Karl May - Traper Jastrebov Kljun

U zalivu povrh ua silne rio Grande del Norte, pogranine rijeke izmedu Meksika i Tek
sasa, lei luka El Befugio. Usprkos veliine Rio Grandea i mnogih pomonih sredstava,
kojima je priroda obdarila El Refugio, ostao je taj grad godine 1866. jo uvijek i
zvan prometa. Razlog tome nalazio se djelomino u nesredenim prilikama onih krajev
a a djelomino u tome to unutranjost, kroz koju protjee rijeka, jo nije bila otvorena
za svjetsku trgovinu. Tako se desilo da u luci, kad se u njoj usidrio sir Henry
Drvden, grof od Nottinghama sa svojim brodom punim oruja, municije i novaca za Hu
areza, nije osim jednog bijednog brazilijanskog jedrenjaka bilo nijednog veeg bro
da. Drvden je imao dva mala parobroda na vijke, gradena za plitki gaz i uz to ne
koliko amaca, odredenih da njegov teret otpreme rijekom. Sadrina njegovog broda bi
la je pretovarena a oba parobroda i teglenice, koje je brod trebao vui, leale su u
sidrene uzvodno. Tamo su ekali na povratak Jastrebovog Kljuna, glasnika, kojeg je
Bnglez poslao Huarezu, da najavi njegov dolazak. U maloj, udobno uredenoj kabin
i jedinog od oba parobroda stanovao je sir Henry. Nestrpljivo je oekivao izvidaa i
brinuo se, da mu se oije desila kakva nesrea. Pozvao je svog kormilara u kabinu.
Bila je veer i ve se smrailo. Prema proraunu, koji mi je uinio, morao bi Jastrebov K
ljun ve biti ovdje, primijeti Drvden. Ne sniijem gubiti vremena. Ako ne dode, poek
at u samo jo sutranji dan, a onda u krenuti. Bez vodia? upita kormilar. Medu ljudim
u dvojica, koji poanaju jedan dio rijeke. Osim toga se nadam da u putem sresti Ja
strebov Kljuin. A ako mu se pri povratku desila kakva nesrea? Onda moram pokuati,
da obavim posao bez njega. Ali ako mu se neto desilo putem onamo i om nije stigao
do Huareza? To bi naravno bilo zlo, jer onda ne bi Predsjednik nita znao o mojoj
prisutnosti a mojoj poiljci prijeti opasnost. Ali nikako ne mogu ostati ovdje. A
ko Francuzi neto nanjue, moemo oekivati, da e se pouriti ovamo i sve zaplijeniti. Ra
m, da e ih proi volja da to uine! Te su rijei bile izgovorene sa poluotvorenih vra-t
iju kabine a kad su obojica pogledali onamo, prepo-anaii su ovjeka, kojega su tak
o eljno oekivali. Jastrebov Kljun! povie Dryden sa oitim olakanjem. Hvala 'Bogu!
Da, hvala Bogu! ree lovac na krzina i pristupi blie. To je bila jurnjava! Mylord,
nije nikakva ala izvesti ovakvu vonju uz rijeku i opet niz nju. A kad sam stigao,
nisam vas nikako mogao pronai. Nisam imao pojma da leite na ovom mjestu. : Ali sad
ste me ipak pronali. No recite mi, kako Ste se proveli! Hvala, mylord, posve dob
ro. A vaa zadaa? Izvrena je.
Jeste li spremni za vonju? Da. Dvadeset ljudi je uzeto u slubu za pratnju. Mislim,
da e to biti dosta. Vi ste dakle govorili sa Huarezom? Da, ali ja sam se s njime
naao u tvrdavi Gua-dalupe, a ne u El Paso del Norte. Ah! Dakle je doznao za vas
i poao vam je u susret? ; Ne, mylord.
Raunam, da nije nita znao. Doao je tako rei iz vlastite pobude. Ondje gore su s desil
e neobine stvari, myiocde, pa vam ih moram ispriati. 6 Pri tome su njegove oi traei p
rele kabinom, Dryden to primijeti i pokae sklopljiv stolac: Sjednite i priajte! Hm!
Nisam udeen za tako dugake pripovijest^ mylord. Grlo mi se kod govora vrlo brzo o
sui, pa bih, kad biste vi...
Dobro! prekine ga Dryde, smijui se. Odmah u se pobrinuti za kapljicu, koja ima svoj
stvo, da moe ovlaiti suha grla. Otvori zidni ormar, izvadi iz njega bocu i natoi pu
mu au:
Evo, pijte, mister Jastrebov Kljun, a sigurno ste i gladni! To ne poriem, ali gla
d moe ekati!
Jelo mi smeta u govoru. Rijei hoe napolje a zalogaj unutra, putem se susretnu i rau
nam, da se tu ne moe nita pametna izroditi. Ali kapljicu ruma smijem uzeti na jezi
k, a da me ona ne smeta. S
time skromno gutne iz svoje ae. Pravi westmaini je rijetko pijanac. Znatieljan sam,
to ete mi priati, ree Dryden. Jemki kimne glavom i lukavo se nasmijei. A ja sam zna
ieljan, kako ete vi to shvatiti, primijeti. Dakle vane stvari za na pothvat? Da, al
istodobno vane i u drugom pogledu. Jastrebov Kljun uinj silno tajanstveno a uz to
aljivo lice. Doao sam dakle u tvrdavu Guadalupe, k starom Pirneru to je divan, st
ari momak, ali ipak silan magarac. Govornik se kod toga okrene u stranu, zailji u
sta i pljune svakako zbog sijeanja na svoje razgovore sa Pirnerom, takvom sigurnou,
da je mlaz ikniuo tik kraj Drydena i izletio kroz otvoreni prozori kabine. : Dryde
n trgne glavom unazad. Molim, opomene ga je li taj hitac bio meni namijenjen? Be
z brige, mylord! odgovori mirno Lovac na krzina. Ja pogadam onamo, kamo hou. Nist
e se nalazili ni u kakvoj opasnosti! Doao sam dakle u Guadalupe i naao Cimog erarda
. Mislio sani, da e me
on odvesti u El Paso del Norte, ali to nije bilo potrebno, jer me je Huarez pret
ekao. To je imalo svojih razloga. Znate li, da je borba ve zapoela? Niti rijei. No,
Huarez se poinje micati.
Uz njega su Apai. Njihovom pomou je kod Guadalupa porazio neprijatelja. Sada je pr
edsjednik otiao u ihuahuu, da osvoji taj grad, a zatim e poi, da se s vama sastane.
Gdje? Na otoku Rio Sabinas u Rio Salado. Izraunano je tako, da stignemo na mjesto
sastanka u isto vrijeme, i to ako vi krenete sutra ujutro, mvlord. Otplovio bih
jo veeras, ako tama nije zapreka. Ona nam ne smeta. Rijeka je dovoljno iroka a vod
a svjetluca i u tami tako, da se moe razlikovati od kopna.
Hoe Li Huarez sam doi ili e poslati zastupnika? Raunam, da e doi sam. Naravno sa
jno pratnje? To se razumije! Nee biti pomanjkanja na ljudima, jer im se pojavi u ih
uahui, sve e se sjatiti oko njega. Vi dakle znate, da je potukao Francuze? Posve
tano, jer sam bio prisutan i pomagao sam, Je li Huarez lino poveo svoje u borbu? Z
apravo jest, premda sam nije sudjelovao u bici. ,, Glavna linost je bila, barem pr
edbjeno, Crni erard, koji je morao braniti tvrdavu, te Medvjede Oko, poglavica Apaa
, i Jastrebov Kljun je snano naglasio ovu rije. Dry-den brzo podigne glavu: Medvje
de Oko? Kako slino ime! Medvjedem Srcu, zar ne? upita lovac. i Da, svakako, odgov
ori Englez. Jeste li poznavali tog Indijanca?
Prije ne, ali sada da ravnoduno promrmlja Jastrebov Kljun. "' Sto kaete! Vi poznaj
ete jednog poglavicu imenom Medvjede Srce. Gdje ste ga sreli?
Sada u tvrdavi Guadaiupe. Onda je to samo sluaj. Indijanci sebi cesto na-djevaju i
votinjska imena. Neki od njih je uzeo to ime. -- O ne! Indijanac nee uzeta ime, k
oje nosi ve netko drugi.
Nitj onda, ako pripada drugom plemenu? Onda pogotovo ne. Kojem plemenu je pripad
ao Medvjede Srce, kojeg ste vidjeli u Guadalupi? On je Apa a Medvjede Oko je njeg
ov brat. To me neobino udi, mister Jastrebov Kljun, moram vam rei, da je taj Medvje
de Srce ve prije mnogo godina nestao. To je tano, mvlord. Njegov brat Medvjede Oko
ga. je dugo uzaludno traio i drao je da su bijelci ubili poglavicu. Ali vi velite
, da ste vidjeli Medvjede Srce! Onog, koji je nestao? Da, upravo njega i nijedno
g drugog. Tada lord skoi. Kakva vijest! Mister Jastrebov Kljun, vi ni ne anate, to
ste mi time donijeli! Lovac na krzna sakrije lukavo trzanje usana i potvrdi: To
je onaj pravi. Niste li doznali, gdje je bio kroz to vrijeme? Gdje je mogao bit
i? Skitao se po savani ili bilo gdje drugdje. Ti Crvenokose! su prave skitnice.
Oh, on to ndje bio! Mislite li, da e ostati uz Predsjednika i zajedno s njim doi n
a rijeku Sabinas? Mislim, mvlord. Hvala Bogu! Vidjet emo ga i razgovarati s njim.
Doznat emo to znade o svojim tadanjim drugovima i to je sve proivio. Kad nademo neki
trag, poi emo njime, doklegod moemo. Je li bio jo netko s njim, mister Jastrebov Kl
jun? Upitani uini najnevinije lice na svijetu.
O da odgovori polagano. S njim su bili jedan panjolac, neki Mindrello, jedna Indi
janka imenom Karja, neka senjora Emrna i... Englez je stao uzbudeno etati gore-do
lje. Ova senora Emma je bila udata. Na svaki nain se uz nju nalazio neki senor, p
rema kojemu je bila naroito njena. Jeste li moda uli njegovo ime? Zvao se Antonio Ung
er i bio je uostalom po-anati lovac, ije je lovako ime glasilo Munja. Bio je tu i
njegov brat, kapetan. Tada lord vrsto poloi lovcu ruku na rame. Ali ta je ruka drh
tala kao i njegov glas, kad je upitao: Jesu li to bili svi, kojj su tamo bili za
jedno? Moram promisliti. mylord. Da, sad se sjeam jo jednoga, nekog ovjeka ogromna
rasta, kome je brada dopirala do pojasa. On je zapravo bio lijenik, ali je bio is
to tako glasoviti lovac. Zvali M ga Gospodar Stijene. Sternau? upita Dryden bez da
ha. Sternau
kimme Lovac na krzna. Da, tako se zvao. Dalje, dalje! Nije li bio tamo jo jedan,
jedan jedini? Jo jedan stariji ovjek, kojeg su zvali don Fer-nando. Mislim, da je
stari Pinnero rekao, da je taj senjor neki grof Rodriganda. Sada se lord nije mo
gao vie svladati. Divno, prekrasno!
klicao je. Ali zar nije bio nitko vie, ba nijedan? Jo jedan, ali to je sada i poslj
ednji. To je bio ovjek, kojj je usprkos, razlici u godinama jako nalikovao starom
grofu, izvanredno nalikovao.
Sternau mu je govorio ti. Mislim, da ga je zvao Mariano. Dakle je i on spaen! Boe, hv
la ti! Priajte, Jastrebov Kljun, priajte! Rado u to uiniti, mylord. Doznat ete sve, t
sam ja saznao. Ali, mylord, moje je grlo opet tako tvrdo i hrapavo, da... Ovdje
stoji boca. Natoite!
Jastrebov Kljun uini, kako mu je ponudeno: malo gucne te pone sa svojim izvjetajem.
Lord i kormilar su silno napeto sluali svaku njegovu rije. Kad je Lovac na krana
dovrio, dometae:
Tako, to je sve to znam. Sve potankosti ete doznati od te gospode, im stignemo do r
ijeke Sabinas. Da, kad bismo bar mogli krenuti! ree Dry-den. Ali vi ste siguimo o
dvie umorni? 10 __Pih, dobar lovac ne zna Sto je umor. Ako elite krenuti, mylord,
stojim vam na raspolaganju. Jesu li vai ljudi na okupu? Svi, l kotlovi su naloeni.
Raspodijelite teglenice na oba parobroda. Tako e nastati dva hoda. To je neugodn
o, no drugaije ne ide. Ja u biti voda na prednjem parobrodu. A vi? Na istom parobr
odu? Mj neemo nikada, kao to se to obino radi, uvee pristati uz obalu, ve emo uvijek
stati usred rijeke. Jesu li vai ljudi dobro naoruani?
Jesu, svi. Osim toga imam i topova na amcima. Dakle se ne moramo niega bojati, mis
ter Jastrebov Kljun. Nadajmo se, no usprkos tome neemo nita zanemariti. Pripremite
sve za odlazak, a ja u se pobrinuti za ostalo! Lovac je preao iz amca u amac i naao
medu ljudima, najmljenim za vonju, nekoliko znanaca. I ostali su na njega uinili d
ojam, da se na njih moe osloniti. Naloio je kormilaru drugog parobroda, da se dri S
to blie prve teglenice, a zatim se vrati lordu. Sad su bila izbaena ueta i amci pove
zani jedni za druge. Brodska sirana je dala znak da se podignu siidra i doskora
su oba broda krenula uzvodno, jedan iza drugog. Bilo je dodue tamno, ali su zvije
zde sjale a osebujno svjetlucanje vode pruilo im je dosta-' ten oslonac, da se sn
adu.
Naprijed na provi sjedio je Jastrebov Kljun marljivo se ogledavajui. Uz njega se
smjestio lord, pitajui ga za stotine pojedinosti. Ako se od grada Rio Graode Gity
, koji lei na lijevoj obali Rio Grande, vozi uz rijeku, dolazi se na; desnoj obal
i uskoro do mjesta Mier. No iza toga protee se pruga od nekih petnaest zemljopisn
ih milja1 rijeke, prije nego to se stigne do Bellevillea, gdje Rio Salado utjee u
Rio Grande. Na toj dugoj pruzi vide; 86 gotovo samo ume na obim obalama. Te su ume
oiviene gustim ikarama, ali prestaju nedaleko rijeke,, Sdje se uzdiu orijaka stabla
poput silnih stupova prema nebu. Pod tim krovom od stupova se lako pro1 Jedna z
emljopisna milja 7,42
km.lai ak i na konju, dok ikara na obali znatno uspo-ruje brzinu. 0 dubokoj sjeni um
e jahala je velika eta jahaa uzdu obale uz rijeku. Svi su bili dobro naoruani, no nj
ihovi su konji izgledali neobino umornd. Dvojica su jahala na elu. Jedan od njih j
e bio Pa-blo Kortejo. smijeni kandidat za predsjednitvo Meksika. Crte lica su mu b
ile mrane, inilo se da je loe volje, l na svakom pojedinom od njegovih ljudi se pri
mjeivalo, da dijele loe raspoloenje svog vode. Ovaj je poluglasno razgovarao sa svo
jim susjedom, pri emu se mogla uti mnoga kletva. Prokleta zamisao, naprijed stavit
i dva parobroda! ree Kortejo, Ali jo prokletija je zamisao, to nikada ne pristaju u
z obalu. Raunali smo sa nonim prepadom. Ali iz toga nee biti nita! Neka vrag odnese
tog Engleza! Od San Huana ja-emo uz njega kao za okladu, tjeramo svoje konge goto
vo u smrt. a sve bez ikakvog uspjeha. Mi ga noemo uhva.titi samo lukavou, senor! Ni
tvoj prijedlog ne vrijedi nita. Bnglez ipak ne pristaje! I no treba. Neka samo an
sam dode na obalu.
To nee uiniti. Prepustite to meni, senjor! Ti to dakle hoe zaista pokuati? Da, a
mo za obeamu nagradu. Dobit e je. Kada emo stii na odredeno mjesto? Za pola sata.
Vrlo je prikladno za nau namjeru. Jednom sam proao onuda i tamo sam logorovao. ini
mi se da tvoja namisao nije loa. Ako uhvatimo Engleza, bit e i ostalo nae. Ali najp
rije ga moramo imati! Dobit emo ga, senjor, ja sam u to uvjeren. ovjek je taono iz
raunao vrijeme. Nakon pola sata ; Stigli su do mjesta, gdje je rijeka naglo zaokre
tala. .;-j Kroz to nastali poluotok, koji je duboko zadro u rije- j-i ku, sastoj
ao se od kamenitog tla i bio je pokriven sa- ,;i ]
mo niskim raslinstvom. Sa ovog se mjesta mogla slo12 |<j bodnp pregledati cijela
irina rijeke, a isto tako se sa
nje moglo jasno pregledati poluotok. Tek nekih pedeset koraka od obale poinjala j
e uma. Sa rijeke se nije moglo razabrati, to se u njoj deava. eta se zaustavila ovdj
e u umi. U meduvremenu je lord Dryden doao u blizinu tog mjesta, nj ne slutei da ga
desnom obalom slijedi tako znaajna eta ljudi, koji su namjeravali da otmu njegov
tovar. Sunce se ve spustilo prilino duboko, kad je prednji parobrod doao do zavoja.
Lord i Jastrebov Kljun stajali su kraj kormilara. Koliko imamo jo do otoka Salad
o? upita on Lovca na krzna. Doi emo onamo sutra u podne, a onda zaokrenuti u Salad
o. Tu emo nainiti veliki kut. Tko poznaje put i ima dobrog konja, stii e do mjesta g
dje nas oekuju u najkrae vrijeme. Alj pogledajte, my-lord! Ne stoji li ondje na go
loj obali jedan ovjek? Sigurno. Sad je sjeo. O ne, promrmlja kormilar. Taj nije s
jeo, nego se sruio. ini se da je ovjek ranjen. Sad se opet podigao, ali teko dopuni
Jastrebov Kljun.
Mae. Izgleda, kao da eli da ga povedemo. Zar neemo poslati amac? Ne smijemo uskratit
i pomo nesretniku, koji nemoan lej u praumi. Posluajmo najprije! Doziva ree Jastreb
Kljun. Vidjeli su kako ovjek stavlja ruke oko ustiju. Huarez!
Doviknuo je samo tu jednu rije i ona je oito izazvala eljeni dojam. Predsjednikov g
lasnik
ree lord. Moramo poslati po njega. Ja u sam poi na obalu da govorim s njim. To neete
uiniti, mvlord. Ovdje se nalazimo u praumi i vi se ne smijete izvri nikakvoj opasn
osti. Dovoljno je da poaljemo amac da dovede ovjeka, Kormilar je izdao nalog i dosk
ora su dva ovjek? veslala prema obali. U meduvremenu su oba mala pa* robroda prek
inula vonju. Usprkos sumraku moglo se jasno razabrati, kako su oba veslaa izala na
obaluj, 18privrstili amac i otili do ovjeka, koji je ostao leati. Govorili su s njim
ali su se bez njega vratili u amac i opet zaveslali natrag. Dok je jedan od njih
ostao u amcu, drugi se popeo na palubu. No, zato ga niste poveli sa sobom?
upita lord. Pao je s konja i pri tome se teko ozlijedio. Trpi strane boli, ako ga
se dotakine.
Stoga nas je zamolio da ga ostavimo leati; veli da je smrtno ozlijeden i da e na s
vaki nain morati
.umrijeti. U umi mu je pobjegao konj i bacio ga o stablo. Kad je opet doao k sebi,
dovukao se do obale. Ali zato nam je mahnuo, ako odbija nau pomo? upita Jastrebov
Kljun. On je Huarezov glasnik. Dobio je nalog da stane uz rijeku i saeka lorda Dr
vdema da mu javi vanu vijest. To nije jako vjerojatno. Huarez zna gdje nas ima eka
ti. Ako nam je zaista poslao glasnika u susret, moe to biti samofeato jer je prom
ijenio mjesto sastanka ili je pronaao razlog da nas upozori na neku pogibelj. Uos
talom, zato taj ovjek tamo prijeko ne izrui tebi svoju vijest?
Zatraio je da govori sa samim lordom Dryde-nom, jer je vijest odvie vana, a da bi j
e mogao rei nekom drugom. To mi je sumnjivo. Jesi li vidio njegovog konja? Nisam.
Pobjegao mu je.
Nije li bilo u blizini nikakvih tragova? - Nije se moglo nita primijetiti. Tlo je
kamenito. - Jesi li promotrio oblinji rub ume? Jesam. Nije se vidjelo nita sumnjiv
a. Dakle u morat; poi onamo primijeti lord. Moram znati, to mi Huarez poruuje. G'
iik e to rei i nekom drugom nepovjerljivo se usprotivi Jastrebov Kljun. Tko zna ko
liko ljudi moe biti sakriveno iza onog drvea! Onda neu poi na obalu. Mogu iz amca gov
oriti sa ovjekom. Ali vas mogu iz ume metkom u'biti. Pljune u rijeku. Ah, mylord,
doao sam na odlinu ideju! Ja u sam poi. Predstavit u se kao sir Hanry Dry-den i raunam
, da neu loe glumiti lorda.
U Pri tome uini vanredno lukavo lice. Lord pogleda njegov dugaki nos, ilav, isuen st
as, razgaljena i rutava prsa, razderano odijelo, koje je visjelo na njemu i vese
lo ree: Da, i ja mislim, da ete biti izvanredni lord. No, nee uzmanjkati nj potrebn
o dostojanstvo odgovori lovac.
Iste smo duine, mylord. Nemate li moda kod sebe jedno odijelo, kakvo se nosi u Lon
donu ili New Yorku? Oh, nekoliko. Cilinder, rukavice, kravatu i nabale, a moda i k
iobran? Razumije se. No, ne biste li mi mogli te sitnice dobrostivo posuditi? To
pitanje je izazvalo brzi i veseli dogovor, a rezultat je bio, da e Jastrebov Klju
n poi na obalu kao. lord Drydem. Poao je s Englezom u njegovu kabinu i za kratko v
rijeme se pojavio na palubi odjeven u spomenute odjevne predmete. Tada se dugim,
vanim koracima uputio do mjesta, gdje je bio odloio oruje i opet uzeo revolvere i
no. Ovdije u praumi bio je Jastrebov Kljun vanredno udnovata pojava. Odijelo od siv
og sukna, gamae, lakaste cipele, sivi cilinder, ute rukavice, kiobran i izgled, koj
i bi ak i u velikom, ivahnom gradu, a pogotovo ovdje, morao biti u najveoj mjeri na
padan. Kad se vratio, primijeti: Sada su mogua dva sluaja. Ili je onaj momak na ob
alj zaista Huarezov glasnik, ili je cijela stvar stupica, pripravljena da padnet
e u nju. Nasluujem ovo drugo. Obistini li se moja slutnja, onda sada jo ne -znam t
ano, kako e se svriti pustolovine. Sto moramo u tom sluaju uraditi, mister Ja- f str
ebov Kljun? . f Ovdje ostati usidreni dok se ne povratim. A ako se ne povratite?
Onda priekajte do prekosutra ujutro i onda: oprezno otplovite dalje. Na svaki nai
n ete nai JuaAli molim vas, da drite otru strau. Ako me <ovdje prijeko uhvate, onda i
maju namjeru, da se do mognu vaeg tereta. Onda e vas dakJe tokom noi pokuati napasti
. Pazit emo. Napunite topove karteama, ali tako da se to preko ne primijeti! Topov
i su i onako pokriveni votanim platnom. Dakle e se jedva moi primijetiti, to se deava
.
Ali vi? Bojim se najgorega za vas! Ne brinite! Mone nee zadrati. Sve kad bi me i h
tjeli uhvatiti, ja u pobjei. Onda u pouriti Huarezu. Ali kako ete doi do njega? Upita
i ispljune mlaz duhanskog soka preko pa- > lube. Na konju. Ali vi ga nemate. Ja
ne, ali omi tamo imaju. Uostalom, vrlo dobro poznajem put, koji lei izmedu nas f
rijeke Sabinas. Sada je jo dosta svijetlo. Prije nego to se smrai stii u do prerije i
ako konj bude ita vrijedio, bit u u zoru kod Huareza. Ovaj e tada dakako odmah kre
nuti da ove skitnice zg-rabi za perin. Ali kako u znati da li su s vama neprijatel
jski postupali ili jeste li umakli? Neprijateljski postupak ete oima vidjeti a bij
eg uima uti. im jednom sjednem na konja, sigurno me vie inee uhvatiti.. Poznajete li
zov meksikanskog jastreba? Da, vrlo dobro. Dakle, ako tako zovmem onda sam slobo
dan.
Kod drugog zova sijedim na konju a kod treeg sam posve siguran da u umai. Ako onda
iz daljine ujete jo i etvrti zov, onda je to znak, da sam na putu do Huareza. Mi emo
otro paziti, mister Jasitrebov Kljun uvjeravae ga Englez. Dobro. Pustolovina moe d
akle poeti! Jastrebov Kljun zagrabi u dep svojih novih novcatih hlaa od sukna, izvue
iz njega ogroman' komad duhana za vakanje i odgrize poteni komad.
Ali, sir, lord obino ne vae duhan nasmije se kormilar. 16 Pih! I lord vae
uvjeravae ga preobueni Lovac na krzma. Zato bi se ba lord" odrekao najveeg uitka na s
ijetu? Svi lordovi vau ali to moda ne pokazuju. S tim rijeima stisne kiobran pod ruku
i skoi u amac. Tada dade ljudima, koji su ekajui u nijemu sjedili, znak da zaveslaj
u. Mali amac je Miznuo preko rijeke i uskoro stigao na obalu. Prividno ozlijedeni
Meksikanac je najveom nestrpljivou oekivao taj trenutak. Oi mu ubojniki zasjae i on p
omrmlja: Ah, konano. Ali ti Englezi su ipak prokleto budalasti. ak ovdje u praumi s
e ne .mogu odrei svojih muica. Splean ih liava razbora. arajo! Kakvu no-sinu ima taj
momak! Jastrebov Kljun izade na obalu i polagano se priblii onome, koji je leao n
a zemlji, dok su oba njegova veslaa ostala u amcu. Zapovijedio je veslaima da smjes
ta pobjegnu, im bi se pokazalo neto neprijateljsko. Ve unaprijed se odrekao toga, d
a skoi u amac i spasi se. Ranjenik je hinio kao da se jedva moe podii na lakat. Oh,
senjor, kakve boli trpim! zastenje. Jastrebov Kljun pusti da mu naoale kliznu na
vrh nosa, iskosa promotri ovjeka, lagano ga gurne vrhom kiobrana i ree unjkajui engl
eski: Bolovi?
Where? Boli? Nepodnoljivo! Ah! Jadno! Vrlo jadno! Kako zove? Ja? Yes!
Frederico. Sto sa? Govedar, Huarezov glasnik? Da. Kakva vijest? Meksikanac je ra
zvukao lice i zastenjao kao da roora podnositi najstranije muke. To je Jastrebovo
m Kljunu dalo vremena, da promotri okolinu. U blizini *iije primijetio nikakvih
napadnih tragova a ni na rubu ume nije mogao razabrati nita sumnjiva. Najzad ranje
nik istisne:
J Jastrebov kljun
17 Jeste li vi lord Drvden? Ja sam Drvden. Sto ima rei? Huarez je na putu. On vas m
oli da pristanete na ,vom mjestu i da ga ovdje poekate. Ah! vVomderful! Gdje je o
n? Dolazi niz rijeku. Odakle kree? Iz El Paso del Norte prije dva tjedna. Put se
ne moe prevaliti u kraem roku. Lijepo! Dobro! Ali u ipak poi dalje. Ako Huarez dolaz
i niz rijeku, srest u ga. Laku no!
Preodjevani se dostojanstveno okrene gradei se kao da e otii natrag na obalu. Ali t
ada ovjek naglo skoi i odostrag ga obuhvati rukama. Ostanite, mvlorde, ako vam je i
vot drag! povie.
Jastrebov Kljun je imao dovoljno smage i spretnosti da se obrani od tog ovjeka. A
li je pretpostavio drugaije ponaanje. Ostane ukoeno stajati, kao uzet od straha i z
aprepateno ree: Zounds! Do vraga, to je- to? V; ste moj zarobijendk! zahrope ovjek
ada ostane Englez neko vrijeme otvorenih ustiju.
Ah! Prevara! Niste bolesni? Ne nasmije se Meksikanac. Lopove! Zato? Da vas uhvati
m, mvlord! Pri tome prezirno pogleda Engleza, koji je oito bio tako zapanjen i kuka
van, da nije mi pomislio na obranu. Zato uhvatiti? upita Jastrebov Kljum. Radi vae
g lijepog tovara, koji se nalazi tamo na brodu. Moji e me osloboditi! Oh, nemojte
to vjerovati! Vidite tamo, da su vai veslai ve pobjegli. A tu, okrenite se! Mornar
i su se smjesta povukli, kako im je prije bilo naloeno, im su primijetili, da se J
astrebov Kljun dao dobrovoljno svladati. Ovaj se sada okrenuo i ugledao etu jahaa,
koji su nahrupili iz ume. Za nekoliko sekundi su ga opkolili. Hinio je da je sil
no zaudan i u najveoj je neprilici cupkao kiobran. Jahai skoe 18 S konja. Corfejo se
priblii zarobljeniku, ali kad je stajao ovom nasuprot., uini razoarano lice. Tko st
e vi?
grubo upita Engleza njegovim jezikom. Oh, tko ste vi? zaunjka ovaj vrlo ukoeno.
Pitam tko ste vi? strogo zapovjedi Kortejo. A ja, tko ste vi! odgovori Jastrebov
 Kljun.
Ja sam Englez, najfiniji odgoj, otmjena obitelj, odgovaram tek nakon vas. No dob
ro! Zovem se Kortejo. Zadivljenost tobonjeg lorda je vidljivo porasla. Kortejo? A
h, Pablo? Tako se zovem, ree ponosno upitani. The deuce! To je jedinstveno! I ova
j je povik dolazio iz iskrena srca. Jastrebov Kljun je bio neobino iznenaden to ov
dje vidi Korteja a to mu je istodobno bilo drago. Jedinstveno, zar ne? nasmije s
e Kortejo. To niste oekivali. A sada, recite vi meni, tko ste vi, seftor! Zovem s
e Drvdan, odgovori upitani. Drvden? Ah, to je la! Ja vrlo dobro poznajem lorda Dr
ydena. To niste vi! Jastrebov Kljun se brzo snaao. Jednog ovjeka, kao to je on, nij
e takvo neto moglo zbuniti. On zailji usta, ispljune dugi, tamki mlaz duhanskog so
ka tik kraj Kortejova nosa i hladnokrvno odgovori: Ne, ja to nisam. Kortejo je t
rgnuo glavu unazad. Ljutito ree: Pazite, seflor, kamo pljujete! inim to. Pogadam s
amo koga hou. , No, onda se nadam, da ja nisam onaj koga elite pogoditi. To mogu i
pak uiniti. To ja zabranjujem! Dakle vi niste lord Drvden? Drvden? Nisam. Alj zato
se izdajete za Drvdena? Jer jesam.
Jastrebov Kljun (e svojim mirom ipak prilino eo Korteja. Meksikanac Ijutito povie:
ie
Do vraga, kako da to shvatim? Vi niste a ipak jeste to? Jastrebov Kljun upita ne
promijenivi izraz lica: Jeste li bili u staroj Engleskoj? Nisam. Ah, onda nije ud
o, da n znate. Lord je samo najstariji siin, kasniji sinovi nisu lordovi. Prema t
ome ste vi kasniji sin jedinog Drvdena? Yes.
Kako glasi vae ime? Sir Lionel Drvden. Hm, je li zaista tako? Ali vi niste vaem br
atu ni najmanje slini. Jastrebov Kljun pljune tik kraj govornikova lica. Nonsens
glupost! Zar to kanite poricati? ' Yes' kimme on. Poriete da niste slini svome brat
u? To dapae vrlo odluno poriem. Ne da ja nisam slian svome bratu, nego on ne izgleda
kao ja. Kortejo nije u prvi as znao' to da odgovori na takav nazor. Najradije bi
se grubo izderao, ali Engle-zova sigurnost i neustraivost su ga se dojmile. Zato
nakon krae stanke ree: Ali ja oekujem vaeg brata.
Henrija? Zato ekate njega? Doznao sam, da e on pratiti tovar.
Zabluda, ja ga pratim. Ali gdje je sir Hen<ry? Kod Huareza. Ah! Dakle on je ve is
pred vas! Gdje se nalazi Huarez? Znam samo, da je u El Paso del Norte. A dokle et
e vi s vaim tovarom? Do tvrdave Guadalupe. Preko Kortejova lica preleti pobjedniki
smijeak. Tako daleko nee doi. Vi ete ga dovesti samo dovde. Morate ovdje pristati i
sve mi izruiti. Englez baci pogled naokolo. Taj pogled bio je naoko ravnoduan, ka
o duhom odsutan. Ipak je u njemu bila sakrivena otrina, kojom je lovac omjerio sv
e konje. U tom trenutku je znao, kojeg e konja zgrabiti 20 Vama izruiti? upita zat
im. Zato vama? Jer nuno trebam sve to vozite sa sobom.
Ah, vrlo nuno? Ali na alost ne mogu nita prodati. Ba nita. Oh, senor, ne radi se o p
odaji.
Dobit u naprotiv cio teret zajedno sa parobrodima i amcima na poklon. Na poklon? J
a ne poklanjam nita. O ipak, jer u vas prisiliti na to! Prisiliti? nasmije se kova
na krzna bez-
brino. Kraj toga slegne ramenima, zailji usta i tako vjeto ispljune mlaz duhanskog
soka, da je taj sok pogodio gornji dio Kortejovog eira i tada poeo kapati sa irokog
oboda. Karamba!
povie pogodeni. to vam pada na pamet! Znate li, kakva je to uvreda? Udaljite se'.
mirno ree Jastrebov Kljun. Ja sam Englez. Dentlmen moe pljunuti kamo hoe. Tko nee bit
i pogoden, mora se izmai. Ah! Oduit emo vas od tih ala! Sada morate izjaviti, da ete
ma predati teret! To neu uiniti. Prisilit u vas! Vi ste moj zarobljenik! Pssssiiiii
kne novi mlaz tik kraj govornikova nosa. Jastrebov Kljun ponovo pone cupkati svoj
 kiobran i ree:
Zarobljenik? Ah! udno! Vrlo udno! Ve odavno elim da me netko zarobi! No, onda vam se
elja ispunila. Sad morate zapovjediti svojim ljudima da ne voze dalje. Dobro! Uin
it u to!
Lovac na krzna je to rekao takvim tonom, kao da Je posve sporazuman s Meksikance
m. Stavio je kiobran' pod pazuh, poloio ruke na usta i tako glasno Povikao preko v
ode, da su ga na brodu mogli jasno razumjeti: Ostanite ovdje! Tu je Pablo Kortej
o! Spomenuti ga zgrabi za ruku i trgne natrag. Demonio! to vam pada na pamet! Zato
ti ljudi trebaju znati, tko sam ja? ~ Pa zato mj to niste rekli? ravnoduno upita
lez. 21 Sigurno ne zato, da to dalje urlate. Uostalom nisam mislio, da se brodovi
ovdje zaustave. Mislio sam tovie da ovdje pristanu, da se mogu iskrcati.
Jastrebov Kljun polako zakima glavom i iskreno odgovori; To nee uiniti. Ja im to z
abranjujem.
Mi emo vam sprijeiti svako zabranjivanje! Koliko ljudi imate sa sobom? Ne znam! Ka
dto poneto zaboravim. Sjetim se opet kasnije. No, to emo lako doznati. Zapovjedite
sada, da parobrodi pristanu! To neu uiniti! Sada Kortejo poloi Jastrebovom Kljuou r
uku na rame i prijetei sitone: Sir Lionel, amci moraju pristati uz obalu, prije ne
go to se smrai. Ako ine budete simjesita izdali nalog za to, morat u vas prisiliti!
Prisiliti? Ah! ime? Jastrebov Kljun je jo uvijek drao kiobran pod pazuhom i sada je
obje ruke mirno gurnuo u depove. inilo se, kao da nema pojma u kakvoj se opasnost
i x nalazi, barem je izraz njegovog lica bio tako ravnoduan.
Batinama! opomene Kortejo. Dat u vam odvaliti pedeset udaraca! Pedeset? Samo? Sir
Lionel Drvden, vi ste ludi! Well! Ali i vi! Ako vam je pedeset premalo, dat u va
s tako dugo batinati, dok vam ne bude dosta. Jastrebov Kljun podigne ramena i uin
i neopisivo prezirno lice.
Batinati? Mane, Engleza? Da. Pa da ste hiljadu puta Englez i deset puta sin i br
at nekog lorda, ja u vas ipak dati bievati, ako me ne budete smjesta posluall! Pokua
jte! Sjaite!
zapovjedi Meksikanac.
Kortejo nije primijetio, kakav je pogled tobonji Englez dobacio nekoj divnoj rido
j kobili, iji je jaha upravo sjahao sa sedla, Nije primijetio niti to, da je Engle
z ve napola izvukao ruke iz depova i da j 22 u svakoj drao po Jedan revolver. On je t
ovie prijetio: Sada ete biti pred mojim oima bievami poput kakvog jadnog skitnice, a
ko odmah ne posluate! No, vidjet emo, hoe li to vae oi zaista ugledati! Jastrebov Klj
un stavi zaas kiobran u zube. Tom smjelom ovjeku nije ni prigodom opasnosti, kojoj
se izloio, palo na pamet da rtvuje kiobran. Idueg trena izvukao je oba revolvera i s
vom snagom gurnuo revolverske cijevi Korteju u oi. Odmah zatim su u bijesnom temp
u odjeknuli njegovi hici, a svaki od njih oborio je po jednog ovjeka.
Kortejo je leao na zemlji i nije nita vidio. Udarao je rukama i nogama oko sebe i
urlao poput jaguara. Njegovi ljudi su se na asak smeli. Nitko nije od nastranog l
orda oekivao takav nagli napadaj. Ali ovaj trenutak zaprepatenja je ovome posve do
stajao. Nakon to je ispalio posljednji hitac iz svojdh revolvera, ispustio je gla
sni uzvik jastreba. U iduem trenutku odjeknuo je ve drugi poklik, jer je Jastrebov
Kljun ve sjedio na ridem konju. abo mu je pete u slabine a kobila je poletjela pr
ema umi. Na rubu ume okrenu se hrabri Lovac na krzna jo jednom, a kad je primijetio
, da Meksikanci jo uvijek nepomino stoje na mjestu, on je po trei, a malo zatim po e
tvrti put ponovio zov grabljivice. Zatim nestane medu orijakim drveem. Tek sada su
se Meksikanci snali. Za mjim! Za njim! zaurlae. Dok je veina od njih skoila na konj
e, ostalo ih je nekoliko uz Korteja, da mu dadu potrebnu pomo. Moje oi, ah, moje oi
! jaukao je on.
Zaista je strano izgledao. Obje one upljine su ttiu bile krvave. K vodi, nosite me
k vodi!
urlao je. Ohladite mi oi! Ohladite mi oi! Ljudi su ga zgrabili i odvukli do rijeke
da vodom ranjeniku olakaju strane boli. Kasnije je hladna voda pomogla. Prestao j
e jaukati a nakon to su mu oi povezane mokrim rupcem, bio je Kortejo u stanju da s
e kojom rijeju umijea u razgovor, to su ga njegovi Podredeni vodili u blizini. Ljud
i, koji su poli u nn-tjem za Jastrebovim Kljunom bili su se naime vrlo brzo vrati
li. Rekli su da nisu mogli pronai bjeguooeva traga. U istinu im je medutim bilo m
inogo vie stalo do amaca sa njihovim bogatim sadrajem, nego do ludog Engleza, koji
osim svoja dva revolvera nije uza se imao nita, to bi ih moglo odtetiti za njihov t
rud. Samo vlasnik ride kobile se ljutio, to je izgubio konja. Ali tu je bila zamj
ena. Jastrebov Kljun je sa svojih dvanaest strelovitih metaka estoro ljudi teko a
petoricu lako ranio. Konji te estorice bili su sada slobodni, pa je ovjek izabrao
izmedu njih najboljeg za sebe.
Ali teki ranjenici su im silno smetali. Pitao se, to da se otpone s njima. Ja bih z
nao mjesto, na kojem bi se mogli skloniti ree dotadanji govornik gerilaca. Gdje? u
pita Kortejo, iji su bolovi popustili. Najprije moramo uvidjeti, da ovdje na ovoj
obali nisu sigurni. Ali prijeko imam nekog starog znanca, koji po prilici tri s
ata hoda odavde na lijevoj obali ima svoju kolibu od balvana. Tamo nee biti opasn
osti i mogu saekati svoje ozdravljenje. Ah, kad bih mogao s njima! uzdahnu Cortei
o. Pa tko vam to brani? Zar mogu otii odavde? Zato ne? I tako ne moete nita vidjeti
i nin koristiti. Moda e se jedino oko noas oporaviti. Mogue. Ali ipak je bolje, da s
lijeite senjor. Ostavite vae zapovijedi ovdje! Mi emo ih tano izvriti. Ne.
Ostajem. Drugi se nakon toga pokuaja povue. Spustila se no i ljudi zapalie vatru. Uz
nju je sjedio voda, zadubljen u misli. Kasnije ustane i domahne nekolicini drug
ova, koji su oito bili najistaknutiji, da ga slijede. to hoe? upita ga jedan. Doao
m na divnu misao, ree om. Ali o njoj Kortejo ne treba nita znati. Govori! Ali reci
te mi najprije to u istinu mislite o tom Korteju! Oni su utjeli, neodluni, da li da
kau istinu Najzad jedain odgovori:
Reci najprije, to ti dri o njemu. No, ja mislim, da je on budala. Ah! Ali to nisi p
rije pokazivao. Onda bih bio veliki magarac. A jeste li ikada pomislili, da bi t
aj Kortejo mogao postati predsjednikom ? O nismo.
No dakle. On je za to odvie glup. Pantera Juga se udruio s njime da ga iskoristi.
Ne bismo lj i mi to mogli uiniti? Mislim, zar ne bismo mogli za sebe uzeti one amc
e prijeko? Bez Korteja?
Karamba, to bi svakako bio izvanredan plijen! No, to kaete na tu zamisao? - Odlino!
- Da, odlino! ponovie ostali. - I Iako izvedivo primijeti voda. Menj ne izgleda t
ako. Sto e Kortejo na to rei? Niti rijei, jer ga neemo pitati. Osim toga nee nita pri
ijetiti. Kad bih samo znao, jeste li vi ljudi, s kojima se dade iskreno govoriti
. Mislite li, da bi i kokot zakukurikao, kad bi Kortejo najednom nestao? Da, nje
govi pristalice. - Pa to smo mi. - Njegova kerka. Sto nas se tie njegova kerka! On
je slijep i ne zna, to se s njim dogada. Brz, siguran ubod i stvar je obavljena.
Umorstvo? Brr! Glupost' Mnogo ljudi je ve umrlo. Pomislite na to, to se sve nalazi
na amcima! Kau da ima nekoliko hiljada puaka. One stoje vrlo mnogo novaca.
Govori se ak- i o topovima. Jo mnogo vie: znam od samog Korteja, da se nalazi i nova
na pomo iz Engleske. Ima mnogo na Ascuas!
25
Da. Zar da taj novac ostavimo Korteju, da ga baci kro? prozor, zbog svog ludakog
nastojanja da DOS tane predsjednikom? Zna h pouzdano o tom novcu? Posve pouzdano.
pijuni su to dozinali. Onda bismo bili ludaci, da mu prepustimo novac. Uzet emo g
a sebi. Korteja treba odstraniti! Kad v-alja dijeliti milijune, nema mnogo razmil
janja. Glavno je, da u tiini obavimo pripreme. Zaci emo medu nae ljude i saznati nj
ihovo miljenje, prije nego im objavimo svoje namjere. Ali Kortejo je bio na voda,
nikada nije bio krt a esto je stisnuo oba oka. Nije li nam tek nedavno dozvolio da
opljakamo haciendu del Erina? Ja ipak ne bih htio da ga ubijemo. Mogli bismo ga
se rijeiti na drugi nain. Sagradimo na primjer malu splav i stavimo ga na nju. Moe
ploviti niz rijeku, dok ga netko ne nade. To bj bilo rjeenje. Mislim, da taj prij
edlog ruje lo. Sto mislite o tome vi ostali? Svi su bili sporazumni. Nakon kratko
g vijeanja bilo je zakljueno, da Korteja postave na splav. Netko dodade: to emo s ra
njenicima? Ako podijelimo s njima, bit e na dio manji. Drim da su i oni suvini. To j
e istina. Ne bismo li ih stavili Korteju na splav?
Ne, ree jedan, koji jo nije bio posve besa-vjesian. To su naj drugovi. Najprije poe
ajmo i pustimo ih leati! Dovoljno je da se rijeimo Korteja, jer emo tako umjesto nj
ega mi postati vlasnici plijena. Ali bez vode ne ide. Potrebno je da nekoga izab
eremo i mislim da se sada dogovorimo. Svi su pristali na taj prijedlog i nakon k
ratkog dogovora izabran je vodom ete onaj, koji je prvi iznio po Korteja tako kob
an plan Sada su se stvorile pojedine grupe u kojima su se vodili tihi dogovori.
Grupe su se pribliavale jedna k drugoj i konano se pretopile opet u cjelinu.
Razgovor je bio tako tih i tajan, da je ranjeniku konano postalo napadno. to se dea
va? Zato apuete? upita Kortejo sumnjiavo.
26
Pitamo se, to da poduzmemo, odgovori voda.
Sto da poduzmemo! Valjda su parobrodi jo ovdje? Oni e ekati na Bnglezov povratak. M
j emo ih prije toga zauzeti. Ali kako? Kad bismo barem Imali amce! Mislite U, da b
ismo trebali sagraditi splavi? Kortejo se malo zamislio, To nije pogodno. Splavi
ma se teko upravlja. Oh, kad bih mogao vidjeti, bili bi parobrodi i amci za jedan
sat nai. Prilino teko, senor! Mi nemamo amaca a splavi ne smijemo sagraditi. Posve t
ano. Ali tko nam prijei, da otplivamo prijeko?
To je istina. Ali ne zmaju svi plivati. Zar je to potrebno? Ne raste li ovdje do
voljno aa i trstike?
Ako svatko napravi dobar zaveljaj, na kojega se moe nasloniti gornjim dijelom tije
la, onda bih volio vidjeti onoga, koji nee prei prijeko. Ali municija e se smoiti. N
ee, jer puke e ostati ovdje. Dovoljno je da svatko uzme svoju maetu. Ako plivamo poj
edinano, nee inas primijetiti. Uspet emo se na parobrode \ amce i prije nego posada
ita nasluti, mi emo je poklati.
Onda e se tovar odvui na kopno. Oh, kad bih mogao pri tome sudjelovati! Pa moete su
djelovati, senjor! Mi emo za vas urediti veu splav i povesti vas sa sobom. Ali ja
ne mogu s njom upravljati, Ijutito primijeti Kortejo. To nije potrebno. Dobit ete
dva ili tri ovjeka, da vam pomognu. To bi ilo. Boli su poneto popustile. Ja se dod
ue nadam, da u sutra opet moi vidjeti jednim okom, ali ako doonda priekamo sa napado
m, mogao bj nam pilje lako umai.
Zato se i mi slaemo s vama, da navalimo to je mogue prije. Dobro, ree Kortejo. Vidi
e li jo svjetlo na brodu? Ni jedno jedino. 27 Spavaju. Misle, da je pogibelj prola.
To su glupi ljudi. Morate se unaprijed razdijeliti, tako da svaki znade, na koj
i parobrod ili na koji amac se ima uspeti. Zatim moramo ugasiti vatru, jer bi nas
njen sjaj izdao. Odite i nasijecite trstike i grainja! A meni onda sagradite sp
lav. Kamo elite, da vas odveslamo, senor? Moram vidjeti. Ljudi dobacie znaajne pogl
ede i podoe na rad. Na svaki nain je od Korteja bilo glupo, da se dade u svom stan
ju odvesti do parobroda. No on nije imao povjerenja u svoje ljude i vjerovao je,
da mu je sadraj amca sigurniji, ako je lino prisutan, pa sve ako i ne moe sudjelova
ti u borbi. Upravo time je doao u susret mranim namjerama ljudi. Meksikanci su svo
jim dugim macetama nasjekli dovoljno trske i granja, da naprave svenjeve, koji bi
 olakali plivanje. Za Korteja je sagradena mala splav. Kolika je? upita, nakon to
su mu javili da je gotova. Dva i po metra dugaka i dva metra iroka. Premalena je,
ree. Oh, senor, dovoljno je velika, odgovori onaj, koji je iza Kortejovih leda iz
abran vodom. To je samo za jednog ovjeka. A gdje e'bi ti oni, koji e me odveslati?
Plivat e uz nju i kroz to e davati splavi odredeni smjer. Vea bi bila odvie napadna,
pa bi je lako primijetili sa brodova. Vi biste se na taj nain izvrgli opasnosti,
kojoj vas nikako ne smijemo izloiti, senor. To je vrlo brino zvualo i Kortejo se u
mirio. Dobro, ree
onda neka ostane kod te male splavi. Sada treba jo samo dati posljednje upute. Na
jvanije znate. Samo vam moram opetovati, da ne smijete dirati sadraj parobroda i am
aca. Teret pripada meni. A ne bismo li i mi mogli raunati s jednim dijelom, senor
Kortejo? Ne. Pa vi znate, u koju svrhu e sve biti upotrijebljeno, Ali pomislite,
senor, da to sve ipak nije vae vlasnitvo! Vj to oduzimate, a mi vam pri tome poma
28
J
emo. To je isto, kao kad neki ratni brod zarobi neprijateljski brod. Onda i posad
a dobiva svoj plijeni. To ete i vi dobiti, U kojem iznosu? Koliko? To ovisi o vri
jednosti plijena.
Razdijelit u medu vas desetinu vrijednosti. Nije li to premalo, senor? utite! Na b
rodovima se nalaze milijuni, a od svakog milijuna e na vas otpasti stotinu hiljad
a. Izraunajte dakle, kolika e tu svota doi po glavi! Ah. tako jo nismo promatrali tu
stvar. Sada ona drugaije izgleda i ja izjavljujem, da smo sporazumni. To i ja mi
slim. Da je Kortejo mogao vidjeti lica gerilaca i poglede, to su si ih dobacivali
, imao bi posve drugo miljenje. Ugasite vatru! naredi.
Vrijeme je da ponemo.
Ova zapovijed je odmah izvrena. Meksikanci su bili uvjereni, da e njihov plan uspj
eti. Drhtali su od pohlepe, da se to prije domognu blaga. Vatreno oruje, koje bi s
tradalo u vodi, su ostavili j to tako, da ga je svaki kasnije mogao Jako nai. Zat
im sii zgra-oili svoje zaveljaje i zali u vodu u.
takvim odredima, Kako im je bilo zapovjedeno. Korteja su odveli na splav, kojom
su imala upravljati dva dobra plivaa. Naprijed! zapovjedi on. Na tu poluglasnu za
povijed poelo je plivanje. Ljudima je bilo lako plivati pomou zaveljaja trske i ve s
u preli polovinu udaljenosti, kad sa prvog parobroda sufcnue uvis rakete. Prestraie
se, jer je cijela rijeka kroz to bila obasjana gotovo danjim svjet-iom. Sa zapre
patenjem su primijetili, da je posada na svojim mjestima.
Pali! odjeknu lordov glas. Topovi prasnue, a na trenutak je izgledalo da se uzbib
ala sva voda rijeke. Pod udarcima kartea prskala je voda uvis. Odasvud se zaue pres
traeni krikovi i kletve, a glave mnogih plivaa nestadoe sa povrine rijeke. Jedna je
kugla pogodila i jednog od dvojice Plivaa, koji su upravljali Kortejovom splavi.
Santa Madonna, pomozi' -- povie on. Pogoden sam u ruku. Ne mogu vie! 29Kraj toga i
spusti ranjenik splav, a kad su u Istom trenutku ponovo poletjele rakete, opazi
njegov drug kako on zaostale. Pridri se neozlijedenom rukom, - opomene ga Kortejo
. Prekasno je, senjor zahrope drugi. Jadnik se morao odmah vratiti. Kakav je poloa
j? Ta ja ne mogu nita vidjeti. , Sa broda su baene rakete. - Karamba! I pucali su
topovima!'Jesu li pogodili? - Jesu, senor Onda neka se poure, da to prije dodu na
palubu.
On, od toga nema nita! Svi bjee prema obali. Grom i pakao! Svi? Onda je napadaj pr
opao?
Potpuno, senor! Oh. zato ne mogu vidjeti! Sve bi se posve drugaije razvijalo! ' Nit
a ne bi bilo drugaije. Vid ne spaava od karten, Odveslaj me na' obalu! Ne pada mi n
a pamet,
odgovori ovjek, pre-, avi naglo na posve drugaiji ton. Neu vas vie veslati. - Ah! Za

Jer je zabranjeno, da vas opet dovedem na obalu, Kortejo se ukoio. Odjednom je na
slutio u kakvoj se opasnosti nalazi uslijed svoje sljepoe. Tko je to zabranio? up
ita napeto. - Drugovi, odgovori ovjek, poto se uputio prema obal i Pobuna dakle, u
zbuna? Nazovite to kako hoete. Ve sam vas mogao ostaviti. Ali dokle nam splav jo po
mae, razgovarat u s vama.
Karamba! A zato me vie nee sluati? Jer vas ne trebaju. Vi nam samo smetate Sjeti se
nagrade! - Ta nam ne treba Sve nam je drae - Ah! Dakle to namjeravate? ovjee, reci
mi istinu!
Zar e me zaista ostaviti?
- Da.
30
Straan je strah zavladao Kortejom. Sto e uiniti sa mnom? upita zadrhtavi. Najprije
u vas htjeli ubiti, no onda su zakljuili, da vas na ovoj splavi prepuste struji.
Ostalo e se samo desiti.
Demonio. I ti si to htio uiniti? No, ja u te u tome ipak sprijeiti. Kortejo je leao
pruen na splavi. Glava mu se nalazila u blizimi mjesta, na kojem se pliva podravao
za splav. Kako ete to izvesti? naceri se ovjek. Ovako! odgovori Kortejo i premda n
ije mogao vidjeti, vrsto zgrabi ovjekovu ruku. Ah ree ovaj hoete me zadrati? To va
ee uspjeti. Vidjet ete kako se lako dade obraniti od slijepca, Dat u ti dvostruku n
agradu. Premalo je. Ne dam se potkupiti i ne smijem vas dovesti natrag. Zbogom!
Sada su sa splavi bili ve doli blizu obale.
Ne, neu te pustiti! S tim rijeima Kortejo-vi prsti dvostrukom snagom obuhvatie Meks
ikanev zglob. No, onda u upotrijebiti silu! povie ovaj. Pri tome izvue drugom rukom
maetu iz pojasa i poloi poput britve otru otricu noa na Kortejovu ruku. Nalaem vam, d
me pustite, ili u vam odsjei prste! Tada Kortejo brzo povue ruku.
Tako! podrugljivo se nasmije drugi. Plivajte, kamo hoete! Samo pazite, da ne padn
ete Englezima u ruke. Tada snano gurne splav, tako da je ova opet pola Prema sredi
ni rijeke i zapliva na obalu. Kortejo osjeti udarac. Zar si otiao? upita. Nije bi
lo odgovora. Odgovori!
IVDolim te, za ime boje, odgovori! Alj kolikogod je napeto oslukivao, nije mogao n
ita fiuti.
Sam! Sam! Slijep i naputen! Kraj ivog tijela, Predan sigurnoj smrti! Sto da radim?
Kako da se spasim? 31No ipak je jo imao dosta energije, da ne napusti igru. Ah!
ree. Tko me prijei, da sam dove-slam do obale? Tada u poi do njih i odrati strogi sud
. Medu njima e biti mnogi, koji pristaju uz mene. Dakle naprijed! Pablo Kortejo s
e spusti sa splavi, pridri se za nju i stane je gurati, kako je drao, prema obali.
Ali on nije mogao nita vidjeti. Splav se okrenula i neprestano se dalje okretala
. On to primijeti ve po tome, to je naizmjence plivao sa strujom i protiv nje. Bil
o mu je nemogue da odri pravac. Ne ide! jaukne, nakon to se silno izmuio. Izgubljen
sam!
Za mene nema spasa. Sve kad bih i vikao u pomo nemam se emu nadati. Ovaj lord bi m
e uo i poslao jednog od svojih amaca: onda bih mu pao u ruke. Moe me spasiti samo s
retan sluaj.
Moram saekati, moda e me struja nanijeti na obalu. Nesretnik se uspne natrag na spl
av i prui se po njoj. Naprezanje u vodi ga je umorilo. Ponovo su ga oi boljele i o
n skine rubac, da ih ohladi vodom. Tako ga je struja nosila dalje niz rijeku. Pr
emda su u onim krajevima daini veoma vrui, noi su tamo hladne. Cbrtejovo je odijel
o bilo promoe, pa je ubrzo poeo zepsti. Uz to se pojavila groznica i bol, koja usprk
os upotrebi vode nije jenjavala. Nije se usudio jaukah, makar bi najradije od bo
li glasno urlao. Tako su prolazile etvrtine satova, koji su se za njega ra-stegli
u vjenost. Konano osjeti Kortejo neki udarac. Splav je udarila o obalu. On popipa
rukom i uhvati neku granu, za koju se pridri. Nakon tanije pretrage opazi, da je
splav dotjerana tako duboko na plitku obalu da vrsto sjedi. Ostade jo leati zbog sv
ojih oiju, koje su nuno trebale hladne vode.
Njena neprestana upotreba imala je za posljedicu, da je ublaila bol. l groznica j
e- popustila. Sada ispue na obalu, dobar komad puta kroz a i grmlje, da bi potraio m
jesto za logorovanje.
Najprije se moram sakriti promrmlja da me ne nadu moji ljudi, ukoliko bi me moda
traili.
32
Samo pomou opipa se Kortejo mogao uvjeriti, da se nalazi na mjestu, koje mu prua z
aklon. Onda se isprui na zemlju. Tako se barem nisam utopio! ree sam sebi. Jo imam
sree. Tko ztna, na kakav nain u jo nai spas! Napor, bol i groznica su Korteja tako os
labili, da je pao u san, koji je dodue bio nemiran, ali mu je za to vrijeme ipak
donio zaborav. Konano ga hladnoga probudi i osjeti po daku vjetra, koji se podizao
i magle, koja se dizala, da se pribliava jutro. I tada na svoje neizrecivo vesel
je primijeti, da mu lijevo oko jo nije posve oslijepilo. Kad je sunce svojim prvi
m zrakama obasjalo vodu, tako da se cijela povrina vode pozlatila, uin'ilo mu se,
kao da to zlato blista u njegovom oku. To nije bila zabuna. Oko je bilo dodue jo j
ako upaljeno, ali mu se vid od etvrt sata do etvrt sata poboljavao, a kad je dolo po
dne, ve je mogao razabrati svoje ruke, ako bi ih primakao tik pred oi. Tako prode
jo neko vrijeme. Onda Co-rtejo po-sluhne. Uini mu se, da je uo topot konjskih kopit
a. Da, zaista, sada odjekne glasno rzanje, koje je moglo potjecati samo od nekog
konja. Tko dolazi? Tko je to? Tko se pribliava? Da li da Kortejo zavie? Mogao je
biti neprijatelj. Kad se amac sa Jastrebovim Kljunom otisnuo od parobroda sva je
posada napeto oekivala, to e se desiti. Promatrahu dogadaj bez daha od napetosti, k
ad najednom odjekine jedan hitac i odmah zatim zateke cio niz hitaca. O Boe, ustrij
elili su ga! poali lord. O ne
odgovori kormilar. Ja dodue nemam dalekozor, ali drim naprotiv, da Jastrebov Kljun
njih strijelja. Odjekmu prvi jastrebov zov i odmah zatim drugi. Hvala Bogu, on
je slobodan! Vidite li ga tamo na konju? upita lord, ispruivj ruku. Vidim! Lovac n
a krzna galopira prema umi.
Odjekne trei Jastrebov zov i odmah zatim etvrti. Jaha je nestao. Odjahao je k Huare
zu!
poveseli se sar Henrv.
* Jastrebov kljun 33 Hvala nebesima! Vrlo sam se bojao za njega. Ali jd nije spaen
. Gledajte, progone ga! I Meksikanci nestadoe u umi, Nee ga dostii primijeti kormila
r. AJi koga nose tamo na obalu? Lord upravi svoj dalekozor onamo. To je Kortejo.
Mora da je ranjen u lice.
Peru ga. Vie ne mogu razabrati. Momad na brodovima je ula Kortejovo urlanje i jauka
nje koje je postajalo sve tie i najzad se posve smirilo. Rana je sigurno vrlo bol
na ree kormilar. On je to zasluio izjavi lord. Mmogo bih dao za to, da tog ovjeka
obijem u ruke! Huarez dolazi, pa e ga uhvatiti. Nadam. se. Na alost je sada tamno.
Tko zna, to se moe desiti. Moda e napustiti mjesto, jer im *e njihova ratna lukavtin
a iznevjerila. Pokazalo se da je to miljemje neosnovano, jer su se uskoro povrati
li brojni progonitelji. Utaborie se, a kad se spustila, no, ak su prijeko zapalili
vatru, iji sjaj se zlabnim zrakama odrazio u vodi. Oni ostaju, mvlord ree kormilar
. Je li to zlo po nas? Zlo nije. iako nasluujem, da e nas posjetiti. Htjeli su me
se domoi, a sa mojom osobom i tovara. Prevarili su se. pa e stoga, da bi poluili sv
oj cilj, morati pokuati napasti. Mi omo pripaziti i uti ih icad dolaze. Dat u unapri
jed namjestiti topove tako, Ja e moj tui cijelu povrinu vode. Na svaki nain grade spl
av. Otada je prolo preko pola sata, kad se na obali ugasi vatra. Zlatnih zraka ne
stade a nad rijekom zavlada najdublja tama. Vrijeme je prolazilo. Tada najednom
povie kormilar, koji je neprekidno promatrao povrinu vode: ini se da dolaze! - Da u
palim svjetlo? - Da, vrijeme je. Nekoliko asaka kasnije iknulo ie nekoliko raketa
uvis. Mogla se jasno razabrati cijela povrina vode. Od obale pa do polovice puta
doiazali su pliva-nini gerilci, glava do glave.
34
__ Pali' naredi Drydem. Glasan prasak bio je odgovor, a slijedilo je praska-jue k
loparanje. Leda se zanjihae gore-dolje. Na rijeci se zau krik za krikom, povik za
povikom, a onda sve opet utihnu i zamrai se. Jo. raketa! zapovijedi kormilar. Uvis
poleti novi niz raketa i tada opazie, da pucnjava nije bila uzaludna. Izgledalo
je dodue da nije ubijeno mnogo neprijatelja, ali se jasno moglo raa- . brati, da s
vi opet jure prema obali. Neka splav je ploviia niz vodu, a onaj koji je leao na
njoj. bio je oito mrtav. Da je Dryden slutio, da je taj ovjek Kortejo, sigurno bi
bio poslao amac, da ga se domogne. Bjee prema obali, pobijedili smo klicae kormilar
, Ovaj put jesmo odgovori lord. Al; moramo oekivati, da e pokuati jo jednom napasti
Zar ne bismo tome izbjegli? Jednostavno emo otploviti komad puta uz vodu. Ali ov
dje moramo saekati Jastrebov Kljusn. On e nas svakako nai. Prije sutranjeg po-slijep
odmeva se ne moe vratiti, a onda emo mi ve odavno opet biti ovdje. Ne vjerujete, da
bi nas ovi razbojnici mogli slijediti? Po tom mraku kroz umu i obalno ikarje? To
je nemogue. Porazbijali bi glave.
Ali ne izvrgavamo li se i mi opasnosti? Ne. Pred nama dodue lei opasan zavoj, ali
mi emo polagano voziti. No dobro, sporazuman sam! Kormilar izda potrebne naloge,
koje su poluglasno predavali sa amca na amac i uskoro se brod polagano pokrene. Pr
ijeko na obali su stajali Meksikanci u dubokoj tami. Voda dade najprije zapaliti
vatru, tako da je svaki mogao nai svoje odloeno odijelo i vatreno oruje. Neka vrag
odnese te lupee! bjesnio je voda. Kako su doli na to da puste rakete uvis, kad sm
o bili na putu? uli su nas - odgovori, netko. ~
Nemogue, mora da su imali neki drugi razlog. Mislim da znam, koji ree trei. Upozoril
i smo ih
time, to smo ugasili nau vatru. Lako je bilo shvatiti, zato Lu inimo, Taono! Tako je
. Moramo opetovati napadaj, ;il emo ovaj put ostaviti vatru da gori. Onda e nas vi
djeti da dolazimo,
Nee. Poi emo komad puta uzvodno, zapli vati to god dalje moemo prijeko i onda pustiti
da nas struja odnese nizvodno, tako da im se pribliimo s druge strane, odakle na
s ne oekuju. Ali pogledajte prijeko! Sve se oi uperie na rijeku. Iz dimnjaka obih p
arobroda letjele su iskre. Tada se zauje klopotanje brodskih vijaka. Karamba, oni
bjee povie voda. Da, umai e nam.
Ali mi sutra moemo za njima opet. u potjeru. Sada su dimnjaci izbacivali duge jez
ike iskara, jei su strojevi bili loenj drvom, Meksikanci su vidjeli kako ovi snop
ovi nestaju iza rijenog zavoja.
Sto da se sada radi? upita jedan. Voda se mrano zagfeda u zemlju. Preostaje nam s
amo jedno: da im zatoimo put. Na konjima smo bri od teglenica, Kad emo krenuti?
Tek kad svane dan. Sad podimo spavati.
2 PONOVNO VIDENJE NA RIO GRANDEU
(J prilinoj udaljenosti od tih Meksikanaca, kod siiva Sabinasa i Rio Salado, stig
ao je u to vrijeme Huarez sa svojima. Usprkos tami pretraena je obala rijeke, ali
se nije naao nikakav trag od oekivanog Engleza. Zato je ureden logor, nakon to su
nahra-njerai konji. U ovom logoru je drugaije izgledalo nego u logoru gerilaca. O
vdje su redovite strae uvale sigurnost sviju. Jahanje je bilo naporno. Zato su svi
vrsto spavali sve do jutra, kad su se lovci stali spremati da u okolici potrae ne
ku divlja za lov. Medvjede Srce i njegov brat Medvjede Oko bili su prvi, koji su
se vinuli na sedla. No tek to su se uspeli na uzvisinu, odakle se pruao slobodan v
idik, zaudi se Medvjede Srce: Uf f! Tko je to? Dolazi li tkogod? dovikne im Huare
z. Da, tamo!
Indijanac isprui ruku, da oznai pravac. Logor je bio sakriven za grmljem, kroz ije
se otvore vidjela prostrana prerija. Preko ravnice je u bijesnom galopu jurio je
dan jaha. Bio je ve tako blizu, da su se dale razabrati sve pojedinosti na njemu.
Neobian je to ovjek nasmije se Huarez, koji se takoder popeo na visoku obalu, Kako
dolazi ovakva pojava u preriju? Prema odijelu izgleda, da je Englez primijeti S
ternau.
Moda je glasnik sir Henrvja Drvdana.
37
Hm! Zar bi lord imao konje na brodu? Uostalom taj ovjek ne jae popu l Engleza, ve p
oput Indijanca, Uspravio se u sedlu. ini se da trai. Pokaimo mu se! Izali su iz grml
ja i jaha ih je odmah ugledao. Najprije je izgledalo da se trgnuo, a onda je upra
vio konja prema njima. Kad je doao blie, zamahnuo je desnicu sa kiobranom a u lijev
oj ruci cilinderom i glasno i veselo povikao.
Nekoliko asaka kasnije /austavi se pred njima, skoi iz sedla i pokua uz pomo eira i ki
brana da izvede nekoliko finih poklana, to mu je jezivo neuspjelo. Ugledae veliki
nos; zagledae se u sivo odijelo; nisu mogli objasniti tu stvar; ali je iz svaijih
ustiju odjeknulo jedno ime: Jastrebov Kljun! Da, Jastrebov Kljun. ast mi je, gosp
odo i se-fiores ree jaha, ponovo se naklonivi.
Pri tome zabode kiobran u zemlju, natakne cilin-der na njega i strgne kaput, koje
g poloi preko eira. Prokleta makarada! zarei. Jednom sam glumio Engleza, ali nikad
ie, moja gospodo! Glumili ste. Engleza? zaudi- se Huarez. Zato? Da dozvolim da me
hvate.
Ah! Ne razumijem vas. Htjeli ste da vas uhvate? Lovac na krzna izvue smotak duhan
a za vakanje i odgrize komad. Da. l zaista me je juer na Rio Grande uhvatio neki P
ablo Kortejo.
Pablo Kortejo? upita Sternau. Mislio sam, da je u San Huanu? O nije, sir! Ako gu
hoete vidjeti i uloviti, moi ete ga odmah iza podneva imati. Priajte, senjor! Jeste
li sretno nali sir Henryja Drzdena u El Refugio? To se razumije 'l mi smo smjest
a krenuli prema Sabina.su, Tada Jastrebov Kljun ispria sve do svog jueranjeg doivlja
ja. - Dakle lord nas oekuje na omom zavoju rijeke? upita Huarez. Da, senjor. jer
ja sam mu obeao, da u vas dovesti. Onda moramo poi! Moete li nas voditi ili ste odvie
umorni? Umoran? upita Jastrebov Kljun pljunuvi mlaz duhana tik kraj predsjedniko
va nosa. Dajte mi samo drugog konja! Odrae kratko ratno vijee, iji je rezultat bio,
da je dio ljudi ostao, a ostali su odmah morali krenuti lordu u pomo. etvrt sata n
akon to je Jastrebov Kljun stigao, jurila je eta najbrim galopom preko ravnice, a S
temau i Jastrebov Kljun su joj kao vode bili na elu. Moda nakon dva sata puta, poj
avi se pred njima jedan jaha, koji im prekrsti pravac. Prije nego to se snaao, bio
je opkoljen, no izgledalo je, da ga to ne plai nj ne zabrinjuje. Bio je to ovjek s
rednjeg stasa, preko pedeset godina star i jako potamnio od sunca Huarez ga upit
a: Poznajete li me, senjor? Da. Vj ste predsjednik Huarez. Dobro. Tko ste vi? Ja
sam lovac. Od prijeko iz Teksa&a. Stanujem na lijevoj obali rijeke. Kako se zov
ete? Grandeprise. Prema tome te Francuz? Nisam, nego Jenki francuskog porijekla.
Kamo ste nakanili? Kui. Odakle dolazite? Iz Monklove. Huarez jo jednom otro pogleda
ovjeka i onda upita: Je li vam poznato ime Kortejo? - Jeste. uo sam ga. - Vjeroja
tno poznajete i samog ovjeka, ili ne? - Ne. ' - Kad ste poli iz grada? Juer ujutro.
Jeste li sreli veu etu jahaa ili jeste li opazili togod drugog sumnjivog? Nisam. Po
naje li tkogod od nas ovog ovjeka? Da, ja ga poznajem odgovori Jastrebov Kljun. J
ednom sam prenoio kod njega. Sigurno e me se jo sjeati. To je dovoljno. Naprijed! eta
opet krene i odjuri. Lovac Grandeprise mrko pogleda za njima. Neka vrag odnese
tu veliku gospodu!
promrmlja. Da Jastrebov Kljun nije bio prisutan, ispitivanje bi mnogo due trajalo
. to se mene tiu drugi ljudi? tmam dosta posla sam sa sobom! S time odjae, vodei uz
sebe tovarnog konja, malo skrenuvi sa pravca prema mjestu na Rio Gran-de del Nort
e, na koje je imao doi neto nie nego Huarez. Sada na elu ete nisu jahali samo Sternau
i Jastrebov Kljun ve im se prikljuio i Mariano. Bio je grozniavo uzbuden. Iao je u
sus"ret ponovnom videnju, koje je godinama smatrao nemoguim. Konj mu je trao gotov
o preko svih svojih sila, pa ipak mu je galop bio prespor.
Sternau to primijeti i ree: Ta konj e krepati, Mariano. Pusti mu da odahne!
Naprijed! bio je nestrpljivi odgovor, ._ Konji sve trojice mukaraca bili su izvrs
ni Hrkai.
Tako se desilo, da su onj daleko odmakli pred ostalima. Moglo je biti gotovo oko
podne. Stemau najednom primijeti neko gibanje na obzorju. Smjesta zaustavi ivoti
nju i izvue svoj dalekozor. Oba njegova pratioca takoder zaustavie konje. Sto je?
upita Mariano, ljutit zbog tog otezanja.
Neki jahai dolaze ravno prema mama odgovori Sternau. Od rijeke? upadn Jastrebov Kl
jun, Moe biti samo Kortejo sa svojim ljudima. Dajte m; dalekozor! Medutim su se i
jahai pribliili. _i Dat u se objesiti, ako to nisu Kortejovi l ""H \- primijeti Ja
strebov Kljun. __ Vidite li to tano? upita Sternau. __ Ne posve, jer su zato jo od
vie udaljeni. Onda poekajmo! Uto prispije i Huarez s ostalima. Javie mu slutnje Jas
trebovog Kljuna. Sto da radimo, senjor Sternau? raspita se Huarez. Zaci emo tu na
lijevo iza grmlja i sastaviti tri odjela, jedan naprijed, jedan u sredini i jed
an odostraga. Prvi i trei mora zaokruiti neprijatelja, im Jastrebov Kljun dade znak
. Naprijed! Cijela se .eta zaklonila iza grmlja i posluala raspored, koji je Stern
au izvrio. Jastrebov Kljun je bio uz ovog. On se nemirno vrpoljio n sedlu i upita:
Senjor, smijem li se malko naaliti? Ja sam juer pobjegao ovim ljudima. Neka imaju
veselje, da me opet uhvate.
To je preopasno za vas. Pih! Molim vas jo jednom va dalekozor! Sada je kroz granje
jo jednom promotrio etu, koja se pribliavala t poto je sloio dalekozor, ree: To su o
i. Na elu im jae lupe, koji sf izdavao za predsjednikova glasnika. Separe, dopustit
e mi moju alu! Pri tome Jastrebov Kljun sjaha i povue konja pred grmlje. Sam sjedn
e u travu, gurne cilinder na zatiljak j rastvori kiobran nad sobom. Izgledalo je,
kao da ve dugo ovdje sjedi. Osim toga okrene eti, koja se pribliavala, leda. Sa na
oarima na nosu, inilo se kao da se posve zadubio u misli i da nema pojma o tome da
mu se netko pribliava, -lo ga nisu bili primijetili. Tada su doli ve tako blizu, da
su ga morali vidjeti. Voda zaudeno zaustavi konja. Demanio! povie. Pogledajte pri
jeko, tajno sjedi netko na zemlji! Njegovi pratioci pogledae u pravcu njegove isp
ruene ruke i ugledae velik; Kiobran j ispod njega sivj cilinder. ~ Tako mi svih sve
taca, to je Bngiez! Sad smo dobili igru. S tim rijeima voda potjera konja, a osta
li podoe 83 njim. Zaustavie se kraj Jastrebovog Kljuna. Halo, seftor, jeste li to v
j ili je to va duh? upitae ga sa svih strana. Tek sada se Jastrebov Kljun mirno ok
rene, laguno podigne, skloni kiobran, kroz naoari promotri ljude i odgovori: Moj d
uh! Ah, a ne vae tijelo? No. Juer su me ustrijelili ili zatukli! Ne govorite glupo
sti, sir Lionel! Juer vam je uspjelo da nam pobjegmete. Danas vam to nee po drugi
puta uspjeti. Pa ja ni neu da vam pobjegnem, ve bih htio ostati uz vas. Gdje ste n
oas bili?
U umi. Ali vi imate drugog konja. Odakle to? Nemam drugog konja. Juer ste odjahali
na ridanu, a ovaj ovdje je vranac, Vranac je samo ridanov duh! Ne alite se! Juer
ste ranili dvanaestoricu naih ljudi. Danas ete morati'to platiti. Znate li, gdje s
e sad nalaze vai parobrodi i amci? U vaem posjedu. Htjeli ste s.ve uzeti. Ali to ha
m na alost nije juer uspjelo. Vai su ljudi pucali karteama na nas. To ete platiti! Us
tanite! Poi ete s nama uz rijeku, gdje emo nai vae brodove. Predat ete nam sve ili ete
izgubiti ivot, to dobro shvatite! Jastrebov Kljun zailji usta i pljune govorniku d
uhanov sok na eir. Gdje je va voda? upita. To sam ja.
Uostalom ostavite se vaeg prokletog pljuvanja, inae u vas nauiti kakva je razlika iz
medu pljuvanice i sombrera jedinog kabalerosa! Tobonji Englez slegne ramenima. Kab
alerosa?
Pav! Htjedoh pitati za Korteja.
Vai su ga ljudi umorili. On se za vrijeme pucnjave nalazio na rijeci, te je Ustri
jeljen ili se utopio. teta, bio bih ga rado objesio. To emo uiniti mi sa vama. Ali
najprije podite s nama!
Naprijed, sir Lionel, inae u vani ja pomoi! 42
Pomoi, na kakav nain? Na ovaj! Voda izvue svoj revolver i poloi ga Jastrebovom Kljun
u na elo: Ako smjesta ne uzjaete, protjerat u vam kuglu u glavu! Iskuajte sam; ovu k
uglu!
odgovori ugroeni. Poput misli brzim zahvatom istrgne ovjeku revolver, upravi cijev
na njega i opali. Meksikanac padne s konja, pogoden u prsa. Ostali izvukoe svoje
oruje da osvete smrt vode, ali ne dospjee. Vize od .stotinu jahaa provali napolje.
Napadnute brzo opkolie, prije nego uspjee da bilo kojem napadau naude. No, gdje emo
nai brodove? - otvori Huarez savjetovanje o sada stvorenim zakljucima. Taono ondje
, gdje sam ih ostavio izjavi Jastrebov Kljun. Ali gdje e se iskrcati roba? Na rij
eci Sabinas, kao to je bilo odredeno. Onda ne bi bilo potrebno, da cijela eta jae s
nama. Ne bi. Morali biste se istim putem vratiti natrag. Alj ako nas oekuju nove
borbe? Sigurno nee. Ja.se slaem s Jastrebovim Kljunom, izjavi Stennau.
Drago mi je da je ova upadica tako sretno dovrena, ali mi se ne svida, to Kortejo
nije u naim rukama. Ovakva gamad obiava imati ilav ivot. Bilo bi mi drago, da nademo
njegovo tijelo.
Potraimo ga! primijeti Huarez. Dobro. Uzmimo samo pedeset jahaa sa sobom! Uz tih p
edeset ostat e senor Huarez, Mariano i ja. Ostali neka se vrate u logor i tamo na
s priekaju. Tako je i bilo. Dok se ostali sa upravo ulovljenim Plijenom povratie,
nastavie ona pedesetorica put sa trojicom spomenutih i Jastrebovim Kljumom kao vo
dom na elu, a svj su gorjeli od elje da dodu do brodova. Do tamo nije vie bilo dale
ko. Jastrebov Kljun Pokae kroz drvee i ree: Sada postaje pred nama svjetlo. Ovdje j
e rijeka! Tako se zaustavie na mjestu, gdje je juer imao i uhvaen lord Dryden. Naoko
lo pokazae jasni tra-govi da su ovdje prenoili Kortejovi ljudi. Ali prijeko usred
njekc opi su leali usidreni brodovi. Drydem je ve cijele sate bio na palubi. Kad su
se brodovi istog prijepodneva vratili na svoja jueranja sidrita, bili su neprijate
lji ve otili, (pak nije trebalo vjerovati, pa su se uvali poi na kopno. No amci su st
ajali spremni. Jesu li zaista otili? upita kormilar pristupi v i Drydoriu. Sigurno
! odgovori lord. A hoe li Huarez doi? Svakako, ako ga je Jastrebov Kljun zaista naa
o. Pogledajte onamo! ' ree pokazujui
.na obalu. M ume su izlazili jahai. Medu onima, koji su ja-ha li na elu Inogao se l
ako prepoznati jedam, obuen u sivo odijelo, koji je nosio sivi eilittder a u ruci
 drao kiobran. To je Jastrebov Kljun, ustvrdi Englez. A ostali? Drydan stavi dalek
ozor na oi. Vidim Huareza
-odgovori. To je onaj nama nadesno. .A na lijevoj strani ah, odvest u irn se u su
sret!
Odveite amac! zapovjedi lord. Nekoliko asaka kasnije pojurio je mali amac naprijed.
Kad je lord pristao na obalu, pristupi mu Jastrebov Kljun. Mylord, ovdje vam vraa
m vae odijelo
nasmije se on. Nita ne manjka, pa ak ni kiobran! A ovdje su sefjor Mariano i Sterna
u. Sine, moj dragi sine! ganuto povie lord, privinuvi Mariana na svoje srce. Nadam
se. da je sada sve zlo prolo. O kad bi barem sada Amy bila ovdje! Godinama je eka
la ... Dakle je jo slobodna, jo se nije udala? Da, sine moj! Ali prije nego to ti t
o ispriam, dozvoli da pozdravim doktora Sternaua! Spomenuti se uspravio pred njim
u cijeloj svojoj irini i visini. Oi su mu sjale najiskrenijim veseljem. Mylord! G
ospodine doktore!
S tim poklicima rairila su obojica ruke i zagrlila se. _- Neka Gospod blagoslovi
va dolazak u novoza-poetu sreu, gospodine doktore, i neka umj da iz prepacenih boli
izniknu bezbrojna veselja.
__Hvala vam, m.vlord! Nakon svake noi svie zora. Ja sam eznuo za tom zorom, kao pok
ajniki gre-nik za utjehom oprotenja. A Bog je bio milosrdan. No nemojmo zaboraviti
senjora Huareza, koji takoder ima pravo.na nau panju! On, ja sam sretan, to sam svj
edok vaeg ponovnog videnja odgovori predsjednik blago i ozbiljno. Ovaj as nas je s
vladao ree Sternau. On je na gospodin i gospodar, kojeg moramo sluati.. Recite, myl
ord, jeste 1; anali da vama nasuprot stoji Pablo Kortejo? Da, Jastrebov Kljun mi
je to doviknuo. Jeste li se borili s njim? - Ne znam je U on lino sudjelovao u b
orbi. - Niste li to mogli razabrati? Bilo je tamno. Jastrebov Kljun dri da ga je
oslijepio. To je mogue. uo sam kako urla od boli i vidio kako su mu njegovi ljudi
rijenom vodom hladili lice. U tom sluaju nije mogao sudjelovati u borbi. Mnogo nam
je stalo do toga da doznamo to se dalje s njim desilo. Pred kratko vrijeme smo n
aili na njegovu etu, koju smo zarobili. Voda je rekao da je Kortejo mrtav, ili pog
oden od vaih metaka ili se utopio u rijeci. Je li to vjerojatno? Najvjerojatnije
je, da su ga umorili njegovi vlastiti ljudi.
Nije. Onda neka ovih pedeset ljudi pomno pretrai obalu. M; emo rezultat oekivati na
parobrodu. Stavljam vam na raspolaganje sve svoje male amce, gospodine doktore,
tako da ovi ljudi mogu prei i na drugu obalu. Ali sad se ukrcajte, da podemo na P
alubu! Kad. su stigli na brod, sjeli su na palubu, da ukratko ispripovijedaju on
o najvanije. Lord je izvijestio o svom putu u Englesku. Na alost nije imao vremema
, oa sam pode u Njemaku Dakle su svi nai na ivotu? upita Sternau, Moja majka i sest
ra? Don Manuel j moja Roseta? 1 Svi su oni bili prigodom mog odlaska u Meksiko iv
i i zdravi! A iady Amy se sad nalazi kod njih? Da, do mog povratka. Sad e opet sv
e biti dobro. Nadam se da je vrijeme iskuenja prolo. Svi smo mi strano patili, ali
nam je nada dala snage da to podnesemo. Morat ete mi jednom, kad bude mirnije, vie
ispriati. Sad nas odvie zaokuplja sadanjost. Huarez se obrati njima. Predlaem da se
sada ne vratimo jaui, ve da se brodovima odvezemo do Sabinasa. Sto mislite o tome,
senjor Sternau? To je za nas udobnije odgovori upitaoi. Ali nai konji? Pa moemo i
h predati Apaima, koji e odmah poi natrag, im zavre svoju potragu za Kortejovom leinom
. No predbjeno se moemo nadati da e otkriti tog nitkova ili barem neki trag od njeg
a. To je za sada vrlo vano. Lord je crvenima stavio svoje amce na raspolaganje, da
ih prevezu na lijevu obalu. No ovi su ih upotrijebili na drugi nain. Nekoliko nj
ih je naime usprkos irini rijeke preplivalo zajedrio s konjima prijeko, da bi na
drugoj obali pojahali pretraujui niz rijeku, dok je drugi dio to isto uinio na ovoj
strani. Tree odjeljenje se razdijelilo po amcima, pa su pretraivali obje obale s v
odene strane, sputajui se niz rijeku. Rezultate ovih paljivih pretraga moralo se pr
ije svega strpljivo saekati. Medutim je lord s Huarezom poao u kabinu, dok su Ster
inau i Mariano ostali na palubi, da ne smetaju pregovorima. Drvden nije donio sa
mo potporu u novcu i oruju, ve je imao s predsjednikom sklopiti vano utanaenje, koje
se odnosilo na dranje Bngleske prema daljnjem boravku Francuza u Meksiku. Sterna
u i Mariano su puni sree avrljali o domovini i budunosti.
Tolike stvari su ih uzbudivale, da je vrijeme prolazilo, a da to oni nisu ni pri
mjeivali. Tada sa obale odjekne glasni zov.
46
__ Neki Indijanac ree Mariano. Sta samo hoe? Stemau pride brodskoj ogradi i povie p
ri.ieko. Neka moj bijeli brat dode odgovori Apa. Trag. iji? Ne znam. Pogledaj sam
Ja sam samo glasnik drugih.
"
Poto su svi amci bili otili, odvee Sternau mali amac i odvesla na obalu, gdje ga je I
ndijanac ekao. Podi sa mnom ree ovaj jednostavno, okre-nuvi se opet niz rijeku, oda
kle je i doao.
Sternauov konj je jo stajao ondje; gdje je sjahao s njega. On ga odvee, uzjaha te
u galopu pojuri za Indijancem. Dosta je dugo jahao a Indijanac se zaustavio tek
nakon to su prevalili dobrih al puta. Ondje su ekali svi jahai koji su pretraivali de
snu obalu a i amci su leali na zemlji. Prema oolo-aju u kojem su stajali ti ljudi m
oglo se razabrati, da se medu njima nalazi prostor, ka kojemu brane pristup svoj
im konjima. Ondje je na zemlji sjedio nekj Indijanac. Pera, koje je imao u perinu
su oznaavala, da zauzima neki vii poloaj. Vjerojatno je on upravljao potragom te s
e podigao, kad je spazio Sternaua. Neka Matava-Se dode k meni! ree om. Sternau sj
ae, preda uzde svog konja nekom drugom j pristup; ovjeku, koji je govorio. Ovaj po
kae na zemlju. Neka moj bijeli brat pogleda! Stennau pogleda na zemlju, sagne se
i pozorno promotri. Ah, trag jednog jahaa
ree. Primjeuje li moj brat broj njegovih konja? Da. Jednog je jahao a drugog vodio
. Imao je dakle dva konja. Neka moj brat pode dalje! Indijanac pokae pri tome ruko
m prema obali/ pode tim pravcem pazei neprekidno na trag. Odjahao je u rijeku ree
no prije je sja* llao da naree trstike. Htio je dakle prijei rijeku i je nekoliko
snopova trstike, koji su imali 43.
.MMMPnjegovom konju
olakati teret, sluei kao pojas za plivanje. Moj brat je tadno pogodio. Tko je mogao
biti taj ovjek? Moda onaj lovac, kojeg smo danas sreli. Pravac njegovog puta'je p
o prilici bio upravljen na ovo mjesto. Moralj- bismo potraiti tragove. Crvenj lju
di su to uinili. Neka Matava-Se pride ovamo i promotri trag! Indijanac pokae jedno
mjesto, koje je bilo utap-kano konjskim kopitima. Ovdje neto razabrati, znailo je
na svaki nain majstorstvo istraivalakog umijea, no ipak Sternau ree nakon nekoliko s
ekundi : Ovdje su pasli konji, dok je on rezao trstiku, pri emu su se oni malo po
svadili. Moe se pretpostaviti da su se malo grizli. Pri tome je moda palo i nekoli
ko dlaka. Morat emo potraiti, moda emo neke nai. Crveni ljudi su traili. Neka moj bra
promotri ovu dlaku iz repa nekog konja! Indijanac prui Sternauu konjsku strunu.
Smedi ili crni konj ree Sternau. A ovaj snop? Crveni pokae u drugoj aci nekoliko u
grudu zgnjeenih dlaka, od kojih nijedna raje bila dugaka. Sternau ih pomno promotr
i i odgovori: Crvenkastosmeda! Ta dlaka potjee sa donjeg dijela vrata. Jedan je k
onj bio dakle crn a drugi crvenkastO'Smed. To je dakle lovac, kojeg smo danas sr
eli i naliko drugi. On je imao dva takva konja. Uff! Crveni ljudi su bili jo pomn
iji. Kod tih rijei pokae Indijanac natrag prema umi, iz koje su upravo izjahala dva
Apaa na pjenom pokrivenim konjima. Gdje su bili?
upita Sternau. Neka moj brat sam govori s njima! Kad su Apai prili, upita ih Stern
au. Moja braa su sigurno poli po tragu unazad? Matava-Se je pogodio potvrdi jedan.
Trag vodi u pravcu mjesta, gdje smo sreli lovca. To je dakle bio on? On je bio.
 Sternau je shvatio, da mu jo nisu sve rekli. __Ali zato su moja crvena braa posvet
ila tom lovcu toliko panje? upita on vodu. Jesu lj otkrila jo togod? Da. Misli li M
atava-Se da je lovac preao preko rijeke?
Radnici Apaa su to isto mislili, ali kad su jahali dalje niz rijeku, naili su opet
na njegov trag.
On je dakle ovdje uzjahao u rijeku a malo nie je opet izjahao iz nje? To je teko r
azumljivo. Za napojiti konje, ne treba ujaiti u vodu, a ako je htio ta'ko brzo op
et iz nje izai, nisu potrebni pojasevi od trstike. Dakle ostaje samo miljenje, da
je htio prijei, ali da ga je neto u tome sprijeUo. Matava-Se ima vrlo otre misli. Ah
! Zar su moja crvena braa neto nala?
Jesu. Neka moj brat pode sa mnom! Indijanac se progura kroz trstiku a Sternau po
de za njim. Ovdje su teko napredovali, ali im se trud i napor ubrzo naplatio. Tek
to su uinili nekih stotinu koraka i Indijanac zastao na rubu vode, ugleda Sternau
splav sastavljenu od snopova trstike i granja. Bila je tako dugaka i iroka, da se
jedan ovjek mogao pomou nje dobro drati na vodi. Neka moj brat promotri ovu splav!
ree Indijanac. Vidim ju. Je li moj crveni brat naao znak, iz kojeg bi se dalo zak
ljuiti, tko ju je upotrijebio?
Jasan znak. Evo! Indijanac posegne za pojas i izvue areni rupi, koji je bio sloan i
a obim uglovima svezan u uzao. Izgledao je kao da ga je upotrijebio ovjek, kojega
je boljela glava ili zub. No kad je Sternau taoije promotrio rupi, ree: Ovdje unutr
a ima zaljepljene krvi. Rubac je nosio netko tko je imao ranjene oi. Gdje ste ga
nali? Visio je na nekoj grani na splavi. Kako je taj Kortejo neoprezan! To je dak
ako bio on. prj tome je pregledao tlo. Naao je vie tragova.
Jesu li ratnici Apaa dalje traili? upita. Indijanac kimne glavom. Neka me moj brat
slijedi! *
Jastrebov kljun 49Ovdje je kroz gust a bio ugaen put. Obojica podoe njime i stigoe us
koro na mjesto, na kojem je iz rijeke izlazio dvostruki konjski trag. Ah, ovdje
je lovac iziao iz vode
ree Stemau. I odjahao je onamo doda Indijanac, pokazavi nadesno. Poli su tim novim
tragom do male istine u au, gdje je tlo bilo utapkano. Jesu li moja braa togod nala?
upita Sternau. Ovdje je leao Kortejo odgovori Apa a ovdje je bijeli lovac doao do n
jega. Samo kamo vodi-taj trag? Vodi opet u umu. Jeste li poli tim tragom? Nismo.
Htjeli smo najprije upitati Matava-Se. Dobro. Misli li moj brat, da je lovac pov
eo Korteja sa sobom? Da. Posadio ga je na drugog konja. Onda neka moj brat pode
sa jo nekoliko ljudi i slijedi trag, da vidi, kamo vodi. Neka mi ratnici Apaa zati
m donesu vijesti! Kamo? Na haciendu del Erifia. Uff! Indijanac ree samo tu jedinu
rije j vrati se natrag k svojima. Jedan njegov znak je dostajao i petorica njegov
ih drugova je uzjahalo i polo za njim, kad je ne govorei nijednog sloga, odjahao z
a tragom lovca Grandeprise. Sternau sada izda nalog da se daljnje traganje obust
avi i amci povrate do brodova, uzjae na konja i odjae natrag, Kad se opet povratio
do parobroda, ovdje su ga ve vrlo nestrpljivo oekivali. Jeste li togod nali? po-vikn
e mu Huarez u susret. Jesmo odgovori or>. Njega samog? Ne, na alost samo njegov t
rag.
Jao! On dakle jo ivi! Svakako. Evo, ovaj rupi imao je povezan oko oiju.
50
Kod tih rijei uspme se Sternau na brod i pokae maramu. __ Sto znate dakle o njemu?
upita lord. _ Prvo, da su mu sigurno povrijedene oi. l drugo, da je oa maloj spl
avi otplovio niz rijeku.
Prema tome moe biti tano, to je nasluivao moj kormilar, da su ga se njegovi vlastiti
ljudi oslobodili. Onda je proivio nekoliko vrlo tekih sati. Nije ala, morati slije
p plivati na splavi.
Vi dakle pretpostavljate, da je zaista oslijepio? Da, barem predbjeno. Da je bare
m posve malo mogao vidjetii, ne bi mu palo na pamet, da ostavi rubac. Na neki nai
n mu je spuznuo s glave i on ga nije mogao nai. Njegovu malu, iz trstike sagraden
u splav, donijela je struja na obalu. Osjetio je tlo i ispuzao na obalu, gdje je
pronaden u au. Tko ga je naao? upita predsjednik. Lovac, kojeg smo danas sreli. O
da su nai na alost prekasno doli. Da, na alost. Ovaj lovac je s njim, kako se ini, od
jahao u junom smjeru. Jo uvijek je to probitano. Dakle je ostao u zemlji.
Jer da je preao na drugu obalu, dakle da je otiao u Teksas, izbjegao bi naoj moi. Im
ate li pojma, kamo je pobjegao? Imam odgovori Sternau. Na haciendu del Erifia. T
amo je njegova kerka. Kao slijepac nalazi se u posve bespomonom stanju i mora prij
e svega misliti na to, da dode do ljudi, u koje moe imati povjerenja. To je u prv
om redu njegova kerka. Mislite li, da e ga taj lovac odvesti do hacien-de? Kakav r
azlog bi imao za to? Kortejo mu je sigurno obeao visoku nagradu. To je vjerojatno
. Ali je isto tako mogue, da se obojica ve poznaju. Sternau uini iznenaden pokret.
Oyo miljenje me dovodi do jedne misli re-e- ~ Moete li se sjetiti, senor Huarez, k
akav odv or nam je dao lovac, kad smo %a upitali kako se zove? ~~ Da. Rekao je d
a Se zove Grandeprise. 51
A jedan Grandeprise je Kortejov saveznik. Jer Henrico Landola se zvao i Grandepr
ise. Mislite, da je u rodu s ovim lovcem? Na svaki nain je to mogue. Ime Grandepri
sa nije tako esto,
Morali bismo se dakle pouriti, da obojicu dobijemo u ruke. Sto ste odredili u tom
smislu?
Poslao sam nekoliko Apaa njihovim tragom. Neka se ovi ljudi uvjere kamo vodi taj
trag i onda mi donesu vijest na haciendu del Erifia. Zar ne bi bilo bolje, da st
e umjesto tih obinih tragaa poslali za tom dvojicom etu progonitelja? Onda bi nam K
ortejo brzo pao u ake. Varate se. U
prvom redu bi se progon morao obustaviti im se smrkne. Ali Grandeprise e iskoristi
ti no, da postigne to veu moguu prednost. Zar su njegovi konji bili tako dobri? Jaha
t e cijelu no i uzeti iz prvog stada nove ivotinje. Progonitelji ga ne bi stigli. A
li zai1 emo dozvoliti da nam Kortejo umatane? Neemo. Svakako je jedino mogue uhvati
ti ga na haciendi. A to nam nee uspjeti bez vae pomoi. Sto elite? upita predsjednik.
Iz pisma Kortejove kerke, koje smo uhvatili, proizlazi, da se u haciendi sakupio
veliki broj Kortejovih pristalica. Trebat emo dakle vojnika, senjor. Koliko? Tko
bi to znao! Nemam pojma kako je jaka posada haciende.
Razmotrimo, dakle, koliko ljudi bih mogao dati! Uinit u sve to budem mogao. Sada je
hacienda vana taka, jer lei u blizini velikog prometnog puta izmedu juga i sjevera
. Da se domognem nje i Korteja, spreman sam na svaki napor. Mislim, da bi bilo d
obro, kad bismo to prije krenuli odavde.
Moramo na alost ekati na amce. Kad bi se mogli vratiti? Najranije za jedan sat. '
Brzo emo nadoknaditi to zakanjenje, ako poveamo brzinu parobroda. Sternau je imao p
ravo.
Apai su vratili amce tefe nakon Jedinog sata. Kotlovi obih parobroda su bili na52
[oeni i sve spremno za odlazak. Nakon Sto su Crveni primili zapovijedi, da se pov
rate istim putem u logor, parobrodi su otplovili. Za vrijeme vonje imao je Huarez
 vremena, da se s lordom o svemu tano dogovori. Njihovo medusobno utanaanje sastav
ili su pismeno i obojica su potpisala. Usred prauma uz Rio Grande del Norte sklop
ljen je tog dana ugovor, koji je prisilio Napoleona da povue svoje ete iz Meksika
i Huarezu opet preda gospodstvo u zemlji. elio bih, da stignemo na haciendu prije
Korteja primijeti Sternau prigodom jednog razgovora sa Marianom. To bi bilo vrl
o dobro. No kako ne poznajemo snage tamonje posade, trebali bismo za taj pothvat
barem tisuu ljudi. Ali toliki broj nam Huarez jo ne moe prepustiti, Pa uzmimo manje
! povie Mariano. Zato se hacianda ne bi mogla zauzeti s manje ljudi? Ne radi se o
broju, ve o hrabrosti. Ima pravo. Mogli bismo i lukavtinom zauzeti hacienclu. Alj p
ut donde je jo previe nesiguran. Tako e nam Kortejo umai. Stii e na haciendu mnogo pr
je nas. Zaboravlja da mora zaobilaziti, jer ga nai odredi ne smiju vidjeti. To je
istina. Ako bre pojaemo, moda emo ipak pretei Korteja. Predmnijevam da je slijep ili
barem bespomo-^an, iakb ima pratioca.
Svakako ga bole oi. Sigurno ima groznicu. To znatno umanjuje brzinu njegovog jaha
nja. 533.
ZNAK MIKSTEKA Medutim su parobrodi sa svojim teretom dobro odmakli. Jastrebov Kl
jun je stajao na provi prvog parobroda. On je preuzeo vodstvo cijele kolone brod
ova. Slijedeeg jutra zali su iz Rio Grande del Norte u Salado i pribliavali su se s
ve vie mjestu, gdje je utjecala Sabinas.
Sternau je stajao na palubi, zadubljen u promatranje okoline, kad mu pristupi Hu
arez i upita:
Imaju li vai pojma o vaem povratku? Nemaju. Prilikom naeg iskrcavanja u Guay-masu i
mao sam namjeru, da im piem, ali odande alju potu oko rta Horna, i to traje mjeseci
ma due.
Ovdje je na alost izvanredno nesigurna. Onda e moji rodaci morati jo dugo ekati prim
ijeti Sternau turobno. Rado bih vam pomogao, seflor, ali Francuzi mi to onemoguuj
u. Dvaput sam pokuao, da im predani posve nedune privatne listove za otpremu, ali
oni su me odbili.
Ogoreino je izgovorio ove rijei.
Ipak je odmah nastavio: Kako bi bilo, da ih pokuamo nasamariti? Piite kui, i to dva
posve jednaka pisma. Ako ine stigne jedno, moda e ipak drugo stii na cilj. Kojim p
utem?
Poaljite jedno u Tampico a drugo u Santil-lamu. Imam u obim mjestima pouzdane pov
jerenike, koje e vrlo veseliti, ako budu mogli pismo predati kakvom brodu na dalj
nju otpremu. A tko e ih odnijeti onamo? To je opasno! 54 __ U mojim etama imam vie
ljudi, koji su dosta poduzetni, da izvedu ovakvu zadau. Uostalom, ne moe biti niti
govora o opasnosti. Sve kad bi i uhvatili kojeg glasnika i otvorili pismo, naj e
u njemu samo privatne vijesti, koje donosiocu nee moi koditi. Onda u pismu ne smije
m vas spomenuti. Ni to nije potrebno. to moe glasnik, ako se odailja nalazi kod mene
? Kad bih dakle smio pisati? Odmah, ako vam je to mogue. im dodemo u logor, izabra
t u dva ovjeka, koji e odmah krenuti u spomenuta mjesta. Sternau je posluao taj savj
et i napisao opiran list svojim dragima. Upravo kad je zavrio drugo pismo, prvi pa
robrod je ispustio glasan zviduk. Stigli su do logora. Kako se s rijeke dalo raza
brati, vladao je tamo ivahan ivot. U njemu nisu vie bili samo jahai, ve su ovamo stig
la i volovska kola, ponudena od tamonjih stanovnika. Cijeli se skup mogao jasno r
azabrati, jer su se ovdje nalazili na otvorenoj preriji. amci su otisnuti od paro
broda prema obali, gdje su ih privezali. Smjesta zapoe iskrcavanje. Sada se pokaz
alo, kakva pomo je bila predana predsjedniku: mala burenca puna zlatnika, hiljade
puaka, noeva, pitolja i revolvera, velike zalihe pua-nog praha, olova, gotovih naboj
a, poljskih brzojavnih aparata s minogo milja ica za vodove, nosiljke za ranjenik
e i svi mogui predmeti potrebni za borbu i za njegu bolesnika. amci su bili nakrca
ni od dna pa do visoko iznad palube tim predmetima, a mukarci, koji su radili da
sve to preuzmu i sloe na kola, mo-ra-li su priznati, da je to za Huareza takva po
tpora, en KOJOJ se vrijednost sada nije mogla procijeniti. Dry-^ je lino upravlja
o iskrcavanjem a Huarez prim anjem i pakovanjem. Sternau je pomagao lordu i upit
a ga sluei se njemakim jezikom: ~ to e se dogoditi sa parobrodima?
Vraaju se u EI Refugio. Ja ostajem kod JuaKao engleski opunomoenik? Da. A jeste li
pomislili, kakve vam opasnosti prijete mvlord? Jesam, Ne smijem se obazirati na
te opasnosti. Moja prisutnost daje predsjednikovim postupcima medunarodnopravnu
vanost. Vidjet emo, hoe li ovi Francuzi s vojskom, kod koje se nalazi zastupnik Vel
ike Britanije, i nadalje postupati kao s razbojnikom bandom. Za nekoliko dana poj
avit e se i predstavnik Sjedinjenih Drava, a onda
napolje s Francuzima! Maria.no e se htjeti vama pridruiti, ali on ima jo drugih duno
sti.
Mislim, da e se to sve moi vrlo dobro sjediniti. Prije nego udemo u Meksiko, nee se
dati u stvarima Rodrigande nita uiniti pa je najbolje, da svi ostanete sa mnom ko
d Huareza, ija e vojska tako brzo porasti, da emo za kratko vrijeme biti u glavnom
gradu. Znam, da je francuski car primio ozbiljan ultimatum vlade Sjedinjenih Drav
a. Ako Napoleon ne povue svoje ete iz Meksika, pustit e Unija da krenu njezine. Pro
tiv Francuza? Da. Ja ak slutim, da su ve u toku tajni pregovori, da se ustanovi nai
n i vrijeme, u kojem bi se Francuzi trebali povui. Vi smatrate, da e crni postepen
o Huarezu predati zemlju? Ne, to ne. To ne mogu uiniti, a da se silno ne obrukaju
. Nego to drugo? On, vrlo jednostavno: Francuzi su nadvojvodu Maksa uinili carem.
Oni e ga potaknuti da se dobrovoljno odrekne, a koliko poznajem njega, a naroito c
aricu i njegove savjetnike, on to mee uiniti. Dakle e Francuzi biti prisiljeni prep
ustiti ga samom sebi. Oni e se povui i predati mu grad za gradom. Ali on nee imati
snage neko mjesto braniti dulje vremena i stoga e zemlja pripasti Huarezu. Uistin
u e biti tako, kao da Bazaine neposredno vraa zemlju Huarezu. A car Maks? Morat e s
nositi posljedice injenica. Vjerovao je Napoleooi'U a ovaj ga' naputa. Ne preostaj
e mu nita drugo nego da s Francuzima napusti zemlju ili da ss brani do posljednje
g ovjeka i zajedno s njim umre 56 __Boe moj! Pa valjda se ne radi o njegovoj smrti
! Lord slegne ramenima. __ Kakva sudbina; Kad bih mogao biti kod njega, da ga op
omenem! Ne biste imali uspjeha, kao ni general Mejia, o kojem se zna, da je naji
skreniji carev savjetnik. Gotovo bi se mislilo, da se Maks smatra predodredenim
za cara, Kad je 1851. posjetio panjolsku i stajao u grobnici
katedrale u Granadi pred lijesovima svojih-predaka Ferdinanda i Izabele, sastavi
o je neobinu pjesmu. Poznajete je? Ne. No, ja sam je proitao i doslovce zapamtio.
Glasi: Evo, gdje baklje taman sjaj sred mraka unuka vodi gdje se gnijezdi strah
gdje kraljevskoga sjaja uva prah postelja hladna, jedna uska raka. Pokraj lijesa
zamiljen je stao, kraj toga praha, to preci su mu bili i premda su ih svi zaboravi
li, on. molitvu je njima proaptao. Zatutnja tada grob, i tutnjava se ista iz trono
g duba jo jedanput javi, iz zlatnog ezla to se ovdje savi nekad a sada plus ultra na
Istoku blista. Na alost nije traio to ezlo na istoku, ve na Zapadu. Njegov e sjaj uga
siti, a kosti unuka, koji je Propao zbog kratkog carstva, nee biti poloene u carsk
u grobnicu, ve zatrpane moda iza nasipa nekog fneksikanskog gradia. Dao bog, da sam
lo prorok! Ali dosta o toj stvari!
Tu dolazi jedan, za kojeg se ^"i, da eli s vama govoriti. Onaj kojeg je lord misli
o, bio je Anton Unger, unja. Bacio je ispitivajui pogled na marljivo, brzo kretan
je koje je okolo vladalo i upita: ~~
Kako dugo e trebati, dok ovdje bude gotovo, gospodine doktore?
57 - Vjerojatoo dobra dva dana. - Ah! A hacienda del Erina? O tome emo kasnije go
voriti, dragi moj. Unger se poigra sa svojim revolverima Tek onda? Ne bi li bilo
bolje odmah o tome govoriti? uo sam od Apaa, da je Kortejo umakao.. Da, na alost. O
n e otii do haciende.
Tamo je njegova kerka. itali ste njeno pismo, koje smo nali kod vode Bojim se za mo
g tasta. Ne mogu dulje ekati i odja-hat u -na haciemdu, Sternau se prestrai. Sto po
miljate! Okolina je puna gerilaca. Zarobit e vas. To ne vjerujem. Bi vol je elo e ja
hati sa mnom. On poznaje sve stranputice u tom kraju. Nee nas nitko sresti. Dobro
. Pa pretpostavimo, da ete sretno stii; to ete uiniti? Osloboditi Pedra Arbelleza. V
s dvojica? Da. Podite sa mnom do Bivoljeg ela! Anton Unger je poao, ne saekavi Stern
auov odgovor, natrag preko dasaka, koje su sa broda vodile na kopno, a Sternau g
a je slijedio. Prijeko su zajedno stajali Bivolje elo i Medvjede Srce, Miksteka i
m pode u susret i upita Ungera. to e uiniti Gospodar Stijene? Savjetuje mi da prieka
m. Nae je ekanje trajalo dosta dugo! Moj brat Bi volje elo eli zaista poi? upita S
mau. Da izjavi Miksteka. Ja sam slobodni Indijanac, a hacienda je Karji, mojoj s
estri, bila domovina, a senor Arbellez mi je bio prijatelj j brat. Idem da ga sp
asim. Iza tih rijei i poglavikie ozbiljnosti razabrao j$ Sternau, da je on vrsto od
luio, da izvede svoju namjeru.
Odgovaranja ne bi na tome nita izmijenila' Ipak mu primijeti: Ali kako e ga moj br
at spasiti?
Kraj je krcat gerilcima! Miksteka uini znak omalovaavanja. 5 ti __ Bivolje elo se s
mije gerilcima! Ali njih ima mnogo! __ Miksteka ima jo vie! __ Ah, moj brat e sazva
ti svoje suplemenike? To zahtijeva mnogo vremena. Ne, to traje jednu no. Kad pogl
avica Miksteka dade na brdu El Reparo plameni anak, idue veeri je oko njega sakupl
jeno tisuu mukaraca. Je 11 to sigurno? Moj brat nije tako mnogo godina bio kod kue.
Sinovi Miksteka nisu nikada zaboravili svoju dunost. I moj brat Medvjede Srce id
e sa mnom. Uff! sloi se poglavica Apaa. A tko e onda voditi one Apae, koji su kod H
areza ? _ Medvjede Oko.
Sternau pogleda odluna lica sve trojice mukaraca; zagleda se nekoliko minuta u zem
lju i onda ree: Moja braa imaju pravo. Ne moemo ekati dok nam Huarez stavj ete na ras
polaganje.
Na prijatelj Arbellez je u opasnosti, a naa je dunost, da mu pomognemo to je prije m
ogue. Tada oi Bivoljeg ela radosno zablistae. Znao sam, da e Ma.tava-Se jahati s nama
ree on.
Treba poi u tvrdavu Guadalupe po Karju i njemu bijelu prijateljicu i neka one ost
anu kod Huareza.
Huarez, lord i ostali bili su nemalo iznenadeni, kad su im etvorica mukaraca saopil
a svoju smionu namjeru. Najprije su pokuali, da ih odgovore. Kad to niJe donijelo
ploda, izjavi Mariano, kapetan Unger i Mali Andre da e im se prikljuiti, a nato n
isu ni Mindrello i stari grof htjeli ostati.
Dom Fernando je upozorio da ima sa Kortejovima izravnati velikj ra-un- Stepnau s
e dodue isprva protivio da se grof Fer-ftando Uvrgne opasnostima jahanja, no konan
o je po-PUstio, rekavi, da bi naglo ponovo pojavljivanje ba og ovjeka moglo uiniti n
ajtrajniji utisak na Josefu moda ju je moglo navesti na priznanje. Uzmite sa sobo
m nekoliko Apaa! zamoli z.
59 I toga emo se odrei odgovori Stennau. Sto nas bude manje, lake emo neopaani doi
aciende. Kad bih imao vie ljudi, dao bih vam ih toliko, da ne biste morali kriomi
ce initi taj put. Ipak se nadam, da e se povjerenje, koje ima Bivolje elo u svoje M
i ks teke, ispuniti.
Onda u za kratko vrijeme doe'i do vas. Nakon srdanog oprotaja devetorica uzjahae i o
d-jahae.
Tek kad se Huarez treeg dana spremio na odlazak, uo je o eti amerikih dobrovoljaca,
koja je stigla. Odmah je odredio sve potrebno, da ih prikljui k sebi i tada je kr
enuo za prijateljima da im pomogne, ako bi to bilo potrebno. Ovi su krenuli zaob
ilaznim putem. Stoga su trebali due, nego bi to inae bio sluaj, ali su ipak neprimj
etno stigli do haciende, ne dopustivi da ih netko vidi.
Projahali su oko nje i poli prema brdu El Re-paro. Bilo je to ono brdo, u ijoj se
unutranjosti nalazila pilja sa kraljevskim blagom i na ijem vrhu su se odigrali dog
adaji uz Krokodilsko jezero.
Stigli su u njegovu blizinu i jahali su prema njemu kroz grmlje, kad Bivolje elo,
kojj je jahao naprijed, naglo zaustavi svog konja. Jedan jaha ree pruivi ruku. Osta
li pogledae u oznaenom pravcu i prepoznae ovjeka, koji je sjedio na zemlji, dok mu j
e konj pa-sao u blizini.
Moramo jahati oko njega, da nas ne primijeti ree Munja. Sunce je zalazilo a brije
g je bacao sjenu, no ipak se moglo pregledati prilian komad puta. Odjaimo onamo! p
redloi Miksteka, poto je tanije promotrio ovjeka. To je govedar sa haciende del Erin
a. Prepoznajem ga, premda je ostario. Je li pouzdan? Emilio je uvijek bio poglav
ici Miksteka prijateljski naklonjen.
Onda emo vidjeti, je li to jo uvijek! Tako su nastavili. put, bez da su se skrival
i. Kad ih je ovjek ugledao, brzo je ustao, skoio na konja i zgrabio puku, Emilio se
ne treba bojati dovikne inu Bivolje elo. lij je moda postao neprijatelj Miksteka?
Nagovoreni je kao ukoen sjedio na svom konju. O D,ios! povie najzad. Bivolje elo!
Zar mrtvi ustaju? Ne, Ali se ivi vraaju.
Poznaje li ove ljude? Emilijeve su oi ile od jednog do drugog. Njegovo lice je popr
imalo izraz sve veeg, radosnijeg iznenadenja. Valgame Dios, vidim li dobro? Pa to
je senjor Sternau? To je on. I Medvjede Srce. poglavica Apaa? Da, tvoje su oi jo d
obre. Moj spasitelj! A mi smo mislili da ste mrtvi. Gdje su ostali? I oni ive i b
rzo e doi za nama. Onda e nai alosne prilike na haciendi. Tamo su neprijatelji. Koli
o ljudi? Oko est stotina. Tko je voda? Pablo ortejo. No on je pred neko vrijeme od
-jahao i sada zapovijeda njegova kerka Josefa. Sto rade ti ljudi? Jedu, piju i sp
avaju. Mue govedare, ekajui na Kortejov povratak.
~ Gdje je senor Arbellez? Uhvaen je. Bacili su ga u podrum, gdje treba Polako da
umre od gladi. Senjora Maria Hermoves i Anselmo su uz njega. Anselmo? Uff! Koji
je bio u tvrdavi Guada-' Da. ~ Onda podi s nama!
li .fmilio im se radosno pridrui. Kad je ugledao ove tr ,e' ^nadao se skorom pobo
ljanju poloaja.
Ovu oj-.cu je prepoznao, no Munju jo nije. Sad je jahao ^ njega. Oprostite, senjo
r ree on..
Svakako sam vas prije vidio, ali ne znam, kako da vas nazovenr Zai sam se toliko
promijenio? upita Anton Unger .smijeei se. Uslijed tog smijeka i tog glasa, vrati
se govedaru sjeanje, Sv. sveti, zar je to istina? upita. Jeste li vj don Aritomio
Unger? Boe, kakvo veselje! Ali ivi f H jo i senjor i ta Emma? ivi i uskoro e se vrat
iti na hacSendu. Ali najprije mi reci, tko je izdao nalog, da senjor Arbellez mo
ra umrijeti od gladi! Mislim, senorita Josefa.
Je li u to vrijeme bio njezin otac jo na ha-ciendi? Jeste, To je dosta, Oni e prim
iti svoju kaznu. Unger zakripi zubima a oi Bivoljeg ela usplamtjee. Obojica su gorje
la od elje za osvetom. Jao or-teju i njegovoj kerci, ako ipi padinu u ru'ke! Sada s
u se uspinjali po boku brijega.
Stigoe do Krokodilskog jezera, prije jno to je utrnulo zadnje danje svjetlo. Povrin
a vode bila je ravna. Tu se Bivolje elo zausrnvj i izusti onaj tugujui zov. kojim
se mame krokodili, tz dubine smjesta izroni mnotvo kvrgavih glava. Oni poju rie pr
ema obali kljocajui, eljustima, to je zvualo, kao da se sudaraju snani balvani. Uff!
ugo nisu nita derali! primijeti Cibo-lero.
 Skoro e moi utaiti svoju glad. Bivolje elo e se pobrinuti -/.u krokodile Miksteka. Po
ja hali su oko jezera i sjahalj u umi, gdje su ostavili konje pod Emiliosovim nad
zorom. Onda Bivolje elo pode dalje. Nasred vrha brijega nalazila se uzvisina u ob
liku piramide, koju bi se moglo smatrati '
djelom prirode. Tamo se poglavica Miksteka zaustavi. To je plamen i spomenik ino
g plemena
ree. Ah, sakriveno ognjite od smole? upita Munja. Da. Ispunjeno je smolom katranom
, sumporom i suhom travom. Ve pred vie od stotinu godina je podignut ovaj humak.,
ali e sjaj vatre jo imati svoje djelovanje. Otvorimo ga! Indijanac pride k jednoj
strani piramide i izvadi jedan kamari, koji je bio pokriven zemljom i obrastao t
ravom. Ovdje je rupa za propuh. Na te Sternauove rijei, poglavica kimne glavom. O
nda se popne na vrh. Tamo se nalazilo deblo nekog ne odvie debelog drveta, koje j
e imalo izgled, kao da je uslijed udarca munje poprimilo svoj sadanji izgled. Biv
olje elo ga je vukao amo-tamo, dok je deblo olabavilo i dalo se izvaditi. Kroz to
je nastala jama, koju je Miksteka proirio, tako da je postala iroka poput ovjeku.
Postalo je tamno
ree. Zapalit emo ratni znak. Bivolje elo nije godinama bio kod svojih, ali njegova e
braa uskoro vidjeti, da njegovi nalozi jo vrijede. Poglavica klekne i zakree vatru
. Uskoro je gorjelo nekoliko suhih trijeski, koje je ogulio sa stabla. Baci ih u
jamu i onda side sa piramide. Najprije se zaulo pucketanje i ukanje, koje uskoro p
rede u glasno sik-tamje. Plamen od pola metra vine se uvis. To je prenisko primi
jeti Munja. Neka moj brat malo saeka! odgovori poglavica.
Miksteke umiju rasplamsati ratnu vatru. Imao je pravo. Jer jedva minutu kasnije
poe se plamen uzdizati. Nakon jedva pet minuta dostigao je neobinu visinu. Imao je
oblik stupa, koji se gore razilazio u snanim zrakama a imao je takvo snano svjetl
o, da je na vrhu brijega postalo svijetlo kao po danu. ~ To je plamen, kakav jo n
ikada nisam vidio! izjavi Sternau. Uskoro emo imati odgovor uvjeravae Bivolje elo.
Ima li vie mjesta s takvim peima? Ima, posvuda gdje stanuju Miksteke. Namje-stemj.
su ljudi koji pale vatru. . Ali ako su ovi umrli ili nisu prisutni?
Onda su svoju slubu predali drugima. Neka moJ brat pogleda! Je gorjela moda etvrt s
ata.
Poglavica po-prema jugu, l tamo se uzdizao plamen, ali u udaljenosti, koja se zb
og noi nije mogld tadnoprocijeniti. Na sjeveru se pojavio drugi i uskoro se moglo
unaokolo vidjeti pet jednakih plamenih znakova. Tada pride Bivolje elo k jednom
velikom kamenu, koji je leao u blizini.
Podigne ga i pokae se . otvor u kojem je lealo nekoliko kugli u veliini biljarske k
ugle. On uzme tri od njih, baci ih u vatru i onda opet pomno pokrije kamenom rup
u. emu te kugle? upita Stennau. Moj brat e to odmah vidjeti! Tek to je to rekao, vi
nula su se tri plamena u vis put neba i tamo su stvorili tri velike piamene ploe,
koje su se dugo vremena drale u istoj visini, a zatim su se polagano spustile. N
akon kratkog vremena ugledali su i kod svakog od ostalih pet znakova isti znak.
Sto to znai?
\l
Svako mjesto ima svoj znak objasni Bivolje elo. Ja sam dao onaj s brijega El Repa
ro, da Mliksteke znadu, gdje se imaju sastati. Ali neprijatelji e takoder primije
titi ove vatre. Nee znati, to treba da znae. Sada plamen do-gorjeva. Neka moja braa
poekaju jo nekoliko asaka, onda moemo napustiti ovo mjesto. Plameni znak se spustio
istom brzinom, kojom se podigao.
Sada je bilo tamno kao i prije. Bivolje elo je opet stavio kamen pred rupu od pro
puha i poloio deblo na mjesto. Premda se to dogodilo u tami umio je paljivo ukloni
ti svaki trag. Ako neki neprijatelj dode na brijeg ree da potrai mjesto, gdje je b
ila vatra, nee ga nai. Kamo idemo sada? Onamo, gdje emo do sutra navee moi ostati sa
riveni. Do sutra navee?
upita Unger. Zar ne moemo po dainu nita uinit; za haciendu i Arbelleza'' Ba nita. Al
naveer e hacianda bili naa. Vratie se konjima, pojahae i spuste se niz brijeg, gdje
zaokrenue nalijevo i nakon pola sata dodoe do jednog klanca; iji je ulaz bio gotovo
posve sakriven grmljem.
Ovdje emo ekati ree Bivolje elo. 64 Odjahae do stranjeg dijela klanca, privezae ko
mjestie se u mahovinu i potraie san, poto su izmedu sebe podijelili strae. Prola je no
a isto tako i dan u najdubljem miru. Po prilici oko est sati se smrailo. Ipak je B
ivolje elo saekao jo dva sata, prije nego H je naredio polazak. Uzjahae konje i kren
ue. Kad su doli na mjesto, koje je vodilo uvis, uli su najprije pred sobom a onda i
iza sebe konjski topot. Tko tu jae? apne Munja. Neka se moj brat ne brine odgovor
i Bivolje elo. To su ratnici Miksteka, koji slijede moj zov. Kad su stigli gore,
vladala je ondje tiina, ali oko Krokodilskog jezera dalo se razabrati, dodue nejas
no, ljude i konje do glave. Crveni su doli da saznaju, to znai vatreni znak.
Poli su izmedu Indijanaca sve do obale jezera. Tamo se poglavica zaustavio, i ne
sjahavi, povikao jasnim glasom: Naha nitaketza! to znai: Mir, ja hou govoriti! Zau
se tiho zveckanje oruja a zatim neki glas upita: Taio taha tko si ti? Naha Mokai-t
aviss ja sam Bivolje elo! Mokai Tajis! pode rije naokolo od usta do usta. Usprkos t
ami dalo se razabrati, kako silino uzbudenje je pobudilo to ime. Zauo se prijanji
glas: Ovaj poglavica Miksteka je mrtav.
Bivolje elo ivi. Njega su zarobili njegovi neprijatelji i sad se vratio, da se osv
eti. Tko je govorio sa mnom? Konj koji re je veliki poglavica. On je prvi iza Biv
oljeg ela, pa je dosada sigurno zapovijedao ostavljenom djecom Miksteka. Neka dod
e ovamo s bak-Uom, da me vidi!
Nekoliko asaka kasnije vidjelo se kako je zasjalo sjetio baklje i nekoliko mukarac
a se proguralo kroz gomilu s bakljom sve do poglavice. Jedan od njih, ^uen u odjeu
lovca na bi vole, upravo takvu ka-" Je Bivolje elo prije nosio, prinio je baklju
u inu poglavice i pogledao ga u lice.
* Jastrebov kljun
65 Mokai-Tajis! povie zatim glasno. Veselite se ratnici Miksteka! Va poglavica se vr
atio.
Mahnite vaim noevima i tomahawkama njemu u ast! U! ula se samo ta jedina rije, zaumi
je oko jezera a onda je opet bila tiima. Sad je opet Bivolje elo podigao glas: Nek
a straari kau jesmo li ovdje sigurni. Ovdje nema nijednog stranca, osim osam mukara
ca, koji su doli s jednim Mikstekom! povie netko izdaleka. Ja sam sam taj, s kojim
su doli. Koliko je ratnika nabrojano? Moe ih biti preko jedanaest stotina. Neka m
oja braa uju! pone poglavica. Sutra e doznati, gdje je Bivolje elo bio tako dugo. Al
sad neka uju, da je Huarez, Zapoteka, krenuo da istjera iz zemlje Francuze. Bi v
ol je. elo e mu odvesti ratnike, koji se hoe boriti uz njega. Alj danas emo odjahati
na haciendu del Erina, da pobijedimo tamo boravee Kortejove ljude. Neka se moja
braa podijele na deset i deset i neka me slijede. Tamo, gdje u se u blizinu hacien
de zaustaviti, ostat e konji i uz njih pet puta deset ljudi. Poglavica Konj koji
re e ih izabrati. Ostali e tiho zaobii haciendu, sve dok ratnici ne naprave krug, a
kad padne prvi hitac, provalit e na neprijatelja. Pobjeda je naa, jer ja sam sa so
bom doveo Gospodara Stijene, zatim Medvjede Srce, poglavicu Apaa i Munju, hrabrog
bljedolikog. Uff! ponovo se zauje oko jezera. Tada se mnotvo stade polagano pokre
tati. Za Bi-voljim elom i njegovim prijateljima na elu, vijugao se dugaak niz jahaa
oprezno niz brijeg, ali kad su stigli dolje, potjerali su konje u galop. Kad su
brijeg i uma
leali za njima, nalazili su se na prostranoj preriji jedva dva kilometra udaljeni
od haciende. Svi su sjahali samo je Stemau ostao u sedlu. Zato moj brat ne sjae?
upita Bivolje elo. Odjahat u do haciende. Moglo bi se dogoditi da napadnuti, kad u
vide, da za njih nema spasa, ubiju Arbelleza. Ja u to sprijeiti. Moj brat ima prav
o. 66 I ja u jahati s vama! ree Anton Unger. __ Dobro, onda emo biti udvoje primije
ti Ster-nau _ Ali mi emo saekati, dok hacienda bude opkoljena. Hou vidjeti kakav je
poloaj u hacieedi i opaliti hitac, koji je znak za napad. Dok je pedeset rabnika
ostalo uz konje, krenuli su ostali bez rijei naprijed. Oekivali su da e ugledati l
ogorsku vatru, no svi Meksikanci su se nalazili u dvoritu i u sobama haciende. St
oga je Mikstekama bilo mogue priuljatd se blizu. im se to desilo, potjerali su Setr
nau i Unger svoje konje uz glasini galop, da bi se inilo, kao da dolaze izdaleka.
Zaustavili su se pred kapijom i zakucali. Neki glas iznutra upita: Tko je tu? J
e li to hacienda del Erina? upita Sternau.
Jeste bio je odgovor. Nalaze li se ovdje ljudi senjora Korteja? Jeste. Mi smo gl
asnici, koji moraju k njemu. . Koliko vas je? Dvojica. Tko vas alje? Pantera Juga
. Ah, onda smijete unutra. Vrata su se otvorila i oba smiona ovjeka ujahae u dvorit
e, gdje skoie sa sedla. Tamo je bilo tamno, zato su ih uveli u jednu od soba, koja
je bila osvijetljena. Bila je puina gerilaca, sve sama divlja lica. Jedan, koji
je zauzimao neke vrsti zapovjednike mjesto, upita onoga, koji je obojicu uveo: S
to hoe ove skitnice? Umjesto upitanoga Sternau brzo uzme rije:
Skitnice? Ovdje imate posla sa senoresima. To zapamtite! Dolazimo od Pantere Jug
a i moramo hitno razgovarati sa senor Kortejom. Gdje se on nalazi? Gerilac je vi
dio silni Stemauov stas, koji je na sve, koji su okolo stajali, uinio snaan utisak
. Ipak je smatrao da mu ast nalae postupiti tako, kao da se ne da prestraiti. On od
govori: Najprije se morate kod mene legitimirati! Tako! A tko ste vi? Ja sam ona
j, koji prijavljuje.
67
No, onda me prijavite Korteju! Ostalo vas se nita .ne tie.
ovjek se podrugljivo nasmije. Dokazat u vam, da me se i te kako tie. Ovdje se mi na
lazimo na zaraenom podruju. Vi ste moji zarobljenici, sve dok ne dokaete, da zaista
dolazite od Pantere Juga, Sto ti sve -ne misli? Hoe li me prijaviti ili ne? zagrmi
na njega Sternau. Ali ovjek prkosno nastavi: Oho! Sada me ss nagovara sa ti! Paz
ile, da vas ne dadem izbievat;.! Sto se to usuduje meni rei? Evo ti moj odgovor, mo
me! Sternau zgrabi Meksikanca za grkljan i lupi ga akom po glavi, a zatim baci one
svijetenoga preko stola u jedan kut. Nitko se nije usudio rei ni rijei. Sternau se
plamanog oka ogleda naokolo i zaprijeti: Tako e se dogoditi svakom, tko me uvrije
di! Gdje je Kortejo? Demonio! Sigurno je to sam Pantera apne netko u pozadini. To
podvostrui potovanje i jedan odgovori: Senjor Kortejo nije ovdje. Prije kratkog v
remena je napustio haciendu. Ja ne anam, kamo je otiao. Ali senorita je ovdje? Je
ste. U sobi, koja lei upravo iznad ove. To u i sam nai. Ne morate me dakle najaviti
. Zaista se nije nitko usudio slijediti Sternaua, kad je ovaj iziao iz sobe, da s
Ungerom pode gore. Josefa Gortejo je leala u mrei za leanje i dosadivala se. Ipak
ju je tjeila pomisao na povratak njenog oca. Sigurno e se vratiti kao pobjednik na
d svojim neprijateljima i krcat velikim bogatstvima. Tada vani od-jeknue brzi, sm
ani koraci. Zar zaista ve dolazi? Ona se uspravi puna oekivanja. Udoe dva mukarca, be
z da su prije pokucali i tada pozdravili. Tko je to bio? Nije li ve vidjela atlet
ski stas jednog?
Njegova brada je uinila, da ga nije odmah prepoznala. Tko ste vi? Sto hoete? Ah! V
i me vie ne poznajete, senorita? upita Sternau.
Njene oi se razrogaie a obrazi, samrtno problije-die. Tko o Boe moj, Sternau! __ Da
nasmijei se on. A ovdje stoji senor Unger, suprug Emme Arbellez. Josefa se brzo s
nade: Sto kaete? Sto hoete? Oh, htio bih vam samo vratiti ovaj papir.
Sternau posegne u dep i izvue list, to ga je oduzeo njenom glasniku. Pristupi k njo
j i pusti joj da baci pogled na njega. Njeno vlastito pismo! Ona se skrha. Kako
dolazite do tog pisma? apne.
Oduzeli smo ga leini vaeg glasnika. Leini... ? Da. On je sa svojom etom pao u nae
e, pri jemu je ustrijeljen. Josefa je bila duhom odsutna. Srce joj je zadrhtalo
od straha pred ovim ovjekom. Jedva je uspjela promucati: Strano! Tjeite se! Nije tet
a za njega. Uostalom, s vaim listom ne bi ipak stigao na vrijeme, jer smo mi napa
li vaeg oca, kad je vrebao na lorda. Od njegovih ljudi je malo koji utekao. Hoe li
on sam umai, ne moe se jo rei. O Boe. o Boe!
zastenje ona. Pih! Ne zazivajte ime boje! Vi ste davolica i stoga od Boga ne moete
oekivati nikakvu pomo. Te su rijei vratile Josefi jedan dio ngezine odlunosti. Senj
or ree ona sjetite se, da se nalazite u glavnom logoru mog oca! Mislite me prestr
aiti? nasmijei se Sternau. Potrebna je samo jedina moja rije i vi ste moj zarobljen
ik. Tu se varate. Htio bih vam saopiti, da se Jua-rez pribliava. Vaa lakrdija je da
nas dovrena. Mislite U moda da dolazim k vama, bez da znam, da sam siguran? Haciem
da je okruena sa prekq tisuu Miksteka. Sad ste vi u mojim rukama. ~- Jo nisam! povie
ona. Naoigled ove velike opasnosti, bila je Josefa opet ona stara. Ona skoi sa mr
ee za leanje, zgrabi sa oblinjeg stola pitolj i opali ga na Sternaua, viui 112 to glas
no u pomni''. Hitac promai, jer se Sternau strelovito makmuo na stranu. U iduem tr
enutku lea-la je pod Ungerovim rukama na podu. Ali u istom tronu odjeknulo je oko
haciende strano urlanje. Mik-steke su uli hitac i smatrali ga ugovorenim znakom.
Sternau skoi k vratima.
Dolaze ree. Drite vrsto tu enu i radije se s njom zakljuajte! Ja moram dolje k Arb
ezu. Sternau pouri napolje. Unutranjost kue nalikovala je mravinjaku. Sa svih stran
a jurili su Meksikanci dolje. Bili su tako uplaeni, da se nisu obazirali na njego
vu prisutnost. On se progurao i stigne jo jedan kat nie dolje k podrumu. Ovdje je
gorjela mutna svjetiljka. Jedan ovjek je straario pred vratima. Tko se nalazi unut
ra? prodere se Sternau na njega. Arbeliez i..,
Gdje je klju? prekine ga stranac. Zapravo gore kod senorjte, Zapravo ? To znai, d
je sad ovdje? Daj ga ovamo' ovjek uini zaudeno lice i ispitujui pogleda Sternaua, T
ko ste vi? Kakva- je to buka gore? Ja sam jedan, kojeg mora sluati, a buka gore te
se nita ne tie.
Napolje s kljuem! Oho! Tako brzo to ne ide. Hou da znam vae ime! Ja vas ne poznajem
!
Odmah e me upoznati! S tim rijeima Sternau zamahne i zada ovjeku udarac akom, pod koj
im se sruio. Pretraio je depove oborenog i naao klju koji je pristajao. Za pola minut
e su vrata bila otvorena. Sternau uzme svjetiljku i osvijetli prostoriju. Pokaza
o mu se potresan prizor. Na hladnim, vlanim kamenim ploama leale su tri osobe. Anse
lmo je leao po duini poda. Na gornjem dijelu njegova tijela poivao je haciendero, d
ok se uz njegove noge uurila stara, vjerna Maria Hermoyes. U jednom kutu leao je kom
adi svijee i komadi suhog kruha. Je li senor Arbellex ovdje? upita Sternau. Jeste
dgovori govedar, poto se oprezno uspravio, da pogleda onog.
koji pita. Gdje je? Koji je?
70
S tim rijeima Sternau osvijetli grupu na zemlji. Pri tome padne trak svjetiljke n
a njegovo lire.
Govedar ga prepozna. __ O Boe! To je senor Sternau! Mi smo spaeni! __ Jeste, dobri
moj Anselmo, vi ste spaeni. Kako je sa don Pedrom? 2ivi. Ali od iscrpljenosti moe
 samo tiho govoriti. Krivce e stii kazna. Moe li s'eiior Arbeliez hodati? Na to se
ne moe pomisliti.
No, onda neka vam na nekoliko min>uta bude dovoljna svijest da ste slobodnu. Vra
ta.u ostaviti otvorena, da dobijete svjeeg zraka. Moram opet poi gore, ali u uskoro
dodi po vas. Ostanite predbjenp kod. senora! O sveta djevice, kakva milost! ree sa
da i Maria Hermoves. Jeste li to zaista vi, moj dragi, dobri senor Sternau? I mi
smo slobodni, uistinu slobodni? ujete H
pucnjavu? ujem ree govedar. Tko je to? Zar je moda predsjednik Huarez sa svojim lju
dima ovdje? Nije. Bivolje elo je sazvao svoje Miksteke. Predugo bi trajalo, dok b
i Huarez mogao doi. Sternau sada osvijetli dolje haclendera. Ovaj je leao ovdje ot
vorenih oiju i drao pogled upravljen na Sternaua. Pruao je mrtvaki izgled, ali mu se
preko samrtnoblijedog lica^
rairio sretan smijeak. Dobri moj senor Arbeliez, poznajete li me jo? Upitani polako
kimne.
Je li vam Anselmo priao, da smo svi spaeni, da svj jo ivimo a i vaa kerka Emma? > Pono
vo kima n je bio je odgovor. No, onda se nemojte brinuti za nju! Ona se na-fazj
kod Huareza u potpunoj sigurnosti. Vrlo skoro ete Je vidjeti. Kasnije u pregledati
vae stanje. Najprije moram poi gore, da se uvjerim kako se stvari razvijaju. Sten
nau metne zarobljenicima svjetlo na pod i opet popne gore. Zapovjedio je nekim M
ikstekama, na je najprije naiao, da sidu dolje k onim trima 71osobama, da bi ih z
atitili u sluaju mogue opasnosti. Oni su se pourili da posluaju njegove naloge. Vani
u
dvoritu i pred kuom bila je borba u najivljem .toku. Hici su praskali, uli su se pov
ici bijesa ili ohrabrivanja, uz to kletve, izvikivane od '/.dvojnih Meksikanaca,
koji su u bijegu traili svoj spas.
Bivo-Ije elo se borio na elu svojih ratnika. Poklonimo im ivot! dovilone mu Sternau
.
Proliveno je dosta krvi. Budimo ovjeni. Je li senjor Arbellez zdrav?" hladno upita
poglavica.
Lei jo u podrumu. Odnijet e ga gore. Ako moj brat jo ivi, onda neka i drugi bljedoli
i ive. Bivolje elo se opet okrene i pouri iz dvorita, Zapadnjakovu panju zaokupila je
neka grupa u njegovoj neposrednoj blizini. Na podu je leao ranjeni gerilac. Ovaj
se branio upotrijebivi sve svoje smage protiv jedmog Miksteka, koji se trudio da
mu zarine no u srce. Milost, milost!
molio je ovjek. Nema milosti! Mora umrijeti! silone bijesno crveni; zgrabivi sad go
tovo nemonog ljevicom, dok je desnicom zamahnuo s orujem. Pa ja nisam neprijatelj.
Ja sam hranio zarobljenike. Oni bi bez mene morali umrijeti od gladi i edi! Miks
teka se nije obazreo ni n ovaj, od smrtnog straha izreeni, povik. Upravo je namjer
avao zadati Meksikancu smrtni udarac. Tada Sternau uhvati njegovu visoko podignu
tu ruku. Stoj! zapovijedi. Moramo ovjeku sasluati! Mikstka okrene prema pridolici s
voje od borbenog uzbudenja iznakaonn lice. Sto se to tebe tie' Ja sam ovog ovjeka o
borio i pobijedio. Njegov ivot je moje vlasnitvo! Ako je zaista uinio on to kae, onda
zasluuje milost. Ja sam ga svladao i on mora umrijeti1 Sada Sternau povue svoj re
volver i ispusti Mikste-feinu ruku" Ubodi, ako se usuduje ubiti ga protiv moje vo
lje! 72 Pri tom upravi cijev svog oruja na njega. Indijanac se nije mogao oteti u
tjecaju Stornauove linosti. - Ti prijeti meni, svom savezniku? upita. Da. Ubije li
ga, bit e i ti leina. - Dobro. Govorit u s Bivoljim elom! __ Uini to, ali ne pokuavaj
aditi protiv moje volje!
Miksteka pusti bijelca i pode k svom poglavici. Sternau se nije na to obazreo, v
e se okrenuo k ovjeku, koji je jo uvijek krvarei leao na podu. Kae, da si hranio zar
jenike? Jesam, senjor odgovori upitani. Hvala vam, to ste ovom Indijancu zapovije
dili da me potedi. Bio bih izgubljen. Koje zarobljenike misli? Onu trojicu, to lee d
olje u podrumu. Ja sam im dnevno kroz jedinu rupu sputao kruha, vode i svjetlo. J
edan od mo-jih drugova, koji je morao poi s Corte. jom, me je za to zamolio. Nada
m se, da ete to uzeti u obzir, seuor. , Stemau je slutio, da je spomenuti drug sv
akako onaj gerilac, kojemu se uvijek prikazivalo haciende-rovo lice i koji je um
irui u umi uz Rio Grande jo svojim zadnjim rijeima priznao, da je zarobljenicima dav
ao vode j kruha. Dobro, ree ti e ivjeti. Kakve su tvoje rane? Sternau ga brzo pre
da.
Nisi opasno ra-n'jen, gubitak krvi te je oslabio. Previt u te! On ga previ je, ka
ko se to u brzini moglo i najzad ga povjeri brizi dvojice Miksteka. koji stajahu
s bakljama na kunoj vei. Dok'se odigravao taj dogadaj, bila je i borba dovrena. Sa
mo se vani na otvorenom polju uo l.u i ta-mo po koji pojedinani hitac. Medvjede Sr
ce pristupi Sternauu, koji je promatrajui stajao na ulazu.
Pobjeda je naa javi on na svoj jednostavan nain, krt na rijeima.
Je lj to neprijatelja umaklo? upita Sternau. Previe nepomirljivo se ljutio Apa.
Moe ih se pustiti da umaknu! Osveta je dosta krvavo ispala. ~- ivi li senjor Arbel
lez? ivi, Podimo dolje k njemu.
l Bivolje elo im pride. Sva trojica podoe u podrum, gdje nadoe oslobodene zarobljen
ike pod zatitom Miksteka, koje je Sternau bio dolje poslao. Bivolje- Gelo klekne
uz Arbelleza.
Poznajete li me, seftor? upita. Hacieodero klimne. Trpite li velike boli? Starac
tiho zastenje, to je vie kazivalo nego mnoge rijei. Mora da je strano patio. Mnogo
hrabrih Miksteka je ozlijedeno u borbi, ree Sternau, ali senjor Arbellez e biti pr
vi, kojemu e se ukazati lijenika pomo. Odnesimo ga gore u neku mirnu sobu! Don Pedra
u samo ja njegovati
primijeti Ma-ria Hermoves. Neu mirovati, dok on posve ne ozdravi. Sternau pouri na
prijed, da izabere odgovarajuu sobu, u koju su donijeli haciandera. Dok je Sterna
u pregledavao starca, vidjelo se, kako je omravio. Ja u osvetiti svog brata Arbell
eza zaklinjao se Bivolje elo.
Nitko me nee u tome sprijeiti. Gdje je ona, na iju je zapovijed morao patiti? Najbo
lje vijesti mogao je dati onaj, koji je upravo uao, naime Anton Unger. On. je trai
o prisutne i kod svog ulaska uo to pitanje. Josefa Kortejo lei svezana u Emminoj s
obi izjavi. Sutra emo joj suditi.
No najprije moram pozdraviti oca. Itager se sagine nad Arbelleza i poljubi ga u
blijedo elo. To je trenutak, za kojim sam eznuo dugo godina ree on. Sad je moja elj
ispunjena i sad moe poeti osveta. Arbellez je sad imao toliko snage, da je polako
mogao uzdii ru'ke. Poloio ih je Ungeru oko vrata i ap-. ui odgovorio: Bog te blagosl
ovio, sime moj! Da uini vie ili da vie kae, bio je preslab, no na njegovom licu se j
asno ocrtavala srea, to je ponovo naao zeta i to e uskoro opet vidjeti kerku. Taj izra
z sree sa izrazom boli s kojim je tu leao, bio je tadirljiv, tako potresan, da nit
ko od prisutnih ntije mogao suzdrati suze. Sad i Femando pristupi Arbellezu. __
Pedro Arbellez, poznajete li me? Bolesnik je nekoliko trenutaka gledao u plemeni
te crte lica, onog koji je pitao, a onda neto poput sunane zrake preleti preko nje
gova lica. _- Don Fernando! Moj dobri, dragi gospodaru! O Boe, hvala ti, to si mj
dozvolio da doivim to veselje! No time je bila njegova snaga pri kraju i on sklop
i oi. Medvjede Srce uhvati njegovu desnicu i ree: __ Neka na bolesmi brat opet ozdr
avi i bude sretan. Alj ona koja ga je muila, neka osjeti nau osvetu. Sutra, pri pr
voj sunanoj zraci, neka bude odran sud nad njom!4. LOVAC GRANDEPRISE Dok je Kortej
o u svojoj osamljenosti razmiljao, zauje nekoliko rijei na francuskom jeziku: 'Uvij
ek lud, vrane?
Ta pusti smedega ii! Neki Francuz. Ah, to je opasno! Kortejova nada je opet spala
na niticu. Ali nakon nekog vremena ulo se ponovo: Samo unutra u vodu! Prijeko je
naa koliba i bolja hrana!
Naa koliba? ovjek je dakle stanovao prijeko na teksakoj obali. On nije bio ni nepri
jatelj, ni Francuz, ni Meksikanac. Kortejo zakljui, da pokua. Halo! povie. Sve je o
stalo minno, samo je Kortejo uo praakamje p-o vodi. Halo! ponovi, ovaj put glasnij
e. A sad se uo i odgovor: - Halo! Halo! Tko to zove ma obali? Stradalnik, koji tr
ai pomo! ; Stradalnik?
Onda se ne smije oklijevati. Gdje ste? Ovdje! Da, ali gdje je to ovdje? Oznaite mi
drvo ili grm. Ja naime plivam sa konjima u vodi. Ne mogu to oznaiti, jer sam slij
ep. Slijep u ovoj praumi? To je loe! Ali ja ve dolazim. Viknite jo jedincati, da se
mogu ravnati Po vaem glasu!
Halo! Halo! __ pobro, sada znam. Na, vrane, podi opet na zemlju- Kasnije t/emo pl
ivati.
Kortejo zauje topot kopita i korake ivotinja, koje su mu se pribliavale. Onda skoi k
raj njega neki ovjek na zemlju. Boe moj, senor, kako to izgledate? povikne ovaj. Tk
o ste vi? O
tome kasnije. Najprije mj recite, tko ste vi! Ja sam lovac s ove i one strane.
Teksaamin-? Da. Dakle Jenki? Da, ali francuskog porijekla. Odakle dolazite? Iz M
nklove. Ah! Kojoj stranci pripadate? Ni jednoj. Sto se mene tie stranarenje! Ja sa
m ovjek za sebe. Kako se zovete? Grandeprise. Grandepri'se? Ah, ali je to neobino
ime.
Barem je rijetko. A ipak sam ga ve na raznim mjestima uo. Imate li rodaka? Alj to
je ovjeku bilo ipak previe. Sluajte, senor, ree. Izgleda da se zaista sastojite od
amih pitanja. No ja drim, da bi bilo bolje da pregledamo vae oi, nego da se bavimo
ovakvim jalovim ispitivanjima. Oprostite, senor Gramdeprise! Imate pravo. Pregle
dajte me! ovjek se sagne nad njega. Recite mi zaboga, kako ste doli do tih stranih
rana! Zbog politike zavisti su pokuali da me lie oinjeg vida. Jeste li uli ime Kortej
o. Jesam. Vjerojatno mislite onog udnog momka, koji je sliku svoje kerke razaslao d
iljem cijelog svi-Jete, jer misli kroz to postati predsjednikom Meksika. ~~ Da,
mislim toga. to drite o njemu? Da je to najvei magarac, koji uope postoji. ga ismija
vaju.Ove rijei zadale su Korteju ubod u duu. Dakle je zato pridonio tako velike rtv
e, samo da se besmrtno osramoti. Znate li moda, gdje se on nalazi? upita. Ne anam
. Posve mi je svejedno, gdje se takvi junaci nalaze. Da nisam sreo Huareza, ne b
ih znao nj gdje se on nalazi.
Ah, sreli ste Huareza? Kada? Ovdje u umi, prije kratkog vremena. To je za Korteja
bila loa vijest. Nemogue! ree. Kako bi Huarez doao ovamo u umu? Kako? No, vrlo
stavno: na konju. ak sam govorio s njim. Ali om je u El Paso del Norte. Tko vam t
o kae? upita Grandeprise. Netko, koji to vrlo dobro ana. Jedan Englez, koji hoe k
njemu.
Jedan Englez, hm, a gdje ste ga sreli? Juer popodne ovdje na rijeci. Ascuas! Pa t
o valjda nije! Opiite ga! Mrav, visok ovjek sa ogromnim nosom, sivim odijelom, kiobr
anom1, cilinderom i osim toga naoarima na nosu. Ah, to je bio Englez? Ali tu se p
oteno varate. Tp je bio Jastrebov Kljun, lovac i izvida, a nikakav Englez. . Jastr
ebov Kljun? Mislim, da sam o tom ovjeku ve uo govoriti. Ovdje je om glasovit du cije
le granice. Ali ponovo vam kaem, da emo najprije pregledati vae oi, a onda moemo dalj
e govoriti. Trebat e vas previti. Zar nemate kod sebe rupi ili neto slino? Imao sam j
edan, ali sam ga izgubio. No, onda u vam dati svoj. Kako vidim, potpuno ste izgub
ili desno oko. Lijevo e se moda jo moi .-iioasiti. Ali kapci su tako debelo otekli,
da se prava ona jabuica ne moe vidjeti. Previt u vas. Grandeprise pode do vode, zamoi
u nju svoj rupi i svee ga Korteju oko oiju. Tako, to e dostajati za prvo vrijeme
ree. Poznajem indijanske trave, koje meu na rane.
78
potrait emo ih l nai i onda ete vidjeti, kako brzo e se ozljeda popraviti. Ja u^vas na
mom konju odvesti preko rijeke, pa moete kod mene mirno saekati ozdravljenje. __
To ne ide, senjor.
Moram svakako do mojih. Gdje su ona? Je. li vam moda poznata hacienda del Erina?
Ona. koja pripada starom Pedru Arbellezu? Jeste, nekoliko puta sam onamo svratio
. No, tamo se nalaze ljudi, koji me oekuju. Onda ste vi valjda rodak Pedra Arbell
eza? Kortejo se nije usudio da prizna istinu. On odgovori: Da, Arbellez je moj b
lii rodak. Jeste li moda bili jednom gore u tvrdavi Guadalupe. Jesam, senor. Onda
valjda poznajete tamo starog gostioniara Pirnera?
Onog, koji govori samo o zetovima? Oh, toga vrlo dobro poznajem.
On je moj rodak, jednako kao i Arbellez. l ja se zovem Pirnero. Dolazim od njega
, htio sam dolje prema Camargu i onda do haciende del' Erina. Ali tu u blizini m
e napala banda Apaa i tako udesila, kako ste me nali. Ti psi! udim se, da vas nisu
ubili. Oh, imali su jo gore namjere sa mnom.
Trebao sam polako skapatj od edi ili potpuno svjestan poi u susret bijednoj smrti
utapljanja. Stoga su me, nakon to su me oslijepili, stavili na splav i prepustili
valovima. Da me nije voda nanijela na obalu i da mi Bog nije vas poslao, bio bi
h izgubljen. Da, Bog uva pravednike, senor! Uvijek sam lmao to iskustvo. Kad me j
e poslao k vama, onda vas neu napustiti. Uostalom ja uope ne znam, to noe^ ti Apai ov
dje dolje na rijeci. I ja sam sreo etu APaa i onda su s njima bili ba taj Jastrebov
Kljun a i Huarez. >, da se Huarez moe usuditi ovamo, ~ od svog utoita. rate. Valjd
a Jo uope ne znate.
ihuahuu & prij jteko e takoi i*
Ni rijei ne anam o tome. Kortejo to dakako nije oekivao. Briga za njegovu sigurnos
t se podvostruila. Znate li sigurno ono to govorite? upita. Ta ja sam vidio Huarez
a. Boe moj, kako zlo! izmakne se Korteju. Zlo? Morate lj se bojati Huareza? Da. P
rije no to sam doao u tvrdavu Guadalupe, bio sam u El Paso del Norte, gdje sam ima
o nesreu, binivi Huareza svojim neprijateljem. Koliko ga ja poznajem, on nije ni os
vetljiv ni okrutan. Oh, ovdje se ne radi o linim, ve o politikim stvarjma. Hm. Jest
e li pristalica neke druge stranke? Jesam.
Onda se morate uvati. Najbolje je da potraite neko mjesto, koje je jo zauzeto od Fr
ancuza. I oni su moji neprijatelji! To je dvostruka nesrea. Ali meni vas je ao. tog
od mogu uiniti za vas, rado u uiniti. Oh, kad biste me mogli odvesti na haeiendu de
l Erifia! Hm, to je neugodna pria. Vi ste ranjeni i slijepi. Osim toga izgleda da
vas nitko ne smije vidjeti. Bogato u \ras nagraditi. Jeste li imuni? Jesam. To se
ve radije slua. Ja dodue rado pomaem onome koji treba pomoi, bez da pitam, to je on.
Ali odvesti vas do haciende del Erifia, to je ipak malo predaleko. A ako se uz t
o moe neto zaraditi, ne smije se biti tako glup, te odbiti. Dobro! Ako me sigurno
i brzo dovedete do ha-ciende, dat u vam tisuu dolara. Je li to dosta? Tisuu dolara?
Hm, onda ste sigurno bogat ovjek. Pristajem na to. Kako dugo emo trebati da stigne
mo onamo? To se sada jo ne moe rei. Ovisi o tome na kakve zapreke emo se putem namje
riti.
Ja to ne mogu predvidjeti. Jesu li vai konji dobri?
su dobri, malo su sad umorni. Moemo puteni izmijeniti. Ali ako elimo biti poteni, o
nda emo kupiti. Imam toliko novaca uza se, da mogu platiti dva konja. __ Oh, i ja
sam snabdjeven novcem.
Ovi Apai su propustili, da mi ga oduzmu. Imat u upravo toliko u zlatu, koliko sam
vam obeao.
Valjda morate prijeko u va stain? Ne moram. To je dobro. Bojim se naime, da ti Ap
ai pretrauju obalu, da vide, je li im uspio pothvat. Ako me nadu, ja sam izgubljen
. I ja s vama.
Hoemo li odmah krenuti? Da. A hoete li vi u vaem stanju moi podnijeti tafcvo jahanje
?
Mora se pokuati! izjavi odluno ranjenik. Dobro, onda neemo gubiti vrijeme. Ako Apai
tragaju za nama onda e sigurno nai nae tragove. Oni e nas slijediti. Stoga predlaem d
a jaemo cijelu no, da bismo stekli veliku prednost. Sutra ujutro uzet emo svjee konj
e. Uzjahali su konje i odjahali. Korteju je jahanje bilo neobino teko. U ranjenoj
glavi osjeao je svaki kor rak ivotinje, ali je zinao, da u brzini lei njegov spas,
i stoga je stisnuo zube i pokuao da podnese boli. Nakon to su imali praumu iza sebe
a otvorenu preriju pred sobom, ree lovac, promatrajui ga zabrinutim pogledima. Vi
trpite velike boli, senjor Kimero? Da se malo odmorimo? Ne. Samo naprijed!
Dobro. Sad smo jahali kasom, to vam trese mozak. No budui da se sad pred nama nal
azi otvorena prerija, moemo galopirati. To e vas neto manje boljeti. Grandeprise je
imao pravo.
Kortejo je bolje podnosio galop. One rane su ga dodue jo strano pe-We i imao je groz
nicu, ali kod svake vode, do koje su doli, rupi se ponovo namakao, a kratko prije j
e pala veer uspjelo je lovcu, da nade indijantravu za lijeenje rana. Ubrao je jedn
u zalihu i 60 l Jastrebov Kljun 81 Jer poznam j'ednog pomorca, kojf se zove Gran-
deprise. ivi li on jo? Da. Onda to nije onaj, kojeg mislim. Ja sam naime zaista im
ao rodaka, koji je bio pomorac. I takoder se zvao Grandeprise? Ne. Zvao se drugaij
e, ali je uzeo to moje ime, da me lii mog dobrog glasa. On je bio pirat gusar. Ka
ramba! zaudi se Kortejo, to velite, gusar? Da. "Gusar, trgovac robljem, sve mogue.
Je li sluio na kakvom brodu ili je bio sam kapetan? Bio je kapetan.
Kako se zvao brod? Ime mu je bilo Lion. Zaista? Ah! Onda je to ipak onaj ovjek, koj
eg mislim. Poznavali ste tog kapetana! Jeste li i vi moda imali s njime izravnati
neki raun, upravo kao i ja? To je pitanje pokazivalo, da lovac nije prijateljski
raspoloen prema svojem rodaku. Stoga Kortejo glatko izlane: Naravno, a taj raun n
ije jo do danas izravnan. Odreknite se toga da ga izravnate! On sigurno vie ne ivi.
Ja sam tragao za njim, koliko je to nekom mogue, danju i nou, sa mrnjom i osvetom
u srcu. Bio sam mu godinama na tragu. Ali im bih stigao, on bi ve bio otiao. Konano
je trag nestao, brod je potonuo a kapetan svakako s njim. Njegov je glas poprimi
o posve drugi zvuk. Rijei su bile vie prosiktame izmedu zublju, nego izgovorene. J
este li ga mrzili? upita Kortejo. Jesam, mrzio sam ga tako, kako samo moe jedan ov
jek drugoga mrziti. A ipak je bio va rodak? On, on je dapae bio moj brat, to jest,
moj pol u brat.
Kortejova pozornost je porasla. Onda mora da ste ifteto strano s mjim doivjeli. Lov
ac je neko vrijeme utio. Onda nastavi: __ On je bio davo. Od dana kad je njegova
majka postala enom moga oca, nisam vie imao nijednog sretoog trenutka. Zar je njeg
ova majka bila udovica? __ Da, a moj otac udovac. Morate naime znati, da
je ovaj bio farmer. Moja majka je umrla kod mog poroda. Bilo mi je dvadeset godi
na i imao sam zarunicu, lijepu i dobru poput andela. Tada se moj otac najednom sj
etio, da se opet oeni. U New Or-leainsu je upoznao udovicu nekog panjolca i ona je
postala mojom drugom majkom. Takve su stvari neugodne! Oh, to me se nije nita da
lje ticalo. Moj otac je bio vlastiti gospodar i mogao je initi to je htio. Ali ta p
anjolka je imala devetnaestogodinjeg sina, kojeg je dovela sa sobom.
to da vam sve priam. Samo u vam rei, da mi je on oteo zarunicu i ustrijelio mog . oca
, i uspio je da na mene svrati sumnju. Bio sam osuden, ali sam uz pomo nekih prij
atelja pobjegao. to je namjeravao, to je postigao: Postao je vlasnikom farme, koj
a je zapravo meni pripadala. Ali to nije dugo trajalo. Potratio je imutak i kad
je nestao posljednji gro, bio je prisiljen vratiti se svom prijanjem zvanju. Bio j
e naime pomorac. Zar niste pokuali, da se osvetite? Zar sam mogao?
Jesam li se mogao usuditi, da se uuljam u domovinu? Moralo je proi mnogo godina, p
rije nego mi je narasla brada i moj izgled se tako promijenio, da sam se mogao n
adati, da me nee prepoznati. A kad sam onda doao, bilo je prekasno, Jer on se nala
zio na moru. Bio sam siromaan i bev sredstava, pa nisam mogao poput nekog milijun
aa sagraditi jahtu, da ga progonim. Ali ja sam poao u zlatne rudnike i tamo sam im
ao sreu. Za etiri sam godine postao imuan i tada sam otpoeo svoj lov, r5 kaznim uboj
icu svog oca, razaraa mog ivota. Uvijek sam mu bio za petama, ali ga nisam uhvatio
. Potroio sam svoj novac i opet bio siromaan, a da se 'msarn osvetio. Alj onaj, ko
me je bila namijenjena ""oja osveta, bio je od onog nesretnog dana nestao. ~~ A
zato se nazvao Grandeprise?
83
Jer je to moje ime. Neka cijeli svijet misli, da sam ja, bjegunac, ocoubojica, u
jedno i gusarski kapetan. Demanio! Taj Grandeprise je ak i u svojini zloinima duho
vit! Vi to nazivate duhovitim! Ja to zovem davolskim! Koje je bilo njegovo pravo
ime? Honrico Landola.
Ascuas! Niste li nikada doli na pomisao, da bi on jo mogao ivjeti pod tim svojim pr
avim imenom? Mogu vam rei, da om jo nije umro. Boe sveti! Je li istina, senor? V; g
a poznajete?
Oh, ja sam sa njim uinio mnoge poslove i nadam se, da u uskoro ponovo vidjeti, tog
asnog Hanrica Lan dol u! Loveve oi su se upiljile u Kortejove usne kao da , sa nji
h eli proitati rijei, prije nego to njihov zvuk dopre do uha. On zgrabi njegove ruke
. Zaista se nadate ponovo sresti tog ovjeka? Vi niste njegov prijatelj, nego njeg
ov neprijatelj? Bio sam njegov prijatelj, ali sam sad njegov neprijatelj. On me
je prevario i iznevjerio. On nije zadau, koju sam mu dao, doslovce izvrio, ve je pr
i tome samovoljno postupao i uinio mi veliku tetu. Vi mu se hoete osvetiti?
upita lovac. Smijem li biti va saveznik? Kad bih znao, da vam smijem vjerovati. O
h, senor, dajte mi prilike da obrauoam s tim udovitem, pa u za vas uiniti sve, to stoj
i u ljudskoj moi. Ja sam gotovo eznuo za osvetom i naplatom. Gdje drite da ete opet
sresti tog Lamdolu?
To je sad jo neodredeno. Prije svega se radi o tome da sretno stignem na haciandu
. A kad budem na sigurnom, sigurno e doi sat, kad u o njemu dobiti vijest. Onda pod
imo! Konji su osedlaini.
Ali prije toga emo pogledati vae oi. Lovac je skinuo Korteju povez l ovaj je kod to
ga na svoje najvee veselje primijetio, da jednim okom moe vidjeti, iako zasada jo s
labo. Ponovo je dobio travu na ranu a onda su uzjahali, da oas'tave svoj put U t
mini noi pribliavala su se haciendi dva jahaa juga. U jednoj maloj dolini zaustavi
jedan svog konja i ree: _ Ovdje emo morati priekati.
_- Zato, senor Pirnero? upita drugi. Jer jo ne znamo, kako izgleda na haciendi. Hu
arez je u pokretu a Francuzi e moda htjeti ponovo osvojiti to mjesto. Onda se ne z
na,' hoe li se tamo nai prijatelje ili neprijatelje. Morat, emo priekati do dana, *d
a bismo malo izvidili, prije nego to se pokaemo. Onda emo se morati odrei i vatre. K
ako je s oima? Osjeate li jo boli? Ne.
Vaa ljekovita trava je uinila pravo udo, senor Graedeprise. Jedno je oko dodue izgub
ljeno, ali sa drugim mogu ve skoro isto tako dobro vidjeti kao i prije. To me ves
eli. Sjaimo i poekajmo jutro! Mukarci su zavezali konje za grmlje, da im dadu prili
ku da. pasu i legli su u blizinu u travu.
Budui da su bili umorni, odrekli su se razgovora. Bila je prola pono i naokolo tako
tiho, da su bili gotovo zaspali, kad ih ponovo rasani zvuk topota kopita, koji
se pribliavao.
Tko bi to mogao biti? ree Kortejo, koji se jo uvijek nazivao Pirnerom. Sluajte! Dol
azi jo jedan. Zaista su se sada uli udarci kopita drugog konja. Oni zgrabie oruje i
osluhnue. Onda primijetie, da je omaj jaha, koji im je bio blie, zaustavio svog konj
a. Tko to dolazi? povie on unazad. Smjesta i drugi jaha zaustavi svog konja. Tko t
o naprijed zove? upita. ' Jedam, koji e pucati, ako odmah ne dobije odgovor. ~- O
ho, i ja imam puku. Istodobno se zaulo zapinjanje kokota. Odgovor! povie prvi. Koja
je tvoja Io. ~ Lozinka? upita drugi. Ah, ti govori o lo-arici? Dakle si civilizi
rani momak, a ne jedan od tih Indijanaca.
87
f*rv 1
lis* <\* Ja da sam Indijanac? Neka vrag odnese Crveno-koce! Govori panjolski poput b
ijelaca.
Zar si sa
ha-"iemde del Erina? ' Da. Ja sam jedan od ljudi senora Korteja. Ascuas, dakle s
mo dva druga! - Onda si i ti pobjegao? Da. Uspjelo mi je provui se. Onda ne moram
o jedan drugome lomiti vratove, iiego moemo ostati zajedno. Kortejo je sa najveom
napetou pratio taj kratki razgovor. Sad stupi naprijed. Ne plaite se! Ovdje ima jo l
judi, ali vaih prijatelja. Karamba!
opominjui apne njegov drug. to vam pada na pamet, senor Pirnero? Pa to su ljudi tog
glupog Korteja. Oba su Meksikanca u prvom trenutku zamijemila od iznenadenja. A
li sad upita jedan od njih: Ima jo ljudi ovdje? Tko ste vi, isto bjegunci? Ne. On
da moramo biti oprezni. Koliko vas je? Samo dvojica. , - To neka vam davo vjeruj
e! Odakle dolazite? Sa Rio Grarade del Norte. A kamo idete? Na haciemdu del Erin
a, k svojoj kerki i k vama. Zar me ne poznajete po glasu? Ja sam Pablo Kortejo lin
o. Gluposti! apne njegov drug. Mi ovdje igramo smionu igru. Kortejo? upita gerila
c. Ne govorite gluposti! Kortejo se ne bi vratio samo s jednim ovjekom. A ipak je
tako. Odmah ete vidjeti. Dolazim k vama. * Ali sam. Ja drim spremnu puku. Medutim
je drugi jaha pristupio prvome. Sa pukama spremnim za pucanje u rukama, prislukival
i su korake, onog koji se pribliava. uli su, da je Jedan, i to ih je umirilo.
Kortejo im pride, stane i upita: Ima li koji od vas ibicu, da biste me mogli prep
oznati? Ima.
Pribliite se!
88
Govornik posegne u dep. Idueg asa zaplamsa ibica, kojom ovjek osvijetli Kortejovo lic
e. _-Demonio' povie. Istina, to ste vi, senor Kortejo. Gdje ste ostavili ostale?
To ete kasnije saznati. Recite najprije, to se desilo na haciendi, da ste morali p
objei? No najprije emo sjahati. Dosta smo daleko da budemo sigurni. A moda nam uspi
je, da privuemo jo nekoliko naih. Oba ovjeka sjahae sa svojih konja. Dodite s nama u
jarak! zapovjedi Kortejo. Tu se u sluaju nude moemo sakriti. A ako dode jo koji od n
aih prijatelja ovim smjerom, morat e proi pored nas, pa emo ga moi pozvati. Gerilci s
u slijedili Korteja onamo, gdje je stajao Grandeprise. On je utke sluao njihova pi
tanja i odgovore. Ali sad poloi Korteju ruku na rame i ogoreno ree: . Senor, je li
zaista istina, da ste vi Pablo Kortejo? Vi se ne zovete Pirnero i ne dolazite iz
tvrdave Gua-dalupe? Ne uzrujavajte se! umirivae ga Kortejo. Bio sam prisiljen da
vas prevarim. Ipak pri tome nisam imao namjeru, da vam nakodim. Ali vi ste za vr
ijeme naeg jahanja ee uli to mislim o Korteju. To je istina i ba stoga sam drao d
olje da vam ne spomenem svoje ime. No ja u ipak tano ispuniti moje obaveze prema v
ama, jer vam mnogo imam za zahvaliti. Grandeprise je neko vrijeme utio, sigurno d
a svlada svoj bijes i da tano cdvagine razloge i proturazlo-e> a zatim ree: Ja dodue
ne obiavam nikada vie povjerovati onome, koji me je jednom nalagao, no ipak vas p
ozi-^m da mi odgovorite, je li zaista istina da poznajete "enrica Landolu? To je
istina potvrdi Kortejo. ~ A je li isto tako istina, da ete se sastati s njime? Po
sve sigurno.
~- Dobro, onda u vam oprostiti ono drugo. Trebali e Pomo i ja sam vam je pruio, jer
ste bili ovjek,a i ja sam
ovjek. Va je poloaj bio takav, da ste morali biti oprezni, pa vam neu zamjeriti, to s
te me zavarali. Ali ja bezuvjetno oekujem od vas, da ete ispuniti obeanje, koje ste
mi dali. Vi mislite na isplatu novca? To nije glavna stvar. Ja hou imati Landolu
. Dobit ete ga. Evo moje ruke!
uvjeravae Kortejo vrsto. Amerikanac pristane. To je dakle uredemo < ree. Ja nisam v
S< politiki istomiljenik. U tom pogledu ne smijete naj mene raunati. Ali u linim stv
arima u pristajati uz| vas, jer u ostati uz vas, sve dok se Landola ne uhvati. Sef
io.r Kortejo, tko je ovaj ovjek? upita jedan- od Meksikanaca. Neka lovac iz Sjedi
njenih Drava odgovori Kortejo.
Kako se zove? Grandeprise. Grandeprise, ah! Tog poznajem. teta da je tako tamno!
Vi me poznajete? upita lovac. Odakle? Moj mi je ujak govorio o vama. Poznajete U
doktora Hilarija? Ja sam njegov neak Manfredo. Hilarija? Upravitelja bolnice u s
amostanu Del-la Barbara u Santa Jaga? Da li ga poznajem? Pa on mi je spasio ivot.
Da. Vi ste onda bili na nekom putu ili lovu, pa ste bolesni i izmueni doli u Sant
a Jagu. Zgrabila me je groznica. Seflor Hilario se zauzeo za mene, dao mi lijek
i njegovao me. Bez njega bio bih umro. Ako ste vi njegov neak, moramo postati pri
jatelji. Privezali su konje a mukarci se sastadoe kraj njih u blizini.
Ali, zaboga, to se dogodilo na haciendi? ' upita Kortejo. Indijanci su juriali na n
gu glasio je Man-fredov odgovor. l vi ste pobjegli. Zar se niste borili? Nismo s
e borili, senjor? Qh, mi smo se branin iz sve snage. Ali oni su po broju bili ne
koliko Puta 90 nadmoniji. Hacienda je u njihovom posjedu. Mora da ih je bilo prek
o tisuu. Boe moj, a gdje je moja kerka? __ Tko to zna? Crveni su nas tako nenadano
na"pali, da se uope jedan nije mogao brinuti za drugoga. '
Kakva nesrea! Kakvi su to Indijanci bili? Moda Apai? Ne. uo sam da je jedam od njih
rekao da je Miksteka. Moram saznati, to se dogodilo sa mojom kerkom! Prije toga ne
mogu napustiti ovaj kraj! Umirite se, senjor! preuzme sad rije Grandeprise. Miks
teke nisu poput Apaa i Komana. Koliko ih ja poznajem, oni ne ubijaju ene. To je nek
a vrsta utjehe. Ali ja moram saznati kakva je njena sudbina. Ali kako? Ja sam se
ine smijem raspitati i nijedan od ovih ljudi se ine smije usuditi vratiti na ha
ciendu. Prepustite to meni! Ja se razumijem u uhoda-renje po mjestu. Ako bude po
trebno, poi u sutra u haciendu. Tu se prije svega mora saznati, zato su je Miksteke
napali. Na svaki nain su imali neki razlog. Nije H se moda prije toga dogodilo net
o napadno? O jeste! Juer u pono zaplamsao je na jednom od oblinjih bregova silan pl
amen
izvijesti Manfredo. To se moglo sluajno dogoditi. Ne. To mora da je bio znak, jer
su se uskoro posvuda naokolo na raznim mjestima opazile sline vatre. Onda se u t
ome mora svakako razabrati znak. Mislim, da su se Miksteke sazvali, da vas kao J
uarezove neprijatelje istjeraju iz zemlje. To pretpostavka jedinstveno vodstvo.
Tko je bio voda Uh ljudi? Nismo imali vremena da to primijetimo. Nije bio nikaka
v bijelac uz njih? ~ O jeste, ak dvojica. Doli su i sjahali. Posij su u straannicu
i tu su rekli, da ele govoriti sa seno-r'tom Josefom, To su im zabranili. Ali jed
an od njih Je uclarcem ake oborio vodu i nato su obojica otili gore k senjoriti. O
nda je gore kod n,je planuo h'itac. 91Istodobno je oko haciende zaorilo uasno ur-
lanje a neprijatelji su sa svih strana navalili ua nas. Koliko je ljudi bilo u s
traarnici? Moglo ih je biti preko dvadeset. Preko dvadeset?
ponovi Gramdeprise polu zaudeno i polupodrugljivo. I ta dvadesetorica su dopustil
i, da njihov voda bude oboren na zemlju? Sto smo mogli protiv toga uiniti? Trebal
i ste vidjeti tog stranca!
Nije rekao, tko je. Nastupio je tako kao da je glasnik ili saveznik senora Korte
ja. Postavio se tako, kao da on zapovijeda. Prema svemu to sam doznao, mogu zaklj
uiti da je na haciandi mogao zapovijedati samo senor Kortejo! To je tano. Ali neko
licina je smatrala uljeza Panterom Juga.
On je svakako saveznik senora Korteja. Ali Pantera Juga je Indijanac! Tko u takv
im trenucima misli na sve! Opiite mi tog ovjeka! To je uinio. Grandeprise je paljivo
sluao i zamiljeno klimne glavom. - . Ovakvog ovjeka ponovi on tako divovskog rasta
, sa tako dugom bradom i tano tako obuenog i naoruanog, vidio sam uz Huareza na rij
eci Sa-binas. Je lj to moda on? Tko je to bio? upita Kortejo. Ne znam. Ali izgled
alo je kao da Huarez dri vrlo mnogo do njega. Nisi li rekao, da je u sobi moje ker
ke pao hitac? obrati se Kortejo Manfredu. Jeste. Sveta djevice! Ustrijelili su j
e! To ne vjerujem usprotivi se Grandeprise. im je opaljen hitac, poeo je napadaj,
zar ne? No onda je hitac bio jednostavno znak za napad i vi fine morate bojati,
da se vaoj kercj neto dogodilo Ali onda je na svaki nain zarobljenica! Moramo je oslo
boditi! Ako ustreba. Ja u vam pri tome pomoi, kako i koliko mogu.
92
__Zar tu ne bi bilo dobro, da se sad odmah poduzmu potrebni koraci? Hm! promrmlj
a lovac.
To je sumnjivo. Na koje korake mislite kod toga, senor? Ne znam ni sam. Niste li
rekli da se razumijete u uhodarenje po mjestima? Rekao sam to. No ovo je mjesto
opkoljeno i uvano od tisuu Indijanaca. Bit e i sutra. A sad po noi je uhodarenje la
ke nego po bijelom danu. To vi samo mislite. Sad jo pretrauju crveni okolicu traei bj
egunce. Ako me uhvate, drat e me za jednog od vaih ljudi i ja sam izgubljen.. Ali a
ko sutra po danu otvoreno ujaem na haciendu, mislit e da sam Amerikainac. Ali doon
da se moe svata zlo dogoditi! Senor Grandeprise, molim vas za ime boje, uinite sve to
moete i uinite to to je bre mogue! To je vrlo opasno! U kojem smjeru lei ha-. cienda
Upravo ondje odgovori Manfredo, kojem je bilo upueno ovo pitanje, i pokae rukom p
ravac. A kako se dugo mora ii, da bi se dolo do nje? Po prilici pola sata. Onda u p
okuati. Odjahat u onamo. Hvala vam! ree Kortejo. Neete poaliti to ste se zbog man
oje kefee izloili opasnosti! Odrite rije, senjor! Podsjeam vas na Henrica Landolu. Al
i po takvom mraku moe se ovaj jarak 'ako promaiti. Poznajete U zov velike-meksikan
ske trke? Svi ga poznajemo. ~ Umije li ga tko od vas oponaati? Ja javi se Manfredo
. ~ No dobro. Ako ne bih mogao odmah pronai ovaJ jarak, ja u viknuti taj zov a vi
mi odgovorite. tinoj noi uje ga se vrlo daleko. Dakle neu mo-ratj dugo lutati. Ako
se do zore ne vratim, ne mo--te se dulje brinuti za mene i moete poduzeti vlastik
orake, Ponaajte se mirno, da vas ne otkriju Mik-koji se sigurno skicu naokolo. Sa
d do videnja!Smioni lovac uzjae svog konja i nestane u tan noi. Izjavio je da nije
Kortejov politiki istomiljf nik. A da je bolje poznavao njegov ivot i djela, s.-gu
rno mu ne bi palo na pamet, da uini ijedan korak za njega ili za spas njegove kerk
e. Kad je Grandeprise otiao, smjestili su se ostali na podu, ispriavi doivljaje danan
jeg dana i pozvae Korteja, da im i on saopi svoje vlastite doivljaje. J No on nije
nastojao, da im sve ispria. Nisu na ! nikoji nain smjeli doznati, da je njegov poho
d na "f Rio Grande del Norte propao. Stoga im je saopio samo toliko, koliko je sm
atrao prikladnim. Kazao je, da su se njihovi drugovi sakrili uz spomenutu rijeku
, da saekaju plijen, koji je na alost doao kasnije, negoli je bilo prije predvideno
. On sam je poao natrag, jer je smatrao da je njegova prisutnost na ha-ciendi pot
rebna. Pri tome je pao u ruke Apaima j bio ozlijeden na oko. Gerilci su njegovo p
rikazivanje smatrali istinitim. Ali to da sad uinimo? upita jedan: Ha-cienda je ot
ila do vraga! Jo nije odgovori Kortejo. Osim vas su sigurno i drugi utekli. Moda.
a vidjet emo.
Nadajmo se najboljemu! Kad svane dan, vidjet e se, tko se sve spasio. A onda? Hac
iemdu neemo ipak natrag dobiti, jer smo preslabi. Veliko je pitanje; hoe li tih ti
suu Miksteka ostati ovdje. Svakako, ako je onako, kako to je mislio ovaj Amerikana
c, naime, da su oni pristalice predsjednika Huareza. No i mi emo za kratko vrijem
e opet ojaati. Moji posrednici neprestano korteiraju i alju mi Uu~ de, iz junih kraj
eva Te emo okupiti oko sebe. Ah, oni nas nee nai.
Da, to i ja mislim primijeti Manfredo Onl e misliti da se jo nalazimo n haciendi i
tamo e uletjeti Mikstekama u ruke.
__ To emo tako predusresti, da emo ih prihvatiti na nekom pogodnom mjestu, koje emo
morati potraiti. _ Na nastanjenom mjestu? __ Mislite, da poput razbojnika moramo
lei u umu? U
prve dane nee nam nita drugo preostati. Ali kad opet ojaamo, onda je lako da osvoji
mo neki gradi ili protjeramo Miksteke iz haciende. Znam neto mnogo bolje tada prim
ijeti Manfredo.
Zar ne lei stari samostan Della Barbara na naem putu? Da, upravo na naem putu. Ali
grad Santa Barbara pristaje uz predsjednika. Odbit e nas, ili to bi bilo jo gore, z
arobiti i izruiti Huarezu. Istima je da bismo to morali oekivati, kad bismo se pou
zdali u grad. Ali samostan lei izvan grada. Mi ne moramo poi u grad, ve emo se ugnij
ezditi u samostanu, a da nitko ne dozna.
To je nemogue! Zato? Zar niste prije uli da se moj ujak Hila-rio nalazi ondje? Taj
bivi samostan je sad bolnica i ludnica, iji upravitelj je moj ujak. On arko mrzi Hu
areza i s veseljem e nas primiti. Bivi samostan ima toliko tajnih odaja i hodnika,
da se ne moramo brinuti za svoju sigurnost i dobru opskrbu. Zar ti hodnici i od
aje nisu poznati ostalim lijenicima i stanovnicima samostana? Nisu. Moj ujak je j
edini, koji zna za njih. To bj bilo uistinu vrlo povoljno za nas.
Razmi-slit u o tom planu. Sad emo zautiti i odmoriti se. Ne znamo kakve e nam napore
donijeti sutranji dan. Moete pokuati da malo spavate. Ja u bdjeti. !za toga nastupi
duboka tiina. Samo je Kortejo nemirno hodao gore-dolje. Njegov pothvat na Rio Gr
andeu, od kojeg je toliko oekivao, propao je, a on sam se vratio kao poluslijep ov
jek. Umjesto da ovdje utoite, izgubio je haciemdu a i kerka mu bila zarobljena. Izo
pen i prognan iz zemlje, nije ni kamo nj to. Sad je kovao osvetnike planove, ali na
kon dva sata bio je prekinut u svojim mislima 1 mozganju, jer je zauo kotrljanje
nekog kameniana ulazu u klanac. Smjesta skoi i upita poluglasnim glasom, poto je uje
dno zgrabio oruje: Tko je ovdje? Grandeprise! odgovori mu netko isto tako prigueno
.
Hvala Bogu! Te rijei izgovori Kortejo sa tako dubokim uzdahom, da se moglo jasno
razabrati, kakva potitenog je dotada njime vladala. Ostali su. se probudili i ust
ali. Grandeprise je ve stajao uz njih. No, kako je ilo? upita Kortejo. Imate li vi
jesti ? Znam, da vaa kerka jo ivi.
Ali znam jo mnogo vanijih stvari. Oh, najvanije je, da Josefa nije mrtva. Ona mora
biti oslobodena. Ja u zato izloiti svoj ivot. A vi ste mi obeali, da ete takoder uinit
; sve to moete.
Hm, da! otegne lovac. Ali ja naravno nisam znao, kakve ljude imamo protiv sebe.
Pa samo Miksteke. .. Da, kad bi to bili samo oni! Ali zmate li tko zapovijeda Ind
ijancima? Zar niste jo nikada uli za Bivolje elo? Bivolje elo? Pa taj je ve godinama
mrtav. Tako se openito mislilo, ali s nepravom. On je onaj, koji je sino vatrenim
stupovima sazvao svoje Miksteke da zauzmu haciendu. Uostalom, vi ste mi mnogo to
ga zatajili, senjor' Niste mi nita rekli o stvarima, ije saznanje bi me svakako sp
rijeilo, da postanem vaim saveznikom. Sto mislite rei? Vi ste uhvatili senora Arbel
leza i dali ga baciti u podrum, gdje je imao umrijeti od gladi. Nalagali su vas!
Nisu me nalagali, jer nitko nije ni znao da sam prisutan i da "prislukujem. Zato
ste uope starom senoru Arbellezu oteli njegovu haciendu? Jer ona pripada meni. On
je krivotvorio jednu ispravu, pomou koje hoe dokazati, da mu je Rodriganda poklon
io taj posjed ili ostavdo u stvo. 96
__ Sto se to vas tie? Jeste li vi grofov batinik? Prijavite haciendera vlastima, a
ko je krivotvoritelj, ali se uvajte nasilnikih ina, koji su nezakoniti i kanjivi! Ko
rtejo nestrpljivo odgovori: _- Uhodi se desi esto kao vama, naime; da stvari koje
prislukuje samo napola uje i stoga dobije krivu predodbu. Vi ste o toj .stvari ist
o tako krivo upueni kao i o prisutnosti poglavice Bivoljeg ela.
Pih! Ugledao sam ga uz onog ovjeka, sa kojim je tada nestao. Sad se Kortejo ipak
nije vie osjeao sigurnim. Tko bi to mogao biti? upita. Medvjede Srce, slavni pogla
vica Apaa.
Glupost! Vj da ste vidjeli .Medvjede Srce? Zar ste ga uope poznavali ?
Dapae, vrlo dobro. Sreo sam ga, kad je bio u lovu sa Munjom, jednim njemakim lovce
m, koji se zapravo zvao Unger, u bregovima Sierra Verde. Munja? Ah, i tog ste po
znavali? Da, poznavao i danas opet prepoznao. Prepoznao! Sto elite time rei? Nita v
ie, nego da se i Munja nalazi na ha-ciendi. Zar me zaista elite uvjeriti, da mrtva
ci opet uskrsavaju! Bivolje elo, Medvjede Srce i Munja su mrtvi. ja t0 2nam ocj j
ednog svjedoka, koji ih je vidio umrijeti.
Onda prilijepite tom svjedoku zaunicu, ako ga ikada sretnete. Ljude, koje sam jed
nom vidio, ne zaboravljam vie. A taj Sternau, kojeg su zvali Gospodarom Stijene,
se isto ne moe ne prepoznati.
Kortejo postane pepeljastosiv. Sternau? bezvuno proape. Pa taj je mrtav! ~~ Nije, i
on jo ivi. Stajao je na vratima hacien-e l razgovarao s jednim starim ovjekom, koj
eg je nazivao grof Fernando. ___ 7" Grof Fernando! Kortejo zaurla gotovo u no. ~"
~ "i valjda sanjate, senjor, i vidjeli ste duhove! L ' Jastrebov kglun 07 Ne tako
glasno, senjor Kortejo! Nemam volje zbog vae vike svratim na sebe pozornost ljud
i hacienue. Oprostite, senor, ali nije udo, da ovjek postane neto glasniji, kad naj
ednom uje, da su jo na ivotu ljudi, koje se ve odavno dralo mrtvima. Kod grofa Fernan
da ste se morali prevariti, ujete li, senor, morali! Ne mogu nita drugo rei, nego to
sam uo i vidio, a moje oi i ui su otre! Drim ak da sam primijetio izmedu njega i jedn
og drugog mladog ovjeka veliku slinost u crtama lica, koliko se to moglo utvrditi
kraj plamsajueg svjetla logorske vatre. Slinost? Kako se zove taj mladi, kojeg.misl
ite?
Sluajno sam saznao njegovo ime. Upravo je prolazio kraj Sternaua i onoga, kojeg s
am uo da zovu grof Femando. Onda ga je onaj prvi. pozvao k sebi i nazvao ga Maria
no. Kortejo je vjerovao da e morati- propasti u zemlju. Dakle i Mariano je umakao
i s njim svi, svi, u iju je smrt tako vrsto vjerovao. Bio je tako zaprepaten, da n
a ovo porazno, otkrovenje nije smogao niti jedne rijei odgovora. Potresen, potakn
e lovca: Ta priajte opirnije! No, nesmetano sam doao u blizinu haciende. Ondje sam
ostavio svog konja i priuljao se blie, premda je nekoliko Miksteka vani jo tragalo,
da uhvate kojeg bjegunca. Uspjelo mi je doi do ograde, posred grupe neprijatelja
, koji su tamo stajali. Kakva smionost! zadivljeno povie Manfredo. Nije to tako s
trano. im sam vidio da netko dolazi u moju blizinu, ispruio sam se na zemlji i Pr'"
inio se mrtvim, upravo kao da sam jedan od vaih-koji je prigodom napadaja poginuo
. Tako sam leao kraj ograde i prislukivao razgovor izmedu nekoliko Miksteka. Pri t
ome sam saznao, da su prisutne sve ts osobe, koje sam upravo spomenuo. Ja sam ih
 i vidici jedinog za drugim, kroz rupu u ogradi. Unutra u dvoritu gorjela je vatr
a, koja je sve osvjetljavala. Medutim se je Kortejo opet sabrao, tako da je wc~
gao pomisliti na neposrednu budunost.
88
_ I vi kaete, da moja kerka jo5 ivi? Da. ZatvorilKsu je u podrum, u kojem je senjor
Arbellez trebao poginuli. Ali sutra u rano jutro odrat e se nad njom.sud. Nebesa!
Onda ju moramo osloboditi! Zar se sad ne moe nita uiniti, senjor Grandeprise? Misl
io sam da ete mi upraviti to pitanje i da e vam najvie l&ati na srcu sudbina vae kerke
. Stoga sam se usudio na jo neto.
Oduljao sam se do stranje strane haciende, koju su Miksteke manje uvali i prebacio
sam se preko plota. Tada sam htio ustanoviti gdje se nalazi podrumska jama, u ko
ju su gurnuli vau kerku.
Najprije sam pretraio stranju stranu. Vjerojatno znate, da razliite podrumske prost
orije haciertde imadu odozdo malu prozorsku rupu. To znam. N0 samo dalje, dalje!
Putem sam pobrao nekoliko malih kamenia i otpuzao sam na rukama i nogama do najbl
ie rupe. Doavi onamo, putao sam da kameni padne dolje i posluao sam. Imao sam sreu. O
h .kod prvog puta uo sam enski glas, koji je poluglasno rekao: Dios! Je li netko o
vdje? Onda molim vau pomo! Ja sam Joset'a Kortejo, Nisam odgovorio, jer nisam htio
da me due ekate. Vinuo sam se dakle o<pet preko plota i krenuo na put ovamo. To j
e sve. Lovevo prianje do maksimuma je uzrujalo Korteja. Jo noas moramo osloboditi mo
ju kerku. Sutra e biti prekasno, jer je ti ljudi nee potedjeti s raz_oga, koje vam s
ada ne mogu rastumaiti. Senjor, hoete lj vj preuzeti na sebe da oslobodite moju ker
ku 12 vlasti tih ljudi? Gramdeprise ga zaudeno pogleda. ~~ Znvate 'i vi to traite o
d mene? Moe se raditi mom ivotu a ja ne znam, da li zasluujete da ga tavim na kocku
zbog vas i vae kerke. Se nio~ 'ior, molim vas za volju bojeg milosrda, po-va* i me
ni ' moJoJ kerki samo Jo OTaJ Pta i Ja u 43 Kraljevski nagraditi! 99 Manite me se sa
vaim novcem! Vi znate, vam nisam zbog tog razloga na usluzi. A sve kad tri! i hti
o, ne bih Uij polhvat .mogao izvesti sam, tre bih jo jednog ovjeka, koji bi mj pom
ogao. Recite to da uinim! Rado u vam pomoi. Vi? To ba nije bio pogled potovanja,
je lovac omjerio govornika. Ne, senor, nemojte mi zamjeriti, ali vi mi u toj st
vari ne moete nita koristiti.
Otnda pokuajte sa mnom, seftor! primijeti Manfredo. Ja nisam posve neiskusan u um
jetnosti priuljavanja i stavit u vam se na raspolaganje, ako se stvar isplati. Gra
ndeprise je neodluno gledao pred sebe. Njegovoj se prirodi protivilo, da pomogne
u toj stvari, kod ega mu je neki unutarnji glas govorio, da nije tako ista kao to j
e Kortejo elio da on povjeruje. Ali ovaj ga je tako dugo nagovarao, dok nije najz
ad popustio. No dobro, moe se pokuati. Ali ja traim, da se posve ravnate prema moji
m nalozima. Kortejo odahne. On je tih nekoliko dana upoznao lovca i nauio ga cije
niti, pa je rekao sam sebi, da ako je itko onda je Grandeprise ovjek, kome bi mog
ao uspjeti taj smioni pothvat. J sad je lovac razvio svoj plan, nakon to je bio t
emeljito pretresen, uzjahali su i udaljili se u pravcu haciende. Medutim se Jose
fa Kortejo nije nalazila u zavidnom poloaju. Svezali su joj ruke i noge i otpremi
li u podrum, koji je najprije sluio kao zatvor Arbellezu. Dva Miksteke morala su
pred zakljuanim vratima ostati stajati kao straa i dobili su strog nalog, da nikom
e ne dozvole ulaz. Ali oba Indijanca nisu bili ni Apai ni Komani, ve ljudi, koji su
se uslijed poluciviliziranog ivota, prilino odviklj od divljine. Zato im je uskor
o postalo dosadno i eznuli su za drutvom svojih drugova. Kakvog je uostalom imalo
smisla uvati ionako zakljuana vrata! Ta nijedan stranac nije mogao stupiti u hodni
k pred podrumom-U tu bi se svrhu on morao prouljati kraj svih logorskih vatri kro
z jasno osvijetljeni ulaz haciende, a to je bila nemogua stvar.
Vjerovali su da je zarobljenica na sigurnom i udaljili su'se nakon dva 100 Vama
pred vratima uz drugove bilo je bolje zabave negc ovdje dolje u mranom hodniku. M
oglo je biti oko dva sata iza ponoi, kad su se iz sjene ograde izdvojile dvije pr
ilike i tiho se dou-Ijale do prozora, koji je pripadao Josefinu zatvoru. Ondje je
 jedan ovjek, bio je to Grandeprise, prislonio usta na otvor i apnuo: Senorita Jos
efa! Nebesa! Tko ste vi? I to hoete? - Recite mi najprije, jeste li sami! -
Jesam, posve sama. Mi smo .doli da vas oslobodimo. - O Dios! Kad bi to bila istin
a! Istina je. Ja sam znanac vaeg oca, koji izvan haciende eka na vas. * Josefa se
morala svladati da giasno ne povie od veselja. Ali kako ete me osloboditi? To je n
aa stvar! Ima li straara pred vratima?
Najprije su.tu bila dvojica, ali izgleda da su se medutim udaljila. To mi je dov
oljno. Moram biti siguran. Budite tako dobri i'pokucajte nekoliko puta na vrata!
Ja sam dodue vezana ali u ipak uiniti taj pokuaj. Prode nekoliko asaka, a onda prisl
ukivai zaue opetovano kucanje.
Ne ujem nita. ini se da vanj nitko ne stoji. Ako je to zaista sluaj, onda moemo biti
zadovoljni. Moramo smjesta poeti. Pri tome vi ne morate nita raditi nego sluati, da
li se vanj uje neto sumnjivo. I tada oba mukarca zapoee poslom. Rupa je kila preuska
, da propusti jednog ovjeka. Najprije su Borali uklonit; nekoliko kamena pomou bow
ie noa. 'o nije bilo lako, jer se posao imao obaviti posve neujno. Alj nakon pola s
ata bili su tako daleko, da ** Grandeprise pomou svog lasa, kojeg je Manfredo mor
ao drati, mogao spustiti dolje. Josefu je svladalo neobino uzbudenje. Hoe li spjeti
^ akcija spaavanja ili e smioni prije vremena 'a primijeeni?
Od oekivanja je gotovo zaboravila 101na boli, koje je morala podnositi i brojila
je minute, za koje joj se inilo da se pretvaraju u isto tolike sate. Konano, konano
su mukarci bili gore gotovi. Jamu je naas potarnnjela i onda se jedna sjena spust
ila k njoj dolje. Stedimo nekorisne rijei, senorita!
Svaki .as > dragocjen. Hoete li moi izdrati put u visinu? Moram! Ne smijete izustit
i glaska. A sad na posao Lovac je privrstio laso ispod Josefinih ruku i dao ugovo
reinj znak.
Manfredo je povukao a Grandeprisi je odozdo pomogao. Ona sretno stigne gore. Las
o jt po drugi puta sputeno dolje i lovac se po njemu popne gore. Ali sad brzo oda
vde! Imali smo tako nevjerojatnu sreu da je ne smijemo dalje iskuavati. Grandepris
e uzme Josefu za ruku i pouri s njom do ograde. Manfredo se popne prvi a Gramdepr
ise mu dodade djevojku. Zatim se on vine preko, nato mu Manfredo, koji je jaimice
sjedio a daskama ograde, pusti Josefu u ruke. Iza toga pourisc velikim koracima pr
ema kraju, gdje je Kortejo sa drugim Meksikancima nestrpljivo ekao na njihov povr
atak.
Moe se zamisliti razoaranje i srdbu Sternaua i njegovih drugova, kad su ujutro nali
Josefin zatvor prazan. Najbjesniji je bio Munja, koji je plamtio od udnje, da na
okrivljenoj osveti zlostavljanja, to ih je morao podnositi njegov tast. Za takve
umjetai-ke u itanju tragova, kao to su Matava-Se i Munja, nije bilo teko da pronadu
pravac, kojim je krenula bjegunka. Ali tko joj je pomogao? U tom pogledu svi su
stajali pred zagonetkom. Neki su ukazivali na Korteja, ali ovaj uslijed svojih
ranjenih' oiju jo nije mogao biti ovdje a osim toga on niti ne bi bio ovjek, koji b
i bio kadar izvesti otmicu. Razoaran' su najzad napustili da time razbijaju glavu
. Budunost e donijeti rjeenje. Jer bilo je jasno, da treba odmah poi u potjeru, u ko
joj e sudjelovati svi, ko5l su sa Sternauom doli na haciendu. Najprije je otposlan
o pet pouzdanih ljudi, koj sU ujedno bili l dobri jahai, da obavijeste Huareza- Z
a102
fljj! je Bivolje elo potraio Konja koji re, drugog poglavicu Mikstoka. Ja u sa svoji
m drugovima napustiti haciendu _ ree mu on. Moj brat je dakle jedini voda i pogla
vica, koji ostaje ovdje. Neka dobro brani Arbelleza neka Huarezu dovede djecu Mi
ksteka, im on stigne. Kamo ide moj brat? upita poglavica. Ne znam. Kad e se vratit
i? Ni to ne znam. Zar da ga ne prate ratnici? Neka sa mnom jae deset ljudi, koji
se dobro Burniju u itanje tragova. Vie ne trebam. Time je bilo sve obavljeno. Za j
edan sat odjahalo je sedam bij-laca sa oba poglavice u pratnji desetorice Mikste
ka sa haciende.5. DOKTOR HILARIO Nedaleko sjeverne granice pokrajine Zacatecas l
ei gradio Sante Jaga. Sam po sebi nije vrijedan da se zbog bilo ega spomene, no ip
ak su ga esto spominjali, jer se na brijegu, na ijem podnoju lei, uzdie starinska dvo
struka gradevina, koja se jo danas oznauje kao samostan Della Barbara, premda je s
amostan odavno pretvoren u svjetovno dobro i slui samo djelotvornim umjesto vjers
kim svrhama. To je bolnica za umobolne i razne tjelesne bolesnike. U gradiu je sa
da vladao ivahan ivot. Pred nekoliko dana dola je naime ovamo eta Francuza. Dolazei s
a sjevera, ovi ljudi nisu imali ni oruja niti neke druge vojne opreme. Nakon krat
kog vremena se saznalo, da je ta eta sainjavala posadu ihuahue1
i da ju je Huarez prisilio da poloi oruje i da dade obeanje, da se vie nee protiv nje
ga boriti.
Zapovjednik ove umirovljene ete poslao je glasnika u glavni stan vrhovnog zapovje
dnitva po upute kako se ima drati, pa je do njegova povratka morao ostati ovdje. O
no to je u gradu pobudilo najveu panju, bila je injenica, da je s tim ljudima dola je
dna gospoda takve ljepote, da je na juri izazvala zavist ena i divljenje mukaraca,
premda se tek dva puta pojavila u crkvi. Zaudo nije izabrala stan u gradu nego go
re u starom samostanu i to kod sadanjeg
l Citati: Civiva. 104
upravitelja ustanove, koji Je pod imenom doktor Hi-lario bio openito poznat, ali
nimalo obljubljen.
Bila Je veer i Hilario je sjedio u svojoj eliji, studirajui medicinske spise. Njego
va je soba bila jednostavno uredena. Jedino napadno u njoj bili su brojni kljuevi
, koji su visjeli na zidovima. Oin je bio malen, mrav ovjeuljak, elave glave. Njegov
o glatko obrijano lice pokazivalo je onu zagriljivost, koja podsjea na buldoga. Bi
o je moda na poetku ezdesetih godina, ali je jo bio vrst. Tada netko tiho zakuca na v
rata. Ali on je odmah uo i preko lica mu preleti smijeak, jedina vrsta smijeka, koj
a se teko dade opisati. Naprijed! ree najljubaznijim tonom, koji mu je bio mogu. Vr
ata se otvorie i ude senorita Emilija, ^lunka predsjednika Huareza iz ihuahue.
Dobra veer! pozdravi ona. Najbolje dola, lijepa senorita! odgovorj on, poto je zatv
orio svoju knjigu i ustao sa starog stolca. Nadam se, da ne smetam nasmijei se on
a. Smetate, senorita? Ta to to mislite! Ja vam u svako vrijeme stojim na raspolag
anju. Stoga sam sebi dozvolio, da vas dadem upitati biste li bili skloni, uestvov
ati kod moje veernje okolade. A ja sam rado prihvatila va poziv, jer pri tome imam
prilike malo skratiti dosadu veeri. Oh, za tu dosadu ste sami krivi. Zato ste se n
astanili kod mene a ne dolje u gradu? Tamo, dolje vam n<e bi uzmanjkalo zabave.
~~ Hvala na takvoj zabavi! Razgovor sa biem, kojemu je dugi ivot dao priliku da se
kristalizira, vise mi je vrijedan nego one razonode. Emilija sjedne na sofu. eli
te li moda rei, da me drite kristaliziranim karakterom? upita on. Sigurno odgovori
ona podignuvi laskavo vje-svojih oiju. Mrzim nedovreno, nesavreno. , ! da ne bih mog
la potovati mukarca, ija se vanj-orana i nutrina ima jo izgraditi. ka T" Ali vi zabo
ravljate, da kod ovjeka onog asa a Prestaje rast, opet poinje nazadak. 105 Oh, to vi
nazivate nazatkom, senor Hilario? Ako ovjek moe predavati drugome od snaga svog t
ijela i duha, onda je to samo dokaz, da posjeduje prebogate koliine tih snaga.
Hilario je htio neto odgovoriti, ali nije dospio. Jer je ula stara sluavka, koja je
donijela okoladu.
Nakon to se opet udaljila, ulio je svojem posjetiocu punu alicu. Pijte, senorita!
To je prvi puta to mi iskazujete ovu ast, ja bih mnogo dao za to, kad bih dnevno m
ogao uivati tu sreu. -r- Drite li vi to zaista sreom? Da, to je najvea srea, koja uop
moe postojati. Volio bih da niste samo gost, nego stanovnik ove kue. Kolika teta, d
a ete je morati napustiti, im Francuzi opet kremu!
Francuzi? Sto se oni mene tiu? Hilario posluhne. Mislio sam, da spadate k njima?
Ovdje se openito dri da ste vi ena ili zarunica jednog od njihovih asnika. Emilija pr
asne u glasan, vragoljast smijeh. Tu se jako varaju odgovori. Imam li moda izgled
stare ene? Njegovo oko arko klizne niz njenu lijepu pojavu. Ori odgovori: Stara? O
h, senorita, to to mislite? Vi biste sigurno pobijedili i samu Veneru, kad bi se
ova usudila, upustiti se u takmienje s vama!
Preveliko laskanje nije vie nikakvo laskanje, senor doktor! Oh, ja govorim istinu
! povie on oduevljeno. Vi dakle ne spadate k Francuzima? Ali zato putujete s njima?
Jer su oni dobili nalog da me tite i sigurno dovedu u Meksiko. Imala sam namjeru
da ihuahuu, u kojoj sam osamljeno stanovala, zamijenim sa glavnim gradom a kod n
ereda, od kojih sada trpi naa zemlja, bilo mi je dobro dolo to sam se mogla prikljui
ti ovakvoj pratnji. Zar niste imali nikakvih rodaka u ihuahui? Ne. Ja sam sama na
svijetu. Ali to vas to onda tjera u Meksiko, senorita?
106 Emilija obori oi i tako prirodno porumeni, kako se moe postii samo najveim vjeban
jem. _
Vi me tim pitanjem stavljate gotovo u nepriliku, senor stidljivo proapta. __ Onda
molim za oprotenje. Ali ja se toliko zanimam za vas, da sam drao da smijem izgovo
riti to pitanje. Ja vam zahvaljujem i uvidam da prema vama suzdravanje ine bi bil
o na mjestu. Ja vas potujem i cijenim i to u vam dokazati, jer u odgovoriti na vae p
itanje. Jedna od prirode ne posve zanemarena ena mora osjetiti, da nije odredena
za samou. Bog nam je dodijelio divnu zadau da ljubimo i kroz ljubav usreavamo. Ja j
o nisam izvrila tu zadau, zbog svog osamljenog ivota. Vi jo niste ljubili? Ne, jo n
da proape ona, kao da se stidi tog odgovora. A ipak posjedujete sve> to moe jednog m
ukarca usreiti! Na alost to jo niani iskusila, nisam jo upoznala nikoga, kod ijeg po
da bih rekla sama sebi, da bih eljela biti njegova. Ali Meksiko je vei od ihuahue,
ja neu da budem dulje sama. To je razlog zbog kojeg idem u taj grad. Ah, vj elite
tamo potraiti mua? Vama to neu poricati, premda prema nekom drugom ne bih bila tako
iskrena,
Zar to mora biti u Meksiku, senorita? Nema li i drugdje mukaraca, koji bi znali c
ijeniti vau vrijednost? Moda imate pravo. No tko trai drvo, neka ode u sumu, gdje s
e mogu mnoga nai, a ne na otvoreno P01^, gdje se pojedinano nalaze. Imate pravo. A
li ako se putem u umu namjeri na drvo, koje se nekome svida? Emilija uini rukom iz
nenadeni pokret i progovori aljivo veselim glasom: Se spok oJ|no ostaJe uz njega.
Zar ne, senjegovu je licu zasjalo vidino oduevljenje. 107
Sigurno, senjorita odgovori on. Samo s pita, kakve osobine i koje doba bi moralo
ili smje!,, imati to drvo. No, ne bi smjelo biti odvie mlado i kolebljivo asnost u
krauje drvo a mahovina mu daje pjesniko drai. Senjorita Emilija, smijem li ja potrai
ti ovakvo drvo za vas? Samo uinite! Ja sam jo uvijek slobodna da se za njega odluim
ili ne. ' U tom ste svakako slobodni
ree on duboko uzdahnuvi i pridoda: Ovo drvo stoji naime ovdje u Santa Jagi, u naem
samostanu Della Barbara. U samostanu, senor doktor? Ja ovdje nisam vidjela jo nik
akvo drvo.
O, jeste. Ta stoji pred vama. Starac naglo izgovori ove rijei. Emilija ga pogleda
i upita: Vi?
Mislite li sebe, senor? Ah, to nisam oe-. -kivala! Sklopila je ruke sa- djevojakim
zadivljenjem i pogledala ga izrazom, koji se morao nazvati pravim majstorstvom
u umjetnosti pretvaranja. Zar to niste oekivali? Zato? Pa vi ste sami izabrali drv
o kao usporedbu. Zar me niste razumjeli?
Razumjela sam vas, doktor Hilario nasmijeila se ona. Vi mislite pod drvetom ivotno
g druga, kojeg traim. I vi biste sami htjeli biti taj ovjek? Oh, kako rado! Ja bih
vam sve pruio, da vas uinim sretnom. Iz njenih oiju pade na njega strelovit, otar p
ogled. Lice joj postade hladno i strogo. to je to,' to moete pruiti, senor? Ah, vi m
e drite za jednostavna, siromana doktora Hilarija? Recite, to traite od mukarca, koje
m biste htjeli pripadati? U prvom redu ljubav, pravu, vjernu ljubav! Ta je ovdje
. Ili sumnjate u to? Vjerujem vam. Onda nastavite!
108
_ Ja dodue nisam bogata, senjor, ali se nisam 'kada morala boriti sa siromatvom. T
raila bih sigurnost, da nikada neu upoznati oskudicu i odricanje. _ o'h, ja sam vr
lo bogat, __ vi? upita Emilija ne vjerujui. Bogati? Njezin pogled klizne kraj tog
s ponosnim izrazom njegovom neuglednom vanjtinom. __ Nemojte prosudivati po moje
m odijelu, senjorita! ree on. Dobro.
Vi me uvjeravate, da ste bogati. Moete li mi to i dokazati? Hilario se zamiljeno i
malo smeteno zagleda pred sebe u pod. Da, ja to mogu dokazati ree najzad odluno.
Ali bih prije toga morao biti uvjeren, da ete mi zaista pruiti svoju ruto, ako sam
bogat, Moda vam mogu dati to uvjerenje, ako ste u stanju ispuniti moj trei i posl
jednji uvjet. Traim mukarca sa poloajem, koji mi daje priliku da raz-vijem svoje pr
irodene duevne darove. Hou u Meksiko na carev dvor.
Uskoro u posjedovati utjecaj i ugled i medu uplivnim mukarcima izabrati onoga, koj
i mi se uini mene vrijednim. S moje strane se smjekajte! Ali ako ste poznavalac lj
udi, onda vam mora mirno uvjerenje, kojim govorim, pruiti dovoljan dokaz, da se t
ano poznajem i da ne fantaziram. Emilija je stajala pred Hilarijem a on pred njom
, on, malen, mrav ovjek pred tom lijepom enom. !pak se na lijeniku nije primjeivaJa n
ikakva nesigurnost. On odmah odgovori: to mislite o meni, senjorita! Ja vas ne po
tcje-njujem. Da, vi ete odigrati svoju ulogu,, kad dodete u Meksiko. Vi ete stei ast
i i upliv, jer ste lijepi i umijete proraunati. Ali ak i pri tome treba i najdarov
itija ena mukarevu pomo i vodstvo. Vidim a sm o duevno ravnopravni. Hoete li se povjer
iti mojem vodstvu? ... Ce Joj poprimi izraz dobrote i blagosti, kakvim se Olono
govori djetetu, kad ga je sad polagano upitala: ""> i vi ste duevno nadareni, seno
r? Ali ako se renost ProcJenJuJe prema poloaju, to ste ga J> onda hm, dovrite sami
zapoetu reenicu! 109Sad je oko njegovih usana zaigrao laki smijeak. A kakav poloaj z
auzimate vi, senorita? uzvrati on. Ah, postajete zajedljivi nasmije se ona. Ima
poloaja i ugleda, o kojima se ne govori, senor. Sad ste rekli pravu rije. Govorimo
o mojem poloaju i mojim uplivima isto tako malo, kao to emo govoriti o vaim, barem
zasada. Ali ako o tome utimo, kako ete mi dokazati, da mi moete pruiti mogunost u ivo
u, kakvu traim? To nije teko. Spreman sam da vam pruim taj dokaz, ako smijem biti s
iguran u vau utljivost. Ja umijem utjeti, senor. Dobro, onda dodite sa mnom!
Hilario skine sa zida dva kljua i upali malu sljepicu. Emilija zapamti oba avla, n
a kojima su visjeli kljuevi. Tada on s njom napusti sobu, side niza stube i poved
e je kroz dugi, niski podrum.
Ondje otvori jednim od kljueva jaka, hrastova vrata, to su vodila u drugi podrum.
Tu su se ponovo nalazila vrata, koja su se otvarala drugim kljuem. Uli su u dugaak,
uzak hodnik, u kojem su desno i lijevo bila ugradena brojna vrata. On povue natr
ag zapor s jednih od tih vratiju i otvori.
Uli su u mranu, malu eliju, u kojoj nije bilo nj svjetla ni zraka. Ova se inila kao
da Je uklesana u vrstu masu peine, u kojoj su se uostalom raspoznavale brojne male
pukotine i prolomi. Prazno!
ree Emilija. Treba .li moda da ovdje nadem oekivani dokaz? Svakako odgovori lijen
Hilario nije primijetio, da Emilija otrim okom paljivo promatra svaku njegovu kre
tnju.
On osvijetli jednu od spomenutih pukotina. Bila je to najznaajnija, iako jedva to
liko jaka, da se u nju mogao porinuti mali prst. Samo na jednom mjestu bilo je m
ogue gurnuti dlan u pukotinu.
Hilario to uini i odmah se zauje lagano kotrljanje. Jedan dio kamenog zida, onaj k
ojeg' je pukotina nenapadno oznaavala, 'uzmakne unatrag i sad senorita Emilija ug
leda pred sobom veu, tamnu prostoriju, u koju udoe, bez da je starac Po~ novo zatv
orio ulaz. UO
Doktor Hilario pode naprijed, a Emilija ga je sli-ledila. Pri tom Je stavila svo
je prste na mjesto pukotine, u koju je on gurnuo ruku i sad primijeti debeli Min
. koji Je rnoda prst iroko virio iz kamena. uvala se medutim da ga dotakne. Zid se
mogao pomaknuti nazad i tako je lako odati.
Stigavi u sakrivenu prostoriju, ugleda Emilija na stolovima i policama mnotvo knji
ga, boca, kutija, instrumenata i aparata, iju svrhu nije shvaala. Hilario prode kr
aj tih stvari. Zastane pred nekim praznim mjestom u zidu i pokuca. Ovdje se nala
zi dokaz, koji traite. Kucanje je zvualo muklo i uplje, l sada je Emilija s najveom
napetou gledala u njegovu ruku, da joj ne bi umakao nijedan njezin pokret. Hilario
je prim'o svjetiljku blie zidu, tako da je njeno svjetlo otro palo na zid. Tada d
jevojka ugleda crtu, koja je etverokutni komad zida otro odjeljivala od ostaloga.
To su vrata objasni on. Nemaju brave. Okreu se oko osovine, tako da se mora samo
na jednoj strani otro gurati, da se otvore. Hilario se vrsto upre o zid i odmah po
pusti crtom odijeljeni komad. Nastane otvor visok poput ovjeka l pola tako irok, i
za kojeg je leala tamna prostorija.
Starac ude a Emilija ga je slijedila, proeta najveom znatieljom. Ova odaja nije ima
la nikakav drugi otvor osim ovih vratiju. U njoj je stajalo mnogo velikih krinja,
a na jednoj strani zida bio je privren ormari, na kojem se nije vidjela brava. inilo
se da Je zapor vrlo tajanstven a ipak je bio tako jednostavan. Hilario je naime
izvukao prednju stranu kao rezu i pokazalo se da se sadraj sastoji od raznovrsni
h pisama i spisa. Sad se doktor okrene Emiliji: Senorita zapone on ova sakrivena
odaja sadrava moje tajne. Nitko nema o tome ni pojma. One su tako vrijedne, da sa
mo vama dozvoljavam ba-Clti Pogled unutra. ^e sorjela od oekivanja. Kad joj je Hu
arez ahui dao upute, obratio ju je na Hilarija. Pred-ik ?e a"*, to je malo njih sl
utilo, naime, da su u ruci tog starca sastajale mnoge neprijateljske niti, 111po
znavanje kojih, je morala biti velika prednost. je Emilija bila ovdje. Tako! sam
osvjesno primijeti Hilario i nastavi. Sad u vam najprije dokazati da e doi vrijeme,
u kojem u vam moi ponuditi takav poloaj, kakav vi elite. On posegnu u ormar j izvue
snop pisama, otvori jedno za drugim i pokae Emiliji razne potpise. To je moje taj
no dopisivanje, rastumai. - Jesu li vam poznata imena, to ih ovdje itate? . Emilija
ih je sve poznavala. To su bila imena najistaknutijih dravnika i vojnika Meksika.
Tu su bila i imena visokih francuskih oficira. Ipak ona odgovori: Ja se dosada
jo nisam bavila politikom na nain, kao to to namjeravam kasnije. Zato dodue poznajem
nekolicinu te gospode, ali veina mi je nepoznata. Upoznat ete ih ako se odluite da
prihvatite moju pronju. Moje znanje i vaa ljepota mogu se popunjavati, tako da sa
m uvjeren, da emo postii velike uspjehe. Emiliji je sve ovisilo' o tome, da upozna
sadraj tih pisama. Ona isprui ruku. Smijem li ih proitati? Doktor Hilario uini brzi
, odbijajui pokret rukom. Ne, to je nemogue. Zato? Mislim, da emo postati saveznici?
Imate pravo. Ali sad to jo nismo. Emilija uini kao da smatra nrjegovo odbijanje p
osve razumljivim i ravnoduno ree: Nadam se, da emo' to uskoro biti. Njegovim licem
prede veseo drhtaj. Zaista, senonita? upita brzo. Da. Mislim da onaj koji se drui
s takvim ljudima, posjeduje utjecaj i ima pred sobom sjajnu budunost. Rekli ste
budunost? Ta ja sam star! Njegovo oko je puno oekivanja poivalo na njoj. Star? Rekl
a sam vam, da starost nikako ne brojim po godinama. Sjajna budunost od deset godi
na ima za mene veu privlanu mo nego obian ivot <W peterostruke duine. 112 __To je pame
tno od vas, senorita. Sad ste dafele uvjereni, da sam u stanju pruiti vam uplivnu
poloaj? __Da. Samo se pita u ijoj slubi. Hilario slegne ramenima. Dobar diplomat n
e pita tko je gospodar, komu slui, ve za svoju vlastitu korist. Ja posveujem svoje
snage onome, koji ih najbolje plaa. Samo Huarezu ne bih htio sluiti.
On je kriv, da je uniten jedan od mojih ivotnih planova. Dok ja ivim, nee mu uspjeti
da ponovo sjedne na predsjedniku stolicu! To sam prisegao i to u odrati! Starac je
govorio s dubokim ogorenjem. Obrazi su mu se tamno obojili a oi zasjale od mrnje.
Vidjelo se na njemu, da je spreman na sve, samo da se osveti. Poloio je pisma nat
rag u ormari. Dakle ih sad ne smijem proitati? upita ona. Ne! Smjet ete ih proitati
tek kao moja ena. Ili bar kao vaa zarunica? Kod toga Emilija poprimi aljiv ton, iako
je bila u dui vrlo ozbiljna. Ne
odgovori on. Zaruke se lako mogu opet razvrgnuti, a ovakve se stvari mogu povjer
iti samo onoj osobi, koja je zauvijek za nekog vezana. Sad u vam pruiti dokaz da s
am bogat. Hilario pride sanducima. Ovi su bili snabdjeveni takozvanim tajnim bra
vama, za koje nisu bili potrebni kljuevi.
Otvorio ih je. Sadravali su svete posude, skupocjena misma ruha rasputenog samosta
na i razno posude, sve optoeno dragim kamenjem i veinom izradeno od istog zlata. No
? ponosno upita.
Kakvo bogatstvo! Pa to predstavlja upravo kne-evski imetak. Vie od toga! Taj je sa
mostan bio vredniji od kneevine. Kad ga je svjetovna mo prisvojila, sam ja gospoda
rom tog blaga. --
Kako vam je to uspjelo? Ta moralo se znati, da Postoje sve te dragocjenosti. smi
iIhNaraVno da Se Znalo ~ ree ^ sa Podrugljivim J nom ai| je Mlc) vie na5iina da se
dode do cjya_ o tome kasnije.
Sad mi recite, da li sad vjerujete, ua sam bogat! ju ~^voh' Pa vi "iste vlasnik
tih stvari. Ome pripada* Jastrebov kljun
113 Dravi? Ta nemojte se dati ismijati! A kome pripada drava? Huarezu, Panteri Juga
, Maksu Austrijskom ili Francuzima? Jednom od njih, nijednom od njih ili njima s
vima? Sto je uope drava! Zar je Meksiko sad drava? Meksiko je bez gospodara, izruen
anarhiji i tu neka svaki uzme, to mu dode u ruke. Emilija je znala, da Hilario ne
ma pravo, ali mu se nije smjela zamjeriti.
Neu vam protusloviti ree ona. Vi me dakle smatrate gospodarom tog blaga? upita sta
rac zadovoljno. Da odgovori Emilija bez razmiljanja. No, onda vas pitam, hoete li
postati njegovom gospodaricom? Njegovo je oko napeto poivalo na njoj. Zar da Emil
ija postane enom ovog ovjeka? Smijeno! Ni na asak nije pomislila, da svoj mladi ivot
vee uz tog starca.
Naravno da bi tom rtvom dola u posjed njegovih tajni i blaga. Ali zar joj oni nisu
na drugi nain mogli doi u ruke? Pruale su se mnoge mogunosti. Ova se stvar morala z
relo promisliti! Najprije je morala nastojati da dobije vremena.' Zar se moram o
dmah odluiti? Korak, to ga od mene traite, ne smije biti lakomisleno uinjen. To mi n
e moete zamjeriti. Zar da vam ja, koji vie ne smijem pokloniti ni jedan as svoga ivo
ta, sluim etrnaest godina, kao to je Jakob smubio Rahelu? O ne nasmije se Emilija.
trnaestogodinja prosidba bi i meni postala dosadnom. Ali ima li ovdje jo neto za po
kazati? Ne. Sve ste vidjeli. Onda se vratimo. A kad u saznati, hoete li postati mo
jom? Dat u vam odgovor za tri dana. Sporazuman sam!
Nadam se, da neete rei ne. Vratimo se! Vratili su se istim putem, kojim su doli, pri
mu je starac opet sve zakljuao. I ovdje je Emilija razvila najveu panju, da joj nita
ne izbjegne. Nije poSla s Hilarijem opet u njegov stan, nego u onaj njoj dodije
ljen. Kad se Hilario naao sam, poeo je nemii"no etati gore-dolje po sobi. 114 Moda s
am danas uinio najveu glupost svog . J-, .-
ree sam sebi. - Odao sam svoje tajne. Hoe li m' to kod nje daniJeti Aoristi? n to
je izvana netko tiho zakucao na' prozor. Hi-iario posluhne a kad se kucanje pono
vilo, otvori i pogleda napolje.
Primijetio je lik nekog ovjeka, koji je vani stajao. ' Tko je tu? tiho upita. Ja,
ujae bio je odgovor. Ah, Manfredo! Dolazim. Hilario izide i otvori, ne glavni ul
az nego pokrajnja vrataca samostana. Manfredo stajae pred njima. inilo se da je ovi
m putem ve ee dolazio svom ujaku. Tebe nisam oekivao apne ovaj. Donosi li vijest
Vrlo vane.
Onda me slijedi u moju sobu! Stigavi onamo, pogleda ujak neaka pun oekivanja. Odakl
e dolazi? Sa haciende del Erina. Odande? Pa ona lei u protivom pravcu. Poslao sam
te u glavni grad Meksika, da nade kojega od Kortejovih kortea. I tamo sam bio, ujae
. Uspjelo mi je da nadem Jednog od tih kortea. Od njega sam saznao da se Kortejo
nalazi na haciendi del Erifia.
Mene su s jo nekolicinom drugih zavojaoili i poslali na haciendu. Ali kako onda s
ad dolazi u Santa Jagu? . _ Ti treba da Korteju iskae uslugu. Medu nama reeno, dakako
samo onda, ako to odgovara tvojim Planovima. Trebao bd ga naime kod sebe primit
i: on dolazi kao bjegunac. Starac uini zaudeno lice. Manfredo mu s malo nJecj opie
Kortejove neuspjehe, o zauzeu haciende Mikstekama i o ponovnom pojavljivanju grof
a Fer-oanda i njegovih prijatelja. st T ^e mogu ti sve opirno ispripovijedati na-
jj 71 /fll-adi, jer moji pratioci ekaju na mene, ali' j d azem samo toliko, da smo
doivjeli strane stvari < u a "as na svaki nain progone. Samo oam je mukom PJelo os
loboditi Kortejovu kerku. 115 Onda Je i ona s vama? Da. Kortejo, senorita Josefa,
Grandeprise, kojega si ti onda izlijeio i jedan Meksikanac.
Gdje je Kortejo? Vani u blizini samostana. Ja sam poao naprijed, da doznam, jesi
li sklon, da ga primi k sebi. Ali sam mu obeao, da e ti on biti dobrodoao. Starac je
zamiljeno koraao amo-tamo. Kakav sluaj! Primit u Korteja. Dovedi ga gore! Manfredo
ode i uskoro uvede Korteja, ali inu njegov ujak dade znak, da se malo udalji. Ko
rtejo za- stane na vratima, pozdravi i nepovjerljivo pogleda starca. Ovaj ga isto
tako promotri i uz to upita: Vi se zovete Kortejo, senor? Da potvrdi upitani. Vi
ste Pablo Kortejo, koji je stajao u slubi grofa Fernanda de Rodrigande? Jeste. D
obro mi doli i sjednite? Pokae na stolac, na koji Kortejo sjedne. No sam Hilario j
e radije ostao stajati i nastavi, ne skidajui pogleda s drugoga: Moj mi je neak re
kao, da traite utoite za neko vrijeme. Spreman sam, da vam pruim sklonite. Hvala vam!
No hoe li sklonite biti takvo, da moja prisutnost ne bude izdana? Morate li se boj
ati izdaje?
Na alost!'Jesu li vam poznate moje prilike? Samo toliko da znam, da ste nastupili
kao kandidat za predsjedniku stolicu. No, ja sam zbog tog razloga prognan iz zem
lje Od Francuza?
Zapravo od takozvanog cara Maksimilijana, no ovaj ne moe bez dozvole Francuza nita
uiniti.
Poao sam na sjever zemlje, da tamo radim za svoju kandidaturu, ali su me napali n
a haciendi del Erina. Moji su ljudi protjerani i ja sam uvjeren, da su mi progon
itelji za petama.
116
_ Nee vas stii. Kod mene ste potpuno sigurni. Ovaj stari samostan ima tako mnogo s
akrivenih pilja, hodnika i odaja, da bih mogao dobro sakriti tisuu ljudi. To mi je
neopisivo drago, pogotovo to sam doznao, da se ovdje nalaze Francuzi. Ja u vani s
e oduiti. _ Ne morate se niega bojati. Huarez je razoruao Francuze i oni e biti vese
li, ako im se dozvoli da umaknu. A to se tie nagrade ah, recite, u emu bi se imala
sastojati? Hilarijevo je lice kod tih rijei poprimilo lukav izraaj. Ja sam bogat!
odgovori Kortejo. U emu se sastoji vae bogatstvo? Ovo je pitanje ipak bilo Korteju
neugodno. Imate li naroite potrebe, da to saznate? Da primijeti starac mirno. Im
ao bih pravo, da se uvjerim, jeste li zbilja u mogunosti da platite moju zatitu. A
li naglaavam da ne raunam s nikakvom nagradom. Moje pitanje je imalo samo tu svrhu
da saznam za vae prilike, da bih znao na koji nain vam mogu koristiti. Hvala vam.
Ali kako to da vas ja toliko zanimam? To ete ve uskoro doznati. Dakle, recite mi
molim vas u emu se sastoji vae bogatstvo! Ja sam upravitelj posjeda grofa Rodrigan
de. Oko starevih usaina pokazao se neopisivi smijeak. ~~ To znai drugim rijeima, da
vi taj posjed iskorisujete u vlastite svrhe?
Vidjelo se, da je Korteju postalo neugodno. To nisam htio rei. )v v~ Svejedno mi
je to i koliko ste htjeli rei. Ja se rzim injenica. Uostalom s vaim je upravljanjem o
, r jer ste protjeranu iz zemlje. Dakle biste me o mogli nagraditi.
Irrii
k
-

oJi se un =Io noVCa> Seflor! ~ uvJa*vaSe Cor-* iir.1 10Dolr Je.pom!sli0' ^ ga star
ac nee ^tt za svaki sjo * "^^ Morao Sam se 117 Hoete li time rei, da ste taj novac spr
emili na stranu iz imetka Rodrigande? Sa ovakvim upravljanjem imetkom e sada usko
ro biti kraj. Kako to mislite? No, moete misliti, da e grof Fernando to sprijeiti.
Jeste li vi davo? uplaeno povie Kortejo, Ta grof Fennando je davno mrtav! Hilario
se nadmono nasmijei. To ni sami ne vjerujete. Vi anate isto tako dobro kao i ja, d
a don Fernando jo ivi. Te stareve rijei natjerale su Korteju krv u glavu. Ja vas ne
razumijem. Ta tko vam je to tiapri-povijedao? Manfredo je bio dosta dugo kod vas
, da o onome to je od vas uo, stvori zakljuak. Onda vam moram rei, da vas je va neak
rivo obavijestio. Pih, ne trudite se da me zavarate! Ja znam na emu sam. Vi niste
iskreni prema nieni, pa vas zbog toga ne mogu kod sebe primiti. Ali to se vas tie
porodica Rodrigamda?
Nita, ba nita. Ali moete sami misliti, da mi nee pasti n.a pamet da kod sebe sakrivan
i ovjeka, uz kojeg se prilijepila cijela eta progonitelja, o kojima ne znam, kako
da se od njih obranim. Vi se njih ne morate bojati. To ni sami ne vjerujete. Moj
neak mi dodue nije mnogo ispriao, ali ja sam ipak razabrao, da to moraju biti neki
oajniki ljudi, koji su vam za petama. Sto ste imali s njima? Moete mi se mimo povj
eriti. Korteju je izbio znoj na elu. utke i nesigurno Je gledao pred sebe u pod. P
oloaj, u kojem se nalazio, bio je neobino neugodan. Morao je ina neko vrijeme, nes
tati, a pri tome mu je mogao pomoi samo ovaj "" jeonik. A to je moglo koditi, da ga
uini povjerenikom svoje tajne? Kasnije se moe udesiti da nestane. Sad se jo nije b
rinuo kojim putevima. naglim, odlunim pokretom digne glavu: 118 _ No dobro, odluit
u s, da vas u sve uputim. No ogu li se u svakom sluaju i svakom pogledu po-uldati
u vau utljivost? _
Kunem se. da u biti nijem o svemu onome, to doznam od vas. _ Vjerovat u vam. Ali ja
o vama, ako me izdate! Moete biti uvjereni da u vas ubiti, ako izbrbljate jednu je
dinu rije od toga. I sad Kortejo uini neto, to bi prije drao posve nemoguim, naime, da
ovog ovjeka, koji mu je do pred kratko vrijeme bio posve nepoznat, uputi u sve p
rilike kue Rodriganda. No rekao je samo toliko, koliko je bilo mogue, a da se posv
e ne otkrije. Ipak je starac toliko saznao, da je na kraju dugog izvjetaja iznena
deno povikao: Ali, 'senor, zar je sve to mogue? Niste li mi ispriali neki roman? N
e pada mi na pamet. Bilo mi je dosta teko, da vam otkrijem svoje tajne. I vi drite
da emo skoro imati ovdje .progonitelje? Uvjereni sam u to. Na svaki nain su odmah
krenuli za nama u potjeru. Ovakvim ljudima kao to su oni, ne moe izbjei na trag. No
dobro. Doekat e ih se. Ali drite li zaista da trebam i onog gerilca, koji je doao s
vama, ukoinaiti u samostanu?
Njega ne mogu trebati. Onda ga poaljite dalje! Sad je i meni dosadan. Dobro. To u
uiniti. S
Grandepriseom je malo drugaije. On ma je obavezan na zahvalnost, pa se od m ega n
e trebamo bojati izdaje. Podite sada, senor Lortejo, j dovedite svoju kerku! Dat u
vam tajnu, Podzemnu odaju. t Za vrijeme ovog razgovora nalazila se senorita Emi
-V* u svojoj sobi. Nije pola na poinak, jer ju je ^ alo budnom pitanje, je li pogod
nije odmah danas * tek kasnije pogledati u tajnu starevu prepisku. pj-f113. so'ba
niJe bila daleko od njegove, pa je tako ^1Irnjetila, da su dolazile i odlazile
neke osobe. To ju Potaknulo da ugasj svjetlo i malo otvori vrata, da 01
mogia prislukivati.
119Malo kasnije zauje opet korake. Vrata stareve sobe se otvorie i u svjetlu njsgov
e svjetiljke ugledala je kako k njemu ulazi jedan mukarac i jedna ena. Prije nego t
o su se za njima zatvorila vrata, primijetila je da mukarcu fali jedno oko. Onda
ju je neki um opet upozorio. Vidjela-je Hilarija, gdje sa svjetiljkom u ruci nest
aje na stubama, kojima je zajedno s njim ila u podrum.
Pratile su ga obje osobe, koje su prije toga dole k njemu. On ih je vodio kraj nj
ezinih vratiju i pri tom je ula kako tihim glasom govori neke rijei, od kojih je r
azumjela samo jedan dio. Senorita Josefa, ovdje dolje ste potpuno... Vie nije mog
la razabrati. No tek to je sve troje prolo, dola je na neku misao, koju je odmah iz
vela. Uzela je nekoliko ibica i oduljala se u Hilarijevu sobu. Tamo je bilo tamno.
Zapalila je jednu ibicu i tada je uz njezino svjetlo opazila kljueve, koje je trai
la.
Skinula ih je sa zida i vratila se s njima u svoju sobu. Tek nakon duljeg vremen
a ula je kako se starac opet vraa. Bio je sam. Odveo je Korteja \ Josefu u njihovo
podzemno skrovite. Nije opazio dd je za vrijeme njegove odsutnosti netko bio pri
sutan. Poto je postavio svjetiljku na stol, pone etati gore-dolje po sobi i ree sam.
sebi: Kakva veer! Taj Kortejo ne sluti, da mi mora pomoi da izvedem svoje planove,
koliko to bude potrebno. Kakav neoprez! Povjeriti rni tu povijest Rodrigande! I
skoristit u je za mjego<vu propast a za svoje ciljeve. Karamba! Kad bih mogao svo
g neaka Man-freda podmetnuti kao grofa! Ali onda bi bilo potrebno ukloniti sa put
a sve, koji poznaju tajnu. Poekat u i onda uiniti, to bude zahtijevao as. Moda e sutra
stii progonitelji.
Tu treba pripaziti. -Sad u lei da sutra budem potpuno odmoran! Emilija je jo neko v
rijeme ekala, sve dok ^e mogla biti uvjerena, da su svi poli na poinak. Zatim je uz
ela sa sobom dovoljno papira i olovku, uzea svjetiljku i boicu s uljem, to joj je s
tajala na raspolaganju i latila se svog pothvata. Zakljuala f svoju sobu i spremi
la klju, da nitko ne bi mogao primijetiti, da je odsutna.
Zatim se bez svjetla spusti a
120
fho za stube, to su vodile u podrum. Tek ovdje je upalila svjetiljku i pomou kljueva
otvorila vrata. Na taj nain i' poto je zapamtila tajne zahvate, koji su ioj uspje
li, dola je u stjenovitu komoru, u kojoj se nalazilo ono to je traila. Smjesta se l
atila posla, poto je otvorila ormari i stala razvijati pismo za pismom, da ih proit
a. Bila su za Huareza. njenog nalogodavca, od najvee vanosti. Zato je Emilija uzel
a u ruku papir i olovku i prepisala
najvrednije dijelove. U pisanju je bila neobino vjeta, pa ipak je bilo toliko vije
sti, da bi vjerojatno jedva do zore mogla biti gotova. Za vrijeme tog rada doprl
i su do pijunke zvukovi kao od ljudskih glasova. Ona . posluhne. Zvukovi su dolaz
ili iz jednog kuta, a kad je Emilija svje~ tiljkom posvijetlila onamo, primijeti
la je rupu, koja je imala blik lijeba, iju svrhu nije mogla shvatiti.
Bilo je samo toliko sigurno, da ta rupa vee njenu prostoriju s nekom drugom, u ko
joj se sad govorilo. Emilija se sagnula do zemlje i stala prislukivati. Sad je ja
sno razabrala zvuk jedinog mukog i jednog enskog glasa, a kad je svoje uho prislon
ila na otvor, mogla je ak razumjeti i rijei, to su prijeko izgovorene: Vjeruje li ti
potpuno ovom Hilariju? upita enski glas. Ja ipak mislim, da je uputno biti oprez
an, oe! Ne boj se za mane Josefa! Pablo Kortejo se ne da tako lako od bilo koga p
revariti. To bi ipak' morala znati! ~ Oh, nisi li upravo u posljednje vrijeme op
etovano morao doivjeti dokaz, da ipak ima ljudi, koji su nam nadmoni? .. ~ To je b
io niz neobinih nesretnih sluajeva, koJi se nee opetovati. Najprije sam imao namjer
u pousati, ne bih li se mogao povezati sa Huarezom. Da i je uspio pothvat na tog
Engleza i njegov teret, a b\ me predsjednik morao primiti srdanom do^rodohcom, a
ja bih ga prisilio da postane orude ojim (,ih ostvario svoje planove. No sad je
i s tim gotovo. ~~ Gdje bi mogao sad biti Huarez?
121 Oh, . poto ga potpomau Sjedinjene Drave i Engleska, on e svakako brzo napredovati
.
Ako su gerilske ete, kojima sam se morao ukloniti, oole k njemu, onda je dovoljno
jak da se usudi na snaan i brz napadaj. Onda e uskoro stii na haciendu dei Eriiia.
Zato upravo onamo?
Mislim zato, jer su ti prokleti Miksteke tamo podigli ustanak, koji je unitio sve
nae nade. Zatim je nastala tiina. Emilija je jo neko vrijeme prislukivala, ali nije
vie ula ni slova. Posij su na poinak ree ona sama sebi. Ali tko su omi? Svakako Pa
lo Kortejo i njegova kerka Josela.
to sam to otkrila! Pobjegli su ovamo a starac im je pruio sklonite. No to je najvanij
e, Huarez e doi na haciendu. Tamo ga mogu sresti, da mu saopim pronadene tajne. Zap
ravo bih morala nakon obavljenog posla otii brzo u glavni grad. Ali nemam pouzdan
og glasnika, kojemu bih smjela povjeriti tako vane stvari. Dakle sam prisiljena d
a sama podem na haciendu. Sad se Emilija vrati svom poslu. Jo je dugo vremena pis
ala, dok je konano i taj zadatak bio dovren. Sve je dovela opet u prijanje stanje i
pourila natrag u svoju sobu. Uzbudenje, koje je njom ovladalo, nije joj doputalo
da spava i stala se spremati da kriomice otputuje. Hilario^je u rano jutro bio b
udan. Poao je da Korteju i njegovoj kerki odnese zajutrak. Prt tome je morao proi k
raj Emilijinih vratiju.
Djevojka je ula korake i izila je iz sobe, da vidi tko se pribliava. Ah! Ve budni, l
ijepa moja senorita? upita ori. Zar niste dobro spavali? Dapae vrlo dobro, ali sa
rn se rano probudila*
jer sam preduzela poi na jutarnju etnju. To je vrlo pametno. Razmiljajte pri toni o
odgovoru, to ete mi ga dati nakon izmaka ugovoreno.-, roka. Bil e iznenadujui, senj
or smjekala" se o" ljubazno. Hoe li povoljno ispasti, seflorita? 122 __ Saekajte ga
! Ne smije se htjeti odjednom pre-ie sa/nati1 - Kod tih rijei dade mu Emilija osje
titi laki stisak ru-ke. __ Oh, senorita.
ja am odgovor! Nato on ode. No tek to je iza ugla hodnika nestao, pouri se ona k nj
egovim vratima. Klju je bio u kljuanici. Emilija ude i stavi kljueve, koje je juer u
zela, na njihovo mjesto. Onda se vrati natrag u svoju sobu. Nekoliko asaka kasnij
e neprimjetno je napusti. Nosila je u ruci ovei omot i pola je dolje u grad i to j
ednom posjedniku konja, kojeg upita: Posudujete li konje? Da, senorita. elite li
odjahati u etnju? Ne, moram na hitan put, ali to mora ostati stroga tajna. Umijet
e li utjeti? Nauen sam da me plaaju i da utim. Ja u vam platiti unaprijed. Poznajete
li haciendu del Eriiia? Poznajem. To je put od nekoliko dana. Kakvu pratnju imat
e? Nikakvu. Ja sam sama. Onda ste vrlo hrabra dama. Treba li da se po-brtoem za
pratnju? Dva ovjeka bit e dovoljna. Kakogod mislite. Dat u vam dvojicu svojih sluga
. To su sigurni ljudi. Za pola sata mogu biti potpuno spremni. ~ No dobro! Ovaj
omot neka sluge ponesu sa sobom. ja idem naprijed a oni neka me stignu pred grad
om. Ne elim da se primijeti kako i u kojem pravcu naputam Santa Jaga. Sad je Emili
ja sa posjednikom konja dogovorila C!Jenu j platila mu tako, da je bio vie nego z
ado-JoUan, Zatim je pola van grada drei se kao da 6ce
- <J odredeno vrijeme stigla su je dva jahaa, koji su vodili sa sobom konja sa ens
kim sedlom.
Zausta' su se uz nju, sjahali i pomogli joj u sedlo. Zasu
po meksikanskom nainu odjurili u najbrem galopu.

1236.

NADMUDRENI

U isto vrijeme dolazila je po prilici pola dana puta dalje prema sjeveru mala gr
upa od devet jahaa preko ravnog travnjaka. To je bio Sternau sa svojim drugovima.
Slijedili su ih na udaljenosti punoj poi-tanja Miksteke, to ih je Bivolje elo zatr
aio za svoju pratnju. Oi mukaraca bile su upravljene na zemlju i nitko nije govorio
ni rijei, kad Sternau pokae na travu i pri tome ree:
Ovdje su konji utabali zemlju. Vjerujem, da smo jo na sigurnom tragu. Progonjeni
su se ovdje odmarali. Sili su sa konja, da pretrae mjesto. Da potvrdi Bivolje elo t
o su bili oni. Broj konja je isti, a i veliina potkova tano pristaje. Kamo vodi ov
aj pravac? U Santa Jaga.
Mukarci opet uzjahae i nastavie put, ali mnogo bre nego prije. Moglo je biti oko pod
ne, kad su primijetili grupu od trj jahaa, koja im je dolazila u susret. Zaustavi
li su se. Tri jahaa ree Sternau. Jedna ena sa dva mukarca. Ah, primijetili su nas.
akreu u stranu, da nam izbjegnu.
To im ne smije uspjeti. Pojaimo na ovu stranu! predloi Bivolje elo. Konjj ponovo po
jurie dalje. Gospoda je sigurno uvidjela da je nemogue izmaknuli. Stoga je nastavi
la svojim prvobitnim pravcem. Kad su se obje ete w124 liko pribliile jedna drugoj,
da su se mogli prepoznati zaustavi Medvjede Srce svog konja i povie: _ Uff? To j
e lijepa squaw iz Chihuabue. _ iz ihuahue? Sto misli moj brat? Gospoda, koja je b
ila kod francuskih poglavica. Senorita Emilija? Ah, bogami, istina je, to je ona!
Sto radi ovdje? To mora imati neku neobinu okolnost. Opet su potjerali konje.
Nekoliko trenutaka kasnije su se zaustavili pred jahaicom. Doktor Sternau! povie o
na zadivljeno. Da, to sam ja, senorita odgovori on. Ali recite, kako dolazite ov
amo! Drao sam da ste na putu za Meksiko. To sam i bila. Ali sad sam htjela na hac
iendu del Erina. Je li Huarez tamo? Nije. Ali on e doi onamo! Moram mu izruiti neob
ino vane vijesti. Nisam imala n raspolaganju pouzdanog glasnika. Mi vas moemo takvim
u. svakom sluaju posluiti
primijeti Sternau, poto je bacio pogled na Miksteke, koji sii ih slijedili. Sjaimo
i odmorimo se! To su uinili a kad su sjeli, nastavi Sternau svojim ispitivanjem:
Dakle, kod nas moete nai sigurnog glasnika. Hi je potrebno, da sami govorite s Hu
arezom? Nije. Radi se samo o tome, da spisi, koje nosim sa sobom, sigurno stignu
u njegove ruke. Predajte te stvari dvojici od naih Miksteka! Ona e ih odnijeti u
haciendu del Erina i predati Predsjedniku, im ovaj stigne onamo. M
~ Sa zahvalnou primam ovu ponudu, senor. Morala bih na haciandi ekati Huareza, a ip
ak je vrlo Potrebno, da to prije stignem u glavni grad. Odakle sada dolazite? ~ I
z Santa Jage. 1 on~ "}< idemo onamo. Nadamo se naime da emo Junaci osobe, koje ve
vie dana progonimo. Senorita Emilija uini iznenadeni pokret. Moda Korteja? upita. I
njegovu kerku? 125 Senorita, jeste 11 moda ovo dvoje vidjeli \ Santa Jagi? Da. I
to u samostanu. Oai su stigli juer na veer i sakriveni su u jednoj podzemnoj odaji
. Emilija je sad ispriala svoje dpivljaje od pret hodnog dana tako opirno, koliko j
e to smatrala a potrebno. Najudnijom im se inila injenica, da jt dakle to ipak bio
Kortejo, koji je s tudom pomoi oslobodio svoju kerku. Kad je Emilija zavrila, upit;
Stennau: Vi biste dakako najradije to prije otputovali i glavni grad? To je zais
ta moja elja.
Kako bi bilo, da vam kao pratnju dadem Mik-steke, koji e preostati, ako se dvojic
a kao glasnici vrate na haciendu? Zar ove ne trebate? Poto se u Santa Jagi nalaze
Francuzi, ne moemo silom nita postii. Upueni smo na lukavtitiu i tu je ak lako mogue,
da bi 'nas ti ljudi smetali.
elite dobiti oboje u svoje njke?
I
Naravno. -^ No, onda se trebate samo obratiti Francuzima. Ako doznaju, da se smi
jeni pretendent Kortejo nalazi u samostanu, nee oklijevati, da vam ga izrue. Do tog
a mi nije stalo.
Moram Korteja imati za sebe, ne za Francuze. Hoete li biti tako dobri i tano mi op
isati put, koji vodi u podzemnu prostoriju, o kojoj ste. mi prije pripovijedali.
Vrlo rado! Emilija je to tako taono uinila koliko je bilo mogue i objasnila takod
er tajanstveni nain otvaranja sakrivenih vratiju. To sam shvatio primijeti Sterna
u. Ali kljuevi. Po emu u ih prepoznati? Po tome to vise jedan kraj drugoga uz ptiju
rletku, koja se nalazi u blizini prozora. Oba su kljua uplja. Onda za sada znam do
sta, seflorita. Vi dakte vie volite, odmah s ovog mjesta odjahati a Meksiko Da, ak
o mi dadete obeanu pratnju. Ali vaa prtljaga? 126 _ Neto imam uza se, a ostalo e Fra
ncuzi si-roo donijeti za mnom, premda ne znaju kamo sam danas odjahala. _ ja bih
to rado obavio za vas, ali na alost mi je to pod sada&njim okolnostima nemogue. T
a gospoda Francuzi su me vidjeli u ihuahui pa bi me prepoznali. Doek ne bi bio na
korist. To je istina. Vi se ne smijete dati vidjeti. Ne. Kad ste krenuli iz Sant
a Jage? Ujutro oko sedam sati. Onda emo mi vjerojatno u noi stii onamo. To odgovara
, onda nas mee primijetiti. Hoete li mi opisati Hilarijev stan, da ga odmah nadem?
Emilija to uini j onda izvadi svoje prijepise i preda ih Sternau.
Ovaj upozna Bivolje elo sa njihovim Ciljem i svrhom i uskoro su na zapovijed ovog
poglavice odjahala dva Miksteke sa vanim spisima natrag na haciendu. Ostali su s
e spremili da senoritu otprate u glavni grad. Oba su sluge bili vrlo zadovoljni
sa cijenom, koju im je Emilija ponudila za konja i prepustili su joj ga. Kad je
uzjahala na sedlo ree Sternauu: Senor, uvajte se tog Hilarija!
Bez brige, senorita! Taj mami ovjek nee postati opasan. Sretan put! Do videnja! Em
ilija odjae s Mikstekama i to natrag u otrom kutu prerna pravcu, iz kojeg je dola.
Oba sluge takoder krenue natrag. Oni od razgovora izmedu Ster-naua i Emilije nisu
razumjeli ni rijei. Sad upita Anton Unger: Nismo ij trebali zadrati Miksteke uz n
as, gospodine doktore? Nas ima devetero mukaraca, ali ne znamo, to nam se moe desit
i. Moglo bi se dogoditi fla ustrebamo njihovu pomo. l k~~ Ne vJeruJem- TaJ Hilari
o nam ne moe tako afeo nauditi. On e nam morati izruiti Korteja. Ako o neto propusti
li, onda je to, to snio onoj dvojici ksteka, koji su se vratili na haciendu treba
la rei mo o Jaemo. 127 Sigurno su to crveni prije sami uli mislio je Anton Unger.
Ne vjerujem, jer su bili previe udaljeni od nas. Ali ja ne uvidam, zato bismo upra
vo danas morali biti tako plaljivi. Krenimo, da ne dodemo prekasno u Santa Jagu!
Jahanje je nastavljeno i to tako brzo, da su za pet sati stigli u Santa Jagu. Bi
la je veer, ali se samostan mogao bez: muke raspoznati. Gdje emo smjestiti konje?
upita Unger. Smjestiti? odgovori Ster>nau.
Uope ih neemo smjestiti. U samostanu nije uputno a u gradu nas ne smiju vidjeti. N
egdje gore na brijegu e se ve nai pogodno mjesto, gdje emo ih moi sakriti, dok ih bud
emo opet trebali.
Odjahati su uz brijeg. U blizinu samostana poreci puta nalazila se neka ikara, u
koju su sakrili ivotinje. Tko-e ostati uz ivotinje? upita Stennau. Ja ne odgovori
ivolje elo.
Medvjede Srce mora Korteju primijeti Apa. A ja nikako ne mogu, ostati ovdje, ako
se radi 0
tome, da se uhvate te dvije osobe izjavi Munja. Isto tako nijedan od ostalih nij
e htio ekati uz konje. Ali isto tako ni ja ne mogu ostati ovdje primijeti Sternau
. Moramo dakle ostaviti konje bez strae. Da. Nitko nam ih nee odavde uzeti. Nadajm
o se. Dodite dakle! Kako emo ui? Kroz kapiju? Ne. Moramo biti oprezni. Pregledajmo
zidove1 Bilo bi najbolje da nas nitko ne vidi osim Hilarija. Kad su Sternau i n
jegovi pratioci doli na brijeg 1 zakrenuli prema grmlju, uzdigao se kraj puta M*
nekog ovjeka i pourio prema samostanu. Uao ^e kroz pokrajnja vrataca, zatvorio ih i
pourio u Hu-rijev stan. To je bio Manfredo, njegov neak. Pa ti si posve bez daha ree
starac. - Dola" za li sa svoje strae? Da. Oni dolaze, devetorica mukaraca.
Jedan oo njih je velik poput diva.
128
_ To bi morao biti taj Sternau. Otidi, da te sad "~de> Ni Grandeprise ih ne smij
e primijetiti. ne __
Q-( .(jnj nee odmah doi. Najprije su odjahali d ikare. Sigurno e tamo sakriti svoje
konje.
Krizom e doi u samostan. __ To bi i meni bilo drae. Jesi li sve tano zapamtio? Ne tr
eba nita raditi, nego iza nas svijetliti, jednako kao to ja idem sa svjetiljkom pre
d n>jima. Ali im udemo u dotinu prostoriju, naime ja i oni, ti e zaostati, zalupiti
vratima i gurnuti kraun. To je sve. Sad idi!
Neak se udalji a ujak ostane. Sjedio je za stolom, prividno zadubljen u neku koji
gu, ali je napeto prislukivao svaki um, koji se uo. Ipak on nije bio prerijski lova
c. Dok je on uzalud naprezao svoj sluh, da bilo to uje, vrata su ~se tiho otvorila
i na njima je stajao Sternau, a iza njega njegovih osam drugova. Nijemac je tao
no promotrio sobu i onoga, koji je u njoj sjedio i zatim upitao:
Jeste li vi senjor Hilario? Upitan; se trgne i okrene. On se tako prepao, da je
tek nakon nekog vremena mogao odgovoriti: To sam ja. Tko ste vi? To ete ubrzo doz
nati. Kod tih rijei uao je Sternau a ostala osmorica su ga slijedila. Stareve oi su
oitim strahom bile uperene u orijaki Sternauov lik. Zar da se zaista usudi prihvat
iti borbu s ovim ljudima, koji su bili naoruani do zubiju? Kad su se vrata zatvor
ila za njima, upita Sternau: Vi ste sami, senjor? - Da. Ne moe li netko prislukiva
ti naem razgovoru? Nitko. No, dobro, onda u vam raci, da imarn jednu molbu na vas.
sta o ^^ "e sternau Uubezno govorio, tako da je u Poela rasti splasnula hrabrost.
~~
^e biste lj mi radije prije rekli tko ste vi? fiia Hilario.
I
J
astrebov
129 To ete ve doznati. Najprije nam izvolite dati iskreni odgovor na nekoliko pitan
ja!
Senjor, ja ne znam, to da mislim! Kake izg\s, da, vi niste obinim putem doli u samo
stan?
Naravno da nismo. Mi smo zato imali razloga dragi moj. Ako vas na dolazak uznemir
uje, onda lei samo u vaoj ruci, da nas se to bre oslobodite Jeste li moda obavijeteni
o naem dolasku?
Ne.. Tko bi me mogao obavijestiti? Nisu U juer uvee k vama doli jedan gospodin i je
dna gospoda? Nisu. Imenom Kortejo? Ne. Ja te ljude ne poznajem. Uostalom ja se b
avim samo lijeenjem i njegovanjem bolesnika a ne politikom. Ah, a odakle onda zna
te, da to ime stoji u vezi s politikom? S time ste odali da vam je poznato. Ne p
okuavajte da me prevarite! Vj podravate pismenu prepisku sa svim sadanjim politikim
linostima! Hilario se prestraio. Odakle je to Sternau znao? Dakle Kortejo i njegov
a kerka nisu doli k vama? raspita se Sternau jo jednom. - Ne. Vi ih dakle niste odv
eli u neku podzemnu prostoriju, da ih ondje sakrijete? Ne.
f A ta prostorija se ne nalazi uz onu. u kojoj se nalazi sakriveni ormari s vaim ta
jniim listovima? Sad starcu jurne strah kroz sve udove. Ali on se ipak ohrabri i
naljuti: Senor, ne znam kako dolazite do toga da kriomice ula?,ite k meni i da
mi postavljate pitanja, koja ne razumijem.
Pozvat u pomo protiv vas. Nemojte to pokuavati, senjor! Zlo biste prosu Onda se bare
m taonije izjasnite, da saznam, st zapravo hoete od mane. To se moe kratko rei: vi
treba da nam
'z ruite Korteja i njegovu kerku. Ali ja nita ne znam o njima. ,., Vjerujete li zai
sta da ete se izvui s tom 'a2'' Ja u vas naime sada zgrabiti za grkljan 130 a ko mi
odmah ne kaete, da ete biti iskreni, ja 6u ', ,i tako stisnuti vrat, da ete idueg t
renutka biti l^ina Mi emo onda ve samj umjeti nai te dvije-traene osobe! Sternau je
kod tih rijei vrsto zgrabio Hilarija grkljan1, da je ovaj mogao jo samo mucati. Sta
rca je sad pro'eo strah. Uvidio je da je nemogue dalje ostati kod poricanja, bez p
ogibelji za svoj ivot ; promuca: Ja u! Sternau je malo popustio.
Kortejo i njegova kerka su dakle kod vas? Da! Gdje se nalaze oboje? U jednoj podz
emnoj jami. Jami? Pih? Sigurno niste svoje tienike strpali u jamu, ve ste im dodije
lili bolji stan.
Ne. ta oni) su moji zarobljenici! lagao je starac. Stennau mu otro pogleda u lice
. Opominjem vas, da me ponovo elite prevariti! Ne varam vas, seflor! Ne anam odak
le ste to doznali. Alj poto to znate, moram vam rei, da je Kortejo moj neprijatelj
. Sluaj ga je doveo meni u ruke i tako je on dodue vjerovao, da e postati moj tienik,
'ali postao je moj zarobljenik. Htio sam ga malo muiti a onda izruiti Francuzima
To moete udobnije uiniti, tako da Korteja nama izruite? A to ete mi dati, ako izvri
a zahtjev? Cimi mj se. da biste htjeli izvui i neku plau. Sluajte, ova bi se plaa mog
la lako sastojati od oe-w, to vam ne bi bilo milo. Pitam vas ukratko,, ho-Ce'e li
nam Izruiti oca i kerku iii ne? Dajem vam Jednu minutu vremena za razmiljanje! Hila
rio dade svom licu izraz najveeg straha i odgovori: Boe moj, pa spreman sam na to.
Samo mi doli t da Pozoveni svog neaka! On je uvar zarob-ika. Manfredo ima 2V 7~ k
ljueve! ^ Gdje se on nalazi? ~~ Pokraj nas. Moram samo pokucati. 181 Onda to uinite
!
Starac zakuca na zid i odmah zatim ude Manfredo Promatrae devetoricu mukaraca znat
ieljnim a uj;. no zaplaenim pogledom. Sa sobom je imao upaljenu svjetiljku. Ovi sen
ores su doli, da im se izrue zarobljenici ree mu ujak. Tko su oni? To te se ne tie.
Je li put slobodan?
Drim da sad neemo nikoga sresti. Dobro. S time prihvati i starac svoju svjetiljku.
emu dva svjetla? upita Sternau. Jer bi jedno za jedanaest osoba u mranim hodnicim
a bilo premalo. Ili da zarobljenike dovedem ovamo? Ne, mi idemo s vama. Ali nemo
jte pokuavati da nam pobjegnete. Jedan od vas e ii naprijed a drugi iza nas. Prednj
i je talac za obojicu. Ako se to desi, bit e ustrijeljen. Krenuli su kako je Stenn
au naloio i kako je na alost bila stareva namjera., Hilario je poao naprijed i vodio
ih kroz jedan hodnik i onda niz jedne duboke stube, ponovo kroz jedan hodnik i
najzad kroz jedan podrum. Zastao je pred jednim jakim, eljeznim limom okovanim vr
atima i povukao unazad dva krauna. Ima li klju? upita Hilario svog neaka. Da
izjavi ovaj. - Oni su iza ovih vratiju? raspita se Sternau. Ne, nego iza slijedei
h, senor, Sad je Manfredo otvorio i stupio natrag, da Pro~ pusti ostale. Hilario
je poao naprijed, a devetorica za njim. Nisu primijetili, da nasuprot leea eljezu3
vrata nisu bila zatvorena. Jo prije nego to su naslutili prijeteu opasnost, starac
je strelovito skoio iz sobe i zalupio vratima za sobom. U istom trenutku uli su iz
a sebe tresak. Neak je zalupio i prvim vratima. Pred njima i iza njih zatropotalj
su kraun1 i brave, a oni sami su se nali u tama. Uhvaeni! povie Anton Unger. Uf f!
povie Apa.
132
_ izmakne Sternauu. Ostali su bili tako zastraeni, da su nijemo stajali. Ni Mikst
eka nije nita rekao, ali hitac iz njegove puke opalio je u vrata. Sto hoe nioj brat
? Zato puca? upita Sternau. __ Razbiti bravu odgovori Bivolje elo. __ To nam ne po
mae. Na vratima su i krauni.
_ Upalite vatru! Posvijetlite! Sternau posegne u svoj dep i izvadi ibice. Kad je j
edna od njih planula, mogao se razabrati zaguljiv trag, koji je izvana prodirao k
roz kljuanicu. Istodobno se osjetio neobino otar vonj, koji je bio u stanju da oduz
me dah. Kane nas otrovati ili uguiti!
povie Steimau. Kroz kljuanicu pusu neto smrtonosnog! Razbijte vrata! povie Munja.
Svom snagom uprli su se zakljuani o eljezna vrata. Nita im nije pomoglo. Vani je st
ajao starac i prislukivao. U ljevici je drao svjetiljku a u desnici prazmu, tanku
cjevicu, u kojoj se nalazila kemijska materija, koju je puhnuo kroz kljuanicu. Na
licu mu je bio izraz davolske zluradosti.
Pobijedio sam! kliknuo je. Uhvaeni su! Sluaj kako se upiru o vrata. Sad udaraju ku
ndacima od puaka o njih. Oh, eljezo dri. Krauni nee popustiti. Za dvije minute bit e m
irna. Imao je pravo. Udarci i kucanje postalo je slabije i uskoro je posve prest
alo. Da otvorim? upita se starac.
To je opasna stvar. Ako dodem prerano, bit e jo budna i ja sam izgubljen; ako dode
m prekasno, svi e umrijeti. Trebali bi biti samo bez svijesti. Pokuat u! Povukao je
kraune i oprezmo otvorio.
Otar, pro-oran vonj mu je suknuo u susret. Brzo je irom "tvorio vrata i skoio dalek
o natrag.
Otvori, Marafredo! povie uz to. Na tu zapovijed otvorio je neiak j vrata s druge a
ne, tako da je otrovni plin mogao izai. Nije tra-o dug0 j ve(j gg mo,gjo 5eZ opas
nosti doei do deve-133torice nadmudrenah. Oni su leali nepomino na podu. Lijenik kl
ekne, rastvori im odjeu na prsirna i pregleda ih. Da nisu moda ak mrtvi? upita neak.
Ne, odgovori starac nakon nekog vremena Jo ive. Prolo je onako, kako sam elio. Odu
mi im sve, to imaju uza se, to neka bude tvoj plijen Onda ih zavei i straari, dok s
e ne vratim. Otii u po Korteje. Neka se vesele zbog tih ljudi, kao to u se ja kasti'
ije zbog njih veseliti. Hilario se udalji. Neak je opljakao onesvijetene i odnio sv
oj plijen u podrum, kroz koji su prije doli. Opljakanima je tako zavezao ruke i no
ge, da im je bilo nemogue osloboditi se. Starac je proao kroz nekoliko mranih hodni
ka i doao do vratiju, na koja je pokucao. Smijem li ui? Ah, senor Hiiario! zauje se
jedan glas. Konano se date vidjeti! ' Lijenik je otvorio vrata i uao u stjenovitu
prostoriju namjetenu za prebivanje, u kojoj je gorjela svjetiljka. Kortejo i nego
va kerka su tu sjedili na rogoini na podu. Dobro da ste doli! ree Kortejo. Trpim jo
vijek velike boli. Ne biste li me nanovo previli? , Ne, senjor. To bi bilo suvino
. Vaa je ozljeda pogreno lijeena. Sada je prekasno. Vi se alite ree ranjenik. Vi m
oete uplaiti. elio bih, kad biste se zaista bojali, senjor. Pri tome je Hilarijev p
ogled hladno i bezosjeajno poivao na njegovu licu, samrtniki blijedom od straha. Ko
rtejo se nije na to obazreo i ree, kao da hrabri sam sebe:
Uvjeren sam, da u ubrzo opet ozdraviti. je na gornjem svijetu, senjor Hilario? Hoe
mo li ^ uskoro smjeti pokazati? Jesu li Francuza jo ovdje Oni nee tako brzo otii. 13
4 _ Neka ih davo odnese!
Na taj nain moi emo 'samo po noi usuditi napolje, da dobijemo svjea zraka. Ne biste
nam barem mogli dodijeliti drugi _ g tome u morati najprije razmisliti. Nije svak
a za vas prikladan. __ Zar Se jo nije pokazao nikakav progonitelj? __O dakako. Bi
lo ih je devetorica ovdje. inilo ss da to nisu obini ljudi. Jedan od njih bio je d
iv, pravi golijat. __ Naravno Stennau ubaci Josefa. Dvojica su bili Indijanci. B
ivolj elo i Medvjede Srce! Sto ste uinili s njima? Ja? Nita, posve nita, senorita. Bi
o sam veseo, to oni nisu sa minom uinili niita. Ali bilo je dogovoreno, da ih se uh
vati! Kako bih to mogao uiniti, senorita? . I to jo pitate? Senjor doktor, vi ste
kukavica!
Mislite li to zaista? Je li to hvala za portvov-nost, kojom sam vas primio kod se
be? Treba li da vas izruim Francuzima? Glupost! povie Kortejo. Moja kerka nije uope
tako mislila, kako ste vi to primili. I ja sam naravno vjerovao, da ete zarobiti
te lupee. A tako je bilo i dogovoreno. No sad su umakli i ja sam prisiljen da ih
na drugi nain uinim nekodljivim. A to su rekli? Kako su se ponaali? Ta priajte! ~~ Kas
nije, senjor. Sad razmiljam o tom, da elite drugi stan. Ako me elite slijediti, ja u
vam Jedan takav pokazati. Kortejo i njegova kerka napustili su sadanje boravite i
dali se od starca voditi kroz hodnike. Naj-^d im je u susret zabljesnulo neko sv
jetlo i kad su so!r blie> prepoznao je Kortejo Marafreda, koji je Jedio kraj deve
torice mukaraca, koji su svezani ie-11 na podu. Kortejo pride i zaudeno vikne: Dem
onio! Pa to je Sternau! naU?
~ brzo Upita Josete- ~" Gdje? Gdje 135A ov Pourila je blie i zastala kraj Stemaua,
Ovaj j. opet doao k sebi ; promatrao je hladnim ^ipn^ pogledima te etiri osobe, u
ije je ruke zapti,). Da, to.
je StemauF klikne djevojka. dje lei Bivolje elo, Medvjede Srce : Munja, sam, da su
umakli! Posljednje rijei bile su upravljene starcu. Samo sam se naalio objasni ova
j. Men ne umakne nitko, kome elim kod sebe dodijeliti stan t ostali su opet doli k
svijesti. Oi su dodue dizali otvorene, ali nijedan od njih nije govorio nit rijei.
A ovdje je Mariano razveseli se Kortejo. Tako mi svih davola, ovo je dan veselj
a, kakvog ve dugo nismo imali. A ovdje a ovdje zaista ne moe biti drugaije, premda
ja to dosada gotovo nisam mogao vjerovati, ovdje lei don Fernando de Rodriganda!
Scnor, zar nam neete rei. kako vam je uspjelo pobjei iz tamnice? U grudima starog g
rofa bjesnio je vulkan. Kako je eznuo za ponovnim videnjem s tim nitkovom, kojemu
je zahvaljivao Osamnaest godina neizrecivog jada i kako se to ponovno videnje p
osve drugaije odigralo, no to je oekivao! Najradije bi se otkinuo i dao maha mrnji s
vog srca.
Ali rekao je sam sebi posve ispravno, da bi time samo svojim muiteljima priredio
uitak i stoga je utio. Stajalo ga je naravno svu njegovu snagu samosvladavanja, da
pokae ravnoduno, mirno, lice.
Ah, ponosni ste i glumite uzvienoga rugao se Kortejo. Meni je i to pravo. Ponos e
vam ve proi! Ali kako vam je uspjelo da ih uhvatite? obrati se on Hilari.lu.
To ete kasnije doznati. Sad se pita prije svega to da uinimo s tim ljudima. Zatvori
ti ih treba! izjavj Josefa. U vass najgore podzemne tamnice, senjor! Ne mogu bit
i dosta loe za njih! Svaki dan e dobiti batine ali svega jednom tjedno jesti. Alj
ja bih vas ipak molio, da budete malo o zirniji, senorita. Ni vi sami ne znate,
neete li jednom doj u poloaj u kojem biste trebali obzira.
136
Tosefa ndje primijetila pogled to joj ga je starac tim rijeima dobacio, ve je ustro
odgovorila:
Obzira prema njima! __ Nikakvih obzira, ne treba imati nikakvih obzira prema nji
ma! Zar ne, oe?
Kortejo je kimnuo odobravajui glavom. __ Ovdje je blagost na krivom mjestu. Ja sa
m izgubio jedno oko. Oteli su mi moju haciendu i protjerali moje ljude. Nijedna
kazna nije dosta okrutna za ove ljude. Gdje su rupe, u koje e ih se baciti? Jedan
kat nie, senjor. Hoete li ih pogledati?
Da. elimo se vlastitim oima uvjeriti, kakvi uici oekuju te nitkove. Ne bismo li ih o
dmah poveli sa sobom? Proirit emo im spone na' nogama da mogu hodati. Ne pada mi n
a pamet. S tim ljudima se ne smije aliti. Neu im dozvoliti ni najmanju prednost, k
oju bi mogli iskoristiti za svoje oslobodenje. Ostat e ovako leati, kao i sada i o
nda e biti pojedinano odneseni dolje. Na taj nain se rte mogu braniti. Podite sad s
a mnom dolje! Hilario je poao naprijed sve dok nisu stigli do jednih stuba, koje
su vodile u dublji, podzemni kat. Dolje su uli u dugi, uski hodnik, u kojem su de
sno i lijevo bile smjetene male u kamen urezane elije, jedva dovoljno velike za je
dnog ovjeka.
Svaka od tih elija bila je zatvorena vratima, u kojima se nalazila okrugla rupa.
Jesu li to zatvori?
upita Josefa. Pokaite nam jedan! Hilario otvori jedna vrata i posvijetli. Dva elje
zna koluta! primijeti Kortejo. emu slue? Za privrenje utamnienika. Kako se to rad
o Je zapravo jedna umjetnost, senjor ree rac- ~~ vi niste vezani. Sjednite ovamo!
Ovdje vas R.
ogu najbolje uvjeriti, da nijedan od tih utamnielKa ne moe pobjei. kaj~ Dobro! Pokua
t u.
Uivat u da tano znam, ako Cv mo drimo te ljude,
137 Da, oe, i Ja to moram znati! primijeti Jo. sefa. Hoete li to i meni pokazati, s
enjor?
Rado odgovori starac. Tu nadesno imam dvostruku eliju, koja je kao stvorena za ta
kav spo-kuaj. Otvorit u je. Hilario povue dva krauna i otvori vrata. Pokazala se elij
a iroka dva metra, isto toliko duboka i upravo tako visoka, da je ovjek mogao u nj
oj sjediti. Pod je bio od kamena. Nije bilo ni slame ni strunjae, mi vra ili posud
e za pie. Ali na stranjoj strani primjeivala su se u visini vrata i bokova dva puta
po dva eljezna koluta, koja su se dala otvoriti.
Na ove kolute se zatvaraju zatvorenici? upita Josefa. Ali ti su otvoreni i ja ne
vidim nikakvih brava na njima. One ovamo ni ne spadaju. Na kolutima se nalazi t
ajna mehanika, ijom pomoi se zatvaraj a. Dakle hoe li se gospoda uvjeriti, da je od
avde nemogue pobjei? Da, ja u pokuati odgovori Josefa. Onda u imati jo vei osje
osti. I ja doda Kortejo. Onda dodite! Sjedinite jedno kraj drugoga unutra! Oni s
u posluali tu naredbu. Starac je sa dva puta po dva pokreta zatvorio eljezne kolut
e oko njihovih tijela. Divno! klikne Josefa.
Tko ovdje sjedi, taj je dobro spremljen! Vi dakle mislite, da je ta jama siguran
stan? naceri se Hilario. Da nasmije se zadovoljno i Kortejo. Zarobljenici nee moi
nikada umai iz te podzemne tamnice. Ali otvorite sad opet kolutove, ml smo dovol
jno iskusili udobnosti toga stana.
Ali, senor, pa vi ste rekli, da ste zadovoljni S tim stanom, a i vaa kerka je rekl
a dsto. Da, zadovoljni to e zarobljenici dobiti ovakv6 rupe. Ili moda mislite, da s
mo sjeli unutra, da ta ostanemo sjediti?
138
Da, upravo sam to mislio. Nastala -je kratka stanka, izazvana zaprepatenjem; e je
Josefi i njenom ocu oduzelo dar govora. Tek d su naslutili u kakvu su se stranu s
tupicu sami stavili. _ Jeste li poludjeli! najzad povie Kortejo. Ja? O ine! Ali v
i ste bili upravo ludi, kad ste na tako glupi nain zali meni u ruke. Kaem vam. da n
ikada neete izai iz ove rupe. Sad je Kortejo smatrao za potrebno da moli: Nemojte
pretjeravat! u ali, senor! Sad znamo to smo htjeli znati, naime kako se osjea ovjek,
odreden da zaglavi u toj rupi. Ne, vi to jo sada ne znate. Skapavanje vam mora o
zbiljno doi do due, a tek onda ete to znati. Sad Josefa krikne od straha. Doprlo jo
j je do pune svijesti, to je oekuje.
Senor, vi ste ineman! Ne smijete nas pustiti da skapamo! Ja to ne mogu izdrati! P
osve tano!
naceri se Hilario. Skapavanje nitko ne moe izdrati. Pa mi vam nismo nita uinili!
Niste. Ali ja sad traim plau za to to sam vas primio kod sebe. I vae neprijatelje sa
m vam skinuo sa vrata. Oni vam ne mogu nita vie uiniti. Zar mislite, da bih sve to
besplatno uinio? Ta oslobodite nas! zaklinjac Kortejo, A ja u vas bogato nagraditi.
Poekajte jo malo s vaom ponudom! Vi jo ni ne znate to traim od vas. ~- No, to? up
ortejo, poto je na starca upravio pogled pun iekivanja. Ovaj ree s izrazom lica, kao
da se radi o nekoj sitnici: ~-
Zahtijevam od vas nasljede grofova Rodrigande. Nasljede Rodriganda? Kako to misl
ite? Vi ste sto tisua puta ludi! nio~ Nisam luidi od vas, kada ste zamiljali da ete
1 s nadmo nad Rodrigandom. vi ste podla nitari'ja! 139 Savjetujem vam, da budete net
o oprezniji sa svojim izrazima, Vj sami ste najvei nitkov, koj-j mi je ikada .doao
pred oi i ja inim dobro djelo, ako vam oduzmem va plijen, Vi ste me podlo prevaril
i! Prokleti bili, vi ni-tarijo! Ne uzbudujte se dalje, to je ionako uzalud! Ja na
mjeravam bolje upotrijebiti bogatstvo Rodrigande od vas, koji ste mislili, da moe
te postati predsjednikom. Tako neizljeivo glup ovjek, pa predsjednik! Hahahaha!
Kaem vam posve iskreno da imam stanovite planove, za ije e mi izvrenje posve dobro d
oi bogatstvo Rodrigamde. Vi ste odigrali svoju ulogu. Moj neak Manfredo postat e gr
of mjesto vaeg Alfonsa, a ja u skinuti vrhnje sa masnog mlijeka. To je za ui\ obiju
Korteja tako uasno zvualo, da nisu smogli nd rijei odgovora. inilo se da Hilario to
nije ni oekivao, jer je podigao svjetiljku s poda, za-kraunao za sobom vrata i vr
atio se Manfredu, koji je ostao kod drugih zarobljenika. Nakon to su jednog za dr
ugim odnijeli dolje u hodnik i privezali ih u zajednikom zatvoru na zid, naloio je
Hilario svom neaku, da svezanima odnese kruha i vode i onda se popne u svoj stan
, gdje saeka Manfredov povratak. Ovaj je uskoro doao. Sto su jo rekli? upita Hilari
o. Ona devetorica su utjeli. Ali ono drugo dvoje su urlali i jecali, da su me zab
oljele ui.
Hoe li zaista ostati dolje? Naravmo. f Da tamo umru? To e se ve dati udesi ti. Alj
zar mi nisi rekao da su ona devetorica spremili svoje konje u grmlju? Te bi nas i
votinje mogle izdati.
Moramo ih ukloniti. Ali kamo? Podi najprije onamo i sve im oduzmi! Onda ih izved
i napolje na slobodno polje i pusti ih. teta je za njh. Pa moglo bi ih se prodati
. - Kroz to bi se lako mogao unesreiti. Sad je no. Ima vremena da izvri moj nalog. Zad
ovolji se 8 plijenom, koji si ve dobio.
140
Neak se posluSno udalji. Stigavi do ivotinja, im sedla i pribor, svee jednog za drug
og konja i odvede ih niz brijeg. Tamo uzjae jednog od konja i pori u ravnicu, vod
ei ostale za ular uz sebe.
Kad je isb'o da je otiao dosta daleko, zaustavi se i rastjera ivotinje Onda se pjei
ce vrati u grad
trag devetorice jahaa, koji su pred nekoliko sati jo puni nade hrlili svom cilju,
bio je uniten.
Slijedeeg jutra uzeo je Hilario kljueve, koji su otvarali podzemne hodnike, pozvao
je svog neaka i siao s njime u eliju, u kojoj su amili Pablo Kortejo 1 njegova kerka
. Kad su ga zatvorenici prepoznali, upita Kortejo bojaljivo: Dolazite li da nas o
slobodite, senjor doktore Hilario?
Pustim na slobodu? Ovisi samo o vama, hou li vas pustiti da skapate ili vam se jo
moe ostaviti nada u spas. Spas? zastenje Kortejo. to traite za to? O tome emo kas
e razgovarati.
Sad se rad-i predbjeno samo o poboljanju vaeg momentalnog poloaja. Pripravan sam da
vani dadem bolju eliju pa i hrainu, ako mi date iskrenu i istinitu obavijest o gu
saru Henricu Landoli.
Ah, zato o njemu? To je moja stvar. Vi ste tom lovcu Grandepri-seu obeali, da ete m
u predati Landolu u ruke? Jesam. Dakle ste bili uvjereni, da ete opet negdje sres
ti Landolu. Dajte mi o tome vrsto uporite, pa u vam odobriti namjeravane olakice! St
o elite od Landole? Imam i s mjirne srediti jedan raun.
Hoete li ga zatvoriti i muiti kao nas? Vige_ naime ako ga uhvatim. To bi i menj bi
lo zadovoljstvo. Na alost ne , gdje se sad nalazii. ~ Ali ima jedno sredstvo, da
se to sazna? tortejo oklijevae s odgovorom. Stoga starac strogo primijeti: ir~ Dob
ro, zadrite to za sebe, ako hoete da ovdje Jadno skapate!
141f,'
'.' ,'*
Hilario se spremao zatvoriti vrata, kad Josefa pre. stravljeno povie: , Za ime boj
e, reci mu, oe! Ja neu umrijeti/ ja moram ostati na ivotu! 7 Ako mi iskreno odgovor
ite, izvadit u vas iz o/e podzemne tamnice. ' Dobro. Najprije napolje, a onda u go
voriti./ ali prije neu. . / Ah, vi mi ne vjerujete? No, to vam neu zamjeriti i toga
u ispuniti vau elju. Oslobodit u vas eljezn>ih kolutova, ali u vas prije toga vezati
na drugi nain, tako da ne moete nainiti nikakvu glupost. Alj ako mi onda ne date ni
kakvu obavijest, snai e vas dvostruka kazna. Sad je Hilario svezao Korteja f Josef
u uz pomo svog neaka tako, da su dodue mogli ustati i ak polagano se kretati, ali su
bili nesposobni za neki otpor. Onda je skinuo eljezne drae s njihovih vratova i tr
buha. . Sad dodite i slijedite me! ree nato. Sad u vam dati bolju eliju, s kojom mo
rate predbjeno biti zadovoljni. Starac je poao naprijed a zarobljenici i njegov nea
k su ili za njim. Na kraju hodnika nalazila su se vrata, koja su vodila u prostor
iju, koja je prije liila maloj sobi nego zatvoru. Hilario otvori ta vrata i ree: O
vamo unutra! To e biti va sadanji stan. A sad traim podatak. Gdje ili kako mogu sazn
ati, gdje se nalazi Landola? Kod mog brata odgovori Kortejo. Dakle u Rodrigandi
u panjolskoj? To mi je predaleko, to mi ne moe ndta koristiti.
Ne postoji li neki drugi i bolji podatak? Kortejo mrko i l juti to pogleda starc
a i upita: Hoemo li zaista ostati u ovom boljem zatvoru i dobiti dovoljno hrane?
Da, ako budete govorili. Ako mj obeate jo dvije stvari, dat u potpune obavijesti. R
ecite, to da obeam! - Da nas ovdje nee umoriti, 142 rO vam obeajem, naime ako vaj poda
ci budu dobri. Dakle govorite! __ Mi snio nemocnj u vaim rukama. I stoga u rei, da
sam zbog Landole pisao svom bratu Ga-sparinu. I Ja sam htio znati, gdje se ovaj
nalazi. _ I vi oekujete odgovor? _ Da. Moda je ve stigao, k mom agentu u Vera Cruzu
. , Zato, ne u Meksiku? _ Vi zaboravljate, da se ne smijem pokazati u glavnom gra
du. To je istina. Tko je va agent? To u vam rei tek kad dobijemo za jesti i piti i
nakon to pregledate moje oi, Senor Kortejo, vi se zapravo uope ne nalazite u poloaju
, da mi propisujete uvjete, ali ja se danas nalazim u dobrom raspoloenju, pa u pri
stati na vae traenje.
Manfredo donesi vina, kruha i sira, a ja u pregledati oi seflora Korteja. Neak se u
dalji. Kad se nakon duljeg vremena vratio sa traenim, bio je i starac gotov sa pr
egledom. Sad sam ispunio svoju rije ree Hiiario a vi takoder odrite svoju!
Moj agent je ribar Gonsalvo Verdillo izjavi Kortejo. Kako se moe dobiti odgovor o
d njega? Putem glasnika. Hoe M mu ga izruiti? Samo onda, ako mu taj glasnik donese
moje Pismo, pomou kojeg se moe iskazati. Dobro, onda ete vj napisati to pismo. ~ P
od uslovdm da i ja dobijem za proitati list mog brata. -- To u vam dozvoliti. Doni
jet u sve to je po-no za pisanje. Sad ete ostati pod paskom Mar-ri*da, dok se ja ope
t vratim! i rio ode Ka '? - d se vratio, imao je osim pisaih ' :'ed'nu drvenu Mupi
cu, koju je Cortek-j kao pult. Olabavili su mu vezove , koliko je bilo potrebno
za pisanje. Naoi143 potr tln ima
l
sao je pismo u vanredno neudobnom poloaju 1 uz( svjetlo svjetiljke. Starac ga proi
ta.
Cinj se da nije sumnjivo primijeti Hiiaria Samo bi vam kodiio, da me pokuate preva
ri^.
Kad odgovor stigne, smjet ete ga proitati. / Nakon tih rijei zatvori prepredeni; ni
tkov vra^ i udalji se s neakom. / Tko e odnijeti pismo u Vera Cruz? upita ovaj. Am
eriki lovac.
Grandeprise? Alj ako ovoga upitaju za Korteja? Prepusti to samo meni! Sad mi naj
prije mora poslati lovca. Kad je ovaj doao, ree himbeni lijenik: Senjor Grandeprise,
povjerit u vam jedan nalog. Vi ste sigurno ve bili u Vera Cruzu? Zamolio bih vas,
da odnesete onamo jedno pismo. Grandeprise uinj zamiljeno lice. Senjor, vi ste me
spasili od smrti odgovori po pa sam rado spreman uiniti vam svaku uslugu. Sad mi
to nije mogue, jer stojim u slubi senora Korteja. Ne mogu otii. O moete, jer to je
pismo od senora Korteja. Grandeprise namrti obrve.
Ascuas, ja neto pogadam. Ovaj .me ovjek eli udaljiti odavde, da ne mora ispuniti ob
eanje, koje mi je dao. Mislite li obeanje, da e vam predati Landolu? Da. Ali odakle
vi to znate?
On sam m; je to rekao. Vaa je sumnja uostalom kriva. Senjor Kortejo vas nee prevar
iti, nego eli ispuniti svoje obeanje, poto vas alje u Vera Gruz. Ondje lee kod njegov
og agenta vijesti o Landoli, koje mu trebate donijeti. To se radije uje. Ali zato a
lje vas? Zato sam ne govori sa minom? Jo ne moe. On od noas nije vie ovdje. To mi se
ni sumnjivo, senor Hilario.
Oh, pri sadanjem stanju stvari moe se tota dogoditi, to je neobino. Doao je glasnik, k
ji ga je smjesta pozvao k Panteri Juga. Neka ga vrag odnese! Kortejo je jedva im
ao vremena napisati ovo pl-\ smo, koje vam moram predati. i Hm, u pismu se zaist
a radi o Landoli. Na koga |e naslovljeno? Pokaite ga! \ Na ribara Gonsalva Verdll
la, koji je Kortejov agent. Kortejo je pisao zbog podataka, gdje se nalaza Latja
ola. Odgovor lei kod tog ribara. Vi treba da podete po njega.
Kamo ga treba donijeti, moda Panteri Juga? Ne, nego meni. Dok se vi vratite, bit e
 Kortejo sigurno opet ovdje. Onda sam prije sporazuman. Dajte pismo ovamo! Odmah
u krenuti. To sam vas htio zamoliti. Da smjesta odete i da se to prije vratite! A
li budite oprezni, danas nije nikakva malenkost imati sa sobom Kortejovo pismo!
Medutim se stanje bolesnog haciendera Pedra Ar-belleza bitno poboljalo. Stara, vj
erna Marija Hermo-yes se je svim salama trudila, da ga to prije izlijei. Arbellez
se ve bio toliko oporavio, da je pokusa radi napustio krevet. Sjedio je, briljivo
zamotan u ponjave na stolcu uz prozor. Uz njega je sjedila Marija Hermoyes. Rado
sam sve pretrpio, samo da je opet vidim ree on, nastavljajui zapoeti razgovor. Oh
seilor, ne moete vjerovati, kako se i ja beskrajno veselim! Emma je rekla Anselmu
, da e uskoro doi. Ali ona ne dolazi. Uzalud ekam!
Ne smijete izgubiti strpljenje. Huarez e je dovesti. Sad Marija pride blie prozoru
, zasjeni oi rukom i napeto se zagleda napolje: Senjor, izgleda kao da se ondje p
ojavilo mnogo jahaa.
Santa Mana! Kad bi Huarez konano doao! Oboje su se s najveom napetou zagledali u dalj
inu.
Da, to su jahai ree Marija. Ima ih vrlo mnogo doda haciendero. Pri-bliuju se.
Boe, moda je moje dijete s njima! On nagnu glavu unazad i zaklopi oi. Ali uho mu os
tade otvoreno. Tada zauje tutnjavu koja se pri.144 i Jastrebov kljun 145bliavala i
topot kopita mnogih konja, koja je kotrljajui se dolazila poput potmule grmljavin
e. Bila je to cijela vojska bijelaca i Apaa, koja je dolazila u galopu. Miksteke
su se bacili na svoje konje, da ih doekaju. ulo se veselo urlanje, prekidani prodo
rn'im rzanjem vatrenih konja. Zatim su brzi nvu-ki koraci posij do stuba prema vr
atima, koja se otvh-rie. Arbellez upravi oi na ulazeeg. Huarez proape, slomljen od u
budenja. j Predsjednik povie Marija Hermoves. Da, to sam ja ree Zapoteka. Buenos
as, senor Arbellez! Kako vam je bilo? Zlo, vrlo zlo, senjor odgovori Marija. Jo-
sefa Kortejo ga je bacila u podrum, gdje je trebao skapati. Na dobri gospodar je
pretrpio strahote. Huarez namrti obrve, htjede pitati, ali je u tome bio sprijeen
jer je sa vratiju odjeknuo sretan povik. Oe! Emma, dijete- moje. Stari, bolesni h
aciendero htio je izrei te rijei, ali su mu one zamrle na jeziku. Oi su mu jo bile s
klopljene, ali je raskrilio ruke. U
slijedeem se trenutku oboje utke zagrlilo, a suze su jo potokom potekle. Tada primi
Huarez staricu za ruku i povue je iz sobe. Ostavimo ih same ree on vani Mariji. O
vaj blaeni trenutak je njihovo sveto vlasnitvo, koje im ne smijemo ukrasti. Ali re
cite mi, senjora, gdje je senor Sternau? Otiao je izvijesti ona. Isto tako Bivolj
e elo, Medvjede Srce i ostali. Nitko ne zna kamo. Ali mora da su to ipak rekli, a
ko su haciehdu ostavili na neko vrijeme. Ne. Nisu to mogli rei, jer n>i samj jo ni
s znali. Poli su u potjeru za Josefom Kortejo. Marija je na brzinu ispriala koliko
je znala. Uto je dola i Indijanka Karja. Zajedno s Marijom Her-moyes ula je k ocu
i kerki, da pozdravi Arbelleza, dok se Huarez morao posvetiti svojim dunostima.
146
S njim je doao i lord Dryden. Englez je pola sata kasnije stajao s Huarezom u sob
i, koju je ovaj za sebe izabrao, kad je k njima uao Konj koji re, drugi po-glaVica
'Miksteka, sa papirima u ruci. _
Sto to donosi moj brat? upita predsjednik. _- Pisma za tebe od senora Sternaua.
Neka djevojka mu je predala. Jahao je za neprijateljima i puteni je susreo tu dj
evojku. Prije no to je pourio dalje, poslao mi je ta pisma za tebe. To zapravo nis
u bila pisma, ve Emilijini prepisi iz tajne korespondencije starog Hilarija. Huar
ez je podvrgnuo papire pregledu, koji je isprva trebao biti samo brz i povran. Al
i nakon nekoliko trenutaka primijetio je Englez naroitu napetost, koja se ocrtava
la na eljeznom licu Zapoteke. Stoga se uvao, da ga ne smeta. Najzad je Huarez spre
mio papire. Oprostite, senor zamoli ali to j bilo zaista vrlo vano. . Vijesti od S
ternaua?
On ih je samo predao. Ja sam vam ve govorio o onoj senjoriti Emiliji? Vaoj pijunki?

Zapravo bih je radije nazvao mojom saveznicom. Imam joj mnogo toga zahvaliti, a
sad je nanovo izvela potez, koji je mogao samo njoj uspjeti. Moram Jo danas napus
titi haciendu i krenuti ravno u Durango. "- To je smiono. Ni najmanje. Imam ovdj
e prijepise listova svih logora vojske, gdje me oekuju da bi me odlino doekali. ekaj
u samo da se pojavim, pa da udare. Evo, atajte, senor!
Huarez prui Englezu papire a ovaj ih preleti. oete l; se pouzdati u istinitost ovi
h prijepisa i ori-smala j2 kojih je to prepisano? Potpuno! Onda su vijesti zaist
a vrlo vane i vesele. Da, ne smijete gubiti vremena, morate krenuti. Ali ja
*** . .
147 Vi se odmorite i dodite za mnom, im se seftor -iternau vrati. Mislite li, da e
opet doi u haciendu? Posve sigurno. On nee mirovati, dok ne uhvati ^.orteja i njeg
ovu kerku. Time e tragedija kue Rodriganda biti zavrena i moete biti uvjereni, da u kr
ivce potiniti strogoj
"presudi. I zaista je predsjednik jo istog popodneva ponovo napustio haciendu. Sa
sobom je poveo svoje trupe, ali je ostavio malu posadu, jer je ovdje trebalo bi
ti uporite, da bi se ostalo u vezi sa sjeveroistonim dijelom zemlje. 7. OKLADA
U jednoj od najfinijih berlinskih vinara, nedaleko zvjerinjaka, koju su posjeival
i iskljuive oficiri i visoki inovnci, sjedila je jednog jutra skupina mladih ljudi
, koji su, sudei po njihovim uniformama, pripadali najrazlieitijim rodovima vojsk
e. Sastali su se na doruak i dospjeli su zbog popijenog vina u veselo raspoloenje.
Ovaj doruak je bio posljedica jedne oklade. Porunik von Ravenow, jedan od gardijs
kih husara, posjedovao je ogroman imetak i bio je poznat kao najljepi i najzgodni
ji oficir, i bio je na giasu da je tako obljubljen kod ena, da se hvalisao kako n
ikada nije dobio koaru. Ali nedavno je doao u Berlin neki ruski knez, ija je kerka b
ila neobina ljepotica, pa su joj fnlada gospoda iz drutva mnogo udvarala. No inilo
se da ona ne primjeuje ta udvaranja i svak; je pokuaj pribliavanja tako ponosno i o
dluno odbila, da su je openito smatrali za nepri-jateljicu mukaraca. I porunik von G
olzen, koji je bio iz istog puka, doivio je javno i zbog toga vrlo neugodno odbij
anje, pa su ga njegovi drugovi ismi-Ja .1. Najmarljivije se smijao vom Ravonow i
da se ak"6*'' Ponudlio mu J Golzen okladu za jedan doru- da e i on dobiti koaru.
Ravenow je odmah pri-j ,a 1o okladu i dobio je, jer je ve nekoliko dana azio u dr
utvu Ruskinje, a bilo je dokazano, da mu J Posvetila svoju naklonost. ^6 (-Jolzen
morao danas platiti okladu, a 0-7' SU se oa obiJestan nain pobrinuli za to, da te
te nije manjkala ni poruga. 149 Da, Golzen, ide ti isto tako kao i merai! ree kroz
nos neki poput vretena tanki porunik, obuen u streljaku uniformu. Nama obojici nij
e boica Hyman sklona, a neka vrag zna iz kojeg razloga!
Pih! nasmije se nagovoreni. Kod tebe se dade lako razumjeti, da nema sree kod ena.
Hajde najprije kui i pusti da te doma poteno ishrane, jer se zaista ne moe oekivati
od jedne ene da e joj se dopasti tako izrazito mrav ovjek kao to si ti! Ali to se mene
tie, ne osjeam se ni najmanje povrijeden u svom ponosu. Ja sam dodue izgubio oklad
u, ali ne zbog koare, ve zjaog toga to je Rave-now nije dobio. Uvjere sam, da e i on
nai enu jau od sebe, koja e ga prisiliti na uzmak. Ja? upita Ravenow. Sto ti misli
a sam ponovo spreman prihvatiti svaku okladu, da u posvuda pobijediti. Oho! odjek
ne u krugu. Da ponovi on svaku okladu i svaku djevojku. Molim! Pri tome se vojnik
i uspravi pred Golzenom, kao pred pretpostavljenim, od kojeg oekuje nalog, a onda
pogleda izazovno oko sebe. Njegovi zarumenjeni obrazi dokazivali su, da je pril
ino neumjereno pio, pa je moda upravo zbog toga vie procijenio svoja iskustva, nego
li je smio. Golzen je opominjui podigao prst i rekao: uvaj se, dragi moj, ja u te
uhvatiti za rije! Daj! povie Ravenovv. Ako me ne uhvati za rije, onda izjavljujem d
se boji platiti drugi doruak! U Golzenovim oima je bljesnule. On skoi i upita: Pris
taje na svaku okladu? Na svaku glasilo je brz i obijestan odgovor. Dakle dobro! K
ladim se za moga ridana prema tvom arapu! Prokletstvo! povie Ravenovv. To je vraki
nepravedno, ali ne smijem uzmaci. Primam dakle-Koja djevojka? Podrugljiv se smi
jeak rairi oko Golzenovih usana i on odgovori: 150 __ Djevojka, koja prode tu dolj
e kraj kue. Pokazat u tt dotinu. Odjekne glasni smijeh a jedan od prisutnih pri_ Br
avo! Golzen e rtvovati svog ridana, da Ra-venow stekne veliku slavu, osvojivi neku
prodavaicu ili krojaicu. __Stoj, ja ulaem svoj veto! primijeti Ravenow_
_ Ja sam dodue rekao svaku djevojku, no drim da e mi se dozvoliti jedno ogranienje:
Ako na svaki nain mora biti jedna neznanka, onda traim, da se izabere samo izmedu
onih, koje se voze, a ne izmedu onih koje hodaju. Pristajem! sloi se Golzen. ak u t
a priznati, da neu oznaiti niti neku djevojku, koja se bude vozila u najamnoj koiji
. Hvala ti zadovoljno kimne Ravenow. Koliko vremena mi daje za osvojenje tvrdave?
Pet dana poam od danas.
Sporazuman sam! Vremena imam, dakle napad moe poeti! Ravenow je ustao sa svog mjes
ta i pripasao sablju. Jedva se primjeivalo da su njime ovladali vinski duhovi i t
ko ga je vidio gdje stoji sa lukavo samosvjesnim izrazom na pristalom licu, ndje
mogao posumnjati, da mu nee biti odvie teko, da na pravi nain upotrijebi svoje .pre
dnosti. Od toga asa vladala je u sobi velika napetost.
Gospoda su stajala uz prozor i promatrala ljude u koijama, koje su prolazile. Koj
u od ena, koje su Prolazile u koijama, e Golzen izabrati? Ovakva oMada jo nije nikad
a sklopljena. Kolosalno?
Od-vazno! Nevjerojatno! Izvanredno! Smiono! To su Pojedini uzvici, kojima se nast
ojalo dati oduka napetosti, sve dok neki mali streljaki porunik nije kao Jedniu drug
u rije, poto je pristupio blie pro-*>ni i viknuo: ~~ Ah, divino! Prava ljepotica! G
dje? _ ulo se pitanje.
~Tamo oa uglu. Ona zaprega trakijskih konja se on.
151 Ah, zaista, ima pravo! povie drugi. Tko bi to mogao biti. Oznaena koija dolazila
je korakom U pozadini kola sjedila je kraj starije gospode mlada djevojka tek pr
opupale ljepote. Njeno lie je bilo prevueno njenim rumenilom mladosti, njena gusta l
ijepa kosa padala je do sjedita u dvjema dugim pl&I tenicama. Njene crte lica bil
e su iste, djetimjske i naivne. Divna!
Neusporediva! Tko je ona? Nepoznata! Predivino bie!
Tako se uzvikivalo naokolo. Porunik von Golzen ,,se okrene, pokae na kola i povie:
Ravenow, ova ovdje! Ah, sporazuman sam, posve sam sporazuman! povie ovaj gotovo k
liui. Onda poravna svoju uniformu, baci pogled u ogledalo i pouri napolje. Sretnik,
asti mi!
progovori kroz nos dugaki porunik artiljerac, gledajui zavidno za njim. Ba sam znati
ljan, kako e to zapoeti! Pih,- vozit. e se u fijakeru za njima, da najprije dozma g
dje stanuje primijeti jedan od gospode. Golzen se hladino -nasmije. I pri tome i
zgubiti jedan dan.
Ne, on e se pobrinuti da ve danas stupi s njima u razgovor. Kako e to poeti? Prepust
ite to njemu? U tom pogledu ima dosta iskustva a da spasi svog arapa, on e ve nape
ti svoj stvaralaki duh. Ah, on zaista uzima koiju i vozi za njima. Kad bih bar mog
ao biti prisutan! Ravenow je naredio koijau da slijeda kola, koja su vukla dva traa
na. Obje su koije zakremule u zvjerinjak, pa je bilo oito, da su gospode namjerava
le provesti se kroz njega. Kad su stigli do polupraznog drvoreda, naloi porunik koi
jau, da prestigne kola i posegne u dep, da ga plati. Kad je koija prolazila kraj go
spoda, nagne se on postrance prema njim3 ' uini zaudeno lice. Pozdravi na takav nai
n, kac> da susree znance, mahne koijau kola da stane ^ istodobno iskoi iz svojih, ko
ja se smjesta okrenu udalje. Druga kola stadoe. 152 __ Dalje! zapovijedi porunik i
dok su kola opet krenula, otvorio je vrata ; bez oklijevanja uao. spustio se 'na
sjedalo s licem koje je blistalo od veselja i priinio se kao da ne primjeuje izne
nadena, ak ogorena lica obih gospoda. Onda prui djevojci obje ruke i povie dobro glu
mljenim oduevljenjem: __ Faula, je li to mogue? Kakav susret! Vi ste u Berlinu? Zat
o mi to niste prije pisali? Gospodine, izgleda da ste nas zamijenili?
ree gospoda vrlo ozbiljno. Ravanow uini lice, koje je djelomino izraavalo iznenadenj
e a djelomino slutnju, da se s njim eli naaliti. Ah, oprostite, milostiva gospodo!
Kako izgleda ja jo zaista nemam ast da me poznajete, ali Paula e tu okolnost rado u
kloniti. I obrativi se mladoj etvi, zamoli: Molim, milostiva gospodice, imajte dob
rotu i predstavite me ovoj gospodi!
Iz dubokih, ozbiljnih djevojakih, oiju pade na njega ispitujui pogled i on zauje zvo
nki glas:
To mi je nemogue, jer vas ja ne poznam. Tko ste vi? Onda se on trgne s izrazom na
jveeg zaprepatenja i ree: Kako, vi me kuate zatajiti, Paula? ime sam to zasluio? Ah,
aboravio sam, da se vj uvijek volite malo naaliti! Opet ga je pogodio ispitujui po
gled, ali mraniji nego prije a kad je odgovorila, u njezinu se glasu osjealo tako
ponosno odbijanje, da se Ravenow osjeao neobino iznenaden. Ne alim se nikada s osob
ama, koje ne poznajem .,ne elim upoznati, gospodine. Nadam se da nije msta drugo
nego slinost, koja mi je neugodna, a >ja vas je ponukala da ovako bez oklijevanja
upadnete u naa kola, pa vas molim, da se predstavite! . Dobro mu je uspjelo da od
igra veliko zaprepatenje i da odgovori: ... n- zaista? Boe moj, zar sam se zaista
prevario! ^ onda bi ta slinost bila tako napadna, da je ni-od a h"6 k'*1 dr^ao mo
guom. Ali zagonetka se mora SD d "J^iti. Naklonivj se dva puta obim go-Por ^ma> c3
ocla: ~ Zovem se grof Hugo von Ravenow, ucnik kod gardijskih husara Njegova Velia
nstva. 153 To je dokaz, da vas ne poznajemo ree djevojka. Ja sam Rosu Sternau a ov
a gospoda je moja baka Rosa Sternau? upita on prividno prestraeno. Zar je to zais
ta mogue? Kako vidite, moje gospode, ja sam neugodno ianenaden. Ja sam uistinu rtv
a nevjerojatne slinosti pa vas najutivije molim, da mi oprostite! Ako se zaista ra
di o takvoj slinosti, onda vam moramo oprostiti odgovori Rosa, no u njenom se pog
ledu jasno odraavala sumnja, r Smijem U vas zamoliti za obavijest, tko je moj dvoj
nik? Naravno, naravno, gospodice Stennau! To je moja sestrina Marsfelden.
Marsfelden? upita Rosa pri emu baci znaajan pogled svojoj baki. Gdje se nalazi ta
sestrina, koja se dakle zove Paula van Marsfelden? Porunikovo se lice razvedrilo.
Predmnijevao je iz njemu upuenog pitanja, da je gospoda spremna da razgovara s nj
im, a to je bilo ono to je namjeravao. Uope je vjerovao, da je to lak posao. Gospo
de su se jednostavno zvale Stennau, dakle su bile gradanskog roda, a koja djevoj
ka obina roda ne bi bila sretna da upozna gardijskog porunika, koji je k tome jo gr
of. Stoga nezbiinjeno odgovori: - Da, Paula von Marsfelden. Ona stanuje u Darra-s
tadtu. Stoga sam se zaudio da je vidim ovdje u Berlinu. Zaista joj moram odmah da
nas pisati, da se u glavnom gradu nalazi njen tako lijepi i udivljenja vrijedan
dvojnik. Na djevojinim usnama leao je smijeak pun odbijanja, dok je sad odgovorila:
Pozivam vas da utedite taj trud! Zato, gospodice? Jer u sama o tome obavijestiti g
ospodicu vu
Marsfelden. Vi sami? Iz kojeg razloga? Jer je ta gospoda moja prijateljica. Ah!
Ovaj uzvik je zvuao gotovo kao povik strah. ' djevojka je poznavala onu gospodu, ije
je irne 154
spomenuo, jer mu nijedno drugo nije palo na pamet. Paula von MarsfeHen nije s nj
ime stajala ni u kakvim rodbinskim vezama, on ju je nazvao svojom sestrinom, da b
i imao razloga za drsko zaustavljanje kola. __ Uplaili ste se? ree Rosa s ponosnom
hladnoom. __ Ja se dakle nisam u vama prevarila. Gospodine, vi ste dodue grof i o
ficir, ali niste kavalir! Gospodice! plane on.
 Gospodine porumie! odgovori djevojka s najdubljim prezirom. Da ste mukarac, morali
biste mi smjesta dati zadovoljtinu! Sto mogu zbog slinosti, koja je jedina uzrok m
oje zablude?
utite! Da sam ja mukarac, borila bih se samo sa asnim protivnikom. A jeste li vi po
stupili kao astan ovjek, to pitajte, molim vas, svoju savjest. Sto se tie slinosti,
kojom se elite opravdati, to je velika neistina. Gospodica von Marsfelden mi isto
tako malo nalikuje, kao to se vi moete usporediti sa asnim ovjekom. Vi ste jednosta
vno traili jeftinu pustolovinu. Nali ste je, iako na drugi naim, nego to ste mislili
. Na svaki nain uvidate da je vaa vie nego dvojbena uloga odigrana, i zato vas pozi
vam, da nas napustite! To je bilo odbijanje, kakvo porunik jo nikada nije iskusio.
Ali on nije bio voljan, da ga se na taj nain otpremi. Zar da odmah na poetku pust
olovine Pust; da mu propadne oklada? Ne, za to mu je njegov konj bio preskupocje
n. No dobro, milostiva gospodice, moram vam djelomino dat; pravo. Nalazim se u ta
kvom poloaju, koji mi ne ostavlja nikakav izbor, pa sam prisiljen, a vam priznam
istinu, ak uz ppasnost, da uinim najveu greku i jo poveam vau sadanju srdbu. ~_Srdb
o se nasmijei Rosa. Ne, v ?rcjt>i nema govora Vi niste izazvali moju srdbu l]^1"" m
oJ Prezir- Ne shvaaTn, to biste mi jo re<5i'
ocir'i^ern se svakog daljnjeg saopenja i jo om vas pozivam, da napustite kola. Ne
opet ne! ' ~
usprotivi.se n. Morate uti obranu! 155 Moram! Ah! Pa vidjet emo da U moram! Njeno ok
o klizne traei kroz drvored, dok je pa, runik dalje brbljao: Istina je to, da vas v
e tjednima slijedim, otkac! sam vas ovdje prvi put vidio. Pogled na vas ispunio j
e moje srce osjeajima. Tada ga prekine srebrni smijeh: Vi me tjednima slijedite?
Da, milostiva! zaklimjae se on.
Ovdje u Berlinu? Da odgovori on neto nesigurnije. No, onda u vam rei odgovori Rosa
da opet laete. Ja jo nikada nisam bila u Berlinu a ovdje se nalazim tek od juer. ali
m vojsku, koja je prisiljena, da vas mora nazivati drugom i zapovijedam vam sad
zaista po posljednji
~puta, da napustite nau koiju. Neu prije otii, dok se ne opravdam, a ako me neete sas
luati, ostat u da doznam gdje stanujete i ondje u vas potraiti, da se ispriam. Tada n
jezino oko sine i s najveim omalovaavanjem ree: Ah, vi mislite, da s'u dvije ene pre
slabe, da se obrane? Ja u vam pokazati protivno. Johann-, zaustavi! Koija poslua. Ko
la su stala na mjestu gdje se nalazio straar, kojeg je Rosa ugledala, ali porunik,
koji je sjedio okrenuvi leda prema naprijed, nije mogao vidjeti straara. Udobno s
e naslonio na sjedalo i odluio igrati va bangue. Straaru, molim, dodite blie! povie
Rosa. Tad se porunik brzo okrenuo. Kad je ugledao onog. koji se pribliavao, pogodi
o je djevojinu namjeru i nije mogao sakriti rumenilo neugodnosti, koje se Pro"
irilo njegovim prestraenim licem. Ve je otvorio usta da nekom duhovitom primjedbom
ukloni opasnost, a ' ga Rosa pretekne. Straaru ree oma ovaj ovjek nas je na pao u k
oiji i nee da se ukloni. Pomoaite nam! Straar baci iznenaden pogled na oficira. ova
j uvidi, da se samo brzim uzmakom moe spasiti neugodnih posljedica. On izide i ree
: 156 __ Gospoda se samo ali, alj ja u se pobrinuti za to da postane ozbiljnija. '
Nato se prijeteeg pogleda udalji. _ Sad smo oslobodene.
Hvala vam! S tim rijeima, koje su bile upuene Straaru, Rosa mahne koijau, da nastavi
prekinutu vonju. Porunik se osjeao ponienim, kao jo nikada u ivotu. kripao je zubima o
bijesa. Ova iparica e mu platiti odbijanje! Tada ugleda praznu koiju, koja mu je d
olazila u susret.
On se opet odmah okrene, saeka dok je dola cio njega, ude i naredi koijau da slijedi
kola, koja su se jo opaala u daljina. Pod svaku je cijenu htio doznati, gdje stan
uju te gospode. Vonja je ila kroz veliki dio zvjerinjaka i onda se vratila u grad.
Kola su se zaustavila u jednoj od najivljih ulica, pred zgradom slinoj vili. Gosp
ode su izile, doekane od livriranog sluge, a kola su skrenula u iroki kuni ulaz. -Ra
venow je dosta vidio. Preko puta kue primijeti neku gostionicu, pa odlui da e se on
dje raspitati. Sad se dao odvesti kui. Tamo je zamijenio svoju uniformu sa obinim
civilnim odijelom i potraio gostionu, siguran, da ga se iz kue, koja lei nasuprot,
nee prepoznati.
Vinska omama ga je brzo prola, tako da se mogao usuditi popiti nekoliko aa piva, da
bi doznao ono to je htio znati. Na alost se u lokalu . nalazio samo gostioniar, a
ovaj je izgleda bio mrzovoljan, zatvoren j utljiv ovjek, tako da je Ravenow odluio
poekati na bolju priliku.
Njegovo strpljenje nije bilo stavljeno na dugu kunju, jer je opazio nekog ovjeka k
ako izlazi prijeko '2^ue, Prelazi ulicu i ulazi u gostionu. On narui au piva, uzme no
vine, ali ih'ubrzo opet odloi i ogleda se po sobi, kao da trai bolju zabavu od nov
ina. Porunik iskoristi tu zgodu. Po dranju ovjeka pretpostavio je da je ovaj bio vo
jnik i odlui da postupa s nJim kao sa drugom Tako dakle zapone razgovor njim ; ru'
je dugo trajalo a ve su obojica sjedila za-Jedno i razgovarala o ratu i miru i o s
vemu, to je Icno Predmet razgovora za
stolovima u 'gostionici. ton~~ "^ite primijeti najzad porunik prema e, kako se iz
raavate, izgleda da ste bili u vojsci. 157rio -_,_ . ^.ijcu ias svog susjeda. Hm! Z
ato ne nosite uniformu? Na dopustu sam. Tako! Hm! A to ste inae? U tonu njegova gla
sa se ulo, da pravo me vjeruje podoficiru. Ravenovv je dodue nosio civilno odijelo
, no ipak se u njemu na sto koraka dalo raspoznati oficira. Trgovac odgovori on.
Kako se zovete? Zovem se Ludvvig, naime Ludvvig Strauben-berger. Stanujete li u
Berlinu? Razumije se. Stanujem tu prijeko u vili grofa Rodrigande. i Ah, ova vi
la pripada nekom grofu? Da, panjolskom, on ju je kupio tek prije kratkog vremena.
Ima li on mnogo sluinadi? Hm, ne odvie. Zove li se moda koji od njegovih namjeten
Sternau? Ludvvig, stari lugar, postade pozoran. On je bio jednostavan, prirodan
ovjek, ali je otroumnou te vrste ljudi odmah shvatio, da ga se kani ispitivati. inil
o se da je taj ovjek, koji se izdavao za podoficira, neto vae, a kako je Ludvvig up
ravo od koijaa doznao, to se dogodilo u zvjerinjaku, preduzeo je, da se nee dati nad
mudriti.
Sternau? ree. Da. Sto je taj ovjek? Koija. Do vraga, koija! Ima li on enu
ije se. Jesu li to one dvije gospode, koje su se maloprije provezle kroz zvjerin
jak? Ali one zaista nisu izgledale poput ene i kerke jednog koijaa. Zato ne? Grof pla
svoje ljude tako dobro, ^ se njihove ene i keri mogu malo nakititi. Uostalorft on
e se nisu, kako se kae, izvele u etnju. Sternau J 153 trebao nove traane uhodati, a
poto je svejedno jesu j.
ko]a prazna ili ne, on je poveo svoje dvije enske. 1 _ Do vraga! Da, bile su grub
e poput koijakib ena! izmakne se poruniku. __ Ah, bile su grube? Jeste li to uli? Pri
tom pitanju pogleda Ludvvig sa beskrajno lukavim izrazom lica u poruoraika. Ova
j uvidi, da je uinio veliku neopreznost i pokua se izvui: Da, neto sam uo. Bio sam u
zvjerinjaku. Upravo preda mnom se zaustavila neka koija, neki oficir je morao izii
a obje su ga ene zlobno posramile. Hm! A odakle znate, da se te ene zovu Sternau,
je r? Rekle su straaru, koji je tamo stajao, svoje ime.
A kako onda vi dolazite odmah ovamo i pitate me za njih? Cisti sluaj! Sluaj, lijep
o! Ali onda pripazite, da ne bi ova moja ruka moda pljusnula po vaem obrazu, narav
no iz istog sluaja!
Ono, to to ima da zinai? To ima znaiti, da se Ludvvig Straubenberger ne da drati za
ludu.
Vi mi ne izgledate posve kao podoficir! Vj ste sigurno sami onaj porunik, vjetro-
gomja, kojeg su
koijake ene tako lijepo protjerale. A sad dolazite ovamo, da pijunirate i da tu prilik
u dalje slijedite. Ali okanite se toga, jer neete odatle ftiSta^ drugo odnijeti,
osim dobre porcije -6atina. Sto se tie batina, ja sam odmah spreman, to zapamtite
! sad odlazim, za pet minuta u se opet vratiti i povest Cu sa sobom koijaa i jo neko
liko drugih, koji se rado vesele. Ako vas koija prepozna, ustrojit emo vam vau kou, d
ok ne bude dobila rupe. Time dosta 1 dobar dan! Nakon tog snanog govora ustao je
prostoduni traubenberger, platio svoje pivo i otiao. Jedva to ;,,. P^eko uao u veu, n
apustio Je i Ravenovv krmu. 1 'kako mu se nije dalo upustiti u borbu akama * tekvo
m vrstom ljudi i bijesno je kleo u sebi. to dan kri as sve protiv njega urotilo.
Da ga je Ludvvig v lzvi o Jestio o obim enama, to mije slutio. 159J:
Medutim je dolo vrijeme, u kojem su se neoenje-oficiri saku'pljali u svojim kasini
ma, da ruaju, I fja. venow je doao. Medu prisutnima se ve govorilo o njegovoj oklad
i, pa su ga pozdravili sa stotinu pitanja On je pokuavao cla izbjegne odgovoru. A
li kad mu nisu dali mira i kad su zahtijevali da ispria svoju pustolovinu, on pri
mijeti: Sto da dalje o tome govorim? Imam dodue punih pet dana vremena, ali oklad
a je ve dobivena. Dokai, pa u ti jo danas platiti! izjavi Gol-zen, koji je ve isto b
o prisutan. Da dokaem? ciniki se nasmije Ravanow. Sto se tu ima dokazivati? Valjda
e mi se povjerovati da mogu osvojiti kerku jednog koijaa.
Jednog koijaa? upita iznenadeno Golzen. Pih! Njem' se otac zove Stennau i koija je
rofa Eodrigan.de. To ne mogu vjerovati. Ova gospoda ne moe biti kerka jednog koijaa.

Onda idi i osvjedoi se! s visoka izjavi grof Ravenovv. Jeste, to u uiniti. Ovakva l
jepotica je vrijedna, da se za nju raspita. Mora uostalom donijeti dokaze da si k
od nje imao uspjeha. Ja se neu samo tako odrei svog ridana. Pih, onda ti ga poklan
jam! Ne moe se od mene zahtijevati, da se s ovakvom djevojkom javno pokazujem, sa
mo da dokaem, da me je usreila svojom visokom naklonou. Radi se o okladi, dakle o po
bjedi ili gubitku, ali ne o daru. Moram te zaista moliti da prui dokaz. Na koji nai
n e to uiniti, to je tvoja stvar. Samo uvjeravanje ne moe odluiti ni o jednoj okladi.
Sto mislite vi, kapetane? Vi ste ovdje stran i prema tome van stranaka. To je p
itanje bilo upravljeno jednom dugakom, mravom ovjeku, koji je sjedio za stolom. Bio
je dodue u civilnom odijelu, ali su ga kao kapetana Sba*8 od mornarice Ujedinjen
ih Drava bili uveli u kasino-Mogao je imati preko ezdeset godina, imao Je Pra eriko
lice i dao je razglasiti, da ga je poslao Konda dobije uvid u odnose njemake mor
narice. fprva ie ravnoduno sluao razgovor, ali je poeo rislukivati. kad je uo imena R
odriganda i Stennau. Upravo je htio odgovoriti, kad su se otvorila vrata i uao je
neki natporuonik gardijskih husara, adutant van Branden. Imao je poneto uznojeno
lice i bacio je kapu na stolac s takvim izrazom lica, koji je pokazivao da se n
alazi u neobino loem raspoloenju. __ Halo, Branden. to se desilo? upita jedan od pri
sutnih. Zar te je moda stari izgrdio? To i jo neto Ijutito odgovori pridolica. Do
aga! Zato? Pukovnija loe jae, nema uope vie pravih oficira tako misli pukovnik. To m
ram gospodi saopiti u etiri oka, da im se to ne mora rei kasnije javno pred cijelim
strojem. S tim se baci na svoj stolac, zgrabi najbliu au s vinom i iskapi je. Nema
vie pravih oficira! Pakao i sotona! Smije li nam se tako govoriti! To neemo dozvo
liti da nam se kae! Takvi i slini povici su se uli naokolo. Svi su bili ogoreni zbog
grdnje, koja je trebala biti uskoro ponovljena pred strojem. Adutant kimine, iz
usti jo jednu kletvu i Ijutito doda: Kad tamo gore imaju o nama ovakvo miljenje, n
e treba se uditi, to se sad gardijski oficirski korpus sastavlja od najmranijih ele
menata. Moram najaviti novog druga. .
~~ Ah! Za gardijske husare? Namjesto pokojnog von Wiersbickyja? Tko je to? Jedan
porunik redovne vojske iz Hessen--Oarmstadtske pukovnije. ~" davola! Jedan iz re
dovne vojske medu hu-runa! I to medu gardijsko konjanitvo! Jo k tome nessena! Neka
vrag odnese te nove prilike! ~~ I ime morate uti, ime! ~~ Kako se zove?
160 41 Jastrebov kljun 161
Unger? upita Ravenovv. Ne poznajem kakvu obitelj Unger, asti mi, von CJnger, hm,
zt rte poznajem! Eh, kad bi barem bio von Unger! ~ prim uzbudeno adutant. Taj se
 momak jednostavno 20 Unger. Sad su svi poskakali sa svojih sjedita. Gradanin? Ni
je plemi?
komealj su se upiti. Adutant kimne. Da, izgleda da ,;e gardijsko konjanitvo daleko
dolo. Kad mi bijes sukne u glavu, dat u ostavku. Mislio sam, da e me udariti najlj
epa kap, kad sam morao upisati podatke tog novog takozvanog druga. Momak se zove
Unger, ima dva-'leset i pet godina, sluio je kod darmstadtskih pjeaka i ima oca, k
oji je zakupnik malog majura i uz to Slui kao kapetan na nekom starom amcu. Imetka
nema, ali izgleda da postoji protekcija sa strane velikog vojvode od Hessena. M
ajor kune zbog tog poteza, kojeg su nam podvalili, pukovnik kune, on je izvain s
ebe zbog tog premjetaja, ali sve te kletve ne pomau nita, jer je novi porunik poklon
jen sa visokog mjesta. Mora ga se primiti i trpjeti.
Primiti, ali nikako trpjeti! povie grof Ra-venovv. Barem to se mene tie, ja ne trpi
m uza se nikakvog seljakog ili mornarskog momka. Momka moramo istjerati iz pukovn
ije. Jeste, istjerati, to smo duni jedni drugima potvrdio je jedan drugi, a svi o
stali su mu dali pravo.
Upravo nevjerojatno, kako je bio razvijen ovaj krjvl staleki duh kod konjanitva a
osobito kod gardijskog konjanitva. Uvjet za pripadnost oficirskom staleu gardijske
konjanike pukovnije bilo je plemstvo i *o objanjava, da je ulazak Kurta Ungera iz
azvao is-o tako duboko, kao i openito ogorenje. Zaista su se sjedinili oko vrste, i
zriite odluke, da e ga iz.mrl iz- pukovnije. Kod tog je ostalo, bez da se primijet
ilo, s kolikom je panjom ameriki kapetan pratio tok razgovo On se dodue trudio, da
sakrije svoju znatielju. . se usprkos njegovom zaklonjenom oku mogao ttti sjaj, k
oji je bljeskao ispod gustih, upavih 162 _ A kad e se vidjeti taj Feniks od porunik
a gardijskih husara? upita jedan od gospode. _ Danas - odgovori adutant. On mora
nainiti nastupne posjete, u toku popodneva e se predstaviti pukovniku a onda u vje
rojatno imati ast da ga veeras ovdje predstavim drugovima, ' Onda mi neemo danas doi
primijeti Ra-venow. Zato ne, dragi. Havenow? To ne bi niemu vodilo, jer e ipak jed
nom doi sat, u kojem emo biti prisiljeni, da zauzmemo svoj stav prema njemu Na sva
ki nain je bolje, da se ovdje sastanemo u' punom broju i odmah mu otvoreno pokaemo
to moe od nas oekivati, ' Taj je prijedlog oduevljeno prihvaen i tako se nad mladim
doljakom skupila oluja, o kojoj on nije Imao pojma.
; 8. PORUNIK IZ GRADANSKE PORODICE Kurt se nalazio u Berlinu. Roseta Stemau je, d
a na neko vrijeme prekine svoju osamljenost u Rheins-waldenu i da se promjenom o
trese tundh misli, kupila u Berlinu vilu, pa je ondje svake godine boravila .po n
ekoliko tjedana. Juer je stigao don Manuel sa starom gospodom Sternau i svojom un
ukom. Tek jutros je Kurtu bilo mogue da iz Darmstadta stigne u Berlin, Odsjeo je
u vili kratko prije nego to su se gospoda Sternau i Rosen vratile sa svoje etnje.
Kurt je ve ee bio upuivan kao kurir na putovanja. On se tek pred nekoliko dana vratio
sa jednog ovakvog puta, i zadran slubenim dunostima, nije jo naao vremena da dode u
Kheinsvvalden. A kad je onda posjetio majku i svog starog kapetana . van Rodenst
eina uo je, da je Rosen ovaj put otputovala u Berlin. Sad je stajao u svojoj sobi
u vili i oblaio sveanu uniformu, da podne sa svojim slubenim posjetima. Husarska m
u je odora izvanredno pristajala. Iz dje-caka, koji je mnogo obeavao, postao je k
rasan m'a" di. Stas mu se dodue nije naroito istegao u duinu ili irinu, ali se po snan
m oblicima razabiralo. da su se njegovi miii i ivci nalazili na neobina"1 kolovanju. O
d tamnog, suncem opaljenog lica nao"
ito se isticalo, ali nikako na nelijepj nain, viso >. iroko elo. U crtama njegova li
ca leala je ozbiljno3 koja je bila prikladna da mladom oficiru pribavi Po^ tovanje
. Tko bi pogledao u njegove otvorene <&> 164 bi doao do uvjerenja, da pred njime
ne stoji od prosjenih ljudi. Tad se pred veu dovezoe koia, Kurt brzo pride rozoru. a
li je mogao razabrati samo jo sjenu gospoda, koje su ve nestale u ulazu. __'llosch
etn ree, poto mu sretan smijeak preleti preko lica. Ah, kako je dugo nisam vidio! O
na je u dobi, u kojoj se u tjednima vie mijenja nego godinama. Moram odmah do nje
! Siao je niza stube u primau sobu, gdje se nalazio don Manuel, da doeka obje gospo
de pri njihovom povratku. Ovdje, u slobodnom prostoru sobe, gdje je lik Rosen mo
gao jo vie doi do izraaja nego u uskim kolima, inila je zaista divan dojam. Njen otac
Stermau isticao se visokim, snanim stasom, a njena majka, Roseta de Rodriganda,
mogla bi se u pogledu ljepote mirno mjeriti sa svakom drugom enom na svijetu, l t
ako je dakle bilo za oekivati, da e kerka udruiti u sebi izvrsna svojstva obaju rodi
telja. Kurt je oduevljen zastao na ulazu. Rosen se okrene prema njemu.
Pa to je Kurt, na dobri Kurt! povie ona, pohrlivi prema njemu i pruivi mu obje ruke
a pozdrav. On je pokuao savladati utiske, zbog kojih mu je zadrhtalo srce, pa se
duboko naklonio pred njom, uzeo njenu ruicu i poljubio je. Nije mogao izgovoriti
niiti jedne rijei. Drhtaj glasa bi ga bio izdao. Ona ga zaudeno pogleda i malko po
digne uvis fino ocrtane obrve: Tako stran i ukoen! Zar me gospodin porunik vie ne p
oznaje?
Da vas vie ne poanajem milostiva gospodice? upita on, poto se snano obuzdao. Prije
ne bih samog sebe poznavao. _~~ Milostiva gospodice i vi! povie mlada go-r*Tlca a
zatim pljesne ruicama i srebrne se na-. Je' ~ Ah, zar si se najednom dosjetio inj
enice, da majka bila grofica de Rodriganda? ur -- ic o ^6 ~ odgovori on smeten. J
a "t> zato nisi prije pomislio na te odnose? ^rn Wla Rosen a ti si bio Kurt, tako
je bilo pa 165
s nadam da (e tako i ostati! Ili je gospodin'porufndk postuo ponos;!!), otkad su
ga, kako ujem, premjesti' k gardijskim husarima? ; Tek sad ga je stala pomnije gl
edati. Vragoljastj smijeak, koji joj je udubio dvije draesne jamice u obrazu, nest
ao je i ustupio mjesto njenom rurne-n,ilu. Kurt je savladao svoju navalu osjeaja.
Gledajui je odano svojim sjajnim oima, on uhvati njene ruke; oi mu jo vie zablistac do
k je govorio: Hvala ti, Rosen! Ja sam jo onaj stari, pun pripravnosti da za tebe
prodem kroz hiljadu vatri ili da se zbog tebe pobijem s cijelom vojskom neprijat
elja. Da.
Ti sj se uvijek rtvovao za obijesnu, nezahvalnu Rosen. Ja te sigurno neu tjerati,
kroz vatru niti zastraiti da se suprotstavi cijeloj vojsci neprijatelja, premda bi
h upravo danas imala razloga, da ti kao mojem vjernom vitezu utisneni ma u ruke.
Ah, zar je to mogue, Rosen? Zar su te uvrijedili? upita on blistavih oiju. Malo od
govori ona. Sad se i don Manuel- umijea u razgovor, poto se brzo raspitao. Netko t
e je uvrijedio? Tko, dijete moje? Neki porunik von Ra veno w. l on je kod gardijs
kih husara kao i na Kurt. Ja sam uostalom taj drski napadaj pobjedonosno odbila!
Zar ne, bako? Da, to si uinila potvrdi gospoda Sternati. Zaista sam jedva povjero
vala, da bi to dijete odmah na prvom koraku u svijet moglo razviti takvu prisutn
ost duha. Neobino sam znatieljan primijeti don Ma" nuel. Ta priajte! Sjeli su i lad
a je gospoda Sternau ispriala eijelj tok dogadaja. Grof je zadrao svoj mir, ali je
^ur bio jako uzbuden.
Kad je gospoda, koja je podnosila izvjetaj, zavrila, povikao je skoivi: Tako mi Boga
, to je previe' Taj ovjek mora pred moju otricu! Don Manuel uim odbijajui pokret ruko
m i biljno opomene: 166 To ne, dragi Kurt. Odmah bi si prigodom rta. ""! u ofici
rski krug od drugova uinio neprijatelje, stupa u Sto se tie drugova, ve su me upozn
ali, pa e prema meni vjerojatno drati vrlo hladno. Kod ^rde vlada poznati obiaj, da
se s oficirima iz gradanskih porodica hladno postupa.
Izazov tog Rave-novva nee mi dakle dati vie neprijatelja, nego to *5u ih ionako nai.
_ O tome se moe kasnije govorit; primijeti umirujui grof. Ali tvoje zadnje rijei m
e podsjeaju na to, da je skoro doao as, kad se mora pojaviti kod ministra rata. Kod
njega si dobro opisan, jer te tvoja dosadanja djela najbolje preporuuju, pa e naii na
Ijubezan prijem. elio bih, da to bude sluaj kod tvog dananjeg krunog puta! Time je
stvar bila predbjeno svrena i Kurt Se oprostio, da uini propisane posjete kod svoji
h pretpostavljenih. U sebi je odluio, da nee nijednom ofi-ciru dozvoliti da j najm
anje povrijedi njegovu ast, a naroito da e tog Ravenowa kod prve prilike lupiti po
prstima. Za njega su bila pripravljena zgodna jednoprena kola u koja se uspeo, da
bre obavi naporni posao predstavljanja. Kurt se najprije odvezao do ministra voj
ske, jer je dobio zapovijed, da se javi kod ovoga, to inae kod mladih oficira nije
 bio sluaj, jer se ovi imaju javiti samo zapovjedndku pukovnije. Ova injenica mu j
e dokazala, da postoji razlog, da s njime postupaju kao sa asnom iznimkom. A posv
e izuzetno odlikovanje bilo je to, to je bio smjesta primljen, M SU
U pre^SOD'Ju brojne osobe ekale na prijem. Ministar ga je ljubazno primio, zadovo
ljnim smijekom Preletio preko njegove pojave i rekao: ~~ Vi ste jo mladi, gospodin
e porunice, ah meni Su vas Preporuili, pa sam sklon da tu preporuku uz-6mv u obzir
. Vi ste usprkos svojoj mladosti pomno i upoznali vojne uredaje raznih krajeva i
no-^'tao sam vae radove koji se na to odnose, vam izraziti svoje priznanje. Drim,
da e da d - nt opravdati dobre nade- te bih se veselio oZ1Viln da U(''e1* u vrhov
ni generaltab. Ne mogu zatajiti, da ete u svojoj novoj pukovniji naii na 167potekoe,
koje proizlaze Iz tradicija ?arde. Molim va da se na te potekoe tako dugo ne obazi
relo, kolik*' je to mogue za vau oficirsku ast. Primit e vao hlkdno i odbijajuee i z
ato sam napisao nekoliko redaka, koje trebate izruiti vaem pukovniku. TO ie iznimk
a, koja ima svrhu, da vam oluka prve korake Podite sa sreom i javite mi uskoro, da
ste u vaem novom krugu na pravom mjestu!
Predao je Kurtu zapeaeno i na pukovnika upravljano pismo i Ijubeznim izrazorn lica
dao mu znak za odlazak. Taj je poetak bio ohrabrujui, ali na alost se nastavak nij
e pokazao tako veselim. Sad se je Kurt odvezao u kasarnu da se slubeno predstavi
zapovjedniku pukovniije. Posilni ga je najavio. Pukovnik von Winslow je sjedio z
a svojini pisaim stolom i bio zaposlen potpisivanjem razmah spisa, dok je uz njeg
a stajao adutant vbn Branden i dodavao mu pojedine stvari, potpisane suio i stavl
jao u mapu. Kad je Kurt uao, pukovnik je povrno podigao pogled, promrmljao neto ner
azumljiva, dok je adu-tant sa hladnim, ukoenim poklonom izrekao njegovo ime, bez
da mu je pruio ruku. Kad je zapovjednik Bio gotov sa svojim poslom, ustao je i ne
milostivo pogledao kroz monokl porunika. Malo neobino, hesenski imfanterist kod hu
sar-ke garde! Morali su o tome razmisliti, jer mi ovdje kod garde imamo velike za
htjeve. Poznajete li oficire u pukovniji? Ne, gospodine pukovtnie! No, budui ste n
eenja, morat ete jesti u kasinu. Natporunik von Branden e tamo sve dalje urediti. Ja
stanujem kod znanaca i- pokorno molim za dozvolu da kod njih smijem i jesti! Pu
kovnik htjede planuti ali se tada neemu dosjeti. Vi anate, da je to zapravo proti
v propisa, ali vidjet emo. Na svaki nain mnogo veselja meete kod nas doivjeti. Javit
e se sutra tano u devet s3*1 pred strojem na slubu! Sad moete ii. Tada Kurt izvue pis
mo i preda ga poklonivi se slubeno pri odlasku: 168 Na zapovijed, gospodine pukovn
ie! Ali prije "vam prema nalogu njegove ekselenecije ministra ..e predajem ovo pism
o. Okrenuo se i napustio sobu zveckajui mamuzama. pukovnik je drao pismo u ruci al
i mu je oko poivalo oa adutamtu. _
Neugodan momak Ijutito primijeti ovaj. _ Ne mogu shvatiti da mu je ekselencija p
ovjerila slubeni dopis. Ili je sadraj privatne naravi? Da vidim! Otvori ga i proita
: Gospodine pukovnie!
Donosilac je toplo preporuen sa mjerodavnog mjesta. Oekujem da e to njegovi drugovi
uzeti isto tako u obzir, kao to sam ja spreman da priznam njegove sposobnosti, n
akon to iste budu prokuane! Ne elim da mu zbog njegovog gradanskog porijekla bude u
skraena potrebna prijazna dobrodolica. Pukovnik je ostao stajati otvorenih ustiju.
. Do vraga! povie. Pa to je preporuka samog ministra, vlastoruno napisana! Ali men
i ne moe pasti na pamet da dozvolim da nastane takav prodor u naem aristokratskom
krugu. Ovdje prestaje ak i ministrova mo. A ovaj Unger sa svojim samosvjesnim nast
upom nije ovjek, za iju volju bismo dozvolili da se obore naa stara, opravdana prav
ila. Kurt se onda jo odvezao k dvojici svojih nepor sredinih pretpostavljanih, ma
joru i konjanikom kapetanu njegovog eskadrona. Prijem je bio uvredljivo aladan, u
pravo precizan. On je slutio, da mu predstoje teki asovi, da e se u pukovniji proti
v njega stvoriti zatvorena fronta. Samo ga je mladi porunik TOn Platon, majorov r
odak, pozdravio otvoreno dru*
garski i stoga ubrzo stekao njegovu naklonost, premda 811 mogli izmijeniti samo
nekoliko rijei.
Platen je morao dozvoliti da ga ostali ukore. ~~ Nadam se, da vas vae dobro srce
nee nasa-aiiti, dragi Platonu opomene ga major, nakon io se Unger udaljio. ne7~ Moj
e dobro srce nee nikada od mene traiti o> to se tie bi slagalo s mojom au malo 169o o
govori porunik.
Ugodno ga je dinu,] pojava i cijeli Kurtov nastup, pa je osjeao da ne moe prema ov
om novom drugu nastupiti neoprav dahim neprijateljstvom. Kurt se vratio kui, gdje
je morao ispriati don Manuelu, kako su ga gospoda primala. Kad je zavrio svoj izv
jetaj, slegao je grof ramenima i smijeei se primijetio: Ja sam tako neto i oekivao. U
svakoj zemlji je'garda najponosniji rod oruja, a sluit; u gardijskoj pukovniji, u
z to jo konjikoj, vrijedi jo i danas svagdje kao povlastica plemstva. Ali pa ja se
nisam gurao u taj krug ubaci mladi porunik. Ja samo sluam zapovijed, koja mi jeizr
eena. Svakako! Do tog shvaanja morat e najzad doprijeti i drugovi a osim toga ti si
ovjek, koji e znati pribaviti potrebno potovanje i kod pukovnije gardijskih konjan
ika, usprkos tome to mu manjka von. Uinit u sve to mogu, da'opravdam vae visoko mil
o se-bi. U to sam visto uvjeren. Makar sam inozemac ipak znam koliko o pruskoj p
ovijesti i o pruskoj vojsci, da samo predinostj rodenja bez line vrijednosti ne u
napreduju ovjeka a pruski su kraljevi uvijek znali obuzdati plemiku oholost, iza k
oje nisu stajale nikakve zasluge. Ne daj se dakle uznemiriti qd-bijajuim ponaanjem
oficira, dragi moj Kurte. Uostalom za vrijeme tvoje odsutnosti primio sam nekoli
ko redaka od velikog vojvode od Hessena, koji se nalazi u Berlinu i...
Veliki vojvoda u Berlinu? brzo ga prekine Kurt. Kako on dolazi ovamo? Pa ja sam
tek prekjuer govorio s njim u Darmstadtu. Pruski kralj (ga je brzojavno zamolio d
a dode k njemu.
Razabirern iz pisma da se radi o hitnim diplomatskim, vrlo vanim stvarima. Moda se
to odnosi na novonastalo dranje Hessena prema Pr"" skoj, prema kojoj je ovaj iza
rata uzimao neprijateljski stav; ali moda se radi i o dalekoseniji1 stvarima. Ovaj
gospodin vcin Bizmark je neobina 170
Po
. rai(Ulna sa neobinim, hladnim brojkama. To '^(vodina prisutnost tako naglo potr
ebna, daje to H
zakljuku da se radi o vanim stvarima. Time vo' daje karakter znaajnog ovjeka i stoga
te , utjecaj dobiti veu dubinu. To me veseli i e tebe Veliki vojvoda me je zamol
io da dodem k niemu a ja u iskoristiti tu priliku, da mu ispriam kako si doekan, ti
, njegov tienik. Uvjeren sam, da e ti on pomoi da dobije sjajnu zadovoljtinu. Grof zas
tane u govoru, poslua i pride k prozoru. Dolje pred vratima se zaustavila koija, a
li osobe koje su se u njoj dovezle, bile su ve izale, tako da ih se vie nije moglo
vidjeti. Tada su se u predsoblju uli glasovi i vrata se otvorie, bez da je sluga p
rije toga nekog najavio. Na njima se pojavila Roseta Ster-nau, biva grofica Roset
a de Rodriganda y Sevilla. Iza nje ugledali su lijepu, premda ne vie posve mladu
gospodu. Draga moja kerko!
povie grof pun veselog iznenadenja. Kako je mogue, da te ovdje vidim tako. brzo na
kon naeg rastanka? Roseta pohrli k njemu, zagrli ga i poljubi. Dolazim da ti dove
dem vrlo dragog i dobrodolog gosta, dragi oe. Pogledaj i pogodi! Ona pokae na gospo
du, koja je ula iza nje i stoga ju je grof pogledao ispitujuim pogledom. Na njenom
lijepom licu vidio se trag tihe pafmje pune pregaranja, koji se u istom stepetn
u opaao i na licu Rosete Sternau. Premda se ona uinila grofu poznatom, ipak je zak
imao glavom i rekao: Nemoj da pogadam, Roseta, ve mi odmah reci iznenadenje kojim
me eli razveseliti! - Dakle dobro! ree ona. Ova gospoda je Iady Amy Dryden. Tvoja
rijateljica, koja je tako dugo bila nestala? brzo upadne don Matnuel. Roseta pot
vrdi. Tada grof pride Amy, prui joj Je ruke i primijeti s licem obasjanim radou: v-
obr0 doli, od srca dobio doli! Otkada smo se h PUta vid-ieli' Dogodilo se beskrajn
o mnogo te-Eod' Stvari'
Kako smo se radovali, kad smo prije pola lne eoekivano primili prvo pismo vaeg oca
iz 17H
J
t *>**! sfc *.y>
,, w;>rf1Londona! Kakva teta to on nije s vama mogao do-putovati u Njemaku' Nadam se
da ete sada
<3uo ostati naim gostom! .,r S veseljem sam prihvatila Rosetinu ponudu da je .posje
tim, dok moj otac u politikom poslu boravj u Meksiku. Najprije sam namjeravala da
ga pratim ali -nakon naih alosnih iskustava nije me vie htio izloiti opasnostima u
jednoj ratom razrovanoj zemlji.
Prije nego to vam opirno ispriam nau sudbinu, htjela bih samo spomenuti, da sam najp
rije doputovala u Rheinswaldein i ondje nala Rosetu te s njom odmah otputovala u
Berlin. To ste dobro uinili, lady Amy. Dozvolite mi da vam predstavim mog mladog
prijatelja, porunika Kurta Ungera. Ungera? To ime poznajem. Tako se zvao jedan po
morski kapetan, iji je brat bio glasoviti prerijski lovac. Kapetan je bio moj ota
c upadne Kurt. Ah, gospodine porunice, onda vam mogu priati o vaem ocu ree Engleski
ja. Na alost poznajem njegovu sudbinu samo do onog trenutka, kad je napustio haci
ondu del Erifia. Svj su sjeli i razgovor se nastavio. Amy je ispriala sve to je do
zmala od Pedra Arbelleza a to je kod Kurta izazvalo najvee iznenadenje.
Upravo je ispriala Munjin doivljaj u spilji kraljevskog blaga, kad se prekine sa p
rimjedbom: '
Doznala sam od Rosete, da ona maje primila moje pismo, koje sam joj poslala prek
o Huareza. Onda moda nije ni hacienderova poiljka dospjela u vae ruke? Poiljka? Meni
? zaudeno upita Kurt. ^a nisam nita primio. Ovaj odgovor je zaprepastio Amy. Ali v
i ste sin pomorskog kapetana Uingera? ~ upita ona. Naravno glasio je odgovor. .
No, va stric je od Bivoljeg ela dobio jeda" dio tog blaga, o kojem sam upravo prial
a, dodus 172 (jio ali taj ipak predstavlja veliki , . 0(jredeno, da se polovica
tog blaga poalje domovinu, da bi osigurao sredstva za vae kolo-U Nekoliko godina na
kon to je Sternau nestao, doao je haciendero Pedro Arbellez u Meksiko i pre-A blag
o tadanjem vrhovnom sucu Beni tu Huarezu, koj"i ga je poslao u Evropu. _ Ja nisam
nita primio opetovao je Kurt. poiljka je ili nestala ili poslana krivoj osobi.
_ Haciendero nije znao vau adresu, ve je samo znao, da vas moe nai u jednom dvorcu u
blizini Maiiiza, da je va otac pomorski kapetan Unger i dk u dvorcu stanuje neki
kapetan von Rodenstein.
Stoga je poiljka bila upravljena nekoj banci u Mainzu, iji vas je ravnatelj imao p
ronai. On me je morao pronai. Poiljka je na svaki nain putem nestala. Vrhovni sudac
ju je osigurao. Na taj nain bi mi njena vrijednost bila spaena. Trebalo bi samo sa
znati, koja je to banka bila.
Njemo sam ime ula iz ustiju haciendera, ali sam ga u toku kasnijih dogadaja zabor
avila, Ipak e naknadno istraivanje sve razjasniti. Pantera Juga je zarobio mene i
mog oca i odveo nas u najjuniji dio Meksika. Tamo smo bili zasunjeni, sve dok se J
uare-zov upliv nije toliko proirio, da je dopro i do naih. planina. Ja sam tek pri
je osam mjeseci opet dobila-svoju slobodu. Sigurno ete mi oprostiti, to sam zabora
vila ime, koje me se malo ticalo. ~ Oh, mylady, vama se ne moe ba nita predbaciti.
Ja sam vam naprotiv od srca zahvalan, da ste i uope saopili tu stvar. Govorili ste o
blagu. Dakle-to nije bio novac? Ne. Premda nisam vidjela te predmete, ipak *~n>
da su se sastojali od dragocjenog nakita i skujanosti, lanaca, nuggeta, narukvic
a, prstenja, koji J*?tjecali iz staroS Meksika i bili su optoeni dra-S'm kamenjem.
PosWi ^ k'k .dakle mogao dobiti svoje vlasnitvo/' mam oVao bih ci:ieU imetak- Ta
Je ea am - a Je Pomisao vrlo zaa ipak "'sam nikako pohlepan za novcem, ali u Pove
sti izvide u Mainzu. Na to sam obave?an . 173 Bogat? Jako!
Onda poznajete tano njegove prilike? Mislite li da jedan grof saopuje svoje prilik
e nekom molitelju? Tko ili to ste vi? Kurt uini zlovoljno lice i odgovori: To nije
vano. Izgleda da ste i vi takav otmjeni gospodin, pa vas ne treba zanimati, kako
se aovem i to sam. Kapetanovo oko je zadovoljno bljesnule i on umirujui primijeti
: Odbijeno! To mi se svida. Volim utljive karaktere, jer se u njih ovjek moe pouzda
ti. Jeste U esto bili u onoj vili prijeko? Ne odgovori Kurt, vjerno istini. Hoete
li opet otii onamo? Da, ak moram. Pada se kapetan primakne blie i poluglasno upita:
Sluajte, mladiu, vi mi se svidate. Jeste li imuni? Ne. Ja sam siromaan.
Hoete li zasluiti dobru nagradu? Hm! Cime? Htio bih saznati taono za prilike toga
grofa, a kako vi morate opet otii k njemu, bit e vam lako tota doznati. Kad biste mi
to saopili, bio bih vam zahvalan. Razmislit u o tome ree Kurt nakon malo razmiljanj
a. To mi je dovoljno.
Vidim da ste oprezni, a to pojaava moje povjerenje prema vama. Mogue je da bih vam
mogao pomoi! I poto je pogledom omjerio Kurtovo odijelo, doda: Ako hoete, moete kod
mene zaraditi svoticu, koja e vam dobro doi. A onda, kad me upoznate kao ovjeka, k
oji "^ krtari, postat ete i rjeitiji. Ja sam ovdje stran i trebam ovjeka, u kojega s
e mogu pouzdati. Sto treba taj da radi? upita Kurt, poto se priinio, kao da se ves
eli toj skrivenoj ponudi. 176 doja je ponovo bacio otar pogled na njega. . bio je
dnostavno obuen i trudio se, da poka-? orostoduno lice. To je umirilo kapetana. St
ekao 26 tisak da e se taj mladi, na svaki nain jo n<e-\usni ovjek, ije je lice pokaziv
alo razboritost, dati LZ opasnosti upotrijebiti. Stoga je nastavio: _ Vi tajite,
tko ste. Smijem li barem znati, tko je va otac? Moj otac je pomorac. __Ah, dakle
ne spadate medu otmjene ljude. Traite li moda namjetenje? Obeali su mi ga, ali mi p
rave neprilike. To je kapetanu dobro dolo. On ree milostiva lica: __ Pustite jh na
miru! Ja vam na svaki nain mogu pribaviti bolju slubu, ako vidim, da znadete biti
korisni. No morali biste posjedovati malu koliinu lukavosti. Kurt poduzetno nami
gne oima. Toga mi vjerojatno ne manjka, kako ete uskoro vidjeti. Ali morao bih saa
nati, tko ste i kako se zovete. : Dobro. To ete doznati, im vam budem dokazao, da m
e moete upotrijebiti. Reci u vam naime, da ja ovdje na stanovitim mjestima nisam d
obro opisani. To me nuka, da budem oprezan. Landola veselo kimne. Stekao je uvje
renje, da ovdje ima posla sa ovjekom, koji je na neki nain imao neprilika sa posto
jeim redom, i da e se dakle lako dati upotrijebiti za posluno orude. On odgovori:
Predbjeno je to dovoljno. Ja vas uzimam u slubu i daijem vam mali predujam na plau
za usluge, to ete mi ih izvriti. Evo vam pet talira. On izvadi novarku i poloi spomen
utu svotu na stol. Ali Kurt odgurne novac i odgovori: Nisam toliko na suhom, da b
ih trebao predujam, gospodine. Najprije posao a onda plaa. Tako ie Pravo. gta da
radim? Kapetanovo lice je pokazivalo, da je vrlo zado-voijaini. ste~ Kakogod hoet
e ree on. I ja sam pri-sa vaeg naela, koje emo dakle slijediti. To nee Prii Vam& na
tu> Sto treba da mite. pitate? Naj-e se moTate raspitati o grofu Rodrigandi, o nj
eJ
astrebov kljun
177govim kunim prilikama, o lanovima njegove obitelji i o svemu cime se bavi. Prij
e svega bih elio saznati, koje se osobe u njegovom kuanstvu zovu Sternau i da li s
e kod njega nalaza netko, tko se zove Unger. o To nee biti teko doznati. Sigurno.
Kasnije u vas moda poslati u Mainz, da obavite jedan lakj zadatak, koji se odnosi
na nekog nadumara, kojeg bih htio dati nadzirati. Izgleda mi da ste vi za to pode
sni. Ah, vi sigurno pripadate redarstvu? Moda
odgovori Landola sa vanim, tajanstvenim licem, Alj imam neto malo posla i sa visok
om politikom. Poneto u vam povjeriti. Nadam se, da to mogu uiniti bez opasnosti. Ud
esite tako vaa saopenja, da se ne izvrgavate opasnosti! nasmije se Kurt. Hm, primj
eujem da ste mali lukavac a to govori u vau korist. Sluajte! Pruska je pobijedila A
ustriju koja trai saveznika, da izbrie sramotu. Izgleda da je tog saveznika nala u
Francuskoj. Napoleon III je nadvojvodu Maksa postavio za meksikanskog cara. No s
ada se pita, hoe li to prijateljstvo biti dugog vijeka. Engleska i Sjeverna Ameri
ka nee da priznaju Maksa i sile Napoleona da povue svoje ete. Maks e biti upuen sam n
a sebe i na Austriju a ova je zbog njemakog rata tako' oslabljena, da mu nee moi po
moi. To e upotrijebiti Meksiko da srui carski prijesto. Kroz to e, a i moraju u svim
politikim krugovima nastati zapletaji, koje e svaka drava iskoristiti za sebe. Zat
o postoje ovdje na dvoru pobjednika u Berlinu brojmi tajni izaslanici, koji imaj
u istraiti teren i obavjetavati svoju vladu, da iskoristi pogodni trenutak. A jeda
n takav izaslanik ste i vi? upadne Kurt. Tako je kimne kapetan. Koju vladu zastu
pate vi? To e predbjeno za vas ostati jo tajna. Ja sam vam to saopio samo zbog toga
da vam pokaem, da sam u stanju da vam pruim budunost, ako 178
nadem da ste spretni i vjerni. Vaa prva zadaa je da ispitate sve to stoji u vezi s
imemom Rndriganda _ A poto to obavim, gdje i kako vam mogu saopiti rezultat? _ Vid
im, da vam ne mogu tajiti svoje ime. Zovem se kapetan av i stanujem u Magdeburkom d
voru. Dodite u -to svratiste, im mi imate neto za saopiti! - Moda e se to vrlo brzo do
goditi - ree dvosmisleno Kurt. -
Nadam se - primijeti av ispivSi svoju au, Mislim da e to sto smo se upoznali biti na
nau obostranu korist. Za sluaj, da ubrzo neto saznate moram vam rei, da prije dva s
ata neu biti u svom svratitu. Do videnja! av ode a Kurt ostane sam. Uvidio je: mora
brzo iskomtr ta dva sata da neto dozna u Ma*de-burkom dvoru. Ovdje se nije radilo sa
mo o privat um ve i o politikim spletkama
9. POLITIKI IZASLANICI
Kurt se raspitao kod gostioniara gdje bi naao Magdeburki dvor, platio je i otiao. Poto
je vidio, da' se kapetan udaljio u protivnom smjeru, mogao je biti siguran, da g
a ovaj nee iznenaditi.
Stigao je do kue, uao u gostinjsku sobu i zatraio za piti. Jedna konobarica mu je d
onijela to je traio. Opazio je kako mu se ona vesela lica smjeka. Onda ona ree: Zar
me vie ne poznajete, gospodine porunice? On razmisli i onda se najednom dosjeti za
viajnoj uspomeni. Sto mu gromova! Je li to istina? Zar vi niste Uhlmanova Berta i
z Bodenheima? Da, to sam ja nasmije se ona veselo. esto sam bila u Rheinswaldenu
i ondje sam vas vidjela, Ali ja vas ve nisam vidio vie godina i to Je razlog, to va
s nisam odmah prepoznao. Ali kako dolazite vi u Berlin?
U kui nas ima odvie brae i sestara, pa je otac mislio, da pokuam nai slubu. Dola sam
svoju sadanju slubu, jer je ovaj gostioniar moj daljnji rodak. To mi je vrlo drago.
Htio bih vas zamoliti za jednu uslugu. Ako vam mogu ispuniti neku elju, uinit u to
vrlo rado. U prvom redu vas molim, da ovdje ne spominjete da sam oficir. Stanuj
e li kod vas neki kapetan av? 180 __
Da. odnedavna. Ima sobu broj jedanaest. __ S kim se drui? __ Ni sa kim. Vrlo mnog
o izlazi. Ovdje je bio samo
. ,1
gospodin, koji je htio s njim govoriti. _. Tko je to bio? Nije rekao svoje ime,
ali je rekao da e opet doi. Niste li PO njegovoj vanjtini mogli zakljuiti, Sto je on
? Izgledao mi je poput oficira u civilu. Lice mu je bilo jako opaljeno od sunca
a njemaki je govorio gotovo kao Francuz.
Hm! Rekli ste da kapetan ima broj jedanaest. Je li broj dvanaest zauzet? Da, ali
ona lei u drugom hodniku. Broj jedanaest je krajnja soba. A broj deset? Stoji pr
azna. Nalazi li se medu sobama jaki zid? Ne. One su ak vezane vratima, no ova su
zakljuana. Onda bi se moda moglo iz broja deset razumjeti, to se govori u broju jed
anaest? Da, ako se me govori odvie tiho. I Berta sa lukavim smijekom nastavi.. Vi
sigurno mislite na tog ava?
Svakako. Ali to ne smije nitko znati! Oh, ja sam utljiva. Uostalom taj mi se ovjek
ne svida, a jednom tako dragom zemljaku kao to ste vi, moe se rado uiniti neka usl
uga! Mogu lj vidjeti broj deset? Razumije se. ~ Alj po mogunosti tako da to nitko
ne primijeti. v Bez brige! Gore se ne nalazi nitko od sluin-cadi. Donijet u vam k
ljueve i vi jednostavno podite stubama gore.
Predzadnja vrata su broj deset a zadnja vode u broj jedanaest. ode i uskoro done
se klju, koji mu krado-Ce Preda. On malo zatim napusti prostoriju, popne . stubam
a i nade prazan hodnik. Kurt kljuem otvori OSna vrata i ud* u spavau sobu u kojoj
su se na181lazUi jedan krevet, ormar, umivaonik, uz divan je-dan stol i dva stol
ca. Spojna vrata su bila zakraunana s obje strane. Otvorio je ormar i naao ga praz
nim. Njegova su se vrata otvorila bez da su prouzroila i najmanji um.
Potpuno zadovoljan vratio se natrag dolje, a da ga nitko nije primijetio. Kad mu
je konobarica opet pristupila, da uzme klju, upita: Nali? Da kimne on. Kako izgle
da, htjeli biste prislukivati to kapetan govori? To mi je elja. Predaje li on svoj
klju, kad izlaz;!? Ne. On je vrlo tajanstven sa svojom prtljagom. On ak ostaje u s
obi dok se ova sprema i isti a kad odlazi sprema klju u dep, ne mislei da svaki gost
ioniar ima glavni klju. Hm! Biste li me htjeli pustiti jedinom u broj deset, kad k
apetan av ima u svojoj sobi posjet? dalje ispitivae Kurt.
Rado. Ali zaboravila sam vam rei, da je on stavio kao uvjet, da broj deset ostane
prazan. On plaa i tu sobu. To mi slui za dokaz, da se bavi tajnim poslovima, koji
bi mi mogli biti vani. Ah, tko je to? U tom je trenutku naime stupio u sobu jeda
n ovjek, pri ijoj pojavi porunik nije bio u stanju da sakrije svoje iznenadenje. To
je onaj gospodin, koji je jedinom traio kapetana. Maloas sam vam rekla, da e za me
ko vrijeme opet doi. I on dakle nije spomenuo svoje ime? Ne. ini se da ga poznate?
Ljudi ponekad slie jedni drugima izbjegavajui odgovori Kurt. Uzima vinsku kartu.
PoSiii-ite ga! Djevojka pristupi novonadolom gostu, koji UP^ ta, je li se kapetan a
v vratio. Kad je uo da J< nije, zamolio je bocu bordoa, kojeg je okuao gestom pozna
vaoca.
182 ___ To je zaista on! pomisli Kurt. Na taj na-- pije samo Francuz vino svoje z
emlje. Ali to eli ^eral Douai ovdje u Berlinu? Zar se zaista spremaju diplomatske
tajnovitosti, o kojima pruska vlada ne smije nita znati? Moram prislukivati tom ra
zgovoru. Lako je mogue, da neto vana saznam. Nije se smjelo gubiti vrijeme. Ako se
kapetan vrati, onda e biti prekasno. Zato Ku<rt dade djevojci znak.' Ona neopazic
e kimne i priini se kao da mora obrisati stolove i pri tome pride njegovom stolu.
__ Moram gore ree on tiho. Izgleda da e razgovor biti vaan i stoga je mogue, da e s
kapetan htjeti uvjeriti da se u broju deset nitko ne nalazi. On bi mogao zatrait
i klju, zato ga ne smijem zadrati. Onda u vas zakljuati. Ali on e vas vidjeti im pogl
da u sobu! Sakrit u se u ormar za odijela. A ako ga otvori? Izvui u klju. Moete
nutra tako vrsto drati vrata, da ih ne moe otvoriti? To e biti teko. Imate li moda sv
dlo?
Pogledat u. Kuni sluga ima ormari s alatom. Dobro. Dajte mi anak kad budete gotovi,
onda emo poi gore i vi ete me pustiti iz sobe, im taj ovjek ode. Ve nakon nekoliko mi
nuta dala je djevojka, koja je bila kod kunog sluge, Kurtu ugovoreni znak. On J ,p
latio raun ' Poao, kao da kami izai. Vani u hod-KU naao je konobaricu. Ona ga je odve
la u broj eset, dala mu svrdlo i zakljuala ga. Kurt je otvorio ofiar, izvukao klju
i spremio ga u dep. Tada je Jeo u prazni ormar i vrsto zaarafio svrdlo u unu-ju str
anu vratiju. Kroz to je dobio drak, ijom ou mu je bilo lako da vrata tako vrsto priv
ue, o aa su zakljuana. Ormar je bio dovoljno irok i ?K, da je mogao pruiti udobno sj
edite, ke5a,da je Kurt stao ekati na dogadaje, koji bi se Da zbiti. Prolo je etvrt pa
i pola sata, a da se 183nije nikoga ulo. Prolo je jo pola sata kad su se konano zaul
i koraci dviju osoba, koje su dolazii hodnikom. U bravu broja deset gurnut je klj
u i vrata su se otvorila.
Zar vj ovdje stanujete? upitao je neki glas francuskim jezikom. Ne odgovori jeda
n drugi, po ijem glasu je Kurt odmah prepoznao kapetana. Ja stanujem u susjednoj
sobi, ali sam iznajmio i ovu sobu, da budem siguran, da me nitko ne prislukuje. I
sada sam pogledao u nju, da se uvjerim, da se ovdje nitko ne nalazi. ovjek ne moe
nikada biti dovoljno oprezan. Uao je u sobu, pogledao pod krevet, isto tako pod
divan i priao ormaru. Taj je zakljuan ree, poto je pokuao otvoriti vrata. Kurt je pr
tome ostao nepomian i vrsto je drao svrdlo, tako da kapetan nije mogao otvoriti vr
ata. Sve je u redu. Dodite! ree ovaj drugome i napusti sobu. Kurt je uo kako su ot
ili u broj jedanaest i erar i dje sjeli. Stropot, uzrokovan pomicanjem stolica do
zvolio mu je da neujno napusti ormar. Tiho je privukao stolac do spojmih vratiju,
sjeo na njega i stao prislukivati. Pourimo se! uo je kako kapetan govori. Ja nemam
mnogo vremena na raspolaganju, jer me ekaju na drugom mjestu. Ovdje nema nitko n
iti pojma da ja radim za interese panjolske. tovie dre me Amerikancem, koji iza leda
svog poslanika djeluje za Sjedinjene Drave. To mi daje prilike &* ujem vie, nego to
bi mi to inae dopustili. Primi sam vau vijest i tako sam vas danas oekivao. Ali ste
moju strpljivost ipak odvie dugo stavili na probu
primijeti Francuz takvim tonom, da se moglo pogoditi, da nema namjeru, da se sta
vi na istu stepenicu sa kapetanom. Ve sam jednom bi ovdje a i sad sam izgubio cio
sat. Vani poslovi, ekselencijo! pokuao je tan da se ispria.
184
__ Va najvaniji posao je bio da me ovdje "ekate Vi znate da sam ovdje inkognito, d
a me s. . ne sniije prepoznati. Trebali ste se pobrinuti da me ne dovedete u nez
godni poloaj, da moram ekati u gostinjskoj sobi. Mene poznaju, postoji mnogo mojih
slika. Kako bi bilo, da se ovdje naao netko tko me poznaje i tko bi onda izbrblj
ao da je eneral Douai u Berlinu. Zna se da sam se borio u Meksiku i da me je fran
cuski car pozvao natrag da umjesto maa uzmem u ruke diplomatsko, pero.
Nadalje se zna. da je moj brat odgojitelj francuskog prijestolonasljedmika i da
mi se dakle povjeravaju samo vani poslovi. Ako me ovdje prepoznaju, onda je moje
izaslanstvo propalo.
Moram pregovarati s vama, s Rusijom, Austrijom i Italijom. Njegova ekse-lencija
ministar vanjskih poslova mi je povjerio da vam predam uputu, iji e vam sadraj razj
asniti, kako se imate ovdje drati u vezi s dogovorom, koji je sklopljen izmedu me
ne i vode madridske politike. Ovdje je dokument. Izvolite ga odmah pregledati i
recite mi, to vam se moda ini nejasnim. Hvala, ekselencijo. Nastala je dua tiina. Za
to vrijeme Kurt je uo samo ukanje papira. Onda ree kapetan: Ovi paragrafi su tako ja
sni, da se ne moe ni pomisliti na neku nejasnou.
Dobro. Saberimo ukratko! Car je tog slabia Maksa uinio vladarem Meksika. Sjeverna
Amerika, zbog toga ljubomorna, zahtijeva da Francuska povue svoje ete iz Meksika i
da Maksa prepusti njegovoj sudbini ... panjolska se pridruuje tom zahtjevu . . .
Jeste, Ona se smatra jedinim pravim posjedniOIn te "Jepe ili od nje naputene zeml
je. Car je pripravan, da pristane na zahtjev panjolske, ako j oVa spremna na protu
uslugu, koju on oekuje. Koja je to? iel sv ruska eli postati gospodarem Njemake, ci
-Sad ot>e' Treba je poniziti, treba se osvetiti za U ?*,u-. Car o<? sprema da Pr
uskoj dobaci rukavicu. to neminovnog rata moramo biti sigurni pokrivena. Ovaj gos
podin von Bissu nam
185marck je lukav i nasilan, on <5e da nas oslabi, pg. zvati panjolsku da zaposje
dne granicu. No mi
samo onda smijemo s povjerenjem pustiti marirati nau vojsku, ako smo uvjereni da o
nkraj Pirineja nemamo neprijatelja. Zato je Napoleon samo onda spreman da povue s
voje ete iz Meksika, ako panjolska za sluaj rata izmedu Francuske i Njemake ostane n
eutralna. Pregovori koji se na to odnose su dovreni i ugovor potpisan. Jedan prij
epis toga imate u rukama. Dakle je stanje stvari slijedee: Francuska e napasti Nje
maku odnosno Prusku. panjolska ostaje neutralna.
Rusija e nas poduprijeti poto e zaposjesti prusku granicu i izazvati ustanak u njem
akim dijelovima Poljske, s Austrijom i Italijom se jo mora pregovarati. Ja putujem
odavde u Petrograd.
Ali vj ete nastojati da upoznate ovdanje prilike i taono Izvijestite vaeg ministra.
Sad Idem ruskom poslaniku. Vi ete me pratiti da mu dokaete da se Francuska nema eg
a bojati od panjolske. Stavljam vam se odmah na raspolaganje, samo da zakljuam ova
j dokumenat. Kurt je uo kako zvekeu kljuevi. Jesu li zapisi doista sigurno spremlje
ni u tom koveiu? upita Douai. Posve sigurno vrsto potvrdi Landola. Ja uostalom uz
m sa sobom klju svoje sobe. Onda dodite! Nato su obojica napustili broj jedanaest
i Kurt je uo, da su zakljuali vrata.
Bilo mu je udno pri dui. Sad je saznao za tajnu urotu protiv Pruske. Kakvu silnu v
rijednost je imao taj dokumenat! Morao je pokuati, da dode u njegov posjed. Ali k
ako? Dok je o tome razmiljao, netko je gurnuo klju u bravu njegove sobe. Konobaric
a je dola da ga izoavl iz dobrovoljnog suanjstva. Obojica su otili ree Berta. Jeste
li to" god uli? Jesam. Zar nije mogue, doi u broj jedanaest O da, morala bih domijet
j glavni klju. Ali a nas av iznenadi! Bez brige! On se nee tako skoro vratiti. Djev
ojka se udalji. Naskoro se vrati i donese glavni klju, __ ja ne znam, to hoete tu p
rijeko, gospodine porunice smjekala se Berta.
Ali ja nemam vremena da podem s vama, jer je dolo vie gostiju, koje moram posluiti.
Ovdje je klju. _ Kako u vam ga opet dati? Ja nikako ne mogu jo jednom doi u gostinj
sku sobu. _ Poloite ga ovdje kraj vratiju pod sag. im budem mogla, doi u po njega. K
ad je Berta otila dolje, on je otvorio vrata kapetanove sobe i poto je uao, ponovo
ih za sobom zakljuao. Soba je bila isto tako uredena kao i ona do nje. Uza zid je
stajao vei putni koveg a na njemu je leao mali kovei.
Kako se taj otvarao? Do-kumeinat je morao napolje! Kurt posegne u dep. I on je po
sjedovao slian kovei i klju od njega je nosio sa sobom. Pokuao je i gle: njegov klju j
pristajao. Kljuevi za takve kovege bili su veinom tvornika roba i tako se deavalo, d
,a je jedan klju katkada otvarao mnoge brave. To je bila za Kurta povoljna okolno
st. U koveiu se nije nalazilo nita osim papira.
Posve na vrhu je leao tanak svezak. Otvorio ga je to je bio traeni ugovor, pisan f
rancuskim jezikom i providan peatom ministra vanjskih poslova. Da li da ga uzme i
li da napravi samo prijepis? U tu svrhu nije dodue imao nikakvog papira, ali je u
za se imao notes, a to je bilo dovoljno, da doslovce prepie paragrafe. Na svaki n
ain bi bilo bolje, kad bi uzeo sam dokumenat.
Ali onda bi kapetan morao primijetiti njegov nestanak. Kurt se nekoliko asaka sav
jetovao sam sa sobom. Odluio je, da e grofu Bismar-. brzo predati taj podmukli ugo
vor a poto je orividen ministar . reati taj podmukli ugovor a poto je original, pr
oviden ministarskim peatom, u ruci tog svemonog ovjeka posjedovao na svaki nain posv
e Jii16" Dokaznu mo nego samo prijepis, konano je luio da uzme svezak. To je uinio,
zatim je opet zakljuao kovei i napustio sobu.
Nakon to je ^Jivinj klju stavio pod sag, dodao je jo nekoliko mica kao nagradu susr
etljivoj konobarica i onda zice izaao iz kue. 187Koijom se odmah odvezao u Bizmarko
v stan velikoj nadi, da e mu ovaj pomoi, da se domogne kapetana. Stennau je sa svo
jim drugovima otputova da uhvati tog zlikovca, pa je nestao. Sad se taj gusar sa
m podmetnuo pod no. Moglo bi ga se prisiliti da otkrije sve tajne Rodrigande i da
im dade podatke o Sternauovoj sudbini, ukoliko mu je to moda bilo poznato. Stiga
vi 'na cilj svoje vonje koijom, doznao je Kurt, da ne moe govoriti sa Bizmarkom, jer
se ovaj upravo nalazi kod kralja. Brzo se odluivi,
dade se smjesta odvesti kralju. Ovdje su mu najprije rekli, da nije vrijeme za a
udijenciju. Ali on je slegnuo ramenima i rekao slubujueem adutantu: Ja ipak moram
ostati kod svoje molbe, gospodine pukovnie! Ali vi oiste u uniformi, gospodine p
orunice! Nisam imao vremena, da je obuem. Za to se mora uvijek imati vremena. Njeg
ovo velianstvo uvijek nosi uniformu.
Strano bi me izgrdio, kad bih vas prijavio ovakva, kako tu stojite. Uostalom, kod
njegovog velianstva je njegova ekse-lencija von Bizmark. Ja upravo traim njegovu
ekselenciju. Drago ml je to sam saznao da u ga sresti kod, njegovog velianstva. Gos
podine pukovnie, mogu vam samo povjeriti da se radi o vanredno vanoj stvari, koja
se ne moe odgadati. Upravo ta vanost daje mi dozvolu da prekinem ak i najvaniji razg
ovor obojice visoke gospode. Oklijevanje je opasno, jer se radi o hitaom hapenju
jednog uhode i izdajice zemlje, pa bih bio prisiljen da na vas svalim odgovornos
t, kad biste se kratili da me prijavite. Kraljev je pobonik zaudeno pogledao mladia
, koji je umio tako uvjerljivo govoriti. Vi dakle tvrdite, da donosite neto vano j
neodgodiva? Tako je. I elite tu stvar javiti grofu von Bismar " u kraljevoj pris
utnosti? Da.
No, kad to kaete, prisiljen sam, da vas javim. Ali, mladiu, ja vas upozoravam, da e
te 188
. nakoditi svojoj karijeri, ako ste nasilno priba-T pristup njegovom velianstvu u
stvari, koja nije *
vana, kao to to vi mislite. Sami ete snositi odgovornost! Na zapovijed odgovori Kur
t utivo ali samosvjesno. Adutant pode u odaju njegovog velianstva i uskoro se vrat
i. Na njegov znak, Kurt ude. Nalazio se pred dvojicom najveih ljudi Njemake. Kralj
Wil-helm je tek prije nekoliko tjedana pobijedio Austriju i Junu Njemaku. Pokazao
je, da je dostojan nasljednik Fridricha Velikog i da je u tiini odgojio ljude, k
oji su imali snage da snano pribave priznanje predaji njegovih velikih predaka ri
jeju i maem. On jo dodue nije stigao do vrhunca svoje slave, koju mu je nekoliko god
ina kasnije donio Versailles. Ipak se osjeao posve doraslim svojim protivnicima,
koji su sad, nakon to je pobijedio svoje neprijatelje, javno j tajno spletkarili
protiv njega. On je jednim udarcem postao uplivan monarh, kojeg su se bojali, i
to pomou ovjeka, koji je sad stajao uz njega. eljezni; kancelar, sa tri dlake na gl
avi, koje mu je Kladderadatsch1 u pjesmi prilijepio, bio je dua pruske politike. Ni
jedan se diplomat nije usudio uiniti ijedan korak, a da se prije toga nile s njim
posavjetovao. On je bio inovnik ali i prijatelj svog uzvienog vladara, i njegovo
oko, koje je dosada progledalo sve spletke njegovih neprijate-Ua, gledalo je sad
a zadivljeno tog mladia, koji se usudio, .da odjeven u tako neizgledno odijelo, s
ilom ude pred njih. l kraljevo je oko poivalo s ozbiljnim iekivanjem na Kurtu, koj,
je nakon pozdrava punog potovanja, mirno podigao pogled u oekivanju da bude nagov
oran. ~- Najavili su mi porunika Ungera? ree kralj. sam ~~ ja, velianstvo skromno o
dgovori Kurt. ~~ Kod koje ete?
;e satirl
no-poutieke novine. 189 Dosada sam sluio njegovu visost velikog nadvojvodu od Hesse
na. a sad sam premjeten
gardijskim husarima vaeg velianstva. Moj ministar rata mi je govorio o vama. Vrlo
toplo su vas preporuili, no ipak se u stanovitim krugovima smatra vrlo smionim od
vas, da ste uli u gardu.
To su mi ve dali osjetiti^ velianstvo. Preko otvorenog vladarevog lica pread g'e ti
hi* sa-alni smijeak. Nadam se, da ete usprkos tome izvriti svoju dunost. Ali kako dol
azite do odjee, koja ovdje na ovom mjestu mora izgledati nepodesna? Evo, velianstv
o, moje isprike. Kurt izvue tajni ugovor i preda ga kralju uz poklon pun potovanja
. Ovaj uzme dokumeoat,. otvori ga i baci pogled na njega. Smjesta mu se na licu
ukae izraz najveeg iznenadenja. Pristupi prozoru, stane itati i itati, sve dok nije
dovrio a onda prui listove Bizmarku: itajte, ekselancijol To je jedno znaajno saopenj
e, koje nam je uinio ovaj gospodin. Bizmark je dosada nepomino stajao i porunika pr
omatrao povrnim pogledom. Sad je U2eo dokume-nat u ruku i preletio ga. Nijedna cr
ta njegova eljezna lica, nije pokazivala utisai, koji je on izveo na rajega. Kad
je zavrio, bacio je prvi puni pogled na Kurta. Gospodine porunice, kako dolazite d
o tog dokumenta? Kradom, ekselencijo vrsto izjavi Kurt. Ah! nasmijei se ministar.
Sto nazivate vi kradom?
Protuzakonito prisvajanje tudeg vlasnitva.
Vrlo je vjerojatno da u vas osloboditi krivnje zbog zloina krade. Drim da su ti pap
iri vlasnitvo njegovog velianstva i njihovo prisvojenje je izv eno na vrlo zakonski
nain. Tko je bio dosadanji P sjednik? General Douai ih je donio nekom ovjeKU, ji
se izdaje za Amerikanca, ali je uistinu pijun. Gdje se on nalazi? , . 180 Ovdje u
Berlinu, u svratitu Magdeburkl or
Ako mi velianstvo i ekselancija dozvole, molio bih da smijem izvijestiti o nainu,
na koji sam doao u posjed tog dokumenta. _ Priajte! naredi kralj napeta izraza. Ku
rt zapone svoj izvjetaj.
Kad je zavrio, pristupi mu kralj brzim koracima, prui mu ruku i dobrohotno ree: Isk
azali ste nam veliku uslugu, porunice, hvala vam. Pohvalno je. da ste nam donijel
i izvornik i da niste uzeli prijepis. Zasada u vas otpustiti, da podu-zmete potre
bne korake, kako bismo se domogli linosti Douaia i tog Shavva. Drago mi je, to ste
u mojoj gardi. Dobro ste se uveli kod mene i sami se tako dobro preporuili, da s
e moete pouzdati u moju naklonost. Vjerujte, da vas neu pustiti iz vida!
Kralj ponovo prui Kurtu ruku, koju ovaj poljubi. I Bizmark pristupi i dade mu des
nicu.
Porunice ree on volim ljude, koji su tako otroumni i energini. Moda se ne vidimo pos
jednji put. Za danas traim od vas potpunu utnju. Nitko ne smije doznati, to vas je
dovelo njegovom velianstvu, Mi sad tano znamo da Francuz eli rat, pa se moemo pripra
viti, da bi se naoruani suprotstavili neprijatelju. To mnogo vrijedi i to zahvalj
ujemo vama. Budite sigurni, da vas neu zaboraviti! Sad Podite, slobodni stei Kurt
napusti dvor. Nije pomiljao na koiju; bio je Pijan od sree. Oba ta mona ovjeka su se
sa takvim potovanjem od njega oprostili: to se jo imao obazirati na svoje protivni
ke, od generala pa do zad-nJeg porunika. Tako je zanesen u misli iao bezvezno wcam
a, dok najzad ipak nije uvidio, da je poao kri-vim smjerom. Uzeo je dakle kola i
dao se odvesti ku-V dTamo" su Sa nestrpljivo oekivali. Svi su zajedno Dredh " & l
Di Za riman e o P J ' pozdravili ga Ijubeznim odbacivanjem zbog njegovog dugog i
zbivanja, koje nisu mogli objasniti. re~ ^ Smo te oek'vali iz te susjedne gostioni
ce e grof _ a sa(j vidimo, da si se dovezao kolima. UQje si zapravo bio? 191 To n
eete pogoditi! nasmije se Kurt. I baciv' jedan pogled na sebe, nastavi: Pogledajte
ovu od' jeu, seoski uitelj se bolje oblai, a u tom odijelu sam bio kod kralja! Kod
kralja? Nemogue! povikae sa svih strana. Svakako! Kod kralja i Bizmarka sam bio!
Ti se ali! primijeti don Manuel. Ali Rosen je bacila ispitujui pogled na svog druga
iz mladosti. Ona ga je tano poznavala; vidjela je njegove sjajne oi, uarene obraze
i bila je uvjerena, da nije govorio u ali. Istina je, da je bio kod kralja, vidi
m to na njemu ree ona. Pri tome su i njene lijepe oi blistale od iskrenog veselja.
Ponosila se time, da je Kurt govorio s tako visokom gospodom. Dakle ipak? upita
njena majka mladia. Da kinine on.
Zaboga, u tom odijelu! povie don Manuel. Ali kako si doao nijegovom velianstvu i nj
egovoj ekselenciji? To ne smijem rei. Ja sam obojici gospode morao obeati najveu utn
ju i stoga vas molim, da nikome ne spomenete ni rijei o mom prijemu. No za vae umi
renje rei u vam, da sam bio otputen s pohvalom. Uspjelo mi je, da gospodi iskaem neo
binu uslugu. Obojica su mi stisnula ruku i rekla mi, da me nee izgubiti iz vida. K
ako lijepo, kako divno! veselo klikne Rosen. To veselje je tako zanijelo Kurta d
a je. dodao: Morao sam mnogo priati o panjolskoj, o Rodrigandi i sad e kralj govori
ti sa velikim vojvodom. Na svato nain ete biti svi predstavljeni i smijemo se nada
i kraljevskoj zatiti, da e nae istraivanje konano imati uspjeha.
 Daj Boe! ree Roseta de Rodriganda. A^ to si poao da razgovara s kapetanom. Gdje je
#* Gdje si ga ostavio? U ovom asu je ve sigurno uhapen oWa Kurt. 192 0 tom miljenju
varao. Dok je svojima toliko ao o' svom razgovoru sa Lan-lulom i boravku u lS Mtt
gdebiu-
kom dvoru, koliko 9* dalo spojiti sa na-menom utnjom, - bio je kapetan opet uao u svr
atiste Razgovor s ruskim poslanikom bio je kratkog trajanja. On se vratio i im je
uao u sobu, pomislio ie odmah na vanu ispravu. Otvorio je runi, kovei, da je jo tani
proita, no to je to bilo mogue u prisustvu francuskog generala. Ali se preplaeno trg
ao isprava je bila nestala! Leteom brzinom je pretraio kovei nije ju naao. Traio j
obi, premda se taino sjeao, da-je ispravu zakljuao u kovei uzalud. Tada pozvoni. Poja
i se konobarica. Ona je opet odnijela glavni klju na svoje mjesto i nala bogatu na
-pojnicd. Je li tkogod bio ovdje za vrijeme moje odsutnosti? upita je on.
Ne, nitko nije pitao za vas odgovori Berta. Mislim, je li tkogod bio u ovoj sobi
ovdje? -
Nije. ./ Pa ipak je netko morao biti ovdje! Alj vi zakljuavate vau sobu. Sigurno p
ostoji glavni klju, na kojeg prije nisam pomislio. Mene su okrali, drsko okrali!
Okrali? upita ona, poto je problijedila od straha. To je rriorala biti neka zabun
a. Nikako nije mogla porunika Ungera smatrati kradljivcem. Prestraili ste se, prob
lije"dili ste! povie kapetan. 'Vi sami ste'to uinili! Recite gdje vam je ls Prava!
Moram je opet imati, odmah, odmah! Kod rijei isprava se djevojka odmah snala. jsalc
le Se nije radilo o obinoj kradi. Nestala je neka itTrava' Ako ju je porunik uzeo,
onda je sigurno imao pravo da je uzme. Na t-k ~ re*e ona' ~~ ^to vam pa(*a na p
amet! akav nain nemojte dolaziti k meni, gospodine atle! Gdje ste imali tu isprav
u? ~ Ovdje u malom koveiu. Zar lije bio zakljuan?
13
Jastrebov kljun
193 Naravno da je.
I vi mislile, da e potena djevojka provalit va koveg? Nije bio provaljen, ve otklju
-
upadne Odakle bi se mogao imati klju, koji otvara b va koveg? Jedan otpira ... Ne b
udite smijeni! Konobarica da ima otpira^ Odmah u otii gostioniaru i rei mu, da biste
iz mene, njegove rodakinje, htjeli uiniti kradljivku' Da, odite! Pozovite gostion
iara! Ova se isprava na svaki nain mora opet pribaviti, Berta ode, dok je Landola
u najveem uzbudenju i zbunjenosti trao po sobi. Opravo kad je stigla do vee, ulo je
nekoliko gospode i pogled to ga je sluajno bacila kroz vrata, pokazao,joj je, da p
red njima stoji nekoliko redara. Jedan od ovih koji su ulazili obratio se djevoj
ci. Jeste li vi ovdje konobarica? Jesam odgovori Berta. Gdje je gostioniar? U kuh
inji. Odvedite me k njemu! Ona odvede gospodina u kuhinju i pokae mu vlasnika svr
atlta. Tada se policajac obrati njemu: Kod vas stanuje jedan stranac, koji se pri
javio
cao kapetan av? Da, gospodine. Dobro, u redu. Vi ste propisno podnijeli prijavu. N
a policiji sam pregledao popis stranaca. Ovdje je znaka, koja me predstavlja kao
namjetenika policije. Je li kapetan kod kue? Gostioniar pregleda pokazanu znaku, kim
ne i od' govori:
Upravo je doao kui. Nai ete ga u broju jedanaest u prvom katu. Dobro. Poi u po njega.
Ali naloite svome osoblju da o tome ne govori! S time je inovnik napustio kuhinji1
: uspeo s prvi kat.
Njegovi pratioci stali su gore < -iolje o8 * ^ bama, dok su redari uli u trijem.
Broj jedanaes 194
~r,a inovnik pokuca i na poziv ianutra ude lako pronau u sobu. Konano! nestrpljivo
povie kapetan Landola~ _ Jeste li vi gostioniar? Ne, gospodine kapetane. Ah nego
tko ste onda?
upita zaudeno av. Imam ast biti inovnik ovdanjeg redarstva. panjolac se uplai, ali se
rzo snade i ree: Ah, to mi je drago, gospodine. Mene su naime okrali Okrali? Hm?
nasmijei se inovnik, Sto vam je nestalo? Jedan vrlo vani spis. Onda se varate. Taj
spis vam nije ukraden, ve je zaplijenjen. Landola stupi' korak unazad. Bilo mu je
kao da je udario grom pred njega. Zaplijenjen? promuca. Od koga? O tome se ne t
reba raspravljati. Ali tko ima pravo da u mojoj odsutnosti otvara moju prtljagu?
Svaki estiti gradanin, kojemu je stalo do toga, da spasi domovinu od izdaje. Kap
etane av, ili kako se ve zovete, podite sa mnom! Vi ste moj uhapenik!
Ako se Landola prije prestraio, sad mu se u trenutku opasnosti vratila njegova hl
adnokrvnost.
Uvidio je, da je izgubljen, ako ga uhapse. Morao je bjeati. Alj^ kako? Trijem je
sigurno bio zaposjednut, ulica moda nije. Tamo. dakle kroz prozor vodio je jedini
Put spasa. Morao je nadmudriti inovnika. Radilo se 0 tome. da mu se priblii, a da
ne pobudi sumnju, jer gusar je svakako pretpostavljao, da on nosi neko oruzje k
od sebe. Stoga uini vrlo zaudeno lice, zgrabi svoj koveg, otvori ga i ree: j ~~ Gosp
odine komesaru, to mora da je zabuna. Po-aJte u taj koveg! U
njemu se nalaze preporuke 1 'sprave koje e vam ... . Da'je nije govorio. Polako s
e je pribliio inovniku, s _do Je pred njega, pruajui mu koveg. Ali kod '>vam ga je isp
ustio ; naglo takvom snagom obim rukama inovnika za vrat, da je ovome,
_
195koji nije oekivao takav prepad, ponestalo daha. Limu je poplavilo; ruke su mu
grevito zahvatile zrak; udovi su mu zadrhtali! Ruke su mu klonule tad ga je Lando
la pustio da klizne na pod. Reda stvenik je bio gotovo udavljen. Izgubio je svij
est. Ah, ve sam upola spaen!
promrmlja gusar Sto je takav kopneni takor prema kapetanu Grandepriseu! Zakljuao j
e kovei i s njim u ruci priao prozoru, koji je otvorio. U tom asu je plonik bio posve
pust i nije se vidjelo nijednog redara. Samo je pred susjednom kuom stajala jedna
koija. Koija je stajao uz nju. Landola se uspeo na dasku od prozora. Skok je bio v
isok, ali neopasan. Jedan zamah
Landola je stajao na ploniku, a da nitko nije primijetio, odakle je tako nenadano
doao. Jo uvijek drei kovei u ruci, pristupi gusar mirno koiji, ude i naredi: Vozit
ma Friedrichstrasse, a ja u vam tada rei, gdje elim izai. U iduem trenutku -su kola k
renula. Poto se najprije radilo o tome da se zametne trag, dao je zaustaviti kola
prije no to su stigla do spomenute ulice, platio je i krenuo pjeice dalje. Zatim,
nakon to je urno proao kroz nekoliko ulica i uliica, uzeo je drugu koiju i oznaio koi
au pravi cilj, Tamo ga Je ostavio da eka, uspeo se na prvi kat, zakucao o neka vra
ta i uao, kad je iznutra zauo glasan i zapovjedan Enitrez! Stajao je pred generalom
Douaiom. Vi, kapetane? upita ovaj. Sto hoete tako brzo? Da vas upozorim, ekselenc
ijo
glasio je odgovor. Vj morate smjesta bjeati. Izdani smo. Nemogue! Uistinu! Ja sam
samo tako mogao umai iji, da sam oborio komesara j onda kroz prozor sobe skoio na u
licu.
Horrible! Tko nas je izdao? Ne znam. - A vai papiri?
Ugovor je zaplijenjen.
106
General problijedi. Onda smo izgubljeni ako nas uhvate re<:'c on- ~ Mora da ste
uinili uasnu glupost. Putem ete mi sve ispriati. _ Vi elite sa mnom putovati? __ To j
e najbolje. Neu moi preko ruske granice. Moramo u aku, ali ne vlakom, jer bi nas uhv
atili. Imam dolje kola.
_ Dobro. S njima emo se odvesti, ali emo ib esto mijenjati, prije n.ego to izademo i
z grada.
Onda emo dalje vidjeti. Jeste li spasili novac? Jesam. Moj koveg mora ostati ovdje
, ali je moj gotov novac dosta velik, da to mogu preboljeti. Naprijed! Douai spr
emi svoju lisnicu, zgrabi eir i ogrta i napusti stan. Kola su odvezla oba bjegunca.
,10. DVA IZAZOVA Bilo je vee istog dana. Soba oficirskog kasina gardijskih husar
a, namjetana u staronjemaekom stilu, bila je jaso osvijetljena j puna. Slutili su,
da e se pojaviti porunik Unger, pa su se Stoga sakupili u punom broju, da mu kao
cjelina pokau, kako nee da imaju s njim nikakve veze. Stariji oficiri su se skupil
i oko zadnjeg velikog stola, dok su mladi zauzeli ostala mjesta i ivahno se zabav
ljali. Porunik Ravenovv, Don Juan pukovnije, igrao je s Golzenom l Platanom parti
ju bilijara. Upravo je opet promaio laku loptu i nevoljko udario tapom o zemlju. D
o vraga, i ta mi je lopta pobjegla!
primijeti. Prokleta nesrea u igri! Tim vea srea u ljubavi smijao se Platen. No sig
rno je, da danas ne smije igrati s kapetanom avom. Tj si rastresen a on je umjetni
k. uvaj svoj budelar! av? poluglasno upita Golzen. Pih, taj nee doi. S tim smo se
no uinili smijenima. Htio bih znati kako! Hm! Ne treba o tome govoriti vano apne Go
zen. Pa ni medu drugovima? Svakako samo medu utljivima. ., ,,
Kojima mi svakako pripadamo. Ili ne? Pria) No, vi znate, da ja povremence posjeuj J
ankowe... Redarstvenog savjetniku? Da. Govori se, da u va ra njegovoj najmladoj ke
rci. 198
__ ni ona meni. No ukratko, bio sam i danas die i tako sam saznao, da je taj kap
etan av po-rtiki'
varalica, i ne samo to, ve i okorjeli, opasni zloinac. Ravenovv je i-^ravo poloio ta
p da udari.
Zaudeno je zastao i pogledao govornika. _ ali se, Golzen! _ alim? Ne pada mi na pame
t! Ili zar se moda hapsi ovjek, kojeg se smatralo izvanrednim, otmjenim ovjekom, a
da se prije toga nema nedvoumne dokaze u ruci? Grom i pakao! Zar je on uhapen? Ht
jeli su ga zatvoriti. Ah, ali to nisu uinili? Jer je pobjegao! Pobjegao? av? Koji
je imao kod nas pristup? na li to sigurno? Isto tako tano, kao to je komesara, koji
ga je trebao dovesti, davio do bes-vijesti i onda je skoio krgz prozor iz prvog
kata. Do vraga, to je sramota! Tko bi to mogao pomisliti za jedinog prividno tak
o estitog momka! Ml smo mu ovamo dozvolili pris-tup usprkos njegovom gradanskom p
orijeklu, jer je bio Jenki a Amerikanci iz Sjeverne Amerike nemaju plemstva. Ali
uvijek je tako; tko se uputa sa bagrom, taj na svaki nain pada u blato. Stoga ima
mo jo veu obavezu, da se prema tom Ungeru drimo strogo odbijajui. ~ Cimi m; se primi
jeti Platen, koji se ve kod majora zauzeo za Kurta da ipak postoji neka mala razl
ika izmedu pobjeglog zloinca i asnog oficira. u tom asu je uao von Winslow, pukovnik
njegove pukovnije. On je ovdje bio kao gost rijetko viden. Ubiono^ je dolazio s
amo onda, kad bi neki slubeni Posa0 elio obaviti na prijazni, drugarski nain. Zato
su kod njegovog dolaska svi odmah naslutili, da se H. o nekom saopenju, koje j ima
lo zaokupiti sva-stoi P02008*- Sjeo je k starijoj gospodi za zadnji _ '
naruio au vina i omjerio prisutne, koji su ga aVili drei se slubeno - NJegovi podreden
i su na dozvolu, da smiju nastaviti prijanju zaba199Vu, Pogled mu je pao na Raven
owa, koj; je usprko-svom lakomislenom ivotu bio njegov pridati [m bimac.
 Ah, Ravanow ree on odigrajte jo uvu partiju, ali onda nemojte zapoinjati novu!
Gospodine pukovnie, ja sam u gubitku, dakle moram zamoliti za jo jednu igru odgovo
ri porunik. Danas ne. tedite noge i snagu! Onda emo sutra sigurno imati vjebu? Da,
li ne na konju, nego pjeice i to ispod ruke s mladim gospodi ama. Kod tih rijei svi
su podigli glave.
Da - nasmije se pukovnik. Sad gospoda gledaju! Nou vau znatielju staviti na preveli
ko iskuenje, nego u vam odmah saopiti sadraj, da bih onda mogao nesmetano odigrati s
voju partiju whista. Kako se odbojno VVinslovv ponio prema Kurtu, tako je znao b
iti susretljiv, samo kad je htio i kad je bio siguran, da nee nakoditi svojoj eti.
Kad su se sad gospoda sabrala blie uz njegov stol, primijeti: Da, sutra e bit;, na
porna vjeba nogama; tu vrst kretanja obiono se naziva plesom. Ples, gdje, gdje? u
pitae odasvud. Na mjestu, na koje biste najmanje pomislili, gospodo. Ovdje imam v
eliki omot pozivnica, koje moram razdijeliti medu sve oficire moje pukovnije. Im
a u svemu ezdeset pozivnica. Pozvane su dakako i gospode. Ali tko poziva?
upita major, koji je sjedio uz pukovnika. Kladim se za deset mjesenih plaa, gospod
ine majore, da neete pogoditi. Zamislite moje iznenadenje, kad sam predveer primio
ovaj omot, vidio sadraj i uz to naao slijedee pismo: Gospodinu barunu vo<n Winslowu
, pukovniku Prve husarske gardijske pukovnije. Gospodine pukovnie! Njegovo velians
tvo kralj je bio tako Ijubezan d* mi je prepustio stambene i vrtne prostorije sv
oj kraljevskog dvorca Monbijou za plesnu veer, to J kanim sutra prirediti. aljem .V
am priloene _ nie, pa ih podijelite oficirima Vae pukovnije, 200 uvjeren da (u Vas
zajedno s gospodom suprugom ^erkarna, jed n ;-<]-') kao i gospode gospode oficirs
"idjet1 ' Va nakloni LUDWIG III Veliki vojvoda od Hessen-Darmstadta. Kad je pukovn
ik savio velikovojvodsko pismo i promotrio sluaoce, susreo je na svim licima izra
z zauden ja. Sto to ima znaiti? r- upita ve spomenuti major. *l sam sam ve postavio
to pitanje, ali nisam. naao odgovora. Moja zona a gospoda znadu da se ene dre naroit
o otroumnima moja ena misli, da se odozgo radi na tome, da veliki vojvoda dobije n
au husarsku pukovniju. Ori je u prolom ratu bio neprijateljski raspoloen prema Prus
koj, i sad ga moda njegovo velianstvo hoe ovakvim
odlikovanjem privezati uza se Kako sam uo, on je brzojavno pozvan u Berlin usudi
se primijetiti porunik Golzen. Odakle to znate? brzo upita Winslow.
Razumjet ete, gospodine pukovnie, da gospoda posilni imaju medusobno vrste veze, a
moj je lukavac, koji je uvijek pun novosti popu! kakvih novina. Iz ovog bi se br
zojavnog poziva dalo zakljuiti, ako se potvrdi njegova istinitost, da se radi o v
anim diplomatskim dogadajima. Poinje se pokazivati blagonaklonost prema junim dravam
a; dakle ih se pokuava privezati uza se.
Gospodo, mislim da orno uskoro jahati prema Francuskoj. Kad bi se to bar skoro do
godilo, mi smo upravo sad u punom zamahu. A1i nemojmo si razbijati glavu1 Radi s
e o tome da Pozvan; j da emo provesti ugodno vee. Jo nikada nismo imali .na raspola
ganju prostorije Mon... --- --v l niu J.
,Hirt l CIOJ-HJ LCIguUlJ U [JI. W bisi. *-l^ LViv/u
Uoua. Za nas je to odlikovanje, na kojem e nam v'djeti. Sad emo prei na dijeljenje
pozivnica! H
dozvoliti pitanje, gospodine pukov-hoe li j taj porunik Unger jednu dobiti? Raveno
w, 201
Vrlo rado, drue odgovori Platen, pruaju* mu ruku. Pa mi se ve poznajemo. Budite m;
H
ao brodoli! ~ Kurt pogleda u otvoreno, iskreno oko govornikove iji mu je pogled go
dio i ree: '
Srdano vam hvala. Dodue, proputeno je <ja me se predstavi, no moje je ime ipak izree
no.
Gospodine van Platonu, smijem li vas zamoliti za imena te gospode? U prostoriji
je jo uvijek vladala mrtva tiina, tako da se jasno ulo svako ime, to ga je Platen iz
govorio. Za zadnjim stolom bio je mir kao nakon groma. Na ostalim mjestima dohva
tili su sve mogue novine i druga pomona sredstva da predu preko neugodne situacije
. Gospoda za Kurtovim stolom, ija je imena Platen spomenuo, zbunjeno su kimnula,
dok ih je on pozdravio poklonom. Samo je Ravenow ostao onaj stari, zgrabio je sv
oj bilijarski tap i glasno primijetio: Dodi, Golzen, da nastavimo nau partiju!
Kako stoji, Platenu? Pa ti si trei. Hvala, odriem se odgovori Platen. Ravenow sleg
ne ramenima i naruga se: Pih! Ja to zovem ostaviti ampanjac zbog ae octa.' Kurt je
uinio, kao da se ta uvredljiva usporedba ne odnosi na njega a Platen ga je u tome
podupro, jer je uhvatio ahovsku dasku i upitao: Igrate li ah. dragi Ungeru? S dru
govima rado. No, ja sam va drug. Odloite novine i pol1' ajte jednom sa mnom! Ali isk
renost trai, da vaffl kaem, da me ovdje dre nepobjedivim. Onda i ja moram biti isto
tako iskreni na" smije se Kurt.
Kapetan von Rodenstein, moj odgojitelj, bio je majstor. Tako me je sjajno poduava
o, da sad vie ne moe dobiti partiju. Ah, to je ono pravo, jer onda konano moemo jedn
om raunati sa napetom partijom. Dodite! Kroz taj mali pothvat uspio je Platen raz
biti nfPT tost. Na zadnjem stolu poeo je ponovo whist, spfUed su klopotale bilija
rske kugle, a u tome su i potezi n 204 koi plf>& za po'a sata uzcli tako na SahO
VS oficiri jedan za drugim poustajali, da proma-da \ i*ru Kurt je sjajno dobio p
rvu partiju. traj_l Svaka ast! ree Platen. To mi se ve dugo .. dogodilo. Ako je ist
ina, da su dobri stratezi ujed-nije dobri igrai aha. onda ste vi na svaki nain vrlo
soosoban oficir. Kurt je osjetio, da je dobri Platen rekao ove pri-iaane rijei,
da mu olaka poloaj, pa je odgovorio odbijajui: _ Ne smijemo, kako je poznato, iskre
tatj zakljuke. Ako je dobar strateg ujedno i dobar igra aha, onda ipak ne mora biti
potrebno, da dobar ahist mora biti i dobar oficir. Uostalom, vi ste u prvoj part
iji sigurno htjeli samo upoznati moju snagu. Pokuajmo drugu! Slutim, da u je izgub
iti. . Prevarit ete se. Ali vj ste spomenuli nekog kapetana von Rodensteina. Je l
i taj gospodin moda nadumar kod velikog vojvode od Hessena? Jeste. Ah, onda ga poz
najem.
On je stari, grubi delija, isto tako grub kao to je poten i navodno je kod svog gl
avara zemlje dobro opisan. Ovaj opis odgovara. Upoznao sam ga kod svog ujaka u M
ainzu, koji je njegov bankar.
Njegov bankar? Taj se zove Wallner, koliko ja znam. Tano. Moram vam naime razjasn
iti, da se moja tetka, sestra moje majke, udala za tog WalJmera, dakle za jednog
gradanina, koji je na taj nain postao rodak vaeg i mojeg majora, jer je ovaj moj
brati. Ostala gospoda su se zaudeno pogledavala. to je' Platenu palo na pamet, da s
a tolikom otvorenou iz-e ove obiteljske odnose i tako sramoti majora? Ali ?Urt .|e s
nvatio nakanu. Platen mu je htio dati zadovoljtinu za prijem, na koji je naiao u m
ajorovoj porodici a ujedno podsjetiti ponosne oficire na to, da u krugovima viso
kog plemstva nije sve onako, kako 86 to misli. Poela je druga partija. Kurt je op
et pobijedio.
Za tree partije skrenula se opa pozornost, na 203Ravanowa i Golzena, koji su na pr
ijazan, veseo stali jedan drugoga zadirkivati. Zaista, ti '
--* uaivui, ti si opet za petnaest bodova pred mnom primijeti Ravenow. Nesrea u igr
i!
Ali srea u ljubavi, kao to sam ti ve objasnio smjekao se Golzan.
 Da, ali morat e ipak platiti okladu. Djevojka e biti moja, ona mj ve i pripada, tano
uzevi. '
Kakva oklada? Kakva djevojka? upita ve vie puta spomenuti major, koji ili zaista n
ije znao za okladu ili je htio jo jednom povesti razgovor o njoj. Radi se za Rave
oowa o prilici, da dokae, da je neodoljiv odgovori Golzen. Izrazite se jasnije! G
olzen je ispriao cijeli tok stvari, i svi su sluali njegov izvjetaj, l oba ahiste su
prekinuli svoju igru, da bi svoju panju mogli posvetiti izlaganju. Da, Ravenow j
e Don Juain pukovnije. On tvrdi, da je tu ljepoticu ve osvojio
zavri Golzen. Je li to zaista istina? upita pukovnik, koji je smatrao da je dolo v
rijeme da se i on umijea u razgovor, da sakrije svog neugodan poloaj. To se razumi
je odgovori Ravenow. Tko je uope neodoljiv? Ne samo ja, ve svaki gardijski husarsk
i oficir. Dakako, ako se niski elementi budu smjeli ugurati u na krug, ova e predn
ost za nas biti vrlo brzo izgubljena.
Nakon tog bezobzirnog ispada svi se pogledi opet svratie na Kurta, ali je ovaj i
dalje utio. Nakon to je uzalud ekao odgovor novog druga, Ravenow na-, stavi: Vrijem
e, na koje smo se kladili, jo nije prolo i ja jo ne moram donijeti dokaze. Djevojka
je bila kerka nekog koijaa a ovoj sam valjda dorastao. Mogu zasada samo rei, da sam
sjedio u njezinim kolima i otpratio je kui.
Kerka jedinog koijaa? nasmije se pukovnik. Moje estitke, porunice! Onda je lako dobi
i okladu! Tada Kurt izvadi cigaru i ree, dok joj je ravnoduno rezao vrak a uzeo ibic
u: 206 _ pih gospodin von Ravenow <5e Izgubiti ovu 0lC Nakon to Je Kurt dva puta
mirno dozvolio da ga enow uvrijedi, nije nitko oekivao, da e uzeti ri- sad u stvari
, koju oito ndje poznavao. Zato su svi 1 divlje) posluhnuli. Ali Ravemovv je brzo
stupio ko- . rak naprijed i upitao: Kako to mislite, gospodine? Kurt je prinio p
lamen ibice cigari i leerno povukao nekoliko dimova.
Rekao sam, da e gospodin von Ravenow izgubiti okladu. Gospodin von Ravenow samo p
retjerava!
Spomenuti je stupio jo jedan korak naprijed. Hoete li molim vas ponoviti tu rije? ,
Od srca rado! Gospodin von Ravanow ne samo da pretjerava nego i estito lae. Gospod
ine plane napadnuti. Vi mi se to usudujete rei, ovdje na ovom mjestu? Zato ne? Pa
mi se obojica nalazimo na ovom mjestu. Ja bih uostalom smatrao ispod mog dostoja
nstva da se obazirem na vae hvalisanje, kad dotina mlada gospodica ne bi bila moja
draga prijateljica, pa mi je dunost da zatitim njen dobar glas. , Sluajte! povie Ra
veno w. Koijaka ker njegova
prijateljica! I taj se ugurao medu nas! Taj hoe da bude gardijski oficir! Prisutn
i su svi opet ustali.
Primijetili su da e opet morati doi do prepirke. Konano je to bila veer, o kojoj e se
kasnije moj priati. Ali sad nije "tio nitko govoriti, to se moralo prepustiti sam
o njima dvojici. Strani gradanski uljez se odupro pukov-niku, ali su se nadali,
da e ga Bavenovv nauiti pameti. Samo je Kurt ostao sjediti'. Hladnokrvno je odgovo
rio: ~ Ve sam primijetio, da se nisam ugurao, ve da m doao vaom voljom. Ja, uosjtalo
m, moram pitati o Je asniji, da li prijatelj koijake keri ili njen odmak. Naravno da
sam potaknut da ovu posljednju doti - On'ekle obrazloz m da gos i - Gospodin vo
n Ravenow se p0srUS.e "Jetkom drskou ugurao u kola, ali mu nije spod Pode e otprat
i do kue, jer su ga go- uz pomo straara izbacile napolje. 20?Kroz sobu je proao jeda
n A!. To je bilo snano izreeno. Sad je moralo doi do odluke. Ravenow je problijedio.
Nije se moglo rei da U od bijesa ilj 0j straha, to je njegov protivnik sve znao. Al
i prevagnuo je bijes. Pristupio je na sama dva koraka do .stolca na kojem je Kur
t jo uvijek bezbrino sjedio i po vikao: O emu to govorite? O drskosti? O izbacivanj
u? Pa ak o straaru? Hoete li to opozvati? Smjesta! Ne pada mi na pamet! glasio je h
ladan odgovor. Rekao sam punu istinu, a ta se ne opoziva. Tada se visoki stas Ra
venovva prijetei ispravio. Vidjelo se, da e se idueg trenutka baciti na svog protiv
nika. No ovaj je, prividno neoprezno, ostao sjediti na svom stolcu. Zapovijedam
vam, da smjesta opozovete i zamolite me za protenje! zasoptalo je iz prsiju uzbude
nog oficira. Ah!
Sto mi imate vi, upravo vi, zapovijedati! oglasi se prezirno sa Kurtovih ustiju.
Oh, vie no to mislite! povie razbjenjeli, ne mogavi se vie svladati od srdbe. J
.zapovijedam, da istupite iz nae pukovnije, jer nas niste dostojni. A ako to ne
uinite dobrovoljno, onda u vas ja prisiliti. Znate li uope, kako se netko tjera iz
uniforme? Premda je Kurt i nadalje ostao u poloaju, u kojem se prividno mije moga
o braniti, nadmono se smjekao dok je odgovarao: To zna svako dijete. Jednostavno m
u se dade pljuska, onda ne moe dalje sluiti. No dobro! Hoete li opozvati, zamoliti
za opro-tenje i ovdje nam svima obeati, da ete istupiti?
Smijeno! Ne pravite glupe ale! No onda vam evo pljuska! S tim rijeima bacio se na K
urta i zamahnuo. Ali premda ,su njegove kretnje bile strelovito izvedene, ipak j
e Kurt bio jo bri.
Lijevom je rukom odbio udarac, a slijedeeg trenutka je zgrabio Ravemowa s ove i o
ne strane boka, podigao ga visoko uvis i tresnuo njime o zemlju, da je ovaj uz g
lasni udara ostao onesvijeste
leati. 208 Nitko nije mogao vjerovati da taj mladi ima to-snage i vjetine. Nekoliko
je trenutaka vladala sobi neopisiva zabuna. Neki su stajali ukoeni od "traha i b
uljili u pobjednika, koji je razvio toliko duevne a sad i tjelesne nadmoi. Drugi s
u pourili k Ravenovvu, koji je kao mrtav leao na zemlji. Na sreu je bio prisutan vo
jni lijenik, koji je odmah priao onesvije tenom. Gospodin von Ravenovv nije nita slo
mio a izgleda da nema ni unutarnjih ozljeda -- ree tada. Uskoro e se probuditi i os
tat e mu samo nekoliko modrica. Ova je bojazan .dakle otpala i sad se, poto su Rav
enowa poloili na jedan divan, mrana, neprijateljska panja svratila na Kurta, koji j
e tako ravnoduno stajao, kao da se cijela stvar njega nita ne tie. Pukovnik je drao
da je sad dolo vrijeme, da upotrijebi nadmo svog ina. Polako pristupi Kurtu i prije
tei ree: Gospodine, vi ste napali porunika von Rave-nowa... Sva prisutna gospoda mo
gu posvjedoiti da je to bio im protuobrane brzo upade Kurt. On se usudio, da se of
iciru zaprijeti zaunicom, on se bacio na mene i zamahnuo je da me udari. Ali ja s
am ga ipak potedio, jer bilo je u mojoj moi da ga jednom pljuskom uinim isto tako n
esposobnim za slubu, kao to se on meni zaprijetio. Zahtijevam od vas da ml ne upad
ate u rije, nego da me pustite da zavrim! Ja sam va pretpostavljeni i vi imate utjet
i dok ja govorim. Razumijete li? Napustite smjesta sobu i odite do daljnjega u v
a stan u kuni zatvor. Lica prisutnih se razvedrie. To je bilo kao da im l* govorio
iz srca. No oni jo usprkos svemu nisu upoanali porunika. On se utivo naklonio i odmj
ereno rekao: - Molim za oprotenje, gospodine pukovnie! Su-^a bih odmah posluao va nal
og. No poto mi je zaPovijedeno da se tek sutra ujutro javim na slubu,
_^_ ovo danas nema za mene nikakve vanosti. Gospodine Ungeru! zaprijeti pukovnik.
14
Jastrebov kljun
208Alj Kurt nesmetano nastavi: O zatvoru ne moe dakle biti govora, ali u udovoljit
i vaoj elji, da napustim ovu sobu, jer sarn dosada bio navikao da posjeujem samo on
a mjesta, na kojima se ovjek ne izvrgava opasnosti da e ga netko izgrditi ili ak Is
pljuskati. Laku no, gospodo! Ovo prekoravanje izazvalo je brojne uzvike bijesa. N
o Kurt se nije na to obazirao, pripasao je sablju, stavio kapu, pozdravio i pono
sno izaao na vrata. Taj momak je pravi davo? primijeti major.
Pih! obrecne se pukovnik. M; emo mu istjerati njegove vragolije! On i mene izaziv
a!
Kada se neto takva ulo! Nitko nije primijetio, da je porunik von Platen slijedio iz
asloga. Stigao ga je vani na vratima, uhvatio ga za ruku i tiho rekao: Porunice U
nger, ekajte asak! Protiv vas je bila uinjena sveopa zavjera. Hoete li mi vjerovati,
ako vas uvjerim, da barem ja nisam u njoj sudjelovao? Vjerujem vam, jer ste vi t
o dokazali potvrdi Kurt, poto mu je pruio ruku.
Primite moju srdanu zahvalnost! Moram priznati, da sam bio spreman na odbijajue po
naanje, ali nikako na ovakve neodgojenostj i surovosti. alim dogadaje ove veeri. Vi
ste se hrabro branili, skoro prehrabro. Bojim se, da ste se onemoguili. To e se j
o vidjeti. Potujem prednosti plemstva. One su posveene stoljeima, ali se suprotstavl
jam gleditu, koje objavljuje da plemstvo po svom svojstvu stoji iznad gradanstva.
Vrijednost ovjeka Je jednaka njegovoj duevnoj snazi.
Dajem vam za pravo, iako sam plemi. Pukovnik je zasluio svoj ukor, naravno da nitk
o nije slutio, da ete se usuditi razviti tako neuvenu smionost. A to se tie Ravenowa
, ipak vas moram upitati, da poznajete tu djevojku? Vrlo tano. Te gospode su mi i
spriale ovaj doivljaj. Ali je li to bila istina? Nijedna od njih ne lae. Ja u vam sa
mom uostalom povjeriti, da gospoda, na koju se odnosi 210 klada niJe n^ako koijaS
ka kerka. Hoete li ml ' obeati utnju? _ Naravno! ( _
jjo -ona je unuka grofa von Rodriganda. Dakle vidite, da se nikako ne moram stid
jeti to sam njen
Do vraga! Ali kako dolazi ovaj Ravenow . . . On je laac i neoprezan ovjek. Svaki d
rugi bi na prvi pogled vidio, da ima jed.nu damu pred sobom. On se na najsurovij
i nain ugurao u njenu koiju, pa su ga mogli ukloniti samo uz pomo straara.
Boe moj, kako naivno i neoprezno! prizna . Platen. Ali kako je Ravenow doao do uvj
erenja da je ta ljupka gospodica kerka koijaa? Om se raspitao kod mog sluge, kojeg
je naao u susjednoj gostioni. Ja stanujem naime kod grofa i odgojen sam s tom mla
dom gospodicom.
Moj stari Ludwig je lukavac pa ga je prevario, da je oma koi-jaeva kerka. Nadam se
da sad sve razumijete! Sve, samo ne vau tjelesnu snagu. Jeste li isto tako vjeti o
ruju, kao aci? Ne bojim se nijednog protivnika. To e vam sigurno trebati. Ravenow e
vas sigurno izazvati. A to namjeravate sa pukovnikom? Sutra u mu poslati svog svje
doka. Tko e to biti? Hm, to mi je jo nejasno. Neu da moj; neto saznaju o ovim svadam
a, a ovdje jo nemam nikakvih poznanstava. Smijeni lj vam se ja staviti na raspola
ganje? ~ Kroz to ete doi u nezgodan poloaj prema svojim drugovima i pretpostavljeno
m. ~ Toga se ne bojim. Ne sluim zbog unapredenja, / nego samo iz uitka. Moj me ime
tak inj neovisnim, Pa vas molim, da smijem biti va svjedok. Vi ste steKU tnoje poto
vanje, budimo prijatelji, dragi Ungeru! .~~ od srca rado primam vae prijateljstvo
. Ve Prigodom svog dananjeg posjeta kod majora itao < u vaim oima, da u vas cijeniti.
U ruke Plat ^edan druglome i Qnda Idete li sad fe 211 Ne. Ja sam se dodue izvana p
okazao mirnim jer samo to vodi k pobjedi, ali u dui sam to bio manje. Ne bih htio
da moji kod kue primijete moje uzbudenje i poi u popiti au vina. Prikljuit u vam se
Poekajte! Platen je pourio natrag u sobu. Kurt je ekao na ulici. On nije slutio, ko
liku e ulogu za njega kasnije imati porunik von Platen l od njega spomenuti bankar
Wallner. Oba mladia zala su u neku vinaru, a zatim je Platen otpratio Kurta kui, d
a vidi gdje stanuje. Kad su se na vratima rastali, vidjeli su da su ulini prozori
vile jo jasno osvijetljeni a kad je Kurt uao u primau sobu, naao je sve okupljene o
ko visokog gosta. Veliki vojvoda je doao da provede jedan veernji sat kod grofa Ro
drigamde. Evo dolazi na gardijski husar! nasmijei se veliki vojvoda, kad je ugledao
porunika. Jeste li bili u kasinu? Jesam, visosti izvijesti Kurt Jeste li moda ond
je nali svog pukovnika? Bio je prisutan. Jeste U i vi od njega primili pozivnicu?
Ne znam ni za kakvu pozivnicu, visosti. . Ah, estiti pukovnik vas je dakle htio
iskljuiti, ali mi, emo.ga ipak iznenaditi. Ja sam naime tek danas doznao od ovog n
aeg grofovskog prijatelja, kakve vam potekoe stavljaju na put, i odmah sam odluio da
pokaem toj gospodi, da mogu biti ponosna, to imaju porunika Ungera u svojim redovi
ma. Ne crvenite, dragi moj! Vi ste jedan od onih oficira, ija je hrabrost u zadnj
em ratu u stanju da me izmiri sa njegovim nesretnim posljedicama. Odlikovanja,' t
o ib nosite, platili ste svojim ranama. Ja sam sve oficire vae pukovnije i njihov
e gospode pozvao za su"^a uvee k sebi, a kralj mi je priao o velikoj usluzi, koju
ste mu danas iskazali, stavio mi je za taij ples na raspolaganje svoj dvorac Mon
bijou. Slutim, da je pu kovni-k donio moje pozivnice u kasino da ih podije* Htje
li su vas iskljuiti, ali neka vas ipak vide.
212
Kurt je za vrijeme tog dugog govora stajao dirnut. Njegov vladar je zbog njega,
sina siromanoga pomorca dao upriliiti sjajan ples a pruski kralj je u tu svrhu sta
vio na raspolaganje svoj dvorac.
Suze mu navrijee na oi. Promuca: __ Visosti, ja ne znam, kako bih ... Dobro, dragi
moj porunice prekine ga knez. poznajem vae miljenje i bez da me morate o njemu pos
ebno uvjeravati. Svrha mog posjeta je ispunjena pa u se oprostiti. Nakon to je on
otiao, dozinao je Kurt, da su pozvani i don Manuel sa svim svojima, pored Amy Dry
den i tada je otiao u svoju sobu, da se potenim snom pripremi za napore idueg dana.
Kurt jo nije bio dugo u sobi, kad je netko tiho zakucao. Tko je to bio? Nije vie
nikoga oekivao. Ugodno se prestraio, kad je na njegov poziv ula Rb'schen. udi se?
ta plaljivo. Moram jo s tobom govoriti. Ti, Rosen? ree on. Dodi, sjedni! Da,'to
iti, dragi Kurte. Mlada gospodica ne bj.
dodue smjela tako kasino i tako sama posjeivati mladog gospodina, ali mi smo posve
kao brat i sestra, zar ne?
Naravno ree on, da raspri sve njene sumnje. Znade li majka, da si ovdje? Dakako da
zna! I ona ti je dozvolila da dode k meni? Vrlo rado, da, ona me je ak za to zamo
lila. Ima neto vrlo vano, to bih te htjela upitati. Kako se Kurt osjeao sretnim! Dola
je tako kasno po noi k njemu puina povjerenja. Znao je, da je 'jubi, ijubj cijel
im arom svog srca, svakom misli fvoje due.
Sad je sjedio kraj raje na malom divanu 1 gledao pun nade u njezino lijepo lice.
~~ No, to si me htjela pitati, Rosen? Daj mi najprije ruku, Kurte. Tako! Zna li d
a se uv:jek voljeli? je kod toga pitanja zadrhtao u dnu due, obu-ga je neko neizr
ecivo uvstvo, tako da je mozelo fiao sanio potvrdno kimnuti glavom. 213 I da se i
sad jo volimo? Ja tebe svakako istisne on. Tj mene! Ja to znam! A zar misli da ja
tebe ne volim kao prije? Gle, dragi Kurt, kad se nekoga voli, toga se dobro pozn
aje pa ako se i ne zna uvijek sve, onda se to ipak nasluuje. Ja slutim sve misli
koje ti ima kad sam kraj tebe, i kad bi mojem oku ostalo neto sakriveno, moje srce
bi to ipak naslutilo. Vjeruje li to? Kurt se morao jako napregnuti, da moe mimo o
dgovoriti da. No
nastavi ona srdano kad si doao iz kasina, bilo je tvoje oko tako duboko i prozirno
, a dolje, posve duboko dolje je neto na tamnom dnu drhtalo. Odmah sam znala, da
ti se morala dogoditi neka velika bol. U kasinu su te loe doekali, ali ti nisi ovje
k, koji bi to trpio. Onda je dolo do grdne svade a vi se oficiri lako laate oruja.
Dodi ovamo, dragi Kurte i pogledaj mi u oi! Rosen poloi Kurtu ruke na oba ramena i
privue ga blie k sebi, da mu uzmogne bolje pogledati u oi.
Njen ispitujui pogled uronio je u njegove oi punu minutu a onda ona pusti pasti sv
oje ruke.
Kurt, zna li, to je? Dvoboj! Rosen! povie on prestraeno. Kurt, ja to jasno vidim.
Duboko dolje u tvom oku lei neto, to si htio sakriti. Ali ja sam to otkrila. To izg
leda kao ponosna, prkosna odlunost. Hoe li mi moda rei neistinu, dragi Kurte? Ne! Nik
ada! obea on.
No, onda reci, da li ispravno .nasluujem! Obeaje li da e utjeti? To se razumije!
potvrdi ona ustro. U takvim stvarima asti ne smijemo jedno drugoga odati. Djevojka
je bila zamamna u svojoj djetinjoj naivnosti. On se prisilio da mirno odgovori:
Pogodila si, Rosen.
Dakle, dvoboj, uistinu dvoboj! Kurte, ja sam t znala, ja sam to osjeala i slutila.
Vjeruje li sad a te volim? 214 Rosen ga je kraj toga tako iskreno gledala, da on
privukao njenu ruku na svoje usne i tiho odgovorio: , __ Moja je najvea srea, da
to smijem vjerovati. Da, velika je srea, kad su dvoje tako od srca dobri i kad mo
gu jedino u drugo imati pravo i puno povjerenje. Takvo povjerenje imam ja u tebe
. Misli li moda, da sam nemirna zbog tvog dvoboja? Nisi? Ne, ni najmanje.
Ti e pobijediti svog protivnika. Ali majka se brine i jer misli, da e mi sve rei i je
r ana da se dvoboji ne mogu odlagati, onda me je zamolila da te jo danas navee pos
jetim. Kurtove su oi ponosno sinule, kad je uo za to povjerenje. Jesi li i drugima
govorila o tvojoj slutnji? Nisam, samo majci. Drugi ne smiju nita znati. Ond bj
te moda sprijeili da svlada svog neprijatelja a ti to mora uiniti! Rosen, ti si junak
inja! povie on oduevljeno. Oh, samo kad se radi o tebi, dragi Kurte. Za druge mogu
esto poteno drhtati, ali o tebi znadem, da si svima nadmoan. Da, kad si poao. u rat
, iako sam drhtala, jer protrv tih kugli se nisi mogao braniti. Ali kod dvoboja
radi se samo o spretnosti i o miru, a onda se ne raiora nikoga bojati. Smijem li
pitati, tko je tvoj protivnik?
Ima ih dvojica! Dva dvoboja? zaudi se Rosen. Dobro, to je dvostruka prilika da si
pribavi potovanje. Mo-JLa.,bih se tome radovati, kad bi mj ispunio malu molbu: ka
zni 'Oba ovjeka, ali ih nemoj ubiti! Hoe li? Rado, obeajem ti. To me vesela, Kurt. Z
hvalu mj smije polju-11 nk(1> kao to si to maloas uinio. kim ru,ila mu Je ruicu, nasm
ijeila se i Ijubezno mu romuia glavom, kad jaje privukao usnama. Tako su nekada ra
dile viteke gospodice, pa te * Ja smijem ovako nagraditi naali se ona. Da 215to vi
di majka, sigurno bi se smijala. Ali sad mi jo mora rei tko su tvoji protivnici.
Prvi je moj pukovnik.
Ah! Taj bi se zapravo morao veseliti, <Ja je dobio ovakvog porunika! A drugi? To
je porunik vom Ravenow. Taj! Onaj, koji je bio prema nama tako nepristojan! Kurt,
slutim, da se tucete zbog mene. Reci rni istinu' Pogodila si potvrdi on. To nij
e bilo hvalisanje. Nije ni pomislio na to, da bi nju tim priznanjem uinio obavezn
om prema sebi. Bio je nesebina znaaja, i ne bi ni za to na svijetu na nje*K> otvore
no pitanje puno povjerenja, mogao rei laz, Vidi li, kako ti sve itam iz oiju! smjeka
a se ona sretno. Dakle si sad konano postao mojim pravim vitezom. Ti e osvetiti svo
ju Rosen i zato e ti ona puna naklonosti pruiti ruku na poljubac i jo ti dati neku
uspomenu. Sto, o tome u jo razmisliti. Sad zmam sve, pa se mogu vratiti majci.
Sto e joj rei? Sve. Valjda ne misli da bih trebala svojoj majci neto preutjeti? S
me Boe od toga, ti ista duo! povie on preplavljen uvstvom. Reci joj sve, ali joj rec
i to da se ne treba bojati, da jo nije dolo do izazova i da je molim da uti. To u i
uindti i majka e ispuniti tvoju molbu. Laku no, moj dragi Kurte! Laku no, moja Rose
n! Pruila mu je obje ruke i krenula da napusti sobu. Ipak je kod vratiju zamiljeno
zastala, jo jednom . se okrenula i sa djetinjasto lijepim smijekom rekla. Skoro s
am neto vana zaboravila! Ako si nioJ vitez, onda moram uiniti onako, kao to su to iru
'6 plemike djevojke i za borbu tj dati vrpcu. Je li "o bra ova, koju nosim na ovo
j haljini, Kurte? Ova ponosna prirodnost natjerala mu je krv u zi ^ Osjeao je kak
o mu kuca u sljepooicama dok joj J odgovarao: Oh, lijepa je! Hoe li mi je uistinu d
ati?
216 _ Vrlo rado. Rnschen otkopa svilenu vrpcu sa svoje haljine i pruj mu je. - K.U
.J pode u borbu, stavi je na prsa. Ili ne! Tamo e se vidjeti! Ali gdje bi je drugd
je privrstio? _ Ne na kaput, nego ispod njega, na srce! Ljupka rumen je preletjel
a preko njezinih obraza. Oborila je duge trepavice, ali je zatim brzo podigla oi.
 Da, moe tako uiniti, jer to je najbolje mjesto, Ja u je onda opet s ponosom nositi.
Kako? Zar da ti je vratim? povie on. Nee li? upita ona.
Da, ako hoe primijeti on i doda smijeei se: Ali onda bi je morala iskupiti, kao to
to inile plemike gospodice. Iskupiti? ime? Poljupcem. Sad su se njeni obrazi oboji
li jo tamnije nego prije, ali je svladala to neobjanjivo uvstvo i upitala: Jesu li
viteke gospodice zaista to radile? To dosada nisam znala. Ali ako ti posve poklon
im vrpcu, onda je ne moram niti iskupiti? Ne, onda ne mora. No, onda u jo promislit
i, hou li je opet nositi ili ne. Sto ti je od toga dvoga drae, Kurte? On se 'ohrab
ri ; odvano prizna: Najdrae bi m' fcilo, da dobijem poljubac i da smijem zadrati vr
pcu. ~ Hajde! Tako bi me ti prevario! Ta stvar nije tako lagana, kao to bi ovjek p
omislio. Morat u mnogo razmiljati, da stvorim pravu odluku. Zadri vrpcu, ja u ti sao
piti, to e dalje biti. Otila je a on je ostao prepuna srca. Pritisnuo je 0
St -!ne vrpcu> iz koJe je jo izbijao fini miris rezede, Je Rosen tako voljela. Zat
im je klonuo na dugo, dugo mislio na nju. Konano su mu se oi i onda je sanjao o nj
oj. 21711. NJEGOVO
VELIANSTVO KRALJ
Kad se Kurt probudio, sunce je sjalo kroz prozor. Poao je u jutamiju etnju vrtom a
kad je na prvi doruak doao u blagovaonicu, bili su ondje sakupljeni ve svi ostali.
Bacio je brzi, ispitujui pogled na Rosen. Bila je blijeda, kao da je malo spaval
a i oborila je pred njime oi. Njena je majka upravila na njegovo lice svoje lijep
e, mirne oi i njemu'se inilo da u njima ita tiho obeanje, da njegova tajna nee biti o
dana. Onda je dolo vrijeme, da pode u eskadron. Lud-wig, koji je sad bio njegov s
luga, osedlao mu je konja. Bio je to divni, andalukj crni pastuh, kojeg mu je pok
lonio grof.
On uzjae i odjae u vojarnu. Kad je zakrenuo u njeno prostrano dvorite, bili su eska
-droni ve uzjahali. Oficiri su bili prisutni i samo su jo ekali na pukovnika, da za
ponu vojnom obukom. Svi se pogledi upravie na njega. I Ravenovv je bio ovdje. On s
e oporavio od jueranjeg poraza i okrenuo se, kad je vidio ovoga, koji je dolazio.
Do vraga, kakav konj! primijeti adutant Branden. Cime je mornarev sin platio ovu
plemenitu, skupocjenu ivotinju! l na n>joj e taj moma jahati na redovnoj obuci? K
urt pozdravi drugove, koji na taj pozdrav jedv* odgovorie.
Samo Platen dojae do njega, prijazno m prui ruku i ree tako glasno, da su ga svi mo
gli u _ ~
Dobro jutro, Unger! Fini pastuh! Imate h J vie tako lijepih u staji? 218 To je mo
j konj za slubu
odgovori upitani. __ Drugog moram tedjeti. Uto dojae pukovnik. Lice mu je bilo mran
o, kao da jedva moe svladati prigueni bijes. Pobonik mu je pozdravivi odjahao u susr
et.
_ tmate li neto osim redovnog raporta? upita ef. Na zapovijed, ne, gospodine pukov
nie
glasio je odgovor. Porunik Unger je spreman da stupi u eskadroin. Porunik Unger, i
stup!
otrim glasom zapovijedi Winslow. -v Kurt pojase naprijed i zaustavi se pred njim,
kao da su on i ivotinja izliveni iz mjedi. Pretpostavljeni omjeri njegovo odijel
o, jahai pribor, konja. Rado bi bio otkrio neto nepropisna, ali je to na njegovu al
ost bilo nemogue. Zato ree sa prezirnim treptanjem oiju: Do daljnjega vas oslobadam
slube. Potankosti ete saznati. Kurt pozdravi ne trepnuvi okom, okrene konja i uz d
ivne valovite skokove svoje plemenite ivotinje pojuri kroz vrata. Tada je zapoela
obuka. Vjeba je trajala gotovo tri sata. Pukovnik se tek bio vratio i upravo htio
 da se raskomoti, kad je uao Platen. Ah, dobro da ste doli, porunice von Platen
Primijeti ef nemilostivo, Od juer uvee imam vam za primijetiti, da ne shvaam vae pona
nje. Zato ste tom ovjeku dozvolili da sjedne uz vas i ak ste s njime igrali aha?, ~~
Jer sam miljenja, da neuljudnost sramoti svakog ovjeka, a najvie oficira. I jer sam
pretpostavio, ako nam ministar rata daje druga, on oekuje od nas, a s njime kao
s takvim i postupamo. Ali vi ste znali za na dogovor! ' Nisam u tome sudjelovao.
~~ ini mi se, da ste vi s njime ak i izali. iio~
Naravno bez straha odgovori Platen. U sam naao ovjeka, kojeg moraju potovati.. Post
ali smo prijatelji. 219 Ah! Ijutito povie Wioslow. To rnj je na ravno udno uti. Znat
e li da ste se time kao nepri" jatelj suprotstavili svojim drugovima? Ili moda M
slite, da e se neprimijeeno prei preko toga, ako uzmete u zatitu jednu ugavu ovcu? Sp
omenuo sam, da je porunik Unger stekao moje potovanje i prijateljstvo, pa vas mora
m uljudno zamoliti da dobrostivo u mojoj prisutnosti izbjegavate ovakve usporedb
e. Ja sam uostalom samo na njegov poticaj dozvolio sebi da posjetim gospodina pu
kovnika. Ah, valjda ne kao svjedok? Upravo kao takav. Grom j pakao, on se dakle
zaista usuduje, da me izazove? Moram vas po njegovom nalogu zamoliti za zadovoljt
inu. To je od vas vrlo neoprezno! Znate li da sam va pretpostavljeni? Platen iskr
eno odgovori: Ja sam gospodinu pukovniku u slubenom pogledu podreden, a u pogledu
asti sam svakome ravan. Moj prijatelj trai zadovoljtinu, pa me je zamolio, da s go
spodinom pukovnikom ugovorim, to je potrebno. Winslow se uzbudeno uetao sobom. Vid
io je da je zapao u vrlo neugodan poloaj, iz kojeg je jedva bilo izlaza. Stoga ree
: Valjda porunik Unger ne oekuje, da
-mu se njegov zapovjednik ispria? Podite majoru von Palmu i ugovorite s njime, to
hoete. Ali zapamtite: zadovoljtinu sa orujem dajem samo uniformi, koju taj ovjek sad
nosi, a ne gospodinu Ungeru! Vi znate uostalom, da e asni sud izrei posljednju rij
e! S tim rijeima se okrene.
Porunik von Platen. lupi petama i ode. Tada Po" trai porunika von Ravenowa. Ovaj ga
ukoeno do-eka i upita: Sto mi pribavlja ast tvog posjeta, Platen? ast mog posjeta?
Hm, tako ozbiljno i sluben^ 1 - Poto si preao k neprijatelju, mogu s
220
obraati samo s 'najhladnijom utivou, pa te molim da se i ti njom slui, Platen se naklo
ni.
Kakogod misli. Tko nevino-<ja brani pred predrasudom, mora biti na sve spreman Ja
te uostalom neu dugo smetati, jer ovamo me samo vodi namjera, 'da ti javim gdje
je stan mog prijatelja Ungera. Ah, zato? Mislim da to mora znati, da bi mu mogao j
aviti jednu vanu poruku_
Pogodio si. Uostalom ne trebam znati gdje stanuje, jer s pravom nasluujem, da ima
njegovu punomo. Ima pravo. On ti se putem mene stavlja na raspolaganje. To je dovo
ljno. Golzem e mi biti svjedok. Kakvo e oruje izabrati tvoj takozvani prijatelj? On
tebi preputa izbor.
Ravenowe su oi mrko bljesnule." Ah ree on zar se osjea tako sigurnim? Jesi li mu re
kao da sam najbolji maevalac u pukovniji? No, ja sam Golzenu, s_ kojim e ostalo dog
ovoriti, ionako ve predloio, da se borimo tekim sabljama. Ako je momak sam tako lud
. S Golzenom e se isto tako sporazumjeti o mjestu i vremenu. Ima li mi jo neto za rei
Ne. Prema tome se mogu oprostiti od tebe hladnom uljudnou. Do videnja!
Platen je otiao predsjedniku asnog suda, jednom stanjem majoru, koji je obeao, da e
odmah raspraviti tu stvar. Kad se vratio Kurtu i saopio mu, da se Ravanow odluio z
a teke sablje, slegnuo je ovaj Posve ravnoduno ramenima: v Taj potenjak me hoe uklon
iti. On ne zna za Potedu, pa neka vidi neu li moda ja biti tako velikoduan, da budem
obziran. Pukovnik je kukavica.
Nemogue je. da se asni sud odlui protiv mene. On Ce se vjerojatno odluiti za pitolje
i veliku udalje-Ppst, a ja sam pripravan da ga potedim. Tvrdava e i, ZA nJega dovo
ljna kazna. Kad mogu oekivati odluku? 221 Jo prije veeri. Hoe li mi donijeti obavijes
t? Da, jo prije nego to podem na ples veliko^ vojvode u Monihijou. I to je jedna p
odlost, koju su vam uinili. Imali ste pravo da dobijete pozivnicu, ali vam je nis
u izruili. Ostavite to! nasmijei se Kurt. -r. Meni ne treba ta pozivnica, jer imam
privatna poziv velikog vojvode. I vj ete se pojaviti? iznenadi se Platen. Naravn
o. Hbio bih vam rei da uivam naklonost velikog vojvode. On je uo na kakav me nain pr
imaju, pa mi je jo sino, kad sam se vratio kui objasnio, da je priredio taj ples, d
a mi dade javnu zadovoljtinu. Platen uini pokret najveeg iznenadenja. Sretnice! pov
ie on.
Zar ste vi tienik velikog vojvode? On mi je uvijek bio naklonjen jednostavno odgov
ori Kurt. Ja vas uostalom molim da nikome ne kaete, da u doi. Veselim se razoaranju
gospode drugova, koji me smatraju samo za neeljena c uljeza. Moete mi dakle donije
ti vijest u Monbijou, a ja u vas zato predstaviti velikom vojvodi, grofu Rodrigan
di i njihovim gospodama. Nebesa, kakva srea! primijeti porunik. Vi ste tako mi Bog
a prava zagonetka, ali priznajem, da je vrlo korisno, biti va prijatelj. Hoete li
me predstaviti i onoj krasnoj gospodici, na koju se odnosi ona nesretna oklada?
Hou. Ali sad se moramo rastati, dragi moJ Platene, da se pripravimo za sveanost. T
okom poslijepodneva sastao se asni sud. Svi njegovi lanovi potjecali su iz visokog
plemstva, i &e~ dali su na Ungera kao na ugavu ovcu, kako se Winslow izrazio. Osim
toga su bili pod njegovim utjecajem i tako se desilo, da je stvorena osuda bila
slijedea: pukovnik je sa porunikom osorno P05^ pao a ovaj se ogrijeio o duino potova
nje i to medusobno dokida. Prema tome Unger nema Vta traiti zadovoljtinu a pukovni
k nije obavezan da je dade. O dvoboju ne moe biti niti govora. To
222
, dodana primjedba, da se postupak porunika tto-eera mora nazvati bezobzirnim i d
a nije prikladan da mu pribavi prijateljsku naklonost oficirskog kora. ' Mora mu
se savjetovati da se dade premjestiti u neko drugo mjesto, pogotovo to ni njegov
o porijeklo, ni njegov nain saobraaja ne stoje u suglasju sa drutvenim prilikama u
gardijskom koru. Ta je osuda stavljena u zapisnik a Platen je dobio prijepis da
ga odnese Urageru. Vidio je da od njega oekuju neku primjedbu, ali je utke spremao
prijepis u dep i udaljio se. Bio je uvjeren, da tom sjednicom stvar jo nije dovren
a. Ali Winslow se osjeao pobjednikom. Stoga je smatrao, da se Kurt nee usuditi da
us-traje na zahtjevu da ude u pukovniju, pa se sa osjeajem zadovoljstva vratio kui
, da bi obukao sveanu uniformu i poveo svoje gospode, jer se medutim spustila veer
a nije se smjelo dopustiti da visoki gost eka.
Ljetni dvorac Monbijou nalazi se uz Spreevu u etvrti Spandau, vrlo je lijep a dan
as je bio naroito sveano ukraen. U vrtu su gorjeli brojni lampioni, ovijajui grmlje
i cvijee nekim arobnim sjajem, a sobe su plivale u moru od svjetla. Zaposlena slug
e urilj su amo i tamo, a na ulazu je stajao dvorski metar velikog vojvode, primajui
brojne goste. Po principu da zakanjenje znai otmjenost, najprije su doli porunici,
a iza njih ostali, to im je io bio vij to su kasnje stizali. Njih je u predsoblju d
oekivao porunik velikog vojvode i pratio ih na njihova mjesta. Konano su stigli bri
gadni zapovjednici i divizijski general sa svojim gospodama. U velikoj dvorani v
idjela se vojna glazba, koja je imala svirati za ples. Sad je jo vladalo ono iekiva
nje, za vrijeme kojega se tek poluglasno razgovara, ^'uge su raznaale mala osvjeen
ja a iz blagovaonice se ulo zveckanje stakla i porculana, koje je sladokuscu "agov
jetavalo oekivane uitke. Onda se konano otvorie vrata i najavljen je doak velikog voj
vode. Uao je vodei pod rukom Ro-tu de Rodriganda, sadanju gospodu Sternau Slije-lu
su ga don Manuel sa Amy Drvden j Sternauovom majkom, a iza ovih je iao Kurt sa Ro
sen ispod 223veprvi ples iza njegovog. Ali sad dodite s nama do likog vojvode, d
a vas predstavimo gospodi. Oni su otili i sad je pukovnik stajao sam Sti ,v jim o
ficirima. On izvadi rupi, duboko uzdahn o" e obrie znoj sa ela i priana: ' Mislim, d
a u se onesvijestiti! Moram sjesti! Winslow pode k svojoj eni, da kod nje potrai ut
jehe. Sad su se stvorile pojedine skupine, no razgovor sviju se, kretao samo oko
Ungera i pouke, koju Je ovaj gradanski porunik dao gardijskom koru. Gospode su s
e oduevile za njega. Dokazao je da je ne samo
lijep mukarac, ve zaista mukarac u'punom smislu te rijei, I gospoda su ga poela proma
trati drugim oima. No trebalo je doi jo neto boljega. Visoka dvokrilna vrata se otvo
rie i zauje se glasno najavljivanje: Njegovo velianstvo kralj! Veliki vojvoda je od
mah priao vratima, da doeka visokog gosta. Ovaj je uao zajedno sa Bizmarkoro, a sli
jedili su ih ministar rata i komornik.
Ovaj posljednji nosio je u raci neki predmet, koji se tanije promotren, pokazao k
ao mala safijanova kutija. Nisam mogao odoljeti, a da na nekoliko trenutaka ne s
krenem vaoj visosti primijeti visoki gospodin velikom vojvodi. Predstavite mi vae
goste! Ubrzo se sve najuglednije linosti okupie oko velianstva, dok su ostali sluali
ili se podalje tiho razgovarali. izgledalo je da porunik Braoden ne moe utjeti. Kr
alj, Bizmark i ministar rata ovdje? re^e on. To je veliko odlikovanje za nau puko
vniju. Moemo biti ponosni. Ah, vidite li onu kutijicu u ko-momikovoj ruci? Dat u s
ebi odsjei glavu, ako se u njoj ne nalazi orden, na svaki nain e ga veliki vojvoda
primiti na tako javan, dvostruko astan nacui. Gledajte, sad se grof Rodriganda po
vukao s ministrom rata u udubinu prozora! Tiho razgovaraju, lica su u" vrlo ozbi
ljna a njihovi pogledi se upravljaju ore^ Wi.nslowu. Gospodo, podimo malo blie do
pukovr neto e se desiti, ja to poznajem! Kao pobonik tf ve potrebno iskustvo.
226
imao je pravo, jer je ministar rata nakon kratkog remena polako priao pukovniku.
Kad je ovaj priV
iietio onoga koji se pribliavao, ustao je s mnogo otovanja i poao mu nekoliko korak
a u susret. P
Gospodine pukovnie, jeste 11 primili moje pismo u pogledu porunika Ungera? upita e
kselencija ne odvie Ijubeano. Imao sam ast glasio je odgovor. _ A jeste li ga i pr
oitali? -
Odmah, kao sve to dolazi od vae ekselencije. Onda je udno, da su ti reci izazvali u
pravo protivno od onoga, to sam kanio. Sjeat ete se da sam vam toplo preporuio poruni
ka?
Naravno odgovori Winslow. A ipak sam dozmao, da su ga svagdje primiii sa odbijan
jem.
Mnoga visokorodena glava je uplja i stoji samo obzirom na svoje porijeklo u redov
ima vojske.
Upravitelj vojnih stvari se uvijek veseli kad nade ovjeka, koga se dade dobro upo
trijebiti pa je tim a-losndje, ako upravo ovakvi ljudi nailaze na neopravdane, est
o ak i zlobne potekoe. Ja bezuvjetno oekujem, da u ubrzo uti protivno od onoga, to sam
na svoje zaudemje morao doznati. On se otro okrenuo na peti i otiao, dok je pukovni
k ostao nekoliko trenutaka stajati kao odsutan duhom, a zatim se vratio na svoje
mjesto. ak i onaj, tko nije uo razgovor, morao je na njemu primijetiti, da je dob
io posve neobian ukor. Taj je za danas moralno mrtav i psihiki smrvljen promrmlja
pobonik. Ne bih htio biti u njegovoj koi. Porunik Unger je poput bombe prasnuo u na
mirni ivot, a sad nam krhotine lete na glavu. A gdje je sada? Ondje kod ogledala.
Bizmark razgovara s nji-me udio se Golzen. Bizmark? Bogami, istina je Kakvo odli
kovanje! jJao bih dvadeset mjesenih plaa, kad bi mi Bizmark ntio bar jednocn kimnu
ti glavom. Nebesa, tamo ide, tako ti Boga, ak mu i kralj prilazi. . Prisutn- su z
audeno gledali na ono mjesto, gdje Je stajao mladi, s kojim su oba silnika tako sr
dano 227razgovarali. Stajali su odvie daleko da bi mogij zumjeti ijednu rije, ali s
e po dobrohotnom izraz"
vladareva lica vidjelo, da su to bilj samo izrazi d brote. Tada je najednom kral
j domahnuo komorniku Ovaj je stupio u sredinu dvorane i glasno rekao: Gospodo, i
mam ast da vam po najviem nalogu javim, da je njegovo velianstvo blagoizvoljelo ime
novati porunika Ungera vitezom drugog reda ordana Crvenog orla i to obzirom na ve
oma vane usluge to ih je u tako kratkoj prisutnosti kod nas iskazao domovini. Njeg
ovo velianstvo je takoder zapovjedilo, da se spomenutom gospodinu izrue insignija
tog ordena, te pridraje pravo za daljnje odluke. On otvori safijansku kutijicu, p
ristupi Ungeru, "koji je sav blijed stajao na svojem mjestu i prikopa mu zvijezdu
na prsa pored ostalih odlikovanja. U dvorani je vladala tiina kao u crkvi. Kakve
su to usluge bile? Izvrene u tako kratkom vremenu? Morale su biti znatne, jer je
orden Crvenog orla imao etiri razreda. Ovog je porunika srea zaista obilatmo obdar
ila! Oko mladia se skupio krug estitara, kojima je kralj dao primjer. Prikljuili su
mu se Bizmark i ministar rata a onda su se svi oprostili od gospode. Nakon to su
se tri visoka gospodina udaljila, a za njima komornik, popustila je ukoenost a g
lasni, raznoliki agor je pokazao ar, kojim se dogadaj prepriava. Svi vii oficiri su
ve estitali Kurtu, kad mu pride R6schen. Dragi Kurte, kako radosno iznenadenije! r
ee ona blistajuih oiju. Jesi li se nadao tolikoj Po-asti? Nikada! Jo sam i sad ukoe
d uda
pri203 on iskreno. Nalazim se gotovo kao u nekom snu., Sluaj, Kurte, usluga, o ko
joj si sino govorio, izgleda da je bila naroito znaajna, ali ja ne smijem iskuavati
tvoju utljivost, ve u ti radije od srca zaeljeli sreu. Tvoji su neprijatelji jako pos
ramlj01-S tim mu stisne ruku j vrati se k svojoj majci. U pokrajnjoj sobi stajali
su zajedno pukovnik, n^ j Jor van Palm, pobonik i porunik von Raveno Major rede:
228 _ Gospodo, nakon dogadaja ove veeri Je nemogue provesti odluku rnsnog suda. Sv
e bi nas potjerali j davola a u prvom redu vas, gospodine pukovnie. A sa jednosta
vnim oprotajem stvar ne bi bila rijeena. Ja u sutra na brzinu sazvati jo jednom sve l
anove. Nai e se izgovor, da se poniti odlu'ka! __ To je /moje miljenje
izjavi Winslow. Poto sam se uvjerio da neu nanijeti tetu svojoj asti, ako se pobijem
s tim Dngerom. neu se due ustruavati, da mu budem na usluzi. Dajem vam asnu rije, da
u se truditi svim silama, da ga ubijem. Prepustite to meni, gospodine pukovnie pr
imijeti Ravenovv.
Ja sam ga izazvao na teke sablje, ne moe mi izbjei. Borit emo se sve dok jedan od na
s ne bude mrtav ilj barem rtesposoban za slubu; Kad i gdje je mjesto sastanka? up
ita pukovnik. To jo nije odredeno odgovori Ravenovv. Oekujem vau odluku, jer je na
svaki nain najbolje, da obje stvari, ako je mogue, budu jedna za drugom izborene.
Pristajem i odmah u rei Platenu da prihvaam izazov. Koje mjesto biste vi predloili,
porunice? Sto kaete za park iza pivovare na Kreuzbergu, gospodine pukovnie? Odlino o
dgovara. A vrijeme? Ne bih htio izgubiti ni asa, jer plamtim od lje, da tom Unger
u raskolim lubanju. Slaem se sa odmah. Odavde se neemo razii vrlo kasno iza ponoi, a
jedan sat dosta je, da uredimo nae line stvari. Sto kaete za etiri sata ujutro? Pra
vo rni je. Lijepo. Ali ja imam jednu vanu molbu, gospo-aine pukovnie. Vi ste otac
obitelji, ali ja nisam, osim tosa je va slubeni poloaj drugaiji nego to je moj. Kakog
od ispala stvar, posljedice e za vas biti ^Miogo tee nego za mene. Stoga vas molim
, da mi date prednost. Obzirom na svoj vii in nije Winslow smio priJfatiti taj pri
jedlog. No on je pomislio na svoju obi' Pomislio je na kazne, to ih dvoboj povlai z
a om i najzad je preraunao, da on moda i nee 229doi do borbe, jer je Ravenovv htio u
biti protivni!-I tako odgovori: Vi ste valjan momak, porunice, pa vam nai odbiti m
olbu. Majore von Palm, vi kao nepristran morate biti prisutni, Brandon, hoete li
m; biti svie^ dok? Sa najveim veseljem, gospodine pukovnie
uvjeravae ga upitani. Onda odmah podite Platonu, Ungerovom svjedoku, i recite mu
da ekam protivnika sutra u etiri sata ujutro na odredenom mjestu. Ponijet u sa sobo
rn pitolje. Uzet emo dvadeset koraka stalne udaljenosti i pucati sve dok jedan od
nas ne bude mrtav ili nesposoban za slubu. Ja u se pobrinuti za lijenika. U kojim r
azmacima e se pucati? Na zapovijed i istodobno. Vai su uslovi isto tako strogi kao
i moji ree Ravenovv. Unger nee otii sa bojita. Ja u odmah govoriti s Golzeinom. On
e moj svjedok i neka odmah ode Platenu, da mu javi nae uslove. Nakon nekog vremen
a prili su von Golzen, pobonik i Platem Kurtu, koji je uz Rosen sjedio na divan u.
Gospodine porunice, mj moramo s vama govoriti primijeti Platen.
Dodite u pokrajnu sobu! ree Kurt. Gospodica e me za nekoliko asaka ispriati. Oba svj
edoka su mu saopila svoje naloge. Kad su svrili, Unger se nasmijei: Svakako vidim,
da su moji protivnici odluili da me na svaki nain ubiju. Porunik von Ravenovv mi je
za dvoboj predloio oruje u kojem je vjet, a dri, da ja ne znam njime baratati, Gosp
odo, ja sam uio maevati sabljom jo kao djeak, pa se ne mo~ ram bojati Ravenowa. Prih
vaam uvjete, a budui da nisam nikakav razbija, to se izjavljujem spremni1"1' da se
neu gluiti pokuaju izmirenja, koje e poduzeti major von Palm. Iskrena molba za oprote
n je ' asno objanjenje im za mene, jer sam ovjek. isto takvu vrijednost kao i krvava
zadovoljtina. Oficiri su mirno sasluali te rijei ali je poboni* izjavio sa dvosmisl
enim smijekom: 230 _ Gospodine, koliko ja poznajem obojicu gospode ne moe biti gov
ora o nekoj isprici. A to se tie vae spremnosti da pristanete na pokuaj izmirenja, t
o radije mom nalogodavcu neu o tome nita spomenuti jer bi on svakako pomislio, da
on proizlazi od pomanjkanja hrabrosti. __ O molim, govorite ipak o tome! Svejedn
o mi je, to on prije borbe misli o mojoj hrabrosti. Tek nakon odluke e me on moi pr
avo ocijeniti. Nai ete me taono u etiri sata a mjestu. Rastali su se s odmjerenim po
klonima. Pukovnik je sa Golzenom, Ravenowom i pobonikom poao u ku't a pozorni prom
atra je mogao lako vidjeti, da su se ivahno razgovarali o predmetu, o kojem se inil
o da su se teko mogli sloiti. Tada su se otvorila vrata blagovaonice i doao je pozi
v na veeru. Veliki vojvoda je ponudio ruku Ster-nauovoj majci, a iza njih su se p
arovi skupili u dugi red, da podu u blagovaonicu. Jelo je bilo izvanredno a rasp
oloenje vrlo ivahno. Nakon veere poeo je ples. Rosen je u Kurto-vom naruju lebdjela k
roz dvoranu, a zatim sa Platanom. Plesala je samo s ovom dvojicom i s nekolicino
m viih oficira, kojima je dvorski obiaj nalagao, da gospodama, koje je uveo veliki
vojvoda, iskau tu poasnu uslugu.
Tik prije ponoi povukao se veliki vojvoda. I grof Rodriganda se odvezao sa svojim
a kui a isto su ui- . nile i ekselencije. Sad su ostali znali da su slobodni od uk
oenosti pa je drutvo bilo znatno veselije i me-usiljenije. 23112. OKOM U OKO Gospo
da, koja su imala sudjelovati u dvoboju, nisu saekala kraj zabave, ve su takoder p
ola kui, da se priprave. Kurt je sjedio u svojoj sobi uz svjetlo i itao glasovito d
jelo generala von Clausewitza. Jutro je svanulo i stalo slabiti svjetlo njegove
svjetiljke. Tada netko tiho zakuca na njegova vrata i na njegov Unutra! ude Rose
n.
Dobro jutro, Kurte! pozdravi ona, pruaju mu ruku. Jesi H spavao?. Ne odgovori on.
Jesi li napravio oporuku? naali se RSschari On uini vrlo ozbiljno lice dok je odgo
varao:
Draga moja Rosen, dvoboj je ak i za najboljeg maevaoca i najsigurnijeg strijelca s
umnjiva stvar.
Pa bio netko i majstor u svakom oruju, ipak je ranjiv. A ako se sretno prode, ipa
k je pomisao, da si nekog ovjeka ranio ili ak ubio, na svaki nain muna. Ima pravo, dr
agi Kurte, no ja se nikako ne mogu brinuti za tebe. A to se tie tvojih protivnika,
to ovisi samo o tebi, da izbjegne svaku grinju savjesti. uo si, da oni ele tvoju sm
rt. Ali ja ih neu ubiti. Ozbiljno te molim, da ne ide tako daleko u tvojem obziru,
da se sam izvrgne opasnosti. Govori i su da je Ravenovv vjet maevalac a pukovnik i
zvrstan strijelac. Ne brini! Osjeam se obojici nadmoan. A moja vrpca, dragi Kurte?
Neka ti ona bude talismanom. 232 _ Nosim je na svom srcu nasmijei se on.
jesi H promislila, hoe" li je zatraiti natrag? _ To e ovisiti o tome, hou li biti zad
ovoljna s tvojim postupkom prema tvojim neprijateljima ree ona _ Ali, sad je tri
i po^ _ Upravo u to vrijeme naruio sam Platena na susjedni ugao. __ Onda mora poi!
O Kurte, ako bi te ipak pogodila kugla!' tiho se poali. Oi su joj pokazivale vlani
bljesak. On ju je umirio. Ne brini se, Rosen! Dodi, moram ii. Ona mu jo jednom sti
sne ruku. Podj sa sreom, moj vi tee! I tada nestane. Na uglu je ekao Platem, s koji
m je Kurt te veeri sklopio bratimstvo, u koiji sa dva konja. Iz pokrajnje ulice za
kremue sad za njima dvije druge koije. Pukovnik van Winslow j Ravenow ree Pla-ten,,
koji je sjedio na stranjem sjedalu i tako je mogao vidjeti putnike obiju koija. O
ni su isto tako tani kao i mi, no mi emo ipak imati ast da prije stignemo. Heinrich
, nemoj dozvoliti da te ovi odostrag preteknu! Kooija je biem lupio konje, kao zna
k da je razumio svog gospodara. Uskoro zatim su kola izala kroz Hallescheska vrat
e i pola prema brijegu. Kad su stigli do pivovare, manjkalo je deset minuta do eti
ri. Doli su u park. Koija je zakrenula na neki pokrajnji put i zaustavila se konano
uz otvoreno mjesto, okrueno grmljem i drveem. Izadoe.
Uskoro stigoe i druga kola. Po-zdravie se ozbiljnim, nijemim kimanjem glave. Sluge
&u poslani na strau, da odalee svaku smetaju, a Ujendk je izvukao svoje instrument
e i povoje, kako W
odmah bio pripravan. aten i Golzen su pregledali mjesto. Onda Golen Pride Ravenowi
m kolima i donese oruje. Ravenow ^e ve stajao kraj sablje, to ju je Golzen poloio na
zelju. Kurt je pristupio drugoj. Pukovnik i njegov Pobonik prili su blie, da budu s
vjedoci borbe. Uz je bio major van Palm. Kao nepristrana stranka 233imao je dunos
t, da pokua Izmiriti stranke, stoga im se priblii-i i upitao: *
Dozvoljavaju li gospoda, da im neto kaem? Ja dozvoljavam odgovori Kurt. Ali ja ne
povie Ravenovv. Ja sam.smrtno uvrijeden. Svaki pokuaj pomirbe je beskoristan. Onda
nemam vie nita da kaem. Bio sam spreman da posluam gospodina majora, pa molim da se
to zapamti objasni Kurt. Tko se izjavljuje spremnim da se povue je kukavica ree R
aveinow, podiui sablju sa poda. Ponimo' l Kurt podigne svoje oruje. Borba je mogla z
apoeti, im major van Palm dade znak. Oba su protivnika stajala jedan nasuprot drug
ome, Kurt miran i ozbiljan dok je drugi vrsto stisnuo usnice a nosnice su mu se n
adimale. Bio je to ozbiljan trenutak. Major von Palm je podigao ruku u znak, da
borba moe poeti. Ravenow je smjesta napao sa takvom estinom, kao da se radi o tome
da obori slona. Ali Kurt je taj herkuleski udarac s lakoom odbio. Brzo poput misl
i slijedio je njegov udarac, a u tom protu-udarcu, izvedenom sa strane, leala je
tako izvanredna snaga, da je Ravenovvu izletjela sablja iz ruke. Svjedoci su smj
esta prekriili svoje maeve izmedu protivnika, kako Kurt ne bi mogao napasti goloru
kog Ravenowa.
Lijenik je _domio sablju njegovom vlasniku, koji odmah opet navali na Kurta. Dvij
e teke otrice sinuse jedna prema drugoj; odjekne otri udarac i glasni krik. Doao je
iz Ravenowih ustiju.
Njegova je sablja poletjela u velikom luku preko istine i svi su s uasom primijeti
li, da jedna odsjeena ruka jo uvijek dri drak oruja. Kurt spusti sablju: Gospodine do
ktore, pogledajte da li je jedan od nas dvojice postao nesposoban za slubu! Jer t
o je bio uvjet gospodina van1 Ravenowa.
Ovaj je nepomino stajao na mjestu ukoenih oiju. Iz batrljice ruke, visoko uzdignute
na udarac, si-kl jao je} debeli mlaz crvene krvi. Zatim on zatetura. Njegov svj
edok mu je priskoio da ga podupre. Ranjenik nije ni pisnuo. Pustio je da ga lijeni
k povue 234
u
travu promatrajui mjesto, na kojem se na-
ruka i zaklopi oi. _ No, doktore, kako je? upita Kurt. _ Ruka je nepovratno otila
odgovori ovaj. Mislim, je li ispunjen moj uslov za ovu borbu? __pa gospodin porun
ik e morati istupiti iz slube. Onda sam odrao svoju rije i smijem odstupiti. _ I ja
takoder primijeti Platen. A onda tiho ree Kurtu: Pa ti mauje kao davo! Pokazao si t
akvu vjetinu, koju bi se jedva smatralo moguom. O tom e se dvoboju govoriti. Jesi l
i isto tako vjet sa pitoljem? Mislim. . Onda se ne moram brinuti za tebe. Ali opro
sti, ipak moram poi k Ravenowu! Samo podi! Svi su se bavili oko Ravenovva. Lijenik
je baratao sondom i klijetima na glatko odsjeenoj ba-trljici, traei ile, i dugo je t
rajalo prije no to je utiao krvarenje i povezao ranu. Pri tome se ulo kar ko Raveno
vv kripi zubima, moda od bijesa a moda od boli. Sad je upravio otvorene oi na lijenik
ove ruke i samo katkad mu je pogled pun mrnje kliznuo prema Kurtu. Bogalj!
zastenje. Jadni bogalj! Gospodine pukovnie, obeajete li mi, da ete ga ustrijeliti?
Obeajem! odgovori Wkislow, potresen po-g^edom na ranjenika. Odbijam svaki pokuaj i
zmirenja. Dobro, to mi opet vraa snagu. Doktore, ja moram gledati borbu. Ne smije
te protusloviti! Lijenik uini neodluno lice. Kod rane, kao to 3 vaa, mora svako uzbud
nje koditi. Ali u vam ipak dozvoliti da ostanete. Neka vas gospodin von olzen podu
pre. Zapravo biste morali smjesta u vaim Qhma poi kui. ~~ Upravo to bi bilo najvee uz
budenje. Ono bi me ^e> te moram vidjeti kako e taj ovjek pasti. u se rado odrei svoj
e ruke i ostati bogaljem, emojte dozvoliti da ekam, nego odmah ponite! 235Piaten j
e sluao taj razgovor, ne .kuajui da zago vori Kurta. Sad mahne poboniku:
Gospodine, ja sam spreman, ako vam to od govara. Branden kimne glavom j obojica
podoe na sredinu . mjesta. Udaljenost je bila oznaena sa dva maa zabodena u zemlju
i tada donese pobonik kutiju s pu-kovnikovim pitoljima. Kad je Kurt to primijetio,
dohvati jedinu od pitolja, promotri je znalakim izrazom i ree: Vrlo dobro! Budui da
nisam navikao na nju, dozvoljavate li da opalim probni hitac? Pucajte! kratko r
ee svjedok njegovog protivnika, , Ranjenikovim licem preleti podrugljivi smijeak.
Kurt nabije pitolju i ogleda se za nekim ciljem. Na daleko isturenoj gran; jedne
omorike visio je veliki eer. On pokae na njega i ree: Ciljat u dakle u ovaj eer!
Dugo je niaraio, da bude siguran u svoj hitac i onda odapeo. Zauo se vieglasnj hm i k
aljucaoje. Nije pogodio eer, ve u udaljenosti od jednog metra jednu granu, koja je o
tpala.
Hvala Bogu, on slabo puca! pomisli Winslow. To su povjerovali svi drugi. Piaten
je iskoristio priliku da povue Kurta na stranu i silno zabrinuto primijeti: Za im
e boje, dragi Ungeru, ako ne zna bolje pucati, onda si izgubljen! Pukovnik je zada
o Rave-nowii svoju asnu rije, da e te bez milosti i sauea ustrijeliti. Neka pokua
jei se Kurt. Ja sam uostalom utvrdio, da su te pitolje zaista izvrsno izradene. Ka
ko? Jo se ali? Usprkos dobroti pitolja nisi pogodio cilj. Naprotiv, ja sam ga tano po
godio. Samo sam prividno spomenuo eer, ali sam u istinu ciljao uPff" vo u onu taku
grane, koju sam pogodio. Ti valjda zna, da je onaj, kome uspije da zavede svog pr
otivnika u bludnju, ve napola pobijedio. 236 __ ) tako mi Boga, ti si straan proti
vnik! Piaten. Ne bih se htio s tobom tui. svjedoka nabili su pitolje. Preko njih j
e poloen rubac i sad je svaki od neprijatelja izvukao jedno oruje, da bi zatim poao
na svoje mjesto. Sad ie opet dolo vrijeme za majora. Gospodo! pone on. Dunost mj je
... _- Mir, drue! dovikne mu Winslow. Neu da ujem nijednu rije! Vidio je, kako Kurt
prividno loe puca. To je uvrstilo njegovo s amo pouzdanije i njegovu sigurnost. __
Ali ja pozivam gospodina majora da govori primijeti Kurt. Ne treba ubijati, ako
postoje drugi putevi za izmirenje.
Izjavljujem da sam potpuno zadovoljan, ako me gospodin pukovnik zamoli za opro-te
nje. Za oprotenje? povie ovaj. Tako moe govoriti samo ludak! Ja ostajem kod naih ut
naenja, jer sam dao svoju asnu rije, da e jedan od nas dvojice ostati na bojitu. Ponim
o konano!
AO
Uslijedilo je obino postavljanje boraca i svjedoka. Oba protivnika podigoe oruje. K
urt naniana u pu-kovnikovu ruku. Jedan nagib njegove glave na onu stranu, gdje je
stajao major, pokazivao je, da njegovim zapovijedima poklanja najveu panju. Radil
o se o tome, da pretekne protivnika. Samo se to nije smjelo odigrati u vidljivom
vremenskom razmaku, da bi ga netko mogao nazvati neasnim. Radilo se o tome, da s
e samo dijelak sekunde ranije odapne. Sad je major poeo brojati:
Jedan dva tri! Odjeknue pucnjevi. Gospode Boe! povie istodobno Winslow i zatetur
ekoliko koraka unazad. Njegova ispaljena pitolja padne na zemlju, dok je ljevicom
zgrabio desnu ruku. ~ Jeste H pogodeni? upita svjedok, priskoiv- mu. ~~ oa, u ruk
u
uzdahnu ranjenik. 1 Rjenik urno pride i uhvati ruku, da pregleda u\ Zakimao je gla
vom i pogledao preko u Kurta, i Je nepomino stajao na svojem mjestu. 237 Smrskana,
potpuno smrskana
Izjavi on, pogf0 je karama razrezao rukav sve do lakta. Kugia ie
prola kroz aku, zatim je smrskala runi zglob j pro. drla u podlakticu. Ondje je smr
skala cijevi i ovdje je kroz kaput opet izala. Ne moe leati daleko odavde Moe li se
ruka spasiti?
prestraeno upita Winslow. Ne, posve -iskljueno. Mora se odrezati! Dakle nesposoban
za slubu? raspita se Kurt. Potpuno! odgovori lijenik. Onda mogu ovo svoje mjesto
naputati primijeti Kurt. Baci pitolju na zemlju i ode. Platen je ostao na bojitu. G
ledao je lijenika, kako barata svojim noem, pukovnik nije mogao pregristi bol. l j
a sam bogalj, i ja!
kripao je zubima od bijesa. Ravenow, ujete li? Da li ujem? odgovori Ravenow, koji j
e usprkos svojoj slabosti pristupio oslonjen na Golzenovu ruku. Taj ovjek je u ve
zi sa sotonom.
Nadam se, da e ga uskoro odnijeti u pakao! Vara se ozbiljno.primijeti Platen. Sto
ti naziva sotonom, sastoji se samo u savrenom baratanju orujem. Porunik Unger je moj
prijatelj i ja ne smijem mirno sluati, kad ga se i dalje kudi, nakon takvih doka
za o osjeaju asti i vrijednosti.
Nije on bio omaj koji je uvrijedio a ipak nije elio krvi. Vi ste ga htjeli najman
je uiniti nesposobnim za slubu, a to ste sad postali sami. Iza toga prijekora pode
Platen za svojini prijateljem. Ja sam posve ukoen od uda bjesndo je Ra-venovv. Da
nisam ranjen, izazvao bih tog Platena na sablje! Lav je ranjen i onda akali laju
na njega doda pukovnik. Ali jo nije s nama sve gotovo. Au doktore! Sto to reete?
Zar mislite da imate pred sobom kotlet? To morate izdrati, gospodine pukovnie oo"
govori izgrdeni. Da i kod vas je desnica! bijesno zastanje R3-' venow. Ali ja u s
e vjebati ljevicom i im * 238 * j nanovo u ga Izazvati. Onda mi nee po 'puta pobjei. I
r^ uzbudujte se vie - zamoli lijenik. Go-von Golzen. odvedite gospodina porunika u
kola. Neka se odveze kui, ja u za jedan sat doi k njemu. _- Kako elite
sikne Ravenow. Ovdje i onako nemam vie to da radim. l sa podrugljivim smijekom doda
:
Gospodine pukovnie, ja se ne osjeam dobro, smijem li zamoliti za kratki dopust? __
idite!
promrmlja pretpostavljeni. Ja se nalazim u istom poloaju, pa sam znatieljan, kako e
se ta bolest razvijati prema gore. Gledajte da svrite, doktore! Ili drite da je u
dobno biti ovako izruen vaem prokletom nou? Za kratko vrijeme su se kola otkotrljal
a a umska je istina opet ostala tiha i osamljena kao i prije. Na uglu, gdje' ga je
prije ekao, Platen se oprosti od Kurta. Sto e sad uiniti? upita on. Hoe li se do
ljno javiti? \ Jo ne znam odgovori Kurt.
Drim da e biti najbolje da se dobrovoljno javim. Sada sam umoran, pa u se malo odmo
riti a onda e se vidjeti, to valja uiniti. Kod mene nema nd govora o spavanju, jer
me sluba dri budnim.
Sad manjkaju pukovnik i Rave-now. Slutim, da u danas imati vrlo nemiran dan. Do v
idenja, dragi Ungeru! Platen se odvezao sa svojim kolima, dok je Unger taj kratk
i dio puta do vile preao pjeice.
Tamo jo nitko nije bio budan, pa je mogao ui, a da ga nitko ne primijeti. Tek to je
doao u svoju sobu, uulja se Rosen. ' ~~ J si neozlijeden! klikne ona i naas mu Pad
ne u zagrljaj, dok su joj suze stajale u oima. Kurt joj na brzinu ispria razvoj ob
iju borbi. ~~ Zar zaista ne zna to e uiniti? upita ga ona. e ar stv~~ ^ - Zapravo bih
morao svom pukovniku javiti , no budui da je on sam sudjelovao, to otpada _Po se
bi. st Odmorit u se, Ro'schen j onda razmi- o da se uradi. Za sada sam sretan da
sam iz239bjegao smrti. Zna H, pod ijom sam zatitom sta'a u ovoj opasnosti?
Pod tvojom! Imao sam uza se tar sman, to si mi ga ti dala, Ah, moju vrpcu! Da, bi
o si hrabar vitez i dobro si branio ast svoje dvorske gospodice. Ali to e biti s ta
lismanom? Zahtijeva lj da ti ga vratim? Ona pocrveni. I to e se dati urediti, kad
se odmori. Takve vane stvari valja dobro promisliti.
T
Sad si jedna jako zloesta Roschem! nadurj se on, Obeala si mi odluku za sad. Imala
je ovisiti o borbi. Hm, da, mogue je da sam to rekla. Ali zar je ta odluka ba tak
o hitna? To se razumije nasmije se 00. Ja zaista moram znati, hoe li se talisman
iskupiti ili ne.
Poljupcem? Da, poljupcem. Stajala je- pred njim tako mila i ljupka. Jutarnje sun
ce je virilo kroz prozor i obasjavalo lijepu djevojku toplim zrakama. Tada mu on
a poloi rulcu na aku i ree: -r-Dragi Kurte, zna li da sam s tobom vrlo zadovoljna? T
i si zbog mene stavio svoj ivot na kocku i zato u iskupiti talisman, ako ti je pra
vo. On posegne u prsa, izvadi vrpcu i prui joj iie: Evo je, Rosen. A ovdje je pol
jubac. Ona mu brzo poloi ruice na ramena, priblii zailjena ustaca njegovim usnama i d
ade mu fini i oprezni poljubac. Ah, zar je to poljubac? upita on, ipak malo razoa
rano. Mislim da je nasmije se ona aljivo. Ili Je to bilo neto drugo? To je bio pol
jubac, ali onakav, kako se ljubi ^na primjer jednu staru tetku, koja ima vrlo du
g, ruan nos s nekoliko bradavica. Jesi li ve poljubio mnogo tetki, kad to tako tano
zna? O ne. jer stare se tetke ne ljube rado. Nego koga? 240 _ Mlade, lijepe Rosen
. _ npdi. to mi ne smije rei! Za to te moram kaznit; Sad vie neu tvoj talisman. Evo,
uzmi ga natrag! On brzo uhvati vrpcu, poloi je iza sebe na stol i primijeti vana
lica: __ Ali to ne ide tako brzo! _ to to, dragi Kurte? __ Povratak talismana. U
tako vanim stvarima mora se biti pravedan i nesebian. __ Xo si ti uvijek. Ali kako
to sada misli? Ti si platila talisman. Kad mi ga ponovo daje, onda sam ja duan, da
ti vratim cijenu. Kurt je vidio, kako joj lupa srce. Postalo joj je tako vrue na
elu i sljepooicama, tako vrue na obrazima. Najednom joj se zacrvenilo pred oima, a
zatim postalo sve tamnije i tamnije. Zar vie nije vidjela ili je zatvorila oi? To
nije ni sama znala. Samo je osjeala kako ju je neka ruka obuhvatila oko ramena. R
osen, draga Rosen, ta pogledaj me! Ne! apnula je tako tiho, da ju je ledva uo. Lju
ti H se na mene, moja Roseto? O ne, dragi Kurte! apne ona. Oh, onda u ti izlijeiti
, kad ih ne moe otvoriti! I sad je osjetila dvije tople usne najprije na desnom a
onda na lijevom oku. Onda su se usne pritisle i na obje prpone jamice u obrazima
i dodirmule su ak i njena usta, najprije lako, a zatim vre i vre. Roseta je bila posve
omamljena i jedva je mogla bistro misliti. Zar da se brani? O ne, bila je uhvaena
, nije mogla! A nije se na njega nd ljutila, kad je sad zaula njegovo tiho pitanj
e: Ljuti li se na mene, TOoja Roseta? odgovorila mu je iz dubime svog srca: Ne, K
urte! Onda ju je on ponovo vrsto zagrlio, dok vani u dniku nije odjeknuo otegnuti
korak kuepazitelja, oJi je poinjao svoj dnevni posao. Sad je otvorila oc'. jer ju
je Kurt brzo ispustio. Stajao je pred njom av, kakvog ga jo nikada nije vidjela.
To nisu bile njegove oi, nj njegovo lice, a ipak je to 16 Jastrebov kljun 241bio
on. Je li to bilo moda zbog
,toga to je njena dua prela k njemu? A sad ju je uzeo za ruke, pogledao joj duboko
u oi i njeno rekao: Vidi, draga moja Rosen, to je bio poljubac! Tada se ona povrati
la k sebi, tako da je mogla prpono upitati: Ne kao kod tetke? Jedne stare! Sa dug
im nosom! l s mnogim bradavicama na njemu! Sad se oboje srdano nasmijalo radi nji
hove uspjele predodbe jedne stare tetke, tako da je Rosen posve zaboravila na dvo
boj i nije vie mislila na to, da je unuka jedinog grofa. Kurt je zaboravio da mu
je otac bio pomorac, a svemu tome je bio kriv samo njihov povjerljivi razgovor.
Rosen se najprije vratila u sadanjost. Sad idem ree ona, kao da se mora ispriati. O
h, kakva teta! poali on, kao da ima bezuvjetno pravo na njenu prisutnost. To mora
biti: Do vjdenja, dragi Kurte!
Do videnja, moja draga Rosen! Sad u pokuati malo spavati i sanjati o tebi! Hoe li mi
to ispriati? Vrlo rado! A kad je ostao sam, zastao je sretan usred sobe a u njem
u je sve klicalo:
Oh, kako je ljubim! Medutim je Rosen pola, izgubljena u mislima, u svoje sobe. St
o je to bilo?
Sto sam uinila! O Boe moj, to n smijem nipoto rei majci, ne, nikada! Koraala je po svo
joj sobi gore-dolje, dok nije konano netko zakucao na vrata, pa je morala pustiti
u sobu djevojku, koja ju je imala posluivati. Ova se zaudila, da je gospodaricu n
ala budnom, a njeno Je iznenadenje poraslo, kad je primijetila nedirnuti krevet,
kad je stupila u spavau sobu. Boe moj, vj niste uope spavali? upita oina. Ne glasi
je kratki odgovor. Donesi okoladu a onda u se izvesti. 242 B;io je osam sati i ni
poto vrijeme za posjete,,kad slu otvorio vrata na koiji, da Rosen uzmogne c; u koiju.
_ K ministru rata! zapovijedi ona koijau. Kola su otila, a da ih Kurt nije ni vidi
o nj uo, er je upravo sanjao divine sne, koje je kanio ispripovijedati svojoj Rose
n.
Njegova ekselencija jo nije primala i tako se moralo ekati, koija dolje na ulici na
svom baku a Roschein gore u sobi za primanje, jer se sluga nije usudio da je ost
avi ekati u predsoblju. Kad je ministar ustao, uo je, da neka gospodica Sternau mo
li za razgovor, koji je tako hitan, da se usudila, da ga tako rano smeta. On je
dobro poznavao to ime, pa se pourio sa oblaenjem, tako da je ubrzo stajao pred njo
m. Sluga je u predvorju uo kako gospodica mnogo i sabrano govori, inilo se da neto
pria. Iza toga je slijedio ivahan dijalog a kad je gospodica Sternau napustila sob
u za primanje, sjalo je na njenom licu veselje izvojtenog uspjeha. Njegova eksele
ncija dala je nalog da se- smjesta pozove porunik Platen od gardijskih husara. Ka
d se Roschan vratila kui, nala je ondje sabrane sve svoje. udili su se, da se izvez
la, a kad je spomenula da dolazi od ministra rata, upravili su toliko pitanja na
nju, da je konano smatrala najprikladnijim da sve ispria. Medutim se Platen nemal
o uplaio, kad je saznao, da mora k ministru rata. Nalazio se u dvoritu kasarne, pa
se pourio u svoj stan, da obue paradnu uniformu. Bio je uvjeren, da se radi samo
o dvoboju. Ali kako je ministar saznao za njega? Kad je uao u predsoblje, inilo se
da ga sluga ve eka, jer ga je upitao: Gospodin- porunik von Platen? Da. ~- Ekselenc
ija je jo zaposlena. Izvolite zasada ui . .Veo ga je kraj vie vrati ju do nekog ula
za i orio ga. Platen se gotovo prestraeno trgnuo, jer
"gledao malu, bogato uredenu sobu za dame, u 243kojoj je sjedila ministrova ena,
drei u ruci neku knjigu. Kad ga je ugledala, lako se podigla i dobm! hotno mu kimn
ula: Pristupite blie, gospodine von Platonu! Moj suprug ima jo neke malenkosti oba
viti, pa sam vas dala dovesti k sebi, da vas medu'tim upitam za neki neobini doga
daj, iji ste vi bili svjedok, kako su mi kazali.
On je sjeo i napeto oekivao to e dalje biti. Vrata, koja su vodila u neku pokrajnu
sobu, bila su malo odkrinuta a kroz taj otvor padala je unutra jedna sjena, koja
je mogla potjecati samo od nekog ovjeka. Ovo opaanje dalo je poruniku shvatiti cije
li poloaj. Ministar je doznao za dvoboj, pa je imao razloga, da stvar predbjeno ne
upozna slubenim putem i tako je Platen imao sve ispriati njegovoj eni, dok je mini
star u susjednoj sobi uo svaku rije i mogao stvoriti odlu'ku. Sto su pozvali uprav
o njega, Kurtova svjedoka, dalo mu je naslutiti, da se upravo zbog njega kani bi
ti obziran. Govori se, da poznajete porunika Ungera od gardijskih husara? zapone v
isoka gospoda. Imam ast biti njegovim prijateljem odgovori Platen. Onda su me dob
ro izvijestili. Dozvolite da bez okolianja predeni na stvar! Taj se porunik jutros
borio? Jeste.
Nisam dobio .nalog, da zatajim tu injenicu. S kime? Sa svojim pukovnikom i porunik
om Raveno-wom od njegovog eskadrona. A ishod ove stvari? napeto upita supruga mi
nistra rata.
Unger je Ravenowu odsjekao desnu ruku a pukovniku smrvio desnu ruku. Obojica su
na taj nain postali nesposobni da dalje slue. Boe moj, kakva nesrea! Priajte! Platen
je priao o zavjeri, koja je skovana protiv Ungerova pristupa u pukovniju, o doeku,
na koji Je naiao kod pretpostavljenih i o izazovnom nainu, n koji su s njim postu
pali, te o muevnom, razboritom 244
naanju napadnutoga. Opisao je istinu, ali kao pri-?o y tako da nije na Ungera pal
a nj najmanja sjdna v iekog predbacivanja. Tako se desilo da je, kad je za"io go
spoda s najveim saueern uzviknula: _ Hvala vam, gospodine porunice. Va prijatelj e izv
nredan ovjek! Prema onome to sam ula od vas on ima svojstva da sebi pribavi sjajnu
budunost. No'to on kain>i uiniti, da izbjegne posljedice tog ne-sretoog dvoboja? Iz
bjegne? upita, Platen. Ekselencijo, Unger nije ovjek koji bi pokuavao izbjei poslje
dice jednog ina, koji uostalom nije ni skrivio. Uvjeren sam, da e se sam prijaviti
-vlastima. ini se da on uiva vae puno povjerenje. Efcselencijo, ima ljudi, koji na
juri osvajaju . povjerenje. Unger pripada k njima. Ipak je ta stvar neobino neugl
edna. O tome se nerado govori i ja vas najozbiljnije molim, da nikome ne spomene
te, da je bila predmet naeg razgovora. Sad je Platen primijetio, da je prije spom
enuta sjena nestala, a s njom dakako i ministar. Gospoda mu se sad Ijubeznim smi
jekom naklonila za oprotaj a on se oprostio od nje dubokim poklonom. Tek to je zatv
orio vrata za sobom, zamolio ga je sluga da ude u sobu njegove ekselencije, s ko
jim e sad moi razgovarati. Uao je u ministrovu radnu sobu i naao ovoga prividno zadu
bljena u neke spise, koji su pred njim leali. Ali im se porunik pojavio, zatvorio j
e on tu biljenicu, podigao se i kimnuo mu sa blagim smijekom. Nakon to je ispitujuim
pogledom omjeri o mladievu pojavu, zapone prijazno: ~ Dao sam vas zvati, da vam d
adem malo neobian nalog, gospodine von Platen. Nakon to je nekoliko asaka traio rijei
, nastavi: '
ujem, da ste jutros sudjelovali u nekom malom lovakom pothvatu, porunice? Platen je
odmah znao na emu je. Ministar je htio f se dvoboj proglasi lovom, u kojem su sl
uajno ra-Jena <jva oficira. Zato mu se pristajui naklonio i uvjerio ga: Na zapovij
ed, ekselencijo! 245 Na alost sam uo nastavi ministar, d taj pothvat nije sretno za
vrio. Dvojica odnosne go-spode izgleda da nisu pazili na to, da opasnim oru jem uv
ijek oprezno postupaju: jesu U ozlijedeni? Na alost, ekselencijo. Nema dodue opasn
osti po ivot, ali nesreom ipak tako, da e prema lijenikovoj izjavi, posljedica biti
trajna nesposobnost, za vrenje slube. To je vrlo alosno. uo sam da su obojica gospod
e posve sami krivi. Je li se stvar ve proula u irim krugovima? Uvjeren sam o protiv
nom, ekselencijo. Onda elim, da o tome vlada najdublja utaja. Podite odmah k gospo
di, koja su u tome sudjelovala da im to strogo naloite. Oba ranjenika vjerojatno
nee imati namjeru da naputaju sobu, ali nitko ne smije ni vidjeti njihovo stanje,
pa im putem vas zapovijedam, da ne primaju posjete. Gospoda se moraju posve tako
ponaati, kao da imaju sobni zatvor. Ja imam razgovor sa njegovim velianstvom, pa u
spomenuti i tu stvar. Taono u jedanaest sati javite se opet kod mene! Laki pokr
et je naznaio poruniku, da je otputen. On je otiao, j to najprije pukovniku, poto je
pre-duzeo, da nee ni s ovim ini s Ravenowom odvie blago postupati. Naao je pukovnik
a leei u krevetu, okruena rodacima. Kuedomaica mu je posla u su^ sret s licem crvenim
od bijesa i povikala: Ali, porunice - Plateeu, moram vam rei... Molim, milostiva
gospodo
brzo je prekine n ovako jednostavno porunik Platen nazivaju me samo drugovi i to s
amo oni, kojima prijateljstvo daje dozvolu da se izraavaju tako neobinom kratkoom.
Ona se trgla, ali je tada nastavila sa jo povieni-jim glasom: Dakle dobro, moj poto
vani gospodine porunice von Platen, moram vam rei, da je prava sramota mog mua udesi
ti na taj nain! Platen je oekivao, da e Winslow zaustaviti taj snani ispad jednim uk
orom. Ali kako se to nije dogodilo, odgovorio je: .
246 _ Ako se ovdje uope moe govoriti o sramoti, on-nije barem nanijeta gospodinu p
ukovniku. Ja
- prei preko tog jakog izraza, jer ste dama i jer nije barem nanijeta gospodinu p
ukovniku. Ja
^supruga ne moete nepristrasno prosuditi stvar. Oh, ja prosudujem tu stvar vrlo p
ravedno. Jo danas prijepodne otii u generalu i zatraiti da se taj ovjek, koji osakauje
svog pretpostavljenog, pozove na odgovornost. U poloaju, sam, da vam utedim taj k
orak, jer dolazim kao ordonans njegove ekselencije ministra rata. , Ah! ree ona p
replaeno. Ranjenik iznenadeno podigne glavu. Od ekselencije? upita on. Sto to znai
? Moram vam izruiti * zapovijed, da o toj naoj stvari ne smije do daljnjega nitko
govoriti. Vi ne smijete izai iz vae sobe a ne smijete primati ni posjete. Ah, dakl
e sam zatvorenik? Upravo to je mislila ekselencija. Obzirom na mog prijatelja Un
gera, ima ministar izuzetnu sklonost da uzme, kao da ste sluajno u lovu ranjeni.
Moe se dakle oekivati, da e vas upliv vaeg prezrenog protivnika spasiti od tamnice.
Do videnja, gospodine pukovnie!
Nakon posve slubenog naklona izaao je van, ne obazirui se na dojam, to su ga izazval
e njegove rijei. Ravenovv, kojemu je sad otiao, doekao je njegove rije; ogorenom utnjo
m. Nakon to je obavijestio oba svjedoka, nepristranog i lijenika, otiao je Platen U
ngeru. Budui je ovaj jo spavao, primio ga je don Manuel i dao probuditi Kurta. Kur
t se zaudio, da je ministar ve doznao za stvar. Kad je Platen rekao, da ni on ne m
oe objasniti tu injenicu, ispriao je grof to je uo od Rosen. Zamolio je Platena, da o
stane na doruku, ali se ovaj morao ispriati, jer ga je zvala dunost.
Obeao je da e se vratiti, im ga ministar otpusti. Oprostio se, a ^vo^ica odoe u drutv
enu sobu, gdje su se na-Ukuani- Tu Je Kuri uhvatio Rosen za ruku i a o joj sa zah
valnim smijekom: ~~ si dakle ve radila za mene! Ali zna lj Ro-da si bila vrlo smion
a?
247Ona se aljivo nasmijeila i primijetila: - tja ja sam morala raditi, kad si ti r
adije spavao Jesam li bila vrlo
smiona, to jo nije tako sigurno' ini se da ministrova odluka vie potvrduje obratno'
Medutim se Platen posvetio svojim slubenim dunostima a zatim se odvezao ministru,
te se dao kod njega najaviti. Ovaj ga je prijazno doekao. Stajao je uza stol, na
kojem je lealo vie zapeaenih pisama
Vj ste tani, gospodine porunice, a to mi je drago, jer znam da se gospoda vae pukov
nije sad skupljaju na doruak. Vj svakako sudjelujete kod doruka? Tako sam navikao,
ekselencijo
odgovori Platen. No dobro, lov, o kojem smo danas govorili, dogovoren je u kasin
u, pa neka ondje bude i dovren. To je logino. Podite k pukovniku vom Marzfeldu i p
redajte .mu ove spise.
Neka ih proita i neka ih zatim proita u kasinu i to u prisutnosti vaeg prijatelja (
Jngera, kojeg obavijestite! To je sve. Vae dranje u toj stvari zasluuje moje prizna
nje. Dok je govorio te rijeci, stavio je sve spise u omot, koji je predao Platon
u. Ovaj se udaljio srca punog veselja. Hvala ovakvog ovjeka je prava rijetkost. P
laten se najprije odvezao Ungeru, da ga obavijesti. Bio je pozvan da ostane malo
due, ali je morao posluati primljenu zapovijed i potraiti pukovnika von Marz-felda
. Kurt je bio znatieljan da dozna to e se desiti u kasinu. Stoga je odmah otiao onam
o.
Kad je uao u dvoranu, Platen jo nije bio ovdje, ali u prostoriji nije gotovo bilo
nijednog praznog mjesta. Trebalo je atj o plesu velikog vojvode, pa su se stoga s
vi nali tu. Manjkali su samo pukovnik i Ravenovv. Slutilo se zato, ali nitko nije
pitao, premda bi nepristrani i <*? svjedoka, koji su bili prisutni, mogli dati o
bavijesti. Kad je Kurt uao, osjetila se vidljiva nelagodnost. Svi su se udruili pr
otiv njega, ali su na plesu vidjeli, pod kakvom monom zatitom on stoji. Nisu te po
rei sami sebe pa su na njegov pozdrav o tako, da nije bilo ni utivo ni uvredljivo.
No n:ie na to obazirao, ve" je sjeo, naruio au 248 se novinama. Nakon nekog vremena
uao je i sjeo k njemu, J0? upita Kurt. _ pukovnik von Marzfeld je bio vrlo iznen
aden zbog naloga, kojeg sam mu predao. Ja pomalo nasluujem, to e on ovdje raditi. T
o nije teko pogoditi. On e dobiti nau pukovniju. Ali ostali spisi? Sto oni sadre? __
Priekat emo na to. Nedugo zatim doao je pukovnik Marzfeld. Kad je uao, sve se oi sa
zaprepatenjem uperie u njega. Pukovnik komore?
Sto hoe on ovdje? Zato je doao u sveanoj uniformi sa ordenima na prsima? Svi su usta
li, da ga pozdrave prema njegovom cimu. Potpukovnik i major poli su mu u susret,
da mu zaele dobrodolicu. On je stisnuo svoj trojici ruku. Zahvaljujem vam na dobro
dolici, gospodo! K
vama me je dovela slubena dunost a ne elja da sudjelujem na vaem doruku: Izvadio je s
pise, koje je primio i nastavio: Njegova ekselencija, gospodin ministar rata, po
slao mi je naime putem gospodina voo Platena zapovijed, da vas, gospod, obavijes
tim o nekim nalozima, koje je najvie mjesto smatralo potrebnim. Zauo se sveopi Ah! od
iznenadenja. Ministarska naredba u kasinu? Nikakva pukovska zapovijed? To se jo
nikada nije desilo! I tu zapovijed treba pukovnik da proita? Platen ju je predao?
Kako je on doao do toga? Pogledi prisutnih lutali su izmedu Marzfelda i Platena
amo-tamo. Ovaj se gradio kao da nita ne primjeuje. Pukovnik je otvorio omot i izvu
kao razliite spise. Redoslijed objavljivanja bio je oznaen brojevima. jedan! Molim
da me paljivo sasluate, gospodo. Broj a r Pukovnik Marzfeld je proitao nekoliko kr
atkih , , ' Sadravali su istup iz vojske komandanta pu-nije von \vinslowa. Ova ob
java izazvala je veliko 249- Broj dva, gospodo! povie pukovnik u uzbudenju. Buka u
tihne. No ono to su uli, bilo je ;sj tako udno, kao i ono prijanje. Porunik Ravenovv
otpuan je iz slube isto tako bez mirovine kao j pu_
kovnik. O nekoj molbi za otpust iz vojske nije bilo govora. Broj tri! Sluali su s
a povienom napetou. Natporunik von Brandeo bio je lien svog pobodnitva i zajedno s por
unikom von Golzenom premjeten u komoru. Oba asnika bila su prisutna. Na njihovim bl
ijedim licima ocrtavao se strah. Premjetaj gardijskih husara u komoru, bila je pr
ava degradacija! Htjeli su im izraziti sauee, ali se nisu usudili. Svi se pogledi u
pra-vie u Kurta. Shvatili su, da je on taj, kojemu je trebalo pruiti zadovoljtinu.
Broj etiri!
' Dakle jo nije bilo gotovo? Sto je jo imalo doi? To su ubrzo doznali. Potpukovnik,
major i konjaniki kapetan Kurtovog eskadrona, premjeteni su k pjeadiji na vlastiti
zahtjev, kako je glasilo. Na taj nain je zasladena pilula, to su je morali, progu
tati. Broj pet imenovao je pukovnika von Marzfelda za povjednikom gardijske husar
ske pukovnije. Platen je \maprijeden za natporunika i dodijeljen pukovniku kao po
bonik. Konano je spomenuto i Kurtovo ime. l on je dobio imenovanje za natporunika g
ardijskih husara, ali je ujedno premjeten u glavni tab. To je bilo odlikovanje, na
kojem bi mogli zavidjeti i najboljem prijatelju, a tim vie njemu, kojeg su tako
neprijateljski susreli. A pukovnik je to ovjenao tako, to je pristupio Kurtu, vrsto
mu stisnuo ruku i la" sno rekao: Gospodine natporunie, veseli me, da ste vae unapre
denje doznali upravo putem mene. mi je, da vas neu nai u redovima moje pukovruJ ,
ali sam uvjeren, da ete prije nai sreu kod taba gdje vas izgleda cijene, nego u redo
vima gdje se sposobnost lako izvrgava opasnosti, da njoj pogreno sudi ili da se p
revidi. Jo vam m ^ saopiti, da e njegova ekselencija biti tano u c sata spremna, da
lino prihvati vau zahvalu. 250 Sad Je zavist morala dosei najvii vrhunac, ali Platen
srdano zagrli prijatelja i apne mu: Tko bi mislio, kad sam potrao za tobom iz istog
osjeaja pravednosti, da u tebi imati zahvaliti za unapredenje! Pogledaj, Kurte, k
ako ponosna gospoda od garde estitaju starom Miirzfeldu! 2ele mu da ode do vraga,
 u jedan dio od njih odlazi onamo, naime u komoru. Dodi, podimo, ti si dobio sja
jnu zadovoljtinu! Ovdje nemamo vie ta traiti. Ja u se samo oprostiti od novog zapovje
dnika i zamoliti dopust. Moram u Mainz. U
Maioz? upita Kurt. Dakle u blizinu mog zaviaja? Da. Pisao m; je ujak Wallner. Rad
i se o nekom nasljedstvu, tako da mora lino govoriti sa mnom. Nadam se da u dobiti
dopust, jer e i stari Marzfeld trebati neko vrijeme, dok se uz pomo Brandenovu sn
ade. Ne moe biti govora o tome, da bih morao odmah nastupiti svoju dunost. Nije li
tvoj ujak bankar? Da, rekao sam ti ve, da je isto tako u srodstvu sa naim bivim ma
jorom kao i ja. Platen pristupi pukovniku, da izmoli dopust i dobije ga. Zatim o
ba prijatelja napustie prostoriju, nakon to su se oprostili sa novim pretpostavlje
nim. Kurt pozove P.latena k sebi j ovaj obea da e naveer doi. Kod kue je Kurt svima p
riredio veliko veselje pljeu, da je unaprijeden za natporunika i premjeten glavnom ta
bu. Zatim se u odredeno vrijeme odvezao ministru rata, gdje je odlino doekan. Nako
n st<> je izrazio svoju zahvalnost, ree ekselencija: ~ Vi ste nam toplo preporueni
, a ja sam dobio jedan prijepis vojnih izvjetaja, to ste ih izradili za svog biveg
vladara, pa sam mogao stvoriti zakljuak, a ste upotrebivi. Stoga sam odredio, da-
budete do-uhi i "' ?lav:nom tabu, dakako uz pretpostavku, da se ko'^h e Cuvate s
tanovitih lovakih pustolovina, uslijed oJih se lako moe postati nesposoban za slubu
. ._ , e 'c rijei izgovorio u aljivo prijeteem tonu i onda nastavio: 251 Zasad vas n
eu predstaviti efu naeg glavno taba. Mogue je da ete najprije dobiti zadatak k !
ima vojni ali ipak vie diplomatski karakter Za t svrhu je potreban ovjek, hrabar p
oput heroja, 1^^
popu.t detektiva i hladnokrvan poput starca a 'istod V bno mora izgledati tako n
eiskusno i neopasno, (ja sebe ne svrati nepotrebnu pozornost. Izgleda da ste vi
u tu svrhu naroito prikladni. Pri tome e se raditi o du'Ijem putu. Dajem vam tjeda
n dana vremena da se za njega spremite, no svakako mi morate ostaviti vau adresu,
tako da vas uzmognem obavijestiti ako bismo vas prije trebali. To su bile rijei,
koje su Kurta usreile, Sadravale su "odlikovanje, kojim bi se ponosio i oficir vi
sokog poloaja. Odgovori: Ekselencijo, ja sam premlad, a da budem u sebe u svakom
pogledu siguran, ali ja u napeti sve snage, da izvrim zadatak, koji mi se dodijeli
. Vaa skromnost slui vam na ast. Otputam vas s molbom, da me preporuite grofu. Kurt j
e otiao od ministra jo sretniji, nego to je bio prije. Odluio je da ode u Rheins^val
dem*, da jo; jednom vidi majku i kapetana, prije dugog putovanja koje mu je stav
ljeno u izgled. Htio se od njih oprostiti premda inije znao, kamo e ga taj put od
vesti. Uveer ga je posjetio Platen i ostao do ponoi. Budui da je i on htio sutra ot
putovati u Mainz, odluili su prijatelji da e zajedno putovati. Ludwag je nonim brzi
m vlakom poao naprijed da javi Kurtov dolazak.
13. TAJNA VARCVALDSKOG SATA
Zora je svanula, kad su oba husarska natporunika sjedila u vlaku u kupeu i vozila
se svome cilju.
Za vrijeme razgovora svukao je Platen rukavicu da po-nudd Kurta cigaru. Pri tome
je jutarnje sunce palo na prsten na njegovoj ruci i odsjev je zasjao u malom, u
dobnom odjelku prvog razreda.
Kako krasan prsten! ree Kurt. To je sigurno kakav stari batinjeni i obiteljski kom
ad?
Svakako potvrdi Platen. Ne potjee dodue iz moje vlastite porodice, ve je zapravo da
r mog ujaka. Onog bankara, kojem ide u posjete? '
Da, jednom sam mu iskazao uslugu, koja mu se inila dovoljno vanom, da mi dade malu
nagradu. On je vrlo krt. Novac, koji je oficiru uvijek najdrai, nije ny nikada da
o, nego mi je dao prsten, koji je dodue vrlo dragocjen, ali ga na svaki nain nita n
e stoji. Hoe li ga pogledati?
Molim. Platen je skinuo prsiten s prsta i predao ga Kur-tu' koji ga je tano ogled
avao i bljeskao kamenjem u vim pravcima. ~~ To nije savremen nakit ree konano. ~~ A
nije ni njemaki. Ja uope vrlo sumnjam, oaakle potjee taj rad. da je meksikanski. 2
53 I ja. Ali kako je ujak Wallner mogao do doi? Njegova porodica nije imala nikada
veza s
Meksikom ili panjolskom. On, to se toga tie, bankar moe lako doi u posjed takvog pred
mete primijeti Kurt, vraajui drugu prsten. Bio bih znatieljan da doznam je li to ui
stinu batinjeni komad, propali zalog ilj neto slino. Na to ti pitanje mogu tano odgo
voriti. Taj je prsten doista porodina dragocjanost. Ujak posjeduje jo druge stvari
, na koje vrlo pazi. Nikome ih ne pokazuje. Jednom sam ga ipak iznenadio, kad sa
m neoekivano uao u njegovu radnu sobu. On imade naime os>m poslovnice jo jednu radn
u sobu u vrtnoj kui. Tamo se esto nou nalazi pa ondje i spava. Neoekivano sam uao k n
jemu i ugledao na stolu razini nakit. Bili su to skupocjeni lanci, diademi, naru
kvice i drugi nakit nepoznate izradbe. On se jako prestraio a ja sam se morao nas
mijati, to sam otkrio njegovu tajmu. Njegovu tajnu? Da bezbrino primijeti Platen.
U njegovoj radnoj sobi visi naime na zidu stari varcvald-ski sat. On ga je skinuo
, i sad sam vidio da se iza njega nalazi rupa, koja se dala zatvoriti eljeznim vr
atacima. inilo se da u toj rupi lei jo razni nakit, jer sam primijetio kutijicu, iz
koje je visjela ogrlica. Kako je dugo ve tome?
Ve tri godine. Onda je sigurno nakit otada spremio na koje drugo mjesto. To je ra
zumljivo
primijeti Kurt, trudei se da izgleda ravnoduan, premda je u dui poeo sumnjati, da bi
te dragocjenosti mogle biti u vezi sa meksikanskim blagom odredenim za njega, a
koje J na dosada neobjanjeni nain nestalo. Platen nije Prl mijetio koliku je panju
Kurt posvetio tom razgovoru, pa se nasmijao: O ne. Crni se da ujak ne zna ni za
kakvo drugo mjesto, jer sam mu morao obeati, da ga neu iz To mi se sveano obeanje ui
nilo smijenim. Ne sm tram, da sam ga prekrio time, to sam to teW Pra ' 254 r je kod
tebe tajna isto tako dobro spremljena kao i kod mene. Kurt se ozbiljno zagleda
kroz prozor i odgovori: _ A kad bi me ipak spopala elja, da se poigram provalnika
? _ Glupost! _ Da barem pogledam nakit? Zato? Sto bi ti to koristilo? _ Malo ili
mnogo, ve prema tome. Ti nii ne zna, kako je tvoja vijest vana za mene. Tf me iznen
aduje!
primijeti Platen. Sto se tebe tie da li moj ujak ima zlatnog nakita ilj ne? Dragi
Platene, moj otac je svojedobno otputovao u Meksiko i ondje je naao svog brata.
Ovaj je na nain, koji u ti poslije ispriati, doao u posjed blaga, koje se sastojalo
od skupocjenog, starog, mek-sikanskog nakita. Do vraga, to poinje biti napeto pri
mijeti Platen. Oba brata nalazila su se kod jednog haciendera, ija je kerka bila z
arunica moga strica. Morali su poi na neki bojirai pohod i odonda su nestali. Stri
c je odluio da polovica toga blaga ima pripasti meni. Predmeti su trebali biti po
slati meni ovamo i ovdje unoveni, da se tim novcem naplate trokovi moje izobrazbe,
dok mi je ostatak imao dati vrsti imovinski oslom. Sretoue! nasmijei se njegov pri
jatelj. Na to je mislio star: haciendero, kad su oba brata nestala i nisu se pov
ratila nastavio je Kurt. Kad je prolo vie godina, a da o njima nije nita uo, uzeo je
moj udio i odnio ga u glavni grad, gdje ga je predao Bereitu Huarezu. Predsjedn
iku? Da. Ovaj je onda jo bio vrhovni sudac. Huarez 86
Ponudio, da ,e predmete sigurno poslati u Njemaku. Odakle ti sve to zna? Ti si upoz
nao kod nas lady Drydem. Njezin otac * u ono doba nalazilo kao predstavnik Engles
ke u Meksiku i poznavao je haciindera. Haciendero je k n.jemu htio odnijeti nakit
, No budui da je prije od-SJeo kod Huareza i s njim govorio o stvari, ponudi" se
255sam vrhovni sudac, da e preuzeti otpremu, jer e t ako ga on poalje, sigurnije st
ii na obalu nego inao'
Zamolio je haciendera da priloi pismo. Poto je ovaj teko pisao, napisala je lady Dr
vden pismo.
A je li ono j otpremljeno? Jest. Sa nakitom kimoic Kurt. Huarez je ak osigurao poi
ljku. Ali ona nije nikada stigla. Sto mu gromova! Zato se nisi raspitao za nju?
Jer nisam o toj stvari nita znao. Huarez je drao da je sve u redu. Lord Drydem i l
ady Amy je malo zatim uhvatio neki meksikanski voda bandita i odvukao kao zarobl
jenike u bregove. Tek prije trietvrt godine mu je uspjelo da se oslobodi, pa sam
tek juer od njegove kerke saznao za tu stvar.
udnovato! Jo udnovatije nego to ti moda misli! Ha-cieedero je znao moje ime, ali ni
znao mjesto stanovanja. Upamtio je samo toliko, da me se moe nai u jednom dvorcu k
raj Mainza i da je taj vlasnitvo kapetana von Rodensteina. Zato je Huarez poslao
te predmete jednom bankaru
-u Mainz, s nalogom, da me pronade i preda mi predmete. Platon skoi. Hiljadu davo
la! ini se da se sad javlja veza! To i ja mislim. Poiljka inije stigla u Rheinswal
-den. Ni sa koje strane nije stigla obavijest, da se izgubila. Tvoj ujak je bank
ar u Maimzu. Ti nosi meksi-kanski prsten, to si ga od njega dobio na poklon. On po
sjeduje jo slinog nakita zakljui dalje! Platen se nasloni na jastuke. Problijedio j
e a na sljepooicama su mu nabrekle ile. Vidjelo se na njemu, da se bori sa svojim
osjeajima. Najzad ree: Kurte, ti si straan ovjek' No mi emo tu stvar * promatrati pos
ve realno. Na svaki nain ti priznajem. da je netko drugi ovako sa mnom govorio, j
a bih a udario akom po licu. AH ti si moj prijatelj, ti vo7^ ris iskreno sa mnom, p
remda si mi mogao preutje svoju sumnju. Ti si mi pokazao svoje puno povjeren^ pa
se nee prevariti, dragi Ungeru.
Izgleda doaus^ vrlo smiono tvrditi, da te je moj ujak orobio, ali zaista posjedu
je sline stvari, i
i... Govori dalje!
256
_. Teko mi je, tako mi asti. No tebi ipak smijem ,. jjg svog ujaka ne smatram ovjek
om, koji bi h^dorastao svakom iskuenju. Primijetio sam, da katkad radi poslove, k
oje bi drugi okrstili moda kao _ Moda je tek iz druge ili tree ruke doao u posjed ti
h stvari. Moda se varam u svojoj slutnji, pa nakit, koji on posjeduje, nije uope m
eksikanski, __ Oba sluaja su mogua. Znai, moramo se osvjedoiti! Sta? Ti e dakle isto
udjelovati u toj stvari? Naravno. Ti mora doi do svog vlasnitva, a ja hou znati je l
i moj ujak nitkov ili estiti ovjek. Dakle dobro, hvala ti! Shvatit e da nisam imao n
amjeru da te uvrijedim. Silino elim, da te predmete smijem vidjeti. Tek onda e mi
biti mogue, da stvorim sud. Dobro, vidjet e ih. Pozvat emo ujaka, da nam ih pokae.
To je isto tako jednostavno kao i iskreno. Ali moda isto tako neoprezno. Ako je n
evin, smrtno emo ga uvrijediti, ali ako je kriv, neemo nita poluiti. Moda ima pravo A
to da se radi?
Treba bez njegova znanja otii u vrtnu kuu i pogledati stvari. Do vraga! Dakle emo p
rovaliti? povie Platen. ~ Provaliti, ali ne ukrasti. Predmeti e na svaki nain ostat
i tamo gdje jesu. Hm! Vidjet, emo to se dade uiniti! Tebi pripada tvoje vlasnitvo, a
s druge strane mora mi biti stalo, da svog ujaka operem od rune sumnje. Zajedno e
sa mnom odsjesti kod njega;, ja u te njemu Predstaviti. To ne ide. Ako je uistinu
primio poiljku, onda poznaje i ime onoga, na koga je bila upravljena. Si-urno se
raspitao za mene, pa ako sad dodem k nje-mu, moda e naslutiti moju namjeru. l tu t
i dajem pravo. ALi to da uinimo? Nee me predstaviti, ve e pronai zgodnu Priliku, Rh
alden lei blizu Mairaza. Tako e ti
17
Jasirebov Kljun 257biti lako da me obavijesti, kad je zgodno, da neoo ice udemo u
vrtnu kuu.
Zar da preutim, da te poznam? Razumije se. On ne smije znati niti to da e ti doi u R
heinsvvaldan. Dobro, bit u ti na usluzi, koliko god budem mogao. Ali to e uiniti ako
je ujak... Plate zaslade. estitom je oficiru bilo teko, da izgovori tu rije. Kurt od
govori: Ne brini se, dragi Platene! Morat e se ravnati prema prilikama. Ali moe na
svaki nain biti siguran, da u prema tebi biti do skrajnosti obziran. Srdano te moli
m za to, premda je teko propustiti imetak, koji ti je toliko mogao olakati ulazak
u ivot. Dosada mi jo rn'je falio; imao sam bogate i visoke zatitnike koji su za men
e uinili vie, nego Sto bih ja to mogao uiniti pomou imetka. Ni sad mi nije odvie stal
o do bogatstva i 'uitka, ali je ipak razumljivo, da se ne kanim odrei batine, koja
mi pripada, samo da bih je Ostavio u krivim rukama. Platen nije odgovorio. Naslo
nio se natrag da u sebi promisli o crnome, to je upravo uo. Stigli su u Mainz. Ras
tali su se na kolodvoru. Platen je uzeo koiju, da se odveze bankaru a Kurta je doe
kao Ludwig, koji je bio na koreju a za njega Je vodio za uzdu kapetanova ridana.
Obojica krenue putem za Rheinsvvalden. Ondje je Kurt najprije otiao k majci, koja
je srdano zagrlila ljubljenog ina-Onda je pourio k zajedljivom nadumaru.
Ovaj ga je doekao na stubitu. Dobro doao, gospodine riatporunie! povikao mu je u sus
et, zagrlio ga, poljubio i odrinuo od sebe, da ga moe bolje promatrali. Sto mu gr
omova, kakav je to momak postao u ovih nekoliko dana! Na -porunik i ljubimac, nai
me u glavnom stoeru! Mom e, poljubit u te jo jednom' _ l on ponovo pritisne brkove n
a usne svog kumce ^
Dakle je Ludwig brbljao usprkos mojoj zabrani. nasmijei se Kurt. . j Naravno! Nek
a vrag dri jezik za zubima. K^ mu je srce prepuno. Ja bih Ludwiga umlatio, da 258
preutio tu veselu vijest. No udi! .Danas emo proslaviti na dvorcu Rheinsvvaldenu!
_ Oprostite, gospodine kapetane, moja majka... _ Kojeta! Poslat emo po nju, ona i
sto pripada drutvu. Valjda u jo smjeti zadrati kod sebe svoje kume, gospodina natporun
ika gardijskih husara, Kurta 'ungera! Danas je sveani dan i taj e se proslaviti !
l zaista su ga proslavili. Drugog popodineva dojahao je Platen. fCuil ga je odve
o kapetanu. Ovaj je primio prijatelja svog ljubimca sa svojom uobiajenom grubom I
jubaznou. Sjeli su uz bocu, ali tek nakon to se nadumar zbog neke slubene stvari mora
o udaljiti, mogla su oba oficira nai vremena, da govore o svojoj stvari. Jesi li
promotrio poloaj?
upita Kurt. Sve je lake nego to smo mislili odgovori Platen. Ujak je slubeno odsut
n.
On je jutros otputovao u KSin i vratit e se tek iza ponoi. Imamo dakle cijelu veer
slobodnu, da ispitamo stvar. Otpratit u te, Doi e odmah k mani. Ne moe biti napadno,
ako me neki drug posjeti. Onda emo otii u vrt. Ne. Neu da me se vidi u kui. Dojahat e
mo zajedno. Ti e mi pokazati vrt i onda emo odredi*.! vrijeme, kad emo se sastati. D
obro, to je moda opreznije. No kako emo ui u vrtnu kuu? Uvijek je zakljuana. Preko vr
a-tiju stavljena je jaka eljezna ipka, na kojoj se nalazi velik; lokot, a osim tog
a vrata su zakljuana obinom bravom.
Kuica ima tri prostorije i sve su zakljuane. Odakle da uzmemo kljueve? Ne zinam na
kojem mjestu sprema ujak svoje kljueve. Tome je lako pomoi. Imamo ovdje u selu dob
rog bravara, koji posjeduje razne otpirae. On e mi 'h rado posuditi. Kod mene zina
, da se ne radi o provali, ~
To je sigurno. Ah zna li ti baratati tim alatom? Hm! Mora se postupati vrlo beumno
, a ja da-ako nemam nikakve vjebe Izgubio bih mnogo skuvremena. Kad bismo mogli t
og ovjeka po-sa sobom! To bi bilo najbolje i najpametnije 259 Je li on pouzdan i ut
ljiv? Jamim za njega. Bio je moj kolski rlrug Dobro, uzmimo ga dakle sa sobom! Ota
c; u k njemu, dotle se ti zabavljaj ~ Roden-steinorn, jer ovaj ne smije jo nita doz
nati. Tako se i zbilo, Bravar je pristao na Kurtov prijedlog, Zamolio ga je, da
odmah pode na put i da poeka u nekoj gostionici u Mainzu, Kad se Platan kasnije o
prostio, smatrao .je nadumar posve razumljivim, da ga Kuri prati. Obojica su stig
li u Mainz, kad se poela sputati veer. Oba su oficira projahala kroz nekoliko grads
kih ulica, zakrenula u malu pokrajnju uliicu i stigla su do vrtnog zida, u kojem
su se nalazila zakljuana vrataca, Morate se popeti preko tog zida. ako ne drite zgo
dnim, da otvorite vrata
ree Plate-n. To bi bilo odvie napadno, pa emo se popeti preko zida odgovori Kurt. S
ad .su se rastali. Platen je odjahao u svoj stan, -Kurt u gostionu, gdje je brav
ar ekao, na njega, li ugovoreno vrijeme krenue ova dvojica. Bila je tamna no. Kurt
i bravar su neopaeni stigli do zida i lako im je uspjelo, da se popnu preko njega
. S druge strane nali su Platona. Dodite! ree ovaj tiho. Sigurni smo. Nitko vie nee
doi u vrt, a za mene misle, da sam izaao. 'Platen je poveo Kurta i bravara zavijen
am putelj-cima do nekih visokih stabala, iji su se vrhovi sagibali do krova vrtne
kue, koju su traili. Kurt ju je ogledao, koliko je to tama dozvoljavala. Bila je
vrlo vrsto gradena i providena vrstim kapcima na prozorima. l vrata su bila nainjen
a od tvrde hrasto-vine, a eljezna motka pred njima bila je sigurno preko jednog p
alca debela. Bravar je oprezno opipa0 lokot, okrenuo se i primijetio: To e brzo ii
. Ve znam, da imam prikladan klju. Na njemu je visoka konata torba, u kojoj su se n
alazili otpirai. On zahvati u nju. ulo se tiho . kanje, zatim isto tako tiho kripan
je i okretanje i rekne ovjek: 260 _ eljezna motka je otvorena. Sad kuna vrata! Treb
alo je jednu-dvije minute, da ovu otvori. Uli su i zatvorili za sobom. Platen je
izvadio svjetlo i zapalio ga. Nalazili su se u maloj prostoriji, namjetenoj vrtni
m namjetajem.
Druga vrata, koja su se takoder lako dala otvoriti, vodila su u sobu uredenu tak
o, da se ovdje, na vrtnom zraku, moglo jesti. Sad su otvorili i trea vrata, koja
su vodila u zadnju odaju. U njoj se nalazio namjetaj jednostavne radne sobe: pisai
stol, stol, divan, nekoliko stolica, pa ak i pe, umivaonik i ogledalo. Na prostor
iji se vidjelo, da se esto upotrebljava. Tamo je skrovite
ree Platan, pokazujui na varcvaldski sat. Skinuli su ga sa zida. Ugledali su mala el
jezna vrataca, na ijim obim slobodnim uglovima su se opaale male brave. Ah, dvije b
rave!
primijeti bravar. Pogledat emo, moemo li ih otvoriti! Uspjelo je. Sad su ugledali
duboki otvor, u kojem se'nalazila krinjica. Kurt ju je izvadio i primijetio, da i
za nje lee jo neki papiri. krinjica je bila zakljuana i imala je teinu, koja je dala
zakljuiti da se radi o metalnoj sadrinl Bravar je isprobao vie kljueva, prije nego l
i je naao pravi. Kad su otvorili poklopac, stupio je jednostavni zanatlija korak
natrag i povikao: Gospode Boe, ovakve ljepote i divote nisam vidio u svom ivotu! I
mao je pravo, jer u svjetlu svijee, to ju je drao Platen, svjetlucala je pred njima
vatra od dijamanata i dragog kamenja. Izgledalo je, kao da je krinjica ispunjena
goruim iskrama, koje se prelijevaju u svim moguim bojama. Kurt je gurnuo ruku unu
tra i izvukao pojedine Predmete, pa ih poloio na stol. Umalo da ga nije zgrabila
ona groznica, o kojoj je priao Bivolje elo, Prije nego to je s Munjom uao u pilju kra
ljevskog blaga. To vrijedi mnogo milijuna! rekao je s ujno Drhtavim glasom. Kad b
i to sve zaista pripadalo meni! 261
Takvo bogatstvo zaista misam oekivao! _ Dr.
zna Piaten. gutajui oima divotu, to je leala pred" njim, - Moe se shvatiti, da i estit
ovjek rno ovdje postati zloincem. Je li to meksikanski rad? Posve sigurno! odgovor
i Kurt. Evo, pogledaj ! Poblie su promatrah predmete i doli do uvjerenja, da je Ku
rt imao pravo. Platon je teko j duboko uzdahnuo i apnuo: , Dragi Ungeru, sad sam u
vjeren, da je tvoja sumnja bila opravdana. Moj je ujak mogao kupiti prsten ili n
eku narukvicu, ali ovo blago ovdje nije nikako moglo doi na poten nain u njegov pos
jed! Ne smijemo ga jo osuditi odgovori Kurt. Jer jo ne moemo rei, kako je doao do
dragocjenosti. Ah, to je to? Dok je bio zaposlen da isprazno krinjicu do dna, ugl
edao je duboko unutra neto bijeloga: izvadio je dva pisma. Otvorio je jedno i pog
ledao potpis. Beraito Huarez! povie. - To je pismo vrhovnog suca. Onda je svaka z
abuna nemogua .ree Piaten. Molim, proitaj pismo! Razumije li panjolski?
Ne. Onda u ti prevesti ove retke. Pisani su panjolskim jezikom, S time pristupi bl
izu svjetla i prevede slijedei sadraj: Gospodinu bankaru Wallneru, u tvrtci Voig &
Wallner u Mainzu. '
aljem vam priloenu krinjicu, koja sadrava dragulje i drugi nakit uz taao popis sadraja
Taj sadraj pripada lednom djeaku, iji je otac pomorac i zove se Unger. Djeak stanuj
e u blizini Mainza, u dvorcu kapetan von Rodenstelna, Otac i str:c toga djeaka su
na alost nestali u Meksiku. Zato je on nasljednik tih dragocjenosti. Imajte dobro
tu, pa m ih izruite zajedno s priloenim pismom, im Sa prc^ nadete. Ako vam to ne us
pije, pozivam vas da m o tome odmah obavijestite i da krinjicu zajedno ^ sadrajem
predate u pohranu vaim dravnim v stima.
262!
priloeno pismo adresirano je na gospodu Sternau, rodenu groficu de Rodnganda, koj
a stanuje u istom dvorcu. Primalac e Isplatiti vae izdatke. Primjeujem konano, da po
sjedujem prijepis popisa sadraja i da sam vrijednost predmeta osigurao. Benito Hu
arez, vrhovni sudac, Meksiko. _
No sad vie nema sumnje, da je ujak kradljivac! ree Piaten, ije je lice postalo blij
edo poput leine. Prema tim podacima te je morao nai. On nije krinjicu predao vlasti
ma. Proitaj drugi list! Kurt ga otvori i proCita. Pisala ga je lady Amy Dryden go
spodi Sternau ree om.
Sadraj je privatne naravi! On ti moe biti ravnoduan. Dobro je, znam dosta! Stvari p
ripadaju tebi. to oe uiniti? potiteno upita Piaten. Stavit u ih opet na njihovo mjes
o i razmisliti do sutra, to da ponem mirno primijeti Kurt. Moram potedjeti tvog uja
ka, i ako bude mogue ude-siti tu stvar tako, da on ne nasluti, kako si me ti na t
o apozorio. Ali jo manjka popis sadraja.
Ovdje jo lee neki papiri. Dozvoljava li, da ih pregledam? Uinj to god hoe! Strano!
nita ni da itam ni da vidim! Piaten je dao bravaru svjetlo, da svijetli i sjeo je
na divan. Kurt je zahvatio rukom u upljinu i izvukao papire. Bili su svezani u om
ot. Razdrijeio je vrpcu i otvorio prvo pismo. Tek to ga je pogledao, okrenuo se, d
a Piaten ne bi primijetio izraz njegova lica. To su bili dvanaest pojedinanih spi
sa. Kurt je sve proitao a onda ih opet omotao vrpcom i rekao: To su nevane stvari.
Popis manjka. Onda je jo jednom pogledao u tajni pretinac i Primijetio neki papi
r, to ga je krinjica bila gurnula Posve u pozadinu. Kad ga je otvorio, vidio je, d
a je to ono to je traio. Sad je usporedio predmete sa popisom, primijetio da nije
nestalo nita, osam prstena, sto ga je nosio Piaten. Neu ga ree ovaj neu da nosim uk
adeno dobro, pee me na prstu.
Evo ti ga! Zadri ga! zamoli ga Kurt. Ja ti ga poklanjam. 263 Nakon to sam ga bez pr
ava nosio? Ne, hval ti! Evo ga.
No Kurt je odbio prsten i izjavio: Ako ga nee primiti, onda ga barem neko vrijeme
zadri. Tvoj ujak ne smije znati, da ti o toj stvari ima bilo kakvog pojma. No dobr
o, ispunit u ti tu elju
primijeti oficir, poto je prsten opet stavio na prst. Ali ja te jako molim, da mi
ga to prije oduzme. Zar e uistinu ovdje ostavitj svoje vlasnitvo?
Da. Sutra e se vidjeti to e dalje biti. Sve je stavljeno tano u prijanji red i poloaj
Onda je bravar zakljuao vrataca i objesio sat opet ispred toga. Oba su oficira na
pustila vrtnu kuu, ija su vrata paljivo zakljuana. Van; je rekao Platen: Oprosti mi,
Kurte, ja nisam za to kriv! Pih, ne alostj se! glasio je odgovor. Nadam se, cla
ee sve sretno svriti. Uini ono to misli da je ispravno. Dozvoli mi da se oprostim! M
oram ostati sam. Vj ete i bez mane nai put iz vrta. Platen je pruio prijatelju ruku
 i tiho se udaljio. Kurt se s bravarom douljao do zida. To su obojica stalj prisl
ukivati, je li na drugoj strani sve sigurno. Tada su zauli korake, koji su se prib
liavali. Jasno su uli, kako se dvije osobe trude, da to tie dodu do vrataca. Stoj, ne
tko dolazi! apne Kurt.
Poekajmo! U vrata je uguran klju, ona se otvorie i dva ovjeka udoe. Dok je jedan od n
jih opet zakljuavao ulaz, upitao je drugi poluglasno glasom, koji se Kurtu uini po
znatim: Valjda nije nitko u vrtu? Ni iva dua odgovori drugi. Nee nas aitko prislu
ati? Posve sigurno nitko. Misle, da u do ponoi ostati u Kolnu. Nitko me nee traiti u
mojoj vrtnoj kui.
Dodite! Govornik je na svaki nain bio bankar. Ali tko J bio onaj drugi? Oba su muk
arca zajedno pola Pre vrtnoj kui i nestala u njenoj unutranjosti,- nakon se zaulo ti
ho zveckanje eljezne motke i brave. 264 Vratite se predbjeno u gostionicu! Doi u za
vama _ apne Kurt bravaru.
Ovaj se oprezno popeo preko zida. Kurt se neujno priuljao kuici, da po mogunosti pri
slukuje razgovoru mukaraca. Tu se na svaki nain radilo o nekoj tajni o nekom mranom
pothvatu. Kapci na prozorima' su tako dobro zatvarali, da kroz njih nije proviri
vao ni traak svjetla i premda je Kurt, vrsto prislonio uho na njih, nije ipak uo nit
a drugo, nego tihi apat, koji je trajao gotovo jedan sat, a da nije razumio ni je
dnu jedinu rije. Oba mukarca nalazila su se u stranjoj sobi, u kojoj je visio varcva
ldski sat. Najzad je dosta jasno uc pomicanje stolca. Iz toga je zakljuio, da e
'tajanstvena osoba sad otii. Pourio se natrag do zida, da moda ipak jo togod uje, jer
nije rijetko, da se na rastanku ukratko ponavlja sadraj nekog razgovora. Tik uz v
rataca stajao je bazgov grm. Kurt se .zavukao pod njegove grane i legao na zemlju
. Tek to se to desilo, ona dvojica su polagano prilazila. Zastali su kod vratiju,
tako da ih je Kurt mogao dotai rukom. Jesu li papiri kod vas zaista sigurni? upi
ta stranac. Jesu, bez brige! odgovori bankar. U mojoj vrtnoj kuici ima krovite, koj
e nitko ne moe pronai. Ondje su ovi papiri posve sigurno spremljeni, sve dok ne do
de glasnik po njih. Recite mu dakle, da se pouri u Berlin! Sigurno , da je onamo
danas doao ruski izaslanrk, koji e ga oekivati pod krivim imenom Helbitoff. Ja nisa
m mogao dulje ostati u Berlinu. Morao sam bjeati, a od juer sam primijetio da me ot
ro progone. Ne znam u kojoj e gostionici stanovati Helbitoff. To e saznati iz popi
sa stranaca. On ima putnicu kao trgovac Brzina a papire nosj u podstavi svog eira.
Ono to mi imate rei, napiite mi na adresu grofa Rodrigande u panjolsku. Kod njega u
dulje vremena boraviti. , To u uiniti, jer drim sa naom starom via-aom i neu da znam
za Prusku. Ali hoe li odrati 265 Ako Pruska bude oborena, podii e se nov kraljevstvo
Westfalen, a vi ete postati ministrom fi?
noncija. U Francuskoj edaju za osvetom za Sadowu" Napoleon pokuava vezati Austriju
uza se, poto je jednog od nadvojvoda uinio carem Meksika. No sve kad i to ne bi u
spjelo ipak bj se naao razlog, da se posvadi s obijesnom Pruskom. Ako bude potreb
no, dat e panjolski neredi povod za to. Rusija e se 'tako dugo obradivati, dok ne p
ristane na savez s Francuskom protiv Pruske. Moda tajne obavijesti, to ih sa sobom
nosi Helbitoff, sadravaju ve pristanak. Ja sam imao nalog, da izvidim raspoloenje
u centralnim dravama. No budui da mi je policija za petama, moram se brzo spasiti
preko granice. Sad znate sve! Laku no! Laku no! Tim rijeima otvorio je bankar vratac
a i pustio drugog napolje. Ovaj nije bio nitko drugi nego gusar Landola, lani kap
etan av.
Kakav susret! Zar da Kurt skoi i uhvati ga? Mjesto nije bilo ba prikladno za borbu
. Landola se vei nalazio onkraj zida. Sve da Kurt uspije da iskoi i "da ga svlada,
kroz borbu bj bankar bio upozoren. Imao bi vremena da umiti opasne papire ili da
ih prenese u drugo skrovite. S tih razloga bilo je preporuljivo, da ga se predbjen
o pusti otii. Bankar je opet zakljuao vrata i vratio se u vrtnu kuicu. Ondje je ost
ao due vremena, a Kurt je drao, da e danas primljene papire isto tako sakriti iza s
ata. Konano, bilo je oko ponoi, izaao je Wallner iz kuice, zakljuao je i izaao iz vrta
kroz vrataca. Na svaki je nain htio da izgleda kao da dolazi s kolodvora. Kurt je
 preskoio preko zida i slijedio ga. Bankar je proao kroz nekoliko ulica i zastao p
red nekom treerazrednom gostionicom, ije je prozore pomno omjerio. Zar ovdje moda s
tanuje Landola? pitao se Kurt.
Zato bi inae Wallner promatrao prozore! Uostalom nije bilo potrebno,- da ovoga dal
je slijedi.
Stoga je Kurt poekao, dok se ovaj udaljio, a zatim uao gostinjsku sobu, gdje je jo
bilo gostiju.
Naruio J
266
piva i upitao krmaricu, koja mu Je uslu9.no dom ^t.a [mate li danas mnogo gostiju
? _ Ne, samo dvije ene. _ Nijednog gospodina?
_ Sve do pred etvrt sata imali smo jednog. Ali on je nenadano odluio da otputuje.
__ Vlakom?
Ne. Morali smo mu dovesti koijaa Fellera. Kamo je otiao? _ U Kreuznach, Kurt je dao
opisati tog gosta i doao je do uvjerenja, da je to bio Landola. Platio je, ispio
pivo l odmah otiao na policiju. Ja sam matporunik Unger iz Rheinswaldena rekao je
. Vi anate, da se iz Berlina progoni nekog ovjeka, koji je tamo stanovao pod imen
om amerikog kapetana ava? Svakako.
Juer smo primili tjeralicu odgovori inovnik. On je danas bio ovdje. Ah, nije mogue!

zaudi se ovaj. Kurt je naveo odnosnu gostionicu i ispriao to je ondje doznao i zatr
aio da za bjeguncem odmah pode potjera. inovnik je obeao da e uiniti sve to moe i odma
je sam otiao u gostionicu. Sad je Kurt otiao do potanskog ureda. Telegrafist se ne
malo zaudio, kad je proitao sadraj Kurtove brzojavke: 'Gospodinu von Bizmarku, Berli
n! Treba odmah uhapsiti ruskog trgovca krznom Hel-bitoffa u nekom svratitu. Tajni
izaslanik. Papiri u Podstavi njegova eira. Kurt Unger. Sad je Kurt mogao otii u svo
je svratiste, da od-_ kui, dok je bravar, bogato nagraden i opomenut utnju, otiao p
jeice natrag. Drugog prijepodneva nalazio se natporunik Platen u poslovnici kod sv
og ujaka. Govorili su o nasljedstvu, 2 bpg kojeg je neak morao iz Berlina ovamo d
oi i Pri tome je bankar primijetio, da je njegov neak danas drugaiji nego inae.
Tada sluga najavi: 267 Gospodine Wallner, jedan oficir eli s vama govoriti. Ovdje
je njegova karta.
Sigurno opet jedan zajam primijeti i bankar Platanu. Ova gospoda trebaju uvijek
vie nego sto primaju. Ovdje se sigurno radi o nekom plemiu koji ... Zastao je usre
d rijei. Uzeo je iz slugine ruke kartu i bacio pogled na nju. Lice mu je, naas pop
rimilo izraz zamiljenosti, a onda brza rumen preleti preko njegovih blijedih crta
lica. Cindlo se, da se mora svladati, i nesigurno ree: Ah.
prevario sam se! Neki gradanin! Kurt Un-ger, natporunik! Poznaje li moda tog gospod
ina?
Platen se ianonadio. Dakle Kurt je tako brzo stvorio odluku? Poznajem ga ak vrlo
dobro: on je moj prijatelj. Ah! Odakle je? Iz Rheinsvvaldena. Prigodom tog odgov
ora Platen je otro promatrao svog ujaka i primijetio je, da se laki strah pojavio
na njegovom licu. .No bankar se sabrao i rekao glasom, koji je trebao slobodno
zvuati: Onda sam znatieljan, to hoe od mene. Zar ustaje? Nadam se, da e ostati, jer
sigurno biti drago, da pozdravi svog prijatelja i druga.
Neka izvoli ui! Posljednje rijei su bile upravljene sluzi. Ovaj je izaao i pustio ui
 Kurta, koji je bio u uniformi. Gospodin bankar Wallner? upita ovaj. To sam ja,
gospodine natporuonie
odgovori novar, otro promatrajui pridolicu da vidi, to i1"13 od njega oekivati. Kurt
e bio uao vrlo ozbiljna lica, no im je primijetio prijatelja, odmah se razvedrio.
Ah, dragi Platene, zar si ovdje? ree on. elim ti dobro jutro. Hvala ti odgovori Pl
aten. Drim da nasamu govoriti s ujakom, pa te neu smetati. Ali Ja te molim, da me
onda potrai u mojoj sobi. To u rado uiniti, ako mi to gospodin dozvoli. 268 __ Za to
nije potrebna dozvola primijeti bankar.
okrenuvi se svom neaku, nastavi: Uostalom ne vidam zato se hoe udaljiti. Gospodin nat
porunik ie sigurno do'ao da me zamoli za zajam, koji u mu dati,"jer je tvoj prijate
lj. Piatenovo elo se zacrvenilo, u Ijutitoj neprilici, kad je odgovorio: __ Moj p
rijatelj Unger na svaki nain ne treba moliti za neki predujam. Cimi mi se potrebn
ije, da se povuem zbog tebe, nego zbog njega, __
Ah, to to ima da znai? upita Wallner. Sad zaista zahtijevam, da ostane. Ja se valjd
a ne moram stidjeti tvoje prisutnosti. Platen baci upitni pogled na Ungera, a ov
aj na to odgovori ravnoduno slegnuvi ramenima: Meni je svejedno, hoe li biti prisuta
n ili ne. Doao sam, da izgovorim posve jednostavnu molbu, alj ta se ne odnosi na
neki predujam. Govorite dakle!
ree bankar, kojemu je kod Kurtovih rijei postalo nekako lake oko srca. Jednostavna
molba se nikako nije mogla odnositi na izruenje vrijednosti od mnogo milijuna. Do
zvolite, da najprije sjednem podsjeti ga Kurt na povrijedenu utivost. Nakon to je
sjeo, nastavi: Ja dolazim naime, da vas zamolim, da mi izruite neke spise, gospod
ine Wallneru. Bankar se nasmijeio i zamiljeno zakimao glavom: Onda ste svakako pro
maili pravo mjesto, gospodine natporunie.
Ja nisam pisar ni pravnik. To znam hladno objasni Kurt. Budui da tte na taj nain kr
ivo razumijete, pristajem da se jasnije izrazim. Vi ste sino imali posjet?
Posjet? Ne. Ja sam naprotiv bio na putu. Moda na putu u Kolnu? U to ne vjerujem.
Posjetio vas je stanoviti kapetan av. Bankar je problijedio i trgnuo se. ~ Gospod
ine promucao je to vam pada na Pamet? ~~ Taj vam je av donio neke tajne spise, pa
vas Pozivam da mi ih izruite. Platen je sve to izvanredno napeto sluao. To ni-oekiv
ao. Mislio je, da e Unger poeti govoriti o 269draguljima, a sad je govorio o spisi
ma i o onom kapetanu avu. Wallner je razrogaenih oiju pilji0 u govornika i povikao:
Ali ja vas ne razumijem! Ja ne znam ni za kakvog Shavva ni za kakve spise. Vi et
e se ve sjetiti nasmijei se Kurt. Najprije u vam rei da taj av nee stii u Rodrigan
er su mu po mojim uputama ve na tragu A osim toga treba da doznate, da se i neki
trgovac krznom Helbitoff nalazi ve onkraj brave. Tad bankar skoi. Trudio se da svl
ada drhtanje od straha. Ve sam rekao, da vas uope ne razumijem! uvjeravae on. No do
bro, onda opet idem objasni Kurt, poto se digao. Doao sam kao prijatelj gospodina
von Platana, da .vas potedim. Ali poto to ne uvidate, to ete umjesto mene vidjeti p
oliciju. Ah, hoete mj prijetiti? Ja vas se ne bojim! Trait e! Nee nita nai! ' P
ojte biti tako sigurni!
Nee traiti samo o-vdje u kui! Nego gdje jo, gospodine natporunie? upita Wallner sa
rugljivim smijehom, ino u smijehu mu je zvuio prikriveni strah. U vrtu. S moje st
rane!
ak u vrtnoj kui. Neka! Iza varcvaldskog sata. Pro... Kletva je zastala bankaru u u
tima. Uinio je lice, kao da je dobio toljagom po glavi. Vi vidite, da tako po pri
lici sve znam
nastavio je Kurt, Ja moram dotine papire izruiti gospodinu von Bizmarku. Hoete li m
i ih dobrovoljno dati ili ne? Ja ne znam ni za kakve papire! istisne ban- ^ar. Do
bro, onda e se traiti iza sata i nee nai samo ove papire! - Nego to jo? 70 _ Zbirku dr
gulja, to ste ih pronevjerili i iji zakonski vlasnik stoji pred vama. Zar jo neete p
riznati? Tada Wallner zatetura.
Morao se uhvatiti za naslon stolca. __ Izgubljen sam! zastenje on. __ jo ne opome
ne ga Kurt.
Nema takve pogreke, koja se ne bi dala oprostiti, ako se ona prizna i ako se okaj
e. To to ste mi oteli moje vlasnitvo, oprostit u vam, im mj ga vratite. A ono drugo e
se jo moda dati urediti.
Gospodin von Pla-ten ne moe dalje sluiti kao neak ovjeka, krivog zbog veleizdaje. Ja
u obzirom na mog -prijatelja potraiti izlaz. Zbog veleizdaje? zaudeno upita .Plate
n. Na alost, da odgovori Kurt. Govori sa. svojim ujakom! Ja u dotle otii u susjednu
sobu. Unger je ne saekavi odgovor, izaao kroz vrata. U predsoblju je sjeo na stola
c i ekao. uo je glasove one dvojice, as tie, as glasnije. Prolo je dugo vre-'mena, dok
su se vrata otvorila i Platen. ga zamolio da ude. Na njemu se vidjelo da je bor
io teku borbu. WalLner je kao slomljen sjedio na stolcu i uzdisao kao da je grozn
iav. Kad je Kurt uao, ustao je mehaniki i rekao, kao da je to napamet nauio: Gospodi
ne natporunie, ja sam pred due vremena primio poiljku iz Meksika.
Usprkos svom trudu da pronadem primaoca, uspjelo mi je to tek danas. To ste vi.
Ja u vam poiljku neoteenu predati. Hvala vam jednostavno odgovori Unger. Nakon stank
e, za vrijeme koje se inilo da Wallner trai rijei, on je nastavio: Pred neko vrijem
e poloio je kod mene neki neznanac, koji se nazivao av, razne spise. Ja ne znam nj
ihov sadraj, ali znam, da ih imam predati nekom stanovitom Helbitoffu. Po te e spi
se netko doi. Tko, 0 ne znam. Budui da me vi uvjeravate, da je nji-ov sadraj za men
e opasan, to mi je drago da vam ih ogu predati j dajem vam svoju asnu rije, da nia
da vie neu'nita takva primiti na uvanje. Hoete 1 sa mnom poi u moju kuu u vrtu? 271va
ado, gospodine Wallneru. Bankar je poao naprijed, a drugi su ga slijedili Izali su
iz sobe i poli prema vrtnoj kui. Ondje je bankar otvorio i odveo ih u treu sobu, s
kinuo sa zida sat, otkljuao mala eljezna vrata i rekao: Evo, gospodine natporunie! K
urt je zahvalio.
Naao je osim krimjice i ispra-i, to su se ovdje nalazile ve sino, sveanj drugih papira
, koje K> olvorio da ih pregleda. To su na svaki nain bili oni spisi, to ih je av d
onio. Je li sadraj zaista tako vaan? upita Plateo.
Neobino! Kuri je primijetio, da se Wallner udaljio i stoga je nastavio: Radi se o
vanrednoj koaliciji protiv Pruske. Jedan od glavnih nosioca bio je onaj kapetan
Shavv.i kojeg su gospoda od garde tako otroumno pozvali u svoj kasimo. Ja sam mu
oteo njegove tajne spise. To je bila zasluga, o kojoj su govorili, i koja mi je
donijela Crvenog orla. Juer uve-e, kad si otiao od mene, bio sam tako sretan, da p
rislukujem razgovor izmedu ava i tvog ujaka. On se upustio u taj podzemni posao, j
er su mu obeali, da e postati ministar'financija novog kraljevstva Westfalen. Nesr
etnik!
Nije nesretan, nego kratkovidan i lakovjeran. Prisiljen sam da izruim te spise, a
li u uiniti to god budem mogao, da ga spasim. Uini to, Kurte! Morao sam se teko s nji
m boriti, ali on mi je obeao, da e se ubudue uvati. Uzmi svoje vlasnitvo i ostavi ml
uvjerenje, da tebi smijem zahvaliti za milost, to je ukazuje mom rodaku! Platen je
uzeo krinjicu, dok je Kurt ponio spise.
Obojica su napustila vrtnu kuu, a da nisu ugledali bankara. Otili su u Platenovu s
obu, gdje je Kurt izvojevane spise sloio u omot. Jo je bio time zaposlen, kad se p
ojavio sluga. Gospodine von Platone, brzo, brzo, dodite dolje gospodinu Wallneru
! povikao je. to hoe? upita Platen,
Sto hoe? On, nita, on nee posve nita. Ja samo mislim da je da je... 272 _ No, to je?
On je obolio, jako je bolestan. _ Sto mu je? Pozovite lijenika! Oh, lijenik mu vie
ne moe pomoi. Tada Platen skoi i ukoeno se zagleda u slugu-: Vie ne moe pomoi? Ah,
 dogodilo? Gdje je ujak? U svojoj sobi. Trebao sam mu najaviti nekog gospodina,
a kad sam uao, leao je u stolcu i i bio je mrtav. Nemogue! Pa mj smo sad s njim raz
govarali! Odmah u sii, odmah! Otiao je. Kurt je ostao. Nakon nekog vremena doao je P
laten blijeda lica, proetao nekoliko puta gore--dolje, smijeei se. Ima pravo, dragi
Kurte, bio je kratkovidan. To dokazuje i ovaj zadnji in. Nije znao ni van ni unut
ra. Ili nije htio da preivi gubitak nepravednog blaga. Sa svojim grijesima je otia
o. Bog neka se smiluje njegovoj dui! etvrt sata kasnije nalazio se Kurt ve na putu
kui. Sa sobom je nosio imetak. No vie su mu vrijedili tajni spisi, ijim izruenjem se
mogao pokazati zahvalnim za odlikovanja, to ih je dobio. Najprije je otiao svojoj
majci. Kako se dobra ena zaudila, kad je on otvorio krinoicu i ona ugledala blista
jui nakit. Ali naskoro joj navrijee suze na oi. Zagrlila je svog sina i povikala: T
o sigurno mnogo, vrlo mnogo vrijedi, no meni bi bilo tisuu puta drae, da je tvoj o
tac doao. Uini s tim stvarima to hoe, ali ja to neu da vidim. Predao joj je omot sa sp
isima, o kojima nadumar nije trebao nita saznati, ali krinjicu je odnio k nje-mu. I
spriao je njenu povijest i onda mu pokala*-sadraj. Grom j pakao, sad e mi momak pos
tat; ohol! ~ promrmlja Rodenstein u bradu. Jer bogatstvo ni ponosnim i tvrdim!
Mene ne, dragi kume uvjeravae ga Kurt sniijeei se. ~ No dobrn' Ali to e napraviti s t
m stvarima?
14
Jastiebov kljun
273 Sve u pokloniti.
Mome, ti si lud! Ne, ali u ipak sve pokloniti. Roschem e dobiti sve te trice. Rosen
? Hm, to nije loa misao. Ali zato upravo ona? Jer je samo ona tako lijepa i dosta
dobra, da nosi takvo blago! Kod tih su rnu rijei tako zasjale oi, da je starac koj
i inae u takvim stvarima nije bio jako otrouman^ ipak postao paljiv. Smijeei se, zapr
ijetio je prstom: Ti, ja ak vjerujem, da si zaljubljen, ovjee! Ne radi gluposti! Ak
o na svaki nain hoe biti nesretan, potrai s moje strane neku enu. ali umska ruica nije
nita za tebe. Mjesto, na kojem raste, lei previsoko! Dragi kume, ja se zinam penja
ti. Da nasmije se starac takav natporunik jo moe doi do neba.
To vidim po sebi do kapetana i nadutnara, ali Boe! Dakle uini s prkari-jama to god ho
ali nemoj zamiljati neke velike Rosine i pusti nam nau umsku ruicu na miru! Upamti t
o!... Kurt je opet sjedio u slijedeem vlaku i putovao prema glavnom gradu. Ludwig
ga je pratio. Kasno uveer stigli s.u u Berlin. Ipak je Kurt odmah sa kolodvora p
ourio u Bizmarkov stan. Njegovi su prozori bili jasno osvijetljeni. Ministar je s
igurno imao goste. Vratar je htio upitati porunika to eli, ali ovaj je projurio kra
j njega i pourio uza stube. Gore su lakaji trali tamo-amo, a u predsoblju je staja
o lini sluga, koji je poao Kurtu u susret. Vi elite? upitao je. Govoriti s ekselenc
ijom. Ne ide. Ekselencija se nalazi kod veere, te Je posve zauzet svojim gostima.
Ali ekselencija e ipak odmah doi, ako mu spomenete moje ime!
Sluga je odmjerio porunika podrugljivim pogledima i izustio jedno oholo Ah!. Zato j
e Kurt posegnuo u lisnicu i otro odgovorio: 274 __ Evo moje posjetnice. Smjesta m
e najavite? _ alim to to ne smijem uiniti, jer... __ Zapovijedam vam, da me najavit
e! ovjek se trgnuo, kad je uo kako se dere na nje-Nije se vie usudio protusloviti i
ieznuo je u dvorani. Ve nakon nekoliko asaka se vratio. __ Slijedite me! zamolio je
s potovanjem i odveo Kurta u prostoriju, u kojoj je stajao Bizmark. Ovaj je poao
natporuniku u susret. __ Vi moete sa mnom u svako dote govoriti, gospodine natporun
ie. Vi ste dravi ponovo iskazali vanu uslugu. Onaj Rus je uhapen na temelju vaeg brzo
java i u njegovom su se eiru nali papiri od tolike vanosti, da moete biti sigurni u n
au zahvalnost. Ali kako ste doznali za tu tajnu? Prije inego to odgovorim na ovo p
itanje, dozvoljavam sebi, da vaoj ekselenciji predam ove spise. Tim rijeima otvori
o je Kurt omot i pruio ga kancelaru. Toliko sam zaokupljen svojim gostima da sad'
nemam vremena da itam, ali u ipak naslove ah! Otvorio je prvi spis i nije ostao s
amo kod naslova, ve je itao dalje.
Onda je uzeo drugi. Sjednite! naloi Kurtu. Ovaj poslua, dok je Bizmark dalje itao.
Izgledalo je kao da njegove oi gu'taju retke, a vrci brkova su mu podrhtavali, to j
e kod njega uvijek bio znak unutranje napetosti. Kad je konano svrio, okrenuo se Ku
rtu, koji se podigao, i upravio je oi sa tako zaudenim pogledom u njega, da se nat
porunik gotovo zbunio. Onda je polako i zaudeno upitao: Ali, gospodine natporunie, j
a vas pitam: Kako ste samo doli do tih spisa? Kapetan av, koji nam je ovdje umakao
, predao ih je nekom bankaru Wallneru u Mainzu u pohranu, a ovaj mi ih je izruio
nakon to sam izrekao uvjerenje, da je sadraj za njega isto to i dinamitni naboj. A
je li on poznavao sadraj? oi velikog ovjeka bile su tako pravo i otro upe-rene u Kur
ta, da mu je bilo nemogue da lae. Ekselencijo, on je mrtav izvijesti on. 275-Dobrov
oljno umro? upita otroumni ovjek - Da, Ah1 Ispriajte ukratko! Imao sam ast, da vao
kselenciji u prisutnosti njegovog velianstva govorim o mojim prilikama i o onima
porodice Rodriganda. Moj posljednji do'ivljaj stoji s time, u uskoj vezi.' Kurt j
e ispriao o nestalom dijelu kraljevskog blaga i kako je pri njegovom ponovnom nal
azu ujedno otkrio i tajne izdajnika. uvao je bankara kolikogod je bilo mogue a ipa
k je Bizmark primijetio, kad je zavrio:
Obazrivi nain vaeg izvjetaja, isto vas toliko poauje kao i otkrie same tajne. Vi vje
ete da imate razloga da u nekom pogledu budete blagi, ali ja vas uvjeravam, da m
oete prema meni biti otvoreni, bez da time vaa prijateljska namjera dode u opasnos
t. Ako se to moe dogoditi bez razmiljanja, vai e se razlozi rado uvaiti. Molim vas da
kle, da govorite iskreno. Sad nije vie moglo biti 'govora o kakvom zatajivanju. K
urt je sve ispripovijedao. Bizmarkovo lice je poprimilo udnovato potresan izraz.
Kad je Kurt zavrio, pruio mu je ruku: Gospodine natporunie, ja vas cijenim! Ova vam
rije moe isto toliko znaiti kao orden. Na vaeg prijatelja Platana nee pasti ni najman
ja sjena. Ali va obzir, to ste ga pokazali prema prijatelju, nagradit u tako, da va
s pozovem, da sutra u deset sati ujutro dodete k meni. Zajedno emo se odvesti kra
lju, da on uje iz vaih vlastitih ustiju, kako vam j uspjelo, da nam iskaete tu drugu
veliku uslugu. Ali sad se moram povui. Oekujem da budete tani. Bizmark je mladiu po
novo pruio ruku. i nestao u dvoraini. Kurt je siao niza stube kao pijan. Svog slug
u Ludvviga poslao je s kolodvora kui, a kad Je uao k svojima, naao ih je sakupljene
oko otvorene krinjice. Svi su mu poli u susret, da mu estitaju, ali on ih je odbio
rijeima: Oh, ja sam doivio neto daleko boljega. Dolazim od Bizmarka. - Od Bizmarka
? zadivljeno se ulo naokolo.
276
_- Da i on mi je dao neto, to Je vie vrijedno od f h dragulja. Rekao mi je: Gospodi
ne natporunie, 1 vas cijenim' Ova vam rije moe isto toliko znaiti kao orden. A onda m
e je pozvao da sutra ujutro u deset sati dodem k njemu, da se s njime odvezem kr
alju. To mi je drae od zlata i dragog kamenja. Sad su ga saletjelj da pria, kako s
e sve odigralo. Ali on uini smijeno ozbiljno lice i odgovori: __ Radi se o vrlo van
im dravnim tajnama, koje rie smijem izdati. Moda u kasnije smjeti sve saopiti. .. Gl
e tog diplomatu! nasmije se grof Manuel. ini se da je Bizmarko.va desna ruka. Oh,
to jo nije, moe biti nasmijei se R6-schen. No tek to je izgovorila te rijei, primije
i da je bila odvie smiona i grimizna rumen preleti njezinim ljupkim liem. Majka joj
pogladi obraze i potvrdi:
Da, on ima sve to je potrebno za pravog mukarca a osim toga ima sreu. Uvjerena sam,
da e o njemu govoriti. Ali, dragi Kurte, to namjerava poeti s tim nakitom? To me je
ve pitao gospodin kapetan nasmijei se Kurt. A to si mu odgovorio? Rekao sam mu, da
bih sve najradije poklonio naoj umskoj ruici. Svi se nasmijae. Rosen ponovo pocrven
ii, a Ro-seta mjena majka, upita: A to je odgovorio estiti junaina? Hm, rekao je, n
eka si nita ne utvaram, jer nisam momak, koji bi mogao Rosen ita pokloniti. Sigurn
o je samo mislio, da takve dragocjenosti Predstavljaju cio imetak, koji se ne sm
ije poklanjati, ^e se mora uvati. Zajedno emo paziti na njega da H sigurno ostane s
auvan. Ali kad se je Kurt kasnije povukao u svoju sobu, netko je tiho pokucao na
njegova vrata. Rosen je Pruila giavu 27' Kurte, jesi li mi uistinu to htio pokloni
ti?
Da, RSschen odgovori on, Dobro ga spremi, jer u ga kasnije smjeti pri Nijedna drug
a ga nee dobiti osim tebe. Kod tih rijei je uhvatio njenu glavicu i zadrao a njihov
e se usne nadoe u brzom poljupcu, a zatim' Rosen ustro proapta: Ujak Rod&nstein je
stari medvjed! Ja ti sve-
ano izjavljujem, da si ti ovjek, koji mi moe neto pokloniti! Zar ne, dragi Kurte!
14 BEZAZLENI ZVJEROKRADICA
Jesen je prola i zima je zavladala zemljom. Pao je svjei snijeg, kakvog vole lovci
, jer je u njemu najlake prepoznati trag divljai i proitati ga. Samo jo osamljene sn
jene pahuljice su sanjarski leprale zrakom i sjedale poput sjajnih zvjezdica na gr
ane jela i borova, koji su obrubljivali obje strane ceste, to je vodila u Rheinsw
alden. Zimski dan poeo je svitati, no usprkos tom ranom satu, ve se pojavilo ljuds
ko bie, koje je hodalo ovom cestom. Bio je to mukarac, ija se pojava morala nazvati
vrlo neobinom. Izgledalo je, kao da vlada-jua zima ne ostavlja na njemu nikakav u
tisak, premda je bio lako obuen. Nosio je cipele, ili bolje reeno poluizme, iji su o
blik i izrada bili u tom kraju strani, kratke, plave i vrlo iroke suknene hlae, po
derane na vie mjesta i isto takav kaput, koji mu je prije na svaki nain imao titnik
, ali sad je popucao na svim avovima. Oko dugakog, mravog vrata bio je ovijen stari
mpi. Izmedu hlaa i kaputa ovijao je struk umjesto pojasa rubac, koji je ve jedno st
oljee sluio u najrazliitije svrhe. Na ledima je taj ovjek nosio ve-'IKU, napunjenu p
latnenu vreu, a o lijevom ramenu visio mu je dugi stari konati tok, iju svrhu bi me
-ypuemi sigurno teko pogodio. No najudnije na tom ovjeku bilo je njegovo lice. Bilo
je mravo i suncem nevremenom tvrdo i tamno izbrazdano. iroka mu sta gotovo nisu i
mala usnica.
Sitne oi gledale su ro i sigurno, a nos je bio gotovo ogroman. Bio je 279tako ist
egnut, da bi ga prije mogli okrstiti kljunom nego ljudskim organ, ni za miris. '
Stranac je upravo doao do nekog zaokreta ceste kad primijeti, da nije jedini put
nik: nedaleko pred njim hodao je istim putem neki sitni, siromani ovjeuljak, Well,
jedan ovjek' promrmlja stranac engleski. To mi je drago, jer raunam, da e on ovdje b
iti poznat i da e mj moi dati obavijesti. Stii u tog ovjeuljka. Nakon tih rijei postal
su mu koraci bri. No snijeg ih je tako priguio, da ovjek koji.
je hodao ispred njega nije primijetio njegovo prisustvo, prije nego to je ovaj po
zdravio. Good morning, sir povie stranac i nastavi njemakim jezikom, koji je stran
o zvuao: Kamo vodi ova cesta, prijatelju? Nagovoreni se brzo okrene, ali se, ugle
davi govornika prestraen trgne, jer je ovaj sliio prije skitnici nego estitom ovjeku.
No, zato ne odgovarate? otro upita stranac.
Ovo je pitanje ovjeuljka dovelo k sebi. Izgleda da je uvidio, da je pametnije biti
po mogunosti uljudan prema ovakvoj otrcanoj skitnici. Dobro jutro ree on. Ova ces
ta vodi u Rheinswalden. Jeste li ondje poznati? 1 Da. Stanujete li moda ondje? Ne
. to ste vi zapravo? upita stranac, omjerivi ispitujuim pogledom drugog. Veterinar
objasni ovaj.
Veterinar? Hm! Lijepo zvanje. ivotinje se lake lijee nego ljudska bagra. Onda vjero
jatno imate posla u Rheinswaldenu? Da, pozvan sam onamo zbog neke bolesne krave.
Ustrijelite je, pa je izlijeena, a vi ste se rijei" brige! Mali je prestraeno pogl
edao velikoga. to mislite! Ustrijeliti kravu!
Ph, ja sam stotine ustrijelio. Vlah je uinio sumnjiavo lice. _ No, nemojte samo to
liko pretjerivati! Tada stranac zailji usta. __ piiiisssstttt odjeknulo je, a pri tom
e je mlaz gustog, tamnog duhanskog soka tako blizu proletio kraj malianovog lica,
da je ovaj prestraeno ustuknuo.
Do vraga! Ta uvajte se opomenuo je. Pazite kuda pljujete! __ Znam to tano mirno ga
 uvjeravae stranac. Mali ga je plaljivim pogledom omjerio odozgo do dolje. Vi oito v
aete duhan? upita zatim. Zato radije ne puite ili ne mrete? Za puenje mj fali oku
a mrkanje mi je moj nos predrag. No, na njemu se i vidi, da ga volite. Ali vakanje
duhana je vrlo nezdravo. Mislite li? upita stranac oklijevajuim glasom. No, vi k
ao veterinar biste se u to morali razumjeti. Dakle danas ete lijeiti kravu? Da, im
a vrljuge. A kome pripada?
Gospodi Unger, koja stanuje na majuru kraj dvorca. Unger? Hm. Je li ta ena udovic
a? Ne.
Ali njezin mu je kroz mnoge godine bio nestao. Nedavno je iz Meksika dobila vijes
ti o njemu.
Hm zamiljeno primijeti Jenki. Rheins-vvalden je dvorac. Da. Pripada gospodinu kap
etanu i nadumaru von Rodensteinu. Zato se tako tano raspitujete? To vam moe biti sve
jedno. Mogue. Ali vi ne izgledate poput ovjeka, koji "i iniao razloga da se raspit
uje o otmjenim ljudima. ~ Ne? A kako to, je l'? Mali baci preziran pogled na str
a'nca. No, vi i sami morate priznati, da izgledate poput Pravog skitaice. Piiiisssss
tttt - doleti mu debeli mlaz du-nanskog soka na eir. Do vraga! uvajte se! Ijutito g
a napadne
280 281 Pih, skitnice to ne obiavaju drugaije radii Ali ja vam to zabranjujem, Nee v
am nimalo pomoi, ako stanete ubi. Treba li moda da s vama postupam u rukavicama? Vi
ste ba pravi ovjek za to! Dolazi tu neka skitnica i tako me popljuje, da se ne mo
gu pokazati u Rheinsvvaldenu. ovjeuljak se razljutio. Skinuo je eir i ljutite ga prui
o strancu. Obriite ga!
hladnokrvno primijeti ovaj. Da ga obriem? Ja! Sto vam pada na pamet? Hoete U to sm
jesta obrisati ili on prijetei podigne tap. to ili? upita veliki. IH u vas odal
preko lica! - Odalamite! Piiliisssstt! Ponovni mlaz siknuo je na veterinarov kaput.
No sad mi je dosta! povie malj doktor bijesno. Evo! Evo! Zamahnuo je da udari, al
i nije dospio, jer mu je stranac strelovito istrginuo batinu iz ruke i bacio je
daleko preko vrhova drvea. Onda je zgrabio malog junaka za struk, podigao ga i ta
ko ga stresao, da mu je bilo dosta, nato ga je oprezno opet postavio na zemlju. T
ako, moj patulje ree on to je za skitnicu. A sad bjei, to te noge nose! Jer ako te
jedan as jo jednom uhvatim, istisnut u ti svu tvoju znanost iz tijela! Veterinar je
duboko uzdahnuo. Htio je govoriti, oi su mu blistale od bijesa, ali se predomisl
io, okrenuo i u slijedeem trenutku nestao medu drveem. Mala aba! Ali hrabra! - nasm
ijei se stranac. Na svaki nain emo se opet vidjeti u Rheinswa-danu. Znatieljan sam, t
o e onda rei! Hm! 7ajlv]
bov Kljun i skitinica. Neka vrag odnese tu prokl g civilizaciju, koja svakoga pr
oglaava skitnicom, ako objesi crni frak oko rebara! Nastavio je svoj put, ali je
za kratko vrijeme nagj> zastao, brzo.
preskoio preko jarka i zaklonio se
282
neki grm, koji je bio dovoljno gust da ga sakrije. uo je naime neki suanj, to ga je
kao prerijski lovac i predobro poznavao. U slijedeem trenutku izaao je iz ume laga
na koraka prekrasan srnda.
Mujak! apne on. I kako krasan primjerak! Heigh-day! Kakva srea, da je moja stara pu
a nabita! Ni ne mislei na to, da se sad ne nalazi vie na divljem amerikom zapadu, b
rzo je strgnuo stari konati tok s ramena i izvukao puku. Kokot je glasno kljocnuo.
Srnda je to uo i prislukujui podigao glavu. Ali u to je ve odjeknuo i hitac, a ivotinj
a je od metka pogodena pala.
Halo! glasno povie strijelac. To je bio hitac! A sad k njemu! Jastrcbov Kljun isk
oi iza grrna i potri k ivotinji, odbaci platnenu vreu i konati tok, povue no i poe is
vno vaditi srndau utrobu. Za vrijeme toga rada uo je brze korake, ali to ga nije z
animalo. Mirno je nastavio s poslom, sve dok onaj koji se pribliavao nije stajao
za njim. Ovaj je najprije podigao na podu leeu puku zvjerokradice, promatrao ju izn
enadenim pogledom i rekao: Grom i pakao, to tom prokletom klipanu pada na pamet!
Tek sad je Jastrebov .Kljun okrenuo glavu. Sto mi pada ma pamet? Pa to vidite! D
akako da vidim! On je ustrijelio srndaa! No, zar sam trebao dopustiti da mi takav
srnda pobjegne?
Klipane, zar je on lud? Lud? Pih! Piiiiitttttssss! Sto milijuna vragova! Sto mu pada
na pamet? Smatra li me on za nizozemsku pljuvanicu? ~ Ne, ali silnim grubi Janom!
Ja mu govorim
Vi, a on mene naziva on. Ako je to uljudno, dat u se oo jesi ti. Uljudno ili ne. Ali
on e biti ipak objeen ili neto slino!
Ah! Tko e me objesiti? naceri s Jastrebov "l Jun. 283 To e on vidjeti, a da mu ja to
ne moram re" Zar on ne zna da se ovdje kanjavaju zvjerokradice? Tada Jastrebov Klj
un tako rastvori usta, da su ' mogli prebrojati svi njegovi zubi. Grom i pakao!
Na to nisam ni pomislio, tako mi Boga! Da, to vjerujem. Ovi momci misle tek onda
na kaznu, kad zapadnu u kripac. Tko je on zapravo? Ja? Hm! A, tko ste vi? Ja sam
Ludvvig Straubenberger. Sad prede radostan bljesak preko Amerikaneva lica. Ludwi
g Straubenberger? ree on. Sto se to mene tie? To ga se ak vrlo mnogo tie. Ja stojim
u slubi gospodina nadumara von Rodensteina. Ali vi ne (nosite lovaku odoru, Jer sam
sluga gospodina natporuoika Dngera. I usprkos tome stojite u nadumarevoj slubi? Ka
ko se to slae? Zar sluite moda dva gospodara? Dva ili dvadeset, to se njega posve n
dta ne tie. On je uhapen i ima me slijediti! Gospodinu nadumaru?, Da.
Nego kome drugome, lupeu? Sad se Jastrebov Kljun ispravio. Tako brzo to ne ide. V
i ne nosite odoru. Iskaite mi se kao umarski namjetenik! Tako se neto dobrom Ludwigu
nije jo nikada dogodilo. Grom i pakao! povie on. I ovakva skitnica jo trai od mene
legitimaciju! Ja u ga legitimirati, sve dok mu leda ne budu plava i smeda. Njegov
a je puka zaplijenjena. Ide li on dobrovoljno ili ne? To mi nije potrebno. Onda u
sam sebi znati pomoi. Ludwig zgrabi stranca za ruku. Ne dirajte me! ree mu ovaj za
povijedao. Ah, on postaje sve prkosniji! Ja u ga - Piiiiittttssss!
284
Mlaz smedeg duhanskog soka pogodi Ludwiga u glavu Ovaj ispusti zvjerokradiinu ruk
u i bijesno povie: __ gvi davoli! l jo popljuvati! To e on skupo platiti! U tom asu
povie neki glas iza oblinjeg drveta: Tako je i mene popljuvao. Da vam pomognem, dr
agi moj gospodine Straubenbergeru? Ludwig se okrene. Ah, kravlji lijenik! ree on.
Sto vi radite ovdje?
Mali se ovjek oprezno pokae iza drveta. Htio sam u Rheinswalden i tada sam susreo
ovog ovjeka. Poeo je sa mnom razgovarati i onda smo se posvadili. Da li da vam pom
ognem, da ga uhvatite? No, niste mi ba potrebni, ja sam. i sam dosta muevan, da iz
adem na kraj s ovakvom skitnicom, ali to je bolje je bolje. Izgleda da nee poi dobr
ovoljno. Malo emo mu svezati ruke na leda! Tada oko ustiju Jastrebova Kljuna prij
ede udan trzaj, To bi zaista bilo prilino veselo!
nasmije se on, Kako to? upita Ludwig. Za njega ne nalazim kod toga nita vesela, O
, ipak! Ili nije moda smijeno, kad zvjero-kradica uhapsi svog trgovca divljai? Trgo
vca divljai?
Kako on to misli? Time mislim sebe. Ja sam trgovac divljai iz Frankfurta. A ovaj
mali ovdje je pravi zvjerokradica nastavio je Jastrebov Kljun. On mi je kroz fri
godine dobavljao sve, to je postrijeljao po Rheinsw aldskim umama, Mali veterinar
, nije vjerovao svojim vlastitim ui-ma, kad je uo te rijei, l Ludwig je uinio zapanj
eno lice. Grom i strijela! povie on. Pa tu mora da sjedi sam svijetli davo! Je li
to istina, doktore? Tek sad se zapanjenom malom veterinaru vratio govor. Zar da
sam ja zvjerokradica? zareao je. 285I ispruivi svih deset prstiju uvis kao na zakl
etv nastavio je: Tisuu puta se kunem, da jo nia' ubio ni mia, a kamoli da bih ubio s
rndaa! Ono, sad bi se htio i izvui! nacerj se j strebov Kljun. A kome pripada ova
stara batina? Da, kome? upita Ludwig. _ Moda doktoru?
Naravno! A tko je ustrijelio srndaa? Ja njl sam, ve ovaj doktor. Ja sam ga samo ra
sporio.
Isuse Kriste, je li to mogue! zavapi mali sklopivi ruke nad glavom, Nemojte to vje
rovati'
moj dragi, dobri gospodine Straubanberger! Do vraga, ja uistinu ne znam, to bih m
islio! Kod tih rijei pogleda Ludvvig zbunjen stranca. Mislite togod hoete primijeti
ovaj. Ali sigurno je, da se neu dati sam uhapsiti. Bio sam tako glup, da zajedno
sa svojim dobavljaem odem u zasjedu, ali neu biti tako glup, da sam podnesem kaznu
. Sveta Majko Boja, to hoe taj ovjek! povie mali. Ja u cijelom svom ivotu nisam j
puke u ruci. Ali na obrazu
lagao je Jastrebov Kljun. Mogu dokazati, a istraga e sve iznijeti na svjetlo. Tad
a se Ludwig obrati k njemu ozbiljna lica: Govori li on zaista istinu?. Moe li se
zakleti? Hiljadu puta.
Onda vam ne mogu pomoi, doktore. Prisiljen sam l vas uhapsiti kao zvjerokradicu.
Lijenik je od straha skoio natrag. Zaboga, vi se alite! povie on. Ja sam neduan ka
ilo sunce na nebu! To e pokazati istraga. Vi ste moj uhapenik! Uhapenik? Nebesa, po
bjei u! Malj se okrenuo i htio pobjei, ali Ludwig je bio dosta brz, pa ga uhvati. A
h, tako vi dakle mislite?
povie on. #n hoe pobjei? Time je priznao svoju krivnju. Ja u oba ta momka zajedno sv
ezati, da mi nijedan ne moe pobjei. To u vam dozvoliti primijeti Jastrebov Kljun. J
a neu da budem jedini krivac. Ako budete pravedna, dat u se bez protivljenja vezat
i.
286
__ Dobro, to je pametoio od njega. Dajte amo vae ruke! Ovdje imam konop. Ali ja s
e kunem svim svecima, da sam neduan! uvjeravae mali. Ova bitanga me hoe unesreiti! _
To e se pokazati promrmlja Ludvvig. __ pa valjda nu- neete vozanog odvui u Rheinsv
valden. To bi bilo strani. Moja ast, moj glas... Svatko snosi krivnju drutva, u koj
em se kree! Nitko nee dali ni pare za ugled jednog zvjerokradice. No to e biti, hoe l
i on dobrovoljno dati ruku ili
'moram upotrijebiti silu? Jastrobov Kljun se sagnuo do zemlje, podigao svoju pla
tinonu vreu, prebacio je preko leda i rekao: Ja dobrovoljno poputam. Evo moje ruke
. A ja prisilno poputam /.astcnje veterinar. Evo moje ruke, ali ja u traiti zadovol
jtinu. To nije moja stvar primijeti Ludvvig. Ja inim svoju dunost, a sve ostalo e i
traiti gospodin nadumar.
Privezao je desnu ruku Jastrebovog Kljuna uz ve-terinarovu ljevicu. Onda ree: Tak
o, to je obavljeno. Ali srndaa, tog neu valjda ja vui kui. To je vaa stvar. ' Ja ve im
m svoj zaveljaj
objasni Jastrebov Kljun. A to se nalazi u toj vrei?
Pet zeeva.
Zeeva? Grom i pakao? Odakle su? Doktor je juer postavio zamke, a jutros smo ,yrije
izlaska sunca nolj da ih pregledamo. U njima je visjelo ovih petero. Mal;' se uk
oio Nije mogao progovoriti ni rijei. Ali Ludvvig uini; Ijutito lice i ree: Dakle i p
ostavlja zamki! To znatno pogorava stvar. On nosi pel zeeva, onda neka doktor preuz
me srndaa. Ali to je la, samo podla la! istisne sad naj-Md malj ovjek. On je sam uh
atio zeeve! Sve e se to istraiti
primijeti Ludwig; sa-Smuvi se da sveg srndau noge Gospodine Straubenberge.ru, ja u v
as tuiti! Dat u vas zatvoriti. 287 Nije me briga. Ja vrim samo svoju dunost
Ali cio moj dobn glas je oliao k vragu! Zeevi i srnda takoder. Evo ga, uzmite' Ludw
ig objesi srndaa malome preko leda. Sveti Ignacije jadao se ovaj sad moram ja nev
ini stvor, na sve jo i vui tu teku ivotinju! Snnda nije nd izdaleka tako teak, kao sv
oni to ih ve ima na dui ree Jastrebov Kljun. ovjee! Otrovat u te, im budem opet
. Do vraga, to postoje sve gore ljutio se Lud-iVig. Dakle i trovatelj! Onda se m
oramo pouriti, da dodemo to prije u Rheinswaldan. Gospodin nad-umar e se uditi, kakve
mu to objeenjake dovodim! Gunn-uo je obojicu i zajedno krenue. Veterinar je uzalu
d molio, jaukao, prijetio i tuio.
Ludwig je odluio da e izvriti svoju dunost, i koliko god se mali odupirao, snami ga j
e Amerikanac bez mnogo napora vukao za sobom. U isto vrijeme nalazio se nadumar u
svojoj radnoj sobi. Tek je prije kratkog vremena ustao i pio svoju jutarnju kav
u. Nije bio dobre volje. Zato, nije ni sam znao. Tek pred nekoliko dana stigao je
list to ga je Stennau napisao na Rio Sabinas i izazvao je beskrajno veselje.
Tada se vani zaue brzi koraci. Ludwig je uao I ostao u krutom stavu stajati na vrat
ima, ekajui da ga nadumar nagovori. to donosi? upita ovaj zlovoljno. Zvjerokradice
lasio je jo krai odgovor. Starac je skoio sa stolice.' Zvjerokradice? upita on. uje
H dobro?
Na zapovijed, gospodine kapetane! Dvije zvjero-kradice potvrdi Ludwig. Sveti Hub
ertuse, konano opet dvojicu! r6^ starac. No, to je voda na moj mlin' Te u napeti n
a muila i tako ih razvui, da e im noge dosezati od Breslaua do Londona. Gdje su ti?
Dolje u staji. Vezani su a pred vratima sto^ dva straara. Tko ih je uhvatio? Ja
sam. Ti sam? Ah? A gdje? 288
__ jja cesti u Mainz. _ Priaj! _ Pao je svjei snijeg, gospodine kapetane, pa sam d
igao u ranu zoru i poao da prodem sve poznate prolaze. Kad sam tako hodao cestom,
najednom pukne pucanj, jedan hitac iz neke strane puke, kako sam odmah razabrao.
Brzo sam se douljao blie i ugle-o nekog klipana, gdje klei kraj naeg najljepeg aa, da
bi mu izvadio utrobu. Tom u klipanu ja devedeset i devet puta ode-rati kou. Jesi
li ga poznavao? Ne, to je neki trgovac divljai iz Frankfurta. Ah! Otkada ti klipa
ni sami strijeljaju svoje srn-dae? Oh, on ga nije sam ustrijelio, nego onaj drugi
. Poznaje li toga? Dapae vrlo dobro. Nisam ga odmah primijetio, ali mi se uskoro p
okazao. Nisam vjerovao svojim oima. Ali on je te noi ulovio u zamke pet zeeva. U
zamke? Pet zeeva u jednoj noi! Ubijati divlja na tako bijedan nain! Dat u tog klipana
rastrgati uarenim klijetima, kao to se zovem Roden-stein i kao to sam nadumar. On je
to posve zasluio, gospodine kapetane. On je ve godinama bio dobavlja frankfurtskog
trgovca.
Sramota! I mi ga nismo uhvatili? Tu se opet vidi, kako se moe pouzdati u vlastite
ljude. Imaju oi poput dimnjaka a ui poput metle, ali ne vide i rae uju nita. Ali ja u
ih ve jednom zgrabiti i uvesti noyi red, naime slijedei: Ako mi svaki od njih ubu
-auce ne dovede tjedno po jednog zvjerokradicu, bit Ce. ^mJesta istjeran iz slube
. Na taj u se nain ubrzo rlJesiti svih zvjerokradica a i vas, vi Ijenivci. Jedete o
j kruh, a. moju lijepu divlja deru drugi. Od ega emo onda ivjeti ja i njegova visost,
na veliki voja? Moda od hrastove kore, eera i borovih iglica? u varn koaru sa kruhom
objesiti tako visoko, da dobiti vratove poput irafa, ako ete htjeti iz nje Alatko
je bio taj lupe? Na veterinar! izvijesti Straubenberger.
Ja
18
Jastrebov kljun
289 Na vete rije je starcu od uasa ostala grlu.
J
rinar znaajno zavri Ludwig. Mome, jesi li se napio? Na kravlji lijenik na veterin
je postavljao zamke? To je posve nemague. To ne moe biti Istina. J Istina je, gos
podine kapetane, l om ami doli u staji. ' No, neka mu se Bog smiluje! Jesi U ponio
sm-daa sa sobom?
Da, doktor ga je sam morao nositi. I pravo mu budi. elio bih, da mu je srnda prira
stao za vrat. A kako je sa zeevima? Sve petero je ovdje. Trgovac divljai ih ima u
vrei. Dobro, dobro. Odmah u presluati oba nitkova. Ja u ih tako presluati, da e od st
aha znojiti smolu i sirup. Svi davoli, odakle vam samo to andeosko strpljenje! I
di i pozovi cijeli narod. Neka svi odmah dodu u moju poslovnicu! Kad ti onda dom
ahnem, dovedi oba zlikovca gore! Ja u im ve pokazati, to znai srnda i pet zeeva. Premd
a ih konano moram predati sucu za prekraje, ipak u ih prije toga teko prestraiti, da
e prema mom postupku zatvor biti pravi raj. Ludwig se udalji. Kad je doao u dvorit
e, bio je neki sluga upravo izveo osedlanog konja iz staje, jer je strogi gospod
in kapetan htio izjahati. Pusti to sad i pomogni mi da sazovem ljude primijeti L
udvvig.
Gospodin kapetan e najprije odrati sud. Sa zvjerokradicama? Da. Svi ljudi moraju b
iti prisutni gore u poslovnici.
Revni je sluga ostavio zavezanog konja i otiao da pomogne obavijestiti drugove. Z
a pet minuta sakupili su se svi stanovnici Rheinswaldeny, Nadumar je naredio da s
jedei na stolcima uine polukrug, " ijoj se sredini smjestio on sam, poto je prije to
ga kroz prozor mahnuo u .Ivorite.
Tamo je stajao Lud-wig na vratima staje. Kad je primijetio znak svog gospodara,
otvorio je staju i pustio oba greni napolje. 290 __Stojte, doktore ree on. Vi morate
nositi srndaa. _ _ I na presluavanje? __ To se razumije. Pa on je corpus defectus
, koji e vas odvesti u buharu, osim zeeva, koji su takoder takvi corpusi. Ali ja s
am nevin. _ Recite to samom gospodinu kapetanu!
Ja se u kriminalne stvari ne razumijem toliko kao on. Lijenik je morao natovariti
srndaa a
'Jastrebov Kljun je nosio svoju vreu. Jo su uvijek bili vezani rukama jedan za dru
gog, Kad su ih vodili preko dvorita, opazio je Amerikanac konja i na sekundu mu j
e oko usana zatitrao veseo smijeak. Ludvvig ih je poveo uza stube na prvi kat i o
tvorio vrata. Jastrebov Kljun je bacio brzi pogled na bravu. Uli su a Ludwig je z
a njima zatvorio vrate. Evo ih, gospodine kapetane
najavi on. Da li da doktoru skinem srndaa? Starac je sjedio usred svojih ljudi, s
a izrazom i dostojanstvom panjolskog vrhovnog inkvizitora. Ne odlui Ijutito stari
nadumar neka to klipan sam uini. Ali on je vezan. To je suvino. Razvei ih' Ja sam j
dnom uo, da zloinci za vrijeme presluavanja ne smiju biti vezani, pa emo se toga i o
vdje drati. Ludwig je odvezao oba uhapenjka. Opet se razvu-kao zadovoljan smijeak p
reko lica Jastrebovog Kljuna. Veterinar se pourio da uvjeri nadumara u svoju nevin
ost, prije nego je presluavanje poelo. Gospodine kapetane zapomagae on. zadesila me
je strana nepravda. Zar da sam ja ustrijelio ovog srndaa, a ja ... Mir! prekine g
a nadumar gromkim glasom. 7~ Ovdje govorim samo ja. Tko od vas dvojice kae Jednu r
ije, a da ga nisam pitao, odmah u ga dati osakatiti. Jeste li razumjeli?
Mali je zautio. Starac se obrati Jastrebovom Ovog drugog poznajem. Ali tko si ti,
je l'? 291 Ja sam trgovac .divljai iz Frankfurta sni upitani.
Kako se zove? Henrieo Landola. Sad je starao skoio sy stolca, Henrieo Landola? Gro
m i pakao.! Kakav si ti zemljak? , Ja sam panjolac - slae lovac divljai, vjeran svo
joj ulozi. umar ga pogleda izbuijeinih oiji ovjee, klipane, lopove, nitaOtkad si ti t
rgovac divljai? Tek nekoliko godina. Sto si prije bio? Pomorski kapetan. Gusar, z
ar ne? Da savrenim mirom odgovori Jastrebov Kljun. Neka te davo jae, ti izrode! He
nrieo Landola! Ah, konano smo ipak uhvatili tog nitkova! Ali ovjee, kako si se zdrui
o s tim veterinarom? On mi je radio otrove, kad sam nekoga htio Otrovati. Mali j
e od uasa skoio u zrak. Svi dobri dusi, ta nije istina. Ni jedna rije nije istinita
! uti, trovatelju! zagrmi Rodenstein na njega. Danas je dan osvete. Danas ja sam
sudim. Danas emo raskrinkati sve, koje dosada nitko nije uspic raskrinkati. Henri
eo Landola, koliko si ljudi otrovao? Dvije stotine ezdeset i devet. Sad se prestr
aio i sam nadumar i kapetan. Prola ga je jeza. Sotona! ulo se prigueno. Toliko mno
toliko mnogo! A zato? Ovaj konjski doktor ovdje nije htio drugaije. Morao sam, inae
bi on ubio mene. Gospodine Isuse, gospodine Isuse! povie mali. Sve je to la. Nije
dan ovjek ne moe doi ovamo i rei, da sam ga ia ubio. Jastrebov Kljun trgne ramenima.
Naravno da porie. Aid on je nekada bio naj' krvoloniji od svih mojih gusara. To mo
gu dokazat 282 __ ovjee, ti si neman! Ja nisam nikada bio nita drugo nego veterinar
. Mir. ne mii se
zapovjedi nadumar. Vi ste tek tri godine u tom kraju. To bi se moglo slagati. Ali
prije sam bio u Elberfeldu. __ To e se pokazati. utite! Sad imam posla s ovim Lan
dolom. ovjee, zloince, huljo, poznaje li nekog Korteja?
Da prizna Jastrebov Kljun. Ah. kako si ga upoznao? Putem ovog veterinara, On je
Kortejov urjak. Nisam, nisam povie mali. Ja ne poznam Korteja. ja nisam nikada uo t
o ime. Mir, inae u vas dati izbatinati zaurla starac na njega. Ja u ve doznati tko
e va urjak. Zatim se opet obrati Jastrebovom Kljunu: Jesi li radio poslove s tim K
ortejom?
Zahtijevam istinu. Da, ak vrlo mnoge hihotao se upitani. Moj gusarski brod bio je
njegovo vlasnitvo. Taj momak je bar toliko hrabar da kae istinu. Poznaje li nekog
stanovitog Sternaua? Da. Nije h te on jednom htio uhvatiti? Jest. A to si onda uin
io? To to i sad radim. Pobjegao sam. Do videnja, gospodine kapetane! Jastrebov Kl
jun je jo imao svoju platnenu vreu na ledima. Kod posljednjih rijei strelovito se o
kre-nuo i skoio k izlazu. U iduem asu bio je vani, zalupio vrata za sobom i okrenuo
klju, tako da ga nitko nije mogao slijediti Preskaui po tri, etiri stube odjednom,
jurnuo je niza stubite i van u dvorite. Tamo je pritrao konju, odvezao ga, skoio u s
edlo i odgalopirao. Ovaj nepredvideni dogadaj je cijeli skup toliko
^nenadio, da nitko nije ni pomislio, da uini i jedan Pokret. Rodenstein se 'prvj
snaao. ~- Hoe pobjei povie on. Brzo, za njim! Skoio je prema vratima, da ih otvori
isuu davola, okrenuo je klju! Zatim je pourio do prozo293ra l pogledao dolje. Bombe
i granate! Skae na konja. Sad jae kroz vrata, Ako tako nastavi, umai e nam, Nitko n
ije pomislio, da skoi kroz orozor. Svj su pojurili k vratima, i stali lupati o nj
ih, dok niie dola jedna stara sluavka. Ona je otvorila i sad su svi jurnuli napolj
e i dolje u dvorite. Izvedite konje! naredi starac.
Moramo za njime! Kolikogod je konja bilo. toliko je iahaa as kasnije jurilo kroz v
rata.
Kodenstein na elu. U susret im je doao neki seljak. Thomas dovikne mu nadumar nisi
li vidio nekog momka na konju? Da, na vaem konju glasio je odgovor. S vreom na led
ima? Da, s vreom. Kamo je odjahao? Izgledalo je keo da mu se jako uri, no ipak se
zaustavio kraj mene i upitao me za vilu Rodriganda. Onda je taj ovjek otiao k vili
? Da, gospodine kapetane. Dobro, onda emo ga stii. Naprijed, momci! Tko mi od vas
opet dovede tog lopova, dobit e cijelu godinju plau! Kolikogod bio star, ostao je o
d svih progonitelja ipak prvi. Izgledalo je, kao da e sam zasluiti godinju plau Najn
eshvatljivtje od svega kod tog dogadaja je bilo to, da nitko nije pomislio na to
da uhvati veterinara. Ovaj je ostao sam u sobi i zurio u vrata, kroz koja su sv
i bili izali. Isuse i Marijo ree on. to da radim? Da isto pobjegnem? To e biti najb
lje. Ja da sam zvje-rokradica, trovatelj i gusar' Ako mi uspije da sad sretno iz
adem iz dvorca, sakrit u se na punih osam tjedana, dok moja nedunos-t ne izade na
vidjelo. Oduljao se niza stube. Na dvoritu nije bilo nikoga, jer ak i oni, koji nis
u dobili konje, poli su komad puta pjeice za jahaima. Tako ie uspjelo od s drhuem ovje
'Jku neopazice pobjei. Vani dvorcem skrenuo je odmah sa ceste i nestao u 284 Gosp
oda Unger je uzalud ekala na lijenika za svoju oboljelu kravu Nedaleko dvorca Rhei
nsvaidena dao je grof Ma-nuel de Rodrigainda y Sevilla sagraditi lijepu ladanjsk
u kuu, u kojoi je stanovao sa kerkom i unukom, kao i sa Sternauovom majkom i sestr
om. Stari nadumar ih nije htio pustiti da se odsele od njega, pa se pokorio tek n
akon mnogo mrmljanja. Ali vila Rodriganda, kako je nazvana nova ladanjska kua, nije
bila daleko od dvorca Rheinswaldena. Neko vrijeme prije nego to je Jastrebov Klj
un pobjegao, prola su cestom neka kola. Tamo gdje se ova dijelila i vodila do Rhe
iinswaldena i Rodrigande, zap-krenula su kola u posljednjem pravcu. Putnik je bi
o Kurt, koji se pred tri tjedna vratio sa svog poslanstva, koje ga je odvelo u i
nozemstvo. Ubrzo se pojavila pred njima lijepa zgrada vile Rodriganda. Dvorina vr
ata su bila otvorena, tako da su Kola mogla ui. Mladi je izaao, platio koijau i pourio
uza stube. Ovdje ga'je doekao jedan mali ovjek, kojeg je tropot koije potjerao na n
jegovo mjesto. Bio je to katelan ladanjske kue. Gospodine nritporuonie! Dobro doli,
dobro doli! povikao je. Dobro jutro, dragi Alimpo. Ve budni? Da, tko rano rani, dv
ije sree grabi. To kae i moja Elvira. Kakn b'h mogao spavati, kad sam znao, da ete
doi Dakle je Ludwig najavio moj dolazak? Da, on je prekjuer stigao. Sad je u Rhein
swal-denu. Vrlo je privren gospodinu nadumaru. A gdje su gospoda? U dnevnoj sobi.
Nakon to je Kurt, odloio ogrta i eir, uao je u oznaenu sobu. Tamo je naao don Manuela
osetu, gospodu Sternau i njenu kerku i Amy Drvden. Srdano su ga pozdravili Doao sam
samo na nekoliko sati, da se na dulje vrijeme oprostim od vas razjasnio je Kurt
, nakon sto je svima stisnuo ruku. Ja u danas ili najkasnije sutra opet otputovat
i odavde. 295 To je teta
ree Roseta. Mora li slubeno otii? Da. A pogodite: kamo! To e biti Dugaak put u zeml
iz koje smo tek prije nekolikcrclana dobili tako sretne vijesti Sretne vijesti?
Boe moj, hou li tano pogoditi! Misli li Meksiko? Kurt joj smijeei se kimne glavom i
premao se. da im sve iscrpno ispripovijeda, ali je u tome bio sprijeen, jer je je
dan jaha iji je neobini lik privukao poglede svih prisutnih ujurio kroz vrata. To j
e bio Jastrebov Kljun. Ovaj je skoio sa konja, ostavio ga stajati i popeo se stub
ama, nosei svoju vreu na ledima. Ovdje mu je u susret doao Alimpo.
Tko ste vi? upitao ga je. A tko ste vi? upitao je Amerikanac. Ja sam Alimpo, kate
lan ovog dvorca. Ah, to je dovoljno. Moe li se govoriti sa njegovim stanovnicima?
Najprije recite, tko ste vi! To je suvino. Ionako me ne poznaju. Donosim gospodi
vanu vijest.
Upravo su na okupu. Ali, dragi prijatelju, vi zapravo niste u takvom stanju, da
biste se mogli pojaviti pred gospodom. Oho. Ta najprije moram pitati, da li smij
ete unutra. Glupost. Ja uvijek smijem ui. Jastrebov Kljun je gurnuo Alimpa bez ok
olianja u stranu i uao u dnevnu sobu.
U susret mu je poao grof i strogo upitao: Vi ste se ovamo ugurali. Kome ste nakan
ili'' Svima vama. Tko ste vi? Nazivaju me Jastrebov Kljun. Laki je smijeak proao g
rofovim licem. Taj otf-cani ovjek imao je uslijed svog nosa puno pravo, da nosi t
o ime. Odakle ste? 296 __ ja sam
ah, eto Ih, zaista ve dolaze! Nisam nj pomislio, da e ovaj stari nadumar tako brzo
nai mol trag. On je kod tih rijei tako. neprisiljeno pristupio prozoru, kao da je
ovdje kod kiie. T ostali su nehotice uinili isto. Vidjeli su starog Rbdensteiea, k
ako skae Sa zapjenjenog, neosedlanog konja, Alimpo je uo topot ko'pita, pa je izaao
 napolje. Dobro jutro. Alimpo uli su kako vie nadumar. Reci brzo, je li ovamo stiga
o neki jaha' Da. Posve otrcan i s nekom vreom na ledima? Jest uvjeravae ustro mal
njolac. - Hvala Bogu, imam ga1 Gdje je taj klipan?
Kod gospode u dnevnoj sobi. Svi davoli, to je opasno! Moram odmah unutra, prije
no to se desi nesrea Dva trenutka kasnije rastvorio je Rodenstein vrata i uao. U tr
enu ie ugledao bjegunca i pojurio je prema njemu. Lupeu, opet te imam! povie on ne
uzevi vremena, da pozdravi ostale. Nee mi ponovo umai! Dat u te okovati u eljezo dok
ti ne popucaju sva rebra! Ali, za volju boju, to se dogodilo? upita grof. Tko je t
aj ovjek, dragi kapetane! Ovaj ovjek, oh, on je najvei zloinac, koji je ikada postoj
ao pod suncem. Otrovao je vie od dvije stotine ljudi Prisutni su zaudeno pogledali
starca. Da, samo me gledajte! ree on bez daha. Rastvorite oi i ne vjerujte, ali i
pak je to istina! Lud-Wi8 ga je uhvatio. Ali on je opet pobjegao, kad sam mu hti
o suditi i zove se Henrico Landola. Henrico Landola? upita Kurt. Gusar? O ne, to
nije on. Tog ja poanam. ~~ Ah, pih! Pa to je sam priznao, ~ Da je on Landola? T
o nije mogue.
Pitajte ga sami!
:
Amerikanac je dotle pomno promatrao svaku pojedinu osobu. 297-" Kako se to slae? Vi
ste se izdavali za nekog stanovitog Landolu? upita ga Kurt. Poznajete li
tog ovjeka? uo sam za njega. Ali kako dolazite do toga, da se izdajete za njega?
Amerikanac smijeei se slegne ramenima. ^' . ala kratko odgovori. Ah, tu biste alu m
gli skupo platiti. Larldoli ovdje nisu skloni. To zmam. Pa ipak je to on potvrdi
nadumar. Lupe ima u vrei jo mojih pet zeeva, to ih je zadavio konjski doktor.
Vi za nas govorite u zagonetkama ree don Manuel, zakimavi glavom. Zatim se okrene
Jastrebovom Kljunu i uprta ga: Odakle zapravo dolazite? Dolazim od lorda Drvdena
!
odgovori Jeoki. Dakle dolazite iz Meksika? upita najveom napetou Roseta. Da, neposr
edno. Ni vas jo nisam nikada vidio, ali prema opisu ste vi gospoda Roseta Stermau
ili donna Roseta de Rodriganda? Da, to sam ja. Onda imam i za vas neto. Jastrebo
v Kljun gurne ruku u vreu i izvue pismo. Od sir Hen-ryja Drvdena nastavio je. Ja s
am u Meksiku bio njegov voda i pratilac. Mnogo toga smo doivjeli i ja sam spreman
, da vam sve ispriam. Kakav sluaj, kakva srea! Imate li jo togod za nas? Ne. Ostalo
u predmeti, koji pripadaju meni.
Onda ste nam dobro doli! Treba li da proitam pismo, dragi oe? Don Manuel odbije:
Odgodimo to jo malo? Moramo se najprije ipak malo pozabaviti sa ovim estitim ovjeko
m, ko.ii Je meni i svima vama zagonetka. Da primijeti kapetan prokleto glupa zag
onetka. ovjee, kako dolazite do toga, da se izdajete za Landolu? Tkovste vi uistin
u? Ali sad vam zabranjujem svako laganje.
298
Jastrebov Kljun gurne ogromni zalogaj duhana iz jednog obraza u drugi, zailji ust
a i pljune mlaz sme-deg d'uhamskog soka tako blizu starevog lica, da se ovaj pres
traeno trgnuo. _ Milijun gromova! prokune nadumar. Kakva je to svinjarija! Misli U
moda on da mi ovdje iskuavamo vatrogasne trcaljke, je l"? Zar mene popi juvali! Sr
ea, to me nije pogodio! Za koga me on zapravo dri, je l'? Amerikanac odgovori, dok
mu se na mravu licu ukazao veseli smijeak:
Za izvrsnog vrhovnog suca iz Rheinswaldena, sir. Ali to je svejedno, to me ne sm
eta. Kad pljujem, pljujem, pa bih htio vidjeti onoga, koji e mi to zabraniti. Tko
 nee da bude pogoden, neka mi se ukloni s puta. Don Manuel uini dobrohotni pokret
rukom i ree: Ostavite te sitoice!
Gospodine, kapetan nije nita loe mislio s rijeju laganje. Htio je samo znati neto pobl
ie o vaoj osobi i vaim prilikama. Pih! primijeti Jastrebov Kljun. O mojoj osobi ne
mora nita vie znati, jer ona stoji pred njim, pa je treba samo pogledati. Moe sve d
obro promotriti, ak i maj nos, a da za to ne mora nita platiti. A moje prilike? St
o time zapravo mislite? Izgledam H moda kao netko u kojeg bi se neka mogla zaljub
iti? Ja o cijelom enskom rodu ne elim nita znati-nisam jo nikada imao nikakav odnos.
Kako uop* prvi kome padne na pamet dolazi do toga, da me ispituje o tim prilikam
a! Ni ja nisam gospodina kapetana pitao za njegove ljubavne odnose. Grof smijeei s
e zaklima glavom: Vi se varate. O takvim njenim prilikama nije bila uope rije. Mi b
ismo htjeli samo znati tko ste vi i to ste vi? To ete lako razumjeti. Tko i to? Hm!
Da se zovem Jastrebov Kljun, to se samo po sebi razumije, jer imam za to pravi,
Prikladni nos. A da sam prerijski lovac, to se zapravo tie samo mene.
Prerijski lovac? promrmlja nadumar. Ah, zato mu j dakle bilo toliko stalo do divlj
ai.
299 Da. Stoga se nisam mogao svladati, kad sam jutros wdio srndaa. Uzeo sam puku i
ustrijelio ga : Grom i pakao, dakle ga je on ustrijelio? A ne veterinar? Ne, ja
sam ga ustrijelio. Ali sad je uistinu dosta! Ali on mu je vie godina dobavljao di
vlja? >' Boe sauvaj! nasmije se Jastrebov Kljun. Zaista nije? upita nadumar izn
. __ On dakle nije nikakav zvjerokradica? Isto tako malo kao to sam ja frankfurts
ki trgovac divljai, Grom i pakao!
Onda me je on vukao za nos? Da, odvrati ravnoduno Jastrebov Kljun. Ali sad se sta
rac sav bijesan zaleti na njega i zagrmi : Sto mu milijuna gromova, kako se on t
o usudio!
Piiiiltttttssss! poletio mu je duhanski sok u susret, tako da je Rodensteiti jedva i
mao vremena, da uzmakne na stranu, da ne bude pogoden. To ga je jo vie razljutilo.
Urlao je dalje:
Drati me za ludu i jo me popljuvati, mene, nadumara velikog vojvode od Hessena i ka
petana von Rodensteina! Taj lupe mora dobiti batina i to takvih, da ostane leati n
a zemlji poput tri puta kloroformiranog nonog uvara! Ako je moda zato doao iz Amerik
e ili Meksika, da se meni naruga, onda u ga tako dugo lupati s tim Meksikom po gl
avi, da nee vie moi pjevati niti
Meksi<< niti ko. A sad elim . znati, kakav je on razlog imao, da me na tako podli nai
n prevari!
Razlog? nasmijei se Amerikanac. Hm! Nikakav.
Starac je otvorio usta koliko je mogao i silno zaudeno pogledao govornika. to? izn
enadi se on. Nikakav razlog? Ba nikakav? Dakle se je samo htio s nama naaliti? Da
nasmije se bezbrino Jastrebov Kljun. - Ah! Dakle zaista se samo naalio! Onda neka
odmah prasne sav barut! Klipan se je s nama naalio' Sa mnom! ujete li svi? Sa mnom
! Veseli me sa300
mo to, to mu nije uspjelo, da pobjegne. Zna li on, to ga teka? Zatvor' Jastrebov K
ljun se nasmije.
Zatvor? Pih! Radi jednog srndaa.? Glupost' Glupost, glupost veli on? On valjda ne
pozna nae zakone? Sto se mene tiu vai zakoni? Ja sam slobodni Amerikanac. Tu se on
jako vara!
Sad on nije vie nikakav slobodni Amerikanac, nego uhvaeni lopov. Mi u svojoj zemlj
i kanjavamo zvjerokrndnju zatvorom, Jastrebov Kljun je sad ipak uinio malo sumnjiav
o lice.
Primijetio je: Ali mi tamo prijeko smijemo pucati kolikogod hoemo. Tamo prijeko d
a. Ali ne ovdje. Razumije li ine on? Grom i pakao, na to nisam tiope pomislio! Sr
nda je izaao iz ume i ja sam opalio; to je sve. Ako me za to osude na zatvor, ja u p
objei. To mu nee vie tako lako uspjeti. Ali kako to da je upravo ovamo pobjegao? Je
r ovdje imam vanog posla. Pa ja sam doao kao izaslanik u stvari porodice Rodrigand
a. Zato mi to nije odmah rekao? Sad u uti, kakvu nam je vijest donio i onda e se vid
jeti, to u s njim uiniti radi srndaa. Ostali, koji su bili prisutni u sobi, pustili
su obojicu da nesmetano govore. Nain razgovora inio im je posebno veselje. Sad su
znali, da u tim prilikama stari nadumar nee ini pomisliti na to da prijavi lovca.
Stoga su pustili da njih dvojica nesmetano dovre razgovor, a tad je grof opet uze
o rije. Mi dakle sad znamo vae ime i vae zvanje ree on. Hoete li nam rei, kako st
sastali s osobama, koje nas toliko zanimaju? To moete uti odgovori Jastrebov Kljun.
Znate li, to je to istraiva? ~- Ne promrmlja Ijutito nadumar. Piiiiiitttttsss
v Kljun ispljune 8 Prezirnim izrazom lica svoj duhanski sok u kamin-ku vatru, tak
o da je zapitala. 301'
To ne znate? upita on. Pa to svatko zna! Ima Zapadnjaka, koji imaju tako otar dar
orijentacije, da nikada ne mogu zabluditi. Oni poznaju svaki put, svaku rijeku,
svako drvo i grm, pa se sigurno snalaze i ondje, gdje nikada nisu bili. Takve l
jude nazivaju izvidaima. Bez njih se ne moe obaviti ni jedna vanija stvar. Svaka ka
ravana, svako drutvo lovaca, mora imati uza se jednog ili vie izvidaOa', ako ne ka
ni propasti. Takav izvida sam ja. Grom i pakao primijeti kapetan onda on poznaje
sve puteve i putie amerike dMjine? Ali to se na njemu ne vidi!
Zacijelo imam poneto glupo lice? Vrlo glupo! Piiiittttsssss! siknuo je starcu sok
edno sa provakanim duhanom ina prsa. Tada se Rodenstein trgnuo, prokleo i stupio
korak naprijed prema Amerikancu: Lupeu, to se to on usuduje napraviti kapetanu i n
adumaru velikog vojvode? Dri li on da drugi ljudi ne umiju pljuvati? I on sigurno
pljune Jastre-bovom Kljunu na elo. Jenfci mirno, ali ne bez stanovitog prezira, o
brie sa lica neoekivani poklon.
Poetnik! procijeni on. Kako se on usuduje rei amerikanskom prerijskom trkau da je g
lup?
Zar on moda misli, da se kapetan vojske velikog vojvode moe mjeriti sa jednim izvi
daem? Ako me on procjenjuje prema odijelu, kojeg danas nosim, onda se nalazi na k
rivom putu. Jastrebov Kljun je govorio njemaki stranim naglaskom. Ipak je tako ja
sno i izraajno izgovorio svoj govor, da je ovaj uinio na starog kapetana snaan doja
m. Osjetio je, da se ovdje namjerio na ovjeka, koji mu je dorastao po grubosti i
osornosti, pa se po-eao za uhom i rekao: Svi sveci, alaj je taj ovjek uljudan! Taj
klipan to sipa kao iz rukava. No, ja u sada malo utjeti. Daljnje e se vei vidjeti, k
ad budem znao, na emu sam s njime.
To posve pravo inite primijeti Jastrebov Kljun, poto je sada prihvatio uljudniji t
on. A z302
tim se okrenuo ostalima t nastavio: Ja sam dakle takav izvida. Jednog lijepog dan
a nalazio sam se u El Refugio, gdje me je iznajmio neki Englez, koii je kanio poi
uz Rio Grande del Norte. _ Ah, moj otac? upita lady Amy. __ Pa. Poslao me je u
El Paso del Norte da javim predsjedniku Huarezu, da mu lord donosi oruje i novaca
. Naao sam ga u nekoj maloj tvrdavici, koja se zove Guadalupe. Ali prije toga sre
o sam jo druge ljude. Najprije je tu bio neki lovac, kojega nazivaju Crni erard. O
sim toga jo je tu bio jedan drugi lovac, malen, sposoban ovjek, za kojega ete se na
roito zanimati.
Valjda nekog znanca? Kako se je zvao? Mali Andre. On ima brata u Rheinsvvaldenu.
U
Rheinswaldenu nemamo nikoga, tko se zove Andre. To nisam ni mislio. Andr ovdje ni
je prezime, nego samo ime, a znai isto to l Andreas, Kod tih je rijei naulio ui estiti
Ludwig, koji je za vrijeme tog razgovora tiho uao, da bi pomogao pri hvatanju bj
egunca. Andreas? Grom j pakao! Najzad to se odnosi na mene. Ja imam brata, koji
se zove Andreas. Otiao je u daleki svijet i nikada se vie nije vratio. Sto. je on
bio? Pivar. Lijepo, to se slae. Kako se vi zovete'
Ludwig Straubenberger. A Mali Andr se zapravo zove Andreas Strau-i-sjnberger. Sad
Ludwig sklopi ruke. Je li mogue, je li to istina? Moj brat? Zaista oj brat?
Da.
Neka bude Bogu ast i slava. Andreas ivi, moj brat ivi! Ali gdje je sada? Da, upravo
to je stvar, zbog koje sam doao ova-mo. Mi ne znamo, gdje je on, pa ga moramo po
tra-*tti. Ali prije toga moram spomenuti Jo neke druge osobe, to sam ih naao u tvrd
avi Guadalupe. 303Sad je Jastrebov Kljun ispriao sve to se desilo poam od njegovog
dolaska u tvrdavu Guadalupe na sve do trenutka, kad je s Huarezom dojahao na h'a
ci-endu del Erifia. Nije dodue u tanine poznavao sudbinu svih osoba, ali poznavanj
e osoba i dogadaja uinilo ga je u oima slualaca vanom osobom. Ovdje su uli daleko vie
nego to su mogli razabrati iz Sternau-ova pisma. Rosetlno je lice pocrvenjelo od
veselja, saznavi, da joj je mu na ivotu. Ali najednom je maglo problijcdila.
Jastrebov Kljun je izvijestio, kako'su Sternau i njegovi pratioci najednom netra
gom nestali.
Rekao sam vam da su se mister Sternau, mister Anton Unger, oba poglavice i ostal
a petorica odijelila od nas, da uz pomo Miksteka otmu haciendu del Erifia Kortejo
vim pristalicama. A to im je i uspjelo. Jeste. Predsjednikova se vojska neoekivan
o pojaala, tako da smo mogli bre za njima doi, nego to smo mislili. Ali kad smo kasn
ije prispjeli, oni su ve bili otili. Ali kamo?
Tko to zna! Naa su ispitivamija bila bezuspjena. Lord Drvden je konano doao do uvjer
enja, da se radi o jednoj novoj, velikoj nesrei. Ali bilo je na alost prekasno. Je
dini, koji je tu zaista mogao neto uiniti, bio sam ja. Ah! to ste vi postigli? Jast
rebov Kljun slegne ramenima.
Malo, vrlo malo! Huarez je isprva vjerovao da se radi samo o kratkom izletu, sa
kojeg e se izgubljeni ubrzo vratiti. Na alost se varao. Kad se odvie dugo zategnuo
njihov povratak i predsjednik otiao dalje na jug, poeo se lord Drvdein bojati. Ali
on se nije mogao odvojiti od Huareza. Zato sam ja poao u potragu. Slijedio sam n
jihov trag do Santa Jage, dalje on nije iao.
Zar nitko ne sluti gdje se nalaze? Najvjerojatnije je, da ih je Kortejo namamio
u stupicu. Boe moj! Moramo ih spasiti; ako je to jo mogue!
304
_- Stoga i dolazim. Kad sam izgubio trag, vratio -arn se natrag Englezu. Odmah s
mo poli Huarezu, a ovaj Je, nakon to nas je sasluao, bio miljenja, da ie Kortejo pob
jegao Panteri Juga i da su progonitelji na svaki nain pali u ruke tog partijskog
protivnika. On je odmah poslao glasnika Panteri. Ovaj je poruio, da se Oortejo ne
nalazi kod njega. Neka se uope ne usudi da mu dode u blizinu. Zato sam ja sam poa
o do Pantere. Bio je to opasan pothvat. Pri tome sam stavio na kocku svoj ivot i
glavu. Ali sam sretno proao. A rezultat? __ Na alost nije zadovoljio. Doao sam do u
vjerenja, da se ni Kortejo ni oni koji su nestali ne na-laze kod Pantere. Smatra
m, da su ih negdje zasunjili kao Huarezove prijatelje, da ih predbjeno uine nekodlji
vima. Dakle bi jo bilo nade, da se oslobode don Fer-nando, moj suprug i njihovi d
rugovi? Da, ako bi uspjelo nai njihov trag. Huarez i lord Drvden su poduzeli sve t
o je bilo mogue, ali uzalud. Poslali su me ovamo prijeko, da vam donesem tu vijes
t. Prisutni se alosno zgledae. Sto da oni uine, kad ni Huarezu ni Drvdenu nije uspj
elo da udu nestalima u trag! Roseta i Amy su poele tiho plakati. Grof.
gospoda Sternau i njezina kerka su stali uz prozor i tuno i zamiljeno se zagledali
napolje. Ali stari n<ad-umar nije mogao na tako tihi nain, dati oduka svojoj boli,
ve je stisnuo aku i povikao: Nebesa, kad bih bar taj jedini puta mogao biti opet m
lad! Odjahao bih prijeko i smlavio cijeli Meksiko. Ali moje stare kosti to ne bi
podnijele. U njima nema vie sri. Ali moje su zato jo mlade, dragi kume! povie Kurt.
To je istina, moj mladiu primijeti starac. AH
kakvog posla ima ti s Meksikom? Sad se Roseta okrenula obojici. Ah, zaista, dragi
Kurte! Pa ti upravo sada mora otputovati u Meksiko k predsjedniku Huarezu.
20 Jastrebov kljun
305 Da ree cm. Moram ondje prijeko obaviti neku zadau. Ali se nadam, da e mi ovo pos
lanstvo
ostaviti vremena, da mogu tragati za naima. Lovac na krzna je ispitujuim pogledom
omjerio natporunika. Vi? Vi hoete u Meksiko? Mladiu, ostanite radije kod kue! Tamo p
rijeko nije zrak zdrav za tako finu gospodu. Hm, okolo zuji odvie tanadi. Ja upra
vo to volim. Jastrebov Kljun se malo zlobno nasmije. Ali od jednog takvog taneta
se moe lakjji/ propasti. To znam.
Kamo ete poi, kad ovdje obavite svoje poslanstvo? Opet u Meksiko. Isporuio sam, to s
am imao isporuiti, dakle sam gotov i moram samo poekat! na odgovor, koji moram pre
nijeti predsjedniku i lordu Drydenu. Ja mogu jo danas otii. Hoemo H zajedno putovat
i? Rado.
Mislim, da u vam prijeko biti koristan. Alj kad biste htjeli otii, mr. Unger? Bilo
je odlueno da podem sutra. Ali dozvolite m; jedno pitanje! Kad bi koji od pruski
h ministara zatraio od vas potenu obavijest o prilikama u Meksiku, biste li mu je
htjeli dati? Ako bi on isto tako poteno mislio o nama. Sumnjate li u to? Hm. U ta
kvim sluajevima mora ovjek biti oprezan. Pruska dodue nije prijateljica Francuske.
Ali kako stoji sa Austrijom? Mi smo je tek nedavno pobijedili.
To je istina. Drim dakle, da Pruskoj nee biti mnogo stalo za dobrog Maksa od Meksi
ka. Ali zato pitate? Jer poznajem jednog ministra, kojem" bi bilo ugodno govoriti
s vama o Meksiku.
Kako se zove? Bizmark. Jastrebov Kljun uini zaudeno lice. Sam Bizmark, taj vraji mo
mak? Tom bih dao najiskreniju obavijest. No mislio sam, da sutra morate otputova
ti? __ Imam svakako nalog, da sutra otputujem. Poklonili su mi samo jo ovaj dananj
i dan, da se ovdje u Rheinsvvaldenu oprostim. Ali mislim, da bih se mogao usudit
i, da vas odvedeni Bizmarku. _ A gdje je on sada? _ U Berlinu. Dobro, onda moram
o onamo! Vi dakle pristajete. Hvala vam. Ali
hm! Kod tih rijei Kurt baci jedan znaajan pogled na lovevu odjeu. Va vanjski izgled
ikako"ne odgovara za ovakav posjet. Tako, tako? Hm. No, ja imam ovdje u vrei bolj
e. Pravo meksikansko odijelo. Ah, to ni na koji nain ne smijete obui, jer nitko u
vama ne smije naslutiti Meksikanca^ Morate inkognito doi k Bizmarku. Inkognito? G
rom i pakao, kako to otmjeno zvu-| ci! Ali kako da to ponem, je l'? Obui ete jednos
tavno civilno odijelo. Ja u | vam ga priskrbiti. Priskrbiti? To znai platiti? Nemo
jte mi s time l dolaziti! Jastrebov Kljun nije ovjek, koji dozvoljava da mu se pl
ati odijelo. Momak, koji Je poduzeo putovanje iz Meksika do Evrope, ima sigurno
toliko novpca, l da moe platiti kaput i kravatu! No, nisam vas htio uvrijediti. T
o vam ne bih ni savjetovao! Dakle, kad pu-| tujemo? Veeras, posljednjim vlakom. Z
ajedno? To mi ne odgovara, jer na to nisam navikao. Volim da sam upuen samo sam n
a sebe. Radije mi oznaite neko mjesto u Berlinu, gdje emo se sresti! Hm. Ne mogu v
as nagovarati i tako neka bude kako elite. Sastat emo se dakle sutra u tri sata po
 Podne u svratitu Magdeburki dvor.
Ova gospoda ce vas sigurno htjeti Jo tota pitati. Ja se moram spremiti, pa u poi u sv
oju sobu!
Kurt je otiao. No nije bio jo nd pola sata u svojoj sow, kad netko zakuca. Vrata s
e otvorie i Roden-ude.
307 Doao sam samo primijeti on da ti kaem da e Amerikanac ve sada otii.
U Berlin? iznenadeno odgovori Kurt, Najprije u Mainz. Ali prije loga k meni, ja
imam jo njegovu puku. Prokleto glupa pucaljka' Alj on je zubata mrcina. Onda dakle
nema govora o zatvoru?
Zapravo bih ga morao zatvoriti. Ali taj mi je klipan odvie prost. Ja volim uljudn
ost i navikao sam na finiji saobraaj. Zato radije neu s njime imati nikakva posla!
Do videnja! . A* Do videnja! Rok je Rodenstein odlazio, mrmljao je pred sebe: D
a, spadao bi u zatvor, ali sto milijuna gromova! ja dosad nisam ni znao da sam t
ako tankoutan.

15. KRABULJNA SALA U MAINZU

Nekoliko sati kasnije etao je Jastrebov Kljun polako kroz ulice Mainza i znatieljn
im pogledima promatrao natpise na trgovinama. Najzad je zastao pred jednom kuom.
Duan s odijelima Levija Hirscha promrmljao je. Ui u. im je otvorio vrata, doekao ga
e neki Izraelov sin ispitujuim pogledima. Vanjtina Jastrebova Kljuna nije mnogo ob
eavala. to eli gospodin?
upita trgovac. Odijelo. Odijelo? Cijelo? A joj! Dakako cijelo! primijeti lovac.
Ne smije biti poderano. Poderano? Boe Abrahamov! Zar da ja imam poderana odijela
za gospodu, koja dolaze kupiti lijepe stvari kod Levi Hirscha, najboljeg trgovca
u Mainzu! Sto je gospodin?
To se mjega nita ne tie. Je li gospodin odavde? Nije. Onda gospodin nije valjda doa
o da uzme stvari na kredit, to se zove -veresija? Platit u odmah. Levi Hirsch je s
ad jo pozornije odmjerio Jastre-oov Kljun, nego to je to prije uinio i ree: ~- To uti
je za moje ui drago i lijepo.
Dakle gospodin ima dovoljno novaca da plati potpuno odijelo, sastoji od kaputa,
hlaa i finog prsluka?
oJe
309 Neka se oin zasada vraga brine za moju kesu razumije li me on?
' Pravedni Boe! Pa valjda smijem pitati, da budem siguran, ako se radi o tome da
sklopimo posao! Siguran? Gram i pakao, zar me on dri za skitnicu? Staretinar je u
obranu ispruio svih deset prstiju u zrak, koraknuo natrag i povikao: Sto veli go
spodin? Kako bih ja mogao i pomisliti tu rije, to je on izgovorio i zvui kao skitni
ca! Ali neka gospodin ima dobrotu i baci jedan pogled na sama sebe! Pa on u zimi
nosi odijelo, Ko1 je je i za ljeto odvie hladno i koje nose samo posve obini ljud
i, Nemamo vremena da pravim duge uvode. Ne-.ka mi on kae, hoe li mi pokazati odije
lo ili nee! Naravno da u vam pokazati jedno odijelo. Ali neka mi gospodin ree, kakv
o bi htio vidjeti! Hm! zamiljeno primijeti Jastrebov Kljun. Trebao bih odijelo, u
kojem me ni na koji nain ne smiju prepoznati. * Gospodin se dakle kani presvui? D
a. Neka se ne vidi, odakle dolazim. Onda bih morao znati odakle gospodin dolazi?
To se vas nita ne tie. Za vas je dovoljno, da imam namjeru putovati onako, kako s
e kae, incogmito. Pokazat u vam frak, kakvog je nosio veliki Metternich za vrijeme
kongresa, odranog u glavnom gradu Beu protiv francuskog cara Napoleona. Tko je bi
o Metternich? Ministar i knez, moan poput cara i bogat poput velikog Mogula, koji
je dvaput vei od slona. Trgovac je iz najmranijeg kuta svoga podruma iznio neki o
djevn; predmet. Bio je crvenkastosmede boje i providan nabranim rukavima, manetam
a i gumbima, velikim poput tanjura. Jastrebov Kljun ga pogleda i upita: to stoji
taj ministarski frak? Nikako ga ne mogu dati -ispod dvanaest talira i deset sreb
rnih groa.
310
Jastrebov Kljun je bio naviknut na amerikanske cijene. __ To je jeftino izjavio
je. Evo trinaest talira! Zahvatio je u platnenu vreu i izvukao veliku kesu, odakl
e je idovu isplatio trinaest sjajnih talira. Hirsch se iznenadio i rekao: __ Gosp
odin je dobio ministarski frak za etiri talira prejeftino, ali ja sam zato traio t
ako malo. jer e gospodin uzeti jo, da upotpuni cijelo odijelo.
Smijem li donijeti prsluk i hlae? Ali i to me ima uiniti inkognito. Onda moram naj
prije pitati, to bi gospodin htio predstavljati?
to? Hm! Prokletstvo! Na to nisam ni pomislio. Kako se ovjek mora predstavljati, ak
o putuje inkognito? Hm. Moda gospodin eli putovati kao umjetnik? Umjetnik? Grom i
pakao, da! To mi odgovara. Za to sam kao stvoren. Ali koliko vrsti umjetnika ima
? Najprije dolaze pjesnici.
Hvala, ti odvie gladuju. Kipari. - Ti odvie kuckaju. - Kompozitori i glazbenici. >
Hm! To ne bi bilo loe. Kompozitor i glazbenik? To mi se vie svida. Kakav bi prslu
k morao onda imati?
Dat u gospodinu zeleni prsluk sa toliko plavog cvijea, da e ga smatrati livadom pun
om potoonica. Onda u donijeti sivo crne hlae, koje su bile u modi kod Sebastiana B
acha, koji je estoko lupao po orguljama, i komponirao pune koare nota. Neka mi se
dakle donese oboje, a osim toga par izama. Lijepo. Dat u vam takoder tako visok i i
rok seir, kakvog je nosio Orfej, silazei u Orkus. Dobro. Kupit u i eir. eir je bio s
n. Obod je imao tri stope.u promjeru a razmjerno visoka bila je glava eira. Ako go
spodin eli ii kao glazbenik, zar ne mo-ra imati i note, da pokae, da je veliki komp
ozitor? 311 Grom i pakao, da, note, te bih najzad bio zaboravio. Imate li koje ov
dje? Zato da nemam note? Hoe li gosjadin dati jedan talir? Hou.
Ovamo s njima! Hirsch je donio note za gitaru i vjebenicu za glasovir. Onda zamilj
eno primijeti:
Ali kad je ovjek kompozitor, mora imati i neko glazbalo, da u njega pue ili da po
njemu strue gore ili dolje. To je istina. Imate li i glazbalo? Naravno da imam i
glazbala! Otkupio sam bas s dvije ice, i trubu, na koju su se sruila tri zida Jeri
hpna. , Donesite je ovamo! - Sto? Bas ili trublju? Trublja mi je milija. Evo je!
Staretinar je izvukao glazbalo iz hrpe' starog gvozda,
Svi davoli! primijetio je Jenki. Ali ona ima brazgotine! Moe biti drugaije? Nisam
li vam rekao, da su na nju pala tri jerihonska 'zida? Hm! Ako je tako! Ali ovdje
su dvije rupe! Zato biste biji nezadovoljni s rupama, kad su one dobre za glazbu
i za plua! Ne treba puhati zrak sve do kraja, jer on odmah ovdje izlazi kroz rup
e. To je prikladno! Sto stoji .trublja? Mene je stajala deset talira, ali ja u va
m je dati za osam, Dobro, ovdje je novac! Ali ne bih li mogao radije platiti nova
nicama? Srebro u kasnije trebati. Jastrebov Kljun je zahvatio u vreu i izvukao sno
p novanica od deset talira, od kojih je jednu poloio na stol. Ostale je Jenki gumo
io u dep od hlaa.
Hirsch je pohlepno promatrao ovu kretnju. Kakva neopreznost, tolike novanice od d
eset talira gurnuti u dep! Morate rni uzvratiti dva talira primijeti Jastrebov Kl
jun'. Dajte mi za to naoale!
312
Kakve eli gospodin? Da ,mu dadem naoale, lorgnon ili monocle? Jedne, koje pristaju
mom incognitu. _ Onda u vam dati stari cviker od nosa maestra Glucka, koji je ko
mponirao mnogo stvari za kazalite. Evo ga> Kotao me je etiri talira, ali vama u ga,
dati za dva, jer je gospodin kupio cijelo odijelo. Lijepo! Odmah u ga obui. Ima li
ovdje neka prostorija, gdje bih se mogao presvui? Pa cijela je trgovina prostori
ja u kojoj se muterije oblae i svlae. Neka gospodin ode u kut a ja u mu pomoi. Ne bi
li imali elju, da otkupite ovo moje staro odijelo? A jao! Sto da dadem za takve s
tvari! Pogledat u ga i onda u ponuditi, koliko mogu. Usprkos bolnom poviku, njegov
e su oi radosno zasjale. Nije vie skinuo pogleda sa Jastrebovog Kljuna, koji je poe
o mijenjati odijelo. Staretinar je znao, da se novanice od deset talira nalaze u
depu hlaa i htio se uvjeriti, hoe li ih izvaditi. Kad je Jastrebov Kljun obukao kup
ljeno odijelo, gurnuo je staro odijelo nogom od sebe i upitao: No, to je? Hoete li
ga kupiti? Trgovac je tano pazio. Znao je da novanice nisu bile dirnute. Pogledat
u stvari ree on.
Levi Hirsch je uzeo hlae u ruku, neopazice, kako je mislio, opipao izvana dep i ja
sno osjetio, kako su papiri zautali pod njegovim dodirom. Bili su vrijedni vie od d
vije stotine talira. Zato nije udo, da su staretinarove ruke zadrhtale od straha,
da bi mu mogla izbjei zarada. Sto da dadem za te tralje, koje nee nitko htjeti ku
piti? _ Upita Levi Hirsch. Nita ne vrijedi. Sto nudite?
kratko upita Jastrebov Kljun. Za sve to u dati jedan talir uini staretinar svoju p
rvu ponudu.
Ali to mislite! Ovamo s time! Spremit1 u to u svoju vreu! Tada trgovac brzo ustukne
i ree: ~
Dat u dva talira.
313 Ne pada mi na pamet primijeti Jenki, koje bio spreman za polazak i ispruio je
ruku ^
stvarima, Tri talira ponudi sad trgovac. Glupost. etiri talira. Ne! , Pet talira
Staretinar je drhtao od straha, kao da ga je zgrabila groznica. Ne, to odijelo j
e vrijedno najmanje etrdeset talira. etrdeset! zajaue trgovac^ poto je oi isto tolik
razjapio kao i usta.
Kako je to mogue! Sukno ovih stvari je ispredeno od Ijenivevih dlaka. Tko nosi ovu
vunu, nee nikada dobiti groznicu. Ako dobijem premalo, dat u te stvari preplesti.
Ljeniveva vuna?
etrdeset talira! O Boe Abra-hamo'V, Izakov i Jakobov, zato je upravo Ljeniveva vuna!
Dat-u deset talira, ali ni pfeniga vie. etrdeset! To kaem posljednji puta. Moram ot
putovati vlakom i nemam mi minute vremena za izgubiti. Otputovati vlakom? pomisl
i trgovac. Onda e stranac otii, i nee se moi povratiti. To je povisilo vrijednost pa
pirnatog novca. Jastrebov Kljun je uhvatio hlae i povukao ih k sebi. Trgovac ih n
ije ispustio, ve ih je vukao i sav preplaen povikao:
Trideset. etrdeset! Trideset i pet. etrdeset! Ili ovamo sa stvarima! Boe Abrahamov
Pa to nisu gospodinove stvari ve moje, jer ja u dati etrdeset talira. Dobro! Ovamo
s njima!
primijeti Jastrebov Kljun, Staretinar je za svaku sigurnost jo jednom opipao papi
re, zatim zavio odjevne predmete, odloio ih i uzeo novac. Pourio se da otpremi str
anca, da se ovaj ne bi moda ipak dosjetio, gdje je ostavio svoj papimatl novac.
314
_ Tako, ovdje je etrdeset talira ree konano. __ Silni novac za takve prnje. Mi smo
gotovi.
Gospodin moe ii. Jastrebov Kljun inu se nasmije u lice. __ Da, mi smo gotovi, ja m
ogu ii. On mi je zaraunao posve pristojnu cijenu, ali ja se nisam .pogadao jer to
dentlmein nikada ne radi.
Prema tome su nai rauni izravnani. Do videnja. __ Do videnja, gospodine. Tek to je
Jastrebov Kljun kroz vrata izaao, otvorila su se vrata male prostorije, koja je l
eala iza podruma. Tamo je bio staretinarov stan. Ula je njegova ena. Lcvileben! pov
ikala je pljesnuvl rukama. Sto je to uinio? Jednu veliku, stranu glupost! On je brz
o iznutra zakljuao vrata duana i lukavo pogledao eni u navorano lice. Sto sam to uin
io? Glupost? Da, uasnu. Dao si za te prnje etrdeset talira. Sigurno si poludio u g
lavi, Ne, bio sam vrlo pametan. Upravo sam uinio dobar posli. enino se lice razvedr
ilo. ula sam svaku rije vae trgovine. Tko je bio taj ovjek?
Zar ja znam? Jesam li ga pitao? Bio je luda. Kupio je od mene najgoru robu za lu
daku cijenu. A ti si kupio te prnje, koje ne vrijede vie od deset srebrnih groa, za
jo ludu cijenu. eno, to si od toga razumjela? Te prnje vrijede mnogo puta po etrdes
et talira. Valjda zato to su iz Ijeniveve vune, je l'? Ljeniveva vuna? Nemoj da te
ismijem! Ljeniveva vuna ne postoji. Tog su ovjeka nasamarili. Onda je to samo ovja
vuna? I ti si dao etrdeset talira? Hoe li da te zatvore u kuu, gdje ludaci imaju lje
tni stan? . Saraleben, meni te je ao. Ove stvari vrijede stoetrdeset talira. Odmah
u ti to dokazati. Zahvati u dep! On je rukom razvukao otvor depa od hlaa i prui joj g
a. 315 to je unutra? upita ona oklijevajui. Posegni unutra! Vidjet e, to e nai!
ruku unutra i na "to ree: Papir. J Da. Izvadi ga! Gledao je u njene ruke lukavim
i napetim oekivanjem, dok su one izvukle nekoliko komadia papira. Sto je to?
upita on.
Ona pregleda te komadie. Razrezane novine. O Manase i Efraim! Zgrabio sam krivi de
p.
Zahvati,brzo u ovaj Saraleben! Hirsch joj je pruio drugi dep a ona je zavukla ruku
u njega.
Nita kratko ree ena. On problijedi. Nita? promuca. Rekla si nita? Nema nita unu
sve nita. A u prvom depu? Samo ovi komadii papira. Sad je sam staretinar brzo pregl
edao depove. U njima nije bilo upravo nita. Od uasa su mu -hlae ispale iz ruke. O
pravedni Boe! zajaukne. Ja sam prevaren, ja sam kapores, ja sam bankrotirao za etr
deset talira! Osjetio se tako slabim, da je morao sjesti na stolac. Ali ona se p
oduprla rukama o bokove.
Sto si ti? Kapores i bankrotirao za etrdeset talira! Ne. Kapores je tvoj razbor,
a bankrotirao je tvoj mozak. Saraleben! jaukao je on. Ta u njegovom je depu bilo
vie od dvadeset novanica.
Novanica? Kakvih novanica? Novanica od deset talira. Jesi li ih vidio? Jesam.
Onda ih je opet To nisam vidio. Tko je on? Zar ja to znam! Kamo je otiao?
316
 Rekao je da mora ii na kolodvor. Onda idi, skoi, tri, uri, bjei! Mora ga nai. __ A
, Sara, emu? Mora od tebe opet za etrdeset talira otkupiti hlae. Prevario te je. Ni
je, ve sam ja njega htio prevariti. O Levileben. kakva si ti budala! Stidjet u se
tebe kod svakih turih hlaa, koje ugledam. - Ja sam poput Hioba odgovori on. Najpri
je bogat, a sad siromah.
uti, Hiob nije kupovao ljanivevu vunu! 'Moda onda jo nije bilo Ijenivaca. Saraleben,
ja sam umoran, ja sam bolestan, ja sam mrtav. Mene ne moe vie nita spasiti osim hl
adnoga groba.
On, etrdeset talira! Oh, Ijoniveva vuna! Oh, stare hlae! Moja oporuka je gotova. Lei
tamo u svadbenoj ladici. Tebi ostavljam sve, a vjerovnici nee dobiti nita. Ostaj
mi zdravo! Laku no, ti otrcani svijete! Kad je Jastrebov Kljun napustio duan, kren
uo je ozbiljno dalje. No im je zaokrenuo za prvi ugao, poeo se glasino smijati. Oh
, Levj primijetio je. Kako si glup, kako si glup' Ja sam zato stavio novanice u '
dep, da te nasamarim. A kad sam ti ponudio hlae, nova'c je ve' davno bio vani. Ipak
je istina, da pet pametnih Zidova nije doraslo jednom Jenkiju.
etrdeset talira za te prnje! To ]e nevjerojatno. Imam svoje cijelo novo odijelo z
abadava i jo mi1 je preostalo novaca. U tom novom odijelu izgledao je Jenki, nara
vno, neobino. Nije imao izgled nekog estitog, ozbiljnog ovjeka, ve je izazivao dojam
krabu'lje, emu je dobar dio pridonio i njegov nos. On je davao tom udovinom odijel
u tek pravo obiljeje. Nije daleko doao, kad su za njim ve stala trati djeca. Njegov ei
r, frak sa gumbima veliine tanjura, stare konate hlae, plesne cipele, cviker i trub
a su zaista bili prikladni da privuku gledaoce. On je to na svoje najvee zadovolj
stvo primijetio. Grom i pakao, mora da sam vrlo pristao u tom odijelu! nasmijeio
se.
Nee dugo trebati i sva e mlade trati za mnom. 317Tako je hodao nosei vreu i puku na
ima ali trubu s puno ljubavi u obim rukama od ulice do ulice
Njegova je pratnja rasla i toliko buila, da su se s desna i lijeva stali otvarati
prozori. George Washington! Kakvu" strku ja ovdje izazivam! Mainz e se jo dugo sj
eati Jastrebovog Kljuna
promrmljao je. teta samo to' ne znaju, da sam to ja, jer sam doao inkognito.t No nj
egov inkognito nije mogao dugo potrajati. Iza ugla je doao straar. ugledao udnu poj
avu i ljude, koji su je slijedili, pa je zastao da saeka mmotvo. Zatim je priao Ame
rikancu i zgrabio ga za ruku.
Hej! Tko ste vi? Jastrebov Kljun je zastao i pogledao ovjeka. Pliiiittttssss! sikinu
je ovom slavuj duhanski sok tik kraj nosa. Ja? upita zatim. A tko ste vi? Ja sa
m gradski straar. Lijepo. Onda smo drugovi. Ja sam umski straar. Glupost! Znate U,
da, mi morate odgovoriti na svako pitanje? Pa zar niste na svoje pitanje dobili
odgovor? Da. Ali kakav!
Odakle ste? Od prijeka. Od prijeka? to to ima da znai? No, da oisam odavde.
ovjee, treba da obuzdate svoj jezik, jer u vas morati uhapsiti! Kako se zovete.? Ja
strebov Kljun.
Sad se straar uistinu razljutio. Zar mi se hoete rugati? Odakle dolazite? Odande.
Jastrebov Kljun pokae iza sebe A kamo idete? Onamo. On pokae preda se. - To mi je o
dvie. Vi ste moj uhapenik. Ah! Nije loe. A ako se branim? Onda ete radi otpora proti
v dravnih vlasti dobiti tri godine tamnice. Zounds, to ini trinaest. Ve sam danas t
rebao dobiti deset godina. Ah! Zato? 318 _ To se vas ne tie. __ovjee, vi ste ili lud
ili ja budala, koja se kua naaliti, ali e vas ta ala skupo stajati. No, ako je jeda
n od nas dvojice ludak, a drugi glupan, onda u ja rado biti ludak. ovjee, tie li se
to mene? Ne, ve mene, naime ludaka. Onda glupan ostaje za mene. Tako, hoe li to za
ista ostati za njega? Tu mu ja ne mogu pomoi.
Vidim, da s vama ne mogu nita na ulici Obaviti. Treba da podete sa mnom! Naprijed
! Kamo?
To ete vidjeti. Sto imate ovdje u vrei? Putne potreptine. A u tom starom toku? Moju
lovaku puku. Imate li oruni list? Da, imam ga. Tko ga je ispostavio? Ja sam.
No, moete se onda spremiti na oduzimanje pu-'ke i na dvije godine tamnice. Grom i
pakao!
Opet dvije godine? Da. Radi krivotvorenja isprava. - To sada ini ukupno ve petaaes
t godina.
Da. Ako tako nastavite, moe iz vas jo neto ostati. Za vrijeme ovog razgovora, bili
su oni brzo naprijed doli, praeni mnotvom ljudi, koje je neprekidno raslo. Sad su d
oli do redarstvene straarnice. Ovo je mjesto, na kojem ete doznati, to hapenje znai.
o znam ve odavno.
Ah! V; ste ve ee bio uhapen? - To se vas opet nita ne tie. ~ Vi ste grubijan, kome
aepiti gubicu. Ulj su u predvorje kue a odavde u predsoblje, u kojem je sjedilo nek
oliko straara. Na iUupi je sjedilo vie ljudi, koji su ekali da se rijee njihove 319s
tvari. Straar je pokazao na tu klupu i naredio Ja-strebovom Kljunu: Neka on sjedn
e ovamo! Jastrebov Kljun se nije obazirao na te rijei. Poloio je svoju platnenu vr
eu i omot za puku na zemlju i sjeo na stolac, koji je bio odreden za slubenika. Sto
j! Tako nisam mislio! opomene ga straar ljutite.
Ovaj stolac nije za ljude njemu sline. Jastrebov Kljun slegne ramendma. Hm. Kakve
ljude on zapravo misli kao meni sline? Onakve, koji spadaju na onu klupu. No, on
da neka on sam izvoli tamo s jesti! -On se svakako vie razumije u ljude, sline nje
mu, nego u one sline meni. Ja najbolje znam koje ml mjesto pripada. Sad su i osta
li straarj zaudeno pogledali govornika, a jedan od njih upita: Tvrdoglav momak! St
o je on? Ne zma ni sam primijeti pratilac Jastrebovog Kljuna. Taj ovjek hoda popu
t krabulje. Zar je lud? Sreo sam ga na ulici, gdje je za njim
tralo mnotvo ljudi. Nije se htio legitimirati. Stoga sam ga poveo sobom. Ovdje e ve
nauiti govoriti! To ve znam, staro mome primijeti Jastrebov Kljun. Samo nisam smatr
ao za potrebno, <Ja se na ulici upustim u velike govorancije. Nisam imao vremena
za to. Ovdje e se ve nai vremena. Ne mnogo. Moram slijedeim vlakom dalje. To nas s
nita ne tie. Kamo zapravo mislite otii?
Hm! Zar bi on moda htio poi sa mnom? S njime? Ne pada mi na pamet nasmije se inovni
k. No, onda ne morate zinati kamo mislim Oho! Pa on ie najvei grubijan, kojeg sam
dosada sreo. Ali mi emo ve uspjetd da ga . potrebnoj utivosti! 320 _- piiiHttttssss!
ljune mu Jastrebov Kljun tik kraj lica. Hou li to moda nauiti od njega? _ naceri se
on. Ne ini mi se da je on za to prikladan. Grom i pakao! prokuine slraar. Sto mu
pada na pamet, da pljuje na mene i da se ovdje razbacuje takvim uvredama! Ako se
to jo jednom usudi, zatvorit emo ga i vezati u spone. Ali sad neka odmah ustane s
a stolca i ode na onu klupu prijeko, kamo i spada'
No Jastrebov Kljun se tek sad udobno smjestio na stolcu i lagodno prekriio noge.
Polako, polako, staro mome! Svaki, koji je sjedio na tom stolcu, mora se smatrati
poaenim, da sad ja na njemu sjedim. Dakle otpor! Onda u mu ja sad dodijeliti stan,
u kojem e se moi udobno smjestiti, a da ne smeta i ne vrijeda druge ljude. Hajde s
a mnom u buharu? U buharu? Imam prokleto malo volje za to. To moram rei. Vraga mi
pitamo za to, ima li on volje ili ne. Dakle naprijed! Straar je poloio ruke na aku
Jastrebovog Kljuna. Prerijski lovac ih je otresao, ustao i rekao: ovjee, neka on
najprije poslua, to u mu ja sad rei! Ja nisam nita nezakonita uinio, a mogu se oblaiti
kako mi se svida. Ako ljuti tre za mnom, to znai da su glupi. Ja u se znati legitim
irati, ali u samo onda dati odgovor i podatke, ako se sa mnom postupa onako, kako
 to moe zahtijevati jedan dentlmen. Dranje i rijei Ja&trebovog Kljuma izazvale su do
jam. inovnik ga je zaudeno pogledao. Dentlmen? upitao je zadovoljno. Pa valjda on n
e misli rei, da je inozemac? Valjda ne dri da emo mu to vjerovati! Pih. Sto on vjer
uje .ili ne vjeruje, to mi je ravnoduno. Ali meni se ini, da on ne zna postupati s
a dentlmenom, jer ovoga se ne nagovara sa
on. O je opet ovoga razljutilo. Klipane, to njemu Pada na pamet viknuo je glasnije,
no to su ovdje u predsoblju obino govorili. Ja ga samo elim
T
Jastrebov kljun
321upozoriti np to, da mi ovdje imamo sredstava da porne skitnice nauimo pameti!
'
U to se otvorie jedna vrata, neki gospodin s na alima isprui glavu unutra i korei up
ita: Sto se tu deava? Zabranjujem ovakvu buku Prisutni straari se smjesta postavie
u slubeni stav.
Oprostite, gospodine komesaru ispriao se jedan. Ovdje imamo jednog utoapgnika, koj
i je veoma tvrdoglav. Komesar je promotrio Jastrebov Kljun, Svi davoli, kakav je
to klipan? Ne znamo. On nam uskrauje svaku izjavu. Jeste li pregledali njegove p
apire? To bi bilo uzalud.
Htio sam vam ga prijaviti na presluanje, jer izgleda da mu nismo dosta visoki. Zat
o je uhapen? Njegova neobina vanjtina privukla je za njime mnotvo svijeta. Zatraio sa
m stoga obavijest o njegovoj osobi, ali nisam dobio zadovoljavajui odgovor. Stoga
sam ga pridrao. Je li vas dobrovoljno slijedio? Jeste. Ali ovdje je postao grub
i ak se usudio, izricati prijetnje, jer
hahahaha! jer nismo postupali s njim kao s dentlmenom, to je on na smijean nain traio
.
Jeste, jer su mi se prijetili zatvorom upadne Jastrebov Kljun. Komesar mu dobaci
prijetei pogled. Vi imate samo onda odgovarati, kad budete Upitan' Ja ne mogu eka
ti, dok se netko ne sjeti da me pita odgovori Jastrebov Kljun. Moje je vrijeme k
ratko odmjereno, moram slijedeim vlakom otii. Kamo? - Nemam razloga da to bilo kom
e saopim. - Ah! Tako, tako! Ni ja to neu saznati? Ako raspolaete potrebnom nadlenou i
a*o me na uljudan nain upitate, neu vam uskratiti odgovor. Komesar se podrugljivo
nasmije, - No, potrebnu nadlenost posjedujem, a uljudnou u vas toliko po322 sluiti, k
oliko mi se uini potrebnim. Sto ima ovdje u tom konatom toku?
Puku. Puku? Ah! Ima li orunj list?
Da.
Sto ima ondje u vrei? Razne stvari! - To nije dovoljno. Neka sve pojedinano nabroj
i! To nije moja stvar. Tko ovdje eli znati, to je unutri, neka pogleda! Ja sebi uo
stalom dozvoljavam pitanje, je li ovo ovdje soba u kojoj kanite sa mnom razgovar
ati. Ve sam rekao, da sam spreman dati obavijest o sebi, ali ne pred svaijim uima.
Nije udo, da me ovdje nazivaju prkosnim!
Neka dakle ude! S tim rijeima je komesar uao u svoju sobu i kraj toga dao znak str
aaru, da unese vreu i puku. Jastrebov Kljun je uao i primijetio, da se u sobi nalazi
jo jedan drugi gospodin, koji je prvom bio tako slian, da je odmah pogodio da su
braa. Nosio je dugaak, vrlo njegovan brk j imao je odreito vojniki izgled, premda je
bio obuen u civilno odijelo. Najnapadnije na njemu bila je njegova desna ruka. i
z rukava je naime virila konata rukavica, na kojoj sp vidjelo, da ne pokriva ivu r
uku. To je bio bivi gardijski porunik von Ravenovv, koji je prije etiri mjeseca zaj
edno s pukovnikom von Winslowom u dvostrukom dvoboju protiv Kurta izgubio desnu
ruku. Taj gospodin je omjerio pridolicu poluzaudanim. polurazveseljenim pogledom.
Do vraga, kakvo to ptije strailo dovodi ovamo unutra? smijeei se upita on komesara.
u zagonetku, ije emo rjeenje odmah nai odgovori upitani. Zatim se okrene Jastrebovom
Kljunu: Neka mi se najprije kae. tko ste Vi zapravo! Lovac slegne ramenima. Najp
rije moram ipak znati, -jeste li vi uistinu ovjek, kojemu moram dati ; obavijesti
. Grom i pakao, zar niste uli, da sam komesar?
Jesam, ali to ne vjerujem. To je veselo. Zato u to sumnjate? 323 Jer mislim, da se
redarstveni komesarijat vjerava samo ovjeku, koji Je nauio uljudno 'saobro~ a ati
s ljudima, " Tako! Ja sam dakle neutiv prema vama? Hm! Htio bih samo primijetiti,
da sam navikao da sa svakim ovjekom postupam onako, kao to^on' postupa sa mnom. O
dsada u vas oslovljavati tako ka to vi oslovljavate mene. Imate dakle izbor izmedu
vi i on. ovjek vojnikog izgleda pogladio je brk.
Prokleti deran primijetio je. On ima trubu. Sigurno je prosjaki glazbenik. Komesa
r odgovori smijeei se: Dakle umjetnik! No, onda u voditi rauna o tom poloaju i predbj
eno u se posluiti dostojanstvenim vi. Okrenuvi se Ja-strebovom Kljunu, nastavio je:
mi je, da vam se predstavim kao redarstveni komesar von Ravenovv. Hvala! hladin
okrvno odgovori Jastrebov Kljun na te, s oitom porugom, izgovorene rijei. A vi, go
spodine? upita komesar.
Prije nego li na to mogu dati odgovor, moram najprije znati, tko je ovaj drugi g
ospodin. Ah, vi. ste prokleto znatieljni. Ovaj gospod'n je moj brat, porunik izvan
slube von Ravenow. On nije namjeten ovdje na redarstvu? Nije. Onda moram moliti,
da ga odstranite. Grom i pakao! povie porunik, skoivi sa stolca. Koje li drskosti o
tog ovjeka! I komesar je namrtio obrve i strogo korei rekao Jastrebovom Kljunu: Ne
mojte otii predaleko! Tko moe ovdje ostati ili se mora udaljiti, o tome imam jedin
o ja odluivati. Dobro, onda molim, da me se otpusti! Ne dozvoljavam, da me preslua
vaju u prisutnosti nekog stranca, koji ovamo ne spada.
Lijepo. Ja u vas dodue otpustiti, ali ne u slobodu, ve u eliju, u kojoj ete imati vre
mena da promijenite miljenje. U tom sluaju zahtijevam da me najprije pr javite upr
avitelju redarstva.
Ali na svaki nain u raspitati, je li istina, da me se moe zatvoriti
324
iz tog razloga, to ne dozvoljavam da me preslikavaju u prisutnosti nepozvanog. Po
runik se zakalja i zarei: __ Xa zatvori ga i daj ga izlemati! Tada mu pristupi Jast
rebov Kljun i zaprijeti mu se podigavi desnu ruku, kao na udarac. _ Reci jo samo j
ednu rije, mome, pa e dobiti pljusku, da e svoj nos smatrati balonom! Ako misli, da mo
vdje zapovijedati, jer si oficir ili brat onoga, koji me ima presluati, onda se k
ruto vara. Ja nikako nisam ovjek, kojeg bi se moglo zastraiti. Porunik je brzo korak
nuo natrag i dobacio svom bratu pogled pun poziva. Sto sad?
Nadam se, da e toga drs...
Stoj! prekine ga komesar. Nijedne rijei vie, koja bi te mogla dovesti u opasnost,
da dode u doticaj sa akama jednog no, tog ovjeka! Bilo bi zaista neobino da poduzmem
presluavanje u tvojoj prisutnosti. Stoga te molim, da se na nekoliko a-saka povue.
Ja u biti kratak. Ah! Ja da se dakle uklonim ovom ovjeku? Ijutito upita porunik. Nj
egov brat slegne ramenima. Slubene stvari primijeti on. No, onda se ne treba uditi,
ako se radije potpuno, nego samo privremeno, povuem. Mislim, da smo o naim prilik
ama dovoljno razgovarali? Nemam nita vie dodati. Onda dozvoli da se oprostim. S ti
me je porunik, ne saekavi ni jednu rije svog brata, iziao ponosno uzdignute glave kro
z vrata napolje. Tome ukorijenjenom aristokratu je bilo nepojmljivo, da je morao
ustuknuti pred ovakvom skitnicom, a njegovom je oholom karakteru lealo, da to' d
ade svom bratu osjetiti na taj nain, da je odmah izaao iz kue. Na komesaru se vidje
lo da se zbog toga jako ljuti,' ali je ipak pokuao da to sakrije, koliko je raogue
, kad se obratio Jastrebovom Kljunu: Vau puku! naredi. Nagovoreni izvue puku iz toka
i prui mu je. Evo je. Oruni List. 325 Evo gaf Jastrebov Kljun posegne u dep l izvad
i neki pa-Ljir, koji prui inovniku. Isprava je bila ispravna" Glasila je na posjed
nika, tako da dakle nije bilo navedeno ime Jastrebov Kljun. Otvorite vreu! zapovi
jedi komesar straaru vrativi oruani list njegovom vlasniku. . Straar je posluao nalo
g i izvukao najprije kesu koja se inila vrlo teka. Kad ju je otvorio, pokazalo se,
da se sadraj sastoji od samih zlatnika.
Odakle vam taj novac? strogo upita inovnik. Zasluio ga kratko izjavi lovac ime? To
moram znati, jer se to zlato ne moe dovesti u sklad s vaom linou. Zar bi moja osoba r
adi sklada takoder morala biti zlatna? Ne alite se, jer bi vas to moglo skupo sta
jati! Sta ima jo u vrei? Evo! Dva revolvera! izvijesti straar. Ah! Opet oruje! Da
ovdje je veliki no.
Pokaite ga! Komesar pregleda no. Onda upita Jastrebov Kljun: Kakve su to mrlje na
otrici? Moda mrlje od krvi? Ljudska krv. Grom i pakao! Zar ste njime ubili ovjeka?
Jesam. Vie njih. Gdje? Na raznim mjestima. Tko Ili to su bili U ljudi? To nisam na
roito zapamtio. Posljednji je bio oficir. Ravanovv je ukoeno pogledao govornika. ov
jee!
povie om. l vi se usudujete da mi to tako mirno priznate? Dat u vas staviti u okov
e.
Straaru, traite brzo dalje! Podredeni inovnik je ponovo posegnuo u vreu i izvukao ra
znu odjeu Bila je izradena od najfinijeg sukna i opivena zlabnim ; srebrnim vrpcam
a i resama. Sto je to?
upita komesar. - Odijelo! odgovori Jastrebov Kljun. 326 _- Odakle vam? Kupio ga
l _ Te su vrpce i rese prave: stoje mnogo novaca. Jedan glazbenik nema sredstava
, da kupi ovakvo pokladno odijelo. To svatko vidi, Pih! Taj svatko bi morao biti
vrlo naivan. A tko vam kae, da sam ja glazbenik? Ova vaa trublja. Oh, ta trublja
nije nita rekla, nije dala od sebe ni jedan jedini zvuk. Ja sam je tek prije pola
sata kupio ovdje u Mainzu kod L/evija Hirscha. l odijelo, to ga nosim, je od nje
ga. Al; ovjee, kako dolazite do toga, da se oblaite u tako napadno odijelo? Tako mi
se svida, to je dosta. Kako se zovete?
- William Saunders. Odakle ste? Iz Saint Louisa u Sjedinjenim Dravama. Sto ste vi
? - Obino prerijski lovac. No za vrijeme rata sam araguinski kapetan ili bolje ree
no konjaniki kapetan vojske Sjedinjenih Drava. To neka vam vrag vjeruje! Moete li d
okazati vae tvrdnje. Imate li putnicu? Evo je! Jastrebov Kljun izvue iz vree staru
konatu lisnicu, izvadi iz nje jedan od papira, koji su se tu nalazili, ; prui ga in
ovniku. Ovaj ga pregleda i tada zaudeno ree: Zaista ispravna putnica, ispostavljen
a na kapetana Williama Saundersa, koji eli poi iz New Or-'eansa u Meksiko. Nadam s
e da se i lini opis slae. Jeste. U tom nosu se ne moe nitko prevariti. Ali kako ste
doli u Njemaku mjesto u Meksiko? U Meksiku sam u meduvremenu ve bio.
Moete li to dokazati? 327 Mislim da mogu. Jeste Ji kada uli za. nekog stanovitog si
r Henrvja Drvdena, grofa od Nottinghama? Vjerujem da jesam. Nije li to bio onaj
engleski opunomoenik, koji je imao zadau, da Huarezu odnese oruje? Jeste. Ovdje je
jedna isprava od njega, Jastrebov Kljun prui drugi papir. inovnik ga proita i. onda
ree vie razoarano nego zaudeno: Vi ste bili voda i pratilac tog Huareza? Da: izvida
meksikanskog predsjednika Huareza! To mi je poznato. No, ovdje imate jo jedan ova
kav papir! Jastrebov Kljun prui i treu ispravu. Na to se komesar smete i povie: ovjee
, pa to je topla preporuka predsjednikova, pisana francuskim i engleskim jezikom
. Tako je. A poznajete li moda nekog stanovitog baruna Magnusa? ,
Mislite li moda pruskog poslanika u Meksiku? to je s njime? Evo! Jastrebov Kljun p
rui etvrtu ispravu. Kad ju je inovnik proitao, jo jednom je pogledao lovca na krzna i
zaudio se:
Pa to je putnica' tog kraljevskog inovnika. Kako ste doli do baruna Magnusa? Ruao s
am kod njega. Kao pozvani gost? Ali, gospodine kapetane, moram vam rei, da ste me
tu zapravo vukli za nos. Ovo odijelo je dakako meksikanska odjea, koju ste prije
ko nosili. Da, ja inae hodam vie nego jednostavno obuen, ali kad se moram pojaviti
kod pruskog poslanika, onda oblaim neto boljega. To ete razumjeti. Dozvolite mi pit
anje, to vas vodi u Njemaku? Porodini i politiki poslovi. Porodini poslovi? Imate li
ovdje rodaka? - Nemam rodaka, ve znanaca.
Gdje? Q Rheinswaldenu. 328 __^h, ja poznajem tamonje stanovnike, Koga ste to misl
ili? __ No, grofa od Rodrigande i sve njegove rodake. _ Gospode! Kako ste doli do
tog poznanstva? Ja?
Isto tako, kao to ste i vi doli do njega. Ah! Oprostite! Moda nisam ovlaten, da Pita
m za te line stvari. No vi ste govorili i o nekim politikim poslovima. Sto imam po
d time razumjeti?
Poslove, o kojima ovdje neu govoriti. Dobro. Ali smijem li doznati, kamo ete odavd
e putovati?
U Berlin. Ah! S tajnim nalozima? Moda. Vi dakle uvidate, da se nisam mogao dati p
resluavati u prisustvu vaeg brata. Svakako. Molim za oprotenje. inovnik je sad bio u
vjeren, da je Jastrebov Kljun zaista ono, za to se izdaje. Njegovi su papiri bili
bez sumnje pravi. Rekao je sam sebi, da bj tuba tog udnovatog ovjeka mogla dovesti
njega i njegove podredene u neprilike.
Stoga mu je bilo udobnije da zamoli za oprotenje. Ali mnogo toga nije mu bilo na
strancu jo razumljivo. Stoga se raspitao: Vi ste bili u Rheinswalden<u i govorili
ste s gospodom? Jesam.
Sa svima. Boe moj! Zar moda u tom odijelu? Ne pada mi na pamet. Te sam stvari kupi
o maloprije ovdje u Maiinzu. Alj vi imate dovoljno novaca, da kupite drugo odije
lo! Ja vam ne mogu jamiti, da vas nee jo jednom uhapsiti i savjetujem vam, da promi
jenite odijelo.
Ono e ostati. Ja ne inim nita zla. Zar Nijemac nema slobodu, da se obue, kako mu se
svida, gospodine komesaru? Ukoliko time ne izaziva javnu strku: da. No, onda u se
posluiti tom slobodom. Kako stoji, hoete li me strpati u eliju? ~ No, budui da ste
se iskazali, nikako. Slobodni ste.
329 Lijepo Onda u vam zahvaliti na ugodnoj zabavi. A znate h zato se ne oblaim drug
aije?
Samo zbog zabave. Ja sam neka vrst aljivdije, pa me nita toliko ne veseli, koliko k
ad se ja zadnji mogu nasmijati drugim ljudima Adios. senior Commlssario! Dok je
izgovarao zadnje rijei, Jastrebov Kljun je svoje stvari spremio natrag u vreu i za
jedno ih s pukom prebacio preko ramena. Zatim je izaao kroz vrata. Kakav je to ovje
k ree komesar zaudenom straaru.
Ovakvog udaka nisam sreo u itavom svom ivotu! Ljudi e opet trati za njime. Na alost
Ali to njega veseli. Zar ne bi bilo 'bolje da poaljemo kojeg kolegu u civilnom od
ijelu, da barem sprijeimo preveliku strku? To moemo uiniti. Mora se poi za njim do k
olodvora. 16.
VRAGOLIJE U VLAKU Jastrebov Kljun je poao prema kolodvoru, dok su mu se znatieljni
ljudi udili i slijedili ga. Ondje je promotrio natpise nad vratima, kupio voznu
kartu prvog razreda, ali je odlazak vlaka saekao u ekaonici treeg razreda. Kad je v
lak bio spreman za polazak, upozorio ga je neki inovnik, da mora ui, ako kani jo pu
tovati. Izaao je i brzim pogledom primijetio, da postoji samo jedan jedini odio p
rvog razreda. Kondukter, na kojeg se obratio, zaudeno ga je pogledao. Vi biste se
htjeli voziti prvim razredom? upita ovjek, koji nije mogao shvatiti, da se ovako
obuen ovjek eli posluiti najboljim razredom. Pokaite mi malo vau putnu kartu!
Jastrebov Kljun mu je dade. Kondukter se osvjedoio, zaklimao glavom i onda primij
etio: No, onda brzo udite, jer e odmah krenuti! udnovati putnik se zajedno s tokom
za puku i platnenom vreom, ugurao u kupe. U istom trenutku zafukao je stroj, vrata
se zatvorie i vlak krene. Do vraga! zagrmi u susret lovcu. Sto mu Pada na pamet?
Onaj, koji je povikao te rijei, bio je jedini putnik, koji je ve sjedio u odjelje
nju, a to nuje bio nitko drugi nego porunik von Ravenow.
To ga se nita ne tie' kratko promrmlja Jastrebov Kljun, poto je odloio stvari i udobn
o se smjestio u sjedalo. No s time nije bivi oficir nikako bio sporazuman. Ima 11
on voznu kartu prvog razreda? upite on. 331 Ni to ga se nita' ne tie' glasio je od
govor I te kako me se tie! Moram se uvjeriti ima li on uistinu pravo, da ude ovam
o. Neka on bude veseo, da ja njega ne pitam za to Za njega je ak ast, to sam se tol
iko ponizio, da se s njim vozim. Klipan, neka me ne nagovara sa on. Ako se hoe vozi
ti sa prvim razredom, ima se drati obiaja koji ovdje vladaju, jer u ga inae dati izb
aciti. Ah, onda je on sigurno uzeo kartu etvrtog razreda jer se slui obiajima, koji
ondje vladaju. Tko je poeo sa on, vi ili ja? Ako me on pokua izazvati, onda neu biti
ja izbaen, nego on sam, kojeg u dati izbaciti na zrak. Sto mu gromova! siknuo je
bivi gardijski husar na tobonjeg vucibatinu. Hoe li on' zaunicu? On skitznica, on? O
h, ja ga i tom robom mogu posluiti. Evo mali pokus. Sigurno e dobro doi. S time zam
ahne
.Jastrebov Kljun rukom poput munje i opali poruniku teko estoku zaundcu, da je pogo
deni glavom tresnuo o zid. Tako nasmije se lovac na krzna. Ovo je za skitnicu. Ako
ima jo vie ovakvih rijei na spremitu, ja sam spreman za isti odgovor. Ravenovv se u
spravi. Obraz mu je gorio a oi su mu od bijesa bile podlivene krvlju. Ponovo se b
acio na Jastrebov Kljun, ne mislei da se moe sluiti samo jednom rukom. Sad se podig
ao i Jastrebov Kljun, koji je dosada ostao sjediti, zgrabio ga ljevicom za prsa,
odgurao ga u kut, pljusnuo ga desnicom i pustio ga da padne na sjedalo. Tako ree
on. Izgleda da se ljudi u Njemakoj posve ugodno zabavljaju u odjeljenju prvog ra
zreda. Spreman sam na nastavak.
Nakon tih rijei, sjedne Jastrebov Kljun s najveim mirom natrag. No porunik je kipio
od bijesa.
Prsa su mu se nadimala svom snagom, ljevica mu se grevito stiskala a iz nosa mu j
e curila krv. Od uzbudenja nije mogao govoriti, ve je samo stenjao. Nije se mogao
ni maknuti. Tek nakon duljeg vremena, kad je smogao snage da govori i da se pok
rene, dala J 332 lokomotiva znak, da se vlak pribliuje nekoj stanici. Ravenovv skoi
k prozoru i otvori ga. _ Kondukteru! Ovamo, ovamo!
zaurla, premda vlak jo nije ni izdaleka bio stao. Konice zacvilie i vlak stane. __K
ondukteru, ovamo! ponovo zaurla oficir. Pozvani je po glasu uo, da je ovdje potre
bna brzina. Brzo je priao i upitao: Gospodine, to elite? Otvorite i dovedite vlakov
odu i glavara stanice! Nagovoreni otvori a Ravenow iskoi. Oba inovnika pourie onamo.
Gospodo, moram vas pozvati u pomo
ree Ravenow. Evo najprije moje posjetnice. Ja sam porunik, grof Ravenow. Mene su o
vdje u ovom odjelu napali. Ah! Tko? upita poglavar postaje. Ovaj ovjek! Kod tih r
ijei porunik pokae na Jastrebov Kljun*, koji je udobno sjedio i mirno promatrao sce
nu. Ovaj ovjek? Kako on dolazi u odio prvog razreda? Oba inovnika prila su blie, da
pogledaju Amerikanca. Kako ste doli ovamo unutra? strogo upita glavar stanice. Hm
! Popeo sam se
nasmije se Jastrebov Kljun. Imate li kartu prvog razreda? Ima potvrdi kondukter
tog vagona. Ni to nije loe primijeti glavar. Takvi ljudi i prvi razred! Gospodine
von Ravanow, smijem li vas pitati, to razumijevate pod rijeju napali? On me je napa
o i udario me je. Je li to istina? upita glavar Amerikanca. Jeste kimne ovaj vrl
o prijazno. Nazvao "^e je lupeom. Zbog te rijei sam mu dao zaunicu. Imate li neto pr
otiv? Glavar se nije obazreo na to pitanje, nego se obratio bivem poruniku:
Je li istina, da ste se posluili tim izrazom? 339 Ne pada ml na pamet, da to nijed
an.
Pogledajte samo tog ovjeka! Zar da moda dozvolim da se sastanem sa takvom vrstom k
latei kad sam platio prvi" razred? Hm! Ja vam ne mogu protusloviti; jer... Oho pr
ekine ga Jastrebov Kljun. Zar ja nisam isto platio? Moe biti primijeti glavar sle
gnuvi ramenima. Jesam H razderain ili u traljama? To ba ne, ali ja mislim... U tom
trenutku dao je strojovoda znak, da je vrijeme prolo. Gospodo primijeti Ravenow u
jem, da je spremno za odlazak. Ja zahtijevam, da se ovaj drski ovjek kazni. Drzak
? povie Jastrebov Kljun. Hoe li jo jednu pljusku? Mir! zapovijedi mu glavar posta
Ako traite, da ga kaznimo, onda vas moram zamoliti, da prekinete vonju da biste d
ali vau izjavu u zapisnik. Za to nemam vremena.
Ja moram u odredeno vrijeme biti u Berlinu. To mi je ao usprotivi se inovnik. Potr
ebna mi je vaa prisutnost. Zar da ovakvom drskom ovjeku rtvujem svoje vrijeme? Ja u
ostalom ne smatram za potrebno, da ovdje sastavljamo zapisnik. Jednostavno uhaps
ite tog klipana, dajte ga presluati j onda neka spisi budu poslani u Berlin, da p
ribiljee moj iskaz. Moju adresu imate na ovoj posjetnici. Stojim vam na usluzi, m
ilostivi gospodine. S tim rijeima pristupi inovnik vratima odjela. Izidite! naredi
Jastrebovom Kljunu Vi ste uhapeni! Grom i pakao! I ja moram u Berlin, isto tako
kao i ovaj grof. > To me se nita ne tie. On je kriv cijeloj toj zbrci.
To e se vidjeti. Izadite! Ne pada mi na pamet. Onda u vas znati prisiliti.
334
_ Ne trudite se odvie oko njega primijeti Ra-enow _ ja sam bio prisutan, kad su g
a u Mainzu hapsili- On je skitnica, koja se iz pretjerane drskosti vozi prvim ra
zredom. Tako, tako! Dakle je ve jedinom bio uhapen. Izadite! Ako me prisilite da i
zadem, zahtijevam to isto i za grofa
izjavi Jastrebov Kljun. Jezik za zube! Vi ste ga napali. ' On je priznao, da me
je prije toga uvrijedio. Vi ne spadate u prvi razred. Drim da ete se mnogo namuiti
dok to doka-ete.
Naglaujem, da zahtijevam ista prava, budui sam isto toliko platio. Vi ete doi do svo
ga prava.
Izadite! Spreman sam, da se legitimiram. Grom i pakao, ali ja hou sad! Obuzdajte
svoj jezik! Hoete li konano izai ili treba da pozovem svoj pomonike? Dobro. Ako me ne
pustite da se dalje vozim, onda vas upozoravam, da ete snositi tetu. elite li mi s
e jo prijetiti?
Idem ve, dragi prijatelju. S tim rijeima Jastrebov Kljun izade, prebaci platnenu v
reu i puku preko ramena; uhvati svoju trubu i stane ekati, to e se s njime dogoditi.
Pogledi svih prisutnih bili su upereni u njega. Ali grof se uspne triumfirajueg i
zraza natrag i milostivim kimanjem glave oprosti se od inovnika. Glavar postaje d
ade anak, da vlak moe krenuti, vlakovoda kratko fune i kotai se pokrenule. Dodite!
naloi inovnik svom uhapeniku. Udoe u glavarev ured, a ovaj poalje po redarstvo. Dotina
postaja bio je neki mali gradi, u kojem:, je bio namjeten samo jedam straar. Treba
lo je dosta vremena, dok su ga doveli. Jastrebov Kljun se do-. tada mirno drao, p
ogotovo to se poglavar nije potrudio da povede s njime razgovor. No sad je ispriao
straaru to se dogodilo. Ovaj je uhapenika promoio oholim pogledima.
Jeste U vi ispljuskali grofa von Ravenowa? 335 Jesam kimne lovac na krana. Jer me
,le n uvrijedio. On vas je samo upozorio, da ne spadate u.odio 'prvog razreda, G
rom i pakao! Istim pravom mogao sam i ja rei, da grof ne spada u prvi razred. On
me je nazvao lupeom, iako mu nisam ba nita uinio naao. Tko je tu krivac? Niste ga smj
eli udariti, ve ste ga morali prijaviti.
Nemam vremena za to. Isto tako je i on mene mogao prijaviti, umjesto da me vrije
da, ako je uistinu drao, da ne spadam u njegov odio. Cimi se da vj mmogo prije' s
padate u etvrti razred.
Grom i pakao! Znate li vi tko sam ja i to sam ja? To u ve doznati primijeti straar.
Imate li sa sobom neku ispravu? To se razumije. Ja sam se htio legitimirati ve gl
avaru postaje.
Ali on mi to nije dopustio. On e morati snositi posljedice. Otada pokaite! Jastreb
ov Kljun izvadi sve isprave, koje je pokazao redarstvenom komesaru u Mainzu. Str
aar ih proita a lice mu je kod toga bivalo sve due. Kad je zavrio ree: To je prokleta
pripovijest! Taj frak i to strano odijelo mogu svakoga zavesti. Znate li, gospod
ine glavaru, tko je taj gospodin? U prvom redu preniski lovac i pri tome amerika
nski oficir, naime kapetan. Nemogue! Ne, zaista! Ono malo francuskog jezika, to sa
m ga nauio u koli, dovoljno je, da odgonetnem i druge papire. Gospodin kapetan je
poslanik meksikanskog predsjednika Huareza. eljezniki je inovnik problijedio. A tu
je jo i preporuka baruna Magnusa, pruskog poslanika u Meksiku. Tko bi to mislio!
Oba se mukarca zapanjeno pogledae. - No, a to sad? uljudno zapita Jastrebov Kljun.
336
Ali, gospodine, zato se tako oblaite? povie glavar postaje. Vae je odijelo krivo, d
sam vas smatrao za neto drugo nego to jeste. Moje odijelo? Pih! Ne traite ispriku!
Ja sam vam ponudio, da se legitimiram. Vi mi to niste dozvolili. To je vaa krivn
ja. Sto e se sad desiti? Vi ste slobodni ree straar. Usprkos tome to sam ispljuskao
porunika? Da. To je obostrana uvreda, koja se kanjava samo na zahtjev. Grof moe sta
viti zahtjev. To se mene" nita ne tie.
Tako, hm! To je udno! Poto sam oficir, putate me na slobodu. Da to nisam, vi biste
me zatvorili, jer je tako elio visoko milostivi grof. Neka vrag odnese ovaj Ijube
zni nain pravednosti!
Oprostite, gospodine kapetane primijeti eljezniki slubenik. Grof je rekao, da ste g
a napali. Glupost! On je priznao, da su moje zaunice bile odgovor na njegovu uvre
du. Znate li vi uope je li taj ovjek, kojeg sam ispljuskao, uistinu grof von Raven
ow, za kojeg se izdaje?
Naravno. Dao mi je svoju posjetnicu. Grom i pakao! Moju ispravu niste pogledali,
ali posjetnica ovog ovjeka je imala vanost. Ovakvu posjetnicu moe izraditi svaki v
aralica. Vaa e vam neopreznost jo nakoditi! Zeljeaniki inovnik se prestrai. Pa valjd
se gospodin, kapetan zadovoljiti mojom molbom za oprotenje! Zadovoljiti? Ja? No, t
o se mene tie! Pa ja sam dobra dua. No kako e drugi prihvatiti tu stvar, to ne znam
. Drugi? Smijem li pitati, koga to mislite?
Hm. Zapravo ne. AH ja u vam to povjeriti pod peatom slubene tajne. Ja idem gospodin
u von Bizmarku. Glavar postaje je ustuknuo. Bizmarku? Nadam se, da ondje neete sp
omenuti ovaj neugodni doivljaj. Neu? Naprotiv! To moram vrlo opirno spomenuti. Mora
m naime objasniti zato nisam mogao stii na sazvamu sjedndeu.'
12 Jastrebov kljun
337Glavaru
se uinilo kao da je sad on dobio stranu zaunicu. Zaprepateno je pogledao Amerikanca.
Da, vanu diplomatsku sjednicu, koju u sad propustiti. Da ste barem proitali moje p
apire, kad sam vas za to molio! Boe moj, ja sam izgubljen! Nee H gospodin kapetan
ipak pravodobno stii, ako pode slijedeim vlakom? Neu. Biler je izraunato tano na etvr
sata. Kakva nesrea! Sto da se uini? Nita! Hi zar moda mislite, da u ja uzeti posebn
vlak, da popravim vau nespretnost?
Tada uplaeni ovjek duboko uzdahne. Posebni vlak? Ah, to bi ilo! To bi bio jedini nai
n, da se nadoknadi izgubljeno vrijeme. To je istina. Ali ja neu na to privoljeti.
Cijelo vae ponaanje bila je jedna velika uvreda za mene. Zar da tu uvredu jo nagra
dim? Treba li moda da jo platim cijenu za posebni vlak? Gospodine kapetane, to ja
ni ne traim. Ja u vam staviti besplatno na raspolaganje stroj i vagon. Maina e vas o
dvesti do Magdeburga, ako prije ne stignete vlak, a tamo ete ga sigurno jo stii. Hm
. Kad bih mogao poi odavde? Momentano jo ne. Moram brzojaviti u Mainz po stroj i v
agon. Utivo vas molim, da pristanete na moj prijedlog. alim, to sam uinio greku, ali
vi mi neete uskratiti priliku, da ju ispravim. Jastrebov Kljun pogleda inovnika za
miljeno u lice. Crte lica su mu se udnovato trzale. Protrljao je nos, uinio vrlo za
dovoljno lice i upitao: Nije li taj grof rekao, da putuje u Berlin? Jeste. Vozi
li se on preko Magdeburga? - Bevra i Magdeburga. Ondje se due zadrava. Mogu li stii
vlak prije Magdeburga? Moe se urediti, da ga prestignete na nekoj maloj postaji.
Onda u dakle biti prije u Magdeburgu nego grof? Dobro. Pristajem na va prijedlog.
338
Dozvoljavate mi dakle da brzojavim? veselo upita ovjek. i bit ?ete tako dobri da ne
spomenete moju zabunu? No, pripovijest me je razljutila, ali ja u je ipak zabora
viti. Ali recite, jesu li vai prihodi veliki? Nisu. A je li posebni vlak skup? Ja
u vrlo dugo vremena morati trpjeti zbog posljedica ovog izdatka. Hm. Zapravo, pr
avo vam budi, ali meni vas je ao. Kako bi bilo da podijelimo trokove? Tada se imovn
ikovo lice strelovitom brzinom razvedrilo.
Gospodine, je li to istina? upita on. Ja, to da drugog uinim, ako vas ne elim unesr
eiti?
Hvala. Time ste pokazali, da ste zaista Amerikanac i dentlmen. To je lovcu na krz
na polaskalo.
Ponovo je uinio vrlo lukavo lice i rekao: A jo bi bilo bolje, kad bih snosio sve t
rokove? To bi mi bilo najdrae, gospodine kapetane zablistao se eljezniar. No, neka
ude. Ja u sve platiti. Ali stavljam uslov, da stignem u Magdeburg prije grofa. Os
im toga traim od vas nekoliko redaka,, da sam se legitimirao i da ste vi uslijed
grofovih izjava doli u neprilike. Smijem li upitati, u koju svrhu ete upotrijebiti
te retke?. Grof e me u Magdeburgu vidjeti i sigurno ponovo pokuati svadu. Vai reci
e mi posluiti kao svjedodba da vam moda nisam pobjegao.
Napisat u vam je, im poaljem brzojav u Mainz. Uinite to! A sad vi, gospodine straaru
Ja sam dakle otputen? Onda ste se vi uzalud trudili. Evo, uzmite. Jastrebov Klju
n posegne u dep, izvadi dva talira i prui mu ih. Nagradeni se uljudno zahvali i na
pusti sobu zajedno sa glavarom stanice, koji je poao da otpremi brzojav. 339Pola
sata kasnije doao je zatraeni stroj. Jatre-bov Kljun se popeo u vagon i kratki je v
lak izjurio iz postaje. Ve je bila davno no, kad je vlak, u kojem se vozio Rave>no
w, stigao u Borssum. Ovdje se zaustavio na nekoliko asaka. Ravenow se udobno smje
stio i ak je zapalio cigaru. Tad se izvana zauje poziv: Magdeburg, prvi razred!
Prokletstvo! promrmlja Ravenow. Sad je gotovo s puenjem. Ve se spremao da baci cig
aru kroz prozor, kad se odjel otvori i pogled mu padne na ovjeka, koji je ulazio.
Dobra veer
pozdravi pridolica. Svj sveci! Dobra veer, gospodine pukovnie zahvali Ravenow.
Pridolica otrije pogleda govornika. Vj me poznajete, gospodine? S kime imam ast? Ra
venow nije uope znao, to bi mislio. to, vi me ne poznajete? A prola su tek etiri mjes
eca, od
sretnog dana, kad smo zadnji puta bili zajedno. Zar u vam zaista morati rei svoje im
e? Ja vas molim da budete tako Ijubezni. Odjeljenje se zatvorilo l vlak je krenu
o. Zar sam se uistinu toliko promijenio? upita Ravenow. Moda nasmijei se pukovnik.
Molim vas, dakle, vae ime. Pih, pa to nije potrebno. Evo znak prepoznavanja! Pri
tom isprui Ravenow svoju desnu ruku u zrak, tako da se jasno mogla vidjeti umjet
na aka. Pukovnik se trgne. .. to?
povie on. Vi ste porunik Ravenow? ovjee, kako to izgledate? Porunik zaudeno pogleda W
nslowa. Tamo je ogledalo nastavi ovaj. Zar se jo niste pogledali u njega? Ravenow
je dosada bio toliko zaokupljen svojom srdbom, da se zaudo nije ni pogledao u ogl
edalo. On ustane, stupi pred ogledalo ali odmah preplaeno ustukne.
340
Grom i pakao! povie. Tako, tako me je dakle udesio! No, ekaj mome, ja u ti sotonu p
slati na trag! Boga mi, ne smijem se nj pred kim pokazati. l meni se tako ini. Al
i to vam se desilo? ovjek bi pomislio, da ste doli iz neke estoke tunjave. Ispriat u
m stvar, gospodine pukovnie. Ali najprije jedno razjanjenje. Odakle dolazite? Iz W
olfan>buttela. A yi?
Iz Mainza. Idem u Berlin. I ja. Radi se o stvari, zbog koje mi je posve drago, d
a sam vas sreo.
l ja vam moram posve isto rei. Porunik von Golzen mi je juer brzojavio. Zaista?
iznenadeno upita pukovnik Winslow. I meni. Sad slutim, da je sadraj obih brzojavk
i ;-*;. I vi mislite tog tog nitkova? Toga Ungera? Da. Golzen mi je brzojavio, d
a je taj klipan opet u Berlinu. Vidio ga je prekjuer. Ja sam odmah krenuo. Da odri
te svoju nekadanju zakletvu?
Da. Osvetu za ovo ovdje! Pukovnik sad sa svoje strane podigne svoju desnu ruku.
I on je nos -i umjetnu aku, obuenu u rukavicu. Ravenow lupi nogom o zemlju. Kad po
mislim na ono vrijeme, mogao bih poludjeti zatoripi zubima. Mlad, bogat i velika
budunost preda mnom!
Onda je doao taj prokleti ovjek i ah! Zar nije sa mnom isto tako? mrano upita pukov
nik. Ja sam upravo trebao postati generalom. Grom i pakao, vama se jo moe zavidjet
i, prema meni. Vi nemate enu. Naravno. Shvaam. Ravenow se podrugljivo nasmije. Ta
predbacivanja! Bez mirovine! Mali imetak! Naravno da imam dosta slobodnog vremen
a. I ja. Ja sam ga dobro iskoristio. Kao i ja. Danomice sam se vie sati vjebao u P
ucanju lijevom rukom, pa tvrdim, da bolje pogadani sad nego prije desnicom. 341 A
ja sad odlino baratam sabljom lijevom rukom. Idem u Berlin, da Izazovem Ungera s
ikme Ravenovv. A ja idem onamo, da ga ubijem uvjeravae ga bijesno pukovnik. Ja u t
og klipana izazvati l onda u ga ustrijeliti.
Jeste li ve pomislili na to, koga ete uzeti za svjedoka? Mislim, da emo tu naii na p
otekoe.
Tako? Winslow se' malo zbunio. Bit e oprezni primijeti on. Odmah e slutiti, da se
radi o ivotu i smrti. .
Pih nasmije se Ravenow. Moete ipak jasno govoriti, a da vam to neu zamjeriti. Vi p
redmnijevate, da naa ast nije vie tako sjajna, kao prije. Na alost uzdahne pukovnik.

Oni su nam dani i u tom pogledu mnogo nakodili. Za to ja ne dam ni prebite pare.
Sto je ast?
Kako to da oficirova ast ide do vraga, im ga netko takne tapom ili kad dobije zaunic
u? To su predrasude starih prababa! Ravenovv prezirno zapucketa prstima po zraku
, ali su mu oi ipak zablistale, kao u bijesnom uzbudenju. Amerikanevi su udarci bi
li vrlo snani. Porunikovo je lice bilo nateklo. Nos i usnice su poprimile taninu,
plavocrnu boju. Nije bilo nikakvo udo, da ga pukov-_ nik von Winslow nije prepozn
ao. Hm primijeti ovaj. Zaunica je ipak vrlo osjetljiva stvar, mislio ovjek o tome,
o god hoe. Ali ni najasniji ovjek nije siguran pred jednom zaunicom. To zvui upravo
ako, kao da se udnovata boja vaeg lica ima pripisati brojnim zaunicama. No, a kad b
i to uistinu bilo tako? Zar se netko usudio da vam dade zaunicu? Jednu? Mnogo vie?
nasmije se porunik, ali to je bio smijeh pun bijesa i srdbe.
A tko je to mogao biti? Valjda neki neki ovjek, iji dodir ne unitava ba potpuno ono,
to se naziva au? Upravo protivno. Taj klipan je bio posve obiftna skitnica, neki sk
itniki glazbenik.
Posluajte! Ravenow ispria dogadaj. 342 _ udim se. Ja bih ga ubio. Vi ste svakako do
hvatili tog klipana? ~ najzad povie pukovnik. __ To se razumije. On se sad nalazi
u zatvoru i oekuje svoju kaznu. _ Ravenow, Ravenow! Ta pripovijest nije ba jako as
na za vas. To znam i sam. udite se to vam uope o tome priam? Ali kako da vam objasni
m ove otekline? Vrag ana, kako e to dugo trajati. Savjetujem vam, da na to stavit
e sirovo meso, i to odmah. Odakle da ga dobijem?
U Magdeburgu. Mi emo ubrzo stii u Niedern-dodeleben, posljednju postaju prije toga
grada. U
kolodvorskoj restauraciji ili kuhinji bit e na svaki nain sirovog mesa. Moemo ga li
jepo staviti, jer se sami nalazimo u odjelu. Do Berlina emo se voziti vie sati, a
dotle moe najvea upala splasnuti. Sad su upravo uli u neku malu postaju, gdje su du
lje vremena stajali. To je pukovniku tako palo u oi, da je otvorio prozor, da se
raspita za razlog ovog zatezanja. Kondukteru upita on zato ekamo tako dugo? Najavl
jen je posebni vlak, koji moramo propustiti glasio je odgovor. Nije dugo trajalo
, a ve je ovaj stigao. Sastojao se od maine i samo jednog vagona. Iz jednog od nje
govih prozora virila je glava, ije su oi omjeril vlak, koji je ovdje stajao. Pukovn
ik je ugledao glavu, premda je posebni vlak projurio velikom brzinom. Nebeski ba
taljon! povie om. Kroz prozor je virio neki momak, koji je imao nos, gotovo tako
velik kao leme. Ha!
Nikako nije mogao biti vei od nosa onog skitnice, s kojim sam jutros imao posla.
Sad je i njihov vlak ponovo krenuo. Kad su stigli u Magdeburg, nije se posebni v
lak uope vidio. Budui da je Ravetnovv elio izbjei, da ga se vidi, poao je Winslow u b
uffet i zatraio sirovog mesa, koje je odnio svom suparniku. Kad su opet sjeli u o
djeljenje, ovaj ga je stavio u rupi i privio ga na lice, upravo kad
343Je vlak krenuo. Tek to je poru fin ik jedan as dr^ao lij'jk na oteklini, on je
/^stenjao.
Sto je? Sto vam je? Znate li sigurno, da sirovo meso pomae? Da, ono vrlo brzo stee
otekline. Ali strano pee. I mora pei. Ravenow je zautio, ali je uskoro opet poeo st
njati i najzad strgnuo rupi dolje. Ne mogu to vie izdrati zarei on. Nije mogue, d
tako zlo zaudeno ree pukovnik. Sad Ravenow prinese meso nosu. Jeste li rekli, zato
vam meso treba? Ne. Ja sam zatraio sirovo govedsko meso, ali su mi rekli, da takv
og nemaju vie u komadima, ve samo jo kosanog. Stoga sam uzeo takvo. Bez da ste upit
ali, je li isto?
Glupost. ime bi ga oneistili? Nisu ga oneistili. Ali se u njemu nalazi besramna mnoi
na solj i papra. I to da ublai otekiinu? Hm! Sol i papar to naravno nee uiniti. Kak
o glupo od tih ljudi'
Bacite tu stvar kroz prozor! Odmah nakon to je Ravenow posluao pukovnikov poziv, ua
o je vlak u Magdeburg-Neustadt i stao. Tada se u blizini odjela zauje pijtanje: U
Berlin, kondukteru?
Da, nie dolje.
Dolje je trei razred. Ja hou prvi. Vi?'Zaista prvi? Pokaite svoju kartu! Ovdje je.
-
Taino, Udite brzo ovamo! Odmah polazimo. "Mnovnik je otvorio vrata i putaiik se u
speo. Dobro jutro! pozdravi on uljudno. Nije dobio odgovora, jer Ravenow nije od u
da mogao govoriti, a pukovnik nije odgovorio od ogorenja, jer mu se pridolica nije
uinio ovjekom, n<a iji pozdrav treba odgovoriti. Stranac je sjeo, a vlak je odmah
krenuo. - Tako mi sotone! istisne Ravenow.
3to je? upita Winslow.
344
Upitani utke pokae na stranca, koji se s vreom, pukom i trubom smjetao to je udobnije
mogao. Pukovnik ga je neko vrijeme promatrao a. zatim upravi pogled na Ravenowa.
Ovaj se medutim oporavio od zaprepatenja. Pukovnie, zrnate li, tko je taj ovjek? b
rzo apne.
Winslow poluglasno odgovori: Posve sigurno je to onaj momak, iji je strani nos dop
utovao posebnim vlakom, To je onaj moj ovjek! Skitnica, onaj ah, naunice. Grom i p
akao!
Mislio sam, da je uhapen? Da, sigurno je opet pobjegao.. U posebnom vlaku? Tko zn
a kako se to dogodilo. Kada dolazimo do . slijedee postaje? Za est minuta dolazimo
u Biederitz.
Ondje emo ga dati uhapsiti. Da se ne varate? Znate li sigurno, da je to on? Kako
bi to bilo mogue kod tog nosa i tih zubi! Odmah emo vidjeti. Pukovnik zauzme vrlo
poduzetno dranje, okrene se Jast.rcbovom Kljunu l upita: Tko ste vi? Jastrebo'v K
ljun mu ne odgovori. Tko ste vi? ponovi Winslow. I opet bez odgovora. Sluajte! Pi
tam vas, tko ste vi! Tada mu Jastrebov Kljun vanredno Ijubezno kimne. Tko sam ja
? Putnik. To znam! elim znati vae ime! O
jao! Ba ga nemam pri ruci. Ne govorite gluposti! Odakle dolazite? Iz Mainza. . Ah
, vi ste bili kod redarstvenog komesara von Ravenowa i puteni su vas opet uhapsi
li? Na alost. Kako ste doli u Magdeburg? ~ Posebnim vlakom. U koji ste se uuljali?
Pobrinut u se da i opet Ke umaknete, vi lumpaci vagabundus! 345 Lumpaci? Vagabundu
s? Slu&ajte vi, dobri o-vjeulje, nemojte u mojoj prisutnosti viSp izgovoriti ove dv
ije rijei! Pukovnik se izazovno isprsio.
Zato? upita on. Moglo bi se dogoditi da vam se odgovor ne bi svidao. Ima li to bi
ti prijetnja? Ne, nego opomena. Najzad se Raveinow odluio. Vidio je u pukovniku s
aveznika, u kojeg se mogao pouzdati. Obojica zajedno bili su svakako dorasli str
ancu. Molim, ne razgovarajte sa tim balavim stvorenjem ree stoga Ravenovv pukovni
ku. Ja u ga predati redarstvu, koje najbolje zma to treba initi sa takvim odrpan em.
Ravenow jo nije ni izgovorio posljednju rije, kad mu Jastrebov Kljun odrapi tako
stranu zaunicu, da je sletio sa sjedala. Tada pukovnik skoi i zgrabi Jastrebov Klju
n /a prsa. Lupeu! povie on. To e okajati!
Maknite ruku! zapovjedi lovac na krzna, a oi mu zasjaju. Sto? plane pukovnik. Men
i kami zapovijedati? Evo ti, to ti pripada! Wimslow zamahne da ga pljusne, ali u i
stom trenutku klone uz glasni bolni jauk. Jastrebov Kljun je odbio udarac i na b
okserski nain mu zabio aku u eludac, tako da je odmah postao nesposoban za borbu. R
avenow nije mogao pritei u pomo svom savezniku. "Posljednja pljuska je bila takva,
 da je imao dosta. A pukovnik je uao na sjedalu sav se zgrivi i pla" ljivo stenjuii.
o vam je od lumpaci vagabundusa! povie Jastrebov Kljun.
Ja u vas nauiti, da budete uljudniji. ovjee, to si se usudio zastenje pukovnik. Po
nita. Sto bih se kod vas imao usuditi! Dat u te zatvoriti! To e se odmah vidjeti.
346
Stroj je u tom asu dao smak, da dolazi u neku postaju. Kad se vlak zaustavio, otv
orio je Jastrebov Kljun prozor i dozvao konduktera. Ova,) je pourio blie. to zapovi
jedate? upita revnosno.
Pozovite brzo vlakovodu i glavara postaje! Mene su napali u odjelu. To je odmah
pomoglo.
Kondukter je odjurio a dvije sekunde kasnije dola su oba eljeznika inovnika. Jastreb
ov Kljun je zauzeo cijeli otvor prozora, tako da se njegovi suputnici nisu mogli
uti. to je? Sto elite?
upita vlakovoda izdaleka. Kako dugo stojimo ovdje? Samo jednu minutu. Ona je ve p
rola.
Moramo dalje. Strpite se jo jednu! Neu vas due zadravati. Gospodine glavaru postaje,
mene su danas po drugi puta napali u odjelu. Molim, da uhapsite moja oba suputn
ika. Evo moje putnice!
Jastrebov Kljun ju je drao spremnom. Jo nije bio dan. Glavar je pregledao putnicu
u svjetlu fenjera i onda rekao: Stojim vam na raspolaganju, gospodine kapetane.
Tko su ta dva ovjeka?
Jedan se od njih izdaje za grofa, a drugi je njegov ortak. Na sreu mi je uspjelo,
da ih predbjeino uinim nekodljivim. Smijem li izai? Molim vas. Ovamo ljudi! U blizi
ni nije bilo redara, no na poziv je dolo nekoliko eljeznikih radnika, koji su oito b
ili dovoljni, da svladaju dva ovjeka. Pukovnik i Ravenovv su uli svaku rije, to ie b
ila izgovorena i obojicu je neoekivani nastup Jastrebovog Kljuna tako smeo, da su
ostali bez rijei sjediti, ak i orudu kad je kondukter otvorio vrata i Amerikanac
iskoio napolje. Gdje su oni? upita glavar. Tu sjede
odgovori Jastrebov Kljun, "rlavar se nagne u odjeljenje i zapovjedi: - Izvolite
izai! Ali brzo! To ne ide usprotivi se pukovnik. - Mi smo.. l - Ve znam prekine ga
inovnik. Napolje!
Napolje!
347 Grom i pakao! povie sad Ravenovv. Zna-te li da sam ja porunik grof van Ravenovv
!
inovnik mu posvijetli fenjerom u lice i odgovori prezirno slegnuvi ramenima: Lijep
o! Uistinu izgledate poput grofa. Izadite konano, inae u morati upotrijebiti silu.
Naa prtljaga
prigovori pukovnik. Sve emo urediti. Napolje s time, ljudi! Oba biva oficira su ga
morala slijediti. Predbje-no su ih uvali u nekoj sigurnoj sobi. Jastrebov Kljun j
e ostao uz glavara, koji je nadzirao istovarivanje prtljage. Lijepe stvari! nasm
ije se jedan od radnika. Ovo je zaista neka stara trublja! Gospodine Isuse, kako
je zguvana i probuena! Kakav to mora biti uas, sluati ovakvu staru tropotaljku. A ov
dje je vrea! primijeti drugi. To je pravi dokaz, da su ti momci lupei. Zar trublja
i vrea spadaju u prvi razred? No, a starudija, to se u njoj nalazi! Oni su prtlja
gu Jastrebovog Kljuna smatrali vlasnitvom druge dvojice, a on nije dao truda, da
im razjasni pravo stanje stvari. Kad je odjeljenje bilo ispranjeno, vlak je otiao.
 Prtljagu obih oficira ponio je sa sobom, jer se nije nalazila u odjeljenju, ve u
potanskim kolima. Molim, podite sa mnom, gospodine kapetane! zamoli glavar i otp
rati ga u svoj ured, gdje mu ponudi da sjedine. Lovac na krzna to uini i izvadi s
voje ostale dokumente. elim upotpuniti svoju legitimaciju naglasi on.
Imajte dobrotu pa pregledajte! inovnik je proitao isprave. Proelo ga je potovanje. J
edan znanac glasovitog Huareza! Samo neto mu se inilo udnim: odijelo tog glasovitog
ovjeka. Stoga ree: Evo vam natrag vae papire, gospodine kapetane. Bila je dovoljna
i putnica, koju sam proitao. Ja sad vidim, sa kakvim gospodinom imam posla. Hoete
li mi dozvoliti jedno pitanje?
348
Govorite! ak i onda kad bj se to pitanje inilo nametljivim? Zato se ne oblaite, kako
to va poloaj zahtijeva? Tada Jastrebov Kljun uini tajanstveno lice, poloi ruku na u
sta i apne:
Inkognito. Ah. tako! Nitko ne smije anati, tko ste vi? Tako je. Zato je tu vrea,
tok i trublja. -
Ah to je vae vlasnitvo? Da; putujem kao glazbenik. Nadam se, da moj inkognito nee k
od vas biti izvrgnut nikakvoj opasnosti, Nauio sam utjeti. Smijem li vas sad moda z
amoliti za izvjetaj? Dolazim iz Mainza. Kad sam ondje uao u odjeljenje prvog razre
da, sjedio je u njemu neki ovjek. To je bio mladi od ove dvojice. On se izdavao z
a grofa i zapoeo sa mnom svadu.
Predmnijevam da je on francuski pijun, koji me slijedi, da me na svaki nain sprijei
, da dodem do gospodina van Bizmarka, kojemu sam poslan kao zastupnik predsjedni
ka Huareza. Pobrinut emo se za to, da ovom gospodinu Francuzu, prode svako veselj
e za daljnje pakosti. Nadam se.
Dakle, on je zapoeo svadu sa mnom, a ja sam mu dao nekoliko pljusaka.' Zadravanje
na prvoj stanici upotrijebio je gospodin grof, da me dade uhapsiti kao skitnicu. T
amonji glavar postaje nije posjedovao vau otroumnost i vae poznavanje ljudi. Mene su
zadrali, a onog drugog su pustili da se odveze dalje.
Kakva nevjerojatna naivnost! polaskano povie inovnik. Pa ve se na prvi pogled vidi.
da
&te vi uplivan ovjek, koji putuje inkognito. Dalje! Takozvani grof legitimirao se
samo svojom posjetnicom. Mane nisu htjeli ni sasluati. Ali kad sam kasnije pokaz
ao svoje isprave i izjavio, da u propustiti sastanak, na kojem me eka Bizmark, osj
etio se taj dobri glavar upravo smrvljenim.
Zapravo sam kanio da ga dadem kaimiti, ali on se tako ispriao, da sam odustao od
toga. Uzeo sam do Magdeburga po-sebnj vlak, da stignem svoj vlak, no prije toga
sam 349od glavara zatraio ovo pismo. Slutio sam naime, da e takozvani grof, im me p
onovo opazi, staviti nove zapreke na put.
inovnik proita izjavu i onda ree: To mi je vrlo vano. Moj kolega izjavljuje, da su g
a zaveli krivi grofovi podaci. Mene taj momak nee prevariti! Molim, nastavite! Doa
o sam u Magdeburg-Neustadt, a kad sam uao u odjel, ugledao sam svog protivnika. U
z njega je bio jo jedan. Opet su zapoeli svadu. "Onaj drugi me je htio tui. Dao sam
takozvanom grofu novu pljusku, a onom drugom udarac u eludac. Na sreu smo tada od
mah stigli ovamo. Da su se ona dvojica dospjela oporaviti, sigurno bih bih izgub
io ivot. Ja u ih ve zgrabiti. Ali uz put, drite li vi i onog drugog za Francuza? Ne,
nego za Rusa. Ta vi znate, da je Rusija zaposjela upravo zapadine granice. Neka
vrag zna, to bi taj ovjek trebao obaviti ovdje. Mi emo ga u tome sprijeiti. Dozvolj
avate li, da Ih presluam? Rado. Vi ete biti prisutni. Molim vas da me slijedite. in
ovnik je poveo Jastrebov Kljun u sobu, u kojoj su se nalazila oba uhapenika. Tu s
u se nalazili pod nadzorom dvojice eljeznikih radnika, koji su ih vanredno paljivo u
vali. im su ova dvojica ula, Rave-now plaine. Kako se usudujete postupati s nama k
ao sa zatvorenicima?
Mtir! povie mu inovnik u susret. Imate samo onda odgovarati, kad vas upitam! Jastr
ebov Kljun je dobio stolac a glavar stanice J najprije upitao pukovnika von Winsl
owa kako se zove.
Imate li legitimaciju sa sobom? Zato? Pa valjda ne trebam tucet putnica kad iz Wo
lfenbiittela putujem u Berlin. Hm, hm. Poznajete li Rusiju? Jednom sam bio ondje
na dopustu. Imam ondje rodake. Ali zato govorite o Rusiji? To ete sigurno vi bolj
e znati od mene. 350 Grom i pakao! Valjda me ne kanite umijeati u neko sauesroitvo
sa Rusijom? To bi ipak bilo smijeno!
Meni je svejedno, to vi drite za smijeno. Sad predimo na drugog! Kako se zovete i to
ste? Ja sam porunik 'grof von Ravenovv. Imate li legitimaciju? Imam, evo. Raveno
vv posegine u dep i izvadi posjetnicu. Nemate nita drugo? Ova posjetnica nita ne vr
ijedi. Svatko moe dati otiskati na posjetnicu bilo koje i-me. Do vraga, alj ja va
m dajem rije, da sam ja onaj, za kojeg se izdajem! Sto me se tie vaa rije!, Poznajet
e 11 Francusku? . Vrlo dobro. Zato? Priznali ste da poznajete Francusku, a to je
dovoljno nastavi inovnik. Morate mi samo rei, odakle dolazite! Iz Mainza. Je li on
dje uao i ovaj gospodin? Jeste. Ali to da je neki gospodin? To je lupe! Ne trudite
se. da ga ocrnite. Ja ga dobro poznajem. Vi ste ga dali uhapsiti na nekoj posta
ji iza Mainza? Da. To bi vas moglo skupo kotati. Tamonji glavar mi pie, da ste ga z
aveli u bludnju. Kako bi njegovo pismo moglo ve biti ovdje? To je moja stvar. Gdj
e ste sreli tog drugog, koji se izdaje za pukovnika? Putem, posve luajno. Poznajet
e li sa? Da, ve vrlo dugo. Odakle? , Glupo pitanje! Sluili smo u istoj pukovniji.
Ako se jo jednom posluite izrazom, koji ste upotrijebili, ja u pootriti svoj postupa
k prema vama. .Tako je. Tako mora biti primijeti jedan od radnika poto je Ravenov
va gurnuo u rebra. .351 Klipane!
plane porunik. Nemoj ine jo jednom dodirnuti, jer u te udariti, da e pasti na pod! T
emo znati sprijeiti ree glavar. Gospodine kapetane, elite li, da ih veemo?
Da, predlaem, da se veu izjavi Jastrebov Kljun. to? upita Ravenovv. Taj ovjek d
kapetan? A kakav kapetan je l'? Radnik je poao u stranu, da bi potraio smotak vrste
uzice.
Sad je s time doao i rekao: Ovamo s rutama! Ravenovv. upitno pogleda pukovnika. O
vaj odgovori: Nemojte se braniti! Ovi ljudi nisu vrijedni panje. Morat e nam dati
sjajnu zadovoljtinu. U to sam uvjeren. Ali jao onda tim klipanima! Evo, veite me,
ali ja vam kaem, da ete to skupo platiti! Grof, koji dozvoljava da ga ispljuskaju,
nee nam biti jako opasan
primijeti glavar. Ali to je to? Pa vama obojici manjka desna ruka. inovnik nije do
bio odgovora. Preko lica Jastrebo-vog Kljuna preletio je veseli bljesak; on brzo
ree: Grom i pakao, upravo sam se neega sjetio. To je neobino vano. Prije dvije godi
ne uhapsili su u Carigradu dva pijuna. Jedan od njih bio je Rus, koji je tvrdio d
a je pruski pukovnik, a drugi je bio Francuz, koji je tvrdio da je njemaki grof i
porunik. Sultan je ublaio smrtnu osudu, poklonio im je ivot, ali je obojici dao od
sjei desnu ruku. Glupost! povie pukovnik. Prokleta la! zakripi jubima porunik.
aredi glavar postaje. Sad tano znam, na emu sam s vama.
Gospodine kapetane, elite li da sastavimo zapisnik? To nije potrebno. Rasprava e s
e odrati u Berlinu. Glavno je, da im se ne dozvoli da odavde umaknu. Za to u se ja
pobrinuti. Predat u ih orunici-ma, ali dotle neka ostanu vezani i uvani dolje u P0
~ drumu. Odvedite ih! 352 Oba nesretna oficira su se odrekla svakih daljnjih pro
svjeda. Zdrave ruke privcMli su lm uz tijelo, a zatim su ih odveli u podrum. Uini
li smo ovdje vrlo vaan lov veselo ree glavar postaje Jastrebovom Kljunu. Vrlo vaan
potvrdi ovaj. Kad odlazi slijedei vlak u Berlin? Za pola sata dolazi brzi vlak iz
 Hannovera. Odvest u se s njime. Tamo u odmah prijaviti na lov a vj ete primiti brzo
javnu obavijest. Tako se i dogodilo. Jastrebov Kljun je slijedeim vlakom otputova
o u Berlin dok su oba protivnika lukavog i obijesnog lovca snovala osvetu.
18 Jastrebov kljun17. KAKO JE JASTREBOV KLJUN DOAO BIZMARKU
Kod silaska iz vlaka u prijestolnici pobudio je Ja-strebov kljun svojom neobinom
pojavom prilinu pozornost, no ipak su se manje obazirali na njega nego u Mainzu.
Sjeo je u koiju, ijem je koijau oznaio za cilj svratiste Magdeburki dvor. Kad je ondj
apustio koiju, nisu mu se manje udili. Ve njegovo lice bilo je napadno, a njegovo o
dijelo je posve naliilo onome jednog ovjeka, koji dolazi na seoski kra-btiljni ple
s kao staromodni seoski glazbenik. On se dobrohotno u sebi nasmijeio, primijetivi
te zaudene poglede, koji su bili u njega upereni i upitao je natkonobara, koji mu
je pristupio: Mogu li dobiti sobu? Konobar je ispitujui pogledao ovjeka i onda pr
imijetio: Hm. Imate li legitimaciju? Naravno. Onda dodite! S tim rijeima povede k
onobar udnog gosta kroz predvorje u dvorite, gdje je otvorio jedna vrataca. Ovamo u
nutra!
ree on. Jastrebov Kljun ude i ogleda se. To je bila tamna, zadimljena sobica. Na
prozoru su stajale razne stvari za mazanje i ienje, U jednom kutu je leala kutija s
alatom. Na zidovima su visjeli mnogi odjevni predmeti, koji su ekali na ienje. Uz je
dan stol sjedilo je vie osoba uz aicu rakije, zabavljeno oekom P1" ljavom kartakom i
grom.
354
Grom i pakao! Kakva je to rupa? upita lovac na krzna. Sluinska soba. Sto sam ja t
raio, sluinsku sobu ili sobu? Natkonobar se otmjeno nasmijei. Svakako sobu. Ali rec
ite mi, to vi razumijevate pod sobom? No, nikako ovakvu pilju! Sigurno ste navikli
na neto bolje?
Sigurno kimne Jastrebov Kljun. To se na vama ne vidi. Takve se stvari ee deavaju.
Vi drite da nisam otmjen, a ja ipak jesam. Kod vas je obratan sluaj. Kako to misli
te? Vi otmjeno izgledate, ali to niste. No sad vas jo iednom molim za pristojnu s
obu. Cijena ne igra uloge.
Sad se konobar duboko i podrugljivo nakloni. Kakogod zapovijedate. Dodite!
Poveo je Jastrebov Kljun natrag i uz neke stube. Gore u hodniku bila su jedna vr
ata otvorena. Vodila su u jedno lijepo .uredeno predsoblje, na koje se nastavlja
la jo otmjenija soba za stanovanje, Kroz druga vrata dala se razabrati spavaonica
. Je li vam to dovoljno? upita natkonobar, oekujui, da e gost prestraeno ustuknuti.
Ovaj se ravnoduno ogledao. Hm. Nj izdaleka nije otmjena, ali nije loa! To je razlj
utilo konobara, koji se prevario u oe-'ki.van.ju, pa je primijetio: Njegova jasno
st grof Waldstatten je ovdje stanovao dva dana. To me udi. Ovakvi grofovi obino im
aju velike zahtjeve. Valjda ih nemate i vi? Zato ne? Zar je titula tako neto naroit
o? Jeste l; na primjer vi manji orangutan od takvog grofa? Zadrat u taj stan. Kono
bar se htio naaliti. Sad se uplaio. Sta e biti, ^o ta skitnica zaista ostane ovdje,
a onda ne moe Platiti. Ovaj otmjen namjetaj i taj ovjek, koji je izgledao kao da j
e izaao iz bakine ropotarnice!
355 Taj stan stoji osam talira na dan brzo je p0. vikao.
To mi je svejedno. Bez opskrbe i posluge. To mi je posve svejedno. U to se pojav
ila neka djevojka, koja je dotada bila zaposlena u spavaoj sobi. To je bila ona k
onobarica koja je bila znanica iz mladosti Kurta Ungera i koja mu je tada pomogl
a, da ispita tajnu kapetana Landole.
Berta je ula kratak razgovor i bila je znatieljna da vidi ovjeka, koji je na takav
nain zadao posla nat-konobaru, Vaa legitimacija? sada je rekao ovaj. Grom i pakao,
zar vam se toliko uri?
upita Jastrebov Kljun. Upitani slegne ramenima. MI smo po redarstvenim propisima
obavezni, da ne izdamo nijednu sobu, dok ne znamo, s kime imamo posla. Onda je
vaa kua sigurno obina krma, u kojoj se ne zna, to je to knjiga stranaca? Jastrebov Kl
jun je to rekao takvim tonom, koji je na konobara uinio dojam. Moete dobiti knjigu
stranaca Onda je donesite! No prije toga mi recite poznajete ii husarskog poruni
ka Kurta Ungera! Ne. Dakle nije stigao? Ne znam nita o njemu. Sad je djevojka pri
stupila blie i rekla: Ja dobro poznajem gospodina porunika. Ah! Zar je on ve ovdje
stanovao? upita Jastrebov Kljun.
Nije. Ja ga poznajem, jer potjeem iz blizine Rheinswaldena. Ja dolazim iz Rheinsw
aldena. Sreo sam ga kod grofa don Rodrigande, pa smo dogovorili, da emo se danas
ovdje sastati. Onda e sigurno doi primijeti djevojka prijazno. Hoete li i za njega
naruiti sobu? O tome mi nije nita rekao. Ali Jastrebov Kljun se sad obrati natkonob
aru: Sto vi stojite j< 356 ovdje?
Nisam li vam naloio, da mi donesete knjigu stranaca? - Odmah, gospodine ree konoba
r, ali sad posve drugim tonom. Zapovijedate H jo togod? Neto za jelo! Doruak? Donij
t u vam jelovnik. Nije potrebno, jer mi je svejedno to u dobiti. Donesite mi brzo es
titi doruak!
Konobar je odjurio. Jastrebov Kljun je bacio svoju vreu, tok i trublju na lealjku,
presvuenu plavom svilom a zatim se opet okrenuo djevojci. Vi ste dakle iz okolic
e Rheimswaldena? Onda vjerojatno ne poznajete odvie dobro Berlin? Oh, ipak. Ve sam
dulje vremena u Berlinu.
Jeste li ve vidjeli Bizmarka? ~ Jesam. Znate U gdje on stanuje i kako bih odavde
morao poi da stignem do njega? Znam. Onda mi opiite taj put! Konobarica je zaudeno
pogledala gosta.
Zar kanite k njemu? Da, dijete moje. Oh, to je teko. Morate se najaviti u minista
rstvu ili neto slina. To ne znam tako tano. Glupost. Tu se nee mnogo okoliati. Sad je
djevojka objasnila Jastrebovom Kljunu put, kojim je imao poi. Zatim je doao konob
ar i donio knjigu stranaca. Jastrebov Kljun se upisao i onda opomenuo konobara d
a se pouri s dorukom. Oboje posluge se udaljilo, a neobini gost je poeo rastvarati s
voju imovinu, pri emu ga je iznenadio konobar, koji je donio jelo. Ovaj je uinio v
rlo iznenadene oi, kad Je ugledao sadraj vree i toka.
Pourio .je u poslovnicu da obavijesti svog gospodara. Ovaj jo nije nita anao, jer s
e upravo bio povratio izvana. Vrlo se zaprepastio, kad je uo, kakvog gosta ima ko
d sebe. l tom ste ovjeku dali broj jedan, nau najbolju sobu? povie.
Odveo sam ga gore, da mu se narugam ispriavao se konobar. Ali on ju je odmah zadrao
Kako se ubiljeio? 357 Kao William Saunders, kapetan Sjedinjenih Drava.
Gospode Boe, pa valjda to nije opet kakav varalica i izdajica, kao tada onaj av, k
oji je takoder rekao da je kapetan Sjedinjenih Drava? Izgled mu je naravno ba taka
v. Nos mu je poput drka starog kiobrana! A to nosi uza se? Puku. Grom i pakao! pr
je gostioniar.
Dva revolvera, veliki no s otrom zavrnutom otricom i staru trublju. Staru trublju?
To ne vjerujem, .Jeste li tano vidjeli, da je to zaista trublja? Je li bila od mj
edi? To se teko moe rei
zamiljeno odgovori konobar. uta je, slina mjedi, ali nije svijetlo-uta, nego tamnija
, kao da je zardala. Tamnija? Pa valjda nije od kovine za topove? Da, to bi bilo
mogue. Boe moj, onda je to moda neka vrst puke ili kakav pakleni stroj! Niste li na
njoj primijetili nikakav kokot, pritiskiva, kazalo ili neke kotaie? Nisam. Moramo
se uvjeriti o tome! Ali kako? Izgleda da to nije ovjek, koji bi dozvolio da zavir
ujemo u njegove stvari. - Dakle izgleda ratoborno, izazovno? U najviem stepenu. O
sim toga je zloban. Sto se lu moe uiniti? Konobar je rekao sam sebi, da je bio neo
prezan, kad je primio tog ovjeka. Sad je pokuao da ispravi svoju greku revnou. Neto s
mora dogoditi ree on. Drim da je taj klipan kadar izvriti atentat. Sad se umijeala
i konobarica, koja je dosada utke sluala, i povikala: - Atentat? Isuse i Marijo! O
n je pitao za Bizmarka. Svratitar je problijedio. Za Bizmarka? O Boe' Sto je htio?
Morala sam mu opisati gdje Bizmark stanuje l tano mu opisati put donde. Ori hoe g
ovoriti 3 njim. 358
Nebesa! Evo atentata! Rekla sam mu, da nije lako doi do Bizmarka. Ali on je primi
jetio, da tu nee mnogo okoliati. Onda nema sumnje, da kani izvesti atentat. Ustrij
elit e ministra. Sto se tu moe brzo uiniti? Brzo obavijestiti redarstvo. Da. Sam u o
dmah otrati tamo. Svratitar je brzo otiao. Na redarstvenoj postaji, koja se nalazil
a dosta daleko od njegovog stana, jedva je od uzbudenja smogao potrebne rijei. Hv
atao je zrak. Umirite se, dragi moj primijeti inovnik.
Izgleda da ste doli u vrlo vanoj stvari. Ali bolje je da malo poekate dok dodete do
daha, prije nego po- nete govoriti. Zraka? Oh, njega u ve smoi. Ja ja donosim at
at.
Redarstveni se inovnik trgne. Atentat? ponovi on. Da, donosim ga ovamo soptao je
gostioniar, jo posve bez daha. To znai, ja vam ga ovime najavljujem. Ah, tako. To j
e zaista neto vrlo ozbiljno. Jeste li zrelo promislili, da se kod toga radi o zloi
nu, o velikoj opasnosti, ali i o isto tako velikoj odgovornosti, to je morate pre
uzeti? Ja sve preuzimam na sebe, zloin, opasnost, pa i odgovornost odgovori ovjek,
koji nije ni primijetio, kako se smeteno izraava.
inovnik je jedva potisnuo smijeak. Onda govorite! Protiv koga bi imao biti uperen
atentat?
Protiv gospodina von Bizmarka. Do vraga! Zaista? Na koji nain bi imao biti izvede
n?
Pukom, noem i paklenim strojem. ^iad je inovnik uinio vrlo ozbiljno lice. > 1 - Tko
je atentator i tko su mu pomagai? Dozvolite xni tu najprije jedno pitanje. Sjeate
U se onog kapetana ava, koga ste traili kod mene, ali mu je uspjelo da pobjegne? D
a. Izdavao se za kapetana Sjedinjenih Drava. 359 No, kod mene stamuje jedan ovjek,
koji se isto tako izdaje za kapetana te zemlje.
Ali to nije razlog, da ga smatrate za sumnjivca. Ustezao se da pokae svoju legiti
maciju i traio je da mu se dade knjiga stranaca, pa se u nju upisao. To je neobino
. Kako se naziva?
William Sauinders.
To j.e englesko ili amerikansko ime. Kad je stigao? Prije pola sata. Kako je obue
n?
Posve neobino, gotovo kao krabulja. Nosi stare konate hlae, plesne cipele, frak sa
nabranim rukavima,, zarukavljem i gumbima velikim kao tanjur; i eir slian kiobranu.
Hm. Izgleda da je taj ovjek prije udak nego zloinac. Tko namjerava uiniti zloin, taj
se oblai to je mogue nenapadnije. Ali njegovo oruje! On ima uza se puku, dva revolver
a i no. Ali glavno oruje sastoji se od neke naprave sline trublji od kovine za topo
ve. Tko zna, ime je nabijeno to ubojito oruje? Jeste li ga vidjeli? Ja sam ga nisa
m vidio, ali ga je vidio moj nat-konobar. Zato se niste sami uvjerili? To bi moda
bilo strancu napadno. Nisam htio pobuditi kod njega sumnju, kako bismo ga sigurn
o uhvatili. Ali kako anate, da on namjerava izvesti atentat protiv gospodina von
Bizmarka? Pitao je za njegov stan i zatraio od jedne od mojih konobarica, koja j
e moja rodakinja, da mu tano opie put donde1. N To bi dodue moglo biti vano, ali nije
 uvjerljivo.
On, om je ak tvrdio, da sa Bizmarkom nee mnogo okoliati. Je li rekao kad kani poi mi
nistru?
Nije. - Gdje se sad nalazi? Dorukuje u svojoj sobi.
360
Dobro. Moda se varate, ali je na svaki nain moja dunost, da tog ovjeka malo ispitam.
Ali to ne mogu preuzeti sam na sebe. Moram stvar najprije prijaviti na viem mjes
tu, ali za pola sata bit u kod vas. Vi se imate pobrinuti za to, da ovjek dotle ne
izade iz kue. Smijem li ga zadrati silom, ako bude potrebno? Samo u krajnjem sluaj
u. Vaa mudrost e ve nai razloga, da ga nagovori da ostane. Uinit u to mogu. S time
ostioniar udaljio. Medutim je Jastrebov Kljun nita ne slutei, dovrio doruak. Zar da m
oda ekam na tog porunika? upita sam sebe. Oho, Jastrebov Kljun je pravi momak, koji
e bez preporuke govorit; s Bizmarkom. S
njime nee smjeti dozvoliti nikakvu alu, kao s ostalima. Moje e stvari, dakle, ostat
i ovdje. No ipak sam znatieljan kakve e oi uiniti, kad jedan ovako ludo odjeven moma
k zatrai k njemu pristup.
Jastrebov Kljun odnese sve svoje bogatstvo u spavau sobu. Ovu je zakljuao i izvadi
o klju, pa ga strpao u dep. Ovi ljudi ne trebaju za vrijeme moje odsutnosti saznat
i, to se nalazi u mojoj vrei
promrmlja. Konobar je dosta vidio. A ako ovdje imaju glavni klju, imam i ja svoj a
raf. S
time izvue iz depa jedan od onih amerikanskih sigurnosnih arafa, koji slue da se nji
me zatvori kljuanica, tako da nikome ne moe uspjeti, da ga opet ukloni. Zavrtio je
araf u rupu, sve dok nije na pritisak iskoilo pero. Zatim je napustio sobu i siao
niza stube. Bilo je udno, da ga nitko nije primijetio, ali se cijelo osoblje skup
ilo u kuhinji, da se porazgovori o tom vrlo vanom dogadaju.
Svi su vjerovali da je sigurno kod doruka, i nisu imali pojma o brzini, kojom pre
rijski lovac moe potamaniti i najvee koliine jela. Tako je neopazice izaao iz kue i k
renuo putem, to mu ga je konobarica opisala. Nekoliko puta se dodue morao raspitat
i, ali je nesmetano stigao na svoj cilj.
Stanovnik velikog grada, pa ak ni daci u veli361kim gradovima, nema volje da trci
za svakim ovjekom, koji se napadno oblai.
Kad je ugledao vratara, koji je stajao na vratima, povjerljivo mu pristupi: Zar
ne, ovdje je Bizmarkov stan? Jeste potvrdi straar, poto je pridolicu omjerio podrug
ljivim pogledom.
Na prvom katu? Da. Je li master kod kue? Master? Tko? No, Bizmark! Vi mislite nje
govu milost, ekselenciju grofa von Bizmarka? Da, ja mislim grofa, njegovu milost
, ekselenciju i samog Bizmarka., Da, on je kod kue. No, onda sam dobro pogodio. J
astrebov Kljun pouri kraj njega. Aid ovaj ga zgrabi za ruku: Stoj! Kamo idete?' N
o, k njemu! K
njegovoj ekselenciji? To ne ide! Tako? A zato ne? Zar vas on oekuje? O tome nita ne
anam. Onda morate poi obinim propisnim slubenim putem. Slubenim putem, to je to?
Onda moram najprije znati, zbog koje stvari dolazite. Je U to privatna stvar, di
plomatska ili koja druga?. Bit e ona koja druga. No primijeti sad straar ozbiljnij
e ako mislite da sam ja ovdje zato, da se moete sa mnom naaliti, onda se varate. A
ko dolazite zbog kakve druge stvari, onda i odite nekamo drugamo! Lovac na krzna mu
povjerljivo kimme. To i Ja mislim
nasmijei se prijasmo, Ionako ne bih imao vremena, da vas dalje smetam. Dobar dan!
AH
umjesto da ode, krenuo je prema unutranjosti zgrade. Stoj! opet povie vratar. Tako
to nije bilo miljeno. Ne smijete proi. Ja u vam dokazati protivno. S tim rijeima po
digne Jastrebov Kljun ovjeka i postavi ga ina stranu. No nije uinio ni pet, koraka
, kad ga vratar ponovo zgrabi i povie: Rekao sam vam, da se udaljite! Pa to i inim
primijeti Jemki. Ako dobrovoljno ne odete, uhapsit e vas zbog smetan ja kunog mir
a! Volio bih vidjeti onoga, kojemu bi to uspjelo! Jastrebov Kljun se gipko otrgn
uo iz zahvata i stigao do stuba, prije no to je slugi uspjelo da ga ponovo uhvati
. Sad bi se sigurno bila razvila mnogo ea prepirka, da se nije pojavio neki gospodi
n, koji je silazio niza stobe i primijetio to malo natezanje. Nosio je jednostav
nu uniformu a na glavi je imao kapu. Hod mu je bio vrst i siguran, dranje vojniki u
spravno, no na licu mu se ocrtavala dobrohotnost, a oko mu je s prijaznim negodo
vanjem poivalo na oba mukarca, koji su se tamo vukli i gurali. im je vratar ugledao
tog ovjeka, smjesta je ispustio svog protivnika i stao u stav pozor. Ali Jastreb
ov Kljun je iskoristio taj trenutak slobode da u dva brza koraka, s kojima je pr
eskoio po tri i etiri stube, tako da se naao na istoj stubi sa gospodinom, koji je
silazio. Tada je rukom taknuo eir i pozdravio: Good moralng, stari gospodine! Moete
li mi rei u kojoj u sobi nai ekselenciju od ministra Bizmarka? Stari gospodin je p
ogledao neznanca.
Brk mu je malo zadrhtao. Vi elite govoriti sa ekselencijom? Tko ste vi? Hm. To sm
ijem rei samo visosti tog ministra. - Tako. Jeste li narueni? - Nisam, my old mast
er! Onda ete morati otii neobavljena posla. To ne ide. Moja stvar je vrlo vana! nag
lasi Jastrebov Kljun. Tako, tako. Privatna stvar? Old Master je uiinio neobian utisa
k na prerij-skog lovca. Nekom drugom ovaj ne bi odgovorio, ali ovdje je primijet
io: 362
363 Zapravo vam ne bih trebao rei, ali u vama ima neto od pravog dentlmena, pa u biti
obziran. Ne to nije
privatna stvar. Ali vie zaista ne mogu odati Ne poznajete li nijednog gospodina,
koji bi vas mogao uvesti kod njegove ekselencije? Poznajem. Ali taj nije ovdje.
On e doi kasnije, a ja nisam htio dulje ekati. Tko je ta osoba? To nije osoba, nego
natporuonik gardijskih husara.
Zove se Kurt Unger. Blagim licem starog gospodina preao je brz trzaj. Tog poznajem.
On e doi u Berlin, da vas najavi grofu von Bizmarku? - Da. Ali ja sam mislio, da
je on na putovanju.
Htio je otii. Tad sam ga naao u Rheinswaldemi i pri tome je tota saznao, to mu se uin
lo vanim da sazna ministar. Ako je tako, onda u ja stupiti na natporumi-kovo mjesto
i uvesti vas, ako mi kaete, tko ste vi. Ne ovdje. Ovdje to uje vratar. Onda dodit
e! nasmijei se ovjek,'i pode naprijed. Stigli su do predsoblja. No, ovdje smo sami
. Sad moete govoriti. Ali ovdje opet stoji jedan stup od soli. Pri tome Jastrebov K
ljun pokae na slugu. Gospodin dade ovome znak, mato se ori povue. Dakle sad ree tono
m, u kojem se osjealo neko nestrpljenje. Ja sam prerijski lovac i dragunski kapet
an Sjedinjenih Drava, stari moj prijatelju.
Tako, tako. Je li to to vi nosite, odora vojske Sjedinjenih Drava? Nije. Ako to sm
atrate za uniformu, onda prokleto malo znate o vojnim stvarima. No, stari, to mi
je ni potrebno. Ja sam naime poneto udan svetac, ja se rado alim, pa sam objesio ov
o odijelo preko krzna, da uivam u blejanju onih, koji rnj se ude.
364
To je neobian sportt Ako vas treba uvesti ovamo, ja bih ipak prije toga htio znat
i, u kojoj stvari elite govoriti s ekselencijom. Upravo je to stvar, koju ne smij
em izdati.
Onda neete dobiti pristup. Grof uostalom nema preda mnom nikakvih tajni. Zaista?
Vi ste vjerojatno neka vrst povjerljivog pobonika kod njega? To bi se gotovo mogl
o tako rei. No, onda u pokuati. Dolazim iz Meksika. Lice starog gospodina odmah ie
poprimilo izraz velike napetosti. Iz Meksika? Jeste il ondje sudjelovali u borba
ma? Naravno, stari moj prijatelju.
Najprije sam bio vodi jednog Engleza, koji je oruje i novac nosio za Huareza. Lord
Drvden?
Jeste li s njime putovali? Uz Rio Grande del Norte, sve dok nismo nali Huareza. D
akle ste vidjeli Huareza? Sad se na govorniku vidjelo da razgovor slua s najveim i
nteresom. Oh, mnogo puta: vidio i govorio! Kako stoji stvar s njegovim protivnik
om Mak-similijanom? Nije ba dobro. Carstvo mu se klima, prijestolje mu se klima,
glava mu se klima. Sto se tie njegovog prijestolja, do toga mi dakako kao Amerika
ncu i pristalici Huareza, nije stalo. Ali mi je ao za glavu zavedenoga ovjeka. No
sad sam vam ve toliko odao, da vam mogu pokazati i mojo papire.
Jastrebov Kljun izvue svoje putnice i prui ih starom gospodinu. Ovaj ih brzo pregl
eda, jo jednom omjeri ovjeka i ree: Tamo prijeko mora biti .udnih ljudi... ! l ovdje
prekine ga lovac.
O tome kasnije. Sad u vas predstaviti grofu, jer... Tu je govornik bio ponovo pre
kinut jer su- se otvorila vrata i na njima se pojavio sam Bizmark. uo je glasove,
a poto ga je to smetalo, htio je da vidi t.ko 365se tu zabavlja. Kad je obojicu
ugledao, pokazalo mu se na licu suzdrano udenje.
Kako, velianstvo se opet nalazi ovdje? upita duboko se poklonivj starom gospodinu.

Velianstvo! brzo povie Jastrebov Kljun. The devil! Bizmark ga je gotovo prestraeno
pogledao. Ali onaj, koga je nazvao velianstvo prijazno je kimnuo Jemkiju. Ne trebat
e se prestraiti! To mi ni ne pada na pamet naglasi lovac na krzna, ali ako vas ov
aj dentlmen naziva velianstvom, onda ste vi valjda pruski kralj? Da, to sam ja. He
igh-day! Kakav sam ja magarac bio! Ali tko bi to mogao pomisliti! Dolazi taj sta
ri, dobri gospodin tako tiho i polako niz stube, pita me ovo i ono, a kad tamo t
o li je lino pruski kralj! No Jastrebov Kljun, kakvom budalom te mora taj kralj d
rati? Jastrebov Kljun? Tko je? upita kralj. To sam ja sam. U
preriji naime ima svatko svoj nadimak, po kojem se najlake dade prepoznati. Momak
, koji je meni dao moj, uinio je to zbog mog nosa. Ali velianstvo, tko je taj gosp
odin ovdje? To je grof Bizmark, kojemu ste poli. Tada Jenki iroko otvori usta i us
tukne korak unazad. Sto? To je Bizmark? No, tog sam si posve drugaije zamiljao. A
kako? Malenog, suhog i neznatnog, poput pravog prav-catog lukavog piskarala. Ali
vei stas nita ne kodi, naprotiv, on imponira.
Molim vae velianstvo, da kae ministru, tko sam ja. Kralj prui smijeei se grofu papire
Jastrebovog Kljuna. Bizmark ih pregleda i onda ree: Dodite, kapetane! Nakon to je
kralja pustio preda se, uao je u svoju radnu sobu, a Amerikanac za njime. Sluga,
koji je malo kasnije doao u predsoblje, uo je po glasovima, koji su se esto mijenja
li, da se unutra vodi vrlo ivahan razgovor. Kad se gostioniar svratita vratio s pol
icije, upitao je odmah za svog gosta. Je li on jo ovdje? Jeste odgovori natkonoba
r. On jo do-rukuje. Ne smije prije izai iz kue dok ne dode policija. l Onda u se p
aviti gore u hodniku. Ne, to u preuzeti sam primijeti svratitar. U tako vanim stvar
ima, ne moe ovjek nikada biti dovoljno savjestan. S tim rijeima ve se uspinjao uza s
tube i sjeo na stolac, koji je stajao u hodniku. Nije prolo etvrt sata, kad je dola
policija. Poduzete su paljive mjere opreza. Kraj kue i s protivne strane na plonik
u etali su tajni policajci, naoko nevino gore-dolje, ali ni a&ak nisu putali s vida
 prozore i vrata svratita.
Zaposjednuto je dvorite i hodnik, a na uglu se zaustavila koija, spremna da primi
uhapenika.
Jedan od kriminalistikih inovnika poao je u pratnji dvojice drugova da uhapsi traeno
ga. Je li jo ovdje? upita on tiho gostioniara. Jeste. Nije se pojavio glasio je od
govor. Gdje stanuje? Tamo, na broj jedan.
Kriminalistiki inovnik je zajedno sa svojim pratiocima poao prema oznaenim vratima.
Natkonobara je dotjerala znatielja, ali ga je gospodar opomenuo: Nemojte se usudi
ti odvie daleko unutra! Pa valjda nee biti tako opasno. to znate vi o opasnosti tak
vog paklenog stroja i to jo u obliku trublje! Ovako neto se jo nije dogodilo. Tad s
e kriminalistiki inovnik jo jednom vratio k Sivratitaru. Priali ste, da je taj ovjek
ovorio s konoba-' ricom? Mislim da bi bilo bolje da ova najprije ude unutra. Ali
ako on Bertu ustrijeli? To mu nee pasti na um. Prije bi se nama moglo desiti, da
odmah dobijemo kuglu. Ali djevojka imade dovoljno razloga, da ude k njemu, a da
ne pobudi
366
367njegovu sumnju. Onda nam moe rei, kako ga je t-pogodilo.
Gostioniar se pokorio i dao dozvati konobaric Bertu, koju su poduili i onda se ona
pribliila vratima. Na njeno opetovano kucanje nije bilo odgovora. Zato je Berta
ula u sobu. Ljudi, koji su ostali vani; morali su dosta dugo ekati dok se pojavila
. Kad se konano vratila, njene crte lica izraavale su stanovitu zabrinutost. No! ap
ne inovnik. to radi? Ne znam. On nije u dnevnoj sobi i nije u predsoblju. Izgleda
da se zadrava u' spavaonici. Ovu je zakljuao, Moda spava. Jeste li pokucali? Jesam.
Ali nisam dobila odgovora. Sigurno je bio vrlo umoran, pa radi toga tako vrsto s
pava. Tako sam jako kucala, da bi se bio morao probuditi. Gdje su mu stvari? Uze
o ih je sa sobom u spavaonicu. Moda radi neto na svojem aparatu i samo se pravi ka
o da spava. Dodite s nama, gospodice, vi ete mu odgovoriti, kad zakucam! uvari zak
ona su tiho uli, a konobarica s njima. Na stolu je jo stajalo sude s ostacima jela
. Pokucajte! tiho naloi kriminalistiki inovnik. Berta je posluala, ali se nije uo ni
akav um. Djevojka je jae pokucala, no sa istim uspjehom. Ja u sam pokuati ree inovn
Pristupio je k vratima, zalupao po njima obim akama. Bez odgovora. Sad se najpri
je uvjerio, pogledavi kroz prozor na ulicu, da je kua dobro uvana Onda je ponovo za
kucao i povikao glasno: U ime zakona!
Otvorite! Opet bez odgovora. Onda moramo sami otvoriti! Dajte mi otpira! Tedan od
podredenih izvadio je inovniku traeni alat, Ovaj se sam nagnuo nad kljuanicu, da j
e trai.
Prokletstvo! povie kriminalist Ijutito. Pa ona je zaepijena! Zar je klju u bravi?
pita jedan. Ne. On je s ove strane stavio neto unutra. Onda ovjek ni nije unutra.
Kako izgleda, nije. Sad je jedan za drugim pregledao bravu i ubrzo su pronali, da
je u nju utaknut elini predmet, koji se nije dao odstraniti. On je otiao primijeti
jedan redar. Pobjegao, umakao
doda drugi. O ne, stvar je jo gora ustvrdi njihov pretpostavljeni. Okrenuvi se dje
vojci, upita: Je li vam rekao, da kani k Bizmarku? Jeste. Onda se oduljao, pa je
opasnost na vidiku. Sli- , jedite me, gospodo! Moramo smjesta k Bizmarku. Ali ov
a e kua i -nadalje ostati pod nadzorom. inovnici su dozvali koiju, uli i odvezli se to
su bre mogli. Tek to su otili, zaustavila su se pred vratima neka druga kola. Mlad
i, koji je izaao iz njih, nije bio nitko drugi nego Kurt Unger. Nije imao ini pojm
a u svemu onome, to se dogodilo, a nije mogao ni znati, da su mnogi od ovih pjeaka
, koji su gore-dolje hodali ulicom, preobueni redari, koji su uvali svratiste.
Uao je u gostinjsku sobu, i zatraio od prisutnog konobara au vina. Nekoliko asaka kas
nije ula je konobarica Berta Uhlmann. Odmah je prepoanala Kurta i prila k njegovom
stolu. Na njenom licu odraavalo se djelomino udenje a djelomino zabrinutost. Vi ovd
je, gospodine, natporunie? Dakle je ipak istina, da ste htjeli ovamo doi! Naravno.
Ali odakle to znate?
Rekao je to onaj stranac koji ima biti sada uhapen. Uhapen? Zato? Sprema neki atent
at pomou paklenog stroja. Zaboga! ree Kurt, koji nije slutio, da se ov--' dje govo
ri o Jastrebovom Kljunu.
Da, cijela je kua opkoljena a redarstvo se ve pourilo Bizmarku.
24 Jastrebov kljun
369 Bizmarku? Zato njemu? Jer je udarac trebao biti njemu namijenjen. Pa to bi bil
o strano! Tko je taj momak? Ameriki kapetan, koji vas ovdje oekuje. Ali on je ipak
tvrdio, da se vi kanite ovdje s njim sastati. Nije li na vanjtini tog ovjeka bilo
neto, po emu bi se lako mogao prepoznati? Jeste, strano dugaak nos. A policija ga za
ista trai? Da, Svratitar ga je prijavio. On kani umoriti Bizmarka. Ima razno oruje
uza se i pakleni stroj. Glupost! Dakle je poao Bizmarku? Da. I redarstvo je u pot
razi za njim?
Da.
Onda znai, da ne smijem izgubiti ni asa. Moram za njim. Kurt skoi i pouri kroz vrata
.
Njegova su kola bila otila. Ali naao je druga, koja su ga odvezla najve-gm brzinom.
Medutim je Jastrebov- Kljun dovrio svoj razgovor s obojicom visoke gospode. Dobi
o je uputu da Kurta odmah poalje Bizmarku, im ovaj stigne i onda da poeka daljnja o
bavjetenja. Sad je lovac na krzna vrlo zadovoljno polako etao ulicama. Poao je dodue
drugim putem, nego to je doao ovamo, ali je imao tako razvijen dar orijentacije,
da nije mogao zalutati. Tako je stigao u ulicu, u kojoj se nalazilo njegovo svra
tiste. Uao je u go-stinjsku sobu. Za njim su uli tajni detektivi, koje je smatrao
obinim gostima. Jedan od detektiva priao je njegovom stolu i upitao: Dozvoljavate
li? Nismo li se ve jednom vidjeli? Nosite se do davola! promrmlja Jastrebov Kljun
. To meu uiniti.
Ako jedan od nas dvojice treba da pode do davola, to onda neu biti ja. Janki je z
audeno pogledao govornika. Sluaj, mome, kani li se moda oeati o mene? Moda nadm
mije ovaj. Poznajete li ovu stvar? Redar je izvadio neku znaku i gurmuo je Jastre
-bovom Kljunu pred oi.
370
Nosi se odavde s tvojim novcem! povie lovac. A ako mi jo jednom tvoju apu pbdnese t
ko blizu nosu, pobrinut u se za to, da se to vie ne dogodi! Ah. vi dakle ne poznaj
ete ovu medalju? Ta medalja je moja legitimacija. Ja sam vodnik ovdanje policije!
Sad je lovac na krzna postao paljiv. Ogledao se po sobi i shvatio da ovdje ima p
osla sa samim tajnim detektivima.
Tako! Vi ste policajac? Lijepo. Ali zato to kaete upravo mend? Jer me vi vrlo zani
mate.
Pozivam vas, da mi na pitanja, koja u vam sad postaviti, iskreno odgovorite! Jast
rebov Kljun se ponovo ogledao po sobi i onda ravnoduno primijetio: Vi Nijemci ste
ipak udan narod! Nikome na svijetu nije toliko stalo do hapenja, koliko vama. Tak
o? Nalazite li da je tako? Da, do vraga, nalazim da je tako, i to na moju vlasti
tu tetu. Od juer ujutro je to ve trei puta to bih imao biti uhapen! Vi ste dakle jue
ili ve dva puta uhapeni? I opet ste umakli? itave koe.
No, ali sad nam neete opet umai! Ja se ipak nadam. Ja u se pobrinuti za to da vas vr
sto drim, Imajte dobrotu da mi pruite ruke. Vodnik je posegnuo u dep i izvadio eljez
ne okove. No to je Amerikancu ipak bilo previe. On je skoio. to? Okovati me hoete? P
akao, smrt i davo!
Ja bih htio vidjeti onoga, koji e se usuditi da stavi ruku na mene! Sto sam ja uin
io vama momcima, da ste me opkolili, kao psi divlja? Medutim su se i ostali detek
tivi pribliili Jastrebovom Kljunu i stvorili oko njega krug. Ali u sigurnoj udalj
enosti stajao je gostioniar sa svim svojim osobljem, promatrajui neobini prizor. St
o ste nam uinili? upita redarstvenik.
Nama nita. Ali vi najbolje anate to ste inae uinili i namjeravate uiniti. Vi se zovet
e William Saunders? 371 Otkada ivim. Vi ste Kapetan vojske Sjedinjenih Drava? Da. G
dje ste bili sada, za vrijeme vaeg izlaska? etati. Gdje? Ja sam ovdje stran, pa ne
poznajem imena ulica. Niste li moda potraili stan gospodina von Bizmarka?
To je mogue. Vi ste okorjeli greSnik! Svaki drugi bi kod tog dokaza, da je njegov
a igra izgubljena, problijedio, koljena bi mu stala klecati.'No vi ostajete mirn
i. Izvolite vi samo klecati za mene! Vae e ruganje uskoro prestati. Nijekali ste d
a imate jo drugog oruja. Pa ipak nosite sa sobom neku gromovitu puku, jedan pakleni
stroj ili neto slina. Priznajete li to? Zapadnjak je zaudeno pogledao inovnika u li
ce. Gromovitu puku? Pakleni stroj? Da, iz mjedi ili kovine za topove! v - Najzad
je Jastrebovom Kljunu postalo jasno. Najradije bi se glasno nasmijao, ali se pri
silio da ostane ozbiljan. O tome ne znam nita. Mi emo vam to dokazati. - Uinite to!
-
Zato ste zakljuali svoju spavaonicu? - Hoete li mi to zabraniti? Ne, ali u vas zamol
iti, da nam je, otvorite. Mori nas enja, da malo upoznamo vau prtljagu. Ja sam u vao
j vlasti. Ali ja vas upozoravam! S mojim orujem ne umije svatko baratati! Bez bri
ge! Bit emo oprezni. Dakle ovamo s rukama ! Te su rijei bile izgovorene u takvom t
onu, da nisu dozvoljavale nikakvo protuslovljenje, On je pruio lovcu na krzna oko
ve. Jastrebov Kljun je posluao. Mirno je dozvolio da ga okuju i tako su ga uz vel
iku pratnju odveli u sobu broj jedan. Pred vratima spavaonice su se zaustavili.
^^
Vi ste zakljuali ova vrata ree vodnik. Zato? Jer nisam htio da mi netko eprka po
ljazi. Zar vam to nije razumljivo? Ali vi ne samo da ste izvukli klju, vi ste i z
aepili kljuanicu. Jesu li tajne, koje morate sakrivati, tako opasne? Uvjerite se s
ami! Najprije morate otvoriti. to ste gurnuli u rupu? Patentni araf. Izvadite ga!
Premda je bio vezan, posegnuo je Jastrebov Kljun u dep od prsluka i izvukao tanku
kvaicu, koju je zataknuo u kljuanicu. Njome je povukao patentno pero i tako je mo
gao izvaditi araf. Tako, dragi moj!
Izvadite klju iz ovog mog depa i otvorite! To je uinjeno. Vrata sobe su se sad mogl
a otvoriti. Ali vodmik je odreono mahnuo rukom. Stoj, nemojte se gurati naprijed
! naloio je. Moe se pretpostaviti, da se ovdje nalaze tajanstvene maine i opasna ra
zorna sredstva. Neka uhap-enik pode naprijed. On e biti prvi, koji e biti pogoden.
Jastrebov Kljun su zgrabile etiri ruke i oprezno ga gurnule u sobu. Tek onda su z
a njim poli ostali. Narednik se ogledao. Najprije je primijetio puku. Kakva je to
puka? Kentucky puka. Nabijena? Nije. Ali to ruje puka, nije oruje za pucanje? To
obina toljaga! Kako se s ovakvom stvari uope moe pucati? Da, policajac bi njome teko
mogao pogoditi. inovnik je preuo tu porugu, odloio puku i uzeo no.
Kakav je to bode? Bode? Grom i pakao! Pa valjda ete znati razlikovati bowie no od bo
dea!
372
373
Ah, to je bowie no! Jeste H s njim proboll kojeg ovjeka? Jesam, Strano! A ovi revol
veri ovdje! Jeste li i njima takoder ubijali ljude? Naravno! Ove pucaljke su dob
ra belgijska roba, divino gadaju. Uostalom, nisam valjda zbog toga uhapen, da van
i dajem ovdje poduku u poznavanju oruja! Samo strpljenja! Sad dolazi glavna stvar
. Beite, to se to tamo uti ispod vae vree! Pakleni stroj. Grom i pakao! Vi to prizna
ete? Je li nabijen? Do grla. Do grla? Gospodo, dakle najvei oprez! Drite vrsto tog o
vjeka, da se ne moe ni pomaknuti.
Uhapenie, pitam vas, ime je taj stroj nabijen?
Zrakom. Ah, na svaki nain eksplozivnim plinovima! Smije li se dotaknuti pakleni s
troj, a da ne eksplodira? Smije vrlo ozbiljno odgovori Jastrebov Kljun. Nema nik
akve opasnosti.
Moemo li ukloniti odijelo i rublje, pod kojim je sakriven ovaj stroj? Uinite to be
z ikakve brige! Ali kako se to udovite dovodi do eksplozije? Jednostavno tako, da
se u njega pue.
Dobro, onda emo pokuati! Gospodo, ja u sam naprijed dotai pakleni stroj, izvrgavajui
se opasnosti, da dobijem prvu kuglu. S time uhvati govornik koulju, hlae, bluzu i
nekoliko arapa to su leale na glazbalu. Sve te predmete uhvatio je vrcima dvaju prst
a i vanredno paljivo ih je uklonio. Najzad je udovite lealo pred njim golo i otkrive
no. Oprezno, kao to bi moda zgrabio bombu s upaljenim titiljem, podigao je trublju
. Lagana je poput obine trublje. Da, eksplozivni plinovi su obino laki od ostalih v
rsta plinova. Narednik je zgrabio trublju za jedan kraj i'podigao ju visoko u zr
ak, da pregleda njenu tajanstvenu gradu. Ali se ova najednom raspala i tei je dio
Po na zemlju.
374
Dobri je ovjek povjerovao, da te paklemi stroj sad eksplodirati. Kriknuo je i sta
o, kao da oekuje smrt. Pad polovice trublje prouzrokovao je svakako eksploziju, a
li posve drugaiju, nego to ju je policajac oekivao. Kad je naime kriknuo smrtnim st
rahom, nije se Jastrebov Kljun mogao dulje suzdrati:' poeo se tako strahovito smij
ati, da se inilo da se zidovi tresu. Taj je smijeh bio tako priljepiv, da su mu se
svi pridruili, jer su uvidjeli, da se ovdje zaista radi samo o staroj trublji.
Narednik je u prvi as bio zaprepaten. A onda je odbacio i drugu polovicu trublje i
zagrmio na Jastrebov Kljun: ovjee, meni se ini da se vi meni smijete! A kome drugo
me? naceri se lovac. Ali ja vam zabranjujem da mi se rugate Tiar niste priznali
da imate oruje kod sebe?
Zar ga moda nemam? I pakleni stroj? Pa to i jest. Dozvolite samo da vam netko mje
sec
.dana svira na njemu! Rekli ste da je nabijen. Zrakom. Nije li to istina? Rekli
ste da e eksplodirati. Ako se pue u nju. Zar to osporavate? ovjee, mislite li vi da
sam ja vaa luda?
Ta e vas ala skupo stajati. Iako vie nema govora o paklenom stroju, ipak ima dovolj
no razloga, da vas uhapsim. Vi nosite oruje. Imate li oruni list? Imam. Ovdje u va
njskom depu mog fraka. Ah! Dajte ga ovamo! Ta sami ga izvadite! I sami vidite, da
sam vaom dobrotom okovan. inovnik je posegnuo u oznaeni dep i izvukao papir, koji j
e rastvorio i proitao. Pruio ga je svojim drugovima da ga pregledaju i rekao: Ta j
e isprava dodue valjana, ali to oe moe na stvari nita promijeniti, kao to emo odmah v
idjeti. Zatim se okrenuo Jastrebovom Kljunu i nastavio: Vi ste rekli konobarici
da kanite poi gospodinu von Bizmarku? 375- Da. . I da neete s njime mnogo okoliati?
Ne. Ja sam samo rekao da kod gospodina von Bizmarka neu mnogo okoliati, naime u s
luaju da bi mi netko pravio smetnje, da dodem do ministra. To je izgovor! Pitajte
konobaricu! Narednik je to uinio a Berta je priznala, da je uhapanik stvarno reka
o ono, to je sada naveo. Istraitelj je uvidio da mu je opet oduzeto jedno oruje. St
oga se branio: Usprkos svega to ostaje prazan izgovor. Ta podite ministru! .Pokua
jte, hoe li vas ovakvoga pustiti preda se, kako sad stojite preda mnom! Pih! Na s
vaki nain e me prije pustiti preda se, nego ovjeka, koji staru trublju dri paklenim
strojem. Ja u vam uostalom priznati, da sam ve bio kod Bizmarka. A kada? podruglji
vo upita ovjek. Malo prije nego to. sam se vratio. Pustili su vas pred njega? Da.
Njegovo velianstvo kralj je ak bio tako milostiv, da me je uveo kod svog ministra.
Ludak!
No u to se s vratiju uo glas: On nije ludak! On govori istinu! Svi su se okrenuli
. Tu je stajao Kurt Unger, a iza njega su se vidjeli kriminalistiki inovnici, koji
su se bili pourili, da ministra opomenu na prijeteu opasnost. Voda, jedan nadnare
dnik, stupi naprijed i naredi: Smjesta skinite ovom gospodinu okove! Ovaj je nal
og odmah izvren. A kriminalistiki inovnik je nastavio, okrenuvi se Jastrebovom Kljun
u: Gospodine, vama je nanesena teka nepravda. Prava krivnja lei na onima, koji su
vas prijavili, naime na inatkonobaru i svratitaru ove kue. Slobodno vam je, da tuit
e te ljude, pa moete biti sigurni u nau pomo. Ali i ja sam dobio visoku zapovijed,
da vas zamolim za oprotenje i dadem vam zadovoljtinu. Pripravan sam na to i pitam
vas, kakvu zadovoljtinu traite?
376
Jastrebov Kljun se ogleda naokolo. Licem.mu preleti smijeak. Onda odgovori: Dobro
. Moram dobiti zadovoljtinu. Ovaj gospodin je moju staru trublju smatrao paklenim
strojem. Zahtijevam da je primi od mene kao poklon i da je sauva kao uspomenu na
vaan dan, kad umalo to nije gospodinu von Bizmarku spasio ivot. Svi se nasmijae. A o
vjek, koji je primio taj velikoduni dar, smijao se s ostalima. 1. zaista ne traite
nita drugo? upita narednik. Ne, ja sam zadovoljan, ali elim, da opet budem svoj v
lastiti gospodar. Ta mu je elja odmah ispunjena, jer su se svj povukli. Samo je K
urt ostao. Tek je sad tanije promotrio Amerikanca i onda prasnuo u smijeh i po-vi
kao: Ali ovjee, kako se moete baviti ovakvim pokladnim alama! To mi lei u naravi n
ije se Jastrebov Kljun. Putem ste se tako alili. U Mainzu su vas uhapsili.
Tako je. Kasnije su vas izvukli iz odjeljenja... Ali ja sam pojaio za njima u pos
ebnom vlaku.
Da, A to je najbolje od svega, izvrsno ste se osvetili, poto ste dali zatvoriti on
og pukovnika i porunika. l to vam je poznato? Putnici su vae pustolovine prepriaval
i u vlaku, a iz opisa vae vanjtine sam razabrao, da ste samo vi mogli biti taj jun
ak. Osim toga oba su oficira moji lini neprijatelji. Oni su poli da. mi se osvete.
Ja sam se osvetio tako, da sam izaao iz vlaka i potvrdio njihov identitet, tako
da su puteni na slobodu. Htjeli su me prisiliti na dvostruki dvoboj, ali ja sam i
m rekao, da ljudi, koje je ispljuskao neki skitniki glazbenik, nisu nikada vie spo
sobni da dadu 1
zadovoljtinu. Time sam ih se rijeio. 377 Hm! A to emo sad? Mi emo jo danas krenuti p
o Le Havre de Grace u Meksiko. Na temelju vaih obavijesti o Jua-rezu i Makimilijan
u moje su upute popunjene i proirene. Moramo se pouriti. Ali sad emo prije svega za
dovoljiti potrebe ovog asa.SADRAJ

1.

2. 3. 4. 5.
UDNOVATI LORD
.....;.
5
37
PONOVNO VIDENJE NA RIO GRANDEU ZNAK. MIKSTEKA........ 54 LOVAC
GRANDEPRISE ...... 76DOKTOR HILARIO ....... 104
124
6. NADMUDRENI ........ 7. OKLADA........ .... 149
8. PORUNIK IZ GRADANSKE PORODICE 164 9. POLITIKI IZASLANICI . . . . . 180 10.
DVA IZAZOVA........ 198 11. NJEGOVO VELIANSTVO ECRALJ ... 218 12. OKOM U
OKO.........232 13. TAJNA VARCVALDSKOG SATA . . 253 14. BEZAZLENI
ZVJEROKRADICA .... 279 15. KRABULJNA SALA U MAINZU . . . 309 16. VRAGOLIJE U
VLAKU..... 331 17. KAKO JE JASTREBOV KLJUN DOAO BIZMARKU
....
?
i ' ...
354