1

M A L A B I B L I O T E K A
UREDNIK
AUGUSTIN STIPEVI
(svezak 226)

TRUMAN CAPOTE

HARFA TRAVE

THE GRASS HARP 1951

ZORA
ZAGREB 1962

2
 PRVO POGLAVLJE

Kad sam prvi puta uo harfu trave? Jo mnogo prije ove jeseni kada smo ivjeli
u kuici na kineskom drvetu; dakle, neke ranije jeseni; i naravno, to mi je kazala
Dolly, nitko drugi ne bi to tako nazvao: harfom trave.
Kada se naputajui grad uputite prema crkvi ubrzo ete proi pored uarenog
breuljka s kamenim ploama, bijelim kao kosti i sparenim smeim cvijeem: to je
baptjstiko groblje. Nai ljudi, Talboovi, Fenwickovi, ovdje su sahranjeni; moja
majka lei do mog oca, a dvadesetak ili vie grobova roaka nalaze se oko njih
poput ispruenog korijenja okamenjenog stabla. U podnoju breuljka prostire se
polje visoke indijanske trave, koje mijenja boju prema godinjem dobu: pogledajte
ga u jesen, potkraj rujna, kad postaje crveno kao sunev zalaz, kad se purpurne
sjene kao odbljesak vatre prelijevaju preko njega, a jesenji vjetar prebire po
njegovim suhim vlatima kao da jecajui stvara tunu ljudsku muziku, harfu
glasova.
Iza polja poinje tamna uma nazvana River Woods. Vjerojatno je upravo jednog
od onih septembarskih dana, kad smo skupljali korijenje u umi, Dolly rekla:
uje li? To je harfa trave koja uvijek pria priu ona znade prie svih ljudi s
breuljka, svih ljudi koji su ikada ivjeli, a kad mi umremo, priat e i nae prie.
Nakon to mi je umrla majka, otac, trgovaki putnik, poslao me da ivim s
njegovim sestrinama, Verenom i Dolly Talbom, dvjema neudatim gospoicama,
sestrama. Prije toga nikad mi nisu doputali da uem u njihovu kuu. Zbog razloga
koji nikome nisu bili sasvim jasni, Verena i moj otac nisu razgovarali. Vjerojatno je
otac zamolio Verenu da mu pozajmi novaca, a ona je to odbila; ili mu je moda
pozajmila, a on joj nikad nije vratio. Moete biti sigurni da je uzrok spora bio novac,
jer njima nita drugo ne bi bilo toliko vano, naroito Vereni, koja je bila najbogatija
osoba u gradu. Drugstore 1 , trgovina tekstilom, benzinska stanica, trgovina
ivenim namirnicama, uredska zgrada, sve je to pripadalo njoj, a stiui sve to
ipak nije mogla ostati bezbrina.
U svakom sluaju, otac je rekao da nikad neu stupiti u njenu kuu. Govorio je
strane stvari o gospoici Talbo. Jedna od pria koju je on irio, da je Verena
morfinistkinja, nikad nije prestala kruiti, a podsmjehivanja kojima je izvrgnuo
gospoicu Dolly Talbo bila su previe ak i za moju majku: rekla mu je, da bi se
morao stidjeti to ismjehuje nekoga, tko je tako plemenit i blag.
Mislim da su se majka i otac mnogo voljeli. Majka bi plakala svaki put kad bi on
odlazio da prodaje hladnjake. Uzeo ju je kad joj je bilo esnaest godina; a nije
doivjela ni tridesetu. Onog poslijepodneva, kad je umrla, otac je, dozivajui njeno
ime, strgnuo sa sebe svu odjeu i istrao gol u dvorite.
Dan nakon pogreba Verena je dola u kuu. Sjeam se da sam sa strahom
promatrao kako dolazi stazom, uspravna, pristala ena, kratko podrezane prosijede
kose, crnih, jakih obrva, sa sitnim pjegama na licu. Otvorila je ulazna vrata i ula
ravno u kuu. Poslije pogreba otac je poeo razbijati stvari, ne u bijesu, ve mirno,
staloeno: uao je polagano u sobu za goste, uzeo porculansku figuru, zamislio se
nad njom trenutak, zatim je razbio o zid. Pod i stepenice bili su posuti razbijenim
staklom i razbacanom srebrninom; poderana majina spavaica visila je preko
ograde stepenica.
Verenin pogled preletio je preko krhotina. Eugene, elim razgovarati s tobom,
ree svojim odlunim, hladno uzvienim glasom, a otac odvrati: Da, sjedni, Vereno.
Znao sam da e doi.
Tog poslijepodneva doe Dollyna prijateljica Catherine Creek i sloi moju
odjeu, a otac se odveze do impozantne, sablasne kue na Talbo Laneu. Dok sam

1 Duan u kojem se prodaju bilo kakve stvari

3
izlazio iz automobila, pokuao me zagrliti, ali ja sam ga se plaio i izvukao se iz
njegovih ruku. Sada alim, to se nismo zagrlili. Jer nekoliko dana kasnije, na svom
putu do Molilea, njegova su kola skliznula s ceste i pala petnaest metara duboko u
zaljev. Kad sam ga slijedei put vidio, ve su mu poloili na oi srebrne dolare.
Osim primjedbi da sam malen za svoje godine, zaostao rastom, nitko nije nikad
obraao panju na mene; ali sada ljudi stadoe pokazivati na mene, govorei: Zar
to nije tuno? Taj jadni mali Collin Fenwick! Trudio sam se da izgledam jadno, jer
sam znao da se to svia ljudima: mora da me je svaki ovjek u gradu poveo na
sladoled ili mi kupio kutiju keksa, a u koli sam tada prvi put dobio dobre ocjene.
Zbog toga je moralo proi mnogo vremena dok sam se dovoljno smirio da primijetim
Dolly Talbo.
A kad sam je primijetio, zaljubio sam se u nju.
Zamislite kako joj je moralo biti, kad sam stupio u kuu, kao buan i prkosan
jedanaestogodinji djeak. Uzmicala bi im bi zaula moje korake, a ako mi ne bi
mogla izbjei skupljala bi se poput latica osjetljiva cvijeta. Pripadala je onoj vrsti
ljudi, koji mogu biti nezamjetljivi kao neki predmeti u sobi, kao sjene u uglu, ije
prisustvo znai ugodan dogaaj. Nosila je najprostije cipele, jednostavne djevojake
haljine kojih su joj rubovi dopirali do glenja. Iako starija od svoje sestre, izgledala
je tako mlada kao da je Verenino prisvoje kao i ja. Gravitacija Verenina planeta
privlaila nas je i vodila i mi smo odvojeno kruili u vanjskim sferama kue.
U potkrovlju, otrcanom muzeju, sablasno napuenom starim izlobenim
lutkama iz Verenine trgovine tekstilom, mnoge su bile daske u podu razmaknute te
sam kroz njih mogao vidjeti gotovo svaku sobu. Dollyna soba, za razliku od ostalog
dijela kue koji je bio ispunjen tekim, mranim namjetajem, sadravala je samo
krevet, komodu i stolac. Ovdje bi mogla stanovati kakva opatica, ako iskljuimo
jednu stvar: zidove; sve je bilo obojadisano neobinom ruiastom bojom, ak i pod
je bio u istoj boji. Kad god bih uhodio Dolly, obino bih je naao kako radi dvije
stvari: ili stoji pred ogledalom, podrezujui vrtnim makazama svoju utobijelu, ve
ionako kratku kosu; ili pie olovkom na bloku grubog papira. Neprekidno bi vlaila
olovku vrhom jezika, a ponekad bi izgovarala glasno reenicu koju je pisala: Ne
uzimajte nikakvu slatku hranu, slatkii i sol sigurno e vas upropastiti. Sada vam
mogu kazati: pisala je pisma. Ali u poetku njezina mi je korespondencija bila
zagonetka. Napokon, njena jedina prijateljica bila je Catherine Creek, nikog drugog
nije viala, i nikad nije izlazila iz kue, osim jednom tjedno, kad su ona i Catherine
odlazile do River Woodsa, gdje su skupljale biljne sastojke za ljekovite kapljice, to
ih je Dolly prireivala i stavljala u boce. Kasnije sam otkrio da je imala potroae za
taj lijek po cijeloj dravi i da su njima bila namijenjena pisma koja je pisala.
Verenina soba hodnikom spojena s Dollynom, bila je namjetena kao ured.
Ovdje se nalazio pisai stol s pominim pokrovom, police s raunskim knjigama,
ormari s registrima. Poslije veere sjedila bi za stolom sa zelenim titnikom iznad
oiju, zbrajajui brojke i prevrui stranice raunskih knjiga, sve dok se ne bi
ugasile uline svjetiljke. Iako je bila u vjetim diplomatskim odnosima s mnogim
ljudima, Verena nije uope imala bliskih prijatelja. Mukarci su je se bojali, a ona
sama kao da se bojala ena. Prije nekoliko godina bila je vrlo naklonjena veseloj
plavoj djevojci imenom Maudie Laura Murphy, koja je neko vrijeme radila u
potanskom uredu i na koncu se udala za trgovca piem iz St. Louisa. Verena je
bila vrlo ogorena zbog toga i javno je izjavila da je taj ovjek nitarija. Meutim, svi
su se iznenadili kad je kao vjenani dar ponudila mladom paru brano putovanje
do Grand Canyona. Maudie i njezin suprug nikad se nisu vratili; otvorili su
benzinsku stanicu u blizini Grand Canyona, aljui od vremena do vremena Vereni
svoje Kodak-fotografije. Te su joj fotografije predstavljale zadovoljstvo i bol. Bilo je
noi kad uope nije otvorila raunske knjige, nego je sjedila podboivi glavu
objema rukama, a fotografije je rasprostrla po stolu. Kad bi ih odstranila, etala bi

4
po sobi ugasivi svjetla i tada se mogao uti bolan, drhtav pla kao da se spotakla i
pala u tami.
Dio potkrovlja iz kojeg sam mogao gledati dolje u kuhinju bio je utvren protiv
mene, jer su ondje bili nagomilani sanduci veliki poput bala pamuka. U to vrijeme
najvie sam elio viriti u kuhinju; ona je zapravo predstavljala glavnu prostoriju u
kui, i Dolly je provodila najvei dio dana ondje razgovarajui sa svojom
prijateljicom Catherine Creek. Catherina Creek bila je siroe, pa ju je jo kao dijete
uzeo u slubu Mr. Uriah Talbo, i oni su svi odrasli zajedno, ona i sestre Talbo, na
staroj farmi koja je kasnije postala eljeznika stanica. Ona je Dolly nazivala
Dollysrce, a Verenu Ona. Stanovala je u stranjem dvoritu, u kuici s limenim
krovom, boje srebra, smjetenoj usred suncokreta i prua opletenog puzavcem.
Tvrdila je da je Indijanka, na to je veina ljudi samo namigivala, jer je bila
crnoputa poput afrikih crnkinja. Ali koliko sam ja znao, to je moglo biti i istina:
svakako se odijevala kao Indijanka. Nosila je naime ogrlicu sa zrnima tirkizne boje
i upotrebljavala dovoljno rua da privue poglede; ru je sjao na njenim obrazima
kao visee zavjetne svjetiljke. Izgubila je gotovo sve zube; eljusti je drala otvorene
pomou zgnjeenih komadia pamuka, i Verena bi kazala: Do avola Catherine,
kad ne moe izgovoriti ni jedno razumljivo slovo, zato pobogu ne ode do lijenika
Crockera da ti stavi nekoliko zubi u usta? Zaista, bilo ju je teko razumjeti: Dolly je
bila jedina koja je mogla glatko prevesti njene priguene, gunave glasove.
Catherini je bilo dovoljno da je Dolly razumije: one su uvijek bile zajedno i to god
su imale rei, govorile bi jedna drugoj. Prislonivi uho na tavansku gredu mogao
sam uti kako im rijei drhtave i pune strepnje teku kao to smola tee niz drvo.
Da doprete u potkrovlje, morate se popeti ljestvama iz komore za rublje, jer je na
njenom stropu poklopac koji se moe podii. Jednog dana ba kad sam se penjao
primijetih da je poklopac podignut i iznad glave zauh bezbrino, umiljato
pjevuenje, nalik na prijatne glasove malih djevojica kad se osamljene igraju. Htio
sam se vratiti, ali pjevuenje prestade, i glas ree: Catherine?
Collin, odvratih, pokazavi se.
Hladno Dollyno lice za trenutak je ostalo nepromijenjeno; nije se razblailo.
Ovamo ti dakle dolazi ba smo bile radoznale, ree svojim njenim glasom koji
je podsjeao na utanje svilenog papira. Imala je oi kakve imaju nadarene osobe,
plamene, svjetlucave, prozrano zelene kao kristali metvice. Motrei me kroz
sumrak u potkrovlju, njene oi plaljivo su priznavale da ona ne oekuje da u joj
uiniti bilo to naao. Ti se igra ovdje u potkrovlju? Rekla sam Vereni da e biti
osamljen. Sagnuvi se traila je neto na dnu bureta. Doi, ree, moe mi
pomoi, pogledaj u drugo bure. Traim koraljni dvorac i vreicu sa raznobojnim
sedefnim zrncima. Mislim da e se Cahterini svidjeti staklena posuda sa zlatnim
ribicama, to ti misli? Za roendan. Nekad smo imali staklenku s tropskim
ribicama, ali to su bili pravi avoli: jedna je drugu izjela. Sjeam se kad smo ih
kupili, ili smo po njih ak u Brewton, ezdeset milja odavde. Nikad ranije nisam
prevalila ezdeset milja, ne znam hou li ikad opet. Ah, gledaj, evo dvorca. Ja sam
ubrzo zatim pronaao sedefna zrnca; nalikovala su zrnima ita ili mrvicama
slatkia i pruajui joj vreicu rekoh: Izvoli komadi slatkia. O, hvala ti, odvrati
ona, volim slatkie, ak i kad imaju okus po sedefnom zrnju.
Bili smo prijatelji, Dolly, Catherine i ja. Bilo mi je jedanaest godina, zatim
esnaest. Iako nisam stekao nikakvih zasluga, bile su to lijepe godine.
Nikad nisam nikoga doveo kui, a nikad to nisam ni elio. Jednom sam poveo
jednu djevojku u kino, a kad smo se vraali kui ona me upita, ne bi li mogla ui da
se napije vode. Da sam je zaista smatrao ednom, rekao bih: U redu, ali znao sam
da hini kako bi mogla vidjeti unutranjost kue, kao to to obino ljudi ele, i zato
rekoh da je bolje da prieka dok stigne kui. Ona ree: itav svijet zna da je Dolly
Talbo izvisila, i ti si takoer izvisio. Djevojka mi se vrlo sviala, ali sam je ipak

5
odgurnuo, a ona ree da e mi njen brat naravnati njuku, to je on i uinio: u
samom uglu usta jo i danas imam oiljak od njegova udarca bocom Coca-Cole.
Znam: govorili su da je Dolly Verenin kri i da se vie stvari odigrava u kui na
Talbo Laneu nego to bi ovjek mogao pomisliti. Moda je bilo tako. Ali to su ipak
bile lijepe godine.
Za zimskih poslijepodneva, im bih se vratio iz kole, Catherine bi brzo otvorila
staklenku s ukuhanim voem, dok bi Dolly stavljala dubok lonac kave na tednjak
i gurnula tiganj s kolaiima u penicu; a kad bi otvorila penicu, iz nje bi se irio
vru miris vanilije; Dolly, koja je ivjela od slatke hrane, neprestano je pekla kolae
od okolade, kolae s groicama i razliite vrste keksa i sitnih kolaa. Nikad ne bi
dotakla povre a jedino meso koje je voljela, bio je pilei mozak, malen kao graak,
koji bi nestao prije nego to ste ga mogli osjetiti u ustima. Zahvaljujui tednjaku i
kaminu, kuhinja je bila topla kao kravlji jezik. Zima bi dopirala samo do prozora,
smrznuvi ih svojim plavim, ledenim dahom. Kad bi mi neki arobnjak htio neto
pokloniti zaelio bih bocu ispunjenu glasovima te kuhinje, amorom i aputanjem
vatre, bocu do vrha punu mirisa maslaca i eera i peenih kolaa, iako je sama
Catherine zaudarala kao svinja u proljee. Prostorija je vie nalikovala prijatnoj
gostinskoj sobi, nego kuhinji; pod je bio pokriven runo ispletenim sagom, a
nalazila se tu i stolica za ljuljanje; po zidovima su visjele slike maia koji su bili
Dollyna strast; tu se nalazila posuda s geranijom koja je cvala i cvala itave godine,
zatim Catherinine zlatne ribice u staklenoj posudi na stolu, pokrivenom votanim
platnom, koje bi mahale repovima na prolazu kroz vrata koraljnog dvorca. Ponekad
bi sastavljali slike od kocaka, podijelivi ih izmeu sebe, a Catherine bi sakrivala
kocke, ako bi mislila da ete vi zavriti igru prije nje. Katkad bi meni pomagala u
izradi domaih zadaa; tada bi samo pravila zbrku. U svemu to je u vezi s
prirodom, Dolly je bila mudrac; posjedovala je uroenu inteligenciju pele koja
znade gdje da nae najslai cvijet: mogla je pogoditi jedan dan unaprijed kad e
doi oluja, prorei kakvi e biti plodovi smokvina drveta, odvesti vas do mjesta s
gljivama i umskim medom, do skrivenih gnijezda s jajima biserke. Pogledala bi oko
sebe, uoavajui sve to je okruuje. Ali to se tie domaih zadaa, Dolly je bila
neznalica kao i Catherine. Amerika se morala nazivati Amerikom i prije nego to je
Kolumbo doao. To je jasno. Jer kako bi inae mogao znati da je to bila Amerika? A
Catherine bi dodala: Tako je. Amerika je stara indijanska rije.
Od njih dvije Catherine je ipak bila gora. Nije priznavala da nema pravo, i ako ne
biste napisali tano to je rekla, skoila bi i prolila kavu ili uinila neto slino. Ali
nikad je vie nisam sluao poslije onoga to je rekla o Lincolnu: da je on djelomino
crnac, djelomino Indijanac, a samo trunku bijelac. ak sam i ja znao da to nije
istina. Ali prema Catherine osjeam naroitu zahvalnost; da nije bilo nje, tko zna da
li bih ikad izrastao do normalne visine? Sa etrnaest godina nisam bio mnogo vei
od Biddy Skinnera, a ljudi su govorili da je on primao ponude za nastup u cirkusu.
Catherine mi ree: Ne brini, zlato, tebi treba samo malo da se protee. Vukla bi
me za ruke, noge, potezala me za glavu kao da je to jabuka koja se ne da otkinuti s
grane. Ali istina je, da me u roku od dvije godine uspjela protegnuti od metar i
etrdesetpet na metar i sedamdeset, a to mogu dokazati urezima na vratima
smonice, jer ak i sada, kad je toliko toga nestalo, kad jo samo vjetar zavija u pei
a kuhinja je hladna, ove oznake moga rasta jo uvijek postoje kao dokaz.
Usprkos openito blagotvornom djelovanju Dollyna lijeka na one koji su ga
traili, ponekad su dolazila pisma s primjedbom: Draga gospoice Talbo, vie nam
nee biti potrebne vae ljekovite kapljice za jadnu sestrinu Belle (ili nekog drugog)
umrla je prolog tjedna blagoslovi je boe. Tada bi u kuhinji bilo tuno. Prekrienih
ruku i sputenih glava moje su prijateljice tuno analizirale okolnost tog sluaja, i
Catherine bi rekla: Pa, uinile smo sve to smo mogle, Dollysrce, ali je dragi bog
imao druge namjere. Verena bi takoer mogla izazvati tugu u kuhinji, jer je uvijek

6
uvodila neko novo pravilo ili ispravljala staro: daj, nemoj, prestani, poni: kao da
smo satovi, koje je ona neprekidno motrila, da se uvjeri da li idu tano prema
njezinom vlastitom, i jao nama, ako smo ili deset minuta naprijed ili sat nazad;
Verena bi se izgubila kao kukavica. Ona!, rekla bi Catherine, a Dolly bi izustila:
Tiho, tiho! Tiho, tiho! kao da ne umiruje Catherinu, nego neki pobunjeni glas u
samoj sebi. Mislim da je u svom srcu Verena eljela da doe u kuhinju i postane
njen dio; ali ona je bila kao mukarac osamljen u kui punoj ena i djece, i jedini
nain na koji je dolazila s nama u doticaj, sastojao se u zapovjednim primjedbama:
Dolly, skloni tu maku, zar eli pogorati moju astmu? Tko je pustio vodu u
kupaonici? Tko je od vas slomio moj kiobran? Njeno mrano raspoloenje
prodiralo je kroz kuu kao kisela uta vlaga. Ona! Tiho, tiho.
Jednom tjedno, obino subotom, odlazili smo do River Woodsa. Za ove izlete, na
kojima bismo proveli itav dan, Catherine bi ispekla pile i isprila tucet jaja, a Dolly
bi ponijela okoladnu pitu i zalihu divnih sitnih kolaa. Ovako oboruani, nosei tri
prazne vreice, krenuli smo cestom prema crkvi, proli groblje i polje indijanske
trave. Na domak same ume nalazilo se kinesko drvo s dvostrukim deblom, zapravo
su to dva drveta, ali su njihove grane tako isprepletene da se moglo s jednog popeti
na drugo; u stvari stabla su bila spojena drvenom kuom: prostranom, vrstom
drvenom kuom, nalik na splav to je plovila u moru lia. Momci koji su je podigli,
mora da su sada ve starci ukoliko su jo uope ivi. Drvena kua je svakako bila
petnaest ili dvadeset godina stara kada ju je Dolly prvi put otkrila, a to je bilo etvrt
stoljea ranije nego to ju je pokazala meni. Popeti se do nje bilo je lako kao
uspinjati se stepenicama; kora drveta bila je kvrgava i obavljena vrstim
povijuama; ak i Catherine, koja je bila iroka u bokovima i tuila se na
reumatizam, mogla se popeti bez tekoa. Ali Catherine nije osjeala ljubavi prema
kui na drvetu; ona nije znala, kao to je znala Dolly koja je i mene nauila, da je ta
kua brod i da kad sjedi u njoj plovi du maglovitih obala svojih snova. Upamtite
moje rijei, ree Catherine, grede su previe stare, avli su istrunuli, prepolovit e
se, sruiti i raskoliti nam glave, da znate.
Pohranivi nae zalihe u kui na drvetu, razili bismo se po umi, a svaki je
nosio vreicu koju je trebalo ispuniti travama, liem i rijetkim korijenjem. Nitko,
ak ni Catherine, nije znao to sve dolazi u lijek jer je to bila tajna koju je Dolly
drala za sebe a nama nikad nije doputala da pogledamo sadrinu njene vree:
drala ju je vrsto uza se, kao da je u nju uhvatila plavokoso dijete, zaaranog
princa.
Evo to nam je priala: Jednom davno, dok smo jo bili djeca (dok je Verena jo
imala mlijene zube, a Catherine nije bila via od dvorine ograde) ivjele su
ciganke, debele kao ptice koje se hrane kupinama ne kao danas, kad moete
vidjeti tek nekoliko cigana lutalica kroz cijelu godinu. Dolazile su s proljeem:
iznenada, kao cvat drena, nale bi se ovdje du ceste i okolo u umama. Ali nai
su ih ljudi nerado gledali, i otac, brat tvog djeda Uriaha, ree da bi ubio svaku koju
bi uhvatio na naem imanju. I zbog toga, kad god bih vidjela ciganke kako uzimaju
vodu iz potoka ili kradu nepokupljene orahe sa zemlje, nikad o tome ne bih
govorila. I tada, jedne kine aprilske veeri, odoh u staju gdje je Fairybell imala
malo tele; i tu u staji naoh tri ciganske ene, dvije stare i jednu mladu a mlada je
leala razodjevena, grei se na kukuruznim komuinama. Kad su vidjele da ih se
ne bojim, da neu pobjei i ispriati da su ondje, jedna me od starih ena upita da
li bih mogla donijeti svjetiljku. Ja odoh u kuu po svijeu, a kad sam se vratila,
ena koja me poslala, drala je crveno zaplakano dijete glavom na dolje, dok je
druga ena muzla Fairybellu. Pomogla sam im da operu dijete u toplom mlijeku i
umotaju ga u maramu. Tada jedna od ena uze moju ruku i ree: Sada u te za
uzvrat nauiti jednu pjesmicu. Bila je to pjesmica o kori zimzelena, o paprati i o
drugom bilju koje smo sakupljali u umi: Kuhaj dok potamni i procijedi ako eli da

7
lijek neto vrijedi. Ujutro su otile; traila sam ih u polju i na cesti; nije ostao
nikakav njihov trag, osim pjesme u mojem sjeanju.
Dozivajui jedno drugo hukali smo kao sove izgubljene na danjoj svjetlosti,
radei itavo jutro na suprotnim stranama ume. Poslije podne bismo se opet
popeli u zelenu kronju kineskog drveta s vreama punim oguljenih kora, njenog,
iskidanog korijenja i rasprostrli bismo hranu. U zemljanom vru imali smo svjeu
izvorsku vodu ili, ako je vrijeme bilo hladno, termos-bocu s vruom kavom, a prste
zamatene piletinom i kolaima brisali smo liem. Poslije toga gatali smo iz cvijea
i sanjivo razgovarali i inilo nam se da plovimo kroz poslijepodne na drvenoj splavi;
pripadali smo drvetu, kao i lie obasjano suncem i ptice to su ondje ivjele.

Jednom godinje odlazim do kue na Talbo Laneu, i eem dvoritem. Nedavno

sam bio tamo i naiao na stari eljezni kotao, prevrnut meu korovom, kao crni,
pali meteor: Dolly Dolly se vrti oko kotla ubacujui sadraj naih vreica u
kipuu vodu i mijeajui, mijeajui s otkinutim drkom metle gustu kao duhan
smeu tekuinu. Ona je sama mijeala lijek, dok smo Catherine i ja stajali i
promatrali je kao arobnjakovi uenici. Kasnije smo svi sudjelovali u punjenju
boca, a kako su obini epovi bili preslabi da zadre paru, moj je posao bio da
pravim posebne epove od smotanog toaletnog papira. Prosjeno se prodavalo oko
est boca tjedno uz cijenu od dva dolara po boci. Dolly ree da novac pripada nama
trojima i mi smo ga troili isto tako brzo kao to smo ga sticali. Uvijek smo
naruivali knjige reklamirane u asopisima: Kako rezbariti drvo, Parcheesi: igra
za mlado i staro, Svatko moe igrati Bazuku. Jednom smo naruili francusku
vjebenicu: moja je zamisao bila da bismo govorei francuski imali tajni jezik koji
Verena ili bilo tko drugi ne bi mogao razumjeti. Dolly je pristala da pokua, ali
Passez-moi licu bilo je najvie to je nauila, a Catherine nauivi Je suis
fatigu nije vie nikad otvorila knjigu: rekla je da je to sve to joj je potrebno.
Verena je esto primjeivala da bi moglo biti neprilika ako se netko otruje, ali
inae nije pokazivala mnogo zanimanja za ljekovite kapljice. Jedne smo godine sve
sraunali i ustanovili da zaraujemo dovoljno da moemo platiti porez. Ponekad bi
Verena poela postavljati pitanja: novac je za nju bio nalik na divlju maku, iji je
trag slijedila priguenim korakom iskusnog lovca, primjeujui svaku slomljenu
granicu. to se stavlja u taj lijek? eljela je znati, a Dolly, polaskana, smijeei se
zadovoljno, samo bi odmahnula rukama rekavi: Pa, ovo i ono, nita naroito.
inilo se da je Verena zaboravila na to; ipak je esto, sjedei za stolom, paljivo
promatrala Dolly, a jednom dok smo stajali u dvoritu oko kipueg kotla, pogledao
sam gore i spazio Verenu na prozoru kako nas promatra s usredotoenom panjom:
ve je tada, ini mi se, skovala svoj plan, ali nije nita poduzela do ljeta.
Dva puta godinje, u sijenju i kolovozu, Verena je odlazila na poslovni put u St.
Louis ili Chicago. Tog ljeta, kad sam navrio esnaestu godinu, otila je u Chicago i
nakon dva tjedna vratila se u pratnji ovjeka imenom dr Morris Ritz. Svatko se
naravno pitao tko je dr Morris Ritz? Nosio je leptir-kravate i upadljiva odijela
kriavih boja; usne su mu bile plave, oi male, sjajne i nemirne; sve u svemu, bio je
nalik na lukavog mia. uli smo da je stanovao u najboljoj sobi Lola Hotela i ruao
odreske u Phils Cafu. Na ulici bi sveano klimao svojom sjajnom glavom svakom
prolazniku; meutim nije stekao prijatelja i nisu ga viali ni s kim u drutvu osim s
Verenom koja ga nije nikad dovela u kuu, ni spomenula njegovo ime, dok jednog
dana Catherine nije smogla hrabrosti da upita: Gospoice Vereno, tko je zapravo
taj smijeni, mali dr Morris Ritz?, a Verena, problijedjevi oko ustiju, odvrati: Nije
on ni upola tako smijean kao neki koje bih mogla imenovati.
Ljudi su govorili da je sablanjiv taj odnos izmeu Verene i malog idova iz
Chicaga: bio je dvadeset godina mlai odi nje. Prialo se da imaju neke namjere u
vezi sa starom tvornicom konzervi na drugoj strani grada. Kao to se pokazalo, bilo

8
je to tano; ali ne onako, kako su mislili momci u dvorani za biljar. Gotovo svakog
poslijepodneva mogli ste vidjeti Verenu i dr Morrisa Ritza u etnji prema tvornici
konzerva, naputenoj ruevini od cigala s razbijenim prozorima i slomljenim
vratima. Kroz itavu jednu generaciju nitko nije dolazio u njenu blizinu, osim
kolske djece koja su ovdje puila cigarete i svlaila se do gola. Tada smo, poetkom
septembra, proitavi obavijest u Courieru, saznali prvi put da je Verena kupila
staru tvornicu konzervi; ali nije se spominjalo to je namjeravala uiniti s njom.
Ubrzo poslije toga, Verena ree Catherine da zakolje dva pileta, jer e dr Morris Ritz
doi u nedjelju na ruak.
Kroz itavo vrijeme dok sam ja ivio ondje, dr Morris Ritz bio je jedina osoba koja
je ikada pozvana da rua u kui na Talbo Laneu. Zbog toga je to iz mnogih razloga
bio dogaaj. Catherine i Dolly obavljale su proljetno ienje: ispraivale su sagove,
donijele porculan sa tavana i namirisale sve sobe mau za podove i latilom. Za
ruak je trebalo podvoriti peeno pile i unku, engleski graak, slatki krumpir,
savijau, puding od banane, dvije vrste kolaa i voni sladoled iz slastiarnice. U
podne Verena doe da pogleda stol: s vazom bujnih rua u sredini i s mnotvom
ukusno nanizane srebrnine, kao da je bio postavljen za drutvo od dvadesetak
ljudi; a zapravo, bilo je postavljeno samo za dvoje. Verena prostre za jo dvoje a
Dolly, primijetivi to, tiho ree: U redu, ako Collin eli jesti za stolom, ali ona e
ostati u kuhinji s Catherinom. Verena lupnu nogom: Ne pravi me budalom, Dolly.
Ovo je vano. Morris dolazi izriito da tebe vidi. I jo neto, bilo bi mi drago kad bi
drala glavu uspravno: zlo mi je kad vidim kako si se pokunjila.
Dolly je bila smrtno uplaena: sakrila se u svoju sobu i mnogo kasnije, kad je
gost ve dugo bio kod nas, morao sam otii da je dovedem. Leala je na ruiastom
krevetu, s vlanom krpom preko ela, a Catherine je sjedila pored nje. Catherine je
bila sva dotjerana, obraze je narumenjela poput bombona a u usta natrpala vie
pamuka nego ikad; ona ree: Srce, mora ustati upropastit e ovu lijepu
haljinu. To je bila obina pamuna haljina koju je Verena donijela iz Chicaga; Dolly
se uspravi i poravna je, zatim odmah ponovo legne: Kad bi Verena znala kako mi je
ao, ree bespomono. I tako ja odoh i rekoh Vereni da je Dolly bolesna. Verena
ree da e sama pogledati i ode ostavivi me u predsoblju nasamo s drom Morrisom
Ritzom.
Oh, bio mi je mrzak. Dakle, ima esnaest godina, ree namignuvi drsko
pajprije jednim a zatim drugim okom. I puta ga besposlena, hm? Nagovori staru
gospou da te slijedei put povede u Chicago, tamo ima mnogo dobre robe na koju
ga moe pustiti. Pucnuo je prstima, lupnuo svojim upadljivim poput bodea
iljastim cipelama, kao da daje takt nekoj veseloj melodiji: mogao je biti plesa ili
prodava sode, i samo je mali koveg, koji je nosio, nagovijetao neko ozbiljnije
zanimanje. Pitao sam se, kakav je on mogao biti doktor; htio sam ga upravo upitati,
kad se Verena vrati vodei Dolly za lakat.
Sjene u predsoblju i tapecirano pokustvo nisu je mogli sakriti; ne podiui oi
ona prui ruku a dr Ritz je vrsto prihvati i tako je stegne da umalo nije izgubila
ravnoteu. Boe, gospoice Talbo, osobita mi je ast, ree popravivi svoju
leptir-kravatu.
Sjeli smo za stol, i Catherine donese pile. Posluila je Verenu, zatim Dolly, a kad
doe red na doktora, on ree: Kazat u vam istinu, jedino to volim od pileta je
mozak: mislite li da biste ga mogli nai u kuhinji, mamice?
Catherine spusti pogled preko svog nosa, tako da je gotovo zakiljila i ree, dok
joj se jezik pleo o izguvani pamuk:
Dolly je uzela mozak na svoj tanjur.
Ovaj junjaki izgovor, Isuse, ree on iskreno uasnut.
Ona kae da sam stavila mozak na svoj tanjur, ree Dolly, dok joj se obrazi
zarumenjee kao Catherinin ru. Ali dopustite da ga dadem vama.

9
 Ako vam je stvarno svejedno ...
Njoj je sasvim svejedno, ree Verena. Ona ionako jede samo slatke stvari. Evo,
Dolly, uzmi malo pudinga od banana.
Iznenada dr Ritz kihnu nekoliko puta. Cvijee, ove rue, moja stara alergija ...
Oh, ree Dolly i uoivi mogunost da pobjegne u kuhinju, pograbi vazu s
cvijeem: ona joj skliznu, kristal zazvei, rue padnu u umak, a umak se prosu po
nama. Vidite; ree ona, govorei sama sebi, dok su joj suze navirale na oi, vidite,
nemogua sam.
Nita nije nemogue, Dolly; sjedni i pojedi puding, savjetova Verena svojim
ozbiljnim, odreitim glasom. Osim toga, imamo jedno lijepo, malo iznenaenje za
tebe. Morris, pokaite Dolly one lijepe etikete.
Mrmljajui Nije to nita, dr Ritz prestade otirati umak sa svog rukava, ode u
predsoblje i vrati se s kovegom. Meu njegovim prstima zauta snop papira.
Najzad se zaustavie na velikoj kuverti koju prui Dolly.
U kuverti su se nalazile gumirane naljepnice trokutaste etikete s naranastim
slovima: Ljekovite kapljice ciganske kraljice; i slabo otisnuta slika ene sa arenom
maramom i zlatnim kolutima na uima.
Prvoklasno, a? ree dr Ritz. Izraeno u Chicagu. Jedan moj prijatelj je izradio
sliku: taj je momak pravi umjetnik. Dolly je pregledavala etikete sa zbunjenim,
zabrinutim izrazom, dok Verena ree: Zar ti se ne sviaju?
Dolly stegnu etikete u rukama. Nisam sigurna da li razumijem.
Naravno da razumije, odvrati Verena s hladnim smijekom. To je dovoljno
jasno. Ispriala sam Morrisu tvoju staru priu i on je izabrao ovo divno ime.
Ljekovite kapljice ciganske kraljice: to je upadljivo, ree doktor. Sjajno za
oglas.
Moj lijek? upita Dolly jo uvijek sputenih oiju. Ali meni nisu potrebne
etikete, Vereno. Ja ih piem sama.
Doktor Ritz zapucketa prstima: To je izvrsno! Moemo tampati etikete kao
originalni rukopis: sjajno, zar ne?
Ve smo potroili dovoljno novaca, odvrati Verena kratko, a zatim okrenuvi se
Dolly: Morris i ja odlazimo ovog tjedna u Washington zbog tih etiketa i patentiranja
lijeka na tvoje ime, naravno. Stvar je u tome, Dolly, da mora sjesti i napisati
nam potpunu formulu.
Napetost na Dollynom licu nestade; etikete skliznu i raspre se po podu.
Naslonivi se rukama o stol, ona se uspravi; zatim se polako sabra i podignuvi
glavu pogleda sjajnih oiju u doktora Ritza i Verenu. To ne ide, ree mirno.
Krenula je prema vratima, poloivi ruku na kvaku. To ne ide: ti nema pravo na
to, Vereno. Ni vi, gospodine.

Pomogao sam Catherini da pospremi stol: razbacane rue, nerazrezan kola,

povre koje nitko nije dotakao. Verena i njen gost zajedno napustie kuu; mi smo
ih gledali s kuhinjskog prozora, dok su odlazili prema gradu, kimajui i tresui
glavama. Tada smo razrezali kola i odnijeli ga u Dollynu sobu.
Tiho! Tiho! ree ona kad Catherine poe sijevati na Onu. inilo se kao da je
pobunjeni unutarnji apat postao promukao glas, protivnik koga treba nadglasati:
Tiho! Tiho! sve dok Catherine nije zagrlila Dolly i takoer rekla: Tiho.
Izvadili smo snop karata i rairili ih po krevetu. Naravno, Catherine nas je
morala podsjetiti da je nedjelja, dodavi da mi moemo riskirati slijedeu crnu
ocjenu u bojoj knjizi, ali pored njenog imena ve ih je bilo previe. Promislivi o
tome radije smo gatali iz karata. Predvee Verena se vrati kui. uli smo njene
korake u predsoblju; bez kucanja je otvorila vrata, dok Dolly, koja je upravo meni
proricala sreu, pritisnu moju ruku. Verena ree: Colline, Catherine, izvolite nas
naas ostaviti.

10
 Catherine htjede da se sa mnom popne ljestvama u potkrovlje, ali imala je na
sebi novu haljinu. Tako se popeh sam. Kroz poveu rupu mogao sam dobro vidjeti u
ruiastu sobu; ali Verena je stajala tano ispod rupe, i sve to sam mogao vidjeti
bio je njen eir, jer ga nije skinula otkako se vratila kui. Bio je to irok slamnati
eir ukraen celuloidnim voem. To su injenice, govorila je, dok se voe treslo i
svjetlucalo u plavom sumraku. Dvije tisue za staru tvornicu za Billa Tatuma i
etiri radnika, to tamo rade za osamdeset centi na sat, sedam tisua dolara
vrijednost strojeva koji su ve narueni a da i ne spominjem to stoji strunjak, kao
to je Morris Ritz. A zato? Sve zbog tebe!
Sve zbog mene? Dollyn je glas zvuao tuno i tiho kao sumrak. Vidio sam joj
sjenu dok je koraala iz jednog kraja sobe u drugi. Ti si moje krvi i ja te zaista
volim; volim te duboko u srcu. Mogla bih to sada dokazati time, to bih ti dala
jedinu stvar koja je ikad bila moja: tada bi imala sve. Molim te, Vereno, ree
oklijevajui, ostavi mi tu jedinu stvar.
Verena upali svjetlost. Ti pria o davanju, ree, dok joj glas postade tvrd, kao
da se iznenada razgnjevila. Sve ove godine, dok sam radila kao kakav nadniar: to
ti nisam dala? Ovu kuu, ovaj ...
Dala si mi sve, Dolly je blago prekinu. I Catherini i Collinu. Ali smo i mi neto
doprinijeli: uinili smo ti ovaj dom prijatnim zar ne?
O, divan dom, ree Verena zbacivi eir s glave. Lice joj se zarumeni. Ti i ta
klokotava budala. Zar nisi primijetila da nikad nisam nikog pozivala u kuu? Zbog
jednog vrlo jednostavnog razloga: stidjela sam se. Pogledaj to se danas dogodilo.
uo sam kako je Dolly uzdahnula. ao mi je, ree klonulo. Iskreno mi je ao.
Uvijek sam drala da za nas ima ovdje mjesta, da smo ti potrebni, na neki nain. Ali
to emo sada ispraviti, Vereno. Mi emo otii.
Verena uzdahne: Jadna Dolly. Jadna, jadna eno. Kamo ti moe otii?
Odgovor, to ga je polako izustila, bio je nesiguran kao let moljca: Znam kamo.

Kasnije sam u krevetu ekao Dolly da me doe poljubiti za laku no. Moja soba,
smjetena u najdaljem dijelu kue, bila je soba u kojoj je ivio njihov otac, gospodin
Uriah Talbo. Verena ga je dovela ovamo s farme ostarjelog i umno poremeenog i
ovdje je umro ne znajui gdje se nalazi. Iako je bio mrtav ve deset, petnaest godina,
krevet i ormar bili su jo uvijek proeti starakim mirisom, mirisom mokrae i
duhana, a na polici ormara jo se uvijek nalazila jedina stvar koju je donio s farme,
mali uti bubanj. Kada je bio mojih godina stupao je u Dixie-etama udarajui u
ovaj mali uti bubanj i pjevao. Dolly je govorila da je, dok je bila mlada djevojka,
voljela ustajati u zimska jutra i sluati pjevanje svog oca, dok je loio vatru u kui;
poto je ostario i poto je umro, ona bi ponekad ula njegove pjesme u polju
indijanske trave. Vjetar, rekla bi Catherine, a Dolly bi odvratila: Ali vjetar smo mi
on skuplja i pamti sve nae glasove a zatim raznosi nae razgovore i prie kroz
lie i polja, ula sam oca jasno kao dan.
Za takvih noi kakva je bila ta rujanska no, jesenski je vjetar zavijao u otroj
crvenoj travi, donosei sve prohujale glasove i ja sam se pitao padajui u san da li
starac u ijem sam krevetu leao, pjeva meu njima.
Tada mi se uini da je Dolly konano dola da me poljubi za laku no, jer sam se
probudio osjetivi je pored sebe u sobi; ali ve je bilo gotovo jutro, svjetlost to se
raala nalikovala je rascvalim cvjetovima na prozorima, pijetlovi su pjevali u
udaljenim dvoritima. , Colline, apnu Dolly nagnuvi se iznad mene. Imala
je na sebi vunenu zimsku odjeu i eir s velom koji joj je pokrivao lice. Samo sam
eljela da zna kamo idemo.
U kuu na drvetu? upitah, napola u snu.
Dolly potvrdi. Samo za sada. Dok ne odluimo o daljnjim planovima. Vidjela je
da sam uplaen pa poloi ruku na moje elo.

11
 Ti i Catherine: a ja ne? tresao sam se od hladnoe. Ne moete otii bez mene.
Sat s tornja je otkucavao; inilo se da je ekala da prestane prije nego se odlui.
Odbilo je pet i prije nego to je utihnuo zvuk, skoio sam s kreveta i pobacao odjeu
na sebe. Dolly je samo dospjela kazati: Ne zaboravi svoj ealj.
Catherine nas doeka u dvoritu; bila je pognuta pod teinom do vrha ispunjene
platnene torbe; oi su joj bile otekle od plaa, a Dolly, neobino mirna i sigurna u
ono to radi, ree Ne mari nita, Catherine, moemo poslati po tvoje zlatne ribice
kad se jednom smjestimo. Verenini zatvoreni tihi prozori gledali su nas odozgo;
proli smo oprezno ispod njih i neujno izali kroz vrata. Jedan foskterijer zalaja na
nas, ali nikog nije bilo na ulici i nitko nas nije vidio dok smo prolazili gradskim
ulicama, osim besanog zatvorenika na prozoru zatvora. Stigli smo do polja
indijanske trave upravo u trenutku kad se pokazalo sunce. Dollyn je veo zaleprao
na laganom jutarnjem vjetru, a par fazana na koje naiosmo, prhnu ispred nas
udarajui vrstim krilima po skrletno crvenoj travi. Kinesko drvo nalikovalo je vazi
punoj rujanskog zelenila protkanog zlatom. Sruit e se, razbit e nam glave, ree
Catherine, dok je lie posvuda oko nas stresalo kapljice rose.

DRUGO POGLAVLJE

Da nije bilo Riley Hendersona, sumnjam da bi itko saznao, ili bar ne tako brzo,
da se nalazimo u kuici na drvetu.
Catherine je ispunila svoju platnenu torbu ostacima nedjeljnog ruka, i dok
smo s uitkom dorukovali kola i pile, umom odjeknu hitac iz puke. Ukoili smo
se, dok nam je kola zastao u grlu. Ispod nas, u trku se pojavi pas ptiar, a za njim
Riley Henderson; puka mu je visila o ramenu, a oko vrata je objesio nekoliko
okrvavljenih vjeverica, svezavi im zajedno repove. Dolly spusti veo, kao da se
eljela sakriti u liu.
On zastane nedaleko drveta, a njegovo se oprezno, opaljeno mlado lice napne;
uperio je puku u pravcu ustreperenog lia, kao da oekuje da se cilj otkrije.
Napetost je bila prejaka za Catherine i ona viknu: Riley Hendersone, da se nisi
usudio pucati!
Puka se spusti, on se okrenu oko sebe, a vjeverice se zavrtjee poput ogrlice.
Tada nas spazi na drvetu i u trenutku viknu: Hej, Catherine Creek; hej, gospoice
Talbo, to vi ljudi radite tamo gore? Progoni li vas divlja maka?
Samo sjedimo, odvrati Dolly brzo, kao da se bojala da ne odgovorimo
Catherine ili ja. Uhvatio si lijepu hrpu vjeverica.
Uzmite jedan par, ree on odvojivi ih. Imali smo ih sino za veeru, bile su
prava poslastica. Priekajte asak, donijet u vam ih gore,
Ne mora ih donijeti; ostavi ih na zemlji. Ali on ree da mogu mravi doi na njih
i popne se na drvo. Njegova plava koulja bila je poprskana krvlju vjeverica, krvave
mrlje sjale su na njegovoj nakostrijeenoj kosi boje koe; mirisao je na barut, a
njegovo jednostavno, prijatno lice bijae smee kao cimet. Proklet bio, ako to nije
kua na drvetu! viknu upirui nogom o gredu, kao da iskuava njenu vrstou.
Catherine ga upozori da je to sada kua na drvetu, ali da moda ne e dugo tu
stajati ako bude i dalje upirao u nju. On upita:.Ti si je sagradio, Colline? Ja sam s
ushienjem primijetio da me nazvao imenom: nisam ni slutio da bi Riley Henderson
mogao znati neto o meni. Ali ja sam njega dobro poznavao.
U naem se gradu ni o kome nije toliko govorilo, kao o Riley Hendersonu. Stariji
ljudi su o njemu priali uzdiui, a oni blii njegovim godinama, kao to sam bio ja,
sa zadovoljstvom su ga smatrali pokvarenim i grubim: bilo je to zbog toga, to je
doputao jedino da mu zaviamo a ne da ga volimo ili da mu postanemo prijatelji.
Svatko je mogao ispriati istinu o njemu.

12
 Rodio se u Kini, gdje je njegov otac, misionar, bio ubijen u jednom ustanku.
Majka mu je bila iz naeg grada i zvala se Rose; iako je ja sam nikad nisam vidio,
ljudi su priali da je bila vrlo lijepa ena, sve dok nije poela nositi naoari; bila je
bogata, jer je dobila veliko nasljedstvo od svog djeda. Kad se vratila iz Kine dovela je
petgodinjeg Rileya i dvije mlae djevojice; ivjeli su s njenim bratom, mjesnim
sucem Horaceom Holtonom, krupnim, mesnatim starim momkom, lica uta poput
dunje. U narednim godinama Rose Henderson se poela udno vladati: prijetila je
da e tuiti Verenu, to joj je prodala haljinu koja se stisnula u pranju; da kazni
Rileya naredila mu je da skae oko dvorita na jednoj nozi recitirajui jedanput
jedan; ali inae mu je doputala sve nepodoptine, i kada joj se prezbiterijanski
sveenik potuio zbog toga, rekla mu je da mrzi svoju djecu i da bi eljela da su
mrtva. I mora da je to zaista mislila, jer je jednog boinjeg jutra zakljuala vrata
kupaonice i pokuala u kadi udaviti svoje dvije djevojice. Govorilo se da je Riley
provalio vrata sjekirom, to je znailo velik pothvat za djeaka od devet ili deset
godina, koliko mu je tada bilo. Poslije toga Rose su otpremili u jedan zavod u nekom
mjestu na obali Meksikog zaljeva i moda jo uvijek tamo ivi, barem nisam nikad
uo da je umrla.
Riley i Horace Holton nisu se vie slagali. Jedne noi Riley je ukrao Horaceov
Oldsmobile i odvezao se do restauracije Dance and Dine2 s Mamie Curtiss: ona je
bila iva kao munja, moda pet godina starija od Rileya, kome u to vrijeme nije bilo
vie od petnaest. Horace je saznao da su otili u Dance and Dine, poao je po
erifa i odvezao ga tamo: rekao je da namjerava Rileyja nauiti pameti i dati ga
uhapsiti. Ali Riley ree erifu: Tragate za krivim drutvom. I on ondje, pred itavim
svijetom, optui ujaka da krade Rosin novac koji je trebao pripasti njemu i njegovim
sestrama. elio je to raistiti na licu mjesta, ali kako se Horace povukao nazad, on
se probio prema njemu i udario ga akom u oko. erif je strpao Rileyja u zatvor. Ali
sudac Cool, stari Rosin prijatelj, zapoe voditi istragu i ubrzo se ustanovilo da je
Horace na svoj raun prisvajao Rosin novac. I tako Horace jednostavno spremi
svoje stvari i otputova vlakom u New Orleans, gdje je kako smo saznali nakon
nekoliko mjeseci stao romantini sveenik kojemu je posao vjenati mlade
parove na jednom izletnikom brodu, to po mjeseini krstari du Mississippija.
Otada je Riley svoj vlastiti gospodar. S novcem pozajmljenim u ime batine kupio je
crvena trkaa kola i stao se voziti po okolici sa svakom djevojurom u gradu; jedine
pristojne djevojke koje ste mogli vidjeti u njegovom automobilu bile su njegove
sestre njih bi poveo u nedjelju poslije podne na dostojanstvenu polaganu vonju
oko trga. Sestre su mu bile zgodne djevojke, ali se nisu mnogo zabavljale, jer je on
budno pazio na njih, i momci su im se bojali pribliiti. Povjerljiva crnkinja vodila im
je kuanstvo, inae su ivjeli sami. Jedna od njegovih sestara, Elizabeth, ila je sa
mnom u razred i dobivala je najbolje ocjene, same petice. Sam Riley napustio je
kolu; ali on nije pripadao grupi kicoa iz dvorane za biljar, niti se ikad druio s
njima; po danu bi iao na pecanje ili u lov; popravio je mnoge stvari oko stare
Holtonove kue, jer je bio dobar stolar, a i dobar mehaniar: izradio je, na primjer,
specijalnu automobilsku trubu to piti kao lokomotiva i njen ste prodoran zvuk
mogli uti kad bi uvee projurio cestom na putu do oblinjeg grada, kamo je odlazio
na ples. Koliko sam eznuo da mu budem prijatelj! A to mi se inilo moguim, jer je
bio samo dvije godine stariji od mene. Ali sjeam se da sam samo jednom
razgovarao s njim. U bijelim sportskim hlaama, dotjeran za ples u klubu, uao je u
Verenin duan, u kome sam ponekad subotom pomagao posluivati. elio je kutiju
Shadowsa, ali ja nisam bio siguran to je to pa je on morao doi iza tezge i uzeti ih
sam sa police; smjekao se sasvim prijazno, ali to je za mene bilo gore nego da je bio
neljubazan: sada zna da sam budala, pomislio sam, i nikad neemo

2 Plei i veeraj

13
postati,prijatelji.
Dolly ree: Uzmi kola, Riley, a on upita da li uvijek odlazimo na piknike tako
rano? Zatim doda da to smatra dobrom idejom: Kao nono kupanje. Ja dolazim
ovamo dok je jo mrak i kupam se u rijeci. Kad slijedei put priredite piknik, zovnite
me da znam gdje ste.
Moe doi svakog jutra, ree Dolly podiui veo. Po svoj prilici emo ovdje
provesti neko vrijeme.
Riley je taj poziv morao smatrati neobinim, ali to ne ree. Izvadi kutiju cigareta
i prui je svima; kad Catherine uze jednu, Dolly primijeti: Catherine Creek ti nisi
nikad takla duhan u svom ivotu. Catherine potvrdi na takav nain kao da eli rei
da joj je neto uvijek nedostajalo: To mora da je zadovoljstvo, tako mnogo ljudi
govori im u prilog. Dollysrce, kad ovjek doe u nae godine, mora traiti neka
zadovoljstva. Dolly ugrize usnu: Dakle, mislim da nikome ne mogu nakoditi,
ree i sama uzimajui cigaretu.
Postoje dvije stvari od kojih djeak moe poludjeti (prema tumaenju gospodina
Handa koji me uhvatio dok sam puio u kolskom nuniku) i ja sam se jedne od
njih, to jest cigareta odrekao prije dvije godine: ne zato, to bih smatrao da u
poludjeti, nego zato to sam mislio da puenje zaustavlja moj rast. Ali sam sada
dosegao normalnu visinu, Riley nije bio nita vii od mene, iako se inilo da jest jer
se gibao dugim sporim pokretima visokog ovjeka, kao cowboy. Tako i ja uzeh
cigaretu a Dolly, iskaljavajui udahnuti dim, ree da e nam svima pozliti; ali
nikome nije pozlilo, a Catherine doda da e slijedei put pokuati puiti lulu, jer
ona tako divno mirie: tada nas Dolly iznenadi izjavom da je Verena puila lulu, to
ja prije nisam znao. Ne znam da li je jo uvijek pui, ali je nekad imala lulu i kutiju
duhana Princ Albert, u koji bi narezala pola jabuke. Ali to ne smije nikome kazati,
doda, iznenada svjesna Rileyeve prisutnosti, dok se on glasno smijao.
Kad bi na ulici proao kraj mene ili projurio automobilom, Riley je obino imao
otar kao okida napet izraz; ali ovdje na kineskom drvetu izgledao je blago: lice bi
mu se esto razvlailo u osmijeh, kao da je elio biti s nama ljubazan, ako ve ne
prisan. to se tie Dolly, inilo se da joj je ugodno i da uiva u njegovu drutvu. U
svakom sluaju, nije ga se bojala: moda zbog toga to smo bili u drvenoj kui, a
drvena je kua bila njezina.
Hvala vam na vjevericama, gospodine, ree, dok se on spremao da ode. I ne
zaboravi opet doi.
On skliznu n zemlju. Hoete li da vas povezem? Moja kola su gore kod
groblja.
Dolly odvrati: To je lijepo od tebe ali stvarno nemamo kamo ii.
Smjekajui se podigne puku i uperi je u nas; a Catherine viknu: Trebalo bi te
ispraiti, mome; ali on se nasmija, mahnu nam i otri, dok je njegov ptiar lajao
trei ispred njega. Dolly ree veselo: Zapalimo cigaretu, jer je on ostavio kutiju.
Dok je Riley stigao u grad, novost je ve kruila kao roj pela: prialo se, kako
smo pobjegli usred noi. Catherine i ja nismo znali da je Dolly ostavila poruku koju
je Verena nala kad je dola na doruak. Kako sam ja razumio, u poruci je
jednostavno stajalo da odlazimo i da Vereni vie neemo smetati. Ona je smjesta
nazvala svog prijatelja Morrisa Ritza u Lola Hotelu i oni oboje pourie da pozovu
erifa. Bila je donekle Verenina zasluga to je ovaj doao na poloaj erifa; bio je to
drzak mladi, brza hoda, irokih eljusti i lukavih oiju poput varalice na kartama;
zvao se Junius Candle (moete li vjerovati? To je isti Junius Candle koji je danas
senator!). Odmah je sastavljena grupa pomonika u svrhu potrage; odaslani su
telegrami erifima u drugim mjestima. Mnogo godina kasnije, kad je pitanje imanja
Talbo ve bilo rijeeno, naao sam rukom pisani original tog telegrama koji je,
vjerujem, sastavio dr Ritz: Traite slijedee osobe koje zajedno putuju: Dolly
Augusta Talbo, bjelkinja, stara ezdeset godina, svjetle prosijede kose, mrava,

14
visoka 160 cm, zelenih oiju, vjerojatno umno poremeena, ali neopasna, poaljite
opis slastiarnicama, voli slatkie. Catherine Creek, crnkinja, smatra se Indijankom,
starost oko 60, bez zubi, govori nerazgovijetno, niska i debela, jaka, moe biti
opasna. Collin Talbo Fenwick, bijelac 16 godina, izgleda mlai, visina 170 cm,
plavokos, oi sive, mrav, loeg vladanja, oiljak u uglu ustiju, mrzovoljast. Sve troje
trae se kao bjegunci.
Sigurno nisu pobjegli daleko, rekao je Riley u potanskom uredu; potarica,
gospoa Peters, skoi do telefona i javi da nas je Riley Henderson vidio u umi ispod
groblja.
Dok se to odigravalo, mi smo mirno zapoeli ureivati nau drvenu kuu.
Izvadili smo iz Catherinine torbe ruiastouti pokriva, zatim snop Rookovih
karata, sapun, smotak toaletnog papira, narane i limune, svijee, tavu za peenje,
bocu kupinova vina i dvije kutije pune hrane: Catherine se hvalila da je opljakala
sve iz smonice, ne ostavivi Onoj ak ni kolaie za doruak.
Kasnije smo otili do potoka i oprali noge i lice u hladnoj vodi. U River Woodsu
ima toliko potoka, koliko ima ila u listu: bistri potoii probijaju se uborei prema
rjeici to vijuga kroz umu poput zelenog krokodila. Dolly je predstavljala lijep
prizor, stojei u vodi zadignute suknje, dok joj je veo leprao oko glave kao jato
komaraca. Upitao sam je: Dolly, zato nosi taj veo?, a ona odgovori: Zar ne
pristaje damama na putovanju da nose veo?
Vrativi se na drvo priredili smo izvrsnu orandadu i razgovarali o budunosti.
Naa se imovina sastojala od 47 dolara u gotovu i nekoliko komada nakita, meu
kojim je bio i jedan zlatan prsten koji je Catherine nala u svinjskim crijevima dok
je punila kobasice. Catherine je tvrdila da je 47 dolara dovoljno da kupimo
autobusne karte do bilo kojeg mjesta: poznavala je nekoga, tko je itav put do
Meksika prevalio s petnaest dolara. Ali i ja i Dolly bili smo protiv Meksika: prije
svega, nismo poznavali jezik. Osim toga, ree Dolly, ne bi trebalo naputati zemlju,
i kamo god odemo, moramo ostati u blizini ume, jer kako bismo inae mogli
prireivati ljekovite kapljice? Da vam kaem istinu, mislim da bismo morali ostati
upravo ovdje u River Woodsu, ree, zagledavi se zamiljeno preda se.
Na ovom starom drvetu? upita Catherine. Izbij to sebi iz glave, Dollysrce. I
doda: Sjea li se, kako smo itali u novinama o onom ovjeku koji je kupio dvorac
preko oceana i dopremio ga ovamo u dijelovima? Sjea li se toga? Dakle, moda
bismo mogli moju malu kuu staviti na kola i dovui je ovamo. Ali Dolly je upozori
da kua pripada Vereni i zbog toga je mi ne moemo nikud odvui. Catherine
odgovori: Ti grijei, zlato. Ako hrani ovjeka, ako mu pere rublje, ako mu raa
djecu, ti i taj ovjek ste oenjeni i tada je taj ovjek tvoj. Ako isti kuu i podrava
vatru na ognjitu i ako to ini s ljubavlju kroz mnoge godine, tada ste ti i ta kua
oenjeni, ta je kua tvoja. Kako ja gledam na to, obje one kue pripadaju nama,
prema bojoj pravdi, mogli bismo Onu izbaciti napolje.
Ja sam se neemu dosjetio: dolje na rijeci nalazila se naputena laa s
kabinom, zelena od vodene mahovine, napola potonula. Pripadala je nekom starcu
koji je ivio od ulovljenih rakova i koga su istjerali iz grada, kad je zatraio dozvolu
da oeni petnaestgodinju crnkinju. Predlagao sam da uredimo staru lau i da
stanujemo u njoj.
Catherine ree da bi ona, ako je mogue, rado provela ostatak ivota na zemlji:
Tamo nas je gospod postavio, i ona spomenu jo nekoliko primjera boje volje,
izmeu ostalog i to, da je drvee stvoreno za majmune i ptice. Zatim odjednom
utihnu gurnuvi nas laktom i pokaza zaueno prema umi iza polja.
Odande je u naem pravcu dolazila sveana, ukoena, dostojanstvena grupa:
sudac Coll, sveenik Buster s gospoom i gospoa Macy Wheeler ; vodio ih je erif
Junius Candle, u visoko vezanim izmama, a revolver mu se njihao o boku.
Suncem obasjana praina poigravala je oko njih kao uti leptiri, kupinovo grmlje

15
zapinjalo je o njihovu krutu gradsku odjeu, a gospoa Macy Weeler, uplaena
povijuom to joj se zaplela oko noge, skoi natrag vrisnuvi. Ja se nasmijah.
uli su me i pogledali gore prema nama, a na nekim se licima pojavio izraz
preseneena uasa: izgledali su kao posjetioci zoolokog vrta, koji su sluajno
zalutali u kavez, erif Candle uini korak naprijed, s rukom na revolveru. Uperio je
pogled u nas, usitnjenih oiju, kao da je gledao ravno u sunce. Sluajte vi..., poeo
je, ali ga gospoa Buster brzo prekinu rijeima: erife, sloili smo se da emo to
prepustiti sveeniku. Njezino je pravilo bilo da njen mu, kao boji predstavnik
treba u svemu imati glavnu rije. Sveenik Buster se nakalja i protrlja ruke koje
su nalikovale na suha kriputava ticala nekog kukca. Dolly Talbo, poe on a glas
mu je zvuao vrlo ugodno za tako mravog i visokog ovjeka, govorim ti za dobro
tvoje sestre, te dobre i plemenite ene ...
Zaista jest, pjevnu njegova ena, a gospoa Wheeler potvrdi to takoer.
. . . koja je danas primila teak udarac.
Zaista jest, odjeknue dame u zboru.
Dolly pogleda Catherinu, dodirnu moju ruku, kao da je traila da joj mi
objasnimo namjere ove grupe koja se dolje prijetila poput pasa to se skuplja oko
drveta na koje su natjerali oposume. Nesvjesno, kao da je eljela imati neto u
rukama, uzela je jednu od cigareta koje je Riley ostavio.
Stidi se, kriknu gospoa Buster tresui svojom malom, elavom glavom. Oni
koji su je nazivali starom vranom, a tih je bilo nekoliko, nisu mislili samo na njezin
karakter: u usporedbi s malom neuglednom glavom, ramena su joj bila poviena a
tijelo golemo. Kaem ti stidi se. Kako si mogla tako nisko pasti da sjedi na rvetu
kao pijani Indijanac i vae cigaretu kao obina ...
... jevojura, dok tvoja sestra lei u onoj bijednoj sobi.
Moda su bili u pravu kad su Catherine opisali kao opasnu, jer se ona uspravi i
ree: Pobona gospoo, ne nazivajte Dolly i mene djevojurama; sii u dolje i
klopiti vas, vi krivonoga babetino. Na sreu, nitko je nije mogao razumjeti; da su je
razumjeli, erif bi je moda odmah ubio bez pretjerivanja, a mnogi bi bijeli ljudi u
gradu kazali da je dobro uinio.
Dolly se inila zauenom, ali u isto vrijeme samosvjesnom. Jednostavno je
rukom stresla haljinu i rekla: Razmislite malo, gospoo Buster, pa ete shvatiti da
smo mi nekoliko metara blie bogu nego vi.
To je dobro za vas, miss Dolly. Mislim da je to dobar odgovor. To je rekao sudac
Cool; on pljesnu rukama, smjekajui se s odobravanjem. Naravno da su blie
bogu, ree, ne dajui se smesti prijekornim, ozbiljnim licima oko njega. Oni su na
drvetu, a mi smo na zemlji.
Gospoa Buster okomi se na njega: Mislila sam da ste vi kranin, Charlie
Cool. Moja predodba o kraninu ne ukljuuju odobravanje i hrabrenje jedne
jadne lude ene.
Razmisli koga naziva ludim, Thelma, ree sudac. I to ba nije naroito
kranski.
Sveenik Buster otvori vatru: Odgovorite mi na ovo, sue. Zato ste doli
ovamo, ako ne zbog toga da vrite boju volju u duhu milosra?
Boju volju? upita sudac mirno. Vi ne znate nita vie o tome nego ja. Moda
je Svevinji rekao ovim ljudima da odu na ovo drvo; ipak, morate priznati da vama
nije nikad rekao da ih odande skidate osim, naravno, ako Verena Talbo nije
Svevinji, a u tu teoriju nekolicina vas i vjeruje, hm, erife? Ne, gospodine, nisam
doao vriti niiju volju, osim svoje vlastite: to uglavnom znai da sam se zaelio
proetati ume su zaista lijepe u ovo doba godine. On otkinu nekoliko ljubica i
stavi ih u zapuak.
Do avola s tim ree erif, ali ga gospoa Buster ponovo prekinu, rekavi da ni
pod kakvim okolnostima nee dopustiti klevete: Zar ne, oe, a sveenik

16
odobravajui ree neka bude proklet ako dopusti. Ovdje ja odluujem, dade im na
znanje erif, isturivi svoju snanu vilicu. To je stvar zakona.
ijeg zakona, Juniuse? upada sudac Cool mirno. Upamtite da ja sjedim na
sudu ve dvadeset i sedam godina, a to je dulje nego to vi ivite. Pripazite malo. Mi
nemamo nikakvog zakonskog prava da uznemirujemo gospoicu Dolly.
Nepokolebivi se erif pokua popeti na drvo. Nemojte nam praviti nikakvih
neprilika, opominjao nas je, otkrivi svoje nepravilne velike zube. Silazite odavde,
vi krasno rutvance. Kad smo mi dalje ostali sjediti kao tri ptice u gnijezdu, on
otkri jo nekoliko zubi, ljutito zatrese granom kao da nas je elio stresti.
Gospoice Dolly, vi ste uvijek bili mirna ena, ree gospoa Macy Wheeler.
Molim vas, vratite se s nama kui; valjda neete propustiti ruak. Dolly odvrati da
mi u stvari nismo gladni: jesu li oni? Tko god eli, moe dobiti pilei batak.
erif Candle ree: Oteavate mi stvar, gospoo, i pope se vie. Pod njegovom je
teinom pukla grana i tuna bolna lomljava odjekne itavim drvetom.
Ako dirne ikoga od vas, udarite ga po glavi, savjetova sudac Cool. Ili u ga ja,
ree s iznenadnom vitekom borbenou: on skoi naglo poput abe i uhvati erifa
za nogu to je visjela. erif zgrabi mene za glenjeve tako da me Catherine morala
uhvatiti oko struka. Poeli smo kliziti dolje i inilo se neizbjenim da emo svi pasti,
jer je napor bio prevelik. U meuvremenu Dolly poe prolijevati ostatak orandade
niz erifov vrat, i on naglo, glasno psujui ispusti moju nogu. Popadali su na
zemlju, erif preko suca a sveenik Buster preko njih. Gospoa Macy Wheeler i
gospoa Buster, uveavajui nesreu, zateturae preko njih vritei poput
preplaenih vrana.
Potaknuta onim to se dogodilo i svojom ulogom u tome, Dolly se tako zbunila
da je ispustila prazan vr od orandade: on pogodi gospou Buster u glavu zvonkim
udarcem. Oprostite, ispria se ona, iako je u zbrci nije nitko uo.
Kad se klupko ispod nas odmotalo, svi su se digli i stajali zbunjeno i plaho.
Sveenik je izgledao prilino zgnjeeno ali nijedna mu kost nije bila slomljena, i
samo se gospoa Buster, na ijoj se glavi poela pojavljivati voruga, mogla potuiti
na povredu. Ona to i uini. Ti si me napala, Dolly Talbo, nemoj poricati, svatko je
ovdje svjedok, svatko je vidio da si mi bacila zemljani vr u glavu. Juniuse, uhapsite
je!
erif je meutim raiavao svoju linu stvar. Drei ruke na bokovima, on se
uzbueno okomio na suca koji je upravo namjetavao ljubice u zapuku. Da niste
tako stari, bogami, ja bih vas zveknuo.
Ja i nisam tako star, Juniuse: tek sam dovoljno star da znam da se mukarci
ne bi trebali tui pred oima ena, ree sudac. Bio je to dobro razvijen ovjek,
vrstih ramena i uspravna dranja: iako blizu sedamdesete, inilo se da ima oko
pedeset. On stisnu svoje ake tvrde i dlakave poput kokosovog oraha. Ali ipak,
doda odluno, ja sam spreman, ako ste vi spremni.
Za trenutak se inilo da je borba ravnopravna. ak ni erif nije bio sasvim
siguran u sebe; on pijunu u ake s pokolebanom odvanou i ree da ga sigurno
nitko nee optuiti to je udario jednog starca.
Ni to ste se s njim poteno borili, dobaci sudac Cool. Hajde, Juniuse, stavi
koulju u hlae i tornjaj se kui.
erif se obrati nama na drvetu. Moete sebi utedjeti mnogo neprilika: siite
odozgo i poite sada sa mnom. Mi se ne pomakosmo, i jedino Dolly ispusti svoj veo,
kao da jednom zauvijek sputa zavjesu na cijelu stvar. Gospoa Buster, s
vorugom poput roga na glavi, ree zloslutno: Ostavite ih, erife. Pruena im je
mogunost, i odmjerivi Dolly, zatim suca, produi: Moda zamiljate, da ete
samo ovako proi. Ali ja vam mogu kazati da e vam se ovo osvetiti ne na nebu,
nego upravo ovdje, na zemlji.
Upravo ovdje na zemlji, ponovi gospoa Wheeler.

17
 Oni odoe stazom, uspravni, bahati, kao svadbena povorka. Uputie se prema
suncu na zalasku a visoka ih valovita crvena trava uskoro proguta. Stojei i dalje
pod drvetom, sudac nam se osmjehnu i upita uz lagan utiv naklon: Jeste li kazali
da tko god eli, moe dobiti pilei batak?
Gledajui ga moglo bi se pomisliti da je sastavljen od razliitih komada drveta,
jer mu je nos nalikovao na drveni klin, noge su mu bile jake kao staro korijenje, a
obrve debele kao oljuteni trakovi kore. Njegova kosa, razdijeljena po sredini, bila je
na vrhovima bijela poput srebrne mahovine, a obrazi su sliili konatim listovima
makljena, to su visili s vieg susjednog drveta. Usprkos prodornih, majih oiju
njegovo je lice openito ostavljalo dojam nekako blaga i povuena ovjeka. Sudac
Charlie Cool nije se zaista nikad isticao; bilo je ljudi koji su znali iskoristiti njegovu
skromnost i uzdii se iznad njega. Ipak, nitko od njih nije mogao kazati za sebe ono,
to je on mogao, naime, da je diplomirao na Harvardskom sveuilitu ili da je u dva
navrata putovao u Evropu. Pa ipak mu je nekolicina ljudi neto zamjerala i
smatrala da je pomalo nastran: zar nije svakog jutra prije doruka itao po jednu
stranicu iz knjige na grkom jeziku? I kakav je to ovjek koji neprekidno dri cvijee
u zapuku? Da nije udak, govorili su neki, zar bi iao ak u Kentucky da dovede
enu, umjesto da oeni jednu od naih djevojaka? Ne sjeam se sueve ene, umrla
je prije nego to sam dovoljno odrastao da bih je mogao zapamtiti, tako da sve to
ponavljam o njoj potjee iz druge ruke. A to je: grad se nije nikad privikao na Irenu
Cool, a to je, oito bila njena vlastita krivnja. Teko je doi u dodir sa enama iz
Kentuckyja, jer su zatvorene, bez srca, a Irena Cool, roena Todd (Mary Todd, njena
sestrina u drugom koljenu, takoer se odselila i udala za Abrahama Lincolna),
davala je svima oko sebe na znanje da ih smatra neuglednom, prostakom
gomilom. Nije primala ni jednu od gradskih dama, ali je gospoica Palmer koja je
ivala za nju, proirila vijesti kako je ona suevu kuu pretvorila u mjesto ukusa i
stila, s orijentalnim sagovima i antikim pokustvom. Vozila se u crkvu i iz nje u
Pierce-Arrow automobilu sa zastrtim prozorima, a u samoj crkvi drala je
namirisanu maramicu pod nosom: boji miris nije dosta fin za Irenu Cool, to vie,
nije dozvoljavala ak ni lijenicima iz grada da je posjeuju, iako je sama bila
napola invalid: mali poremeaj u kraljenici prisiljavao ju je da spava na golim
daskama. Kruile su grube ale o tomu, kako je sudac pun iverja. Ali kako bilo,
postao je otac dvaju sinova, Todda i Charlesa mlaeg. Obojica su roeni u
Kentuckvju, kamo im je majka otputovala, kako bi oni kasnije mogli rei da su
rodom iz zemlje plave trave. Ali oni koji su pokuavali dokazati da je sudac patio
zbog razdraljivog vladanja svoje ene i da je bio jadan ovjek, nikad nisu imali
dokaza, a poslije njezine smrti i najtei su kritiari morali priznati da je stari
Charlie bez sumnje vrlo volio svoju Irenu. Jer u toku dviju posljednjih godina
njenog ivota, kad je bila vrlo bolesna i slaba, on se povukao iz sudske prakse i
poveo je u inozemstvo, u posjetu mjestima gdje su bili na branom putovanju. Ona
se nije nikad vratila, sahranjena je u vicarskoj. Ne tako davno, Carrie Wells,
uiteljica u gradu, otila je na skupno putovanje u Evropu; jedina stvar koja je
povezivala na grad s evropskim kontinentom, bili su grobovi, grobovi vojnika i grob
Irene Cool; i Carrie, naoruana fotografskom kamerom, odluila je da ih sve posjeti:
iako je lunjala po groblju cijelo poslijepodne, nije mogla pronai suevu enu i bilo
je smijeno pomisliti da Irena Cool, osamljena tamo negdje u planinama, jo uvijek
nije voljela da ikog primi. Kad se sudac vratio, nije mu ostalo mnogo posla;
politiari kao Meiself Tallsap i njegova rulja dooe na vlast: ti momci nisu mogli
podnijeti da Charlie Cool sjedi na sudu. Bilo je tuno vidjeti suca, pristalog ovjeka,
obuenog u usko krojeno odijelo, s crnom svilenom trakom oko rukava i cherokee
ruom u zapuku, kako ne radi nita, osim to odlazi do potanskog ureda ili
navrati u banku. Njegovi su sinovi radili u banci, obojica razboriti ljudi pravilnih
ustiju, koji bi mogli biti blizanci, jer su obojica bili bijeli poput kreme, sputenih

18
ramena i vodenih oiju. Charles mlai, koji je izgubio svu kosu dok je jo boravio u
koledu, bio je potpredsjednik banke, a Todd, mlai sin, glavni blagajnik. Ni po
emu nisu bili nalik na oca, osim to su se obojica oenili enama iz Kentuckyja. Te
su snahe preuzele suevu kuu i podijelile je u dva stana s posebnim ulazima;
sporazumjeli su se da e starac jedno vrijeme ivjeti s jednom porodicom, zatim s
drugom. Bilo je stoga razumljivo da mu je etnja do ume predstavljala
zadovoljstvo.
Hvala vam, gospoice Dolly, ree, otirui usta nadlanicom. To je najbolji
batak to sam ga pojeo od svog djetinjstva.
Ovaj batak je najmanje to vam moemo dati; bili ste vrlo hrabri. U Dollynom
glasu javio se osjeajan enstven drhtaj koji me iznenadio, jer joj nije pristajao;
mora da je isto primijetila i Catherine: ona dobaci Dolly prijekoran pogled, elite li
jo togod, jedan kola?
Ne, gospoo, zahvaljujem, uzeo sam dovoljno. On izvadi iz depia na prsluku
zlatan sat na dugakom lancu i zamahnuvi njime ovije ga oko grane iznad glave;
sat je visio kao boini ukras a njegovi su tihi otkucaji nalikovali lupanju srca
nekog njenog bia, krijesnice ili abe. Ako sluate kako prolazi vrijeme, dan vam
izgleda dui. Ja poinjem cijeniti duinu dana. Pogladio je krzna vjeverica koje su
leale u uglu kao da spavaju. Ravno kroz glavu: dobar hitac, sine.
Naravno, sloio sam se s njim. Riley Henderson, zar ne? upita sudac dodavi
da je Riley bio taj koji je otkrio nae skrovite. Prije toga, mora da su potroili bar
sto dolara na telegrame, ree sa zadovoljstvom. Mislim da je pomisao na taj novac
strpala Verenu u krevet. Namrtivi se Dolly ree: To njihovo runo ponaanje
nema nikakvog smisla. ini se da su tako bijesni da bi nas najradije ubili, iako ne
vidim zato i kakve ima veze s Verenom: ona je znala da odlazimo zato da je
ostavimo u miru, rekla sam joj, ak sam joj ostavila poruku. Ali ako je bolesna je
li bolesna, sue? Nikad nije bila bolesna.
Ni jedan dan, ree Catherine.
Oh, prilino je uznemirena, ree sudac s izvjesnim zadovoljstvom. Ali Verena
nije ena koja bi se mogla tako razboljeti da je jedan aspirin ne bi izlijeio. Sjeam
se, kad je eljela preurediti grobnicu, podii neke vrsti mauzoleja za sebe i za sve
lanove porodice Talbo. Neka ena dola je k meni i kazala: Sue, zar ne mislite da
je Verena Talbo najudnija osoba u gradu, kad eli podii sebi tako velik
spomenik? A ja joj odvratih: Ne, udno je samo to da je ona spremna potroiti
novac, iako nijednog trenutka ne pomilja da e ikad umrijeti.
Nije mi drago, da priate loe o mojoj sestri, ree Dolly kratko. Ona je naporno
radila i zasluuje da uredi sebi ivot kako to eli. To je naa pogreka, mi joj nekako
nismo pristajali, nismo pripadali u njenu kuu.
Catherine je griskala komadie pamuka kao da vae duhan.
Jesi li to ti, Dollysrce? Zar si takav licemjer? On nam je prijatelj, mora mu rei
istinu, kako su nam Ona i onaj mali idov htjeli ukrasti lijek Sudac zamoli da
mu se te rijei prevedu, ali Dolly odgovori da je to sasvim beznaajno, da nije
vrijedno ponavljati, i elei mu skrenuti panju upita da li znade kako se gule
vjeverice. Kimnuvi odsutno on skrenu pogled iznad nas, njegove bademaste oi
motrile su lie koje je uokvireno plavim nebom poigravalo na vjetru. Moda ondje
nema mjesta ni za koga od nas. Ali ipak znamo da ima negdje; i ako ga otkrijemo i
ivimo u njemu samo trenutak, moemo se smatrati sretnima. Moda je ovo vae
mjesto, ree zadrhtavi, kao da su rairena krila na nebu bacila hladnu sjenu. I
moje.
Neprimjetno, kao prigueni zvuk zlatnog sata, poslijepodne se utapalo u
sutonu. Vlaga s rijeke i jesenska magla mijeale su blijede mjeseeve boje s
broncom i s plavim drveem, a aureola je kao predznak zime zaokruila sunce na
zalasku. Sudac nas ipak nije naputao : Dvije ene i djeak? Na milost i nemilost

19
noi? I Junius Candle s onim budalama spremnim na bogzna to? Ja ostajem s
vama. Bez sumnje je sudac daleko vie od nas etvoro smatrao da je mjesto na
drvetu njegovo. Zadovoljstvo je bilo promatrati ga kako se sav sjaji kao zeja
njuka, osjeajui se ponovo ovjekom, ak i vie zatitnikom. Ogulio je vjeverice
depnim noiem, dok ja u sumraku potraih suhog prua i pod drvetom naloih
vatru za peenje. Dolly otvori bocu kupinovog vina, opravdavajui to primjedbom o
hladnoi zraka. Vjeverice su bile vrlo ukusne i mekane; i sudac primijeti s ponosom
da bismo jednom morali okusiti i njegove peene somove. Toili smo vino u tiini.
Miris lia i dima, to se podizao s priguene vatre, dozva nam u sjeanje ranije
jeseni i mi uzdahnusmo oslukujui pjesmu travnih polja nalik na um valova.
Svijea je treperila u zemljanom vru a noni su moljci leprajui klizili oko
plamena kao da kormilare svojim klinastim utim krilima oko crnih grana.
Tada se javi neodreen nejasan osjeaj da je mir neim pomuen: moda to nije
moglo biti nita drugo nego izlazak mjeseca. Samo to nije bilo mjeseca, ni zvijezda.
No je bila tamna kao vino od kupina. ini mi se da je tamo dolje netko ili neto,
ree Dolly izraavajui ono to smo svi osjeali.
Sudac podignu svijeu. Noni kukci uzmaknue pred iznenadnim sjajem
svjetla, bijela sova odlepra izmeu stabala. Tko ide? viknu on odluno, s
odreitou vojnika. Odgovorite, tko ide?
Ja, Riley Henderson. Zaista je bio on. On izae iz sjene i njegovo podignuto,
iskrivljeno lice izgledalo je unakaeno, zastraujue pod svjetlou svijee. Htio
sam vidjeti kako vam je. Nadam se da se ne ljutite na mene: ne bih kazao gdje ste da
sam imao pojma o emu se radi.
Nitko te ne okrivljuje, sine, ree sudac, i ja se prisjetih da je on izvojevao
Rileyevu pobjedu u parnici protiv njegova ujaka Horacea Holtona: izmeu njih je
vladalo razumijevanje. Upravo se naslaujemo dobrim vinom. Uvjeren sam da e
gospoici Dolly biti drago, ako nam se pridrui.
Catherine se potui da nema dovoljno mjesta: jo pola kilograma i te e stare
grane sve popucati. Ipak, mi se skupismo da uinimo mjesta za Rileya koji se tako
brzo popeo da ga je jedva dospjela zgrabiti Catherine za kosu. To je za uzvrat to si
danas uperio puku na nas, dok sam te opominjala da to ne ini, ree sriui,
govorei dovoljno razgovijetno da se moglo razumjeti, za uzvrat to si nam poslao
erifa.
Smatrao sam da je Catherine nepristojna, ali Riley to primi dobroduno, rekavi
da e moda jo prije nego proe no imati vie razloga da nekog zgrabi za kosu.
Jer, ree, u gradu vlada uzbuenje kao da je subota uvee. Sveenik Buster i
njegova gospoa osobito su podsticali mete: gospoa Buster je sjedila na trijemu
pred kuom pokazujui svima vorugu na glavi. erif Candle, priao je Riley, uspio
je nagovoriti Verenu da pristane na nae hapenje s obrazloenjem da smo ukrali
imutak koji je njoj pripadao.
I sue, produi Riley ozbiljno, zbunjeno, oni ak namjeravaju i vas uhapsiti.
Zbog naruavanja mira i ometanja zakona, tako sam uo. Moda vam to ne bih
trebao kazati, ali na izlazu iz banke sreo sam jednog od vaih sinova, Todda. Upitao
sam ga, to e uiniti u vezi s tim, mislim u vezi s njihovom namjerom da vas
uhapse, a on mi je rekao da nee uiniti nita, da su oni i onako oekivali da ete vi
jednom upasti u takvu stvar.
Nagnuvi se sudac ugasi svijeu; kao da nije elio, da vidimo izraz to se pojavio
na njegovu licu. Netko zaplaka u mraku, i ubrzo ustanovismo da je to bila Dolly.
Njeni jecaji irili su snaan osjeaj ljubavi koji prome sve nas povezujui nas
vrsto jedno uz drugo. Sudac ree blago: Moramo biti spremni, kad dou. Sada me
svi posluajte ...

20
 TREE POGLAVLJE

Da moemo braniti svoj poloaj, moramo ga poznavati, to je osnovno pravilo,

to nas je dovelo ovamo? Neprilike. Gospoica Dolly i njeni prijatelji su u neprilici.
I ti, Riley: obojica smo u neprilici. Mi pripadamo u ovu kuicu, jer inae ne bismo
bili ovdje. Dolly utihnu pod utjecajem povjerljivog tona suevog glasa; on nastavi:
Danas kad sam krenuo sa erifovom druinom, bio sam uvjeren da spadam meu
one ljude kojima ivot prolazi bez povezanosti s drugima, ne ostavljajui nikakav
trag iza sebe. Sada mislim da neu biti tako nesretan. Gospoice Dolly, kako vas
dugo poznajem, pedeset ili ezdeset godina? Sjeam se kad ste se kao dijete
ukoeno i stidljivo vozili kroz grad u oevim kolima i nikad niste silazili s njih, jer
niste eljeli da ostala gradska djeca primijete da nemate cipela.
Dolly i Ona su imale cipele, promumlja Catherine. Jedino ja ih nisam imala.
Kroz sve te godine to sam vas viao, nisam vas poznavao, i nikad sve do danas
nisam razabrao to ste vi zapravo: svetica ili bezbonica ...
Bezbonica? upita Dolly uznemireno, ali sa zanimanjem.
U najmanju ruku, dakle, svetica koja se ne moe sagledati prostim okom. Sveci
primaju ivot takav kakav je, podnose njegove suprotnosti i zbog toga su uvijek u
nevolji. Ja sm nikad nisam smio postati sudac ; kao sudac uvijek sam bio na
krivoj strani: zakon ne doputa suprotnosti. Sjeate se starog Cartera, ribara, koji
je imao brodi na rijeci? Bio je prognan iz grada htio se oeniti zgodnom malom
crnkinjom, mislim da ona sad radi kod gospoe Postum; a znate i to da ga je ona
voljela. Viao sam ih kad sam iao u ribolov, bili su sretni oboje; ona je za njega bila
ono, to za mene nikad nitko nije bio jedina osoba na svijetu prema kojoj je
mogao biti potpuno otvoren. Pa ipak, da mu je polo za rukom da je uzme za enu,
erifova dunost bila bi da ga uhapsi, a moja da ga osudim. Ponekad zamiljam
kako svi oni koje sam proglasio krivim, prenose stvarnu krivnju na mene: to je
djelomino razlog da elim bar jednom prije smrti biti ispravan na pravoj strani.
Sada ste na pravoj strani. A ona i onaj kico ...
Uuti, ree Dolly.
Jedina osoba na svijetu, opetova Riley suevu frazu, polako s prizvukom
pitanja.
Mislim, objasni sudac, osoba kojoj moete sve povjeriti. Jesam li ja glupan,
ako traim tako neto? Ali, oh, koliko energije potroimo krijui se jedno pred
drugim, bojei se da bi nas mogli prepoznati. No mi se ovdje sad poznajemo: nismo
petoro glupana na drvetu. Velika je srea to se poznajemo, ako znamo kako da se
tom sreom sluimo: vie se ne moramo bojati prizora koji pruamo jer smo
slobodni da vidimo to zapravo jesmo. Ukoliko znamo da nam to saznanje nitko ne
moe razbiti! Nai su protivnici nesigurni u sebe i zato su se urotili da poreknu
suprotnosti. Tu i tamo ja sam se ponekad povjeravao strancima ljudima koji su
bili samo na prolazu, silazili na slijedeoj stanici: skupljeni zajedno, moda bi oni
mogli predstavljati tu jedinu osobu na svijetu ali sada ona ima tucet razliitih
lica, to se kreu stotinama odvojenih ulica. Sad imam priliku da naem tog
ovjeka to ste vi, gospoice Dolly, Riley, svi vi.
Catherine ree: Ja nisam nikakav ovjek s tucet lica: upamtite to. To razljuti
Dolly i ona joj ree, ako ne moe razgovarati pristojno, zato radije ne ode spavati.
Ali sue, upita Dolly, ne razumijem ba sasvim to mislite, to bismo mi morali
kazati jedno drugome. Tajne?
Tajne, ne, ne tajne. Sudac kresnu ibicom i ponovo upali svijeu; izraz njegova
lica iznenadi nas oekivanom ozbiljnou: taj izraz je govorio, da mu moramo
pomoi. Nije vano to se kae, vano je samo povjerenje kojim se neto kae i
razumijevanje kojim se to prima. Irena, moja supruga, bila je divna ena, mi smo
sve mogli dijeliti, a ipak, ipak nas nita nije povezivalo, meu nama nije bilo dodira.

21
Umrla je na mojim rukama i prije smrti je upitah: Jesi li sretna, Ireno? Jesam li te
uinio sretnom? Sretna sretna sretna, bile su njene posljednje rijei: dvoline
rijei. Nikad nisam shvatio da li je kazala da ili je to samo bila jeka mog pitanja:
znao bih da sam je ikad poznavao. A moji sinovi? Ne uivam njihovo potovanje:
elio sam da me potuju, najprije kao ovjeka, zatim kao oca. Naalost, oni kao da
znaju neto sramotno o meni. Rei u vam to je to.
Njegove ive oi, obasjane sjajem svijee, redom su nas ispitivale, kao da
provjeravaju nau panju, povjerenje. Prije pet godina, skoro e biti est, sjedio
sam u vlaku na sjedalu na kojem je neko dijete zaboravilo djeji asopis. Uzeo sam
ga i razgledavajui ga primijetih na stranjoj stranici adrese djece koja su se eljela
dopisivati s ostalom djecom. Jedno od njih bila je djevojica s Aljaske, njeno ime mi
se svialo, zvala se Heather Falls. Poslao sam joj razglednicu; boe, to mi se inilo
sasvim bezazlenom i obinom stvari. Ona mi odmah odgovori, i pismo me vrlo
iznenadilo; bio je to vrlo inteligentan prikaz ivota na Aljasci, lijep opis farme ovaca
njenog oca i polarne svjetlosti. Imala je trinaest godina i priloila je svoju fotografiju
nije bila lijepa, ali se inilo da je pametno i ljupko dijete. Pretraio sam svoje stare
albume i pronaao svoju fotografiju kad mi je bilo trinaest godina, kako lovim ribe,
obasjan suncem, s prutom u ruci: bila je dosta uuvana. Napisao sam joj pismo
kao da sam jo uvijek djeak, ispriao sam joj kako sam dobio puku na dar za
Boi, kako je kuja dobila mlade i kako smo ih nazvali, opisao sam putujue
kazalite koje je upravo dolo u grad. Ponovo biti djeak i imati dragu na Aljasci
bila je to zabavna stvar za starca koji sjedi osamljen, sluajui otkucaje sata.
Kasnije mi je pisala da se zaljubila u momka koga je poznavala, i ja sam osjetio
iskrenu aoku ljubomore, ba kao da sam mlad ovjek; ali ostadosmo prijatelji:
prije dvije godine, kada sam joj javio da u se upisati na pravni fakultet, poslala mi
je malu grudu istog zlata to e mi donijeti sreu, rekla je. On je izvadi iz depa,
drei je da je pogledamo : ta gruda nam tako priblii Heather Falls kao da je mali
sjajni dar, to mu je svjetlucao na dlanu, bio dio njenog srca.
I to oni smatraju sramotnim? upita Dolly, vie povreeno nego ljutito. Zato to
ste pravili drutvo osamljenoj maloj djevojici na Aljasci? Tamo tako mnogo snijei.
Sudac Cool stisne zlatnu grudu u aci. Nisu mi to nikad kazali. Ali uo sam ih
dok su razgovarali u noi, sinovi i njihove ene: htjeli su znati to da uine sa
mnom. Naravno, itali su moja pisma. Ja ne volim zakljuane ladice ini se
neobino da ovjek ne moe ivjeti bez kljueva u kui, koja je jednom bila njegova
Oni su to sve smatrali znakom ... On se lupnu prstom po glavi.
I ja sam jednom dobila pismo. Colline, srce, natoi mi gutljaj, ree Catherine,
pokazavi vino. Zaista jednom sam dobila pismo, jo ga uvijek negdje imam,
uvam ga dvadeset godina, pitajui se tko ga je napisao. U njemu je pisalo: Zdravo
Catherine, doi u Miami i udaj se za mene, voli te Bill.
Catherine! Netko te zaprosio a ti mi nikad nisi kazala ni rijei o tome?
Catherine slegnu ramenima. Dakle, Dollysrce, to je rekao sudac? Neke stvari
nikome ne govorimo. Osim toga, poznavala sam mnogo momaka s imenom Bill
nikad nisam pomiljala da se za jednog udam. Mene samo mui to ne znam, koji je
od njih napisao to pismo? Voljela bih to znati, jer je to jedino pismo koje sam ikad
dobila. Mogao je to biti onaj Bill, to je stavljao krov na moju kuu; naravno, u
vrijeme kad je krov bio zavren, moj boe, ja sam ve bila stara i prolo je mnogo
vremena dok sam se sjetila na njega. Zatim Bill koji je doao okopati vrt, to je bilo u
proljee 1913.; taj je ovjek stvarno mogao praviti ravne brazde. Onda Bill koji je
sagradio kokoinjac: kasnije je otiao na eljeznicu; moda mi je on napisao to
pismo. Ili Bill ah, ah, on se zvao Fred, Colline, zlato, ovo je vino zbilja dobro.
I ja bih mogla popiti jo jedan gutljaj, ree Dolly. Catherine mi je dala takav ...
Hmm, promumlja Catherine.
Kad bi govorila malo polaganije i manje vakala.. Sudac je mislio da je

22
Catherine vakala duhan, a ne pamuk.
Riley se malo povue od nas; nagnuvi se, mirno je gledao u neprozirnu tamu:
aj, aj, aj, oglaavala se ptica. Varate se, sue, ree.
Zato, sine?
Izraz tvrdoe, koji sam uvijek povezivao s Rileyem, prekrije njegovo lice. Ja
nisam u neprilici: ni malo ili moda to moete nazvati neprilikom? Ja leim
budan, razmiljajui o tome kako umijem raditi neke stvari, loviti, voziti auto,
vrzmati se naokolo; i bojim se, kad pomislim da e mi se moda uvijek samo to
dogaati. Druga stvar, u meni nema nikakvih osjeaja osim prema mojim
sestrama, to je neto drugo. Evo primjer, iao sam gotovo godinu dana s djevojkom
iz Rock Cityja, a to je najdue to sam uope iao s nekom djevojkom. Mislim da je
to bilo prije tjedan dana, kad se uznemirila i rekla: Gdje ti je srce? Rekla je da e
umrijeti, ako je ne budem volio. Zaustavio sam automobil na eljeznikoj pruzi;
dakle, rekoh, ostanimo ovdje sjediti, vlak za Crescent mora stii za nekih dvadeset
minuta. Nismo skidali oi jedno s drugoga, i ja pomislih, zar to nije pokvareno, da te
gledam i ne osjeam nita osim ...
Osim tatine? upita sudac.
Riley ne opovrgne. Da su moje sestre dovoljno stare da se same brinu o sebi, ja
bih bio spreman da priekam dok na nas naie vlak za Crescent.
Zaboljelo me u elucu, dok je govorio na ovakav nain; htio sam mu kazati da je
on upravo onakav, kakav sam ja elio biti.
Malo prije ste govorili o jedinoj osobi na svijetu. Zato ja nisam mogao tako
misliti o njoj? To ja elim, sam po sebi nisam dovoljno dobar. Kad bih se tako mogao
brinuti o nekome, moda bih pravio planove i nastojao ih sprovesti: kupiti onaj
komad zemlje iza Parson Placea, podii na njem zgrade kad bih se smirio, mogao
bih to uiniti.
Iznenada dahnu vjetar, pomaknu lie i razdvoji none oblake; blistava svjetlost
zvijezda prosu se naokolo: naa svijea se prevrnu, kao da se uplaila pred sjajnim
prizorom otvorenog, zvijezdama posutog neba; gore iznad nas ugledasmo kasan,
zalutao, zimski mjesec: bio je nalik snjenoj grudi, a dozivali su ga bliski i udaljeni
stanovnici ume, pogurene umske abe i divlja maka, to se oglaavala svojim
prodornim glasom. Catherine izvue ruiasti pokriva, zahtijevajui da se Dolly
njime omota; zatim mene ogrli rukama te me milovala po kosi sve dok nisam
prislonio glavu na njena prsa. Je li ti hladno? upita, i ja se stisnuh blie: bila je
prijatna i topla kao stara kuhinja.
Sine, rekao bih da si tome priao s krive strane, ree sudac, podignuvi
okovratnik kaputa. Kako ti moe biti stalo samo do jedne djevojke? Da li ti je ikad
bilo stalo do jednog lista?
Riley, oslukujui divlju maku s nemirnom panjom lovca, rukom zahvati lie
koje je lepralo oko nas kao noni leptiri; iv, treptav kao da e odletjeti i pobjei,
jedan osta izmeu njegovih prstiju. Sudac takoer otkinu jedan; i taj je imao veu
vrijednost u njegovoj ruci nego onaj u Rileyevoj. Prislonivi ga lagano na obraz, on
odsutno ree: Govorimo o ljubavi. List, pregrt sjemenja, ponimo s tim, nauimo
to je ljubav. Najprije list ili kia, zatim netko tko e primiti ono to te list nauio,
to je dozrelo na kii. Nije to lagana stvar, razumije li; moe trajati cijeli ivot, kao
to je sluaj sa mnom, i jo uvijek to nisam sasvim savladao jedino znam kako je
to istinito : da je ljubav lanac ljubavi, kao to je priroda lanac ivota.
Tada sam ja bila zaljubljena itavog ivota, ree Dolly, uzdahnuvi. Ona se
spusti na pokriva. Ipak, nisam, glas joj se spusti, mislim da nisam. Nikad nisam
voljela ..., dok je traila rije, vjetar se poigravao njenim velom, ... mukarca.
Moe se kazati da nikad nisam imala prilike. Osim oca, ona zastane, kao da je
previe rekla. Koprena zvjezdane svjetlosti obavije je kao pokriva; ali neto,
kreketanje aba ili glasovi to su dopirali iz travnjaka mamili su je i izazivali : Ali

23
sve drugo sam voljela. Na primjer ruiastu boju; kao dijete imala sam ruiastu
olovku; crtala sam ruiaste make, ruiasto drvee tridesetietiri godine ivjela
sam u ruiastoj sobi. Pa onda kutija koju sam uvala, sad je negdje u potkrovlju,
moram zamoliti Verenu da mi je dade, bilo bi lijepo opet vidjeti moje prve ljubavi,
to ima u kutiji? Osueno sae meda, prazno strenovo gnijezdo i druge stvari, ili
osuena naranda ispunjena klinacom i jaje ojke kada sam sve to voljela,
ljubav se tako skupila u meni da je letjela oko mene poput ptice u polju suncokreta.
Ali najbolje je ne pokazivati takve stvari, to smeta ljudima i ne znam zato, ini ih
nesretnima. Verena se ljutila to se sakrivam po uglovima, kako je to ona
nazivala, ali ja se bojim da ne uplaim ljude ako im pokaem koliko mi je stalo do
njih. Tako je bilo sa enom Paula Jimsona; kad se on razbolio i nije vie mogao
raznositi novine, sjeate se da je ona preuzela njegov posao? Jadno malo mravo
stvorenje, vukla se naokolo s vreom novina. Jednog hladnog poslijepodneva dola
je do trijema, dok joj je kapalo iz nosa a oi bile pune suza od hladnoe ostavila je
novine, a ja joj rekoh da prieka i uzeh maramicu da joj obriem oi: da sam samo
mogla, bila bih joj rekla da mi je ao i da je volim dotaknula sam rukom njeno
lice, a ona tiho vrisnu, okrenu se i brzo otra niz stepenice. Otada je uvijek
ubacivala novine s ulice i kad god bih ula kako padaju na trijem, osjetila bih taj
zvuk ak u kostima.
ena Paula Jimsona! Zabrinjavati se zbog takve obine stvari! ree Catherine
ispijajui posljednje ostatke vina. Ja imam zlatne ribice i to to volim njih ne znai
da volim cijeli svijet. Ljubav je jedna zbrka, boga mi. Govorite jedno, a usto ipak
inite samo zlo, otkrivate ono to je najbolje zaboraviti. Ljudi bi morali zadravati
vie stvari za sebe. Onaj najdublji dio u nama, to je dobar dio. A to preostane od
ljudskog stvora koji ide naokolo i pria o svojim stvarima? Sudac kae da smo mi
ovdje zato, to smo u neprilici. Glupost! Mi smo ovdje iz vrlo jednostavnih razloga.
Jedan je, da je to naa kua, a drugi, da su Ona i onaj idov pokuali ukrasti stvari
koje pripadaju nama. Tree: vi ste ovdje, svaki od vas, jer to elite: najdublji dio u
vama tako vam govori. Ovo posljednje se ne odnosi na mene. Ja volim krov nad
glavom. Dollysrce, daj sucu drugi kraj pokrivaa: ovjek se trese kao prut.
Dolly plaho podignu rub pokrivaa i kimnu sucu; sudac bez ustezanja kliznu
pod njega. Grane kineskog drveta njihale su se kao velika vesla utonula u hladne
valove pod dalekim, dalekim zvijezdama. Preputen sebi Riley je sjedio stisnuvi se
kao naputeno siroe. Pokrij se, ti tvrdoglave: i tebi je hladno kao svima, ree
Catherine, nudei mu mjesto zdesna od nje, dok sam ja zauzimao lijevu stranu.
inilo se da on to ne eli; moda je primijetio da je zaudarala kao pelin, ili je moda
mislio da je to za djevojice; ali ja rekoh: Hajde, Catherine je prijatna i topla, bolja
od pokrivaa. Nakon kratkog vremena Riley nam se pridrui. Dugo je vladala
tiina, tako da sam mislio da su svi zaspali. Tada osjetih da se Catherine ukoila.
Sad mi je jasno, tko mi je poslao ono pismo: Bill Nitko. Ona ga je poslala. Tako mi
imena, platila je nekom crncu u Miamiju da mi poalje pismo, mislei, ako jednom
odem tamo, nikad vie nee uti za mene. Dolly pospano ree: Tiho, tiho, spavaj:
nemamo se ega bojati; imamo mukarce koji e paziti na nas. Grana nad nama se
zanjihala, mjeseina obasja drvo: vidio sam kako je sudac primio Dolly za ruku. To
je bilo posljednje to sam vidio.

ETVRTO POGLAVLJE

Riley je ustao prvi, a zatim probudio mene. Na nebu su tri blijede zvijezde
nestajale u rumenilu jutarnjeg sunca, rosa je zasjala na Uu, jato ptica uzletjelo u
susret prvoj svjetlosti. Riley me pozva da doem s njim; tiho smo se spustili s
drveta. Catherine je glasno hrkala i nije ula da odlazimo; nisu nas uli ni Dolly, ni

24
sudac; spavali su obraz uz obraz, kao dvoje djece izgubljene u zaaranoj umi.
Krenuli smo prema rijeci, Riley ispred mene. Nogavice njegovih platnenih hlaa
strugale su jedna o drugu. Svakih nekoliko trenutaka on se zaustavljao i protezao,
kao da se vozi u vlaku. Na jednom mjestu naiosmo na humak sa zaposlenim
crvenim mravima. Riley otkopa otvor na hlaama i poe ih potapljati; to mi se nije
inilo smijenim, ali smijao sam se zajedno s njim. Naravno, razljutio sam se kad se
on okrenuo i smoio mi cipelu. Mislio sam da nema potovanja prema meni. Upitao
sam ga, zato radi takve stvari? Zar ne razumije alu? odvrati i prebaci ruku
preko mog ramena.
Ako je potrebno biljeiti takve dogaaje, onda bih rekao da je to bio trenutak kad
smo Riley Henderson i ja postali prijatelji, toliko oekivani trenutak, kada je on
pokazao svoju simpatiju prema meni, to jo vie pojaa moju simpatiju prema
njemu. Kroz smee grmlje ispod smeeg drvea ulazili smo sve dublje u umu,
pribliavajui se rijeci.
Lie nalik na grimizno crvene ruke plovilo je na mirnoj zelenoj povrini vode.
Jedan kraj potopljenog brvna, to je virio iz vode, izgledao je kao glava neke rijene
nemani. Pribliili smo se staroj lai, gdje je voda bila bistrija. Laa je bila lagano
nagnuta na jednu stranu; naslaga zelenog biljnog raslinja pokrivala je njen krov i
nagnutu palubu kao debela ra. Unutranjost kabine imala je neobian izgled.
Naokolo su leali razasuti primjerci pustolovnih svezaka, na stolu je stajala
karbidna svjetiljka i nekoliko praznih boca od pive; na postelji je bio pokriva i
jastuk umrljan tragovima rua. Odmah sam uoio da je laa predstavljala neije
skrovite; prema izrazu Rileyjevog dobroudnog lica znao sam ije. Ako zaeli,
ree, ovdje moe uhvatiti dobrih riba. Nemoj nikome kazati. Bio sam ponosan na
njega.
Dok smo se skidali, inilo mi se da sanjam. Zamiljao sam lau kako plovi
sredinom rijeke a mi petoro smo na palubi: nae rublje vijori kao jedro, u kuhinji se
pee kola od kokosova brana, geranija cvate na prozorskoj dasci plovimo
raznim rijekama, a neobini krajolici prolaze pored nas.
Sunce kasnog ljeta postajalo je sve toplije, ali se u prvom skoku kao pile najeih
od hladne vode i brzo izaoh na palubu, promatrajui Rileyja, koji se bezbrino
kretao od jedne obale prema drugoj. Mali otok od bambusove trske, koji nalikuje
nogama dralova, podrhtavao je u pliaku, i Riley se provlaio kroz nju s paljivim,
lovakim pogledom. On mi dade znak. Iako mi to nije bilo ugodno, spustih se u
hladnu rijeku i zaplivah prema njemu. Voda oko trske bila je ista i podijeljena na
male plitke bazene Riley je stajao nad jednim od njih: u malom bazenu mirovao je
kao ugljen crni som. Pribliili smo se prstiju ispruenih poput viljuki: som mi je
uletio ravno u ruke trznuvi se unatrag. Njegovi dugaki otri brkovi ogreboe mi
dlan, ali ipak skupih dovoljno hrabrosti da ga ne ispustim hvala bogu, jer to je
jedina riba koju sam ikad ulovio. Veina ljudi mi ne vjeruje, kad im kaem da sam
uhvatio soma golim rukama; ali ja im kaem: U redu, pitajte Riley Hendersona.
Provukli smo trsku kroz krge i otplivali natrag do lae vukui ga za sobom. Riley
ree da je to jedan od najdebljih somova to ih je ikad vidio: ponijet emo ga do
drveta, i kako se sudac hvalisao da je majstor u prireivanju somova, dat emo ga
njemu da ga priredi za doruak. Ali sticajem okolnosti tog soma nikad nismo pojeli.
U to vrijeme u kolibi na drvetu zavladala je teka situacija. Za vrijeme nae
odsutnosti erif Candle se vratio s pomonicima i s nalogom za hapenje. U
meuvremenu, ne znajui to se dogaa, Riley i ja smo se lijeno vukli udarajui
nogom otrovne gljive, zaustavljajui se katkad da bacimo po koji kamen u vodu.
Bili smo jo dosta daleko kad do nas doprijee glasni povici; odzvanjali su
umom kao udarci sjekire, uo sam Catherinin povik: vie urlik. Noge mi tako
zaklecae da nisam mogao sustii Rileya koji je dohvatio kolac i potrao. Potrah u
jednom smjeru, zatim u drugom, i izabravi pogrean pravac, izbih na polje trave. I

25
ovdje naoh Catherine.
Haljina joj je bila sprijeda iskidana: bila je gotovo gola. Ray Oliver, Jack Mill i
Eddie Stover Veliki, tri odrasla ovjeka, erifovi ljudi, vukli su je i gurali kroz ,
travu. Htio sam ih ubiti; i Catherine je to takoer pokuavala, ali nije joj se pruila
prilika, ve ih je samo udarala glavom i gurala laktovima. Eddie Stover Veliki bio je
pravo kopile; ostala dvojica rasla su potpuno preputena sama sebi. Veliki Eddie
skoi na mene i ja ga udarih somom po licu. Catherine viknu: Ostavite na miru
moje dijete, on je siroe; i kad je vidjela da me uhvatio oko struka, ona viknu:
Udari ga meu noge, to mu je slabo mjesto. Ja tako uinih. Lice Velikog Eddija se
zgri kao skorup. Jack Mill (onaj to se godinu dana kasnije naao zatvoren u
ledani i tamo se smrznuo, pravo mu bilo) posegnu za mnom, ali ja utekoh preko
polja i zgrih se u najvioj travi. Mislim da im nije bilo mnogo stalo do toga da me
trae, jer su imali dosta posla s Catherinom; ona se borila itavo vrijeme, dok sam je
ja promatrao, oajan to joj ne mogu pomoi, sve dok mi se nisu izgubili iz vida iza
uzvisine, u pravcu groblja.
Iznad moje glave preletjee grakui dvije vrane, zatim se vratie lo
predznak. Otpuzah prema umi kad pored sebe zauh kako se neije izme
probijaju kroz travu. To je bio erif; s njim se nalazio ovjek imenom Will Harris. Bio
je visok kao kuna vrata, bikovskih lea a jednom ga je ugrizao u vrat bijesan pas;
oiljci su bili prilino jaki, ali mu je glas jo jae stradao: zvuao je slabano i
djetinje, kao u patuljka. Proli su tako blizu mene da sam mogao odvezati Willyjevu
cipelu! Obraao se erifu svojim tankim kretavim glasom, povisujui ton kod
imena Morrisa Ritza i Verene: nisam mogao sasvim jasno razabrati to je govorio,
osim da se neto dogodilo u vezi s Morrisom Ritzom i da je Verena poslala Willa da
dovede nazad erifa, erif ree: to do avola ta ena hoe, armiju? Kad su otili,
skoio sam i otrao u umu.
Na domaku kineskog drveta sakrih se iza lia paprati: pomislih da bi netko od
erifovih ljudi jo uvijek mogao biti u blizini. Ali nije bilo nikog, samo osamljena
ptica to je pjevala na drvetu. Nikog nije bilo u drvenoj kolibi: zamagljeni sunani
traci nalik na sablje obasjavali su praznu kuu. Bez rijei sam se primaknuo drvetu
i naslonio glavu na njegovo deblo; u tom trenutku povrati se vizija nae lae: nae je
rublje lepralo, geranija je cvala a voda nas je nosila prema moru, prema svijetu.
Colline! Moje je ime dopiralo s neba. Jesi li to ti? Zar plae?
Bila je to Dolly, dozivala me odnekud, gdje je nisam mogao vidjeti dok,
popevi se do sredine debla, ne primijetih kako se visoko iznad mene njie Dollyna
djeja cipelica. Polako, mladiu, ree sudac koji se nalazio pored nje, strest e
nas odavle. Uistinu, kao galebovi to se odmaraju na brodskom jarbolu, sjedili su
na najviem vrhu drveta; Dolly je kasnije primijetila da je pogled odande bio tako
aroban, da joj je bilo ao to se ve ranije nije tamo popela. Kasnije se ustanovilo
da je sudac opazio erifa i njegove ljude dovoljno rano, te su uspjeli skloniti se tako
visoko. Priekaj, dolazimo, ree ona; sudac ju je jednom rukom podravao dok se
sputala kao otmjena dama koja silazi dugim stepenitem.
Poljubismo jedno drugo; ona me zadra u naruju. Catherine te pola traiti
nismo znali gdje si, a ja sam se bojala, ja... Njen strah prostruji mojim rukama:
osjeala se kao drhtava mala ivotinja, kao kuni upravo izvaen iz zamke. Sudac
nas je gledao pokornih oiju, nemirnih ruku; inilo se, da se osjea suvinim,
moda zbog toga to nije uspio sprijeiti ono to se dogodilo Catherini. Ali to je
zapravo mogao uiniti? Da joj je otiao u pomo, samo bi i sam bio uhvaen : erif,
Eddie Stover Veliki i ostali nisu se alili. Ali ja sam se osjeao krivim. Da Catherine
nije pola da me trai, vjerojatno je nikad ne bi uhvatili. Rekao sam im to se
odigralo na travnjaku.
Ali Dolly nije htjela sluati. Ona zabaci svoj veo kao da otklanja ruan san.
Nastojim povjerovati da smo izgubili Catherine, ali ne mogu. Kad bih mogla,

26
otrala bih da je naem. Nastojim vjerovati da je to Verena uinila, ali ne mogu.
Colline, to misli: da li je svijet u biti zao? Prole noi inilo mi se sasvim
drugaije.
Sudac uperi svoj pogled u mene: pokuavao je, inilo mi se, da mi sugerira to
da odgovorim. Ali ja sam i sam znao. Svi su lini svjetovi dobri bez obzira od kakvih
se strasti sastoje i nikad nisu prljavi: Dollyn svijet koji je dijelila s Catherinom i sa
mnom uinio ju je suvie uglaenom da bi mogla osjetiti pokvarenost koja se
pruala svuda naokolo: Ne, Dolly, svijet nije zao. Ona prijee rukom preko ela:
Ako je to istina, onda e Catherine ubrzo etati pod drvetom tebe ni Rileyja nee
nai, ali ona e se sigurno vratiti.
Gdje je zapravo Riley? upita sudac.
Otrao je ispred mene, to je bilo posljednje to sam vidio; s nemirom, koji nas
istovremeno obojicu zahvati, sudac i ja stadosmo dozivati. Nai glasovi, kruei
polagano kroz umu, ponovo ieznue u tiini. Znao sam to se dogodilo: pao je u
jedan stari indijanski bunar znam mnoge takve sluajeve. Upravo sam to htio
kazati, kad sudac naglo stavi prst na usta. Mora da je imao sluh kao pas: ja nisam
uo nita. Ali bio je u pravu, netko je dolazio. Ispostavilo se da su to Maude Riordan
i Rileyjeva starija sestra, Elizabeth, ona pametna. One su bile vrlo dobre prijateljice,
nosile su jednake bijele dempere. Elizabeth je nosila violinsku kutiju.
Sluaj, Elizabeth, javi se sudac iznenadivi djevojke, jer nas jo nisu otkrile.
Sluaj, dijete, jesi li vidjela svog brata?
Maude se prva snala i odgovorila: Naravno, rekla je to odreito. Pratila sam
Elizabeth kui sa sata, kad nas dostignu Riley jurei devedeset milja na sat; umalo
nas nije pregazio. Elizabeth, trebala si razgovarati s njim. U svakom sluaju,
zamolio nas je da poemo ovamo i kaemo vam da ne brinete, da e on sve kasnije
objasniti. itavu stvar.
I Maude i Elizabeth ile su sa mnom u razred; poloile su jedan razred ranije i
zavrile kolu prolog juna. Naroito sam dobro poznavao Maude, zbog toga to
sam uzimao satove klavira kod njene majke; njen otac je poduavao violinu, i
Elizabeth Henderson je bila jedan od njegovih aka. Sama Maude je divno svirala
violinu; upravo prije tjedan dana itao sam u gradskim novinama da je pozvana da
svira na radiju u Birminghamu: to me obradovalo. Riordanovi su bili prijatni ljudi,
obzirni i vedri. Nisam uzimao satove kod gospoe Riordan zbog toga to bih elio
uiti klavir ve zato to sam volio tu punanu enu i zanimljive razgovore pune
razumijevanja koje smo vodili sjedei pred ulatenim pokrovom klavira koji je
mirisao na polituru i njegu; a naroito sam volio ono to je dolazilo poslije, kad bi
me Maude pozvala na limunadu u hladnom stranjem trijemu. Ona je bila mrava
ivahna djevojka, prasta nosa i majunih uiju: od oca je naslijedila crne irske oi,
a od majke platinastu kosu, svijetlu kao jutro nimalo nalik na njenu najbolju
prijateljicu, produhovljenu i njenu Elizabeth. Ne znam o emu su one dvije mogle
razgovarati, moda o knjigama i muzici. Ali kad je razgovarala sa mnom, Maudin su
predmet razgovora bili momci, sastanci, duanski traevi: zar ne mislim da je to
uasno, te strane djevojke s kojima se Riley Henderson skie naokolo? alila je
Elizabeth i smatrala da je divno, kako ona, usprkos svemu, uspravno dri glavu.
ovjek nije morao biti nikakav genije da vidi da je Maude zaljubljena u Rileya;
usprkos tome, ja sam neko vrijeme zamiljao da sam pomalo zaljubljen u nju. Kod
kue sam je neprestano spominjao, dok napokon Catherine ne ree: Oh, Maude
Riordan, sama kost nema je ovjek za to uhvatiti, lud je svatko tko na nju
potroi dan vremena. Jednom sam joj elio pruiti ugodno vee; vlastitim sam joj
rukama ubrao struak grahorice, a zatim je pozvah u Phils Caf, gdje smo
veerali peene kansake odreske; zatim odosmo na ples u Lola Hotel. Ali se na
rastanku ipak vladala kao da ne oekuje da u je poljubiti. Mislim da to nije
potrebno, Colline iako je bilo lijepo od tebe to si me izveo. Osjeao sam se

27
poraeno, moete zamisliti; ali kako nisam sebi doputao da podgrijavam itavu
stvar, nae se prijateljstvo polako izmijenilo. Jednog dana, na svretku sata,
gospoa Riordan mi ne zada uobiajenu domau vjebu; umjesto toga, ona mi
ljubazno izjavi da dri da je bolje da ne nastavljamo sa satovima: Mi te vrlo volimo,
Colline, i ti e biti uvijek dobrodoao u naoj kui. Ali, dragi, ti nisi muziki
dovoljno nadaren; to se ponavlja, a ne bi bilo poteno od mene, ni od tebe, da se
pravimo kao da nije tako. Ona je bila u pravu, a ipak sam se osjeao povrijeen,
nisam mogao podnijeti pomisao da sam izbaen; tjerala me u oaj pomisao na
Riordanove, i malo po malo, dok nisam zaboravio onih nekoliko teko nauenih
lekcija, povukao sam zastor preko njih.
U poetku me Maude esto zaustavljala poslije kole pozivajui me kui; na ovaj
ili onaj nain ja bih se izvlaio; osim toga, to je bilo zimi i ja sam vie volio provoditi
vrijeme u kuhinji s Dolly i Catherinom. Catherine se raspitivala: Kako to da vie ne
spominje Maude Riordan? Rekoh: Zato to ne spominjem, to je sve. Ali ako je
nisam spominjao, ipak nisam prestao misliti na nju; nema sumnje, spazivi je sada
pod drvetom opet me iznenada obuzee stari osjeaji. Po prvi put pomislih potpuno
svjesno na na poloaj: da li smo mi, Dolly, sudac i ja, ostavljali na Maude i
Elizabeth smijean dojam? Mogle su tako misliti, jer su bile mojih godina. Ali po
njihovu vladanju inilo se kao da smo se sreli na ulici ili u trgovini.
Sudac upita: Maude, kako tvoj otac? ujem da se ne osjea najbolje.
Ne moe se potuiti. Znate kakvi su ljudi, uvijek se ale na neto. Kako ste vi,
gospodine?
ao mi je, odgovori sudac odsutno. Pozdravi oca i reci mu da se nadam da e
se uskoro osjeati bolje.
Maude prihvati odgovor: Hou, gospodine, hvala vam. Znam da e mu biti
drago to ste pitali za njega. Poravnavajui nabore haljine ona sjedne na
mahovinu, povukavi za sobom Elizabeth koja se opirala. Elizabeth nitko nije zvao
nadimkom; mogli ste je poeti zvati Betty, ali za tjedan dana ona bi opet postala
Elizabeth: ona je tako djelovala. Njena, sitnih kostiju, imala je vrstu crnu kosu i
hladno, na asove svetako lice; oko dugog vrata nosila je medaljon sa slikom svog
oca misionara. Pogledaj, zar taj eir ne pristaje lijepo gospoici Dolly? Barun i
veo.
Dolly se uspravi potapavi se po glavi. Obino ih ne nosim ali namjeravali
smo na put.
uli smo da ste otili od kue, ree Maude, a zatim produi otvorenije: U
stvari, tako svi govore, zar ne, Elizabeth? Elizabeth kimnu nezainteresirano. Boe,
priaju udnovate prie. Na primjer, na putu ovamo srele smo Gusa Hama i on nam
ree da je ona crna ena, Catherine Crook (da li se tako zove?) uhapena zbog toga
to je udarila gospou Buster zemljanim vrem.
Spustivi glas Dolly odvrati: Catherine nema nikakve veze s tim.
Mislim da netko ima, ree Maude. Vidjele smo jutros gospou Buster u
potanskom uredu; svima je pokazivala vorugu na glavi, prilino veliku. Nama se
inilo da je prava, zar ne, Elizabeth? Elizabeth potvrdi. Budite uvjereni da mi je
svejedno tko ju je udario, ali mislim da taj zasluuje medalju.
Ne, uzdahnu Dolly, to nije valjalo, to se nije smjelo dogoditi. To emo svi mi
aliti.
Maude se konano obrati meni. eljela sam te vidjeti, Colline, govorila je brzo
kao da je htjela sakriti uznemirenost: moju ne njezinu. Elizabeth i ja pripremamo
kostimiranu zabavu, zaista izvanredno, pa sam mislila da bi bilo sjajno da tebe
obuemo u duha i postavimo u mranu sobu da ljudima prorie budunost : jer ti
si tako divan u ...
Laganju, upadne Elizabeth hladno.
Pa to i jest proricanje, dopuni Maude.

28
 Ne znam zbog ega su me smatrali takvim lacem, osim to sam u koli bio
najvei talenat za izmiljanje isprika. Rekoh da je lijepo to spremaju zabavu. Ali
bolje da ne raunate na mene. Tada emo moda ve biti u zatvoru.
Oh, u tom sluaju nita, ree Maude kao da prihvaa jedan od mojih
uobiajenih izgovora da ne uem u njenu kuu.
Kai, Maude, uskoi sudac prekinuvi utnju koja je nastala, ini se da si na
putu da postane slavna: vidio sam u novinama da e nastupiti na radiju.
Kao da glasno sanja ona objasni da je nastup na radiju finalni dio dravnog
natjecanja; ako pobijedi, dobit e muziku stipendiju za sveuilite: ak i drugo
mjesto osigurava pola stipendije. Svirat u jednu oevu stvar, serenadu: napisao
ju je kad sam se rodila. Ali to je iznenaenje, neu da sazna.
Nagovorite je da je odsvira, ree Elizabeth otvarajui violinsku kutiju.
Maude je bila velikoduna, nije je trebalo moliti. Violina vinjeve boje koju je
njeno poloila pod bradu, zadrhta dok ju je ugaala. Jedan drski leptir, osvijetljen
trakom sunca, odlepra u spirali kad zraka obasja ice iz kojih se tamnom starom
umom rasprostre melodija nalik na jato leptira u letu, na um vodoskoka. Zatim
postade polaganija, tuna. Kad je zavrila, svjetla joj se kosa prospe po violini.
Zapljeskasmo; kad mi prestadosmo, uli smo da je jedan odvojeni tajanstveni par
ruku produio pljeskati. Riley iskorai iz grma paprati, i kad ga Maude opazi, njeni
obrazi porumenjee. Mislim da ne bi tako dobro svirala da je znala da je on slua.
Riley posla djevojke kui; njima to nije bilo drago, ali Elizabeth se nije obiavala
suprotstavljati bratu. Zakljuaj vrata, ree joj on. Maude, bilo bi mi drago kad bi
ti provela no kod nas: ako me netko trai, recite da ne znate gdje sam.
Pomogao sam mu da se uspne na drvo, jer je nosio puku i naprtnjau punu
namirnica dvije boce vina, narande, sardine, kobasice, pecivo iz slastiarnice
Katydid, veliku kutiju punu keksa: kod svakog artikla na je moral rastao, a Dolly,
raznjeena keksima, ree da mora poljubiti Rileyja.
Ali njegov izvjetaj sasluali smo pokunjenih lica.
Kad smo se odvojili u umi, on je potrao u smjeru odakle se uo Catherinin
glas. Tako je doao do polja: promatrao je moju borbu s Eddijem Stoverom Velikim.
Upitah ga, zato mi nije priskoio u pomo? Ti si to sam dobro obavljao : mislim, da
te Veliki Eddie nee tako brzo zaboraviti: jadan je momak jedva hramao. Osim
toga, sjetio se da nitko od njih ne zna da je on s nama, da nam se pridruio na
drvetu: bilo je bolje to je ostao sakriven, jer je tako mogao slijediti Catherinu i
erifove pomonike do grada. Strpali su je u rasklimana stara Eddijeva kola i
odvezli ravno u zatvor; Riley ih je slijedio svojim automobilom. Dok smo stigli do
zatvora, inilo se kao da se smirila; na ulici je bila mala skupina ljudi, djece, starih
farmera bili biste ponosni na Catherine, koraala je izmeu njih podigavi
skutove haljine i ovako drei glavu. On istegnu vrat kao kakav kralj. Vidio sam
esto Catherine da to radi, osobito kad bi je netko kritizirao (zbog sakrivanja kocki
za slaganje, zbog irenja lanih vijesti, zbog pokvarenih zubi); Dolly, sjetivi se te
kretnje, obrisa nos. Ali, nastavi Riley, im je bila smjetena u zatvor, ona ponovo
izazva buku. U zatvoru su postojale samo etiri elije, dvije za crnce i dvije za
bijelce. Catherine je protestirala to su je smjestili u eliju za crnce.
Sudac pogladi bradu, zakima glavom. Zar nisi mogao razgovarati s njom? Bilo
bi joj lake da je znala da je netko od nas tamo.
Stajao sam tamo nadajui se da e pogledati na prozor. Ali tada sam uo druge
novosti.
Kad se sad sjetim toga, ne znam kako je Riley mogao tako dugo ekati da nam to
kae. Jer, moj boe: na prijatelj iz Chicaga, taj mrski dr Morris Ritz, kliznuo je iz
grada, obivi Verenin sef i ponijevi sa sobom dvanaest tisua dolara u papirima i
vie od sedam stotina dolara u gotovu. A kao to smo kasnije otkrili, to nije bilo ni
pola njegova plijena. Razumijete li? Shvatio sam da je to bio razlog zbog kojeg je Will

29
Harris doao po erifa: nije udo da ga je Verena hitno trebala, njene nevolje s nama
postale su sasvim sporedna stvar. Riley je znao i nekoliko detalja: otkrivi otvorena
vrata sefa (to se dogodilo u njenom uredu iznad trgovine tekstilom) Verena je
pojurila iza ugla do Lola Hotela, gdje je otkrila da se Morris Ritz odjavio ve
prethodne veeri. Nato se onesvijestila. Kad su je doveli k svijesti, onesvijestila se
ponovo.
Dollyno se lice uzobilji; u njoj je rasla elja da ode k Vereni, a u isto vrijeme kao
da ju je zadravao neki osjeaj vlastite jae volje. Ona me saalno pogleda. Bolje da
sada sazna, Colline, bolje, nego da eka dok ostari kao ja: svijet je prljav.
Kao da je preko njega preletio daak vjetra, suevo lice se promijeni. Odjednom
je izgledao star, ogolio kao jesen, kao da je smatrao da ga je Dolly iznevjerila kad je
tako pokazala svoju slabost. Ali ja sam znao da nije: on ju je nazvao sveticom, a ona
je stvarno bila ena. Otepivi bocu Riley nasu u etiri ae vino boje topaza;
trenutak kasnije napuni petu, Catherininu. Podigavi au do svojih usana sudac
nazdravi: Za Catherinu, budimo uz nju. Podigli su ae, i Dolly ree: Oh, Colline,
a oi joj se rairie od iznenadne pomisli, ti i ja smo jedini koji razumijemo njene
rijei!

PETO POGLAVLJE

Slijedei dan bila je to srijeda, prvi listopad, neu nikad zaboraviti. Prije svega,
Riley me probudio nagazivi mi na prste. Dolly, ve budna, uporno je zahtijevala da
mu se ispriam to sam ga grdio! Ona ree da je ljubaznost mnogo vanija ujutro
nego u bilo koje drugo vrijeme: naroito ako netko mora ivjeti u tako skuenom
prostoru. Suev sat, jo uvijek objeen na granu kao teka zlatna jabuka,
pokazivao je est i est. Ne znam ija je zamisao bila da dorukujemo narande,
suhe kekse i hladne kobasice. Sudac promrmlja da se ovjek ne osjea ljudski dok
ne uzme alicu vrue kave. Sloili smo se da je nama svima samo jo kava
nedostajala. Riley se dobrovoljno javi da e se odvesti u grad i donijeti je; usput e
imati priliku da proee naokolo i ustanovi to se dogaa. On predloi da ja poem
s njim: Nitko ga nee vidjeti, ako ostane sakriven na sjeditu. Iako se sudac
protivio, kazavi da to smatra nesmotrenou, Dolly je znala da ja elim ii: toliko
sam eznuo za vonjom u Rileyjevom automobilu, da nita, ak ni opasnost da bi
me netko mogao vidjeti, nije mogla oslabiti moje oduevljenje da iskoristim priliku
koja mi se pruala. Dolly ree: Mislim da nema nita loeg u tome. Ali ti bi morao
imati istu koulju: mogla bih posaditi repu na tom tvom okovratniku
U travnjaku je vladala tiina, nije bilo urlika fazana, ni skrivenih glasova;
iljaste vlati bile su otre i crvene kao krv, nalik na otrice noeva poslije pokolja;
krhka trava lomila se ispod naih stopala dok smo koraali preko breuljka na
groblje. Odavde se pruao lijep vidik: bezgranina drhtava povrina River Woodsa i
pedeset prostranih milja uzorane farmerske zemlje s vjetrenjaama, a u daljini
unjasti toranj Gradske vijenice, zadimljeni dimnjaci gradskih kua. Zaustavio
sam se kod grobova moje majke i oca. Kako ih nisam esto posjeivao, osjeao sam
se potiteno gledajui hladan kamen tako suprotan mome sjeanju na njih ive,
na majku dok je plakala, kad bi otac odlazio da prodaje hladnjake, na oca kad je go
istrao na ulicu. elio sam staviti cvijee u prazne vaze od terakote, postavljene na
iarani, prljavi mramor. Riley mi pomogne; on natrga cvjetove japanske dunje i
promatrajui me dok sam ih slagao, ree: Drago mi je da je tvoja majka bila tako
dobra. Ali obino nisu takve. Pitao sam se da li je kod toga mislio na svoju vlastitu
majku, jadnu Rose Henderson, koja ga je obiavala tjerati da skae naokolo po
dvoritu, recitirajui jedan puta jedan. Ali inilo mi se, ipak, da se oporavio od onih
tekih dana. Napokon, posjedovao je automobil koji je sigurno stajao tri tisue

30
dolara. I to rabljen, morate znati. Bio je uvozni automobil, tipa Alfa Romeo
(Romeova Alfa, govorili su u ali) to ga je kupio u New Orleansu od nekog politiara
osuenog na robiju.
Dok smo se vozili neasfaltiranom cestom prema gradu, u sebi sam se nadao da
emo sresti nekog svjedoka: postojale su izvjesne osobe, zbog kojih bih bio sretan
da me vide s Rileyjem u automobilu. Ali bilo je prerano da na bilo kog naiemo;
doruak je jo uvijek stajao na tednjacima, a dim se dizao iz dimnjaka kua pored
kojih smo prolazili. Skrenuli smo na zavoju pored crkve, provezli se oko trga i
zaustavili se u prljavom prolazu izmeu Cooperove konjunice i slastiarnice
Katydid. Ovdje me Riley ostavi s nalogom da ga ekam: vratit e se za jedan sat.
Protegnuvi se na sjedalu, sluao sam cvrkutanje vrabaca iz konjunice, osjeao
miris svjeeg kruha s otrim mirisom groica, to je dopirao iz slastiarnice.
Vlasnici ove slastiarnice, imenom County, gospodin i gospoa C. C. County,
morali su zapoeti dan u tri sata ujutro da bi sve zavrili do osam sati, kad su
otvarali. Slastiarnica je bila ista i dobro uvedena. Gospoa County kupovala je
najskuplje haljine u Vereninoj trgovini. Dok sam leao, udiui fine mirise, otvorie
se stranja vrata na koja izae gospodin County s metlom u ruci, istresujui brano
u prolaz. Mislim da je bio iznenaen kad je spazio Rileyev automobil; a isto tako
iznenaen to je mene vidio u njemu.
to radi ovdje, Colline?
Ne radim nita, gospodine County, odvratih, pitajui se u sebi da li neto zna o
naim neprilikama.
Zbilja se radujem to je listopad, ree hvatajui prstima zrak, kao da je
hladnoa u zraku tkanina koja se moe opipati. Ljeti nam je strano: pei i sve oko
nas tako je vrue da se ne da ivjeti. Sluaj, mome, eka te momi od meda ui
i slisti ga.
On ni u kojem sluaju nije bio ovjek koji bi me doveo unutra, a zatim pozvao
erifa.
Njegova me ena doeka u mirisnoj toploj prostoriji kao da joj nita nije moglo
pruiti vee zadovoljstvo nego moj dolazak. Gospou County su gotovo svi voljeli.
Ona je bila krupna mirna ena, debelih nogu, velikih ruku, a njeno mesnato lice
uvijek je sjajilo od vatre; oi su joj plave kao glazura na kolau, kosa kao da ju je
uvaljala u bure brana, a nosila je pregau koja joj je dopirala do vrha cipela. Njen
mu je takoer nosio pregau; katkad bih ga viao kako s pregaom svezanom oko
pojasa prelazi ulicu da na brzinu popije au piva u dvoritu s ljudima oko tezge u
Phils Cafu: nalikovao je oslikanom klovnu, nekako nespretan uprljan branom,
elegantno ukoen.
Oistivi svoj radni stol, gospoa County mi dade alicu kave i pladanj s toplom
savijaom od cimeta koju je Dolly oboavala. Gospodin County ree da bih ja moda
elio neto drugo : Obeao sam mu, to sam ono obeao? Momia od meda.
Njegova je ena valjala tijesto: To je za djecu. On je odrastao momak, ili gotovo
odrastao. Colline, koliko ti je zapravo godina?
esnaest.
Isto kao Samuelu, ree mislei na svog sina koga smo mi zvali Magarcem, zbog
toga to nije bio mnogo pametniji. Upitah, to je s njim? Jer magarac je prole
jeseni, nakon to je trei put pao u osmom razredu, otiao u Pensacolu, u
mornaricu. Posljednje to znamo jest, da je u Panami, ree ona rasteui tijesto za
pitu. Rijetko dobivamo vijesti. Jednom sam mu pisala, rekla sam, Samuele, bolje
da pie kui ili u napisati pismo Predsjedniku i javiti mu koliko si zapravo star.
Jer on se javio s lanim podacima. Bila sam strano bijesna u ono vrijeme
optuivala sam gospodina Handa u koli: znam zato je to Samuel uinio, on
jednostavno nije mogao podnijeti da i dalje bude u osmom razredu, tako visok, a
ostala djeca tako mala. Ali sad vidim da je gospodin Hand bio u pravu: ne bi bilo

31
poteno prema vama ostalima da je Samuel proao, kad nije radio kako treba.
Moda je najbolje tako. C. C., pokai Collinu sliku.
Fotografija je prikazivala etiri ukoena mornara koji su se drali pod ruku; s
palmama i pravim morem u pozadini, ispod je pisalo: Boe blagoslovi mamu i tatu,
Samuel. To me dirnu. Magarac je otiao u svijet, a ja, moda sam ja zaista zasluio
momia od meda. Kad vratih sliku, gospodin County ree: Drago mi je da djeak
slui domovini. Ali nezgodno je to, to je Samuel dovoljno velik da nam ovdje
pomae. Ne volim imati crnce u slubi. Uvijek lau i kradu, nikad ne zna to ima.
Ljuti me da C. C. ovako govori, ree njegova ena stisnuvi usnice. On zna da
to ne trpim. Crnci nisu nita gori od drugih: esto su i bolji. Imala sam prilike da to
kaem nekim ljudima u gradu. Na primjer ova stvar sa starom Catherine Creek. Da
ovjek zaplae. Moda je smuena i neobina, ali ne moete nai bolje ene. Dobro
da sam se sjetila, moram joj poslati ruak u zatvor, jer bih se okladila da joj erif
nee dati nita pristojno.
Kad se stvari promijene, teko opet postaju ono to su bile prije: ljudi su nas
znali; vie se nikad neemo moi osjeati kao ranije: klonuo sam, zamiljajui kako
se zima pribliava hladnom drvetu; i ja sam zaplakao, rastrgan kao krpa istrunula
na kii. Htio sam zaplakati otkad smo otili od kue. Gospoa County zamoli da joj
oprostim, ako je kazala neto to me uznemirilo; svojom kuhinjskom pregaom ona
mi obrisa oi i mi smo se nasmijali, morali smo se nasmijati kai od brana i suza
na mom licu, i ja se osjetih, kako oni rekoe, mnogo bolje, mnogo vedrije. Zbog
mukog ponosa koji sam razumio, gospodin County povukao se dirnut u prednji
dio slastiarnice; ali ja se nisam osjeao postienim.
Gospoa County natoi sebi kavu i sjedne. Neu kazati da mi je sve jasno to se
dogaa, ree ona. Kako sam ula, gospoica Dolly je napustila kuu zbog nekih
nesuglasica s Verenom? elio sam rei da je situacija malo sloenija, ali u sebi sam
se pitao, pokuavajui srediti itavu stvar, da li je zaista tako. Ona nastavi
zamiljeno: Moda e ti se initi da sam ja protiv Dolly. Nisam. Ali evo, to ja mislim
vi biste se morali vratiti kui, Dolly bi se morala pomiriti s Verenom: to je ona
uvijek radila i ne moete poduzimati neto novo u njenim godinama. Osim toga, to
daje lo primjer gradu da se dvije sestre ovako svaaju, a jedna od njih sjedi na
drvetu; osim toga sudac Charlie Cool, prvi put u ivotu mi je ao onih njegovih
sinova. Ugledni graani treba da se dolino vladaju, inae e sve krenuti loe. Eto,
jesi li vidio onaj teretnjak na trgu? Bilo bi dobro da ga pogleda. Pripada jednoj
cowboyskoj obitelji. C. C. kae da su evanelisti, a jedino to ja znam jest, da su
izazvali prilinu buku i da su u nekoj vezi s Dolly. Ona ljutito puhnu u papirnatu
vreicu. Htjela bih da joj kae, to sam rekla: da ide kui. Evo, Colline, ponesi
savijae. Znam da to Dolly voli.
Kada sam izaao iz slastiarnice, zvona s Gradske vijenice odbijala su osam
sati, a to je znailo da je bilo pola osam. Taj je sat uvijek iao pola sata naprijed.
Jednom su pozvali strunjaka da ga popravi; nakon to ga je pregledavao skoro
itavu sedmicu, rekao je da se u njega moe jedino staviti dinamit; Gradska vijee
odobrilo je da mu se u potpunosti plati, jer su svi bili ponosni to nije bilo mogue
popraviti sat. Nekoliko trgovaca na trgu pripremalo se da otvore svoje duane; s
pragova se dizala praina, a netko je valjao bure i time naruavao hladnu tiinu
ulice. Kod Early Birda koji je posjedovao bolju trgovinu ivenih namirnica od
Verene, dva crnaka djeaka ureivala su izlog konzervama havajskog ananasa. Na
junoj strani trga, iza drvenih klupa na kojima su u svako godinje doba obiavali
sjediti tihi, uvenuli starci, opazih teretnjak to ga je spomenula gospoa County
stari teretni automobil nadsvoen platnenim krovom, nalik na kola iz prolosti
Zapada. Izgledao je naputeno i groteskno, ostavljen na praznom trgu. Grubo
ispisana tabla, oko metar visoka, nadvisivala ga je kao peraja morskog psa. Neka
Mali Homer Honey Spasi Vau Duu za Gospoda. Na drugoj strani bila je naslikana

32
velika nasmijeena zelenkasta glava, pokrivena irokim eirom. Ja to ne bih
mogao smatrati ovjejim portretom ali sudei po natpisu slika je predstavljala
udo od Djeteta Malog Homera . Kako tamo nisam vie imao to traiti jer
nikog nije bilo u blizini teretnjaka, uputih se prema zatvoru, zgradi od opeka, pored
Fordove Automobilske kompanije. Bio sam jednom u njemu. Eddie Stover Veliki
poveo je unutra mene i jo tucet djeaka i ljudi; uao je u trgovinu i rekao, Doite
sa mnom u zatvor ako elite neto vidjeti. Atrakciju je predstavljao zgodan ciganski
djeak, koga su skinuli s teretnog vlaka; Veliki Eddie mu dade etvrt dolara, rekavi
da skine hlae: Nitko ne bi mogao povjerovati da ima tako velikog, a jedan
mukarac ree: Mome, zato ne pobjegne iz ovog zatvora, kad ima takvu
eljeznu motku? Tjednima kasnije mogli ste znati koje su djevojke ule ovu priu:
hihotale bi uvijek kada bi prolazile pored zatvora.
Na bonom zidu zatvora nalaze se ostaci neobine slike. Pitao sam Dolly i ona
mi ree da je u njenoj mladosti predstavljala reklamu za bombone. Ali slova su se
sasvim izgubila; sauvala se samo slika: dva anela s trubama, ruiasta kao
flamingosi, plesali su iznad velikog roga ispunjenog slatkiima poput novogodinje
koarice; izraena na ciglama, slika je izgledala kao izblijedjela freska, a suncem
obasjani zarobljeni aneli kao da su predstavljali due lopova. Bio sam svjestan
opasnosti kojoj sam se izvrgavao vrzmajui se otvoreno okolo ali ipak prooh pored
zatvora, zatim se vratih natrag, zazvidah, a onda tiho zovnuh: Catherine,
Catherine! nadajui se da e se pojaviti na prozoru. Znao sam koji je njen prozor,
na prozorskoj dasci stajala je kugla sa zlatnim ribicama, na suncu iza eljeznih
reetki jedina stvar, kao to smo kasnije saznali, koju je zamolila da joj donesu.
Narandasti odbljesci riba treperili su oko koraljnog dvorca i ja se sjetih jutra kad
sam pomogao Dolly da nae dvorac i sedefna zrnca. To je bilo davno, na poetku
svega, i iznenada me sledi pomisao na ono to bi moglo biti na kraju; tako da
zaboravih Catherine i oborivi glavu zaeljeh da ne doe na prozor. A i onako ne bi
nikog vidjela, jer se okrenuh i otrah.
U kolima sam ekao Rileyja vie od dva sata. Kad se konano pojavio, bio je u
takvom raspoloenju da se nisam usuivao pokazati svoje. ini se da je bio kod
kue i naao svoje sestre, Anne i Elizabeth, i Maude Riordan koja je provela no kod
njih, kako jo uvijek ljenare u krevetu: ne samo to, ve i boce od Coca-Cole i
ostatke cigareta razbacane svuda naokolo po sobi. Maude okrivi sebe: ona prizna
da je pozvala nekoliko mladia da sluaju radio i pleu; ali kaznu su podnijele
sestre. Izvukao ih je iz kreveta i ispraio. Upitao sam ga kako to misli ispraio?
Prebacio preko koljena, ree, i ispraio s teniskom cipelom. Nisam to mogao
zamisliti; to se kosilo s mojim gledanjem na Elizabethino dostojanstvo. Ti si
preotar s tim djevojkama, rekoh i dodah optuujui: Maude je pravi krivac. On
to primi ozbiljno rekavi da je namjeravao i nju ispraiti, ako zbog iega, ono zbog
toga to ga je okrstila imenima kojima ga nitko ne bi smio nazvati; ali prije nego to
ju je uspio dohvatiti, nestala je kroz stranja vrata. Rekoh u sebi, moda je Maude
napokon uspjela uhvatiti tebe.
Rileyjeva otra kosa bila je dotjerana briljantinom; mirisao je na kolonjsku vodu
i puder. Nije mi morao kazati da je bio kod brijaa, a niti zato je bio.
U ono vrijeme brijanicu je vodio osebujan ovjek, iako ve odavno umirovljen
Amos Legrand. Ljudi kao erif, pa ak i Riley Henderson, i svatko tko je razmiljao
o tome, govorio bi: taj stari mlakonja. Ali oni nisu mislili nita loe; veina ljudi je
voljela Amosa i stvarno mu eljela svako dobro. Bio je vrlo malen rastom i morao je
stajati na sanduku dok je radio, uvijek uznemiren i brbljav kao par kastanjeta. Sve
svoje stalne muterije zvao je duicama, podjednako i mukarce i ene, nije pravio
nikakve razlike. Duice, rekao bi, ve je vrijeme da skratite kosu, morali biste
kupiti ukosnice. Amos je imao velik talent: mogao je raspravljati o stvarima koje su
zanimale poslovne ljude, jednako kao i desetgodinje djevojice. Znao je sve, od

33
cijene koju je Ben Jones dobio za etvu kikirikija, pa do toga tko je bio pozvan na
roendansku zabavu kod Mary Simpson.
Bilo je prirodno da je Riley otiao do njega, ako je elio saznati novosti. On mi ih
naravno u potpunosti ponovi; mogao sam zamisliti Amosa, uti kako pjevui poput
kolibria: Tako je to, duice, kad ljudi ostavljaju novac svuda naokolo. A od svih,
ba Verena Talbo: a mi smo mislili da nosi u banku svaku paru koju stekne.
Dvanaest tisua sedam stotina dolara. Ali nemoj misliti da je to sve. ini se da su
Verena i taj dr Ritz trebali postati ortaci, zbog toga je ona kupila staru tvornicu.
Zamisli: dala je Ritzu preko deset tisua da kupi strojeve, bogzna kakve, a sad se
otkrilo da nije kupio nita ni za jedan puljivi penny. Strpao je sav novac sebi u
dep. Njemu nema ni traga ni glasa; pronai e ga negdje u Junoj Americi, ako ga
uope ikad nau. Nikad nisam mario za glupe odnose, koji su postojali izmeu
njega i nje; govorio sam da je Verena Talbo neobina ena: duice, taj idov je imao
najvie prhuta to sam ikad vidio na ljudskoj glavi. Ali tako pametna ena kao ona
moda se njoj zaista sviao. A usto cijela ta pria s njezinom sestrom, takva
bruka oko toga. Ne udim se da joj doktor Carter daje injekcije. Ali zapanjuje me
Charlie Cool: to moe misliti o njemu, kad tako doekuje smrt ?
Odjurili smo iz grada punom brzinom; tap, tap, muice su udarale o prednje
staklo. Dan je bio suh, kristalno plav, bez ijednog oblaka. A ipak sam osjeao u
kostima kao da e doi oluja. Takvi predznaci javljaju se kod starih ljudi, ali vrlo
rijetko kod nekog mladog. Kao da neujna grmljavina odzvanja u vaim zglobovima.
Ono to sam osjeao, moralo je biti bar nagovjetaj uragana, i ja to spomenuh
Rileyju, koji ree: Hajde, ti si lud, pogledaj nebo. Sklapali smo upravo okladu,
prolazei onaj opasan zavoj pred samim grobljem, kad Riley snano zakoi: koenje
je trajalo dovoljno dugo da nam se pred oima ukae itav na ivot.
Krivnja nije bila na Rileyju: nasred ceste, vukui se kao hroma krava, nalazio se
teretnjak Malog Hon. Klepet njihovog izmorenog motora konano utihnu. U tom
trenutku iz njega izae voza. Bila je ena.
Nije bila mlada, ali bokovi su joj se obijesno ljuljali, a njene grudi napinjale
bluzu breskvine boje na vrlo zavodljiv nain. Nosila je konatu suknju s resama i
cowboyske izme do koljena, to je bila greka, jer se moglo vidjeti da bi njene noge,
kad bi bile potpuno otkrivene, predstavljale najbolji dio na njoj. Naslonila se na
vrata automobila. Poniknula je oima kao da su joj trepavice nepodnosivo teke;
vrhom jezika ovlaila je vrlo crvena usta. Dobro jutro, momci, ree oteuim,
umiljatim glasom. Voljela bih, kad biste mi mogli dati nekoliko uputa.
to je vama, doavola? ree Riley oporavljajui se. Umalo da nas niste
prevrnuli.
Iznenauje me da to kaete, ree ena prijatno njiui glavom; njena kosa,
obojadisana u boji kajsije, bila je puna kovra, nalik na zvona koja nisu davala
zvukova. Prebrzo ste vozili, dragi, prigovori ona samozadovoljno. Mislim da
postoji zakon protiv toga; postoje zakoni protiv svega, osobito ovdje.
Morao bi postojati zakon protiv ovakvih teretnjaka, primijeti Riley. Ovakva
gomila starog eljeza, to bi trebalo zabraniti.
Znam, dragi, osmjehnu se ena. Moemo s vama putovati. Ali bojim se da ne
bismo svi stali u va auto, ak nam je tijesno u teretnjaku. Moete li me ponuditi
cigaretom? Ba ste zlatni, hvala vam. Dok je palila cigaretu, primijetio sam njene
mrave, grube ruke; nokti joj nisu bili obojadisani, a jedan je bio crn kao da ga je
prignjeila vratima. Kazali su mi da u ovdje pronai gospoicu Talbo. Dolly Talbo.
Kau da ivi na drvetu. Molila bih vas, ako mi moete pokazati...
Iza nje se pojavi itavo obdanite djece izlazei iz teretnjaka. Mala djeca na
nesigurnim okruglim nogama, balavih noseva, djevojice dovoljno odrasle da nose
grudnjake, grupa djeaka od kojih su neki bili ve sasvim odrasli. Izbrojao sam ih
desetoro, ukljuujui ovdje i razroke blizance i dijete u povojima u rukama

34
djevojice koja nije mogla imati vie od pet godina. Kao maioniarevi kunii oni su
se i dalje pojavljivali, dok nisu sasvim ispunili cestu.
To su sve vai? upitah doista zabrinut; prebrojio sam ih jo jednom, bilo ih je
petnaest. Jedan dvanaestogodinji djeak s naoarima s metalnim okvirom,
skakutao je naokolo u ogromnom eiru, poput ive gljive. Veina ih je bila obuena
na cowboyski nain, u izmama, ili makar s maramom oko vrata. Ali izgledali su
kao obeshrabrena skupina, umorni, kao da su godinama ivjeli od kuhanog
krumpira i luka. Natiskali su se oko automobila, u potpunoj tiini, izuzev
najmlaih koji su se hvatali za prednja svjetla i penjali na blatobrane.
Svakako, dragi: svi su moji, odvrati ona lupnuvi malu djevojicu koja se
vrtjela oko njenih nogu. Nekad mi se ini da smo pokupili jedno ili dvoje koji ne
pripadaju nama, doda slegnuvi ramenima, na to se nekoliko djece nasmija,
inilo se da je oboavaju. Oevi nekih od njih ve su mrtvi; mislim da ostali ive
ali to nam ni u kom sluaju nije vano. Pretpostavljam da niste sino bili na naem
skupu. Ja sam sestra Ida, majka Malog Homera n. Zanimalo me koji je od
njih Homer Honey. Ona pogleda naokolo i izdvoji djeaka s naoarima koji se
dogega do nas pod svojim eirom i pozdravi nas: Hvaljen Isus. Trebate
zvidaljku? i naduvi obraze zazvidi u zvidaljku od lima.
S takvom zvidaljkom, objasni majka popravljajui kosu na potiljku, moete
uplaiti i samog avola. Moe se i inae praktino koristiti.
Dvadesetpet centi, ponudi djeak. Njegovo ozbiljno lie bilo je bijelo kao
pomada. eir mu je dopirao do obrva.
Kupio bih jednu, da sam imao novaca. Vidjelo se na njima da su gladni. Riley je
bio istog miljenja i uspio je pronai pedeset centi za dvije zvidaljke. Budite
blagoslovljeni, ree Mali Homer i stavivi novac meu zube vrsto zagrize u nj. Ima
toliko krivotvorenih u dananje vrijeme, ree njegova majka ispriavajui ga. Od
ljudi naeg kova nikad neete doivjeti tako neto, ree uzdahnuvi. Kad biste bili
tako ljubazni, da nam pokaete ne moemo dalje, ponestalo nam je benzina.
Riley joj odgovori da uzalud gubi vrijeme. Vie nema nikog tamo, ree palei
motor. Drugi voza, koji je zaustavio iza rias, nervozno je trubio.
Nisu vie na drvetu? glas joj je tuno odzvanjao nadglasujui nestrpljivu buku
motora. Ali gdje emo je tada pronai? Ona rukama pokua zadrati automobil.
To je vana stvar, moramo ...
Riley pokrenu automobil. Osvrnuvi se, vidio sam ih kako gledaju za nama na
zapraenoj cesti. Smrknuto rekoh Rileyju da smo trebali ustanoviti to su eljeli.
A on odgovori: Moda znam.
On je mnogo toga znao, Amos Legrand ga je prilino dobro obavijestio o sestri
Idi. Iako ona nikad ranije nije bila u naem gradu, Amos koji je tu i tamo pomalo
putovao, tvrdio je da ju je vidio na sajmu u Bottleu, a to je glavni grad pokrajine,
nedaleko odavde. Bilo je oito da nije nepoznata niti sveeniku Busteru koji je
odmah po njenom dolasku zahtijevao od erifa da poduzme sve mjere u svrhu
spreavanja bilo kakvog mitinga od strane trupe Malog Homera Hon. Banda,
rekao je; i tvrdio je da je takozvana sestra Ida poznata kroz est drava kao
besramna bludnica: zamislite, petnaestoro djece, a nigdje traga muu! Amos je
takoer bio potpuno siguran da nije nikad bila udata; ali po njegovu miljenju tako
produktivna ena zasluuje potovanje, erif upita, zar ve nije imao dovoljno briga
i doda: Moda one budale na drvetu imaju pravo to sjede tamo i brinu se samo za
sebe za pet centi i ja bih im se pridruio. Stari Buster mu odvrati da u tom
sluaju nije sposoban da bude erif i da bi trebao vratiti svoju znaku. U
meuvremenu je sestra Ida, ne dolazei u sukob sa zakonom, sazvala skup vjernika
pod hrastom na trgu. Evanelisti su popularni u ovom gradu; kod njih se svira,
pjeva i moli na otvorenom prostoru. Sestra Ida i njena obitelj imali su naroiti
uspjeh; ak i Amos, inae tako praktian, rekao je Rileyju da je propustio dobru

35
stvar: tako su djeca zaista dobro pjevala, a onaj Mali Homer Honey bio je zaista
zgodan dok je plesao i vrtio konopac. Svi su se dobro proveli osim sveenika i
gospoe Buster koji su poeli praviti nered. Njihov bijes probudio se u trenutku kad
su djeca poela povlaiti boji konopac, na kojem su visile vreice za novane
priloge. Ljudi koji nikad nisu dali ni pare u Busterov tanjur za skupljanje priloga,
sada su davali novanice od jednog dolara. To on nije mogao podnijeti. Zato ode u
kuu na Talbo Laneu, na kratki, mudri razgovor s Verenom, jer je smatrao da je
njena pomo neophodna, ako on eli stupiti u akciju. Prema Amosovim rijeima
izazvao je Verenu rekavi joj da je neka evanelistika prostakua tvrdila da je
Dolly nevjernica, neprijatelj Krista i da je Verena duna poduzeti korake da se ena
istjera iz grada ako eli sauvati ast imena Talbo. Nije bilo vjerojatno da je sestra
Ida ikad ula za ime Talbo. Ali onako bolesna Verena se odmah dade na posao; ona
nazva erifa i ree: Sluaj sada, Juniuse, elim da se sve skitnice oiste preko
pokrajinske granice. To je bio nalog; a stari Buster smatrao je svojom dunou da
vidi kako e biti sproveden. Otpratio je erifa do trga, gdje su sestra Ida i njezina
svojta spremali stvari nakon zbora. Stvar je zavrila pravom tunjavom, uglavnom
zbog toga to je Buster, protivno zakonu, uporno zahtijevao da im se zaplijene
novani prilozi. Kao protuzakoniti. Uspio ih je dobiti, ali je dobio i nekoliko oiljaka.
Nita nije pomoglo to su mnogi prisutni bili na strani sestre Ide: erif im ree da je
bolje da ih slijedei dan u podne vie ne vidi u gradu. Sada, kad sam sve to uo,
upitah Rileyja: Zato nije htio pomoi tim ljudima kad se s njima tako loe
postupalo? Nikad ne biste pogodili to mi je odgovorio. Duboko ozbiljan, on ree da
takva raskalaena ena ne smije doi u nikakav doticaj s Dolly.

Vatra od prua pucketala je pod drvetom; Riley je skupljao suho lie, a sudac,
oiju zamagljenih od dima, bavio se pripremanjem ruka. Dolly i ja nismo brinuli ni
o emu. Bojim se, ree ona slaui snop Rookovih karata, stvarno se bojim da
Verena vie nikad nee vidjeti taj novac. A zna, Colline, sumnjam da ju je gubitak
novca tako mnogo pogodio. Kakogod bilo, ona mu je vjerovala: dr Ritzu, mislim.
Sjeam se Maudie Laure Murphy. Djevojke koja je radila u potanskom uredu. Ona
i Verena bile su vrlo bliske. Gospode, to je bio udarac, kad se Maudie Laura udala
za onog trgovca whiskyja i otila s njim. Ne mogu je osuivati; morala je to uiniti,
ako ga je voljela. Ali svejedno, Maudie Laura i dr Ritz moda su jedini kojima je
Verena ikad vjerovala, a oboje su ... no, to bi svakoga moglo slomiti. Ona
rastreseno lupnu snopom karata. Malo prije si neto spomenuo o Catherini.
O njenim zlatnim ribicama. Vidio sam ih na prozoru.
A Catherine?
Nisam, samo ribice. Gospoa County je bila vrlo ljubazna: kazala je da e joj
poslati ruak u zatvor.
Ona otkinu komad savijae gospoe County i izvadi groice iz njih. Colline, u
sluaju da im popustimo i dignemo ruke od svega, tada bismo morali osloboditi
Catherinu, zar ne? Njene se oi podigoe prema vrhu stabla kao da trae prolaz
kroz gusto lie. Da li bi trebalo da popustim?
Gospoa County tako misli: da bismo se morali vratiti kui.
Je li kazala zato?
Zato to je ona uvijek poputala. Jer si i ti uvijek poputala. Jer si uvijek
ivjela u miru, rekla je.
Dolly se nasmijei pogladivi nabore svoje duge suknje; zrake sunca crtale su
are na njenim rukama. Jesam li ikad mogla birati? To je ono to elim, da mogu
birati. Znati da mogu imati drugaiji ivot, ispunjen mojim vlastitim odlukama. To
bi me stvarno ispunilo mirom. Zaustavila je pogled na prizoru ispod drveta, na
Rileyju kako lomi suharke i na sucu koji se nagnuo nad posudom to se puila.
Kad bismo mi popustili, to bi suca Charlija teko pogodilo. Da, ona spoji svoje

36
prste s mojima, on mi je vrlo drag. Neizmjerno duga stanka produi trenutak,
moje srce zakuca, stablo nas obavi kao sklopljeni kiobran.
Dok si ti jutros bio u gradu, on me zaprosio.
Kao da je uo njene rijei, sudac se uspravi i mladenaka vedrina ozari njegovo
preplanulo lice. On mahnu; a Dollyno lice, dok je odmahivala, poprimi osobitu dra
koja bi se svakom svidjela. inilo se kao da ste iznenada stali pred oien obiteljski
portret i otkrili njegov sjaj, njegove iste, dotada nepoznate boje: togod se desilo,
ona vie nikad nee biti sjena u kutu.
A sad ne budi nesretan, Colline, ree s prijekorom kao da je otkrila moje
neodobravanje.
A ti, nisi l i . . . ?
Nikad nisam imala mogunosti da sama odluujem; kad je budem imala, znat
u to moram uiniti. Koga si jo vidio u gradu? prekinula je temu.
Mogao sam nekoga izmisliti, neku priu da je zadrim u sadanjosti, jer je
izgledala kao da se kree prema budunosti, dok sam ja, nesposoban da je slijedim,
ostajao sam sa sobom. Ali kad joj opisah sestru Idu, teretnjak, djecu, razloge
njihovog sukoba sa erifom, na susret na cesti i njihovo raspitivanje o gospoi na
drvetu, mi se opet naosmo u istoj struji koju je samo za trenutak razdvojio mali
otok. Iako bi me Riley osudio da je znao da sam ga odao, ja joj ak ponovih to je
rekao o takvoj vrsti ena kao to je bila sestra Ida, o tome da to nije drutvo za
Dolly. Ona se tome glasno nasmija; a zatim ree, iznenada ljutita: Ali to je prljavo
uzimati kruh iz djejih usta, koristei se mojim imenom. Mogu se stidjeti. Ona
odluno popravi eir. Colline, ustani; ti i ja emo poi u malu etnju. Okladila bih
se da su oni jo uvijek tamo gdje ste ih ostavili. Svakako, vidjet emo.
Sudac nas htjede zadrati, a zatim ree, ako je Dolly toliko stalo do etnje, da e
nam se i on pridruiti. Potrajalo je dugo dok se moj ljubomorni gnjev utiao, ali
Dolly mu ree da je najbolje da ostane kod svog posla: u Collinovoj pratnji osjeat e
se sasvim sigurna tek toliko da malo protegnemo noge.
Kao uvijek, Dolly nije ila brzo. ak i onda kad je padala kia, njen je obiaj bio
da se polagano kree putovima, kao da razgledava vrt, u potrazi za dragocjenim
ljekovitim biljkama, izdankom metvice, kamilicom i ostalim travama koje su svojim
mirisima natopile njenu odjeu. Ona bi sve primijetila prva i njena jedina tatina
leala je u tome, da je eljela da ona, prije nego vi, otkrije stvari: trag ptice, ledene
sige na lijebu; uvijek bi dozivala: Doite, pogledajte taj oblak nalik na maku,
brod izmeu zvijezda, sliku na smrznutom staklu. Tako smo polako prolazili preko
polja, Dolly zabavljena branjem uvenutih maslaaka, traenjem perja fazana: inilo
mi se, da neemo doi do ceste prije zalaza sunca.
Na sreu nismo morali ii tako daleko: im smo doli na groblje, nali smo
sestru Idu i njenu obitelj, koja se smjestila meu grobovima. Grobovi su
predstavljali tunu pozadinu slike. Starije sestre podrezivale su kosu razrokim
blizancima, a Mali Homer istio je cipele pljuvakom i travom; gotovo sasvim
odrastao djeak, naslonivi se leima na spomenik, prebirao je tune zvukove na
gitari. Sestra Ida je dojila dijete; lealo je smotano na njenim grudima kao ruiasto
uho. Nije ustala kad nas je primijetila, i Dolly ree: Mislim, da sjedite na mojem
ocu.
To je zaista bio grob njenog oca. Sestra Ida, itajui natpis (Uriah Fenwick
Talbo, 18441922, Dobar vojnik, Dobar suprug, Ljubljeni otac) ree: Oprosti,
vojnie. Zakopa bluzu, to uznemiri dijete i ustane.
Molim vas, nemojte, ja sam se samo htjela predstaviti.
Sestra Ida slegne ramenima. Ve me ionako poelo boljeti, ree protrljavi se.
Opet ti, pogleda me vedro. Gdje je tvoj prijatelj?
Vidim da ... Dolly se zaustavi, zbunjena djecom to su se stala vrzmati oko nje.
Jeste li, nastavi nastojei da se ne obazire na djeaka ne veeg od divljeg zeca, koji

37
je podigavi njenu suknju, pomno ispitivao njene listove, eljeli mene vidjeti? Ja
sam Dolly Talbo.
Premjestivi dijete sestra Ida stavi ruku oko Dollyna struka, zagrli je zaista i kao
da su najbolje prijateljice, ree: Znala sam da se mogu osloniti na vas, Dolly.
Djeco, ona podigne dijete kao dirigentski tapi, kaite Dolly da nikad nismo
kazali ni jednu rije protiv nje!
Djeca kimnue glavama zamrmljavi, i Dolly je bila dirnuta. Ne moemo
napustiti grad, stalno sam govorila, zapoe ona svoju priu. Volio bih da sam ih
mogao slikati zajedno, dostojanstvenu Dolly, starinsku kao i veo na njenom eiru,
i sestru Idu, sonih usana, radosna lica. Radi se o novcu; sve su mi oduzeli. Morala
bih ih dati uhapsiti, onog odvratnog Bustera i erifa, zaboravila sam mu ime:
mislim da je King-Kong. 3 Ona uzdahnu; obrazi joj se zarumenjee kao maline. Mi
smo zaista u kripcu. ak da smo ita uli o vama, nije na obiaj da o bilo kome
loe govorimo. Oh, znam da je to bila samo izlika; ali mislila sam da biste vi to mogli
ispraviti i...
Teko da ja to mogu, draga moja, ree Dolly.
Ali to biste vi uinili? Sa dvije litre benzina, moda ni toliko, sa petnaest ustiju
i jednim dolarom i deset centi? Bilo bi nam bolje u zatvoru.
Tada Dolly ree ponosno: Imam prijatelja, divnog ovjeka, on e to znati
rijeiti, i po zadovoljnoj uvjerenosti u njenom glasu mogao sam vidjeti da je u to
bila sto posto sigurna. Colline, otri naprijed i javi sucu da drutvo dolazi na
ruak.
Jurio sam preko polja, dok mi je trava ibala noge: nisam mogao doekati da
vidim suevo lice. Ono nije pokazivalo razoaranje. Nebesa! uskliknuo je njiui se
naprijed natrag; esnaest ljudi, i pogledavi kotao koji se puio na vatri, uhvati se
za glavu. Zbog Rileyja sam nastojao objasniti da nije moja krivnja to je Dolly
susrela sestru Idu; ali on je samo stajao, probadajui me oima: mogle su pasti i
tee rijei da nas sudac ne natjera na posao. On stade potpirivati vatru, Riley
donese vodu i mi nabacasmo u kotao sardine, kobasice, svjeeg lovora, u stvari sve
to nam je bilo pri ruci, pa ak i cijelu kutiju slanih keksa, jer je sudac tvrdio da e
oni pomoi da se jelo to prije zgusne; neke smo stvari umijeali zabunom
mljevenu kavu, na primjer. Osjetivi zaslueno priznanje, koje postiu kuhari
prigodom obiteljskih slava, mogli smo se zadovoljno povui i estitati jedan
drugome: opratajui mi Riley me prijateljski udari, i kada su se prva djeca pojavila
sudac ih uplai arom svoje dobrodolice.
Nijedno od njih se ne usudi pribliiti, dok se nije skupila cijela grupa. Uzbuena
kao ena koja pregledava rezultate poslijepodneva provedenog na drabi, Dolly ih
dovede naprijed da ih predstavi. Djeca redom viknue svoja imena: Beth, Laurel,
Sam, Lillie, Ida, Cleo, Kate, Homer, Harry ovdje se melodija prekinu, jer jedna
mala djevojica odbi da kae svoje ime. Ree da je to tajna. Sestra Ida se sloi, ako
ona tako misli, neka bude tako.
Svi su tako nemirni, ree osvajajui suca svojim barunastim glasom i kao
trava dugim trepavicama. On produi stisak ruke i jo se ire osmjehne, to mi se
inilo neobinim vladanjem za mukarca koji je pred manje od tri sata zaprosio
enu, i nadao sam se da e Dolly, primijetivi to, prekinuti s njim. Ali ona ree: Pa
naravno, da su nemirni: ovako gladni, a sudac udarivi dlanovima i kimnuvi
glavom prema kotlu, obea da e ruak biti ubrzo gotov. Smatrao je da bi bilo
dobro, ako bi djeca u meuvremenu otila do potoka i oprala ruke. Sestra Ida ree
da je potrebno da operu i vie nego ruke. I te kako je potrebno, kaem vam.
Pojavila se neprilika s malom djevojicom koja je eljela sauvati u tajnosti svoje
ime; nije htjela ii, ako je otac ne ponese na ramenima. Ti si moj otac, obratila se

3 Majmun-udovite.

38
Rileyju koji se tome nije usprotivio. On je dignu na ramena, to izazva njeno
oduevljenje. Drala se ponosno itavim putem do potoka, pokrivi rukama njegove
oi, i kad se Riley zaplete u povijuu, njeni se krikovi prolome zrakom. On ree da
mu je toga dosta: Sad idi pjeice. Molim te: apnut u ti svoje ime. Kasnije sam
ga zamolio da mi kae kako se zvala.
Ime joj je bilo Texaco Gasoline, jer to su bile tako prijatne rijei.
Voda u potoku nije nigdje bila dublja nego do koljena ; mekani sagovi zelene
mahovine pokrivali su obale; ovdje su u proljee blistale kapi rastopljenog snijega i
cvjetale ljubice, oekujui nove pele, ije su konice visile iznad malih uvala.
Sestra Ida izabra mjesto s kojeg je mogla nadgledati kupanje. A sad, bez podvala
elim vidjeti da se dobro progibate. I mi vidjesmo. Djevojke dovoljno odrasle za
udaju, iznenada stadoe trati naokolo bez ikakve odjee; djeaci takoer, veliki i
mali, goli kao ojke. Dobro da je Dolly sa sucem ostala podalje; takoer bih vie
volio da ni Riley nije doao, jer je u svojoj zbunjenosti zbunjivao i mene. Tek sada,
kad znam kakav je ovjek postao, mogu razumjeti paradoksalnost njegova
dostojanstva: on je toliko teio da ga potivaju da mu se inilo da nedostaci drugih
na neki nain bacaju sjenu na njega samog.
One brojne slavne slike krajolika i umskih potoka na koje sam kasnije
godinama nailazio u hladnim dvoranama galerija i dugo stajao pred njima, vraale
su mi pred oi ovaj proli prizor, ne takav kakav je to bio: grupa najeene djece to
se praakala u pliaku u jesenskom potoku, nego onako, kako ih je predstavljala
slika, vrste mladie i mokre, blistave djevojke; i tada sam se pitao, i sada se pitam,
to se s njima dogodilo, gdje se sada nalazi ta neobina obitelj.
Beth, smoi kosu. Prestani prskati, Laurel, mislim tebe, Buck, prestani s tim.
Djeco, operite se iza uiju, tko zna, kad e vam se opet pruiti prilika. Tada se
sestra Ida umiri pruivi djeci slobodu. Ovakvog dana kao to je ovaj..., ona utonu
u mahovinu: punim sjajem svojih oiju ona pogleda Rileyja. Ima neto: usta, iste
velike ui, ima li cigaretu? upita, nepokolebana njegovim hladnim dranjem
prema njoj. Njen zadovoljan izraz za trenutak dade u njoj naslutiti mladu djevojku.
Ovakvog istog dana kao to je ovaj ... samo na tunijem mjestu, bez traga nekom
drvetu, tek kua okruena poljima ita, nalik na strailo. Ali nisam se tuila: tu
bijahu majka i otac, moja sestra Geraldina, mnoge drage stvari, klavir, a svatko od
nas je dobro pjevao. Ali nije nam bilo lako ivjeti, toliko napornog posla, a samo
jedan mukarac u kui. A pored toga otac je bio i boleljiv. Nadniare nije bilo lako
nabaviti, nitko nije htio due ostati u tako pustom kraju; unajmili smo jednog
starog ovjeka, ali tada se opio i pokuao zapaliti kuu. U svojoj esnaestoj godini,
godinu dana starija od mene, Geraldina je bila vrlo privlana djevojka, obje smo bile
pristale; odluila je da se uda za ovjeka koji e pomoi ocu u poslu. Ali tamo gdje
smo se nalazile, nije se moglo mnogo birati. Majka nas je sama kolovala, a najblie
mjesto nalazilo se deset milja daleko. Mjesto se zvalo Youfry, prema nekoj porodici,
i postojala je izreka: Tko u Youfry zna utei, nee se opei, jer se mjesto nalazilo u
planinskom predjelu i imuniji ljudi dolazili bi ovamo provesti ljeto. Tog ljeta
Geraldina je dobila mjesto konobarice u Lookout Hotelu u Youfryju. Ja bih se
subotom odvezla do nje i ostajala s njom preko noi. To je bilo prvi put da netko od
nas boravi izvan kue. Geraldina nije mnogo marila za gradski ivot, ali ja sam
oekivala te subotnje veeri kao da je svaka od njih najvei praznik i povrh toga moj
roendan. Tamo je bio paviljon za ples, sa svjetlima u boji, a nije se moralo plaati
ni centa. Pomogla bih Geraldini u poslu, kako bismo to prije mogle otii; trale
bismo ulicom drei se za ruke, a ja bih zaplesala prije nego to bih dola do daha
nikad nisam morala ekati na plesaa, na svaku djevojku dolazilo je petoro
mladia, a Geraldina i ja bijasmo najljepe meu njima. Nisam ludovala za
momcima, voljela sam plesati ponekad su svi zastali i gledali kako pleem valcer
a momci osim pogleda nisu dospjeli da uine nita vie, tako su se brzo

39
izmjenjivali. Kasnije bi nas slijedili do hotela i dozivali ispod naeg prozora: Izaite
na as! Izaite! i pjevali nam, tako su bili smijeni Geraldina umalo nije izgubila
posao. Mi bismo leale budne razmiljajui o svemu na praktian nain. Moja
sestra nije bila romantina: nju je zanimalo, koji bi od naih ljepotana mogao
najvie olakati prilike kod kue. Njena odluka pade na Dana Raineyja. Bio je stariji
od drugih, navrio je dvadeset i petu, nije imao naroito lijepo lice, ui su mu bile
velike, bio je pjegav, dosta mrav, ali je Dan Rainey bio bistar na svoj staloen nain
i dovoljno snaan da podigne bure puno avala. Koncem ljeta doao je u nau kuu
i pomagao spremati ito. Odmah je osvojio oca, a majka, osim to je govorila da je
Geraldina premlada, nije stavljala nikakav prigovor. Plakala sam na vjenanju
mislei da to znai da je doao kraj noima u plesnom paviljonu i da Geraldina i ja
neemo vie nikad leati jedna pored druge u istom krevetu. Ali inilo se da je
dolaskom Dana Raineyja sve krenulo na bolje; imali smo rekordan prinos, a i sami
se moda nikad nismo osjeali zadovoljnije. Ipak, kad je nastupila zima i mi sjedili
pored vatre, osjeala sam izvjesnu prazninu, moda zbog vruine ili neeg drugog.
Otila bih u dvorite, samo u haljini, kao da nisam osjeala hladnou, jer sam sama
postala njen dio, zatvorila bih oi i zaplesala valcer, a jedne noi Dan Rainey me
iznenada uhvati a da nisam ula kako se prikrao i zaplesa sa mnom u ali. Samo
to to nije bila takva ala. On je osjeao naklonost prema meni; gledajui unatrag
znala sam to od samog poetka. Ali on to nikad nije spomenuo, a ja ga nisam pitala.
I ostalo bi na tome da Geraldina nije izgubila dijete. To se desilo u proljee.
Geraldina se smrtno bojala zmija i spazivi jednu prilikom skupljanja jaja toliko se
uplaila, da je pobacila etiri mjeseca prije vremena. Ne znam to joj se tada
dogodilo postala je nemirna i svadljiva, vikala bi zbog bilo ega. Dan Rainey j
najvie trpio; sklanjao joj se s puta koliko je mogao: zamotao bi se u pokriva i
otiao spavati napolje u ito. Znala sam to e biti ako ostanem i zato odoh u
Youfry i uzeh stari Geraldinin posao u hotelu. Plesni paviljon bio je isti kao i prolog
ljeta, a ja sam se ak proljepala: jedan je mladi gotovo ubio drugog koji mi je elio
platiti orandadu. Ne mogu rei da se nisam zabavljala, ali sam bila odsutna
duhom; u hotelu su me pitali gdje mi je glava, jer sam stavljala so u posudu za eer
ili davala ljudima kaike da njima sijeku meso. Cijelog ljeta nisam odlazila kui.
Jednog dana bio je ovakav dan kao ovaj ist i plav kao vjenost nisam im
javila da dolazim, izala sam iz kola i uputila se tri milje pjeice kroz penina polja,
kad naioh na Dana Raineyja. Nije rekao ni rijei, samo se spustio na zemlju i
zaplakao kao dijete. Saalila sam se nad njim i voljela sam ga vie nego to se moe
izrei.
Njena se cigareta ugasila. Kao da je izgubila nit prie, ili, jo gore, kao da je
mislila da je bolje ako je zavri. Htio sam udariti nogom i zazvidati kao momci u
kinu kad slika naglo potamni; Riley, iako nije bio tako uznemiren kao ja, takoer je
bio nestrpljiv. On joj pripali cigaretu, a prasak ibice kao da joj ponovo vrati glas, ali
inilo se da je u tom kratkom intervalu prevalila velik put naprijed.
Otac se zakleo da e ga ubiti. Geraldina je stotinu puta rekla, kai tko je to bio
i Dan e ga na mjestu ustrijeliti. Smijala sam se, dok ne zaplakah; ponekad je bilo
obratno. Rekoh da nemam pojma; bilo je pet ili est momaka u Youfryju, koji bi
mogli biti, i kako bih mogla znati, koji je od njih? Majka me udari preko lica kad
sam to rekla. Ali vjerovali su da je to istina; mislim da je ak i Dan Rainey nakon
nekog vremena povjerovao u to svakako je to elio, jadan nesretni ovjek, itavih
tih mjeseci nisam provirivala iz kue; a negdje usred toga umre otac. Nisu dopustili
da idem na pogreb, stidjeli su se pred ljudima. Tog dana, dok su oni bili na pogrebu
a ja sama u kui oko koje je puhao vjetar snaan kao slon, poela sam moliti.
Dotada, majka se uzalud trudila da nauim napamet stihove iz biblije; kasnije,
upamtila sam ih preko tisuu u manje od tri mjeseca. Svirala sam klavir, kad se
iznenada razbije prozor, stvari u sobi se isprevrtae i priinilo mi se kao da je netko

40
sa mnom, oev duh, mislila sam; ali vjetar iznenada prestade i On ue u sobu,
uspravan, i ja rairih ruke da ga doekam. To je bilo prije dvadeset i est godina,
treeg februara; imala sam esnaest godina, a sada imam etrdeset i dvije, ali nikad
se nisam pokolebala. Kad sam raala dijete, nisam pozvala Geraldinu, ni Dana
Raineya, ni bilo kog drugog, tek sam aputala stihove jedan za drugim i ni iva dua
nije znala da se Danny rodio, dok nisu uli njegov pla. Geraldina ga je tako
nazvala. On je pripadao njoj, svi su tako mislili, i ljudi iz okolice dovezli su se da
vide njeno novo dijete, neki od njih su donosili darove, a ljudi su udarali Dan
Rain po leima i govorili mu kako ima lijepog sina. im sam mogla, otila sam
u trideset milja udaljeni Stoneville, grad dva puta vei od Youfryja, gdje se nalazilo
veliko rudarsko naselje. Jedna djevojka i ja otvorile smo praonicu koja je dobro
poslovala, jer su veina rudara bili neenje. Otprilike dva puta mjeseno odlazila
sam kui da vidim Dannyja; punih sedam godina putovala sam tamo i natrag; to mi
je bilo jedino zadovoljstvo, pomalo neobino, ako se uzme u obzir koliko mi je to
svaki puta zadavalo boli: tako divan djeak, ne moe se opisati. Ali Geraldina nije
mogla podnijeti da ga dirnem: ako bih ga poljubila, ona bi iskoila iz koe; Dan
Rainey se slino vladao, bojao se da neu htjeti mirno ostaviti cijelu stvar. Kad sam
posljednji put dola kui, zamolila sam ga da me potrai u Youfryju, jer sam dugo
vremena nosila u sebi neobinu misao: da se to ponovi, da ponovo dobijem dijete
koje bi bilo nalik na Dannyja. Ali varala sam se, kad sam pomiljala da ono bude od
istog oca. To bi bilo mrtvo dijete, mrtvoroeno: gledala sam Dana Raineyja (bio je
vrlo hladan dan, sjedili smo u praznom plesnom paviljonu, sjeam se da cijelo
vrijeme nije izvadio ruke iz depova) i kazala mu da se vrati, ne otkrivi razlog zato
sam ga pozvala da doe. Godine su prolazile u traenju mukarca slinog njemu.
Jedan rudar u Stonevilleu imao je jednake pjege, iste oi; dobroudan mladi,
obdario me Samom, mojim najstarijim, Bethin otac je najvie nalikovao Danu
Raineyju; ali budui da je bila djevojica, Beth nije voljela Dannyja. Zaboravila sam
vam rei da sam prodala svoj udio u praonici i otila u Texas gdje sam radila u
restauracijama u Amarillu i Dallasu. Ali sve dok nisam upoznala gospodina
n nisam znala zato me gospod odabrao i kakva mi je bila uloga. Gospodin
Honey je poznavao Rije Istine; kad sam prvi put ula njegovu propovijed, otila
sam do njega: nismo govorili ni dvadeset minuta, i on mi ree: Budi moja ena,
ukoliko jo nisi udata. Rekoh, ne, nisam udata, ali imam porodicu; u stvari,
dotada ih je ve bilo petoro. To mu nije nimalo smetalo. Oenili smo se tjedan dana
kasnije. On nije bio mlad ovjek i nije bio nimalo nalik Danu Raineyju: kad je
skinuo izme, nije mi dopirao do ramena; ali kad nas je gospod sastavio, zacijelo je
znao to radi: imali smo Royja, zatim Pearl i Kate i Cleo i Malog Homera veina se
rodila u onom teretnjaku to ste ga vidjeli. Putovali smo itavom zemljom irei
Njegovu rije ljudima koji je nikad prije nisu uli, bar ne onako kako im je moj
ovjek znao govoriti. Ali moram spomenuti alosnu okolnost: izgubila sam
gospodina n. Jednog jutra, nalazili smo se u divljem dijelu Louisiane, gdje su
ivjeli Cajuni, on ode da nabavi neto povra: vie ga nikad nismo vidjeli. Nestao je
netragom. Ne dajem ni puljiva boba na to to kae policija; on nije bio takav da bi
napustio svoju obitelj; to je bila nepotena optuba.
Ili amnezija, rekoh ja. Tada sve zaboravite, ak i vlastito ime.
ovjek koji ima cijelu bibliju na vrhu jezika zar bi on bio u stanju da zaboravi
vlastito ime? Neki od onih Cajuna ubio ga je zbog njegova prstena s ametistom.
Naravno da sam i kasnije susretala mukarce; ali nisam ih voljela. Lillie, Ida,
Laurel, ostala djeca, tako su roena. Nekako se ini da ne mogu biti bez novog
ivota pod srcem: neto mi nedostaje bez njih. Kad su se djeca obukla, neka od
njih naopako, vratili smo se do drveta, gdje su starije djevojke, nagnute nad
vatrom, suile i eljale kosu. U naem odsustvu Dolly se brinula za najmlae
dijete; nije joj bilo drago da ga mora vratiti: Voljela bih da je jedna od nas imala

41
dijete, moja sestra ili Catherine, a sestra Ida ree: Da, to je zabavno i prua
zadovoljstvo. Napokon smo sjeli u krugu oko vatre. Jelo je bilo previe vrue da ga
ovjek okusi, to je moda pomoglo kvaliteti, a sudac koji ga je raznosio u krugu, jer
smo imali samo tri tanjura, bio je pun aljivih trikova i doskoica, koje su
oduevljavale djecu. Texaco Gasoline izjavi da je pogrijeila njen otac nije bio
Riley nego sudac, i sudac je nagradi putovanjem na mjesec zavrtjevi je visoko
iznad glave: Neki kreu na istok, neki kreu na zapad, ono to preostaje, tebi
sasvim dostaje, hura! O, hoj!
Sestra Ida ree: Gle, vi ste prilino jaki. On se na to ne osvrnu, ali joj otkri svoje
miice da ih opipa. Svakih etvrt minuta bacio bi pogled prema Dolly da vidi da li
mu se divi. Divila se.
Glasovi grlice zatitrali su kroz posljednje tragove sunca. Zelenkasto plava
svjeina rasprostrla se oko nas kao da nas je obavila duga. Dolly zadrhta: Bit e
oluje. itav dan sam imala predosjeaj. Ja trijumfalno pogledah Rileyja: zar mu
nisam rekao?
Ve je kasno, ree sestra Ida. Buck, Homer i vi ostali, nosite se u auto. Bog
zna tko je mogao naii i odnijeti togod. Ali, promatrala je svoje sinove kako
nestaju sve mranijom stazom, nema mnogo toga da se odnese, jedino moj ivai
stroj. Dakle, Dolly? Jeste li . . .
Razgovarali smo o tome, ree Dolly okrenuvi se povjerljivo prema sucu.
Svakako biste dobili sudsku parnicu, o tome nema sumnje, ree on vrlo
slubeno. Jednom bi zakon bio na pravoj strani. Meutim, kako stvari stoje ...
Dolly ponovi: Kako stvari stoje i gurnu u ruke sestre Ide nau uteevinu od
etrdeset i sedam dolara; a zatim doda i suev zlatni sat. Promotrivi poklone sestra
Ida zakima glavom kao da bi ih morala odbiti. To ne bih smjela! Ali ja vam
zahvaljujem.
Svjetlost munje obasja umu i u prijeteoj tiini Buck i Mali Homer dotrae
stazom kao konjica u napadu. Dolaze! Dolaze! obojica povikae istovremeno, a
Mali Homer, zabacivi eir, ree zadihano: Trali smo itavim putom.
Saberi se, mome: tko?
Mali Homer proguta. Oni ljudi. erif i ne znam koliko jo njih. Dolaze preko
polja. Nose i oruje!
Ponovo zatutnji grmljavina; naleti vjetra ugasie vatru.
Dakle, u redu!, ree sudac, preuzimajui komandu. Neka nitko ne gubi
glavu. Njegovo mi se vladanje, priznajem, uinilo divnim, kao da se spremao za
ovaj trenutak.
ene i mala djeca u kolibu na drvu. Riley, pripazi da se ostali ratrkaju i sklone
po ostalom drveu i da uzmu dovoljno kamenja. Mi posluasmo njegovu uputu, a
on sam osta na zemlji, stisnutih eljusti, pogleda uperena u napetu mranu tiinu
kao kapetan koji je odluio da ne napusti brod koji tone.

ESTO POGLAVLJE

Nas petoro pritajilo se na stablu makljena to se nadvilo nad stazom. Tu bijae

Mali Homer i njegov brat Buck, mrk djeak s kamenjem u rukama. Na suprotnoj
strani, zajaivi grane drugog makljena, vidjeli smo Rileyja okruenog starijim
djevojkama: njihova bijela lica sjaja su u mraku kao svjetiljke. Uini mi se da sam
osjetio kap kie: bijae to kap znoja to mi skliznu niz obraz; ipak, iako je
grmljavina jenjavala, miris kie pojaao je mirise stabala i lia. Prepuna koliba na
drvetu zlokobno je kripala; s mog sigurnog mjesta njeni stanovnici inili su mi se
kao jedno bie, nalik na pauka s mnogo oiju i nogu, kojemu su nataknuli na glavu
Dollyn eir poput barunaste krune.

42
 Na naem stablu svatko izvue zvidaljku, slinu onima to ih je Riley kupio od
Malog Homera: mogle su dobro uplaiti avola, kazala je sestra Ida. Tada Mali
Homer skinu s glave svoj veliki eir i iz njegove unutranjosti izvadi ono to su
vjerojatno nazivali bojim konopcem, debelo dugo ue, i poe praviti omu na
njemu. Dok je iskuavao njegovu jakost, zapinjao i zatezao vor, njegove naoari sa
srebrnim okvirom caklile su se prijetei tako da se i ja odmakoh za jednu granu
dalje od njega. etajui ispod nas, sudac opomenu da se prestane ukati tamo
gore; to bijae njegov posljednji nalog, prije nego to prijeemo u navalu.
Doljaci nisu nimalo nastojali da se prikradu neprimjetno. Udarajui pukama
po tlu kao bambusovim tapovima pribliavali su se stazom, devet, dvanaest,
dvadeset jakih ljudi. Prvi je iao Junius Candle, sa zvijezdom na grudima, to je
svjetlucala u mraku; iza njega koraao je Veliki Eddie Stover; on je zrikao naokolo
kako bi otkrio nae skrovite, i to me podsjeti na one skrivalice u novinama:
pronaite pet djeaka i sovu na ovom crteu stabla. To zahtijeva nekog pametnijeg
nego to je Veliki Eddie Stover. Gledao je ravno u mene, kroz mene. Gotovo nitko od
te skupine ne bi vas zapanjio svojom pameu; bili su stvoreni zato da liu tue
tanjure i lou pivo. Izuzetak je inio gospodin Hand, upravitelj kole, vrlo ugledan
ovjek, i nitko ne bi mogao pomisliti da e i on biti umijean u ovako jadno drutvo
skupljeno s ovako sramotnom namjerom. Prisustvo Amosa Legranda moglo se
objasniti radoznalou; bio je ovdje, i konano je jednom utio. Nije ni udo; kao da
je bio tap za etnju, Verena je naslonila ruku na njegovu glavu koja joj nije
dopirala ni do boka. Ozbiljan, sveenik Buster je sveano podravao njenu drugu
ruku. Kad spazih Verenu, ukoih se od straha, jer je u meni oivjelo sjeanje na
onaj dan, kad je poslije smrti moje majke dola u nau kuu da me odvede. Premda
je hramala, koraala je sa svojim uobiajenim visokim dostojanstvom i zaustavila
se s pratnjom ispod naeg makljena.
Sudac ne odstupi ni za pedalj licem u lice sa erifom, stajao je na istom
mjestu kao da je pred njim bila crta, preko koje nee dopustiti prijelaz.
U tom presudnom trenutku primijetili su Malog Homera. On je postepeno
sputao laso. Ono se sputalo njiui se kao zmija, a iroka oma bila je rairena
kao otvorena eljust da jednim prokuanim zamahom padne oko vrata sveenika
Bustera; njegov promukli krik Mali Homer utia snanim stezanjem ueta.
Prijatelji starog Bustera nisu imali vremena da razmotre njegov neugodan
poloaj, njegovo zarumenjeno lice, razmahnute ruke; uspjeh Malog Homera bio je
povod za opi napad: kamenje poe letjeti zrakom, zviduci odjeknue kao krikovi
divljih ptica, a ljudi, gurajui se u opem meteu, dadoe se u bijeg sakrivajui se
uglavnom iza tijela onih koji su ve pali na zemlju. Verena je morala prilijepiti
zaunicu Amosu Legrandu: pokuao joj se zavui pod suknju. Moglo se kazati da se
ona sama vladala kao pravi ovjek: podigla je ake prema drveu, glasno nas
proklinjui.
Kad je guva dosegla vrhunac, odjeknu hitac kao da su zalupila eljezna vrata.
Njegov ozbiljan dugaak odjek sve nas smiri: u tiini to je slijedila, uli smo kako
tijelo pada sa susjednog makljena.
To je padao Riley; padao je polagano, mlitavo kao ubijena maka. Pokrivi oi
rukama djevojke zavrisnue, kad njegovo zakrvavljeno tijelo, okrznuvi granu,
udari o zemlju. Nitko se ne uputi prema njemu.
Najzad sudac uzviknu: Djeae, moj djeae, spustivi se u uzbuenju na
koljena; pogladio je Rileyjeve oputene ruke. Smiluj nam se. Smiluj nam se, sine:
odgovori. Ostali plaho i preplaeno dooe blie; neki su pokuavali neto
savjetovati, ali sudac kao da ih nije razumio. Mi se jedan za drugim spustismo s
drveta, dok je apat djece: Je li mrtav? Je li mrtav? nalikovao stenjanju, nejasnoj
huci. Skidajui s potovanjem eire, ljudi uinie prolaz za Dolly. Ona je bila
previe zaprepatena da bi se obazirala na njih ili na Verenu, pored koje proe i ne

43
primijetivi je.
elim znati, poe Verena glasom koji je privlaio pozornost, ... tko je od vas,
glupani, ispalio ovaj hitac ?
Ljudi paljivo pogledae jedni druge: gotovo svi se pogledi zaustave na Velikom
Eddiju Stoveru. Vilice su mu podrhtavale, jezikom je prelazio preko usana: Grom i
pakao, nisam elio nikoga ustrijeliti; vrio sam svoju dunost, to je sve.
To nije sve, ree Verena otro. Smatram vas odgovornim za ovo, gospodine
Stoveru.
Na te rijei se Dolly okrenu; njene oi, nejasne ispod vela, kao da su uokvirile
Verenu pogledom koji nikog drugog nije vidio. Odgovornim? Nitko nije odgovoran,
osim nas samih.
Sestra Ida zamijeni suca pored Rileyja. Ona sasvim razdere svoju haljinu.
Zahvali svojoj sretnoj zvijezdi, pogoen je u rame, ree, a svi uzdahnu od
olakanja, osobito Veliki Eddi iji bi uzdasi mogli otpuhnuti zmaja. Ali prilino je
dobio, ipak. Bilo bi najbolje da ga neki od vas odnesu do lijenika. Ona zaustavi
Rileyjevo krvarenje zavojem koji je napravila od haljine, erif i trojica njegovih ljudi
sastavie ruke, uinie nosiljku da ga ponesu. On nije bio jedini kome je trebala
pomo; sveenik Buster je takoer bio u tekom stanju: ruke su mu se objesile kao
u lutka i tako je otupio da ak nije znao da mu ue jo uvijek visi oko vrata; trebalo
mu je nekoliko pomonika da ga dovuku na stazu. Mali Homer povie za njim: Hej,
vratite mi moj konopac!
Amos Legrand je ekao da otprati Verenu; ona mu ree da ode bez nje, jer nije
namjeravala otii, ako ne poe i Dolly oklijevajui nas pogleda a posebno sestru
Idu: eljela bih nasamo govoriti sa svojom sestrom.
Odmahnuvi rukom kao da je htjela otpustiti Verenu, sestra Ida ree: Ne mari,
gospoo. Mi odlazimo svojim putem. Ona zagrli Dolly. Blagoslovite nas, mi vas
volimo. Je li tako, djeco? Mali Homer ree: Poite s nama, Dolly. Dobro emo se
provesti. Dat u vam moj ukraen pojas. A Texaco Gasoline zagrli suca
nagovarajui ga da i on poe s njima. Nitko, ini se, nije elio mene.
Uvijek u se sjeati da ste me pozvali, ree Dolly obuhvaajui ih brzim
pogledom, kao da je eljela upamtiti njihova lica. elim vam mnogo sree. Zbogom.
Trite sada, ona podie glas da nadjaa ponovnu sve bliu grmljavinu, trite,
poinje kia.
Kia je bila sitna lagana kao perje i fina kao zavjesa od gaze, i kad sestra Ida i
njena porodica utonue u nju, Verena ree: Ako se ne varam, ti si se spetljala s
takvom enom? Poto je osramotila nae ime?
Mislim da me ti ne moe optuivati zbog petljanja ni s kim, odvrati Dolly
otvoreno. A pogotovo ne s razbojnicima koji, ona pomalo izgubi kontrolu, kradu
od djece i vuku staru enu u zatvor. Ne vidim mnogo vrijednosti u imenu koje
podupire takve metode. Toga bi se trebalo stidjeti.
Verena to primi mirno. Ti nisi pri sebi, ree kao da izraava lijeniko
miljenje.
Pogledaj radije jo jednom: ja jesam pri sebi. Dolly je stajala kao da eka da je
pogleda. Bila je visoka kao Verena i jednako sigurna; nita na njoj nije bilo
pomueno ili neskladno. Posluala sam tvoj savjet; prestala sam sputati glavu,
mislim. Rekla si da ti je zlo od toga; a samo prije nekoliko dana, produila je, rekla
si da me se stidi. I Catherine. Tako velik dio ivota proivjele smo za tebe; bilo je
bolno otkriti kako je to bilo isprazno. Moe li ti znati kako je to, kad ovjek osjea
takvu ispraznost? Jedva ujno, Verena odgovori: Ja znam, kao da joj se oi
izvrnue zagledavi se prema unutra, u ukoeni prizor. Bio je to izraz koji sam viao
kada bih je kasno u noi promatrao iz potkrovlja, dok je gledala fotografije Maudie
Laure Murphy, njenog mua i njihove djece. Ona klonu poloivi ruku na rame;
mislim da bi pala da to nije uinila.

44
 Mislila sam da u doekati dan svoje smrti zadravi to za sebe. Ali neu. Ipak,
ne ini mi nikakvo zadovoljstvo, ako ti kaem, Vereno, da se i ja tebe stidim.
Ve je pala no; abe i zrikavci slavili su kiu to je polagano padala. Jedva smo
se prepoznavali u mraku, kao da je kia isprala sjaj s naih lica. Verena se uhvati za
mene. Nije mi dobro, ree mrtvim glasom. Ja sam bolesna ena, jesam, Dolly.
Te rijei nekako nisu uvjerile Dolly i ona se priblii Vereni, dotaknuvi; je rukom
kao da je prstima htjela osjetiti istinu. Colline, ree sue, molim vas pomozite mi
da je odvedem na drvo. Verena se usprotivi rekavi da se ona ne moe penjati na
drvee; ali kad se pomirila s tom milju, popela se bez tekoa. Drvena je kua
plovila kao splav nad sablasnom vodom to se isparavala; meutim, ovdje je bilo
suho, jer blaga kia nije probijala tit od lia. Plovili smo u struji tiine, dok Verena
ne ree: Moram ti rei neto, Dolly. To bi mi bilo mnogo lake, da smo sami.
Sudac prekrsti ruke. Bojim se da ete morati raunati sa mnom, gospoice
Vereno. Bio je odluan, ali ne nametljiv. I za mene je vaan ishod onoga to biste vi
mogli rei.
Ja sumnjam u to: kako to mislite? upita ona poprimajui opet u izvjesnoj mjeri
svoje nadmeno vladanje.
On upali svijeu i nae se sjene iznenada nadvie nad nas poput etvorice
dounika. Ne volim razgovarati u tami, ree on. Njegovo ponosno, uspravno
dranje imalo je svrhu: mislim da je bila u tome to je elio Vereni dati na znanje da
ima posla s mukarcem, u svom ivotu je srela vrlo malo mukaraca koji bi to mogli
ustvrditi. Ona mu to nije mogla oprostiti. Vie se ne sjeate, zar ne, Charlie Cool?
Prije pedeset godina, moda vie. Nekoliko vas djeaka dolo je krasti maline kod
nas. Otac je uhvatio vaeg bratia Setha, a ja vas. Izvukli ste lijepih batina toga
dana.
Sudac se dobro sjeao; on se osmjehnu rekavi: Niste se dostojno borili,
Vereno.
Borila sam se dostojno, odgovori ona brzo. Ali imate pravo neemo
razgovarati u mraku, jer to ne volite niti vi niti ja. Iskreno vam kaem, Charlie, ne
raduje me to vas vidim. Moja sestra ne bi ustrajala u ovakvoj gluposti da je vi niste
podsticali. Zato u vam biti zahvalna, ako nas napustite; to vas se vie nimalo ne tie.
Tie, ree Dolly. Jer je sudac Cool, Charlie..., ona se pokoleba, prvi put
stavljajui u pitanje svoju hrabrost.
Dolly misli rei da sam je zaprosio.
To je, sabra se Verena nakon nekoliko napetih sekundi, to je krasno, ree
gledajui svoje ruke u rukavicama. Prekrasno. Ne bih ni za jedno od vas vjerovala
da imate toliko mate. Ili ja sanjam? Vjerojatno sanjam da sam na vlanom drvetu,
u kinoj noi. Ali samo to ja nikad nisam sanjala ili sam tek moda zaboravila na
snove. Predlaem da ovaj svi zaboravimo.
Priznat u: ja mislim da je to san, gospoice Vereno. Ali ovjek koji ne sanja,
nalikuje na ovjeka koji se ne znoji: zadrava u sebi mnogo otrova.
Ona se ne osvrne na njega, svu je panju obratila na Dolly, a Dolly na nju:
stajale su kao dvije nijeme osobe, udaljene jedna od druge u praznoj sobi, a
sporazumijevaju se neobinim govorom znakova, neprimjetnim miganjem; kao da
je tada Dolly dala odgovor koji zbrisa svaku boju s Verenina lica. Vidim. Ti si
prihvatila, je li?
Kia je postala tako jaka da bi ribe mogle plivati kroz zrak; kao sniavanje nota
na klavirskoj skali, udarila je svoj najtamniji akord, i pljusak je zabubnjao po
zemlji, ali iako nam je prijetio, nije dopro do nas: kapi su se cijedile niz lie, ali
kua ostade suha kao sjeme u natopljenoj zemlji. Sudac zatiti svijeu rukom;
oekivao je Dollyn odgovor s istim nestrpljenjem, kao i Verena. Moja nestrpljivost
bijae jednaka njihovoj, a ipak se osjetih izdvojen iz cijelog prizora, kao da opet
vrebam u potkrovlju, a moja naklonost, udnovato, nije pripadala nikome; ili bolje,

45
svakome: njenost za sve troje oblila me kao kapi kie i nisam ih mogao razdvojiti,
slili su se u ljudsku cjelinu.
Dolly je osjeala isto. Nije mogla razdvojiti suca od Verene. Napokon bolno
izusti: Ne mogu, zaplae otkrivajui nepredvieni poraz. Rekla sam da u znati
to je pravo. Ali to nije tano; ja ne znam: znaju li ostali ljudi? Mogunost da biram,
mislila sam: proivjeti ivot ispunjen svojim vlastitim odlukama ...
Ali mi smo proivjeli ivot, ree Verena. Tvoj ivot ne zasluuje prezir, mislim
da nisi zahtijevala vie nego to si imala; ja sam ti uvijek zaviala. Doi kui, Dolly.
Prepusti odluke meni: jer to je, vidi, bio moj ivot.
Je li to istina, Charlie, upita Dolly, kao dijete koje pita, kamo padaju zvijezde.
Jesmo li proivjeli ivot?
Nismo mrtvi, odgovori on. Ali to je bilo kao da odgovara djetetu da zvijezde
padaju u svemir; nepobitan a ipak nezadovoljavajui odgovor. Dolly ga nije mogla
prihvatiti: Ne moramo biti mrtvi. Kod kue, u kuhinji, imamo geraniju koja
neprekidno cvjeta. Meutim, ima cvijea to cvjeta samo jednom, ako uope cvjeta,
i vie se nita ne dogaa s njim. Ono ivi, ali je preivjelo ivot.
Ali ne ti, ree on pribliivi svoje lice njenom, kao da je namjeravao da svojim
usnama dotakne njene, ali ipak zastade ne usuujui se. Kia se probila kroz grane
padajui svom snagom. Jedan je mlaz tekao na Dollyjin eir, a veo joj se priljubio
uz lice; zatreptavi svijea se ugasi. Ne ja.
Jedan za drugim odbljesci munje zadrhtae zrakom kao vatrene ile i Verena
obasjana svjetlou uini mi se kao netko koga ne poznajem; liila je na jadnu,
promaenu enu jo jednom upravie poglede jedna na drugu. Pogledi im se
zaustavie duboko u njihovoj nutrini, kao u nekoj naputenoj zemlji; kad bljesak
munje oslabi, kroz mrmorenje brojnih kapljica kie ona progovori tako tiho, iz takve
daljine, kao da nije uope nastojala da je itko uje. Zaviala sam ti, Dolly. Na tvojoj
ruiastoj sobi. Ja sam samo kucala na vrata takvih soba, ne esto dovoljno da
spoznajem da sada vie nema nikoga osim tebe, tko me moe pustiti unutra. Jer
mali Morris, mali Morris pomozi mi, ja sam ga voljela, jesam. Ne na enski nain;
istina je, oh, priznajem, imali smo sline naravi. Gledali smo jedno drugome u oi i
vidjeli iste avolske stvari, a nismo se bojali; to me je radovalo. Ali on me
nadigrao ; znala sam da to moe, ali nadala sam se da nee, ali jest, a sada: predugo
mi je da budem sama, cijeli ivot, eem po kui i nita nije moje: tvoja ruiasta
soba, tvoja kuhinja, kua je tvoja, i Catherinina takoer, mislim. Samo me nemojte
napustiti, dopustite da ivim s vama, osjeam se starom, elim svoju sestru.
Spajajui svoj umor s Vereninim glasom, kia kao da je tvorila prozirni zid
izmeu Dolly i suca, kroz koji se povlai pred njim, kao to mi se ranije inilo da se
povlai preda mnom. I vie nego to, inilo se da se otapa drvena kua. Udarac vjetra
odnese vlane ostatke naih Rook-karata, izguvane papire; kia je punila zemljano
posue prskajui poput vodoskoka; i divan Catherinin pokriva bio je uniten,
blatan. Kua kao da je bila noena strujom u poplavi. A sudac, zatoen u njoj, kao
da je mahao prema nama, to smo spaeni stajali na obali. Jer Dolly ree: Oprosti
mi, i ja elim svoju sestru, i sudac nije mogao doprijeti do nje, ni rukama, ni srcem:
Verenino traenje bilo je konano.
Negdje oko ponoi kia oslabi, zatim sasvim prestade; zafijue vjetar savijajui
drvea. Kao zakanjeli gosti na plesu zvijezde se pojedinano stadoe pojavljivati na
nebu. Bilo je vrijeme za odlazak. Nita nismo ponijeli: pokriva smo prepustili
trulenju a lice ri. Kuu na drvetu i umu prepustili smo zimi.

SEDMO POGLAVLJE

Jo mnogo kasnije Catherine je imala obiaj da odreuje dogaaje prema tome

46
da li su se odigrali prije ili poslije njenog tamnovanja. Prije, poela bi, nego to je
Ona uinila od mene zatvorsku ptiicu. Mi ostali mogli smo dijeliti povijest na
slina razdoblja; to znai, prije ili poslije naeg boravka u kui na drvetu. Tih
nekoliko jesenskih dana predstavljali su spomenik i putokaz.
Sudac vie nikad nije uao u kuu koju je dijelio sa svojim sinovima i njihovim
enama, osim to je doao po svoje stvari, a to je njima vjerojatno odgovaralo, jer se
nisu nimalo protivili kad je unajmio sobu u prenoitu gospoice Bell. Bijae to
smea, stara zgrada koju je kasniji vlasnik pretvorio u pogrebni zavod, uoivi da
moe ostvariti pravu atmosferu s minimalnim adaptacijama. Nisam volio prolaziti
pored nje, jer su gosti gospoice Bell gospoe bodljikava jezika poput uvenulih
grmova rua u dvoritu zaposjedali trijem od izlaska do zalaska sunca, u
maratonskoj budnosti. Jedna od njih, dvostruka udovica Mammie Canfield,
specijalizirala se u otkrivanju trudnoe (dri se, da je neki glasovit ovjek rekao
svojoj eni: Zato bacati novac na lijenika? Samo proi pored Belline kue:
Mammie Canfield e ubrzo objaviti svijetu jesi li ili nisi.). Prije nego se sudac uselio,
Amos Legrand je bio jedini mukarac koji je stanovao kod gospoice Bell. On je bio
dobro doao ostalim stanovnicima: za njih su najsvetiji asovi bili kad se Amos
poslije veere uvalio u naslonja, sa svojim kratkim nogama to nisu dopirale do
poda i jezikom zaposlenim kao budilica.
Meusobno su se natjecale u pletenju pulovera i arapa za njega, brinule se o
njegovoj dijeti: sve najbolje stvari za stolom uvale su se za njegov tanjur
gospoica Bell je imala tekoa s kuharicama, jer su se gospoe neprekidno
vrzmale u kuhinji nastojei prirediti neto posebno, ime bi ugodile svojem
ljubimcu.
One bi vjerojatno radile iste stvari i za suca, ali on nije pokazivao nikakvo
zanimanje za njih i, kako su se tuile, nikad se nije zaustavio da s njima proaska.
Posljednja kina no u kui na drvetu pribavila mi je jaku prehladu, a Vereni jo
jau; Dolly nas je dvorila kao bolniarka. Catherine joj nije htjela pomoi:
Dollysrce, moe raditi to eli brinuti se za Onu, dok ne svisne. Samo nemoj
misliti da u ja maknuti prstom. Ja sam istovarila svoj teret.
Ustajui u svako doba noi, Dolly nam je donosila sirupe za kaalj, podravala
vatru u pei. Verena to nije primala kao njenu dunost, kao nekad. U proljee
emo, predloi ona Dollyji, zajedno otii na put. Mogle bismo otii do Grand
Canyona i posjetiti Maudie Lauru. Ili na Floridu: ti nisi nikad vidjela ocean. Ali
Dolly je bila tamo gdje je eljela biti, nije imala nikakve volje za putovanjem. Ne bih
uivala u tome da vidim ljepe stvari koje bi bacile sjenu na ono to poznajem.
Doktor Carter nam je redovito dolazio u posjete i jednog jutra Dolly ga zamoli, da
li bi joj mogao izmjeriti temperaturu; osjeala je vruinu i slabost u nogama. On je
odmah smjesti u krevet, i njoj je bilo vrlo smijeno kad joj on ree da ima
galopirajuu upalu plua.
Galopirajua upala plua, govorila je sucu, kad joj je doao u posjetu, to mora
da je neto novo, nikad nisam ula za to. Ali osjeam se kao da lebdim na drvenim
takama. Ugodno, ree padajui u san.
U slijedea tri, etiri dana nije se gotovo ni probudila. Catherine je boravila uz
nju drijemajui u stolici za ljuljanje, prigovarajui kada bismo Verena ili ja na
prstima ulazili u sobu. Ustrajala je na tome da mae ispred Dolly Isusovom slikom
kao lepezom, kao da je ljeto; i bila je prava sramota kako nije marila za upute dr
Cartera: Ne bih to mogla dati ni svinji, izjavila je pokazujui na lijekove koje je on
propisao. Na koncu dr Carter ree da se nee smatrati odgovornim, ako bolesnica
ne bude otpremljena u bolnicu. Najblia bolnica nalazila se u Brewtonu, ezdeset
milja daleko. Verena posla tamo po ambulantna kola. Mogla je sebi utedjeti taj
troak, jer Catherine zakljua iznutra vrata Dollyne sobe rekavi da e ambulantna
kola biti potrebna onome tko prvi takne kvaku. Dolly nije znala kamo je ele

47
odvesti; gdjegod to bilo, molila je da je ne odvedu: Nemojte me buditi, ree, ne
elim vidjeti ocean.
Pod konac tjedna mogla je sjediti u krevetu; nekoliko dana kasnije bila je
dovoljno snana da sredi korespondenciju s potroaima njenih ljekovitih kapljica.
Bila je zabrinuta zbog neisporuenih narudbi koje su se nagomilale; ali Catherine,
koja je smatrala svojom zaslugom da se Dolly oporavila, ree: uti, ubrzo emo
opet biti napolju i mijeati lijek.
Svakog poslijepodneva, tano u etiri, sudac se pojavljivao kod vrtnih vrata,
zvidei mi da ga pustim unutra; koristei se vrtnim ulazom radije nego glavnim,
izbjegavao je susrete s Verenom; ona se nije protivila njegovim dolascima: dapae,
ona je mudro nabavljala bocu sherryja i kutiju cigara za njegove posjete. On je
obino donosio Dolly neki dar, kolae iz slastiarnice Katydid, ili cvijee, kao balon
okrugle krizanteme bronane boje, koje bi Catherine ubrzo zaplijenila tvrdei da
oduzimaju svaku svjeinu zraku. Catherine nije nikad saznala da je on zaprosio
Dolly; ali ipak, intuitivno osjeajui situaciju koja joj se nije sviala, budno je
nadzirala sueve posjete i dok je sebi toila sherry koji je njemu bio namijenjen,
sama je vodila glavnu rije. Ali sumnjam da su on ili Dolly imali jedno drugome rei
bilo kakve stvari privatne naravi; oni su prihvaali jedno drugo bez uzbuenja, kao
to to ine ljudi koji su se smirili u svojim osjeajima. Ako je on inae bio razoaran
ovjek, to svakako nije bilo zbog Dolly, jer vjerujem da je ona za njega postala ono
to je elio jedina osoba na svijetu kojoj je mogao sve rei. Ali kada se sve moe
rei, moda ovjek vie nema to kazati. Sjedio je pored njenog leaja, zadovoljan
to je tu, ne oekujui da ga netko zabavlja. esto, zahvaena vruicom, ona bi
zaspala; ako bi stenjala ili se uznemirila u snu, on bi je budio s dobrodunim
smijekom.
U prolosti nam Verena nije doputala da imamo radio; smatrala je da jeftine
melodije unose nered u misli; osim toga, to je bio i troak. Ali dr Carter je uvjeri da
bi Dolly trebala imati radio; on je drao da bi joj to pomoglo u brem oporavku.
Verena ga kupi, i ne sumnjam da je platila visoku cijenu za njega; ali bio je to ruan
zastario tip, vrlo grubo lakiran. Odnio sam ga u dvorite i obojadisao ruiasto.
Dolly ni tada nije bila sigurna da ga eli u svojoj sobi; ali kasnije ga vie niste mogli
odvojiti od nje. Taj je radio uvijek bio tako ugrijan, da bi se u njemu mogli izlei
pilii, toliko su ga ona i Catherine svirale. Naroito su voljele prijenose nogometnih
utakmica. Ne, nije potrebno, Dolly opomenu suca, kad joj on htjede objasniti
pravila igre. Drago mi je da ne znam. Svi viu i tako se dobro zabavljaju: moda mi
se ne bi inili tako divni i sretni, da znam. Sudac je bio nezadovoljan to nije mogao
navesti Dolly da navija za koju momad. Ona je smatrala da bi obje momadi
morale pobijediti: Oni su svi tako dragi momci, uvjerena sam.
Jednog poslijepodneva se Catherine i ja posvaasmo zbog radija. Toga je dana
Maude Riordan nastupala na dravnom muzikom natjecanju. Naravno, da sam je
elio uti, Catherine je to znala, ali ona je sluala utakmicu izmeu Tulanea i
Georgije i ne dopusti mi da se pribliim radiju. Ja viknuh: to ti je, Catherine?
Sebina si, svojevoljna, sve mora uvijek biti onako kako ti eli, ti si gora negoli je
Verena ikad bila. inilo mi se da je zbog ugleda koji je izgubila u sukobu sa
zakonom, morala podvostruiti svoju vlast u kui Talbo: u najmanju ruku, morali
smo cijeniti njenu indijansku krv, prihvatiti njenu samovolju. Dolly je bila spremna
na to; meutim, u sluaju Maude Riordan ona stade na moju stranu: Pusti Collina
da nae svoju stanicu. Ne bi bilo lijepo da ne sluamo Maude. Ona nam je prijatelj.
Svatko tko je sluao Maude, potvrdio je da je morala dobiti prvu nagradu.
Osvojila je drugo mjesto, to obradova njene roditelje, jer je to znailo pola
stipendije na sveuilitu. Pa ipak nije bilo pravo, jer je lijepo svirala, mnogo bolje od
djeaka koji je dobio veu nagradu. Svirala je oevu serenadu koja se meni uinila
jednako lijepom kao onog dana u umi. Odonda sam potroio sate ispisujui njeno

48
ime; zamiljao sam u sebi njene ari, njenu kosu boje sladoleda od vanilije. Sudac
stie na vrijeme da uje emisiju, i znao sam da je to bilo drago Dolly, jer kao da smo
se opet sjedinili u liu, s muzikom to je podsjeala na let leptira.
Nekoliko dana kasnije sretoh Elizabeth Henderson na ulici. Bila je u frizerskom
salonu; kosa joj je bila nakovrana, nokti lakirani, inila se odraslom i ja joj to
rekoh. To je zbog zabave. Nadam se da ti je kostim gotov. Tada se sjetih:
maskirana zabava, na koju me ona i Maude pozvae sa zadatkom da se preruim u
gataoca. Valjda nisi zaboravio? Oh, Coiline, ree ona, radili smo kao psi! Gospoa
Riordan e prirediti pun od vina. Ne bih se zaudila ako bude pijanih i svata. I na
koncu, to je proslava zbog Maude, jer je dobila nagradu, i, Elizabeth baci pogled
du ulice na sivi niz tihih kua i telefonskih stupova, jer odlazi od nas, na
sveuilite, zna. Osamljenost se osjeala oko nas, nismo eljeli otii svaki svojim
putom: ponudih joj da je otpratim kui.
Na putu se zaustavismo kod slastiarnice Katydid, gdje Elizabeth narui tortu
za zabavu, a gospoa C. C. County, s pregaom posutom kristalima eera, stade se
raspitivati o Dollynom stanju. Oporavlja se, kao to se moglo oekivati, nadam se,
komentirala je. Zamislite, galopirajua upala plua. Moja sestra sada ima obinu,
koju je dobila od leanja. Dakle, moemo biti zahvalni da je Dolly sada u svom
vlastitom krevetu. Lake mi je kad znam da ste svi vi sada kod kue. Ha, ha,
zamislite kako se sada moemo smijati cijeloj toj gluposti, ekaj, upravo sam
izvadila iz pei svjee utipke; odnijet e ih Dolly, s mojim pozdravom.
Elizabeth i ja pojedosmo vei dio tih utipaka prije nego stigosmo do njezine
kue. Ona me pozva unutra na au mlijeka,, da ih pojedemo do kraja.
Tamo gdje se tada nalazila kua Hendersonovih, danas je benzinska stanica.
Bijae to kua od nekih petnaest soba, nepravilno povezanih, u kojima bi
naputene ivotinje mogle potraiti zaklon, da Riley nije bio nadaren stolar. Napolju
je imao suu, kombinaciju radionice i svetita, gdje je provodio jutra pilei trupce i
blanjajui daske. Na zidnim policama nalazile su se relikvije iz pojedinih razdoblja
njegove mladosti: zmije, pele, pauci u alkoholu, imi istrunuo u boci; modeli
brodova. Djeaki oduevljen punjenim ivotinjama skupio je skromnu zbirku koja
je neugodno mirisala: kuni bez oiju, sa sivo-zelenim krznom i uima poklopljenim
kao u lovakog psa predmeti koje bi bilo bolje zakopati. Ja sam ve nekoliko puta
ranije posjetio Rileyja; metak Velikog Eddija Stovera smrskao mu je rame, zbog
ega je morao nositi gipsani ovoj, koji je, kako on ree, teak stotinu funti. Kako nije
mogao voziti automobil ili poteno zabiti avao, on nije imao to raditi, nego se
vrzmao naokolo i dosaivao.
Ako eli vidjeti Rileyja, ree Elizabeth, nai e ga u sui. Mislim da je i
Maude s njim.
Maude Riordan? imao sam razloga da budem iznenaen, jer kada bih ga
posjeivao, isticao je, zato je elio da budemo u sui; tamo nas nee uznemirivati
djevojke, jer je sua, naglaavao je, sklonite u koje nijednoj eni nije doputen
pristup.
Ona mu ita. Pjesme, pripovijetke. Maude je zaista divna. I nije to kao ranije,
kad joj moj brat nije ukazivao ni najobinije potovanje. Ali ona je zaboravila to je
bilo. Mislim da kad ovjek doe tako blizu smrti, kao to je bio on, tada se
promijeni, postaje prijemljiviji za ljepe stvari. On joj doputa da mu ita po itav
sat.
Sua se nalazila u dvoritu u sjeni smokvinih stabala. Ostarjele plymouthske
kokoi vrzmale su se pored njenih vrata hranei se sjemenkama prologodinjih
suncokreta. Izblijedjelom bijelom bojom na vratima je stajala ispisana djeja
opomena: uvaj se! To me pokoleba. Iza vrata sam uo Maudin glas njezino
zaneseno pjevuenje koje su neki prostaci u koli tako voljeli oponaati. Kad bi bilo
tko izjavio da je Riley Henderson spao na to, oni bi rekli da je prilikom pada s drveta

49
morao povrijediti glavu. Prikravi se do prozora, bacih pogled na njega: bio je
zaokupljen slaganjem unutranjih dijelova sata, i sudei prema izrazu njegova lica,
kao da nije sluao nita uzvienije od zujanja muhe; eao se prstom po uhu kao da
odstranjuje neku trunku. U trenutku kada sam ih namjeravao iznenaditi lupanjem
u prozor, on odloi sat i pribliivi se Maudi s lea sagnu se i odbaci joj knjigu iz
koje je itala. Smijui se on je rukom uhvati za kosu ona se die kao mae kad ga
podignete za iju. Izgledali su da ih je uokvirivala neka svjetlost, neki sjaj koji me
zaslijepi. Moglo se vidjeti da to nije bilo prvi put to su se poljubili.
Prije manje od sedmice dana, ja sam se povjerio Rileyju, zbog njegova iskustva u
takvim stvarima, priznavi mu svoje osjeaje prema Maudi: gledajte, molim vas.
Zaelih da sam div, da zgrabim suu u aku i slomim je u komadie; da sruim
vrata i oboje ih otkrijem. Ali ipak zbog ega sam mogao optuiti Maude? Bez
obzira na to kako je loe govorila o njemu, uvijek sam znao da mu je naklonjena.
Izmeu mene i nje nije nikad bilo razumijevanja; uglavnom smo bili dobri prijatelji,
a posljednjih nekoliko godina ak ni to. Dok sam se kroz dvorite vraao,
dostojanstvene plymouthske kokoi izazovno se oglasie za mnom.
Elizabeth ree: Nisi dugo ostao. Zar nisu tamo?
Rekoh joj, da nisam smatrao zgodnim da im smetam.
Bili su zaokupljeni ljepim stvarima.
Elizabeth nikad nije osjeala sarkazam: usprkos njene profinjene i
produhovljene pojave, ona je sve shvaala doslovno.
Divno, zar ne?
Divno.
Colline za ime boje: to si tako spustio nos?
Nisam. Samo sam prehlaen.
Nadam se da te to nee sprijeiti da doe na zabavu. Ali mora imati kostim.
Riley e doi u kostimu avla.
To je prikladno.
Ti naravno mora doi u kostimu kostura. Znam da je preostao jo samo jedan
dan...
Nisam imao namjeru da odem na zabavu, im stigoh kui, sjedoh da Rileyju
napiem pismo. Dragi Riley ... Dragi Henderson. Henderson, tvoje izdajstvo nije
ostalo nezamijeeno. Stranice su se punile uspomenama na poetak naeg
prijateljstva, na njegov asni historijat; i postepeno se javljao osjeaj da je to neka
zabuna: takav divan prijatelj me nije mogao prevariti. Napokon, na koncu pisma, sa
zanosom izjavih da je on moj najbolji prijatelj, pravi brat. Bacih sve u vatru i pet
minuta kasnije bijah u Dollyjinoj sobi pitajui kakvi su izgledi da dobijem kostim
kostura do slijedee veeri.
Dolly ba nije bila naroita krojaica, imala je muke da porubi haljinu. To isto
vrijedilo je i za Catherine; meutim, Catherine je imala obiaj da istie svoju
profesionalnu strunost na svim poljima, naroito tamo, gdje se najmanje
razumjela. Ona me posla da iz Verenina duana donesem est metara najboljeg
crnog baruna. Od est metara preostat e neto za mene i Dolly: moi emo
uljepati nae haljine. Zatim je priredila pravu predstavu mjerei me po duini i
irini, ali neprilika je bila u tome to nije znala kako da dobivene brojke dovede u
vezu s tkaninom i karama. Ovaj mali komad, ree odrezavi metar tkanine, bit
e dovoljan da nekome nainimo kratke hlaice. A ovaj ovdje, svip, svip,
okovratnik od crnog baruna sjajno e osvjeiti moju sivu haljinu. Ono to je
preostalo, ne bi dostajalo da se obue patuljak.
Catherine, draga, ne smijemo misliti samo na sebe, opomenu je Dolly.
Radile su bez odmora cijelo poslijepodne. U toku svoje uobiajene posjete,
sudac je morao navoditi konac u iglu, posao koji Catherine nije podnosila: Sva se
zgrim od toga, kao da nabadam gliste na udicu. U vrijeme veere ona prekinu

50
posao i ode u svoju kuu okruenu puzavcem. Ali Dolly zahvati elja da zavri; i
neka brbljava veselost. Njena igla se podizala i opet zabadala u barun; poput
avova, koje je ivala, njene su se reenice povezivale u iscjepkanoj crti. Misli li,
ree, da e mi Verena dopustiti da priredim zabavu? Sada, kad imam toliko
prijatelja? Tu je Riley, tu je Charlie, ne bismo li mogli pozvati i gospou County,
Maude i Elizabeth? U proljee; vrtnu zabavu s malim vatrometom. Moj otac je bio
pravi majstor u ivanju. teta to to nisam naslijedila od njega. Toliko mukaraca
je nekad ilo; jedan oev prijatelj dobio je ne znam koliko nagrada za svoje
pokrivae. Otac je govorio da ga to odmara od tekog posla na farmi. Colline, hoe
li mi obeati neto? Ja sam se protivila tvom dolasku ovamo, uvijek sam mislila da
nije dobro da djeak raste u kui punoj ena. Starih ena i njihovih nazora. Ali tako
se dogodilo, i nekako, sada vie nisam zabrinuta: ti e se razviti, nai svoj put. Ali
jedno hou da mi obea: budi ljubazan prema Catherine, nastoj da se ne udalji
suvie od nje. Ponekad leim budna u noi i mislim na nju, zaboravljenu. Evo, ona
podignu moj kostim, da vidimo kako ti pristaje.
Bio mi je kratak sprijeda, a straga je visio kao pelerina kakva starca; nogavice
su bile iroke, mornarske, jedan rukav mi je dopirao do zapea, drugi do vrhova
prstiju. Nije ba bio, kako ree Dolly, u stilu. Ali kad nacrtamo kosti..., doda,
srebrnom bojom. Verena ju je jednom kupila da obojadie drak za zastavu, prije
nego to je poela prigovarati vladi. Mora biti negdje u potkrovlju, mala kutija.
Pogledaj pod krevet, ako moe pronai moje papue.
Ona nije smjela ustajati, ak ni Catherine to ne bi dopustila. Ako bude
brbljao, pokvarit e veselje, ree ona i sama pronae papue. Sat na vijenici
odbijao je jedanaest, to je znailo da je deset i trideset, kasno doba noi u gradu u
kome su se ugledna vrata zatvarala u devet; inilo se da je jo kasnije, jer je u
susjednoj sobi Verena zakljuila svoje registarske knjige i otila u krevet. Uzeli smo
petrolejsku svjetiljku iz komore za rublje i uz njenu drhtavu svjetlost popeli se
ljestvama u potkrovlje. Tamo je bilo hladno; postavismo svjetiljku na jedno bure ne
udaljujui se od nje, kao da je ognjite. Glave lutaka ispunjene pilovinom, koje su
neko pospjeivale prodaju St. Louis-eira, promatrale su nas dok smo traili:
togod smo dotaknuli rukama, zakripalo bi kao to pod laganim korakom zakripi
pod; kutija s naftalinom se prevrne i otkotrlja se po podu. Oh, Colline, uzviknu
Dolly kroz smijeh, ako to Verena uje, pozvat e erifa.
Pronali smo bezbroj kistova; ispostavilo se da boja koju smo pronali ispod
gomile osuenih praznikih vijenaca, nije bila srebrna nego zlatna. Naravno, to je
jo bolje, zar ne? Zlato, to je kraljevski. Pogledaj samo to sam jo pronala. Bijae
to kutija od cipela omotana konopcem. Moje dragocjenosti, ree ona otvarajui je
pod svjetiljkom. Razgledali smo uplje sae okrenuvi ga prema svjetlosti,
strenovo gnijezdo i mirodijama ispunjenu naranu kojoj je vrijeme oduzelo aromu.
Pokaza mi plavo, savreno ojkino jaje, uvijeno u pamuk.
Ja sam imala suvie stroga naela. Zato je Catherine ukrala jaje za mene, bio je
to njen boini poklon. Ona se nasmijei; njeno lice, tako odvano i tako slabano,
podsjeti me na moljca, to leti iznad plamena svjetiljke. Charlie je rekao da je
ljubav lanac ljubavi. Nadam se da si ga sluao i razumio. Jer ako moe voljeti
jednu jedinu stvar, ona je drala plavo jaje s jednakom panjom kao to je sudac
drao list, moe voljeti i drugu, a to znai da neto posjeduje, da ima za to
ivjeti. Sve moe oprostiti. Ali, ona uzdahnu, mi te neemo obojadisati. elim
iznenaditi Catherine; kazat emo joj da su, dok smo mi spavali, doli su patuljci i
zavrili kostim. Ona e to vjerovati.
Sat s vjenice ponovo je upuivao svoju poruku, a svaka je nova bila kao zastava
to je zaleprala nad hladnim i zaspalim gradom. Znam da to kaklje, ree ona
crtajui stablo rebara preko mojih grudi, ali napravit u kau iz tebe, ako ne bude
stajao mirno. Umakala je kist i povlaila ga du rukava, hlaa, stvarajui zlatne

51
kosti mojih ruku i nogu. Mora upamtiti sve pohvale: svakako e ih biti mnogo,
ree dok je neskromno promatrala svoje djelo. Oh, dragi, dragi... ona je estitala
sama sebi, njen smijeh odjeknu u gredama. Zar ne vidi...
Ja nisam bio takav da bih mogao dugo stajati na jednom mjestu. Ali svjee
pozlaen sprijeda i straga osjeao sam se stegnut kao u kalupu: kostim se
otvrdnuo i ja je zbog toga ukorim uperivi u nju prst.
Mora se vrtjeti, podsmjehnu se ona. To e te osuiti. Ona blaeno rairi ruke
okreui se u polaganim ravnomjernim okretima kroz sjene potkrovlja, dok se
iroki kimono talasao oko nje, a njena mala stopala klizila u papuama. I tada kao
da se sudarila s drugim plesaem, ona posrnu uhvativi se jednom rukom za glavu,
drugom za srce.
Daleko na zvunom horizontu, uo se zviduk lokomotive, i to me trgne tako da
sam shvatio to znai zbunjenost u njenim oima, gr na njenom licu. Obgrlio sam
je i, dok je boja ostavljala svoje obrise na njoj, pozvao Verenu da mi pomogne.
Dolly apnu: Tiho, tiho.
U noi kue najavljuju nesreu iznenadnim alosnim bljetavilom. Catherine je
trala iz sobe u sobu palei svjetlost i ondje gdje nije godinama gorjela. Drui u
svom isprljanom kostimu sjedio sam u rasvijetljenom predsoblju, podijelivi klupu
sa sucem. On je odmah stigao prebacivi samo kini ogrta preko flanelaste none
koulje. Kadgod bi se Verena pribliila, on bi vrsto skupio svoje gole noge poput
kakve mlade djevojke. Privueni naim osvijetljenim prozorima susjedi su suutno
raspitivali. Verena je razgovarala s njima u trijemu: njena sestra, gospoica Dolly,
pretrpjela je srani napadaj. Doktor Carter ne dopusti nikome od nas da uemo u
njenu sobu, i mi se pokorismo, ak Catherine koja je, osvijetlivi no punim sjajem,
stajala glavom naslonjena na Dollyjina vrata.
U predsoblju je visjela vjealica za eire od jelenjeg rogovlja, a pored nje
ogledalo. Dollyjin barunasti eir visio je ondje, i u zoru, kad slabi lahor proe kroz
kuu, ogledalo odrazi treperenje njegova vela.
Tada sam znao sasvim sigurno da nas je Dolly napustila. Prolo je nekoliko
trenutaka prije nego to je postala nevidljiva. Pratio sam je u svojoj mati. Prela je
preko trga, stigla do crkve, zatim se popela do breuljka. Indijanska trava zablistala
je ispod njenih nogu; morala je ii tako daleko.

Taj put preao sam slijedeeg septembra sa sucem Coolom. U toku narednih
mjeseci nismo se esto susretali jednom ga sretoh na trgu i on mi ree da ga
posjetim kad god to zaelim. Namjeravao sam to uiniti, a ipak bih svaki puta kada
bih prolazio pored prenoita Miss Bell, okrenuo pogled na drugu stranu.
itao sam da prolost i budunost nalikuju spirali, svaki krug je dio slijedeeg
kruga i onog prethodnog. Moda je tako; ali moj vlastiti ivot vie mi se inio kao niz
zatvorenih krugova, koji nisu sadravali slobodu spirale: kretanje od jednog do
drugog odigravalo se u skokovima, ne u klizanju. Ono to me zbunjuje, jest
trenutak mirovanja, prije nego odluim kamo u skoiti. Poslije Dollyjine smrti, ja
sam se dugo kolebao.
Moja je namjera bila da se dobro zabavljam.
Motao sam se po Philovoj kavani, pijui pivo iz automata; bilo je protiv propisa
to su mi doputali da pijem, ali Phil je imao na umu, da bih ja jednog dana mogao
naslijediti Verenin novac i uloiti ga u hoteljerski posao. Namazao bih kosu
briljantinom i odlazio na ples u susjedna mjesta, svijetlio svjetiljkama i bacao
kamenje u prozore djevojaka kasno u noi. Poznavao sam jednog Crnca iz
pokrajine, koji je prodavao gin zvan uti avo. Druio sam se sa svakim, tko je
posjedovao kola.
Bilo je to zbog toga, to nisam elio provesti ni trenutak u kui Talbo. Kua je
bila puna ustajalog zraka. Neka nepoznata djevojka zaposjela je kuhinju, bosonoga

52
crnkinja, koja je pjevala itav dan, tunim glasom djeteta, koje bodri svoj duh na
zloslutnom mjestu. Bila je slaba kuharica. Pustila je da uvenu geranije u kuhinji.
Slagao sam se s Verenom kad ju je unajmila. Mislio sam, da e to Catherinu vratiti
poslu.
Ali naprotiv, Catherine nije pokazivala ni najmanje zanimanje za odgajanje nove
djevojke. Ona se sasvim povukla u svoju kuu okruenu vrtom od povra. Odnijela
je radio i osjeala se vrlo udobno. Ja sam istovarila svoj tovar, i tako e ostati. Sada
se elim odmoriti, rekla je. Odebljala je od dokolice, noge joj otekoe, morala je
rasporiti avove na cipelama. Pretjerano je uveavala Dollyne navike, kao to je
ljubav prema slatkoj hrani; naruivala je veeru u slastiarnici, po etvrt kilograma
sladoleda. Bomboni su se stalno otapali u njenim ustima. Dok nije postala
preiroka nastojala se ugurati u odjeu, to je pripadala Dolly, kao da je na taj
nain htjela zadrati svoju prijateljicu pored sebe.
Moje posjete bile su pravo iskuenje, i ja sam ih nerado obavljao, premda sam
joj ja bio jedino drutvo. Proao bi dan da je nisam vidio, zatim tri, jednom itava
sedmica. Kad bih se vraao nakon izbivanja, zamiljao bih, da je utnja u kojoj smo
sjedili, njeno suzdrano vladanje, odraz naklonosti; bijah previe odsutan od kue,
da bih shvatio istinu, a to je da joj je potpuno svejedno, da li dolazim ili ne. Jednog
poslijepodneva ona to potvrdi. Jednostavno je izvadila pamuk, to joj je podupirao
eljusti. Bez pamuka njen mi je govor bio jednako nerazumljiv, kao to je obino bio
drugima. To se dogodilo kad sam se ispriavao to moram ranije otii. Ona podigne
poklopac male eljezne pei i pijunu pamuk u vatru; s upalim obrazima, inila se
izgladnjelom. Sada mislim, da je to bila osvetnika gesta: imala je za cilj, da mi dade
na znanje da nemam nikakvih obaveza: budunost je za nju predstavljala neto, to
je namjeravala dijeliti ni s kim.
Riley me povremeno provozao naokolo ali nisam vie mogao raunati na
njega, ni na njegov auto, otkako je postao poslovan ovjek. Posjedovao je nekoliko
traktora, i njima je istio devedeset akra zemlje, koju je kupio na periferiji grada;
namjeravao je ondje podii kue. Nekolicini uglednih mjesnih linosti naroito se
svidio njegov drugi plan: smatrao je da grad mora podii tvornicu svile, u kojoj bi
svaki graanin bio dioniar; pored financijske dobiti, stvaranje industrije povealo
bi broj stanovnitva. O tome je bio objavljen zanosni uvodnik u novinama; u njemu
je bilo reeno, da bi se grad morao ponositi to je dao tako poduzetna mlada
ovjeka, kao to je Henderson. Pustio je brkove; iznajmio uredske prostorije i
njegova sestra Elizabeth radila je kod njega kao sekretarica. Maude Riordan se
upisala na Dravno sveuilite, i gotovo svake sedmice on bi se sa sestrama
odvezao tamo; to je bilo zbog toga, to su se djevojke osjeale osamljene bez Maude.
Zaruke izmeu Miss Maude Riordan i Mr. Rileya Hendersona objavio je Courier
prvog aprila.
Vjenali su se sredinom jula uz veliku sveanost.
Ja sam pratio mladoenju, a sudac je bio Rileyev kum. Izuzev sestara
Henderson, sve Maudine djeverue bijahu njene prijateljice sa sveuilita; Courier
ih nazva divnim debitantkinjama; viteki opis. Mladenka je nosila rukovet jasmina
i ljiljana; mladoenja je imao gamae i gladio brkove. Primili su mnotvo
skupocjenih darova, ja im dadoh est komada mirisavog sapuna i pepeljaru.
Poslije vjenanja odoh s Verenom u sjeni njenog crnog kiobrana. Bio je sparan
dan, zrak je treperio kao zvuna slika sveanih baptistikih zvona, i ostatak ljeta,
prizor nesmiljen poput ulice u podne, iskrsnu preda mnom. Ljeto, jo jedna jesen,
zatim opet zima: ne spirala, nego krug, ogranien kao sjena kiobrana. Ako sam
ikada morao skoiti, uinih to sada uz lupanje srca: Vereno, ja elim otii odavde.
Bijasmo kod vrtnih vrata: Znam. I ja elim, ree ona, zatvarajui kiobran.
Nadala sam se, da u poi na put s Dolly. Htjela sam joj pokazati ocean. Verena se
nekad inila visokom enom zbog svog odlunog dranja; sada se pomalo zgurila,

53
glava joj se spustila. Pitao sam se, kako sam je se ikada mogao bojati, jer je postala
slaba, plaljiva, govorila je o lupeima, zatvarala vrata zasunima i osigurala krov
gromobranima. Ona je obiavala svakog prvog u mjesecu lino obilaziti ljude, koji
su joj bilo to dugovali; kad je s tim prestala ljudi u gradu osjetili su se nelagodno
kao da su im ti crni dani nedostajali. ene su govorile, da nema nikoga svoga, da je
izgubljena bez sestre; njihovi su muevi bacali krivnju na dr Morrisa Ritza: on je
iupao zdrav razum iz nje, govorili su. I ono to su imali protiv Verene, prebacili su
na njega. Prije tri godine, kad sam se vratio u ovaj grad, moja prva dunost bila je
da sredim papire imanja Talbo, i meu Vereninim linim stvarima, njenim
kljuevima, njenim fotografijama Maudie Laure Murphy, naoh jednu razglednicu.
Bila je datirana dva dana iza Dollyne smrti, na Boi, i potjecala je iz Paragvaja:
Kako to mi ovdje kaemo, Feliz Navidad. Da li vam nedostajem? Morris. I ja pomislih,
itajui je, kako su njene oi poprimile neobian izraz, zatvoren i odsutan i sjetih se
kako su, zrcalei se na arkom suncu Rileyjevog vjenanog dana, zasjale u
iznenadnoj nadi: Mogli bismo otii na jedno dugo putovanje. Razmiljala sam o
tome da prodam nekoliko nekoliko stvari. Mogli bismo poi brodom; ti nisi nikad
vidio ocean. Otkinuh stabljiku kozje krvi to je rasla uz vrtnu ogradu i ona me
promatrala dok sam je kidao, kao da otklanjam njenu viziju, putovanje to je
zamiljala za nas. Oh, ona prstima dodirnu made na svom licu, nalik na suzu,
dakle, kakve su tvoje namjere? upita praktinim glasom.
I tako prije rujna ne potraih suca, a tada dooh da mu kaem zbogom. Kovezi
su bili spremni, Amos Legrand mi podreza kosu (Zlatno mome, nemoj se vratiti
elav. Mislim kazati, tamo e te pokuati skalpirati, oguliti gdjegod stignu. Imao
sam novo odijelo i nove cipele (Sjajni kao sunce, Mr. Collin Fenwick ! uskliknu
gospoa County, elite postati pravnik? Kao da ve jeste. Ne, dijete, neu te
poljubiti. Bila bih nesretna, da uprljam tvoje fino odijelo svojim branom. Pii nam,
uje li?): te e me iste veeri vlak odnijeti na sjever, provesti kroz zemlju, u grad, u
kome meni u ast lepraju zastave.
Kod miss Bell mi rekoe da je sudac izaao. Naoh ga na trgu; zaboljelo me, kad
ga spazih onako pristala i uredna s Cherokee ruom u zapuku, okruena starcima
to su govorili, pljuvali i ekali. On me uze pod ruku i odvede od njih; i dok mi je
davao prijateljske savjete iz doba kad je on bio student prava, proosmo pored
crkve i dalje niz cestu prema River Woodsu. Ova cesta ili ovo drvo: zatvoriti oi, da
upamtim njihov izgled, jer nisam vjerovao da u se vratiti, nisam slutio da u
putovati tom cestom i sanjati to drvo, tako dugo, dok me opet ne vrate natrag.
Kao da nijedan od nas dvojice nije znao kamo idemo. utei iznenaeni, bacili
smo pogled s grobnog breuljka, i ruku pod ruku, spustili se do ljetom opaljenog
rujanskog potamnjelog polja. Slap boja tekao je preko suhe, utave trave; i ja tada
zaeljeh da sudac uje ono to mi je rekla Dolly: da je to harfa trave, to prikuplja i
govori, harfa glasova, koja pamti priu. Sluali smo.

54
 Truman Capote pripada mlaoj generaciji amerikih pisaca, koja se pojavila i
afirmirala nakon Drugoga svjetskoga rata. Kao i mnogi ostali pisci, koji dolaze s
amerikoga Juga (a Capote je roen 1928. i odrastao na najdubljem Jugu, u New
Orleansu) i Capote je okrenut unutra, sav zaokupljen istraivanjima nepoznatih
predjela ljudske psihe, neemu tajnovitom, moglo bi se rei mistinom, djetinjskom
i naivnom u dui i ljudskim preokupacijama, stvarajui tako jednu svoju posebnu
realnost punu snovienja, bez obala i bez granica.
U svim svojim djelima, a objavio je dosada dva kratka romana Drugi glasovi,
drugi prostori i Harfa trave te nekoliko zbirki pripovijedaka od kojih su
najznaajnije Drvo noi i Doruak na Tifaniju opisuje ljude djecu, neodrasle,
one koji su bez obzira na dob, zaostali u nekom svom djetinjskom svijetu,
udesnom u biti i naivnom.
U Drugim glasovima, drugim prostorima to je grupa djeaka i djevojica, koji
su utekli od stvarnosti ivota i oslukuju govor stvari i vlastitih podzemnih
strujanja, djeaka koji su ujedno i djevojice i obratno, tako da se najposlije ne zna
njihov spol i mi ostajemo u potpunoj neizvjesnosti i nagaanju, to i ini golemu
dra ovoga zaista neobinog djela.
Harfa trave koje djelo ovdje donosimo, kompletnije je i snanije djelo Trumana
Capotea, ono nije toliko bizarno i frojdovski postavljeno kao Drugi glasovi, drugi
prostori.
Glavna lica infatilna Dolly (koja je ve prevalila pedesetu), njena sluavka
Crnkinja i djeak bez roditelja Collin Fenwick bjee u umu i sakrivaju se u nekoj
kuici na drveu i za njima se upriliuje potjera. Poslije mnogih peripetija njih
otkrivaju. Ali oni sa svojim bjegom i skrivanjem uspjevaju da sauvaju recept
udotvornih kapljica radi kojih su bili progonjeni a ujedno su sauvali nedirnut i
svoj djetinjski, naivni svijet koji je bolji, ljepi i stvarniji od svijeta odraslih.
udesan, poetski jezik, neto od bajke i mita, dah i boja djetinjstva i djetinjskog
oivljuju u nama, kad itamo Capoteova djela, a Harfa trave je dosada najbolje
Capoteovo djelo u tom smislu.

N. S.

55