jedno osamljeno mjesto na cesti nedaleko Etampsa. Iz nekog osobnog razloga to se mjesto svi%alo Flaubertu. Ja se nisam protivio.

 Dobro! bio je Tarzanov jedini odgovor. Vie nije to spominjao #ak i neizravno. Te no i napisao je vie pisama prije nego je legao. Poto ih je zape#atio i adresirao, stavio ih je sve u omotnicu naslovljenu na D'Arnota. Dok se svla#io, D'Arnot ga je #uo kako pjevucka nekakvu pjesmicu iz varijetea. Francuz je tiho psovao. Bio je vrlo nesretan, jer je bio siguran da e sunce, kad se ujutro bude dizalo, na i Tarzana mrtva. Drailo ga je to vidi Tarzana tako nezabrinuta. Ovo je vrlo neciviliziran sat da se ljudi ubijaju napomenuo je majmun-#ovjek kad su ga digli iz udobne postelje u tami ranog jutra. Spavao je dobro, pa se #inilo kao da je jedva dodirnuo jastuk prije nego to ga je njegov #ovjek paljivo probudio. Njegova napomena bila je upu ena D'Arnotu koji je stajao na vratima spavaonice potpuno odjeven. D'Arnot jedva da je ita spavao te no i. Bio je uzrujan, pa zato lako razdraljiv. &ini se da si spavao cijelu no kao nevino dijete rekao je. Tarzan se nasmija. Po tvom glasu, Paule, sudim da to govori protiv mene. Nisam sebi zapravo mogao pomo i. Ne, Jeane. Ne radi se o tom odgovori D'Arnot, i sam se nasmijeivi. Ali ti sve to prima s takvom paklenskom nehajno u to je o#ajno. &ovjek bi mislio da izlazi na sportsko ga%anje, a ne na dvoboj s jednim od najboljih strijelaca u Francuskoj. Tarzan je slegnuo ramenima. Idem da ispatam svoju veliku krivnju, Paule. Vrlo potreban vid tog ispatanja jest i strelja#ka vjetina mog protivnika. Zato da onda budem nezadovoljan? Nisi li mi i ti rekao da je grof de Coude sjajan strijelac? Misli re i da se nada da e biti ubijen uskliknuo je D'Arnot pun uasa. Ne mogu re i da se nadam. Ali mora priznati da ima malo razloga da se vjeruje da ne u biti ubijen. Da je D'Arnot znao ono to je naumio majmun-#ovjek to mu je bilo na pameti gotovo otkako je naslutio da e ga de Coude pozvati da poloi ra#un na polju #asti njegov uas bio bi jo i ve i.

Tiho su uli u D'Arnotova velika kola i tiho su se vozili tamnom cestom koja je vodila u Etamps. Svaki se bavio svojim mislima. D'Arnotove misli bile su turobne, jer je on doista volio Tarzana. Ono veliko prijateljstvo, to se rodilo izme%u ta dva mukarca tako razli#itih ivota i odgoja, samo se oja#alo druenjem, jer su obojica jednako cijenila visoke ideale muevnosti, li#ne hrabrosti i #asti. Razumjeli su se i ponosili svojim prijateljstvom. Tarzan se zabavio mislima o prolosti: ugodnim sje anjima na sretnije okolnosti njegova ivota u dungli. Sje ao se bezbrojnih sati koje je kao dje#ak proveo prekrienih nogu na stolu u ku ici svog mrtvog oca, nagnutog malog sme%eg tijela nad jednom od onih zanimljivih slikovnica, iz kojih je, bez i#ije pomo i, popabir#io tajnu tampanog jezika mnogo prije nego to su mu zvukovi ljudskog govora doprli do uiju. Zadovoljan smijeak ublai mu odlu#no lice dok je mislio na onaj izvanredni dan kad je bio sam sa Janom Porter u srcu praume. Tada mu ta sje anja prekinu kola koja su se zaustavila bili su na odreditu. Tarzanove misli vratie se poslovima tog trenutka. Znao je da e umrijeti, ali u njem nije bilo straha od smrti. Stanovniku okrutne dungle smrt je neto obi#no. Prvi zakon prirode sili ih da tvrdoglavo prianjaju uz ivot da se za nj bore ali to ih ne u#i da se boje smrti. D'Arnot i Tarzan doli su prvi na polje #asti. Trenutak kasnije stigli su de Coude, Flaubert i jo jedan #ovjek. Ovaj posljednji predstavljen je D'Arnotu i Tarzanu kao lije#nik. D'Arnot i Flaubert kratko su vrijeme neto aptali. Grof de Coude i Tarzan stajali su na suprotnim stranama polja. Tada ih sekundanti pozvae. D'Arnot i Flaubert ispitae oba pitolja. Dva su #ovjeka, koji e za trenutak kasnije pucati jedan u drugoga, stajali ute i dok je Flaubert nabrajao uvjete kojih se moraju drati. Trebalo je da jedan drugomu okrenu le%a. Na znak Flauberta po i e u suprotnim pravcima, a pitolji e im visjeti uz bok. Kad svaki prije%e deset koraka, D'Arnot e dati kona#ni znak onda e se okrenuti i pucati kako budu htjeli, dok jedan ne padne, ili dok svaki nije potroio tri metka koja su mu doputena.

Mora da neto nije bilo u redu s vaim pitoljem. Uzmite moj i pokuajte ponovo re#e Tarzan i ponudi svoj pitolj s kundakom sprijeda za#u%enom de Coudeu.

Dok je Flaubert govorio, Tarzan je izvadio iz kutije cigaretu i zapalio je. De Coude je bio utjelovljena hladno a ta nije li on najbolji strijelac u Francuskoj? Tada Flaubert kimnu D'Arnotu, pa svaki postavi svog borca na mjesto. Jeste li potpuno spremni? upitao je Flaubert. Potpuno odgovori de Coude. Tarzan kimnu. Flaubert dade znak. On i D'Arnot stupie nekoliko koraka izvan prostora gdje e pucati ljudi koji su se sad polako jedan od drugoga udaljivali. est! Sedam! Osam! U

D'Arnotovim o#ima bile su suze. Jako je volio Tarzana. Devet! Jo jedan korak, pa je jadni poru#nik morao dati znak koji je toliko mrzio. Njemu je on zna#io propast najboljeg prijatelja. De Coude se brzo okrenuo i pucao. Tarzan se malko trgnuo. Njemu je pitolj jo visio uz bok. De Coude je oklijevao, kao da #eka da vidi kako e protivnik pasti na tlo. Francuz je bio previe iskusan strijelac a da ne zna da je pogodio. A Tarzan se nije micao da podigne pitolj. De Coude pucao je jo jednom, ali dranje majmuna-#ovjeka krajnji nehaj koji se opaao u divovskoj pojavi, dok je mimo, neuzrujano puio cigaretu uznemirio je najboljeg strijelca u Francuskoj. Ovaj put Tarzan se nije ni trgnuo, ali je de Coude opet znao da je pogodio. Odjednom mu postade jasno njegov protivnik hladno preuzima na sebe strani rizik nadaju i se da ne e zadobiti smrtnu ranu od tri hica. Zatim e on mo i mirno i hladnokrvno strijeljati de Coudea. Trnci pro%oe Francuzovom hrptenja#om. To je bilo %avolski. Kakvo je to stvorenje koje zadovoljno stoji sa dvije kugle u sebi, #ekaju i tre u? I tako je opet de Coude paljivo naciljao, ali je ve izgubio ivce, i ovaj put sigurno promaio. Ni jednom nije Tarzan podigao pitolj s mjesta gdje mu je visio uz bok. Jedan trenutak obojica su stajali gledaju i ravno jedan drugome u o#i. Na Tarzanovu licu bio je o#it izraz razo#aranja. Na de Coudeovu brzo se poja#avao izraz straha da, uasa. Vie nije mogao izdrati. Zaboga! pucajte! vrisnuo je. Ali Tarzan nije podigao pitolj. Umjesto toga poao je prema de Coudeu, a kad su D'Arnot i Flaubert, krivo protuma#e i njegovu nakanu, htjeli sko#iti izme%u njih, podigao je lijevu ruku u znak protesta. Ne bojte se rekao im je ne u mu nauditi. To je bilo vrlo neobi#no, ali su se zaustavili. Tarzan je napredovao dok se nije posve pribliio de Coudeu. Mora da neto nije bilo u redu s vaim pitoljem rekao je. Ili ste moda uzrujani. Uzmite moj i pokuajte nanovo i Tarzan ponudi svoj pitolj, s kundakom sprijeda, za#u%enom de Coudeu. Zaboga, gospodine! kriknuo je ovaj. Ta jeste li ludi.

 Ne, moj prijatelju odgovori majmun-#ovjek. Ali zasluujem da umrem. Jedino tako mogu okajati uvredu koju sam nanio vrlo dobroj eni. Uzmite moj pitolj i u#inite kako vam kaem. To bi bilo ubojstvo odgovori de Coude. Ali kakvu nepravdu ste nanijeli mojoj eni? Ona mi se zaklela da... Ne mislim to odgovori Tarzan brzo. Vi ste vidjeli sve ono zlo to je prolo izme%u nas. Ali to je bilo dovoljno da baci sjenu na njeno ime i da upropasti sre u #ovjeka protiv kojega ne gajim nikakvo neprijateljstvo. Krivac sam samo ja, pa se nadam da u jutros zato umrijeti. Razo#aran sam to vi niste tako dobar strijelac kako sam mislio. Vi mislite da ste samo vi krivac? upitao je de Coude poudno. Jest, grofe. Vaa ena je vrlo #ista. Ona voli samo vas. Ono zlo koje ste vidjeli samo sam ja prouzrokovao. Ono to me onamo dovelo nije bila elja ni grofice de Coude ni moja. Evo spis koji e sve to sigurno dokazati i Tarzan izvu#e iz depa izjavu koju je Rokoff napisao i potpisao. De Coude ju je uzeo i pro#itao. D'Arnot i Flaubert stupili su blie. Bili su zainteresirani gledaoci ovog #udnog zavretka jo #udnijeg dvoboja. Nitko nije progovorio dok de Coude nije sve pro#itao, a onda je pogledao Tarzana. Vi ste vrlo hrabar i vrlo #astan rekao je. I dobro je da vas nisam ubio. De Coude bio je Francuz. Francuzi su impulzivni. Zagrlio je Tarzana i poljubio ga. Flaubert je zagrlio D'Arnota. Nije bilo nikoga da zagrli lije#nika. Zato se valjda naljutio, pa se umijeao i zatraio da moe previti Tarzanove rane. Ovaj gospodin bio je najmanje jednom pogo%en rekao je. Moda i tri puta. Dvaput odgovorio je Tarzan. Jednom u lijevo rame, a zatim u lijevi bok mislim da su rane samo u mesu. Ali lije#nik je navaljivao da se isprui na nosila te mu je rane o#istio i zaustavio krv. Ishod svega bio je da su se svi zajedno vozili u Pariz, u D'Arnotovim kolima, kao najbolji prijatelji. De Coudeu je toliko odlanulo to je imao dvostruko svjedo#anstvo o vjernosti svoje ene da prema Tarzanu nije osje ao nikakve mrnje. Istina, ovaj

posljednji preuzeo je na se mnogo vie nego to ga je ilo, ali ako je malko i lagao, nek mu se oprosti, jer je lagao u slubi ene, i lagao je kao #astan #ovjek. Majmun-#ovjek odleao je nekoliko dana u postelji. Osje ao je da je to glupo i nepotrebno, ali su lije#nik i D'Arnot toliko navaljivali da je, njima za volju popustio, iako se tomu smijao. To je smijeno rekao je D'Arnotu. Leati u postelji zbog uboda iglom! Ta kad me je kraljevski gorila Bolgani rastrgao gotovo na komade, dok sam jo bio dje#ak, jesam li leao na lijepom mekanom krevetu? Nisam, samo na vlanom, trulom raslinstvu dungle. Dok sam bio skriven iza nekog povoljnog grma, leao sam dane i tjedne, a njegovala me Kala jadna, vjerna Kala, koja je branila moje rane od insekata i tjerala divlje zvijeri. Kad sam traio vode, ona mi ju je donosila u ustima jedino je tako znala nositi. Nije bilo nikakve sterilizirane gaze, nije bilo antisepti#kog ovoja sve bi to naeg dragog doktora, da je vidio, bilo razbjesnilo. A ipak sam se oporavio oporavio da sad leim u postelji zbog male ogrebotine kakvu stanovnik dungle ne bi po svoj prilici ni primijetio, osim ako mu moda ne bi bila na vrhu nosa. Ali vrijeme je brzo prolo, pa se Tarzan, a da jo pravo toga nije bio ni svjestan, ve naao na ulici. Nekoliko puta posjetio ga je de Coude, a kad je saznao da bi se Tarzan htio negdje namjestiti, obe ao je da e vidjeti to se za nj moe u#initi. Prvi dan kad je Tarzan smio izi i primio je poruku u kojoj ga de Coude moli da ga to popodne pohodi u uredu. De Coude ga je do#ekao vrlo ljubazno i iskreno mu je #estitao to je ponovo na nogama. Ni jedan nije spominjao dvoboj ili njegov uzrok. Mislim da sam pronaao neto upravo za vas, po#eo je grof. To je vrlo povjerljiv i odgovoran poloaj, koji tako%er zahtijeva veliku fizi#ku hrabrost i spretnost. Ne mogu zamisliti nikoga sposobnijeg od vas, moj dragi Tarzane. Trebat e putovati, a kasnije biste mogli do i do mnogo boljeg poloaja po svoj prilici u diplomatskoj slubi. Isprva, samo za kratko vrijeme, bit ete u slubi ministarstva rata. Do%ite, odvest u vas #ovjeku koji e vam biti ef. On e vam protuma#iti dunosti bolje nego ja, a onda ete sami mo i prosuditi ho ete li prihvatiti ili ne.

Sam je de Coude otpratio Tarzana do ureda generala Rocherea, glavara biroa kojem e pripadati Tarzan ako prihvati poloaj. Tu ga je grof ostavio poto je sa arom generalu opisao sva ona svojstva koja posjeduje majmun-#ovjek, a koja ga #ine sposobnim da radi u takvoj slubi. Pola sata kasnije Tarzan je iziao iz ureda kao posjednik svog prvog posla. Sutradan ujutro trebalo je da se vrati po dalje upute, iako je general Rochere sasvim jasno rekao da bi se Tarzan mogao spremiti da ode iz Pariza moda ve i sutra, i to na neodre%eno vrijeme. S najve im oduevljenjem pourio se ku i da tu dobru vijest priop i D'Arnotu. Napokon e neto koristiti na svijetu. On e zara%ivati novac, a to je najvanije, putovat e i vidjeti svijeta. Jedva je do#ekao da u%e u D'Arnotovu dnevnu sobu, pa da mu izlane tu veselu vijest. D'Arnotu se ona nije svidjela. Kao da se veseli to e oti i iz Pariza te se moda mjesece ne emo vidjeti. Tarzane, ti si vrlo nezahvalna zvijer! i D'Arnot se nasmijao. Ne, Paule. Ja sam malo dijete. Imam novu igra#ku, te se strano veselim. I tako je sutra Tarzan otiao iz Pariza na putu u Marseilles i Oran.

plesa ica iz sidi aisse

Tarzanov prvi zadatak kao da nije bio niti uzbudljiv niti napose
vaan. Bao je neki spahijski poru#nik u kojega je drava s razlogom sumnjala da ima nepotene veze s izvjesnom velikom evropskom silom. Taj je poru#nik Gernois, sada smjeten u Sidi-bel-Abbesu, nedavno bio pridruen glavnom tabu, gdje mu je, po prirodi posla, dola u ruke neka obavijest od velike vojne vanosti. Drava je sumnjala da ta velika sila s tim oficirom pregovara upravo zbog te obavijesti. Na tog poru#nika pala je sumnja samo na temelju onoga to je neka poznata Parianka izlanula u ljubomornu raspoloenju. Ali glavni tabovi ljubomorno #uvaju svoje tajne, a izdaja je neto toliko ozbiljno da se #ak ni rije#i Parianke ne mogu zanemariti. I tako je Tarzan doao u Alir kao ameri#ki lovac i putnik, da pazi na poru#nika Gernoisa. S velikom rado u o#ekivao je da ponovo vidi svoju dragu Afriku, ali je ovaj sjeverni dio bio toliko razli#it od njegova doma u tropskoj dungli da je naprosto mogao ostati u Parizu to se ti#e sveg onog uzbu%enja to ga je osjetio misle i da se vra a ku i. U Oranu proveo je jedan dan e u i po uskim, krivim ulicama arapske #etvrti i uivaju i u novim, neobi#nim prizorima. Sutradan naao se u Sidi-bel-Abbesu, gdje se svojim pismima predstavio i gra%anskim i vojnim vlastima pismima koja nisu nita govorila o pravom zna#enju njegova zadatka. Tarzan je dovoljno poznavao engleski a da ga Arapi i Francuzi mogu drati Amerikancem, a samo se to i trailo. Kad bi se sastao s Englezom, govorio bi francuski, da se ne bi izdao, ali bi od vremena do vremena govorio engleski sa strancima koji su taj

jezik razumjeli, ali nisu mogli zamijetiti one sitne nesavrenosti naglaska i izgovora. Tu se upoznao s mnogim francuskim oficirima, pa su ga ti naskoro zavoljeli. Sreo se sa Gernoisom, utljivim #ovjekom od oko #etrdeset, koji je, kako se #inilo, trpio od slabe probave a malo se ili nikako druio sa svojim drugovima. Mjesec dana nita se vano nije dogodilo. Gernois kao da nije imao posjetilaca, niti se za svojih povremenih pohoda gradu druio bilo s kim o komu bi se iole moglo re i da je tajni agent koje strane sile. Tarzan se po#eo nadati da su glasine naposljetku krive, kad se odjednom Gernoisu naloilo da ode u Bou Saadu u Maloj Sahari daleko na jugu. &eta spahija i tri oficira trebalo je da zamijene #etu koja je ve ondje bila na poloaju. Na sre u, jedan je od tih oficira, kapetan Gerard, postao izvrstan Tarzanov prijatelj, pa kad je majmun-#ovjek spomenuo da bi ga volio pratiti u Bou Saadu, gdje bi se mogao baviti lovom, to nije izazvalo ni najmanju sumnju. U Bouiri taj je odred siao s vlaka te se ostatak putovanja obavio na sedlu. Dok se Tarzan u Bouiri poga%ao za konja, vidio je na trenutak kako ga s vrata uro%eni#ke kavane promatra neki mukarac u evropskoj odje i, ali kad je Tarzan bolje pogledao, taj se #ovjek okrenuo i uao u tu nisku kolibicu od blata. Tarzan je samo pomislio da u licu i pojavi tog #ovjeka ima neto poznato, ali dalje o tom nije razmiljao. Jahanje do Aumalea bilo je Tarzanu zamorno, jer to se ti#e jahanja zavrio je samo jaha i te#aj u nekoj parikoj koli, i zato je on brzo poao da udobno legne u hotelu Grossat, dok su se oficiri i vojnici smjestili u kasarni. Iako su sutradan ujutro Tarzana pozvali rano, #eta spahija ve je bila krenula prije nego to je on doru#kovao. urio se pojesti, da vojnici ne bi predaleko odmakli, i uz put je pogledao kroz vrata to su povezivala blagovaonicu s to#ionicom. Na svoje iznena%enje vidio je kako Gernois razgovara upravo s onim strancem kojega je dan prije vidio u kavani u Bouiri. Nije se varao, jer je #ovjek imao ono isto poznato dranje i pojavu, iako je Tarzanu bio okrenut le%ima. Dok su njegove o#i po#ivale na toj dvojici, Gernois je spazio napet izraaj na Tarzanovu licu. Stranac je u to vrijeme govorio

tiho, ali ga je francuski oficir odmah prekinuo, te su se smjesta okrenuli i makli Tarzanu s vida. To je bio prvi sumnjivi doga%aj kojemu je Tarzan bio svjedokom u vezi s Gernoisovim djelima, ali Tarzan je bio siguran da su ti ljudi izili iz to#ionice samo zato to je Gernois ugledao Tarzanove o#i. A radilo se i o onom neprestanom dojmu da u strancu ima neto poznato, tako da se poja#alo uvjerenje majmuna-#ovjeka da se tu napokon radi o ne#emu to valja promatrati. Trenutak kasnije Tarzan je uao u to#ionicu, ali su oni ljudi ve bili otili, a nije ih vidio ni na ulici, iako je iz ovoga ili onoga razloga jahao do razli#itih prodavaonica prije nego to se uputio za kolonom koja je sad ve bila prili#no odmakla. Dostigao ih je tek u Sidi Aissi, odmah poslijepodne, jer su vojnici imali jedan sat odmora. Tu je naao Gernoisa s kolonom, ali strancu nije bilo ni traga ni glasa. U Sidi Aissi bio je sajmeni dan, pa su bezbrojne karavane deva dolazile iz pustinje a gomile Arapa poga%ale se na trgu, te je Tarzan arko zaelio da tu ostane jedan dan kako bi mogao promatrati ove sinove pustinje. Tako se dogodilo da je #eta spahija to popodne pola u Bou Saadu bez Tarzana. On se do mraka etao po trgu u drutvu s mladim Arapinom, nekim Abdulom, kojega mu je kr#mar preporu#io kao pouzdana slugu i tuma#a. Tu je Tarzan kupio boljeg konja nego to je bio onaj to ga je izabrao u Bouiri. Kad se upustio u razgovor s nao#itim Arapinom kojemu je ta ivotinja bila pripadala, saznao je da je prodavalac Kadovu: ben Saden, eik pustinjskog plemena daleko na jugu (elfe. Pomo u Abdula Tarzan je novog znanca pozvao na ve#eru. Dok su se ova trojica probijala kroz gomile ljudi, deva, magaraca i konja koji su ispunjali trg zbrkanim babelom zvukova, Abdul je Tarzana povukao za rukav. Pogledajte, gospodaru, iza nas pa se okrenuo i pokazao lik koji je nestao iza neke deve kad se Tarzan okrenuo. On nas slijedi skoro cijelo popodne nastavljao je Abdul. Ja sam vidio Arapina u tamnomodru burnusu i bijelu turbanu odgovori Tarzan. Misli li njega? Da. Sumnjiv mi je jer se ovdje #ini stranac, a kao da nema drugog posla nego da slijedi nas, to poten Arapin ne bi #inio, a

i zato to donji dio lica skriva, tako da mu se vide samo o#i. On mora da je zao, ili bi se pozabavio nekim potenim poslom. Onda je na krivu tragu, Abdule odgovori Tarzan jer ovdje nitko ne moe imati nita protiv mene. Doao sam prvi put u vau zemlju, i niko me ne poznaje. On e doskora uvidjeti svoju pogreku, te nas prestati slijediti. Osim ako ne kani krasti odvrati Abdul. Onda moemo samo #ekati da vidimo kad e biti spreman da to pokua nasmija se Tarzan ja ti kaem da e mu, sad kad za nj znamo, dodijati kra%a. I tako je Tarzan zaboravio tu stvar, iako je trebalo da je se ponovo sjeti za nekoliko sati i u nepredvi%enoj okolnosti. Kadour ben Saden, poto je dobro ve#erao, opratao se od svog doma ina. Izraavaju i na dostojanstven na#in svoje prijateljstvo, pozvao je Tarzana da ga pohodi u njegovoj divljoj zemlji, gdje se antilopa, jelen, vepar, pantera i lav mogu jo na i u dovoljnu broju da privuku arka lovca. Poto je eik otiao, majmun-#ovjek ponovo je s Abdulom etao ulicama Sidi Aise, gdje ga je doskora privukao divlji urnebes koji je izlazio na otvorena vrata jedne od brojnih cafs maures. Bilo je poslije osam, pa se plesanje potpuno razmahalo onda kad je Tarzan uao. Soba je bila krcata Arapima. Svi su puili i pili gustu, vru u kavu. Tarzan i Abdul sjeli su gotovo u sredinu sobe, iako je strana buka koju su glazbenici proizvodili na arapskim bubnjevima i sviralama Tarzanu bila neugodna, te bi on bio vie volio sjedalo malko dalje od orkestra. Plesala je prili#no zgodna ouled-nail1. Kad jer opazila Tarzana u evropskoj odje i, a o#ekivala je velikoduan dar, bacila je svoj svileni rubac oko njegovih ramena, a on ju je nagradio frankom. Kad je nju na pozornici zamijenila druga plesa#ica, Abdul ju je vidio kako razgovara sjajnih o#iju sa dva Arapina na drugom kraju sobe, kraj pokrajnjih vrata koja su vodila u unutranje dvorite, gdje su oko galerije bile sobe djevojaka to su plesale u kavani.

1 Ouled-nail (uldnel) arapska plesa#ica u afri#kim gradovima u arenoj, sjajnoj haljini, s pokrivalom na glavi #esto ukraenim perjem. Op prev.

Isprva je mislio da to nije nita vano, ali je zatim, dok je gledao ispod oka, zamijetio kako je jedan od te dvojice kimnuo u njihovu smjeru, a djevojka se okrenula i kradomice pogledala Tarzana. Zatim su Arapi otili kroz vrata u tamu dvorita. Kad je ponovo doao red na tu djevojku da plee, ona se zadravala uz Tarzana i majmunu-#ovjeku najljepe smijeila. Crnomanjasti tamnooki sinovi pustinje mnogo puta bacali su gadne, smrknute poglede na visokog Evropljanina, ali niti smijeak niti namrtenost nije na nj izvrila nikakav vidljivi u#inak. Ponovo je djevojka bacila svoj rubac oko njegovih ramena, a on ju je ponovo nagradio frankom. Dok je ona taj franak pritiskala na #elo, kakav je bio obi#aj, naklonila se duboko Tarzanu i brzo mu neto apnula u uho. Dvojica su vani na dvoritu rekla je brzo, isprekidanim francuskim koji vam ho e nauditi. Najprije sam obe ala da u vas dovabiti k njima, ali ste bili dobri, pa to ne mogu u#initi. Po%ite brzo, prije nego uvide da sam ih prevarila. Mislim da su vrlo zli. Tarzan se zahvalio djevojci, uvjeravaju i je da e biti oprezan, a ona je poslije plesa pola prema malim vratima i izila na dvorite. Ali Tarzan nije otiao iz kavane kako ga je ona nagovarala. Jo pola sata nita se neobi#no nije dogodilo, a onda je mrk Arapin uao u kavanu s ulice. Stao je blizu Tarzana te je namjerno vrije%ao Evropljanina, ali kako je to govorio svojim materinjim jezikom Tarzan ga uop e nije razumio, dok mu Abdul nije protuma#io. Ovaj momak trai kavgu opomenu ga Abdul. On nije sam. Zapravo, u slu#aju metea gotovo bi svaki #ovjek bio protiv nas. Bilo bi bolje mirno oti i, gospodaru. Pitajte toga svata to ho e rekao je Tarzan. Govori da je taj kr anski pas uvrijedio ouled-nail koja pripada njemu. On trai kavgu. Recite mu da ja nisam uvrijedio ni njegovu ni bilo koju drugu ouled-nail, da elim da oti%e i ostavi me na miru. Da se s njim nemam zato sva%ati, niti se on ima sa mnom. Kae odgovorio je Abdul poto je Arapinu prenio poruku da ste, osim to ste pas, i pasji sin i da vam je baka bila hijena. Uz to da ste i laac.

Ta je prepirka sad privukla panju onih koji su sjedili u neposrednoj blizini, a po podrugljivom smijehu koji je pratio tu bujicu psovki bilo je lako zaklju#iti na #ijoj su strani simpatije ve eg dijela prisutnih. Tarzanu se nije svi%alo to mu se smiju, a nije uivao ni u izrazima koje mu je upravljao Arapin, ali nije pokazivao nikakva znaka srdbe kad se digao sa sjedala na klupi. Smijeak mu je zaigrao oko usana, ali je odjednom jaka aka lupila po mrkom Arapinovu licu. Kad se taj #ovjek pod udarcem stranih mii a majmuna-#ovjeka sruio, pola tuceta divljih stanovnika pustinje sko#i u sobu odande gdje su o#ito na ulici pred kavanom #ekali na svoj red. S poklicima Smrt nevjerniku! i Dolje kr anski pas! navalili su ravno na Tarzana. Izvjestan broj mla%ih Arapa, koji su bili u kavani, sko#io je tako%er na noge da se pridrui napadaju na nenaoruanog bijelog #ovjeka. Tarzana i Abdula odgurali su sve do suprotnog kraja sobe samim svojim brojem. Mladi Arapin ostao je vjeran svom gospodaru pa se s izvu#enim noem borio. Uasnim udarcima majmun-#ovjek obarao je snanim akama sve one koji su mu se pribhili. Borio se mirno i bez rije#i, na usnama bio mu je isti smijeak kao i onda kad je oborio #ovjeka to ga je vrije%ao. &inilo se nemogu e da bi ili on ili Abdul mogao preivjeti ono more stranih ma#eva i noeva to su ih okruivali, ali sam broj njihovih napada#a pokazao se najboljim bedemom njihovoj sigurnosti. Ta svjetina koja je zavijala i psovala bila je tako zbita da se nije moglo pravo baratati ni jednim orujem, a ni jedan Arapin nije se usudio potegnuti vatreno oruje jer se bojao da e raniti svog sunarodnjaka. Napokon je Tarzan uspio uhvatiti jednog od najupornijih napada#a. Brzim trzajem razoruao je tog momka te je, dre i ga pred sobom kao tit, polako uzmicao uz Abdula prema vratacima koja su vodila u unutranje dvorite. Na pragu se na#asak zaustavio pa je Arapina, digavi ga onako uskoprcana u zrak iznad svoje glave, bacio kao iz topa u lica njegovih drugova koji su se natiskivali naprijed. Zatim su Tarzan i Abdul stupili u polutamu dvorita. Prestraene ouled-naile #u#ale su na vrhu stepenica koje su vodile

u njihove sobe, a jedino svjetlo u dvoritu dolazilo je od slabih svije a koje su djevojke posadile na vrata, da bolje pokau svoje #ari onima koji bi slu#ajno prolazili tamnim dvoritem. Jedva su Tarzan i Abdul izronili iz sobe, kad je revolver puknuo blizu njihovih le%a, iz sjene ispod jednih stepenica, a kad su se oni okrenuli protiv tog novog protivnika, dva zakrabuljena lika sko#e na njih pucaju i. Tarzan je sko#io protiv ta dva nova napada#a. Prvi je trenutak kasnije leao, razoruan i stenju i zbog slomljena zape a, u izgaenomu blatu dvorita. Abdulov no zabi se u trbuh drugoga u trenutku kad je taj #ovjek metnuo cijev revolvera na #elo vjernoga Arapina i promaio. Razbjenjeni #opor sad je iz kavane jo e e pojurio za svojom lovinom. Ouled-naile na povik jedne ugasile su svije e, pa je jedino svjetlo u dvoritu slabo probijalo iz otvorenih i napola za#epljenih vrata kavane. Tarzan je uzeo ma# od #ovjeka koji je pao od Abdulova noa, pa je sad #ekao navalu ljudi koji su tragali u tami. Odjednom osjeti odostrag ruku na svom ramenu, pa je enski glas proaptao: Brzo, m'sieur, ovuda. Slijedite me. Hajdemo, Abdule rekao je Tarzan tiho mladi u. Ne moe nam biti loije drugdje nego ovdje. ena se okrenula i vodila ih uskim stepenitem koje se zavravalo na vratima njezina stana. Tarzan je bio odmah iza nje. Vidio je zlatne i srebrne narukvice na njezinim golim rukama, nize od zlatnika koje su joj visjele s ukrasa na kosi, i arene boje njezine haljine. Vidio je da je ona ouled-nail, pa je nagonski osje ao da je ona ista koja ga je malo prije bila opomenula. Kad su se popeli do vrha stepenica, #uli su kako ih dolje po dvoritu trai bijesna gomila. Doskora e traiti i ovdje apnula je djevojka. Ne smiju vas prona i, jer e vas, makar se vi borite snagom mnogo ljudi, napokon ubiti. Pourite se. Moete sko#iti s onog prozora moje sobe na ulicu. Prije nego to oni otkriju da vas vie nema u dvoritu bit ete sigurni u hotelu. Ali dok je jo govorila nekoliko se ljudi po#elo penjati stepenitem na kraju kojega su se oni nalazili. Jedan od traga#a odjednom je povikao. Otkrili su ih. Brzo je gomila navalila na

stepenite. Prvi napada# skakao je brzo naprijed, ali se na vrhu odjednom sreo s ma#em koji nije o#ekivao lovina je prije bila nenaoruana. Povikavi, #ovjek je pao natrag na one iza sebe. Svi su se poput kuglakih #unjeva valjali niz stepenice. Ta stara i klimava gra%evina nije mogla odoljeti velikoj teini i pokretu. Drvo je zakripalo i po#elo se lomiti, a onda se sve zajedno sruilo pod Arapima, dok su Tarzan, Abdul i djevojka jedini ostali na slaboj terasi na vrhu. Hajdemo povikala je ouled-nail. Oni e do i drugim stepenitem iz susjedne sobe. Nemamo to #ekati. Upravo kad su ulazili u sobu, Abdul je #uo i preveo povik iz dvorita, da ih se nekoliko pouri na ulicu i presije#e im put s te strane. Sad smo izgubljeni rekla je djevojka jednostavno. Mi? pitao je Tarzan. Da, m'sieur odgovorila je ona. Oni e i mene ubiti. Nisam li vam pomogla? Tim se #itava stvar promijenila. Tarzan bi bio radije uivao u uzbu%enju i opasnosti tog susreta. Nije ni #aska pretpostavljao da bi ili Abdul ili djevojka morali to pretrpjeti, osim nesretnim slu#ajem, i samo je toliko uzmicao da ne bude ubijen. Nije kanio pobje i dok ne bi vidio da mu vie nema nikakva smisla ostati. Da je bio sam, bio bi sko#io usred te guste svjetine i obarao oko sebe poput lava Nume, tako da bi se Arapi prestravili, i njemu bi bilo lako pobje i. Sad je morao misliti samo na ovo dvoje prijatelja. Priao je k prozoru iznad ulice. Za trenutak dolje e biti neprijatelji. Ve je #uo kako gomila galami na stepenitu do susjedne sobe bit e na vratima za #asak. Stavio je stopalo na podvoj i nagnuo se napolje, ali nije gledao dolje. Iznad njega, na dohvatu ruke, bio je niski krov zgrade. Pozvao je djevojku. Ona je dola i stala uz njega. Obavio ju je velikom rukom i podigao na rame. &ekajte ovdje dok odozgo ne posegnem za vama rekao je Abdulu. Me%utim stavite sve to je u sobi na vrata to ih moe zadrati dovoljno dugo. Zatim je stupio na podvoj uskog prozora s djevojkom na ramenima. Drite se #vrsto opomenuo ju je. &asak kasnije popeo se na krov s lako om i

spretno u majmuna. Odloivi djevojku, nagnuo se daleko preko ruba krova pozivaju i tiho Abdula. Mladi je potr#ao do prozora. Dajte mi ruku aptao je Tarzan. Ljudi u susjednoj sobi tukli su po vratima. Ona su odjednom popustila i uruila se, a u isti trenutak Abdul je osjetio kako se die poput pera na krov. Nisu ni #aska uranili, jer kad su ljudi provalili u sobu koju je njih troje bilo upravo napustilo, tuce drugih zaobilo je ugao ulice i dotr#alo ispod djevoj#ina prozora.

borba u pustinji

&u#e i na krovu iznad stanova ouled-naila, to troje #ulo je

kako Arapi u sobi ljutito psuju. Abdul je od vremena do vremena prevodio Tarzanu. Sad grde one dolje na ulici govorio je Abdul zato to su dopustili da tako lako pobjegnemo. Oni na ulici odgovaraju da onuda nismo proli da smo jo u zgradi i da ih oni gore, budu i da su prevelike kukavice da nas napadnu, nastoje nasamariti. Ako se nastave sva%ati, za #as e se po#eti boriti izme%u sebe. Uskoro su oni u zgradi prestali tragati te su se vratili u kavanu. Nekoliko ih je ostalo dolje na ulici pue i i razgovaraju i. Tarzan se zahvalio djevojci to se toliko rtvovala za njega, potpunog stranca. Dopali ste mi se odgovorila je djevojka jednostavno. Niste bili kao drugi to dolaze u tu kavanu. Niste sa mnom razgovarali grubo na#in na koji ste mi dali novac nije bio uvredljiv. to ete odsad raditi? upitao je on. Ne moete se vratiti u kavanu. Moete li ostati u Sidi Aissi? Sutra e se to zaboraviti odgovorila je ona. Ali radovala bih se kad ne bi trebalo da se ikad vratim u ovu ili koju drugu kavanu. Nisam ostala zato to sam eljela. Bila sam zarobljenica. Zarobljenica! uzviknuo je Tarzan ne vjeruju i. Ropkinja bila bi bolja rije# odgovorila je ona. &eta plja#kaa ukrala me no u s imanja mog oca. Doveli su me ovamo i prodali vlasniku ove kavane. Prole su dvije godine

otkako sam posljednji put vidjela svoje ljude. Oni su vrlo daleko na jugu. Nikad ne dolaze u Sidi Aissi. Biste li se eljeli vratiti svom narodu? upitao je Tarzan. Onda vam obe ajem da u vas odvesti barem do Bou Saade. Ondje ete sigurno mo i urediti sa zapovjednikom da vas poalje dalje. O m'sieur povikala je kako vam mogu naplatiti? Ta valjda ne ete toliko u#initi za jadnu ouled-nail? Ali moj vas otac moe nagraditi, a i ho e, ta nije li on velik eik? On je Kadour ben Saden. Kadour ben Saden! uskliknuo je Tarzan. Ta Kadour ben Saden bio je no as u Sidi Aissi! Ve#erao je sa mnom prije nekoliko sati. Moj otac u Sidi Aissi? za#udila se djevojka. Onda hvala Alahu, jer ja sam spasena. ! upozoravao ih je Abdul. Sluajte. Odozdo dopirali su glasovi, posve jasni u tihoj no i. Tarzan nije shva ao rije#i, ali su Abdul i djevojka prevodili. Sad su otili rekla je djevojka. ele vas, m'sieur. Jedan je rekao da stranac koji je ponudio novac da vas ubiju lei sa slomljenim zape em u ku i Akmeda din Soulefa, ali da je ponudio jo ve u nagradu ako bi vas tko po#ekao na putu u Bou Saadu i ubio. On je danas slijedio m'sieura po trgu povikao je Abdul. Ja sam ga ponovo vidio u kavani njega i jednog drugog. I ta dvojica izili su u unutranje dvorite poto su razgovarali s ovom djevojkom. Napali su nas i pucali kad smo izili iz kavane. Zato vas ele ubiti, m'sieur? Ne znam odgovorio je Tarzan a onda dodao: Osim ako... Ali nije zavrio, jer se misao koja se #inila jedinim razumnim rjeenjem te tajne u#inila ujedno i posve nevjerojatna. Tada su ljudi otili s ulice. Dvorite i kavana ostali su prazni. Tarzan se oprezno spustio na podvoj djevoj#ina prozora. Soba je bila prazna. Vratio se na krov i spustio Abdula a zatim i djevojku u Arapinove ruke. S prozora Abdul je sko#io na ulicu, jer prozor nije bio previe visoko, dok je Tarzan primio djevojku u ruke i sko#io dolje kao to je toliko puta s teretom u rukama sko#io u svojoj umi.

Djevojka je malko zavrisnula, ali Tarzan je dospio na ulicu s jedva primjetljivim trzajem i nju osovio na noge. Ona je na#asak prianjala uz njega. Kako je m'sieur jak, i kako spretan povikala je. Ni sam el adrea, crni lav, nije toliko. elio bih se sresti s tim vaim el adreom rekao je on. &uo sam mnogo o njemu. Ako do%ete u ku u mog oca, vidjet ete ga rekla je djevojka. On ivi na gorskom lancu sjeverno od nas i no u silazi iz svog brloga da plja#ka imanje mog oca. Jednim jedinim udarcem svoje mo ne ape razbija lubanju bika, a jao si ga zakanjelom putniku koji se no u napolju stretne s el adreom. Bez ikakvih neprilika stigli su do hotela. Pospani gostioni#ar uporno je odbijao da do idu eg jutra prona%e Kadoura ben Sadena, ali je zlatnik promijenio njegovo raspoloenje, tako je za nekoliko trenutaka kasnije jedan sluga po#eo obilaziti manje doma e ugostiteljske ustanove gdje se moglo o#ekivati da bi pustinjski eik mogao na i prikladno drutvo. Tarzan je osje ao da je potrebno djevoj#ina oca prona i te no i, jer se bojao da bi sutradan ujutro on mogao krenuti ku i prerano a da se uhvati. Moda su #ekali pola sata, kad se glasnik vratio s Kadourom ben Sadenom. Stari je eik uao u sobu a pitanje mu se odraavalo na ponosnom licu. Moniseur mi je u#inio #ast da... po#eo je, a onda mu o#i padoe na djevojku. Rairenih ruku preao je sobu da je zagrli. Moja k i! povikao je. Alah je milostiv! i suze su navrle na star#eve ratni#ke o#i. Kad su Kadouru ben Sadenu ispri#ali kako su je odveli i kako se napokon spasila, on je pruio ruku Tarzanu. Sve to pripada Kadouru ben Sadenu pripada i tebi, moj prijatelju, #ak i njegov ivot rekao je vrlo jednostavno, ali Tarzan je znao da to nisu puke rije#i. Odlu#ili su da je najbolje, iako ne e zapravo nita spavati, da krenu rano ujutro i put do Bou Saade prevale u jednom danu. To e biti razmjerno lako za mukarce, ali za djevojku bit e sigurno zamorno. Ali ona je najvie eljela po i na put, jer je teila da to prije stigne do obitelji i prijatelja od kojih je bila odijeljena dvije godine.

Tarzanu se #inilo da nije ni o#i zatvorio, kad su ga ve probudili, pa je ve idu i sat ta skupina krenula na jug prema Bou Saadi. Nekoliko milja cesta je bila dobra, te su brzo napredovali, ali se ubrzo pretvorila u sam pijesak, u koji su konji propadali do putita gotovo na svakom koraku. Uz Tarzana, Abdula, eika i njegovu k er jahala su i #etiri divlja pripadnika eikova plemena, koji su ga pratili na putu u Sidi Aissu. Zato su se, sa sedam puaka, malo bojali napadaja danju, a ako bi sve ilo dobro dospjeli bi do Bou Saade jo prije no i. Otar vjetar obavijao ih je pustinjskim pijeskom, dok se Tarzanove usne nisu osuile i ispucale. Ono malo to je od okolice mogao vidjeti nije bilo nimalo privla#ljivo prostrana gruba zemlja zatalasana golim breuljcima, s tu i tamo po kojim #uperkom jadna grmlja. Daleko prema jugu dizali su se nejasni obrisi saharskog Atlaskog gorja. Koliko je to druga#ije, mislio je Tarzan, od divne Afrike njegova djetinjstva! Abdul, koji je uvijek bio na oprezu, gledao je natrag koliko i naprijed. Na vrhu svakog breuljka na koji su se popeli on bi zaustavio konja i, okrenuvi se, pregledao zemljite s najve om panjom. Napokon mu se njegov oprez isplatio. Gledajte! povikao je. Iza nas dolazi est jaha#a. Sigurno vai sino nji prijatelji napomenuo je Kadour ben Saderi suho Tarzanu. Sigurno odgovori majmun-#ovjek. ao mi je to vam moje drutvo ugroava putovanje. U idu em selu zaostat u i ispitati ovu gospodu, a vi jaite dalje. Ne treba da no as stignem u Bou Saadu, a nema ni smisla da vi ne jaete u miru. Ako se vi zaustavite, i mi emo se zaustaviti odvrati Kadour ben Saden. Dok ne stignete do svojih prijatelja, ili vam se neprijatelji ne maknu s traga, mi emo ostati s vama. Nita vie ne treba re i. Tarzan samo kimnu glavom. On je bio utljiv #ovjek, i po svoj ga je prilici upravo zato Kadour ben Saden zavolio, jer Arapin nita toliko ne prezire koliko brbljavca. Cijeli dan Abdul je vi%ao straga konjanike. Uvijek su ostajali na istoj udaljenosti. Kad bi po#ivali, ili se u podne dulje zaustavljali, oni se ne bi pribliavali. &ekaju mrak napomenuo je Kadour ben Saden.

I mrak je doao prije nego to su oni stigli u Bou Saadu. Abdul je posljednji put ugledao te sablasne, u bijelo zavijene likove koji su ih slijedili, upravo prije no to je mrak onemogu io da ih dalje razabire. &inilo se da brzo umanjuju udaljenost koja je postojala izme%u njih i njihove lovine. On je tu #injenicu apnuo Tarzanu, jer nije elio zbunjivati djevojku. Majmun-#ovjek povukao se k njemu natrag. Vi ete jahati naprijed s drugima, Abdule rekao mu je Tarzan. Ovo je moja kavga. Ja u pri#ekati na idu em prikladnom mjestu i zaustaviti te ljude. Onda e Abdul #ekati uz tebe odvrati mladi Arapin, i niti prijetnje niti zapovijedi nisu ga sklonile da promijeni odluku. No dobro odgovori Tarzan. Ovo je mjesto kakvo samo moemo eljeti. Na vrhu ovog breuljka nalaze se stijene. Ovdje emo se sakriti i pojaviti pred tim ljudima kad se priblie. Zaustavili su konje i sjahali. Drugi, koji su jahali naprijed, ve su u mraku nestali s vida. S one strane svijetlila su svjetla Bou Saade. Tarzan skinu s puke navlaku i oslobodi revolver u kesi. Naloio je Abdulu da se povu#e s konjima iza stijena, tako da budu zati eni od neprijateljskih kugala ako bi ovi pucali. Mladi Arapin hinio je da #ini kako mu se zapovjedilo, ali kad je dvije ivotinje privezao #vrsto za nizak grm dopuzao je natrag i ostao leati na trbuhu nekoliko koraka iza Tarzana. Majmun-#ovjek #ekao je uspravan nasred ceste. I nije trebalo dugo da #eka. Topot konja u galopu za#u se odjednom iz tame ispod njega, pa je on trenutak kasnije razabrao kako se mrlje svjetlije boje kre u na potpunoj tami no i. Stoj povikao je ili pucamo! Bijeli likovi odjednom se zaustavie, i #asak je vladala tiina. Onda se za#u kako se apatom dogovaraju, pa su se ti sablasni jaha#i rasprili u svim pravcima poput duhova. Ponovo je pustinja leala mirna oko njih, a ipak je taj mir bio zlokoban. Abdul se podie na jedno koljeno. Tarzan na uli svoje u dungli izvjebane ui, te odmah za#u kako konji mirno hodaju pijeskom isto#no od njega, zapadno, sjeverno i juno. Bili su opkoljeni. Onda se za#u hitac iz smjera u kojem je on gledao, kugla zazuji u zraku iznad njegove glave, te i on opali na blijesak neprijateljeve puke.

Odmah tihom pustinjom zaori brzi staccato puaka sa svih strana. Tarzan i Abdul pucali su samo na bljeskove jo nisu mogli vidjeti neprijatelje. Uskoro se pokazalo da napada#i opkoljuju njihov poloaj privla#e i im se sve blie, jer su po#eli shva ati da im se suprotstavlja malen broj ljudi. Ali jedan se previe pribliio, jer Tarzan je bio navikao da se slui o#ima u tami dungle, u tami kakve nema s ove strane groba, pa se s bolnim krikom sedlo isprazni. Izravnavamo se, Abdule napomenuo je Tarzan tiho se smiju i. Ali jo je uvijek razlika bila prevelika, pa kad je pet preostalih konjanika pojurilo na znak i navalilo ravno na njih, #inilo se da e se bitka brzo zavriti. I Tarzan i Abdul sko#ie u zaklon stijena, tako da mogu neprijatelja drati pred sobom. Kopita su mahnito topotala, plotuni praskali s obje strane, te su se Arapi povukli da ponove taj postupak. Ali sad su bila samo #etvorica protiv dvojice. Nekoliko #asaka nije bilo nikakva uma u okolnoj tami. Tarzan nije znao jesu li Arapi, zbog svojih gubitaka, napustili borbu, ili #ekaju li u zasjedi dalje na cesti prema Bou Saadi. Ali nije dugo dvojio, jer sad je, samo s jedne strane, dolazila buka nova napadaja. Ali jedva da je jedna puka progovorila, kad je tuce hitaca zaorilo iza Arapa. S divljim povicima nova se skupina umijeala u borbu, s topotom mnogih konja sa ceste prema Bou Saadi, Arapi nisu #ekali da saznaju tko su te pridolice. S oprosnim plotunom pojurie kraj poloaja koji su drali Tarzan i Abdul i udarie cestom prema Sidi Aissi. Trenutak kasnije pomolie se Kadour ben Saden i njegovi ljudi. Staromu eiku vrlo je odlanulo kad je uvidio da niti Tarzan niti Abdul nisu ni okrznuti. Ni konji im nisu bili ranjeni. Potraili su onu dvojicu koji su pali od Tarzanovih hitaca, a kad su vidjeli da su mrtvi ostavili su ih ondje gdje su i leali. Zato mi niste rekli da kanite postaviti zasjedu tim ljudima? upitao je eik uvrije%enim glasom. Mogli smo ih imati da smo nas sedmorica ostali da ih do#ekamo. Onda bi bilo nepotrebno zaustaviti se odgovori Tarzan jer da smo naprosto jahali prema Bou Saadi bili bi nas odmah napali, te bismo svi imali posla. Nisam htio svoju kavgu

natovariti na tu%a le%a, pa smo se zato Abdul i ja zaustavili da ih ispitamo. A radi se i o vaoj k eri nisam htio da se ona neprestano izlae hicima estorice ljudi. Kadour ben Saden slee ramenima. Nije mu se svi%alo to mu se izmakla bitka. Ta mala bitka, tako blizu Bou Saade, privukla je #etu vojnika. Tarzan i njegova skupina susretoe ih upravo izvan grada. Oficir, koji je zapovijedao, zaustavio ih je da sazna odakle su dolazili oni hici. a#ica plja#kaa odgovori Kadour ben Saden. Napali su dvojicu naih koji su zaostali, ali kad smo se mi vratili ti su ljudi odmah pobjegli. Ostavili su dva mrtva. Nitko od moje skupine nije ranjen. To kao da je zadovoljilo oficira. Poto je zapisao imena skupine, otiao je s ljudima do mjesta kreeva da donesu mrtvace, kako bi ih, ako je to mogu e, identificirao. Dva dana kasnije jahao je Kadour ben Saden sa k erkom i pratnjom juno kroz klanac ispod Bou Saade prema svom domu u dalekoj divljini. eik je nagovarao Tarzana da po%e s njima, i djevojka se pridruila molbama svog oca. Ali Tarzanove su dunosti, iako im on toga nije mogao protuma#iti, poslije doga%aja od nekoliko posljednjih dana postale vrlo vane, pa on svoj poloaj nije mogao ostaviti ni na #asak. Ali obe ao im je da e do i kasnije ako bude mogao, a oni su se s tim obe anjem morali zadovoljiti. Ta dva dana Tarzan je proveo skoro sve vrijeme s Kadourom ben Sadenom i njegovom k eri. Vrlo se zanimao za tu rasu strogih i dostojanstvenih ratnika, te je iskoristio priliku koja mu se ukazala njihovim prijateljstvom da sazna ono to moe o njihovu ivotu i obi#ajima. U ugodnom razgovoru sa crnookom djevojkom po#eo je upoznavati i osnove njihova jezika. Bilo mu je doista ao to odlaze. Sjedio je na konju na po#etku klanca, dokle ih je otpratio, i gledao za tom malom skupinom dok ih god nije izgubio s vida. To su bili ljudi koje je volio! Njihov kruti, divlji ivot, ispunjen opasno u i tegobom, svi%ao se tom poludivljem #ovjeku kao to mu se nita nije svi%alo usred mekuaste civilizacije velikih gradova koje je posjetio. Tu je bio ivot koji je nadmaivao #ak i dunglu, jer ovdje moe biti u drutvu ljudi pravih ljudi, koje

moe potovati i cijeniti, a ipak biti u divljoj prirodi koju ljubi. U glavi kopala mu je misao da, poto izvri svoj zadatak, dade ostavku i vrati se ovamo da ivi za stalno s plemenom Kadoura ben Sadena.

Uz Tarzana, Abdula, eika Kadour ben Sadena i njegovu k er, jahali su kroz pustinju, na putu u Bou Saadu, i #etiri divlja pripadnika eikova plemena.

Zatim se okrenuo s konjem i po#eo jahati polako u Bou Saadu. Prednji dio Hotela du Petit Sahara, gdje je Tarzan odsjeo u Bou Saadi, zapremaju to#ionica, dvije blagovaonice i kuhinje. Obje blagovaonice otvaraju se ravno u to#ionicu, a jedna je

odre%ena za oficire posade. Dok stojite u to#ionici, moete gledati u svaku blagovaonicu. Tarzan je doao u to#ionicu kad se oprostio s Kadourom ben Sadenom i njegovim ljudima. Jo je bilo rano, jer je Kadour ben Saden bio odlu#io da tog dana odjae daleko, tako da se dogodilo, kad se Tarzan vratio, da su gosti jo doru#kovali. Kad je slu#ajno pogledao u oficirsku blagovaonicu, Tarzan je ugledao neto to ga je zanimalo. Ondje je sjedio poru#nik Gernois. Dok je Tarzan gledao, pribliio mu se u bijelo obu#en Arapin, sagnuo se i apnuo mu nekoliko rije#i u uho. Zatim je iziao iz zgrade na druga vrata. Samo po sebi to nije zna#ilo nita, ali kad se taj #ovjek sagnuo da pri#a s oficirom, Tarzan je ugledao neto kroz slu#ajno odmaknuti burnus #ovjek je nosio lijevu ruku u povoju.

numa el adrea

Isti onaj dan kad je Kadour ben Saden odjahao na jug, diliansa
je sa sjevera dovezla Tarzanu D'Arnotovo pismo poslano iz Sidi-bel-Abbesa. Ono je otvorilo staru ranu koju bi Tarzan volio zaboraviti. A ipak mu nije bilo ao to je D'Arnot pisao, jer barem jedan predmet nije majmuna-#ovjeka nikako prestao zanimati. Evo pisma: DRAGI JEANE! Otkako sam ti posljednji put pisao, bio sam poslovno u Londonu. Boravio sam ondje samo tri dana. Ve prvi dan sreo sam jednog tvog starog prijatelja, i to posve iznenada, u Henrietta Street. Ti ne bi nikako mogao pogoditi koga. Samoga gospodina Samuela T. Philandera! Ali to je istina. I sad te gledam kako mi ne vjeruje. I nije to sve. Navaljivao je da se s njim vratim u hotel, a ondje sam naao druge profesora Archimedesa Q. Portera, gospo%icu Porter i onu golemu crnkinju, djevojku gospo%ice Porter Esmeraldu, ti e se sigurno sje ati. Dok sam jo ondje boravio, uao je Clayton. Oni e se naskoro vjen#ati, to prije, pa mislim da svaki dan moemo primiti obavijest o vjen#anju. Zbog smrti njegova oca svadba e biti vrlo mirna prisustvovat e samo najblii ro%aci. Dok sam bio sam s gospodinom Philanderom, taj starac je postao vrlo povjerljiv. Rekao je da je gospo%ica Porter odloila vjen#anje ve u tri navrata. Rekao mi je u povjerenju da mu se #ini da joj nije ba osobito stalo da se uda za Claytona. Ali ovaj put se #ini da e se ipak vjen#ati.

Dakako, svi su pitali za tebe, ali sam ja potovao tvoje elje to se ti#e tvog pravog porijekla, te sam im govorio samo o tvojim sadanjim poslovima. Gospo%ica Porter se napose zanimala za sve to sam mogao re i o tebi, i postavljala mi je mnogo pitanja. Bojim se da sam s prili#no nevitekim uitkom ocrtavao tvoju elju i odluku da se napokon vrati u rodnu dunglu. Poslije mi je bilo ao, jer njoj kao da je bilo doista teko pomisliti kakvim se stranim opasnostima eli vratiti. A ipak rekla je ne znam. Ima nesretnijih sudbina no to monsieur Tarzana moe #ekati u mrkoj i stranoj dungli. U najmanju ruku ne e ga gristi savjest. I danju ima trenutaka mira i spokojnosti, i izvanredno lijepih prizora. Moda vam se #ini #udno to to govorim ja koja sam doivjela takve strahote u onoj uasnoj praumi, a ipak od vremena do vremena teim da se vratim, jer ne mogu da ne osje am da sam najsretnije #asove ivota provela ba u dungli. Na njezinu licu bio je izraz teke alosti dok je to govorila, a ja nisam mogao a da ne osjetim da ona zna da mi je njezina tajna poznata, i da ti tako ona alje posljednju njenu poruku srca koje te se jo sje a, iako ga drugi posjeduje. Clayton kao da je bio uzrujan i neraspoloen kad se o tebi razgovaralo. Bio je zabrinut i izmu#en. A ipak se vrlo ljubazno zanimao za tebe. Zna li on istinu o tebi? Tennington je doao s Claytonom. Ti zna da su oni veliki prijatelji. On e po i na jedno od onih neprekidnih krstarenja u onoj svojoj jahti, te je navaljivao da ga ta cijela skupina prati. I mene je htio nagovoriti. Ovaj puta ho e oploviti Afriku. Rekao sam mu da e njegova dragocjena igra#ka jednog dana njega i prijatelje mu odvu i na dno oceana, ako sebi ne izbije iz glave da je to putni#ki ili ratni brod. Prekju#er vratio sam se u Pariz a ju#er sam se na utrkama sreo s grofom i groficom de Coude. Pitali su za tebe. De Coude kao da te voli. Ne pokazuje nimalo zle volje. Olga je lijepa kao i uvijek, ali malko osupnuta. Mislim da je u poznanstvu s tobom dobila lekciju koja e joj dobro do i za cijeli ivot. Sre a za nju i za de Couda to si to bio ti a ne netko sofisti#kiji. Da si doista udvarao Olgi, bojim se da ne bi bilo nade za vas. Zamolila me da ti kaem da je Nikolas otiao iz Francuske. Ona mu je platila dvadeset tisu a franaka da ode i ostane izvan

Francuske. &estita sebi to ga se rijeila prije nego to je pokuavao da provede onu prijetnju koju je nedavno pred njom izrazio, naime da e te ubiti prvom prilikom. Rekla je da joj ne bi bilo drago misliti da je krv njezina brata na tvojim rukama, jer te ona vrlo voli, i nije oklijevala da to kae pred grofom. Ni jedan #asak nije joj palo na pamet da bi susret izme%u tebe i Nikolasa mogao druk#ije zavriti. U tom se grof s njom potpuno sloio. Dodao je da bi trebao cijeli puk Rokoffa da te ubiju. On vrlo potuje tvoju hrabrost i spretnost. Pozvan sam natrag na brod. Taj putuje iz Havrea za dva dana, pod zape#a enim nalozima. Ako mi pie na adresu broda, pisma e me s vremenom nalaziti. Pisat u ti #im mi se prui prilika. Tvoj iskreni prijatelj, PAUL D'ARNOT Bojim se, razmiljao je Tarzan poluglasno, da je Olga bacila svojih dvadeset tisu a franaka. Nekoliko puta pro#itao je onaj dio D'Arnotova pisma u kojem on navodi svoj razgovor s Janom Porter. Tarzan se od tog osje ao tek malo sretan, ali i ta sre a bila je bolja nego nikakva. Idu a tri tjedna prola su bez ikakvih doga%aja. U nekoliko navrata vidio je onog tajanstvenog Arapina, i taj je jo jednom razgovarao s poru#nikom Gernoisom. Ali ma koliko Tarzan uhodario ili slijedio tog #ovjeka nije mu mogao otkriti stana. Gernois, koji i tako nije nikad bio srda#an, sad se prema Tarzanu drao jo povu#enije, poslije one zgode u blagovaonici u hotelu u Aumaleu. U ono malo prilika kad su se nali zajedno njegovo dranje bilo je o#ito neprijateljsko. Da bi zadrao onu ulogu koju je igrao, Tarzan je provodio prili#no vrijeme u lovu u okolici Bou Saade. Proveo bi cijele dane na breuljcima, u lovu na gazele, kako se #inilo, ali bi tim lijepim ivotinjicama u ono malo prilika to bi im se toliko pribliio, da bi im mogao nauditi, dopustio da pobjegnu a da ne bi puku ni izvadio iz navlake. Majmun-#ovjek nije vidio nikakve radosti u ubijanju najnekodljivijeg i najbespomo nijeg stvora. Tarzan zapravo nije nikad ubijao iz radosti, niti je u ubijanju nalazio radosti. Njemu se svi%ala radost pravedne borbe ushit pobjede, i napet i uspjean lov zbog hrane u

kojem se njegova spretnost i lukavost mjeri sa spretno u i lukavoeu lovine. Ali da izi%e iz grada punog hrane i ubija one lijepe gazele tako blaga pogleda ah, to je okrutnije nego promiljeno i hladnokrvno umorstvo #ovjeka. Tarzan to nije volio, pa je zato lovio sam, tako da nitko ne otkrije da on to naprosto hini. A jednom, jama#no zato to je jahao sam, umalo da nije izgubio ivot. Jahao je polako kroz malu klisuru, kad odmah za njim zaori pucanj, i kugla mu je prola kroz ljem od pluta. Iako se odmah okrenuo i brzo pojurio na vrh klisure, nije bilo znaka nikakvu neprijatelju, niti je vidio drugo ljudsko bi e sve dok nije stigao u Bou Saadu. Da, mislio je sje aju i se tog doga%aja, Olga je doista bacila svojih dvadeset tisu a franaka. Te je no i bio gost na ve#eri kapetana Gerarda. Niste bili vrlo sretni u lovu? upitao ga je oficir. Nisam odgovorio je Tarzan. Ovdanja divlja# je plaljiva, a ba mi se previe i ne svi%a da lovim ptice ili antilope. Mislim da u po i dalje na jug i pokuati s alirskim lavovima. Dobro! uskliknuo je kapetan. Sutra kre emo u (elfu. Imat ete drutvo barem donde. Poru#nik Gernois i ja sa stotinu ljudi moramo na jug da patroliramo krajem koji prili#no uznemiruju plja#kai. Moda emo imati tu radost da lava lovimo zajedno. to vi na to kaete? Tarzanu se to vrlo svidjelo, a nije ni oklijevao da to kae. ali kapetan bi se bio za#udio da je znao pravi razlog Tarzanovoj radosti. Gernois sjedio je nasuprot majmunu-#ovjeku. Njemu se nije dopao, kako se #inilo, kapetanov poziv. Lov na lava bit e vam uzbudljiviji nego pucanje na gazele napomenuo je kapetan Gerard i opasniji. &ak i pucanje na gazele ima svoje opasnosti odvrati Tarzan. Naro#ito kad #ovjek ide sam. Tako mi je bilo danas. Ujedno sam uvidio da, dok je gazela najplaljivija ivotinja, ona nije i najkukavi#kija. Poto je to izgovorio, samo mu je na #asak pogled pao na Gernoisa, jer nije elio da taj #ovjek zna da u nj sumnja, ili da je pod nadzorom. U#inak njegove napomene, me%utim, mogao je pokazivati da on ima veze, ili da zna za neke nedavne doga%aje. Tarzan je vidio kako se tamno crvenilo die ispod Gernoisova

ovratnika. To mu je bilo dovoljno, pa je brzo promijenio razgovor. Kad je sutradan ujutro kolona jahala na jug od Boa Saade, pola tuceta Arapa bilo je na zalaznici. Oni nemaju veze s nama odgovorio je Gerard na Tarzanovo pitanje. Samo nas prate iz drugarstva. Tarzan je toliko nau#io o arapskom karakteru otkad je bio u Aliru da je znao da to nije pravi razlog, jer Arapin nikada previe ne voli drutvo stranaca, a kamoli francuskih vojnika. Zato je po#eo sumnjati, te je odlu#io da dobro pazi na skupinicu koja se vukla iza kolone na udaljenosti od oko #etvrt milje. Ali oni se nisu dovoljno pribliili ni za odmora da bi ih on mogao dobro pogledati. Ve se odavna uvjerio da su to najmljeni ubojice na njegovu tragu, a nije mnogo sumnjao da je Rokoff skovao taj plan. Nije mogao znati radi li se o osveti za nekoliko prilika u prolosti kad je Tarzan poremetio Rokoffove ciljeve a njega ponizio, ili je to nekako u vezi s njegovom zada om u pitanju Gernoisa. Ako je ovo posljednje, a to se #inilo vjerojatnim poslije onoga svjedo#anstva da Gernois u nj sumnja, onda on ima dva prili#no jaka neprijatelja protiv sebe, jer e u divljini Alira, biti mnogo prilika, a koje oni upravo trae, da se mirno i bez sumnje ukloni neprijatelj. Poto je u (elfi logorovala dva dana, kolona je krenula prema jugozapadu, odakle je dola vijest da plja#kai uznemiruju plemena kojih se imanja nalaze na podnoju planina. Ona mala skupina Arapa koja ih je pratila iz Bou Saade sad je odjednom nestala, iste one no i kad je doao nalog da se spreme da sutradan odu iz (elfe. Tarzan se tu i tamo raspitivao me%u ljudima, ali mu nitko nije znao re i zato su otili i u kojem smjeru. Njemu se to nije svidjelo, osobito zato to je vidio kako se Gernois razgovara s jednim od njih pola sata poto je kapetan Gerard izdao naloge za novi pokret. Samo Gernois i Tarzan znali su smjer novog mara. Vojnici su samo znali da e sutradan rano ujutro di i logor. Tarzan se pitao je li Gernois smjer puta otkrio Arapima. Kasno tog popodneva udarili su logor u oazici u kojoj je bilo imanje eika kojemu su plja#kai pokrali stada i poubijali pastire. Arapi su izili iz svojih atora od kozje koe i okruili

vojnike ispituju i ih mnogo svojim jezikom, jer su i sami vojnici bili doma i ljudi. Tarzan, koji je do tog vremena, pomo u Abdulovom, nau#io neto arapski, ispitivao je jednog od mla%ih ljudi koji su pratili eika kad je taj posjetio kapetana Gerarda. Ne, on nije vidio nikakvu skupinu od est jaha#a koji bi dolazili iz smjera (elfe. Ima drugih oaza tu naokolo moda su otputovali u jednu takvu oazu. A onda, ima plja#kaa ondje gore u planinama oni #esto jau sjeverno do Bou Saade u malim skupinama, a #ak i do Aumalea i Buire. To su moda bili plja#kai koji su se vra ali svojoj #eti s izleta u jedan od tih gradova. Rano idu eg jutra kapetan Gerard prepolovio je svoj odred te je dao da poru#nik Gernois zapovijeda jednom skupinom dok je on bio na #elu drugoj. Trebalo je da pretrae planine na suprotnoj strani ravnice. A s kojim e odredom jahati monsieur Tarzan? upitao je kapetan. Ili moda monsieur ne eli loviti plja#kae? O, bit e mi drago pourio se Tarzan da protuma#i. Pitao se kako da protuma#i da eli pratiti Gernoisa. Njegova neprilika nije dugo potrajala, a uklonila ju je neo#ekivana strana. Sam Gernois je progovorio. Ako se kapetan ovaj puta ho e odre i radosti da ga prati monsieur Tarzan, bit e mi doista #ast da danas jae sa mnom rekao je, a u glasu mu nije nedostajalo srda#nosti. Zapravo se Tarzanu #inilo da je malko pretjerao, ali se, i, unato# tome, #udio i radovao, te se pourio da izrazi svoje zadovoljstvo. I tako su poru#nik Gernois i Tarzan jahali jedan uz drugoga na #elu tog malog odreda. Gernoisova srda#nost nije dugo trajala. &im su odjahali kapetanu Gerardu s vida, on je ponovo zapao u svoju uobi#ajenu utljivost. Kako su napredovali, tlo je bivalo grublje. Neprestano se uspinjalo prema planinama, u koje su prema podnevu ulazili kroz usku sutjesku. Uz neku rje#icu Gernois je stao radi podnevnog odmora. Tu su ljudi pripremili i pojeli svoje skromne obroke i napunili #uture vodom. Poto su jedan sat po#ivali, poli su dalje sutjeskom, dok nisu uskoro dospjeli do dolinice odakle je izlazilo nekoliko kamenitih gudura. Tu su se zaustavili dok je Gernois podrobno, iz sredine te udubine, ispitivao okolne visove.

 Ovdje emo se odijeliti rekao je. Po nekoliko nas ujahat e u svaku od ovih gudura i zatim je po#eo stvarati odjeljenja te je izdavao upute podoficirima koji e njima zapovijedati. Kad je to zavrio, okrenuo se Tarzanu. Monsieur neka bude tako dobar da ostane ovdje dok se mi ne vratimo. Tarzan je negodovao, ali ga je oficir prekinuo. Jedno od ovih odjeljenja moglo bi stupiti u borbu rekao je a vojsku ne mogu u borbi smetati civilni neborci. Ali, moj dragi poru#ni#e protivio se Tarzan ja sam najspremniji da se stavim pod zapovjednitvo vae ili jednog od vaih narednika ili desetara, i da se borim u redovima kako mi se nalae. Zato sam i doao. Bilo bi mi drago da mogu tako misliti odvratio je Gernois sa smijekom koji nije pokuao sakriti, Zatim odmah re#e: Vi ste pod mojim zapovjednitvom, a ja vam nalaem da ostanete ovdje dok se mi ne vratimo. Tako neka bude i okrenu se i odjae na #elo svojih ljudi. Trenutak kasnije Tarzan se naao sam usred samotne planine. Sunce je bilo arko, pa je otiao u hladovinu oblinjeg drveta, gdje je sapeo konja i sjeo na tlo da pui. U sebi je psovao Gernoisa koji ga je tako nasamario. Niska osvetica, mislio je Tarzan, a onda mu odmah pade na pamet da taj #ovjek ne bi bio takva budala da u njemu izazove neprijateljstvo zbog tako sitne neugodnosti. Iza toga mora biti neto dublje. S tom milju ustao je i izvukao puku iz navlake. Pogledao je magazin i vidio da je pun. Zatim je pregledao revolver. Poslije te priprave promatrao je okolne visove i u a gudura odlu#io je da ga ne uhvate na spavanju. Sunce je tonulo sve nie, a ipak se vojnici nisu vra ali, napokon je dolina utonula u sjenu. Tarzan je bio previe ponosan da se vrati u logor dok tom odredu ne dade dovoljno vremena da se vrati u dolinu, u kojoj je, kako je on mislio, trebalo da se sastanu. Kad je nastupila no , osje ao se sigurniji od napadaja, jer je u tami bio kod ku e. Znao je da mu se nitko ne moe pribliiti tako oprezno da izigra one njegove budne i osjetljive ui. A onda radilo se i o njegovim o#ima, jer je on dobro vidio u no i. I nos bi ga, kad bi mu se pribliili uz vjetar obavijestio o neprijatelju dok bi jo bio daleko.

Kad se probudio, Tarzan je ugledao veli#anstven prizor. Ponosan, veli#anstven, ispruenog i uzdrhtalog repa, plamenih o#iju prikovanih uz plijen, ni deset koraka od njega, stajao je Numa el adrea crni lav.

Zato je osje ao da je u maloj opasnosti, pa je stoga uljuljan u osje aj sigurnosti, zaspao s le%ima prema drvetu. Mora da je spavao nekoliko sati, jer kad se odjednom probudio od prestraenog frkanja i posrtanja njegova konja mjesec je potpuno obasjavao dolinicu, a ondje je, ni deset koraka od njega, stajao strani uzrok uznemirenosti njegova konja. Ponosan, veli#anstven, ispruenog i uzdrhtalog lijepog repa, plamenih o#iju prikovanih uz plijen, stajao je Numa el adrea, crni lav. Trnci uzbu%enja proee Tarzana. Kao da se poslije godina rastanka ponovo sreo sa starim prijateljem. Na #asak sjedio je uko#eno, da uiva u veli#anstvenom pogledu na ovog gospodara divljine. Ali se sad Numa u urio da sko#i. Vrlo polako Tarzan podie puku k ramenu. Nikad u svom ivotu nije ubio veliku ivotinju pukom dosad se oslanjao na koplje, otrovne strelice, konop, no i gole ruke. Instinktivno poelio je da ima svoje strelice i no s njima bi se osje ao sigurniji. Numa je leao posve uz tlo, vidjela mu se samo glava. Tarzan bi bio vie volio da je mogao pucati malko sa strane, jer je znao to lav moe u#initi ako ivi dvije minute, ili #ak jednu minutu poto je pogo%en. Konj je iza Tarzana drhtao od straha. Majmun-#ovjek stupio je oprezno na jednu stranu Numa ga je slijedio o#ima. Stupio je jo jedan korak, pa jo jedan. Numa se nije micao. Sad je mogao naciljati izme%u oka i uha. Prst zapnu za otponac, a kad je Tarzan opalio Numa sko#i. U isti taj trenutak prestraeni konj pokuao je bijesno, posljednji put da pobjegne putilo popusti, pa on pojuri niz sutjesku prema pustinji. Ni jedan obi#ni #ovjek ne bi pobjegao onim uasnim pandama kad je Numa sko#io s takve kratke udaljenosti, ali Tarzan nije bio obi#an #ovjek. Od najranijeg djetinjstva njegovi su se mii i, u okrutnim okolnostima njegova ivota, uvjebali da djeluju brzinom misli. Ma koliko el adrea bio brz, Tarzanmajmun bio je bri, pa je tako ta velika ivotinja tresnula o drvo, gdje je o#ekivala da e osjetiti meko #ovjekovo meso, dok je Tarzan, nekoliko koraka nadesno, opalio jo jednu kuglu u njega, koja ga je oborila na bok tako da je grabio apama i rikao.

Jo dvaput Tarzan je brzo opalio, pa je sad el adrea ostao leati mirno i nije rikao. To vie nije bio monsieur Jean Tarzan. Tarzan-majmun stavio je divlju nogu na tijelo svoje divlje lovine pa je, podigavi lice prema punom mjesecu, zagrmio svojim jakim glasom onaj neobi#ni i strani izazov svog roda majmun je nekog ubio! I divlje ivotinje u planini prestale su loviti, te su zadrhtale od tog novog i stranog glasa, dok su dolje u pustinji djeca divljine izila iz atora od kozje koe i pogledavala prema planini pitaju i se kakav to novi i divlji bi# dolazi da pustoi njihova stada. Pola milje daleko od doline u kojoj je bio Tarzan, dvadesetak u bijelo obu#enih likova, nose i duge, gadne puke, zaustavi se na taj zvuk s pitanjem u pogledu. Ali, budu i da se taj glas nije ponovio, nastavili su tiho, kradomice nadirati prema dolini. Sad je Tarzan bio siguran da Gernois nema namjere da se vrati, ali nije mogao doku#iti svrhu koja je natjerala tog oficira da ga ostavi, i to tako da se moe lako vratiti u logor. Budu i da mu je konj pobjegao, mislio je da je ludo da dulje ostane u toj planini, pa je zakora#io prema pustinji. Jedva je uao U sutjesku, kad je prva bijela prilika izronila u dolinu na suprotnoj strani. Na#asak promatrali su, skriveni iza kamenja, tu udolinu, ali su je preli kad su vidjeli da je prazna. Ispod drveta, nali su tijelo el adree. S tihim usklicima okupili su se oko mrtvog lava. Zatim su se, trenutak kasnije, pourili niz sutjesku kroz koju je Tarzan hodao neto ispred njih. Kretali su se oprezno i tiho, zaklanjaju i se gdje su mogli, kao to to i #ine ljudi koji love #ovjeka.

kroz dolinu sjene

Dok je Tarzan hodao niz divlju sutjesku, ispod sjajnog afri#kog

mjeseca, mislio je na dunglu. Osamljenost i divlja sloboda ispunjala mu je srce ivotom i poletom. Ponovo je bio Tarzan-majmun svako osjetilo bilo je spremno da ga ne iznenadi neprijatelj iz dungle a ipak kora#ao je vedro i uzdignute glave, ponosan i svjestan svoje snage. No ni umovi planine bili su mu neto novo, a ipak su mu drakali ui poput njena glasa davno zaboravljene ljubavi. Mnoge je intuitivno poga%ao ali, evo ovaj je bio doista poznat; daleko kaljanje ite, leoparda; ali je u kona#nom zavijanju bilo neto #udno, pa je sumnjao. To je #uo panteru. Zatim se neki novi zvuk tih, potajan zvuk prikrao k drugima. Ni jedne ljudske ui, osim uiju majmuna-#ovjeka, ne bi ga bile otkrile. Najprije nije shvatio o #emu se radi, ali je napokon pogodio da dolazi od bosih nogu nekoliko ljudi. Bili su za njim i prilazili su mu mirno. Lovili su ga. U trenu shvatio je zato ga je Gernois ostavio u onoj dolini. Ali u dogovoru nije neto uspjelo ljudi su doli prekasno. Sve blie prilazili su koraci. Tarzan se zaustavio i pogleda ih, s pukom spremnom u ruci. Sad je na trenutak Ugledao bijel burnus. Povikao je glasno francuski to ho e. Odgovor mu je bio bljesak duge puke, a na zvuk tog pucnja Tarzan-majmun pade na lice. Arapi nisu odmah pojurili. Radije su #ekali, da budu sigurni da im se rtva ne die. Zatim su se pourili iz svog sklonita i nagnuli nad Tarzana. Bilo je doskora jasno da nije mrtav. Jedan je stavio cijev puke straga na Tarzanovu glavu da ga dokon#a,

ali mu je drugi mahnuo da se ukloni. Ako ga donesemo iva, nagrada e biti ve a protuma#io je ovaj posljednji. Zato su mu svezali ruke i noge te ga podigli i stavili na ramena #etvorice ljudi. Onda su nastavili hodati prema pustinji. Kad su izili iz planine, okrenuli su se prema jugu te su oko zore dospjeli do mjesta gdje su im bili konji pod straom dvojice ljudi. Odande su napredovali bre. Tarzana su, koji se osvijestio, privezali na slobodna konja, kojega su o#ito u tu svrhu bili i poveli. Rana mu je bila samo slaba ogrebotina, brazda u mesu preko sljepoo#ice. Prestala je krvariti, ali mu je osuena i zgruana krv zaprljala lice i odje u. Otkako je pao u ruke tim stanovnicima pustinje, nije progovorio ni rije#i, a nisu mu se ni oni obra ali, osim da mu neto nakratko naloe, i to onda kad su bili dospjeli do konja. est sati jahali su brzo preko uarene pustinje, izbjegavaju i oaze kraj kojih su morali pro i. Oko podne dospjeli su do logora od oko dvadesetak atora. Tu su se zaustavili, a kad je jedan odvezivao konope od alfa-trave, kojima je Tarzan bio svezan za svog konja, opkolili su ih mukarci, ene i djeca. Mnogi a napose ene, kao da su rado dobacivali uvrede zarobljeniku, a neki su #ak bacali na nj kamenje i udarali ga tapovima, dok se nije pojavio stari eik i otjerao ih. Ali-ben-Ahmed kae mi rekao je on da je ovaj #ovjek sjedio sam u planini i ubio el adreu. Kakav je posao stranca koji nas je poslao po njega, ja ne znam, a to e on u#initi od tog #ovjeka kad mu ga mi predamo, nije moja briga; ali zarobljenik je hrabar #ovjek, pa dok je u naim rukama postupat e se s njim s potovanjem koje ide onoga to no u sam lovi glavatoga gospodara i ubija ga. Tarzan je #uo kako ovi potuju ubija#a lava, i nije alio to je imao toliku sre u da se oslobodi sitnih mu#enja. Ubrzo odveli su ga u ator od kozje koe na gornjoj strani logora. Ondje su ga nabranih a onda su ga, svezavi ga #vrsto, ostavili sama u atoru, da lei na komadu doma eg saga. Vidio je da pred atorom sjedi straar, ali kad je pokuao silom rastrgati konope kojima je bio vezan, vidio je da je svaki posebni oprez njegovih zarobljiva#a posve nepotreban. Ni njegovi divovski mii i nisu mogli rastrgnuti te mnogobrojne strukove.

Upravo prije mraka nekoliko se mukaraca pribliilo atoru u kojem je on leao i ulo. Svi su bili u plemenskoj odje i, ali se jedan odmah pribliio Tarzanu, a kad je dopustio da platno koje mu je skrivalo donji dio lica spadne, majmun-#ovjek ugledao je zlurade crte lica Nikolasa Rokoffa. Na njegovim kosmatim usnama lebdio je odvratan smijeak. Ah, monsieur Tarzan rugao se ovo je doista prava radost. Ali zato se ne dignete i ne pozdravite svog gosta? A zatim je rekao, opsovavi runo: Ustaj, psu! pa je, obuvenim stopalom, udario Tarzana u lice i bok. Jedan za svaku uvredu koju si mi nanio. Majmun-#ovjek nije progovorio nije se #ak udostojao ponovo ni pogledati Rokoffa poto ga je prepoznao. Napokon se umijeao eik, koji je iz prikrajka namrteno promatrao taj kukavi#ki napadaj. Stani! naloio je. Ubi ga ako ho e, ali ja ne u dopustiti da se u mojoj prisutnosti tako nedostojno postupa s hrabrim #ovjekom. Gotovo mi se ho e da ga oslobodim, da vidim koliko bi ga onda udarao. Ta je prijetnja odjednom prekinula Rokoffovo zvjerstvo, jer nije elio, dok je na dohvatu onih snanih aka, da se Tarzan odvezuje. Dobro odgovorio je eiku. Ubit u ga odmah. Ne u mojem logoru odvrati eik. Kad odlazi odavde, odlazi iv. to u#ini s njim u pustinji, to me nije briga, ali ja ne u da na rukama svog plemena imam krv Francuza, i to na ra#un tu%e kavge poslali bi ovamo vojnike i poubijali mnoge moje ljude, spalili atore i otjerali stada. Kako ho e zarei Rokoff. Povest u ga u pustinju i ubiti ga. Odvest e ga dan jahanja odavde naglasi eik i neka od moje djece slijedit e te, da vide da me slua ina#e bi mogla biti dva mrtva Francuza u pustinji. Rokoff slee ramenima. Onda u morati #ekati do sutra ve je mrak. Kako ho e re#e eik. Ali sat poslije zore mora oti i odavde. Ja malo volim nevjernike, a nimalo kukavicu. Rokoff je htio neto odbrusiti, ali se svladao, jer je shvatio da treba malo, pa da se starac okrene protiv njega. Otili su iz

atora zajedno. Na vratima Rokoff nije mogao odoljeti kunji da se okrene i dobaci oprotajnu uvredu Tarzanu. Spavajte dobro, monsieur rekao je i ne zaboravite da arko molite, jer kad sutra budete umirali, toliko ete se mu#iti, da od psovke ne ete mo i moliti. Nitko se nije potrudio da donese ili hrane ili vode Tarzanu, sve od podneva, pa je prili#no trpio od e%e. Pitao se bi li imalo smisla straara moliti vode, ali poto je dva-tri puta zatraio, a da nije dobio odgovora, odustao je. Daleko gore u planini sluao je kako ri#e lav. Govorio je sam sebi kako je #ovjek sigurniji u obitavalitu divljih zvijeri nego ondje gdje stanuju ljudi. Nikad ga u dungli nisu toliko nesmiljeno gonili kao u prolih nekoliko mjeseci me%u civiliziranim ljudima. Nikad nije bio blie smrti. Lav je ponovo zarikao. Kao da je bio blie. Tarzan je osje ao stari, divlji poriv da odgovori svojim izazovom. Svojim? Gotovo je zaboravio da je #ovjek, a ne majmun. Trzao je vezovima. Samo da ih moe prinijeti k onim svojim jakim zubima! Osje ao je kako ga, zato to se ne moe osloboditi, proima val bijesa. Numa je sad rikao gotovo neprestano. Bilo je posve o#ito da dolazi u pustinju da lovi. To je rikao gladan lav. Tarzan mu je zavidio, jer je bio slobodan. Nitko ga ne e svezati konopima i ubiti kao ovcu. To je mu#ilo majmuna-#ovjeka. Nije se bojao umrijeti, ne radilo se o ponienju i porazu pred smrt, a da #ak nema ni prilike da se bori za svoj ivot. Tarzan je mislio da mora biti blizu pono i. Jo mu je preostajalo nekoliko sati da ivi. Moda e jo neto uspjeti u#initi na dugom putu s Rokoffom. Sad je sluao divljeg gospodara pustinje posve blizu. Moda trai meso me%u zatvorenim ivotinjama unutar ovoga prebivalita. Dugo je vladala tiina, a onda Tarzanovo uvjebano uho uhvati um tijela koje se prikrada. Dolazilo je sa strane atora koja je bila najblie planinama stranje strane. Sve vie i vie se pribliavao. On je #ekao, sluao napeto, ne bi li proao. Neko je vrijeme napolju bila tiina, takva uasna tiina da se Tarzan #udio to ne #uje disanje ivotinje koja je morala, kako je on osje ao, #u#ati posve blizu stranje strane atora. Evo! Ponovo se mi#e. Puzi blie. Tarzan okre e glavu u pravcu uma. Vrlo je tamno u atoru. Polako se stranja strana

atora podie s tla, gurnuta glavom i ramenima tijela koje se u toj polutami #ini posve crno. S one strane slab odsjev pustinje pod zvijezdama. Na Tarzanovim usnama zaigra nujan osmijeh. Barem e se Rokoff prevariti. Kako e se razbjesnjeti! I smrt e biti milosnija nego to se mogao nadati u rukama Rokoffovim. Sad je stranji dio atora pao na svoje mjesto, i sve je nanovo obavila tama a netko je s njim u atoru. On #uje kako puzi prema njemu sad je uz njega. Tarzan zatvara o#i i #eka jaku apu. Na njegovo gore okrenuto lice pada blagi dodir mekane ruke koja pipa u tami, a onda djevoja#ki glas izgovara njegovo ime jedva #ujnim aptom. Da, to sam ja odgovorio joj je on isto tako ap u i. Ali tko ste vi? Ouled-nail iz Sidi Aisse bio je odgovor. Dok je ona govorila, Tarzan je osje ao kako radi oko njegovih vezova. Katkad bi mu hladni #elik noa dodirnuo meso. &asak kasnije bio je slobodan. Do%ite! apnula je. Na rukama i koljenima slijedio ju je iz atora, istim onim putem kojim je i ona dola. Ona je i dalje puzila po tlu, dok nije doprla do #uperka grmlja. Tu se zaustavila dok on nije dospio do nje. Prije nego to je progovorio, na#asak ju je gledao. Ne mogu shvatiti progovorio je napokon. Kako to da ste ovdje? Kako ste znali da sam zarobljenik u onom atoru? Kako to da ste me vi spasili? Ona se smijeila. No as sam prola dug put rekla je i imam dug put pred sobom prije, nego to budemo izvan opasnosti. Do%ite. Ispri#at u vam sve putem. Zajedno su se digli i uputili preko pustinje u smjeru planina. Nisam bila sigurna da u ikad do i do vas ona je napokon progovorila. El adrea no as tumara, a kad sam ostavila konje, mislim da me nanjuio te me slijedio uasno sam se bojala. Kako hrabra djevojka! divio se on. A sve ste to stavili na koncu za stranca tu%inca nevjernika? Ona se ponosno uspravi. Ja sam k i eika Kadoura ben Sadena odgovorila je. Ne bih mu bila prava k i kad ne bih izloila ivot da spasim

#ovjeka koji je spasio mene kad je jo mislio da sam samo obi#na ouled-nail. A ipak ste uporno je tvrdio on vrlo hrabra djevojka. Ali kako ste znali da sam zarobljen ba ondje? Achmet-din-Taieb, moj ro%ak po ocu, pohodio je neke prijatelje, pripadnike plemena koje vas je uhvatilo. Bio je u logoru kad su vas doveli. Kad je stigao ku i, pri#ao nam je o velikom Francuzu kojega je uhvatio Ali-ben Ahmed za nekoga drugoga Francuza, koji ga eli ubiti. Iz opisa znala sam da to morate biti vi. Moj otac je izbivao. Nastojala sam nagovoriti neke ljude da vas po%u spasiti, ali nisu htjeli te su govorili: Neka se nevjernici ubijaju ako ho e. To nije na posao, a ako po%emo i umijeamo se u osnove Ali-ben-Ahmeda samo emo potaknuti borbu s naim ljudima. Zato sam ja, kad se spustio mrak, pola sama. Jahala sam jednog konja a drugog vodila za vas. Oni su sputani tu nedaleko. Do jutra bit emo na imanju mog oca. Bit e da je sad ve i on ondje onda neka do%u i pokuaju uzeti prijatelja Kadoura ben Sadena! Nekoliko #asaka hodali su tiho. Morali bismo sad biti kod konja rekla je. &udno to ih ne vidim ovdje. Onda se #asak kasnije zaustavila i zaprepateno vrisnula. Nema ih! uskliknula je. Ovdje sam ih bila sputala. Tarzan se sagnuo da ispita tlo. Vidio je da je velik grm bio otrgnut s korijenjem. Zatim je pronaao neto drugo. Na licu bio mu je nujan osmijeh kad se podigao i okrenuo k djevojci. Ovdje je bio el adrea. Po znakovima koje je ostavio mislim da mu je plijen pobjegao. S imalo prednosti pred njim bit e sigurni na otvorenu. Morali su po i dalje na nogama. Put ih je vodio kroz nisko gorje, ali je djevojka znala put kao i svoj dep. Hodali su lako, zamahuju i, a Tarzan se drao za irinu dlana iza djevoj#ina ramena, tako da ona moe odrediti brzinu, da se manje zamara. Dok su hodali, razgovarali su, zaustavljaju i se od vremena do vremena da oslukuju umove. Bila je lijepa no puna mjese#ine. Zrak je bio svje i otar. Iza njih leala je nepregledna pustinja, tu i tamo na#i#kana oazama. Datulje onog plodnog mjestanca koje su upravo ostavili i krug atora od kozje koe otro su se isticali na utom pijesku

 sablasni raj na sablasnom moru. Pred njima dizale su se mrke i utljive planine. Tarzanova krv vrela je u ilama. To ti je ivot! Gledao je djevojku uz sebe k er pustinje koja je po licu mrtva svijeta hodala sa sinom dungle. Smijeio se na tu misao. elio je da ima sestru i da je ona poput ove djevojke. Kakav bi ona bila sjajni drug! Sad su se po#eli penjati na planinu, te su napredovali polaganije, jer je put bio strmiji i vrlo kamenit. Nekoliko su trenutaka utjeli. Djevojka se pitala ho e li doprijeti do imanja svog oca prije nego to ih stigne potjera. Tarzan je elio da ovako zauvijek hodaju. Da je ta djevojka mukarac, i mogli bi. Teio je za prijateljem koji bi ljubio isti onaj divlji ivot koji i on ljubi. Navikao se na drugarstvo, ali je imao tu nesre u da je ve i dio ljudi koje je poznavao vie elio #isto rublje i klubove od golotinje i dungle. To je bilo, dakako, teko shvatiti, ali bilo je vrlo o#ito da je tako. To je dvoje upravo zaobilo isturenu stijenu oko koje je vodio put, kad su se odjednom zaustavili. Pred njima, upravo usred staze, stajao je Numa, el adrea, crni lav. Zelene o#i #inile su mu se vrlo zle, i bijelio je zube, i lupao ljutito repom po svojim mrkim bokovima. Zatim je zarikao onaj uasni, strani rik gladnog lava koji je u isto vrijeme i ljut. Va no rekao je Tarzan djevojci pruaju i ruku. Ona je gurnula drak noa u njegovu aku. Kad su mu se prsti zatvorili oko drka, povukao je djevojku natrag i gurnuo iza sebe. Idite prema pustinji koliko bre moete. Ako me #ujete dozivati, znat ete da je sve dobro i da se moete vratiti. To je beskorisno odgovorila je ona predaju i se sudbini. Ovo je kraj. U#inite kako vam govorim zapovjedio je on. Brzo! Priprema se za napadaj. Djevojka je stupila nekoliko koraka natrag, gdje je stajala da promatra onaj strani prizor za koji je znala da e sigurno do i. Lav je napredovao polako prema Tarzanu, s gubicom na tlu, poput bika koji izaziva, s repom sad ispruenim i drhtavim kao da je lav vrlo uzbu%en. Majmun-#ovjek stajao je napola #u#e i, a duga#ki arapski no ljeskao se na mjese#ini. Iza njega bila je napeta pojava djevojke, nepomi#na poput izrezana kipa. Nagnula se malko

naprijed, usne je rastvorila, o#i razroga#ila. Jedina svjesna misao bila joj je #u%enje zbog hrabrosti mukarca koji se usu%uje s jadnim noem suprotstaviti glavatom gospodaru. &ovjek njezine krvi klekao bi i pomolio se, i bez otpora podlegao onim stranim kolja#ima. U jednom i drugom slu#aju ishod e biti isti to je neizbjeivo. Ali nije mogla potisnuti srh divljenja dok su joj o#i po#ivale na juna#kom liku. Ni drhtaja nije bilo u tom cijelom divovskom tijelu njegovo dranje prijetilo je i izazivalo kao i el adreino. Sad mu se lav posve pribliio samo nekoliko koraka bilo je jo izme%u njih #u#nuo je a onda je sa zaglunom rikom sko#io.

john caldwell, london

Kad se Numa el adrea bacio rairenih apa i iskeenih kolja#a,

mislio je da e mu taj slabi #ovjek postati lak plijen, kao to su mu postali i deseci drugih koje je u prolosti oborio. Njemu je #ovjek bio nespretno, polagano, nemo no stvorenje on ga je malo potovao. Ali ovaj put uvidio je da se uhvatio u kotac sa stvorenjem koje je bilo spretno i brzo kao i on. Kad mu je jako tijelo udarilo u mjesto gdje je bio #ovjek, njega ve ondje nije bilo. Djevojka, koja je promatrala, #udom se #udila s kakvom je lako om taj u ureni #ovjek izigrao velike ape. A sad, o Alahu! Jurnuo je iza el adreinih le%a, #ak i prije nego se ta ivotinja mogla okrenuti, te ga je zgrabio za grivu. Lav se propeo na stranje noge poput konja Tarzan je znao da e to u#initi, i bio je spreman. Golema ruka obuhvatila je crnogrivi vrat te je jednom, dvaput, deset puta otri no udarao ispod lijevog ple a. Numa je bijesno skakao uasno rikao od muke i boli. Ali se div na njegovim le%ima nije dao zbaciti ili uhvatiti kolja#ima ili pandama u ono kratko vrijeme koliko je glavati gospodar jo ivio. Bio je posve mrtav kad je Tarzan-majmun popustio svoj stisak i digao se. Zatim je djevojka pustinje bila svjedokom ne#ega to ju je prestravilo jo i vie nego i prisutnost el adree. &ovjek je stavio stopalo na truplo lava, podigao svoje lijepo lice prema punom mjesecu i zaorio najstraniji pokli# koji je ona ikad #ula. Vrisnuvi od straha, ustuknula je mislila je da je #ovjek od uasnog napora poludio. Kad je posljednja nota tog %avolskog izazova zamirala u sve slabijim odjecima, #ovjek je spustio glavu i pogledao djevojku.

Odmah mu se lice osvijetli ljubaznim smijekom koji je sigurno govorio o njegovu duevnom zdravlju, a djevojka je ponovo po#ela mirno disati, smijee i mu se. Kakav ste vi to #ovjek? pitala je. Ovo to ste u#inili je neto ne#uveno. &ak ni sad ne mogu vjerovati da je mogu e da sam #ovjek, oboruan samo noem, stupa u blisku borbu s el adreom i da ga pobijedi, a da sam ne bude ni ranjen. A onaj pokli# on nije bio ljudski. Zato ste to u#inili? Tarzan se zacrveni. Zato jer katkada zaboravljam odgovorio je da sam civiliziran #ovjek. Kad ubijam, mora da sam drugo stvorenje. Nije htio dalje tuma#iti, jer uvijek mu se #inilo da eni mora biti mrsko gledati #ovjeka koji je toliko blizak ivotinji. Zajedno nastavili su put. Sunce je ve bilo sat visoko kad su ponovo izili iz planine i uli u pustinju na onoj strani. Kraj neke rje#ice nali su djevoj#ine konje kako pasu. Dotle su bili dospjeli na putu ku i, a kako vie nije bilo uzroka njihova straha stali su da se napasu. Tarzan i djevojka lako su ih uhvatili, te su uzjahali i krenuli pustinjom prema imanju eika Kadoura-ben-Sadena. Nije bilo nikakva znaka potjeri, te su oko devet sati mirno stigli na svoje odredite. eik se bio upravo vratio. Uasno ga je boljelo to mu je nestala k i, jer je mislio da su je ponovo odveli plja#kai. Ve se bio s pedeset ljudi spremio i uzjahao da ih po%e traiti, kad je ovo dvoje dojahalo. Njegovoj radosti to mu se k i sretno vratila bila je jednaka samo zahvalnost to ju je Tarzan sretno proveo kroz opasnosti no i, a bio je i zadovoljan i zato to je ona dola na vrijeme da spasi #ovjeka koji je jednom nju spasio. Kadour-ben-Saden nije zanemario ni jednu po#ast da majmunu-#ovjeku prizna koliko ga cijeni i voli kao prijatelja. Kad je djevojka ispri#ala kako je Tarzan ubio el adreu, opkolila ga je gomila Arapa i izraavala svoje divljenje a to je za Tarzana bio siguran put k ljubavi i potovanju. Stari je eik navaljivao da mu Tarzan ostane gost na neodre%eno vrijeme. &ak ga je elio prihvatiti kao #lana svog: plemena, a majmun-#ovjek bio je jedno vrijeme napola spreman da to prihvati i zauvijek ostane s tim ljudima, koje je shva ao i koji su, kako se #inilo, njega shva ali. Prijateljstvo i sklonost

prema djevojci bili su jaki #inioci koji su ga priklanjali odluci da prihvati taj prijedlog. Da je bila mukarac, mislio je, ne bi oklijevao, jer bi mu bila prijatelj kakva samo moe poeljeti, s kojim bi jahao i lovio po volji. Ali ovako, okruivale bi ih konvencionalnosti kojih se pustinjski nomadi dre jo stroe nego njihova civiliziranija bra a i sestre. A uskoro ona bi se vjerojatno udala za kojeg crnomanjastog ratnika, i njihovo bi se prijateljstvo prekinulo. Zato se odlu#io protiv eikova prijedloga, iako je gostovao tjedan dana. Kad je odlazio, Kadour-ben-Saden i pedeset u bijelo obu#enih ratnika otpratie ga do Bou Saade. Kad su se u jutro odlaska penjali na konje, dola je djevojka da se oprosti od Tarzana. Molila sam da ostanete s nama rekla je jednostavno dok se on naginjao sa sedla da joj za oprotaj primi ruku a sad u moliti da se vratite. Njezine lijepe o#i gledale su sjetno, a kutove usta alosno je spustila. Tarzan je bio dirnut. Tko zna? a onda se okrenuo i odjahao za nomadima. Izvan Bou Saade oprostio se s Kadourom-ben-Sadenom i njegovim ljudima, jer je imao razloga da u%e u grad koliko je mogu e tajnije, a kad ih je eiku protuma#io ovaj se sloio s njegovom odlukom. Arapi e u i u Bou Saadu prvi i ne e govoriti nita o njemu. Kasnije e Tarzan do i sam i po i ravno u koju slabo poznatu doma u kr#mu. Tako ga, budu i da je uao po mraku, nije vidio nitko tko bi ga poznavao, te je do kr#me dopro nezapaen. Poto je sa svojim gostom Kadourom-ben-Sadenom pove#erao, poao je u svoj prijanji hotel zaobilaznim putem i uao na stranji ulaz. Odmah je potraio vlasnika, koji kao da se vrlo za#udio to ga vidi iva. Da, ima pote za monsieura. On e je donijeti. Ne, on ne e nikome re i o monsieurovu povratku. Odmah se vratio sa svenjem listova. Jedan je sadravao nalog njegova starjeine da ostavi sadanji posao i prvim se parobrodom pouri u Cape Town. Dalje upute #ekat e ga u rukama jednog drugog agenta navedeno je njegovo ime i adresa. To je bilo sve kratko ali jasno. Tarzan se spremio da iz Bou Saade ode sutradan rano.

Zatim je poao do posade, do kapetana Gerarda, koji se, kako mu je rekao hotelijer, sa svojim odredom bio vratio dan prije. Naao je tog oficira u njegovu stanu. Iznenadio se i obradovao kad je vidio Tarzana iva i zdrava. Kad se poru#nik Gernois vratio i javio da vas nije naao na mjestu gdje ste eljeli ostati dok je on sa svojim odredom poao izvi%ati, bio sam se uznemirio. Dane i dane traili smo po planinama. Onda se pro#ulo da vas je ubio i poderao lav. Kao dokaz donijeli su nam vau puku. Va se konj vratio u logor drugi dan poslije vaeg nestanka. Nismo mogli sumnjati. Poru#nik Gernois bio je vrlo alostan svu krivnju predbacivao je sebi. On je sam navaljivao da nastavimo traiti. Pronaao je Arapina s vaom pukom. Veselit e se kad #uje da ste ivi. Svakako osmjehnu se Tarzan smrknuto. Dolje je u gradu, ili da poaljem po njega nastavljao je kapetan Gerard. Re i u mu #im se vrati. Tarzan je ispri#ao tom oficiru da se izgubio, i da je napokon dolutao u bivak Kadoura-ben-Sadena, koji ga je dopratio u Bou Saadu. Oprostio se od tog dobrog oficira to je prije mogao te se pourio u grad. U arapskoj kr#mi saznao je od Kadouraben-Sadena zanimljivu vijest. Radilo se o bijelcu crne brade koji se uvijek preruava u Arapina. Neko vrijeme lije#io je slomljeno zape e. U posljednje vrijeme izbivao je iz Bou Saade, ali se sad vratio, te je Tarzan saznao za njegovo skrovite. Uputio se onamo. Kroz uske, smrdljive uli#ice, tamne kao Ereb, probijao se, a onda uz traljavo stepenite na kraju kojega su se nalazila zatvorena vrata i malen prozor bez stakla. Prozor je bio visoko, ispod niske strehe te zgrade od blata. Tarzan je dopirao samo do podvoja. Podizao se polako dok mu o#i nisu nadvisile podvoj. Soba je iznutra bila osvijetljena a za stolom sjedili su Rokoff i Gernois. Gernois je govorio: Rokoffe, ti si vrag! Gonio si me dok nisam izgubio i posljednji trun #asti. Natjerao si me na umorstvo, jer je krv onog #ovjeka Tarzana na mojim rukama. Da ono drugo %avolje sjeme, Paulvitch, ne zna za moju tajnu no as bih te ubio golim rukama. Rokoff se nasmija. Ne bi ti to u#inio odgovorio mu je. Onaj trenutak kad se izvijesti da sam ja umoren, onaj dragi Alexis poslat e ministru rata potpuni dokaz o onom poslu koji ti

toliko arko eli prikriti. A osim toga optuio bi te zbog umorstva. Hajde, budi pametan. Ja sam ti najbolji prijatelj. Nisam li ti titio #ast kao da je moja vlastita? Gernois se nacerio i opsovao. Samo jo malo novaca nastavljao je Rokoff i spise koje elim, pa ima moju potenu rije# da vie od tebe ne u traiti ni nov#i a, niti ikakve obavijesti. Ima i razloga zareao je Gernois. Ono to trai odnijet e mi i posljednji nov#i , i jedinu vrijednu vojnu tajnu koju posjedujem. Trebalo bi da ti meni plati za tu tajnu, a ne da mi oduzima i nju i novac. Pla am ti tako to drim jezik za zubima odvrati Rokoff. Ali da zavrimo. Ho e li ili ne e? Dajem ti tri minute da se odlu#i. Ako ne pristaje, poslat u no as dopis tvom zapovjedniku, a sve e zavriti u ponienju kakvo je pretrpio Dreyfus samo to on to nije bio zasluio. Gernois je jedan trenutak sjedio pognute glave. Napokon je ju podigao. Izvukao je dva papira iz bluze. Evo rekao je beznadno. Spremio sm ih jer sam znao da moe samo ovako zavriti. Pruio ih je Rokoffu. Rokoffovo okrutno lice obasja se zluradim smijekom. Zgrabio je papire. Dobro si u#inio, Gernois rekao je. Vie ti ne u dodijavati osim ako ne nagomila jo novaca ili vojnih tajni nacerio se. Nikad vie ne e, ti psu! zasikao je Gernois. Idu i put u te ubiti. Skoro sam to u#inio no as. Prije nego sam doao ovamo, sjedio sam jedan sat sa ta dva papira na stolu a uz njih bio mi je nabijen revolver. Odlu#ivao sam se to da ponesem. Idu i put izbor e biti laki, jer sam se ve odlu#io. No as si izmakao, Rokoffe. Nemoj se igrati drugi put sa sudbinom. Onda se Gernois podie da ode. Tarzan je jedva imao vremena da se spusti do terase i ustukne u sjenu s one strane vrata. &ak i tada jedva se nadao da ga ne e otkriti. Terasa je bila vrlo malena. Iako se prilijepio uza zid na onom kraju, jedva da je bio vie stopu udaljen od vrata. Ova su se otvorila gotovo odmah, pa je iziao Gernois. Rokoff je bio iza njega. Ni jedan nije

govorio. Gernois zakora#io je moda tri koraka niz stepenite, kad se zaustavio i napola okrenuo, kao da se eli vratiti. Tarzan je znao da e ga sigurno otkriti. Rokoff je jo stajao na pragu, stopu daleko, ali je gledao u suprotnom pravcu, prema Gernoisu. Zatim se oficir o#ito predomislio, pa je nastavio silaziti. Tarzan je #uo kako je Rokoff odahnuo. Trenutak kasnije Rokoff se vratio u sobu i zatvorio vrata. Tarzan je #ekao da Gernois ode, a onda je rastvorio vrata i stupio u sobu. Bio je iznad Rokoffa prije nego to se taj #ovjek mogao di i sa stolice, gdje je promatrao papir koji mu je dao Gernois. Kad se okrenuo i ugledao lice majmuna-#ovjeka problijedi. Vi! Zinuo je. Ja odgovori Tarzan. to elite? aptao je Rokoff, jer se od o#iju majmuna-#ovjeka prestraio. Jeste li doli da me ubijete? Ne ete se usuditi. Giljotinirali bi vas. Ne usu%ujete se ubiti me. Usu%ujem vas se ubiti, Rokoffe odgovori Tarzan jer nitko ne zna da ste ovdje ili da sam ja ovdje, a Paulvitch bi im rekao da je to u#inio Gernois. &uo sam kako ste to rekli Gernoisu. Ali to na mene ne bi utjecalo, Rokoffe. Meni je svejedno sazna li se ili ne sazna da sam vas ja ubio. Radost to sam vas ubio bila bi mi naknada za svaku kaznu. Vi ste najpodlije kukavi#ko pseto, Rokoffe, za koje sam ikad #uo. Trebalo bi vas ubiti. elio bih vas ubiti i Tarzan se pribliio tom #ovjeku. Rokoffovi ivci bili su napeti do krajnosti. Vrisnuvi, sko#io je prema susjednoj sobi, ali majmun-#ovjek bio je na njegovim le%ima prije nego to mu se skok i napola zavrio. eljezni prsti posegoe za vratom ta je velika kukavica cviljela poput ubodene svinje, dok mu Tarzan nije prekinuo dah. Zatim ga je Tarzan postavio na noge jo ga uvijek gue i. Rokoff se uzalud koprcao u snanom stisku Tarzana-majmuna bio je poput malog djeteta. Tarzan ga je posjeo na stolicu a zatim je, znatno prije nego to je postojala opasnost da #ovjek umre, ublaio stisak. Kad je Rokoffov kaalj jenjao, Tarzan je ponovo progovorio. Dao sam vam da okusite smrt rekao je. Ali vas ne u ubiti ovaj puta. tedim vas samo zbog vrlo dobre ene koje je velika nesre a bila to ju je rodila ista ena kao i vas. Ali u vas

zbog nje potedjeti samo ovaj puta. Ako ikad saznam da ste mu#ili nju ili njezina supruga ako ikad ponovo dosa%ujete meni ako #ujem da ste se vratili u Francusku ili na koji njezin posjed, bit e mi jedini zadatak da vas ulovim i uguim do kraja. Zatim se okrenuo k stolu na kojem su jo leala dva papira. Kad ih je pobrao, Rokoff je zinuo od uasa. Tarzan je pregledao i #ek i onaj drugi papir. Rokoff je bio djelomi#no pro#itao, ali Tarzan je znao da se nitko ne moe sjetiti onih vanih #injenica i brojeva, koji su predstavljali veliku vrijednost neprijateljima Francuske. Ovo e zanimati efa taba rekao je dok je spremao papire u dep. Rokoff je stenjao. Nije se usudio glasno psovati. Idu e jutro Tarzan je jahao sjeverno na putu prema Bouiri i Aliru. Dok je jahao mimo hotela, poru#nik Gernois stajao je na verandi. Kad je ugledao Tarzana, problijedio je kao krpa. Majmunu-#ovjeku bilo bi drae da ga nije sreo, ali nije mogao izbje i. Pozdravio je oficira dok je jahao mimo. Gernois je mehani#ki odvratio pozdrav, ali su one strane, irom otvorene o#i pratile konjanika, bezizraajne, ako se izuzme uas. Kao da je mrtvac gledao duha. U Sidi Aissi Tarzan se sreo s francuskim oficirom s kojim se bio upoznao prigodom njegova nedavnog boravka u tom gradu. Jeste li otili rano iz Bou Saade? upitao je oficir. Onda niste #uli o jadnom Gernoisu. Njega sam posljednjeg vidio kad sam jahao iz grada Odgovori Tarzan. to je s njim? Mrtav je. Ustrijelio se oko osam sati ujutro. Dva dana kasnije Tarzan je stigao u Alir. Tu je vidio da e morati #ekati dva dana prije nego uhvati brod za Cape Town. To vrijeme iskoristio je da napie opiran izvjetaj o svom zadatku. Nije se usudio priklopiti tajne papire koje je oduzeo Rokoffu, nego ih je radije zadrao dok ne dobije ovlasti da ih preda drugom agentu ili dok se sam ne vrati u Pariz. Kad se Tarzan penjao na brod poslije vrlo neugodnog #ekanja, dva su ga #ovjeka promatrala s gornje palube. Obojica su bila odjevena po modi i bili su glatko obrijani. Vii imao je sivu kosu, ali obrve su mu bile vrlo crne. Kasnije su se slu#ajno sreli s Tarzanom na palubi, ali kako je jedan uurbano svra ao

panju svog druga na neto na moru lica su im bila okrenuta, tako da ih Tarzan nije vidio. Zapravo nije im obra ao nikakvu panju. Prema uputama svog efa, Tarzan je poduzeo ovo putovanje pod imenom Johna Caldwella, London. Nije shva ao zato je to potrebno, pa je o tom mnogo razmiljao. Pitao se kakvu e ulogu igrati u Cape Townu. No mislio je hvala nebesima to sam se oslobodio Rokoffa. Po#eo me mu#iti. Jesam li se ja toliko civilizirao da u se po#eti uzrujavati. &ovjek nikad ne zna na koji e na#in udariti. Kao da je lav Numa naveo Tantora slona, i zmiju Histu da mu se pridrue i ubiju me. Ne bih nikad znao u koji e me trenutak ili tko napasti. Ali ivotinje su vitekije od bilo kojeg #ovjeka one se ne bave kukavi#kom spletkom.

Hazel Strong? Gdje sam #uo to ime? Kakva je sje anja to ime izazivalo!

Za objeda te ve#eri Tarzan je sjedio do mlade ene, koja je opet bila kapetanu slijeva. Kapetan ih je predstavio. Gospo%ica Strong! Gdje je samo #uo to ime? Bilo je vrlo poznato. A onda je stvar za njega rijeila njezina majka, jer kad se obra ala k erci zvala ju je Hazel. Hazel Strong! Kakva je sje anja to ime izazivalo! Pismo koje je lijepa ruka Jane Porter uputila toj djevojci donijelo mu je prvu poruku od ene koju je ljubio. Kako se ivo sje ao no i kad ga je ukrao u kolibi svog davno umrlog oca, gdje je Jane Porter sjedila i pisala ga do kasno u no , dok je on #u#ao napolju u tami. Kako bi se ona one no i bila prepala da je znala da divlja praumska ivotinja #u#i s one strane prozora i promatra svaki njezin pokret. A ovo je bila Hazel Strong najbolja prijateljica Jane Porter!

brodovi se mimoilaze

se nekoliko mjeseci unatrag, do malog, vjetrovitog perona eljezni#ke postaje u sjevernom Wisconsinu. Dim umskog poara lei nisko nad okolinom, tako da peku o#i ono estoro ljudi to #ekaju vlak koji treba da ih odveze na jug. Profesor Archimedes Q. Porter, ruku sklopljenih straga pod skutima dugog kaputa, kora#a gore-dolje pod uvijek budnim o#ima svog vjernog tajnika gospodina Samuela T. Philandera. U prolih nekoliko minuta ve se dvaput rastreseno uputio preko tra#nica prema oblinjoj mo#vari, ali ga je spasio i povukao natrag neumorni Philander. Jane Porter, profesorova k i, razgovara s naporom i bez ivosti s Williamom Cecilom Claytonom i Tarzanom-majmunom. U malenoj #ekaonici, upravo trenutak prije, izjavila se ljubav, dolo je do odricanja, koje je unitilo sre u i ivot dvoje ljudi, ali nije se radilo o Williamu Cecilu Claytonu, lordu Greystokeu. Iza gospo%ice Porter vrzla se maj#inska Esmeralda. I ona je bila sretna, jer ne vra a li se svom dragom Marylandu? Ve su se kroz dim nejasno razabirala svjetla lokomotive. Mukarci su po#eli skupljati ru#nu prtljagu. Odjednom Clayton povi#e: Zaboga! Ostavio sam kaput u #ekaonici te se pourio po njega. Pozdravljam te Jane progovorio je Tarzan pruaju i ruku. Neka te sre a uvijek prati. Zbogom odgovorila je djevojka jedva #ujno. Nastoj me zaboraviti ne, ne to ne bih mogla podnijeti misao da si me zaboravio.

Vratimo

 Toga se ne plai, draga odgovorio je on. elio bih da mogu zaboraviti. Bilo bi mi lake nego da se moram neprestano sje ati to je moglo biti. Ti e, me%utim, biti sretna. Siguran sam da ho e mora biti. Moe re i drugima da sam se odlu#io odvesti kolima do New Yorka ne mogu se pozdraviti s Claytonom. elim da ga se uvijek sje am s ljubazno u, ali bojim se da sam previe divlja ivotinja, a da mogu biti predugo sa #ovjekom koji se isprije#io izme%u mene i jedine ene na svijetu koju elim. Kad se Clayton sagnuo da uzme kaput, padoe mu o#i na telegram koji je preokrenut leao na podu #ekaonice. Sagnuo se da ga pokupi, jer je mislio da to moe biti vana poruka koju je netko ispustio. Pogledao ga je uurbano, a onda je odjednom zaboravio kaput, vlak koji se pribliavao sve osim tog utog papira u ruci. Pro#itao je dva puta prije nego to je mogao potpuno shvatiti stranu vanost onoga to je na papiru pisalo. Kad ga je bio pokupio, bio je engleski plemi , ponosni i bogati posjednik prostranih imanja #asak kasnije, kad ga je pro#itao, znao je da je prosjak bez prebite pare i bez naslova. To je bio D'Arnotov telegram Tarzanu i na njem je pisalo:

Otisci prstiju dokazuju da si Greystoke.

estitam. D'ARNOT

Zateturao je kao od kakva smrtonosna udarca. Upravo tada drugi povikae neka se pouri vlak se zaustavio uz mali peron. Kao oamu en pokupio je kaput. Ispri#at e im o tom telegramu kad svi budu u vlaku. Zatim je otr#ao na peron upravo kad je lokomotiva zazvidala dva puta, prije nego to se vlak trgnuo i zaklopotao. Drugi su bili u vlaku naginju i se kroz vrata i vi#u i mu da se pouri. Skoro im je pet minuta trebalo da se smjeste na sjedala, a tek tada Clayton je otkrio da Tarzan nije s njima. Gdje je Tarzan? upitao je Janu Porter. U drugim kolima? Nije odgovorila je. U posljednji trenutak odlu#io je da se kolima odveze u New York. eli vidjeti vie nego to se moe vidjeti kroz prozor vlaka. Vra a se u Francusku, zna. Clayton nije odgovorio. Nastojao je prona i prave rije#i kako da Jani Porter protuma#i svoju nevolju i njezinu. Pitao se kako

e to saznanje na nju djelovati. Ho e li se htjeti za nj udati da bude obi#na gospo%a Clayton. Odjednom mu posta jasna strana rtva koju e jedno od njih morati podnijeti. Zatim je dolo pitanje: ho e li Tarzan traiti svoje pravo? Majmun-#ovjek znao je sadraj poruke prije nego to je mirno zanijekao svoje porijeklo! Rekao je da mu je Kala, majmunica, bila majka! Je li to u#inio iz ljubavi prema Jani Porter? Ni jedno drugo tuma#enje nije se #inilo razumno. A budu i da nije elio znati za svjedo#anstvo poruke, nije li razumno pretpostavljati da ne e nikad traiti svoje pravo? Ako je tako, kakvo pravo ima on, William Cecil Clayton, da ometa elje, da prima rtvu tog #udnog #ovjeka? Ako je Tarzan-majmun mogao to u#initi da spasi Janu Porter od nesre e, zato da on, u #ije ruke ona stavlja svu svoju budu nost, ita u#ini da upropasti njezine interese. I tako je razmiljao, dok pod gomilom mudrolija na osnovu vlastita interesa nije zaboravio onaj prvi poriv, da kae istinu i odrekne se svojih naslova i imanja u korist pravog vlasnika. Ali na tom je putu i jo mnogo dana poslije tog bio udljiv i rastresen. Katkad bi mu se narivavala misao da e moda kasnije Tarzan poaliti svoju velikodunost i zahtijevati svoje pravo. Nekoliko dana poslije dolaska u Baltimore Clayton je napomenuo pitanje to skorijeg vjen#anja. to misli pod to skorijim? pitala je Jane. Za nekoliko dana. Moram se odmah vratiti u Englesku. elim da se vrati sa mnom, draga. Ne mogu se tako brzo spremiti odgovorila je Jane. Trebat e najmanje mjesec dana. Radovala se, jer se nadala da e ono to ga zove u Englesku jo vie odgoditi svadbu. U#inila je pogreku, ali je svoju obavezu kanila izvriti vjerno i dokraja a osje ala je da na privremenu odgodu ima pravo. Njegov odgovor ju je uznemirio. Vrlo dobro, Jane rekao je. Razo#aran sam, ali u odgoditi put u Englesku za mjesec dana. Onda emo po i zajedno. Ali kako je taj mjesec dana prolazio, ona je nala nekakvu drugu ispriku da se stvar odgodi, dok napokon, obeshrabren i sumnji#av, Clayton nije u Englesku morao po i sam.

Ono nekoliko pisama to su izmijenili nije Claytona dovelo nita blie ispunjenju nada, i zato je pisao izravno profesoru Porteru i zamolio ga da mu pomogne. Tom starcu bila je ta kombinacija uvijek po volji. Volio je Claytona, a budu i da je bio iz stare junja#ke obitelji previe je cijenio vrijednost plemstva, to, me%utim, njegovoj k eri nije zna#ilo nita. Clayton je navaljivao da profesor prihvati poziv da mu bude gost u Londonu, a taj poziv uklju#io je cijelu profesorovu obitelj Philandera, Esmeraldu i sve. Englez je ra#unao da se Jane, kad se jednom na%e u Londonu, a veze s domom se prekinu, ne e toliko bojati koraka koji ve tako dugo oklijeva da u#ini. Tako je onu ve#er, poto je primio Claytonovo pismo, profesor Porter objavio da e idu i tjedan svi otputovati u London. Ali kad se nala u Londonu, Jane Porter nije bila nita popustljivija nego u Baltimoreu. Iznalazila je ispriku za isprikom, a kad je napokon lord Tennington tu skupinu pozvao da krstari u njegovoj jahti oko Afrike, Jane je tu ideju prihvatila s najve im ushitom, ali je kategori#ki odbila da se vjen#aju prije nego se vrate u London. Budu i da je to krstarenje trebalo da traje najmanje godinu dana, jer je trebalo da se na neodre%eno vrijeme zaustavljaju na zanimljivijim mjestima, Clayton je u sebi proklinjao Tenningtona to je predloio tako smijean izlet. Lord Tennington predloio je da krstare Sredozemnim morem, Crvenim morem do Indijskog oceana, pa onda do Isto#ne obale, i da se zaustavljaju u svakoj luci koju je vrijedno pogledati. I tako se dogodilo da su jednog dana dva broda prolazila Gibraltarskim vratima. Manji, lijepa bijela jahta, urio se prema istoku, a na palubi sjedila je mlada ena koja je alosnih o#iju gledala dijamantima obloeni medaljon i dokono ga premetala u prstima. Misli su joj bile daleko, u polumra#noj lisnatoj, samotnoj tropskoj dungli a srce joj je bilo s mislima. Pitala se da li se vratio u svoju divlju umu mukarac koji joj je dao tu lijepu igra#ku. Ona je njemu, kao takva, zna#ila mnogo vie no to bi mu ikad njezina prava vrijednost zna#ila, o kojoj onda, me%utim, nije imao ni pojma. A na palubi putni#kog parobroda, koji je putovao prema zapadu, sjedio je taj isti mukarac s drugom mladom enom, i to

je dvoje naga%alo #iji je taj lijepi brodi koji tako lako klizi blago uzbibanim morem. Da rekao je jako volim Ameriku, a to zna#i, dakako, i Amerikance, jer zemlju #ine njezini stanovnici. Ondje sam se bio sreo s divnim ljudima. Sje am se, gospo%ice Strong, napose jedne obitelji, upravo iz vaeg grada, i nju sam osobito zavolio profesora Portera i njegovu k er. Jane Porter! uskliknula je djevojka. Mislite li mi re i da poznajete Janu Porter? Ta ona je moja najbolja prijateljica na svijetu. Poznajemo se od djetinjstva poznajemo se vjekove. No lijepo! odgovorio je on smijee i se. Teko biste u to uvjerili ikoga tko vas je obje vidio. Onda u poblie odrediti ovo to sam rekla odgovorila je nasmijavi se. Poznajemo se dva vijeka njezin i moj. Ali, ozbiljno, drage smo jedna drugoj kao sestre, a sad kad u je izgubiti gotovo mi puca srce. Izgubiti? uskliknuo je Tarzan. Ta to mislite? O, da, shva am. Mislite da e se sad udati i stanovati u Egleskoj, pa ete je rijetko vidjeti. Da odgovori ona. A najalosnije je da se ne e udati za #ovjeka kojega ljubi. O, to je strano! Udati se iz osje aja dunosti! Mislim da je to posve opako, i rekla sam joj. Toga se sje am s takvom gor#inom da joj ne bih dopustila, iako sam jedina osoba izvan srodstva koja bi primila poziv na vjen#anje, da me pozove, jer na tu stranu sprdnju ne bih ni pola. Ali Jane Porter je posve sigurna. Uvjerila se da #ini upravo ono to je poteno, i nita je nikad ne e sprije#iti da se uda za lorda Greystokea, osim ako to ne bi bio sam Greystoke, ili smrt. alim je napomenuo je Tarzan. Ja alim #ovjeka kojega ona ljubi odvrati djevojka jer i on ljubi nju. Nisam se s njim nikad srela, ali po onomu to mi Jane o njemu kazuje on mora da je divan #ovjek. &ini se da se rodio u dungli i da su ga digli na noge divlji majmuni. Nije nikad vidio bijelca ili bjelkinju dok profesor Porter i njegova skupina nisu bih prisilno iskrcani na obalu upravo na pragu njegove kolibice. Spasio ih je od svakakvih stranih zvijeri i izvrio kojekakva divna, jedva zamisliva djela, a onda se, napokon, zaljubio u Jane i ona u njega, iako ona tog nije bila svjesna dok se nije obe ala lordu Greystokeu.

 Vrlo #udno mrmljao je Tarzan kopaju i po mozgu ne bi li naao kakvu izliku da promijene predmet razgovora. Uivao je sluaju i kako Hazel Strong govori o Jani, ali kad je predmet razgovora bio on, bilo mu je dosadno i osje ao se smeten. Ali mu je brzo laknulo, jer im se pridruila djevoj#ina majka, pa je razgovor postao op enit. Idu ih nekoliko dana prolo je bez ikakvih doga%aja. More je bilo mirno. Nebo vedro. Parobrod je mirno plovio prema jugu, bez ikakva zastoja. Tarzan je mnogo vremena provodio s gospo%icom Strong i njezinom majkom. Provodili su vrijeme na palubi #itaju i, razgovaraju i ili fotografiraju i kamerom gospo%ice Strong. Kad bi sunce zalo, etali su. Jednog dana Tarzan je vidio da gospo%ica Strong razgovara sa strancem, #ovjekom kojega prije nije vidio na brodu. Kad im se pribliio, mukarac se djevojci naklonio i okrenuo da ode. &ekajte, monsieur Thurane pozvala ga gospo%ica Strong. Morate se sastati s gospodinom Caldwellom. Mi smo svi putnici na ovom brodu, pa se moramo upoznati. Ta su se dva mukarca rukovali. Kad je Tarzan pogledao u o#i monsieur Thurana, za#udio se kako su mu poznate. Siguran sam da sam monsieura upoznao u prolosti napomenuo je Tarzan iako se ne mogu sjetiti kojom zgodom. Monsieur Thuran kao da se uznemirio. Ne bih rekao, odgovorio je. Moda imate i pravo. Ali i ja sam se znao jednako osje ati kad sam se sretao sa strancima. Monsieur Thuran tuma#io mi je neke navigacijske tajne progovorila je djevojka. Tarzan je malo pazio na razgovor koji je slijedio pokuavao se podsjetiti gdje se bio sreo s Thuranom. Bio je siguran da je to bilo u neobi#nim okolnostima. Tada ih je doseglo sunce, pa je djevojka zamolila Thurana da pomakne njezinu stolicu dalje u sjenu. Tarzan ga je slu#ajno u to vrijeme promatrao, pa je opazio kako on nespretno pomi#e stolicu lijevo zape e bilo mu je uko#eno. Taj klju# bio je dovoljan iznenadan slijed povezanih misli u#inio je ostalo. Thuran nastojao je da se na zgodan na#in udalji. Prestanak razgovora, poto su promijenili poloaj, dao mu je priliku da se

ispri#a. Naklonivi se duboko gospo%ici Strong, a glavom Tarzanu, okrenu se da ode. Samo jedan trenutak zaustavi ga Tarzan. Ako me gospo%ica Strong ispri#a, ja u vas otpratiti. Vratit u se za trenutak, gospo%ice Strong. Monsieur Thuran postao je nemiran. Kad su se maknuli djevojci s vida, Tarzan se zaustavi i stavi mu teku ruku na rame. to sad namjeravate, Rokoffe? upitao ga je. Odlazim iz Francuske kako sam obe ao odgovori on mrzovoljno. Vidim re#e Tarzan. Ali poznajem vas tako dobro da mogu jedva vjerovati da je va boravak na istom brodu sa mnom posve slu#ajan. Kad bih to i mogao vjerovati, #injenica da ste prerueni odmah bi me razuvjerila. No zareao je Rokoff slegnuvi ramenima ne znam to ete u#initi. Na ovom brodu je engleska zastava. Imam pravo da tu budem kao i vi, a budu i da ste vi upisani pod krivim imenom drim da ja imam vie prava. Ne emo o tome raspravljati, Rokoffe. Ho u samo re i da se morate kloniti gospo%ice Strong ona je #estita ena. Rokoff se zacrvenio. Ako me ne posluate, bacit u vas u more nastavljao je Tarzan. Nemojte zaboraviti da samo #ekam neku izliku. Zatim se okrene na peti i ostavi Rokoffa, koji se tresao od potiskivana bijesa. Nije ga vidio nekoliko dana, ali Rokoff nije plandovao. U svojoj kabini s Paulvitchom ljutio se i psovao, prijetio se najstranijim osvetama. Bio bih ga no as bacio u more povikao je da sam siguran da oni spisi nisu u njega. Ne mogu ih s njim baciti u ocean. Da ti nisi takva glupa kukavica, Alexise, nekako bi uao u njegovu kabinu i potraio te dokumente. Paulvitch se smijeio. Pretpostavlja se da si ti mozak naeg drugarstva, moj dragi Nikolas odgovorio je. Zato ne na%e na#ina da potrai kabinu monsieur Caldwella ha? Dva sata kasnije bila im je sudbina sklona, jer je Paulvitch, koji je neprestano pazio, vidio kako Tarzan odlazi iz svoje kabine a da ne zaklju#ava vrata. Pet minuta kasnije bio je Rokoff na

mjestu odakle je mogao dati znak za uzbunu u slu#aju da se Tarzan vrati, a Paulvitch je spretno pretraivao sadraj prtljage majmuna-#ovjeka. Sav o#ajan, htio se okaniti tog posla, kad ugleda kaput koji je Tarzan bio skinuo. Trenutak kasnije imao je u ruci slubenu omotnicu. Bacivi brzi pogled na sadraj, Paulvitch se iroko nasmijei. Kad je iziao iz kabine, ni sam Tarzan nije mogao znati da je i jedan predmet u njoj bio dodirnut otkako je otiao Paulvitch je bio pravi majstor svog zanata. Kad je u kabini predao omotnicu Rokoffu, ve i je #ovjek pozvonio po konobara te je naru#io pola litre ampanjca. Moramo proslaviti, moj dragi Alexise rekao je. To je bila sre a, Nikolase protuma#io je Paulvitch. O#ito je da on te spise uvijek nosi sa sobom slu#ajno ih nije premjestio kad je prije nekoliko minuta obukao drugi kaput. Ali bit e vraga kad otkrije gubitak. Siguran sam da ete s tim odmah povezati. Sad kad zna da si na brodu odmah e posumnjati. Nije vano u koga sumnja poslije ove no i odgovori Rokoff gadno se nacerivi. Kad je te ve#eri gospo%ica Strong otila u kabinu, Tarzan se naslonio na ogradu i gledao daleko na more. Svaku je no , otkako je doao na brod #inio to isto katkad bi tako stajao cijeli sat. A o#i koje su mu promatrale svaki pokret otkako je u Aliru stupio na brod znale su da mu je to navika. I dok je tako te no i stajao, one su ga o#i vrebale. Tada je posljednji eta# otiao s palube. Bila je vedra no , ali nije bilo mjeseca predmeti na palubi jedva su se razabirali. Iz sjene kabine dvije pojave tiho su puzale prema majmunu-#ovjeku, s le%a. Zapljuskivanje valova o bokove broda, zuj propelera, tutnjava strojeva, sve je to zatakavalo gotovo ne#ujno pribliavanje te dvojice. Sad su mu se posve pribliili. u urili su se poput igra#a ragbija. Jedan je podizao ruku i sputao je, kao da broji sekunde jedan dva tri! Kao jedan #ovjek ta su dvojica sko#ila na svoju rtvu. Svaki je zgrabio jednu nogu, te prije nego to se Tarzan-majmun, iako je bio brz kao munja, mogao

okrenuti da se spasi, bacili su ga preko niske ograde te je naglavce padao u Atlantik. Hazel Strong gledala je more kroz potamnjelo okno. Odjednom je s tamne palube odozgor mimo njezine o#i proialo ljudsko tijelo. Palo je tako brzo u tamnu vodu da nije bila sigurna to je to moda je to bio #ovjek nije mogla re i. &ekala je da odozgo #uje kakav povik onaj uvijek strani povik: &ovjek pao u more ali tog nije bilo. Gore na brodu sve je utjelo sve je utjelo u moru. Djevojka je pomislila da je brodska posada bacila u more sveanj sme a, i trenutak kasnije legla je na leaj.

brodolom lady alice

Idu e jutro bilo je Tarzanovo mjesto prazno. Gospo%ica Strong

bila je malko radoznala, jer bi gospodin Caldwell uvijek po#ekao da moe doru#kovati s njom i majkom. Dok je kasnije sjedila na palubi, Thuran zaustavio se da s njom izmijeni nekoliko ugodnih rije#i. Kao da je bio izvrsno raspoloen i bio je izvanredno ljubazan. Kad je poao dalje, gospo%ica Strong pomislila je kako je Thuran divan #ovjek. Dan je prolazio vrlo polako. Nedostajalo joj je mirno drutvo gospodina Caldwella u njem bilo je neto to je djevojka odmah zavoljela. Govorio je tako zanimljivo o mjestima koja je vidio narodima i njihovim obi#ajima o divljim zvijerima. I nekako je uvijek pravio smijene i napadne usporedbe izme%u divljih ivotinja i civiliziranih ljudi, tako da se ispoljavalo prili#no poznavanje onih prvih, kao i otra, iako malko podrugljiva ocjena posljednjih. Kad se Thuran popodne ponovo zaustavio da s njom pro#avrlja, ona je pozdravila ovaj prekid u jednoli#nosti dana. Ali po#ela se ozbiljno zabrinjavati to se gospodin Caldwell ne pojavljuje. Nekako je taj nestanak neprestano povezivala s onim to je prolu ve#er vidjela, kad je tamni predmet pao mimo okna njezine kabine u more. Tada je taj predmet napomenula Thuranu. Je li on danas vidio gospodina Caldwella? Nije. Zato? Nije doru#kovao kao i obi#no, a od ju#er ga uop e nisam vidjela tuma#ila je djevojka. Thuran je bio izvanredno zabrinut. Nisam imao tu radost da prisno poznajem gospodina Caldwella napomenuo je. Me%utim, #inio se potovanja

vrijedan #ovjek. Je li mogu e da je neraspoloen, te je ostao u kabini? To ne bi bilo #udno. Ne bi prihvati djevojka to ne bi bilo #udno, dakako. Ali ja nekako imam onaj glupi enski predosje aj da s gospodinom Caldwellom nije sve u redu. To je vrlo neobi#an osje aj kao da znam da nije na brodu. Thuran se ugodno nasmijao. Zaboga, draga gospo%ice Strong rekao je a gdje bi onda mogao biti? Nismo dane i dane vidjeli kopno. Dakako, to je smijeno priznala je. A zatim je dodala: Ali ne u se vie zabrinjavati. Idem pogledati gdje je gospodin Caldwell i dala je znak konobaru koji je prolazio. To e biti tee nego misli, draga djevojko, mislio je Thuran, ali glasno je rekao: Tako i treba. Molim vas, prona%ite gospodina Caldwella rekla je konobaru. I recite mu da su mu prijatelji mnogo zabrinuti zbog njegove odsutnosti. Vi mnogo volite gospodina Caldwella? upitao je Thuran. Mislim da je sjajan odgovorila je djevojka. I mama ga je vrlo zavoljela. On je #ovjek s kojim se osje a potpuno siguran ne moe a da nema povjerenja u gospodina Caldwella. Trenutak kasnije vratio se konobar rekavi da gospodin Caldwell nije u kabini. Ne mogu ga prona i, gospo%ice Strong, i oklijevao je saznao sam da no as nije spavao. Mislim da bi bilo najbolje da stvar prijavim kapetanu. Svakako uskliknula je gospo%ica Strong. I ja u po i kapetanu. To je strano! Znam da se dogodilo neto strano. Moji predosje aji ipak me nisu prevarili. Vrlo prestraena mlada ena i uzbu%eni konobar stupili su nekoliko trenutaka kasnije pred kapetana. On je tiho sasluao ono to su mu ispri#ali a na licu razabirao mu se izraz zabrinutosti kad mu je konobar rekao da je nestalog putnika traio na svakom mjestu na brodu gdje bi se putnik mogao na i. Jeste li sigurni, gospo%ice Strong, da ste vidjeli kako je sino s broda palo tijelo? upitao je. U to ni malo ne sumnjam odgovorila je. Ne mogu re i da je bilo ljudsko tijelo nije bilo povika. Moda je to bilo samo ono to sam i mislila gomila otpadaka. Ali ako se gospodin

Caldwell ne prona%e na brodu, uvijek u vjerovati da sam ba njega vidjela kako pada mimo mojega okna. Kapetan je odmah naredio da se potpuno pretrai cijeli brod, od pramca do krme nijedan zakutak ni pukotina ne smiju se izostaviti. Gospo%ica Strong ostala je u kabini i #ekala kako e se zavriti ta pretraga. Kapetan je postavljao mnoga pitanja, ali mu ona nije mogla re i nita drugo nego to je sama vidjela za njihova kratkog poznanstva na brodu. Prvi put odjednom je shvatila koliko joj je zapravo malo gospodin Caldwell ispri#ao o sebi ili svom prolom ivotu. Samo je znala da se rodio u Africi i da je odgojen u Parizu, a i tu mravu obavijest dobila je samo zato to se za#udila da on, kao Englez, govori engleski s tako izrazitim francuskim naglaskom. Je li ikad pri#ao o kakvim neprijateljima? upitao je kapetan. Nije. Je li poznavao druge putnike? Samo dok je bio sa mnom susre u i ih slu#ajno kao suputnike. Ovaj... je li on, po vaem miljenju, gospo%ice Strong, moda previe pio? Ne znam je li uop e pio svakako nije pio do pola sata prije nego sam vidjela kako ono tijelo pada u more odgovorila je jer sam do onda s njim bila na palubi. To je vrlo #udno napomenuo je kapetan. Meni se nije #inio kao #ovjek koji bi se onesvjetavao, ili tako to. A #ak da se i jest jedva je vjerojatno da bi bio pao preko ograde pao bi na palubu. Ako nije na palubi, gospo%ice Strong, bio je ba#en u more a #injenica to niste #uli povika vodi do pretpostavke da je bio mrtav prije nego to je otiao s palube umoren. Djevojka je zadrhtala. Puni sat kasnije prvi se oficir vratio da izvijesti o ishodu pretrage. Gospodin Caldwell nije na brodu, gospodine rekao je. Bojim se da je neto ozbiljnije nego nesretan slu#aj, gospodine Brently napomenuo je kapetan. Molim vas da li#no i vrlo paljivo pregledate stvari gospodina Caldwella, da se utvrdi ima li ikakva povoda samoubojstvu, ili umorstvu proreetajte sve do dna.

 Razumijem, gospodine! odgovori gospodin Brenlty i po%e u Tarzanovu kabinu. Hazel Strong bila je zaprepatena. Dva dana nije izlazila iz kabine, a kad se napokon usudila izi i na palubu, bila je vrlo blijeda, s velikim, tamnim kolobarima ispod o#iju. Bila ona budna ili spavala, neprekidno joj se #inilo da vidi kako pada ono tamno tijelo, brzo i tiho, u hladno, mrko more. Ubrzo poto se prvi put poslije tragedije pojavila na palubi, Thuran joj se pridruio s mnogo izraza ljubazne zabrinutosti. O, to je to strano, gospo%ice Strong govorio je. Ne mogu se toga osloboditi. Niti ja dodala je djevojka umorno. Osje am da se mogao spasiti, samo da sam povikala. Ne smijete sebi predbacivati, draga gospo%ice Strong uvjeravao ju je Thuran. To nije nikako bila vaa pogreka. I drugi bi u#inili isto to ste u#inili vi. Tko bi rekao, ako neto pada u more, da je to #ovjek? Niti bi ishod bio druk#iji da ste povikali. Neko bi vrijeme sumnjali u ono to pri#ate, mislili bi da je to enska tlapnja, uzrujanost da ste navaljivali, a bilo bi ga i prekasno spaavati jer prolo bi dosta vremena dok bi brod zaustavili, spustili #amce i odveslali natrag milje daleko trae i nepoznato mjesto gdje se dogodila tragedija. Ne, ne smijete sebi nita predbacivati. Vi ste za jadnog gospodina Caldwella u#inili vie nego ijedan od nas vama je jedinoj nedostajao. Vi ste zahtijevali da ga se potrai. Djevojka nije mogla a da se ne osje a zahvalna za te ljubazne i ohrabruju e rije#i. On je #esto bio s njom gotovo neprestano na tom putovanju i ona ga je sve vie voljela. Thuran je saznao da je ta lijepa gospo%ica Strong iz Baltimorea i da je ameri#ka nasljednica a i ina#e vrlo bogata djevojka, i s izgledima za budu nost od kojih mu je posve ponestajao dah, a kako se tim ugodno zabavljao ve i dio vremena, #udo je to je uop e disao. Thuran bio je namjeravao, poto je nestao Tarzan, da se skine s broda u prvoj luci na koju nai%u. Ta nema li u depu ba ono zbog #ega je stupio na ovaj brod? Nita ga vie tu ne zadrava. Ne moe se vratiti na kontinent dovoljno brzo da sjedne na prvi ekspres koji bi ga doveo u njegovu zemlju.

Ali sad se nametala druga misao te je njegove druge nakane brzo potiskivala u pozadinu. Ne moe dizati nos na ono ameri#ko bogatstvo, a ni vlasnica nije nita manje privla#ljiva. Ta ona bi bila senzacija u mojoj zemlji! A i on bi bio pomo u njezina nasljedstva. Poto je Thuran profu kao nekoliko milijuna dolara, toliko mu se dopao taj poziv da je nastavio put sve do Capetowna, gdje se odjednom sjetio da ima hitna posla koji e ga ondje zadrati neko vrijeme. Gospo%ica Strong rekla mu je da e ona i majka ondje posjetiti maj#ina brata nisu se odlu#ile o duljini boravka, koji e po svoj prilici trajati mjesece. Ona je bila ushi ena kad je #ula da e i Thuran boraviti ondje. Nadam se da emo i dalje odravati poznanstvo napomenula je. Morate posjetiti mamu i mene #im se smjestimo. Thuran je bio ushi en tim prijedlogom, a nije ni oklijevao da to izrazi. Gospo%a Strong nije o njem imala tako visoko miljenje kao k i. Ne znam zato mu ne bih vjerovala rekla je jednog dana Hazel, kad su o njem raspravljali. &ini se savren gospodin u svakom pogledu, ali katkad ima neto u o#ima prolazan izraz koji ja ne mogu opisati, ali zbog kojega se, kad ga vidim, osje am nekako neobi#no. Djevojka se nasmijala. Ti si #udna, draga mama odgovorila je djevojka. Moda jesam, ali mi je ao to umjesto njega nemamo u drutvu gospodina Caldwella. To je i meni ao doda djevojka. Thuran je postao #est gost u domu ujaka Hazele Strong u Capetownu. Njegova panja bila je vrlo izrazita, ali tako ta#no smiljena da se ispuni svaka djevoj#ina elja da je ova sve vie i vie o njemu zavisila. Treba li ona ili njezina majka ili kakva ro%akinja pratioca treba li da se izvri kakva mala prijateljska usluga? Prijazni i promu urni Thuran bio je uvijek na raspolaganju. Njezin ujak i njegova obitelj zavoljeli su ga zbog neumorne udvornosti i spremnosti da pomogne. Thuran postao je neophodan. Napokon, osje aju i da je doao pravi #as, on je

Hazel zaprosio. Gaspo%ica Strong se lecnula. Nije znala to da kae. Nisam uop e mislila da me u tom smislu elite odgovorila mu je. Uvijek sam u vama gledala vrlo draga prijatelja. Ne u vam sad odgovoriti. Zaboravite da ste me zamolili da vam budem ena. Nastavimo kao i dosad a ja u vas neko vrijeme promatrati pod posve druga#ijim uglom. Moda u otkriti da mi je osje aj vie nego prijateljski. Sigurno je da nisam ni na trenutak pomislila da vas ljubim. To savreno zadovoljava Thurana. Duboko ali to se pourio, ali ljubi je tako dugo i tako odano da misli da svi to moraju znati. Prvi put kad sam vas vidio, Hazel govorio je zavolio sam vas. &ekat u, jer sam siguran da e ovako velika i #ista ljubav kao to je moja biti nagra%ena. Vano mi je samo da znam da ne ljubite nekoga drugoga. Ho ete li mi re i? Nikad u ivotu nisam bila zaljubljena odgovorila je ona, a on je tim bio zadovoljan. Te ve#eri na putu ku i kupio je parnu jahtu i na Crnom moru sagradio vilu od milijim dolara. Idu i dan Hazel Strong doivjela je jedno od najsretnijih iznena%enja u ivotu nala se licem u lice sa Janom Porter dok je ova izlazila iz draguljarnice. Zaboga, Jane Porter! uskliknula je. Odakle si to pala ovamo? Ta ne mogu vjerovati o#ima! O, zamisli! povikala je jednako za#u%ena Jane. A ja sam troila arke i arke papira da ti sve to bolje opiem, misle i da si u Baltimoreu! Tko bi to o#ekivao! I jo jednom zagrli svoju prijateljicu i poljubi je nekoliko puta. Kad su jedna drugoj sve protuma#ile, Hazel je saznala da je jahta lorda Tenningtona pristala u Capetownu na najmanje tjedan dana, a poslije toga e nastaviti putovanje ovaj puta uz Zapadnu obalu pa natrag u Englesku gdje u se zaklju#ila je Jane udati. To se onda jo nisi udala? upitala je Hazel. Jo nisam odgovorila je Jane, da onda doda, kao neto sporedno: eljela bih da je Engleska milijun milja odavde. Izmjenjivali su se posjeti izme%u jahte i Hazelinih ro%aka. Uprili#ivale su se ve#ere i izleti u okolicu kako bi se pozabavili posjetioci. Thuran je u svakoj prilici dobro doao kao gost. On je

i sam priredio ve#eru za tu skupinu i uspio se ulaskati lordu Tenningtonu mnogim sitnim gostoprimstvima. Thuran je #uo kako je pala primjedba o ne#emu to bi moglo uslijediti iz ovog neo#ekivanog posjeta jahte lorda Tenningtona, a on je elio da se i s njim ra#una. Jednom kad je bio nasamo s Englezom iskoristio je tu priliku da posve jasno kae kako e se njegove zaruke s gospo%icom Strong objaviti #im se vrate u Ameriku. Ali nemojte o tom nikome govoriti, dragi Tenningtone nikome. No da, razumijem vas ja, moj dragi #ovje#e odgovorio je Tennington. Ali treba vam #estitati kolosalna djevojka, znate kolosalna. Doao je idu i dan. Gospo%a Strong, Hazel i Thuran bili su gosti lorda Tenningtona na jahti. Gospo%a Strong pri#ala im je koliko je uivala u posjetu Capetownu, i kako ali to zbog pisma to ga je upravo primila od baltimorskog odvjetnika mora skratiti svoj posjet. Kad plovite? upitao je Tennington. Prvi dan tjedna, mislim odgovorila je. Doista? uskliknuo je Thuran. Vrlo se radujem. Jer i ja se moram odmah vratiti, pa u imati #ast da vas pratim i budem vam na slubu. To je lijepo od vas, monsieur Thuran odgovori gospo%a Strong. Svakako e nam biti drago da se stavimo pod vau zatitu. A na dnu srca bila joj je elja da pobjegnu to dalje od njega. Nije znala zato. Borami! uzviknu lord Tennington trenutak kasnije. Kolosalna ideja! Da, Tenningtone, svakako rekao je Clayton. To mora biti kolosalna ideja ako je tvoja, ali kakva je? Da plovimo u Kinu preko Junog pola? O, sluaj, Claytone odvrati Tennington ne treba da si tako grub samo zato to taj izlet nisi preporu#io ti glumio si neotesanca cijelim putem. Ne, moj gospodine nasstavljao je to i jest kolosalna ideja, a vi ete svi priznati. A ta je da gospo%u Strong i gospo%icu Strong, a i Thurana, ako ho e, sve zajedno povezemo do Engleske jahtom. Ta nije li to izvanredno?

 Oprosti mi, Tenny, staro mom#e povika Clayton. To je svakako izvanredna ideja ja u to nikad ne bih sumnjao. Jesi li posve siguran da je originalna, ha? I otplovit emo prvi dan tjedna ili bilo koji drugi dan ako vam odgovara, gospo%o Strong zaklju#io je velikoduni Englez kao da se sve uredilo osim datuma kad e isploviti. Zaboga, lorde Tenningtone, #ak nam niste dali priliku da vam se zahvalimo, a jo manje da se odlu#imo ho emo li mo i prihvatiti va plemeniti poziv rekla je gospo%a Strong. No, pa valjda ete po i odgovori Tennington. Bit e vam zabavno kao i na bilo kojem putni#kom brodu, i bit e vam jednako udobno. A osim toga mi vas svi elimo, i nije#an odgovor ne primamo. I tako je ure%eno da plove idu i ponedjeljak. Kad su ve dva dana plovili, djevojke su sjedile u Hazelinoj kabini i promatrale neke fotografije koje je ona snimila u Capetownu. Tu su bile sve slike koje je snimila otkako je otila iz Amerike, pa su djevojke u njima uivale. Jane je mnogo pitala a Hazel je odgovarala pravom bujicom napomena i objanjenja o razli#itim prizorima i ljudima. A ovdje je rekla je odjednom ovdje je mukarac kojega poznaje. Jadni #ovjek, toliko sam te puta o njemu eljela pitati, ali kad smo god bile zajedno nisam bila kadra o tom misliti. Drala je tu kopijicu tako da Jane nije vidjela lice #ovjeka. Zvao je John Caldwell nastavljala je Hazel. Sje a li ga se? Rekao je da se s tobom sreo u Americi. On je Englez. Ne sje am se imena odgovori Jane. Da vidim sliku. Jadni #ovjek nestao je s broda na putu prema obali rekla je dok je sliku pruala Jani. Nestao s... Ta, Hazel, Hazel... ne govori mi da je mrtav... da se utopio u moru! Hazel! Zato ne kae da se ali? I prije nego to ju je mogla uhvatiti, Jane Porter je pala na pod onesvijetena. Poto je Hazel prizvala svoju drugaricu svijesti, sjedila je i gledala je neko vrijeme prije nego to je progovorila. Nisam znala, Jane rekla je Hazel zbunjeno da gospodina Caldwella poznaje tako prisno da te njegova smrt moe toliko zaprepastiti.

 John Caldwell? pitala je gospo%ica Porter. Valjda mi ne e re i da ne zna tko je taj #ovjek, Hazel? No da, Jane. Znam savreno dobro tko je on zvao se John Caldwell. Bio je iz Londona. O, Hazel, eljela bih da to mogu vjerovati stenjala je djevojka. eljela bih da to mogu vjerovati, ali te su crte tako duboko urezane u moje pam enje i srce da bih ih prepoznala bilo gdje na svijetu izme%u tisu u drugih koje bi se mogle #initi istovetne svim drugima, ali ne meni. to to misli, Jane? povikala je Hazel, sad posve uzbu%ena. Ta tko je to onda, to misli? Ne mislim, Hazel. Znam da je to slika Tarzana-majmuna. Jane! Ne varam se. 0, Hazel, jesi li sigurna da je mrtav? Ne vara li se moda? Mislim da se ne varam, draga odgovorila je Hazel alosno. eljela bih da mogu vjerovati da se ti vara, ali mi pada na pamet stotinu sitnica koje mi onda, dok sam mislila da je on John Caldwell iz Londona, nisu zna#ile nita, a sad potkrepljuju ono to ti kae. Rekao je da se rodio u Africi a odgojio u Francuskoj. Da, to je istina tupo je promrmljala Jane Porter. Prvi oficir, koji mu je pretraio prtljagu, nije pronaao nita to bi utvrdilo identitet Johna Caldwella iz Londona. Gotovo sve to mu je pripadalo bilo je napravljeno ili kupljeno u Parizu. Sve to je nosilo inicijale bilo je obiljeeno ili samo sa T ili sa J. C. T.. Mislili smo da putuje incognito pod svoja prva dva imena da J. C. zna#i John Caldwell. Tarzan-majmun uzeo je ime Jean C. Tarzan rekla je Jane istim tupim glasom. Ali on je mrtav! O Hazel, to je strano! Umro je posve sam u tom stranom oceanu! Nevjerojatno je da bi hrabro srce prestalo kucati da su one jake miice zauvijek mirne i hladne! Da je on, koji je bio oli#enje ivota i zdravlja i muke snage plijen sluzavih, puzavih stvorenja, da... ali dalje nije mogla nastaviti, pa je, zastenjavi zakopala glavu u ruke i jecaju i pala na pod. Gospo%ica Porter bila je bolesna nekoliko dana, i nije htjela vidjeti nikoga osim Hazel i vjerne Esmeralde. Kad je napokon dola na palubu, sve je zapanjila ona alosna promjena koja se

u njoj zbila. Vie nije bila ona #ila, ivahna ameri#ka ljepotica koja je o#aravala i ushi ivala sve one s kojima je dolazila u dodir. Sad je bila vrlo mirna i alosna djevojka s izrazom beznadne sjete koju je samo Hazel shva ala. Cijela skupina #inila je sve da je razveseli i zabavi, ali nita nije koristilo. Katkad bi veseli lord Tennington izmamio kakav blijedi smijeak, ali bi ve im dijelom sjedila irom otvorenih o#iju i gledala na more. Poto je Jane Porter oboljela, jedna nesre a za drugom kao da su ugroavale jahtu. Najprije se pokvario jedan motor pa su plutali dva dana dok ga nisu nekako popravili. Onda je iznenada udario vjetar koji je pomeo sve s palube to nije bilo u#vr eno. Kasnije potukla su se dva mornara na prednjem katelu, tako da je jedan zadobio teku ranu noem, a drugoga morali su okovati. A onda je, poslije svega toga, jedne no i pao prvi oficir u more te se utopio prije nego je mogla sti i pomo . Jahta je kruila oko tog mjesta deset sati, ali se nije vidio nikakav trag tom #ovjeku otkako je nestao s palube i dospio u more. I posada i gosti bili su neraspoloeni i potiteni poslije tih nesre a. Svi su predosje ali da dolazi jo i gore, a napose pomorci, koji su se sje ali svakakvih stranih znakova i opomena koje su se zbile na po#etku putovanja a koje su sad tuma#ili kao vjesnike grdne i uasne tragedije. I nije trebalo da ti zloguki proroci dugo #ekaju. Drugu no otkako se oficir utopio, jahtica se odjednom potresla od pramca do krme. Oko jedan sat izjutra dolo je do uasnog udarca koji je dremovne goste i posadu izbacio s leaja i postelja. To krhko plovilo snano je zadrhtalo. Nagnulo se na desni bok. Strojevi su se zaustavili. Jedan #asak jahta je leala s palubama pod kutom od #etrdeset i pet stupnjeva a onda je, sa mrzovoljnim, prodornim zvukom, kliznula natrag u more i ispravila se. Odmah su mukarci pojurili na palubu, a tik za njima ile su ene. Iako je no bila obla#na, bilo je malo vjetra i valova, a nije bilo ni previe tamno, tako da se upravo s lijeve strane pramca mogla razabrati neka crna gromada koja je plutala u vodi. Olupina bilo je kratko tuma#enje oficira na strai. Odmah se strojar pourio na palubu da potrai kapetana. Onaj komad koji smo stavili na glavu cilindra prsnuo je, gospodine javio je i voda brzo ulazi na lijevoj strani pramca.

Trenutak kasnije izjuri odozdo mornar. Zaboga! povikao je. Cijelo prokleto dno mu je proderano. Ne moe plutati ni dvadeset minuta. Ku! zagrmi Tennington. Gospo%e, si%ite i pokupite neto svojih stvari. Moda nije tako loe, ali moda emo morati u #amce. Bolje da smo pripremni. Po%ite odmah, molim vas. A vi, kapetane Jerrolde, poaljite, molim vas, dolje sposobna #ovjeka da ta#no ustanovi tetu. Me%utim predloio bih da opskrbite #amce.

U #amcu s Janom Porter bila su tri mornara, Clayton i Thuran ali dokle joj je oko sezalo nita nije prekidalo stranu jednoli#nost te vodene pustoi bili su sami u #am#i u na irokom Atlantiku.

Mirni, tihi glas vlasnika u#inio je mnogo da osokoli cijelu skupinu, pa su se trenutak kasnije svi bavili onim dunostima koje im je on predloio. Do vremena kad su se gospo%e vratile na palubu brza opskrba #amaca bila je gotovo dovrena, a trenutak kasnije oficir koji je bio otiao dolje vratio se da dade izvjetaj. Ali njegovo miljenje bilo je jedva potrebno da stisnutu skupinu mukaraca i ena uvjeri da dolazi kraj Lady Alice. No, gospodine? pitao je kapetan kad je oficir oklijevao. Ne bih elio uplaiti dame, gospodine rekao je taj ali ne moe plutati ni desetak minuta, po mom miljenju. Ima rupu da bi se kroz nju mogla protjerati debela krava, gospodine. Ve je pet minuta Lady Alice brzo tonula na pramcu. Krma je strila u zrak, te je bilo vrlo teko stajati na palubi. Na brodi u bila su #etiri #amca, i svi su bili natovareni i oprezno sputeni. Dok su brzo veslali od unesre enog brodi a, Jane Porter okrenula se da ga jo jednom pogleda. Upravo tada za#u se prasak i zlokobna tutnjava i udaranje iz sredine broda strojevi su se pomakli te su jurili prema pramcu i na putu trgali zidove i pregrade krma se brzo podizala. Na trenutak #inilo se kao da je brodi zastao okomito je virio iz njedara oceana, a zatim je brzo naglavce uronio u valove. U jednom od #amaca hrabri je lord Tennington obrisao suzu iz oka, nije vidio kako cijelo bogatstvo propada zauvijek u more, nego drag, lijep prijatelj kojega je ljubio. Napokon nesta duge no i, te tropsko sunce osvijetli uzbibanu vodu. Jane Porter nemirno je zadrijemala a jarko je sunce, koje joj je udarilo u lice, probudi. Pogleda oko sebe. U #amcu s njom bila su tri mornara, Clayton i Thuran. Zatim je potraila druge #amce, ali dokle joj je oko sezalo nita nije prekidalo stranu jednoli#nost te vodene pustoi bili su sami u #am#i u na irokom Atlantiku.

natrag u primitivnost

Kad je Tarzan pljusnuo u vodu, prvi mu je poriv bio da otpliva

od broda i opasnosti od vijaka. Znao je kome ima zahvaliti za svoju sadanju nevolju, pa je, dok je leao u moru i odravao se samo blagim pokretima ruku, tek alio to ga je tako lako pobijedio Rokoff. Tako je leao neko vrijeme promatraju i sve dalja i sve manja svjetla parobroda, a da mu nije ni jednom palo na pamet da zove u pomo . Nije nikad u svom ivotu zvao u pomo , pa nije #udno to na to ni sad nije pomislio. Uvijek se oslanjao na svoju hrabrost i snalaljivost, a poslije Kale nikoga nije ni bilo tko bi mu mogao pomo i. A kad mu je palo na pamet, bilo je prekasno. Tarzan je mislio da postoji vjerojatnost od jedan naprama stotinu tisu a da e ga pokupiti, a jo manja vjerojatnost da e dospjeti do kopna, pa je zato odlu#io da te male vjerojatnosti spoji i polako pliva prema obali moda joj je brod bio blie nego to je on i znao. Zamasi su mu bili duga#ki i laki trebat e mnogo sati prije nego oni golemi mii i po#nu osje ati umor. Dok je plivao, vode i se zvijezdama, prema istoku, osje ao je teinu cipela, pa ih je zato skinuo. Zatim je skinuo i hla#e, a u isto vrijeme bio bi skinuo i kaput, ali ga nije zbog dragocjenih spisa u depu. Da se uvjeri da su jo ondje, turio je ruku da popipa, i na svoje zaprepatenje vidio je da su nestali. Sad je uvi%ao da je neto ve e no to je puka osveta nagnalo Rokoff a da ga baci s broda taj se #ovjek nekako do#epao spisa koje mu je Tarzan oteo u Bou Saadi. Majmun-#ovjek tiho opsova i spusti kaput i koulju u Atlantik. Naskoro je svukao i preostalu odje u, te je plivao lako i nesmetano prema istoku.

Od zore jedva da su poblijedjele zvijezde, kad se ravno u smjeru njegova plivanja pomolie nejasni obrisi niske crne mase. Nekoliko jakih zamaha dovede ga do nje to je bilo dno valovima isprane olupine. Tarzan se pope na nju po#inut e tu barem do dana. Nije ondje kanio ostati nezaposlen plijen gladi i e%e. Ako mora umrijeti, vie voli umrijeti na djelu, makar, samo pokuao da se spasi. More je bilo mirno, tako da se olupina samo blago, valovito njihala, to je umiruju e djelovalo na pliva#a koji nije spavao dvadeset sati. Tarzan-majmun savi se na skliskom drvetu olupine te doskora zaspi. Sun#ani ar probudi ga rano prije podne. Najprije je osjetio e%u, a kako mu se svjesnost vra ala e%a je dosegla razmjere prave muke. Ali trenutak kasnije zaboravio ju je od radosti to je skoro u isto vrijeme otkrio dvije stvari. Prva je bila masa krhotina koja je plutala uz #amac za spasavanje. Druga je bila nejasna, jedva uo#ljiva crta daleke obale koja se pokazivala na isto#nom obzorju. Tarzan je sko#io u vodu i oplivao olupinu da do%e do #amca za spasavanje. Svjei ga je ocean osvjeio koliko bi ga i gutljaj vode, tako da je obnovljenom snagom manji #amac dopremio do olupine, te ga je, poslije mnogo herkulskog napora, uspio navu i na klizavo dno broda. Ondje ga je ispravio i pregledao #amac je bio posve #itav, pa je trenutak kasnije plutao ravno niz olupinu. Zatim je Tarzan izabrao nekoliko komada krhotina koje e mu posluiti kao vesla, te je odmah dobro napredovao prema dalekoj obali. Kasno popodne stigao je toliko blizu da je mogao razabrati predmete na kopnu, ili obrise obalne crte. Pred njim je leao, kako se #inilo, ulaz u malu, sa svih strana zatvorenu luku. Onaj poumljeni dio na sjeveru bio mu je poznat. Je li mogu e da ga sudbina bacila na sam prag njegove drage dungle! Ali kad je pramac broda uao u luku rasprili su se i posljednji ostaci sumnje, jer ondje je pred njim, na onoj strani obale, pod sjenama praume, stajala njegova koliba koju je prije njegova ro%enja svojim rukama sagradio njegov ve davno pokopani otac, John Clayton lord Greystoke. Dugim zamasima snanih mii avih ruku pojurio je Tarzan #amcem prema drazi. Pramac je jedva dotakao obalu, a

majmun-#ovjek ve je sko#io na obalu srce mu je snano kucalo od radosti i ushita. Ta koliko su mu puta poznati predmeti dolazili na o#i koliba, draga, poto#i , gusta dungla, crna, neprodorna uma. Bezbrojne ptice arena perja divno cvije e na isprepletenim puzavcima padalo je u velikim petljama s gorostasnog drve a. Tarzan-majmun ponovo je doao u svoje, i da to sazna cijeli svijet, zabacio je mladu glavu i oglasio se divljim plemenskim izazovom. Trenutak vladala je dunglom tiina, a zatim je, tiho i neobi#no, doao odgovor duboka rika, izazov lava Nume. A s velike udaljenosti, nejasno, #uo se strani odgovor, urlanje majmuna. Tarzan je najprije otiao do potoka i utaio e%. Zatim se pribliio kolibi. Vrata su bila jo zatvorena i zakra#unana onako kako su ih ostavili on i D'Arnot. Podigao je kra#un i uao. Nita nije bilo poreme eno. Ondje je bio stol, postelja i mala koljevka koju je bio sagradio njegov otac police i ormari upravo onako kako su stajali dvadeset i tri godine upravo kako ih je bio ostavio prije skoro dvije godine. Kad je zadovoljio o#i, Tarzanovu panju po#e privla#iti njegov eludac glad je zahtijevala da po%e u potragu za hranom. U kolibi nije bilo ni#ega, a nije imao ni oruja. Ali na zidu visio je jedan stari konop od trave. Bio je mnogo puta prekinut i nanovo spleten, tako da ga je bio odbacio i na#inio bolji. Tarzan je elio no. No da, ako se ne vara, imat e ga, kao i koplje i strelice i lukove prije nego sunce drugi put za%e konopom e se za sve to pobrinuti, a me%utim njim mora pribaviti hrane. Namotao ga je paljivo, prebacio preko ramena i iziao i za sobom zatvorio vrata. Odmah kod kolibe po#injala je dungla, i Tarzan-majmun uroni u nju, oprezan i beuman jo jednom divlja zvijer koja lovi hranu. Neko se vrijeme drao tla, ali se napokon, budu i da nije naiao ni na kakav trag mesu, popeo na drve e. S prvim vrtoglavim zamahom od drveta na drvo obuze ga stara radost ivota. Uzaludno aljenje i tupa bol srca bila je zaboravljena. Sad ivi! Sad doista ima pravu sre u i savrenu slobodu! Tko da se vrati zaguljivim, opakim gradovima civiliziranog #ovjeka, kad velika prostranstva dungle pruaju mir i slobodu? On se ne e!

Kad je Numa sko#io, Horta se digao u zrak, izvan dosega njegovih panda, da zatim nestane u li u.

Dok je jo bilo svijetlo, Tarzan je dospio do napajalita uz neku rijeku u dungli. Tu je bio gaz, pa su mnogo vjekova praumske ivotinje ovamo dolazile da piju. Ovdje se no u uvijek mogu na i ili Sabor ili Numa kako #u#e u gustom li u okolne dungle, #ekaju i antilopu. Tu je dolazio i vepar Horta da se napoji, a dolazio je i Tarzan-majmun da neto ubije, jer je bio vrlo gladan. u urio se na niskoj grani iznad traga. &ekao je jedan sat. Bivalo je sve tamnije. S jedne strane gaza, u najgu oj dungli, #uo je pritajeni um jastu#astih stopala i trljanje golema tijela o visoku travu i isprepletene puzavce. Samo Tarzan mogao je #uti i razumjeti to je bio lav Numa, na istom poslu kao i on. Tarzan se nasmijei. Tada za#u kako se neka ivotinja oprezno tragom pribliuje napajalitu. Trenutak kasnije, pa ju je ugledao bio je to vepar Horta. Evo slasna mesa Tarzanu su ile sline. Trava gdje je Numa leao sad je bila tiha zlokobno tiha! Horta je proao ispod Tarzana jo nekoliko koraka pa e biti u dosegu Numina skoka. Tarzan je mogao zamisliti kako se o#i staroga Nume sjaje kako ve udie zrak da strano zari#e, tako da se plijen uko#i od straha onaj kratki trenutak izme%u skoka i uranjanja stranih kolja#a u kosti koje e se lomiti. Ali dok se Numa skupljao, tanak konop poletio je zrakom s niske grane oblinjeg drveta. Petlja je pala na Hortin vrat. Nasta straan rokot, cvil, i Numa vidje kako se njegov plijen vu#e natrag po tragu, a kad je on sko#io Horta se digao u zrak, izvan dosega panda, da zatim nestane u li u. Podrugljivo lice gledalo je odozgo i smijalo se Numi. Numa je zarikao. Ljutit, pun prijetnje, gladan, kora#ao je tamo-amo ispod podrugljivog majmuna-#ovjeka. Sad se zaustavio pa je, podigavi se na stranje noge, otrio goleme pande na kori drveta na kojem je bio njegov neprijatelj, i derao tako velike komade kore, da se pokazivalo bijelo drvo. Me%utim Tarzan je povukao uskoprcalog Hortu do sebe na granu. Snani prsti zavrili su posao to ga je po#ela petlja. Majmun-#ovjek nije imao no, ali priroda ga je opremila sredstvima da s drhtava boka plijena dere meso. Svjetlucavi zubi grizli su te#no meso dok je odozdo bijesni lav gledao kako drugi uiva ve#eru koju je on ve bio smatrao svojom.

Bilo je potpuno tamno kad se Tarzan nasitio. Alaj je bilo slasno! Nikad se nije potpuno privikao na upropateno meso koje su mu prire%ivali civilizirani ljudi, pa je na dnu njegova divljeg srca uvijek postojala tenja za toplim mesom netom ubijene ivotinje, i za bogatom, crvenom krvi. Obrisao je krvave ruke o sveanj li a, objesio ostatke lovine na rame i odnjihao se srednjom terasom ume prema kolibi. U isto vrijeme Jane Porter i William Cecil Clayton podigoe se od bogate ve#ere na Lady Alice, tisu e milja prema istoku, na Indijskom oceanu. Ispod Tarzana hodao je Numa, lav, a kad bi se majmun#ovjek udostojao pogledati dolje ugledao bi od vremena do vremena pogubne zelene o#i koje su ga slijedile kroz tamu. Numa sad nije rikao prikradao se poput sjene, ali ipak ni jednom nije zakoraknuo a da ga ne bi #ulo osjetljivo uho majmuna-#ovjeka. Tarzan se pitao ho e li ga slijediti do vrata kolibe. Nadao se da ne e, jer to bi zna#ilo da no u spava svijen u raljama drveta, a on bi vie volio travu na svojoj postelji u kolibi. Ali znao je drvo i najudobnije ralje, ako bi ba trebalo da preno i napolju. Stotinu puta u prolosti slijedila ga je ku i neka velika praumska ma#ka, i prisilila ga da se skloni na tom istom drvetu, dok je drugo raspoloenje ili jutarnje sunce nije uputilo dalje. Ali sad je Numa odustao da ga prati, pa se, ree i i ri#u i tako da ti se ledenila krv, ljutito okrenuo da trai drugu, laku ve#eru. I tako je Tarzan doao do kolibe bez pratnje, te se za nekoliko trenutaka zgr#io u pljesnivim ostacima onoga to je nekad bila trava. Tako je lako monsieur Jean C. Tarzan odbacio tanku kou umjetne civilizacije i sretno i zadovoljno utonuo u duboki san divlje zvijeri koja se dobro nahranila! A ipak bi ga da jedne ene bio zauvijek privezao uz onaj drugi ivot, i pomisao o divljem ivotu u#inio odurnom. Tarzan je spavao dugo idu e jutro, jer je bio vrlo umoran od poslova i napora duge no i i dana na oceanu i od lutanja po dungli, na kojem se posluio mii ima to su skoro dvije godine jedva imali posla. Kad se probudio, otr#ao je do potoka da se najprije napije. Zatim je sko#io u more te je plivao #etvrt sata. Potom se vratio u kolibu i doru#kovao Hortino meso. Poto je to

zavrio, zakopao je ostatak trupla u mekanu zemlju izvan kolibe za ve#eru. Jo jednom je uzeo konop i i#ezao u dunglu. Ovaj put lovio je #ovjeka. Danas je Tarzan traio oruje. Pitao se jesu li ene i djeca ostali u Mbonginu selu poto je kaznena ekspedicija s francuskog krstaa poubijala sve ratnike, osvetivi, kako su mislili, D'Arnotovu smrt. Nadao se da e ondje prona i ratnike, jer nije znao kako e dugo morati traiti ako je selo opustjelo. Majmun-#ovjek putovao je brzo umom te je oko podne stigao do mjesta gdje je bilo selo, ali na svoje razo#aranje vidio je da je dungla prerasla polja pisang-banana i da su slamom pokrivene kolibe propadale. Nije bilo traga #ovjeku. Penjao se naokolo po ruevinama oko pola sata, nadaju i se da e moda otkriti kakvo zaboravljeno oruje, ali mu traenje nije urodilo plodom, pa je nastavio putovati, slijede i uzvodno rijeku koja je tekla s jugoistoka. Znao je da je najvjerojatnije da e uz slatku vodu prona i kakvo drugo naselje. Dok je putovao, lovio je, kao to je lovio i sa svojim majmunima u prolosti, kako ga je Kala i u#ila loviti, tako da je preokretao istrunula stabla da prona%e kakve slasne kukce, penjao se visoko na drve e da na%e pti#ja jaja ili se bacio na kakva sitnog glodavca brzinom ma#ke. I druge stvari je jeo, ali to se manje pri#a o majmunovu jelu to bolje a Tarzan je ponovo bio majmun, isti onaj divlji, okrutni majmun kakvim ga je Kala odgojila i kakav je bio u svojih prvih dvadeset godina ivota. Od vremena do vremena nasmijeio bi se kad bi se sjetio kojega prijatelja to moda upravo u ovaj trenutak sjedi mirno, lijepo odjeven, u prostorijama izabranog parikog kluba ba kao to je i Tarzan sjedio prije nekoliko mjeseci. A onda bi se zaustavio, kao da se odjednom skamenio, jer je blagi povjetarac donosio u njegove osjetljive nosnice miris novog plijena ili golemog neprijatelja. Te no i spavao je daleko od svoje kolibe, dobro ukotvljen u ralje gorostasnog drveta, njiu i se stotinu stopa iznad tla. Ponovo se dobro najeo ovaj put mesa jelena Bare, koji je pao plijenom njegove brze petlje.

Rano sutradan nastavio je putovanje, uvijek slijede i tok rijeke. Tri dana traio je, dok nije doao do dijela dungle gdje nikad prije nije bio. Katkad bi na viem tlu uma bila mnogo rje%a, a na velikoj udaljenosti mogao je kroz drve e vidjeti lance visoka gorja, s velikom ravnicom. Tu, na otvorenom prostoru, bilo je nove divlja#i bezbrojnih antilopa i prostranih stada zebra. Tarzan je bio zatravljen on e na dugo vrijeme pohoditi taj novi svijet. Ujutro #etvrtog dana nosnice mu se odjednom iznenadie novim slabim mirisom. To je miris #ovjeka, ali #ovjeka koji je bio jo vrlo daleko. Majmun-#ovjek uzbudi se od radosti. Svako njegovo #ulo bilo je na oprezu dok se uljao pomi#u i se brzo kroz drve e, uz vjetar, u pravcu lovine. Uskoro je stigao to je bio samotan ratnik koji je stupao tiho dunglom. Tarzan je slijedio nablizu iza lovine, #ekaju i #istije mjesto da baci petlju. Dok je slijedio tog #ovjeka, koji nije ni sumnjao da ga netko lovi, nove misli su se nametale majmunu-#ovjeku misli koje su se rodile iz finijih utjecaja civilizacije, i iz njezinih okrutnosti. Palo mu je na pamet da civiliziran #ovjek rijetko ili nikada ne ubija svog blinjega bez neke isprike, ma kako slaba ona bila. Istina je, Tarzan je elio oruje od #ovjeka i njegove ukrase, ali je li potrebno, da mu ih oduzme, da ga lii i ivota? to je dulje o tom mislio, to mu je odurnija bivala pomisao da nepotrebno oduzima ivot. I tako se dogodilo, dok se nastojao odlu#iti to da u#ini, da su doli do #istinice kojoj je na drugom kraju lealo ogra%eno selo koliba-konica. Kad je ratnik izranjao iz ume, Tarzan je ugledao kako se utosme%a koa vijuga za njim kroz isprepletenu travu u dungli. To je bio lav Numa. I on je slijedio crnca. Onaj trenutak kad je Tarzan shvatio u kakvoj opasnosti se nalazi taj uro%enik njegov se stav prema prijanjem plijenu posve promijeni sad mu je bio blinji kojemu prijeti zajedni#ki neprijatelj. Numa se spremao na skok bilo je malo vremena da se usporede razli#iti na#ini ih odvagnu vjerojatni ishodi. A zatim se nekoliko stvari dogodi skoro u isto vrijeme lav je sko#io iz zasjede na crnca koji je odmicao Tarzan je povikao opomenu a crnac se okrenuo upravo na vrijeme da vidi kako se Numa zaustavio usred leta, zbog tanka konopa od trave kojega je petlja pala na njegov vrat.

Majmun-#ovjek djelovao je tako brzo da se nije mogao pripremiti da odoli napetosti i trzaju koji je velika Numina teina izvrila na konop, te se tako dogodilo da je Tarzan, iako je konop zadrao ivotinju prije nego su njezine jake pande zahvatile crn#evo meso, izgubio ravnoteu i sruio se na tlo ni est koraka od razbjenjele ivotinje. Poput strijele Numa se okrenu na ovog novog neprijatelja, pa je Tarzan-majmun, onako bez oruja, bio onaj trenutak blie smrti nego ikad prije. Spasio ga je crnac. Ratnik je odmah shvatio da svoj ivot duguje tom #udnom bijelcu, a isto je tako vidio da samo #udo moe oteti njegova spasioca onim divljim utim kolja#ima koji su se bili toliko pribliili njegovu vlastitom mesu.

Numa je pojurio na crnca, ali se zaustavio usred leta, zbog tankog konopa od trave kojega je petlja pala na njegov vrat. Kad se zaustavio, Tarzan je dvaput optr#ao oko stable i oko njega omotao konop i u#vrstio kraj.

Brzinom misli njegova se ruka, u kojoj je bilo koplje, trgnu natrag te isprui naprijed a snani ilavi mii i valjali su se pod sjajnom, kao ebanovina crnom koom. Ta#no prema cilju poletjelo je eljezom okovano oruje i proburazilo Numino vitko

tijelo od desne slabine do ispod lijevog ple a. Gadno vrisnuvi od bijesa i boli, ivotinja se sad okrenu ponovo prema crncu. Tuce koraka poao je, kad ga Tarzanov konop zaustavi zatim se ponovo okrenu na majmuna-#ovjeka, samo da osjeti bolni ubod kukaste strelice koja se zabola pola duine u drhtavo meso. Ponovo se zaustavio, a do tada je Tarzan dvaput optr#ao stablo velika drveta i oko njeg omotao konop i u#vrstio kraj. Crnac je vidio u #em je stvar, pa se nasmijeio, ali Tarzan je znao da se Numa mora brzo dokraj#iti prije nego oni jaki zubi prona%u i pregrizu tanki konop koji ga je zadravao. Trebalo je samo trenutak da dospije do crnca i izvu#e mu dugi no iz korica. Zatim je dao znak ratniku da nastavi odapinjati strelice u veliku zvijer, dok je on pokuavao da joj se priblii s noem. I tako, dok je jedan radio na jednoj strani, drugi se oprezno uljao na drugoj. Numa je bio bijesan. Mahnito je urlao, reao i gadno stenjao dok se podizao na stranje noge uzaludno pokuavaju i da dosegne najprije jednoga, a onda drugoga mu#itelja. Ali napokon je spretni majmun-#ovjek ugledao priliku, pa je navalio na ivotinjin lijevi bok iza jakog ple a. Golema ruka obuhvatila je utosme%i vrat i duga otrica utonula je jednom ta#no u srce. Zatim se Tarzan podigao. Crnac i bijelac pogledali su jedan drugome u o#i preko tijela ubijene ivotinje i crnac je u#inio znak mira i prijateljstva, a Tarzan-majmun odgovorio je jednako.

od majmuna do divljaka

Okraj s Numom bio je bu#an pa je buka privukla uzbu%enu

skupinu divljaka iz oblinjeg sela, te su trenutak poslije lavlje smrti tu dvojicu okruili vitki ratnici, crni kao ebanovina, koji su mahali rukama i brbljali tisu u pitanja koja su onemogu ila svaki pokuaj da se odgovori. A zatim dole su ene i djeca bili su neobuzdani i radoznali, a poto su vidjeli Tarzana pitali su vie nego ikada. Novi prijatelj majmuna-#ovjeka napokon ih je uspio prisiliti da ga sluaju, a kad je zavrio svoj govor mukarci i ene tog sela natjecali su se jedni s drugima da po#aste to #udno stvorenje koje je spasilo njihova #ovjeka i samo stupilo u borbu s divljim Numom. Napokon odveli su ga u selo, gdje su mu donosili darove, perad, koze i kuhanu hranu. Kad je pokazao njihovo oruje, ratnici su se pourili da donesu koplje, tit, strelice i luk. Njegov prijatelj poklonio mu je no s kojim je Tarzan ubio Numu. U selu nije bilo ni#ega to ne bi bio dobio, samo da je zatraio. Tarzan je mislio kako je to lake nego da je morio i robio da dobije ono to eli. Umalo da nije ubio ovog #ovjeka kojega nikad prije nije vidio a koji je sad svim primitivnim sredstvima o#itovao prijateljstvo i ljubav prema #ovjeku koji ga je htio ubiti. Tarzan-majmun se stidio. Odsad e barem, prije nego ljude ubija, promisliti da li oni to zasluuju. Na tu pomisao sjeti se Rokoffa. elio je da ga na nekoliko trenutaka ima u tamnoj dungli. On je #ovjek koji zasluuje da bude ubijen. I da je u taj trenutak vidio kako Rokoff uporno

nastoji da se dopadne lijepoj gospo%ici Strong, elio bi vie no ikad da mu odmjeri sudbinu koju zasluuje. Tarzanova prva no s divljacima bila je posve ena divljim orgijama u njegovu #ast. Gostili su se, jer su lovci bili donijeli antilopu i zebru kao trofeje svoje spretnosti, a popili su na litre slabog uro%eni#kog piva. Dok su ratnici plesali uz svjetlo vatre, Tarzana se ponovo dojmila simetrija njihovih tjelesa i pravilne crte lica nije bilo onih tupih noseva i debelih usnica tipi#nih za divljake Zapadne obale. Kad su bila smirena, lica mukaraca bila su inteligentna i dostojanstvena, a lica ena #esto lijepa. Za tog plesa majmun-#ovjek zamijetio je prvi put da neki mukarci i mnoge ene nose zlatne ukrase uglavnom glenja#e i narukvice velike teine, o#ito kovane. Kad je izrazio elju da pregleda jedan takav ukras, vlasnik ga je skinuo i navaljivao pomo u znakova da ga Tarzan primi kao poklon. Promotrivi poblie, majmun-#ovjek uvjerio se da je taj predmet od #istog zlata, te se iznenadio, jer je po prvi put vidio zlatne ukrase me%u Afrikancima, osim onih bezvrijednih nakita koje su oni to ive na obali kupili ili ukrali od Evropljana. Htio je upitati odakle im ta kovina, ali ga nisu razumjeli. Kad je ples zavren, Tarzan je dao znak da ih kani ostaviti, ali oni su ga gotovo zaklinjali da prihvati gostoprimstvo velike kolibe koju je poglavica samo njemu namijenio. Htio im je protuma#iti da e se vratiti ujutro, ali ga nisu shva ah. Kad je napokon otiao prema strani sela nasuprot vratima, jo su se vie pitali to namjerava. Tarzan je, me%utim, znao to #ini. U prolosti iskusio je one glodavce i gamad koja zaga%uje svako uro%eni#ko selo. Iako nije bio previe osjetljiv na takvo to, ipak je vie volio svjei zrak zanjihanog drve a nego zaguljivost kolibe. Uro%enici su ga slijedili do mjesta gdje je veliko drvo visilo nad ogradom. Kad je Tarzan sko#io na niu granu i nestao u li u, upravo kao to to #ini majmun Manu, povikali su od #u%enja. Pola sata zvali su ga da se vrati, ali kako im on nije odgovarao napokon su se tog okanili te su poli da legnu na strunja#e u kolibama.

Tarzan je prolazio umom dok nije pronaao drvo koje je odgovaralo njegovim primitivnim potrebama. Tu se savio, u velike ralje i odmah #vrsto zaspao. Idu e jutro spustio se u selo iznenada kako je prijanju ve#er bio nestao. Na trenutak uro%enici su se prepali i pobojali, ali kad su prepoznali svog sino njeg gosta pozdravili su ga povicima i smijehom. Taj dan pratio je skupinu ratnika do oblinje ravnice, na veliku lovu, i taj bijeli #ovjek pokazao je toliku spretnost u baratanju priprostim orujem da su ga jo vie potovali i divili mu se. Tjedne Tarzan je ivio sa svojim divljim prijateljima. Lovio je s njima bivole, antilope i zebre radi mesa a slonove radi bjelokosti. Ubrzo je nau#io njihov jednostavni govor, upoznao obi#aje i etiku njihova divljeg, primitivnog plemenskog ivota. Vidio je da nisu ljudoderi da gledaju s mrnjom i prezirom na ljude koji jedu ljude. Busuli, ratnik kojega je on bio pratio do sela, ispri#ao mu je mnoge plemenske legende kako je prije mnogo godina njegov narod doao s dalekog sjevera. Kako su jednom bili veliko snano pleme. I kako su ih lovci na robove toliko poubijali svojim pukama da su ostali ostaci ostataka nekad snanog velikog naroda. Lovili su nas kako se lovi divlja ivotinja govorio je Busuli. Nisu imali nikakve milosti. Kad nisu lovili robove, traili su slonovu kost, ali obi#no jedno i drugo. Ubijali su nam mukarce i otjerivali ene poput ovaca. Mi smo se protiv njih borili mnogo godina, ali nae strelice i koplja nisu mogli nadvladati one tapove to bljuju vatru i olovo i smrt na udaljenost koja viestruko nadmauje onu na koju na najsnaniji ratnik moe odapeti strelicu. Napokon, kad mi je otac bio mlad #ovjek, osvaja#i su doli ponovo, ali su ih nai ratnici ugledali izdaleka, pa je &ovambi, koji je onda bio poglavica, rekao svom narodu na skupi stvari i krene s njim da e ih on odvesti daleko na jug, dok ne na%u mjesto na koje plja#kai ne dolaze. I u#inili su kako im je on rekao. Nosili su sve svoje stvari uklju#ivi i mnogo slonovskih kljova. Hodali su mjesece i pretrpjeli neizrecive teko e i oskudice, jer su ve inom hodali gustom dunglom i

velikim planinama, ali napokon su stigli ovamo. Iako su poslali skupine da trae pogodnije mjesto, nisu ga nali. I plja#kai vas nisu nikad ovdje nali? upitao je Tarzan. Prije godinu dana mala skupina plja#kaa nabasala je na nas, ali smo ih otjerali poubijavi mnoge. Slijedili smo ih dane i dane, progonili smo ih kao divlje zvijeri, kakve su i bili, unitavaju i ih jednog po jednog, dok ih nije ostala samo a#ica, ali ti su nam pobjegli. Dok je Busuli govorio, igrao se tekom zlatnom narukvicom koja je okruivala sjajnu kou njegove lijeve ruke. Tarzanove o#i bile su na tom nakitu, ali misli su mu bile drugdje. Tada se sjeti pitanja koje je pokuao postaviti kad je prvi put doao do tog plemena pitanja koje oni onda nisu mogli shvatiti. Zaboravio je tako sitnu stvar kao to je zlato, jer je ve tjednima bio doista praiskonski #ovjek, ne brinu i se ni zato osim za svakidanje potrebe. Ali odjednom pogled na zlato pobudi uspavanu civilizaciju, a s tim dola je i elja za bogatstvom. Tu lekciju Tarzan je dobro nau#io za svog kratkog boravka u civilizaciji. Znao je da zlato zna#i silu i uitak. Pokazao je ukras. Odakle dolazi ta uta kovina, Busuli? upitao je. Crnac je pokazao prema jugoistoku. Mjesec dana hoda moda vie odgovorio je. Jesi li ti bio ondje? pitao je Tarzan. Nisam, ali neki ljudi bili su ondje prije mnogo godina, kad je moj otac jo bio mlad #ovjek. Jedna od skupina koje su pole da jo dalje trae plemenu smjetaj, kad se ono ovdje zaustavilo, naila je na #udan narod koji je nosio mnogo ukrasa od utog metala. Koplja su im imala vrke od njega, kao i strelice, i kuhali su u posudu na#injenom od kovine kao to je moja narukvica. Stanovali su u veliku selu, u kolibama sagra%enim od kamena i okruenim velikim zidom. Bili su vrlo divlji, navalili su i napali nae ratnike prije nego su i saznali da im je posao miroljubiv. Naih ljudi bilo je malo, ali su izdrali na vrhu stjenovita breuljka, dok se divlji ljudi nisu za sun#eva zalaza vratili u svoj opaki grad. Tada su nai ratnici sili s breuljka pa su, poto su s tjelesa ubijenih uzeli mnogo ukrasa od ute kovine, izili iz doline, i nitko se od nas vie nije vra ao. To su opaki ljudi niti su bijeli kao ti niti crni kao mi, nego su pokriveni dlakom kao

Bolgami, gorila. Da, to su vrlo zli ljudi, i &ovambi se radovao to je iziao iz njihove zemlje. A nije li tko iv od onih koji su bili s &ovambijem i vidjeli one #udne ljude i njihov divni grad? upitao je Tarzan. Vaziri, na poglavica, bio je tamo odgovorio je Busuli. On je tada bio vrlo mlad #ovjek, ali je pratio &ovambija, svoga oca. I tako je te no i Tarzan o tom ispitivao Vazirija, a Vaziri, koji je sad bio starac, re#e da treba dugo hodati, ali da nije teko prona i put. On ga se dobro sje a. Deset dana slijedili smo ovu rijeku koja te#e mimo nae selo. Putovali smo do njezina izvora, dok deseti dan nismo dospjeli do malena izvora daleko gore na padini visoke planine. U tom malom izvoru ra%a se naa rijeka. Sutradan preli smo vrh te planine pa smo na drugoj strani stigli do rje#ice koju smo slijedili dolje u veliku umu. Mnogo dana putovali smo uz zavojite obale rje#ice, koja je sad postala rijeka, dok nismo doli do velike rijeke u koju ona utje#e, i koja te#e posred velike doline. Zatim smo slijedili tu veliku rijeku do njezina izvora, nadaju i se da emo do i do otvorenije zemlje. Poslije dvadeset dana hoda, poto smo bili preli planinu i izili iz nae zemlje dospjeli smo do jo jedne planine. Uz nju slijedili smo veliku rijeku, koja se sad smanjila do rje#ice, dok nismo doli do spiljice blizu vrha planine. U toj spilji bila je majka te rijeke. Sje am se da smo ondje te no i logorovali i da je bilo vrlo hladno, jer je planina bila visoka. Sutradan odlu#ili smo da se popnemo na vrh planine i vidimo kakva je zemlja na drugoj strani. Ako vidimo da je bolja od one koju smo dotad proli, vratit emo se u nae selo i re i im da smo pronali najbolju zemlju na svijetu. I tako penjali smo se po liticama i dosegli vrh, a ondje smo, s ravna vrha planine, vidjeli, nedaleko ispod nas, plitku dolinu, vrlo usku. A na njenom kraju bilo je veliko selo od kamena, kojega je velik dio propao i sruio se.

Ostatak Vazirijeve pri#e bio je uglavnom isti kao i Busulijev. elio bih po i onamo i vidjeti taj #udni grad rekao je Tarzan i od divljih stanovnika dobiti neto te ute kovine.

 To je dug put odgovorio je Vaziri a ja sam starac, ali ako ho e po#ekati dok pro%e kino doba i rijeke se smanje uzet u nekoliko ratnika i po i s tobom. I Tarzan je s tim morao biti zadovoljan, iako bi on bio elio da po%e na put odmah sutradan ujutro bio je nestrpljiv poput djeteta. Tarzan-majmun zapravo je i bio dijete, ili praiskonski #ovjek, to je u neku ruku isto.

Dva dana kasnije mala skupina lovaca, koja se vratila u selo s juga, javila je da se na udaljenosti od nekoliko milja nalazi veliko stado slonova. Popevi se na drve e, oni su dobro vidjeli stado, u kojem je bilo i nekoliko velikih slonova, mnogo enki i mladih i odraslih mujaka kojih bi bjelokost bilo vrijedno imati. Ostatak dana i ve#eri proveli su spremaju i se na taj velik lov obnavljali su koplja, napunjali tobolce, na lukove metali nove tetive. I cijelo to vrijeme seoski #arobnjak prolazio je kroz tu zaposlenu gomilu dijele i razli#ite amajlije da se vlasnik zatiti od rana ih da sutradan ima sre u u lovu. Lovci su otili u zoru. Krenulo je pedeset vitkih, crnih ratnika, a usred njih, tanak i spretan poput kakva mladog umskog boga kora#ao je Tarzan-majmun, #ija se sme%a koa #udno isticala na crnini njegovih drugova. Po svemu osim po boji bio je jedan od njih. Njegovi ukrasi i oruje bilo je isto kao i njihovo govorio je njihovim jezikom smijao se i alio s njima i skakao i vikao na onom kratkom divljem plesu koji je prethodio njihovu odlasku iz sela u svakom pogledu divljak me%u divljacima. A ne treba ni sumnjati, da je sam sebe zapitao, da bi bio priznao kako je daleko srodniji tim ljudima i njihovu ivotu nego parikim prijateljima, kojih je vladanje u nekoliko kratkih mjeseci, poput majmuna, uspjeno oponaao. Ali mislio je o D'Arnotu, pa se zadovoljno nasmijeio i pokazao svoje jake bijele zube do#aravaju i sebi kakav bi bio izraz tog dotjeranog Francuza da ga je kojim slu#ajem ba tada vidio. Jadni Paul! Ponosio se to je iz svog prijatelja iskorijenio posljednje tragove divljatva. Kako sam brzo pao! mislio je Tarzan. Ali u srcu uop e nije mislio da je to pad nego je alio ona jadna stvorenja u Parizu, sapeta poput zarobljenika onim glupim odijelima i cijeli bijedni ivot pod nadzorom policajaca, da ne bi u#inili nita to nije posve umjetno i dosadno.

Nakon hoda od dva sata dospjee blizu mjesta gdje su dan prije vi%eni slonovi. Odande su se kretali vrlo mirno, trae i trag tih velikih ivotinja. Napokon pronali su dobro obiljeeni trag kojim je stado otilo prije tek nekoliko sati. Hodali su po tragu u jednoredu oko pola sata. Tarzan je prvi podigao ruku kao znak da je lovina blizu njegov osjetljivi nos opomenuo ga je da slonovi nisu daleko. Crnci su sumnjali kad im je rekao kako to zna. Po%ite sa mnom pozvao ih je pa emo vidjeti. Sa spretno u vjeverice sko#io je na drvo i hitro odbrzao na vrh. Jedan od crnaca slijedio ga je polako i paljivije. Kad je dospio na visoku granu uz majmuna-#ovjeka, ovaj mu je pokazao prema jugu, i ondje, na udaljenosti od nekoliko stotina metara, crnac je vidio kako se mnoga golema crna le%a njiu onamo-ovamo iznad visoke trave dungle. Pokazao je u tom pravcu lovcima, nazna#uju i prstima koliko je ivotinja mogao izbrojiti. Lovci su odmah krenuli prema slonovima. Crnac se s drveta pourio dolje, ali se Tarzan pribliavao na svoj na#in, lisnatim putem srednje terase. Nije ma#ji kaalj loviti divlje slonove primitivnim orujem. Tarzan je znao da to malo uro%eni#kih plemena ikad i pokuava, pa se vrlo ponosio to to #ini njegovo pleme ve se po#eo zamiljati #lanom te male zajednice. Dok se Tarzan kretao tiho kroz drve e, vidio je kako ispod njega ratnici puu u polukrugu prema slonovima koji jo nisu nita sumnjali. Napokon su doli na vidik tim velikim ivotinjama. Izabrali su dva velika slona pa se pedeset ljudi na znak podiglo s tla, gdje su leali skriveni, te su bacili teka ratna koplja na te dvije ivotinje. Ni jedno nije promailo. Dvadeset i pet kopalja ukopalo se u bokove svakoga od tih divova. Jedan se uop e nije makao s mjesta gdje je stajao kad ga je udario taj usov, jer su mu dva koplja, savreno naciljana, probila srce, te je pao naprijed na koljena i prevalio se na tlo bez borbe. Drugi, koji je stajao gotovo okrenut lovcima, nije bio tako dobro pogo%en, jer iako je svako koplje pogodilo ni jedno nije ulo u veliko srce. Jedan trenutak golemi mujak stajao je trube i od bijesa i boli, zvjeraju i naokolo o#icama da prona%e svoga mu#itelja. Crnci su se povukli u dunglu prije nego su ih

slabe o#i te grdosije ugledale, ali je sad slon razabrao um povla#enja, pa je s uasnim lomljenjem grmlja i granja pojurio u pravcu tog zvuka. Dogodilo se da ga je slu#aj nanio u smjeru Busulija, kojega je stigao tako brzo da se #inilo kao da taj crnac stoji na mjestu, a ne da bjei punom brzinom kako bi izbjegao sigurnoj smrti koja ga je proganjala. Tarzan je sve to vidio s granja oblinjeg drveta, pa je sad, poto je shvatio da mu je prijatelj u opasnosti pojurio prema razbjenjeloj ivotinji deru i se, nadaju i se da e je smesti. Ali je isto tako mogao i utjeti, jer je ivotinja bila gluha i slijepa na sve drugo osim na predmet svog bijesa, koji je uzalud tr#ao. I sad je Tarzan vidio da samo #udo moe spasiti Busulija. S istom onom ravnoduno u s kojom je jednom lovio upravo ovog #ovjeka bacio se na put slonu kako bi crnom ratniku spasio ivot. Jo je drao u ruci koplje, a kad je Tantor bio jo est ili osam koraka iza svojeg plijena, ilav bijeli ratnik pade kao s neba, gotovo ravno na njegovu stazu. S opakim trzajem slon zakrenu udesno da se rijei drskog neprijatelja koji je stao na put izme%u njega i njegove rtve. Ali nije ra#unao s munjevitom brzinom kojom su se oni #eli#ni mii i mogli pokrenuti i koja je mogla zbuniti i otriji vid no to je bio Tantorov. I tako je Tarzan, jo prije nego to je slon shvatio da mu je novi neprijatelj sko#io s puta, zario eljezom okovano koplje iza jakog ple a ravno u divlje srce, te se gorostasni debelokoac prevali mrtav do nogu majmuna-#ovjeka. Busuli nije vidio kako je spasen, ali je stari poglavica Vaziri vidio, a vidjelo je i nekoliko drugih ratnika, pa su sad zanosno klicali Tarzanu okupljaju i se oko njega i velike lovine. Kad je sko#io na golemo truplo i oglasio se onim #udnim izazovom kojim je objavljivao veliku pobjedu, crnci su uzmakli od straha, jer ih je podsje ao na okrutnog Bolgamija, kojega su se bojali upravo toliko koliko i Nume, lava. Ali sa strahom bilo je pomijeano i neko neobi#no priznanje prema ne#emu ljudskom #emu su oni pripisivali natprirodnu snagu. A kad je Tarzan spustio podignutu glavu i nasmijeio im se oni su se ohrabrili, iako nisu shva ali. I nikad nisu potpuno shvatili ovo #udno stvorenje koje je brzalo drve em kao i Manu,

a ipak je bilo na tlu vie kod ku e nego sami oni; koji je, osim boje, bio kao i oni, a ipak snaan kao njih deset, i potpuno sam prema najdivljijim stanovnicima divlje dungle. Kad su se okupili preostali ratnici, nastavili su lov prate i stado koje je uzmicalo. Ali jedva da su proli stotinu metara, kad iza njih, na velikoj udaljenosti, neto #udno zapucketa. &asak stajali su poput skupine kipova, napeto sluaju i. Zatim je Tarzan progovorio. Puke! rekao je. Napadaju na selo. Do%ite! povikao je Vaziri. Plja#kai su se vratili sa svojim ljudoderskim robovima po nau bjelokost i nae ene!

plja kai bjelokosti

Vazirijevi ratnici tr#ali su kroz dunglu u smjeru sela. Nekoliko

ih je minuta pucanje puaka opominjalo da se ure, ali su napokon pucnjevi jenjali, tako da se od vremena do vremena #uo po koji hitac, da onda sve utihne. I ovo posljednje nije bilo manje zlokobno od #arkanja puaka, jer je ovoj maloj skupini spasilaca zna#ilo samo jedno da je selo, onako bez prave obrane, ve podleglo napadaju mnogo ja#ih snaga. Lovci su na povratku prevalili malko vie od tri milje od pet koje su ih dijelile od sela, kad su se sreli s prvim bjeguncima koji su izbjegli pred kuglama i rukama neprijatelja. U toj skupini bilo je tuce ena, mladi a i djevojaka, i bih su tako uzbu%eni da su Vaziriju jedva mogli objasniti nevolju koja je zadesila njegov narod. Ima ih kao li a na drve u povikala je jedna ena pokuavaju i protuma#iti neprijateljevu snagu. Ima mnogo bijelaca i jo vie Manjuema, i svi imaju puke. Dopuzali su sve do sela prije nego to smo znali da se tu nalaze, a onda su, vi#u i, navalili na nas obaraju i mukarce i ene i djecu. Oni koji su mogli pobjegli su u svim smjerovima u dunglu, ali ih je jo vie bilo ubijeno. Ne znam jesu li zarobljavali samo su nas htjeli sve poubijati. Manjueme su nas grdile govore i da e nas, prije nego odu iz nae zemlje, sve pojesti da nam je to kazna zato to smo im prole godine poubijali prijatelje. Ja nisam mnogo #ula, jer sam brzo bjeala. Sad su nastavili hodati prema selu polake i opreznije, jer je Vaziri znao da je prekasno da se to spaava mogu se samo osvetiti. Na idu oj milji sreli su jo stotinu bjegunaca. Me%u

ovima bilo je mnogo mukaraca, pa se tako borbena mo skupine pove ala. Sad je nekoliko ratnika poslano u izvi%anje. Vaziri je ostao s glavninom, koja je napredovala u tankoj vrsti to se rairila u velikom luku kroz umu. Tarzan je hodao uz poglavicu. Tada se vrati jedan izvi%a#. Bio je na domaku sela. Svi su unutar ograde apnuo je. Dobro! re#e Vaziri. Navalit emo i sve ih poklati i spremio se da javi stroju da se zaustavi na rubu #istine, dok on ne pojuri prema selu a onda svi treba da ga slijede. &ekaj! opominjao ga je Tarzan. Ako ima i pedeset puaka unutar seoske ograde, odbit e nas i pomlatiti. Pusti me da sam odem drve em, tako da ih mogu vidjeti odozgo i izbrojiti ih, tako da znamo ima li smisla da navaljujemo. Bilo bi glupo izgubiti beskorisno i jednog #ovjeka, ako ima nade u uspjeh. Meni se #ini da moemo posti i vie lukavstvom nego silom. Ho e li me #ekati, Vaziri? Ho u odgovorio je stari poglavica. Idi! I tako je Tarzan sko#io u drve e i i#eznuo u smjeru sela. Kretao se opreznije nego obi#no, jer je znao da ga ljudi s pukama mogu dose i na drve u lako kao i na tlu. A kad je Tarzan-majmun prolazio kradomice ni jedno stvorenje u dungli nije se moglo kretati tako tiho ili tako potpuno izbje i vidu neprijatelja. Za pet minuta douljao se do velikog drveta koje je nadvisivalo ogradu na jednom kraju sela, i s te istaknute ta#ke gledao je dolje na divlju hordu. Nabrojio je pedeset bijelaca i procijenio da je pet puta toliko Manjuema. Ovi posljednji derali su pripremaju i se pred nosom bijelih gospodara, za odurnu gozbu to prati pobjedu u kojoj tjelesa ubijenih neprijatelja padnu u njihove uasne ruke. Majmun-#ovjek vidio je da bi bilo uzaludno napasti taj divlji #opor oboruan pukama i zabarikadiran iza zaklju#anih vrata sela, pa se zato vratio Vaziriju i savjetovao mu da po#eka, jer da on, Tarzan, ima bolji plan. Ali trenutak prije toga jedan bjegunac ispri#ao je Vaziriju kako su okrutno ubili enu starog poglavice, pa je starac toliko pobjesnio da je odbacio svaki oprez. Sazvavi svoje ratnike, naloio im je da napadnu, te je, vitlaju i kopljima i divlje se

deru i, ta mala sila, jedva vie od stotinu ljudi, jurnula mahnito prema seoskim vratima. Prije nego to su i napola proli #istinu ispred ograde, bijelci su otvorili uasnu vatru. Od prvog plotuna pao je Vaziri. Brzina napada#a oslabi. Jo jedan plotun obori jo pola tuceta ljudi. Nekoliko ih je doprlo do zatvorenih vrata, samo zato da ih ondje ustrijele, a da nisu imali nikakve prilike da dopru na onu stranu ograde, a onda se cijeli napad sroza, a preostali ratnici otr#ali su natrag u umu. Dok su tr#ali, plja#kai su otvorili vrata i pojurili za njima, da posao toga dana okrune potpunim unitenjem plemena. Tarzan je bio me%u posljednjima koji se okrenuo prema umi, pa se sad, dok je polako tr#ao, od vremena do vremena okretao da ispusti dobro naciljanu strelicu u tijelo kojega progonitelja. U dungli je naao malu skupinu odlu#nih crnaca koji su #ekali da se odupru dolaze oj hordi, ali im je Tarzan povikao da se raspre, da izbjegavaju nepriliku dok se poslije mraka svi ne okupe. U#inite kako vam kaem navaljivao je i ja u vas voditi u pobjedu nad tim vaim neprijateljima. Rasprite se po umi i unitavajte toliko pojedinaca koliko samo moete, a no u, ako mislite da su vas slijedili, do%ite zaobilaznim putem do mjesta gdje smo danas ubili slonove. Onda u vam protuma#iti svoj plan, a vi ete vidjeti da je dobar. Ne moete svoju malu snagu i jednostavno oruje suprotstaviti broju i oruju bijelaca i Manjuema. Napokon su pristali. Kad se rasprite objanjavao je Tarzan na kraju i vai e se neprijatelji morati raspriti da vas slijede, pa se moe dogoditi da, ako dobro pazite, skriveni iza kakva velikog drveta, strelicama mnogo Manjuema oborite. Jedva su imali vremena da se poure dalje u umu, kad su ve prvi plja#kai preli #istinu i uli u umu trae i ih. Tarzan je malko potr#ao tlom o onda se popeo na drve e. Zatim je odbrzao na gornju terasu, vratio se po svom tragu i uputio brzo do sela. Tu je vidio da su se svi Arapi i Manjueme pridruili progonu i ostavili selo pustim, osim lancima privezanih zarobljenika i jednog jedinog straara. Straar je stajao na otvorenim vratima i gledao u smjeru suprotnom kraju seoskim vratima. S napetim lukom majmun#ovjek uljao se prema rtvi koja nije nita naslu ivala. Zarob-

ljenici su ga ve otkrili, te su razroga#enih, za#u%enih o#iju, puni nade promatrali svog spasioca. Sad se zaustavio ni deset koraka od mirnog Manjueme. Strelica je povu#ena natrag punom duinom, u visini otrog sivog oka koje je gledalo niz njezinu glatku povrinu. Za#u se iznenadan bruj, kad su sme%i prsti ispustili tetivu, te je plja#ka bez zvuka klonuo naprijed na lice. Drvena strelica probila je srce i provirila stopu iz crnih grudi. Zatim je Tarzan obratio panju enama i mladi ima koji su od vrata do vrata bili privezani dugim ropskim lancem. Nije mogao otklju#ati stare lokote u vrijeme koje mu je preostalo, pa ih je majmun-#ovjek sad pozvao da ga slijede tako kako jesu. Uzevi puku i pojas s nabojima mrtvog straara, vodio je sad sretnu skupinu kroz seoska vrata u umu na onoj strani #istine. Polako su i teko hodali, jer ti ljudi nisu bih navikli na ropski lanac, i mnogo su zastajkivali, kad bi jedan od njih posrnuo i pao te druge povukao za sobom. A osim toga Tarzan je morao daleko zaobilaziti, da izbjegne mogu i susret s plja#kaima koji e se vra ati. Djelomi#no su ga vodili povremeni pucnjevi, koji su govorili da su bijelci jo uvijek u dodiru sa seljacima. Ali je znao, ako ovi budu posluali njegov savjet, da e biti malo nesretnih slu#ajeva, osim na strani napada#a. Do sumraka sva je pucnjava prestala, pa je Tarzan znao da su se svi bijelci vratili u selo. Jedva je mogao potisnuti slavodobitan smijeak kad je pomislio kako e bjesnjeti kad otkriju da im je straar ubijen, a zarobljenici odvedeni. Tarzan je bio elio pokupiti i onu veliku zalihu oplja#kane slonove kosti, samo da jo vie razbjesni neprijatelje. Ali je znao da je nije potrebno spasavati, jer je ve imao plan koji e sprije#iti da bijelci odu iz zemlje ma i samo s jednom kljovom. A bilo bi i okrutno da onom tekom slonovom kosti bespotrebno natovari ove jadne umorne ene. Poslije pono i Tarzan se sa svojom polaganom karavanom pribliio mjestu gdje su leali slonovi. Dugo prije nego to su do njeg doli vodila ih je golema vatra koju su uro%enici zapalili u na brzinu stvorenoj bomi, djelomi#no radi topline a djelomi#no i zato da odbiju lavove koji bi se tu mogh na i. Kad su se pribliili logoru, Tarzan je glasno povikao da im javi da dolaze prijatelji. Radosno su crnci unutar bome primili

dugi red okovanih prijatelja i ro%aka. Te su sve smatrali zauvijek izgubljenima, kao i samog Tarzana. Sad bi crnci bili bdjeli cijelu no , da se goste slonovim mesom i proslave povratak svojih ljudi, ali Tarzan je navaljivao da spavaju koliko mogu, i to radi posla koji ih sutradan #eka. A ipak spavati nije bilo lako, jer su ene, koje su u pokolju i bici tog dana izgubile mueve i djecu, no u gadno i neprestano plakale i jaukale. Napokon je Tarzan ipak uspio da ih stia, i to kazavi im da bi njihova galama mogla privu i bijelce do njihova skrovita tako da bi svi bili poklani. Kad je svanulo, Tarzan je ispri#ao ratnicima svoj plan borbe, a oni su se bez prigovora svi do jednoga sloili da je to najsigurniji na#in kako se mogu rijeiti svojih nemilih posjetilaca i osvetiti umorstvo svojih ljudi. Najprije su ene i djeca, pod straom od kojih dvadeset starih ratnika i mladi a, poli prema jugu, da budu posve izvan podru#ja opasnosti. Uputili su ih da podignu privremeno sklonite i izgrade zatitnu bornu od trnja, jer plan borbe koji je Tarzan izabrao mogao se provoditi mnogo dana, a #ak i tjedana, za kojeg se vremena ratnici ne e vra ati u novi logor. Dva sata poslije zore rijetka krunica crnih ratnika opkolila je selo. Naizmjence bi se penjali visoko u granje drveta, s kojega se mogla dobro vidjeti ograda. Zatim bi u selu pao jedan Manjuema pogo%en jednom jedinom strelicom. Nije bilo nikakva uma nikakvih runih ratnih povika ili hvalisavih mahanja i prijetnja kopljima, to obi#no obiljeuje napadaj divljaka samo tihi vjesnik smrti iz tihe ume. Na taj ne#uveni doga%aj bijelci i njihovi sljedbenici jo vie se razbjesnie. Potr#ali su na vrata da se grdno osvete drskom napada#u, ali su brzo uvidjeli da ne znaju kamo da se okrenu da prona%u neprijatelja. Dok su tako raspravljali, s mnogo ljutitih povika i mnoga mahanja, jedan je bijelac usred njih tiho pao na tlo tanka strelica virila mu je iz srca. Tarzan je najbolje strijelce plemena postavio na okolno drve e, uputivi ih da se nikad ne odaju kad je neprijatelj okrenut prema njima. Kad crnac odapne svog glasnika smrti, zaklonit e se za deblo koji je izabrao, i ne e vie ciljati, sve dok mu budno oko ne kae da nitko ne gleda prema njegovu drvetu.

Tri puta pojurili su bijelci preko #istine u smjeru odakle su mislili da dolaze strelice, ali svaki put strelica bi dola odostrag i posijala smrt. Onda bi se okrenuli te navalili i u drugom pravcu. Napokon poli su da dobro pretrae umu, ali su crnci pred njima nestali, tako da plja#kai nisu vidjeli nikakva traga neprijatelju. Ali iznad njih, u gustom li u gorostasnog drve a, vrebalo je mrko lice Tarzana-majmuna, koji je lebdio nad njima poput sjene smrti. Tada se jedan Manjuema probio ispred svojih drugova. Nije bilo nikoga da vidi s koje strane dolazi smrt, a ta je dola brzo, pa su se trenutak kasnije oni zaostali spotakli o mrtvo tijelo svog druga neizbjena strelica virila je iz neivog srca. Ne treba mnogo takva ratovanja a da se uzrujaju i bijelci, pa se zato ne treba #uditi to su se Manjueme doskora prestravile. Ako se netko probio naprijed, pogodila ga je strijela u srce. Ako je netko zaostao, nije se vie nikad vidio iv. Ako je netko posrnuo na jednu stranu, makar bio samo na puki trenutak izvan vida svojih drugova, nije se vra ao a uvijek kad su nailazili na tjelesa svojih mrtvih vidjeli su da su one strane strelice nadljudskom snagom probile samo srce rtve. Ali, gora od svega drugoga bila je uasna #injenica da ni jednom tog jutra, osim tih nesmiljenih strelica, nisu uop e vidjeli neprijatelja niti su ga #uli. Kad su se napokon vratili u selo, nije bilo bolje. Od vremena na vrijeme u razli#itim razmacima koji su ih zbog strane napetosti tjerali u ludilo, posrnuo bi pokoji #ovjek naprijed, mrtav. Crnci molili su svoje bijele gospodare da odu s tog stranog mjesta, ali su se bijelci bojali po i na put kroz mrku i neprijateljsku umu koju opsjedaju ti novi i strani neprijatelji, a oni osim toga moraju nositi veliku zalihu slonove kosti koju su pronali u selu. A to je jo gore, tu slonovu kost nije im se htjelo ostaviti. Napokon cijela ekspedicija sklonila se u slamnate kolibe tu e, napokon, biti slobodni od strelica. Tarzan je s drveta nad selom zapamtio kolibu u koju su otili glavni bijelci, te je dre i ravnoteu na grani koja ju je nadvisivala, svom snagom svojih golemih mii a zatjerao teko koplje kroz slamnati krov. Zavijanje od boli govorilo mu je da je pogodio cilj. S tim

oprotajnim pozdravom, da ih uvjeri da im nema sigurnosti nigdje u ovoj zemlji, Tarzan se vrati u umu, sabra svoje ratnike i povu#e se milju prema jugu, da otpo#inu i jedu. Drao je strae na nekoliko drveta s kojih se otvarao pogled prema selu, ali progona nije bilo. Kad je pregledao svoju silu, vidio je da nema ni jednog nesretnog slu#aja #ak ni manje rane. A kad su po prilici procijenili gubitak neprijatelja, crnci su se uvjerili da je od njihovih strelica umrlo ne manje od dvadeset ljudi. Divlje su se oduevili, pa su htjeli zavriti taj dan slavnom navalom na selo, tako da poubijaju sve svoje neprijatelje. &ak su zamiljali razli#ite muke na koje e staviti neprijatelje te se radovali trpljenju Manjuema, koje su napose mrzili, ali Tarzan je otvoreno odbio tu zamisao. Vi ste ludi! povikao je. Pokazao sam kako se jedino moe boriti protiv tih ljudi. Ve ste ih ubili dvadeset a niste izgubili ni jednog ratnika, dok ste ju#er, kad ste se sluili svojom taktikom, koju ho ete sad obnoviti, izgubili najmanje tuce ljudi, a niste ubili ni jednog bijelca ili Manjuemu. Borit ete se upravo onako kako vam ja kaem, ih u vas ostaviti i oti i u svoju zemlju. Uplaili su se kad im se on tako zaprijetio, te su obe ali da e ga savjesno sluati samo ako im obe a da ih ne e ostaviti. Vrlo dobro prihvati on. Vratit emo se u slonovsku bomu da preno imo. Htio bih da bijelci malko okuse to mogu o#ekivati ako ostanu u naoj zemlji, ali mi zato ne e trebati pomo . Do%ite! Ako danas vie nita ne pretrpe, osokolit e se, a ponovni strah bit e jo gori nego da smo ih zastraivali cijelo popodne. I tako vratili su se u sino nji logor te upalili velike vatre, jeli i ponovo sve do kasno u no pri#ali o doga%ajima tog dana. Tarzan je spavao do pono i a onda se digao i otpuzao u stihijsku tamu ume. Sat kasnije dospio je do ruba #istine pred selom. Ondje je unutar ograde gorjela logorska vatra. Majmun-#ovjek puzio je preko #istine dok se nije naao pred zatvorenim vratima. Kroz rupe vidio je samotna straara uz vatru. Tarzan je mirno poao do drveta na kraju seoske ulice. Popeo se paljivo na svoje mjesto i umetnuo strelicu u luk. Nekoliko je trenutaka nastojao da dobro nacilja u straara, ali ga je

zanjihala grana i usplamsala vatra uvjerila da je vjerojatnost promaaja velika mora dodirnuti srce u samu sredinu, da zada mirnu i iznenadnu smrt koju je njegov plan zahtijevao. Uz luk, strelice i konop donio je i puku koju je bio dan prije oteo straara to ga je bio ubio. Spremivi sve to u prikladne ralje drveta, spustio se lagano na tlo unutar ograde, oboruan samo dugim noem. Straar je bio okrenut le%ima. Poput ma#ke Tarzan je puzao prema dremovnom #ovjeku. Sad je bio od njega udaljen dva koraka jo jedan trenutak pa e no tiho kliznuti u #ovjekovo srce. Tarzan se spremio za skok, jer to je uvijek najbri i najsigurniji napadaj ivotinje iz dungle kad je #ovjek, opomenut nekim finim osje ajem, sko#io na noge i naao se licem u lice s majmunom-#ovjekom.

bijeli poglavica vazirija

Kad

su o#i crnog Manjueme pale na #udnu pojavu koja je stajala pred njim i prijetila mu noem, razroga#ile su se od uasa. Zaboravio je puku u rukama. &ak je zaboravio i povikati jedina pomisao bila mu je da pobjegne od tog stranog bijelog divljaka, tog diva na #ijim se golemim, valovitim mii ima i snanim grudima igralo svjetlo vatre. Ali prije no to se mogao okrenuti Tarzan je bio na njemu, i onda je straar pomislio da vi#e, ali je bilo prekasno. Velika aka bila mu je na vratu i bacila ga na zemlju. On se bijesno otimao, ali uzalud s uporno u buldoga oni strani prsti prianjali su za vrat. Brzo se i neizbjeno guio. O#i su mu se izbuljile, jezik isplazio, lice prekrilo sablasnim grimizom mii i koji su se ko#ili gr#evito su zadrhtali, i manjuemski straar leao je posve miran. Majmun-#ovjek baci tijelo preko jednog od svojih irokih ramena te, pokupivi #ovjekovu puku, tiho ode mirnom seoskom ulicom prema drvetu kojim je tako lako dolazio u ogra%eno selo. Odnio je mrtvog straara gore usred gustog li a. Najprije je skinuo s tijela pojas s nabojima i ukrasima koje je sam elio, i to tako da je mrtvaca ukotvio u prikladne ralje i spretnim prstima pipao po njem, jer u tami nije mogao dobro vidjeti. Kad je zavrio, uzeo je puku koja je pripadala tom #ovjeku te iziao jednom granom daleko naprijed, tako da bolje vidi kolibe. Naciljavi paljivo u koni#astu kolibu u kojoj su bili, kako je znao, bijelci, povu#e otponac. Gotovo odmah odgovori mu stenjanje. Tarzan se nasmijei. Drugi put je sretno pogodio.

Poslije tog hica u logoru je trenutak vladala tiina, a zatim su Manjueme i bijelci nagrnuli iz koliba poput roja ljutitih strljenova. Ali da su znali istinu bili bi se #ak i vie bojali nego to su se ljutili. Ve od prijanjih dana bojali su se i crnci i bijelci, a sad je u njihovim prestraenim glavama taj jedan jedini hitac, u no i izazvao svakakva naslu ivanja. Kad su otkrili da im je nestao straar, strah im se nije nimalo stiao. Kao da su eljeli pota i svoju hrabrost ratni#kim #inima, po#eli su brzo pucati u zatvorena seoska vrata, iako nisu vidjeli neprijatelja. Tarzan se okoristio tom zaglunom pucnjavom te je odapeo u gomilu ispod sebe. Nitko nije #uo njegov hitac zbog pucnjave na ulici, ali oni koji su bili blizu vidjeli su kako se jedan odjednom svalio na zemlju. Kad su se nagnuli nada nj, vidjeli su da je mrtav. Bili su zaprepateni, te je bila potrebna sva gruba vlast bijelaca da zadre Manjueme da ne navale u neredu u dunglu bilo kamo, samo do pobjegnu iz tog stranog sela. Poslije nekog vremena po#eli su se smirivati. Budu i da me%u njima vie nije bilo tajanstvene smrti, po#eli su se ohrabrivati. Ali to je bilo kratkotrajno olakanje, jer upravo kad su pomislili da ih vie nitko ne e uznemirivati Tarzan nezemaljski zastenje, a kad su plja#kai pogledali u smjeru odakle je, kako se #inilo, dolazio taj glas, majmun-#ovjek, koji je stajao i blago tamo-amo njihao mrtvo tijelo straara, odjednom baci tijelo daleko iznad njihovih glava. Urlaju i od strepnje, gomila se razleti u svim smjerovima, da pobjegne od tog novog stranog stvorenja koje je sko#ilo na njih. U njihovim prestravljenim matama tijelo tog straara, koje je palo rairenih ruku i nogu, poprimilo je oblik velike grabeljive zvijeri. U elji da pobjegnu mnogi crnci popeli su se na ogradu dok su drugi trgali zasune na vratima i mahnito pojurili preko #istine u dunglu. Neko vrijeme nitko se nije okretao prema onomu to ih je prestrailo, ali je Tarzan znao da e se uskoro okrenuti, a kad otkriju da je to samo mrtvo tijelo njihova straara, iako e se bez sumnje jo vie prestraiti, on je prili#no dobro znao to e u#initi, te je zato tiho nestao prema jugu, posluivi se

mjese#inom osvijetljenom gornjom terasom, i tako se vratio do logora Vazirija. Uskoro se jedan bijelac okrenuo i vidio da ono to je sko#ilo s drveta lei tiho i mirno ondje gdje je usred seoske ulice palo. Oprezno dopuzao je donde i vidio da je to samo #ovjek. Trenutak kasnije bio je uz to tijelo, a onda je prepoznao Manjuemu koji je stajao na strai uz seoska vrata. Na njegov povik drugovi se ubrzo okupie, pa su, poto su trenutak uzbu%eno razgovarah, u#inili ta#no ono to je Tarzan i mislio. Podigavi puke na ramena, slali su plotun za plotunom u drvo s kojega je tijelo bilo ba#eno da je Tarzan bio ostao ondje, bio bi izreetan sa stotinu kugala. Kad su bijelci i Manjueme otkrili da su jedini biljezi nasilja na njihovu mrtvomu drugu golemi otisci prstiju na nateklomu vratu, jo su se vie uplaili i postali o#ajni. Zaprepastili su se to no u nisu sigurni ni usred ogra%ena sela. Nisu mogli shvatiti da neprijatelj moe u i usred njihova logora i ubiti straara golim rukama, te su zato praznovjerne Manjueme po#ele pripisivati svoju nesre u natprirodnim uzrocima. A ni bijelci nisu mogli dati bolje objanjenje. Dok je najmanje njih pedeset bjealo crnom dunglom, a da nisu uop e znali kad e njihovi strahoviti neprijatelji nastaviti hladnokrvni pokolj koji su zapo#eli, taj o#ajni #opor ubojica #ekao je zoru budan. Samo poto su im bijelci obe ali da e napustiti selo u zoru i pouriti se u njihovu vlastitu zemlju Manjueme su pristale da ostanu u selu jo koji trenutak. Taj novi uas bio je ja#i nego strah pred okrutnim gospodarima. I tako su Tarzan i njegovi ratnici, poto su se sutradan ujutro vratili u napad vidjeli da su plja#kai spremni da izi%u iz sela. Manjueme su bile natovarene ukradenom bjelokosti. Kad je Tarzan to vidio, nasmijeio se, jer je znao da je ne e nositi daleko. Zatim je opazio neto od #ega se pobojao nekoliko je Manjuema palilo baklje na ostacima logorske vatre. Spremali su se da zapale selo. Tarzan se nalazio na visoku drvetu kojih stotinjak metara dalje od ograde. Skupivi ruke na ustima poput trube, povikao je glasno jezikom bijelaca: Ne palite kolibe, ili emo vas sve poubijati! Ne palite kolibe, ili emo vas sve poubijati!

To je povikao nekoliko puta. Manjueme su oklijevale, a onda jedan od njih baci baklju u logorsku vatru. Drugi su htjeli u#initi isto, kad neki bijelac sko#i i po#e ih tu i tapom i goniti prema kolibama. Tarzan je vidio da im zapovijeda da zapale slamnate ku ice. Zatim se on uspravio na zanjihanoj grani, stotinu stopa iznad tla, i podigavi jednu od puaka na rame, paljivo naciljao i opalio. Bijelac koji je tjerao ljude da upale selo pao je natrake, a Manjueme odbacile su baklje i pobjegle iz sela. Tarzan ih je vidio kako bjee u dunglu a njihovi prijanji gospodari kle#ali su na tlu i pucali u njih. Ali ma koliko se bijelci ljutili na neposluh svojih robova, u najmanju ruku uvjerili su se da bi bilo pametnije odre i se radosti da pale selo koje ih je dvaput tako gadno primilo. U srcima su se, me%utim, zaklinjali da e se ponovo vratiti s takvom snagom da e mo i prekriti cijelu zemlju na milje unaokolo, i da onda ne e ostati ni traga ljudskom ivotu. Uzalud su traili onoga #iji je glas prestraio ljude koji su imali zadatak da zapale selo, ali ni najotrije oko nije ga moglo otkriti. Vidjeli su dah dima s drveta, poslije hica koji je oborio bijelca, ali iako je odmah opaljen plotun u li e tog drveta, nije bilo nikakva znaka da je bio djelotvoran. Tarzan je bio previe pametan a da se dade uhvatiti u takvu stupicu, i zato je odjek njegova hica jedva zamro, kad je majmun-#ovjek bio na tlu te je brzao prema drugom drvetu stotinu metara dalje. Tu je ponovo naao prikladno mjesto s kojega je mogao promatrati pripreme plja#kaa. Pade mu na pamet da se s njima moe jo vie zabavljati, pa im je ponovo doviknuo kroz svoju improviziranu trubu. Ostavite slonovu kost! Ostavite slonovu kost! Mrtvacima ne treba slonova kost! Neki Manjuemi po#ee odlagati terete, ali je to bilo previe za krte bijelce. Vi#u i i psuju i, naciljali su puke u nosa#e zaprijetivi se #asovitom smr u svakomu tko odloi teret. Mogli su se odre i palea sela, ali nisu mogli ni pomisliti da ostave ovo bogatstvo slonove kosti bolje i smrt nego to. I tako su izili iz sela Vazirija, a na ramenima robova bila je slonova kost koja je pripadala mnogim kraljevima. Uputili su se prema sjeveru, u divlje naselje u divljoj i nepoznatoj zemlji to lei iza Konga, u dalekoj dubini Velike ume, a bokove im je za

sve vrijeme putovanja ugroavao nevidljivi i nesmiljeni neprijatelj. Pod Tarzanovim vodstvom crni vazirski ratnici postavili su se uz trag na obje strane, u najgu em grmlju. Stajali su razdaleko, pa kako je kolona prolazila jedna jedina strelica ili teko koplje, dobro naciljano, probolo bi Manjuemu ili bijelca. Onda bi Vaziri nestao u daljini ili bi otr#ao naprijed da ponovo zauzme svoje mjesto. Nisu udarali osim ako uspjeh nije bio siguran a opasnost od otkri a gotovo nikakva, te su tako strelice i koplja bila malobrojna i razdaleka, ali tako uporna i neizbjena da je polagana kolona teko natovarenih plja#kaa bila u neprestanu stanju panike panike zbog probodenog tijela druga koji je upravo pao panike zbog neizvjesnosti tko e i kada idu i pasti. Samo s najve om teko om spre#avali su bijelci svoje ljude, i to na jedvite jade, da odbace terete i pobjegnu poput prestraenih kuni a prema sjeveru. I tako se dan bliio kraju dan strane more za plja#kae dan tekog ali dobro napla enog rada za Vazirije. No u su bijelci sagradili grubu bomu na #istinici uz neku rijeku te su se utaborili. U razmacima no u puknula bi puka upravo iznad njihovih glava, te bi se jedan od tuce straara koje su sad postavili sruio na tlo. Takvo stanje postalo je nepodnoljivo, jer su vidjeli da e od te gadne taktike biti posve izbrisani, jedan po jedan, a da ne e ubiti nijednog neprijatelja. Ali su bijelci, s upornom gramzljivo u prianjali uz svoj plijen, te su, kad je dolo jutro, prisilili demoralizirane Manjueme da pokupe svoje terete smrti i zateturaju u dunglu. Tri dana sve manja kolona hodala je po tom stranom putu. Svaki sat obiljeavala je smrtonosna strelica ili okrutno koplje. No i su bile gadne zbog pucanja puke koja je dunost straarenja pretvarala u smrtnu osudu. Ujutro #etvrtog dana bijelci bili su prisiljeni da ustrijele dvojicu svojih crnaca prije nego to su ostale natjerali da dignu omraenu bjelokost, a dok su to #inili zaorio je glas jasan i jak, iz dungle: Danas umire, Manjuemo, ako ne odloi bjelokost. Navali na svoje okrutne gospodare i ubij ih! Ima puke, zato ih ne upotrebi? Ubij bijelce, pa ti ne emo nauditi. Povest emo te

natrag u nae selo i nahraniti i odvesti iz nae zemlje sigurno i mirno. Odloi bjelokost i navali na gospodare mi emo ti pomo i. Ina#e umire! Kad je taj glas zamro, plja#kai su stali kao da su skamenjeni. Bijelci su gledali svoje manjuemske robove. Robovi su gledali jedan drugoga samo su #ekali da netko po#ne. Preostalo je nekih trideset bijelaca i oko stotinu i pedeset crnaca. Svi su bili naoruani #ak i oni koji su nosili terete imali su puke na le%ima. Bijelci su se zbili. eik je naloio Manjuemama da nastave hodati. Dok je to govorio, otko#io je puku i podigao je. Ali je u isti trenutak jedan crnac odbacio svoj teret i, skinuvi puku s le%a, opalio ravno u skupinu bijelaca. Za trenutak logor je postao gomila demona koji su psovali i zavijali, bore i se pukama i noevima i pitoljima. Bijelci su stajali zajedno i hrabro branili svoje ivote, ali uz onu kiu olova to su je sipali njihovi robovi, i pljusak strelica i kopalja to je sad udarao samo na njih, nije bilo od samog po#etka teko pogoditi kakav e biti ishod. Deset minuta poto je prvi nosa# odbacio teret leao je mrtav i posljednji bijelac. Kad je pucnjava prestala, Tarzan je ponovo progovorio Manjuemama: Pokupite nau bjelokost i vratite je u selo, odakle ste je ukrali. Mi vam ne emo nauditi. Trenutak Manjueme su oklijevale. Nije im se htjelo ponovo prevaliti onaj teki put od tri dana. Razgovarali su ap u i, a jedan okrenuo se prema dungli, obra aju i se glasno onomu koji im je bio progovorio iz li a. Kako da znamo da nas, kad se jednom na%emo u vaem selu, ne ete sve poubijati? upitao je. Znate samo odgovori Tarzan da smo vam obe ali da vam ne emo nauditi ako nam vratite nau bjelokost. Ali znate i to da vas moemo poubijati ako ne u#inite kako vam kaemo i nije li vjerojatnije da emo tako u#initi ako nas ljutite nego ako izvrite ono to vam kaemo? Tko si ti to govori jezik bijelih gospodara? povikao je manjuemski govornik. Daj da te vidimo i da ti odgovorimo. Tarzan stupi iz dungle nekoliko koraka ispred njih Gledajte! rekao je. Kad vidjee da je bijel, prestravie se, jer

nikad prije nisu vidjeli bijela divljaka, a njegovim velikim mii ima i golemom tijelu divili su se i #udili. Moete se u mene pouzdati rekao je Tarzan. Dok god #inite onako kako vam kaem, i ne naudite ni jednom od mojih ljudi, ne emo ni mi nauditi vama. Ho ete li pobrati bjelokost i vratiti se u miru u nae selo, ili da vas slijedimo uz va put prema sjeveru kao to smo vas pratili ova tri dana? Sje anje na te uasne dane koji su upravo proli kona#no je djelovalo na Manjueme, pa su zato, posavjetovavi se na brzinu, uprtili svoje tovare i uputili se prema selu Vazirija. Na kraju tre ega dana uli su na seoska vrata, a pozdravili su ih preivjeli od nedavnog pokolja, kojima je Tarzan bio poslao glasnika u privremeni logor na jugu na dan kad su plja#kai bili otili iz sela, poru#ivi im da se mogu mirno vratiti. Trebalo je mnogo Tarzanove vjetine i uvjeravanja da Vaziriji ne napadnu Manjueme zubima i noktima i da ih ne razderu na komade, ali kad im je Tarzan protuma#io da je zadao rije# Manjuemama da im ne e nitko nakoditi ako donesu bjelokost na mjesto odakle su je ukrali, te kad je uvjerio svoj narod da pobjedu duguje samo njemu, napokon su oni popustili i dopustili tim ljudoderima da mirno otpo#inu u selu. Te no i seoski ratnici odrali su velik dogovor o tome kako da proslave pobjedu i izaberu novog poglavicu. Poslije smrti starog Vazirija Tarzan je upravljao ratnicima u bici, i privremeno zapovjednitvo bilo je utke njemu preputeno. Nije bilo vremena da se izabere nov poglavica izme%u njih samih Vazirija, a zapravo pod vodstvom majmuna-#ovjeka toliko su uspjeli da nisu eljeli da najviu vlast predaju drugome, jer su se bojali da bi ono to su ve stekli mogli izgubiti. Nema tome dugo to su vidjeli to zna#i ne sluati savjet tog divljeg bijelca, kad je Vaziri naloio onu nesretnu navalu, u kojoj je poginuo i on sam, tako da im nije bilo teko prihvatiti Tarzanovu vlast kao kona#nu. Glavni ratnici sjedili su u krugu oko male vatre raspravljaju i o zaslugama nekoga tko bi mogao biti nasljednik starog Vazirija. Najprije je progovorio Busuli: Budu i da je Vaziri mrtav, a nema sina, samo je jedan izme%u nas o kom znamo iz iskustva da bi mogao biti dobar kralj. Samo je jedan pokazao da nas moe s uspjehom voditi

protiv puaka bijelca i donijeti nam laku pobjedu a da ne izgubimo ni jednog ratnika. Samo je jedan, a taj je bijelac koji nas je vodio posljednjih nekoliko dana i Busuli je sko#io na noge te, podigavi koplje i napola se nagnuvi, po#eo plesati polako oko Tarzana, pjevaju i ritmi#ki uz svoje korake: Vaziri, kralj Vazirija. Vaziri, ubija# bijelaca. Vaziri, kralj Vazirija. Jedan po jedan, drugi ratnici suglasili su se da prihva aju Tarzana kao kralja i pridruili se sve#anom plesu. ene su dole i u urile se oko ruba tog kruga bubnjaju i po tom-tomima, plje u i rukama ritmi#ki prema koracima plesa#a i pridruuju i se pjevu ratnika. Usred tog kruga sjedio je Tarzan-majmun Vaziri, kralj Vazirija, jer je, kao i njegov prethodnik, trebalo da uzme plemensko ime kao svoje. Sve bri bio je korak plesa#a, sve glasniji njihovi divlji povici. ene digle su se i jednoglasno vikale iz sve snage. Koplja su se divlje vitlala a kad su se plesa#i sagnuli i udarili titovima o tvrdo ugaenu zemlju seoske ulice, cijeli taj prizor bio je tako strano iskonski i divlji kao da se odvija u nejasnoj zori #ovje#anstva, prije bezbrojnih stolje a. Kako je uzbu%enje raslo, i majmun-#ovjek sko#io je na noge i pridruio se toj divljoj sve#anosti. Usred kruga sjajnih crnih tjelesa skakao je i urlao i tresao svojim tekim kopljem s istom mahnitom neobuzdano u koja je obuzela i njegove sudivljake. I posljednji ostatak njegove civilizacije bio je zaboravljen sad je bio primitivan #ovjek u potpunosti. Uivao je u slobodi divljeg ivota koji je ljubio, radovao se kraljevstvu nad tim divljim crncima. Ah, da ga je Olga de Coude onda vidjela bi li ona prepoznala onog dobro obu#enog, mirnog mladi a #ije ju je njegovano lice i besprijekorno vladanje toliko osvajalo prije samo nekoliko mjeseci? A Jane Porter! Bi li ona jo ljubila ovog divljeg poglavicu ratnika koji plee gol me%u svojim golim divljim podanicima? A D'Arnot? Bi li D'Arnot vjerovao da je to onaj isti #ovjek kojega je on uveo u najodabranije klubove Pariza? to bi njegovi drugovi perovi u Gornjem domu, rekli da je netko pokazao ovog diva plesa#a, s barbarskim ukrasom na glavi i s kovinskim nakitima, I rekao: Eto, dragi lordovi, ovo je John Clayton, Lord Greystoke?

I tako Tarzan-majmun postao je pravi kralj polako ali sigurno slijedio je evoluciju svojih predaka, jer nije li po#eo na samom dnu?

Majmun #ovjek sko#io je na noge i pridruio se u toj divljoj sve#anosti.

smrtni drijeb

U jutro poslije brodoloma Lady Alice Jane Porter se prva probudila u #amcu za spasavanje. Drugi #lanovi skupine spavali su na sjedalima ili su sklup#ani leali na dnu #amca. Kad je djevojka shvatila da su se odijelili od drugih #amaca uznemirila se. Osje aj krajnje osamljenosti i bespomo nosti koji je veliko prostranstvo pustog oceana u njoj probudilo bio je tako ubita#an da se od samog po#etka nije ni najmanje nadala da e se spasiti. Bila je sigurna da su izgubljeni. Tada se probudio Clayton. Trebalo je nekoliko trenutaka prije nego se mogao toliko sabrati da shvati gdje je ili se sjetiti sino nje nesre e. Napokon mu zbunjene o#i padoe na djevojku. Jane! povikao je. Dobro je to smo zajedno! Gledaj rekla je djevojka tupo pokazavi obzorje bezvoljnim pokretom ruke. Posve smo sami. Clayton je promotrio vodu u svim smjerovima. Gdje mogu oni biti? povikao je. Nisu se mogli potopiti, jer nije bilo valova, a plovili su poto je jahta potonula vidio sam ih sve. Probudio je druge #lanove skupine i protuma#io im nevolju. Nita ne smeta to su se #amci razili, gospodine napomenuo je jedan mornar. Svi su opskrbljeni, tako da zbog toga nije potrebno da smo zajedno, a ako se digne oluja ne moemo jedni drugima pomo i #ak da smo i svi zajedno. Dok smo ovako rasuti po oceanu, mnogo je vjerojatnije da e se jedan #amac prona i, a onda e se potraiti drugi. Da smo zajedno bila bi samo jedna mogu nost da se spasimo, a sad su #etiri. Uvidjeli su mudrost te filozofije, pa su se razvedrili, ali radost im je bila kratkotrajna, jer kad su odlu#ili da neprekidno veslaju

prema istoku i kopnu, otkrili su da su mornari, koji su bili uz ona dva jedina vesla na #amcu, bili zaspali na svom poslu, a vesla su im pala u more. Sad ih u vodi nije bilo nigdje vidjeti. Ljute i se i uzajamno optuuju i, mornari su se gotovo potukli, ali Clayton ih je uspio umiriti. Ali trenutak kasnije Thuran umalo da nije prouzrokovao jo jednu sva%u, kad je napomenuo da su svi Englezi glupi, a engleski mornari napose. Hajde, hajde, drugovi progovorio je mornar po imenu Tompkins, koji nije sudjelovao u prepirci to lajanje ne e nas nikamo dovesti. Ta Spider je malo prije rekao da e nas, dovraga, i tako pokupiti, pa #emu da se onda sva%amo? Idemo radije jesti. To nije loa misao prihvatio je Thuran, da zatim, okrenuvi se tre em mornaru, Wilsonu, doda: Poalji jednu limenku ovamo straga, moj dobri #ovje#e. Uzmi je sam odbrusi Wilson. Ne primam naloge od... stranca jo nisi kapetan. Tako je sam Clayton morao dohvatiti limenku, a zatim izbi jo jedna u#ljiva prepirka, kad je jedan mornar optuio Claytona i Thurana kako su se udruili da nadziru zalihe samo zato da zgrabe lavlji dio. Netko mora preuzeti zapovjednitvo nad ovim #amcem progovori Jane Porter, kojoj se nikako nije svi%alo to neugodno zabadanje na samom po#etku prisilnog druenja koje bi moglo potrajati i mnogo dana. Strano je biti sam u slabu #amcu na Atlantiku, pa #emu onda jo i opasnost i nevolja koju stvara neprestana prepirka i sva%a. Vi biste mukarci morali izabrati vo%u, i onda ostajati pri svim njegovim odlukama. Ovdje je potrebnija stroga disciplina nego na dobro ure%enu brodu. Prije nego to je izrazila svoje osje aje, nadala se da ne e biti potrebno da ulazi u tu stvar, jer je vjerovala da je Clayton kadar da se suo#i sa svakom opasnosti, ali je morala priznati da, barem zasad, nije pokazivao ve e sposobnosti da e uspjeno rijeiti taj zaplet nego i ostali, iako se ustru#avao da pove ava neugodnost, te je #ak limenku vratio mornarima kad su ovi protestirali da je otvara on. Djevoj#ine rije#i privremeno su umirile mukarce, pa se napokon odlu#io da se dva burenceta vode i #etiri limenke hrane podijele na dva dijela, tako da jednu polovinu dobiju tri mornara

i upravljaju njom kako najbolje znaju, a ostatak da dobiju ona tri putnika straga. Tako se ta mala skupina podijelila na dva tabora. Kad su podijelili zalihe, svi su odmah po#eli otvarati kutije da podijele hranu i vodu. Mornari su prvi otvorili jednu od limenki hrane, ali su se toliko razo#arali i razbjesnili da ih je Clayton upitao to je. Neprilika! vrisnuo je Spider. Neprilika! Gore nego neprilika to je smrt! Ova... limenka puna je petroleja. Sad su uurbano Clayton i Thuran otvorih jednu od svojih, samo da saznaju gadnu istinu da i ona sadri ne hranu, nego petrolej. Jednu za drugom otvarali su #etiri limenke. A kako su saznali njihov sadraj, gnjevno urlanje najavljivalo je neugodnu istinu nije bilo ni trunka hrane u #amcu. No, budimo sretni da se ne radi o vodi povikao je Tompkins. Lake je trpjeti glad nego e%u. Ako do%e do najgorega, moemo jesti cipele, ali ih ne moemo piti. Dok je govorio, Wilson je svrdlao rupu u jednom burencu, a kad je Spider primaknuo limenu #au nagnuo je burence da se napije gutljaj te skupocjene teku ine. Tanka struja crnkastih, suhih #estica izlila se polako kroz sitni otvor na dno #ae. Zastenjavi, Wilson ispusti burence te je sjedio zabuljivi se u onu suhu tvar u #ai, nijem od uasa. Burenca su puna baruta rekao je Spider tiho okrenuvi se onima straga. I tako se zaista pokazalo kad je otvoreno i posljednje burence. Petrolej i barut! povikao je Thuran. Kakve li hrane, kakva pi a za brodolomce! Sa saznanjem da u #amcu nema ni hrane ni vode, muka od gladi i e%i odmah se poja#ala, i tako je ve prvi dan ove alosne pustolovine po#ela prava muka, pravi uas koji donosi brodolom. Kako su dani prolazili, stanje se pogoravalo. Bolne o#i motrile su dan i no obzorje, dok slabi i umorni promatra#i ne bi klonuli iscrpeni na dno #amca, te bi u drijemu nemirnu od snova na trenutak zaboravili uas zbilje. Mornari su, zbog nesmiljene gladi, pojeli konate remene, cipele, kone vrpce na kapama, iako su ih i Clayton i Thuran

uvjeravali koliko su mogh da e odsada samo jo vie trpjeti. Slaba i beznadna, skupina leala je pod nesmiljenim tropskim suncem, sasuenih usana i natekla jezika, #ekaju i smrt koju su po#eli eljeti. Jani Claytonu i Thuranu koji nisu jeli nita otupjela je ona velika muka od prvih nekoliko dana, ali muka mornara, kad su im se slabi, nemo ni eluci latili probave komada koe, bila je strana. Tompkins je prvi podlegao. Upravo tjedan dana poslije brodoloma Lady Alice taj mornar umro je u stranim gr#evima. Sate i sate njegovo iskrivljeno, runo lice cerilo se onima na krmi #amca, dok to Jane Porter vie nije mogla podnositi. Moe li spustiti to tijelo u more, Williame? upitala je. Clayton se digao i oteturao prema mrtvacu. Dva preostala mornara gledala su ga sa #udnim, zlim sjajem u utonulim dupljama. Uzalud je Englez nastojao da podigne mrtvaca i prevali ga preko razine #amca snaga mu nije dostajala. Pomozite mi, molim vas obratio se Wilsonu koji je leao najblie. Zato ga ho ete izbaciti? upitao je mornar razdraljivim glasom. Moramo, prije nego smo preslabi odgovori Clayton. Sutra e biti straan, kad ostane jedan dan pod tim vrelim suncem. Bolje da ga ostavite na miru mrmljao je Wilson. Moda e nam do sutra trebati. Polako je zna#enje Wilsonovih rije#i prokapalo Claytonu u glavu. Napokon je shvatio zato Wilson ne e da se baci mrtvac. Ne mislite valjda... apnuo je Clayton uasnim glasom. A zato ne? zareao je Wilson. Zar ne treba da ivimo? On je mrtav dodao je trznuvi prstom u pravcu mrtvaca. Njemu je svejedno. Do%ite ovamo, Thurane pozvao je Clayton. Imat emo neto gore od smrti ako se prije mraka ne oslobodimo ovog tijela. Wilson je, prijete i, zateturao da sprije#i ono to su htjeli u#initi, ali kad se njegov drug Spider sloio s Claytonom i Thuranom, odustao je i gledao poudno mrtvaca kad su ga tri #ovjeka sjedinjenim snagama uspjela prevaliti preko ruba #amca.

Ostatak dana sjedio je Wilson zure i u Claytona, a u o#ima mu se zrcalilo ludilo. Podve#er, dok je sunce zapadalo u more, po#eo se smijuljiti i mrmljati, a o#i mu nisu ostavljale Claytona. Kad se posve smra#ilo, Clayton je jo osje ao na sebi one uasne o#i. Nije se usudio spavati, a bio je toliko iscrpen da se morao neprestano boriti da ostane budan. Poslije, kako se njemu #inilo, beskrajna trpljenja, pade mu glava na sjedalo te je zaspao. Kako je dugo spavao, nije znao pobudilo ga struganje posve blizu. Digao se mjesec, pa kad je Clayton otvorio presene ene o#i vidio je kako Wilson kradomice puzi prema njemu, otvorenih usta, izplaena natekla jezika. Taj tihi um probudio je u isto vrijeme i Jane Porter, a kad je ona ugledala tu runu sliku zavrisnula je resko od strepnje, a u isto vrijeme mornar je posrnuo i pao na Claytona. Kao da je divlja zvijer, traio je zubima vrat svog plijena, ali je Clayton, iako je bio slab, jo smogao toliko snage da lu%akova usta zadri na udaljenosti. Na vrisak Jane Porter probudie se Thuran i Spider. Vide i uzrok njezine uzbune, oba mukarca otpuzie Claytonu u pomo , te su sva trojica uspjeli da savladaju Wilsona i da ga bace na dno #amca. Nekoliko trenutaka leao je ondje brbljaju i i smiju i se, a onda, sa stranim vriskom, i prije nego ga je ikoji od drugova mogao sprije#iti, zatetura i sko#i u more. Zbog reakcije od stranog napora i uzbu%enja preivjeli su drhtali, posve malaksali. Spider nije mogao zadrati pla#. Jane Porter je molila. Clayton je tiho psovao. Thuran je sjedio s glavom u rukama, misle i. Ishod svog razmiljanja priop io je sutradan ujutro Spideru i Claytonu. Gospodo govorio je Thuran vi vidite kakva nas sudbina sve #eka ako nas za dan-dva ne na%u. Da za to ima malo nade o#ito je po #injenici da u sve ove dane to plutamo nismo na obzorju vidjeli niti jedro niti najmanju mrlju od dima. Jo bi postojala mogu nost da imamo hrane, ali bez hrane je nema. Zato nam preostaje samo jedan od dva izbora, a mi moramo odmah birati. Ili moramo svi zajedno umrijeti za nekoliko dana, ili se jedan mora rtvovati da drugi ive. Shva ate li jasno to mislim? Jane Porter, koja ga je bila #ula, zgrozila se. Da je taj prijedlog doao od jadna, neuka mornara, moda se ne bi bila

toliko za#udila. Ali da do%e od nekog tko se gradi kulturan i ugla%en #ovjek, ona je to jedva mogla vjerovati. Bolje da umremo zajedno odgovori Clayton. To treba da odlu#i ve ina odgovori Thuran. Budu i da e samo jedan od nas trojice biti rtva, mi emo odlu#iti. Gospo%ica Porter nije zainteresirana, jer ona ne e biti ni u kakvoj opasnosti. Kako emo znati tko e biti prvi? upitao je Spider. To moemo lijepo odrediti drijebom odgovori Thuran. Imam u depu nekoliko kovanih franaka. Moemo izabrati neki datum onaj koji ispod komada tkanine prvi izvu#e taj datum, bit e rtva. Ne u da imam nita s tim %avolskim poslom mucao je Clayton. Jo uvijek se moe ugledati kopno ili pojaviti brod na vrijeme. U#init ete kako odlu#i ve ina, ili ete biti prvi bez formalnosti da se vu#e drijeb. Pravedno je za jednoga kao i za drugoga. Da troje mogu ivjeti, jedan mora umrijeti moda nekoliko sati prije nego ina#e. Onda je po#eo pripremati taj drijeb smrti, dok je Jane Porter sjedila irom otvorenih o#iju i uasnuta na pomisao o onomu to slijedi. Thuran rairio je kaput po dnu #amca, a onda je izme%u ake novca izabrao est franaka. Druga dvojica nagnula su se kad ih je pregledavao. Napokon ih je sve dao Claytonu. Pogledajte ih paljivo rekao je. Najstariji datum je osamnaest stotina sedamdeset i pet, i samo jednom dolazi ta godina. Clayton i mornar pregledali su svaki novac. Njima se #inilo da se ne moe otkriti nikava druga razlika osim datuma. Bili su posve zadovoljni. Da su znali da se Thuran, kao kartaka varalica, toliko uvjebao u #ulu dodira, da je gotovo mogao razlikovati karte, bili bi malo vjerovali da je taj postupak pravedan. Komad novca s godinom 1875. bio je za vlas tanji od ostalih franaka, ali ni Clayton ni Spider ne bi to mogli otkriti bez mikrometra. Kojim redom emo vu i? upitao je Thuran, znaju i iz svog iskustva da ljudi, kad je zgoditak neto neugodno vie vole vu i drijeb posljednji uvijek postoji mogu nost i nada da

e ga izvu i netko drugi. Budu i da se izvla#enje katkad mora i ponoviti, Thuran je vie volio vu i prvi. I tako, kad je Spider izrazio elju da vu#e posljednji, Thuran se spremno ponudio da pokua prvi. Njegova ruka bila je pod kaputom samo trenutak, a ipak su oni brzi, spretni prsti popipali svaki komad novca, pronali i odbacili onaj kobni. Kad je izvadio ruku, u njoj je bio franak s godinom 1888. Zatim je izvla#io Clayton. S napetim i prestraenim izrazom na licu nagnula se Jane Porter naprijed kad je ruka njezina budu eg supruga pipala pod kaputom. Zatim je izvukao ruku, franak mu je leao na dlanu. Jedan trenutak nije se usu%ivao pogledati, ali se Thuran nagnuo naprijed i vidio datum, te je uskliknuo da je Clayton siguran. Jane Porter naslonila se, slaba i drhtava, na bok #amca. Osje ala se bolesna i hvatala ju je vrtoglavica. A sad, ako Spider ne izvu#e onaj komad iz 1875. ona e svu tu strahotu morati pretrpjeti jo jedanput. Mornareva ruka ve je bila pod kaputom. Velike kaplje znoja bile su mu na obrvama. Drhtao je kao od groznice. Glasno je psovao sebe to vu#e posljednji, jer su mu sad izgledi da izbjegne bili tri naprama jedan, dok su u Thurana bili pet naprama jedan a u Claytona #etiri naprama jedan. Thuran je bio vrlo strpljiv, i nije pourivao #ovjeka, jer znao je da je on posve siguran izi%e li ovaj put franak sa 1875. ili ne izi%e. Kad je mornar izvukao ruku i pogledao komad novca, pao je onesvijeten na dno #amca. I Clayton i Thuran pourili su se, koliko su onako slabi mogli, da pogledaju novac koji se otkotrljao iz #ovjekove ruke i sad je leao kraj njega. Na novcu nije bila godina 1875. Strah je toliko savladao Spidera kao to bi ga bio da je izvukao onaj kobni franak. Ali sad se cijeli taj postupak morao ponoviti. Ponovo je Thuran izvukao bezopasan novac. Jane Porter zatvorila je o#i kad je Clayton posegao ispod kaputa. Spider se nagnuo razroga#enih o#iju prema ruci koja je trebalo da odlu#i njegovu sudbinu, jer ma kakva na tom posljednjem vu#enju bila Claytonova sudbina, suprotna bit e Spiderova. Zatim je William Cecil Clayton, lord Greystoke, izvukao ruku ispod kaputa. U aci je #vrsto stiskao novac, tako da ga nitko

nije mogao vidjeti. Pogledao je Jane Porter. Nije se usu%ivao otvoriti ruku. Brzo! zapiskao je Spider. Zaboga, da vidimo. Clayton rastvori prste. Spider je prvi vidio datum, pa se prije nego je itko znao to namjerava, podigao na noge i bacio preko ruba #amca, da zauvijek nestane u zelenim dubinama franak nije bio onaj iz 1875. Taj napor toliko je iscrpio one koji su preostali da su preostali dio dana leali napola bez svijesti, i taj predmet vie nisu spominjali nekoliko dana. To su bili strani dani, sa sve ve om slabosti i bezna%em. Napokon je Thuran dopuzao do mjesta gdje je leao Clayton. Moramo vu i jo jednom, prije nego to toliko oslabimo da vie ne emo mo i ni jesti apnuo je. Clayton je bio u takvu stanju da je jedva bio gospodar svoje volje. Jane Porter nije progovorila tri dana. On je znao da ona umire. Iako je ta misao bila uasna, nadao se da rtvovanje ili Thurana ili njega njoj moe obnoviti snagu, pa je odmah pristao na Thuranov prijedlog. Izvla#ili su jednako kao i prije, ali mogao je biti samo jedan ishod Clayton je izvukao 1875. Kad e to biti? pitao je Thurana. Thuran je ve izvukao depni no iz hla#a pa ga je pokuavao otvoriti. Sad mucao je, a pohlepne o#i zlobno su uivale gledaju i Engleza. Ne moete li po#ekati do mraka? upitao je Clayton. Gospo%ica Porter ne smije to vidjeti. Trebalo je da se oenimo, znate. Licem Thurana preleti razo#aranje. Neka bude odgovorio je oklijevaju i. Doskora e pasti no . &ekao sam mnogo dana mogu #ekati jo nekoliko sati. Hvala vam, prijatelju promucao je Clayton. Sad u po i k njoj i ostat u s njom dok nije vrijeme. Htio bih sat dva biti s njom, prije nego umrem. Kad je Clayton doao do djevojke, ona je bila u nesvijesti Znao je da umire, i radovao se to ne e vidjeti stranu tragediju koja e se uskoro dogoditi. Uzeo ju je za ruku i prislonio je na svoje ispucane i natekle usne. Dugo je milovao

osuenu ruku, koja je sad bila poput pande, a jednom je bila krasna, skladna ruka mlade baltimorske ljepotice. Prije nego je i znao, posve se smra#ilo, ali ga je prizvao k svijesti glas iz no i. To ga je Thuran zvao u smrt. Dolazim, Thuran pourio se odgovoriti. Tri puta pokuao se okrenuti na rukama i koljenima, da moe dopuziti do svoje smrti, ali je u ono nekoliko sati to je ondje leao toliko oslabio da se nije mogao vratiti Thuranu. Morat ete do i k meni odgovorio je slabim glasom. Nemam dovoljno snage da se dignem na ruke i koljena. Ho ete mi uskratiti ono to sam dobio promucao je Thuran. Clayton je #uo kako se #ovjek mi#e po dnu #amca. Napokon za#ulo se o#ajno stenjanje. Ne mogu puziti #uo je kako Thuran jau#e. Prekasno je. Prevario si me, ti prljavi engleski psu! Nisam vas prevario, odgovorio je Clayton. U#inio sam to sam najbolje mogao da se dignem, ali u pokuati jo jednom, a ako pokuate i vi, svaki moe dopuziti pola puta, pa ete onda imati ono to ste dobili. Ponovo je Clayton upeo preostalu snagu, a #uo je da Thuran o#ito #ini isto. Skoro sat kasnije Englez se uspio podi i na ruke i koljena, ali je, kad se htio poma i, pao na lice. Trenutak kasnije #uo je kako Thuran kli#e kao da mu je odlanulo. Dolazim aptao je Thuran. Ponovo je Clayton pokuao oteturati u svoju sudbinu, ali je ponovo pao naglavce na dno #amca. Od posljednjeg pokuaja prevalio se na le%a, te je ondje leao gledaju i u zvijezde, dok je iza sebe, sve blie i blie, sluao mu#no struganje i teko disanje Thurana. &inilo se da je ovako morao leati jedan sat, #ekaju i da ono ispuze iz tame i zavri njegovu nevolju. Sad je bilo posve blizu, ali su bile sve ve e stanke izme%u napora da se primakne, i svaki pokret prema naprijed #inio se Englezu, koji je #ekao, gotovo neznatan. Napokon znao je da je Thuran dopuzio. &uo je kako hiho e, neto mu je dodirnulo lice, i on je izgubio svijest.

grad zlata

stu onu no kad je Tarzan-majmun postao poglavica Vazirija, ena koju je on ljubio umirala je u #am#i u na Atlantiku, dvije stotine milja zapadno od Tarzanova sela. Dok je plesao me%u svojim golim divljacima, vatra se svjetlucala na njegovim velikim valovitim mii ima, bio je utjelovljenje savrenosti i snage ena koja ga je ljubila leala je mrava iscrpena u agoniji to prethodi smrti od e%i i gladi. Poto je Tarzan izabran za kralja Vazirija, tjedan dana pratili su Manjueme do sjeverne granice Vazirija, kako im je to Tarzan bio obe ao. Prije nego to je od njih otiao, Tarzan je ishodio obe anje da vie ne e polaziti na ekspediciju protiv Vazirija, a to nije bilo ni teko ishoditi. Dovoljno su iskusili borbenu taktiku novog vazirskog poglavice, a da bi i najmanje eljeli pratiti jo jednu razbojni#ku hordu u zemlju Vazirija. Poto se vratio u selo, Tarzan je odmah po#eo pripremati ekspediciju koja e potraiti srueni grad zlata o kom mu je bio govorio stari Vaziri. Izabrao je pedeset najizdrljivijih ratnika svog plemena, i to samo one koji su pokazivali elju da ga prate na tom napornom putu i dijele opasnosti u novoj, neprijateljskoj zemlji. Basnoslovno bogatstvo tog legendarnog grada uvijek mu je bilo pred o#ima otkako mu je Vaziri ispri#ao #udne pustolovine prijanje ekspedicije, koja je slu#ajno nabasala na one prostrane ruevine. Na to putovanje mamila je Tarzana-majmuna pustolovina isto tako snano kao i zlato, ali radilo se i o zlatu, jer je me%u civiliziranim ljudima saznao za #udesa koja se mogu stvarati kad se posjeduje taj magi#ni uti metal. Nije mu padalo na pamet da razmilja to e s tim blagom u#initi u srcu divlje

Afrike bit e dovoljno da moe praviti #udesa makar za to nikad ne imao prilike. I tako je jednog sjajnog tropskog jutra Vaziri, poglavica Vazirija, krenuo na put na #elu pedeset skladnih crnih ratnika, koji je stari Vaziri opisao Tarzanu. Hodali su dane i dane uz jednu rijeku, preko niska razvoda, niz drugu rijeku, uz tre u, dok na kraju dvadeset i petog dana nisu logorovali na obronku planine s vrha koje su se nadali prvi put ugledati #udesni zlatni grad. Rano sutradan penjali su se gotovo okomitim liticama koje su stvarale posljednju ali najve u prirodnu prepreku izme%u njih i njihova odredita. Bilo je skoro podne prije nego to je Tarzan, koji je bio na #elu rijetkog reda penja#a, stupio na vrh posljednje litice i naao se na malom zaravanku na samom vrhu. Na obje strane dizali su se visoki vrhovi tisu e stopa iznad prijevoja kojim su oni ulazili u opasnu dolinu. Iza Tarzana pruala se poumljena dolina kroz koju su oni prolazili mnogo dana, a na suprotnoj strani bilo je nisko gorje koje je obiljeavalo granicu njihove zemlje. Ali njihovu panju privla#ilo je ono to je bilo naprijed. Tu je leala pusta dolina plitka, uska dolina na#i#kana zakrljalim drve em i velikim kamenjem. A na onoj strani doline leao je, kako se #inilo, velik grad. Njegovi debeli zidovi, visoki tornjevi, kule minareti, i kupole crvenjeli su se i utjeli na suncu. Tarzan je bio predaleko da opazi ruevnost njemu se to u#inio divan grad veli#anstvene ljepote, te je u mati ispunjao one iroke avenije i goleme hramove gomilom sretnih, zaposlenih ljudi. Jedan sat ta je mala ekspedicija po#ivala na vrhu planine, a onda ju je Tarzan poveo u dolinu. Nije bilo nikakva traga, ali je put bio manje naporan nego uspon. Kad su se nali u dolini, napredovali su bre, tako da je jo bilo svijetlo kad su se zaustavili pred visokim zidovima tog starinskog grada. Vanjski zid bio je visok pedeset stopa, ondje gdje nije upao, ali nigdje, koliko su mogli vidjeti, nije otpalo vie od deset do dvadeset stopa gornjih dijelova. To je jo uvijek bila izvanredna obrana. U vie navrata Tarzanu se #inilo da razabire kako se neto mi#e iza sruenih dijelova zida, kao da ih iza tih starinskih bedema promatraju neka stvorenja. I #esto je na sebi osje ao

nevi%ene o#i, ali ni jednom nije bio siguran da nije to moda od suvie uzbu%ene mate. Te no i logorovali su izvan grada. Jednom, u pono , probudio ih je otar vrisak s one strane velikog zida. Bio je isprva vrlo visok, a zatim je postepeno padao dok se nije zavrio u stranim jecajima. Na crnce je #udno djelovao, dok je trajao gotovo ih je paralizirao, te je logor ponovo zaspao tek za jedan sat. Ujutro se u#inak jo razabirao u straljivim; potajnim pogledima koje su Vaziriji neprestano bacali na goleme neugodne zidove. Tarzan ih je morao prili#no sokoliti i nagovarati, jer su se na licu mjesta htjeli okaniti tog pothvata i pouriti natrag kroz dolinu prema klisurama kojima su se penjali dan prije. Ali su napokon, uz mnogo nagovaranja i pod prijetnjom da e on u i u grad sam, pristali da ga prate. Petnaest minuta hodali su uza zid prije no to su otkrili mjesto gdje mogu u i. Doli su do uske pukotine, dvadeset palaca iroke. Unutra dizalo se betonsko stepenite, udubljeno od stoljetne upotrebe, koje je i#ezavalo otrim zaokretom nekoliko metara dalje naprijed. U taj uski prolaz uao je Tarzan okrenuvi se u stranu, tako da mu ne smetaju golema ramena. Za njim provla#ili su se crni ratnici. Na zaokretu zavrile su se stepenice pa je put bio ravan, ali se vijugao i savijao poput serpentine, dok odjednom pod otrim kutom nije dospio na usko dvorite s one strane kojeg se dizao unutranji zid visok kao i vanjski. Taj unutranji zid bio je na#i#kan okruglim kulicama koje su se na njegovom cijelom vrhu izmjenjivale sa zailjenim kamenjem. Na nekim mjestima kamenje je otpalo, pa je zid bio ote en, ali je ina#e bio mnogo bolje sa#uvan nego vanjski zid. Jo jedan uski prolaz vodio je kroz taj zid, pa su se na njegovu kraju Tarzan i crni ratnici nali na irokoj aveniji. Na kraju te avenije pojavljivale su se ruevne zgrade od klesana granita, mrke i neugodne. Ispred tih ruevnih zgrada raslo je drve e a povijue vijale su se kroz uplje, izbuljene prozore. Ali zgrada koja je bila upravo nasuprot kao da je bila manje obrasla od drugih, i bolje sa#uvana. Bila je vrlo velika, s golemom kupolom na vrhu. S obje strane velikog ulaza stajali su

redovi visokih stupova kojima su na vrhu bile goleme, groteskne ptice isklesane iz stijene. Dok su majmun-#ovjek i njegovi drugovi zurili s ve im ili manjim #u%enjem u taj starinski grad U srcu divlje Afrike, nekoliko ih je postalo svjesno da se u zgradi koju su promatrali neto mi#e. Nejasne, sjenovite prilike kao da su se kretale u polutami unutranjosti. Oko nije moglo zahvatiti nita stvarno samo neobi#an dojam o ivotu ondje gdje se #inilo da ivota nema, jer ivim bi ima kao da nije bilo mjesta u tom #udnom, mrtvom gradu davno umrle prolosti. Tarzan se sje ao kako je u parikoj knjinici #itao o izgubljenoj rasi bijelaca o kojima uro%eni#ka legenda pri#a da ive u srcu Afrike. Pitao se ne gleda li civilizaciju koju je taj #udni narod stvorio usred tog #udnog doma u divljini. Ta je li mogu e da #ak i sad ostatak te izgubljene rase nastava ovu poruenu veli#inu koju su nekad izgradili njihovi preci? Ponovo je osjetio potajno micanje u velikom hramu. Hajdemo! rekao je Vazirijima. Da vidimo to se nalazi iza onih poruenih zidova. Njegovim ljudima nije se ilo, ali kad su vidjeli da on hrabro ulazi u tamna prijete a vrata, krenuli su u zbitoj skupini koja kao da je utjelovljivala uzrujanost i strah. Jedan jedini vrisak kakav su #uli no prije bio bi dovoljan da ih sve natjera u mahnitu trku prema uskom prolazu koji je vodio kroz te velike zidove prema vanjskom svijetu. Kad je Tarzan uao u tu zgradu, jasno je osje ao da na njem po#ivaju mnoge o#i. utalo se u sjeni oblinjeg hodnika, te bi se bio zakleo da je vidio kako se ljudska ruka povla#i iz rupe koja se iznad njega otvarala u kupolastU dvoranu u kojoj se nalazio. Pod te prostorije bio je od betona, zidovi od glatkog granita, a na zidovima bili su urezani #udni likovi ljudi i ivotinja. Na nekim mjestima u same zidove bile su ugra%ene plo#ice od ute kovine. Kad se pribliio jednoj plo#ici, vidio je da je od zlata i da se na njoj nalaze mnogi hijeroglifi. Poslije ove prostorije dolazile su druge, a iza njih zgrada se granala u golema krila. Tarzan je proao kroz nekoliko tih prostorija, te je vidio mnoga svjedo#anstva u basnoslovnom bogatstvu prvih graditelja. U jednoj sobi bilo je sedam stupova od suhog zlata, a u drugoj sam je pod

bio od te kovine. I dok je on istraivao, njegovi crnci zbijali su se u gomilu iza njegovih le%a, a #udni likovi lebdjeli su i sa strane i pred njima i iza njih, ali nikad toliko blizu da bi itko mogao re i da nisu sami. Taj napor, me%utim, djelovao je na ivce crnih ratnika. Molili su Tarzana da se vrate na sun#ano svijetlo. Govorili su da ne moe nikakvo dobro proizi i iz takve ekspedicije, jer te ruevine poha%aju duhovi mrtvih koji su tu nekad stanovali. Promatraju nas, o kralju apnuo je Busuli. &ekaju da nas namame u nutarnje dijelove svog uporita, a onda e nas napasti i razderati zubima na komade. Tako to #ine duhovi. Stric moje majke, koji je velik #arobnjak, #esto mi je o svemu tome pri#ao. Tarzan se nasmija Otr#ite natrag na sun#ano svjetlo, moja djeco re#e im. Pridruit u vam se kad pretraim ove ruevine od vrha do dna, i kad prona%em zlato, ili vidim da ga nema. Barem moemo uzeti plo#ice iz tih zidova, a stupovi su preteki da njima baratamo. Ali mora da postoje velika skladita puna zlata zlata koje moemo lako odnijeti na le%ima. Sad potr#ite na svjei zrak gdje ete mo i lake disati. Neki ratnici po#eli su brzo odilaziti, ali su Busuli i nekoliko drugih oklijevali da ga ostave oklijevali su zbunjeni ljubavlju i vjerno u prema svom kralju i praznovjernim strahom pred nepoznatim. A onda se, posve neo#ekivano, dogodi ono to je rijeilo to pitanje a da nije trebalo dalje raspravljati. Iz tiine ruevnog hrama, blizu njihovim uima, oglasi se onaj isti gadni vrisak koji su bili #uli prijanju no , pa su se s uasnim krikovima crni ratnici okrenuli i pobjegli kroz prazne dvorane stoljetne zgrade. Tarzan-majmun stajao je ondje gdje su ga ostavili, s odlu#nim smijekom na usnama #ekaju i da neprijatelj udari. Ali ponovo je zavladala tiina, osim to se nejasno osje ale kako se gola stopala prikradaju. Onda se Tarzan okrenu i po%e u dubinu hrama. Iao je od sobe do sobe, dok nije dospio do jedne na kojoj su jo stajala gruba, zakra#unana vrata, a kad je on upro rame da ih gurne ponovo je vrisak opomene zaorio gotovo uz njega. Bilo je o#ito da ga opominju da ne obe#a uje tu sobu. Ili lei li u njoj ono tajno blago?

Bilo kako mu drago, upravo #injenica to su #udni, nevidljivi straari tog neobi#nog mjesta imali razloga da on u tu sobu ne ulazi bila je dovoljna da potrostru#i Tarzanovu elju da u nju prodre. I zato, iako se onaj vrisak neprestano ponavljao, on je gurao ramenom vrata dok pod njegovom golemom snagom nisu popustila, te su se rastvorila na kripavim drvenim stoerima. Iznutra je sve bilo tamno kao u grobu. Nije bilo prozora da kroza nj dopre i najmanja zraka svjetla, a budu i da je i sam hodnik u koji se ta prostorija otvarala bio u polutami, #ak i otvorena vrata nisu pomogla da se ona osvijetli. Pipaju i pred sobom po tlu debljim krajem koplja, Tarzan je uao u taj mrak. Odjednom vrata se za njim zatvorie a u isti trenutak hvatale su ga u toj tami ruke sa svih strana. Majmun-#ovjek borio se divlje i bijesno za ivot svojom herkuleskom snagom. Ali iako je osje ao da njegovi udarci neto poga%aju, a zubi zagrizaju u meko meso, uvijek kao da su dvije nove ruke zamjenjivale one koje je on odbio. Napokon povukli su ga dolje te su ga polako, vrlo polako, savladali samom teinom svog broja. A onda su ga svezali s rukama na le%ima i nogama podignutim straga do ruku. &uo je samo teko disanje svojih protivnika i buku borbe. Nije znao kakva su ga stvorenja uhvatila, ali da su bila ljudska bilo je o#ito po #injenici to su ga svezali. Zatim su ga podignuli s tla te su ga, napola ga vuku i, napola guraju i, iznijeli kroz druga vrata iz te crne sobe i unijeli u unutranje dvorite hrama. Tu je vidio svoje zarobljiva#e. Mora da ih je bila stotina niski, zdepasti ljudi s dugim bradama koje su im prekrivale lica i padale na kosmate grudi. Gusta, razbaruena kosa na glavama rasla im je duboko na zavaljenim #elima i padala na ramena i le%a. Krive noge bile su im kratke i teke, ruke duge i mii ave. Oko slabina nosili su koe leoparda i lavova a velike ogrlice od panda tih istih ivotinja visile su im na grudima. Debeli prstenovi #istog zlata ukraivali su im ruke i noge. Od oruja nosili su teke, kvrgave toljage a za pojasom, koji im je pridravao onaj jedini komad odje e, svaki je nosio duga#ak, gadan no. Ali na njihova zarobljenika najja#i dojam izvrila je njihova bijela koa niti u boji niti u crtama lica nije bilo ni traga negroidnim karakteristikama. Ali po svojim zavaljenim #elima,

opakim, nablizu smjetenim o#ima i utim kolja#ima jedva su bili privla#ljivi. Dok su se borili u tamnoj sobi i dok su vukli Tarzana u unutarnje dvorite, nije se progovorila ni jedna rije#, ali je sad nekoliko njih izmjenjivalo groktave, jednoslone rije#i jezikom koji nije bio nepoznat majmunu-#ovjeku. Zatim su ga odmah ostavili leati na cementnom podu, dok su oni odjurili na kratkim nogama u drugi dio hrama s one strane dvorita. Dok je Tarzan ondje leao na le%ima, vidio je da hram potpuno okruuje taj mali zatvoreni prostor i da se na svim stranama diu visoki zidovi. Na vrhu vidjelo se neto modrog neba a kroz neku rupu u jednom smjeru vidio je li e, ali nije znao je li to s one strane hrama ili u samom hramu. Oko dvorita, od tla do vrha hrama bili su nizovi otvorenih galerija, pa bi od vremena do vremena zarobljenik ugledao kako se o#i sjaje ispod guste razbaruene kose, vire i odozgo. Majmun-#ovjek neprimjetno je iskuavao jakost vezova koji su ga sapinjali. Iako jo nije bio siguran, ipak mu se #inilo da nisu toliko jaki da bi odoljeli naprezanju njegovih snanih miia kad bi dolo vrijeme da se oslobodi. Ali ih nije htio posve iskuati dok ne padne tama ili dok ne osjeti da na nj ne vrebaju o#i. Leao je na dvoritu nekoliko sati prije nego su prve sun#ane zrake prodrle kroz okomit rov. Skoro u isto vrijeme #uo je tabananje bosih nogu okolo po hodnicima, a trenutak kasnije vidio je kako se galerije ispunjavaju lukavim licima a dvadesetak ili vie njih ulo je u dvorite. Jedan trenutak sve su se o#i upirale u podnevno sunce, a onda su slono ljudi na galerijama i oni na dvoritu prihvatili pjesmu tiha, neobi#na napjeva. Zatim su oni oko Tarzana po#eli plesati prema ritmu te sve#ane pjesme. Obilazili su ga polako, pleu i poput nespretnih, tekih medvjeda. Ali u Tarzana nisu gledali, o#ice su upirali u sunce. Deset minuta ili vie pjevali su jednoli#no i plesali a onda su se odjednom potpuno slono okrenuli prema rtvi s podignutim toljagama i stranim zavijanjem, te su lica iskrivljenih naj%avolskijim izraajem navalili na Tarzana. U isti trenutak neka enska pojava jurnu usred te krvoedne horde te s toljagom nalik toljagama napada#a, samo to je bila okovana zlatom odbi navalu tih ljudi.

la

Na trenutak Tarzan je pomislio da se spasio nekim #udom, ali

kad je shvatio s kakvom je lako om ta djevojka, onako sama, odbila dvadeset mukaraca nalik gorilama, a #asak kasnije vidio je da oni ponovo pleu oko njega a ona im se obra a jednoli#nim, o#ito obrednim govorom, on je shvatio da je to sve dio ceremonije u kojoj je on sredinji predmet. Poslije trenutka-dva djevojka je povukla no iza pasa te se nagnula nad Tarzana i presjekla mu vezove s nogu. A onda mu je, kad su mukarci prestali plesati, prila i rukom dala znak da se podigne. Stavivi mu konop, koji mu je bio oko nogu, oko vrata, vodila ga preko dvorita a mukarci su slijedili dva po dva. Vodila ga je kroz zavojite hodnike, dalje i dalje u prostorije hrama, dok nisu stigli u veliku sobu usred koje se nalazio oltar. Tada je Tarzan shvatio onaj #udni obred koji je prethodio ovom dolasku u svetite nad svetitima. Pao je u ruke potomcima starih oboavatelja sunca. To to ga je prividno spasila zavjetnica velike sve enice sunca bio je samo dio njihova poganskog obreda sunce koje je gledalo na nj kroz otvor na vrhu dvorita trailo ga za sebe, te je iz unutranjeg hrama dola sve enica da ga spasi od prljavih ruku laika da ga spasi kao ljudsku rtvu njihovu plamenom boanstvu. I da mu je trebalo daljeg dokaza ispravnosti te teorije, mogao je samo baciti o#i na sme%astocrvene mrlje na kamenom oltaru i podu u neposrednoj blizini, ili na ljudske lubanje koje su se cerile iz bezbrojnih udubina u visokim zidovima. Sve enica je vodila rtvu do oltarskih stepenica. Ponovo su se galerije ispunile promatra#ima dok je kroz nadsvo%ena vrata

na isto#nom kraju te prostorije povorka ena ulazila polako u sobu. Nosile su, kao i mukarci, samo koe divljih ivotinja pripasane oko struka pojasevima od sirove koe ili zlatnim lancima. Ali crna gusta kosa bila je pokrivena mnogim okruglim jajolikim komadima zlata vjeto spojenim, tako da su stvarali metalnu kapu s koje su, sa svake strane glave, visile nize jajolikih komada to su padale sve do struka. ene su bile simetri#nije gra%ene nego mukarci, crte lica bile su im mnogo savrenije, oblici glava i velike, blage, crne o#i odavale su znatno ve u inteligenciju i #ovje#nost no to su je posjedovali njihovi gospodari. Svaka je sve enica nosila dvije zlatne #ae. Kad su se svrstale s jedne strane oltara, mukarci su se svrstali njima nasuprot te su poli naprijed i od ena preuzeli svaki po jednu #au. Onda su ponovo po#eli pjevati. Iz tamnog hodnika s one strane oltara, iz pe inskih dubina ispod sobe, pojavi se jo jedna ena. Tarzan je pomislio da je to velika sve enica. Bila je mlada ena s prili#no inteligentnim i skladnim licem. Ukrasi su joj bili nalik onima koje je nosila njezina zavjetnica, ali mnogo izraajniji. Mnogi su bili obloeni dijamantima. Gole ruke i noge bile su gotovo sakrivene masivnim, odraguljenim nakitima koji su ih prekrivali. Njezina jedna jedina leopardova koa bila je pripasana uskim pojasom od zlatnih prstenova, neobi#no ukraena bezbrojnim dragulj#i ima. O pojasu nosila je dug, odraguljen no, a u ruci tanak tapi umjesto toljage. Dok se pribliavala suprotnoj strani oltara, pjevanje je prestalo, i ona se zaustavila. Sve enici i sve enice klekoe pred njom, a ona je, pruivi iznad njih tapi , dugo i dosadno molila. Glas joj je bio njean i muzikalan. Tarzan je jedva mogao shvatiti da e se njegova vlasnica za koji trenutak, fanati#nim zanosom vjerske revnosti, pretvoriti u divljooka, krvoedna krvnika, koji e, dok jo krv bude kapala s noa, iz zlatne #aice to je stajala na oltaru, prva piti crvenu, toplu krv svoje rtve. Kad se prestala moliti, o#i joj prvi put padoe na Tarzana. Sa svim znakovima prili#ne radoznalosti ispitivala ga je od glave do pete. Zatim mu se obratila rije#ima, a kad je zavrila #ekala je, kao da bi htjela #uti odgovor.

 Ne razumijem tvojega jezika odgovori Tarzan. Moda moemo govoriti kojim drugim jezikom? Ali ga ona nije shva ala, iako je progovorio francuski, engleski, arapski, vazirki i, kao posljednje srestvo, onaj mijeani jezik Zapadne obale. Ona je tresla glavom, i #inilo se da joj je glas bio umoran kad je dala znak sve enicima da nastave obred. Ovi su sad ponovo kruili oko njega svojim glupim plesom, koji je, na zapovijed sve enice napokon prestao, a ona je sve to vrijeme stajala i napeto gledala Tarzana. Na njezin znak sve enici su jurnuli na majmuna-#ovjeka pa su ga, podigavi ga, postavili na le%a preko oltara, tako da mu je glava visila preko jednog ruba a noge preko drugog. Onda su se oni i sve enice svrstali u dvije vrste, sa zlatnim #aicama spremnim da uhvate dio rtvene krvi, poto rtveni no izvri svoj posao. U vrsti sve enika stadoe se prepirati tko e biti prvi. Jedna krupna zvijer, sa svom profinjenom inteligencijom gorile utisnutom u ivotinjsko lice, pokuavala je da nekog manjeg gurne na drugo mjesto, ali se taj manji obratio na veliku sve enicu, koja je zapovjednim glasom potjerala ve ega na posljednje mjesto. Tarzan je #uo kako taj rei i rogobori dok je polako odlazio na nii poloaj. Zatim je sve enica, stoje i iznad njega, po#ela izgovarati, kako je Tarzan mislio, neki zaziv, a u isto vrijeme polako je dizala tanki, otri no. Majmunu-#ovjeku #inilo se da su proli vjekovi prije nego se ruka prestala dizati uvis, te se no zaustavio visoko iznad njegovih nezati enih grudi. Onda je po#eo da se sputa, najprije polako, ali, kako se ubrzavao napjev, sa sve ve om brzinom. S kraja vrste Tarzan je jo #uo kako rogobori nezadovoljni sve enik. Glas tog #ovjeka dizao se sve vie i vie. Jedna sve enica blizu njega otro ga je korila. Sad je no bio posve blizu Tarzanovim grudima, ali se na trenutak zaustavio, dok je velika sve enica podizala o#i da njima oine krivca za taj svetogrdni prekid. U smjeru onih koji su se prepirali nasta iznenadna zbrka, i Tarzan okrenu glavu onamo na vrijeme da vidi kako ona krupna ivotinja od sve enika ska#e na enu nasuprot sebi i jednim joj jedinim udarcem tekom toljagom izbija mozak iz glave. Onda se dogodi ono to je Tarzan vidio stotinu puta me%u divljim

stanovnicima divlje dungle. Vidio je kako se to doga%a Ker#aku, i Tublatu, i Terkozu, tucetu drugih velikih mujaka njegova plemena, i slonu Tantoru nema nijednog mujaka u umi kojega to katkad nije spopalo. Sve enik je pobjesnio, pa je svojom tekom toljagom po#eo mlatiti po drugovima. Uasno je urlao dok je skakao tamo-amo i svojim golemim orujem zadavao strane udarce ili utim kolja#ima grizao nesretne rtve. I za to vrijeme sve enica je stajala s podignutim noem nad Tarzanom, o#iju uperenih u onog lu%aka koji je zadavao smrt njezinim zavjetnicima. Zatim se soba isprazni, osim mrtvih i umiru ih na podu, rtve na oltaru, velike sve enice i lu%aka. Kad su lukave o#i ovog posljednjeg pale na enu, upalie se novom i iznenadnom poudom. Polako je puzio prema njoj i progovorio. Ali ovaj put na Tarzanove iznena%ene ui pao je jezik koji je on shva ao, posljednji koji bi se on sjetio upotrijebiti kad razgovara s ljudskim bi ima ono nisko grleno lajanje plemena velikih majmuna njegov materinji jezik. I ena je #ovjeku odgovorila istim jezikom. On se prijetio ona ga je pokuala urazumiti, jer je bilo posve jasno da se njim ne moe vladati. Sad je ta zvijer bila posve blizu puzio je oko oltara ruku poput panda ispruenih prema njoj. Tarzan je napeo vezove koji su mu straga sapinjali ruke. ena nije vidjela - ona je u uasnoj opasnosti koja joj je prijetila zaboravila svoj plijen. Kad je ivotinja sko#ila mimo Tarzana da zgrabi svoju rtvu, majmun-#ovjek nadljuski je napeo svoje konope koji su ga sapinjali. Od tog napora otkotrljao se s oltara na kameni pod, na suprotnu stranu od one na kojoj je stajala sve enica. Ali kad je sko#io na noge, vezovi su mu spali s oslobo%enih ruku, a u isto vrijeme shvatio je da je sam u unutranjem hramu velika sve enica i pobjenjeli sve enik nestali su. A onda se iz tamne pe inske rupe s one strane rtvenika, odakle je sve enica bila ula u hram, za#u priguen vrisak. A da nije pomislio na svoju sigurnost, ili na mogu nost da pobjegne iz tih nepredvi%enih neprilika, Tarzan-majmun odgovori na zov ene u opasnosti. Spretnim skokom naao se na zjapavom ulazu

u tu podzemnu sobu, a trenutak kasnije tr#ao je niz starinsko betonsko stepenite koje je vodilo nije znao kamo. Slabo svjetlo, koje je probijalo odozgo, osvjetljavalo mu je prostrani, nisko nadsvo%eni hodnik iz kojega je nekoliko vea vodilo u potpunu tamu, ali nije bilo potrebno zalaziti u nepoznato, jer ondje pred njim lealo je ono to je on traio ona razbjenjela ivotinja pritiskala je djevojku na pod, a oni prsti poput gorilinih grabili su mahnito za njezinim vratom dok se ona borila da izbjegne bijesu stranog #ovjeka. Kad je teka Tarzanova ruka pala na njegovo rame, sve enik ispusti svoju rtvu i okrenu se prema spasiocu. Zapjenjenih usana i iskeenih kolja#a, taj bijesni poklonik sunca borio se s desetorostrukom snagom lu%aka. Zbog pohlepe za krvlju to se stvorenje naglo pretvorilo u divlju ivotinju, te je zaboravilo bode koji mu je virio iz pojasa misle i samo na ono prirodno oruje kojim se borio njegov ivotinjski predak. Ali ako se on mogao dobro sluiti zubima, sad je naiao na nekoga tko je bio vrsniji u koli divljeg ratovanja. Tarzanmajmun pograbio se s njim, te su pali na pod deru i i trgaju i jedan drugoga poput dva majmuna. Za to vrijeme primitivna sve enica pritisla se uza zid te je razroga#enih, prestraenih o#iju promatrala ivotinje koje su reale i grizle se do njezinih nogu. Napokon vidjela je kako stranac sti e jaku aku oko vrata svog protivnika i dok ivotinji gura glavu daleko natrag zadaje joj udarac za udarcem u gore okrenuto lice. Trenutak kasnije odbacio je od sebe smireno tijelo, pa se podigao i stresao poput velika lava. Stavio je stopalo na truplo pred sobom, podigao glavu i htio pobjedni#ki zaurlati, ali kad su mu o#i pale na otvor, koji je vodio u hram za ljudsko rtvovanje, predomislio se. Djevojka, koja je bila napola paralizirana od straha dok su se ta dva #ovjeka borili, sad je po#ela pomiljati to e se s njom dogoditi kad je, iako se oslobodila panda lu%aka, pala u ruke onoga kojega je upravo trenutak prije htjela ubiti. Ogledavala se kako da pobjegne. Crno u e pokrajnjeg hodnika bilo je blizu, ali kad se okrenula da jurne, o#i majmuna-#ovjeka padoe na nju, te ju je on brzim skokom dostigao, stavio na nju ruku i zadrao je.

 &ekaj! rekao je Tarzan-majmun jezikom Ker#akova plemena. Djevojka ga je za#u%eno pogledala. Tko si ti apnula je koji govori jezik prvog #ovjeka. Ja sam Tarzan-majmun odgovorio je on govorom majmuna. to ho e od mene? nastavljala je. Zato si me spasio od Taa? Zar sam mogao gledati kako se ubija ena? odgovorio joj je pitanjem. Ali to e sad sa mnom? pitala ga je. Nita odgovori ali ipak moe neto za mene u#initi moe me odvesti odavde u slobodu. To je rekao a da nije ni izdaleka pomislio da bi ona pristala. Osje ao je da e se rtvovanje posve sigurno nastaviti ondje gdje je bilo prekinuto, to se ti#e velike sve enice, iako je bio isto tako siguran da e Tarzan-majmun, slobodan i s duga#kim bodeom u ruci, biti mnogo tea rtva nego kad je Tarzan bio nenaoruan i vezan. Djevojka ga je promatrala dugo prije nego je progovorila. Ti si divan #ovjek rekla je. Takva #ovjeka gledam u svojim snovima otkako sam bila djevoj#ica. Takav si #ovjek kakvi su, kako je zamiljam, morali biti preci mog naroda velika rasa ljudi koja je sagradila ovaj veliki grad u srcu divljeg kraja tako da iz utrobe zemlje moe izvaditi ono basnoslovno bogatstvo za koje je rtvovala svoju daleku civilizaciju. Prije svega, ne znam zato si mi doao u pomo , a zatim ne shva am zato mi se, sad kad me ima u vlasti, ne eli osvetiti zato to sam te osudila na smrt to sam te svojom rukom gotovo usmrtila. Drim odgovori majmun-#ovjek da si samo slijedila nauku svoje vjere. Ne mogu zato grditi tebe, ma to mislio o tvojoj religiji. Ali tko si ti me%u kakav sam to narod upao? Ja sam La, velika sve enica Hrama Sunca u gradu Oparu. Mi smo potomci naroda koji je doao u ovaj divlji kraj prije vie od deset tisu a godina da trai zlato. Njihovi gradovi protezali su se od velika mora pod izlaze im suncem do velika mora u koje sunce uve#e silazi da rashladi goru e obrve. Bili su vrlo bogati i vrlo snani, a samo su nekoliko mjeseci u godini stanovali u ovim veli#anstvenim pala#ama. Ostalo vrijeme provodili su u

svojoj domovini, daleko, daleko na sjeveru. Mnogo brodova prolazilo je izme%u ovog novog svijeta i starog. Za kinog doba samo je malo stanovnika ostajalo ovdje, samo oni koji su nadgledali rad crnih robova u rudnicima, kao i trgovci koji su morali ostajati da opskrbljuju stanovnike, te vojnici to su #uvali gradove i rudnike. U to doba jednom dogodila se velika nesre a. Kad je dolo vrijeme da se mnoge tisu e vrate ovamo, nitko se nije vratio. Ljudi su #ekali tjednima. Onda su poslali veliku galiju da saznaju zato nitko ne dolazi iz domovine, ali iako su jedrili mnogo mjeseci nisu mogli prona i ni traga velikoj zemlji koja je vjekovima irila i branila svoju staru civilizaciju potonula je u more. Od tog dana po#inje propast mojega naroda. Obeshrabreni i nesretni, doskora su postali plijen crnih horda sa sjevera i crnih horda s juga. Jedan za drugim gradovi bili su naputeni ili zauzeti. Posljednji ostatak napokon bio je prisiljen da se skloni u ovu jaku planinsku tvr%avu. Polako nam se gubila snaga, civilizacija, intelekt, broj, dok napokon nismo postali malo pleme divljih majmuna. Majmuni zapravo s nama ive, i ivjeli su mnogo stolje a. Zovemo ih prvi ljudi govorimo njihovim jezikom jednako kao i svojim. Samo u hramskim obredima nastojimo sa#uvati svoj materinji jezik. S vremenom e se taj zaboraviti, pa emo govoriti samo jezik majmuna. S vremenom ne emo proganjati one nae ljude koji se pare s majmunima, i tako emo se spustiti do istih onih ivotinja od kojih su prije mnogo vjekova moda postali nai preci. Ali zato si ti ljudskija nego drugi? upitao je mukarac. ene se nisu tako brzo vratile divljatvu kao mukarci. Moda zato to su u vrijeme one velike nesre e samo nii tipovi mukaraca ostajali ovdje, dok su hramovi bili puni najplemenitijih k eri rase. Moja loza ostala je #i a nego ostale, zato to su vjekovima moje pretkinje bile sve enice ta sveta sluba silazi od majke na k er. Mueve za nas biraju izme%u najplemenitijih u zemlji. Najsavreniji mukarac, duevno i tjelesno, moe samo postati mu velike sve enice. Koliko sam vidio onu gospodu gore napomenuo je Tarzan osmjehnuvi se nije teko me%u njima birati. Djevojka ga je na trenutak gledala s pitanjem u o#ima. Nemoj po#injati svetogr%e rekla je. Oni su vrlo sveti mukarci sve enici.

Ja sam La, velika sve enica Hrama Sunca u gradu Oparu. Mi smo potomci naroda koji je doao u ovaj divlji kraj Prije vie od deset tisu a godina da trai zlato.

To onda ima zgodnijih? pitao je. Svi drugi runiji su od sve enika odgovorila je ona. Tarzan se zgrozio nad njezinom sudbinom, jer ga se #ak i u slabom svjetlu hodnika dojmila njezina ljepota. Ali to je sa mnom? upitao je iznenada. Ho e li me odvesti u slobodu? Tebe je za sebe odabrao Plameni Bog odgovori ona sve#ano. Ni ja nemam snage da te spasim ako te ponovo prona%u. Ali ne bih htjela da te prona%u. Stavio si za mene svoj ivot na kocku. Ne u u#initi manje za tebe. Ne e biti lako moda e trebati mnogo dana. Ali mislim da u te napokon izvesti iz ovih zidina. Do%i, odmah e me ovdje traiti, a ako nas

prona%u zajedno bit emo oboje izgubljeni ubili bi me kad bi pomislili da sam se iznevjerila svom bogu. Onda ne smije riskirati rekao je on brzo. Ja u se vratiti u hram, pa ako prona%em izlaz u slobodu oni tebe ne e sumnji#iti. Ali ona to nije htjela, te ga je napokon nagovorila da je slijedi, rekavi da su ve ostali previe dugo u hodniku a da se sprije#i da se na nju sumnja, #ak da se i vrate u hram. Ja u te sakriti, a onda u se sama vratiti rekla je i re i im da sam bila dugo u nesvijesti poto si ti ubio Taa, i da ne znam kamo si pobjegao. I tako ga je vodila kroz tamne zavojite hodnike, dok napokon nisu doli do sobice u koju se kroz kamenu reetku na stropu probijalo neto svjetla. Ovo je soba mrtvih rekla je. Nitko ne e pomisliti da te trai ovdje ne e se usuditi. Vratit u se poslije mraka. Do tog vremena moda stvorim kakav plan za tvoj bijeg. Otila je, a Tarzan je ostao sam u sobi mrtvih, ispod ve davno mrtvog grada Opara.

brodolomci

Clayton je sanjao da se napio vode, #iste, divne, svjee vode.

Trgnuo se iz nesvijesti i vidio da ga je svega promo#io pljusak koji je pljutao po njegovom tijelu i gore okrenutom licu. Teak tropski pljusak pljutao je po njima. Otvorio je usta i pio. Odmah toliko oivi i oja#a da se mogao podi i na ruke. Preko nogu leao mu je Thuran. Nekoliko stopa dalje jadno se zgr#ila Jane Porter na dnu #amca bila je posve mirna. Clayton je znao da je mrtva. S beskrajnim naporom oslobodio se Thuranova tijela koje ga je pritiskivalo pa je s obnovljenom snagom otpuzio do djevojke. Podigao joj je glavu s grubih dasaka na dnu #amca. Jo je moglo biti ivota u tom jadnom, izgladnjelom tijelu. Nije posve gubio nade, pa je zgrabio vodom natopljenu krpu i stiskao dragocjene kaplje izme%u nateknutih usana one rugobe koja se tek nekoliko dana prije arila blistavim ivotom sretne mladosti i velike ljepote. Neko vrijeme nije bilo nikakva znaka oivljavanja ali mu je napokon napore nagradio lagan drhtaj napola zatvorenih usana. Trljao je suhe ruke i ulio jo nekoliko kapljica vode u sasueni vrat. Djevojka je otvorila o#i i gledala dugo, prije nego se mogla sjetiti okoline. Voda? apnula je. Jesmo li spaseni? Pada kia protuma#io je. Barem moemo piti. Ve nas je oboje oivjela. Thuran? pitala je. Nije te ubio. Je li mrtav?

 Ne znam odgovori Clayton. Ako ivi i ova ga kia osvjei... Ali tu je zautio sjetivi se prekasno da ne smije pove avati onaj uas koji je djevojka ve pretrpjela. Ali ona je poga%ala to je on htio re i. Gdje je? upitala je. Clayton je mahnuo glavom prema povaljenom Thuranovu tijelu. Neko vrijeme nitko nije govorio. Da vidim mogu li ga oivjeti napokon progovori Clayton. Nemoj apnula je pruaju i ruku kao da se od njega brani. Ne #ini to on e te ubiti kad ga voda osnai. Ako umire, neka umre. Ne ostavljaj me u tom #amcu samu s tom ivotinjom. Clayton je oklijevao. Njegova #ast traila je da pokua oivjeti Thurana, a bilo je mogu e tako%er da mu se s ljudske strane vie ne moe pomo i. Tomu se nadati nije bilo ne#asno. Dok je tako sjedio bore i se u sebi, podigao je o#i s tijela tog #ovjeka, a kad su mu prolazile iznad ruba #amca nekako se podigao na noge i uskliknuo od radosti. Kopno, Jane! gotovo je povikao kroz ispucane usne. Kopno, kopno! Djevojka je pogledala pa je, ni stotinu metara dalje, vidjela ut al a s one strane bujno li e tropske dungle. Sad ga moe oivjeti progovorila je Jane Porter, jer je i nju pekla savjest zato to je odlu#ila sprije#iti Claytona da pomogne njihovu suputniku. Trebalo je vie od pola sata da se Thuran osvijesti i otvori o#i, i jo neto dulje da shvati kakvu imaju sre u. Do tog se vremena #amac ve pomalo strugao po pjeskovitom dnu. Budu i da ga je osvjeila voda koju je popio i potakla nova nada, Clayton je smogao snage da otetura kroz plitku vodu do obale, dre i u ruci konop koji je bio pri#vr en za pramac #amca. Taj je privezao za malo drvo koje je raslo na vrhu niske obale, jer je bila plima, pa se bojao da bi ih #amac, kad nado%e oseka, mogao ponovo odnijeti na more, jer po svoj prilici ne e nekoliko sati mo i dopremiti Jane Porter na obalu. Zatim je uspio da otetura i otpuzi do dungle, gdje je spazio obilje tropskog vo a. Njegovo prijanje iskustvo iz dungle Tarzana-majmuna dobro mu je sad dolo da prosudi koje je vo e

jestivo, pa se poslije skoro, jednog sata vratio na al s naru#ajem vo a. Kia je prestala, pa je sunce arilo tako nesmiljeno da je Jane Porter navaljivala da odmah pokua prije i na obalu. Jo vie oja#ani hranom koju je bio donio Clayton, to troje uspjelo je doprijeti do polusjene onog malog drveta za koje je bio privezan #amac. Tu su se, potpuno iscrpeni, bacili na tlo da po#ivaju, te su spavali do mraka. Mjesec dana ivjeli su na tom alu u razmjernoj sigurnosti. Kad im se vratila snaga, dva mukarca sagradila su grubo sklonite u granju drveta, dovoljno visoko od tla da se osiguraju od ve ih grabeljivih zvijeri. Po danu skupljali su vo e i hvatali male glodavce. No u leali su strepe i u svom krhkom sklonitu dok su divlji stanovnici dungle zagor#avali satove mraka. Spavali su na stelji od trave, a Jane Porter se no u pokrivala samo starim ogrta#em koji je pripadao Claytonu, istim onim to je nosio na onom znamenitom izletu u viskonsinske ume. Clayton je podigao slabu pregradu od granja da sklonite na drvetu podijeli na dvije sobe jednu za djevojku a drugu za Thurana i sebe. Od po#etka Thuran je pokazivao svaku crtu svog pravog karaktera sebi#nost, prostotu, drskost, kukavi#luk i poudu. Dvaput su se on i Clayton potukli zbog Thuranova dranja prema djevojci. Clayton se nije usu%ivao da je ostavi s njim samu ni #asak. Englez i zaru#nica ivjeli su u neprestanoj mori straha, a ipak nadali su se da e se kona#no osloboditi. Misli Jane Porter #esto su se vra ale njezinim prijanjim doivljajima na toj divljoj obali. Ah, da je barem sad s njima onaj nepobjedivi bog iz mrtve prolosti. Ne bi trebalo da se imalo boje grabeljivih zvijeri niti tog zvjerskog Thurana. Nije mogla a da ne uspore%uje slabu zatitu koju joj prua Clayton s onim to bi mogla o#ekivati da se samo na jedan trenutak Tarzan-majmun suo#i s mra#nim i prijete im dranjem Thurana. Jednom, kad je Clayton otiao do rje#ice po vodu, a Thuran je prema njoj bio grub, ona je izrazila svoje misli. Dobro je za vas, Thuran rekla je to s nama sad nije monsieur Tarzan koji se izgubio s broda to je vas i gospo%icu Strong dovezao do Capetowna. Vi ste poznavali tu svinju? upita Thuran nacerivi se.

 Poznavala sam tog #ovjeka odgovori ona. Jedini pravi mukarac, mislim, kojega sam ikad poznavala. U njezinu glasu bilo je neto to je Thurana navelo da pomisli da se radi o dubljem osje aju nego to je prijateljstvo, pa je odlu#io da se jo vie osveti #ovjeku kojeg je smatrao mrtvim, time da mu pred tom djevojkom ocrni uspomenu. Bio je gori od svinje povikao je. Bio je plaljivac i kukavica. Da se spasi od pravednog gnjeva supruga jedne ene, koju je iskoristio, krivo se zakleo nastoje i da odgovornost potpuno prebaci na nju. Kad u tom nije uspio, pobjegao je iz Francuske da se ne bi sreo s tim suprugom na polju #asti. Zato je bio na brodu koji je mene i gospo%icu Strong dovezao do Capetowna. Znam o #emu govorim, jer je doti#na ena moja sestra. Znam jo neto, to nisam nikad nikome rekao va hrabri monsieur Tarzan sko#io je u more od velika straha to sam ga ja prepoznao, te sam navaljivao da mi sutradan ujutro dade zadovoljtinu mogli smo se u mojoj kabini tu i noevima. Jane Porter se nasmijala. Ta valjda ne mislite da netko tko je poznavao i monsieur Tarzana i vas moe ikad povjerovati u neto takvo? A zato je onda putovao pod krivim imenom? upitao je Thuran. Ja vam ne vjerujem povikala je ona, ali je ipak posijano sjeme sumnje, jer znala je da je Hazel Strong poznavala njezina umskog boga samo kao Johna Caldwella iz Londona. Jedva pet milja prema sjeveru od njihova grubog sklonita, a da oni to uop e nisu znali, zapravo udaljeni od nje kao da ih dijeli tisu e milja neprohodne dungle, leala je udobna kolibica Tarzana-majmuna. Dok je uz obalu nekoliko milja dalje od kolibe, u grubim ali dobro izgra%enim sklonitima, ivjela skupina od osamnaest dua oni iz triju #amaca Lady Alice od kojih se Claytonov #amac odijelio. Oni su po mirnu moru doveslali do kopna za manje od tri dana. Nisu proivjeli nikakve uase brodoloma. Iako su bili potiteni te su trpjeli zbog katastrofe i teko a novog ivota, sve se to ipak dalo podnijeti. Sve je podizala nada da je #etvrti #amac prona%en pa e se ubrzo temeljito pretraiti obala. Budu i da su sve oruje i

municiju s jahte stavili u #amac lorda Tenningtona, ta je skupina bila dobro opremljena za obranu i lov na ve u divlja#. Najve u neposrednu tjeskobu zadavao im je profesor Archimedes Q. Porter. Budu i da je u dui bio potpuno siguran da je njegovu k er pokupio koji parobrod, nije se nimalo zabrinjavao za nju pa je svoj veliki intelekt posve ivao jedino razmatranju o onim vanim i teko razumljivim znanstvenim problemima koje je smatrao jedinom pravom duevnom hranom #ovjeka njegova znanja. Duh kao da mu je bio imun na utjecaje svih vanjskih stvari. Nikada govorio je iscrpeni gospodin Samuel T. Philander lordu Tenningtonu nikada nije profesor Porter bio tako teak ... ovaj ... rekao bih nemogu . Ta upravo jutros, poto sam bio prisiljen da na nj na kratkih pola sata ne pazim, nije ga uop e bilo kad sam se vratio. I, zaboga, gospodine, gdje mislite da sam ga otkrio? Pola milje vani na oceanu, gospodine, u #amcu za spasavanje, veslao je iz petnih ila. Ne znam kako se mogao toliko udaljiti od obale, jer je imao samo jedno veslo kojim je blaeno veslao u krugu. Kad me jedan od mornara poveo do njega u drugom #amcu, profesor se posve naljutio na prijedlog da se odmah vratimo na kopno. Ta gospodine Philanderu, rekao je, #udim se to vi, gospodine, u#en #ovjek; imate drskosti da prekidate napredak znanosti. Upravo sam iz nekih astronomskih pojava koje sam paljivo promatrao prolih tropskih no i gotovo deducirao posve novu nebularnu hipotezu koja e sigurno zapanjiti znanstveni svijet. Ho u da zavirim u vrlo izvrsnu monografiju o Laplaceovoj hipotezi, koja je, kako sam #uo, u nekoj privatnoj zbirci u New Yorku. Vae upletanje, gospodine Philanderu, prouzro#it e nenadoknadivo odlaganje, jer sam se upravo bio uputio po tu knjiicu. I samo s najve om poteko om uspio sam ga nagovoriti da se vrati na obalu, tako da ga nismo morali prisiliti zaklju#io je gospodin Philander. Gospo%ica Strong i njezina majka bile su vrlo hrabre pod pritiskom gotovo neprestane bojazni od napadaja divljih zvijeri. A osim toga, nisu bile kadre da spremno kao drugi prihvate teoriju da je Janu, Claytona i Thurana pokupio kakav brod. Esmeralda je neprestano plakala to ju je okrutna sudbina odijelila od njezine jadne, slatke male.

Velikoduno dobro raspoloenje nije lorda Tenningtona ostavljalo ni na trenutak. Jo uvijek bio je veseli doma ih koji se neprestano brinuo za udobnost i radost svojih gostiju. Ljudima s jahte ostao je pravedni ali strogi zapovjednik u dungli nije se pitalo nita vie nego i na Lady Alice tko je najvia vlast u svim vanim pitanjima, kao i u svim neprilikama koje su traile hladnokrvno i pametno vodstvo. Da je ta dobro organizirana i razmjerno sigurna skupina brodolomaca vidjela onaj odrpani, prestraeni trio nekoliko milja juno, bila bi jedva prepoznala one prije tako dotjerane #lanove drutvanca koje se smijalo i igralo na Lady Alice. Clayton i Thuran bili su gotovo goli, tako im se odje a razderala na trnju i isprepletenom raslinstvu guste dungle kroz koju su se morali probijati trae i hranu, to je sad bivalo sve tee i tee. Jane Porter, dakako, nije morala polaziti na te naporne ekspedicije, ali je ipak i njezina odje a bila u alosnom stanju. Clayton je iz dosade briljivo #uvao kou svake ivotinje koju su ubili. Napinju i ih na stabla i marljivo ih struu i, uspio ih je sa#uvati u prili#no dobru stanju, pa je sad, kad mu odje a gotovo vie nije pokrivala golotinju, po#eo iz njih krojiti grubo odijelo, slue i se umjesto iglom otrim trnom a umjesto koncem ilavom travom i ivotinjskim tetivama. Tako je napravio komad odijela bez rukava koji je padao gotovo do koljena. Budu i da je bio sastavljen od brojnih malih krzna razli#itih vrsta glodavaca, bio je prili#no #udan i neobi#an, a kako je i smrdio, jedva da je bio poeljan dodatak garderobi. Ali je dolo vrijeme kad je zbog #ednosti bio prisiljen da ga obu#e, a tada ni njihovo jadno stanje nije moglo sprije#iti Jane Porter da se od srca nasmije. Kasnije je i Thuran bio prisiljen da saije sli#no primitivno odijelo, tako da su se, onako bosih nogu i obraslih lica, #inili, vrlo sli#ni reinkarnaciji dvaju pretpovijesnih predaka ljudske rase. Thuran je tako i postupao. Skoro dva mjeseca prola su u takvu ivotu kad ih je zadesila prva velika nevolja. Prethodila joj je pustolovina koja je gotovo naglo prekinula trpljenje dvoje ljude prekinula na grubi i uasni na#in dungle, zauvijek.

Thuran, kojega je oborila tropska groznica, leao je u sklonitu me%u granama drveta. Clayton je otiao nekoliko stotina metara u dunglu u potragu za hranom. Kad se vra ao, Jane Porter pola je pred njega. Iza tog #ovjeka puzio je lukavo i prepredeno star, ugav lav. Ve tri dana njegove stare miice i tetive nisu dostajale da priskrbe mesa njegovu upalom trbuhu. Mjesece jeo je sve manje i manje, te je lutao sve dalje i dalje od mjesta gdje je obi#no traio hrane za lakim plijenom. Napokon je pronaao najslabije i najnezati enije stvorenje prirode jo trenutak pa e Numa jesti. Clayton, koji uop e nije znao kako za njim vreba smrt, stupi na otvoreno i uputi se prema Jani. Dopro je do nje, stotinu stopa od isprepletenog ruba dungle, kad je mimo njegovo rame djevojka ugledala utosme%u glavu i one zle ute o#i, upravo kad se razdijelila trava pa je golema ivotinja, s nosem na tlu, tiho stupila na #istinu. Ona se tako uko#ila od uasa da nije mogla ni pisnuti, ali su njezine uko#ene i od straha razroga#ene o#i Claytonu govorile jasno kao rije#i. Brzi pogled natrag otkrio mu je njihovo beznadno stanje. Lav je bio jedva trideset koraka iza njih, a njima je isto toliko trebalo do sklonita. Mukarac je bio oboruan jakim tapom koji je, kako je on znao, djelotvoran protiv gladna lava kao i dje#ji pitolj. Gladni Numa ve je odavna znao kako je beskorisno rikati i reati kad se trai plijen, ali sad kad je taj bio sigurno njegov, kad je ve gotovo osje ao njeno meso pod svojom jo snanom apom, on otvori svoje goleme ralje i dade oduka svom dugo potiskivanom bijesu u nizu zaglunih urlika koji su zaorili zrakom. Potr#i, Jane! povikao je Clayton. Brzo! Potr#i u zaklon! Ali njezini paralizirani mii i nisu htjeli sluati, te je ona stajala nijema i uko#ena zure i prestravljena lica u ivu smrt koja je puzila prema njima. Thuran, koji je bio #uo onu stranu riku, stupi na otvor sklonita, a kad je ugledao sliku pod sobom po#eo je skakati i dovikivati im na svom materinjem jeziku. Tr#ite! Tr#ite! vikao je. Tr#ite, ili u ostati posve sam u ovoj strahoti! a onda briznu u pla#.

Na trenutak taj je novi glas privukao panju lava, pa se on sad zaustavio i bacio upitno pogled u smjeru drveta. Clayton vie nije mogao podnijeti taj napor. Okrenuvi se le%ima ivotinji, zakopao je glavu u ruke i #ekao. Djevojka ga je gledala u uasu. Zato neto ne u#ini? Ako mora umrijeti, zato ne umire kao mukarac hrabro. Zato ne tu#e po onoj stranoj gubici svojim tapom, makar to bilo uzaludno? Bi li to u#inio Tarzan-majmun? Zar on barem ne bi poao u smrt bore i se juna#ki do kraja. Sad se lav spremao za skok koji e dokraj#iti njihove mlade ivote pod onim okrutnim, otrim utim kolja#ima. Jane Porter klonula je na koljena mole i, zatvorivi o#i da ne vidi onaj gadni trenutak. Thuran se, slab od groznice, onesvijestio. Sekunde su se razvla#ile u minute, duge minute u vje#nost, a ipak ona ivotinja nije sko#ila. Clayton je bio gotovo u nesvijesti od te produljene, strane muke koljena su mu klecala trenutak jo, pa bi se bio slomio. Jane Porter to vie nije mogla trpjeti. Otvorila je o#i. Sanja li? Williame apnula je gledaj! Clayton se toliko savladao da je mogao podi i glavu i okrenuti se lavu. Usklik iznena%enja ote mu se s usana. Do samih njihovih nogu ivotinja se srozala mrtva. Teko ratno koplje provirivalo je iz utosme%e koe. Ulo je kroz velika le%a iznad desnog ple a te je, probivi tijelo, probolo i divlje srce. Jane Porter podigla se na noge. Kad se Clayton okrenuo natrag k njoj, ona je teturala od slabosti. On je ispruio ruke da je spasi od pada, i onda ju je privukao k sebi pritisnuo joj je glavu na svoje rame, sagnuo se da je poljubi od zahvalnosti. Djevojka ga je blago odgurnula. Molim te, ne #ini to, Williame opomenula ga je. U nekoliko prolih kratkih trenutaka proivjela sam tisu u godina. Nau#ila sam pred smr u kako se ivi. Ne elim te ranjavati vie nego je potrebno. Ali vie ne mogu podnijeti da ivim u ovom nemogu em stanju u koje sam zapala zato to sam htjela, iz kriva osje aja vjernosti, odrati ono nepromiljeno obe anje koje sam ti zadala. Nekoliko posljednjih trenutaka mog ivota nau#ilo me da bi bilo runo da dalje zavaravam i sebe i tebe ili i #asak dulje ra#unam na mogu nost da ikad postanem tvoja ena ako se vratimo u civilizaciju.

 Ta Jane povikao je on to to misli? to ima nae #udesno spasenje s tim da mijenja svoje osje aje prema meni? Ti si samo uzrujana sutra e se ponovo smiriti. U ovaj trenutak blie sam sebi nego to sam bila godinu dana odvrati ona. Ono to se upravo dogodilo podsjetilo me na #injenicu da me je najhrabriji #ovjek koji je ikad ivio po#astio svojom ljubavlju. Dok nije bilo prekasno, nisam znala da mu ja tu ljubav uzvra am, pa sam ga pustila da ode. Sad je mrtav, a ja se ne u nikad udati. U svakom slu#aju ne bih se mogla udati za nekoga tko je manje hrabar od njega a da neprestano ne prezirem razmjerni kukavi#luk svojeg supruga. Shva a li me? Da odgovori on poniknutih o#iju, pocrvenjela lica. A idu i dan dola je velika nesre a.

riznice opara

osve se smra#ilo kad se La, velika sve enica, vratila u sobu mrtvih s hranom i pi em za Tarzana. Nije nosila nikakvo svjetlo, nego je pipala rukama po ruevnim zidovima dok nije doprla do sobe. Kroz kamenu reetku odozgo tropski mjesec slabo je osvjetljavao unutranjost. Tarzan, koji se bio u urio u sjeni na onoj strani sobe, na prvi um koraka koji su se pribliavali po%e pred djevojku, jer je znao da je to ona. Bijesni su bile su njezine prve rije#i. Nikad prije nije im ljudska rtva pobjegla s oltara. Ve ih je pedeset otilo da te uhvate. Pretraili su hram sve osim ove sobe. Zato se boje ovamo do i? pitao je. Ovo je soba mrtvih. Ovamo se mrtvaci vra aju na klanjanje. Vidi li ovaj stari oltar? On se nalazi ovdje zato da mrtvi rtvuju ive ako ovdje na%u rtvu. Zato nai ljudi izbjegavaju ovu sobu. Kad bi jedan od njih uao, znao bi da e ga mrtvi zgrabiti da ga rtvuju. A ti? upitao je on. Ja sam velika sve enica samo sam ja sigurna od mrtvih. U rijetkim prilikama donosim im ljudsku rtvu iz gornjeg svijeta. Samo ja mogu ovamo ulaziti nekanjivo. Zato nisu zgrabili mene? upitao je on ismjehuju i njezinu #udnu vjeru. Ona ga je na #asak gledala upitno. Zatim je odgovorila: Dunost je velike sve enice da pou#ava, tuma#i prema vjeri koju su drugi, pametniji nego ona, ustanovili. Ali vjera ne trai da i ona sama mora vjerovati. to vie #ovjek zna o svojoj vjeri, to manje vjeruje nitko iv ne zna vie od mene o njoj.

 To se ti onda, kad mi pomae da pobjegnemo, samo boji da tvoji susmrtnici ne otkriju da ih vara? To je sve mrtvi su mrtvi. Oni ne mogu nauditi ili pomo i. Zato se moramo posve osloniti samo na sebe, i to prije djelujemo to bolje. Bilo mi je teko izigrati njihovu budnost, #ak i sad kad ti donosim hranu. Da to pokuam #initi svaki dan, bila bi najve a ludost. Do%i, da vidimo dokle te mogu odvesti prema slobodi prije nego se moram vratiti. Vodila ga je natrag do sobe ispod one s oltarom. Tu je skrenula u jedan od nekoliko hodnika koji su iz nje vodili. U tami Tarzan nije mogao vidjeti koji je to bio. Deset minuta pipali su oprezno uz zavojit prolaz, dok napokon nisu doli do zatvorenih vrata. Tada je za#uo kako se klju# okre e u bravi a odmah zatim kako kovinski zasun strue o kovinu. Vrata su se otvorila na, kripavim stoerima, pa su oni uli. Tu e biti siguran do sutradan uve#e rekla je. Zatim je izila, zatvorila vrata i za sobom ih zaklju#ala. Ondje gdje je Tarzan stajao bilo je tamno kao u rogu. Ni njegovo uvjebano oko nije moglo prodrijeti tu gustu tamu. Oprezno je poao naprijed, dok mu ispruene ruke nisu dodirnute zid, a onda je polako kruio uz #etiri zida sobe. Po svoj prilici imala je dvadeset stopa u kvadrat. Pod je bio od betona, zidovi od kamenja kakvo se nalazilo i u gra%evinama na povrini. Mali komadi granita razli#itih veli#ina bili su spretno sastavljeni bez buke, i tako su stvarali ove stare temelje. Kad je jednom obiao sobu, Tarzan je mislio da je otkrio #udnu pojavu za sobu koja nije imala prozore, nego samo jedna vrata. Ponovo je puzio okolo blizu zida. Ne, nije se mogao varati! Zaustavio se pred sredinom zida nasuprot vrata. Jedan trenutak stajao je posve nepomi#an, a onda je krenuo nekoliko stopa na jednu stranu. Ponovo se vratio, samo da se pomakne nekoliko stopa na drugu stranu. Opet je posve obiao sobu pipaju i paljivo svaku stopu zidova. Napokon stao je upravo pred onim dijelom koji je bio potakao njegovu radoznalost. Nije bilo sumnje! Osjetljiv propuh svjeeg zraka osje ao se kroz sastave zida na tom mjestu i nigdje drugdje. Tarzan je popipao nekoliko komada granita koji su na tom mjestu stvarali zid, pa je napokon pronaao jedan koji je lako

izvadio. Bio je irok oko deset palaca, a strana okrenuta sobi imala je dimenzije tri prema est palaca. Majmun-#ovjek vadio je jedan za drugim i drugo sli#no oblikovano kamenje. Na ovom mjestu cijeli zid bio je, kako se #inilo, sagra%en od tih gotovo savrenih komada. Za kratko vrijeme izvadio ih je oko deset, a onda je posegao rukom da vidi to dolazi poslije. Na svoje #u%enje, s one strane zida koji je upravo bio otvorio nije svojom rukom nita dotakao. Trebalo je samo nekoliko minuta da ukloni toliko kamenja da mu tijelo moe pro i kroz taj otvor. &inilo mu se da ravno ispred sebe razabire slabo svjetlucanje jedva ita drugo osim neto manje neprodorne tame. Oprezno micao se naprijed na rukama i koljenima, dok se, na oko petnaest stopa, ili na prosje#noj debljini temeljnih zidova, tlo nije naglo spustilo. Koliko je mogao dose i, nije osjetio nita, niti je mogao prona i dno crnog ponora koji je zijevao pred njim, iako je, dre i se za rub temelja, spustio tijelo cijelom duinom u tamu. Napokon mu pade na pamet da pogleda gore, te je ondje kroz okrugao otvor ugledao komadi zvjezdanog neba. Pipaju i gore po stranama rova koliko je mogao dose i, majmun-#ovjek otkri da onoliko zida koliko ga moe opipati naginje prema sreditu rova. Ta #injenica isklju#ivala je mogu nost da pobjegne u tom smjeru. Dok je sjedio i razmiljao o svojstvima i upotrebi tog #udnog prolaza i njegova zavrnog rova, nad otvor doao je mjesec, te je u tu tamnu sobu prodro mlaz njenog, srebrnog svjetla. Odmah je Tarzan doku#io kakav je to rov, jer je daleko pod sobom ugledao svjetlucavu povrinu vode. Naiao je na stari zdenac ali kakvu svrhu ima spoj izme%u tog zdenca i tamnice u kojoj je bio skriven? Dok je mjesec prelazio otvorom rova, osvjetljavao je cijelu unutranjost, te je Tarzan ugledao ravno pred sobom, u suprotnom zidu, jo jedan otvor. Pitao se nije li to po#etak prolaza koji ga moe odvesti u slobodu. Bilo bi u najmanju ruku vrijedno istraiti, te se odmah odlu#io da to u#ini. Brzo se vrati k zidu koji je upravo bio razorio zato da istrai to je s ove strane, pa umetnu kamenje na njihovo mjesto. Debele naslage praine koje je na kamenju bio zamijetio, dok ga je vadio iz zida, uvjerile su ga da sadanji stanovnici te stare

gra%evine, makar i znali za nj, tim skrivenim prolazom nisu prolazili moda ve nekoliko generacija. Kad je ponovo za#epio zid, Tarzan se vratio rovu koji je na ovom mjestu irok oko petnaest stopa. Sko#iti preko tog prostora nije bilo teko majmunu-#ovjeku, pa je on trenutak kasnije oprezno prolazio uskim tunelom, boje i se da ne padne u rov kakav je bio onaj koji je upravo proao. Proao je nekih stotinu stopa, kad je naiao na stepenite to je vodilo dolje u gustu tamu. Nekih dvadeset stopa nie ponovo je po#eo ravni pod tunela, a kratko vrijeme poslije toga napredovanje mu zaprije#ie teka drvena vrata utvr%ena debelim drvenim prijevornicama sa strane na kojoj se nalazio Tarzan. Ta je #injenica Tarzanu govorila da se sigurno nalazi u prolazu koji vodi do vanjskog svijeta, jer su prijevornice koje su prije#ile dolazak na ovu stranu potkrepljivale njegovu pretpostavku, osim ako taj prolaz nije vodio u kakav zatvor. Na pre#kama bile su debele naslage praine dalji znak da se tim prolazom dugo nije nitko sluio. Kad je on tu jaku zapreku gurnuo u stranu, veliki stoeri zacviljeli su neobi#nim protestom protiv toga neuobi#ajenoga uznemirivanja. Jedan trenutak Tarzan se zaustavio i posluao, da vidi ho e li neto odgovoriti na tu no nu buku i tako pokazati da su se uzbunili stanovnici hrama. Ali, kako nije #uo nita, poao je s onu stranu vrata. Pipaju i paljivo naokolo, naao se u velikoj sobi, a uz njezine zidove i po podu nalazile su se hrpe kovinskih ipaka #udna iako jednoli#na oblika. Popipavi ih, #inile su mu se poput dvoglavih izuva#a za #izme. ipke su bile teke, i on bi, da ih nije bilo toliko mnogo, bio pomislio da su zlatne. Ali pomisao na basnoslovno bogatstvo koje bi predstavljalo te tisu e funti kovine, da su zbilja zlato, gotovo ga uvjeri da moraju biti od neke jeftine kovine. Na drugom kraju sobe otkrio je jo jedna utvr%ena vrata, pa su mu ponovo prijevojnice na unutarnjoj strani pobudile nadu da prolazi starim i zaboravljenim prolazom prema slobodi. S one strane vrata hodnik je prolazio ravno poput ratna koplja, te se majmun-#ovjek doskora uvjerio da ga je ve odveo s one strane vanjskih zidova hrama. Da samo zna u kojem ga smjeru vodi!

Ako ga vodi na zapad, onda mora biti i s one strane vanjskih zidova grada. Sa sve ve im nadama pokro#io je naprijed, brzo koliko se samo usudio, dok nakon pola sata nije dospio do jo jednog stepenita koje je vodilo uvis. Na dnu to je stepenite bilo betonsko, ali kako se uspinjao bosim je nogama osje ao da se tvar po kojoj gazi promijenila. Betonske stepenice ustupile su mjesto granitnim. Pipaju i ih rukama, majmun-#ovjek otkrio je da su ove posljednje o#ito bile isje#ene iz stijene, jer u njima nije bilo pukotina koje bi obiljeavale spoj. Stotinu stopa stepenice vijale su se uvis, dok na iznenadnu zaokretu Tarzan nije naiao na uzanu pukotinu izme%u dva kamena zida. Nad njim sjajilo se zvjezdano nebo a pred njim je strma kosina nadomjetala stepenice koje su se zavrile na njezinu podnoju. Uz tu stazu pourio se Tarzan, pa je na njezinu gornjem kraju iziao na grubi vrh velike granitne gromade. Milju daleko leao je ruevni grad Opar, a njegove kupole i kule kupale su se u njenom svjetlu ekvatorijalnog mjeseca. Tarzan je spustio o#i na ipku koju je bio ponio sa sobom. Trenutak ju je pregledavao pod svjetlim zrakama mjeseca, a onda je podigao glavu prema starim, veli#anstvenim ruevnim gra%evinama u daljini. Opar, razmiljao je, Opar, za#arani grad mrtve i zaboravljene prolosti. Grad ljepotica i zvijeri. Grad uasa i smrti, ali grad basnoslovna bogatstva. ipka je bila od suhog zlata. Gromada na kojoj se Tarzan naao leala je daleko na ravnici izme%u grada i litica kojima se prijanje jutro penjao on i njegovi crni ratnici. Silazak po njezinoj gruboj i strmoj strani bio je beskrajno teak i prili#no opasan #ak i za majmuna-#ovjeka. Ali je on napokon osjetio mekano tlo doline pod stopalama, te je, a da se nije okrenuo prema Oparu, upravio lice prema zatitnim liticama i brzo krenuo preko doline. Sunce se upravo dizalo kad je stigao na vrh ravne planine na zapadnoj granici doline. Daleko ispod sebe vidio je kako se iznad vrhova kronja drve a na podnoju breuljaka die dim. &ovjek promrmljao je. A pedeset ih je polo da me uhvate. Mogu li to biti oni?

Brzo je siao niz kosinu litice te je po uskoj usjeklini, koja je vodila dolje do daleke ume, pourio naprijed u pravcu dima. Doprijevi do ruba ume, na oko #etvrt milje od mjesta na kojem se u mirni zrak podizao tanki stup dima, popeo se na drve e. Oprezno se pribliavao, dok odjednom nije ugledao grubu bomu usred koje se, oko malih vatara, u urilo njegovih pedeset crnih Vazirija. On ih pozdravi njihovim jezikom: Ustanite, moja djeco, i pozdravite svog kralja! S poklicima #u%enja i straha ratnici su sko#ili na noge, ne znaju i da li da bjee ili ostanu. Zatim se Tarzan lako spustio s grane. Kad su shvatili da je to glavom njihov poglavica, a ne duh, pobjesnjeli su od radosti. Bili smo kukavice, o Vaziri povikao je Busuli. Otr#ali smo i prepustili te tvojoj sudbini. Ali kad nas je ostavio strah zakleli smo se da emo se vratiti i spasiti te, ili se barem osvetiti tvojim ubojicama. Upravo spremali smo se da se popnemo planinom jo jednom i prije%emo pustu dolinu do stranog grada. Jeste li vidjeli pedeset stranih ljudi prolaziti niz te litice u ovu umu, moja djeco? upitao je Tarzan. Jesmo, Vaziri odgovorio je Busuli. Proli su mimo nas ju#er kasno, kad smo se spremali da se vratimo po tebe. Ne znaju se kretati umom. &uli smo ih kako dolaze milju prije nego to smo ih vidjeli, a kako smo imali drugoga posla povukli smo se u umu i pustili ih da pro%u. Gegali su se brzo na kratkim nogama, a od vremena do vremena neki bi poao na sve #etiri poput gorile Bolganija. Bili su doista pedeset stranih ljudi, Vaziri. Kad im je Tarzan ispri#ao svoje pustolovine i obavijestio ih o utoj kovini koju je pronaao, ni jedan nije negodovao kad im je rekao kako e se no u vratiti i iznijeti onoliko onog velikog blaga koliko mogu ponijeti. I tako se dogodilo, kad se na pustu dolinu Opara spustio mrak, da je pedeset crnih ratnika prolazilo ustro suhim i pranim tlom prema golemoj gromadi to se dizala ispred grada. Ako je bilo teko si i stranom te gromade, Tarzan je doskora uvidio da e biti gotovo nemogu e dobiti pedeset ratnika na vrh. Napokon uspjeli su pomo u herkulskih napora majmuna#ovjeka. U#vrstili su krajem za kraj deset kopalja pa se Tarzan,

privezavi jedan kraj tog lanca sebi za pojas, napokon uspio doma i vrha. Kad se jednom naao ondje, povukao je jednog crnca, te je tako napokon cijela skupina prispjela na vrh gromade. Tarzan ih je odmah poveo u riznicu, gdje je na svakog natovario dvije ipke, svakome oko #etrdeset kila. Do pono i cijela skupina jo jednom stajala je na podnoju gromade, ali su sa svojim tekim teretima, tek usred prijepodneva stigli na vrh litice. Odande kretali su se polako ku i, budu i da ti ponosni borci nisu bili navikli da nose teret. Ali su teret nosili ne tue i se, te su nakon trideset dana uli u svoju zemlju. Tu ih je Tarzan, umjesto da nastave put prema sjeverozapadu i svom selu, odveo gotovo ravno na zapad, dok im u jutro trideset i tre eg dana nije zapovjedio da dignu logor i vrate se u svoje selo a zlato ostave ondje gdje su ga no prije nagomilali. A ti, Vaziri? pitali su. Ostat u ovdje nekoliko dana, moja djeco odgovorio je. Sad se pourite svojim enama i djeci. Kad su otili, Tarzan je pobrao dvije ipke te je sko#ivi na jedno drvo, lako tr#ao iznad isprepletenog i neprohodnog grmlja nekoliko stotina metara, da odjednom izroni na okrugloj #istini nad kojom su se gorostasi dungle dizali poput vojske #uvara. Usred tog prirodnog amfiteatra bio je malen, na vrhu ravan humak od tvrde zemlje. Stotine puta prije bio je Tarzan na ovom osamljenom mjestu, koje je bilo tako gusto okrueno trnjem i isprepletenim povijuama i puzavcima, i u tako irokom pojasu, da #ak ni leopard ita nije mogao dovijugati u taj ambijent, a niti Tantor, svojom golemom snagom, nije mogao oboriti zapreke koje su zati ivale sastajalite velikih majmuna od svih drugih posve bezazlenih stanovnika divlje dungle. Tarzan je dolazio pedeset puta prije nego to je odloio sve ipke unutar prostora amfiteatra. Zatim je iz upljine stara, munjom opaljena drveta izvadio istu onu lopatu kojom je bio otkopao sanduk profesora Archimedesa Q. Portera, koji je jednom, poput majmuna, bio zakopao upravo na ovo isto mjesto. Iskopao je dugi rov, u koji je poloio svoje bogatstvo to su ga njegovi crnci iznijeli iz zaboravljenih riznica grada Opara.

Te no i spavao je u amfiteatru a sutradan rano krenuo je da ponovo pohodi svoju kolibu prije nego se vrati Vazirijima. Pronaavi sve onako kako je i ostavio, poao je u dunglu u lov, namjeravaju i da svoj plijen donese u kolibu, gdje moe udobno jesti i preno iti na ugodnu leaju. Tumarao je pet milja prema jugu, prema obalama pove e rijeke koja je utjecala u more oko est milja daleko od kolibe. Iao je u unutranjost oko pola milje, kad mu odjednom do uvjebanih nosnica dopre miris koji zna uzdrmati cijelu divlju dunglu Tarzan je mirisao #ovjeka. Vjetar je puhao od oceana, te je Tarzan znao da su oni koji odailjaju taj miris zapadno od njega. S mirisom #ovjeka mijeao se vonj Nume. &ovjek i lav. Bolje da se pourim, mislio je majmun-#ovjek, jer je prepoznao miris bijelaca. Numa moda lovi. Kad je kroz drve e dopro do ruba dungle, ugledao je kako ena kle#i i moli, a pred njom stajao je divlji i, kako se #inilo, primitivan bijelac koji je rukama prekrio lice. Iza tog #ovjeka ugav lav napredovao je polako prema svom lakom plijenu. Mukar#evo lice bilo je okrenuto. enino bilo je sagnuto u molitvi. Nije mogao vidjeti crte ni jednoga. Ve je Numa htio sko#iti. Nije se smjelo #asiti ni trenutka. Tarzan #ak nije mogao skinuti luk i umetnuti strelicu na vrijeme da u onu utu kou poalje jednu od svojih smrtonosnih otrovnih strelica. Bio je predaleko da stigne do ivotinje na vrijeme s noem. Bila je samo jedna nada samo jedan izbor. I brzinom misli majmun-#ovjek je djelovao. Sme%a ruka sunu natrag najkra i dijelak trenutka golemo koplje dizalo se nad divovim ramenom a onda je jaka ruka sunula naprijed, i brza smrt poletjela je kroz li e i zakopala se u srcu lava koji je sko#io. Bez zvuka prevalio se pred samim nogama svojih nesu%enih rtava mrtav. Jedan trenutak nisu se micali ni mukarac ni ena. Onda je ova posljednja otvorila o#i da s divljenjem pogleda mrtvu ivotinju uz njezina druga. Kad se ona lijepa glava podigla, Tarzan je zinuo od nevjerice. Je li on lud? Ta to ne moe biti ena koju on ljubi! Ali, doista, to je bila ba ona. I ena se digla, i mukarac ju je primio u svoje ruke i poljubio, i odjednom se majmunu-#ovjeku zacrvenje pred o#ima

obuze ga kao gr# krvava magla ubojstva, i onaj stari oiljak na njegovu #elu postajao je crven na sme%oj koi. Straan izraz bio je na njegovu divljem licu dok je umetao otrovnu strelicu u luk. Gadno svjetlo sjajilo se u sivim o#ima dok je ga%ao u le%a #ovjeka koji nije nita slutio. Jedan trenutak gledao je uz glatku strelicu, povukavi daleko unazad tetivu, tako da strelica moe probosti ono srce kojemu je bila namijenjena. Ali nije ispustio tog kobnog glasnika. Polako se iljak strelice spustio. Oiljak na sme%em licu izblijedje. Tetiva popusti. I Tarzan-majmun, klonule glave, okrenu se i tuan krenu u dunglu prema selu Vazirija.

pedeset stranih ljudi

William Cecil Clayton stajali su utke gledaju i mrtvo tijelo ivotinje kojoj umalo da nisu pali plijenom. Djevojka je prva progovorila poto je onako iskreno izrazila svoje osje aje. Tko bi to mogao biti? apnula je. Tko to zna! bio je mukar#ev jedini odgovor. Ako je prijatelj, zato se ne pokae? nastavljala je Jane. Ne bi li bilo dobro pozvati ga, i barem mu se zahvaliti? Clayton joj je mehani#ki u#inio po volji, ali odgovora nije bilo. Jane Porter zadrhta. Tajanstvena dungla promrmljala je. Strana dungla. Zastrauju #ak i pojave prijateljstva. Bolje da se vratimo u sklonite pozva je Clayton. Ondje e biti barem sigurnija. Ja nisam nikakav zatitnik dodao je gorko, Ne govori tako, Williame pourila se ona da kae, jer joj je ve bilo ao to ga je onako ranila rije#ima. U#inio si najbolje to si mogao. Bio si plemenit i portvovan i hrabar. I nije tvoja pogreka to nisi nadljudski. Postoji samo jedan mukarac koji bi bio u#inio vie od tebe. Govorila sam u uzbu%enju, u slabom momentu, ali te nisam eljela raniti. Samo bih eljela da oboje zauvijek shvatimo da se za tebe ne mogu nikad udati da bi takav brak bio r%av. Mislim da shva am odgovori on. Ne govorimo vie o tom barem dok se ne vratimo u civilizaciju. Idu i dan Thuranu je bilo gore. Gotovo je neprestano bio u bunilu. Nisu mogli u#initi nita da mu pomognu, a Claytonu se nije ni urilo da neto pokua. Bojao se Thurana zbog djevojke

Nekoliko dugih minuta Jane Porter i

 duboko u srcu nadao se da e taj #ovjek umrijeti. Pomisao da se njemu moe neto dogoditi, tako da bi ona ostala potpuno na milosti te zvijeri u spodobi #ovjeka mu#ila ga je vie nego vjerojatnost da bi je zadesila sigurna smrt kad bi na rubu ove okrutne praume ostala potpuno sama. Englez je izvukao ono teko koplje iz mrtvog lava, tako da je, kad je tog jutra poao u lov, osje ao mnogo ve u sigurnost nego ikad od onog #asa kad su bili ba#eni na tu divlju obalu. Zato je prodro dalje od sklonita nego ikad prije. Da pobjegne to dalje od mahnitanja grozni#avog Thurana, Jane Porter sila je iz sklonita do podnoja drveta nije se usudila dalje. Tu je, uz grube ljestve koje je za nju izradio Clayton, sjedila gledaju i more, jer se jo uvijek nadala da e moda ugledati brod. Le%ima je bila okrenuta prema dungli, pa zato nije vidjela kako se trava razdijelila i iz nje izvirilo divlje lice. Zakrvavljene, nablizu smjetene o#ice promatrale su je napeto, a od vremena do vremena odlutale bi prema otvorenom alu, da vide nema li jo koga. Zatim se pojavi jo jedna glava, pa jo jedna, pa jo jedna. &ovjek u sklonitu po#eo je ponovo bjesniti, te glave nestadoe onako tiho i nenadano kako su se i pojavile. Ali doskora su se ponovo pokazale, budu i da djevojka nije pokazivala nikakvih znakova da je ono mukar#evo zavijanje uznemiruje. Jedan po jedan, groteskni likovi izranjali su iz dungle i prikradali se eni koja nije nita slutila. Jedva primjetljivo utanje trave privu#e joj panju. Okrenula se, pa je, na ono to je vidjela pred sobom, zateturala malko zavrisnuvi od straha. Onda su oni navalili. Podigavi je svojim dugim rukama kao u gorile, jedno od stvorenja okrenu je i po#e je nositi prema dungli. Prljava apa pokrivala joj je usta da joj prigui vrisak. Kako je posljednjih nedjelja i previe patila ovaj strani napad vie nije mogla podnijeti. Oslabljeni ivci popustili su, pa je pala u nesvijest. Kad se osvijestila, nala se u gustoj praumi. Bila je no . Golema vatra plamsala je usred #istine na kojoj je leala. Oko nje u urilo se pedeset stranih ljudi. Glave i lica pokrivala im je zamrena dlaka. Duge ruke po#ivale su na savinutim koljenima kratkih, krivih nogu. Glodali su ne#istu hranu poput

Kad se Jane Porter osvijestila, nala se u gustoj praumi. Golema vatra plamsala je usred #istine na kojoj je leala. Oko nje u urilo se pedeset stranih ljudi

zvijeri. Na rubu vatre vrio je lonac pa bi koje od stvorenja katkad zaotrenim tapom izvla#ilo komad mesa. Kad su otkrili da im se zarobljenica osvijestila, jedan od oblinjih dera#a dobaci joj prljavom rukom komad odvratnog mesa. Meso se dokotrljalo do nje, ali ona je samo zatvorila o#i, jer joj se smu#ilo. Mnogo dana putovali su gustom praumom. Djevojku su, onako izranjenih nogu i iscrpenu napola vukli, napola gurali za tih dugih, vru ih, mu#nih dana. Od vremena na vrijeme, kad bi posrnula i pala, udarali bi je rukama i nogama najblii strani ljudi. Davno prije nego to su zavrili to putovanje morala je odbaciti cipele potplati bili su posve izderani. Odje a joj je bila istrgana na krpe i dronjke, a kroz te jadne ostatke njezina je koa, nekad bijela i njena, sad provirivala izderana i krvava od dodira s tisu ama nesmiljenih trnjaka kroz koje su je vukli. Posljednja dva dana putovanja bila je tako iscrpena da je vie nikakvo udaranje i zlostavljanje nije moglo podi i na jadne, krvave noge. Njezina narav dosegla je granicu izdrljivosti, i djevojka nije mogla da se podigne ni na koljena. Dok su je te ivotinje okruivale, brbljale i prijetile joj se, te je poticali toljagama i tukli i udarali akama i nogama, ona je leala zatvorenih o#iju i molila se da joj se smiluje smrt, koja joj je jedina, ona je to znala, mogla prekinuti te patnje. Ali smrt nije dolazila, a pedeset stranih ljudi odmah je shvatilo da im rtva vie ne moe hodati, te su je pokupili i ostatak puta nosili. Kasno jednog popodneva vidjela je kako se pred njima pomaljaju ruevni zidovi velikoga grada, ali je tako slaba i bolesna da je to uop e nije zanimalo. Ma kamo je nosili, me%u tim divljim poluivotinjama njezino zarobljenitvo moglo je imati samo jedan svretak. Napokon proli su kroz velike zidove i uli u ruevni grad. Unijeli su je u zgradu koja se isto tako ruila, te su je tu okruile stotine stvorenja kakva su je i donijela. Ali me%u njima bilo je ena, koje su bile manje strane. Kad ih je vidjela, prva zraka nade ublaivala joj je nevolju. Ali je ta bila kratka vijeka, jer ene nisu prema njoj pokazivale nikakve samilosti, iako je nisu ni zlostavljale. Poto su je se stanovnici zgrade do sita nagledali, odnijeli su je u tamnu sobu u donjim prostorijama, te je tu ostavili da lei

na golom podu, s jednom kovinskom zdjelom vode i drugom hrane. Tjedan dana vidjela je samo ene kojima je bila dunost da joj donose hranu i vodu. Polako joj se vra ala snaga doskora e biti sposobna za rtvu plamenom bogu. Na svoju sre u nije znala kakva je sudbina #eka.

Dok se Tarzan-majmun polako kretao dunglom, poto je bacio koplje da spasi Claytona i Jane Porter od Numinih kolja#a, dua mu se prepunila alo u koja dolazi od svjee otvorene sr#ane rane. Radovao se to je na vrijeme zaustavio ruku da sprije#i ono to je u prvom bijesnom valu ljubomorne srdbe bio naumio. Samo dijelak sekunde isprije#io se izme%u Claytona i smrti od ruke majmuna-#ovjeka. U onom kratkom trenutku u kom je on prepoznao djevojku i njezina druga i popustio napete mii e to su otrovnu strelicu drali uperenu u Engleevo srce Tarzanom su ovladali brzi i divlji ivotinjski porivi. Vidio je enu koju je volio svoju enu svoju druicu u rukama drugoga. Za njeg postojao je samo put po zakonu divlje dungle koji ga je u tom drugom ivotu vodio. Ali upravo prije nego to je postalo prekasno, oni njeniji osje aji njegova priro%enog vitetva podigli su se iznad plamenova njegove strasti, i tako ga spasili. Tisu u puta zahvaljivao je to su pobijedili prije nego to su njegovi prsti otpustili onu glatku strelicu. Sad se misao da se vrati Vazirijima #inila odvratna. Nije vie elio vidjeti ljudskog bi a. Neko e vrijeme tumarati sam dunglom, dok otrica njegove alosti ne otupi. Poput njegovih zvijeri, i on je volio trpjeti tiho i samotno. Te no i ponovno je spavao u majmunskom amfiteatru, i nekoliko je dana odande lovio a vra ao bi se no u. Popodne tre eg dana vratio se rano. Leao je, ispruen na mekoj travi te okrugle #istine, samo nekoliko trenutaka, kad je daleko na jugu za#uo poznat zvuk. To su dunglom prolazili veliki majmuni u tom se nije mogao varati. Nekoliko trenutaka leao je sluaju i. Dolazili su prema amfiteatru.

Tarzan se lijeno podigao i ispruio. Njegove otre ui slijedile su svaki pokret plemena. Bili su uz vjetar, pa je on odmah uhvatio njihov miris, iako mu tog svjedo#anstva nije ni trebalo a da se uvjeri da ima pravo. Kako su dolazili blie amfiteatru, Tarzan-majmun skloni se u granje na drugoj strani arene. Tu je po#ekao da vidi pridolice. I nije trebalo da dugo #eka. Odmah se u niem granju nasuprot njemu pojavi divlje, kosmato lice. One okrutne o#ice zahvatile su jednim pogledom #istinu, a onda je slijedio brbljav izvjetaj onima straga. Tarzan je #uo rije#i. Izvi%a# je govorio drugim #lanovima plemena da je sve u redu i da mogu mirno u i u amfiteatar. Najprije se vo%a spretno spustio na meki sag od trave, onda ga je, jedan po jedan, slijedilo stotinu drugih majmuna. Bili su golemi odrasli majmuni s nekoliko mladih. Nekoliko mladun#eta to je jo sisalo prianjalo je u kudrave vratove svojih divljih majki. Tarzan je prepoznao mnogo #lanova tog plemena. To je bilo ono isto u koje je on bio doao kao dojen#e. Mnogi odrasli bili su mali majmun#i i kad je on bio dje#ak. Za njihova kratkog djetinjstva on je s njima lakrdijao i igrao se po toj istoj dungli. Pitao se bili ga prepoznali pam enje nekih majmuna nije previe dugo, a dvije godine za njih moe biti vje#nost. Iz razgovora koji je na#uo saznao je da su doli da izaberu nova kralja njihov dosadanji poglavica pao je stotinu stopa ispod prekinute grane i naao preuranjenu smrt. Tarzan je poao na kraj grane koja je visjela nad njima, tako da su ga mogli jasno vidjeti. Brze o#i neke enke najprve ga ugledae. Lajavim, grlenim glasovima upozori druge. Nekoliko se golemih mujaka uspravilo da bolje vide uljeza. Iskeenih kolja#a i nakostrijeenih vratova poli su polako prema njemu, duboko zlokobno ree i. Karnate, ja sam Tarzan-majmun progovorio je majmun-#ovjek jezikom tog plemena. Ti me se sje a. Zajedno smo zadirkivali Numu kad smo jo bili majmun#i i i bacali na nj tapove i orahe sa sigurnih, visokih grana. ivotinja, na koju se obratio, zaustavi se s izrazom na divljem licu koji je odavao da napola razumije i da se tupo #udi.

 I Magore nastavljao je Tarzan obra aju i se drugome ne sje a li se svog prijanjeg kralja onoga koji je ubio jakog Ker#aka? Pogledaj me! Nisam li ja isti onaj Tarzan jaki lovac nepobjedivi borac kojega ste vi svi poznavali mnogo ljeta? Sad su se svi majmuni kupili naprijed, ali vie radoznalo nego prijete i. Nekoliko trenutaka mumljali su me%u sobom. to ho e me%u nama? upitao je Karnat. Samo mir odgovorio je majmun-#ovjek. Ponovo su se majmuni savjetovali. Napokon je Karnat ponovo progovorio. Onda do%i u miru, Tarzane-majmune pozvao ga je. I tako je Tarzan-majmun lako sko#io na travu usred divlje i rune horde zavrio je krug evolucije i vratio se da opet bude ivotinja me%u ivotinjama. Nije bilo pozdrava kakvi bi se poslije izbivanja od dvije godine izricali me%u ljudima. Ve i dio majmuna nastavio je baviti se onim to je majmun-#ovjek bio prekinuo, ne obra aju i na nj panju, kao da uop e nije bio ni iziao iz plemena. Jedan ili dva mlada mujaka, koji nisu imali toliko godina da ga se sje aju, doli su do njega na sve #etiri da ga pomiriu, a jedan je iskesio kolja#e i prijete i zareao elio je da Tarzana odmah stavi na pravo mjesto, iza sebe. Da je Tarzan uzmakao i zareao, taj bi se mladi mujak jama#no bio zadovoljio, ali bi uvijek poslije toga Tarzanovo mjesto me%u njegovim sumajmunima bilo ispod mjesta onoga mujaka koji ga je natjerao da se makne. No Tarzan-majmun se nije maknuo. Umjesto toga zamahnuo je svojim golemim dlanom svom snagom svojih jakih mii a te je, zahvativi mladog mujaka po glavi, ovoga odbacio tako da se ispruio po travi. Majmun se podigao i za trenutak opet navalio na njega, i ovaj put pograbili su se deru i se prstima i grizu i kolja#ima ili je barem to mladi mujak kanio. Ali jedva su se sruili, reu i i nastoje i ugristi, kad je majmun-#ovjek prstima stisnuo protivnikov vrat. Odmah se mladi mujak prestao boriti, te je leao potpuno miran. Onda je Tarzan popustio stisak i podigao se nije elio ubijati, samo je mladoga majmuna elio pou#iti, kao i one druge koji su promatrali, da je Tarzan-majmun jo gospodar.

Ta je lekcija dobro posluila mladi majmuni su mu se micali s puta, kao to se mladi majmuni i moraju kad su u nazo#nosti starijih, a stari mujaci nisu pokuavali da mu opovrgavaju njegove povlastice. Nekoliko su dana majmunice s mladima u nj sumnjale. Kad bi im se on usudio pribliiti, one bi navalile na nj razjapljenih gubica i runo ri#u i. Onda bi se Tarzan promiljeno maknuo s puta, jer je i to obi#aj me%u majmunima samo pomahnitali mujaci napadaju majku. Ali su se nakon nekog vremena i one navikle na njega. Lovio je s njima kao i u prolim danima, a kad su uvidjeli da ih njegov vii razum vodi do najboljih izvora hrane, i da njegov lukavi konop lovi te#nu divlja# koju su oni jedva ikad kuali, ponovo su mu se divili kao to su mu se i u prolosti, kad je bio postao njihov kralj. I tako su ga, prije nego su odlutali iz amfiteatra, ponovo izabrali za svog vo%u. Majmun-#ovjek osje ao se posve zadovoljan svojim novim ivotom. Nije bio sretan to vie nikad ne moe biti, ali je barem bio daleko, koliko je samo mogao biti od svega to ga podsje alo na prolu nevolju. Ve davno bio je odlu#io da se ne vra a u civilizaciju, a sad je odlu#io da vie ne vidi ni svoje crne prijatelje Vazirije. Zauvijek se odrekao #ovje#anstva. Po#eo je ivjeti kao majmun kao majmun e umrijeti. A ipak nije mogao izbrisati iz sje anja #injenicu da se ena koju ljubi nalazi nedaleko obitavalita njegova plemena. A nije mogao zatomiti ni neprestani strah da je ona moda neprekidno u opasnosti. Da je loe zati ena, vidio je onaj kratki trenutak kad je bio svjedokom Claytonove nedjelotvornosti. to je Tarzan na to vie mislio, to ga je otrije pekla savjest. Napokon je sam sebe zamrzio to je dopustio da mu se sebi#na alost i ljubomora isprije#i izme%u Jane Porter i njezine sigurnosti. Kako su dani prolazili, sve se vie i vie mu#io, pa je gotovo odlu#io da se vrati na obalu i straari nad Janom Porter i Claytonom, kad je #uo vijesti koje su mu promijenile sve planove i natjerale ga da mahnito jurne prema istoku, bez obzira na nesre u i smrt. Prije nego se Tarzan vratio u pleme, neki je mladi mujak, koji nije mogao prona i par u svom #oporu, poao, prema obi#aju, da lunja po divljoj dungli, kao i oni stari lutaju i vitezovi, ne bi li pronaao sebi lijepu druicu iz susjedna #opora.

Karnate, ja sam Tarzan-majmun. Ti me se sje a. Zajedno smo zadirkivali Numu kad smo jo bili majmun#i i i bacali na nj tapove i orahe sa sigurnih visokih grana.

Bio se upravo vratio sa svojom mladom, i pri#ao je brzo svoje pustolovine, da ih ne bi zaboravio. Me%u ostalim pri#ao je kako je vidio veliko pleme #udnih majmuna. Svi su bili mujaci, kosmati po licu, osim jednoga govorio je a ta je bila enka, svjetlija u boji #ak i nego taj stranac i pokazao je palcem Tarzana. Majmun-#ovjek odmah je posluao. Pitao je toliko brzo koliko mu je taj tupoglavi majmun mogao odgovarati. Jesu li mujaci bili niski, krivonogi? Jesu.

 Jesu li oko slabina nosili Numinu i itinu kou, tapove i noeve? Jesu. I uto prstenje oko ruku i nogu? Jest. A enka je li bila malena i vitka i vrlo bijela? Jest. Je li pripadala plemenu, ili je bila zarobljenica? Vukli su je za sobom katkad za ruku katkad za dugu kosu koja joj je rasla na glavi. I uvijek su je tukli nogama i rukama. O, kako ih je, bilo zabavno promatrati. Tebi jest! promucao je Tarzan. Gdje su bili kad si ih vidio, i kamo su ili? nastavljao je pitati majmun-#ovjek. Bili su uz drugu vodu ondje straga i pokazao je prema jugu. Kad su proli mimo mene, ili su prema jutru, uz rub vode. Kad je to bilo? upitao je Tarzan. Prije pola mjeseca. Bez ijedne druge rije#i majmun-#ovjek sko#i u drve e i pojuri poput duha na istok, u smjeru zaboravljenog grada Opara.

kako se tarzan vratio u opar

Kad se Clayton vratio u sklonite te vidio da nema Jane Porter,

pomahnitao je od straha i boli. Thuran je bio posve normalan, groznica ga je ostavila isto tako naglo kako ga je i oborila. Jo je, onako slab i iscrpen, leao na postelji od trave u sklonitu. Kad je Clayton upitao za djevojku, on kao da se za#udio to je nema. Nisam #uo nita neobi#no odgovorio je. Ali sam ve i dio vremena bio u nesvijesti. Da taj #ovjek nije bio toliko slab, Clayton bi sumnjao da ne e re i gdje je djevojka. Ali vidio je da u Thurana nema ni toliko ivota da bi bez pomo i mogao si i iz sklonita. U sadanjem tjelesnom stanju nije mogao nauditi djevojci, niti bi se bio mogao grubim ljestvama popeti natrag u sklonite. Sve do mraka Englez je pretraio oblinju dunglu ne bi li pronaao trag nestaloj djevojci ili kakav znak o njezinu otmi#aru. No, iako bi trag koji je ostavilo pedeset stranih ljudi, onako nevi#nih umi, bio jasan i najtupljem praumskom stanovniku, jednako kao i gradska ulica Englezu, ipak je ovaj prelazio i prelazio preko traga i po dvadeseti put, a da nije opazio ni najmanjeg znaka da je njime prolo mnogo ljudi tek prije nekoliko sati. Dok je tako traio, glasno je dozivao djevoj#ino ime, ali je samo privukao Numu. Na sre u, Clayton je na vrijeme vidio kako se sjenama lik Nume vijuga prema njemu, te se popeo u granje drveta prije nego ga je ivotinja mogla dose i. To ga je sprije#ilo da trai preostali dio popodneva, budu i da je lav kora#ao tamo-amo ispred drveta sve do mraka.

&ak i onda kad je ivotinja otila, Clayton se nije usu%ivao si i u stranu tamu ispod sebe, pa je tako proveo uasnu i gadnu no na drvetu. Idu e jutro vratio se na al izgubivi i posljednju nadu da e mo i pomo i Jani Porter. Idu i tjedan Thuran je brzo ja#ao. Leao je u sklonitu dok je Clayton lovio hranu za obojicu. Ti ljudi razgovarali su samo kad je bilo potrebno. Clayton je sad upotrebljavao dio sklonita koje je bilo pridijeljeno Jani Porter, te je vi%ao Thurana samo onda kad mu je donosio hrane ili vode ili izvravao druge poslove to ih je traila #ovje#nost. Kad je Thuran ponovo mogao silaziti i traiti hranu, Claytona je shrvala groznica. Danima je leao bacaju i se u bunilu i muci, ali ni jednom ga Thuran nije posjetio. Clayton ne bi ni mogao jesti, ali e% ga je strano mu#ila. Kad bi popustilo bunilo, iako je bio slab, nekako se jednom na dan dovukao do potoka i napunio limen#icu koja je ostala u #amcu za spaavanje. Thuran ga je u tim prilikama promatrao s izrazom zluradosti #inilo se da stvarno uiva u patnjama #ovjeka koji ga je, unato# opravdanom preziru, dvorio kako je najbolje mogao dok je leao i trpio iste muke. Napokon je Clayton toliko oslabio da vie nije mogao silaziti sa sklonita. Jedan dan trpio je e%u a da se nije obra ao Thuranu, ali je napokon, budu i da vie nije mogao izdrati, zamolio Thurana da mu donese vode. Thuran je doao na ulaz Claytonove sobe s posudom vode u ruci. Lice mu se iskrivilo od gadnog cerenja. Evo vode rekao je. Ali najprije da vas podsjetim da ste me ocrnili pred djevojkom da ste je zadrali za sebe i niste je htjeli dijeliti sa mnom... Clayton ga je prekinuo. Prestanite povikao je. Prestanite! Kakvo ste vi to pseto da klevetate dobru enu koja je moda mrtva! Budala sam to sam dopustio da ivite niste dostojni da ivite ni u ovoj gadnoj zemlji. Evo vam vode odgovori Thuran. To je sve to ete dobiti i podigao je posudu na usne i otpio. Ono to je ostalo prolio je na pod. Onda se okrenuo i ostavio bolesnika. Clayton se prevrtao te se, zakopavi lice u ruke, prepustio sudbini.

Sutradan Thuran se odlu#io da po%e uz obalu na put prema sjeveru, jer je znao da mora nabasati na obitavalita civiliziranih ljudi barem mu ne moe biti gore nego to mu je tu, a osim toga bjenjenje umiru eg Engleza ilo mu je na ivce. Zato jer ukrao Claytonu koplje i poao na put. Bio bi ubio bolesnika kad je odlazio, da mu nije palo na pamet da bi to zapravo bilo samilosno. Isti dan doao je do kolibice na alu, i srce mu se ispunilo nadom kad je vidio ovaj znak blize civilizacije, jer je mislio da je to samo nekakva ispostava oblinjeg naselja. Da je znao komu pripada, i da je vlasnik u taj isti trenutak samo nekoliko milja u unutranjosti, Nikolas Rokoff pobjegao bi s tog mjesta kao da je okueno. Ali on to nije znao, pa je tu ostao nekoliko dana da uiva u sigurnosti i razmjernoj udobnosti kolibe. Zatim je nastavio put prema sjeveru. U logoru lorda Tenningtona pripremali su se da izrade trajne nastambe, a onda da poalju ekspediciju od nekoliko ljudi prema sjeveru da trae pomo . Budu i da su dani prolazili a da nije dola eljena pomo , nada da su se Jane Porter, Clayton i Thuran spasili po#ela je jenjavati. Nitko vie o tom nije govorio profesoru Porteru, a on se toliko udubio u svoje znanstvene sne da nije opaao kako prolazi vrijeme. Katkad bi napomenuo da e za nekoliko dana svakako vidjeti kako neki parobrod baca sidro uz njegovu obalu, i da e se onda svi sretno ponovo sjediniti. Onda bi opet govorio o vlaku i pitao se ne e li zakasniti zbog me ave. Da tog dragog starca sad ve ne poznajem tako dobro napomenuo je Tennington gospo%ici Strong bio bih posve siguran da je... ovaj da nije posve pri sebi. Da to nije tako turobno bilo bi smijeno nabacila je djevojka alosno. Ja, koja ga poznajem cijeli svoj ivot, znam koliko voli Janu. Ali drugima se mora #initi da je savreno ravnoduan prema njezinoj sudbini. Samo zato to je toliko neprakti#an ne moe da shvati neto tako stvarno kao to je smrt, osim ako ne vidi posve o#igledan dokaz. Ne biste ni pomislili to je ju#er u#inio nastavljao je Tennington. Vra ao sam se sam s malog lova kad sam ga sreo kako brza tragom divlja#i koji sam i ja slijedio dolaze i u logor.

Ruke je bio sklopio pod skutima dugog crnog kaputa a cilindar je bio nabio duboko na glavu dok se, o#iju uprtih o tlo, urio naprijed, jama#no u iznenadnu smrt, samo da ga ja nisam sprije#io. Ta kamo ete to, profesore? upitao sam ga. Idem u grad, lorde Tenningtone, odgovorio je koliko je samo ozbiljno mogao, da se poalim efu pote na slabu potansku slubu ovdje. Ta, gospodine, tjednima nisam primio ni jedno pismo. Mora da imam nekoliko pisama od Jane. To se mora odmah prijaviti Washingtonu. I biste li vjerovali, gospo%ice Strong nastavljao je Tennington bilo je vrakog posla prije nego sam starca uvjerio da ne samo da nema nikave potanske slube, nego ni grada, i da on #ak nije na istom kontinentu na kojem je Washington, niti na istoj hemisferi. Kad je to shvatio, po#eo se zabrinjavati za svoju k er mislim da je tad prvi put pravo procijenio na poloaj, ili #injenicu da se gospo%ica Porter moda nije spasila. Ne volim na to misliti spomenula je djevojka a ipak mogu misliti samo na odsutne #lanove naeg drutva. Nadajmo se najboljemu odgovori Tennington. Vi ste nam sami dali sjajan primjer hrabrosti, jer je u neku ruku va gubitak ipak najve i. Da re#e ona. Ne bih ljubila Jane Porter vie ni da mi je sestra. Tennington nije pokazivao koliko se iznenadio. On uop e nije mislio na Porterovu k er. On je, otkako je stradala Lady Alice, proboravio mnogo s tom lijepom k erkom Marylanda, i nedavno mu se u#inilo da ju je zavolio mnogo vie nego to bi moglo biti dobro za njegov unutranji mir, jer se sad skoro stalno sje ao onoga to mu je Thuran bio povjerio da su on i gospo%ica Strong zaru#eni. Pitao se je li Thuran, napokon, bio posve ta#an u svojoj izjavi. Na djevojci nije nikad primje ivao vie od obi#na prijateljstva. A onda ete u gubitku Thurana, ako su izgubljeni doista doivjeti veliku alost usudio se re i. Pogledala ga je brzo. Thuran mi je postao vrlo drag prijatelj odgovorila je. Voljela sam ga vrlo mnogo, iako sam ga poznavala samo kratko vrijeme. To se vi onda niste za nj zaru#ili? izlanuo je.

 Ma, ne! povikala je ona. U tom smislu nisam za nj uop e marila. Lord Tennington elio je neto re i Hazeli Strong elio je jako to re i, i re i joj odmah. Ali su mu nekako rije#i zapinjale u grlu. Po#injao je labavo nekoliko puta, #istio vrat, crvenio u licu, te je napokon zavrio tim da je napomenuo da se nada kako e se kabine zavriti prije nego po#ne kino doba. Ali, iako on nije znao, priop io je djevojci upravo ono to je kanio, i ona se osje ala sretnom sretnijom nego to je ikad prije bila u svom ivotu. Upravo onda razgovore im prekide pogled na #udnu i stranu pojavu koja je izronila iz dungle upravo na jugu logora. Tennington i djevojka ugledae je u isto vrijeme. Englez je posegnuo za revolverom, ali kad je polugolo, bradato stvorenje izviknulo njegovo ime i potr#alo prema njima, on je spustio ruku i pokro#io mu u susret. Nitko u tom prljavom, iscrpenom stvorenju, pokrivenom jednim jedinim komadom odje e od malih krzna, ne bi bio prepoznao onog urednog Thurana kojega je drutvo posljednji put vidjelo na palubi Lady Alice. Prije nego to su drugi #lanovi te zajednice saznali o njegovu dolasku, Tennington i gospo%ica Strong ispitae ga o drugim ljudima iz nestalog #amca. Svi su mrtvi odgovori Thuran. Ona tri mornara umrla su prije nego smo prispjeli na kopno. Gospo%icu Porter odnijela je u dunglu neka divlja zvijer dok sam ja leao u bunilu od groznice. Clayton je umro od iste groznice, ali ukoliko dana poslije toga. A kad pomislimo da nas je sve to vrijeme dijelilo nekoliko milja jedva dan hoda. To je strano.

Kako je dugo Jane Porter leala u mraku prostorije ispod hrama, toga ona nije znala. Neko je vrijeme bila u bunilu od groznice, ali kad je ta prola Jane je po#ela ponovo, polako ja#ati. Svaki dan joj je ena koja joj je donosila hrane davala znak da ustane, ali je mnogo dana djevojka samo tresla glavom da nazna#i da je preslaba.

Ali se napokon mogla di i na noge, a onda i zakora#iti nekoliko koraka podupiru i se rukom o zid. Njezini zarobijiva#i sad su je promatrali sa sve ve im zanimanjem. Pribliavao se dan, i rtva je ja#ala. Tada je doao i taj dan, i neka je mlada ena, koju Jane Porter prije nije vidjela, dola s nekoliko drugih u tamnicu. Tu su izvrile neki obred djevojka je bila sigurna da je vjerske prirode, te se ponovo osokolila i veselila to je pala u ruke ljudima koji su o#igledno pod profinjenim i njenim utjecajem vjere. Postupat e s njom ljudski sad je bila posve sigurna. I zato, kad su je vodili iz tog zatvora, kroz duge, tamne hodnike i uz stepenite od betona do sjajnog dvorita, ona je ila spremno, #ak veselo jer nije li se nalazila me%u slugama bojim? Moda se, dakako, njihovo tuma#enje najvieg bi a razlikovalo od njezina, ali #injenica da su vjerovali u nekakva boga bio je dovoljan dokaz da e biti ljubazni i dobri. Ali kad je vidjela kameni oltar usred dvorita, i na njemu i na oblinjem betonskom podu, tamnosme%e mrlje, po#ela se #uditi i sumnjati. A kad su se sagnuli i svezali joj glenjeve i straga privezali zape a, sumnja joj se pretvori u strah. Trenutak kasnije, kad su je podigli i poloili nauznak preko oltara nada ju je posve ostavila, te se po#ela tresti u agoniji straha. Za grotesknog plesa zavjetnika ona je leala uko#ena od straha, i nije trebalo da vidi tanku otricu u rukama velike sve enice, koja se polako dizala iznad nje, da joj jo vie potvrdi njezinu kob. Dok je ruka silazila, Jane Porter zatvorila je o#i i tiho se molila zatim je podlegla naporu koji su joj pretrpjeli umorni ivci, te se onesvijestila.

Dan i no Tarzan-majmun jurio je praumom prema ruevnom gradu u kojem je, kako je sigurno znao, njegova ljubljena djevojka leala zarobljena ili mrtva. Za dan i no prevalio je istu udaljenost za koju je pedeset stranih ljudi trebalo ve i dio tjedna, jer je Tarzan-majmun putovao po srednjoj terasi, visoko iznad isprepletenih zapreka koje ometaju napredak na tlu.

Iz onoga to mu je ispri#ao mladi majmun bilo mu je jasno da je ona zarobljenica Jane Porter, jer nije bilo ni jedne druge male enke u cijeloj dungli. One mujake iz majmunova grubog opisa prepoznao je kao one groteskne parodije #ovje#anstva koje nastanjuju ruevine Opara. A djevoj#inu sudbinu mogao je sebi predstaviti jasno kao da joj je o#evidac. Nije mogao znati kad e je poloiti preko onog stranog oltara, ali e njezino drago, krhko tijelo napokon onamo do i, u to je bio siguran. Ali napokon se, poslije stolje a, kako se nestrpljivom majmunu-#ovjeku #inilo, popeo na klisure koje su prije#ile dolazak u pustu dolinu, a pred njim su leale sablasne i strane ruevine gadnog grada Opara. Brzao je suhim i pranim gromadama posijanim tlom prema cilju svojih elja. Ho e li sti i na vrijeme da je spasi? Nadao se uporno. Barem se moe osvetiti, i u svom bijesu, #inilo mu se, bit e kadar izbrisati cijelo stanovnitvo tog stranog grada. Bilo je skoro podne kad je dospio do velike gromade na vrhu koje se zavrava tajni hodnik do jama ispod grada. Poput ma#ke popeo se strmim stranama mrkog, granitnog masiva. Trenutak kasnije tr#ao je tamom dugog, ravnog tunela koji je vodio do riznice. Proao je kroza nj, a onda iao dalje i dalje, dok napokon nije doao do rova poput zdenca na suprotnoj strani kojega se nalazio onaj zatvor s prividnim zidom. Dok se na trenutak zaustavio na rubu tog zdenca, kroz otvor ondje gore dopro je do njega neki slabi zvuk. Njegovo ga je otro uho zamijetilo i protuma#ilo to je bio smrtni ples koji prethodi rtvovanju, i onaj jednoli#ni obred velike sve enice. &ak je razabirao glas te ene. Obiljeava li taj obred upravo ono to se on toliko urio da sprije#i? Obuze ga val uasa. Ho e li, napokon, zakasniti samo za jedan trenutak? Poput uplaena jelena sko#io je preko uske pukotine na onu stranu hodnika. Kao opsjednut trgao je onaj prividni zid da razori zapreku pred sobom golemim mii ima stvorio je otvor, uturio je glavu i ramena kroz prvu malu rupu koju je na#inio, pa je ponio ostatak zida sa sobom, da se sroza bu#no na betonski pod tamnice. Jednim skokom presko#io je tu sobu i bacio se na stara vrata. Ali tu se zaustavio. One jake prijevornice na drugoj strani mogu odoljeti i njegovim mii ima. Trebalo je samo trenutak na-

Napokon mu je sinula ideja. Uurbano svezavi kraj konopa za komad granite, a ostatak zadravi kod sebe, bacio je kamen uvis

pora, pa da se uvjeri da je uzaludno pokuavati oboriti tu nepropustljivu zapreku. Bio je samo jedan drugi put, a taj je vodio natrag kroz duge tunele do gromade koja se nalazila milju od gradskih zidova, a onda da se vrati po otvorenom, kao to je prvi put bio doao sa svojim Vazirijima. Shvatio je da e, mora li se vratiti i u i u grad povrinom, zakasniti da spasi djevojku, ako to doista ona lei na rtveniku iznad njega. Ali nije bilo drugog puta, kako se #inilo, pa se zato okrenuo i potr#ao brzo u hodnik s one strane probijenog zida. Kod zdenca opet je #uo jednoli#ni glas velike sve enice, pa mu se, kad je pogledao gore, onaj otvor, dvadeset stopa iznad njega u#inio tako blizu da mu se htjelo sko#iti do njega, u mahnitu

nastojanju da dopre do unutarnjeg dvorita koje je lealo tako blizu. Da samo moe jednim krajem svog konopa zahvatiti kakvu izbo#inu na vrhu tog otvora koji ga je toliko vabio! Poslije trenutka stanke i razmiljanja sunu mu u glavu jedna misao. Pokuat e. Okrenuvi se natrag sruenom zidu, uhvati jedan od velikih pljosnatih kamena od kojih se on sastojao. Uurbano privezavi jedan kraj svog konopa za taj komad granita, vratio se do rova pa je, savivi ostatak konopa na podu do sebe, majmun-#ovjek uhvatio onaj teki kamen objema rukama te ga je, zamahnuvi njim nekoliko puta, da odmjeri daljinu i smjer bacio uvis pod malim kutom, tako da je on umjesto da padne natrag ravno u rov dodirnuo onaj kraj otvora i otkotrljao se s one strane u dvorite. Tarzan je trenutak vukao slobodni kraj konopa dok nije osjetio da se kamen prili#no #vrsto smjestio na vrhu rova, a onda se on zanjihao nad crnim dubinama. Onaj trenutak kad je njegova puna teina dola na konop ovaj se gore malko poskliznuo. &ekao je ondje, strano napet, a konop se sputao u malim trzajima, palac po palac. Kamen se povla#io gore vanjskom stranom gra%evine koja je opkoljavala rov ho e li se zaustaviti na samom rubu, ili e ga on svojom teinom navu i na sebe, te e pasti u nepoznate dubine pod sobom?

kroz praumu

Na kratak, neugodan trenutak Tarzan je osje ao kako se klie

konop za koji je on prianjao, i #uo kako se o gornje zidove strae kamen. Onda se odjednom konop zaustavi kamen sa zaustavio na samom rubu. Spretno se majmun-#ovjek penjao tankim konopom. U trenutku glava mu je bila iznad ruba rova. Dvorite je bilo prazno. Stanovnici Opara motrili su rtvovanje. Tarzan je iz oblinjeg rtvenog dvorita #uo Lain glas. Ples je prestao. Gotovo da je vrijeme da se spusti no. Ali dok je to mislio, tr#ao je brzo prema zvuku glasa velike sve enice. Sudbina ga je vodila do samih vrata one velike sobe bez krova. Izme%u njega i oltara bio je dugi red sve enika i sveenica, koji su sa svojim zlatnim #aama #ekali da se prolije topla krv njihove rtve. Laina ruka silazila je polako prema grudima one krhke, mirne pojave to je leala ispruena na tvrdom kamenu. Tarzan je zinuo, gotovo je zajecao, kad je prepoznao crte lica djevojke koju je ljubio. I onda se oiljak na njegovu #elu pretvori u arko rumenilo, crvena magla stvori mu se pred o#ima, pa je, sa stranom rikom pobjenjela majmuna, sko#io poput golema lava me%u zavjetnike. Pograbivi od najblieg sve enika toljagu, lupao je oko sebe poput prava demona dok se brzo probijao prema oltaru. Laina ruka zaustavila se na prvu buku. Kad je vidjela tko ju je proizveo problijedjela je. Uop e nije mogla shvatiti tajnu kako je ovaj #udni bijelac pobjegao iz tamnice u koju ga je ona bila zaklju#ala. Nije ga kanila ikad pustiti iz Opara, jer je na njegovo

golemo tijelo i lijepo lice gledala o#ima ene, a ne o#ima sve enice. U svojoj lukavoj glavi izmislila je pri#u o #udesnom otkrivenju s usana samog plamenog boga, u kojoj joj se naloilo da tog bijelog stranca prihvati kao glasnika njegovu narodu na zemlji. To bi zadovoljilo ljude u Oparu, to je ona znala, #ovjek bi bio zadovoljan, ona je bila posve sigurna, da ostane i bude joj suprug umjesto da se vrati na rtvenik, Ali kad je ona pola da mu protuma#i taj nacrt, on je nestao, iako su vrata bila #vrsto zaklju#ana onako kako ih je ona ostavila. A sad se vratio kao da se stvorio od samog zraka ubija njezine sve enike kao da su ovce. Na trenutak zaboravila je svoju rtvu, i prije nego se mogla ponovo pribrati, golemi bijelac stajao je pred njom, sa enom koja je leala na oltaru na svojim rukama. Makni se, La povi#e on, Spasila si me jednom, pa ti ne u nauditi. Ali ako se umijea ili me po#ne slijediti, morat u i tebe ubiti. Dok je to govorio, stupio je mimo nju prema ulazu u podzemne prostorije. Tko je ona? upitala je velika sve enica pokazuju i u onesvijetenu enu. Ona je moja odgovori Tarzan-majmun. Jedan trenutak oparska djevojka zurila je razroga#enih o#iju. Onda joj se o#i ispunie o#ajem suze navrijee, i malko zavrisnuvi ona se sroza na hladni pod, upravo kad je roj stranih ljudi jurnuo kraj nje da sko#i na majmuna-#ovjeka. Ali Tarzan-majmun nije bio ondje kad su posegnuli da ga zgrabe. Lakim skokom nestao je u hodniku koji je vodio u donje prostorije, a kad su njegovi progonitelji poli opreznije za njim, vidjeli su da je prva soba prazna, ali su se ipak nasmijali i po#eli brbljati jedni s drugima, jer su znali da iz tih spilja ima samo onaj izlaz koji slui kao i ulaz. Ako uop e izi%e, morat e izi i ovim putem, a oni e #ekati i straariti. I tako je Tarzan-majmun, nose i onesvijetenu Jane Porter, prolazio spiljama Opara, ispod hrama plamenog boga, a da ga nije nitko progonio. Ali kad su Oparani malko dulje o tom

razgovarali, sjetili su se da je taj isti #ovjek ve i prije utekao u spilje, te se, iako su oni promatrali ulaz, nije vratio. A danas je ipak navalio na njih izvana. Oni e ponovo napolje u dolinu poslati pedeset ljudi, da uhvate i prona%u tog obe#astitelja njihova hrama. Poto je Tarzan dopro do rova s one strane provaljenog zida, osje ao je tako sigurno da e pobje i da se zaustavio da izva%eno kamenje ponovo stavi na mjesto, jer nije elio da ti stanovnici otkriju ovaj zaboravljeni prolaz, i tako nai%u na riznicu. Naumio se opet vratiti u Opar, i odnijeti jo ve e bogatstvo nego to ga je ve ukopao u majmunskom amfiteatru. Hodao je dalje kroz hodnike, mimo prva vrata i kroz riznicu, mimo druga vrata pa u dugi, ravni tunel koji je vodio do visokog skrivenog izlaza s one strane grada. Jane Porter jo je bila onesvijetena. Na vrhu velike gromade zaustavio se da baci pogled na grad. Ravnicom je dolazio, kako je vidio, #opor runih Oparana. Trenutak je oklijevao. Da li da si%e i potr#i prema udaljenim liticama, ili da se tu sakrije do no i? I onda se, pogledavi bijelo djevoja#ko lice, odlu#i. Ne moe je drati ovdje i dopustiti da se njezini neprijatelji isprije#e izme%u njih i slobode. On to ne moe znati, ali moda ih slijede i kroz taj tunel, a da mu se neprijatelji na%u i sprijeda i straga sigurno bi ga uhvatili, jer se on ovako optere en onesvijetenom djevojkom ne moe probijati izme%u neprijatelja. Nije bilo lako si i niz strmu stranu gromade s Janom Porter na rukama, ali kad ju je svojim travnatim konopom svezao preko ramena uspio se spustiti na tlo prije nego su Oparani stigli do te velike stijene. Budu i da je siao na strani daljoj gradu, oni koji su ga traili nisu ga vidjeli, a nisu ni sanjali da im se njihov plijen nalazi tako blizu. Zadravaju i izme%u njih sebe i progonitelja, Tarzanmajmun uspio je prije i gotovo milju, prije nego to su Oparani obili granitnu stijenu i ugledali bjegunce pred sobom. Urlaju i od divlje radosti, potr#ali su mahnito, misle i bez sumnje da se e naskoro dosti i optere enog trka#a. Ali su i potcjenjivali

snagu majmuna-#ovjeka i precjenjivali mogu nosti svojih vlastitih kratkih, krivih nogu. Tr#e i polako, Tarzan se odravao na uvijek istoj udaljenosti. Katkad bi pogledao lice tako blizu njegovu. Da ono srce, koje je bilo pritisnuto tako blizu njegovu, nije polako kucalo, ne bi bio znao da je ivo, tako je blijedo i razvu#eno bilo ono jadno, umorno lice. I tako su dospjeli do stolastog vrha planine i grani#nih klisura. Posljednju milju Tarzan je potr#ao poput jelena, tako da ima dovoljno vremena silaziti stranama litica prije nego Oparani dopru do vrha i na njih navale kamenjem. I tako se dogodilo da se on naao pola milje ispod vrha kad su na njegov rub dospjeli zadihani divlji ljudi. S povicima bijesa i razo#aranja poredali su se uz vrh klisure tresu i toljagama i ska#u i od velike, gnjevne strasti. Ali ovaj puta nisu progonili preko granice svoje zemlje. Teko je re i je li to zato to su se sje ali kako su ve i prije dugo i mu#no ali uzaludno traili, ili to su vidjeli kako je lako majmun-#ovjek nestajao pred njima i kako je ono bio potr#ao ali shvatih su da nema nikakve nade za uspjeh daljeg progona. Ali kad je Tarzan dopro do uma koje su po#ele na podnoju breuljaka to su se pruali uz grani#ne klisure, okrenuli su se licima ponovo prema Oparu. Upravo na rubu ume, na nutarnjoj strani, gdje je jo mogao promatrati vrhove litica, Tarzan je odloio svoj teret na travu, te je, poavi prema oblinjoj rje#ici, donio vode kojom joj je okupao lice i ruke. Ali je #ak ni to nije oivjelo, on ju je, u velikoj neprilici, pokupio u svoje jake ruke i pourio dalje na zapad. Kasno popodne Jane Porter se osvijestila. Nije odmah otvorila o#i nastojala se sjetiti prizora koje je posljednje vidjela. Ah, sad ih se sje ala. Oltar, strana sve enica, no koji je silazio. Malko je zadrhtala, jer je mislila da je to ili smrt ili se no zabo u njezino srce, pa ona doivljava ono kratko bunilo to prethodi smrti. A kad je napokon smogla hrabrosti da otvori o#i, ono to je vidjela potvrdi joj opravdanost njezina straha, jer je vidjela da je

kroz lisnat raj nose ruke njezina mrtva ljubavnika. Ako je to smrt promucala je onda je dobro to sam mrtva. Progovorila si, Jane! povikao je Tarzan. Osvijestila si se! Da, Tarzane-majmune odgovorila je ona, pa joj se prvi put u mjesecima lice osvijetli smijekom mira i sre e. Ipak sam bio doao na vrijeme, povikao je majmun#ovjek sputaju i se na tlo na travnatoj #istini kraj potoka. Na vrijeme? to time misli? pitala je ona. Na vrijeme da te spasim od smrti na oltaru, draga odgovorio je. Ne sje a li se? Da me spasi od smrti! pitala je zabezeknuta. Ta nismo li oboje mrtvi, moj Tarzane? Dotad ju je poloio na travu, s le%ima naslonjenim na veliko drvo. Na njezino pitanje stupio je nekoliko koraka natrag, da je bolje vidi. Mrtvi! ponovio je a onda se nasmijao. Ti nisi, Jane. A ako se ho e vratiti u grad Opar i upitati one koji ondje stanuju, ti e ti re i da ja nisam prije nekoliko kratkih sati bio mrtav. Ne, draga, oboje smo vrlo ivi. Ali i Hazel i Thuran rekli su mi da si pao u ocean mnogo milja daleko od kopna navaljivala je ona, kao da ga ho e uvjeriti da doista mora biti mrtav. Rekli su da si to morao biti ba ti, i da nikako nisi mogao ostati iv, da te nije mogao pokupiti nikakav brod. Kako da te uvjerim da nisam duh? pitao je smiju i se. Divni Thuran bacio me u more, ali se nisam utopio ispri#at u ti doskora sve i evo me ovdje, uglavnom sam isti onaj divlji #ovjek kojega si prvi put upoznala, Jane Porter. Djevojka se polako die na noge te mu pri%e. Ne mogu ni sad vjerovati promucala je. Ne moe do i takva sre a poslije svega onoga gadnoga to sam proivjela u ovim stranim mjesecima otkako je potonula Lady Alice.

Prila mu je posve i poloila dlan, njean i drhtav, na njegovu ruku. Mora da sanjam, za trenutak u se probuditi i vidjeti kako mi onaj strani no silazi prema srcu poljubi me, dragi, samo jo jednom prije nego mi zauvijek ode taj san.

Tarzana-majmuna nije bilo potrebno drugi put pozvati. Zagrlio je svoju ljubljenu djevojku i nije je poljubio samo jednom, nego stotinu puta, dok se sva nije zadihala. A ipak kad je prestao, zagrlila ga oko vrata i jo jednom njegove usne privukla na svoje. Jesam li zbilja iv, ili sam samo san? pitao ju je. Ako nisi iv, moj #ovje#e odgovorila je volim da ovako umrem prije nego se probudim u onu zbilju mojih posljednjih budnih trenutaka. Neko vrijeme oboje su utjeli gledaju i jedno drugo u o#i kao da oboje jo sumnja u zbilju divne sre e. Prolost su, sa svim njezinim runim razo#aranjima i strahotama, zaboravili budu nost im ne pripada ali sadanjost ah, ta je njihova. Nitko im je ne moe oduzeti, Djevojka je prva prekinula tu ugodnu utnju. Kamo idemo, dragi? upitala je. to emo raditi? Kamo bi najradije ila? upitao je on. to bi najvie voljela raditi? I i onamo kamo ide ti, moj #ovje#e. Da #inim ono to se #ini najbolje tebi odgovorila je. A Clayton? upitao je on. Na jedan trenutak bio je zaboravio da na zemlji postoji netko osim njih dvoje. Mi smo zaboravih na tvog supruga. Ja nisam udata, Tarzane-majmune povikala je. I vie nisam zaru#ena. Dan prije no to su me uhvatila ona strana stvorenja razgovarala sam s gospodinom Claytonom o svojoj ljubavi prema tebi, a on je onda shvatio da ne mogu odrati ono opako obe anje koje sam mu bila zadala. To je bilo poto smo se #udesno spasili od lava koji nas je bio napao. Ona je odjednom zautjela i pogledala ga, a u o#ima sjalo joj se pitanje. Tarzane-majmune, ti si ono u#inio? To nije mogao biti nitko drugi. On je spustio o#i, jer se stidio. Kako si mogao oti i i ostaviti me? povikala je ona predbacuju i mu. Molim te, nemoj, Jane! rekao je. Molim te, nemoj! Ne moe znati koliko sam trpio zbog tog okrutnog #ina, a koliko sam trpio i u onom samom trenutku, najprije od ljubomorna

bijesa, a zatim zbog gorke sudbine koju nisam zasluivao. Poslije toga bio sam se vratio majmunima, Jane, naumivi da nikad vie ne vidim ljudsko bi e. Onda joj je ispri#ao o svom ivotu otkako se vratio u dunglu o tom kako se poput olovna viska spustio od civilizarana Parianina do divljeg vazirskog ratnika, a odande natrag do ivotinje. Ona ga je mnogo ispitivala, a napokon, sa strahom, o onomu to joj je bio rekao Thuran o Parianki. On joj je ispri#ao svaku pojedinost svog civiliziranog ivota, ne isputaju i nita, jer se nije stidio, jer joj je njegovo srce uvijek bilo vjerno. Kad je zavrio, gledao ju je, kao da #eka njezin sud, ili osudu. Znala sam da ne govori istinu rekla je. 0, kakvo je to uasno stvorenje! Ne ljuti se na mene? upitao ju je. A njezin odgovor, iako se nije #inio vaan, bio je posve enski. Je li Olga de Coude vrlo hjepa? upitala je. A Tarzan se nasmijao i ponovo je poljubio. Ni desetinu tako lijepa kao ti, draga odgovorio je. Ona je zadovoljno malko uzdahnula te mu je prislonila glavu na rame. Znao je da mu oprata. Te no i Tarzan je sagradio udobno sklonite na zanjihanim granama visoka drveta, i tu je spavala umorna djevojka, dok se on savio u raljama ispod nje spreman i u snu da je titi. Trebalo je mnogo dana da prevale onaj dugi put do obale. Gdje je to bilo lako, hodali su dre i se za ruke, ispod nadsvo%a od granja visoke ume, kao to su u dalekoj prolosti hodali njihovi praiskonski preci. Kad je grmlje bilo gusto on ju je uzeo u svoje velike ruke i nosio je lako kroz drve e, i dani su bili prekratki, jer su oni bili sretni. Da im se nije urilo da stignu pomo i Claytonu, bili bi ugodnu radost tog divnog putovanja razvla#ili u beskona#nost. Posljednji dan prije nego su dosegli obalu Tarzan je zamirisao pred sobom ljude miris crnaca. To je rekao djevojci i upozorio je da uti. U dungli ima malo prijatelja napomenuo je suho. Za pola sata prikrali su se skupini crnih ratnika koji su jedan za drugim ili prema zapadu. Kad ih je Tarzan ugledao,

povikao je od radosti to je bila skupina njegovih Vazirija. Busuli je bio ondje, i drugi koji su ga bili pratili u Opar. Ugledavi ga, zaplesali su i povikali od goleme radosti. Rekli su da ga trae ve tjednima. Crnci su se prili#no za#udili kad su vidjeli da je s njim bijela djevojka, a kad su saznali da e mu to biti ena, natjecali su se tko e je vie #astiti. Dok su se sretni Vaziriji smijali i plesali oko njih, stigli su do grubog sklonita na obali. Tu nije bilo nikakva znaka ivota, i nitko nije odgovorio na njihov poziv. Tarzan se brzo popeo u unutranjost kolibice na drvetu, samo da se trenutak kasnije pojavi s praznom limenkom. Bacivi je dolje Busuliju, rekao mu je da donese vode, a onda je pozvao Jane Porter da se popne gore. Zajedno su se nagnuli nad ono iscrpeno tijelo koje je nekad bilo engleski plemi . Suze navrijee na djevo#ine o#i kad je vidjela jadne, upale obraze i utonule o#i, kao i znakove patnje na neko mladom i lijepom licu. Jo ivi re#e Tarzan. U#init emo za njega sve to moemo, ali bojim se da smo zakasnili. Kad je Busuli donio vode, Tarzan je protisnuo nekoliko kapljica izme%u ispucanih i nateklih usana. Navlaio je vru e #elo i oprao udove. Tada je Clayton otvorio o#i, slab, sjenovit smijeak osvijetlio mu je lice kad je ugledao kako se djevojka naginje nada nj. Kad je ugledao Tarzana, izraz mu se promijenio u #u%enje. U redu je, stari rekao je majmun-#ovjek. Nali smo vas na vrijeme. Sve e sad biti u redu, i podi i emo vas na noge prije nego i znate. Englez je slabo stresao glavom. Prekasno je apnuo je. Ali svejedno. Radije umirem. Gdje je Thuran? upitala je djevojka. Ostavio me je kad se groznica pogorala. On je vrag. Kad sam ga molio vode, koju vie nisam mogao donositi, on ju je ispio preda mnom i ostalo izlio, i smijao mi se u lice. Na tu pomisao #ovjek se odjednom upalio iskrom ivota. Podigao se na lakat. Da gotovo je povikao. ivjet u. ivjet u toliko da prona%em i ubijem tu ivotinju! Ali od tog

kratkog napora jo je vie oslabio, te je klonuo natrag na travu to je trunula, koja je, s njegovim starim ogrta#em, bila postelja Jane Porter. Ne brinite se za Thurana rekao je Tarzan-majmun stavljaju i ruku utjeno na Claytonovo #elo. On pripada meni, i ja u ga na koncu uhvatiti, ne bojte se. Dugo je Clayton leao mirno. Nekoliko puta Tarzan je stavio uho posve blizu utonulim grudima, da uhvati slabo kucanje istroenog srca. U predve#erje ponovo se na kratak #asak podigao. Jane apnuo je. Djevojka je sagnula glavu blie da #uje tu tihu poruku. Ja sam ti u#inio krivo i njemu kimnuo je slabo prema majmunu-#ovjeku. Toliko sam te ljubio ovo je jadna isprika za moju uvredu. Ali nisam mogao podnijeti da te se odre#em. Ne traim da mi oprosti. Samo elim da sad u#inim ono to je trebalo da u#inim prije godinu dana. Prtljao je po depu ogrta#a trae i neto to je ondje bio otkrio dok je leao a groznica mu je poputala. Ubrzo je pronaao zguvan komad utog papira. Pruio ga je djevojci a kad ga je ona uzela njegova je ruka mlohavo pala na njegove grudi, glava mu se nagnula natrag, i on je malko zasopio a zatim se uko#io i umirio. Onda je Tarzan navukao skut ogrta#a preko gore okrenutog lica. Trenutak su ondje kle#ali, djevoj#ine usne micale su se u tihoj molitvi, a kad su se podigli i stajali na svakoj strani sad mirna tijela, suze su navrle na o#i majmuna-#ovjeka, jer je kroz tjeskobu koja je mu#ila njegovo srce stekao su ut za patnju drugih. Kroz svoje suze djevojka je #itala poruku na komadu izblijedjelog utog papira, a kad je pro#itala o#i joj se rastvorie. Dvaput je pro#itala one zapanjuju e rije#i prije nego to ih je mogla potpuno shvatiti. Otisci prstiju dokazuju da si Greystoke. &estitam. D'ARNOT Pruila je papir Tarzanu. A on je to znao cijelo vrijeme, i nije ti rekao? pitala je.

 Ja sam znao prvi, Jane odgovorio je. Nisam uop e znao da on zna. Mora da sam one no i u #ekaonici ispustio taj brzojav. Ondje sam ga bio primio. A poslije si nam rekao da ti je majka bila majmunica, i da nikad nisi poznavao svog oca? pitala je ne vjeruju i. &ast i imetak za mene, bez tebe, nije zna#io nita, draga odgovorio je. I da sam sve to oduzeo od njega, bio bih orobio enu koju ljubim ne shva a li Jane? &inilo se kao da se ho e ispri#ati za svoju pogreku.

Ona preko tijela mrtvaca prui prema njemu ruke i primi njegove. A ja sam htjela odbaciti takvu ljubav? progovorila je.

odlazak majmuna- ovjeka

Idu e jutro krenue na kratak put do Tarzanove kolibe. &etiri

Vazirija nosila su mrtvog Engleza. Majmun-#ovjek bio je predloio da se Clayton pokopa uz prijanjeg-lorda Greystokea, na rubu dungle, uz kolibu koju je stariji #ovjek bio sagradio. Jane Porter veselila se to e se tako u#initi, i u dubini svog srca divila se #udesnoj fino i karaktera tog divnog #ovjeka, koji je, iako su ga odgojile zvijeri, posjedovao ono vitetvo i njenost koju #ovjek moe povezivati samo s profinjenostima najvie civilizacije. Proli su nekih tri milje od pet koje su ih dijelile od Tarzanova ala, kad su se Vaziriji, koji su bili sprijeda, naglo zaustavili i zapanjeno pokazivali #udnu pojavu koja im se pribliavala uz al. To je bio #ovjek sa sjajnim svilenim eirom koji je hodao polako pognute glave, ruku sklopljenih straga pod skutima dugog, crnog kaputa. Ugledavi ga, Jane Porter iznena%eno i radosno uskliknu, te potr#i pred njega. &uvi njezin glas, starac podie glavu, a kad je vidio tko je to pred njim, i on je uskliknuo od olakanja i sre e. Kad je profesor Archimedes Q. Porter zagrlio svoju k er, suze mu po#ee curiti niz izbrazdano staro lice, pa je trebalo nekoliko minuta da se moe toliko savladati da progovori. Kad je trenutak kasnije prepoznao Tarzana, bilo ga je teko uvjeriti da mu se od alosti nije poremetio um, jer se s drugim #lanovima skupine bio tako potpuno osvjedo#io da je majmun#ovjek mrtav. Bilo je teko uskladiti to uvjerenje s vrlo ivom pojavom Janina umskog boga. Starca se duboko kosnula vijest o Claytonovoj smrti.

 Ne mogu shvatiti napomenuo je. M. Thuran nas je uvjeravao da je Clayton preminuo prije mnogo dana. Je li s vama Thuran? upitao je Tarzan. Jest. Tek nas je nedavno pronaao te nas je odveo u vau kolibu. Logorovali smo nedaleko na sjeveru. Zaboga, to e se radovati kad vas oboje vidi! I iznenaditi! dodao je Tarzan. Za kratko vrijeme ta je #udna skupina dola do #istine na kojoj je stajala koliba majmuna-#ovjeka. Bila je puna ljudi to su dolazili i odlazili, a gotovo prvi kojega je Tarzan vidio bio je D'Arnot. Paule! povikao je. Ta zaboga, to radi ovdje? Ili jesmo li svi poludjeli? Protuma#ilo se, me%utim, brzo, kao i mnoge druge, na prvi pogled #udne stvari. D'Arnotov brod patrolirao je uz obalu, kad su se, na poru#nikov prijedlog, usidrili uz malu zatvorenu lu#icu, da jo jednom pogledaju kolibu i dunglu u kojoj su prije dvije godine mnogi oficiri i ljudi sudjelovali u uzbudljivim pustolovinama. Kad su pristali, nali su skupinu lorda Tenningtona, pa se zaklju#ilo da se svi ve sutradan ujutro ukrcaju na brod i tako odvezu natrag u civilizaciju. Hazel Strong i njezina majka, Esmeralda i Samuel T. Philander bili su presretni kad su vidjeli da se Jane Porter vratila. Njezin bijeg #inio im se gotovo #udesan, a svi su se sloili da je to mogao izvriti samo Tarzan-majmun. Toliko su hvalili i obasipali panjom majmuna-#ovjeka da se osje ao neudobno te se poelio vratiti u amfiteatar. Svi su se zanimali za divlje Vazirije. Ovi crnci primili su mnogo darova od prijatelja njihova kralja, ali kad su saznali da e ovaj moda otploviti onom velikom kanoom to se usidrila milju dalje od obale, vrlo su se raalostili. Dotad pridolice nisu vidjeli lorda Tenningtona i Thurana. Oni su rano ujutro poli po svjee meso, i jo se nisu vratili. Kako e se iznenaditi onaj #ovjek, koji se, kako ti kae, zove Rokoff kad te vidi napomenula je Jane Porter Tarzanu. Iznena%enje bit e mu kratkotrajno odgovorio je majmun-#ovjek mrko, a neto je bilo u njegovu glasu to ju je ponukalo da mu uzbunjeno pogleda u lice. Ono to je ondje

vidjela o#igledno joj je potvrdilo bojazni, jer ga je primila za ruku i zamolila ga da Rokoffa prepusti zakonima Francuske. U srcu dungle, dragi govorila je kad se nema komu obratiti, nikakvoj pravici ni pravdi, nego se mora osloniti samo na svoje jake mii e, ti bi imao pravo da nad tim #ovjekom izvri osudu koju on zasluuje. Ali kad ti stoji na raspolaganju jaka ruka civilizirane vlade, bilo bi umorstvo da ga ubije. &ak bi se i tvoji prijatelji morali pokoriti tvom hapenju, a ako bi se ti opirao ponovo bi nas bacio u nevolju i nesre u. Ne mogu podnijeti misao da te ponovo izgubim, moj Tarzane. Obe aj mi da e ga naprosto predati kapetanu Dufrannu, i pustiti da zakon izvri svoje ta zvijer nije vrijedna da mi za nju stavljamo na kocku svoju sre u. On je vidio da je ta molba pametna, pa je obe ao. Pola sata kasnije izronie Tennington i Rokoff iz dungle. Ili su jedan uz drugoga. Tennington je prvi opazio da u logoru ima stranaca. Vidio je kako crni ratnici razgovaraju s mornarima krstaa, i vidio je kako vitak, sme%i div razgovara s poru#nikom D'Arnotom i kapetanom Dufranneom. Ta tko je to? obratio se Tennington Rokoffu, a kad je taj podigao o#i i sreo o#i majmuna #ovjeka, koje su gledale ravno u njega, posrnuo je i problijedio. Sapristi! opsovao je, i prije nego to je Tennington shvatio to kani, bacio je puku k ramenu, naciljao ravno u Tarzana i povukao otpomac. Ali Englez je bio uz njega tako blizu da mu je ruka dosegla naciljanu cijev dijelak sekunde prije nego to je klin pao na naboj, i kugla koja je bila namijenjena Tarzanovu srcu profijuka bezopasno iznad njegove glave. Prije no to je Rokoff mogao ponovo opaliti, majmun-#ovjek bio je na njemu te mu je istrgao oruje iz ruke. Kapetan Dufranne, poru#nik D'Arnot i tuce mornara pojurili su na odjek hica te im je sad Tarzan predao Rokoffa bez i jedne rije#i. Francuskom zapovjedniku protuma#io je stvar prije nego je Rokoff stigao, a taj je oficir dao odmah naloge da okuju tog #ovjeka i zatvore ga na krstau. Upravo prije nego to je straa u malom #amcu otpratila uhva enika u privremeni zatvor, Tarzan je zamolio da ga pretrai, te je na svoju radost pronaao one ukradene spise.

Hitac je doveo Jane Porter i druge iz kolibe, te je ona, poto je splasnulo uzbu%enje, pozdravila iznena%enog lorda Tenningtona. Tarzan im se pridruio kad je Rokoffu oduzeo spise, a Jane Porter ga je predstavila Tenningtonu. John Clayton, lord Greystoke, lorde rekla je. Englez se #inio za#u%en unato# herkulskim naporima da ispadne uljudan, pa je trebalo da Tarzan, Jane Porter i poru#nik D'Arnot mnogo ponavljaju onu #udnu pripovijest o majmunu#ovjeku, da se lord Tennington napokon uvjeri da oni svi nisu posve poludjeli. Za zalaza sunca pokopali su Williama Cecila Claytona uz grobove u dungli njegova strica i strine, prijanjeg lorda i lady Greystoke. A Tarzan je zatraio da se ispale tri plotuna nad po#ivalitem hrabra #ovjeka koji je hrabro umro. Profesor Porter, koji je u svojim mla%im danima bio zare%en za sve enika, vodio je one jednostavne pogrebne obrede. Oko groba, pognutih glava, stajalo je alobno drutvo, #udnije no to ga je sunce ikad vidjelo. Bilo je francuskih oficira i mornara, dva engleska lorda, Amerikanaca, i dvadesetak divljih afri#kih ratnika. Poslije pogreba Tarzan je zamolio kapetana Dufrannea da na nekoliko dana odgodi putovanje, da on moe oti i u unutranjost i donijeti svoju prtljagu, a taj mu je oficir rado udovoljio elji. Kasno idu e popodne Tarzan i njegovi Vaziriji vratili su se s prvim tovarom prtljage, a kad je ta skupina vidjela stare ipke suhog zlata rojili su se oko majmuna-#ovjeka sa tisu u pitanja. Ali on se uporno smijeio i nije odgovarao na njihova pitanja nije im htio natuknuti koji je izvor tog golemog blaga. Ostavio sam za sobom tisu u protuma#io je za svaki komad koji sam iznio, a kad ovo potroim moda u se vratiti po jo. Sutradan vratio se u logor s ostatkom ipaka, a kad su sve natovarili na krsta, kapetan Dufranne je rekao da se osje a poput zapovjednika starinske panjolske galije koja se vra a iz gradskih riznica Asteka. Ne znam kad e mi posada prerezati vrat i preuzeti brod dodao je. Sutradan ujutro, kad su se spremali na krsta, Tarzan se usudio neto predloiti Jani Porter.

 Dri se da divlje ivotinje nemaju osje aja rekao je ali bih se ja ipak elio oeniti u kolibi gdje sam se rodio, uz grobove svoje majke i svojega oca, okruen divljom dunglom koja mi je uvijek bila dom. Bi li to bilo posve u redu, dragi? upitala je ona. Jer ako bi bilo, ja ne znam ni jedno drugo mjesto na kom bih se radije udala za svog umskog boga nego to je u hladovini praume. A kad su o tom progovorili s drugima, ti su bili sigurni da je to posve u redu, i najsjajniji, zavretak velike ljubavne pustolovine. I tako se cijela skupina okupila unutar kolibice kao i uz vrata da gledaju drugi obred koji je profesor Porter morao obaviti u tri dana. D'Arnot je trebalo da bude djever, a Hazel Strong djeverua, dok Tennington nije poremetio sve te pripreme drugom divnom idejom. Ako pristaje gospo%a Strong rekao je primivi djeveruu za ruku Hazel i ja mislimo da bi bilo kolosalno da proslavimo dvostruko vjen#anje. Sutradan su plovili, a kako se krsta polako udaljivao, visok mukarac, u #istom bijelom flanelu, i lijepa mlada ena naslanjali su se na ogradu i promatrali sve udaljeniju crtu obale na kojoj je plesalo dvadeset golih, crnih ratnika Vazirija, mau i ratnim kopljima nad divljim glavama i dovikuju i zbogom svomu kralju koji je odlazio. Ne bio elio misliti da gledam tu dunglu posljednji put, draga rekao je on kad ne bih znao da ulazim u novi svijet neprestane sre e s tobom i, sagnuvi se, Tarzan-majmun poljubi svoju druicu.

S A D R A J Upadice na brodu Kovanje okova mrnje i...? to se zbilo u Rue Maule Grofica objanjava Propala osnova Dvoboj Plesa#ica iz Sidi Aisse Borba u pustinji Numa el adrea Kroz Dolinu sjena John Caldwell, London Brodovi to se mimoilaze Brodolom Ladi Alice Natrag u primitivnost Od majmuna do divljaka Plja#kai bjelokosti Bijeli poglavica Vazirija Smrtni drijeb Grad zlata La Brodolomci Riznice Opara Pedeset stranih ljudi Kako se Tarzan vratio u Opar Kroz praumu Odlazak majmuna-#ovjeka

Izdaje EPOHA izdava ko, tamparsko i knjiarsko poduze# e Zagreb, Dolac 8. Za izdava a LJUBO GRUBOR Tisak GRAFI % KI ZAVOD HRVATSKE Zagreb, Frankopanska