Citadela

PRVA KNJIGA
SAVJEST

PRVI DIO

1.
Jenog pomog popodneva, godine 1924, jedan mladi u pohabanom odijelu gledao je ukoeenim pogledom
kroz prozor ojeljenja treeg razreda gotovo praznog
vlaka koji je dolazio iz Swansea i s mukom se probijao
kroz dolinu Penowel. Manson je dolazio sa Sjevera:
iako je cijeli taj dan putovao, mijenjajui vlak u Carlisleu i u Shrewsbuiyju, posljednji dio tog dosadnog putovanja u Juni Wales jo vie ga je uzbuivao razmiljanjem o izgledima njegove slube, prve u njegovoj
meicinsfeoj karijeri, u toj iidnoj, izoblienoj zemlji.
Napolju, izmeu planinskih lanaca koji su se izali
s obje strane jednotrane eljeznike pruge, lila je teka kia. Planinski vrhovi bili su skriveni u sivoj pustoi neba, ali njihove strane, izbrazane rudarskim
oknima, ocrtavale su se crne i ojaene, uprljane velikim gomilama ljake po kojima je tumaralo nekoliko
prljavih ovaca u pustoj nadi za paom. Nijednog buna,
nijedne vlati rastinja. Drvee je, u sutonu koji je nastajao, liilo na izgladnjele i zakrljale sablasti. Iza
jedne krivine bljesnu crven bljesak neke livnice gvoa, osvijetiivi dvadesetak radnika, golih do pojasa,
napetib trupova, ruku podignutih da udare. Mada je
prizor brzo iezao iza razbacanili gomjih postrojenja
nekog rudnika, osjeanje snage je ustrajalo, napeto i
ivo. Manson je duboko udahnuo. Osjetio je, kao odgovor, iznenanu i neobuzdanu radost, val poleta, koji
kao da su mu odjednom uliii nada i obeanje budunosti.
Pola sata kasnije, kad lokomotiva daui ue u
Drineffy, posljenji gradi u dolini i vretak eljezni-

ke pruge, mrak je ve bio pao, pojaavajui neobinost

i udaljen' t onog kraja. Najzad stie. Zgrabivi svoju
torbu, Manson iskoi iz vlaka i poe hitro peronom,
gleajui eljno ne bi li ugledao kakav znak dobroolice. Kod staninog izlaza, ispod jedne svjetiljke koju
je njihao vjetar, ekao je jedan starac uta lica u kinoj kabanici koja je liiia na spavau koulju i s etverougaonim eirom na glavi, pogledao je Mansona znalaki i prozborio mrzovoljnim glasom:
Novi pomonik doktora Pagea?
Tano. Doktor Manson, Andrew Manson."
Hm! Ja sam Thomas. Obino me zovu ia-Thomas, bestraga im glava! Tamo je dvokolica. Uskaite,
ako ne mislite da plivate!
Manson ubaci svoju torbu i pope se u rasklimatanu dvokolicu iza visokog crnog mravog konja. Thomas se pope za njim, uze dizgine i oslovi konja:
Naprijed, Taffy!
Povezoe se kroz gradi, koji, ma koliko se Anrew upinjao da mu nazre konture, odavae samo, kroz
lijevanje kie, zamagljenu hrpu niskih sivih kua poreanih ispod visokih i uvijek prisutnih planina. Nekoliko trenutaka stari konjuar nije prozborio ni rijei,
ve je i dalje, ispod oboda svog prokislog eira, bacao
pesimistike poglede na Andrewa. Nije nimalo iiio na
nalickanog koijaa nekog ljekara kome dobro ide, ve
je naprotiv, smeuran i aljkav, zaudarao sve vrijeme
zadahom ustajale masti. Najzad progovori:
,,Vi ste, kanda. tek poloili ispite, zar ne?
Andrew potvrdi.
Znao sam ja to. ia-Thomas pljunu. Ovaj
uspjeh uinio ga je sklonijim ozbiljnom razgovoru. ,,Posljednji pomonik otiao je prije eset dana. Oni obino
ne ostaju ugo.
,,A zato? Uprkos zebnji, Anrew se smijeio.
,,Pa, prvo i prvo, izgleda da poso nije ba lak
,,A drugo?
Vidjet ete ve i sami! Trenutak kasnije Thomas
podie bi i, kao to bi kakav vodi pokazivao neku
divnu kateralu, ukaza na kraj jednog reda kua odakle je, kroz mali osvijetljeni ulaz, izbijao oblak pare.
10

,,'Vite ono tamo! To je na duan. Moj i gospoin. Prodajemo pren krumpir s ribom. Primo vaput nejeljno. Neko skriveno zadovoljstvo bilo mu je iskrivilo dugu gornju usnu. ,,I vi ete, kanda, uskoro biti
naa muterija!
Na tom se mjestu glavna ulica svravala. Zaokrenuli su u jednu kratku dombastu bonu ulicu i truckali se preko neke ledine, dok najzad ne dooe na
uzan puteljak koji je vodio jednoj kui to je, iza tri
ileanska bora, stajala izdvojena od susjednih redova.
Na vratima je bila ploa s imenom mjesta ,,Bryn
gower.
.
,,Tu smo, ree Thomas i zaustavi konja.
Andrew sie. Cas zatim, dok se na ulazu pribirao,
odjednom se spoljna vrata otvorie naglo, i on se nae
u osvijetljenom predsoblju u kojemu ga doeka bujicom dobroolice jedna oniska, punaka, nasmijana
ena etrdesetih godina, svijetla lica i svijetlih mirkavih oiju.
Gle! Gle! Vi ste, bez sumnje, doktor Manson.
Uite, dragi doktore, uite! Ja sam gospoa Page, doktorova ena. Nadam se, svakako, da se niste mnogo
umorili na putu. Ba mi je milo to vas vidim. Dolazilo
mi je da izluim otkako nas je ostavio onaj grozni ovjek koga smo ranije imali. Da ste ga samo vijeli!
Prava propalica to vam ja mogu rei. Oh! Ali, svejedno, sad glavno je da ste doli! Hajdete. ja u vas
povesti u vau sobu.
Anrewova soba bila je jena mala odaja na
prvom spratu, s mesinganim krevetom, s niskim utim
ormarom, s laicama i stoiem od bambusa, s umivaonikom i vrem na njemu. Gleajui naokolo po sobi,
ok su ga njene crne i sitne oi posmatrale ispitivaki,
on ree, spreman na utivosti:
Izglea vrlo udobna soba, gospoo Page.
.Da, zar ne? Ona se nasmijeila i materinski ga
potapala po ramenu. ,,Vi ete se ovdje sjajno osjeati,
dragi doktore. Budite samo prema meni paljivi, pa u
i ja biti paljiva prema vama: kratko, jasno i poteno,
zar ne? A sada hajdete odmah da vas predstavim dok11

toru. Zastala je gledajui ga stalno ispitivaki i trudei se da sauva nemaran, obian ton. ,,Ne znam da li
sam vam to u pismu spcmenula, ali u posljednje vrijesme doktor se ne osjeda ba najbolje.
Andrew je pogleda iznenaeno.
,,Oh, nije nita naroito, nastavi ona brzo, prije
nego to je on mogao ita da progovori. Lei ve nekoliko nedjelja. Ali ozdravit e uskoro. U to nemojte da
sumnjate."
Zbunjen, Andrew poe za njom do kraja honika, gdje ona otvorivi jena vrata, uzviknu veselo:
Evo, doao je doktor Manson, Edvarde, na novi
asistent. Hoe da te pozdravi."
Kad je Anrew uao u oaju, dugu spavaeu sobu
sa sputenim zavjesama, u kojoj je tinjala vatra u kaminu, Edvard Page okrete se polako u postelji; izgledalo je da je pri tom uinio veliki napor. Bio je to krupan, koat ovjek, moa ezesetih godina, otrih crta
i umornih, svijetlih oiju. Na djelom mu izrazu bio je
otisnut peat patnje i neke vrste umome trpeljivosti.
Svjetlost petrolejke koja mu je bila obasjala uzglavlje,
otkrivala mu je jednu polovinu bezizraznog, votanog
lica. Lijeva polovina njegova tijela bila mu je uzeta, a
lijeva mu se aka, leei na arenom pokrivau, bila
zgrila. Primijetivi te znakove estokog i ne ba skoranjeg udara, Andrew se zaprepasti. U caji je bila
neugodna tiina.
Nadam se da e vam se ovdje svijeti, primijeti
najzad doktor Page, izgovarajui rijei sporo i pomalo
nerazgovijetno ,,i da vam praksa nee biti prenapoma. Vi ste mlad ovjek."
Navrio sam upravo dvadeset i etiri godine, gospodine, ree Andrew zbunjeno. Priznajem, ovo mi
je prva sluba, ali ja se ne plaim rada.
Eto vidi, Edvarde, zraila je gospoa Page, ,,zar
ti nisam rekla da emo sa slijeeim asistentom biti bolje sree?
Pageovo lice kao da utonu u jo dublju nepokretnost. On se zaglea u Anrewa i onda, kaO' da ga nita
vie ne zanima, prozhori umomo:
'
12

Naam se da nas neete ostaviti."

Boe blagi! uzviknu gospoa Page, to ti pada
nd um! Onda se okrete Andrewu pravdajui, s osmijehom na licu, svoga mua: To on kae samo zato to
je danas malice neraspoloen. Ali on e se uskoro pridii, pa na posao! Zar ne, pilence moje? Nagnuvi
se, ona poljubi srdano svoga mua. Eto tako! Annie
e ti donijeti veeru im mi budemo gotovi."
Page ne odgovori nita. Skamenjen izgled njegova
lica kao da mu je bio iskrivio usta. Zrava ruka traila mu je knjigu koja je leala na stoiu pored postelje. Andrew proita naslov: Divlje ptice Evrope.
I prije no to je uzeti ovjek poceo da ita, on osjeti d.a
je razgovor zavren,.
Kad je siao na veeru, njegove su misli bile bolno
pometene. b n je bio potraio to mjesto 11a osnovu jednog oglasa u Lancetu. U prepisci, do koje je zatim bilo
dolo izmeu njega i gospoe Page, nije bilo uope pomena o bolesti doktora Pagea. A Page je bio bolestan,
jer nije moglo biti sumnje u ozbiljnost modanog krvarenja koje ga je bilo onesposobilo. Proi e mjesed
prije no to on opet bude sposoban za rad, ako uope
to ikad vie i bude.
Andrew potisnu silom iz svog uma te slutnje. Bio
je mlad, snaan pa nije imao nita protiv vika poslova
koje mu je bolest doktora Pagea mogla da nametne.
Doista, u svom oduevljenju, odjednom zaelje da dobije itavu bujicu poziva,
Sretni ste, dragi doktorel, primijeti gospoa Page
lcad upade veselo u trpezariju. Moete odrnah da badte neto u kljun. Veeras nema klinike. Dai Jenkins
je obavio sve preglede.
Dai Jenldns?
Da, on je na laborant11, ree gospoa Page nemarno. Okretan mali ovo. X posluan, bo'gme. Neld
ga zovu ak.mali doktor, mada se on, razumije se, ne
inoe porediti s doktorom Pageom. Posljednjih deset
il.ma on vri sve preglede na klinici, pa i vizite."
Andrew je opet pogleda zapaajeno. Sve to mu je
bilo rceno, sva upozorenja koja je bio dobio u pogie13

du sumnjive ljekarske prakse u tirn ualjenim velskim

dolinama, sinue mu u sjeanju. I opet ga stade napora
da uuti.
Gospoa Page sjedila je u proelju stola, leima
okrenuta vatri. Kad se udobno ugiavila u stolicu s jastuetom, ona uzdahnu u prijatnom raspoloenju i strese malo zvonce koje je stajalo pred njom. Jedna sredovijena sluavka, blijeda i dobro umivena lica, unese
veeru, pogledavi pri tom kradomice Andrewa.
Hajde, Annie, uzviknu gospoa Page, maud
maslom kriku meka hljeba i punei njom usta, ,,ovo
je doktor Manson.
Sluavka ne odgovori nita. Uzrano i nijemo poslui Andrewa tankim odreskom hladna kuhana mesa.
Za gospou Page, meutim, bio je tu vreo biftek s lukom i boca piva. Kad je podigla poklopac sa svoje naroite zdjele i zasjekla u sono meso, voda joj poe na
usta u oekivanju zalogaja, i ona objasni:
Nisam bogzna ta ruala, doktore. Osim toga moram da pazim i na dijetu. Malokrvnost. Zato moram
gutnuti i po koji gutljaj piva
Andrew je snano vakao vlaknasto meso i pio
hladnu vodu. Poslije trenutne uvrijeenosti trebao je
da savlada svoj osjeaj smijenog. Njena lana invalidnost bila je tako uoljiva da je s mukom uspijevao da
suzbije neodoljiv nagon za smijehom.
Za vrijeme objeda gospoa Page jela je svojski, pri
tom je malo govorila. Najza, natopivi hljeb istopljenom mau, s biftekom bi gotova i, mljacnuvi usnama
poslije posljednjeg gutljaja pive, zavali se u stolicu,
diui pomalo oteano, zajapurenih i svijetlih okruglih
obraza. Sad je izgledala raspoloena da aska za stolom, sklona da se povjerava, a moda i da, na svoj
smjeli i drski nain, pokua da orijeni Anrewa, da vidi
koliko je teak.
Promatrajui ga, vidjela je u njemu mrava, nespretna mladia, prilino otrih crta, visokih jagodica,
pravilne vilice i plavih oiju. Njegove su oi, kad bi
ih podigao, gledaie, i pored nervozne zategnutosti njegova ela, neobino staloeno i ispitivaki. Mada ga
14

Blodwen Page niie jo poblie poznavala, ona je u tome

casu vijela u njemu tipian keltski tip. lako je njegovu licu priznavala krepkost i ivu inteligenriju, njoj
je najvie godilo to to je bez prigovora primio mrav
odrezak; mesa, star tri dana, a suh poput potpetice.
Razmiljala je o toriie kako, iako izgleda izgladnio, ipak
nee biti teko hraniti ga..
.Uvjerena sam da emo se nas dvoje odlino slagati., objavi ona ponovo veselo, istei zube ukosnico'ftu ,,Pa treba i meni jednom da e nasmijei srea,
bar za projnjenu!" Smekavi se ona.mu stade da pria
o svojim nevoljama i u nejasnim ,niu crtama prikaza
Ijekarsku praku svoga mua i svoj poloaj. ,,To je bilo
grozno, dragi doktore. Vi to ne znate. Neto bolest doktora Pagea, pa zli i nevaljali asistenti u kuu se ne
unosi nita, a iznosi se sve pa - ,>Ali vi to neete
vjerovati! Pa muke to sani imala dok.sam odobrovoijila upraraika rudnika i radnike povjerenike preko
njih, znate, isplauje ,se Ijekarima novac za praksu,
onoliko koliko ga ima; dodade ona urno. Ovako
vam to ide u Drineffy: Drutvo ima na svom spisku tri
ljekara, ali je, upamtite, doktor Page najbolji meu
njima. Osim toga koliko je on vremena ovdje! Blizu
trieset godina, pa ak i vie, a to je neto -- ja bar
tako mislim! Tako, daklerova tri ljekara mogu uzeti
sebi koliko hoe asistenata doktor Page ima vas, a
doktor Nicholls ima nekog nazoviljekara Dennyja ali
asistenti nisu nikad na spisku Drutva. U svakom sluaju, kao to rekoh, Drutvo ouzima toliko i toliko
od nadnice, svakog radnika zaposlenog u rudnicima, pa
se tako isplauju Ijekari sa spiska, ve prema tome
koliko se Ijudi prijavilo kome ljekaru."
U naporu svoje neukosti i pretovarena eluca, ona
stnalue u svom izlaganju.
Cini mi se da shvaam organizaciju posla, gospoo
p!ige.

,,E, pa onda! nasmija se ona veselo. O tome vie

ne treba da lupamo glavu. Sve to imate da upamtite
lo je da vi radite za doktora Pagea. To je glavno, doktore. Ne zaboravite samo to da vi radite za doktora Pagi, pa emo se nas dvoje odlino slagati."
15

Mansori je utio, ali je imao ntisak da ona pokuava da izazove u njemu samilost i da uspostavi svoju
prevjast nad njim, a sve pod vidom neusiljene srdanosti. Moda je 'ipak osjetila da se suvie zatrala. Bacivi pogled na sat, ona se ispravi i zadjenu ukosnicu u
masnu.cmu ko.su. Onda ustade. Glas joj se bio izmijenio, bid' je postao gotovo presudan:
TJzgred reeno, zvao je broj -7 Glyar Plaee. Zvali
su jo poslije pet.- Najbolje e biti da to odmah svrite."

2.
Andrev/ poe odmah da posjeti bolesnika, osjeaju d se udno, kao da mu je odlaknulo. Bio je sretan
to mu se ukazala prilika da se oslobodi neofeinih i
protivrjenih emocija koje su ga bile obuzele od dolaska u Bryngower. U njemu se ve bio javio zraak
sumnje u pogledu toga kako e. ga Blodwen Page iskoristiti da sam vodi' pralcsu svog onesposobljenog efa.
Nalazio' se u udnom poloa'ju, veoma razlieitom od
svih onih- romantinih slika kpje je nekad njegova
fantazija stvarala. Pa ipak, na kraju krajeva, mislio je
on, ono to je vano to jfe njegov rad, a sve rugo, uporepno s tim, neznatno je i beznaajno. eznuo.je za
radom. Neosjetno uurba korak, razdragan pomilju da
je to njegov prvi, a, njegov prvi bolesnik.
Jo je kiilo kad prijee prljav komad zemljita i
udari ulicom Chapel, pravcem kojim.ga je bila maglovito uputila gospoa Page. Dok je iao kroz mrak, varoica se pre njim uobliavala; Duanl' i crkvice
Zion, Chapel, Hebron, Bethel, Betsyda, bio ,je proao
pored tuceta njih pa onda velika nabavljaka zaruga i, filijala banke Western Counties sve tako
u glavne ulice/ koja je leala duboko u dnu doline.
Osjeaj kao da je zakopan, duboko olje u toj planinkoj pukotini, udno ga je guio. Na ulici je bilo malo
svijeta. S obje strane ulice Chapel, pod pravim uglovima,
prolazdli su pored njega redovi i redovi radnikih kua
16

s plavim krovovima. S one strane, pod klisurom, ispo

bljeska koji se kao ogromna lepeza irio u neprozrano
nebo, nalazio se rudnik hematita Bleneli" sa svojim
postrojenjima.
Stigavi do broja 7 Glyar Placea, pokuca zadihan
na vrata i odmah bi uveden u kuhinju, gdje je, pozadi,
u lonici, leala bolesnica. Bila je to mlada ena, ena
jednog pudlera elika po imenu Williamsa. Kad je priao postelji, srce mu je snano tuklo, i on neooljivo
osjeti znaaj toga asa, istinske polazne take njegova
ivota. Kako je on nekad, u svojoj mati zamiljao taj
as, dok je, u gomili studenata, posmatrao kakvu emonstraciju u odjeljenjima prof. Lamplougha! Sad tu
nije bilo drugova da ga sokole ni lakog razlaganja. Bio
je sam, s bolesnicom pred sobom, ijoj bolesti treba da
postavi dijagnozu i sam da je lijei, bez iije pomoi.
Obuzet strepnjom osjeti odjednom da je uzrujan, da je
neiskusan, da je potpuno nespreman za takav zadatak.
Dok je bolesniin mu stajao u njegovoj blizini, on
je s krajnjom briljivou pregledao bolesnicu u onoj
zbijenoj, loe osvijetljenoj odaji s kamenim podom.
Sumnje nije bilo, ena je bila bolesna. alila se na nesnosnu glavobolju. Temperatura, bilo, jezik ' sve je
govorilo o bolesti, ozbiljnoj bolesti. Ali kakva je to
bolest.bila? Napetih ivaca, Andrew postavi sebi to
pitanje dok ju je po drugi put pregleavao. Njegov prvi
bolesnik! Oh, bio je on svjestan da je pretjerano zabrinut! Ali zamislimo da napravi kakvu omaku, kakvu
uasnu pogreku? I 'jo gore: zamislimo da se osjeti
nesposobnim da postavi dijagnozu? Nita mu nije bilo
promaklo. Nita. Pa ipak, on se jo uvijek muio da
nae neko rjeenje problema, upinjao se da svrsta
simptome pod zaglavlje neke priznate bolesti. Najzad,
svjestan a svoja istraivanja ne smije vie da razvlai,
on se polako uspravi i, sklapajui stetoskop, ueprtlja
se da nae rijei:
,,Da li je imala nazeb? upita gledajui u pod.
,,Da, zaista, odgovori revnjivo Williams koji je
izgledao 'uplaen za vrijeme tog poneto dugog pregleda. Prije tri-etiri dana, doktore. Bio sam uvjeren da
je nazebla."
8 Citaela

17

Anrew klimnu glavom, upinjui se da u sebi

stvori samopouzdanje koje nije osjeao. On promrmlja:
Uskoro e sve biti dobro. Doite u dispanzer kroz pola
sata. Dat u vam boicu meine.
On se oprosti od njih i oborene glave, razmiljajui
oajno, uputi se umomo prema dispanzeru, jednoj oronuloj baraci koja se nalazila na ulazu u Pageov sokak.
Uavi u baraku, on upali gasno osvjetljenje. Koraajui tamo-amo pored plavih i zelenih boca to su
se nalazile na praljivim policama, naprezao je svoj
um kao da pipa u mraku. Nema nikakvih^ naroitih
simptoma. Mora biti pa a, u pitanju je zacijelo
obian nazeb. Ali u sebi je bio svjestan da nije u pitanju nazeb. On jauknu u ogorenju, ljutit i zaprepaen svojom vlastitom nedovoljnou. Morao je, i
protiv svoje volje, da oklijeva. Prof. Lamplaugh, kad bi
u svojim odjeljenjima naiao na kakav nejasan sluaj, imao je jednu malu finu formuiU: P.N.P. pirekdja* nepoznatog postanja to nije obavezivalo, a bilo
je tano i jo je tako lijepo i nauno zvualo!
Ojaen, Andrew uze iz pregrade ispod tezge jednu
bocu od est una i poe, mrk od pribranosti, da sprema neki lijek protiv groznice. Salitra, salicilat sode,
.gdje je, do avola, salicilat sode? Aha, evo ga! Pokuao je da se razvedri razmiljanjem da su sve to sjajne,
odline droge koje e sigumo djelovati dobro i o kojih mora da padne temperatura. Prof Lamplaugh je esto izjavljivao da nema droge ija je vrijednost tako
opa kao to je salicilat sode.
Taman je bio svrio da spravlja lijek i ve je ispisivao uputstva s blaenim osjeanjem uspjeha, kad zvono otro zazvoni, spoljna se vrata naglo otvorie i unutra ueta omalen, snano graen ovjek crvena lica,
tridesetih godina, praen psom. Zaas nastade tiina:
crnomrki melez unu na blatnjave zanje noge, a doljak, odjeven u staro odijelo od konane kadife, dugim
arapama i potkovanim cipelama, zaogmut preka ramena prokislom kabanioom od votanog platna, stae
* Groznica.
18

a mjeri Anrewa o glave do pete. Njegov glas, ka

je prozborio, bio je utivo ironian i dosadno otmjen.
Prolazei ovuda, opazio sam svjetlost u prozoru
pa rekoh da svratim i da vam poelim dobrodolicu. Ja
sam Denny, asistent uvaenoga doktora Nichollsa,
L. D. A. To vam je, ako niste znali, Licencie Drutva
apotekara, najljepa titula, znana bogu i ljudima,
Andrew ga je gledao u nedoumiri. PhUip Denny
U2e. cjSar^ u iz jenog zguvanog paketia, upali je,
bari igicu na pod i koraknu drsko prema Anrewu.
Uzevi bocu s lijekom, proita adresu i uputstva, otepi je, pomirisa, opet je zaepi, spusti je na tezgu, a
crveno mu namorasto lice poprimi izraz vajne zadivljenosti.
Sjajno! Dali ste se odmah na rad! Po jednu kaiku svaka tri sata. Boe blagj, kako je utjeno vidjeti
opet sve te stare varancije! Ali, oktore, zato ne tri
puta dnevno? Ne mislite li da po strogom pravovjerju
lijek treba da se sputa hiz jednak tri puta dnevno?
A zatim nastavi, jo uvreljivije, u svom lano povjerljivom tonu. ,,A sada, reeite mi, doktore, ta je to? Salitra, suei po inirisu. To vam je udesan lijek, dobra
stara salitra. udesan,. udesan, moj dragi doktore!
Protiv nadimanja, nadraujui, dobar za mokrenje 1
moe ga se popiti itave boce. Sjeate li se kako ono
pie u maloj crvenoj knjiici? Kad niste sigumi, dajte
salitru -.. ili malo joda? Gle, gle, izglea da sam zaboravio neke od najvanijih principa."
Opet je u drvenoj baraci bila tiina koju je remetilo samo obovanje kie po limenom krovu. Odjenom
se Denna nasmija smetencm izrazu mladog Ijekara i
upita ga porugljivo:
,,Na stranu nauku, doktore, ali mogli biste da zadovoljite moju raoznaloet. Zato ste doli ovamo?
Sad je ve i Andrewu bilo dosta, i on odgovori nabusito:
'
Imao sam namjeru da pretvorim Bleneli u ljeilite u neku vrstu zrane banje, razumijete?"
Denny se opet nasmija. Njegov je smiieh zvuao
kao uvreda, i Andrew poelje da ga udari. Duhovito,
a*

19

vrlo duhovito, dragi oktore. Pravi kotski hutnor. Na

alost, ne mogu da preporuim ovanju vodu kao
idealno poesnu za banju. A to se tie go-spode ljekara
moj dragi doktore, oni su vam, u ovoj olini, rita'i
olo jedne uistinu sjajne i plemenite profesije.
Ubrajate li tu i sebe?
Upravo tako! klimnu glavom Denny. Uutje askom i stade da posmatra Andrewa ispod svojih pepeIjastih obrva. Zatim prestae da ga gleda podrugljivo,
ironino, a rune mu crte primie opet mrgodan izraz.
Njegov ton, iako ogoren, bio je sad ozbiljan. Cujte,
Mansone! Ja znam'da ste vi ovdje tek na prolazu za
ulicu Harley, ali, dok ste tu, treba da zn'ate jednu ili
dvije stvari lcoje se 'Odnose na ovo mjesto. U njemu
nije ba sve saobrazno s najboljim tradicijafna romantine prakse. Nema bolnice, nema ambulante, nema
rengena, nema niega. Ako treba da napravite operaciju, morat ete je uiniti na kuhinjkom stolu. Poslije
toga oprat ete se u slivniku u kom se peru sudovi.
0 sanitarnom ureenju i da ne'govorim. U suho Ijeto
djeica umiru kao muhe od djeje kolere. Page, va
gazda, bio je valjan stari Ijekar, ali njega je uredila
ona njgova kuka Blodwen, i s njim je zauvijek svreno. Moj gospodar Nicholls je poklepna babica to
samo juri za parama. Bramwell, Srebrni Kralj, zna samo nekoliko gahutljivih recitacija i Fsalme alomonove. Sto se pak mene tie, bolje e biti da sam preduhitrim vesele novosti ja pijem kao smuk. Oh, i Jenkins, va pitomi magister, taj vam uzgred vodi lijepu
malu trgovinu olovnim pilulama za enske bolesti. Eto,
to vam je, otprilike, sve. Hajde Hawkinse idemo." On
pozva meleza i uputi se muno prema vratima. Tu zastae: pogled mu je opet etao izmeu boce na tezgi
1 Mansona. Glasom bezbojnim i potpuno ravnodunim
ree mu: Uzgre da vam kaem, da sam na vaem
mjestu, ja bih u Glydar Placeu pogledao nije li moda
u pitanju trbuni tifus. Neki sluajevi nisu narbito
tipini."
1
,,Ping zazvoni opet zvono na vratima. Prije nego
to je Anrew mogao ita- da odgovori, dr. Philip
D.enny i Hawkins iezoe u kinu no.
20

3 -

Te noi Andrew je spavao ravo, ali ne zbog gukava vunena dueka, ve zato to je u njemu rasla zabrinutost za bolenicu u Glydar Placeu. Da ne boluje
ona moda od trbunog tifusa? Dennyjeve posljednje
rijei bile su pobuile u njemu nove sumnje i u njegovu i inae neizvjesnom umu izazvale nova strahovanja. Bojei se da nije previdio kakav vaan
simptom, on se s mukom uzra da ne ustane u cik
zore i ode da ponovo posjeti bolesnicu. Zaista, dok se
kroz dugu i besanu no bacakao i preturao po postelji,
dolazilo mu je da se pita; ima li on uope pojma o
medicini?
Mansonova narav bila je neobino bujna; vjerojatno ju je bio naslijedio od svoje majke, koja je bila
Skotlananka pa je u svom jetinjstvu posmatrala iz
svoje kue u UUapoolu igru sjeveme svjetlosti na mraznom nebu. Njegov otac, John Manson, mali farmer u
Fifeshireu, bio je trezven, radan i uredan ovjek. Ali
posao sa zemljom nika mu nije iao za rukom, i kad
je, u posljenjoj godini rata, poginuo, njegovo malo
imanje ostalo je u bijenom stanju. Godinu dana Jessie
Manson borila se da odri farmu kao mljekaru, pa je
ak i sama raznosila mlijeko na vojim kolidma ka bi
vidjela da je Andrew suvie zauzet svojim knjigama.
I onda joj se kaalj, koji je ona godinama podnosila ne
slutei nita, pogorao, i ona je ojednom podlegla
plunoj bolesti koja pustoi meu Ijudima njene koe
i cme kose.
U osamnaestoj godini Anrew se naao sam. Bio je
stuent prve godine na univerzitetu Sv. Anrewa i
imao stipendiju od etrdeset fimti godinje, a inae je
bio bez pare u depu. Njegov je spas- bila zaubina
Glen, tipina kotska ustanova, koja je u naivnoj terminologiji pokojnog Sir Andrewa Glea pozivala valjane, a siromane stuente, koji su na krtenju obili
ime Andrew, da se obrate za pozajmicu koja nije smjela biti vea od pedeset funti godinje kroz pet godina,
s time da se obaveu da e pozajmljenu svotu savjesno
i poteno vratiti po zavrenim studijama.
21

Zaubina Glen omoguila je Andrewu a, pored

neto malo gladovanja, koje je on veselo podnosio,
zavrni ostatak svojih studija u Sv. Anrewu, pa onda
i u Medicinskoj koli u gradu Dundeeu. Zahvalnost
prema zadubini, udruena s nesnonim osjeanjem potenja, natjerala ga je da pohita u Juni Walles gdje
tek promovirani ljekari mogu da ou do izvanrednih
poloaja i da primi mjesto sa plaom od 250 funti godinje, mada je u svom srcu pretpostavljao kliniki rad
u bolni ,,Royal u Edimburghu uz honorar koji bi bio
deseti dio te svote.
A sad je bio u Drineffyju: ustao je, brijao se, umivao, pun briga za svoju prvu bolesnicu. Dorukovao je
brzo i opet je otrao gore u svoju sobu. Otvorio je svoju torbu i izvadio iz nje jednu malu kutiju od plave
koe. Otvorio ju je i zagleao se zanesen u medalju
koja je leala u njoj: bila je to Hunterova Zlatna medalja kojom se svake godine nagraivao najbolji student u klinikoj medicini. On, Anrew Manson, bio je
njom nagraen. Cijenio ju je iznad svega, smatrao je
Svojom hamajlijom, nadahnuem koje e mu osigurati
sjajnu buunost. Ali jutros ju je gledao s manje ponosa, a s vie udne, potajne moleivosti, kao da je
preklinje da mu vrati samopouzdanje. X onda pohita
napolje na jutamje preglede.
Kad je stigao u drvenu baraku, Dai Jenkins je ve
bio doao pa je toio vodu iz slavine u velik zemljan
vr. Bio je to hitar, sitan dobriina upalih obraza s moekim ilicama, oiju koje su stalno zirkale na sve strane, mravih nogu u uskim plaama, kakve Andrew nije
nikad dotaa vidio. On pozdravi Mansona s pretjeranom utivou:
,,Ne morate dolaziti tako rano, doktore. Ja mogu
sam prije nego to vi doete, da napravim lijekove,
ionako su to stalno isti, i da vam pripremim uvjerenja.
Gospoa Page dala je da se. izrai gumeni peat s doktorovim potpisom ka se doktor razbolio."
Hvala vam, odgovori mu Andrew, ,,ja bih ipak
volio da vidim bolesnike sam. Pri tom zastade, trgnut
askom iz svoje zabrinutosti laborantovim poslovanjem.
Sta to radite?"
22

Jenkins tnu namignu. ..Ovako ima bolji ukus. Mi

znamo ta znai ofora, stara aqua simplex, zar ne,
doktore? Ali bolesnid ne znaju. Pa ja bih izgledao
prava budala, zar ne, kad bih im punio boce iz esme,
a oni stoje tu i gledaju."
Bilo je jasno a je sdtni laborant elio da se pokae
razgovomim, ali u taj se as prolomi glas sa stranjih
vrata kue, udaljene etrdeset metara.
Jenkins! Jenkins! Doite odmah smjesta."
Jenkins skod kao dresiran pas na fijuk gospodara
i zameketa: Oprostite, doktore. Eto, zove me gospoa
Page. Moram da, moram da trim.
Sreom, na jutamjem pregleu bilo je malo svijeta, i Andrew svri svoj posao u deset i po, pa sa spiskoin posjeta to ga dobi od Jenkinsa, krenu odmah
s Thomasom u dvokolid. S gotovo holnim nestrpljenjem ree koijau da ga poveze do broja 7 u Glydar
Placeu.
Dvadeset minuta zatim izie iz broja 7 vrsto stisnutih usana i s udnim izrazom na licu. Zatim poe
dypja vrata dalje, u broj 11, koji je takoer bio na
spisku. Iz broja 11 prijee u broj 18, a iz broja 18 ode
oko ugla na Radnor Place, gdje je imao jo dva posjeta, koje je Jenkins bio prenio sa spiska prethonog
dana. Sve u svemu, za jean sat bio je napravio sedam
posjeta u neposrednom susjedstvu. Pet od njih, ukljuujui i broj 7 Glyar Place, koji je sad polcazivao karakteristino osipanje, bili su jasni sluajevi trbunog
tifusa. Posljednjih deset dana Jenkins ih je sve lijei
kreom i opijumom. I sa, ma kakva bila njegova po-*
metenost one noi shvati s jezom da ima da se bori protiv epidemije tifusne groznice.
Ostatak posjeta zavri to je bre mogao, u duevnom stanju koje je graniilo s panikom.. Za vrijeme
ruka, ok se gospoa Page bila iskljuivo preala izvrsnim teleim odrescima ije je porijeklo bila veselo
objasriila: Naruila sam ih za doktora Pagea, ali izgleda nekako da se njemu ne sviaju, on je razmiljao utonuvi u leden muk. Slutio je da bi mu gospoa
Page mogla da dade kakvo objanjenje o toj epidemiji,
23

ali mu ne bi s iim nimalo pomogla. Odlui zato da

govori s doktorom Pageom lino.
U doktrovoj sobi zavjeae su bila sputene, i
Edvard je leao iznuren jakom glavoboijom, grimizna
ela izborana bolom. Mada je svom posjetiocu pokazao
rukom da askom sjedne, Andrew je osjeao a bi bilo
okrutno uznemiravati ga sada svojom mttkom. Poto
je posjedio malo pored postelje, ustade ogfanicivi se
samo na pitanj'e:
oktore Page, ta treha initi u sluaju a se
pojavi zaraza?
Nakon kratke stanke, Page mu odgovori zatvorenih oiju i ne iniui se, kao da se boji da govorom poveea sebi glavobolju: ,,To je stara tekoa. Mi nemamo
bolnice, pa ni zaraznog odjeljenja. Ako stvar postane
ozbiljnija, telefonirajte (ariffithsu U Toniglan. To je
mjestd petnaest milja daleko odavde. On je okruni
zdravstveni inspektor."' Nakon druge stanke, due od
prve, dodade: Ali bojim se Andrew da e od njega
biti malo koristi."
Ohrabren tim obavjetenjem, Ahdrew pohita doIje u predsoblje i pozva telefonom Toniglan. Dok je
stajao sa slualicom na uhu, spazi Annie, sluavku,
kako ga gleda kroz kuhinjska vrata.
Halo! Tlalo! Je li tamo doktor Griffiths iz Toniglana? Najzad dobi vezu.
Jedan muki glas odgovori mu vrlo obazrivo: Tko
ga trai? *,
Ovdje je Manson, asistent doktora Pagea iz Drineffyja. Glas mu je zvuao grozniavo. ,,Ja imam pet
sluajeva tifuShe grOznice pa molim doktora Griffithsa
da dode odmah ovamo.
Nakon kratkotrajnog muka ojenom odazva mu
se netko s pravim velskim naglaskom, punim izvinjavanja. Vrlo mi je ao, doktore, zaista, vrlo mi je ao,
ah doktor Griffiths je morao a otputuje vanim
slubenim poslom u Svansea.
Kad e se vratiti? prodera se Manson, jer je
linija bila rava.
24

,iZaista, doktore, ne bih vain. mogao tano rei.

Alii ujte. . .
S drugog kraja eu se samo jeno ,,klik. Sagovornik je bio mirzio objesio slhalicu i zazvonio. Ozlojeen, Manson opsova: Boga mu, uvjeren sam da je to
bio Griffiths lino.
'
Zazvoni ponovo, ,ali ne oW vezu. Uzjogunjen i
uporan, taman je htio da ponovo zazvoni, ka primijeti a je u predsoblje ula Annie, pa ga ozbiljho promaira ruku prekrtenih na pregai. Bila je to ena,
Kojoj je moglo biti etreset i pet goina, vrlo ista i
uredna, ozfoiljna i mirna lika.
Nehote sam ula kako govorite- na telefonu, doktore, ree ona. ,,.U to doba dana neete nikad nai
doktora Gnffithsa u Toniglanu. On ide gotovo svako
popodne u Svansea na partiju golfa.
On odgovori ljutito: Sve m i se ini da je on bio
ila telefonu."
Moe biti. Ona se nasmijei blago. Ali i kad ne
ide u Svansea, ja sam ga vie puta ula. kako govori
na telefonu a je otiao. Ona ga je gledala dobroudno. pa na polasku dodade: ,,Da sam na vaem mjestu, ja ne bih tratila'vrijeme s njim.
Andrew objesi slualicu, gnjevan i bjaen, i vrati
se psujui svojim bolesnicima. Uto je ve bilo dolo
i vrijeme za veernje preglede u klinici. Sat i po posjedio je U malom sobiku koji se zvao kabinet za preglede i rvao se s prepunom klinikom, iji su se zidovi
ve bili oznojili, a prostor postao zaguljiv od isparavanja vlanih tjelesa rudara s ozlijeenim koljenima, isjeenim prstima, onim bolestiina, s kroninim
zgloboboljama njihovih ena i djece, s kaljevima, nazebima, uganuima i drugim sitnim ljudskim boljkama. U drugoj pfrilici on bi sa zaovoljstvom, mimp
i svestranp bio pregleao te cmpuraste ljude blijede
koe koji su ga, on je to osjeao, stavljali na probu.
Ali sada, zauzet Rrapnijim problemom, njega je pbuzimala vrtoglavica od njihovih beznaajnih pritubi.
Pa ipak, sve vrijeme, dok je pisao recepte, kucao prsa
i davao savjte, on je razmiljao i stvarao odluku: Da,

on.Tioe d& m eiskua. Mrim ga. Sam.je avd u njetnu

- ali p'ogodio je. I ta ja tu mogU? Morat u da oderii
t> njega.

U devet i po, poto je i pdsijednji bolesnik bio

otiao, on izie iz svoje jabine:
Jenkins, gdje stanuje doktor. Deriny?
Mali- magister zamanali brzo spoljfta vrata iz
straha a se ne bi jo neko skanjivalo uvuklo unutra
pa se olfrete sa izrazom zaprep.aenja na licu, izgledajui- pri tom gotovo komino:
Ta ne toislite, valjda, da iete toin ovjeku, doktore? Gospoa ga Page ne mari.
Andrew ga upita jetko:
A zato ga gospoa Page rie toari?
J istih razloga iz kdjih ga i drugi rie toare. Bio
je prema njoj drzak. Pritom zastade pa onda, pro'tavi Mansonov pogled, oade, kao da se udi: Pa,
ako ba hoete da znate, on stanuje kod gospoe Seager, ulia Chapel broj 49.
)pet je bio na ulici. Cio an je bio na nogama,
osjeaj odgovomosti' i teret svih onih oboljenja bio
se svalio na njega i pritiskao mu ramerta. Stigavi u
ulicu Chapel, zatee Dennyja u stanu pa osjeti izvjeno olakanje. Stanodavka ga uvede.
Vidjevi ga, Denny se inenadi, ali prikri taj osjeaj. Pogleda ga samo ugim, upitnim pogledoto: ,,Dakle, jeste li ve nekoga polali na onaj svijet?
Stojei ha pragu tople, neuredne sobe, Anrew
pocrvenje, ali svladavi plahovitost i ponos, ree
naglo:
Bili ste u pravu. To su sami sluajevi tifusne
groznice. Trebalogbi me strijeljati kad to nisam odmah vidio. Imam pet sluajeva. Nisam ba naroito
raztagan to sam mo-rao doi k vama, ali ja sam oVdje jo neupuen. Zvao sam na telefon okrunog
zdravstvc-nog inspektora, ali od rijega nisam mogao iupati ni. rijei. Doao sam k vama da vas pitam za
savjct.
Denny se upo'Ia okrete na stolici na kojoj je sjedio pored vatre i sluao ga, s lulom u zubima, pa naj26

zad ree zlovoljno: ,,Pa; uite, molim vas, i dodade

razdraeno: ,,I, za ime boje, uzmite stolicu. Stojite tu
kao prezbiterski pop koji tek to nije obznanio da ne
dozvoljava brak. Hoete li to da popijete? Ne! To sam
znao.
Mada se Anrevv oazvao pozivu i sjeo na stolicu,
pa ak zapalio i cigaretu, Dennyju kao da se nije urilo. Sjeei, milovao je vrhom svoje poderane papue
svoga psa Hawkinsa. Najza, kad Manson popui d giretu, on klimnu glavom i ree:
Pogledajte ono tamo, ako vas je volja!
Na stolu koji mu pri tom pokaza stajao je mikroskop, divan Zeiss, i uza nj nekoliko ploica. Manson
uze jednu, stavi je pod mikroskop, dotjera fokus i odmah prepozna tapiaste oblike bakterija.
Dabome, sve je to vrlo grubo izraeno, ree
Denny brzo i cinino, kao da eli da preduhitri kritiku. Sasvim primitivno. Ali, hvala bogu, ja nisam
laboratorijski pacov. Ako sam ita, kirurg sam. Ali
pod ovim naim prokletim sistemom ovjek mora da
bude svatar. Ali u ovom se sluaju ne moete prevariti i da gledate golim okom. Ja sam ih skuhao na elatini u svojoj pei.
, I.vi imate ista oboljenja? upita Anrew veoma
zainteresirano.
Cetiri sluaja! Svi u istom rejonu gje su i vai
Gn zastade. A ove vam stjenice dolaze iz bunara u
Glyar Placeu.
Anrew ga je gledao sabrano. Gorio je od nestrpljenja a mu postavi tuce pitanja, shvaajui da u radu
tog ovjeka ima izvjesne istinitosti; bio je razragan
to mu je ukazao na arite epiemije.
' ,,Viite, nastavi Denny s istom hlanom i gorkom ironijom; paratifus je ovdje manje-vie endemian. Ali uskoro, i to vrlo brzo, imat emo jedno lijepo malo iznenaenje. Krivica je na glavnom kanalu
to odvoi neistou. On grozno curi i djedi se u poJovinu niskih hunara u donjem dijelu grada. Ja sam
Griffithsu o tome trubio do iznemoglosti. Ali ta lijena,
ncsposobna i pobona svinja stalno vrda. Posljednji
27

put ka sam govorio s njim preko telefona, kazao'sam

mu da u mu rasoopati .glavuru kad ga prvi put vidim. I zatp vam se vjerojatno danas izmigoljio."
Gad jedan sram ga bilo planu Andrew, zaboravljajui se u naglom nastupu gnjeva.
Denny slegnu ramenima. On se plai da ita trai od Savjeta iz straha da mli to ne bi skinuli od njegove jadne plae.
Andrew ne odgovori, ali je toplo elio da se razgovor nastavi. I.pored svog'neraspoloenja prema Denhyju^ on je nalazio udari podstrek u pesimizmu tog
ovjeka, u njegovu sk'epticizmu, .njegovu hladnom i
omjerenom cinizmu. Ali nije nalazio igovora da bi
prduio posjetu. Ustade sa svoje stolice pored stola
i poe vratima, krijui svoje osjeaje i nastojei da
bude utivo zahvalan i da pokae koliko mu je odlaknulo.
Vrlo sam vam obavezan na obavjetenju. Kazali
ste mi na emu sam. Razmiljao sam o porijeklu zarazei mislio sam da bi u pitanju mogao biti, netko tko
je raznosi, ali kako ste vi utvrdili da je u pitanju bunar, stvar je mnogo prostija. Od danas pa nadalje svaka kap voe u Glydar Placeu. morat e da se kuha.
I Denny, ustavi takoer, promumlja: Griffi^hsa
bi u stvari trebalo skuhati. I onda, vraajui se svom
satirinom humoru, dodae: ,,A sada, molim vas, doktore, ostavimo se svake dirljive zahvalnosti. Prije nego to se ta stvar svri, vjerojatno emo morati malo
vie da seuzajamno podnosimo. Doite i posjetite me
kad god vam to ne bude neugodno. Mi u ovom susjestvu nemamo ba mnogo drutvenog ivota." On pogleda svog psa i zakljui bezobzirno: ak i.neki kotski
ljekar dobro bi doao. Zar nije tako, gospodine Johne?
Gospodin John Hawkins udarao je repom po ilimu, rihzei na Anrewa svoj .rumeni jezik, kao da
mu se rtiga.
Pa ipak, odlazei kui, Andrew svrati u Glydar
Place, gdje izda stroga uputstva u pogleu'-snabdijevarija vodom, pa osjeti da mu Denny nije tako mrzak
kao to je mislio. <"

28

4.

Anrew se baci -u borbu protiv tifusne groznice sa

svim arom svoje plahe i strastvene prirode. On je
volio svoj posao i smatrao se sretnim to mu se tako
brzo pruila u njegovoj karijeri takva prilika. Za vrijeme prvih nejelja boravka u svom novom boravitu
on je veselo pealio. Imao je sam da vri cjelokupnu
svakonevnu praksu i kad bi s njom bio gotov, sav se
predavao svojim tifusnim bolesnicima.
Moda ga je srea posluila u tom njegovom prvom napadu. Kad se kraj mjeseca ve bliio, svi njegovi tifusni bolesnici su se ve cporavljali pa je izgledalo da je zarazu lokalizirao. Kad je mislio na mjere
opreza koje je bio poduzeo i tako ih strogo provodio
kuhana voda, dezinfekcija i izolatija, ponjave natopljene karbolnom kiselinom preko svakih vrata. funte krea koje je kupovao za raun gospoe Page i lino bacao u pomijare i jame on je ushieno uzviknuo:
,,To je rad! Ja zbog toga ne zasluujem pohvale, ali,
tako mi boga, ja uspijevam!" Osjeti u sebi i mrsko zaovoljstvo u injenici to se njegovi bolesnici oporavIjaju bre od Dennyjevih.
Denny ga je jo uvijek zbunjivao i Ijutio. Njihovi
bolesnici ivjeli su u blizini, pa su se tako esto viali. Dennyju je godilo da obaspe svom snagom svoje
ironije posao kojim su se bavili. O sebi i Mansonu govorio je kao o neustraivim zatonitima koji vojuju
protiv epidemije11 pa je osvetnikim uivanjem ponavljao taj klie. Ali i pored sve svoje zajedljivosti i ismijavanja ali ne zaboravite, doktore, da mi branimo
ast jedne uistinu sjajne i plemenite profesije" on
je prilazio svojim bolesnicima, sjedao je na njihove
postelje, dodirivao ih svojim rukama i sate je provodio u njihovim bolesnikim sobama.
Ponekad bi Andrew gotovo osjeao da ga voli radi
odbljeska neke njegove prostosrdanosti i skromnosti,
a onda bi opet sve pokvarila neka nabusita i zajedljiva rije. Uvrijeen i zbunjen, elei da se obavijesti o
tom ovjeku, Andrew uze u ruke M e d i c i n s k i god i n j a k koji je bio naao na polici oktora Pagea.
29

Knjiga je bila z.astarjela, oti pnje pet godijia, ali obavjetenje koje je u njoj naao zaprepastilo ga je: Phi~
lip Denny bio je svrio s odlikom medicinske studije
na univerzitetu u Cambridgeu, imao je doktorat kirurgije Univerziteta u Londonu i u to vrijeme imao
je mjesto kirurga u vojvoskom gradu Leeboroughu.
_ Onda, esetog dana novembra, Denny ga neoeekivano pozva telefonom:
Mansone, elio bih a se vidim sa vama. Da li
biste mogli a oete k meni u tri. Vano je.
Dobro, oi u.
Za vrijeme ruka Anrew je bio zamiljen. Dok je
jeo svoju mravu pastetu, on osjeti da ga Blowen
Page glea strogo i nadmeno.
Tko je to bio na telefonu? Da, to je bio Denny,
zar ne? Kakvog vi to posla imate s tom osobom. Njegovo .vam drutvo ne treba.
_ n joj odvrati hladno: Naprotiv, ja misUm da
mi je ono veoma korisno.
,,Ta idite, doktore! Kao obino, kad bi joj se
netko suprotstavio, Blodwen je postajala jo prkosnija. ,,On je pravi osobenjak. Obino ne daje uope medicine. Kad je MeganRkys Morgan, ona to je tijeloga
ivota morala da pije razne lijekove, otila k njemu
da je preglea, zamislite ta joj je kazao: da svakoga
ana eta dvije milje uz brdo i da prestane da guta
splaine! To joj je kazao, od rijei do rijei. Poslije
toga prela je k nama i otada je popila bogzna koliko
boca krasnih lijekova koje joj je Jenkins spremao.
Oh, to vam je zajedljiv nevaljalac. Ima, negdje, ini se,
i enu, po svemu suei. . . Ali ona ne ivi s njim. Vidite! I onda, gotovo uvijek je pijan. Ostavite se vi
njega, doktore, i upamtite da vi radite za doktora
Pagea.
Kad mu ovako tresnu u lice tu ve dobro poznatu
preporuku, Anrew osjeti kako ga podie val gnjeva.
Cinio je sve to je mogaoda joj ugoi, ali njena izvolijevanja kao da nisu imala granica. Njen stav, as sumnjiav, as veseo, uvijek je .bio sraunat na to da iz
njega iscijei posljednju unu, a da ona za uzvrat
daje to je mogue manje. Njegov mjeseni honorar
30

bio je ve tri dana u zakanjeriju moda je bila u

pitapju puka zaboravnost i to ga je bilo u prilinoj
mjeri olojedilo. Gleajui tu enu, zadriglu od zdravIja i dobrog ivljenja, i sluajui je kako izrie presudu na ]jennyjem, nije mogao da se svlada i da joj
ne dobad otro: Bez -sumnje, gospoo, ja bih mnogo
bolje upamtio da radim za doktora Pagea kad bih dobio svoju mjesenu plau.
Ona tako naglo pocrvenje da je onj;bio uvjeren daj
je i ona sama ve na to mislila, pa je zato zabacila
glavu prkosno i rekla: ,,I dobit ete je. Vaa smjelost
nema granica."
Zatim se itavo vrijeme za rukom durila, nije ga
ni pogledala kao da je uvrijeena. .Ali poslije rucka,
kad ga je pozvala u salon, bila je umiljata, nasmijana
i vesela.
Uzmite, akle, novac koji vam pripada, doktore.
Sjeite i budite dobrL Vi i ja se moramo slagati
rukije. ne idel
^
_
Ona je sjedila u zelenom naslonjau, a u njenom
punakom krilu. bilo je dvadeset funti u novcamcama,
a pored ovih 'jo i njen crni koni novanik. Uzevi
novanice, ona poe da ih, polako odbraja u Mansonovu
aku Jena, dvije, tri, etiri. Ukoliko se bliila
kraju svenja, bila je sve sporija, a njene lukave cme
oi mirkale su prepreeno. Kad je dola do osamnaeste, ona prestade sasvim vi uzdahnu tuno, ka.0' da
jadikuje nad samom sobom:
,,Ah, doktore, dragi doktore, to je mnogo novaca
za ova teka. vremena! Sta velite vi?.' Moje je geslo
oduvijek bilo umi i daj. Dakle, da zadrim ove poslj.ednje dvije za sreu?
_
<jn je prpsto utio. Njeno ddjaenje bilp mu je
gnusno. Znao je da je praksa onosila prilino. Cio jedan minut dna je tako sjedila,x pogleda uprta u njegovo lice, ali kad joj on odgovori kamenom tvrdoiVvrn^ ona mu mrzovoljno dobad preostale novamce i
ree otro:
,,Pa onda nastojte da to aradite!"
*7.atim ustade naglo s hamjerom da ide Iz sobe,
ali je Andi'ew zadra piije nego to stie do vrata.
31

Stanite askom, gospoo Page.lc Glas mu Je bio

uzrujan, ali odluan. Ma koliko da mu je to bilo mrsko, on je bio rijeen da ne dopusti da ga ona ili njena srebroljubivost tako izigraju. Dali ste mi svega
dvaeset funti, to znai dvije stotine i etrdeset godinje, dok smo se sporazumjeli da e moja nagrada
biti dvije stotine i peeset. Vi mi dugujete jo esnaest ilinga i osam pensa, gospoo Fage.
Ona poblijee kao smrt od gnjeva i razoaranja.
,,Tako! ciknu. ,,Vi hoete, dakle,- zbog sitnice
da se kavite. S pravom kau Ijudi da su koti dcije.
Sad znam i ja to. Evo vam! Uzmite vae prljave ilinge i bakarue, uzmite ih!
Prsti su joj porhtavali, a oima je sijevala na
njega dok je iz svoje nabubrele kese odbrajala novac.
Onda ga jo jednom, na kraju, presijee pogledom i
izletje iz sobe zalupivi vratima.
Andrew izie iz kue uzavreo od srdbe. Njene
uvree dojmie ga se utoliko jae to ih je smatrao
nezasluenima. Zar nije mogla ona da uvidi da nije
u pitanju ta jadna svotica ve prindp pravde? Osim
toga, nije tu bio u pitanju samo moral, nego i jena
uroena crta njegova karaktera, rijeenost ovjeka sa
Sjevera, da nikad, okle god die, ne dozvoli nikome
da od njega pravi budalu.
im stie do pote, kupi nbvano pismo kojim
posla zadubini Glen dvadeset funti sitni zadra, to
mu je bio deparac, pa se omah osjeti bolje. Stojei
na stepenitu pote, primijeti doktora Bramwella, koji
mu je dolazio u susret, i lice mu se razvedri. Bramwell
je iao polako: stupao je ostojanstveno plonikom
svojim velikim stopalima, bio se isprsio u svom crnom
pohabanom oijelu, preko umaenog ovratnika paali su mu uperd neporezane sijede kose, a pogled
mu je bio prikovan za knjigu koju je drao u ispruenoj rud. Kad stie do Andrewa, koga je bio ugledao jo s polovine ulice, on se teatralno trgne kao da
ga je tek prepoznao:
,,Ah, Mansone, dragi moj djeae! Umalo te nisam
primijetio, toliko sam'se bio zanio!
32

Andrew se nasmijei. On je ve bio u prijateljskim onosima sa doktorom BramwelIom, koji ga je,

suprotno Nichollsu, drugom titulamom ljekaru,- bio
srdano primio kad je doao. BramwelIova praksa nije
bila velika, pa mu nije dozvoljavala rasko asistenta,
ali njegovo je dranje bilo ostojanstveno, a neki njegovi stavovi bili su ostojni kakvog uvenog Ijekara.
Sklopi knjigu tek poto prljavim kaiprstom oznai paljivo mjesto gdje je stao, a onda turi slikovito
slobodnu aku u rever svog izblijedjelog kaputa. Njegovo je dranje jedva imalo izgled stvarnosti: liilo je
vie na igru glumca u kakvoj opereti. Pa ipak, on je
stajao tu, u glavnoj ulici Drineffyja. I nije bilo nikakvo udo to ga je Denny bio nazvao Srebmim KraIjem.
,,Pa, dragi moj jeae, kako ti se svia naa mala
zajenica? Kad si nas ono posjetio, moju dragu enu
i mene, u Mom miru, rekao sam ti da je prijatnije
nego to na prvi pogled izgleda. I mi imamo nae talente, nau kulturu. Moja draga ena i ja inimo sve
to moemo da bismo je podrali. Mi nosimo zublju,
Miansone, mada ivimo u pustinji. Mora da nam doe jedno vee. Pjeva li?
Anrew se jedva uzdra od smijeha. Bramwell
nastavi ganutljivo:
,,Naravno,'mi smo svi uli o tvom izvrsnom radu na
suzbijanju tifusa. Drineffy se dii tobom, moj mladi
prijatelju! Ja samo alim to sluaj nije htio da se
meni ukae ta prilika. Ali ako ti kad u kakvom teem sluaju mogu da bilo kako pomognem raunaj
na mene.
Neka vrsta grinje savjesti jer tko je on da se
smije podsmijevati jednom starom Ijekaru? natjera
Anrewa da ogovori:
Zaista, doktore Bramwelle, imam jedan veoma
zanimljiv sluaj sekundarnog mediastinitisa meu mojim bolesnicima, neto veoma neobino. Biste li htjeli
da ga pogleate sa mnom, ,ako ste slobodni?
,,Da? ueprtlja Bramwell ve manje oduevljeno.
,,Ne bih elio da vas uznemiru.jem.
C it a c le la

33

_ To je odmah tu iza ugla", ree Andrew gostoIjubivo. ,,Ja sam pola sata slobodan prije nego to
poem doktoru Dennyju. Bit emo tamo za sekundu.11
Bramwell se pokoleba, askom je izgledalo kao da
hoe da odbije poziv, ali najzad uini miitav pokret,
u znak pristanka. Uputie se prema Glyar Placeu i
uoe da vide bolesnika.
Kao to je Manson bio rekao, sluaj je bio neobino zanimljiv, jer se railo o rijetkom primjeru zapaljenja grudne lijeze. On je bio naivno ponosan
to je postavio ijagnozu pa je s mnogo ara pozvao
Bramwella da podijeli s njim uzbuenje to ga je osjetio pri tom svom otkriu.
Ali doktor Bramwell, uprkos svojim izjavama,
kao da nije mario da iskoristi priliku. Uao je nevoljko za Andrewom u oaju, udiui kroz nos i zazirui
od postelje kao stidljiva nevjesta. Zastao je na sigur7
nom ostojanju i vie letimino pregledao bolesnika.
Nije bio raspoloen da se ue zarava. Te'k kad su
ostavili kuu i kad je udahnuo dug dah istog i svjeeg zraka, vratila mu se njegova uobiajena rjeitost.
Okrenuvi se Anrewu zraio je od zaovoljstva: Drago mi je, mlaiu, to sam zajeno s tobom pregledao
tog bolesnika, prvo stoga to smatram da je dunost
Ijekara da nikad ne uzmakne pred opasnou zaraze,
i drugo zato to se neizmjerno radujem svakoj prilici
da oprinesem unapreenju nauke. Vjerovao ti ili ne,
to je najljepi sluaj zapaljenja pankreasa koji sam
ikad vidio.
Poto se rukovae on se umo udalji, ostavivi
Anrewa sasvim zbunjena. Pankreas, mislio je Andrew
zaprepaeno. Nije to mogla biti samo omaka jezika
koja j.e bila uzrokom da je Bramwell uinio tako krupnu greku. Cjelokupno njegovo dranje kod bolesnika odavalo je njegovo neznanje. Andrew protrlja elo.
Jedan kvalifikovan ljekar, u ijim su rukama ivoti
stotine ljudskih bia, ne razlikuje pankreas od gmdne
lijeze, kad je jena u trbuhu a druga u grudima
pa to je zaista smuenost, darmar!
Iao je polako ulicom ka Dennyjevu stanu, osjeajui jo jednom kako se njegovi sreeni pojmovi o
34

medicinskoj strud rue oko njega. Bio je svjestan da

je sam pooetnik, jo bez iskustva i zato kadar da pravi greke. Ali Bramwell nije bio neiskusan i zato je
njegovo neznanje bilo neoprostivo. Nesvjesno, Andrew se u mislima obraao Dennyju koji nikad nije
proputao priliku da se naruga struci kojoj su pripadali. U poetku duboko ga je vrijealo Dennyjevo neumomo upozoravanje da irom Britanije ima hiljade
nesposobnih Ijekara koji se istiu jedino svojom oajnom glupou i steenom sposobnou a obmanjuju
svoje bolesnike. Sad je poeo da se pita nema li i neto istine u Dennyjevim rijeima. Odluio je da to
popodne opet povede razgovor o tome s Dennyjem.
Ali kad je uao u Dennyjevu odaju, odmah je vidio da nije prihka za akaemske rasprave. Philip ga
doeka turobnim mukom nevesela oka i mrana ela, a
onda ree:
Mali Jones umro je jutros u sedam. Perforadja., govorio je tiho, s mirnim hladnim bijesom. ,,Ja
imam jo dva sluaja tifusa u ulici Ystrad.
Andrew obori pogled pun saaljenja. Nije znao ta
da kae.
Nemojte tako zadovoljno da se kesite, nastavi
enny ogoreno. ,,Vi uivate kad viite da se stanje
mojih bolesnika pogorava, dok se vai oporavljaju.
Ali nee vam biti tako ugodno kad onaj prokleti kanal procuri i na vau stranu.
Ne, ne! Dajem vam asnu rije, meni je vrlo ao,
ree Anrew naglo. ,,Tu se mora neto uiniti. Da piemo Ministarstvu zdravlja?
Mogli bismo napisati tuce pisama, odvrati Philip s uzranim gnjevom, ,,ali sve to bismo od toga
imali bio bi kakav ishlapjeli inspektor koji bi doao
ovamo poslije est mjeseci. Ne! Ja sam o svemu razmislio. Ima samo jedan nain da se oni natjeraju da
sazidaju nov kanal.
Koji?
Baciti bombe u stari!
Andrew se askom pitao nije li Denny enuo pameu. Ali ona uoi njegc>vu vrrtu namjeru. Gleao
rta je zaprepaeno i najzad promrmlja:
**

35

Bit e nezgono ako nas uhvate.

Denny ga pogleda otro.
,,Ne morate ii sa mnom, ako ne elite."
,,Oh, ja u pod s vama, odgovori Anrew polako.
Cijelo to popodne Manson se motao oko svog posla i kajao se zbog obeanja koje je hio dao. Taj Denny je luak koji e ga, prije ili poslije, uvui u kakvu
ozbiljnu neprililcu. To to on sada prediae strana
je stvar, krivino djelo, i, ako se otkrije, imat e on
posia s policijom, a moe ak i biti .iskljuen iz Komore i brisan iz spiska Ijekara. Drhtaj prave groze proe
kroz Andrewa kad pomisli na svoju lijepu karijeru,
koja se tako blistavo pruala pred njim; a koja bi mogia biti tako odjednom presjeena, upropaena. Psovao je estoko Philipa i po deset puta zaricao se u
sebi da nee poi s njim.
Pa ipak, iz nekog udnog, neobjanjivog razloga,
on nije htio, nije rnogao da uzmakne.
U jedanaest te noi Denny i cn, s meiezom Hawkinsom, uputie se prema kraju ulice Chapel. Bilo
je vrlo mrano, i vjetar im je na uglovima ulica nanosio u lice pljuskove sitne kie. Denny je bio briljivo spremio svoj plan. Pozna smjena bila je ula u
rudnik prije jednog sata. Nekoliko mladia motali su
se jo oko ia-Thomasove trgovine prenom ribom,
ali ulica je inae bila pusta.
Dva ovjeka i pas kretali su se u tiini. U depu
svog tekog ogrtaa Denny je imao est fieka dinamita, koje je Tom Seager, sin njegove stanodavke, bio
naroito za njega ukrao to popodne iz barutane kamenoloma. Andrew je nosio est limenih kutija za kakao,
svaka je imala rupu na poklopcu, elektrinu svjetiljku
i neto fitilja. Suljajui se tako, podignuta ovratnika,
gleajui obazrivo na sve strane, dok su se u njemu
sukobljavala uzbuenja, on je odgovarao nabusito na
Dennyjeve kratke opaske. Pitao se smrknuto to bi
sada Lamplough onaj dobrouni profesor pravovjerja mislio o njemu, upletenom u tu bjesomunu nonu pustolovinu.
3S

Odmah izna Glyar Placea stigoe o glavnog

otvora kanala sa zaralim gvozdenirn poklopcem, smjetenog u izanalom betonu, i dadoe se na posao. Zarali poklopac nije bio diran godinama, ali nakon izvjesnog baratanja njim, uspjee da ga podignu. Onda
Andrew smotreno osvijetli smradne dubine u kojima
je kroz troan kameni zid' tekla prljava i glibava vodurina.
Krasno, zar ne? ree Denny promuklim glasom. Pogledajte one pukotine tamo. Pogleajte ih,
Mansone, posljednji put.
Ni rijece vie ne izmijenie. Andrewovo raspoloenje bilo se na neobjanjiv nain promijenilo, on je
osjeao neko silno ushienje, odlunost ravnu Dennyjevoj. Svijet je umirao od te smrljive gaosti, a
sitna birokracija bila je nemona da ita uini. Nije
bilo vremena a se oklijeva kao pred bolesnikom
posteljom i ka se prepisuju bpice beznaajnih lijekova.
"
Ubrzo se aoe na posao: u svaku limenu kutiju
stavie po jedan fiek dinamita i povezae ih fitiljima razne duine. Jena igica bljesnu u tmini u drhtavim rukama Dennyjevim i osvijetli njegovo blijedo i otvrlo liee. Onda prvi fitilj zapucketa. Jena za
drugom limene su kutije bile baene u smrdljive dubine, one s najduim fitiljima prve. Andrew nije mogao da vidi jasno. Njegovo je srce snano uaralo od
uzbuenja. To moda nije bila pravovjema meicina,
ali to je bio njegov najljepi oivljaj. Kad je i posljenja kutija sa svojim kratkim fitiljem koji je pucketao, bila baena, Hawkins je bio uvrtio sebi u glavu
da treba da goni jednog takora. Meutlm, dok je pas
kevtao, a oni sa strahom pomiljali na mogunost
eksplozije pod vlastitim nogama, oni su jurili i hvatali
psa. Zatim ponovo namjestie poklopac i bjesomuno
odjurie triesetak metara uz ulicu.
Jedva stigoe do ugla ulice koja je vodila na Radnor Place pa ondje zastadoe da se osvmu, kad, bang!
prva kutija eksplodira.
Tako mi boga, klikne Anrew priguenim, ali
ushienim glasom, ureili smo stvar kako valja, Den37

ny! Imao je prema Dennyju osjeaj pravog drugarstva, elio je da mu stisne ruku, da vie na sav glas.
I onda su brzo, velianstveno, jena za drugom,
slijedile i ostale zagluujue eksplozije, ruga, trea, etvrta, peta i najza posljednja i najslavnija detonacija koja je morala odjeknuti bar etvrt milje niz
olinu.
,,Tako! ree Denny priguenim glasom, kao da
se sva skrivena gorina njegova ivota sruila u ovu
jednu rije. BS tim smo obraunali bar ukoliko se
tie jednog ijela trulea."
Jedva je bio to izgovorio, kad se na uli osjeti
uznemirenost. Vrata i prozori otvarali su se irom,
bacajui svjetlost na mranu ulicu. Svijet je istravao
iz svojih kua. Odjednom je ulica bila puna. U prvi
mah tvrdilo se da se u rudniku dogoila eksplozija, ali
to.je bilo ubrzo opovrgnuto injenicom da su detonacije
dopirale iz doline. Nastadoe prepirke i okazivanja.
Jedna grupa ljui uputi se sa svjetiljkama u istraivanje. No je brujala od buke i uzbune. Pod zatitom
mraka i ope zbunjenosti, Denny i Manson, vrdajui,
uputje se kui sporenim ulicama. U Andrewovim
ilama krv kao da je pjevala pobjedu.
Slijedeeg jutra, prije osam sati, na pozomicu
stie autom doktor Griffiths, ugojen, blijed, malo ne
izbezumljen od straha: iz njegove tople postelje, uz
mnogo psovki, bio ga je otrgnuo glavom savjetnik
Glyn Morgan. Griffiths je mogao odbiti pozive mjesnih Ijekara, ali nikako goropanu zapovijest Glyna
Morgana. I zaista, Glyn Morgan je imao razloga da se
razgoropai. Savjetnikova nova vila, ualjena pola mir
lje niz dolinu, bila je, u toku noi, opkoljena vie nego
srenjovjekovnim opkopom punim gada. Pola sata je
savjetnik, potpomognut svojim pristalicama Hamarom
Daviesom i Deavnom 'Robertsom, govorio svom
zdravstvenom inspektoru rijeima dovoljno glasnim,
tako da su ga mnogi mogli uti ta on o njemu zapravo misli.
Na kraju, otirui elo, Griffiths otetura prema
Dennyju, koji je, zajeno s Mansonom, stajao meu
zainteresiranom i dostojanstvenom gomilom. Videi ga
3ft

kako mu prilazi, Anrew!osjeti odjencim izvjesnu nelagodnost prema njemu. Nemiroa noe kao a je bila
stiala njegovo odtievljenje. U hlanoj svjetlosti ju-v
.tra, postien pred onom pustoi raspukle ulice, on se
osjeao neugodno, uznemiren i nemiran. Ali ni Grifo
fiths sada nije-bio u.'tanju di& poozrijeva.
,,Covje, oovjee", zavapi on prema Philipu, ,,morat emo saa bez odl'aganja da vam iiapravimo novi
kanal.
ennyjevo lice ostade bezizrazno.
,,Ja sam vas na to upozorio, ima tome mnogo
mjeseci", rfee on leeno. Zar se ne sjeate?f
,,Da, da, zaista! Ali kako sam ja mogao a pogolm da e taj.prokleti kanal tako odjednom piaodleti m zrak! Za mene je prava misterija kako^ sesve to
dogodilo.
enny ga hladrio pogleda.
.A gdje je vae znanje o javnoj higijeni, doktore? Zar ne znate da su plinovi u kanalizaciji zapaji
}jivi?
Zidanje novog kanala poe slijeei ponedjeljak.

5.

Iijepo martovsko popone tri mjeseca kasnije.

U lakom povjetarcu koji je arlijao preko padina, po
kojima je b.ilo izbilo. zelenilo, prkosei runoi nagomilane ljake, osjeaO se dah proljea. Pod vedrim i
plavim neborn ak je i Drjneffy bilo lijepo. mjesto,
Kad je poao da posjeti bolesnika u ulici Riskin
broj 3, kuda je tek bio pozvan, Anrew osjeti kako
mu srce bije u; skladu s lijepim anom. On se postepeno privikavao na taj neobian gradi, primitivan i
izdvojen, zakopan meu planinama, bez ikakvih mjesta za zabayu, ak i bez kinematografa, i bez iega
o.sim pnog svog.opakog rudnika, svojih kamenoloma,
svojih livnica, svog- niza crkvica i ememih redova
kueraka. Eila je to udna i mualjiva zajednica.
39

Pa i ljui su bili udni. Anrew ipak nije mogao,

iako je uviao da su ti Ijudi uni, a da ne osjeti toplu
naklonost prema njima. Osim trgovakog svijeta, sveenika i jo nekoliko'strunih lica, svi su oni bili neposreno zaposleni u rudnikoj Kompaniji. Na kraju i
na poetku svake nove smjene, zamale ulice bi se ojednom probudile i ojekivale bi od koraka Ijudi s potkovanom obuom, neoekivano oivjele vojskom rudara u pokretu. Odijelo, obua, ruke, ak i lica ljudi
iz rudnika hematita, sve se to crvenjelo od svjetlocrvenog praha rudae. Radnici iz kamenoloma imali su
na sebi odijela s vatiranim malim odbojnicima i naroite titnike za koljena. Puleri su se isticali svojim
hlaama od plave jake tkanine.
Oni su govorili malo, i to mahom na velkom
narjeju svog rodnog kraja. inilo se kao a, povueni
u sebe same, u svojoj izdvojenosti sainjavaju neku
rasu za sebe. Pa ipak, bio je to Ijubazan svijet. Razonode i zabave tih ljudi bile.su proste, bezazlene, a odvijale su se obino u njihovim vlastitim domovima, u
trijemovima kapela, na malenom nogometnom igralitu na kraju grada. Njihova najjaa strast bila je, moda, ljubav prema muzici, i to ne prema plitkim modernim melodijama, ve prema staroj klasinoj muzici.
esto se deavalo da Andrew, hodajui u noi ulicom,
uje iz nelce od tih siromanih kua zvuk klavira,
koju- Bethovenovu sonatu ili koji Chopinov preludij,
divno svirane, kako trepere kroz nonu tiinu, uzdiui se nad one tajanstvepe planine.
U pogledu klijentele doktora Pagea, Andrew je
jasno uviao svoj poloaj: njegov ef nee nikad vie
vidjeti ni jednog bolesnika. Ali Ijui nisu htjeli da ga
ostave ,,na cjedilu" poslije trideset i vie godina vjerne slube i staranja o njima. Drska Blowen, pretvarajui se i ulagujui se Watkinsu, direktoru rudnika,
preko koga su se isplaivali radniki zdravstveni ulozi, postignu da se Page zari na spisku Kompanije,
pa je primala lijep dohodak, od kojeg je moda tek
jednu estinu isplaivala Andrewu, koji je radio sav
p.osao.
40

Anclre'vv fe isIcreAo alio- 3ictwarcla Pagea. Ecvar,

njean i prostosraan, bio se oenio s punakom, otjeranom i prepredenom mdom Bipwen koju je
bio upoznao u nekoj ajdinici u Aberitsvitu i ne slutei, siromah, ta se .skriva iza onih nemirnih i crnih
oiju, nalik n.a dvije kupine. Sk rhan i vezan za posteIju, bio je sa<J ostavljen njoj na milost i nemilost, i ona
je postupala s njim sa mazno,sad * nekom grubijanskom veselou. Ali nije se moglo fei a ga ona
nije voljela: na svoj, osobit nain, -ona ga je voljela.
On, doktor Page, prip'adao je njoj. KacJ bi ulazila u
odaju, dok bi Andrew sjedio kraj bolesnika, ona bi mu
prilazila i, ^ao da'se'smijei, uzviknuls bi s unim
osjeajem Ijubomore i line pripanosti:
Hej, o ernu to vas vojica tako ivo iazgovarate?
Bilo je nenroguce ne voljeti Edwarda Pagea: u.
njemu su se tako vino ipoljavale duevne osobine,
portvovnost i neebinost. Oh je leao u postelji bespomoan, inemogao, r ponosio je mimo razgaldmIjeno dvorenje tog drskog, cmpurastog i nenonog
stvorenja koje mu je ' bilo ena: bio je rtva njene
pohlepe, njene ustrajne i besramne nametljivosti.
Nijg bilo nikakva razloga zato da pe ostaw Drineffy i otputUje nekamo gje e podneblje biti blae
i toplije. Jednom, kad ga Andrew upita,: Imaie li
kakvu elju, gospoine doktore?", on uzdahnu: ,,Vplio
bih da odem odavde, dragi mlaiu. 'Citao- sam da e
na otoku Capriju izgraditi sklonita za ptice. Onda
okrenu glavu na uzglavlju. U njegovti'tuhom glasu
<Ksjeala se enja za tim dalekim otbkom.
' Nikad nije govorio o svojoj- praksi, samo bi katkad rekao umorno: ,,Ja mnogo nisam znao, ali sam radio to sam boije umio. I leao bi tako satirna potpuno
iniran i gleao u rub prozora na koji -je Annie svako
jutro predano stavljala mrvice hljeba, kouricu od
slnnine i sastruganu koru kokosova oraha. Sfari ru-dnr Enoch. Davies, dostojanstven u svom ilizanom
cnioin odijeiu, s ovratnikom. o.d celuloida, dolazio je
nndjeljom po pone da posjedi kod'Pagea. Njih dvo~
jtca popmatrali bi ptice u tiini. Jenom prilikom, na
41

stepenitH, Anrew srete Enoclia vrlo razdragana: Roeni moj, doviknu mu stari rudar, iuixoS;smo imali
rijetki uitak: dvije sjenice' su nas, molim l2,jepo,.zabavljale svojim eretlucima itav jedan dob.ar sat!<
Enoch je bio jedini Pageov prijatelj. On je imao jak
uticaj na rudare i stalno se kleo d'a nijedaii' ovjek
neee ostavitj doktora Pagea sve ddk u tom njihovom
Ijekaru i prijatelju bude jedan dah ivota. Jedva da
je on bio svjestan kakvu ravu uslugu njegova odanost ini nesretnom Edvardu Pageu.
Drugi -est posjetilac kue bio je direktor banke
Westem Counties, Aiieurih Rees, elav dugajlija, prema komerje .Andrew ve pri prvom susretii s njim osjetio nepovjerenje. Ree je bio vrlo uvaen graanin
koji sluajno nije nikad nikom'e.gledao u oi. On je
olaio, forme radi, ria pet"minuta:razgovora s ok.torom Pageom, a potom se itav 'jedan sat zatvarao u
oaju. s gospodom Page. Ti su intervjui biij, savreno
rnoralni, predmet im- je,' naime, bio.mmvac. Andrew je
bio uvjeren- da je- Blodwen -ilobar dio ttovca uloila
na. svoje ime i -da.je s vremetta na vnjene, pod znalakim, direktivama Aneurina Reesa, -prottiuurno po-;
veavala 'sydj; kapital.- U to vrijeme novac za Anrewa
nije mnogo znaio;,, Gri,se zadovoljavao tiine to. je mo~
gao da reovtto alje 'otplate. Zaubini. U deptt mu
je ostajalo nekoliko ilinga za.cigarete,. a .uz to. je nalazio zabavu u sVom.poslu.
Qn dsjeti sad vie nego ika, to je,za njega znaio kliniki posao. Samb znanje bi!6 je tu, ono je potojalo-feao 'neka uvijek prisutna -unutranja svijest
koja je bila kab vatra iia kojoj'se grijao "kad je bivao
umoran, utuen, zbunjen. Meutim, odskora bile -su ga
poele obuzimati neobinezebnje, salijeui ga.jae
nego ikad ranije. Kao ljekar, bio je poeo da misli svojom glavom. Moa je uglavnom za to bio odgovoran
Denny, sa svojim radikalnim i ruilakim pogledima,
Dennyjev zakonik bio je suta i doslovna suprotnost
svemu cnome emu su Mansona uili, Zbijen u tri
rijei, ,,ja tte vjerujem", i uokviren, bio bi zaista pristajao da mu kao geslo visi nad posteljom.
42

Izgraen kao uzorak svoje meicinske kole, da

bi s pouzdanjem mogao da gleda u budunost, Manson je imao samo temeljnu udbeniku spremu. Imao
je neto povrnog znanja o fizici, kemiji i biologiji
bar je, u najmanju ruku, parao i prouavao glistu.
Otada je bio dogmatino kljukan znanjem primljenim
iz utvrenih doktrina. Znao je sve bolesti, zajedno sa
spiskom simptoma, kao i lijekove protiv njih. Uzmimo,
na primjer, kostobolju. Moete je izlijeiti Colchicum-om. Kao da jo glea profesora Lamplougha, kako
slatko prede u svojoj predavaonici: Vinum Colchici,
gospodo, vaeset do trideset kapi najmanje, apsolutno siguran lijek protiv kostobolje." Nego, da li je ba
tako? pitao se on sada. Mjesec dana ranije on je
bio isprobao taj lijek u visokoj dozi, u jednom jasnom
sluaju sirotinjske" kostobolje bolnom i ozbiljnom.
Ishod je bio bijedan neuspjeh.
A ta da kaem za polovinu, tri etvrtine lijekova u farmakopeji? Ovoga puta kao da je uo glas
doktora Eliota, docenta premeta materia medica":
,,A sada, gospoo, prelazimo na smolu elerni, jedno
smolasto luenje ije je botaniko porijeklo neodreeno, ali je vjerojatno -Canarium commune, uvozi se
uglavnom s Manile, primjenjuje se u obliku melema,
jedan prema pet, olino sredstvo za draenje kao i za
dezinfekciju rana.
Brbljarije! Du, puste brbljarije! On je to sada
znao. Da li je Eliot ikad isprobao melem elemi? Bio je
uvjeren da nije. Sva ta uena obavjetenja bila su
uzeta iz neke knjige, pisac ove uzeo ih je opet iz neke
druge, i tako unazad, vjerojatno sve do u srednji vijek.
Denny mu se bio narugao, one prve veeri kad je
onako naivmo spremao boicu s lijekom: on je uvijek
ismijavao sprfemanje lijekova i smatrao je da je samo
pet do est roga od neke koristi, a sve ostalo nazivao je bukuri. S takvim se Dennyjevim gleditem
nosio Andrew u besanim noima, pa je samo blijedo
nasluivao do koje e razgranatostL. stii njegove
misli.
Razmiijajui tako, stie u ulicu Riskin i ue u
kuu broj 3. Tamo nae da je bolesnik jedan mali de43

vetogoinji djeak, po imenu Joey HoweHs,: koji je

imao'lak, sezonski napad ospica. Bolest je bila beznaajna, ali, zbog domaih prilika, koje su bile jadne,
u izgleu su bile dalje neprijatnosti za Joeyjevu majku. Otac mu, ranik u kamenolomu, ve je tri mjeseca leao od zapaljenja plune maramice, bez puava na ikakvu pomo, i sad je gospoa Howells, i sama njena zravlja i ve pala s nogu njegujui jednog
bolesnika, pored svog posla istaice u Bethesa Chapel morala dase brine :i za rugoga.
Po svrenom pregledu, dok su jo stajali u razgovoru pored vrata, Andr.ew primijeti sa aljenjem:
,,Vi imate pune ruke posla. Prava je teta to morate.Idrisa da zadrite kod kue. Idris je bio Joeyjev mlai brat.
Gcspoa Howells podie brzo glavu: to je bila mala enica, pomirena sa sudbinom, crvenih prstiju, oteklih od rada.
Ali gospoica Barlow je kazala da ga ne moram
zadravati kod ,kue.
'
.Uprkos saosjeanju, Andrew se Ijutnu.
,,Gh? upita on. A .tko je gospoica Barlow?
. Ona je uiteljica u koli. U ulici Bank," odgo-'
vori bez podozrijevanja gospoa Howells. Dolazila'je
jutros da nas posjeti. Kad je vijela u kakvoj smo n.eprilici, dopustila je da mali Iris ostane u svom rareu. Bog sveti zna to bih bila uraila, da. mi je, jo
i on pao na. vrat preko dana.
'
. Andrew je bio vrlo sklon d'a joj kae da ona mpra
a slua njegova uputstva, a ne uiteljice, koja se
petlja u stvari koje se nje ne tiuj ali je odmah uvidio
da gospoa Howells nije kriva. On ne ree nita, ali
kad se pozravi s njom, i poe niz ulicu Riskin, njegovo je lice bilo smrknuto. Mrzio je kad semetkp mi-.;
jea u tue stvari, naroito kad se'netko mijea u njer
gov posao, a iznad vega je mrzio ene koje se petljaju
u ono to san jih ne tie. to je-vie o tome mislio, to
se vie Ijutio. Zadrati Idrisa u koli, khd njegov brat'
Joey. boluje od ospica, jasna je 'povrea sanitetskog
pravilnika. Ojenom odlui da posjeti tu.nametljivu
gospoice Barlow i da tu stvar raisti s njom. -
44

Pet minuta kasnije on. se peo uz ulicu Bamt, uao

u'kolu i, poto se raspitao kod posluitelja, naao se
pred uionicom prvog razreda. Zakucao je na vrata i
uao.
To je bila prostrana odaja, dobro provjetrena,
s napaljenom pei u jednom kutu. Sva su djeca bila
ispod sedam godina i, kako je upravo bio popodnevni
omor, pred svakim je djetetom bila aa mlijeka
dio pomoi koju je davala Zajednica doma i kole.
Odmah je opazio uiteljieu. Ona je bila zaposlena ispisivanjem brojki na kolskoj ploi, okrenuta leima
prema njemu, i nije ga odmah primijetila. Aii odjenom se okrete.
Toliko se razlikovala od nametljive ene koju je
on bio zamislio u svojoj uobrazilji da se pokolebao.
Ui ga je moda bio zbunio izraz iznenaenja u njenim
zagasitim oima pa se osjetio nelagodno. On upita,
pocrvenjevi:
Jeste li vi gospoica Barlow?
,,Jesam. Ona je bila malena rastom, u mrkoj suknji od tvida, vunenim arapama, i malim, ali jakim cipelama. Bila je njegovih godina, mislio je on, ne, mlaa oko dvaeset i dvije godine. Ona ga je gleala
upitno, pomalo s neizvjesnou, lako se smijeei, kao
da, ve umorna o djeje aritmetike, rado prihvaa da
se u ovaj lijep proljetni dan neim pozabavi. Niste
li vi novi asistent doktora Pagea?
O tome se sada ne rai, odvrati on kruto, mada
sam u stvari doktor Manson. Mislim da ovdje imate
jedno dijete u ijoj je kui zaraza. To je Idris Howells. Vi znate da njegov brat boluje od ospiea.
Nastade stanka. Njene oi, iako su gledale upitno,
zaclrae svoj Ijupki izraz. Zaeljavi rukom nekoliko nestanih pramenova kose, ona odgovori:
,,Da, znam.
Ponovo ga raesti to to djevojka njegov posjet ne
uzima ozbiljno.
j
,,Ne shvaate li da je to to je on ovdje sasvim
protivno pravilima?
Lice mlade djevojke porumenje na taj njegov ton
i izgubi joj izraz drugarstva. Manson nije mogao a

a ne primijeti kako je njena eista i svjea koa s jednim majunim mrkim madeom upravo boje njenih
oiju. U bijeloj bluzi izgleala je tako krhka i smijeno mlaa. Disala je sad prilino ubrzano, aii je odmah odgovorila polako:
Gospoa Howeils vee je bila izgubila glavu. Veina djece ovdje ve su imala ospice. Ona koja nisu,
imat e ih prije ili poslije. Da je Idris izostao od kole, izgubio bi svoj obrok mlijeka koji mu toliko prija.
Sad nije mlijeko u pitanju'*, odsijee on suho. ,,On
treba da bude izdvojen.
Ona mu odvrati jogunasto: Ja sam ga izvojila
- na izvjestan nain. Ako mi ne vjerujete, pogleajte
sami.
Manson je slijeip njen pogled. Idris, petogodinji
djeak, sjeio je sam na klupici pored vatre i izgledao
je neobino zadovoljan ivotom. Svojim svijetloplavim oima on je blaeno gleao svoju au mlijeka.
Prizor razbjesnje Andrewa. On se prezrivo, uvredljivo nasmija:
,,To se moda slae s vaim pojmom izdvojenosti.
Na alost, ja mislim drukije. To dijete morate odmah da poaljete kui.
Neka svjetlost bljesnu u njenim oima.
,,A ne pada li varna na um da sam ja starjeina u
ovom razreu? Vi ste moda u poloaju da izajete
nareenja u nekim uzvienijini sferama, ali ovdje se
moja rije slua.
U njegovu pogleu plamtjela je razgnjevljena dostojanstvenost.
,,Vi povreujete odredbe zakona! Ovdje ne moete
zadrati to dijete. Ako ga ne poaljete kui, morat u
vas prijaviti."
Nastae kratka tiina. On je mogao da vidi kako
joj prsti steu kredu. Taj znak njene emocije pojaa
njegov gnjev prema njoj, pa, i prema sebi samom.
Ona odvrati prkosno:
,,Pa onda me prijavite. Ui naredite da me uhapse.
To e vam bez sumnje priiniti ogromno zadovoljstvo."
Bijesan, nije mogao nita da joj odgovori, jer je
osjeao da je bio zauzeo sasvim pogrean stav. Po46

kua da se pribere, pogleda je u oi i upe se da bi je

natjerao da ona obori svoje, ali iz njenih su ga oeiju
tukle ledene iskrice. Za as su stajali jedan prema drugorne, liem u lice, tako blizu da je mogao da vidi njeno kucanje njenog vratnog bila, sjaj njenih zuba izmeu poluotvorenih usana. Onda ona ree:
Prema tome, s tim smo gotovi, zar ne? Ona se
okrenu hitro prema razreu. Djeco, ustanite lijepo i
kaite,: Zbogom gospodine doktore. Hvala vam to ste
doli."
Stolice zalupae, i djeca u zboru ponovie njene
ironine rijei. Ui su mu gorjele dok ga je ona pratila
do vrata, Osjeao se neugodno do razdraenosti, utoliko vie to je sad uviao da je bilo runo to je izgubio hladnokrvnost, dok je ona tako Mjepo gospodarila sobom. Traio je neku poraavajuu rije, neki
utuk kojim e je zastraiti, ali prije nego to je tu rije naao, vrata su se tiho zatvorila pred njegovim
nofsom.

6.
Te veeri Manson je uzrujano nakitio zdravstvenom inspektoru tri estoka pisma, siH ih je jedno za
drugim derao, a onda je pokuao da cijelu epizodu zaboravi. Njegov zdrav smisao, koji je bio izgubio u uMd
Bank, kazivao mu je saa da je njegovo ponaanje bHo
sitniavo. Borei se sa svojim neukrotivim samoljubIjem, najzad zakljui da nije bio u pravu pa, prema
tome, nije vie ni mislio da prijavi sluaj, 'a najmanje
nemoguem Griffithsu. Pa ipak, iako je pokuao, on
nije vie mogao da iz svojih misM potisne sjeanje na
Kristin BarIow.
Bilo je besmisleno da jedna mala uiteljica tako
upcrno obuzme njegove misli, kao da je njemu stalo do
Uvga ta e ona o njemu misHti. Govorio je sebi da je u
pitanju samo glupost uvrijeenog samoljublja. Bio je
ovjestan da je u enskom drutvu uvijek srameljiv i
uespretan; ipak nikakvo umovanje nije moglo da iz47

rnijeni injenicu da je sada postao nemiran i pomalo

razdraljiv. U trenucima kaa nije bio na oprezu, kao,
na primjer, kad bi ga ve hvatao san, slika prizora u
uionici sinula bi ivo kroz njegovu svijest, i on bi se
u mraku mrtio. Jo uvijek ju je vidio kako drobi kredu prstima, a zagasite joj oi svjetlucaju gnjevom. Na
njenoj bluzi, sprijeda, bila su tri biserasta puceta. . .
Tijelo joj je bilo vitko i ilo i govorilo je Anrewu o
mnogom tranju i neumornom skakutanju u njenom
djetinjstvu. On se nije pitao da li je lijepa. Bilo je dovoljno da je ona stajala, vitka i iva pred njim, pred
njegovim oima, i njegovo bi srce uzdrhtalo, a da on
toga nije bio- uope svijestan, obuzeto slatkim osjeajem koji nije ranije poznavao.
Bvije nejelje zatim iao je ulicom Chapel, zanesen u neka svoja razmiljanja, i gotovo naleti na gospou Bramweil na uglu Stanine ulice. Bio bi produio i ne prepoznavi je, da ona nije ojenom zastala,
oslovila ga i ljubazno' mu se nasmijeila.
Gle, doktor Mansont Upravo ovjek koga traim.
Ja prireujem veeras jedan od mojih malih drutvenih sastanaka. Doi ete i vi, zar ne?
Gladis Bramwell, sa svojih trieset i pet godina,
kose ute poput ita, dobro graena, djejih plavih oiju, ponaala se kao curica. Sebe je romantino nazivala
enom samo jednog ovjeka, ali blenelijska su se
ogovaranja sluila jednom drugom rijei. Njen mu luuje za njom, aputalo se, i samo njegova slijepa Ijubav ne da mu da vidi njene vie nego sumnjive odnose
s oktorom Gabellom iz Toniglana.
Andrew je u brzini traio izgovor.
Bojim se, gospoo, da veeras neu moi doi.
Nemojte se izgovarati! Morate doi. Veeras e
biti tako prijatno. Dolaze gospoin i gospoa Watkins,
iz rudnika, i svjestan je osmijeh odade doktor
Gabell iz Toniglana. Oh, gotovo sam i zaboravila i
mala uiteljica, Kristin Barlow.
Mansona kao a podioe marci, i on se budalasto
nasmijei:
,,Pa, onda, doi u, naravno. Hvala vam to ste me
pozvali, gospoo Bramwell. Uspio je nekako da odri

razgoVor jo nekoliko trenutaka, d'ok s nisu oprostili,

aHl toga dana nije mogao da misli ni o emtt d'ragome
do o injenici a e opet vidjeti Kristin Barlow.
Iz.-dbzira prerffa gospodi Jjekariina, kpji bi mogl-i
biti zarani due u svojirri dispanzeriiria, sastanak kod
gospoe Bramwell bio- je zakazan za devetksati. . . Kad
je Anrew svrio da pregleda i posljednjeg bolesnika,
bilo je u stvari evet i etvrfi. On se brzo ispljuska u
dispanzerskdm umivaoniku, 'zaelja kosu prebijenim
eljem i pohita u MToj mir. Uprkos svom idilinom
imenu, to je'bila mala kua dd crvenih ppeka, usred
gradia. Kad je stigao na sastanak, svi su uzvanici bili
,ve dolij pa ga gospoda BramWell veselo ukori, a- zatim ga povede zajedno s drugjm svojim gostima, u
pratnji svogtsupruga, u trpezariju.
Veera je bila hladna, servirana na malim'papirnatim stolnjacima na stolu od hrastovine. Gospoa Bramwell laskala je sebi da, kho domaiea, daje ton u Bleneliju pa j'e sebi.ozvoljhvala da minkanjem zaprepauje javno mnjenje i bila je uvjerena da stvara
raspoloenje ,,ako mnogo govori i mnogo se srnije. Uvijek je nastojala da stvori. utisak; kao da je u ivotu, do
udabe za doktora Bramwella, bila navikla sajno nd
najveu raskp. Te veeri, kad su svi posjedali za sto^
ona zacvrkuta,:

Bakle, im a li svatkp sve to mu treba?

Andrew,za^ihan od hitanja, bio je ispiva vrlo zbunjen. Punih deset minuta ne.usudi se da pogleda Kristine. Bio je oborio pogled, sav obuzet milju da ona
sjei na kraju stola, izmeu dottora Gabella, crnomanjastog kicoa u gamaama, prugastlm hlaama i s bisemom iglom u 'kravatii, i gospoina Watkinsa, direktora rudnika, s kutravpm kosom, koji joj se udvarao u
ali na svoj, ,,narodski nain. Najzad, izazvan veselim
Watkinsovim pitanjem: .Jeste li vi jo uvijek moja cura,iz Yorkshirea, gospoice Kristin?" on podie glavu i
poglea je Ijubomomo; ali kad je vidje onako njenu,
u blijedosivoj haljini s bijelim ovratnikom i narukvicama, brzo skrenu pogled od straha da ona ne proita
njegove misli.
4 Citaela

49

Da bi se obraiiio, jeva znajui ta govori, on se

posveti svojoj susjetki, gospoi Watkins, jednoj maloj
enici koja je bila donijela sobom i svoje pletivo.
Citavo vrijeme ruka bio je na mukama, primdran
da zabavlja jednu osobu dok je eznuo da govori s drugom. Mogao je da odahne, kao a mu je teret pao s vrata, tek kad je doktor Bramwell, koji je presjeavao u
kaelju, dobroudno pogledao ispranjene zdjeie, i uz
napoleonski pokret izjavio:
ini mi se, mila moja, da smo gotovi. Hoemo li
prijei u salon?
Kad su svi u salonu zauzeli svoja mjesta gosti
uglavnom malu garnituru fotelja bilo je jasno da dolazi na red muzika. Bramwell pogleda zaljubljeno svoju
enu i.povede je klaviru.
ime emo sad da posluimo nae goste srce
moje? upita je listajui pri tom na pultu i pjevuei.
,,Zvona hrama} predloi Gabell. ,,Tu bih melodiju
mogao uvijek da sluam, draga gospoo.
Gospoa Bramwell sjede na pokretljiv stoi i poe pjevati i svirati, dok je njen mu, jedne ruke zabaene na lea, a ruge ispruene kao kad se uzima burmut, stajao pored nje i spretno okretao note. Glays je
imala pun kontraalt i pjevala je iz dubine grudi podiui pri tom malo bradu. Poslije Ijubavnih pjesmica
otpjeva jo Zalutali i Ja sam samo djevojica.
Bila je nagraena obilnim aplauzom, Bramwell je
zaneseno i razragano aputao: Veeras joj je glas izvanrean.
.
Onda nekako uspjee da nagovore oktora Gabella
da skoi na noge junake. Poto se poigra prstenom,
i zagladi rukom dobro namaenu, ali jo uvijek neposlunu kosu, cmokoi mangup se Ijubazno pokloni doinaici kue pa, stisnuvi ake preda se, zanjita uvjerIjivo Ljubav u Sevilji i, na opi zahtjev, jo i Toreadora.
>,Vi pjevate te panjolske pjesme s istmskim arom, primijeti ljubazno gospoa Watkins.
Imam ih, valjda, u svojoj panjolskoj krvi, odgovori skromno doktor Gabell, sjedajui na svoje
mjesto.
50

Anrew primijeti eretski osmijeh u Watkinsovim

oima. Stari direktor runika, pravi Veianin, razumijevao se u muziku, prole zime bio je pomogao svojim
Ijuima da izveu jednu od manje poznatih Verijevih
opera, i^sa je, rijemajui, s lulom u zubima, zag'onetno uivao. Anrew nije mogao a da ne pomisli
da se Watkins zacijelo mnogo zabavlja posmatrajui u
svom rodnom gradiu ove strance kako umiljaju sebi
da ire kulturu pjevanjem jeftinih sentimentalnih pjesmica. Kad je Kristin, smijeei se, odbila da neto odsvira, starac joj se okrete s jedva primjetnim osmijehom:
;
,,Vi, drago dijete, kanda liite na mene. Suvie volite klavir, da biste svirali na njemu.
Onda zablista zvijeza veeri. U sredite pozomice
stupi doktor Bramwell. Malo se nakalja da bi proistio grlo, izbaci jednu nogu naprijed, zabaci glavu, turi
ruku glumaki u rever kaputa i objavi: Gospoe i gospodo: Ugaena zvijezda, muziki monolog. Glays se
dade 11a posao za klavirom i on otpoe.
_ Pjesma je dirljivo opisivala promjenljivost sree u
ivotu nekad slavne glumice, koja je najzad zapala u
stranu bijeu tugaljiva i slaunjava preko svake
mjere i Bramwell je otpjeva malne s istinskim bolom u dui. Kad je drama rasla, Gladys je uarala duboke akorde, a ka se patos stiavao, treperili su trileri. Bliei se vrhuncu, Bramwell e sabra i s posljednjim stihom glas mu jeknu snano: I eto je t u . . .
stanka, Gladuje na u lid . . jo dua tanka, ,,ugasena zvijezda!
,
Jadna, jadna ena! Oh, oktore'BramweIle, vi tu
T)jesmu uvijek najljepe pjevate, ree mala gospoa
Watkins, gledajui ga suznim oima i ne primijetivi da
joj je pletivo palo na pod.
'
Kad su unesene ae s klaretom, nastae promjena.
Bilo je ve prolo jedanaest sati i, kako je postojao
prcsutan sporazum da bi poslije Bramwellova pothvata
"V&ki drugi pokuaj izgledao suvie smion, drutvo se
Kpremalo na razilazak. Bilo je jo smijeha, utivih izjava zahvalnosti i kretanja prema predsoblju. Dok je
Andrew oblaio svoj kaput, razmiljao je ojaeno o to4*
51

me kako tijele veeri nije imiijenio 6 Kriatinom ni rijece.

Napolju zastae kod vratoica. Ojeao je da mora
da govori s njom. Pomisao na ugo, upropaeno vee
u kojem se nadao da e moi tako lako, i tako prijatno,
da se izmiri s njom, pritiskala ga je poput olova. Mada
se nije inilo da ga je ona gledala, ona je ipak bila
ondje, u njegovoj blizini, u istoj odaji, a on je, glupan,
buljio u vrhove svojih cipela! Oh, boe! govorio je samome sebi utueno, ja sam gori od one ugaene zvijezde. Najpametnije e biti da idem kui da spavam.
Ali ne otidje. Ostae, a srce mu stade naglo da bije,
kad je spazi kako silazi niz stepenice i ide prema njemu, sarna. Sabra svu odvanost i zamuca:
Gospodice Barlow, smijem li vas otpratiti do
kue?
,,Na alost, i ona pri tom zastade, obeala sam
gospodinu i gospoi Watkins da u ih saekati.
Srce mu se zgri. Htio je da bjei, kao iiban pas.
Ali neto ga ipak zadra. Bio je blijed, ali crte njegova
lica bile su odlune. I rijei mu navree, jedna za
drugom:
Htio sam samo da vam kaem da mi je ao zbog
otnog-sluaja sa Howellsom. Htio sam na jeftin nain
da pokaem kakva sam ja sila. I zato bi me trebalo
istui estoko. Ono to ste vi uinili za djeaka bilo
je sjajno. Na kraju krajeva, uvijek je bolje postupiti po
duhu nego po slovu zakona. Oprostite mi to vam time
dosaujem, ali morao sam vam to rei. Laku no!
Nije joj vidio lica hi saekao njen odgovor. Brzo
se okrenu i poe ulicom. Prvi put, poslije mnogo dana,
ojeti se sretaim.

7.

Kancelarija rudnika bila je poslala polugoinji iznos honorara, a to je gospoi Page dalo povoda za
ozbiljna razmiljanja kao i pruilo pri-hku za novu diskusiju s Aneurinom Reesom, direktorom banke. Prvi
52

put poslije godinu i po ana brojke su pokazivale skok.

Na spisku doktora Pagea bilo je sedameset ljudi
vie nego to ih je bilo prije Mansonova dolaska.
Iako se Blodwen radovala veem eku koji je primila, ipak ju je izjedala jedna skrivena misao. Za vrijeme ruka Anrew ju je neopreznu hvatao kako ga
ispitivaki i sumnjiavo promatra. U srijeu poslije
sastanka kod gospoe Bramwell, Blowen hrupi u trpezariju neobino vesela:
,,Dakle, izjavi ona, upravo mislim neto o vama:
uskoro e biti etiri mjeseca to ste kod nas, doktore.
Ne kaem nita, ne tvrdim da smo nezadovoljni vaim
radom, i ne tuim se. Ali drugo je, opet, doktor Page.
Pa, boe moj! Ba mi neki dan ree gospodin Watkins
kako svi jedva ekaju da se doktor Page vrati na dunost. Veli, on je tako spreman ljekar, gospoo, pa nam
ne pada uope na pamet da uzmemo nekoga drugoga
umjesto njega.
Opisujui u slikovitim pojedinostima neobinu
umjenost i sposobnost svoga mua, ojenom razrogai oi i uzviknu: ,,Vi to neete moda vjerovati: nema toga ega se on ne bi prihvatio ili to ne bi uradio.
Operadje! To je trebalo da vidite. Samo ovo da vam
kaem, doktore: jedanput je jednom ovjeku izvaio
mozak i opet ga namjestio. Da! Gleajte me koliko god
vas volja, ali doktor Page je zaista taj mozak oistio
i opet ga lijepo vratio na prijanje mjesto.
Zavalila se pri tom u svoju stolicu i posmatrala ga
je, pokuavajui da proita jelovanje svojih rijeei, a
zatim se povjerljivo nasmijeila:
,,U Drineffyju e biti veliko slavlje kad se doktor
Page vrati na posao. A to e, vjerujte mi, biti uskoro.
Na Ijeto, kaem gospoinu Watkinsu, na ljeto e doklor Page opet na posao.
Krajem iste nedjelje, vraajui se s popodnevnog
obilaska bolesnika, Andrew je bio preneraen kad spazi
Kdvvarda zgrena na stolici pred ulaznim trijemom: bio
,io potpuno odjeven, s ebetom preko koljena, s naherenom kapom na klimavoj glavi. Duvao je otar vjetar,
n aprilsko sunce u kom se kupala tragina Pageova
enooba, bilo je blijedo i zubato.
53

Eto, vidite, banu ispod tri]'ema gospoa Page

pobjedniki pred Hansona. Viite, zar ne? Doktor
je usiao! Upravo sam telefonifala gospodinu Wafkinsu
i rekla sam mu da je doktoru bolje. On e uskoro opet
biti na svom poslu, zar ne, pilence moje?
Andrew osjeti kako mu krv jum u u ek>.
Tko ga je smjestio ovamo?
Ja " ,. ree prkosno Blowen, ,,f zato da ga me
smjestim? On je moj mu. Njemu je ovdje. bolje.
,,On mora ostati u postelji. Vi to dobro znate,dobaci joj Adrew priguenim glasom. Uinite to vam
kaem. Pomozite mi da ga odnesem u postelju, odmah.
>sDa, a, ree Edward nemono. Nosite me u postelju. Meni je ovdje hladno.,Nije mi dopro. Ja se osjeam slabo. I bolesnik poe da jaue,
Blowen se odmah zaplaka i, kleknuvi pored mua, zagrli'ga objema rukama i zajeca:
Nita, nita, pilence moje. Omah e ti lijepo u
pdstelju, muenie. Blodwen e. tebe opet lijepo smjestiti, Blodwen se stara o tebi. Blowem tebe voli, anele moj.
I ona obasu vlanim poljupma njegove nepomine obraze.
Pola sata kasnije, kad su Ewarda opet udobno
smjestili u postelju. Andrew ue u kuhinju. Bio je bijesan.
Annie je sad bila njegov istinski prijatelj. U toj
istoj kuhinji oni su se jedno drugome povjeravali i, kad
su obroci bili naroito mravi, ona bi mu jabuku ili kola iz ostave tutnula u ruku. Neki put ona bi, kao posljednjem pribjeitu, trknula do Thomasova duana i
gospodski bi se poastila dvostrukom porcijom ribe, uz
svjetlost svijee na kuhinjskom stolu: Annie je bila kod
Pageovih ve gotovo dvadeset godina. Ona je u Drineffyju imala mnogo rodbine, bio je to uredan svijet,
a jedini razlog to je tako dugo ostala u toj slubi bila
je njena odanost prema doktoru Pageu.
Donesite mi moj aj ovamo, Annie, ree Andrew,
Sad ne bih mogao da podnesem Blowen.
Uavi u kuhinju, nije bio primijetio da Annie ima
goste svogu sestru 01wen i 01wenina mua Emlyna
54

Hughesa. Qn ih je ve ranije bio upoznao. Emlyn je bio

miner. Imao je poteno, dobrouno, bljedunjavo lice.
Spazivi ih, Manson je askom oklijevao, ali 01wen,
ivahna mlaa ena cmih oiju, ree ojenom:
,,Ne obazirite se na nas, gospodine doktore, ako
elite da popijete ovdje va aj. Upravo smo razgovarali o vama kad ste naili.
,,Da?
,,Da, zaista!" 01wen sijevmu oima prema svojoj sestri. ,,Ne hajem ja to me ti tako gleda, Annie; hou
da kaem ono to mislim. Svi ljudi govore, gospodine
Mansone, kako ve godinama nisu imali tako dobra mlada Ijekara kao to ste vi i kako ih vi predano
lijeite. Pitajte Emlyna, ako meni ne vjerujete. I oni
su gotovo bijesni na gospou Page. Kau da praksa
stvarno pripada vama i da biste vi morali raditi samostalno. Ona je to ula i zato je, molim vas, igla iz
kreveta jadnog starog oktora. Toboe, bolje mu je,
vraga! Siromah starac!
Cim popi aj, Andrew se povue. Osjeao se nelagodno poslije 01weninih neposrednih rijei, ali ipak
se osjeao polaskanim kad je uo da ga svijet u Drineffyju voli. Kada ga je nekoliko ana zatim posjetio
sa enom John Morgan, prvi builac u rudniku hemalita, on je to smatrao osobitim znakom panje.
Morganovi su bili sreovjean par, gotovo vaeset
i;i dina u braku. lako nisu bili imuni, bili su vrlo cijcnjeni u itavom onom kraju. Andrew je bio uo a
(*'. uskoro otputovati u junu Afriku, gdje je Morganu
bio obean posao u runicima Johannesburga. Nije bilo
neobino da dobre buioce mame zlatni rudnici Randa,
gdje je posao bio uglavnom isti, a zarada mnogo vea.
Andrew je bio uveliko iznenaen kad mu Morgan sjedtri sa enom u malom kabinetu za pregled, izloi
iiviim svo-g posjeta:
Elc, doktore, izgleda da smo najzad udesili stvar
Isako Ircba. Moja ena, koju vidite, imat e uskoro bebu, i to poslije devetnaest godina, molim lijepo'. To je
z.a nas velika raost, doktore. Odluili smo da oloimo odla/.ak do poslije radosnog dogaaja. Sto s,e Ijekai'ii tie, naumili smo da umolimo vas. To dijete znai
55

za nas mnogo, doktore. I bit e tu belaja, dabome. Mojoj eni je cetrdeset i trea. Ali, eto, mi znamo da ete
vi uiniti za nas sve to moete.
Andrew primi ovu dunost s toplim osjeajem ukazane asti. Bio je to udan osjeaj, iist i duevan i, zbog
stanja u kom se nalazio, dvostruko blagotvoran. Odskora se osjeao izgubljenim, sasvim ucviljenim. Neobicne struje vitlale su njim, nemime i bolne. Bilo je
asova kad je u srcu osjeao udnu potmulu bol, u ije
postojanje, dotle kao Ijekar nije mogao da vjeruje.
Ranije nije nikad ozbiljno mislio o Ijubavi. Dok je
bio na univerzitetu, bio je suvie siromah, suvie bijedno odjeven i, zbog ispita, suvie predan svome radu, da bi mogao da dolazi mnogo u dodir s drugim
spolom, Na univerzitetu St. Anrew ovjek je morao
biti
kao njegov prijatelj i kolski drug Fredie
Hamson, da bi mogao olaziti u krugove koji su igrali,
prireivali zabave i uope epurili se svojom drutvenom otmjenou. On je bio lien svega toga. Pripadao
je u stvari - izuzimajui njegovo prijateljstvo s Hamsonom gomili onih koji stoje po strani, bez kaputa,
rade bez odmora, pue i povremeno se zabavljaju, ali
ne u klubovima, ve za jeftinim biljarskim stolovima,
po kavanicama u donjem gradu.
Neizbjene romantine slike iskrsavale su, dodue,
u njegovoj svijesti, ali, zbog njegova siromatva, one su
se obino odraavale s nekakvim basnoslovnim bogatstvom u pozadini. Meutim saa, u Drineffyju, on je
zamagljenim oima gledao kroz prozor svoje barake--dispanzera u prljavu gomilu ljake i iz sveg je srca
eznuo za malom uiteljicom gradske osnovne kole.
Glupost nekaanjih sanjarija izazivala je u njemu
smijeh.
^On se uvijek ponosio svojim praktinim duhom,
svojim jakim priroenim mu ponosom, pa je pokuavao olucno, u vlastitom interesu, da se razlozima. osloboi^svojih osjeaja. Ona nije lijepa, rastom je malena
1 mrsava. Na licu ima made, a gornja joj je usna
to se lijepo vidi kad se smije malo nepravilna. Osim
toga, ona ga vjerojatno i mrzi.
56

Govorio je samome sebi da bi bilo nepametno podati se tako slabiki svojim osjeajima. On ima namjeru da se posveti svome radu. Jo je samo asistent.
Kakav e ori biti ljekar ,ako ve sada, na poetku svoje
karijere, stvara jednu takvu vezu koja e sigumo smetati njegovoj budunosti i koja ga evo ve sada sapinje
u radu?
U nastojanju da se pribere, smiljao je razne razbibrige. Zavaravajui se da mu neostaju stari drugovi
s univerziteta, on napisa dugo pismo Freddieu Hamsonu, koji je nedavno bio postavljen za ljekara u jednoj
londonskoj bolnici. Vrlo esto traio je Dennyjevo dmtvo. Ali Philip, mada neki put prijateljski raspoloen,
vie puta je bio hladan, sumnjiav, ispunjen gorinom
ovjeka koga je ivot ozlijeio.
Ma koliko Anrew nastojao, on nije mogao da istisne Kristin iz svojih misli, iz svoga srca tu slatku enju. Nije je bio vidio jo od one svoje ispovijesti pred
vratnicama Mog mira. ta je ona o njemu mislila?
Da li je uope mislila to o njemu? Cinilo mu se da je
to bilo kad ju je vidio posljenji put iako ju je stalno
oekivao kad god bi prolazio ulicom Bank pa je ve
oajavao da li e je jo ikada sresti.
Onda je u subotu po pone, 25. maja, kad je ve
bio izgubio svaku nadu, dobio slijedee pismo:
Dragi doktore Mansone,
G. i ga Watkins dolaze k meni na veeru sutra
uvee, u nedjelju. Ako nemate to pametnije da radite,
i li bi vam bilo prijatno da im se pridruite? U sedam i po.
Iskreno
Kristin Barlovo
Vrisnuo je od radosti tako d& je Annie otrala iz
kuhinje.
,,Eh, doktore, brate, ree mu ona prijekomo, ,,vi
se zaista neki put ponaate bualasto.
,,To je istina, Annie, ogovori on jo uvijek razdragan. ,,A3i mislim mislim da je to ve prolo. Cujte,
57

^raga Annie, hoete li mi jo veeras ispeglati hlae?

cu kaiti na vrata kad poem spavati."
vfl SUjedee veeri bila je nedjelj'a pa nije bilo vecemjih pregieda ~ on se uzbueno predstavi u kui gospoe Herbert, kod koje je Kristin stanovala, u blizini
skole. Dosao 3e rano, znao je to, ali nije mogao vie ni
caska da ceka.
Vrata mu otvori i oeka ga sama Kristin, Ijupka
i nasmijana.
. P a>ona se smijeila, uistinu se smijeila. A on ie
nusho da ona za njega ne mari! Bio je toliko uzbuen
a a je jedva mogao da govori.
j,Danas je bio divan dan, je lda? ueprtlja se on,
iduci za njom u salon.
,,Krasan, saglasi se ona. ,,Ja sam popodne napravila divnu setnju, ak preko Pandyja, i nala nekoliko
rosopasa."
Sjedoe. Bilo mu je navrh jezika da je upita da li
voh setnje, ah odustade na vrijeme od te lude namjere.
Gospoa Watkins mi je upravo javila", ree Kris ,
ce ona i njen mu zakasniti. On se malo due
zarzao u kancelariji. Vama nee biti neprijatno to
cemo morati da lh priekamo ?"
Da mu bude neprijatno! Doe mu a se nasniije
od puste srece. Da ona zna kako je nestrpijivo ekao sve
e ane da je vidr, kako mu je divno ovdje s njom. Glekrxf m oko sebe. Njena soba, namjetena njenim
v astitim stvarima, razlikovala se od ma koje sobe koju
je vidio u Drineffyju. U njoj nije bilo ni baruna ni
konjske dlake, m jednog od onih svijetiih satenskih jastuka, koji su tako upadljivo ukraavali salon gospoe
BramweU. Pod je bio obojen i uglaan, s mrkom jenobojnom prostirkom pred kaminom. Namjetaj je bio ta-
ko nenametljiv, da se jedva primjeivao. Usred stola
postavljenog za veeru, nalazio ee obian sud bijele
boje u kom Su plovili, kao majuni vodeni cvjetovi, rosopasi koje je ona bila nabrala. Utisak je bio prost i
hjep Na prozoru se nalazila jedna rvena poslastiars a kutija, ispunjena zemljom, iz koje su izbijale tanke
vlati zelenog bilja. Iznad kamina visila je sasvim neobicna shka koja je prikazivala malu djeju drvenu sto58

liicu, crveno obojenu i, po njegovu miljenju, krajnje

ravo nacrtanu.
.
Morala je primijetiti da ga je ta slika lznenadila,
ier se nasmijei:
. . , ..
Nadam se a ne mislite da je to ongmal. ^
Zbunjen, nije znao to da joj odgovori. Njena se
linost ogledala u cijeloj toj odaji. Uvjerenje da ona zna
stvari koje premauju njegovo znanje, sasvim ga zbuni.
Ali njegovo je interesiranje za nju bilo vec u tolikoj
mjeri probueno da je bio sasvim zaboravio koliko je
nespretan, ali je ipak izbjegao glup i banalan razgovor
o lijepom i runom vremenu i raspitivao se o n p j
Ona mu je odgovarala otvoreno. Porijeklom je bila
iz Yorkshirea. Majka joj je umrla kad joj je bilo petnaest godina. Otac joj je bio zamjenik irektora ^ednog
od velikih Bramwellovih ugljenokopa. Njen jedim brat
John spremao se za rudarskog inenjera u lstom ugljenokopu. Pet godina kasnije, kad joj je bilo devetnaest
godina pa je bila zavrila uiteljsku kolu, njen otac je
bio postavljen za direktora ugljenokopa u Porth Pitu,
dvadeset milja daleko od Drineffyja, niz ohnu. Ona i
hrat poli su s njim u Juni Vels, ona da bx redala
kuu, a on da pomogne ocu. Sest mjeseci po njihovu
dolasku desila se eksplozija u ugljenokopu. John,^ kop
se nalazio u rudniku, pod zemljom, uhijen je na mjestu.
Njen otac, uvi za tu nesreu, ojuid odmah u rudmk,
ali i on bi uguen gasovima. Nejelju dana zatim bili
su zajeno izneseni.
Kad je ona zavrila svoju tunu prxcu, neko su v n jeme oboje utjeli.
ao mi je, ree Andrew saosjeajno.
Svijet je prema meni bio obar, ree ona pribrano, naroito gospodin i gospoa Watkins. Dobila
sam ovdje mjesto u koli. askom zastade, a hce joj
se ponovo razvedri. Ali 3a sam, ipak, kao 1 va, 30S
uvijek strana ovdje.
.
Potrebno je mnogo vremena da ovjek navikne
na ove doline" ree joj Andrew i pri tom je pogleda
kao da trai rije koja bi makar i blijeo nagovijestila
njegov osjeaj prema njoj, neto to bi obazrivo skre59

nulo njihov razgovor prolosti i uputilo ga prema

sretnoj buunosti.
ovjek se ovdje osjea tako ualjen od svijeta,
usamljen. Ja sam svjestan toga, esto osjeam to. I toliko puta poelim da imam mekoga s kim bih mogao
da porazgovaram."
Ona se nasmijei. ,,A o emu biste voljeli da razgovarate?"
On pocrvenje, osjeajui se kao satjeran u kut.
,,Oh, pa o mom radu, akako. Zastade, smatrajui
da treba da te rijei objasni. Izgleda mi kao da idem
nasumce. Iz jedne tekoe zapaam u drugu.
Hoete li da kaete da imate tekih sluajeva u
svom Ijekarskom radu?
,,Ne, nije to. Poslije izvjesnog oklijevanja, on nastavi: Doao sam ovamo pune glave formula, stvari u
koje svatko vjeruje, ili se pretvara da vjeruje: na primjer, da oteeni zglobovi znae reumatizam, da reumatizam znai salicilat. Ta znate sva ta pravovjerna naela
medidne! A ja sad polako uviam da su neka od njih
sasvim pogrena. Uzmimo, redmo, ;Iijekove. Meni
se ini da od nekih od njih bolesnik ima vie
tete nego koristi. To vam 'je sistem. Bolesnik
vam oe u dispanzer. On oekuje svoju boicu lijeka". I on je dobiva, svejedno da li je to samo ispren eer, soa bikarbona ili dobra ista voda.
Zato se recepti i piu na latinskom da ih bolesnid ne
bi razumjeli. To nije nita, to nije nauka. I jo neto.
Meni se cini da suvie mnogo Ijekara uzimaju bolest
empiriki, to jest razmatraju simptome pojedinano.
Ali nee da se pomuce da sve simptome sloe zajedno
pa tek onda da izvuku ijagnozu. Oni vam kau, vrlo
brzo, zato to su obino u hitnji: ,,Ah! glavobolja
probajte ovaj praak; ili, ,,vi ste malokrvni - morate
uzeti malo gvoa. Umjesto da se upitaju to prouzrokuje glavobolju ili malokrvnost
On zastade naglo.
,,Oh, oprostite! Ja vam dosaujemP
,,Ne, ne, prihvati ona brzo. ,,To je vrlo zanimljivo.
Ja sam tek poetnik, jo uvijek lutam", nastavi on
ponesen silovito njenim interesiranjem. Ali, asne mi
60

rijei, ja mislim da ak i u udbenirima, iz kojih sam

uio, ima suvie zastarjelih, nazadnjakih ^pogleda,
beskorisnih lijekova i simptoma koje je oznaio netko
ak tamo u srenjem vijeku. Mogli biste rei da to nije
naroito vano za ljekara ope prakse, ali zato bi taj
ljekar morao da se ogranii samo na propisivanje toplih obloga i srestava za ienje. Vrijeme je da nauka
stupi u prve borbene redove. Mnogi misle da nauka lei
ma dnu epruvete. Ja tako ne mislim. Ja vjerujem da se
i malom ljekaru, onome to trkara po predgrau, piua zgoda da uoi stv.ari, da se koristi prilikom i primijeti prve simptome nove bolesti prije nego to ih mogu
da utvrde ljekari u ma kojoj bolnici. Dok jedan slueaj
ospije do bolnice, prvi stadijumi bolesti obino su ve
proli."
Upravo.je htjela a mu ivo odgovori, kad spoljno
zvonce zazvoni. Ona ustade pa, potisnuvi ono to je
htjela da kae, ree uz lak osmijeh:
Nadam se da neete zaboraviti da ste mi obeali
da ete mi o tom vie priati drugom jednom prilikom.
Watkins i njegova ena uoe izvinjavajui se to
su zakasnili. Vrlo brzo sjeoe da veeraju.
Veera se ovoga puta mnogo razlikovala od hlane
veere za kojom su se posljenji put bili iskupili: bili
su im prireili teletinu kuhanu u tiganju s pireom od
krumpira, zainjenim maslacem, zatim kola od rabarbara s kremom, najzad sir i kavu. Iako sasvim obino,
svako je jelo bilo odlino, a bilo ga je u izobilju. Poslije mravih ruaka kojima ga je sluila Blodwen, za
Andrewa je bila prava gozba: hrana je bila topla i ukusna. On uzahnu:
,,Vi imate sree s vaom stanodavkom, gospoice
Barlow. Ona kuha sjajno!
Watkins, koji se vragolasto smijuckao Andrewovu
apetitu, odjednom se gromko nasmija:
To je odlino! Onda se okrenu eni: Jesi li ga
ula, mamice? Kae da gospoa Herbert sjajno kuha!
Kristinu obli lalca rumen.
,,Ne obazirite se na njega, ree ona Andrewu. ,,To
je najljepi kompliment koji mi je ikad uinjen jer
je uinjen nenamjemo. U stvari, veeru sam spremila
61

j'a. Ja upravljam kuhinjom gospoe Herbert. Volim kad

neto sama spremim. I navikla sam na to.
Prije tog njenog objanjenja, direktor rudnika jo
se hunije razveseli. U njemu se vie nije mogao prepoznati onaj mualjiv ovjek koji je kod gospoe
Bramwell stoiki podnosio razne ale. Otvoren i prostodusan, on se naslaivao dobrom veerom, mljackao
usnama dok je jeo kola, stavljao laktove na sto i veselim priama zasmijavao sve.
Vee proe br2o. Kad Anrew pogleda na sat, zaprepasti se, vidjevi da je blizu jeanaest . A bio je
obeao a e jo u toku veeri, prije deset i po, posjetiti jednog bolesnika u Blaina Placeu.
Kad je sa aljenjem ustao da se oprosti, Kristin ga
otprati do vrata. U uskom hodniku on nehotice odirnu njeno bedro. Poie ga pri tom slatka jeza. Ona
se svojim mirom, svojom njenou, svojim pametnim
cmim oima, toliko razlikovala od svih ena koje je
ikad bio upoznao. Bog neka mu oprosti to se usuio
ikad da pomisli da mu je neprijatna!
On promrmlja malo zadihano:
Nemam rijei da vam dovoljno' zahvalim to ste
me pozvali veeras. Smijem li vas jo kaa vidjeti? Ja
ne govorim uvijek samo o svom radu. Hoete li Kristin, hoete li da poete sa mnom jeanput u kino u
Toniglan?"
Ona se smijeila, prvi put je u njenom pogleu bilo
malo enske nestanosti.
Pokuajte da me pozovete.
Dug utljiv minut na pragu pod visokim zvijezama. Zrak mu je mirisao na rosu i hladio mu zaarene
obraze. On je osjeao njen sladak dah, eznuo za njom,
gorio od elje da je poljubi. Stisnu joj ruku nezgrapno,
okrenu se i poe, noen krilatim mislima stazom koja
ga je voila njegovoj kui, istom onom vrtoglavom stazom kojom su ili ve milijuni, vjerujui da su jedini
predoreeni, jeini blagosloveni. Oh, ona je divna!
Kako ga je razumjela kad joj je govorio o svojim tekoama! Ona je i pametna, daleko pametnija od njega!
Kako sarno sjajno kuha! I on je nazva Kristin!
62

8.

Mada je Kristin obuzimala njegov um sada vie

nego ika, cio tok njegovih misli bio je izmijenjen. Vie
se nije osjeao maloduan; bio je sretan, zanesen, pun
nada. Ta promjena u njegovu raspoloenju ogledala se
i u njegovu radu. Bio je ovoljno mlad pa je u svojoj
mati stvarao stalno nove slike: kako ga ona posmatra
dok pregledava bolesnike, kako bdi nad njegovim metodinim i savjesnim istraivanjima, kako hvali njegovu smiijenost i tanost ijagnoza. Svakom iskuenju
da'na brzu ruku pregleda bolesnika i doe do zakljuka
prije nego to mu osluhne plua, odmah bi se odupro
milju: Blagi boe, to ne! Sta bi ona o meni misllia
kad bih tako radio?
Vie puta osjetio bi na sebi Dennyjev satirian i
pronicav pogled. Ali on nije za nj hajao. Na svoj pedantan, idealistiki nain, upleo bi Kristin u svoja
stremljenja, i ona bi nesvjesno postala snaan podstreka u njegovoj borbi s nepoznatim.
Priznavao je samome sebi da on, zapravo, i ne zna
nita. Ali uio se da misli svojom glavom i a, u iznalaenju neposrednih uzroka, uputi svoja istraivanja i
preko onog to mu se inilo oiglednim. Nikad ga jo
nije ideal nauke tako mono privlaio. Molio je boga
da nikad ne postane aljkav ili da radi samo za plau,
da ne stvara neprovjerene zakljuke i nikad ne dozvoli sebi da prepisuje recepte kao ranije. Htio je da
pronalazi, da se bavi maukom, da bude dostojan Kristine.
Obuzet tim prostodunim arom, esto se alkj na
svakidanju praksu, koja mu je ojenom, kao za pakost, pruala samo dosane i beznaajne sluajeve. Htio
je da se vere po planinama, a slijedeih nekoliko' nedjelja imao je pred sobom samo beznaajne krtinjake.
Bolesti s kojima je trebalo da se ponese bile su neznatne, oajno nezanimljive: uganue zglobova, posjeeni prsti, nazebi u glavi. Vrhunac svega bio je oivio
kad ga je pozvala neka baba koja je stanovala dvije
milje daleko od njegove kue i, zirkajui u njega ispod
svoje flanelske kape, lumolila ga da joj odsijee uljeve.
63

Osjeao se bualasto, grizao se to mu se ne prua

prilika da se istakne svojim znanjem i prieljkivao je
vihor i buru.
Poeo je da sumnja i u sama sebe i pitao se da li
je uope mogue da ljekar, u tom zabaenom kraju,
bude ita drugo do siuan, bijedan najamnik. I onda,
kad mu se zanos bio ve srozao do najnie take, dogodio se jedan sluaj koji je ivu njegova vjerovanja
podigao do neba.
Krajem posljenje nejelje mjeseca juna, prolazei
preko staninog mosta, srete doktora Bramwella. Srebmi Kralj bio je upravo uao na stranja vrata eljeznike krme i kradomice brisao gomju usnu nalamicom ruke. Imao je obiaj da vrem ili aom piva oprezno ublauje svoj jad lcad bi Gladys, vesela i odjevena
u najljepe ruho, odlazila u svoje tajanstvene kupovine u Toniglan.
U prvi mah bio je pomalo zbunjen time to ga je
Andrew primijetio, ali se ipak sjajno snae:
,,Ah, Mansone! Milo mi je to te vidim. Upravo su
me zvali Pritchardu. Andrew je pet minuta ranije bio
vidio Pritcharda kako eta sa svojim psom. Nije htio
da iskoristi priliku. On je volio Srebrnog Kralja, ije
su visokopame rijei i herojsko-komini pokreti bili u
tako ljudskoj suprotnosti s njegovom bojaljivou i
s rupama u arapama koje je vesela Gladys zaboravljala da zakrpi.
Poavi ulicom zajedno, poeli su da govore o svojim poslovima. BramweU je uvijek bio gotov da govori
o nevoljama svojih bolesnika, i sad je tonom punim
ozbiljnosti bio rekao Anrewu da se Emlyn Hughes,
Annin zet, nalazi pod njegovim staranjem. Emlyn je,
ree, u posljednje vrijeme poeo da se ponaa vrlo
udno imao je nepriliku u rudniku, pa je izgubio pamenje i postao svaalica i nasilnik.
,,Ne dopada mi se to, Mansone", klimao je zabrinuto glavom Bramwell. Viao sam ja i ranije sluajeve umne poremeenosti, pa mi to mnogo Bi na takvo
neto "
Mansoin, mu lzrazi svoje aljenje. On je uvijek smatrao Hughesa smuenjakom, ali dobriinom. Sjeti se da
64

je Annie u posljednje vrijeme izgledala zabrinuta: i

kad ju je upitao za razlog tome, ona mu je, ma da inae
bila sklona brbljanju, osim u porodinim stvarima,
izjavila neodreeno da je zabrinuta zbog svog zeta.
Rastajui se od Bramvvella, on mu izrazi nadu da e
stanje tog siromaka krenuti nabolje.
Ali slijedeeg petka, u est ujutru, probudi ga kucanje na vratima njegove sobe. Bila je to Annie, koja
mu, ve potpuno odjevena i crvena oko oiju, urui
jedno pismo. Anrew razdera omot i proita poruku
doktora Bramwella:
Doite odmah. Potreb't'o je da sa mnom potpiete
uvjerenje o sluaju opasnog ludila.
Annie se borila sa suzama.
Radi se o Emlynu, doktore. Desilo se neto stra-no. Molim vas da doete odmali.
Za tri minuta Andrew je bio spreman. Pratei ga
niz ulicu, Annie mu ispria, kako je najbolje umjela,
sve o Emlynu. Bolovao je tri nedjelje i ponaao se nekako udno, ali noas je postao naroito silovit i izgubio je sasvim pamet. Nasmuo je na enu s kuhinjskim noem. 01wen je nekako jeva uspjela da utee
na ulicu, u spavaid. Uzbudijiva pria bila je dovoljno jeziva i ovakva kakvu ju je Annie napreac ispnala, ured pore njega kroz sivu svjetlost jutra, a on
nije nalazio rijei kojima bi je umirio. Kad su stigli
Hughesovoj kui, zatekli su u prednjoj odaji doktora Bramwella, neobrijana i zabrinuta, bez ovratnika i
kravate. On je sjeio za stolom, s perom u ruri, a pred
njim je bio poluispunjen arak modriastog papira.
,,Ah, Mansone, ljubazno je od vas to ste doli
tako brzo. Vrlo alostan sluaj, ali brzo emo biti
gotovi.
O emu se rai?
Hughes je poludio. Mislim da sam vam ve pred
nedjelju dana kazao a se plaim toga. I eto, vidite,
nisam se prevario: akutno ludilo! Bramwell je kotrIjao rijei preko jezik'a, svjestan tragine uzvienosti
tog asa. Ubilako ludilo u najveem stepenu. MoS Citaela

65

rat emo ga odmah pc&tati u Poiitynewad. Za to su

potrebna dva potpisa, moj i va rodbina je traila da
pozovem vas. Formainosti su vam poznate, zar ne?
,,Da, potvrdi Andrew. ,,A kakav je va nalaz?
Proistivi grlo, Bramwe31 poe da ita ono to
je na formularu bio napisao. To je bio iscrpan i taan
prikaz Hughesova ponaanja tokom prole nejelje,
koji je u svemu ukazivao na umnu poremeenost. Proitavi ga, Bramv/ell podie glavu:
Dakle, iskaz je, mislim, jasan!
Izgleda da se radi o ozbiljnom sluaju, ree Andrew polako. Pa, pogledat u ga.
Hvala vam, Mansone. Mene ete nai ovdje ka
budete gotovi", i Bramwell se dade na upisivanje daIjih pojedinosti u svoj izvjetaj.
Emlyn Hughes je leao u postelji, a pored njega
su sjedili za slueaj potrebe dvojica njegovih clrugova iz rudnika. U no postelje stajala je Ohven, ije
je Iice, obino tako ivalmo i nasmijano, sada bilo
blijeo i izoblieno suzama. Ona je izgledala tako
ucviljena, u odaji je vladala takva snudenost i' mets da je Andrew askom osjetio ledenu jezu, gotovo
strah.
Prie Emiynu i u prvi as ga jedva prepozna. Nije
se bio mnogo promijenio bio je to Emlvn, dabome,
ali jedan izoblien i na neki udan, tajanstven naiii,
izmijenjen Emlyn, ogrubjelih crta. Lice mu je bilo
podbuhlo, nosnice su mu bile odebljale, a koa poprimila votanu bcju, osim jedne crvene'- nSrlje preko
nosa. Citava njegova pojava 'odavala je ovjeka teka
i apatina. Andrew ga oslovi, i on promrmlja nekoliko
nerazumljivih rijei. Zatim, stisnuvi pesnice, izgovori
bujicu nasrtljivih ludorija koje su, kao dodatak Bramwellovu izvjetaju, suvie jasno ulcazivale na potrebii
nje-gove internacije.
Nastade tiina. Andrav? je osjeao da bi trebalo da
bue uvjeren u bolest tog ovjeka. Pa ipak, i sam ne
zcajui zato, on nije bio zadovoljan. Zsix>, zato, pitao se on, zaio Eu.ghes govori tako? Zamislimo da je
ovjek zaista poludio, ali ta ie, onda, uzrok tome? On
se uvijek osieao sretnim, 1 na svoj je nain bio zado56

voljan, bezbrian i veseo. Zato se onda, bez viljiva

razloga, tako promijenio?
Mora da postoji neki razlog, mislio je Manson tvrdoglavo simptomi se ne pojavljuju tek sami od sebe.
Gleajui one otekle crte i traei neko objanjenje
toj zagoned, on nagonski isprui ruku i dodimuvi
ono podbuhlo lice, primijeti pri tom podsvjesno da pritisak njegovih prstiju ne ostavlja nikakav otisak na
oteklom obrazu.
Odjednom, kao munja, sinu misao u njegovu umu.
Zato oteklina ne reagira na pritisak? Zato srce mu
snano zakuca zato to to nije pravi edern ve my~
xoedem. Tu smo, tako mi boga,. tu smo! Ne, ne, ne
smije da juri. Cvrsto obuzda sebe. Ne smije na brzinu
izvoditi zakljuke. Mora ii obazrivo, polako, sigumo!
Obuzdavi se, on podie Emlynovu ruku. Da, koa
je bila suha i gruba, prsti malo oteeni na vrhovima.
Temperatura ispod normale, Izvri pregled metodiki, odbijajui od sebe svaki val oduevljenja koji .bi
ga mogao ponijeti. Svi znaci i svi simptomi slagali su
se divno, kao u kakvoj sloenoj zagoned s ukrtenimi
rijeima. Zbunjen govor, suha koa, maljavi prsti, podbuhlo neelastino lice, defektno pamenje, sporo miljenje, napadi razdraljivosti s vrhuncem u pokuaju ubojstva. Oh, taj osjeaj pobjede nad zavrnom
slikom bio je uzvien!
Ustavi, on sie u oaju u kojoj ga doeka doktor
Bramvell stojei na prostird, leima okrenut vatri:
Dakle? Jesi li zadovoljan? Pero je na stolu.
Sluajte, Bramwelle. . . Andrew je gledao u
stranu i borio se da savlaa pobjedniki ton u svom
glasu ,,ja mislim da ne treba da potpiemo taj izvjetaj o Hughesu."
Sta, kako? Bljedilo je postepeno nestajalo s
Bramwellova lica, i on se ljutnu, sav zaprepaen: ,,Pa
ovjek je poaavio!
Ja tako ne mislim", odgovori Andrew mimo, jo
uvijek obuzdavajui svoje razdragano oduevljenje. Nije, naime, bilo dosta postaviti dijagnozu: trebalo se i
s BramweUom postupati obazrivo i ne stvarati od njeB*

67

ga neprijatelja suprotstavljanjem. ,,Po mom miljenju,

Hughes je bolestan duevno samo zato to je bolestan
tjelesno. On pati od nedovoljnosti titne lijezde
apsolutno jasan sluaj myxoedema.
Bramwell je zurio u njega staklastim pogledom.
Bio je prosto preneraen, Pokua da kae neto, ali
mu je glas samo eudno umio, kao kad siujeg pada
s krova.
,,Najzad, nastavi Anrew uvjerljivo, upirui pogled u prostirku, ,,Pontinewda je tako uasno mjesto.
Ako Hughes ue tamo, nikad vie nee odatle izii.
Pa ak ako bi i iziao, cijelog bi ivota bio strano
oigosan. Zato, da probamo najprije s iijeenjem titne lijezde."
Pa, doktore", zamea Bramwell, ,,ja vas ne ra~
zumijem.
Pomislite koliko bi to doprinijelo vaem ugleu, brzo ga presijee Andrew, ako bi vam polo za
rukom da ga izlijeite. Ne mislite li da je vrijedno
pokuati? Dakle, ja u sad pozvati gospo-u Hughes.
Ona se janica ubi plaui, jer misli da e Emlyn biti
odveden. Moete joj objasniti da emo pokuati s nekim nevim nainom lijeenja.
Prije nego to je Brarmvell mogao da negoduje,
,Andrew je bio iziao iz odaje. Nekoliko minuta kasnije, kad se vrati s gospcom Hughes, Srabrni Kralj
bio je doao k sebi. Sepurei se na prostird, on na
dostojanstven nain obavijesti 01wen ,,da jo postoji
jean zraak nade, a Andrew, meutim, stojed. mu
iza lea, zguva ispunjen formular u okruglu lopticu i
bad ga u vatru. Zatim ode da telefonira u Cardiff po
tiroddin.
Prce nekoliko dana velike uznemirenosti i grozniava iekivanja prije nego to se na Hughesu primijeti djelovanje lijeenja. Ali kad jednom ono otpoe bilo je arobno. Cetmaest dana zatim Hughes ustade iz postelje, a na kraju drugog mjeseca ve je bio na
srvom poslu. Jedne veeri doe, mrav i io, u ispanzer u Bryngoweru, zajedno s nasmijanom 01wen, da
kae Andrewu da se nikad u ivotu nije bolje osjeao.
68

Ohven ree:
,,Za sve to mi ugujemo vama, doktore. Zato emo
ostaviti Bramwella i prijei vama. Emlyn je bio kod
njega na spisku jo prije nego to smo se uzeli. On bi
moga Emlyna bio poslao u pa znate ve kuda
da nije bilo vas i vaeg staranja."
Ne smijete da mijenjate ljekara, 01wen, odgovori Andrew. ,,To bi pokvarilo sve. Zatim ostavi ozbiljan Ijekarski ton i ree s istinskom mladikom nestanou: Ako samo i pokuate a to uinite ja u
vas goniti onim kuhinjskim noem.
Kad je Bramwell jednoan iza toga sreo na ulid
Anrewa, ree mu naepureno:
Zdravo, Mansone! Jesi li vidio Hughesa! Ha! Oboje su mi vrlo zahvalni. Laskam sebi da nikad dosada
nisam imao Ijepi sluaj izljeenja.
Annie ree:
to se onaj matorj Bramwell kooperi po gradu
kao da mi je on netko. On je obina neznalica. A ona
njegova ena! Oh, to vam je prava napast za poslugu.
Gospoa Page ree:
Doktore, ne zaboravite da vi radite za doktora
Pagea.
Denny primijeti:
Mansone, ti si saa toliko uobraen da je nemogue podnijeti te. Ti e se raspui od nadmenosti, i
to brzo, vrlo brzo.
Ali Andrew, hitajui Kristini, obuzet radou zbog
pobjede svoje naune metode,'uvao je samo za nju sve
ono to je imao da kae.

9.

U julu te godine godinja skuptina Britankog

ljekarskog drutva drala se u Cariffu. To rutvo
bilo je slavno sa svojih godinjih skuptina, a sam
prof. Lamplaugh uvijek je, u svom oprotajnom predavanju, ukazivao studentima na potrebu da svaki
69

uglean Ijekar bude lanorn tog drutva. Sjajno organizovane, te su skuptine pruile lanovima i njihovim
porodicama sportske, drutvene i naune razonoe, popuste u svim hotelima izuzev najboljih, besplatne autobusne izlete do poruenih susjednih opatija, razne
podsjetnike u ,,ivot-izanjima, spomen-kalendare
vodeih tvomica kirurkih instrumenata i farmaceutskih proizvoda i naroite povlastice u najblioj banji.
Prethodne godine, pre sam kraj skuptine pune slavIja, svi ljekari i njihove ene bili su obili, kao besplatan uzorak, izdanu kutiju biskvita protiv debljanja.
Andrew nije bio lan Drutva, jer je lanarina o
pet zlatnika tada jo premaivala njegove mogunosti,
ali je, pomalo zavidljivo, pratio njegov rad izdaleka.
To mu je bilo dalo povoda da jo jae osjeti u kojoj je
mjeri zabaen i izgubljen u Drineffyju. Slike u mjesnim listovima koje su prikazivale uparaene doktore, svrstane na nekoj tribini okienoj zastavama, kako
sluaju pozdravne govore, ili kako igraju golf na igralitu Penarth, ili se tiskaju u parobrodu na izletu u
Weston na moru sve je to pridonosilo da se osjeti jo jadnije iskljuen i po strani.
Ali sredincm te nedjelje stie za Anrewa jedno
pismo s adresom nekog kardifskog hotela u zaglavlju,
koje ga prijatno iznenadi. Bilo je to pismo njegova
prijatelja Freddiea Hamsona. Freddie je, kao to se
moglo i oekivati, uestvovao na skuptini i, izraavajud. elju da se vidi s Mansonom, pozivao ga da slijedee subote veera s njim.
Andrew pokaza pismo Kristini. Ve je bio navikao
da joj se povjerava. Prola bila gotovo dva mjeseca od
one veeri kod nje, a on je bio zaljubljeniji nego ikad.
Saa, kad je mogao da se s njom esto sastaje i bic
uvjeren da su i njoj ti sastanci dragi, bio je sretniji
nego ikad u ivotu. Ona je, vjerojatno, djelovala na
njega umirujue. Bila je malo stvorenje vrlo pozitivna
duha, savreno neposredna i bez sjenke koketerije.
Cesto bi joj doao zabrinut i razraen, a otiao bi
od nje smdren i vedar. Umjela je, na sebi svojstven
n;ain, da mimo saslua ono to bi on irnao da joj kae

i moda bi napravila kakvu umjesnu ali zabavnu primjedbu. Imala je mnogo zdrava smisla i nikad mu nije
laskala.
Katfca, uprkos njenoj mimoi, oni su vodili ivahne rasprave, jer je i ona imala svoje poglede. Rekla mu je jednom, smijeei se, da je tu sklonost ka
protivrjeenju naslijedila od neke kotske babe. Moda je njen slobodan duh bio istog porijekla. On js
esto primjeivao da je ona vrlo hrabra, ,i to ga je diralo i ispunjavalo eljom da je zatiti. Doista, ona u
svijetu nije imala nikoga do jedne bolesne tetke u
Bridlingtonu.
Subotom i nedjeljom po podne, kad bi vrijeme
bilo lijepo, poduzimali su duge etnje u pravcu Pandyja. Jednom su otili u kino u Toniglan da vide Chaplinovu Pofjeru za zlatom, a jednom opet, na njen prijedlog, da uju orkestarski koncerat. Ali od svega toga on je najvie volio one veeri kad bi Kristini dolazila gospoa Watkins, jer mu se tada pruala prilika
da u prisnoj atmosferi njenog stana. uiva u njenoj
prisutnosti. Tada bi se rnahom povele i one njihove
velike rasprave, dok bi gospoa Watkins mirno plela,
vrsto rijeena da joj vunica istraje do kraja zasjedanja, ograniena u svojoj ulozi a,sne tampondrave izmeu njih.
Sada, imajui u izgledu taj izlet do Cardiffa, elio je da i ona poe s njim. Njena se &ola rasputala
za ljetni raspust krajem te nejelje, i ona je potom
odlazila na odmor svojoj tetki u Bri'dlington. On je
osjeao da bi taj rastanak trebalo nekako naroito
proslaviti.
Kad je proitala pismo, on je :upita neodoljivo:
Hoete li da poete sa mnom? To je samo sat
i po vlakom.
Ja u natjerati Blcdwen da me pusti s lanc^ u
subotu uvee, i moda e nam poi za rukom da vidimo bar neto od skuptine. U svakom sluaju, volio
bih da se upoznate s Hamsonom."
Ona potvrdi:
,,Ja hih voliela da idem.
71

On je bio ohrabren njenim pristankom, pa mu

ne pa.de uope na um da bi mu gospoa Page*mogLa
da osujeti t,aj plan. I prije nego to joj je priao u
vezi s tom stvam, bio je stavio u prozor dispanzera
uoljivu objavu:
U subotu uvee zatvoreno. I uao je u kuu veseio.
Gospoo Page, prema Statutima o ljekarskim
asistentima koje sam proitao ja imam pravo na pola
slobcdnog dana jednom u godini. Ja bih elio da to
svoje pravo iskoristim u subotu. Odlazim u Cardiff.
akle, sluajte vi, doktore narogui se ona na
njegov zahtjev, nalazei da mu je i ton nekako drzak
i nadmen; aii poto ga sumnjiavo pogleda, proguna: ,,Oh, pa -- idite, naposljetku, kad ba hoete.Odjednom :oj sinu jedna misao, oi joj se zasvijetlie, i
ona mljacnu usnarna: Donijet ete mi svakako malo
Parryjevih pasteta: nita, ini mi se, toliko ne volim
kao njegove pastete."
U subotu, u eetiri i po Kristina i Andrew sjeoe
u vlak koji je iao u Cariff. Andrew je bio razragan i buan i dozivao nosaa i einovnika i biljetamici.
S osmijehoin je gledao u ICristin koja je sjedila na suprotnom sjedalu. Imala je na sebi modar kostim koji
joj je izvanredno pristajao, i male cme cipelice. Iz
njenih blistavih oiju, kao i iz cijele njene pojave, zxa~
ila je radost. Gledajui je tako razdraganu zbog tog
izleta, osjeti prema njoj njenost I neooljivu enju!
To njihovo drugarstvo, mislio je on, lijepo je i krasno,
ali on je elio neto vie: elio je da je zagrli, da je
osjeti toplu i ustreptalu, prisno uza se.
Nehotice ree:
Bez vas u se osjeati izgubljen kad odete na
ljetovanje.
Ona lako porumenje, gleajui kroz prozor.
Moda nije trebalo da to kaem?" upita je on neodoljivo.
U svakom sluaju drago mi je to ste rekli, odgovori ona ne okreui se.
Bilo mu je na vrhu jezika a joj kae da je voli i
da je pita, uprkos smijenoj nesigumosti svoga poloaja, da li bi se udala za njega. S iznenadnom vidovi
72

tou uvie'a je to jeino nedzbjeno rjeenje za njih.

Ali nesto ga zadra, 1 on shvati intuitivno da as nije
pogodan. Odlui da e joj o tonie govoriti u vlaku,
lcad se budu ''/raali.
Nastavi meutim, malo uzdrhtalim glasom:
,,Veeras bi trehalc da se sjajno provedemo. Hamson je dobriina i veseljak, divan deko. Jednog dana
sjeam se, oi mu se zasvijetlie na tu uspomenu,
davala se u Dundee neka dobrotvoma zabava u korist bolnice: na programu su bile sve same zvijeze
iz'Liceuma, pravi artisti, znate. I ne biste vjerovali,
Hamson je izveo jednu taku, igrao je i pjevao, i, tako
mi boga, vorana se prolomila od aplauza!
Prema tome, ree ona smijeei se, s,on lii
vie na liakvog operetskog junaka nego na Ijekara."
Nemojte, Kris, da se tako epite. Vama e se
Preddie dopasti.
Vlak je bio uab u karifsku stanicu u est i etvrt, i oni odoe pravo u Palace Hotel. Hamson je bio
obeao da e ih saekati u est i .po, ali kad uoe u
hol, on jo nije bio prispio.
Stajali su zajedno i posmatrali prizor. Dvorana je
bila prepuna Ijekara i njihovih ena koji su brbljali
i smijali se, a srdani pozivi letjeli su amo-tamo.
Doktore, veeras da sjedite s gospocm do nas."
Hej, doktore, ta emo s onim kazalinim ulaznicama?
Bilo je tu mnogo trkaranja. Gospoda sa crvenim
znakama u rupicama od kaputa vano su hitola preko
dvorane, nosei u ruci neke papire. U jenom kutu
jedan funkcioner je ponavljao snanim monotonim
giasom: Sekcija za otolaringologiju, ovua, molim Iijepo! Izna hodnika koji je vodio u neku sporednu
prostoriju nalazio se natpis: Medidnska izloba. Bilo
je u dvorani i palmi, pa i jedan gudaki orkestar.
Prilino otmjeno, ree Andrew malo zbunjen
opom vrevom i meteom. ,,A Freddie je zakasnio, kao
obino, deran jedan. Hajdemo da vidimo izlobu."
Pregledae sve s interesiranjem, i AnraW je uskoro imao pune ruke otmjeme literature. Smijeei se
pokaza Kristini jednu brouru. Doktore! Da li je vaa
73

or&inacija prazna? Mi vas moemo nauiti kako da je

napunite. Bilo je tu jo evetnaest raziiitih prospekata koji su preporuivali najnovija umirujua i analgezetika sredstva.
Izgleda", ree Andrew mrtei se, ,,kao da su narkotine droge posljenja rije u medicini.
Kad su htjeli ve da iziu, zaustavi ih utivo jedan mladi i prikaza im neki mali svijetao instrumenat, slian satu.
Gospodine doktore, mislim da e vas zanimati
na novi indeksometar. Od njega moete imati bezbroj koristi, savreno je taan, izvanredno impresionira bolesnika, a cijena mu je samo dva zlatnika. Dozvolite, doktore! Vidite, sprijeda je indeks trajanja inkubacije. Jean okret kazaljke i dobijate trajanje zaraze. Unutra pak kutijica kljocnu i otvori se imate odlian indeks hemoglobina u boji, dok s druge
strahe, u : vidu tabele
Moj pokojni djed imao je jedan isti takav, pa ga
se oslobodio", prekide ga Andrew, naglo.
Siromah ovjek", ree ona, nitko se dosada nije
usuio da ismijava njegovu slatku malu spravicu!"
U taj as uoe ponovo u hol, a Fredie je upravo
bio stigao i skoknuo lako iz taksija, dok je za njim jedan djeak nosio njegove tapove za golf.
Zdravo, zdravo! Dakle tu si! Oprosti to sam za~
kasnio. Morao sam. da se ponesem s protivnikom u
takmienju za Listerov pehar. E, to je tog ovjeka
sluila srea! Da, da! Radujem se to te opet vidim,
Andrew. Jo uvijek onaj isti stari Manson. Ha! Ha!
A to ne kupi sebi nov eir, stari drue? Tapao
je Andrewa po ramenu, srdano, drugarski, obuhvaajui i Kristin svojim nasmijanim pogledom. Upoznaj
me, klipanino, sa svojom damom. Kud si se, do avola, zanio?
Sjedoe za jedan od okruglih stolova. Hamson im
objavi da moraju neto popiti. Pucketanjem prstima
dozva uurbanog konobara. Onda im, uz aicu erija,
Ispria potanko kako je tekla njegova utakmica u golfu, kako je, apsolutno, treb.alo da on dobije igru, ali je
74

njegov protivnik stalno slao u rupu sve njegove ,,mashie-udare."

Svje, plave kose zalijepljene briljantinom, u lijepo skrojenom odijelu, s ugmetima od opala u dobro
izvuenim manetama od koulje, Freie je ostavIjao prijatan dojam: nije oio lijep, je su mu crte lica
bile vrlo obine, ali je bio dobroudan i otmjen. Moda je izgledao malo uobraen, ali, kad je htio, umio
je da bude vrlo privlaan. Lako je sklapao prijateljstva, ali i pored toga jednom mu je na univerzitetu
doktor Muir, patolog i cinik, natmureno rekao pred
studentima: ,,Vi ne znate nita, gospodine Iiamsone.
Cio va mozak ispunjen je, poput kakvog balona, samo egoistinim gasom. I vas nita ne iznenauje. Poe
li vam za rukom da se nekako promigoljite kroz djecje
igre, koje se ovdje zovu ispiti, ja vam proriem veliku
i bjistavu buunost.
Kako nitko od njih nije bio u veemjem oijelu,
otidoe u ,,grillroom da veeraju, mada ih je Freddie
bio obavijestio da e morati kasnije, u toku veeri, da
obue frak zbog nekog bala, pravi kuluk i gnjavaa,
ali, eto, morat u bar da se pojavirn.
Poto narui nehajno veeru s jelovnika koji je
bio postao strahovito ljekarski potage Pasteur, tabinja Madame Curie, govea peenica a la Conference
Medicale on se s dramatinim arom poe da sjea
starih dana.
Tada nisam mogao ni pomisliti", zavri on tresui glavom, ,,a e se moj stari Manson tako zakopati u doline Junog Velsa.
Mislite li da je sasvim zakopan?^ upita Kristin,
a osmijeh joj je pri tom bio prilino usiljen. Nastade
staiika. Freddie je premjeravao pogledojn -prepunu
dvoranu pa onda, iskrivivi ustajypitu Andrewa:
Pa kako ti se svia skuprirja^
Mislim da je i to zgoan hain da ovjek ostane
u toku stvari", odgovori mu Anrew s izvjesnim oklijevanjem.
,,U toku stvari tanara-mandara! Ja nisam jo
bio ni na jenom sekdjskom sastanku u posljenje
vrijeme.: Ne, ne, stari- drue, ono to je vano to su
75

Ijudi s kojima se ovje upoznaje, dolazi' u dodir,

mijea se. Nema ti pojma s kakvim sam se sve utjecajnim Ijudima upoznao ove nedjelje. Zato sam i dorao ovamo. A kad se vratim u London, ja u lijepo
a ih potraim preko telefona, pa s njima na golf.
A kasnije pgzi ta ti goVorim to znai lijep posao.
,;Ne razumijem te sasvim, Freddie, ree Manson.
,,Pa to je bar prosto. Zasad imam svoju slubicu,
ali bacio sam oko na jedan mali stani u zapadnom
kraju Londona na ijim bi vratima jedna mala mesingana ploica na kojoj bi pisalo dr Freddie Hamson,
a.volski hjepo pristajala. I kad se jenog lijepog dana
ova ploica pojavi, ovi e mi Ijudi, moji rugovi, slati
pacijente. Ti zna kako se to radi: uzajamnost, bpate.
Poei ti mene po leima, pa u i ja tebe. Freddie
gucnu znalaki rnalo vina pa nastavi: ,,A osim toga,
isplati se odravati prijateljske veze 1 sa sitnom braom
iz predgraa. Katkad i oni mogu da ti poalju robu.
Ama, kroz gcdinu ili dvije i ti ee mi, stari kuku,
slati u London bolesnike iz tvcg zabaenog B len ...
kako ii se ve zove to tvoje mjestance.
Kristin pogleda u isti as Kamsona, kao da hoe
da hesto rsausti, ali se uzdra. sJboiri pogled i prikova
ga za tanjur pred aobom."
,,A sad nii re to o sebi, Mansone, nastavi Freddre nas-mja.no, kakvi su tvoji doivljaji u tom tvom
mjesiu, brate moj roeni?
,,0n, nista naroito nemam da ti priam. Ja vrim
prrglede u jednoj drvenoj baraci, napravim prosjeno
trideset posjeta dnevno padjenti su veinom rudari
i njihove porodice.
r ,,To mi ne zvui ba najljepe'*, ree Freie tresui glavom saaljivo.
Ja uivam u fome, odgovori Andrew blago.
I bavite se pravim poslom, umijea...se Kristin.
,,Da, imao sam nedavno jedan zaista vrlo zanim- '
Ijiv sluaj. Foslao sam o tome biljeku u Joumal.
Ispria pri torn ukratko Hamsonu sluaj' Smlyna
Hughesa. Mada se Fareddie pri tom pravio kao da ga
76

ta stvar mnogo zanima, njegov je pogled. neprestano

lutao.
,,To je prilino zanimljivo, primijeti on kad Manson zavra. ,,A ja sam mislio da guavosti ama samo
u Svicarskoj ili tamo negdje. Nadarn se bai ta si im
poslao dobro zapapren raun. To me podsjea na jednog kolegu koji je ba danas priao da je najbolji nain da se to pitanje honorara rijei I poe opet
da izlae nadugako itav jedan plan, koji je od ne~
koga bio uo, po kom bi se svi honorari isplaivali odmah, u gotovu. Veera je ve bila privedena kraju,
prije nego to je on zavrio svoju glagoljivu disertaciju. On ustade, odbacivi pri tom ubrus.
,,Da popijemo kavu napdju. Moemo joS malo da
proeretamo."
U etvrt do deset, kad je ve bio popuio cagaru i
iscrpio svoju zalihu pria, Freddie lako zijevnu i pogleda na svoj runi sat od platine.
Ali Kristin je bila bra. Ona pogleda znaajno Anrewa i ree:
Zar nije ve skoro vrijeme za na vlak?
Mbda je upravo htio da negoduje, da kae da
imaju jo pola sata vremena, lcad Freddie ree:
,,I ja moram ve da mislim na onaj prokieti bal.
Ne smijem da ostavim na cjedilu svoje drutvo s kojim
sam se dogovocrio.
Otprati ih zatim o pokretnih vrata, opratajui
se od oboje dugo i srdano.
,,Pa, stari drue, mrmljao je steui Andreuui
ruku po posljednji put i tapui ga prijateljski po ramenu, ,,kad zakucam onu plcicu negdje u zapanom
kraju Londona, u kakvoj otmjenoj ulid, javit u ii to
jednorn kartom.
Iziavi napolje, u topli veemji zrak, Andrew i
Kristin hodali su ulioom bez rijei. On je mutno osjeao da vee nije bilo uspjelo onako kako se on nadao
i da, u najmanju ruku, nije odgovaralo Kristininim
oekivanjima. Cekao je da prvo ona progovori, ali ona
je utjela. Najzad ree bojaljivo
Bojim se da vam je moralo biti prilimo dosano
sluati sva ona stara bolnika preklapanja?"
77

i,Ne, odgovori ona, nije mi bilo ni najmanje doeadno.

Nakon kratke stanke on je ponovo upita:
,Zar vam se Hamson nije sviio?
,,Ne naroito. Okrenuvi se prema njemu i ne
uzravajui se vie, oiju koje su joj plamtjele iskrenim gnjevom, nastavi: Ba 'je drzak taj gospodin
s navotenom kosom i banalnim osmijehom! Cijelo
vee drao se tako pokroviteljski prema vama.
Pokroviteljski ? upita dn zaueno.
,,Da, to je ve bilo nepodnoljivo, potvrdi ona
ustro. ,Jedan kolega mi je priao da je najbolji nain da se pitanje honorara . I to upravo kad ste mu
ispriali o vaeih uesnom uspjehu s EmIynom. I on
to naziva guavost! Cak i ja znam da je to suta suprotnost. A ono mu je bilo prosto velianstveno kako
ete mu vi slati, bolesnike u' London, ree ona i napui pri tom utie; dodavi estei se jo vie: ,,Oh, prostb nisam mogla vie da ga podnesem, gledajui ga kako se pravi vaan i gleda vas s visine."
Nije valjda ba tako gledao usprotivi se Anrew zbunjeno. Nakon krae stanke on nastavi: Priznajem, veeras je izgleao prilino samouvjeren. Moda je to bilo trenutno raspoloenje. Aii on je velik dobriina. Na univerzitetu smo bili dobri pdjatelji. I stanovali smo ajeno."
Vjerojatno je nalazio da mu moete biti od koristi, ree Kristin s ;neobinom ogorenou. Iskoriavao yas je u svom radu.
On je negodovao, kao da mu je ao prijatelja.
,,Ne budite tako zli, Kris.
,,To ste vi, odvrati ona, a suze gnjeva svjetlucale
su joj pri t<|$t u oima. Covjek bi morao biti slijep
pa da ne vidi kakva je to osoba. On je upropastio na
mali iziet. Sve je bilo tako lijepo dok on nije doao
i poeo da razglaba o sebi. A Veeras je bio divan koncert u Viktorija Holu, na koji smo mogli otii. Ali propustili smo ga,a sad je suvie kasno da bismo imogli
poi ma kuda m a.da je on upravo na vrijeme poao
na svoj idiptski bal!
78

Uputie se zatim do poneto udaljene eljeznike

staniee. To je bilo prvi put to je vidio Kristin ljutitu. I on se bio razljutio bio je ljut na sebe, na Hamsona, da, i na Kristin. Ipak, ona je imala pravo kad je
rekla da im je vee propalo. I sada, dok je kradom
posmatrao njeno blijedo, suzdrano lice, osjeti da je
zaista neuspjeh bio oajan.
Uoe u stanicu. Odjednom, dok su ili prema gornjem peronu, Andrew spazi na drugoj strani dvije
osobe koje odmah prepozna, gospou Bramwell i doktora Gabella. U taj as stie lokalni vlak koji je vozio
do morskog kupalita Porthcawl. Gobell i gospoa
Bramwell uoe zajedno u taj vlak, smijeei se jeno
drugome. Lokomotiva zvinu i vlak se izgubi u oblaku
pare.
Andrewa odjednom obuze osjeaj jada. Brzo pogleda Kristin, u nadi da ona nije vidjela nita. Tog
istog jutra srete Bramwella koji mu trljajui zadovoljno svoje koate ruke i primijetivi da je vrijeme zaista lijepo, ispria da je njegova ena otputovala, na
dan ili dva, svojoj m ajd u Shrewsbury.
Anrew je bio oborio glavu i utio. Bio je toliko
zaljubljen da ga je prizor koji je vidio, sa svim onim
to je obuhvaao, vrijeao kao fiziki bol i izazivao
u njemu gaenje. Samo je jo ta epizoda nedostajala
da dopuni taj dan pun razoaranja. Njegovo raspoloenje kao da se odjenom preokrenulo. Neka je
sjenka bila pala na njegovu 'sreu. elio je svom duom da dugo i mimo porazgovara s Kristinom, da
otvori pred njom svoje srce, da izglai njihov beznaajan, glup nesporazum. Zelio je, iznad svega, da bude
sasvim sam s njom. Ali vlak koji je upravo stigao,
bio je prenatrpan. Morali su se zadovoljita jednim
odjeljenjem punim rudara koji su gromko raspravIjali o nogometnoj utakm id giracLskog tima.
Bilo je pozno kad su stigli u Bleneli, i Kristin je
izgledala vrlo umoma. On je bio uvjeren da je i ona
vidjela gospou Bramwell i Gabella. Bio je nesposoban da joj ita vie ree, pa mu nije preostajalo nita drugo nego da je isprati do kue gospoe HerKr*t i da joj, sav ojaen, poeli -laku no.
79

10

Mada je bilo ve igotovo pola noi kad je Anrev/

stigao u Bryngower, szatekao je Joe Morgana gdje ga
eka, hodajui kratkiim koradma gore-dolje izmeu
zatvorenog dispanzera. i ulaska u kuu. Lice se nezgrapnog buioca razvedd, im spazi doktora.
,,Oh, doktore, hvcala bogu to v,as vidim. Sekam
ovuda ve dobar jeatn sat. Moja ena vas treba, dolo je prije vremena>
Naglo trgnut u riazmilj anjima o svojim vlastitim
brigama, Andrew re<e Morganu da prieka pa on
ue u kuu po svoju torbicu, a zatim pooe zajedno
u Blaina Terrace br. 12. Noni zrak bio je svje i pun
mime tajanstvenosti. Andrew, obino tako pristupaan, sad se osjeao tupo, bio je ravnoduan. Nidm
nije prepsjeao da <e se taj noni posjet pokazati neobinim, a jo manje da e imati utjecaja na itav
njegov budud ivot u Drineffuju. Njih dvojica su ili,
a da nisu ru rijei progovorili, i tek kad ooe do broja 12, Joe zastade.
,,Ja neu ulaziti11, ree on glasorn koji je odavao
njego\m uzbuenost. SJAIi ja. znam, doktore, da ete
uiniti za nas sve to moete.
Unutra su uske stepenice vodile u malu spavau
sobu, i.stu, ali siromano namjetenu, osvijetljenu potrolejkom. Tu su majka gospoe Morgan, visoka sijaa
starica od blizu sed^nadeset godina, i gojazna starija
babica, stajale poreg ponodilje i vrebale Anrewove
izraze dok se on okr^tao po odaji.
Dopustite, doktore, da vas posluim alieom aja, ree starica poslije nekoliko asaka.
Andrew se blago nasmijei. Bio je shvatio da je
starica, mudra iskus;vom, znala da mora naii period
ekanja pa je straho>ala da <>.n ne oda s obeanjem ,da
e doi kasnije.
(,Ne uznemirujtc se, majko. Ja neu utei.
Dolje u kuhinji popi alicu aja kojom ga starlca
poslui. Mada je bic premoren, bao je svjestan da ni
asa nee saspati ako ode kui, a i da e taj poroaj
zahtijevati svu njejovu panju. Bila ga je obuzela
80

udna obamrlost duha, pa odlui da ostane onje dok

se sve ne svri.
Jedan sat zatim vrati se gore, pogleda kako stvar
napreduje, pa sie opet dolje i sjede pored kuhinjske
vatre. Svua je vladala tiina. Culo se samo pucketanje eravice u ognjitu i kucanje zinog sata. Ne,
uo se jo jedan zvuk: odjek Morganovih koraka po
ploniku ulice. Starica, u svojoj crnoj haljini, sjedila
je nasuprot Andrevvu, potpuno nepokretna, a oima,
neobino ivim i izrazitim, neprestano je i neumorno
vrebala njegov lik.
Bile su ga obuzele teke i bolne misli. Epizoda
koju je vidio na stanici u Cardiffu progonila ga je
sumorno. Mislio je o Bramvvellu, odanom eni koja
ga gnusno vara, o Edwardu Pageu, vezanom za svadljivu Blodwen, o Dennyju, koji ivi nesretno odvojen
od svoje ene. Razum mu je govorio da su svi ti brakovi samo alosni porazi. Taj ga akljuak zaprepasti. Smatrao je brak idilinim stanjem, 4 zaista, sa
slikom- Kristine pred sobom, on ga drukijim nije ni
mogao smatrati. Njene blistave oi, koje su ga uporno
posmatrale, nisu ni doputalfe drukiji zakljuak. Sukob izmeu njegova'otvorena duha, u kojem su se
bile porodile sumnje, i njegova prepuna srca bio g'a
je zbunio i uznemirio, pa je bio spustio podbradak na
prsa, opruio noge i zamiljeno gledao u vatru.
^
Sjedio je dugo u tom poloaju, a'misli su mu bile
tako obuzete Kristinom da se trgao kad ga je starica
odjednom oslovila. Njene su misli imale drugi pravac.
Suzan je rekla da joj ne date kloroform, ako bi to
koilo bebi. Ona tako mnogo eli to dijete, oktore.
U njenim starakim oima bila se pojavila neka toplina;
,,Da, i mi mu se svi radujemo, dabome.
On se s naporom sabra.
Narkoza nee bebi nimalo koiti, tee on Ijubazno. Sve e biti dobro.
Odjednom se zau glas babice koja je zvala s vrha
stepenica. Andrew pogleda na sat: bilo je tri i po. Ustade i, pope se u sobu, gdje utvrdi da.bi mogao da ve
prijee na zahvat.
6 C ita d e la

81

Protee, meutim, jos jedan sat. Bila je to duga

i surova borba. I onda, kad su prvi zraci zore poeli
da prodiru kroz poderotine na zavjesi, rodi se dijete,
beivotno.
Gleajui to beivotno tijelo, Andrew se najei od
groze. Poslije svega onog to je bio obeao! Njegovo
lice, zajapureno od vlastitih napora, odjednom se sledi.
On se kolebao, razdiran izmeu elje da pokua da oivi
dijete i obaveze prema m ajd koja je i sama bila u
oajnom stanju. Stvar je bila hitna pa je nije mogao
rijeiti svjesno. Naslijepo, nagonski, dodae dijete babid, a sam se zabavi Susanom Morgan, koja je, kao
smrvljena, leala po strani, gotovo bez pulsa i jo pod
jelovanjem etera. Njegova je hitnja bila oajna, luaka trka protiv sila koje su eni oduzimale ivotnu
snagu. Trebalo mu je samo tren da slomi staklenu ampulu i roilji dade injekciju pituitrina. Odbadvi potkonu trcaljku, radio je svim silama da vrati u ivot
onesvijeenu porodilju. Poslije nekoliko minuta njegova grozniava napora, enino srce ojaa, i on uvidje
da je bez opasnosti moe ostaviti. Okrenu se, zavmutih rukava, kose zalijepljene za oznojeno elo.
Gdje je ijete?
Babica uini plaljiv pokret: bila ga je stavila po
krevet.
Brzo, poput munje, Andrew se baci na koljena:
rijui po tarim, prljavim novinama.ispod kreveta, on
izvue dijete. Bio je to djeai, savreno razvijen.
Mlohavo, toplo tijelo bilo je bijelo i meko kao da je
od loja. Pupak, u hitnji presjeen, visio je kao slomljena badrljica. Koa je bila od divnog tkiva, glatka i
njena. Glava se klatila na tankom vratiu. Udovi su
izgledali kao da nemaju kostiju.
Jo uvijek kleei, Anrew je unezvereno gledao
ijete. Bjelina je znaila samo jedno: asphyxia pallida.
Neobino bodar duhom, sjeti se jednog sluaja koji je
bio vidio u rodilitu i postupka koji je bio tada primijenjen.
Donesite vrele i hlane vode! uzviknu on babid.
,,I umivaonike! Brzol Brzo!
82

oktore" promuca oua gledajui pomorelo

tijelo djeteta.
,,Brzo! zaurla on.
Zgrabivi jedan pokriva, on poloi dijete na nj i
primijeni omah paroitu metodu disanja. Babica donese posude, umivaonik i velik gvozden kotao. On poe
da bjesomuno naliva hlanu vou u jednu, a vrelu,
koliko je mogao da izri rukama, u drugu posudu.
I onda, kao pomahnitali opsjenar, stade premetati dijete iz jedne u drugu posuu, gnjurajui ga sad u vou
hladnu bao led, sad u onu koja se puila.
Proe tako etvrt sata. Andrewu je znoj ulazio u
oi, zasljepljivao ga. Jean mu se rukav bio sasvim
spustio, sav mokar. Andrew je disao daui. Ali mlitavo djeje tijelo jo nije davalo znake ivota.
Andrewa je pritiskivao oajan osjeaj poraza, puste beznadnosti. Vidio je babicu kako ga posmatra u
stranoj zaprepaenosti,. dok je tamo, stisnuta uza
zid gdje je sve vrijeme stajaia bez glasa, a oi su joj
pri- tom plamtjele, stajala starica. Sjetio se njene enje za unuetom, isto tako jake kao i njene keri za
djetetom. I sada .je sve upropaeno, uzaludno, nepcvrativo izgubljeno.
Pod je bio u darmaru. Spotakavi se preko jednog
mokrog ubrusa, Andrew gotovo ispusti dijete koje mu
je, mokro i Ijigavo, kao neka. udna bijela riba, lealo
na rukama.
,,Za ime boje, doktore" zavapi babica, ,,ta ono je
mrtvo roeno.
Andrew se nije obazirao na nju. Poraen, oajai
nakon pola sata uzaludnog truda, bio je jo uporan u
svom posljednjem naporu: trljao je. dijete grubim
ubrusom., gnjeio mu i oslobaao malena prsa objema
rukama, upinjui se da u to malo, mlohavo tijelo une~
se ivotni dah.
I onda, kao da se udo zbilo, tam ajuna prsa koja
su njegove ruke bile obujmile, kratko su i grevito
uzdahnula. Jo jednom. I jo jednom. Anrew osjeti
vrtoglavicu. Od osjeaja ivota koji je nicao ispod
njegovih prstiju nakon tolikog pustog upinjanja, bio
se gotovo obeznanio. On udvostrui grozniavo svoje
G*

83

napore. Dijete je sad disalo, sve ublje i dublje. Mjehuri sluzi pojavi se na jednoj majunoj nosnici, jedaii
sjajan veseo mjehuri. Udovi nisu bili vie bez kostiju.
Glava nije vie bespomono visila. Bijela koa dobivala je polako ruiastu boju. I onda se odjednom
zau djeji radostan cik.
Oe na koji si na nebu. . . grcala je babica histerino. Ono je ivo... ono je ivo!
Anrew joj urui dijete. Osjeao se slab i oamuen. Soba oko njega bila je u groznom neredu: pokrivai, ubrusi, posude, zamrljani instrumenti, potkona trcaljka zabodena iglom u linoleum, prevmut
umivaonik, izvrnut kotao u bari vode. Na zguvanoj
postelji majka je. jo u narkozi snivala svoj san. Starica je jo jednako stajala pored zida. Ali njene su
ruke bile sklopljene, usnice se micale nijemo. Ona se
molila.
Andrew spusti nesvjesno rukave i obue kaput.
Kasnije u doi po torbicu", ree on babici.
Sie u kuhinju. Usnice su mu bile suhe. Zedno se
napi vode. Dohvati eir i kaput.
Napolju atee Joea gdje stoji na ploniku, s izrazom punim iekivanja.
Sve je u redu, Joe, ree-mu ivo. Oboje su
dobro.
Bilo se ve sasvim razdanilo. Blizu pet sati. Nekoliko rudara ve se kretalo ulicom: prva nona smjena
odlazila je kuama. Dok je Andrew 'hodao s njima,
umorno i lagano, a koraci mu s njihovima ojekivali
pod jutarnjim nebom, on je slijepo mislio, zaboravljajui sav drugi svoj rad u Drineffyju: Veliki boe, najzad sam neto postigao, neto istinski."

11 .

KacLse obrijao i okupao. zahvaljujui Annie bilo

je uvijek dosta tople vode u kupatilu osjetio se maaje umomim. Ali gospoa Page, primijetivi da mu je
po&telja ostala nedimuta, bila je za vrijeirie doruka
84

lakrdijaki sarkastina, utoliko vie to je on primao

njene aoke nijemo.
Aha! Vi mi krasno izgleate jutros, doktore. Samo kao' malo potamnjeli ispod oiju! Kanda ste teb
jutros doli iz Cardiffa, a? I vi ste se sjetili, vidim, da
mi donesete patete od Parryja. Pa, abome, ili ste
malo u aranje! Tako je to, ne prevariste vi mene mladiu! Ispod mire sto avola vire. Svi ste vi asistenti
na jedan kalup. Jo nisam vijela nijednog koji nije
bio il ispiutura ili ve kakav drugi objeenjak!"
Poslije jutarnjih pregleda u dispanzeru i prijepodnevnih posjeta, Andrew svrati da vidi rodilju. Bilo
je upravo prolo vanaest i po kad je zaokrenuo u
Blaina Terrace. Ondje su se bile okupile male skupine
ena koje su askale-pred otvorenim vratnicama,- a kad
on naie, prestaoe da askaju i smijeei se prijateljski pozravie ga sa Dobar dan, doktore. Kad se
priblii broju 12, uini inu se da je iza prozora ugleao
neiji lik. Tako je i bilo. Oni su ga oekivali. Cim zakorai na tek oprani prag, vrata se irom otvorie, i
starica, s ijeg je smeuranog lica zraila nevjerojatna
raost, uvede ga svesrdno u kuu.
Zaista, da bi mu pcsvjeoila svoju zahvalnost, toJiko se bila ustumarala da je jedva nalazila rijei. Pozva ga da ue najprije u gostinsku sobu da se malo
okrijepi, a kad se zahvall, ona se ueprtlja:
Dobro, dobro, doktore, sinko. Neka bude tako
kako vi hoete. Kad siete, moda ete imati malo vremcna za 'aicu likera od ,zovina sjemena i komad kolaa. Potapavi ga drhtavom rukom po p.amenu, .i&prati ga uz stepenice.
Kad ue ,u spavau sobu, malena odaja, doskora
k<ikoinjac, bifa je saa izribana i uglaana da se sva
btislala. Svi njegovi instrumenti, divno svrstani, blijefttali su na pohtiranom stoiu. Njegova torbica bila je
pa/.ljivo namazana gujom mau, a kvaice na njoj
tnko uglaane da su se sijale kao srebro. Posteljina na
jKMilrlji bila 'je promijenjena, a u postelji je leala
mnjkn: bila je okrenula, s izrazom nijeme sree, svoje
rrdovijcno lice prema njemu. dok joj je djetence,
tninio i toplo, sisalo iz pune dojke.
85

Dabome!" osmjehnu se usrdno gojazna babica,

ustavi sa svog sjedala pored postelje. Sad izgleda da
im je oboma svejeno, je lda, dragi doktore? Ne znaju
prosto kakvu su nam muku zadali. I ne tie ih se to
zar ne?

'
Ovlaivi usne, Suzan Morgan, pokua da muoajui izrazi svoju zahvalnost, ali toplina njenih oiju govorila je rjeitije.
Bogme, pravo kaes, pc-tvri babica, nastojei a
se i njen autoritet primijeti. ,,I ne zaboravi, curo moja,
da u tim goinama nikad vie ne bi mogla imati bebu:
bilo je sad ili nikad, ukoliko se tebe tie!
,,Mi to znamo, gospoo Jones, upade joj u rije
starica koja se u taj as bila pojavila na pragu. ,,Mi he
zaboravljamo da sve ugujemo gospodinu oktoru.
Je li moj Joe. bio ve kod vas, doktore?" upita
majka bojaljivo. Nije? E, pa on e ve doi, budite u
to uvjererd. On je van sebe od sree. Kae, kad budemo u junoj Africi, samo ete nam vi hedostajati da
se o nama starate.
Ostavivi^ kuu, propisno okrijepljen kolaem od
anisa i domaim likerom od zovina sjemena starici
bi bilo prepuklo srce da je odbio da nazravi njenorn
Unuku - Anrew nastavi pregledavati bolesndke, osjeajui pri tom neku udnu toplinu oko srca. I da sam
kralj Engleske", mislio je on ponosno, ,,ne bi me mogli
doekati s veom panjom." Taj uspjeh bio je izbrisao,
na neki nain, nemilo sjeanje to ga je u njemu bio
pobudio onaj prizor na peronu u Cardiffu. Mnogo se
moglo rei u prilog braku i porodici u kojima vlada takva ,srea kakva je bila ifca to je ispunjavala Morganov dom.
Dvije nedjelje zatim, poto Andrew uini i posljednji posjet broju 12, Joe Morgan oe k njemu. Njegovo
je drzanje bilo nekako sveano i ozbiljno, i, muei se
da nade rijei, on najgad dize rulce o toga i ree pror
stosrano:
Doktore, rode moj, do avola uvijanja! Ja nisam
mkakav govomik. Novcem se ne moe platiti ono to
ste uinili za nas., Ali svejedno, ena i ja elimo da vam
damo ovaj mali dar.
86

I prui Anrewu listi papira: bio je to ek Graevinskog drutva na pet zlatnika.

Andrew se zabezeknu. Morgani su, kako se govorilo, bili ljudi koji nisu oskudijevali, ali su ipak bili
daleko od imunih. Ta svota, uoi njihova odlaska,
s putnim trokovima koje je trebalo podnijeti, morala
je predstavljati veliku rtvu, plemenitu dareljivost.
Dimut, Andrew ree:
,,Ne mogu to da primim, Joe, prijatelju."
Morate da primite, ree Joe ozbiljno i uporno,
stisnuvi mu ruku, ,,ili ete smrtno uvrijediti moju enu i mene. To je poklon vama. To nije za doktora Pagea. On je godinama i godinama primao o mene novaca, a ovo je prvi put to smo mu se obratili. On je
dobro plaen. Ovo je poklon vama doktore, rode.
Razumijete li me?
,,Da, razumijem vas, Joe", ree Andrew i nasmise,, . ,
Savi ek, metnu ga u dep od prsluka 1 zaboravr
na nj nekoliko dana. Onda, slijedeeg utorka, prolazei
pored banke Westem Counties, zastade, razmisli askom i ue. Kako ga je gospoa Page uvijek isplaivala u novanicama, koje je u novanim pismima slao
kancelariji Zadubine, nije imao prilike da ima posla
s bankom. Ali sada, sjeajui se ugodno svog malog
imetka, odlui da Joeovim darom otvori u banci svoj
raun.
Na blagajni potpisa ek, ispuni neke formulare 1
preade ih mladom blagajniku, primijetivi s osmijehom:
Nije bogzna ta, ali poetak svakako.
U taj as primijeti Aneurina Reesa kako se unja
u pozadini i posmatra ga. Upravo je htio da se okrene
i ode, kad dugoglavi direktor stupi preda nj. U ru d
je drao ek. Gladei ga njeno, gleao je postrance
preko naoara.
Dobar dan, doktore Mansone. Kako ste? Stanka.
Kroz ute zube srkao je zrak. Dakle vi elite da se
ovo unese u raun koji smo vam otvorili?
,,Da. Manson je bio malo iznenaen. Da nije,
moda, svota suvie mala da bi se otvorio raim?
87

Oh, ne, ne, gospoine doktore. Nije suma u pitanju. Nama je vrlo drago to imamo ast. Rees se
kolebao i zagledao se u ek, pa se onda unio svojini
sitnim, lukavim oima Anrewu u lice. Dakle vi
elite da unesete na vaa vlastito ime?
,,Pa sigumo.
,,U redu, u redu, gospoine doktore." Njegov se
izraz iznenada rasplinu u vodnjikav osmijeh. ,,Ja sam
samo, tako rei, pitao. Htio sam da budem siguran. Kakvo krasno vrijeme za ovo doba godine. Klanjam se,
oktore Mansone. Kla-njain sei
Manson izide iz banke zbunjen, pitajui se ta je
htio taj elavi i do grla zakopani prepredenjak. Proe
nekoliko dana prije nego to je uo odgovo-r na to pitanje.

12.

Bila je ve prola nedjelja dana otkako je Kristin

otila na svoj Ijetni raspust. On je bio toliko zauzet,
naroito oko gospoe Morgan, da ju je, na dan njenog
odlaska, vidio tek na nekoliko asaka. Jeva da je koju
rije progovorio s njom. Ali sada, kad je otila, on je
eznuo za njom svim srcem svojim.
Ljeto je u gradiu bilo izuzetno nesnosno. Zelenilo
proljea odavna je bilo svelo. Zrak nad planinama je
poigravao, a svakonevne su detonacije u rudniku i u
kamenolomima odjekivale, pa je izgledalo da pritiskuju
olinu svodom usijanog zvuka. Rudari su dolazili iz
rudnika puni praine rudae raste boje. Djeca su se
bezbrino igrala. Cia-Thomas, koija, bio je obolio od
utice, pa je Andrew morao obilaziti bolesnike pjeice.
Idui zaarenim ulicama, on je mislio na Kristin. Sta
radi ona sada? Misli li moda na njega, bar malo? I kakva je njihova buunost, kakvi su izglei da jednom
zasnuju obitelj na zajednikoj srei.
I onda, sasvim neoekivano, dobi poziv od Watkinsa da ga posjeti u kancelariji Kompanije.
88

Direktor runika primi ga ljubazno, ponudi ga da

sjene i doturi mu preko stola kutiju s cigaretama.
Cujte, doktore, ree on prijateljskim tonom, ,,ve
due vremena elim da govorim s vama i najbolje
e biti da to svrimo prije nego to sastavim svoj godinji izvjetaj. Zastade askom da otre s jezika trun
duhana. Ima jedna grupa momadi koja navaljuje na
mene da vas preloim za titulamog ljekara. Predvode
ih Emlyn i Ed Williams.
Andrew se isprsi u stolici, obradovan i uzbuen.
,,Vi mislite da ja preuzmem mjesto oktora
Pagea?
,,Pa, ne ba tako, oktore", ree Watkins polako.
Vidite, poloaj je vrlo teak. Ja moram da vodim rauna o eljama radnikih organizacija ovdje. Doktora
Pagea ne bih mogao da uklonim sa spiska, jer jedan
broj radnika o torrie ne bi htio ni da uje. Ja sam mislio, u vaem najboljem interesu, da vas nekako, na tih
nain, uguramo unutra i stavimo u spisak; pa bi onda
oni koji bi eljeli da ostave doktora Pagea i da prijeu
vama, mogli to da uine lako.
Andrew nabra elo, jo uvijek ispren; izraz raosti potamnje na njegovu licu.
,,Vi svakako uviate da ja na to ne bih mogao pristati. Ja sam doao ovamo kao Pageov asistent. Kad
bih mu ja sa stao da konkuriram . .. ali tako neto ne
bi mogao da uini nijedan astan ljekar.
Drugoga naina nemam.
,,A zato ne prepustite meni njegovu praksu? ree Andrew ivo. ,,Ja bih bio spreman da mu isplaujem
neto od svojih dohodaka. Eto, to bi bio jedan nain.
Watkins odmahnu glavom:
,,Blodwen n,ee o tome ni da uje. Ja sam joj ve
u tom smislu govorio. Ona zna da je njen poloaj jak:
malne svi stariji ljudi, kao na primjer Enoch Davies,
na Pageovoj su strani. Oni vjeruju da e on ozdraviti.
Pa ja bih ovdje imao trajk kad bih samo pokuao da
ga dirnem. Zatim zastade. Razmislite do sutra, doktore. Ja aljem sutra izvetaj u Swansea. Kad jednom
oe, vie ne mpemo uraditi nita za slijedeih dvanaest mjeseci.11
89

Anrew obori askom pogled, pa ona napravi lagan pokret odricanja. Njegove nade, koje su do maloas
bile tako visoko uzletjele, sad su leale u praini,
smrvljene.
Kakvp. korist od toga? Ja to ne mogu da primim,
pa makar razmiljao i nedjelju dana.
Bilo ga je stalo surova napora da doe do te odluke i da ostane pri njoj, uprkos Watkinsovoj prijateljskoj naklonosti prema njemu. Pa ipak nije se moglo
utei o injenice da je u Drineffy doao kao asistent
doktora Pagea. Da se suprotstavi kao konkurent svome
efu, ak i u izuzetnim okolnostima koje su postojale,
nije se moglo ni zamisliti. Zamislimo a Page nekim
sluajem ozdravi i preuzme svoju praksu kako bi
on onda krasno' izgledao: da otima starcu njegove pacijente! Ne, ne, on to ne moe, on to nee da primi.
itav taj dan bio je utuen i neveseo, Ijutit na
Blodwen zbog njenog besramnog iskoriavanja, svjestan da je uhvaen, da je u nemoguem poloaju, pa
bi bio najvolio da mu ponuda nikad nije uinjena.
Uvee, oko osam sati, otie obeshrabren Dennyju. Nije
se bio vidio s njim ve due vremena pa je osjeao da
e ga razgovor s Philipom ohrabriti: moda e ga bar
on uvjeriti da je postupio ispravno. Stie do Philipova
stana oko osam i po i po obiaju ue u kuu bez kiicanja. Upade u sobu.
Philip je leao na divanu. Na prvi pogle, u slaboj
svjetlosti, Manson pomisli da se odmara poslije napornog dnevnog rada. Ali Philip itav taj dan nije radio
nita. Izvaljen na lea, ruke zabaene preko lica, disao
je teko. Bio je mrtav pijan.
Okrenuvi se, Andrew spazi za sobom stanoavku
koja ga je postrance gledala zabrinuto.
ula sam kad ste uli, doktore. On je ovako ve
cio dan. Nita nijc jeo. Ja ne znam ta a radim.
Andrev/ prosto nije znao to da kae. Stajao je i
gledao Philipovo besvjesno lice i sjeao se one njegove
cinine primjebe one prve noi ka su se sreli u dispanzeru.
Ima ve deset mjeseci od posljenjeg rusvaja,
nastavi stanodavka. Otada nije nj. okusio alkohola, ali
90

kad jednom pone, oncla nema granica. Stvar je utoliko

gora to ni doktor Nicholls nije ovdje. On je na odmoru. Izglea da u morati da mu poaljem telegram."
Poaljite Toma ovamo, ree najzad Andrew.
Smjestit emo ga u postelju.
Tom, stanodavkin sin, mlad ruar koji je cijelu tu
stvar posmatrao sa aljive strane, pomoe mu da Philipa svuku, da mu navuku pidamu i da ga teka i otupjela onesu kao vreu u spavau sobu.
Glavna je stvar da nastojite da ne pije vie, razumijete li? Zakljuajte ga, ako bude potrebno", ree on
stanodavki kad su se vratili u sobu. ,,A sada najboIje e biti da aete rneni spisak bolesnika."
Sa djeje tablice koja je visila u predsoblju, prepisa spisak bolesnika koje je Philip trebalo da posjeti
toga dana. Zatim izie. Ako pohita, mogao bi jo prije
jedanaest da obavi sve te posjete.
Slijedeeg jutra, omah poslije pregleda u dispanzeru, otie u njegov stan. Stanodavka ga doeka lomei
prste. ,,Ja ne znam otkuda mu opet pie. Ja nisam kriva. Uinila sam sve to sam mogla.
Philip je bio pijaniji nego ranije, teak, bezuman.
Poslije ugog drmusanja i pokuaja da ga otrijezne pomou jake kave, koju najzad prevmu i proli po itavoj
postelji, Andrew je cpet morao da se lati spiska bolesnika. Proklinjui vruinu, muhe, Thomasovu uticu i
Dennyja, on je i toga dana radio dvostruk posao.
Pred vee se Vratio iscrpen, ali gnjevno rijeen da
Dennyja otrijezni. -Ovoga puta zatee ga kako sjedi
postrance na stolici, u pidami, jo uvijek pijan i dri
dugo predavanje Tomu i gospoi Seager. Kad Anrew
ue, Dennyju zastade rije, i on ga poglea prijeteim
i podrugljivim pogledom. Glas mu je bio hrapav.
Aha! Dobri Samarianin. Cujem da ste posjetili
moje bolesnike. Veoma plemenito. Ali zato ste to uipili? Zato je onaj guravi Nicnolls uhvatio maglu, a ini
da radimo?
Ja to ne zn.am. Andrew je gubio strpljenje. Samo znam da bi mi bilo mnogo lake da ste i
uradili
svoj dio.
91

,,J a sam kirurg. J a nisam nikakva babica, cjelokupnog Ijekarstva. C. L. Uh! ta to znai? Jeste li se
lkad to zapitali? E, onda u vam ja rei. To je posljednji, najstereotipnij! anahronizam, najgori i nagluplji sistem koji je lkad bogom stvoreni ovjek izmislio. Drago, staro C. L.! I drago, staro B. J.! - to je britanska
javnost, ako niste znali - Ha! Smijao se izazivaki.
,,ia javncst ga je stvorila. Ona ga oboava. Ona plae
nad njim. Kiatio se u stolici, i njegov vatren pogied
bio ]e postao opet ogoren i nabusit. Nastavio ie da
izlaze pijano: ,,I ta moe taj ubogi avo da uradi? Tai
vas C. L. - ubogi svatar koji, toboe, sve zna? Moda
je civadeset godma prolo otkad je doktorirao. Kako
mo'ze da poznaje medicinu i vjetinu babienja i baktenologiju i sav napredak modeme nauke, i kirurpiie taked Oh, da! Ne eaberavlmo kirurglju! S v r S a na
vnjeme on pokusava da izvri kakvu malu operaciiu
u nekoj seoskoj bolnici. Ha! Ha! Opet se pakosno nasmija. Recimo operaciju dojke. Operacija traje ravno
dva l po sata! I kad naie na gnoj, on se smatra spasiocem covjecanstva. Kad ga ne nae, bolesnica se lijepo sahram. Zatim podie glas. Bio je Ijut, podivljao, pijano Ijut. ,,Do avola s tim, Mansone. To tako
traje stotmama godina. Zar nikad ne poeljeti da se taj
sistem promijeni? Kakva je korist od toga? Kakva ie
konst pitam ja vas? Dajte mi jo jedan viski. Svi smo
trn pobenavih. A izgleda da sam ja i pijan.
Nekoliko asaka vlaala je tiina, a onda Anrew
saviaujui svoju razdraenost, ree:
Sad bi trebalo da legnete u postelju. Hajdete, mi
cemo vam pomoi."
_ Ostavite me na miru, ree Denny nabusito. ,,Ne
pnmjenjujte na mem vae krasne ljekarske dosjetke.
nam ja to i suvie dobro i sam sam ih toliko puta
pnmijemo. Ustade naglo pa, posrnuvi, zgrabi gospou Seager za rame i svali je na stolicu. Zatim, klatei
se na nogama i benavei, oslovi uplaenu enu pritvornom Ijubaznou: ,,Pa kako ste mi danas, moja draga
gospoo? Kanda malice bolje. Puls je neto jai Jeste h dobro spavali? Hm! Hm! Onda moramo prepisati
malcice kakvog sredstva za tiinirenje ivaca.K
2

Osjeala se u tom lakrijakom prizoru neka

udna, nespokojna nota zepasta pojava Philipa koji,
neobrijan i u pidami, majmunie ponaanje ljekara
otmjenih krugova" i klati se u poniznoj snishodljivosti pred uplaenom enom jednog rudara. Tom se nervozno zacereka. Denny se brzo okrenu prema njemu i
estoko ga ui.
Tako je! Smij se! Cerekaj se do mile volje. Ja
sam pet godina svog ivota utroio u takvom radu.
Gospoe! Kad na to pornislim, oe mi da umrem od
stida. Zatim ih pogleda sve pa zgrabi jednu vazu
koja je stajala na kaminu i tresnu je o pod. Slijedeeg
trena bila mu je i ona druga u ruci, i on je zavitla o
zi. O onda koraknu naprije izbezumljena poglea,
spreman na pustoenje.
Za ime boje, zacvilje gospoa Seager, zarite
ga, zadrite ga!
Andrew i Tom Seager bacie se na Philipa koji se
odupirao svom ivljom neobuzdanou pijanice, pa se
onda odjednom preobrazi, stia se, rasplaka se i raznjei.
,,Mansone, slinio je, obisnuvi se Andrewu o vrat,
ti si obar drug. Volim te kao brata roenog, vie nego brata. Eh, kad bismo se nas vojica drali zajedno,
mogli bisrno da spasemo cio Ijekarski stale."
Stajao je, a pogled mu je lutao izgubljeno. Onda
obori glavu. Tijelo mu se otrombolji, i on dozvoli Andrewu da ga povede u susjednu odaju, i smjesti u postelju. I dok mu se glava kotrljala na uzglavlju, uputi
mu posljednju piaevnu molbu:
Obeaj mi jednu stvar, Mansone! Za ime boje,
nemoj nikad da se oeni damom!
Slijedeeg jutra bio je pijaniji nego ikad. Andrew
die ruke od njega. On je upola sumnjao da mlai Seager krijumari u kuu alkohol, mada se djeak, kad ga
je stao a ispituje, kieo, blijed u licu, da o tome ne zna
nita.
Cijele te nedjelje, Andrew se, pored svojih, nosio
jo i s Dennyjevim bolesnicima. U nedjelju, poslije
ruka, otiao je u ulicu Chapel. Philip je bio ustao: iz93

brijan, ojeven i besprijekoran na izgle, mada malo

uveo i nesiguran, bio je potpuno trijezan.
Saznao sam da ste vi radili moj posao mjesto mene, Mansone. Bilo je nestalo one prisnosti tih posljednjih dana. Njegovo je ponaanje bilo uzdrano ledeno i kruto.

,,To nije nita", odgovori Anrew nespretno.

Naprotiv, to vam je moralo zaati dosta trua.
Dennyjevo dranje bilo je tako nemogue da Andrew pocrvenje. Ni rijei zahvalnosti, pomisli on, nita osim te krute, nesnosne nadmenosti.
Ako ba zaista hoete da znate, prasnu on, ,,i jeste mi zadalo avolskog truda, i jo kako.
Moete raunati da e vam to biti naknaeno."
,,A za koga vi mene smatrate!" odvrati Anrew
ivo. ,,Za kakvog bijednog koijaa koji oekuje va
baki! Da nije bilo mene, gospoa Seagar bila bi telegrafirala doktoru Nichollsu i vi biste bili izbaeni
glavake. Zasluujete dobru pesnicu po njuci."
Denny upali cigaretu, a prsti su mu toliko podrhtavali da je jedva drao igicu. On se kesio:
Lijepo je od vas to ste izabrali ba taj as da mi
ponudite fiziku borbu. Pravi kotski osjeaj priklanosti. Moda u kojom drugom prilikom moci da vas
usluim.11
,,Oh, ne trabunjajte gluposti", ree Andrew. Evo
vam spiska bolesnika. One s krstiem treba da posjetite u ponedjeljak.
Potom izjuri iz kue kao pomaman. Do avola, estio se, tko je taj ovjek to dozvoljava sebi da se ponaa kao da je Svemogui! Izgleda kao da je on meni
uinio uslugu to mi je dozvolio da radim njegov posao!
Ali dok je iao kui, njegova se mrnja polako hlaila. On je u stvari volio Philipa i sad je ve bolje
razumijevao njegovu sloenu narav. Stoga je jedino i
izluio sad iz sebe svoju tvrdokomost. Sjeanje na skoranje pijanenje, i kako se tih dana morao prikazati,
i saa mu je moralo prouzrokovati bol koji ga je pekao.
94

I opet je Anrew bio zbunjen paradoksom tog sposobnog ovjeka koji je u Drineffyju naao pribjeite
u kojem se mogao osloboditi konvencija. Kao kirurg,
Philip je bio izuzetno darovit. Anrew ga je vidio, pomaui mu s narkozom, kad je u kui jednog rudara,
na kuhinjskom stolu, dok mu je znoj kapao^s crvenog
lica, maljavim rukama izvrio operaciju unog mjehura, savreno brzo i tano. Takvom ovjeku moze se
tota progledati kroz prste.
Pa ipak, kad se vratio kui, Andrew je jo patio
zbog uvrede koju mu je Philip bio nanio svojim hlanim dranjem. I tako, kad je uao na glavna vrata i
objesio eir na vjealicu, jedva da je bio raspoloen
da uje glas gospoe Page, koja ga je dozivala:
Jeste li vi to, oktore? Doktore Mansone! Doite
ovamo!"
Andrew se ne obazre na njen poziv i pope se u
svoju sobu. Ali tek to je bio stavio ruku na ogradu
stepenita, Blodwenin se glas ponovo zacu, sad jae i
otrije.
Doktore! Doktore Mansone! Doite smjesta
ovamo!
Andrew se okrenu i spazi gospou Page u asu
kad je izjurila iz trpezarije, neobino blijeda u licu,
dok su joj crne oi plamtjele estokim uzbuenjem.
Ona mu prie.
Jeste li vi gluhi? Zar niste uli da sam vas zvala?
Sta vam je, gospoo Page? ree on razraen.
Sta mi je, je ra? Jedva je mogla da die. ,,To
mi se ba svia! Vi mene pitate! A ja bih upravo htjela
da vas neto upitam, moj krasni doktore Mansone!
Dakle, ta hoete?" odsijee Andrew.
Talcvo njegovo dranje kao da je prenerazi, bila
je izvan sebe:
Hou ovo. Da, moj krasni, mladi gospodine! Moda ete biti Ijubazni pa ete mi objasniti ovo. Iz svojih jedrih prsiju izvue komadi papira i, ne pustajui
ga, mlatarala je njime prijetei ispred Andrewovih oiju. On primijeti u njenim rukama ek Joea Morgana.
95

Onda,- podignuvi glavu, spazi Reesa kako licemjemo

izviruje iza vrata trpezarije.
,,Da, udite se, je 1 a! nastavi Blod\ven. Vidim
a vam stvar nije nepoznata. Ali bit e bolje da nam
objasnite, i to odmah, kako to da vi unosite na svoje
ime novac koji, kao to vam je dobro poznato, pripada
doktom Pageu."
Agdrew osjeti da mu je krv naglo jurnula u ui.
,,To je moj novac. Joe Morgan mi ga je poklonio.
Poklonio! Ha! Ha! To mi se svia. Dabome, o~
vjek sad nije ovdje, pa ne moe da to poree.
On procijei kroz stisnute zube:
Moete mu pisati ako sumnjate u moju rije.
,,Ja imam preeg posla od pisanja pisama na sve
strane. Gubei i posljednji stupanj uzdranosti, ona
viknu: ,,Ja zaista sumnjam u vau rije. Vi mislite da
ste neki pametnjakovi. Glete, molim vas! Doli ste
ovamo da radite za doktora Pagea, a mislite da moete
i da umijeate prste u prihode prakse, moa i da ih
sasvim prigrabite! Ali to dovoljno pokazuje tko ste vi.
Vi ste lopov, .to ste vi, obian lopov!11
Pljunuvi mu, tako rei, u lice, ona se, kao da
oekuje podrku, upola okrenu prema Reesu, koji je
stajao u dovratniku i mumljao grlene prijekore, sivlji
u licu nego obino. Andrew je, u stvari, bio shvatio da
je Rees podstreka u itavoj toj stvari: nekoliko dana
je evrao u neodlunosti, a onda je- dotrao da obavijesti Blodwen. Stisnuo je gnjevno'^snice i, siavi
sa posljednjih dviju stepenica, uputio se prema njima
gledajui prijeteim pogledom u Beesove beskrvne
usne. Pomodrio od gnjeva, elio je tuu.
Gospoo Page, ree on uzdravajui se s naporom, ,,vi ste iznijeli optubu protiv mene. Ako je za
dva minuta ne povuete i ne izvinite se, tuit u vas
za uvredu i trait u odtetu. Na sudu e se saznati i
izvor vaeg obavjetenja. Ne sumnjam da e upravni
odbor gospodina Beesa biti veoma zainteresiran da uje
kako gospodin direktor otkriva banine poslovne
tajne.
96

,,Ja ja sam samo uinio to mi je dunost", promrmlja direktor banke, jo sivlji u licu nego ranije.
,,Ja ekam, gospoo Page. Rijei su Andrewu navirale na usne i guile ga. Ako ne pourite, va direktor banke dobit e od mene takve batine kakve jo
u ivotu nije dobio.
Ona uvidje da je otila suvie aleko i kazala mnogo vie nego to je namjeravala. Njegova prijetnja, njegov zlokobni stav, plaili su je. Bilo je gotovo mogue
slijediti tok njenog brzog umovanja: Odteta! Zamana odteta! Oh, gospode, mogli bi joj uzeti mnogo
novaca! Ona se guila, gutala pljuvaku, i najzad
promuca:
Povlaim povlaim rije. Ja vam se izvinjavam.
Bilo je gotovo smijeno vidjeti tu punaku, malu
otrokonu tako ojenom i neoekivano pripitomljenu. Ali za Andrewa u tome nije bilo nita smijeno. On
je shvatio, ojednom, ogoreno do dna due, da je
ostigao vrhunac svoje izdrljivosti: on nije mogao vie
da podnese to osadno i svadljivo stvorenje. Duboko
udahnu, zaboravi sve osim gnuanja koje je prema
njoj osjeao, pusti srcu na volju, obuzet divnom radosti osloboenja:
Gospoo Page, samo jo jednu ili dvije stvari htio
bih vam rei. Prvo, poznata mi je injenica da, zahvaIjujui mom trudu, vi ubirete godinji prihod od hiljau i pet stotina funti. Od toga mi vi isplaujete bijednu svoticu od dvije stotine i peeset funti, a kao
dodatak uinili ste sve to ste mogli da kod vas crkavam cd glai. Moda e vas jo zanimati da saznate da
je prole nedjelje izaslanstvo rudnika umolilo direktora
rudnika da me predloi za samostalnog Ijekara. Moe
vas jo zanimati i injenica da sam ja iz etikih razloga
o kojima vi nemate ni pojma definitivno odbio tu
ponudu. I saa, gospoo Page, vi ste mi toliko dozlogrdili da ja vie ne mogu da ostanem u vaoj slubi.
Vi ste podla, gadna i halapljiva kuka, jednom rijei
patoloki sluaj. Ja vam sada ovdje dajem mjeseni
otkaz.
7

Citadela

97

Ona ga je gledala otvorenih usta, iskolaenih sitnih

okruglih oiju. Onda ojednorn ciknu:
,,Ne, vi rneni ne otkazujete! Ne! Ne! To su sve lai.
Ja vama otkazujem. Vi ste najureni. Jo nijedan asistent nije meni dao otkaz. I kakva rskost, kakav bezobrazluk govoriti ovako sa-mnom! Ja sam vama prva
otkazala. Vi ste najureni, eto to je, najureni, najureni,
najureni.
Izliv je bio urnebesan, histerian, poniavajui. Od~
jednom ga neto presijee: gore na spratu, vrata Edvvardove sobe polako se otvorie i as kasnije pojavi
se sam Edward, neobino sumoma spodoba, ije su
smrale goljenice provirivale ispod spavae koulje. Toliko je neobina i neoekivana bila njegova sablasna
pojava da je gospoa Page zastala, obamrla, usred rijei. Iz hola ona je gledala gore put njega, kao uostalom i Rees i Andrew, dok se bolesni ovjek, povlaei
za sobom uzetu nogu, polako i s mukom dovukao do
ivice stepenita.
Mogu li ja imati malo mira? Glas mu je, iako
uzrujan, bio otar. Sta se tu dogaa?
Blodwen proguta ponovo pljuvaku pa onda raspali svoju plaevnu i unu optubu protiv Mansona,
zavrivi rijeima: ,,I takoi tako sam rnu ala otkaz.
Manson nije htio da opovrgne prikaz dogaaja.
Hoe li da kae da on olazi? upita Edward,
tresui se sav od uzrujanosti i napora da s'coji na no~
gama.
Da Edwarde, odgovori mu ona. ,,Ti e se ionako
uskoro vratiti poslu.
Nastade tiina. Edvvard odustade od svega to je
htio da kae. Zaustavi pogled na Andrewu u nijemom
izvinjenju, pogleda Reesa, zatim odvrati odmah pogled
od njega i uputi ga Blodweni, da bi ga najzad zaustavio tuno negdje u prostoru. Izraz bespomonosti, ali i
dostojanstvenosti, ocrta mu se na patnikom licu.
,,Ne, ree on najza. ,,Ja se nikad vie neu vratiti. Ti to zna svi vi to znate.
Ne ree nita vie. Okrenu se polako i, priravarjui se zida, odvue se nemono u svoju sobu. Vrata
se za. njim beumno zatvorie.
98

13.

Sjeajui se one radosti i onog uzvienog osjeaja

koje je uspjeh kod Morganovih bio izazvao u njemu,
a koje je Blowen Page s nekoliko runih rijei bila
pretvorila u neto gnusno, Anrew je Ijutito razmiljao i pitao se ne bi li trebalo da stvar tjera dalje, da
pie Joeu Morganu, i da zahtijeva neto vie od prostog izvinjenja. Ali odbaci tu pomisao koja je vie
pristajala Blodweni nego njemu. Najza izabra jednu
od najsiromanijih dobrotvornih ustanova u tom kraju
i s dubokom ogorenou uputi sekretaru pet zlatnika,
s nalogom da priznanicu poalje Aneurinu Reesu. Nakon toga osjeao se bolje. Ali elio je da vidi Reesa
kako ita priznanicu.
I saa, kako se njegov posao svravao krajem mjeseca, pa je trebalo da ostavi Drineffy, poe odmah da
trai kakvo novo mjesto. Listao je zadnje stranice Lancete i obraao se svuda gdje mu se inilo da bi se moglo nai neko poesno mjesto. U rubrid trae se asistenti" bilo je bezbroj oglasa. Javio se na vie rnjesta,
poslao je prepise svojih svjedoanstava pa ak, kao to
se esto trailo, i svoje fotografije. Do kraja prve nedjelje, pa i do kraja druge, nije dobio ni jedan jedini
odgovor. Bio je iznenaen i razoaran. Denny mu je to
kratko i jezgrovito objasnio: To je zato to si radio u
Drineffyju.
Andrewu pue pred oima: sa zaprepaenjem
shvati da je osuen samo zato to je vrio praksu u
tom zabaenom velkom ruarskom graiu. Nitko
nije htio asistenta iz ,,te pustinje: bili su ozloglaeni.
Kad je prolo etmaest dana od njegova otkaza, Anrew se ozbiljno zabrinu. ta, za ime boga, da radi?
Dugovao je jo preko peeset funti Zadubini ,,Glen.
Oni e mu, razumije se, opustiti da oloi plaanje.
Ali, bez obzira na to, od ega e ivjeti ako ostane bez
posla? Imao je dvije-tri funte u gotovu, nita vie: ni
odijela, ni utede. Otkada je doao u Drineffy, nije
kupio sebi ak ni jedno novo odijelo, a ono koje je nosio bilo je ve ovoljno pohabano kad je prispio u to
i* >

99

mjeato. Doivljavao je asove istinskog uasa kad je u

mislima vidio sebe kako pada u bijedu.
Okruen tekoama i neizvjesnou, eznuo je za
Kristirjom. Od pisama nije bilo nikalcve koristi: nije
imao dara da se' izraava na papiru; sve to bi napisao
moglo je proizvesti pogrean utisak. A ona se vraala
tek u prvoj nejelji septembra. Nemirnim je i gladnim
okom listao kalendar i brojio dane koji su ga jo dijelili od ponovnog sastanka s njom. Trebalo je jo dvanaest da ih proe. Kamo sree da i njih nije, govorio
je samome sebi maloduno, ,,jer jalove su nade da e
to dobro donijeti."
Uvee tridesetog augusta, tri nedjelje poslije otkaza gospoi Page, ka je ve poeo iz puke nude da se
zanosi milju da primi mjesto nekog laboranta, iao je
pokunjeno ulicom Chapel i odjenom sreo Dennyja. Za
posljednjih nekoliko nedjelja njihovi su odnosi bili
hladni, utivi, i Anrew se iznenadi kad ga Denny zaustavi.
Istresavi lulu udarom o petu, Philip se zagleda
u nju kao da ona trai potpunu njegovu panju.
Meni je vrlo ao to odlazite, Mansone. Va boravak ovdje znaio je za mene dosta.t! Oklijevao je asak. uo sam danas po jaodne da Drutvo za ljekarsku
pomo u Aberalawu trai novog asistenta. Aberalaw
vam je upravo trideset milja odavde, na drugom kraju
doline. To vam je jedno sasvim pristojno Drutvo, ukoliko, razumije se, te organizacije to mogu da budu.
Mislim da je glavni Ijekar Hewallyn sasvim koristan ovjek. A kako je i Aberalaw ,,dolinski gradi, nee moi da mnogo zamjeraju ovjeku koji dolazi
otuda. Mogli biste pokuati!
Andrew ga je gledao kolebljivo. Njegova su oekivanja bila nedavno tako visoko uzletjela, a onda se
tako beznano sruila a je bio izgubio svaku vjeru
u svoju sposobnost da uspije.
,,Pa, ako je tako, mogao bih ba da pokuam", saglasi se on polako.
Poslije nekoliko minuta iao je kui, kroz estoku
kiu koja je sad padala, da napie prijavu za novo
mjesto.
too

Sestoga septembra bio je sastenak svih lanova

odbora Drutva za ljekarsku pomo u Aberalavm, sa
zaatkom da se izabere nasljednik doktoru Leslie koji
je nedavno bio dao ostavku, jer je bio primio mjesto
ljekara na nekoj plantai gume na malajskim otocima.
Bilo se prijavilo seam kaniata, i svi su bili pozvani
da se lino predstave.
Bilo je puno ljetno popone, a na tom ju velike
Nabavljake zaruge bila su malone etiri sata. Hodajui gore-olje po ploniku ispred prostorija Drutva za Ijekarsku pomo, na glavnom trgu u Aberalawu, Andrew je bacao nervozne poglee na estoricu
drugih kandidata i nestrpljivo je oekivao prvi udar
sata. Sada, kad su se njegovi presjeaji pokazali donekle netani, a on je ve bio doao onamo i bio uzet
u obzir kao kandiat, elio je svim srcem da uspije.
Koliko je mogao da vidi, Aberalaw mu se sviao.
Nalazio se-na samom kraju doline Gethly, tako rei
izvan nje. Mjesto se nalazilo na prilinoj visini, bilo
je zravo, znatno vee od Drineffyja otprilike dvadeset hiljada stanovnika mislio je s lijepim ulicama i duanima, dva kiriematografa, sa zelenim poljima na periferiji koja je ostavljala utisak iroke prostornosti. Poslije zaguljive stijenjenosti rineffyjevske uvale, Aberalaw mu je izgledao kao pravi raj.
Ali ja to mjesto neu nikad dobiti", vajkao se on
koraajui gore-dolje nikad, nikad, nikad. Ne, nije
on te sree! Svi ostali kandidati izgledali.su mu kao
da imaju vie izgleda na uspjeh, Ijepe izgledaju, pouzdaniji su. Iz doktora Edwardsa, naroito, zraila je samouvjerenost, I Andrew osjeti da je omrznuo tog debeljukastog sreovijenog ovjeka, imunog izgleda,
koji je maloas, u opem razgovoru u predsoblju kancelarije, otvoreno rekao da je upravo prodao svoju
praksu dolje u dolini da bi ovdje ,,istakao svoju kaiididatunj. avo da ga nosi, gunao je Anrew u sebi,
ne bi on prodavao vrapca iz ruke da mu i golub nije
siguran!
Gore-olje, gore-olje, hodao je on, oborene glave,
ruku zabijenih u depove. ta e Kristin misliti o njemu ako propadne? Ona se imala vratiti u Drineffy da101

nas ili sutra u pismu koje mu je pisala nije jo bila

sasvim siguma. Rad u koli poinjao je slijedeeg ponejeljka. Mada je ni jednom rijei nije bio obavijestio o tom svom natjeaju, ipak bi znailo da se ne
nada uspjehu kad bi iziao pred nju sumoran, ili jo
gore, pritvorno vedar, i to upravo u asu kad je elio,
vie nego ita na svijetu, da osvoji njen tih, prisan i
srdaan osmijeh.
Najzad etiri sata. Kad se uputio ulazu, jedan raskoan automobil beumno je kliznuo trgom i zaustavio se pred kancelarijom Drutva. Sa zadnjeg sjeala
podigao se jedan omalen, kooperan ovjek i nasmijao
se bodro, ljubazno, pa ipak s izvjesnom nehajnou,
kaniatima. Prije nego to se popeo uz stepenice, prepoznao je Edvvarsa i klimnuo mu glavom:
Kako ste, Ewarse! Onda je dodao kao u
stranu: Bit e sve u redu, ja se nadam.
Hvala vam, velika vam hvala, doktore Llewellyne, ree ponizno.
,,Svreno! ree Anrew u sebi ogoreno.
Cekaonica je bila mala, prazna i zaguljiva odaja,
smjetena na kraju kratkog hodnika koji je vodio u
dvoranu za odborske sjenice. Anrew je bio trei po
redu. Uao je u veliku dvoranu, mrzovoljan i kiseo:
ako je mjesto ve obeano nekome, on se nee griti
ni previjati ni pred kim. Sjeo je mimo i bezizrazno na
stolicu koja mu je bila ponuena.
Oko trieset rudara ispunjavalo je dvoranu; svi
su puili i gledali ga s grubom, ali ne i neprijateljskom
radoznalou. Za jednim malim stolom sa strane sjeio
je jedan bljeunjav, tih ovjek izrazitih i pametnih
crta, po ijem se licu, iaranom modrikastim takicama, nasluivao nekadanji rudar. To je bio sekretar
Owen. Nesvjesno naslonjen na ivicu stola, sjedio je
doktor Llewellyn i dobroudno se smijeio Andrewu.
Razgovor je poeo. Owen je tihim glasom objasnio uslove:
To vam je, doktore, vidite, ovako: po pravilniku
nae organizacije radnici iz Aberalawa ovdje su dva
runika antracita, tvomica elika i u okolini ugljenokop uplauju nedjeijno iz svojih nadnica izvjesnu
1 02

svotu Dratvu. S tim novcem Drutvo vri potrebnu

ljekarsku slubu, odrava jenu malu, iijepo ureenu
bolnicu, dispanzere, snabdijeva bolesnike lijekovima,
podmiruje razne druge potrebe i tako dalje. Osim toga,
Drutvo bira sebi Ijekare. Doktor Llewellyn je glavni
fizik i kirurg, a tu su jo i etiri asistenta i jedan zubni
Ijekar koji se honorira glavarinom, to jest toliko i toliko od glave, ve prema tome koliko se Ijudi nalazi na
njihovim pojedinanim spiskovima. Mislini da je doktor Leslie zaraivao neto oko pet stotina funti godinje kad nas je ostavio. Pri tom zaslade askom. Sve
u svemu, nama izgleda da je sistem doba.r. uo se agor i odobravanje od strane- tridesetorice odbomika.
Owen podie glavu i okrenu se prema njima. ,,A sad,
gospodo, ima li tko ta da pita?
Andrew je bio zasut kiom pitanja. Trudio se da
odgovara hladno, bez preuveliavanja, istinito. Jenom je bio sretne ruke.
Govorite li velki, doktore", upita ga jean uporan mlai ruar, po imenu Chenkirt.
,,Ne. ree Andrew, ,,ja sam kao dijete bio odgo
jen na kotskom.
,,Od toga bi mnogo hasne imali ovdjei ^
Meni je to uvijek ko.ristilo kad sam paelio' da
ispsujem svoje bolesnike, odgovori Andrew Madno, a smijeh se prolomi na Chenkinov raun.
Najzad se ispitivanje zavri. Hvala varn velika,
doktore Manaone11, ree Owen. Andrew se ponovo nae u maloj, zaguljivoj ekaonici; dok je gledao ostale kandiate kako ulaze, osjeao se kao cla se njime
poigravaju valovi uzburkanog jnora.
Edwards, koji je bio pozvah posljednji, sadra se
dugo, vrlo dugo. Iziao je iro'ko nasmijan, a pogled
kao da mu je jasno govorio: Saaljevam sluaj, brao moja, ali ja ve imam imenovanje u epu.
Nastade beskrajno ekanje. AJi najzad se vrata
odborske dvorane otvo.rie i iz oblaka dima izie OwCn,
sekretar, s nekim papirom u rud. Njegpv se pogled
zaustavi na Anrewu s istinski prijateljskim izrazom.
Hoete li da uete na as, doktore Mansone! Odbor bi elio da vas ponovo vidi.
103

Blijedih usnica, dok mu je srce snano udaralo,

Andrew se uputi za sekretarom u dvoranu. To ne moe
biti, ne, ne, nije mogue da oni misle na njega.
Kad je ponovo sjeo na svoju stolicu, kao na optueniku klupu, vidio je osmijehe i znake ohrabrenja
koje su mu rudari upuivali. Doktor LIewellyn, meutim, nije ga gledao. Owen, glavni govomik ovoga skupa, poe:
Doktore Mansone, govorit emo otvoreno s vama.
Odbor je malo neodluan: na osnovu savjeta doktora
Llewellyna odbor je mnogo naklonjen jednom dmgom
kandidatu koji je stekao znatno struno iskustvo u dolini Gethly.
Taj Ewars je suvie ugojen, ko krmak, upade
jedan prosijedi rudar koji je sjedio pozadi. Volio bih
da ga vidim kako se pentra do onih kua na brdu
Mardy.
Andrew je bio suvie zaokupljen svojim mislima da
bi se na to nasmijao. Bez daha on je ekao ta e Owen
dalje da kae.
Ali moram vam rei, nastavi sekretar, ,,a je
Odbor danas vrlo raspoioen u vau korist. Kao to se
Tom Kettles maloas vrlo spretno izrazio, Odboru su
potrebni mlai i vrijedni ljudi.
Smijeh i poklici: Cujmo! Cujmo! i ivio stari
Tom!
Osim toga, doktore Mansone", nastavi Owen,
mogu vam rei da su na Odbor uinile najbolji utisak
dvije preporuke mogu ak da kaem dvije preporuke koje vi niste traili i koje zato u oima ove gospoe imaju utoliko veu vrijednost, a koje smo tek
jutros dobili potom. To su preporuke vojice ljekara
iz vaeg mjesta, hou da kaem iz Drineffyja. Jena
je od doktora Dennyja, koji ima doktorat kirurgije,
vrlo visoku kvalifikaju, kao to to priznaje doktor
Llewellyn, koji te stvari treba da zna. Drugu, koja je
bila priloena zajedno s preporukom doktora Dennyja,
potpisao je doktor Page, iji ste, koliko znam, zasaa
asistent. Dakle, doktore Mansone, ovaj je Odbor imao
dosaa veliko iskustvo s raznim preporukama, ali ova
pisma svjedoe o vama tako toplim i istinitim rijei104

ma da su na ovu gospou ovdje uinila vrlo jak utisak.

Anrew se ugrize za usnu i obori pogled, saznavi
prvi put za plemenitu uslugu koju mu je Denny uinio.
Ima samo jedna tekoa, doktore Mansone, ree Owen, i pri tom zastade povlaei bojaljivo ravnalo po stolu. Iako je odbor jenoglasno raspoloen
u vau korist, ovaj poloaj sa svojim sa svojim odgovornostima namjenjen je manje-vie oenjenom
ovjeku, Vidite, pored toga to ljui pretpostavljaju
oenjenog ljekara kad se radi o ukazivajnu .Ijekarske pomoi lanovima njihovih porodica, postoji jo
i kua, i to lijepa kua zvana ,,Dolinica, koja se stavlja na raspolaganje onome tko to mjesto dobija. Ta
kua ne bi nikako odgovarala -- ne bi bila podesna
za ovjeka samca.
Nastae neprijatna tiina. Andrew uzahnu duboko i sabra svoje misli, kao snop bljetave bijele svjetlosti, oko slike Kristine. Svi, ak i doktor Llewellyn,
gledali su u njega i ekali njegov ogovor. I ne mislei, potpuno nezavisno cd svoje vlastite volje, uo je
sebe kako mirno izjavljuje:
,,U stvari, gospodo, ja sam zaruen s jednom djevojkom iz Drincfryja. Ja sam samo ... 'mi smo samo.. .
ekali kakvo pogodno mjesto kao ovo, na primjer
pa da se vjenamo."
Owen tresnu ravnalorn od zaovoljstva. Udaranjem tekim cokulama rudari dace izraza svom
odobravanju, Ketlies, uvijek spreman na alu, uzviknu:
Bravo, moj mladiu! Aberalaw je rijetko fino
mjesto da se u njemu provede medeni mjesec!
Dakle, gospodo, ja smatram da ste saglasni,
nadviknu Owen veseli agor koji tad nastade. Doktor Manson je jednoglasno izabran.
U snanom odobravanju koje u taj as nastade
Anrew osjeti divan zanos pobjede.
Ksd moete da stupite na unost, doktore Mansone? Sto prije, to bolje, ukoliko se nas tie.
Mogao bih da ponem ve poetkom idue nedjelje", odgovori Manson. Onda ga sledi pomisao; Ali
105

zamisli da te Kristin odbije? Zamisli da je izgubi, a

s njom. i ovo prskrasno mjesto.
,,0'nda je ve u redu. Hvala vam, doktore Mansone. Uvjeren sam da vam Odbor eli kao i buduoj
gospoi Manson svaku srecu i uspjeh na vaem nc~
vom poloaju."
Odobravanje. Svi su mu sad Cestitsli: lanovi,
Llewellyn, a vrlo srdanim stiskom ruke i Owen. Kad
se opet nasao u ekaonici, truio se da ne pokae svoju radost 1 nastojao je da izgleda kao da ne primjeuje
Ewardsovo otomboljeno li.ce puno nevjerice.
Ali bilo je to uzalud, sasvim uzalud. Dok je iao
pjeice ka eljeznikoj stanici, srce mu ie raslo od
radosti zbog pobjede. Hodao je brzo i lako. S njegove
desne strane, kad je silazio s brijega, ostajao mu je
malen, zelen park s fontanom i koiskom za muziku!
Pomisliti samo: kiosk za muziku! kad je u Bleneliju
jedino uzvienje, jedini ukras itavog kraja, bila gomila ljake. Pa onaj kinematograf famo, oni lijepi veliki duani, pa ovaj odlian drum kojim ide, a koji
i ne lii na one dombaste planinske puteljkelM nije
li Owen neto rekao i o nekoj bolnici, o maloj lijepo
ureenoj bolnici? Oh! Pomislivi ta e bolnica znaiti za njegov rad, Andrew duboko, pzbueno uzdahnu. Baci se u jedno prazno odjeljenje kardifskog vlaka i, dok ga je vlak nosio tamo, on je klicao od radosti.
14.
Mala ualjenost o Aberalawa do Drineffyja nije
bila velika u zranoj liniji, preko planina, eljeznika
je pruga zaobilazila i vlak se zaustavljao na svakoj
stanici. Vlak za dolinu Penelly, u koji je preao u
Cardiffu, prosto kao da nije htio dai se mie. Mansonovo se raspoloenje bilo sad promijenilo. Zbijen u
jednom kutu, nemiran, gorio je od nestrpljenja da ve
jednom stigne, muen svojim mislima.Prvi put uvidje sad koliko je bio sebian tih posljednjih nekoliko mjesed, kad je sve posmatrao samo
106

sa svog stanovita. Sve njegove sumnje u pogledu

braka, njegovo okiijevanje da se pred Kristinom izjasni, potjecali su iz njegova osjeanja nesigumosti.
Ako se strano prevario, ako ga 011a ne voli? Vidio je
sebe, odbijena, kako oajan pie pismo Odboru u ko~
jem obavjetava lanove da silom okolnosti, nezavisnih od njegove volje, ne moe da primi povjereni
mu poloaj. Vidio ju je saa ivo pred sobom. Kako
je on dobro poznavao onaj njen laki upitni osmijeh,
onaj njen stav kad bi se podnimila rukom, onu mimu
otvorenost njenih zagasitih oiju! Proe ga val enje. Draga Kristin! Ako bi morao da je se orekne,
malo bi ga se ticalo ta e s njim biti.
U devet sati vlak se okotrija u Drineffy. Zaas
je ve bio na peronu i hitao eljeznikom ulicom. M.ada se nije nadao Kristini do jutra, postojala je ipak
izvjesna mogunost da je doputovala. Ve je bio u ulici Chapel... jo samo da zaobie ugao kole. . . Uzdrhta od sree kad ugleda osvijetljen prozor njenog stana. Mada je nastojao da sama sebe uvjeri a je to vjerojatno samo gospoa Herbert, koja priprema sobu,
on jumu u kuu, hrupi u salon.
Da, to je bila Kristin! Kleala je u tiglu nad nekim knjigama i svrstavala ih na najniu policu. Svrivi taj posao, poe da sprema vrpce i papire to
su leali kraj nje na podu. Na stolici je bila njena
putnika torba s kaputom i eirom na njoj. Shvati
da je upravo stigla.
,,Kristin!
Ona se odmah okrenu, jo uvijek kleei, a jedan
joj pramen kose pade pri tom preko ela. Skoi s malim krikom radosnog iznenaenja.
,,Andrew! Kako je lijepo od vas to ste doli!
Prie mu, lica ozraena radou i prui mu ruku.
Ali on joj uze obje ruke i vrsto ih dra u svojima.
Gledao ju je s divljenjem. Naroito mu je bila mila
u toj suknji i bluzi koje je imala na sebi: u njima se
jo jae isticala vitkost njena tijela, njean ar njene
mladosti. I opet mu srce snano zakuca.
Kris! Ja vam moram neto red.
107

Ona ga poglea nznemireno. Promatrajui s istinskom zabrinutou njegovo blijedo i od puta potamnjelo lice, upita ga brzo:
ta se dogodilo? Nove neprijatnosti s gospoom
Page? Odlazite li?
On klimnu glavom i jo jae stegnu njene male
ruke u svojima, kao da hoe da ih zarobi. Onda izusti
naglo:
Kristin! Ja sam obio novo m jeto... najljepe
koje se moe zamisliti. . . u Aberalawu. Danas sam bio
na sjenici Odbora. Pet stotina funti godinje i stan
u zasebnoj kui. Kua, Kristin! Oh, m ila. . . Kristin . . .
da li biste mogli. . . da li biste htjeli. . . da se udate
za mene?
Ona poblijee, oi joj zablistae, a dah kao da joj
zastade u grlu. Ona ree nemono:
,,A ja sam mislila ja sam mislila da imate da
mi kaete neto strano."
Ne, ne", ree on plaho, ,,to su najljepe vijesti,
mila moja. Oh, samo da videte to mjesto! Prostrano
i isto, sa zelenim poljima i lijepim duanima, s ulicama i parkom, i oh, Kristiii, s pravom bolnicom!
Kad biste htjeli da mi budete ena, mila moja, mogli
bismo omah ii tamo.
Meke joj usnice uzrhtae. Ali oi su joj se osmjehivale nekim udesnim bljeskom, i gledale ga radosno.
,,Da li je to vaa elja zbog Aberalawa ili zbog
mene?
Zbog vas, Kris. Oh, pa vi znate a vas ja volim, ,,ali moa vi mene ne volite."
Iz grla joj doprije jedva primjetan um: ona mu
prie, zagnjuri glavu u njegove grui. U njegovu
zagrljaju ona se osmjehivala kroz suze sree, a rijei
su joj bile isprekidane.
,,Oh, dragi, dragi, ja sam vas voljela. . . oduvijek
sam vas voljela... jo od prvog asa kad ste uli u
onu glupavu uionicu."

108

DRUGI DIO
I

Istroeni teretnjak Gwilliama Johna Lossina truckao se i drmusao penjui se planinskim putem. Pozadi,
visila je cerada i padala preko zarale tablice s brojem, preko uljenog fenjera koji se nikad nije palio, i
povlaila meku brazu u praini. Na bokovima su labavi blatobrani klepetali u ritmu s drevnim motorom.
Sprijea, veselo zbijeni na oferskom sjedalu, s Gwilliamom Johnom, sjedili su doktor Manson i njegova
ena.
Oni su se toga jutra vjenali. To su bila njihova
svadbena kola. Pod amjevima je bilo nekoliko komada
Kristininog namjetaja, jedan polovan kuhinjski sto,
kupljen u Drineffyju za vadeset ilinga, nekoliko novih lonaca i tava, i njihovi kovezi. Kako nisu bili
oholi, smatrali su da su ta vaarska kola Gwilliama
Johna najbolje i najjeftinije sredstvo da sebe i sveukupna svoja zemaljska dobra prenesu u Aberalaw.
Dan je bio lijep i vedar, a svje povjetarac poigravao se malim oblacima na plavom nebu. Smijali
su se i zbijali ale, a Gwilliam John bi ih katkad
usluio svojim naroitim izvoenjem Handelova Larga na automobilskoj sireni. Zaustavie se kod usamIjene krme duboko u planini, u klancu Ruthin, da bi
im Gwilliam John napio zravicu vrem piva. Gwilliam John, zrikav sitan veseljakovi, nazravi im nekoliko puta i popi jo i kapljicu dina za svoj vlastiti
raun. Poslije toga, njihov silazak niz Ruthin s dvjema strmoglavim okukama nad provalijama dubokim
pet stotina metara bio je samo kuanje neastivog.
Najzad savladae i posljenji uspon. Bio je to trenutak pun zanosa. Grad se pruao pred njima, 6 obje
109

strane doline, sa svojim dugim i iskrivudanim linijama

krovova, sa svojim duanima, crkvama i kancelarijama naikanim u gomjem dijelu, a u donjem s rudnidma, fabrikama, stalno zadimljenim dimnjadma, zdepastim kondenzatorima iz kojih su suktali oblad pare i sve, sve se to blistalo na podnevnom suncu.
Pogledaj, Kris, pogledaj!" aputao je Andrew
steui joj vrsto ruku. Isticao se marljivou jednog
ierona. Divno je to mjesto, zar ne? eno ono je trg!
A ono tamo je plinara! Nema vie petrolejskih lampi, mila moja. Da mi je znati gdje je naa kua!
Zaustavie nekog rudara u prolazu, i ovaj ih odmah uputi Dolinid" koja se nalazi, ree im, u istoj
ulici, upravo na rubu grada. Jo jedan minut, i oni
e stii tamo.
,,Oh! uzviknu Kristin, zaista zaista je lijepa,
zar ne.
Da, mila moja. Izgleda prekrasna kuica."
Tako mi boga, ree Gwilliam John zabadvi
kapu na tjeme, pa to je neto kolosalno!".
,,Dolinica je zaista bila neobino zdanje, na prvi
pogled neto izmeu vicarskog Ijetnikovca i kotskog
lovakog skrovita, grubo okreena s pola jutra opustoenog vrta, u kojem su bujali korov i kopriva, kroz
koje je, preko raznih limenih kutija, skakutao potoi
s oronulim umskim mostiem preko srednjeg mu toka. Moda tada nisu znali da je ,,Dolinica predstavljala prvi uzorak raznolikih moi i svakojakog sveznalatva Odbora, koji je, u ,,ludoj 1919 godini kad
su ulozi pljutali sa svih strana, velikoduno odluio
da sazida jednu kuu, jedno veleljepno zdanje koje e
Odboru initi ast, neto u stilu i zaista jedinstveno ..
Svaki lan Odbora imao je svoje line poglede na ono
to je imalo da bude zaista jedinstveno. ,,Dolinica
je bila rezultat ukusa tridesetorice njih.
Ma kakav utisak da je na njih ostavila spoljanost
te kue, odmah se snaoe kad uoe u nju. Kua je
bila u olinom stanju, s dobrim podom i istim zidnim tapetama. Ali broj odaja ih zaprepasti. Oboje
odmah shvatie, mada nijedno od njih ne ree nita,
110

a e ono malo Kristininog namjetaja jedva biti dovoljno za dvije od tih odaja.
. ,
Dakle, da vidimo, dragi, rece Knstm kad su
se poslije prvog umog razgledanja vratili u kol, pa je
ona, kao dobra domaica, poela da odbraja odaje na
prstima ruke, ovdje u prizemlju imamo trpezanju,
salon, biblioteku, oh, ili sobu za rad - kako ve hoemo da je nazovemo, i pet spavaih soba na
spratu.
Tano, nasmija se Anrew. Nije onda ni cudo
to su traili oenjena ovjeka. Onda se odjednom
snudi. Zbilja, Kris, mene je stid. Ja sam bez prebijene pare, a koristim se tvojim lijepim namjestajem.
Izgleda prosto kao da te iskoriujem; sve ja od tebe
primarn, kao da se to samo po sebi razumije; 1 jo_s sam
te navrat-nanos dovukao ovamo, ne davi cestito m
vremena onima u koli da ti nau zamjenu. Ja sam
sebian ludov. Trebalo je da sam najpnje doem ovamo i da pristojno uredim stan.
,,Andrew Mansone, da si se samo usudio a me
i.naas ostavil. . .
,,U svakom sluaju, ja u vec pouzeti nesto u
tom pravcu", ree on upomo. Dalde, sluaj, Kris
Ona ga prekide s osrnijehom:
Dragi, ja u sada da ti spremim omlet po receptu Madame Poulard, bar onako kako pie u mom
kuharu.
#
. . .
Presjeen na poetku svoje izjave, on ju je gledao otvorenih usta. Onda se polako opet razvedri i poe nasmijan za njom u kuhinju. Nije mogao da se
odvoji od nje. Njihovi koraci u praznoj kui odjekivali su kao u kakvoj stolnoj crkvi.
Poslae Gwilliam Johna da kupi jaja prije nego
to se od njih oprosti, i omlet stie ubrzo u tavi vreo,
mirisan i divno rumen. Jeli su, sjedei zajedno na
ivici stola, i on uzviknu ivo:
Boga m u !... oprosti, mila moja, zaboravio sam
da nisam vie bear boga mi! Ti ba umije da kuha! Gle, onaj kalenar tamo, ne izgleda ba nimalo
ioe na onom ziu. To je lijep ukras. Dopaa mi se
slika one rue su zaista hiepe. Ima li jo malo
111

omleta? A tko je bila Madame Poulard? ovjeku doe

da pomisli na koko tako joj nekako ime zvui. Hvala, mila moja. Sto mu muka, ti i ne sluti
kako sam eljan da zaponem s radom! Tu bi neto
moglo da se uradi, pruaju nam se sjajne mogunosti! Odjednom zastade i pogled mu se zaustavi na drvenoj lakiranoj kutiji koja je stajala pore njihova
prtljaga. ,,Je li, Kris, ta je ono tamo?
,,Oh, ono! Nastojala je da joj glas izglea ravnoduan. Ono je svadbeni dar od Dennyja!
,,Od Dennyja! Njegovo se lice promijeni. Philip
je bio krut i nemaran kad je Andrew pohitao da mu
zahvali to mu je pomogao da dobije ono mjesto i
da mu saopi da e se vjenati s Kristinom. Toga jutra nije bio doao ak ni da ih isprati. To je Andrewa zaboljelo i stvorilo u njemu osjeaj da je Philipova narav suvie sloena, suvie nerazumljiva, da bi
ostao njegov prijatelj. Priao je sporo, s oklijevanjem,
kutiji sumnjajui da bi u njoj mogla biti moda kakva
stara cipela takav je bio Dennyjev smisao za alu.
Kad otvori kutiju, i dah mu zastae od goleme raosti. U njoj nae Dennyjev mikroskop, odlian Zeiss
i jednu zabiljeku: Meni zaista ova stvar nije potrebna; ve sam vam kazao da sam ja kirurg. Bilo
sretno!
Nije se imalo ta rei. Zamiljen, gotovo skruen,
Andrew pojede omlet, gledajui neprestano u mikroskop. Onda ga odnese u sobu iza trpezarije. Tu ga sveano spusti na sredinu, na goli pod.
,,To nije biblioteka, Kris, pi radna soba ni kabinet, nita od svega toga. Zahvaljujui naem dobrom
prijatelju Philipu Dennyju, ja danas ovu odaju krstim imenom laboratorij.
Tek ju je bio poljubio, da bi sveanost bila potpunija, kad zazvoni telefon dug i prodoran zvuk koji
je udno odjekivao u praznom holu. Oni se pogledaxe upitno, uzbueno.
,Moda me zovu kakvom bclesniku, Kris. Pomisli' moj prvi pacijent u Aberalawui On jum u u
preso1je
112

Meutim, u pitanju nije bio bolesnik, ve doktor

Llewellyn, koji mu je telefonirao s drugoga kraja
grada da bi mu poelio obrodolicu. Njegov otmjeni
glas uo se jasno, tako da je i Kris, iziui se na prste
preko Andrewova ramena, mogla savreno da uje cio
razgovor.
,,Zdra-vo, Mansone! Kako ste? Ne uznemirujte
se, nita slubeno. Htio sam samo da vama i gospoi
prvi poelim dobrodolicu."
Hvala vam, doktore Llewelly, velika hvala. To je
vrlo ljubazno od vas. Ne bih imao nita protiv i da
je slubeno.14
,,Ta, ta, ta! I ne pada mi to na um dok se ne sredite, dobaci mu brzo Llewelly, ujte, ako veeras niste niim zauzeti, doite nam s gospoom na veeru,
bez ceremonija, u sedam i po, bit e nam vrlo drago.
Tom prilikom nas dvojica moi emo i da proeretamo maio Dakle u redu? Do vienja veeras."
Andr-ew spusti siualicu vrlo zadovoljan.
Zar to nije lijepo od njega, Kris? Odmah ovako tek to smo stigli! I to, ne zaboravi, glavni
fizik i ovjek koji ima sve mogue naune titule. Potraio sam njegovo ime u Ijekarskom godinjaku: ljekar londonskih bolnica, lan Kraljevske kirurke akademije, doktor filozofije i tako alje. Koliko blistavih
titula! I kako je samo prijateljski govorio sa mnom.
Vjerujte mi, gospoo Manson, mi emo ovdje stvoriti neto veliko.
Obuhvativi je oko pasa, razdragano zaigra s njom
oko predsoblja.

2.

Te veeri u seam sati, kroz ulice kojima je vrvio

svijet, krenue u Glynmawr, gdje je stanovao doktor
Llewellyn. To je bila ohrabrujua etnja. Andrew je
s oduevljenjem posmatrao svoje nove sugraane.
Vidi onog ovjeka to ide, tamo Kristin! Brzo!
Onog tamo to kalje.
8 Citadela

113

,,Da, dragi pa to?

,,0h, nita! Onda dodade ravnoduno: ,,On e
vjerojatno biti moj padjent.
Bez tekoa naoe GIynmawr, divnu vilu s brino njegovanim vrtom; otmjena kola doktora Llewellyna stajala su pred kuom, a na vratima od kovanog gvoa blistala se uglaana skromna tablica s
njegovim imenom i svim titulama. Uzbueni ojenom
tolikom otmjenou, zazvonie i uoe.
Doktor Llewellyn, zraei od sranosti, bio je iziao iz salona da ih doeka, koopemiji nego ikad, u
fraku i s tvrdim manetama sa zlatnim dugmetima.
Izvolte! Izvolte! Ba se raujem! Osobita ast,
gospoo! Nadam. se da e vam se Aberalaw svijeti.
Nije ravo mjestance, vjerujte. Izvolite, ovuda. Gospoa Llewellyn e'stii odmahi.
Gospoa Llewellyn doe odmah, srdana kao i
njen mu. Bila je to riokosa ena, etrdeset i petih
godina, bljedunjava pjegava lica. Poto se pozdravi
s Mansonom, okrenu se Kristini s mnogo njenosti.
,,Oh, mila moja!. Vi krasni mali stvore! Odmah
ste mi zaplijenili srce. Moram vas poljubiti. Moram,
Vi to dozvoljavate, mila moja, zar ne?
I ne ekajui, ona zagrli Kristin i onda je zara
na dohvat ruke, gledajui je zaneseno. Negdje na
kraju hodnika zabruja gong, i oni odoe da veeraju. Veera je bila olina: orba od krumpira, dva
punjena peena pileta s kobasicama, i sultan-puding.
Doktor Llewellyn d njegova ena, nasmijani, askali
su sa svojim gostima.
,,Vi ete brzo ui u stvar, Mansone govorio je
Llewellyn svom gostu. Dabome, ja u vam pomoi
koliko najvie budem mogao. Uzgred da kaem, dra~
go mi je to onaj Edwards nije izabran. Ne bih ga nikako mogao podnijeti, mada sam mu, priznajem, bio
napola obeao da u progovoriti rije-dvije za njega.
Sta sam ono htio da kaem? Oh, oh! Vi ete biti u
Zapanoj klinici to je va kraj sa starim doktorom Urgahartom to je umjean ovjek. uvjeravam
vas a Gage e vam biti laborant. U Istonoj kiinici imamo doktora Medleyja i doktora Dxborrowa. Oh,

to su krasni Ijudi. Sviet e vam se. Igrate Ii golf?

Mogli bismo neki put da se izvezemo do igralita u
Fernley to je svega devet milja olinom. Dabome,
ja ovdje imam mnogo posla. Da, da vjerujte mi. Ja
lino s klinikama nemam nikakve veze. U mojim
je rukama bolnica, ja ajem struno miljenje Kompaniji za sve nesretne sluajeve za koje se trai odteta, ja sam gradski fizik, ljekar plinare, kirurg sirotinjskog doma i ef slube za vakcinaciju takoer.
Ja vrim sve drutvene inspekcije i mnoge ekspertize u okrunom sudu. Oh, da, ja sam i kriminalni isljenik u smrtnim sluajevima. A osim toga jedan se znraak iskra iz nezlobna mu oka ,,ja imam
i dosta privatne prakse u slobodnim asovima.
Lista je prepuna11, ree Manson.
Llewellyn je zraio od zaovoljstva. ,,Pa moramo
nekako da sastavljamo kraj s krajem, doktore Mansone. Ona mala kola to ste vijeli pred kuom stoje
nezjnatnu svoticu lod biljadu i dvije stotine funti.
A to se tie oh, svejedno, pustimo to sada! Nema
razloga da i vi ne zaradite ovdje koliko vam treba
za pristojan ivot. Recimo okruglo tri ili etiri stotine funti godinje, ako radite valjano i ne pravite
nesmotrenosti. Zastade pu tom, a glas mu postae
povjerljiv, pun meke iskrenosti. Ima upravo jo jedna stvar s kojom, mislim, treba da vas upoznam.
Svi ljekari-asistenti ovdje, po utvrenom obiaju, i&plauju meni jednu petinu svojih prihodaJ Zatim nastavi brzo, bez trunke zlobe: ,,A to samo zato to ja
vodim nazor nad njihovim bolesnicima: kad ih njihovo stanje zabrine, oni potrae moju pomo. Ona im
je uvijek dobrodola, vjerujte."
Andrew ga pogleda poneto iznenaen: ,,Da li je
to predvieno Praviinikom Drutva za Ijekarsku pomo?
Pa, boe moj, ne ba izriito", ree Llewellyn izvivi obrve. Sami ljekari su se tako meu sobom
sporazumjeli, ve davno.
Ali - ?
Doktore Mansone", pozvala ga je uto slatko gospoa Llewellyn s drugog kraja stola, ba sad govo115

rim vaoj slatkoj maloj enici da se nas dvije moramo esto sastajati. Tu i tamo morat e da mi oe
na aj. Vi ete mi je prepustiti ponekad, zar ne, doktore7 Neki put odvest emo se kolima dolje do Cardiffa. To e ba biti prijatno, je lda, mila moja?
Dabome", nastavi LIewellyn neodoljivo, ,,kad vi
budete imali svoje pacijente. . . Leslie. . . kolega koji
je bio ovdje prije vas to vam je bio leventa. Oh,
neznalica, gotovo kao i ovaj Ewars. Taj vam nije
umio da da ni pristojnu anesteziju! Vi ste, doktore,
nadam se, dobar anestezist? Znate, kad imam kakvu
ozbiljnu operaciju, ja apsolutno moram da imam dobrog anestezistu. Ali, boe blagi, o tome neemo sa
da razgovaramo. Ta vi niste jo ni poeli! Nije pravo
da vam time sad osaujem!
Idrise!" uzviknu gospoa L!ewellyn svome muu
s nekom vrstom radosne senzacije, ,,pa oni su se tek
jutros vjenali! Gospoa Manson mi je to upravo rekla. Ona je mala nevjesta! Ama tko bi to bio mogao
pomisliti slatka djeica!.
Gle, gle, gle! topio se Llewellyn.
Gospoa Llewellyn pomilova Kristini ruku. Jagnje moje malo! Kad pomislim na posao koji vas eka
da onu glupavu ,,Dolinicu dovedete u red! Morat u
doi koji put da vam se naem pri ruci.
Manson lako porumenje, ali pokua da se sabere.
Osjeao se kao da su se nekako Kristin i on pretvorili
u neku meku malu loptu kojom se spretno i lako poigravaju tamo-amo doktor i gospoa Llewellyn. Ipak,
prosudi da je posljednja primjedba pala u dobar as.
,,Doktore, ree on odluno sasvim je tano to
Sto gospoa LIewellyn kae. Volio bih da znam meni
je mrsko to to moram da traim da li bih mogao
da dobijem va dana odsustva da otputujem sa enom
u London radi nabavke namjetaja za nau kuu
i jo drugih stvari.
Vidio je kako je Kristin, iznenaena, rairila oi.
Llewellyn mu, meutim, milostivo klimnu glavom u
znak da mu daje odobrenje.
Zato ne? Zato ne? Ka jenom ponete, to ve
nee tako lako ii. Uzmite sutra i prekosutra, dokto116

re Mansone. Vidite, eto, gdje sam vam ja o koristi.

Ja mogu mnogo da pomognem asistentima. Govorit
u Odboru za vas.
Andrew ne bi bio imao nita protiv da i sam govori Odboru ili Oweru, ali ne ree nita.
U salonu popie kavu iz alica, kako gospoa Llewellyn ree, rukom oslikanih". Llewellyn je nudio
cigarete iz svoje zlatne kutije Pogledajte, doktore
Mansone, to se zove poklon! Od zahvalnog pacijenta.
Teka, zar ne? Vrijednost-najmanje dvadeset funti.
Oko deset sati doktor LleweUyn pogleda na svoj
lijepi kronometar tanije, on ga je posmatrao ushieno, jer je umio da se divi i beivotnim stvarima, naroito ako su bile njegovo vlasnitvo, s onom milom
srdanou koja mu je bila svojstvena. Manson pomisli askom da e i u vezi sa satom ispriati kakvu
prisnu pojedinost, ali, mjesto toga, Llewellyn ree;
,,Ja moram svratiti do bolnice. ir na dvanaestereu koji sam jutros operirao. Kako bi bilo da poete sa mnom u autu i da pogledate taj sluaj?
Andrew ree revno: ,,S velikim zadovoljstvom,
doktore Llewellyn.
Poto je i Kristin bila obuhvaena pozivom, oni
se oprostie od gospoe Llewellyn, koja im jo usrdno domahnu sa stepenita, i popee se u auto, koji ih
s beumnom otmjenou poveze glavnom ulicom, pa
onda uz neki uspon lijevo.
Snani farovi, zar ne? primijeti Llewellyn palei ih njima u ast. Marka Luxite. Ja sam ih posebno naruio.
,,Luxite! ree Kristin odjenom slaanim glasom.
Sigurno su vrlo skupi doktore?"
Skupi, dabome", potvrdi Llewellyn, naglasivi
odgovor. Pitanje mu je godilo. Stoje me, ni manje
ni vie, nego itavih trideset funti.
Uzdravajui se, Andrew se ne usui da pogleda
u oi svoju enu.
Dakle, tu smo, ree Llewelljm dva minuta zatim. ,,To je moje duhovno ognjite."
Bolnica je bila zdanje od crvenih opeka, lijepo
graena, a prilazilo joj se alejom posutom ljunkom,
117

oivienom bunjem lovora. Cim uoe, Anctrewu se

oi zasvijetlie. Iako mala, bolnica je bila modema,
dobro snabjevena. Dok im je Llev/elljm pcskazivao
amfiteatar, odjeljenje za rengen, dvoranu za operacdje, dvije lijepe zrane dvorane za bolesnike, Andrew je stalno klieao 'u sebi: ,,To je savreno, savreno kakva razlika prema Drineffyju! Boe, ala
e se moji bolesnid ovdje oporavljati!
Uz put sretoe glavnu sestru-nudilju, visoku koatu enu, koja ne pogleda uope, Kristin, Andrewa
pozdravi mrzovoljno, a pred LleweUynom se topila
od ljubaznosti.
,,Mi ovdje dobivamo uglavnom sve to nam treba, zar ne, sestro?" ree Llewellyn. Samo se obratimo Odboru. Da, da, uzevi sve u svemu, lanovi
nisu tako ravi. Kako je moj bolesnik, sestro?
Osjea se vrlo prijatno, gospodine doktore", promrmlja ona.
E, dobro! Doi u da ga vidim kroz jedan minut.
Zatim isprati Kristinu i Andrewa do trijema.
Da, priznajem, Mansone, ja se ponosim tom us~
tanovom. Smatram je svojom. Ne moe mi se zbog toga
nita predbadti. Vi ete umjeti sami da naete put o
kue, zar ne? I ujte, kad se vratite u srijedu, javite
mi se telefonoim. Mogli biste mi trebati za jednU anesteziju."
Ili su putem uted neko vrijeme, a onda Kristin
uze Andrewu ruku.
Dakle?" upita ga.
On je osjeao njen osmijeh uprkos tmini.
Meni se on svia, ree on brzo. Mnogo mi se
svia. Jesi li primijetila sestru samo to mu ne poljubi rub haljine. Ali, tako mi boga, to je krasna
mala bolnica. I veera kojom su nas poastili bila je
dobra. Nisu to zli ljudi. Samo oh, ja ne znam zato
bih morao da mu plaam petinu svoje zarae? To mi
se ne ini pravinim! I nekako imam osjeaj kao
da sam bio maen i glaen i da mi je reeno da moram da buem dobar-djeoak.
Dobro si uinio to si kao dobar djeak zafcraio ona dva dana. Ali, zbilja, dragi kako emo? Pa
118

nemamo novaca da kupujemo namj etaj bar za

saa.
,,Ti sarno gledaj i uivaj", odgovori on zagonetno.
Svjetlosti grada ostadoe za njima, i udna se
tiina uvue meu njih dok su se bliili ,,DoIinici.
On je uivac^u dodiru njene ruke. Osjeao je prema
njoj nejizmjemu njenost. Mislio je na nju, vjenanu na brzu ruku u jednom rudarskom selu, odvuenu u rasklimatanom kamionu preko planina, dovedenu u polupraznu kuu, gdje e im brana lonica
biti njena djevojaka postelja. Ona je podnosila sve
te nevolje hrabro, nasmijana. Ona ga voli, vjeruje mu,
pouzaje se u njega. A on je stvorio veliku oluku:
on e joj naoknaiti sve to, pokazat e joj svojim
radom da je vjera koju mu je poklonila bila opravdana.
Prijeoe preko drvenog mostia. Zubor potoka,
eije je prljave obale krila meka tmina noi, godio im
je. On izvai iz depa klju, klju njihove kue i otkljua vrata.
Predsoblje je bilo utonulo u gotovo potpun mrak.
Zatvorivi vrata, on se okrenu prema njoj i nazre joj
nejasno lice: ona je bila spremna da ga bez odbrane
doeka.
On je njeno zagrli i apnu joj nekako udno:
Kako se zove, mila moja?
Kristin", odgovori ona u udu.
Kristin i jo?
Kristin Manson. Ona je disala brzo, brzo, a ah
joj je bio topao na njegovim usnama.

3.

Slijeeeg popodneva njihov vlak stie na lononsku stanicu Padington. Svjesni svoje neiskusnosti u
fcom velikom gradu, u kom ni on ni ona nisu bili nikad, Andxew i Kristina uputie se peronom kao u
pustolovinu.
Vidi li ga? upita je Andrew brino.
119

Moa e biti kod izlaza, ree Kristin.

Oni su traiii Covjeka s katalogom.
Andrew joj je u vlaku bio objasnio u pojedinostima ljepotu, jednostavnost i neobinu dalekovidnost
svoga plana, kao i to kako se on, uviajui njihove
potrebe i prije njihova odlaska iz Drineffyja, bio stavio u vezu s firmom ,,Regency u istonom Londonu,
koja se bavila prodajom novog i starog namjetaja na
otplatu. ,,Regency nije bila neka velika trgovaka
kua, neka nemogua veletrgovina, ve malo, pristojno skladite, iji je viasnik bio jedan sam ovjek, a
specijalitet joj je bilo davanje robe na otplatu uz prilino cjenkanje. Imao je u depu nedavno vlasnikovo
pismo. Ali, u stvari
,,Ah! uzviknu on zadovoljno. Eno ga!
Jedan otrcan sitan ovjek u plavom oijelu, s polucilinrom, koji je u ruci drao velik zelen katalog
slian kolskoj nagradi, izgledao je kao da ih je nekim tajanstvenim podvigom telepatije prepoznao u
onoj gomili putnika. On im prie:
Gospoin doktor i gospoa Manson? upita ih,
skinuvi ponizno eir. ,,Ja sam prestavnik firme
,,Regency. Jutros smo dobili va telegram, gospodine doktore. Auto nas eka pred stanieom. Smijem li
vam ponuditi cigaru?
Dok su se vozili kroz neobine, uzavrele ulice,
Andrew je moda bio osjetio lak nemir sumnje, gledajui jednim krajem oka jo neupaljenu poklonjenu
cigaru. On promrmlja:
Ovdi se dana mnogo vozikamo automobilima. Ali
ovoga puta sve e ii dobro. Oni jame za sve, raunajui i besplatan prijevoz od stanice i natrag, kao
i podvoz na eljeznici.
Pa ipak, i pored tog uvjerenja, njihova vonja
kroz izukrtane i esto puta bijedne prolaze oito ih
je uznemirivala. Najzad, ipak stigoe. Radnja je ipak
bila naoitija nego to su oni mislili; bilo je ondje
dosta bruenog stakla, uglaanog mesinga, naroito
s ulice. Netko im otvori vrata od automobila i uz
dubok poklon sprovee ih do skladita ,,Regency.
120

Pokazalo se da su ih onje oekivali. Jedan stari

prodava u fraku, s visokim ovratnikom, koji je sa
svojim upadljivo otmjenim dranjem liio unekoliko
na pokojnog kneza Alberta, doeka ih kraljevski.
Izvolite ovuda, gospodine, izvolite, izvolite, gospoo. Vrlo sam sretan to mogu a usluim jednog lana medicinske struke, gospoine doktore. Bili
biste iznenaeni brojem specijalista iz ulice Arley
koje sam imao ast da usluim. Pa zahvalnice koje
sam od njih nadobijao! Nego, gospodine doktore, ta
biste eljeli?
Onda se baci na pokazivanje namjetaja, hodajui
pri tom velianstveno iz jednog krila skladita u drugo. Pominjao je cijene koje su bile nezgodno visoke,
i imena Tudor, Jacobean i Looez XVI. A ono to im
pokaza bilo je trono lakirano pokustvo.
Kristin se ugrize za usnicu, i lice joj poprimi jo
briniji izgled. Ona je svim srcem eljela da se Andrew ne prevari i ne narui njihovu kuu tim groznim stvarima.
,,Dragi, aputala mu je ona tiho, kad bi se knez
Albert okrenuo leima, ,,ne valja to nita ne valja.
Mjesto odgovora on bi jedva primjetno zategao usnicu. Pregledae jo nekoliko komada. Onda Andrew
mimo, ali s iznenaujuom grubou, oslovi prodavaa.
Sluajte vi! Mi smo doli prilino izdaleka da
bismo kupili kod vas namjetaj. Velim namjetaj, a
ne ovaj bofl. Pritisnu zatim silovito palcem vrata
oblinjeg ormara koja se, kako su bila sastavljena
od ,,per-ploa, ugnue i zlokobno zakripae.
Prodava se gotovo stropota. To to su njegove
ui ule kao da mu je lice govorilo to prosto ne
moe da bude istina.
Ali, oktore, zavapi on, ,,pa ja sam vama i gospoi pokazao najbolju robu to je imam u duanu.
Onda nam pokaite najgoru, odvrati Andrew.
Pokaite nam polovan namjetaj, samo pod uslovom
da vrijedi."
Stanka. apud sebi u bradu, prodava ree: ,,Gazda e mi ve pokazati ako vam ne prodam nita! i
121

udalji se ojaen, pa se vise ne vrati. Nekoliko asaka

zatim doe, sav uurban, jean ccnizak crvenko u obinom oijelu. On raspaii:
Sta vi hoete?"

Dobar polovan namjetaj i jeftin."

Crvehko pogleda Andrewa. Potom se bez rijei
okrene i povede ih do poslovne izalice u ubirii
duana koja ih, as zatim, spusti u leeno podzemlje,
nabijeno do tavanioe polovnim stvarima.
itav jedan sat preturala je Kristin po pradni i
pauini, pronalazei sad vrst ormar ovje, sad dobar obian sto ondje, sad malen presvuen naslonja
pod gomilom vrea, dok se Andrew, idui za njom,
tvrdoglavo cjenjkao s crvenkom:
Najza se spisak upotpuni i Kristin, umazana ali
sretna lica, stisnu pobjedniki Andrewu ruku dok su
se peli dizalicom.
Upravo ono to nam je trebalo", apnu mu.
Crvenko ih uvee u kancelariju, gdje, spustivi
knjigu s narudbinama na vlasnikov sto, s izgleom
ovjeka koji je poslovao to je najbolje rnogao, ree:
,,To je onda sve, gospodine Isaacs."
Gospodin Isaacs poea se po nosu. Njegove vodnjikave oi na surom licu tuno su prouavale narudbinu.
ao mi je, ali te stvaii ne ajemo na otplatu,
doktore Mansone. Vidite, to su sve same polovne stvari. Pritom slee ramenima kao da potcjenjuje kupca. ,,Mi tako ne vodimo poslove."
Kristin poblijee, ali Anrew sjede odluno na
sfolicu kao' ovjek koji ima namjeru da ondje ostane.
,,0h, da, dajete, gospodine Issacse. Bar tako pie
u zaelju vaeg pisma, cmo na bijelom: proajem nov
i stari namjetaj pod naroito povoljnim uslovima."
Nastade stanka. Crvenko, nagnut nad uho gospodina Isaacsa, neto se na brzinu ogovarao s njim 5
mlatarao rukama. Kristin u jasno nekoliko neutivih
rijei koje sU svjedoile o ilavosti njenog mua i o
upomoj tvrdoglavosti njegove kotske rase.
,,Pa, doktore Mansone, nasmijei se kiselo gospcdin Isaacs, neka bude kako vi hoete. Samo da ne
122

kaete da kod. ,Reg'eneyja nlste bili potpuno uslueni.

Ne zaboravite da to kaete svojim pacijentima. Smithe, obraunaj sve to na otplatnim formularima i gledaj da se doktoru Mansonu poalje raun prvom jutamjom potom!
Hvala vam, gospodine Isaacse.
Jo jedna stanka. Onda gospodin Isaacs, da bi
uinio kraj razgovoru, doda: Onda je sve u redu.
Roba e vam stii u petak.
Kristin je ve htjela da poe, ali Andrew se ne
maknu sa stolice. On ree polako: A sada, gospodine Issacs, ta e biti s naim podvoznim trokovima?
Kao da se u kancelariji rasprsla bomba, crvenko
Smith toliko je bio pocrvenio da je izgledalo kao da
e mu svi krvni sudovi popucati!
Bog s vama, doktore Mansone! uzviknu Isaacs.
ta vam to pada na um! Tako ne moemo da poslujemo. Sto je pravo, pravo je, ali nisam ni ja budala!
Podvozni trokovi, glete, molim vas!
Andrew izvadi neumoljivo lisnicu iz depa i ree
umjerenim, iako poneto ustreptalim glasom:
,,Ja imam ovdje vae pismo, gospodine Isaacse,
u kojem pie cmo na bijelo, da plaate podvozne trokove svakoj muteriji iz Engleske i Halesa koja narui robe u vrijenosti preko pedeset funti.
A ja vama kaem, negodovao je Isaacs, kao da
je podivljao, ,,da ste vi kupili stvari samo u vrijednosti od pedeset i pet funti i to sve polovnu robu.
,,U vaem pismu, gospodine Isaacse
Ostavite se vi moga pisma, molirn vas, nastavi
Isaacs podiui ruke. Ostavite se vi svega toga. Kvarim pazar. Nikada jo u ivotu nisam imao takvu muteriju. Mi smo navikli na mlae brane parove s kojima se moe Ijubazno razgovarati. Vi najprije vrijedate moga gospodina Clappa, pa onda moj gospoin
Smith ne zna ta e s vama i, najzad, dolazite k meni
da mi kidate srce vaim podvoznim trokovima. Mi
's vama ne moemo da zakljuimo nikakav posao, doktore Mansone. Ako je po volji, izvolte, probajte na
drugom kom mjestu!
123

Kristin poglea oajno, uplaeno Andrewa. P o

gled joj je govorio da je sve izgubljeno. Ovaj njen
strani mu odbijao je sad sve koristi koje je tako
muno bio izvojevao. Ali Andrew, pretvarajui se da
je i ne vidi, sklopi natmureno svoju lisnicu i spremi
je u dep.
_Vrlo dobro, gospodine Isaacse. Onda emo vam
rei zbogom. Aii ja vas uvjeravam da to nee napraviti ba najbolji utisak na moje brojne pacijente i njihove prijatelje. A to se mora rauti. Pozvali ste nas
u London s obeanjem da e vaa firma podnijeti trokove podvoza, a meutim, kad smo mi
Prestanite, prestanite", zavapi Isaacs, kao da' je
pomahnitao. Koliko iznose ti vai trokovi? Isplatite
ih, gospodine Smithe! Isplatite ih, isplatite ih, isplatite
ih! Samo nemojte nikad kazati da je ,Regency ikad
prekrio svoje obeanje. Eto tako! Jeste li sad zadovoljni?"
Hvala vam, gospodine Isaacse. Mi smo sasvim zadovoljni. Oekivat emo ispomku u petak. Zbogom,
gospoine Isaacse."
Manson se s njim ozbiljno rukova pa, uzevi Kristin pod ruku, pohita prema vratima. Napolju ih je
ekala revna limuzina u kojoj su se bili dovezli, i
Andrew, kao da je zakljuio najveu narudbinu u
historiji trgovine ,,Regency naredi:
Vozite nas u Hotel Musseum, vozau!
Krenue odmah na miru, i, naputajua Istoni
kraj, uputie se u pravcu Bloomburyja. Kristin, koja
se dotaa vrsto drala ruke svoga mua, tek sada
pokua da je se osloboi.
Qh, dragi", aputala je ona, sjajno si to izveo.
Upravo kad sam ja mislila

On zatrese glavom, jo uvijek prkosno isturene

vilice.
Ta bagra je traila kavgu. Ja sam imao njihovo
obeanje, njihovo pismeno obeanje Okrenuo joj
se usplamtjelih oiju. ,,Ne radi se tu o triavim podvoznim trokovima. Ti to zna. U pitanju je princip. Ljudi treba da odre svoju rije. Ono to me je nakostrijeilo, bio je onaj nain kako su nas oekali: kao
124

vele, evo dva utokljunca - laka zarada. To se na

kilometar aleko moglo vidjeti. Oh, pa cigara to mi
je onaj tutnuo u ruku sve su to bila ista kaiarska
posla.
,,Pa ipak, uspjeli smo a oemo do onoga sto
nam je bilo potrebno11, ree ona zadovoljno.
On klimnu glavom. Jo je bio suvie uzrujan, suvie uzavreo u uvrijeenom ponosu, da bi mogao da
gleda na stvar sa aljive strane. Ali u njihovoj sobi
u hotelu postae mu oigledno koliko je sve to bilo
smijeno. Kad zapali cigaretu i prui se po postelji,
posmatrajui je kako ureuje kosu, on ojednom poce
da se smije. Smijao se toliko da se zasmijala i ona.
Onaj izraz na licu staroga Isaacsa
tresao se
on od smijeha, da su ga ve rebra boljela ,,pa to
je bilo neto da ovjek vriti od smijeha.
Onda onda kad si zatraio od njega da nam
plati podvoz", jedva izgovori ona, guei se i sama u
smijehu.
,,Ne moemo, veli, s vama da zakljuujemo poslove. Opet ga je spopao smijeh Jesam li ja budala,
veli. Oh, gospode! buala
,,Da, dragi, jedva izusti ona, drei ealj u rud,
dok su joj suze tekle niz obraze, ,,a meni je najsmjenije od svega bilo kako si ti to stalno ponavljao ,Ja
to imam ovdje, cmo na bijelo, dok sam ja, dok sam
ja, - oh, dragi! dok sam ja, meutim, sve vrijeme
znala da si pismo ostavio kod kue na kaminu
On se uspravio u postelji, zablenu se u nju, pa se
onda svali uz umebesan smijeh. Valjao se po posteiji, gurao jastuk u usta, bespomoan, nesposoban vie
da vlada sobom, dok se ona, drei se ogledala, tresla,
iznemogla od smijeha, i molila ga da prestane, jer e
inae izdahnuti.
Kasnije, kad se smirie, otioe u kazalite. Poto joj je on bio prepustio sloboan izbor, ona izabra
Svetu Ivanu. Cijelog svog vijeka, ree eljela je da vidi jedan Shawov komad.
Dok je sjedio uz nju u prepunom parteru, komad
ga je manje privlaio (Suvie historijski, rekao joj
ie on kasnije i ta, najzad, misli taj gospodin Shaw
125

tko je on?.), nego laka rumen na njenom zanesenom,

ushienom lieu. Bio je to njihov prvi zajeniki odlazak u kazalite, pa, nee, bogme, biti ni posljenji,
daleko od toga. Pogled mu je lutao po punom gledalitu. Jednog dana oni e opet biti ovdje, ali ne vie
u parteru, ve u jenoj od onih loa tamo. On e se
za to postarati: pokazat e on jo cdjelom tom svijetu
ta zna i umije. Kristin e taa imati na sebi duboko
izrezanu vecernju haljinu, a Ijudi e ga gledati i podgurkivati se: ,,To je Manson, znate, onaj doktor koji
je napisao ono znamenito djelo o plunim bolestima.
Odjednom e sabra i, za vrijeme pauze, kupi Kristim
jedan sladole.
Zatim je bio kneevski rasipan. Iziavi iz kazaBta, osjeali su se potpuno izgubljeni, oamueni
svjetlostima, omnibusima, ustumaralom ruljom.. Anrew podie zapovjedniki ruku. uureni i sigumi
povezoe se u svoj hotel, zamiljajui blaeno da su
pioniri koji tek otkrivaju kakvo prijatno skrovite
prua jedan londonskj, taksi.

4.
Poslije Londona zrak u Aberalawu izgleao je ota r i svje. Kad je u etvrtak ujutm poao iz Dolinice na svoju novu dunost, Andrew osjeti kako mu
hlaan povjetarac brie obraze. Bio je u svojoj revnosti pun ouevljenja. Vidio je pred sobom rad koji
ga je ondje oekivao,- rad poten i astan, rad voen
uvijek njegovim naelom: naunom metodom.
Zapana klimka, koja nije bila ualjena od njegove kue vie od tri stotine metara, bila je visoko
zasvoena graevina s krovom od bijelih opeka i
svojim izgledom nejasno je nagovjetavala izvjesnu
zdravstvenu ustanovu. Njen glavni i sredinji dio sainjavala je ekaonica. U donjem ijelu, odvojenom
od ekaonice pominim vratima, bile su uz ispanzer,
dvije sobe za preglede: jena od njih nosila je ime
doktora Urquharta, a druga, svjee obojenim slovima
126

koja su tajanstveno privlaila panju, ime doktora

Mansona.
Anrew osjeti izvjesno zadovoljstvo kad vidje tu
odaju njemu namijenjenu, koja je, iako nevelika, imala bar lijep pisai sto i udoban koni divan za preglede.
Osjeti se polaskanim kad vidje gomilu svijeta koja ga
je ekala takvu gcanilu da je odmah prosudio da e
biti bolje ako se da odmah na posao i ne upoznavi se
prethodno s doktorom Urnuhartom i laborantom Gadgeom, kao to je namjeravao.
Kad sjede za sto, dae znak da prvi bolesnik ue.
Bio je to ovjek koji je prosto traio ljekarsko uvjerenje, dodavi naknadno, kao sluajnu misao, da ga
boli koljeno. Andrew ga pregleda, nae da pati od
ozljee koljena i dade mu uvjerenje da je nesposoban
za rad.
Potom ue drugi bolesnik. I ovaj je traio uvjerenje zbog nistagmusa. Trei: uvjerenje, bronhitis.
Cetvrti: uvjerenje, ozlijeen lakat.
Anrew ustae, u elji da sazna kako stvari stoje.
Ti pregledi radi uvjerenja uzimali su mnogo vremena.
On ode do vrata i upita:
Tko jo trai uvjerenje, neka ustane, molim.
Pred vratima ekalo je moda etrdesetoro Ijudi.
Ustadoe svi. Anrew brzo promisli: uzet e mu najbolji dio dana ako hoe da ih sve preglea kako treba
nemogua stvar. Nevoljno odlui da oloi obavljanje svestranijeg pregleda za koju drugu zgodu.
I ovako, meutim, bilo je eset i po kad je svrio
s posljednjim bolesnikom. Kad podie glavu, vidje kako mu trupkajui prilazi jedan stariji ovjek osrednjeg
rasta, lica boje opeke s malom sijedom isturenom bradicom. Malo pogrbljen, glave izbaene naprije, imao
je ratoboran izgled. Na sebi je imao hlae od jakog
kudeljnog platna, i kaput od upave tkanine iji su
boni depovi bili nabijeni lulom, rupcem, jednom _jabukom i sondom od gume. Oko njega irio se miris
ljekarija, karbola i jakog duhana. Andrew pogodi da
je to doktor Urquhart prije nego to ovaj i progovori.
,Sto mu muka, mladiu, oslovi ga Urquhart, ali
rnu ne prui ruku i ne prestavi mu se gdje ste vi
127

ova dva dana? Ja sam morao da zapnem mjesto vas

i da svrim i va posao. Ali ne mari, ne mari nita!
Neemo vie o tome govoriti. Hvala bogu, sa ste tu,
a izgledate mi zdrav duhom i tijelom. Puite li?
,,Puim.
Bogu hvala i na tome! Svirate li na violini?
Ne,
,,Ne sviram ni ja ali ja umijem da ih gradim,
i to valjano. Skupljam i keramiku. Pominju mi ime u
jednoj knjizi. Pokazat u vam je kad mi jednom doete. Moja se kua nalazi upravo pored klinike, morali ste je primijetiti. A sad, hajdete da vas upoznam
s Gadgeom. To vam je ubog avo, ali zna svoj posao.
Andrew poe za Urquhartom kroz ekaonicu u
dispanzer, gdje ga Gadge pozdravi, klimnuvi mu sumomo glavom. Bio je to mrav dugonja mrtvakog izgleda, elave glave, proarane upercima cme kose, i
tankih oborenih brkova iste boje. Imao je na sebi kratak vunen kaput, pozelenio od starosti i pun mrlja od
raznih kemikalija, iz kojeg su mu virile koate ruke
i isturene lopatice. Izgleao je tuno, zajedljivo, umorno, drei se kao najrazoaraniji ovjek ovoga svijeta.
Kad Andrew ue u njegovu sobu, posluivao je upravo
posljednjeg bolesnika, dobacivi mu kroz prozori
kutijicu s pilulama kao da je u njoj miomor. Izgledalo je kao da mu govori: Uzeo ti, brajko, ovo, ne
uzeo obrao si bostan u svakom sluaju!".
,,Dakle, ree Urquhart ivahno, kad je upoznavanje bilo obavljeno, ,,sad ste se upoznali s Gadgeom i
najgore je prolo. Upozoravam vas da taj ne vjeruje
ni u ta, osim moda u ricinusovo ulje i u Charlesa
Bradlaugha sad, ima li neto to biste eljeli da znate?
Zabrinjava me broj uvjerenja koja sam jutros
morao da izdam. Neki od tih ljui izgledali u mi sasvim sposobni za rad.
,,Da, da, Leslie ih je navikao da mu se tako u gomili skupe pred vratima. Njegov nain pregledanja bio
je da uzme bolesnika za ruku i da mu ravno pet sekundi opipava bilo. Sve ostalo ticalo ga se koliko i
lanjski snijeg."
128

,,Pa ta onda Ijudi mogu da misle o Ijekaru koji

dijeli uvjerenja kao kupone za eigarete? odmah upita
Andrew.
Urquhart ga pogleda, pa mu ree:
Fazite, prijatelju, ta radite. Ozlovoljit ete ih
ako odbijete da im izate uvjerenje kad ga trae.
Prvi i posljednji put toga jutra Gadge ree suniomo:
,,To je zato to je polovina njih sam go zabuant.
Cijeloga toga dana, dok je iao po kuama da pregleava bolesnike, Andrew je bio zabrinut zbog tih
uvjerenja. Obilazak bolesnika nije mu bio lak, jer nije
poznavao okolinu, ulice su mu bile nepoznate, pa je
vie nego jednom morao da se vraa i da po drugi put
preLazi preko istog prostora. Osim toga njegova etvrt
leala je bar svojim veim dijelom na brdu Mardy koje
je bio pomenuo Tom Ketti.es, a to je znailo> napomo
pentranje izmeu jednog reda kua i drugog.
Prije popodneva njegova su ga umovanja primorala da onese neprijatnu odluku. On nije htio niti je
mogao, ni pod koju cijenu, da izaje labava uvjerenja.
Kad je otiao na veermje preglede, u elo mu se bila
usjekla jedna bor.a koja je odavala zabrinutost i odlunost.
Gomila svijeta pred vratima njegove sobe mogla
je biti samo vea od one to se bila okupila tamo toga
jutra. Prvi koji je uao bio je nekakva Ijuina, zadrigao u salu, koji je jako zaudarao na pivo i izgledao
kao da jo nikada u ivotu nije obavio pun dnevni rad.
Bilo mu je oko pedeset godina i mirkao je sitnim
krmeim oima na Andrewa.
,,Uvjerenje, ree bez ikakva znaka uljudnosti.
,,Zato? upita ga Andrew.
,,Stagmus. On prui ruku. ,,Ja se zovem Chenkin.
Ben Chenkin.
Sam ton Chenkinovih rijei bio je uzrokom da ga
Andrew pogleda s nepovjerenjem. Dosta je bilo a ga
letimino pogleda pa da se uvjeri da Chenkin ne boIjuje od stagmusa. Nezavisno od Gadglovih rijei odmah mu bi jasno da neki od tih starih rudara biju
icu sa stagmusom" i vuku novane pripomoi na koje
9 Citadela

129

jo godm&ma ne bi imali prava. Te veeri, meutim,

bio je ponio sobom i svoj oftalmoskop. Odmah e provjeriti. Ustade sa svog sjedala.
Svucdte se.
Ovoga puta Chenkin zapita: ,,Zato?
elim da vas pregledam."
Chenkin otrombolji usta. Koliko se sjeao, za svih
sedam godina slubovanja doktora Lesliea nije bio
nijedanput preglean. Durei se mraovoljno, svue kaput, rubac kojim je bio omotao vrat, crvenu i plavu
prugastu koulju i pokaza svoj kosmat, gojazam trup.
Andrew ga je dugo i svestrano pregledavao, obrativi naroitu panju oima, ispitujui paljivo obje
mrenjae svojom majunom elektrinom sijalicom.
Onda ree otro:
Obudte se, Chenkine." Sjede za sto i, uzevi pero,
poe da pie uvjerenje.
,,Ha! likovao je stari Ben, znao sam ja ve da
ete mi vi to izdati.
Dalje, tko je na redu, molim! pozva Andrew.
Chenkin gotovo zgrabi ruiast papir iz Andrewove ruke i ieta pobjedonosno napolje.
Pet minuta kasnije vrati se pomorela lica i, riui kao bivol, progura se izmeu ljudi koji su sjedili
na klupama i ekali.
Gledajte ta mi je taj nadrljao! Pustite me unutra! Ej, vi! Sta znai ovo? Miatarao je uvjerenjem
pred Anrewovim nosom.
Andrew uze uvjerenje, toboe da proita ono to
je svojom rukom maloas bio napisao:
Ovim potvrujem da Ben Chenkin pati od pretjeranog uivanja piva i drugih alkoholnih pia, ali je
inae potpuno sposoban za rad.
Potpisan: dr A. Manson
,,Pa to? upita ga.
Stagmus" vikao je Chenkin. ,,Ja hou da mi datc
uvjerenje. Ne moete vi nas da zavitlavate kako hoete! Petnaest godina ja bolujem od ,stagmusa!
130

Vie ne bolujete", ree Auretv. Pred otvorenam

vratima bila se skupila gomila. Andrew primijeii kaico
Urquhartova glava radoznalo proviruje iz susjedne
odaje, kako Gadge s uivanjem posmatra vrevu kroz
svoje prozore.
Pitam vas posljedinji put hoete l' a mi date to
uvjerenje?" urlao je Chenkin.
Anrew izgubi strpljenje.
Neeu, prodera se, ,,i gubite se oavde dok vaa
nisam izbacio.
Benu se podie eludac. Izglealo je kao da bi mogao da Anrewom pomete pod. Ona obori pogle i,
psujui i prijetei, istra iz klinike.
Cas zatim oe Gadge iz dispanzera i, trljajui
ruke s melanholinom naslaom, ree Andrewu:
Znate li tko je taj to ste ga sad najurili? To vam
je Ben Chenkin. Sin mu je krupna zvjerka u Odboru.*

5.

Chenkinov sluaj bio je ogromna senzadja i vijest

o njemu pukla je za tili as kroz Mansonovu etvrt.
Neki su govorili da je to obra stvar nekolidna
ih ree jo kako dobra to je Beou onemogueno
alje zabuanstvo i to je najzad i on dolijao. Ali veSna ah je bila na Benovoj strani. Svi oni koji su vukli
novane pripomoi radi onesposoblj enosti bili su. naroito ogoreni protiv novog doktora. Dok je obavljao
posjete po gradu, Andrew je primjedvao natmurene
poglee koji su mu bili upuivani. Uvee, na klinid,
imao je da pogleda u oi jednoj jo goroj injenid koja
je svjeoila o njegovoj nepopulamosti.
Mada je, formalno uzevi, svaki asistent imao svoju etvrt, radeid te etvrti imali su ipak pravo slobodnog izbora Ijekara. Svaki radnik imao je svoju
kartu pa ju je mogao zatraiti i prijea s njom drugome
Ijekara.
Tom ponienju bio je sada esto izloen Andrew.
Svake veeri u toj nedielji upadali su mu u kliniku
131

ljudi koje nikada nije m viio oni koji su biK neskloni linom susretu s njim ak su slali sroje ene i govorili su i ne gledajui ga: Do&tocre, ako nemate nita protiv, ja bih htio svoju kartu."
Nesnosno i nepodnoljivo bilo je ponienje kad je
morao da ustaje i da pretrauje po kutiji na stolu, da
bi pronaao te karte. Svaka koju bi odnijeli znaila je
i odbitak od deset Hinga od njegove nagrade.
U subotu uvee pozva ga Urquhart svojoj kui.
Starac, koji je djele te nejelje iao s izrazom samouvjerenosti na svom ljutitom licu, poe s Izlaganjem
blaga to ga je bio skupio za sve vrijeme svog etrdesetogodinjeg Ijekarskog rada. Imao je, moda, dvadesetak utih violina, koje je sam bio napravio; one su
sve bile izvjeane po zidovima, ali su bile ne2natna
stvar u poreenju s njegovom divnom zbirkom stare
engleske keramike.
To je bila velianstvena zbirka: Spoe, Wedgwood,
Grown Derby i, najbolja od svih, stara Swansea, sve
su bile u njoj zastupljene. Njegovi tanjuri i krazi, njegove ae, alice i vrevi, ispunjavali su svaku njegovu
odaju, pa ak i kupatilo, gdje je Urquhart mogao, i
kad se umivao, da posmatra s gorou jedan stadnski
originalan pribor za aj.
Keramika je zaista bila strast Urquhartova ivota,
a on je bio stari i oproband majstor tanane vjetine sakupljanja. Kad bi u kui bolesnika spazio kakav lijepi komad kako je sam govorio ocn bi dolazio
s neumomom revnou, a sve bi vrijeme oima uagrio
na eljeni premet dok najzad oajna doma&ca ne bi
uzviknula:
Doktore", izgleda da vam se onaj komad mnogo
svia. Moram vam ga pokloniti!"
Urquhart bi onda estoko negoovao, ali bi ipak
na kraju pondo svoj ratni plijen zamotan u novine i
pobjedniki bi oskakutao svojoj kui, gdje bi ga njeno stavio na policu.
Starca su smatrali u gradu osobenjakom. Govorio
je da mu je ezeset godina, mada mu je vjerojatno
bilo preko sedamdeset, a moda i blizu osamdeset. ilav, stalno je pjeaio, prdazio je nevjerojatne uda~
132

Ijenosti, koijaki psovao svoje bolesnike, aii je rnogao

i da se enski ramjei. Od smrii svoje ene otada
je bilo prnlo jedanaest godlna stanovao je sam, hranei se gotovo jedino konzerviranom eorbom.
Te veeri, poto je s ponosom bio prikazao Anfl,rewu svoju zbirku, odjednom primijeti goropadno:
Sto mu muka, piijatelju, meni vai pacijenti ne
tnebaju. Dosta mi je i mojih. Ali ta mogu ja da radirn
kad mi oni neprestano dosauju. Svi ne mogu u Istonu kliniku, suvie je udaljena
Anrew pocrvenje, ne znajui ta a kae.
Dragi moj, morate biti obazriviji", nastavi Urquhart promijenjenini glasorn. ,,Oh, znam ja to, znam.
Vi biste htjeii da sruite zidove Eabilona znam, bio
sarn i ja nekad mlad. AB svejedno, idite polako, oprezno, odmjerite dobro prije nego to skoite! Laku vam
no! Pozdravite gospou!
Ove Urquhartove rijei brujale su mu u uima,
i oti se svim silama trudio a bude obazriv. Pored svega toga, uskoro ga snae jo vea nevolja.
Slijedeeg ponedjeljka otiao je kui Thomasa
Evansa u ulicd Cefan. Evans, kopa u aberalawskom
ugljenokopu, foio je prevrnuo kotao kljuale vode i
ozlijedio lijevu ruku. Opekotina, i inae ozbiljna, naroito u predjelu lakta, bila je obuhvatila veliku povrimi, Kad je Andrew stigao tamo, vddio je da je rejoaisiv-a nudilja, koja se foila zatekla u fclizini u vrijeme nesretnog sluaja, prerila. ranu lanovim uiism i onda otila dalje svojim poslorn.
Andrew pregleda Evaiisovu ruku nastojei pri toon
paljivo da ne da svoje zgraanje nad povmnim,
prljavim nainom previjanja. Krajikom oka primijeti
roicu s lanenim uljem, zalijepijenu novinskim paplrom, u ijoj je prljavo-bjeliastoj tekuini mogao go~
tovo prostim okom da vidi svu, silu bakterija.
Sestra Lloyd je to prilino napravila, zar ne,
doktore?" rece Evans nesrvozno. Bio je to ovjek zbudljive naravi, vrdo mlad a cmih oiju, a ena mu,
koja je stajala u folizmi i revno posmatrala to Andrevv
radi, bila je takoer aervozna, slina donekle svome
muu.
133

Odliiio41, ree Anrew pretvarajui se kao a je

oduevljen. Malo sam kad vidio uredniji rad. Samo,
razumije se, to je prvi zavoj. Sad emo pokuati sa
malo pikrika.
Bio je, ukoliko odmah ne upotiijebi kakvo antdseptiko sredstvo, gotovo siguran da e se ruka infidrati, a onda neka se mebo smiluje tom zglobu laktal
Posmatrali su ga nepovjerljivo dok je briljivo i
njeno istio Evansovu ruku i stavljao vlani zavoj od
pikrika."
Eto, tako! uzviknu. ,,Zar se sad ne osjeate
ugonij'e?!
,,Pa ne znam kako da vam kaem__ ree Evans.
Jeste li sigumi, doktore, da ea sve biti u redu?
Potpuno! Prepustite vi to samo sestri i meni,
odgovori Andrew, smijeed se uvjerljivo.
Prdje nego Sto ostavi kuu, napisa kratku biljeku
rejonskoj nudilji, trudeei se naroito da bude obazriv
i mudar, da potedi njeno sarnoljublje. Zahvali joj na
odlinoj pomoi koju je ukazala bolesniku u tom
hitnom sluaju i zamoii je da, kao mjeru protiv mogue
eepse, produi s oblogom pikrika. Omot paljivo zalijepi.
Kad je doao slijeeeg jutra, njegovi zavoji s pikrikom bili su baetni u vatru, a ruka ponovo previjena
lanovim uljem. Rejonska nudilja oekala ga je, spremna
na borbu.
Sta sve ovo treba da znai, ja bih htjela da znaml
Nije ]i, moMa, za vas moj rad dovoljno dobar, doktore
Mansone?** Bila je to krupna ena, neuredne prosijede
kose, izduenih i umomih crta. Jedva je mogla da govori, koliko su joj se grudi naimale.
Andrew pretmu. vrsto se obuzdao i silom naamijeio. ,,AIi sestro Lloyd, nemojte a me-pogreno
shvatite. Kako bi bilo da o tome porazgovaramo u
drugoj sobi?"
Ona se iskobei, sijevnu oima u pravcu gdje su
Evans i njegova ena koja je- kraj sebe drala uurenu trogodinju curicu sluali sa zebnjom, iroko
otvorenih oiju.
134

Bogme ne, porazgovarat emo se mi ovdje. Ja

nemam ta a krijem. Moja je savjest ista. Ja sam roena i ogojena ovdje u Aberalawu, ovdje sam ila u
kolu, udala sam se ovdje, izrodila sam ovdje jecu,
sahranila sam mua ovdje i radim ovdje dvaeset godina kao nuilja. I nitko mi jo nije rekao da ne previjam lanovim uljem opekotine ili rane.
Ali, sluajte me, sestro, preklinjao je Andrew,
lanovo je ulje, moda, olina stvar u nekim sluajevima. Ali u ovom sluaju postoji velika opasnost da
ne doe do zgrenosti." Ukrutio joj je lakat rai boljeg
prikaza. Eto, zato bih htio da pokuate s mojim nainom previjanja.
Nikad nisam ni ula za taj va izum. Stari doktor
Urquhart ne primjenjuje taj nain previjanja. A to
sam kazala i gospodinu Evansu. Marim ja za te novotarije to ih onosi netko to je ovdje jedva sastavio
nedjelju dana!
Andrewove su usne bile suhe. Ka pomisli na alje mogue nevolje, osjeti se iznemogao, bolestan, jer je
bilo opasno svaati se s nudiljom koja je ila od kue
do kue i svuda govorila ono to bi joj na um palo, pa
je bilo neminovno da taj ogaaj odjekne u gradu. Ali
on nije mogao, nije se usuivao da svoga bolesnika
izloi opasnosti tog zastarjelog naina lijeeenja. On
ree tiho:
Ako vi, sestro, neete da previjate ranu, doi u
ja jutrom i veerom i previjat u je sam.
,,To moete, to se mene tie, izjavi ona, a oi
joj sijevnue. Nadam se samo da e Thom Evans ipak
ostati iv.
Cas zatim ve zalupi vratima.
U mrtvoj tiini Andrew ponovo skinu zavoje. Gotovo pola sata ispirao je i previjao ozlijeenu ruku.
Opratajui se, obea da e opet svratiti oko devet
u noi.
Ali te iste veeri, im je uao u svoju sobu na klinici, prva osoba koja mu je dola bila je gospoa
Evans. Lice joj je bilo blijeo, a cme su joj oi uplaeno krile pogled.
135

Izvinite, gospodine doktore, mucala je, vrlo mi

je ao to vas uznemirujem, vjerujte, aii molim vas
da mi date Thomovu kartu."
Val beznadnosti zapljusnu Andrewa. On ustae
bez rijei, potrai Thomovu kartu i urui joj je.
,,Vi me razumijete, doktore ne treba ne treba
vie a olazite."
Qn ree nesigurno: Razumijem, gospoo Evans."
Ona se bila ve uputila vratima, ka je on upita bio
je primoran da je upita: ,,Je li na ruci opet lanovo
ulje?
Poslije klinike, Andrew je obino hitao kui to je
bre mogao, ali te veeri on se uputi Dolinid" tromo
i umomo. Pobjea, razmiljao je ogoreno, pobjeda
nad naunom metodom! I onda, a li je tu u pitanju
savjesnost ili sam ja prosto nespretan? nespretan i
glup, glup i nespretan!
Za vrijeme veere govorio je vrlo malo. Kasnije,
dok su sjedili na divanu pored vesele vatre u sad ve
udobnoj sobi, on masloni prisno glavu na Kristinine
mlade grudi.
,,Oh, mila moja, jauknu, napravio sam stranu
zbrku od samog poetka.
Dok ga je ona hrabrila i njeno mu mdlovala elo,
on osjeti kako mu suze navim na oi.

Zima je te godine bila olo rano i neoekivano

s velikom snjenom vijavicom. Aberalaw se nalazio
na takvoj visini a, iako je bila tek sredina oktobra,
estoki i leeni mrazevi stegoe grad gotovo prije nego
to je lie opalo. Meke lelujave pahuljice paale su
cijelu no. Kad su se Kristin i Anrew probuili, pozdravila ih je prostrana bljetava bjelina. Ergela planinskih konjia bila je provalila kroz polomljenu drvenu ogradu i skupila se oko stranjih kunih vrata. Na
prostranim visoravnima oko Aberalawa, gdje je bilo
esto trave, te cmkaste, male, poludivlje ivotinje lu1 86

tale su u velikom broju i bjeale su od ovjeka kad bi

im se pribliio. Ali kad .pade snijeg, glad ih je gonila
da se spuste u grasku dolinu.
Kristin ih je hranila svu zimu. U poetku one su
bjeale od nje, zazorljive i oprezne, ali poslije su dolaviiTf i jeie joj iz raku. Naroito je jedan od tih
konjia, najljepi od svih, cme i guste grive i nestanih oiju, ne vei od etlandskog ponija, bio postao
njen ljubimac. Bili su ga nazvali Cmko.
Komjii su jeli svaku vrstu hrane: kore hljeba, Ijuske od krumpira i jabuka, pa ak i naraninu koru.
Jenom je, u ali, Andrew pruio Cmku praznu kutdju
igica. Crnko ju je savakao i progutao, i jo oblizao
njuku kao dobar poznavalac iposlastica,
lako su bili siromani i uprkos svemu to su imali
da ponesu, Kristin i Andrew bili su sretni. Anrew je
s a m n bakamim sitniem. zveckao u depu, ali zato je
dug Zadubini bio ve gotovo sav isplaen, a i otplate
za namjetaj redovno su se slale. Kristin je, pored sve
njene tamanosti i neiskusnog izgleda, imala dobre osobine ene iz Yorkshirea, bila je domaica. Uz pomo
samo jedne mlae djevojke, po imenu Jenny, keri nekog rudara iz susjedne ulice, koja je olazila svakodnevno za nagradu od nekoliko ibnga nejeljno
ona je odravala kuu tako da je sve blistalo u njoj.
Mada za etiii sobe, koje su uvijek bile smotreno zakljuane, nije bilo namjetaja, ona je od ,,Dolinice
bdia napravda istinsko domae ognjite. Kad bi Andrew doao umoran, gotovo iscrpljen dugim dnevnim
radom, na stolu bx se uvijek nalo toplo jelo koje bi mu
brzo vratilo snagu.
Rad je Andrewu bio oajno teak ali jao! ne
zato to je imao mnogo boiesnika, ve zbog .snijega,
zbog tekog pentranja" po visokirn injestima njegove
etvrti, zbog velike ualjenosti izmeu bolesnikih stanova. Kad bi jugo pretvorilo ubce u kaljuge, koje su
se nou ponovo tvro smrzavale, hodanje je bilo teko
i zamomo. Cesto je olazio kui skroz mokrih nogavica, pa mu je Kristin kupila par konih gamaa. Uvee, kad bi se premoren spustio na stohcu, ona bi prije
nego to bi mu dala papue, klekla kraj njega, skinula
13?

bi mu gamae, pa onda izuvala teke dpele. To je bio

in Ijubavi, a ne slube.
Ljudi su bili ostali nepovjerljivi, teki. Sva Chenkinova rodbina a ona je bila brojna, jer su srodniki
brakovi bili vrlo esti u olinama bila je kao zavjerena, udruena u jednu neprijateljsku cjelinu. NudiIja Lloyd bila mu je otvoren i ogoren neprijatelj i
ogovarala ga uz aj po kuala koje je pcsjedvala, imajui za sluaoce obino jo i pokoju enu iz susjedstva.
Osim toga morao je da se bori protiv neega to
mu je iz dana u dan postaj alo sve nesnosnije. Doktor
LIewellyn obraao mu se za anesteziju mnogo ee
nego to je on mislio da je bilo potrebno. Andrevm je
taj posao bio mrzak to je bio mehanian rad koji je
zahtijevao ovjeka naroite naravi, mima i odmjerena
temperamenta, kakav on svakako nije bio. On se nije
ni najmanje protivio da asistira kad su bili u pitanju
njegovi bolesnid. Ali ka se otilo tako daleko da su
ga pozivali i tri puta u nedjelji, i to radi bolesnika koje
nika nije bio ni vidio, uini mu se a on pomee
rame pod tui teret. Pa ipak, iz straba da ne izgubi
mjesto, nije se b:k> usudio da se izloi opasnosti negodovanja.
Meutim, jednog novembarskog dana Kristin primijeti da ga je neto neobino uzrujalo>. Bio se vratio
kui te veeri ne kliknuvi joj veselo kao to je obiavao, ali, iako se trudio da izgleda bezbrian, ona ga
je i suvde voljela a da ne bi psrdmijetila po dubokoj
usjeenoj bori izmeu obrva i mnogim drugim sitnim
znacima, da je odnekud obio neoekivan udar.
Za vrijeme veere nije htjela da ga o tome pita,
a poslije jela bila se uposbla ivanjem kraj kamina.
On je bio sjeo pored nje, zabavljen glodanjem lule, pa
odjednom zametnu s njcm razgovor:
Mrzim gunanje, Kris! I mrsko mi je da ti dosaujem time. Bog sveti zna da se truim koliko najvie mogu, da se sam nosim s neprijatnostima koje me
snalaze!" On joj je, meutim, svake veeri otvarao
svoje srce i esto joj se jaao. Kristin se ipak ne nasmijei njegovim rijeima, i on nastavi:
138

,,Ti zna onu bolnicu, mila moja. Sjea li se a

smo je posjetili odmah one prve noi. Sjea se koliko
sam se ja veselio i zamosio kako e mi se tu pruiti
prilika za istinski rad. Ja sam o tome mnogo mislio,
zar ne, mila moja. Imao sam sjajnih ideja za nau malu
bolnicu u Aberalawu.
,,Da, ja to znam.*5
On nastavi tmumoi
Mje trebalo da. se zavaravam. To, na alost, nije
gi-adska bolnica. To je Llewellynova bolnica."
Ona je utjela. Cekala je, zabrinuta pogleda, da jo
stvar objasni.
Imao.sam jutros jednog bolesnika, Kris!. Sada
je govorio brzo, kao pod bijelim usijanjem. Primijetila si zadjelo da sam rekao imao sam! Radilo se o jednom sluaju poetnog zapaljenja plunog vrha, i to
kod jenog kopaa antracita. Govorio sam ti ve koliko me zanima stanje plua kod tih radnika. Uvjeren
sam da tu postoji iroko polje za istraivaki rad. I pomislio sam: evo mog prvog bolesnika za bolnicu evo
sluaja vrijednog da se paljivo i nauno prati. Pozvao
am Llewellyna na telefon i zamolio sam ga da doe da
vidi bolesnika, kako bih ga mogao a potom prenesem
u bolnicu! Zastade da bi uahnuo, a zatim brzo nastavi:
- Dobro, doao je Llew.ellyn. Bio je ljubazan koliko
se samo' moe poeljeti. I savjestan kod pregleda, sto
mu muka! Zna svoj posao odlino. Kaem ti, velik je
to majstor. Potvrio je moju dijagnozu i, poto mi je
ukaz'ao na jednu ili dvije stvari koje sam bio- propustio da uoim, potpuno se saglasio sa mnom a se
bolesnik ima odmah prevesti u bolnicu. Poeo sam da
mu se zahvaljujem, izjavljujui koliko sam sretan to
u moi da dolazim u bolnicu i da se koristim svim pogonostima koje e mi tamo stajati na raspolaganju u
vezi s lijeenjem bolesnika. Zastade ponovo stisnutih
vilica. ,,Llewellyn na to poglea, Kris, prijateljski i
ljubazno. ,Nije potrebno da se trudite i da dolazite,
Mansone*, reee mi, ,ja u se od sada starati o tom
bolesniku. Ne moemo dozvoliti da vi, asistent, klaparate po bolesnikim odajama pogledao je u moje
139

garrrae - ,u tim svojim potkcvanin* cipelama - e<< Zastae askom, da bi zatim nastavio guei se: ,,Oh
ta vrijedi ,da ponavljam ta je sve rekao! Sve se svoi;
na to jeno ,da ja mogu da se zavlaim po ruarskim
lcuhinjama oi svojoj prokisloj kabanid i prljvoj obui, a mogu da pregledam bolesnike pri slabom ogvjetljenju i a ih lijeim pod ravim prilikama, ah kad je
u pitanju bolnipa eh, ona ja sam potreban samo da
dajem eterT*
t Prekinu ga zvonjenje telefona. Kristin ga po-gleda
saosjeajnd- i as zatim ustade da govori-. Mogao ju je
uti kako govori u predsoblju. Ona se vrati neraspoloena.
,.Na telefonu je cktor .c . jadni, jadni moj dragi.,
On.te treba sutra u jedanaest radi radi anestezije.
Pn joj nita ne odgovori. Ostade glave oajno oborene izmeu stoshutdh ..pesnica.
ta da mu kaem, dragi?11proapta Kristin brino.
Kai mu neka ide do avola!" doviknu joj. Ali,
preavi akom preko ela dodade: ,,Ne, ne, reci mu da
u biti iam o u jedanaest, tano u jeanaestK, i nasmijei se gorko.
Na povratku ona mu onese alicu vrele kave,
jedno dd njenih uspjenih sredstava kojim ga je umirivaia/u eovima utuenosti.
Pijoi kavu, on Joj e nevoljn nasmijei.
|,J a sam ovdje tako srdtan s tobom, Kris. Ka bi
san> i posao htio da ide kako treba! Oh, priznajem,
nije to nita heobino, niti ima ita lino u tome to
me IJVellyii puta u 'boiesnike odaje. Tak0 je i u
Londonu, u svim; velikim 'Bblnicama, svuda. To je sSstem. Ali zato je to tako?, Kris? Zato da se jednom
Ijekaru oduzdmaju njegovi bolesnici kad jenom uu
u bolnicu? On gubi svaku vezu s njima,. kao da su
nestaU, To'je dio naeg prdkletog sisteri^agi to he valja, ne valja nikako. Gospodef^ii % ja,tebi dr|m tu
predavahje?! Kao da nam ahje dbStaviastitih brigaKad pomislim s kakvipi sath dduevljenjem poeo/da
radim ovje, ta sim sve zajni|ljao da u hiniti!
A mjesto toga neuspjeh za neupjehomP
540

A2i krajem nejelje dobi jednog neocekivanog posjetioca. Sasvim pozno, kad su Kristin i on ve^ pomiljali n a spavanje, zazvoni zvono na vratima. Bio je
to Owen, sekretar Drutva.
Anrew prebEjede. Sekretarov posjet uini mu se
najzlokobnijim od svih posljednjih dogaaja, vrhunoom nevolja koje su ga u tim tekhn mjesema bile
zadesile. eli li moda Odbor da on da ostavku? Treba
li da bude otputen, najuren ma ulicu zajedno s Krisiinom, kao nesposoban bijednik? Sree mu se grilo
dok je gledao u sekretarovo mravo i skromno lioe pa
se onda ojednom rairilo od olakanja i radosti kad
je Owen izvadio iz depa jenu utu kartu.
Oprostite to vas uznemirujem tako kasno, doktore Mansone. Zadrao sam se dugo u kancelariji pa nifiam imao vremena da vas potraim u klinici, Ne znam
da li biste htjeli da primite moju ljekarsku kartu.
U neku ruku izgleda udnb da ja, kao sekretar Drutva, nisam do sada dao sebi truda da se prijavim jenome od Ijekara. Posljednji put kad mi je trebala Ijekarska pomo bio sam jo u Cardiffu. Ah sada, ako
hoete da me primite, ja u biti vrlo sretan i poaen time.
Andrew je jedva mogao da govori. Do sada je bio
izdao toliko karata vajkajui se pri tom u sebi a
sada, kad je trebalo da primi jednu, i to od sekietara
lino, bio je obrvan radou.
Hvala vam, gospoine Ov/ene. Meni je t o . . . meni j e . . . osobito drago.
Kristin je stajala u predsoblju i brzo se umijeala:
Zar neete da uete, gospodine Ov/ene? Izvobte!"
Izraavajui bojazan da e ih uznemiriti, sekretar
je ipak izgledao voljan da popusti nagovaranju a ue
u sobu. Kad je sjeo u naslonja i zamiljeno gledao u
vatru, izgledao je neobino spokojan. Mada se po odijelu i izgovoru nije razlikovao od obinog radnika, njegova misaona mimoa i gotovo providan lik ostavljali
su utisak askejte. Nekoliko asaka izgledalo je kao da
sabire misli, a onda ree:
141

Drago mi je to mi se dala priiika da porazgovaram sa vama, doktore. Nemojte da klonete duhom ako
vam je poetak pomalo teak. Ljudi su ovdje poneto
kruti, ali dobra su srca. Polako, doi e oni ve, malo
pomalo! Prije nego to je Andrevv mogao ita da kae, on nastavi:
Niste nita euK o Tonau Evansu? Ne? Ruka mu se
pogorala, vrlo ravo. Da, ono ulje na koje ste ih upozorili uinilo je upravo ono ega' ste se vi bojaK. Lakat
mu se sasvim ukoio i iskrivio, rukom ne -moe da
makne, pa je izgubio, siromah, mjesto u rudniku. Da,
i kako mu se ta nesrea desila kod ku<je, ne dobiva ni.
jedan peni pripomoi.
_ Andrevv'promrmlja nekoKko rijei i izrazi. svoje
aljehje. Nije tu bilo nikakve pizme prema Evansu.
On je samo aKo to je taj beznaajan nesretan sluaj,
bez ikakve potrebe, imao tako alostan svretak. '
Owen ponovo uutje, a zatim, poe svojim tihim
glasom da pria o svojim ranijim borbama: kako je
kao petnaestpgodinji djeak radio pb zemljom; kako
je posjeivaofc veernje kole i postepeno se izobraavao pa iiauio daktilografiju i stenografiju: kalcb je,
najzad, uspio da obije mjesto sekretara Dmtva.
Andrew uvidje'da je d o Gwenov ivot bio posveen poboljanju ivotnih usiova radriika . Posao u Dru~
tvu bio mu je mio jer je izraavao* ttjegov ieal, aK
on je htio da taj rad obuhvati i netp vie,..a ne samo
ljekarku slubu. Htio je bolje stanove, bolje higijenske priKke, bolje i sigurnije uslove, 1 to he samo za
rudare ve i za njihove porodice. Navodio je stopu
materinskog mortaliteta meu enarna rudara, stopu
infantilnog mortaKteta. Znao je napamefc sve brojke,
sve injenice.
AK on nije umio samo da govorj, unjio je i' da
slua. Smijao se ka mu je Andrew dspriao svoje doivljaje u vezi s ruenjem Ipan.ala za vrijemb tifulne
zaraze u Drineffyju. Veoma ga je zainteresiralo gledite da su ranici u rudniku antridta sklohi plu^ini
oboljenjima vie nego drugi podzemni ranid.
142

Izazvan Owenovim prisustvom, Amdrew se s mnogo ara upusti u izlaganje tog predmeta. Bilo mu je
palo u oi, poslije brojnih i temeljitih ispitivanja, kako
veliki proeenat radnika u runiku antrata pati od
prikrivenih oblika plunih oboljenja. U Drineffyju su
mnogi buiod, koji su bili oli da mu se potue na
kaalj, ili na malo sluzi u kanalu", imali u stvari poetne, ili ak otvorene sluajeve plune tuberkuloze.
Nalazio je da je takvih sluajeva bilo u Aberalawu, pa
je poeo da se pita nema li neke neposredne veze izmeu vrste zanimanja i bolesti.
Vidite ta hou da kaem, uzviknu zagrijano. ,,Ti
ljudi rade po do dan u prairn, u kodljivoj kamenoj
praini tvrdih okana, i njihova su plua zaguena
njom. Meni se ini da je ta praina otrovna. Buiod,
na primjer, koji je najvie udiu, izgleda da ee
pobolijevaju nego, redmo, oni to tovare. Oh, moda
sam ja na krivom p u tu . . . ali ne bih rekao! Cijela ta
stvar privlai me utoliko jae to je to jeno polje
rada na kom istraivanja nisu daleko odmakla. U zvaninom spisku Ministarstva rada nema ni pomena o
ovoj inustrijskoj bolesti. I kad od nje obole, ovi ljudi
ne dobivaju ni pemija pomoi!
Owen se bio zainteresirano nagnuo prema njemu,
a na blijedom mu se licu ocrtavala iva radoznalost.
Blagi boe, vi ste mi zaista kazaii neto novo,
doktore! Odavna nisam uo neto to bi bilo od veeg znaenja.
Upustie se potom u ivo pretresanje tog pitanja.
Bilo je ve pozno kad je sekretar ustao da ide. Izvinjavajui se to se tako dugo zadrao, svim srcem je navaljivao na Anrewa da nastavi svoja istraivanja,
obeavajui mu svaku pomo koju bi on mogao da mu
ukae.
Kad su se ulazna vrata zatvorila za Qwenom, iza
njega je ostao topao utisak iskrenosti i, kao na onoj
odborskoj sjednid kad je Owen objavio njegov izbor,
Andrew je rekao sebi: Ovaj mu je ovjek prijatelj.
143

7.

Vijest da je sekretar povjerlo svoju kartu An~

drewu raula se brzo po etvrti i pomogla je donekle
da se spnjei dalje irenje nepopulamosti novog
Ijekara.
Nezavisno od te materijalne koristi, Kristin i Andrev osjeali su se bolje poslije Owenova posjeta. Dotada oni su oboje bili potpuno van svakog dodira
s gradskim drutvenim ivotom. Mada. Kristin to nije
raka ni pominjala, ipak je za vrijeme dugih Andrewovih obilaenja bolesnika osjeala usamljenost.
ene viih inovnika Kompanije smatrale su sebe suvie vanima da bi traile drutvo ena Ijekarskih asistenata. Gospoa Uewellyn, koja je hila obeala vje-ijtu ljubav, krasne male automobilske izlete do Cardiffa, ostavljala je svoje posjetnice kad Kristin nije
bila kod kue i od nje nije vie bilo glasa. ene doktora Medleyja i Oxborrowa iz Istone klinike bile su
vrlo neprivlaneprva je bila umala osoba koja je liila na bijeloga zeca, druga fanatina bogomoljka koja
je itav sat po starinskom satu iz doba Begency
govorila o misionarstvu u zapadnoj Africi. Zaista, iz~
gledalo je. da nema jedinstva ni drutvenog saobraaja
izmeu Ijekarskih asistenata kao ni izmeu njihovih
ena. U svom stavu prema .gradu oni su imali izgled
ravnodunih, poniznih, pa ak i potlaenih Ijudi,.
Jednog decembarskog popodneva, kad se Anrew
vraao Dolinid" zadnjom ulioom koja je vodila krestom brijega, opazi da mu dolazi u susret jedan mlad
ovjek njegovih godina, suhonjav d vilast, u kome
odmah prepozna Richarda Vaughana. Prvo je htio da
prijee na drugu stranu da bi izbjegao susret, iali onda
nabusito pomisli: Zato? Marim ja tko je on!
Okrenu pogled u stranu, spreman da mugne pored Vaughana, kad, na svoje iznenaenje, u da ga
ovaj prijateljski i malne veselo oslovljava.
Zdravo! Vi ste, kana, ljekar to je Bena Chenkina vratio na posao, je P' te?
Andrew stade, poglea Riciiarda, a izraz njegovih
oiju kao da -je govorio: Pa ta je s tim? Ja to nimm
144

ucinio zbog vas. Mada je 'bio odgovorio prilino utivo, pomisli u sebi da nije raspoloea da se ulaguje nikome, pa ni sinu Edwina Vaughana. Vaughani su bili
stvarni vlasnici ,aberalawske Kompanije, vukli su sve
prihode iz okolnih okana, bili su bogati, iskljuivi i nepristupani. Sada, kad se stari Ewin bio povukao na
jedno imanje blizu Brecona, Richard, sin jedinac, bio
je preuzeo upravu poduzea. Nedavno se bio oenio i
sagraio sebi veliku modemu kuu s izgledom na graL
Posmatrajui Andrewa i gladei svoje rijetke
brkove, on ree:
Bilo je divno vidjeti iice staroga Bena.
Meni to nije izglealo naroito zanimljivo."
Iznenaen Andrewovim krutim kotskim ponosom,
Vaughan se ugrize za usnicu, koju je skrivao rukcan,
ali ree navla:
,,Pa, mi smo, tako rei, -prvi susjedi. Moja je ena
bila u Svicarskoj posljednjih nekoliko neljelja, ali
sada, kad ste se ve smjestili, doi e da posjeti gospou.
,,Hvala, ree Anrew suho i produi put.
Te veeri, uz aj, ispria Kristini podrugljivo tu
zgodu.
Reci, molim te, ta je on samo htio s tim? Viao
sam ga kako prolazi ulicom pa jedva odmahuje glavom
Llewellyn.u. Moda misli da mi zamae oi, ne bih
li mu vratio jo kojega ovjeka u njegova prljava
okna!
Nemoj biti Andrew krut, negodovala je Kristiri.
,,Ti si uvijek takav: nepovjerljiv, strano nepovjerljiv
prema ljudima."
Nepovjerljiv, nego ta! Gospodin naduvenko valja se u parama pod njukom mu visi kravata sa
starim kolekim bojama! Moja je milostiva, znate, jodlovala na Alpama dok ste vi ovdje gacali po glibu
brda Mardu izvoljet e da posjeti milostivu! Uh,
mogu da zamislim kako nam dolazi, mila moja! A doe
li ipak, raesti se odjednom, pazi da ne dozvoli da
se vlada prema tebi s visoka!"
Kris odgovori hladnije nego to ju je ikad bio uo
7.0. sve vrijeme tih prvih mjeseci njenosti:
19 Cltadela

145

Mislim a znam fcako treba a se ponas,m.!t

Uprkos Andrev/ovim previanjima, gospoa
Vaughan je zaista posjefcila Kristinu i, po svemu suei,
ostala u posjetu mnogo due nego to je to zahtijevala
sama utivost. Kad se Andrew vratio te veeri kui,
zatee Kristinu veselu, pomalo usplahirenu, pa bi se
bilo reklo da se prijatno zabavila. Prelazila je preko
njegovih zajednikih primjedaba, priznajui da joj je
posjet gospoe Vaughan bio viio prijatan.
Qn joj se naruga: Nadam se da si iznijela staro
poroino srebro, najbolji porculpn i pozlaeni samovar. Ah, da: i kolae od Parryja.
,,Ne, odgovori mu ona ravnom mjerom. Imali
smo hljeba i masiaca, s ajem iz mrkog zemljanog
ajnika.
On podie obrve podrugljivo.
I njoj se to svidjelo?"
,,Ja se nadam!
Poslije tog razgovora neto je uno kopkalo Andrewa u dui, neko uzbuenje koje, i da je pokuao,
ne bi bio umio da objasni. Deset dana zatim, ka ga je
gospoa Vaughan preko telefona pozvala da s Kristinom doe na veeru, bio je preneraen. Kristin je
u taj as pekla kolae u kuhinji, pa je odgovorio on.
,,Oprostite, ree joj on, vrlo rni je ao, ali nee
nam biti mogue. Ja sam zauzet u klinici svake veeri,
gotovo do devet."
Ali sagurno ne i nedjeljom.10 Glas joj je bio lak
i mio. Doite nam na veeru slijedee nedjelje. To
je onda rijeeno. Mi erno vas oekivati!
On jurnu u kuhinju.
Tvoji visokouvaeni prijatelji izvoljelitsti nas pozvati na veceru. Ali rni ne moemo oiiiI Ja sam uvjeren da u u nedjelju imati jedan poroaj,!
Saa uj ti mene, Anrev/ Mansone!11 Oi joj
zablistae kad je ula da ih zovu, ali mu ipak otro
odgovori: ,,Ti mora prestati s tim tvojim ludorijama.
Mi smo siromani, i to je s\nma poznato. Ti ima na
sebi staro oijelo, a ja kuham. Ali ta to mari? Ti si
Ijekar, i to dobar Ijekar, a ja sam tvoja ena. Zaas
146

nestae s njenog lica svojsiven joj strog izraz. Slua

U ti rnene? Moda e te to iznenaiii, ali ja ima svoju
vjenanicu tamb negje na dnu posljenje ladice.
Vaughanovi imaju mnogo novaca, to je tano, ali to je
samo jedna pojedinost pore injenice da su oni Ijubazni, prijatni i inteligentni Ijui. Mi sroo, dragi moj,
ovdje sretni i presretni, ali ipak moramo imati prijatelja. I zato ona da ne budemo u prijateljskim odnosirna s njima, kad nam oni to nude? I nemoj da se
stidi svog siromatva. Nemoj davati vanosti novcu,
poloajima i slinim stvarima, riavikm se djeniti Ijude
po onome to oni stvamo jesu!.
Oh, pa naduri se on.
Bezvoljno, ali na izgled poslunq, poe.s Kristinom u nedjelju Vaughanovima; bili su se ve uputili
urednim prilazom pored teniskog igralita, kad on primijetd krajikom usta:
Vjerojatno nas nee pustiti da uemo kad vide da
nemam kaputa s repovima.
Protivno njegovu oekivanju, doekae ih srdano.
Vaughan, koata i grdna lica, smijeio im se gostoljubivo dok je, iz nekog neobjanjiva razloga, svojski
mukao neku srebmu posudu. Gospoa Vaughan pozdravi ih neusiljenom prostosrdanou. Bila su jo
dva gosta, profesor i gospoa Challis, koji su bili doli
da kod Vaughanovih proveu kraj nedjelje.
Uzevi prvi ,,koktel koji je ikad u ivotu popio,
Andrew je premjeravao dugu odaju zastrtu ukastocrvenim ilimom, s cvijeem, knjigama i neobino lijepim starinskim namjetajem. Kristin je veselo askala s Vaughanom, njegovom enom i gospoom
Challis, jednom starijom gospoom s udnim borama
oko oiju. Osjeajui se upadljivo osamljen Anrew
prie Challisu koji je, i pored svoje duge bijele brade,
veselo praznio ve treu aicu.
,,Da li e se nai kakav otrouman mlad Ijekar da
Ijubazno ispita funkdju masline u martiniju? ree on
Andrewu nasmijano. Ali pazite, ja vas unaprijed upozoravam' da u to sumnjam. Sta m islite v i o tome,
doktore?"

10*

147

Pa zamuca Andi-ew - ,,ja - ja faih jedva

umio
Moja je teorija" prihvati Challis, kome bi 2&o
Andrewa, ,,da je tu posrijedi sarno jedna zavjera izmeu vlasnika barova i negostoljubivih domaina kao
to je na prijatelj Vaughan. Qni prosto iskoriavaju
Arhimedov zakon. On brzo trepnu okom ispod svojih
crrnh, nakostreemh obrva. Prostom zapreminom istisnua oni se nadaju da e utedjeti na piu!
Andrew nije mogao a se nasmije, jer je bio suvie svjestan svoje nespretnosti. On nije imao drutvene uglaenosti i nika jo u ivotu nije bio u tako
raskonoj kui. Nije znao kuda e s praznom aom,
kuda s pepelom od cigarete, kuda sa svojim roenim
rukama. Odlaknu mu kad sjedoe da veeraju, ali i tu
je, opet, bio u neprilid.
Veera je bila skromna, ali odlino sluena: alica
vrelog buljona ekala je na svakom tanjuru, a zatim je
ola pilea salata, sve samo bijelo meso i srca od
lodke, odlino zainjena. Andrew je sjedio do gospoe
Vaughan.
Vaa ena je prekrasna, doktore Mansome, primijeti ona tiho kad sjeoe. Ona je bila visoka, mrava
i otmjena ena, na izglcd vrlo njena, ni najmanje lijepa, ali krupnih, pametnih odju i gospodski neusiljena ponaanja. Uglovi njemh usta, lako povinuti i nemirni, oavali su na neki nain oplemenjenost soja.
Poela je da mu govori o njegovu radu pa mu ree
da je njen rnu vie nego u .jenoj prilici uo o njegovoj
temeljitosti. Pokua Ijubazno da ga uvue u razgovor
pa ga upita radoznalo ta bi, po njegovu miljenju, trebalo uiniti za poboljanje ljekarske slube u tom
kraju.
Pa kako da vam kaem i pri tom proli nespretno malo juhe. Smatram - bilo bi dobro kad bi
se vie primjenjivao nauni meto.
Krut i vezana jezika, iako je bila rije o njegovu
omiljenom predmetu - kojim je satima zanosio Kristin on je upomo gledao u svoj tanjur, sve dok go148

spoa Vaughan, kad je odahnuo, nije povela razgovor

s Chailisorn, koji joj je bio drugi susje.
Challis - za koga je brzo saznao da je profesoa:
metalurgije u Cardiffu, predavac za isti predmet na
Univerzitetu u Londonu i lan uvenog Savjeta za rndarske radove bio je veseo i razgovoran ovjek. On je
govorio svojim tijelom, rukama, bradom, dokazivao je,
smijao se, praskao, grgotao, a uz put je prodirao
ogromne koliine hrane, kao loa koji bjesomuno
padjaruje paru. Ali njegovo je eretanje bilo zanimljivo, pa je izglealo kao da zabavlja sve za stolom.
Andrew, meutam, nije htio da prizna bilo kakvu
vrijenost tom razgovoru i lovoljno je sluao kad je
razgovor skrenuo na muziku, na Bacha, pa onda, jednim Challisovim gigantskim skokom, na rusku knjievnost. Razdraen sluao je kako se pominju imena
Tolstoja, Cehova, Turgenjeva, Pukina. . . Trice i kuine, bjesnio je on u sebi, sve same trice i kuine. Sta
misli taj matori bradonja, tko je on? Volio bih da ga
vidim kako bi on lijeio zapaljenje dunika, redmo,
u kakvoj inranoj kuhinjicd u uliei Cefan. Mnogo bi tu
koristi vidio od Pukina!
Kristin se, metitim, odlino zabavljala. Bacivi
pogled u stranu, Andrew primijeti kako se ona smijei Challisu, u kako uestvuje u razgovoru, bez ikakva kaiperstva, savreno prirodna. Jednom ili dva pu4a pomenu i svoju kolu u ulid. Bank. Prenerazi ga
kako bez zazora razgovora s profesorom, kao sa sebi
ravnim, kako spretno i neusiljeno izlae svoje poglede. Vidio je svoju enu u novoj svjetlosti. Kao da zna
sve o tim ruskim velidnama, gunao je u 'isebi, sarno li
je udno to meni nikad ne govori o njima! A kasnije,
ka je Challis povlaujud pomilovao Kristini ruku,
ppmisli: ,,K sebi ape, matori jare! Ima ti svoju vlastitu enu!
Jean ili dva puta uhvati prisan pogled to mu ga
je bila ujutila Kristin koja je nekoliko puta bila okrenula razgovor u njegovu pravcu.
Moga mua vrlo mnogo interesiraju radnid iz
ruhika antradta, gospoine profesore. On je poeo da
149

se bavi ispitivanjem djelovanja udisanja praha ha

organizam ovjeka.
Tako, tako? unjkao je ChaUis gledajui radoznalo Andrev/a.
Je li tako, dragi? hrabrila ga je Kristin. Priao
si mi o tome nema tome davno:
Oh, pa kako da kaem ueprtlja se Andrev/.
Vjerojatno u tome i nema nita osobito. Ja nemam jo dovoljno pcdataka. Moda ta tuberkuloza i ne
olazi zbog udisanja praine."
^Bio je, naravno, bijesan na sebe. Taj bi mu Challis
moa mogao pomoi u emu ne bi on, razumije se,
traio njegovu pomo ali ipak, injenica da je on
lan Savjeta za rudarske radove mogla bi moda predstavljati za njega odlinu priliku. Iz nekog neobjanjiva razloga njegov je gnjev bio uperen protiv Kristine. Kad su se poslije sjedeljke uputili pjeice Dolinici'5, on je ljubomomo utio, Bez rijei, otiao je prije
nje u spavau sobu.
Dok su se svlaili . obino je to bilo uz lako askanje o dnevnim dogaajima, dok bi mu naramenice
visile, a u ruci drao etkicu za zube on je tvrdoglavo giedao u stranu.
Kad Kristin primijeti blago:
Bilo je vrlo prijatno, zar ne, dragi? on joj odgovori vrlo utivo: ,,Oh, da, sjajnol U postelji se
drao ivice, to dalje od nje, a na njene lake kretnje
kojima je htjela da mu se priblii, odgovarao je dugim
i tekim hrkanjem.
Slijedeeg jutra ustraja meu njima isti nelagodan osjeaj. On otie zlovoljno na svoj posao, neslian
somome sebi. Oko pet sati po podne, dok su pili aj,
zazvoni zvono na ulaznim vratima. Vaughanov ofer
bio je donio hrpu knjiga, s velikom kitom zelenkada
povrh nje.
,,Od gospoe Vaughan gospoo, ree on ljubazno,
dodimuvi tit kape, i oe.
Kristin se vrati u sobu prepuna naruja i usplamtjela lica.
150

Pogleaj, dragi! uzvilcnu radosno. ,,Zar to nije

preljubazno! Gospoa Vaughan poslala mi je cjelokupna Trollopova djela, a ja sam uvijek eljela da ih sva
proitam! I tako krano prekrasno cvijee."
On ustade i ree joj jetko:
Ljupko, zaista! Knjige i cvijee od gospodarice
zamka! Zamiljam da ti je to i potrebno da bi mogla
nekako da podnese ivot sa mnorh. Ja sam ti, naravno, suvie dosadan. Nisam, na alost, tako duhovit
kao taj otmjeni svijet s kojim si se sino tako lijepo
zabavljala. Ne poznajem ruske pisce? Ja sam, na alost, samo ubogi ljekarski asistent!"
Andrevz, kako moe. . bila je blijea kao smrt.
,,Pa, to je istina, zar moda nije? Puklo mi je sino sve pred oima, dok sam erao onu prokletu veerui Ja imam oi u glavi, Kris. Ti si rne ve sita. Ja
samo umijem da hodam po blatu, da prevrem prljavo
rublje, da sabiram buhe. Za tvoj ukus, ja sam sanao
obian mokljan!
Njene tamne oi na blijedom joj licu bile su vrlo
tune, ali ona ree mirno:
,,Andrew, kako moe tako da govori? Ja te volim samo zato, to si ti U. I nikada neu voljeti nikoga drugoga. ,
.
:
_
- Irna mnogo izgleda",' dobad joj on kroz zube i
jum u.iz sobe, zalupivi vratima.
Pet minuta hodao je tamo-arno po kuhinji, durio
se i grizao usnu. Ona se naglo okrenu i jum u u sobu
gje je ona stajala oborene glave i zurila oajno u vatru. Silovito je uz'e u naruje.
Kris, .in.i)n: moja! uzviknu, kajui se usrdno.
Mila, draga moja Kris, oprosri mi! Za ime boje,
oprdsti! Nisam bio svjestan znaenja" svojih rijei. Jasain glupa, Ijubomoma Juda. Ja te oboavam, Kris!
Mahnito i vrsto se agrlie.
Zar ti ne ziia, drhgi, a bih ja bez tebe umrla!*
jecala je ona.
'Kasnije, kad je sjela i priljubila voj obraz uz njegov, oii joj ree zbunjeno, dohvativi jednu knjigu:
,,Pa tko je, najzad, taj Trollope? To e me nauiti, mila moja. Ja sam obian neotesanko!
151

8.

Zima je bila ve 'prola. U svom radu Andrew je

sada bid podstican i ispitivanjirria o djelovanju antracitske piraine n a plua, koja je bio zapoeo sistematskim i metoinim pregledirha svih radnika koji su
bili na njegovu spisku. U veerima koje su provodili
zajednOj Kristin i on bili su sretniji nego ikad. Dok
bi se oh do kasno uvee zaravao na klinici, ona bi
mu, sjedei. pored prijatne vatre, pomagala u sreivanju i prepisivanju njegovih biljeaka. Zahvaljujui
mjesnini prilikama, jeftincg je ugljena mdjek bilo u
izobilju. Cesto su vodili duge razgovore, i njega je,
iako je ona bila: nenametljiva, zaprepaivao obim
njenog znanja i njeno poznavanje knjievnosti. Poeo
je, tavie, da nasluuje u njoj utananost intinkta,
intm dju koja je davala njenom sudiu o knjievnosti,
muzid, a naasve o Ijudima, arobnu tanost.
Sta, do avola", zadirkivao ju je on, ,,pa ja tek
ada poinjem da upoznajem svoju enu! Ali ako ti
postane naduta, prekinut emo na pola sata i nalupat
u te partiju piketa." T u su igru bili nauili kcd
Vaughanovih.
Kad su dani postali dui, poela je, i ne govorei
mu o tome, da ureuje njihov opustjeli vrt. Jenny,
djevojka koja je kod njih posluivala, imala je jea*
nekog onesposobljenog, starog- rudara kojim se ona
mnogo ponosila i koji je, za deset pensa na sat, postao
Kristinin vrtlar. Kad je Manson prelazio jednog martovskog poponeva oronulim mostism, vidio ih ' je
kako kraj potoka prave rum na zarale limene kultije
od konzervi uglavnom od iososa, kojih je tu bilo
u izob.ilju.
Hej, vi dolje! uzviknuo im je s mosta. Sta to
raite? Kvarite mi' ribolov!
Na njegovu alu ona mu cgovori iogunesUt:
Polako, polako, vidjet e ve!
Za mekoliko nedjelja Kristin poupa korov i oisti
staze. Korito potoka bilo je isto, a njegove obale ureene i dotjerane. U dnu dolinice dizala se nova spiljica
nainjena od kamenja razbacanog po yrtu. Vaughanov
152

vrtlar, John Roberts, stalno je doiazio, donosio lukovice i rasad i inae pomagao savjetom. Kristin povede
jednog dana pobjedonosno Andrewa za ruku da mu
pokae prve zelenkade.
_
I onda, posljednje martovske nedjelje posjeti ih
neoekivano Denny. Docekase ga rasirenih rukn, Iad
je vidio opet tu zepastu spodobu, to crveno i cmpurasto lice, Manson se obradova kao rijetko kad. Kad
su inu sve pokazali, poastie ga to su najbolje mogli
i posadie u najudobniju stoliou pa ga stadoe radoznalo pitati za novosti.
Pagea vie nema, saopi im Philip. ,,Da, siromah, umro je prije mjesec dana. Jos jean udar. Bar
se spasio muka. Povue dim na svoju lulu, a svojstveni cinizam zatitra mu u oima. ,,Blodwen i tvoj
prijatelj Rees postat e vjerojatno sretni mladenci.*
Zlatna svadb'a cdmah s poetka, ree Andrew
s neobinom ogorenou. Siromah Edward!
Page je bio dobar ovjek, ree Denny zamiljeno. ,,I dobar ljekar cjelokupne medicine. Ti zna koliko rni je mrzak i sam zvuk tih dviju kobnih rijei,
kao i sve ono to one prestavljaju, ali je njemu ta
titula asno pripadala. Za stanke koja sad nastae,
sjeali su se u mislima Edwarda Pagea, koji je, kroz
sve one mune godine provedene meu gomilama
ljake u Drineffvju, eznuo za Caprij,em i njegovim
pticama i suncem.
,,A ta je s tobom Fhilipe? upita ga najzad Anrew.
,,0h, ne znam jo nita! Postajem nemiran", nasmija se Denny suho, ,,Drineffy mi nekako ne izgleda
ono isto mjesto otkad ste vas voje uhvatili maglu.
Mislim da u poi nekamo u inostranstvo, na izlet. Moda kao broski Ijekar, ako me koji jeftin teretnjak
bude htio.
Andrew je utio, ponovo oaloen milju to ovaj
umjean ovjek, ovaj uistinu darovit kirurg, upropauje navla svoj ivot nekom vrstom hotimine okrutnosti prema samom sebi.*Pa ipak, upropaujeliDenny
zaista svoj ivot? Kristin i on esto su razgovarali o
Dennyu i po-kuavali da rijee zagonetku njegove ka153

rijere. Znali su, otprilike, da je bio oenjen jednom

enom koja je pripaala viim drutvenim krugovima
pa je nastojala da ga uoblii prema zahtjevima otmjene
sreine, u kojoj se ne stie nikakav glas ako se etiri
dana u nedjelji vre odline operacije, a uz to se ne
ide u lov ona ostali tri. Poslije pet godina truda
s Dennyeve strane, nagradila ga je time to ga je sasvim nemarno ostavila i otiia drugome ovjeku. Zato
i nije bilo udno to se Denny povukao u gudure, to
je prezirao drutvene konvencije i mrzio pravovjerje.
Moda e se, ipak, jednog dana vratiti civilizaciji.
Razgovarali su cijelo popodne. Philip se zadra
kod njih do posljednjeg vlaka. Zanimao ga je Andrewov prikaz organizacije ljekarske slube u Aberalawu.
Kad je Anrew, ozlojeen, doao i do pitanja Llewellynovih procenata koji se odbijaju od asistentskih nagrada, Philip ree s udnim osmijehom:
Pod takvim uslovima, ne vidim da e se ti ovdje
dugo zadrati!
Kad je Philip otiao, Andrew je sve vie osjeao,
kako su dani prolazili, osjeao je neku upljinu, neku
udnu prazninu u svom radu. U Drineffyju, u Philipovoj blizini, bio je uvijek svjestan neke zajednike
veze, jedne odreene svrhe koju su obojica u svom
radu unali. Ali u Aberalawu takve veze nije bilo, takvu uzajamnost nije osjeao meu Ijekarima, svojim
drugovima.
Doktor Urquhart, njegov kolega u Zapadnoj klinici, bio je, pored svoje goropadnfe naravi, Ijubazan
ovjek. Pa ipak, on je bio star, prilino ukalupljen i bez
trunka nadahnua. Mada mu je dugo iskustvo omoguavalo da, kao to je govorio, nanjui11 zapaljenje
plua istoga asa kad turi nos u bolesniku odaju;
mada je bio spretan u metanju uloga i melema, i vjetak u krstastom otvaranju ireva, i rnaa je ponekad
uivao da pokae da on umije da izvri i neku manju
operaciju, on je ipak bio, u mnogo emu, strano zaostao. Po Anrewovu miljenju, on je bio olienje
Dennyjevog starog dobrog fipa porodinog ljekara :
vidovit, trudoljubiv, iskusan, voljen od svojih bolesnika i iroke javnosti, iako ve dvadeset godina mje
154

bio otvorio ni jednu medicinsku knjigu, pa je zato g o

tovo potresno bio zastario. Mada je Andrew uvijek bio
raspoloen da zapojene razgovor s Urquhartom, starac je bio malo raspoloen da govori o poslovima".
Kad bi zavrio svoj dnevni rad, popio bi svoju konzerviranu orbu onu od rajica najvie je volio glaao bi novu violinu, pregledao staru keramiku i otrupkao do masonskog kluba, gdje bi puio i zabavljao se
igrom.
Dvojica asistenata Istone klinike ulivali su podjednako malo poleta. Stariji od njih, doktor Medley,
ovjek blizu pedeset godina, umna i osjetljiva lica, bio
je, na alost, gotovo potpuno gluh. Da nije bilo tog
nedostatka, koji je odnekud svjetini izgleduo uvijek
smijean, Charles Medley bio bi daleko od toga da
bude obian asistent u tom rudarskom k ra ju .K a o i
Andrew, on je u stvari bio ljekar. Bio je odhan dijagnostiar. Ali kad bi mu bolesnici to govorili, on
nije mogao da uje ni rijei. Naravno, bio je vjet da
ita rijei sa usana, ali je u tome bio bojaljiv, jer je
esto pravio smijene pogreke. Bilo je alosno gledati
njegov uznemiren, upitan pogled, oajno prikovan za
micanje usana svog sabesjednika. Zato to se bojao da
ne uini kakvu ozbiljnu greku, uvijek je prepisivao
samo najmanje oze ma kojeg ljeka. Nije bio imuan,
jer mu je brojna porodica stvarala razne nevolje i trokove, pa je postao, kao i njegova usahla ena, povueno i ganutljivo stvorenje, vazda u strahu od doktora
Llewellyna i Odbora da se odjednom ne bi naao
na ulici.
Drugi asis.tent, doktor Oxborrow, bio je ovjek sasvim druge naravi nego jadni Medley, i Andrew ga
je mnogo manje volio. On je bio krupan ovjek, kratkih mesnatiii.prstiju, razgalamljeno srdaan. Andrew
je esto mislio da bi Oxborrow, da je imao u sebi malo
vie sranosti, mogao biti odlian profesionalac u
trkakim kladionicama. Ovako, meutim, Oxborrow
bi nedjeljom po podne iao u pratnji svoje ene koja
bi svirala na malom pokretnom harmoniumu do
oblinjeg mjesta Femelyja, (jer mu je etiketa zabranjivala da se u toj ulozi pojavljuje u Aberalawu) i tu
155

bi, na nekoj zastrtoj tribim, pod vednm nebom ctrzao

religiozni sastanak. Oxborrow ]e bio evangehst Kao
idealista, koji vjeruje u najviu silu koja upravlja
svijetom, Anrew je mogao da se divi njegovu aru
Ali, jao! Oxborrow je bio dosadno uzbudljiv Iznenada
i neoekivano mogao je da zaplae, a u molitvama bio
je jo nesnosniji. Jednom, kad je pred sobom lmao
sluaj tekog poroaja, koji je nadilazio njegovu ljekarsku vjetinu, bacio se odjednom na koljena pred
posteljom rodilje i, mucajui, preklinjao je boga da
naredi da se dogodi udo s onom jadnom enom.
Urquhart, koji je mrzio OxboiTowa, ispriao je taj sluaj Andrewu, jer je Urquhart bio taj koji je, doavi
u pomo, skoio na postelju u cipelama i pomou dugih klijeta s uspehom osloboio rodilju.
Sto je vie Anrew mislio o svojim kolegama-asistentima, to je vie elio da ih meu sobom zblii.
Ovako, meu njima nije bilo jedinstva, ni smisla za
suradnju, a vrlo malo prijateljstva. Oni su prosto bili
nabrueni jean protiv drugoga, na onaj obian takmiarski nain koji postoji meu ljekarima ope prakse u itavoj zemlji, i svaki se trudio da prigrabi sebi
to vie pacijenata. Otvoreno nepovjerenje i zlovolja
esto su bili ishod takvih odnosa. Andrew je, na primjer, jednom vidio kad je jedan Oxborrowljev padjent uruio svoju kartu Urquhartu; ovaj je onda uzeo
od njega napola ispijenu bocu s Iijekom, otepio je 1
pomirisao prezrivo pa prasnuo:
Dakle, to ti je Oxborrow dao da pije! Uh, sto
mu muka! Pa on te je, ovjee, polako trovao!
Dok su oni ovako voili meusobne razmirice,
doktor Llewellyn je lijepo mimo uzimao svoj ujam od
mjesene nagrade svakog od njih. Anrewa je sve to
peklo, i on je htio da stvori drukiji odnos, da uspostavi nov i bolji savez svih asistenata i koji e omoguiti da ne povijaju kimu i da Llewellyna vie ne
subvencioniraju. ^Ali njegove vlastite nevolje, osjeaj
da je jo novajlija u tom mjestu, a pored svega i greke koje je bio poinio u svojoj vlastitoj etvrti, inile
su ga obazrivim. Tek kad se upoznao s Conom Bolandom, odlui da uini velik korak i pokua sreu.
156

9.

Jenog dana. poetkom aprila Andreiv otkri upljinu u kutnjaku, pa stoga jedno popodne slijedee nedjelje otidje da potrai zubara Drutva. On se jo nije
bio upoznao s Bolandom, niti je znao u koje sate on
prima. Kad stie do trga, gdje se nalazila Bolandova
mala ordinacija, nae na zatvorenim vratdma pribijenu cedulju na kojoj je pisalo crvenim mastilom:
Otiao poslom. AJco je hitno, javiti se kod kue.
Nakon kratkog razmiljanja Andrew odlui da bi
mogao, kad je ve tu, bar da ugovori sastanak, pa kad
su ga neki djeaci koji su se motali oko slastiarmce
uputili, on poe zubarovoj kui.
To je bila mala, napola izdvojena vila na gomjoj
periferiji istone strane grada. Kad se Anrew uputi
neurednim puteljkom koji je vodio do ulazmh vrata
vile, u odjednom jako udaranje ekia, pa pogledavi
kroz irom otvorena vrata neke oronule upe, koja je
bila pored same kue, spazi jednog rieg ovjeka gdje
zasukanih mkava estoko udara ekiem po raereenoj karoseriji jednog automobila, U isti as i ovaj primijeti njega.
,,Zdravo! ree ovjek.
,,Zd.ravo! odvrati Andrew oprezno.
Sta v i to traite?"

Htio bih da ugovorim sastanalc sa zubarom. Ja

sam doktor Manson.
Izvolite ovamo", ree ovaj, maui mu gostoljubivo ekiem. To je bio Boland.
Andrew ue u upu, prenatrpanu dijelovima jednog nevjerojatno starodrevnog automobila. Usred upe, na drvenim sanducuna od jaja, stajao je jedan
prozorski okvir oslovno prepiljen na dvije polovine.
Andrew pogleda taj udan prizor mehanike pa se onda
okrenu Bolandu:
,,Je li to taj va posao?
Tako je, potvrdi Con. Kad mi je ve dosta
ordinacije, ja malo skoknem do garae i pozabavim se
mojim kolima.
15?

Sa oiglenom gorou on izgovori rijei ,,gara~

a i ,,kola, od kojih je prva oznaavala oronulu i
sklonu padu upu. a druga - istroenu automobilsku
olupinu
Bit e vam teko da povjerujete to ja sad raim, nastavi on, ,,to jest, ako i sami niste skloni mehaniarstvu kao ja. Ova kola to ih vidite imam ve
pet godina, a, imajte na umu, bila su ve tri godine
stara kad sam ih kupio. Moda mi neete vjerovati
ka ih vidite ovako razglavljena, ali jure kao srna.
Na alost, Mansone, postala su ve tijesna za cijelu
familiju Sad ih ba produujem. Presjekao sam ih,
kao to vidite, napola, pa u meu obje pole uglaviti
jean umetak od dvije stope. Vidjet ete samo kad bude sve gotovo, Mansone! Zatim se mai svog kaputa.
Bit e u njemu mjesta za cio puk. Hajemo sad u
orinaciju da vidimo ta je s tim zubom.
U ordinaciji, koja je bila gotovo u jednakom neredu kao i garaa i, mora se priznati, pojenako
prljava, Con je itavo vrijeme, dok mu je punio zub,
priao. On je tako mnogo govorio i tako plahovito da
su mu rii gusti brci neprestano bili oroeni kapljicama pljuvake. uperci njegove ruse kose, davno ne~
dotjerane, neprestano su padali Andrewu po oima kad
se zubar nad njim naginjao da bi utisnuo smjesu koju
je bio zamijesio svojim prljavim noktima. Nije se bio
potrudio da opere ruke to je za Cona bila triarija!
Bio je nemaran, nagao i drag dobriina. Sto ga je Andrew vie upoznavao, to ga je vie osvajala njegova
veselost, prostosrdanost, polet i nesmotrenost. Bio je
ve est godina u Aberalawu, a nije imao ni penija
uteevine. Pa ipak, ivot mu je tekao vrlo veselo.
Luovao je za ,,mehaniarstvom, skupljao razne drangulije i bio je poaavio za svojim automobilom. Ve
u samoj injenici da Con posjeuje automobil bilo je
neto smijeno, ali on je volio ale, ak i kad su ile
na njegov raun. Ispriao je Anrewu kako je jednom,
kad ga je neki uticajan lan Odbora pozvao da mu
izvadi natyuo kutnjak, otiao njegovoj kui s uvjerenjem da u depu nosi svoja zubna klijeta, a meu158

tim, kad je tamo stigao, pokazalo se da je mjesto njih

uzeo engleski klju od est cola!
Kad je s punjenjem zuba bio gotov, Con ubaci
svoje instrumente u jenu teklu za pekrnez punu lizola: takvo je bilo njegovo lakoumno shvatanje antisepse. Zatim je pozvao Anrevva da pou njegovoj
kui na aj.
Dakle, hajemo<, navaljivao je on gostoljubivo,
Morate se upoznati s mojom familijom. Taman
ano stigli na vrijeme, pet je sati.
Meutim, Conova je porodica ve bila za rukom,
ali svi su bili oigleno i suvie naviknuti na njegove
nastranosti da bi ih ovoenje nepoznatog ovjeka moglo da uznemiri. U toploj neurednoj sobi gospoa Boland sjedila je u proelju i ojila bebu, Do nje je sjedila Mary, petnaestogodinja- djevojka, tiha i srameljiva jedina crnokosa u familiji i tatina Ijubimica, predstavdo ju je Con koja je ve imala pristojnu
zarau kao knjigovoa kod Joe Larkinsa, na trgu.
Osim Mary, bila je tu jo i Terence, dvanaestogodinja
djevojica, i jo troje mlae djece koja su se koprcala
i derala eljna da ih njihov otac primijeti.
Izuzimajui moda srameljivu Mary, u ovoj je
poroclici vladala neka bezbrina veselost koja je oaravala Andrewa. O tome je sama soba sjajno svjedoila. Nad kaminom, ispod obojene slik'e pape Pija X,
ukraene granicom uskrnje palme, suile su se bebine pelenice. Kave s kanarinkom, prljav ali pun pjesme da se sve orilo, stajao je na polici za kuhinjsko
posue pored umotanog steznika gospoe Boland (ona
ga je maloprije bila skinula radi bolje udobnosti) i jo
jedne poderane kese sa biskvitima za tenad. Na niskom ormaru sa ladicama, pored Terenceine flaute,
bilo 'je i est boca piva, tek prispjelih iz bakalnice. A u
kutu bile su polomljene igrake, rasparene tipele,
jedna zarala sklizaljka, japanski suncobran, dva molitvenika u bijednom stanju-1 izvjestan broj malih fo tografija.
Ali Anrew, dok je pio aj, najvie je bio opinjen samom gospoom Boland on od nje nije prosto mogao da odvoji pogle. Blijeda, snena, ravnodu159

na sjedila je i utke srkala bezbrojne alice cmog aja,

dok su se djeca kvila oko nje, a beba neskriveno
sisala svoju hranu iz njenog areljivog vrela. Ona se
smijeila i oobravala, sjekla hljeb djed, nalivala aj,
pila i davala sisu, sve u nekoj vrsti savrenog spokojstva kao da su je godine buke, prljavtine, sive bezbojnosti i Conove uskipjelosti, najzad uzvisile u neko
nebesko boravite u kojemu se osjeala izdvojena i zatiena od svega toga.
Umalo to nije prevmuo alicu s ajem kad ga je
ona oslovila mekim i izvinjavajuim glasom, gledajui mu negdje preko glave.
Namjeravala sam da posjetim gospou Manson,
doktore, ali uvijek sam toliko zaposlena
,,U ime Oca! povika Con, tresui se od smijeha.
,,Ti zaposlena! Nije imala novu haljinu, Mansone to
hoe da kae. Ve smo bili ostavili i novac na stranu,
ali onda je Terend ili ve nekom od djeice trebalo
kupiti nove dpele. Ne mari nita, mamice, priekaj dok
produimo auto pa emo se onda povesti gospodski."
Zatim se okrenu Andrewu savreno prirodno: ivimo
u oskudid, Mansone. To je muka. Hvala bogu, imamo
dovoljno da jedemo, ali to se odijevanja tie, nismo
ba kicoi. Oni tamo u Odboru prilino su lakomi, a
naravno i veliki poglavica uzima svoj ujam!
,,Tko? upita Andrew zaprepaen.
,,Iiewellyn! On od mene uzima svoju petinu kao
i o vas.
Ali radi ega, za ime boje?
,,0h, tu i tamo pregleda jednog ili dvojicu od mojih padjenata. Za posljednjih est godina lijeio je
mjesto mene dvije zubne otekline, a osim toga on je
spedjalista i za rendgen kad zatreba, Razumije se, sve
je to svinjarija." Djeca su otila u kuhinju da se igraju, pa je tako Con mogao da govori slobono. I ta njegova velika limuzina! Sve je to samo spolja gladac,
Samo da vam priam, Mansone, kad sam jednom vozio za njim uz brdo Mary u mojim kolidma, pa mi
neto dunu u glavi da dam gas, bogo moj! Da ste ga
vijeli. samo kad sam ga zasuo prainom.
160

Sluajte, Bolane", ree Andrew bi'zo. Taj LUewellynov namet velik je bezobrazluk. Zato se mi ne
bunimo protiv njega?"
A?
Zato se ne bunimo, ponovi Andrew jo jaim
glasom, osjeajui kako mu krv uzavire. ,,To je gnusna nerpavda. Mi tu oskuijevamo i promeemo se,
a on . Ali ujte, Bolane, vi ste upravo ovjek kakva
sam elio da upoznam. Hoete li da se udruimo u toj
stvari? Pridobit emo i ostale kolege. Napravit emo
velik ujedinjen napor
Conove oi zasvjetlucae.
,,Fa velite da udarimo na Llewellyna.
Da.
Con mu prui oduevljeno esnicu.
Mansone, prijatelju moj, izjavi on sveano. ,,radit emo udruenim silama."
Andrew odjuri Kristini pun ara, edan megana.
Kris, Kris! Naao sam alem od ovjeka. Jednog
riokosog zubara sasvim ludog da, kao i ja to
sam, znao sam da e to rei. Ali sluaj, mila moja,
mi emo dii bunu. Smijao se uzbueno. ,,Oh, boe,
kad bi samo stari Llewellyn znao ta ga eka!.
Nisu mu bili potrebni njeni savjeti da bude paljiv. Bio je oluio da u svemu to bude poduzeo postupi obazrivo. Slijeeeg dana otie zato najprije da
porazgovara s Owenom.
Sekretar se bio zainteresirao za stvar, pa je bio
vrlo jasan. Rekao mu je da je sporazum koji je bio u
pitanju zakljuen potpuno dobrovoljno izmeu glavnog ljekara i mjegovih asistenata. Cijela stvar, prema
tome, nije se uope ticala Odbora.
Vidite, doktore Mansone", zakljui Owen, oktor
Llewellyn je vrlo sposoban ovjek s odlinim kvalifikacijama, i mi se smatramo sretnima to ga imamo
ovdje. On ima sasvim lijepe prihode od Drutva zato
to upravlja naom ljekarskom slubom, ali, meutim, vi pomoni ljekari mislite da bi trebalo da ima jo
i vie
,,Do avola!" pomisli Andrew u sebi. Ali zatim ode
zaovoljan i pozva telefonom Oxborrowa i Medleyja
U Cltadela

101

da mu dou u posjet te veeri, na to oni i pristaoe.

Urquhart i Boland bili su ve ranije obeali da e doi.
Andre\v je znao iz preanjih razgovora da je svaki
od njih etvorice bijesan to gubi petinu od svog prihoda, pa je prema tome smatrao da e stvar biti odmah
rijeena im ih jenom skupi zajeno.
Slijedei korak bio je njegov razgovor s Llewellynom. Poto je o cijeloj toj stvari razmislio, zakljui da
bi bilo pomuklo ako mu donekle ne bi otkrio svoju
namjeru. To popone bio je u bolnici radi anestezije.
Dok je posmatrao Llewellyna kako operira duga teka operacija trbunog tumora nije mogao a da mu
se ne divi. Owenovo miljenje bilo je tano: Llewellyn
je bio nevjerojatno sposoban Ijekar na raznim poljima
meine. On je bio izuzetak, jeinstven sluaj koji
kako bi Denny rekao potvruje pravilo. Njega nita
nije moglo da zavee, nita da ga iznenadi. Od administrativnih pitanja javne higijene, o kojoj je znao napamet svaki zakon i sporednu uredbu, pa do najnovijih postupaka u raiologiji sve te mnogostruke
unosti Llewellyn je obavljao kao prijatan i dobro
potkovan strunjak.
Poslije operacije, dok je Llewellyn prao ruke, Andrew mu prie, svlaei lako sa sebe svoj mantil.
Dozvolite mi da vam neto primijetim, doktore
Llewellyne, nisam mogao a da se ne divim vaoj
spretnosti koju ste pokazali pri operaciji tumora. To
je bilo prosto sjajno.
Llewellynovo sivo lice sinu od zadovoljstva, i on
odgovori ljubazno, sav ozaren:
Radujem se to vi tako mislite, Mansone. Ali kad
smo ve u rijei, i vi odlino napredujete u davanju
narkoze.
,,To ne, to ne, promrmlja Andrew. ,,To meni nee
nikad ii naroito od ruke.
Nastade stanka. Llewellyn je alje sapunao ruke.
Stojei pore njega, Andrew se nervozno iskalja. Sada, kad je as bio kucnuo, osjeao se gotovo nemoaii
da progovori. Ali je ipak uspio da izusti:
Cujte, doktore Llewellyne, dunost mi je da vas
o neem obavijestim. . . svi mi asistenti sroatramo da
162

je nepravino to nam se od nagrade obija proeent ti

vau korist. Meni je vrlo neprijatno te vam to moram
rei, a li. . . ja u podnijeti prijedlog da se tome uini
Irraj. Veeras se svi sastajemo u mojoj kui. elio sam
samo da o tome budete obavijeteni, radije prije nego
poslije. Ja ja sam htio samo a uvidite da sam postupio asno.
Prije nego to je Llewellyn mogao da odgovori, i
ne pogledavi ga u lice, Andrew se brzo okrenu i ostavi
operacionu dvoranu. Kako je on to nezgrapno rekao!
Pa ipak, rekao je. Kad Llewellynu budu poslali svoj
ultimatum, bar nee moi da ih optui da su mu zadali udarac s lea.
Sastanak u ,,Dolinici bio je zakazan za devet sati
te veeri. Andrew iznese nekoliko boca piva i zamoli
Kristin da spremi sendvie. Uinivi to, obue kaput
i otidje na jedan sat Vaughanovima. Nervozan od oekivanja, Anrew je hodao tamo-amo po predsoblju j
trudio se da sabere misli. Uskoro su i ostaii doli
prvo Boland, pa onda Urquhart i najzad Oxborrow i
Medley zajedno.
Toei pivo i sluei sendvie, Andrew je nastojao
da stvori atmosferu srdanosti. Kako mu je Oxborrow
bio gotovo mrzak, oslovi najprije njega:
Sluite se, Oxborrowl Ima jo dolje u podrurnul"
Zahvaljujem, Mansone11, ree evanelist hlano.
,,Ja sam protiv alkohola u kakvom bilo obliku. To je
moj princip."
,,U ime Oca! uzviknu Con kroz pjenu na brkovima.
Za poetak, ovo nije bio obar znak. Mbly, koji
je vakao sendvie, gledao je vazda opreznim pogledom, a izraz lica mu je odavao zabrinutost gluha ovjeka. Pivo je ve bilo izazvalo uroenu goropadnost u
Urquharta, koji, poto je neko vrijeme strijeljao pogledom Oxborrowa, odjednom raspali:
Sad kad smo se nali, oi u oi, oktore Oxborrow, moda ete smatrati umjesnim da mi objasnite:
kako to da je Tudbr Evans, Glyn Terrace broj 17, ostavio moju listu i preao na vau?
n

163

,,Ne ejeam se vie tog sluaja, ogovori Oxborrow, sastavljajui rasijano vrhove prstiju.
Ali sjeam se ja! prasnu Urquhart. ,,To je jedan
od pacijenata koga ste mi vi ukrali, moj visoko uvaeni doktore. I tavie
,,Gospoo! uzviknu Anrew zaprepaeno. ,,Molim vas, molim vas! Kako emo moi da neto uradimo
ako se izmeu sebe svaamo. Sjetite se radi ega smo
ovdje.
,,A radi ega smo ovdje? upita Oxborrow kukaviki. ,,Ja bih morao sada biti kod bolesnika.
Stojei pred kaminom, ozbiljna i napregnuta izraza, Andrew uze da spasava klizavu situaciju:
Dakle, stvar je gospodo u ovome, duboko udahnu. ,,Ja sam ovdje najmlai i nemam mnogo prakse,
ali ja se nadam . . . ja vjerujem da mi to neete zamjeriti! Moda upravo zato to sam novajlija, ja vidim
stvari i sa jednog svjeeg stanovita stvari koje vi
ve odavna podnosite. Meni se ini, na prvom mjestu,
da na sistem uope ne valja. Mi se ovdje koprcamo
i svaamo na najprimitivniji nain, tako rei, otimamo
se o bolesnike kao da smo obini gradski i seoski lje~
kari, a ne lanovi jene zdravstvene ustanove koja nam
prua odline zgode za zajeniki rad! Svaki ljekar
koga sam sreo kune se da, u pogledu prakse, ivi psei.
Svaki e vam rei da se satire, da paa s nogu, nikad
slobonog minuta, ni vremena za ruak, neprestano
pozivi na sve strane. Zato je to tako? To je zato to
se i ne pokuava da se u naoj struci provede organizacija. Uzmimo samo jedan primjer za ovo to hou da
kaem mada bih vam mogao navesti bezbroj. Noni
pozivi! Poznato vam je kako svi odlazimo na poinak
sa zebnjom da emo biti probueni i pozvani nekud u
no. Provodimo rave noi zato to se moe esiti da
budemo pozvani. Zamislite kako bismo se osjeali da se
to ne moe desiti. Zamislite da, za poetak, stvorimo
neku vrstu zadrunog sistema za nonu slubu. Jean
Ijekar da preuzima sve none posjete u toku jedne
nedjelje, i onda je slobodan itav mjesec, dok proe
red svih ostalih. Zar to ne bi bilo sjajno! Zamislite
kako biste onda bili omi za va dnevni posao
164

Zastae pri tom, gledajui ujihova bezizrazna lica.

,,To ne bi ilo, odsijee Urquhart. Sto mu muka,
pa ja bih prijepristao da deuram svakenoi u mjesecu
nego da i jenog svog bolesnika povjerim starom Foxhorrowu!* Hi! Hi! Kad taj uzajmi, ne vraa vie.
Andrew se grozniavo umijea:
,,To emo pitanje ostaviti za koji drugi sastanak
jer sad nismo svi saglasni. Ali, gospodo, ima neto
drugo u emu smo svl jednoduni, a radi ega smo se
i sastali ovdje. To je pitanje proicenta koji plaamo
doktoru Llewellynu. ,,I ponovo zastade. Sad su ga svi
gleali zainteresirano, jer se ticalo njihovih depova.
Mi smo svi sloni da to nije pravo. Govorio sam o tome i s Owenom. On veli da to 's Odborom nema nikakve veze, ve je to iskljuivo stvar uzajamnog sporazuma meu ljekarima."
Tako je, dobad Urquhart. Ja se sjeam kad je
to bilo uvedeno, pred jedno devet godina. Imali smo
fcaa dva bojaka kao asistente, jedan je bio u Istonoj
klinid, a dru,gi ovdje kod mene. Llewellynu su zadavali mnogo muke sa svojim bolesnicima. Onda nas je
on jednog lijepog dana sakupio i rekao da tako vie
ne moe da ide, da on nema rauna da radi, osirn ako
ne bismo napravili kakav sporazum s njim. I tako vam
je sve to poelo, i tako to i dan-anas traje.
Ali on je ve dovoljno plaen od Odbora za sat>
svoj rad. I jo zgre silan novac i od drugih ustanova
kod kojih je imenovan. On se valja u parama!"
Znam, znam, ree Urquhart kiselo. Ali imajte
na umu, Mansone, da nam je taj isti Llewellyn od velike koristi. I on to zna. Kad bi on raspalio bezobzimo,
bogme se ne bismo ba najbolje proveli."
Ali zato da mi njega plaamo?" pitao je Andrew upomo.
Bravo! Bravo! uzviknu Con, punei au.
Oxborrow presijee pogledom zubara.
Dopustite mi da i ja kaem jednu rije. Ja se
slaem s doktorom Mansonom da nije pravo da nam
* Igra rijeima: Osim Fox = lisia, joS i borrough =
pozajmiti. Prev.
165

ita od nagrade odbija. Ali, ipak, neosporna je injenica da je doktor Llewellyn vrlo istaknut Ijekar,
s brojnim i odlinim titulama, i da on Drutvu ini veliku ast. Osim toga, on je uvijek spreman da nam,
mimo svog linog rada, pritekne u pomo i oslobodi
nas teih bolesnika.
Andrew ga prostrijeli pogleom.
Zelite li vi da se osloboite vaih teih bolesnika?
,,Pa, naravno, ree ovaj osomo. Tko to ne eli?
,,Ja to ne elim", viknu Andrew. ,,Ja elim da ih
zarim, da pratim tok njihove bolesti do kraja!
,,Oxborrow je u pravu, promrmlja Medley neoekivano. ,,To je prvo pravilo Ijekarske slube, Man~
sone. Vi ete to ve razumjeti kad budete malo stariji:
osloboiti se tekih bolesnika, osloboditi ih se to
prije!
Ali, do avola, ne! negodovao je Andrew ustro.
Razgovor se nastavi, vrtei se u krugu, jo i.rl
etvrti sata. Na kraju Anrew, vrlo zagrijan, uzvifcnu,
rijeen da baci kocku:
,,Mi to moramo da provedemo. Cujete li me, prosto moramo! Llewellyn zna ta mu spremamo. Ja sam
mu to kazao danas po podne.
,,Sta! povikae u isti as Oxborrow, Urquhart, pa
'ak i Medley.
Velite li to ozbiljno, oktore da ste kazali doktoru Llewellynu upita Oxborrow ustavi i gledavi
uplaeno Andrewa.
Razumije se da sam mu kazao! On to prije ili
poslije mora da sazna. Zar ne uviate da mi treba samo
da smo sloni, da se pokaemo ujedinjeni i mi onda
inoramo da pobijedimo!*
Sto mu muka! uzviknu Urquhart sav pomoreo.
Vi imate samopouzdanja! Zar ne znate koliko je
Llewellyn uticajan? On ima svoje prste svuda! Moemo da se smatramo sretnima ako nas sve ne razjuri,
Pomislite malo na mene, koji bi trebalo da u ovim godinama traim kakvo uhljeblje! Svojim tekim korakom uputi se- vratima. ,,Vi ste dobar ovjek, Mansone.
Ali suvie ste mladi. Laku vam no!

Meley je ve bio hitro skoio na noge. Pogle mu

je govorio da e iz tih stopa odjuriti na svoj telefon
da uz izvinjenje javi doktoru Llewellynu da je on,
Llewellyn, udesan ljekar i da ga on, Medley, savreno
jasno uje. Oxborrow mu je bio za petama. Poslije dva
minuta u sobi su bili jo samo Con, Anrew i ostatak piva.
Popie ga utei. Onda se Anrew sjeti da u ostavi
ima jo est boca. Slistie i te. Onda zapojenue razgovor. Govorili su o stvarima koje su se ticale porijekla,
rada i moralnih osobina Oxborrowa, Medleyja i Urquharta. Naroito se zadrae na Oxborrowu i njegovu
harmonijumu. Nisu ni opazili da je Kristin ula i otila u spavau sobu. Otvorili su jedan drugom svoja
srca i jaali se, kao dva sramno izdana brata.
Slijeeeg jutra Andrew poe svojim bolesnicima
s osjeanjem glavobolje. Iao je namrteno. Na trgu je
sreo Llewellyna u kolima. Kad je u prkosnom .stidu
podigao glavu, ovaj se na njega blaeno isceri.

10.

Nedjelju ana Andrew je bio bijesan zbog svog

poraza i iao je na posao ogoren 'i obeshrabren. U nedjelju prije podne, kad je obino dugo i blaeno lekario, odjednom osu:
,,Ne radi se tu o novcu, Kris. Radi se o principu
u itavoj stvari! Kad pomislim na to, dolazi mi da izluim! Zato ja ne dignem ruke od svega toga? Zato ne volim Llewellyna? Ui, zato ga u jenom asu
volim, a u drugom mrzim? Reci mi iskreno, Kris. Reci,
zato mu ja ne Ijubim skute? Jesam li ja ljubomoran?
Sta je u stvari?"
Nezin ga ogovor zaprepasti. ,,Da, ja mislim da si
ti ljubomoran.
Sta?
,,Ne razbijaj mi bubne opne, dragi. Htio si da ti
kaem iskreno. Da, ti si ljubomoran, strano ljubomoran. I zato da ne bude? Ja ne elim sveca za mua.
167

U ovoj kui bilo je dosta toga to je trebalo pomesU

taman bi nam jo i oreol t.rebao!"
Nastavi samo! praskao je on. Nabroj mi sve
moje mane, kad si ve poeela. Nepovjerljiv! Ljubomoran! Jednom si me ve napala! Oh, moa sam i suvie
mlad, je li! Onaj osamdesetogoinjak, Urquhart, to
mi je i bacio u lice onomadne! U stanki koja je nastala ekao ju je da nastavi prepirku, pa je onda doao
razdraljivo: Ah zato bih ja bio ljubomoran na Llewellyna?
Zato to je on olian Ijekar, zato to zna toliko
stvari, i uglavnom zato to ima sve one prvorazredne titule.
Dok ja imam jedan bijedan mali M. B.* s jednog
kotskog univerziteta! Svemogui boe! Sad bar znam
ta ti stvamo o meni misli. Bijesno ipi iz postelje
i ustumara se po sobi u pidami. Pitam ja tebe ta
titule uope vrijede? Samo obian blef! Metod i klinika sposobnost to je ono to vrijedi. Ne vjerujem
ja u sve te triarije o kojima piu ubenici. Ja vjerujem samo u ono to ujem kroz svoj stetoskop! A ako
sluajno nisi to dosad znala, ja u ti rei da umijem
a ujem vrlo mnogo. Poinjem da dolazim do znaajnih rezultata u svojim antracitskim istraivanjima.
Moda e gospoa jednog lijepog dana biti mnogo izneitaena! Bogamu, ovjeku je zbilja ugodno kad se
probudi rano u nedjelju i roena mu ena kae da je
neznalica!"
Sjeei u postelji ona dohvati svoj pribor za glaanje noktiju i, ekajui da on zavri, poe da ureuje
sebi nokte.
Ja nisam kazala sve to, Anrew. Njena razboritost estila ga je jo vie. Htjela sam samo da kaem,
dragi, da ti nee ostati asistent cijelog svog ivota. Ti
hoe da te Ijui uju, ,a obrate panju na tvoj rad,
na tvoje ideje oh, razumije ti dobro to hou da
kaem. Kad bi imao kakvu zaista dobru titulu, re* Bakalaureat meicine, prvi univerzitetski stepen na
britenskim univerzitetima, ravan diplomskom ispitu, dok
ae doktorat mnogo via akademska titula. Prev
168

cimo, M.D.** ili M.R.C.P.*** to bi ti osiguralo dobar

poloaj.
,,M.R.C.P.! ponovi on kao jeka. Dakle, to je ona
sve smislila u svojoj glavi! M.R.C.P. - uh! I to postii u jednom zabaenom rudarskom kraju! Njegova
ironija trebalo je da je smoi. ,,Ne shvata li ti da to
dobijaju samo krunisane glave Evropet'
Tresnu vratima i otidje u kupatilo da se obrije.
Pet minuta zatim vrati se pola obrijana, pola nasapunjena lica. Bio se uzrujao, ali brzo i pokajao.
Misli li ti zaista da bih ja to mogao, Kris! Ti si
potpuno u pravu: trebalo bi nam kakav mali prirepak
na ploi s naim starim dobrim imenom da bismo mogli da se drimo na povrini. Ali M.R.C.P. pa to je
najtei ljekarski ispit koji postoji. To je - to je ubistvo! Pa ipak . . . ja vjerujem . . . ali ekaj, najprije da
vidimo pojedinosti. . .
_
_
jurnu u prizemlje da nae Ljekarslci goisnjak.
Kad se vrati, lice mu je bilo poprimilo izraz dubokog
razoaranja.
Nema nita! promrmlja oaloeno. Propala
stvar! Zar ti nisam kazao da je to nemogu ispit! Najprije treba poloiti prijemni ispit iz jezika: latinski,
francuski, grki i njemaki. Dva su obavezna prije
nego to ovjek moe uope da pristupi polaganju tog
prokletog ispita. Ja jezike ne znam. Sto znam latinski,
to je samo sprdnja mist, alba, mitte decem. A to
se francuskog tie
Ona ne odgovori nita. Vladala je tiina, dok je
on stajao kod prozora i sumomo posmatrao osadan
prejel. Najzad se okrenu, nabrana ela, brian, nemoan da se otrgne mislima.
,,A zato ja ne bih, Kris grom i pakao! Zato
ja ne bih mogao da nauim sve te jezike za ispite?"
Ona skoi iz postelje i zagrli ga, a sve joj se manikirske drangulije razletjee po podu.
,,0h, dragi, ja sam samo to ekala da kae! Sad si
pravi ti. Moda bih moda bih ja mogla da ti u emu
** D oktorat m edicine. P rev.
*** CJan K raljevskog k olegiju m a

___

ljekara. Prev.
169

pomognem. Ti zaboravlja da je tvoja baba biva uiteljica!

Cijelog dana krojili su uzbueno planove. U jednu
od praznih soba bacie na gomilu Trollopea, Cehova i
Tolstoja. Spremie sobu za rad, i ve iste veeri i slijedeih Andrew postade njen uenik.
Ponekad bi Anrew osjetio svu uzvienu besmislenost svega toga pa mu se inilo kao da iz daljine slua
bahat smijeh bogova koji mu se rugaju. Dok bi tako
sjedio za golim stolom sa svojom enom, u tom dalekm velkom rudarskom gradiu, i ponavljao za njom
caput-capitis, ili Madame, est il possible que?, dok bi
glibao kroz deklinacije i nepravilne glagole i naglas
itao Tacita, pa bi se namjerili na rodoljubivo tivo
Pro Patria on bi se odjednom zavalio u stolicu, sumorno svjestan d a . . .
Ka bi sad Llewellyn neto mogao da nas vidi
ala bi se cerio! I jo kad pomislim da je to tek poetak i da tek olazi struan medicinski dio!
Krajem slijedeeg mjeseca poeli su u razmacima
da stiu u ,,DoIinicu svenjevi knjiga iz londonskog
ogranka Meunarodne medicinske biblioteke. Andrew
nastavi odande gdje je na univerzitetu bio stao. Brzo
uvidje kako je rano prekinuo stuije. Otkri napredak
biokemije u terapeutici i zagnjuri se u nju. Otkri bubrene kamenie, ureu u krvi, bazalni metabolizam
i pogrenosti pokusa bjelanevinom. Kad se ovaj zaglavni kamen njegovih studentskih dana srui na njega, glasno jauknu:
Kris, ja ne znam nita! ,,A ovaj me rad ubija!
Kako je trebalo da se nosi sa svojim redovnim poslovima, to su mu za uenje ostajale samo duge noi.
Odravao se cmom kavom i mokrim ubmsima oko
glave, tvrdoglavo je zapinjao i ostajao u itanju do
ranih jutam jih sati. Cesto puta, kad bi se iscrpljen
bado u postelju, nije vie mogao oka da sklopi. A koji
put, kad bi i zaspao, trzao bi se oznojen, kao pritisnut
nekom morom, dok bi mu glava buala od izraza,
formula ili kakve francuske besmislice koja mu je
zaavala jada.
170

Puio je prekoinjerno, gubio na teini, u licu postajao sve mraviji. Ali Kris je uvijek bila pored njega i putala ga da mirno govori, da crta dijagrame,
da objanjava terminologijom od koje se jezik prelama, neobian, udan, aroban rad bubrenih mokranih kanala. Dozvoljavala mu je i da vie, da mlatara
rukama i, kad bi mu ivci postali razdraeniji, da joj
ak i uvree baca u lice. TJ jedanaest, kad bi mu ona
obino donijela, crnu kavu, njega bi spopadao bijes;
Zato me ve jednom ne pusti na miru! I ta e
mi, molim te, ovo ubre? Kofein. . . to je samo gaan
otrov. Ti dobro zna da se time samo trujem. i to sve
zbog tebe. Ti si tvrda srca, Kris, uasno tvra! Izgleda mi kao neka tamniarka to se smireno ulja tamo
i ovamo. I ja nikad neu poloiti taj prokleti ispit!
Ima na stotine Ijudi koji se tu takmie, i to ljudi iz
otmjenih lononskih kvartova, iz velikih bolnica, a
ja! - iz Aberalawa! 'Ha! Ha! Smijao se histerino.
Iz krasnog i toliko poznatog Drutva za Ijekarsku
pomo! Oh, gospoe! Tako sam umoran, a znam da
e me noaS zvati zbog onog poroaja u ulici Cefan.
Ona je bila bolji borac od njega. Kaspolagala je
uravnoteenou koja im je pomagala da prebrode
svaku krizu. Znala je i ona da bude prgava, ali_ um-jela je i da vlada sobom. Podnosila je rtve, odbila je
sve pozive Vaughanima, prestala je da odlazi na orkestarske koncerte u Temperance Hall. Mada su loe
spavali, ona je uvijek ustajala rano i docekiVala ga
uredno odjevena, s dorukom ve na stolu, dok se on
vukao olje, neobrijan, s prvom cigaretom ve meu
zubima.
Iznenaa, poslije est mjesed raa. dobila je ona
pismo iz Bridlingtona, kojim joj je tetka javljala da
se razboljela od zapaljenja vena pa ju je molila da
joj doe. Uruivi pismo Andrewu, ona odmah izj.avi
da ne moe da ga sada ostavi. Ali, on, nagnut nabusito
nad tanjurom s prenim jajima i slaninom, ree
osomo:
,,Ja bih vblio da ode, Kris! Kad ve radlm u takvim okolnostima, mislim da bi mi bez tebe bilo lake. U posljednje vrijeme idemo malo jedno rugo171

fl&e ria ivce, Oprosti ali ~ meni se ini da e tako

biti hajbolje."
Ona, protiv svoje volje, oe krajem nedjelje. Jo
nije bilo prolo ni dvaaeset i etiri sata, a on uvidje
a je pogrijeio, Bez nje bilo mu je uasno. Jenny
ga je neprestano e stila ip o re d sv ih uputstava koje
joj je -Kris bila briljivd' izdala. Ali uzrok tome nisu
bila ni ravo zgotovljcna jela, ni mlaka kava, ni nemarno spremlfena postelja. Uzrok je bio Kristinino
odsustvo; saznanje da ona nije u kui, da je ne moe
ozvati, da mu nedostaje. Hvatao je sebe na ihahove
kako tupo zuri u knjigu i trati sate, mislei na nju.
Nakon etrnaest dana javila mu je telegramom
da dolazi. Bacio je sve nastranu i dao se na pripremapje doeka. Nita mu nije bilo suvie' dobro, ni suviSe raskono, da uvelia taj sastanak. Njen telegram
nlje mu ostavljao mnogo vremena, ali on je mislio
brzo pa je odjurio u grad, spreman na svako rasipnitvo. Kupio je prvu kitu rua. Posluila ga je srea
da ko ribara Kendricka nade jenog jastoga, lcoji je
upravo tog jutra bio uhvaen. Brzo ga zgrpbi, da ne
bi gospoa Vaughan - kojoj je Kendrick namjenjivao sve takve specijalitete telefonirala i preduhitrila ga. Ona je kupio leda u izobilju, svratio je povraru po -Salatu i' hajzad je grozniavo poruio kod
Lamperta, bakalina na trgu, bocu mozelskog vina za
Isoje je ovaj jamio da je ,,pravo.
Poslije aja, rekao je Jenny da moe ii kui, jer
je ve osjeao hjene ljubopitljive, mladalake poglee. Onda se dao na posao i sprernio kako treba salatu od jastoga. Kuhinjska kofa od dnka, napunjena
ledom, posluila mu kao odlino vedro za hlaenje.
S cvijeem je naiao na neoekivanu tekou, jer je
Jenny bila zakljuaia spremite pod stepenicama, gdje
su bile vaze, i, po svemu sudei, sakrila klju. Ali on
prebrodi i tu prepreku, stavivi polovinu rua. u vr
za vou, a ostatak u au za etkice za zube koju donese iz kupatila. To je dekoru davalo posve osobitj
izgled.
Najzad su sve p-ripreme bile gotove: cvijee, jelo,
vino na ledu i on se, radosna oka, divio itavom tom
172

prizoVu. Poslije raa na klini, u devet i p6, ojuri

na Gomju stanicu da saeka olazak njenog vlaka.
Izgledalo mu je kao da se ponovo, divno i udesno, u nju zaljubio. Njeno je povede njihovoj svetkovini ljubavi. No je bila topla i mima, obasjana mjesecom. Bio je posve zaboravio zapletenosti bazalnog
metabolizma. Govorio joj je da mu izgleda kao da su
u Provansi, ili tako nekom kraju, u kakvom zamku
kraj jezera. Govorio joj je da je slatko, milo dijete.
Govorio joj je da je on bio grubijan prema njoj, ali
da e odsad, itavog svog ivota, biti ilim i to ne
crven, jer joj je ta boja mrska po kojemu e ona
moi da gazi. I govorio joj je jo mnogo kojeta. Krajem te iste nedjelje govorio joj je da mu donese papue.
Doao je august, praljiv i vreo. Ve se nazirao
kraj i knjigama koje je valjalo proitati, ali se onda
isprijeila pred njim jedna na izgle nepremostiva
tekoa, s obzirom na poloaj u kom se nalazio: trebalo je odimuti bar ovla i praktine radove, naroito histologiju. Kristin se sjeti prof. Challisa i njegova poloaja na Kardifskom univerzitetu. Kad mu se
Anrew javi pismom, on mu odmah glagoljivo odgovori, rekavi mu da e biti sretan ako uzmogne da
mu pomogne svojim uticajem u osjeku za patologiju. Manson e, dodao je jo, nai u doktom Glyn-Jonesu odlina ovjeka. Pismo je zavrio s pozdravora Kristini u vrlo kitnjastom stilu.
,,Za to dugujem tebi, Kris! Zaista, mnogo znai
imati prijatelja. A ja zamalo to nisam propustio da
se upoznam s Challisom kad sam se ono durio zbog
odlaska Vaughanovima. Dobar stari iica! Ali meni
je ipak mrsko da molim ljue za usluge. A sad' nu
reci ta znae ti njeni pozdravi!
Sredinom augusta jedan polovan motomi bidkl
marke Red Indian, jena oniska i neobino opaka
maina koju je preanji vlasnik bio cglasio kao ,,suvie brzu za njega - pojavi se pred ,,Dolinicom.
Za vrijeme mrtve Ijetne sezone, Andrew je mogao
svako popodne da ugrabi za sebe tri slobodna sata.
Tako je svakoga dana, odmah poslije mka, jedan cj>
173

veni motor tutnjao olinom u pravcu Cardiffa, trideset milja daleko. I svakog dana, oko pet sati, isti, amo
malo praniji crveni rnotor,- kretao se u suprotnom
pravcu, a meta mu je bila ,,Dolinica.
Tih ezeset milja kroz spamu vruinu, kojima je
trebalo dodati jenosatni rad nad Glyn-Jonesovim
primjerdma i presjecima kad je Andrew bio esto
primoran da upotrebljava mikroskop pukarna kdje
su jo podrhtavale- od treskanja upravljaa, predstavljale su velik napor slijedeih nekoliko neoljelja. Za
Kristin to je vrijeme znailo najbriniji dio itave
te luake pustolovine: vidjeti ga kako odlazi uz 'brze
detonacije motora i zabrinuto oslukivati dalek um
za njegova vraanja, a sve vrijerne' strahovati da mu
se, poleglom nad tom avolskom mainom, ne dogodi
kakvo zlo.
Mada je bio sav zahuktan, ponekad bi ugrabio
asak vremena da joj iz Cariffa donese jagoda, koje
bi onda uvali do poslije rada na klinici, Za vrijeme
aja jo bi ga uvijek pelda praina u oima, koje su
mu bile crvene, pa bi se neveselo pitao nije Ji mu se
dvanaesterac otkinuo na onoj- posljednjoj vrtai kod
Trecoeda i da li e ikako moi jo prije rada na kli~
nici da posjeti ona dva bolesnika kojima su ga pozvali jo za .vrijeme hjegova odsiitva.
r Ali i.posljednje putovanje bilo je najzad zavreno. Glyn-Jones nije imao vie ta da mu pokae.
On je znao napamet svaki primjerak i svaki presjek.
Jo_ je samo ostalo a ispuni prijavu i poalje novac
za visoke ispitne takse.
_ Petnaestog oktobra Andew krenu sam za London.
Kristin ga isprati na stanicu. Sada, kad je ispit bio
tako blizu, obuze ga udno spokojstvo. Sav njegov
trud, njegovi grozniavi napori, njegovi 'gdtovp hite?
rini ispadi, izgleali su mu; kao.da pripadaju davnoj
prolosti. Mozak mu vie nije radio; kao da je otupio.
Iniao je osjeaj da he zna nita,
, Pa ipak, ,lijedeeg ana, kad je pristupio pismenom dijelu ispita, koji se odravao u Kolegijumu Ijekara, odgovarap. je na pitanja s nekorn vrstom slijepog
automatizma. Pisao je i pisao, i ne gleda'jui lia sat,
174

i ispunjavao je arak za arkom, sve dok mu se u glavi ne_ poee vrtjeti.

Uze sobu u hotelu Museum, gdje je nekad bio
csjeo.sa Kristinom prilikom njihova prvog boravka
u Londonu. Tu je sve bilo vrlo jeftino, ali hrana je
bila tako rava da je njegov ve poremeen eluac
ozbiljno patio od tekog varenja. Bio je primoran da
ivi na mlijenoj dijeti: alica vrelog mlijeka u kakvoj jeftinoj ajdinici na Strandu bila mu je cio ruratr. Izmeu pojedinih dijelova pismenih ispita ivio
je kao u bunilu. Nije mu ni na um padalo da ode
kuda, da se razonodi. Po ulicama jedva da je viao
prolaznike. Ponekad, da bi razbistrio glavu, provozao
bi se na krovu omnibusa.
Poslije pismenih ispita poeo je praktini i usmeni dio, i Andrew se toga straio vie nego iega to
je dosad imao da preturi preko glave. Bilo je, moa,
jo dvadesetak kandidata, i svi su bili stariji od njega,
svi puni samouvjerenosti zbog poloaja koje su ve
zauzimali/Kandidat. na primjer, koji je sjedio do njega, neki Harrison, k.oga je jednom ili va puta oslovio,
imao je bakalaureat kirurgije Oksforskog univerziteta, bio je eksterni ljekar bolnice St. John i imao je
svoju ordinaciju u ulici Brook. Kad je Andrew uporedio Harrisonovo uglaeno ponaanje i oiglednu otmjenost' .sa svojom palanakom nesprethou, uini mu
se da ima zaista malo izgleda da e uiniti dobar utisak na ispitivae.
Praktini zaatak u Junoj londonskoj bolnici
proao je, po njegovu miljenju, prilino dobro. Njegov bolesnik, djeak od etrnaest godina, bolovao je
od zapaljenja bronhija, a kako je on tako temeljito
prouavao plune bolesti, taj je sluaj za njega bio
prilino sretan. Smatrao je da je napisan dobar izvjetaj. Ali kad je olo do usmenog ispita, srea kao da
ga je sasvim iznevjerila. Usmeni ispiti u Kolegijumu
ljekara imali su svoje osobitosti. Dva uzastopna dana
ispitivali su svakoga kandidata naizmjence dvojica ispitivaa. Ako bi se krajem prvog zasjedanja ustanovilo
da je kandiat nespreman, uruilo bi mu se jedno
pismo u kojemu se utivim rijeima izvjetavao da
175

nije potrebno a dolazi slijedeeg ana. Strepei od

'te kobne poslanice, Anrew je na svoje zaprepaenje
utvrdio da je kockom izvukao kao prvog ispitivaa
ovjeka o kome je Harrison govorio sa zebnjom, doktora Mauricea Gadsbyja.
Gadsby je bio malen, suhonjav ovjek, cmih, nakostrijeenih brkova i sitnih, podmuklih oiju. Nedavno izabran za vanrednog profesora, u njemu nije
bilo trpeljivosti starijih ispitivaa, ve je izgledalo
kao da namjemo ide za tim da rui kandidate koji
iziu preda nj. Pogleda Andrewa s omalovaavanjem,
izvivi obrve, i sta\d pred njega est uloaka. Andrew
pogodi tano pet, esti ne uspje a imehuje. Gadsby
se bio okomio ba na taj uloak. Pet minuta zapetljavao je Andrewa oko tog presjeka koji je, kako se zatim pokazalo, bio presjek jajeta nekog malo poznatog parazita zapadne Afrike a zatim ga je riehajno
i ravnoduno predao rugom ispitivau, si.r Robertu
Abbeyju.
Anrew ustade i prijee u drugu odaju, blijed u
licu i uznemirena srca. Nije vie osjeao odijalost
1 otromjelost kao na poetku te nejelje; osjeao je
samo jednu oajniku elju: da uspije. Ali bio je uvjeren da e ga Gadsby smiti. Podigavi oi, vidje Rciberta Abbeyja kako ga posmatra i smijei mu se prijateljski, gotovo nestano.
ta vara je? upita ga Abbey neoekivano.
Nita, gospodine", promuca Andrew. Cini mi se
da sam ravo proao kod doktora Gadsbyja. To je
sve.
Ne uznemirujte se sada zbog toga. Pogledajte
ove primjerke, pa mi lijepo recite sve to znate o njima. Abbey se smijeio ohrabrujui. Bio je to ovjek
ista, izbrijana, rumena lica, moglo mu je biti oko
ezdeset i pet godina, visoka ela i s izrazom dobrounosti na gornjoj usni. Mada je saa bio, moda,
trei najuveniji ljekar u Evropi, nekad je i on poznavao ljutu nevolju i ogorene borbe kada je u svojim
mlaim anima J)io doao iz rodnog Leesa u London
i samo se svojim provincijskim ugledom mogao odbraniti od nasrtaja predrasuda i smetnji na koje je
176

vt Lononu bio naiao. Posmatrajui Anrevva, bio je

primijetio iako se gradio nevjet njegovo ravo
skrojeno odijelo, njegov meki ovratnik i koulju, raVo sv'ezanu jeftinu kravatu i, iznad svega, napregnut
i pun revnosti izraz ozbiljnog mu lica, pa se sjetio dana
svoje mladosti proveene u provinciji. Kao po nekom
nagonu, ovaj mu neobicni kaniat osvoji srce;. pogieavi biljeke pred sobom, sa zadovoljstvom vidje
da su rijegove ocjene, narbito u skoranjem praktinom ispitu, premaale obinu prelaznu ocjenu.
Andrew se za to vrijeroe,. oiju uprtih u staklene
tegle pred' sbbom, u svojim izlaganjima spoticao nesretno o primjerkc.
,,Dobro, ree Abbey odjednom. Uze jedan prinijerak bio je to aneurizam* gomje aorte i poe
na prijateljski nain da ispituje Anrewa. Njegova
pitanja, u poetku prosta, postepeno s u .se. granala i
postajala sve produbljenija i obimnija, ok najzad nije
doao do jednog skoranjeg specifinog lijeenja inokulacijom malarije. Rukovoen Abbeyjevim Ijubaznim nainom, Andrew se odlino snalazio i odgovarao
je dobro.
Naposljetku, ostavljajui primjerak, Abbey ga
upita:
,,A znate li neto o hisforiji aneurizma?"
Ambrose Pare odgovori AndreW, a Abbey je
ve bio poeo da odobrava glavom kako se misli,
prvi je otkrio to oboljenje!
Izraz inenaenja pojavi se na Abbeyjevu licu.
Zato ,kako se misli, doktore Mansone? Pare
je uistinu pronaao aneurizam.
Andrew pocrvenje, onda poblijee, i najzad zagazi:
,,Da, gospoine profesore, tako vele udbenici. To
ete nai u svima a ja sam sam provjerio u est.
Brzo, udahnu. Ja Sam sluajno itao Celsusa da bih
malo utvrdio svoje znanje latinskog jezika a to mi
je, vjerujte mi, bilo i potrebno, gospodine profesore
i naiao sam na rije aneurismus. Celus je, dakle,
* Proirenje arterije. Prev,
12 CUadela

177

snao 2a aneurizam i potpuno ga je opisao, a to je bilo

kojih trinaest stoljea prije Parea!
Nastade tiina. Andrew podie pogle, spreman
na dobroudnu satiru. -Abbey ga je gledao s udnim
izrazom na svom rumenom licu.
Doktore Mansone", ree on najzad, vi ste prvi
kaniat u ovoj ispitnoj dvorani koji mi je ikad kazao neto originalno, neto istinsko i neto to ja nisam znao. Ja vam estitam.
Anrew pocrvenje.
A sad mi recite jo neto u pitanju je moja
lina ^radozna!ost, zavri Abbey, ta vi smatrate
glavnim naelom tako rei osnovnom idejom koja
vam lebi pred oima kad vrite svoju Ijekarsku dunost?
Nastade stanka: Anrew je neko vrijeme grozniavo mislio. Najzad, osjeajui da bi mogao da kvari
dobar utisak koji je bio uinio, ree naglo:
Pa, ja uvijek ja uvijek:ponavljam sebi da nika ne treba nita uzeti za gdtovo."
Hvala, doktore Mansone."
Kad je Andrew iziao iz sobe, Abbey se mai'pera.
Imao je osjeaj da se pomladio, pa se raznjei. Pomisli: Da mi je rekao da iscjeljuje bolesne, da pomae
napaenom ovjeanstvu, moda bih ga bio sruio iz
puke razoaranosti. Ovako, Abbey zabiljei dosad
neuvenu ocjenu, 100, pored imena Andrewa Mansona. Zaista, samo da je mogao, toliko je bio ponesen"
kako je sam rjeito rekao ova bi ocjena bila
dvostruka.
Nekoliko minuta kasnije Anrew sie s ostalim
kandidatima. U podnoju stepenica, pored svoje loe,
stajao je vratar u livreji, s hrpicom omota pred sobom.
Kako su kandidati prilazili, tako je svakom uruivao
po jedan. Harrison, izlazei zajeno s Andrewom, razdera odmah svoj. Izraz mu se promijeni, i on ree
tiho: Izglea da sutra ne treba da se javim. Onda
se usiljeno nasmijei. ,,A kako je s varna?" Andrewu
su prsti podrhtavali. Jedva je mogao da ita. Cuo je
nejasno kako mu Harrison estita. Ima, dakle, jo
izgleda! Otiao je u jeftinu ajdinicu i poastio se a178

Hcom mlijeka. Mislio je u sebi: Ako sada, poslije svega ovoga, ne poloim, ja eu ja u se bacdti pred
omnibus."
Slijedei dan proao je traljavo. Jedva da je ostala
polovina prvobitnih kandidata, a zuckalo se da e ih
jo polovina otpasti. Andrew nije imao pojma kako
je proao, dobro ili loe: znao je samo da ga glava
strahovito boli, da su mu stopala blana kao led, da
u elucu osjea prazninu.
Najzad, sve je bilo gotovo. TJ etiri po podne toga
dana Andrew izie iz oblaionice, iscrpljen 1 neveseo,
i navue na sebe kaput. Onda spazi Abbeyja gdje stoji pored velike vatre koja je gorjela u kaminu hola.
Htio je da ga zaobie, ali uto mu Abbey prui ruku,
nasmijei mu se i ree m u . . . ree m u . . . ree mu da
je poloio.
Dobri boe, on je to postigao! Uspio je! Opet je
bio iv, pun radosti, glavobolje je nestalo, umor je
bio zaboravljen. Jum u do najblie pote, a srce je tuklo, ludo raspjevano. Poloio je ispit, uspio je,^ iako
ne pripada ni jednoj otmjenoj lononskoj etvrti, ve
tatno jednom zabaenom rudarskom graiu. Cijelo
njegovo bie klicalo je od radosti. Nije, dakle, svo
bilo uzalud: one duge noi, ona bjesomuna jurnjava
u Cariff, oni zamorni asovi ;rada..Jurio je nalijetao
na prolaznike, za dlaku se izmicao tokovima automobila i omnibusa, ali je jurio dalje i dalje, svijetlih oiju, da brzojavi Kristini vijest o udu koje se zbilo.

11.

Ka je vlak uao u stanicu, sa- zakanjenjem od

pola sata, bilo je ve blizu ponoi. Cijelim putem uz
olinu lokomotiva se horila sa suprotnim vjetrom, a
ka je Anrew iskoio na peron, uragan ga je malone
oborio. tanica je bila pusta. Drvoredi mladih topola
posaeni na ulazu, savijali su se poput luka, zviali
su i tiesli se sa svakim zamahom vjetra. Na nebu su
blistavo treperile zvijeze.
ia*

179

Anrew je hitao Staninom ulicom, razragam ibanjem vjetra. Odusevljen svojim uspjehom i odirorn
b visokim predstavnicirna medicinske nauke, a naroito
rijeima sira Roberta Abbeyja, koje su mu jo odjekivale u uima, jedva je ekao da stigne Kristini i
da joj radosno ispria to je sve doivio. Iz njegova
telegrama ve je bila saznala dobre vijesti, ali on je
sada elio da raspe pred njom sve pojedinosti te uzbudljive prie.
U asu kad je oborene glave sunuo u ulicu Talgarth primijeti ojednom da za njim netko tri. Covjek je s mukom hitao, a kako je vjetar zagluivao
odjek njegovih koraka, liio je na sablast. Kao po nekom nagonu, Andrew zastade. Kad se ovjek priblii, Andrew prepozna u njemu F'ranka Davisa, bolniara antracitnog okna broj 3, koji je bio jedan od njegovih uenika na proljetnom teaju za prvu pomo.
U isti as Davis mu ree:
Upravo sam poao po vas, oktore. Poao sam
vaoj kui. Vjetar je pokidao sve telefonske ie. . .
Ostale se rijei izgubie u vihoru.
,,5ta se desilo? viknu Andrew.
Sruio se rov u broju 3. Davis sklopi ake oko
Andrewova uha. Jedan je momak gotovo zatrpan.
Sam Bevan na vaoj je listi. Izgleda da ne mogu da
ga izvuku. Pourite, doktore!
Andrew poe nekoliko koraka s Davisom, Odjednom mu sinu jedna misao, i on zastae.
Treba mi moja torbica", viknu on Franku. Idi
mojoj kui i donesi je, a ja ooh u broj 3. Onda
jo dodade: ,,I Davise! reci mojoj eni kuda sam
otiao.
Noen vjetrom preko tranica i du ulice Toath
stie za nekoliko minuta do okna broj 3. U sobi za
spasavanje zatee zamjenika direktora i jo trojicu
ljudi koji su ga ekali.
Kad ga spazi, zamjenik direktora izmijeni malo
svoj brian izgled.
Drago mi je to vas vidim, oktore. Uragan je
napravio pravu pusto, a pored svega imao jo i to
grozno, ruenje. Hvala bogu, nema mrtvih, ali jednome

je prignjeena ruka, i ne moemo da ga pomjerimo

ni za jedan col. A svod je natrunuo."
Uputie se dizalici okna. Dva ovjeka ponijee nosila s ulozima, a trei drveni sandui s priborom za
prvu pomo. Kad uoe u kavez, dvoritem projuri
jo jedna prilika: bio je to Davis, koji je bio zadihan, upravo stigao i donio torbicu.
Brzo ste stigli, Frank, ree Manson kad se Davis uunjio pored njega u dizalid.
Davis, kao da je onijemio, samo klimnu glavom.
Reza kljocnu, nastade tajac, i kavez poe da se sputa prema dnu. Iziavi pooe jedan za drugim: najprije zamjenik direktora, pa Andrew, onda Davis
s torbioom i najzad trojica rudara.
Andrew je odlazio u okna i ranije. On je bio navikao na visoke zasvoene peine drineffyjskih rudnika na velika, mrana podzemlja duboko dolje u kojima je odjek bio vrlo jak i iz ijih se utroba, pijukom ili dinamitom, vadio mineral. Ali okno broj 3.
bilo je vrlo, vrlo staro, i do mjesta eksploatacije odlazilo se munim i dugim hodnikom. Taj hodnik, kroz
koji su se vukli gotovo pola milje, esto puzei etvoronoke, liio je manje na prolaz, a vie na neku
vrstu nisko zasvoene saobraajnice, pune vode i br~
loga. Odjednom svjetiljka, koju je nosio zamjenik direktora, stade, i Andrew shvati da su stigli do mjesta nesree.
Anrew se probi polako naprijed. Tri ovjeka,
polegia potrbuke, ulagali su sve napore da povrate
u ivot jednoga koji je leao zgren porebarke, a jedno mu je rame izgledalo izgubljeno u gomili stropotanog kamemja. Oko radnika leale su razbacane alatke, dva kositrena suda i kaputi koje su bili svukli
sa sebe.
Dakle, momci?" upita zamjenik direktora tihim
glasom.
,,Ne moemo ga pomjeriti, ree jedan od ranika,
okrenuvi znojavo i prljavo lice. Pokuali smo sve.
Sad ne dirajte nita vie, ree zamjenik direktora, bacivi brz pogled na svod. Evo doktora. Malo
181

e uMonite, momd, i napravite nam mjesta. Da sam ja

na vaem mjestu, to dalje to bolje.
Kad su se trojica randika. povukli i promigoljili
pored njih, Andrew se probi naprijed. Pri tom mu
sinu u glavi, poput munje, sjeanje na skoranji ispit:
sjeti se napretka biokemije, bombastine terminologije i zvunih fraza. Za tu eventualnost, meutim,
nije bilo nita predvieno.
Sam Bevan bio je potpuno svjestan, ali mu je
lice, pokriveno slojem praine, bilo zgreno. Pokua
da se nemono nasmijei Mansonu.
Evo odline zgode za prvu pomo, doktore!" Bevan je bio svrio kod doktora teaj za prvu pomo i
esto je pomagao pri previjanju.
Andrev/ mu prie. Pod svjetlou svjetiljke za~'
mjenika direktora, isturene mu preko ramena, opipa
brz<> ozlijeenog radnika. Cijelo Bevanovo tijelo bilo
je slobodno osim lijeve podlaktice, koja je bila tako
pritisnuta i prignjeena ogromnom teinom odronjene
stijene da je, nesretnik, bio potpuno zarobljen, u nemogunosti da se makne.
Andrew odmah uvidje da je amputacija ruke jedini nain da se Bevan oslobodi, a Bevan napreui
oi, u kojima se ogleao bol, proita tu odluku istoga
asa kad je bila stvorena.
Sijecite, doktore, proaputa on, ,,ali me sarno
sklonite odavde to prije!
,,Ne boj se, Same, ree Andrew. ,,Ja u te sad
uspavati, a kad se probudi, ve e lijepo leati u
postelji.
Opruen svom duinom u blatnoj lokvi, pod svo
dom visokim svega dvije stope, Andrew svue kaput^
savi ga i turi Bevanu pod glavu. Zatim zagmu rukave
na koulji i zatrai svoju torbicu. Zamjenik direktora
mu doturi i proapta mu na uho:
,,Za ime boje, doktore, pohitajte! Ovaj svod tek
to nije p a o ...
Andrew otvori torbicu i odmah osjeti miris kloroforma. Gotovo prije nego to turi ruku unutra i opiPa otre ivice polomljene sre, znao je ta se zbila
Boca s kloroformom bila je razbijena, a njena sadr~
182

ina nepopravljivo izgubljena. Anrewa obuze jeza.

Nije bilo vremena da nekoga alje gore. Sredstva za
anesteziju nije bilo.
Moda je trideset sekundi ostao paraliziran. Ona
nesvjeno napipa potkonu trcaljku, napuni je i. dade
Bevanu dozu morfijuma. Nije bilo vremena za odlaganje, da bi se saekalo djelovanje. Stavivi torbicu
pored sebe, da mu instrumenti budu pri ruci,. on se
opet nadnese nad Bevanom pa mii namjestajui napravu za stezanje ila, ree:
Zamuri, Same!
U polusvjetlosti sjenke su treperile i lelujale se
pometeno. Na prvi zasjek Bevan jauknu kroz stisnute
zube. Jauknu jo jednom, a kad kirurki no zastruga
po kosti, on se onesvijesti.
Hladan znoj obli Anrewovo elo kad prikopa
arterijske pincete na razrezano krvavo meso. Nije'mogao da'vidi ta rai. Osjeao je da se gui u tom takorskom gnijezu, duboko dolje pod zemljom, polegao u brlogu. Nije tu bilo anestezije, ni operacione
dvorane, ni reda sestara koje e trkarati na njegovu
zapovijest. I on nije bio kirurg. Petljao je oajno. Nikad s tim nee biti gotov. Svod e s sruiti i p.oklopit e ih sve. Cuo je za sobom brzo disanje zamjenika
direktora. Kapi hladne vode curile su mu za vratom.
Prsti, koji su grozniavo raili, bili su umrljani krvlju i topli. Struganje pile. U daljini glas sir Eoberta
Abbeyja: Prilike da se Ijekarska praksa vodi na naunoj osnovi. . . ,,Oh, gospode! Zar ovome nikad nee
biti kraj!
Najzad! Gotovo se zagrcao od olakanja kad. je
stavio komad gaze na okrvavljeni badrljak. Digavi
se na koljena, on ree:
Nosite ga!
Pedeset metara dalje, u jednom proirenju gdje je
bilo dovoljno prostora da se mogu isprayiti, uz svjetlost etiri svjetiljke, zaustavie se da bl Andrew mogao da zavri operaciju. Tu je islo lake. On. uredi
ranu, ispra je antiseptiki i podveza., Jo jena jevica za ispiranje gnojne rane, jo nekoliko avova.
Bevan je bio stalno u nesvijesti, ali njegov puis, iako
183

slab, bio je pfavilan. Andrew prijee rukom preko

ela. Gotovo.
Polako naprijed s nosilima. Umotajte ga dobro u
ove pokrivae. Cim iziemo, boce s vrelom vodom!
Spora pratnja, duboko nagnuta u niskim ijelovima hodnika, uputi se polako. Po zidovima hodnika
lelujale su se njihove sjene. Nisu bili odmakli ni ezeset koraka, kad potmula tutnjava odjeknu iza njih,
slina posljenjem priguenom tutnju vlaka kad ulazi u tuneL Zamjenik direktora se i ne osvmu. Samo
Anrew primijeti s cpakom mimou:
To je ostatak svoda.
Trebalo je gotovo jedan sat da stignu o slobodnog zraka. Na loim mjestima morali su da okoliaju
nosilima. Andrew nije umio rei koliko su dugo bili
pod zemljom. Ali, najza, prispjee do dizalice.
Uspee se gore, iz dubina. Koraknuvi iz kaveza,
osjetie otre ujede vjetra. Andrew kao zanesen duboko udahnu.
Zastade u dnu stepenica, pridravajui se za ogradu. Okno je bilo jo u mraku, ali u rudnikom vorltu visila je velika naftena svjetiljka, ijl je plamen
itei lizao iz nje. U njenoj svjetlosti on primijeti manju grupu Ijui koji su ekali. Bilo je tu i ena, glava
umotanih u marame.
Najednom, dok su pronosili polako pored njega
nosila, Anrew u kako je netko oajno zaustio njegovo i'me, i ve u .slijedeem trenu Kristinine mu se
ruke obavie oko vrata. Ona je grevito jecala. Gologlava, s ogrtaem prebaenim preko spavaice, golih
nogi.i u obui, ostavljala je utisak prosjakinje u olujnoj
noi.
ta ti je, mila moja? upitao je on uplaeno,
pokuavajui da se oslobodi njenih ruku, da bi joj mogao sagledati lice.
Ali ona ga nije putala. Zagrlila ga mahnito kao
davljenica, mucajui isprekidano:
Rekli s u . . . da se svod sruio. . . i da vie ne e ... izii..."
Koa joj je bila pomorela, a zubi su joj cvokotali od stueni. Odnio ju je u sobu aa spasavanje i
184

smjestio kraj. tople pei postien, ali dubolto ganut.

Tu je bilo vrele okolae, pa su pili az iste uegle
alice. Trebalo je mnogo vremena da proe dok se i
jedno od njih sjetilo njegove blistave titule.

12.

Spasavanje Sama Bevana predstavljalo je neto

obino u ovojne gradu, koji je poznavao strepnje i
groote veih. rudarskih. nesrea. Pa ipak, ono je koristiio mnogo Andrewovu ugledu u njegovoj etvrti.Da se on vratio samo s golim londonskim uspjehom,
bio bi nagraen samo jenim podsmijehom vie zbog
glupih i pustih b.esposlica." Ovako, pbzdravljali su
ga s osmijehom i Ijudi koji ranije nisu htjeli ni da
a pogledaju. Stvaran obim. omiljenosti Jjekara u
Aberalawu mogab.'.se uociti u njegovim suretima.na
ulici. Dok su ranije pred njim vrata bila reovno zatvoreria, sad ih je nalazio otvorena, a ljudi slobodne
smjerie, koji 'su raskomoeno puili pred .svojim kuama, bili su orni za razgovor, ene gotove da ga zovnu da svrati u prolazu, a djea ga pozravljala zovui ga po imenu.
. Stari Gus Parry, glavni builac u broju_2, doajen
zapadne etvrti, gledajui za Andrewom, izrazio je
ukratko ope mnijenje svojih drugova, ovim rijeima:
Eh, momci! Ovaj mladi bez sumnje voli da ita
kupusare, ali nema tu ta ka zatreba, on umije da
bude muko!
Karte su poele da se vraaju Andrewu, isprva
postepeno, ali kad se saznalo da on ne kori otpadnike, ojenom su navalile. Owenu je bilo drago to
Anrewov spisak raste. Kad je jednog dana sreo Andrewa na trgu, nasmijeio se I rekao mu:
Eto, vidite, zar vam nisam kazao?"
Llewellyn se pretvarao kao a ga je Anrewov
uspjeh a a ispitu mnogo radovao. Slatkorjeivo mti je
185

estitao preko telefona i ona ga je umilno pozvao da

oe u bolnicu i odredio mu vostruku koliinu posla.
Uzgre a vas upitam, primijeti poslije jedne
uge operacije u dvorani zasienoj eterom, jeste li
kazali ispitivaima da ste asistent u Drutvu za ljekarsku pomo?
Pomenuo sam vae ime, doktore LlewellyneB,
ogovori mu Anrew Ijubazno, ,,i to je na njih uinilo
olian utisak.*
Oxborrov i Medley iz Istone klinike bili su potpuno ravnoduni prema uspjehu svoga kolege, ali
Urquhart se istinski radovao, mada je njegova piimjeba imala prizvuk goropadnog karanja:
Sto mu muka, Mansone! Pa ta vi to mislite?
Hoete,- zar, da me sasvim upropastite!
Da bi mu naroitu panju 'izrazio, pozvao je svog
olinog kolegu radi konsultacije jednoj svojoj bolesnici koja je bolovala od zapaljenja plua i zamolio ga
za prognozu.
Ona e ozdraviti", ree Andrew i obrazloi pri
tom nauno to svoje miljenje.
Urquhart je s nevjericom klimao glavom. On
ree:
Nisam nikad uo za taj va serum ,,polivalent
ni za antitijela, nl za te meunarodne jedinice. Ali ona
se-kao djevojka zvala Powel, a kad Poweii imaju oteen trbuh sa zapaljenjem plua, oni umiru prije osmog
dana. Ja tu poroicu poznajem odavna. A moja bolesnica ima oteen trbuh, zar ne?
Kad je bolesnica sedmog dana umrla, starac se
jezivo kooperio svdjom pobjedom nad liaunim metoom.
Denny, koji se nalazio u inostranstvu, nije znao
nita o uspjehu svog prijatelja, ali je, najzad stiglo,
malo neoekivano, dugo pismo o Freddiea Hamsona,
koji mu je estitao na uspjehu. Freddie je bio proi
tao vijest u Lanceti, zadirkivao je Andrewa zbog njegova uspjeha, pozvao ga u London, a onda se opimo
raspriao o svojim uzbuljivim pobjedama u Ulici
svete Ane, gdje se, kao to mu je bio prorekao one
186

noi u Cariffu, blistala saa njegova otmjena mesingana ploica.

,.
;
Zaista je sramota Sto smo izgubili svaki^ aodir
s Fredieom, izjavi Maiison. Morat u mu se javljati ee. Slutina da emo se uskoro opet sresti. 0jepo
pismo, zar n'e?
.
.
,,Da, veoma lijepo, odgovori Kristiii suno.
izgleda da on u njemu najvie govori o sebi samome.
S pribliavanjem Boia vrijeme je postajalo hladnije,xdanju je stezao suh mraz, a noi su bile mirne
i zvjezdane. Zaleeni plonici ulica, tvrdi kao gvoe, odzvanjaIi.su pod ,Andrewovim nogama. Cist zrak
opijao je kao vino. U Mansonovu umu vec se uobli
avao slijeei korak koji e poduzeti u' svom poletu
da rijei veliko pitanje jelovanja antracitske praine
na plua. Njegovi nalazi mefiu viastitim bolesnicima
ulivali su mu vclike nade, a saa, kad je dobio. jo
i obbrenje od Vaughana da proiii obim svojih isr
traivanja-- na sistematsko pregledanje svih radnika u
tri- antracitska okna, ukazivala mu se sjajna prilika.
Smislio je da radnike iz okana i one, s povrine pro.uava uporeo; Zapoet e s tim radom od Nove godine.
; Na Banje vee doe iz klinike u ,,Dolinicu u
ivanrednom duevnom raspoloenju, a tjelesno io i
bodar. Prolazei .ulicom,; nije mogao a da ne primijeti
mnoge znakove velikog praznika koji je bio na pragu.
Riidhri su izdano svetkovali Bo;i. Ve nedjelju dana
u svakoj se kui zakljuavala zbog djece sveana odaja, ukraena papirnatim .vljencima,. s igrakama skrivenimpo ladiama ormara, a na stolu se neprestano
nagomilavala dobra hrana, kolai, narane, poeereni
biskvifL Sve je to bilo kupljeno .od klupskog novca,
koji se isplaivao u to doba godine.
Kristin je bila radosno ukrasila kuu zelenikom
i imelom. Kad je Andrcvv doao, primijetio je na njenom licu neku naroitu veselost.
,,Ni rijece, ree mu brzo, pruajui mu ruku.
Ni jene rijece! Samo zamuri i hodi sa mnom!
Pustlo je da ga povede u kuhinju. Na stolu je bio
izvjestan broj zamotuljaka, nespretno zamotanih, ne187

ki u novinskom papiru, neki bez toga, ali svaki s prikaenom malom zabiljekom. U tren. oka shvati da su
to pokloni njogovih bolesnika.
Pogledaj, Andrew uzviknu Kristin. Jedna guska i dvije patkei I ovaj krasan kola! Pa- ova boca
zovina likera! Zar to nije Ijubazno od njih! Zamisli,
zar to nisu krasni ljudi!
On prosto nije mogao da govori. Taj Ijubazan
dokaz da su -ljudi njegove etvrti poeli najzad a .ga
cijene, da ga vole, obrvao ga je. Zajedno s Kristinom
itao je prikaene ceduljice, pisane neukom rukom,
neke od njih olovkom na starim izvmutim omotima.
,,Od vaeg zahvalnog bolesnika u ulici Cefan 3. ,,Sa
zahvalnou od gdje ,WilIiams. Pravi mali dragulj
od Sama Bevana: Hvala vam to ste me izvukli za
Boi, doktore, roe. I tako dalje.
Moramo da sauvamo sve te ceulje, dragi",
ree Kristin tihim glasom. Ja u ih skloniti gore.
Kad mu se vratila njegova obina govorljivost
aica domaeg zovina likera pomogla mu je pri tom
hodao je gore-olje kuhinjom, dok je Kristin punila gusku. Divno se razmetao:
Eto kako bi trebalo plaati Ijekare, Kris. Bez
novaca, bez prokletib rauna, bez glavarine, bez trke
za zlatom. Plae u naturi. Ti me razumije, zar ne,
mila moja? Izlijei bolesnilca, i on ti onda poalje neto to je on napravio, proizveo. Ugljen, ako hoe,
vreu krumpira iz njegbva vrta, moda jaja, ako dri
kokosi shvaa li moju misao? I onda bismo ostvarili etiki ieal! Uzgred govorei, tu gospou Williams,
koja nam je poslala patke, lijeio je Leslie pet godina raznim pilulama i rogama, a ja sam je izlijeio
od. ira u stomaku' dijetom od pet nedjelja. O emu
sam ono govorio maloprije? Ah, da! Zar ne uvia:
kad bi svaki Ijekar izbrisao pitanje zarade, itav bi
sistem bio istiji
Da, dragi. Molim te, odaj mi suho groe. Tamo
je, na gomjoj polici ormara!
_Grom i pakao, eno, zato ne slua to ti ja govorim. Oho! Ta, punjena guska bit e bbar zalogaj!
188

Slijeeeg jutra osvanu vear i sunan Boi. U

dalekom plavetnilu biserno se blistala planina Tallyn
Beacons, pokrivena ledenom korom snijega. Poslije nekOliko jutamjih pregleda u klinid, raostan to ih
uvee nee bitd, Anrew poe da obie bolesnike po
kuama. Spisak je blo kratak. U svim malim kuama,
kao i u njegovoj, kuhali su se rukovi. Nisu ga zamarala boina estitanja koja je primao i uzvraao du
svih ulica. Nije mogao a da ne uporei tu saanju
razdraganost s tmurnim susretima od godinu dana
ranije.
Moda ga je ta pomisao, s udnom uskolebanou
u dui, i zaustavila pred brojem 18 u ulici Cefan. Od
svih njegovih pacijenata, osim Chenkina, za koga nije
ni mario, samo mu se Tom Evans nije bio vratio. Danas, kad je bio tako neobino ganut, moda preushien
osjeajem bratstva meu ljuima, osjeti odjenom eIju da pristupi Evansu i da mu poeli sretan Boi.
Kucnu na vrata, pa, uavi, uputi se u kuhinju,
gdje zastade zbunjen. Kuhinja je bila malone prazna,
a na ognjitu je tinjala iskrica vatre. Pred tom vatrom
sjeio je Tom Evans na rasklimanoj drvenoj stolid,
ruke izvrnute 'i savijene poput krila. Njegova oputena ramena ostavljala su utisak oajanja i bijede.
Na krilu mu je sjeila etvorogodinja jevojica.
Oboje su, u nijemom razmiljanju, zurili u granicu
jele pobodene u neku staru kantu. Na tom majunom
boinom drvcu, za koje je Evansu trebalo da hoda
dvije milje preko planine da bi do njega doao, bile
su tri male svjeice jo neupaljeiie, a pod njim kao
boina raost porodice, nalazile su se, tri male narane.
Okrenuvi se naglo, Evans uglea Andrewa. I icem m'u se polalio razli rumen stia i zlovolje. Andrew je slutio da je za njega predstaVljao strano muenje to to ga ljekar, iji je savjet bio obado, zatie
kao onesposobljena bogalja, bez posla, s polovinom namjetaja u zalogu. Andrew je, razumije se, znao da je
Evansa iznevjerila srea, ali nijeini slutio da je njegovo stanje tako bijedno. Unemiren neugodnim osjeajem, htio je da se udalji^, ali u taj as ue u kuhi189

nju gospoa Evans, nosei ruci neki smctuljak u papiru. Toliko se trgla kad je ugledala Andrewa da joj
je smotuljak ispao iz ruke i, pavi na kameni pod kuhinje, razderao se i otkrio dva komada najjeftinijeg
goveeg mesa koje se u Aberalawu moglo kupiti. Posmatrajui lice svoje majke, dijete se odjednom rasplaka.
ta traite vi ovje, gospoine?" usudi se najzad da ga upita ena, podboena rukama. On vam
nije uinio nita".
_ Andrew stisnu zubei Prizor na koji je bio naiao
toliko ga potrese da je vidio samo jedan izlas.
Gospoo E vans...! ree on upomo, gledajui u
pod. Znam da je izmeu vaeg Toma i mene bilo
dolo do malog nesporazuma. Ali danas je Boi - pa
ja bih elio hou da kaem, bilo bi -mi vrlo drago
ako biste sve troje oli k nama da nam pomognete
da zajedno ruamo na Boi, ree om nespretno.
Ali, doktore zbuni se ona.
Ti, eno, uti, prekide je Evans grubo. ,,'iSre idemo mi nikome na ruak. Ako je goveina sve to moemo da imamo, onda je i sve to hoemo da imamo.
Mi ne traimo nikakve bojake milostinje ni od koga.
Ali ta vi to govorite!" uzviknu Andrew koji se
bio zbunio.
,,Pa ja vas zovem kao prijatelja."
,,Ah, svi ste vi isti! odvrati Evans jetko. Kad
jednom sruite ovjeka, onda sve to znate, to je da
mu bacite u lice zalogaj-dva. Zadrite 2a sebe taj va
krasan ruak, mi ga ne trebamo
Ali, Tome negodovala je tiho njegova ena.
Andrew se okrete njoj, ojaen, ali odluan da
izvee svoju namjeru.
Nagovorite ga vi, gospoo Evans. Meni e saa
zaista biti ao ako ne o-ete. Dvanaest je i po. Mi
emo vas ekati."
Prije nego to je tko cd njih mogao ta da kae,
on se brzo okrenu i ostavi kuu.
Kristin ne primijeti nita ka joj on to ispria.
Danas bi im vjerojatno oli Vaughani da nisu otputovali u vicarsku na skijanje, a on je, eto, pozvao
190

nefeog nezaposlenog raara s djelom porodieom! mislio je on dok je stajao leima okrenut vatri i posmatrao je kako doaje stolu tanjure za goste.
Ti se Ijuti, Kris? ree on najza.
Ja sam mislila a sam se udala za doktora Mansona, odgovori mu ona malo otro, a ne za doktora
Bemara. Zaista, dragi, ti si nepopravljivo sentimentalan!
Evansovi ooe tano na vrijeme, umiveni i ietkani, vanredno zbunjeni, ponosni i uplaeni. Andrew, usplahireno uzbuen, trudei se da se pokae
omainski gostoljubiv, imao je straan predosieaj da
je Kristin u pravu i da e sve ispasti naopako. Evans,
koji je udnim pogleom motrio Anrewa, pokaza se
za stolom nespretnim zbog osakaene ruke. Njegova
ena morala je da mu sijee i premazuje hljeb maslacem Onda je, sretnim sluajem, Anrew htio da se
poslui uljanicom, ali mu pri tom pade poklopac sa
posue za biber, i biber mu se sav srui u orbu. Nastade muna tiina, ali se ona Agnes, mala curica,
radosno zakikota. Njena je preneraena majka uzela
koriti, ali je Anrewov izraz umiri. Cas za tim svi su
se smijali.
Osloboen straha da mu netko poklanja milostinju, Evans se pokaza valjan ovjek, vrstan nogometa
i velik ljubitelj muzike. Tri godine ranije bio je poao
u Cardigan da bi tamo pjevao na Eistefou.* Ponosan to moe da pokae svoje znanje, on je raspravljao
s Kristinom o Elgarovim oratorijumima, dok se Agmes zabavljala s Andrewom papimatim pucaljkama.
Kristin pozva kasnije gospou Evans i malu Agnes u drugu sobu. Kad su Anrew i Evans ostali sami,
meu njih se spusti udna tiina. Jedna zajednika
misao bila ih je obuzela, ali ni jedan od njih nije znao
kako da prekine muk. Najzad Anrew progovori gototo oajno:
,,2ao mi je zbog te vae ruke, Tome. Znam da ste
zbog te nesree i posao izgubili. Ali ne mislite da go* N eka m uzika i pjesnika takm ienja koja se od vajkada odravaju u Italesu. P objednici su H aleski bardi .
P rev.
191

varim zato to hou da likujem nad varna, ili to slino. Meni je to samo veoma, veoiria ao.
Meni je JoS alije", ree Evans.
Nastade inuna stahka. Onda Andrew nastavi:
,,Da U biste mi dozvolili a progovorim koju rije
u vae irhe gospodinu Vaughahu? Recite mi da utdm,
ako mislite da se mijeam u stvari koje- me se ne tiu
ali, vidite, ja imam neto malo uticaja na njega i
uvjeren sam da bih vam mogao isposlovati kakvo mjesto na povrini recifno, nadzomik sati, ili'-tako
neto.
Prestade i ne usui se da pogleda.u Evansa. Ovoga
puta stanka potraja ue. Najzad Aridrew podie pogle samo da bi ga odmah oborio. Evansu su niz lice
tekle suze i on se djeliin tijelom tresao.u naporu da
se savlaa. Ali uzalud. Zdraypm rukom osloni se.-na
sto i sakii lice u nju.
Andrew ustade i prie prozoru, gdje ostade nekoliko' asaka. Za to se vrijeme Evans sabra. Ne ree
mu ni ..rijei,' njegove su.pi bjeale o susreta s Alidrewovimi:i ali jeimjpgovdj utnja govorila vie nego
ikakve'rijei.
U tri' i po sata-.porodja Evan se oprosti; njihdvo
veselo raspoloenje bilo je suta suprotno.st. usiljenosti tp je pokazae prij dolasku. Krisfcin i Anrew ofe:
oe u salon.
Zria, Kris", filozofirao je Andrew,. ,,za sve 'te
nevolje jiojim a je ovaj jani ovjek .izloen hou da
kaem a tu ukoenm rriku nije, k |iv on. Ori meni
nije vjerovao ato' to sam bio npvajiija. Od njega se
nije riioglo ni oekivati da zria neto o lanoVu ulju.
Ali na prijatelj Oxborrow koji je primio njegovu
kartu morao je a zna. Neznanje, neznanje, pusto
neznanje! Trebalo .bi dapostoji neki zakon koji e na-,
tjerati Ijekare da budu u toku savremerie nauke. Sve
je to pogreka naeg trulog sistema. Trebalo bi svake
pete godine da se ustanove obavezni teajevi za sve
Ijekare
Dragi moj, negodovala je Kristin smijeei mu
se sa kanapeta, ,,ja ve cio dan podnosim taj tvoj uzlet
u filantropiju i posmatram te kako iri krila kao neiki
192

arkaneo. Hodi ovamo i sjei kraj mene, jer imam zaista krupan razlog to sam eljela da danas budemo
sami.
,,Da, ree on nespokojno pa onda dodade uvrijeeno: ,,Ne radi se o kakvoj pritubi, nadam se. Mislim
da sam se ponaao sasvim pristojno. Pa, najzad danas je Boi!
Ona se bez rijei nasmija.
,,Oh, moj dragi, ti si ipak tako, tako mio. Kroz
v lcoji as navalit e snjena meava pa e, zamotan do
grla, uzeti bemardince i otii da pozno, pozno u noi
spasava zalutale putnike u planinama!"
,,Ja poznajem nekoga tko je jenom pozno, pozno
u noi doao pred okno broj 3, a nije ak bio n i umotan, odvrati on za utuk.
Sjedi ovamo, ree mu ona pokazujui rukom
mjesto do sebe. Imam neto da ti kaem.
On joj prie, ali se u to iznenada zau napolju
promuklo krijetanje automobilske sirene. Krr krr
krr k r kiki krr.
,,Do avola!" uzviknu Kristin doslovno. Samo
jena automobilska truba u Aberalami moe tako da
krijeti, truba Cona Bolanda.
Zar ne voli to nam dolaze? upita Andrew pomalo iznenaen. Con je upola bio obeao da e svratiti na aj.
,,Oh, pa neka! ree Kristin i ustae.
Pooe u susret Bolandovima, koji su sjedili pred
glavnim vratnicama, u prepravljenom automobilu,
Con, uspravan za volanom, s poluilindrbm i ogromnim
novim konim rukavicama, Mary i Terence pored njega, troje druge djeoe s gospoom Boland, koja je u
naruju drala hebu, na zadnjem sjedalu, svi stisnuti
kao haringe u kutiji, uprkos produenju vozila.
Odjenom truba poe opet: ,,Kr krr k rr
k rr Con je iz nepanje, gasei motor, bio pritdsnuo
dugme pa se ono sad bilo zaglavilo. Krr krr krr
krijetala je i dalje, dok je Con neto petljao i psovao,
a prozori su se na susjednim kuama otvarali Gospoa
Boland sjedila je mimo, kao da je duhom potpuno
odsutna ,i sneno je rala bebu.
13 Citsdela

193

U ime Oca'Vvikao je Con nakoslrijeemh brkova.

ta je to? Curi li benzin ili je kratak spoj?
Dugme, oe, ree mu Mary mimo i pritisnu
dugme svojim prstiem. Krijetanje prestade.
Ah, sad je u redu! uzahnu Co-n. ,,Pa kako sd,
Mansone, dragi djeaoe? Kako ti se sad sviaju stara
kolica? Proudo sam ih za dvije dobre stope. Zar nisu
sjajna? Doue, smeta jo neka malenkost u ruici za
brzine. To nas je pcmelo-, pa nismo mogli a svladamo
tako rei u jednom zaletu onaj uspon preko brijega!
Zaustavili smo se samo nekoliko minuta, oe,
umijea se Mary.
,,Oh, to je malenkost", ree Con. ,,Ja u to brzo
ovesti u red, samo dok ih jo jedanput demontiram.
Pa kako ste, gospoo Manson? Evo, tu smo svi da vam
poelimo sretan Boi i da popijemo s vama po alicu aja.
Izvolite, Cone, nasmijei se Kristin. Dopadaju
mi se vae rukavice.
Boini poklon od supruge, odgovori Con gledajui zadovoljno lepetave rukavice. Vojni model.
Moete li da vjerujete da ih jo uvijek kradu! Ah, ta
je sad opet s tim vratdma?
Nemoan da otvori vrata, isturi svoje duge noge
preko njih i iskoi, pa ona pomoe eni i djeci da
iziu, a zatim premjeri pogledom kola, otklonivi zaljubljeno.; komad blata s vjetrobrana, i najzad se
otrgnu i poe za drugima u kuu,
Cajanka je bila vesela, Con je bio vrlo raspoloen, puh pria o svom stvaraiatvu. ,,Vi ta kola neete moi da poznate, samo dok ih malo zagladim bojom. Gospoa Boland popi rasijano est alica jakog,
cmog aja. Djeca su poela s okoladnim biskvitima,
a zavrila tuom oko posljenjeg komada kruha. Slistili su sve to je bilo na stolu.
Poslije aja Mary otie da opere posue ona
je bila zaintaila da Kristin izgleda umoma a Andrew uze bebu od gospoe Boland pa se s njom igrao
na prostirci-pre kaminom. To je bila najeblja beba
koju je ikad vidio, slina Rubensovoj djeci, s ogromnim ozbiljnim oima i punim, okruglim udovima. Ne194

prestano je pokuavala da prstiem pogodi njegovo

oko, i svaki neuspio pokuaj izazivao je duboko uenje na njenom licu. Kristin je sjedila s rukama u
krilu i gledala ga kako se igra s djetetom.
Ali Con i njegova porodica nisu mogli da ostanu
dugo. Napolju se svjetlost ve gasila, a Con je izraavao bojazan zbog oticanja benzina", jer nije elio da
izrazi svoje sumnje u pogledu funkcionisanja farova.
Kad su ustali da se oproste, uputi domainima:
,d3ajdete da vidite na polazak."
Opet su Anrew i Kristin stajali kod vratnica dok
je Con zbijao u kola svoj porod. Poslije dva-tri cimanja motor posluno proradi, i Con, klimnuvi im pobjedonosno glavom, navue rukavice i naheri kicoki
svoj poludlinder. Onda sjede ponosno za volan. U taj
as Conov krpe popuca, i kola se uz jauk, pod teretom itave Bolanove porodice, skljokae kao kakvo
teglee ivine koje skapava od iscrpljenostd. Pred zapanjenim oima Andrewa i Kristine tokovi se otkotrljae u stranu, u se zveket komaa kako padaju, iz
jednog sanuia pokuljae razne alatke i najzad se
sama karoserija nae na zemlji. as ranije bio je to
automobil, a sad je to bila vaarska gondola. U prvom
redu sjedio je Con i drao vrsto volan, u drugom je
njegova ena drala vrsto bebu. Usta gospoe Boland
bila su iroko otvorena, a njene snene od. kao da su
gledale nekud u vjenost. Zaprepaenost izraza na Bolanovu licu, na licu ovjeka koji se tako nenadno srozao s velianstvene visine, bila je neodoljiva.
Kristin i Andrew vrisnue od smijeha, i I:a su
jednom poeli, vie nisu mogli da prestanu, Smijali su
se do iznemoglosti.
,,U ime Oca, rece Con, eui se po glavi i ustajui. Kad je vidio da ni jedno dijete nije ozlijeeno, da
je gospoa Boland, iako blijeda, ostala neuznemirena
na svom sjedalu, zagleda se zamiljeno u pusto.
,,Sabotaa, izjavi on najzad, gledajui u prozore
susjednih kua, kad mu odgonetka sinu u pameti.
Mora da su neki od onih lola tu neto baratali. Onda
mu se lice razvedri i on uze bespomonog Andrewa za
ruku i s melanholinim poiiosona ukaza mu na isknvJ3*

195

ljenu kapu ispod koje se ulo jo nekoliko slabih, greviLih udara motora. Pogledaj, Mansone! On jo rad.i!
Uvukoe nekako ostatke u zanje dvorite ,,'Dolinice, i orida se porodica uputi kui pjeice.
Kakav dan! : uzviknu Andrevv kad su najzad
ostali na miru. Dok sam iv, neu zaboraviti onaj'
izraz na Conovu licu.
Jean su asak utjeli oboje, a. ona je on okrenuvi joj se, upita:
Zar nismo lijepo" proveli . Boi?
Ona odgovori udno:
Ja sam uivala kad sam te vijela kako' se igra
s Bolanovom malom."
On je poglea:
,,Zato?
Ona pogleda u stranu. ,,Pa ja cijeloga dana pokuavam da ti to kaem. Oh, pa zar.ne pcgaa, dragi?
Sve mi se najzad ani da ti ipak nisi talco slavan
ljekar.

13.
Proljee jo jednom, pa onda rano ljeto. Vrt ,,Dolinioe arenio se njenim bojama i rudari su esto,
na povratku iz rudnika, zastajali pre njim da uivaju
u njegovoj ljepoti. Te su boje uglavnom dolazile od
rascvjetalog bUnja koje ja Kristin bila posadila jo
prolo jcseni, jer sad jpj Andrevv- nije dozvoljavao nikakav iiziki -napor.
,,Ti si sagradila nae gnijezdo", govorio joj je
s autoritetom, pa sada sjedi u njemu.
Njen omiljeni kut bio je pored spilje, gdje je, kraj
majunog vodoskoka, mogla da, slua blag i umirujui
ubor vode. Jedna vrba sputenih .grana pruala joj je
skrovite od redova kua koje su se dizale nasuprot
vrtu, jer je vrt olinice" bio inae potpuno, izloen.
Trebalo je da samo sjednu ispred trijema, pa' da se svi
ulini prozori preko ulice nakite gledaooima koji su se
doaptavali: ,,Eh! ba su'slatki! Hodi da vii'pan-ii!
Doktotr i njegova ena malo se sunaju." Jednom, kad
196

su lekarili kraj potoka, Andrew je bio prebacio rufeu

preko pasa svoje ene i spazio odsjev dogleda u predsoblju Glyn,a Josepha. ,,Do avola! uzviknu ljutito.
Onaj matori magarac upeiio je na mas svoj teleskop!
Ali ispod vrbe bili su potpuno skriveni, i tu joj
Anrew izloi svoje poglede:
Vii, Kris igrao se pri tom svojim termornetrom, jei* mu je u nastupu opreza bilo palo na um
da joj izmjeri temperaturu ,,mi moramo a budemo hladnokrvni. Mi nismo kako bih rekao ih,
brate, nismo obian svijet. Na kraju krajeva ti si
ena jednog ljekara, a ja sam, zar ne, ljekar. Ja sam
to ve vidio stotinama, ili bar dvadesetinama puta. To
je sasvim obina stvar. Prirodna pojava, produenje
rase, i sve to, dakako. A sad, molim te, nemoj me pogreno shvatLti, mila moja, to je, dakako, za nas velika
radost, ali ja se pitam nisi li ti, rnoa, suvie njena,
jo suvie erle da bi oh, a!i ja sam sretan. Nego,
dabome, mi sad neemo postati sentimentalni oko toga,
hou da kaern neemo se suvie raznjeavati. Ne, ne,
to erno ostaviti g. i gi Smith. Bilo bi prilino glupavo, zar ne, da ja, ljekar, ponem sada da se zanosim
svim tim malim stvaricama, da te pitam to- bocka,
to plete, ili to ve radi. Ne! Ja to samo posmatram
i kaem: ,Nadam se da e biti dovoljno tople!1 I onda
sva ta truanja o boji oiju to e je ona hou da
kaem ono imati i kakvu emo mu ruiastu budunost osigurati. Toga kod mene nema! Zastade stroga
izraza, aii onda mu jedan misaon osmijeh ozari lice.
Cuje, Kris! Ba bih volio da znam da li e biti
curica!
Ona se smijala toliko da je suze oblie, toliko da
on ustae uznemiren.
,,A sad dosta, Krjsl To e ti to bi moglo da ti
kodi.
,,Oh, moj dragi, ree ona briui oi. Kao sentirnentalnog idealistu, ja te oboavam. Kao tvrdokornog cinika ne bih te trpjela u kui!
Nije mu bilo sasvim jasno to je htjela time da
kae. ali znao je da ima u vidu njegovu strogu uenost.
197

U popodneve, kad je smalrao da bi trebalo da se kree, vodio ju je u etnju u gradski park, jer joj je pentranje po brdima bio strogo zabranio. U parku bi hodali naokolo, sluali muziku, posmatrali djecu rudara
koja bi onamo dolazila da ispiju svoje boce limunade
ili da grickaju slatlcie.
Jednog ranog majskog jutra, dok su leali u po~
stelji, osjeti, kroz laki san, neki lagan, jedva primjetljiv pokret. Probudi se, svjestan tog njenog drhtaja,
prvog djetinjeg pokreta u utrobi Kristine. Pritaji dah,
jedva se usuivao da vjeruje, guio ga je csjeaj zanosa. Boe moj, pomisli asak zatim., moda sam ja,
na kraju krajeva, ipak obian Smith. Otuda valjda i
pravilo da mi ljekari ne moemo sami da lijeimo svoje ene.
Slijedee nedjelje osjeti da je vrijeme da govori
s doktorom Llewellynom, koga su oboje, jo na poetku njene trudnoe, bili odabrali za akuera. Kaa
mu je Andrew to saopio preko telefona, Llewellyna je
ta vijest obradovala; i osjeao se polaskan pa je odmah doao da izvri prethodni pregled. Potom je
s Anrewom preao u salon.
Drago mi je to mogu a vam buem od pomoi,
Mansone, ree on primajui ponuenu cigaretu. Meni
se uvijek inilo da me vi ne marite toliko da biste se
meni obratili za tu uslugu. Ali vjerujte, ja u se starati to najbolje budan mogao. Uzgred d.a napomenem, Aberalaw je u ovo doba godir.e prihno zaguljivo mjeto. Ne mislite li da bi vaa mala gospoa
trebalo da ode kuda na promjenu zraka, dok je u mogunosti?!
Sta se to ogaa sa mnom? pitao se Andrew
kad je Llewellyn otiao. Pa ja volim toga ovjeka! On
je mio, savreno mio. Dobroudan je i pun obzira.
I pravi arobnjak u svom poslu. A pred godinu dana
ja sam htio da se koljem s njim! Ta ja sam samo jedno
divlje, nespretno i ljubomorno kotsko june!
Kristin nije eljela da otputuje, ali on je njeno
navaljivao:
,,Ja znam da ne eli da me ostavi, Kris, ali to je
za tvoje dobro. Mi sad moramo da mislimo na sve. Sta
198

veli; da ode kuda na more, ili bi, moda, vie voljela

tetki na Sjever? Pa, do avola, danas ja imam sredstava da ti to omoguim, Kris. Mi sada stojimo prilino dobro!
Dug Zadubini Glen bio je isplaen, a tako i posljednja otplata za namjetaj, pa su ak i u banci imali
blizu sto funti uteevine. Ali ona nije na to mislila
kad je, stisnuvi mu ruku, odgovorila odmjereno:
,,Da, Andrew, prilino dobro.
Kako joj je valjalo putovati, odlui da ode tetki u
Brilington, i nedjelju dana zatim rastadoe se na
Gomjoj stanici uz dug zagrljaj i koaricu voa za put.
Osjeao je njeno osustvo vie nego to je mogao
i slutiti, jer je njeno drugarstvo bilo postalo prisan dio
njegova ivota. Bio je uvidio koliko su znaili za njega
njihovi razgovori, njihove rasprave, njihova eretanja,
ak i njihove utnje. Koliko je bilo drai u njegovu
dozivanju kad bi dolazio kuci i nauljena uha oslukivao njen radostan odziv!' Bez nje, njihova spavaa soba izgledala mu je udno, kao obina hotelska soba.
Njegovi rukovi, koje je Jenny marljivo spremala po.
ispisanim uputstvima i programima, bili su mu turi
iza obaene knjige.
Tumarajui jednog dana po njenom vrtu, odjednom mu pade u oi oronulo stanje mostia. To ga je
vrijealo, inilo mu se kao uvreda odsutnoj Kristini.
Ve nekoliko puta govorio je Odboru da se mosti
raspaa u komade, ali oni su uvijek bili krti kad se
ticalo popravaka asistentskih kua. Sada, meutim, u
nastupu raznjeenosti, telefonirao je kancelariji i odluno je traio da se popravak izvri. Owen je bio
otputovao na nekoliko dana odsustva, ali inovnik ga
uvjeri da je stvar ve prola kroz Odbor i pozivao se
na graevinara Richarsa; stvar nije jo uzeta u rad
samo zato to je Richards zauzet nekim drugim ugovorenim poslom.
Uvee je olazio Bolandu, dva puta je bio kod
Vaughanovih, koji su ga zarali na partiji brida, a
jednom je, na svoje iznenaenje, igrao s Llewellynom
golf. Pisao je Hamsonu i Dennyju, koji je najzad, ostavivi Drineffy, bio na putu za Tampiko, kao ljekar na
199

nekom brou-dstemi. Njegova su pisma Kristini bila

uzor mudrih savjeta, Razonodu je,. uglavnom, nalazio
u svom radu.
Njegova klinika ispitivanja u antratskim oknima bila su vec poodmakla. Nije mogao da hita s njima, jer je imao obaveza prema svojim vlastdtdm boleshicima, a osim toga i prilika da pregleda i druge
radnikenkazivala mu se samo kad su ovi, poslije raa,
odlazili u kupatdla, a tu je, opet, bilo nemogue zaravati ih dugo, jer su i oni hitali svojim kuama na
veeru. Prosjeno je mogao a obavi dva pregleda
dnevno, pa ipak, dobijeni rezultati su se poveavali i
hrabrili ga da ustraje.' Uviio je, bez skakanja u neposredno zakljuivanje, da su plune bolesti mnogo
ee meu rudarima antradta nego meu drugim rudarima ugljenih majdana.
Mada nije poklanjao vjere ubeiiidma, on je, u
samoodbrani, jer nije elio da ulazi u otiske tuih stopa, prelistavao literaturu koja se bavila tim pitanjem.
Njena ga je turost bila zaprepastila. Malo se istrai-.
vaa, kako se dnilo,' bilo ozbiljno zabavilo profesionalnim plunim oboljenjima. Zenker je bio skovao .bombastian izraz pneumonokonioza, koji je obuhvatio
tri oblik fibroza plua zbog udisanja praine. Antrakoza, naravno, crno proimanje plua koje se nalazi
ko' kopaa ugljena, bila je poznata, i Goldman u Njemakoj, a Trotter u Engleskoj, smatrali su je neopasnofn. Bilo je jo nekoliko spisa o preovlaivanju plunih oboljenja meu klesarima mlinskog kamenja, naroitd rtleu francuskim klesarima, meu otraima
noeva i sjekira - otraka gnjilost - i meu klesarima. kamenja. Bilo je svjedoanstava mahom protivurjenih iz june Afrike o onoj crvenoj krpi radnikih,nemira Randa, suid kopaa zlata, koja je bez
sumnje dolazila zbog udisanja praine. Bilo je takoer
zabiljeeno da su ranici koji se bave lanom i pamukom, kao i oni io zgru ito, skloni hronikim promjenama u plujma. Ali osim toga, nita vie!
Andrew olbi uzbueno knjige. Osjeti da je na
thagu heemu to je uope neispitano. Mislio je na
ogromne brojeve podzernnih radnika u velikim antra200

dtskim runitima, na lakoumnu nedovoljnost zakonodavstva u pogledu onesposobljenosti za rad od koje

su ti Ijudi patili, na ogromno drustveno znaenje tog
pravca istraivanja. Kakva mu se prilika prua, kakva sjajna prilika! Hlaan ga znoj obli na pomisao da
bi ga netko mogao pretei u tom poslu. Ali tu misao
brzo oclbad. Koraajui gore-dolje salonom, pored kamina u kojem se odavna bila utulila vatra, jer je pono blia ve davno poomakla, odjenom zgi abi Kri
stininu fotograliju.
Kris, ja zaista vjerujem da u stvoriti neto!
U kartoted, koju je u tu svrhu bio nabavio, poe
briljivo-.da sreuje podatke do kojih je bio doao u
toku svojilr ispitivanja. Mada na to nikad nije mislio,
njegova klinika umjenost bila je sad sjajna. Ljudi
su u svlaionici stajaJi pred njim goli do pojasa, a on
bi svojim prstima i stetoskopom kuckao i oslukivao
vjeto i otkrivao bi skrivenu patologiju tih ivih plua:
tu jednu skleroznu taku, tamo emfizem, pa onda kronini bronhitis olako smatran kao lako kaljucanje. Briljivo je oznaavao ozlijeeno mjesto na dijagramima otisnutim na poleini svake karte.
U isto vrijeme uzimao je primjerke ispljuvaka od
svakog radnika, pa radei pod Dennyjevim mikroskopom do dva ili tri sata po ponoi, biljeio je svoje malaze na kartama. Bio je naao da veina tih sluznih
uzoraka koje su ljui opisival kao bijele ispljuvke"
sadri svijetle, uglaste estice silidja. Bio je preneraen brojem sitnih elijica i estim nalazima badla
tuberkuloze. Ali gotovo stalna prisutnost kristalnog
silidja u sitnim elijicama, fagocitima, svuda, bila je
svratila naroito na sebe njegovu panju. Nije mogao
da se otme uzbuljivoj misli da promjene u pluima,
moda i zaraze koje se istovremeno pojavljuju, zavise
u osnovi od tog inioca.
Dotle su njegova istraivanja bila stigla kad se
Kristin vratila krajem juna i pala mu oko vrata.
Kako je lijepo vratiti se svojoj kui! Da, dragi,
prijalo mi je, ali oh! pa ti izgleda blijed, rmh moj!
fiini mi se da te je Jenny slabo hramila!
201

Omor, joj je prijao, Sbri* se osje&la, obraze

joj je krasila divna rumen. Ali' ona je sa bila zabrinuta zbog njega, zbog njegova slaba teka, zbog neprestane cigarete u zubima.
Upita ga ozbiljno:
Koliko e ti vreniena uzeti ovaj izvanrean
posao?
,,Ne znam. To je bilo siitradan po njenom povratku. Dan je bio kian, a o n mrzovoljan. Moda godinu, a moa i pet."
,,E, onda sluaj: ja nemam namjeru da ti drim
propovijed jedan propovjednik. u porodid dosta je
ali ka to ima da traje tako ugo, zar ne misii da
bi bilo bclje da orei sebi redovne sate i da radi
sistematski, umjesto da se ovako uprdpauje dugim
sjedenjem n noi?
,,Ja se ne osjeam loe.
Ali u nekim stvarima umjela je ona da zaintai na
svoj nain. Zato naredi Jermy da izriba pod laboratorija i unese u tu sobu jednu prostirku i naslonja.
U sparnim noima ta je soba bila svjea, a borove daske imale su sladak miris smoie koji se mijeao s lju~
tim rmirisom etera to' ga je Anrew upotrebljavao
kao reagens. Tu bi ona sjedila pa bi ila, ili plela, dok
bi on radio za stolom. Nagnut nad mikroskopoin, on bi
je sasvim zaboravio, ali ona je bila tu i svake ndi u
jeanaest satd, ona bi ustala:
Vrijeme je da se pavari
,,Oh, uj
, zmirkao je on .na nju kratkovido
preko okulara. Hajde ti, Kris, a mene evo za toboiii
za as.
,,Andrewe Mansone, ako ti misli da u ja led'
sama, i to u ovakvom stanju
Jaj izraz bio je postao redovna poalica u njihovoj
kui. Upotrebijavali su ga oboje bez razlike, kad god
su htjeli u svojim raspravania jedno drugome da do-,
skoe. On torrie nije mogao da se odupre. Ustao bi nasmijan, 'protegao se, sklopio- lee i; pospreiruo juloke.
Potkraj jula estoka zaraza malih boginja zadavala
m u.je mnogo posla, a na dan 3. augusta.imao je dug,
sprsak bolesiiika, tako da se, po svrenom jutarisjem

radu u klinici, zadrao u posjetima sve do poslije in

po podne. Iduei ulicom, umoran i spreman na svakodnevnu mjeavinu ruka i eaja, ofi spazi pred vratima
Dolinice11 kola oktora Llewellyna.
Pred prizorom tih nepominih kola srce mu naglo
zalupa, i on pojuri u pravcu kue, gonjen brinom radoznalou. U trku je preskakivao ulazne stepenice pa,
gurnuvi irom glavna vrata, zatee U predsoblju Llewellyuna. Pogleda ga uznemireno i promuca:
Zdravo, Llewellyne. J a . . . ja vas nisam oekivao
tako uskoro."
,Ne. odgovori Llewellyun.
Andrew ,se nasmijei. ,,Pa? U svom uzbuenjv
nije mogaO' da .smisli bolje rijei, ali je pit^nje na njegovu.ozarenom licu bilo jasno.
Llewellyn se nije smijeio. Polije sasvim kratke
stc^nks on i'ocg
Hodite ovamo, moj dragi prijatelju, i povede
Anidrewa -u salon.- Traili smo vas cijelo prijepodne
kod vaih bolesnika.
Llewellynov nain, njegova kolebljivost, udna saosjeajnost u njegovu.'glasu sledie Andrewa, i on zamuca:
,,Je li tO iavo?"
Llewellyn pogleda kroz prozor, a pogled mu poe
prema mostiu, kao da trai najlaki, najmanje bolan,
nain saopenja. Andrew nije vie mogao da izdri.
Jedva je' disao. U prsima ga je guila mora neizvjesnosti.
,,Mansone, ree Llewellyn blago, jutros, kad se
vaa gospoa uputila mostiem, jedna trula daska je
popustila . Njoj je sad dobro, sasvim dobro, ali na
<il.ost^ -

Shvatio je sve prije nego to, je Llewellyn dovrio.

Mogu vam rei, nastgvi Llewellyn tonom blagog
sauea, ,,da smo uinili sve to se moglo. Ja sam doao odmah i doveo sam sobom najstariju sestru iz oolnice. Ovdje smo ve djeli dan .
Nastade mrtva tiina. Jean jecaj doprije iz Andrewova grla, pa jo jedan, pa onda jo jedan. . . on
pokri oi rukama.
203

Ali, molim vas, moj ragi prijatelju", tjeio ga je

Llewel]yn, ,,pa tko je mogao da predvidi i sprijei takav nesretan sluaj? Preklinjem vas, idite gore i utjeite vau gospou."
Oborene glave, pridravajui se za ogradu, Andrew se pope stepenicama. Zastade pred vratima spavaee sobe, jedva diui, i ona, posrui, ue.

14.
_Gpine 1927. doktor Manson iz Aberalawa uivao
je izuzetan ugled. Broj njegovih pacijenata nije bio
ogroman njegov spisak nije naroito porastao od
vremena onih prvih dan uzrujavanja kad je stigao
u Aberalaw. Ali svatko tko je bio na tom spisku imao
je potpuno i nepokolebljivo povjerenje u njega. On je
davao malo lijekova zaista, imao je neshvatljiv obiaj da upozorava svoje bolesnike na opasnosti droga
ali, kad b i ih prepisao, ona je t'o obinp bilo u
estokim kobinama. Nije bio rijedak prizor vidjeti
Gadgea kako se s receptom u ruci povlai kroz ekaonicu.
Sta znai ovo, oktore Mansone: Sezdeset miligrama KBr. za Evana Jonesa! A. u favvuikopeji pie
samo pet!
Tako pie i u tetka-Katinom sanovniku! Samo
tjeraj ezdeset, Gadge. Znam ja da bi ti bio sretan da
vidi Evansa Jonesa otegnutih papaka.
Ab epileptiar Evans Jones nije otegao papke. Naprotiv, nedjelju dana zatim, kad su mrf napadi potali
slabiji, mogao ga je ovjek vidjeti kako eta u gradskom parku.
Trebalo je da Odbor uva doktora Mansona kao
kap vode na dlanu, jer su njegovi apofekarski rauni
uprkos estokim izlivima bib vie nego za polovinu manji od rauna m akog drugog asistenta. Ab jao!
Manson je stajao Odbor tri puta vie na rugi jedan
nain, i to je esto izmeu njega i Odbora stvaralo
ratno stanje. On je, na primjer, upotrebljavad .sesrume
204

i vakcine, to je znailo pravu propast za Odbor, iako

o tim lijekovima jo nitko nije nita bio uo, kao to je
Ed Chenkin zagrijano izjavljivao. Ka. je Owen, u odbrani, istakao onaj zimski mjesec u kojem je Manson,
upotrebljavajui Bordetovu i Gengouovu vakcinu, zaustavio u svojoj etvrti pobjesnjelu epidemiju velikog
kalja od kojega su djeca u ostalim krajevima grada
strano stradala, Ed Chenkin je protestirao: ,,A otkud
mi znamo da je to ba ta novotarija uinila? Dabome!
Kad sam ga ja pritisnuo pitanjima, rekao je da tu
nitko ne moe da bude siguran!
Ako je Manson imao mnogo odanih prijatelja,
imao je i neprijatelja. To su bili oni u Odboru koji mu
nikad nisu potpuno zaboravili onaj iliv, one strane
rijei koje im je bacio u lice u pitanju mosta, dok su
zasjeali u punoj sjenid, pred tri godine. Oni su,
naravno, saosjeaii s gospoom Manson i s njim u
njihovu gubitku, ali nisu se mogli smatrati odgovornim. Odbor nikad nije mita raio na brzu ruku. Owen
je tada bio na osustvu, a Len Richards, kome je bio
povjeren taj posao, bio'je u to vrijeme zauzet gradnjama novih kua u ulid Powis. Prema tome, bilo je suvie smjelo kriviti njih.
Ukoliko je vrijeme prolazilo, izmeu Andrewa_ i
Odbora iskrsavala su nova trenja, jar je upomo htio
on da radi po svojoj glavi, a to njima nije godilo. Osim
toga, postojala je protiv njega i izvesna klerikalna nastrojenost. Mada je njegova ena esto odlazdla u crkvu,
on se nikad nije u njoj viao - . Doktor Oxborrow je
prvi upro prstom na to i govorilo se da se smijao
uenju o potpunoj imerziji. tavie, imao je jednog
smrtnog neprijatelja meu vjem idm a ,,kapele, i to
nikog manje no glavom veleasnog Edwala Parryja,
pastora Sinaje.
U proljee 1926. dobri Edwal, tek oenjen, uuljao
se kasno uvee u Mansonovu sobu na klinid, slika i
prilika bojeg ugodnika, a u isti mah i svjetskog covjeka.
Kako ste, doktore Mansone? Sasvim sluajno naioh ovuda. Ja sam, znate, obino, padjent doktora
Oxborrowa, on je iz mog stada, a i ina.e smo susjedi.
205

Ah vi ste, kako ujem, odliaft i napredan ljekar, i poznajete, tako rei, sve najnovije tekovine medicinske
nauke. Meni bi bilo osobito drago imajte na umu da
sam ja spreman da vam se oduim i lijepom malom
nagradom ako bjste mogli a me p'osavjetujete
Edwal prikri laku rumen popovske pritvornosti izgledom iskrenog svjetskog ovjeka. Vidite, dakle, moja
ena i ja ne elimo jece, bar za sada ne, a i moj je
je dohodak tako da kaem
Manson poglea sveenika Sinaje s hladnini gaenjem,.pa.-onda ree, mjerei svaku rije:
,,Ne shvaate li vi da bi Ijudi s etvrtinom vaeg
ohotka ali svoju esnu ruku samo da bi imali djece.
Zato ste se ona enili? Njegov gnjev poraste odjednom do bijelog usijanja. Napolje odavde i to odmah
prljavi, mali slugo boji!
Parry seiulja napolje udno iskrivljena lica. Moda je Anrew bio suvie estok, ali -Kristin, od onog
kobnog pada, nikad vie nee moi da ima djece, a
oboje su ih svim srcem eljeli.
Vraajui se kui poslije,jednog pojeta, 15. maja
1927, Andrew se pit.ao zato su on i Kristin ostali i alje u Aberalawu poslije smrti njihova djeteta. Ogovor mu je bio jasan: zbog njegova prouavanja dijelo-"
vanja antradtske praine na plua. Taj rad ga je zanosio, obuzimao, vezivao za rudnike.
Ka se osvmu ha ono to je dotada bio postigao,
uzevi u obzir sve tekoe koje je-.trebalo da savlada,
zaudi se to nije izgubio i vie vremena da upotpunj
svoje nalaze. Kako su mu sada vremenski udaljena.
izgledala ona njegova prva ispitivgnja, i to ne samo
vremenski nego i t.ehniki!
Izvrivi potpun kliniki pregled stanja plua svih
radnika u oblasti i svrstavsi dobijene nalaze, imao je
jasan dokaz o upadljivom prevlaivanju plunih oboIjenja meu antracitskim radnicima. Bio je utvrdio, na
primjer, da deveeset od sto fibroznih plua otpada na
rudruke antracita. Bio je naao i da je smrtnost od
plucmh bolesti meu starijim rudarima antracita gotovo tri puta vea od one meu rudarima ugljenokopa.
Uz to je bio nacrtao i seriju grafikona koji su prika206

zivali srazmjer plunih oboljenja meu r&znirn vrstama radnika u oknima antracita.
Zatim poduze da pokae da prah sdlicija, koji je
bio otkrio u ispljuvcima, zaista postoji u antracitskim
oknima. To je dokazao' na uvjerljiv nain, a izlaganjem staklenih uloaka premazanih kanadskim terpentinom, u razliitom trajanju i na raznim mjestima
rudnika, dobio je brojke koje su brzo skakale za vnjeme lagumakih i builakih raova.
Sada je raspolagao serijom uzbudljivih jenadbi,
koje su izraavale odnos izmeu prekomjernog nagomilavanja praha sdlicija u atmosferi i prekomjernog
porasta plunih oboljenja. Trebalo je stvarno dokazati
da je taj prah kodljiv, da razara pluno tkivo, a ne
da je samo drugostepena i nekodljiva posljedica izvrenog rada. Stoga je morao izvesti seriju ogleda na
zamoradima, da bi tako prouio1.djelovanje praha silicija na njihova plua.
Iaico je njegov rad saa postajao veoma uzbudljiv,
u isto su vrijeme poinjale i njegove stvarne nevolje.
Raspolagao je ve jednom slobodnom odajom, svojim
laboratorijem. Bllo je lako nabaviti nekoliko zamoradi. Pribor koji je bio potreban za oglede bio je prost.
Ali, maa je njegova dovitljivost bila znatna, on nije
bio, niti je mogao da bude, patolog. Svjestan te injenice, bio je ljut i upravo zato odluniji nego ikad.
Proklinjao je sistem koji ga je primoravao da radi
sam i molio je Kristin da mu u poslu pomogne. Upuivao ju je u zanatski dio rada, da sprema presjeke i
preparate, i ona je u kratko vnjeme nauila da radi taj
posao bolje nego on sam.
Zatim je konstruirao, vrlo prosto, pranu komoru
u kojoj su ivotinje, kroz izvjestan broj sati bile izloene djelovanju nagomilanog praha, dok su mu druge
neizloene, sluile za uporeenje. To je bio razdraujui posao, koji je zahtijevao vie strpljenja nego to
ga je on imao. Dva puta se njegov mali elektrini ventilator bio kvario. U jednoj kritinoj fazi svojih ogleda
bio je pobrkao sistem poreenja pa je primoran bio
da pone sve iz poetka.. Ali uprkos pogrekama i za~
dravapjima, bio je doao do svojib primjeraka, koji
207

su progresivno dokazivali pogoranje plua i nakalamljivanje skleroze uslijed djelovanja praine.

Duboko odahnu od zadovoljstva, prestade da se
breca na Kristin, i nekoliko se dana moglo s njim ivjeti. Onda mu odjednom sinu nova misao, i opet se
zianese.
Sva njegova istraivanja dsnivala su se na hipotezi
da kvar na pluima nastaje uslijed mehanikog razornog djelovanja kristala silidja koji se udje. Ali sad
se odjednom pitao nerna li tu moda i kakvog kemijskog rada nsim samog fizikog draenja estica. On
nije bio kemiar, ali je sada bio ve i uvie duboko
zaronio da bi opustio da bude poraen, pa je smislio
novu seriju ogleda.
Nabavio je onda zgusnutog silidja i ubrizgao ga
pod kou jednoj od avotinja. Rezultat je bio ir. Utvrdio je a se slini irevi mogu izazvati ubrizgavanjem
tenih rastvora nekristaliziranog silidja koji je fiziki
bio nenadraljiv. Najzad je kao pobjedonosan zakljuak dokazao da ubrizgavanje mehaniki nadraljivih supstanca, kao, na primjer, estia ugljena, ne
izaziva nikakve ireve. Prah silidja, dakle, kemijski je
aktivan.
Bio je gotovo v,an sebe od raosti i uzbuenja. Bio
je postigao ak i vie nego to je namjeravao. Grozniavo je sabrao svoje podatke i sloio u zbijen oblik
rezultata svog trogodinjeg rada. Bio je odludo, ve
nekoliko mjesed ranije, ne samo.da objavi svoja istraivanja ve da ih podnese i kao tezu za stepen M.D.*
Kad je primjerak, otkucan na pisaoj maini, prispio
iz Cardiffa, uredno uvezan u blijedoplave korice, proitao ga je naduak i otiao s Kristinom da ga preda
na potu, a zatim je pao u ponor oajanja.
Osjeao se premoren i mlitav. Postao je svjestan,
vie nego ikad, da on nije za laboratorijski posao, da
je najbolji, najragocjeniji dio njegova rada bila ona
njegova prva faza idinikog istraivanja. Sjetio se onda s bolnim kajanjem kako je esto bjesnio na janu
* D oktorat m edicine. Prev.
203

Kristin. Danima je bio .potitem i mraovoljan. Pa ipak,

pored svega toga, doivljavao je i blistave trenutke u
saznanju da je najzad neto postigao.

15.

Jednog majskog popodneva, Andrew je doao kui

sumomo neraspoloen i zamiljen. U udnoj duevnoj
utuenosti, koja ga je obuzimala otkako je poslao svoju tezu, bio mu je izmakao ojaen izgled Kristinina
lica. Pozdravivi je rasijano, bio je otiao gore da se
umije, a zatim siao na aj.
Popivi aj i zapalivi cigaretu, primijeti odjednom
izraz njenog lica. Maivi se veernjih novima, upita je:
Dakle, ta se dogodilo?"
Izgledalo je kao da se ona zaas zagleala u kaiicu.
Imali smo danas neke posjetioce tanije reeno,
bili su kod mene za vrijeme tvog popodnevnog odsustva."
Oh? Tko je to_bio?
Izaslanstvo Odbora njih petorica, raunajui i
Eda Chenkina, a koje su predvoili Parry, pastor Sinaje, i neki Davis.
askom nastae tegohna tiina. On povue dug
dim iz dgarete, odloi novine i zagleda se u nju.
Sta su htjeli?
Izraz njenih oiju odavao je ojaenost i zabrinutost. Govorila je brzo. Doli su oko etiri sata i pitah su za tebe. Rekla sam im- da nisi kod kue. Onda je
Parry rekao da to ne mijenja nita na stvari, pa e
oni ui. Naravno, sve se to desilo sasvim neoekivano.
Nisam znala imaju li oni namjeru da te saekaju, ili
kakve druge namjere. Onda je Chenkin rekao da je
ova kua svojina Odbora, da oni taj Odbor prestavljaju i da u ime Odbora oni mogu i hoe da uu. askom zastade da se pribere. ,,Ja se nisam ni makla
s mjesta. Bila sam uznemirena, upravo bijesna, ali
sam nekako uspjela da ih upitam zato hoe da uu.
14 Citadela

209

Ona je Parry uzeo rije. Do'lo mu je o uiju, ree

pa i do uiju lanova Gdbora a o tome, ree, i cijeia
varo govori da ti ovdje vri oglee nad ivotinjama, i jo se usuio da kae vivisekciju. Eto, zato
su, veli, doli, da pregledaju tvoj laboratorij pa su
poveli sobom i gospodina Davisa, lana Drutva za zatitu ivotinja.
Andrew se ne maknu sa svog mjesta. Pogleda
uprta u njeno lice, ree joj mimo:
,,'A dalje, mila moja.
,,Pa eto, ja sam pokuala da ih zadrim, ali uzalud. Oni su prosto grunuli pored mene u presoblje pa
onda u laboratorij. Cim su spazili zamorad, Parry je
zaurlao: ,Oh, jadni, jadni nijemi stvorovi!1 A Chenkin
je pokazao prstom na mrlju na podu, gdje sam razbila
bocu s fuksinom, sjea li se dragi, i povikao: ,Aha!
Pogledajte ovo ovdje. Krv! Njukali su po svim kutovima, preturali nae divne presjeke, mikrotome, sve.
Onda je Parry rekao: ,Ja neu dopustiti da se ti jadni,
mali napaeni stvorovi i dalje mue: ja u ih radije
osloboiti svih bolova nego da gledam da ih i dalje ovako mue! Onda je uzeo od Davisa torbu i sve ih potrpao u nju. Pokuala sam da mu objasnim da se tu rt^
radi ni o kakvom muenju ili vivisekciji, ni o slinim1
glupostima. U svakom sluaju, rekla sam, tih pet zamoradi mi neemo upotrijebiti za oglede, nego emoih
dati Bolandovoj djed, maloj Agnesi i Evansu, da se
s njima igraju. Ali oni prosto nisu htjeli da me uju.
I. onda onda su otili.
Zavlada opet tiina. Ona Anrew ustade, crven
u Kcu.
,,U ivotu jo nisam uo za tako bezonu drskost.
Strano mi je to si ti morala sve to da podnese. Ali
oni e mi to ve platiti!
Zamisli se askom, pa se onda uputi u presoblje
telefonu, ali tek to je stigao, aparat je zazvonio. Zgrabio je slualicu.
,,Halo!,uzviknu ljutito, a zatim ublai neto glas.
Na drugom kraju ice bio je Owen. Da, na telefonu
je Mansoh. Sluajte, Owene
210

Znam, znam, doktore", prekide ga odmah Owen.

Ve vas djelo popodne traim. Dakle, ujte. Ne, ne,
nemojte me prekidati. Moramo da sauvamo hladnokrvnost. Tu se radi o jednom gadnom nevaljalstvu,
doktore. Ni rijei vie preko telefona. Evo me odmah
k vama.
Andrew se vrati KristinL
,,3ta on to misli, praskao je prepriavajui Kristini razgovor. Covjek bi mogao pomisliti da smo neemu mi krivi".

Dok su ekali Owena, Andrew je koraao amo-tamo gnjevan i nestrpljiv, a Kris je uznemirena pogleda
sjedila i ila.
Malo zatim oe Owen. Bio je uznemiren, ali
na njegovom licu, nije bilo niega. Prije nego to je
Andrew mogao ita da kae, on ga upita:
Doktore, jeste li imali odobrenje?
Jesam li imao ta? Andrew ga je gledao netremice.
Kakvo odobrenje?"
Sad je Owenovo lice izgledalo jo uznemirenije.
,,Za eksperimentalan rad sa ivotinjama morate da
imate odobrenje Ministarstva unutranjih poslova. To
vam je poznato, zar ne?
Ali, do avola! negodovao je Andrew uno. Ja
nisam patolog niti u-to ikada biti. I ja nemam laboratorij. Htio sam samo da izvedem nekoliko prostih
ogleda u vezi s mojim klinikim radom. Sve u svemu,
mi nismo imali vie od jednog tuceta ivotinja, je li tako, Kris?
Owen je gledao nekud u stranu. Trebalo je da
imate to odobrenje, doktore. Postoji u Odboru jedna
stranka koja pokuava da vam podlo podmetne nogu.
Vidite, doktore, ovjek kao vi, koji radi jedan pionirski posao i koji je ovoljno poten da uvijek govori
ono to misli, mora da . Sad, u svakom sluaju,
dobro je to ste obavijeteni da postoji jedna grupica
ljudi koji prosto umiru od elje da vam smrse konce.
Ali nita zato sve e biti u redu! Bit e malo halabuke u Odboru, morat ete da se pojavite pred njima
14*

211

 ali una mi uda! Vi ste ve i ranije imali neprilika s njima pa ste isplivali. Tako e biti i sad.
Andrew je grmio: ,,Ja u podnijeti tubu protiv
njih. Tuit u ih za nasilno ulaenje i povredu kunog
praga. Ne, grom i pakao! Tuit u ih za krau moje
zamoradi! U svakom sluaju, ja traim da mi se smjesta vrate."
Blijed osmijeh zatitra na Owenovu lieu. ,,Ne mogu
vam ih vratiti, doktore, veleasni Panry i Ed Chenkin
izjavili su da e uiniti kraj njihovim mukama i u ime
ovjenosti potopili su ih svojim rukama."
Owen se neveselo udalji. Slijedee veeri Andrewu je bio uruen poziv da se pojavi pred Odborom
kroz nejelju dana.
S vremenom se pria o tom dogaaju razbuktala
kao petrolejski poar. Nijedan dogaaj tako uzbuljiv,
tako sablanjiv, koji bi tako zaudarao na cmu magiju,
nije bio zaprepastio Aberalaw jo od dana advokata
Trevora Daya,'koji je bio osumnjien da je otrovao
arsenikom svoju enu. Ljudi su se oprejeljivali za i
protiv i stvarali pomahnitale stranke. Sa svoje propovjedaonice Edwal Parry je sipao gromove i predoavao
kakve kazne oekuju, i na ovom i na onom svijetu, one
koji mue ivotinje i malu jecU. Na drugom kraju
grada veleasni David Walpole, -'bucmasti upnik anglikanske crkve, za koga je .Pairy bio.to i svinja za
pravoslavnog muslimana, .blejab je o napretku i o razmiricama koje postoje izmeu slobodoumne crkve i
nauke.
Cak su i ene prilazile 'raznim taborima: Gospoica Myfanwy Bensusan, mjesna predsjednica Lige velkih gospoa, odrala je govor pred mnogobrojnim uesnicima zbora u Temperance holu. Andrev/ je, dodue,
uvrijedio gospoicu Mufanwy time to je odbio a predsjedava godinjoj skuptini L.V.G., ali inae, u svemu
drugom, njeni su motivi bili neospomo isti. Poslije
tog zbora, kao i slijedeih veeri, mlae dame, lanice
Lige, koje su na ulicama imale neku ulogu samo u dane ka su se prodavale otkupne znake, mogle su se
vidjeti kako rasturaju odvratne letke protiv vivisekcije, ilustrirane slikom, djelimino raereenog psa*
212

U srijeu uvee Con Boland ispria Anrewu preko telefona veselu priu.
Kako si, Man&one, dragi djeae. Dri li se joS
junaki? Dobro je! Dakle, uj to se danas desilo, zanimat e te: naa Marry vraala se kui veeras od
Larkinsa, kad je zaustavi jedna od onih mrkavica to
rasturaju letke one gluposti o tvojoj okrutnosti i
utrapi joj jedan takav letak. Ha! Ha! Ha! I zna li
ta je hrabra Marry uradila? Poderala je letak u komadie i onda je opalila gospoici dvije-tri dobre uke,
da joj je eir odletio, i rekla joj ha! ha! ha! to
misli da joj rekla naa Mary? Rije je o okrutnosti,
rekla je ha! ha!. Rije je o okrutnosti e pa, evo,
da vam pokaem to znai rije okrutnost!
I drugi, odani Andrewu kao Mary, fiziki su se
obraunavali s njegovim protivnicima. Mada je Anrewova etvrt vrsto stajala uz njega, oko Istone
klinike grupirao se protivniki tabor. U krmama su
se voile tue izmeu Andrewovih privrenika i njegovih neprijatelja. Frank Davis doao je u kliniku u
etvrtak uvee, i sam lako ozlijeen ,i izvjestio je Andrewa da je natukao nos dvojici Oxborrowih pacijenata zato to su se usudili da kau da je na ovjek
obian strvoder!
Otada je Oxborrow prolazio pored Andrewa skakutavim korakom, a p>ogled mu je bludio nekud u daIjinu. Znalo se da on, zajedno s veleasnim Parryjem,
otvoreno radi protiv svog nepoeljnog kolege. Urquhart se vratio iz Masonskog kluba s jezgrovitim kranskim opaanjima, od kojih je, moda, najodabramje
bilo ovo: Zato da koji bilo doktor ubija iva boja
stvorenja?
Sam Urquhart imao je malo ta da primijeti. Ali
jednog dana, zirkajui u Andrewovo sLlom uzdrano i
smralo lice, on izjavi:
Sto mu muka! Kad sam bio u vaim godinama, i
ja sam uivao u ovakvom dumbusu. Ali sada oh,
sto 'mu muka! Stari se valjda."
, .
Andrew nije mogao da ne pomisli da Urquhart
ki'ivo o njemu sui. On je bio aleko od toga da uiva
213

u dzumbusu". Osjecao se umoran, razraljiv, zabrinut. Pitao se uznemireno da li e provesti cio ivot
u uaranju glavom o zid. Pa ipak, iako je bio maloduan, obuze ga oajna elja da pokae da je u pravu,
da se javno osveti torokanju itavog grada.
Najza je ta nedelja prola, i u subotu po pone
sastao se Odbor na sjednicu iji je dnevni red glasio:
Disciplinska istraga protiv doktora Mansona." U dvorani nije bilo ni jednog praznog mjesta, a napolju na
trgu, stajali su Ijudi u grupama i posmatrali Andrewa
kad je doao i popeo se uskim stepenicama u kancelarije DrUtva. Andrew je osjeao kako mu srce snano
tue. Govorio je sebi da mora biti miran i hladnokrvan, ali, kad je sjeo na onu istu stolicu na kojoj je
sjedio i pet godina ranije, kao kandidat, bio je krut,
nervozan, suhih usana.
Sjednica je otvorena ne molitvom, kap to se
moglo oekivati, sudei po sveenikim parolama opozicije ve vatrenim govorom Eda Chankina:
,,Ja u pred svoje drugove u ovome Odboru iznijeti u potpunosti sve injenice koje se tiu ove stvari,
rekao je, skoivi na noge. Onda je glasnim i prostim
jezikom uzeo da nabraja optube. Doktor Manson nije
imao pravo da se bavi tiin poslom. Taj posao je raen
u vrijeme koje pripada Odboru, kad je bio plaen da
radi poslove Odbora, a taj je posao vren ak u jednoj
kui koja je vlasnitvo Odbora, Osim toga, u tom se
filuaju radi o vivisekciji ili bar o neemu vrlo slino
tome, a sve je to raeno bez potrebne dozvole, to je,
u oima zakona, vrlo ozbiljan prekraj!
Tu se odmah umijea Owen.
,,U vezi s tom posljednjom takom, moram da skrenem panju Odboru da, ukoliko bi doktor Manson bio
prijavljen to je propustio da pribavi sebi dozvolu,
svaki sudski postupak koji bi otuda proizaao, obuhvatio bi i Drutvo za ljekarsku pomo kao cjelinu!"
. Do avola! Sta hoete time da kaete? upita ga
Chenkin.
Kako je doktor Manson na asistent, mi smo
pravno odgoviomi za njega, objasni Owen.
214

Nastae amor odobravanja i graja: ,,Owen je u

pravu! Neemo belaja u Drutvu! Neka stvar ostane
meu nama!
,.Do avola neka onda ide prokleta dozvola,
uilikao je Chenkin, jo uvijek na nogama. Dovoljne
su i ruge optube da se netko objesi.
' Evala! Evala! povika netko iz dubine dvorane.
,,A ta velite za'ono vozikanje na motoru u Cardiff
onog Ijeta, pred tri godine?
,,On nam ne aje Ijekove", zau ae glas Lena Richarsa. Moete itav sat da donjate pred vratima
njegove sobe, pa opet da ostanete praznih ruku.
Mir! Mir! vikao je Chenkin. Kad ih stia, prie
zaklj'uku svoje besjede: Sve su to optube i jo kako
ozbiljne! One svjeoe da doktor Manson nikad nije
bio valjan slubenik Ljekarske pomoi. Jo bih mogao
da oam da on ljudima ne daje propisna uvjerenja
kad se od' njega zatrae. Ali a se drimo glavne take.
Mi imamo jednog asistenta protiv koga se digao itav
grad zbog neeg ime bi po pravilu trebalo da se pozabavi sama policija, velim jednog asistenta koji je kuu,
koja je nae vlasnitvo, pretvorio u klaonicu drugovi
odbomici, kunem vam se Svemoguim da sam roenim
oima vidio mrlje krvi na pou! - Velim jednog ovjeka koji nije nita drugo do obian zanesenjak koji
tu petlja s nekakvim eksperimentima. Pitam ja vas,
drugovi odbomiri, hoete li vi to i alje a trpite. Ne,
velim ja! Ne, velite vi! Drugovi odbomid, ja znam da
ete se svi do jednoga sloiti sa mnom kad kaem da
zahtijevamo da doktor Manson sada, ovdje, podnese
ostavku." Chenkin pogleda svoje drugove i sjee uz
gromko odobravanje.
"
Moda ete dozvoliti doktoru Mansonu da vam
izloi svoj sluaj", ree Owen, blijed u licu, i okrete
se Andrewu.
Nastade tiina. Anrew je jo neko vrijeme sjedio
mirno. Situarija je bila gora nego to je mogao i da
zamisli. Ne pouzavaj se nikad u Odbore, pomisli ogoreno. Zar su ovo oni isti ljui koji su se onako dobroudno osmjehivali na njega kad je bio izabran? Srce se
u njemu kialo. On e odbiti da a ostavku, prosto nee
215

h^eti to a uini. Ustade. On nije bio nikakav govomik

i bio je svjestan toga. Ali sada je bio razljuen, gnjevan zbog glupe optube netrpeljivog Chenkina i odobravanja kojdm su je rugi primili. Poeo je:
>
^ da nitko
pomenuo ivotdnje koje
]e Ed Chenkin potopio. To je, ako hoete, bila okrutnost uzaludna okrutnost. U onoane to sam ja raio
naje bilo nita slino! Zato vi rudari nosite Sobom u
rumke bijele mieve i kanarinke? Kao to svi dobro
zinate, vi to inite zato da biste otkrili prisustvo praskavog plina. I kad se ti mievi pogue uslijed ispaiivanja
plina, nazivate li vi to onda okrutnou? Ne. Vi onda
smatrate da su te ivotinjice upotrijebljene da spasu
Ijudske zivote, niocLci vae vlastitB ivote.
,,To sam eto, i ja pokuavao da uradim za vas! Ja
sam prouavao pluna oboljenja u koja upadate usKjed
Udisanja praine u oknima. Vi svi znate da ste skloni
plucmm oboljenjima, a kad oboilite, ne dobivate nikakvu odstetu. U tbku posljednje tri godine moga ivota
ja sam posvetio malone svaki minut svog slobodnog
vremena prouavanju tog problema udisanja otrovne
praine. Ja sam pronaao neto to bi moglo a pobolja
vae radne uslov, da povea vae nadnice, da vas
odri u boljem zdravlju nego to to moe da uini ona
smrdljiva boica medidne o kojoj je govorio Len Richars. Pa ta je s tim ako sam j,a u tu svrhu upotrijebio tuce zamorai? Ne mislite li da je to bilo
vrijedno trua?
,,Vi meni^moda, ne vjerujete. Vae su predrasude
akve da, moa,, mislite da vam laem. Moda vi jo
nuslite da sam ja tratio svoje vrijeme, vae vrdjeme,
kako vi velite, u besposlenim i glupavim ogledima."
Bio je zaboravio svoju tvrdu odluku da nee biti dramatian u izlaganju. Turivi ruku u unutranji dep,
lzvadi pismo koje je bio upravo primio. Ali to e vam
pokazati ta o tome misle ljudi koji su struni da adu
svoj sud.
Prie Owenu i urui mu pismo. To je bilo obavjestenje sekretara Senata univerziteta u St. Andrewsu
da je injegova teza o udisanju antradtske praine primIjena i a je njom stekao titulu M. D.
216

Owenu se lice odjednom ozari dok je itao kitnjasto pismo otkucano plavim slovima, koje je potom polako polo od ruke do ruke.
Andrew je ozlojeeno posmatrao djelovanje koje
je izazvala to saopenje Senata. Mada je svim arom
elio da dokae svoju nedunost, sad je gotovo alio
to se poveo za svojim nagonom i pokazao im to pismo.
Ako oni niu htjeli a vjeruju njegovoj rijei, bez ikakve zvanine potvrde, onda znai da ih protiv njega
rukovode teke predrasude. Laknu mu kad Owen, as
Zcitiin recG t

,,A saa, doktore, molim vas da nas zaas ostavite."

Uzavreo od ogorenosti, etkao je amo-tamo ekajui da se izvri glasanje. Ideaina je bila ta organizad ja u kojoj grupa radnika upravlja ljekarskoin slubom zajednice za dobro svojih drugova, ali to je bio
samo ideal. Oni su biil i suvie prdstrani, i suvie neintelgentni, da bi ikad mogb da ostvare u duhu napretka, jedan takav program. Owen se stalno trudao da
ih povede za svojim naelima. Meutdm, Andrew je
bio uvjeren da ga u ovoj prilid ak na Owenova dpbra
volja ne moe da spase.
Ab kad se vratio u dvoranu, sekretar se osmjehivao
i zaovoljno trljao ruke. Ostab iz Odbora gledab su ga
Ijubaznije, ib bar bez izraza neprijateljstva, a Owen
je odmah ustao i rekao:
Drago mi je, doktore Mansone - ak mogu da
kaem da se ja bno veoma radujem to mogu da
vam saopdm da je Odbor veinom glasova odluio da
vas zamob da ostanete."
Pobijedio je, najzad ih je osvojio. Ali to saznanje,
nakon trenutnog zadovoljstva, nije ga bilo razdragato.
Nastade stanka. Oni su oito oekivab da on sada da
izraza svom olakanju, svojoj zahvalnosti. Ab on to
nije mogao udniti. Osjeao se umomim Od atave te
izopaene stvaii, bilo mu je dosta. Odbora, Aberalawa,
medidne, praine to je ostavlja sibcij zamoradi 1 samoga sebe.
Najzad ree:
.
Hvala vam, gospoddne Owen. Radujem se to Odbor posbje svega to sam pokuao da ovdje uradim, ne
217

eli da odem. Na alost, ja vie ne mogu a ostanem u

Aberalawu: zato podnosim Odbcru mjeseni otkaz
Bio je to izgovorio bez ikakva osjeaja, pa se onda
okrenuo i iziao iz vorane.
. Nastae mrtva tiina. Ed Chenkin bio je prvi koji
je doao k sebi. Putuj, igumane! uzviknu usiljeno za
Mansonom.
. 0rlda ih 0wen sve zaprepasti izlivom gnjeva kakvim nije nikad dao maha u odborskoj dvorani.
Jezik^za zube, Ede Chenkine! viknu i tresnu
ravnalom estoko o sto. Izgubili smo najboljeg ovjeka, takvog nismo nikad imali niti emo ikad vie
imati."
16.

Anrew se probudi usred te noi i zavapi:

Jesam li ja lud, Kris? Odbacujem ovako glupo
dobro mjesto koje nam je prualo ovoljno sredstava
za ivot. Pa najzad, u posljenje vrijeme, dobio sam
1 nekoliko privatnih pacijenata, a i Llewellyn je postao
sasvim uljudan. Jesam li ti rekao: on mi je napola
obeao oobrenje da vrim praksu i u bolnici. Pa i oni
u Odboru . . . nisu ni oni onako zli kad se izuzmu Chenkin i njegova bagra. Ja vjerujem, s vremenom, nakon
Llewellyna, kad bi se on povukao, bili bi me moa
izabrali za efa ljekarske.slube.
Ona ga je mimo i razlono stiavala, leei pored
njega u tmini.
,,Ne eli, valjda, dragi moj, da cio ivot provedemo u ovom velkom rudarskom gradiu? Mi smo
ovde bili sretni, ali vrijeme je da selimo.
Ali sluaj, Kris, ree joj on zabrinuto, ,,mi jo
nemamo dovoljno novaca da bismo mogii da kupimo
sve to je potrebno za praksu. Trebalo je da jo malo
pntedimo prije nego to dignemo sitra."
Ona mu ogovori sanjivo: Kakve tu veze ima na.
vac? Osim toga, mi emo ionako potroiti i ovo to
imamo - ili bar velik dio toga - na jedno istinsko
ljetovanje. Zna li ti da si se za te malne etiri go218

dine to smo ovdje, jedva kuda makao od ovih pvstih

rudnika?"
_
.
Njen polet pOnese i njega. Slijedeeg jutra s\n]et
mu je izgledao veseo i bezbrian. Za dorukom, koji
mu je prijao na nov nain, on izjavi.
Dobra si ti enica, Kris. tfmjesto da mi s visine
propovijeda kako sada oekuje od mene velika djela
i kakd je krajnje vrijeme da zauzmem svoj poloaj u
svijetu, ti se zadovoljava
_
Ali ona ga nije sluala. Negodovala je bez.veze:
Molim te, dragi,' da ne guva tako novine. Ja sam
miglila da to ine samo ene, Pa kako u ja onda da
proitam svoju rubriku o vrtlarstvu?"
Nemoj je ni itati, ree joj, uputivi se .vratima,
pa je poljubi i doda: Misli na mene.
_^
Obuzeo ga je bio pustolovan duh, pa'se osjecao
spreman da kua ivot. Ali uroena opreznost njegove
naravi nije mu davala da ne baci pogled i na^ aktivu
svoje bilance. Pored svojih titula M. R. C. P. i M. D.
imao je i u banci preko tri stotine funti gotovine. Sa
svim tim dobrima za sobom, jamano nee giadovati.
Srea je bila to je njihova odluka bila vrsta. Bio
je, naime, nastao potpun preokret u raspoloenju itavog grada: sada, kad je on odluio da ode po svojoj
vlastitoj volji, svi su eljeli da ostane.
To raspoloenje dostie vrhunac nedjelju dana poslije sjednice Odbora, kad je Owen, bez uspjeha, doao u ,,Dolinicu na elu izaslanstva i zamolio Andrewa
da ponovo uzme u razmatranje svoju oluku. Otada,
omraza protiv Eda Chenkina dobi oblike silovitosti: za
njim se po ulici podizala prava hajka. Dva puta su ga
iz rudnika otpratili do kue uz zvianje malih zvidaljki, to je bilo sramno igosanje koje je obino bilo
namijenjeno samo radmkim izdajicama.
U toj mjesnoj ustalasanosti bilo je udno to se u
tom gradiu nije znalo da je njegova teza bila primljena s priznanjem u vanjskom svijetu. Njom je stekao
titulu M. D. Ona je bila objavljena u asopisu za indu~
strijsku higijenu u Engleskoj, a u Sjedinjenim Dravama izdalo ju je kao brouru Udruaije za ameriku
higijenu. Osim toga, ona mu je onijela i tri pisma.
219

. iP5vo J'e blI<> od neke trgovake kuee u ulici Brick

U lstoJ
Lcndona, koja a je obavjetavala da
mu salje uzorke svojeg plunog sirupa, koji je narocito speajalan 1 pouzdan lijek protiv plunih oboljenja
o cemu lmaju stotine svjedoanstava, pa i neka potpisana po vrlo istaknutim Ijekarima koji preporuuju
svojim bolesnicima rudarima taj odluni lijek koii
k jea 1 reumatizam.
J
Drugo je bilo od profesora Challisa, kojim mu je
ovaj odusevljeno estitao na uspjehu, i, na kraju, pozivao ga da ga ako moe, posjeti jednog dana u toku
te nedjelje u njegov Institut u Cardiffu. U post scriptum Challis je bio nadodao: Nastojte da oete u
cetvrtak. Ah Andrew, u hitnji tih nekoliko posljednjih dana, mje mogao da mu ode, i tavie, zaturivi
negdje psmo, bio je zaboravio za neko vrijeme i da
mu odgovori.
.iNa^ rec:e ?^fOVOri odmah, jer ga je istinski oduseviio. To je bjlo jedind neobino ohrabrujue saopenje koje je iz Oregona prelo Atlantski ocean. Anrew
proata nekoliko puta otkucane listie pa ih onda uzbudeno ponese Kristini.
,,Oyo je zaista prijatno, Kris. To je pismo iz Amerake, od nekog Stillmana, Roberta Stillmana iz Oregona. Ti vjerojatno nikad nisi ni ula za njega, ali ja
36 ^
111 tano ocijenio moj rad o udisanju
antraatske prasme. Tacrnje, mnogo tanije nego Chal
d 5vola> trebalo je da mu odgovorim na
pasmo. Taj je covjek potpuno shvatio moje poglee i
tavise, ujednoj ili dvije stvari on me uljudno ispravlja. fegleda da je serecit onaj aktivan i tetan sastojak
u sihaju. Ja msam dovoljno upuen u kemiju da sam
mogao da to utvrim. Ali to je sjajno pismo, puno
hvale pa jos od StLUmana!"
P
ona pogledavi ga upitno. ,,Da li je
on neki ljekar tamo?
J
.. . . NlJ'e' F 101116 j f ba i najvee udo. On je u etvari
fizicar. Ak upravlja jednom klinikom za plune poremecaje u Portlandu, u dravid Oregon pogledaj
eto na plsmu je otisnuta adresa. Nekf ga
znaju, ah on je velik ovjek, na svoj nain, dakako, kao

i Spahlinger. Priat u ti o n jem u k a d jedn om budem o

^ K o l T k o ^ o n cijenio Stillmanovo pismo, vidjelo se

po tome to je sjeo i smjesta mu odgovono.
.
Sad su bili zauzeti pripremama za put, smjeta
njem namjetaja u neki magazm u Cardlf^ s^ ^
se uinilo najpogodnijim rjeenjem \ neY * ^ ? L 0
tanjima. Njihov odlazak iz Drmeffy]a
junako otkidanje. Ali ovdje je bilo mnogo ganutl]iv
okliievanja. Bili su na veeri ko Vauganovih, kod
Bolkidovih, pa ak kod Llewellynovih. /mdrew je.don
bio oprotajnu dispepsiju koja je svjedocila o tun.
eozbama na rastanku.
S Kad je doao oreeni dan, Jenny im je u suzama
rekla - na njihovo veliko zaprepaenje - da lm se na
stanici sprema velik ispraaj.
,
U poslednjem asu, osim ove uzbudljive vijesti,
dojuri i Vaughan.
. .
,. . . .
Oprostite to vas opet uznemirujem ali cujte,
Mansone, kako ste to opinili Challisa? UPravo sara
dobio pismo od staroga dobriine: izgleda da ga je
va rad sasvim zaludio, a posredno bar ja sam
razumio - i Savjet za metalurgijske radove U svalrorri
sluaju, on od mene trai da doem u dodir s vam .
2eli naime, da se bezuslovno sastanete s njim u ix>ndonu i kae da tome podaje osobitu vaznost,
Andrew odgovori pomalo smueno.
Pa mi odlazimo na ljetovanje, ovjee, na prvo
pravo ljetovanje nakon toliko godina. Kako mogu sada
da se sastanem sa njim?
.
Andrew pogleda Kristin sa zebnjom. Om su namieravali da svoje skrovite odre u tajnosh, da bi biJi
slobodni od svih briga, prepiske, tueg uplitanja u njihove stvari, Vaughana je ipak bio obavijestio.
Ondav pohitae na eljezniku stanicu _gd]e ih
okrui gomila sakupljenog svijeta iz etvrti: bilo je tu
stezanja ruku, tapanja po ramenima zagrljaja doK
najzad nisu bili ubaeni u odeljenje vlaka koji je vec
bio u pokretu. Dok je lokomotiva huktala, njihovi p n jatelji, okupljeni na peronu, zapjevae gromko pjesm
Ljudi iz Harlema.
221

Oh, moj boe! uzviknu Andrew trljajui prste

SaJ
trebalo!" Ali njegove su oi blistale'
S d r S r r ? de: ,, yOSt 53111
Kris. Zar nisu
ljudi dobn A pomisk, samo pred mjesec dana polovma je grada trazila moju glavu! Nema ta, ivot je
S S glKPaV0Smjjean- Pg]eda J'e veselo na sjealu
pored sebe. Ovo je, gospoo Manson, iako ste sad ve
stanja gospoa, na drugi medeni mjesec!
StigOe u Southampton i ukrcae se na
parobrod, kOJ1 je bio spreman za put preko La Mana.
Bhjedeceg jutra tndjese izlazak sunca iza Saint Maloa,
a sat kasmje primi ih Bretanja.
..
je bll ^ elo>trenje su se savijale pod teom ploda, koze su skakutale po cvjetnim poljima.
Knstmma je zamisao bila da dou ovamo, da izbliza
osjete astmsku Francusku, a ne njene muzeje, galeriie
shka i dvorce, nehistorijske ruevine i spomenike, nita
od svega onoga to turistika Jiteratura natura kao
neophodno.
Stigoe u Val Andr. Njihova mala gostionica bila
3 a
sutania mora, na domaku mirisnih livada Pod u spavaoj sobi bio je od prostih, izribanih
aasaka, a jutarnja kava stizala im je u debelim plavim
sakcama koje su se puile. Ljenarili su po vas dan.
,,Oh, Gospode", ponavljao je Andrew neprestano
zar ovo mje prekrasno, mila moja! Ja nikad, nikad
vise ne zehm da vidim zapaljenje plunog renja. Pili
su jabukovau, jeli jastoge, rakuce, poslastica i bijele
tresnje. Uvee bi Andrew s vlasnikom igrao biljara na
starmskom stolu, pa bi ponekad izgubdo partiju samo
za pedeset prema stotini.
Biio je divno, uesno, sjajno - sve su to bili
Andrewovi epimu - sve osim dgareta, dodao b i Tako
Protece mjesec pun milja i sree. Onda je Andrew
sve cesce i uznemirenije, uzimao da prevre jedno j S
neotvoreno pismo, umrljano sokom treanja i okoZ ^ k?ie mU je st!?]o jo Pred dviJe nedjelje i ostalo
lezati u dzepu neprocitano.
,,Hajde, bodrila ga je Kristin jednog jutra mi
smo orali rije! Otvori ga.
S

222

On razdera paljivo omot i proita pismo_ leei

poleduke na suncu, pa se onda polako uspravi, proita ga jo jednom i bez rijei ga doda Kristim.
Pismo je bilo od profesora Challisa. U njemu g a je
izvjetavao da je povodom njegovih istraivanja o djelovanju udisanja antracitske prasine, b. U.
Savjet za ugljarske i metalurgijske radove
o. u a
da uzme u ispitivanje itavo to pitanje u svrhu podnoenja izvjetaja jednom odboru Pariamenta. U tu
svrhu Savjet e postaviti jednog stalnog ljekara-i snektora, pa je cijenei njegov rad na tom pol]u, 3
dnoglasno i bez kolebanja, nudio to mjesto Mansonu.
Kad je proitala pismo, ona ga pogleda raosno:
Zar ti nisam rekla da e se nad neki sretan
obrt? I pri tom se nasmijei: Zar to nije sjajno.
On je gaao kameniima, brzo i nervozno, oklop
jednog morskog raka na obali.
To je sigumo neki kliniki posao, razmiljao je
glasno. Sto bi drugo moglo biti. Oni znaju da sam ja
kliniar.
.
Ona ga je posmatrala, i sve se vie smijala.
Naravno, dragi, ti se sjea nae
jmanje est neelja mirnog ljenarenja ovdje. Ti neces
dopustiti da nae divno ljetovanje bude sad time uznemireno.
,,Ne, ne, abome, odgovori i zatim pogleda na
svojsat. Ostat emo do kraja na ljetovanju, ali u
svakom sluaju" - skoi i veselo je podie na noge
nee nam nita koditi ako sad trknemo do telegrafa.
Da mi je samo znati imaju li ovdje red voznje.

223

DRUGA KNJIGA

K A RIJERA

15 C ita d e le

PRVI DIO
I.

Savjet za ugljenarske i metalurgijske radove

k'ao obino nazvan skraeno S. U. M. R. nalazio se
u jednom velikom iioljivom zdanju od siva kamena,
na obali, nedaleko od Vrtova West-minstera, ugodno
smjeten izmeu Ministarstva trgovine i Gdsjeka za
rudarstvo, a oboje su ga, naizmjenino, zaboravljali i
estoko vojevali za pravg vlasnitva nad njim.
Jednog svjeeg i svijetlog jutra, 14. augusta, Anrew zadrigao od zdravlja i pun oduevljenja, ustra uz stepenice zdanja, a u oima mu je plamtio izraz
ovjeka koji kani da osvoji London.
,,Ja sam novi zdravstveni inspektor, ree uniformiranom vrataru Savjeta.
Izvolite, gospodine, izvolite, odgovori mu vratar
poneto oinskim tonom. Andrewu je to godilo, jer mu
se uini kao da mu se nadaju. ,,Vi elite, bez sumnje,
da se sastanete s naim gospodinom Gill Jonesom. Odvedite naeg novog doktora u sobu gospodina GiUa!
Lift se polako dizao i uz put otkrivao zeleno poploane hodnike i mnoge katove, gdje su se opet viali
dostojanstveno posaeni vratari u istim uniformama.
Andrewa uvedoe potom u jednu prostranu, sunanu
odaju u kojoj se rukova s gospodinom Gillom, koji ]e,
u znak dobrodolice, bio ustao iz svog naslonjaa i odloio broj Timesa tb ga je upravo itao.
Malo se kasno javljam na dunost", izjavi Andrew ivahno. Oprostite! Prispjeli smo tek juer iz
Francuske ali ja sam potpuno oran da omah stupim na posao.
Odlino!" Gill je bio omalen, veseo ovjek sa
zlatno uokvirenim naoarima, gotovo sveenikim
15*

227

ovratnikom, u tamnoplavom odijelu, s kravatom iste

boje, provuenom kroz plosnatu zlatnu kariku.
Promatrao je Andrewa s izrazom odobjravanja.
Izvolite sjesti! Hoete Ii alicu aja, ili moda
au vrelog mlijeka? Oko jedanaest ja obino popijem
au mlijeka i . . . da, d a ... uskoro e biti vrijem e -----
,,Oh, pa odgovori Anrew s ustruavanjem, pa
zatim doade ivo: Moda ete moi da mi kaete
sve o poslu koji me ovdje eka, dok budemo
Pet minuta zatim momak u uniformi onese alicu aja i au vrelog mlijeka.
,
Mislim da e vam biti po volji, gospodine Gill.
Mlijeko je provrelo.
Hvala, Stevens. Momak otie, a Gill se okrete
Andrewu s osmijehom. To vam je valjan momak,
vidjet ete. Taj vam umije da napravi izvrsne prenice na maslacu. Ovdje je, inae, vrlo teko doi do
dobre kancelarijske posluge. Mi smo vam ovdje, tako rei, sitni, odlomci svih mogunih osjeka Ministarstva unutranjih poslova, Odsjeka za rudarstvo,
Ministarstva trgovine. . . Sto se, pak, mene tie
Gill se iskalja u znak lake oholosti ,,ja lino pripadam Admiralitetu."
Dok je Anrew srkutao vrelo mlijeko i nastojao da
sazna neto o poslu koji ga je oekivao, Gill je ljupko
avrljao o vremenu, Bretanji, penzionom osiguranju inovnika graanskog reda i uspjenom djelovanju
pasterizacije. Zatim ustade i povede Andrewa u njegovu sobu.
Bila je to tiha, sunana odaja, zastrta tekim ilimom, s velianstvenim izgledom na rijeku. Jedna
krupna plava zujara saneno je i nestalgino zujala na
prozorskom oknu.
,,Ja sam vam izabrao ovu kancelariju", ree Gill
ljubazno. Malo smo je preuredili, Ovdje imate kamin za ugljen vidjet ete, zimi je vrlo prijatno.
Nadam se a e vam se svidjeti.
Pa, to je prekrasna odaja, ali
,,A sad u vam predstaviti vau sekretaricu, gospodicu Mason.
228

Gill kucnu pa odmah otvori irom vrata susjene

odaje, i Manson ugleda jednu stariju djevojku prijatna
izgleda, urednu i pribranu, koja je sjedila za malim
pisaim stolom. Ustavi, gospoica Masen oloi svoj
broj Timesa.
Dobar an, gospoice Mason!"
Gospoice Mason, ovo je doktor Manson."
Drago mi je, doktore Mansone."
Andrewu se gotovo zavrtjelo u glavi od svih tih
pozdrava, ali se odmah pribra i uze uea u razgovoru.
Pet minuta zatim, prije nego to se ljubazno ualjio, Gill ree Anrewu u znak ohrabrenja:
Poslat u vam nekoliko osjea.
Stevens unese s njenom revnou svenje akata.
Pored dara za spremanje prenica, kao i poznavanja
mljekarstva, Stevens je bio i najbolji raznosa akata
u itavoj zgradi. Svakog sata. on je ulazio u Andrewovu kancelariju s punom koaricom akata, koju je
zaljubljeno stavljao na pisai sto, u okovanu pliticu
s natpisom Nerijeeno, dok je pogledom lakomo traio ne bi li ta odnio iz one druge s natpisom Rijeeno.
Kad bi ta plitica bila prazna, Stevensu bi srce malne
pucalo od ojaenosti. U takvom alosnom sluaju on
bi se izmigoljio iz odaje prosto ucviljen.
Izgubljen, zbunjen, razraen, Andrew je mahnito
prelistavao svenjeve akata: zapisnike prolih sastanaka S. U. M. R., dosadne, suhopame i beznaajne.
Onda se, u nevolji, obrati gospoici Mason. Ali ona
mu je objasnila da je upuena iz Odjeljenja za ispitivanje smrznutog mesa i pokazala se kao vrlo slab
3 ogranien izvor obavjetenja. Ree mu da je kancelarijsko vrijeme o eset do etiri i izvjesti ga o uredskom hokej-timu, kome je ona bila potkapetan. Zatim
ga upita eli li, moda, njen broj Timesa. Njen pogled
ga je preklinjao da se okani suvinog uznemiravanja.
Ali Anrew nije mogao da se smiri. Bio je doao
svje i odmoran s ljetovanja, pa je eznuo za radom.
Promatrao je razraljivu, ivahnu sliku rijeke po kojoj su krstarili remorkeri, a ugljarice u dugom nizu
229

parale vodu plovei protiv struj'e. Najzad ode da porazgovara s Gillom.

Ka imam da ponem s radom?
Na to neoekivano pitanje Gill se prosto trgnu.
Ali, dragi moj ovjee, vi ste me sasvim prenerazili. Ja sam mislio da sam vam dao toliko akata da
e vam biti dosta za itav mjesec dana, odgovori
mu Gill pa pogleda na svoj sat. ,,A sad hajdemo. Vrijeme je da se rua.
Jeui prenu tabinju, Gill je odmjereno objanjavao Andrewu, koji se borio s jednim kotletom, da
se slijedei sastanak Savjeta nee moi odrati prije
osamnaestog septembra, jer se prof. Challis nalazi u
Norvekoj, doktor Maurice Gadsby u Skotskoj, sir
William Dewar, predsjednik Savjeta, u Njemakoj, a
njegov neposreni starjeina, gospodin Blades, u Frintonu, s porodicom.
Andrew ode te veeri Kristini zbrkanih misli. Njegov se namjetaj jo nalazio u spremitu. Privremeno,
dok se ne snau i ne namjere se na kakvu pristojnu
kuu. Bili su unajmili na mjesec dana mali namjeten stan u Earls Courtu.
Nee mi vjerovati, Kris! Oni nisu jo spremni
ni da me uvedu u posao. Jo cio mjesec dana treba da
pijem mlijeko, da itam Times i da parafiram akta!
Ah, da, i da vodim duge prisne razgovore o hokeju,
s draesnom gospoicom Mason.
Ako nema nita protiv, ja bih eljela da ogranii te razgovore na tvoju draesnu enicu. Oh, moj
dragi, poslije Aberalawa, ovdje je zaista prekrasno.
Danas po pone napravila sam mali izlet do Chelsea.
Pronala sam gdje se nalazi Carlyleova kua i Tateova
galerija slika. Oh, smislila sam boanstvene stvari
kojima emo se zabaviti. Za jedan peni moe se ovjek izvesti parobrodom do Kewa... pomisli a viimo one divne vrtove, dragi! A naredni mjesec imam u
planu Kreislera u Albert-hallu. Moramo da pogleamo i spomenik Patu da otkrijemo zato ga svi toliko
kude. Onda* kazalini savez iz Njujorka prikazuje nekj komad, pa bismo mogli jednog dana ruati negdje
zajedno i onda.. Zato ne bi bilo divno? Ona prui
230

prema njemu svoju malu ustreptalu ruku. Rijetko ju

je kad vidio tako uzbuenu. Dragi, poimo nekud
na veeru. U ovoj ulici ima jedan ruski restoran, ne
izgleda loe, pa poslije, ako nisi suvie umoran, mogli bismo
Hej, hej, negodovao je on kad ga ona povede
prema vratima. ,,Ja sam mislio da ti sebe smatra za
trezvenog lana porodice, Ali, u pravu si, Kris, poslije
prvog dana rada jeno veselo vee nee biti na odmet.
Slijeeeg jutra proita sva akta koja su mu leala na stolu, parafira ih i ve se oko jeanaest sati
ustumara po sobi. Ubrzo kavez mu postade suvie
tjeskoban da bi se due zarao u njemu i krenu odjednom u istraivanje po zgradi. Pokazalo se da je
nezanimljiva kao prazna mrtvanica, ali kad stie do
najvieg kata, nae se odjenom u jednoj dugoj odaji, napola opremljenoj kao kakav laboratorij u kojoj
je jedan mlad ovjek u dugom bijelom prljavom mantilu sjedio na sanduku, koji je nekad saravao sumpor, i sjetno istio nokte, dok mu je cigareta jo vie
utila nikotinsku mrlju na donjoj usni.
,,EIe! ree Anrew.
Poslije kratke stanke, ovjek odgovori mrzovoljno:
Ako ste zalutali, dizalicu ete n a d desno na treem okretu."
Andrew se odboi o sto za oglede pa, izvadivi
dgaretu iz kutije, upita:
,,A zar se ovdje ne slui aj?
Mladi tek tada podie glavu. Kosa mu je bila
cma kao ugljen, uredno zaeljana, pa se sjala, udno odudarajud od njegova prljava haljetka koji je
imao na sebi za vrijeme rada.
Samo za bijele mieve", odgovori on ivo. ajni
listii su narodto hranjivi za njih.
Andrew se nasmija, moda zato to je veseljakovi bio pet godina mlai od njega. On mu se predstavi:
,,Ja sam Manson."
Toga sam se i plaio. Vi ste dakle doli a se
pridruite zaboravljenim ljudima." Stanka. ,,Ja sam
231

oktor Hope, bar o nedavna i sam am u to vjerovao. Sad mi je, meutim, sasvim jasno da to vie
nisam.l
Sta radite ovdje?
Bog sveti zna - i Billy Buttons to jest Dewar! Poneka sjedim tako i razmiljam, ali najee
samo sjedim. S vremena na vrijeme poalju mi ostatke kakvog rudara i trae da im kaem uzrok eksplozije.
,,Pa kaete.li im? upita Andrew uljudno.
,,Ne, odgovori Hope prostaki. ,,Ja pustim vjetar.
Nakon tog krajnjeg prostatva, obojica se osjetie bolje i pooe da ruaju zajedno. Odlazak na
miak, primijeti doktor Hope, jedini je dnevni posao
koji mi omoguava da doem k sebi. On objasni Man_.
sonu jo i neke druge stvari. Bio je ak laboratorija
za istraivanje na Univerzitetu u Cambridgeu, rodom
iz Birminghama, a u tome je vjerojatno on se pri
tom podrugljivo nasmijao i objanjenje zato ba
esto nema ukusa. Na uporne zahtjeve profesora Dewara bio je privremeno dodijeljen na rad Metalurgijskom savjetu, Posao mu je bio sasvim mehaniki:
bile su to svakodnevne sitnice koje bi Svaki laborant
mogao da svri. Ubro zakljui da e jamano poludjeti od silnog nerada i ljenivosti Savjeta, koji je sada
jezgrovito nazivao Rajom zanesenjaka. Ta je ustanova
bila tipini predstavnik veine ustanova u zemlji u
kojima je trebalo da se provodi nauni, istraivaki
rad: njom je upravljao izvjestan broj uglednih glupana
koji su bili suvie zacopani u svoje line pojedinane
teorije, suvie zauzeti meusobnim gloenjem da bi
mogli da krenu toak napretka u bilo kojem odreenom pravcu. Hopea su potezali amo-tamo, nareivali
mu ta ima da radi umjesto da ga ostave da radi onoto eli, i tako, vazda prekidan, nije nikad mogao da
satavi est mjeseci na jednom istom'poslu.,
Prikaza u irokim potezima Andrewu savjet Raja
zanesenjaka. Sir Williama Dewara, devedesetogodi1 Igra rijeima: Hope znai ,,nada.
232

njeg drhtavog, ali neukrotivog presjenika zvao je

,,Billy Buttons", zbog toga to je zbog njegove sklonosti zaboravljao kopati izvjesna vana dugmeta na
svom odijelu. Stari Billy Buttons bio je predsjednik
gotovo svih naunih drutava u Engleskoj. Osim toga,
on je drao na radiju ona toliko izvikana populama
predavanja: Nauka za djecu.
Tu su pored njega bili jo prof. Whinney, poznat
meu studentima kao ,,kljuse, Challis, koji je bio,
rav kad bi zaboravio da osim Challisa predstavlja
jo i Rabolaisa, Pasteura i doktora Maurica Gadsbyja.
Poznajete li Gadsbyja? upita ga Hope.
Upoznao sam se s tim gospodinom", odgovori nju
Andrew i ispria mu svoje doivljaje s ispita.
,,To je na Maurice", ree Hope s ogorenjem,
,,Te vam je gadan, mali skorojevi. Gura se svuda.
Jednog lijepog dana zatrait e i apotekarsku koncesiju! To vam je jedna umjena mala bubica. Ali njega ne zanima nauka: on gleda samo sebe. Cas zatim
nadoda: ,,I Abbey je lan naega Savjeta, ali on je
suvie mudar da bi dolazio esto na sjednice. To je
kulturan ovjek.
To je bilo prvi put to su Andrew i Hope ruali
zajedno. Usprkos svom stuentskom vjetropirstvu i
prirodnoj sklonosti ka bezobzirnosti, Hope je bio darovit mladi. U njegovoj bezonosti bilo je i iskrenosti.
Andrew je osjeao da bi taj ovjek mogao jednog
dana da neto stvori. Zaista, u ozbiljnim asovima,
Hope mu je esto puta izlagao svoju elju da se vrati
ozbiljnom radu koji je bio sebi stavio u zadatak, naroito ispitivanju eluanih luenja.
Ponekad bi i Gill ruavao s njima. Hopeova opaska o njemu bila je karakteristina: dobra mala duica. Iako su ga trideset godina aministrativne slube bile obloile spolja izvjesnom tvrdokornou - on
se sam bio probio od malog piskarala do efa odjeljenja Gill je u dui ostao ovjean. U nadletvu on
je funkcionirao kao kakva dobro pomazana i spremna
mala maina. Svako jutro dolazio je iz Sunburyja
istim vlakom, istim se vlakom vraao svake eeri,
233

osim ako je bio ,,sprijeen. U Sunburyju je imao enu, tri ken i jedan mali vrt u kojem je gajio rue.
Promatran povrno, on se mogao smatrati savreno
tipinim uzorkom gizdava malograanina. Pa ipak, ispod tog spoljanjeg okvira, postojao je jedan pravi
Gill koji je oboavao zimski izgled Yarmoutha i uvijek
u decembru provodio u njemu svoj odmor, a u jednoj knjizi, koja se zvala Hadi Baba, imao je svoje
udno evanelje pa ju je znao gotovo napamet, 'i najzad iako ve petnaest godina lan jednog naunog
drutva bio je ludo odan pingvinima u. Zoolokom
vrtu.
Jednom prilikom Kristin je bila etvrta za njihovim stolom. Gill je sama sebe bio nadmaio u ukazivanju one uljudne panje koja je svojstvena ljudima
administrativne struke. Cak je i Hopeovo ponaanje
bilo divno odmjereno. On je u povjerenju Andrevvu
bio otkrio da, otkako se upoznao s gospoom Manson,
vie nije tako odluan pristalica celibata.
Dani su prolazili. U oekivanju sastanka Savjeta,
Andrevv je otkrivao zajedno s Kristinom, ari Londona.
Posjetili su i kazalite Old Vic1, upoznali su zahuktalu vrevu Hampstead Heatha i drai pononih kavana,
etali su se po Rowu, veslali po Serpentinu i otkrili
varke Sohoa. Izvezli su se i do Richmonda. Kad vie
nisu bili primorani da prouavaju karte Podzemne eljeznice prije no to bi joj se povjerili, poeli su da
se osjeaju Londoncima.

2.
Za 18. septembra po podne bila je najza sazvana
sjednica S. U. M. R. I Andrevvovu ekanju doao je
kraj. Sjeei izmeu Gilla i Hopea, Andrevv je osjeao na sebi eretske poglede mladog Hopea i promatrao je kako u dugu dvoranu, ija je tavaniea bila
odviena pozlatom, ulaze lanovi Savjeta jedan za
. Najbolje kazalite u Londonu, koje najvie odgovara
pojmu Narodnog kazalita".
234

rugitn: Whinney, doktor Lancelot Dodd-Cantenbury,

Challis, sir Robert Abbey, Gadsh^r i naposljetku sam
Billy Buttons Dewar.
Prije Dewarovd dolaska Abbey i Challis oslovie
Andrewa Abbey s nekoliko tihih rijei, profesor
bujicoift tatih Ijubaznosti i estitae mu na imenovanju. Uavi, Dewar se obrati Gillu i uzvaknu
svojim nfeobino piskutavim-glasomr
Gdje je na novi' zdravstveni. inspektor, gospodine Gille? Gdje je doktor Manson?
An;d6'ew ustade zapanjen Dewarovim izgledom, jer
je Dewar premaivao ak i Hopeov .opis. Billy je bio.
malen, pogrbljeo j, upav. Imao je na sebi staro odijelo, Rrsluk mu je. bio pun'mrlja, a .depovi pozelenjelog kaputa nabrekli od papira,- broura i izvjetaja
trideset razliitjh drutava. Billy .nije imao opravdanja za takav izgle, jer je imao ninogo novaca, a imao
je i k'eri, od kojih je jedna bila udata za jednog pera, milijunaa, ali on je oduvijek izgledao kao kakav
-matori, olinjali pavijan.
Jedan Manson bio je sa mnom \i Queens koledu,
1880, zapijuka on dobrpudno u znak' pozdrava.
To' je on, gospOdine, promrmlja Hope, za koga
je to iskuenje bilo neooljivo.
Billy ga u. ,,A otkud vi to znate, doktore Hope?
upita ga zirkajui uljudno. preko elikom oiviena
cvikera feoji mu je stajao navrh nosa. Ta vi onda niste bili jo ni u pelenama. Hi,. hi, hi, hi!
Cerei se on poe prema svom mjestu u aelju
tola. Nijedan od njegovih kolega koji su ve sjedili
ne obrati na njega ni najmanju panju. Ohola ravnodunost prema susjedu bila je uobiajena u tom Savjet.11. Ali to ne zbuni Billyja. On .izvue iz depa sveanj papira, natoi sebi %&.boce malb vode i pOpi je,
pa orida dohvati mali eki koji je leao pred njim
i snano kucnu njime o sto.
Gospodo, gospodo! Gospodin Gill e nam sada
proitati.zapisnik."
Gill, koji je u avjetu vrio isekfetarsku. duno^
uurbano. se lati zapisnika posljednje sjednice, dok se
Bil1y, ne obraajui ni najmanju panju na njegovo

pjevuenje, naizmjenino zabavljao listanjem svojih

papira i upuivanjem dobroudnih pogleda u pravcu
Andrewa, koji ga je jo uvijek podsjeao na Mansona
iz Queens koleda 1880. godine.
Gil proita najzad zapisnik i BiHy zamahnu odmah ponovo ekiem.
Gospodo, mi smo naroito sretni to se danas
ovdje meu nama nalazi i na novi zdravstveni inspektor. Ja se sjeam da sam jo 1904. uporno ukazivao na potrebu da se jedan stalan kliniar pridoa
Savjetu kao olina dopuna gospodi patolozima, koje
mi, s vremena na vrijeme, uspijevamo da zdipimo,
gospoo, hi, hi, hi! velim, s vremena na vrijeme uspijevamo da zdipimo od Laboratorija za istraivanja. Ja to velim sa svim dunim potovanjem prema
mladom prijatelju Hopeu, od ije milostive saradnje
hi, hi, hi! od ije milostive saradnje, velim, na
rad toliko mnogo zavisi. Sjeam se dobro da sam jo
1889...
Sir Robert Abbey ga prekide:
Uvjeren sam, gospodine, da i ostali lanovi Savjeta ele da vam se pridrue u estitanju doktoru
Mansonu na njegovu radu o silikozi. Ako smijem da
se tako izrazim, ja nalazim da je to naroito marljiv i originalan nauni rad, koji, kao to to Savjet
dobro zna, moe da ima najalekosenije posljedice
po nae inustrijsko zakonodavstvo."
Bravo! Bravo! zagalami Challis, podravajui
svog tienika.
,,To sam upravo htio da kaem, Roberte, ree
Billy osomo. Za njega je Abbey jo uvijek bio mlad
ovjek, malone student, ije su. upadice zasluivale
blag prijekor. Kad smo na posljednjem sastanku zakijuili da se ovo ispitivanje mora nastaviti, meni je
omah palo na um ime doktora Mansona. On je prvi
postavio ovaj problem i njemu se mora dati svaka
podrka, da bi ga mogao sasvim rijeiti. Mi elimo,
gospoo, a kako je to ilo u prilog Andrewu, on
mu prijateljski namignu preko stola ,,da on posjeti
sve rudnike antracita u zemlji, a moda emo kasnije
proiriti ispitivanja i na sve rudnike ugljena. Mi ta236

koer elimo da i e u se prui svaka prilika za kliriina

ispitivanja rudara u industriji. Mi mu stavljamo na raspolaganje sva sredstva i sve olakie raunajui
tu i znalake bakterioloke usluge naeg mladog prijatelja doktora Hopea. Ukratko, gospodo, nema toga
to ne bismo htjeli da uinimo da bismo omoguili
naem novom zdravstvenom irispektoru da, u pogledu
ovog veoma vanog pitanja o udisanju praine, doe
lo krajnjih naunih i administrativnih zakljuaka.
Andrew kriom duboko udahnu. To je sjajno,
sjajno bolje nego to se mogao nadati. Oni e mu
dati slobodne ruke, poduprijet e ga .svojim ogromnim
autoritetom, pruit e mu sve mogue olakice u pogledu klinikog istraivanja. Ta oni Su aneli, svi zajedno, a Billy je sam arkaneo Gabrijel.
Ali, gospodo", ree Billy odjednom svojim piskutavim glasom, vadei iz depa nov sveanj papira,
prije nego to doktor Manson uzme u prouavanje
ovaj problem, prije nego to se budemo smatrali slobodnim da ga ovlastimo da usredsredi svoje napore
na to pitanje, ima jedna druga, hitnija stvar kojom,
po mome miljenju, on treba da se pozabavi."
Nastae tiina. Anrew osjeti kako mu se srce
gri i kako ga Billyjeve rijei ine sve malodunijim.
Doktor Bigsby iz Ministarstva trgovine skrenuo
mi je panju na zaprepaujue oprenosti u propisima
o sanitetskom materijalu za prvu pomo u naim industrijskim ustanovama. Naravno, o tome postoji uredba sa zakonskom snagom, ali ona je rastegljiva i ne
zadovoljava. Tako, na primjer, ne postoji utvren
obrazac u pogleu mjere i vrste tkiva zavoja, kao
ni duine materijala i tipa uloga. To je, gospodo, vana stvar, i tie se neposredno ovoga Savjeta. Stoga
sam ja najodlunije za to da na zravstveni inspektor
najprije svestrano, ispita to pitanje i o tome ponese
Savjetu izvjetaj."
Nastade tiina. Oekujui zakljuak, -Andrew poglea oko sebe; Dod-Cantbury zagleda se isturenih
nogu u tavanicu; Gadsby je bio zabavljen crtanjem dijagrama na upijaici; Whinney se mrtio, Challis na237

damao prsa kao da se sprema da govoiri. Abbey n n ^

ree:
,,Ja mislim, sir William, da ta stvar svakako spada u nadlenost Ministarstva trgovine ili pak Odsjeka za rudarstvo."
Mi stojimo na raspolaganju i jednoj i drugoj
ustanovi, zakreta Biily. ,,Mi smo - hi, hi! - mi smo
pastore i jedne i druge.
,,Da, ja to znam. Ali, na kraju krajeva, ovo ovo
pitanje zavoja, pa to je relativno beznaajna stvar, a
doktor Manson . . .
Uvjeravam te, Roberte, da je to pitanje aleko
od toga da bude beznaajno. Ovih dana ono e biti
izneseno i pred Parlament. To mi je upravo jue rekao lord Ungar.
,,Ah! ree Gasby i pri tom nauli ui. Ako se
Ungar u to umijeao, onda je stvar rijeena. ,,Gadsby
je znao da bude ulizica, a u ovoj prilici elio je naroito da se udvori lordu Ungaru.
Andrew je bio primoran da se umijea:
Oprostite, sir William, zamuca on, ,,ja sam . . .
ja sam shvatio da ovdje treba da se posvetim klininom radu. Meutim, ja ve cio mjesec dana donjam
u svojoj kancelariji, i sada, ako treba d a ...
Zastade i pogleda oko sebe. Abbey mu pritee u
pomo:
Gledite doktora Mansona je sasvim opravdano.
Cetiri godine on je vrlo predano radio sam na svom
predmetu, i saa, kad smo mu ponudili sve mogue
olakice da svoja istraivanja proiri, mi mu predlaemo da ide da prebrojava zavoje."
Ako je doktor Manson imao strpljenja etiri godine, Roberte11, zakreta Billy, ,,pa on moe da se strpi jo malo vremena. Hi, hi, hi!
,,T je istina, to je istina, povika Challis. ,,Poslije e biti slobodan da se pozabavi silikozom.
Whinney se nakalja da bi proistio grlo. Sad e
Kljuse da zanjiti, doapnu Hope Andrewu.
Gospodo", ree Whinney, ,,ve odavna sam traio od ovog Savjeta da se pozabavi pitanjem prouavanja miinog umora u vezi s toplinom pare jednim
238

predmetom koji me, kao to znate, duboko zaiuma, a

kojem, ozvolite mi da to kaem, dosada nije poklonjena ona panja koju on, po svojoj vanosti, u tolikoj mjeri zasluuje. Saa, vidite, ako doktor Manson
ve ionako treba da se za neko vrijeme ualji od pitanja udisanja praine, meni se ini da bi to bila vanredna prilika da on rijei i ovo toliko znaajno pitanje
miinog umora . . .
Gadsby pogleda na sat.- ,,Ja imam zakazan sastanak u Ulici Harley, tano za trideset i pet minuta.
Whinney poglea ljutito Gadsbyja, a kolega Challis mu priskoi u pomo, dobacivi osomo:
Neuvena drskost."
Izgledalo je kao da je bura na pomolu. Ali Billyjevo uto, bradato lice, s vazda uljudnim izrazom,
promatralo je paljivo skuptinu. On nije bio uzrujan.
Ve etrdeset godina on je rukovoio ovakvim sastancima. Znao je da je svojim drugovima mrzak i da oni
ele da se povue, ali on, eto, nee nikad se nee povui. Njegova ogromna lubanja bila je puna problema,
prijeloga, nejasnih formula, jednadbi, fiziologije i
kemije, injenica i zamisli osnovanih na samostalnom
naunom istraivanju, neizmjema grobnica kojom su
se gonile sablasti obezmodanjenih maaka, osvijetljena polariziranim zrakama i sva ruiasto obojena
velikom uspomenom da ga je, kao djeaka, sam Lister
j'ednom pomilovao po kosi. On izjavi prostoduno:
Moram vam rei, gospodo, da sam ja ve, tako
rei, obeao loru Ungaru, kao i doktoru Bigsbyju,
da emo ih potpomoi u tim vanim stvarima. Sest
mjeseci bit e ovoljno, doktore Manson. Moda malo
due. Ali to nee biti nezanimljivo. Taj e vas posao,
mlai ovjee, dovesti u dodir s mnogim ljudima i
stvarima. Sjetite se Lavoisierove izreke o kapljici vod e . . . hi, hi, hi! A sada, u pogledu patolokog ispitivanja primjeraka iz Wandoverskog ugljenokopa, koje
je doktor Hope spremio prolog jula . . .
U etiri sata, kada je sve bilo gotovo, Anrew je
u Gillovoj kancelariji pretresao svoj poloaj s Gillom
i Hopeom. Pod utjecajem Savjeta, a moda i svojih
zrelijih godina, on je sada bio postao uzdrljiviji. Nije
239

vie od razjarenosti ni praskao ni gutao rijei, ve bi

svojoj jarosti davao oduka prosto time to je dravno
pero spretno gurao u plou dravnog pisaeg stola.
,,Pa to nee biti tako loe, tjeio ga je Gill.
Znam, morat ete da putujete po itavoj zemiji, ali
i to moe da bude sasvim prijatno. Moi ete ak
povesti sobom i gospou Manson. Uzmimo, na primjer,
Buxton to vam je sredite svih ugljenokopa u Derbyshireu, . . Sest mjeseci zatim moete lijepo da nastavite svoj rad na antracitu.
,,To moe slobodno da brie, ree Hope podrugIjivo. ,,On je osuen da prcbrojava zavoje doivotno!
Andrew se lati eira. Nevolja je s vama, Hope,
u tome to ste jo suvie mlai.
Vratio se kui Kristini. Slijeeeg ponedjeljka, poto ona odluno odbi da propusti tu veselu pustolovinu, kupie za ezdeset funti jedan polovan automobil marke ,,Morris i krenue zajedno u Veliki Pohod
na prouavanje materijala za prvu pomo. Treba priznati da su bili sretni kad su se njihova kola ustremila
velikim sjevemim drumom. Poto je prikazao Billyja
Buttonsa kao majmuna, i radi potpunije slike ak i
upravljao automobilom nogama, Andrew primijeti:
Kako mu drago, tek nije nimalo vano to je Lavoisior rekao 1832. godine o kapljici vode. Glavno je,
mi smo zajedno, Kris!
Posao je bio glupav. Sastojao se u pregledanju
materijala za prvu pomo u raznim ugljenokopima itave zemlje: ulozi, zavoji, vata, antiseptina sredstva,
haprave za stezanje ila itd. U bogatim ugljenokopima
pribor je bio valjan, u srenjim bio je srednji, sputanje u podzemlja nije bilo novina za Andrewa. Izvrio je stotinama pozemnih inspekdja, bauljao je
miljama kroz tijesne hodnike, sve do samog mjesta
vaenja da bi pregledao sanue sa zavojima koje je,
svega pola sata ranije ondje paljivo namjeteno. U
malim oknima sranog Yorkashirea eavalo mu se
da uje nazomike kako apatom saopavaju: Trkni
brzo, Ceorie i reci Alexu da ode do drogerije. . . a
zatim, Sjedite, doktore, odmah emo biti gotovi, str240

pite se asakl U Nottinghamu je utjeio bolniare trezvenjake rekavi im da je hladan aj bolje pie od
rakije, a rugdje se meutim kleo viskijem. Ali, uope uzevi, on je radio svoj posao s neumornom revnou. On i Kristin osjeali bi u podesnim sreditima i potom bi autom prokrstarili itavu okolinu.
Dok bi on vrio preglede, Kristin bi, obino, sjedila
gdjegod u blizini i plela. Eilo je i tu tekoa, obino
sa stanodavkama, a bilo je i sklopljenih prijateljstava,
mahom izmeu rudarskih nadzornika. Andrewa nije
iznenaivalo to je njegovo poslanstvo izazivalo smijeh
u ovih tvroglavih graana uljevitih pesnica. Na alost, mora se rei, i on se smijao zajedno s njima.
U martu se vratie u London, preprodae kola za
svega eset funti manje nego to su bili platili za njih,
i AndreW' se dade na pisanje izvjetaja. Bio je odluio
da da Savjetu odgovarajuu vrijednost za novac koji je
bio uloio, da im prui sveanj statistikih podataka,
itave stranice tabela, karata i grafikona, da bi pokazao
kako krivulja izavoja raste ukoliko krivulja uloga
Opada. Bio je oluio, ree Kristini, da pokae toj gospoi kako je valjano izvrio povjereni mU zadatak
i kako su obino svi zajedno stratili svoje vrijeme.
Krajem mjeseca, poto je hitno dostavio prvi grub
nacrt Gillu, iznenadi se kad od doktora Bigsbyja, iz
Ministarstva trgovine, dobi poziv da mu ode.
,,On je oaran vaim izvjetajem, ukao je Gill,
pratei ga du Whitehalla. Istina, nije trebalo da
pusti.m maka iz vree, ali eto! Dragi prijatelju, to je
za vas sretan poetak. Vi nemate pojma kako je Bigsby krupna zvjerka. On, tako rei, drma administracijom itave industrije!
Proe osta vremena dok ooe do oktora Bigsbyja. Morali su da odsjede u dvjema ekaonicama dok
dospjee do krajnje odaje. Najza izioe pred doktora Bigbyja glavom. On ih doeka srdano, ali vrlo
dostojanstveno, odjeven u tamnosivo odijelo s tamnosivim gamaama na nogama i prslukom na dva reda
dugmeta, na izgle pretrpan poslovima i pun autoriteta.
3.6 C i t a e l a

241

Sjeite, gospodo. Radi se o vaem izvjetaju.

Mansone. . . Vidio sam nacrt pa, iako bi moda bilo
preuranjeno govoriti o njemu, moram rei da mi se
njegov izgled svia. Veoma nauan rad. Odlini grafikoni. To je upravo ono to nam treba u ovom odsjeku. Dakle, kako namjeravamo da zaveemo jednoobraznost u sanitetskom materijalu u svim rudnicima i fabrikama, potrebno je da se upoznate s mojim gleditima. Na prvom mjestu, vidim da preporuujete zavoje od tri palca, kao najire u priboru. Ja, meutim,
pretpostavljam one od dva i po. Vi ete se u tome sloiti sa mnom, zar ne?
Andrew je bio razraen, moda zbog gamaa. . .
Sto se mene tie, smatram da e, ukoliko, dolaze u obzir runid, to iri zavoj biti bolji. Inae,
miljenja sam da sve to nije bogzna kako vano.
Sta?.. kako?" Bigsby pocrveneje do uiju. ,,Nije bogzna. kako vano?
Ni najmanje."
Zar vi ne uviate, ne shvaate da se ovdje radi
0 principu jenoobraznosti? Ako mi predlaemo dva
1 po palca. a vi preporuujete tri, mogu nastati ogromne tekoe."
Ja u onda preporuiti tri, ree Andrew hlano.
Doktor Bigsby se uoljivo nakostrijei.
Va stav je teko razumjeti. Mi smo ve goinama radili u pravcu zavoja od dva i po palca. Dakle...
zar ne uviate koliko je to vana stvar?
,,Da, uviam! Ni Anrew nije vie vladao sobom.
,,A jeste !i vi ikad bili dolje, pod zemljom? Ja jesam.
Sto mu muka, ja sam izvrio jednu operaciju, leei
potrbuke, u bari prljave vodurine, pri svjetlosti jedne rudarske svjetiljke. I ja vam velim jasno i bistro da
je razlika od pola palca u irini zavoja beznaajna koliko i laarska psovka.
Izie iz zgrade bre nego to je u nju bio uao,
a Gill je za njim lomio ruke i jadikovao du cijelog
puta do Obale.
Anrew se vrati u svoju kancelariju. Bio se uozbiljio: promatrao je saobraaj na rijeci, mete na ulici, tramvaje koji su tutnjili preko mostova, Ijue koji
242

su se urili, svu tu ustalasanost ivota koji je treperio. ,,Ja nisam stvoren da skoanim ovdje u ovom
mrtvilu", reee on u sebi, obuzet nestrpljenjem. Moje
je mjesto tamo napolju!"
Abbey prestade dolaziti na sastanke Savjeta, a
Challis obeshrabri Andrewa do oajanja, upozorivi
ga, kad ga je jednom poveo na ruak, da Whinney
neprestano petlja zakulisno ne bi li ga uposlio na prouavanju miinog umora prije nego to i oime pitanje silikoze. Andrew primijeti, nastojei oajno da
bar na izgled tu vijest primi kao alu: Ako mi se
nakon onih zavoja i to dogodi, ne preostaje mi drugo
nego a zatraim ulaznicu za itaonicu Britanskog muzeja.
Vraajui se kui s Obale, hvatao je sebe kako sa
zaviu ita mesingane tablice privrene na gvozdene ograde ljekarskih kua. Zastao bi i promatrao
pacijenta kako se penje uz stepenice, zvoni, vrata mu
se otvaraju i on ulazi i onda bi, hodajui dalje sjetno
zamiljao sebi prizor koji se sigumo dalje odigravao:
postavljanje pitanja, hitro uzimanje stetoskopa, itava uzbuljiva nauka dijagnostike. Pa i on je ljekar,
zar ne? Bar je nekad to bio. . .
Jenoga dana krajem mjeseca maja, oko pet sati
po podne, iao je u takvom duevnom raspoloenju
ulicom Oakley kad spazi gomilu svijeta okupljenu oko
nekog ovjeka koji je leao na ploniku. U oluku sa
strane nalazio se polomljeni bidkl, a malne povrh
njega bio se zaustavio kamion.
Pet sekundi zatim, Anrew se nae usred gomile
i vidje kako policajac kleei pridrava ozlijeenog
koji je krvario iz duboke rane na slabini.
. Fustite me da proem, molim! Ja sam Ijekar."
Policaja, 'koji se bez uspjeha trudio da podvee
ranu, pogleda ga zabrinuto.
,,Ne mogu da zaustavim krvarenje, doktore. Rana
se nalazi suvie visoko.
Anrew vije da ne moe namjestiti povezu.
Rana se nalazila zaista suvie visoko, pa je prijetila
opasnost da krvarenje postane smrtonosno.
X6*

248

,,Ustanite, ree on policajcu. Ispruite ga ravno

na lea. Anda, ukrutivi desnu ruku, nagnu se nad
ranjenikom i estoko ga udari pesnicom u mali trbuh,
ispod aorte koja se ondje sputa. Teina ranjenikova
tijela prebaena ovako na glavnu arteriju odmah zaustavi dalje krvarenje. Policajac skie ljem i obrisa
elo. Pet minuta zatim stigoe ambulantna kola i Andrew se odveze s ranjenikom.
Slijeeeg jutra potrai telofonom bolnicu. Deurni Ijekar odgovori mu osomo, kao to to obino
biva:
,,Da, da, dobro je. Ie nabolje. Tko se to raspituje?
,,Oh! promrmlja Andrew iz javne telefonske govomice, nitko".
A to je, pomisli u sebi ogoreno, upravo ono to
on i jeste, nitko, jer on niti ta racli, niti kuda ie.
Izra do kraja te nedjelje i onda tnirno. bez buke,
preda Giilu svoju ostavku, da je ovaj sprovede dalje
Savjetu.
Gill je bio uzbuen, ali prizna da ga je ve i ranije muio preosjeaj da e Andrew doi do te alosne odluke. Odra itav mali govor, koji zavri rijeima:
,,Na kraju krajeva, moj dragi prijatelju, ja i sam
uviam da vae mjesto nije dozvolite rni da se posluim jednim ratnikim poreenjem u pozadini, ve
u prvom borbenom redu, meu vojnicirna."
Hope mu ree:
,Ne sluajte toga ogajivaa rua i ljubitelja pingvina! Vi ste sretni! I ja u za vama, ako rne parnet
ne iznevjeri im isteku moje tri godine!
Andrev/ nije zatim vie nita uo o radu Savjeta
u vezi s pitanjem udisanja praine sve dok nije, mjesecima kasnije, lord Ungar na vrlo dramatian nain
iznio to pitanje pred Parlamenat, navodei opimo
svjedoanstva i podatke koje mu je bio stavio na raspolaganje doktor Maurice Gadsby.
Stampa pozdravi Gadsbyja kao velikog ljekara
i ovjekoljupca. A te iste godine silikoza bi stavljena
u red industrijskih bolesti.
244

RUGI DIO
1.

Poee a trae praksu. To je bio muan posao:

poslije naa koje su ih uznosile visoko, do planinskih
vrhova, survavali su se u bezdan oaja. Sa aokom tri
uzastopna neuspjeha u dui tako je on bar tumaio
svoje odlaske iz Drineffuja,. Aberalawa i S. U. M. R-a
Andrew je eznuo da najzad nae svoje pravo mjesto i pokae svoju vrijednost. Ali sva njihova gotovina, poveana strogom tednjom za vrijeme posljenjih mjeseci platenih sigurnosti, nije iznosila vie od
est stotina funti. Mada su oblijetali oko ljekarskih
agencija i odazvali se svakoj zgodi koja im se pruila
kroz stupce Lancete, izgledalo je kao da je ta svota
jedva ovoljna da bi im osigurala jednu londonsku
ordinaciju.
Nika nisu mogli da zaborave svoj prvi pokuaj.
Doktor Brent, iz Cadogan Gardensa, namjeravao je
da se povue i nudio je jeno unosno mjestance, poesno za dobro kvalificiranog kolegu. To je izgledala
odlina prilika. Iz straha da netko bri ne ugrabi taj
medeni kola, odvezoe se raskonim taksijem doktoru
Brentu, koji je, kako se pokazalo, bio sijed, ljubazan
i malne edan iica.
,,Da, ree oktor Brent skromno. ,,To je prilino
obra radnjica. I kua je lijepa, zar ne? Ja traim
svega sedam hiljada funti za zakup. Ugovor je na snazi jo etrdeset godina, a kirija za zemljite iznosi svega tri stotine funti godinje. Sto se same prakse tie, ja pristajem na ono uobiajeno: vogoinji prihod
u gotovu, je li tako, doktore Mansone?"
Sasvim!" ree Anrew klimnuvi glavom ozbiljno. ,,I vi biste, bez sumnje, bili tako dobri da me
245

malo due uvoite u posao, u svrhu preporuke? Hvala

vam, doktore Brent. Mi emo o tome jo a razinislimo.
Uz aiicu jeftinog aja u restoranu u ulici Branipton, uzee u razmatranje tu ponudu.
. . Sedam hiljada samo za zakup! huknu. Andrew, nasmijavi se kratko. Zabacivi eir .sa izboranog ela, nasloni se laktovima na mramorni sto. ,,Pa
to je grozno, Kris, kako se ti matori djedaci i zubima
hvataju za steene poloaje, i ovjek moe samo novcima da ih se oslobodi. Zar to ne pokazuje kakav je na
sistem? Ali, kakav je takav je, ja ga primam. Vidjet
e ve! Od danas u ja da se malo pozabavim tim
pitanjem novca.
,,Ja se nadam da to nee initi, rde ona smijeei se. ,,Mi smo i do saa bili prilino sretni i bez
toga.
On se naduri. Vidjet emo hoe li tako govoriti
i kad stanemo da bogoradimo po ulicama. . . Da platim, gospodice. ,
Kao doktor medidne i lan Kraljevskog kolegijuma ljekara, elio je da njegovi padjenti ne budu
pretplaeni niti da im uz pregled valja davati i lijekove. Htio je da se oslobodi sistema karata. Ali, ukoliko su nedjelje odmicale, bio je gotov da se lati svega, svega ,to im .je moglo da ulije naau da e im
pruiti sredstva za ivot. Obavijesti se o ordinacijama
u Tulse-Hillu, Islingtonu i Brixtonu, a jedna koju je
bio pogledao u Camen Townu imaLa je krov koji
je prokinjavao. Ve je bio odluio da unajmi kakyu
kuu i da stavi na vrata svoju tablu, pa ta mu bog da,
ali Hope ga od toga odvrati, uvjerivi ga da bi, s gotovinom kojom je raspolagao, to znailo isto to i samoubistvo.
I onda, dva mjeseca zatim, kad su ve bili pali u
potpuno oajanje, nebo se odjednom smilova i dozvoli
da stari doktor Foy* bez bola premine u Paddingtonu.
Njegova itulja, etiri retka u Medicinskom urnalu,
privue Andrewovu' paznju. Uputie se bez oduevljenja u Chesborough Terrace broj 9 i naoe visoku,
sivo obojenu kuu koja je liila na grobniu, s maldm
246

klinikom s-a strane i garaora od opeka pozadi. Pokazalo se iz knjiga koje su pregleali da je doktor Foy
zaraivao moda oko pet stotina funti godinje, zahvaljujui najveim dijelom pregledima uz honorar od tri
i pol ilinga, zajeno s lijekom. Bazgovarali su s uovicom koja ih je bojaljivo? uvjeravala da je praksa
doktora Foyja bila dobra i da je nekad bilo ak i mnogo olinih pacijenata koji su ulazili na glavna vrata. Zahvalie joj i ostavie je bez ushienja.
,,Pa ipak, ne znam, valjkao se Andrew. Ima
mnogo nezgoda. Mrsko mi je to bolesnike treba snabdijevati i lijekovima. I mjesto nije bogzna kakvo. Jesi
li primijetila sve one oronule pansione u susjedstvu?
Ali ipak kua se nalazi u p.ristojnoj etvrti, na uglu
glavne ulice. I cijena nam gotovo odgovara: osamnaestomjeseni prihod. Osim toga, lijepo je od nje to je
rekla da e nam ostaviti starev namjetaj koji se
nalazi u sobi za preglede, kao i onaj u dispanzeru. Sve
je gotovo samo da se uselimo. U tome je prednost
mjesta upranjenog smru. Sta ti veli, Kris? Pitanje je sad ili nikad. Hoemo li da pokuamo
sreu?
Ona ga pogleda sa sumnjom u oima. ari Londona, koje su za nju imale dra novine, bile su ii
ljele. Ona je voljela prirodu, pa je i saa, u ovoj sivoj sredini, eznula za njom svim srcem. On se ipak
toliko bio zaintaio da otvori praksu u Londonu, da
se ona nije usuivala ak ni da pokua da ga od tog
njegovog nauma odvrati. Ona mu na pitanje odgovori
neodluno klimanjem glave, sloivi se s njim.
Ako ti to eli, Andrew.
Sutradan ponudi zastupniku gospoe Foy est
.stotana funti umjesto traenih sedam stotina i pedeset.
Ponuda bi prihvaena, i ek napisan. U subotu 10. oktobra, dovezoe svoj namjetaj iz spremita u kojemu
je bio sklonjen i uselie se u svoj novi stan.
Tek u nejelju oslobodie se koliko-toiiko sijaseta
slame i jute i pokuae da se* snau i da vide kako
stoje. Anrew iskoristi priliku da se vine- u jednu od
onih rijetkih, ali mrskih propovijedi, u kojima je liio
na kakvog akona raskolnika.
'247

,Saa Kris, trdba da se snaemo. Potroili smo

^ rno imali, o posljednjeg cekina. Morat emo
da ivimo od onoga to zaradimo. Sam bog zna koliko v
e to iznositi, ali nema nam druge. Morat emo malo
da se stisnemo, Kris, da tedimo."
Na njegovo zaprepatenje ona briznu u pla. Stajala je pred njim bljedolika, u prostranoj, sumornoj
prednjoj odaji ija je tavanica bila prljava, a pod jo
nesastrt.
,,Za ime boje!" grcala je ona. Pusti me na miru. Da tedim! Pa zar ja to ne inim uvijek. Stoiim
li te ja ita?"
,,Kris! uzviknu on preneraeno.
Ona mu se baci mahnito u naruje:
,,To je ta kua. . . nisam mogla ni da pomislim. . .
onaj suteren, pa stubite, ona prljavtina
Ali, sto mu muka, glavno su pacijenti!"
Mogli smo da otvorimo kakvu malu ordinaciju
gdje bilo u unutranjosti."
,,Da! S ruama koje uokviruju vrata Ijetnikovca. Pau boga rnu..."
Zavrilo se time to ju je molio a mu oprosti tu
njegovu propovijed. Sioe zajedno, zagrljeni, u zloglasni suteren da tamo ispre nekoliko jaja. Tu on
pokua da _je razveseli, rekavi joj da to nije njihova kuhinja ve dio tunela paddingtonske podzemrie
eljeznice kroz koji svaki as mogu da protutnje vlakoyh Ona se blijedo nasmijeila toj njegovoj usiljenoj ali, ali primijeti a je slivnik za oticanje vode
bio razbijen.
Sutradan ujutro, tano u devet je bio odluio a
nee suvie poraniti, jer bi svijet mogao pomisiiii a
je suvie revan! On otvori svoju kliniku. Srce mu je
snano uaralo od uzbuenja koje je bilo vee, aleko
vee nego onog, gotovo zaboravljenog jutra kad je
preuzeo svoju prvu kliniku u Drineffyju.
Devet i po s a ti... On je ekao nestrpljivo. Kako
je mala kiinika, koja je imaia zaseban ulaz iz sporedne
uiice, bila spojena s kuom kratkim hodnikom, mogao je pojednako da motri i na svoj kabinet glavnu
odaju u prizemlju, koja je bila dosta dobro snabdje248

vena pisaim stolom doktora Foya, jednim divanom i

ormarom. Po rijeima gospoe Foy odlini pacijenti
iiTa^ili SU na glavna vrata. U stvari on je bio razapeo dvostruku mreu. Paljivo oekivajui, kao svaki
ribar, vrebao je da vidi sta e mu ta dvostruka zam
ka donijeti.
_ .
Ali ne donese mu nita, ba nita! Bilo je ve blizu
jedanaest a.jo nije bilo ni jednog jedinog bolesnika.
U jednoj grupi, kraj svojih kola, svrstanih na suprotnoj strani ulice, stajalo je nekoliko ofera koji su
mimo avrljali. Ifjegova je tabla blistala na vratima, ispod stare potamnjele table njegova prethodnika.
Odjednom, kad je ve maine bio izgubio svaku
nadu, otro cijuknu zvonce na vratima klinike, i ue
jedna starica umotana u maramu. Kronian bronhitis, odmah je vidio po njenom itavom disanju i
prije nego to je prpgovorila. Njeno, vrlo njeno je
posai i csluhnu stanje njenih plua. Razgovarao je s
njom. U jednom skrovitu, majunom poput neke tenare, u hodniku izmeu klinike i kabineta, spremi joj
lijek. I onda, i ne pitajui ga, dok se on skanjivao
da zatrai svoj honorar, ona mu bez rijei urud tri
i pol ilinga.
Uzbuenje to ga obuze u taj as ispol]i se u
raosti i nevjerojatnom olakanju kad osjeti ono nekoliko srebrnjaka na dlanu svoje ruke. Izgledalo mu
je kao da je to prvi novac koji je ikad u ivotu zasluio. Zatvori odmah kliniku, odjuri Kristini i baci pred
nju novce.
. .
Prvi pacijent, Kris! Moda to, na kraju krajeva,
i nije tako rava stara ordinacija. Bilo kako mu drago,
zasluili smo za ruak!
Nije bilo nikakvih poziva, jer stari je doktor bio
umro jo pred tri nedjelje, a u meuvremenu mtko
nije odravao praksu. Morat e da eka dok poZivi ns
ponu da stiu. Meutim, primjeujui na Kristininom
raspoloenju a ona eli sama da se ponese sa svojim
omainskim brigama, upotrijebi ostatak prijeponeva
da prokrstari po etvrti, da procunja, da razgleda oronxxle kue, ug xxiz bijednih malih hotelia, majune
249

vrto-ve na cije je inravo zelenilo bila pala a, uske

konjunice pretvorene u garae, pa onda, kod naglog
zaokreta ulice North, uasne jazbine malih uliica sa
zalagaonicama, staretinamicama, krmama i duanima
punih izloga s gotovim Ijekarijama i napravama od arenog kauuka.
Pomisli u sebi da je etvrt mnogo izgubila od vremena onih dana kad su se povorke koija zaustavljale
pred uto obojenim trijemovima. Bila je jadna i prljava, pa ipak su se na njoj opaali znaci novog ivota
koji je izbio na tom bunjitu;, jedan red novih stambenih kua koje su bile u toku gtaenja, poneki pristojni
duani i kancelarije i na kraju Gladston Placea, uvena
modna kua Laurier. Cak i Andrew koji nije nita znao
0 enskoj fnodi bio je uo o Laurieru i nije trebalo da
ga dug red raskonih automobila koji su stajali pred
zgradom od, besprijekorno lijepog kamena, ali bez izloga, uvjeri da je istina ono malo to je znao o iskljuivosti te trgovine. Izgledalo mu je udno to se Laurierova radnja tako neskladno nllazi meu onim oronulim zgradama. Pa ipak, ona je tu stajala, isto tako
nesumnjivo kao i onaj policajac preko puta.
po podne zavri svoj krug upoznavanja: posjeti
Ijekare koji su stanovali u neposrednoj blizini. Ukupno
posjeti osam kolega, ali svega trojica uinie na njega
dublji utisak: doktor Ins sa Gladston Placea, Reader
na kraju Aleksandrine ulice i neki stariji Skotlananin
po imenu McLean na uglu RoyaI Crescent. Ali nain
na koji su mu svi govorili: ,,Ah, vi ste, dalde, preuzeli
1 nastavili praksu jadnog starog Foyja! nekako ga je
obeshrabrivao. Uato im' ono ,,nastavili, mislio je u
sebi; pomalo Ijutito. Zaree se da. e oni ve kroz est
mjeseci govoriti malo drukije. Maa je Mansonu bilo
tek tfideset godina paje znao vrijednost uzdrljivosti,
ipak je mrzio popustljivost kao to maka mrzi vodu.
Te veeri imao je u klinici tri boleshika, od kojih
su mu dvojica platila po tri i pol ilinga, a trei je obeao a p. opet ?doi naredne subote i urediti raun.
Prvoga .ana voje samostalne prakse zaradio je svotu
od deset i pol ilinga..
250

Ali slijedeeg dana nije zaradio nita. Dan zatim

svega sedam ilinga, u etvrtak je zaradio prilino,
petak gotovo nita, a u subotu, poslije praznog pnj&podneva, sedamnaest i pol ilinga na veernjoj klinid,
ali bolesnik koga je u ponedjeljak bio pregledao na
vjeresiju ne odra obeanje da e doi i platiti. ^
U nedjelju, mada o tome nije nita govorio Kristini, Andrew preglea sumorno sedmonevni reziiltat. *Da li je uinio veliku greku to je preuzeo^ tu
izanalu praksu, to je potopio svu njihovu u.teevinu
u tu kuerinu slinu grobnici? U emu je bila njegova
greka? Trieset mu je godina, pa i preko trideset. Poloio je doktorat medicine s odlikom, pa je i lan KraIjevskog kolegijuma Ijekara. Ima klinike sposobnosti,
a povrh toga slui mu na ast i jedno lijepo djelce,
zasnovano na naunom, klinikom istraivanju.
Pa eto, on ipak jedva zarauje tri i pol ilinga, tek
za kruh. Tome je kriv sistem, mislio je u svojoj ojaenosti, sistem koji je preivio. Trebalo bj. da postoji neki
bolji poredak, da se svakome da prilika recimo oh,
recimo dravni nadzor! Ona jauknu, sjetivi se doktora Bigsbyja i Savjeta za rudarske radove. Ne, do
avola, to je oajno - to je birokracija koja davi napore pojedinca ona bi me zaguila. Ali ja moram
da uspijem, sto mu gromova, ja hou da uspijem!
Nikada ga jo financijska strana njegove profesije
nije bila zaokupila u tolikoj mjeri, niti se moglo zamisliti djelotvornije sredstvo koje bi bilo moglo da
uini od njega materijalistu nego to su bile muke
koje mu je zadavala nedozvoljena slatkohrana jenost taj je eufemizam on bio pronaao muke
koje je on morao da podnosi po nekoliko dana u nedjelji.
Oko stotinu metara nie, na glavnom automocilskom putu, nalazio se mali restoran koji je drala neka punaka mala ena, roena Njemica, koja je sebe
nazivala gospoom Smith, ali, sudei po njenom loem znanju engleskog jezika i loem izgovoru, bilo je
oito da je njeno pravo ime bilo Schmidt. Ta mala radnjica frau Schmit, sa svojom uskom mramomom tezgom, prepunom mariniranih haringi, maslina u tcgta
251

jna, kiselog kupusa, raznih vrsta kobasica, pasteta, sa* nekog odlinog sira, zvanog liptauer, imala je
tipino kontinentalan izgled. Jedna prednost te radnje
sastojala se u tome to je sve bilo vrlo jeftino. Kako
se_u Chesborough Terrace broj 9 oskudijevalo u novcu,
a i tednjak je bila neka starodnevna zaepljeha olupma, to su Anrew i Kristin prilino esto posjeivali
frau Schmidt. U sretne dane astili su se frankfurtskim
kobasicama i pitom od jabuka, a kad im je srea bila
manje naklonjena, ruak se sastojao od mariniranih
haringi i peenih krumpira. Cesto puta bi uvee, poto
bi najprije briljivo pogledali kroz zaleeno staklo ta
je sve frau Schmidt izloila, svratili do nje i odnosili
u . svojoj. pletenoj torbicd po kakvo ukusno predjelo.'
Frau Schmit ih je uskoro upoznala i naroito je
zavoljela Kristin. Njeno gojazno lice, pod visokom
punom ukaste kose, zbrkalo bi se, a oi bi joj pri
tom malne sasvim nestale, kad bi, smijeei se i khmajui glavom govorila Andrewu:
,,Vi nita ne prinite. Vi proete tobro. Vi imate
zlatnu enu. Oha je mala, kao ja. Ali ona je topra. Cekajte samo jo malo jd u da vam poaljem polesnike.
Zima j.e dola vrlo naglo, gotovo ojenom i ulice
su nestajale u magli, koja kao da je postajala jo gusca zbog dima velike eljeznike stanice u blizini. Oni
su sve to uzimali olako, pretvarali se kao da ih za~
bavljaju nedae kojima je trehalo odoljeti, ali nikad
jo u toku svih onih godina provedenih u Aberalawu,
msu bili upoznali takve nevolje.
Kristin je bila uinila sve to je mogla da njihov
ledeni stan napravi udobnijim. Bila je okreila tavanice, saila'nove zavjese za ekaonicu, obloila riovim
tapetama zidove spavae sobe, preobrazila starodnevna
vrata.koja su ruila salon, premazavi njihova umetnuta polja cmom i zlatnom bojom.
Yeina rijetkih pdziva koji su Anrewu stizali vodili u ga u oblinje male pansione. Tu je bilo teko
doi i do svog honorara, jer su.pacijenti bili mahom
sitni, siromani Ijudi, vrlo oprezni i vini vjetini kaiarenja. Nastojao je da sauva syoj ugled pred svenu252

lim usijelicama koje su drale te ustanove. Govorio

bi im u sumomim predsobljima: Nisam mogao ni da
zamislim da e ovdje biti tako hladno. Trebalo je da
ponesem kaput. Ili: Ba muka iva s ovim posjetama!
Kola mi se trenutno nalaze na popravku."
Bio se sprijateljio s policajcem koji je obino bio
na slubi na raskru pred duanom frau Schmidt i
otuda upravljao vrlo ivim saobraajem. Policajac se
zvao Donald Struthers. Oni su se divno slagali, jer je
i Struthers kao i Andrew bio Skotlananin, rodom iz
Filea, u Skotskoj. On mu obea, na svoj nain, da e
uiniti sve to bude u njegovoj moi da pomogne svom
zemljaku, pa se pri tom jezivo naali:
.
Ako se jednom desi da ovdje nekoga pregaze, ili
ako netko bude ubijen, budite uvjereni, doktore, ja
u se 'omah obratiti vama.
Jedno popodne, mjesec dana nakon njihova useIjenja, Anrew se uputi da obie apotekare etvrti.
Htio je toboe da kupi neku naroitu Vessovu trcaljku
od 10 cc. za koju je pouzdano znao da ju nitko ne d ra
na skladitu, pa im se onda, kao uzgred, predstavio
kao nov i mnogo traen ljekar iz Chesborough Terrace
broj 9. Kad se vrati kui, vidje po izrazu Kristinina
lica a mu eli nagovijestiti uzbudljivu novost.
Ceka te u kabinetu jedna pacijentkinja", apnu
mu ona. Ula je na glavna vrata.
Njegovo lice sinu. Bio je to prvi odlian pacijent, pomisli. Moda je to poetak sretnijeg doba. Pribravi se, ue brzo u kabinet.
Dobar dan, gospoo. Sta mogu da uinim za vas?*
Dobar dan, doktore. Dola sam po preponici gospoe Schmidt."
Ona ustade sa stolice da bi se rukovala s njim.
Bila je to jedra, obroudno jetinjasta ena, u kratkom krznenom kaputu i s velikom torbicom u ruriOdmah prepozna u njoj jednu od onih ulinih ena
to krstare po etvrti.
,,Dakle? upita je on, a oduevljenje mu se p n
tom .splasne.
,,Oh, doktore", nasmijei se ona kao da se ustruava. Moj mi je prijatelj nedavno poldonio divne na253

unice, pa mi je gospoa Shriiidt - ja sam, znate;

njena muterija - rekla da ete vi htjeti da mi probuite ui. Moj se prijatelj, znate, mnogo plai da mi
se to ne esi ako se zahvat izvri prljavom iglom ili
nestrunjaki.
"
Da bi se pribrao, on duboko uzahnu. ar je zajsta
dotle doao? On joj ree:
Dobro. Probuif u vam ui.
Zatim to paljivo izvede steriliziraniom iglom, poprskao joj ua klorom etila, ak joj i naunice namjesti.
,,Oh, doktore, savreno ste to izveli, ree ona zirkajui ,u ogledalo koje je meutim bila izvadila iz
torbice. Nisam uope nita osjetila. Moj e prijatelj
biti zadovoljan. Koliko.sam duna, doktore?
Cijena ustanovljena za Foyove ,,odline pacijente,
ma kako oni bili niske linosti, bila je sedam i pol ilinga. On joj pomenii tu svotu.
.. Ona_ izvai iz torbice novanicu od deset ilinga.
Uinilo joj se da je on ljubazan, otmjen i vrlo lijep
Sovjek - ona je, nekako uvijek pretpostavljala cmomanjaste ljude - i-.kad primi od njega ostatak, on joj
uini utisak izgladnjela ovjeka.
Poto ta njegova pacijentkinja izie, nije bjesnio,
kao to bi to neka bio uinio u gnjevu to se i on
prostituirao ovom nitavnom i bijenom operadjom.
Osjeao se neobino ponienim. Drei u rud zguvanu
novanicu, prie prozoru i primijeti svoju pacijentkinju kako* se udaljuje ulicom, klatei kukovima, razmahujui se torbicom, ponosei se svojim novim naunicama.

2.
U toj munoj borbi Andrew je, prieljkivao prija-,
teljstvo vojih kolega. Bi6 je na jednom sastanku udru- .
enja Ijekara svoje etvrti. ali taj se sastanak nije
pokazao bogzna kakp zanimljiv. Denny je jo uvijek
bio u inostranstvu, Kako mu se U. Tampicu svidjelo,
254

Philip tamo i ostade, primivi se mjesta kirurga u

uruenju za iskoritavanje petroleja Novi vijek.
Bar zasad, on je za Anrewa bio izgubljen. Hope se,
meutim, nalazio u nekakvom izaslanstvu u Cumberlandu, gdje je kao to se izrazio na jednoj dopisnoj
karti u ivim bojama brojio estice materije za raun Raja zanesenjaka.
Andrewa je obuzimala elja da oe u dodir sa
Fredieom Hampsonom, ali, mada se vie puta ve
bio latio i telefonskog imenika, uvijek bi ga zadrala
pomisao da jo nije uspio, ili kao to je sebi govorio
da se jo nije potpuno smjestio. Freddie je jo uvijek stanovao u Ulici kraljice Ane, samo se bio preselio u drugu kuu. Sjeajui se starih studentskih dana, Andrew se esto pitao ta li je Fredie postigao, i
tako, jednog lijepog dana, ne mogavi vie a odoli,
pozva Hampsona preko telefona.
,,Ti si me, vjerojatno, ve sasvim zaboravio, promrmlja on, napola spreman na osorljiv prijem. Ovdje
je Manson Andrew Manson. Ja ordiniram ovdje u
Paingtonu."
Mansone! Da zaboravim tebe! Oh, ti staro magare! Tamo, na drugom kraju ice, Freddie je bio
pun lirskih izliva. ,,AIi, zaboga, ovjee! Pa zato mi
se ranije nisi javio?
,,Oh, pa jedva smo se tek nekako smjestili", ree
Andrew nasmijan u aparat, raskravljen Freddijevim
poletom. ,,A prije toga, dok sam imao ono mjesto u
Savjetu, jurili smo po itavoj Engleskoj. Oenio sam
se, zna.
,,I ja! Sluaj, stari drue, morat emo opet da
obnovimo nae drugarstvo. I to uskoro! Prosto ne mogu da vjerujem. Ti ovdje u Londonu. To je kolosalno!
Gdje mi je biljenica uje, kako bi bilo da oete
u etvrtak? Moete li nam doi na veeru? Da, da.
Sjajno. Onda, do vidova, stari drue. Rei u eni da
napie rije-dvije tvojoj gospoi.
Kristin je izgleala malo ouevljena kad joj je
Andrew saopdo poziv.
Idi ti sam, Andrew, predloi mu ona poslije
krae utnje.
255

Oh, to je besmislica! Fredie eli da se upoznas

njegovonn enom. Ja znam da ti njega ne mari mnogo, ali tu e biti i drugog svijeta, vjerojatno ijekara.
T nam moe biti od koristi, mila moja. Osim toga,
odavna se nismo nimalo pozabavili. Crna kravata, re^
kao mi je. Srea to sam kupio onaj smoking za rudarsku zabavu u New Castleu. Ali ta emo s tobom,
Kris? Trebalo bi da i ti neto obue.
Meni bi trebao jedan nov plinski tednjak, odgovori ona pomalo jetko. Posljenje nejelje bile su je
dotukle. Bila je izgubila poneto od one svoje svjeine,
koja je uvijek bila njena najvea dra, pa je poneka,
kao sada, na primjer, ton njenog glasa bio suh i premoren.
Ali u etvrtak uvee kad se uputie put Ulice
kraljice Ane, nije mogao da se otme utisku kako draesno izgleda u svojoj haljini, u istoj onoj bijeloj haljmi koju je bila kupila za zabavu u New Castleu, a
koju je unekoliko bila prepravila, pa je sad' izgledala
modemija i elegantnija. I kosu je bila oeljala na
drugi nain, vie pripijeno, tako.da su joj crne vlasi,
divno uokvirivale biijedo elo. On to primijeti dok mu
je vezivala kratku kravatu, pa joj je htio rei kako joj
to lijepo pristaje, ali onda odjednom zaboravi, obuzet
naglim strahom da e zakasniti.
Meutim, ne ^zakasnie, ve stigoe tovie rano,
toliko rano da je trebalo da prou tri vrlo neugodna
minuta dok je Freddie doao. Razdragan, rairenih
ruku, izvinjavao se i pozdravljao ih u istom ahu,.govorio im je da je upravo stigao iz bolnice, da enje-,
gova ena sii kroz jednu sekunu, i sluio ih piem,
tapui Andrewa po ledima i nudei ih da sjednu.
Freddie je bio postao gojazniji od one veeri u CardiffU: rumen podvoljak na njegovu vratu svjeoio
je o prosperitetu, jli-njegove su sitne .oi jo uvijek
imale onaj isti sjaj i nijena vlas ute mu namazane
kose nije bila u neredu. Bio je tako dobro istimaren
da je blistao.
jatno se radujem to opet vidim vas voje. Ovoga puta
Vjeruj mi, uzviknu on podiui au, .nevjeronjor^mo odrati vezu. Pa, stari drue, kako ti se svia
256

kod mene? Nisam li ti rekao na omoj veeri uh,

kakva veera! Da se klaimo, da e veceras bita boljel
Cijela ova kua, razumije se, pripada meni to nije
samo obian stan kupio sam je prole godine koliko me je samo stajala novacak Samozadovoljno opipa kravatu. Razumije se, ne treba sad da kukuriem
o svom uspjehu, ali tebi, kao starom, dobrom drugu,
mogu to da kaem.
U oajama se ogleala raslco, u to nije bilo sumnje: skupocjen moderan namjetaj, duboko postavljen
kamin, dugaak klavir na kojemu je tajala velika bijela vaza s umjetnim seefnim cvjetovimamagnolije. Andrew se taman spremao da izrazi svoje divljenje kad
ue gospoa Hampson, dostojanstvena, crne kose s razdjeljkom na sredini, u haljini koja se veoma mnogo
razlikovala od Kristinine.
Doi, mila moja, ree joj Freie predusretljivo,
ak i ponizno, i jurnu da joj natoi i uslui je aicom
erija. Ona upravo ospije da nemamo odmahne rukom i odbije ponuenu aicu prije nego to posluga
najavi ostale zvanice, gospodina i gospou Charles
Ivory i doktora i gospou Deedman. Nastadoe predstavljanja uz mnogo razgovora i smijeha, meu Ivoryma, eedmanima i Hampsonima, pa se tek onda
ne suvie brzo uputie u trpezariju.
Posue na stolu bilo je skupocjeno i ukusno probrano. Ono je, zajedno sa svijenjacima, liilo mnogo
na raskonu izlobu koju je Andrew bio vidio u izlogu Labina & Benna, uvenih zlatara u ulici Regent.
Hrana, jedva se moglo utvrditi da li je to bilo meso
ili je bila riba, bila je veoma ukusna. Bilo je i ampanjca. Poslije druge ae, Andrew se osjeti sigurniji i poe
da razgovara s gospoom Ivory, koja mu je sjedila
slijeva. Bila je to mrava ena u cmoj haljini, s neobinom koliinom ragulja oko vrata i krupnim buljavim'oima kojima bi ga, s vremena na vrijeme, pogledala malne s djetinjastom zablenutou.
Njen mu bio je Charles Ivory, kirurg. Andrewovo joj je pitanje bilo smijeno, jer je bila uvjerena
da svatko mora poznavati Charlesa. Stanovali su u
uhci New Cavendish, iza ugla, a itava kua pripadala
17 Cltaela

257

je njima. Bilo je vrlo ugonct biti u bliskom susjedstvu s Freddijem i njegovom' enom. Charles Freddie i
Paul Deeman tako su dobri prijatelji, a sva trojica su
lanovi Sackville kluba. Ona se iznenadi kad joj on
prizna da nije lan tog kluba. Ona je mislila da je
cio svijet lan Sackvillea.
Kad ga ona ostavi, okrenu se gospoi eeman
koja mu je sjedila zesna, a pokazala se blaom, ljubaznijom, i imala ijepukaste, malne istonjake crte
lica. I nju navede da mu govori o svom muu. Pomisli
u sebi: Hou da saznam sve o tim otmjenim parajlijama kojima tako sjajno ide.
Paul je, ree mu gospoa Deedman, intemist.
Mada stanuju na Portland Placeu, Paulova^je ordinacija u ulici Harley. On ima sjajnu praksu govorila
je iskreno, aleko od svakog razmetanja naroito u
hotelu Plaza sigurno znate' novi, veliki hotel, odmah
kod Parka? Tu je za rukom dvorana prepuna slavnih
hnosti. Paul je, tako rei, slubeni ljekar hotela Plaza. Toliki bogati Amerikanci, filmske zvijezde i tu
se ona prekide, smijeei se oh, cio s'vijet dolazi u
Plazu, a Paul u tome uiva.
Andrewu se svijela gospoa Deedman, pa je pusti da avrlja sve dok gospoa Hamson ne ustade od
stola, pa on usluno skoi da joj odmakne stolicu.
Cigaru, Mansone?11 upita ga Freddie znalaki kad
se gospoe udaljie. Prilino su dobre, vidjet e. I savjetujem ti da ne propusti ovo p i e ... Godina 1894.
Ne ahm se, asnu ti rije dajem."
Sa zapaljenom cigarom u ustima i trbuastom aom do vrha napunjenom konjakom u ruci, Andrew
privue stolicu blie ostalima. Eto, to je on u stvari
ekao sve vrijeme, da se prisno i ivahno porazgovaraju o strunim, ljekarskim stvarima ni o emu
drugome. Nadao se da e Hamson i njegovi prijatelji o
tome i govoriti, a tako je i bilo.
Uzgred da kaem", ree Fredie, naruio sam
danas kod Glickerta jednu od onih novih lampa za zraenje. Cijena joj je prilino paprena. Neto oko osamdeset zlatnika. AU vrijedi."
258

,,Da~a, ree Deedman zamiljeno. Eio je to ornalen ovjek, crnih oiju i razborita jevrejskog lica. ,,Zacijelo e se ubrzo isplatiti, s obzirom na cijenu.
Andrew prihvati cigaru i umijea se u razgovoi',
spreman na diskusiju:
Znate, ja mnogo ne vjerujem u te lampe. Jeste li
itali Abbeyjev lanak u urnalu o vjetakoj helioterapiji? Te lampe za zraenje naprosto ne daju infracrvene zrake.
Freddie ga pogleda zabezeknuto, pa se nasmija:
,,AIi one daju svu silu honorara po tri zlatnika,
Osim toga, pacijent dobije lijepu bronanu boju.
,,Ah imajte na umu, Freddie, umijea se Deedman ,,da aparat treba, tako rei, da se isplati prije
nego to na njemu ponete da zaraujete. Zato ja nisam za te skupe stvari, osim toga, on zastarijeva, izlazi
iz mode. Zaista, dragi prijatelju, nema nita bolje od
dobrih starih hipodermikih injekcija."
,,Vi ih svakako primjenjujete", ree Hamson.
U razgovor se umijeao IVory. Bio je to krupan
eovjek, stariji od ostalih, blijedih, izbrijanih obraza,
okretan, ukratko ovjek vian velegradskom ivotu.
Kad je rije o tome, ja sam danas napravio lijep
mali posao s jednom serijom injekcija. Dvanaest ko~
mada. Znate, mangan. Da vam samo kaem 'to sam
uradio. Vidjet ete da se to danas isplauje. Rekao sam
lijepo pacijentu: ,Cujte, vi ste poslovan ovjek. To e
vas stajati pedeset zlatnika, ali, ako mi platite odrnah,
onda o tome vie ne razgovaramo, raunat u vam
etrdeset i pet. I napisao mi je ek na licu mjesta."
Majstorija koze pase, kliknu Freddie oduevljeno. ,;A ja' sam mislio da ste vi kirurg.
,,Ja to i jesam, potvrdi Ivory. Sutra irnam kiretau kod Sherringtonove.
Izgubljen trud ljubavi promrmlja Deedman rasijano s cigarom u ustima, pa se vrati na prvobitnu misao: Pa, ipak, drukije ne ide. To je. s praktinog gledita animljivo. Kad su u pitanju pacijenti koji pripadaju otmjenijim drutvenim redovima, usmeni nain
lijeenja savreno je nemoeran. Kad bih ja prepisao
Ai Plazi, recimo, jednu dozu vesipona, to ne bi pre17

259

stavl jalo ni vriiednost jednog zlatnika. Ali ako vi date

istu stvar potkono, a prethodno malo opinite padjenta onom igrarijom trljanja koe, sterilizacije instrumenta i tako dalje, on e pomisliti da je to bogzna ta!
Hamson izjavi estoko:
Kolosalna je stvar za nas koji pripaamo ljekarskom pozivu to je usmeni nain lijeenja zbrisan
s dnevnog reda, bar u zapanom kraju Lonona. Uzmimo, na primjer, ovaj Charlijev sluaj. Zamislirho da je
on prepisao mangan ili mangan i gvoe, dobni, staru bocu lijeka vjerojatno bi isto toliko pocnogao bolesniku . ali sve to bi u tom sluaju istresao od svog
padjenta bila bi dgla tri zlatnika. Um|esto toga neka
on lijepo rastoi lijek u dvanaest ampula pa e dobiti
pedeset zlatnika. . . pardon, Charlie, htio sam rei etrdeset 1 pet.
Mahje dvadeset ilinga", ispravi ga Deeman blago, koliko ampule stoje.
Andrewu se vrtjelo u glavi. Bio je to jo jean dokaz u prilog ukidanju boce s lijekom koji ga zaprepasti svojom' novinom. Popi jo jean gutljaj konjaka
da bi doao k sebi.
U tome ima jo.jedna prenost, nastavi Deedman otroumno. Svijet ne zna kako malo te stvarice.
stoje. Kad pacijent vidi na vaem stolu itav red ampula, on nagonski pomiSli: ,Blagi boe, koliko e ovo
novaca stajati!
Primjeuje li namignu Hamson Andrewu
,,za Deedmana je rije, pacijent, obino enskog roda.
Da ne zaboravim, Paul, uo sam da se juer govorilo
o onome projektu. Dommett je raspoloen da obrazuje sinikat po uslovom da smo vi Charles i ja vojni
da saraujemo s njim.
Slijedeih desetak minuta razgovarali su o lovu, o
golfu, koji su igrali na raznim skupim igralitima u
okolini Londona, o automobilima Ivoiy je bio naruio da mu se izrai karoserija po njegovim naroitim
uputstvima za jedna nova kola marke ,,Rex, od tri i po
litre Anrew ih je sluao puei svoju cigaru i srui
konjak. Svi su oni prilino pili. Andrew ve malo pri260

pit, nalazio je da su to ivni ljudi. Nisu ga iskljuivali

iz svojih razgovo-ra, uvijek im je polaziio za i'ukom ,a
ga rijeju ili pogledom uvjere da i on pripada njihovu
drutvu. U njihovoj blizini bio je zaboravio da rua,
pa je bio pojeo samo jednu mariniranu haringu. Kad
ustadoe, Ivory ga potapa po ramenu.
Morat u vam poslati svoju kartu, Mansone. Uinit ete mi veliko zaovoljstvo ako jednog dana kad
god hoete pregledate sa mnom zajedno nekog o
mojih bolesnika.
Kad se vratie u salon, atmosfera je, nasuprot
ovoj, bila usiljena, ali Freddie, razdragan i ozaren
vie nego ikad, ruku zaturenih u epove, besprijekorno istim rubljem na sebi, izjavi da no jo nije poodmakla, pa moraju svi zajedno da zavre kod Embassyja.
Bojim se da emo mi morati ii kui, ree na to
Kristin, pogledavi bojaljivo Andrev/a.
,,Ne budali, mila moja odvrati joj Anrew s blaenim osmijehom na usnama. ,,Ta, nee nam valjLa
pasti na pamet da kvarimo ovakvo drutvo?"
Freddie je oigledno bio poznata linost lcod Embassyja koji doeka njega i njegovo drutvo klanjajui
mu se neprestano Ijubazno, i povede ih jednom stolu
do zida. Bilo je tu jo ampanjca. I igralo se. Ta braa
znaju da ive, mislio je Andrew omamljen. ,,Oh! ba
je divna ova arija to je saa sviraju da mi je znati
bi li Kris htjela sada da igra?
U taksiju, vraajui se najza u Chesborough Terrace, on izjavi raosno:
Sjajni ljudi, Kris! To je bilo divno vee, zar nej?
Ona mu ogovori' tihim, mirnim glasom:
,,To je bilo uasno vee!
,,A - to?
,,Ja volim Dennyja i Hopea kao oh, kao tvoje.
kolege i prijatelje, Anrew ali ne o v e ... ove lakoumne vjetropire koji
On je prekide. Ali sluaj, K ris. . . ta ti je sa
opet krivo?
,,Oh! Zar ne vidi", ovrati mu ona gnjevno.
Gadno mi je sve to. I ona jela, i onaj namjetaj, i na261

in razgvora novac, novac, itavo vrijeme. Ti vjem.

jatno nisi primijetio kako je ona hou da kaem
gospoa Hamson pogledala moju haljinu. Mogla joj
se u oima proitati misao a ona potroi u salonu za
uljepavanje cdjednom vie nego to ja izdam za haIjine za itavu godmu; Bilo je upravo to smijeno kad
je u salonU pokuavala da mi pokae kakva sam ja bijeda. Oha je, dabome, ki Whittona fabrikanta viskija. Ne moe ni da zamisli o emu- se sve tu razgcvaralo. askanje otmjena drutva: tko ide s kim da
provee kraj nedjelje, ta joj je frizer rekao, najnoviji
pobaaj neke ene iz viih krugova, ni jedna jedina
pristojna rije. Pa ona je ak nagovijestila da je ,bacila okocto je njen Izraz na primaa dez-orkestra
u hotelu Plaza.
Ironija u njenom glasu bila je avolska. Smatrajui
je pogreno za zavist, on zamuca:
,,Ja u ti stvoriti novaca, Kris. Kupit u ti mnogo
skupocjenih haljina.
Meni ne treba novaca, ree ona mirno. ,,Ja
mrzim skupocjene haljine.
Ali. . . mila moj a . . on pokua a je, onako
pijan, zagrli.
Pusti me! Njen glas ga iznenai. ,,Ja te volim,
Anrew, ali ne kad si prjan.
On se povue u kut, bijesan. To je bilo prvi put
to ga je ona od sebe odbila.
Lijepo, lijepo, curo moja, gunao je on, kad ti
tako hoe. . .
Plati taksi i ue u kuu prije nje. Zatim ode bez
rijei u gostinsku sobu. Sve mu je izglealo jadno i bijedno poslije raskoi koju je te veeri bio vidio. Upa~
]ja za svjetlost nije radio kako treba itavo elektrino postrojenje u kui bilo je povrno sprovedeno.
,,Bogamu, praskao je on bacivi se u postelju,
izii u ja iz ove jazbine. Pokazat u ja ve njoj!
Zaradit u ja novaca. ta ovjek uostalom moe bez
hovaca?
Sve do taa, u itavom njihovu branom ivotu,
jo nika nisu spavali ocivojeno.
262

3.

Sutraan, za dorukom, Kristin se rala kao a

je cijeli onaj nemili sluaj zaboravila. On primijeti da
se ona trudi da bude naroito Ijubazna prema njemu.
To mu je godilo, ali on se durio vie nego ikad. Treba
eni ponekad pokazati gdje joj je mjesto, mislio je
u sebi, pretvarajui se kao da se udubio u novine. Ali
kad se obrecnu na nju s nekoLiko nabusitih odgovora
Kristin ojenom prestade da bude ljubazna, povue
se u sebe pa se sjedne za stol stisnutih usana i, ne gledajui ga, saeka da se zavri oruak. Tvroglav rnali
avo, pomisli on ustajui i odlazei iz odaje, ,,ali ja
u njoj pokazati!
Prva stvar u kabinetu bila mu je da se lati ljekarskog godinjaka. Nije rnogao a izri u nestrpljivosti
da oe do podrobnjh obavjetenja o prijateljima koje
je on upoznao prethodne veeri. Listajui tako stranice
godinjaka namjerio se najprije na Frediea. Da, evo
ga: Freddie Harnson, Ulica kraljice Ane, M. Ch. B., po~
moni ijekar za eksterne bolesnike, Walthamwood.
Andrew nabra elo u nedoumici. Freddie je sino
mnogo govorio o svom radu u bolnici: nita ne koristi toliko jednom Ijekaru Zapadne etvrti, kao bolnika sluba, govorio je sam sebi, jer samo to uliva povjerenje pacijentima. Pa ipjjk, zacijelo to nije to ...
To je tek jena sirotinjska ustanova, i to u Walthamwoodu, jednom od posljednjih, najudaljenijih londonskih predgraa! Pri svemu tome sumnje nije moglo
biti, to je bio najnoviji godinjak, bio ga j'e kupio tek
pred mjesec dana.
Sa manje urbe potrai imena Ivoryja i Deemana i onda, zbunjena i neobino zamiljena izraza, oloi na koljena veliku crvenu knjigu. Paul Deedman,
kaO' i Freddie, imao je obinu diplomu meicine, B. M.,
samo bez druge Fredieve titule.- Nije bio- pomoni
Ijekar nijedne bolnice. A Ivory? Gospodin Charles, iz
ulice New Cavendish, imao je najskromniju kirurku
kvalifikaciju bio je lan Kraljevskog kolegijuma kirurga bez ikakve bolnike slube ma koje vrste.
Biljeka o njemu pominjala je izvjesne iskustvo ste263

eno za vrijeme rata, kao i praksu u malitn privatnim

sanatorijima. I nita drugo, osim toga.
Duboko zamiljen, Andrew ustade i ostavi knjigu
na polici, a na licu mu se pojavi izraz iznenane odlunosti. Nije moglo biti nikakva uporeenja izmeu njegovih kvalifikacija i onih kojima su raspolagali ti
sretni Ijudi s kojima je prethodnog d'ana veerao. Ono
to su om postigli, moe i on. I jo bolje. Usprkos Kristininom ispadu, bio je rijeen, tvre nego ikad, da se
probije do uspjeha. Ali najprije je trebalo da se vee
za kakvu bolnicu, ali za neku koja bi bila ne slina
onoj u Walthamwoou ili za neku drugu bijednu
ustanovu, ve za neku pravu, veliku londonsku bolm eu. . . Eto, to treba da mu bude neposrean cilj. Ali
kako?
Tri ana je mozgao o tome i onda je, kolebajui
se, poao siru Robertu Abbeyju. Najtea stvar na svijetu bila mu je da moli nekoga za uslugu, utoliko vie
to ga je Abbey doekao tako upadljivom Ijubaznou.
Ele, kako je na specijalista za zavoje? Zar vas
nije stid da mi pogleate u oi? Kau mi da je kod
oktora Bigsbyja nastupila hipertenziona kriza. Jeste
li uli ta o tome? Dakle, ta elite o mene: prepii'ku
ili fotelju u Savjetu?
,,Pa, ni jedno ni drugo, sir Roberte. . . Htio sam
samo da vas upitam . . . da vas zamolini da mi pomognete ukoliko biste to htjeli da dobijem za eksternog
Ijekara pri kakvoj bolnici.
Hmm! To je neto mnogo tee o mjesta u Savjetu. Znate li vi koliko mlaih Ijudi etkaju Obaiom
i svi oni ekaju na kakvo mjesto, makar bez dohotka?
Osirn toga, trebalo bi da nastavite svoj rad na plunim
bolestima, a to suzava raspoloivo polje.
Ali ja sam ja sam mislio
Vaa meta treba da bude bolnica Kraljice Viktorije. To je bolnica za grune bolesti, jena od najstarijih u Londonu. Raspitat u s e ... Oh, ja nita ne obeavam, ali dobro u paziti, pa ako se kad ukae prilik a . . .
Abbey ga zadri na aju. Imao je obiaj, o ko~
jega nije nikad odstupao, kao a je u pitanju kakav
264

obre, da u etirl sata popije dvije alice kineskog

aja, bez eera i mlijeka i bez ikakva jela. To je bio
neki naroiti aj koji je imao okus naraninog cvijeta.
Abbey je pri tom askao o bilo emu, poevi od aliea
iz Khanghsija u kojima se sluilo bez posluavnika, pa
do fon Pirquetove kone reakcije. Isprativi |$a do vrata, ree mu:
Kavite li se jo uvijek s ubenima? Nemojte
da odustanete o toga. I nemojte, za ime Galenovo
ak ako bi mi polo za rukom da vas uguram u bolnicu kraljice Viktcrije nemojte a zauzmete stav velikorutvenog Ijekara." U oima mu zatitra bljesak.
,,To je ono to je mene upropastilo."
Anrew se vrati kui s glavom u oblacima. Bio je
u tolikoj mjeri razdragan da je zaboravio da se pre
Kristinom i alje dri na dostojanstvenoj visini, pa joj
dobaei:
Bio sam kod Abbeyja. On e pokuati da me ugura u bolnicu kraljice Viktorije! To mi, tako rei, osigurava poloaj eksternog Ijekara. Primijetivi izraz
raosti u njenim oima, on se odjenom osjeti postien, malen. ,,Ja sam u posljednje vrijeme bio prilino
nabusit, Kris. 'Cini mi se da izmeu nas nije sve ilo
kako treba. H ajd e... oh, h a jd e ... izmirimo se, mila
moja!
Ona mu pritra, tvrdei a je svemu ona kriva, a
onda se opet pokaza, iz nekog udnog razloga, da je
krivica u cijelosti njegova. U jednom kutku njegova
uma ostade ipak vrsta namjera da je jednog lijepog
dana, i to uskoro, zaprepasti veliinom svog materijalnog uspjeha.
S novom snagom prionu za svoj posao, uvjeren da
e uskoro jamano iskrsnuti kakav sretan obrt. U meuvremenu broj njegovih bolesnika nesumnjivo je rastao. Ti pregledi po tri i pol ilinga, a posjete po pet
nisu bili govorio je on samome sebi praksu kakvu
je on elio, ali ipak, to je bila istinska praksa. Svijet
koji mu je olazio ili ga pozivao bio je suvie siromaan da bi i sanjao da uznemiruje Ijekara, osim u sluaju istinske nue. Tako je nailazio na difteriju u
udnim, zaguljivim sobicama iznad prepravljenih ko265

njunica, na reumatinu groznicu u vlanim suterenima za poslugu, na zapaljenja plua po mansardama

stambenih kua. Borio se s bolestima u najtraginijoj
odaji kakvu se moe zamisliti: u sobi za sarnca" u ko^.
joj su tavorili neki starac ili starica, usamljeni, zaboravljeni od prijatelja i rodbine, podgrijevajui ture
obroke na plinskoj grijalici, zanemareni i naputeni od
svakoga. Bilo je mnogo takvih sluajeva. Naiao je tako na jednog starca, oca jedne veoma poznate glumice,
ije je ime blijetalo u arenoj svjetlosti u aveniji
Shaftesbury, koji je, kao uzeti seamesetogoinjak,
ivio u gnusnoj prljavtini. Posjetio je jednu staru aristokratkinju, uvelu, enule pameti i izgladnjelu, koja
mu je pokazala svoju fotogral'iju u haljini u kojoj je
bila predstavljana na vorskom balu i priala mu o
danima kad se istim onim ulicama vozila u svojoj vlastitoj koiji. Jenom je o ponoi povratie u ivot a
kasnije je sama sebe mrzila zbog toga jedno nesretno
stvorenje, oajn0 i bez prebijene pare, koje je sirotinjskom domu bilo pretpostavilo otrovni plin.
Mnogi njegovi sluajevi zahtijevali su hitnu kirurku intervenciju i neodloan prijern u bolnicu. I tu
se Andrew sukobljavao s najveim tekoama. Nita na
svijetu nije bilo tee nego osigurati prijem u bolnicu,
pa ak i onda kad su u pitanju bili najgori, najopasniji
sluajevi. Sve se to dogaalo pozno u noi. Vraajui
se, u kaputu i ogrtau prebaenom preko pidame,
s maramom oko vrata, eira zabaenog na potiljak,
visio bi nad telefonom i pozivao jednu bolnicu za drugom, molio, preklinjao, prijetio, ali uvijek bi nalazio
na isto nameno i esto puta drsko odbijanje: Dokto r. . . Tko? Tko? Ne, nel Zao nam je, ali kod nas je
sve puno!
Gnjevan, grdno psujui, olazio je tada Kristini a
joj se izjaa.
Nije istina da su im sve postelje zauzete. U bolnici sv. Ivana imaju jo dovoljno mjesta, ali samo za
bolesnike svojih Ijekara. Ako ne poznaju ovjeka koji
im se obraa, oni prosto nee ni da uju. Volio bih da
zavmem iju onorn mlaom tenetu! To je 'pakao,
Kris! Eto, ja imam jean sluaj uklijetene kile, a ne
236

mogu nigje da dobijem postelju. Oh, vjerujem a su

neke bolnice prepune... Ali, to ti je London! To je
srce blagoslovljenog Britanskog Carstva! To je na
dobrovoljni bolniki sistem! A pred dva-tri dana neki
filantropski zvekan trabunjao je na nekom banketu
kako je ovaj na sistem najbolji i najudesniji na svijetu! Opet, znai, sirotinjski dom za tog nesretnika.
I popunjavanje formulara: koliko zaraujete? koje
ste vjere? i da li je vaa majka roena u zakonitom
braku^t a ovjek boluje od peritonitisa! Oh, molim
te, budi obra, Kris, i pozovi mi na telefon deurnog
inovnika u Domu milosra.
Ma kakve da su bile njegove tekoe, ak i kad bi
praskao protiv prljavtine i bijede s kojima je morao
esto da se bori, ona ga je uvijek tjeila:
,,U svakom sluaju to je bar istinski rad, a sve
drugo, po mom miljenju, nije vano.
Ali to nije dovoljno da me zatiti i od stjenica",
gunao je on, odlazei u kupatilo da bi se rijeio neprijatnog osjeanja.
Ona se smijala jer je opet bila sretna kao nekad.
Poslije estoke borbe bila je^ajza uspjela da savlada
kuu. Ponekad bi ova pokuala da ponovo podigne
glavu i da joj se opre, ali, sve u svemu, bila je ista,
opajana i pokorna svakom njenom migu. Nabavila je
nov plinski tednjak, nove zaslone za lampe, presvukla
je fotelje novim prevlakama, a ipke na stepenicama
blistale su se poput dugmadi u gardista. Poslije nedjelja neprijatnosti s poslugom, koja je u ovoj etvrti
voljela da radi u pansionima zbog napojnica koje su
tamo padale, Kristin se namjerila na gospou Bennett,
uovicu etrdesetih godina, istu i radinu, kojoj je
zbog njene keri, sedmogodinjeg djeteta, bilo gotovo
nemogue da nae kakvo zaposlenje s kojim bi dobila
i stan. Njih dvije, Kristin i gospoa Bennett, okomie
se udnienim silama na suteren. Preanji eljezniki
tunel uskoro se preobrazi u udobnu sobu s cvjetnim
zinim tapetama i namjetajem, kupljenim kod staretinara, koji je Kristin obojila blijedoutom bojom. Go~
spoa Bennett i njena mala Florrie koja je saa
ureno, sa svojom torbicom, odlazila u kolu u Padin267

gtonu osjeale su se ovje sigumima. Kao uzvrat za

svoju sigurnost 'i udobnost poslije mune neizvjesnosti koja je trajala mjesecima gospoa Bennett
nije vie znala kako da valjanim radom pokae Kristini svoju zahvalnost.
Rano proljetno cvijee, koje je davalo ekaonici
tako veseo izgled, bilo je odsjaj sree koja je vladala
u Kristininoj kui. Ona je to cvijee kupovala za male
novce kod ulinih prodavaa kad bi ujutro odlazila u
kupovinu. Mnogi su je od tih prodavaa u ulici
Mussleburgh poznavali. Iz njihovih runih kolica mogla se jeftino snabdjeti voem, ribom i povrem. Kao
ena ljekara trebalo je da dri vie do svog poloaja,
ali joj to nije bilo ni na kraj pameti, pa je esto sama
nosila kupovinu u svojoj urednoj pletenoj torbici, i jo
bi uz put svratila i do frau Schmidt kod koje bi provela koji asak u askanju i kupila kriku sira liptauera, koji se Anrewu toliko sviao.
Cesto puta u popodneve, ona bi se etala obalama
Serpentina. Stabla kestenova ve su se bila zaojenula
zelenilom, a divlje bi patke sunule kroz uzburkanu
vodu. U tim etnjama nalazila je nadoknadu za iroka
polja koja je toliko voljela.
Ponekad, za veerom, Anrew bi je pogledao onim
udnim ljubomornim pogleom, kojim kao da joj je
htio rei da je nezaovoljan to ju je itav dan jedva
i vidio.
,,Sta si raila cio dan, dok sam ja bio zauzet? Ako
zkada oem do kakvog automobila, morat e da vozi
tu prokletu napravu. Tako u te bar uvijek imati pred
oima."
Jo uvijek je oekivao one odline" pacijente koji
se nisu pojavljivali, eljno je oekivao vijesti od
Abbeyja u pogledu njegova postavljenja, vrpoljio se
sto ono vee provedeno u Uiici kraljice Ane nije urodilo nikakvim daljnim posljeicama. U sebi se osjeao
uvrijeenim to otada nije vie vidio ni Hamsona ni
njegove prijatelje.
U takvom raspoloenju sjedio je jedne veeri, po
konac aprila, u svojoj klinid. Bilo je ve blizu devet
268

sati, pa je htio da zatvori, kad ue neka mlaa ena

i poglea ga u nedoumici.
Nisam znala da li da uem ovuda ili na glavna
vrata.
,,To je sasvim svejedno, nasmija se on kiselo.
Osim to je ovuda u pola cijene. Dakle, o emu se
radi?
,,Ne marim da platim i punu taksu." Ona pne.
s udnom ozbiljnou i sjee u naslonja o;bloen konjskom dlakom. Bit e joj oko dvadeset i osam godina,
pomisli on. Bila je snano graena, jakih nogu, otVorena, ozbiljna lica, odjevena u tamnozelenu haljinu.
Gledajui je, ovjek je morao da pomisli kao po nekakvom nagonu: ,,Ta ne misli n'a'gluposti!11
,,Ne govorite o honoraru. Recite mi od ega patite, upita je on blagim glasom.
*
,,Pa, oktore - jo.. uvijek je bila ozbiljna, kao da
je htjela da se najprije sasvim pribereF meni je gospoa Schmidt iz malog oblinjeg restorana preporuila da se obratim na vas. Ja radim kod Lauriera, nedaieko odavde. Zovem se Cramb. Ali moram da vam
kaem da sam ve bila kod mnogih ljekara u okolini.
Skie rukavice. Pogledajte moje ruke, oktore
On joj pogleda ruke iji su dlanovi bili osuti
crvenkastort upalom koze, slinom ugi, ali to nije bila
uga, jer se nisu vidjele vijugave ivice.*On _se zainteresira, uze lupu i pogleda bolje. Zs. to vrijeme ona
natkvi da mu govori svojim ozbiljnini, uvjerljivim
glasom:
,,Ne umijem vam -rei koliko mi neprilika to pravi
u mom poslu. Sve bih dala da sc te nevolje otresem.
Isprobala sam sve mogue meleme na svijetu, ali izgleda da mi nita ne pomae."
I ne moe! Ostavi lupu, obuzet uzbuenjem koje
prati teku, ali tano pogoenu dijagnozu. ,,To je prilino neobino kono stanje,,gdpoice Cramb. Lokalno
lijeenje potpuno je beskorisno.'To dolazi zbog izvjesnog stanja krvi. Dijeta je jedini nain da se izlijeite.
Bez ikakvih lijekova?11 Na njenom ozbiljnom licu
pojavi se izraz. sumnje. ,,To mi jo nitko nije rekao.
269

,,B, pa sa vam ja to kaem" nasmija se on, a zatim joj lativi se bloka, ispisa nain ishrane, oavi i
spisak jela kojih se naprosto mora kloniti.
Ona primi njegovo uputstvo s izvjesnim kolebanjem. ,,Pa, naravno, pokuat u, doktore. Oh,. spremna
sam da probam ma ta! Plati mu honorar, zastade
caskom kao a sumnja, i onda ode. On je odmah zaboravi.
eset dana zatim oe opet, ovaj put kroz glavna
vrata, a kad ue u njegov kabinet, na licu joj je bio
takav izraz uzrane usrdnosti da je on jedva mogao
da zadri osmijeh.
Hoete li da pogleate moje ruke, doktore?"
,,Da vidirno." Sad se on nasmija. Naam se da
vam nije krivo to ste se podvrgli dijeti."
,,Da mi je krivo! Pruila mu 6bje ruke u dubokoj zahvalnosti. Pogledajte! Potpuno su izlijeene.
Nijedne mrlje na njima. Vi. ne znate to to za mene
znai. . . ne umijem da vam kaem. . . vi ste tako vjet
lje k a r...
Nije to nita, ree on nemarno. To je moj posao, pa moram znati te stvari. Hajdete sad Iijepo kui
i ne brinite vie. Klonite se hrane koju sam vam zabranio, i nikad vie neete to imati.
Ona ustade.
,,A sad dozvolite da vam platim, doktore."
,,Vi ste mi ve jednom platili. Osjeti neko lako
estetino uvstvo. Vrlo rado bi on ponovo bio primio
tri i pol ilinga, ili ak i sedarn i pol, ali nije mogao
da ooli iskuenju da se malo pohvali uspjehom svoje
veliine.
Ali, doktore . Preko volje opUsti mu da je
isprati do vrata, gdje zastae da bi mu s uvjerenjem
uputila posljenje rijei: Moda u moi na neki drugi nain a vam pokaem koliko sam vam zahvalna.
Gledajui u njeno okruglo lice, jedna, neobina
misao sinu mu u pameti, ali on joj samo klimnu glavom i zatvori vrata za njom. I opet je.,zabpravi. Bio je
umoran, i ve je upola alio to se odrekao svog honorara, ali nije nikako mogao ni da zamisli ta bi
obina trgovaka pomonica mogla da uini za njega.
270

Ali, u najmanju ruku, on u ovom sluaju nije poznavao gospoicu Cramb, osim toga on je sasvim bio
previdio jednu-mogunost koju je ve Ezop bio naglasio, a koju je on, kao rav filozof, morao a ipak
upamti.

4.
Marta Cramb je bila poznata kao ,,polu-bek meu mlaarijom kue Laurier. Snana, neprivlana,
bespolna, ona nije izgleala ba kao stvorena da bude
jedna od starijih pomonica u toj raskonoj radnji, jeinstvenoj u svojoj vrsti, u kojoj su se proavale skupocjene haljine, fino donje rublje i krzna toliko dragocjena da im se cijena izala na stotine funti. Pa ipak,
ona je bila vanredna prodavaica, veoma cijenjena od
svojih klijentkinja. Cinjenica da je Laurier u svojoj
slavoljubivosti imao svoj naroit sistem: svaka ,,starijal pomonica imala je svoju odreenu klijentelu,
jednu malu grupu Laurierovih muterija, koju je ona
iskljuivo posluivala, ,,odijevala i za koju je ona
ostavljala na stranu nove modele kako bi pristizali.
Odnosi izmeu prodavaice i muterija bili su prisni,
esto bi trajali godinama, a Marta je, ozbiljna i odana, bila naroito pogodna za takav nain poslovanja.
Ona je bila 'ki nekog zastupnika iz Ketteringa.
Mnoge od Laurierovih djevojaka bile su keri manjih
strunjaka iz unutranjosti ili daljih predgraa. Smatralo se za ast da netko bude primljen u slubu kod
Lauriera i da obue tamnozelenu haljinu, uniformu po
duzea. Za ljenarenje i rave higijenske uslove, koje
esto puta trgovake pomonice moraju da ponose,
nije se prosto znalo kod Lauriera, u njega su ishrana,
stanovanje i nadzor bili vie nego na svom mjestu.
O nazoru se starao naroito gospodin Winch, jedini
mukarac u radnji. On je osobito cijenio Martu i
s njom je esto vodio kratke razgovore. To je bio rumen stari, enskog izglea, koji je bio proveo etrdeset godina u enskoj modnoj slubi. Palac mu se ve
271

bio izlizao o opipavanja tkanina k'oje jfe hvalio, a leda

su mu bila stalno svinuta od poniznog klanjanja. Ma
koliko enski bio njegov lik, gospodin Winch bio je jedini koji je, okruen silesijom utavih enskih haljina,
mogao da se strancu koji je prvi put uao u Laurierovu
radnju suprotstavi parom mukih hlaa. On je nemilim okom gledao mueve koji bi olazili da sa svojim
enama pogledaju manekene. Poznavao je ak i dvorske linosti. Sam on bio je gotcrvo isto tako krupna
ustanova kao to je bila i Laurierova radnja.
Sluaj izljeenja gospoice Cramb proizveo je
malu senzaciju meu osobljem, a neposredan je ishod
bio taj da je jedan broj mlaih pomonica iz puke
radoznalosti stao da navraa u Andrewovu kliniku
s raznim sitnim boljkama. Kikoui, govorile su jedna
drugoj da su samo htjele da vide kako izgleda polu-bekov doktor!
Meutim, malo-pomalo u kliniku na Chesborough
Terrace poele su sve ee olaziti djevojke iz Laurierova duana. Sve su one bile osigurane kod Ureda,
na to su bile obavezane zakonom, ali one su, s pravom laurierskom oholou odbijale da se koriste tom
organizacijom. Krajem mjeseca maja nije bio neobian
prizor vidjeti ih, po pola tuceta, kako ekaju u klinid
sve vrlo elegantne, po ugledu na svoje muterije, narumenjenih usana, mlae. Ishod je bio uoljiv porast
u dchocima klinike, ali i jedna aljiva Kristinina primjedba
Sta radi ti, ragi, s tim korom mlaih Ijepotica?
Jesi li siguran da nisu pogrijeile vrata, mislei, moda, da vode na pozornicu?
Ali silna zahvalnost gospoice Cramb, zanesene
svojim izlijeenim rukama tek je bila poela da se
pokazuje Dotada je doktor McLean, iz Royal Crescenta,
stariji, bezopasan gospodin, bio smatran kao poluslubeni ljekar kue Laurier; u sluaju nude uvijek su
se djevojke na njega obraale, kao na primjer, onda
kad se gospoica Teigg, iz krojake raionice, nesretno
opekla vrelom utijom. Ali doktor McLean je bio pred
povlaenjem, a njegov ortak i neposredan nasljenik,
doktor Brenton, nije bio ni bezopasan ni stariji gospo272

in. Zaista, vie nego jenom gospodin Winch morao

je da nabere obrve, obliven rumenom stida, zato to je
doktor Benton piljio u noge ljepukastih pomonica ili
pak bio suvie njean. Gospoica Cramb i gospodin
Winch raspravljali su o tim delikatnostima u etiri
oka: on je ozbiljno klimao glavom, ruku ukrtenih na
leima, dok mu je gospoica Cramb uporno okazivala
da je taj Benton nemogu, ok u Chesborough Terrace
ima jedan ljekar, savjestan i strog, koji sjajno vri
svoju dunost, a da se pri tom ne rtvuje Taidi. Nita
jo nije bilo odlueno gospodin Winch nikad nije
bio nagao u svojim odlukama ali izvjestan zloslutan
odsjaj zatitra mu u oima kad poe u susret jednoj
vojvotkiniji.
U prvoj nejelji juna, kad je Andrew ve bio poeo da osjea stid zbog svog ranijeg prezrivog stava
prema uslugama gospoice Cramb, jedan ga nov dokaz njene dobre volje zaprepasti.
Bio je primio jedno pismo, vrlo uredno napisano
i ljubazno kasnije je saznao a takva neuljudnost
kao to je obian telefonski poziv ne bi priliila piscu
kojim se umoljava da sutradan, u etvrtak prije
poclne, po mogunosti oko jedanaest sati, posjeti gospoicu Winifred Everett, Park Gardens broj 9.
Zatvorivi kliniku ranije, ispunjen raoznalim oekivanjem, uputi se da obavi taj posjet. To je bio prvi
poziv nekamo izvan njegova susjedstva, koje je sve
do sada sainjavalo njegovu praksu. Park Gardens
sastojao se iz reda lijepih stambenih kua, ne sasvim
modernih, ali velikih i gosposkih s divnim izgleom
na Hyde Park. Pozvoni na broju 9, napregnut i put
oekivanja, s udnim uvjerenjem da ga"je najzad ogrijalo sunce.
Uvede ga jedan stariji sluga. Odaja je bila prostrana, sa starinskim namjetajem, knjigama i cvijeem
i podsjeala ga je na salon gospoe Vaughan. Istoga
asa kad ue u nju, osjeti da je njegov preosjeaj
bio osnovan. Brzo se okrenu kad u da je gospoica
Everett ula i vidje da ga ona mjeri vrstim, ispitivakim pogledorn.
18 Cltadela

273

Bila je to ena pedesefcih godina, joS u snazi, cme

kose i crnpurasta lica, odjevena bez kinurenja, s izrazom gospodstvene samouvjerenosti, Oslovi ga odmah,
odmjerenim glasom:
Izgubila sam, na alost, svog ljekara u koga sam
imala veliko povjerenje. Moja gospoica Cramb mi je
preporuila vas. Ona je vrlo odano stvorenje i uiva
moje povjerenje. Potraila sam vae im e. . . Vi imate
veoma dobre kvalifikacije.11 Zastae, mjerei ga i vaui otvoreno. Imala je izgle ene dobro hranjene,
dobro njegovane, koja ne bi ozvolila da je ljekar
prstom takne, a da joj prethodno ne ispita potkoicu.
Zatim nastavi obazrivo: ,,U ovo doba godine ja obino
primam jednu seriju injekcija. Polona sam proljetnoj groznici. Fretpostavljam da vam je ta bolest dobro
poznata."
,,Da, odgovori on. ,,A koje injekcije uzimate?"
Ona mu pomenu ime jednog veoma poznatog preparata. Moj stari Ijekar mi je ove davao, i ja u njih
imam puno pouzdanje.
,,Ah, to! Njene rijei i nain kako ih je rekla,
arile su ga kao kopriva, pa mu je bilo na vrh jezika
da joj kae da su taj njen pouzdani lijek i njen vjerni ljekar nitavni, da te injekcije duguju svoj uspjeh
samo vjetini oglasa firme koja ih proizvodi, kao i
osustvu cvjetnog praha u Engleskoj u toku veeg dijela ljeta. Ah s naporom se uzdra. Postojala je jedna
oprenost izmeu svega onoga u ta je on vjerovao
i onoga to je elio a'ima. Pomisli prkosno: Dopustim li da mi ta prilika klizne iz aka, poslije toiikih
mjeseci, ja sam obina budala. I zato ree: ,,Ja
vam mogu dati te injekcije upravo tako dobro kao i
svaki drugi ljekar."
Vrlo dobro. A sad jo pitanje vaeg honorara. Ja
nisam nikad plaala doktoru Sinclairu vie od jednog zlatnika po posjetu. Mogu li da smatram da ete
i vi prihvatiti ove uslove?
Zlatnik za jedan posjet to je bio tri puta vei
honorar nego to ga je ika on zasluio! Sto je najvanije, taj je posjet predstavljao njegov prvi korak u osv&janju bogatih pacijenata, za im je u toku posljed274

njih mjeseci tako lakomo teio. I opet uutka u sebi

ivo negodovanje svojih uvjerenja. to mari ako su
injekcije beskorisne? to je njena stvar, a ne njegova.
Neuspjesi su mu ve bili dozlogrdili, bio je sit najamnitva plaenog s tri i pol ilinga po posjetu. . . Htio
je da napreduje, da postigne uspjeh. I on e ga postii,
po svaku cijenu.
Sutraan obie ponovo pacijenticu tano u jedanaest. Ona ga upozori na svoj strog nain, da ne zakanjava, jer ne eli da bude sputavana u svojim popodnevnim etnjama. Dade joj prvu injekciju. Otada
ju je posjeivao tri puta nedjeljno. I tako nastavljao
lijeenje.
Bio je uredan, taan kao i ona, i nijednom nije
izletio pred rudu. Bilo je gotovo zabavno gledati kako se ona malo-pomalo kravila prema njemu. Winifred
Everett bila je udna osoba, linost svoje vrste u najveem stepenu. Mada je bila bogata otac joj je bio
veliki fabrikant noeva u Sheffieldu i sav novac naslijeen o njega biia je uloila u sigurne fondove
bila je odluila da iz svakog penija koji utroi istjera
punu vrijednost. To u nje nije bila krtost, ve neka
naroita vrsta samoivosti. Ona je bila za sebe sredite
svemira, njegovala je i uvala u najveoj mjeri svoje
zdravlje, tijelo joj je jo uvijek bilo lijepo i bijelo, a
podvrgavala se svim moguim njegovanjima koja su
joj, kako je ona mislila, mogla koristiti. Morala' je uvijek imati sve najbolje. U jelu je bila vrlo umjerena,
ali je uzimala samo najprobraniju hranu. Kad je poslije estog posjeta postala toliko popustljiva da ga je
posluila aicom erija, primijetio je da je to bio
Amontillado iz 1819. godine. Haljine je kupovala kod
Laurira. Njena posteljina bila je najfinija, finiju nije
nikada bio vidio. Pa ipak, pored svega toga, ukoliko
je to od nje zavisilo, nikad nije bila uzalud pot.roila ni
jedan novi. Anrew nije nikako mogao da zamisli gospoicu Everett kako nehajno dobacuje vozau taksija rii pola krune, a da prethodno nije pogledala paIjivo u taksimetar.
Za divno udo ona mu nije bila mrska, kao to se
moglo oekivati. Ona je bila razvila svoju samoiir

27S

Vost do vrhunca filozoflje. Bila je obdarena izvanreno zdravom pameu. Podsjeala ga je na jednu enu
s neke stare holandske slike Terborchove, koju su
Kristin i on jednom bili vijeli: imala je isto krupno
tijelo, istu glatku put, ista stroga ali sladostrasna
usta.
Kad je uvidjela, kako sama ree, da e zaista biti
zadovoljna s njim, nije bila vie toliko zakopana.
Smatrala je nepisanim slovom zakona da ijekarski posjet treba da traje bar dvaeset minuta, inae joj se
inilo kao da nije dobila za svoje novce punu protuvrijednost. Ali ve krajem mjeseca on je to trajanje
bio produio na pola sata. Vrijeme je prolazilo u razgovoru. On joj je priao o svojoj elji da se probije
do uspjeha. Ona mu je to odobravala. Predmeti o koJlnia je umjela da razgovara bili su ogranieni, ali
njene veze bile subezgranine, pa je najee o njima
i govorila. Priala mu je esto o svojoj neaci, gospoici Katarin Sutton, koja je ivela u Derbyshireu, ali
je esto dolazila u London, jer joj je mu, kapetan
Sutton bio narodni poslanik za kotar Barnvvell.
Doktor Sinclair bio je na ljekar, ree mu jenom glasom koji nije obavezivao. ,,Ja ne vidim zato
vi to ne biste mogli da buete saa.
Prilikom posljenjih posjeta posluila ga je jo
jednom aicom amontillada i vrlo mu je ljupko rekla:
Ne.volim kad .mi rauni stiu preko pote, pa
vas molim da tu stvar uredimo saa. Uruila mu savijen ek na vanaest zlatnika. Naravno, ja u vas
uskoro opet trebati. Ja se u zimi obino cijepim protiv korize11.1
Ona ga jednom otprati do vrata stana i tu zastae
asak, lice joj je bilo ozareno nekom vedrinom iza
koje se nasluivalo neto slino osmijehu, to je prvi
puta u nje vidio. Ali ona se brzo ponovo uozbilji i
gledajui ga prijekorno, ree mu:
Hoete li da primite savjet jene ene koja je
dovoljno stara da bi vam mogla biti majka. Idite jednom dobrom krojau. Idite krojau kapetana Sut1 Nazeb s kijavicom.
276

tona Rogersu, u ulici Cbnuit. Rekli ste mi a

vam je stalo do uspjeha. U tom odijelu ta vam se elja1
nee iiikad ostvariti.
-Sputao se niz ulicu i psovao svojstvenom mu estinom, a oksu tnu gorjele gnjevom uvrijeenog ponosa. Bezobrazna stara vjetica! Sta se to nje tie!
S kakvim pravom se ona usuuje da ga pouava kako
da se oblai? Smatra li ona njega za svog psia? To je
najgore ponienje. Njegovi bolesnici u Paddingtonu
plaaju mu svega tri i pol ilinga, ali bar ne zahtijevaju
od njega da bude krojaka lutka. Ubudue, on e se
starati samo o njima, pa e bare'm znati da je u dui
skvbjodan!Alj to raspoloenje nekako ne potraja. Bilo je savreno tano da nikad nije poklanjao ni najmanju
panju odijevanju: kupljeno gotovo odijelo odlino
mu je pristajalo, pokrivalo ga je i titilo od studeni,
makar u njemu 1 ne izgledao kico. Ni Kristin, iako
je bila uvijek tako uredna, nije se nikad patila zbog
haljina. Ona je bila najsretnija u suknji od tvida i
vunenom ,,emperu po njoj ispletenom.
Kriom pogleda svoje neopisive hlae od eviota,
zguvane i prljave. Sto mu muka, pomisli zlovoljno,
pa ona je sasvim u pravu. Kako ja mogu da privuem
otmjene pacijente kad ovako adrapovski izgledam? Zato mi Kristin to nije rekla? To je bila njsna dunost,
a ne ove stare gospoe. Kako se samo zvae onaj kroja koga mi je preporuila Rogers, ulica Conuit. Bogme, ja u otii do njega. Nego ta!
Stie kui odobrovoljen. Potegnu ek i stae da
vitla s njim pred nosom Kristine.

Pogledaj ovo, moja draga eno! Sjea li se kad

sam ti dotrao s klinike i onio ona zlehua tri ilinga i pol? I! kaem saa i! To su istinske paretine, honorar kakav i prilii jednom prvorazrednom
doktoru meicine i lanu Kraljevskog kolegijuma Ijekara. Dvanaest zlatnika za slatkorjeivo askanje s baba-Winni i ubrizgavanje Glickertova Eptoma.
ta je to? pita ga ona nasmijavi se, ali onda je
odjenom obuze sumnja. ,,Da nije to onaj preparat
koji si preda mnom toliko kudio?
277

Njegov se izraz promijeni, on je pogleda mrko,

sasvim zbunjen. Bila mu je rekla upravo one rijei
koje on nije elio da uje. Odjednom ga spopade bijes,
ne protiv sebe, ve protiv nje.
Boga mu, Kri, ti nikad nisi zadovoljna! Izie
zalupivi vratima. Citav taj dan bio je mrzovoljan i
nabusit, ali sutradan ode vedar i raspoloen u ulicu
Conduit, Rogersu.

5.
Bio je ponosan kao kakva ai, kad je, petnaest
dana zatim, siao u trpezariju odjeven u jedno od svoja dva para novih oijela. To je odijelo bilo tamnosive
boje, s kaputom na dva rea ugmadi, koje je valjalo
nositi, po Rogersovu savjetu, s tvrdim prelomljenim
ovratnikom i kratkom kravatom zagasite boje. Nije
bilo sumnje, kroja u ulici Conduit znao je svoj zanat, a bilo je dovoljno a mu se pomene ime kapetana
Suttona, pa da posao izvri valjano.
Desilo se da se toga jutra Kristin nije osjeala najbolje. Boljelo ju je malo grlo, pa je iz opreznosti bila
obavila vrat i glavu nekom starom maramom. Taman
je ulivala kavu kad ugleda svoga mua u svom njegovu sjaju. Njegova je pojava toliko iznenadi da nije
mogla omah da oe k sebi.
,,Oh, Anrew! uzviknu ushieno. Kako krasno
izglea danas! Ide li kuda?
Idem li kuda? Idem na posao, naravna stvar, a
obiem bolesnike!" Zaovoljan sobom, bio je postao
malen osoran. Dakle" Svia ti se?
,,Da, ree ona, ali poneto sporije nego to je to
njemu moglo goditi. To je odijelo... vrlo elegantn o . . . ali ona se nasmijei nekako mi u njemu
ne lii na sebe!*
Bez sumnje, ti bi vie voljela da i alje izgleam
kao orpanac.
278

Ona ne ree nl rijeS, a ruka u kojoj je rala aiicu odjednom joj se tako zgri da su joj zglobovi pobijeljeli.
,,Ah, tu smo, akle! pomisli on i poto dorukova
otie u kabinet.
Pet minuta zatim ona ga potrai, jo uvijek umotana vrata, a oi su joj imale bojaljiv, moleiv vzr
gle.
.Dragi" ree mu, molim te, nemoj me pogreno
shvatiti! Ja se radujem t te vidim u ovom odijelu.
Ja bih htjela da uvijek ima sve, sve to je najbolje.
2ao mi je to sam maloprije ono rekla, ali ti zna
ja sam navikla na tebe oh, muno je to objasniti
ja sam te. uvijek smatrala molim te, nemoj me sad
pogreno shvatiti ovjekom koji nimalo ne haje kako
je ojeven, niti ga se tie ta svijet o tome misli. Sjea li se one Epsteinove skulpture koju smo vidjcl i . . . ona glava ne bi izgledala sasvim onakva kakva
jest kad bi oh! kad bi bila uljepana i dotjerana."
,,Ja nisam Epsteinova glava", odvrati on nabusito.
Ona ne ogovori nita. U posljenje vrijeme bilo
je teko objanjavati se s njim. Uvrijeena zbog nesporazuma, ona nije znala ta da mu kae. Oklijevajui, okrenu se 1 izie.
Tri nedjelje zatim, kad je nealta gospoica Everett
dola da provede nekoiiko nedjelja u Lononu, njegova je poslunost bila nagraena. Gospoica Everett
nae neki povod da ga poveze u Park Ghrens. Zaovoljna .to se odazvao njenom pozivu, promatrala ga je
strogim, ispitivakim pogledom, ali ipak s odobravanjem. On je imao osjeaj da je pred njom poloio
ispit kandidata koga moe dalje da preporui. Sutradan
obi poziv od gospoe Sutton koja je izgleda da je
ta bolest bila u porodid eljela isto lijeenje protiv
proljetne groznice kao i njena tetka. Ovoga puta on se
nije nimalo sustezao oko ubrizgavanja beskoilsnog
preparata, cjepiva G. G. Glickert. Na gospou Sutton
bio je ostavio odlian utisak. Prije kraja mjeseca bi
pozvan jenoj prijateljid gospoice Everett koja je ta^
koer stanovala u Park Gai'densu.
279

Andrew je bio veoma zadovoijan. On pobjeuje,

pobjeuje, pobjeuje. U svom revnom naporu za uspje-*
hom on nije bio svjestan da je sad put njegova napretka suprotan svemu onome u ta je dotad vjerovao. Njegovoj je tatini bilo uovoljeno. Osjeao se bodar i pun samopouzdanja. Nije ni askom pomislio da
je tu njenu loptu koja se sad kotrljala, a koja je sainjavala njegovu otmjenu praksu, pokrenula, zapravo,
jedna^ mala gojazna Njemica iza svoje tezge sa un* Svedinom, u gostionici blizu one najobinije
trnice u Bussleburghu. Zaista, prije nego to je uope imao vremena da o tome razmisli, lopta snijega je
bila novim zamahom poletjela jo jenom nizbrdicom
ukazala mu se nova, jo uzbudljivija prilika.
Jednog poponeva u junu, u uplje sate izmeu
dva i etiri, kada se obino nita vano ne ogaa,
sjeio je u svom kabinetu 1 zbrajao dohotke prethodnog mjeseca, kad izne.nada zazvoni telefon. U tri sekunde bio je kod aparata.
,,Da, da! Ovdje je doktor Manson"
Neki uzrujani i zadihan glas govorio mu je:
,,Oh, doktore Mansone! Hvala bogu to sam vas
naao kod kue. Ovdje je gospodin Winch. . . Gospodin Winch iz radnje Laurier. Jednoj od naih muterija je pozlilo. Moete li da doete. . . da doete odmah?
Eto me kroz etiri minute." Andre\v objesi slualicu i dohvati eir. Napolju jfe tutnjio autobus, i on
sa zaletom uskoi u nj. Kroz etiri i pol minute bio je
pred okretnim vratima Laureriovim, gdje ga doeka
zabrinuta gospoica Cramb i povee ga preko ugih
zelenih ilima, pored velikih pozlaenih ogledala i zidnih uloaka od limunova drveta prema kojima su
se, kao sluajno, mogli vidjeti mali eir na svom
stalku, ipkasta marama, veernji ogrta od hermelina. Dok su hitali, gospoica Cramb mu je ozbiljnim
glasom objanjavala:
^ U pitanju je gospoica Le Roy, doktore, jedna od
naih muterija. Hvala bogu, nije moja, jer ta vam
uvijek zadaje jada. Ali, dok.tore Mansone, vi vidite
da sam ja govorila gospodinu Winchu o vama
280

,,Hvala, odgOvori on naprasito mogao je jo poneki put da bude naprasit! ta se desilo?1*

Izgleda. . . oh, doktore, izgleda da je dobila ivani napad u salonu za probe!
Na vrhu irokog stubita preae ga gospodinu
Winchu, koji rumen i uzrujan, promuca:
Ovuda, doktore... ov u d a... nadam se da ete
rnoi neto da uinite. Kakav nesretan sluaj!1*
Ue u salon za probe, topao, zastrt prekrasnim
ilimom neto otvorenije zelene boje, ukraen pozlatama i zidnim umecima iste boje, i zatee gomilu kretavih djevojaka, prevrnutu poziaenu stolicu, baen
ubrus, prolivenu au vode, urnebes. Usred toga loma
leala je gospoica Le Roy, rtva ivanog napada. Leala je na podu, ukoena, ake su joj se grevito stezale, a stopala se rta mahove koila. S vremena na vrijeme iz stegnutog joj je grla dopiralo s naporom zastraujue gakanje.
Kad Anrew ue s gospoinom Winchom, jedna
od starijih prisutnih pomonica briznu u pla.
,,Ja nisam kriva", grcala je ona. ,,Ja sam samo
primijetila gospoici Le Roy da je to model koji je
sama izabrala."
,,Oh, boe moj! Oh, boe moj! vapio je gospodin
Winch. ,,To je uasno, uasno. Treba li treba li da
zovnem kola za spasavanje?
Jo ne, ree Andrew nekim naroitim glasom,
pa se nagnu nad gospoicu Le' Roy. Ona je bila vrlc
mlada, oko dvadeset i etiri, plavih oiju, izblijedjele
svilaste kose, zguvane pod naherenim eiriem. Ukoenost i grevito stezanje aka sve su vie rasli. Kraj
nje je kleala neka ena, zabrinutih crnih oiju, oigledno neka prijateijica.
Oh, Toppy, Toppy, aputala je ona.
Molim da svi ostave ovu sobu, ree Andrevi
odjednom. ,,2elio bih da izau svi osim njegov se
pogled zaustavi na crnomanjastoj mladoj eni osim
ove gospoe ovdje.
Djevojke se ualjie, iako nerado, jer je ukazivanje pomoi gospoici Le Roy prilikom njenog nervnog
napaa prestavljalo razonou. Gpspoica Cramb, pa
281

ak i gospodin Winch izaoe iz oaje, i u isti as

grenja postaoe uasna.
,,0vo je vrlo ozbiljan napad, ree Andrew veo~
ma razgovijetnim glasom. Gospoica Le Roy pogleda
ga kovitlajui oima; Molim vas, dajte mi jednu
stolicu."
Njena prijateljica postavi oborenu stolicu nasred
sobe. Onda Anrew polako i s mnogo sauea, drea
je ispod pazuha, posadi boiesnicu na stolicu. Drao
joj je glavu uspravno.
,,Tako, ree on vrlo samilosno. Ona ju dlanom
ruke tako zviznu po obrazu, da je udarac odjeknuo.
Tako hrabar in nije ve mjesecima bio uinio i jao!
mjesecima jo ostat e to njegovo najhrabrije djelo.
Gospoica Le Roy prestade da gae, grevi izostae, oi se nisu vie kovitlale. Gledala ga je s bolnom,
jetinjastom zaprepaenou. Prije nego to bi opet
mogla da otpone, zviznu je na isti nain i po drugom
obrazu. Pljus! Zajprepaenost koja se ogledala na licu
gospoice Le Roy bila je smijena. Ona uzdrhta, a zatim kao da hoe opet da gakne, tiho zaplaka. Okrenuvi se svojoj prijatelji, zacviije kroz suze:
Mila moja, ja bih htjela kui.
Izvinjavajui se, Andrevv pogleda crnomanjastu
mladu enu, koja je i njega gledala uzdranim, ali
neobino zadivljenim pogledom.
,,Oprostite, promrmlja on, ,,ali to je bio jedini
nain. Jaka histerija grevi ruku i nogu. Mogla je
i a se povrijedi, nisam imao pri sebi nikakva srestva za anesteziju, nita. Ali, u svakom sluaju upalilo je.
,,Da - upalilo je.
Pustite je da se isplae", ree Andrew. ,,To je uvijek dobar ventil.'Za koju minutu bit e sasvim dobro.
Ali ekajte"; ree ona hitro, morate je otpratiti
do kue.
Vrlo dobro, odvrati Andrew, na uobiajen mu
najposlovniji nain.
Kroz pet minuta Toppy Le Roy bila je u mogunosti da dotjera lice, a to je bila malo dua radnja,
prekiana nekolikim zaostalim jecanjima.
282

,,Ja ne izgleam suvie straSno, je 15, mila moja,

upita ona svojp prijateljicu. Na Andrewa se nije ni
najmanje obazirala.
Onda ostavie salon. Njihov prolaz foroz izlobenu
dvoranu bio je prava senzacija. Gospodin Winch bio
je onijemio od zauenosti i olakanja. On nije znao,
niti e ikaa saznati kako se zbilo to udo da je zgrena paralitiarka prohodala, isprati ih uz mnoge utivosti, a Andrew, koji je kod glavnih vrata bio propustio dvije dame, prui dirljivo svoju mekoputnu desnicu.
Taksi .ih poveze kroj prolaz Bayswater u pravcu
Marble Archa. Nije se akmi pokuavalo neto to bi
liilo na razgovor. Gospoica Le Roy durila se^ sada
lcao razmaeno dijete koje je obilo batina, pa je jo
pomalo nemirna s vremena na vrijeme ruke su joj
se i miii na licu neprimjetno, nehotino trzali. Sada,
kad je mogao da je vidi u normalnijem stanju, Andrew- je nalazio da je vrlo njena, ak i ljepukasta,
usprkos njenoj mravosti. Bila je veoma lijepo odjevena, ali unato tome Andrewu je liila na malo oe
rupano pile kroz koje prolazi povremeno elektrina
truja. I on je sam bio nervozan, svjestan udne okolnosti u kojoj se bio naao, ali rijesen d.a tu priliku, u
svom vlastitorn. in'teresu, iskoristi dokraja.
Taksi obie Marble Arch, juri du Hye Park
i ona se zaokrenuvi lijevp, zaurstavi pred jednom
kuoom u ulici Green. Uoe omah, Andrewu zastade
dah jer.nije mogao ni da zamisli slinu rasko: ugleda
pred sobom veliko predvorje obloeno skupocjenim drvetorh, malen, divan salon s nekom udnom slikom u
raskonom okviru, crvenkastozlatne naslonjae, prostran divan, starinske sagove mimih boja. . .
Toppy Le Roy baci se na jedno kanape sa svilenim jastucima i, ne vodei rauna o Andrewovoj prisutnosti, smaknu s glave svoj mali eiri i zavitla ga
na pod.
Molim te, zazvoni, srce moje! Moram neto da
popijem. Hvala bogu, otac nije kod kue.
283

.. Jedan_sobar donese brzo koktele. Poto izie Tor>

pyjina prijateljica se zagleda u Andrewa za m S lS lo '
Pa se gotovo nasmija.
zaimsljeno,
Mislim da e trebati a vam obiasmmrt
do svega toga dolo, doktore. Sve je to doSo S to ? -16
nenada. Ja sam gospoa Lawrens. Moja priiateliira
Toppy _ gospoica Le Roy _ iznala 2
3 d j f

ssS k fb

iedLe

iine

u
jedno malo nervozno stvorenie

S
S

Tn

i z z r z

m oi'

Vam Je

na r P
0Tam - u to t a e ' * pupia

I ja u, ree Toppy durnovito. ..Ona nrokleta

Launerova zenturina! Kazat u ocu da telefonirada
ju najure! Ah, ne neu! Dok je s r k u t a S
S CU , jean osmijeh zadovoljstva rasplinu joj se po
r e i n u arem Sam im Zadala rnal muke, zar ne, Prances? Bila ,sam prosto izvan sebe! Ona izraz m lirn +->
Mame-Wincha bio je smijeaan
avo maio tijelo treslo se o<l smijeha. Sad o a lS a

ktoree Ta kezzlov?1j0 u <Xto. Hajde. smijte se

ittore. Ta>to je vnjedilo para!

J

Ne, ja ne mislim da ie sve hiln bn?

i.
no
eo objasm,
k da
, uspostavi
Dlio oas tako
o. U
u plii
zelji rin
da se
svoizabavpoloaj, da je Uvjen da je bolesna, on je govorio b S t
Vi ste zaista imali jak napad. 2ao mi je to sam 3 . '
iao da pnmijemm onaj postupak. Da sam imao ka

- pr4fd! i t t i S 5
Tu v L S e S 5110 " Le ^
veom Tje o fb n jn o ? 0

kraJnie
s5
S t J ' * h ea

reneeT0T jt! 6aVr5e v ,?,,O'

se France LawToppy." ?
P<i,<uiuje vrijeme strano premarala,
284

Zar biste mi vi zaista bili ali kloroform? upita

Toppy Andrewa djetinjasto zauena, Ali bi to bilo
sjajno!
Salu na stranu, Toppy, ree gospoa Lawrence,
,,ali ja mislim da bi trebalo da povede malo rauna o
sebi.
,,Ti ad govori kao otac, ree Toppy, gubei svoje
dobro raspoloenje.
Nastade stanka. Anrew ispi svoj koktel i au
poloi na duborez kamina iza sebe. Vie nije imaio
ta da se uini.
,,Pa, ree on smiljeno, ,,ja sad moram na posao.
Molim vas primite moj savjet, gospoice Le Roy. Uzmite veeras lak oblog pa legnite u postelju i kako
ne mogu nita vie da uinim za vas pozovite sutra
vaeg Ijekara. Zbogom."
Gospoa Lawrence isprati ga u predvorje, hodajui tako polako da je on bio primoran a uspori
svoj nagao, poslovni odlazak. Ona je bila visoka i vitka, malo podignutih ramena, male i otmjene glave.
Nekoliko prosjedih pramenova, u njenoj crnoj, divno
ukovrenoj kosi, avali su joj izraz neke osobite otmjenosti. Pa ipak, ona je bila veoma mlaa, najvie
joj je moglo biti vaeset i sedam godina, bio je uvjern Andrew. I pored svog visokog rasta, bila je sitnih kostiju, naroito su joj zglobovi ruku bili majuni
i tanard pa je cijelom svojom usklaenom i gipkom
pojavom liila na maevaoca. Prui mu ruku,(zagasitozelenkaste oi lako mu se psmijehiiue ljubaznim, spokojnim osmijehom.
Htjela sam samo da vam kaem koliko me je
zadivio va novi nain lijeenja. Ugrize se za" usnicu.
Nemojte odustati od njega ni po koju djenu. Ja predvlam da ete njime postii cgr&man uspjeh.
Idui ulicom Green da bi uhvatio autobus, primijeti na svoje veliko iznenaenje,a je ve bilo blizu
pet sati. Bio je proveo.tri sata u drutvu tih dviju'
ena. Za to bi zaista mogao da naplati lijep honorar!
Pa ipak, usprkos uzvienoj misli koja je toliko rjeito ukazivala na njegove valjane nove poglede on
se osjeao zbunjen, udno nezadovoljan. Da li je'zai285

sta j.skoristio do kraja tu priliicu? Izglealo je kao a

ss doista svidio gospoi Lawrence, ali s takvim svijetoni ovjek nikad ne moe da bue sasvim nadsto.
I Icako je to sarno sjajna kua! Onda odjenom krgutiiu zubima u ljutitom ogorenju. Bio je ne samo zaboravio da ostavi svoju posjetnicu, zaboravio je ak i da
kae kako se zove. Kad je u prepunom autobusu sjeo
poiea nekog starog radnika u prljavom odijelu, gorko je korio sebe to je propustio tako sjajnu priliku.

Siitradan prije podne, oko jedanaest i etvrt, upravo kad se spremao da obavi neke jeftine posjete u okolini trnice Mussle burgh, zazvoni telefon. Glas nekog sobara govorio mu je ozbiljnirn tonom, punim
smshodlpvosti:
Gospodin doktor Manson?. . . Ah! Gospoica Lq
Koy zeli da zna u koliko e sati gospoin doktor da
je danas posjeti. Ah! Pardon, gospodine, ostanite ko
aparata Go,spoa Laivrence eli da govori lind s
vama.
Zanesen od uzbuenja, Andrew je sluao kako mu
ona govon na svoj ljubazan nain i saopava mu da
one ocekuju neodlono njegov posjet.
_Objesivi slualicu, pomisli, kliui od radosti,
. 1Pak niJe Propustio jueranju priliku, ipak, ipak
je mje propustio, daleko od toga!
. stavi sve
posjete bile one ili ne bile hitne
i uputi se u ulicu Green. Tu je prvi put u njegovoj
kuci vidio gospodina Josepha Le Royja koji ga je nestrpljivo cekao u raskonoin predvorju. Gospodin Le
Roy bio je krupan ovjek, elave glave, prostosrdaan
i neposredan: vukao je dimove svoje cigare kao ovjek
koji nema napretek vremena. Njegove oi prozree
naas Anrewa, i ta se hitna kinirka operacija svr na njegovo potpuno zadovoijstvo. Onda prozbori
naglo, naglaskom ovjeka koji ivj u koloniji.
286

Vidite. doktore, meni se uri. Gospoa Lawrenca

vas je na jedvite jade jutros pronala. Reeno mi j e da
ste vi umjean mlad ovjek koji ne trpi ludorije. Vi
ste oenjeni, zar ne? To je dobro. Dakle, uzmite vi u
svoje ruke ovu moju djevojku. Izlijeite je, ojaajte je
i oslobodite je te proklete histerije. Uinite sve to se
moe. Ja mogu da platim. Zbogom.
Josoph Le Roy bio je Novozelananin. Usprkos
njegovu novcu, njegovoj kui u ulici Green i njegovoj
egzotinoj maloj Toppy nije bilo teko povjerovati u
istinu: da je njegov pradjed bio neki Michael Cloary
nepismen zemljoradnik koji je obraivao tuu zernlju
u okolini luke Greymouth i bio poznat meu svojim
supatnicima prosto kao Leary. Joseph Le Roy bio je zapoeo ivot svakako pod imenom Joea Learyja, a kao
djeaku prvo mu je zanimanje bilo muenje krava u
velikim majurima Greymoutha. AH Joe je bio roen,
kao to je sam govorio, da muze neto bolje od krava.
Trideset godina kasnije na posljednjem katu prvog
nebodera u Aucklandu Joseph Le Roy je stavio svoj
potpis na ugovor kojim su ujedinjene sve mljekarske
farme Islanda u jedno ogromno drutvo za proizvonju
kondenziranog mlijeka.
Drustvo CTS7noc/G7i bilo jo vcIicanstvGnci Z3mis30.
U to vrijcmc proizvodnjs konzervirsnog mlijek.3 bils jc
jo nepoznsta bez trgovake organizacije. Le Roy je
shvatio nove mogunosti, predvodio juri na svjetsko
trite i oglasima upoznavao javnost sa hranom bogodanom za dojenad i bolesnike. Skorup njegova pronalaska nalazio se, ne u Joeovim proizvodima, ve u
njegovoj divnoj smjelosti. Vici surutke koji su se
bacali u jame, ukoliko se nisu davali svinjama u stotinarna farma Novog Zelanda, sada su se prodavali, sirom cijelog svijeta, triput skuplje nego svjee mlijeko, upakovani u limene kutije, oblijepljene arenim
papirom, a pod imenom Cremogena, Cremaxa i Cremofata.
.
Drugi direktor poduzea Le Roy i upravmk engleskih porunica bio je Jack Lawrence, koji je, prije
nego to se bacio na trgovake poslove, ma kako to
izgledalo nelogino, bio gardijski oficir. Meutim, po
28?

stojalo je neto vie osim trgovakih veza to je zbliavalo Toppy Le Roy i. gospou Lavvrence, koja je ve
s pravom pripaala otmjenorn londonskom drutvu i
u njemu se bolje snalazila nego Toppy koja je katkad
i nehotice otkrivala svoje porijeklo iz zelandskih estara. Frances je gajila neku udnu ljubav prema Toppy, tom razmaenom djetetu. Kad se Andrew pope
gore, poslije razgovora s Le Royjem, Fran.ces ga je ekala pred Toppynom sobom.
I slijedeih dana Frances je bila obino prisutna
u vrijeme njegovih posjeta, pomagala mu je oko njegove razraijive i jogunaste bolesnice, zadovoljna kad
bi vidjela da njeno stanje ide nabolje, uporna u traenju da on nastavi s lijeenjem, radoznala da sazna
kad se mogu nadati njegovom slijedeem posjetu.
Zahvalan gospoi.Lawrence, on je jo uvijek bio
bojaljivo nepovjerljiv prema njoj, jer mu se inilo
udno to ta patricijska, ta tako iskljuiva ena, za
koju je znao i prije no to je vidio njene l'otografije u
ilustriranim nedjeljnim listovima, da se tako lako ne
sprijateljuje, a prema njemu je pokazivala makar i
samo tu blagu, umjerenu naklonost. Njena iroka i
prezriva usta obino su bila zajeljiva prema svijetu
s kojim nije bila prisna, a prema njemu iz nekog razloga nikad nije bila takva. Neobino je elio, ne iz
puke radoznalosti, da pronikne u njen karakter, u sutinu njene linosti. Cinilo mu se kao da nita nezna
o pravoj gospoi Lawrence. Bilo je pravo zadovoijstvo
pratiti odmjerene pokrete njenih udova dok se kretala
odajom. Ona se u svemu lako snalazila, bodro je pazila
na sve to je inila, a u njenim ljupkim, smotrenim
oima uvijek se krila neka misao, pa ma kako se ljupko i nehajno izraavala.
On je jedva shvatio. da mu je ona naturila tu svoju misao pa je iako o tome nije nita govorio Kristini, koja je jo uvijek nastojala da odri ravnoteu
svog domaeg budeta sa ilinzima i pensima poeo
da se pita nestrpljivo: kako jedan Ijekar, ako nema svoj
vlastiti elegantan automobil, moe da stekne praksu
u viim krugovima? Bilo je smijeno i pomisliti da on
prolazi pjeice Ulicom Green s torbicom u rud i sa. za288

praenom obuom izlazi pred ostojanstvenog sobara,

koji ga, zato to nema svoja kola, doekuje pomalo
s visine. Imao je ionako iza kue garau od opeka,
ito bi u znatnoj mjeri umanjilo trokove odravanja,
a postojale su i firme, krasne firme koje su, naroito
Ijekarima, davale kola na otplatu, pa ak ile su u svojoj ljubaznosti i tako daleko da nisu marile ako su
rokovi bili i malo dui.
Tri nedjelje zatim, jedna nova novcata coupe kola
.s krovom na sklapanje zaustavie se pred Chesborough
Terrace broj 9, tamna i blistava. Skoivi iza volana,
Andrew potra uz stepenice kue.
,,Kristin! ozivao ju je on, trudei se da prikrije
raost koja mu je treperila u glavu. Kristin! Doi da
vidi neto!
Namjera mu je bila da je zaprepasti. I uspje u
tome.
Boe blagi! Ona ga epa za ruke. Jesu li to
naa kola? Oh, kako su divna!
Lijepa su, zar ne? Pazi, mila moja, da ne zadere
lak! On joj se smijeio kao nekad. Lijepo iznenaenje, zar ne, Kris? Kupio sam ih, prijavio i posvravao
sve poslove, a da ti o tome nisam ni rije rekao. Malo
se razlikuju od one stare Morrisove kmtije. Izvolite,
gospoo, uite da vas malo provozam. Lete kao ptica.
Nije mogla da se dovoljno nadivi malim kolima
dok ju je, gologlavu, provozao oko skvera. Poslije
etiri minute stajali su opet na ploniku i on je naslaivao oi svojim novim blagom. Njihovi zajedniki
sati prisnosti, razumijevanja i sree bili su sada tako
rijetki da ona nije htjela da se odree te prilike. Proaputa:
Sad e ti biti vrlo lako da obilazi bolesnike, dragi. Zatim doa bojaljivo: I kad bismo mogli ponekad, redmo nedjeljom, da se izvezemo malo u okoiinu, u ume oh, to bi bilo prekrasno.
Pa, dabome, ree on rasijano. Ono u stvari,
kola su namijenjena obilaenju bolesnika. Ne moemo
juriti u njima po blatajavim drumovirna!11 On je mislio na utisak koji e ova mala sjajna kola uiniti na
njegove bolesnike.
19 Cltaela

289

Glavni utisak, meutim, bio je namasio njegova

oekivanja. U etvrtak, slijedee nedjelje, iziavi kroz
teka staklena i gvoem okovana vrata kue 17a u
Ulici Green naletio je pravo na Freddiea Hamsona.
Zdravo Hamsane, ree nehajno. Nije mogao da
se otme izvjesnom osjeaju zadovoljstva kad primijeti izraz Hamsonova Kca. U prvi as Hamson ga jedva
prepozna, a zatim mu se na licu ocrtae razni stepeni
iznenaenja, i on ostade sasvim zapanjen.
Gle, to si ti! uzviiknu Freddie. ,,Pa ta radi
ovdje?
Imam jednu bolesnicu", odgovori Anrew klimnuvi glavom u pravcu broja 17a. Iijeim ker Joea
Le Roya.
Joea Le Roya!
Samo ovaj uzvik vrijedio je mnogo Mansonu. S pokretom vlasnika stavi ruku na vrata svojih lijepih
novih kola.
,,Na koju stranu ide? Mogu li da te pozovem uz
put?
Freddie se brzo snae. On je rijetko gubio glavu,
a nikad za due vremena. Zaista, ne proe ni pola minute, a njegovo miljenje o Mansonu, jtav pojam o
korisnosti koju bi mogao imati od svog prijatelja, proe kroz brz i neoekivan preokrat.
,,Da, nasmijei se drugarski. Poao sam u Ulicu
Bentick, u sanatorij Ide Sherriogton. Malo pjeaim,
zbog linije. Ali povest eu se s tobom.
Sutjeli su nekoliko minuta dok su se vozdli Ulicom Bond. Hamson je razmislio. On je bio irokogrudno doekao Andrewa u Lononu, jer se nadao a bd
bd prakse svog prijatelja rnogao da ima koristi. Ponekad mu je mogao doturiti po kojeg bolesnika u Ulicu
kraljice Ane, uz honoiar od tri zlatnika. Ali sad su
mu ta promjena u njegovu starom kolskom drugu,
automobil i, iznad svega, pominjanje imena Joea Le
Roya to ime imalo je za njega daleko vei, svjetski
znaaj ukazivali na njegovu pogreku. Onda, tu su
jo i Mansonove sjajne kvalifikaje, koje mu mogu
valjati, i jo kako -vhLjati! Gledajui otroumno u budunost, Freddie je uviao bolju, daleko unosniju os~
290

novu za njihovu meusobnu suradnju. Naravno, morat e da pristupi oprezno, jer Manson je uvr.edljiva
mala prznica i s njim ovjek nikad nije naisto. On
ree:
Zato ne bi poao sa mnom da se upozna s Idom?
Njeno poznanstvo nije na odmet, mada ona dri najgori sanatorij u Londcnu. Ali oh,. tlco mu ga zna, najzad. Vjerojatoo ni kod 'ostalih nije nita bolje. Ali ona,
svakako, naplauje vie.
,,Da?
Hajde sa mnom da poglea moju padjenticu.
Potpuno je bezopasna stara gospoa Raebum, Ivory
i ja vrimo na njoj neke preglede. Ti si peen u lijeenju plua, zar ne? Hajde, pregledaj joj plua. To e
joj uoiniti veliko zadovoljstvo, a tebi e donijetd pet
zlataika.
tail Hoe da kae...? Ali ta je s njenim
pluima?
Nita naroito, nasmija se Freddie. ta si se
zabezeknuo! Vjerojatno neto malo starakog bronhitisa! Ona e se osobito radovati da te vidi. Eto tako
mi ovje glaamo! Ivory, Deedman i ja! I ti bi, Mansone, stvarr.o, trebalo da nam se pridrui. Ali neemo
sad o tome da govorimo da, tamo iza prvog ugla!
ali zaprepastit e se kad vidi kako to sjajno ide.
Andrew zaustavi kola pred kuom koju mu pokaza
Hamson. To je bila obina stambena kua, uska i
visoka, odto nikad namijenjena svojoj sadanjoj svrsi. Zaista, prom.atrajui ulicu kojom je tutajio iv saobraaj, bilo je teko zamisliti kako bolestan ovjek
moe u njoj da nae mira. Ona je izgledala pogodnija
a u njoj ovjek doivi nego cLa izlijei kakav ivani
slom. Anrew pomenu to Hamsonu dok su se penjali
stepenitem.
Tako je, dragi moj, saglasi se Freddie srdano.
Ali sve su ti ove kue jedan avo. Ovaj krajiak
Zapane etvrti prepun ih je. Ali, vidi, mi moramo
da ih imamo u svojoj blizini." Cerio se. Bilo bi, dabome, idealno ka bi bile negdje napolju, u kakvom mdrnom predgrau, ali na primjer koji bi kirurg htio
da se svakog dana vozi deset milja da bi za jedno pet
19*

291

minuta pregledao svog bolesnika! Oh, polako, ima vrernena, upoznat e ve nae male saeatorije u Zapanoj etvrti. Zastao je u tjeskobnom hodniku u koji su
bili uli. Primijetit e tri vrste mirisa u svakome
od njih: kloi'oform, kuhinja i izmet logian poredak
ne zamjeri drue! A sad, hajde da se upozna s
Idom.
S izgledom ovjeka koji se u sanatoriju snalazi kao
u svojoj kui, povede ga u malenu kanceiariju u prizemlju, gdje je jedna mala ena u uniformi boje sljezova cvijeta s bijelom ukrobljenom povezaom na
glavi sjedila za malim pisaim stolom.
Dobar dan, Ida, dobaci joj Fredie pola laskavim, pola rugarskim tonom. Prebrajate pazar?
Ona podie pogled, spazi ga i nasmijei se dobroumo. Bila je to omalena, punaka i istokrvna ena,
ali njeno svijetlocrveno lice bilo je tako namazano bjelilom da je bilo malne iste boje kao i njena haljina. Iz~
gledala je krepka i okretna, smjela i oma za alu. Imaia je vjetake zube koji su joj loe pristajali. Kosa joj
je bila prosijeda. Nije bilo te&ko zamisliti je kao enu
duga i opaka jezika koja divno upravlja poslovima
kakvog drugorazrednog nonog lokala.
Pa ipak sanatorij Ide Sherrington bio je najuveniji u Lononu. Polovina. plemstva prolazila je kroz nj,
ena iz visokog drutva, rekorderi, slavni advokati i
diplomate. Trebalo je samo da uzmete jutam je novine
pa da proitate. da je jo neka zanosna mlada osoba,
aLavna na pozomici ili na kinematografskom platnu,
ostavila bez opasnosti svoje sldjepo orijevo u Idinim
materinskim rukama. Ona je odijevala sve svoje bolniarke u kostime njenje boje sljezova cvijeta, plaala
svog podrumara dvije stotine funti godinje, a efa
kuhinje dva puta toliko. Cijene koje je naplaivala
od svojih bolesnika bile su basnoslovne. etrdeset zlatnika nedjeljno samo za sobu bilo je neto sasvim obieno. Pored toga dolazili su sporedni izdaci: rauni za
lijekove esto u funtama naroito nono deuranje bolniarke, upotreba operadone dvorane. Ako bi se
tko usudio da se s njom oko toga sporjeka, Ia je
imala samo jedan ogovor, koji bi esto ukrasila ka292

kvlm slobonim i sonim epitetom. Imala je ona i vlastitih briga, oko udjela i postotaka koje joj je valjalo
isplaivati, i esto je imala utisak kao a drugi njoj
siu krv.
Ida je imala slabost za mlae lanove ljekarskog
zvanja, zato pozdravi Mansona Ijubazno, dok je Freddie blebetao:
Pogledajte ga dobro. On e vam uskoro slati toliko bolesnika da ete poeti da se prelivate u Hotel
Plaza.
Plaza se ve preliva kod mene, ree Ia i znaajno klimnu glavom povezanom ubraaem.
Ha, ha! smijao se Freddie. Ovo je dohro
morat u to da ispriam starom Deedmanu. Paul oe
se smijati. Hajde, Mansone, idemo gore.
Tjeskoban lift, dovoljno irok da jedva primi kolica s nosilima, i to popreno, poveze ih na etvrti kat.
Hodnik je bio uzak, pred vratima su leali posluavnici,
tu i tamo vaze s cvijeem, sparuenim u zagrijanom
zraku. Uoe u sobu gospoe Raeburn.
ena ezdesetih godina sjedila je u postelji naslonjena na jastuke i, u oekivanju Ijekarskog posjeta,
drala je u ruci komadi papira na kojemu je bila ispisala izvjesne simptome koje je osjetila u toku noi,
kao i pitanja koja je eljela da postavi. Andrew ju je
b'ez kolebanja svrstao u red starijih hipohondara koje
Charcot naziva malade au petit morceau de papier.
Fredie sjede na njenu postelju, povede razgovor
s njom, opipa joj bilo nita vie, saslua je pa je
poe veselo bodriti.
Ree joj a e gospodin Ivory navratiti poslije
podne pa e joj donijeti neke vrlo naune analize. Zatim je zamoli da njegovu kolegi, doktoru Mansonu,
koji je specijalista za grudne bolesti, dozvoli da joj
preglea plua. Gospoa Raebum osjeti se polaskana
i sve joj je to mnogo goilo. Ispostavilo se potom da je
ona ve dvije godine bila u Hamsonovim rukama. Bila
je bogata, bez rodbine, a dane je provoila as u raskonim hotelima, as u sanatorijima Zapane etvrti.
293

Gospode boe! uzvlknu Freddie kad izioe. ,,Ti

nema pojma kakav je za nas zlatan rudnik ta baba.
IzvukK smo iz nje itave grumene."
Anrew nita ne odgovori. U atmosferi one kue
osjeti lako gaenje. U pluima stare gospoe nije bilo
niega i samo je njen dirljiv pogled zahvalnosta, koji
je bila uputila Freddieu, bio sprijeio da cijela stvar
ne poprimi izgled iste lopovtane. Pokua da uvjeri
sebe: zato da on bude uvijek takva budala? On se
nikad nee probiti do uspjeha ako i dalje bude tako
upomo netrpeljiv i vaza bude traio dlaku u jajetu.
Freie je imao najijepu namjeru kad mu je dao priliku da preglea tu padjentkinju. Prijateljski se rukova s Hamsonom prije nego to uskoi u svoja kola.
Krajem mjeseca, ka je od gospoe Reabum primio
urednom rukom ispisan ek na pet ziatnika uz najljepe izraze njene blagodamosti smijao se svojim
luirn giinjama savjesti. Sad je uivao ka su mu
stizali ekovi i, na njegovo velilio zadovoljstvo, sve ih
je vie i vie stizalo.

7.
Njegova praksa, koja je sada bila krenula nabolje,
poela je naglo da se iri u svim pravdma i Anrewa
jo bre zahvati matica. U izvjesnom smislu on je bio
rtva svoje vlastite radinosti. Bio je uvijek siromah,
a u prolosti mu je njegov tvrdogla-'d indiviualizam
donosio samo poraze. Sad je mogao da nae opravdanje u zapanjujufim okazima svog materijalnog uspjeha.
Uskoro poslije onog hitnog ukazivanja pomoi kod
Lauriera imao je vrlo povoljan razgovor s gospodinom
Winchom, i otada su mu Lauiierove mlae pomonice,
pa ak i neke starije, sve vie dolazile radi Ijekarskog
savjeta. One su mu se uglavnom obraale zbog sitnih
boljki, ali kad bi jednom dole, bilo je divno. udo
kako su se poslije opet esto navraale: bio je ljubazan
u ophoenju, njegove su rijei umirivale, on je umio
294

da ih razveseli. Prihodi klinike oskoeie visoko. Uskoro dade prebojiti proelje kue, a pomou jedne od
onih finni koje se bave pxx>dajom kirurkih sprava
sve su one prosto gorjele od elje da pomognu mladim
Ijekarima da poveeaju svoje prihoe bio je u mogunost da preuredi svoju kliniku u kabinet, da nabavi nov divan, okretni fotelj, lijepa kolica s gumenim
tokovima i nekoliko ormaria naunog izglea, u starklu i bijeiom emajlu.
O tom oiglednom prosperitetu, koji su nagovjetavali uta, novo obojena kua, njegov automobil, ovaj
blistavi modemi namjetaj, uskoro se proulo po susjedstvu, i mnogi olini" padjenti, koji su se u protlosti obraali doktoru Foyu, ali su malo-pomalo iezavali ukoliko je doktor Foy stario, a njegov kabinet
postajao sve zaputeniji, polako su se vraali.
Proli su dani' ekanja i lutanja. U vrijeme popodnevnog ,,primanja morao je da napregne sve svoje
sile da bi odolio navali: glavni ulaz je odzvanjao, zvo~
no klinike cijukalo, padjenti su ekali na dvije strane,
i on je morao da juri iz jedne oaje u drugu. Slijeei
korak oaO je neizbjeno: bio je primoran da organizira posao da bi utedio u vremenu.
Sluaj, Kris, ree jednog jutra, pala mi je na
um jedna misao, neto to bi mi bilo od veldke pomoi
u satima navale. Zna, kad pregleam nekoga u klirrici,
moram se vratiti u kuu da pripremim lijek. To mi
obieno uzima oko pet minuta. A to je strano traenje
vremena za to vrijeme ja bih mogao da smandrljam
nekog ,,odlinog padjenta koji eeka u kabinetu. Darkle, shvaa li moju misao? Od anas, ti si moj laborant!
Ona ga pogleda, nabravi elo od preneraenosti.
Ali ja ne umijem pripremati lijekove.
On se nasmijei uvjerljivo.
Ne brini, mila moja. Ja sam unaprijed spremio
dva-tri dobra lijeka. Sve to ti ima da uradi, to je
da napuni bocu, a prilijepi etiketu i da bocu zamota."
295

zbunjenost se Kristini mogla proitati li

oeima. ,,0h, ja elim a ti pomognem, Andrew samo
zar ti zaista vjeruje
Zar ne uvia da moram! Izbjegavajui njen pogied, ispi ostatak kave razdraen. Znam da sam nekad
u Aberalawu brbljao kojeta protiv lijekova. Sve su
to teorije! Ja sam ja sam sada Ijekar praktiar. Najzad, sve te Laurierove djevojke su malokrvne. Jena
obra mjeavina s gvoem nee im nita koditi."
Prije nego to mu je ita mogla da odgovori, skoi
na zvuk zvona i izie.
Nekad bi ona s njim raspravljala, zauzela bi odluno stanovite. Ali ona je sad s tugom pomiljala na
promjenu njihovih odnosa. Ona vie nije mogla na
njega utjecati, nije vie bila njegova voilja. On je sam
gurao naprije.
I tako je ona poela da deura u onoj tenari kli~
nike, za vrijeme onih grozniavih sati, i da eka na.
njegove mestrpljive uzvike dok je jurio izmeu kakvog ,,odlinog padjenta i onih koji su ekali u klinid. ,,Gvoe! ili ,,Alba ili protiv nadimanja, vikao bi, ili bi, kad bi mu ona s negoovanjem saopila
da je mjeavine s gvoem ponestalo, plahovito i znaajno izlanuo: Sta bilo! Sto mu muka! ta bilo!
Pregledi u klinid trajali su esto sve do devet i pol.
Onda bi proknjiili prihode kroz debeli registar doktora Foya, koji je bio tek upola ispunjen kad su preuzeli praksu.
Boe moj, kakav je ovo bio dan, Kris! uzviknuo
bi on. Sjea li se onih prvih ugavih tri i pol ilinga.
koje srm primio kao kakav bojaljivi ai? Ele, danas
danas smo uzeii preko osam funti u gotovu.
Nabio bi novac, teko srebro i nekoliko novamica,
u malu afriku uhankesu, koju je doktar Foy upotrebljavao u tu istu svrhu, i zakljuao bi je u srenju,
Iadicu pisaeg stola. Kao i registar, tako je i ovu staru
duhankesu i dalje upotrebljavao da ga ne bi tukli.
maleri.
Zaista, sada je ve bio zaboravio one zle slutnje na.
poetku i divio se svojoj otroumnosti to je poduzeo.
tu praksu.
286

Frosto nam valja zlata, Kris, kako god okreneS",

klicao je on. Unosna klinika padjent iz srenjih
drutvenih redova. Povrh svega, stiemo polako jo i
odlinu Idijentelu u otmjenim krugovima. Samo gledaj
dokle emo jo ogurati jednog lijepog dana.
Na dan prvog oktobra bio je u mogunosti da joj
saopi da treba da kupenov namjetaj. Poslije jutamje
klinike ree joj, s prouenom nemamou, koja je sada
bila postala njegov nov nain ophoenja:
Volio bih a poe danas u Zapanu etvrt, Kris.
Idi Hudsonu ili Ostleyu, ako ti se vie svia. Idi u
najbolju trgovinu, i kupi sve to eli od namjetaja.
Kupi dvije potpune spavae sobe, jedan salon, nabavi
sve to treba
Ona ga je nijemo gleala ok je on, smijeei se,
upalio cigaretu.
Jena radost zaraivanja novaca jeste i ta to mi
omoguava da ti pruim sve to zaeli. Nemoj misliti
da sam krtac. Ne, tako mi boga! Ti si bila valjana
mala enica kroz sve one nae Iiue dane. A sada emo
i mi malo uivati u blagostanju.
Zar zato to emo naraiti kod Ost'leya skup i sjajan namjetaj i I fotelje napunjene konjskom
dlakom."
On propusti da primijeti gorlnu u njenom glasu
i nasmija se:
Tako je, mila moja. Krajnje je vrijeme da se osloboimo tih naih staruija iz staretinarnice.
Njoj navree suze na oi. Ona se Ijutnu:
,,U Aberalawu nisi tako mislio. I nisu te stvari
staruije. Oh, ono su bili pravi dani, ono su bili dani
sree!
Guei se u jecaju, ona se naglo okrenu i ostavi
odaju.
On poglea za njom iznenaeno. U posljenje vrijeme bila je udno promjenljive udi neoluna i
potitena, s naglim, nerazumljivim nastupima ogorenosti. Osjeao je da se udaljuju jedno od drugoga,
da gube ono tajanstveno jedinstvo, onu prikrivenu nit
297

rugarstva koja je uvijek .postojala izmeu njih. Pa

dobro! To nije njegova krivica. On, eto, ini sve, sve
to moe. Moj uspjeh", pomisli u sebi, ,,ne znai za
nju nita. Ali on nema sad vremena da lupa glavu
zbog njenog nerazumljivog i nepravinog ponaanja.
Pred sobom je imao itav spisak posjeta koje mu je
valjalo obaviti, a osim toga, kako je bio etvrtak, trebalo je jo, kao obino, da oe i u banku.
Dva puta nejeljno, redovno, navraao je u banku
da uloi svoj novac, jer je znao da nije mudro ostaviti
gotovdnu da se nagomilava. Nije mogao a da ne uspo~
redi ove prijatne poslove sa svojim iskustvom u Drineffy, gdje ga je, kao zlosretnog malog asistenta, bio
ponizio Aneurin Rees. Tu ga je gospodin Wade, direktor, uvijek doekivao uslunim, toplim osmijehom i
esto ga je pozivao da popui cigaretu u njegovoj kancelariji.
Ako smijem da tako kaem, doktore, bez zamjerke, vama ide sjajno. Nama ovdje i treba napredan
ljekar koji je ipak upravo dovoijno konzervativan, kao
vi, doktore, ako smijem tako da kaem. Dakle, to se
tie onih akcija Junih eljeznica, o kojima smo omomadne govorili..
Wadeova ljubaznost bila je tek. jedan primjer
preokreta javnog miljenja u Andrewovu korist. Ljekaii etvrti prijateljsld su ga pozravljali kad bi se
u svojim kolima mimoilazili s njegovim. Na jesenjoj
sekcijskoj skuptini Ljekarskog udruenja, u istoj dvorani gje se, prilikom prvog dolaska, osjeao kao parija, bio je doekan Ijubazno, oko njega se sakutalo,
a doktor Ferrie, potpredsjednik sekdje, ponudio ga je
cigarom.
Radujem se to vas viim meu nama, oktore",
ree mu usluno mali, rumeni Ferrie. Slaete li se
s mojim govorom? Mi moramo daostanemo vrsti u pitanju naih honorara. Ja zauzimam nepokolebljivo
stanovite, naroito u pitanju nonih poziva. Onomadne u noi probudio me nekakav deran, dvanaestogodinjak, molim vas lijepo. ,Doite brzo doktore'. za298

muca, ,Otec ]e na riu, a m ajd ie jako ^ - \ Z*

ve te razgovore u dva sata po ponoa.
rekoh
votu nisam vidio tog vru. ,Drago moje
la
mu ia tvoju mamu ne poznajem.
-ltn fk a i onda moemo da razgovaramo. Nije se,
S S S ;
V e to vera doldore, ova je cervd
" e d i k j u dana nakon
S E o S v g ^ S f o l i S v o u 1W kim nitevnostnna

njihovih tielonskih raagovora, a toga dara, joe

njiaovhLu
otputovao u Irsku u nbotovTtofe
i kasadje otii, pozvala ga je
toboe uzgred i kao da
naroeitu vanost, da joj doe na rucaK u

petak. ^ ^ ^ Toppy j jo jedna 31i dvije osobe - ma-

. iaS S S

0ritja malo-pomalo, uvjen sebe da se ne racu

rutvenom ve isto poslovnom sastanku. On se mora
t
0v0 sebe mora stvoriti veze i poznanstva, n S
m e t edjetom k= to Je tai kojt e hiti na tome
M t o T ^akom sluaju, Eristin ne mora m 4a .d a
znao itavoj toj stvari. U petak
sastanak s Hamsonom pa ce s n3im Uli
za_
svoja kola s osjeeanjem olaksan.Ta.^iO je sasnm
horavio da je do krajnosta neumjesan u lagan] .
Kua Frances Lawrenee nalazila se u Kmghtsbnd-

geu S
i
hHd
Ha" S T ea ^ Wi T
Crescenta. Mada u njoj nije
nien otmjeni ukus ostavljao 'je utisak 3ednakog boga
2va. 1 S r e w je zakasnio i * * * * S S
nika ve bila na okupu. Toppy, Rosa Keane^ roma
sir Duley Rumbold Blane, M.D., F.R.C.F., sm
l i e S r i Han uprave Cremo, Nicol Wateon, idramT l ln T p o lo g , ** nekoliko drugih osoba ctn Je
ugled ulivao manje strahopostovanja.
299

_ Naao se za stolom pored neke gospoe Thorton,

hoja je, kao sto ga je ofoavijestila, ivjela u Lestershireu, ali je povremeno dolasula u Lonon na krai boravak, a odsjeala je u hotelu Brown. Mada je saa umio
nairno da podnosj probu predstavljanja, ipak mu je
bilo drago to je bio u mogunosti da uspostavi svoje
samouvjerenje pod zatitom njenog eretanja i materinskog jadikovanja o njezinoj keri Sybil, uenid
srenje kole u Roedeanu, koja je u igri hokeja bila
ozlijeila nogu.
Sluajui jenim uhom gospou Thorton, koja je
njegovu utnju smatrala zainteresiranou, polazilo mu
je za rukom da uhvati neto i od uglaenog i duhotdtog razgovora koji se oko njega vodio: pikantne ale
Rose Keane, Watsonovo zanimljivo i puno ljupkosti
prianje o nekoj nedavnoj ekspeiciji kroz unutranjost Paragvaja. Divio se takoer i lakoi kojom je
Frances oravala razgovor u neprekinom toku, a u
isto vrijeme ponosila i cjepilaenja sira Rumbolda,
koji je sjedio pored nje. Jednom ili dva puta osjeti na
sebi njen upitni polunasmijan pogled.
,,Naravno, zavri Watson svoju priu sa saaljivim osmijehom, najvea alost u svemu tomu jeste
ta da se ovjek vrati svojoj kui i ona dobije napad
gripe.
,,Ha! uzviknu sir Rumbol. Dakle, vi ste bilirtva." Iskaljavi se i stavjvi cviker na bogato obdaren no, odmah zagospoari panjom-itavog stola. Sir
Rumbold je bio vian tom poloaju: ve vie'goina on
je bio u sreditu panje velike britanske javnosti. Pred
etvrt vijeka sir Rumhol je bio zaprepastio ovjeanstvo izjavom da je izvjetan broj. Ijudskih crijeva ne
samo beskoristan., ve je, prosto-naiprotb; tetan, Svijet
je odmah u stotinama pojurio da se podvrgne! otklanjanju tog opasnog djelia, i mada sir Rumbold nije
bio u tom broju, glasovitost operacije, koju su kirurzi
nazvali Rumbold-BIaneovim.. isijecanjem, uspostavila
je njegov ugled kao specijaliste za dijetu. Otada on
se uvijek nalazio u prvim redovimia i s uspjehom je
upoznavao svoj narod s novim vrstama hrane: meki300

njama, jogurfcom i kiselim mlijekom. Kasnije je pn>naao Rumbold-Blaneovo vakanje, a sada je pored
sudjelovanja u upravnim odborima rrmogih trgovakih
drutava, propisivao i jelovnike za. uvene Raileyove
restorane:
Izvolite, gospoe i gospodo! DozvoVte da vam sir
Rumbold Blane, doktor medicine i lan Kraljevskog
kolegijuma Ijekara, probere kalorije za vas! Bilo je
mnogo gunanja meu legitimnijim iscjeliteljima, koji
su smatrali da je ve davno i davno trebalo najunti
sdra Rumbola iz lanstva Komore i liiti ga prava
prakse. Ali, oigledno, na sve to moglo se odgovoriti
samo pitanjem: ,,A ta e Komora bez sira Rumbolda?
On sada ree, gledajua Frances oinskim pogledom:
Jedna od najzanimljivijih injenica u ovoj skoranjoj epidemiji nesumnjivo je golemo terapeutino djelovanje Cremogena. Imaoi sam prilike da to saopim
prole nedjelje na sjednici upravnog odbora naeg
Drutva. Nemamo aha! nemamo, kae se, lijeka
protivu gripe. Onda, u nedostatu lijeka, jedini nain
da se odupiremo njenoj ubilakoj navali jeste u tome
da stvorimo jaku i zilavu otpornost, a u tome se i sastoji ivotna obrana organizma protiv svih nasrtaja bolesti. I rekao sam, sasvim opravdano, mogu da sebi
polaskam, da smo roi neosporno dokazab, i to ne na
zarooradi aha, aha! kao nai prijatelji iz laboratorija ve na tjudskim biima, da Cremogen ima
fenomenalnu mo da organizira i ojaa ivotni antagonizam tijela.
Watson se udnim osmijehom obratio Andrewu:
Kakvo je vae miljenje o Cremo-proizvodima,
doktore?
Uhvaen iznebuha, Andrew u sebe kako izusti:
Pa to je isto tako dobar nain da se pije surutka
kao i svaki drugi.
Rosa Keane pogleda ga omah s odobravanjem,
pa je bila uz to toliko okrutna a se ak i nasmijala.
Frances se nasmija, Sir Rumbold prijee onda uurbano na opis svog nedavnog puta u Trossachs, gdje je
bio gost Ljekarskog udruenja Sjevernih pokrajina.
301

Hupak je inace proao u skiau. Anrew se sad-samome sebi udio kako se on sad slofcono uputa u
razgovor. Pri.je nego to se oprostdo u salonu, Prances
miu uputi nekoliko rijei:
Vi ste zaista sjajan ovjek van vaeg kabineta",
cvrkutala je ona. Gospoa Thorton nije mogla estito
ni svoju kavu da popije, toliko su joj usta bila puna
hvale o vama. Ja imam neobian preosjeaj da ste je
ulovili u mreu da li se tako kae? kao svoga patijenta."
S tim rijeima, koje su mu jo zvonile u uima,
ode on kui, uvjeren da je rnnogo dobio, a da Kristin
nije nita izgubila tom njegovom pustolovinom.
Meutim, sutradan ujutro u deset i pol, doivje
jedno nepnjatno aznenaenje. Freddie Hamson upita
ga veselo preko telefona:
Kako si se proveo juer na ruku? Otkud znam?
Pa, stari kuku, zar nisi proitao jutronju Tribune?
Zbunjen otidje pravo u ekaonicu, gdje su se
ostavljali iistovi, poto bi ih Kristin i on pregledali.
Po drugi put pretra pogledom kroz stupce Tribuna,
jednog od najpoznatijih ilustriranih dnevnika. Najednom se trgnu. Kako da to i'anije nije opazio? Tu, na
stranici posveenoj drutvenim vijestdma, bila je iotografija Frances i biljeka o njenom ruku prethonog
dana, a meu uzvanicima bilo je pomenuto i njegovo ime.
Ojaena lica, istrgnu list iz novina, pa zguvavi
ga u lopticu, zavitla u vatru. Onda shvati da je Kristdn
ve proitala novine, pa pocrvenje od jeda. Mada je bio
uvjeren da ona nije proitala ba tu prokletu biljeku,
otidje natmurena pogleda u svoj kabinet.
Ali Kristin je bila proitala biljeku. Najcon trenutne zapanjenosti, ta je uvreda zabolje do srca. Zato
joj nije rekao? Zato? Zato? Ona mu one bi nikako
prigovorila zbog tog prokletog rulca. Pokua a uvjeri
samu sebe*da je stvar suvie bmiaajna, da bi joj mogla dati povoda da u dui osjea takav bol i nemir.
Ah- uvidje u svom jadu da ipak nije beznaajno sve
ono to je tim inom bdlo obuhvaeno.
302

Kad on oe u pbsjete bolesmcima, pokuSa da nastavd svoj kuni posao, ali nije mogla. Zae u njegov
kabinet, otuda u ldiniku, uvijek s onim istim teretom
koji joj je pritiskao grui. Lati se rasijano da oprai
kliniku. Pored stola leala je njegova stara ljekarska
torbica, prva kojom se sluio u Drineffyju, koju je nosio ulicama i sputao se s njom u rudarska okna u
hitnim nesretnim sluajevima. Dotakne je se s udnom
njenou. Sad je dmao novu torbicu, Ijepu. . . Ona
je Vrila dio ove nove, otmjenije prakse za koju se on
tako grozniavo trudio, a ona se odnosila s takvom
sumnjom prema njoj. Znala je da bi joj zaludan bio
trud kad bi pokuala da mu govori to o svojim slutnjama. On je sada bio toliko razdraljiv bio je to
znak da je i sam proivljavao unutranje sukobe
da bi na jednu jedinu njenu rije planuo, i odmah bi
dolo do svae. Valjalo joj je na neki drugi nain da
uini sve to je mogla da uini.
Bila je subota prije pone, a ona je bila obeala
Florrie da e je povesti subotom kad poe u kupovinu.
Florrie je bila vesela mala djevojica i Kristin ju je
bila zavoljela. Majka ju je ve bila poslala gore, istu
i urednu u novoj haljinid, i Kristin ju je ula kako
etka pred stepenicama suterena u raosncm oekivanju. Njih dvije esto su subotom izlazile zajedno.
Izaavi na slobodan zrak, drei dijete za ruku,
Kristin se osjeti bolje: proe trnicom, porazgovara sa
svojim poznanidma, povrarima, kupi voa i cvijea
i pokua da smisli neto tO' bi naroito godilo Andrewu. Ali ipak, rana joj jo nije bila zarasla. Zato,
zato joj nije kazao? I zato ona nije bila na tom
ruku? Sjeti se koliko ju je muke stajalo dok ga je
ovukla sa sobom, lcad su ono u Aberala\vu prvi put
ili Vaughanima. A kakva je razlika Lanas! Da li je
ona tome kriva? Da li se ona promijenila, uvukla se
u sebe, postala nedrutvena? Znala je da to nije sluaj. Noj je.jo uvijek bilo drago da se sastaje i upo~
znaje sa svijetom, bez obzira na to tko su i kakvi su ti
ljudi. Njeno prijateljstvo s gospoom Vaughan trajalo
je jo uvijek i ispoljavalo se u njihovoj reovnoj prepisd.
303

Ali, u stvari, iako se osjeala uvaijeena i zanemarena, ona je bila vie zabrinuta radi njega. Znala je
da bogati Ijudi mogu isto tako da budu bolesni kao i
siromani i da on moe da bude isto tako valjan ljekar
u Ulici Green, u Londonu, kao i u Ulid Cefan u Aberalawu. Ona nije zahtijevala od njega herojske uloge
u kojima bi se i dalje pokazivao u konim gamaama
ili na svom starom Red Indian rnotoru. Ali ona je zaista ojeala svom duom da je u tim anima njegov
idealizam bio ist i uzvien i da je svoji'm jasnim bijelim plamenofn obasjavao oba njihova ivota. Sada je
taj plamen bio postao ut, a svjetiljka je bila potamnjela.
Ka je ula u ranju frau Schmidt, pokua da
razvedri elo, da zbrie bore zabrinutosti. Ali, usprkos
tome, stara ju je ena gledala paljivo. Ona proguna:
,,Vi ne jedete dovoljno, moja draga! Vi ne izgledate kako trepa! A sacl imate fini auto i novaca i sve.
Vidite! Sad ovo morate da propate. Ovo je tobro!
Dugim tankim noem u ruci odreza jedan reanj
svoje uvene kuhane unke i natjera Kristin da ga
pojede u sendviu mekog hljeba. U isto vrijeme Florrie
dobi poeeren kola. Za sve to vrijesne frau Schmit
je neprestano govorila.
,,A sada da vam spremim malo Jiptauera. Her doktor je pojeo ve tolike funte moga sira i jo ga se nije
zasitio. Jednoga dana morat u da ga samolim da mi
napie .uvjerenje za reklamu, metnut u ga u prozor.
To je sir koji je podigao moj ugled. .. Smijui se
isprekidano, frau Schmidt 'je avrljala sve ok Kristin
i Florrie nisu otile.
Kad su izile, stajale su na rubu plonika i ekale
da im deurni saobraajac njihov stari poznanik
Struthers da znak za prijelaz. Kristin je, drei,
malu Florrie za ruku, obuzdavala nestanu djevojicu.
Ovdje uvijek jnora dobro paziti na saobraaj",
upozoravila ju je. ,,ta bi tvoja mama kazala da ti se
esi kakva nesrea?
Usta punih ostataka kolaa, Florrie je smatrala to
za odlinu alu.
304

Najzad stigoe kui i Kristin poe' a razmotava

premete koje je bila pokupovala. Poe u salon da
stavi u vazu mrkoervene krizanteme koje je bila donijeia i ponovo ju obuze tuga.
bjenom zazvoni telefon.
Poe da odgovori, smirena lica i malo oputemh
usana. Kod aparata ostade moda pet minuta. Oi su
joj blistale, bila je uzbuena. S vremena na vrijeme
pogledala bi kroz prozor, oekujui nestrpljivo da se
Andrew vrati. Zaboravila bi svoju potitenost jer su
vijesti koje je ula bile tako dobre, tako radosne, radosne za njih oboje. Bila je sva sretna i uvjerena da
nita drugo nije moglo doa u bolji eas. Bolje sredstvo
koje je moglo da suzbije otrov zavodljiva uspjeha nije
se moglo zamisliti. I to je za njega bila velika prenost,
velik korak naprijed. Prie opet udno prozoru.
Kad je doao, nije mogla da se uzdri, da ga saeka,_ pa mu potra u susret u predsoblje.
,,Andrew! Imam za tebe jednu vijest od sira Roberta Abbeya. . . Upravo je telefonirao. . .
,,Da? Njegovo lice, koje je imalo skruen izgle,
odjednom se razveseli kad je vidio svoju enu.
,,Da! Telefonirao je lino, htio je da govori s tobom. Ja sam mu kazala tko sam oh! bio je vrlo
Ijubazan oh! ja ti to tako loe saopavam. Dragi
ti e dobiti mjesto u bolnici Victorija. . . i to omahP
Njegove oi su se sve vie arile osjajem radosti.
,,Pa... to su dobre vijesti, Kris.
Zar ne, dragi, zar ne? uzviknu ona sva razdragana. Opet e moi da se posveti svom radu i da
se bavi naukom imat e sve ono to si uzalud
traio od Savjeta..." Ona mu se bad u zagrljaj mazei se.
On ju pogleda, beskrajno dirnut njenom ljubavlju,
njenom tedrom nesebinou. Ojednom ga obrva silan jad.
Kako si ti dobra dua, Kris! A kakva sam kakva sam ja prostaina.
20 C tta e la

3C5

8.

etmaestog slijedeeg mjeseca, Andrew stupi na

unost u odjeljenju za eksteme bolesnike bolnice za
grune bolesti Victorija. Njegovi su dani bili utorak
i etvrtak, a radno vrijeme od tri do pet po podne.
To je bilo upravo kao neka u Aberalawu, osim to su
svi bolesnid koji su dolazili patili od plunih ili bronhijalnih oboljenja. I, razumije se, oni su se u sebi uveliko ponosili to on nije vie bio neznatan asistent, ve
honorami ljekar jedne od najstarijih i najslavnijih
lononskih bolnica.
Bolnica Victorija bila je neospomo stara. Smjetena u Battersea, u mrei bijednih uliica' u blizini
Temze, ona je rijetko kad, 'ak i Ijeti, bila obasjana po
kojom zalutalom zrakom sunca, dok su zimi njeni balkoni na koje je trebalo iznositi bolesnike u posteljama,
bili ee obavijeni rijenom maglom. Na sumomoj,
oronuloj fasadi visio je velik crvenobijeli natpis, koji
je oigledno bio suvian:
Bolnica Victorija propada u ruevinama.
Odjeljenje za eksteme bolesnike u kojemu je Andrew radio, bilo je dijelom zaostatak iz osamnaestog
vijeka. I zaista, jedan tuak i muar, kojima se sluio
doktor Lintel Hoges, honorami Ijekar u tom istom
odjeljenju od 1761. do 1793, bili su gordo izloeni u
jednoj etaklenoj krinji u predvorju. Ziovi, neobloeni ploicama, bili su obojeni nekom naroito mrkom.
bojom okolae, neravni hodnici, iako marljivo oprani,
bjJi su tako ravo provjetreni da su vodene kapljice
curile po zidovima, a u svim odajama osjeao se onaj
zadah pljesnivosti to ga odaje dotrajalost.
Prvog dana Andrewa provede kroz oaje doktor
Thoroughgood, dekan honoramih", stariji, prijatan i
uredan gospodin pedesetih godina, prilino ispod srednjeg rasta, s malom prosijedom bradicom, Ijubazan u
ophoenju kao kakav crkveni uvar. Doktor Thoroughgood imao je svoja ojeljenja u bolnid, a pod postojeim sistemom, koji je bio ostatak starih traidja
iji je on bio izvrstan znalac on je bio ogovo308

J*anwza Axirewa i za cbugog, ralaeg honoramog Ijekara, doktora MUligana.

Poto obioe bolnicu, dekan povede Anrewa u
dugu zajeniku dvoranu u suterenu gdje su svjetiljke
ve bile upaljene, iako su jedva bila etiri sata. U kaminu od livenog gvoa gorjela je prijatna vatra, a na
zidovima su visiii portreti ruglenih ljekara bolnice,
meu kojima, na poasnom mjestu, iznad kamina, i
portret doktora Iintela Hodgesa, koji je u svojoj perici
izgleao vrlo dostojanstven. To je bilo savreno znamenje jene duge i asne prolosti, i ovjek je mogao
da primijeti po lakom irenju nosnica doktora Thoroughgooda da on stari neenja i crkveni uvar
voli ovaj potret kao svoje roeno dijete.
Tu su, u rutvu i drugih, omaih kolega, piii
ukusan aj uz mnogo vruih przenica na maslacu. Andrewu se uinilo da su to sve krasni mladi Ijudi. Primjeujui njihovu uslunost prema doktoru Thoroughgoodu i sebi, nije mogao a da se ne nasmije, sjetivi se onih ne tako davnih sukoba koje je inaao
s drugom bezobraznom tenadi" u onim estim naporima da svojim bolesnidma osigura prijem u bolnicu.
Dp njega je sjedio jedan mlad ovjek, doktor Vallance, koji je bio proveo goinu dana u Sjedinjenim
Dravama, stuirajui kod brae Mayo. Andrew i on
upustie se u razgovor o uvenoj kiinici i njenim metodama, i onda se Andrew odjednom zainteresira i
upita ga da li je to uo o Stillmami dok je bio u
Amerid.
Pa, naravno", ree Vallance. O njemu imaju vrlo
lijepo miljenje tamo. On, naravno, nema diplome, ali
oni ga vie-manje neslubeno priznaju sada. On postie rezultate, u najveem stepenu zadivljujue.
Jeste li vidjeli njegovu kliniku?"
Nisam, odmahnu Vallance glavom. Nisam nikad iao do Oregona."
Andrew zastae askom, ne znajui da li a nastavi razgovor. ,,Ja vjerujem da je to jedna veoma
znaajna ustanova", ree on najzad. Ja sam sa
Stillmanom bio u prepisd izvjestan broj godina on je
prvo meni pisao povodom jednog mog rada fcoji je bio
20*

30?

objavljen u Amerilcom urnalu za higijenu. Imao satn

u rukama fotografije njegove klinike, kao i ruge biie podatke. Covjek prosto ne bi mogao da poeli iealnije mjesto za lijeenje svojih bolesnika: na lijepoj
visdni, usred borove ume, izdvojeno, s balkonima u
staklu, s naroitim sistemom provjetravanja koji omoguava savrenu istou zraka i stalnu temperaturu
zimi. Andrew zastade, acnut u svohi ouevljenju,
jer u tajcu koji mastade svi za stolom mogli su da
uju njegove rijei. Kad ovjek pomisli na prilike
koje vladaju kod nas u Lononu, to izgleda neostvarIjiv ieal.
Doktor Thouroughgood nasmijei se suho i oporo:
Nai lomonski ljekari uvijek su umijeli da pronau
najbolji nain lijeenja i pod tim londonskim okolnostama, doktore Mansone. Mi moda nemamo egzotine
prenosti o kojima ste vi govorili, ali ja se usuujem
da primijetim da nae valjane, oprobane metode iako
manje naoite postiu isto tako zadovoljavajue, a
vjerojatno i trajnije rezultate.
Andrew obori pogled i zautje. Osjeti da je bio nesmotren, to je kao novajlija meu ovim ljuima tako
otvoreno izloio svoje miljenje. Da bi pokazao da nije
imao namjeru da ga prekori, oktor Thouroughgood
nastavi da pria vrlo Ijubazno, promijenivi predmet
razgovora. Caskao je o vjetini metanja pijavica. Historija medidne bila je odavno njegova omiljena razonoda pa je znao mnogo podatalca o brijaima-kirurzarna staroga Londona.
Ka su ustah od stoia, on ree Ijupko Anrewu:
,,Ja stvamo imam autentinu opremu pijavica.
Mogu vam ih. jednom pokazati. Zbilja je sramota to
ae one vie ne upotrebljavaju. To je bio i jo je odlian nain da se izazove suprotni nadraaj.
Usprkos tom neznatnom lahoru, doktor Thouroughgood se pokaza Ijubazan i usluan kolega. On je
bio dobar ljekar i gotovo nepogreiv ddjagnostiar, a
Andrewa je uvijek rado viao u svojim odjeljenjima.
Ali u pogledu lijeenja njegov sreen um otro se opirao novotardjama. On nije htio ni da uje za tuberkulin, smatrajud da njegova terapeutika vrijednost nije
303

jo okazana. Oprezno je zazirao od pneumatoraksa, a

njegov postotak indukdja bio je najnii u bolnicd.
Meutim bio je vrlo izaan u davanju ribljeg ulja
i slada: prepisivao ih je svim svojim bolesnidma.
Andrew zaboravi Thoiroughgooda kad se jednom
dade na posao. Bilo je vrijeme, govorio je samome sebi,
da pone ve jednom ozbiljno raditi, poslije toliko mjesed ekanja. U njegovu je radu bilo slinosti s onim
njegovim nekadanjim zanosom i oduevlj enj em.
Njegova prouavanja tuberkuloznih povrea, izazvanih uisanjem praine neizostavno su ga odvela
u prouavanje plune tuberkuloze uope. Bio je zamislio nejasno da u vezi sa fon Pirquetovim ogledom
ispita najranije fizike simptome prvobitne povree.
Neovoljno hranjena djeca koju su njihove majke do>vodile u mai da e se koristiti poznatom izdanou
doktora Thouroughgood.a u izdavanju ekstrakta slaa,
pruala su mu obilje materijala za promatranje.
Pa ipak, ma koliko se on truio da uyjeri sebe da
ga ovaj posao zanima, on ga je radio preko volje. Vie
nije bilo u njega onog samoniklog oduevljenja kojim
je neJrad prouavao jelovanje udisanja 'praine. Bio je
suvie zaokupljen svojom praksom i imao je suvie
ozbiljnih bolesnika, da bi mogao da usresredi svoju
panju i na nejasne simptome kojih moda nije ni bilo.
Nitko nije znao bolje od njega koliko vremena treba
da bi se jedan bolesnik svestrano ispitao. Meutim,
njemu se uvijek urilo. Taj razlog bio je presudan, i on
uskoro zauze divno logino stanovite: I on je ovjek,
i prema tome, prosto ne moe a se bavi jo i tim
naunim radom.
Sirotinja koja mu je dolazila u kliniku nije od njega mnogo zahtijevala. Njegov prethodnik, kako je izgledalo, bio je pomalo grubijan, i dok god bude on
dareljivo dijelio lijekove i ponekad napravio kakvu
malu alu, njegova popularnost nee doi u pitanje.
Slagao se lijepo i sa svojim kolegom doktorom Milliganom i uskoro prihvati njegov nain postupanja s redovnim bclesnidma. Pred poetak pregleda sabrao bi
ih sve u gomili ispred svog stola i brzo bi parafirao
309

njihove karte. Dok je krabao Rep. Mist. ponoviti lijek - nije imao vremena da se sjeti kako se neka
posmijevao toj ldasinoj frazi. Bio je ve poodmakao
na putu da postane dobar ljekar.

9.
Jednog jutra, est nedjelja po stupanju na dunost
u bolniei Victorija, Anrew je sjedio s Kristinom za
dorukom, pa otvori jedno pismo koje je nosilo potanski ig MarseiHea. Caskom ga je gledao u nevjerici
pa odjednom uzviknu:
Pa to je od Dennyja! Meksiko mu je najzad dozlogrio! Vraa se, veH, da se smiri jednom - u to u
povjerovati kad to vidim svojim oima! AH, tako mi
boga, to je sjajno - vidjeti se opet s njim! KoHko ima
otkako je otiao? Izgleda mi itav vijek. Vraa se preko
Kine. Ima H novine, Kris? Pogledaj ka stie Oreta *
Ta neoekivana vijest obradova i nju isto toHko,
samo iz sasvim drugog razloga. U Kristini je postojao
jak materinski nagon, neka udna kalvinistika ica
da titi svoga mua. Ona je oduvijek smatrala da
Denny, pa ak dOnekle i Hope, korisno.utjeu na njega. Naroeito je sada, kad je izgledalo da se u njemu
zbiva neka promjena, bila zabrinuta i na oprezu. Tek
to je prispjelo to pismo, ve je u svojoj pameti smiljala kako bi ovu trojicu sastavila zajedno.
Dan prije nego to je Oreta imala da prispije u
Tilbury, ona pristupi tom pitanju.
,,Ne znam, Anrew, ta ti misH... voljela bih
idue nedjelje da priredim veeani. . . da pozovemo samo Dennyja i Hopea.
On je pogleda ikao da ga je to pomalo dznenadilo.
S obzirom na prikrivenu i neodreenu zategnutost odnosa koja je vladala izmeu njih, bilo mu je udno
uti je da govori o goenju. On joj odgovori:
Hope je vjerojatno u Cambridgeu. A Denny i ja
mogli bismo da odemo i u kakav restoran." Meutim,
kad je vidio izraz njenog Hca, odmah popusti. ,,Qh! Pa
310

dobro. Samo neka to bude u nejelju, U> e biti naj'/godnije vrijeme za sve.
Slijeee nedjelje doe Denny, iica i vrata zdepastijeg i rumenijeg nego ikad. Izgledao je stariji, manje
nabusit, veseliji, ali bio je to ipalc onaj isti Denny, a
prve rijei kojima ih pozravi bile su:
Gle, to je neka veleljepna kua... Da ja to nisam
pogrijeio adresu? Onda ree ozbiljno, ckrenuvi se
upola Kristini: ,,A ovaj gospodin u gospodskom ruhu,
zaista je doktor Manson, je l'de? Eh, da sam to znao.
bio bih mu donio jenog kanarinca.
Casak zatim, kad posjedae, odbi ponueno pie.
,,Ne! Ja sad pijem samo limunadu. Ma kako to
uno izgledalo, odluio sam i ja da se najzad opametim. Dosta mi je ve irokog, zvjezdanog neba. Najbolji nain da ovjek zavoli ovu nau jadnu zemljicu,
jeste da malo proputuje uzdu i poprijeko inczemstvom.
Andrew ga je gleao s prijateljskim prijekorom
u oima.
Zaista, Philipe, trebalo bi a se jednom ve smiri, ree. ,,Ti si, najzad, ve prebacio etrdesetu. Covjek s tvojim talentom. . .
Denny ga ispod obrva prostrijeli udnim pogledom.
Nemojte da se pravite vanim, gospodine profesore. Mogao bih vam ja jo ovih dana opet da priredim
kakav dumbus."
Ree im da ga je posluila srea i da je postavIjen za kirurga bolnice grofovije Hartford, s plaorn
od tri stotine funti godinje i opsikrbom. Razumije se,
on ovo mjesto ne smatra stalnim, ali kako e tamo
imati pune ruke posla, naa se da e biti u mogunosti da osvjei svoju kirurku vjetinu. Poslije toga vidjet e ve na koju e stranu.
Ne znam samo kako su mi povjerili to mjesto",
doade. Mora biti da je posrijedi opet neki sluaj zamjene linosti.*1
,,Ne, ree Andrew prilino budalasto, ,,to ti je px*ibavio tvoj doktorat kirurgije. S takvom prvorazrednom diplomom ovjek moe daleko da ogura.
311

Sta je njemu?" uzviknu Denny. ,,Pa on ne lii na

onog pustahiju to je sa mnom bado u zrak onai
kanal.
U taj as doe i Hopei On riije poznavao Dennyja,
ali bilo je dovoljno pet miriuta vremena pa da se njih
dvojica razumiju. Cim su ouli u trpez;ariju i sjeli za
sto, njih dvojica su se divno slagali i slono su zadirkivali Mansona.
' , fNaravno, Hope, ree Philip..snudeno, .razmotavajui ubrus, ,,ne nadajte se ovdje bogzna kakvoj gozbi. Jok! Ja ve odavna poznajem ove nae prijatelje.
Poznavao sam gospodina profesora jo prije nego to
se ogazio kao ljekar Zapane etvrti. Izbacdli su ga
iz posljenjeg stana zato to je zamorad muio
glau.
,,Ja obino nosim u depu malo lanine/a se.spomognem", ree Hope. Tu sam naviku primio od. Billy
Buttonsa, prilikom posljednje ekspedicije. Ali, na alost, ponestalo mi je jaja. Mamine koke su prestale
a nose.
Te su se ale nastavile i u toku veere. Dennyjevo
porisustvo kao da je naroito izazdvalo Hopeovu lakrdijaku prirodu, ali malo-pomalo, oni se upustie u
ozbiljan razgovor. Denny im ispria poneto o svojim
doivljajima po Junoj Americi znao je nekoliko
crnakih pria koje su od srca nasmijale Kristin a
Hope ih potanko obavijestd o najnovijim pregnuima
Savjeta. Whinney je najzad bio uspio da provee u
djelo svoja dugo eljena ispitivanja miinog uiriora.
Tifne se ja sada bavim, ree Hope ucviljeno.
Ali, hvala milostivom bogu, moja stipendija istie
kroz devet mjesed. Onda u ja poeti neto da radim.
Dodijao mi je ve ra na tuim idejama. Ne mogu vie
da podnesem starce koji mi stalno zanovijetaju: ,Koliko ste mlijene kiseline nali ovaj put, gospodine
Hope? To posljednje izree tonom raskalaena oponaanja. ,,Ja hou da radim neto za svoj raun. Oh, da
barem imam svoj mali laboratorij!
I onda razgovor, kao to se Kristin i nadala, odjednom postade struan, medinski. Poslije veere
usprkos Dennyjevom neveselom proricanju, oni sma312

zae p ar pataka ka im se unese kava, ona ih zainoli'da joj' dopuste da ostane. Mada ju je Hope uvjei'avao da'rtjei koje e sada uti nee biti nimalo pogodne za enske ui, ona je sjedila oslonjena laktovima
na sto, ponimljena rukama, i sluala ih bez rijei kao
a e predala zaboravu, promatrajui pri tom netremice Andrewovo liee.
U prvi mah on je izgledao krut, kao da se uzdrava. Mada se radovao to opet vii Philipa, imao je utisak kao.a njegov.stari prijatelj ne haje za njegov
iispjeh, orhalovaava ga, pa je ak i pomalo zajedljiv
prema njemu. Na kraju krajeva, on je prilino postdgao, zar ne? A ta je Denny da, ta je Denny uradio?
Kad je opet Hope poeo da ga zairkuje svojim alama,
samo to im nije rekao prilino otro, da prestanu ve
jednom da se benave na njegov raun.
Meutim sada, kad su dola na red struna pitanja, bio je nesvjesno uvuen u razgovor. 2elio on to
ili ne, bio je sad zahvaen tom dvojicom drugova i njegove su rijei posjeale na ar nekadanjeg oduevljenja.
Razgovor se vodio o bolnicama, to ga je odjednom
podstaklo da izloi svoje miljenje o itavom bolnikom sistemu.
Evo kako ja gledam na tu stvar. Povue dug
im to sada nije bila kakva jeftina cigareta, nego
cig'ara iz kutije koju je ponosno izvaio, izazivajud
avla u Dennyjevim oima itav na sistem je zastario; Pazite, ja ne bih nipoto htio da pomislite da
ja .pcrnjujem svoju vlastitu bolnicu. Ja sam ushien
Victorijom i uvjeravam vas da mi tamo sjajno radimo. Ali u pitanju je sistem. Samo dobra, stara i ravnoduna britanska javnost moe da t.rpi takav oajan i
zastario kaos, kao to su na primjer nai putevi. Victorija propada u ruevinama, bolnica svetog Ivana takoder polovina londonskih bolnica prosto yapiju da
se spasu.od propasti! A ta mi radimo? Skupljamo dobrovoljne priloge bakrene novie! Dobivamo po
neku funtu od oglasa, koji se lijepe na fasadama naih bolnikih zgrada: Najbolje je Braunovo pivo. Zar
to nije krasno! Kroz deset godina, ako nas poslui sre313

a, poet emo sa zidanjem jenog novog krila u Victoriji, ili emo moda podii paviljon za bolniarke uzgred da kaem, treba samo da vidite gdje te ene
spavaju! Ali kakva korist krpiti staru straaru. Kakva
je konst od bolnica za grudne bolesti usred jednog
bunog i u maglu zavijenog grada kao to je Lonon?
To je upravo ka bi ovjek iao u ugljenokop da se
lijei od zapaljenja plua! A isti vam je sluaj i s veinom drugih bolnica, a ni privatni sanatoriji ne stoje
nita bolje u tom pogledu. Nae su bolhice smjetene
usred urnebesnog saobraaja, da im se i temelji Ijuljaju od tutnjave podzemne eljeznice, pa se ak i bolesnike postelje dnnaju kad god protutnji koji autobus. Kad bih ja i zdrav otiao tamo, svake bi mi veeri trebalo nekoliko grama gardenala da zaspim. Pomislite kako je ona bolesnicima koji lee u tom urnebesu, poslije kakve ozbiljne trbune operacije, ili sa
zapaljenjem modane opne, u vatri od etrdeset stupnjeva.
,,Pa, ima li lijeka tome, Philip upita, izvivi jednu
obrvu na svoj nov, izazivaki nain. Udrueni bolniki
a'avjet, iji bi ti bio glavni direktor?
Okani se budalatina, Denny, odgovori mu Andrew razdraljivo. Iijek je decentralizadja. To to velim nije napabireno iz knjiga, to je rezultat svega to
sam vidio i doivio otkad sam u Londonu. Zato nae
velike bolnice ne bi bile smjeteme u jednom zelenom
pojasu van Londona, redmo u jednom krugu udaljenom petnaest milja. Uzmimo, na primjer, jedno mjesto
kao to je Bemham, u kojemu jo ima zelenila, svjeeg zraka, tiine, a udaljeno je svega desetak milja.
I nemojte misliti da bi tu bilo nekih prijevoznih tekoa.^ Podzemnom eljeznicom - a zato da ne bude
i naroatih bolnikih vlakova? jednom mimom i pravom prugom, mogao bi se ovjek odvesti do Benhama
za ravno osamnaest minuta. Uzimajud u obzir da naim i najbrim kolima za prvu pomo treba prosjeno
etrdeset minuta dok ovezu bolesnika, i to kad je u
pitanju hitan sluaj, meni to izgleda napredak. Mogli
biste rei da bismo liili pojeine etvrti Ijekarske slube ako bismo bolnice udaljili. Dispanzeri ostaju gje
814

su, a bolnice se sele. I kad je ve rije o tome, pitanje

nadlenosti po etvrtima straan je i oajan darmar.
Kad sam prvi put doao ovamo, ustanovio sam da
oave, iz Zapadne etvrti, svoje bolesnike mogu jedino da smjestim u bolnicu Istone etvrti. Dolje u
Viktoriji isti vam je sluaj: bolesnici nam dolaze sa
svih strana iz Kensingtona, Ealinga, Muswell Hilla.
I ne pokuava se da se povuku granice pojedinim rejonima sve se to sruuje u sredite grada. Kaem vam,
ljui, zbrka je to, esto prosto nevjerojatna. A ta se
poduzima? Nita, prosto-naprosto nista. Mi se i dalje
prerneemo na stare, otrcane naine, zveckamo limenim
kutijicama s dobrovoljnim prilozima, prodajemo
otkupne znake po ulicama, moljakamo, putamo
studente da za bakrene novie igraju u lakrdijakim
haljinama. Jena se stvar mora priznati novim dravama na kontinentu Evrope one stuaraju. Gospode
boe, da sam lia vlasti, ja bih sravnio Victoriju sa zemljom i podigao bih novu bolnicu za grudobolne u
Benhamu, s direktnom saobraajnom linijom, i, tako
mi boga, postotak izlijeenih bi skoio!
To je bio tek uvod. Razgovor se nastavi sa sve
veim arom.
Philip se vrati na svoju staru zamisao: da je
besmisleno zahtijevati od jednog ljekara ope prakse
da iz svoje torbice kao dz arobnjakog eira, izvlai
sve, da je glupo tjerati ga a se bavi lijeenjem svih
moguih bolestd, sve do onog sretnog trenutka kad e
mu, po cijenu od pet zlatnika, pritei u pomo kakav
spedjalista, samo da bi mu kazao da je ve suvie kasno da bi se ta moglo poduzeti:
Hope izloi bezobzimo i nemilice, poloaj mladog
baliteriologa, pritjenjenog izmeu trgovakih spekulad ja i nazadnjatva: s jedne strane Ijubazne firme
kemijskih proizvoda, koje e mu osigurati lijepu plau,
ako se primi da za njih izrauje spedjalitete , s druge
strane Savjet benastih staraca.
Moete li da zamislite, siktao je Hope, brau
Marks u kakvom rasklimanom automobilu, koji ima
etiri nezavisna volana i bezbroj motomih sirena. To
smo vam mi u S. M. U. R.
SIS

Pono je ve bila prola, a oni jo nisu prestajali,

i
su, neoekivano, ugledali pred sobom na stolu
kavu i sendvie.
,,Oh, gospoo Manson!" negodovao je Hope utivo, to je bio dokaz da je on, kako Denny ree, ,dobar
mladi u dui. ,,Mi smo vas sigumo strano ugnjavili.
Pravo je uo kako ovjek u razgovoru oglani. Predloit u to Whinneyju kao novo polje istraivanja: uticaj cerebralnog umora na luenje stomane kiseline.
Ha, ha, ha! To je bio savren Kljus-izam!<c
Kada se Hope oprostio, uz srdario uvjeravanje da
je proveo jedno zaista prijatno vee, Denny ostade jo
neko vrijeme, smatrajui to iskljuivim pravom stariprijateljstva. Kad je Andrew iziao da bi telefonom
pozvao taksi, on je, pravdajui se, uniio Kristini kao
dar jean maleni, ali prekrasan panjolski a l.' *

^
Po svoj prilici odrubiti glavu , rece oh. Ah., u svakom sluajUj za vas je. Ne
recite mu nita o tome dok ja.ne uhvatim maglu.rt Ne
ozvoli Kristini da mu izrazi zahvalnost,.jer ga nita
nije dovodilo. u veu nepriliku od emocija takve vrste.
Cuno kako^svi ovi .alovi potjeu iz Kine. Oni u
stvari i nisu panjolski. Ja sam ovaj nabavio u angaju
Nastade tiiila. Culi sU Anrewove korake u predsoblju.
Denny ustae. Njegove obre, estite oi izbjegavale su njen pogled.
.^na^e ^"a se.ne
mnogo alostio zbog njega**,
nasmijeio se. ,,Ab moramo da pokuamo, je lte, da ga
vratimo na onu visinu na kojoj je bi0 u Drineffyju.

10.

Pocetkom uskrnjeg raspusta, Andrew dobi pismo

od gospoe Thorton u kojem ga je molila da je posjeti
u hotelu Browa, da bi pregledao njenu ker. Obavjeuliratko da se Sybilino stopalo jo nije
zalijeilo, a kako se on pokazao ljubazno zainteresi316

i nnirn prilikom njihova susreta ko gospoe Lawrence,

(>na bi eljela da uje i njegov savjet. Polaskan tim
ukazivanjem potovanja njegovoj linosti, pohita odmah da obavi posjet.
Stanje koje pregledom ustanovi bilo ]e savrseno
prosto, ali je zahtijevalo to prije operadju. On se usrpravi i osmjehnuvi se snanoj, bosonogoj Sybil, koja
je sjedila na ivid postelje i navlaila dugu cmu carapu, objasni gospoi Thorton:
,
,,To je eksostoza. Moglo bi se razviti u mrtvu kost,
ako se odmah ne intervenira. Ja vam savjetujem hitnu operadju.
To mi 'je nekao i kolski ljekar, rece mu gospoa
Thorton koja nije bila iznenaena njegovim savjetom.
,,Mi smo stvamo na to spremne. Sybil bi mogla da se
smjesti u kakav sanatorij ovdje. A li ... pa dobro!
Ja imam puno povjerenje u vas, doktore. Zeljela bih
da se vi pobrinete za sve to je potrebno. Kojega mi
kirurga savjetujete?"
Na to izravno pitanje Andrew se nae u neprihci.
Njegov je poziv bio potpuno ljekarski, i on je poznavao mnoge ugledne ljekare, ali nije znao nijednog
od londonskih kirurga, Odjednom se sjeti Ivoryja pa
ree Ijupko:
,,To bi mogao da svri gospoin Ivory ako je
slobodan.
Gospoa Thorton znala je gospodina Ivory]a po
uvenju. Naravno! Nije li to onaj kirurg o kome su
prolog mjeseca pisale sve novine povodom njegova
leta u Kairo, kad je poao tamo da bi ukazao ljekarsku pomo nekome tko je bio obolio o sunanice. Vrlo
poznat- ovjek! Ona je smatrala da je Andrewov pdjedlog viio umjestan neka se, dakle, on primi lijeenja njezine keri. Njen jedini uslov bio je da se
Sybil smjesti u sanatorij gospoice Sherrington: tolike njene prijateljice bile su tamo, pa ona nije mogla
ni da pomisli da Sybil ide drugamo.
Andrew ode zatim kui i pozva Ivoryja preko telefona, kolebajui se pri tom kao ovjek koji okolia
prije nego se odlui da se nekome priblii. Ali Ivoryjev
ton - prijateljski, povjerljiv, oaravajui - umiri ga.
317

pogovonse se a ce narenog dana zajeno pregledati

bolesmcu, a Ivory obea da e Idu, iako zna da je sve
puno cak do same mansarde, nagovoriti da napravi
mjesta, ako to bue potrebno.
Sutradan prije pone, poto se Ivofy u prisustvu
gospoe Thorton, rjeito saglasi sa svim onim to je
Manson bio naao dodavi jo a je hitna operacija
pnjeko potrebna Sybil bi prevezena u sanatorij gospoice Sherrington, a dva ana zatim, da bi joj se
dalo vremena da se snae, operacija bi izvrena.
I Anrew je bio prisutan. Ivory je zahtijevaoda i
on pnsustvuje operaciji i to na najiskreniji i najljubazniji nain koji se moe zamisliti.
Operacija nije bila teka - zaista, u svojim drineffyjskim daniipa, Andrew bi je se bio sam poduhvatio - i Ivory ju je, iako je izgledao nesklon hitnji, izveo vrM spretno. U svom bijelom ogrtau on je izgledao snaan i hladnokrvan, odluna muka lika i jakih vihca. Nitko nije bolje od Charesa Ivoryja odgovarao liku velikog kirurga kakav ivi u mati iroke
javnosh. Imao je gipke i poslune ruke kojima pisd
jeftimh romana uvijek obdaruju junaka operadone
dvorane. Skladnost i uvjerenost njegovih pokreta djelovah su dramatino. Anrew, koji je takoer bio navrkao ogrta, promatrao ga je s druge strane stola sa
zavidnim u.vaavanjem.
+ . Pftnaest dana zatim, kad je Sybil ostavila sanatomj, Ivoiy- ga pozva na ruak u Sackville klub. Ruak
je bio prijatan. Ivory je bio savreno askalo lak i
zabavan, znao je sve ta se zucka", i to iz prve ruke, i
nekako je uvijek umio da svog sagovornika digne na
svoju vismu, tako da se i ovaj osjeao kao svjetski
eovjek. Visoka trpezarija SackviUea s tkvanicom ukraenom u stilu Braa Adam1 i kristalnim lusterima bila
je puna slavmh linosti koja je Ivory nazivao zanimljivim. Anrew se osjeti polaskan tim doivljajem, a
to je faez sumnje Ivory i elio.
Morate mi dozvoliti da vas predloim za lana
na iduoj sjenid", ree kirurg. U naem klubu nad
cete mnoge svoje prijatelje Freddija, Paula, m ene.. .
1 XVIII vijek.
318

a, kad se prui zgoda, i Jackie Lawrence 3e lan. To

vam je zanimljiv brak - on i njegova ena su savrseno
dobri prijatelji, ali svatko od njih posebno! Dajemvam
asnu rije da u s osobitim zadovoljstvom nastojata
da vam osiguram lanstvo. Znate li, dragi moj,^ da sam
imao utisak kao da ste vi malo nepovjerljivi Pfema
m.eni? To trai od vas vaa kotska opreznost, je lta ko? Kao to znate, ja ne radim ni u jednoj bolnici. To
je stoga to ja pretpostavljam da budem svoj gosa.
Osim toga, moj dragi mladi prijatelju, ja sam i_suvise
zaposlen. Neki od ovih bolnikih jeakajiemajU, van
slube ni jednu privatnu operaciju mjeseno. Ja imam
mosjeno eset nedjeljno! U dobar as, uskoro emo
imati vijesti od Thortonovih. Vi sve to prepustite mem.
To su vam krasni ljudi, neto prvoklasno. Da, kad je
ve rije o njima, ne mislite li da bi^ Sybili trebalo
izvaiti krajnike? Jeste li ih pogledali?
s,N e. . . ne, nisam.
_
,,Oh, to je trebalo da uinite, dragi pnjatelju. Oni
su prosto optoeni - beskrajno septino upijanje!_ Ja
sam bio tako slobodan nadam se da vi nemate nista
protiv toga i kazao sam da bismo ih mogli izvaoiti
lcad vrijeme malo otopli!
.
Idui kui, Anrew nije mogao a a ne pomisJi
kako je Ivorjr krasan ovjek i da zaista treba da bude
zahvalan Hamsonu to ga je s njim upoznao. Vanrednim uspjehom operacije porodica Thorton bila je naroito zadovoljna. Zaista, bolje se mjerilo mje moglo
poeljeti.
_ v . T_ . ,.
Tri nedjelje zatim, dok je pio ca] s Knstinam,
Andrew dobi popodnevnom potom pismo od Ivoryja.
Dragi moj Mansone,
Gospoa Thorton odrijeila je kesu. Sad sam upravo poslao anestetiaru njegov dio, pa evo aljern i
vama va, zahvalan to ste m i onako sjajno asistirali
prilikom operacije. Spbil e vam doi na pregled kad
se zavri tromjeseje. Ne zaboravite ono Sto sam vam
govorio o krajnicima. Gospoa Thorton je ushicena.
ZJvijek srdano va
C. A.
319

U prilogu se nala.zio ek na dvaeset zlatnika.

Andrew je zapanjeno gledao taj listi papira on nije bio uinio nita da bi pomogao Ivoryju pri
operadji ,ali sad ga polako obuze onaj topli osjeaj
to ga je novae sad u njemu stvarao. S blaenim osmijehom on prui ek i pismo Kristini.
Bogme lijepo od Ivoryja, zar ne, Kris? Klaio bih
se da e prihod ovog mjeseca dostii rekord
Ali ja te ne razumijem." Na licu joj se ogledala
zbunjenost. ,,Da li je to tvoj raun gospoi Thorton?
,,Ne, ludice, moja, ree on cerei se, ,,to je jedan
mak dodatak samo za vrijeme koje mi je ta operacija
oduzela."
Hoe li da kae da ti gospodin Ivory ustupa
jedan io svog honorara?"
On pocrvenje. Odjednom postade ratoboran.
Ama, ne! To je apsolutno zabranjeno. Tako neto nije nam ni na kraj pameti. Zar ti ne moe da
pojmi da sam ja zasluio ovaj honorar zato to sam
asistirao, to sam bio tamo, isto onako kao to je drugi
kolega zasluio svoj zato to je dao anesteziju. Ivory
je onda sve to lijepo stavio u raun, a kladio bih se da
je ovaj put i estoko zapaprio..
Ona ostavi ek na stolu, obeshrabrena i nesretna.
To izgleda velika svota.
,,A zato ne? zakljui on razgovor u aru uvrijeenogponosa. Thortoni su basnoslovno bogati. Za njih
to vjerojatno ne znai ni koliko tri i pol ilinga za nekoga od naih pacijenata sa klinike."
Poto' on ode, ona je jo dugo, oima punim bolnog saznanja, zurila u ek koji je leao na stolu. Nije
znala da se on u poslovnom smislu zdruio s Ivoryjem.
I odjednom je obuzee sve njene preanje slutnje,
Vee provedeno s Dennyjem i Hopeom postojalo je
moda samo u njenoj matd, suei po tome kako je
na njega djelovalo. Kako je on saa volio novac, kako
ga je strano volio! Pored te nezasitne strasti za materijainim uspjehom, njegov rad u Victoriji izgleao
mu je beznaajan. Bila je primijetila da i u klinici
upotrebljava sad sve vie i vie gotove, unaprijed
spremljene lijekove, prepisuje ih svijetu kome nita
320

nije, varaka bolesnike i mami ih da mu opet i opet

dolaze. Brian izraz ocrtavao se na njenom licu, sitnom i zgreenom, dok je sjedila tako s ekom Charlesa
Ivoryja pred. sobom. Suze su joj polako navirale na
oi. Ona mora da govori s njim, oh, mora, mora.
Te veeri poslije klinike, prie mu bojaljivo.
,,Andrew, da li bi htio da uini neto meni za ljubav?
Da se u nedjelju izvezemo s autom kuda u okolinu?
Ti si mi to obeao jo kad si kupio kola. A zimu, dabome, nismo ni mogli."
On je udno pogleda.
,,Oh pa dobro. Neka bude!
Kao to se nadala, u nedjelju osvanu lijep, proljetni dan. Oko jedanaest sati on je ve obavio sve neophodne posjete i oni krenue, poto prethodno smjestie u kola i jednu izletniku koaricu i pokriva. Poto projurie preko mosta u Hammersmithu i prooe
kroz Kingston-prolaz u pravcu Sunneyja, Kristin se u
dui razvedri. Uskoro prooe Dorking i okrenuvi
desno povezoe se putem koji je vodio u Shere. Uvijek
kad god bi zajedno izili van grada, ar prirode, ivo
zelenilo polja, rumen napupljenih brijestova, zlatan
prah oputenih resa, jo bljee utilo bokora jagorevine pod jednim nagibom, proimao je djelo njeno
bie, opdjao je.
Nemoj voziti tako brzo, dragi, aputala mu je
glasom umilnijim nego ikad posljednjih nedjelja. ,,0vdje je tako divno. On kao da je bio naumio da prestigne svaka kola pred sobom.
Oko jednog sata stigoe u Shere. Selo, sa svojih
nekoliko koliba s crvenim krovovima i potokom koji
je tiho evrdao kroz korito proarano potonicama, bilo
je jo uznemireno navalom ljetnih izletnika. Odvezoe se pod umovit brijeg s druge strane sela i ostavie
kola u blizini jedne staze u ugaenoj travi. Na jenoj maloj istini rairie prostira, a raspjevane ptice
bile su im jedino drutvo u toj divnoj usamljenosti.
Jeli su sendvie i pili kavu iz termos-boce, obasjani toplim suncem. Oko njih, pod jokovinom, rasla
je jagorevina u obilju. Kristin je ujela da je to vie
nabere. Anrew je leao poluzatvorenih oiju, a glava
t l Citadela

321

mu ie poivala u njenoj blizmi. Slatko spokojstvo

obuze njenu sumomu, ojaenu duu. Ka bi njihov
zajedniki ivot mogao uvijek da bude takav!
Njegov dremovan pogled zaustavi se askom na
kolima, i on iznenada ree:
Nisu tako loa ova naa stara kolica, zar ne,
Kris? Bar s obzirom na cijenu koju smo platlli. Ali
morat emo da kupimo jedna nova na izlobi."
Ona uzdrhta. Taj nov primjer njegove stalne razmetljivosti opet je uznemiri.
Ali ova smo kola tek nedavno nabavili. Meni se
ini da su ona kakva se samo mogu poeljeti.
,,Hm! Spora su nekako. Jesi li primijetila kako je
onaj Buick grabio ispred nas? elio bih a imam jednu brzu limuzinu.
Ali zato?
,,A zato ne? Naa srestva nam to ozvoljavaju.
Ide nam dobro, Kris. Nego ta!" Upali cigaretu i pogleda je samozadovoljno. Ako sluajno nisi znala,
moja mala uiteljice iz Drineffyja, mi se brzo bogatdmo.
Ona mu ne uzvrati osmijeh. Osjeti kako joj tdjelom, dotada spokojnim i toplim pod sunanim zrakama,
odjednom proe jeza. Ubra rukovet trave i poe je
budalasto uplitati u rese prostirke. 'Onda ree polako.
Dragi, zar je zaista potrebno da budemo bogati?
Sto se mene tie, ja misMm da nije. Cemu taj stalan
razgovor o novcu? I onda bad smo jedva ita imali
bili smo oh, bili smo zanosno sretni. Tada nismo
nikad govorili o novcu. A sada mi ni o emu drugom
ne govorimo."
Oh se opet s visine nasmija.
Poslije godina gacanja po blatu, jedenja kobasica i usoljenih haringi, pseeg poniavanja od strane
kojekakvih budala u cdborima, lijeenja rudarskih
ena u prljavim sobicama, namjeravam bar za promjenu, da uljepam malo na udes. Ima li ta protiv
toga?
Nemoj, srce, da okree na alu. Ti nisi nika
tako govorio. Oh! Ne uvia li da i ti postaje rtva
322

ijrtog omog sistema koji si toliko osuivao, koji ti je

bio tako mrzak." Njeno uznemireno lice izgledalo je
jadno. Zar se ne sjea kako si govorio da je ivot
borba protiv neeg nepoznatog, juri na neku planinu
kao da treba osvojiti neki grad koji se u tvojim
slutnjama nalazio gore, ali ga ti nisi jo vidio..
On promrmlja smuenor
,,Oh, ja sam onda bio mlad i budalast. Sve su to
bila romantiarska ;naklapanja. Pogledaj oko sebe pa
e vidjeti da svak radi to isto svatko, brate, gleda
da ujagmi to vie! 'A ta bi drugo i radio! To je jedino
to se moe."
Ona polako udahnu. Osjeala je da, joi valja progovoriti sad ili nika.
\
Dragi, to nije jedino to se moe. Molim te, sasluaj me? Molim te! Ja sam tako nesretna zbog te
zbog te promjene u tebi. .1 Denny je tb primijetio.
To.nas udaljuje jedno od drugoga. Ti nisi vie 'onaj
Anclrew Manson za koga sam se ja udala. 0b> kad bi
ti opet bio onaj is ti. . .
Pa ta sam- ja to skrivioT negodovao je on razdraeno. .Bijem b te? Opijam li se? Jesam li kpga
ubio? NaVedi mi jedan primjer mojih zloina
Sva oajna, ona mu odgovori:
Ne radi se ni o emu odreenom, fagi. Radi se
o tvom opem stavu. Uzmimo, na primjer, onaj Ivoryjev ek. Povrno uzevi to moda izgleda malenkost,
ali ako se dublje zagleda, onda je to neto jadno, lakomo i neasno.
On se trgnu i prostrijeli je uvrijeenim pogledom:
Za ime boje, zato sad opet poinje tim! Kakvo je'zlo u tome to sam primio taj novac?
Zar ti to ne uvia Sva nagomilanost uzbuenja
prolih mjeseci obrva je sada, potisnuvi sve njene razioge, i ona brinu u pla ,,Za ime boje, ragi, nemoj
se prodavati!" uzviknu, oblivena suzama.
On bijesno kripnu zubima i ree joj sporiro ali
odsjenim glasom:
Upozoravam te posljenji put da ne pravi vie
od sebe neurotinu, ludu. Zar ne moe jednom da po21*

323

kua da mi^pomogne u emu, umjesto da me sputava i da mi para ui svafeog bojeg minuta u danu!
_ J a ti nisam nikad parala ui. Gr'cala je. ,,Ja sam
eljela i ranije da ti o tdme govorim, ali, eto, nisam.
,,I nemoj! On se razgoropai i poe da vie. ,,uje li me. Nemoj! Ti pati od nekog kompleksa. Govori
mi kao da sam ja na.jgora hulja. Ja samo elim a se
probijem o uspjeha. A ako mi treba novaca, pa to je
samo jedno sredstvo kojim hou da stignem o cilja.
Svijet o narna sudi po onome ta smo i ta imamo.
Ako je ovjek takav ubogi avo, onda mu se nareuje. E, pa meni je toga ve osta. Ubudue hoeu da ja
nareujem. Jesi li me sada razumjela? Dakle, upamti,
ni rijei vie o tim glupostima.
Dobro, dobro, ree mu ona plaui. Neu ti vie
govoriti. Ali kaem ti jednoga dana bilo bi ti ao.
Izlet je bio upropaten, naroito za nju. Mada
je bila obrisala oi i nabrala veliku kitu jagorevine,
mada provedoe jo jedan sat na sunanoj padini brijega, pa se na povratku zaustavie da popiju aj kod
gospe Lavener, mada su, bilo bi se reklo, prijateljski razgovarali, sav ushit toga dana bio je sav mrtav.
Njeno lice, dok su se vozili ltroz rani suton, bilo je
blijedo i ukoeno.
Njegov se gnjev postepeno pretvori u uvrijeenost
ponosa. Zato da mu Kris, mimo cijeiog svijeta, sad
predbacuje neto! Druge ene, i to jo kako Ijupke.
bile su oarane njegovim brzim uspjehom!
Nekoliko dana zatim potrai ga preko telefona
Frances Lawrence. Ona je bila provela zimu na Jainaici u toku posljednja dva mjeseca bio je dobio
nekoliko pisama iz hotela Myrtle Bank - ali sada kada
se vratila, zraei od sunca koje je tamo bila upila u
sebe, ujela je da se opet sastane sa svojim prijateljima. Eee veselo da eli da ga vidi prije nego to ona
izgubi opaljenost koe.
On joj ode na a j. . . Kao to je i zamiljao, bila
je divno preplanula. Svojim lijepim rukama i Ijupkim, sitnim licem liila je pomalo na fauna. Zadovoljstvo to je opet vidi bilo je pojaano izrazom dobrodolice koju joj je itao u oima, u onim oima koje
324

-u gledale raraoduinm pogledom drugi svijet, a koje

su ee njemu tako prijateljski osmjehivale.
Razgovarali su kao stari prijatelji. Ona mu je priAnia o svom putu, o koraljnim vrtovima, o ribama koje
ae vide kroz stakleno dno amca, o rajskom podneblju.
Za uzvrat, on joj je priao o svom napretku. Moda su
njegove rijei izraavale njegovu pravu misao, jer mu
ona ogovori namjemo:
BVi ste uasno ozbiljni i dozlaboga skueni. Eto,
vidite ta biva s vama kad sam ja odsutna! Vjerujte
mi, to dolazi otuda to suvie radite. Pa zar vi baS
viorate da odravate i onu kliniku? Sto se mene tie,
ja mislim da je ve krajnje vrijeme da uzmete kakvu
sobu tu negdje u Zapanom kraju recimo u ulid
Wimpole ili Welbeck, na primjer i da tamo otvorite
ordinaciju."
U taj as ue njen mu, visok, bezbrian, otmjen.
Klirnnu glavom u znak pozdrava Andrewu, koga je
sada ve prilino dobro poznavao jednom ili dvaput
igrali su zajedno partiju brida u klubu Sackwil!e
pa je sad izvolio da primi alicu aja.
Mada se veselo branio da on nipoto ne eli da ih
uznemiruje, njegov dolazak ipak prekide njihov ozbiIjan razgovor, pa sad poee da raspravljaju, dosta veselo, o najnovijim pronalascima Rumbold-Blane.
Ali pola sata kasnije, dok se vozio u Chesborough
Terrace, misao koju mu je bila naturila gospoa La~
wrence vrsto je bila zaokupila Andrewa. Zato da ne
uzme jednu ordinadju u Ulid Welbeck? as je zadjelo
kucnuo. Nee se oroi svoje ordinadje u Paddingtonu
- klinika je bila i suvie unosna, da bi je tako lako
pustio. Lako bi mogao da zrui oboje Chesborough
Terrace i ordinadju u Zapadnoj etvrti i da se poslui boljom aresom u svojoj prepisd, da je otisme u
zaglavlju svog listovnog papira i svojih recepata.
Ta je misao svjetlucala u njemu, gonila ga da se
lati jo veih osvajanja. Kako je Frances dobar drug,
pomae mu kao i gospoica Everett, a beskrajno je zavodljivija, draesnija! Pa ipak, on je bio u odlinim odnosima s njenim muem. Mogao je otvoreno da mu
pogleda u od, i nije morao da se potajno sulja oko
325

njegove kue kao kakav podli zavodnik. Oh, prijateljstvo je divna stvar!
Ne rekavi o tome Kristini ni rijei, poe da trai u Zapanoj etvrti podesnu odaju za ordinaciju.
I kad je nakon mjesec dana nae, uini mu naroito
zaovoljstvo da joj jednog dana, toboe ravnouno,
dobaci preko jutam jih novina:
Uzgred da ti kaem moda e te to zanimati
unajmio sam sobu u Ulid Welbedc. Tamo u primati
svoje padjente."

11 .
Kabinet u Ulid Welbeck broj 57a prestavljao je
za Andrewa jo jean sjajan uspjeh: Eto me, tu sarn
najzad! klicao je on u sebi razdragano. Odaja nije
bila naroito prostrana, bila je dobro osvijetljena irokim prozorom i imala je tu ragocjenu prednost to
ee nalazila u prizemlju, jer pacijenti, veinom, nisu
voljeli da se penju stepenicama. Osim toga, iako je on
ijelio ekaonicu s jo nekolidnom kolega, ije su otmjene tablice blistale na glavnom ulazu pored njegove, kabinet je pripadao iskljuivo njemu.
Na an 19. aprila ugovor o najmu bi potpisan,
i Hamson otprati Anrewa kad je ovaj poao da primi
kljueve. Fredie se pokaza neobino korisnim u svim
pripremnim poslovima, a, izmeu ostalog, nae mu i
jednu valjanu sestru-pomonicu, prijateljicu svoje ene koja je bila u njegovoj slubi u Ulid kraljice Ane.
Sestra Sharp nije bila Ijepotica. Bila je sredovjena
ena s jetkim izrazom zlostavljanog stvora, ali neospomo sposobna. Freddie mu ukratko, obrazloi svoj
izbor:
Lijepa pomonica to ti je napast gosponja,
dragi moj. Druba je druba, a sluba je sluba. U
ovom sluaju ovjek ne moe da ima oboje. Nitko
od nas ne radi ovdje iz zabave. Kao promuuran ovjek ti 'e to razumjeti. U stvari, meni se sve ini da
326

emo se nas vojica priEno lijepo nortaiti, kad snao,

tono rije, komije.
Dok su Freddie i on stajali i razmatrali pitanje
ureivanja kabineta, neoekivano se pojavi gospoa
Lawrence. Bila je u prolazu pa je veselo navratila a
vidi ta je Anrew izabrao. Umjela je na divan nain
da svojim olascima da, toboe, sluajan izgled, da
nikad ne izgleda nametljiva. Toga dana je u crnom
kostimu i prekrasnom krznu oko vrata izgledala naroito draesna. Nije se dugo zadrala, ali njene zamisli i prijediozi u pogledu ukraavanja sobe, imali
su daleko utananiji ukus nego grube nakane njih
dvojice. Kad ih je ova mlada i ivahna ena ostavila,
soba im odjenom postade pusta. Freddie dobaci:
Ako itko ti ima avolsku sreu. Ona je lijepo
pare. Cerio se zavidljivo. Kako je ono rekao Gladstone 1890 da je najsigumiji nain da ovjek napravi k a rije ru ...
Ne znam na ta cilja."
Ipak, kad je odaja bila ureena, morao je a se
saglasi s Fredijem, kao i sa Francesom, koja je dola
da vidi ostvarenje svojih prijeloga, da je sve upravo
kako treba modemo, ali i u profesionalnom smislu
uzorno. U ovakvom dekoru naplatiti tri zlatnika za
pregled izgledalo je savreno umjesno i opravdano.
U poetku nije imao mnogo pacijenata. Ali pomou utivih pisama koje je upuivao svakom ljekaru
koji mu je slao bolesnike u bolnicu za grudobolne
pisma koja su se, naravno, onosila na ove bolesnike
i simptome njihove bolesti bio je ispleo jednu mreu
koja se prostirala po itavom Londonu i koja je poela
da dovodi bolesnike pred njegova vrata. Ubrzo on postade vrlo zaposlen gospodin: jurio je u svojoj novoj
brzoj limuzini izmeu Chesborough Terrace i Victorije, izmeu Victorije i Ulice Welbeck, ne raunajui
jo i brojne posjete bolesnicima i prepunu kliniku, u
kojoj je esto radio do deset sati u noi.
Vino uspjeha davalo mu je snage za sve, strujalo
mu je ilama kao kakav ivotni napitak. Nalazio je
vremena da trkne do Rogersa i narui jo tri para
oijela, pa onda jednom majstoru u Ulici Jermyn,
327

to mu ga je bio preporuio Hamson. Njegov ugled u

bolnic je rastao, Istina, imao je manje vremena za
svoje bolesnike u bolnici, ali uvjeravao je sebe da ono
to rtvuje u vremenu naoknauje iskustvom i umjenou. Cak i prema prijateljima bio je postao prijek i nagao u rijei, ali zahvaljujua uvijek ljupkom
osmijehu, to mu je ak nekako i pristajalo: Dragi
moj, ja moram da kidam, prosto sam pao s nogu.
Jednoga petka, pei nedjelja poto se smjestio u
Ulici Welbeck, doe mu jedna starija gospoa radi
pregleda grla. Imala je prost, obian laringitis, ali bila
je to neka koopema mala osoba i eljela je da uje
miljenje jo jednog ljekara. Maio povrijeen u svom
samoljublju, Andrew se askom zamisli kome da je
uputi. Bilo je smijeno i pomisliti da bi jedan sir
Abbey htio da trati svoje vrijeme zbog nje. Odjednom
mu se lice razvedri, sjeti se Hamsona, ija je ordinacija
bila odmah iza ugla. Freddie je u posljednje vrijeme
bio veoma Ijubazan prema njemu. Pa mogao bi i on
isto tako lijepo da ,,drpi tri zlatnika kao i 'koji mu
drago nezahvalan neznanac. Andrew tu gospou sa
zabiljekom uputi Freddiju.
Tri etvrt sata zatim ona se vrati, sasvim drukije raspoloena, umirena, puna izvinjenja, zadovoljna
sobom, Freddijem, a najvie doktorom Mansonom.
Oprostite, doktore, to vam opet dolazim. elim
samo da vam zahvalim to ste se pomuili oko mene.
Bila sam kod doktora Hamsona i on mi je, od rijei
do rijei, potvrdio sve sto ste vi rekli. Jo mi je rekao
da nema boljeg lijeka od ovog koji ste mi vi prepisali.
_ U junu, dooe na red krajnici Sybile Thorton.
Oni su bili do izvjesnog stepena poveani, a nedavno
je u Zurnalu bila izraena bojazan da bi oteenost krajnika mogla imati neke veze s etiologijom reumatizma.
Ivory obavi vaenje s krajnjom opreznou.
,,Ja pretpostavlj am da radim polako kad su u pitanju ova limfna tkiva, ree on Anrewu dok je prao
ruke. Dabome, mogli ste vidjeti kolege koji to odjednom iupaju, ali ja tako ne raim
*28

Kad je Anre\v primio svoj ek od Ivoryja opet

putem pote Fredie je. bio s njim. Oni su esto
navraali jedan drugome u orinaciju. Hamson je, kao
uzvrat za onaj sluaj laringi'tisa, spretno dobacio loptu
Andretvu, uputivi mu jedan lijep sluaj eluane
groznice. Doista, do sada se ve nekoliko 'pacijenata
proetalo, sa zabiljekom u ruci, izmeu Ulice Welbeck i Ulice kraljice Ane, i obmuto.
Zna, Mansone, primijeti Freddie drago mi je
to si se oslobodio one tvoje psee, nepomirljive naravi.
Pa jo i sada vjeruj mi zakilji mu preko njegova
ramena da bi proitao ek
,,ti jo ne unuje da
iscijedi eav sok .iz narane. Dri se ti mene, mome,
pa e ti voe. biti jo sonije."
Andrew je bio prinuen da- se nasmije.
Te veeri, dok se vozio kui, bio je neobitio prijatno raspoloen. Naavi se bez cigareta, zaustavi kola
i jurnu u neku prodavnicu d,uhana u Oksforskoj ulid. Izaavi iz nje ugleda odjednom neku enu kako
zuri u izlog oblinje trgovine. Bila je to Blodwen
Page.
Mada je odmah prepozna, ona se jadno razlikovala od koopeme gazdarice iz Bryngowera. Bila je smrala, zaputena, s izrazom potitenosti. On je oslovi:
,,Pa to ste vi, gospoo Page, ree on, priavi
joj. To jest, oprostite, sada gospoa Rees, je lda?
Zar me se ne sjeate? Doktor Manson.
Ona primijeti njegov gizdav izgled, izgled ovjeka
kome ide dobro. Uzdahnu:
Sjeam vas se, doktore. Nadam se da ste vrlo
dobro. Onda se, kao uplaena od dueg zadravanja
okrenu na onu stranu gdje je, nekoliko metara dalje
na ploniku, nestrpljivo ekao elav dugajlija pa ree
bojaljivo: ,,A sada zbogom, doktore..Tamo me eka
mu.
Anrew primijeti njenu uurbapost, vidje Reesove
tanke usne koje kao da su se prijekorno micale: Sta
ti misli da u ja ovdje ekati do sutra! dok je ona
pokomo oborila glavu. Caskom osjeti na sebi hladan
pogled direktora banke. I onda ono dvoje pooe, nestadoe u gomili.
329

Anrew nije mogao da potisne tu sliku iz svoje

svijesti.
Stigavi u Chesborough Terrace i uavi u mali
salon, zatekne Kristin gdje plete. Na zvuk njegovih
kola ona se trgnu. Malo zatim ve ga je ekao aj. On
joj uputi brz ispitivaki pogled. Htio je da joj ispria
o svom susretu s gospoom Page, pa odjednom zaelje
da se izmiri s njom, da okona sve njihove razmirice.
Ali kad mu prui alicu aja, prije nego to je dospio da progovori, ona ree tiho:
,,Po podne te je opet telefonom traila gospoa
Lawrence. Nije ostavila nikakvu poruku.
,,Oh! On pocrvenje. ,,A ta ima da znai to,
,opet?
Ovo je etvrti put u ovoj nedjelji
,,Pa, ta?
Nita. Ja nisam nita rekla."
Nisi, ali kako samo izglea. Mogu li ja da sprijeim nekoga da me ne trai preko telefona?"
Ona zanijemi, oiju oborenih na svoje pletivo. Da
je znao kakva je bura vitlala u tim malim grudima,
on se ne bi bio razgoropadio.
Sluajui te, ovjek bi pomislio da ivim u bigamiji. Ta je ena savreno estita gospoa. Pa, njen
je mu jedan od mojih najboljih prijatelja. To je krasan svijet. Ta gospoa nije takva kukumavka k a o ...
Oh, do avola.!
Ispi naglo ostatak aja i ustade. Ali, istog asa
kad izie iz sobe, bi mu ao. Skloni se u kliniku, upali
cigaretu, i sav ojaen stade da razmilja kako stvari
izmeu njega i Kristin idu sa zla na gore. Ali on nije
elio da se onosi izmeu njih pogoraju. Jaz koji je
izmeu njih nastajao alostio ga je i ljutio jer je to
bio jeini mraan oblak na vedrom nebu njegova
uspjeha.
Kristin i on bili su iealno sretni u ovom branom
ivotu. Neoekivan susret s gospoom Page bio je izazvao u njegovu srcu mnoge njene uspomene na njegoyu Ijubav u Drineffyju. Ona nije vie bila za njega
iol, kao nekad, ali oh, boe moj! on je jo uvijek
voli. Moda ju je neavno, jedan iii dva puta, uvrijeio.
330

Stojei tako u svojoj klinid i razmiSIjajua, odjednom

osjeti udnju da se izmiri s njom. da joj ugodi, da- je
umiri. Ojeijom mu se pogled razvedri. Pogleda na
sat i vidje da ima upravo jo pola sata vremena pa e
mod da stigne u Laurierovu radnju prije nego to se
oita zatvori. Zaas' je bio u Svojim kolima, na putu da
se posavjetuje s gospofcom Cramb.
Cim je gospoid Cramb saopdo ta eli, ona mu
se odmah sasvim predano stavi na raspoloenje. Upustie se u ozbiljan razgovor, a zatipi se uputie u odjeljenje za krzna. gdje su doktccru Mansonu bile pokazane razne vrste ,,koa. Gospoica Cramb ih je
gladila znalakom rukom, ukazujud mu na sjaj, na
srebrnaste odsjeve, na sve ono to treba zahtijevati
od te vrste krzna. Jednom ili dva puta ona utivo ospori njegovo miljenje i sasvim- ozbiljrib mu.objasrii
ta se smatra i ta se ne piatra Jiakvoom! On najzad
izabere ono to mu. je ona bila svesrdno preporuila,
Ona se onda udalji da potrai gospodina Wincha i uskoro se vrati, d a :bi mu, ozarena, saopila:
Gopodin Winch kae da e vam ih ati po cijeni
koju smp mi platili fabrici. Rijed na veliko ili ,,farbrika cijena nisu jo riikada bile okuile Usne jedne
Laurierove prodavaice. ,,To znai pedeset i pet funti.
Vjerujte mi, doktore, da je topravs njihova Vrijednosf,
To su prekrasna, krzna, zaista prekrasna.'Vaa e se
gospoa ponositi njima.
Sutradan, u subotu, u jeanaest sati Andrew one'se iz ranje tamnozeleriu kutiju, ria ijem je poklopcu bio otisnut originalan umjetniki ig kue Laurier
i ue u salon.
,,Kristin! pozva ju. Doi askomV*
Bila je gore u sp'avaoj sobi gdje je pomagala gospoi Bennett oko spremanja postelja, ali sie odmah,
malo zadihana, iznenaena njegovim pozivom.
Pogleaj, mila! Sada je bio kucnuo as, on se
ueprtlja, pa mu ponestae daha. j,Kupio sam ti ovo.
Ti zna ja znam da u posljenje vrijeme sve frije
ilo kako treba. A li. . . ali ovo treba da ti pokaze. - .**
Zamuca kao ad i prui joj kutiju.
331

Bila je vrlo blijeda dok ju je otvarala. Drijeei

uzice, osjeti da joj prsti podrhtavaju. Onda joj se ote
fcratak, zadivljen uzvik:
Kakvo krasno, prekrasno krzno!
U kutiji, u mekom svilenom papiru, leala su dva
itrzna od^srebme lisice, dva divna krzna spojena u jedno, kao to je to bilo u modi. On ih brzo izvai. Gladei ih, kao to je to uinila gospoica Cramb, ree
joj uzbueno:
Sviaju li ti se, Kris? Hajde, probaj ih. Dobri
,polu-bek mi je pomogao u izboru. Apsolutno prvoklasan kvalitet. Bolji se ne moe zamisliti. Stvar koja
vrijedi. Pogledaj ovaj sjaj pa ti srebmasti odsjevi
na leima to treba vidjeti!
Suze joj potekoe niz obraze. Okrenu mu se mahnito.
,,Ti me zaista voli je li, ragi? To je sve to ja
elim na svijetu."
Uvjerena tako u njegovu Ijubav, najzad uze da
proba krzna. On nije mogao da joj se nadivi. Zelio
je da upotpuni izmirenje pa ree nasmijano:
Sluaj, Kris. Mogli bismo to i da proslavimo malo.
Ruat emo izvan kue.
Dobro, ragi, ree ona malne upitno. Samo
samo danas sam spremila za ruak ,pastirsku patetu
koju t.i tako voli.
,,Ne, ne! Njegov osmijeh ve mjesecima nije bio
tako veseo. Nemoj biti uvijek stara pepeljuga. U jedan sat. Sastanak s lijepim crnomanjastim gospodinom
u Hotelu Plaza. Nije potrebno da nosi crveni karanfil. On e te poznati po krznu.
v Oijelo prijepodne bio je u vedrom raspoloenju.
Ba je bio budala da zanemaruje Kristin! Sve ene
vole a im se ukazuje panja, da se malo izvode, da
se maze. Hotel Plaza upravo je odlino mjesto cio
Lonon, ili bar najvei broj, onih koji neto znae,
mogu se tu vidjeti izmeu jednog ili tri sata po podne.
Kristin zakasni, stvar malo neobina, i on se pomalo vrpoljio sjeei u tijesnom predvorju, gledajui
kroz staklenu pregradu kako se najbolji stolovi brzo
zauzimaju. Bio je naruio ve drugi martini. Bilo je
332

vaeset minuta iza jednog sata jkad je ona uurbano

usla, zaprepasena grajom; svjetinom, polUgom i einjenicom da je ve pola sata odstajala U pdjcom pogrenom* predvorju.
Vrlo mi je zao, dragi, ree ona zadihkno. ja
sam pitala: ekala sam i ekala, pa sam onda vidjela
da je to predvorje restorana.
Dodijelie'im rav sto, pritijenjen izmeu.jednog
stuba i odjeljenja- za posluivanje. Dvorana je .bila
glupo pren.atrp.dna, stolovi tako zbijeni da je izgledalo
kao da gosti sjede jedno drugome na kiilu. Konobari
su promicali kao akrobati. Sparina je bila tropska.
agor se dizao i padao kao kllcanje na kakvoj nogometnoj utakmici.
Ele, Kris, da .vidimo: ta bi ti eijela? upita
je Andrevv odluno.
Porui td,:dragi, odgovori .-ona poluglasno, smueho.
On porui, bogat, raskoan ruak: kavijar, juhu
princ od Velsa, punjeno pile, paroge, jagode i bocu
vina Liebfraumilch 1929.
O ovome nismo mnogo znali dok smo bili u Drineffyju? Smijao se, rijeen da bude veseo. Nema nita ljepeg nego kad se ovjek dobro poasti, je li tako,
draga moja?
Ona se valjano truila da bue na njegovoj visini.
Hvalila je kavijar, junaki se ogledala s prezainjenom juhom. Pretvarala se kao da je zanima kad joj
pokaza Glena Roscoa, filmskog junaka, Mavis York,
neku Amerikanku koja se proula sa svojih est mueva, kao i jo neke druge kozmopolitske veliine. Ljudi su izgledali su vie istimareni i namazane kose, a
svaka je ena bila plavokosa, odjevena u cmo, otmjena, nalickana i fiemamo ravnoduna.
Kristin osjeti odjednom laku vrtoglavicu. Poe
da gubi prisebnost duha. Njeno je ponaanje obino
bilo prirodno i neusiljeno, ali odskora su joj ivci bili
prenapeti. Bila je postala svjesna neskladne oprenosti
izmeu skupocjenog krzna na sebi i svoje jeftine haljine. Osjeti kako ene pilje u nju. Bila je svjesna
333

a joj ondje nije mjesto, kao ni tratinid meu orhidejama u staklenoj bati.
Sta ti je? upita je on odjemom. Zar se ovdje
ne osjea prijatno?
Oh, prijatno mi je, naravno11, odgovori ona, trudei se nemono da se nasmijei, ali usnice kao da su
joj se bile sledile. Jedva je mogla da okusi, da proguta zalogaj punjenog pileta, izdano prelivenog umakom.
,,Pa ti ne sluas ni jene rijei od svega to ti ja
govorim, prekori je on otro. Nisi ni srknula vino.
ta ti je? Kad ovjek jednom izvede e n u ...
Mogu li da dobijem malo vode? upita ona slabim
glasom. Samo to nije zaplakala. Ona nije stvorena za
takvo mjesto. Kosa joj nije obojena, lice joj nije nalickano, pa, nije ni udo to sad ve i konobari zijaju u nju. Sva zbunjena uze jedan struk paroge, ali pii
tom joj se otkinu vrh i, pun masnog umaka, pade joj
na krzno.
Plavojka za susjednim stolom okrenu se svome
prijatelju s veselim osmijehom. Andrew primijeti taj
osmijeh pa die ruke od veselog razgovora. Ruak se
zavri u turobnoj utnji.
Jo turobnije uputie se kui. On poe zatim uurbano svojim bolesnirima. Jaz izmeu njih bio je jo
iri. Jad i emer pritiskivali su Kristinino srce. Ona
poe da gubi vjeru u sebe, da se pita da li je ona doista ena kakva Andrewu treba. Te noi obavi ruke
oko njegova vrata i ponovo mu zahvali na daru i izlasku.
Drago mi je to ti je prijatno, ree joj on suho
i ode u svoju sobu.

12

U to vrijeme bilo se esilo neto to je, bar privremeno, ovratilo Andrewevu panju od njegovih domaih nevolja. Bio je proitao u Tribune vijest a je
gospodin Richard Stillman, uveni zdravstveni stru334

njak iz Portlanda, S. A. D., prispio parobrodom Imperial i odsjeo u hotelu Brooks.

Nekad bi on bio uzbueno ojurio Kristini, s novinama u ruci i uzviknuo: Gle, Kris! Doputovao je
Richard Stillman. Sjea li se? Ja sam s njim bio u
prepisci toliko mjeseci. Ne znam da li e htjeti da me
primi, ali, tako mi boga, volio bih da se sastanem s
njim.
Ali saa se- bio odvikao od toga da tri Kristini.
Zato se zamisli nad novinama kao zreo ovjek, sretan
to sad moe da se upozna sa Stillmanom ne vie kao
neki neznatan Ijekarski pomonik, ve kao ugledan
ljekar iz Ulice Welbeck, zapadna londonska etvrt.
U pismu koje briljivo otkuca na pisaoj maini, podsjeti Amerikanca na sebe i pozva ga da ruaju zajedno
u srijedu u Hotelu Plaza.
Sutradan prije podne, Stillman ga potrai preko
telefona. Njegov glas bio je omjeren. prijateljski, pouzdkn.
.'
Radujem se to govorim s vamu, doktore Mansone. Bit e mi vrlo drago da ruamo zajeno, samo
nemojte da to bude u Plazi. To mi je mjesto ve postalo mrsko. Zato ne biste radije doli ovamo k meni?
Andrew zatee Stillmana u salonu njegovih odaja u Brooksu, mirnom ali otmjenom hotelu, za kojim je Plaza, sa svojim krkljancem, mnogo zaostajala. Dan je bio vreo, Anew je cijelo prijepodne
trk.arao kojekuda i kad ugleda svog domaina, bi
mu u prvi mah krivo to se odazvao pozivu. Amerikanac je bio ovjek pedesetih godina, nesrazmjerno
velike glave i zaturene vilice. Boja lica mu je kao u
djeaka, rumena i bijela, a rijetka. mu i svijetla kosa
bila je "oeijana s razdjeljkom na .sredini. Tek kad
ugleda bistar i pouzdan pogled ledeno plavih oiju
svog domaina, Andrew shvati zanosnu silu koja se
krila u tom slabakom tijelu.
Nadam se da vam nije neugodno to ste oli ovamo, ree Stillman odmjerenim glasom ovjeka kome
su mnogi rado prilazili. Poznato mi je da svijet misli da mi Amerikanci naroito volimo Plazu, doda
nasmijeivi se pri tom prostosrdano. To je sasta3 35

jalite bjelosvjetskih parazita. Zastade askom.

A sad, kad imam zadovoljstvo da vas vidim, dozvolite
mi da vam srano estitam na vaem sjajnom radu
0 uisanju silicija. Niste mi zamjerili to sam vam ukazao na serecit? Cime se bavite u posljenje vrijeme?"
Sioe u trpezariju, gdje se sam ef mnogobrojnih
konobara zaposli oko Stillmana.
Dakle, ta biste vi? Ja u sok od narane, ree
Stillman ivo, pa i ne gledajui na dug francuski jelovnik, dodade: ,,I dva ovja kotleta s grakom. Onda
kavu.
Anrew narui ruak pa se s veim potovanjem
okrenu svom prijatelju. ovjek nije mogao da bude
due vremena u Stillmanovu drutvu, a da ne prizna
primamljivu dra njegove linosti. Njegova historija
koju je Andrew u glavnim crtama poznavao, bila je
sama po sebi jedinstvena.
Richard Stillman bio je porijeklom dijete jedne
stare porodice u Massachusettsu, koja je ve kroz nekoliko narataja davala pravnike u Bostonu, ali, usprkos ovoj traiciji, pokazivao je jaku elju da se posveti Ijekarskom pozivu, i kad mu je bilo osamnaest
godina, uspio je najzad da od svog oca dobije dozvolu
da zapone studije u Harvardu. Dvije godine bavio se
meidnskim studijama, na tom univerzitetu, a onda
mu otac naglo umre, ostavivi Richarda, njegovu majku i jedinu njegovu sestru u neoekivano siromanim
prilikama
Porodid je sada valjalo nai neki izlaz, a stari
John StiUman, djed Richardov, upomo je zahtijevao
da se njegov unuk okani medicinskih studija i da se
prihvati prava, kao to je i nalagala porodina tradicija. Razlozi se pokazae uzaludni starac je bio
neumitan i Richard bi primoran da se odrekne ljekarske diplome koju je elio i da poslije tri mune
godine diplomira na pravnom fakultetu. Godine 1906.
preuze porodinu avokatsku kancelariju u Bostonu
1 u toku etiri slijedee godine posveti se pravu.
Meutim, on se tim poslom bavio preko volje. Bakteriologija i naroito mikrobiologija bile su ga opinile
jo u vrijeme najranijih studentskih dana. Na man336

sari svoje kue u Beacon Hillu bio je ureio mali laboratorij pa uze svog pisara za pomonika, i otaa je
svaki sloboan asak provodio u zadovoljavanju te
svoje strasti. Ta mansarda bila je u stvari zaetak
Stillmanova zavoda. Richar nije bio diletant. Naprotiv, on je ne samo raspoiagao veiikom tehnikom umjenou ve je pokazivao i stvaralaki dar u kojem
je bilo i genijalnosti. Kad je u zimu 1908. njegova
sestra Mary, koju je njeno volio, umrla od suice, on
se sav posveti prouavanju bacila tuberkuloze, lativi
se starog djela Pierrea Louisa i njegova amerikom
uenika Jamesa Jackona mlaeg. Njegovo prouavanje Laennecova ivotnog djela o auskultaciji bilo ga
je navelo na fizioloko izuavanje plua, pa pronae
jednu novu vrstu stetoskopa i zapoe s ogranienim
'priborom kojim je raspolagao svoje prve pokuaje na
proizvodnji krvnog seruma.
Godine 1910, u kojoj je umro stari John Stillman,
Bichard najzad uspije da izlijei tuberkulozu kod zamoradi. Ta su dva ogaaja utjecala na njegov daljnji razvoj. Stillmanova .majka uvijek je blagonaklono pratila njegov nauni rad. Nije ga trebalo mnogo
bodriti da ostavi advokaturu u Bostonu i da batinom od starca kupi jedno imanje u blizini Portlanda,
u saveznoj dravi Oregon, gdje se odmah za arom
posveti svom pravom ivotnom pozivu.
Poto je ve bio uzalud proerdao tolike dragocjene godine ivota, nije ni pokuao da stekne ljekarsku iplomu. On je teio za napretkom, za rezultatima. Uskoro proizvede serum od doratastih konja, uspje da djepljenjem u masama imunizira stado krava
u Jerseyju. U isto vrijeme u lijeenju povrijeenih
plua putem imobilizacije primjenjivao je osnovna
zapaanja Helmholtza, Willarda Gibsa s univerziteta
Yale i novijih fiziara, Bissaillona i Zinksa. Odatle prijee odmah na terapeutiku.
Odlinim rezultatima kojima jepostizavaolijeenje
u svom novom Zavodu uskoro se istaknu jo pobjetionosnije uspjesima postignutim u laboratoriju. Mnogi od njegovih pacijenata bili su tuberkulozni bolesnici koji su lutali od jednog sanatorija do drugog i bili
22 Citadela

337

smatrani neizljeivim. Uspjesi to ih postie lijeenjem

bolesnika izazvae odmah protiv njega optube, kle-4
vete, otvoreno neprijateljstvo ljekarskog tijela.
Stillman se upusti ak i u drugu, duu borbu: trebalo je da izvojuje priznanje za svoj rad. Potroi posljednji dolar za podizanje svog Zavoda, a trokovi
odravanja bili su veliki. Grozio se samohvalisanja
prelso javnosti i odbijao svako nagovaranje da svoj
rad postavi na trgovaku osnovu. Cesto je izgledao
kao da e, zbog novanih tekoa, zdruenih s ogorenim napadima protivnika, morati da propadne. Ali
Stillman ipak s udivljenja vrijednom hrabrou prebrodi svaku nevolju, pa ak i kampanju jednog rasprostranjenog lista povedenu protiv njega.
Doba kolebanja bilo je prolo, bura prepirki se bila
stiala. Malo-pomalo i njegovi Ijuti protivnici morali
su mu i preko volje odati priznanje. Godine 1925. jedna
komisija iz Washingtona posjeti Zavod i podnese izvjetaj o njegovu radu. Stillman, sada priznat, poe da
dobija potpore od pojedinih osoba, iz raznih fondova,
pa ak i od javnih ustanova. Novac upotrijebi za proirenje i usavrenje svog Zavoda koji je svojim ureenjem, poloajem, s oporima jerseyjevih goveda i istokrvnim irskim konjima za serume, postao znamenitost drave Oregon.
Mada se Stillman nije bio jo sasvim oslobodio
svojih neprijatelja 1929. na primjer, tuakanje jednog otputenog laboranta ponovo razbukta sablanjiv
poar on ipak izvojeva pravo da moe nesmetano
da se posveti svom ivotncm cilju. Nepromijenjen
uspjehom, on ostade onaj isti tih i skroman ovjek koji
je dvadeset i pet godina ranije bio proizveo prve kulture na mansardi u Beacon Hillu.
Saa, sjedei za stolom u trpezariji hotela Brooks.
on je mirno i obroudno promatrao Andrevva.
Vrlo je prijatno u Engleskoj, ree on. Sviaju
mi se vai predjeli. U nas ijeta nisu tako svjea kac
ovje.
Vjerojatno namjeravate da kod nas odrite nekoliko predavanja? upita ga Anrew.
338

Ne! Ja vie ne rzim predavanja. Da 11 je to tatina ako kaem da ja putam svoje rezultate da dre
predavanja mjesto mene? U stvari, ja nisam doao
ovarno gotovo neprimjetno. Desilo se da je va gospodin Cranston mislim Herbert Cranston, to proizvodi one divne male automobile doao k meni u
Ameriku otprilike pred godinu dana. On je patio od
astme itavog svog ivota i ja sam zapravo smo mi
u Zavodu uspjeli da ga nekako izlijeimo. Otada mi
on staino osauje s pozivima da doem ovamo i da
postavim jednu malu kliniku koja bi se voila na istim
principima kao i ona naa u Portlandu. Pred est mjeseci pristao sam na to. Dostavili smo mu planove i
zgrada je zovemo je ,,Bellevue gotovo ovrena,
tamo gore na Chiltemsu, blizu High Wycombea. Ja u
zavod otvoriti, kad sve bude gotovo, a onda u ga povjeriti Marlandu, jednome od svojih asistenata. Pravo
da vam kaem, ja na tu stvar gledam kao na eksperimenat koji mnogo obeava, naroito s klimatskog i rasnog gledita. Financijska strana nije vana."
Andrew se nagnu blie.
To izgleda vrlo zanimljivo. Na ta ete obratiti
glavnu panju? Volio bih da vidim va Zavod."
Morate nam doi kad sve bude gotovo. Lijeit emo astmu na na radikalan nain. To trai Cranston.
Ali ja sam naroito uslovio da se napravi mjesta i za
nekoliko sluajeva tuberkuloze. Velim nekoliko, jer
pri tome se smijeio imajte na umu da sam samo
biofiziar koji zna neto malo i o priboru za disanje,
ali u Amerid imamo najveih tekoa u tome da odolimo poplavi te bolesti. O emu sam ono govorio? Ah,
da. O poetnoj tuberkulozi. To e vas interesirati. Ja
imam jednu novu metodu za davanje pneumotoraksa.
Zaista neto novo."
Hoete li da kaete Emile-Weilovu metodu?"
,,Ne, ne. Neto mnogo bolje. Bez nezgodne negativne fluktuacije." Stillmanovo lice se razvedri. ,,Vama je poznata tekoa aparata s privrenom bocom
to jest onaj trenutak kad intra-pleuralni pritisak
stvori ravnoteu s pritiskom tekuine i odliv gasa potpuno prestane. Mi smo u Zavodu pronali jednu uz22*

339

gre&nu komoru za pritisak pokazat u vam to kad

oam doete pomou koje moemo da provedemo
gas i pod odreenim negativnim pritiskom, i to omah u poetku.
,,A embolija uslije gasa? upita Anrew ivo.
,,Mi savreno otklanjamo tu opasnost. Vidite, to
vam je neznatan pronalazak: namjetanjem malog bromofomog manometra sasvim u=blizini igle, izbjegavamo razrjeivanje. Jedna fluktuacija od 14 cm daje nam
samo 1 cc gasa na vrhu igle. Uzgred da vam kaem,
naa igla ima etverostruko podeavanje i funkcionira
neto bolje nego Sangmanova."
Andrew je usprkos svojoj privatnoj praksi i svom
honorarnom zvanju u Victoriji bio zadivljen.
,,Pa, molim vas, ree, ,,ako je to tako, vi ete smanjiti pleuralni ok tako rei potpuno. Kako da kaem,
gospodine Stillmane . . . izgleda mi udno, naprosto nevjerojatno da sve to potjee od vas. Oh, oprostite, loe
sam se izrazio, htio sam rei. . . toliki ljekari upotrebljavaju dalje tari aparat. . .
Moj dragi doktore", odgovori Stillman, nasmijavi se pri tom, ,,ne zaboravite da je Carson, prvi ovjek koji je preporuivao pneumotoraks, bio samo pisac fiziolokih ogleda!
Poslije toga zaronie u tehnike probleme. Nakon
due rasprave o apikolizi i frenikotomiji, razmotrie
Brauerove etiri take, a zatim prijeoe ha oleotoraks, na Bernonov rad u Francuskoj i na intrapleuralne injekcije u tuberkuloznom empijemu. Prestadoe
tek kad je Stillman pogledao na sat i s uzvikom primijetio da je ve pola sata zakasnio na svoj sastanak
s Churstonom.
Andrew ostavi hotel Brooks, uzbuen, oduevljen.
Ali odmah zatim, udnim nekim preokretom, osjeti se
smuen, nezadovoljan svojim vlastitim radom. Pustio
sam da me taj ovjek tako obrlati", ree u sebi nemirno.
Nije bio naroito vedra duha kad stie u Chesborough Terrace, ali kad zaustavi kola pred kuom, sabra
lice u izraz nemarne ravnounosti. Njegovi odnosi
s Kristinom zahtijevali su da stavi sebi na lice obra340

zinu, jer je osjeao a ona pred njim saa, pokazuje

tako pokomo i bezizrazno lice, da on mora, ma koliko
u sebi 'bjesnio, da joj odgovori ravnom mjerom.
Izgledalo.mu je kao da se ona povukla u sebe sa'mu, -uanila se u svoj unutranji ivot u koji on ne
moe da prore, Citala je mnogo, pisala je pisma.
Jednom ili dvaput, doavi kui, bio ju je zatekao
kako se igra Florrie. Poela je takoer, neupadljivo
ali uredno da ide u crkvu. To ga je ljutilo vie nego
ita drugo.
U Drineffyju ona je svake nedjelje odlazila u upnu crkvu u drutvu gospoe Watkins, ali tada on nije
u tome nalazio razloga zamjerkama. Sada, pak, kad
meu njima nije bilo vie onog prisnog razumijevanja,
on je u tom nastupu pobonosti vidio samo inat uperen protiv njega jadnika.
Te veeri, kad ue u salon, zatee je kako sjei
za stolom podnimljena, s naoarima kojima je pdnedavna poela da se slui. knjigom ispred sebe, sitna i
zanesena kao kakav ak nad svojim zadatkom. Zgrabi
joj preko ramena knjigu koju je ona, suvie kasno,
bila pokuala da sakrije. U zaglavlju, sa strane, proita: Evanelje po Luci.
Gospoe boe! Bio je zgranut, bijesan. Zar si
do toga dola? Sad srie bibliju!
Zato da ne? Ja sam je itala i prije nego to sam
se s tobom upoznala."
,,A, je lda?
,,Jeste. U oima joj se ogledao jad. Moda se
tvoji prijatelji iz hotela Plaza ne slau s tim, ali to je
bar dobra knjievnost.
Zar zaista! E, onda ozvoli da ti kaem, ako sluajno nisi znala: ti postaje nesnosna ena, rastrojenih
ivaca!
,,To je vrlo vjerojatno. I ja sam sama tome kriva.
Ali dozvoli da i ja tebi kaem: ja volim da budem nesnosna ena rastrojenih ivaca, a iva duhom, negoli
nesnosan ovjek koji stie novce, a duhom je mrtav!
Odjednom prestade, ugrize se za usne i silom zara
suze. Bilo ju je stalo velikog napora da se svlada.
341

Gledajui ga mirno, ociju punih jada, ree mu tihim,

uzdranim glasom:
,,Andrew, ne misli li da bi bilo dobro za nas oboje
da otputujemo nekud na neko vrijeme? Gospoa Vaughan mi je pisala i pozvala me da provedem s njom
petnaest dana ili tri nejelje. Oni su uznajmili ljetnikovac u Newquayu za cijelo Ijeto. Ne misli li da bi
bilo dobro da odem?
Da! Sto mu gromova! Idil Okrene se brzo 1
ostavi je.

13.

Olaknu mu i osjeti se divno sobodan kad je

Kristin otputovala u Newquay. Ali to raspoloenje potraja samo tri dana. Onda postade zamiljen, pitao se
8ta li ona radi, misli li na njega, i ljubomomo ga je
titalo pitanje dana njenog povratka. Mada je govorio
sebi da je saa slobodan ovjek, obuze ga onaj isti
osjeaj usamljenosti koji ga je i u Aberalawu ometao
u radu, kad je ona bila otputovala u Bridlington, a on
ostao da se sprema za ispit.
Izlazio mu je pred oi njen lik, ali to nije vie bila
svjea i mlada Kristin iz vremena onih prohujalih dana, ve bljedolika, zrelija ena malo uvelih obraza i
kratkovidnih oiju iza okruglih naoara. To lice nije
bilo bajno, ali je imalo neki paeniki izraz koji ga je
progonio.
Odlazio je iz kue esto, igrao je u klubu brid
s Ivoryjem, Fredijem i Deemanom. Usprkos neprijatnoj smuenosti koju je bio osjetio poslije prvog susreta sa Stillmanom, on se esto sastajao s njim dok se
ovaj kretao izmeu hotela Brooks i gotovo zavrene
klinike u Wycombeu. Pisao je Dennyju i pozvao ga da
se sastanu u Londonu, ali Philip nije mogao a uzima
odsustvo ovako odmah na poetku svoje nove slube.
Hope je bio nepristupaan u Cambrigeu.
Na mahove je pokuavao da se udubi u svoja klindka istraivanja u bolnici. Ni to nije mogao. Bio j
342

suvie nemiran. S istom tom prertadraenou pregiea

s bankarom Wadeom stanje svojih uloga. Sve je bilo
zadovoljavajue, sve je ilo kako treba. Poe da se za*
nosi milju da kupi jednu kuu u ulici Welbeck
trebalo je uloiti velike novce, ali to bi se pokazalo
vrlo unosnim da preproda pravo zakupa Chesborough Terracea, a da zadri samo kliniku, koja je bila
dograena sa strane* Jedno graevinsko drutvo bi mu
u tome bilo pomoglo. Budio se u mirnim, spamim no~
ima, i dok bi mu u glavi bualo od raznih planova,
od pretjeranog rada, istroenih ivaca, bez Krisvine,
ij'e mu je odsustvo sve tee paalo, on bi nesvjesno
pruao ruku prema stoiu kraj postelje i hvatao se
dgarete.
Usred svih tih nemira potrai telefonom Francea
Lawrence.
Ja sam vam sam samcat. Da li bi vam bilo prijatno da veeras iziemo kuda? U Londonu je takva
omorina,
Njen odmjeren glas uini mu se neobirto umilnim. To bi zaista bilo lijepo. Ja sam se ve nekako
naala da ete mi se javiti. Znate li Crossways? To
vam' je zamak iz Elizabetina vremena. Nije bogzna ta,
bojim se, ali rijekav je divna.
Slijeee veeri raisti kliniku z tri etvrt sata.
Jo mnogo prije osam uze je u kola u Knightsbridgeu,
pa se uputie prema Cherfseyu. Vozili su se u zapadnom pravcu, kroz ravne gradine Stainesa, u susret velianstvenom zalasku sunca.
Ona je sjedila pored njega, malo je ta govorila,
ali je isptinjavala kola svojinri-stranim, ljupkim prisustvom. Na sebi je imala kostim od nekog laganog,
ukastocrvenog tkiva i taman eir pripijen uz malu
glavu. Njemu-.se zavrtje u glavi od njene ljupkosti 1
savrene otmjeposti. Jedna njena ruka, s koje je bila
skinula rukavicu, bijela i tanana, poivala je u njegovoj blizini i udno svjedoila o njenoj gospodstvenosti: svaki dugi prst zavravao se grimiznim duguljastim
noktima. Otmjeno.
Kao to je bila rekla, Crossways je bio divan vorac iz doba kraljice Elizabete, usred krasnih vrtova na
343

obali Temze, sa starorevnim i krasno uobKenim rastinjem, s divnim jezerima pokrivenim lokvanjem ali
ga je beastilo pretvaranje u gostionicu s modernim
udobnostima i besramnim ez-orkestrom. Jedan naepuren lakej pritra njihovim kolima kad su uli u
dvonste puno skupocjenih automobila. Stare opeke nazirale su se divno kroz lie loze puzavice, a visoki
uglasti dimnjaci mirno su se ocrtavali prema nebeskom
svodu.
Uoe u restoran. Bio je pun bogata svijeta, stolovi
su bili poredani oko etverouglasta slobodna prostora
na blistavom parketu, a glavni konobar mogao je biti
roeni brat onom velikom veziru u Plazi. Andrew je
mrzio glavne konobare, zazirao je od njih. Ali to je
dolazilo otua, otkri on odmah, to se nikad jo nije
bio sreo oi u oi s njima u drutvu ene kakva je
bila Frances. Jean brz pogled, i oni su uz duboko
klanjanje bili posaeni za najbolji sto u dvorani, okruzeni etom dvorana, od kojih je jedan razmotao Andrewu ubrus i pobono mu ga stavio na krilo.
Frances je eljela vrlo malo: salatu, prenicu Melba bez vina, i vodu rashlaenu u ledu. Hladnokrvni
glavni konobar vidje u toj prostoj umjerenosti samo
potvrdu njene gospodstvenosti. Andrew odjednom, sav
uasnut, pomisli kako bi njega, da je uao s Krislinora
u to svetite i usudio se da porui ovako prost ruak,
glavake izbacili na drum.
Sabra se, uvi Frances kako mu kroz osmiieh
govori:
Znate li vi da se mi poznajemo ve prilino oavkua VO jB ^
PUt t St& m e pozvaIi da iziemo
,,Je li vam zbog toga ao?
Ba tako primjetljivo ne, naam se.
Opet ga zanese draesna prisnost njenog nasmijanog lica, i on se sad osjeao duhovitiji, razgovorniji
kao ovjek koji pdpada viim drutvenim redovima.
To nije bila samo izvjetaenost, glupo uobraavanje.
Iz nje je zraila gospodstvenost soja, koja se, nekako
ua prenijela i na njfega, pa ga oplemenjivala. Primi344

jr'ti kako ih gosti koji su sjedili za susjenim stolovima promatraju s interesiranjem, kako Frances ostaje savreno nemarna prema zadivljenim pogledima
mukaraca. Nije mogao da se otme misli kakav bi to
bio podsticaj za njega kad b i; njihovi odnosi postali
trajniji.
On ree:
,,Da li bi vam to suvie laskalo ako bih vam kazala a sam odgodila ve ugovoreni izlazak u kazalite
da bih dola ovamo? Nicol Watson sjeate li ga se?
trebalo je da me povede da vidim jedan balet i to
moju omiljenu predstavu. Sta velite na moj djetinjast
ukus: Massine u La Boutique Fantastique?
Sjeam se Watsona. I njegova putovanja kroz Paragvaj. Zanimljiv ovjek.
,,0n je divan.
Ali pomislili ste da e u k.azalitu biti suvie
sparno?"
Ona se nasmijei, umjesto da odgovori, pa onda
uze cigaretu iz svoje pljosnate emajlirane kutije koja
je bila ukraena divnom Boucherovom minijaturom u
mekim bojama.
,,Da, uo sam da Watson revnosno tri za vama",
zaintai on iznenadnom estinom. ,,A ta veli va mu
na to?
Ona opet ne odgovori nita, ve samo izvi obrvu
kao a je htjela da ga lako ukori zbog nedostatka dotniljatosti. Cas zatim ree:
,,Vi to zacijelo raZumijete, zar ne? Jaeki i ja smo
(lajbolji prijatelji. Ali svatko od nas ima svoje line
prijatelje. On je saa u Juanu. Ja ga ne pitam ta e
tamo. Onda ree lako: Hoemo li da igramo samo
jednom?
Ustaoe. Ona se kretala s istom neobinom, za/oljivom ljupkou, lagana u njegovim rukama, bezJina.
,,Ja nisam slavan igra, ree on kad se vratie
s |o l u . Poe ve da se izraava kao ona zbogom, zbogom dani kad je on groktao: avo da ga nosi, Kris,
ia ti ba nisam za te okretaljke.
345

France ne odgovori nita. On je u tome vidlo Jenu

njenu upadljivu crtu. Neka druga ena bi mu laskala,
uvjeravala bi ga kako to nije tano i najza bi ga u
tolikoj mjeri zbunila a bi se osjeao smetenjakom.
Gonjen nekom iznenadnom, nagonskom radoznalou,
on je upita naglo:
Molim vas da mi kaete neto. Zato ste uvijek
bili tako ljubazni prema meni? Zato ste me tako podupirali tokom svih ovih mjeseci?"
Ona ga pogleda, lako zabavljena, ali bez uzmicanja.
Vi ste vrlo privlani za erne. A vaa je najvea
dra u tome to to ne znate.
Ali ne, da govorimo ozbiljno ree on pocrvenjevi. ,,Ja se nadam da sam bar i nekakav ljekar."
Ona se nasmija odmahujui polako rukom da bi
oagnala duhanski dim, Vi neete da buete uvjereni. Inae, ja vam to ne bih kazala. I, naravno, vi ste
odlian ljekar. Upravo smo pred nekoliko veeri govorili o vama u Ulici Creen. Le Roya je ve pomalo umorio na drutveni specijalista za dijetu. Jadni Rumbol,
ne bi mu bilo prijatno da je uo Le Roya kako se razgalamio: ,Moramo ii da stavimo podupirae*. I Jaokie se slae s njim. Treba im netko mlai u odboru,
netko sa vie poleta ako smijem da upotrijebim klie ovjek s nekom buunou. Izgleda, namjeravaju
da povedu kroz medicinske listove veliku kampanju za
dijetu, htjeli bi da zainteresiraju ljekare za dijetu
s naunog stanovita, kako veli Le Roy. A naravno,
s Rumboldom njegove kolege tjeraju egu. Ali zato ja
vama sve to priam? Steta je upropastiti ovako lijepu
no. A sad nemojte a se jako mrtite, kao da hoete
da ubijete mene, ili konobara, ili primaa dodue,
njega bi trebalo ubiti zar nije grozan? Izgledate
upravo kao onog prvog dana kad ste doli u salon za
probe vrlo ostojanstveni, gor i nervozan, ak pomalo i smijean. I onda sirota Toppy. Znate, po ustaIjenom redu trebalo bi a je ona ovdje.
Meni je vrlo drago to to nije sluaj* odgovori
on gledajui u sto.
346

Mollm vas da me tie smatrate banalnOiri. To ne

Ih i u s , S u c.podnssam . Mj s
ce orilino int'eligentni, 1 mi - Hi, bar to
e
fa pravo ne vjerujen, u tu takosvaau v g k p
tiSsnu liubav, SJt 1 nalazim a Je ivot mnogo vedrijl
Z J*
'priiatelja . du malo skrene s utabane staze svakidanjgsti.11 Qi joj p{Jet b t o u s e
r S L netas^e veselostt. ,,to f d govonm I^aotiasam
pod uticajem Rossettiievih stihova,- tb j e ^ Jjlo,
Vda Mai se kutije s cigaretama.v ,,Ma. kako puc^
ovdje jfaTvile-spamo, htjela hih da vidite kako je ua
" I j S S S f l de za .njotn kroz lroka ataklena
vrata koia je moderni.vandajjzarn b>o umetnuo u m?
van starinski zi. vuci piuzike nejasno .su dopmaU do
terase ograene balustradama. Ispred njih, izmeu iedovT taSne tisovine, prostirao se irok travnjak ko3i
i sn u T o sve do pjeke. Kao to je rekla, bio =,e iziap
verik mjesec koji je bacao duge
hliiedo svietlucao po poljinta za gaanje iz luka, koja
su b ls ucedsna na^donjem travnjaku, Tamo dolje b,olisala se srebrnasta bjelina v ode...
Odetae do rijeke i sjedoe na jednuklUpu. Ona
skiP esir- pa uze da nijemo promatra tiho oticanje
vode iif se vjeni um udno stapao sa zaglusnim
S S 4 s m jsdnlg snanog automobila koji je u punoj
brzini jurio nekpd u aljjnu.
v
_
,
Kako :su udni ti noni zvuci , rece ona.
novo. A tamo se automobilski farovi ukrstaju s J
seinom. To je nae doba.
rTcno cu ioi
On je poljubi. Ona ostade ravnoduna. Usne su joj
bile tople i suhe. Poslije jedne minute ona rece:
^
To je bjlo vrlo zanimljivo. Ali i vrlonespretno.
Ja um ijem i bolje, ree on tiho gledajuci preda
se i ne miui se. Osjeao se zbunjeno, neuvjerljivo, stidio se bio je nem iran. Razdraen, pomisli da je divno
b iti u takvoj noi sa enom tako ljupkom i dxazesnom
pp svim pravilim a mjeseine i rom ana trebalo je a j
brahnito steghe u zagrljaj. M eutim on se o s je g o
kavno, elio je da pui, a ocat koji je bio u salatr poeo je da ga m ui u elucu.

M1

I na neki nerazjanjiv nacin Kristinino Iice ponia

Ijalo se iz Vode pred njim, lice umorno i ojaeno,
s mrljom boje kojom ju je bila okrznula etka dok je
bojila teka vrata na sklapanjd kad su se uselili u
^hesborough- Terrace. To ga je Ijutilo, muilo. A on
je, eto, tu, obavezan sticajem okolnosti; I on ovjek,
zar ne a ne 'neki kandidat za Voronova? Prkosno, on
opet poljubi Frances.
j,Ja sam mislila da vam treba, moda, jo godiha
daha dat se odluite." Njene oi gledale su ga s izrazom mile veselosti. ,,A sada, zar ne mislite da bi trebalo
da idemo, doktore. Nije li ovaj noni zrak opdsart po
iste due?
On joj pomogne da ustane, ona zadra njegovu ruku u svojoj dok su se Idgano upuivali kolima! On dobaci jedan iling uniformisanom uvaru, a zatim kre-,
nu s Frances za London. Za vrijeihe puta Francesina
utnja rjeito je govorila o njenoj srei.
Ali on nije bio sretan. Osjeao se nitkovorh'i bualom. Razoaran, gadio se samome sebi i zgrozi se pri'
pomisli da e se sad vratiti u svoju sparnu sobu i poi;
U svoju usamljenu postelju u kojoj mu nije bilo mirna
poinka. U srcu mu je bio led; a mozgom su mu vitlale
pobrkane i nemile misli. Onda se sjeti svoje prve ljubaVi prema Kristini, divnog zanosa onih prvih dana
u I3rineffyju. Bijesno se ote tim uspomenama.
Bili su ve pred njenom kuom, a on se jo u ui
borio Sa svojim jadima. Izie iz kola i otvori joj vrathice kue. Stajali su na ploniku dok je oha u torbici
traila klju.
,iVi ete poi gore, zar ne? Posluga je vjeirojatno
ve legla.
On se pokoleba i zamuca:
Vrlo je kasno, zar ne?
dna se napravi kao a ga nije ula i poe a se
uspmje stepenicama, drei u ruci klju. Dok je podlacki gmizao za njorrij prividje mu se nejasno Kristinina slika: sa starom, pletenom torbicom u ruci ila je
na trg po namlrnice.
348

14.

Tri dana zatim Andrew je sjedio u svom kabinetu

u Ulici Welbeck. Bilo je popodne, vladala je nesnosna
omorina, a kroz otvoren prozor dopirala je sa zaarenim zrakom dosana bpka saobraaja. Bio je umoran,
iscipen, zazirao je od Kristinina povratka krajem nejelje, pun iekivanja pa ipak razdraljiv na svako
zvonjenje telefona, oajan na pomisao da ga eka jo
est pacijenata po tri zlatnika i da mu valja jo odjuriti
da na brzu ruku svri i s onima koji ga ekaju u^klinici, da bi mogao da izvede Frances nekud na veeru.
Pogleda nestrpljivo gospoicu Sharp, sestru-pomonicu, kad je ula jetkija u lic.u nego ikad.
Trai vas jedan ovjek, neka uasna osoba. On
nije pacijent, a kae da nije ni trgovaki putnik. Nema posjetnice. Zove se Boland.
,,Boland? ponovi Andrew ravnoduno, ali ona
mu odjednom sinu. Nije, valjda, Con Boland? Pustite
ga odmah, sestro! Pravo ovamo.
Ali eka vas jedan pacijent. A kroz deset minuta
gospoa Roberts ..
,,Oh, ostavite sada gospou Roberts!" brecnu se on
razdraen. Uinite kako sam vam rekao.
Gospoica Sharp se ljutnu na ovakav njegov ton.
Bilo joj je navrh jezika da mu kae da ona nije navikla
da se s njom tako razgovara, ali samo mrknu i izae
gordo podignute glave. Minutu kasnije, uvede Bolanda.
,,Pa to si ti, Cone! ree Anrew, skoivi na noge.
Zdravo, zdravo," zdravo! zagalami Con, priavi
mu jednim skokom, sa irokim, velikim osmijehom. Fiio
je to glavom riokosi zubar, nimalo razliit, isti onaj
prljavko u preirokom plavom izlizanom odijelu i glomaznim utim dpelama, kao da je upravo izisao iz
svoje drvene garae, moda neto maio stariji, ali ni za
dlaku manje nakostrijeenih riih brkova, jo uvijek
neustraiv, razbaruen i govorljiv. Snano je tapao
Andrewa po leima. ,,U ime oca, Mansone! Radujem se
to te opet vidim. Ti izglea sjajno, sjajno. Poznao
bih te meu milijunom Ijudi. Ele, ele! Kad ovjek pom idi, Pa ovo je sve kod tebe neto prvoklasno! Po34S

glea svojim veselim oima jetku i kiselu Sharp koja

je jo stajala ondje i motrila ga pogledom punim omalovaavanja. Ta gospoa nije htjela da me pusti unutra dok joj nisam kazao da sam i ja netko u svijetu ljekara. Tako mi boga, sestro! Ovaj gizdavi gospodii,
u ijoj ste vi slubi saa, bio je sa mnom u istom drutvancu za ljekarsku pomo, i to ne tako avno. Gore u
Aberalawu. Ako ikad poete kuda na tu stranu, kucnite i na naa vrata: moja gospoa i ja bit emo oarani
da vas usluimo alicom aja. Svaki prijateij mog starog prijatelja Mansona uvijek mi je dobrodoao, kao
najdrai gost.
Sestra Sharp samo ga pogleda i izie iz oaje. Ali
Boland se na nju ne osvrnu. Ozaren istom, prirodnom
radou, on je i daije kliktao:
Nije neka Ijepotica, eh, Mansone zar ne, dragi
djeae? Ali pristojna ena, evo moje ruke. Ele, ele,
ele! Pa kako si mi saa? Kako si?
Nije mu putao ruku, mlatarao je njome gore-doIje, smijui se sav razdragan.
Vidjeti opet Cona, u taj sumoran dan, bilo je rijetko okrepljujue sredstvo. Osiobodivi se najzad njegove ruke, Andrevv se baci u okretni fotelj i osjeajui
se opet kao ovjek, doturi Conu cigarete. Con mu onda,
zadjenuvi jedan palac pod pazuho, a drugim opipavajui vlaan kraj tek upaijene cigarete, izloi ukratko
razlog svog posjeta.
Pripadaio mi je po pravu nekoliko ana omora,
moj dragi djeae, a imao sam da uredim dvije-tri
stvari, pa mi ena ree da skupim pm je i put za ui,
to prije. Evo ta je u stvari: raio sam na jednom
pronalasku, na jednoj vrsti opruge za pojaavanje labavih kocnica. Tamo-ovamo, sve svoje slobodno vrijeme bio sam posvetio toj ideji, ali, avo e ga znati,
ovu moju napravu nitko nee ni da poglea! Ima neto drugo to je mnogo vanije. Otrese pepeo s cigarete na ilim, i lice mu poprimi mnogo ozbiljniji izraz.
Cuj me, dragi Mansone: radi se o naoj Mary. Ti se
nje, jamano, sjea, a meni moe vjerovati da i ona
tebe jo te kako pamti! U posljednje vrijeme neto nam
pobolijeva neto nije u redu. Vodili smo je Llewelly-

itu, ali od toga je bila slaba korist." Con se ojednom

tr/.i'uja, i glas mu postae nervozan. Bog i dua, Man(Diie, imao je petlju da kae da joj je jedno plue okr
vinulo tuberkulozom kao da sve to nije svreno I
ureeno jo pred petnaest godina kad je njen stric Dan
oti.ao u sanatorij. Dakle, Mansone, bi li ti htio a uini neto za mene, u ime starog drugarstva? Mi znamo
da si ti velik ovjek sada, u Aberalawu se samo o tebi
govori. Da li bi ti htio da pregleda nau Mary? Ti ne
moe ni da zamisli koliku vjeru to dijete'ima u tebe,
kao i svi mi gospoa Boland i ja kad je ve rije
o tome. I zato ona i kae meni, veli: ,Idi i doktoru
Mansonu kad ti se ukazala prilika da se sastane
s njim', i, veli: Ako on hoe da pregleda dijete, mi
emo je poslati kad god bude njemu zgodno1. Dakle,
ta ti sada veli? Ako si suvie zauzet, reci samo, i ja
ti o tome neu vie ni zucnuti."
Andrewovo lice poprimi zabrinut izraz.
,,Ne govori tako, Cone. Zar ne vidi koliko se radujem to te opet vidim? A Mary siroto dijete pa
ti zna da u ja uiniti sve za nju, sve.
Ne obazirui se na znaajne ulaske gospoice
Sharp, on je tratio svoje dragocjeno vrijeme u askanju s Conom sve dok ona nije vie mogla da izdri.
Ceka vas pet pacijenata, doktore. I vi ste ve vie
od jednog sata u zakanjenju iza zakazanog vremena.
Ja ve ne znam kako da im se izvinim, ja nisam nauila da se tako postupa s bolesnirima.
Usprkos tome, on ga je jo zadravao, a onda ga
isprati ak do ulinih vrata i gospoljubivo ga pozva
k sebi.
Ne putam te, Cone, da odmah ojuri kui. Koiiko ostaje ovdje? Tri-etiri dana to je sjajno! Gdje
si odsjeo? U Westlanu to je tamo u Bayswaterul
To nije bogzna ta! Zato ti ne bi radije preao k meni?
Ima mjesta koliko hoe. Kristin e se vratiti u petak.
Ona e ti se obraovati, Cone, silno e ti se obradovati,
Sjetit emo se starih dana i napriat emo se do mile
volje."
Sutraan Con prenese svoju robu u Chesborough
Terrace. Foslije veernje klinike otioe zajedno na
851

drugu predstavu music-halla Palladium". Bilo je prosto udo kako mu je svaka taka programa izgleala
dobra u Conovu drutvu. Zubarov bezazlen smijeh zvonio je, u prvi mah zaprepaujui malo, ali onda se
prenese i na neposrednu okolinu. Svijet se okretao
Conu i dobroudno mu se smijeio.
,,U ime oca! krivio se Con na.svom sjealu. ,,Pogledaj onog objeenjaka, na biciklu, Mansone! Pazi,
molim te, ta izvodi!
Za vrijeme odmora otioe u bar, Con, sa eirom
na potiljku, u utim cipelama, musavih brkova od pivske pjene, izgledao je sretan i blaen.
,,Ne umijem ti rei, dragi moj Mansone, kakav je
ovo provod za mene. Ti si, brate, olienje dobrote!"
Na tu Conovu iskrenu hvalu Andrevv se nekako
osjeti kao osramoen licemjer.
Poslije predstave otioe u Cadero, gdje zaloie
po komad rozbifa, zalie ga pivom i onda se vratie
kui. Raspirie vatru u malom salonu i onda zasjedoe
d se narazgovaraju. Priali su, puili i praznili redom
nove boce piva. Andrew je bio zaboravio sve sloenosti modernog i prenaprednog naina ivota. Umor od
prakse, izgle da ga Le Roy uzme u svoju slubu, prilika za unapreenje u Victoriji, stanje njegovih uloga
u banci, umilne drai Frances Lawrence, strah od prijekora u Kristininim alekim oima sve je to bilo
nestalo dok je Con galamio:
Sjea li se ka smo ono objavili rat Llewellynu,
Pa su nas Urquhart i ostala braa ostavila na cjedilu?
I tada smo nas dvojica sjedili ovako i slistili smo ostatak piva. Inae, Urquhart ti je jo uvijek io i dobar.
Mnogo te pozdravlja."
Ali je doao i slijeei dan. Cas kad je opet trebalo pogledati Kristini u oi bliio se neumoljivo. Andrew, razdraljivo svjestan svoje ueprtljanosti, odvue bezazlenog Cona ak na kraj perona, uvjeren da mu
je on jedino spasenje. Kad je vlak zahuktano uao u
stanicu, srce mu je tuklo u nemirnom oekivanju. Odjednom osjeti bol i kajanje: u gomili nepoznatog svijcta uglea Kristin kako mu dolazi u susret s izrazom

zabrinutosti na svom sitnom, majunom licu. Onda, u

naporu da se pokae bezbrino srdaean, zaboravi sve:
Zdravo, Kris! Ve sam pomiljao da es tamo da
vjekuje! Bogme, pogledaj ga. To je on, Con glavom!
On i nitko drugi! Ni za laku se nije promijenio. On
je kod nas u gostima, Kris priat emo ti o svemu
u kolima. Tu su pred stanicom. Jesi li se lijepo provela? Oh, izvini, molim te zato ti nosi taj koveg?"
Zanesena neoekivanou tog doeka na staninom
peronu dok je strahovala da joj nitko nee uope
doi u susret Kristin izgubi svoj umoran izgled i
rumen joj polako oboji obraze. I nju su muile zebnje,
ivci su joj bili prenapeti, eznula je za novim poetkom. Sad se gotovo nadala da e sve biti dobro. Suurena na zadnjem sjedalu automobila, ona.je ivo
razgovarala s Conpm i iskosa, kradomice, pogledala
Andrewa za volanom.
,,Oh, tako je lijepo doi svojoj kui! udahnu ona
duboko preavi prag kue pa onda brzo i eljno upita: Jesi li me se zaelio, Andrew?
,,Ti jo pita. Svi smo te eljni. Je lte, gospoo
Bennett? Je li Florrie? Cone! Kog avola radi s tim
kovegom?
On istra da pomogne Conu, bez potrebe se zaposli oko prtljage. I onda, prije nego to se ita moglo
rei ili uiniti, morao je da poe svojim bolesnicima.
Pred polazak uporno ih je uvjeravao da ga mogu oekivati na aj. Kad se najzad baci na sjedalo svojih kola,
hukhu:
Hvala bogu, i to je prolo! Ne izglea bogzna kako ni poslije ovoga puta. Oh, do avoja! Sigumo nije
nita primijetila! A to je zasad najvanije."
Vrati se kasno, pretjerujui u usiljenoj veselosti.
Con je bio ushien njegovom razdraganou.
,,U ime oca! Mansone, dragi moj djeae, pa ti si
vedriji no ikad.
Jenom ili dva puta osjeti na sebi Kristinin pogled
koji kao da ga je molio da joj dae neki znak, neku
potvrdu da se oni opet razumiju. Primijeti da je zabrinuta zbog Maryne bolesti. Ona mu izloi u kratkom
razgovoru da je rekla Conu da,. telegrafira da doe
23 Citadela

353

odmah, ako je mogue ve sutra. Zabrinuta je zbog nje

i nada se da e se neto, ili jo bolje, sve uiniti za nju,
i to bez odlaganja.
Sve je polo boljim tokom nego to s e o n i nadao.
Mary je odgovorila telegrafski da e stii sutraan
prije ruka, pa je Kris imala pune ruke posla pripremajui sve to je bilo potrebno da bi mogla da je
primi. Ustumaranost koja je vladala u kui bila je
prikrila ak i njegovu usiljenu srdanost.
Ali kad Mary prispje, on postade odjednom opet
svoj. Bilo je oevidno i na prvi pogled da je ona bolesna. Otkad ju je bio vidio bila je izrasla u vilastu
dvadesetogodinju djevojku, malo povijenih ramena,
s onom malne neprironom lijepom bojom lica koja je
odmah zabrinula Andrewa.
Bila je umoma od puta, pa, iako je eljela da jo
malo porazgovara s njima, radosna to ih opet vidi,
poslua njihove savjete i lee u postelju ve oko est
sati. Tada Andrew poe da osluhne stanje njenih plua.
Zadrao se gore svega petnaest minuta, ali kad se
vrati u salon, gdje su ga Con i Kristin ekali, njegov je
izraz, prvi put, bio istinski zabrinut.
Bojim se da je to sigurno. Lijevi vrh. Llewellyn
je savreno u pravu, Cane. Ali ne brini. Prvi je stadij.
Tu se jo moe pomoi."
Vdi, ree Con sa sumomom zebnjom, veli
da se moe izlijeiti?"
Da. Idem tako daleko da to ak i tvrdim. To znai da je valja stalno drati na oku, neprestano promatrati, ukazivati joj svaku njegu. Zamisli se, nabrana
ela. Meni se ini, Cone, da je Aberalaw najgore mjesto za nju kua je uvijek loa za poetnu tuberkulozu. Kako bilo da bilo, da je smjestimo u Victoriju? Ja
sam u dobrim odnosima s doktorom Thoroughgoodom.
Mogu je sigumo smjestiti u njegovo odjeljenje. Osim
toga, i ja u paziti na nju.
,,Mansone, uzviknu Con uzbueno, ,,to, to je djelo
pravog prijateljstva! Kad bi ti samo znao koliku vjeru
u tebe ima to moje dijete! Ako itko moe da joj pomogne, to si ti.
354

Anrew telefonira omah Thouroughgoodu, koji

ih pet minuta zatim obavijesti da e biti primljena u
Victoriju krajem nedjelje.' Con se vidljivo razvedri:
kad pomisli na bolnicu za grudobolne, na Andrewovu
njegu, na Thouroughgoodov nadzor, Mary je za njega,
u njegovu snanom optimizmu, bila ve, tako rei, izlijeen'a.
Slijedea dva dana imao je innogo posla. U subotu
po pone, kad je Mary smjetena u bolnicu, a Con
krenuo sa stanice u Padingtonu, Andrew najzad stee samopouzdanje, pa je bio na visini dogaaja. Mogao
je da stisne ruku Kristini i da uzvikne polazei u
kliniku:
Lijepo je to smo najzad sami, Kris! Gospode,
kakva je to bila nejelja!"
Sve je to izgledalo savreno u sklau. Ali bilo je
dob'ro to nije vidio izraz njenoga lica. Ona je sjedila
u sobi, sama, malo oborene glave, ruku u krilu, nepomina. Onoga dana kad se vratila, zavaravala se nadom
da e sve biti dobro, ali sad su je obuzimale strane
slutnje: blagi boe, kad e i kako e sve ovo da se
svri. ;

15.

Bujica njegova uspjeha sve je vie rasla i nosila

ga neodoljivo svojim hunim tokom.
Njegovo druenje s Hamsonom 'i s Ivoryjem bilo
je bliskije i unosnije nego ikad. Osim toga, Deedman
ga je bio zamolio da ga zamijeni u Plazi za vrijeme
njegova sedmodnevnog osustva koje e provesti u Le
Touquetu igrajui golf, a a tu uslugu podijelit e
s njim svoj hondrar. Obino je Hamson bivao njegov
zamjenik, ali u posljenje vrijeme Andrew je sumnjao
da su odnosi izmeu njih dvojice postali zategnuti.
Koliko je laskalo Andrewu kad se naao u poloaju da moe. da ue pravo .u spavau sobu kakve
slavne filmske zvijezde, da sjedne na svilene plahte
njene postelje, da.sigumom rukom opipava njeno pre33,

355

divno tijelo i da, ako ima vremena, popui s njom jo

i cigaretu!
Ali jo vie mu je laskalo pokroviteljstvo Josepha
Le Roya. U toku posljednjeg mjeseca ve dva puta je
ruao s njim Znao je da se u glavi tog ovjeka motaju
krupne misli. Prilikom posljenjeg susreta Le Roy ga
je bio uzeo na probu
Znate, doktore, ja vas ve odavno motrim. Naumio sam da poduzmem jednu krupnu stvar, pa e mi
stoga trebati dosta umjenih medicinskih savjeta. Ne
elim vie da imam posla s kojekakvim pokondirenim
veliinama, koje jo vode i dvostruku igru stari
Rumbold nije vie vrijedan ni svojih vlastitih kalorija
njemu emo udariti jadac, i to to prije meni ne
trebaju takozvani strunjaci koji samo mlate praznu
slamu i prave od mene magarca. Meni treba trezven
medicinski savjetnik, i ja poinjem da mislim da biste otprilike mogli biti vi. Vidite, mi smo naim proizvodima, postavljenim na populamu osnovu, osvojili
dosta iroku javnost, ali, iskreno govorei, ja vjerujem
da je dolo vrijeme da proirimo nau akciju na jednoj
vie naunoj osnovi: da razluimo mlijeko na osnovne
sastojke, da ga elektrificiramo, zgusnemo, razvrstamo.
Cremo s vitaminom B, Cremofax i lithecin protiv nedovoljne ishrane, rahitisa, malokrvnosti, besanice razumijete li, doktore, ta hou da kaem? Stavie, poe
li nam za rukom da to organiziramo struno mediinski, mogli bismo raunati na pomo i simpatije itavog
ljekarskog tijela: da, tako rei, svaki Ijekar postane na
trgovaki agent. E, ali to zahtijeva naune oglase, doktore, naune broure, pa stoga ja vjerujem da bi nam
jedan mlad ljekar, koji ima naunog duha, mogao biti
od veiike koristi u pouzeu. Ali da se dobro razumijemo, ja vam to govorim savreno otvoreno i nauno
mi idemo za tim da podignemo valjanost naih proizvoda, a kad ovjek uzme u obzir nitavne ekstrakte
koje ljekari preporuuju kao Marrobin C i Vegatog
Bonebran mi, molim vas, onda oista prionosimo
podizanju opeg stanja zdravlja i time inimo veliku
uslugu naciji."
356

Anrew ne zastae da pomisli da u jenom svjeiem zrnu graka vjerojatno ima vie vitamina negoli
u nekoliko kutija Cremofaxa. Bio je oaran, ali ne zbog
visine honorara koji bi uivao kao lan yprave,' ve
na pomisao kakvo mu veliko povjerenje ukazuje
Le Roy.
Frances je bila ta koja mu ree kakve bi sve koristi mogao imati od Le Royeva naroitog trgovakog
poslovanja. Ah, prijatno je bilo svratiti joj na alicu
aja, osjeati da ga ta draesna, umjena ena gleda
naroito mekim pogledom i smijei mu se prisno i zavodljivo! Druenjem s njom on je postao snalaljiviji,
smjeliji, uglaeniji. Nesvjesno se proimao njenom filozofijom. Pod njenim vodstvom ucio je da njeguje
povrne Ijubaznosti, a dublje stvari mogle su se vezivati i maku o rep.
Sada je ve mogao da poglea Kristini u oi bez
zazora, mogao je da se vrati kui sasvim nemarno poslije jednog sata provedenog s Francesom. Nije se zapitao otkud u njemu ojednom ta ogromna promjena.
Ako bi kadto na to pomislio, to je bilo samo da uvjeri
sebe da on nije zaljubljen u gospou Lawrence, da
Kristin o tome nita ne zna i da svaki ovjek u jedno
doba svog ivota dolazi u taj neizbjean oor-sokak.
A zato bi se on razlikovao od drugih ljudi?
U naknadu za sve to, on se vladao prema Kristini
s mnogo predusretljivosti, u razgovoru s njom bio je
pun obzira, ak joj je izlagao neke svoje nakane. Tako
je ona saznala da on namjerava idueg proljea da
kupi kuu u Ulici Welbeck i da e ostaviti Chesbourough Terrace im to pitanje bude ureeno. Ona mu
nije nita osporavala, nije mu bacala optube u lice i,
ako je kad bila zlovoljna, on to nikad nije primjeivao,
izgledala je sasvim neotpoma. Zivot je za njega jurio
suvie brzo a bi imao vremena da malo zastane i da
se zamisli. Vrtlog ga je zanosio. Bio je obuzet osjeanjem snage. Osjeao se pun ivota, svakim anom sve
ugledniji, svoj i svoje sudbine gospodar.
I onda iz vedra neba udari grom.
357

Uvee 5. novembra doe mu u kabinet u Chesborough Teirace ena jednog malog zanatlije iz susjedstva.
To je bila neka gospoa Viler, sitna enica srednjih godina, aii ivahnih, svijetlih oiju, prava Londonka, koja jo nikad u ivotu nije bila otila dalje od
Margatea. Anrew je poznavao dobro gospou Vidler,
lijeio je njenog sinia od neke djeje bolesti jo kad
je bio jedva doao u ovu etvrt. U tim prvim danima
on je i svoje cipele davao njima na popravak, jer su
Vidleri estite i vrijedne zanatlije, drali dvostruku
radionicu na samom poetku Ulice Paddington. Njihova firma imala je neto bombastian naslov, Renovations Ltd: u.jednoj polovini radnje popravljale se cipele, a u drugoj su se istila i glaala odijela. Sam
Harry Vidler mogao se esto puta vidjeti, gojazan i
bljedolik, bez ovratnika i zavmutih rukava od koulje,
S kalupom meu koljenima ili iako je drao i dva
pomonika kako glaa vrelom utijom ako bi posao
u drugom ojeljenju bio hitan.
Gospoa Vidler govorila je sada o Harryju.
Doktore", ree ona svojim ivahnim glasom, ,,mome muu neto 'nije dobro. Ve nedjeljama se tako
povlai. Ja sam mu govorila i govorila da oe k vama, ali on nee. Moete li sutra da doete da ga
pregleate? Ja u ga zadrati u postelji.
Andrew obea da e doi.
Slijedeeg jutra zatee Vidlera u postelji. On mu
se alio na neke uriutranje bolove i rastuu gojaznost,
koja je u pasu bila postala naroito uoljiva u toku
posljednjih mjeseci, a to je on, kao mnogi bolesnid
koji su u toku cijeloga ivota bili zdravi, objanjavao
na nekoliko naina. Nagovijestio je da je moda popio
koju aicu pia vie, ili da je moda tome uzrok i njegovo animanje koje ga primorava da suvie sjedi.
Ali poslije pregleda Andrew je morao da opovrgne
ta objanjenja. Bio je uvjeren da se radi o dsti, stanje, mada nije bilo opasno, ipak je zahtijevalo operadju. Objasni* to Vidleru i njegovoj eni i uvjeri ih,
to je bolje mogao, ida jedna takva prosta oteklina moe
da se unutra jo vie razvije i da prouzrokuje svako358

jake neprilike, koje % meutina, sve nestati kad se

oteklina otkloni. Nije n i malo sumnjao u ishod operacije, pa savjetova Vicfleru da odmah ode u bolnicu.
Meutim, sad se gospoa Vidler usprotivi.
,,Ne, gospodine doktore, ne dam ja moga Harryja u
bolnicu! S mukom se trudila da se sabere u svojoj
uzrujanosti. Predosjeala sam ja da e do toga doi
kako je skapavao nad poslom. Aii sad ta je tu je,
mi smo, hvala bogu, u mogunosti da podnesemo trokove lijeenja. Kao to znate, doktore, mi nismo
imuni ljudi, ali smo rnalo odvojili za cme dane. I eto,
dolo je vrijeme da se pomognemo. Ne dam ja a moj
Harry moljaka, da alje pisma i preporuke i da eka
dok doe na red kao da je kakav ubogi siromaak."
Ali, gospoo Vidler, ja mogu da uredim ..
,,Ne! Ja hou da on ide u kakav privatan sanatorij. Ima ih ovdje u okolini dosta. A vi, molim vas, naite privatnog ljekara da izvri operadju.. Ja vam izjavljujem, doktore, da dokle god sam ja iva, H any
Vidler nee ii ni u kakvu javnu bolnicu.
Bilo mu je jasno da je ena vrsto rijeena. I sam
Vidler, kad je ve iskrsla ta nevolja, bio je istog miljenja kao i njegova ena. Traio je najbolje lijeenje
koje se moe imati.
Te veeri Andrevv pozva Ivoryja preko telefona.
Sa se ve po navici obraao njemu, a u ovom sluaju
utoliko prije to je htio da ga zamoli za tu uslugu.
Htio bih a uinite neto meni za ljubav, Ivory.
Imam jednog bolesnika kome je potrebna trbuna operacija to je estit, vrijedan zanatlija, ali ne bogat,
razumijete li? Tu za vas nema bogzna ta, bojim se.
Ali vi biste me veoma obavezali ako biste ga operirali
uz, recimo, treinu uobiajenog honorara."
Ivory se pokaza vrlo ljubaznim. Nita mu nije biilo
drae nego da uini svom prijatelju Mansonu kakvu
bilo uslugu koja je u njegovoj moi. Nekoliko asaka
pcrazgovarali su se o bolesniku, a nakon toga Andrew
telefonira gospoi Vidler:
Upravo sam govorio s gospoinom Charlesom
Ivoryjem, kirurgom iz Zapadne oetvrti, koji je moj naroito dobar prijatelj. On e doi sutra sa mnom da
359

pregleda vaega mua, gospoo Vidler, u jedanaest

sati. Pristajete li? On kae sluate li? on kae,
gospoo Vidler, da e operaciju, ako se pokae da je
potrebna, izvriti za trideset zlatnika. Kad se uzme u
obzir da je njegov uobiajeni honorar sto zlatnika
a moda i vie onda nismo proli tako loe.
Dobro, doktore, dobro. U glasu joj se osjeala zabrinutost, ali ona se trudila da je prikrije, da bi izgledalo kao da joj je odlaknulo. ,,To je vrlo ljubazno od
vas, velika vam hvala. Nadam se da emo nekako moi
da se snaemo."
Sutradan prije podne Ivory preglea bolesnika zajedno s Andrewom, a slijedeeg dana Harry Vidler prijee u sanatorij Brunsland, na istoimenom trgu.
To je bio staromodni ali uredan sanatorij, nedaleko od Chesborough Terrace, jedan od mnogih u toj
etvrti, u kome su cijene bile umjerene, a ureaj oskudan. Veini bolesnika trebala je samo Ijekarska njega.
To je bio svijet koji je bolovao od uzetosti, kroninih
sranih oboljenja, iznurene starice kod kojih je najvea
nevolja bila sprijeiti rane od leanja. Kao i svaka slina ustanova u Londonu, u koju je Andrew bio zavirio,
i ova nije bila namijenjena svojoj svrsi. Nije bilo lifta, a operaciona dvorana nalazila se u nekadanjoj
staklenoj bati. Ali gospoica Buxton, vlasnica, bila
je diplomirana nudilja i vrlo vrijedna ena. Ma kakvi
bili drugi neostaci, sanatorij Brunsland je bio savreno ist sve do najudaljenijih kutova poda pokrivenog blistavim linoleumom.
Operacija je bila uglavljena za petak. Kako Ivory
nije mogao da doe ranije, utvreno je da to bude u
dva sata po pone, u neobino kasan sat.
Andrew doe prvi, ali Ivory stie tano u zakazano
vrijeme. Doveze se s anestetiarom pa je stajao po
strani i gledao kako ofer nosi njegovu veliku torbu
s instrumentima kako kasnije nita ne bi ometalo
sigumost poteza njegove ruke. Oigledjgo, njegovo miljenje o tom sanatoriju nije bilo bogzna kakvo, ali
njegovo je dranje ipak bilo besprijekomo ljubazno,
kao uvijek. U razmaku od deset minuta on umiri
gospou Vidler, osvoji gospoicu Buxton i njene se360

stre-pomonice, i onda u ogrtau i rukavicama ostae

mimo bez uzrujavanja u operacionoj dvorani, koja se
doimala smijeno, spreman da se dae na posao.
Bolesnik ue s odlunom veselou, zbaci sa sebe
sobni haljetak, prihvaen po jednoj sestri, i pope se na
uski sto. Shvativi da mu valja podnijeti tu nevolju,
Vidler joj je hrabro gledao u oi. Prije nego to mu
anestetiar stavi masku na lice, on se nasmijei Anrewu.
Osjeat u se bolje kad se to svri. as zatim
zamuri malne udno udahnu duboke dahove etera.
Gospoica Buxton otkloni zavoje. Ukaza se povrina
namazana jodom, neprirodna i sjajna oteklina. Ivory
poe da operira.
Zapoe s nekom naroitom injekcijom u miie
labine.
,,To je za spreavanje oka, obaci on Andrewu
uozbiljenim glasom. ,,Ja to uvijek upotrebljavam."
I onda zapoe pravi posao.
Napravi dug medijalni rez, i napreac, malne smijeno otkri se zlo. Cista je iskoila kroz otvor kao'
kakva dobro naduvana gumena, vlana nogometna
lopta. Ako nita drugo, Andrew je bar bio zadovoljan
svojom tanom dijagnozom. Pomisli da e se Vidler
mnogo bolje osjeati kad se jednom oslobodi te neugodne izrasline i, mislei ve na slijedeeg bolesnika
koji ga je ekao, pogleda kradomice na svoj sat.
Meutim, Ivory se na svoj maestralan nain igrao
loptom i, ne uzrujavajui se, nastojao je da je poduhvati rukom za spojnu taku, ali svaki put promai.
Pri svakom pokuaju lopta bi mu skliznula. To se ponovi bar dvaeset puta.
Andrew ga nestrpljivo poglea i pomisli: ,,Pa ta
radi taj ovjek? U malome trbuhu nije bilo mnogo
prostora da se u njemu radi, ali ga je ipak bilo dovoljno. On j'e bio vidio Llewellyna, Dennyja i tuce drugih u svojoj staroj bolnici, kako vjeto rukuju u mnogo
manjem otvoru. U tome i jest umjenost kirurga, da
umije baratati instrumentima u tjeskobnom, munom
poloaju. Odjenom mu sinu da je to prva trbuna
361

operacija koju je Ivory obavljao za njega. Nesvjesno

spusti sat u dep i prie kruto blie stolu.
Ivory se jo upinjao da poduhvati cistu, jo uvijek miran, odmjeren, hladnokrvan. Gospoica Buxton
i jodna mlaa sfestra stajale su s povjerenjem uz njega, ne znajui bogzna ta ni o emu. Anestetiar, ovjek prosijede kose, trljao je rasijano palcem grli zaepljene boce. Atmosfera koja je vladala u toj maloj
operacionoj dvorani sa staklenim krovom i golim zido-ima bila je savreno mirna. Nije tu bilo nikakve najecosti ni uzbudljive drame: samo je Ivory malo podi;nuta ramena pokuavao rukavicama da poduhvati
jlatk'u gumenu loptu. Andrewa odjednom podie
jezrj.

Nabrana ela on je paljivo gledao. Zbog ega je

scranovao? Nije tu bilo nita ega bi se ovjek mogao
plaiti. Bila je to sasvim prosta operacija. Za nekoliko
asaka sve e biti gotovo.
Uz jedva primjetan smijeak, kao da je zadovoljan
sobom, Iyory oustade od pokuaja da nae spojnu
taku ciste. Mlada nudilja pogleda ga ponizno kad zatrai no. On prihvati pruen instrument sporim pokretom. Vjerojatno nikad jo u svojoj karijeri nije vie liio na velikog kirurga iz romana. Drei no u
ruci, i prije nego to je Andrew mogao da vidi o emu
se radilo, napravi velik ubod u svijetli omot ciste.
Sve se potom brzo odigralo.
Cista puknu, bljunuvi u zrak velik mlaz venozme
krvi, a njena sarina srui se u trbunu upljinu.
Casak ranije bila je to okrugla, zategnuta lopta, a
sada ve kesica tkiva koja je leala u lokvi brboree
krvi. Gospoica Buxton lati se pomamno posude sa
tamponima. Anestetiar se naglo uspravi. Mlada sestra izgledala je kao da e onesvijestiti. Ivory ree
ozbiljno:
Stipaljke, molim."
Andrewa obuze uas. Viio je da je Ivory, kad nije
uspio da podvee korijen, slijepo, luaki rasjekao cistu. A to je bila hemoragina dsta.
Tampone, molim, ree Ivory svojim hladnokrvnim glasom. Petljaio je u toj zbrci, pokuavao je da
362

stegne korijen, a tamponiranjem pokupi krv iz ispunjene upljine, nemoari da zaustavi krvarenje. U uasu, Andrewu sine kao munja: Svemogui boe, pa
on ne zna da operira, on uope ne znal
Anestetiar, s prstom na arteriji, proaputa iiho,
kao da se izvinjava:
Bojim s e . . . on kanda olazi, Ivory.
Ostavivi tipaljku, Ivory ispuni trbunu upljinu okrvavljenom gazom. Onda se ade za zasivanje
svog velikog reza. Otekline vie nije bilo. Vidlerov
eludac imao je ulupljen, bljedunjav, prazan izgled:
Vidler je bio mrtav.
,,Da, svreno je, ree anestetiar na kraju.
Ivory proa pasljednji bod, paljivo presijeoe svileni konac i okrenu se stoiu s instrumentima da bi
ostavio na njemu kare. Andrew je stajao kao uzet,
nemoan da se makne. Gospoica Buxtom, potamnjela
u licu kao zemlja, nesvjesno skloni s pokrivaa boce
s vrelom vodom. Izgleda kao da se sabrala samo ve
likom snagom volje. Potom izae iz dvorane. Nosa,
ne znajui ta se desilo, unese nosila. Jo jedna mi
nuta, i tijelo Harryja Vidlera bi poneseno goire u
njegovu sobu.
Ivory najzad prozbori:
Vrlo alosno" ree svojim sabranim glasom, ^skidajui ogrta. ,,Ja mislim da se to desilo zboig oka
ne mislite li i vi tako, Gray?
Gray, 'anestetiar, promrmlja neto kao odgovor.
On je bio zaposlen ^spremanjem svog aparata.
Andrew jo uvi'jek nije mogao da progovori.
U svojoj uzbuenosti on se odjednam sjeti gospoe
Vidler koja je ekala dolje. Kao da je proitao Andrewovu misao, Ivory ree:
,,Ne brinite, Mansone. Ja u se ve pobrinuti za
onu malu enicu. Hajdemo. Ja u joj to mjesto vas
saopiti."
Nagonski, kao ovjek koji je nemoan a se odupre, Andrew se uputi za Ivoryjem niz stepenice u ekaonicu. Jo je bio zagluen, oslablien osjeajem gaenja, potpuno nemoan da ma ta kae gospoi Vid363

ler. Ivory se, meutim, pokazao, kao ovjek koji ie

potpuno na visini koju prilike zahtijevaju.
Moja draga gospoo, ree on dostojanstveno i
Ta S

dT Wi

t n et donosim.j0j
vanj Vla
dobreramenavijesti na al ^
ITaJ 3 skiopi ke u lznenim konim rukavicama.
,Sta?
331116
SU j0i Se ^ ima-

to
mUgOSpodin
$to smo ucinili za
njega
. ,u Vi^ er>usPrk03 svemu
n a .sf srusi na stoliu, pepeljasto siva u iicu, a
ruke su joj se u rukavicama neprestano micale.
_ i'Iar'!iy ' zausti ona tiho, glasorh od kbjega se
srce kidalo. Pa onda opet, ,,Harry!

s
.v Ja mogu amo da vas uvjerim", nastavi Ivory
tuno, ,,u lme doktora Mansona, doktora Graya, goBuxton i moje, da ,ga ikakv, aiia
o,
3
1
ie prciivio operaCIJU. On slegnu pri tom znaajn0 ramenima.
_ , . na podie pogled prema njemu, traeida shvati
Smi"a njegovlh n ?e&. svjesna i u tom stranom asu
njegove obaznvosti i njegove dobrote prema njoj.
- To je n^jutjenije to ste mi mogli rei, doktore,
ree ena kroz suze.
r
Posiat u vam sestru ovamo. Uinite sve to moete^da se otmete tom udaru. I hvala vam,
pa hrabrom dranju."

TT 17.0I7 lzae odaie> a Andrew se uputi za njim

U dubim predvorja, kancelarija je bila prazna, a vJata
Maslvi se kutije s ^igaretama, Ivory
ue.u kancelanju, pnpali dgaretu i povue dug dirm
_ ilCU. je ?] mozda mal bljei nego obino, ali njeJo IrJe n i 3
3 Vrta
sigurna> lvci n im L

lf

f spas!- Pa

da

htSa

dohro ree on hladno- i s tim smo gotovi.

Zao mi je, Mansone. Nisam ni slutio da je ta dsta
bila hemoragina. Ali, vi znate, takve se stvari deavaju i pored sve obazrivosti.
stoii^m3? SU/ 6 U malenoj odaP> sa jednom jedinom
t ^ Utom Pd pisai sto- Andrew se spusti na
ogradu kamma, prevuenu koom, i zagleda se grozni364

avim pogleom u aspidistru u ukastozelenoj vazi

koja je ukraavala prazno ognjite. Bio je bolestan,
satrven, na rubu potpunog sloma. Nije mogao da odagna privienje Harryja Vidlera, kako se bez iije
pomoi upuuje operacionom stolu: Osjeat u se bolje
kad se to svri da bi deset minuta zatim leao
opruen na nosilima kao izmrcvarena, iskasapljena leina. Stisnu vilice i pokri oi rukama.
,,Naravno, ree Ivory, gledajui u kraj svoje
cigarete, ,,on je umro na stolu. Ja sam s operacijom
bio gotov prije nego to se to desilo i stvar je onda u
redu: istrazi nema mjesta."
Andrew podie glavu. On je drhtao, bio je izbezumljen od svoje vlastite slabosti u tom stranom sticaju prilika koje je Ivory bio primio tako hladnokrvno. On viknu mahnito:
Tako vam Krista, ne govorite vie! Vi znate da
ste ga vi ubili. Vi niste kirurg. Vi ste najgori mesar
to sam ga ikad u ivotu vidio.
Nastae tiina. Ivory ga poglecta pozelenjelim, tvrdim pogledom. ,,Ne preporuujem vam takav nain razgovora, Mansone."
. ,,Ne svia vam se, je lda? Grevit jecaj potrese
Anrewa. ,,Ja znam da vam se ne svia! Ali to je istina. Svi sluajevi koje sam vam do sada dao bili su
puka djeja igrarija. Ali ovaj prvi ozbiljan sluaj
koji smo imali Oh, boe, morao sam odmah to
znati ni ja nisam nita bolji od vas . . .
Doite k sebi, vi histerina ludo. ut e va.
,,Pa ta ona! Obuzet. ponovo nastupom gnjeva,
on se guio: ,,Vi znate dobro kao i ja da je to istina.
Vae prtljanje je bilo tako neznalako da je to bilo
gotovo isto to i ubistvo!"
askom je izgledalo kao da e ga Ivory jednim
zamahom pesnice sruiti onesvijetena s ograde na
kojoj j'e sjedio, to bi s obzirom na svoju teinu i snagu bio lako mogao i uiniti. Ali on se s velikim naporom uzdra. Ne rekavi nita, on se prosto okrenu i
izie iz odaje. Ali njegovo otvrlo, sleeno lice poprimi zlokoban izraz nezaboravne mrnje.
365

Koliko je jo ostao u toj oaji, ela naslonjena na:

hlaan mramor kamina, Andrew nije znao. Najza
ustade sjetivi se jadno da ga ekaju poslovi koje je
morao svriti. Strana nesrea bila ga je kosnula
svom iestinom granate koja, kad se rasprsne, unitava sve, Imao je osjeaj da je i sam bez utrobe. Pa
ipak, krenu nesvjesno, poput teko ranjena vojnika
koji, silom steenih, slijepih navika, vri dunost koju
svijet oekuje od njega.
Na taj nain poe mu nekako za rukom a mukom
obavi ostatak posjeta bolesnidma i zatim se, olovna
srca i s bolom u glavi, vrati kud. Stie upravo na vrijeme za kliniku i veemje preglede.
ekaonica je bila puna, klinika krcata do samih
vrata. Teko, kao samrtnik, pogleda svoje padjente,
sakupljene, usprkos divnoj Ijetnoj veeri, da se poklone njegovu gospostvu, njegovoj linosti. Vednom
su to bile ene, jnnoge od njih Laurierove pomonice,
svijet koji mu ve nedjeljama dolazi namamljen njegovim osmijehom, njegovim ljubaznim dranjem, njegovim uvjeravanjem da treba da istraju u uzimanju
lijeka sve stara sorta, mislio je on u svojoj duevnoj obamrlosti sve stara pjesma!
Svali se u fotelju klinike i poe, s obrazinom na
Iicu, uobiajeni veemji obred.
Pa, kako ste? Da, 'ja mislim da izgledate neto
malo bolje! Da, puls je mnogo pravilniji. Ovaj vam
lijek pomae. Nadam se, moja draga gospoice, da vam
nije suvie neprijatan?
Onda se uputi, kao obino, Kristini koja je ekala
da primi praznu bocu, pa kroz hodnik prijee u kabinet, gdje produi s istim glupim pitanjima, s istim
paljivim njenostima, natrag hodnikom da uzme napunjenu bocu, onda opet u kliniku. I tako je to ilOj
tako se neprestano vrtio ovaj pakleni drkus njegovs
vlastitog prokletstva.
No je bila spama. On je grozno patio, ali tjerao j(
dalje, dijelom da bi sama sebe muio, a lijelom ii
puke obamrlosti,. jer nije mogao da se zaustavi. Iu

tamo i ovamo, zagluen bolom, pitao se nepr^tano:

Kuda ja idem? Za ime bozje, kuda ja ieim
Naizad, kasnije nego obino, u deset manje cetvrt,
sve je bilo gotovo. Zakljua vanjska vrata klimke i
vrati se u kabinet, gdje ga je, po ustanovljenom redu,
ekala Kristin, spremna da ita imena i da mu pomogne da proknjii prihod.
_
Prvi put poslije toliko nedjelja, on je istinski pogleda, duboko se zagleda u njeno lice, dok je^ ona,
oborenih oiju, promatrala spisak koji ]e <irzala
ruci. Usprkos otupljenosti u koju je bio upao, ^aprepasti se kad vidje koliko se promijemla. Lice ]Oj ]e
bilo zgreno i tuno, usta malo opustena. Iako m]e
gledala u njega, oi su joj bile pune smrtne tuge.
Sjedei za stolom s velikim registrom pred sobom
osjeti straan bol. Ali njegovo tijelo, taj vsniskii omot
jedne due obamrlih osjeaja, mje odavalo msta od
unutranjih otkucaja. Prije nego to je on mogao da
bilo ta ree, ona poe da ita imena.
Pisao je i pisao, ubiljeavao je u knjigu krsti
za uinjen posjet, krui za pregled u ordinacip, zbraja ju i u isti mah i ukupnu svotu.
Kad je bio gotov, onda ga upita glasom iju jetku
satiru tek tada primijeti:
Dakle, koliko je danas?"
On joj ne odgovori nita, a nije ni mogao da bilo
ta odgovori. Ona izie. Cuo ju je kako odlazi gore u
svoju sobu, uo ju je kako je tiho zatvonla vrata. Bio
je sam: sumoran, klonuo, zamiljen. Kuda Ja 1

Za ime boje, kuda ja idem? Odjednom mu se pogled

zaustavi na duhankesi, punoj novca, nabubrelo] od
srebmjaka koje je toga dana bio prrnuo. Ponovo ga
zahvati val pomahnitale ogorenosti. Zgrabi duhankesu
i tresnu njom u kut sobe. Ona odjeknu tupo.
Zatim skoi na noge. Guio se, nestajalo rnu je
daha. Izie iz odaje i jum u u malo dvorite lza kue,
kao u mali bunar pomrine ispod visoluh zvijezda.
Tu se, nejako, nasloni na zid od opeka i poce nagio
da povraa.
367

16.

U postelji se preturao nemirno tokom cijele noci,

ok nije, najzad, oko est sati ujutro, zaspao. Probudivi se kasno, sie na doruak tek u devet, blijed i
podbulih oiju i vidje da je Kristin ve orukovala
i otila nekud. U svakoj drugoj prilici to ga ne bi bilo
nimalo uznemirilo. Sada, meutim, osjeti s bolom
koliko su se oni jedno drugom otuili.
Kad mu gospoa Bennett unese ukusno zgotovIjenu unku s jajima, nije mogao da jede, miii drijela kao da su mu bili otkazali rad. Popi kavu i onda
sasu naglo u au dobru koliinu viskija i sode, pa
i to iskapi. Zatim se spremi za nevolje dana.
Mada se jo nije bio sabrao, njegovi su pokreti
bili manje nesvjesni nego ranije. Jedan nejasan zraak, jedan snopi blijede svjetlosti bio je poeo da prodire kroz mutnu neizvjesnost koja ga je obavijala. Bio
je svjestan da se nalazi na rubu velikog, ogromnog
sloma. Bio je svjestan takoer da se, upadne li jednom
u taj ponor, nikad vie nee izvui iz njega. Trudio se
oprezno da sauva ravnoteu duha. Otvori vrata garae i izvue svoja kola. Od napora dlanovi mu se ovlae znojem.
Tog jutra hitao je a stigne do Victorije. Imao
je ugovoren sastanak s doktorom Thoroughgoodom da
bi zajedno pregledali Mary. Tu dunost nije htio nikako da propusti. Vozio je u pravcu bolnice. U kolima se osjeao ve bolje: bilo mu je lake voziti nego
ii pjeice bio je navikao na tu vonju, pa je ve
vozio automatski, refleksno.
Dovezavi se do bolnice, ostavi kola po strani i
otie pravo u odjeljenje. Klimnu glavom sestri u znak
pozdrava i uputi se Marynoj postelji, dohvativi uzgred
i njenu tablicu. Onda sjede na ivicu postelje, prekrivene crvenim pokrivaem, svjestan radosnih osmijeha
kojima ga je Mary oekivala. Kraj bolesnice se nalazila velika kita rua, ali on je gleao neprestano u
njenu tablicu. Ono to proita na njoj ne svidje mu se.
Dobar dan, ree mu ona. Zar nisu prekrasne
moje rue? Donijela mi ih je jue Kristin."
368

On je pogleda. Lice joj nije bilo onako zajapureno kao kad je dola, ali bila je malo omravjela.
,,Da, vrlo su lijepe, pa, kako se osjea, Mary?
,,Oh! dobro mi je. Caskom odvrati od njega
pogle, ali zatim ga pogleda oima punim povjerenja.
Bilo kako mu drago, to nee jo tako dugo trajati.
Vi ete me uskoro izlijeiti.
Vjera koja se ogledala u njenim rijeima i jo vie
u njenjm oima, bolno ga se kosnu. Poihisli: desi li se
njoj ta loe, to e mi zaati posljednji udarac.
U taj as ue u ojeljenje i doktor Thoroughgood
da bi izvrio redovni pregled bolesnika. Primijeti Andrewa i uputi se odmah k njemu.
Zdravo, Mansone", ree mu ljubazno. Gle? Sta
je to s vama? Jeste li bolesni?
Andrew ustade.
Hvala na pitanju. Zrav sam potpuno."
Doktor Thoroughgood ga udno poglea, a zatim
se okrenu Marynoj postelji.
Drago mi je to ste me pozvali da zajedno pregleamo tu bolesnicu. Donesite paravan, sestro."
Zadrae se desetak minuta pregledajui Mary,
a onda ga Thoroughgood povede u udubljenje kod
posljednjeg prozora gdje se, iako izloeni pogledima
itavog odjeljenja, njihov razgovor nije mogao uti.
Dakle?" upita on.
Andjfpw se prenu iz svoje utuenosti:
Ja ne znam kakvo je vae miljenje, doktore Thoroughgooe, ali meni se ini da stanje ove bolesnice ne
ide nabolje."
Pa, ^ma jedan ili va simptona", ree Thoroughgood, povukavi se za usku bradicu.
Meni se ini da se bolest ak i pogorala."
Oh, ja to ne bih rekao, Mansone."
Temperatura je postala nestabilnija."
,,Hm. . . moda.
Oprostite to uzimam sebi slobodu ja ni u jednom asu ne zaboravljam svoj poloaj u odnosu prema vama ali meni je vrlo mnogo stalo do te bolesnice. S obzirom na njeno stanje, ne biste li vi bili za
24

Citaela

369

pneumotoraks? Vi se sjeate da sam ja ve naginjao

tome kad smo M ary... kad smo bolesnicu doveli
ovamo.
Thoroughgood pogleda Monsona iskosa. Njegov se
lik bio promijenio, crte su mu bile otvrdnule.
,,Ne, Mansone. Zalim, ali ja ne nalazim a bi to
bilo umjesno u ovom sluaju. Tako sam rnislio onda,
a tako mislim i sada.
Nastade tiina. Anrew nije mogao da izusti vie
ni jedne rijei. Poznavao je Thoroughgooda i njegovu
nepokolebljivu tvrdoglavost. Osjeao se iznurenim tjelesno i duevno, nesposobnim da dalje vodi jalovu prepirku. Sluao je, nepomina lica, Thoroughgooda koji
nastavi da izlae svoje line poglede u pitanju bolesnice. Thoroughgood zavri pa se uputi drugim bolesnicima, a Andrew ode ponovo Mary da joj kae da e
doi i sutradan, a potom napusti odjeljenje. Prije nego to se izvezao iz bolnice, zamoli vratara. da telefonira njegovoj kui da nee doi na ruak.
Umalo to ne odbi jedan sat. On je bio jo utuen,
pun jada i nemilih misli, pa je zbog nejela osjeao laku nesvjesticu. U blizini mosta u Battersea zaustavi
kola pred jednom malom jeftinom kolaamicom. Tu
porui kavu i malo vrelih prenica na maslacu. Ali
popi samo kavu, dok mu se eludac prevrtao od same
pomisli na prenice. Osjeti na sebi radoznao pogled
djevojke koja ga je posluivala.
,,Ne dopada vam se? upita ona. Ako elite, donijet u vam druge.
On odreno klimnu glavom i zatrai raun. Dok je
ona pisala, on uhvati sebe kako bualasto broji sjajnu cmu dugmad na njenoj haljini. Tako je jednom,
bilo je to davno, sav, zanesen gledao tri biserasta dugmeta u jednoj uionici u Drineffyju. Napolju, nad rijekom, treperio je uaren zrak. Sjeti se, kao u bunilu. da
toga dana po pone ima dva zakazana posjeta u Ulici
Welbeck. Polako se oveze tamo.
Sestra Sharp pokaza se goropana kao obino kad
bi je zamolio da doe u subotu po podne, ali i ona ga
upita ne osjea li se bolesnim. Potcm ea, neto mekim
370

glasom, jer je gajila naroito potovanje prema doktoru

Hamsonu, obavijesti da ga je Freddie ve dva puta
nakon ruka traio telefonom.
Kad je ona izila iz kabineta, sjee za svoj sto
i zagleda se pravo preda se. Prvi mu pacijent ue u
dva i po neki mlai inovnik iz Savjeta, koji je patio od neke srane bolesti, a bio mu ga je poslao GilL
Posveti mnogo vremena pregleu tog bolesnika, trudei se naroito da pregied obavi valjano, a zatim zadri mladia dok mu ne izloi briljivo sve potankosti
lijeenja. Kad je najzad bio gotov, pa se pacijent maio svoje tanke lisnice, on ree brzo:
Molim vas, nemojte mi sada plaati. ekajte dok
vam poaljem raun."
Pomisli da mu taj raun nee nikaa ni poslati, da
je izgubio e za novcem, da opet moe da ga prezire, i to ga je nesobino hrabrilo.
Onda doe drugi pacijent. Bila je to gospoica
Basden, ena etrdeset i petih godina, jedna od njegovih najvjernijih pacijentica. Zanijemi kad je ugleda. Bogata, sebina i hipohondrina, ona je bila mlada i jo sebinija dvojnica one gospoe Raebum koju
je jednom u rutvu s Hamsonom bio vidio u sanatoriju gospoice Sherrington.
Sluao ju je s dosadom, pritiskujui rukom umomo
elo, dok je ona veselo avrljala o svemu to je zadesilo njen organizam od posljednjeg posjeta, pred nekoliko dana. On naglo podie glavu.
,,A zato vi dolazite k meni, gospoice Basden?"
Ona zastade usred reenice, blaen izraz ozari joj
gomji dio lica, ali usta joj se polako otomboljie.
,,Oh, znam, ja sam kriv!, ree on. ,,Ja sam vam
kazao da dolazite. Ali, u stvari, varna nije nita.
Doktore Mansonel" uzviknu ona, ne vjerujui
svojim uima.
To je bila cijela istina. On shvati s oknitnom
pronicljivou da su svi simptomi njene vajne bolesti
dolazili zbog novca. Cijelog svog ivota ona nije radila ni jednog bojeg dana, tijelo joj je bilo mlitavo,
buhavo, prehranjeno. Patila je od nesanice zato to se
nije kretala, to nije upotrebljavala svoje miie, ak
M*

371

ni svoj mozak nije upotrebljavala. Nije imala druge

brige nego da ree kupone i da misli na svoje dividende, da grdi sobaricu i da se stara o tome ta e pojesti ona i njeno pomeransko kue. Kad bi samo htjela
da izie iz te sobe i da se prihvati neeg stvarnog,
da odbaci sve pilulice, sve lijekove za umirenje ivaca,
za uspavljivanje, kolagoge i sve druge trice i kuin e . . . da da neto od svog novca sirotinji. . . da pomogne svoje blinje i da prestane da misli samo o sebi!
Ali ona to nikad, nikad nee htjeti da uini, ak je
izlino traiti to od nje. Ona je duhom mrtva, a i on
je isto tako, neka mu se bog smiluje!
On ree sumomo:
ao mi je, gospoice Basden, ali ja vam vie ne
mogu koristiti svojim uslugama. Moda u moda u
nekud otputovati, ali ja ne sumnjam da ete ovdje u
okolini nai i druge ljekare koji e biti sretni to e
moi da vam ugaaju."
Ona otvori usta nekoliko puta, kao riba van vode.
Onda joj lice poprimi izraz razumijevanja: bila je uvjerena, potpuno uvjerena da je on enuo pameu. Nije
gubila vremena da bi se s njim oko toga prepirala:
ustala je, brzo je pokupila svoje stvari i pohitala napolje.
On se spremio da poe kui i zatvori laice stola
kao ovjek koji je najzad stvorio oluku. Ali jo nije
bio ustao, kad ue ivo gospoica Sharp, s osmijehom na usnama:
Doktor Hamson eli da govori s vama. Ovaj put
doao je lino, umjesto da telefonira."
Cas zatim ue Hamson, veselo pripali cigaretu
i zavali se u naslonja, a u oima mu se ogledala
neka naroita svrha. Nikad jo njegove rijei nisu
zvuale tako prijateljski.
Izvini, drue, to te uznemiravam ovako u subotu po podne. Ali znao sam da si ovdje, pa hajde, rekoh Muhamed e brijegu. Dakle, sluaj, Mansone. uo
sam sve o jueranjoj operaciji i pravo da ti kaem,
ba mi je milo. Ve je krajnje vrijeme da uvidi tko
je i ta je na prijatelj Ivory U Hamsonovu glasu
372

osjeala se jetka zlursfost. Mislim a treba da ti kaem, dragi moj, da sam se u posljednje vrijeme priiino posvaao s Ivoryjem i Deedmanom. Oni su igrali
dvolinu ulogu. N.as trojica smo vodili zajeniki jedan mali posao, i jo te kako unosan, i ja sam ti sada
gotovo uvjeren da su mi oteli jedan dio zarade. Osim
toga, ve mi je dosta tih Ivoryjevih svinjarija! Ta svinja se bavi samo pobaajima. To nisi znao, je li? E, to
ti ja kaem, i moe mi vjerovati kao evanelju. Postoje dva-tri sanatorija, ni sto milja daleko odavde, gdje
se nita drugo i ne radi sve lijepo i fino, naravna
stvar tu ti je na Ivory glavni maher! Ni Deedman
nije mnogo bolji: on ti je samo licemjeran torbar koji
prodaje droge, samo manji prepredenjak od Ivoryja.
Jednog lijepog dana, i to uskoro, dobit e i po prstima od Ministarstva zravlja. A sada sluaj, stari drue, govorim ti za tvoje vlastito dobro. Sve to ispriao
sam ti o ovim prikanima stoga to elim da vidi tko su
ti ljudi i da ih se otrese pa da lijepo prie meni. Ti
si u ovim stvarima jo utokljunac, jo ti ne zna da
pokupi sav kajmak. Zar ti ne zna da Ivory, kad
dobije sto zlatnika za jednu operaciju, mora drugome
dati pedeset jer samo na taj nain on moe zaraditi
neto, razumije? A koliko je tebi davao ugavih
petnaest ili, moda, dvaeset zlatnika. To nije poteno,
Mansone! I poslije tog jueranjeg kasapljenja, ja ga,
bogme, ne bih vie trpio. Ja njima, dodue, jo nita
nisam rekao o svemu tome, lukavac sam i ja, dragoviu moj, ali evo, kakav je moj plan: da se nas dvojica,
ti i ja, lijepo zruimo i da napravimo mali zajedniki
ortakluk. Pa, najza, mi smo i stari drugovi, jo s univerziteta, je 1 tako? Ja te volim, oduvijek ti si mi bio
drag. Od mene ti moe da naui jo mnogo kojekakvih majstorija."
Freie zaas zastade da bi pripalio i drugu dgaretu, i onda se prijatno, iroko nasmijei, da bi mu odmah izloio i druge prednosti budueg ortakluka.
,,Ti prosto nee vjerovati u moje majstorluke. Da
.ti samo ispriam o mom najnovijem pothvatu: dajem
injekcije iste vode, po tri zlatnika komadl Jenog da373

na oe padjehtkinja a joj dam injekciju. Meutim,

bio sam zaboravio da poruim tu prokletu stvar, pa,
rekoh, da je ne bih alostio i razoarao, ja ti lijepo
trcnem njoj H2O. Sutradan je dola da mi kae da
je ovaj put reakdja bila bolja nego ikad! I tako ti mi
lijepo nastavismo dalje. A zato ne? Na kraju krajeva,
sve se svodi na vjeru i boicu obojene vodice. Samc
imaj na umu da ja umijem da saspem i itavu farmakopeju, kad se ukae potreba za to. Dabome. Znam
ja svoj posao. Vidra sam ja'za tejstvari, Mansone, pa
kad bismo se nas dvojica istinski udruili ti s tvojim diplomama, a ja, opet, sa svojom promuurnou
iha, gdje bi nam bio kraj! Ljudi uvijek trae da
imaju miljenje i nekog drugog ljekara, razumije li?
A ja sam jo bado oko i na jednog mladog kirurga
taj je kudikamo bolji od Ivoryja! ali njega moemo da uhvatimo za bmjicu i kasnije. S vremenom
mogli bismo da otvorimo i svoj vlastiti sanatorij, a to
bi onda bio Eldorado!"
Andrew ostae nepomian i krut. On se nije Ijutio
na Hamsona, gnuao se samo sama sebe. Nita nije
moglo uvjerljivije od ovog Hamsonova prijedloga da
mu prikae gdje se nalazi, ta je uradio i kuda ide,
Najzad, uviajui da mora neto da odgovori,. on promrmlja:
,,Ne mogu da radim s tobom, Freie. Meni je
meni je sve to dotuilo. Mislim da u za neko vrijeme
da dfgnem ruke od svega. U ovom krajiku Londona
ima suvie akala. Ima dosta estitih ljudi, koji se tru*
de da rade poteno, ali svi drugi su akali. Sakali su
ti koji daju sve te nepotrebne injekcije, reu nekodljive krajnike i slijepa crijeva, doturaju jedan rugome
pacijente kao lopte, dijele honorare, .vre pobaaje,
preporuuju vajne naune lijekove, a sve vrijeme jure
samo za zlatnicima.
Hamson je polako crvenio.
Glete, molim vas! povika on, A ti?*
Znam, Freie", ree Andrew umomo. Nisam ni
ja nita bolji. Ne elim ja nikakve razmirice ni zlovolje meu nama. Ti si bio moj najbolji prijatelj.
37 4

Hamson skoi na noger

Jesi li ti poaavio, ili ta ti je? .
Moe biti. Ali ja hou da pokuam da ne mislim
vie na novae ni .na materijalan uspjeh. Nije u tome
vrijednost jednog ljekara.. Kad ljekar zarauje pet hiIjada funti godinje, on nije dobar. I zato b i. . . zato
bi oovjek zaraivao tolike novce na raun ovjeanstva koje pati?
Bualo jedna", ree Hamson ljutito i okrenuvi
se izie iz odaje.
Andrew ponovo sjee za svoj sto, utuen, sam, jadan. Najzad ustade i poveze se kui. Kad se priblii
Chesborough Terraceu, osjeti kako mu srce ubrzano
kuca. Ve je bilo prolo est sati. Sav jad tog za njega sumornog dana bliio se svom vrhuncu. Ruka mu
silovito zadrhta kad okrenu klju u bravi.
Kristdn je bila u salonu. Ka vidje njeno blijedo, smireno lice, podie ga jeza. ivo zaelje da ga
ona neto upita, da bar neim pokae da je zanima
kako je proveo sve te sate daleko od nje. Ali ona mu
samo ree mimim, ravnodunim glasom:
Imao si danas mnogo.posla. Zeli li da popije
alicu aja prije klinike?"
On odgovori:
Veeras nema klinike.
Ona ga brzo poglea.
Ali danas je subota dan kada ima najvie
svijeta.
Umjesto odgovora on napisa biljeku da je klinika
te veeri zatvorena. Uputi se hodnikom. i pribi je na
vrata klinike. Srce mu je saa tako snano tuklo da
je imao osjeaj da e mu prepui. Kad se hodnikom
vratio u svoj kabinet, ona ga je ekala, jo bljea u
licu, uznemirena..
Sta je s tobom? upita ga ona udnim glasom.
On ju pogleda. Bol koja mu je razdirala srce obrva
ga naglo, i on vie nije vladao sobom.
Kristin!" Sve to mu je bilo u dui bilo mu se
odjednom slilo u tu jednu rije. On joj se-baci pred
noge: kleao je pred njom i plakao.
375

17.

^Njihovo izmirenje bilo je najljepi dogaaj koji su

dozivjeli od dana njihove prve ljubavi. Slijedeeg jutra bila je nedjelja, on je leao pored nje, kao nekada
u Aberalavm, i govorio joj, govorio, kao nekad, otvorena srca. Napolju je vladala nedjeljna tiina: samo su
zvuci zvona, blagi i umirujui, dopirali do njih. Ali
Andrew nije bio miran.
Kako sam mogao sve to da inim? vajkao se on
nemimo. Jesam li bio lud, Kris, ili ta je to bilo sa
mnom? Sada, kad pomislim na sve to, prosto ne mogu
da vjerujem. Da se ja zdruim s tom bagrom i to
poto sam upoznao Dennyja i Hopea! Gospode! Pa
mene treba izvesti na gubilite!
Ona ga je umirivala. Sve se to dogodilo tako
naglo, dragi. Svatko bi pred takvom navalom morao
da poklekne."
Ah asnu ti rije dajem, Kris: ka se sjetim svega, dolazi mi da izludim. I kako si ti morala uasno
patiti! Gospoe boe, mene bi trebalo najprije udariti
na muke, pa tek onda pogubiti!"
Ona se smijeila, istinski se smijeila. Bilo je pravo uivanje vidjeti joj lice osloboeno one ledene ravnodunosti, sretno, blago, puno njenog staranja za
njega. ,,Oh, boe moj! pomisli on, ,,pa mi oboje opet
zivimo.
,,Ima samo jedan izlaz", ree on odluno, skupivsi obrve. Usprkos svojim nemimim mislima, on se sad
osjeao jak, osloboen varki koje su ga zasjenjivale
spreman da radi. ,,Mi moramo da se istimo odave!
Ja sam ovdje suvie duboko zaronio, Kris, suvie duboko. Ovdje me sve podsjea na smicaHce i Hhvarstva
koja sam poinio, i tko zna, mogao bih opet jednoga
dana da zaglibim. Praksu bismo mogli lako da prodamo i . . . oh, Kris, imam jednu sjajnu zamisao!"
Koju, srce?
Celo mu se razvedri i on se uzdrljivo, blago nasmijeio.
Koliko ve ima vremena otkad me nisi tako nazvala? A to godi. Ja znam, zasluio sam . . . oh, ne daj
378

mi da opei ponem da mislim na sve to, Kris! Ova

ideja, ova zamisao pala mi je na um jutros kad sam se
probudio. Ponovo sam se jedio zbog Hamsonova prijedioga da uem s njim u onaj besramni ortakluk, i
onda mi odjednom sinulo u pameti: A zato da ne stvorim jednu estitu grupu? Tako neto postoji meu ljekarima u Americi Stillman mi to stalno tuca u glavu, ak iako on sam i nije ljekar ali mi ovdje prosto
kao da za takav sistem nemamo mnogo smisla. Razumije li, Kris, ak i u kakvom malom gradiu u imutranjosti mogla bi da se osnuje kakva klinika, s jednom manjom grupom ljekara, od kojih bi svaki radio
svoj odreeni posao. Dakle, sluaj, mila moja: umjesto
da se sliem s Hamsonom, Ivoryjem i Deedmanom,
zato da ne sastavim s Dannyjem i Hopeom odlinu
trojku? Denny bi obavljao kirurki posao ti zna
kako je on u tom poslu sposoban ja bih bio intemista, a Hope na bakteriolog! Ti uvia prednost tog
plana: svatko od nas radio bi kao specijalist u svojoj
oblasti, a uzajamno bismo se dopunjavali. Moda se
sjea Dennyjevih prijedloga i mojih takoer protiv glupavog sistema cjelokupnog ljekarstva: Ijekar
ope prakse mora da pipa nasumce i da tetura pod
teretom koji mu je navaljen na lea a to je nemogue! Jeini je odgovor na to, i to savren odgovor,
stvaranje ljekarskih grupa. To bi bilo neto izmeu
etatizadje ljekarske slube i usamljenog napora pojedinaca. Jedini razlog to to jo nismo imali kod nas
jest taj to naa krupna gospoda vole da dre sve u
svojim akama. Ali, oh! Zar to ne bi bilo divno, mila
moja, kad bismo mogli da stvorimo jednu malu borbenu jedinicu, besprijekomu s naunog a usuujem
se red i s moralnog gledita, neku vrstu grupe koja
bi pokuala da pobijedi predrasue, da obori kumire,
a moda i da zapone neto to e proizvesti potpunu
revoludju itave nae ljekarske organizacije."
Glave naslonjene na uzglavlje, ona ga je gledala
radosnim oima.
Kad te tako sluam, sjeam se minulih dana. Ne
umijem ti rei koliko se tome radujem. Oh, to je kao
37?

daivot zapoinje iznova. Ja sam sretaa, srce, tako sam

Ja ilnam io mnZ da kajem, rnnovao je on
ruko^T? Blo. f m ,b udala' 1 i gore nego to. Pritisnu
nikom elo. ,,Ne lde mi iz glave jadni Harrv Vidler
i nece sve dok ne uimm neto ime u uistinu okaiati
, T J i?7ie
h ?,djedBOm
ietBUJa osjeaju
w v k , k t
Lko
Ivory.
Ne mogu da
se otmem
da sam
se suiase olako izvukao. I ne izg]eda ^ p Jravo da se
tako lzvuem. Ali ja cu raditi kao rob, Kds. I vjerujem
da ce tai se Denny i Hope pridruiti. Ti zna njihove
ideje Denny prosto umire o elje da se opet baci
na stvaran rad, a oko bismo Hopeu omoguili da ima
kakav mali laboratorij u kom bi spremao za nas se~ n v a uzto bi mogao da se bavij svojim samostalnirn
^ 00* oa bl PoSao s nama i na kraj svijeta.
. ,ko? iz
i poe na svoj stari plahovit nain
a horaa gore-dolje sobom, razdiran izmeu zanosa
x kajanja, da premilja, pun briga, nada, planova.
,,Ima mnogo stvari koje treba da sredim, Kris
uzviknu, ,,a za jednu mi se valja odmah pobrinuti. Slusaj, mila moja! Dok napiem nekoliko pisama pa
uokolfnu?" ~ kak W bU da Se
33 mnom malo
Ona ga pogleda upitno.
Ali. . . ako si ti zauzet?
ctra.Uadi se neemu to je pree. Bogami, Kris,
strano sam zabnnut zbog Mary Boland. Njeno stanje ne lde nab0lje ^ctoriji, a ja nisam vodio dovoljrazumriean t ? ] rou2hgood je vrlo okrutan i ne
?3 b3r
Onako kako
3 mislim.
Boze! Ka br se Mary
rtanedogodilo,
i to poto
sam
se pred Conom primio odgovornosti za nju, ja bih prokto ^ ludio. Rujk, je to rei ea evoju J
bdSl
CU, ali ona se mkad nee oporaviti u Victoriji. Trebalo
rilu a Je negdje .V P,nrodi na istom zraku, u kakvom
dobrom sanatoriju.
,,Da? '
Zato bih htio da se odvezemo Stdllmanu. BelleiS d
kakvo se samo PoeIjeti moze. Kad tah sam0 mogao
da ga nagovorim da
378

primi Mary. Oh, ne samo da bih bio zadovoljan,

bio bih uvjeren da sam oista uinio neto vrijedno
truda."
Ona ree odluno:
Poi emo im ti bude gotov.
Obukavi se napisa dugo pismo Dennyju i jo jecL
no Hopeu. Imao je svega tri tea bolesnika, pa ih
posjeti, a zatim uz put preda ^pisma na potu. Potom, poslije lakog ruka, Kristin i on pooe u
Wycombe.
Usprkos grozniavoj napregnutosti u kojoj se stalno nalazio, izlet ga osvjei. Vie nego ikad bio je sad
uvjeren da je srea u stvari jedno unutranje stanje,
isto duevno, nezavisno ma ta cinici o tome mislili od zemaljskih dobara. U toku svih tih mjeseci,
kad se bio tako estoko okomio na osvajanje bogatstva
i poloaja i uspijevao u materijalnom pogledu, on je
zamiljao da je sretan, dok uistinu to nije bio. ivio
je u nekoj vrsti bunila, neprestano udei da stee to
vie. ,,Novac, mislio je on sada ogoreno, svemu je
kriv prljav novac! Najprije je govorio sebi da eli da
zaradi hiljadu funti godinje. Kad je taj prihod postigao, on je svotu odmah uvostruio i postavio je kao
vrhunac svojih elja. Ali kad je i to ostvario, bio je
nezadovoljan. I tako je to ilo. Zelio je sve vie i vie.
Na kraju bi ga nezajaljiva pohlepa bila upropastila.
Pogleda kradomice Kristinu. Koliko je ona inorala
da propati zbog njega! Ali sada je potvrdu saglasnosti svoje odluke nalazio u njenom preobraenom, ozarenom licu. To lice nije vie bilo tako lijepo, jer su
ivotne brige i nevolje na njemu ostavile svoje tragove, nekoliko potamnjelih bora oko oiju, poneto
upale obraze koji su nekada bili tako jedri i rumeni.
Ali to je lice bilo uvijek oplemenjeno vedrinom i otvorenou. To oivljavanje kojim je saa svijetlilo bilo je
tako divno i irljivo da ga obuze duboko kajanje.
Zakle se da nikad vie nee uiniti nita to bi nju
moglo da oalosti.
Stigoe u Wycombe oko tri sata i oanle se povezoe jednim ogrankom puta koji je vodio preko jednog
brijega pored Iacey Greena. Poloaj BeUevuea", na
379

jeiioj maloj visoravm, zatienoj sa sjeveme strane

i s izg^edom na obje doline, bio je velianstven.
StiUman ih piimi srdano. On je bio uzdrljiv, n&razmetljiv iica, rijetko kad zanesen oduevljenjem,
ali im time to im ree da je zadivljen ljepotom i valjanou njihova djela pokaza koiiko mu je drag Anrewov posjet.
Bellevue je bio namjemo malen, aK je njegovo
savrenstvo bilo van svake. sumnje. Dva krila, okrenuta jugozapadu, sueljavala su se u jednom sredinom
zdanju, u kojem su se nalazile kancelarije. Iznad ulaznog trijema i kancelarija je bila velika, bogato opremljena vorana za lijeenje, a juna joj je strana bila
sva od stakla koje ne iskljuuje ultraljubiaste sunane
zrake. Sva prozorska okna bila su od istog materijala,
a.sistemi zagrijavanja i provjetravanja bili su posljednja rije modeme tehnike. Razgledajui zgradu, Andrew nije mogao da ne uporedi to najmodemije savrenstvo sa starodrevnim zgradama, zidanim pre sto
godina, u kojima su bile smjetene lononske bolnice,
kao i s onim starim kuerinama, koje su se, jadno prepravljene i jo gore opremljene, lakrdijaki zvale sanatoriji.
_ Kasnije, poto im sve pofeaza, Stillman ih poslui
cajem. Tada mu Andrew ukratko saopi svoju molbu.
Mrsko mi je da molim za usluge, gospodine StilImane , Kristin se nasmijei toj malne aboravljenoj
frazi ,,aK, da K biste htjeK da primite, meni za ljubav, jenu bolesnicu? Poetna tuberkuloza. ZahtijeVa vjerojatno pneumotoraks. Ona je ki jednog mog
veKkog prijatelja, kolege - on je zubar - a njeno
stanje, tamo gdje se sada nalazi, ne ide nabolje.
Neto sKno veselosti nazre se u Stillmanovim
plavim oima.
Meni ljekari ovdje ne alju bolesnike - mada u
Americi ine i to. Vi zaboravljate da sam ja ovje
samo nadriljekar koji vodi neki vajni sanatorij, jedan
o onih arlatana koji tjeraju svoje bolesnike da etaju
bosonogi po jutarnjoj rosi, da bi im posbje daK za doruak strugane mrkve!
Andrew se na to ne nasmija. *
380

,,Ja vas nisam molio za to a biste 'se sa mnom

alili gospodine Stillmane. Meni je vrlo mnogo stalo
do te djevojke. Njeno me stanje mnogo vrlo mnogo
zabrinjava."
Ali, dragi prijatelju, bojim se da je kod mene
sve puno. Usprkos neprijateljskom raspoloenju vaeg ljekarskog bratstva, spisak onih koji ekaju na
re da budu primljeni dug je kao 'moja ruka. udno."
Stillman se najzad tiho nasmijejo. Ljudi ele da ih
izlijeim usprkos ljekarima.
Dakle nita! promrmlja Andrew. Stillmanovo
odbijanje teko ga razoara, ,,A ja sam vie-nianje raunao kao sigurno. Vjerujte, kad bi Mary bila ovd]e
u vaim rukama, oh, ja vie ne bih strahovao za pjjr.
Pa vi imate najljepe ljeilite u- Engleskoj| Ne mislite
valja da ja pokuavam da vam laskam. Ja to znam,
Kad pomislim na onu staru sobetinu u Victoriji u kojoj
ona sada lei i slua. kako zohari grebu na sve
stra n e ..."
Stillman se nagnu naprijed i ohvati s niskog stoia tanak sendvi od krastavaca. Imao je udan, njejnu svojstven kooperan nain kad bi se doticao ega.
kao da je tek najpaljivije oprao ruke pa strahuje da
ih ne uprlja.
.
-Tako. Vi meni, dakle, spremate neku malu ironinu komediju. Ali ne, ne - ne smijem tako da govorim, vidim da ste zabrinuti. Ali ja u vam pomoa.
Mada ste i vi ljekar, primit u vau bolesnicu. Primijetivi izraz zbunjenosti na Andrewovu licu, Stillman
napui usne. Vidite, ja sam irokogrud. Ne ustruavam se da imam posla i s lanovima ljekarskog tijela,
kad to ustreba/Zato se ne nasmijete? to je ala. Ali
svejedno, iako nemate mnogo smisla za alu, vi ste daleko slpbopumniji nego veina vae sabrae. Dakle,
da vidimo. . . Nemam asad nijedne slobodne postelje
do slijedee nedjelje.' Dovedite vau bolesnicu u drugu
srijedu, i ja vam obeajem da. u uiniti za nju sve to
bue u mojoj moi.
Andrew porumeni u licu od uzbuenja i zahvalnosti.
381

Ja ja prosto ne umijem da vam kaem koliko

sam vam zahvalan."

Onda i nemojte. I nemojte da budete tako utivi.

Drai ste mi kad izgleate kao da ete napraviti pusto
oko sebe. Gospoo Manson, baca li on koji put tanjure na vas? Ja imam u Americi jednog velikog prijatelja, on je vlasnik esnaest listova, i svaki put kad se
naljuti, on razbije po jedan tanjur od pet centa. Tako
se jednoga dana esilo. . .
Ispria im jednu dugu i - za Mansona - potpuno
providnu pricu. Ali dok su se vozili kui kroz veemju
svjeinu, Andrew ree Kristini zamiljeno:
,,U svakom sluaju, Kris, u najmanju ruku ta je
stvar ureena kako treba pao mi je velik teret s due. Uvjeren sam da je to pravo mjesto za Mary. Ovaj
Stillman je sjajan, velik ovjek. Vrlo mi je drag. Naoko ne izgleda bogzna ta, ali u dui on je sam prekaIjen elik. Da mi je znati da li emo i mi Hope,
Denny i ja ikad moi da stvorimo neto slino, neto to bi bar u minijaturi liilo na Bellevue." Eh,
to je samo pusti san, zar ne. Ali ovjek nikad ne zna!
Ja mislim, ako bi mi se doista Denny i Hope pridruili, pa bismo se utaborili negdje u unutranjosti, mor
da u blizini kakve rudarske oblasti, moda bih ja mo.
gao da se ponovo latim svog rada na prouavanju djelovanja silicija. Sta ti misli, Kris?
Umjesto odgovora ona se nagnu k njemu, i uz
veliku opasnost, nasred carskog druma, snano ga zagrli i poljubi.

18

Sutraan ujutro Andrew ustade rano, poslije dobro propavane noi. Osjeao se io, oran za svaki
pothvat. Uputi se pravo telefonu i predade svoju pra
ksu u ruke Fulgera i Tumera, agenata iz Ulice Adam.
Gospodin Gerald Turner, ef te vrlo stare firme, odgovori mu lino i na Andrewov zahtjev doe odmah u
Chesborough Terrace. Poslije briljivog pregleda knji382

ga, koji je trajao cijelo prijepodne, on ga uvjeri da

nee biti nikakvih tekoa da se postigne brza prodaja.
Naravno, doktore", ree gospodin Turner, lako se
kuckajui olovkom po zubima. Svaki kupac morat
e da se pita: zato jedan ljekar puta iz ruku ovakav
rudnik zlata? - jer, ozvolite mi, doktore, ovo i jeste
pravi zlatan rudnik. Ja ve odavno nisam vidio ovako
lijepe prihode, i to odmah, u gotovu. Da li da kaemo
zbog slabog zdravlja?"
,,Ne, ree Andrevv osorno. Recite im istinu. Recite... uzdra se, oh, recite iz linih razloga."
Vrlo dobro, doktore", i gospodin Gerald Turner
zapisa u svoju biljenicu nacrt za oglas: Ostavlja se
iz isto linih pobuda, bez ikakve veze s praksom."
Andrew zakljui:
,,I upamtite, ja ne traim itavo bogatstvo za to
traim samo dobru cijenu. Ima tu i pripitomljenih
maaka, koje e se moda razbjed kad ja oem.
U vrijeme ruka Kristin mu preade dva telegrama koji su meutim bili stigli. On je bio zamolio
Dennyja i Hopea da telegrafski odgovore na pisma
koja im je dan prije bio uputio.
Prvi, od Dennyja, glasio je prosto: Oaran. Cekaj
me sutra uvee.
Drugi se odlikovao tipinom lakoumnou:
Moram li ja provesti cio svoj vijek s luacima.
Bitne crte engleskih palanki: kavanice, duani, stolne
crkve i svinjski sajmovi. Jesi li rekao laboratorij. Potpisan: Rasren poreski obaveznik.
Poslije ruka Andrew se odveze o Victorije. To
nije bio as u koji je doktor Thoroughgood obilazio
bolesnike. a to je upravo odgovaralo Andrewovoj svrsi.
On nije elio nikakve buke i neprijatnosti, a najmanje
je elio da uznemiri svog pretpostavljenog koji se, pored sve svoje tvrdoglavosti i strasnog interesiranja za
brijae-kirurge minule prolosti, prema njemu uvijek
ljubazno ophodio.
Sjednuvi pored Maryne postelje, on joj tiho izloi
svoju namieru.
383

Na prvom mjestu kriv sam ja, ree joj uvjerljivo, pomilovavi joj ruku. Trebalo je da predvidim da
to nije najbolje mjesto za tebe, Mary. Vidjet e razliku kad doe u Bellevue", veliku razliku. Ali i
ovdje su bili Ijubazni prema tebi, pa stoga nije potrebno da vrijeamo iju osjetljivost. Ti samo treba
da kae da eli da izie u srijedu, a ukoliko bi ti
bilo neugodno da to uini sama, javit u tvome ocu
da ti on napie pismo, da je to njegova elja. Ima toliko
bolesnika koji jedva ekaju da dou na red, tako da u
tome nee biti nikakvih tekoa. Onda u te ja u srijedu povesti autom u ,,Bellevue. Sa mnom e doi i
sestra pomonica i uzet emo sve to nam treba. Nita
jenostavnije. . . ni probitanije za tebe.
Vrati se kui s osjeanjem da je jo neto postigao,
uvjeren da je poeo da raiava darmar u koji je bio
upao. Te veeri na klinici ozbiljno se dae na otputanje svojih kroninih bolesnika, nemilosrdno se opratajui od svoje zavoljive pastve. U toku jednoga
sata bar dvanaest puta odluno izjavi:
Ovo vam mora biti posljedmji posjet. Vi dolazite
ve odavna. Sad ste sasvim dobro. Ne vrijedi neprestano piti lijekove!
Bilo je udno kako se poslije toga osjeao lako.
Moi kazati poteno ono to misli i rei to s uvjerenjem, bila je rasko koje se odavna bio orekao. Uputi
se zatim Kristini malne djeakim korakom.
Sad se manje osjeam kao trgovac solju za kupanje, ree joj. Onda huknu: Gospode boe, kako mogu tako da govorim! Zaboravljam ta se sve desilo. . .
Vidler. . . i ostalo!
Tada zazvoni telefon. Kristin ode da odgovori pa
mu se uini da se zarala malo due, a kad se vratila, izraz joj je opet bio neobino usiljen.
Netko te trai na telefonu."
,,T k o ...? Najednom shvati da je to Frances
Lawrence. U odaji nastae muna tiina. Onda on
uurbano ree: Red da nisam kod kue. Red da sam
iziao. Ne, ekaj! Iice mu odjenom poprimi izraz
odlunosti i se uputi prema telefonu. Govorit
u sam.
384

Vr-ati se poslije pet minuta i zatee Krlsiin gdje

ijedi s pletivom u svom uobiajenom kutu gdje je svjeilost foila dobra. Pogleda je kradojnjce, ona pdvrati
od nje pogled i prie prozoru. Stajao je tako, s rukama
u epovima i gledap je uljivo na ulicu. Igle u njenpm pletivu'ravnomjerno su i tibp. oeketale, a on se
osjeao neobino budalasto, kao sjetan i glupav pas
koji se douljao kui podavijena repa i blatnjav, poslije kakve nedozvoljene pustolovine. Nftjzad, ne uior
gui vae da se uzdri, re, jo uvijek okrenut leima prema njoj:
I s tim je gotovo. U pitanju je bila samo.moja
glupa tastina to, i Iini interes. Ja sam tebe uvijek
volio. Zatim naglo uzviknu: avo neka me nosi,
Kris, iali ja sam svertiu kriv! Tj ljucji misle da su svi
kao oni, ali ja znam da nije tako. Ja se suvie olako
izvlaim suvie olako. Ali sluaj: dok sam bio kod
telefona, pozvao sam Le Roya neka se sve svri o
jednom troku! Proizvodi Cremo vie me ne zanimaju.
Rasktstio sam i s njime. Kris, i, tako mi boga, vie me
oece vidjeti!"
Ona mu ne ogovori nita, samo su joj igle ivo i
veselo zveketale u tihoj odaji. Dugo je ostao kod tog
prozora i postienim okom pratio kretanje na ulici,
gledao je kako se pojavljuju svjetlosti u ljetnom sutonu. Kad se najzad osvmu, tmina je bila osvojila
oaju, ali Kristin je jo uvijek sjedila na svojoj stolici
kao gotovo neviljivsi, sitna i majuna prilika, zauzeta
svojim pletivom.
Te noi probudi se oznojen i jadan i okrehu se
naslijepo prema njoj, jo uvijek muen strahotama
svoga sna.
Gdje si, Kris. 2ao mi je, istinski mi je ao. Uinit
cu sve najbolje to mogu da ubudue buem dobar
prema tebi. Zatim ree mimo, kroz polusan: Otii
emo na odmor kad ovo ovdje prodamo. Boe! Moji su
ivci rastrojeni kad pomislim da sam to jednom tebi
kazao! A kaa se ponovo smjestimo, Kris, ma gdje to
bilo, ti e imati svoj vrt. Ja znam da i voli cvijee.
Sjea li se, Kris, sjea li se ,Dolinice?
Cltadeia

385

Sutraan prije pone donese joj veliku kitu krizantema. Trudio se svim svojim nekadanjim arom
da posvjedoi svoju Ijubav, ali ne onom upadljivom
dareljivou koja je njoj bila tako mrska a grozom
se sjeti onog ruka u Plazi ve malom, malne zaboravljenom panjom.
Kad je doao kui na aj, domese joj neke kolae
koje je ona narodto voljela. Kad je potom, ne govorei nita, otiao i donio joj iz ormara na kraju hodnika jo njene sobne cipele, ona se uspravi u stolici i
blago ga ukori:
Nemoj, srce, nemoj to initi jer me to boli. Kroz
nedjelju dana moglo bi se esiti da stane upati;-sebi
kosu i da me goni po itavoj kui kao nekada."
,,Kris! uzviknu on, a bol mu se ogleda na licu,
,,2a r ne uvda da se saa sve promijenilo. Ja hou da
popravim sve.
Dobro, dobrp, dragi ree mu ona i smijeei se
obrisa oi, a zatim naglo, sa estinom, kakvu on nije
mogao ni da masluti, doae: Nita me se ne tie sve
dok smo nas yoje zajedno. Ja ne elim da ti juri za
mnom. Sve to traim od tebe to je a ne juri ni za
nekom drugom enom.
Te veeri doe na veeru i Denny, kao to je bio
obeao, i donese vijest od Hopea koji mu je telefonirao iz Cambridgea da je sprijeen da doe te veeri
u London.
Kazao je da je sprijeen poslom", izjavi Denny,
istresajui lulu. Ali ja pomalo sumnjam da je prijatelj Hope na putu da se oeni. Romantina stvar: sparivanje jednog bakteriologa!
Je ii kazao to o mom prijed!ogu? zapita Andrew ivo.
,,Da, on je ouevljen ali to nije nimalo vano,
njega moemo prosto da stavimo u dep i ponesemo
sa sobom! I ja sam ushien!" Denny razmota ubrus i
prihvati se salate. ,,Ja prosto ne mogu da shvatim kako
je jedna tako genijalna zamisao mogla da se rodi u
tvojoj budalastoj upi, naroito kad sam uvrtio sebi u
glavu da si se ti sasvim odao poslovima u Zapanoj
etvrti. Priaj mi, dakle."
386

Andrew mu izloi svoju zamisao, sam se sve vie

oduevljavajui njom. Zatim se upustie u nazmatranje praJrtinih pojedinosti. Odjednom shvatie koliki su
napredak uiniH, kad Denny ree:
Moje je miljenje da ne bismo trebali da izaberemo suvie veliki grad. Neto ispod vaeset hiljada
stanovnika to bi bilo iealno. Ilo bi sve ko namazano. Pogledaj na kartu Zapanog Midlanda. Nai e
tu dvadesetak industrijskih gradova u kojima ima po
etiri-pet ljekara koji se utivo meu sobom kolju, od
kojih je svaki dobri, stari oktor ,cjelokupne mndidne, koji e danas da odsijee bolesniku polovinu krajnilra, a sutra da ga zaspe mist. albom. Upravo u takvoj
jednoj sredini mi moemo da pokaemo ta vrijedi zar
druga specijalista, kako je mi zamiljamo. Mi se neemo razmetati. Mi emo, tako rei, samo ou Gospoe boe! Da mi je da vidim tada njihova lica
doktora Browna, Jamesa i Robinsona! Morat emo da
podnesemo tovare ogovaranja, klevetanja, a moda te
nas ak i linovati. Ali, ozbiljno govorei, naroa e
trebati jedna centralna klinika kojoj bi, kao tp kae,
bio prioan Hopeov laboratorij. Mogli bismo ak i da
jmamo nekoliko postelja, gore na spratu. Dabome, iz
poetka to nee biti nita naroito, jer emo morati
prije popravljati staro nego ziati novo ali ja predosjeoam a emo uhvatiti korijena. Primijetivi s kakvim sjajem u oima Kristdn prati njihov razgovor, on
se nasmijei. ,,A ta vi o tome mislite, gospoo? Zanesenjatvo, je lda?" ^
Da, odgovori ona malo promuklo, ali upravo
zanesenjatvo vrijedi."
Tako mi boga, Kris, to si pravo rekla! To oista
vrijedi." Tresnu tako snano pesnicom o sto da je sve
posue zaigralo. Zainisao je valjana, ali glavno je
ideal kojim je nadahnuta! To je jedno novo tumaenje Hipokratove zakletve: potpuna privrenost iealima nauke, bez empirizma, bez arlatanskih metoda,
bez gotovih recepata, bez otimaine za pljakakim bonorarima,bez sapunjanja hipohondara, bez. . . Oh, tako
vam boga, dajie mi neto da popijem! Moje glasne
ice ne mogu da izre to, trebalo M da imam bubanj."
25*

38 7

Razgovarali su o jednog sata po ponoi. Andrewovo oduevljenje bilo je toliko da mu nije mogao
odoljeti ni stoiki Denny. Njegov 'posljednji vlak bio
je ve odavna otiao. Tu no prospava u gostinskoj sobi i, kad sutraan po doruku uurbano krenu, obea
da e doi. u grad narednog petka. U meuvKemenu
sastat e se sa Hopeom i kao posljenji dokaz svog
oduevljenja kupit e jednu kartu Zapadnog Midlanda u velikim razmjerima.
Stvar napreduje, Kris, stvar napreduje!" kliktao
Je Andrew pobjedniki, vrativi se poto je bio ispratio Dennyja do vrata. Fhilip je oaran. On ne govori
nmogo, ali ja znam.*
Tog istog dana imali su prvu ponudu za praksu.
Doao im je jedan kupac, a za ovim su poeli da dolaze i drugi. Gerald Tumer olazio je lino u pratnji
onih ozbiljnijih. On je bio divno slatkorjeiv, tako da
nije propustio da ukae ak i na graevinske odlike
garae. U ponedjeljak je dva puta dolazio doktor Noel
Lowry, prije podne sam, a po podne u pratnji agenta.
Foslije toga Turner je telefonirao Andrewu, umilnim,
povjerljivim glasom:
Doktor Lowry se interesira, doktore, tavie, meni se ini da se on vrlo ivo interesira. Nanoito mu je
stalo da ne prodamo ok njegova ena ne vidi kuu.
Ona je na moru s djecom, ali vraa se u srijedu.*
To je bio dan u koji je Andrew bio ugovorio a oe
odvesti Mary u ,,Bellvue, ab on je bio siguran da pitanje prakse moe da ostavi u Tumerovim rukama.
U bolnici je sve polo kao to je bio previdio. Mary
je imala da izie u dva po podne. S gospoicom Sharp
je ugovorio da e ih ona pratiti u kolima.
Lila je teka kia, kad u jedan i pol krenu u Ulicu
Welbeck da bi uzeo u kola gospoicu Sharp. Kad stie
pred brojem 57a, ona ga je ve ekala, jetka i mrzovoljna. Otkada joj je bio rekao da e krajem mjeseca
morati da se lii njenih usluga, bila je postala jo udIjivija nego obino. Promrmlja neto kao odgovor na
njegov pozdrav i ue u kola.
Sreom, u pogleu Mary nije bilo nikakvih tekoea. Cim Andrew zaustavi kola pred bolnicom, oca izie
3 88

iz vratareve Ioe i ve se u slijeeem trenutku nae

na zanjem sjealu njegovih zatvorenih kola, pore
gospoice Sharp, toplo umotana u pokriva i s vrelom
bocom pod nogama. Nisu bili odmakli daleko, i on se
ve poeo vajkati to je poveo sobom tu mrzovoljnu i
sumnjiavu pomonicu. Bilo je oevidno da ona taj
izlet smatra kao neto to uvelike premauje njene unosti. Pitao se u udu kako je samo mogao da je tako
dugo zadri u svojoj slubi. U tri i pol stigoe u Bellevue. Kia je saa bila prestala i sunce je bilo granulo
kroz oblake dok su se vozili prilazom. Mary se nagnula
naprijed, nemima pogleda, gledajui pomalo sa zebnjom mjesto koje je trebalo da joj ulije toliko nae.
Anrew zatee Stillmana u kancelariji. elio je da
odmah pregleda s njim bolesnicu, jer ga je pitanje
pneumotoraksa mnogo zabrinjavalo. Pomenuo je to
StilLmanu, puei s njim cigaretu i pijui alicu aja.
Vrlo dobro, ree ovaj, klimnuvi glavom, kad mu
Anrew izloi svoje poglede. Poi emo odmah gore."
Zatim ga povede u Marynu sobu. Mary je sad leala u postelji blijeda nakon puta, jo uvijek sklona
zebnji i gleLala je gospoicu Sharp, koja je stajala
u jednom kutu sobe i guvala haljinu. Lako se trgla
kad je uao Stillman.
On je preglea s krajnjom obazrivou, a njegova
metoda, mima, tiha, savreno tana, bila je za Andrewa iznenaenje. U njegovu stavu nije bilo nita to bi'
posjealo na kakvog velikog arobnjaka, nita upadljivo. Nije ak liio ni na Ijekara oana svom poslu.
Izgleao je vie kao poslovan ovjek koji je zauzet
zapletenostima neke maine za zbrajanje koja se pokvarila. Maa se sluio i stetoskopom, on je uglavnom
obavljao svoje ispitivanje prstima pipajui iznad kljune kosti upljine meu rebrima kao da svojim tananim
oirom doista osjea stanje plunih elija koje ive i
diu u pluima.
Kad je bio gotov, Mary ne ree nita, ali on izvede
Andrewa napolje.
,,Pneumotoraks, ree. ,,U to nema sumnje. To plue trebalo je ve davno uiniti nepominim. Ja u to
odmah uiniti, Idite i recite joi to.
389

Dok je on otiao da pripremi aparat, Anrew se

vrati u oaju i saopi Mary njihovu odluku. To je uinio to je vedrije mogao, ali je ipak bilo oito da ju je
izgled na neposrednu operadju jo vie uznemirio.
Vi ete to uiniti?! molila ga je nesigumim glasosn, ,,Oh, ja bih mnogo vie voljela da vi to uinite."
,,To nije nita, Mary. Neee osjetiti ni najmanje
boli, a ja u biti tu. Pomagat eu mu! Ja u paziti da
sve ide kako treba."
Doista, on je namjeravao da do taj tehniki posao
prepusti Stillmanu. Ali kako je ona bila toliko mnogo
uznemirena, oigleno zavisna o njemu, i on se osjeao odgovomim, ode u dvoranu za lijeesnje i ponudi
se Stillmanu da e mu asistirati,
Nakon deset minuta bili su spremni. Kad oveoe
Mary, dadoe joj lokalnu anesteziju, Andrew stade
kod manomefcra, a Sfcillman zabi spretno iglu, motrei
zatim paljivo priliv steriliziranog azota u pleuru. Apara t je bio vanredno osjetljiv, a Stillman neosporan
majstor u toj vjetini. Strunjaki je rukovao cjevieom gurajui je umjeno naprije, a jenim okom pazei ivo na manometar koji je imao da potsljenjim
cvokotom" oglasi perforadju tjemene pleure. On je
imao svoju vlastitu metodu duboke manipulacije kojom
je izbjegavao kirurki emfizem.
Poslije jakog nastupa nervoze u samom poetku,
Mary se polako smiri. Bila se podvrgla operadji sa
sve vedm pouzdanjem, da bi se na kraju ak i nasmijeila Andrewu potpuno osloboena. Vrativi se u
svoju sobu, ree mu:
Imali ste pravo. To nije nita. Ne osjeam nikakvu neprijatnost."
,,Ne? On izvi jenu obrvu pa se nasmijei. Tako
i treba da bude bez ikakve buke, bez osjeanja da se
neto strano ogaa. Eh, kad bi svaka operacija mogla da se tako svri! Ali kako mu drago, mi smo u dnili nepominim to tvoje plue. Sad e lijepo da se
odmori. A ona, kad pone opet da die vjeruj mi!
bit e izhjeeno."
390

Ona zaustavi pogled na njemu, pa se zagleda u

prijatnu sobu i u prcstranu dolinu koja se vidjela kroz
prozor.
Meni podnje ve da se svia ovdje* On se ne
trudi da bude njean gospodin Stillman, misiim
ali ovjek nekako osjea njegovu njenost. Mislite li
da bih sad mogla da dobijem aj?

19.
Bilo je ve blizu sedam sati kad Andrew napusti
Bellevue. Bio se zadrao due nego to je mislio,
razgovarajui sa Stillrnanom na donjoj verandi i uivajui u svjeem zraku i tihom razgovoru. Kad se
poveze, obuze ga neobian osjeaj smirenosti, mira.
StilLmanova tiha narav, njegova ravnounost prema
ivotnim triarijama, korisno je utjecala na Andrewovu strastvenu prirodu. Osim toga, bio je sad bezbrian
u pogledu Mary. Uporeivao je svoju preanju brzopletost, kojom ju je gumuo u jednu zastarjelu bolnicu,
sa svj.m to je u toku ovog popodneva uinio za nju.
Imao je dosta nezgoa, rnorao je da moljaka. i itava
stvar nije bila sasvim pravilna. Kako sa Stilbnanom
nije bio utanaio pitanje trokova, shvati odmah da
Con nee moi da podnese izdatke oko lienja u tako
skupoj ustanovi kao to je bio ,,Bellevue, pa e zato
raurie morati da pomiri on sam. Ali sve to nije bilo
nita, uporeeno s radosnim osjeajem to je postigao
cilj. Prvi put nakon toliko mjeseci osjeti da je uinio
neto to je, po njegovu uvjerenju, zaista bilo vrijeno
da se uini. Ta ga je misao sokolila, oduevljavala: bio
je to poetak njegova preporoda.
Vozio je polako, uivajui u tisini veera. Sestra
Sharp je opet sjedila na stranjem sjedalu kola, ali ona
nije ima nita da mu kae, a on je, zauzet svojim mislima, jedva i znao za nju. Kad stigoe u London, upita
je ipak kuda eli da je oveze, i, na njen odgovor, zaustavi kola pred stanicom podzemne eljeznice u-Not~
ting Hillu. Bilo mu je drago to je se oslobodio. Ona
391

je bila vaijana nuilja, aii njena narav bila je potitena

i nesretna. Ona ga nikad nije marila. On odlui da joj
sutraan poalje potom mjesenu plau, a onda je
nee vie vidjeti.
Njegovo se raspoloenje udno izmijenilo u Ulid
Paddington. Prolazei pored Vidlerova duana uvijek
se alostio. Krajikom oka vidje firmu Renovations
Ltd. Jean od momaka sputao je roletne. Ta prosta
radnja uini mu se tako simbolinom da ga poie jeza. Utuen, doveze se o Chesborough Terracea i smjesti kola u garau. Zatim ue u kuu, pritisnut nekom
udnom tugom.
Kristin ga raosno doeka u predsoblju. Suprotno
njemu, ona je bila razdragana, oi su joj blistale dobrim vijestima koje je imala da mu saopi.
ProdanoT* uzviknu veselo. Praksa, kua i sve.
ekali su te sve osada, dragi upravo su otili.. .
Doktor i gospoa Lowry hou da kaem. On se tako
ustumarao", ree ona smijui se, ,,to tebe nema u
doba kad prima bolesnike na kliniki pregled, pa se
sam. dao na posao. Zadrala sam ih na veeri pa smo
jo razgovarali. Gospoa Lowry kao da se ve bojala
da ti se nije desila kakva automobilska nesrea. Onda
sam i ja poela da brinem. Ali sad si tu, dragi, i sve
je dobro. Treba da se sastane s njim sufcra u jedanaest,
u kancelariji gospoina Tumera, da potpie ugovor.
I oh! on je> ve poloio i kaparu kod gospodina
Turnera."
On se uputi za njom u trpezariju, ali sto je ve bio
rapremljen. Bilo mu je drago, naravno, to je praksa
prodana, ali ipak on u tom asu nije mogao da osjeti
nikakvo naroito ouevljenje.
Dobro je, zar ne, mastavi Kristin, ,,to je sve to
tako brzo ureeno. Ja mislim da njemu nee trebati
mnogo vremena a se ovdje snae. Oh, ja sam ve'
toliko matala dok ti nisi doao. Kad bismo samo mogli opet da provedemo mali odmor u Val Andre, prije
nego to se ponovo damo na posao tamo je bilo tako
lijepo, je li, srce i bili smo tako sretni. . . Odjednom
prekide svoju rnisao i zagleda se u njega. ,,AIi, ta je
tebi, dragi?
382

,,0h, nita", nasmijei se on i sjee. Malo sam

umoran, bez sumnje. Vjerojatno stoga to sam propustio da veeram."
,,5ta! uzviknu ona zaprepateno. Pa ja sam bila
uvjerena da si veerao u ,,Bellevue prije polaska.
Pogleda brzo oko sebe. ,,A ja sam sve uklonila i dozvolila sam gospoi Bennett da ode u kino.
,,Ne maii nita.
Ali wari. Nije ni udo to nisi skoio od raosti
kad sam ti kazala da. je prodaja izvreria. Sad saino
sjedi askom i ja u ti ve donijeti neto. elj li neto
naroito? Mogla bih da podgrijem malo juhe da ti
spremim kajganu ili to drugo!
Nakon kratke stanke on ree:
Moe jaja, Kris. Oh, ne trudi se. Pa, ka ba hoe, dobro i malo sira poslije toga.
Ona se vrati ubrzo nosei na posluavniku tanjur
s kajganom, korijen celera u ai, krUh, biskvite, maslac i posudu sa sirom. Ona stavi posluavnik na sto,
a kad se on piimaknu stolu, izdadi iz ormaria bocu piva.
Dok je jeo, ona ga je mjeno motrila i smijeila
mu se.
Zna, dragi, esto sairi mislila: nas dvoje bismo
ee u Ulici Cefan, u stranu, recirno od jedne sobice i
kuhinje, savreno osjeali. Mi nismo stvoreni za raskoan ivot. Sad u ja kap ena jednog trudbenika biti
opet vanredno sretna."
On je utei jeo kajganu. Hrana mu je oito
prijala.
Zna, srce, nastavi ona, podnimivi se na svoj
ubbiajen nain, posljednjih,. dana vrlo sam 'mnogo
razmiljala. Prije toga bila sam nekako klonula duhom
i uvukla e u sebe. Ali otkad smo opet zajedno. . . oh,
otkad smo ponovo svoji, gledam vero u buunost.
Stvari dobivaju svoju vrijednost tek kad ovjek mora
da se za njih bori. Nema radosti kad mu one tek onako
paaju s neba. Sjea li se onih dana u Aberalawu ja <iTn stalno, nepretano na njih mislila, po cio dan
kad.smo oboje morali toliko da propatimo? Ali j a se
393

sad osjeam kao u te sretne dane, i ini mi se kao da

sam se preporodiia. To je na pravi ivot, srce, to smo
mi! Oh, ja sam tako sretna!
On je pogleda.
Jesi li zaista sretna, Kris?
Ona ga odmah poljubi.
Nikada se jo u ivotu nisam osjeala tako snefc.
nom kao u ovome asu.
Nastade stanka. On premaza maslacem jedan biskvit i podie poklopac posude sa sirom da bi se prihvatio. Ali, kakva li razoaranja! Mjesto njegova omiljenog liptauera, u posui se nalazio sarno komadi
otvrdla, suha sira koji je gospoa Bennett upotrebljavala kao zain.. Cim to primi jeti, Kristin uzviknu samoprijekomo:
,,A ja sam htjela da jo danas svratim do frau
Schmidt!
,,Oh, svejedno, Kris!
Ali nije svejedno." Ona zgrabi brzo posudu ispred
ujsga, prije nego to je on mogao da je dohvati. ,,Ja
tu sanjarim kao neka razmaena ginnnazijalka, a tebe
ostavljam bez veere, i to kad oiazi tako umoran i
izgladnio! Krasna sam ena jednog trudbenika!" Skoi, pogledavi brzo na zidni s a t Upravo imam dovoljno vremena da trknem preko ulice prije nego to frau
Schmidt zatvori."
Ali ne trudi se, K ris. . .
Molim te, srce, uutka ga ona veselo. Ja to hou. Hou zato to ti voli taj sir, a ja ja volim tebe.
Prije nego to j on mogao ita rei, ona je ve
bila izila iz odaje. uo je njene hitne korake u predsoblju, uo je kako su se vrata lagano zatvorila. Njegove su se oi blago smijeile to je sve bilo toliko
nalik na nju. Premaza jo jedan biskvit i saeka da
stigne uveni liptauer, saeka da se ona vrati.
U kui je vlaala tiina: Florrie spava dolje, pomisli, a gospoa Bennett je u kinu. Bilo mu je dragc
to e i gospoa Bennett poi s njima u nov ivot,
StUlman je bio sjajan danas po podne. Mary e
394

05zdrayiti, bit e' zdrava kao drijen. Za divno uo kako

se po podne razvednlo povratak kros tihu svjeinii
polja bio je velianstven. Hvala bogu! Kristin e opet
imflti svoj vrt. Njega, Dennyja i Hopea mogu- iinovati
ljekari u nekom neznanom gradu. . . ali Kristin e,
kako mu drago, imati svoj vrt!
Poe rasijamo da gricka jedan od biskvita ptremazanih imaslacem. Proi e ga glad, ako ona ne poun.
Mora biti da razgovara s gospoom Sehmidt. Dobra
stara frau. Ona mu je prva poslala pacijente! Da je on
samo poao pravim putom, umjesto to je oh, na;j~
zad, s tim je gotovo,- hvala bogu! Kristin i on su opet
zajed.no, sretniji nego> to *su ikad bili. JDivno je bilo
uti je kad ;j e malpprije to kazala. On pripali cigaretu.
Ojenom .zvono na glavnim vratima snano .zazvoni.
'On se zgleda, ostavi tigaretu i uputi se u predsoblje,
ali prdje negd to je.stigao, zvono opet odjeknu. Otvori
glavna- vr ata.
Odmah primijeti mete i' komeanje na uliti, na
ploniku se skupila gomila svijeta, kroz tminu su se
nazirale glave. Ali prije nego to je mogao ita da razhbere u toj guvi, policajac koji je bio pozvonio stvori
se p'red njim. To je bio Struthers, njegov stari^ prijatelj saobraajac. Bio se sav ukoio, oiju izbeenih
s istaknutim bjelonicama.
Doktore", izusti on zadihano kao oovjek koji je
posustao od tranja. Vaa gospoa je povrijeena. Na*
letjela j e . . . Oh, svemogui boe!. . . Istrala je iz duana i naletjela je pravo na tokove autobusa..
Neka Velika, ledena ruka spUsti se na njega. Erije
nego .to je mogao da ita izusti, potisnu ga gomila.
Odjenom se predsoblje napuni jezivo svijetom, gospoa Schrhidt je plakala, uao je jedan autobusni kondukter, pa jedan policajac, neznanci, svi su se gurali,
potiskivali ga natrag u kabinet I onda, kroz gomilu,
dva.ovjeka prenijee njegovu Kristin. Glava joj je
visala oputeno na tarikom. bijelom vratu. U hjevoj
ruci, vrpcomoko prstiju drzala je jos pvijek mali sriw>*
tuljak iz ranje gospoe Schmidt. Postavie je na visok divan njegove sobe za preglee. Bila ie mrtva; 395

20.

P 1! doivje potpun slom. Danima je iao ftio-tamo izbezumljsen. Na mahove je dolazio k sebi i onda
se sjeao gospoe Bennett, Dennyja 'i, jednom ili dva
puta, Hopea. Ali najeejao je kroz ivot u bunilu:
slijepo, nesvjesno je obavljao neophone radhje, a itavim svojim biem bio je uvuen u sebe, pritisnut
morom oaja. Njegov istroen ivani sistempojaavao
je agoniju gubitka: progonila su ga jeziva privienja.
Budio se iz sna obliven znojem, plakao je gorko i strano se kajao. Nejasno se sjeao istrage, sumome otrcanosti istraiteljeve kancelarije, sitnih i sasvim nepotrebnih iskaza svjedoka. Zagledao bi se u gojazno lice
gospoe Schmidt, niz ije su punake obraze neprestano tekle suze.
,,0na se smijala, sve vrijeme se smijala ka je dola u moj duan. Pourite, molim vas govorila je
ne mogu da ozvolim da moj mu tako dugo eka. . .
Kad je uo istraetelja kako mu izraava sauee,
u svojoj velikoj tuzi znao je da je sve gotovo. Ustao je
i vidio je sebe kako hoda s Dennyjem sivim ulinihi
plonikom.

.
Kako su izvrene pripreme za sahranu on nije
znao sve se svravalo na neki tajanstven nain bez
njegova. uea. Dok je vozio. prema Kensal Greenu,
misli su mu lutale tamo-amo, a tako je bilo i cio niz
godina zatim. Meu surim zidovima groblja. sjeti se
prostrane i vjetrovite visoravni iza ,,Dolinice, po kojoj su trali planinski konjii, tresui. svojim zamrenim gnyama. Ona je voljela da se eta onuda, da osjea povjetarac na svojim obrazima. A saa je, eto, sahranjuju na tom jezivom gradskom groblju...
Nou, muen svojim rastrojenim ivrima, pokuao
bi da se opije o besvijesti. Ali viski je samo pojarivao njegov gnjev prema sebi samome. Hodao je goredolje, pozno u noi, i mrmljao glasno, pijano, oslovljavajui samoga sebe.
Mislio si da moe tek tako da utee! Mislio si
da se moe utei od prolosti!" Proklinjao je svoju
subinu. Ali ne moe to. Zloin i kazna, zloin i ka396

ziia! Ti si kriv za njezinu smrt. I zato mora a patiS.

Prolazio bi onda, .teturajua. ulicom gologlav, razrogaoima zurio u zatvorene prozore Vidlerova dufena Vraao se polupijan, mrmljajui kroz gorke suze: ,,Ne smije se huliti na boga! Kris je jednom kazala
me smije se huliti na boga, prija,telju moj!
Oteturao bi uz stepenice, oklijevajui ulazio u njenu sobu, tihu, hladnu, pustu. Na jednom stoiu leala
je njena torbica. Uzeo bi je, pritisnuo bi je na obraz.
pa bi je nesdgumom rukom otvorio. Unutra je bilo neto sitnine, majuna maramica imeki raun iz duana.
U srednjoj pregradi nae jednom neke papire,. jednu
svoju malu, izbljedjelu fotografiju, snimljenu u Drineffyju i . . . da, srce mii uzrhta.kad prepozna^ nae u
njoj one male ceduljice'koje je obio s boinim poklonima od svojih bolesnika: Sa srdanom zahvalnou.... ona ih je.sve, kroz sve ove godine bila sauvala
kao dragocjene uspomene. I grudi mu se ote teak jecaj. Pade na koljena kraj postelje i ostade tamo neko
vrijeme lijui vrele suze.
Denny nije pokuavao da ga otrgne od pia. Anrew je imao utisak a je njegov prijatelj danomice uz
njega u kui. Ali to nije bilo zbog prakse koju je sadst
vodio doktor Lowry. On je stanovao drugdje, .ab je
dolazio da ordinira i da uzme. spisak poziva. Anrew
nije znao nita. o svemu ta. se dogaalo, .niti je elip
ta da zna. Lowryja je izbjegavao. Zivci su mu bili
potpuno rastrojeni. Na sam zvuk zvona s ulaznih vrata
srce bi mu luaki zaigralo, na um neoekivanih koraka dlanovi bi mu se ovlaili znojem. Sjedio bi tako
gore u svojoj sobi, sa zguvanom maramom meu
prstima, briao bi vremena na vrijeme vlane dlanove i zurio bi u vatru, znajui da ga, kad padne noc,
oekuje avet besanie.
Takvo je bilo njegovo stanje,.kad mu jenog jutra
doe Denny i ree mu:
Najzad sam i ja, hvala 'bogu, sloDodan. Sad moemo na pUt.
Andrew nije mogao ni da pomisli na odbijanje,
njegova mo otpora bila je sasvim isezla. Nije ga ak
upitao ni kuda idu. U nijemoj ravnodunosti pmmatrao
397

je Dennyia kako mu sprema putnieku tarbu. Nakon

jednog sata bili su ve na putu prema eljeznikoj stanici u Paddingtonu.
Putovali su itavo popodne kroz jugozapadne grofovije, promijenie vlak u Newportu i produie kroz
Monmouth. U Abergavennyju sioe s vlaka i Denny,
pcto izioe iz stanice, unajmi automobil. Poto se izvezoe iz gradia, preavi rijeku Usk, uputie se kroz
arolik jesenji prejel, i Denny ree:
Ovo je jedno malo mjesto gdje sam ja nekad o~
lazio na ribarenje. Opatija LIantony. Ja mislim da e
nam tu biti ugodno.
Kroz splet puteljaka, oivienih lijeskama, stigoe
u est sati na mjesto opredjeljenja. Oko jednog etverokuta obraslog niskom travom, izale su se ruevine
opatije: sivo, glatko kamenje, nekoliko jo preostalih
lukova samostana, U susjedstvu se nalazio gostinski
dom, sazidan iskljuivo od odronjenog kamena. U blizirri je proticao mali potoi, iji je stalan, tih ubor
umirivao ovjeka. Dim sagorjelog drvea dzao se, prav
i plaviast, u miran veemji zrak.
Sutraan ujutro Denny odvue Andrewa u etnju.
Jutro je bilo svjee, ali Andrew skren od neprospavane nod i omlitavjelih miia, sustao ve na prvoj
uzbrici, pa je nakon kratkog vremena htio ve da se
vrati. Ali Denny je bio neumoljiv. Prvoga dana pjeaio je s Andrewom osam milja, a ve slijedeeg deset.
Krajem prve neljelje pjeaili su po vaeset milja
dnevno, pa bi se Andrew uvee kad bi se dovukao do
svoje sobe, svalio odrnah u postelju, mrtav umoran.
Nitko ih nije uznemirivao u opatiji. Bilo je ostalo
svega nekoliko ribara, jer se sezona lova na pastrve
bliila kraju. Ruavali su u trpezariji poploanoj kamenom, za dugim stolom od hrastorine, .pred vatrom od
panjeva. Hrana im je bila prosta i zrava,
Za vrijeme svojih etnji nisu razgovarali. Cesto su
hodali po cio aan i jeva bi koju rije prozborili. U poetku Andrew nije uope obraao panju na predjele
kroz koje su tumarali, ali malo-pomalo, ijepota uma,
rijeka i brda obrasla papratom, piostepeno je neosjetno
budila njegova zagluena ula
398

Njegov O'poravak nije bio naroito brz, ali ipak,

ve krajem prvog mjeseea mogao je on da izdri napor
njibovih dugih lutanja, da jede i spava normalno, da
se svakog jutra kupa u hlanoj vodi i da bez strave
gleda u budunost. Brzo je uvidio da se teko moglo
nai bolje mjesto u kojem bi se oporavio nego to je ba
taj usamljenikutak, kao i bolji nain ivota od te spartanske, manastirske jenolinosti. Kad su prvi mrazevi
estoko zamrzli zemlju, nagonski osjeti kako mu krv
struji raosnije.
Odjednom postade razgovoran. Predmeti njihovih
razgovora bili su u poetku beznaajni. Kao to atleta
radi proste vjebe prije nego to prie veim podvitako je i on oprezno prilazio novom dvotu. Malo-pomalo Denny ga je obavjetavao o dnevnim dogaajima.
Praksa je bila prodana doktoru Lovrryju, dodue
ne za svotu koju je bio oznaio Tumer jer, s obzirom na okolnosti, nije bio uveem u posao, ali postignuta cijena ipak je bila sasvim blizu te svote. Hope
odslui najzad u potpunosti svoj rolc u Cambridgeu,
pa se nalazio kod kuoe u Birminghamu. Denny je bdo
takoer sloboan. Brzo je dao ostavku na slubu prije
nego to je oao u Llantony. Zakljuak se tako jasno
nametao da Anrew naglo podie glavu.
Trebalo bi od nove godine da budem ve sposoban za posao.
Poee sada da voe ozbiljne razgovore i poslije
nedjelje dana na njegovu licu nije vie bilo ni traga
onoj sumomoj utuenosti. Izgledaio mu je udno i tuno to je Ijuski um kadar da se povrati od takvog
smrtnog udarca kakav je bio onaj koji je njega bio
zaesio. Ali on to nije mogao da sprijei, oporavak je
olazio i protiv njegove volje. Ranije, on je posrtao sa
stoikom mirnoom, obavljao je sve poslove nesvjesno.
Sada je, meutim, udno udisao otri zrak, razmahivao
tapom po paprati, uzimao svoju potu iz Dennyjevih
ruku i psovao kad ne bi dobio- Meicinski glasnik.
Uvee bi s Dennyjem razgledao geografsku kartu
u velikom razmjeru. Pomou jednog godinjaka, sastavie spisak gradova, onda ga skresae i suzie izbor na
399

osam. Dva o tih gradova bili su u stafforskoj grofoviji, tri u northamptonskoj i tri u Warwickshireu.
Jednog ponedjeljka Denny otputova na nedjelju
dana. Tih sedam dana Andrew je opet osjeao staru
udnju za svojim vlastitim radom, onim istinskim radom kojemu se mogao posvetiti zajedno s Hopeom i
Dennyjem. Njegovo nestrpljenje postade neodoljivo.
U subotu po podne odeta ak do Abergavennyja da bi
saekao posljednji vlak te nedjelje. Vraajui se, razoaran na pomisao da mu valja izdrati jo dvije noi i
jedan dan u nesnosnom iekivanju, uglea pred vratima gostinskog doma, jedan mali, mrki Fordov automobil. Pohita u dom. U trpezariji, osvijetljenoj petrolejkom, zatee Dennyja i Hopea kako piju aj i jedu
unku i jaja, a na stolu su ih ekale i konzervirane
kajsije s kajmakom.
Philipov izvjetaj, podnesen jo tokom gospodskog
ruka, bio je vatren uvod u uzbudljivu raspru. Napolju
su kia i grad tukli o prozorska stakla. Ali injih to nije
smetalo.
Dva od onih gradova koje je Nenny bi oposjetio
Franton i Stanborough bili su, kako Hope ree,
zreli za poboljanje zdravstvenih prilika. Oba su bila
dijelom poljoprivredni gradii na koje je nedavno
bila nakalemljena i neka nova industrija. U Stanborough je bila telc poignuta fabrika za izradu dijelova
automobilskih motora, a ona u Frantonu proizvodila
je velike koliine eera od eeme repe. Kue su nicale
po pregraima, stanovnitvo se poveavalo. Ali u oba
ova mjesta ljekarska sluba bila je traljava. Franton
je imao samo jednu malu bolnicu u jednoj daari, a
Stanborough ni to. Tei bolesnid slali su se u Coventry,
petnaest milja aleko.
Te suhe^ pojedinosti bile su im dovoljne da se zalete kao hrtovi kad naiu na trag. Ali Denny je imao
jo uzbudljivija obavjetenja. Pokaza im plan Stanborougha, istrgnut iz nekog midlanskog vodia, i uzgred
primijeti:
Zalosno je to vam moram rei, ali ovo sam ukrao
u jednom hotelu u Stanboroughu. To obeava dobar
poetak.*5
400

,,3'e li upita nestrpljivo neka lakrdijaki nasti'Ojen Hope, kakva je ovo ovdje oznaka?
To, odgovori Denny, dok su se sva trojica nadndjeli nad plan, ,,to je trnica, tako mu bar izlazi, mada
iz nekog razloga <Mii to tamo zovu Krug. U samom je
sreitu grada, na visini je i na lijepom poloaju. Vi
znate kako to izgleda: u krug svrstane kue, duani,
kancelarije, polovina poslovnih ljudi su doljaci, a polovina radnid i slubenici stare trgovake firme, kue
su sve prilino u georgijanskom stilu, s niskim prozorima i trijemovima. Glavni ljekar mjesta je nekakva
ogromna ljudeskara vidio sam ga lice mu je crveno, zadriglo, sa zaliscima, a dri u slubi jo dva asistenta i ima svoju kuu u Krugu. Denny je govorio
s lakom ironijom. Upravo preko puta, s druge strane
divnog granitnog vodoskoka, koji uljepava sredinu
Kruga, nalaze se dvije prazne kue: prostrane odaje,
podovi u dobrom stanju, lijepo proelje. Na prodaju
su. Meni se ini..
I meni prihvati Hope iznebuha, i meni se ini
da mi nita ne bi bilo drae od jednog malog laboratorija nasuprot tom vodoskoku."
Razgovor se vodio i alje. Denny ih upozna i s drugim, zanimljivim pojedinostima.
,,Naravno, zakljui on, ,,mi smo vjerojatno svi
poaavili. Ta je zamisao ostvarljiva do savrenstva u
velikim amerikim graovima, zahvaljujui organizaciji koja je sprovedena do tanina i ogromnim fondovima. Ali ovdje u Stanboroughu? A nijedan od nas
nema bogzna kakvu gotoviiiu! Osim toga, mi emo se
po svoj prilid i svaati meu sobom kao dgani, ali
ja ipak nekako. . .
Bog neka se smiluje uvaenom kolegi sa zalisdma! ree Hope ustajud i proteui se.
Sutradan se dogovorie da Hope, kad u ponedjeljak
poe kui, zaobie malo, tako da svrati i u Stanborough, a Denny i Anrew e dod tamo u srijedu,
sastat e se s njim u hotelu, i onda e se jedan od njih
potajno raspitati o tim kuama kod mjesnog agenta za
riekretnine.
SS C it a d e l*

40 1

S izgleom na poslove koji su ga ekali i koji e

mu uzeti do dan, Hope, ne angubei, krenu sutradan
rano ujutro: prije nego to su njegovi prijatelji zavrili da dorukuju, on se bad u svoj ford i ojuri blatnjavim drumom. Nebom su se jo vitlali gustd oblad,
ali snaan vjetar koji je duvao, obeavao je lijep i vedar dan. Poslije doruka Andrew poe sam u jednosatnu etnju. Goilo mu je to se opet osjeao bodar,
to je imao pred sobom divan pothvat, stvaranje nove
klinike. Ta zamisao znaila je mnogo za njega, ali on
to shvati tek kad se priblii njenom ostvarenju.
Kad se vrati, u jedanaest sati, pota je ve bila
prispjela. ekala ga je velika hrpa pisama koja su za
njim upuena iz Londona. Sjee za sto da bi ih proitao, ispunjen raoznalim oekivanjem. Denny je sjedio
pored vatre i eitao jutamje novine.
Prvo pismo koje je otvorio bilo je od Mary Boland.
Dok je itao stranice zbijenog rukopisa, lice mu se razvedri u osmijeh. IzraavaLa mu je najprije svoje sauee, kao i nadu da se ve potpuno oporavio. Onda
mu je ukratko izlagala svoje stanje: njoj je bolje,
rrrnogo bolje, ve je gotovo ozdravila. Ve pet nedjelja
temperatura joj je potpuno normalna. Pridigla se i
podvrgava se, malo-pomalo, raznim vjebama. Toliko
je dobila u teini da bi je on jeva prepoznao. Pozvala
ga je, ako moe, da doe da je vidi. Gospodin Stillman
se vratio u Ameriku na nekoliko mjesed, a ostavio je
svoga pomonika, gospodina Marlanda, da upravlja poslovima. Nije mogla dovoljno da mu se zahvali to ju
je smjestio u ,,Bellevue.
Anrew odloi pismo, jo uvijek vedar u licu i obradovan Marynim oporavkom. Onda, sklonivi u stranu
izvjestan broj trgovakih prospekata i drugih oglasnih
tiskanica, mai se slijedeeg pdsma, koje se nalazilo u
velikom, dugom omotu slubenog izgleda. Otvorio ga
i izvadio iz njega list debelog papira.
Osmijeh se s njegova lica izgubi. Buljio je u pismo s nevjericom. Zjenice su mu se bile rairile. Bio
je smrtno poblijedio. Cijelu jednu minutu ostade nepokretan, btiljio je, btdjio neprestano u pismo.
,,Denny, ree tihim glasom, pogledaj ovo.
402

21.

Pred osam nedjelja, kad je Anrevv bio odvezao

gospoieu Sharp do stanice u Notting Hillu, ona se
otuda odveTla pozemnom eljeznicom do Oxford
Circusa, a onda se ubrzanim koradma uputila u pravcu
Ulice kraljice Ane. Bila se ogovorila sa svojom prijateljicom gospoicom Trent, koja je bila sestra-pomonica oktora Hamsona, da e te veeri otii u Queens
kazalite, gdje je Louis Savory, koga su obje oboavale,
igrao u komadiu Vojvotkinja izjavljuje. Ali kako je ve
bilo osam i etvrt, a prestava je poinjala u osam i
etrdeset i pet, sestri Sharp ostajalo je vrlo malo vremena da svrati do svoje prijateljice i stigne na vrijeme u kazalite. Osim toga, umjesto da mimo poveeraju neto toplo 'ko Comera, morat e da se zadovolje
tdme to e uz put prezalogajiti jedan sendvi, a moda
ni to. I tako, probijajui se kroz svjetinu Ulicom krarIjice Ane, gospoica Sharp se osjeala kao zTostavljana
ena pa je bila vrlo jetka i mrzovoljna. Sjeajui se
redom svih dogaaja tog popodneva, u njoj je sve
kipjelo od uvrijeenosti i zlopamenja. Popevi se uz
stepeniee broja 17c, ona uurbano zazvonL
Sestra Trent joj otvori vrata s prijekomim izrazom na licu zbog toga to je primorana da je eka,
ali prije nego to je mogla da zausti, gospoica Sharp
joj stegnu ruku.
Moja draga", ree ona zadihano, izvini, izvini,
molim te! Ali ta sam danas sve preivjela. Nego, priat u ti ve kasnije. Pusti me samo da skoknem unutra da ostavim kod tebe svoje stvari. Ako se ne preobuem za kazalite, nadam se da emo stii na vrijeme."
U taj as, dok su dvije nuilje stajale u hodrnku,
sie niz stepenice Hamson, gizdav i otrnjen u svom veemjem oijelu. Ugledavi ih, zastade. Freddie nije
nikada htio propustiti priHku a d a n e pokae ar svoje
Hnoisti. To je bio dio njegove vjetine: da ga ljudi zavole, a potom da izbije od njih sve to im zatreba.
O, gospoice Sharp! uzviknu on veselo, vadei
(dgaretu iz zlatne kutije. Izgledate neto umomi.
se*

40 3

I zato ste ofcje tako zakasnile? Nisam li uo neto

od. gospoiee Trent da ete veeras poi u kazaiite?"
Da, doktore, odgovori sestra Sharp. Ali ja sam
morala morala sam da se due zadrim zbog neke
bolesnice doktora Mansona."
,,Oh? U Freddijevu glasu nasluivala se neka upitna nota.
To je, meutim, bilo dovoljno gospoici Sharp.
Ogorena zbog nanesene joj nepravde, mrzei Andrewa i divei se Hamsonu, ona najednom osu:
Nisam jo nikad u ivotu oivjela tako ta, doktore Hamsone. Nikad. Izvesti bolesnicu iz jedne bolnice kao to je Victorija i strpati je kriom u taj vajni
,,Bellevue, a mene natjei-ati da ekam satima dok
doktor Manson s nekom nekvalificiranom individuo'm
daje pneumotoraks. . Ispria sve to se zbilo toga
popodneva, zaravajui s mukom suze gnjeva koje
su joj navirale na oi.
Kad zavri, nastae tiina. TJ Freddijevim oima
ogledao se neki udan izraz.
,,To je doista neprijatno, sestro", ree on najzad.
Ali ja se nadarn da neete zakasniti u kazalite. Sluajte, sestro Trent: uzmite taksi na moj raun. Taj
izdatalc moete da stavite na spisak trokova. A sada,
oprostite, ja moram ii.
,,To se zove gospodin, ree gospoica Siiarp, pra>;
tei ga zadivljenim pogledom. ,,Hajd.e, draga moja, narui taiisi.
Zamiljen, Freddie se odveze u klub. Otkako se
ono sporijekao s Andrewom, on je gctovo po nevolji
bio preao preko svog ponosa i ponovo se jo prisnije
zruio s Deedmanom i Ivoryjem. Te veeri su imali
zajednilcu veeru. Fredie, manje iz zlobe nego iz elje
da zabavi onu dvojicu, da im se opet umili, primijeti
namjerice:
ini se da Manson pravi luorije otkako se ra~
adao s nama. ujem da je poeo da odvodi bolesnike
onome Stillmanu.
zapita Ivory odloivi viljuku,
I sarauje s njime, kako se pria. Hamson je
slikovito prepriao ogaaj.
404

Ka zavri, Ivory ga odjenom upita oporo:

,,Da ii je to istina?
Ali, dragi moj, odgovori Fredie uvijenim glaisorn, pa to mi je ispriala njegova nudilja, pred nepuna pola sata.
Nastade tiina., Ivory nastavi da veera, gledajui
u tanjur. Ispod njegove povrne mirnoe kriO se okrutan osjeaj zluraosti. On nije mogao da zaboravi
Mansonu onu njegovu posljednju primjedbu koju mu
je bio uputio poslije neuspjele operacije na 'Vidleru.
lako nije bio naroifco tankoutan, Ivory je bio naduveno gord, kao ovjek koji je svjestan svojih sposobnoeti i ljubomomo ih krije. On je duboko u dui bio svjestan da je slab Irirurg, ali nitko mu jo nije bio rekao
s tako uvreljivom estinom do koje mjere njegova
nesposobnost dosie. I zbog te gorke istine on je mrzio
Mansona.
Druga dvojica su nekoliko asaka razgovarali meusobno, kad on podie glavu i upita bezbojnim
glasom:
,,Ta Mansonova nudilja. . . biste li vi mogli doi do
njene adrese?"
Fredie prekide zapoeti razgovor i pogleda ga
preko stola.
Kako da nel
Ja mislim", nastavi Ivory hladno, ,,da bi se u vezl
3 tim sluajem moralo neto pouzeti. Meu nama
govorei, Freie, meni se nije nikad mnogo sviao
taj va Manson, ali to saa ne spada ovamo. Sluajno
mi je, upravo pred neko vee, Gadsby govorio o tom
Stilimanu bili smo meu uzvanicima na sveanom
banketu u May Flayu. O njemu hou da kaem o
tom Stailmanu i novine ve poinju da piu. Neko novinarsko lcrabalo sastavilo je itav spisak bolesnika
koje je, toboe, izlijeio taj Stillman, toboe sve sluajevi o kojih su ljekari igli ruke, znate ve to uobiajeno naklapanje. Gadsby je vrlo Ijut zbog te larme.
Meni se ini a je Churston bio njegov pacijent prije
nego to je otiao tom arlatanu. Pa, molim vas lijepol
Sta e se izroditi iz toga ako lanovi komore^iae kolege, podupiru te odvratne uljezel Do avola, to vie
405

mislim o tome, sve ad'se manje to svis! Ja u omah

petraiti Gadsbyj.a. Mome! Pogledajte da li se doktor
Gadsbjr n.alazi u Klubu. Ako nije c-vdje, neka se vra*
ta r raspita telefonom da li je ko kue.
Hamson se, jednom bar, osjeti naLagodno. On nije
osjeao nikakve mrnje ni zlovolje preiaa Mansonu,
koga je uvijek, na svoj lak i sebian naln, volio. On
pnomrmlja:
Nemojte me uvladti to.
,,Ne budalite, Freddie; zar ete vi opustiti tom
oovjeku da se baca blatom na nas, pa da mu ovo proe tako olako?
. 'Momak se vrati s izvjetajem da e ofctor G&dsby
onalaa kod kue. Ivory mu sahvali.
Bojim se, ovo znai da od naeg bida nema
nita. Osim ako Gadsby nije sluajno zauzet.
Ali Gasby nije bio zauzet, i, kasnije, u toku veeri, Ivory ga posjeti. Maa ta dvojica nisu biii u psavom jsmislu ptrijatelji, bili su ipak toliko obri poaisnici da je Gasby iznio svoje malne najbolje vino i cd~
-line 'cdgare.. Znao doktor Gadsby ta o Ivoryjevom
ugledu ili ne, on je u najmanju ruku bio svjestaa drutvenog poloaja jednog Mrtirga koji je u odma Mauricea Gadsbyja, eljnog drutvenih poasti, stajao vrlo
visoko, a to je ve bilo dovoljno da bi ee prema njemu
ophodio prisno i drugarski.
Kad Ivory spomenu svrhu svog posjeta, Gadsby
nije morao da se pretvara kao da ga stvar zanima. Na.gnuo se naprijed u fotelju, prikova pcgled svojih sitnih odju na Ivoryja i saslua paljivo a ta v u priu.
,,E, pa neka me avo nosi! uzviknis neobinom
esti.nom, sasluavi piiu. Poznajern toga Mansona.
Bio je kratko vrijeme kod nas u S. U. M. TL, i uvjeravam vas;da nam je odlaknulo kad smo inu vicljeli lea.
Pravi uljez, koji ne umije da se ponaa ni kao kalcvo
sluine. I vi znate sdgurno da je odveo neku bolesnicu iz Victorije to mora da je jedna od Thoroughgoodovih bolesnica, ali out emo ve ta T.horoughgoo.
dma da kae na to a bi je pradao u ruke Stillmanu?
Jo gore: on je u stvari asistirao Stillmanu pri
operaciji,
.406

Ako je to tano, ree Gadsby oprezno, onda je

za to nadlean Veliki ljekarsM savjet.
,,Pa, odgovori Ivory s hinjenim ustruavanjem,
,,to je tano bilo i moje miljenje. Aii ja sam radije
ustuknuo. Vidite, nekad sam dosta dobro poznavao
tog ovjeka, pa bi mi stoga bilo neugodno da lino
podnesem tubu.
Ja u je ponijeti, reoe Gadsby glasom koji nije
ozvoljavao pogovora. ,,Ja bih smatrao da ne vrdm
svoju unost, ka ne bih odmah >poduzeo u tom pogledu potrebne koarake. Radi se o jednoj bitnoj stvan,
Ivory. Taj Stilmman je napast, ne toliko za javnost koHko za na poziv. ini mi se da sam vam neko vee na
banketu ispriao ta sam sve uo o njemu. On prijeti
nairn zakonskim oredbama, naoj naud, naim tradidjama. On prijeti svemu onome za im nii stojimo.
Na jedini lijek prptiv njega je ostradzam. Prije ili
poslije on mora pasti na pitanju prava prakse. Upamtite to dobro, Ivory! Hvala bogu, to pravo smo zadrali u naim rukama. Mi jedini moemo da potpisujemo smrtne presude. Ali ako pazite dobro ako ovaj
ovjek i dnigi njemu slini mogu da osiguraju sebi
strunu suranju Ijekara, onda smo mi izgubljeni. Sreom, Veliki ljekarski savjet je u prolosti najstroe
postupio prema zloupotrebama te vrste. Sjeate li se
sluaja vidara Jarvisa, kad je pred nekoliko godina
naao nekog Ijekarskog arlatana koji je davao anesteziju njegovim padjentima? Taj arlatan bio je odmah lien prava prakse. to vie mislim o tome StilImanu, sve vie sam uvjeren da ga zbog te stvari treba primjemo kazniti... Ako mi dozvolite, ja ou odmah
telefonirati Thoroughgoodu. A elio bih da sutra sasluamo i tu nudilju.
Ustade, potrai Thoroughgooda preko telefona. Sutradan, u prisustvu doktora Thoroughgooda, gospoica
Sharp mu dade svoj iskaz i potpisa ga. Njeno svjedocenje bilo je tako uvjerljivo da se odmah stavio u vezu
sa svojim advokatima g. g. Boonom i Evertonom, On
je mrzio Stillmana, naravno, ali njemu je ve unaprijed godilo prijatno predosjeanje koristi i hvale kojom
e biti obasut kao javni branilac ljekarskog morala.
407

Dok se Anrew, i ne slutei opasnost koja mu je

prijetila, nalazio u Llantonyju, postupak protiv njega
iao je svojim redovnim tokom. Istina, Freie, proitavi sa zaprepatenjem biljeku o istrazi povodom
Kiistinine smrti, bio je telefonirao Ivoryju i pokuao
je da obustavi istragu. Ali tada je bilo ve suvie
kasno. Tuba je bila predana.
Kasnije je obor za isciplinske prestupe razmotrio optubu, i po njegovu nareenju Anrewu je upueno pismo kojim se poziva da u novembru pristupi
Savjetu i odgovori na optube iznesene protiv njega.
To pismo Andrew je sada drao u ruci, blijed od zebnje pred prijeteim slovom zako.na:
,,Da ste vi, Andrew Manson, svjesno i hotimino,
15-og augusta pomagali nekom Richardu Stillmanu,
jednom neovlatenom Ucu koje se bavi lijeenjem u
jednoj oblasti medicine; i da ste se zdruili s njim u
svojstvu Ijekara i pomagali mu da takav rad vri; i da
ste, sljedstveno tome, u vezi s tim, krivi zbog beasnog
djelovanja u pogledu vaeg Ijekarskog zvanjaA

22.

Istraga je bila oreena za 10. noVembar, i Anrew je bio doao u London ve nedjelju dana ranije.
Bio je sam, jer je bio zamolio Dennyja i Hopea-da ga.
puste 'a se sam branl, pa odsjede s gorkom sjetom u
hotelu Museum.
Maa ria izgle sabran, njegovo duevno stanje
bilo je ocajno. Bio je razdiran iznieu turobne ogorenosti i nesj>okojstva koje nije olazilo samo od njegovih sumnja u buunost ve i od ivog sjeanja na
sve momente njegove. Ijekarske karijere u prolosti.
Pred est nedjelja bio se naao u opasnosti kad ga je
Kritinina smrt bila bacila u oaj, pa je bio postao nehajan i ravnouan prema svemu. Ali saa, kad se bio
oporavio i nestrpljivo udio da se posveti svom radu,
taj rnu novi udarac zada okrutan i etok bol. Izdadu
408

H ga i sad probuene nade, pomisli tuna srca, onda

to moe smatrati da e biti njegov kraj. Takve i druge
sline bolne misli neprestano su se kovitlale u njegogovu umu i povremeno ga ovoile u stanje oajne pometenosti. Nije mogao da vjeruje da se on, Anrew
Manson, nalazi u tako straSnom poloaju da mu valja
pogledati u oi groznoj mori svakog Ijekara. Zato su
ga pozvali pred Savjet? Zato hoe da ga iskljue iz
lanstva, da ga lie prava lijeenja? On nije uinio nita beasno, nikakav prijestup, nikakav zloin. Samo
je izlijeio Mary Boland od tuberkuloze.
Svoju odbranu predade u ruke Hoppera i druga,
iz Lincoln Fielda, iju mu je advokatsku kancelariju
bio Denny toplo preporuio. Na prvi pogled Thomas
Hopper ga se ne dojmi naroito: to je bio omalen
ovjek, rumena lica, sa zlatom oivienim naoarima
i, na izgled, vrlo slubouljudan. Zbog neke nepravilnosti u krvotoku bio je podloan nastupima crvenila,
to mu je davalo samozadovoljan izgled, osobenost koja
zadjelo nije ulivala mnogo povjerenja. Bilo kako mu
drago, Hopper je imao svoje odreene pogiede na Andrewov sluaj. Kad je Anrew u prvom izlivu povrijeenog ponosa htio a pojuri siru Robertu Abbeyju,
svom jedinom uticajnom prijatelju u Londonu, Hopper mu kiselo ukaza na to da je Abbey lan Savjeta.
S istim takvim neodobravanjem slubouljudni mali advokat bio se protivio Andrewovu bjesomunom traenju da poalju kablogram Stillmanu i da ga zamole da
se odmah vrati i Amerike: oni su imali na raspolaganju sva svjeoanstva koja im je Stillman mogao dati,
a prisustvo tog nekvalificiranog ljekara samo je moglo
da bez potrebe raesti lanove Savjeta. Iz istog je
razloga i Marland, koji je u to vrijeme upravljao Ijeildtem ,,Bellevue, morao ostati po strani.
Malo-pomalo Andeew poe uviati da se pravna
strana tog pitanja sasvim razlikuje o njegovog shvaanja. Na njegovu usijanu logiku, kojom je u Hopperovoj kaneelariji dokazivao svoju nevinost, advokat nabra elo, primoran da mu kae:
Ako vas neto moram naroito zamoliti, doktore
Mansone, to je da se ne izraavate takvim rijeima u
409

.srijeu za vrijeme sasluanja. Uvjeravam vas da nita ne bi bilo kobnije za nau stvar/1
Anrew zastade stisnutih pesnica i pogleda izbezumljeno Hoppera.
ja hou da im kaem istinu. Ja hou da im
okaem da je izlj^enje te djevojke neto najbolje to
sam godmama uinio. KTakon tolikih mje&eci to sam
jurio. samo za zaradom, ja sam oiistinu uinio neto
valjano i za to za to sam optuen.ct
Hopperove oi, iza stakala njegovih naoara, imale su izraz duboke zabrinutosti. Zbog razdraenosti krv
nau jurnu u lice.
,,Molim vas, molim vas, doktore Mansone. Vi ne
shvaate ozbiljnost naeg poloaja! Moram iskoristiti
tu prihku da vam kaem otvoreno a ja smatram a
su. nasi izgledi na uspjeh, u najboljem sluaju, v rlo _
vrlo mravi. Preanji sluajevi sasvim su protiv nas:
Kent u 1909. Louden u 1913. Foulger u 1919., svi su
oni iskljueni zbog veza s nadriljekarima. I naravno,
u uvenom Hexamovu sluaju, 1921. Hexamu je oduzeto pravo lijeenja zato to je vidaru Jarvisu jednom
pomogao u davanju anestezije. Dakle, ja bih naroito
elio da vas zamolim ovo: ogovarajte na pitanja samo potvrdno ili odieno, ili, ukoliko to ne biste mogli,
to mogue krae. Jer ja vas sveano upozoravam da
emo, upustite li se u jedno od onih raspredanja koja
ste tu neavno meni izdeklamirali, mi bez svake sumproees, u vi cete biti iskljueni iz ljekarske' kdmore iste tako sigumo kao to je istina da se ja
zovem Thomas Hopper.
Andrew osjeti nejasno da mora nastojati da se savlada. Morat e, kao bolesnik poloen na stol, da mirno.ponese operadju Savjeta. Ali njemu je bilo teko
da se podvrgne tome stanju. I sama pomisao da se
mora odred svakog pokuaja samoodbrane, i glupo
odgovarati ,,da ili ne, znaila je vie nego to je
mogao da izdri.
U^ utorak uvee 9. novembra, kad je njegova
grozmava zebnja zbog onoga to e mu sutranjica
donijetL bila dostigla vrhunac, nae se neobjanjivo u
Paddingtonu, hodao je u pravcu Vidlerove radnje, go410

njen nekirn nagonom. Duboko u njegovu umu leala

je bolesna misao, koju joS nije mogao da odagna, da su
sve nesree koje su ga posljednjih mjeseci bile zadesile
sarno kazna za smrt Harryja Vidlera. Zakljuak je bio
nehotian, nepriznat. Pa ipak, on je bio tu, proizlazio
je iz dubokih korijena njegovih najranijih uvjerenja.
Neodoljivo ga je vukla elja da posjeti Vidlerovu uovicu, a bi, samim tim to bi je vidio, mogao da nae
pomo, i nekim udnim nainom, olakanje svome
jadu.
Vlana, mrkla no bila se navila na. zetnlju, a
na ulici je bilo malo svijeta. Bio ga je obuzeo udan
osjeaj sumnjiavosti dok je nepoznat hodao tom cetvi-ti u kojoj je nekad bio tako obro znan. Njegova
vlastita mrana prilika bila je postala za njega sjenkom
meu drugim sablastima koje su hitale, hitale kroz
IdiU koja je lila. Stie do radnje upravo u vrijeme
njenog zatvaranja. Zastade askom, pa onda, kad je
jena muterija izila, brzo ue.
Gospoa Vidler bila je sama. Stajala je iza tezge
za ienje i glaanje i spremala jedan enski kaput
i staru bluzu. prebojenu u cmo, koja je oko vrata
malo zjapila. Crnina ju je inila nekako manjom. Ugledavi ga, naglo podie oi.
w.
Pa to je doktor Manson! uzviknu, razvednvsi
se u licu. Kako ste, doktore?11
On odgovori suho. Vidje a ona ne zna nita o njegovim jadima. Stajao je na pragu, rvenasto krut i
zurio u nju, a kia se polako djedila s oboda njegova
eira.
, .
,
Uite, doktore. Pa vi ste skroz mokn. Kakvo
uasno vee..
On je prekie usiljenim, nestvamim glasom:
Gospoo Vidler, ve due vremena elio sam da
doem da vas vidim. Cesto sam se pitao ta li radite. . .
,
f
,,Pa eto, snalazim se nekako, doktore. Ne lde tako
loe. Imam jednog novog pomonika u obuarskoj raionlc. On je dobar radnik. Ali uite. Dozvolite mi
da vas posluim alicom aja.
On odbi odmahnuvi glavom.
411

,jJ& sam samo ta k o ... u prolazu.* Onda dodade,

gotovo oajniki: Mora biti da va.m je vrlo teko bez
Harryja.
v. ^a
te^ ie- U prvo vrijeme bilo mi je naroito teko. Ali udno je tof ona mu se ak nasmijexla uno je kako se ovjek na sve navikne.
On ree brzo, sav zbunjen:
U neku ruku ja sama sgbe okrivljujem. Oh, to
je za vas bilo dolo sve tako naglo da sam esto pomiljao da vi sigumo mene smatrate krivim . . .
Da vas smatram krivim! Ona odmahnu glavom.
Kako moete tako ta da kaete, kad ste vi umili
sve to ste mogli, pa ak nali i najboljeg M rurga. . .
Ali vidite, zaintaio se on hrapavim glasom, ok
ga je proimala jeza, ,,da ste vi postupiii drukije, da
je Harry moda otiao u bolnieu. . .
,,Ja nisam htjela drugo, doktore. Moj Harry je
imao sve to se novcem moglo platiti. A i njegova sahrana, da ste je samo vidjeli, doktore, pa vijenci. . .
A to se tie toga, kako vi velite, da bih vas morala
smatrati krivimr ja sam toliko puta u ovom duanu rekla da Harry nije mogao imati boljeg, ni Ijubaznijeg,
ni umjenijeg Ijekara nego to ste vi, doktore,"
^ Dok je ona i dalje govorila, on uvidje 3 bolom u
dusi da mu ona, i kad bi joj on otvoreno sve priznao,
nika ne bi povjerovala. Ona je ivjela u svojoj obmani da je njen Harry, tiho, neizbjeno, i pored velikog troka morao preminuti. Biio bi okrutno otrgnuti
se sad od tog stupa za koji se tako saetno bila uhvatila.
Nakon kratke stanke on joj ree:
Drago mi je to sam vas opet vidio, gospoo Vidler. Kao sto sam rekao htio sam da vidim ta raite.
Rukova se s njom, poelje joj laku no i izie.
^ aj susret nije ga nikako mogao ni umiriti ni utjeiti, pa je ak pojaao njegov jad. Sta je on oekivao?
Oprotaj, kao to to biva u romanima. Osudu? Fomisli
sav ogoren da ona sad. vjerojatno ima o njemu ljepe
miljenje nego to ga je ikad imala. Dok se vraao
mokrim ulicama, odjednom ga obuze uvjerenje da e
sutradan sigumo izgubiti spor. To je uvjerenje raslo u
groznu izvjesnost.
.
412

Nealeko o svoga hotela, u jenoj tihoj sporenoj

ulicd bio je proao pore otvorenih vrata neke crkve.
Pod djelovanjem jednog novog nagona on se zaustavi,
vrati se i ue. Crkva je bila mrana, prazna i topla,
kao da se sluba tek nedavno zavrila. Nije znao kakva
je to crkva, niti ga se to ticalo. Sjee jednostavno u
posljednju klupu i prikova svoj^ zbunjen pogled za
roranu, zasvoenu apsidu. Razmiljao je kako je Kristin u dane njihove otuenosti, traila utjehe u bogu.
Nije nikad bio bogomoljac, niti je odlazio u crkvu,
ali sad, eto ga tu, u jednoj nepoznatoj crkvi. Patnja
dovodi Ijude ovamo, dovodi ih svijesti, dovoi ih na
misab o bogu.
Sjedio je tako, prignut, kao ovjek koji se odmara
na kraju puta. Upuivao je misli nebu: nisu^to bile
misli u obliku molitve, nego misli nadahnute enjom
njegove due. Boe, ne daj da me iskljue. Oh, boe,
ne daj da budem iskljuen! Moda je pola sata sjedio
tako u udnom razmiljanju i onda ustade i otie pravo
u svoj hotel.
Sutradan, ujutro, iako je no bio prospavao u vrstom snu, probudi se jo zabrinutiji. Dok se oblaio,
ruke su mu lako podrhtavale. Korio je sebe to je odsjeo u hotelu koji ga je podsjeao na nekadanje ispite.
Osjeaj koji ga je saa obuzimao bio je upravo onaj
kojim je bio obuzet u predispitnoj graznici, samo stostruko pojaan.
Nije mogao da ita okusi za doruak. Njegova je
raspra bila zakazaaa za jedanaest sati i Hopper ga
je bio zamolio da doe to ranije. Procijeni da mu
nee trebati vie o dvadeset minuta da stigne u Ulicu
Hailam i, gradei se kao da, toboe, ita novine, vrpoljio se nemirno u hotelskom predvorju sve do deset i pol. Ali kad krenu, dugo je morao da eka u taksiju zbog neke saobraajne guve u Ulici Oxford. Upravo je izbijalo jedanaest kad stie u prostorije Velikog Ijekarskog savjeta.
Uurbano ue u dvoranu Savjeta, uoivi tek
nejasno' njenu prostranost kao i uzdignut sto za kojim je zasjedavao Savjet pod predsjednitvom ser Jrainera Hallidaya. Daleko, na jednom kraju, sjedile su
41 3

stranke*, pozvane rai njegova sluaja, i, slino giumama, cekale da iziu na scenu. Tu
bili Hopper, pa
Mary Boland, sa svojim ocem, gospoica Sharp, doktor^ Thoroughgood, gospodin Boon, gospoica Myles,
bolniarka iz Victorije on preletje pogledom red sfcv
iica i onda sjee uurbano pored Hoppera.
,,Omi rru se da sam vam rekao da dolete ranije<e,
ree mu advokat nestrpljivim glasom. Spor tek to
nije zavren. Zakanjenje pre ovim Savjstom moe
da bude kob.no.
.. A^idrew mu ne ogovori nita. Hopper je bio primijetio tano: predsjednak je upravo izricao presudu
koja se odnosila na; prethodni spor: optueni se iskljuuje iz lanstva i oduzdma mu se pravo lijeenja. Andrew nije mogao da odvoji pogled od ljekara csuenog zbog neke kukavme krivice, nekog jadnika u pohabanom odijelu koji je ostavljao utisak ovjeka koji
se teko bori da sastavi kraj s krajem. Andrewa podie jeza: upade mu u oi oajan i beznadan izraz.
ovjeka koji je stojei sluao osudu tog uzvienog skupa svoje sabrae.
Nije imao vremena da razmilja. Zapljusnu ga
prolazan val saaljenja. Odmah zatim objavljen je poetak spora protiv njega, i njegovo se srce zgri.
Optuba je proitana u cjelini. Nakon toga gospodin George Boon, advokat Savjeta, ustade i uze rije
Bio je to visok, mrav ovjek u aketu, sa irolmni
cmom vrpcom privezanom za cviker. Govorio je smiljeno i odreito:
Gospodine predsjednie, gospodo, spor koji je
pred vama nema, ja tvrdim, nita zajednikog s ma
kakvom teo-rijom medicine kako je ova definirana
paragrafom XXVIII Zakona o- Ijekarima. Naprotiv, on
nam prua vrlo jasan primjer saradnje izmeu jednog
clana ljekarskog poziva i jedne nepozvane, neovlatene
o-sobe, istd sluaj kao i onaj koji je Savjet ako smi-,
jem primijetiti maloprije imao razloga da a alienjem osudi.
,,U tom sluaju injenice su ove. Bolesnica Mai*y
Boland patila je od suice plunog vrha, pa je dana
18. jula bila primljena u ojeljenje doktora Thorog u

414

ughgooda u bolnici za grudne bolesti Victorija. Tu je

ostala pod staranjem doktora Thoroughgooda sve do
14. septembra, kada je, po svojoj volji, ostavila bolnicu, a pod izgovorom da eli da se vrati svojoj kui.
Ja kaem pod izgovorom, jer u dan njenog otpusta iz
bolnice, umjesto da se vrati kui, bolesnica je u vratarevoj loi saekala doktora Mansona, koji ju je
odmah odvezao u jednu ustanovu po inienu ,,Bellevue,
a koja se, ini mi se, izaje za ljeilite plunih poremeenja.
Stigavi u pomenuti Bellevue", bolesnica je
smjetena 11 postelju i podvrgnuta pregledu od strane
doktora Mansona uz uee vlasmika ustanove, gospodina Richara Stilhnana, jedne nekvalifidrane osobe,
a uz to hm, koliko mi je poznato jo i tueg dravljanina. Poslije pregleda odlueno je dogovomo
ja naroito skreem panju Savjetu na rije dogovorno izmeu doktora Mansona i gospodina Stillmana da
e nad bolesnicom izvriti operaciju davanja pneumotoraksa. Zatim je doktor Manson dao lokalnu anesteziju, a sama indukdja izvedena je zajedniki od strane doktora Mansona i gospodina Stillmana.
Sada, gospodo, poto sam ukratko iznio do sluaj, predlaem, s vaim doputenjem da se sasluaju
svjedod. Doktor Fustace Thoroughgood, molim.
Doktor Thoroughgood ustade i prie stolu. Skinuvi cviker, i dred ga spretno, da bi jae podvukao
bitne elemente, poe ispitivati svjedoka.
Doktore Thoroughgooe, ne elim a vas dovodim u nepriliku. Nama je sasvim dobro poznat va
ugled, mogao bih ak rei vaa osobita sprema kao spedjaliste za plune bolesti, i ja ne sumnjam da biste
mogli biti rukovoeni i osjeajem popustljivosti prema
vaem mlaem kolegi, ali, doktore Thoroughgoode, nije
li tano da vas je u subotu prije podne, 10. septembra,
doktor Manson salijetao da zajeno pregledate bolesnicu Mary Boland?
Tano je.
,,A nije li isto tako tano da vas je odmah poslije
toga pregleda salijetao da primijenite jedan nain lijeenja koji ste vi smatrali neumjesnim?
415

w0n je elio da am pneumotoraks.

Tano! I vi ste, imajui u vidu interese bolesnice, to odbili.
Jesam.
Pa, je H dranje doktora Mansona, ma na koji
nain, bilo neobino kad ste vi to odbili?
,,Pa. . . , Thoroughgood se kolebao.
Molim, doktore! Mi potujemo vae- razumljivo
ustezanje.
On nije izgledacv potpuno svoj tog jutra. I kao da
se nije sloio s mojom- odlukom.
Hvala, doktore Thoroughgoode. Vi niste imali
razloga da smatrate da je bolesnica mogla biti nezaovoljna lijeenjem u bolnici na saniu tu pomisao
jedan vodnjikav osmijeh zatitra na Boonovu suhom
licu da bi bilo zbog ega imala razloga da se potui
na vas ili na osoblje?
Nikakvih pod bogom. Ona je uvijek izgledala sretna i zadovoljna."
Hvala vam, doktore Thoroughgoode. Boon se
maio slijedeeg lista papira. ,,A sada molim sestru-bolniarku gospoicu Myles.
Doktor Thoroughgood sjede. Kad gaspoica Myles
pristupi, Boon nastavi:
Sestro Myles, 12. septembra, u ponedjeljak prije
podne, sutradan poslije onog pregleda koji su obavili
zajedno doktor ThoroUghgood i doktor Manson, da M
je doktor Manson posjetio holesnicu?"
,,Jeste.
Je Mto bio uobiajen sat njegovih posjeta?"
Nije.
Da M je pregledao, bolesnicu?"
Nije. Toga jutra nije bilo paravana. On je samo
ejedio i razgovarao s njom.
Tano, sestro vodio je dug i ozbiijan razgovor,
ako smijem da upotrijebim rijei vaeg slubenog iskaza. AU recite nam, sestro, vaim vlastitim rijeima,
ta se zbilo odmah poslije odlaska doktora Mansona?*
Otprilike pola ata zatim, broj sedamnaest, to
jest Mary Boland, rekla mi je: ,Sestro promislila sam
dobro i naumila sam da idem odavde. Vi ste prezna
416

meni bili vrlo ljubazni, ali ja elim da odem u iduu

srijedu."
Boon je naglo prekie.
U iuu srijedu. Hvala vam, sestro. To je injenica koju sam elio da utvrdim. Dosta za sada.
Sestra Myles vrati se na svoje mjesto.
Advokat joj utivim pokretom svog vezanog cvikera pokaza koliko je zaovoljan.
,,A saa nudilja gospoica Sharp, rnoliih." Stanka.
Gospoice Sharp, moete li da nam kaete neto o kretanju doktora Mansona u srijedu po podne, 14 septembra?
Mogu, ja sam bila s njim.
Ako, se ne varam, sudei po vaem glasu, vi ste
to inili protiv svoje volje.
Kad sam vidjela kuda idemo i tko je taj Stillman,
ni ljekar ni ita, ja sam prosto biia..
,,Preneraena, pomoe joj Boon.
Da, bila sam preneraena, ree gospoica Sharp.
,,Ja sam uvijek imala posla samo s pravim ljekarima,
specijalistima, u toku itavog svog ivota.
Tako je, dahnu Boon zaovoljno. Asada, gospoice Sharp, ima samo, jo jedna stvar koju bih elio,
ra; Savjeta, da nam ponovo razjasnite. Da li je oktoi Tanson doista pomogao gospodinu Stillmanu prilikoi izvoenja one operacije?
labome da jeste, odgovori gospoica Sharp
osve djubivo.
Tu se Abbey nagnu naprijed i, posredovanjem
predsednika, Ijubazno je upita:
Nije li tano, gospoice Sharp, da ste vi, u vrijeme dogaaja o kojem je rije, bili pod otkazom slube kod dbktora Mansona?
Gospoica Sharp estoko pocrvenje, usplahiri se
i promuca: ,,Da, pretpostavljam da je tako.
Kad ona jedan minut zatim sjee, Andrew osjeti
iskricu topline ako nitko, Abbey je bar ostao njegov
prijatelj.
Boon se okrenu stolu za kojim je sjedio Savjet,
pomalo uznemiren zbog te upadice.
37 C itiulelsi

417

(Jopoine predsjerue, gospodo, ja bih mogao

i alje da pozivam svjedoke, ali ja sam suviSe svjestan dra'gocjenog vremena gospode lanova Savjeta.
Osim toga, ja smatram da sam isinio uvjerljive i prespidne dokaze. Ne izgieda da ima i najmanje sumnje
da je bolesnica, Mary Boland, u dosluhu s doktorom
Mansonom i jedino na njegov nagovor, ostavila lijeenje u jednoj od najboljih londonskih bolnica, u kojoj se nalazila pod staranjem jednog od veoma uglenog specij.aliste, da bi se povrgla lijeenju u sumnjivom zavodu to ve samo po sebi sadri ozbiljnu
povredu slubene unosti i da se tu doktor Manson
promiljeno upustio u suradnju svlasnikom ovog zavoda i zajedno s njim izveo jednu opasnu operaciju,
protiv koje se ve ranije bio izrazio doktor Thoroughgood, spedjalista, koji je bio i moralno odgovoran
za bolesnicu. Gospoine predsjednie, gospodo, ovdje
se, ja tvrdim, ne radi o jednom usamljenom primjera,
o jednoj sluajnoj omaki, kao to to moe izgledati
na prvd pogled, ve je u pitanju jedna namjerna, s predumiljajem izvedena i gotovo sistematska povreda
ljekarskog zakonika."
Gospoin Boon sjede zatim zadovoljan. i lati'se
glaanja stakla svog cvikera. askom zavlada tiina.
Andrew je upomo gledao u pod S tekom mukom je
bio sasluap takvo prisfrano prikazivanje dogaaja. Pomisli ogoreno a postupaju s njim kao s kakvim zloglasnim zloincem.
Sad prie stolu Mansonov branilac i pripremi se
da oslovi Savjet.
Kao obino, Hopper je, crven u licu izgledao ueprtljan i muio se da sredi svoje papire. Pa ipak, za
divno udo, izgledao je kao da je time osvojio blagonaklonost Savjeta. Predsjednik ga oslovi:
Dakle, gopoine Hoppera?
,,S vaim doputenjem, gospoine presjedniee i
gospodo, ja neu ni pokuavatl da opovrgnem okaze
koje je iznio gospodin Boon. Ja nemam namjeru. da ponovo zalazim u injenice. Ali nain njihova, tumaenja od vrlo veiikog je znaenja po nas, osim toga,
ima jo nekoliko taaka koje iznose na vidjelo nove ele418

mente i do siuaj prikazuju u mnogo povoijmjoj svjeo

lofiti pomog klijenta.
Tako, na primjer, nije reeno da je gospoicu
Boland lijeio na prvom mjestu doktor Manson, poto
se ona obratila njemu 11. jula, prije nego to je i vidjela doktora Thoroughgooda. Osim toga, doktor Manson se i lino interesirao za nju, jer je gospoica Bo~
land ki jednoga od njegovih prisnih prijatelja. Zato
se on stalno smatrao odgovornim za stanje njenog
zdravlja. Mi moramo otvoreno da priznamo da je doktor Manson pogrijeio, ali po mom miljenju, u toj
njegovoj radnji nema nita beasno ni zlonamjemo.
Saznali smo za neznatno razmimoilaenje u miljenju izmeu doktora Thoroughgooda i doktora Mansona u pogledu ljekarskog postupka u ovom odreenom sluaju. Ako imamo na umu veliku zabrinutost
doktora Mansona za bolesnicu, nee nam biti teko da
razumijemo njegovu elju da opet uzme u svoje ruke
njezino lijeenje. Naravno, on nije htio da time nanese
bilo kakvu uvredu svom starijem kolegi. To i nita
drugo bio je razlog okolianju koje je gospodin Boon
toliko podvukao." Tu gospodin Hopper malo zastade,
izvue iz depa maramicu i iskalja se. Liio je na
ovjeka koji nailazi na teu preponu. ,,A sad dolazimo
na pitanje suradnje s gospodinom Stillmanom u Bellevueu. Zamiljam da lanovima Savjeta ime gospodina Stillmana nije nepoznato. Iako bez kvalifikacija, on uiva izvjestan ugled, pa se ak veli da je postigao i neka izljeenja vrlo tekih bolesnika.
Predsjednik ga ozbiljnim glasom upozori:
Gospodine Hopperu, ta vi, kao laik, moete da
znate o tim stvarima?"
Potpuno priznajem, gospodine", odgovori Hopper uurbano. ,,Ja sam samo htio da ukaem na to da,
kako izglea, gospoin Stillman nije ovjek bez vrijednosti. Desilo se da je on pred vie godina napisao jedno
pismo doktoru Mansonu u kojem mu estita na nekorn
njegovom naunom radu o plunim bolestima. Tako
je njihovo poznanstvo poelo. Kasnije, kad je gospodin
Stillman doao iz Amerike da bi ovdje podigao svoju
kliniku, njih dvojica su se lino upoznali, ali to je

419

poznanstvo bilo sasvim privatnog znaenja, bez ikakve

veze s pozivom. I tako, premda je to bilo nesmotreno,
nije nerazumljivo to je doktor Manson, traei mjesto u kojem bi mogao sam da lijei gospoicu Boland,
koristio se zgodom koja mu se pruila u ,,Bellevueu.
Moj prijatelj gospodin Boon izrazio se o ljeilitu
,,BeIlevue kao o ,sumnjivoj ustanovi. Smatram da bi
u vezi s tim Savjet moda elio da uje svjedoke. Gosjmice Boland, molim.
Kad Mary ustae, lanovi Savjeta zagleae se u
nju sa ivom radoznalou. Iako je bila uzbuena i gledala netremice u Hoppera, ne osvrnuvi se ni jednom
na Andrewa, izgledala je ila, potpuno zdrava.
Gospoice Boland, ree joj Hopper, elio bih
da raam kaete otvoreno jeste li bili zbog neega nezaovoljni dok ste se lijeili u ,Bellevueu?
,,Ne, naprotiv! Andrew odmah shvati da je Mary
bila unaprijed paljivo pripremljena. Ona ogovori sa
smotrenom umjerenodu.
Niste li kasnije osjetili kakve rave posljeice?"
Naprotiv, meni je bolje.
,,U stvari, nain lijeenja kojemu ste se tamo povrgli bio je onaj koji vam je doktor Manson savjetovao kad ste se prvi put njemu obratili. . . 11. jula?
Ua.
,,Da li je to u kakvoj vezi s utvrenim injenicama? upita predsjednik branioca.
Ja sam gotov s ovim svjedokom**, ree Hopper
brzo. Kad Mary sjede, Hopper na. svoj ponizan nain
prui ruke prema stolu zasjedanja. ,,Ja se usuujem
da ustanovim, gospoo, da je nain lijeenja primijenjen u .Bellevueu zapravo nain lijeenja predloen
po doktoru Mansonu, mada izveden moda nedozvoljeno od strane drugih lica. Zato tvrdim da, u
pravom smislu rijei, ne postoji djelo trune suradnje
izmeu Stillmana i doktora Mansona. elio bih da
ujemo doktora Mansona."
Andrew ustade, osjeajud se nelagono zbog toga
to su svi pogledi prisutnih bili sad upereni u njega.
Blo je smrao u licu. U upljini eluca imao je osjeaj
Madne praznine. Bio je uo Hoppera kako ga je oslovio:
420

..Doktore Mansone, jeste Ii imali kakve novane

koristi zbog te navodne suradnje s gospodinom StilImanom?"
Ni penija."
Jeste li imali kakvu skrivenu pobuu, kakvu ne*
dostojnu namjeru, kad ste tako postupili?"
Nisam.
Vi niste htjeli da nanesete uvredu vaenr starijem kolegi, doktoru Thoroughgoodu?"
Nisam. Mi smo se dobro slagali. Samo naa se
miljenja nisu u ovom sluaju podudarala.
Tako je, umijea se brzo Hopper. ,,Vi onda moete, iskreno i poteno, da izjavite ovdje pred Savjetom da niste imali namjeru da se ogrijeite o ljekarski
zakonik, niti ste slutili da bi' va postupak mogao d.a,
i u najmanju ruku, bude beastan.
,,To je suta istina.
Hopper odahnu i, klimnuvi glavom, otpusti Andrewa. Iako se smatrao obaveznim da uzme i njegov
iskaz, on se plaio plahovitosti svog klijenta. Sada, kad
je i to prolo na miru, raunao je da e, ako njegov
izvo bude kratak, moda imati bar neto izgleda na
uspjeh. Zato ree skrueno:
,,Ne elim da zaravam Savjet alje. Ja sam pokuao da okaem da je doktor Manson uinio samo
jednu zlosretnu omaku. Ja se obraam ne samo pravdoljubivosti ve i milostivosti ovoga Savjeta, a na kraju
bih htio da skrenem panju Savjetu i na zasluge moga
klijenta. Njegova prolost je takva da bi svaki ovjek
mogao da se ponosi njome. Mi znamo da ima sluajeva da su i veliki olini ljudi jedan jedini put u ivotu pogrijeili, pa im je, kad su bili lieni samilosnog
oprotaja, cijela buunost bila upropatena. Ja se nadam da neete dozvoliti da se neto takvo desi u ovom
sluaju o kojem ete sada izred svoju presudu ja
vas molim da to ne dozvolite."
Odbrana Hopperova i ponizan ton njegova glasa
vrlo su povoljno utjecali na Savjet, ali uto, tako red
ojenom, skoi na noge Boon i ponovo zatrai rije
od presjenika.
421

,,S vaim oputenjem, gospodine, elio bih da postavim doktoru Mansonu jedno ili va pitanja. Odmah
se okrenu i pokretom ruke, u kojoj je drao cviker, dade Anrewu znak da treba da ustane. Doktore Mansone, va posljednji odgovor nije rdi bio potpuno jasan.
Rekli ste da niste ni slutili da bi va postupak i u najmanju ru.kti mogao da bude beastan. Ali ipak, vi ste
znali da gosgodin Stillman nema ljekarskih kvalifikaija;
Anrew pogleda Boona ispod obrva. Zbog dranja
tog advokata i njegova cjepidlaenja u toku itavog
pretresa, on se osjeao kao krivac koji je uinio besramno djelo. Jedna malena iskra svjetlucala je polako u ledenoj praznini koju je u sebi osjeao. On ree
razgovijetno:
,,Da, znao sam da on nije Ijekar."
Jean mali, hladan smijeak zaovoljstva pokaza
se na Boonovu licu. On ree zajedljivo:
,,Razumijm, razumijem. Ipak vas ni to nije sprijeilo.
Cak mi to me nije sprijeilo", ponovi Anrew
naglo ogoren. Rijei su mu zvuile kao odjek Boonova
pitanja. Osjeao je kako gubi mo samosavlaivanja.
Duboko udahnu. Gospodin Bodne, ja sam vas sluao
kako postavljate tolika pitanja. Hoete li mi dopustiti
da vas ja neto upitam? Jeste li uli ta o Louisu Pasteuru?
Jesam", odgovori gospodin Boon, iznenaen tim
pitanjem. Zar ima nekog tko nije!
Tako je! Zar ima nekog tko nije! Vama je vjerojatno nepoznata injehica, gospodine Boone, ali moda ete mi dopustiti da vam kaem da Louis Pasteur,
najvee ime u svoj naunoj meicini, nije bio ljekar.
Nije bio ni Ehrlich ovjek koji je medicini dao najbolji i najsavreniji lijek u cjelokupnoj njenoj historiji.
Ni Haffkinee, koji se borio protiv kuge u Iniji bolje
nego to je i jedan gospodin s doktoratom to ika uinio. Ni Menikov, koga je samo Pasteur nadmaio u
pjegovoj veliini. Oprostite to yas podsjeam na te
osnovne istine, gospodine Boone. One e vam moda
ref da svaki ovjek koji se bori protiv bolesti, a ime

m u nije zapisano na slubenom spisku Ijekarske komore, ne mora stoga da bue lupe ili buala!
Nastade iznenadna tiina. Do saa se rasprava vukla osano, kao u kakvoj -maloj palanakoj sudnici.
Sad su, meutim, lanovi za stolom zasjedanja bili digli glave. Abbey je naroito gledao Andrewa s nekom
udnom upornou. Proe jean asak.
Hopper, pokrivi lice rukama, huknu preneraen.
Saa je, doista, bio uvjeren da je spor izgubljen. Boon,
iako strahovito ozlojeen, pokua da se snae.
,,Da, da, to su sve slavna imena. To nam je poznato. Ali, zacijelo, vi ne usporeujete Stillmana s njirna?"
Zato da ne? uzviknu Andrew ponosno. Oni su
slavni zato to su mrtvi. Virchow se posmijevao Kochu
za ivota vrijeao ga! Sada mu se vie ne posrnijevamo. Mi ruimo ljude kao to su Spahlinger i StilIman. Eto vam jo jedan primjer Spahlinger, velik
i originalan nauni mislilac. On nije ljekar. On nema
oktorata medicine, ali on je uinio vie za meicinu
nego hiljae ljudi s doktoratima, vie nego Ijui koji
se vozikaju u automobilima i po svom efu naplauju
honorare; ti Ijudi Spahlingera napadaju, kleveu i-optuuju, putaju ga da potroi svoj imetak na nauna
istraivanja i pokusaje i onda ga ostavljaju da crkava
u bijei."
Treba li a smatramo", ree Boon porugljivo,
,,da se vi podjenako divite i Richardu Stillnranu?"
,,Da! On je velik ovjek, ovjek koji je cio svoj
ivot posvetio dobru ovjeanstva! I on je morao da se
bori protiv zlobe, prerasuda i nerazumijevanja. Sve je
to on u svojoj zemlji pobjeio, ali, kako izgleda, ne i
ovdje kod nas. Ali pored toga, ja sam uvjeren, on je
uinio vie za suzbijanje tuberkuloze nego ijedan ivi
ovjek, u ovoj zemlji. Oh nije ljekar! Tano! Ali ima
mnogo Ijekara koji su se u toku cijelog ivota borili
protiv tuberkuloze, pa ipak nisu postigli ni truna
dobra.
Te rijei izazvae senzaciju u ugoj, visokoj dvorani. Mary Boland gledala je Andrewa oima punim
zadivljenosti i zebnje. Hopper je, polako tuno, sabirao
svoje papire i 'smjetao ih u konu torbu.

423

Presjenik se umijea:
Jeste li svjesni svojih rijei?M
. Jesam- Andrew stegnu vrsto naslon stolice,
svjestan opasnosti kojoj se izvrgao svojom suvie smjeiom nerazboritou, ali i rijeen da ostane pri svom
uvjerenju, Diui ubrzano, ustreptalih ivaca, bio je
obuzet unim osjeajem nehajne smjelosti. Ako ve
hoe da ga iskljue, neka im bar da razloga za to. On
nastavi sav zahuktan:
Sasluao sam optubu koja je anas poignuta
protiv mene i itavo sam se vrijeme pitao kakvo sam
to zlo uinio. Ja ne zelim da radim sa arlatanima i ne
vjerujem u lane Ijekarije. Zato i ne otvaram polovinu visokonaunih oglasnih broura koje se sa svakom
potom sruuju u moju kutiju za pisma. Znam, govo~
rim otrije nego to bi trebalo, ali ne mogu da se obuzam. Mi smo ovoljno slobodoumni. Ako budemo i
daije okazivali da sve to olazi izvan ljekarskih krugova ne valja, a, da je dobro sve to potie o njih mi
emo biti krivi smrti svakog naunog napretka u naoj
zemlji i pretvorit emo se u jedno malo zatitno trgoVako udruenje. Krajnje je vrijeme da svoju kuu
uredimo i ja pri tom ne mislim samo na povrne
stvari. Ponimo od poetka. Moramo ve jenom uvidjeti kako je jana i nedovoljna sprema kojom raspolau mlai Ijekari. Kad sam diplomirao, predstavljao
sam u stvari opasnost za drutvo. Sve to sam znao
svodilo se na poznavanje imena nekoliko bolesti, kao
i hjekova kojim ih je, toboe, valjalo lijeiti Ja nisam umio ni da sklopim par babikih klijeta. Sve to
nau<no sarn kasnije. Ali koliko Ijekara doista
naue ita osim obinih, osnovnih znanja koja steknu
praksom? Oni i nemaju vremena, ubogi Ijudi, jer
padaju s nogu trei na sve strane. U tome se i sastoji
rana itave nae organizacije. Trebalo bi da se svrstamo
u naune jedinice. Trebalo bi da postoje obavezni teajevi i poslije ispita. Trebalo bi da se uini veliki
pokuaj da se nauka dovede u prvi borbeni red, da se
jednom otrespmo starodrevne boice s lijekom da se
svakome Ijekaru-praktiaru da prilika da ui, da
424

upotpunjuje svoje zrianje, da sarauje na polju naunog istraivanja.

A ta da kaemo o trgovakom duhu? o jalovim lijeenjima u kojima se samo gramzi za zlatnicima o nepotrebnim operacijama, o hrpama i gomiJama tobo naunih specijaliteta koje upotrebljavamo,
a koji ne vrijede ni lule duhana - nije li ve vrijeme
da se tome uini kraj? Citava naa organizacija suvie
je netrpeljiva, zaluena. Kao sklop mi smo statini,
Mi nikad i ne pomiljamo da izmijenimo na sistem.
Govorimo da emo poduzeti neto, ali ne poduzimamc
nita. Godinama ve bJejimo o bijednim prilikama po
kojima rade nae nudilje, o zlehudim -plaicama kojima
ih plaamo. Pa? One jo uvijek tavore kao i'ranije,
jo uvijek primaju istu bijednu crkavieu/ To ]e tek
jean primjer. Ali ono to hou da kaem u stvari je
mnogo dublje od toga. Mi naim pionirima ne omoguujemo da rade. Doktor Hexam, koji je imao dovoljno smjelosti da asistira nepoinatom, vidaru Jarvisu kao anestetiar, lien je prava prakse. Deset godina zatim kad je Jarvis ve bio izlijeio stotine bolesnika, iji su sluajevi dovodili u nepriliku i najbolje londonske kirurge, kad mu je podarena i plemika
titula, kad su ga ,,svi najbolji" ljudi proglasili genijem,
onda smo tek mi ustuknuli i imenovali ga pocasnun
doktorom. U to vrijeme Hexam je ve bio mrtav, presvisnuo od tuge. Ja znam da sam napravio mnogo greaka mnogo tekih greaka u svojoj praksi. Ja to priznajem i kajem se. Ali u sluaju Richarda Stillmana
ja nisam pogrijeio. I ne kajem se za ono to sam uinio zajeno s njim. Od vas traim samo da pogledate
Mary Boland. Ona je bolovaia od tuberkuloze plunog
vrha kad je otila Stillmanu. Ona je sada izlijeena.
Ako traite opravdanje za moje beasno djelo, evo ga
ovdje, u ovoj odaji, pred vama.
Naglo zavri i sjede. Za podignutim stolom za kojim je zasjedavao Savjet, isticalo se Abbeyjevo lice,
ozareno nekom udnom svjetlou. Boon, koji je jo
bio na nogama, poglea Mansona u nedoumci, pa onda,
pomislivi da je tom naepurefiom ljekaru dao dovolj425

no konopca da moze da se njime objesi, pokloni se

presjeniku i sjede na svoje mjesto.
Cio jedan minut u dvorani je vlaala neka udna
tiina, a onda presjenik izusti uobiajene rijei:
Molim sva strana lica da se udalje."
Andrew izie s drugima. Sad je ve bio izgubio
onu bezobzirnu nehajnost a u glavi mu je i u itavom
tijelu tuklo kao u kakvoj preoptereenoj maini. Atmosfera dvorane guila ga je. Nije mogao da ponese prisustvo Hoppera, Bolanda, Mary i drugih svjedoka. Naroito se osjeao grozno pred sjetnim prijekorom na
licu njegova branioca. Bio je svjestan da se ponio kao
buala, kao kukavna patetina budaia. . . Uvidio je da
je njegova estitost puka ludost. Da, luo je bilo i pokuati^ a obrlati Savjet onako kako je on to uinio.
On nije ni trebaio da bude Ijekar, ve kakav nadrigo
vornik u Hye Parku! Pa, uskoro nee vie ni biti ljekar! Ta oni e ga prosto zbrisati sa spiska.
elio je samo da bude sam i otidje u oblaionicu
gdje se nasloni na ivicu jenog umivaonika, nesvjesno
se maivi cigarete. Osjeti neprijatnost dima na opaIjenom jeziku i zgnjei petom cigaretu. Bilo je udno,
usprkos tekim i istinitim rijeima koje je maloprije
bio izrekao protiv Ijekarskog poziva, kako ga sada
obuze osjeaj da bi mu teko palo ako bi ga iskljuili. Pade mu na um da bi ga moda Stiliman mogao
uposliti. Ali to ne bi bio rad za kojim je on eznuo.
N e O n eli da rai s Dennyjem i Hopeom, da slua
svoje vlastite sklonosti, da ostvari svoju zamisao, da
zarine koplje u umalost i nazadnjatvo. AU, kad bi to
postigao, on mora da ostane u kolu ijekara, jer nikad
nikad, nikad u Engleskoj ne bi to mogli da urade Ijudi
koji se nalaze izvan ljekarskog poziva. Denny i Hope
moraju sad sami da uu u trojanskog konja. Obuze ga
val ogorenja. Pred njim se prostirala pusta i jalova
buunost. Obuze ga sad najbolniji od svih osjeaja
7 osiecaj lskljuenosti - saznanje da je izgubljen, unisten, da je svemu kraj.
Zau agor Ijui koji su prolaziU hodnikom i savlaan umorom ustade. Pridrui im se i ue s njima u
dvoranu. Bio je svjestan da mu preostaje samo jedno:
426

ne smije se poniziti. Zelio je iz sve due da ni jenim

znakom ne cda svoju slabost i ne ponese se kukaviki.
Poglea vrsto prikovana za po, neposredno pred sobom nije vidio nikoga, ni jednom ne pogleda uzvieni
sto, ostae miran, nepokretan. Svi sluajni umovi odjekivali su mu u uima kripanje stolica, kaljanje,
aputanje, ak i neije rasijano kuckanje olovkom.
Odjednom nastade tiina. Andrew pretmu. Kucnuo
je as, pomisli! Predsjednik uze rije. Govorio je sporo, upeatljivo.
.
. ,
,,Andrew Manson, saopavam vam a je Savjet
vrlo paljivo razmotrio optubu iznesenu protiv vas,
kao i iskaze svjedoka koji vas terete. _
Savjet je miljenja, i pored osobitih okolnosti vaeg sluaja i na osnovu vaeg uvjerljivog prikaza cijelog dogaaja, da ste vi radili u punoj vjeri i s iskrenom eljom da postupite u duhu zakona koji zahtijeva
od svakog Ijekara visok mpral i savjesno shvacanje
njegova poziva. Stoga vam saopavam da- Savjet mje
naao za umjesno da onese 'odluku da se vae ime
brie iz naeg registra."
,
U prvi mah nije mogao nita da shvati. Onda ga
proe odjednom drhtavia. Nisu ga lskljuili. On je
slobodan, ispravan, vraen mu je ugle.
Podie nesigurno glavu i poglea u pravcu stola.
Od svih lica, neobino zamagljenih koja su gledala u
njega, on najjasnije vidje lik sir Roberta Abbeya. Izraz
razumijevanja u Abbeyevim oima jo ga vie uzbui.
Osjeti odjednom da ga je Abbey spasio. Nestae sad
njegove pritvorne ravnodunosti. Prozbori tihim, slabim glasom ali, mada je bio oslovio predsjednika, on
se u stvari obrati Abbeyu.
Hvala vam, gospodine."
Predsjednik objavi:
Suenje je zavreno."
Andrew ustade. U isti as opkolie ga prijatelji:
Con, Mary, preneraeni Hopper, Ijudi koje nikada ranije nije bio vidio, a sada su mu toplo stiskali ruku.
Ne znajui ni snm kako, nae se na ulici. Con ga je
stalno tapao po leima. Na Andrcwov uznemiren ivpnnj sistem djelovall su umirujue autobusi koji su
427

tutnjili, a s vremena na vrijeme obuzimao bi ga s izlivima radosti nevjerojatan zanos. Oborivi sluajno po~
gled, primijeti Mary kako ga gleda, oiju punih suza,
,,Da su vam samo uinili neto poslije svega to
ste za mene uradili ja bih oh, ja bih bila ubila
onog starog predsjednika!"
,,U ime oca! uzviknu Con neodoljivo. ,,Ja ne znam
ta i ti samo imala da tu brine! Onoga asa kad je
stari Manson ustao da govori, ja sam znao da e ih sve
unititi."
Andrew se nasmijei blago, uzdrljivo, radosno.
Bilo je prolo jedan kad su sve troje uli u hotel
Museum. Tu ih.je, u predvorju, ekao Denny. Prie
im ozbiljan i nasmijan. Hopper mu je bio telefonom javio novost. Ali on nije imao nita da primijeti. Ree
samo:
,,Ja sam glaan. Ali ovdje se ne moe jesti. Izvolite, molim, svi sa mnom na ruak."
Ruali su u restoranu Connaught. Iako nikakva
iskra uzbuenja nije bila prela Philipovim licem, iako
je uglavgom razgovarao s Conom o automobilima, on
oprines'e mnogo da ruak proe kao svetkovina. Kasnije ree Andrewu:
Na vlak polazi u etiri. Hope je u Stanboroughu
eka na u hotelu. One kuerke moemo kupiti jeftino. Ja moram .a pokupujem jo neke stvarice, ali sastat emo se na stanici u Eustonu u etiri manje deset.
Andrew poglea Dermyja, svjestan njegova prijateljstva, svjestansvega to mu je dugovao jo od onog
prvog ana kad su se sreli u malom dispanzeru u Drineffyju. On ree odjednom:
Ali recimo da su me iskljuili?"
Ali, eto, nisu. Philip odmahnu glavom. Ja u
se ve postarati da se to nikad ne ogoi.
' Poto Denny otidje u kupovinu, Andrew otprati
Cona i Mary u Paddington na eljezniku stanicu. Dok
su bez rijei ekali na peronu, Andrew ponovi poziv
koji im je ranije bio uputio.
,',Morate-nam doi u Stanborough, da nas vidite."
,,I hoemo", uvjeri' ga Con. Tamo na proljee
im koliea dovedem u ispravno stanje.
423

Kad ie njihov vlak krenuo, ostae nru jo d o sat

askom
Pnne se u autobus. Uskoro se naoe u Kensal ureen
i poe na groblje. Dugo je vremena stajao kra] Kn-stinina groba i razmiljao o mnogim stvanma^ B il^ ^
vedro popodne, pa je pirkao onaj svje 1 p ]
Je ona'uvijek toliko voljela. Nad n,ua na ]edno3 ogolieloi grani, cvrkutao je veselo jedan vrabac
Kad se najzad okrenu i poe, hitajuci iz s
ne zakasni, na nebu pred njim u gorm h J^ eth h oblaka, ocrtavali su se bedemi neke citadele.

Pi-va knjiga Savjest

P vri dio
Drugi dio

SADR2AJ .

Druga k n jig a - K arijera

P rvi dio

D'riigi dio

9
109

225
227
.245