1

S Tupkom po Papui Novoj Gvineji

Posveta
Ovu knjigu posveujem Tupku, suputniku koji me je pratio na dijelu putovanja. Ostaje upitno bi li pola na ovo putovanje da nije bilo Tupka. Ime Tupko nisam ja izmislila. Tako ga je navodno na Madagaskaru prozvalo domae stanovnitvo. Spremno se hvalio da to malagachy znai mudar i otrouman stariji ovjek. Na putovanje u Madagaskar na kojem je zaradio ime Tupko nije iao sam nego u drutvu s nekolicinom mladih inteligentnih ljudi iz Hrvatske. Pa sam tako doznala da si je to ime udjelio sam neznajuci da tupko na malagachy znaci - mnogo.

Put kroz Melaneziju

Konano kreemo
Na zajedniko putovanje odluila sam se samo zato to nisam eljela putovati sama. inilo mi se nepoznato i daleko. Preko Interneta sam upoznala cobijeka koji je ini se, ve putovao svugdje po svijetu. Iskusan pri organizaciji i spretan u realizaciji putovanja bio bi mi velika podrka. On je ve rezervirao kartu za PNG koja se meni ini preskupom. Pretraujem po Internetu i gle: ima ponuda za kruno putovanje po otonim dravama Melanezije po skoro istoj cijeni kao i izravno za Papuu. Osim toga, kada ve i onako slijeemo u Cairnsu, zato se ne bi zaustavili na tjedan dana i iskoristili priliku da vidimo Barrier Reef i tropske ume Queensland-a. Predlaem da na tjedan dana iznajmimo kamper i obiemo jedan dio Australije. Prihvaeno, njegova stara rezervacija se ponitava a nove traimo preko njemakih agencija. Tu sam nala najpovoljniju ponudu. Iz nje proizlazi da najprije idemo u Singapur, Cairns, Papuu Novu Gvineju, na Salomonske otoke, Vanuatu i Novu Kaledoniju. Predviamo da bi takvo putovanje moglo potrajati nekih 75 dana. Nakon toga ja se vraam kui, a moj suputnik bi ostao jo mjesec dana u Australiji. Polazimo avionom iz Frankfurta i zato traim kako najjeftinije doi do tamonje zrane luke. Tu uskae moj partner. Za samo 100 eura naao je let Ljubljana - Frankfurt i natrag. Naravno, to je povoljno. To nam on odmah rezervira ali kad ho u platiti karticom ispadne 200 eura. Zovem mog partnera koji komentira sa: pa tako ti je to! Dobro, mislim, moe se desiti da neto krivo razumijem. Prije putovanja susreli smo se samo jednom. Nisam ga mogla dobro procijeniti. inio mi se blage udi i spreman za druenje takve vrste. Neke sam indicije, zbog velike elje da nae druenje bude uspjeno. i previdjela. Dogovor je da ja doem jedan dan ranije u njegov grad a onda emo njegovim autom do Ljubljane. Auto e ostaviti kod keri koja ivi u Ljubljani.

6 Uinjeno. Ja sam kod njega. U jutro prije odlaska on jo mora dovriti pakiranje, pa u banku, pa jo ovo i ono ali ima vremena za popiti kavu u pjeakoj zoni. Na stolu lee novine i kao prvo vidim lanak o djevojici koja je nakon niza godina konano osloboena ropstva jednog manijaka koji ju je seksualno zlostavljao. Glasno se uasavam. On me gleda sa smijekom. -uj, ja stvarno ne znam to da na to kaem. Uope to ne razumijem. U drugim kulturama je to normalno da stariji mukarci imaju daleko mlae ene. Izbjegavam komentar u nadi da sam to moda krivo razumjela. -Evo vidi, ja bih bio sretan da je moja ker svoju prvu ljubavnu no provela sa nekim starijim iskusnim mukarcem. Mene su moji prijatelji proglasili ludim kad sam to rekao. Gledam ga bez razumijevanja i potajno se slazem sa njegovim prijateljima. Pomalo me nagriza sumnja. E sada, njegov auto treba prije polaska odvesti njegovoj eni u ured, a mi kreemo za Ljubljanu drugim koji vozi neki prijatelj. Stari plan se vie ne spominje. Ja sam pomalo nervozna jer beskrajno ekamo, sad ovo sad ono, a petak je popodne. Ceste su dupkom pune. Na moje opomene odmahuje. -Pa je li ti misli da ja ne znam koliko mi treba do Ljubljane. Naravno da to ne mislim ali sam sve nervoznija. I s pravom, ceste su zakrene i na granici i na naplati cestarine, a i inae. Pomalo me hvata panika. Pred Ljubljanom jo samo stop and go. Jedan sat prije naeg leta mi smo tek pred Ljubljanom. Ako ne uspijemo doi na vrijeme proputamo let za Australiju. Nagovorimo vozaa da vozi trakom za nudu i jedva stignemo na aerodrom pola sata prije polaska aviona. Krenuli smo iz Hrvatske pod velikim nazivom- ekspedicija kroz Melanziju. Dobro je poelo.

Prva stanica - Singapur

Nije ba grad mojih snova, ali sam radoznala. Singapur je izuzetno ist, ljudi su tihi, govore kineski, malezijski i engleski kao i brojne druge jezike. Grad je smjeten na otoku koji je kompletno grad. To znai da nema nikakve proizvodnje hrane u Singapuru. Sve se uvozi. Zatitni znak Singapura je Merlion, pola riba pola lav. Nalazi se na samoj obali a ujedno je i vodoskok koji iz lavljih usta riga veliki mlaz vode izravno u more. Oko njega je uvijek hrpa turista, posebice japanskih. A ispred njega na moru krstari brod - smetlar iz kojeg istai odmah pokupe sve to se baci ili pak donese more. To potvruje poslovinu istou grada, ali isto tako sam vidjela da je obala pripadajuceg otoka na kojem je nacionalni park puna plastinih boca i drugih otpadaka..

Merlion, fotografiranje Merliona spada u obavezu svakog turiste

Umjetni otoii ne mogu sakriti injenicu da je to jedan od najjae frekventiranih plovnih kanala

Siesta izpred indijskog hrama u indijskoj etvrti

Staro i novo stoje bez konkurencije jedno uz drugo

Hramovi i neboderi su ravnopravini u slici grada

10

arolikost odjee domaeg stanovnitva prevladava slikom grada iako gradometa bezbroj unikatno obuenih turista iz cijelog svijeta

11

Kava to go pije se u Singapuru iz plastinih vreica na slamku etajui ulicama promatram svako malo Tupka kao gleda na sat i glasno rauna da bi me na kraju pitao koliko je sati. Pitam ga zato svoj sat ne postavi na lokalno vrijeme. To ne moe, jer mora znati kada mora nazvati enu. - Pa koliko esto zove enu? - Najmanje svaka tri dana. K tom otoku-gradu-dravi pripada i nekoliko otoia. Jedan od veih, Santosa, ureen je kao rekreativni centar s plaama i spojen s gradom jednim dugim mostom. Ispred plae na otoiu je

12 glavni put ulaska prekooceanskih brodova u luku Singapura. Da bi kupaima uljepali pogled, ispred plae sagraeni su umjetni otoii od betona i zasaeni drveem i grmljem. Podsjeaju na velike lonce za cvijee. A i inae cvijee i cvjetajue grmlje dominira u slici grada. Posebice je upadljiva aleja koja vodi kroz grad do aerodroma. U slici grada izmjenjuje se tradicionalna sa modernom gradnjom te tako zatiemo nebodere uz razliite crkve s budistikim i hinduistikim hramovima. Ispred budistikih hramova ordiniraju na otvorenom lijenici kineske medicine kao i itai budunosti iz prastarih knjiga. Tu su i kineska i indijska etvrt. Kineska djeluje vie kao komercijalni centar uline prodaje i samo nekim elementima podsjea na kinesku kulturu dok se u indijskoj etvrti stjee dojam da se nalazimo negdje u Indiji. Za kupnju su naravno najzanimljiviji optika i elektronika ali sam stekla dojam da je to isplativo samo kod nekih proizvoda. Na putu za Santoso, na velikom krianju je dug pothodnik. Mjesto je daleko van naselja i djeluje naputeno, a ja ve izvana vidim da je pothodnik nastanjen osobama iji je socijalni status nejasno definiran. Nekam se ui jer znam koliko je opasno na takvom mjestu sresti drogerae koji su spremni i zbog mnogo manje koristi, nego to bi imali od nas, orobiti ovjeka. Moj suputnik ismijava moju nelagodu objanjavajui mi da su to neki koji su samo pobjegli s posla pa se ovdje sakrivaju. Ne mogu vjerovati da je toliko naivan, jer hrabar nije. Kada smo boravili u selima Simbaia nije se micao bez vodia, tamo mu ni moja nazonost nije bila dovoljna. A to su daleko manje opasna mjesta. Za normalnu, socijalno orijentiranu osobu siromatvo nije razlog da nekoga orobi. Da bi svojim posjetiteljima pruili uvid u floru u faunu u gradu je vie zoolokih i botanikih vrtova. Posebno su mi bili zanimljivi vrt sa bezbroj vrsta orhideja kao i zooloki vrt gdje u velikim mreama zatvorenom prostoru dre leptire u skoro prirodnom ambijentu. Nacionalni park smjeten je na Tekongu, najveem od otoka, na koji se moe doi samo brodiem. U nacionalnom parku prvi puta se na naem putovanju susreemo s guom vegetacijom, ali vie u formi malo zaputenijeg parka. Hodajui po asfaltnoj cesti moj mi suputnik svojim monotonim glasom dri predavanje o kretanju i vladanju po umi te se gura da ide prvi (cesta je u svojoj irini koncipirana za motorna vozila svakog tipa) da ne bi ja poplaila mogue objekte za fotografiju. Pokuala sam ga uvjeriti da sam isto toliko putovala (iako sam putovala mnogo vie) koliko i on, ali on ostaje pritom da ide prvi. Pa naravno, lake mu je prvom dobiti neto pred kameru. jer u veini sluajeva samo onaj prvi moe snimati. a onda se objekti raspre. Zastanem, jer sam ugledala zmiju, ali moj ju suputnik svojim tapkanjem potjera. Sumnja da sam loe izabrala suputnika nagriza me sve jae, pogotovo to mi njegova beskrajna hvalisanja uspjesima kod ena idu posebno na ivce. Izrazito mi su nepodnoljivi komentari kao: On ne zna kojim bi se redoslijedom odluio za dvije enske osoba eugodan njegov interes za ensku djecu koja su tek na pragu enstvenosti. za susjednim stolom. A oito su majka i ker, i to ker kod koje se jedva nazire da je u pubertetu,(a i koje mu nitko ne nudi).

13

Orhideje svih bnoja i forma

14

arobne orhideje

15

U Singapuru u pod mreom zatvorenom prostoru ive leptiri pod prirodnim uvijetima

Nisam mogla skinuti oi sa kaskada boja cvijea i leptira

16

Boje su inspiracija za svakog slikara

ak i zmije konkuriraju leptirima

17 Te stalna sjeanja na mladu enu sa Madagaskara koju je upoznao na jednom od svojih putovanja.. Na moje pitanje kolika je dami bila tarifa on s ponosnim licem odgovara - ja nisam platio nita. Da nije let tako skup najradije bi je odmah doveo kui. Dok on dalje sanja, ja se potajno pitam to li bi u tom sluaju uinio s majkom svoga sina. Nakon tri takva dana u Singapura pukne mi nakon slijedee priice konano film: -Zna mene nazove neka ena i kae da je za mene ula od svojih prijateljica. Kae da bi se htjela sa mnom sastati. Ja je pozovem doma k meni. To je najpraktinije. Nakon dva sata ona ode sretna i zadovoljna... E ovo je previe, uvreda moje inteligencije, a i uvreda za sve ene. Pogledam u te naborane oi jednog pedesetosmogodinjaka i pitam se zato sam taj povremeni sjaj u njegovim oima u prvi mah drala za znak inteligencije. Strogim glasom zabranim mu zbog nepoznavanja enskog roda i zbog pubertetskog prilaza, svaki dalji komentar o enama. To ga ne pogaa ba neto previe, komentira samo sa: -Dobro, ali o emu emo se onda razgovarati. Na hostel je vie nego skroman. Doruak je u prolazu prema sanitarnom voru. Nema konobara, treba se sam posluiti. Tu je topla voda za aj ili kavu, mlijeko, tost, maslac i marmelada. Soba je samo s jednim dvostrukim krevetom i jednim zajednikim pokrivaem. Vrlo neugodna situacija. Na sreu imam svoj pokriva. Pokuavam se maksimalno izduiti uz sam rub kreveta. Ipak ima i i nekih prednosti. Hostel je na sredinjem mjestu i ima pristup Internetu, a na ulici oko hostela bezbroj je malih brzih kineskih restorana. Otvoreni su cijelu no. Hrana je uglavnom jeftina ali su i porcije male. Zbog velike vruine pokuavam izbjegavati meso. Ali jedina hrana bez mesa je neko zeleno povre koje nalikuje blitvi ali je ukusom vrlo razliito. U blagovaonici hostela na ijem je zidu prikovan al nekog navijaa Partizana i u kojoj su ve odsjeli globtroteri svih nacija, sjede svi utke i gledaju u svoje jelo.. Na Tupko kuha sebi kavu i pri tome mi dri govorancije o dehidraciji i zbog velikog znojenja pomanjkanju soli u organizmu, problem koji je vrlo lako rijeiti. Ja maem svoj toast i ne obraam panju na njega. -Vidi kako ja ovo rjeavam. Bacim pogled i vidim Tupka kako sav napuhan stoji uza stol, u ruci dri ajnu liicu punu soli te je uz pobjedonosne poglede naokolo gurne u usta. Ali kako nitko nije obratio panju pojede sol ispusti zrak i okrene se ponovno prema svojim radnjama. ivot je okrutan!

18

U Singapuru su tradicija, razliite nacije i vjere stopljene u jedan grad pun kontrasta. Tako nikoga ne smetaju male kuice direktno ispred modernistikih nebodera.

Put za Australiju
Na put nastavljamo prema Australiji. Slijeemo prvo u Darwinu pa onda u Cairnsu. Na oba aerodroma avion slijee malo nagnut na desno. Mene to zabavlja. Radi se oito o istom pilotu, primjeujem glasno. Dok ekamo na carini moj se suputnik nagne prema meni, to mi je (ne samo zbog zadaha) izuzetno neugodno, i zapone nevjerojatnu priu.

19 -Ti se ne razumije u letenje i ne zna da je uzrok nagibu aviona prije slijetanja blizina mora. To ti nisam htio rei u avionu jer nikada ne zna gdje sve ima Hrvata. Njegove rijei se uju nadaleko jer u prostoru u kojem ekamo u repu do carine vlada apsolutna tiina. I nastavi, kako se on razumije u letenje jer je ve letio Cessnom snimajui fotografije iz zraka pa su ga deki ne samo uputili u umijee letenja nego mu u zraku i prepustili komande. Tako da bi on takav avion, kao to je ovaj s kojim smo upravo doli spustio bez problema. U to vrijeme jo samo sumnjam u njegov zdrav razum pa mu pokuam pojasniti da i iskusni profesionalni piloti kada mijenjaju mainu kojom uobiajeno lete idu prvo na dokolovanje jer ih bez toga ni jedna kompanija ne bi pustila u kokpit. On samo odmahuje, tvrdei kako ja po obiaju priam stvari o kojima nemam pojma. Kasnije u shvatili da su takve tvrdnje samo orue kinjenja kad misli da sam ja kriva za neto to on nije dobio, neto to mu pripada ili to sam rekla ili uinila neto, po njegovom miljenju upereno protiv njega . U ovom sluaju to je doruak. U avionu je bilo izobilje mjesta pa sam se ja nakon polijetanja preselila. Njegova mi je blizina iznimno neugodna, ne samo zbog mirisa. Ujutro me je stjuard probudio i servirao mi doruak. Ja meutim nisam vodila rauna je li moj mali papao, to mi je sav oajan spoitavao nakon to sam se prije slijetanja vratila na svoje mjesto. Njega stjuard nije probudio a ne znam ni zato bi to trebao uiniti. Veer prije polijetanja vodio je beskrajne monologe podcrtane sa bezbroj primjera kako on na putovanju nikada ne spava, pogotovu ne u avionu. Nakon te izjave mi dodue nije bilo jasno zato onda prije lijeganja u krevet zakljuava svoj kofer i ruksak, od kojeg se skoro nije nikada odvajao, i lijee sa hlaama pod jastukom. Valjda se boji da u ga ja orobiti dok on tako NE spava. Tek sam kasnije shvatila da nikada nije iao spavati prije mene. Moda sluajnost.

Australija
Za boravak u Australiji imamo tjedan dana. Moj prijedlog je bio da se iznajmi kamper. Tako bi to relativno kratko vrijeme maksimalno iskoristili. On je istog miljenja i sav ponosan poalje mi mail. Naao je kamper na Internetu za samo 100 dolara dnevno. Meni se to ini skupo, pa akam po Internetu, i vidi ima kampera i za 50 dolara. Poaljem mu mail sa adresom. Njemu se ne svia taj kamper navodno su mu kotai premali pa je njime zabranjeno voziti po pjeanoj pisti, on bi taj za 100 dolara jer je ljepi i moderniji. Ja sam se brinula za internacionalne letove a on se treba brinuti za interne letove i hotele. Pa si mislim, ba me briga. Moramo se nekako dogovarati pa neka mu bude.

20 Konano smo u Cairnsu proli kroz carinu. Teki poroaj. Pretresli su nam stvari i konfiscirali njegov spray sa paprom. Ali uspjeli smo. Dodue nasmijavalo me to su i carinici patili. Morali su sluati po kojim je dravama slavni istraiva ve putovao te buljiti u lanak o delfinima iz asopisa Meridijani, koji je naravno na hrvatskom, a koji mu je uvijek bio spremno pri ruci, te za koji e navodno pisati seriju sa putovanja po Papui. Listao mi je to ispred nosa upirui prstom u svoje ime. Procedura koju sam ve dotad nekoliko puta vidjela i koja e mi i ubudue ne samo ii na ivce nego me postidjeti, uvijek ponovno. Napolju pitam to je sa kamperom. On nema pojma. Naravno, nije naruio, ali nema niti jednu adresu sa sobom. Idi na Internet pa pogledaj koji je to kamper bio, savjetuje mi. Ostajem bez rijei. Poslije toga e tvrditi da nikada nije bila rije o kamperu za Cairns. Nego navodno samo za vrijeme koje je on elio provesti u Australiji nakon mog odlaska kui. Da ne bi. To bi znailo da e mjesec dana provesti u kamperu za 100 dolara dnevno a suma novaca koju nosi sa sobom za cijelo putovanje ne pokriva ni trokove samog putovanje po Melaneziji a kamo li za kamper. A sva ona pota na mom raunalu su Fata Morgana. akam ljuta i premorena, nakon nonog leta, u hali aerodroma po Internetu ali ne mogu nai taj kamper. Odlazimo u hostel. Kasnije smo iznajmili auto na jedan dan. Na kraju mi je to bilo drae jer sam mogla biti vie sama a i zbog ptica koje sam u uspjela snimiti samome gradu Cairns-u. Hodam svaki dan ujutro i naveer uz obalu koja je puna ptica i snimam.

Na obali je drvena etnica. S nje se mogu snimati ptica

21

Na domaku ruke uz etnicu bezbroj ptica, ovdije pelikani ibisi.

Vodena kornjaa uiva u sunanju

22

Direktno uz obalu u samom centru interesantan, nama nepoznat nain ribolova

Ptice na svakom koraku, na travnjaka, uz obale i u svakom vrtu

23

Da je kupanje u moru zbog krokodila preopasno, grad Cairns postavi je veliki bazen na samu obalu mora. Kupanje i uparaba ormari za garderobu se ne plaa. Na okolnoj travi se moe rotiljat.

24

Nycticorax caledonicus

25

Australska pelarica (Merops ornatus) Moj se suputnik vie dri svog laptopa. Na njemu ima komplicirane igre koje traju satima. Ipak je, naravno ponekad i izlazio ali uvijek samo u mom drutvu. Zajedno bi proetali gradom ili parkom. Ipak, jedan izlet mi je ostao posebno u sjeanju. Naime, jedna od mojih pogreaka kojima me je stalno kinjio bila je da ostavljam svoje stvari svugdje i ne pazim na njih. Ja nemam fobiju proganjanja i ako nigdje nikoga nema ili smo na takvom mjestu u selu gdje smo gosti, ne zakljuavam svoju prtljagu i ne vuem poput njega je stalno sa sobom. Sve u svemu procijenim situaciju i vladam se prema procjeni. Ali da se vratim na na izlet. U jednom parku otkrili smo imie na stablu i stali da ih slikamo. Nigdje nije bilo nikoga. Odloim svoje stvari na klupu i slikam.

26

Nama u Europi nepoznato cvijee

27

Plodovi palme nisu jestivi za ljude

28 On baci pogled na moj ruksak i predbaci mi da opet ostavljam sve naokolo. Ljuta i bez komentara zgrabim svoj ruksak i stavim ga u travu pokraj nogu. Ne elim diskusije. U hotelu nakon nekoliko sati pria ide dalje. Sjedim na terasi i itam, kad evo nasmijeenog Tupka. Mirnim glasom pojanjava mi kako on tako neto ne bi uradio. Hoe rei, on ne bi nikada svoje stvari ostavljao van dohvata ruku. -A onda uzme ruksak a ostavi dalekozor na klupi. Protrnem. Stvarno, stavila sam ga iza ruksaka onda pokupila samo ruksak. Po vlastitom nahoenju ruksak bi pokupila tek pri polasku, stavila na lea i primijetila dalekozor. Ali to je, tu je. Trim natrag, a naravno dalekozoru koji sam upravo za 600 kupila u Singapuru i to nakon to sam se satima predomiljala jer zapravo nisam imala novac za takvu nabavku, ni traga ni glasa.

Izuzetno skupa fotografija imia

A uzrok svemu.. Jedan od veih tehnikih problema na naem putovanju je punjenje bezbrojnih akumulatora. Ja imam sve u svemu za napuniti 6 akumulatora, on ima isto nekoliko i laptop. Muku muimo, jer razvodna kutija koju je ponio i kojom mi se ve u mailu hvalio kao veliko tehniko dostignue ne slui zapravo svrsi. Sklepana je u domaoj radinosti i ne funkcionira ba kako treba. Mene to ne uzrujava posebno, jer baterije moemo puniti i jedan za drugim. Ali Tupko se neprestano ivcira oko toga, psujui na sav glas, a repertoar mu je bezkraja. Kako ne bi pomislio da se ne zanimam, dajem neki prijedlog. Njega spopadne bijes.

29 -Ja u tebe iskljuiti iz ekspedicije zbog nesposobnosti. -U emu se to oitava moja nesposobnost -To si isto predloila i Singapuru pa nije funkcioniralo. -A oprosti o kakvoj ekspediciji ti to govori. Misli li na vrijeme koje provodi igrajui se na laptopu ili na ono vrijeme koje se na terenu dri za moj skut. Drugi dan me je ta primjedba kotala 600 eura. Kaznio me je time to mi nije rekao da sam ostavila dalekozor iako je to primijetio. I jo kako to nisam odmah uoila, morao mi je ispriati da se nasladi. Poslije tog nemilog dogaaja jasno mi je da su moje sumnje opravdane. S njim neto nije u redu. Sad sam ve ozbiljno zabrinuta. to sada? Ja nemam nikakvog iskustva sa psihikim problemima te vrste. Pitam se jesam li u opasnosti. S druge strane nisam ba plaljiva, a on je velika kukavica.. Razmiljam o vraanju kui ili daljnjem putovanju bez njega? Mi putujemo u Papuu, kako u tamo sama? Odluim ipak pokuati izii na kraj s tim problemom i drati jezik za zubima. Idemo dalje uz minimalnu moguu konverzaciju. Par dana kasnije tui se da mu nedostaje razgovora. Ispriam se, ja ivim sama pa sam navikla utjeti. To ga ohrabruje i tako poinju beskrajne tirade poduavanja na pubertetskoj razini. Najgori su kvizovi. Sa pobjedonosnim smijekom pita me znam li ovo ili ono. Uvijek neka apsolutno beznaajna i pukokolska znanja. Ali to je s kvakom. Ako kaem da znam, kontrolira moje znanje pa me vanim glasom korigira po sistemu - ako kaem bijelo, on kae crno. Da ne dolijevam ulje na vatru priznajem da je u pravu.. -Evo vidi da ne zna, pa to onda kae da zna. Ali ako kaem da ne znam, moram sluati gluposti koje nepotrebno dui, potkrepljujui ih beskrajnim primjerima svojih doivljaja sa putovanja. Uglavnom izaberem ovu drugu inaicu, nekako je lake podnosim a njemu mnogo znai i dobro je raspoloen. Samo ne znam koliko dugo to jo mogu trpjeti. Poinjem voditi protokol gluposti, zapisujui bisere. Neto sumnja, jer me stalno ispituje to zapisujem. Za svaki sluaj prijeem na njemaki jezik. Zapisivanje me zabavlja pa mi to nedobrovoljno druenje pada neto lake. Spoitava mi vladanje, oblaenje, kretanje, sve u svemu sve eli kontrolu nad svim i svaim. Ponaa se prema meni kao da sam mu ena, ker i majka u jednoj osobi. On je odrastao u jednostavnim prilikama a i nema nikakvog obrazovanja, pa se ponaa tako kako si mali Ivica zamilja ponaanje meu svjetskim i obrazovanim ljudima. Uglavnom naivno manipulirajui pria i ponaa se na nain za koji misli da ga prikazuje u boljem svjetlu. Po njegovom bih ja trebala samo pobono sluati dok on tako pametno govori i svakome dosauje. Ali nije uvijek bilo tako. Ako bi mi se na sugovornik ili sugovornici inili zanimljivim, ja bih prekinula te glupave samohvale moga suputnika, postavljajui pitanje o zemlji ili neko osobno

30 pitanje na koje koje bi mi spremno odgovorili obraajui se u daljem razgovoru gotovo u pravilu samo meni. Naem Tupku, s obzirom da je on bolje govorio engleski to nikako nije bilo jasno. Ali takve intervencije sam uvijek platila neumjesnim primjedbama na raun mog izgleda ili odjee, te kao obino, izduenim licem durenja. Za ostale u drutvu bila je to redovito neugodna situacija. Od djetinjstva nisam vidjela osobu koja se tako duri. Uvijek malo nagnute glave, objeenih uglova usana i na neki nain praznog, ukoenog pogleda. Zapravo mislim da nisam nikada vidjela tako neto ako izuzmem karikature ili crtie. Sve je skuplje nego smo predvidjeli. Novac tee kroz prste. Tupko paniari da nee imati dovoljno novca ni za putovanje po Melaneziji. to je manje novca, to su ei njegovi napadaji histerije i depresije te tako i napadaji na mene. Ideja mog suputnika da ostane jo mjesec dana u Australiji ve je na poetku putovanja naputena, ali ga to nimalo ne smeta da se i dalje svakome turistu iz Australije hvali kako e putovati kamperom mjesec dana kroz Australiju i pita za savjet. Dobronamjerni mu ljudi uvijek ponovno objanjavaju kamo bi bilo najbolje ii i to bi se isplatilo vidjeti. Cairns je malen gradi smjeten uz obalu mora ali kupanja u moru nema, opasnost od krokodila je prevelika. Da bi se njegovi graani ipak mogli kupati, napravljen je ogroman bazen u centru na samoj obali. Javno kupalite u sklopu parka u kojemu nema ulaznica. Naokolo su mjesta sa zidanim rotiljima i prikljukom za vodu.

Prekrasne plae su zbog krokodila prazne.

31

Krokodili su u ovom djelu Australije uobiajeni

Queensland je samo uz obalu tropski. Vrlo brzo u smijeru unutranjosti mjenja klima je suhija. Termiti preferiraju suhu klimu.

32

33

Jackfruit, plodovi mogu teiti i do 20 kg. Zato ne rastu na tankim granama nego najradije na deblu. U nezrelom stanju kuha se kao povre a zrele se jede kao voe.

Cvijet tropskog drveta

34

Tropska uma u Queenland-uNajzanimljivije u Cairnsu i okolici je mnotvo ptica na movarnoj obali kao i na svakom koraku u gradu. Na svakoj zelenoj povrini parka ili cvjetnjaka moe se vidjeti nekoliko vrsta ptica. Ujutro i predveer srela sam brojune promatrae ptica koji su svoju durbine postavili na samo etalite uz more i s knjigom u ruci prebrojavaju ptice. Uvjete kakve bih samo mogla poeljeti u Neretvi. U Cairnsu mom suputniku i slavnom istraivau padne na pamet da nije ponio turistiki vodi Papua Nova Gvineja i Salomonski otoci. Zaboravio. Haleluja. Traimo ga po knjiarama i na veliku sreu i naemo. Naravno nismo propustili jednodnevni izlet katamaranom u Great Barrier Reef i to dan nakon to je raa ubodom u srce usmrtila Steve Irwina skoro na istom mjestu gdje u se ja drugi dan kupati. Na putu do Reefa catamaran ne jedri nego se kree na motorni pogon pa todue traje. Ali putovanje je zanimljivo.

Caerns gledan sa mora

35

Katamaran za jedno- ili viednevne izlete Berrier Reef-om

Predivne boje Koraljnog mora su nezaboravne.

36

Svadbeni poklon svojoj izabranici (Sterna bergii)

Koraljni otoci unutar Brrier Reefa su stanite i gnjezdilite morskih ptica (Sterna fuscata)

37

Stojim na ogradi i promatram udesne boje mora,. Tupko koji stoji nedaleko od mene zaustavi skipera i poinje sa: te bio ovdje, bio ondje, uobiajeno hvalisanje. Mene poznata scena zabavlja, i ba se pitam kako e se skiper izvui kad se on okrene prema meni i pita me odakle sam. Prije no to sam mogla bilo to izustiti uskoi Tupko. - I ona je iz Hrvatske, a onda se malo nagne prema skiperu pa mu apne: Ali ona ne zna engleski, nastavljajui u svom tekstu. Dobar pokuaj, ali uzaludan. Ukljueno u cijenu jednodnevnog izleta na dnevnom redu stoji, ronjenje, gledanje koraljnih Reefova iz amca sa staklenim dnom i jednosatno iskrcavanje na otoi pun ptica. Roniti se moe na bocu i s maskom. Tu su na raspolaganju ronilaka odijela za sve uzraste i veliine. Odluim se za masku i peraje. Pri pomisli da moram obui ronilako odijelo, osjeam tjeskobu. Ve nakon prvih zamaha u vodi ponestalo mi je daha. Gui me maska. Nisam od djetinjstva imala masku na oima, pa mi nedostaje vjebe, a lagana klaustrofobija dokrajila mi je ostatak volje za takvim eksperimentima. Zato se samo kupam, jednostavno plivam uivajui pri pomisli da sam na Koraljnomu moru, mjestu koje je mi je tako poznato iz filmova. Voda je prohladna ali ne zabrinjavajue hladna.. Zato mi do danas nije jasno kako sam se mogla tako prehladiti da poslije toga kupanja hripam skoro mjesec dana. Na kraju se odluim uzeti antibiotik iz moje putne apoteke. Kasnije u se prehladiti jo jednom i ponovo biti prisiljena uzeti antibiotik. Nije iskljueno da su mi te dvije doze antibiotika nakon to sam na jednom osamljenom otoiu u Salomonskom arhipelagu oboljela od malarije spasile ivot.

Na brodu je u cijeni izleta i uporaba ronilacke odjece koje ima u svim brojevima

38 Nakon ronjenja, odnosno u mom sluaju kupanja, na rasporedu je iskrcavanje na obalu. Turisti se dijele u dvije grupe. Dok jedni gledaju Reefove, drugi borave na otoku. Imala sam namjeru ostati samo jedan sat na otoku ali sam promijenila plan premda sam platila dodatnih 10 dolara za gledanje Reefova iz amca. Otok mi je iznimno svidio. Zapravo je to bio pjeani prud od bijelog pijeska koji je samo na svom najviem mjestu obrastao travom i pun morskih ptica. Bila je to jedinstvena prilika za snimanje morskih ptica s tako male razdaljine. Osim toga, uz je obalu bilo dovoljno Reefova. Tako ostajem i vraam se posljednjim amcem. Bijeli pijesak u kombinaciji sa tirkiznim do duboko plavim bojama kristalno istog mora bio je poseban vizualni doivljaj. More takvih boja jo nikada nisam vidjela. Oko koraljnog mora sve su plae i prudovi potpuno bijeli. Pijesak je zapravo smrvljeni koralj koji je na suncu potpuno izblijedio.

Rifovi od koralje koji usetnjeno cine pijesak obala

39

Venus koljka duga najmanje 1.20 m.

Lopo

40

Great Berrier Reef

Papua Nova Gvineja

41 Papua Nova Gvineja, samostalna demokratska drava je skup od nekoloko Arhipelaga. Naravno da je demokracija relativan pojam ali tako je i kod nas. Oko deset puta je vea od Hrvatske a ima po prilici isti broj stanovnika. K dravnom teritoriju Papue nove Gvineje spada osim polovice velikog otoka i Bismarck i dio Salomonskog arhipelaga. Glavni otok je otkriven ve 16. stoljeu. Ali tek poetkom 19. stoljea su prvi kolonizatori, Nijemci, zauzeli Novu Gvineju. Nova Gvineja su sjeverne provincije dok je Papua juni i istoni dio otoka. Po prilici istodobno su Papua-u, zauzeli Englezi. Zapadna strana otoka bila je kao i veliki dio otoja dananje Indonezije kolonija Nizozemske. Poslije povlaenja Nizozemske osnovana je nezavisna drava Indonezija pa je tako zapadni dio otoka teritorij Indonezije a naziva se Irijan Jaja. Englezi su iz Nove Gvineje vrlo brzo potisnuli Nijemce. Nakon proglaenja neovisnosti Australije 1902. Papua i Nove Gvineja ostaju protektorat Australije. U drugom svjetskom ratu i Papuu i Novu Gvineju zauzeli su Japanci. Australija je vodila krvavi rat protiv Japana pod motom boriti emo se do zadnjeg Papuanca. 1949., nakon kapitulacije Japanaca preuzela je Australija, odlukom Ujedinjenih naroda, sada ujedinjenu Papuau i Novu Gvineju kao protektorat. Tek je 1975. Papua Nova Gvineja dobila samostalnost. Sve to vodi k tome da ljudi iz Australije nisu ba omiljeni. Papua Nova Gvineja zajedno sa Salomonskim otocima, Fiijem, Vanuatom i Novom Kaledonijom spada u Melanezijsko otoje. Papua Nova Gvineja nije siromana. Ima nafte i razliitih ruda, pogotovo zlata. Izvozi niz poljoprivrednih proizvoda kao to su kava, kakao, vanilija, palmino ulje i slino. Ali bez obzira na prirodna bogatstva, njezin napredak je upitan. Podmitljivost, loe gospodarenje resursima, nezainteresiranost stanovnitva za poslovnost samo su neki od razloga. Plemena dananje Papue Nove Gvineje su prije dolaska bijelog ovjeka ivjela u prvobitnim zajednicama kamenog doba. Ali da se ne zavaravamo, nedostatak tehnologije ne znai i nedostatak kulture, ona je naime u tom predjelu svijeta stara moda i 40.000 tisua godina i u bitnom se nije promijenila skoro ni do danas. Moja je pretpostavka da povoljna klima i obilje hrane osiguravaju ovjekovu egzistenciju, ini se zauvijek. Tako nema potrebe razmiljati o budunosti. Nitko ne brine kako e preivjeti teke i duge zime i kako e namaknuti hranu za sebe i svoje ivotinje kroz tako dug period. Nikada nije bilo potrebe da se posjeduje vie od najnunijeg, samo za taj dan. Tako se nije razvila potreba neega to bi bilo ambicija i ponos posjedovanja. Skromnost i ljupkost su bile na cijeni a tako je jo i danas. Kultura se razvijala u miru, bez velikih stresova i utjecaja drugih naroda, naravno ako izostavimo arke sa susjedima koje su jo ojaale socijalnu zajednicu. Te plemenske zajednice ivjele su na velikim podrujima ograene prirodnim preprekama, primjerice velikim rijekaqma ili brdskim lancima. U trokutu izmeu dva ili tri susjedna plemena esto se naao teritorij ograen prirodnim preprekama ali koji nije pripadao ni jednom plemenu.

42 Takvi niiji teritoriji bili su razlozi beskrajnih ratova meu plemenima a i danas su kamen spoticanja. Te prvobitne zajednice bile su izriito zatvorenog tipa. Tako se na dananjem podruju Papue Nove Gvineje razvilo oko 800 jezika koja se svrstavaju u 9 govornih skupina. Ime svakog jezika je u isto vrijeme i ime plemena koje se moe sastojati od vie klanova. Plemena nisu meusobno komunicirala osim ako nisu ratovali. Pod ratovanjem se nije razumijevalo istrebljenje i krvoedno barbarstvo, kakvo je uobiajeno u naim krajevima, nego otvoreni sukob dviju grupa koje su jedna drugoj prijetile kopljima uz gromoglasnu viku i ratniko bubnjanje. Ako je dolo do prolijevanja krvi, to nije uvijek bio sluaj, rat je bio zavren. U rijetkim sluajevima, ako je tko elio prijei preko podruja nekog plemena, najavio bi to postavljajui znakovlje na granicu. Poglavica i savjet starih ratnika odluili bi je li to mogue ili nije. Putnik je, ako je bilo dozvoljeno, nosio sa sobom pera neke ptice, primjerice orla, koja je na svom putu zabadao u stabla oznaavajui time put mira, a pri povratku bi ih pokupio. Takav zatvoreni tip zajednice imao je naravno svoje zakone i rituale. Rituali i obiaji u Papui i Novoj Gvineji su vrlo slini i razlikuju se samo u detaljima izvedbe. Za dobrobit i sigurnost plemena bili su neophodni ratnici i izuzetno blizak socijalni odnos unutar zajednice. Moto muketira svi za jednoga, jedan za sve nije bila isprazna parola, nego nain preivljavanja. Za krau ili neki delikt unutar plemena, bez obzira na teinu ina postojala je samo jedna kazna- izgon iz plemena, izgon sa teritorija to je s obzirom sa stalno ratno stanje i beskrajne meuplemenske vendete bilo ravno smrti. Pod kraom se smatrala i kraa jedne banane. Sok te otkinute banane tretira se kao krv porodice u ijem je ona vlasnitvu. Samo za silovanje djevojke ili ene postojala je izravna smrtna kazna. Otac ili mu silovane ene ili djevojke imao je pravo ubiti silovatelja odnosno s njime postupiti kao sa neprijateljem. Kazne su bile vrlo rigorozne, ali s obzirom na stalne prijetnje izvan zajednice, plemena si nisu mogla dozvoliti unutranje nesuglasice. Nakon to su Nijemci i Englezi zauzeli Papuau, odnosno Novu Gvineju rijeili su meuplemenske neprijateljske odnose na neobian nain. Jednostavno su raselili zaraena plemena, krvavo se osveujui neposlunima. Svaki sukob meu plemenima regulirali su, nemilice ubijajui oba krivca. Na taj nain neprijateljska plemena ili nisu vie bila u dodiru ili pak potpuno paralizirana. Tako je nestao je profil poznatog neprijatelja. Sa novim susjedima nije se vodila prastara vendeta. Osvajai su probili ceste, odnosno putove koje su osiguravali. Baza drutva koja se osnivala na snanim ratnicima nestala je pomanjkanjem neprijatelja odnosno njegovom premoi. Novi ratnici osvajaa bili su daleko moniji a i plaali bi dobrovoljcima ratnike usluge. Nagli raspad kulture otvorio je vrata kranstvu. Ali nije sve prolo jednostavno. Neka su se plemena bunila protiv misionara tako

43 da su ih jednostavno tretirali kao neprijatelje. Osvajai su se osveivali genocidom takvih plemena. Na drugim mjestima kristijanizacija ila je bez problema. Raseljavanje i time nastalo mijeanje ljudi razliitih plemena dovelo je u prvi plan potrebu za zajednikim jezikom. Tako se iz razliitih lokalnih jezika i engleskog razvio u Papui (jug otoka) jezik Motu a u Gvineji (Sjever otoka) na istoj bazi jezik Pidgi. S vremenom kada su se ljudi poeli eniti po crkvenoj pripadnosti, a ne vie po plemenskoj, imamo esto situaciju da je mlada nevjesta iz drugog plemena. To podrazumijeva da govori jedan drugi jezik koji naravno prenese na djecu. Djeca u poetku ue majin jezik pa onda oev, jer tako govori pleme. E sad, majka i otac se mogu samo sporazumijevati na Motu ili Pidgi. Naravno djeca ue i to. Tako se mogu sporazumijevati i sa djecom iz susjednog sela. Sve je to jo kako tako, ali slubeni je jezik u koli engleski. I to sada. Prvo treba uiti djecu engleski. Tako im osnovna kola poinje tek sa 3. razredom. Prva dva zovu elementarna kola i u njoj ue samo engleski jezik. Prvo mjesto u PNG-u koje emo posjetiti poslije glavnog grada Port Moresby-a je Goroka. Ali prije neto o Port Moresbyu. Doavi na aerodrom Tupko naumi ponajprije promijeniti novac. Stojimo u repu pred mjenjanicom. Ja sa razrogaenim oima gledam lica, prvi puta vidim Papuance. Pogled mi padne na straara koji stoji nalaken pokraj altera i koji me pozorno promatra oito zabavljen mojim uenjem. Zbog nelagode se nasmijeim, a on mi prie i prui ruke predstavljajui se kao Leonardo. Ta neobina gesta me tako zbuni da sam jedva promucala svoje ime. Raspitivao se odakle sam, jesam li prvi puta u njegovoj zemlji itd. Kasnije u takvo neto doivljavati esto. Sjeam se kada sam jednom 3,5 km. po pranjavom putu od Kokode do Johnove kue po jakom suncu ila pjeice da me je sustigla jedna grupa ena. Nekoliko njih nosilo je rastvoreni kiobran kao obranu od sunca. Sve su se redom predstavile i rukovale samnom. Nastavivi dalje u mom tempu postavljale su mi uobiajena pitanja i kada sam rekla da sam oduevljena svojim domainima jer su krasan, otvoren narod, ena do mene svoj je kiobran pruila prema meni, idui tako sama po suncu. Sva uvjeravanja da meni kiobran jer je moja kosa svijetla i gusta nije potreban nisu mi koristila i tako su me pod kiobranom dopratile do kunog praga. Bila sam sretna kada sam se rijeila te dobronamjerne ali meni neugodne situacije. Pot Moresby je malen gradi od nekih 200 - 300 tisua stanovnika, veoma ratrkan u svojoj strukturi. Ima na neki nain dva centra. To su Town i Boroko. Slubene zgrade, kao primjerice Parlament sagraene su na treem mjestu, takorei na livadi. Neobino na Port Moresbyu su naselja koja su izgraena na vodi. Sojenice na stupovima i to ne ba siromane. Posjetili smo jedno takvo mjesto ali moj suputnik nema hrabrosti proetati malo dublje u naselje tako da fotografiramo s odstojanjem. teta. Kasnije, kada sam malo bolje upoznala ljude alila sam to nisam otila sama. Port Moresby je poznat po ulinim banditima zvanim raskol. Meutim, nigdje nikada nisam vidjela

44 neto to bi liilo na incident. Svi hoteli su ograeni i imaju na vratima zatitare. Svugdje je osiguranje, u bankama kao i u obinim duanima.

Kiobran se nosi kao obrana od sunca. Moje pratilje od Kokode do Johnovog sela sa bilumom na glavi. Pranjava cesta sagradila je kompanija koja eksploatira plantae uljenih palma. Ceste su u Papui rijetkost. Jedina ozbiljna cesta je ona koja spaja Madang sa Gorokom. Jedino Boroko i Town slove kao sigurni. Ali osiguranja kao uostalom ni policija nisu naoruani. Pa se pitam kolika je opasnost stvarno realna. Vjerojatno je podjednako opasno etati odreenim dijelovima New Yorka, Pariza ili Londona, mjestima gdje je socijalna kontrola unitena a vlada alkohol, droga i zakon ulice. Osiguranja su iznimno ljubazna. Kada sam htjela napustiti hotel da neto kupim u duanu na drugoj strani ulice straar sa ulaznih vrata inzistirao je da me prati. Moda je u pitanju bila samo napojnica ili je opasnost stvarna, nisam uspjela saznati. U kasnijim razgovorima sa bijelcima koji ive u Port Moresbyu saznajem da ni oni nemaju neugodnih doivljaja. Ne znam gdje je tu istina. Odsjeli smo u jeftinom hostelu ali soba ima svoju kupaonicu to je nakon sobe u Singapuru i Cairnsu pravi luksus. Tu emo ostati samo tri dana, ali nakon dva dana moramo mijenjati hostel jer nema vie slobodnih soba a na let za Goroku je tek slijedei dan. Osiguranje nas je pjeice otpratilo do slijedeeg hostela. Ovaj je sve u svemu bolji, ali je kupaonica opet zajednika. Mijenjanje hostela pokazala se kao sretna okolnost. Tu smo upoznali vrhovnog poglavicu iz Kokode kao i neke druge ljude iz mjesta Kokode, a meu njima i Alfreda, voditelja Udruge ujedinjenih turistikih agencija. Kokoda Track je tradicionalna trekking ruta koja se odavno koristi da bi se

45 pjeke dolo s june na sjevernu obalu. Put uzbrdo i nizbrdo dug je 95 kilometara. U Drugom svjetskom ratu bio je poprite krvavih borbi izmeu australskih vojnika i Japanaca. U zadnje vrijeme koristi se u turistike svrhe. Ta se ruta moe prijei za otprilike devet dana. Braa Alfred i John ujedinili su sve domae agencije i nastupaju zajedno kao jedinstvena agencija pod imenom Kokoda Track Authority. Rutom se koriste uglavnom turisti iz Australije i Novog Zelanda. Europljani dolaze samo pojedinano. Dok sam ekala avion u Kokodi upoznala sam Australce koji su upravo stigli pjeice preko brda. udom su se udili to radim tamo a nisam dola preko Tracka, to i nisam ako izostavim kratak izlet od dva dana, jedan tamo a jedan natrag prenoivi kod Johnovih roaka. A i ja sam se udom udila to Australci slete u Port Morebyu, prijeu preko brda do Kokode i vrate se kui, bez da su neto vidjeli ili doivjeli. Poglavica svih poglavica ili Chief of Kokoda iznimno mi se svidio. Moderna je osoba tipa poslovnog ovjeka. Akademski je obrazovan. Radio je kao knjiniar u Leeu i predavao na fakultetu u Goroki. Osim toga, deset je godina bio predstavnik Kokode u Parlamentu. Napisao mi je svoju adresu i broj telefona u knjiicu i pozvao nas pogledamo i Kokodu. Provincija Ori osim ve spomenutih trekkin turista i neto ronilakog sporta na obalama nema nikakvih turistikih posjeta. Nae gore list je prvo tvrdio da smo na odmoru, a onda je spremno vadio svoje delfine i obeavao fotografije jednog pravog fotografa te promociju kraja u ne znam kojim razmjerima. Meni je dodao kako ovi ovdje takve fotografije profesionalca kao to su njegove jo nisu nikada vidjeli. Poglavica nam je obeao da e netko doi po nas u Poponettu samo neka se najavimo dva dana ranije. Mali Ivica se radovao tome kao malo dijete. Konano ga je netko uzeo zaozbiljno, a jo emo se besplatno provesti. Meni se nije inilo da je poziv da posjetimo taj kraj istodobno i poziv u goste. Pogotovo, jer je gospodin koji je bio iz Tufia nadodao da njegov zet dri mali hotel u Tufiu. Ali moda se i varam. Prvi puta susreli smo te ljude oko podne, da bi ih onda pred veer ponovo sreli u restoranu hotela. U meuvremenu me je mali Ivica ili Tupko poduavao vladanju. -Kako bi trebalo s tim ljudima? Naime u rukavicama, kao s Mesiem. - Samo malo, ja sam predsjednika srela i nisam stekla dojam da s njim treba u rukavicama. -Dobro, izabrao sam lo primjer. Bolje kao s Bandiem. -Ja ne znam kako treba s Badiem, ne poznajem ga. Ali ja u se ponaati normalno, pristojno i otvoreno. A tebi predlaem da ne pria gluposti. -Ali ja ovdje vodim glavnu rije! -Nemoj me nasmijavati! to mi je sad to trebalo. Omaklo mi, tko zna to e me to kotati?

46 Za veerom uobiajena hvalisanja i bez konteksta pripovijedanje omiljene prie o indijanskom djetetu iz neke praume koje je onda zavrilo na univerzitetu u Cambridgeu. Pria, koju je pun ponosnog saznanja priao svakome navodei u beskraj detalje puta tog djeteta kroz misionarske kole. Pria koja nije nerealna, premda mislim da ju izmislio. Nisam nikada razumjela emu ta pria slui kada domorodce titulira malo boljim ivotinjama. Ja sam je morala sluati bezbroj puta. Prekinula sam gluposti, postavljajui Oriu, bivem gradonaelniku Kokode pitanje o plemenima o njihovom ivotu i obiajima. Vrlo rado mi je ispriao peripetije koje je imao svojom enom i djecom. ena mu je naime iz drugog plemena i tako je nauila djecu najprije svoj plemenski jezik. Ori je morao pitati enu na pidji jeziku to kae njegovo dijete koje mu se obraa. Ori je to priao vrlo zabavno i svi su se smijali osim malog Ivice kojemu je situacija izmakla kontroli, pa je odluio otii spavati pod motom, ja sam star ovjek i treba mi odmora, mislei valjda da e svi skoiti i tvrditi obrnuto. to naravno nisu jer je stvarno od mukaraca bio najstariji a i starost nikome nije bila vana. Ipak je ostao.Veer je onda zavrila jo jednom malom neugodnou, ako izostavim primjedbe na moj izgled ili ismijavanje ako neto ne razumijem ili englesku rije kaem iskrivljeno ili apsolutno neoprostivo kada mi promakne njemaka rije. Kada smo svi ustali Tupko isprsivi se pita vanim glasom: -Dobro, tko je ovdje najstariji. Zavladala je tiina. Oito su Ori i Benjamin bili oko 50 a Alfred nije mogao imati vie od 40 godina. Ori se snaao, prvi prekinuvi neugodnu tiinu, uz napomenu da je to vjerojatno Benjamin. Tada je Tupko njemu kao prvome pruio ruku za oprotaj. Demonstracija ponaanja kulturnog svjetskog ovjeka! Drugi dan je, da bi proslavio svoj uspjeh, izrazio elju da jede steak. Taksi nas odveo u kineski restoran u Boroko. Nita od steaka, samo sjeckana mesa ali zato ima piva, jedine tekuine koju je troio dobrovoljno, ako izuzmemo tu i tamo neke kemijski pobojane slatke vodice. Zanimljivo mi je bilo da sam jednom kasnije ula fragmente telefonskog razgovora koji je vodio sa svojom enom u kojem pria da su nas ljudi iz Kokode pozvali na u restoran na steak to naravno nije bila istina. Dapae, za veerom u restoranu hotela, gdje je svako platio svoju veeru, ja sam na svoj raun za cijelo drutvo sa recepcije donijela pie. U hotelskom restoranu se pie nije serviralo. Voda je Tupku inae bila odbojna tako da je nije koristio ni za pranje, hvalei se kako se je na drugim putovanjima prao tek kada su se drugi bunili ne podnosei smrad. Na svaki izlet iao je bez vode, da bi se onda skrueno iz nude grebao kod mene. Na putovanju koje smo proveli zajedno nije

47 ni jedan puta ponio vodu na izlet.

Kokoda Track je samo jedan uski puteljak preko kojeg se valjaju bezbrojne touren tourista uglavnom iz Australije

Lijevo: Track prolazi kroz potok koje kako je to uobiajeno izvor vode za pranje i pie

48

Nosai i vodii su organizirani u udruzi Kokoda Track Authority. Udruga posjeduje vlastiti avion koji stalno leti izmedju Kokode Port Moresbi-a. Avion ima samo 11 mjesta pa mora letjeti cijeli dan a ponekada i 2 dana da bi prevezao sve touriste i nosa do Port Moresbia. Problem nastaje kad padne kia. Travnata livada koja slui kao pista je pre mekana. Letovi se onda odgadjaju do daljnjega. U mjestu Kokodi ima vrlo jednostavnih mjesta za prenoite, a svi touristi imaju vreu za spavanje. Pitam se za kakvo se putovanje taj pripremio. Nije imao ni kremu za sunanje a kapu je redovito zaboravio tako da mu se povieno elo u nekoliko maha oparilo od sunca, a alternativno je troio moju kremu. Komarci su bili posebna tema. Kada bi uli u guu umu parka ili slino odmah me je poduavao kako je ovdje posebice opasno od komaraca uz obavezno pitanje - gdje ti je ona krema protiv komaraca koju bi onda nemilice troio. A da ne govorimo o tome da nje imao ni vreu za spavanje, ni mreu za komarce. U hotelskoj sobi je lov na komarce liio lovu na vjetice. Skakao bi po svim krevetima i namjetaju lovei komarce i psovao im cijeli repertoar kojim na, tako time bogat jezik, obiluje. Ja sam rijetko vidjela komarca. Bilo je vie malih sitnih muica koje ne prenose nikakvu bolest ali su neugodne zbog uboda. Sve u svemu odluili smo da poslije Simai-a odemo u Kokodu. Veselila sam se ponovnom susretu sa poglavicom Bejaminom Ijumom, linosti koja me je iznimno zanimala. Pogrijeila sam to sam to rekla i glasno. Tupko je odmah iznio svoje gledanje kao i obino iz perspektive svojih niskih pubertetskih poriva.

49 Kreemo za Goroku Cijeli smo dan ekali na aerodromu. Spojili su zbog pomanjkanja putnika na jutarnji let, s veernjim. Ja sam opet bila, zbog upropatene veeri ili tko zna ega, u nemilosti pa je Tupko sjeo, durei se, na sasvim drugi kraj sale. Meni to nije nimalo smetalo. U Cairnsu u hotelu sam nala tri knjige. Turisti kada proitaju putnu literaturu jednostavno ostave u hotelu. Na taj se nain stvara mala knjinica na nekoliko jezika. Tu se donijeta i proitana literatura moe i zamijeniti. Tako sam se doepala triju svjeih knjiga. To skrauje vrijeme ekanja na aerodromima i vrijeme na nebrojenim letovima. Ali nakon nekog vremena malom Ivici je ipak nedostajala mama pa je na moju alost doao k meni. Uope svaki od njegovih napadaja bio je popraen durenjem. Po neki puta i izjavama: -Ja s tobom vie ne razgovaram ili bolje -Ja s tobom nikada vie ne razgovaram Pri tome je uvijek naginjao glavu lijevo i razvukao usnice prema dolje. Koja aka jada. Durenje se jo intenziviralo kada bi vidio da ja to ignoriram i da se nikako ne uputam u raspravu to je i redovito bio sluaj. U takvom stanju nije odgovarao na pitanja ili bi ih protiskivao kroz zube ako su odgovori bili potrebni za daljnji tok dogaanja vezan uz putovanje. U takvim, estim situacijama kaskao bi iza mene gledajui, uvijek malo nagnute glave demonstrativno u stranu ili urio ispred mene dugim koracima, da ga nisam mogla stii. Ipak, to me nije omelo u svom tempu jer me je na kraju morao ekati. Inae rado je iao tri koraka ispred mene. Balkanci su tako navikli. U tom sluaju bila sam prisiljena gledati u njegove prekratke djeake hlae do iznad koljena i tanke noice u trekking cipelama sa do pola listova podignutim soknama. Nasmijavalo me to cijelim putovanjem. U nekoliko pokuaja, poevi u Singapuru, pokuala sam mu pojasniti da mi samo zajedno putujemo i da nas nikakva emotivna veza ne vee te se prema tome moemo samo drugarski ophoditi. Nikako mi nije jasno da to nije razumio. Najvie ga je ljutilo to ne prihvaam informacije i miljenja koje uvijek eli nametnuti. Ja inae nita ne uzimam zdravo za gotovo, ak ni onda kada se radi o osobama ije miljenje cijenim, zabuna je uvijek mogua. Prema Tupku iz ve doivljenih iskustava imam posebno nepovjerenje jer primjeujem da sve to sazna olako uzima kao jedino mogue rjeenje i jo k tome sve interpretira iz svog uskogrudnog iskustva. Pa tako informacije dobivene od njega provjeravam posebice. Tek kasnije, s vremenom, shvatit u da su svi napori koje poduzima zapravo borba za moju panju i divljenje ali svaki je takav napor bio ujedno i hitac unazad i za njega novo razoaranje. Predvidjeli smo cijeli tjedan za boravak u Goroku, s tim da nakon Goroka Show, koja traje dva dana letimo za Madang i dalje za Simbai gdje je inicijacija djeaka iz gorskog plemena Kalam.

50 Goroka Show je manifestacija slina naim smotrama folklora. Uvjebane plesne grupe pokazuju svoje programe plesa, pjesme ili barem toga to oni pod time podrazumijevaju. su lanovi jedne grupe podjednako su obueni i naminkani. Nain odijevanja pojedinih grupa protee se od suknjica od lika preko oskudnih krpica preko bokova do obilnih haljetaka od razliitog materijala ukljuujui i listove trava i cvijee. Pokrivala za glavu mogu biti ubare, perjanice, trava, cvijee, maske od gline koje se nataknu na glavu itd. arenilo, guva i buka su nezamislivi. Veinu grupa inili su samo mukarci ili samo ene, dok su mijeane bile u manjini. Godine 2006. bila je proslava 50. godina postojanja i nastupalo je po izjavama domaih vie sing sing group nego obino- njih 75. iz nekoliko provincija. U Goroki smo se smjestili u jednom malom pansionu koji nam je preporuila dama iz Ministarstva turizma.. Tupko je imao zamisao da odemo u Ministarstvo. Iznimno dobra ideja. Pansioni su za to vrijeme popunjeni, a kako nam je ljubazna gospoa odmah nala i rezervirala smjetaj, ili smo na sigurno. U Goroki nema taksija i traenje hotela sa svom prtljagom moglo bi se razviti u torturu. K tome bio je to jedan novi pansion i najluksuznije to sam na cijelom tom putovanju vidjela. Ne da nema boljih hotela, ali nema za tu cijenu koju smo bili spremni i mogli platiti. Goroka je mnogo egzotinija od Port Moresbya. Trnica u sreditu nudi razne vrste runih radova i artefakte. Ljudi su ljubazni i zato je i izvan centra trebalo svakoga pozdraviti sa smijekom i pozdravom. Napor koji me je nakon pola sata umorio. Tu i tamo priao bi netko, pruio ruku, predstavio se, pitao odakle sam, jesam li po prvi puta u Papui i kako mi se svia. Iznimno dragi i radoznali ljudi. Regija Goroke koja broji oko 25.000 stanovnika ivi od rudnika zlata i kave, koja je zbog kvalitete na visokoj cijeni. Klima je, jer se nalazi na oko 1600 metara nadmorske visine, vjeito proljee. Goroka je univerzitetski grad, ima muzej koji je po svojoj veliini drugi po redu u PNG-u. Posebna atrakcija je zdanje u tradicionalnom stilu kombinirano sa individualnom arhitekturom koje slui kao kazalite. Gradski prijevoz za publiku odvija se u malim autobusima, uvijek dupkom punih. Cijena prijevoza je pola kine bez obzira na udaljenost. Tako je to uostalom bilo u svim malo veim gradovima. Pola kine odgovara po prilici jednoj kuni. Otili smo i na nekoliko izleta u okolicu. Vodio nas je mladi koji je stanovao u susjedstvu. Neobino mi je bilo da se je zvao Junior. Ali kasnije sam to ime srela i na drugim mjestima u PNGu. Jedan od izleta bio je i u nacionalni park na Mt Gahavisuka. Tu su nas pratila dva vodia; ve spomenuti Junior i Thobias, brat nae domaice. Krenuli smo po suhom vremenu. Ja sam donijela krivu odluku i obula tenisice umjesto treking sandala sa snano izraenim profilom. Zatvorene tenisice od vrstog platna sigurnije su zbog zmija. To mi se na veliko veselje mog suputnika osvetilo. Poela je padati kia, pa su bosim nogama utabani putovi od ilovae bili glatki poput leda.

51 A morali smo po njima sii 1000 metara nizbrdo. Iako me je Thobias drao za ruku okliznula sam se nekoliko puta. Moj je suputnik zbog toga bio izuzetno dobre volje. Ali izlet se isplatio. Na nadmorskoj visini od oko 2500 metara vidjela sam prekrasnu praumu u izmaglici. Naalost nije se moglo napraviti dobrih fotografija. Od ivotinjskog svijeta nisam uspjela vidjeti ni mrava a kamoli pticu. Tom prilikom sam se susrela sa obiajem vakanja oraha jedne palme. Obiaj koji je rasprostranjen i u drugim regijama dalekog istoka, posebice u Indiji. U Melaneziji se orah vae uz mahunu koja je liila na mahunu senfa. Ta se mahuna moi u ugaeni kre. Kada smo se vraali s izleta Junior i Thobias kupili su oraie kod ulinog prodavaa i demonstrirali nain jedenja mahune na licu mjesta. Zubi i slina pri vakanju poprime snanu crvenu boju i djeluju odbojno kada se osoba koja vae nasmije. Za razliku od Indije i Sri Lanke u Papui Novoj Gvineji orah ponegdje vau i ene. Nije iskljueno da se radi o afrodizijaku. Zahvaljujui Junioru posjetili smo i lokalne sing sing group koje su se tek pripremale za plesni dan, ali se nisu plasirale za veliki festival pa su odrale dan ranije jedan mali, nazovimo ga usputni festivalom. Tu smo upoznali Amerikanca i njegovu francusku pratilju koji e kasnije letjeti s nama u Simbai. Amerikanac je profesionalni fotograf koji je na festivalu snimao plesae postavljajui ih ispred jednog bijelog platna. Statistima, koji su ukoeno stajali ispred tog platna, plaao je honorar od 10 kina. Amerikanci su izmislili instant kavu, instant juhu pa i sada instant fotografiju. Festival ili bolje reeno smotra folklora je bila doista zanimljiva. Velika ograena livada s odijeljenim mjestom sa tandovima, ako se to moe tako nazvati, sa suvenirima i veoma jeftinim pravim originalnim suvenirima. Tupko je ponio stare majice i koulje pa ih je mijenjao za suvenire. Udaljila sam se da me ne dovedu u vezu s njim, jer se kao obino stidim njegovog ponaanja.. Oko deset sati ulaze plesne grupe ovdje zvane sing sing grup, uz pjesmu i ples u taj prostor veliine jednog oveeg nogometnog igralita. Osim turista prvi dan nije bilo nikoga. Moglo se izvrsno fotografirati. Smotra je trajala dva dana. Ve prvi dan Tupko je sreo Davora Rostuhara kojem se uasno veselio. Danima prije toga ga je spominjao i kao konkurenciju. To je prava osoba i jedan drugi kalibar nego mi, bile su mu omiljene izjave. Izuzetno se udio da ne znam tko je to. U tom kontekstu se je izdao da za Meridijane o PNG, pie Rostuhar, a ne on, kako se meni i svima drugima cijelo vrijeme hvalio. Ja sam na naprtnjau objesila malenu hrvatsku zastavu. Na nju su mi se lijepili, Nijemci, Austrijanci i jedan Slovenac, samo Rostuhar ne. Jednostavno ju je ignorirao. Kada se u Melaneziji sretnu dva bijelca na cesti, pozdravljaju se. A kada se sretnu dvoje Europljana padaju si oko vrata, kao zemljaci. Na tu daljinu ini ti se da je jedan Slovak ili Grk tvoj prvi susjed. A da ne govorimo o

52 Austrijancima koji se osjeaju vezani sa Hrvatskom. Prvog dana po podne Tupko mi ga pokae. Vidim visinom upadljivog mladia kojega sam nekoliko puta srela na poljani. U drutvu drugog mladia uao je s bocom u ruci. inilo mi normalnim da se predstavim zemljaku. Tupko vikne za mnom Nemoj ii tamo. Odem i predstavim se. Rostuhar mi nasmijeen prui ruku, ali ne ustane. Pitam ga koliko dugo ostaje. Sutra, poslije zatvaranja festivala se vraa kui. Pita me s kim sam. Kaem mu. Vie ne die pogled nego se utke bavi bocom vode u koju sipa neki prah. Vidim da je spominjanje Tupka imalo kontraproduktivni uinak, pa se oprostim. Tupko me doeka ljutit. -to si ila tamo, on je veliki ovjek, to ti ima s njim? Odgovaram da nije veliki ovjek nego mali neodgojeni balavac. To ga razljuti jo vie. -Mene je doekao izuzetno srdano. Prepoznali smo se ve izdaleka. Pitam se odakle mu zamisao da mene nije pozdravio srdano, bio je udaljen najmanje 100 metara od nas, a izmeu se vrzmalo mnotvo ljudi.. Ostajem pri tome da je mali neodgojeni klinac. -Pa to si oekivala, pogledaj se u ogledalo-kae Tupko Drugi dan vidim Rostuhara jo jednom samo iz daljine. Bosonogog s velikom naprtnjaom na leima. Zadnji je dan festivala. Poslije podne, nakon slubenog zatvaranja ulazi mnotvo domaih ljudi. Mjesto je dupkom puno. Tupka nigdje. Zadnji kontakt je bio kada je rekao da vie ne moe stajati i da e tamo u hladu drvea sjesti u travu. Pogledam oko drvea- nita. Odem na tribinu ne bih li ga ugledala.. Vidim samo perjanice izmeu arenih razapetih kiobrana. Prekrasna slika. U toj vrevi ne mogu pronai malog Ivicu. Obilazim poljanicu. Pogledam na oba ulaza. Nita. Odem ponovno na tribinu i ugledam na jednom mjestu utu majicu. Pourim tamo, sva oznojena naem to mjesto, ali njega nema. Sad mi je dosta. Izvan ograde stoji jo najmanje nekoliko tisua ljudi. Ako i oni jo uu nee se nitko moi maknuti. Odluim da je bolje otii u pansion i nazvati malog Ivicu na mobitel. Odem na jedan ulaz i pitam policajca za put do autobusa. Policajac malo razmisli pa me povede do grupe zatitara i odredi trojicu da me otprate do autobusa. Trojicu, moj boe! Kada sam dola do autobusne stanice pokuavam se oprostiti, ali bezuspjeno. Insistirali su da ekaju autobus. Kada je autobus stigao, blokirali su ulaz da bih ja mogla ui prva. Boe, kako neugodna situacija. Vratim se u pansion i mobitelom nazovem malog Ivicu. On se javi. Kaem mu da sam u hotelu, sjednem vani i ekam. Nekih pola sata kasnije, evo ga. Lice mu se vue po podu. Prolazi pokraj mene naduren do daske. U prolazu mi dobaci uobiajeno: -S tobom vie ne razgovaram -A zato? Vrag mi ne da mira, pa pitam, a znam da samo na to eka.

53 -Ti si mene ostavila pa sam morao ii sam. -A ja sam te dva sata svuda traio. A traili su te i drugi. -Pa i ja sam tebe traila. I nisam mogla nai. A koji drugi su me to traili. -Pa oni koje sam upoznao i koji su nas pozval,i pa su onda odustali. -Pa to nisi iao sam, ako su te pozvali. -Da, ali tamo se pucalo, glupao jedna. Za glupau mu prijetim akom. Bit e to i posljednji puta da se je okomio na mene. Od tog vremena njegova se agresija usmjerava na okolinu to je jo gore i krajnje neugodno. On ode u sobu, a ja ostanem sjediti i odluim da u prvom prilikom pogledati na Internetu simptome pojedinih psihikih bolesti. Moda sam stvarno u opasnosti. Nakon dva sata durenja nije mogao izdrati da mi se ne pohvali kako je ponovno sreo mladu enu koju smo ve jednom vidjeli, ali vie u prolazu. Doista je bila izuzetna ljepotica. On ju je sada fotografirao i dapae, jo ga je netko fotografirao s njom. Tom prigodom primila ga je za ruku. Sav je pritom drhtao i drhe jo uvijek... Stavio si je njezinu fotografiju na monitor i stalno zaljubljeno gledao. Poinje opet priu o pucanju. Pitam iz kakvog se to oruja pucalo. On to ne zna. Jedino oruje koje sam ja vidjela bila je neka udna automatska puka koju je na ulaznim vratima u ruci drao policajac. Pitam da li se pucalo iz automatske puke. Opet ne zna. Kaem mu da su na cijelom mjestu od oruja postojale samo dvije puke. Na svakom ulazu po jedan policajac s pukom, kako se meni uinilo, vrlo staromodnim orujem. Pita me kako je izgledala ta puka. Opiem je ovla, jer je uope nisam zagledala. On odmah zna koja je to vrsta, spominje marku i kalibar. No, nije bilo iz tog oruja pucano. Sada malo modificira priu. Bacalo se samo kamenje. Da bi ovu novu priu vjerodostojno potkrijepio, dodaje da je jedan vrlo visok turist dobio kamen izravno u lice. Svi su mu prednji zubi bili izbijeni. Nesretnik, sav krvav, pitao je ba Tupka zna li gdje e nai bolnicu. A ono zamisli, bolnika kola ba iza njegovih lea a budala ih ne vidi. Pozli mi od tolikih lai. K tome jo treba dodati da, kada sam ga nazvala, on uope nije bio na mjestu gdje je bio festival. Naime u mobitelu se nije ula ni nepodnoljiva buka bubnjeva i pjesme sa festivala a ni drndanje autobusa. Samo apsolutna tiina. U tom trenutku on je ve bio na putu pjeice od autobusa do pansiona. Taj put traje nekih 20-25 minuta. To znai da je mjesto dogaanja napustio odmah nakon mene. Uz put saznam da je na festivalu taj dan upoznao uiteljicu iz Australije koja je neko vrijeme ivjela i radila u Simbaiu, mjestu koje elimo posjetiti nakon Goroke. S njom se je taj dan vraao sa festivala. Tako je ipak imao pratnju jer se kukavica nije sam usudio izai na ulicu. Od uiteljice je navodno saznao da u Simbaiu nema to za jesti. Nakupovali smo bezbroj konzervi, da bi se onda uspostavilo da u Simbaiu u Guesthouse ima tri obroka. Uiteljica koja je kasnije takoer sa svojom

54 pratiteljicom, mladom Njemicom, na svom putu u Sepik svratila u Simbai nije nosila namirnice. to je to Tupku sve znailo, nije mi do danas jasno. Hvali mi se da veeras ima spoj sa svojom ljepoticom. Brino se brije, tuira, presvlai, ak je i zube oprao. Na kraju e jo potroiti maleni ostatak paste za zube koji je ponio od kue a ve smo mjesec dana na putovanju. Pitam ga gdje mu je spoj. Neto mrmlja, kao knjinica. Vodit e ga Junior. Junior doe i oni odu. Vratio se oko 11 sati, ne ba raspoloen. Pitam kako je bilo? Odgovor je bio kratak lijepo. Odmah se nakon toga bacio na krevet pravei se da je zaspao. Ja sam ve odspavala nekoliko sati i sada, da ne leim budna u mraku izaem u vrt. Vani sretnem Thobias-a. Vidim da je pripit. Pitam to se desilo. Odmahuje rukom. Iao je sa Juniorom i Tupkom na pivu u kuglanu. Opet Tupkove izmiljotine. Kasnije e Tupko priati kako ga je Rostuhar, i to samo njega, ne mene, to zadnje vee pozvao na pivo u kuglanu, ne znajui da je Rostuhar ve to popodne otputovao u Hrvatsku. Da je to vee navodno imao spoj sa ljepoticom oito je zaboravio! Drugi dan putujemo za Madang. Ujutro dolazi sestra nae domaice s jednim CD-om i molbom Juniora da mu Tupko snimi nekoliko fotografija bake i djeda koje smo fotografirali pri jednom izletu. Siem platiti svoj dio trokova u pansionu. U susjednom dvoritu se mota Thobias. Kad me ugleda, doe se oprostiti i ispriati za sinonje ponaanje, premda za to nema razloga jer je bio sasvim normalno utiv. Pravim se da nisam primijetila da je bio pripit. Malo kasnije silazi i Tupko. Thobias je i dalje u susjednom vrtu ali ne prilazi da se oprosti. Pitam ga preko ograde gdje je Junior da i njemu kaem zbogom, ali on samo odmahuje rukom. to se desilo te veeri, vjerojatno neu nikada saznati. Dogovor je bio da se u razliitim situacijama snimimo obostrano. Mali Ivica me u vie navrata pita kako e doi do fotografija na kojima je on. Zamislila sam da nakon putovanja izmijenimo CD-ove. Ja sam nosila eksterni disk od 40 GB i jedan ureaj za izravan prijenos fotografija od takoer 40 GB. Mali Ivica nosio je laptop pa je pekao DVD. Za eksterni disk trebao mi je kompjutor i kada nisam imala prilaza nekom Internet servisu prenosila sam ih na izravni ureaj ili mi ih je prenosio Tupko preko laptopa. Jednom pogledam na njegov monitor i vidim ga na fotografiji s dvije osobe iz jedne sing sing group iz Goroke. Pitam tko je ovo snimio. Odgovor je naravno ti. E sad se pitam kako su te fotografije dospjele u njegov laptop i koliko je jo mojih fotografija, osim te koju vidim. Kasnije, na letu iz Morbiya za Poponettu pruim mu jo jednu ansu. Molim ga na aerodromu da mi prenese moje fotografije na eksterni disk, da si uzme te na kojima sam ga snimila ali da mi za uzvrat prenese i sve svoje na kojima je snimao mene. Za tu uslugu poalje me na internacionalni aerodrom da mu na mjenjanici promijenim novac. Kada sam se vratila, prijenos je gotov i on se pravi da spava. Kasnije

55 kada sam na Internetu pogledala disk nema fotografija. Odluim da u mu pri povratku pismeno zabraniti svako objavljivanje mojih fotografija. Domaini naeg pansiona voze nas na aerodrom. Naa domaica, koju sam naalost zaboravila pitati za ime, iznimno je draga osoba. Za oprotaj me ljubi i pita hoemo li se ikada ponovno vidjeti. Kasnije sam imala priliku iz Port Moresby-a po nekome tko je putovao u Goroku poslati joj jedan mali srebreni lani. Iskreno se nadam da ga je primila. Beskrajno mi je ao to se nje nisam sjetila na licu mjesta dok sam njezinoj maloj sestri poklonila ogrlicu i prsten. U PNG sam ponijela prekobrojni nakit i poklanjala ga enama koje su mi bile simpatine. A ovu dragu i skromnu enu, koje u se zbog njezine dobrote uvijek sjeati, sam jednostavno previdjela. Let je opet udesan. Ima prekobrojnih putnika i mi ne uspijevamo ubaciti se na prvi let. A kada je avion doao, ponovo letimo za Lea a ne za Madang. Tu nas doekuju Amerikanac i Francuskinja koji su letjeli prvim avionom i onda konano letimo svi zajedno za Madang. Cijelo vrijeme pokuavamo telefonirati kompaniji koja leti za Simbai. Konano saznajemo da sljedei dan imamo avion za Simbai i dobivamo poruku da se javimo kompaniji kada stignemo na aerodrom u Madang. Jako lijepo, prostor kompanije koji se nalazi u nekom hangaru na samom aerodromu je zakljuan. Nigdje nikoga. Drugo jutro ve u sedam molim Tupka da nazove. Bolje govori engleski. On se neka. Kao, rano je. U devet nazove, a avion je otiao u osam. Ali neka doemo rano popodne na aerodrom. Doli smo, ali aviona nema do sutra ujutro.

Ulina scena u Goroki

56

Bilum je torba koja se plete jednom velikom iglom za ivanje i jednim koncem koji je taman toliko dug da se moe izplesti jedan red. Bilum se nosi na elu tako da teret lei na leima. U bilumu se nose podjenako djeca kao i ljetina ili prase. Mali bilum slui kao torbica.

Za meugradsku vonje slui Track. Lijevo i desno sjede putnici na drvenoj klupi a u sredini se poreda roba za trnicu. Nema stanica, tko stoji na cesti njega povezu.

57

Provincija Madang
Prvi bijeli ovjek koji u Provinciji Madang doao na kopno bio je ukrajinski istraiva i uenjak Nikola Nikojavi Mikluho-Maklaj. Voljela bi da sam za njega ula i itala njegove dnevnike prije tog putovanja. On pristao u zaljevu koji se ve onda zvao Astrolabia. Danas je oko djela tog zaljeva grad Madang. Maklaj je u Astrolabiju pristao 19. rujna 1871. Dojmilo me da sam ja slijetala takoer 19. rujna ali 135 godina kasnije. Maklaj je prvi puta ivio u regiji godinu i pol godinu ali se u dva navrata ponovno vraao i svaki puta bio iznimno ljubazno primljen. Maklaj je veliki humanista i ne gleda na domae stanovnitvo kao na divljake, nego se divi njihovoj spretnosti u radu s jednostavnim alatima, njihovoj razboritosti i dosjetljivosti. Opisuje ih kao blage, dobre i pametne. Ja se s njegovom ocjenom potpuno slaem, osim to bi toj listi dodala jo i otvorenost i radoznalost. Posebno ga je kao i mene dojmilo ophoenje sa djecom, sa kojom se postupa blago i s razumijevanjem. U svojim dnevnicima spominje svoje domaine kao uredne i iste ljude koji ispred svojih kuica sade cvijee. Do dananjeg dana se tu nije nita promijenilo. Grad Madang nije uzbudljiv. Domaem stanovnitvu on je neto kao ekskluzivno ljetovalite, jer posjeduje skromni predio s drvenim vilama okruenim cvijeem. Samo sredite je zaputeno. Uglavnom nema asfalta, pa po kii treba preskakati lokve. Kue su naizgled neplanski graene i neugledne vanjtine a pomanjkanje cestovne infrastrukture daje gradu neuredan izgled. Uz vlanu tropsku klimu sve u svemu neugodan doivljaj.Zanimljivi su mi samo imii koji krase sva stabla a u veernje sate u velikim jatima lete u umu. Madang ima i Shop sa prikljukom za Internet. Poslije Goroke prvi puta koristim priliku da pogledam potu. Tupko je zasjeo za pokrajnje raunalo i ve vrlo brzo poinje psovati. Ide mu presporo. Oni to namjerno rade, uspore vezu samo da se vie plati itd. Kraj prie je da skae sa stolice i na sav glas psuje sve po redu. Ja se pravim da nismo zajedno. Na kraju odlazi, glasno psujui, k pultu. Mlada djevojka za pultom je bespomona i ne eli nikakav novac. Ja ostajem pregledati mailove. Kasnije se tuim kako je bilo skupo a nisam uspjela poslati ni jedan mail. - Pa to hoe, vidjela si kako se to radi. Ja sam poslao to sam htio. Hotel u kojem smo odsjeli vrlo je pristojan i zanimljivo ureen, a ima i soba svih kategorija, tako da je dostupan i naim depovima.

58

Papuanska porodica sa troje djece

Selo u blizini Goroke

59

Unutranjost Pauanske ku koja se sastoji od jedne prostorije. Uz ognjite su prostrti gunjevi. U Papui po selima ljudi uobiajeno spavaju na podu bez madrace.

Hrana je vrlo jednostavna, ovdije .. i jackfruit

60

U Goroki je uvijek pijani dan. Prodaju se uglavnom antikviteti. Ovdje ukrasi koji su mukarci nosili kao ukras ali i umjesto donjeg vea.

Porodica sa prasetom. Prasad su vano plativno sredstvo pa se i posebno tretiraju. U nudi e ena na svojim grudima dojiti prase.

61

Tobias uz divovsku biljku.

62

Raznolikost bujne vegetacije

Plesa na folkrornoj smotri.

63

Plesne grupe se mogle biti mjeane, samo enske ili samo muke, sve ovisi koliko su velika sela. Neka plemena su predstavila vie mukih i vie enskih grupa. Poneke su imale i djecu sa sobom pa se vjerojatno radilo o cijelim porodicama.

64

Na prsima su vidljivi tragovi iniciacije. Rez se vri naotrenom koljkom a u ranu se sipa pepeo da bi oiljak bio vidljiviji. Mogue da se ovdje radi o pripadniku plemena Amerle.

65

Mlada plesaica namazana uljem i pepelom

66

Plesa koji se stalno zadravao u blizini reportera i stranaca i plesao sam bez grupe. Papuanci se izriito vole slikati. Dogaalo mi se da su me ljudi na ulici zaustavili, zapoeli razgovor da bi me na kraju molili da ih slikam. Dugo bi onda promatrali svoju fotografiju. Nikada me nisi pitali da im poaljem slike.

67

I starije generacije uestvuju na smotri folklore

68

Ppuanska ljepotica

69

Plemena koja svoje kue grade na stablima, nemaju plesove. Oni sjedei pjevaju, ritmiki pljeu i niu se u taktu

Svako pleme ima svoju narodnu nonju.

70

Narodi koji ive u umama koriste materijal koji nalaze u svojoj okolici

71

U nekim plemenima su ene vrlo emancipirane, Toliko su sigurne i samouvijerene da se ponekiputa mora u starijoj dobi dobro zagledati da bi se sa sigurnou moglo rei da se stvarno radi o eni.

72

Predpostavljam da je taj namaz od ulja i pepela neugodan za kou. Mukarci su u Papui izriito atletski graeni.

73

Cijela odjea sastoji se samo od listova jedne vrste palme, koja oito nije ba neto jako privena

74

Festival traje 2 dana. Dva dana neprestalnog plesa, pjevanja i muziciranja na najrazliitijim instrumentima ukljuului i zvidaljke. Za djecu je to vrlo naporno.

75

Mukarci nekih plemena izgledali su kao da su klonirani. Iste visine, omjera zjela i isti broj cipele. Svi su odostraga izgledali mladalaki. Tek kada bi se okrenuli vidjelo se da su meu njima i mukarci poodmaklih godina.

enska grupa koja plesala, pjevala i istovremeno bubnjala. Upadljivo je bilo da su pripadnice veine enskih grupa bile najmanje u petesetim godinama starosti.

76

Plesna grupa sa otoja. Njihovi plesovi bili su mimika veslanja, potezanja i krpljeja mrea

Tradicionalni puhaki instrument od bambusa

77

Crvena boja usta i jezik nakon vakanja betel oraia moe se zadrati i 24 sata

78

Mali plesa sa festivala u Goroki

79

Plesa sa festivala u Goroki

80

Plesa sa festivala u Goroki s kamenom sjekorom

Lako je predoiti kako su se prvi istraivai osjeali kada bi negdje u umi sreli spodobe poput ovih plesaa.

81

Neke plesaice su bile u poodmaklim godinama a neke jo mala djeca. Oito godine ne igraju nikakvu ulogu

82

Let za Simbai/Dolazak u Simbai

Mi naravno u Simbai letimo avionom ili time to takvim deklariralo. A nije bilo lako organizirati taj let. Tako smo dva dana bili zakovani za Madang. Kad je konano krenulo, ekamo zajedno sa ameriko-francuskim parom let. Nae gore list ne moe odoljeti prilici da plasira nekoliko od svojih uobiajenih bisera za publiku, a meu njima ve poznatu pripovijest: Ja u pitati pilota mogu li sjediti kao kopilot, pa u onda u zraku preuzeti kormilo. Znate ja sam ve letio Cessnom kad sam neto snimao iz zraka pa su mi dali da vozim. Pria priu detalji koje su mi ve dobro poznati. I stvarno je pitao moe li sjediti kao kopilot. Paul, na pilot ga je u udu pogledao. Naravno da moe. U Cessni je sjedite pokraj pilota sasvim obino sjedite za putnike. Ali nije pitao smije li preuzeti kormilo. Kad smo se spustili, opet beskrajna objanjenja za publiku kako je sjedio pokraj pilota, jer da se pilotu neto desilo on bi preuzeo kormilo. Paul, na pilot male Cessne inio mi se jednim od najhrabrijih ljudi na svijetu. Cijeli je dan letio u toj letjelici koja mi se inila nedostatna i za vonju na cesti. Ali na kraju sve funkcionira. Pista u Simbaiu je inae prekratka da bi avion poletio sa pet putnika. Pri povratku smo letjeli sa TV-ekipom a njih je bilo troje sa kompletnom opremom. Problem je rijeen tako da je avion prvo odletio sa TVekipom do sljedee najblie piste. Nas je pokupio na slijedeem letu a onda sa svima zajedno jedva poletio i sa te, due piste. Paul je glasno odahnuo kad je postigao kakvu takvu visinu. U pokrajini Simbaj-u u selu Njugund doekao nas je Simone u nonji svog kraja te nosai u pratnji Ronalda, domara naeg nazovimo hotela zvanog Kalam Guesthouse. Put do sela odnosno do naeg boravita dug je moda oko jednog kilometra. Na pola puta uz bubnjeve i pjesmu presrela nas je Sing sing group u nonjama koja nas je pratila do sela pleui u paliru lijevo i desno oko nas. Moj suputnik koji je iao iza mene nagne se u jednom trenutku i proapne mi, valjda da ostali Hrvati to ne razumiju: Sad zna kako su se osjeali prvi bijelci koji stigli ovamo. Bez obzira to mi takvi izljevi superiornosti, koji proizlaze samo iz injenice da je Tupkova koa bijele boje, kvare raspoloenje, bio mi je to nezaboravan doivljaj. Posebno me zabavljalo jedno malo dijete od moda najvie 3-4 godine, koje se stalno motalo oko svoje majke koja je plesala a da nije bilo jasno plee li to dijete ili se samo pokuava uhvatiti za skut majke. Ja sam ga onda uzela za ruku i ono je ilo mirno uz mene ali gledajui neprestano u moju ruku. Pretpostavljam da na tu razdaljinu nije nikada vidjelo neuglednu blijedu kou. Svaki puta kada sam ga pogledala pogledalo je s velikim upitnim oima i ono mene. Kada smo stigli u selo izvuklo je ruku i nestalo poput vihora

83 u grupi. Na ulazu sela ukraenom slavolukom od cvijea i granja doekale su nas ene ukraene perjanicama u tradicionalnoj nonji. Svakome su objesile kao dobrodolicu jednu ogrlicu od bambusa i jednu od nanizanih cvijetova hibiskusa dok je plesna grupa i dalje plesala. Tu sam se ve udila kako su samo izdrljivi. Kasnije sam vidjela da oni ovako pleu, bubnjaju i pjevaju dan i no, cijelo vrijeme inicijacije. Samo tu i tamo netko padne u dubok san a odmah ga zamijeni svjei plesa. Nae gore list je naravno imao objanjenje za taj doek. Naime, on je na molbu jednog ovjeka ponio iz Madanga pismo koje je trebao predati u Simbai-u. To pismo uputio je jedan bivi uitelj iz Simbai-a nekom svom prijatelju. Na aerodromu u Madangu uitelj je neko vrijeme sjedio uz naeg sunarodnjaka koji je naravno iskoristio priliku da mu pojasni kako je on veliki istraiva dodajui repertoaru i pripadajui Meridijan. Time je tog seoskog uitelja toliko dojmio, da je ovaj radiovezom dojavio u selo da stie vana linost, pa su ovi dojmljeni tolikom veliinom priredili velikom bijelom ovjeku adekvatan doek. Ali imala sam dojam da mu Amerikanac, koji je u paliru iao iza Tupka, i kome je sve to priao nije ba jako vjerovao. Moda je ve bio oparen pripovijesti o pilotskim sposobnostima naeg velikog Hrvata. Naravno da je uitelj rekao da e prijatelju dojaviti radiovezom da Tupko stie, ali zbog pisma. Nema tu zgrade i informacija gdje bi se pismo moglo ostaviti. Kasnije se uspostavilo da svakog gosta doekuje Simone u nonji i sa lukom i strijelom kao i domar sa nosaima ali da je plesna grupa poslana zabunom. Za taj dan najavila se radiovezom TV ekipa koja je kasnila i dola tek drugi dan. Nakon tih i takvih izjava a i ve prije toga moete mi vjerovati da sam svakome koga smo upoznali na tome putu ponajprije ispriala, i to bez upita, da mi suputnik nije ni mu, ni prijatelj, nego samo jedno sluajno poznanstvo s Interneta. Ali doek je bio, bez obzira na zabunu lijep i dojmljiv iako nije bio nama namijenjen.

84 Prednost malog auviona je to leti na visini koja je pogodna za snimanje iako su prozori prljavi.

85 Simone nas je u punoj ratnoj spremi doekao na vratima aviona

86 Plesna pratnja od aerodroma do sela

Komitet za doek ispred sela

Pleme Kalam je vrlo uredno i voli cvijee. Iako je specijalno za incijaciju selo oieno temiljitije nego obino, vidi se da se ulazak u kue ograujem cvijeem. U pozasini Boyshous gdje se vri ritualno buenje nosa.

87

Kuica sa verandom i ispred ulaza poploenim djelom dvorita.

88

Moja soba. Moram priznati da je to bio najjednostavniji smetaj na mojim putovanjima.

Kamin i mjesto za ugodno druenje

89

Kuhinja u Kalam Guesthouse

90

U Simbaiu se ide pjeice. etiri puna dana pjeaenja, dva puta prelaziti veliku rijeku i pregaziti bezbroj potoka treba stanovnicima Simbaia da dou u Madang, glavni grad svoje provincije.

Nou je u brdima Simbai hladno. Kue nemaju ni vrata ni prozora a i ina su zidovi kao kod vile propuh. Djeci je hladno pa se pokuavaju maksimalno pribliiti vatri koja gori cijelu no. Tako su opeketine kod djece vrlo esta pojav

91

Pleme Kalam
elim vam opisati i upoznati s nekim obiajima i ritualima dvaju plemena u Novoj Gvineji. Prvo je Kalam koje ivi u pokrajini Simai u brdima na krajnje rubu provincije Madang, a drugo pleme Amerle takoer iz iste provincije ali nastanjeno u nizini oko rijeke Ramo. Ima i nekih obiaja koji su kod svih plemena isti, samo se razlikuju u izvedbi. Tako je primjerice svaka enidba i udaja u Papui Novoj Gvineji vezana uz plaanje ili Bride price ili miraza. Samo visina i vrijeme kada se to plaa je razliita, ve prema pokrajini. Na sjevernom otoju PNG uobiajen je miraz kojeg plaaju roditelji djevojke, dok je na kopnu uobiajen Bride price kojeg plaaju roditelji mladia. Naravno da sam piupitala to se deava ako se mladi sa kopna eni sa djevojkom sa otoka. E u tom sluaju djevojka ima prednost pa se plaa miraz. Obrnuto ako mladi sa kopna oeni djevojku sa otoka nema ni Bride price ni miraza. Ali brakovi su uvijek ugovoreni. Ti obiaji su se u cijeloj Melaneziji zadrali do danas. Pleme Kalam ijoj sam inicijaciji muke djece uestvovala obavlja plaanje Bride price najkasnije na sveanosti inicijacije djeaka. Za sluaj da porodica nema muke djece roditelji mladia plate Bride price bez ceremonije. Inicijacija u pojedinim selima plemena Kalam dogaa se svakih sedam godina. Najvie tri sela imaju tu sveanost istodobno. Tako se taj obred vri nad mladiima u dobi od 7-14 godina. Inicijacija se sastoji od buenja nosa. Istodobno se inicira samo nekoliko djece, pa obred moe trajati i dva tjedana, ve prema broju djeaka. Sveanosti inicijacije u plemenu Kalam ove su godine po drugi puta otvorene i za turiste. Ali prole godine nije doao nitko. Nije ih bilo mnogo ni ove godine. Dvoje Austrijanaca srela sam pri dolasku, na travnatoj pisti zvanoj aerodrom. Upravo su odlazili. Jedna obitelj iz kotske, dvoje troje Australaca, jedna mlada Njemica, jedan Amerikanac sa svojom francuskom pratiljom i mi iz Hrvatske. Tako sam imala sree uestvovati meu prvima na toj sveanosti i vidjeti sveanost u originalu, jer kada nahrupe turisti vrlo brzo e se komercijalizirati i izgubiti svoju izvornost i originalnost.. Za tu mogunost prisustvanja tom dogaaju Tupku sam iznimno zahvalna. On ju je pronaao na Internetu. Inicijacija se vri u zatvorenom prostoru Boys house odnosno kua za djeake nije bila dostupna ni turistima ni enama. Tek kada je okirani mladi izaao voen za ruke od svojih roditelja moglo ga se fotografirati. Rupa u nosu bui mu se naotrenim bambusom a nakon buenja stavi se komadi oguljene eerne trske u nos dok rana ne zaraste. Inicijacija u provinciji Madang nije kod svih plemena ista ali uvijek je krvava kao uostalom u cijeloj Papui Novoj Gvineji. To mogu biti osim buenja nosa i uiju i zarezi na vratu ili prsima ili rez otrim bambusom u drijelu. U potonjem sluaju mladiu se gurne tanki naotreni bambus to dublje u usta dok ne potee krv.

92 Danas su sva plemena u Papui Novoj Gvineji kristijanizirana. Prilikom krtenja crkva odreuje ime djeteta. Ve prema svojoj pripadnosti to mogu biti imena njemakog, australskog, engleskog ili tko zna kojeg podrijetla. Pomalo je smijeno upoznati Jeffersona ili Alfreda crne boje koe u brdskim bespuima. Ali stanovnici daju svojoj djeci jo i u plemenu uobiajeno ime. U novije vrijeme sve je ei sluaj da pojedinci svoje crkvom nametnuto ime odbace. Trend ide openito prema samospoznaji korijena. Inae lako je upoznati domae stanovnitvo. Ljudi su izuzetno otvoreni i radoznali. Potpuno je normalno da ti netko prie, prui ruke, predstavi se i upita odakle si. To se podjednako dogaa na selu kao i u gradu. Radoznalo e se raspitivati za zemlju iz koje dolazi pogotovu za jednu poput Hrvatske ije im je ime poznato samo preko nogometa. Nikada nisam vidjela i doivjela na svojim putovanjima pitomije i drae ljude. A upravo sam za ovo putovanje u svrhu samoobrane kupila noinu koju sam naumila nositi oko pasa. Naravno, nisam je nosila i kad sam se nakon Simbai-a vratila u Madang ostavila sam je postiena u hotelskom ormaru. Tu se pokazalo da se moje miljenje o domaem stanovnitvu izriito razilazi sa miljenjem mog suputnika koji u njima vidio samo malo bolje ivotinje. Tupko je bio apsolutno siguran u svoju intelektualnu premo koja se bazirala samo na injenici da je bijelac. Pleme Kalam ivi u pokrajini Simbai i moe ih se posjetiti samo avionom. Alternativa je etiri dana pjeaenja uzbrdo, nizbrdo pa onda velik dio monom rijekom Ramo i na kraju autobusom do grada Madang. Simbai je na nadmorskoj visini negdje oko 1500 metara i noi su osjetljivo hladne. Nema struje, nema telefona ni mobitel signala, voda samo iz potoka. Komunikacija u Simaiu obavlja se samo putem radija. S takvim ivotom imam svojih iskustva. U pokrajini Kokoda ivjela sam 9 dana kod jedne porodice bez struje i vode. Jela s njima s poda, ila u njihovu subotarsku crkvu gdje propovijeda nekoliko govornika. Ali svaki je zahvalio bogu na engleskom to im poslao jednu novu sestru, naime mene. Ali najljepe je bilo kupanje. Ve oko pola est ujutro uputila bi se malom stazicom nekih 200 metara kroz dunglu do potoka. Rosna visoka trava smoila bi me ve i prije no to bih se doepala vode. Potoi je bio irok najvie oko 2 metra i zapravo plitak ali na jednom mjestu voda mi je kad sam sjedila dosizala do pola lea. Tu bi se ukotvila, privukla noge i na njih presavila ruke i tako do izlaska sunca prislukivala buenje praume. Toliko me je to kupanje dojmilo da sam si iz tog potoka kui ponijela malu boicu vode teglei je kroz pola Melanezije. Ali to je dio jedne kasnije pripovijesti. Pripadnici plemena Kalam su Gvinejci i najvee su pleme u Papui Novoj Gvineji. Pleme broji oko 30.000 ljudi podijeljeno u 9 klanova. Regija ivi od kave. Kava se moe transportirati u Madang samo teretnim helikopterom. Tako u blizini piste stoji kontejner i kad se napuni kavom dolazi teretni helikopter prenosei potreptine za ivot stanovnitva u obrnutom smjeru. Manje koliine preveze i

93 Cessna kad nije puna putnika. Stanovnici moraju sami platiti prijevoz pa je cijena koju dobiju za svoj proizvod izuzetno loa. Ali ivi se. Spava se na hasuri na podu. Cijele noi gori vatra, jer je nou hladno, a nema pokrivaa. Nema vrata ni prozora na njihovim kuama. Spava se u onome u emu se hoda i vani. Tako je to uostalom u cijeloj Papui Novoj Gvineji. Samo to oni koji si to mogu priutiti nakon jutarnjeg kupanja oblae novu istu garnituru. Velika potronja ogrijeva ogolila je brda oko naselja. Problem raste kao to raste i stanovnitvo. Prije dolaska medicine u Papua Novu Gvineju nitko od itelja nije umro od starosti. Bolesti, posebice malarija, ujedi zmija, otrovanja i slino bila su na dnevnom redu. Djeca su umirala od djejih bolesti i samo ih je mali broj preivio. Prirast stanovnitva drao se do tada u odreenim granicama. Danas i u najzabitije selo dolazi medicinska sluba, pa su sva djeca cijepljena. Hrana im se sastoji od slatkih krumpira koji su u PNG donoeni tek prije tristo godina i koji su veoma poboljali kakvou ivota stanovnitva, posebice onog brdskog. Slatki krumpir raste i na veim visinama od korijena jamb i taro koji su inae bili osnovica preivljavanja. Osim korijena biljaka jamb i taro jede se i zeleni dio tara te razliito lisnato povre ali i neke sitnije vrsta rajica i paprike. Banane za kuhanje i kokosov orah kao i razliiti orasi takoer su sastavni dio kuhinje. Jede se dva puta dnevno - ujutro i kasno popodne. Meso se jede rijetko. Uglavnom pri sveanostima i to onda svinjsko. Ribu i plodove mora jedu samo stanovnici obala. Nisam nigdje vidjela rijenu ribu.

Inicijacija
Za vrijeme inicijacije mladia muki dio obitelji zadrava se u zatvorenom prostoru Boys house i tamo plee ritualne i meditativne plesove ponavljajui uvijek iste rijei u pjesmi uz pratnju bubnjeva. Ispred Boys house plee enski dio obitelji takoer uz bubnjeve pjevajui duhovne pjesme. Taj ples vie je ritmiko hodanje. Ostali lanovi klana pleu na seoskom trgu, uglavnom odvojeno ene i mukarci, ali primijetila sam da u nekim mukim plesnim grupama ima i ena. Svi su ukraeni sa za taj klan specifinim pokrivalom za glavu. Deava se da i iz drugih klanova dou plesne grupe kako bi uveliale sveanost. Sve u svemu i dan i no uz velike vatre plee se, bubnja i pjeva. Inicijacija pojedinih mladia ne traje due od nekih 24 sata. Za njegovo pokrivalo na glavi koje je kod mlaih uesnika vee od njega samoga brine se ujak. Ujak je istovremeno i kum djeteta. Sveanost je popraena velikim klanjem prasadi i njihove pripreme u zemljanim rupama obloenim vrelim kamenjem. Polutke praseta slau se na listove povra i sve se pokriva vrelim kamenjem. Treba nahraniti bezbrojne posjetioce i rodbinu koja dolazi iz daleka, pjeice esto i po cijeli dan. Svi lanovi klana oblae svoje tradicionalne nonje ali gledaoci iz susjednih sela i klanova kvare idilu i kadar za fotografiju jer su obueni u svakodnevnu odjeu.

94

Kuhanje ruka. Plutkama prasadi na povru u jami obloenoj vrelim kamenjem i palminim listovima treba 24 sata da se upare. Cijeli niz jama je potreban da nahrani sve posjetioce.

95

Nakon inicijacije roditelji izvode djeaka. Djeca izgledaju okirana i premorena. Pokrivako na glavi je poklon ujaka a sastoji se od krzna jedne vrste divlje make zvane Cas cas i perja.

ene iz porodice djeteta koje se iniciira pleu dok god se djeak ne izvede ispred Boyshous

96

Na djeakovom se licu oitava kako je proveo zadnjih 24 sata.

97

Naua muka rodbina uz djeaka u Boyshous dok ostali suseljanji i pleu na trgu sela

Dvije grupe plesaa ispred Boyshous

98

Vatre gore cijele noi i ene koje ne uestvuju u plese sjede oko vatra. Bio mi je to intensivan doivljaj nou sjediti s njima s nekim usnilim djetezom na krilu. No na ekvatoru traje od 6 uvee do 6 ujutro. I to da se radi gdje nema struje? Moe u polumraku jedine neonske lampe na solarnu energiju sjediti u dnevnom boravku i sluati po deseti puta iste prie naeg Tupka. Nazoni su ve dali brojeve pripovijestima pa bi se zafrkavali na njegov raun, jer svatko tko je novi doao morao je sluati njegova beskonana hvalisanja, primjerice gdje je nae gore list ve sve putovao, te listati u Meridijanima u kojima je bio jedan lanak o delfinima, navodno, vlastoruno napisan i oslikan. Drugi pak sudionici koji su pripovijesti uli po nekoliko puta, kolutali bi oima. Alternativa je bila otii spavati i probuditi se u 3 ili 4 potpuno naspavan. Ali, to raditi u tri u noi... Jedino rijeenje, a meni ionako najdrae bilo je odbatrljati po mrklom mraku u selo- vatre su bile orijentir, i sjesti tamo na zemlju sa enama obuenima u minimalnu odjeu, bolje rei golima i milovati njihovu u naruju zaspalu djecu i izmijeniti nekoliko rijei sa tim iznimno dragim ljudima. Uvijek sam bila dobrodola. Pozdravili bi me uz glasne uzvike i tutnuli mi nekog maliana u krilo. Vjerojatno kao znak dobrodolice i povjerenja. Najavljena televizijska ekipa dravne televizije EMTV stigla je tek dan kasnije. To su bili moderator Justin Tkatchenko, producent Glen Amstrong te domai kameraman Joe Sabath. Justinovi roditelji rodom su iz Ukrajine ali on je roen u Australiji i ve deset godina ivi sa svojom enom sa otoka

99 Tuma i etvoro djece u Port Moresbiy-u. Glen rodom iz Australije oenjen je enom iz pokrajine Chimbu. Justin je klaun koji se otvoreno zabavlja na tui raun. Mene je zvao Mama Croatia a naeg Tupka Tragikomiks. Tako smo otkrili zajedniku ljubav prema crtiu Asterix i Obelix i proveli jednu krasnu, zabavnu veer u hotelu u Madangu na pacifikouj obali. Za veerom na koju je Justin pozvao goste, pojavio i mali Ivica i sjeo za stol koji je bio serviran za osam pozvanih osoba i za kojim je tih osam osoba ve sjedilo. Jednostavno je ugurao stolicu. Veer je zavrila odlaskom u diskoteku. Justin se je onima koje je elio povesti obratio poimence. Mene je zagrlio i pritom malo okrenuo upitavi ili bolje rei tvrdei da i ja idem s njima. Kako je mali Ivica stajao pokraj mene, shvatila sam da je to jedna ograujua gesta prema malom Ivici. U diskoteci je nastao nemir kada smo stigli. Svi su buljili u Justina. Nekoliko puta me je pozvao na ples, a onda bi se inae poluprazni podij odmah dupkom napunio. Svatko je htio plesati uz Justina. Tek sam onda shvatila koliko je taj mlad i atraktivan mukarac popularan u PNG-iu, Selo Njugund u kojemu stoji na pansion kao i okolna sela nemaju ceste, nego samo vrlo ureene putove. Na Kalem Guesthouse je sklop od dvaju zdanja. Jedno u kojemu su sobe i drugo s pomonim prostorijama poput kuhinje, blagovaonice i ureda naeg neoenjenog domara Ronalda. Oba zdanja su na stupovima i kompletno od pletenog preanog bambusovog iblja. Treba paljivo hodati jer se pod ljulja. Nigdje nema staklenih prozora. Samo od bambusa pleteni zatvori za okna. Nunik je posebna kuica s plastinom nadogradnjom iznad crne jame, konstrukcija kakva se via po cijeloj Papui Novoj Gvineji. Tekua voda sprovedena je bambusovom cijevi izravno sa izvora i tee dan i no. Postoji jo jedna kuica za pranje, a od kuharice se moe dobiti kanta tople vode. U sobi je jednostavan drveni krevet sa spuvom, jednom dekom i plahtom iji je status istoe bio upitan.. Bila sam sretna da sam imala svoju plahtu i pokriva. Na domar je vrlo brian. Pokuava svakome udovoljiti. Nije se enio i ne eli odati zato. Tupko ga, ne poznavajui obiaje, uvjerava da bi trebao uzeti neto mlado. Ronaldo se smjeka to bi mogao pruiti mladoj curi? Pa ja imam ve 40 godina. Tupko je uporan: Ti bi joj donio iskustvo!. Promisli koliko ti ima vie iskustva sa enama sa tvojih 40 godina. Razgovor postaje groteskni. Ronaldo naravno nema iskustva, jer ako se nije enio, nije iz blizine ni vidio ni elio vidjeti enu. To mu ne dozvoljava njegov odgoj, pa mu nikako nije jasno o emu Tupko pria. Tupko mi se kasnije opet pohvalio kako mu je otvorio oi. Iako sam taj razgovor ula i lijepo se zabavila. Ronaldo je inae vrlo diskretan i skroman. Jednom me sretne i pita me nekoliko puta zaredom kako se osjeam i jesam li zadovoljna. Steknem dojam da mi eli neto rei. Na kraju ispria da ga je Tupko molio da mu nabavi pola kile marihuane. On ne zna je li to u redu. Bila sam okirana. Savjetujem ga da ni u kom sluaju ne uini. Bojim se ve zbog sebe. Kako u ja dokazati da s tim

100 nemam nita? Ne pada mi na pamet da trunem negdje u zatvoru Papue Nove Gvineje zbog budale. Sretna sam to me je Ronaldo pitao. Tupko je esto kao nepua davao primjedbe kako bi bilo pametnije puiti marihuanu, ali ja to nisam ozbiljno shvaala. Kasnije mi se alio kako mu je Ronaldo marihuanu prvo obeao a onda rekao da je nema. U blagovaonici ispod krova ivio je udomaeni Cas cas. Kuharica ga je svako vee hranila i jedino zbog toga je u sumrak i siao. Njegovo krzno je dragocjeno i upotrebljava se za izradu obrednih ubara, Cas cas je veliine make a rado jede trenje kave. Neprobavljiva i na svom prolazu kroz crijeva fermentirana zrna kave stanovnici sakupljaju. Na tritu kilogram takve kave kota navodno 1000 US $. Ostale kue su mala etvrtasta zdanja pokrivena pletenim palminim listovima. Veina kua nije na stupovima pa njihovi stanovnici spavaju na hasuri izravno na zemlji. Kuhinja je odvojeni prostor u kojem je, ako je kua na stupovima, ognjite ozidano. Ako ne, samo je kamenjem odvojeno od ostalog prostora. Noi su hladne pa vatra neprekidno gori. Djeca se pokuavaju maksimalno pribliiti vatri, pa lako mogu zadobiti opekotine. Vidjela sam vie male djece sa opekotinama. Svaki klan u centru sela ima veliki zajedniki Wind house koji se sastoji od vie prostorija kao i jednog neograenog dijela. Unutar Wind house u zatvorenom dijelu je Boys house. Tu se odvija inicijacija djeaka, tu je prostor gdje se plee, sastaje i slavi. Women house je posebna kua za ene i djevojice i nalazi se malo van sela, Wind house u pokrajini Simbai jezanimljivo zdanje. Izgleda kao obrnuta plitka piroga na visokim nogama. Arhitektura, koja se jako dobro uklapa u pejza. Putevi izmeu sela i oko kua su uredni i uvijek je pokraj puta iskopan kanal za odvod vode. Pleme Kalam, kao i uostalom sva plemena u PNG-u, ima izuzetnu sklonost prema cvijeu. Vrtovi povra uvijek na rubu imaju cvjetnjak kao to su u selu uz puteljke uvijek cvjetnjaci. Zaudilo me da su putevi izmeu sela toliko iroki da bi se ondje bez problema mogla mimoii dva vozila. A nikada tamo nije prolo ni jedno vozilo jer ide se samo pjeice. Bez obzira na prilike u kojima ive ovi su ljudi na mene djelovali izuznimno kultivirano. Primjedba mog suputnika koji ih je nazivao malo boljim ivotinjama bila je vie nego neumjesna i govori vie o njemu nego o stanovnicima. Za prijenos tereta nema konja ili magaraca, nose ga ljudi na svojim leima u bilumu vezanom za elo. Tu tehniku noenja vidjela sam takoer kod plemena Maja u Meksiku. Bilum se nosi tako da se glava malo sagne, a ruke biluma se stave na elo tako da teret visi preko lea. Na taj se nain teret rasporedi na glavu i lea. U Papui novoj Gvineji bilum je svugdje u uporabi. Viala sam kako ga nose podjednako i ene i mukarci.. Ima ih malih poput rune torbice i velikih poput vree. Uvijek su lijepo ukraeni a pleteni su u jednoj tehnici koju dosada nisam nikada vidjela. Oni su zapravo saiveni velikom iglom za ivanje i dugim koncem koji je uvijek dovoljno dug za jedan red pletenja. Onda se dovezuje slijedei. Vezovi na kraju reda su ukrasne resice. Potrebnu duinu konca ili vune

101 ene odreuju iz iskustva motajui je oko svoje ruke sa ispruenim palcem. Rezultat takvog pletenja je vrlo slian naem kakanju. U ostalim krajevima Melanezije nisam vidjela tu tehniku iako im je bilum iz PNG-a poznat i uvijek bi se divili mom, kojeg sam nosila u kupnju.

Dojenje djeteta u javnosti je na selima PNG-a uobiajeno

102

103

ena puna snage i samopoudanja

104

Dok divlji ratnici mogu djelovati ljupko i skromno

105

Dvije ljupke dame plemenitih lica s kojima sam se najvie sprijateljila

106

Samopuzdanost ena u PNG me je fascinirala

107

108 Na plemenitom licu djeluje i stara vrea od cementa elegantno

Sjekira od kamena vezana umjetniki isprepletenim likom za dralo upotrebljava se jo i danas

Ratnik u odjei od lia

109

Pepelom namazane ruke i lice su znak da je tek nedavno postala udovica

110

Ne samo mukarci i ene su atletski graene.

111

Neobino je to ova ena ima probueni nos (iniciacijua se vri samo kod djeaka) i nosi ubaru to inae nose samo ratnici. To sam tek primjetila nakon povratka kui pa nisam imala koga pitati.

112

Zelene bobice na ubari su prirodan materijal dobiven od ploda jednog grma.

113

Skupocijeni pokrov od perja rajske ptice.

Pleme Amerle
Pleme ivi u nizini na rijeci Ramo. Broji 19.000 tisua ljudi u sedam klanova. Informacije o njihovim obiajima i ritualima sam dobila iz izravnog kontakta sa ljudima. Primjerice od direktora kulturnog centra u Madangu, Tabah Silau. Tabah iz klana Amab (sunce) rodio se i odrastao uz takve obiaje kojima ga je djed u Boys house poduavao. Neobino je da je taj mali djeak sa lukom i strijelom kasnije studirao umjetnost i postao jedan od poznatijih slikara PNG-a. Odgoj djece je u svim zajednica vrlo slian i razlikuje se samo u detaljima. Djeak izmeu 9 i 10 godina odlazi u Boys house, kuu za djeake. To je prostor unutar velike zajednike kue u kojem djeaci ive u uglavnom u drutvu djedova i strieva. Prije dolaska kranstva ivjeli su ovdje svi mukarci osim ratnika. Kranstvo je spojilo obitelji.. Djeaci iz Boys house provode ivot uei kako se gradi luk, kako se pripremaju strijele, zatim kako se obrauje zemlje i sadi za ivot potrebno povre, uei sve o lovu ali i seksualnom ivotu, te ophoenju s obitelji. U Papui Novoj Gvineji svaki mladi ulazi u brak poduen. Nezamislivo je da je prema eni agresivan ili je seksualno napastuje. Naravno to vrijedi samo za socijalno stabilna okruja. Prije svega ue biti strpljivi. Tabah mi je pripovijedao kako je idui u lov kroz praumu, naravno gol, u pola koraka dobio komandu da

114 stane. Svi su stali i tako nepomino stajali i tri sata. Nikome od djece nije palo na pamet da ne poslua. Priajui mi o tome proivljavao je jo jednom te trenutke kada mu se uz golu nogu poela penjati gusjenica ili mrav, a on je ostao mirno stajati molei sve duhove da sie. Hranu djeci u Boys house bi majka doturivala kroz jedan otvor, tako da do enidbe nisu vie imali kontakta s njom. Iz te kue idu danas i u kolu, jer se obiaj zadrao. Izmeu 14. i 16. godine njihovo kolovanje za praktini ivot potrebnog znanja bilo je zavreno. Tada prelaze u Security association - tajno drutvo ratnika. Kua tajnog drutva daleko je u dungli i nije pristupana svakome, a pogotovo ne enama i djeci. U tajnom drutvu mladii ostaju do enidbe. Prehranjuju se lovom i ribolovom te proizvodima iz vrta, u PNG zvani kau kau. Tu stari ratnici poduavaju omladinu ratovanju a vraevi tajnim ritualima i njihovom znaenju. To je vrijeme kada se pije kava. Kava u provinciji Madang zvana i konjak, opojno je pie od korijena biljke ije ime mi nije poznato. Kava je neka vrsta droge ali navodno ne vodi u ovisnost. Kava se pila nakon ratnih pohoda. Ima uspavljujue i umirujue svojstvo, ali izaziva i halucinacije. Jedan me Papuanac pitao ima li kod nas konjaka. I udio se da ima. Pitao me je od ega ga pravimo itd. Oito, bio je to nesporazum. Svi predjeli Melanezije poznaju to pie a koristi se i medicinske svrhe kao umirujue sredstvo. PNG izvozi kavu u neke drave Melanezije u kojima ta biljka ne raste. U dravi Vanuatu je njezino pijenje tako rasprostranjeno da u restoranima i hotelima na zidu visi znak zabrane pijenja kave. Prije dolaska bijelog ovjeka u Melaneziju bila je upotreba alkohola i drugih droga nepoznata. Jedino su se konzumirali orasi. Jedna od najveih tajni ratnika u Security association je vezana uz srce protivnika. Ako se ubije ratnik nekog drugog plemena, izvadi mu se srce i onaj sretnik koji ga je ubio smije piti svjeu sranu krv protivnika. Srce se je potajno nosilo u kuu tajnog drutva gdje ga pobjednik kuhao ili pekao. Dio srca bi uz zavidne poglede ostalih, ne toliko sretnih ratnika, pojeo a ostatak osuio na dimu i usitnio u prah. Taj bi se prah pomno uvao te se upotrijebio pri slijedeim ratnim pohodima kao namaz. Naime i Papuanci i Gvinejci vjeruju da je srce kod mukaraca sredite snage i da u njemu stanuje dua. Vjerovali su, da je snaga protivnika inom pijenja krvi, jedenja srca i prosipanje njegovim prahom prela na njih. Meu zadnjima u klanu Amab koji su provodili takvu vrstu rituala bio je Tabhov pradjed. Ratnik kojem je izvaeno srca nije mogao ui u onaj drugi, bolji svijet. Njegova bi dua nemirno lutala umama sve dok ga porodica ili pleme ne osveti. Jasno je da to vodi ka osveti bez kraja i konca. Glavu ubijenog protivnika nosio je pobjednik javno na koplju i vjeao, svakome na vidjelo, na trijemu svoje kue gdje se je tropskom suncu raspadala, naravno uz nemogui smrad. Krvna osveta zbog ubijenog ratnika dovodila je obitelj i klan ubijenog u situaciju da moraju upasti u tui teritorij i

115 u tom ratnom pohodu ubiti sljedeu osobu ija e dua onda lutati umama dok ne bude osveena. Takvi ratni pohodi nisu bili brutalni, krvoedni i istrebljujui ratovi kao to su uobiajeni u naim prostorima nego ratniki pohod koji se je bubnjevima najavljivao ve izdaleka kao bi protivnici imali vremena da se okupe. Ratniki pohod nije nuno znaio i prolijevanje krvi. Mogao se je zavriti i samo sa mjerenjem snage. Ali vendeta je mogla imati i druge razloge. Primjerice na ratnikom putu ukradena ena, koja je kao trofej odvedena u selo gdje je bila ropkinja. Mala ansa da takvu enu netko oeni nije je spasila od mogue okrutne smrti koja je primjerice prijetila kod inicijacije vlastitog sina. Dogaalo se da se vlastiti sin prije inicijacije prikrade nou i svojoj majci izvadi srce, pije svjeu krv, a sa srcem postupa isto kao sa srcem protivnika ali u ovom sluaju ne za snagu nego za zatitu. Ukradena nevjesta ne vrijedi nita jer za nju nije plaen Bride price. Ako je plemenu ukradena ena ono e se truditi da vrati jednu enu u svoje redove. Pri tome je svejedno radi li se o ukradenoj eni iz svog plemena ili o nekoj drugoj. Jo je jedan obiaj , dodue malo izmijenjen, ali jo uvijek vrijedi. Ako se djevojka iz jednog plemena ili klana uda u drugi, sljedea svadba izmeu tih grupa mogua je samo ako se druga nevjesta vrati klanu ili plemenu. Osim ve spomenutih ratova oko neutralnih teritorija, razlog ratovanju i neprijateljstvima izmeu plemena su bile takoer odbjegle ili ukradene svinje. Inicijacija, odnosno sveanosti u sklopu inicijacije nisu samo trenutak kada se plaao Bride price, to je i vrijeme kada se eventualno posvaene obitelji ili klanovi pomire i kada se vraaju dugovi. Nakon sveanosti inicijacije u selima vlada mir, sve su nesuglasice zaboravljene. U isto vrijeme kada djeaci odlaze u kuu djeaka, naputaju i djevojice svoje roditelje i sele u kuu za ene. To je kruna naeg istraivakog svijeta odmah primijetila. Kako se je zanimao samo za djevojice, takorei tek propupale cvijetove Papue Nove Gvineje, primijetio je da ih nema na ulici. U takvoj kui ive za vrijeme mjesenice i sve ene jednog klana. Obiaj je da ene u to vrijeme ne rade nikakve poslove. Za vrijeme svog boravka u toj kui djevojice izlaze samo nou na kupanje i vrenje nude. Djevojicama bake ispletu pojas, u neku ruku pojas nevinosti, kojim je opasuju i koji ona nikada vie ne skida. Tek kada se pojas raspadne, djevojica je zrela za udaju. A to je uglavnom oko 18-19 godine. Kako se djevojice i djeaci zaruuju ve pri roenju i to kao bebe iste starosti, mora se ekati da i djeak naraste i ima zrelost mukarca. Taj pojas je naravno farsa. Kada sam jednu baku pitala kako to da taj pojas koji se opasuje djetetu od 9 godina moe drati deset godina dok djevojka ne odraste i ima sasvim druge dimenzije, ona se sam nasmijala i pogledala me dugim pogledom. Oito mukarci ne postavljaju takva pitanja. U vrijeme boravka u toj kui djevojice ue od baka i

116 tetaka sve to moraju znati kao ene. Od seksualnog vladanja do pletenja biluma- torbe koja slui za prenoenje povra iz vrta, do noenja bebe.

Nakon to bi taj pojas nevinosti pukao ili kada su zapravo svi u familiji odluili da mu je vrijeme da pukne, ili su vremena dobra jer su se svinje dobro okotile i jer je dobra godina pa ima dovoljno zeleni i krumpira, roditelji djevojice koja je do sada samo bila zaruena odu k roditeljima mladia i dojave sretan dogaaj. Prvo se utanauje Bride price, koju roditelji mladia moraju platiti kad-tad, kao i vrijeme za svadbu. To moe biti odmah ili za nekoliko mjeseci. Bride price je u Simbai 400 1000 kina, u Madang-u oko 4000 kina a u u Port Moresby -u i vie od 10.000,00 kina. Prije se cijena plaala u prasadima ili kauri koljkama koje se zovu kina. Odakle potjee ime papuanskom novcu. Bride price za jednu vrijednu i ljubaznu djevojku iznosio je deset do dvadeset prasadi. Izgled djevojke ne igra nikakvu ulogu. Naravno, nitko nema 20 svinja odjedanput. Za takve prilike one bi se posudile kod rodbine i prijatelja pa bi se i vraale pred inicijaciju njihove djece ili slian dogaaj. Sada je i vrijeme da se dojavi tajnom drutvu da e otac mladia doi po njega, jer se eni. Iz Tabahove obitelji zadnji koji se tako enio bio je njegov otac. Tabah sam ima isto araniran brak ali nije iao u Security association nego u gimnaziju u Rabaulu. Roditelji mladia i djevojke bili su nakon zaruka u stalnom kontaktu i smatraju se ve nakon dogovora o zarukama obitelji. Zaruena djeca u plemenu Amerle su uvijek jednako stara. Najkasnije mjesec dana nakon roenja sina roditelji trae nevjestu koja je takoer upravo roena ili pod istim uvjetima. To moe biti na primjer stanje mjeseeve mijene. Vjeruje se, da e djeca roena pod istim znakom imati dobar i zadovoljan ivot. A samo u zadovoljnim brakovima raa se puno djece. Srea i ljubav nisu termini kojima barataju stanovnici Papue Nove Gvineje. Zaruke nisu bile vezane samo rijeju nego i poklonom koji se sastojao od jedne kolajne od koljaka i zubiju vepra ili psa. Poklon bi donijeli roditelji djeaka nakon dogovora o zarukama u jednom malom koritu kakvo se i kod nas u Dalmaciji kao i u Hercegovini koristi za mijeenje kruha. Tamo takoer postoje svadbeni obiaji. Mlada dolazi okiena u pratnji prijateljica i rodbine u svoje novo selo. Sa sobom nosi svoju opremu, orue za obradu vrta, te biljke za sadnju u svom buduem vrtu. Mlada prvi puta vidi svoj novi dom. Priprema se hrana za sve svatove. Uobiajeno je da se na vruem kamenu kao i kod inicijacije peku svinjske polovice sa povrem. Samo za mladence kuha se posebno jelo s piletinom koje se servira samo njima. Prijateljice i prijatelji nevjeste i mladoenje posjedaju u krug u koji prvo dovedu mladu, a zatim mladoenju, oboje okiene perjanicama i svime to nalau obiaji. Mlada i mladoenja se vide prvi puta. Servira se njihova hrana i inom jedenja iz iste posude oni se smatraju oenjenima. Padaju estitke, predaju se pokloni. Samo ono to svaki

117 mladoenja najvie oekuje ovdje otpada. Nema prve brane noi. Mlada je samo na probi, to moe trajati i do dvije godine. Mladoenja seli nanovo u Boys house i ne smije ni primirisati doma. Svoju enu moe promatrati samo iz daleka. Nekoliko mi je ljudi, to ena to mukaraca, potvrdilo da se je u to vrijeme zaljubilo u svog branog druga. Za vrijeme probe gradi se kua, rade ograde za svinje, kultivira zemlja i sve to je potrebno za ivot mladoga para. Nije iskljueno da taj obiaj ima i dublji razlog. Kultura koja se je razvijala toliko tisua godina nesmetano, bez veih utjecaja i stresova ima rijeenje za sve nepogode ivota. Roditelji mladia odluuju o tome kako e se dalje odvijati brak. Ako nisu zadovoljni mladom, smatraju je lijenom ili arogantnom, mogu je sa svim to je donijela poslati kui. Za provedeno vrijeme u svojoj kui moraju dodue platiti odtetu. Ali postoji i inaica da se mladi zaljubio i da je nesretan je zbog odluke svojih roditelja. U tom sluaju pobjei e od kue i smjestiti se kod rodbine. Njemu za ljubav njegovi e roditelji prije ili kasnije ponovo prositi mladu. Meutim sada je to daleko skuplje, Bride price je moe i utrostruiti. Nazovimo to odtetom za pretrpljenu psihiku bol. A i inae dogovoreni Bride price nije fiksna veliina. Recimo ako je mlada nevjesta izuzetno vrijedna i brine se portvovno za svoje nove roditelje moe se desiti da roditelji mladia odlue da e povisiti cijenu koju su spremni za nju platiti. Ili mlada sama ode k svojim roditeljima i kae: Moji novi roditelji su meni jako dobri, snizite im cijenu iz ljubavi. Njezini roditelji mogu rei: Mi neemo nita ali trebaju platiti ona dva praseta koje spadaju po obiaju tvojim kumovima. Idemo pod pretpostavkom da su svi zadovoljni pa kada roditelji mladia jednoga dana odlue da je probno vrijeme zavreno, zovu svog sina i mladi se presele u novu kuu bez daljnjih ceremonija. Bride price mora biti plaen najkasnije pri inicijaciji njihovog prvog sina. I tako uvijek, u krug tisue godina.

Pogrebni rituali plemena Amerle u provinciji Madang

Smrt je naravno takoer ritual koji je vrijedno zabiljeiti. Pogotovo zato to se kao jedini u selima skoro u svim detaljima zadrao do danas. Rituali oko smrti jedne osobe u svim su dijelovima provincije Madang vrlo slini. Najblia obitelj u znak alosti posipa se pepelom po licu i rukama te se zatvara u svoju kuu ili kolibu. Slijedeih 15 dana naputaju stambeni prostor samo nou. Ne peru se, a hranu im donosi rodbina. Nakon 15 dana brat udovice ili brat udovca pripremi korito vode sa mirisnim biljem u kojem oaloeni prvo peru ruke. Nakon tog ritualnog pranja mogu se ii okupati na rijeku i alost je zavrena. Nakon dvije godine udovica se moe ponovno udati. Za slu aj da se ponovno uda, mora ostaviti svoju djecu u porodici mua. Ako su djeca jako mala moe ih povesti, ali

118 samo ako njen novi mu to dopusti. U dobi od oko 9 godina mora ih vrati na odgoj u porodicu njihovog oca. Za udovce je tee nai enu, pa oni obino ostaju sami, a djecu im pomae odgojiti enski dio porodice. Ako su umrla oba roditelja za djecu se brine brat oca ili u krajnjem sluaju brat majke s time da djecu mora vratiti u porodicu oca nakon zavrene devete godine. Smrt u selima brdskih provincija dojavljuje se udaljenoj rodbini garamuntom. Garamunt je izdubljeno stablo koje slui kao telefon i muziki instrument. Blia rodbina umrlog priprema hranu koja se uvijek sastoji od plodova vrta i u vruem kamenju peenog praseta. Nakon nekih 24 sata koja su potrebna da bi se okupili i oni iz udaljenih sela i oprostilod umrlog , ratnici iz tajnog drutva odnose tijelo u brda. Ostavljaju ga se na mjestu koje nije lako dostupno, primjerice poput hridi.. Kao plau duhovima koji e duu pokojnika prenijeti u bolji svijet prilau kuhanu hranu, voe i vodu. Papuanci vjeruju u raj ali u svom vjerovanju nemaju pakao. Kod prenoenja tijelo se vee u sjedei ili poluuei poloaj u jednu vrstu nosila. To moe biti primjerice duboka sjedalica od drveta sa pletenim pokrovom od palminog lista. U tom sluaju ruke i glava veu se za koljena pa mrtvac na neki nain ui. Upotrebljava se i izdubljeni kolut debelog stabla u koji se tijelo pohranjuje u formi izdubljenosti. U nekim dijelovima upotrebljava se ralja sa tri grane okrenuta raljama u vis. U ralje se mrtvac vee tako da mu je jedna ralja izmeu nogu koje vise, a druge dvije slue kao oslonac. Ruke su vezane za granu izmeu nogu i na njih je naslonjena glava. Kao pokrivalo slui kamen koji se nasadi na vrh grana. ene ni djeca ne znaju gdje je to groblje. To je tajna ratnika. Za sluaj da je umrla osoba veliki ratnik, vadi mu se tekuina iz srca. Naime, nakon nekoliko dana kada je tijelo u poluraspadnutom stanju, ratnici ponovo odlaze na groblje. Jednim bambusom koji je u tu svrhu prepariran tako da je s jedne strane koso rezan, odnosno zailjen a sa druge strane zatvoren, ubodu ga odozdo izravno u srce. Tekuina tijela u raspadanju sakuplja se u bambusu. Taj bambus nosi se u kuu tajnog drutva gdje se vjea na zid. Tekuinu upotrebljavaju mladi, jo neiskusni ratnici kao namaz prije ratnog pohoda, vjerujui da snaga i hrabrost umrlog ratnika prelaze na njih. Taj obiaj zadrao se do danas. Samo navodno nema vie tajnih kua pa se tekuina uva u Boys house-u bez daljnje uporabe. Opisani pogrebni rituali vrijede samo za kopneni dio provincije Madang. Na otoju ili drugim dijelovima PNG nain sahrane je veoma razliit i see od potapanja tijela u more do ukopa u zemlju.

119

Na putu za Tufi
Pleme Abuari Prvo u Kokodu, pa onda u Tufi. John Beleni Place, gdje me je devet dana ugostila jedna papuanska obitelj lei na cesti 3,5 km ispred Kokode gdje zavrava cesta koja vodi iz Poponette. U tom zaseoku ima samo nekoliko kua. Svi su obitelj. John posjeduje malu turistiku agenciju koja je jedna od ujedinjenih agencija unutar organizacije Kokoda Track Authorithy a iji je predsjednik Johnov brat Alfred. Alfred ivi u istom seocetu iako veinu vremena provodi u glavnom gradu. Tu je i sestra Margret koja je udana za jednog lokalnog politiara i jo jedan Johnov brat. Postoji i Boys house ali u njemu ive dva neoenjena postarija mladia. Oni su iz plemena Abuari i potjeu iz jednog sela na Kokoda tracku. Johnov otac doselio je ovamo i osnovao zaselak nakon to je vlada podijelila dio nenastanjenog podruja oko Kokode u blokove. Svaka porodica dobila je u zakup oko 6 hektara koje se obvezala obraivati. John je najstariji i u stvari poglavica, ali to ne eli uti. Drae mu je samo veliki brat. Mi smo slijetali u Poponetti. Dva dana ranije nazvala sam Alfreda i on je rekao da e John doi u Poponettu i doekati nas. Naravno da smo kasnili i kada smo stigli saznali smo od Johna da je zadnji Track za Kokodu ve otiao. Nije mi apsolutno bilo jasno to to znai. Na aerodromu nas je John doekao s malim autobusom uobiajenim za promet unutar gradova i preveo nas s njim do grada. Nakon dugih diskusija ostati li u Poponetti ili ii za Kokodu John je pitao hoemo li spavati u Poponetti ili s ovim vozilom ii kui. Odluka je pala. Idemo kui. Kua je mjesto kamo se je trebalo voziti po mraku 60 km po drndavoj cesti. Onda nisam ni slutila koliko e to meni biti stvarno kua.. Put mi se beskrajno oduio. Vidjevi rep jedne zmije koja je upravo na vrijeme nestala u gustiu voza nas pita ima li u Hrvatskoj otrovnica. Tupko spremo izbifla dva latinska naziva ispriavajui se to ne zna trei. Naravno, nije mogao izdrati a da ne pita vozaa zna li to je latinski. Naravno da ovaj ne zna. Sada su slijedila beskonana objanjenja koja voza naravno nije razumio. Ali kada je shvatio da se Tupka nee rijeiti, u jednom je trenutku rekao neto kao a da, da. Stigli smo po mrklom mraku. Posada autobusa, mu jedne Johnove sestre udate u Poponettu, njegov sin i brat ostali su takoer spavati u seocetu ali udrugoj kui. Doekala nas Judith, Johnova ena, s veerom. Ali prvo smo morali u mraku upoznati cijelu porodicu sakupljenu pod Alfredovom kuom. Prostor je bio osvijetljen samo jednom petrolejskom lampom. inilo mi se da ondje ima najmanje dvadesetero djece ija imena nisam mogla ni u snu upamtiti, a da ne govorim da tamna lica u polumraku nisam uspjela raspoznati. I veerali smo uz svijetlo petrolejke. Svi su bili ljubazni i nasmijani. Za vrijeme veere, djevojke i djeca pjevali su

120 ispod Alfredove kue gospel pjesme. Jelo se za stolom u Wind house. To nije stambeni prostor ve se u takvoj kui doekuju gosti i prireuju slavlja. To je zapravo samo balustradom ograen natkriven prostor na stupovima, poput neke ogromne verande. Svaka kua u provinciji Oro ima Wind house koji moe biti u produetku stambene kue ili zasebno. Stambene kue u provinciji Oro drvena su etvrtasta zdanja manje, vie sklepana od dasaka i uvijek na stupovima s verandom. Pokrivene su pletenim palminim listovima ili limom. Johnova je najskromnija. On je naslijedio kuu svojih roditelja koja je na ovom mjestu bila prva sagraena. Tri sobice, bez vrata meu njima. Prozor je imala samo moja soba. Ali to nije ni potrebno. Kua je uvijek provjetrena jer se izmeu dasaka vanjskog zida mogao gurnuti prst a danju se tamo nitko ne zadrava. Spava se na podu od dasaka, na hasurama ili tankim madracima od spuve. Kreveti bi se svaki dan pokupili i postavili uza zid ili odnijeli van na sunce. Ali u kui je postojao i jedan eljezni krevet sa spuvom kao madracem. Bila sam Johnu zahvalna kada ga je dodijelio meni, tako sam imala zasebnu sobu. Nevjerojatno kako u tu malu kuici svi stanu. Ali nema struje, friidera, signala za mobilni telefon ili iega to bi bio ukazivalo na 21. stoljee. Tako mi se barem u prvi mah inilo. Kuhinja je posebno ograeno mjesto s otvorenom vatrom uz koju uvijek stoji veliki lonac sa vodom. Ostava se nalazi izmeu mjesta za kuhanje i Wind house. I to je sve. Zahod je posebno zdanje sa plastinom konstrukcijom za sjedenje s poklopcem iznad crne jame. Kue u selu su rasprene na ogromnom travnjaku koji je bio uredno podian. Sveznajui Tupko odmah objanjava da je trava takve vrste koja ne raste, a na kraju lista je etvrtasta, ba kao odrezana. Dan prije mog odlaska iali su travu sa dvije motorne kosilice! John nam je rekao da emo ovu prvu no spavati kod njega a da e nas sljedei dan odvesti da nam pokae jedan Guesthouse u blizini. Tu no proveli smo u Wind house zajedno sa domainom. Naravno da je moj suputnik, mali Ivica poslije veere vadio Meridijane i pokazivao ih upirui za svakog vidljivo prst na mjesto na kojemu je pisalo njegovo ime. Na laptopu je pokazivao fotografije sa festivala u Goroki. Ali kako za to nije ba postojao interes, preao je na fotografije ptica. To je imalo bolji efekt. Tek sam kasnije shvatila da se ova porodica distancira od svojih starih obiaja sing singa sa perjanicama i da je u potpunosti priklonjena crkvi. Drugi dan nakon doruka od peenih banana, slatkog krumpira i drugog povra doe John i pita moemo li platiti autobus, jer bi ljudi ili kui. Mali Ivica je pao skoro u nesvijest. S time nije raunao. Platimo po 150 kina (300 kuna). Mali Ivica je van sebe, prijetio je da im nee dati nijednu fotografiju. Ali oni ih nisu ni traili. Nisam znala to rei.. Mali Ivica sjedi na podu u Wind house i uvrijeeno pilji u kut. Scena je nevjerojatna. I meni se cijena za vonju ini visokom, ali mogli smo i pitati da li vonja kota i ako da, koliko. to je, tu je. Dogovor je, da idemo pogledati taj Guesthouse. John pita da elimo li prvo vidjeti Kokodu. Autobus ionako ide tamo pa imamo priliku da ne

121 moramo ii pjeke jer ima vie od tri kilometra. Slono ulazimo u autobus. Pregledavajui malo mjesto Kokodu pokuavam izbjei svaki dodir s malim Ivicom. Ne duri se ovog puta na mene pa moram sluati kako on ovo razgledanje nee platiti,jer to John radi samo da bi nas mogao opljakati itd. Uobiajeni repertoar povrijeenog i progonjenog djeteta. Pred jednim restoranom vidimo grupu turista iz Australije. Naravno Tupko se odmah zaustavi. Ja stojim sa Johnom malo dalje i ne mogu, a da ne ujem razgovor. Turisti pitaju to radimo ovdje ako nismo ili na Kokoda track. Odgovor malog Ivice: Ja sam ovdje jer sam pozvan da promoviram Kokodu i vadi Meridijane. Vuem Johna za rukav i mi odlazimo dalje. Pri povratku mali Ivica se uri. John je s njim. Ja se u pratnji dvije djevojice iz porodice zabavljam priajui s njima i lovei teleobjektivom leptire po cesti. Jedno pola kilometra prije naeg sela ugledam na cesti neto u utoj majici. U tom momentu proe kamion i podigne prainu. Kad se praina smiri izroni iz nje pogrbljeni, mravi stas naeg malog Ivice sa koferom u ruci i ruksakom na leima. Pribliavam mu se bez rijei. On spusti kofer i pobjedonosnim glasom ree: Rekoh i ne porekoh. Ne sjeam se to je to rekao, a to nije porekao, ali se iskreno nadam da je ovo posljednji puta da sluam takve gluposti. Slegnem ramenima, produim put u nadi da ga nikada vie neu vidjeti. Okrenem se jo jednom i ve u daljini vidim na pranjavoj cesti pogrbljenu spodobu sa koferom koji jedva nosi. aka jada. Na klupi ispred kue naem potitene Johna i Judith. Sjede bez rijei i gledaju ispred sebe. Pitam to se desilo. Ne znaju, neto su uradili naopako, a ne znaju to. Tupko je otiao bez pozdrava. John je krenuo u etiri sata u jutro drndavim kamionom sjedei na drvenoj klupi, kojim se vozio tri i pol sata do Poponette. Tu je ekao cijeli dan na nas. Pruio nam je prenoite, astio veerom, vodio po Kokodi a to je najvanije, sve otvorenog srca. Mali Ivica ode drugo jutro, ni hvala ni zbogom, samo naduren nos. Sjajno da smo prvi Hrvati u regiji! Odmah su dobili jasan dojam o Hrvatskoj. Objasnim im da nisu nita loe uinili, nego da su krasni ljudi a Mali Ivica psihiki bolestan. Premda to nije bilo planirano spontano pitam mogu li ja ostati. John skoi sa klupe i zagrli me. Ti si nam dobrodola. I tako zapravo moram Tupku zahvaliti to sam devet dana provela u toj krasnoj porodici iji me je dobar duh okrijepio. Na alost Tupka sam srela jo u nekoliko prigoda. Svaki puta jedan neugodan doivljaj pogotovu to je s vremenom izgledao sve jadnije i nadurenije, uvijek sa ruksakom na leima, poput neke prastare kornjae. Kasnije sam pomaknula vrijeme mojih letova tako da se vie nismo sretali. Ali sam mu tu i tamo namirisala trag im bi rekla da sam iz Hrvatske. Moja nova porodica je skromna, iznimno ista, srdana i tiha. Nain ophoenja meu ukuanima je uvijek srdaan i miran. Samohvala i zavist su im potpuno nezamislivi. Svatko ima, koliko ima. Kuu koju je John naslijedio nije ni na jedan nain promijenio. Ako je bila dobra za njegovog oca, dobra je

122 i za njega. Kua se gradi prema potrebi obitelji, a ako se ona povea, onda se stisnu. Drutveni status u Kokodi oito nije vezan uz imetak. U jednom nevanom kontekstu Judith je spomenula ivot u Port Moresby-u. I da nisam upitala ne bih saznala da su dvadeset godina ivjeli u Port Moresby-u gdje su im se rodile dvije starije keri. Prije osam godina, nakon smrti oca vratili su se iz osjeaja obaveze u selo. John je najstariji brat i Big Daddy te mu je mjesto u obitelji. Gurnuli su televiziju pod stol i preli na tradicionalni nain ivota. Napustili su ivot sa svim prednostima 21 stoljea i vratili se u prolost. Kada sam Judith pitala kako to podnosi, inilo mi se da joj pitanje nije najjasnije. Nesigurno je rekla, dobro. Da nisam upitala kakvi su ti pokali pod stolom ne bih ni saznala da je John za vrijeme studija bio papuanski reprezentativac u rugby-u. A ne bih saznala ni da je studirao na vioj ekonomskoj koli. Radio je dvadeset godina u Air Niugini na Kargu. Nikome od njih nije palo na pamet da se pohvali svojim prijanjim ivotom ili da se tui zbog sadanjeg. Oito je i jedno i drugo samo po sebi razumljivo. Djeca ovog sela ponaaju se neusporedivo bolje od nae. I oni su tihi i ako su glasniji nije to onaj prodoran ton nego samo glasnije veselje. Dodue, nikada nisam vidjela da na djecu netko vie. Djeca su i meusobno ljubazna. Od neke uadi koju sam ponijela iz Hrvatske napravim djeci ljuljaku. Oko te ljuljake sakupljalo se mnogo djece. Nikada nisam primijetila da je netko od starije djece potjerao mlau ili uzurpiralo ljuljaku. Sve se odvijalo bez stresa. Djeca su sjedila na travi i ekala na svoj red. Oni koji su se ljuljali sami su odreivali svoje vrijeme. Bilo mi je u prvi mah teko pamtiti imena i lica djece. Bilo ih je stalno vie od dvadeset. Judith su svi zvali mammy a Johna daddy. Bilo mi je jasno da nisu svi njihovi. Radi se o obiaju ovog plemena. Svi odrasli mukarci jedne obitelji nazivaju se daddy. S tim da bi najstarijeg brata trebalo zvati big daddy a little daddy najmlaeg. Ostala braa su daddy poimence. To isto vai za njihove ene koje su sve mammy. Ali djeca kao djeca skrate to pa su svi mammy ili daddy bez pridjeva. Tri dana kasnije djeca nestanu i tada saznam da su to uglavnom djeca rodbine iz Poponette koja su ovdje bila na kolskim praznicima. U naoj kui ivi troje djece. Vilan, najmlae dijete Johna i Judith. Jedna neobino iva svojeglava djevojica od osam godina. Na njezine nestaluke Judith samo odmahuje glavom. Nije ju nikada opomenula. Zatim je tu i Julija. Tiha djevojica od oko trinaest godina, dijete neke roakinje koja se preudala a djecu je morala ostaviti kod porodice oca. Julijina sestra ivi kod Alfreda. I na kraju tu je Wholly, mali Johnov brat. Osim toga tu je i Ann najstarija ker s bebom starom tek sedam dana. Ona se udala na jedan otok, tamo nema bolnice, pa joj je bilo zgodnije roditi kod roditelja gdje je bolnica samo oko tri kilometra udaljena od sela. Tako mi je to ispriala Ann. Judith meutim kae da je obiaj da se nevjesta vrati roditeljima dok ne rodi. Tek kada dijete doivi nekih etiri mjeseca vraa se muu i predstavlja dijete. Tko zna to je tu istina. Vjerojatno oboje. Trea ker studira van

123 regije i nisam je upoznala. Sva trojica na ovom mjestu ivue Johnove brae imaju samo po jednu ker. Time cijeli narastaj u ovom selu broji samo 6 keri. Da rijei problem buduih narataja Johnov mlai brat posvojio je dva sina. Oba djeaka danas imaju oko 11 godina. Nakon dvije noi u Wind house inzistiraju da preselim u jedan sobiak u kojem je krevet i Johnov pisai stol. Sve drugo se odvija na podu. Na podu se i jede. To je za mene izriito problematino. Ne mogu dugo sjediti prekrienih nogu. Srea za mene da Judith ima probleme sa lijevim zglobom na stopalu pa se nas dvije nekako sloimo, svaka sa jednom ispruenom nogom. Voda se pije iz potoka malo uzvodnije od mjesta gdje se kupa, pere sue i roba. Kupanje je svima u porodice na repertoaru u jutro i na veer. Meni je taj potok prirastao k srcu. Bio mi je izriiti uitak ujutro, jo u sumrak i po velikoj rosi odlaziti do potoka. Sjela bih u vodu, koja mi je sizala do trbuha, privukla noge i na njih naslonila ruke. Tako bih sjedila, ekajui da grane sunce. Zvukovi prirode su u polumraku iznimno uzbudljivi, ali nikada se nisam osjeala u opasnosti. Na kraju sam iz potoka i ponijela te vode u jednoj boici. Sada je drim u svom uredu, promatrajui s vremena na vrijeme.

ensko kupalite, potok koji sluzio za pranje kao i izvor pitke vode. Jo i danas imam boicu vode iz njega

Mrak na ekvatoru pada u est sati, a tako i svie, a kako nema struje odlazi se spavati ve oko sedam sati. Pretpostavljam da su djeca na ekvatoru najnaspavanija djeca na svijetu. Hrana se u Kokodi priprema samo dva puta dnevno i uvijek topla. Doruak prije odlaska djece u kolu i obrok oko pet sati popodne. Hrana je prilino raznolika ali skoro iskljuivo iz vlastitog vrta.

124

125

Iako zapravo van sezone kada su leptiri uestali snimila sam oko 20 razliitih leptira.

Sela u Kokodi kao uostalom i u rugim podrujima PNG su izuzetno uredna

126

Korijen i listovi biljke taro, korijen jamba, slatki krumpir, razliite banane za kuhanje, razliite vrste lisnatoga, nama nepoznatoga povra, mrkva, male rajice. To se priprema ili peeno ili kuhano. Kulinarske delicije su im nepoznate. Meso jedu samo kada se neto slavi. Tu i tamo otvore konzervu tune ili govedine pa pomijeaju sa tijestom. S vremena na vrijeme za doruak je bilo utipaka. Kad sam rekla da ih jako volim, uestali su. Inae kruha nema. Jedini kruh bio je subotom, ali samo ako je netko iao u Poponettu. Nepeeni kruh za tost namazan margarinom i maslacem od kikirikija. Subotom nije bilo doruka. Ve prije devet ide se u Kokodu, u crkvu. Moja obitelj kao i svi iz plemena Abuari posjeuje adventistiku crkvu. Ve u petak u jutro priao mi je John da se u subotu idu u crkvu. Stekla sam dojam da bi me elio pitati idem li s njima pa sam se ponudila. A onda me i Judith popodne pitala to isto. Odahnula je kad sam rekla da idem. Iz nekog razloga im je to bilo vrlo vano. U petak uveer pod Alfredovom kuom sakupila se obitelj na molitvu. Ja sam naravno prisustvovala. Molitvu je vodila Margret a zborom dirigirala Alfredova ena. Margret je govorila na jeziku pidji, a ja sam se udubila u svoje misli hinei veliku panju. Ionako ne razumijem nita. U jednom trenutku me Judith gurne i kae to kae tebi. Ja se prenem i nasmijeim se, protiskujui neto kroz zube. Pojma nisam imala to se dogaa. I inae se u ovom selu govorilo pidji. Nevjeste su bile iz drugih plemena. To je teta jer e jezik abuari s vremenom nestati. U Papui Novoj Gvineju jezici plemena uvijek se zovu po imenu plemena. Dakle u subotu krenem pjeke sa mojom obitelji tri kilometra do crkve. Malo me udi da su svi natrpani stvarima. Iako nosimo bebu, ini mi se da je naa prtljaga vie nego je jednoj bebi potrebno. Kad smo stigli, misa je ve bila u tijeku. Ali tu se oito nitko zbog toga ne uzrujava. Judith me je povukla u prednje klupe. Redali su se govornici i svaki je na engleskom prvo pozdravio mene, novu sestru. Kod prvog sam to ula sluajno ali sam poslije toga poela strogo pratiti dogaanja. Jedan od govornika bio je i John. Bilo je izriito puno sadraja. Djeca su prikazivala igrokaz Pjevalo se, molilo, propovjednik je odrao misu u koju su stalno upadali sugovornici sa primjedbama. Njega to nije ni malo iritiralo, nego se zahvalio za prilog i upustio u diskusiju. Djeci je dojadilo da budu mirni pa su se natjeravali u zadnjem dijelu crkve a da ih nitko nije opomenuo. Djevojke su takoer prijevremeno otile iz klupa. Posjedavi po podu, pjevale su. Sve u svemu, svatko se vladao po svom nahoenju. Sve je trajalo oko tri sata. Poslije su svi izali u veliko dvorite i posjedali po travi. ene su otvorile svoje torbe u kojima su bile deke, hrana, vo e i voda. Najmlai su se otili kupati na rijeku koja je graniila sa dvoritem, tu je naravno prednjaila nestana Vilan praena zabrinutim pogledom majke. Pravi piknik. Ann, ija je beba ila od ruke do ruke i Judith namazale su bezbroj sendvia s margarinom i maslacem od kikirikija. Jedna velika papaja bila je zavrnica obroku. Ja ne volim sendvi, pa sam jela samo papaju. To je bila greka.

127

Johnova kuica. Desno jedini prozor koji je na mojoj sobi, lijevo terasa gdje se jelo sjedei na podu.

128 Desno Julija, u sredini djevojka iz Popnette, desno Johnova ker Vilan

Bubu Judith sa svojom prvom unukom

129 Doruak od utipaka i peenih banana Subotom se ne radi nita, pa se ni ne kuha. Jedini obrok tog dana bio je taj na pikniku. Judith mi je na veer diskretno tutnula tri keksa u ruku. Oito je bio post. Ali tako je to kad ne pozna prilike. Vraali smo se kroz sela, a ne cestom. Zbog guste vegetacije koja raste uz cestu nisam ni primijetila da iza ceste ima sela.

Ispred crkve, lijevo Judith u sredini u prednjem planu John Kokoda lei na 500 metara nadmorske visine i zbog toga ima iznimno povoljnu klimu. Kako je malo nie ekvatora, temperature su uvijek priblino iste. Nema godinjih doba u naem smislu, samo kini i suhi period. Zemlja je izuzetno plodna. Moe se koristiti i nekoliko godina bez gnojenja. Nain obrade je tradicionalan. Rue se stabla i sagorijevaju. Time se gnoji zemlja. U Kokodi meutim ivi malo stanovnitva a ne treba im ogrjev. Priroda je toliko ekspanzivna da nema ogoljelih mjesta. Svaki naputeni vrt preraste u kratkom vremenu u dunglu. Temperature su nou toliko niske, da mi je trebala deka. Danju su vie od 30 stupnjeva. Najugodnije je u Kokodi to nema komaraca. To znai da nema ni malarije. Regija ivi u prvom redu od uljane palme. Oko mjesta Kokode ogromne su plantae. Plodovi uljane palme prevoze se velikim kamionima do uljare u Poponetti. Kada naie takav kamion najbolje se je skloniti u umu. Praina

130 koju podie see i pedeset metara naokolo. Osim uljane palme komercijalno se proizvodi kakao, kauuk i vanilija. U zadnje vrijeme uvoze hibridne sadnice vanilije sa jako velikim mahunama koje

Bezbroj rijeka i potoka presjecaju terirotij Kokode. Sve su tako iste da se voda samoposebi razumljivo pije direktno it potoka

131

Subotom se ne kuha, Judith priprema na livadi papaju za ruak koji mi je za taj dan bio jedina hrana.

132 po lijani donesu dvostruko vei prihod od starih vrsta. Kako nema kolibria, cvjetove vanilije oprauju runo. Znaajan je i prihod od kopre, suhog mesa kokosovog oraha iz koje se prea ulje. Kava se sadi samo za vlastite potrebe. Ne odgovara joj klima, pa nema velikog prinosa. U provinciji Oro gdje lei Kokoda ide se pjeice. Osim policijskog vozila nisam vidjela nijedno privatno osobno vozilo. Uobiajen je kamion do tri tone. Iz Kokode vozi svakog jutra sedam kamiona zvanih Track u Poponettu i natrag. Prvi ide u jedan sat poslije ponoi a zadnji u etiri u jutro. Vraaju se izmeu dva i pet poslije podne. Karta u jednom smjeru za 60 kilometara kota 10 kina (oko 20 kuna).

Cvijet i nezreo plod lijane vanilije

Ako kamion stane ispred sela svi se onda zatre na cestu. Netko dolazi, obino je to iznenaenje jer nema telefona. Teret i malu djecu nose u bilumu na glavi ene i mukarci podjednako idui urnim korakom po pranjavom makadamu. Ali uvijek imaju dovol jno vremena da zastanu i popriaju sa poznanicima ili da priupitaju jedinu bijelu enu (withe Marie) koja idui sama po toj cesti svoju foto opremu nosi takoer u bilumu na glavi, odakle je. Radoznalo bi se raspitivali za Hrvatsku i nikada im nije bilo dosta informacija. Srdani su to susreti. esto sam promatrala kako grupice idu ustrim korakom dok me ne dostignu a onda prilagode tempo mojemu, pratei me do sela ili mjesta boravka. Uobiajeno u cijeloj Papui Novoj Gvineji je nositi kiobran kao zatitu od sunca. Meni je to bilo optereenje jer sam htjela imati slobodne ruke za eventualnu uporabu fotoaparata. esto mi se

133 dogaalo da me na putu netko uzme pod svoj kiobran. Podjednako su to inili mukarci i ene. Izuzetno im je bilo drago kad bi im rekla kako cijenim srdanost, blagost i otvorenost njihovog naroda. To sam i mislila iz sveg srca.

Fotografiranje u PNG je problematino. Ili je bilo tmurno ili je svijetlo bljetilo. Na 1000 metara nadmorske visine oblaci lee na vrhovima brda.

Sa Johnom ili Judith ila sam svakoga dana na neki izlet. U susjednim selima upoznavali bi me sa bezbroj osoba ija bih imena zaboravila ve nakon deset minuta, ali puno dragih lica mi je ostalo u sjeanju. Srdani i radoznali raspitivali su se odakle sam. Veinu mukaraca koje smo sretali John je pozdravljao na pidji sa ho bro to odgovara naem hej brate. Pitala sam ga jeli mu je to netko od rodbine, ali on je odmahnuo bez objanjenja. Dola sam do zakljuka da se moda radi o vjeroispovijesti do koje je moja papuanska obitelj jako drala, pridravajui se u svemu njezinih naela. Sredite oko kojeg se u kui sve okree je Annina beba. Kupanje, presvlaenje i dojenje su poslovi kojima se Judith i Ann zabavljaju dobar dio dana. Ann esto doji svoju bebu na verandi stambene kue. Raznijeeni djed John sjedi pokraj nje i kako je sputan u pokazivanju tjelesne njenosti sakupljao bi zamiljene konie sa njezinog rukava i otresao njeno svako malo nevidljivu prainu sa njenih lea. Atmosfera je nabijena smirenom njenou. Rado sam gledala tu scenu ali ako bi me John pritom uhvatio, ustao je naglo i otiao za nekim navodnim poslom mrmljajuu neto u bradu.

134

Svakih nekoliko kilometara presjeca cestu mala rijeica ili potoi sa kristalno istom vodom. Pravi je uitak uroniti od sunca ugrijano lice u vodu i piti samo otvarajui usta. Kao dijete pili smo tako vodu sa potoka koji su se sljevali sa sljemena.

135 Tako sam ubudue pazila da ne uhvati moj pogled, pravei se da gledam zamiljeno u daljinu kiljei krajikom oka . Ispraznili su mi se akumulatori na fotoaparatima. Vie ne fotografiram. To je prvi primijetio John, Objasnim mu problem. On se iuava. Pa to nisi prije rekla. Upaliti emo generator. Nije mi jasno. Gdje li im je samo taj generator. Dogovorimo punjenje za istu veer. Svi se vesele. Gledat e filmove. Sad se ja udim, jer nemaju prijam za televiziju. Ali oni imaju DVD-player a doao je Alfred i donio nove filmove. im je pao mrak svi se sakupljaju pod Alfredovom kuom. Klupe su ve postavljene. Alfred ima bezbroj utinica i ja punim sve moje sprave odjedanput. Gledamo neki video clip sa muzikom. Pomalo mi sijeva zato nigdje nisam mogla kupiti CD s njihovom muzikom koji nije bio istovremeno i video. Poinje kia, pada sve jae i jae. Bez obzira na to naa sala je sve punija. Ponajprije djece je sve vie i vie. Kao mali duhovi izranjaju onako tamni iz mraka. Pitam Judith odakle su ta djeca. Iz susjedstva, Judith pokae rukom u smjeru dungle. Ne mogu vjerovati. Prema tamo, kamo ona pokazuje nisam vidjela ni puta ni puteljka, samo vegetaciju kroz koju mi se inilo ne moe proi ni koza. uli su muziku i doli po mraku i kii kroz dunglu. Kia je sve jaa. Pomalo se poinju praviti lokvice i ispod kue. Djeca koja sjede na zemlji povlae se ne skidajui oi sa ekrana na prvo krilo na dohvatu ruke. Gledali smo dva filma. Moj je plan je bio da poslije Kokode letim za Tufi. Avion za Tufi leti samo srijedom. Danima pokuavam dobiti informaciju o tom letu. Dva puta sam zbog toga pjeaila u Kokodu. U utorak naveer jo nema informacije. John predlae da on ode k agentici kui, pa da se raspita. Ona ne stanuje daleko. Zinem. Pitam se zato sam onda ja ila pjeke sedam kilometara i to dva puta po tropskom suncu. Ali, onda se John predomisli. Idem ja nju zvati radiovezom. Tek sada ne razumijem nita. Oni svi imaju radio vezu a ja pjeaim. Aviona za Tufi u srijedu nee biti. Leti tek u subotu. Dobro, ekam subotu. U srijedu popodne sjedimo zavaljeni na podu s djetetom na verandi kad Ann pokae na avion iznad glave. Gle, to je avion za Tufi. John se naveer vraa sa posla i ve zna. Avion za Tufi je otiao, ali u subotu ide jo jedan. U petak po povrtku s posla- ima iznenaenje. Nema u subotu aviona za Tufi, ali ako elim mogu letjeti njihovim arterom za Port Moresby. Nema problema. Pitam koliko kota arter. Naravno, nita. Ako elim mogu dati pilotu 100 kina pa e me on odbaciti za Tufi. U subotu veliko opratanje. Judith i ja se rasplaemo. Ona misli da me ne e vie nikada vidjeti ali kad god elim mogu doi, jer sam sada dio porodice. Obeavam da u ponovno doi. Pitam to sam duna za moj boravak, a ona samo odmahuje rukom. Ja joj uguram u dep 300 kina. Samo avion bi platila vie. John uprti moj veliki ruksak, ja mali i foto opremu i mi krenemo pet kilometara pjeice do aerodroma. Aerodrom je zapravo travnata pista s jednom malom nadstrenicom kao ekaonicom. John mi je pojasnio da prvo lete gosti, grupa iz Australije i njihovi nosai koji su upravo stigli sa

136 Kokoda Tracka. Ali avion leti tamo i ovamo dok ne odu svi. Nema problema. Prvi avion ode i vrati se, pa drugi, trei, etvrti. Svakome treba sat tamo i sat natrag. Pri svakom povratku doveze nekoliko putnika i bezbrojne pakete i vree. Ve je kasno poslije podne. John je propustio odlazak u crkvu. Stalno je uz mene. Poinje kia. Ja sjedim na vreama, a John utke pokraj mene. Odjednom kae John da ne razumije zato nema tog kamiona. Ma kojeg kamiona, ja sam mislila da mi ekamo avion. Ne lete vie. Travnata pista ne dozvoljava slijetanje po kii. ekamo jo jedan sat. Evo kamiona. Utrpavamo po kii stvari za Margrit i evo nas opet u selu. Za veeru ima neto novo. Noklice u sosu od kokosovog oraha. Drugi dan ista scena, pjeke pet kilometara do aerodroma. Drugi avion me je konano povezao. Mala maina sa jedanaest putnika i pilotom. Sjedim iza pilota. Na pola puta avion naglo skrene na desno. Vidim da letimo u drugom smjeru. Pilot mi pojasni. U Tufi pada kia. I evo me u Pot Moresby-u. Odmah odem na alter Airling PNG i pitam kada lete za Tufi. Gospoa telefonira i kae da je kia stala i da e letjeti po podne oko 16 sati. Sjajno. Ali samo malo, da telefoniram. Zovem prijatelja u Madangu koji namjerava doi u srijedu u Port Moresby. On odlui svoj let prebaciti na sutra. I tako nikada ne vidjoh Tufi.

Pleme Authembo Kari (Benjamin) Ijumi, vrhovni poglavica Kokode Ako vas vrhovni poglavica svih poglavica pozove u goste i najavi da e doi po vas, raspitajte se diskretno to to znai. To spominjem, jer ja se nisam raspitala. Doao je jedno jutro bez najave sa dva nosaa. Ali mene nije bilo kui jer sam upravo, opet po Kokodi ganjala svoj let za Tufi. Pokupio je mog suputnika Tupka koji se smjestio u susjednom Guesthouse a meni ostavio dva mladia kao nosae da me ekaju. Nisam mogla vjerovati da je doao dvanaest kilometara pjeice po nas. Ja sam to jutro ve prevalila sedam i nije mi bilo lako hodati slijedeih 12 kilometara po tropskom suncu. Dva mladia, Kevin i Vincent, koja su me pratila bila su vrlo zabavna ali ni to nije puno pomagalo jer je podnevno sunce nemilice peklo. Kevin je mladi uitelj iz Mount Hagena, mjesta u brdima na jedinoj cesti Papue nove Gvineje koja vodi od Madanga do Mendia. Kevin je slomio kljunu kost pa je bio na lijeenju u Port Moresbyu gdje ga je upoznao Benjamin i poveo k sebi kui. Kevin je snane grae, tipine za gortake. Vincent, mladi njene grae je iz sela Kebara gdje ivi Benjamin i s njim je u srodstvu. Bez obzira na udaljenost ne bih propustila ovaj izlet ni da je dvostruko dalje. Na putu me poelo boljeti lijevo stopalo. Moram priznati da me boli jo i danas, nekoliko godina kasnije. Na kraju sam epajui ipak uspjela doi do sela. Kari nas nije doekao, bio je upravo na obilasku sela sa Tupkom. Selo je vrlo prostrano i ima u sredini veliki travnati trg. Anglikanska crkva sagraena je na rubu tog

137 trga na najnioj koti, to je velika srea. Tako se karakter sela nije promijenio. Sredinom sela tee rijeka pa ga dijeli u dvije polovice. Kao most slui ovee stablo prevaljeno s jedne obale na drugu. Doekala me je Karijeva ena Vivien, njegovih etiri keri i mali unuk.

Vivien sa dvije keri i unukom na trijemu

njihovog Wind house

Vivien je uiteljica u selu. Ima dva razreda razliitog uzrasta. Pitam kako to uspijeva uraditi. Pria mi da sjede u istoj prostoriji i da ona stalno mora jednu grupu zaposliti rjeavanjem nekih zadataka, da bi drugoj mogla odrati predavanje. kola traje od 9 sati u jutro do 4 ili 5 poslije podne. Petkom je slobodan, takozvani uiteljski dan. Taj dan imaju djeca slobodno a uitelji moraju pripremiti nastavu i pregledati biljenice i radove. U krajevima gdje nema struje nije mogue ispravljati djeje radove pri svijetlu petrolejske lampe ije je posjedovanje zapravo isti luksus. Benjamin sa svojom porodicom stanuje u skromnoj kui koja je uiteljima na raspolaganju. Njegovu porodinu kua u selu Manegari, centru plemena Authembo sruio je ciklon 1997. godine kao uostalom i sva okolna sela, ali on je nije nikada obnovio. Kako je stalno na putu izmeu grada i svog doma, odnosno izmeu tradicije i globalno orijentirane kulture 21. stoljea vie mu odgovara stanovati u selu Kebara udaljenom samo jedan kilometar od ceste. Tako je i Kari, kako je Benjaminu plemensko ime, zanimljiva osoba koja je stalno na putu izmeu tradicije i modernog ivota sa snanim peatom bijelog ovjeka. Zauujue je s kolikom mirnoom ivi na tradicionalan nain u drvenoj kuici bez vode i struje, bez vijesti i ikakvog prilaza tehnici da bi onda avionom odletio u grad i u hotelu vodio ivot kao moderan menader sa svim prednostima tehnike takozvane

138 civilizacije. U svom arolikom ivotu bio je knjiniar u Lea-u, profesor na fakultetu u Goroki te jedanaest godina predstavnik Kokode u parlamentu.

Desno Benjamin (Kari) sa 3 daljnih poglavica Juniora, kako ih zove Benjamin. Pokraj Benjamina lokalni zubar.

Naravno da smo sjedili u Wind house. Tu se primaju gosti. Pred veer dolo jo nekoliko mukaraca. Sve poglavice susjednih sela. Jedan od njih je lokalni zubar. Pleme se sastoji od 16 sela ali ima samo devet poglavica koje Benjamin zove svojim poglavicama juniorima. Pleme broji oko 3600 osoba. Pleme Authembo spada u plemena koja su Nijemci nakon zauzea Nove Gvineje raselili. Prije toga su ivjeli u Warasawasusu. Nakon raseljavanja osnovano je mjesto vrhovnog poglavice. To je na neki nain bila jedina osoba koja kontaktirala sa vlastima, odnosno u ovom sluaju s njemakim osvajaima. Prvi vrhovni poglavica plemena bio je Karijev pradjed Mogori. Naslijedio ga je sin Burari Ijumi koji je za pleme bio poglavica ili je slubeno nosio in jednog constable-a. Naime Novu Gvineju preuzeli su Englezi koji su zadrali sustav, ali su promijenili nazivlje titula. Kada su pali pod Australiju vratile su i titule vrhovnih poglavica pa je Karijev otac Sajo opet nosio tu titulu i naslijedioju je Kari, a od njega e je naslijediti sin Purari koji ivi u Port Moresbyu i samo je po sebi razumljivo da e se vratiti u selo tradicionalnom ivotu kada na njega doe red. Roen je ve i budui vrhovni poglavica Sobo. Meni se ini, da kada ljudi svojom sve vrtoglavijom gramzljivou dovedu ovaj svijet do kolapsa, u Kokodi to nee ni primijetiti. Njihov svijet je uvijek takav kakav je

139 sada i ini se da e unedogled ostati isti. Svako pomanjkanje zavisti i nevjerojatna, upravo stoika skromnost u nainu ivota ini ih imunim i neovisnima. Poastili su nas veerom koja se je sastojala peenih banana, slatkog krumpira i uobiajenog sezonskog povra. Prije veere Kari se pomolio. Nisam sigurna koliko je to bilo iz potrebe a koliko mali show za bijele goste jer kada je za veeru sjela Vivien, koja je kasnila, nije se pomolila. Spavanje za goste u Papuanskim kuama uobiajeno je pripremljeno u Wind house u kojem iz pristojnosti s gostima spavaju i ukuani. Pod je bio potpuno ispunjen spavaima. Tupko naravno nema svoje deke pa mora pitati domaine koji to ne nude. Nudi se samo hrana i mjesto prenoita. Drugo jutro, kupanje na rijeci koje je bila mnogo hladnija od mog potoka. Poslije kupanja proetala sam jo u polumraku po velikom trgu u sredini sela. Zastala sam u sredini i meditirajui pokuala osjetiti duh tog sela ali nije mi uspjelo. Osjeala samo duh velike bijele izme. Nakon doruka, opet od peenih banana, slatkog krumpira i utipaka kreemo u selo Kamodo. Zapravo se je prireeno slavlje sa lokalnom sing sing group trebalo odvijati i u selu Tumu ali je zbog smrtnog sluaja otpalo. Pjeice, u pratnji poglavice sela Tumu i nekoliko mladia krenemo oko tri kilometra za Kamodo. Priroda je prekrasna. Prelazimo dvije rijeke u kojima se kupaju djeca i peru odrasli. Uz put do sela Komodo kad nas ugledaju dotre stanovnici okolnih kua pozdravljajui nas sa oro oro! Uobiajeni pozdrav dobrodoli po kojem je provincija dobila ime.

Brza rijeka u selu Komodo je puno hladnija ali se kupanje odnosno pranje u plitkoj vodi isplatilo

140

Glavni poglavica Kokode Benjamin priprema jutarlji aj ne tedjei eer

141 U selu Komodo sakupili su se svi stanovnici oko sredinje smjetenog Wind house. Ovaj je malo drugaije graen od onih koje sam ve vidjela. Samo jedna polovica je povisena na stupovima. U dijelu bez stupova postavljene su tri stolice. Tupko se odmah uvalio u srednju. Potjeram ga. Ta je sigurno predvieno mjesto za vrhovnog poglavicu. Poglavica sela odri govor. Vjerojatno govor dobrodolice, a zatim se digne i Benjamin. Beskrajno sam zahvalna Tupku da je i on neto rekao, dodue ne diui se. Ja se u tom trenutku nisam snala. Specijalno za nas su pripremili sing sing. Dok ekamo, prie mi jedno malo dijete i prui pola u pepelu peenog slatkog krumpira. Taj krumpir bio je sav umazan pepelom ali sam ga pojela. Imao je okus peenog kestena. Ples i pjesma lokalne grupe uz pratnju bubnjeva trajali su oko jedanoga sata. Uspjeli smo napraviti niz fotografija. Najsmjenije je to je Tupko prvi dio nastupa fotografirao nosei svoj ruksak na leima. Valjda mu je dosadilo ili se ohrabrio pa ga je ostavio u Wind house zakljuavajui ga naoigled sviju. Meni je scena bila iznimno neugodna pa sam svoju maprtnjau namjerno ostavila ne samo otvorenu nego sam i dio stvari, pod izlikom da neto traim, izvadila i stavila pokraj nje. Nakon plesa bila je pripremljena gozba. Uobiajena hrana od kuhanih razliitih vrsta krumpira i lisnatoga povra. Ovdje sam se prvi puta srela s engleskim krumpirom. To je vrsta krumpira koja je i u Europi uobiajena. Nevini pripremi kuhali su ga zajedno s ostalim vrstama krumpira kojima oito treba vie vremena, pa im se raspao. Kari opet moli prije ruka i svi su udubljeni u molitvu dok ja zbog pomanjkanja kranskog odgoja gledam naokolo pa ugledam dvojicu mladih poglavica sela Tumu i Komodo. Obojica stoje veoma uspravno podignute glave i gledaju se. Kada su i mene ugledali u istom poloaju, gledanje se razvilo u trokut. Ta scena mi se duboko usjekla u sjeanje. Prvi misionar doao je u Kokodu 1941. i ne mogu vjerovati da od starih tradicija u tako kratkom roku nije ostalo nita. Malo me to zabrinjava, jer je narod koji je izgubio svoj identitet izgubljen. S druge strane, ova dvojica mladih poglavica daju povod za nadu. Oprostili smo se od ljubaznih domaina i krenuli ponovno pjeice do sela Tumu gdje smo se ukrcali na jedan od kamiona. Velika srea za moje povrijeeno stopalo. Daljnjih dvanaest kilometara pjeaenja bio bi mi stvaran problem. Prijevoz do mog sela kotao je 2 kine (4 kune). Dodue, sjediti u drndavom kamionu na drvenoj klupi i gutati prainu nije bio neki uitak. Slijedee jutro pita me Judith zato Tupko nije platio prijevoz. Samo je iziao iz kamiona a vozau je bilo neugodno da ga pita. To je ve slijedee jutro znala cijela pokrajina. Rituali i obiaji plemena Athembo slini su ritualima plemena Amerle. Razlikuju se u detaljima. Inicijacija se vri i na djevojicama i na djeacima i za oba spola se sastoji od buenja uiju kao kod

142 nas za naunice. Smrt se dojavljuje conchellom, velikom koljkom u koju se pue kao u neku trubu, a mrtvaci se pokapaju u zemlju.

Mladi poglavica sela Komodo u svom plesnom kostimu

143

Plesna grupa sela Komodo, mladi poglavica u prednjem planu desno

Kasnije u sresti Kari-Benjamina jo jednom u Port Moresby-u. Nazvala sam ga prije odlaska na njegov mobilni telefon i on je obeao doi tu istu veer, ali malo kasnije. To me je dovelo u nepriliku. On ne posjeduje auto, a ja sam bila njegov gost pa je sada red na meni da ga ugostim. Moram ga ostaviti na spavanju. Odem odmah na recepciju ali zbog vikenda nema ni jedne slobodne sobe. Moja je soba jednokrevetna. On je navikao spavati na podu, ali meni je predodba spavanja u istoj sobi neugodna. Na moju sreu nije doao tu veer nego drugi dan ve u est sati u jutro. Dorukovali smo zajedno i pratio me je na aerodrom. Neobino mi je bilo da me nije pitao za Tupka.

144

145

Sredinom sela glavnog poglavice tee potok i jedina mogunost prelaza je preko potoka prebaeno drvo

Stanovnici Kokode su vrlo ponosni ne samo na svoju pokrajinu tako se na njihovoj odjei moe nai rije, Oro, Kokoda i PNG

146

Grupna Fotka plesaa

Vanilija je glavni prihod zemljoradnika Kokode

147

Kao i sva sela lei Komodo na jednoj rijeci

148

Doprativi me na aerodrom pri odlasku iz Papue Nove Gvineje crta Benjamin-Kari kartu Kokode u moju teku

149

Karta Kokode koju mi je nacrtao glavni poglavica Kokode

150 U Port Morebiju je zavrilo moje putovanje po Papui Novoj Gvineji. lanke koje sam napisal za dva hrvatska magazina kao i cijeli niz fotografija poslala sam u Simbai i Kokodu ali nisam nikada saznala dali su ih dobili. Za mene je to putovanja bilo jedno od najudesnijih i sa sigurnou nezaboravno. Iz Papue Nove Gvieje produila sam na Solomonsko otoje i Vanuatu. Ovdje nekoliko fotografija tih interesantnih zemalja.

Salomonski otoci

151

Plae od usitnjenih koralja su opasne za bose noge.

152

Traditionalni amac izraen od jednog stabla jo je svugdje u upotrebi

153

Orua kojima se dube stabla pri izradi amaca su vrlo jednostavna ali efektna

Kokosov orah se ljuti tako da ga se nabija na jedno nailjeno drvo. Plava kosa je meu stanovnicima bez obzira na tamnu kou estapojava i ne radi se pri tome o mjeancima

154

Totem isped tradicionalne kue

155

Iako Solomonsko otoje nije brdovito rijeke su pune vode

U prednjem planu praonica vozila, u pozadini mjesto za osobnu higienu i pranje robe

156

Nisam uspijela saznati u koju svrhu ovaj mladi u sred ume ilji ovo drvo. Na moje pitanje su se ovo troje samo smijali. Upadljivo je da je moj ofer (lijevo u slici) vozio taksi bos. U glavnom gradu Honiari (oko 55 tisua stanovnika) mnogi su ljudi hodali bosi. Pri tom mislim da se ne radi uvik o siromatvu. Vidjela sam poslovnog ovijeka koji je stanovao u mom hotelu i u jurtarnjim satima iao nekuda u odijelu sa leptopom u ruci alo bos.

157

Seoska kua

Trnica u Honiari na otoku Guadalcanal. Honiara ima oko 54 tisue stanovnika i samo dvije duge paralelne ulice i nekoliko poprenih. Bez problema se moe prei pjeice. Duani kao i sva trgovina su uglavnom u kineskim rukama. Prije nekoliko godina bila pobuna u kojoj je spaljeno vie kineskih duana i lagera. Otoci su vrlo sigurni. Kada sam prolazila pored banke upravo su utovarali novac u blindirano vozilo. Prenos novca osiguravao je samo jedan policajac koji je bio naoruan palicom.

158

Na malim otocima/selima ene ne pokrivaju prsa. Neke, ako vide strance, koji su ovdje rijetki povuku svoju suknju koja je na lastiku preko prsa. Ljudi su srdani ali ne tako susretljivi kao u PNG.

159

Neki otoii su tako maleni da na njima ivi samo jedna porodica

Polja i plantae im se nalaze na nekom drugomm otoku pa u berbu ili obradu veslaju ponekada i nekoliko sati.

160

Rabljen baterije su esta igraka i pravo blago. Opasnost od kiseline oito nije poznata

161

Od Honiare do Danisavo Island, jedne od mojih destinacija na putu po Salomonima, ima 2 sata brzim amcem. To putovanje je vrlo naporno. amac trvrdo udara u valove i svatko je sretan kada je tortura zavrena. Osim skipera na amcu je jedan promatra koji u kontinuitetu promatra puinu i rukom zadaje smijer vonje. Vjerojatno kao posljedica Hurrikana plivaju po vodi daske. Djelovi kua koje su svugdje na otoiima od drveta.

Kao i PNG prevozno sredstvo za putnike je kamion, i ovdje ve veina putnika bosa iako plastine natikae kotaju samo nekoliko centa

162

Winhous neega to je u irem smislu hotel. Ovdje su se servirali obroci. Sve osim ribe. Vlasnica mi je objasnila da je predaleko ii na trnicu u Honiaru.

Hodajui po plai treba paziti kuda se staje. Velike rupe u pijesku su tako velike da se bez problema moe uganuti noga.

163

kolski brod. Brod stoji u sredini lagune, roditelji djecu dovedu u malim brodicama na vesla. Kada su kompletni brod kree u kolu. Popodne isti ritual samo obrnuto.

Voda i mnogo sunca kao i ujednaena topla klima vode ka ekspanziju prirode.

164

Vanuatu

Port Vila je glavni grad male drave Vanuatu koja se protee preko 83 otoki od kojih je 67 naselje i ima isto toliko plemena i jezika. Sve u svemu Vanuatu ima oko 250 tisua stanovnika od koji nekih 12 tisua ivi u glavnom gradu. U Port Vila na otoku Efate (Shfa) ivi preko 3 tisue stranaca uglavnom iz Australije i Novog Zelanda. Oficielni jezik je Bislama, Engleski (radio) i Fanzuski (televizija). Zbog velike kolonije bjelaca duani su opremljeni i nama europljanima poznatim produktima. Tako sam nakon dugog vremena opet kupila jogurt i maslinovo ulje.

Na novu haljinu se moe priekati na klupi uz more.

165

Port Vila je graen planski. Pojas uz more je veim djelom grada park. Desno otok u sredini zaljeva na kojem je skupi hotel van kategorije.

Pogled na zaljev.

166

Rekreacija uz more

Francuzi su osim jezika donijeli i bou

167

U skupim hotelima doekuju se gosti u nonji

168

Na pijaci u Port Vila kupci nisu uestali

169

Vanuatu izvozi govee meso dobre kvalitete.

Tradicionalna kuica u regiji hurrikana. Njezini nosivi djelovi ukopani su najmanje pola metra u zemlju

170

Izlet amcem, mladi u tradicionalnoj odjei

171

Od valova podlokane stijene redovito imaju zeleni pokrov

Tradicionalni ribarski amac

172

Asure koje plete ovaj brani par su dio zidova i krova njihove budue kue.

Oko cijelog otoka su plae

173

Izlet amcem po ne ba bistroj rijeci u smjeru mora. Vonja na vesla trajala je 4 sata.

174

Za sve to vrijeme puta po rijeci nisam vidjela ni jednu pticu.

175

Na pramcu je veslao djeak od nekih 12 godina. Kada smo li na otvoreno more digao se vjetar koji nam je puhao u lice.

176

Otac je sjedio na krmi. Vidjela sam da je djeak premoren i nudila mu u nekoliko navrata da preuzmem veslo. On je to uvijek odbio. Ponosno je zagrizao zube i veslao dalje. Tek kada sem se obratila ocu koji mu je naredio da preda veslo bacio mi ga je pred noge i nije me vie ni pogledao. Oca je to to zabavljalo. Ali se strano udio da ja znam veslati.

Na jednom izletu ubrao mi je vodi na ovom mjestu divlji grep. Izeretno aromatian, soan i sladak grep bio je razlog to sam moje progresivne naoale koje su istovremeno i sunane objesila o granu. Tu vise jo i danas. Dalje sam letjela pipajui moj tiket.

177

Nalon dolaska amcem na more, ekala sam moj busi koji me je trebao pokupiti. Da se osvijeim plivala sam malo uz obalu. Nakon to mi je to dosadilo proetam se malo dalje i vidi..vidi.

Priroda ije tolika ekspanzivna da je sva ze,lja i sve stijene presvuene debelim zelenim tepihom

178

179

180

Pripreme za jednu priredbu, muziar sa svojim instrumentom.

U selo treba ui kroz palir ratnika. Iako znam da je igra podvue mise neugodan osjeaj pod srce.

181

Ratnici Vanuatua uz tradicionalni amac

Pjesme ratnika Vanuatu su melodinije nego u PNG

182

U plesnoj grupi bilo je djeaka ali nije ni ena ni djevojica

183

Vatreni, zavodniki pogled jednog plesaa. Umislila sam si da je vaio meni.

184

Pjesme i plesovi su vatreniji i ritmiki razliitiji nego u PNG.

185

Iako sam to pokuala nisam se uspijela sprijateljiti s malim plesaom

186

Ratne igre i plesovi sastavni su dio svakog izleta oko otoka koje se u Port Vila nude na svakom koraku.

187

Za razliku od Salomona djeca Vanuatua su openito vie na odstojanju i ne reagiraju na smijeak

Pri jednom izletu upoznala sam efa jedne plesne grupe Jonsona Kawu sa otoka Futuna. Jedan od najjunijih otoka arhipelaga na kojem ivi oko 1000 stanovnika iz plemena Veroma. Veromi su pripadnici polinezijskog govornog podruja. Pozvala sam Jonsona na ruak. Interesirali su me obiaji njegovoh otoka ali se pokazalo da to nije jednostavno. Jonson je roen 1967 i 2006 je ve 15 godina ivio u Port Vila zajedno sa svojom suprugom i dvoje djece. Nikada se vie nije vratio na svoj otok a nikada to nee moi uiniti jer je povrijedio zakone obiaja. U Vanuatu su, kao u cijeloj Melaneziji brakovi aranirani. Tako su i Jonsonovi roditelji za njega odmah nakon to se rodio ugovorili brak. Jonson je doao na kolovanje u Port Vila i tu upoznao jednu djevojku sluajno sa istog otoka. Njih su se dvoje vjenali a naravno da je u svom selu svatko od njh bio obean. To je bacilo sramotu na obe porodice. K tome nisu poslali svoje drugo dijete ka porodice ene. Najme u Vanuatu nema ni miraza ni Brautprise. Mladi par plaa danak u krvi. Jedno od dijece, uobiajeno druga djevojica daje se jo kao beba u porodicu ene. To je nain da se kod brojano malih pleme odri ravnotea. Jonson nije potovao ni taj obiaj, tako su mu vrata njegove kao i enine familije za uvijek zatvorena. Jonson mi je ispriao da su obiaju da se djeca nakon sedme godine daju u Manshous ili Womenhaus slina obiajima u PNG. Razlika je to je otac sa djeakom cijelo vrijeme, on mu i kuha.

188 Kada sam Jonsona pitala kako izgleda iniciacija ispriao mi je da svi stanovnici sela stoje u paliru sa bodljikavim ibama. Djevojice moraju protrati kroz taj palir. Kada sam ga upitala kakva je inicijacija za djeake ponovio je priu sa djevojicama. Na pitanje dali su i inicijacije djeaka javne odmahnuo je glavom. Znai tajne. Onda mi sine. Pitam ga dali je to neto to on nemoe povjeriti jednoj stranoj eni. On klimne. Na tome je ostalo. Mogue da se radi o obredu obrezivanja ili tetovae na intimnim mjestima. Tajna drutva u Vanuatu tovu se Tubua. Ratnicima je najstroe zabranjeno piti opojno pie kavu. Kavu u PNG zovu i konjak. Ratnici ako zarobe ili ubiji neku vanu protivniku linost ili jekog slavnog ratnika vade mu mozak u odnose ga u Tubua-u. Mozak e vraevi rtvovati bogovima. Tijelo skupa sa glavom odnijeti e na neko od sela udaljeno mjesto ili ak na drugi otok. Tu e ga ispei u komadu i ritualno pojesti. Oito je to Daniel Defoe-u bilo poznato. Robinsonov susret sa Petkom bazira oito na toj injenicama. S obzirom da su otoje mrtvaci se ne pokapaju nego sa utezima od kamena bace u duboku vodu. Svatko tko je dirao mrtvaca ne smije 15 dana dirati hranu. Poslije 15 dana mora ritualno oprati ruke u kokosovom ulju. Ako je umrla ena njen mu e u znak alosti pustiti bradu. Kada bradu obrije prestala je alost i ako uspije nai neku udovicu moe se ponovo oeniti. ena u sluaju smrti mua zakljuava se u kuu i ne elja kosu. Kada poelja kosu alost je zavrila i ona je slobodna. Tim inom gubi pravo na zatitu mueve porodice i mora otii ili se preudati. Djeca ostaju u porodici mua. U cijeloj Melaneziji nevijesta dolazi u kuu mueve porodice i postaje njihov lan. Nakon smrti mua moe ostati kod mueve porodice i svoje djece ili se preudati. Ako ostaje mora biti nepoeljana. Ali i tome se moe izbjei. eljanje je definirano. Provlaenje tradicionalnog elja kroz kosu i pletenje kose. ene koje se ne ele preudati ili nemogu nai udovca eljaju kosu nekim pomonim eljevima.