JOHN DOS PASSOS - MANHATTAN TRANSFER

TRAJEKTNO PRISTANITE Tri galeba krue nad razbijenim sanducima, korama od nara-naa, trulim glavicama kupusa tono se zibaju meu ogradama od grubih dasaka, zeleni se valovi pjenuaju pod okruglim pramcem, dok trajekt, smicajui se na plimi, razbija i guta razrezanu vodu, klizi i polako se primie pristanitu. Okreu se runa vitla, uz zveket lanaca. Diu se vrata, noge zakorauju preko pukotine, kroz pristanini drveni tunel to zaudara po smeu, tiskaju se mukarci i ene, prignjeeni i nagurani poput jabuka to niz strmi lijeb padaju u tijesak. Bolniarka, nosei u ispruenoj ruci koaru, kao da je krevetna kahlica, otvori vrata velike, suhe i vrue prostorije zelen-kasto-bjeliastih zidova, gdje je, u zraku proetom zadasima alkohola i jodoforma, izvijajui se, visjelo slabo kiselkasto drea-nje iz ostalih koara du zidova. Dok je sputala koaru, zirne u nju napuivi usne. Novoroene se slabano mekoljilo u pamuku, poput klupka gusjenica. Na trajektu jedan starac svirae violinu. Imao je majmunsko lice nakrivljeno na jedan kraj i udarao je takt vrkom istroene lakovane cipele. Bud Korpenning sjedae na ogradi leima okrenut rijeci te ga promatrae. Povjetarac mu je mrsio kosu oko napetog ruba kape i suio mu znoj na sljepoonicama. Stopala su mu bila obasuta uljevima, bio je mrtav umoran, ali kad se trajekt otisnuo od pristanita, mrekajui uzbibane narezuc-kane valie rijeke, osjetio je kako svim njegovim ilama odjednom struji neto toplo i peckavo. - uj, prijatelj, kolko ima odande gdje ovaj trajekt pristaje pa do grada? - zapita on mladia, na glavi mu slamnati eir, a oko vrata plavo-bijela

prugasta kravata, koji je stajao pokraj njega.Mladiev se pogled popne s Budovih cipela izgaenih od putovanja, do crvenih runih zglobova to su strili iz izlizanih rukava njegova kaputa, preko mravog puranskog grla; pa drsko sklizne u paljive oi ispod kape slomljena titnika. - To zavisi o tome kamo elite, poi. - Kako da doem na Broadway?... elim doi u sredite zbivanja. - Idite jedan blok istono pa skrenite na Broadway i nai ete sredite zbivanja budete li ili dovoljno daleko. - Hvala, gospodine. Tako u uiniti. Violinist je prolazio kroz svjetinu ispruena eira, vjetar je mrsio uperke sijede kose na njegovoj olinjaloj elavoj glavi. Bud spazi lice uzdignuto prema njemu, utuene oi, poput dviju crnih glava pribadae, gledahu u njegove. - Nit - osorno e on pa se okrene i pogleda prostranstvo rijeke blistave poput otrica noa. Drvene stijenke pristanita se zatvore, zapucketaju dok se trajekt silovito ljuljao uz njih; nasta kripa lanaca, a svjetina potisne Buda naprijed kroz zgradu trajektnog pristanita. Proao je izmeu dvaju vagona ugljena, iziao, pa preko pranjavoga prostranstva ulice prema utim tramvajima. Koljena mu zaklecaju. Duboko zarine ruke u depove. Jelo na zalogajnici na pola puta niz blok. Ukoeno klizne na okretnu stolicu te dugo prouavae cjenik. - Jaja na oko i alicu kave. - elite li prevrnuta? - zapita riokosac iza tezge koji je brisao pregaom svoje miiave pjegave podlaktice. Bud Korpen-ning poskoi na stolici. - Sto? - Jaja? Hoete li prevrnuta ili sa umanjcem prema gore? - Oh, jasno, preokrenite ih. - Bud se ponovno opusti preko tezge poduprvi rukama glavu. - Djelujete potpunoma umorni, kolega - ree ovjek dok je razbijao jaja u tavi s uscvralom masti. - Doo sam sa sjevera. Jutros sam pjeice preo dvajes etiri kilometra. ovjek zvizne kroz oba onjaka na gornjoj eljusti. - Dolazte u velki grad da potrate poso, je l'? Bud kimne glavom. ovjek pljusne jaja, uscvrala i obrubljena smeilom, na tanjur pa ga gurne prema Budu stavivi uz kraj tanjura kruha i maslaca. - Suknut u ti dobar savjet, kolega, a nita te nee kotat. Idi pa se obrij i oiaj pa valjano ietkaj sjemenke sijena iz odijela prije nego pome trait. Imat e vie izgleda da togod na-e. U ovom ti je gradu vaan izgled.

- Moem ja dobro zapet. Dobar sam radnik - proguna Bud punih usta. - Reko sam ti svoje, od mene tolko - prozbori riokosac pa se opet okrene svojoj pei. Kad se penjao uz mramorne stepenice irokog bolnikog ulaza, Ed Thatcher je drhtao. Zadah lijekova stisne mu grlo. Preko stola ga promatrae ena ukoena lica. Pokuao je umiriti glas. - Moete li mi rei kako je gospoa Thatcher? - Da, moete poi gore. - Ali, gospoice, molim vas, je li sve u redu? r~ - Sestra na katu znat e sve o sluaju. Stepenice lijevo, drugi kat, rodilite. Ed Thatcher drae u ruci kitu cvijea omotanu u zeleni na-voteni papir. Prostrane su se stepenice ljuljale dok je posrtao uz njih, nonim je prstima udarao o bakrene ipke to su prostirku od rogoine uvravale za pod. Zatvore se jedna vrata presjekavi priguen vrisak. Zaustavio je bolniarku. - Molim vas, elim posjetiti gospou Thatcher. - Samo izvolite ako znate gdje je ona. - Ali, premjestili su je. - Morat ete se raspitati u kancelariji na kraju hodnika. Grizao je hladne usne. Na kraju hodnika gledae ga ena crvenih obraza, smjekajui se. - Sve je u redu. Vi ste sretan otac zdrave djevojice. - Znate, ovo nam je prvo dijete, a Susie je tako njena -mucao je trepui oima. - Oh, da, razumijem, naravno, bili ste zabrinuti... Moete ui i razgovarati s njom kad se probudi. Dijete se rodilo prije dva sata. Pazite da je ne umorite. Ed Thatcher bijae sitan ovjek s dva plava uperka brkova i ispranih sivih oiju. Zgrabi bolniarkinu ruku pa je potrese, otkrivajui u osmijehu sve svoje krive ute zube. - Znate, ovo nam je prvo dijete. - estitam - ree sestra. Redovi kreveta pod plinskim svjetlom utim kao u, bolestan zadah posteljnog rublja po kojem su se rodilje neumorno premetale, lica debela, mrava, uta, bijela; eno nje. Susieina uta kosa rasula se, labavo smotana oko njezina sitnog bijelog lica koje je izgledalo zgreno i iskrivljeno. Odmotao je rue te ih stavio na noni ormari. Gledati kroz prozor bijae kao zagleda-ti se u vodu. Stabla na trgu bijahu isprepletena plavom pauinom. Palile se svjetiljke du avenije ocrtavajui zelenim treperenjem ciglastorumene blokove kua; kape na dimnjacima i rezervoari za vodu otro su se usijecali u nebo, zacrvenjeno poput mesa. Plave vjee uzdignu se s njezinih oiju. - Jesi li to ti, Ede? ... Oj, Ede, pa ovo su crvene rue. Kako si rastroan! - Nisam mogao odoljeti, najdraa. Znao sam da ih voli. Bolniarka je straarila pri dnu kreveta. - Ne biste li nam mogli dati da vidimo dijete, gospoice? Sestra kimne glavom. Bijae to ena upalih obraza i siva lica, tankih usana. - Mrzim je - proape Susie, - Ta ena mi ide na ivce; ona nije nita drugo doli podmukla stara frajla. - Nije vano draga, samo na dan-dva. - Susie sklopi oi. - Jo eli da joj damo ime Ellen? Sestra se vrati donijevi koaru te je stavi na krevet pokraj Susie. - Oh, nije li divna! - ree Ed. - Gle, ona die ... I namazale su je uljem. Pomogne eni da se podupre na lakat: uti smotak njezine kose se odmota i raspe preko njegove ruke i mike. - Kako ih razlikujete, sestro? - Katkad ne moemo - ree bolniarka rastegavi usta u osmijeh. Susie je mrzovoljno motrila siuno rumeno lice: - Jeste li sigurni da je ona moja? - Naravno. - Ali, na njoj nema ceduljice. - Odmah u joj staviti ceduljicu. - Ali moje je bilo tamnokoso. - Susie se ponovno zavali na jastuk hvatajui zrak. - Bila je to slatka mala svijetla pahuljica iste boje kao vaa kosa. Susie isprui ruke iznad glave i vrisne: - Nije moja. Nije moja. Nosite je... Ova ena ukrala je moje dijete. - Draga, za ime boga! Draga, za ime boga! - Pokuao je skupiti pokrivae oko nje. - Vrlo nezgodno - mirno e bolniarka podigavi koaru, -Morat u joj dati sedativ. Susie ukoeno sjedne u krevetu. 10 - Nosi je - cikne i ponovno zapade u histeriju, neprestano je isputala slabe stenjajue vriskove. - O, boe! - uzvikne Ed Thatcher krei ruke.

- Bit e bolje ako za veeras odete, gospodine Thatcher... Ona e se smiriti im vi odete... Stavit u rue u vodu. Na posljednjem stepenitu on sustigne bucmasta ovjeka koji se polako klatario nizdol i usput trljao ruke. Oi im se sretnu. - Sve u retu, kospodine? - zapita bucmasti ovjek. - Oh da, mislim da je - izusti Thatcher slabim glasom. Bucmasti se ovjek okrene prema njemu, iz njegova debelog glasa prtala je radost. - estitaj mene, estitaj mene; mein ena rotilo teka. Thatcher protrese malu debelu ruku. - A moja ker - plaho priznade. - Ve pet kotina i svaka kotina ensko, a sad, zamisli, teko. - Da - ree Ed Thatcher kada su izili na plonik - to je veliki trenutak. - Oete mi topustit, kospodine, da vas posofem na pie, estitarsko pie mit mene? - Ovaj, sa zadovoljstvom. Poluvrata s gornjim dijelom u reetkama i staklu zanjiu se u salunu na uglu Tree avenije. Pristojno poteui noge uu u stranju prostoriju. - Ach - izusti Nijemac dok su sjedali za smei izgrebeni stol. - Opiteljski ivot pun priga. - Tono tako, gospodine; ovo mi je prvo dijete. Oe li piti pifo? - U redu meni sve odgovara. - Tvije poe uvosni Kulmbacher ta pijemo za nae maleni. S dviju boca odskoe epovi i u aama se uzdie pjena boje sepije. - U uspjeh ... Prosit prozbori Nijemac i digne svoju au. Otare pjenu s brkova i ruiastom pesnicom lupi po stolu. Oe li piti intiskretno, kospodine ..'. ? - Zovem se Thatcher. - Oe li piti intiskretno, kospodine Thatcher, sapitati koje pi pilo vaa sanimanje? - Knjigovoa. Nadam se da u doskora poloiti struni ispit. - Ja sam tampar a sofem se Zucher - Marcus Antonius Zucher. - Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine Zucher. 11Rukovahu se preko stola meu bocama. - Struan knjigovoa sarauje feliki nofac! - ree gospodin Zucher. - Morat u imati velik novac, za svoju kerkicu. Tjeca, oni jesti nofac - nastavi gospodin Zucher dubokim glasom. - Neete li mi dopustiti da vas poastim bocom? - zapita Thatcher raunajui koliko ima u depu. Jadnoj Susie ne bi bilo drago da pijem u ovakvu salunu. Ali samo jedan put, a ja uim, uim to je to oinstvo. - to fie, to feselije ree gospodin Zucher. - ... Ali tjeca, oni jesti nofac ... Ne rade nita neko jedi i troi otjea. Kat moja firma krene... Ach! Sat ofo mit hipoteka i tekim posajmicom nofci i ofo mit povienje plae i ofi ofte luti sintikati, socijalisti i bacai bomba... - A to emo, gospodine Zucher? Gospodin Zucher istisne palcem i kaiprstom obiju ruku pjenu iz brkova. - Ne roti nam se svaki tan na svijet teko, gospodine Thatcher. - Ili ker, gospodine Zucher. Barman obrie sa stola proliveno pie kada je donio nove boce i stajae u blizini sluajui, iz crvenih ruku visjela mu je dronjava krpa. - I imam natu u mein srce ta kat moj teko pije za svoj teko, to e piti ampanjac. Ach, tako je to u ofom felikom gratu. - elio bih da moja ki bude mirna djevojka za kuu, a ne kao ove dananje mlade ene, sve neke kerefeke i cifranja i utegnute u struku. A ja u se dotad ve povui i imat u kuicu na Hudsonu, naveer u raditi u vrtu ... Znam kolege iz centra grada koji su se povukli s tri tisue godinje. tednja nam to omoguuje. - tednja nita ne valja - ree barman. - tedio sam deset godina i tedionica je bankrotirala a za moj trud nije mi ostavila nita osim tedne knjiice. Pouj dobar savjet pa riskiraj, to je jedini nain. - To je puki hazard - odbrusi Thatcher. - Pa da, gospodine, to je hazard - ree barman vraajui se prema baru i maui dvjema praznim bocama. - Hasard. Nije on tako taleko ot istine - ree gospodin Zucher spustivi na pivo staklast zamiljen pogled. - ofjek koji je ampicjosan mora riskirati. Iz ampicije sam toao ofde iz Frankfurt mit starost tvanaest kotina und sat kat imam sina za koga ratim ... Ach, svat e se Wilhelm, po velikom Kaiseru.

- Moja kerkica zvat e se Ellen kao moja majka. Oi Eda Thatchera napune se suzama. Gospodin Zucher ustane. - Taklem, spokom, gospotine Thatcher. Trako mi je ta sam vas uposnao. Moram poi kua mojim tjevojicama. Thatcher ponovno potrese bucmastu ruku i obuzet toplim slatkim mislima o majinstvu i oinstvu i roendanskim tortama i Boiu gledae kroz pjenuavu maglu boje sepije kako se gospodin Zucher gega kroz mimohodna vrata. Poslije kratkog vremena protegne ruke. Pa, jadnoj maloj Susie ne bi bilo drago to sam ovdje... Sve za nju i za malo slatko djetence. Hej vi tamo, a platiti? - drekne barman za njim kada je doao do vrata. - Nije li kolega platio? Vraga je platio. - Pa, on je mene p-p-pozvao... Barman se nasmije pokrivi novac crvenom ploicom. - Mislim da je ona ispiutura pobornik tednje. Mali krivonogi bradonja s tvrdim pustenim eirom na glavi etao je Allen Streetom, suncem ispruganim tunelom s ijeg su svoda visili nebeskoplavi i ruiasti-kao-dimljeni-losos i goru-ino-uti popluni, zakrenom polovnim namjetajem boje medenjaka. Koraao je sklopivi hladne ruke preko skutova fraka, krei put meu sanducima za pakovanje i meu nemirnom djecom. Neprestano je grizao usne te sklapao i rasklapao ruke. etao je a da nije uo ciku djece ni zaglunu tutnjavu nadzemnih vlakova iznad svoje glave; nije osjeao ueen slatkast nabijen zadah prenastanjenih najamnih zgrada. Zastane pred uto obojenom drogerijom na uglu Canal Streeta i rastreseno se zapilji u lice na zelenom plakatu. Bijae to produhovljeno, dobro obrijano, otmjeno lice uzvinutih obrva i bujnih uredno potkresanih brkova, lice ovjeka koji ima novaca u banci, dobrobitno smjeteno iznad naboranog vrstog okovratnika i iroke crne kravate. Ispod toga je kosim krasopi-som bio potpis: King C. Gillette. Nad njegovom je glavom lebdjela krilatica: NO STROPPING NO HONING. Mali bradonja odgurne eir sa znojna ela i dugo vremena gledae u dolarsko-ponosne oi Kinga C. Gillette. Tad stisne pesnice, isprsi se i stupi u drogeriju. Njegova ena i kerke bile su vani. Zagrijao je zemljani vr vode na plinskom tednjaku. Onda karama to ih je naao na okviru kamina potkree duge smee uvojke svoje brade. Onda 12 13se stane brijati vrlo paljivo novim aparatom za brijanje od bljetava nikla. Stajae drhtei, prelazei prstima niz glatke bijele obraze, pred zamrljanim ogledalom. Kresao je brkove kad iza sebe zau galamu. Okrene prema njima lice glatko poput lica Kinga C. Gillettea, lice dolarskodobrostiva osmijeha. Dvije male djevojice iskolaile su oi. - Mamce ... to je tatca! uzvikne vea. Njegova ena padne na stolicu-ljuljaku kao vrea rublja te prebaci kecelju preko glave. - Ojoj! Ojoj! - uzdisala je ljuljajui se naprijed-natrag. - to je sat? Tebi se ofo ne sviati? Hodao je naprijed-natrag, aparat za brijanje bljetao je u njegovoj ruci, tu i tamo lagano je prelazio prstima po glatkoj bradi. 14 II. METROPOLA Bijahu Babilon i Niniva; graeni bjehu od cigle. Atena bijae od pozlaenih mramornih stupova. Rim bijae podignut na irokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijea oko Zlatnoga Roga ... elik, staklo, opeke, beton bit e graa za nebodere. Nabijene na uskome otoku zgrade s milijun prozora strat e ljeskajui se, piramida na piramidi, poput bijele glave oblaka iznad oluje. Kad se za njim zatvorie sobna vrata, Ed Thatcher osjeti se vrlo osamljen, pun bockave uznemirenosti. O, da je Susie ovdje, priao bi joj o velikom novcu to e ga zaraditi i o tome kako e svakog tjedna ulagati na tedionicu deset dolara samo za malenu Ellen; godinje e to iznositi petstotina i dvadeset dolara... A za deset godina to e bez kamata iznositi vie od pet tisua dolara. Moram obraunati sloene kamate na pet stotina i dvadeset dolara uz etiri posto. Uzbueno je etao po tijesnoj sobi. Plinski je tednjak preo udobno kao maka. Oi mu padnu na veliki naslov Joumala to je leao na podu pokraj kante za ugljen kamo ga je bacio da bi pojurio po fijaker da odveze Susie u bolnicu. MORTON POTPISUJE NACRT ZAKONA ZA PROIRENJE NEW YORKA ZAKLJUUJUI DOKUMENT KOJI E PRETVORITI NEW YORK U DRUGU METROPOLU NA SVIJETU Duboko diui savije novine i odloi ih na stol. Druga metropola na svijetu... A tata je elio da

ostanem u njegovoj staroj peradarskoj prodavaonici u Onteori. A moda bih i ostao da nije bilo Susie... Gospodo, veeras kada mi ukazujete izvanrednu 15ast nudei mi mjesto mlaeg ortaka u svojoj tvrtci, elim vam predstaviti svoju djevojicu, svoju suprugu. Njoj dugujem sve. U naklonu to ga je izveo prema reetki kamina skutom kaputa prevrne

porculansku figuricu s konzole pokraj biblioteke. On cokne jezikom o zube saginjui se da je digne. Glava Holan-anke od plavog porculana odvojila se od njezina tijela. - A jadna Susie toliko voli svoje ukrasne figurice. Bit e mi bolje da poem u krevet. Gurne prozor uvis i nagne se kroza nj. Nadzemna eljeznica tutnjala je na kraju ulice. Daak ugljenog dima ujede ga za nosnice. Dugo je visio na prozoru gledajui uz ulicu i niz ulicu. Druga metropola na svijetu. U kuama od opeka i u prljavosmeoj svjetlosti svjetiljke i u glasovima skupine djeaka koji su se alili i svaali na stepenicama kue nasuprot, u ravnomjerno vrstom koraku policajca, osjeao je mariranje poput vojnika, poput parobroda to na svakom boku ima kotae s lopaticama plovei uzvodno Hudsonom ispod Palisada, poput izborne parade, kroz duge ulice prema neemu visokom bijelom punom stupovlja i dostojanstvenom. Metropola. Ulica se odjednom napuni jurnjavom. Netko bez daha procijedi rije Vatra. - Gdje? Skupina djeaka ratrka se ispod nenatkrivena zaravanka pred kuom preko puta. Thatcher se vrati u sobu. Bijae zadu-ljivo vrue. Gorio je od udnje da izie. Morao bih poi u krevet. S ulice je uo topot kopita i bjesomunu zvonjavu vatrogasne trcaljke. Samo u poviriti. Sjuri se niza stepenice sa eirom u ruci. - Gdje je to? - Dolje, u slijedeem bloku. - To je najamna zgrada. Bijae to petokatnica uzanih prozora. Upravo su podigli vatrogasne ljestve. Iz donjih prozora brzo je kuljao smei dim, tu i tamo posut iskricama. Tri policajca mahala su palicama sabijajui svjetinu natrag, prema stepenicama i ogradama nasuprotnih kua. Na praznom prostoru usred ulice vatrogasna trcaljka i crvena kola sa cijevima bljetahu od sjajne mjedi. Ljudi promatrahu utljivo buljei u gornje prozore gdje su se pomicale sjene i povremeno zasvjetlucalo svjetlo. Tanak stup plamena bljesne iznad kue poput rimske svjetiljke koja u vatrometu izbacuje iz sebe vatrene lopte. - Okno za dovod zraka - apne neki ovjek Thatcheru na uho. Zapuh vjetra ispuni ulicu dimom i smradom spaljenih krpa. Thatchera iznenada obuzme muka. Kad se raziao dim, 16 ugleda ljude kako vise u grozdu i udaraju se nogama, kako na rukama vise na rubu prozora. Vatrogasci s druge strane poma-gahu enama da siu niz ljestve. U sreditu zgrade jarkije bljesne plamen. S prpzora padne neto crno i vritei leae na ploniku. Policajci odguravahu svjetinu prema krajevima bloka. Pri-stizahu nove vatrogasne trcaljke. - Dali su pet alarma - ree ovjek. to na to kaete? Svi oni na gornja dva kata bili su u stupici. To je uinio palikua. Neki prokleti piroman. Na rubnom kamenu pokraj plinske svjetiljke sjedio je mlad pogrbljen ovjek. Thatcher se odjednom obrene nad njim jer ga je gurala svjetina otraga. - On je Talijan. - ena mu je u onoj zgradi. - Pajkani mu ne daju da proe. - ena mu je u drugom stanju. Ne zna engleski pa ne moe zapitat pajkane. ovjek je imao plave naramenice, vezane straga komadom uzice. Ramena su mu se uzdizala i sputala, a s vremena na vrijeme ispustio bi niz stenjajuih rijei koje nitko nije razumio. Thatcher se probijao kroz svjetinu. Jedan ovjek na uglu promatrae kutiju za poarni alarm. Kada Thatcher proia pokraj njega, osjeti zadah petroleja s ovjekove odjee. ovjek s osmijehom die pogled na njegovo lice. Imao je masne oputene obraze i svijetle buljave oi. Thatcherove ruke i noge odjednom se zalede. Piroman. U novinama pie da se oni ovako vuku unaokolo da gledaju poar. Brzo ode kui, pojuri uza stepenice i zakljua za sobom vrata. Soba bijae tiha i prazna. Zaboravio je da Susie nee biti ovdje i ekati ga. Pone se svlaiti. Nije mogao zaboraviti smrad petroleja na ovjekovoj odjei. Mr. Perry lupkao je tapom po ikovu liu. Agent za prodaju nekretnina pledirao je jednolinim glasom: - Potrebno je kazati, gospodine Perry, ovo je prilika kakva se ne smije propustiti. Znate onu staru poslovicu, gospodine ... Prigoda samo jedanput kuca na vrata mlada ovjeka. Praktiki vam mogu zajamiti da e se za est mjeseci udvostruiti vrijednost ovih gradilita. Sada kada smo dio New Vorka, drugoga grada na svijetu, gospodine, to ne zaboravte... Da, doi e vrijeme, a vrsto sam uvjeren da emo ga vi i ja doivjeti, kada e most za mostom premotavati East River te e Long Island i Manhattan postati jedna cjelina; kada e etvrt Oueens isto tako biti srce i pulsirajui centar velike metropole kao to je danas Astor Place. 2 - Manhattan Transfer

17- Znam, znam, ali traim neto smrtno sigurno. Osim toga, elim graditi. Moja ena ovih posljednjih nekoliko godina nije ba najzdravija ... - A to moe biti sigurnije negoli je moj prijedlog? Je li vama jasno, gospodine Perry, da vas uz znatan osobni gubitak uvodim u prizemlje jedne od najveih nekretninskih sigurnosti naega vremena? Na raspolaganje vam stavljam ne samo sigurnost, nego udobnost, komfor, rasko. Uzdignuti smo, gospodine Perry, na veliki val proirenja i napretka. Mnogo e se toga dogoditi slijedeih nekoliko godina. Svi ovi tehniki pronalasci -telefoni, elektrina struja, elini mostovi, koije bez konja - sve to nekamo vodi. O nama ovisi hoemo li biti iznutra, u prvim redovima napretka ... Boe moj! Ne mogu iskazati rijeima to e to znaiti... eprkajui meu suhom travom i ikovim liem, gospodin je Perry pomaknuo neto tapom. Nagne se i podie trokutastu lubanju s parom rogova izvijenim u obliku spirale. - Bogati! ree on. - Ovo je sigurno bio lijep ovan! Sanjiv od mirisa pjene i briljantina i oprljene kose, tono je oteavao sparni zrak brijanice, Bud sjedae kimajui glavom, njegove su ruke krupne i crvene visjele meu koljenima. U bubnjiima je kroz rezuckanje karica jo uo tapkanje svojih nogu na gladnom putu u grad lijepo iz Nvacka. - Slijedei! - taa?... U redu, samo brijanje i ianje. Brijaeve demekaste ruke prelazile su kroz njegovu kosu, a kare su poput obada zujale iza njegovih uiju. Oi su mu se neprestano sklapale; naglo ih rastvori borei se protiv sna. Iza prugastog ubrusa prekrivenog odrezanom kosom boje pijeska vidio je kako poskakuje glavica crnog djeaka koji mu je latio cipele. - Da, gospodine - zagrmi mukarac duboka glasa sa susjedne stolice - ve je vrijeme da demokratska stranka imenuje snanog... - Da obrijem i iju? - Brijaeve mjesecoliko lice masne koe unese se u njegovo. Kimnuo je glavom. - ampon? - Ne. Kada je brija zabacio stolicu da ga obrije, poelje da iskrivi vrat kao mala blatna kornjaa iskrenuta nauznak. Pjena mu se opojno razmazivala po licu, golicala mu nos i napunjala ui. Utopljen u pernate postelje pjene, plave pjene, crne, odsjecane 18 dalekim odsjevom britve, odsjevom trnokopa kroz plavocrne pjenaste oblake. Starac na leima u krumpiritu, brada mu stri uvis, pjenasto bijela, puna krvi. Pune su mu krvi arape od onih uljeva na petama. Ruke mu grabe jedna drugu, hladne i ulje-vite, poput ruku mrtvaca ispod plahte. Dopustite mi da ustanem ... Otvorio je oi. Jastuasti vrci prstiju milovahu mu bradu. Zabulji se u strop gdje su etiri muhe opisivale brojku osam oko zvona od crvenog krep papira. Jezik mu bijae suha koa u ustima. Brija ponovno uspravi stolicu. Bud gledae unaokolo mirkajui. - Pedeset centi i pet centi za ienje cipela. PRIZNAJE DA JE UBIO SAKATU MAJKU - Smijem li askom ovdek posjedit i proitat ove novine? -odjeknu mu u uima vlastiti otegnuti glas. - Samo izvolite. PARKEROVI PRIJATELJI ZATIUJU... Crna mu se slova izvijaju pred oima. Rusi... GOMILA KAMENUJE ... (Poseban brzojav za Herald) Trenton, N. J. Nathan Sibbetts, etrnaest godina, popustio je danas poslije dva tjedna upornog poticanja krivice i priznao policiji da je odgovoran za smrt svoje stare sakate majke, Hannah Sibbetts, poslije svae u njihovoj kui u Jacob's Creeku, deset kilometara sjeverno ovog grada. Veeras je zatvoren u oekivanju odluke porote. OPSKRBITI PORT ARTHUR NEPRIJATELJU PRED NOSOM ... Gospoa Rix gubi pepeo svoga mua. U utorak 24. svibnja oko osam i po sati doao sam kui nakon to sam cijelu no spavao na parnom valjku, rekao je on, i poao sam gore da jo malo odspavam. Tek to sam poao na spavanje kadli doe gore moja majka i ree mi da ustanem, a ako ne ustanem da e me ona baciti niza stepenice. Majka me zgrabila da me baci niza stepenice. Ja sam nju bacio prvi i ona je pala na dno. Siao sam i ustanovio da joj je glava na jednu stranu nakrivljena. Onda sam vidio da je mrtva a onda sam joj ispravio vrat i pokrio je pokrivaem sa svog kreveta. Bud brino savija novine, odlae ih na stolicu i izlazi iz brijanice. Vani zrak zaudara na gomilu, pun je buke i suneva sjaja

19 Kao igla u stogu sijena... A meni je dvadeset i pet godina glasno proguna. Zamisli to ti, etrnaestogodinji klinac... Bre korae du bunih plonika gdje sunce sije kroz nadzemnu eljeznicu, posipajui plavu cestu toplim uarenim utim prugama. Kao igla u plastu sijena. Ed Thatcher sjedae pogrbljen nad klavirskim dirkama prebirui Mosquito Parade. Sunani sjaj nedjeljnog popodneva u snopovima praine je prodirao kroz teke ipkaste zavjese na prozoru, vrpoljio se na crvenim ruama na sagu, i ispunjavao prenatrpanu sobu za boravak mrljicama i trijeskama svjetla. Su-sie Thatcher mlohavo je sjedila pokraj prozora i promatrala ga oima odvie modrim za njezino blijedo lic^. Meu njima je, brino koraajui usred rua na sunanom polju saga, plesala mala Ellen. Dvije malene ruke nadizale su nabranu ruiastu haljinicu, a tu i tamo bi sitan glasi vano rekao: - Mamice, pripazi na moj izraaj. - Gle ti ovo dijete - izusti Thatcher sveudilj svirajui. - Prava pravcata mala balerina. Listovi nedjeljnih novina leali su ondje kamo su pali sa stola; Ellen poe plesati po njima, kidajui listove pod svojom hitrom drobnom nogom. - Ne ini to, Ellen, duo - uzdahne Susie iz ruiastog naslonjaa od plia. - Ali, mamice, ja to mogu raditi dok pleem. - Ne ini to, rekla ti je mama. - Ed Thatcher je preao na barkarolu. Ellen je plesala u ritmu, ruke su joj se njihale u ritmu, njezina noga hitro je kidala novine. - Ede, za ime boga, digni dijete; razdire novine. Spustio je prste u otegnutom akordu. - Draga, to ne smije. Tata nije doitao novine. Ellen mirno nastavi. Thatcher se obrui na nju s klavirske stolice pa je svu vrckavu i nasmijanu posadi na koljeno. - Ellen, uvijek mora sluati to ti kae mama i, draga, ne smije biti destruktivna. Stoji mnogo novaca da se naprave te novine, i na tome su radili ljudi i tata je iziao da ih kupi i jo ih nije doitao. Ellie sad razumije, je li? Nama je na ovom svijetu potrebna kon-strukcija a ne de-strukcija. Onda nastavi svirati barkarolu a Ellen produi plesati, oprezno koraajui meu ruama na sunanom polju saga. est mukaraca za stolom u blagovaonici brzo su jela zaba-civi eire na zatiljak. 20 - Bogara mu! - uzvikne mladi na kraju stola koji je u jednoj ruci drao novine a u drugoj alicu kave. - Jeste li ikad za to uli? - Za to? - proguna mukarac duguljasta lica sa akalicom u uglu usta. - Velika zmija pojavila se na Petoj aveniji... Dame su vritale i razbjeale se na sve strane, jutros u jedanaest i trideset kada je velika zmija ispuzla iz pukotine u potpornom zidu rezervoara na uglu Pete avenije i etrdeset druge ulice pa poela prelaziti preko plonika ... - Pria za malu djecu ... - Nije to nita - izjavi jedan starac. - Kad sam bio djeak, ili smo u lov na ljuke na Brooklvn Flats ... - Sveca ti! etvrt do devet - promrmlja mladi savijajui novine i hrlei na Hudson Street koji bijae pun mukaraca i ena koji su ustro etali kroz crvenkasto jutro. Struganje potkova na dlakavim kopitima konja upregnutih u teka pivarska kola kao i kripa kotaa trnikih zaprega stvarahu zagluno tropotanje i ispunjavahu zrak peckavom prainom. Djevojka s eirom na cvjetove i s velikom ljubiastom kravatom ispod drsko uzdignute brade ekala ga je na ulazu M, Sullivan and Co. skladite i veleprodaja. Mladi je osjeao kako u njemu sve iti, poput svjee otvorene boce gazirane limunade. - Zdravo, Emily!... uj, Emily, dobio sam poviicu. - Zamalo bi zakasnio, zna to? - asna rije, dobio sam poviicu od dva dolara. Nagnula je bradu najprije na jednu a onda i na drugu stranu. - Briga me. - Zna to si rekla ako dobijem poviicu. Pogledala ga je u oi smijuljei se. - A ovo je tek poetak... - to moe s petnaest dolara tjedno?

- Pa, to je ezdeset dolara mjeseno, a uim uvozniki posao. - Glupo mome, zakasnit e. Odjednom se okrenula i potrala uza zasmetljene stepenice, njezina plisirana zvonolika suknja utala je s jedne strane na drugu. - Boe! Mrzim je. Mrzim je. Umrkujui suze koje su mu pekle oi urno sie Hudson Streetom do kancelarije VVinkle and Gulick, West India Impor-ters. 21 Paluba pokraj prednjeg vitla bijae topla i slano mokra. Ispruili su se jedan kraj drugog u masnom trliu, sanjivo aptali, ui su im bile pune kljuanja rasjeene vode dok je krma tupo grabila kroz dugo travnatosivo talasanje Golfske struje. - J'te dis, mon vieux, moi j'fous l'camp a New York... Onog asa kad se priveemo idem na kopno i ostajem na kopnu. Dogustio je meni ovaj pasji ivot. Brodski mali imao je plavu kosu i ovalno ruiastomlijeno lice; dok je govorio, iz usana mu ispadne ugaeni opuak cigarete. - Merde! - Posegne za opukom koji se kotrljao palubom. Izmakne mu se iz ruke pa odskoi u izlivnicu. - Neka ga. Imam ih puno - ree drugi momak koji je leao na trbuhu bacakajui par prljavih nogu uvis, u zamagljeni sunev sjaj. - Konzul e te otpraviti natrag. Nee me uhvatiti. - A tvoja vojna sluba? - Vrag nek je nosi. S Francuskom zajedno. - eli postati ameriki dravljanin? - Zato ne? ovjek ima pravo da bira svoju domovinu. Njegov drug zamiljeno protrlja pesnicom nos a onda ispusti dah u dugom zviduku. - Emile, pametan si ti momak - ree. - uj, Congo, zato i ti ne doe? Ne eli valjda cijeloga ivota kupiti smee u smrdljivoj brodskoj kuhinji? Congo se preokrene te sjedne ukrtenih nogu, eui se po glavi obrasloj kovrastom crnom kosom. - uj, kolko kota emska u Nevv Vorku? - Pojma nemam, bit e skupo... Ne idem ja na kopno da bearim; nai u dobar posao pa raditi. Zar ne moe mislit o niem osim o emskama? - Pa to ondak? Zato ne? - izjavi Congo te se ponovno isprui po palubi, zakopavi meu ukrtene ruke svoje tamno lice zamazano aom. - elim neto postii u ivotu, to mi je namjera. Evropa je gnjila i smrdljiva. U Americi ovjek moe napredovati. Roenje nema veze, obrazovanje nema veze. Vano je samo: napredovati. - A da je kakva zgodna strastvena enica sada ovdje gdje je paluba vrua, zar je ne bi poelio okrenuti? - Kad se obogatimo, imat emo mnogo, mnogo svega. - A oni nemaju vojnu obvezu? - Zato bi je imali? Njima je do love. Oni ne ele slati ljude u rat; oni ele s njima sklapati poslove. Congo nije odgovorio. 22 Brodski je mali leao na leima promatrajui oblake. Leb-djeli su sa zapada, velika nagomilana zdanja, a meu njima se lomila suneva svjetlost, blistava i bijela kao staniol. etao je visokim bijelim naikanim ulicama, koio se u fraku s visokim bijelim okovratnikom, penjao se uza iroke pometene staniolske stepenice, kroz plave portale unie u mramorna predvorja proarana ilicama gdje je novac utao i zveckao na dugim staniol-skim stolovima, novanice, srebrnjaci, zlatnici. Merde v'la l'heure. - Dvostruki udarci zvona iz koa na jarbolu slabo dopru do njihovih uiju. - I ne zaboravi, Congo, prve noi kad se iskrcamo na kopno... - Cmokne usnama. - Zapalit emo. - Spavao sam. Sanjao sam o maloj plavui. Imao bih je da me nisi probudio.

Brodski mali gunajui ustane i stajae trenutak gledajui prema zapadu, onamo gdje zapljuskivanje valova zavravae u otroj valovitoj crti naprama nebu, vrstom i krutom poput nikla. Onda gurne Congovo lice dolje, na palubu, i pojuri na krmu, drvene klompe kloparale su na njegovim bosim nogama dok je trao. Napolju je vrua lipanjska subota povlaila svoje razderane krajeve po 110. ulici. Susie Thatcher nemirno je leala u krevetu, rairivi na pokrivau pred sobom modre koate ruke. Kroz tanki prezid dopirali su glasovi. Mlada je ena plakala kroz nos: - Velim ti, mama, vie mu se ne vraam. A zatim, prijekorno, stari staloen glas idovke: - Zna, Rosie, nije brani ivot samo pivo i unj kuglane. ensko se mora pokorit i radit za svoj mu. - Ne elim. To je jae od mene. Neu se vratiti prljavom grubijanu. - Susie sjedne na krevetu, ali nije mogla uti ono to je starica nato kazala. - Ta ja nisam vie idovka - odjednom vrisne mlada ena. - Nije ovo Rusija, ovo je mali stari Nevv York. Ovdje cura ima neka prava. Zatim vrata zalupe i sve utihne. Susie Thatcher zlovoljno se vrpoljila po krevetu. Ti grozni ljudi nikad mi ni na trenutak ne daju mira. Odozdo dopre klo-pot pianole koja svirae valcer iz Vesele udovice. Oh, gospode! Zato Ed ne doe kui? Okrutno je od njih to bolesnu enu ostavljaju ovako samu. Sebino. Iskrivi usta i zaplae. Onda je ponovno mirno leala piljei u strop, promatrajui muhe kako 23 i napasno zuje oko elektrine svjetiljke. Kola zatropotaju niz ulicu. ula je dreanje djejih glasova. Proe djeak izvikujui posebno izdanje. A kad bi izbio poar. Onaj uasan poar u ika-kom kazalitu. Oh, poludjet u! Bacakala se po krevetu, zariva-la usiljene nokte u dlanove. Uzet u jo jednu tabletu. Moda u malo zaspati. Digne se na lakat i iz limene kutijice uzme posljednju tabletu. Gutljaj vode kojim je isprala tabletu ublai joj grlo. Sklopi oi i leae nepomino. Prene se iza sna. Ellen je skakala po sobi, zelena kapica pala joj s glave, njezini bakarni uvojci su divljali. - Oh, mama, elim biti djeak. - Tie, draga. Mama se nimalo dobro ne osjea. - elim biti djeak. - No, Ede, to si uinio djetetu? Sva je izvan sebe. - Samo smo uzbueni, Susie. Bili smo na predivnom komadu. Svidio bi ti se, tako je poetian i tako dalje. A Maud Adams bila je divna. Ellie je uivala u svakoj minuti. - Mislim da je glupo, kao to sam ti i prije govorila, voditi tako malo dijete... - Oh, tata, elim biti djeak. - Volim svoju curicu ovakvu kakva je. Morat emo ponovno poi, Susie, i odvesti te. - Ede, vrlo dobro zna da se vie neu osjeati dovoljno dobro. Sjela je ravno kao svijea, kosa joj je visjela - ravna izblijedjela uta - niz ramena. - Oh, da sreom umrem. Da sreom umrem i da vam vie ne budem na teret... Oboje me mrzite. Da me ne mrzite, ne biste me ovako ostavljali samu. - Zagrcne se i zarine lice u ruke. - Oh, da sreom umrem jecala je meu prstima. - Daj, Susie, tako ti boga, grozno je to tako govori. Rukom ju je obgrlio te sjeo na krevet kraj nje. Tiho plaui spusti glavu na njegovo rame. Ellen stajae buljei u njih svojim okruglim sivim oima. Onda stane skakutati gore dolje pjevuckajui u sebi: - Ellie e biti djeak, Ellie e biti djeak. Dugim polaganim korakom, epajui malo zbog uljeva na nogama Bud je etao Broadvvavem, mimo praznih gradilita na kojima su limene kutije blistale meu travom i grmovima ruje-vine i korovom, meu nizovima oglasnih ploa i plakatima Bulla Durhama kraj kueraka i naputenih kuica squattera,* pokraj squatter, naseljenik na zemlji na koju nema pravo. 24 klanaca nakrcanim gomilama smea izbrazdanog kotaima, gdje su kola za otpatke iskrcavala pepeo i starudije, pokraj kvrga sive stijene gdje su parne builice neprestano lupetale i grickale, pokraj jametina iz kojih su se vagoni napunjeni kamenjem i glinom s mukom vukli uza ceste obloene daskama na ulicu, dok najzad nije etao po novim plonicima, du niza stambenih zgrada od ute opeke, gledajui u izloge trgovina mjeovitom robom, kineskih praonica, zalogajnica, cvjearni i piljarnica, kro-janica i

prodavaonica delikatesa. Prolazei ispod skele pred novogradnjom spazi starca koji je sjedio na rubu plonika i istio uljanice. Bud zastane kraj njega, zadigne hlae i nakalje se: - ujte, gospode, ne biste l' mogli re kolegi gdje je dobro mjesto da potrai posao? - Nigdje nema dobrog mjesta da potrai posao, mladiu... No, poslova ima... Za mjesec i etiri dana imat u ezdeset pet godina, a radim - mislim - od svoje pete godine, a jo nisam naao dobar posao. - Prihvatio bih bilo kakav posao, samo da je posao. - Ima li iskaznicu sindikata? - Nita ja nemam. - Ne moe se zaposliti u graevinarstvu bez sindikalne iskaznice - ree starac. Zapeem protrlja sive ekinje svoje brade i ponovno se nagne nad svjetiljke. Bud stajae buljei u umu greda (pranjava zadaha) na novogradnji dok ne zapazi pogled ovjeka u tvrdom pustenom eiru uprt u njega kroz prozor uvareve kuice. Smeteno zastrue nogama i krene dalje. Kad bih mogao doi blie sreditu zbivanja... Na slijedeem uglu okupila se svjetina oko bijelog automobila s velikim kotaima. Iz njegova stranjeg dijela navirali su oblaci pare. Policajac drae maloga djeaka ispod pazuha. Iz kola bijesno govorae mukarac crven u licu, s bijelim zaliscima kao u mora: - Kaem vam, redaru, on je bacio kamen ... Tome moramo stati na kraj. Ako redar titi huligane i siledije ... Jedna ena s kosom zaeljanom u vrstu pundu na tjemenu vritala je prijetei pesnicom mukarcu u kolima: Redaru, on me zamalo pregazio, zamalo me pregazio. Bud se progura do mladog ovjeka s mesarskom keceljom koji je na glavu nataknuo kapu za bejzbol. - Staje? - Ti vraga, pojma nemam... Jedan od onih aftomobilskih prekraja, reko bi. Zar ne ita novine? Ja ih ne okrivljujem, a ti? Kakvo pravo imaju ovi vraji aftomobili da jure po gradu i gaze emske i djecu. 25- Borati, zar oni to rade? - Pa naravno. - uj... ovoga... Mo mi re gdje je dobro mjesto da pitam za poso? Mesarski pomonik zabaci glavu i nasmije se. - Ti boga, mislio sam da trait od mene milostinju... Reko bih da nisi iz New Vorka... Rei u ti to da radi. Idi ravno Broadvvavom dok ne doe do gradske vijenice ... - A je li tamo sredite zbivanja? - Svakako... A onda se popni uza stepenice pa pitaj za naelnika ... Kau mi da ima slobodnih mjesta u vijeu gradskih otaca... - Vraga ih ima - proguna Bud te se urno udalji. - Valjajte se, bebice... valjajte se, vi nespretni kukini sinovi. - Dobro si im reko, Slats. - Sedmica! - Slats ispuca kocke iz ruke te zapucketa palcem o znojave prste. - K vra-gu! - Ti si majstor i po za bacanje kocaka, mora se rei, Slats. Prljave ruke nadodaju svaka po pet centi na gomilu usred kruga zakrpljenih koljena ispruenih prema naprijed. Pet djeaka ualo je na petama pod svjetiljkom u South Streetu. - Hajde, curice, mi na to ekamo... Kotrljajte se, gadure male, vrag vas odnio, kotrljajte se. - Kupimo se, deki! Eno niz blok dolaze Veliki Leonard i njegova klapa. - Zviznut u ga u blok-glavu za... etvorica su ve otklimala pristanitem i postepeno se ra-trkavala ne osvrui se. Najmanji djeak bezbrada lica u obliku kljuna, mirno je ostao iza njih i pokupio novie. Onda odjuri uza zid i nestane u mranom prolazu izmeu dviju kua. Pripio se iza dimnjaka i ekao. Nejasni glasovi klape dopru u prolaz; a onda zamuknu niz ulicu. Djeak brojae petake u ruci. - Gle, pa to je pedeset centi... Rei u im da je Veliki Leonard zdipio lovu. Nije imao dna na depovima pa je zavezao petake u skut svoje koulje. Pehar za rajnsko vino uz au za ampanjac na svakom mjestu du bljetavog bijelog ovalnog stola. Na osam blistavobi-jelih tanjura osam canapes* kavijara bijahu poput kruglica od canape (fran.) vrsta sendvia. 26 crnih perlica na listovima salate, okrueni komadiima limuna i rijetko posuti isjeckanim lukom i bjelanjcem od jaja.

- Beaucoup de soing i nemojte to zaboraviti - ree stari konobar nabravi svoje kvrgavo elo. Bio je to nizak ovjek gegava hoda, a nekoliko crnih pramenova kose bijae mu vrsto zalizano na kupolastoj lubanji. - U redu. - Emile ozbiljno kimne glavom. Okovratnik mu je bio preuzak. Stavljao je posljednju bocu ampanjca u poniklova-nu kanticu s ledom na stolu za serviranje. Beaucoup de soing, porca madonna... Ovaj momak baca novce kao konfete, zna... Daje napojnice, zna. On vrlo bogat dentlmen. Ne gleda na troak. - Emile potapa nabor na stol-njaku te ga izravna. Fais pas, como, a ... Tvoja ruka prljav, moda ostaviti trag. Odmarajui se najprije na jednoj pa onda na drugoj nozi ekahu s ubrusima pod mikom. Iz restorana ispod njih - meu masnim mirisima hrane i zveketanjem noeva, viljuaka i tanjura - dopirae njean kolutav zvuk valcera. Kad vidje kako se natkonobar klanja na vratima, Emile stisne usne u smjeran osmijeh. Stie plavojka dugih zuba u ogrtau lososove boje za kazalite, utava, drei ispod ruke mukarca s licem kao puni mjesec koji je pred sobom nosio cilindar kao branik; sti; stie mala djevojka kovrave kose u plavom koja je pokazivala zube i smijala se, debeljukasta ena s tijarom i s crnom barunastom vrpcom oko vrata, pa jedan debela crvena nosa, pa jedan duga lica boje cigare ... plastroni na kouljama, ruke koje poravnavaju bijele kravate, crni odsjaji na cilindrima i na lakovanim cipelama; stie smeuran ovjek zlatnih zuba koji je neprestano mahao rukama pljuvajui pozdrave glasom kao u svrake, a na plastronu koulje nosio je dijamant velik kao petcenta. Riokosa garderobijerka kupila je ogrtae. Stari konobar gurne Emilea laktom. - On velki ef izgovori on krajikom usana klanjajui se. Emile se stisne uza zid dok su oni utei preli u sobu. Kad je udahnuo, od daka paulija odjednom porumeni sve do korijena kose. - A gdje li je Fifi Waters? - vikne ovjek s dijamantnim pu-cetom. - Rekla je da moe doi tek za pola sata. Mislim da je oboavatelji ne putaju da izie kroz vrata za umjetnike. - Pa, ne moemo je ekati iako je ovo njezin roendan; nikada u ivotu nisam nikoga ekao. 27 r Trenutak je stajao i odmjeravao pogledom ene oko stola a onda malo izvadi manete iz rukava svoga fraka i naglo sjedne. Za tren oka nesta kavijara. - Hej, konobar, to je s onim peharom rajnskoga vina? -hrapavo zagrake. - De suite monsieur... - Emile je odnosio tanjure suzdr-avi dah i uvuenih obraza. Maglica se uhvati na peharima dok je stari konobar izlijevao sadraj iz vra od bruenog kristala u kojem su plivali metvica i led i korica od limuna i dugi jezici krastavca - Aha, to je ono pravo. - ovjek s dijamantnim pucetom prinese au usnama, mljacne te spusti au pogledavi ispod oka enu kraj sebe. Ona je stavljala loptice od maslaca na komadie kruha i trpala ih u usta a cijelo vrijeme je mrmljala: - Ja uvijek jedem kao ptiica, kao ptiica. - To vas ne spreava da pijete, Mary, je li? Ispusti kokodakav smijeh i potapa ga po ramenu sklopljenom lepezom: - O, gospode Boe, to ste vi duhoviti. Zbilja! - Allume moi a, sporca madonna - zapiti stari konobar Emileu u uho. Kada je zapalio svjetiljke ispod dviju zdjela s grijalicom na stolu za serviranje, u sobu pone prodirati miris vrueg serija i vrhnja i jastoga. Zrak bijae vru, pun zveketa i mirisa i dima. Nakon to je pomogao pri serviranju jastoga Nevvburg i poto je napunio ae, Emile se nasloni na zid te pree rukom preko vlane kose. Oi su mu klizile po punanim ramenima ene nasuprot njemu pa niz

napudrana lea sve dp. mjesta gdje se siuna svilena kukica otkopala pod ipkastim naborima. elavac pokraj nje isprepleo je nogu s njezinom. Bila je mlada, Emileo-vih godina i neprestano je gledala mukarca u lice pritvorivi vlane usne. Emilea je od toga hvatala vrtoglavica, ali nije se mogao suzdrati a da ne gleda. - Sto li se dogodilo lijepoj Fifi? - krgutne mukarac s dijamantnim pucetom, ustiju punih jastoga. Pretpostavljam da je veeras opet postigla takav uspjeh da je naa skromna zabavica ne privlai. - To je dovoljno da zavrti glavu svakoj eni. - Pa, iznenadit e se kao nikad u svom mladom ivotu ako misli da emo je ekati. Ha, ha, ha - nasmija se ovjek s dijamantnim pucetom. - Nikada u ivotu nisam nikoga ekao pa ne namjeravam ni sad zapoeti s tim. A na kraju stola je ovjek s licem kao puni mjesec odgurnuo tanjur te se igrao s narukvicom na zglavku ene pored sebe. 28 - Veeras si savrena Gibsonova djevojka, Olga. - Sada pozirani za portret - ree ona podiui pehar prema. svjetlu. - Gibsonu? - Ne, pravom slikaru. - Borati, kupit u to. Moda nee imati prilike. Nagne prema njemu svoju plavu Pompadour frizuru. - Ti si zloesta mala podrugljivica, Olga. Nasmijala se napevi usne preko dugih zuba. ovjek se naginjao prema mukarcu s dijamantnim pucetom, udarajui debelim prstom po stolu. - Ne, gospodine, Dvadesetitrea ulica je propala na tritu zemljitem... To je ope priznato... A evo o emu elim jedanput porazgovoriti s vama u etiri oka, gospodine Godal-ming... Kako je zaraen sav veliki novac u Nevv Vorku? Astor, Vanderbilt, Fish... Naravno, prodajom nekretnina. Na nama je da se uvalimo u slijedeu veliku dobit... Ona je gotovo ovdje .... Kupite etrdesetu... Mukarac s dijamantnim pucetom nadigne jednu obrvu i odmahne glavom. - Za jednu no na krilu Ljepote, O brige teke ukloni... ili tako nekako... Konobar, zato si, sto ti gromova, tako spor sa ampanjcem? Ustane, nakalja se u ruku i zapjeva svojim graktavim glasom: O, kad bi Atlantik ampanjac bio, blistavi valovi ampanjca. Svi zapljeu. Stari je konobar upravo podijelio peenu Aljaska koko te je, crven u licu kao cikla, vadio tvrdokorni ep ampanjca. Kad je ep odskoio, dama s tijarom vrisne. Nazdrave mukarcu s dijamantnim pucetom. For he's a jolly good fellow... - Kako ti prija ovo jelo? - mukarac debela crvena nosa nagnuo se i postavio pitanje svojoj susjedi. Crna kosa bijae joj razdijeljena u sredini; na sebi je imala blijedozelenu haljinu s puf rukavima. Polako je namignuo, a onda se vrsto zapiljio u njezine crne oi. - Ovo je najizvanrednije jelo koje sam ikad stavio u usta... Znate l, mlada damo, ja ne dolazim esto u ovaj grad ... - Istrusi 29ostatafc ae. - A kada doem, obino odlazim nekako ogoren ... - Njegov je pogled, blistav i grozniav od ampanjca, istraivao obrise njezina vrata i ramena te tumarao po goloj miici. - Ali sve mi se ini da u ovog puta... - Traganje za zlatom zacijelo je divan ivot - prekinula ga je crvenei. - Bio je to divan ivot u stara vremena, teak ivot ali ivot za ovjeka... Sretan sam to sam zgrnuo bogatstvo u stara vremena ... Sad ne bih imao toliko sree. Podigne pogled prema njemu: - Kako ste vi skromni kada to nazivate sreom. Emile je stajao pred vratima odvojene sobe. Vie se nije imalo nita servirati. Riokosa iz garderobe proe kraj njega drei preko ruke veliki plat ukraen volanima. Nasmijeio joj se nastojei privui njezin pogled. Frknula je i digla nos u zrak. Nee me pogledat jer sam konobar. Kad zaradim neto novaca, pokazat u im ja. - Dis; trai od Charliea jo dvije boce Moet i Chandon, gout americain - dopre mu u uho pitav glas staroga konobara. ovjek s licem kao puni mjesec bio je na nogama: - Dame i gospodo... - Tiina u svinjcu... - zapijue jedan glas. Velika svinja eli govoriti - apne Olga. - Dame i gospodo, uslijed tune odsutnosti nae Betlehemske zvijezde i prezaposlene glumic ... - Gilly, ne huli - ree dama s tijarom. - Dame i gospodo, budui da nisam vian...

- Gilly, pijan si. - ... Hoe li plima... elim rei, hoe li vode biti s nama ili protiv nas ... Netko ga potegne za skut kaputa te mukarac s licem kao puni mjesec odjednom sjedne na stolac. - Uasno je to - ree dama s tijarom obraajui se ovjeku duguljasta lica duhanske boje koji je sjedio na kraju stola... - Uasno je, pukovnie, kako Gilly postaje boguhulan kad se na-pije... Pukovnik je pedantno odmatao staniol sa cigare. - Dragi Boe, ta to kaete? - otegnuto e on. Njegovo lice iznad ekinjastih sivih brkova bijae bezizraajno. - Pria se grozna stvar za jadnog starog Atkinsa, Elliotta At-kinsa, koji je neko bio u Mansfieldu ... - Zbilja? - ledeno e pukovnik reui kraj cigare malim pe-rorezom s drkom od sedefa. 30 - uj, Chester, jesi li uo da Mabie Evans postizava uspjeh? - Pravo da ti kaem, Olga, ne shvaam kako to postizava. Nema nikakvu figuru ... - Dakle, odrao je govor, pijan kao majka, razumije li, jedne noi u Kansasu kad su putovali zbog predizborne kampanje ... - Ona ne zna pjevati... - Jadnik nikad ba nije bio vrlo jak na jarkoj rasvjeti... - Ona nema ni djeli figure ... - I odrao je govor u stilu Boba Ingersolla ... - Dragi stari mladi... Ah, dobro sam ga poznavao onomad u Chicagu u stara vremena... - Ma nemojte. - Pukovnik je brino drao zapaljenu ibicu uz kraj cigare ... - A onda grozno sijevne i vatrena kugla upadne kroz jedan prozor a izae kroz drugi. - Je li... ovoga... poginuo? - Pukovnik uputi prema stropu plav oblak dima. - to, jeste li rekli da je Boba Ingersolla pogodio grom? -krijetavo vrisne Olga. - Pravo mu budi, gadnom ateistu! - Ne, nije ga pogodio, ali ga je tako zastraio da je spoznao vane stvari u ivotu i priao je metodistikoj crkvi. - udnovato koliko glumaca zavri u pastore. - Na drugi nain ne mogu dobiti publiku - zakripi mukarac s dijamantnim pucetom. Dvojica konobara zalijepila se pred vratima sluajui buku iznutra. - Tas de sacres cochons ... sporca madonna! - zapiti stari konobar. Emile slegne ramenima. - Ona crnka te cijelu no slatko motri... - Priblii lice Emileovu te namigne. - Zna, moda bi ti to bila dobra prigoda. - Ne elim nijednu od njih niti njihove prljave bolesti. Stari se konobar lupi po stegnu. Danas nema mladia ... Kad sam ja bio mlad, mnogo put ja riskirao. - One ovjeka ni ne gledaju... ree Emile kroz stisnute zube. - ivo odijelo, to je sve. - ekaj trenutak, uskoro e nauit. Otvore se vrata. S potovanjem se naklone prema dijamantnom pucetu. Netko mu je na plastron koulje nacrtao dvije enske noge. Na oba obraza bijae mu uareno rumenilo. Donji kapak na jednom oku mu se objesio pridajui njegovu lasijem licu zagonetan iskrivljen izgled. 31 L - Ti veraga, Marco, ti veraga! - gunao je on. - Nismo imali nita da pijemo... Donesi Atlantski ocejan i dvije litre. - De suite, monsieur... - Stari konobar se nakloni. - Emi-le, reci Augusteu, immediatement et bien frappe. Dok se Emile udaljavao hodnikom, uo je pjevanje. O, kad bi Atlantik ampanjac bio blistavi va-a-a... Mjeseevo lice i debeli crveni nos vraahu se iz zahoda teturajui, drei se pod ruku, meu palmama u predvorju. - Muka mi je od ovih prokletih luaka. Da, gospodine, nisu ovo ampanjske veeri tono smo ih imali u Friku u dobra stara vremena. - Ah, to su bili divni dani. - Uzgred da kaem - ovjek mjeseeva lica podupre se na zid - Holvoke, stari mome, jesi li vidjo onaj vrlo zgondan mali lanak o trgovini kauukom to sam ga objanvio u jutarnjim novinama? ... Na to e investitori grickati... kao miii. - to ti zna o kauuku?... To nita ne vrijedi.

- ekaj pa e vidjeti, Holvoke, staro mome, ili e izgubit svoju ivotnu ancu ... I pijan i trijezan ja mogu namirisali novac ... u zraku. - Zato onda nema novaca? - Lice ovjeka debela nosa, crveno kao govee meso, posta ljubiasto; previjao se od smijeha isputajui silne urlike smijeha. Zato to uvijek povjeravam svoje naputke prijateljima -trijezno e njegov drug. - Hej, mome, gdje je ovdje odvojena blagovaonica? - Par ii monsieur. Pokraj njih zalepra crvena haljina plisirana kao harmonika, sitno ovalno lice obrubljeno glatkim smeim uvojcima, biserni zubi u smijehu rastvorenih usta. - Fin' VVaters - poviu svi. - Hajde, draga moja mala Fifi, doi u moj naruaj. Dignu je na stolac, na njemu je skakutala s noge na drugu, iz izvrnute ae kapio je ampanjac. Sretan Boi. - Sretna Nova godina. - Sretan ti roendan ... Plavokosi mladi koji je doao za njom, teturao je oko stola u zamrenim putanjama pjevajui: 32 O, na sajam ivotinja smo poli I ptice i zvijeri smo tamo nali A babun crveni Na mjeseini eljao je kosu svoju smeu. - Hopla - vikne Fifi VVaters te zamrsi sijedu kosu mukarca s dijamantnim pucetom. - Hopla. U zaletu saskoi na pod pa zaplee po sobi diui noge visoko zadigavi suknju do koljena. - Oh lala Francuskinja visoko die noge. - Pripazi, Pony Ballet. Njezine vitke noge, sjajne crne svilene arape to su se na kraju zailjavale u papuice s crvenim rozetama, sijevahu mukarcima u lice. - Ona je luda - povie dama u tijari. Hopla. Holyoke se njihao na pragu, a cilindar, mu se nahe-rio nad zajapurenom gomoljikom nosa. Ona zaurla i zbaci mu nogom cilindar. - Gol! - viknu svi. - Kriste boe, odalamila si me nogom u oko. Naas je buljila u njega razrogaenih oiju, a onda briznula u pla na irokom plastronu koulje dijamantnog puceta. - Ne doputam da me tako vrijeaju - jecala je. - Protrljaj drugo oko. - Neka netko nae zavoj. - Bog je ubio, moda mu je izbila oko. - Konobar, pozovite koiju. - Gdje je lijenik? - Skupo e te ovo doi, staro mome. Pritiui na oko rupi pun suza i krvi, ovjek debela crvena nosa otetura van. Mukarci i ene nagrnu kroz vrata za njim; posljednji izae plavokosi mladi, posrui i pjevajui: A babun crveni Na mjeseini eljao je kosu svoju smeu. Fifi VVaters je jecala s glavom na stolu. - Ne plai, Fifi - ree pukovnik koji je jo sjedio na mjestu na kojem je prosjedio cijelu veer. - Evo neto to e ti, pretpostavljam, goditi. Preko stola gurne prema njoj au ampanjca. Ona mrcne i stade piti u sitnim gutljajima: 3 - Manhattan Transfer

33 - Zdravo, Rogere, kako si, mali moj? - Mali je posve dobro, hvala na pitanju... Prilino mu je dosadno, zar ne zna? Veera s ovakvim prokletim prostacima. .. - Gladna sam. - Reklo bi se da nije ostalo nikakvo jelo. - Nisam znala da e biti ovdje, inae bih dola ranije, zaista. - Bi li zaista?... Pa to mi je vrlo milo. Dugi pepeo padne s pukovnikove cigare; ustao je. - uj, Fifi, pozvat u koiju pa emo se provozati Parkom ... Istrusila je ampanjac pa vedro kimnula glavom. - Boe dragi, sad je etiri sata... - Ima prikladni ogrta, je li? Opet je kimnula glavom. - Sjajno, Fifi... Rekao bih da si u formi. - Pukovnikove lice cigarne boje razvedre osmijesi. - Pa, doi. Zapanjeno se ogledavala oko sebe. - Nisam li s nekim dola? - Posve svejedno! U predvorju nabasaju na plavokosog mladia koji je mirno povraao u kantu za gaenje poara ispod umjetne palme. - Oh, ostavimo ga - ree ona napuivi nos. - Posve svejedno - izjavi pukovnik. Emile im donese ogrtae. Riokosa je otila kui. - Sluaj, mome. - Pukovnik zamahne tapom. - Molim te, zovni mi koiju ... Pripazi da konj bude valjan a voza trijezan. - De suite, monsieur. Nebo nad krovovima i dimnjacima bijae safirno plavo. Pukovnik tri-etiri puta duboko udahne zrak to je mirisao na zoru te baci cigaru u kanal. - A da podorukujemo u Cleremontu? Cijele veeri nisam dobio nita dobro za jelo. Taj zvjerski slatki ampanjac, uh! Fifi zahihoe. Nakon to je pukovnik pregledao konju uperak dlake nad kopitom i potapao ga po glavi, popnu se u fijaker. Pukovnik brino namjesti Fifi pod svoju miku pa se odvezu. Emile je naas stajao na vratima restorana odmatajui novanicu od pet dolara. Bio je umoran i boljeli su ga ristovi stopala. Kad je Emile izaao kroz stranja vrata restorana, nae Conga kako ga oekuje sjedei na stepenitu pred vratima. Gongova je koa djelovala zeleno zimogroivo pod otrcanim nadi-gnutim okovratnikom kaputa. 34 - Ovo je moj prijatelj - ree Emile Marku. - Doli smo amo na istom brodu. - Da nema pod kaputom bocu konjaka? Sapristi, vidio sam kako iz ovog lokala izlaze neke make, vrlo dobre. uj, o emu se radi? - Izgubjo sam posao, to je sve... Ne elim vie imat posla s onim tipom. Doite da popijemo kavu. - Narue kavu i utipke u zalogajnici na praznom gradilitu. - Eh bien, svia li ti se ova prokleta svinja od zemlje? - zapita Marco. - Zato ne? Meni se svugdje svia. Uvijek ista stvar, u Francuskoj si plaen slabo, a ivi dobro; ovdje si dobro plaen a ivi slabo.

- Questo paese e completamente sotto sopra. - Mislim da u opet na more ... - ujde, koga vraga vi judi ne nauit engleski? - zapita mukarac s licem cvjetae koji je buno spustio na tezgu tri alice kave. - Ako mi englese govoriti - odbrusi Marco - tebi se moda ne svidi to mi govorim. - Zato su ti otkazali? - Merde. Ne znam. Posvaao sam se sa starim devanom koji vodi lokal... Stanovao je blizu konjunica; tjerao me da osim to perem koije ribam i podove u njegovoj kui... A njegova ena, ona je imala ovakvu njuku. - ongo uvue usne i pokua razroko gledati. Marco se nasmije: Santissima Maria putana! - Kako si s njima razgovarao? - Prstom bi mi pokazali stvari; tad bih kimnuo glavom pa rekao: U redu. Poao bih tamo u osam a radio do est, a svakog dana davali su mi prljavije poslove ... Sino mi rekoe da oistim zahod u kupaonici. Odmahnuo sam glavom ... To je enski posao ... Ona se jako razljutila i poela vritati. Tad sam poeo uiti anglii ... Go awright to 'e 11, kaem ja njoj... Onda doi stari i tjera me na ulicu koijakim biem i kae, on mi ne plati moj tjedan ... Dok smo se prepirali, pozvao je policajca, a kad ja pokuam objasniti policajac, da meni stari duguje deset dolara za tjedan, on meni govori: Gubi se, ugavi digiu! pa me pendrekom odalami po coco... Merde alors ... Marco bijae crven u licu: - Nazvao te: ugavi digi? ongo kimne; usta mu bijahu puna utipaka. 35- A on nije nita nego irska bijeda - promrmlja Marco na engleskom. - Dosta mi je ovoga gnjiloga grada... - Isto ti je na cijelom svijetu, policija nas tue, bogatai nas varaju na naoj crkavici od plaa, a tko kriv?... Dio cane! Ti kriv, ja kriv, Emile kriv... - Nismo mi stvorili svijet... Stvorili su ga oni ili moda ga stvorio bog. - Bog je na njihovoj strani, kao i policajac... Kad doe dan, ubit emo Boga... Ja sam anarhist. Congo je pjevuio les bourgeois a la lanterne nom de dieu. - Jesi li ti na? Congo slegne ramenima: - Nisam katolik ni protestant; nemam novaca i nemam posla. Pogledajte ovo! - Prljavim prstom pokae Congo dugu raz-derotinu na koljenu hlaa. - To je anarhist... Ti vraga, idem u Senegal i postat u crnjo. - Ve tako izgleda - nasmija se Emile. - Zato me zovu Congo. - Sve su to gluposti - nastavi Emile. - Svi su ljudi jednaki. Samo, neki ljudi se probiju a drugi ne... Stoga sam doao u New York. - Dio cane i ja tako mislim prije dvadeset pet godina... Kad ti star kao ja, bolje e znati. Zar se katkada zbog toga ne stidi? Ovdje - ... Zglobovima prstiju se kucne po krutom pla-stronu koulje... Ovdje mi je vrue i kao da me gui... Onda kaem sebi Hrabro, dolazi na dan, na krvavi dan. - Ja sebi kaem ree Emile - Kad e imati novaca, staro mome. - Sluajte, prije nego sam otiao iz Torina, kad sam posljednji put poao vidjeti mamu, bio sam na sastanku drugova ... Jedan tip iz Capue ustade da govori... vrlo naoit ovjek, visok i vrlo mrav... Ree da vie nee biti prisile kada poslije revolucije vie nitko nee ivjeti od tueg rada... Policija, vlade, vojske, predsjednici, kraljevi..., sve to je prisila. Prisila nije stvarna; to je iluzija. Sve to radni ovjek radi jer u to vjeruje. Onoga dana kad prestanemo vjerovati u novac i u vlasnitvo, bit e kao san kad se probudimo. Nee nam biti potrebne bombe ni barikade ... Religija, politika, demokracija, sve je to zato da nas dri uspavane... Svatko mora ii okolo i govoriti ljudima: Probudite se! - Kad izaete na ulicu, bit u uz vas - ree Congo. - Zna li onog ovjeka o kojemu priam? ... Onaj ovjek Enrico Malatesta, u Italiji najvei ovjek poslije Garibaldija... 36 On dati cijeli svoj ivot u zatvor i progonstvo, u Egipat, u Engleska, u Juna Amerika, svugdje... Kad bih mogao biti taki ovjek, nije me briga to mi rade; neka me objese, strijeljaju... Nije me briga... Ja sam jako sretan. - Mora da je lud, takav ovjek - polako e Emile. - Mora da je lud. Marco istrusi posljednji gutljaj kave: - ekaj malo. Ti si previe mladi. Ti e shvatiti... Oni nas jednoga za drugim gone da shvatimo... I zapamti to ja kaem ... Moda sam prestar, moda sam mrtav, ali doi e i to kad se radni ljudi bude iz ropstva... Setat e ulicom a policija e pobjei, ui e u banku, a novac e se prelijevati po podu a ti

se nee zaustaviti da ga podigne, vie nee nita vrijediti... Pripremamo se po cijelom svijetu. Drugovi su ak u Kini... Vaa komuna u Francuskoj bila je poetak ... Socijalizam je zakazao. Na anarhistima je da zadaju slijedei udarac... Congo zijevne: - Pospan sam k'o pas. Vani je zora limunske boje preplavljivala prazne ulice, kap-Ijui sa zidnih vijenaca, s ograda poarnih stepenica, s rubova kanta za smee, rasprujui blokove sjenke meu zgradama. Ugasle bijahu uline svjetiljke. Na uglu pogledaju po Broadvva-yu koji je bio tijesan i opren, kao da ga je opustoio poar. - Nikada ne vidim zoru - ree Marco a glas mu je hripao u grlu - da ne kaem sebi moda... moda danas. Nakalje se i pljune na podnoje stupa uline svjetiljke; zatim se udalji od njih svojim gegavim hodom, uvlaei otre kratke udisaje svjeeg zraka. - Je li istina, Congo, da e opet na brod? - Zato ne? Moram malo vidjeti svijeta ... - Nedostajat e mi... Morat u nai drugu sobu. Nai e drugog prijatelja s kim e spavati. - Ali, ako to uini, cijeloga ivota ostat e mornar. Pa to onda? Kad bude bogat i oenjen, doi u ti u posjet. etali su niz estu aveniju. Nad njihovim glavama zatutnji nadzemna eljeznica uz zujavo kloparanje meu nosaima koje se izgubi kad je prola. - Zato ne nae drugi posao pa jo malo ostane? Iz depa na prsima kaputa Congo izvadi dvije izvijene cigarete, jednu prui Emileu, kresne ibicom na stranjici hlaa i polako ispusti dim kroz nos. - Dosta mi je ovoga ovdje, kaem ti... - Stavi dlan preko Adamove jabuice. - Dovle mi je... Moda odem kui i posjetim 37djevojice u Bordeauxu ... One bar nisu sve od kitove ui... Dobrovoljno u se javiti u mornaricu i nosit u crveni pom-pon ... enama se to svia. To je jedini ivot... Opit u se i lum-povati na dan isplate i vidjeti Daleki istok. - I u tridesetoj godini umrijeti u bolnici od sifilisa... - Pa to onda?... Tijelo se obnavlja svakih sedam godina. Stepenite njihove najamne kue zaudaralo je na kupus i na ustajalo pivo. Zijevajui su teturali uza stepenice. Konobarenje je truo i zamoran posao... Zabole te tabani... uj, bit e lijep dan; vidim sunce prijeko, na rezervoaru za vodu. Congo skine cipele i arape i hlae i sklupa se na krevetu kao maak. - Ove proklete rebrenice proputaju svu svjetlost - progun-a Emile isteui se na vanjskom rubu kreveta. Leao je nelagodno se bacakajui na zguvanim plahtama. Pokraj njega je Congovo disanje bilo duboko i pravilno. O, kad bih sreom bio takav, pomisli Emile, da se nikada ni zbog ega ne brinem ... Ali na taj nain ovjek se ne moe probiti u svijetu. Boe moj, to je glupo... Marco je gaga, stari luak. I leae na leima promatrajui rave mrlje na stropu i drhtei svaki put kad bi nadzemna eljeznica potresla sobu. Ti boga jarca, moram slediti novac. Kad se okrenuo, zakripi dugme na krevetnom okviru i on se sjeti Marcova pitava promukla glasa: Nikada ne vidim zoru a da ne kaem sebi moda. - Izvinite me samo na trenutak gospodine Olafson - ree stambeni posrednik. Dok se vi i gospoa odluite za stan... Stajali su jedno do drugoga u praznoj sobi, gledali kroz prozor Hudson boje kriljevca i ratne brodove na sidritu i kunu koja je lavirala uz rijeku. Odjednom se okrenula prema njemu blistavih oiju: - O, Billy, promisli o tom. Uhvati je za ramena te ju polako privue k sebi: - Gotovo se osjea miris mora. - Promisli, Billv, stanovat emo ovdje, na Riverside Drive. Morat u odrediti dan za primanje kod kue... Gospoa Wil-liam C. Olafson, 218 Riverside Drive ... Dolikuje li tiskati adresu na posjetnicama? Primi ga za ruku te ga povede po praznim pometenim sobama u kojima jo nitko nije stanovao. On bijae krupan klimav mukarac ispranih plavih oiju, duboko usaenim u bijelu djeaku glavu. - Stoji mnogo novaca, Bertha. 38 Sad to moemo sebi priutiti, naravno da moemo. Moramo stanovati u skladu sa svojim prihodima... To zahtijeva tvoj poloaj... I promisli koliko emo biti sretni.

Stambeni se posrednik vraao predvorjem trljajui ruke. - Lijepo, lijepo, lijepo... Ah, vidim da smo donijeli povoljnu odluku ... Istodobno ste i vrlo razboriti, nema ljepeg smjetaja u cijelom New Vorku, a za nekoliko mjeseci ovdje vie nita neete moi dobiti, ni za lijepe oi ni za novac... - Da, uzimamo ga od prvog u mjesecu. - Vrlo dobro... Neete poaliti zbog svoje odluke, gospodine Olafson. - Sutra ujutro poslat u vam ek na taj iznos. - Kako elite... A koja je vaa sadanja adresa, molim? ... - Stambeni posrednik izvadi biljenicu te navlai jezikom krnje-tak olovke. - Napiite Hotel Astor. - Stupila je ispred mua. - Nae su stvari trenutano pohranjene. Gospodin Olafson porumeni. - I... ovoga... molim lijepo, eljeli bismo imati imena dviju osoba u gradu Nevv Vorku. Zaposlen sam kod Keating and Bradlev, vodoinstalacije, 43 Park Avenue ... - Netom je postao zamjenik upravitelja - nadoda gospoda Olafson. Kada su izali na Drive i hodali prema centru nasuprot silovitom vjetru, ona uzvikne: - Dragi, toliko sam sretna... Sad e se uistinu isplatiti ivjeti. - Ali zato si mu rekla da stanujemo u Astoru? - Nisam mu valjda mogla kazati da stanujemo u Bronxu? Mislio bi da smo Zidovi pa nam ne bi htio iznajmiti stan. - Pa dobro zna da ne volim takve stvari. - Pa lijepo, onda emo se bar za kraj tjedna preseliti u Astor, ako si tako istinoljubiv... Nikada u ivotu nisam odsjela u velikom hotelu u centru grada. - Oh, Bertha, radi se o principu... Nije mi drago da si takva. Okrenula se i pogledala ga trzajui nosnicama. - Ti si takav mlakonja, Billv ... O boe, kamo sree da sam za mua uzela mukarca. Uhvatio ju je za miku. - Idemo gore osorno je rekao okrenuvi glavu od nje. Penjali su se poprenom ulicom meu gradilitima. Na uglu je jo stajala trona polovica seljake kue od drvene oplate. Bi39jae to pola sobe sa zidnim tapetama na plave cvjetie izjedenim smeim mrljama, zadimljeno ognjite, rastavljeni ugraeni kre-denc te preklopljeni krevetni okvir od eljeza. Tanjuri beskonano klize kroz Budove masne prste. Zadah sudoperina i vrue sapunice. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i sloi na suilo dugonosom idovskom momku za brisanje. Koljena vlana od prelijevanja, mast mu plazi po podlakticama, laktovi mu se gre. - K vragu, nije ovo poso za bijela ovjeka. - Nije me briga sve dotle dok jedem - ree idovski djeak nadglasavi lupanje tanjura i zveket i kljuanje ognjita gdje su tri uznojena kuhara prila jaja i unku i pljeskavice i krumpire i kosanu usoljenu govedinu. - Pa da, jedem dobro - ree Bud pa prijee jezikom po zubima, ieprkavi iver slana mesa te ga prignjei jezikom o nepce. Dvaput okolo malom krpom, uroni, isperi i sloi na suilo dugonosom idovskom momku za brisanje. Kratka stanka. idovski momak prui Budu cigaretu. Stajahu oslonjeni na slivnik. - Ne mo zaradit novaca ako pere sue. - Cigareta je podrhtavala na debeloj usni idovskog momka dok je govorio. - Ovo nije poso za bijela ovjeka, nipoto - ree Bud. - Bolje je biti konobar, prima napojnice. ovjek u smeem pustenom eiru ue iz blagovaonice kroz mimohodna vrata. Bijae to ovjek krupne vilice i praseih oiju, a ravno iz sredine usta strala mu je duga cigara. Bud sretne njegov pogled te osjeti kako mu utrobu kvri hladan odsjev. - Ko je to? apne on. - Pojma... Valjda neki gost. - Zar ti ne izgleda kao kakav detektiv? - Kako da, do vraga, znam? Nikad nisam bio u zatvoru. idovski momak pocrveni i isturi eljust. Raznosa suda odloi novu hrpu prljavih tanjura. Dvaput okolo malom krpum, uroni, isperi i slazi na suilo. Kad se ovjek u smeem pustenom eiru vratio kroz kuhinju, Bud je upro pogled u svoje crvene masne ruke. Pa to, do vraga, ak i ako je detektiv... Kada je Bud zavrio s pranjem, odtumara do vrata briui ruke, uzme s kuke kaput i eir pa mugne kroz sporedni izlaz na ulicu pokraj kanta za smee. Lud je to rtvuje dvije satnice. U optiarovu izlogu sat je pokazivao dva i dvadeset pet. etao je Broadvvavem, preao Lincoln Square pa Colum-bus Circle, sve vie kroz poslovni centar, prema sreditu zbivanja gdje e biti vea guva ljudi. 40

Leala je privukavi koljena do brade, vrsto navukavi spa-vaicu pod nonim prstima. - Daj, isprui se i spavaj, draga... Obeaj majci da e spavati. - Zar tata nee doi da me poljubi za laku no? - Hoe kad doe kui; poao je natrag u kancelariju, a mama ide gospoi Spingarn igrati euchre. - Kad e tata doi kui? - Ellie, rekla sam, spavaj... Ostavit u upaljeno svjetlo. - Nemoj, mama, onda nastaju sjene... Kad e tata doi kui? - Kad doe, doao je. - Gasila je plinsko svjetlo. Sjene iz kutova udrue krila i zajedno se zalete. Laku no, Ellen. Svjetla pruga vrata suavala se za mamom, polako se suavala u nit uzdu i po stropu. kljocne kvaka; koraci se udalje niz predvorje; zalupe ulazna vrata. Negdje u tihoj sobi tiktakao je sat; izvan stana, izvan kue kotai i topot kopita, udaljeni glasovi; tutnjava se poveavala. Bijae crno osim dviju niti svjetla koje su u uglu vrata stvarale obrnuto slovo L. Ellie bi voljela ispruiti noge, ali se toga bojala. Nije se usuivala skinuti pogled s obrnutog slova L u uglu vrata. Ako sklopi oi, svjetlost e ugasnuti. Iza kreveta, iz zavjesa na prozorima, iz ormara, ispod stola - sjene su se kripei gurale prema njoj. vrsto se drala za glenjeve i stiskala bradu meu koljena. Jastuk se napuhao od sjene, sjene su se muvale i klizile u krevet. Ako sklopi oi, svjetlost e ugasnuti. Crna spiralna galama napolju otapala se kroz zidove i trzala priljubljene sjene. Jezik joj je lupao o zube poput tiktakanja sata. Ruke i noge bijahu joj ukoene; vrat joj bijae ukoen; vris-nut e. Nadjaat e vriskom vanjsku galamu i umove, Vrisnuti da je uje tata, da tata doe kui. Suzdri dah i ponovno zakrii. Tako da tata doe kui. Sjene su uz riku teturale i plesale, sjene su se okretale posvuda unaokolo. Onda je zaplakala, oi su joj bile pune olakotnih toplih suza, tekle su joj po obrazima i u ui. Okrenula se i leala plaui zarinuvi lice u jastuk. Plinske svjetiljke drhte na tren po ulicama ljubiastim od studeni, a onda se gase u blijedoj zori. Gus McNiel, oiju jo slijepljenih od sna, ide pokraj svojih kolica, njiui ianu koaru s bocama mlijeka, zastajkujui kod vrata, skupljajui prazne boce, penjui se uz ledene stepenice, prisjeajui se vrsta A i B i polulitarki vrhnja i kiselog mlijeka dok nebo iza zidnih vijenaca, rezervoara, vrhova krovova i dimnjaka postaje ruiasto i uto. Mraz blijeti na ulaznim stepenicama i rubnjacima. Konj 41objeene glave teko klima od vrata do vrata. Na zaleenom ploniku poinju se ocrtavati tamne stope. Ulicom se truckaju teka pivarska kola. - Kako je, Mike, malo smrznuto, je l da? - vie Gus McNiel policajcu koji mlatara rukama na uglu Osme avenije. - Zdravo, Gus. Krave jo uvijek daju mlijeko? Bijeli je dan kad on naposljetku udara uzdama po konjskim olinjalim sapima i vraa se u mljekarnu dok prazne boce poskakuju i zvekeu u kolicima iza njega. Na Devetoj aveniji iznad njegove glave vlak klopoui juri prema centru grada iza male zelene lokomotive koja isputa kuglice dima, bijele i guste kao pamuk, koje se rastapaju u otrom zraku meu ukoenim kuama crnih prozora. Prve suneve zrake istiu pozlaeni natpis DA-NIEL McGILLVCUDDV - VINA I ESTOKA PIA na uglu Desete avenije. Jezik Gua McNiela je suh a zora ima slankast okus u njegovim ustima. Limenka piva bila bi prava stvar za momka po ovako hladnom jutru. Zaokree omotavi uzde oko bia te skae preko kotaa. Obamrle noge ga trecaju pri dodiru s plonikom. Teko gazei, kako bi ponovno satjerao krv u none prste, gura se kroz okretna vrata. - Pa, vrag neka me nosi ako ovo nije mljekar koji nam nosi pola litre vrhnja za kavu. Gus pljune u svjee nalatenu pljuvanicu pokraj tezge. - Uh, to sam oednio... - Jamano opet pije previe mlijeka, Gus - mrmlja krmar sa svog etvrtastog lica slinog odresku. Salun vonja po latilu za mjed i po svjeoj piljevini. Traka crvenkastog suneva svjetla miluje kroz otvoreni prozor stranjicu gole dame koja na slici pozlaena okvira iza tezge poiva, mirna kao tvrdo kuhano jaje, na krevetu od pinata. - Daklem, Gus, to izvolijeva u lijepo ladno jutro ko to je ovo? - Pa, moe jedna piva, Mac. U ai se pjena die, podrhtava i prelijeva. Krmar drvenom lopaticom prelazi po rubu, puta da se pjena na trenutak staloi, a onda ponovno stavlja au ispod lagano zadahtane slavine. Gus udobno odlae petu na mjedenu ogradu. - Daklem, kako poslovi? Gus istrusi au piva i stavlja dlan na vrat prije nego to e njime obrisati usta: - Doao mi je do grla ... Rei u ti to u uiniti, poi u na Zapad, zaposjesti besplatnu zemlju u Sjevernoj Dakoti ili negdje drugdje pa uzgajati ito... Podosta se razumijem u po-Ijodjeljstvo... Ovaj ivot u gradu nita ne vrijedi.

42 - Kako e to primiti Nellie? - Isprva joj se to nee mnogo svidjet, voli kunu udobnost i sve stvari na koje je naviknuta, ali mislim da e joj biti drago kad bude tamo, i tako. Ovo nije ivot ni za nju ni za mene. - U tom ima pravo. Ovaj grad ide u propast... Ja i supruga emo, mislim, jednog dana, uskoro, ovo prodati. Ako bi mogli kupiti zgodan prijatan restoran izvan grada ili gostionicu uz cestu, to bi nam odgovaralo. Imam u vidu mali posjed prema Bronxvilleu, do tamo se lako doe kolima. - Zamiljeno prinese bradi pesnicu u obliku malja. - Dosadilo mi da svake noi izbacujem ove proklete pijance. Kog vraga sam otiao iz ringa, bokca ti, nego zato da se prestanem boksati? Ba sino se dvojica dohvatila, a ja sam morao obraditi obojicu da proistim lokal... Dosadilo mi je da se mlatim sa svakim pijancem na Desetoj aveniji ... Bi li neto popio na moj raun? - Joj, bojim se da e to Nellie na meni nanjuiti. - Oh, za to nek te ne boli glava. Nellie bi morala biti nauena da malo pije. Njezin stari voli popiti. - asna rije, Mac, otkad sam se oenio, ni jedanput se nisam nakresao. - Ne zamjeravam, ti. Ona je zbiljam slatka curica, ta Nellie. One njezine kovrice na elu ima da zalude ovjeka. Drugo pivo tjera pjenuavu oporu vruinu u vrke Gusovih prstiju. U smijehu se udara po bedru. - Ona je krasotica, evo to je ona, Gus, izgleda kao dama i... - Daklem, onda idem k njoj kui. - Ti sretni mladi vrae, ide kui u krevet sa enom kad svi mi poinjemo raditi. Gusovo crveno lice jo se vie zacrveni. U uima mu odzvanja. - Katkad je ona jo u krevetu ... Do vienja, Mac. Ponovno teka koraka izlazi na ulicu. Jutro je postalo sumorno. Olovni oblaci nadvise se nad gradom. - Mii se, ti stara kosti i koo! - vikne Gus trzajui konju glavu. Jedanaesta avenija puna je ledene praine, kripavog tropota kotaa i udaraca kopita po kaldrmi. Preko eljeznikih tranica dolazi cilik zvona s lokomotive i klaparanje teretnih vagona na skretnici. Gus je u krevetu sa enom i njeno joj govori: uj, Nellie, ti ne bi imala nita protiv da poemo na zapad, je li? Ispunio sam molbu za besplatne obradive povrine u dravi Sjevernoj Dakoti, dobra zemlja crnica gdje moemo zgrnuti bogatstvo uzgajajui ito; neki se obogate u pet bogatih etava... Na 43svaki nain, zdravije je za djecu ... Hello, Mike! Onaj jadni stari Mike jo je na svom mjestu. Hladan je posao policajaca. Bolje je uzgajati ito i imati veliku seljaku kuu i sue i svinje i konje i krave i pilie... Lijepa kovrava Nellie hrani pilie pred kuhinjskim vratima... - uj ti, Krista ti boga... - vie Guu ovjek s ruba plonika. - Pripazi, vagoni! Usta u vrisku zjape ispod kape sa titnikom, mae zelena zastavica. - Svemogui Boe, ja sam na tranicama. U trzaju okree glavu konja. Sudar razdire kola iza njega. Vagoni, konj, zelena zastavica, crvene kue kovitlaju se i mrve u crnini. 44 III. DOLARI Posvuda du ograda bijahu lica; na otvorima za zrak bijahu lica. Prema zavjetrini dopirae ustajao zadah od bavastog parobroda koji je bio na sidritu, malko nagnut na jedan bok, s utom karantenskom zastavom koja je vijorila na glavnom jarbolu. - Dao bih milijun dolara - ree starac odmarajui se - da znam zato oni dolaze. - Tek tako, latice - odvrati mladi koji je sjedio na krmi. -Nije li ovo zemlja velike anse? - Ipak znam jedno - kazao je starac. - Kad sam bio djeak, divlji Irci dolazili su na proljee s prvim plovama epa... Sada vie nema epa, a ovi ljudi, bog zna odakle dolaze. - Ovo je zemlja velike anse. Mladi mrava lica elinih oiju i tanka nosa nadsvoena izvinutim obrvama zavalio se na okretnoj stolici digavi noge na svoj novi stol od mahagonijeva furnira. Koa mu bijae blijeda, a usne lagano napuene. Mekoljio se na okretnoj stolici promatrajui male ogrebotine to su ih njegove cipele ostavljale na polituri. K vragu, ba me briga. Onda se naglo uspravi u stolici tako da je stolac zakripao, i lupne se stisnutom pesnicom po koljenu. - Rezultati! - uzvikne on. - Ve tri mjeseca sjedim i uljani guzicu na ovoj okretnoj stolici... Kakvog ima smisla diplomirati pravo i poloiti pravosudni ispit ako ne mogu nai nikoga da ga zastupam? Mrko odmjeri zlatni natpis kroz vrata od mutna stakla.

NRVDLAB EGROEG kintejvdo 45 Nivvdlab, Velanin. Skoi na noge. Ve tri mjeseca itam svakog dana ovaj prokleti natpis natrake. Poludjet u. Idem van na ruak. Naravna prsluk i otrese rupiem mrljice praine s cipela, a onda, pridajui licu namrten izraz duboke zaokupljenosti, pohrli iz kancelarije, otkaska niza stepenice te izie na Maiden Lane. Pred restoranom proita glavni naslov rumenog posebnog izdanja: JAPANCI ODBIJENI IZ MUKDENA. Kupio je novine i pre-savinuo ih pod mikom ulazei kroz okretna vrata. Sjedne za stol i paljivo stane itati jelovnik. Sad ne smijem biti rastroan. - Konobar, donesite mi porciju kuhanih krumpira New En-gland, kriku kolaa od jabuka i kavu. Nosati konobar zapie narudbu u blok, a onda je odmjeri krajikom oka, vano se namrtivi... Ovako rua odvjetnik bez klijenata. Baldvvin se nakalje i razgrne novine... Trebalo bi malo oivjeti ruske obveznice. Ratni veterani posjetili predsjednika ... JO JEDNA NESREA NA PRUZI U JEDANAESTOJ AVENIJI. Ozbiljno ozlijeen mljekar. Gle, pa to bi mogla biti lijepa mala parnica za naknadu tete. Augustus McNiel, 253 W. etvrta ulica, voza mljekarskih kola za Mljekarsku kompaniju Excelsior, jutros je teko ozlijeen kada je teretni vlak koji je vozio natrake po pruzi New York Centrala ... Trebao bi tuiti eljeznicu. Bogara ti, moram se dokopati tog ovjeka i nagovoriti ga da tui eljeznicu ... Jo nije doao k svijesti... Moda je mrtav. Dapae, onda ih moe tuiti njegova ena... Jo danas popodne idem u bolnicu ... Stii u prije bilo koga od onih nadriodvjetnika. Odluno grizne kruh i snano ga provae. Ni govora; poi u mu doma da vidim je li tamo ena ili majka, ili tako neto: Oprostite mi, gospoo McNiel, to vam smetam u vaoj dubokoj tuzi, ali trenutano se bavim istragom ... Da, zastupam istaknute interese ... Ispije posljednji gutljaj kave te plati raun. Neprekidno ponavljajui u sebi 253 W. etvrta ulica, ukrca se na Broadvvavu u tramvaj za predgrae. Iao je na zapad etvrtom ulicom, uz Washington Square. Stabla su irila krhke ljubiaste grane u nebo golubinje boje; suelice su kue irokih prozora blistale vrlo ruiaste, nehajne i imune. Pravo mjesto stanovanja za odvjetnika s velikom uhodanom kancelarijom. Razmislit emo o tome. Preao je estu aveniju te iao ulicom sve do prljavog Zapadnog predgraa gdje je zaudaralo po stajama, a plonici bijahu obasuti hrpama smea i vrvjehu djecom. Zamisli ivot ovdje meu prostim Ircima i strancima, otpadom svijeta. Na broju 253 bilo je vie zvona bez imena. ena s pamu46 nim rukavima zavrnutim na miicama kobasiastog oblika pomoli kroz prozor sijedu upavu glavu. - Moete li mi rei stanuje li ovdje Augustus McNiel? - Onaj koji lei tamok u bolnici. Pa naravno da stanuje. - Da, taj. Ima li on kakvu rodbinu koja ovdje stanuje? - A to biste tjeli od njih? - Radi se o malom poslu. - Idite gore na najvii kat i tamok ete na njegovu emsku ali vrlo vjerojatno vas ona nee moi primit... Jadnica je jako zabrinuta za svoga mua, ta tek su osamnaest mjeseci u braku. Stepenice su bile pune tragova blatnjavih stopa, a tu i tamo bijahu poprskane otpacima to su ispali iz kanta za smee. Gore nae svjee obojena tamnozelena vrata te pokuca. - Tko je? - zapita enski glas od kojega je malko zatreperio. Sigurno je mlada. - Je li unutra gospoa McNiel? - Da - ponovno se zau ugodan enski glas. - Tko je to? - Radi se o poslu u vezi s nesreom gospodina McNiela. - Je li o nesrei? Vrata se otvore u malim opreznim trzajima. Imala je otro izvajan bisernobijel nos i bradu i gomilu valovite crvenosmee kose koja je u malim glatkim kovricama okruivala njezino visoko usko elo. Sive oi, otre i sumnjiave, netremice su ga gledale u lice. - Smijem li na trenutak s vama razgovarati o nesrei gospodina McNiela? S tim su vezane stanovite pravne injenice i smatram svojom dunou da vam ih saopim ... Uzgred budi reeno, nadam se da mu je bolje.

- Oh, da, doao je k svijesti. - Smijem li ui? To je pomalo dugo da objasnim. - Mislim da moete. Njezine napuene usne splasnu u usiljen smijeak. - Mislim da me neete pojesti. - Ne, neu nipoto. - Uzrujano se nasmije iz grla. Odvela ga je u zamraenu sobu za dnevni boravak. - Neu dignuti rebrenice da ne vidite nered koji posvuda vlada. - Dopustite mi da se predstavim, gospoo McNiel... Geor-ge Baldwin, 88 Maiden Lane ... Znate, ja sam strunjak za ovakve sluajeve ... Da vam sve jezgrovito izloim ... Va mu je pregaen i zamalo usmren uslijed kanjive, a moda i krivine nemarnosti slubenika Nevv York Central Railroad. Postoje puni i opravdani razlozi za tubu protiv eljeznice. Znate, imam razloga da vjerujem da e Mljekarska kompanija Excelsior podnijeti tubu zbog pretrpljenih gubitaka, konja i kolica i tako dalje ... 47 3 - Mislite rei da smatrate da Gus ima vie izgleda da osobno dobije odtetu? - Tono. - Sto mislite, koliko bi mogao dobiti? - Pa, zavisi o tome koliko je teko ozlijeen, o stavu suda, a moda i o vjetini odvjetnika.... Mislim da je deset tisua dolara umjerena svota. - A ne traite nikakav predujam? - Odvjetniku se rijetko plaa honorar prije nego to je sluaj uspjeno okonan. - A vi ste odvjetnik, asna rije? Nekako mi izgledate premladi za odvjetnika. Sive oi sijevnu u njegove. Oboje se nasmiju. Osjeao je kako ga podilazi topla neobjanjiva struja. - Pa ipak sam odvjetnik. Strunjak sam za ovakve sluajeve. Da znate, prolog utorka dobio sam est tisua dolara za klijenta kojega je ritnuo konj omnibusa to je vozio u okretitu ... Kao to moda znate, upravo o ovom trenutku uvelike se agitira da se posve ukine povlastica eljeznike pruge na Jedanaestoj aveniji... Mislim da je ovo najpogodniji trenutak. - ujte, govorite li vi uvijek ovako, ili je to samo poslovno? Zabacio je glavu i nasmijao se. - Jadni stari Gus, uvijek sam govorila da ima sretnu icu. Djeje cmizdrenje tanko se probije u sobu kroz prezid. - to je to? - Nita, beba... Mala bitanga ne zna nita drugo nego cviliti. - Znai, imate djecu, gospoo McNiel? - Ta ga pomisao nekako ohladi. - Samo jedno... A to se moe? - Je li on u Traumatolokoj bolnici? - Da, i mislim da e vas pustiti k njemu jer se radi o poslu. Ba uasno jei. - Kad bih samo mogao nai nekoliko dobrih svjedoka. - Mike Doheny je sve to vidio ... On je u policiji. Dobar je Gusov prijatelj. - Borati, pa imamo sluaj i pol... Oni e sklopiti vansud-sku nagodbu ... Idem ravno u bolnicu. Iz susjedne sobe dopre svjea bujica kmeanja. - Oh, to derite - apnula je iskrivljujui lice. - Ba bi nam dobro doao novac, gospodine Baldvvin ... - Pa, moram poi. - Uzeo je eir. - I naravno, uinit u sve to mogu u ovom sluaju. Smijem li povremeno navratiti da vas izvjetavam o napredovanju stvari? 48 - Nadam se da hoete. Kad su se rukovali na vratima, inilo se kao da on nikako ne moe ispustiti njezinu ruku. Porumenjela je. - Onda, zbogom i hvala vam lijepa to ste me posjetili -kruto e ona. Baldvvin je oamueno posrtao niza stepenice. Glava mu bijae puna krvi. Najljepa ena koju sam ikada vidio u ivotu. Vani je poeo padati snijeg. Snjene pahuljice bjehu hladna kra-domina milovanja po njegovim zaarenim obrazima. Nebo nad Parkom bijae iarano sitnim oblacima iljasta repa kao polje puno bijelih pilia. - uj, Alice, poimo ovom stazicom. - Ali, Ellen, tata mi je rekao da ravno iz kole poem kui. - Boji se! - Ali, Ellen, oni grozni otmiari... - Rekla sam ti da me vie ne zove Ellen. - Pa dobro, onda Elaine, Elaine ljiljan-djeva Astalota. Ellen je na sebi imala novu plisiranu haljinu crne strae. Alice je nosila naoale, a noge su joj bile tanke kao ukosnice.

- Boji se! - Na onoj klupi sjede uasni mukarci. Doi sa mnom, lijepa Elaine, idemo kui. - Ja ih se ne bojim. Mogla bih letjeti kao Petar Pan, da hou. - Zato onda ne poleti? - Sad mi se ne da. Alice je poela cmizdriti: - Oh, Ellen, mislim da si zloesta... Poi sa mnom kui, Elaine. - Ne, etat u Parkom. Ellen se zaputi niza stepenice. Alice je trenutak stajala na najgornjoj stepenici, drei ravnoteu najprije na jednoj pa na drugoj nozi. - Boji se, boji se, boji se! - uzvikne Ellen. Alice otri cmizdrei: - Rei u tvojoj mami. Ellen je etala po asfaltiranoj stazi meu nasadima ukrasnog grmlja bacajui noge visoko u zrak. Ellen je u novoj haljini od plisirane Crne strae to ju joj je mamica kupila kod Hearna, hodala asfaltiranom stazom, izba-cajui noge visoko u zrak. Na ramenu nove haljine od plisirane Crne strae to ju je mamica kupila kod Hearna, bijae srebrni bro od eljike. Elaine od Lammermoora e se udati. Zaru4 - Manhattan Transfer 49nica. Uangnaan nainainai, razlijegahu se gajde prolazei kroz ra. Mukarac na klupi ima povez preko jednog oka. Straarljiv crn povez. Crn Straarljiv povez. Otmiar Crne Strae, meu utavim grmljem otmiari uvaju svoju Crnu Strau. Ellenini noni prsti vie se ne izbacuju u zrak. Ellen se strahovito boji otmiara Crne strae, krupnog smrdljivog ovjeka od Crne strae s povezom preko oka. Boji se odjuriti. Njezine oteale noge strau po asfaltu im pokuava brzo pojuriti stazom. Boji se okrenuti glavu. Otmiar Crne Strae je tik iza nje. Kad stignem do stupa svjetiljke, odjurit u do dadilje i do djeteta, kad stignem do dadilje i do djeteta, odjurit u do velikog stabla, kad stignem do velikog stabla... Oh, tako sam umorna... Odjurit u u Central Park Wets pa onda kui ulicom. Bojala se okrenuti. Trala je, a sve ju je neto sa strane probadalo. Trala je sve dok joj usta nisu poprimila metalni okus centi. - Zbog ega tri, Ellie? - zapita Gloria Dravton koja je pred Norelandsom preskakala preko konopa. - Zato to sam htjela - zadahtalo e Ellen. Sumrani sjaj vinske boje mrljao je muslinske zavjese i prelijevao se u plavoj polusjeni sobe. Stajahu za stolom jedno nasuprot drugom. Iz lonca s narcisama, jo umotana u svileni papir, zvjezdoliki su cvjetovi blistali mutnom fosforescencijom, irei vlaan miris zemlje zapleten u nehajno trecav parfem. - Lijepo od vas to ste mi ih donijeli, gospodine Baldvvin. Sutra u ih odnijeti Guu u bolnicu. - Za ime Boga, ne zovite me tako. - Kad mi se ne svia ime George. - Svejedno mi je, meni se svia tvoje ime, Nellie. Stajao je gledajui je; mirisna otealost obavijae mu se oko miki. Ruke su mu se objesile poput praznih rukavica. Njezine su oi bile crne, rairene, njezine su se usne napuivale prema njemu preko cvijea. Trgnula je ruke uvis pa prekrila lice. Njegova je ruka bila oko njezinih malih slabanih ramena. - asna rije, George, moramo biti oprezni. Ne smije ovamo dolaziti ovako esto. Ne elim da me sve one stare kvoke u zgradi stanu ogovarati. - Za to ne brini... Ne smijemo se brinuti ni za to. - Ovaj tjedan ponaam se kao da sam luda ... Moram prestati. - Ne misli valjda da se ja ponaam normalno? Bogom ti se kunem, Nellie, nikada prije nisam uinio nita ovakvog. Nisam ja takav ovjek. U smijehu je otkrila svoje pravilne zube: 50 - Oh, nikad se ne zna s mukarcima. - Valjda ne misli da bih na ovaj nain jurio za tobom da ovo nije neto izvanredno i izuzetno? Nikada nisam volio nijednu prije tebe, Nellie. - Dobar vic. - Ali je iva istina... Nikada se nisam bavio takvim stvarima. Isuvie sam radio da zavrim Pravni fakultet pa nisam imao vremena za ene. - Rekla bih da sad nadoknauje izgubljeno vrijeme. - Oh, Nellie, ne govori tako. - Na asnu rije, Georgv, moram ovo prekinuti. to emo uiniti kad Gus izie iz bolnice? A ja zanemarujem dijete i sve. - Isukrste, svejedno mi je to bude ... Oh, Nellie. Okrene njezino lice. Pritisnu se jedno uz drugo, njiui se,

usta su im se bijesno mijeala. - Pazi, zamalo smo prevrnuli svjetiljku. - Boe, divna si, Nellie. Glava joj je klonula na njegova prsa, osjeao je kako ga svega proima opojnost njezine razmrene kose. Bilo je mrano. Zmije svjetla s uline svjetiljke zelenkasto su se obavijale oko njih. Njezine oi diu pogled u njegove, zastraujue, sveano crne. - uj, Nellie, idemo u susjednu sobu proaptao je tihim uzdrhtalim glasom. - Unutra je beba. Odvojie se, ruke im bijahu hladne, gledali su jedno drugo. - Doi pa mi pomozi. Unijet u kolijevku ovdje ... Pazi da ne probudimo malu ili e ona dreati kao divlja. Glas joj bje promuklo napukao. Djetence je spavalo, njezino malo kauukasto lice bijae smireno, a siune ruiaste pesnice stisnute na pokrivau. - Djeluje sretna ree on i usiljeno zahihoe. - uti! Zar ne moe utjeti? ... Hajde, izuj cipele ... Ovdje je bilo dosta gaenja mukih cipela... Georgv, ja ne bih ovo inila, ali jednostavno ne mogu odoljeti... Pipao je za njom u mraku. - Draga... Nespretno se bacio na nju, diui ludo i duboko. - Flatfoot, ti nas zeza ... Ne, asna rije, kunem se grobom moje majke, to je istina... 37. juna irina, a 12. zapadna duina... Idite tamo pa pogledajte ... Na taj otok iskrcali smo se u amcu dragog oficira kad je potonuo Elliot P. Simkins, tamo je bilo etiri mukih i e51trdeset i sedam enskih, ukljuujui ene i djecu. Nisam li ja onom momku reporteru ispriao sve o tome i to je objavljeno u svim nedjeljnim novinama? uj, Flatfoot, kako su te, do vraga, uspjeli odande izvui? - Na nosilima su me odnijeli, dabogda crknuo ako laem. Neka budem kukin sin ako nisam tonuo, uranjao u more pramcem, kao stari Elliot P. Glave zabaene na debelim ijama ispuste salve smijeha, zveknu ae po malome stolu zamrljanom krugovima, bedra su odzvanjala od udaraca, udarahu jedan drugog laktom u rebra. - A kolko je momaka bilo u amcu? - est, i gospodin Dorkins, drugi oficir. - Sedam i etiri su jedanaest... Ti majku!... etiri i tri je-danajstine emskih po glavi ... Otok i pol! - Kad polazi slijedei trajekt? - Radije ispijmo jo jednu aicu u to ime ... Hej, Charlie, puni ae! Emile mune onga u lakat: - Izai van na trenutak. J'ai que'quechose a te dire. ongove su oi bile vlane, malko je posrtao dok je za Emileom iao u vanjski bar: - O le p'tit mysterieux. - Sluaj, moram posjetiti prijateljicu. - Oh, to tebe mui, je l da? Uvijek sam govorio da si ti lukav momak, Emile. - uj, na ovoj ceduljici je moja adresa za sluaj da je zaboravi: 945, Zapadna 22. ulica. Moe onamo poi i spavati ako nisi previe naljoskan, i da nisi doveo nikakve prijatelje ni enske i tome slino. Ja sam u dobrim odnosima s gazdaricom i ne elim to pokvariti... Tu comprends. - A ja sam te htio odvesti na ludi tulum... Faut faire un peu la noe, nom de dieu!... - Ujutro moram na posao. - Ali, u depu imam plau za osam mjeseci... - U svakom sluaju, doi sutra oko est sati. ekat u te. - Tu m'emmerdes tu sais avec tes manieres. - Congo usmjeri mlaz pljuvake prema pljuvanici u uglu bara te se namrten vrati u stranju prostoriju. - Hej, sjedni, ongo; Barnev e otpjevati The Bastard King of England, Emile uskoi u tramvaj i odveze se prema gornjem dijelu grada. Sie na Osamnaestoj ulici te se zaputi na zapad, prema Osmoj aveniji. Na drugim vratima od ugla bijae mala prodavaonica. Nad jednim je prozorom pisalo SLASTIARNICA, a iznad drugoga DELIKATESE. A bijelo emajlirana slova na sredini staklenih vrata objavljivala su: Emile Rigaud, prvorazredne poslastice. Emile ue. Zvrcne zvono na vratima. Tamnokosa punana ena s crnim dlakama iznad kutova usta drijemala je za tezgom. Emile skine eir. - Bonsoir Madame Rigaud.

U trzaju je digla pogled a onda u dubokom osmijehu pokazala dvije jamice. - Tieng c'est comme a qu'ong oublie ses ami-es - ree tut-njavim glasom iz Bordeauxa. - Evo ve tjedan dana kako sebi govorim, Monsieur Loustec zaboravlja svoje prijatelje. - Vie uope nemam vremena. - Mnogo posla, mnogo novaca, heing? Kad se smijala, tresla su joj se ramena i velike sise ispod tijesnog plavog steznika. Emile namigne: - Moglo bi biti i gore ... Ali dosta mi je konobarenja... To je tako naporno, a konobara nitko ne potuje. - Vi ste ambiciozan ovjek, Monsieur Loustec. - Que voulezvous? - Porumenio je i plaljivo rekao. - Zovem se Emile. Mme Rigaud zakoluta oima prema stropu: - Tako se zvao moj pokojni mu. Naviknuta sam na to ime. Teko je uzdahnula. A kako idu poslovi? - Comme ci, comme a... unka je opet poskupila - To radi mesarski trust iz Chicaga... Zatvore trite svinjetinom da dignu cijene, tako se zarauje novac. Emile zamijeti da ga izbuljene crne oi Mme Rigaud ispit-Ijivo mjerkaju. - Proli put mi se toliko svidjelo vae pjevanje... esto sam na to mislio... Glazba razveseljuje ovjeka, je l da? Jamice Mme Rigaud istezale su se i istezale dok se smjekala: - Moj jadni mu nije imao sluha... To me silno alostilo. - Ne biste li mi veeras mogli neto otpjevati? - Ako elite, Emile ... Ali, nema nikoga da dvori muterije. - Otrat u unutra kad ujemo zvono, ako doputate. - Vrlo dobro... Nauila sam novu ameriku pjesmu ... C'est chic vous savez. Mme Rigaud zakljua blagajnu kljuem iz svenja to joj je visio na pojasu pa kroz staklena vrata prijee u prostoriju iza trgovine. Emile ju je slijedio, drei eir u ruci. - Dajte mi eir, Emile. 52 53 II - Oh, nemojte se muiti. Stranja prostorija bijae mala soba za dnevni boravak, sa utim cvjetiastim zidnim tapetama, starim zavjesama lososovo ruiaste boje, a pod plinskim lusterom s kojega je visila gomila kristala, nalazio se klavir prepun fotografija. Klavirski stolac za-kripi kad je Mme Rigaud sjela. Preleti prstima po dirkama. Emile paljivo sjedne na sam rub stolice pokraj klavira stavivi eir na koljena, a lice isprui prema naprijed tako da ga je ona, dok je svirala, mogla vidjeti krajikom oka, kako se istee prema njoj. Madame Rigaud zapjeva: Ko ptica u Meci zlatnoj Prekrasna oku je ona I misli: kako je sretna I nikakvih briga nema. Ali nije kao to izgleda... Zvonce na vratima trgovine glasno zvrcne. - Permettez - uzvikne Emile te istri van. Pola funte bolonjske kobasice, narezane - ree djevojica s pletenicama. Emile prijee noem po dlanu te paljivo naree kobasicu. Na vrcima prstiju vrati se u sobu za dnevni boravak te stavi novac na rub klavira. Madame Rigaud sveudilj je pjevala: Tuno je o proerdanom misliti ivotu Znaj da nisu za enidbu starci Tako je prodana ljepotica Za zlato jednog starca. Ona je ptica u krleci zlatnoj. Bud stajae na uglu Zapadnog Broadwaya i Franklin Stre-eta jedui kikiriki iz vreice. Bijae podne a sav njegov novac je presahnuo. Nad njegovom glavom tutnjae nadzemna eljeznica. Pred oima su mu plesale estice praine u prugama suneva svjetla to su prodirale kroz armirane nosae pruge. Ne znajui kamo da ode po trei je put slovkao imena ulica. Crna sjajna koija koju su vukla dva crna blistavosapa konja otro zakrenu ispred njega za ugao, uz kripu crvenih sjajnih naglo zakoenih kotaa po kaldrmi. Na sjeditu pokraj vozaa bijae uti konati koveg. U koiji je mukarac u smeem tvrdom pustenom eiru glasno govorio jednoj eni koja je oko vrata imala sivu pernatu bou a u eiru siva apljina pera. Mukarac trgne revolver sve do usta. Konji se propnu te nahrupe usre'd svjetine koja se 54 gurala. Policajci su se laktali kroz njih. Izvuku ovjeka na plonik, bljuvao je krv, a glava mu je mlitavo visila preko kockasta prsluka. ena stajae pokraj njega, visoka i blijeda, u rukama je uvrtala

pernatu bou, a sivo perje na njezinu eiru klimalo se u prugastom sunevu svjetlu ispod nadzemne eljeznice. - ena ga je vodila u Evropu.. .Deutschland e isploviti u podne. Zauvijek sam mu rekao zbogom. U podne je imao isploviti na Deutschlandu. Zauvijek mi je rekao zbogom. - Mii se s puta! - Policajac opali Buda laktom u eludac. Koljena mu zadru. Probije se do ruba svjetine i uzdrhtao se udalji. Automatski oljuti kikiriki i stavi ga u usta. Bolje da ostatak sauva za naveer. Zavrti vrh vreice te je spusti u dep. Pod lukovitom svjetiljkom koja je prtala ruiastom te ljubiastom svjetlou, oivienom zelenim, mukarac u kockastom odijelu mimoie se s dvije djevojke. Ovalno lice punih usana djevojke koja mu je bila blia; njezine oi bijahu poput uboda noem. Uinio je nekoliko koraka, a onda se okrenuo te ih slijedio pipkajui svoju novu satensku kravatu. Provjeri je li mu vrsto na svom mjestu dijamantna igla u obliku konjske potkovice. Opet proe kraj njih. Njezino je lice bilo okrenuto. Moda je ona ... Ne, nije mogao znati. Sva srea to uza se ima pedeset dolara. Sjedne na klupu i pusti ih da ga preteku. Ne bi mu trebalo da pogrijei te da ga uhapse. One ga nisu primijetile. Slijedio ih je stazom te iziao iz Parka. Srce mu je lupalo. Dao bih milijun dolara za... Molim vas, oprostite, nije li ovo gospoica Anderson? Djevojke su urno koraale. Izgubi ih iz vida u svjetini to je prelazila Columbus Circle. Hrlio je Broadwayem od bloka do bloka. Pune usne, oi kao ubod noem. Buljio je u lica ena desno i lijevo. Kamo li je mogla poi? Brzao je Broadvva-yem. Ellen je sjedila pokraj oca na klupi u parku Battery. Gledala je svoje nove smee cipele s dugmadi. Bljesak sunanog svjetla zadrao bi se na vrcima cipela i na svakom malom okruglom dugmetu kada bi zanjihala noge izvan sjene haljine. - Zamisli kako bi bilo - govorio je Ed Thatcher - da otputujemo u inozemstvo na jednom od ovih linijskih brodova. Zamisli da u sedam dana prijeemo veliki Atlantik. - Ali tata, to ljudi cijelo to vrijeme rade na brodu? - Ne znam ... Valjda eu po palubi i igraju na karte i itaju i rade takve stvari. A osim toga, imaju plesove. - Plesovi na brodu! Mislim da bi se grozno ljuljalo. - Ellen zahihoe. 55- Na velikim modernim linijskim brodovima ljudi pleu. - Tata, zato ne odemo? - Moda jednoga dana hoemo, ako uspijem utedjeti novac. - Oh, tata, daj pouri i utedi mnogo novaca. Mama i tata Alice Vaughan svakog ljeta putuju u White Mountains, ali slijedeeg ljeta idu u inozemstvo. Ed Thatcher pogleda po zaljevu koji se protezao u modrim blistavim povrinama u smekastu maglicu prema Narrovvsu. Kip slobode uzdizao se nesiguran kao mjesear meu kovra-vim dimom tegljaa i jarbolima kuna te nezgrapnim glomaznim masama brodova koji su prevozili opeku te brodica prinara. Tu i tamo bi bljetavo sunce jarko zasjalo na jedru ili na palubnim prostorima parobroda. Crveni su trajekti neprekidno saobraali amo-tamo. - Tata, a zato mi nismo bogati? - Ima mnogo ljudi koji su siromaniji od nas, Ellie ... Ti ne bi nimalo vie voljela svoga tatu da je bogat, je li? Oh, da, voljela bih te, tata. Thatcher se nasmije: - Pa, jednoga dana to se moe dogoditi... Kako bi ti se svidjela tvrtka: Edward C. Thatcher and Co. struni knjigovoe? Ellen skoi na noge: - Oh, gle onaj veliki amac... Na onom brodu eljela bih ploviti. - Ono je Harabic - zakrijeti kraj njih cocknev glas. - Oh, uistinu? - zapita Thatcher. - Uistnu, gospodne; najljepi brod koji po moru plovi -ustro je objanjavao odrpanac krijetava glasa koji je sjedio na klupi pokraj njih. Kapa slomljena titnika od lakovane koe bijae nabijena na sitno ptije lice iz kojega se irio lagani zapah viskija: Da, gospodne, Harabic, gospodne. - Izgleda dobar, velik brod. - Je 'n od najveih brodva koji plove. Ja sam mlogo put na njem plovio, a i na Majesticu i na Teutonicu, gospodne, jedan i drugi dobri brodovi, iako malo Ijuljkavi na moru, moglo bi se rei. Ovih trijest godina radio sam ko podvornik kod linija Hin-man i White Star, a sada pod stare dane, otpustie me. - Oh, pa... svi mi kadikad imamo zlu sreu. - A neki od nas imedu je cjelo vrjeme, gospodne ... Bio bi ja sretan ovjek kad bih se mogo vratit nazad u domovinu. Nije ovo mjesto za starca, nego za mlade i za snane. 56

Ispruio je prema zaljevu ruku izoblienu od podagre i uperio je prema kipu: - Poglete je, ona gleda naprama Hengleskoj. - Tata, idemo. Ne volim ovoga ovjeka - uzdrhtalo apne Ellen ocu na uho. U redu, idemo pogledati tuljane... Do vienja! - Bi li mi mogli dat za alicu kafe, gospodne? Na suhu sam. Thatcher stavi deset centi u prljavu kvrgavu ruku. - uj, tata, mama je rekla da nikada ne dopustim ljudima da sa mnom razgovaraju na ulici, a ako se to zbudne neka zovnem policajca i da trim to me noge nose zbog onih groznih otmiara. - Nema opasnosti da mene otmu, Ellie. To se odnosi samo na male djevojice. - Kad odrastem, hou li moi tako razgovarati s ljudima na ulici? Ne, mila, to nipoto. - A da sam djeak, bih li mogla? - Mislim da bi. Pred Akvarijem na trenutak zastanu te pogledaju zaljev. Linijski je brod (na svakoj strani pramca po jedan teglja rigae bijeli dim) bio usporedo s njima strei nad trajektima i lukim brodicama. Galebovi su kruili i krijetali. Sunce je mekuno blistalo na gornjim palubama i na velikom utom dimnjaku s crnom kapom. S prednjeg je jarbola niz zastavica obijesno lepralo prema kriljevasto sivom nebu. - A mnogi ljudi dola/e iz inozemstva na onom brodu, je li, tata? - Gle, moe vidjeti... palube se crne od ljudi. Prelazei Pedesetitreu ulicu iz pravca East Rivera Bud Korpenning odjednom se obrene pored hrpe ugljena na ploniku. S druge strane hrpe ugljena je sjedokosa ena (u bluzi s ipkastim volanima i s velikom ruiastom kamejom ustoboenom na oblini njezinih bujnih grudiju) promatrala njegovu strnjika-stu bradu i rune zglavke koji su sirovo visili ispod otrcanih rukava njegova kaputa. Onda zau sebe kako kae: - Ne bih li vam moda mogo unijet ovu gomilu ugljena unutra, gospoo? Bud je premjetao teinu s noge na nogu. - Naravno da bi to mogo uiniti - ree ena napuklim glasom. - Onaj vraji ugljenar ostavio ga je jutros i rekao da e se vratiti da ga unese. Pretpostavljam da je pijan, kao svi ostali. Ne znam da li da vam vjerujem pa da vas pustim u kuu. - Ja sam sa Sjevera, gospoo - promuca Bud. 57- Odakle? - Iz Cooperstovvna. - Hm... Ja sam iz Buffala. Ovo je na svaki nain grad za svakog tko je doao iz nekog drugog mjesta... Pa, vjerojatno si provalnikov suuesnik, ali to se tu da, moram prebaciti ugljen u kuu... Ui, ovjee moj, dat u ti lopatu i koaru pa ako ti nita ne padne u hodniku ili na kuhinjski pod, jer je istaica upravo otila... naravno, ugljen je morao stii upravo onda kada je pod ist... Dat u ti dolar. Kad je unio prvu koaru, ona je straarila u kuhinji. Prazni eludac kruljio mu je od gladi, vrtilo mu se u glavi i teturao je ali je bio sretan to radi umjesto da beskonano vue noge po plonicima, preko ulica, skaui ustranu pred pivarskim kolima, koijama i tramvajima. - Kako to da nema stalan posao, ovjee moj? - zapitala je kad se bez daha vratio s praznom koarom. - Ja mislim da je to jerbo se jo nisam naviko na gradske obiaje. Roen sam i odrastao na farmi. - A zbog ega si poelio doi u ovaj uasni grad? - Nisam vie mogao izdrati na farmi. - Uasno je to to e postati od ove zemlje ako svi zgodni snani mladii napuste farme pa dou u gradove. - Mislio sam da u nai posao lukog radnika, gospoo, ali na molovima otputaju ljude. Moda bi mogo po na more ko mornar, ali nitko nee utokljunca... Ve dva dana nisam nita jeo. - to je to uasno... uj, jadnice, nisi li mogao poi u kakvo prihvatilite ili slino? Kada je Bud unio posljednju koaru, na kutu kuhinjskoga stola naao je tanjur hladnoga gulaa, pola hljeba ustajala kruha i au mlijeka koje bijae malo kiselkasto. Jeo je brzo, jedva va-ui, a posljednji komadi ustajala kruha stavi u dep. Dakle, je li ti prijao ovaj mali obrok? - Hvala vam, gospoo. - Kimnuo je punih usta. - Pa, sada moe poi i hvala ti lijepa. U ruku mu stavi etvrt dolara. Bud mirne na etvrt dolara u svom dlanu. - Ali, gospoo, rekli ste da ete mi dati dolar. - Nikad nisam rekla neto takvo. Kakva zamisao... Zvat u mua ako odmah ne otie. Zapravo bih najradije obavijestila policiju s obzirom da... Bud bez rijei stavi etvrt dolara u dep te strugne van.

- Kakva nezahvalnost! - uo je enu kako kune dok je zatvarao vrata za sobom. 58 Gr mu je vezivao vorove u elucu. Ponovno skrene istono i etao je du dugih blokova prema rijeci, pritisnuvi pesnice vrsto ispod rebara. Svakog je trenutka oekivao da e povraati. Ako to izgubim, nee mi biti dobro. Kada je doao na kraj ulice, lee na sivu gomilu smea pokraj mola. Iz pivovare to je iza njega zujala dopirao je kaast i sladak zadah hmeljevih plodova. Svjetlo zalazeeg sunca plamtjelo je u prozorima tvornica na obali Long Islanda, bljetalo na okancima tegljaa, lealo u otkosima kovravog utila i naranastila nad brzom smeezelenom vodom, sijalo na oblim jedrima kune koja je polako plovila protiv struje prema Hell Gate. Bol u njemu popusti. Neto usplam-tjelo i zaareno kao zalazak sunca prodirale je kroz njegovo tijelo. Sjedne. Bogu hvala, neu ovo izgubiti. U zoru je na palubi vlano i prohladno. Brodska je ograda mokra kada na nju stavi ruku. Smea luka voda zaudara po umivaonicima, lagano zapljuskuje bokove parobroda. Mornari diu poklopce s teretnog prostora. uje se kripa lanaca i tro-pot male dizalice: tamo visok mukarac u plavom radnikom kombinezonu stoji za polugom usred oblaka pare to ti se poput vlanog runika obavija oko lica. - Mamice, je li zbilja etvrti srpnja? Majina ruka vrsto je zgrabila njegovu odvlaei ga hodnikom u kojem se nalaze kabine u blagovaonicu. Podvornici gomilaju prtljag u podnoju stepenica. - Mamice, je li zbilja etvrti srpnja? - Da, dragi, na alost je ... Grozno je stii na praznik. Ipak mislim da e nas svi doi saekati. Odjevena je u plavi ser, ima dugu lepravu smeu koprenu, a oko vrata malu smeu ivotinju crvenih oiju i zubi koji su pravi zubi. Iz nje dopire miris kuglica protiv moljaca, raspakiranih kovega i ormara krcatih otpadaka svilenog papira. U blagovaonici je vrue, strojevi blago jecaju iza nepropusne pregrade. On naginje glavu iznad alice vrueg mlijeka koje je tek obojeno kavom. Tri udarca zvona. Glava mu se tre uvis. Tanjuri zvekeu a kava se prolijeva od podrhtavanja broda. Zatim potmuo udarac i kripa lanaca za sidrenje i postepeno muk. Majica ustaje te gleda kroz okrugli prozori. - Pa, ipak e biti lijep dan. Mislim da e se sunce probiti kroz maglu ... Zamisli, dragi; konano kod kue. Ovdje si se rodio, mili. - A danas je etvrti srpnja. 59- Zla srea... uj, Jimmy, mora mi obeati da e biti na palubi i da e biti vrlo oprezan. Majka mora zavriti pakiranje. Obeaj mi da nee stvarati nered. Obeajem. Nonim prstima zapne na bakrenom pragu puionice te se isprui po palubi, ustaje trljajui golo koljeno upravo na vrijeme da vidi kako se sunce probija kroz okoladne oblake pa kako zapljuskuje crvenom strujom blistavila preko vode boje staklarskog kita. Billy pjegavih uiju kojemu su roditelji za Roosevelta namjesto za Parkera, kao mama, mae ljudima na uto bijelom tegljau svilenom zastavicom veliine rupia. - Jesi l vidio izlazak sunca? - pita on kao da je sunce njegovo. - Jasna stvar da sam ga vidio kroz svoj okrugli prozori -ree Jimmv udaljujui se nakon to je eznutljivo pogledao svilenu zastavu. Kopno je tik uz drugi bok; posve su blizu zelena obala sa stablima i iroke bijele kue sivih krovova. - Dakle, mladiu, kako se osjea to si kod kue? pita dentlemen objeenih brkova odjeven u odijelo od tvida. - Je li tamo Nevv York? - Jimmy pokazuje prstom preko mirne vode to se iri pod sunevim svjetlom. - Tono tako, mladiu, iza onog nasipa od magle lei Manhattan. - Molim vas, gospodine, a to je to? - To je New York ... Zna, New York je na otoku Manhattan. - Zar je zbilja na otoku? - Pa, to misli o djeaku koji ne zna da se njegov rodni grad nalazi na otoku? Zlatni zubi d?entlemena u tvidu bljete dok se on smije irom rastvorenih usta. Jimmy ee po palubi, udara petom o petu, u njemu se sve pjenua: Nevv York se nalazi na otoku. - Izgleda ba sretan to stie kui, djeae - kae junjaka dama. - Oh, i jesam, mogao bih pasti i poljubiti zemlju. - Pa, to je lijep rodoljuban osjeaj... Veseli me to to ujem od tebe. U Jimmvju sve kipi. Poljubiti zemlju, poljubiti zemlju, odjekuje mu u glavi poput zvidanja zvidaljke. Obie palubu. - Ono sa utom zastavom je karantenski brod - govori zdepast ovjek s prstenjem na prstima, on je idov, ovjeku u tvidu. - Ha, opet smo krenuli... Brzi su, je I da? - Stii emo na doruak, na ameriki doruak, na dobar domai doruak. Majica dolazi palubom, lepra njezina smea koprena.

- Evo ti kaput, Jimmy, mora ga nositi. - Majice, smijem li izvaditi onu zastavu? - Kakvu zastavu? - Svilenu ameriku zastavu. - Ne, mili, sve je spakirano. - Molim te, toliko bih elio imati tu zastavu zato to je etvrti srpnja i sve ostalo. - Nemoj cmizdriti, Jimmy. Kad majka kae ne, onda i misli ne. alac suza; on guta knedlu pa uzdie pogled u njezine oi. - Jimmy, spakirana je u zamotak pokrivaa uvren remenjem a mama se toliko umorila od gnjavae s tim prokletim torbama. - Ali Billy Jones ima zastavu. - Pogledaj, mili, propustit e mnoge stvari... Ono je kip slobode. Visoka zelena ena u jutarnjoj haljini stoji na otoku uzdiui ruku. - to joj je ono u ruci? - Zublja, dragi... Sloboda obasjava svijet... A eno nasuprot je Governors Island. Tamo gdje su stabla... I gle, ono je Brooklyn Bridge ... Divan pogled. A pogledaj ona pusta pristanita ... Ono je Battery... i jarboli i brodovi... a tamo je toranj Trinity Church i Pulitzer Building. Mukanje parobrodskih pitaljki, crveni trajekti to gegavo poput pataka bukaju bijelu vodu, itav vlak vagona na deregliji koju gura teglja to pokraj nje prati, isputajui pamune oblake pare, sve jednake po veliini. Jimmvjeve su ruke hladne a u njemu sve prati i prati. - Dragi, ne smije se previe uzbuditi. Idemo dolje da vidimo je li majka neto ostavila u kabini. Traka vode prekrila trijeskama, kutijama trgovina mjeovitom robom, korama od naranaa, listovima kupusa - sve se vie suzuje i suzuje meu brodom i pristanitem. Limena glazba blista na suncu, bijele kape, znojava crvena lica, sviraju Yankee Doodle. - To je za ambasadora, zna, onog visokog ovjeka koji nikad nije izlazio iz svoje kabine. Silazak niz kosi drveni mosti, pazi da se ne oklizne. Yan-kee Doodle went to town... Sjajna crna lica, bijele emajlirane oi, bijeli emajlirani zubi. - Jes, gosp'o, jes gosp'o... Stuck a feather in his hat, an called it macaroni... Imamo slobodan prolaz kroz carinu. 60 61Plavi carinik pokazuje elavu glavu dok se duboko klanja... Tamti bumbum BUM BUM BUM ... cakes and sugar candy... - Evo tetke Emily i sviju... Draga, kako je lijepo od tebe to si dola. Draga moja, ekam ovdje od est sati! - Boe, to je narastao. Lagane haljine, bljesak broeva, lica gurnuta u Jimmvjevo, miris rua i tetkove cigare. - Gle, pa on je pravi mali ovjek. Doite ovamo, gospodine, da vas pogledam. - Onda zbogom, gospoo Herf. Ako vas ikada put dovede u na kraj... Jimmy, nisam vidjela da si poljubio zemlju, mladiu. - Oh, neodoljiv je, tako je staromodan... tako staromodno dijete. Koija zaudara na plijesan, uz tandrkanje i ljuljanje napreduje irokom avenijom kovitlavom od praine, kroz ulice od opeka kiselkasta vonja, pune prljave dreave djece, a cijelo vrijeme na krovu kripe i muklo bubaju kovezi. - Majice draga, misli da nee probiti krov, je l da? - Ne, dragi - ona se smije nagnuvi glavu na jednu stranu. Obrazi su joj rumeni a oi joj se iskre pod smeom koprenom. - Oh, majice. - Ustaje i ljubi je u bradu. - Koliko mnogo ljudi, majice. To je zbog etvrtog srpnja. - to radi onaj .ovjek? - Bojim se da se napio. Na malom postolju presvuenom zastavama dri govor mukarac sijedih zalizaka s malim crvenim podvezicama na rukavima koulje. - Ono je govornik etvrtog srpnja ... ita Deklaraciju o nezavisnosti. - Zato? Zato to je danas etvrti srpnja. Bong!... prsne abica. - Onaj zloesti djeak mogao je preplaiti konja... etvrti srpnja, dragi, jest dan kada je potpisana Deklaracija o nezavisnosti, 1776. godine za vrijeme Revolucijskog rata. Moj pradjed Harland poginuo je u tom ratu. Nad njima protutnji smijean mali vlak sa zelenom lokomotivom. - Ono je nadzemna eljeznica... A pogledaj, ovo je Dvadeset trea ulica... i Flatiron Building.

Koija otro zakrene na trg bljetav od suneva svjetla to zaudara po asfaltu i po svjetini, te se zaustavlja pred visokim 62 vratima gdje prema njima jure obojeni mukarci s bakrenim dugmadi. - I evo nas u hotelu Pete avenije. Sladoled kod tetka Jeffa, hladan sladak breskvin okus debelo uz nepce. Smijeno, i kad se ovjek iskrca iz broda, jo osjea njihanje. Plavo grumenje sumraka rastapa se u uglastim ulicama gornjega grada. Rakete blistavo brzaju u plavi sumrak, padaju obojene lopte, bengalska vatra, tetak Jeff na stablo pred vratima stambene zgrade prikapa praskalice u obliku kotaa te ih pali cigarom. Rimske svjetiljke mora drati. Pripazi da okrene lice, mali. Vru mukao udarac i pitanje u rukama, iku jajolike lopte, crvene, ute, zelene, zadah baruta i oprenoga papira. Niz itavu blistavu ulicu zvrca zvono, zvrca blie, zvrca bre. Vrcaju iskre pod kopitima konja koji se riu, protutnji vatrogasna trcaljka i zakrene za ugao, crvena i zadimljena i bakrena Vjerojatno na Broadwayu. Za njim ljestve s kukom i konji efa vatrogasaca to visoko gaze. Onda sirena kola prve pomoi. Netko je nastradao. Sanduk je prazan, zrnca praine i piljevina zavlae ti se pod nokte kad ga pipka, prazan je, ne, u njemu su jo neke male drvene vatrogasne trcaljke na kotaima. Prave pravcate vatrogasne trcaljke. - Moramo ove ispaliti, tetak Jeff. Oh, ove su najbolje od svega, tetak Jeff. U njima su abice pa utavo brzo odlijeu preko glatkog asfalta ulice, tjeraju ih iskriavi pernati plameni repovi, a za njima ostaje dim kao iza pravih vatrogasnih trcaljki. Umotan u krevet u visokoj neprijaznoj sobi, vrelih oiju i bolnih nogu. Razvojne smetnje, dragi - rekla je majica kad ga je umotala nagnuvi se nad njega u blistavoj svilenoj haljini oputenih irokih rukava. - Majice, kakva je to crna krpica na tvom licu? - To je zato - nasmijala se a ogrlica joj lagano zazvekee -da majka bude ljepa. Leao je tako opkoljen visokim ormarima i komodama to su se gurkali laktom. Izvana dopirae topot kotaa i vriska, a tu i tamo u daljini glazbeni orkestar. Noge su ga boljele kao da e otpasti, a kada je sklopio oi, jurio je kroz bljetavo crnilo na crvenoj vatrogasnoj trcaljki koja je bljuvala vatru i iskre i obojene lopte iz svoga itavog repa. Srpanjsko sunce isticalo je rupe u tronim rebrenicama kancelarijskih prozora. Gus NcNiel sjedio je u naslonjau mor63ris odloivi take izmeu koljena. Lice mu bijae bijelo i pod-buhlo od mjeseci provedenih u bolnici. Nellie se u slamnatom eiru s crvenim makovima Ijuljukala naprijed-nazad u okretnom stolcu za stolom. - Radije doi ovamo pa sjedni kraj mene, Nellie. Onom odvjetniku moda se nee svidjeti ako te nae za svojim stolom. Namrtila je nos i ustala. - Gus, tvrdim da si se smrtno preplaio. - I ti bi se preplaila da si doivjela ono to sam ja proao: eljezniki lijenik gurao me i gledao me kao da sam zatvorska ptica, a onaj idovski lijenik kojega je naao odvjetnik govorio je sa mnom kao da sam potpuno nes-po-soban za rad. Borati, posve sam uniten. Ipak, mislim da je lagao. - Gus, uini kako ti kaem. Zaepi usta i pusti druge ljude da govore. - Jasna stvar, neu ni pisnuti. Nellie je stajala iza njegova naslonjaa i poela mu zaglai-vati kovrastu kosu s ela. - Bit e divno da ponovno doem kui, Nellie, tvom kuhanju i svem ostalom. Obavije joj miku oko struka te je privue k sebi. - Promisli malo, moda vie neu ni morati kuhati. - Mislim da mi se to nee tolko sviat... Borati, ako ne dobijemo taj novac, ne znam kako emo s izvu. - Oh, pomoi e nam tata, kao to uvijek pomae. - U Boga se uzdam da neu cijeloga ivota biti bolestan. Ue George Baldvvin zalupivi staklenim vratima iza sebe. Zastane s rukama u depovima promatrajui na tren mua i enu. Onda ree uz miran osmijeh: - Dakle, rijeena stvar, narode. im potpiete da se odriete prava na bilo koji daljnji zahtjev, eljezniki odvjetnik uruit e mi ek na dvanaest tisua i pet stotina. Na to smo se naposljetku nagodili. - Dvanaest tisua zelembaa - dahne Gus. - Dvanaest tisua i pet stotina. uj, ekaj asak... Pridri mi take pa da izaem van da me opet pregaze... O, kad to ispriam McGillvcuddvju. Stari vrag bacit e se ovog asa pod teretni vlak... Dakle, gospodine Baldvvin, gospodine Gus se osovi na noge. -... Vi ste velik ovjek... Zar ne, Nellie? - Naravno da je.

Baldvvin je nastojao da je ne gleda u oi. Podilazili su ga trzaji jezovitog uzrujanja, tako da su mu noge bile slabe i uz-drhtale. 64 - Rei u vam to emo uiniti - izjavi Gus. - Kako bi bilo da se svi odvezemo koijom u krmu staroga McGillycuddyja pa da u odvojenom baru navlaimo grlo ... Ja astim. Potrebna mi je dobra kapljica da se razvedrim. Idemo, Nellie. - Rado bih poao - ree Baldwin. - Na alost ne mogu. Ovih sam dana veoma zaposlen. Prije odlaska mi samo potpiite pa u vam sutra predati ek... Potpiite ovdje ... i ovdje. McNiel teko dokoraa do stola te se nagne nad spise. Baldvvin osjeti da mu Nellie pokuava dati znak. Drao je sputene oi. Kada su otili, zapazi na kutu stola njezinu torbu, malu konatu torbu s urezanom potonicom na poleini. Zau lagano kucanje na staklenim vratima. Otvori. - Zato me nisi htio gledati? - zapita ga tiho, zadahtala. - Kako sam mogao kad je on bio unutra? - Pruio joj je torbu. Obgrlila ga je oko vrata i vrsto ga poljubila u usta. - to emo uiniti? Da doem danas popodne? Gus e se toliko nalokati alkohola da e se opet razboljeti, sada kad je iziao iz bolnice. - Ne, ne mogu, Nellie... Posao... posao... Zaposlen sam svaki trenutak. - Oh, jesi, jesi... U redu, neka bude kako eli. I ona zalupi vratima. Baldvvin je sjedio za stolom i grizao zglobove prstiju, a da nije ni vidio gomilu papira u koju je buljio. - Moram raskinuti - glasno ree i ustane. Koraao je tamo--amo po tijesnoj kancelariji promatrajui police pune pravnih knjiga i kalendar s Gibsonovom djevojkom iznad telefona i pranjavi etverokut suneve svjetlosti pokraj prozora. Pogleda na sat. Vrijeme je ruku. Pree dlanom preko ela i ode do telefona. - Rector 1237... Je li tamo gospodin Sandbourne? ... uj, Phil, da svratim po tebe pa da odemo na ruak? eli li da sada izaemo?... Naravno... uj, Phil, zakljuio sam posao. Mljekaru sam isposlovao odtetu. Zadovoljan sam kao prasac. Pozvat u te u to ime na dobar ruak... Do vienja... Smijeei se ode od telefona, skine eir s vjealice, brino ga namjesti na glavu ispred malog ogledala iznad police za eire te se sjuri niza stepenice. Na posljednjem stepenitu sretne gospodina Emervja od tvrtke Emery and Emery, koja je imala kancelariju u prizemlju. - Onda, gospodine Baldvvin, kako poslovi? - Gospodin Emery od Emervja and Emervja bijae mukarac spljotena lica sijede kose i obrva i s ispupenom vilicom u obliku klina. 5 - Manhattan Transfer 65- Prilino dobro, gospodine, prilino dobro. - Kau da stojite jako dobro... Neto u vezi s Nevv York Central Railroad. - Oh, Simsburv i ja sklopili smo vansudsku nagodbu. - Hm - izusti gospodin Emery od Emervja and Emervja. Kad su se na ulici spremali rastati, odjednom e gospodin Emery: - Biste li jedan put doli veerati sa mnom i s mojom enom? - Pa... ovaj... bit e mi jako drago. - elim malo uti neke mlade kolege, razumijete ... Dakle, poslat emo vam poziv... Jedne veeri drugog tjedna. Tako emo imati prilike da proavrljamo. Baldvvin prodrma ruku nabreklih plavih ila u blistavo u-krobljenoj maneti te produlji po Maiden Lane probijajui se okretnim korakom kroz podnevnu svjetinu. Na Pearl Streetu us-pne se uza strmo crno stepenite koje je mirisalo po prenoj kavi pa pokuca na vrata od mutnog stakla. - Naprijed! - povie duboki glas. Ususret mu poe visok i vitak crnomanjasti mukarac u rukavima koulje. - Zdravo, George, mislio sam da nee ni doi. Gladan sam kao vuk. - Phil, ppastit u te najboljim rukom to si ga ikada u ivotu pojeo. - Pa, jedva ekam da budem poaen. Phil Sandbourne nadjene kaput, na kutu crtaeg stola istrese pepeo iz lule te vikne u tamni unutranji ured: - Idem na ruak, gospodine Speckeru. U redu, samo idite - odvrati drhturavo meketanje iz unutranje kancelarije. - Kako stari? - zapita Baldvvin kada su izali. - Stari Specker? Svaki as umire... ali takav je ve godinama, siromah stari. asne mi rijei, George, osjeao bih se silno gadno ako bi se ita dogodilo jadnome starom Speckeru ... On je jedini poten ovjek u cijelom gradu Nevv Vorku, a ima i mudru glavu na ramenima. - Nikad se time nije mnogo okoristio - ree Baldvvin. - Moe se jo okoristiti... Moe se jo ... ovjee, morao bi vidjeti njegove planove za zgrade sve u eliku. Doao je na zamisao da e neboder budunosti biti graen od elika i od stakla. U zadnje

vrijeme inimo pokuse sa staklenim crijepom... Krista ti Boga, pao bi na lea da vidi neke njegove nacrte ... Ponavlja sjajnu izreku o nekom rimskom caru koji je Rim naao od opeka, a ostavio ga u mramoru. Dakle, on tvrdi da je naao Nevv York od opeka a da e ga ostaviti od elika... od elika i od stakla. Morat u ti pokazati njegov projekt za rekonstrukciju grada. To je kao u bajci. Sjednu na jastuke klupe u uglu restorana koji je mirisao po odrescima i rotilju. Sandbourne isprui noge ispod stola. - Uh, kakva rasko! - izusti on. - Phil, naruimo koktel - javi se Baldvvin iza jelovnika. -Kaem ti, Phile, najtee je prvih pet godina. - Ne mora brinuti za sebe, George, ti si od onih koji se probijaju... A ja sam od onih koji zaglibe. - Ne znam zato. Uvijek se moe zaposliti kao crta. Lijepa mi je to budunost, moram priznati, da provedem cijeli ivot s uglom crtaeg stola zarivenim u trbuh. Krista ti Boga tvoga! - Pa, Specker i Sandbourne mogu postati glasovita tvrtka. - Dotad e ljudi etati u leteim strojevima a ti i ja emo poivati s nonim prstima meu tratinicama. - Na svaki nain, ivio! - Svako dobro ti elim, George. Iskape martini i okome se na ostrige. - Je li istina da se ostrige u elucu pretvore u kou ako uz njih pije alkohol? - Pojma nemam... uj, uzgred da te pitam, Phile, kako ti ide s onom malom stenografkinjom koju izvodi? - ovjee, kolko sam spiskao na jelo i pie i kazalita za tu curicu ... Potpuno me operuala ... asna rije! Ti si pametan ovjek, George, to se kloni ena. - Moda - polako e Baldvvin te pljune u pesnicu koticu od masline. Prvo to su zauli bijae drhtav zviduk iz kolica na rubu plonika nasuprot ulazu u trajekt. Djearac se izdvoji od skupine doseljenika to su se motali po trajektnoj zgradi te otri prema kolicima. - asna rije, kao parni stroj, a pun je kikirikija - uzvikne kad je dojurio natrag. Padraie, ostani ovdje. - A ovo je stanica nadzemne eljeznice, South Ferrv - nastavi Tim Halloran koji ih je doao doekati. A tamo gore su Batterv Park i Bovvling Green i Wall Street i financijerska etvrt... Padraie, doi, striko Timothv e te povesti nadzemnom eljeznicom Devete avenije. Na pristanitu trajekta ostale su samo tri osobe, starica s plavim rupcem na glavi i mlada ena sa alom magenta crvene boje: stajahu svaka s jedne strane velike krinje vezane kono66 67pom, okovane mjedenim avlima; i neki starac sa zelenkastim zaostacima brade, a lica naborana i iskrivljena poput korijena sasuena hrasta. Starica je cmizdrila vlanih oiju: Dove andia-mo Madonna mia, Madonna mia? Mlada je ena rastvarala pismo mirkajui na kitnjast rukopis. Odjednom prie starcu, Non posso leggere, pruajui mu pismo. Krio je ruke, vrtio glavom naprijed-nazad, ponavljajui neprestance neto to nije mogla razumjeti. Slegnula je ramenima i osmjehnula se te se vratila krinji. Sicilijanac kratkih zalizaka razgovarae sa staricom. Pograbi krinju za konop te je odvue do lake koije u koju bijae upregnut bijeli konj, a koja je stajala s druge strane ulice. Obje ene su slijedile krinju. Sicilijanac prui ruku mladoj eni. Starica se, sveudilj gunajui i cmizdrei, mukotrpno uspne straga u kola. Kada se Sicilijanac nagnuo da proita pismo, gurnuo je ramenom mladu enu. Ona se ukruti. - U redu - ree on. Zatim se, stresavi uzde konju na lea, okrene unazad prema starici i vikne: - Cinque le due ... U redu. 68 IV. TRANICE Rampatabamp rampatabamp se prorijede i jenjavahu; du cijelog vlaka udarahu odbojnici. Mukarac se skine sa ipaka. Od ukoenosti se nije mogao micati. Bilo je mrano kao u rogu. Vrlo polagano ispuza, die se na koljena pa na noge dok se zasoptao nije naslonio na teretni vagon. Tijelo kao da nije bilo njegovo; miice mu bijahu smrskano drvo, a kosti iskrivljene ipke. Svjetiljka mu je prila oi. - Gubite se odavde, brzo. Detektivi kompanije vrljaju po kolodvorima. - uj, mome, je l ovo Nevv York? - A to bi drugo bilo? Samo slijedi moju svjetiljku; moe izii du obale. . Jedva je posrtao kroz duge bljetave Ve crte i isprekriane linije tranica, oklizne se i stropota preko gomile signalnih tapova. Naposljetku je sjedio na rubu pristanita zarinuvi glavu meu ruke. Voda je blago zapljuskivala stupove, poput lizanja psa. Izvadi novine iz depa te odvije komadinu kruha i kriku hrskaviava mesa. Pojede ih usuho, dugo vaui i vaui prije nego to mu se u ustima skupilo imalo vlanosti. Onda se nesigurno die na noge, strese mrvice s koljena i ogleda se unaokolo. Prema jugu iza tranica mrko nebo kupalo se u naranastom bljetavilu. - Veseli bijeli put - ree on naglas graktavim glasom. - Veseli bijeli put.

Kroz prozor isprugan kiom promatrae Jimmy Herf kiobrane kako se zibaju gore-dolje u polaganom uskovitlanom saobraaju to je tekao Broadwayem. Kucanje na vratima. Naprijed! ree Jimmy i okrene se ponovo prema prozoru kad vidje da konobar nije Pat. Konobar upali svjetlo. Jimmy spazi njegov odraz u prozorskom oknu, mrav ovjek nakostrijeene kose koji u jednoj ruci uzdie posluavnikjs veerom na kojemu su 69srebrni poklopci za jelo poredani poput kupola. Teko diui konobar je napredovao u sobu vukui za sobom slobodnom rukom rasklopivo postolje. Naglo rastvori postolje, odloi na nj posluavnik te stavi stolnjak na okrugli stol. Od njega je dopirao masnjikav zadah smonice. Jimmy prieka dok on otie i tek tad se okrene. Onda proeta oko stola podigavi srebrne poklopce; juha sa sitnim zelenjem, peena janjetina, pire krumpir, pirjana repa, pinat ali nikakav desert. - Majice! - Da, mili - zastenje slabi glas kroz preklopna vrata. - Veera je gotova, draga mama. - Poni sam, dragi djeae, evo mene odmah ... - Ali, ne elim poeti bez tebe, mama. Proee oko stola poravnavajui noeve i vilice. Stavi ubrus preko ruke. Glavni konobar u Delmoniku ureivao je stol za Graustarka i slijepog kralja eke i za princa Henrvja moreplovca i... - Majko, to bi eljela biti, kotska kraljica Marija ili lady Jane Grey? - Objema su im odsjekli glavu, duo... Ne elim da mi odsijeku glavu. Majka je na sebi imala kunu haljinu boje lososa. Kad je otvorila preklopna vrata, iz spavae sobe prodre oslabjeli miris kolonjske vode i lijekova, dovukla ga je u svojim dugim rukavima obrubljenim ipkom. Na lice je stavila malo previe pudera, ali njezina kosa, njezina divna smea kosa, bijae prekrasno zaeljana. Sjednu jedno drugome suelice; stavila je pred njega tanjur juhe podigavi ga svojim dugim rukama na kojima su se isticale plave ile. Pojeo je juhu koja je bila vodnjikava i nedovoljno vrua. - Oh, zaboravila sam croutons, duo. - Majice ... majko, zato ne jede juhu? - Veeras mi ba ne prija. Nisam se mogla sjetiti to da naruim za veeru, toliko me boljela glava. Nije vano. - Bi li vie eljela biti Kleopatra? Imala je izvrstan tek i pojela bi sve to bi pred nju stavili kao dobra mala djevojica. ak i biserje ... Stavljala je biser u au octa pa ispila ... Glas joj je zadrhtao. Isprui ruku preko stola prema njemu; on joj muevno potapa ruku te se nasmijei. - Samo ti i ja, Jimmy, mome... Duo, uvijek e voljeti majku, je li? - to je, draga majice? - Oh, nita; veeras se neobino osjeam... Oh, toliko sam umorna od toga to mi zapravo nikada nije dobro. 70 - Ali poslije tvoje operacije ... - Oh, da, poslije moje operacije... Dragi, na prozorskoj dasci u kupaonici nalazi se paketi svjeeg maslaca ... Stavit u ga na ovu repu ako mi ga donese... Na alost, morat u se opet potuiti na hranu. Ova janjetina nije kao to bi trebala biti; nadam se da neemo pokvariti eludac. Jimmy kroz preklopna vrata i majinu sobu odjuri u mali hodnik koji je zaudarao po kuglicama protiv moljaca i svilenim komadima odjee razbacanim po stolici; crvena gumena cijev tua mlatne ga po licu kad je otvorio vrata kupaonice; od zapa-ha lijekova rebra mu se kukavno stisnu. Podigne uvis prozor na kraju kade. Daska bijae hrapava, a perjaste mrlje ae prekrivale su tanjur koji je pokrivao maslac. Na trenutak stajae buljei niz zranik, diui kroz usta kako ne bi udisao ugljeni plin to se uspinjao iz pei. Ispod njega se djevojka s bijelom kapicom nagnula kroz prozor te razgovarala s jednim loaem koji stajae uzdignuta pogleda prema njoj, prekriivi preko grudiju nage prljave ruke. Jimmy nauli ui da uje to govore; biti prljav i cijeli dan nabacivati ugljen i imati mast u kosi pa sve do pazuha. - Jimmee! - Evo me, majko. Pocrvenjevi gurne prozor prema dolje i vrati se u sobu za dnevni boravak, polako tako da mu crvenilo stigne izblijedjeli s lica. - Opet sanja, Jimmy. Moj mali sanjar. Odloi maslac pokraj majina tanjura i sjedne. - Pouri i pojedi janjetinu dok je vrua. Zato ne pokua staviti na nju malo francuske gorice? Poboljat e joj okus. Gorica ga je pekla za jezik i tjerala mu suze na oi.

- Je li preestoka? - zapita majka smijui se. - Mora nauiti voljeti estoke stvari... On je uvijek volio estoke stvari. - Tko, majko? - Netko koga sam veoma voljela. Uutjeli su. uo je sama sebe kako vae. Isprekidano se uvue kroz zatvorene prozore tropot truckanja koija i tramvaja. Cijevi radijatora udarale su i itale. A dolje niz zranik loa umaten do pazuha bljuvao je iz svojih glomaznih usta rijei namijenjene djevojci u utirkanoj kapici - proste rijei. Gorica ima boju kao... - Dala bih jedan cent da saznam na to misli. - Nisam mislio ni na to. - Ne smijemo nita tajiti jedno od drugoga, dragi. Zapamti, ti si jedina utjeha koju tvoja majka ima na svijetu. 71- Zanima me kako bi mi bilo da sam tuljan, maleni luki tuljan. - Vrlo prohladno, mislim. - Ali, ne bih to osjeao... Tuljane titi naslaga sala tako da im je uvijek toplo, i kad sjede na ledenjaku. A bilo bi toliko zabavno plivati morem kad god mi se prohtjedne. Oni prevale na tisue milja, bez zaustavljanja. - Pa majka je prevalila tisue milja bez zaustavljanja, a i ti. - Kada? - Kad smo putovali preko mora pa natrag. Smijala mu se svjetlucavih oiju. - Oh, pa to je bilo na brodu. - I onda kada smo obiavali krstariti na Mary Stuart, - Oh, priaj mi o tome, majice. Kucanje na vratima. V Slobodno! Konobar najeene kose pomoli glavu kroz vrata: - Smijem li raspremiti, gospoo? - Da, i donesite mi vonu salatu i nastojte da voe bude svjee ... Veeras jelo nita ne valja. Konobar je daui gomilao posue na posluavnik. - alim, gospoo - zadahtalo e on. - U redu, znam da niste vi krivi za to, konobaru ... to e ti, Jimmv? - Smijem li naruiti meringue glace, majice? - U redu, ako bude jako dobar. - Juhu! - klikne Jimmy. - Dragi, za stolom ne smije tako vikati. - Ali nama to ne smeta kad smo za stolom samo nas dvoje... Hura za meringue glace. James, dentlemen se uvijek ponaa na isti nain bez obzira je li u svom domu ili u divljinama Afrike. - Joj, elio bih da smo u divljinama Afrike. - Prestraila bih se, dragi. - Ja bih ovako vritao pa bih prestraio sve lavove i tigrove ___Da, zbilja. Vrati se konobar donijevi na posluavniku dva tanjura. - 2alim, gospoo, ali meringue glace je nestalo... Umjesto toga sam mladom dentlemenu donio okoladni sladoled. - Oh, majko! - Nita zato, dragi... To bi ionako bilo preobilno... Pojedi ovo pa u te poslije veere pustiti da otri van i da kupi bombone. - Oh, divno! - Ali nemoj prebrzo jesti sladoled ili e dobiti greve. - Ve sam ga pojeo. - Ubacio si ga u sebe, zloo mala ... Stavi kaljae, duo. - Pa uope ne pada kia. - Uini kao to majka eli... I molim te, nemoj se dugo zadrati. Uzdajem se u tvoju asnu rije da e se odmah vratiti. Majka se veeras ne osjea nimalo dobro, a postaje tako uzrujana kad si ti vani, na ulici. Postoje tako grozne opasnosti... Sjedne da navue kaljae. Dok ih je navlaio preko peta, dola je k njemu s novanicom od jednog dolara. Stavi mu oko vrata svoju ruku u dugom svilenom rukavu. - Oh, dragi moj. - Plakala je. - Majko, ne smije. - Snano ju je zagrlio; osjeao je uz svoje ruke rebra njezina steznika. - Vratit u se za minutu, za malu malecku minutu. Na stepenitu gdje su bakrene ipke na svakoj stepenici drale na mjestu tamnocrveni sag, Jimmv svue kaljae te ih ugura u depove kine kabanice. Uzdignute glave pohrli kroz pauinu zavidljivih pogleda hotelskih djeaka skupljenih na klupi pored pulta.

- Ide na etnju? - zapita ga najmlai svjetlokosi pod-vornik. Jimmv vano kimne glavom, klizne pokraj izbuljene dugmadi vratara i nae se na Broadvvavu punom galame i koraka i lica to na sebe stavljaju krinke sjene kada klize iz mrlja svjetla iz duana i lunih ulinih svjetiljki. Brzo je iao prema gornjem gradu pokraj Ansonije. U vei se motao mukarac crnih obrva s cigarom u ustima, moda otmiar. Ali u Ansoniji stanuju pristojni ljudi kao i ondje gdje mi stanujemo. Zatim pota, prodavaonice tekstila, kemijska bojadisaona i istionica, kineska praonica iz koje se iri opren tajanstven zapah pare. Ubrzava hod, utaci su uasni otmiari. Koraaji. Kraj njega promakne ovjek koji nosi kantu petroleja, masni rukav oee mu rame, smradovi znoja i petroleja; a ako je on palikua. Pri pomisli na palikuu najei mu se koa. Vatra. Vatra. Huvlerova radnja; ugodan miris slatkia pomijean s vo-njem nikla i dobro obrisana mramora pred vratima, a miris kuhane okolade izvija se u toplim kolutima kroz reetke ispod prozora. Crni i naranasti krep papir za Svisvete. Upravo je kanio unutra ui kadli se sjeti da je dva bloka dalje radnja s ogledalima i pomisli na one male srebrne parne strojeve i automobile koje tamo dijele uz kusur. Pourit u; na koturaljkama bih stigao prije, mogao bih pobjei od bandita, gangstera, pljakaa, na koturaljkama, pucao bih preko ramena iz velikog automata, 72 73bum ... jedan od njih pada! On je najgori od svih, bum ... i drugi; koturaljke su arobne koturaljke, jupi... penje se uz kune zidove od opeka, preko krovova, nadsvoenih dimnjaka, pa na Flatiron Building, juri preko kabela na Brooklvn Bridgeu. Slastice Ogledalo; ovoga puta ulazi unutra bez oklijevanja. Neko vrijeme stoji pred tezgom prije nego netko doe da ga podvori. - Molim funtu ... funtu mijeanih okoladnih bombona po ezdeset centi - odverglao je. Bila je to plavokosa dama, malo razroka a gleda ga prezirno i uope ne odgovara. Molim vas, uri mi se, ako ne biste imali nita protiv... - U redu, dvorim svakoga po redu - odbrusi ona. . On stoji i trepe prema njoj raspaljenih obraza. Ona mu gurne omotanu kutiju na kojoj je natpis Platite na blagajni. Neu plakati. Gospoa na blagajni sitna je i sjedokosa. Uzima njegov dolar kroz mala vrata poput onih malih vratiju kroz koja ulaze i izlaze male ivotinje u Kui malih sisavaca. Blagajna veselo kljoca, sretna je to prima novac. Dvadeset i pet centi, desetica, petica i mala alica, zar je to etrdeset centi? Ali tu je samo mala alica umjesto parne lokomotive ili automobila. Skuplja novac i ostavlja malu alicu i hrli van s kutijom pod mikom. Majka e rei da sam se predugo zadrao. Ide kui gledajui ravno preda se, patei zbog zloudnosti plavokose gospoe. - Ha... iziao si da kupi bombone - ree plavokosi mali podvornik. - Dat u ti bombona ako kasnije doe gore - apne mu Jimmy u prolazu. Odzvanjale su bakrene ipke kad bi nogom udario o njih dok je trao uza stepenice. Pred vratima okoladne boje na kojima je bijelim emajliranim slovima bila ispisana brojka 503, sjeti se kaljaa. Poloi bombone na pod te navue kaljae preko mokrih cipela. Sva srea to ga majica nije saekala na otvorenim vratima Moda ga je s prozora vidjela kad je doao. - Majko. - Nije bila u dnevnom boravku. Bio je uasnut. Ona je izila, otputovala. - Majko! - Doi ovamo, dragi - zau se njezin slabi glas iz spavae sobe. Skinuo je eir i kini ogrta te nahrupio k njoj. - Majko, to je? - Nita, duo... Mui me glavobolja, to je sve, uasna glavobolja ... Nalij na rupi malo kolonjske vode pa mi ga lijepo poloi na glavu i, molim te, dragi nemoj da mi opet ue u oko kao ono proli put. 74 ' Leala je na krevetu u nebeskoplavom ogrtau podstavljenom vatom. Lice joj bijae Ijubiastoblijedo. Svilena kuna haljina boje lososa klonulo je visila preko stolice; na podu bjehu porazbacani njezini steznici u zbrci ruiastih uzica. Jimmy joj paljivo stavi na elo vlani rupi. Kolonjska voda imala je jak vonj, pekla ga je za nosnice kad se nadvio nad nju. - Dobro je to - zau njezin slabani glas. - Dragi, zovni tetu Emily, Riverside 2466 pa je pitaj moe li naveer navratiti. elim s njom razgovarati... Oh, puca mi glava! Dok mu je srce uasno lupalo a suze mu zamagljivale oi, iao je na telefon. Glas tetke Emily javi se neoekivano brzo. - Teta Emily, majci je zlo... Htjela bi da doe ... Odmah e doi, draga majko - vikne on. - Zar to nije lijepo? Odmah e doi. Na vrhovima prstiju vrati se u majinu sobu, pobere steznik i kunu haljinu te ih objesi u ormar. - Dragi - zauje njezin slabaak glas. - Izvadi mi ukosnice iz kose, od njih me boli glava... Oh, dragi moj deko, osjeam se kao da e mi prsnuti glava... Njeno je prelazio rukom kroz njezinu smeu kosu koja je bila svilastija od kune haljine te izvlaio ukosnice.

- Joj, nemoj, boli me. - Majko, nije bilo namjerno. Teta Emily, mrava u modrom mekintou koji je prebacila preko veernje haljine, dohrli u sobu. Njezina tanka usta bijahu suutno namrekana. Vidje sestru kako lei na krevetu zgrena od bola, i koatog bljedunjavog djeaka u kratkim hlaicama kako stoji pored nje s rukama punih ukosnica. - to je, Lil? - mirno zapita. - Draga moja, sa mnom se dogaa neto grozno - zau se glas Lily Herf kao zadahtan pisak. - James - odreito e teta Emily - mora otrati u krevet ... Majci je potreban potpun mir. - Laku no, draga majice - ree on. Teta Emily potapa ga po ramenima. - Ne brini, James, ja u se za sve pobrinuti. - Pola je na telefon te poela nazivati jedan broj tihim i jasnim glasom. Kutija s bombonima nalazila se na stolu u salonu; Jimmy se osjeao krivim kad ju je stavio pod miku. Prolazei pokraj biblioteke, izvue svezak Amerike enciklopedije pa je tutne ispod druge mike. Tetka nije primijetila kada je iziao. Otvorie se vrata tamnice. Vani bijae arapski pastuh i dva vjerna sluge, ekajui da pohitaju s njim preko granice u slobodu. Troja vrata dalje nalazila se njegova soba. Bijae nabijena tihom tekom 75tminom. Svjetlost se posluno upali obasjavi kabinu kune Mary Stuart. Vrlo dobro, kapetane, diite sidro i uzmite kurs prema otocima Windward i pobrinite se da me nitko ne smeta prije zore; moram pregledati vane isprave. Strgne sa sebe odjeu i klekne pokraj kreveta u pidami. Idemspatibogazvati bogemenidobrodati Akadsovogsvijetapoem sretnodaunebo-doem. Zatim otvori kutiju bombona i spoji jastuke na kraju kreveta ispod svjetla. Zubi mu prodru kroz okoladu do kaastoslat-kog nadjeva. Da vidimo... A, prvi samoglasnik, prvo slovo svih pisanih alfabeta osim amharijskog ili abesinijskog u kojem je trinaesto, te runskog u kojemu je deseto... K vragu, to je silno... AA, Aachen (vidi Aix-la-Chapelle). Aardvark... Uh, to smijeno izgleda ... (orvcteropus capensis), plantigradna ivotinja, vrste sisavaca, red edentata, svojstvena Africi. Abd, Abd-el-halim, egipatski princ, sin Mehmeta Alija i bijele robinje ... Obrazi mu se uspale dok je itao: Kraljica bijelih ropkinja. Abdomen (lat. neodreena etimologija)... donji dio tijela smjeten izmeu oita i pelvisa... Abelard... Odnos uitelja i uenice nije se dugo zadrao. Njihova je srca ispunjavao topliji osjeaj od potovanja, a neograniene mogunosti meusobnih odnosa koja im je pruao kanon to se uzdao u Abelardovu dob (sad mu je bilo gotovo etrdeset godina) i u njegov javni karakter, bjehu sudbonosni za mir njih oboje. Heloise je dola u takvo stanje da zamalo nije izdala njihovu prisnost... Fulbert se sada prepustio zanosu divlje osvetoljubivosti... upao je u Abelardovu odaju s druinom nitkova i zadovoljio svoju osvetu time to ga je okrutno osakatio. ... Abeliani... potkazali su spolni odnos kao slubu sotoni. Abimelh I, sin Gideonov od Sesemitske sulonice koji se proglasio kraljem pobivi svu sedamdesetoricu svoje brae osim Jotama, a poginuo prilikom opsade tebekog tornja ... Abortus ... Ne; ruke su mu bile ledene i osjeao je pomalo muninu od toga to je proderao toliko okoladnih bombona. 76 Abracadabra. Abydos... Ustao je da popije au vode prije Abesinije sa slikama ba-krotiskom pustinjskih planina te palea Magdale od strane Britanaca. Peckale su ga oi. Bio je ukoen i pospan. Pogleda na svog Ingersolla. Jedanaest sati. Odjednom ga spopadne uasnutost. Ako je majka mrtva ...? Pritisne lice u jastuk. Ona je stajala nad njim u svojoj bijeloj plesnoj haljini s ipkastim volanima i s povlakom koja se vukla iza nje uz utanje svile, a njezina ugodno namirisana ruka njeno ga je milovala po obrazu. Zagui ga navala jecajeva. Bacakao se na krevetu snano zarinuvi lice u zguvani jastuk. Dugo vremena nikako da prestane plakati. , Probudi se i ustanovi da svjetlo mutno gori i da je u sobi zaguljivo i vrue. Knjiga bijae na podu, a bomboni to su se ispod njega zgnjeili, slijepljeni su curili iz bombonijere. Sat se zaustavio na 1,45. Otvori prozor, stavi okoladne bombone u ladicu pisaeg stola i upravo se spremao ugasiti svjetlo kadli se prisjeti. Drui od uasa odjene kupai ogrta i obuje papue te se na vrcima prstiju zaputi zamraenim hodnikom. Osluhne pred vratima. Unutra su neki ljudi tiho govorili. Slabano pokuca pa

okrene kvaku. Jedna ruka naglo rastvori vrata i Jimmy je mirkao u lice visokog svjee obrijanog ovjeka sa zlatnim na-oalima. Preklopna vrata bijahu zatvorena; pred njima stajae ukrobljena bolniarka. - Dragi James, vrati se u krevet i ne brini - ree teta Emily umornim aptom. - Majka je jako bolesna i mora imati potpuni mir, ali vie nije u opasnosti. - Barem zasad nije, gospoo Merivale - ree doktor puui u svoje naoale. - Dragi malian - javi se bolniarkin glas, dubok i makast i smirujui - cijelu no je probdio u brigama i nijedanput nas nije gnjavio. - Ja idem natrag i smjestit u te u krevet - ree teta Emily. - Moj James to uvijek voli. - Smijem li vidjeti majku, samo u proviriti, tako da znam da joj je dobro. - Jimmy plaljivo die pogled prema velikom licu s naoalima. Lijenik kimne glavom: - Pa, moram otii... Navratit u oko etiri-pet sati da vidim kako se stvari razvijaju... Laku no, gospoo Merivale. Laku no, gospoice Billings. Laku no, sinko... 77- Ovuda... - Struna bolniarka stavi ruku Jimmyju na rame. Izmigolji se ispod nje i poe za njom. U uglu majine sobe gorjelo je svjetlo, zasjenjeno runikom to je oko njega bio privren pribadaama. Iz kreveta je dopirala kripa disanja koje nije prepoznao. Njezino zgreno lice bijae okrenuto prema njemu, sklopljeni kapci bili su ljubiasti, a usta iskrivljena na jednu stranu. Pola minute buljio je u nju. - U redu, sad idem natrag u krevet - apnuo je bolniarki. Krv mu je zagluno umjela. Ne gledajui tetku ni bolniarku ukoeno odeta prema vanjskim vratima. Njegova tetka je neto rekla Otri hodnikom do svoje sobe, zalupi vratima i navue rezu. Stajae ukoen i smrznut usred sobe, stisnutih pesnica. - Mrzim ih. Mrzim ih! - glasno viknu. Zatim, progutavi suhi jecaj, iskljui svjetlo i uvue se u krevet izmeu plahta koje su bile tako studene da se najeio. - S obzirom na cijeli va posao, madame - govorio je Emile jednolinim glasom - mislim da bi vam bio potreban pomonik u trgovini. - Znam ja to... Ubijam se radom; znam ja to - uzdahne Madame Rigaud sa svoje stolice za blagajnom. Emile dugo vremena posuti, piljei u popreni presjek vestfalske unke to je leala na mramornoj ploi kraj njegova lakta. Onda e plaljivo: - ena poput vas, lijepa ena poput vas, Madame Rigaud, nije nikada bez prijatelja. - Ah a... Svojedobno sam mnogo toga proivjela... Vie nemam povjerenja ... Mukarci su gomila grubijana, a ene, oh, nikako se ne mogu slagati sa enama! - Povijest i knjievnost... - zapone Emile. Zvrcne zvono iznad vrata. U trgovinu kroe mukarac i ena. Imala je utu kosu i eir nalik na cvjetnu gredicu. - uj, Billy, ne budi rastroan - govorila mu je. - Ali, Norah, neto moramo pojesti... A do subote u plivati u lovi. Ni u emu nee plivati dok se ne prestane kladiti na konje. - De, primiri se ... Da uzmemo malo jetrene patete... Boe, ona hladna purea prsa lijepo izgledaju ... - Prasce mali - gukne mu plavua. - Daj mi mira, pa ja kupujem. - Da, gospodine, purea prsa vrlo dobra ... Imamo i koko-ke, posve vrue... Emile, mon ami, cherchez-moi uns de ces pe-tits poulets dans la cuisin-e. 78 Madame Rigaud govorila je poput proroita ne miui se sa svog stolca za blagajnom. Mukarac se hladio slamnatim eirom iroka oboda ukraenim kockastom vrpcom. - Vrue danas - re Madame Rigaud. - I te kako... Norah, morali smo poi na Coney Island umjesto to se potucamo po gradu. Billy, jako dobro zna zato ne moemo onamo poi. - Ne bacaj mi to stalno pod nos! Zar ti ne rekoh da u do subote plivati u lovi? - Povijest i knjievnost - nastavi Emile kada su kupci otili s piletom ostavivi Madame Rigaud srebrnih pola dolara da ih zakljua u blagajnu ... - Povijest i knjievnost nas ue da postoje prijateljstva, da se katkada javi ljubav koja je dostojna povjerenja ... Povijest i knjievnost! - Madame Rigaud zarei od unutranjeg smijeha. - Velika nam korist od toga. - Ali, zar se nikad ne osjeate osamljeni u velikom stranom gradu kao to je ovaj...? Sve je tako tegobno. enske vam gledaju u dep a ne u srce... Ja to vie ne mogu podnijeti. iroka plea Madame Rigaud i velike grudi tresle su se od smijeha. Steznici joj zakripe kada se jo sva u smijehu digla iz stolca.

- Emile, ti si zgodan mladi, i vrst i probit e se u svijetu... Ali nikada se vie neu potiniti mukoj vlasti... Previe sam pretrpjela... Pa ni kad bi mi doao s pet tisua dolara. - Vi ste vrlo okrutna ena. Madame Rigaud ponovno se nasmije: - A sada doi, moe mi pomoi da zatvorim radnju. Nedjelja se mualjiva i sunana teko nadvijala nad centar grada. Baldvvin je u koulji sjedio za stolom i itao pravnu knjigu u teleem uvezu. Tu i tamo bi u biljenici ispisao pribiljeku irokim pravilnim rukopisom. Telefon glasno zazvoni u vruoj nepominosti. Dovri paragraf to ga je itao i otkoraa do aparata. - Da, ovdje sam sam, doi amo ako eli. - Odloio je slualicu. - Bog je ubio - proguna kroz stisnute zube. Nellie je ula bez kucanja i nala ga kako koraa tamo-amo ispred prozora. - Zdravo, Nellie - ree on ne diui pogled. Ona zastade zapiljivi se u njega. - uj me, Georgy,'ovako dalje vie ne moe. - Zato ne moe? - Dozlogrdilo mi je da se uvijek pretvaram i da laem. 79- Nitko nije nita doznao, zar ne? - Oh, naravno da nije. Prila mu je te mu namjestila kravatu. Njeno ju je poljubio u usta. Na sebi je imala nabranu haljinu od muslina crvenkasto ljubiaste boje, a u ruci je drala plavi suncobran. - Kako poslovi, Georgv? - Izvrsno. Zna li da ste mi vi donijeli sreu? Sada radim na nekoliko dobrih sluajeva i sklopio sam neke vrlo vrijedne veze. - Meni je to donijelo malo sree. Jo se nisam usudila poi na ispovijed. Sveenik e misliti da sam postala poganka. - Kako Gus? - Oh, pun je svojih planova... ovjek bi pomislio da je sam zaradio taj novac, toliko se time dii. - Sluaj, Nellie, kako bi bilo da ostavi Gua pa da doe ivjeti sa mnom? Mogla bi dobiti razvod pa bismo se mogli vjenati ... Tada bi sve bilo u redu. Vraga bi bilo... Uostalom, ti ne misli ozbiljno. - Ali, isplatilo se, Nellie, uistinu se isplatilo. Obgrlio ju je i poljubio njezine stisnute nepomine usne. Odgurnula ga je. - Na svaki nain, vie ovamo ne dolazim... Oh, bila sam tako sretna uspinjui se uza stepenice i razmiljajui na to da u te vidjeti... Plaen si i posao je posve zakljuen. Opazio je da su se sitne kovrice oko njezina ela opustile. Pramen kose visio joj je iznad jedne obrve. - Nellie, ne smijemo se ovako ogoreno rastati. - A zato ne, molim lijepo? - Zato to smo se voljeli. - Neu plakati. - Prela je smotanim rupiem po nosu. -Georgv, mrzit u te... Zbogom. Vrata otro zalupe za njom. Baldvvin je sjedio za stolom i grickao kraj olovke. U nosnicama mu je jo lebdio slab daak njezine kose. Grlo mu bijae ukoeno i grilo mu se. Zakalje. Olovka mu ispadne iz usta. Obrie slinu rupiem i namjesti se u stolici. Sitno tiskani paragrafi pravne knjige, maloas zamagljeni, postadoe jasni. Otrgne iz bloka ispisani list te ga privrsti na vrh gomile spisa. Na novom listu zapone: Odluka Vrhovnog suda drave New York... Odjednom se uspravi u stolici te ponovno stade grickati kraj olovke. Izvana dopre beskonana sparna piska kola kikirikija. - Oh, lijepo - glasno e on. - To je okonano. Nastavi pisati irokim pravilnim rukopisom: Sluaj Patter-son protiv drave Nevv York... Odluka Vrhovnog... 80 Bud je sjedio pokraj prozora u Domu pomoraca te polako i paljivo itao novine. Kraj njega su dva mukarca svjee izbrijanih obraza to podsjeahu na sirov odrezak, utegnuti u bijele okovratnike i u konfekcijska odijela od plavog sera, tromo igrala ah. Jedan je od njih puio lulu koja bi pomalo pucketala kad god bi iz nje potegao. Vani je neprekidno pljutala kia po irokom blistavom trgu. Banzai, ivio tisuu godina, uzviknue sivi ovjeuljci iz etvrtoga voda japanskih minera dok su napredovali da poprave most na rijeci Valu ... Posebni dopisnik Nevv York Heralda... - ah mat ree ovjek s lulom. - K vragu i sve, idemo na pie. Ova no nije za to da ovdje sjedimo trijezni. Obeao sam svojoj staroj...

- Skrati te gluposti, Jess, znam ja tvoja obeanja. - Krupna crvena aka gusto obrasla utim dlakama une ahovske figurice u kutiju za ah. - Reci svojoj staroj da si morao gucnuti kako bi se zatitio od vlanog vremena. - To i nije la. Bud je gledao kako kraj prozora promiu njihove sjene zgrbljene pod kiom. - Kako tvoje ime? Bud se naglo okrene s prozora zapanjen piskutavim otrim glasom koji mu odjekne u uhu. Gledao je vatrenomodre oi malog utog ovjeka koji je imao lice kao aba krastaa, iroka usta, izbuljene oi i gustu kratko potianu crnu kosu. Budu se ukoi vilica. - Moje je ime Smith, a tvoje? ovjeuljak isprui etvrtastu uljevitu ruku: - Meni vas drago upoznati. Ja Mattv. Bud prihvati ruku i protiv svoje volje. Stiskala je njegovu sve dok je nije trgnuo. - Mattv, i kako jo? - zapitao je. - Ja obino Mattv... Laponac Mattv... Doi popiti. - Ja sam vorc ree Bud. - Nemam ni prebijene cente. - Ja astiti. Ja previe novaca, uzmi neto... - Mattv gurne ruku u svaki dep na svom vreastom kockastom odijelu i mune Buda po grudima dvjema pregrtima zelembaa. - uj, zadri svoj novac... No, pit u s tobom. Kada su stigli u salun na uglu Pearl Streeta, Budovi laktovi i koljena prokisli su do koe, a mlaz hladne kie curio mu je niz lea. Kada su pristupili baru, Laponac Mattv poloi na nj novanicu od pet dolara. - Ja sve astiti; veeras jako sam sretan. Bud se okomi na besplatan ruak. 6 - Manhattan Transfer 81- Nisam jeo itavu vjenost - objasni on kada se vratio do bara da pije. Viski mu je prio grlo cijelim putem kojim se slijevao, suio mu je mokru odjeu i izazivao u njemu osjeaje koje je utio kada je bio dijete i kada bi iao subotom popodne na utakmicu bejzbola. - Daj ruku, Lapone povikao je tapui ovjeuljkova iroka ramena. - Ti i ja odsada smo prijatelji. - uj, kopneni takore, sutra se ja i ti zajedno ukrcati. to kae? - Dabome da oemo. - Sad idemo u Bovverv Street da gledamo kurve. Ja platiti. - Nema te kurve u Boweryju koja bi pola s tobom, mali Lapone - vikne visok pijan mukarac objeenih crnih brkova koji se progurao izmeu njih dvojice dok su teturali na mimo-hodnim vratima. - Nee one, one nee? - izusti Laponac mijenjajui smjer. Jedna njegova pesnica u obliku ekia ispali u iznenadnom aperkatu ispod ovjekove eljusti. ovjek izgubi ravnoteu pa se ukoeno skljoka kroz mimohodna vrata koja se za njim zatvore. Iz saluna se zauje povika. - Majku ti tvoju, Lapone, majku ti tvoju - grohotao je Bud i ponovno ga pljusne po ramenima. Ruku pod ruku teturahu Pearl Streetom pod velikim pljuskom. Na uglovima ulica uskipjelih od kie su u njih zijevali jarki barovi. uta svjetlost zrcala i bakrenih ograda i pozlaenih okvira oko slika ruiastih nagih ena, prevrtala se i prelijevala u aama viskija tono su ih divlje praznili zabaenih glava, vedro curila kroz krv, u mjehuriima prtila iz uiju i iz oiju, pitajui kapala s vrhova prstiju. Kue potamnjele od kie uzdizahu se i sputahu s obje strane, uline svjetiljke njihale su se poput fenjera to ih ljudi nose u paradi, sve dok se Bud ne nae u stranjoj sobi - sa enom na koljenima - punoj primaknutih lica. Laponac Matty stajae obgrlivi dvije djevojke oko vrata i razdrliv-i koulju kako bi pokazao gologa mukarca i golu enu istetovirane na njegovim prsima crvenom i zelenom bojom, zagrljene, ukoeno obavijene u morsku zmiju, a kada bi naduo prsa i prstima micao kou, micali bi se tetovirani mukarac i ena a sva su se primaknuta lica smijala. Phineas P. Blackhead uzdigne iroki kancelarijski prozor. Stajao je i promatrao luku od kriljevca i tinjca u neujednaenoj buci saobraaja, glasova, graji izgradnje koja se uzdizala iz ulica u centru grada, nadimljui se i izvijajui poput dima na ukoenom vjetru to je sa sjeverozapada puhao Hudsonom. 82 - Hej, Schmidt, donesite mi dalekozor! - povie preko ramena. - Pogledajte ... - Usmjeravao je dogled na trbuast bijeli parobrod aava uta dimnjaka koji je plovio pred Governors Islandom. Nije li onaj brod to e uploviti Anonda? Schmidt bijae debeljko koji je smravio. Koa mu je u oputenim mlohavim borama visila niz lice. Zirne kroz dogled: - Sto posto je ona. Spusti prozor; buka je jenjavala uz uplje izvijanje poput zvuka morske koljke. - Boramu, s tim su bili brzi... Za pola sata e pristati... Brzo idite tamo i potraite inspektora Mulligana. On je obraen ... Ne skidajte oiju s njega. Stari Matanzas je na ratnoj stazi i pokuava isposlovati sudski nalog protiv nas. Ako se do sutra naveer ne iskrca svaka lica mangana, smanjit u vau proviziju za polovicu ... Jeste li

razumjeli?

Schmidtovi mlohavi obrazi tresli su se kad se nasmijao. - Nema opasnosti, gospodine... Dosad ste me ve trebali upoznati. - Naravno da jesam... Dobar ste vi momak, Schmidt. Samo sam se alio. Phineas P. Blackhead bio je mrav ovjek srebrne kose i crvenog jastrebskoga lica; zavalio se u mahagonijev naslonja za svojim stolom i pritisnuo elektrino zvonce. - U redu, Charlie, uvedi ih zarei na podvornika kuina-ste glave koji se pojavi na vratima. Ukoeno ustane sa stola te isprui ruku. - Dobar dan, gospodine Storrovv... Dobar dan, gospodine Gold ... Raskomotite se ... Tako... A sada da vidimo to je s tim trajkom. Interesi eljeznice i pristanita koje ja zastupam, zasnovani su na iskrenosti i na estitosti, to znate... Uvjeren sam, mogu rei, vrsto sam uvjeren da ovu stvar moemo rijeiti prijateljski i skladno... Naravno, morate mi izii ususret... Znam, u srcu imamo zajednike interese, interese ovog velegrada, ove velike morske luke ... Gospodin Gold zabacio je eir na glavi i nakaljao se glasno, poput lavea. - Gospodo, jedan od puteva to pred nama stoje jest... Muha je sjedila pod sunanim svjetlom na prozorskoj dasci i stranjim noicama trljala krila. Sva se oistila, previjajui i izvijajui prednje noice poput ovjeka koji sapuna ruke, paljivo je pogladila tjeme svoje lankovite glave; eljala je kosu. Jim-myjeva je ruka lebdjela iznad muhe i spustila se. Muha mu je brujala i zujala u dlanu. Potrai je s dva prsta te ju je drao izmeu palca i kaiprsta i polako stiskao u gnjecav sivi ele. To 83obrie ispod prozorske daske. Podie ga vru osjeaj munine. Jadna stara muha, i to nakon to se tako paljivo oprala. Dugo vremena stajae promatrajui niz zranik kroz pranjavo okno gdje je sunce lagano zabljetavalo prainu. Tu i tamo bi ovjek u rukavima koulje prolazio dvoritem ispod njega nosei po-sluavnik s tanjurima. Uzvikivane naredbe i zveket pranja posua prigueno dopirahu iz kuhinje. Buljio je kroz lagano bljetavilo praine na prozorskom oknu. Majku je udarila kap i slijedeeg tjedna vratit u se u kolu. - uj, Herfy, jesi li nauio boksati? - Herfy i Kid boksat e za prvenstvo u kategoriji muha. - Kad ne elim! - Kid eli... Evo ga. Okupite se u ring, narode. - Ne elim, molim vas. - Boga ti, mora, inae emo ubiti vraga u tebi. - uj, Freddy, globimo te s pet centi zato jer psuje. - Bogamu, zaboravio sam. - Opet si opsovao... Pretui mu rebra. - Naprijed, Herfy, kladim se na tebe. - Tako valja, pretui ga. Kidovo bijelo iskrivljeno lice skakue pred njim poput balona; njegove pesnice pogaaju Jimmvja u usta; slankast okus krvi iz razrezane usne. Jimmy zamahuje na nj, povaljuje ga na krevet, zariva mu koljeno u trbuh. Odvlae ga i bacaju ga uza zid. - Naprijed, Kide. - Naprijed, Herfy. Zadah krvi mu je u nosu i u pluima; dah mu iti. Jedna noga zamahuje i pokali ga. - Dosta, Herfy je potuen. - Curica... curica. - Ti vraga, Freddy, pa oborio je Kida. - Umuknite, ne diite toliku galamu... Doi e gore stari Hoppy. - Obina mala prijateljska tunjava, je li, Herfy? - Gubite se iz moje sobe, svi vi, svi vi! - vriti Jimmy zaslijepljen suzama, mlatarajui rukama. - Cvilidreta ... cvilidreta. Zalupi vrata za njima, gurne uz njih stol i drhtav se uvlai u krevet. Okree se na trbuh i lei ustreptao od sramote, grizui jastuk. Jimmy je buljio kroz lagano bljetavilo praine na prozorskom oknu. 84 DRAGI Tvoja je jadna majka bila vrlo nesretna kad te naposljetku smjestila u vlak i vratila se u svoju veliku praznu hotelsku sobu. Dragi, vrlo sam osamljena bez tebe. Zna to sam uinila? Izvadila sam sve tvoje kositrene vojnike, one koji su sudjelovali u osvajanju Port Arthura pa sam ih sve poslagala u bataljone na polici biblioteke. Nije li to bilo glupo? Nita zato, dragi, uskoro e Boi pa u opet imati svoga deka ... Zgreno lice na jastuku; majku je udarila kap i slijedeeg tjedna vratit u se u kolu. Potamnjela koa joj se mlitavo objesila pod oima, sjedine se uvlae u njezinu smeu kosu. Majka se nikada ne smije. Kap.

Odjednom se okrene prema dnu sobe, baci se na krevet s tankom konatom knjigom u ruci. Zapljuskivanje valova zagluno je tutnjilo na koraljnom grebenu. Nije trebao itati. Jack je brzo plivao kroz mirne plave vode lagune, stajao je na suncu ute plae stresajui sa sebe slane kapljice, sirom je otvorio nosnice da udie miris hljebovca koji se pekao pokraj njegove osamljene logorske vatre. Ptice kriavog perja vritale su i hihotale s visokih papratastih vrhova kokosovih palmi. Soba bijae pospano vrua. Jimmy zaspi. Palubom se irio miris jagoda i limuna i miris ananasa, a majka bijae tamo u bijelom kostimu, i tamnokos mukarac u kapici za jedrenje, a suneva svjetlost mrekala se na visokim mlijenim jedrima. Majin tihi smijeh prerasta u vrisak O-o-o-ohii. Muha velika kao trajekt ide preko vode prema njima, prua svoje nazupane raje pande. - Skoi, Jimmy, skoi; moe to obaviti u dva skoka - dere mu se u uho tamnokosi mukarac. - Ali, kad ne elim, molim vas... Ne elim - cmizdri Jim-my. Tamnokosi ga tue, skai, skai, skai.. J - Da, samo trenutak. Tko je? Na vratima je stajala teta Emily. - Zato se uvijek zakljuava, Jimmy? ... Nikada ne doputam Jamesu da se zakljuava. - Ovako mi se vie svia, teta Emily. - Kakav je to nain da djeak spava u ovo doba popodne-va? - itao sam Koraljni otok pa zaspao. - Jimmy porumeni. - U redu. Doi sa mnom. Gospoica Billings ree da ne svraamo u majinu sobu. Ona spava. Nalazili su se u tijesnom dizalu koje je zaudaralo na ricinu-sovo ulje; crni liftboj naceri se Jimmvju. 85- to je rekao lijenik, teta Emily? - Sve ide onako kako se moglo oekivati... Ali ne smije se zbog toga zabrinjavati. Veeras se mora divno zabaviti sa svojim malim roacima... Ne drui se dovoljno sa svojim vrnjacima, Jimmy. Ili su prema rijeci povijajui se na pjeskovitom vjetru koji je kovitlao ulicom odlivenom u eljezu pod tamnim, srebrom isprepletenim nebom. - Mislim da e se veseliti to se vraa u kolu, James. - Da, teta Emily. - kolski dani najsretnije su vrijeme ivota. Majci svakako pii bar jedanput tjedno, James ... Ti si joj sada sve to ima... Gospoica Billings i ja izvjetava! emo te. - Da, teta Emily. - Jo neto, James, elim da bolje upozna mog Jamesa. On ti je vrnjak, samo to je moda malo razvijeniji i tako dalje, i morali biste postati dobri prijatelji... teta to Lily nije i tebe poslala u Hotchkiss. - Da, teta Emily. Stupovi od ruiasta mramora nalazili su se u donjem trijemu stambene zgrade tete Emily i liftboj je imao okoladnu livreju s bakrenom dugmadi, a lift bijae etvrtast i ukraen ogledalima. Teta Emily zastane pred velikim crvenim vratima od mahagonija na sedmom katu te proaka torbu da nae klju. Na kraju hodnika nalazio se prozor optoen olovom kroz koji se mogla vidjeti rijeka Hudson i parobrodi i visoka stabla dima to se s manevarskih kolodvora du rijeke uzdizahu prema utom zalasku sunca. Kada je teta Emily otvorila vrata, zaue svirku na klaviru. - To Maisie vjeba. U sobi s klavirom sag je bio debeo i mekan, zidne tapete bijahu ute sa srebrnim blistavim ruama izmeu lamperije boje vrhnja i zlatnih okvira uljanih slika uma i ljudi u gondoli i debelog kardinala to pije. Maisie zabaci pletenice s ramena kada je skoila s klavirskog stolca. Imala je okruglo mlijeno lice i malice prast nos. Metronom je i dalje tiktakao. - Zdravo, James - ree ona nakon to je prinijela usta majinim da dobije poljubac. - Uasno mi je ao to je jadna teta Lilv tako bolesna. - Zar nee poljubiti sestrinu James? - zapita teta Emily. Jimmy odgega do Maisie i gurne lice prema njezinom. - Kakav udan nain ljubljenja - ree Maisie. 86 - Pa, vas dvoje djece moete jedno drugome initi drutvo do veere. - Teta Emily oduta u pokrajnju sobu kroz plave zavjese od baruna. - Neemo te i dalje moi zvati James. - Nakon to je zaustavila metronom Maisie stajae buljei u bratia ozbiljnim smeim oima. - Ne moemo imati dva Jamesa, je li? - Mama me zove Jimmy. - Jimmy je obino ime, ali vidim da emo se s tim morati pomiriti dok ne smislimo neto bolje ... Koliko jackova moe uhvatiti? - A to su to jackovi? - Boe mili, zar ne zna to su to jackovi? ekaj da se vrati James, to e se smijati! - Znam za Jack rue. Majka ih je voljela vie nego bilo to drugo.

- Amerike ljepotice jedine su rue koje ja volim - izjavi Maisie spustivi se u naslonja Morris. Jimmy je stajao na jednoj nozi, a prstima druge noge udarao se po peti. - Gdje je James? - Uskoro e doi kui... Sada je na satu jahanja. Sumrak posta olovno mualjiv meu njima. S manevarskih kolodvora dopirae vrisak lokomotivske zvidaljke i lupa spojnica na teretnim vagonima koje su skretali. Jimmy pritri prozoru. - uj, Maisie, voli li ti lokomotive? - zapitao je. - Mislim da su grozne. Tata kae da emo odseliti zbog buke i dima. Jimmy je kroz polumrak mogao nazrijeti ukoenu glatku masu velike lokomotive. Dim je sukljao iz dimnjaka u golemim bronanim i ljubiastim kolutima. Dolje niz prugu se crveno svjetlo pretvori u zeleno. Zvono stade zvoniti polako, lijeno. Snano povukavi i glasno daui, vlak krene uz kloparanje, nakupi brzinu, klizne u sumrak njiui crvenim svjetlom na svom zaelju. - Uh, kako bih elio da ovdje stanujemo - ree Jimmy. -Imam dvije stotine i sedamdeset dvije slike lokomotiva, jednom u ti ih pokazati ako eli. Ja ih skupljam. - Ba je smijeno skupljati neto takvo... Sluaj, Jimmv, spusti rebrenice a ja u upaliti svjetlo. Kad je Maisie pritisnula na prekida, ugledae na vratima Jamesa Merivalea. Imao je svijetlu ivu kosu i pjegavo lice pr-asta nosa kao i Maisien. Na sebi je imao jahae hlae i crne konate dokoljenice i mahao je dugom oljutenom ibom. - Zdravo, Jimmy - ree on. - Dobro doao u na grad. 87- Zamisli, James - klikne Maisie - Jimmy ne zna to su to jackovi. Kroz plave zavjese od baruna pojavi se teta Emily. Bila je odjevena u zelenu svilenu bluzu s ipkom i visokim okovratni-kom. Sijeda joj se kosa u blagoj krivulji uzdizala s ela. - Djeco, vrijeme je da se operete - ree ona. - Veera je za pet minuta ... James, odvedi bratia u svoju sobu i pouri svui to jahae odijelo. Svi su ve sjedili za stolom kad je Jimmy iza svog bratia uao u blagovaonicu. Noevi i viljuke diskretno su zveckali pod svjetlom est votanica sa crvenim i srebrnim zaslonima. Na elu stola sjedila je teta Emily, odmah do nje ovjek crvena vrata i spljotena zatiljka, a na drugom elu stola tetak Jeff sa srebrnom iglom u kockastoj kravati - ispunjavao je veliki naslonja. Crna dvorkinja leprala je oko resica svjetla i dijelila prepeene krekere. Jimmy je ukoeno jeo juhu, bojei se da ne sre. Tetak Jeff je izmeu dviju lica juhe govorio gromkim glasom: - Ne, poujte me, Wilkinson, New York nije vie ono to je bio neko kada smo Emily i ja tek doli ovamo, bilo je to nekako u pretpotopno doba. Grad su preplavili ifuti i irska bagra, u tom grmu lei zec... Do deset godina kranin vie nee moi ivjeti... Kaem vam, katolici i idovi istjerat e nas iz nae roene zemlje, evo to e oni uiniti. - To je Novi Jeruzalem - ubaci u smijehu teta Emily. - Ovo nije smijeno; ovjek koji se cijeloga ivota mrcvario radom da stvori neku radnjicu ili tome slino, ne eli da ga istisne gomila prokletih stranaca, je li, VVilkinsone? - Jeffe, previe se uzrujava. Zna da od toga ima probav-ne smetnje ... - Ostat u miran, mama. - Evo koja je velika mana ljudi u ovoj zemlji, gospodine Merivale... - Gospodin Wilkinson mudro se namrti. - Ljudi ove zemlje previe su snoljivi. Ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu ne bi ovo dopustili... Na koncu konca, mi smo sagradili ovu zemlju a zatim doputamo gomili stranaca, ljamu Evrope, olou iz poljskih geta da dou ovamo i da vladaju u naoj zemlji. - iva je istina da estit ovjek ne eli prljati ruke politikom a nema nikakvog poticaja da se lati javnih slubi. - Tako je, danas svaki ovjek eli imati vie novca, potrebno mu je vie novca nego to estito moe zaraditi u javnom ivotu ... I naravno, najbolji ljudi usmjeruju se na druga podru-ja. 88 - A pridodajte tome neznanje onih prljavih ifuta i irskog oloa kojima dajemo pravo glasa prije nego to znaju i govoriti engleski... - zapone tetak Jeff. Dvorkinja odloi pred tetu Emily visoko natrpanu posudu peene piletine garnirane popecima od kukuruza. Razgovor je zamro dok su se posluivali. - Oh, zaboravila sam ti rei, Jeffe - ree teta Emily. - U nedjelju moramo poi u Scarsdale. - Oh, mama, mrzim izlaziti nedjeljom. - On je pravo djetence, samo bi stajao kod kue. Pa nedjelja je jedini dan kad sam kod kue. - Pa, evo kako je bilo: pila sam aj kod Maillarda s Harlan-dovicama, a zna li tko je sjeo za susjedni stol? Nitko drugi nego gospoa Burkhart... - Je li ona supruga Johna B. Burkharta? Nije li on jedan od potpredsjednika National City Bank?

- John je zgodan ovjek i pred njim je velika budunost. - Dakle, kao to sam rekla, dragi, gospoa Burkhart ree da naprosto moramo doi i provesti s njima nedjelju, a ja nisam mogla odbiti. - Moj otac - nastavi gospodin Wilkinson - bio je lijenik starog Johannesa Burkharta. Starac je bio udna stara ptica, zgrnuo je lovu trgujui krznom jo onomad u vrijeme pukovnika Astora. Bolovao je od podagre i grozomorno je psovao... Sjeam se da sam ga jedanput vidio, starac crvena lica duge sijede kose i sa crvenom kapicom preko ele. Imao je papigu po imenu Tobija a ljudi koji su prolazili ulicom nikad nisu znali da li psuje Tobija ili sudac Burkhart. - Ah, da, vremena su se promijenila - izusti teta Emilv. Jimmy je sjedio na stolcu, a u nogama su ga pekli marci i mravci. Majku je udarila kap i slijedeeg tjedna vraam se u kolu. Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak ... On i Skinny vraaju se iz igre sa abama krastaama dolje kraj jezerca, u plavim odijelima zato jer je nedjeljno popodne. Cvjetaju bokori rujevi-ne iza taglja. Mnotvo djeaka zadirkuje maloga Harrisa i zovu ga Iky zato to je on navodno idov. Javlja se njegov jednolian glas: - Dosta, deki, prestanite, deki. Imam na sebi svoje najbolje odijelo, deki. - Oj, oj, miister Solomon Levy sa svojom najboljom jidi odjeom, sve po snienoj cijeni - ciali su podrugljivi glasovi. -Jesi li ga kupio u duanu Sve za pet i deset, Iky? - Kladim se da ga je dobio na rasprodaji robe oteene poarom. 89- Ako ga je dobio na rasprodaji robe oteene u poaru, moramo u njega usmjeriti trcaljku. - Usmjerimo trcaljku u Solomona Levvja. - Oh, prestanite, momci. - Umuknite! Ne viite tako glasno. - Oni se samo ale, nee mu nita - apne Skinny. Iky se bacakao nogama i vritao dok su ga nosili prema jezercu, njegovo bijelo lice vlano od suza bilo je okrenuto nadolje. - On uope nije idov - ree Skinnv. - Ali rei u ti tko je idov, onaj veliki siledija Fat Svvanson. - Kako zna? - Rekao mi je njegov sobni drug. - Boe moj, pa oni e to uiniti. Otre u svim smjerovima. Mali Harris, kose zamrljane blatom, izvlaio se na obalu, iz rukava njegova kaputa curila je voda. Uz sladoled bijae posluen vrui okoladni umak. - etaju ulicom Irac i kot i Irac kae kotu: Sandy, idemo na aicu ... Otegnuta zvonjava na ulaznim vratima skrene njihovu panju s prie tetka Jeffa. Crna dvorkinja nahrupi u blagovaonicu i stane aptati teti Emily na uho. - I Skot ree: Mike ... No, u emu je stvar? - Gospodin Joe, gospodine. - Odnio ga vrag! - Pa, moda je sada on u redu - urno ubaci teta Emily. - Malo je nakresan, gospoo. - arah, kog vraga ste ga uveli? Nisam ga ja uvela, naprosto je doao. Tetak Jeff odgurne svoj tanjur i baci ubrus: - Oh, k vragu ... Razgovarat u s njim. - Pokuaj ga otpraviti... - zapone teta Emily; umukne ostavivi usta djelomino otvorena. Kroz zavjese koje su visile na irokim vratima u sobu za dnevni boravak, pomoli se glava ptijeg lica, tanka oputena nosa, a iznad njega griva ravne crne kose kao u Indijanca. Jedno od crveno obrubljenih oiju mirno namigne. - Zdravo svima!... Kako maliani? Zamjeravate li to sam nahrupio? - Glas mu je bio dreav i promukao, tada se i visoko koato tijelo pomoli iza glave kroz zavjese. Usta tete Emily namjeste se u leden osmijeh. - uj, Emily, mora ... ovaj... oprostite; osjeao sam da bi veera ... ovoga... oko obiteljskog ognjita ... ovaj... bila... ovoga... ovoga... blagotvorna. Razumije, proien utjecaj doma. - Stajao je klimajui glavom iza naslonjaa tetka Jeffa. - Dakle, Jeffersone, staro mome, kako je na tritu? - Spustio je ruku na rame tetka Jeffa. - Oh, posve dobro. eli li sjesti? - proguna on. - Rekli su mi... Ako eli posluati savjet starog strunjaka... ovaj... jednog biveg vercera... svakim danom sve sam vie vorc ... ha-ha ... Kau mi da se isplati gucnuti Interbo-rough Rapid Transit's ... Ne gledaj me tako poprijeko, Emily. Odmah u otii... Pa, zdravo, gospodine VVilkinson... Djeca dobro izgledaju. Dakle, na asnu rije, ovo je djeai Lily Herf... Jimmy, ne sjea se svoga... ovaj... roaka, Joea Har-landa, sjea li se? Nitko se ne sjea Joea Harlanda... Osim tebe, Emily, a ti bi bila sretna da me moe zaboraviti... ha-ha... Kako tvoja majka, Jimmy?

- Malo bolje, hvala vam - Jimmy se silio da istjera rijei kroz stisnuto grlo. - Dakle, kada poe kui, izrui joj moj pozdrav ... ona e shvatiti. Lily i ja uvijek smo bili dobri prijatelji iako sam ja crna ovca obitelji... Oni me ne vole, htjeli bi da odem ... Rei u ti neto, djeae, Lily je najbolja od svih njih. Je li da je, Emily, je li da je ona najbolja od svih nas? Teta Emily se nakalje. - Naravno da jest, najljepa je, najpametnija, najstvarnija... Jimmy, tvoja je majka carica... Uvijek je bila predobra za sve ove. Borati, elim piti u njezino zdravlje. - Joe, mogao bi malo spustiti glas! - Teta Emily otkucala je rijei poput pisaeg stroja. - Ah, svi vi mislite da sam pijan ... Zapamti ovo, Jimmy... - Nagnuo se preko stola pa pomilovao Jimmvjevo lice svojim oporim zapahom viskija... Za ovakve stvari nije uvijek kriv ovjek... okolnosti... ovaj... okolnosti... - Prevrnuo je au dok se.teturajui dizao na noge. - Budui da me Emily i dalje iskosa gleda, idem... Ali zapamti, pozdravi Lily Herf od Joea Harlanda, iako je on poao stramputicom. - Ponovno se odgega kroz zavjesu. Jeff, znam da e prevrnuti Sevresku vazu ... Pobrini se da u redu izie i pozovi mu taksi. James i Maisie prasnu u krije'tav hihot iza ubrusa. Tetak Jeff pocrveni kao rak. - Vrag neka me nosi ako ga smjestim u kola. On nije moj roak... Njega bi trebalo zatvoriti. A slijedei put kada ga vidi, moe mu s moje strane poruiti ovo, Emily: ako ikada opet doe ovamo u tom odvratnom stanju, izbacit u ga. 90 91- Jeffersone, dragi, nema smisla da se ljuti... Nikakvo se zlo nije dogodilo. Otiao je. ! - Nikakvo se zlo nije dogodilo! Misli na nau djecu. A zamisli da je ovdje umjesto Wilkinsona bio kakav stranac. Sto li bi pomislio o naem domu? - Za to ne brinite - zagrake gospodin Wilkinson. Nezgode se dogaaju u najsreenijim obiteljima. - Jadni Joe tako je mio momak kad je priseban ree teta Emily. - I pomisli na to da se prije mnogo godina naas inilo kao da Harland u svojoj ruci dri cijeli Curb Market.* Novine su ga nazivale kraljem Curba, zar se ne sjea? - Bilo je to prije afere s Lottie Smithers ... - ujte, djeco, idite u drugu sobu pa se igrajte dok mi pijemo kavu procvrkue teta Emily. Da, ve su odavno trebala otii. - Zna li igrati Pet stotica, Jimmy? - zapita Maisie. - Ne, ne znam. - to kae na to, James? Ne zna igrati na jackove i ne zna igrati Pet stotica. Pa, i jedno i drugo su enske igre - s visoka e James. -Ni ja ih ne bih igrao da nije tebe. - Ne bi, je li, gospodine Pametnjakoviu! - Igrajmo se ivotinja hvata! - Za tu igru nema nas dovoljno. Nije zabavno ako nema mnogo ljudi. - A proli put tako si se ludo hihotala da nas je majka prisilila da prestanemo. - Mama nas je prisilila da prestanemo zato to si maloga Billyja Schmutza odalamio nogom u lakatnu kost tako da je zaplakao. - A da siemo i gledamo vlakove - predloi Jimmy. - Ne smijemo sii niza stepenice poslije mraka - strogo e Maisie. - Znate to? Igrajmo se burze... Imam milijun dolara dionica na prodaju, a Maisie moe pekulirati na umjetnom dizanju vrijednosti, a Jimmy moe sputati vrijednost. - U redu, to emo uiniti? - Oh, samo tri unaokolo i galami... Prodajem bez pokria. - Vrlo dobro, gospodine agente, sve ih kupujem po pet centi. - Ne, to ne moe rei... Reci: devedeset est i pol ili tako neto. - Curb Market, slobodno trite dionica koje se ne prodaju na redovnoj burzi. 92 - Dat u vam za njih pet milijuna - uzvikne Maisie maui bugaicom s pisaeg stola. - Glupao, vrijede samo jedan milijun - vrisne Jimmy. Maisie zasta kao za zemlju prikovana. - Jimmy, to si to rekao? Jimmy osjeti kako bukti od stida; pogledao je svoje nezgrapne cipele: - Rekao sam: glupao! - Zar nikada nisi bio u nedjeljnoj koli? Zar ne zna da Bog u Bibliji kae, ako ikoga nazove glupanom - prijeti ti pakleni oganj? Jimmy se nije usuivao podii pogled. - Pa, vie se neu igrati ree Maisie ponosno dignuvi glavu.

Jimmy ni sam nije znao kako se naao u predvorju. Zgrabio je eir i istrao kroz vrata pa niz est stepenita od bijeloga kamena pokraj bakrene dugmadi i okoladne livreje liftboja, pa kroz trijem u kojem su bili ruiasti mramorni stupovi na Sedamdeset drugu ulicu. Vani je bilo mrano i vjetrovito, sve puno tekih sjena koje su se primicale i uurbanih koraka. Napokon se penjao uz dobro poznate grimizne stepenice hotela. Pohita pokraj majine sobe. Pitali bi ga zato se tako brzo vratio kui. Nahrupi u svoju sobu, navue rezu, dvaput zakljua vrata i sav zadahtan se na njih nasloni. - Pa, jesi li se najzad oenio? - bijae prva stvar koju je Congo zapitao kada mu Emile otvori vrata. Emile je bio u potko-ulji. Soba nalik na kutiju cipela bijae zaguljiva, osvijetljena i zagrijevana plinskom svjetiljkom na kojoj je bila limena kapica. - Otkud dolazi ovoga puta? Bizerta i Trondjeb... Ja sam vjet pomorac. T> - Gadan je to posao, ii na more ... Utedio sam dvije stotine dolara. Radim kod Delmonika. Sjedoe jedan pored drugoga na nepospremljen krevet. Congo izvadi kutiju Egyptian Deities sa zlatnim rubom. - Plaa za etiri mjeseca - pljesne se po bedru. - Jesi li vidio May Sweitzer? Emile odmahne glavom. - Morat u pronai tu malu kuku... U onim jebenim skandinavijskim lukama one doplove u amcima, krupne debele plavue u brodiima za prijevoz hrane do broda ... Umuknu. itao je plin. Congo ispusti dah u zviduku. - Uhu ... C'est chic ?a, Delmonico... Zato se jo nisi njom oenio? 93- Svia joj se to visim oko nje ... Trgovinu bih vodio bolje nego ona. - Previe si mekan; prema enama mora biti tvrd da bilo to od njih dobije ... Uini je ljubomornom. - Ona me dri na uzici. - eli li vidjeti razglednice? - Congo izvue iz depa paket umotan u novine. - Gle, ovo je Napulj; tamo svi ele doi u New York... Ovo je arapska plesaica. Nom d'une vache, imaju klizav pupak... - uj, znam to u uiniti - odjednom vikne Emile ispustiv-i razglednice na krevet. - Uinit u je ljubomornom ... - Koga? - Ernestine ... Madame Rigaud... - Na svaki nain, proetaj sa enskom nekoliko puta po Osmoj aveniji pa se kladim da e ona pasti kao tona opeka. Zazvoni budilica na stolici kraj kreveta. Emile skoi te je zaustavi i pone pljuskati lice vodom iznad umivaonika. - Merde, moram na posao. - Idem u Hell's Kitchen da vidim mogu li nai May. - Ne budi lud da potroi sav svoj novac - ree Emile koji stajae kraj napuknutog ogledala iskrivljena lica, kopajui dugmad na plastronu iste iskuhane koulje. - To je sigurna stvar, velim vam - neprestance je ponavljao . ovjek unosei se Edu Thatcheru u lice i udarajui dlanom po stolu. - Moda jest, Vileru, ali toliko sam ljudi vidio kako propadaju, da, asne mi rijei, ne shvaam kako da to riskiram. - ovjee, ja sam zaloio suprugin srebrni servis za aj i svoj dijamantni prsten i djetetov vri... Stvar je sigurna, ba sigurna ... Ne bih te u nju uputio, jedino zato to radim jer smo nas dvojica vrlo dobri prijatelji i dugujem ti novac i sve... Do sutra u podne zaradit e na svoj novac dvadeset i pet posto... Onda, ako eli zadrati, moe, ali riskira, ali ako proda tri etvrtine a ostatak zadri dva-tri dana, uz rizik, bit e siguran ... kao Gibraltarska stijena. - Znam, Vileru, to zbilja lijepo zvui... - Pobogu, ovjee, valjda ne eli cijeli svoj ivot biti u ovom prokletom uredu? Misli na svoju djevojicu. - I mislim, u tom i jest nevolja. - uj, Ede, Gibbons i Svvandike poeli su kupovati ve po tri centa veeras kada se burza zatvarala... Klein je postao lukav pa e rano ujutro doi ovamo ovjenan slavom. Burza e zbog toga poaaviti... 94 - Osim ako se ne predomisle momci koji obavljaju prljav posao. Poznajem ove stvari do u samu sr, Vileru ... Zvui kao sto posto siguran prijedlog... Ali ja sam pregledao knjige prevelikog broja ljudi koji su pali pod steaj. Viler ustane i baci cigaru u pljuvanicu. - Pa lijepo, radi to hoe, neka sve ide k vragu ... Pretpostavljam da ti se zacijelo svia putovati ovamo iz Hackensacka i raditi dvanaest sati na dan ... - Smatram da u se probiti jedino radom, tako ti je to.

- Kakva ti je korist od nekoliko uteenih tisuica kad bude star i kad ne bude mogao dobiti zadovoljstvo? ovjee, us-koit u u to s obje noge. - Pa hajde, Vileru ... To je tvoja stvar - gunao je Thatcher dok je njegov drug tekim korakom iziao zalupivi vrata ureda. Velika kancelarija sa svojim nizovima utih stolova i prekrivenih pisaih strojeva bijae prazna, osim atora svjetla u kojemu je za stolom krcatim knjigovodstvenim knjiurinama sjedio Thatcher. Na tri prozora pri kraju nije bilo zavjesa. Kroz njih je vidio strmu masu zgrada to su se ljeskale u svjetlu i komadi neba, u obliku daske, taman kao crnilo. Prepisivao je memorandume na velikom trgovakom arku. FanTan Import and Export ompanv (stavke aktive i pasive do zakljuno 29. veljae)... Podrunice New York, Shanghai, Hongkong i Straights Settlements ... Saldo Nekretnine Prihod i gubitak $ 345,789.84 $ 500,087,12 $ 399,765.90 - Gomila vrajih lupea - glasno proguna Thatcher. - U cijeloj dokumentaciji nema ni jedne stavke koja ne bi bila krivotvorena. Ne vjerujem da imaju ikakve podrunice u Hongkongu ili bilo gdje drugdje... #Nasloni se u stolac i zabulji kroz prozor. Zgrade su se mraile. Jedva je mogao razabrati jednu zvijezdu na mrlji neba. Morao bih izii i jesti, otrov je za probavu jesti neredovito kao to ja jedem. Recimo da se i povedem za Vilerovim najnovijim savjetom. Ellen, kako ti se sviaju ove rue Amerika ljepotica? Peteljke su im duge dva i pol metra i elim da proui plan putovanja u inozemstvo koje sam ti namijenio kao nadopunu obrazovanju. Da, bit e teta da ostavimo svoj lijepi novi stan koji gleda na Central Park... A u centru grada; The Fiduciarv Accounting Institute, Edvvard . Thatcher, predsjednik... Kugle pare lunjale su po mrlji neba, skrivajui zvijezdu. Upusti se 95u to, upusti se u to... ionako su svi oni lupei i kockari... Upusti se u to i izroni punih ruku, punih depova, punog rauna na banci, a sefova punih novca. Kad bih se samo usudio da riskiram. Lud si to troi vrijeme mozgajui o tome. Vrati se Fan-Tan Importu. Para, slabano crvenkasta od svjetla to se odraavalo od ulica, brzo se raspravala preko mrlje neba, izvijala se i rasplinjavala. Roba pod zabranom u skladitima Sjedinjenih Amerikih drava... $ 325,666.00. Upusti se u to pa izroni s tri stotine dvadeset pet tisua, est stotina ezdeset i est dolara. Dolari se raspruju kao para, izvijaju se i rasplinjuju prema zvijezdama. Milijuna Thatcher nagne se kroz prozor svijetle sobe namirisane paulijem, da pogleda tamne obrise grada koji se pario od smijeha, glasova, zveketa i svjetala; iza njega svirahu orkestri meu azalejama, privatni telegrafi su kuc kuc kuc otkucavali dolare iz Singapura, Valparaisa, Mukdena, Hongkonga, Chicaga. Susie se nadvijala nad njega u haljini sazdanoj od orhideja i aptala mu na uho. Ed Thatcher ustane stisnutih pesnica, drui; Ti jadna budalo, kakva korist od toga sad kad nje vie nema. Bit e najbolje da poem neto pojesti, inae e me Ellen ukoriti. V. PARNI VALJAK Sumrak njeno miluje ulice otrih uglova. Tmina teko pritie asfaltni grad koji se pui, satire rezbarije na prozorima i reklamne natpise i dimnjake i vodene rezervoare i ventilatore i stepenice za sluaj poara i oblike i ukrase i valovite povrine i oi i ruke i kravate u plave grude, u crne goleme blokove. Pod sve teim i teim pritiskom to se valja prozori bljuju svjetlost. No satire bljetavo mlijeko iz lunih svjetiljki, istiskuje sumorne blokove sve dok iz njih ne curi crvenilo, utilo i zelenilo na ulice to odzvanjaju od koraka. Iz cijeloga asfalta kaplje svjetlost. Svjetlost ike iz reklamnih natpisa na krovovima, vrtoglavo se okree meu kotaima, bojadie valjajue tone neba. Parni je valjak kloparao tamo-amo preko svjee nanesenog katrana na cesti pred vratima groblja. Iz njega dopirae zadah zagorjelog kolomaza, pare i vrue boje. Jimmy Herf probijao se du ruba ceste; kamenje ga je ranjavalo po tabanima preko izlizanih potplata cipela. Proia pokraj radnika crnomanjastih ija pa produlji hodati po novoj cesti, u nosnicama mu osta njihov vonj na enjak i znoj. Zastane nakon devedesetak metara na sivoj cesti predgraa, koja je s obje strane bila gusto naikana telegrafskim stupovima i icama, iznad sivih kua nalik na papirnate kutije i sivih estica dodijeljenih klesarima spomenika, nebo bijae boje crvendaeva jaja. U krvi su mu se previjali mali svibanjski crvii. Strgne crnu kravatu te je stavi u dep. Glavom mu se bjesomuno motala melodija: Tako su mi dosadile Iju-bice Nosite ih sve, Jedan je sjaj sunca a drugi sjaj mjeseca a trei sjaj zvijezda: jer jedna se zvijezda razlikuje sjajem od druge zvijezde. Isto je 7 - Manhattan Transfer

97tako uskrsnue iz mrtvih... urno je koraao brkajui kroz lokve pune neba, nastojei istresti iz uiju jednoline dobro podmazane rijei, otarasiti se dodira crnog krepa s prstiju, zaboraviti miris ljiljana. Tako su mi dosadile Iju-bice Nosite ih sve.

Ubrza korak. Cesta se penjala uzbrdo. Bljetav potoi vode u jarku tekao je kroz tokice trave i maslaaka. Kue se prorijede; na zidovima tagljeva oljutena su slova kazivala LVDIA PINKERTON'S VEGETABLE COMPOUND, BUDVVEISER, RED HEN, BARKING DOG ... A majicu je udarila kap i sad je bila pokopana. Nije se mogao sjetiti kako je neko izgledala; bila je mrtva i gotovo. S plota se oglasi vlaan iv-iv vrapca. Siuna rava ptica odlepra naprijed, sjedne na telegrafsku icu i zapjeva pa odleti na rub naputena kotla te zapjeva, pa odleti dalje i zapjeva. Nebo posta zagasitije plavo, ispunjavalo se pahuljastim sedefnim oblacima. Posljednji put osjeti pokraj sebe uta-nje svile, osjeti kako se ruka u obilnom rukavu sa ipkastim volanima njeno sklapa iznad njegove ruke. Lei u kolijevci, podigavi stopala pod prijetnjom kutravih uurenih sjena; a sjene su umakle i rastopile se u uglovima kada se ona nad njega nadvila s kovricama oko ela, u svilenim naduvenim rukavima, s malenim crnini madeorn u uglu usta koja su ljubila njegova usta. Ubrza korak. Krv mu je obilno i vrelo tekla ilama. Pahuljasti su se oblaci rastapali u pjenu ruiaste boje. uo je svoje koraaje po izlizanom kamenu tucaniku. Na raskru sunce obasja ljepljive iljaste pupoljke bukvina izdanka. Putokaz nasuprot glasio je VONKERS. Nasred ceste Ijuljkala se ulupljena konzerva rajice. Nastavi hodati tjerajui je snano nogom preda se. Jedan je sjaj sunca a drugi sjaj mjeseca, a trei sjaj zvijezda... Nastavi put. - Zdravo Emile! - Emile kimne ne okreui glavu. Djevojka je trala za njim i pograbila ga za rukav kaputa. - Tako ti, dakle, postupa prema starim prijateljima, je li? Sada kada se drui s onom kraljicom delikatesa ... Emile istrgne ruku. - Meni se uhii, to je svee. - Kako bi ti se svidjelo da odem k njoj pa da joj kaem da smo se ti i ja dogovorili da stojimo pred izlogom na Osmoj aveniji pa smo se grlili i ljubili samo zato da se ona zacopa u tebe. - To bila Gongova ideja. - Pa, zar nije uspjela? 98 - Uspjela. - Pa, zar meni nita ne duguje? - May, ti s vhloo zlatna djevojica. Slijedei tjedan slobodan sam u shijedu navee... Doi u po tebe pa te odvesti u kino ... Kako kuhvanje? - Gore nego pakao... Pokuat u se zaposliti kao plesaica u Campusu ... Tamo mogu sresti momke s lovom ... A ne vie ove mornare i obalne radnike ... Postat u uvaena. - May, jesi li phimila vijesti od Gonga? - Dobila sam razglednicu iz nekakvog vrajeg mjesta, ni ime mu nisam mogla proitati... Nije li to smijeno, kada pie da ti alje novaca, a dobije samo razgledniicu... Taj me momak moe imati svake noi, potrebno je samo da me zapita ... I on je jedini, zna ti to, abaru? - Zbogom, May. Odjednom gurne slamnati eiri obrubljen potonicama straga pa je poljubi. - Hej, dosta je toga, abaru ... Osma avenija nije mjesto na kojem se djevojka ljubi - zakmei ona gurnuvi uti uvojak natrag pod eir. - Mogla bih te usositi a to bih ba rado uinila. Emile se udalji. Poarna kola, kolica sa trcaljkom i ljestve s kukama prou kraj njega, tresui ulicu svojim tropotom i klopotom. Tri bloka dalje s krova jedne kue irio se dim a tu i tamo jezici plamena. Gomila se natisnula na nizove policajaca. Iza lea i gusto zbijenih eira Emile spazi vatrogasce na krovu susjedne kue i tri tiha blistava mlaza vode usmjerena prema gornjim prozorima. Jamano upravo suelice trgovine delikatesama. Probijao se kroz guvu na ploniku kadli se gomila odjednom razdvoji. Dva policajca vukla su crnca kojemu su ruke klimale naprijed i natrag poput prekinutih ica. Iza njih je iao trei policajac i mlatio pendrekom crnca najprije po jednoj a onda i po drugoj strani glave. - Vatru je podmetnuo pomrina. - Uhvatili su palikuu. - Ono je podmeta poara. - Boe, onaj dim gadno izgleda. Gomila se opet spoji. Emile stajae pokraj Madame Rigaud, pred vratima njezine trgovine. - Cheri, que ga me fait une emotion... J'ai horriblement peur du feu. Emile stajae malo iza nje. Jednu joj ruku polako obavije oko struka, a drugom rukom tapao ju je po miici: 99 - Sve je u redu. Gle, nema vie vatre, samo ima dima... Ali, osigurana- si, je li? - Oh, Ma, na petnaest tisua. Stisnuo joj je aku a onda odmaknuo svoje ruke.

- Viens, ma petite, on va rentrer. Kada su se nali u trgovini, prihvati njezine punane ruke. Ernestine, kad emo se vjenati? - Slijedei mjesec. - Ja ne ekati tako dugo, nemogue... Zato ne bismo slijedee srijede? Onda bih ti mogao pomoi da napravi inventuru... Mislim ja, moda bismo mogli prodati ovu radnju pa se preseliti u gornji grad, zaraditi vie novaca. Potapala ga je po obrazu. - P'tit ambitieux - ree ona kroz svoj uplji unutranji smijeh od kojega su joj se tresla ramena i velika prsa. Morali su presjesti na Manhattan Transferu. Poderao se palac na Elleninim novim rukavicama od jaree koe pa ga je neprestano trla kaiprstom. John je na sebi imao kini ogrta s pojasom i ruiastosivi pusteni eir. Kada se okrenuo prema njoj i nasmijeio, nije se mogla suzdrati a da ne skrene pogled te se zabuljila u jaku kiu koja je blistala preko tranica. - Tu smo, draga Elaine. Oh, keri kneeva, vidi, ukrcat emo se na vlak koji stie sa stanice Pennsvlvania... Smijeno je ekati na ovakav n'ain u divljini New Jerseva. Uli su u salonska kola. John mljacne jezikom videi da su mu na blijedom eiru ostale tamne mrlje od kinih kapljica. Dakle, kreemo, djevojice ... Gle, lijepa si, ljubavi moja, lijepa si, ima oi golubinje. Elleni je novi ivani kostim bio uzak u laktovima. eljela je da se osjea veoma radosnom i da slua njegov mazan apat na uho, ali neto joj je ukoilo i namrtilo lice; mogla je samo gledati kroz prozor smee movare i milijun crnih prozora tvornica i kaljuaste gradske ulice i zarao parobrod u kanalu i tag-Ijeve i reklame Bulla Durhama i patuljke Spearminta okrugla lica, sve iarano uzdu i poprijeko blistavim mlazovima kie. Draguljne pruge na prozoru tekle su ravno dolje kad bi se vlak zaustavio, a postajale bi sve to ukoenije to bi vlak poveavao brzinu. Kotai su joj topotali u glavi i huktali Manhattan Tran--sfer. Man-hattan Tran-sfer. U svakom sluaju, ima jo mnogo do Atlantic Cityja. Kada stignemo u Atlantic City... Oh, etrdeset kiilo je dana... Osjeat u se radosnom... / etrdeset kiilo je noi... Moram se osjeati radosnom. 100 - Elaine Thatcher Oglethorpe, to je vrlo lijepo ime, je li, draga? Oj, okrijepite me vinom, osvjeite me jabukama jer bolan sam od ljubavi... Bilo je tako udobno u praznim salonskim kolima, u zelenom barunskom naslonjau, a John se naginjao prema njoj recitirajui besmislice, a smee barutine klizile su iza prozora isprugana kiom, a miris nalik na koljke prodirae u vagon. Pogledala mu je u lice i nasmijala se. Rumenilo mu jurne preko lica sve do korijena crvenoplave kose. Stavio je ruku u utoj rukavici preko njezine ruke u bijeloj rukavici. - Sada si moja ena, Elaine. - Sada si moj mu, Johne. I smijui se gledahu jedno drugo u udobnosti praznih salonskih kola. Bijela slova, ATLANTIC CITY, sudbonosno su se uzdizala iznad vode koju je rupiala kia. Kia je ibala po blistavom drvenom etalitu i silovito zapljuskivala prozor kao voda koju izliju iz kabla. A jau od kie mogla je uti mjestiminu tutnjavu valova du ala meu osvijetljenim molovima. Leala je nauznak i buljila u strop. Pokraj ' nje, na velikom krevetu, spavao je John i disao mirno kao dijete smotavi jastuk pod glavu. Bilo joj je ledeno hladno. Kliznula je iz kreveta vrlo oprezno kako ga ne bi probudila i stajae gledajui kroz prozor niz vrlo dugo slovo V rasvjete na drvenom etalitu. Gurne prozor uvis. Kia joj osine lice, pakosno joj je bola put i moila spavaicu. Prislonila je elo na okvir. Oh, elim umrijeti. elim umrijeti. Sva napeta hladnoa njezina tijela zgri joj se u elucu. Oh, povraat u. Ode u kupaonicu i zatvori vrata. Kad je povraala, bolje se osjeala. Onda se ponovno uspne u krevet, pazei da ne dodirne Johna. Ako ga dodirne, ona e umrijeti. Leala je nauznak, vrsto priljubivi ruke tik uz bokove i skupivi noge. Salonska kola udobno su kloparala u njezinoj glavi; zaspala je. Probudi je vjetar koji je mlatio po prozorskim oknima. John bijae daleko, na drugoj strani velikog kreveta. Uslijed vjetra i kie koja je tekla niz prozor, inilo joj se kao da se mie soba i veliki krevet i sve, kao da poput zranog broda jure preko mora. Oh, etrdeset kiilo je dana... Kroz prorez u hladnoj ukoenosti ova pjesmica tekla je topla kao krv... 7 etrdeset kiilo je noi Njeno prijee rukom po muevoj kosi. Iskrivio je lice u snu i uzdahnuo Nemoj glasom kao u kakva djeaia pa je zahihotala. Leala je hihoui na krajnjem rubu kreveta, hihoui oajniki kao neko s djevojicama u koli. A kia je ibala kroz prozor a pjesma postajala sve to glasnija dok naposljetku ne postade limena glazba u njezinim uima: 101Oh, etrdeset kiilo je dana

I etrdeset kiilo je noi I nije prestalo sve do Boia A jedini ovjek koji je poplavu preivio Bijae Dugonogi Jack iz Isthmusa. Jimmy Herf sjedio je suelice tetku Jeffu. Pred svakim se na plavom tanjuru nalazio odrezak, peeni krumpir, brdace graka i granica perina. - Dakle, ogledaj se oko sebe, Jimmy - ree tetak Jeff. Jarko svjetlo s gornjeg prozora obrubljuje blagovaonicu obloenu orahovinom, blijeti i izvija se na srebrnim noevima i viljukama, na zlatnim zubima, satovima na lancima, iglama u kravatama, guta ga tmina sukna i tvida, okruglo blista na sjajnim tanjurima i na elavim glavama i na poklopcima posuda. - Dakle, to misli o tome? - pita tetak Jeff zarinuvi palce u depove svog pahuljastog ukastog prsluka. - Ovo je lijep klub, svakako - kae Jimmy. Najimuniji i najuspjeniji ljudi ove zemlje dolaze ovamo na ruak. Gle onaj okrugao stol u kutu. Ono je Gausenheimerov stol. Tamo posve lijevo. - ... Tetak Jeff naginje se prema naprijed i snizuje glas: - Onaj ovjek snane vilice je J. \Vilder Lapor-te. - Jimmy ree ovji odrezak ne odgovarajui. Dakle, Jimmy, vjerojatno zna zbog ega sam te ovamo doveo... elim s tobom razgovarati. Sad kada je tvoja jadna majka... otila, Emily i ja smo tvoji skrbnici pred zakonom i izvrioci oporuke jadne Lily... elim ti objasniti kako stoje stvari. Jimmy odlae no i viljuku i sjedi piljei u tetka, grevito steui hladnim rukama naslone stolice, gledajui kako se obraz pomie, plav i teak, iznad rubinske igle u irokoj satenskoj kravati. - Sada ti je esnaest godina, je li, Jimmy? - Da, gospodine. - Dakle, evo kako stoje stvari... Kada se posve sredi imetak tvoje majke, imat e otprilike pet tisua i pet stotina dolara. Sreom si bistar deko pa e uskoro biti spreman za koled. Dakle, ako se njome valjano upravlja, ova svota trebala bi dosta-jati za tvoje studiranje na Columbiji, kad ve eli studirati na Columbiji... Ja osobno, a siguran sam da tako misli i tvoja teta Emily, mnogo bih vie volio da poe na Vale ili na Prince-ton ... Po mom miljenju ti si vrlo sretan momak. U tvojim sam godinama istio jednu kancelariju u Fredericksburgu i zaraivao petnaest dolara mjeseno. No, evo to sam htio rei... Nisam primijetio da pokazuje dostatnu odgovornost u pogledu 102 novanih pitanja... ovoga... dostatno oduevljenje da zarauje za ivot, da uspije u svijetu... Pogledaj oko sebe ... tedljivost i oduevljenje stvorili su od ovih ljudi ovo to su sada. Stvo-rie i mene, dovedoe me u poloaj da ti ponudim udoban dom i uljuenu okolinu to ti i nudim ... Shvaani da je tvoje obrazovanje bilo pomalo udnovato, ona jadna Lily nije ba dijelila nae nazore o mnogim pitanjima, ali istinsko obrazovno razdoblje tvog ivota tek poinje. Sada je vrijeme da zauzme stav i da postavi osnove svoje budue karijere ... Savjetovao bih ti da se povede za Jamesovim primjerom pa da se zaposli u tvrtci i u njoj se probija ... Odsad ste mi obojica sinovi... To e biti te-gotan posao, ali e ti na kraju pruiti vrlo znaajan poetak. I nemoj ovo zaboraviti: ako je ovjek uspjean u Nevv Vorku, onda je uistinu uspjean! Jimmy sjedi promatrajui tetkova iroka ozbiljna usta koja oblikuju rijei, a da i ne kuaju soan ovji odrezak to ga jedu. - Dakle, to e uiniti? Tetak Jeff nagne se preko stola prema njemu, izbeenih sivih oiju. Jimmy se davi komadiem kruha, crveni, na kraju slabano muca: - to god vi kaete, tetak Jeff. - Znai li to da e preko ljeta mjesec dana raditi u mojoj kancelariji? Okusiti kako je to kad zarauje za ivot, kao mukarac u svijetu mukaraca, stei predodbu o tome io je posao? Jimmy kimne glavom. - Dakle, mislim da si donio vrlo razboritu odluku - zagrmi tetak Jeff zavalivi se u stolicu tako da svjetlost udara po valu njegove elinosive kose. - Uzgred da te pitam, to e naruiti za desert? ... Za mnogo godina, Jimmy, kad bude uspjean ovjek s vlastitom tvrtkom, sjeat emo se ovog razgovora. Ovo je poetak tvoje karijere. Djevojka u garderobi smjeka se ispod gizdave gomile svoje uljivo ute kose kada prua Jimmyju njegov eir koji djeluje zgnjeeno plosnat i prljav i mlitav meu trbuastim tvrdim pustenim eirima i fedorama i velianstvenim panama eirima to vise na vjealicama. eludac mu se vrtoglavo prekobacuje kako se sputa lift. Izlazi u mramorno predvorje krcato svijetom. Na trenutak ne znajui kamo bi poao, prisloni se uza zid, s rukama u depovima, promatrajui kako se ljudi laktaju kroz vrata to se vjeito okreu; ene njenih obraza koje vau vakalice, ene otrih obraza sa ikama, njegovi vrnjaci mlijena lica, mladi probisvijeti naherenih eira, znojavi kuriri, ukrteni pogledi, bokovi to besciljno tumaraju, crvene eljusti koje vau cigare,

103blijeda upala lica, plosnata tijela mladih mukaraca i ena, trbu-aste tjelesine starijih mukaraca, svi se oni laktaju, guraju, stru-u nogama, ulazei u dvije beskonane trake kroz okretna vrata, van na Broadway i unutra s Broadwaya. Jimmy stupa u vrpci kroz okretna vrata unutra i van, u podne i naveer i ujutro, okretna vrata melju njegove godine poput mesa za kobasice. Iznenada mu se miii ukoe. Tetak Jeff i njegova kancelarija neka idu u vraju mater. Te rijei tako glasno odjeknu u njemu da se osvre na jednu i na drugu stranu da vidi je li itko uo kad ih je izgovorio. Svi oni neka idu u vraju mater. Uzdigne ramena i gura se prema okretnim vratima. Peta mu se spusti na neiju nogu. Boga vam vaega, gledajte kamo stajete. Nae se na ulici. Ko-vitlav vjetar to pue Broadwayom unosi mu prainu u usta i u oi. ee prema Battery Parku a vjetar mu pue u lea. Na crkvenom groblju Svetoga Trojstva stenografkinje i poslunici jedu sendvie meu grobovima. Stranci se roje iz parobrodarskih kompanija; Norveani konopljine kose, veani irokih lica, Poljaci, crnomanjaste noge mukaraca iz Sredozemlja koji zaudaraju na enjak, gortaki Slaveni, tri Kineza, gomila istonjakih mornara. Na malom trokutu ispred carinarnice Jim Herf se okrene i dugo pilji dubokom zasjeklinom Broadwaya, okrenuvi se prema vjetru. Tetak Jeff i njegova kancelarija neka idu u vraju mater. Bud je sjedio na rubu postelje i ispruio ruke i zijevao. Posvuda unaokolo je, kroz smrad znoja i kiseloga daha i mokre odjee, dopirale hrkanje, vrpoljenje mukaraca u snu, kripanje krevetnih opruga. Daleko je kroz mrak gorjelo jedno jedino elektrino svjetlo. Bud sklopi oi i spusti glavu na rame. O, Boe, elim spavati. Dragi Isuse, elim spavati. Stisne koljena uz sklopljene ruke kako mu ne bi drhtala. Oe na koji jesi na ne-besi ja elim spavati. - to je, kolega, ne mo spavat? - dopre tih apat sa susjednog kreveta. - K vragu, ne mogu. - Ni ja. Bud pogleda veliku glavu kovraste kose poduprtu na lakat, okrenutu prema njemu. Ovo je prokleta uljiva smrdljiva spavaonica - nastavi glas jednolino. - Rei u svijetu ... I to za etrdeset centa! Neka im bude njihov Hotel Plaa i... - Jesi li ve dugo u gradu? - U kolovozu e biti deset godina. 104 - Ti majku! - Dosta je komedije, momci - zakrgue glas iz niza kreveta. - Sto vi misite da j ovo, idofski piknik? Bud spusti glas: - udnovato, godinama sam mislio do u grad i elio... Rodio sam se i odrastao na farmi na sjeveru. - Zato se ne vrati? - Ne mogu se vratiti. Budu bijae hladno; elio je da prestane drhtati. Navue pokriva do brade i prevrne se suelice ovjeku koji je govorio. - Svakog proljea sam sebi kaem: Opet u put pod noge, otii u i zasaditi se meu korov i travu i krave koje dolaze kui u vrijeme mue, ali ne odlazim; jednostavno visim ovdje dalje. - A to radi cijelo vrijeme u gradu? - Ne znam ... Najprije sam veinom sjedio na Union Squa-reu, onda sam sjedio na Madison Squareu. Bio sam u Hoboke-nu i Jerseyu i Flatbushu, a sad sam propalica iz Boweryja. - Boe, kunem se da u sutra otii odavdek. Ovdek me vata strah. Previe ima policajaca i detektiva u ovom gradu. - Moe ivjeti od prosjaenja ... Ali, sluaj me dobro, mali, vrati se na farmu svojim starcima dok se jo moe vratiti. Bud skoi iz kreveta pa grubo povue ovjeka za rame: - Doi ovamo na svjetlo, elim ti neto pokazat. Budu je vlastiti glas udno zavijao u uima. Odeta hrkavim nizom kreveta. Skitnica, gegav mukarac kovrave kose i brade izblijedjelih od vremena, oiju kao da su mu ekiem udarene u glavu, uzvere se iz pokrivaa posve odjeven i poe za njim. Bud pod svjetlom raskopa gornji dio svog donjeg rublja pa ga skine sa suhonjavih miica i ramena punim kvrgavih miia. - Gle moja lea. - Isuse Kriste - proape ovjek prelazei prljavom rukom dugih utih noktiju preko mase bijelih i crvenih duboko usjeenih brazgotina. - Nikada nisam vidio neto ovako. - To mi je uinio moj stari. Dvanaest godina me tukao kad god bi mu se prohtjelo. Svukao bi me pa bi se laganim lancem okomio na moja lea. Govorili su da mi je on tata, ali znam da nije. Pobjegao sam kad mi je bilo trinaest godina. Tada me on ufati i poe me mlatit. Sad mi je dvadeset i pet godina. Bez rijei se vrate do postelja i legnu.

Bud leae buljei u strop navukavi pokriva do oiju. Kad bi spustio pogled prema vratima na kraju sobe, vidio bi kako tamo stoji mukarac u tvrdom pustenom eiru s cigarom u ustima. Gnjeio je meu zubima donju usnu kako bi suzdrao pla. Kad ponovno zirne, ovjeka vie nije bilo. 105- Sluaj, jesi li jo budan? - apne on. Skitnica proguna. - Htio sam ti re. Smrskao sam mu glavu lopatom, smrvio ko ondak kad udari nogom trulu bundevu. Reko sam mu da me se okani, a on nije sluao... Bio je to strog bogobojazan ovjek i tijo je da ga se svi boju. upao je rujevinu sa staroga panjaka da na njemu zasadi krumpir ... Ostavio sam ga da lei do noi s glavom smrskanom kao trula bundeva. Bokor grmlja du ograde sakrivao ga je s ceste. Ondak sam ga pokopao i poao u kuu i skuhao lonac kave. Nikada mi nije doputao da pijem kavu. Prije zore sam ustao i otiao cestom. Govorio sam samome sebi: u velikom gradu da te nau, znailo bi traiti iglu u plastu sijena. Znao sam gdje je stari dro novac; imao je zamo-tak velik ko tvoja glava ali sam se bojo uzet vie od deset dolara... Jesi li jo budan? Skitnica proguna. - Kad sam bio dijete, druio sam se s kerkom staroga Sa-cketta. Ona i ja smo se druili u staroj ledari u Sackettovim umama i razgovarali smo o tome da emo poi u New York City i da emo se obogatiti, a sad kad sam ovdje, ne mogu nai posao i ne mogu se otresti straha. Mene posvuda slijede detektivi, ljudi s tvrdim pustenim eirima, sa znakama ispod kaputa. Sino sam poelio poi s kurvom a ona mi je to vidjela u oima pa me izbacila ... Ona mi je to vidjela u oima. Sjedio je na rubu leaja, nagnuo se i govorio ovjeku u lice u piskavom aptu. Odjednom ga skitnica pograbi za rune zglobove. Pogledaj me, mali, poludjet e ako tako nastavi ... Ima li ita love? - Bud kimne glavom. - Daj je meni da ti uvam. Ja sam prekaljen pa u te izvui iz ovoga. Odjeni se i proeci po bloku do zalogajnice i dobro se najedi. Koliko ima? - Kusur od jednog dolara. - Meni daj etvrt dolara a za ostatak pojedi sve to moe. - Bud navue hlae i prui ovjeku etvrt dolara. - Onda se vrati ovamo i spavat e dobro a sutra emo ja i ti poi na sjever pa se domoi onog smotka novanica. Jesi l reko da je bio velki ko tvoja glava? Ondak emo se pokupit ondek gdje nas ne mogu ufatit. Podijelit emo po na pol. Slae li se? Bud drvenim trzajem zakima glavom, a onda, dok su mu niranci leprali oko cipela, odgega na vrata pa se spusti niza popljuvane stepenice. Kia je prestala, svje vjetar koji je mirisao po umi i travi mrekao je lokve na istim opranim ulicama. U zalogajnici na Chatham Squareu tri mukarca sjedjela su, i spavala navukavi 106 eire preko oiju. ovjek za tezgom itao je ruiaste sportske novosti. Bud je dugo ekao na svoju porciju. Osjeao se svjee, bez misli, sretno. Kad je porcija stigla, jeo je kosanu usoljenu govedinu, namjerno uivajui u svakom zalogaju, gnjeei jezikom hruskave komadie krumpira o zube, srui silno zaeerenu kavu. Pomazavi tanjur koricom kruha uze akalicu i izie. akajui zube odeta kroz prljavotamni ulaz na Brooklvn Bridge. ovjek u tvrdom pustenu eiru puio je cigaru usred irokog tunela. Bud mugne pokraj njega hodajui teko i razmetljivo. Ba me briga za njega; neka me slijedi. Lukoviti nogostup bijae prazan, na njemu se nalazio samo jedan policajac koji stajae zijevajui, gledajui uvis u nebo. Bilo je to nalik na hodanje meu zvijezdama. Ispod u oba pravca ulice su se stanji-le u tokaste nizove svjetala izmeu etvrtastih zgrada crnih prozora. Rijeka je pod njim blistala poput Mlijene staze iznad njega. Tiho i glatko je gomila svjetala tegljaa klizila kroz mokru tminu. Mostom zazuje kola, a grede zaklopou dok mrea kablova zasvira poput trznutog benda. Kada je stigao do spleta greda nadzemne eljeznice na brooklvnskoj strani, okrene se natrag du junog prilaznog od-vojka. Nije vano kamo idem, sad nikamo ne mogu poi. Rub plave noi poeo je sjati iza njega kao to eljezo poinje sjati u vignju. Iza crnih dimnjaka i nizova krovova ozaravahu se slabani ruiasti obrisi centra grada. Sva je tmina postajala bisernom, toplom. Svi su oni detektivi koji me gone, svi oni, mukarci u tvrdim pustenim eirima, skitnice na Boweryju, starice u kuhinjama, barmeni, tramvajski kondukteri, pajkani, kurve, mornari, luki radnici, tipovi u agencijama za zapoljavanje ... Mislio je da u mu rei gdje je starev smotak, uljiva skitnica... Neka se nosi. Neka se nose svi oni prokleti detektivi. Rijeka bijae glatka, nalatena poput puane cijevi od plavog elika. Nije vano kamo idem; sad nikamo ne mogu poi. Sjene izmeu kverova i zgrada bile su pranjave kao plavilo za pranje. Jarboli su oiviavali rijeku; dim, ljubiast, okoladan, rumen kao meso, penjao se u svjetlost. Sad nikamo ne mogu poi. U fraku sa zlatnim satom na lancu i s crvenim prstenom pe-atnjakom, jaui na svoje vjenanje pokraj Marije Sackett, jaui u koiji u gradsku vijenicu, s etiri bijela konja, da ga naelnik

proglasi gradskim vijenikom; a svjetlost iza njih postaje sve jarkija, jai u svili u kadifi na svoju enidbu, jai u ruiastom pliu u bijeloj koiji s Marijom Sackett o boku, kroz redove mukaraca koji mau cigarama,

klanjaju se, skidaju smee tvrde pustene eire, gradski vijenik Bud jai u koiji punoj dijamanata sa svojom nevjestom od milijun dolara... Bud sjedi na og107radi mosta. Sunce se diglo iza Brooklyna. Prozori Manhattana su u vatri. Tre se naprijed, oklizne, visi na ruci a sunce mu bljeti u oi. Vrisak mu se priguuje u grlu dok pada. Kapetan McAvov na tegljau Prudence stajae u pilotskoj kuici drei jednu ruku na kormilu. U drugoj je drao komadi dvopeka to ga je upravo umoio u alicu kave koja se nalazila na polici pokraj stalka za kompas. Bio je to kran mukarac upavih obrva i gustih, ufitiljenih crnih brkova. Upravo se spremao staviti u usta komadi biskvita umoenog u kavu kadli neto crno padne i udari u vodu uz potmuo pljusak, nekoliko metara od pramca. U istom trenutku ovjek nagnut kroz vrata strojarnice povie: - ovo je upravo skoio s mosta. - Vrag ga ubio - ree kapetan McAvov odbacivi svoj komad dvopeka i okrenuvi kormilo. Snana oseka vrtjela je brod kao slamku. U strojarnici zazvone tri zvona. Crnac otri sprijeda na pramac s akijom u ruci. - Pomozi mu, Red - vikne kapetan McAvov. Poslije natezanja izvuku na palubu dug crn mlitav predmet. Jedno zvonce. Dva zvonca, kapetan McAvov je namrten i turoban okrenuo tegljaev nos ponovno u struju. - Ima li u njemu ikakva znaka ivota? - zapitao je promuklo. Crnevo je lice bilo zeleno, zubi su mu cvokotali. - Nee, gospodne - polako e riokosi. - Vrat mu je pukao na licu mjesta. Kapetan McAvov usre u usta dobru polovicu svojih brkova. Vrag ga ubio - proguna on. - Ovo je zgodna stvar, i to ba na ovjekov svadbeni dan. 108 DRUGI DIO I. VELIKA DAMA NA BIJELU KONJU Jutro tropoe od prolaska prvog nadzemnog vlaka niz Allen Street. Dnevno svjetlo drnda kroz prozore, potresajui stare kue od opeka, kriavim konfetima trca grede nadvonjaka podzemne eljeznice. Make ostavljaju kante za smee, stjenice se vraaju u zidove, naputajui znojave udove, naputajui prljavonjene ije male usnule djece. Mukarci i ene mekolje se ispod pokrivaa i popluna na madracima u uglovima soba, klupka djece poinju se odmotavati pa vrite i udaraju nogama. Na uglu Rivertona starac konopljane brade, nitko ne zna gdje on spava, razmjeta svoj tand ukiseljenih proizvoda. Bave kiselih krastavaca, papra iz Jamaike, kore od dinje, piccalillija (arome od nasjeckanog povra, gorice, octa i estokih zaina) iri isprepletene vilice i hladne vrijee vlanosvjeeg otrog mirisa to raste poput movarnog vrta iz mousnih krevetnih vonjeva i uee-nog tretanja poljunane ulice koja se budi. Starac konopljane brade, nitko ne zna gdje on spava, sjedi usred svega toga kao Jona pod svojom bundevom. Jimmy Herf uspne se uza etiri kripava stepenita te pokuca na bijelim vratima - iznad ruke razasuli se otisci prstiju -gdje se na ceduljici lijepo privrenoj na podlogu bakarnim avliima pojavi prezimne Sunderland ispisano staroengleskim slovima. Dugo je poekao pokraj boce mlijeka, dviju boica vrhnja i primjerka nedjeljnog Timesa. Iza vrata se zau utanje i kripa koraka, a onda vie nikakav um. Gurne bijelo dugme na dovratku. - A on ree: Margie, tako sam se ludo u te zatelebao, a ona mu kae: Ui, skloni se s kie, sav si mokar... Glasovi dopiru niza stepenice, muke noge u cipelama na dugme, enske noge u sandalama, ruiastosvilene noge; djevoj109ka u pahuljastoj haljini i u eiru Spring Maid; mladi je imao bijeli obrub na prsluku i kravatu na zelene, plave i ljubiaste pruge. - Ali ti nisi takva ena. - Kako zna kakva sam ja ena? Glasovi odmaknu niza stepenite. Jimmy Herf ponovno pritisne na zvonce. - Tko je? - dopre frfljav enski glas kroz prorez na vratima. - elim vidjeti gospoicu Prvnne, molim lijepo. Letimian pogled na plavi kimono nadignut sve do brade punaka lica. - Oh, ne znam je li ve ustala. - Rekla je da hoe. - ujte, biste li, molim vas, priekali trenutak kako biste mi omoguili da pobjegnem zahihoe ona iza vrata. - A onda uite. Oprostite, ali gospoa Sunderland je mislila da ste vi ubira stanarine. Ponekad dou nedjeljom tako da ulove ovjeka. Smijeak plaljivo premosti prorez u vratima. - Da unesem mlijeko?

- Oh, budite ljubazni! I sjednite u predsoblju a ja u pozvati Ruth. Predsoblje bijae vrlo mrano; zaudaralo je na spavanje i pastu za zube i kremu za masiranje; leaj je preko jednoga kraja jo sauvao otisak tijela na zguvanim plahtama. Slamnati eiri, svileni veernji ogrtai i nekoliko mukih kaputa visilo je u naguranom neredu s jelenjih rogova na vjealicama. Jimmy digne prsluk sa stolice ljuljake i sjedne. enski glasovi, priguen suanj osoba koje se oblae, utanje nedjeljnih novina dopirahu kroz pregradne zidove razliitih soba. Otvore se vrata kupaonice; mlaz suneva svjetla koji se odbio o veliko zidno ogledalo presijee tamno predsoblje na dva dijela, iz vrata se pomoli glava s kosom poput bakrene ice, tam-noplave oi na jajolikom krhkom bijelom licu. Onda kosa postade smea dok je promicala hodnikom iznad tankih lea u jutarnjem ogrtau naranaste boje, a na svakom su koraku ruiaste nehajne pete izlazile iz papuica. - Juhu, Jimmee... - jujukala mu je Ruth onkraj svojih vrata. - Ali ne smije gledati mene ni moju sobu. Izviri glavu u viklerima, nalik na glavu kornjae. - Zdravo, Ruth. - Moe ui ako obea da nee gledati... Grozno izgledam a moja soba je nepospremljen golubinjak ... Samo da zaeljam kosu. Onda u biti gotova. 110 Siva sobica bila je pretrpana odjeom i fotografijama kazalinih umjetnika. Jimmy je stajao prislonivi lea na vrata, nekakav svileni materijal to je visio s vjealice kakljao mu je ui. - Dakle, kako reporter-poetnik? - Sad radim na Hell's Kitchen ... To je divno. Jesi li nala posao, Ruth? - Hm, hm ... Neke bi se stvari mogle realizirati tokom ovog tjedna. Ali nee. Oh, Jimmy postajem oajna. - Skine uvijae pa zatrese kosu i poelja nove mijesmee valove. Imala je blijedo preplaeno lice velikih usta i plavih podonjaka. - Jutros sam znala da moram ustati i spremiti se, ali jednostavno nisam mogla. Tako je turobno ustajati kada nema posla ... Ponekad pomislim da u lei u krevet i jednostavno u njemu ostati do kraja svijeta. - Jadna mala Ruth. Baci na njega jastui za puder koji mu naprai kravatu i suvratke na odijelu od plavog sera. - Da mi nisi govorio: Jadna mala!, ti bijedni takore. - Uinila si ba lijepu stvar poslije tolikih mojih muka da izgledam pristojno... Vrag neka te nosi, Ruth. A jo nisam iz odijela isprao zadah boje. Ruth zabaci glavu i krijetavo se nasmije: - Oh, tako si komian, Jimmy. Pokuaj to rijeiti metlicom za odijela. Pocrvenjevi je prislonio bradu na kravatu. - Tko je ona udnovata djevojka koja je otvorila vrata? Pst, sve se uje kroz pregrade ... Ono je Cassie - proap-tala je hihoui se. - Cassaa - ndraa VVilkins ... biva lanica Morgan Dancers. Ali ne bismo joj se smjeli smijati, vrlo je mila. Veoma mi je draga. Prasnula je u smijeh. - Lud si, Jimmy. -Ustala je i utipnula ga za miku. - Uz tebe se uvijek ponaam kao da sam luda. - Bog me takvim stvorio... Nego, sluaj, uasno sam gladan. Doao sam pjeice. - Koliko je sati? - Upravo je proao jedan sat. - Oh, Jimmy, ne znam kako da rasporedim vrijeme ... Svia li ti se ovaj eir?... Oh, zaboravila sam ti rei. Juer sam bila kod Ala Harrisona. Bilo je naprosto grozovito... Da nisam pravodobno pola na telefon i zaprijetila da u pozvati policiju... - Pogledaj onu smijenu enu nasuprot. Ima lice ba kao ljama. 111- Zbog nje moram cijelo vrijeme drati sputene rebrenice... - Zato? - Oh, premlad si da bi to znao. Zaprepastila bih te, Jimmy. Ruth se naginjala uz ogledalo i prelazila ruem izmeu usana. - Ima toliko stvari koje me zaprepauju pa mislim da mi ni to ne bi mnogo znailo... No, idemo, iziimo odavde. Vani ija sunce i ljudi izlaze iz crkve i odlaze kui da se prederu i da itaju nedjeljne novine meu fikusima ... - Oh, Jimmy, genijalan si... Samo trenutak! Pripazi, zakaio si moj najbolji kombine. ena kratke crne kose odjevena u uti demper slagala je plahte leaja u predsoblju. Pod puderom jantarne boje i pod ruem Jimmy na tren nije prepoznao lice koje je vidio kroz prorez vrata. - Zdravo, Cassie, ovo je... Oprostite, gospoice \Vilkins, ovo je gospodin Herf. Ti mu ispriaj o dami s druge strane zra-nika, o Safo redovnici. Cassandra Wilkins frfljala je i napuila usta: - al nije glozna, gospodine Helf? ... Ona govoli najglozni-je stvali. - Ona tako govori samo zato da nas zbuni.

- Oh, gospodine Helf, toliko sam zadovoljna to sam vas na klaju upoznala, Luth cijelo vlijeme govoli samo o vama... Oh, bojim se da sam ispala indiskletna to sam to lekla... Ja sam glozno indiskletna. Otvore se vrata s druge strane predsoblja i Jimmy se zagleda u bijelo lice ovjeka kriva nosa kojemu je crvena kosa u dvije nejednake gomile ila s obje strane uredne stazice. Na sebi je imao kunu haljinu od zelenog satena i crvene konate papue. - to je, Cassandra? - zapita on s brinim oxfordskim naglaskom. - Kakva su danas proroanstva? - Nita osim teleglama gospoe Fitzsimmons Gleen. Poziva me da sutla doem k njoj u Scalsdale da lazgovaramo o kazalitu Gleenery... Oplostite, ovo je gospodin Helf, gospodine Ogletholpe. Riokosi nadigne jednu obrvu a spusti drugu i stavi mlitavu ruku u Jimmvjevu. - Herf, Herf... Da vidimo, niste li vi Herf iz Georgije? U At-lanti postoji stara porodica Herfovih... - Ne, mislim da nisam. 112 - Ba teta! Neko smo Josiah Herf i ja bili veseli drugari. On je danas predsjednik First National Bank i prvi graanin u Scrantonu, Pennsylvania a ja ... obian pajac, sav sklepan od prnja i zakrpa. Kada je slegnuo ramenima, kuni ogrta spuzne otkrivi ravna glatka prsa bez dlaka. - Znate, gospodin Ogletholpe i ja izvest emo Pjesmu nad pjesmama. On je ita a ja je intelpletilam plesom. Molate doi ovamo pa nas gledati kako je plobamo koji put. - Pupak ti je kao aa okrugla koja nikada nije bez pia, trbuh ti je kao stog penice ograen ljiljanima ... - Oh, ne poinjite sada! - Zahihotala je i skupila noge. - Jojo, zatvori ta vrata - zau se miran dubok enski glas iz sobe. - Oh, jadna draga Elaine, ona eli spavati... Tako mi je drago da sam vas upoznao, gospodine Herf. - Jojo! - Da, draga... Kroz olovnu sanjivost koja ga je grila Jimmy sav zatreperi od enina glasa. Usiljeno je stajao pokraj Cassie, bez rijei, u pr-ljavotamnom predsoblju. Odnekud dopre miris kave i poprenog kruha. Ruth doe za njima. - Vrlo dobro, Jimmy, ja sam spremna ... Ba me zanima jesam li neto zaboravila. - Ba me briga jesi li ili nisi, ja umirem od gladi . - Jimmy je pograbi za ramena i njeno gurne prema vratima. - Sad su dva sata. - Onda zbogom, draga Cassie, javit u ti se oko est. - Vilo dobio, Luthy... Ba mi je dlago da sam vas upoznala, gospodine Helf. Vrata se zatvore uz Cassieno frfljaste hihotanje. - Uh, Ruth, od ovoga stana hvata me paklenski delirium tremens. - uj, Jimmy, ne budi angrizalo zato jer ti je potrebna hrana. - Daj, reci mi, Ruth, tko je do vraga gospodin Oglethorpe? On nadmauje sve to sam ikada vidio - Oh, zar je Ogle iziao iz svog brloga? - Ruth prasne u smijeh. Izali su u prljavo sunevo svjetlo. - Je li ti rekao da pripada glavnoj grani, zar ne znate, Oglethorpovi iz Georgije? Je li ona divna ena bakrene kose njegova supruga? - Elaine Oglethorpe ima crvenkastu kosu. A i nije ba tako divna... Jo je dijete a ve je velika kazalina zvijezda. Samo zato to je postigla nekakav uspjeh u Peach Blossoms. Zna, 8 - Manhattan Transfer 113to je jedan od onih siunih raznjeenih komada koji sve ljude dovodi u izbezumljenost. Istina, zna ona glumiti. - Sramota je da ima onakva mua. - Ogle je sve za nju uinio. Da nije bilo njega, ona bi jo plesala u baletu ... - Ljepotica i zvijer. - Radije pripazi, ako on baci oko na tebe, Jimmy. Zato? - udna je on ptica, Jimmy, udna ptica. Nadzemna eljeznica potrese prugastu sunevu svjetlost iznad njih. Vidio je kako Ruthina usta oblikuju rijei. - Sluaj - povie on nadglasavi tutnjavu koja je jenjavala. - Idemo na dor-ruak u Campus a onda emo na etnju u Pa-lisade. - Lud si, Jimmy, to je to dor-ruak? - Ti e pojesti doruak, a ja u ruak. - To e biti genijalno. Pucajui od smijeha stavila je ruku ispod njegove. Njezina srebrna torbica udarala ga je o lakat dok su hodali. - A to je s Cassie, s tajanstvenom Cassandrom?

- Ne smije joj se smijati, ona je biser ... Samo da ne dri onu groznu bijelu pudlicu. Dri je u sobi i nikada je ne izvodi a strahovito smrdi. Ona ima onu sobicu do moje ... Nadalje, ima stalnog momka... Ruth zahihoe. - On je gori od pudlice. Zarueni su i uzajmljuje od nje sav njezin novac. Tako ti Boga, nemoj nikom rei. - Ne poznajem nikoga kome bih to mogao ispriati. - A tu je i gospoa Sunderland ... - Oh, da, letimino sam je zapazio kada je ila u kupaonicu, stara dama u jutarnjem ogrtau podstavljenom vatom i s ruiastom kapicom na glavi. - Jimmy, zaprepastio si me... Ona neprestano gubi svoje umjetne zube - zapone Ruth; nadzemna eljeznica zaglui ostalo. Vrata restorana koja su se iza njih zatvorila prigue tutnjavu kotaa po tranicama. Orkestar je svirao Kad jabuke cvjetaju u Normandiji Restoran je bio ispunjen zrakama suneva svjetla u kojima se kolutao dim, papirnatim girlandama, natpisima koji su saopavali SVAKOG DANA SVJEI JASTOZI, SADA JEDITE KOLJKE, KUSAJTE NAE UKUSNE DAGNJE DIMLJENE NA FRANCUSKI NAIN (preporuuje ih Ministarstvo poljoprivrede). Sjedili su pod plakatom ispisanim crvenim slovima BEEFSTEAK PAR-TIES UPSTAIRS a Ruth ga poslui slanini tapiem. 114 - Jimmy, misli li da bi bilo nemoralno jesti jakovske kapice za doruak? Ali najprije moram popiti kavu, kavu, kavu... - Ja u pojesti mali odrezak s lukom. - Nemoj ako namjerava sa mnom provesti popodne, gospodine Herf. - Oh, vrlo dobro, Ruth, polaem svoj luk pred tvoje noge. - To ne znai da u ti dopustiti da me poljubi. - Sto... u Palisadama? Ruthin hihot preraste u pratav smijeh. Jimmy porumeni kao rak. - Nikad vas to nisam pitao, gospoo, ree o-on. Sunevo joj je svjetlo kapalo na lice kroz rupice na obodu slamnatog eira. Hodala je ustrim koracima, prekratkim zbog uske suknje; kroz tanku kinesku svilu suneva svjetlost kakljala ju je poput ruke koja je miluje po leima. Na tekoj sparini ulice, trgovine, ljudi u nedjeljnoj odjei, slamnati eiri, suncobrani, tramvaji, taksiji, pomaljahu se i nestano kovitlahu oko nje, dodirujui je otrim prodornim iskrama kao da hoda kroz gomile metalne piljevine. Neprestance se gurala kroz splet kriputave prodorne buke, kao od pilinih zubaca. Na Lincoln Squareu jedna je ena polako jahala kroz promet na bijelu konju; kestenjasta kosa visila je u jednomjernim umjetnim valovima preko kredastih konjskih sapi i preko pod-sedlice obrubljene zlatom na kojoj je zelenim, grimizom optoenim slovima, pisalo DANDERINE. Na glavi je nosila zeleni eir Dolly Varden s grimiznim perom; jedna ruka u bijeloj rukavici nemarno se poigravala uzdama, dok se u drugoj njihao jahai bi sa zlatnom jabuicom. Ellen ju je gledala kako prolazi; onda je slijedila zelene mrljave tragove preko poprene ulice do parka. Miris izgaene, suncem oprene trave dopirae od djeaka koji su igrali bejzbol. Sve zasjenjene klupe bijahu pune ljudi. Kada je prelazila zakrivljeni autoput, njezine otre francuske potpetice utonu u asfalt. Dva su se mornara izvalila na klupi na suncu; jedan od njih mljacne usnama dok je prolazila, osjeala je kako se njihove oi poudne od mora lijepe za njezin vrat, za njezina bedra, za njezine glenjeve. Nastojala je da ublai silno njihanje bokova u hodu. Lie se smeuralo na mladicama du staze. Juno i istono su osunane zgrade oiviavale park, a prema zapadu bijahu ljubiaste od sjene. Sve bijae svrabno znojavo, pranjavo, utegnuto uslijed djelovanja policajaca i nedjeljne odjee. Zato nije pola nadzemnom eljeznicom? Gledala je u crne oi mladia sa slamnatim eirom koji je zaustavljao crveni dvosjed Stutz uz 115rubni kamen. Njegove oi zaiskre se u njezine, trgnuo je glavu unatrag, smjekajui se smijekom okrenutim naopako, napu-ivi usne pa se inilo kao da su okrznule njezin obraz. Povukao je ruku za koenje, a drugom rukom otvorio vrata. Odvrati pogled s njega i nastavi hodati uzdigavi bradu. Dva goluba metal-nozelena vrata i koraljnih noica odgegaju joj se s puta. Starac je vabio vjevericu da vadi kikiriki iz papirnate vreice. Sva u zelenom, na pastuhu bijelom, jahala je Gospa bataljo-na izgubljenog ... Zelena, zelena, danderine... Godiva u uznosi-tom ogrtau svoje kose ... Prekine je general Sherman sav u zlatu. Na trenutak je zastala da pogleda Plau koja je blistala bijela poput sedefa ... Da, ovo je stan Elaine Eglethorpe... Popela se u autobus za Wa-shington Square. Peta avenija u nedjeljno popodne odvijala se ruiasto, pranjavo, uzdrhtalo. Na zasjenjenoj strani tu i tamo bi naiao mukarac u cilindru i fraku. Suncobrani, ljetne haljine, slamnati eiri ljeskali su se na suncu koje je bljetilo u etvorinama na gornjim prozorima kua i u sjajnim zrakama poivalo na

tvrdom namazu limuzina i taksija. Zaudaralo je na benzin i na asfalt, na pepermint i na talk puder i na parfem

od ljubavnih parova koji su se primicali sve blie i blie na sjeditima autobusa. A tu i tamo, u kakvom izlogu, slike, smee draperije, nalakirane starinske stolice iza stakla. St. Regis. Sherrv's. Mukarac pokraj nje nosio je dokoljenke i ute rukavice, vjerojatno ef odjela robne kue. Dok su prolazili kraj Svetog Patricka, do nje dopre daak tamjana kroz visoka vrata otvorena u tminu. Delmonico's. Ispred nje se mladieva ruka prikradala po uskim leima u sivom flanelu djevojke pored njega. - Bogamu, jadni Joe imao je smolu, morao ju je oeniti. A tek mu je devetnaest godina. - Vjerojatno misli da je to grozna smola. - Mvrtle, nisam mislio na nas. - Kako da ne! Uostalom, jesi li ikada vidio djevojku? - Kladim se da nije njegovo. - Sto? - Dijete. - Billy, kakve to grozne stvari pria? etrdeset druga ulica. Klub Lige sindikata. - Skup je bio krajnje zabavan ... krajnje zabavan... Svi su bili tamo. Sluajno su govori bili divni, podsjetie me na dobra stara vremena - zagrake produhovljeni glas iza njezina uha. Waldorf. 116 - Nisu li krasne one zastave, Billy...? Ona smijena je stoga to tamo stanuje sijamski ambasador. itao sam o tome jutros u novinama. Kada se ti i ja razdvojimo, ljubavi, Onda u utisnuti neizbrisiv posljednji poljubac Na usne tvoje i otii... srce, du'ce, koja se ... Radost, zanos, ponos ... Kada se ti... Kada se ti i ja, ljubavi... Osma ulica. Sila je s autobusa i pola u prizemlje Brevoor-ta. George je sjedio okrenuvi lea vratima i ekao je, neprestano je kljocao bravom svoje aktovke koju je otvarao i zatvarao. - Dakle, Elaine, bilo je krajnje vrijeme da se pojavi... Nema mnogo ljudi koje bih ekao tri etvrt sata. - George, ne smije me koriti; provodila sam se kao nikad u ivotu. Godinama se nisam tako dobro zabavljala. Cijeli dan imala sam samo za sebe pa sam pjeaila sve od 105. ulice pa do 59. kroz Park. Bio je pun vrlo kominih ljudi. - Zacijelo si umorna. Njegovo mravo lice na kojemu su se sjajne oi topile u pauini sitnih bora neprestance se tiskalo prema njezinom licu, poput pramca parobroda. - Pretpostavljam da si cijeli dan bio u kancelariji, George. - Da, kopao sam po nekim sluajevima. Ni na koga drugog se ne mogu osloniti da e temeljito obaviti najobinije rutinske poslove. Stoga ih moram sam obaviti. - Zna da sam unaprijed zakljuila da e to rei. Sto? - O tri etvrt sata ekanja. - Oh, ti zna mnogo i premnogo, Elaine ... eli li kolae uz aj? Oh, ja ni o emu nita ne znam, u tom i jest nevolja... Molim lijepo limun. Oko njih zazvekeu ae; kroz plavi dim cigarete klimala su se lica, eiri, brade i zelenkasto se odraavali u zrcalima. - Ali, dra-gi moj, uvijek ti je to onaj isti stari kompleks. Moda je za mukarce istinit, ali nita ne kae u pogledu ena - jednolino je govorio enski glas sa susjednog stola ... - Tvoj feminizam prerasta u nepremostivu ogradu - otegne promukli sitniavi muki glas. - A to onda ako sam egoist? Sam Bog zna koliko sam trpio zbog toga. - Oganj koji proiava, Charlev... George je govorio nastojei uhvatiti njezin pogled: - Kako uveni Jojo? - Oh, nemojmo o njemu govoriti. - to manje o njemu govorimo, to bolje, je l da? 117- uj, George, ne doputam da se podsmjehuje Jojou, u dobru i zlu on mi je mu dok nas razvod ne rastavi... Ne, ne doputam ti da se smije. Uostalom, odvie si sirov i priprost da ga razumije. Jojo je vrlo sloena, veoma tragina osoba. - Tako ti Boga, ne govorimo o muevima i o enama. Vano je to, mala Elaine, da ti i ja ovdje zajedno sjedimo a da nas nitko ne smeta... uj, kad emo se opet vidjeti, kad emo se uistinu vidjeti, uistinu.. ? - Neemo biti previe istinski u tom pogledu, je li da, George? - Tiho se nasmijala u alicu. - Oh, ali imam ti rei toliko stvari. elim te pitati toliko stvari. Pogledala ga je smijui se, njiui izmeu ruiastog kaiprsta i palca etvrtastih noktiju malu kornjau od treanja od koje je ve odgrizla komadi. - Zar se ovako ponaa kada ima nekog bijednog grenika u klupi za svjedoke? Zamiljala sam da to vie zvui ovako: Gdje ste bili u noi 31. veljae? - Ali smrtno sam ozbiljan, to ti ne moe razumjeti, ili ne eli.

Za stolom je stajao mladi, malko se klimao i gledao dolje u njih. - Zdravo, Stan, otkud si ti, do vraga, doao? - Baldvvin die pogled na njega bez smijeka. - ujte, gospodine Baldwin, znam da je to jako nepristojno, ali smijem li na trenutak sjesti za va stol? Trai me netko koga trenutano ne elim sresti. O, Boe, to ogledalo! Meutim, nee me traiti ako vas vide. - Gospoice Oglethorpe, ovo je Stanvvood Emery, sin starijeg ortaka nae tvrtke. - Oh, divno je to sam vas upoznao, gospoice Oglethorpe. Sino sam vas vidio, ali vi niste vidjeli mene. - Bili ste na predstavi? Gotovo sam skoio preko rampe, bili ste mi toliko divni. Imao je crvenkastosmeu kou, nespokojne oi prilino blizu korjena otrog njeno izvajanog nosa, velika usta koja nikada nisu mirovala, valovitu smeu najeurenu kosu. Ellen je gledala as jednog a as drugog i u sebi se cerekala. Svo troje ukoie se na stolicama. - Popodne sam vidjela damu danderine - ree ona. Silno me se dojmila. Upravo sam tako zamiljala veliku damu na bijelu konju. 118 - S prstenjem na prstu i sa zvoniima na nonim prstima. A donijet e nevolju gdje god ljudi ima! brzo izvali Stan priguenim glasom. - Zar se ne kae donijet e glazbu? - ubaci Ellen u smijehu. Ja uvijek kaem nevolju. - Onda, kako koled? - zapita Baldvvin suhim neprijaznim glasom. Mislim da jo stoji na svom mjestu - odvrati Stan poru-menjevi. - Kamo sree da ga spale prije nego to se vratim onamo. - Ustao je. - Morate me ispriati, gospodine Baldvvin... Moje nametanje bilo je pakleno nepristojno. - Kada se okrenuo i nagnuo prema Ellen, primirisala je njegov potmuo zadah viskija. - Oprostite mi, molim vas, gospoice Oglethorpe. Samu sebe zatee kako je ispruila ruku; suha koata ruka vrsto je stegne. Udaljio se klimavim korakom sudarivi se u prolazu s konobarom. Ne mogu shvatiti to paklensko mlado pae - provali iz Baldvvina. - Jadni stari Emery oajan je zbog toga. Vraki je pametan i ima snanu linost i sve ostalo, ali jedino to radi jest to da pije i bani... Mislim da je njemu potrebno jedino da poe raditi pa da stekne osjeaj za vrijednost novca. Previe novaca glavni je nedostatak veine ovih studenata... Oh, Elaine, hvala Bogu, opet smo sami. Neprestance sam radio cijeli svoj ivot od svoje etrnaeste godine. Dolo je vrijeme kada na trenutak elim sve to staviti postrance. elim ivjeti i putovati i razmiljati i biti sretan. Ne mogu vie podnositi tempo centra grada kao to sam neko mogao. elim se nauiti igrati, smanjiti napetost... Tu ti nastupa. - No, ja ne elim biti pipac ni na ijem sigurnosnom ventilu. Nasmijala se i zastrla oi trepavicama. - Poimo nekamo na ladanje naveer. Cijeli dan guim se u kancelariji. Ionako mrzim nedjelju. - Pa ja imam pokus. - Moe se razboljeti. Telefonski u pozvati taksi. Boe, pa tamo je Jojo ... Zdravo, Jojo! - mahne rukavicama iznad glave. John Oglethorpe napudrana lica, razvukavi usta u paljiv osmijeh iznad ukruenog okovratnika, napredovao je meu pretrpanim stolovima, ispruivi ruke utegnute u rukavice od jaree koe na crne pruge. - Kako si, draga moja? Ovo je zaista iznenaenje i zadovoljstvo. 119 r - Vi se poznajete, je li? Ovo je gospodin Baldvvin. - Oprostite mi ako ispadam uljez ... ovaj... u vaem tete a tete. - Ni govora, sjedni pa emo svi popiti viski sa sodom i s ledom. Upravo sam umirala za tim da te vidim, stvarno, Joe ... Uzgred da ti kaem, ako naveer nema nita drugo raditi, mogao bi na nekoliko minuta skoknuti pa me gledati. elim uti to misli o mom tumaenju uloge ... - Naravno, draga moja, nita mi ne bi moglo priutiti vie zadovoljstva. Georgeu Baldvvinu je cijelo tijelo bilo napeto kada se naslonio unazad grevito stegnuvi ruku iza naslona stolice. Konobar... - Odsijecao je rijei otro kao da ree kovinu. - Tri viskija sa sodom, odmah, molim. Oglethorpe poloi bradu na srebrnu jabuicu tapa.

- Povjerenje, gospodine Baldvvin - zapone on - povjerenje izmeu mua i ene vrlo je lijepa stvar. Na nj ne djeluju ni prostor ni vrijeme. Kada bi jedno od nas moralo poi na tisuu godina u Kinu, to ni mrvicu ne bi promijenilo nau sklonost. - Zna, George, Jojo ima jedan nedostatak, a taj je da je u mladosti previe itao Shakespearea ... Ali, moram otii ili e se Merton opet na mene izderati... Ovo vam je industrijsko roblje. Jojo, ispriaj mu o glumakom sindikatu. Baldvvin ustane. Jagodine kosti lagano mu porumene. - Zar mi nee dopustiti da te otpratim do kazalita? - zapita on kroz stisnute zube. - Nikada nikome ne doputam da me ikamo otprati... A ti, Jojo, mora ostati trijezan da vidi kako glumim. Peta avenija bijae ruiasta i bijela pod ruiastim i bijelim oblacima na nemirnom vjetru koji je bio svje poslije prezasienog razgovora i davea duhanskoga dima i koktela. Veselo je uzvratila pozdrav taksistu mahnuvi mu rukom i nasmijeila mu se. Onda spazi da dva tjeskobna oka ozbiljno gledaju u njezine oi iz garava lica visokih onih lukova. - ekao sam ovdje da vas vidim kad iziete. Bih li vas mogao nekamo odvesti? Moj ford parkiran je iza ugla... Molim vas. - Pa ja idem samo u kazalite. Imam pokus. - Vrlo dobro, onda mi dopustite da vas onamo otpratim. Zamiljeno je poela navlaiti rukavicu. - Vrlo dobro, ali to e vam biti grozna gnjavaa. - Ni govora. Tu je, iza ugla... Ba sam bio grozno nepristojan to sam se na onakav nain nametnuo, je li? Ali to je druga 120 l pria... U svakom sluaju, upoznao sam vas. Ford se zove Dingo, ali i to je druga pria ... - Znate, ba je ugodno upoznati nekoga tko je ovjean i mlad. U cijelom New Vorku nema nigdje ovjene mlade osobe. Lice mu je bilo tamnorumeno kada se nagnuo da zakurbla auto. - Oh, previe sam mlad, do vraga. Motor zabrei pa uz prasak pone raditi. Skoi oko kola pa ispruenom rukom smanji gas. - Vjerojatno e nas uhapsiti; ispuni lonac mi se olabavio pa svakog asa moe ispasti. Na Trideset i etvrtoj ulici prou pokraj ene koja je polako jahala kroz promet na bijelu konju; kestenjasta kosa visila je u jednomjernim umjetnim valovima preko kredastih konjskih sapi i preko podsedlice obrubljene zlatom na kojoj je zelenim, grimizom optoenim slovima, pisalo DANDERINE. - S prstenjem na prstima - pjevuckao je Stan pritiui klakson - Sa zvoniima na nonim prstima. A izlijeit e perut gdje god je ima. 1215 10 sati. Tvrda knedla zape mu u grlu; otpustit e me. Prsti ponovno ponu kucati: mu II. DUGONOGI JACK IZ ISTHMUSA Podne na Union Squareu. Rasprodaja. Moramo isprazniti. POINILI SMO GROZNU POGREKU Mali djearci klee na pranjavom asfaltu pa laste cipele, polucipele, ute cipele, cipele na dugmad, niske cipele na vezivanje. Sunce ija poput maslaka na vrhu svake svjee nalatene cipele. Doi ovamo, prijatelju, gospodine, gospoice, gospoo, straga u trgovini na najnoviji model pomodnog tvida, najvia kakvoa, najnia cijena ... Za gospodu, gospoice, gospoe, snieno ... POINILI SMO GROZNU POGREKU. Moramo isprazniti. Podnevno sunce prigueno se izvija u kineskom restoranu. Zatomljena glazba izvija Hindustan. On jede fujong, ona jede ou-mein. Pleu punih usta, tanki plavi demper stisnut uza crno glatko odijelo, plave oksidirane kovre uz crnu glatku kosu. etrnaestom ulicom, Glory Glory, nailazi Armija spasa, snano koraaju djevojke, Glory, Glory, etiri u jednom redu, zvonka, sjajna mornarskoplava glazba Armije spasa. Najvia vrijednost, najnia cijena. Moramo isprazniti. POClNI-LI SMO GROZNU POGREKU. Moramo isprazniti.

Iz Liverpoola britanski parobrod Raleigh, kapetan Kettle-vvell; 933 bala, 881. sanduk, 10 koara, 8 paketa tkanine: 57 sanduka, 89 bala, 18 koara pamunog prediva: 156 bala pusta: 4 bale azbesta: 100 vrea kalema ... Joe Harland presta kucati na stroju pa pogleda uvis u strop. Boljeli su ga vrci prstiju. Kancelarija je ustajalo zaudarala na ljepilo i na iskaze robe za carinjenje i na mukarca u rukavima koulje. Kroz otvoren prozor vidio je komad tamnog zida zra-nika i ovjeka sa zelenim titnikom iznad oiju kako odsutno bulji kroz prozor. Uredski poslunik konopljine kose stavi ceduljicu na ugao njegova stola: Gospodin Pollock trai da vas vidi u 200 Iz Glasgovva, nizozemski parobrod Delft, kapetan Tromp; bala, 123 sanduka, 14 baava... Joe Harland lunjao je Batterv Parkom dok nije naao prazno sjedite na jednoj klupi; onda se skljoka na nju. Iza Jerseva se sunce utapalo u burnoj afranovoj pari. Dakle, bilo pa prolo. Dugo vremena je sjedio zurei u zalazak sunca kao to zurimo u sliku u zubarskoj ekaonici. Veliki zavoji dima iz tegljaa to je prolazio kovrali su se, crni i grimizni na pozadini zalaska sunca. Sjedio je buljei u zalazak sunca, iekujui. Dakle, prije sam imao osamnaest dolara i pedeset centi, manje est dolara za sobu, jedan dolar i osamdeset etiri centa za pranje rublja te etiri dolara i pedeset centi koje dugujem Charlevu, iznosi sedam dolara i osamdeset etiri centa, jedanaest dolara i osamdeset etiri centa, dvanaest dolara i trideset etiri centa od osamnaest dolara i pedeset centi, preostaje mi est dolara i esnaest centi, tri dana da pronaem novi posao ako se budem liavao pia. O, Boe, zar se moja srea nikad nee okrenuti; u stara vremena imao sam ba dosta sree. Koljena su mu drhtala, a u praznom elucu bolno ga je peklo. Divno si proerdao svoj ivot, Joseph Harland. Ima etrdeset pet godina a ni jednoga prijatelja i niti centa da se njime prekrii. Jedro jedrenjaka bijae grimizan trokut kad se brod okrenuo u vjetar nekoliko stopa od betonskoga zida. Mladi i djevojka zajedno se sagnu dok je njeni deblenjak mijenjao smjer. Oboje bijae opaljeno suncem, imali su utu kosu izblijedjelu od sunca. Joe Harland ugrize se za usnu da suzdri suze dok je jedrenjak uranjao u crvenkastu tminu zatona. Boe mili, potrebno mi je pie. - Oli to nije zloin? Oli to nije zloin? poeo je neprestance ponavljati ovjek na sjeditu lijevo od njega. Joe Harland okrene glavu; ovjek je imao crveno izborano lice i srebrnu kosu. Kazalinu rubriku iz novina nategnuo je izmeu dvije prljave ruke. - Mlade glumice sve odjevene tako goludravo... Zato nas ne mogu ostaviti na miru? Zar ti se ne svia to njihove slike vidi u novinama? - Zato nas ne mogu ostaviti na miru, kaem ja ... Ako nemamo posla i ako nemamo novaca, kakva nam korist od njih, pitam ja tebe? 122 123Pa, mnogi ljudi vole vidjeti njihove slike u novinama. I ja sam volio u stara vremena. - U stara vremena bilo je posla... Sada nema posla? -divljaki je zareao. Joe Harland zatrese glavom. - Pa kakva korist, do vraga? Trebale bi nas ostaviti na miru, zar ne? Nee biti nikakvih poslova dok ne ponu istiti grad od snijega. - to e dotad raditi? Starac ne odgovori. Opet se nagne nad novine nakrivivi oi i mumljajui: - Sve goliavo odjevene, to je zloin, kaem ja tebi. Joe Harland ustane te se udalji. Bilo je gotovo mrano; koljena su mu se ukoila od duga nepomina sjedenja. Dok je iznureno hodao, osjeao je kako mu pritegnuti pojas gri trbuh. Jadni stari bojni konju, tebi je potrebno nekoliko aica pia da razmilja o stvarima. Kroz mi-mohodna vrata dopre zatomljen zadah piva. A unutra je barmanovo lice bilo poput crvenosmee zimske jabuke na lijepoj polici od mahagonija. - Daj mi au viskaa. Viski ga ugrize za grlo, vru i mirisan. On stvara ovjeka od mene. Ne popivi vodu koju je dobio uz viski, ode do buffeta pa pojede sendvi sa unkom i maslinu. - Jo jedan viska, Charley. To pie stvara od nas ovjeka. Predugo sam ga se klonio, to meni fali. Ne biste to pomislili kada me sad gledate, je li, prijatelju, ali neko su me zvali arobnjakom Wall Streeta to je samo primjer vie za udnovatu nadmonost sree u ljudskim poslovima... Da, gospodine, sa zadovoljstvom. Dakle, za zdravlje i za dug ivot, i k vragu s nesreom ... Ha, stvara ovjeka od nas. Dakle, pretpostavljam da ovdje nema ni jednoga od vas, gospodo, tko nije prije ili poslije zaao u spekulacije, a koliko se od vas nije vratilo tuniji i mudriji? Jo jedan primjer udnovate nadmonosti sree u ljudskim poslovima... Ali nije tako sa mnom; gospodo, deset godina igrao sam na tritu, deset godina danju i nou nisam isputao iz ruke vrpcu teleprintera s otkucanim burzovnim vrijednostima, i u deset godina samo sam se triput nasukao, do posljednjeg puta. Gospodo, odat u vam tajnu. Odat u vam vrlo vanu tajnu ... Charley, daj ovim

mojim vrlo dobrim prijateljima jo jednu rundu, ja astim, a gucni i ti... Boe, ovo kaklje na pravom mjestu ... Gospodo, samo jo jedan primjer za neobinu nad-

mo sree u ljudskom ivotu. Gospodo, tajna moje sree ... Ovo je istina, uvjeravam vas; moete provjeriti sami u novinskim lancima, asopisima, govorima, predavanjima odranim u to 124 vrijeme; jedan je ovjek, a naposljetku se ispostavilo da je on prljavi ucjenjiva, ak napisao o meni detektivski roman pod naslovom Tajna uspjeha, a koji moete nai u Javnoj knjinici erada New Vorka ako vas zanima da prouite tu stvar ... Tajna moga uspjeha bijae ... A kada to ujete, smijat ete se i rei: Joe Harland je pijanica, Joe Harland je stara budala... Da, smijat ete se ... Kaem vam, deset sam godina igrao na razliku vrijednosti, kupovao bez pokria, uzimao dionice kojima ak nikad nisam uo imena, a svaki put bih uspio. Gomilao sam novac. Imao sam etiri banke na dlanu. Poeo sam se uputati u eer i u gutta percha, ali u tome sam bio ispred svoga vremena ... Ali vi ve postajete nestrpljivi da doznate moju tajnu, mislite da ete se moi njome okoristiti... Dakle, neete moi... Bila je to plava svilena iskukiana kravata koju mi je isplela majka kad sam jo bio djeak... Ne smijte se, Bog vas ubio... Ne, uope vas ne zezam. Jo jedan primjer udnovate nadmoi sree. Onoga dana kada sam s jednim kolegom uglavio da uloim tisuu dolara u nekakve dionice Louisvillea i Nashvillea igrajui na razliku vrijednosti, nosio sam tu kravatu. U dvadeset i pet minuta narasle su za dvadeset pet bodova To je bio poetak. Tada sam postepeno poeo opaati da svaki put kad ne nosim kravatu obavezno gubim novac. Postala je tako stara i otrcana da sam je pokuao nositi u depu. To nije nita pomagalo. Morao sam je nositi, razumijete li? ... A ostatak je stara, stara pria, gospodo ... Bijae jedna djevojka, Bog je ubio, i ja sam je volio. elio sam joj dokazati da ne postoji nita na svijetu to za nju ne bih uinio pa sam joj poklonio tu kravatu. Pravio sam se da je to ala i smijao se, ha ha ha. Ona je rekla: uj, pa ona nita ne valja, sva je otrcana, pa ju je bacila u vatru... Samo jo jedan primjer ... Prijatelju, bi li me poastio jo jednim piem, a? Danas popodne se iznenadno naoh bez sredstava ... Hvala, gospodine... Ah, ovo me opet vraa u ivot. U pretrpanom vagonu podzemne eljeznice pismonou su pritisnuli uz lea visoke plavue koja je mirisala na Mary Gar-den. Laktovi, omoti, ramena, guzice poskakivahu sve blie i blie sa svakim trzajem ekspresa koji je ciao. Znojava kapa VVestern Uniona od udarca mu se nakrivi na jednu stranu glave. Kad bih mogao imati ovakvu emsku, ovaka emska zavrijedila bi da se zbog nje pokoleba vlak zbog gubitka brzine, da nestane struje, da nastrada vlak. Mogo bih je imat da imam hrabrosti i lovu. Kako je vlak usporavao, pala je uz njega, sklopio je oi, nije di-sao, nos mu se prignjeio uz njezin vrat. Vlak se zaustavi. Bujica ljudi ponese ga kroz vrata. 125Oamuen je teturao gore na zrak i pod mirkave blokove svjetla. Gornji Broadvvav bijae pun ljudi. Mornari su u skupinama od dvojice i trojice tumarali na uglu Devedeseteste ulice. U delikatesnoj radnji pojeo je sendvi od unke i jetrene patete. ena iza tezge imala je kosu boje maslaca, kao i djevojka u podzemnoj eljeznici, samo to je bila deblja i starija. Jo uvijek va-ui koricu posljednjeg sendvia uspne se liftom do Japanskog perivoja Sjedio je asak i razmiljao dok mu je ekran titrao pred oima. Boe, oni e mislit da je smijeno vidjet pismonou ovdje u vakom odjelu. K vragu, bolje e bit da otiem odavdek. Idem uruiti telegrame. Stegnuo je pojas dok se sputao niza stepenice. Onda se teko vukao Broadvvavem do 105. ulice pa istono prema Columbus Avenue, zapaajui vrata, stepenice za sluaj poara, prozore, krovne vijence, dok je oprezno koraao. Ovo je to mjesto. Jedino svjetlo gorilo je na prvom katu. Pritisne na zvonce prvog kata. kljocne kvaka na vratima. Potrao je uza stepenice. Pomoli glavu ena raupane kose i lica crvenog od nadvijanja iznad pei. - Telegram za Santiona. - Nema ovdje takvog. - Oprostite, gospoo, bit e da sam pozvonio na pogreno zvonce. Vrata mu zalupe pred nosom. Odjednom se njegovo blijedo mlohavo lice zategne. Lagano, na prstima otri uza stepenice do gornjeg odmorita pa onda malim stepenicama do krovnog poklopca. Reza je kripala dok ju je povlaio. Zaustavi dah. Kada se naao na krovu kripavom od troske, polako spusti krovni za-klopac na njegovo mjesto. Posvuda oko njega uzdizahu se dimnjaci u budnim redovima, crni se ocrtavahu na odsjaju ulica. Suurivi se oprezno je koraao prema stranjem rubu kue i spustio se niz oluk do poarnih stepenica. Kad je stao, noga mu okrzne posudu sa cvijeem. Sve je mrano. Kroz prozor se us-puza u zaguljivu sobu koja mirie na enu, gurne ruku pod jastuk nepospremljena kreveta, po pisaem stolu, prospe puder za lice, u laganim trzajima otvori ladicu, sat, ioda ga ubode u prst, bro, neto zauti u stranjem kutu; novanice, svenjevi novanica. Izgubi se, veeras ne smije riskirati. Niz stepenice za sluaj poara do slijedeeg kata. Nema svjetla. Jo jedan otvoren prozor. Kao da djetetu oduzme bombon.

Ista soba, zaudara na psa i na tamjan, na neku vrst droge. Nejasno vidje sebe u ogledalu na pisaem stolu kako kopka unaokolo, stavi ruku u posudu s hladnom kremom, obrie je o hlae. K vragu. Neto pahuljasto mekano odskoi uz ciku ispod njegovih nogu. Drui je stajao usred tijesne sobe. Psetance je glasno tektalo u uglu. 126

Svjetlost obasja prostoriju. Na otvorenim vratima stajala je mlada ena uperivi u njega revolver. Iza nje se nalazio mukarac. Sto radite? Gle, pa ovo je raznosa telegrama Western Union... Svjetlost bijae bakrena isprepletenost oko njezine kose, isticala je njezino tijelo ispod crvenog svilenog kimona. Mladi je bio snaan i garav u raskopanoj koulji. - Dakle, to radite u toj sobi? - Molim vas, gospoo, glad me na ovo natjerala, glad i moja jadna stara majka koja skapava. - Nije li ovo prekrasno, Stane? On je provalnik. - Zamahnu-la je revolverom. - Iziite u predsoblje. - Da, gospoice, sve to god vi kaete gospoice, samo me nemojte izruiti pajkanima. Mislite na staricu majku koja skapava od gladi i tuge. - U redu, ali ako si ita ukrao, mora to vratiti. - Na asnu rije, nisam imao prilike. Stan se bacio na stolicu pa se smijao i smijao: - Ellie, ti si nepobjediva... Nisam mislio da bi mogla to uiniti. - Pa, nisam li cijelo prolo ljeto igrala ovaj prizor na turneji? ... Daj mi svoj revolver. - Ne, gospoice, ne nosim nikakav revolver. - Pa, ne vjerujem ti, ali pustit u te da ode. - Bog vas blagoslovio, gospoice. - Kao raznosa telegrama zacijelo dobro zarauje. Prolog tjedna su me otpustili, gospoice, na ovo me natjerala jedino glad. Stan ustane: - Dajmo mu dolar pa mu reci neka se nosi k vragu. Kada je iziao, pruila mu je novanicu od jednog dolara. Boe, vi ste mili - ree on guei se. Pograbio je ruku u kojoj je bila novanica pa je poljubio; nagnut nad njezinu ruku i vlano je ljubei letimino spazi njezino tijelo pod mikom u irokom crvenom svilenom rukavu. Dok je, jo sav drui, iao niza stepenice, ogleda se i spazi mukarca i enu kako stoje jedno do drugoga obgrljeni rukama i kako ga promatraju. Oi mu se napune suzama. Strpa u dep novanicu od jednog dolara. Mome, ako i dalje bude mekuac prema emskama, naposljetku e se nai u onom malom ljetnom hotelu uz rijeku... Pa ipak su vrlo glupi. Tiho zviduui odeta do nadzemne eljeznice pa sjedne u vlak koji je vozio u predgrae. Tu i tamo 127stavljao je ruku preko stranjeg depa da opipa snop novanica. Otri na trei kat stambene zgrade koja je zaudarala po prenoj ribi i po petroleju te triput pozvoni na prljava staklena vrata. Poslije stanke tiho pokuca. - Jesi l to ti, Mike? - zau se slab cendrav enski glas. - Ne, ja sam Nicky Schatz. ena otra lica i obojane rie kose otvori mu vrata. Preko donjeg rublja ukraena ipkastim volanima prebacila je krzneni kaput. - Kako je? - Bora ti, zgodna emska me ufatila kad sam dovravao posli i to misli, to je uinila? - Slijedio je enu, govorei unez-vjereno, u blagovaonicu kojoj su se zidovi Ijutili. Na stolu su se nalazile upotrijebljene ae i boca viskija Green River. - Dala mi je dolar i rekla mi da budem dobri mali deko. - Do vraga, to je uinila? Tu je sat. - To je Ingersoll, ja to ne zovem satom. - Pa lijepo, baci pogled na ovo. - Izvukao je snop novanica. - Nije li ovo sveanj love? ... Gottimhimmel, same tisuice! - Da vidim. - Zgrabila mu je novanice iz ruke, a oi joj se izbulje. - Hej, ti si prava eprtlja. - Bacila je sveanj na pod i lamatala rukama njiui se kao to to ine idovi. - Ojoj, to je laan novac za upotrebu na pozornici. To je kazalini novac, ti blesava tikvo, ti prokleti... Hihoui sjedoe jedno pokraj drugog na rub kreveta. Kroz zaguljiv zadah sobe pune malih svilenih odjevnih predmeta koji su padali sa stolica malaksava je svjeina dopirala od struka utih rua na pisaem stolu. Njihove se ruke napnu jedno drugome oko ramena; iznenada se on istrgne te se nagne nad nju da je poljubi u usta. - I to mi je neki provalnik! - izusti on bez daha. - Stan... - Ellie.

- Mislila sam da je to moda Jojo - uspjela je istisnuti apat kroz stegnuto grlo. - Njemu bi ba bilo slino da doe njukati. - Ellie, ne razumijem kako moe s njim ivjeti meu svim ovim ljudima. Tako si divna. Jednostavno te ne mogu ovdje smjestiti. - Bilo je to dosta lako prije nego to sam tebe upoznala ... I na asnu rije, Jojo je posve u redu. On je naprosto neobina vrlo nesretna osoba. 128 - Ali ti si iz drugog svijeta, dijete drago... Morala bi stanovati na najgornjem katu Woolworth Buildinga u stanu sazdanom od bruena stakla i trenjinih cvijetova. - Stane, lea su ti crna sve do dna. - To je od plivanja. - Tako rano? - Zacijelo je veim dijelom crnina ostala od prolog ljeta. - Ti si zaista srekovi. Nikad nisam nauila dobro plivati. - Ja u te nauiti... uj, slijedee nedjelje emo, vedro i rano skoiti u Dinga i odvesti se na Long Beach. Posve na kraju nikad nema nikoga... Ne mora niti navui kupai kostim. - Svia mi se to to si tako vitak i tvrd, Stane ... Jojo je bijel i mlohav, gotovo kao ena. - Za Krista boga, ne govori sad o njemu. Stan je stajao raskreenih nogu kopajui koulju. - uj, Ellie, otiimo odavde i neto popijmo ... Boe, to bi mi bilo mrsko da sad na nekoga naiem pa da im moram priati lai... Kladim se da bih ih okrunio stolicom. - Imamo vremena. Nitko nikada ne dolazi ovamo kui prije ponoi... Ja sam ovdje samo zato to imam groznu glavobolju. - Ellie, voli li svoju groznu glavobolju? - Luda sam za njom, Stane. - Zacijelo je provalnik iz Western Uniona to znao... Boe mili... Provala, preljub, uljanje niza stepenice za sluaj poara, maje sputanje niz oluk. Jude ti, ivot je divan. Ellen mu je vrsto stiskala ruku dok su silazili niza stepenice u uzajamno ujednaenim koracima. Pred sanduiima za pisma u pohabanom predvorju odjednom ju je zgrabio za ramena i potisnuo joj glavu unazad i ljubio je. Teko diui lebdjeli su ulicom prema Broadwayu. Drao ju je ispod ruke, a ona mu je laktom snano pritiskala ruku uz svoja rebra. Izdvojena, kao da kroz debelo staklo gleda u akvarij, promatrala je kako promiu lica, voe u izlozima trgovina, limenke povra, vrevi maslina, uarene cvjetove u cvjearnici, novine, svjetlosne reklame. Kad su proli raskra, s rijeke je zapahne u lice daak zraka. Odjednom crnoblistavi pogledi oiju pod slamnatim eirima, razni poloaji brade, tanke usne, napuene usne, izvinute obrve, gladna sjena ispod jagodinih kostiju, lica djevojaka i mladia leprala su tik pokraj nje poput nonih leptira dok je hodala kroz bockavu utu no ujednaivi korak s njegovim. Negdje sjedoe za stol. Tretao je orkestar. - Ne, Stane, nita ne mogu popiti... Ti izvoli, slobodno. - Ali, Ellie, ne osjea li se divno kao ja? 9 - Manhattan Transfer 129- Jo divnije. Jednostavno ne bih mogla otrpjeti da se ita bolje osjeam... Ne bih se mogla toliko skoncentrirati na au da je ispijem. Sva se skupljala pod bljetavilom njegovih oiju. Stan je bio uskipjelo pijan. - elio bih da zemlja raa tvojim tijelom kao plodom koji bi se mogao jesti neprestance je ponavljao. Ellen je cijelo vrijeme viljukom okretala komadi gumastog hladnog toasta sa sirom. Poela je padati, uz uzbibano padanje poput onog na toboganu, u uzdrhtale ponore bijede. Na etvrtastoj povrini usred poda etiri su para plesala tango. Ustala je. - Stane, idem kui. Moram rano ustati a cijeli dan imat u pokuse. Nazovi me u kazalite u dvanaest sati. Kimnuo je glavom i natoio si jo jedan viski sa sodom. Na tren je stajala iza njegove stolice i gledala ispod sebe njegovu dugu glavu guste razbaruene kose. Tiho je sam sebi recitirao stihove: - Vidjeh lijepu nesmiljenu Afroditu, vraki dobro; Vidjeh kosu rasputenu i stopala bez sandala, do sto vragova... Sjaj poput vatre zalaska sunca na zapadnim vodama. Vidjeh neodluan ... vraki dobri stihovi. Kad se ponovno nala vani na Broadwayu, osjeala se vrlo veselom. Stajala je usred ulice i ekala tramvaj za predgrae. Tu i tamo bi kraj nje prohujao taksi. S rijeke bi na toplom vjetru dopiralo otegnuto stenjanje parobrodske zvidaljke. U bezdanu njezine nutrine tisue podzemnih duhova gradilo je visoke lom-ne blistave tornjeve. Tramvaj uz zvonjavu dojuri na tranicama i stane. Kad se ukrcala, kao u nesvijesti se sjeti mirisa Stanova tijela koje se znojilo u njezinom naruju. Skljokala se na stolicu

i grizla usne da suzdri pla. Boe, grozno je biti zaljubljen. Nasuprot njoj veselo su razgovarala dva mukarca: lica su im bila bez brade, poput plave ribe. Lupali su se po debelim koljenima. - Kaem ti, Jime, za mene vrijedi samo Irene Castle .. Kad je vidim kako plee onestep, kao da ujem anele kako pjevaju. - Nee, previe je mrava. - Ali postigla je vei uspjeh nego itko prije na Broadwayu. Ellen sie iz tramvaja i krene na istok, du opustjelih praznih plonika 105. ulice. Smrad dueka i sna prodirao je iz blokova kua uskih prozora. Du oluka su kiselkasto smrdjele kante za smee. U sjeni vee njihali su se mladi i djevojka, vrsto zagrljeni. Opratali su se za laku no. Ellen se sretno nasmijei. Najvei uspjeh na Broadwayu. Te rijei bile su lift koji ju je vrtoglavo dizao uvis, sve do neke blistave visine gdje su elektrine svjetlosne reklame kvrcale grimiz i zlato i zelenilo, gdje su bili 130 blistavi perivoji na kromovima koji su mirisali na orhideje, i polagano tretanje tanga, u zlatnozelenoj haljini plesala je sa Stanom a pljesak milijuna ljudi na mahove je oko njih bjesnio poput oluje s tuom. Najvei uspjeh na Broadwayu. Penjala se uza bijele stepenice koje su se Ijutile. Pred vratima s natpisom Sunderland odjednom je stane guiti osjeaj munine i gaenja. Dugo vremena postoji, srce joj je burno udaralo, drala je klju pred kljuanicom. Onda s trzajem gurne klju u bravu i otvori vrata. - Neobina ptica, Jimmv, neobina ptica. - Herf i Ruth Prvnne sjedili su i hihotali nad tanjurima patete u najskroviti-jem kutku bunog restorana niskog stropa. Reklo bi se da ovdje jedu svi propali glumci na svijetu. - Svi propali glumci na svijetu stanuju kod gospoe Sunderland. - Kakve su najnovije vijesti s Balkana? - Balkan je u redu ... Preko Ruthina crnog slamnatog eira s crvenim makovima unaokolo, Jimmv je gledao pretrpane stolove na kojima su se lica rasplinjavala u sivozelenu omaglicu. Dva blijeda konobara sokolova lica laktala su se kroz kleckav agor glasova. Ruth ga je gledala rastvorenim nasmijanim oima grickajui peteljku celera. - Joj, osjeam se tako pijanom - zapiti ona. - Udarilo mi je u glavu ... Nije li to grozno? Dakle, kakvi su se to sablazni dogaaji zbili u 105. ulici? - O, propustio si ih. Bilo je to genijalno... Svi su bili u predsoblju, gospoa Sunderland s kosom u uvijaima, i Cassie je plakala, a Tony Hunter stajao je na vratima u ruiastoj pidami ... - Tko je on? - Obian mladac ... uj, Jimmv, sigurno sam ti priala o Tonvju Hunteru. udnovate ptice, Jimmv, udnovate ptice. Jimmv osjeti kako je pocrvenio, nagne se nad tanjur. - Oh, zar to njega mui? - zapitao je ukoeno. - Sad si sablanjen, Jimmv; priznaj da si sablanjen. - Ne, nisam; samo naprijed, ispljuni tu bljuvotinu. - Oh, Jimmv, ti si tako genijalan ... Dakle, Cassie je jecala a psetance lajalo, a nevidljiva ostello dozivala je policiju i onesvijestila se u zagrljaju nepoznatog mukarca u smokingu. A Jojo je mahao revolverom, malim, niklovanim, moda je to bio i vodeni pitolj, to ti ga ja znam ... Jedina osoba koja je djelovala pribrano bila je Elaine Oglethorpe ... Zna, ona vizija tici-janske kose koja se toliko dojmila tvog djetinjeg uma. 131- Na asnu rije, Ruth, mog se djetinjeg uma uope nije tako silno dojmila. - Dakle, naposljetku se Ogle umorio svog velikog prizora pa je uzviknuo gromkim glasom: Razoruajte me ili u ubiti ovu enu! A Tony Hunter epao je pitolj i odnio ga u svoju sobu. Tada se Elaine Oglethorpe lagano naklonila, kao da su je ponovno pozvali pred zastor, rekla je: Onda, laku no svima! i sklonila se u svoju sobu hladna kao krastavac ... Moe li to zamisliti? -Ruth odjednom snizi glas. - Gle, sluaju nas svi u restoranu ... I uistinu mislim da je to vrlo gadljivo. Ali ono najgore tek dolazi. Nakon to je Ogle nekoliko puta lupao na vrata i nije dobio nikakav odgovor, poao je Tonyju i kolutajui oima kao Forbes Robertson u Hamletu stavio mu ruku oko ramena i rekao: Tony, moe li slomljeni mukarac moliti konaite u tvojoj sobi za ovu no? ... Na asnu rije, bila sam silno sablanjena. - Zar je i Oglethorpe takav? Ruth nekoliko puta kimne glavom. - Zato se onda za njega udala? - uj, ta bi se enska udala za tramvaj kad bi mislila da time moe neto postii. - Ruth, na asnu rije, mislim da si krivo shvatila cijelu stvar. - Jimmy, previe si neduan za ovaj ivot. No, dopusti mi da zavrim traginu priu ... Nakon to su ta dvojica ieznula i za sobom zakljuala vrata, u predsoblju nasta najuasniji dumbus to ga moe

zamisliti. Naravno, Cassie je cijelo vrijeme imala histerine napadaje, tek tako da povea uzrujanost. Kada sam se vratila iz kupaonice i donijela joj amonijane kapljice, nala sam sud u zasjedanju. Bilo je to genijalno. Gospoica Costello je zahtijevala da u zoru Oglethorpeove izbacimo iz stana i rekla je da e ona otii ako oni ne odu, a gospoa Sunderland neprestano je cmizdrila da u svom tridesetogodinjom kazalinom iskustvu nije nikad vidjela ovakav prizor, a mukarac u smokingu, bio je to Benjamin Arden ... zna, igrao je karakternu ulogu u komadu Honeysucle Jim ... rekao je da misli da bi ljudi poput Tonyja Huntera trebali poi u zatvor. Kad sam otila u krevet, dumbus je jo trajao. udi li se to sam spavala do kasna poslije svega toga pa si me ti, jadno dijete, morao ekati jedan sat u Times Drugstore? Joe Harland stajae u hodniku koji mu je sluio kao spavaa soba drei ruke u depovima, buljei u sliku Jelen u zaljevu koja je nakrivljena visila usred zelenosivog zida koji je uokviravao klimav eljezni krevet. Njegovi pandasti hladni pr132 sti nemirno su preturali po dnu depova na hlaama. Govorio je glasno, tihim odmjerenim tonom: - Oh, sve je to srea, zna, ali ovo je posljednji put to sam okuao sreu kod Merivaleovih. Emily bi mi dala da nije bilo onoga prokletog starog krca. Emily ima mekano srce, kako da ne. Ali ini se da nijedno od njih ne shvaa da za ovakve stvari nije uvijek osobno kriv sam ovjek. Takva je srea, i to je sve, a sam Bog zna da su u stara vremena jeli iz moje ruke. Povisi glas koji mu zapara ui. vrsto stisne usne. Postaje aav, stari moj. Koraao je naprijed-natrag u tijesnom prostoru izmeu kreveta i zida. Tri koraka. Tri koraka. Poe do umivaonika i napije se iz kraga. Voda je imala okus trulog drva i kante za pomije. Ispljune posljednji gutljaj. Meni je potreban dobar odrezak od peenke a ne voda. Udarao je stisnutim pesnicama jednu o drugu. Neto moram uiniti. Neto moram uiniti. Nadjene kaput da sakrije poderotinu na sjeditu hlaa. Otrcani rukavi kakljali su ga za rune zglobove. Skripile su tamne stepenice. Bio je tako slab da je neprestano grevito hvatao ogradu od straha da ne padne. U prizemnom predvorju nahrupi na nj iz jednih vrata jedna starica. Vrpca na njezinoj glavi skrenula je ustranu kao da pokuava pobjei ispod rijetke sive pom-padur frizure. - Gospodne Harland, a da vi men platit tri tjedna stanarina? - Upravo se sad spremam izii unoviti ek, gospoo Bud-kowitz. Bili ste vrlo ljubazni u pogledu ove sitnice... I moda e vas zanimati da ujete da su mi obeali, ne, smijem tovie rei da sam siguran u to, da u od ponedjeljka raditi na jako dobrom mjestu. - Ja ekala tri tjedna... Ja vie ne ekala. Ali, draga moja gospo, uvjeravam vas, tako mi moje dentlemenske asti... Gospoa Budkovvitz pone silovito trzati ramenima. Zauje njezin glas, visok i cmizdrav, poput piska kolica za kikiriki. Vi meni platiti tih petnajs dolara ili ja iznajmit soba nekom drugom. - Platit u vam jo danas naveer. - U koji sat? - U est sati. - U redu. Molim, vi meni dat klju. - Kad vam ga ne mogu dati. A ako zakasnim? - Ba zato ja eliti klju. Meni dosta ekanja. 133 - U redu, izvolite klju ... Nadam se da razumijete da e mi poslije ovog uvredljivog ponaanja biti nemogue da dulje ostanem pod vaim krovom. Gospoa Budkowitz se hripavo nasmije. - U redu, kad vi meni platiti petnajs dolara, vi moi uzet svoja starudija. Spustio je u njezinu sivu ruku dva kljua koja bijahu privezana uzicom i zalupio vratima i udaljio se niz ulicu. Zastane na uglu Tree avenije i drui stajae na vruem poslijepodnevnom suncu, znoj mu je curio iza uiju. Bio je preslab da opsuje. Nazupene trake otre buke projure jedna za drugom iznad njegove glave kada je iznad njega proiala nadzemna eljeznica. Kamioni su drndali avenijom uzdiui prainu koja je zaudarala na benzin i na zgaenu konjsku balegu. Usta-jao zrak smrdio je po trgovinama i menzama. Polako se uputio u gornji grad prema etrnaestoj ulici. Na uglu ga, poput ruke sputene na rame, zaustavi kolutav topao miris cigara. Zastane na trenutak gledajui u malu radnju promatrajui vitke zamrljane prste motaa cigara kako zavija lomne vanjske listove duhana. Sjeti se Romea i Julije Arguellesa Moralesa i duboko udahne zrak u nos. Brzo paranje staniola, brino skidanje vrpce, siuan perorez od slonove kosti za zavretak to ree njeno kao meso, miris votane ibice, dugotrajno udisanje gorkog kolutavog dubokog slatkog dima. A sada, gospodine, u pogledu one sitnice, o novom izdavanju obveznica Northern Pacifica ... Stisnuo je pesnice u rairenim depovima kinog ogrtaa.

Oduzela mi je klju, vjetica stara! Pokazat u ja njoj, vrag je odnio. Joe Harland je upropaten ali je jo sauvao svoj ponos ... Hodao je na zapad etrnaestom ulicom i ne zaustavljajui se da promisli i da izgubi smjelost, sie u malu podrumsku pa-pirnicu, nesigurno se zaputi straga i stajae na pragu male kancelarije gdje je za rolo pisaim stolom sjedio plavooki elavi debeljko. - Zdravo, Felsius - zakrijeti Harland. Debeljko zaprepateno ustane. - Boe, nije li ovo gospodin Harland? Joe Harland glavom i bradom, Felsius ... ovoga, neto troniji. Hihot mu zamre u grlu. - Dakle, nemogue ... Izvolite sjesti, gospodine Harland. - Hvala, Felsius ... Felsius, ja sam upropaten. Prolo je jedno pet godina otkad sam vas vidio, gospodine Harland. 134 - Za mene je to bilo pet trulih godina... Mislim da je sve to srea ili nesrea. Moja se srea nikada vie nee promijeniti na ovoj zemlji. Sjea li se kad sam se vraao ludujui zbog toga to sam umjetno digao vrijednosti na burzi i kako sam lumpo-vao po uredu? Tog Boia dao sam vrlo lijepu nagradu uredskim slubenicima. - Kako da ne, gospodine Harland. - Vjerojatno je dosadno ivjeti kao trgovac poslije rada u Wall Streetu. - Ovo je vie po mom ukusu, gospodine Harland, ovdje mi nitko ne zapovijeda. - A kako ena i djeca? - Dobro, dobro; najstariji sin upravo je maturirao. - Onaj kojemu ste nadjenuli ime po meni? Felsius kimne glavom. Njegovi prsti, debeli kao kobasica, nelagodno su bubnjali po rubu stola. - Sjeam se da sam mislio da u jednog dana neto uiniti za to dijete. udan je ovaj svijet. - Harland se slabo nasmije. Osjeao je kako mu se grozna crnina prikrada iza glave. Stisnuo je grevito ruke oko koljena i zgrio miie na nadlakticama. - Vidi, Felsius, ovako stoje stvari... Trenutano se nalazim u prilino nezgodnom financijskom poloaju... Zna kakve su te stvari. - Felsius je buljio ravno preda se u stol. Grake znoja poele su mu izbijati na eli. - Svi mi imamo svoja razdoblja zle sree, je li? elim podii vrlo mali zajam na nekoliko dana, samo nekoliko dolara, recimo dvadeset pet, dok stanovite kombinacije... - Gospodine Harland, ja to ne mogu uiniti. - Felsius ustane. - alim, ali naelo je naelo... U cijelom ivotu nikad nisam uzajmio ni pozajmio ni centa. Sigurno ete me razumijeti... - U redu, ne govori nita vie. - Harland krotko ustane. -Daj mi etvrt dolara... Nisam vie mlad kao neko a ve dva dana nisam jeo - proguna on spustivi pogled na svoje otrcane cipele. Isprui ruku da se podupre o stol. Felsius se odmakne prema zidu kao da uzvraa udarac. Na debelim uzdrhtalim prstima prui pedeset centi. Harland ih uzme, bez rijei se okrene i spotiui se proe kroz trgovinu. Felsius izvue iz depa ljubiasto obrubljen rupi, obrie elo i opet se vrati svojim pismima Slobodni smo skrenuti vam panju na etiri nova vrhunski fina proizvoda tvrtke Mullen koja s najveim povjerenjem moemo preporuiti svojim kupcima kao najnoviju i nenadmaivu tekovinu u proizvodnji papirne industrije ... 135 Izali su iz kina mirkajui u jarke kaljue elektrine rasvjete. Cassie ga je promatrala kako stoji raskreenih nogu i zadubljena pogleda te kako pali cigaru. McAvov bijae zdepast ovjek mesnate ije; imao je kaput s jednim redom dugmadi, kockast prsluk a u brokatnoj kravati iglu s pasjom glavom. - Ono je bila trula predstava ili sam ja Holananin - zarei on. - Ali meni su bili dlagi filmovi o putovanjima, Mollis, oni vicalski seljani koji su plesali; ko da sam stvalno bila tamo. Ovdje unutra vraki je vrue ... Neto bih popio. - uj, Mollis, obeao si - cmoljila je ona. - Oh, mislim samo soda vodu, ne uzrujavaj se. - Oh, to e biti divno. Ja ludo volim sodu. - Zatim emo se proetati Parkom. Zastrla je oi trepavicama: - U ledu, Mollis - proaptala je ne gledajui ga. Pomalo drui stavi ruku ispod njegove mike. - O, samo da nisam u ovako vrakoj besparici. Meni je svejedno, Mollis. - Meni nije, bogamu. Na Columbus Circle uoe u drogeriju. ene u zelenim, ljubiastim, ruiastim ljetnim haljinama i mladii u slamnatim eirima stajahu u tri reda du sladoledarnice. Zaostala je i zadivljeno ga gledala

kako kri sebi put. Iza nje se jedan mukarac nagnuo preko stola i razgovarao sa djevojkom; obodi eira krili su im lica. - Samo vi veite onog bika vani, rekoh mu, a onda dadoh otkaz. - eli rei da te najurio. - Ne, na asnu rije, dadoh otkaz prije nego to je imao prilike ... On je ubre, zna. Ne elim da mi vie zapovijeda. Kad sam izlazio iz ureda, dovikne za mnom... Mladiu, da ti neto kaem. Nikad nee nita postii dok ne naui tko je ef u ovome gradu, dok ne naui da to nisi ti. Morris joj je pruao soda sladoled od vanilije: - Opet sanjari, Cassie? ovjek bi pomislio da uiva droge. Smjekajui se blistavih oiju uzela je sodu; on je pio koka kolu. - Hvala - rekla je. Napuenih usana polizala je licu punu sladoleda. - Au, Mollis, to je ovo slasno. Staza meu okruglim prtanjem lunih svjetiljki zgurila se u tminu. Kroz ukoene zrake svjetlosti i uzbibane sjene dopirao je vonj pranjavog lia i izgaene trave a tu i tamo napuklina svjeeg mirisa od vlane zemlje pod grmljem. 136 - Oh, to mi je dlago biti u Palku - pjevuckala je Cassie. Potisnula je podrigivanje. - Zna to, Mollis, nisam smjela pojesti onaj sladoled. Uvijek me napuhuje. Morris nita ne ree. Obgrli je i vrsto je privue k sebi tako da se njegovo bedro trio u hodu o njezino. - Dakle, Pierpont Morgan je umro... Da mi je kojom sreom ostavio koji milijun. - Oh, Mollis, zar to ne bi bilo pleklasno? Gdje bismo stanovali? Na Centlal Palk South? Zastali su gledajui iza sebe bljetavilo elektrinih reklama s Columbus Circlea. Lijevo su vidjeli svjetlo to je prodiralo kroz zavjese na prozorima stambene zgrade bijela proelja. Kri-om je pogledao desno pa lijevo a onda ju je poljubio. Izmaknu- / la je usta ispod njegovih. - Nemoj... mogao bi nas netko vidjeti - proaptala je zasoptalo. U njoj je neto zujalo i zujalo poput dinama. - Mollis, splemala sam ti se ovo lei. Mislim da e mi Goldvveisel dati posebnu toku u svojoj novoj predstavi. On je leditelj dluge putujue tlupe i veoma je utjecajan u uplavi. Juel me gledao kako pleem. - to je rekao? - Lekao je da e mi udesiti da u ponedjeljak vidim velikoga efa... Oh, Mollis, ali ja ne elim laditi takav posao, tako je vul-galno i glozno... elim laditi tako lijepe stvali. Osjeam da to imam u sebi, neto bezimeno lepla u meni, ptica lijepa pelja u gloznoj eljeznoj klleci. - To je nevolja s tobom, nee nikada nita postii, previe si ohola. - Digla je u njega pogled svojih ovlaenih oiju koje su blistale u bijeloj napraenoj svjetlosti lune svjetiljke. - Oh, ne drei, tako ti Boga! Nita nisam mislio. - Prema tebi nisam ohola, Mollis, je li da nisam? - mrcala je i brisala oi. - I prema meni si pomalo ohola i to me ljuti. Htio bih da me moja djevojica malko pomazi i voli. Do vraga, Cassie, ivot nije samo pivo i kiseli kupus. Hodajui vrsto privijeni jedno uz drugo osjeali su stijenu pod nogama. Nalazili su se na granitnom brdacu, a posvuda unaokolo bilo je grmlje. Svjetlost zgrada koje su obrubljivale kraj parka bljetala im je u lice. Odvoje se, drei se za ruke. - Uzmimo na primjer onu riokosu iz 105. ulice ... Kladim se da nije ohola kada je sama s momkom. - Ona je glozna ena, posve joj je svejedno kakav je glas bije ... Oh, mislim da si glozan. - Opet je poela plakati. 137Grubo je privue k sebi i vrsto je stisne rairivi ruke po njezinim leima. Osjeala je kako joj noge dru i kako slabe. Padala je kroz obojene rovove nesvjestice. Njegova usta nisu joj doputala da doe do daha. - Pazi - proape on otrgnuvi se od nje. Nesigurnim korakom nastavili su hodati stazom kroz grmlje. Mislim da ipak nije. - to, Mollis? - Pajkan. Boe, pravi je pakao kad nemamo kamo poi. Ne moemo u tvoju sobu? - Ali, Mollis, pa svi bi nas vidjeli. - Pa to onda? Svi oni to rade u onoj kui. - Oh, mlzak si mi kad tako govoli ... Istinska ljubav posve je ista i divna... Mollis, ti mene ne voli. - Prestani mi zanovijetati, Cassie, zar ne moe, barem na trenutak...? K vragu, besparica je paklenska stvar. Sjedoe na klupu pod svjetlom. Iza njih su autoputom klizili automobili u dvije struje uz neprestanu piskavu jurnjavu. Stavila mu je ruku na koljeno a on je pokrije svojom snanom rukom. - Mollis, osjeam da emo ubudue biti vilo sletni, ja to osjeam. Nai e dobal posao, sigulna sam u to.

- Ja nisam tako siguran... Nisam vie mlad kao neko, Cassie. Nemam vremena za gubljenje. - to, pa ti si stlano mlad, tek ti je tlideset pet godina, Mollis ... A ja mislim da e se dogoditi neto pleklasno. Dobit u pli-liku da pleem. - Zna, zapravo bi morala zaraivati vie nego ona riokosa. - Elaine Ogletholpe... Pa ona i ne zalauje toliko mnogo. Ja sam dlukija od nje. Nije me bliga za novac; elim ivjeti za svoj ples. - A ja elim novac. Kad ima novaca, moe raditi to eli. - Ali, Mollis, al ne vjeluje da sve moe uiniti, samo ako to upolno eli uiniti? Ja u to vjelujem. Slobodnom ju je rukom obgrlio oko struka. Postepeno je sputala glavu na njegova ramena. - Oh, svejedno mi je - proaptala je suhih usana. Iza njih su limuzine, otvoreni dvosjedi, putna kola i sportski automobili klizili autoputem uz zmijasto bljetavilo svjetlosti, promicali su u dvije tene neprekidne struje. Smei je ser mirisao po kuglicama naftalina dok ga je slagala. Sagnula se da ga poloi u koveg; zauti sloj svilenog pa138 pira ispod sera kada je rukom poravnavala nabore. Od prve ljubiaste jutarnje svjetlosti pred prozorom elektrina je arulja crvenjela poput besanog oka. Odjednom se Ellen uspravi i zasta ukruena, podboivi se rukama, a u lice joj navre rumenilo. Ovo je jednostavno prenisko - rekla je. Prostrla je runik preko haljina i nagomilanih etka, runog ogledala, papua, koulja, pudrijera, koji su u neredu bili pobacani jedni iznad drugih. Onda je zalupila poklopac kovega, zakljuala i stavila klju u svoju plosnatu torbicu od aligatorske koe. Stajala je i zabezeknuto gledala po sobi siui slomljeni nokat. uta suneva svjetlost koso je plavila poklopce dimnjaka i vijence kua s druge strane ulice. Zatekla je sebe kako bulji u bijela slova E. T. O. na rubu kovega. - Sve je ovo previe grozno, odvratno, nisko - ponovno ree. Onda s pisaeg stola zgrabi turpijicu za nokte pa ostrue O. - Uh! - apne ona i zapucketa prstima. Nakon to je na glavu stavila maleni crni eir u obliku kante i koprenu, tako da ljudi ne vide da je plakala, nagomila mnogo knjiga, Susret mladosti, Tako je govorio Zarathustra, Zlatni magarac, Zamiljeni razgovori, Afrodita, Chansons de Bilitis i Oksford-sku antologiju francuskog pjesnitva u svileni al pa ih zavee. Zau lagano kucanje na vratima. - Tko je? - proaptala je. - Samo ja - dopre plaan glas. Ellen otkljua vrata. - No, Cassie, u emu je stvar? Cassie protrlja svoje vlano lice u udubini Ellenina vrata. - Oh, Cassie, zamazat e mi koprenu... to je, za ime bo-je? - Plobdjela sam cijelu no lazmiljajui o tome koliko li si nesletna. - Oj, Cassie, nikad u ivotu nisam bila sretnija. - Nisu li mukalci glozni? - Nisu... Na svaki nain, mnogo su miliji nego ene. - Elaine, molam ti neto kazati. Znam da tebi nimalo nije stalo do mene, ali ipak u ti lei. - Dakako da mi je stalo do tebe, Cassie... Ne budi aava. Ali sad imam posla ... Zato se ne vrati u krevet pa mi poslije ispria? Sada ti to molam lei. - Ellen se pomiri sa sudbinom i sjedne na svoj koveg. - Elaine, laskinula sam s Mollisom... Nije li to stlano? Cassie obrisa oi rukavom svoje svijetloljubiaste kune haljine te sjedne na koveg pokraj Ellen. 139- uj, draga - blago e Ellen. - Kako bi bilo da naas ovdje prieka? Telefonira! u po taksi. Zelini pobjei prije nego Jojo ustane. Dosadile su mi one velike scene. Predsoblje je sparno zaudaralo na spavanje i kremu za masiranje. Ellen je vrlo tiho govorila u slualicu. Opori muki glas iz garae ugodno joj zaguna u uho: - Kako da ne! Odmah, gospoice. Vrati se u sobu elastino, na prstima, i zatvori vrata. - Mislila sam da me on voli, na asnu lije sam mislila, Elai-ne. Oh, mukalci su tako glozni. Mollis se ljutio jel nisam htjela ivjeti s njim. Mislila sam da bi to bilo pokvaleno. Ladila bih za njega do zadnjeg daha, i on to zna. al dvije godine nisam za nj ladila? Lekao je da tako ne moe dalje osim ako me stvalno ne bude imao, zna na to je mislio, a ja sam lekla, naa ljubav je tako divna da se ovako moe nastavljati godinama i godinama. Mogla bih ga voljeti cijeli ivot a da ga i ne poljubim. al ti ne misli da ljubav mola biti ista? A onda se egaio na laun mog plesanja i lekao da sam Chalifova ljubavnica a da njega samo vuem za nos i glozno smo se zavadili i on me nazvao gloznim imenima i otiao i lekao da se nikad vie nee vlatiti.

- Ne brini zbog toga, Cassie, ve e se on vratiti. - Ne, ali ti si tako lealna, Elaine. Mislim, u duhovnom smislu naa je veza zauvijek slomljena. al ti to ne uvia, meu nama je bila ta divna boanstvena duhovna veza i sad je slomljena. - Ponovno zajeca pritisnuvi lice na Ellenino rame. Ali, Cassie, ne razumijem kako te to toliko veseli? - Oh, ti me ne lazumije. Plemlada si. Isplva sam bila kao ti, samo to nisam bila udata i nisam hodala s mukalcima. Ali sad elim duhovnu ljepotu. elim je stei svojim plesanjem i svojim ivotom, elim ljepotu posvuda, a mislila sam da je eli i Mollis. - Pa Morris ju je oigledno elio. - Oh, Elaine, glozna si, a ja te toliko volim. Ellen ustane: Otrat u dolje tako da taksist ne pozvoni. - uj, ne moe tek tako otii. - Kako da ne! - Ellen jednom rukom uze zaveljaj knjiga, a drugom crni konati neseser. - uj, Cassie, hoe li biti srce pa mu pokazati koveg kad doe gore po njega? ... I jo neto, kad se javi Stan Emerv, reci mu da me nazove u Brevoort ili u La-fayette. Bogu hvala to prolog tjedna nisam odnijela novac u banku... I, Cassie, ako ovdje negdje nae kakve moje sitnice, slobodno ih zadri... Zbogom. Podigla je koprenu i ustro poljubila Cassie u obraze. 140 - Oh, kako moe biti toliko hlabla pa otii ovako posve sama? ... Dopustit e da te Luth i ja posjetimo, je li? Mi te toliko volimo. Oh, Elaine, imat e divnu kalijelu, znam da hoe. - I obeaj mi da Jojou nee rei gdje sam... On e to ionako prebrzo otkriti... Javit u mu se za tjedan dana. Nala je taksista u predvorju kako gleda prezimena iznad zvonaca. Poao je gore po njezin koveg. Sretno je sjela na pranjavo sjedite taksija prevueno jareom koom i duboko udisa-la jutarnji zrak to je mirisao na rijeku. Taksist joj se iroko osmjehnuo kad je spustio koveg s lea na prednji blatobran. - Poteak je, gospoice. Sramota je da ste ga sami morali prenijeti. - Oh, mogu ja nositi i tee terete. - Vozite u hotel Brevoort, Peta avenija na uglu Osme ulice. Kad se nagnuo da zakurbla motor, ovjek gurne eir na tjeme pa mu se preko oiju raspe crvenkasta kovrava kosa. - U redu, odvest u vas kamo god elite - ree on uskaui na sjedite drndavih kola. Kad su skrenuli u samu praznu sunevu svjetlost Braodvva-ya, u nju se poput itavih raketa popne osjeaj sree. Zrak ju je, svje i otar, ibao po licu. Taksist se okretao i kroz otvoren prozor na pregradi razgovarao s njom. - Mislio sam da elite stii na vlak pa nekamo otputovati, gospoice. - Pa ja i putujem nekamo. - Ovo je lijep dan da ovjek nekamo putuje. - Odlazim od mua. - Rijei su joj nahrupile iz usta prije nego to ih je uspjela zadrati. - Je li vas izbacio? - Ne, ne mogu rei da me izbacio - rekla je u smijehu. - Mene je ena izbacila prije tri tjedna. - Kako to? - Zakljuala se jedne noi kad sam doao i nije me htjela pustiti da uem. Promijenila je bravu kad sam bio na poslu. - To je udnovat postupak. - Rekla je da se preesto opijam. Neu joj se vratiti i vie je neu uzdravati... Moe me strpati u zatvor ako joj se pro-htjedne. Sit sam do grla. S kolegom u unajmiti stan u Dvadeset drugoj aveniji i nabavit emo klavir i mirno ivjeti i kloniti se emskih. - Brak nije nita naroito, je li? - iva istina! Vrlo je lijepo ono to do braka dovodi, ali brak je kao mamurluk poslije banenja. 141Peta je avenija bila bijela i prazna i meo ju je iskriav vjetar. Stabla na Madison Squareu bila su neoekivano svijetlozelena kao paprat u tamnoj sobi. U Brevoortu joj je pospani francuski noni vratar ponio prtljag. U niskoj bijelo okreenoj sobi sunevo svjetlo kunjalo je na izblijedjelom grimiznom naslonjau. El-len je trala po sobi kao malo dijete, vitlajui nogama i pljeui rukama. Napuenih usana i nakrivljene glave slagala je na psihi svoje toaletne predmete. Onda objesi na stolicu svoju utu nonu koulju i svue se, spazi se u zrcalu i stajae gola promatrajui se, drei ruke na svojim malim vrstim grudima u obliku jabuke. Navue nonu koulju i poe na telefon.

- Molim vas, poaljite posudu okolade i zemike u sobu 108 ... to prije, molim vas. Onda se popne u krevet. Leala je smijui se irom raskre-ivi noge na svjeim klizavim plahtama. Ukosnice su je bole po glavi. Sjela je na krevet i sve ih izvukla pa teak slap svoje kose stresla oko ramena. Privukla je koljena bradi i sjedila razmiljajui. S ulice bi tu i tamo zaula drndanje kamiona. U kuhinjama ispod njezine sobe zapoelo je zveketanje. Sa svih je strana dopirala sve vea buka saobraaja koji je poinjao. Osjeala se gladna i osamljena. Krevet je bio splav na kojoj ona, poslije brodoloma, sama, uvijek sama, pluta po pobjenjelom oceanu. Hladni marci podiu joj kimu. Jo blie privine koljena uz bradu. 142 III. JUNAKINJA DANA Sunce je zapalo prema Jerseyu, sunce je iza Hobokena. kljocaju poklopci na pisaim strojevima, zatvaraju se rolo pisai strojevi; liftovi se prazni uspinju, a dupkom puni sputaju. U centru grada je oseka, a plima u Flatbushu, Woodlawnu, Dyck-man Streetu, Sheepshead Bavu, New Lots Avenue, Canarsie. Ruiaste novine, zelene novine, sive novine, POTPUNI BURZOVNI IZVJETAJI, SPORTSKI REZULTATI HAVRE DE GRACE. Slova se kovitlaju meu objeenim licima, umornim od trgovina, umornim od kancelarija, meu bolnim vrcima prstiju, meu upeenim ristovima, trpaju se siledije u podzemne eksprese. SE-NATORS 8, GIANTS 2, DIVA PRONALA BISERE, PLJAKA OD 800.000 DOLARA. Oseka je u Wall Streetu, a' plima u Bronxu. Sunce je zalo u Jersevu. - Isusa ti Boga - povie Phil Sandbourne i udari pesnicom o stol - ja tako ne mislim ... ovjekov moral nikoga se nema to ticati. Vaan je njegov rad. - Dakle? - Dakle, mislim da je Stanford White vie uinio za grad New York nego bilo koji drugi ovjek. Prije nego to je on doao, nitko nije znao da arhitektura postoji... A onda ga je onaj Thavv s predumiljajem ustrijelio i proao nekanjeno... Boga-mu, kad bi ljudi ovoga grada imali hrabrosti kao pokusni kunii, oni bi... - Phile, sav si se uzrujao ni za to. Njegov sugovornik izvadi iz usta cigaru i zabaci se u svoju okretnu stolicu i zjevne. - Oh, do vraga, potreban mi je dopust. Boe, alaj e biti lijepo opet otii u one stare ume Maine. 143- Sto, sa idovskim odvjetnicima i irskim sucima ... - izvali Phil. - O, stani tome na kraj, stari moj. - Ti si divan primjerak graanina koji misli na javnost, Hartly. Hartlv se nasmije i protrlja dlan preko elave glave. - Oh, te prie su zimi posve u redu, ali ljeti ih ne mogu podnijeti... K vragu, pa ja ionako ivim samo za ta tri tjedna godinjeg odmora. to me briga ako pobiju sve arhitekte New Vorka, glavno da ne povise cijenu prijevoza za New Rochelle... Idemo jesti. Dok su silazili u liftu, Phil proslijedi: - Jedini drugi ovjek kojega sam poznavao, a bio je roeni arhitekt, bijae stari Specker, onaj ovo za koga sam radio kad sam tek doao sa sjevera, a i on je bio dobar stari Danac. Nesretnik je prije dvije godine umro od raka. ovjee, to je bio arhitekt! Kod kue imam komplet planova i specifikacija za njegovu takozvanu opinsku zgradu ... Visoka je sedamdeset i pet katova, poslagana je stepenasto na terasama s nekom vrstom viseeg vrta na svakom katu, hoteli, kino dvorane, hamami, bazeni, robne kue, postrojenje za grijanje, prostori za hladnjae i skladita, sve u jednoj te istoj zgradi. - Je li uivao koku? - Ne, gospodine moj, nije. etali su na istok Trideset etvrtom ulicom na kojoj je tog sparnog podneva bilo malo ljudi. Bogamu! - odjednom izvali Phil Sandbourne. - ene u ovom gradu iz godine u godinu sve su ljepe. Svia li ti se ova nova moda? - Naravno. elio bih samo da se svake godine pomlaujem umjesto to starim. - Da, nama starcima ne preostaje nita drugo nego da ih gledamo kako prolaze. - Srea naa, ili bi nas nae supruge ganjale sa psima kr-vosljednicima... ovjee, kad pomislim na sve ono to je moglo biti! Kad su prelazili Petu aveniju, Phil spazi mladu enu u taksiju. Ispod crnog oboda eiria s crvenom kokardom dva siva oka bijesnu zelenocrno u njegove oi. Suzdrao je dah. U daljini je zamirala prometna buka. Ona ne smije svrnuti pogled. Dva koraka i otvori vrata, sjedni pokraj nje, pokraj njezine vitkosti to se ugnijezdila na sjeditu kao ptica. Soferu, vozi punom parom. Njezine se usne napuuju prema njemu, njezine oi trepere, sive ulovljene ptice. 144

l - Hej, pazi... Gromovita eljezna tutnjava obara se otraga na njega. Peta avenija krui u crvenim plavim ljubiastim spiralama. O Boe moj. - Sve je u redu, pustite me na miru. Sam u ustati za tili as. - Vi se maknite. Vratite se ovamo. Dreavi glasovi, plavi stupovi policajaca. Lea i ruke sva su mu topla i ulijepljena krvlju. Bridi Peta avenija od boli koja je sve to glasnija. Zvonce zvoni cin-cin sve blie i blie. Dok ga podiu u kola hitne pomoi, Peta avenija vriti u samrtnikoj agoniji i raspada se. On iskrivljuje vrat da je vidi, nemono, kao kornjaa izvaljena na lea; zar je nisu oi moje bacile u okove eline? Uvia da cmizdri. Mogla je priekati da vidi jesam li poginuo. A zvonce cin-cin jenjava, sve slabije i slabije u noi. S druge strane ulice neprekidno je tulila alarmna sirena protiv provalnika. Jimmvjev san bijae na nju nanizan u vrstim kuglicama, poput perlica na niti. Probudi ga kucanje. U trzaju sjedne na krevet i vidje Stana Emervja, lice mu sivo od praine, a ruke u depovima crvenog konog kaputa, kako stoji podno kreveta. Smijao se i ljuljao naprijednatrag na stopalima. - Bogati, koliko je sati? - Jimmy sjede na krevetu i gurne zglobove prstiju u oi. Zijevne i ogleda se oko sebe s gorkim nezadovoljstvom, na zidne tapete koje bijahu mutnozelene boje kao boce mineralke Poland Water, na poderanu zelenu roletnu koja je proputala dugu zraku suneve svjetlosti, na mramorni kamin zakren emajliranim limenim tanjurom oslikanim oljutenim ruama, na otrcan plavi kuni haljetak podno kreveta, na zgnjeene ikove u svijetloljubiastoj staklenoj pepeljari. Stanovo je lice bilo crveno i smee i smijao se ispod sadrene krinke praine. - Jedanaest i trideset - ree on. - Da vidimo ... Znai est i pol sati. Mislim da bi to bilo dovoljno. Ali, Stane, kog vraga ti ovdje radi? - Da nema negdje kapljicu alkohola, Herf? Dingo i ja neizrecivo smo edni. Doli smo ak iz Bostona, a zaustavili smo se samo jednom zbog benzina i vode. Dva dana nisam bio u krevetu. Ba me zanima hou li izgurati tjedan. - Kriste Boe, ja bih cijeli tjedan elio izgurati u krevetu. - Tebi je potreban posao u novinama da te stalno sili da radi, Herfy. 10 - Manhattan Transfer 145- Zna to e ti se dogoditi, Stane?... - Jimmy se obrne tako da je sad sjedio na rubu kreveta. - ... Jednog e se jutra probuditi i nai se na mramornoj ploi u mrtvanici. Kupaonica je zaudarala na pastu za zube drugih ljudi i na klorno sredstvo za dezinfekciju. Sag ispred kade bijae mokar pa ga je Jimmy sloio u mali etverokut prije nego je oprezno ispao iz papua. Hladna voda natjera mu krv kroz tijelo. Sagne glavu pod vodu i odskoi i tresao se kao pas dok mu je voda tekla u oi i u ui. Onda navue haljetak i nasapuna lice. Teci, rijeka, teci sve tamo do mora, mumljao je bez sluha dok je aparatom za brijanje strugao bradu. Gospodine Grover, na alost u poslije slijedeeg tjedna morati dati otkaz. Da, idem u inozemstvo; bit u inozemni dopisnik za A. P. U Meksiko za U. P. A vjerojatnije u Jericho, dopisnik Gazele blatne kornjae u Halifaxu. U haremu bijae Boi i svi eunusi bijahu tamo. ... od obala Seine do obala Saskatchevoana. Navlaio je lice vodicom za brijanje, smotao toaletne predmete u vlani runik i dok su ga obrazi peckali, otri natrag, uza stepenice prekrivene zelenim sagom boje kupusa pa kroz hodnik u svoju spavau sobu. Na pola puta mimoie se s gazdaricom, debeljkastom, s jutarnjom kapicom koja obustavi ienje saga da bi ledeno odmjerila njegove kotunjave gole noge ispod plavog kunog haljetka. - Dobro jutro, gospoo Maginnis. - Danas e biti jako vrue, gospodine Herf. - Da, zacijelo. Stan je leao na krevetu i itao Pobunu anela. - Prokletstvo, teta to ne znam nekoliko jezika kao ti, Herfy.

- Oh, ja vie uope ne znam francuski. To sam bre zaboravio nego nauio. - Uzgred da ti kaem, izbacili su me iz koleda. - Kako to? - Dekan mi je rekao da mi savjetuje da se dogodine ne vratim ... On smatra da postoje druga podruja djelatnosti na kojima bi moje djelatnosti mogle biti djelotvornije djelatne. Zna te govnarije. 146 - To je vraka teta. - Ne, nije; da pukne od smijeha. Pitao sam ga zato me nije prije izbacio ako je takvog miljenja. Tata e se naljutiti kao vrag... ali uza se imam dovoljno gotovine da tjedan dana ne moram ii kui. Uostalom, ba mi puca prsluk. asna rije, zar nema nikakvo estoko pie? - uj, Stane, kako e jadni rob nadnice kao to sam ja imati podrum, od svojih trideset dolara zarade tjedno? - Ovo je poprilino ugava soba... Morao si se roditi kapitalistom, kao ja. - Soba nije tako loa... Dovodi me do ludila ona paranoina alarmna sirena s druge strane ulice koja tuli cijele noi. Ono je alarmni ureaj protiv provalnika? - Provalnici ne dolaze u obzir jer je lokal prazan. Jamano su se ice zamrsile ili tako neto. Ne znam kad je to prestalo, ali kad sam jutros legao u krevet, to me dovelo do bjesnila. - uj, James Herf, nee me valjda uvjeravati da se svake noi vraa kui trijezan? - ovjek bi morao biti gluh da ne uje taj prokleti ureaj, pa bio pijan ili trijezan. - Dakle, ja te kao naduveni veliki dioniar pozivam da vani ruamo. Je li tebi jasno da si se tono sat vremena natezao sa svojom toaletom? Spuste se niza stepenice koje su zaudarale po sapunu za brijanje a onda po latilu za bakar, a onda po slanini, a onda po oprenoj kosi, a onda po smeu i po petroleju. *- Vraki si sretan, Herfy, to nikad nisi poao u koled. - Zar nisam diplomirao na Columbiji, ti velika zvijerko, a to je vie nego to si ti dotjerao? Suneva svjetlost bockavo zapljusne Jimmvjevo lice kada je otvorio vrata. - To se ne rauna. - Boe, to volim sunce - usklikne Jimmy. - Kamo sree da je to bila prava Columbia... - Misli li na Hail Columbia? - Ne, mislim na Bogotu i na Orinoco i tako redom. - Poznavao sam jednog vraki dobrog momka koji je poao u Bogotu. Morao se na smrt opiti da izbjegne smrt od elefanti-jaze. - Rado bih se izloio elefantijazi i kugi i tifusu, samo da se izvuem iz ove rupe. - Grad orgija, ee i veseli se... - Neka se nose i orgije, kao to kaemo mi u 133. ulici ... Je li tebi jasno da sam cijeli ivot preivio u ovom prokletom 147gradu osim one etiri godine kad sam bio malen, i da sam se ovdje rodio, i da u vjerojatno ovdje i umrijeti? ... Silno elim da stupim u mornaricu pa da vidim svijeta. - Kako ti se svia Dingo u svom novom premazu boje? - Vrlo zgodno, ispod praine izgleda kao pravi mercedes. - elio sam ga obojiti u crveno, u boju vatrogasne trcaljke, ali ovo u garai uspio me nagovoriti da ga obojim u plavo, kao pajkana... Ima li neto protiv toga da odemo kod Mouquina pa da popijemo koktel od apsinta? - Apsint za doruak... Boe dragi! Odvezoe se na zapad 23. ulicom koja je bljetala od ploha svjetlosti to se odbijala s prozora, od duguljasta sjaja doprem-nih kola, i od bljeska niklenih okova u obliku broja osam. - Kako Ruth, Jimmy? - Ona je u redu. Jo nije dobila posao. - Gle, ono je Daimlier. Jimmy nerazgovijetno proguna. Kad su skrenuli u estu aveniju, zaustavi ih policajac. - Otvoren vam je ispuni ventil - drekne on. - Vozim u garau da mi ga poprave. Ispada poklopac. - Dobro, idite... Slijedei put platit ete globu. - Uh, uvijek se izmigolji, Stane... u svakoj prilici - ree Jimmy. - Ja se nikada ne uspijevam izvui, iako sam tri godine stariji od tebe. - To je nadarenost. Restoran je veselo mirisao po peenim krumpirima i koktelima i cigarama i koktelima. Bilo je vrue i puno Zagora i oznojenih lica.

- uj, Stane, ne kolutaj romantino oima kada me pita za Ruth i za mene... Mi smo samo vrlo dobri prijatelji. - Na asnu rije, nita nisam mislio, ali ipak mi je ao to to ujem. Mislim da je to uasno. - Ruth se ni za to ne zanima osim za svoju glumu. Toliko je opsjednuta eljom za uspjehom da je sve ostalo iskljuila iz svog ivota. - Zato, do vraga, svi ljudi ele uspjeti? elio bih upoznati nekoga tko eli doivjeti neuspjeh. To je jedina uzviena stvar. - Lako je tebi govoriti kad ima lijepe prihode. - Sve su to kojetarije ... Bogati, ovo je odlian koktel. Her-fy, mislim da si ti jedina razumna osoba u ovom gradu. Nema nikakvih ambicija. - Kako zna da nemam? 148 - A to moe uiniti s uspjehom kad ga postigne? Ne moe ga pojesti ni popiti. Naravno, shvaam da ljudi koji nemaju dovoljno novaca da se najedu i tako dalje, moraju trkarati unaokolo da ga steknu. Ali uspjeh... - Moja je mana u tome to se nikako ne mogu odluiti to najvie elim, stoga je moje kretanje kruno, bespomono i prokleto obeshrabrujue. - Oh, pa Bog je to odluio umjesto tebe. Ti to cijelo vrijeme zna, samo to sam sebi ne eli to priznati. - Mislim da najvie od svega elim otii iz ovoga grada, ali bih prethodno ako je mogue smjestio bombu ispod Times Buildinga. - No, pa zato to ne uini? Lijepo korak po korak... - Ali, mora znati u kojem pravcu do koraa. - To je posljednja stvar koja je bitna. - Nadalje, tu je i novac. - uj, nema nita lake na svijetu nego stei novac. - Za najstarijeg sina Emeryja i Emeryja. - Sluaj, Herf, nije pravedno da mi u lice baca nedjela mog oca. Zna da mi je to isto toliko mrsko koliko i tebi. - Ne predbacujem ti, Stane; ti si pravi srekovi i gotovo. Naravno, i ja sam sretan, vraki sretniji od veine ostalih ljudi. Novcem koji mi je ostavila majka uzdravao sam se do svoje dvadeset i druge godine, a jo uvijek sam sauvao nekoliko stotina za one famozne crne dane, a moj tetak, odnio ga vrag, pronalazi mi novi posao im me najure. - Be, be, crna ovice. - Mislim da se istinski bojim strieva i tetki... Morao bi upoznati mog bratia Jamesa Merivalea. Cijelog ivota radi ono to mu drugi govore i rascvjetao se kao lovor zeleni... Savrena mudra djevica. - Ah, a ti si, pretpostavljam, jedna od onih luckastih djevica. - Stane, alkohol ve na tebe djeluje, poinje govoriti gluposti. - Bee bee. - Stan odloi ubrus i zabaci se u stolici, smijui se grleno. Miris apsinta rastao je munobockav iz Jimmvjeve ae poput arobna bokora rua. Srkao ga je mrekajui nos. - Kao moralist, protestiram - ree on. Jupi, ovo je izvrsno! - Treba mi viski sa sodom da isplahnem ove koktele. - Nadzirat u te. Ja sam radni ovjek. Moram biti sposoban da valjanu vijest razlikujem od vijesti koja ne valja... Boe, ne elim zapodijevati razgovor o tome. Sve je to tako kriminalno glupo... Rekao bih da ovaj koktel na svaki nain ovjeku udari u tintaru. 149- Nemoj misliti da danas popodne nee nita raditi osim lokanja. elim te upoznati s jednom osobom. - A ja sam namjeravao savjesno sjesti pa napisati lanak. - A to to? - Oh, obinu glupost pod naslovom Ispovijedi reportera poetnika. - uj, je li danas etvrtak? - Jest. - Onda znam gdje e ona biti. - Izvui u se iz svega ovoga - mrano e Jimmy - i poi u u Meksiko i obogatiti se ... Gubim najbolji dio svoga ivota gnji-lei u New Vorku. - Kako e se obogatiti? - Nafta, zlato, pljaka na cestama, bilo to, samo da ne bude novinarstvo. - Bee beee, crna ovica, bee bee. - Prestani blejati na mene.

- Do vraga, pokupimo se odavde pa odvezimo Dinga da mu privrste poklopac. Jimmy stajae ekajui na vratima smrdljive garae. Pranjavi poslijepodnevni sunev sjaj izvijao se u bljetavim crvima vruine na njegovom licu i na rukama. Smei kamen, crvena opeka, asfalt titrahu od crvenih i zelenih slova svijetleih reklama, kao i komadii papira u kanalu, sve se to u polaganoj maglici vrtjelo oko njega. Iza njega su razgovarala dva peraa automobila: - Uh, dobro sam ti ja zaraivao, sve do dana kad sam poao za onom ugavom emskom. - Ja ti kaem da je zgodna, Charlev. Ja bih se zabrinuo... To ne predstavlja nikakvu razliku kad proe prvi tjedan. Stan doe iza njega pograbi ga za ramena pa ga treim korakom gurne niz ulicu: - Auto nee biti popravljen prije pet sati. Idemo taksijem ... Hotel Lafavette - doviknuo je oferu i odalamio Jimmvja po koljenu. - Dakle, Herfv, fosile stari, zna to je guverner Sjeverne Caroline rekao guverneru June Karoline? - Ne znam. - Dugo je vrijeme izmeu dvije aice. - Bee, bee - blejao je potiho Stan kada su nahrupili u kavanu. - Ellie, evo crnih ovaca - uzviknuo je smijui se. Odjednom mu se lice sledi i ukoi. Suelice Elleni je za stolom sjedio njezin mu, jednu je obrvu vrlo visoko nadigao, a druga mu se gotovo spajala s trepavicama. Meu njima se bezobrazno ustoboio ajnik. 150 - Zdravo, Stane, sjedni - mirno e ona. Onda se nastavila smjekati Oglethorpeu u lice. - Nije li to predivno, Jojo? Ellie, ovo je gospodin Herf - osorno je rekao Stan. - Oh, tako sam sretna to sam vas upoznala. esto sam sluala o vama u stanu gospoe Sunderland. Umuknu. Oglethorpe je licom kuckao po stolu. - Pa, dobar vam dan, gospodine Herf - izusti on odjednom uz hinjenu gorljivost. - Zar se ne sjeate kako smo se nas dvojica upoznali? - Uzgred da te pitam, kako se tamo odvijaju stvari, Jojo? - Izvrsno, hvala. Cassandru je ostavio momak, a zbog one Costellovice nastao je najuasniji skandal. ini se da se sino vratila kui nakresena, kao majka, draga moja, i pokuala je taksistu povesti sa sobom u sobu, a jadnik je cijelo vrijeme negodovao da on eli jedino svoju tarifu... To je bilo grozno. Stan ukoeno ustane i udalji se. Njih troje sjedilo je bez rijei. Jimmv se trudio da se ne mekolji na stolici. Upravo se spremao da ustane kadli ga zaustavi neto barunasto mekano u njezinim oima. - Je li Ruth nala posao, gospodine Herf? - zapita ona. - Ne, nije. - Zaista ima hudu sreu. - Oh, to je grozna sramota. Znam da ona umije glumiti. Nevolja je u tome to ona ima isuvie smisla za humor e da bi se ulizivala menederima i ljudima. - Oh, kazalite je odvratna prljava igra, je li, Jojo? - Najodvratnija, draga moja Jimmv nikako da skine pogled s nje; njezine male ruke etvrtasta oblika, njezin vrat ureen zlatnim bljetavilom izmeu bogatog slapa bakrene kose i blistave plave haljine. - Dakle, draga moja... - Oglethorpe ustade. - Jojo, jo u malo ovdje sjediti. Jimmv je buljio u tanke trokute od lakirane koe koji su izvirivali iz Oglethorpeovih ruiastih gamana od bivolje koe. Nije mogue da su unutra noge. Odjednom je ustao. - ujte, gospodine Herf, ne biste li mi petnaest minuta mogli initi drutvo? Moram odavde otii u est a zaboravila sam ponijeti knjigu a u ovim cipelama ne mogu ii pjeice. Jimmv porumeni i ponovno sjedne mucajui: - Pa naravno, bit u oaran ... Kako bi bilo da neto popijemo? - Dopit u aj, a zato vi ne biste popili gin fizz? Volim gledati ljude kako piju gin fizz. Tada se osjeam kao da sam u tro151pima i da sjedim u gaju jujube oekujui da na rjeni brod od-veze nekom smijeno melodramatskom rijekom koja je sva oiviena eukaliptusima. - Konobar, molim gin rizz. Joe Harland klonuo je na stolicu tako da mu je glava poivala na rukama. Meu prljavoukoenim rukama njegove su oi nelagodno pratile crte na mramornom stolu. Ispranjena blagovaonica bila je tiha pod krtom rasvjetom dviju arulja to su visjele nad tezgom gdje je pod staklenim zvonom ostalo jo nekoliko kolaa, a ovjek u bijelom kaputu knjavao je na visokoj stolici. Na mahove bi se naglo rastvorile oi na njegovu nezdravo sivu licu i on bi promumljao i ogledao se unaokolo. Na posljednjem

stolu s druge strane bijahu pogurena lea usnulih ljudi, a lica zguvana poput starih novina poivala su na rukama. Joe Harland sjedne ravno i zijevne. ena bezoblina pod kinim ogrtaem, crveno ljubiasta lica isprugana poput pokvarena mesa naruivala je za tezgom alicu kave. Brino drei alicu meu rukama donijela ju je za stol i sjela njemu suelice. Joe Harland ponovno spusti glavu na ruke. - Hej, vi, biste li mi uinili sitnu uslugu? - enin glas probode Harlandove ui poput struganja krede na kolskoj ploi. - Pa, to elite? - proguna ovjek za tezgom. ena zajeca: - On me pita to elim... Nisam naviknuta da sa mnom grubo razgovaraju. - Pa, ako neto elite, samo izvolite doi pa uzmite ... Neu vas valjda dvoriti u ovo doba noi! Dok je jecala, Harland osjeti da joj dah zaudara po viskiju. Podigao je glavu i zapiljio se u nju. Iskrivila je svoja mlohava usta u osmijeh i nagnula glavu prema njemu. - Gospodine, nisam naviknuta da sa mnom grubo postupaju. Da je iv moj mu, on se ne bi usudio. Tko je on da mi kazuje u koje doba noi dama treba da bude sluena, mali zgreni ke-pec? - Zabacila je glavu i nasmijala se tako da joj je eir pao prema natrag. - Upravo to je on, mali zgreni kepec, kad vrijea damu s tim svojim priama o dobi noi. Po licu joj se rasulo nekoliko pramenova sijede kose s tragovima crvenosmeeg bojila na vrhovima. Mukarac u bijelom ogrtau prie stolu. - ujte, majko McCree, izbacit u vas budete li izazivali jo nered ... to elite? - Za pet centi utipaka - zacvili ona krajikom oka odmje-rivi Harlanda. 152 Joe Harland ponovno zagnjuri lice u udubinu ruke i pokua ti uo je odlaganje tanjura, zatim je uslijedilo njezino bebo grickanje a tu i tamo srkanje kad je pila kavu. Uao je nov gost i govorio preko tezge tihim gunavim glasom. - Gospodine, gospodine, nije li uasno kad ovjek eli popiti? Ponovno je digao glavu i ustanovio da njezine oi, zamagljeno plavetnilo razvodnjena mlijeka, gledaju u njegove. - Sto ete sad, dragi? - Bog zna. - Tako mi bogorodice i svetaca, bilo bi zgodno imati krevet i lijepu ipkastu koulju i simpatinog momka kao to si ti, dragi... gospodine. - Je li to sve? - Oh, gospodine, da je iv moj jadni mu, ne bi im dopustio da ovako prema meni postupaju. Izgubila sam mua na General Slocumu, kao da je bilo juer. - On i nije tako nesretan. - Ali, umro je u grijehu bez sveenika, dragi. Uasno je umrijeti u grijehu ... - Oh, do vraga, elim spavati. Njezin glas proslijedi u slabom jednolinom kripanju tako da mu se kosa najeila. - Sveci su se urotili protiv mene sve otkako sam izgubila mua na General Slocumu. Nisam bila estita ena... - Ponovno je zajeala. - Bogorodica i sveci i muenici, oni su protiv mene, svi su protiv mene ... Oh, zar nitko nee milo postupati prema meni? - elim spavati... Ne moete zaepiti? Nagnula se i tragala po podu za svojim eirom. Sjedila je jecajui, trljajui oi nateklim crvenoprljavim prsnim lancima. Oh, gospodine, zar vi ne elite milo postupati prema meni? Joe Harland usta teko diui. - Vrag nek vas nosi, zar ne moete umuknuti? - Njegov glas pretvori se u cvile. - Zar nigdje ne postoji mjesto gdje mogu imati malo mira? Nigdje ne postoji mjesto gdje mogu nai mira. Navukao je kapu preko oiju, zabio ruke u depove i odge-gao se iz menze. Nad Chatham Square rudjelo je nebo crvenoIjubiasto, kroz reetkastu konstrukciju tranica nadzemne eljeznice. Rasvjeta je u dva niza blistavih bakrenih puceta sjala du praznog Bovvervja. Proe policajac maui pendrekom. Joe Harland osjeti na sebi policajeve oi. Pokuao je hodati brzo i ustro kao da ide nekamo za poslom. 153- Dakle, gospoice Oglethorpe, kako vam se to svia? - to mi se svia? - Oh, pa znate ... to to ste postali junakinja dana. - O, pa ja to uope ne znam, gospodine Goldweiseru. - ene znaju sve, ali ne ele to odati. Ellen sjedi u haljini od nilskozelene svile na elastinom naslonjau na kraju velike prostorije koja odzvanja od Zagora i od zveckanja svijenjaka i dragulja, tokastom od blistave pokretne crnoe veernjih odijela te srebrom obrubljenih boja enskih haljina Krivina nosa Harrvja Goldvveisera stapa se izravno s krivinom njegova elava ela, njegova velika stranjica prelijeva se preko rubova

trokutaste pozlaene stolice, njegove male smee oi mjerkaju njezino lice, poput antena, dok s njom razgovara. ena kraj nje mirii na sandalovinu. Prolazi ena naranastih usana i kredastog lica ispod naranastog turbana i avrlja s mukarcem iljaste brade. ena sokolske kljuke i grimizne kose stavlja odostraga ruku ovjeku na rame: - Pa, dobra veer, gospoice Cruikshank; je li da je upravo iznenaujue kako se svi ljudi na svijetu uvijek nalaze u isto vrijeme na istome mjestu. Ellen sjedi u naslonjau pospano sluajui, na licu i na mikama joj je svjeina pudera, na usnama debeli namaz rua, netom okupano tijelo svjee joj je poput ljubice pod svilenom haljinom, pod svilenim donjim rubljem; sjedi ona sanjarski, sneno slua. Iznenadno probadanje zbog mukih glasova to zatvaraju krug oko nje. Ona sjedi uspravno hladna bijela izvan dosega, poput svjetionika. Muke ruke plaze kao kukci po nerazbijivom staklu. Muki pogledi vrludaju i lepraju uz to staklo, bespomoni poput nonih leptira. Ali u dubokoj crnini bezdana unutar nje zavija neto poput vatrogasnih kola. George Baldvvin stajae pokraj stola za dorukovanje drei u ruci savijen primjerak New York Timesa. - Sluaj, Cecily - govorae on - moramo biti razumni u pogledu ovih stvari. - Zar ne vidi da nastojim biti razumna? - rekla je isprekidanim plaljivim glasom. Stajao je i gledao je, nije sjedao, meu palcem i kaiprstom uvijao je ugao novina. Gospoa Baldvvin bila je visoka ena s masom brino nakovrane kestenjaste kose skupljenom na tjemenu. Sjedila je pred srebrnim servisom za kavu i bubnjala po posudi za eer gljivastobijelim prstima vrlo otrih ruiastih noktiju. 154 George, ja ovo vie ne mogu podnijeti, to je sve. - vrsto je stisnula uzdrhtale usne. _ No, draga moja, pretjeruje ... - Kako pretjerujem? ... To znai da je na ivot bio gomila lai. - Ali, Cecilv, mi se volimo. - Oenio si me zbog moga drutvenog poloaja, to zna... Bila sam toliko luda da sam se u tebe zaljubila. Pa lijepo, to je prolo. - Nije istina. Istinski sam te volio. Zar se ne sjea koliko si se grozno grizla to me ne moe istinski voljeti? - Pravi si grubijan to me na to podsjea ... Oh, to je grozno! Iz smonice doe dvorkinja i na posluavniku donese slaninu i jaja. utke su sjedili, gledajui jedno u drugo. Sluavka ot-huja iz sobe i zatvori vrata. Gospoa Baldvvin spusti elo na rub stola i zaplae. Baldvvin je sjedio buljei u glavne novinske naslove. ATENTAT NA NADVOJVODU URODIT E TEKIM POSLJEDICAMA. AUSTRIJSKA VOJSKA MOBILIZIRANA. Preao je na drugu stranu stola i stavio ruku na njezinu nakovranu kosu. - Jadna draga Cecilv - ree on. - Ne dodiruj me. Izjurila je iz sobe s rupiem na licu. Sjeo je, posluio se slaninom i jajima i toastom i poeo jesti; sve je imalo okus papira. Prekine jelo da narka biljeku u notes to ga je drao u depu na grudima iza rupia: Vidi sluaj Collins protiv Arbuthnota, N. Y. S. C. Appel. Div. Njegovu panju privue odjek koraka u predvorju pa kljo-canje brave. Upravo se sputa lift. Sjurio se niz etiri stepenita. Kroz staklo i vrata od kovana eljeza dolje u predvorju spazio ju je na ploniku, visoku i ukoenu, navlaila je rukavice. Nahrupio je van i zgrabio je za ruku upravo kad je stigao taksi. Znoj mu je izbijao na elu i drakao ga ispod okovratnika. Mogao je vidjeti sebe kako tu stoji drei u ruci smijean ubrus, a crni vratar ceri se i kae: - Dobro jutro, gospodine Baldvvin, reklo bi se kao da e biti lijep dan. vrsto joj stisnuvi ruku rekao je tiho kroza zube: - Cecilv, elim s tobom o neemu razgovarati. Ne bi li pri-cekala trenutak pa emo zajedno poi u centar?... Molim vas, poekajte jedno pet minuta - rekao je taksistu. - Odmah emo sii. 155vrsto joj steui runi zglob zajedno s njom vrati se do lifta. Kad su se nali u predsoblju svoga stana, odjednom ga je pogledala ravno u lice suhim usplamtjelim oima. - Ui ovamo, Cecily - njeno je rekao. Zatvorio je i zakljuao vrata njihove spavae sobe. A sada mirno o ovom raspravimo. Sjedni, draga. Stavi stolac iza nje. Sjela je naglo, ukoeno, kao marioneta. - Posluaj me, Cecily, nema prava da tako govori o mojim prijateljicama, kao to govori. Gospoa Oglethorpe mi je prijateljica. Povremeno zajedno pijemo aj na nekim posve javnim mjestima i to je sve. Pozvao bih je i ovamo, ali sam se bojao da e biti neugodna prema njoj... Ne smije i unaprijed na ovakav nain poputati svojoj bolesnoj ljubomori. Dajem ti potpunu slobodu i gajim prema tebi potpuno povjerenje. Mislim da imam pravo oekivati od tebe isto toliko povjerenje ... Cecily, hajde,

opet postani moja razumna djevojica. Slua ono to stare babuskare zlobno izmiljaju da bi ti nanijele bol. - Nije ona jedina. - Cecily, otvoreno priznajem, bilo je neko vrijeme, neposredno poslije vjenanja ... kada... Ali otad su prole godine ... A tko je za to bio kriv? ... Oh, Cecily, ena kao to si ti ne moe shvatiti tjelesne prohtjeve mukarca poput mene. - Nisam li dala sve od sebe? Draga moja, za takve stvari nitko nije kriv ... Ne predbacujem ti... Da si me onda istinski voljela ... A to misli, zato ostajem u ovom paklu ako ne zbog tebe? Oh, ti si takav grubijan. - Sjedila je suhih oiju buljei u svoje noge u sivim papuicama od jelenje koe, izvrui i pre-matajui meu prstima mokri konopac svog rupia. - Sluaj, Cecily razvod bi u ovom trenutku silno tetio mom poloaju u poslovnom centru grada, ali ako uistinu ne eli vie sa mnom stanovati, vidjet u to mogu urediti... Ali, u svakom sluaju, mora u mene imati vie povjerenja. Zna da te volim. I tako ti Boga, ne pitaj nikoga za savjet u vezi s tim prije nego se meni obrati. Ne eli valjda skandal i glavne novinske naslove? - U redu ... ostavi me na miru ... Sve mi je svejedno. - U redu ... Podosta sam okasnio. Idem u centar taksijem. Ne eli poi u kupovinu ili tako neto? Odmahnula je glavom. Poljubio ju je u elo, u predsoblju uzeo svoj slamnati eir i tap te urno iziao. - Oh, ja sam najbjednija ena - zajei ona i ustane. Glava ju je boljela kao da je vezana vrelom icom. Poe na prozor i nagne se van na sunevo svjetlo. S druge strane Park Avenue cr156 veni kavez greda jedne novogradnje presijecao je plamenoplavo nebo Neprekidno su brektali parni strojevi za zavarivanje; tu i tamo zazvidala bi dizalica i zauo bi se zveket lanaca i nova greda poprijeko bi se digla u zrak. Ljudi u plavim kombinezonima motali su se skelom. A iza toga, prema sjeverozapadu, blistava slava oblaka lebdjela je cvatui zbijeno poput cvjetae. Oh, samo da padne kia. Tek to je to pomislila, zauje se potmula grmljavina koja nadjaa buku gradilita i prometa. Oh, samo da padne kia. Ellen je na prozor upravo ovjesila cicane zavjese da njihovim mrljavim uzorkom crvenih i ljubiastih cvjetova prekrije pogled na opustjela stranja dvorita i zidove od opeka zgrada u centru. Usred gole sobe nalazio se kau s ugraenim pretincem za posteljinu zatrpan ajnim alicama, bakrenim reoom i strojem za kuhanje kave; uti pod od tvrda drveta bijae prekriven otpacima cica i kvaicama za zavjese; knjige, haljine i posteljina padahu u slapu iz krinje u kutu; iz nove metle u kaminu irio se miris cedrova ulja. Ellen, odjevena u kimono boje narcisa naslanjala se na zid i sretno se ogledavala po velikoj sobi u obliku kutije za cipele kadli je prene zvonce. Gurne pramen kose s ela i pritisne dugme koje je otvaralo bravu. Zau se lagano kucanje na vratima. U tmini predsoblja stajae jedna ena. - Gle, Cassie, nisam se mogla domisliti tko li je. Ui... U emu je stvar? - Sigulno te neu smetati? - Naravno da nee. - Ellen se nagne pa je na brzinu cmok-ne. Cassandra Wilkins bijae vrlo blijeda, a vjee su joj uzrujano treptale. - Moe mi dati savjet. Upravo postavljam zavjese ... uj, to misli, pristaje li ljubiasto na sivu boju zida? Meni to djeluje nekako udno. - Mislim da je ovo lijepo. Kakva lijepa soba! Koliko e ovdje biti sletna. - Spusti ovaj reso na pod pa sjedni. Skuhat u aj. U onom zidnom udubljenju je neka vrst kupaonicekuhinjice. - Sigulno ti neu plevie smetati? - Naravno da nee ... Ali, Cassie, u emu je stvar? - Oh, sve ... Dola sam k tebi da ti kaem ali ne mogu. Nikome ne mogu kazati. - Toliko sam uzbuena zbog ovog stana. Zamisli, Cassie, ovo je moj prvi stan u cijelom ivotu. Tata eli da stanujem s njim u Passaicu, ali smatrala sam da nikako ne mogu. - A to lai gospodin Ogletholpe ... ? Oh, to je ovo bezo-blazno s moje stlane... O, oplosti mi, Elaine. Gotovo sam luda. Ne znam to govolim. 157 - Oh, Jojo je srce. tovie, spreman je da mi dade razvod ako to zaelim ... Bi li to uinila da si na mom mjestu? - Ne ekajui odgovor ieznula je kroz preklopna vrata. Cassie ostade uurena na rubu kaua. Ellen se vrati nosei u jednoj ruci plavi ajnik, a u drugoj posudu s vrelom vodom. - Hoe li ti smetati to nema limuna ni vrhnja? Na okviru kamina je eer. Te alice su iste jer sam ih upravo oprala. Ne ini li ti se da su lijepe? Oh, ne moe zamisliti kako se ovjek osjea divno i kuanski kad je u svome stanu. Mrzim stanovanje u hotelu. Na asnu rije, u ovom stanu osjeam se tako kuanski... Naravno, najsmjenije je to to u ga vjerojatno morati ostaviti ili dati u najam im ga

pristojno namjestim. Za tri tjedna idemo s predstavom na turneju. elim se izvui iz toga, ali Har-ry Goldvveiser mi to ne doputa. Cassie je srkutala aj iz lice. Poela je tiho plakati. - Hajde, Cassie, smiri se, u emu je stvar? - Oh, u svemu si tako sletna, Elaine, a ja sam tako bijedna. - Ih, a ja sam uvijek mislila da imam smolu kao nitko iv, ali u emu je stvar? Cassie odloi alicu i gurne stisnute pesnice na vrat. - Naplosto ovo - izustila je priguenim glasom ... - Mislim da u dobiti bebu. Spustila je glavu na koljena i zajecala. - Jesi li sigurna? Svaka ena uvijek ima krivu uzbunu. eljela sam da naa ljubav uvijek bude ista i lijepa, ali on je lekao da me nee nikad vie vidjeti ako ne ... i ja ga mlzim. Istresala je rije po rije meu prodornim jecajima. - Zato se ne vjenate? - Ne mogu. Neu. To bi mi smetalo. - Otkad zna? - Oh, pa bit e jedno deset dana. Znam da je uplavo to... Ne elim imati nita osim svog plesanja. Prestala je jecati i ponovno poela srkutati aj. Ellen je hodala naprijed-natrag ispred kamina. - Sluaj, Cassie, nema smisla da se uzrujava, je li? Poznajem enu koja e ti pomoi... Hajde, molim te, saberi se. - Oh, ne mogu, ne mogu ... - Tanjuri joj spuzne s koljena i razbije se na podu u dva komadia. - Reci mi, Elaine, jesi li ikada ovo ploivljavala? ... Oh, tako mi je ao. Kupit u ti novi tanjuli, Elaine. Posrui je ustala i odloila alicu i licu na okvir kamina. - Oh, naravno da jesam. Kad smo se tek vjenali, proivljavala sam grozne trenutke ... 158 - Oh, Elaine, nije li sve ovo odvlatno? ivot bi bio tako lijep i slobodan i plilodan da nema ovoga... Osjeam kako u mene plazi uas zbog toga, ubija me. - Takav je ivot osorno e Ellen. Cassie je ponovno plakala: - Mukalci su tako glupi i sebini. - Popij jo jednu alicu aja, Cassie. - Oh, ne mogu. Dlaga, osjeam smltnu muninu___ Oh, mislim da u povlaati. - Kupaonica je odmah iza preklopnih vrata lijevo. Ellen je stisnutih zuba hodala gore-dolje po sobi. Mrzim ene. Mrzim ene. Poslije kratkog vremena Cassie se vrati u sobu, lice joj bijae zelenkastobijelo, kuhinjskom krpom je prelazila preko ela. - Lezi, ovdje lezi, jadno dijete - ree Ellen oslobaajui prostor na kauu. -... Sad e se mnogo bolje osjeati. - Oh, hoe li mi ikada oplostiti to sam izazvala svu ovu pomutnju? - Na trenutak lezi mirno i sve zaboravi. - Oh, kad bih se samo mogla opustiti. Ellenine su ruke bile hladne. Poe na prozor i pogleda kroza nj. Djearac u kaubojskom odijelu trkarao je dvoritem vitlajui krajem konopca za rublje. Spotakne se i padne. Kada je ustao, Ellen vidje njegovo lice smeurano od suza. Malo dalje u dvoritu demekasta ena crne kose vjeala je rublje. Vrapci su cvrkutali i tukli se na ogradi. - Elaine, dlaga, bi li mi dala malo pudela? Izgubila sam svoju pudlijelu. Okrene se natrag u sobu: - Mislim ... Da, na okviru kamina ima neto pudera... Osjea li se sad bolje, Cassie? - Oh, da - ree Cassie drhtavim glasom. - A ima li minku za usne? - Uasno mi je ao... Nikada se ne maem za ulicu. Morat u vrlo skoro poeti ako nastavim glumiti. Pola je u zidno udubljenje da skine kimono, navue jednostavnu zelenu haljinu, smota kosu i gurne preko nje crni eiri. - Jurimo, Cassie. U est sati elim neto pojesti... Mrsko mi je trpati veeru u se pet minuta prije predstave. - Oh, tako sam pleplaena... Obeaj da me nee ostaviti samu. - Oh, ona ti danas nita nee uiniti... Samo e te pregledati i moda e ti dati neko sredstvo... Da vidimo, imam li klju? 159- Molat emo poi taksijem. A ja, Boe mili, imam jo samo est dolala. - Nagovorit u tatu da mi dade sto dolara da kupim namjetaj. To e biti dovoljno. - Elaine, ti si najvei aneo na svijetu... Zasluuje svaki djeli svog uspjeha.

Na uglu este avenije sjele su u taksi. Cassie je cvokotala zubima. - Molim te, idimo dlugi put. Plevie sam plestlaena da sad poem. - Drago moje dijete, ovo je jedino to se moe uiniti. Joe Harland, povlaei dim iz lule, zatvori i zakrauna velika klimava drvena vrata. Posljednji bljesak suneve svjetlosti ipkove boje blijedio je na visokom zidu kue s druge strane iskopanih temelja. Plavi krakovi dizalica mrano su se isticali na zidu. Harlandova lula se ugasila, ali je i dalje iz nje povlaio, naslonjen leima na yrata, promatrajui nizove praznih kolica, gomile motika i lopata, malu spremnicu za dizalicu i parne builice koje su nasjele na raspuklu stijenu kao branska daara. To mu se inilo mirnim usprkos breanju prometa s ulice to je prodirao kroz tarabe. Poe u kuerak pokraj vrata u kojem se nalazio telefon, sjedne u stolicu, isprazni lulu, napuni je i upali te rairi novine na koljenima. PODUZETNICI SPREMAJU LO-CKOUT KAO ODGOVOR NA TRAJK GRAEVINSKIH RADNIKA. Zijevne i zabaci glavu. Svjetlost je bila odvie plaviasto mutna a da bi mogao itati. Dugo je sjedio piljei u izubijane ostrugane vrhove svojih cipela. Njegov mozak bijae mutno ugodna praznina. Odjednom vidje sebe u sveanom odijelu, s cilindrom na glavi i s orhidejom u zapuku. arobnjak iz Wall Streeta gledao je naborano crveno lice i sijedu kosu ispod izlizane kape i krupne ruke prljavih nabreklih prsnih zglobova, a onda se raspline uz hihotanje. Nejasno se sjeti mirisa Corona--Corona dok je posezao u dep kratkog mornarskog kaputa da uzme kutiju Prince Albert pa da napuni lulu. - Kakvu to razliku predstavlja, htio bih znati? - naglas je rekao. Kad je upalio ibicu, no posvuda unaokolo postade najednom tamna poput crnila. Ugasi ibicu. Njegova lula bila je siuan dobroudan vulkan koji bi potiho kljocao svaki put kad bi uvlaio dim. Puio je vrlo polako duboko udiui. Visoke zgrade oko njega bile su okruene crvenkastim odsjajem ulica i elektrinih reklama. Pogledavi ravno uvis on je kroz blistave koprene odraene svjetlosti mogao vidjeti plavocrno nebo i zvijezde. Duhan je bio blag. Bio je prezadovoljan. 160 Uaren krajiak cigare prijee prag daare. Harland zgrabi svjetiljku te izie. Unese svjetiljku u lice plavokosog mladia debela nosa i usana kojemu je u kutu usta bila cigara. x - Kako si upao ovamo? - Vrata sa strane bila su otvorena. - Ti vraga, bila su otvorena? Koga trai? - Ti si ovdje noni uvar? - Harland kimne glavom. - Drago mi je da sam te upoznao... Hoe li cigaru? Samo sam elio malo s tobom popriati, zna? ... Ja sam organizator podruja 47, zna. Da vidim tvoju iskaznicu. - Ja nisam u sindikatu. - Ali e biti, je li?... Svi mi iz graevinarstva moramo biti sloni. Pokuavamo okupiti sve ljude, od nonih uvara do inspektora kako bismo se vrsto oduprli ovoj prijetnji lockoutom. Harland zapali cigaru. - uj ti, mome, samo gubi rijei na mene. Njima e uvijek biti potreban noni uvar, pa bio trajk ili ne... Ja sam star ovjek i nemam vie u sebi mnogo borbenosti. Ovo je prvi pristojan posao koji sam naao u pet godina pa e me morati ustrijeliti da mi ga oduzmu ... Sve te prie su za djecu kao to si ti. Ja se neu mijeati. Na svaki nain, trai rijei ako ide unaokolo i nastoji okupiti none uvare. Sluaj, pa ti ne govori kao ovo koji se uvijek bavio ovim poslom. - Pa, moda i nisam. Mladi skine eir pa protrlja rukom elo, a onda prijee po svojoj gustoj, kratko podianoj kosi. - K vragu, ugrije se ovjek raspravljajui... Lijepa no, je li? - Oh, no je ba lijepa - ree Harland. uj, ja se zovem O'Keefe, Joe O'Keefe ... Uh, kladim se da bi mi ti mogao ispriati mnogo stvari. Pruio mu je ruku. - I ja se zovem Joe... Harland... Prije dvadeset godina to je ime neto znailo. - A do dvadeset godina ... - Zna, udan si ti momak za putujueg delegata... Posluaj starev savjet prije nego to te najurim s gradilita, i ostavi se toga... Nije ovo posao za simpatina mlada ovjeka koji se eli probiti u ivotu. - Vremena se mijenjaju, zna... Iza ovoga trajka stoje moni ljudi, zna? Danas popodne razmatrao sam stanje s poslanikom McNielom u njegovoj kancelariji. 11 - Manhattan Transfer 161 - uj me, iskreno ti kaem, ako te ita u ovom gradu moe upropastiti, to su ova radnika pitanja... Jednog e se dana sjetiti da ti je to rekao stari pijani skitnica ali bit e prekasno. - Oh, upropastilo te pie, je li? Ja se toga ne bojim. Nikad ne pijem, osim piva, i to samo u drutvu. Posluaj me, mali, uskoro e naii kompanijski detektiv. Bolje bi ti bilo da se pokupi.

- Ne bojim se nikakvog prokletog kompanijskog detektiva... Onda, do vienja, navratit u ovih dana da te ponovno vidim. - Zatvori za sobom ta vrata. Joe Harland natoi malo vode iz limene posude, smjesti se na stolici i protegne ruke i zijevnu. Jedanaest sati. Sad ljudi jamano izlaze iz kazalita, mukarci u veernjim odijelima, ene u haljinama dubokih izreza; mukarci idu kui svojim enama ili ljubavnicama; grad ide na spavanje. Taksiji su tulili i drndali s druge strane taraba, nebo je bljetalo zlatnim prahom elektrinih reklama. Baci opuak cigare te ga petom zgnjei na pod. Za-dre i ustane, a zatim je polagano obiao gradilite Ijuljukajui svjetiljku. Ulina rasvjeta slabano je utila veliki plakat na kojemu je bio prikazan neboder, bijel s crnim prozorima, na pozadini plavog neba i bijelih oblaka. SEGAL AND HAVNES podignut e na ovom gradilitu modernu suvremenu UREDSKU ZGRADU OD DVADESET ETIRI KATA useljivu u sijenju 1915. godine, jo ima raspoloivog prostora za iznajmljivanje, raspitati se kod ... Jimmy Herf sjedio je i itao na zelenom kauu ispod arulje koja je osvjetljavala kut velike nenamjetene sobe. Doao je do Olivierove smrti u Jeanu Christopheu i itao je dok mu se grlo stezalo. U sjeanju mu je lebdjelo burkanje Rajne koja neumorno rastae podnoje perivoja kue u kojoj se rodio Jean Christophe. U njegovoj mati Evropa je bila zeleni park, pun glazbe i svjetine koja stupa. Povremeno bi u sobu dopro zviduk rje-nog parobroda, priguen, mekan kao snijeg. S ulice se uo tro-pot taksija i cijuk tramvaja. Kucanje na vratima. Jimmy ustane, oi mu bijahu zamuene i vrue od itanja. Zdravo, Stane, odakle si do vraga, doao? - Herfy, pijan sam ko majka. - Nije to nita novo. - Samo sam ti htio dati prognozu vremena. - Dakle, moda mi moe rei zato nitko u ovoj zemlji nikad nita ne radi. Nikada nitko ne sklada glazbu, nitko ne otpo162 inje revoluciju, nitko se ne zaljubljuje. Jedino to itko uope radi jest pijanevanje i prepriavanje gadljivih zgoda. Mislim da je to odurno... - Gle ti njega... Ali, govori u svoje ime. Prestat u piti... Nema smisla piti, alkohol jednostavno postaje dosadan... uj, ima li kadu? - Naravno da je tu kada. Sto misli, iji je ovo stan? Moj? - A iji je onda, Herfy? - Pripada Lesteru. Ja sam tek kuepazitelj dok je on u inozemstvu, srekovi. - Stan pone svlaiti odjeu i pobaca je podno nogu gdje se gomilala. - Uh, to bih volio poi na plivanje... Zato, do vraga, ljudi ive u gradovima? - A zato ja i dalje vodim kukavan ivot u ovom ludom epi-leptinom gradu? ... To bih elio doznati. - Naprijed, Horacije, u kupaonicu, robe - zaurla Stan koji je stajao na hrpi svoje odjee, suncem opaljen, s vrstim nabreklim miiima, Ijuljukajui se malko uslijed pijanstva. - Ravno kroz ova vrata. - Jimmy izvue runik iz parobrodske krinje u kutu sobe, baci ga za njim i vrati se itanju. Stan se sunovrati natrag u sobu, sve se s njega cijedi voda, govori kroz runik. - to misli? Zaboravio sam skinuti eir! I uj, Herfy, zamolio bih te za jednu uslugu. Ima li to protiv? - Naravno da nemam. U emu je stvar? - Hoe li mi dopustiti da se noas posluim tvojom stranjom sobom, ovom sobom? Naravno da moe. - Mislim, dovest u jednu osobu. - Radi to god zaeli. Ovamo moe dovesti cijeli balet Zimskog perivoja i nitko ih nee vidjeti. A postoji izlaz u sluaju nude: poarne stepenice koje vode u stranju uliicu. Ja u lei i zatvoriti vrata tako da e vam ova soba i kupaonica biti potpuno na raspolaganju. - Ovo je uasan zahtjev, ali neiji mu gadno se naljutio pa moramo biti vrlo oprezni. - Za sutra ujutro ne brini. Rano u se iuljati pa moete cijeli stan imati za sebe. - Dakle, odoh ja. Vidimo se. Jimmy uze knjigu i ode u kupaonicu i presvue se. Njegov je sat pokazivao pono i etvrt. Bijae sparna no. Kad je ugasio svjetlo, dugo je sjedio na rubu kreveta. Sav je jeio od udaljenog tuljenja sirena s rijeke. Iz ulice zau korake, muke i enske glasove, tih mladenaki smijeh osoba koje su ile kui u parovima. Fonograf je svirao Secondhand Rose. Lee nauznak na plahtu. 163

f Kroz prozor je zrakom stigao kiselkast smrad smea, zadah sprena benzina i saobraaja i pranjavih kolnika, zbijena zagulji-vost tijesnih soba u kojima se tijela mukaraca i ena prevru, sama, mrcvarena nou i ranim ljetom. Leao je upaljenih onih jabuica i buljio u strop, tijelo mu se zaarilo u lomnoj uzdrhta-loj agoniji, poput usijane kovine. Probudi ga enski glas koji je gorljivo aptao; netko je otvarao vrata. - Ne elim ga vidjeti. Ne elim ga vidjeti. Jimmy, tako vam Boga, idite vi pa s njim razgovarajte. Ne elim ga vidjeti. - Elaine Oglethorpe je omotana u plahtu kroila u njegovu sobu. Jimmy se stropota s kreveta. - to, za ime Boga? - Zar ovdje nema kakav ormar ili neto slino? ... Ne elim razgovarati s Jojoom kad je u onakvu stanju. Jimmy naravna pidamu. Ormar se nalazi uz uzglavlje. - Pa naravno ... Dajte, Jimmy, budite aneo, razgovarajte s njim te ga udaljite. Jimmy bunovno ode u prednju prostoriju. - Kurvo, kurvo - vikao je glas s prozora. Svjetla bijahu upaljena. Stan je, omotan kao Indijanac u pokriva na sivoruiaste pruge, uao usred dvaju kaua spojenih u prostran krevet. Nepokolebljivo je buljio u Johna Oglethorpea koji se naginjao kroz gornji dio prozora vritei i maui rukama i psujui kao Punch i Judv u predstavi kazalita lutaka. Kosa mu je zamrena padala preko oiju, u jednoj je ruci mahao tapom, a u drugoj pustenim eirom boje bijele kave. - Kurvo, amo doi... Flagrante delic-tu, to je upravo to... Flagrante delictu. Nije me nadahnue uzalud povelo uz stepenice za sluaj poara onog Lestera Jonesa. -Zastane na trenutak piljei u Jimmyja irom rastvorenim pijanim oima. - Dakle, tu je reporter-poetnik, uti novinar, je li, koji izgleda kao da mu se maslac ne bi rastopio u ustima? Zna li kakvo je moje miljenje o tebi, eli li znati kakvo je moje miljenje o tebi? Oh, sluao sam ja o tebi od Ruth i ostalih. Znam da misli da si jedan od dinamitaa anarhista i da si daleko od svega ... Kako ti se svia to to si plaena prostitutka bulevarske tampe? Kako ti se svia tvoj uti karton? Sund tivo, to je upravo to... Misli da se ja kao glumac i kao umjetnik ne razumijem u te stvari. uo sam od Ruth kakvo je tvoje miljenje o glumcima i tome slino. - ujte, gospodine Oglethorpe, siguran sam da grijeite. - Ja itam i utim. Ja sam jedan od tihih promatraa. Znam da su svaka reenica, svaka rije, svaki znak interpunkcije koji se pojave u bulevarskoj tampi, temeljito pregledani i obraeni i izbaeni, sve u interesu oglaivaa i vlasnika obveznica. Vrelo nacionalnog ivota zatrovano je na izvoru. - Da, tako valja - odjednom drekne Stan s kreveta. Ustao je i pljeskao rukama. - Drae bi mi bilo da budem najogavniji scenski radnik. Drae bi mi bilo da budem stara i iznemogla dvorkinja koja riba pozornicu... nego da sjedim na barunu u urednikoj kancelariji najveeg gradskog dnevnika. Gluma je estito, pristojno, ponizno i gospodstveno zvanje. - Sveana govorancija naglo zavri. - Dakle, nije mi jasno to od mene oekujete da u tom pogledu poduzmem - ree Jimmy prekriivi ruke. - A sad je poela i kia - produlji Oglethorpe kripavim planim glasom. - Bolje bi vam bilo da odete kui - ree Jimmy. - Poi u, poi u onamo gdje nema kurvi... rii mukih ni enskih kurvi... Poi u u veliku no. - to misli, hoe li nai put do kue, Stane? Stan je sjedio na rubu kreveta tresui se od smijeha. Slegne ramenima. - Moja krv bit e nad tvojom glavom, Elaine, zauvijek... Zauvijek, uje li me? ... U no gdje ljudi ne sjede smijui se i izrugujui. Nemoj misliti da te ne vidim!... Ako se dogodi najgore, neu ja biti kriv. - Lakuu noo vikne Stan. U posljednjem gru smijeha pade s ruba kreveta i skotrlja se na pod. Jimmy poe na prozor pa pogleda u stranju uliicu niza stepenice za sluaj poara. Oglethorpea nije vie bilo. Padala je jaka kia. Od kunih zidova dopirao je miris vlane opeke. - Dakle, pa ovo je najlua luda kua! - Vrati se u svoju sobu ne gledajui Stana. Na vratima Ellen svilenasto sune kraj njega. Uasno mi je ao, Jimmy... - zapone ona. Pred nosom joj zalupi vrata i zakljua ih. - Proklete budale, ponaaju se kao luaci - procijedi on kroz zube. - to oni do vraga misle, to je ovo? Ruke su mu bile hladne i drhtave. Navue pokriva preko sebe. Leao je oslukujui ustrajno lupanje kie i itavo prskanje odvodne cijevi. Tu i tamo bi mu zapuh vjetra dunuo u lice slab svjei tu. U sobi je jo lebdio krhak opor miris cedrovine njezine teke uvijene kose, svilenost njezina tijela na mjestu gdje je uala omotana u ogrta plahte. 164

165Ed Thatcher sjedio je u svom ispupenom prozoru meu nedjeljnim novinama. Kosa mu je posijedila, a na obrazima mu bijahu duboke bore. Gornja dugmad na njegovim hlaama od pongeja bijae raskopana da bude mjesta za njegov iznenadan zaobljen trbui. Sjedio je na otvorenom prozoru, promatrajui van, preko plikavog asfalta, beskonano strujanje automobila koji su brujali u oba pravca pokraj nizova trgovina od ute opeke i pored stanice graene od crvene opeke ispod ije su nadstrenice slabo blistala na suncu zlatna slova na crnoj podlozi: PASSAIC. Iz okolnih stanova irila se gunava nedjeljna kripa fonografa koji su svirali It's a Bear. Sekstet iz Lucije, izabrani ulomci iz Tha Quaker Girl. Na koljenima mu je leao kazalini prilog New York Timesa. Zamagljenim oima pogleda van u ustreptalu sparinu, osjeajui kako mu se rebra gre od zasoptala bola. Upravo je proitao odlomak u oznaenom primjerku Town Topics. Zlobni jezici mlate uslijed neosporive injenice da kola mladog Stanvvooda Emeryja svake veeri stoje pred kazalitem Knic-kerbocker te da nikada ne odlaze, tako kau, bez stanovite draesne mlade glumice ija se karijera brzo primie zvjezdanoj visini. A taj isti mladi dentlemen, kojemu je otac glava jedne od gradskih najuglednijih odvjetnikih kancelarija, koji je nedavno pod pomalo nezgodnim okolnostima otiao s Harvarda, ve neko vrijeme zapanjuje graane svojim pothvatima koji su, u to smo uvjereni, samo rezultat uzavrelosti mladikoga duha. Pametnom je jedna rije dosta. Zvono zvrcne tri puta. Ed Thatcher ispusti novine pa uzdrhtao pohrli na vrata. - Ellie, toliko si zakasnila. Bojao sam se da nee doi. - Tata, pa zar ja ne doem uvijek kad kaem da u doi? Doe, doe, duice. - Kako si mi? Kako poslovi u kancelariji? - Gospodin Elbert je na godinjem odmoru ... Mislim da u ja poi kad se on vrati. Htio bih da na nekoliko dana doe sa mnom na Spring Lake. To bi ti godilo. - Kad ne mogu, tata. - Skine eir te ga baci na davenport sofu za rastezanje. - Gle, donijela sam ti rue, tatice. - Gle ti to; crvene rue koje je voljela tvoja majka. Vrlo paljivo s tvoje strane, moram priznati... Ali ne volim posve sam ii na godinji odmor. - Oh, srest e mnoge stare znance, tatice. Sigurno! - Zato ne bi mogla doi samo na tjedan dana? 166 - Kao prvo, moram potraiti posao ... Naa predstava ide na turneju, a ja sada ne bih pola s njima. Harry Goldvveiser uasno se zbog toga ljuti. - Thatcher ponovno sjedne za ispup-enim prozorom i pone gomilati nedjeljne novine na stolicu. -uj, tata, to ti zaboga radi s tim primjerkom Town Topics? - Oh, nita. Uope ga nisam proitao; kupio sam ga tek tako da vidim kakav je. Porumenio je i stisnuo usne dok ga je ona turala meu primjerke Timesa. - Obian ucjenjivaki list. - Ellen je koraala po sobi. Stavila je rue u vazu. Iz njih se irila mirisna svjeina kroz zrak teak od praine. - Tatice, neto bih ti htjela ispriati... Jojo i ja emo se razvesti. Ed Thatcher sjedio je s rukama na koljenima, kimao je stisnutih usana, nita nije govorio. Lice mu je bilo sivo i mrano, gotovo prljavo sive boje kao i odijelo od pongeja. - Nema tu mjesta uzrujavanju. Jednostavno smo zakljuili da vie ne moemo zajedno ivjeti. Sve se to odvija mirno, prema najboljem stilu ... To e obaviti George Baldwin koji mi je prijatelj. - On je kod Emervja i Emervja? - Da. - Hm. Umuknuli su. Ellen se nagne nad rue da duboko udahne njihov miris. Promatrala je malu zelenu gusjenicu koja je prelazila preko bronana lista. - Na asnu rije, uasno volim Jojoa, ali pobjesnim kad s njim ivim ... Njemu mnogo dugujem, to znam. - Kamo sree da ga nikad nisi vidjela. Thatcher se nakalje i okrene lice od nje pa kroz prozor pogleda dvije beskonane vrpce automobila koji su prolazili cestom ispred stanice. Od njih se dizala praina, i uglasti sjaj stakla, emajla i nikla. kripale su gume po tucaniku umazanom uljem. Ellen se skljokala na davenport i lutala oima meu izbljedjelim crvenim ruama na sagu. Zvrcne zvonce. - Ja u, tata... Dobar dan, gospoo Culveteer! Debela ena crvena lica u haljini od crnobijela sifona dau-i ue u sobu. - Oh, morate mi oprostiti to ovako upadam, ali navratila sam samo na trenutak... Kako ste, gospodine Thatcheru? ... Znate, mila moja, vaem jadnom ocu zaista je bilo vrlo slabo. - Kojeta; samo to sam imao malo glavobolje. - Lumbago, dragi moj.

- Oj, tatice, morao si me obavijestiti. 167- Dananja propovijed bila je vrlo pouna, gospodine Thatcheru Gospodin Lourton bio je na visini. - Mislim da bih se ipak morao pomaknuti pa tu i tamo poi u crkvu, ali znate, nedjeljom volim lekariti po kui. - Naravno, gospodine Thatcheru, to je jedini dan koji imate. I moj je suprug bio takav... Ali mislim da je gospodin Lourton drukiji od veine ostalih sveenika. Ima tako suvremene razborite nazore. To istinski vie podsjea na pohaanje kakva silno zanimljiva predavanja nego na odlazak u crkvu... Razumijete to mislim. Znate to u uiniti, gospodo Culveteer? Slijedee nedjelje, ako ne bude prevrue, poi u... Mislim da postajem previe rob svojih navika. - Oh, mala promjena svima nam koristi... Gospoo Oglethorpe, nemate pojma kako pomno pratimo vau karijeru u nedjeljnim novinama i u ostalom... Mislim da je to naprosto pre-divno... Kao to sam ba juer govorila gospodinu Thatcheru, danas je jamano potrebna velika snaga znaaja i dubok kranski ivot da bi se odoljelo napastima kazalinog ivota. Pouna je misao da mlada djevojka i ena tako mila i neiskvarena kroz sve to prolazi. Ellen je stalno gledala u pod kako joj se pogled ne bi sreo s oevim. On je s dva prsta kuckao po naslonu svoga morris-na-slonjaa. Gospoa Culveteer zraila je sreom sa sredine daven-porta. Ustade. - Pa, sad moram bjeati. U kuhinji imamo novu djevojku i sigurna sam da je veera posve upropatena ... Ne biste li popodne navratili.. ? Posve skromno. Ispekla sam kolaie i imat emo umbirovac, za svaki sluaj, ako netko doe. - Na svaki nain, bit emo oarani, gospoo Culveteer -ree Thatcher ukoeno ustajui. Gospoa Culveteer u svojoj nabranoj haljini odgega kroz vrata. - Onda Ellie, da idemo na ruak... Ona je vrlo simpatina ena dobra srca. Stalno mi donosi staklenke dema i marmelade. ivi iznad mene s obitelji svoje sestre. Ona je udovica trgovakog putnika. - Ono je bila divna izreka o napastima kazalinog ivota -izjavi Ellen i zasmijulji se grleno. - Doi ili e restoran biti krcat. Izbjegavaj guvu, to je moje geslo. Thatcher izusti mrzovoljnim napuklim glasom: - Ne odugovlaimo vie ovdje. Ellen rastvori suncobran kad su izili kroz vrata koja su s obiju strana bila oiviena zvoncima i potanskim sanduiima. Val sive sparine zapljusne im lice. Prooe kraj papirnice, crve168 nog A. i P, pored drogerije na uglu odakle je ispod zelene platnene tende leprala ustajala svjeina hladnjaka sodavode i sladoleda, prijeu ulicu na kojoj im noge utonu u ljepljiv otopljeni asfalt te se zaustave ispred kafeterije Sagamore. Bilo je tono dvanaest na satu u izlogu kojemu je oko ploe pisalo staroen-gleskim slovima VRIJEME ZA JELO. Pod njim bijae krupna zarala paprat i ceduljica na kojoj je stajalo: Pilei obrok za l ,25 $. Ellen zastane na pragu gledajui uz uzdrhtalu ulicu. - Gle, tatice, vjerojatno e oluja. - Kumulus je u nevjerojatnim snjenim obrisima lebdio po kriljevinosivom nebu. - Nije li ono lijep oblak? Zar ne bi bilo divno kada bi naila burna oluja? Ed Thatcher pogleda uvis, odmahne glavom i ue kroz mi-mohodna vrata s mreom. Ellen ga je slijedila. Unutra je mirisalo po laku i po konobaricama. Sjednu za stol pokraj vrata, ispod zujavog elektrinog ventilatora. Dobar dan, gospodine Thatcher! Kako vam je bilo cijeli ovaj tjedan, gospodine? Kako ste, gospoice? - Konobarica ko-ata lica i oksidirane kose prijazno se nad njih nadvijala. - to izvolijevate danas, gospodine, peenu patku Long Island ili peenog kopuna iz Philadelphije, ulovljena mlijekom? 169IV. VATROGASNA TRCALJKA Takvih su poslijepodneva autobusi zbijeni u kolone poput slonova u cirkuskoj paradi. Morningside Heights sve do \Vashington Squarea, Penn Station do Grantova groba. Trgovaki egrti i ipa-rice drmaju se zagrljeni iz centra grada u predgrae, grle se drmajui od jednog sivog trga do drugog sivog trga, sve dok ne vide mladi mjesec kako hihoe iznad Weehawkena i dok ne osjete kako im olujni vjetar umale nedjelje duva u lica prainu, prainu pripitog sumraka. eu po Mallu u Central Parku. - Izgleda kao da na vratu ima ir - veli Ellen pred Burnso-vim spomenikom. - Ah - proape Harry Goldvveiser uz debeli grleni uzdah - ali bio je veliki pjesnik. Ona koraa u irokom eiru, u blijedoj obilnoj haljini koju vjetar tu i tamo pritie o njezine noge i ruke, koraa svilasto utavo usred velikih ruiastih i ljubiastih i pistacija zelenih mjehuria

sumraka koji se nadimlju iz trave i stabala i jezeraca, izbouju se naprama visokim kuama otrosivi poput mrtvih zuba oko junoga kraja parka te se stapaju s indigastim zenitom. Kada on govori, oblo oblikujui reenice svojim debelim usnama, neprestance mjerkajui njezino lice svojim smeim oima,

ona osjea kako se njegove rijei pritiskaju o njezino tijelo, kako se gurkaju u udubine za koje prianja njezina haljina; jedva die iz straha da ga ne uje. - Djevojka sa cinijama bit e potpun uspjeh, Elaine, ja ti to kaem, a ta je uloga jednostavno napisana za tebe. Bit e mi jako drago da ponovno s tobom radim, na asnu rije... Ti si toliko razliita od drugih, u tom grmu lei zeko. Sve ove ene ovdje po Nevv Vorku, jedna kao i druga, one su jednolike. Naravno, ti bi mogla izvrsno pjevati, samo da hoe... Lud sam kao djeai otkako sam te upoznao, a to je bilo prije dobrih est mjeseci. Sjedam da jedem a hrana nema nikakva teka ... Ne moe shvatiti koliko osamljen postaje ovjek kada iz godine u godinu mora u dubini due priguivati svoje osjeaje. Kada sam bio mlad momak, bio sam drukiji, ali to da se radi? Morao sam zaraditi novaca i probiti se u svijetu. I tako je prolazila godina za godinom. Po prvi put sam sretan to sam uspio, da sam se progurao naprijed i zaradio velik novac, zato to sada sve to mogu tebi ponuditi. Razumije li to mislim? ... Svi oni ideali i lijepe stvari, potisnuti u meni kada sam se probijao u ovom svijetu ljudi, bijahu poput sijanja sjemena, a ti si njihov cvijet. Tu i tamo se u hodu njegovo zapee oea o njezino; ona stie pesnicu, prkosno je odvlaei od vrue odlune debljine njegove ruke. Mali je pun parova i obitelji koje ekaju da zasvira glazba. Mirie po djeci i po titnicima-znojnicama ispod pazuha i po talk puderu. Kraj njih prolazi prodava balona, za sobom vue crvene i ute i ruiaste balone poput velikog obrnutog grozda groa - Oh, kupite mi jedan balon! - Rijei su joj izletjele iz usta prije nego to ih je stigla zaustaviti. - Hej, dajte mi od svake boje po jedan ... Pa i jedan od ovih zlatnih. Ne, zadrite sitni. Ellen stavlja uzice balona u prljavoljepljive ruke triju malih djevojica majmunskog lica u crvenim beretkama. U svakom balonu hvata se polumjesec ljubiasta bljetavila od lune svjetiljke. - O, voli djecu, Elaine, je li? Volim da ena voli djecu. Ellen omamljena sjedi za stolom na terasi pred Casinom. Vru zapah mirisa hrane i ritam orkestra koji svira He's a Rag-picker zaguljivo se kovitlaju oko nje; tu i tamo ona premazuje maslacem komadi zemike te ga stavlja u usta. Osjea se veoma bespomonom, uhvaena poput muhe u njegovim ljepljivim kapljucavim uzreicama. - Nitko drugi u Nevv Vorku ne bi me mogao navesti da pje-aim ovako daleko, ja ti to kaem... Previe sam se napjeaio u stara vremena, razumije li, kao dijete sam prodavao novine i obavljao sitne poslove za Schvvartzovu prodavaonicu igraaka... Na nogama sam stajao cijeli dan, osim onda kad sam bio u veernjoj koli. Mislio sam da u postati odvjetnik, svi mi deki iz Istonog predgraa mislili smo da postanemo odvjetnici. Onda sam jednog ljeta radio kao razvodnik u dvorani Irving Place i uhvatila me kazalina groznica ... Ispostavilo se da to i nije 170 171tako loa slutnja, ali to je odvie neizvjestan posao. Sad mi nije vie stalo do uspjeha, samo elim pokriti svoje gubitke. To je moja nevolja. Imam trideset pet godina i vie mi ni do ega nije stalo. A prije deset godina bio sam neka vrst pomonika u kancelariji starog Erlangera, a sada ima mnogo ljudi kojima sam ja neko latio cipele, koji bi bili vrlo sretni kad bi im se pruila prilika da metu moje podove na Zapadnoj etrdeset osmoj ulici... Veeras te mogu izvesti bilo kamo u New Vorku, svejedno mi je koliko je to skupo ili koliko je to otmjeno... a u stara vremena mi deki smo mislili da je pravi raj kad bismo imali pet dolara da nekoliko djevojaka izvedemo na Coney Island ... Kladim se da je tebi bilo sve drukije, Elaine ... Ali, elio bih da mi se ponovno vrati onaj stari osjeaj, razumije li? ... Kamo emo poi? - Zato onda ne bismo poli na Coney Island? Jo nikad nisam ondje bila. - Tamo je poprilino prost svijet... Ali moemo se malo okolo provozati. Hajdemo! Telefonski u pozvati auto. Ellen sjedi sama i bulji u svoju alicu kave. Stavlja u liicu kocku eera, uranja je u kavu i trpa u usta, polagano je hrska trljajui zrnca eera jezikom o nepce. Orkestar svira tango. Sunce to se ispod sputenih rebrenica ulijeva u kancelariju odrezalo je blistav kosi sloj kao u vodu namoena svila kroz dim cigare. - Vrlo polagano - govorio je George Baldwin oteui rijei. - Gus, u ovom sluaju moramo postupati vrlo polagano. - Gus McNiel bikovske ije, crvena lica s tekim satom na lancu u prsluku, sjedio je u naslonjau utke kimajui glavom i povlaei dimove iz cigare. - S obzirom na to kako sada stoje stvari nijedan sud nee potvrditi takav sudski nalog ... sudski nalog koji je, kako mi se ini, isti potez stranake politike od strane suca Connora, ali postoje stanoviti elementi... - Pravo kaete ... Sluajte, George, vama preputam cijelu ovu prokletu stvar. Vi ste me izvukli iz kae povodom lukog prostora East Nevv Vorka pa mislim da me i iz ovoga moete izvui. - ujte, Gus, va poloaj u cijelom ovom sluaju u potpunosti se nalazi unutar granica zakonitosti. Da nije tako, ni u kojem sluaju ne bih mogao preuzeti sluaj, niti

za starog prijatelja kao to ste vi.

- Vi me poznajete, George ... Jo nikada nisam izdao ovjeka pa oekujem da nitko nee mene izdati. Gus tegotno ustane i stade epati po kancelariji oslanjajui se na tap sa zlat172 nom jabuicom. - Connor je kukin sin ... i, asna rije, ne biste to vjerovali, ali bio je to poten ovjek prije nego to je poao u Albany. .. , ... Zastupat u stanovite da su u cijelom ovom pitanju hotimino krivo tumaili vae dranje. Connor neprestance iskoritava svoj poloaj na sudu da promie svoje politike ciljeve. - Boe, koliko bih elio da ga dohvatimo. Bogamu, mislio sam da je on jedan od naih; i bio je prije nego to je otiao na sjever i zapetljao se sa svim onim ugavim sjevernjakim republikancima. Albany je uzrokovao propast mnogih dobrih ljudi. Baldwin ustane sa plosnatog mahagonijeva stola gdje je sjedio meu snopovima kancelarijskog papira. Stavi ruku Guu na rame. - Nemojte zbog ovoga izgubiti san ... - Osjeao bih se posve dobro da nema onih obveznica In-terborough. - Kakve obveznice? Tko je vidio ikakve obveznice? ... Pozovimo unutra onog mladia... Joea... I jo neto, Gus, tako vam Boga, drite jezik za zubima... Ako se pojavi bilo kakav reporter ili tko god drugi pa vas posjeti, priajte im o svom izletu na Bermude ... Moemo dobiti dovoljno publiciteta kad nam to zatreba. A u ovom trenutku elimo od ovoga udaljiti novine, inae e vam za petama biti svi reformisti. - Pa, nisu li oni vai prijatelji? Moete se s njima nagoditi. - Gus, ja sam odvjetnik a ne politiar ... Ja se uope ne petljam u te stvari. One me ne zanimaju. Baldwin prinese dlan zvoncu na stolu. U sobu ue mlada ena bjelokosne puti, tekih turobnih oiju i kose crne kao ga-gat. - Dobar dan, gospodine McNiel. - Uh, to vi dobro izgledate, gospoice Levitsky. - Emily, recite im neka uvedu onog mladia koji eka gospodina McNiela. Ue Joe O'Keefe povlaei malko noge, sa slamnatim eirom u ruci: - Dobar dan, gospodine. Sluaj, Joe, to kae McCarthy? - Udruenje poduzetnika i graditelja objavit e lockout poevi od ponedjeljka. - A kako je sa sindikatom? - Imamo punu blagajnu. Borit emo se. Baldwin sjedne na rub stola: - Kad bih samo znao kako e se u svemu ovom drati gradonaelnik Mitchel. 173- Ona reformistika bagra samo gacka po vodi, kao to to uvijek rade - divljaki e Gus odgrizavi kraj cigare. - Kad e se ta odluka objelodaniti? - U subotu. - Onda, ostani u vezi s nama. - U redu, gospodo. I molim vas, nemojte mi telefonirati. To ba nije u redu. Znate, ovo nije moja kancelarija. - Moda oni prislukuju telefonske razgovore. Ti ljudi ni pred im ne preu. Dakle, vidimo se, Joey. Joe kimne i izie. Baldvvin se namrteno okrene Guu. - Gus, ne znam to u s vama uiniti ako se ne budete klonili itave ove radnike problematike. Roeni politiar kao to ste vi morao bi imati vie razboritosti. U ovom sluaju ne moete proi nekanjeno. - Pa okupili smo cijeli prokleti grad. Ja znam jako velik dio grada koji niste okupili. Ali, Bogu hvala, to nije moj posao. Ova stvar s obveznicama posve je u redu, ali ako se zapetljate s ovim pitanjem trajka, neu moi raditi na vaem sluaju. Tvrtka ne bi to podnosila - divljaki proape. Onda ree glasno svojim uobiajenim tonom: Dakle, kako ena, Gus? Naavi se vani, u blistavom mramornom predvorju, Joe O'Keefe zvidukao je Sweet Rosy O'Grady dok je ekao lift. Zamisli kad ovjek ima onako dobar komad za tajnicu. Prestane zvidukati i utke izdahne kroz napuene usne. U liftu pozdravi ovjeka staklastih oiju u kockastom odijelu. - Zdravo, Buck. - Jesi li ve bio na godinjem odmoru? Joe stajae raskreenih nogu i s rukama u depovima. Odmahne glavom. - Idem u subotu. - Mislim da u i ja provesti nekoliko dana u Atlantic Citvju. - Kako to? - Oh, mali je lukavac.

Iziavi iz zgrade O'Keefe se morao probijati kroz ljude koji su se tiskali na ulaznim vratima. kriljastosivo nebo, priklije-teno meu visokim zgradama, bljuvalo je na plonike novie od pedeset centi. Mukarci su trali u zaklon gurnuvi slamnate eire ispod kaputa. Dvije djevojke stavile su kapuljae od novina preko svojih ljetnih kapica. U prolazu je obuhvatio plavetnilo njihovih oiju, bljesak usana i zuba. urno ode do ugla i ubaci se u tramvaj dok je vozio. Prema predgrau. Kia je napredovala niz ulicu u gustom bljetavom sloju, ibajui, udarajui i spljotavajui novine, poskakujui poput srebrnih bradavica 174 dojki du asfalta, prekrivajui prozore prugama, latei boju tramvaja i taksija. Nad etrnaestom ulicom nije bilo kie, zrak bijae sparan. - Vrijeme je udnovata stvar - ree jedan starac pored njega O'Keefe promumlja. - Kad sam bio djeak, jednoma sam vidio kako kia pada na jednoj strani ulice i grom je udario u kuu, a na naoj strani nije palo ni kapi, iako je moj stari vapio za kiom zbog sadnica rajice koje je upravo posadio. Prelazei Dvadeset treu ulicu O'Keefe spazi toranj Madi-son Square Gardena. Iskoi iz tramvaja; zalet ga u sitnim tre-im koracima ponese do rubnog kamena. Ponovno spusti okovratnik kaputa pa se zaputi preko trga. Na kraju klupe ispod stabla kunjao je Joe Harland. O'Keefe se skljoka na sjedite pokraj njega. - Zdravo, Joe. Izvoli cigaru. - Zdravo, Joe. Drago mi je to te vidim, djeae moj. Hvala. Mnogo je dana prolo otkako nisam puio ovakve stvari... to ' namjerava uiniti? Nije li ovo nekako izvan tvog podruja? - Osjeao sam se snuden pa sam pomislio da kupim kartu za boks me u subotu. - U emu je stvar? - Do vraga, ne znam... ini se da se stvari ne odvijaju kako bi trebalo. Evo, do gue sam se uvalio u ovu politiku igru, a izgleda da u tome nema nikakve budunosti. Boe, koliko bih elio da sam kolovan kao ti. - Velika mi korist od toga. - Ja to ne bih rekao... Kad bih ikada mogao doi na stazu na kojoj si ti bio, kladim se da ja ne bih propao. - To se ne zna, Joe, udnovate stvari spopadaju ovjeka. - enske i sline stvari. - Ne, ne mislim na to... ovjeku se sve zgadi. - O, do vraga, ne razumijem kako se ovjeku koji ima dovoljno love, moe sve zgaditi. - Onda je moda bio kriv alkohol, ne znam. Na trenutak su utke sjedili. Poslijepodne se rumenilo od suneva zalaska. Dim cigare plaviasto im se kovitlao oko glava. - Pogledaj onu lijepu ensku ... Pogledaj je kako hoda. Zar nije slaana? Takve ih volim, dotjerane, u volanima, namazanih usana ... Potreban je novac da bi ovjek hodao s takvim enskama. - One nisu nimalo drukije od ostalih ena, Joe. - Vraga nisu. - uj, Joe, nema li uza se dolar vika? - Moda imam. 175- eludac mi neto nije u redu... elio bih popiti neku aicu da ga smirim, a vorc sam dok u subotu ne dobijem plau ovoga ... razumije ... doista mi nee zamjeriti? Daj mi svoju adresu pa u ti poslati dolar u ponedjeljak, rano ujutro. - Do vraga, ne brini za to, ve u te ja negdje vidjeti. - Hvala, Joe. I tako ti Boga, da nisi vie kupovao Blue Peter Mines, igrajui na razliku izmeu kupovne i prodajne cijene, a da mene za to ne zapita. Moda sam staromodan, ali jo mogu zatvorenih oiju pogoditi lani zlatni rudnik. - Pa, ja sam povratio svoj novac. - Za to ti je bila potrebna vraka srea. - Uh, ba mi doe smijeno, ja uzajmljujem dolar ovjeku koji je posjedovao polovicu Wall Streeta. - Oh, nikada nisam imao onoliko koliko se prialo. - Ovo je udno mjesto... - Gdje? - Oh, ne znam, pa posvuda, mislim... Onda, do vienja, Joe, ipak u poi i kupiti onu kartu... Uh, bit e to izvrstan boks me. Joe Harland promatrao je mladieve kratke isprekidane korake dok se udaljavao stazom, naherivi na jednu stranu slamnati eir. Onda ustade i zaputi se na istok Dvadeset treom ulicom. Kolnici i kuni zidovi jo su isparivali vruinu, iako je sunce zalo. Zastao je pred salunom na uglu i brino prouavao

skupinu punjenih hermelina, sivih od praine koji su zauzimali sredite izloga. Kroz mimohodna vrata prodru na ulicu agor tihih glasova i svjeina slada. Odjednom je porumenio i ugrizao se za gornju usnu pa poslije kradominog pogleda ulicom gore i dolje, ue kroz mimohodna vrata te odgega prema bakarnom baru blistavom od boca. Poslije kie koja je vani padala gipsast zadah garderoba grizao ju je za nosnice. Ellen objesi mokri kini ogrta iza vrata a kiobran stavi u ugao svlaionice. Od njega se poela iriti mala lokva. - A jedino ega sam se sjetila - tiho je govorila Stanu koji ju je teturavo pratio - bijae smijena pjesmica koju sam od nekoga nauila kad sam bila mala djevojica: A jedini ovjek koji je poplavu preivio bijae dugonogi Jack iz Isthmusa. - Boe, ne razumijem zato ljudi imaju djecu. To je priznanje poraza Prokreacija je priznanje nesavrenosti organizma. Prokreacija je priznanje poraza. - Stane, tako ti Boga, ne vii, okirat e scenske radnike... Nisam te smjela pustiti da doe. Zna kako kazalini ljudi ogovaraju. 176 - Bit u tih kao mii... Samo dopusti da priekam dok doe Milly da te odjene. Gledati tebe kako se oblai, to je jedino zadovoljstvo koje mi jo preostaje... Priznajem da sam kao organizam nesavren. - Nee biti organizam nikakve vrste ako se ne otrijezni. - Napit u se ... Napit u se toliko da iz mene potee viski kad se poreem. Sto e mi krv kad umjesto nje mogu imati viski? - Oh, Stane. - Jedina stvar koju nesavren organizam moe uiniti jest -piti... Vama savrenim lijepim organizmima pie nije potrebno ... Lei u i pajkiti. - Nemoj, Stane, tako ti Boga. Ako ovdje legne i onesvijesti se, nikada ti neu oprostiti Zau se tiho dvostruko kucanje na vratima. - Uite, Milly. Milly je bila sitna ena naborana lica i crnih oiju. Primjesa crnake krvi inila je njezine Ijubiastosive usne debelim i ulijevala sivu bljedou u njezinu vrlo bijelu kou. - Osam i petnaest draga - ree ona nahrupivi unutra. urno odmjeri Stana i okrene se k Ellen lagano namrtivi obrve. - Stane, mora otii... Nai u se s tobom poslije, u Beaux Arts ili negdje drugdje, gdje zaeli. - elim pajkiti. Sjedei pred ogledalom za svojim toaletnim stoliem Ellen je brzim udarcima malog runika skidala s lica hladnu kremu. Iz njezine kozmetike kutije masno se rastapao po sobi miris glumake minke i kokosova maslaca. - Ne znam to da veeras s njime radim - apnula je ona Milly dok je skidala haljinu. - Oh, to bih eljela da prestane piti. - Stavila bih ga pod tu i odvrnula na nj hladnu vodu, draga. - Koliko danas ima gledalaca, Milly? - Vrlo mravo, gospoice Elaine. - Vjerojatno zbog slabog vremena... Bit u grozna. - Ne uzrujavajte se zbog njega, draga duo. Mukarci nisu toga vrijedni. - elim poi pajkiti. - Stan se klimao i mrtio usred prostorije. - Gospoice Elaine, smjestit u ga u kupaonicu; tamo ga nitko nee opaziti. - Tako je, odvedite ga na spavanje u kupaonicu. Ellie, pajkit u u kupaonici. - Manhattan Transfer 177Dvije ene ga uguraju u kupaonicu. Mlitavo se skljokao u kadu i leao ondje, zaspavi, s nogama u zraku i s rukom na slavinama. Milly je u znak nezadovoljstva ustro pucketala jezikom. - On izgleda kao usnula bebica kad je ovakav - apne njeno Ellen. Tutne mu pod glavu presloeni sag iz kupaonice i odmakne mu znojavu kosu s ela. Jedva je disao. Nagnula se i poljubila mu vjee, vrlo njeno. - Gospoice Elaine, morate pouriti... zvone, dignut e zavjesu. - Brzo pogledaj, izgledam li dobro? - Lijepi ste kao slika... Bog vas uvao, draga moja. Ellen se sjuri niza stepenice pa oko kulisa i stajae tamo, dahui od uasa, kao da ju je maloas zamalo pregazio automobil, zgrabi od rekvizitera knjiicu prema kojoj je trebala nastupati, nade svoju repliku pa izie u bljetavilo. Kako ti to uspije izvesti, Elaine? - ree Harry Goldwei-ser tresui na stolici iza nje svoju teleu glavu. Vidjela ga je u ogledalu dok je skidala minku. Povii ovjek sivih oiju i obrva stajao je pored

njega. - Sjea li se, kad su te tek izabrali za ovu ulogu, rekao sam gospodinu Falliku, Sol, ona to ne moe izvesti, zar ne, Sol? - Kako da ne, Harry. - Mislio sam da nijedna tako mlada i lijepa ena ne moe u to unijeti, zna ... unijeti u to strast i uas, razumije li? ... Sol i ja sjedili smo sprijeda za vrijeme onog prizora u zadnjem inu. - Predivno, predivno - gunao je gospodin Fallik. - Reci nam kako to uspije izvesti, Elaine. minka je crna i ruiasta ostala na krpi. Milly se neujno motala u pozadini, vjeajui haljine. - Zna li tko mi je davao upute za taj prizor? John Ogle-thorpe. Zaudne su sve one njegove zamisli o glumi. - Da, teta to je tako lijen ... Bio bi vrlo vrijedan glumac. - Nije to ba lijenost... - Ellen strese kosu i izvije je u rukama poput svitka. Vidjela je kako Harry Goldweiser gurka laktom gospodina Fallika. - Divna je, je li? - Kako napreduje Red Red Rose? Oh, ne pitaj me, Elaine. Proli tjedan igrala je iskljuivo za kazaline razvodnice, razumije li? Ne shvaam zato to ne ide, glazba se lako pamti... Mae Merrill je privlana. Oh, cijelo kazalite otilo je k vragu. Ellen stavi posljednju bronanu ukosnicu u bakreni slap svoje kose. Trgne bradu uvis. 178 - eljela bih tako neto okuati. - Samo jedna stvar u isto vrijeme, draga moja damo; tek smo te ugurali kao strastvenu glumicu. - To mi je mrsko; sve je to lano. Ponekad me spopadne elja da otrim do rampe i da kaem gledaocima: Idite kui, budale bijedne. Ovo je gnjila predstava i ima mnogo loe glume i to biste trebali znati. U mjuziklu mogu biti iskrena. - Nisam li ti rekao da je luda, Sol? Nisam li ti rekao da je luda? - Iskoristit u neke dijelove ovoga malog govora slijedeeg tjedna u svom reklamnom lanku... Ja u to lijepo razraditi. - Ne moe pisati da ona napada predstavu. - Ne, ali to mogu razraditi u onom stupcu o tenjama slavnih linosti... Znate ono: ovaj ovjek je predsjednik Kompanije Zozodont a vie bi volio biti vatrogasac, dok bi drugi vie volio biti uvar u Zoolokom vrtu... To ljude silno zanima. - Moete im rei, gospodine Fallik, da mislim da je eni mjesto u kui... za slaboumne. - Ha ha ha - nasmije se Harry Goldvveiser otkrivi zlatne zube u uglovima usta. - Ali znam da bi mogla plesati i pjevati s najboljim plesaicama i pjevaicama, Elaine. - Pa zar nisam dvije godine bila u baletu prije nego to sam se udala za Oglethorpea? - Jamano si zapoela u zipci - ree gospodin Fallik mjer-kajui je ispod sivih trepavica. - Dakle, moram vas zamoliti, gospodo, da na trenutak izi-ete odavde dok se presvlaim. Sva sam u znoju svake veeri poslije tog zadnjeg ina. - Ionako moramo otii... razumije li? Smijem li se na tren posluiti tvojom kupaonicom? Milly je stajala pred vratima kupaonice. Ellen spazi letimian zraak u njezinim oima crnim kao gagat, iroko razmaknutim na njezinom bezizraajnom bijelom licu. - Na alost, nee moi, Harry. Nije ispravna. - Idem prijeko u Charleyevu... Rei u Thompsonu da pozove vodoinstalatera da pogleda to je... Onda, laku no, mala. Budi dobra. - Laku no, gospoice Oglethorpe - krijetavo e gospodin Fallik. - A ako ne moe biti dobra, budi oprezna. Milly zatvori vrata za njima. - Uh, laknulo mi je - klikne Ellen i raskrili ruke. - Priznajem vam, preplaila sam se, draga duo ... Nikada vie nemojte takvim tipovima dopustiti da s vama dou u kazalite. Vidjela sam mnogo dobrih glumica koje su ovakve stvari 179upropastile. To vam kaem zato to vas volim, gospoice Elaine, a stara sam i znam to je kazalini ivot. - Pa naravno, Milly, a i potpuno ste u pravu... Da vidimo moemo li ga probuditi... Boe moj, Milly, pogledajte! Stan je leao onako kako su ga ostavile, u kadi punoj vode. Skut kaputa i jedna ruka plivali su mu na povrini vode. - Ustaj odatle, Stane, budalo ... Mogao je poginuti. Budalo, budalo. - Ellen ga pograbi za kosu i strese mu glavu s jedne strane na drugu. - Joj, to boli zajei on pospanim djejim glasom.

- Ustaj odatle, Stane... Sav si mokar do koe. Zabacio je glavu a oi mu se rastvore. - No, mokar sam do koe. - Ustane poduprijevi se rukama na stijenke kade i stajae klimavo, cijedei se u vodu koja bijae uta od njegove odjee i od cipela, gromoglasno se smijui. Ellen se naslanjala na vrata kupaonice, smijui se, oiju punih suza. - Na njega se ovjek ne moe naljutiti, Milly, stoga on i jest tako nemogu. Oh, to da radimo? - Sva srea to se nije utopio... Dajte mi svoje isprave i lisnicu, gospodine. Pokuat u ih osuiti runikom - ree Milly. - Oh, ne moe ovakav proi pokraj pazikue ... ak i ako te ocijedimo ... Stane, mora skinuti sve to na sebi ima pa odjenuti moju haljinu. Onda moe ogrnuti moju kinu kabanicu, pa emo upasti u taksi i odvesti te kui... Sto ti misli, Milly? Milly je kolutala oima i kimala glavom dok je cijedila Sta-nov kaput. U umivaoniku je nagomilala natopljene ostatke lisnice, notes, olovke, veliki depni no, dva smotka filma i plosnatu boicu. - Ionako sam se elio okupati - ree Stan. - Oh, mogla bih te natui. Dakle, konano si trijezan. - Trijezan kao pingvin. - Pa, mora se preruiti u moju odjeu, to je sve ... - Ne mogu nositi ensku odjeu. - Mora ... Nema ak ni kini ogrta da pokrije ovaj uas. Ako me ne poslua, zakljuat u te u kupaonicu i ostaviti te ov-dje. - U redu, Ellie ... asna rije, grozno mi je ao. Milly je umatala odjeu u novine nakon to ju je iscijedila u kadi. Stan se pogleda u zrcalo. Bogati, to nedolino izgledam u ovoj haljini... Ba me briga! - Nikada nisam vidjela neto tako odvratno ... Ne, izgleda vrlo milo, moda pomalo grubo... uj, za ime Boga, okreni lice prema meni kad bude prolazio pored staroga Barneya. 180 Cipele su mi razmoene. Tu ti ne mogu pomoi... Bogu hvala to sam ovdje imala ovaj plat... Milly, vi ste aneo to sreujete sav ovaj nered. - Laku no, duo draga, i zapamtite to sam vam rekla... Samo vas upozoravam ... - Stan, sitno koraaj, a ako nekoga sretnemo, samo idi naprijed i uskoi u taksi... Moe se izvui iz svega ako bude dovoljno brz. Ellenine su ruke drhtale dok su se sputali niza stepenice. Tutne jednu ruku Stanu ispod lakta i stane govoriti tankim br-bljivim glasom ... - Zna, draga, tata je prije dvije-tri noi doao da vidi predstavu i doivio je smrtni ok. Rekao je da smatra da se ena po-nizuje to na taj nain pred mnotvom ljudi pokazuje svoje osjeaje ... Nije li to komino? ... Pa ipak su ga se jako dojmili napisi o meni u nedjeljnom Heraldu i Worldu... Laku no, Barney, gadna no ... Boe moj... Ovdje je taksi, upadaj. Kamo ide? Iz tmine taksija, iz njegova duguljastog lica umotanog u plavu kukuljicu, njegove su oi bile tako blistave i crne da su je za-plaile kao kada iznenada u mraku dospijemo do duboke jame. - U redu, idemo k meni. Zasluila sam da me objese zbog plaljivosti... oferu, molim vas, vozite u Bank Street. Taksi krene. Truckali su se kroz ukrtene plohe crvenog svjetla, zelenog svjetla, utog svjetla, istakanog broadwayskim reklamama. Najednom se Stan nadvije nad nju i poljubi je u usta, estoko, vrlo brzo. - Stane, mora prestati piti. Ovo prelazi granice ale. - A zato stvari ne bi smjele prelaziti granice ale? Ti prelazi granice ale a ja se ne tuim. - Ali, dragi, ti e se ubiti. - Pa onda? - Oh, ja te na razumijem, Stane. - Ne razumijem te, Ellie, ali te jako volim... izvanredno mnogo. - Isprekidan drhtaj u njegovu vrlo tihu glasu opije je sreom. Ellen plati taksi. Ulicom tuli sirena uz prodorni vrisak koji se raspada i jenjava u potmulom uzdahu, vatrogasna trcaljka proe kraj njih, crvena i blistava, a onda ljestve s kukama, uz pratnju zvonjave. - Idemo vidjeti poar, Ellie. - A ti tako odjeven? ... Ni za ivu glavu ne idemo. utke ju je slijedio u kuu pa uza stepenice. Njezina duguljasta soba bila je hladna i svjee je mirisala. - Ellie, ne ljuti se na mene? 181- Naravno da se ne ljutim, blesavo dijete. Odvee mokri zaveljaj njegove odjee pa je odnese u kuhinju da je osui pokraj plinske pei. Zvui fonografa koji je svirao He's a devil in his own home town dozovu je natrag u sobu. Stan je skinuo

haljinu. Plesao je unaokolo sa stolicom kao plesaicom a njezina plava vatom postavljena kuna haljina leprala je oko njegovih mravih dlakavih nogu. - Oh, Stane, ti draga budalo. Odloio je stolicu i poao prema njoj, preplanuo i muevan i vitak u aavoj kunoj haljini. Fonograf je doao do kraja napjeva a ploa se uz kripu okretala i okretala ... 182 V. POLI SMO NA SAJAM IVOTINJA Crveno svjetlo. Zvono. Du cijelog bloka etiri reda automobila ekaju na brklji, branici uz migavce, blatobrani struu o blatobrane, motori vrelo bruje, smrde ispuni plinovi, kola iz Babvlona i Jamaike, kola iz Montauka, Port Jeffersona, Patchoguea, limuzine iz Long Beacha, Far Rockavvava, otvoreni dvosjedi iz Great Necka... kola puna lijepih kata i mokrih kupaih kostima, suncem oprenih ija, usta ulijepljenih od soda i od kobasica u pecivu... kola napraena peludi ambrozije i solidaga. Zeleno svjetlo. Motori jure, kvaila kripe u prvu brzinu. Kola se razmiu, teku u dugoj vrpci stravinom betonskom cestom meu blokovimna crnih prozora tvornica od armiranog betona, meu jarkim nalijepljenim bojama reklamnih ploa prema blje-tavilu iznad grada koje lebdi nevjerojatno visoko na nonom nebu poput bljetavila velikog zapaljenog atora, poput ute visoke gromade cirkusa pod atorom. SARAJEVO, rije joj zapne u grlu kad ju je pokuala izgovoriti ... - Grozno je misliti na to, grozno - stenjao je George Bal-dwin. - Wall Street otii e ravno u pakao... Zatvorit e burzu, to je jedino to se moe uiniti. - A nikada nisam bila u Evropi... Mora da je rat izvanredna stvar za vidjeti. Ellen se u plavoj barunskoj haljini preko koje je prebacila ogrta od bivolje koe, zavalila na jastuke taksija koji je tiho pod njima zujao. - Na povijest uvijek mislim kao na litografije u kolskom udbeniku, na generale koji izdaju proglase, na male siune likove koji raskriljenih ruku jure preko Polja, na faksimile potpisa. Stoci svjetlosti usijecaju se u tos-e svjetlosti du vrelog brujavog ruba ceste, reflektori bojadiu 183stabla, kue, reklamne ploe, telegrafske stupove irokim namazima krea za bijeljenje. Taksi opie polukrug pa se zaustavi pred gostionicom za izletnike iz koje su kroz svaku pukotinu curili ruiasta svjetlost i ragtime. - Veeras ima mnogo svijeta - ree taksist Baldwinu kad mu je ovaj platio. - A zato? - zapita Ellen. - Mislim da umorstvo u Canarsieu ima nekakve veze s tim. - A to to? - Neto uasno. Ja sam vidio. - Vidjeli ste umorstvo? - Nisam vidio kako ga je poinio. Vidio sam izloena tjele-sa, ukoena, prije nego to su ih prenijeli u mrtvanicu. Mi djeca zvali smo tog ovjeka Djed Mraz zato jer je imao bijele zaliske ... Poznajem ga jo dok sam bio malen djeak. - Automobili iza njih trubili su i tulili svojim klaksonima. Moram se pomaknuti ... Laku no, damo. Crveni je hodnik mirisao na jastoga i na dimljene koljke i na koktele. - O, zdravo Gus!... Elaine, da te upoznam s gospodinom i s gospoicom McNiel... Ovo je gospoica Oglethorpe. - Ellen stisne krupnu ruku mukarca crvene ije i prasta nosa te malu ruku njegove ene u brino navuenoj rukavici. - Gus, javit u vam se prije nego to odemo... Ellen je slijedila konobarev frak uz rub plesnog platoa. Sjedoe za stol blizu zida. Orkestar je svirao Everybody's Doing h. Baldvvin je mumljao taj napjev dok se na trenutak nadvijao iznad nje da namjesti navlaku na naslonu stolice. - Elaine, ti si najdivnija osoba... - zapone on dok je sjedao nasuprot njoj. - Ovo izgleda tako uasno. Ne shvaam kako je to mogue. - to? - Ovaj rat. Ni na to drugo ne mogu misliti. - Ja mogu... - Uperila je oi u jelovnik. - Jesi li zapamtila one dvije osobe s kojima sam te upoznao? - Jesam. Je li to onaj McNiel kojemu je ime neprestano u novinama? Nekakva zadjevica u pogledu graevinarskog trajka i emisije obveznica Interborough. - Sve je to politika. Kladim se da se on raduje ratu, jadni stari Gus. Rat e postii jednu stvar, udaljit e tu zadjevicu s naslovne strane ... Za tili as u ti priati o njemu ... Mislim da ne voli dimljene koljke, a? Ovdje su vrlo dobre. - George, oboavam dimljene dagnje. 184 - Onda emo naruiti dobru staru ribarsku veeru Long Island. to kae na to? Odlaui rukavice na rub stola rukom je okrznula vazu ra-vo crvenih i utih rua. Pljusak uvelih latica srui joj se na ruku, na rukavice, na stol. Strese ih s ruku.

- I reci mu neka odnese ove jadne rue, George ... Mrzim uvelo cvijee. Para iz posrebrene zdjele koljaka odmatala se pod ruiastim bljeskom sjenila za svjetiljku. Baldvvin je motrio njezine prste, ruiaste i okretne, kako izvlae koljke iz ljutura drei ih za duge vratove, kako ih umau u rastopljen maslac i oroene ih guraju u usta. Zadubljeno je jela koljke. On uzdahne. - Elaine ... Vrlo sam nesretan ovjek... Susreo sam enu Gua McNiela. Prvi put nakon toliko godina. Zamisli ti to, bio sam u nju ludo zaljubljen, a sad se ne mogu sjetiti niti njezina imena ... udnovato, zar ne? Poslovi su mi se krajnje polagano odvijali kad sam otvorio vlastitu kancelariju. S tim sam prenaglio jer sam tek dvije godine ranije zavrio pravni fakultet i nisam imao novaca da se izdravam. U to vrijeme bio sam nagao. Rekao sam samome sebi: ako danas ne dobijem neki sluaj, sve u ostaviti i vratiti se nekom odvjetniku kao inovnik. Iziao sam na etnju da razbistrim glavu te vidio kako se teretni vagon koji je ranirao po Jedanaestoj aveniji, sudario s mljekarskim kolima. Bila je to gadna nesrea, a kada smo podigli ovjeka, za-rekao sam se da u mu izraditi pravednu odtetu ili da u propasti u pokuaju da to isposlujem. Dobio sam njegovu parnicu i time sam na sebe skrenuo panju niza ljudi u poslovnom centru, i on je tako zapoeo svoju karijeru a ja svoju. - Znai, on je vozio mljekarska kola, je li? Smatram da su mljekari najmiliji ljudi na svijetu. Moj je vrlo umiljat. Elaine, da ovo nisi nikome ponovila ... Prema tebi gajim najpotpunije povjerenje. - To je vrlo milo od tebe, George. Zar nije zauujue kako su ene svakim danom sve slinije gospoi Castle? Samo se ogledaj po ovoj prostoriji. - Ona je bila kao divlja rua, Elaine, svjea i ruiasta i puna irskog ara, a sada je debeljkasta enica poslovna izgleda. - A ti si isto onako bodar kao to si prije bio. Takav je ivot. - Sumnjam u to... Ne zna kako je sve bilo prazno i uplje prije nego to sam tebe upoznao. Jedino to Cecilv i ja moemo uiniti jest da jedno drugome zagorujemo ivot. - Gdje je ona sada? - Ona je u Bar Harbouru ... Imao sam sree i svakojakih uspjeha dok sam jo bio mlad ... Jo nemam etrdeset godina. 185 - Mogu zamisliti da je to arobno. Jamano te pravo veseli, inae ne bi postizavao tolike uspjehe na tom polju. - Oh, uspjeh... uspjeh... to to znai? - Voljela bih malo uspjeha. - Ali, drago moje dijete, ti ga ima. - Oh, ne ono to zamiljam. - Ali to vie uope nije zabavno. Ja samo sjedim u kancelariji i preputam mladiima da rade. Ve je zacrtana cijela moja budunost. Pa da, mogao bih postati dostojanstven i pompozan i tjerati privatne poroke... ali nisam na to spao. - Zato se ne bavi politikom? - Zato da odem u VVashington u onu prljavu abokreinu, kada se nalazim tono na mjestu gdje izdaju naredbe? Najvei je uas u tome to nam, kada nam New York dogusti, ne preostaje vie nikakvo drugo mjesto. Ovo je vrhunac svijeta. Jedino to moemo initi jest da se okreemo i okreemo u vjeverijem kavezu. Ellen je promatrala ljude u laganoj ljetnoj odjei koji su plesali na ulatenoj etvorini u sreditu; za stolom na suprotnoj strani dvorane spazi ovalno ruiasto-bijelo lice Tonyja Hunte-ra. Oglethorpe nije bio s njim. Stanov prijatelj Herf sjedio je okrenuvi joj leda. Gledala ga je kako se smije, njegovu upavu crnokosu glavu malo nakrivo nasaenu na raskutranu vratu. Preostalu dvojicu nije poznavala. - Koga gleda? - O, neke Jojoove prijatelje ... Kako li su, zaboga, dospjeli ovamo? Ovo mjesto ne nalazi se u djelokrugu te klape. - Uvijek je to tako kad pokuavam s neim raistiti - ree Baldvvin uz iskrivljen osmijeh. - A meni se ini da si cijeli svoj ivot radio tono ono to si elio. - Oh, Elaine, kad bi mi samo dopustila da radim ono to sada elim raditi. elim da mi dopusti da te usreim. Tako si hrabra mala djevojka stoga to se probija sama, na ovakav nain. Borati, tako si puna ljubavi i tajanstvenosti i sjaja ... - Zape u govoru, povue dug gutljaj vina te proslijedi zarumenjena lica: - Osjeam se kao kolarac ... Pravim od sebe budalu. Elaine, za te bih uinio sve na svijetu. Pa, od tebe zahtijevam samo to da vrati ovoga jastoga. Mislim da nije osobito dobar. - Ti vraga ... moda i nije ... Konobar, amo doite!... Bio sam toliko uzbuen da nisam ni znao da ga jedem. Umjesto toga mi moe naruiti pile u umaku od vrhnja. - Svakako, jadno dijete, zacijelo si gladna.

186 _ ... I mali kukuruz na klasu... Sada shvaam zbog ega si tako dobar odvjetnik, George. Svaka porota bi odavno briznu-la u pla sluajui tako gorljivo zagovaranje. - A to je s tobom, Elaine? George, molim te, ne pitaj me. Za stolom gdje je sjedio Jimmy Herf pio se viski sa sodom. ovjek ute puti plave kose i tanka kriva nosa koji se isticao meu djetinjim plavim oima, govorio je povjerljivim jednolinim glasom: - Na asnu rije, lijepo sam ih isprepadao. Policija je aava, potpuno aava, kad ovo vodi kao sluaj silovanja i samoubojstva. Onaj starac i njegova divna nevina kerka bili su umoreni, sramotno umoreni. A znate li tko ih je ...? - Uperi u Tonvja Huntera debeljkast prst ut od nikotina. - Ne izigravaj mi suca tree instance, ja nemam pojma o tome - ree on i zastre oi dugakim trepavicama. - Crna ruka ih je... - Ispriaj im ti, Bullock - ree Jimmy Herf smijui se. Bullock lupne pesnicom o stol tako da su zazveali tanjuri i ae. - Canarsie je pun agenata Crne ruke, pun je anarhista i otmiara i nepoeljnih graana. Naa je dunost da ih istjeramo iz njihovih jazbina te da osvetimo ast toga jadnog starca i njegove ljubljene kerke. Osvetit emo ast jadnog starog majmunskog lica, kako mu je ime? - Mackintosh - ree Jimmy. A mjetani su ga nazivali Djed Mraz. Naravno, svi se slau u tome da je ve godinama lud. - Mi se ne slaemo ni u emu osim da je velianstveno biti amerikim graaninom... Ali, do vraga, kakva korist od toga kada onaj prokleti rat zauzima cijelu prvu stranicu? Kanio sam dobiti cijelu stranicu, a prostor su mi sveli na pola stupca. Nije li to nezapameno? - Moe sroiti neto u tom smislu da je on bio izgubljeni nasljednik austrijskog prijestolja te da je umoren iz politikih razloga. Zamisao nije tako loa, Jimmy. - A ovo je tako grozna stvar - ree Tony Hunter. - Misli da smo mi gomila bezdunih grubijana, je li, Tony? - Ne, jednostavno ne shvaam kakvo ljudi imaju zadovoljstvo da tako neto proitaju. - Oh, sve to spada u svakodnevni ivot - ree Jimmy. - Ja se jeim zbog mobilizacije vojska, zbog bombardiranja Beogra187da, zbog zaposjednute Belgije... zbog svega toga. To jednostavno ne mogu zamisliti... Ubili su Jauresa. - Tko je on? - Francuski socijalist. - Ti vraji Francuzi tako su prokleto degenerirani da je jedino to mogu jest to da se biju u dvobojima i da spavaju s tuim enama. Kladim se da e Nijemci za dva tjedna biti u Parizu. - To ne moe dugo potrajati - ree Framingham, visok dostojanstven mukarac nakostrijeenih plavih brkova koji je sjedio pored Huntera. - Pa, volio bih dobiti posao ratnog dopisnika. - uj, Jimmy, poznaje li onoga Francuza koji je ovdje bar-man? - Congo Jake? Kako ga ne bih poznavao? - Je li on dobar momak? - Divan je. - Idemo s njim razgovarati. Moda nam dade kakvu informaciju o ovdanjem umorstvu. Boe, to bih se radovao kad bih mogao ovo povezati sa svjetskim ratom. vrsto sam uvjeren - zapoeo je Framingham - da e Britanci to na neki nain srediti. Jimmy je slijedio Bullocka prema baru. Prolazei dvoranom spazio je Ellen. Kosa joj je bila jako crvena u bljesku svjetiljke to je stajala pored nje. Baldvvin se preko stola naginjao prema njoj, vlanih usana i blistavih oiju. Jimmvja obuzme osjeaj kao da mu je u grudima neto blistavo prsnulo, poput poputene opruge. Odjednom okrene glavu ustranu iz straha da ga ona ne vidi. Bullock se okrene i mune ga u rebra. - uj, Jimmy, tko su, do vraga, ona dva momka koja su s nama dola? - Ruthini prijatelji. Ne poznajem ih osobito dobro. Mislim da je Framingham arhitekt za unutranje ureenje. Za barom, ispod slike Luzitanije, stajae tamnokos ovjek u bijelom ogrtau napetom na irokim pleima gorile. Meu jako dlakavim rukama trzao je mikser. Pred barom je stajao konobar s posluavnikom punim aa koktela. Koktel se zelenka-stobijel pjenio u njima. - Zdravo, Congo ree Jimmy.

- Ah, bonsoir monsieur 'Erf, a biche? - Dosta dobro ... ujte Congo, elim vas upoznati sa svojim prijateljem. Ovo je Grant Bullock iz Americana. - Jako dhago. Vi i gospodin 'Erf popijte neto na moj raun, gospodine. 188 Konobar die zveckav posluavnik s aama u visinu ramena i odnese ih na dlanu. - Vjerojatno e mi gin fizz pokvariti sav onaj viski to sam ga popio, ali popio bih jedan... Popijte i vi neto s nama, Congo! - Bullock digne nogu na bakarnu ipku i gucne. - Ba me ranima polako je izgovorio - ire li se kakve vijesti o onom umorstvu uz cestu. - Svatko ima svoju teohiju ... Jimmy zapazi lagano mirkanje jednoga od Congovih duboko usaenih crnih oiju. - Stanujete li vi ovdje? - zapitao je da suzdri cerek. - Ushed noi ujem ja, prolazi automobil, vhlo bhzo, s otvoreni ispuni ventil. Mislim, moda se s neim sudahio, jeh je vhlo bhzo zaustavio i jo bhe natrag odvezao, punim gasom. - Jeste li uli pucanj? Congo tajanstveno zatrese glavom. - Ja uo glasovi, vhlo bijesni glasovi. - Borati, ovim u se izbliza pozabaviti - ree Bullock istru-sivi u sebe ostatak pia. - Vratimo se djevojkama. Ellen je motrila lice, nabrano poput oraha i ugasle bakalar-ske oi konobara koji je toio kavu. Baldwin se naslonio na stolicu i zurio u nju kroz trepavice. Govorio je tiho, jednolino: - Zar ne uvia da u poludjeti ako te ne budem mogao imati? Ti si jedina stvar na svijetu koju sam ikada poelio. - George, ne elim da me nitko ima ... Zar ne moe shvatiti da ena eli svoju slobodu? Budi drug u tom pogledu. Morat u poi kui bude li tako govorio. - Zato se onda neprestano titra sa mnom? Ne spadam ja u one mukarce s kojima se moe poigravati kao s pastrvom. Ti to jako dobro zna. Pogledala mu je ravno u lice, rastvorenim sivim oima; svjetlost je davala zlatan sjaj smeim tokicama u njezinoj are-nici. - Nije lako kad ena nikad ne moe imati prijatelje. Pogledala je svoje prste na rubu stola. Njegove su oi bile uprte u bakarni bljesak du njezinih trepavica. Odjednom je presjekao utnju koja se meu njima napinjala. - Na svaki nain, zapleimo. J'ai fait trois /bis le tour du monde Dans mes voyages, 189pjevuio je Congo Jake dok je veliki blistavi mikser treperio meu njegovim dlakavim rukama. Tijesni bar, sa zelenim tapetama na zidovima, nadimao se i izvijao od klokotavih glasova, spiralnih isparavanja pia, reskog zveketa leda i stakla, povremenim prodorom glazbe iz susjedne dvorane. Jimmy Herf stajae sam u kutu pijuckajui gin fizz. Pored njega je Gus McNiel tapao Bullocka po ramenima i tulio mu u uho: Uh, ako ne zatvore burzu ... boe svemogui... prije nego to doe do rasula, bit e prilike ... Pa, do vraga, nemojte to zaboraviti. Panika je pravo vrijeme da se ovjek bistre glave obogati. - Ve je dolo do nekoliko velikih slomova a to je tek prvi daak... - Prilika samo jedanput kuca na vrata mlada ovjeka... Sluajte me dobro, kad nastupi veliko rasulo jedne od onih mee-tarskih tvrtki, estiti ljudi mogu se tome veseliti... Ali, valjda neete staviti u novine sve to vam kazujem, je l da? Vi ste dobar momak ... Veina vas novinara stavljaju ovjeku u usta ono to nije rekao. Vama novinarima ne moe se vjerovati Ipak u vam rei jednu stvar: lockout je divna stvar za graevinske poduzetnike. Ionako nee biti nikakve stambene izgradnje zato to je rat. - Rat nee potrajati vie od dva tjedna, a bilo kako bilo, ne shvaam kakve veze ima rat s nama - Djelovat e na uvjete irom svijeta ... Uvjete ... Zdravo, Joey, kog vraga elite? - elim trenutak s vama nasamo razgovarati, gospodine. Imam nekih vanih novosti... Bar se postepeno praznio. Jimmy Herf jo je stajao na kraju naslonjen o zid. - Vi nikad ne pijani, gospodine 'Erf. - Congo Jake sjedne iza bara da popije alicu kave. - Drae mi je gledati druge ljude. - Vhlo dobno. Nema smisla pothoit mnogo novaca, a sut-ha da vas glava boli. - Barmanu ne dolikuje da tako govori. - Ja govohim to mislim. - ujte, uvijek sam vas elio pitati... Nemate nita protiv da mi to kaete? ... Kako ste dobili ime Congo Jake? Congo se nasmija duboko iz grla:

- Ne znam ... Kad ja vhlo malen i prvi put poao na mohe, oni mene zvati Congo jeh imam kovhavu kosu i ja taman kao chnac. Onda, kad ja haditi u Amehika, na amehikom bhodu i tako, jedan ovjek pita mene: Kako se osjea, Congo? A ja mu kaem: Jake ... Tako me zovu Congo Jake ... 190 - Nadimak i pol... slutio sam da ste plovili. - To je ivot teak... Ja vama kazati, gospodine 'Erf, neto u meni ima smola. Phvo to se ja sjeam, na jednoj peniche, znate na to mislim... na kanalu, khupan ovjek, ne moj otac, mene mlati svaki dan. Onda ja pobjego i hadio na jedhenjacima tu i tamo po Bordeaimi, znate li to mjesto? - Bio sam tamo kad sam bio dijete, mislim... - Nahavno ... Vi hazumijete stvahi, gospodine 'Erf. Ali ovjek kao to ste vi, dobah odgoj i sve ostalo, vi ne znate to je ivot. Kad sam imao sedamnaest godina, d oso sam u New Yohk... Nikakva kohist od toga. Na nita nisam mislio nego na lumpovanje. Onda sam opet poo na mohe i bio svugdje, do pakla i nathag. U angaju ja nauio spikat amehiki i voditi bar. Vhatio se u Fhisco i oenio. Sad elim bit Amehikanac. Ali opet neshetan, znate. Phije nego se ja oenio, ona djevojka i ja ivjeli zajedno godinu dana, slatko ko tohta, ali kad se vjenali, nita dobho. Ona mi se hugala i zvala me Frenchy, jer ja ne dobro spikat amehiki, a onda ona ne micati se iz kua a ja njoj kazao: Idi k vhagu. Neobina je stvah ivot ovjeka. J'ai jait trois fois le tour du monde Dans mes voyages... zapone on svojim muklim baritonom. Jimmy osjeti neiju ruku na ramenu. Okrenuo se. - A, Ellie, u emu je stvar? - Ja sam s jednim luakom. Morate mi pomoi da pobjegnem. - Evo, ovo je Congo Jake ... Morate ga upoznati, Ellie, on je divan ovjek... Ovo je une tres grande artiste, Congo. - Bi li dama popila mali anisette? - Popijte neto s nama... Strano je ovdje ugodno sada kad su svi otili. Ne, hvala, idem kui. - Pa ovo je najljepi dio veeri. - Onda, morat ete snositi posljedice moga luaka ... ujte Herf, jeste li danas vidjeli Stana? - Ne, nisam ga vidio. - Nije doao onda kad sam ga oekivala. - O kad biste ga naveli da se kloni pia, Ellie. Zabrinjavam se za njega - Ja nisam njegova paziteljica. - Znam, ali znate na to mislim. 191- Sto ovaj na prijatelj misli o svom ovom ratnom naklapanju? - Ja ne poi... Hadni ovjek nema domovina. Ja u postati amehiki ghaanin... Neko sam bio u mohnahica, ali... -Pljusne rukom po podlaktici na kojoj smjesta iskoi mii, a u drijelu mu zatutnji potmuo smijeh... - Dvadest i thi. Moi je suis anarchiste vous comprenez monsieur. - Pa onda ne moete biti ameriki graanin. Congo slegne ramenima. - O, to mi je drag, divan je - apnula je Ellen Jimmvju na uho. - Znate zato oni vode ovaj hat... Tako da hadni ljudi u cijelom svijetu ne uiniti velika hevolucija ... Phevie e biti zauzeti hatovanjem. Tako Guillaume i Viviani i l'Empereur d'Autri-che i Krupp i Rothschild i Morgan, oni govohe, neka bude hat... Znate to e oni kao phvo uiniti? Ubili su Jauresa jeh je bio socijalist. Socijalisti su izdajnici Intehnacionale, ali ipak... - Ali kako mogu ljude prisiliti da se bore ako se ljudi ne ele boriti? - U Evhopi su ve tisuama godina ljudi hobovi. Nije kao ovdje ... Ali ja sam vidio hat. Vhlo smijeno. Hadio sam u bahu u Poht Ahthuhu, tad sam jo bio mladi. Bilo je vhlo smijeno. - Uh, kad bih mogao dobiti posao kao ratni dopisnika. - A ja bih mogla otii kao sestra Crvenog kria. - Dopisnik vhlo dobha stvah... Uvijek pijan u amehikom bahu, vhlo daleko od bojnog polja. Nasmiju se. - Ali nismo li mi poprilino daleko od bojnog polja, Herf? - U redu, idemo plesati. Morate mi oprostiti budem li jako slabo plesao. - Lupnut u vas nogom ako neto pogrijeite. Njegova je ruka bila kao gips kad ju je obavio oko nje da plee s njom. Visoki pepelni zidovi slome se u njemu i stropo-taju. Na mirisu njezine kose vinuo se u zrak poput balona napunjena vruim zrakom. - Stanite na prste i kreite se u taktu glazbe... Kreite se u ravnim crtama, to vam je sva mudrost. Njezin glas zaree mu meso poput sitne savitljive otre pile za kovinu. Gurkaju se laktovi, ukoena lica, izbuljene oi, debeli mukarci i tanke ene, tanke ene i debeli mukarci okretahu se nabijeni oko njih. Mrvio je gips neim to je bolno pratalo u njegovim grudima, ona je bila sloen stroj od pilinih

zubaca, od elika, bijeloblistava, plavoblistava, bakrenoblistava u njegovu naruju. Kad su se zaustavili, njezine grudi i bok i bedro, nau 192 se uza nj. Odjednom je bio pun krvi, puio se od znoja kao odbjegli konj. Kroz otvorena vrata povjetarac je rastjerivao duhanski dim i zgusnuti ruiasti zrak u restoranu. - Herf, elim poi da vidim kuicu u kojoj se odigralo umorstvo, molim vas, odvedite me. - Kao da nisam vidio dovoljno iksova koji oznauju mjesto na kojemu je poinjen zloin. U predvorju pred njih stupi George Baldwin. Bio je blijed kao kreda, crna mu se kravata nakrivila, nosnice na tanku nosu su se rairile, prekrivene crvenim^ ilicama. - Zdravo, George. Glas mu je krijetao resko poput klaksona. Elaine, tebe traim. Moram s tobom razgovarati... Moda misli da se alim. Nikad se ne alim. Herf, oprostite na trenutak... No, u emu je stvar, Geor-ge? - Vrati se za stol. - George, ni ja se nisam alila... Herf, imate li neto protiv toga da mi pozovete taksi? Baldvvin je pograbi za runi zglob. - Predugo se poigrava sa mnom, uje li me? Jednog e dana neki ovjek izvaditi revolver pa e te ustrijeliti. Misli da se sa mnom moe titrati kao sa svim ostalim malim plaljivim budalama... Nisi nita bolja od obine prostitutke. - Herf, rekla sam vam da mi pozovete taksi. Jimmy se ugrize za usnu i izae kroz prednja vrata. - Elaine, to e uiniti? - George, ne doputam da mi itko zapovijeda. Neto nikleno bljesne u Baldvvinovoj ruci. Gus McNiel pristupi i krupnom crvenom rukom zgrabi ga za runi zglob. - Dajte mi to, George... Za ime boje, ovjee, saberite se. Gurne revolver u dep. Baldvvin otetura do zida pred sobom. Krvario mu je kaiprst desne ruke. Ovdje je taksi - ree Herf gledajui as jedno as drugo as tree napeto bijelo lice. - U redu, vi otpratite djevojku kui... Nikakvo zlo nije se dogodilo, tek mali ivani napadaj, jasno? Nema razloga za uzbunu - vikao je McNiel glasom ovjeka koji dri ulini govor na kutiji sapuna. Glavni konobar i garderobijerka nelagodno su se gledali. - Nita se nije dogodilo... Gospodin je malo uzrujan... premorenost, razumijete - McNiel snizi glas do smirujueg apata. - Ne mislimo vie na to. Dok su ulazili u taksi, Ellen odjednom ree tankim djejim glasiem: 13 - Manhattan Transfer 193 11- Zaboravila sam da smo kanili pogledati kuicu u kojoj se odigralo umorstvo... Neka nas taksist prieka. Htjela bih na trenutak etati na svjeem zraku. Mirisalo je po slanim movarama. No bijae ispunjena mramorom oblaka i mjeseine. U jarcima su se abe glasale poput praporaca na saonicama. - Je li daleko? - zapita ona. - Ne, odmah dolje iza ugla. Noge su im kripale po ljunku, a onda su blago strugale po kamenu tucaniku. Zaslijepe ih farovi, zastanu da puste kola neka odbruje; ispuni plinovi ispune im nosnice i ponovno se rasplinu u mirisu slanih movara. Bila je to trona siva kua s malim trijemom to je gledao prema cesti, zatien slomljenom reetkom. Otraga ju je zasje-njivao veliki roga. Policajac je hodao tamo-amo pred kuom, potiho zviduui. Na trenutak se iza oblaka pomoli pjegav ulomak Mjeseca, komadi razbijena stakla u razjapljenu prozoru pretvori u staniol, istakne malo zaobljeno lie rogaa pa se poput izgubljenog novia od deset centi skotrlja kroz pukotinu u oblacima. Ni jedno ni drugo nita nisu govorili. Vrate se prema gostionici uz glavnu cestu. - Na asnu rije, Herf, niste vidjeli Stana? - Ne, nemam pojma gdje bi se mogao kriti. - Ako ga vidite, recite mu da elim da mi smjesta telefonira... Herf, kako su se zvale one ene koje su pratile vojske u doba francuske revolucije? - Da razmislim. Nisu li to bile cantonnieres? - Tako nekako ... Voljela bih to uiniti. Elektrini tramvaj zazvidi u daljini desno od njih, dokotrlja se sve blie i zamre u plaljivoj daljini. Cijedei se od tanga gostionica uz glavnu cestu rastapala se ruiasta poput grumena sladoleda. Jirnmy ju je pratio u taksi. - Ne, elim biti sama, Herf. - Ali bilo bi mi vrlo drago da vas otpratim kui... Ne elim vas pustiti da sami odete. Molim vas, to od vas traim kao prijateljica.

Nisu se rukovali. Taksi mu sukne u lice prainu i zapuh sa-gorjela benzina. Stajao je na stepenicama, ne elei se vratiti natrag u buku i u dim. Nellie McNiel sjedila je sama za stolom. Pred njom se nalazila stolica odmaknuta od stola, a na naslonu ubrus. Tu je prije sjedio njezin mu. Buljila je ravno preda se; plesai su joj poput 194 sjena prolazili pred oima. Na drugom kraju sobe vidjela je Georgea Baldvvina, blijedog i mravog, kako polagano, poput bolesnika, ide za svoj stol. Stajao je pokraj stola briljivo pregledavajui raun, platio i stajao rastreseno se ogledavajui po sobi. Sad na e je pogledati. Konobar na posluavniku donese kusur i duboko se pokloni. Baldwin crnim pogledom prijee po licima plesaa, ukosi ramena i izie. Sjetivi se nesnosne slatkoe kineskih ljiljana osjetila je kako joj se oi ispunjavaju suzama. Iz srebrene rupiaste torbice izvadila je knjiicu za sastanke i urno je prelistavala, arajui srebrnom olovkom kvaice za umetanje. Nakon kratkog vremena digla je pogled, umorna put njezina lica prkosno se namrekala, i pozvala je konobara: - Molim vas, biste li rekli gospodinu McNielu da gospoa McNiel eli s njim razgovarati? On je u baru. - Sarajevo, Sarajevo; to je mjesto uzdrmalo telegrafske ice - vikao je Bullock frizu lica i aa du bara. - Sluaj, kolega - povjerljivo e Joe O'Keefe, ali nije se obraao nikom posebice - momak koji radi u telegrafskom uredu rekao mi je da je na puini ispred St. Johna, Nevvfoundland, bila velika pomorska bitka te da su Britanci potopili njemaku flotu od etrdeset bojnih brodova. - Bogati, pa to e odmah okonati rat. - Pa oni jo nisu objavili rat. - Kako zna? ice su toliko zakrene da se nijedna vijest ne moe probiti. - Jeste li vidjeli da je u Wall Streetu dolo do jo etiri sloma? - Kau mi da je itna burza u Chicagu poaavila. - Morali bi pozatvarati sve burze dok ovo ne prohuji. - Pa, moda e Engleska, kad joj Nijemci naprae guzicu, dati Irskoj slobodu. - Ali, oni su... Sutra burza nee biti otvorena. - Ako ovjek ima glavnice da je uloi i ako moe zadrati hladnu glavu, ovo bi bilo pravo vrijeme da dobro zaradi. - Dakle, Bullock, stari moj, ja idem kui - ree Jimmy. -Ovo je moja no za odmor i trebao bih ga potraiti. Bullock namigne jednim okom i pijano mahne rukom. Glasovi u Jimmvjevim uima udarahu uz elastinu tutnjavu: blizu, daleko, blizu, daleko. Umire kao pas, stupaj naprijed, ree on. Potroio je sav novac, ostalo mu je samo etvrt dolara. Strijeljan u praskozorje. Objava rata. Poetak neprijateljstava. A oni ga ostavie samog u njegovoj slavi. Leipzig, the Wilderness, Waterloo gdje stajahu zaraeni seljaci i pucahu, unaokolo se uo pucanj ... Ne mogu poi taksijem, ionako elim pjeke poi. Ulti195matum. Vojniki vlakovi idu u klaonice s pjesmom, sa cvijeem iza uha. Neka se stidi lani Etruanin koji se zadrava kod kue kada... Dok je poljunanim odvojkom iao prema cesti, jedna mika zakai njegovu. - Imate li neto protiv ako poem s vama? Ne elim ovdje ostati. - Naravno, doite sa mnom, Tony, pjeait u. Herf je hodao dugim koracima i gledao ravno preda se. Oblaci su zamraili nebo na kojemu je ostala slabaka mljenost mjeseine. Lijevo i desno, izvan Ijubiastosivih stoaca rijetkih lunih svjetiljki, krta svjetla su probadala crninu, ispred njega se uzdizalo bljetavilo ulica, poput zamagljenih utih i crvenkastih hridina. - Ne volite me, je l da? zapita Tony Hunter zasoptalo, poslije nekoliko minuta. Herf uspori hod: - Pa, ne poznajem vas ba dobro. Djelujete mi kao vrlo prijatna osoba... - Ne laite; nema potrebe da laete... Mislim da u se veeras ubiti. - Zaboga! Ne inite toga... U emu je stvar? - Nemate prava da mi kaete da se ne ubijem. Nita ne znate o meni. Da sam ena, ne biste bili tako ravnoduni. - Bilo kako bilo, to vas mui? - Poludjet u, to je sve, sve je tako grozno. Kada sam vas prvi put sreo jedne veeri kod Ruth, pomislio sam da emo postati prijatelji, Herf. Djelovali ste mi tako suutni i puni razumijevanja ... Mislio sam da ste poput mene, ali sada postajete tako bezosjeajni. - Mislim da je to utjecaj Timesa... Uskoro e mi otkazati, budite bez brige. - Dozlogrdilo mi je siromatvo; elim postii uspjeh. - Pa, jo ste vi mladi; vjerojatno ste mlai od mene. Tony ne odgovori.

etali su irokom avenijom izmeu dva reda zamraenih drvenjara. Dugi uti tramvaj uz tropot proita kraj njih. - Gle, jamano smo u Flatbushu. - Herf, neko sam mislio da ste vi kao ja, ali sada vas ne viam osim s nekim enama. - to imate u vidu? - Nikad to nisam rekao nikome na svijetu ... Boe, ako ikome kaete ... Kad sam bio dijete, imao sam silan spolni nagon, kad sam imao jedno deset ili jedanaest ili trinaest godina. - Je196 cao je. Dok su prolazili pod lunom svjetiljkom, Jimmy zapazi siai suza na njegovim obrazima. - Ne bih vam ovo rekao da nisam pijan. - Ali, takve su se stvari gotovo svima nama dogaale kad smo bili djeca... Ne biste se trebali zbog toga brinuti. - Ali ja sam sada takav, to je tako grozno. Ne mogu voljeti ene. Pokuavao sam i pokuavao... Znate, uhvatili su me na djelu. Toliko sam se postidio da tjednima nisam htio ii u kolu. Moja je majka plakala i plakala. Tako sam posramljen. Tako se bojim da e ljudi za ovo doznati. Uvijek se borim da to prikri-jem, da sakrijem svoje osjeaje. - No, sve to moe biti umiljeno. Moda se moete izlijeiti. Poite psihoanalitiaru. - Ni s kim ne mogu razgovarati. Veeras samo stoga to sam pijan. Pokuao sam potraiti tu rije u enciklopediji... Ne nalazi se ni u rjeniku. -t Zastao je i naslonio se na ulinu ban-deru zarinuvi lice u ruke. - Ne nalazi se ni u rjeniku. Jimmy Herf ga potapa po ramenima. - Trgnite se, za ime Boga. Ima mnogo ljudi u istom poloaju. Kazalite je puno takvih. - Sve ih mrzim... Ne zaljubljujem se u takve ljude. Mrzim sebe. Mislim da ete me poslije ovoga veeras, zamrziti. - Kakva glupost. Nije to moja stvar. - Sad znate zato se elim ubiti... Oh, to nije poteno, Herf, nije to poteno... U ivotu nisam imao sree. Poeo sam zaraivati za ivot im sam zavrio srednju kolu. Radio sam kao trkaralo u odmaralitima. Majka mi je ivjela u Lakewoodu i slao sam joj sve to bih zaradio. Tako sam naporno radio da postignem ovo to jesam. Kad bi se za ovo doznalo, kad bi nastao skandal i kad bi sve ovo izbilo na vidjelo, bio bih upropaten. - Ali to svi govore za svakog mladog glumca a nikoga zbog toga ne boli glava. - Kad god ne uspijem dobiti ulogu, mislim da je to uslijed toga. Mrzim i prezirem sve mukarce tog soja... Ne elim igrati samo uloge mladia. elim glumiti. Oh, ,ovo je pakao... Ovo je pakao. - Ali sada imate probe, zar ne? - aava predstava koja se nikada nee maknuti dalje od btamforda. No, kada ujete da sam to uinio, neete se iznenaditi. - Da ste uinili to? - Da sam se ubio. 197utke su hodali. Poelo je kiiti. Niz ulicu bi, iza niskih ze-lenocrnih kua nalik na kutije cipela, povremeno bljesnula ruiasta munja. Vlaan pranjav zadah uzdizao se od asfalta po kojemu su pljutale velike kapi kie. - Zacijelo je negdje u blizini stanica podzemne eljeznice... Nije li to ono plavo svjetlo? Pourimo ili emo pokisnuli. - Oh, k vragu, Tony, posve mi je svejedno hou li pokisnuli ili ne. Jimmy skine svoj pusteni eir i zanjie ga u jednoj ruci. Svjee kapljice kie padale su mu na elo, a miris kie, krovova i blata i asfalta istjerao mu je iz usta trecav okus viskija i cigareta. - Bogme, to je grozno - odjednom je viknuo. - to? - Svo ovo pritajivanje seksa. Nikada nisam shvatio svu veliinu te muke, sve do veeras. Boe, mora da vam je gadno... Pa, svima nam je gadno. U vaem je sluaju to samo pitanje sree, paklenski zle sree. Martin bi obiavao rei: Sve \>i bilo mnogo bolje kad bi iznenada zazvonilo zvonce i kada bi svi rekli svima iskreno to su u tom pogledu inili, kako su ivjeli, kako su voljeli. A prikrivanje stvari izaziva truljenje. Boe mili, to je grozno. Kao da i bez toga ivot nije dovoljno teak. - Pa, idem dolje na stanicu podzemne eljeznice. - Morat ete satima ekati vlak. - to mogu? Umoran sam i ne elim pokisnuli. - Onda, laku no. - Laku no. Herf. Zau se duga tutnjava grmljavina. Pone silno pljutiti. Jim-my nabije eir na glavu i naglo digne okovratnik. elio je trati i iz sveg grla vikati: Kukini sinovi. Munja zabljesne du izbuljenih redova

obamrlih prozora. Kia je itala po plonicima, po izlozima, po stepenicama od smeeg pjeenjaka. Koljena mu bijahu mokra, polagan mlaz stane mu se cijediti niz lea, ledeni slapovi tekli su mu s rukava na rune zglobove, cijelo ga je tijelo svrbilo i probadalo. Nastavi hodati kroz Brooklyn. Opsjednutost svim krevetima u svim tijesnim spavaonicama, isprepletenim spavaima iskrivljenim i pridavljenim poput korijena biljaka lonanica. Opsjednutost nogu to kripe po stepenicama najamnih zgrada, ruku to pipkaju kvake vrata. Opsjednutost sljepoonica koje lupaju i osamljenih tijela, ukoenih na posteljama. J'ai fait trois fois le tour du monde Vive le sang, vive le sang... 198 Moi monsieur je suis anarchiste ... / triput se okrene divni brod, i okrene se triput... Prokletstvo, izmeu toga i novi potone brod na dno mora... stalno tapkamo na mjestu. J'ai fait trois fois le tour du monde Dans mes voy... ages. Objava rata ... bubnjava bubnjeva ... stupaju vojnici engleske garde u crvenom, iza bljetave palice tambur-majora u eiru poput dugodlakog mufa, vrti se srebrna jabuica sijevajui g-rm, g-rm, g-rm ... u lice revolution mondiale. Poetak neprijateljstava u dugoj paradi kroz prazne ulice ibane kiom. Posebno izdanje, posebno izdanje, posebno izdanje. Djed Mraz ustrijelio ker koju je pokuao silovati. USMRTIO SE PUKOM ... stavio je puku ispod brade i povukao oroz svojim velikim nonim prstom. Zvijezde gledaju s neba na Frederickstovvn. Proleteri svih zemalja, ujedinite se. Vive le sang, vive le sang. - Boe, mokar li sam - naglas ree Jimmy Herf. Dokle mu je dopirao pogled prazna se ulica prostirala pod kiom meu nizovima mrtvih prozora proaranih tu i tamo ljubiastim kuglama lukovitih svjetiljki. Oajniki je iao naprijed. 199VI. PET PITANJA PROPISANIH ZAKONOM urno se razdvajaju u parovima. STAJANJE U KOLIMA STROGO ZABRANJENO. kripi uzlazni lanac, zahvaa zupce; kola se uz trzaj uspinju nagibom, izvan zujavih svjetala, izvan zadaha svjetine i prenog kukuruza i kikirikija, uz trzaj i kripu uzdiu se kroz visoku no rujanskih meteora. More, miris movara, svjetlosti parobroda Iron koji se otiskuje od pristanita. Kroz prostrani ljubiasti indigo mirka svjetionik. Onda sputanje. More buka klok, klok, svjetlosti se uzdiu. Njezina kosa u njegovim ustima, njegova ruka na njezinim rebrima, bedra se uzajamno melju. Vjetar njihova pada istrgnuo im je vriskove, uz trzajeve tan-dru uvis kroz isprepletenu konstrukciju greda. Sputanje. Uzdizanje. Uskipjela svjetla u sendviu tmine i mora. Sputanje. OSTANITE NA SVOJIM SJEDITIMA DO SLIJEDEE VONJE. - Ui, Joe, pogledat u moe li nam stara dama dati to za klopu. - Vrlo ljubazno od tebe ... ovoga ... nisam ... ovoga ... ba odjeven da se pokaem pred damom, zna. - Oh, njoj e biti svejedno. To je samo moja majka; sjedni, dovest u je. Harland sjedne na stolicu pored vrata u mranoj kuhinji i stavi ruke na koljena. Sjedio je buljei u svoje ruke; bile su crvene i zamrljane, i uzdrhtale, jezik mu bijae poput ribea za malajski orai uslijed jeftinog viskija to ga je posljednji tjedan dana pio, cijelo tijelo osjeao je umrtvljenim, i raskva-enim i kiselkastim. Buljio je u svoje ruke. Joe O'Keefe vrati se u kuhinju. - Ona tamo lei. Kae da ima juhe straga na pei... Izvoli. Ovo e od tebe uiniti ovjeka... Joe, morao si biti tamo gdje 200 ' noas bio. Otiao sam u onu krmu Seaside Inn prenijeti 'eru ^poruku od nekoga koji mu je javljao da e se burza zatvo-86 Bila je to najvrakija stvar koju sam ikada vidio u ivotu. Onai ovo koji je glasovit odvjetnik u centru grada bio je u predvorju i zbog neega digao dreku. Ti boga, djelovao je gadno. A onda je izvukao revolver i namjeravao ju je ustrijeliti ili tako neto vrakoga, kadli se pojavi ef, posve hladan; kao i obino epajui oslonjen na tap i oduzeo mu revolver i stavio ga u svoj dep prije nego to je itko mogao prokuiti to se dogodilo ... Taj ovo Baldvvin je njegov prijatelj, kopa? Bila je to najvrakija stvar koju sam ikada vidio. Onda se sav skrio kao... - Zna to, mali - ree Joe Harland. - Svima se to dogodi, prije ili poslije ... - Hajde, dobro se najedi. Nisi dovoljno pojeo. - Ne mogu ba mnogo jesti. - Naravno da moe... uj, Joe, to se to pria o ratu? - Mislim da je ovaj put ozbiljno ... Znao sam da nam se to sprema, jo od dogaaja u Agadiru. - Uh, htio bih da netko Engleskoj isprai tur kad ona nikako da Irskoj dade samoupravu. - Morat emo im mi pomoi... Na svaki nain, sumnjam da bi to moglo dugo potrajati. Ljudi koji rukovode meunarodnim financijama nee to dopustiti. Na koncu konca, uzice vree s novcem dri bankar.

- Mi neemo priskoiti u pomo Engleskoj, ne gospodine, ne nakon njezinih postupaka u Irskoj i za vrijeme revolucije i za vrijeme graanskog rata ... - Joey, zamazala ti je oi ona povijest koju svake veeri ita u javnoj knjinici.., Prati burzovne teajeve dionica i budi stalno spreman za akciju i nemoj dopustiti da te zavaraju svim onim novinskim napisima o trajkovima i pobunama i socijalizmu ... Htio bih vidjeti da uspijeva, Joey... Pa, bit e bolje da odem. - Ne, ostani jo malo, otvorit emo bocu rakije. Zaue teke koraaje u hodniku iza kuhinje. - Tko je? - Jesi l to ti, Joey? - Krupan djeak kuinaste kose irokih plea i etvrtasta crvena lica i debele ije upao je u prostoriju. - Sto, do vraga misli, tko je ovo?... Ovo je moj braco Mike. - No, pa to onda? - Mike stajae klimajui bradom po pleima. Ramena su mu se nadimala prema niskom kuhinjskom stropu. 201- Zar nije pravi kit? uj, Mike, Krista ti Boga, nisam li ti rekao da ne dolazi kui kad si pijan? ... On bi mogao razruiti cijelu kuu. - Moram katkad doi kui, zar ne? Otkad si postao politiki agitator, progoni me vie nego stari. Sretan sam to neu jo dugo ostati u ovom prokletom gradu. Ima ovdje posve dosta toga to ovjeka tjera da izludi. Ako se uspijem ukrcati na nekakav brodi koji ide na more prije nego Golden Gate, due mi, to u uiniti. - Do vraga, nemam nita protiv toga da ovdje ostane. Samo mi se ne svia to cijelo vrijeme stvara guvu, kopa? - Radit u ono to mi se svidi, kui? - Gubi se odavde, Mike ... Vrati se kui kad bude trijezan. - Htio bih vidjeti kako e me izbaciti odavde, kui? Htio bih doivjeti da me izbaci odavde. Harland je ustao. - Onda, ja idem - ree on. - Moram pogledati hou li dobiti onaj posao. Mike se primicao po kuhinji stisnutih pesnica. Joeyu se ukoi eljust; podie stolicu. - Njome u te okruniti. - O, svi sveci i muenici, zar ena ne moe imati mira u svojoj kui? - Niska sjedokosa ena utri i vritei se ubaci meu njih; imala je blistave crne oi, iroko razmaknute na licu sme-uranom kao lanjska jabuka; lomatala je po zraku rukama izoblienim od rada. - Zaepite gubice, obojica, uvijek psujete i tucete se po kui kao da Bog ne postoji... Mike, idi gore i lezi u svoj krevet dok se ne otrijezni. - Pa ja sam mu upravo to govorio - ree Joey. Okrenula se prema Harlandu, glas joj je bio poput kripe krede po kolskoj ploi: - A vi se smjesta izgubite. Ne trpim nikakve pijane protuhe u svojoj kui. Gubite se odavde. Nije me briga tko vas je doveo. Harland pogleda Joeya kiselo se smijuckajui, slegne ramenima te izie. - Dvorkinja - proguna on dok je ukoenim nogama teturao pranjavom ulicom uz tamna proelja kua od opeka. Omarno poslijepodnevno sunce bijae mu poput udarca u lea. U uima mu odjekuju glasovi sluavki, dvorkinja, kuharica, stenodaktilografkinja, tajnica: Da, gospodine, gospodine Harland; Hvala vam, gospodine Harland. Oh, gospodine, velika vam hvala, gospodine, gospodine Harland, gospodine... 202 Crveno titravo u njezinim vjeama probudi je sunce, ona nonovno uranja u ljubiaste, vatom postavljene hodnike sna, opet se budi, okree se, zijeva, privlai koljena do brade kako bi oko sebe tjenje pripila snenoslatku ahuru dudova svilca. Ulicom treska i tandre kamion, sunce polae vrue trake na njezina lea. Oajniki zijeva i prevre se i lei posve razbuena, s rukama pod glavom, buljei u strop. Iz velike daljine, preko ulica i kunih zidova do nje dopire dugo jecanje parobrodske zvidaljke, poput mladica digitarija to se probijaju kroz poljuna-nu stazu. Ellen sjeda i trese glavom da se otarasi muhe to joj zuji oko lica. Muha se ljeska i nestaje u sunevoj svjetlosti, ali negdje u njoj ostaje peckava neobjanjiva bol, neto zaostalo od sinonjih gorkih misli. Ali sretna je i posve razbuena i rano je. Ustaje i u nonoj koulji tumara po sobi. Tamo gdje sunce tue u tvrdo drvo, pod je vru ispod njezinih tabana. Na prozorskom pragu cvrkuu vrapci. Odozgo dopire breanje ivaeg stroja. Kada izlazi iz kupaonice, tijelo joj je glatko isklesano i napeto; trlja se runikom, rasporeujui sate dugog dana koji je pred njom; etat e ulicama u centru grada prekrivenim smeem, sve do onog pristanita na East Riveru gdje slau velike grede mahagonija, dorukovat e posve sama u Lafayetteu, kavu i zemike i slatki maslac, rano e poi u kupovinu kod Lorda and Taylora, prije nego to tamo bude zaguljivo a prodavaice iznemogle, ruat e s ... Tada bol koja ju je cijele noi peckala, nadire i praska.

- Stane, Stane, tako ti Boga - glasno kae. Sjedi pred ogledalom zurei u crnilo svojih proirenih zjenica. urno se oblai i izlazi, prolazi Petom Avenijom pa na istok po Osmoj ulici, ne gledajui desno ni lijevo. Sunce je ve vrelo, kriljastosivo kipi po plonicima, na staklima izloga, na emajliranim znakovima proaranim prainom. Lica mukaraca i ena to kraj nje prolaze smeurana su i siva kao jastuci na kojima se previe spavalo. Preavi Lafayette Street koja tutnji od kamiona i dostavnih vozila, u ustima osjeti okus praine, estice pijeska kripe joj meu zubima. A dalje, istono, sustie kolica koja ljudi guraju; ljudi briu mramorne tezge za bezalkoholna pia, orgulje ispunjavaju ulicu blistavim skakutavim smotkovima Plavog Dunava, od tanda za ukiseljeno povre iri se trpak zadah. Na Tompkins Squareu vritava se djeca vrpolje po vlanom asfaltu. Podno njezinih nogu mekolji se hrpa malih djearaca, prljave razderane koulje, zamazana usta, mlate se, grizu, grebu; od njih dopire pljesniv zadah kao po pokvarenom kruhu. Odjednom Ellen osjea kako joj klecaju koljena. Okree se i vraa se onamo odakle je dola. 203Sunce je teko, poput njegove ruke preko njezinih lea, miluje je po nagoj podlaktici kao to je miluju njegovi prsti, to je njegov dah na njezinu obrazu. - Nita doli pet pitanja propisanih zakonom - veli Ellen mukarcu snanih kostiju i objeenih oiju kao ostriga, u iji dug plastron koulje govori. - I tako, presuda je donesena? - sveano je zapitao. - Naravno i to bez osporavanja... - Pa, kao starom obiteljskom prijatelju obiju stranaka vrlo mi je ao to to ujem. - Sluaj, Dick, ja asna rije, vrlo volim Jojoa. Njemu mnogo dugujem ... U mnogo emu je on vrlo draga osoba, ali ovo je bilo neophodno. Misli rei da ima drugoga? Die na njega blistav pogled i napola kimne glavom. - Oh, ali razvod je vrlo ozbiljan korak, draga moja damo. - Oh, pa i nije tako ozbiljan. Vidjee kako im prilazi Harry Goldvveiser kroz veliku dvoranu obloenu orahovinom. Odjednom je povisila glas: - Kau da e ova bitka na Marni okonati rat. Harry Goldvveiser uze njezinu ruku meu svoje dvije ruke mesnatih dlanova te se preko nje nakloni. - Vrlo milo od tebe, Elaine, to si dola da sprijei dva neenje srednje dobi da jedan drugome smrtno dosauju sredinom ljeta. Zdravo, Snovv, stari moj, kako si? Da, kako to da imamo zadovoljstvo da te jo ovdje naemo? - Oh, zadrale su me raznorazne stvari... U svakom sluaju, mrzim ljetovalita. - Ionako nigdje nije ljepe nego na Long Beachu... I taj Bar Harbor, ne bih poao u Bar Harbor za milijun dolara... za pravi pravcati milijun. Gospodin Snovv osorno frkne nosom. - ini mi se da sam uo da si se tamo poeo baviti trgovinom nekretninama, Goldvveiser. - Kupio sam kuicu, to je sve. udnovato je da ovjek ne moe kupiti ni kuicu a da za to ne dozna svaki kolporter na Times Squareu. Uimo pa jedimo; moja e sestra odmah doi. Debeljkasta ena u haljini ukraenoj ljokicama ula je kad su ve sjedili za stolom u blagovaonici po kojoj bijae povjeano jelenje rogovlje; imala je kokoja prsa i blijedu kou. - Oh, gospoice Oglethorpe, tako se veselim to vas vidim - zakrijeti ona sitnim glasiem kao u papigice. - esto sam vas 204 eledala i smatrala vas predivnom... Dala sam sve od sebe da nagovorim Harrvja da vas dovede k meni. - Ovo je moja sestra Rachel - ree Goldvveiser Elleni. Uope nije ustao. - Ona mi vodi domainstvo. - Htio bih da mi pomogne, Snovv, da nagovorim gospoicu Oglethorpe da prihvati onu ulogu u Djevojci sa cinijama ... Na asnu rije, pisana je upravo za tebe. - Ali to je tako malena uloga... - Istina, to nije glavna uloga, ali s obzirom na tvoj ugled raznovrsne i izvrsne umjetnice, to je najbolje to imamo u komadu. - Hoete li jo malo ribe, gospoice Oglethorpe? - zapijue gospoica Goldvveiser. Gospodin Snovv frkne kroz nos. - Nema vie velikih glumaca: Booth, Jefferson, Man-sfield... svih njih vie nema. Sad se sve svodi na reklamu: glumce i glumice izbacuju na trite kao patentirane lijekove. Nije li istina, Elaine? ... Reklama, reklama. - Ali reklama ne stvara uspjeh ... Kad bi ga reklama mogla stvoriti, svaki bi producent u Nevv York bio milijuner - ubaci Goldvveiser. - Tajanstvena i okultna snaga koja epa svjetine na ulici i tjera ih da navrate ba u odreeno kazalite, ona izaziva porast prihoda na odreenoj blagajni, razumijete li me?

To ne moe uiniti reklama, to ne moe uiniti dobra kritika, moda je to genijalnost, moda je to srea, ali ako moete publici pruiti ono to ona eli u to doba i na tome mjestu, postigli ste uspjeh. A to nam je Elaine pruila u ovoj posljednjoj predstavi... Uspostavila je vezu s gledaocima. Mogao je to biti najbolji komad na svijetu i mogli su u njemu glumiti najbolji glumci na svijetu pa da opet bude potpun neuspjeh... A ja ne znam kako se to radi, nitko ne zna kako se to radi... Jedne veeri legnemo u krevet i glava nam je puna papira, a slijedeeg se jutra budimo s vritavim uspjehom. To producent ne moe nimalo vie nadzirati nego to meteorolog moe nadzirati vrijeme. Zar ne govorim istinu? - Ah, ukus nevvvorke publike tuno se izrodio od starih dana VVallacka. - Pa bilo je nekoliko divnih komada - cvrkutala je gospoica Goldvveiser. Cijeli dan ljubav bijae kovrava u uvojcima... tamnim uvojcima... slomljen u tamnom elinom svjetlu ... baca sa zamahom ... visoko o, Boe, visoko u bljetavilo... Viljukom je rezala po kovravom bijelom srcu salate loike. Izgovarala je rijeci dok su se posve druge rijei zbrkano prelijevale u njezinoj 205nutrini, poput prekinute ogrlice perlica. Sjedila je i gledala sliku dviju ena i dvojice mukaraca kako jedu za stolom u visokoj drvom obloenoj prostoriji ispod uzdrhtala kristalnog svijenjaka. Digne pogled s tanjura i ustanovi da su ptije oice gospoice Goldvveiser ljubazno ispitivaki netremice uperene u njezino lice. - Oh, da, New York je uistinu ugodniji sredinom ljeta nego u bilo koje drugo doba; manje ima urbe i guve. - O, da, to je iva istina, gospoice Goldvveiser - Ellen odjednom zabljesne oko stola svojim osmijehom ... Cijeli dan ljubav bijae kovrava u uvojcima njegova visokog uskog ela. Bljetala je u njegovim oima tamno elinim svjetlom ... U taksiju su se Goldvveiserova iroka kratka koljena priti-skala uz njezina; njegove oi bjehu pune kriomine paukovske radinosti koja je oko njezina lica i vrata tkala toplu slatku zaguljivu mreu. Gospoica Goldvveiser debeljkasto se opustila u sjedite pokraj nje. Dick Snovv je u ustima drao nezapaljenu cigaru i vrtio je jezikom. Ellen se pokua tono sjetiti kako Stan izgleda, njegove napete vitkosti skakaa s motkom; nije se mogla sjetiti njegova cijelog lica, vidjela je njegove oi, usne, jedno uho. Times Square bio je pun razigrane arene rasvjete, ukrte-nih valova bljetavila. Liftom se popnu u Astor. Ellen je slijedila gospoicu Goldvveiser po vrtu na krovu meu stolovima. Mukarci i ene u veernjoj odjei, u ljetnim muslinima i laganim odijelima okretahu se i gledahu za njom, pogledi su se hvatali za nju dok je prolazila poput ljepljivih vitica vinove loze. Orkestar je svirao In My Harem. Smjestie se za stol. *T - Da pleemo? - zapita Goldvveiser. Nasmijeila mu se u lice iskrivljenim slomljenim osmijehom dok mu je doputala da stavi ruke oko njezinih lea. Njegovo veliko uho sa dostojanstvenim osamljenim dlakama bilo joj je u razini oiju. - Elaine - dahtao joj je u uho - asna rije, mislio sam da sam pametan. - Hvatao je dah ... - Ali nisam ... Zavrtjela si mi glavu, djevojice, i to mi je mrsko priznati... Zato me ne moe malko voljeti? Htio bih ... da se vjenamo im dobije razvod ... Ne bi li mogla s vremena na vrijeme biti ljubazna prema meni? ... Sve bih za te uinio, ti to zna ... U Nevv Vorku postoje mnoge stvari koje bih mogao za tebe uiniti... - Glazba prestane. Stajahu odvojeni pod palmom. - Elaine, doi u moj ured pa potpii onaj ugovor. Nagovorio sam Ferrarija da prieka ... Moemo se vratiti do petnaest minuta. 206 - Moram o tome promisliti... Nikada nita ne radim a da to ne prespavam. - Bogamu, ti moe ovjeka dovesti do ludila. Odjednom se u potpunosti sjetila Stanova lica, stajao je pred njom, leptir kravata nakrivila se na njegovoj mekanoj koulji, imao je raupanu kosu, opet je pio. - Oh, Ellie, tako sam sretan to te vidim ... - Ovo je gospodin Emery, gospodine Goldvveiser ... - Bio sam na najizvanrednijem, na najspektakularnijem putovanju asna rije, morala si doi i ti... Poli smo u Montreal i Ouebec i vratili se preko slapova Nijagare i ni na trenutak nismo bili trijezni, sve od onda kad smo ostavili mali stari Nevv York pa dok nas nisu na Boston Post Road uhapsili zbog prebrze vonje, je li, Pearline? - Ellen je buljila u enu koja je klimavo stajala iza Stana naturivi cvjetiast slamnati eiri preko dva oka plava kao razvodnjeno mlijeko. - Ellie, ovo je Pearline... Zar to nije lijepo ime? Gotovo sam pukao od smijeha kad mi je rekla svoje ime... Ali jo ne zna glavni vic... Na slapovima Nijagare toliko smo se nakresali da smo, kad smo doli k sebi, ustanovili da smo se vjenali... A na vjenanici imamo po-tonice... Ellen nije mogla vidjeti njegovo lice. Orkestar, krijetanje glasova, zveket tanjura izvijali su se oko nje spiralasto, sve glasnije i glasnije ... A gospe u haremu Tono su znale kako da ih nose

Na Orijentu u Bagdadu, davno, davno... - Laku no, Stane. - Glas joj je hrskao u ustima poput pijeska, vrlo je jasno ula te rijei kad ih je izgovorila. - Oh, Ellie, htio bih da doe s nama u lumpanje... - Hvala... hvala. Ponovno je zaplesala s Harrvjem Goldvveiserom. Vrt na krovu okretao se brzo, a zatim sporije. Buka je bolno jenjavala. - Oprosti na trenutak, Harry - ree ona. - Vratit u se za stol. U zahodu se oprezno spustila na sofu od plia. Pogledala je svoje lice u okruglom ogledalu pudrijere. Njezine zjenice irile su se iz crnih zjenica, zamagljeno, dok sve ne postade crno. Jimmyju Herfu bijahu noge umorne; pjeaio je cijelo po-% Sj?dne na kluPu Pokraj Akvarijuma i gledae preko . Svje rujanski vjetar pridavao je elini sjaj namrekanim 207valiima u luci i sivoplavom zaaenom nebu. Velik bijeli parobrod uta dimnjaka prolazio je pred Kipom Slobode. Dim iz tegljaa na pramanom boku sukljao je, otro, valovito izrezuc-kan kao papir. Usprkos nabijenim pristaninim zgradama vrh Manhattana inio mu se poput pramca barke to se polagano i ujednaeno provlaio lukom. Galebi su kruili i krijetali. Trgne se i ustane. - Oh, do vraga, moram neto uiniti. Na trenutak je stajao napetih miia odravajui ravnoteu na prednjem dijelu stopala. Odrpanac koji je gledao fotografije u nedjeljnim novinama imao je lice koje je Jimmy ve negdje vidio. - Zdravo - neodreeno e on. - Odmah sam znao tko si - ree ovjek ne pruajui ruku. - Ti si sin Lily Herf... Mislio sam da nee sa mnom razgovarati ... Pa i nema razloga da govori sa mnom. - Oh, pa da, vi ste vjerojatno roak Joe Harland ... Jako mi je drago to vas vidim... esto sam o vama razmiljao. - A to si razmiljao? - Oh, pojma nemam... udno je to, o roacima nikad ne mislimo kao o ljudima koji su kao mi, je li? Herf ponovno sjedne na klupu. Hoete li cigaretu? Najobinija Camel. - Pa, ne bi bilo zgorega ... im se bavi, Jimmy? Nema nita protiv toga da te tako zovem, je li? Jimmy Herf zapali ibicu; ugasi mu se, zapali novu pa pripali Harlandu. - Ovo je prvi duhan to ga puim u tjedan dana... Hvala. Jimmy baci pogled na ovjeka pored sebe. Duga ulupina na njegovu sivom obrazu stvarala je slovo V s dubokom borom to. se protezala iz krajika njegovih usta. - Misli da sam poprilina podrtina, je li? ispljune Harland. - ao ti je to si sjeo, je li? ao ti je to si imao majku koja te odgojila kao dentlemena a ne kao propalicu kakav je ostatak njih... - Pa, zaposlen sam u Timesu kao reporter... vraki truli posao i dozlogrdio mi je - ree Jimmy oteui rijei. - Ne govori tako, Jimmy, premlad si... Takvim dranjem nikada nee nita postii. - Pa recimo da ja i ne elim nita postii. - Jadna draga Lily, toliko se tobom ponosila... eljela je da bude velik ovjek, gajila je za te tolike ambicije... Ne eli valjda zaboraviti svoju majku, Jimmy? Ona mi je bila jedini prijatelj u cijeloj prokletoj porodici. Jimmy se nasmije: - Nisam rekao da nemam ambicija. 208 _ Tako ti Boga, tako ti tvoje drage majke, pazi to radi. Tek si zapoeo u ivotu ... sve e ovisiti o nekoliko slijedeih godina. Pogledaj mene. - Pa, arobnjak iz Wall Streeta prilino je dobro uspio, moram priznati... Ne, stvar je jednostavno u tome to ne elim podnositi sve one stvari koje moram podnositi od ljudi u ovom prokletom gradu. Dozlogrdilo mi je da podilazim mnotvu redaktora koje ne potujem ... to vi radite, roae Joe? - Ne pitaj me ... - Gle, vidite li onaj brod s crvenim dimnjacima? Francuski brod. Gle, povlae jedrninu s topa na krmi... elim poi u rat... Jedina nevolja sastoji se u tome to sam vrlo nespretan kad treba neto izboksati. Harland je grickao gornju usnu; poslije tiine izvalio je muklim slomljenim glasom: - Jimmy, zamolit u te da uini neto radi Lily... Ovoga... Ima li ita... ovoga... sitnia uza se? Uslijed prilino nesretne ... sluajnosti posljednja dva-tri dana nisam ba dobro jeo... Malko sam slab, razumije li? - Pa da, upravo sam vam namjeravao predloiti da poemo na alicu kave ili aja ili tako neto... Znam dobar sirijski restoran u VVashington streetu.

- Onda idemo - ree Harland i ukoeno ustane. - Siguran si da ti nee biti krivo to te vide s ovakvim strailom za ptice? Novine mu ispadnu iz ruke. Jimmy se sagne da ih podigne. trecnu ga lice sazdano od moduliranih smeih mrlja, kao da mu je netko dodirnuo zubni ivac. Ne, nije to ona, ona tako ne izgleda, da NADARENA MLADA GLUMICA POSTIZAVA USPJEH U 'DJEVOJCI SA CINIJOM'... - Hvala, ne mui se, ovdje sam ih naao - ree Harland. Jimmy ispusti novine; pale su s prvom stranom prema tlu. - Imaju neke slabe fotografije, je li? - Prolazi ti vrijeme dok ih gleda, volim pomalo ii ukorak s onim to se dogaa u New Vorku ... Maak smije gledati kralja, zna, maak smije gledati kralja. - Oh, mislio sam samo to da su slabo snimljene. 14 ~ Manhattan Transfer 209VII. TOBOGAN Olovni sumrak titi suhe udove starca koji ide prema Broad-wayu. Obiavi Nedickov tand iza ugla neto mu kljocne u oima. Razlupana lutka u nizovima lakiranih lutaka koje hodaju i govore, vue se on oputene glave u kljuanje i peckanje, u visoku pe brojanica svijetleih slova. Sjeam se kad su sve ovo bile livade, guna on malom djeaku. LOUIS EXPRESSO ASSOCIATION, crvena slova na plakatu pleu pred Stanovim oima. GODINJI PLES. Ulaze mladii i djevojke. Dva po dva, slon I klokan. Lupanje i tresak orkestra prodire van kroz mimohodna vrata predvorja. Vani pada kia. Jo jednu rijeku, O, moramo prijei jo jednu rijeku. Poravnava posu-vratak na kaputu, pridaje ustima trijezan izraz, plaa dva dolara te ulazi u veliko buno predvorje presvueno crvenom, bijelom i plavom tkaninom za zastave. Tetura jpa se na trenutak naslanja na zid. Jo jednu rijeku... Plesni podij pun parova to poskakuju, ljulja se poput brodske palube. Bar je stabilniji. - Gle, evo Gua McNiela - kau svi. - Dobri stari Gus. Krupne ruke lupaju po irokim ramenima, grme usta, crna na crvenim licima. Diu se ae i iskriavo se kucaju, diu se i kucaju u plesu. Krupan mukarac repina lica duboko usaenih oiju i kovrave kose epa kroz bar oslanjajui se na tap. - Kako si nam, Gus? - Jej, evo efa. - Svaka ast starome McNielu, konano je doao. - Dobra veer, gospodine McNiel! - Bar se stiava. Gus McNiel mae tapom po zraku. - Neka, neka, kolege, dobro se zabavite ... Burke, stari moj, poasti cijelo drutvo na moj raun.

Gle, s njim je otac Mulvaney. ivio otac Mulvanev... Taj ovjek je zbilja sila. For he's a jolly good fellow That nobody can deny... iroka ponizno povijena ramena slijede skupinu to sporo koraa meu plesaima. O, babun veliki na mjeseini elja kosu svoju smeu. - Molim za ples! Djevojka okree bijelo rame i odlazi. Neenja sam i posve sam ivim A bavim se zanatom tkalakim... Stan zatie sama sebe kako pjeva svom roenom licu u ogledalu. Jedna obrva primie mu se kosi, a druga trepavici... - Ne, ja nisam momak, ja sam oenjen ovjek... Potui u se sa svakim ovjekom koji kae da ja nisam oenjen ovjek i graanin grada New Vorka, okrug New York, drava Ne\v York... Stoji na stolici i dri govor, udara pesnicom o ruku. - Prijatelji Riiiimljani i zemljaci, pozajmite mi pet dolara ... Doli smo Cezaru staviti nagubac, a ne da bismo ga obriiiijali... U skladu sa statutom grada New Vorka, okrug New York, drava Nevv York, propisno ovjereno i potpisano pred okrunim pravobraniteljem prema odredbama akta od 13. srpnja 1888 ... K vragu i papa. - Hej, prestani s tim. - Momci, izbacimo ovog ovu ... Nije on na ovjek ... Ne znam kako je unutra upao. Pijan je kao uskija. Stan sklopljenih oiju skae na gusti pesnica. Lupaju ga po oku, u vilicu, ispaljen je kao iz puke van na maglovitu svjeu tihu ulicu. Ha ha ha. Jer neenja sam i posve sam ivim I moramo prijei jo jednu rijeku Jo jednu rijeku do Jordana Moramo prijei jo jednu rijeku... Hladni mu je vjetar puhao u lice i sjedio je na trajektnom pramcu kad je doao k sebi. Zubi su mu cvokotali, tresao se ... - Imam napadaje DT-a.* Tko sam ja? Gdje sam? Grad Nevv Yrk, drava New York ... Stanwood Emery, 22 godine, zanimaDT, kratica za delirium tremens (Op. prev.) 210 211nje student... Pearline Anderson, dvadeset jedna godina, zanimanje glumica. Vrag neka je nosi. Borati, imam etrdeset devet dolara i osam centi i gdje li sam, do vraga, bio? I nitko me nije opljakao.

Uh, pa ja uope nemam DT. Osjeam se dobro, samo malo osjetljivo. Potrebna mi je samo aica, a vama nije? Uh, mislio sam da je netko ovdje. Jamano e biti bolje da zaveem. etrdeset devet dolara visi na zidu etrdeset devet dolara visi na zidu. Preko cinane vode visoki zidovi kua u donjem gradu nalik na brezike titrahu u ruiastom jutru poput zvuka roga kroz okoladnosmeu maglicu. to se brod vie primicao, zgrade su se zgunjavale u granitnu planinu rascijepljenu kanjonima, kao noem odrezanim. Trajekt proe blizu trbuasta parobroda koji se ribao na sidritu, nagnut prema Stanu tako da je on mogao vidjeti sve palube. Uz njega bijae teglja s Ellis Islanda. Ustajao zadah dopirao je s paluba pretrpanih licima okrenutim uvis, poput tovara dinja. Tri galeba kruila su nariui. Galeb se vine u spirali, bijela krila dohvate sunce, galeb je nepomino klizio na bi-jelozlatnoj svjetlosti. Sunev obod uzdigao se iznad vrpce oblaka, ljubiastih kao ljiva, iza East New Yorka. Milijun prozora bljetalo je od svjetlosti Iz grada dopirae gunanje i mumljanje. Uu ivotinje dva po dva Slon i klokan Jo jednu rijeku do Jordana Moramo prijei jo jednu rijeku U bjelasavoj svjetlosti staniolski galebi kruahu nad razbijenim sanducima, trulim glavicama kupusa, korama od naranaa to se polako zibahu meu rascijepljenim ogradama od grubih dasaka, pjenualo se zelenilo pod okruglim pramcem dok je trajekt, vukui se na plimi, gutao razlomljenu vodu, sudario se, klizio i polako se primicao pristanitu. Okretahu se runa vitla uz zveku lanaca, digoe se vrata. Stan zakorai preko pukotine, otetura kroz trajektnopristanini drveni tunel to zaudarae po smeu pa izie na suncem obasjano staklo i klupe Battervja. Sjedne na klupu i vrsto obuhvati rukama koljena kako bi mu manje drhtala. Um mu je proizvodio jednolinu glazbu kao mehaniki pijanino. Sa zvoniima na prstima i prstenjem na nonim prstima Bijela e projahati dama na velikom konju A donijet e nevolju gdje god ljudi ima... 212 Bjehu Babilon i Niniva; graeni bjehu od opeke. Atena bi-. e Q(j pozlaenih mramornih stupova. Rim bjee podignut na irokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijea oko Zlatnoga Roga... O, moramo prijei jo jednu rijeku. elik, staklo, opeka, beton bit e graa za nebodere. Nabijene na uskom otoku zgrade s milijun prozora ljeskajui e striti, piramida na piramidi, poput bijelih glava oblaka nakupljenih iznad oluje ... / etrdeset kiilo je dana i etrdeset kiilo je noi I nije prestalo sve do Boia A jedini ovjek koji je poplavu preivio Bijae Dugonogi Jack iz Isthmusa... Kriste, htio bih biti neboder. Brava se okretala u krugu da ne dopusti kljuu da ue. Stan vjeto uvreba priliku i uhvati je. Nahrupi pogurene glave kroz otvorena vrata pa niza dugo predvorje, vritei: Pearline! u sobu za dnevni boravak. udnovato je mirisalo, Pearlinein miris, vrag neka ga nosi. Uze stolicu; stolica je eljela letjeti, njihala mu se oko glave pa tresnula o prozor, staklo zadre i zazvei. Pogleda kroz prozor. Ulica je stajala na jednome kraju. Ljestve s kukom i vatrogasna trcaljka penjahu se uz nju strelovitom brzinom povlaei za sobom prodorno tulenje sirene. Poar, poar, nalij vode, kotska gori. Poar od tisuu dolara, poar od sto tisua dolara, poar od milijun dolara. Neboderi se uzdiu poput plamenova, u plamenju, plamenovi. Odvrti se natrag u sobu. Stol izvede zvijezdu. Ormar za porculan poskoi na stolu. Hrastove stolice popnu se na plinski tednjak. Nalij vode, kotska gori Ne svia mi se miris u ovom stanu, u gradu New Yorku, okrugu New York, dravi New York. Lee nauznak na pod kuhinje to se okretala pa se smijao i smijao. Jedini ovjek koji je poplavu preivio zajahao je veliku damu na bijelu konju. Uzdie se u plamenju, uzdie, uzdie. Petrolej, proape kanta masna lica iz kuhinjskog kuta. Nalij vode. Stajao je njiui se na kripavim izvr-nutim stolcima na izvrnutom stolu. Petrolej ga lizne bijelim hladnim jezikom. Zatetura, zgrabi plinski plamenik, plinski plamenik popusti, leao je nauznak u lokvi, kresajui ibice, vlane su, nikako da se zapale. Kresne jedna ibica, zapali se; paljivo je drao plamen meu rukama. - Oh, da, ali moj je mu strano ambiciozan - govorila je "earline gospoi u trgovini mjeovite robe odjevenoj u plavu 213pamunu tkaninu. - Voli se zabaviti i tome slino, ali je mnogo ambiciozniji nego itko drugi koga sam upoznala. Nagovorit e svog starog da nas poalje u inozemstvo tako da moe studirati arhitekturu. eli postati arhitekt. - O, bit e vam lijepo, zar ne? Takvo putovanje ... Jo neto, gospoo? - Ne, mislim da nisam nita zaboravila... Da je to netko drugi, zabrinula bih se za njega. Ve ga dva dana nisam vidjela. Vjerojatno je morao posjetiti oca. - A tek ste se vjenali. - Ne bih vam valjda to priala kad bih mislila da u tome ima zla, je l da? Ne, on je posve pouzdan ... Pa, zbogom, gospoo Robinson.

Tutne pakete pod miku i njiui u slobodnoj ruci torbicu od perlice odeta ulicom. Sunce je jo bilo toplo iako je u vjetru ve lebdio daak jeseni. Dade cent slijepcu koji je na orguljama vrtio valcer iz "Vesele udovice'. Pa, ipak e biti dobro da ga malo izgrdi kad joj se vrati kui, moglo bi mu to esto padati na um. Skrene u 200. ulicu. Ljudi su gledali s prozora, skupljala se svjetina. Poar. Onjuila je osmuen zrak. Sva se najeila; voljela je gledati poare. Pouri. Gle, pa to je pred naom zgradom. Pred naom stambenom kuom. Dim gust poput jutenih vrea sukljao je iz prozora na etvrtom katu. Odjednom zadre itavim tijelom. Pritri joj crni liftboj. Lice mu bijae zeleno. - Oh, pa to je u naem stanu - vrisne ona - a namjetaj je stigao tek prije tjedan dana. Pustite me da proem. Ispadnu joj paketi, boica vrhnja razbije se na ploniku. Put joj preprijei policajac, bacila se na njega i lupala ga po irokim plavim pleima. Nikako da prestane vritati. - Sve je u redu, draga gospoo, sve je u redu - neprestano je grmio dubokim glasom. Dok je glavom lupala o njegove grudi, ula je kako mu unutra uti glas. - Sputaju ga, samo ga je oa-mutio dim i nita vie, samo ga je oamutio dim. - O, Stanwoode, muu moj - vrisne ona. Sve se zamraivalo. Pograbila je dva blistava dugmeta na policajevu kaputu i onesvijestila se. 214 VIII. JO JEDNA RIJEKA PRIJE JORDANA ovjek vie sa sanduka za sapun na uglu Druge avenije i Houstona pred kavanom Cosmopolitan: ... ti momci, ljudi moji... isto takvi robovi za plau kao to sam bio ja... sjede vam na grudima ... vade vam hranu iz usta. Gdje su sve one lijepe djevojke koje sam neko viao kako eu bulevarom? Potraite ih u kabareima u gornjem gradu ... Oni nas cijede do kraja, prijatelji... kolege radnici, robovi, trebao bih rei... oduzimaju nam na rad i nae zamisli i nae ene ... Grade svoje Plaa hotele i svoje milijunerske klubove i svoja kazalita za milijun dolara i svoje bojne brodove, a to nam ostavljaju? ... Ostavljaju nam profesionalnu bolest i rahitis i mnotvo prljavih ulica punih kanti za smee ... Izgledate blijedi, kolege ... Potrebna vam je krv ... Zato ne natjerate malo krvi u ile? ... Tamo u Rusiji siromasi... i nisu toliko siromaniji od nas ... vjeruju u vampire, stvorenja koja dolaze nou da ovjeku siu krv ... Eto to je kapitalizam, vampir koji vam sie krv ... danju... i... nou. Poinje padati snijeg. Pahuljice su zlatom obrubljene ondje gdje prolaze kraj uline svjetiljke. Cosmopolitan cafe kroz stakleno okno, pun plavih i zelenih opalnih zavoja dima izgleda poput blatnjava akvarija; lica se bjeliasto grudiaju oko stolova poput loe odabranih riba. Kiobrani se poinju zibati u grozdovima du snijegom zasute ulice. Govornik die ovratnik i ustro ide na istok du Houstona, drei blatnjavi sanduk za sapune podalje od hlaa. Lica, eiri, ruke i novine plesali su u smrdljivom bunom vagonu podzemne eljeznice poput kukuruza u stroju za prenje. Ekspres za centar grada prohuji tandrui u utoj svjetlosti, prozor zalazi u prozor dok se ne preklope poput ljusaka. - uj, George - govorae Sandbourne Georgeu Baldvvinu KOJI se objesio za hvataljku pored njega moe vidjeti Fitzge-raldovu kontrakciju. 215Vidjet u unutranjost pogrebnog poduzea ako uskoro ne iziem iz ove podzemne eljeznice. Vama plutokratima tu i tamo dobro doe da vidite kako putuje druga polovica ljudi... Moda e vas to navesti da potaknete neke od svojih suigraa tamo u Tammanv Hallu da se prestanu rjekati te da nama, robovima plae, dadu bolja prijevozna sredstva... Boe mili, ja bih im mogao rei rije-dvije ... Ja zamiljam niz beskonanih tekuih vrpci pod Petom avenijom. - Jesi li to smislio dok si bio u bolnici, Phil? - Smislio sam mnotvo stvari dok sam bio u bolnici. - uj, siimo na Grand Centralu pa idimo pjeice. Ne mogu ovo podnijeti... Nisam na to naviknut. - Naravno... Telefonira! u Elsie da u malo zakasniti na veeru ... Vie te ne viam esto, George ... Uh, kao u stara vremena. U grudiastom spletu mukaraca i ena, ruku, nogu, eira naherenih na znojavim ijama izgurahu ih na peron. etali su Lexington avenijom, spokojnoj u pranjavom crvenkastom odsjaju sunca poslije zalaska. - uj, Phil, kako to da si na onakav nain istupio pred kamion? - Na asnu rije, George, nemam pojma... Posljednje ega se sjeam jest to da sam krivio vrat da pogledam uasno lijepu djevojku koja je prolazila u taksiju, a zatim sam pio ledenu vodu iz ajnika u bolnici. - Sram te bilo, Phile, u tvojim godinama. - Za Krista Boga, kao da to i sam ne znam? Ali nisam ja jedini. -

Smijeno je da ti se tako neto dogodi... No, to si uo o meni? - Zaboga, George, ne uzrujavaj se, sve je u redu... Vidio sam je u Djevojci sa cinijom ... Ona nosi itavu predstavu. Ona druga glumica koja igra glavnu ulogu uope ne dolazi do izraaja.

- uj me, Phile, ako uje bilo kakva naklapanja o gospoici Oglethorpe, tako ti svega, zatakaj ih. Uh, to je to glupo: ne moe sa enom izii na aj a da ve svi u gradu ne zaponu svoje prljave brbljarije ... Bogamu, ne elim skandal, svejedno mi je to se drugo bude dogodilo. - uj, suzdri se, George. - Trenutano je moj poloaj u centru grada vrlo kakljiv, to je sve... Nadalje, Cecilv i ja konano smo postigli modus viven-di... Ne elim da se to poremeti. utke su etali. 216 Sandbourne je iao drei u ruci eir. Kosa mu bijae go-biiela ali su mu obrve jo bile tamne i bujne. Svakih nekoliko0 koraka mijenjao je duinu koraka kao da ga je hod bolio. Nakalja se. ,,-,-. George, pitao si me jesam h za vrijeme boravka u bolnici smislio neto... Sjea li se kako je prije mnogo godina stari Specker priao o staklenoj i superemajliranoj opeci? Pa, ja sam kod Hollisa radio na njegovoj formuli... Jedan moj prijatelj ima pe od dvije tisue stupnjeva u kojoj pee keramiku. Mislim da bi to imalo komercijalnu raunicu ... ovjee, to bi znailo revoluciju za cijelu industriju. U kombinaciji s betonom silno bi povealo elastinost materijala to arhitektima stoje na raspolaganju. Mogli bismo proizvoditi opeke bilo koje boje, veliine ili izvedbe ... Zamisli ovaj grad kada bi sve zgrade, umjesto to su prljavosive, bile ukraene ivim bojama. Zamisli grimizne vrpce oko neboderskih vijenaca na stupovlju. Obojena opeka izazvala bi revoluciju u cjelokupnom ivotu grada... Namjesto da ponovno posiemo za narudbama ili za gotikim ili romanikim uresima, mogli bismo razviti nove dizajne, nove boje, nove oblike. Da u gradu ima malo boje, sruio bi se sav ovaj ukoeni sputani ivot... Bilo bi vie ljubavi a manje razvoda... Baldvvin prasne u smijeh: - Naui ih redu, Phil... Jedanput emo o tome porazgovo-riti. Mora doi na veeru kada tamo bude Cecilv da nam pria o tome ... uj, zar Parkhurst ne eli nita uiniti? - Ne bih ga elio u ovo uputiti. Odmah bi se zagrijao za prijedlog, a kad bi dobio formulu, ostavio bi me na suhom. Ne bih mu vjerovao ni darove kad nosi. - Zato te ne uzme za ortaka, Phile? - Ionako me smjestio onamo gdje me eli... Zna da obavljam sav posao u njegovom vrajem uredu. Isto tako zna da sam previe muiav a da izaem na kraj s veinom ljudi. On je lukavac. - Ipak smatram da bi ga trebao na to upozoriti. - Smjestio me onamo gdje eli i on to zna, stoga ja i dalje obavljam posao dok on zgre zaradu... Mislim da je to logino. Da imam vie novaca, jednostavno bih ga potroio. Lijenina sam. - No, uj me, ovjee, nisi mnogo stariji od mene... Jo je pred tobom karijera. Naravno, devet sati crtanja dnevno... Bogamu, elio bih da se ukljui sa mnom u ovaj posao s opekama. Baldvvin zastane na uglu i lupi rukom po aktovki koju je nosio. 217- uj, Phile, zna da bih bio vrlo radostan da ti pomognem ukoliko mi je mogue ... Ali upravo u ovom trenutku moj financijski poloaj uasno je ugroen. Uvalio sam se u neke prilino nezgodne zavrzlame i Bog zna kako u se iz njih izvui... Stoga sada ne smijem imati skandala niti se razvesti i tako dalje. Ti ne razumije kako su stvari sloeno uzajamno pomijeane... Ne bih mogao poduzeti nita nova, jo barem godinu dana. Ovaj rat u Evropi silno je prodrmao stvari u poslovnom centru. Svata bi se moglo dogoditi. - U redu. Laku no, George. Sandbourne se naglo okrene na peti i ponovno krene niz aveniju. Bio je umoran a noge su ga boljele. Bilo je gotovo mrano. Na putu natrag do stanice kraj njega su se vukli prljavi blokovi od opeke i smeeg kamena pjeenjaka, jednolino poput dana u njegovu ivotu. Steu se eljezna kljeta pod koom na njezinim sljepoonicama kao da e joj se glava smrskati poput jaja; krupnim kora-ajima poinje hodati gore-dolje po sobi koja se jei od svrbljive zaguljivosti; mrljave boje slika, sagovi, stolice, obavijaju se oko nje poput zaduljiva vrua pokrivaa. Onkraj prozora su stranja dvorita isprugana plavetnilom, Ijubiastilom i topazom kinog sumraka. Otvara prozor. Da se napije kao majka, nema zgodnijeg vremena od sumraka, govorio je Stan. Telefon isprui uzdrhtala perliasta ticala zvrjanja. Naglo sputa prozor. O, da vraga, zar mi ne mogu dati mira? - O, Harry, nisam znala da si se vratio... Oh, ne znam hou li moi... Oh, da, mislim da mogu. Navrati po mene poslije kazalita ... Zar to nije divno? Mora mi ispriati sve o tome. Tek to je spustila slualicu kadli je pograbi zvonce. - Halo... Ne, ne mogu... Oh, da, moda ipak... Kad ste se vratili? - Smije se zveckavim telefonskim smijehom. - Ali, Hovvarde, uasno sam zauzeta... Jesam, asne mi rijei... Jeste li vidjeli predstavu? Pa, doite jedanput poslije predstave ... Jedva ekam da ujem o vaem putovanju ... znate ... Zbogom, Ho-warde.

Godit e mi etnja. Sjedi za toaletnim stoliem i stresa kosu po ramenima. - Ovo je takva paklenska smetnja, svu bih je oiala... Brzo se iri. Sjena bijele Smrti... Ne bih smjela ovoliko kasno bdjeti, ovi tamni podonjaci... A na vratima Izopaenost Nevidljiva ... Samo kad bih mogla zaplakati: ima ljudi koji od plaa mogu izgubiti oi, istinski oslijepe od plaa... Na svaki nain, razvod e proi... 218 Daleko od obale, daleko od uzdrhtale svjetine ija jedra se nikad nisu suprotstavila oluji Bogamu, ve est sati. Ponovno se ushodala gore-dolje po obi Nose me mrano, stravino u daljinu ... Zvoni telefon. - Halo . Da, ovdje gospoica Oglethorpe... O, zdravo Ruth, pa stoljeima te nisam vidjela, jo od gospoe Sunder-land' Oh, svakako, bit e mi milo da te vidim. Navrati pa emo neto prigristi na putu za kazalite ... Trei kat. Sputa slualicu a iz ormara vadi kini ogrta. Za nosnice joj se lijepi zadah krzna i kuglica naftalina i haljina. Opet podie prozor te duboko udie vlaan zrak pun hladne trulei jeseni. uje potmulu grmljavinu velikog parobroda s rijeke. Tamno, stravino daleko od ovog besmislenog ivota, od ove neizvjesne budalatine i borbe; mukarac moe uzeti za enu lau, ali ena... Telefon uzdrhtalo perliasto zvoni pa zvoni. Istodobno zvrja zvonce. Ellen tie dugme da otvori bravu. - Halo... Ne, vrlo mi je ao, ali morat ete mi, na alost, rei tko je. A, vi ste, Larry Hopkins, mislila sam da ste u Toki-ju ... Nisu vas valjda opet premjestili? Uh, pa naravno da se moramo vidjeti... Dragi moj, to je jednostavno uasno, ali sam rasprodana ova dva tjedna ... Sluajte, veeras sam suluda. Nazovite me sutra u dvanaest pa u nastojati pomaknuti dogovore ... Uh, svakako da vas moram smjesta vidjeti, vi smijena starkeljo... - Uu Ruth Prvnne i Cassandra Wilkins otresajui vodu s kiobrana. - Onda zbogom, Larry... Oh, to je ba ljupko od vas dviju... Odloite na trenutak svoje stvari... Cassie, bi li s nama veerala? - Osjeala sam da te jednostavno molam vidjeti... To je tako divno, tvoj divni uspjeh - ree Cassie drhtavim glasom. -I, dlaga moja, tako sam se glozno osjeala kada sam ula za gospodina Emelvja. Plakala sam i plakala, je li, Luth? - Oh, to ima krasan stan - istodobno usklikne Ruth. U El-leninim uima muno odzvanja. - Svi mi jednom emo morati umrijeti - procijedila je osorno. Ruthina noga u kaljai lupka po podu; pogled joj se sretne s Cassienim i prisiljava je da muca i da zapadne u tiinu. - Ne bi li bolje bilo da odemo? Postaje prilino kasno -kae ona. - Oprosti me na trenutak, Ruth. Ellen juri u kupaonicu i zalupi vratima. Sjedi na rubu kade pa stisnutim pesnicama mlati po koljenima. Ove enske e me izludjeti. Onda u njoj poputa napetost, osjea kako iz nje neto istjee poput vode iz umivao. Mirno nanosi na usne malko rua. 219 Kad se vraa, govori svojim uobiajenim glasom: - Pa, da odemo ... Jesi li dobila ulogu, Ruth? - Pruila mi se prilika da otputujem u Detroit s putujuom trupom. Odbila sam... Ne elim otii iz New Vorka, pa neka bude to bude. - Dala bih sve na svijetu kad bi mi se pruila prilika da oti-em iz Nevv Vorka... asna rije, kada bi mi ponudili posao pjevaice u Medicin Hatu, mislim da bih ga prihvatila. Ellen uzima kiobran pa tri ene u koloni stupaju niza stepenice pa na ulicu. - Taksi - vie Ellen. Kola koja prolaze sa kripom se zaustavljaju. Sokolsko crveno lice taksista nakrivljuje se na svjetlosti uline svjetiljke. - Vozite kod Eugenie u etrdeset osmoj ulici - kae Ellen dok druge dvije upadaju. Zelenkasta svjetla i tmine trepere pokraj prozora orosenih svjetlou. Stajala je zataknuvi ruku pod miku veernjeg odijela Har-ryja Goldweisera pa gledala preko ograde vrta na krovu. Pod njima je leao Park treperei tu i tamo od svjetlosti, prugast od magliaste koprene, kao komadi otpala neba. Iza njih dopiru zapui tanga, agor glasova, struganje nogu po plesnom podiju. Ellen se u metalnozelenoj veernjoj haljini osjeala ukoena kao kip od lijevanog eljeza. - Ah, ali Bernhardt, Rachel, Due, gospoa Siddons ... Ne, Elaine, kaem ti, razumije li? Nijedna umjetnost ne uznosi se tako visoko kao gluma oblikujui ljudske strasti . . . Kad bih samo mogao uiniti ono to elim, bili bismo najvei ljudi na svijetu. Ti bi bila najvea glumica... Ja bih bio veliki producent, nevidljivi graditelj, razumije li? Ali publika ne eli umjetnost, narod ove zemlje ne doputa nam da za nj nita uinimo. ele samo krimi, melodramu ili bijednu francusku farsu u kojoj nema

duha, ili mnogo lijepih djevojaka i glazbu. No, kazalini ovjek ima takav posao da dade publici ono to ona eli. - Mislim da je itav ovaj grad pun ljudi koji prieljkuju nezamislive stvari... Pogledajte sve ovo. - Posve je dobro nou kad to ne moe vidjeti. Nema umjetnikog smisla, nema divnih zdanja, nema starinske atmosfere, i to je razlog. Neko vrijeme stajahu bez rijei. Orkestar zasvira valcer iz The Lilac Domino. Ellen se odjednom okrene Goldvveiseru te ree odsjenim glasom: - Moe li shvatiti enu koja kadikad poeli biti drolja, najobinija uliarka? 220 Draga moja mlada damo, kako je ovo neobina i iznenadna izjava iz usta mile divne djevojke. - Pretpostavljam da si okiran. - Nije ula njegov odgovor. D e ioj da zaplae. Otre nokte je zarivala u dlanove i suzdrala dah dok nije nabrojila do dvadeset. Onda ree priguenim glasom male djevojice: Harry, idemo malo plesati. Nebo iznad zgrada od Ijepenke je svod od istuena olova. Bilo bi manje otro kad bi padao snijeg. Na uglu Sedme avenije Ellen nae taksi te se skljoka na sjedite trljajui obamrle prste jedne ruke, uvuene u rukavicu, o dlan druge ruke. - Zapadna Pedeset sedma, molila bih. - Iz mune krinke umora ona gleda izloge voarna, reklamne natpise, kue u izgradnji, kamione, djevojke, kurire, policajce - kroz drndav prozor. Ako se rodi moje dijete, Stanovo dijete, ono e odrasti da se drnda po Sedmoj aveniji pod nebom od istuena olova iz kojega nikad ne pada snijeg, promatrat e izloge voarni, reklamne natpise, kue u izgradnji, kamione, djevojke, kurire, policajce... Skuplja koljena, uspravno sjeda na rub sjedala grevito stisnuvi ruke preko ravna trbuha. Oh, Boe, kako li su se gadno sa mnom naalili oduzevi mi Stana, spalivi ga, ne ostavljajui mi nita osim ovog to u meni raste i to e me ubiti. Jeca u obamrle ruke. O, Boe, zato ne padne snijeg? Dok stoji na sivom kolniku kopkajui po torbi da nae novanicu, pranjavi uskovitlani komadii papira du lijeba ispune joj usta prainom. Liftbojevo je lice okrugla ebanovina s umeci-ma od slonovae. - Gospoa Staunton Wells? - Da, gospoo, sedmi kat. Lift zuji dok se uspinje. Stoji i gleda se u uskom zrcalu. Odjednom je obuze neto neobuzdano veselo. Smotanim rupiem brie prainu s lica, uzvraa osmijehom liftbojev osmijeh koji je irok poput cijele klavijature glasovira te ustro oduti prema vratima stana koja otvara nacifrana sluavka. Unutra mirii po aju i po krznima i po cvijeu, cvrkuu enski glasovi uz zveket alica - poput ptica u krletci. Pogledi trepu oko njezine glave dok ide u sobu. Po stolnjaku se prolilo vino, a sa pageta su otpali komadii umaka od rajica. Restoran je bio zaguljiv, na zidovima mu vedute Napuljskog zaljeva oslikane gustim plavim i zelenim bojama. Ellen se zabaci u stolac za okruglim stolom punim mladia, promatrala je kako se dim njezine cigarete spiralno kovra oko ebele boce chiantija pred njom. Na tanjuru joj se izgubljeno rastapao povei trobojni komad sladoleda. 221 - Ali, dobri Boe, zar ovjek nema nekih prava? Ne, ova industrijska civilizacija prisiljava nas da traimo potpunu, novu prilagodbu vlade i drutvenog ivota... - Zar ne barata krupnim rijeima? - priapne Ellen Herfu koji je sjedio kraj nje. - On ipak ima pravo - proguna joj on... - Rezultat toga sastoji se u tome da se u ruke malog broja ljudi stavila vea vlast nego to je ikada postojala u povijesti svijeta jo od vremena uasnih robovlasnikih civilizacija Egipta i Mezopotamije ... - Gle, gle ti to. Ne, ja sam ozbiljan... Radni ljudi, proletarijat, proizvoai i potroai, bilo kako da ih nazovemo, mogu obraniti svoje interese samo na taj nain da stvore sindikate te da se naposljetku tako dobro organiziraju da preuzmu cijelu vladu. - Mislim da si potpuno u krivu, Martine, to to ti naziva interesima ... ovi uasni kapitalisti sagradili su ovu zemlju ovakvu kakvom je imamo danas. - Pa, pogledaj je, tako ti boga... To i kaem. U njoj ni psu ne bih podigao tenaru. - Ja tako ne mislim. Divim se ovoj zemlji... Ovo je moja jedina domovina ... I mislim da sve ove ugnjetavane mase uistinu ele biti ugnjetavane, nisu sposobne ni za to drugo... Inae bi bili uspjeni poslovni ljudi... Oni koji iole vrijede postat e uspjeni. - Ali, mislim da uspjean poslovan ovjek nije najvii ideal ljudskog truda. - Svakako je mnogo vii nego gnjili blesavi anarhistiki agitator ... Oni koji nisu kriminalci, luaci su. - Sluaj, Meade, upravo vrijea neto to ne razumije, neto o emu nita ne zna... Ne mogu ti dopustiti da to radi ... Morao bi pokuati da shvati stvari prije nego to ih pone vrijeati.

- Uvreda inteligencije, na to se svodi svo ovo socijalistiko blezgarenje. Ellen potapa Herfa po ramenu: - Jimmy, moram poi kui. Bi li me malko pjeice otpratio? - Martine, hoe li podmiriti na dug? Moramo poi... El-lie, izgleda uasno blijeda. - Zato to je ovdje unutra malo vrue ... Uh, ba mi je laknulo ... U svakom sluaju, mrzim raspre. Nikada ne mogu smisliti nita to bih rekla. Ona kvadra ne radi nita drugo osim to blebee iz noi u no. l Osma avenija bijae puna magle koja im se lijepila za grla. K z niu je nejasno prosijavala svjetlost, izranjahu lica, ljeskahu se u obrise te nestajahu poput ribe u blatnjavom akvariju. _ Je li bolje, Ellie? - Mnogo bolje. - Ba mi je drago. - Zna da si ti ovdje jedina osoba koja me zove Ellie. To mi se svia... Svi se nastoje ponaati prema meni kao jako odrasloj otkako sam u kazalitu. - Stan te tako zvao. - Moda mi se zato to svia - ree ona tihim otegnutim glasom poput krika to se nou uje iz velike daljine uz alo. Jimmy osjeti kako mu neto stee grlo. - Oh, bogamu, ivot je truo - ree on. Boe, kamo sree da za sve mogu krivnju svaliti na kapitalizam, kao Martin. - Ugodno je ovako etati... Volim maglu. Nastave etati bez rijei. tropotahu kotai kroz priguuju-u maglu podstavljenu prodornim dalekim tulenjem sirena i zviducima parobroda na rijeci. - Barem ima karijeru... Voli svoj posao, postizava silan uspjeh - ree Herf na uglu etrnaeste ulice i uhvati je za ruku dok su prelazili. - Ne govori to... Ti zapravo ne vjeruje u to. Ne zavaravam se toliko kao to misli da se zavaravam. - Ne, ali to je istina. - Bila sam takva prije nego to sam upoznala Stana, prije nego to sam ga zavoljela... Zna, bila sam luda djevojica zaljubljena u kazalite, ugurali su me u mnoge stvari koje nisam razumijevala, prije nego to sam imala vremena da nauim ita o ivotu... Udaja s osamnaest godina, a razvod s 22, to je prilino dobar uspjeh ... Ali Stan je bio tako divan ... - Znam. - Nikada nije nita govorio, ali mi je davao naslutiti da postoje i druge stvari... nevjerojatne stvari... - Boe, ipak mi je ao to je bio lud... Kakva teta. - Ne mogu o tome razgovarati. - Onda nemojmo. - Jimmy, ti si jedina osoba koja je ostala, s kojom mogu istinski razgovarati. - Ne elim da se u me uzda. I ja te jednog dana mogu razoarati svojim ludilom. Nasmiju se. - Boe, sretan sam to nisam mrtav, i ti, Ellie, je li? 222 223- Ne znam. Gle, ovdje je moj stan. Ne elim da se sa mnom popne ... Idem ravno u krevet. Osjeam se bijedno ... - Jimmy stajae drei eir u ruci te je promatrae. Prekapala je po torbici da nae klju. - uj, Jimmy, mogu ti to rei... - Primaknu-la mu se i govorila brzo, okrenuvi od njega lice, uperivi u nj klju patentne brave na kojem se ljeskala svjetlost uline svjetiljke. Posvuda oko njih magla bijae poput atora. - Imat u bebu... Stanovu bebu. Prekinut u sav ovaj glupi ivot i odgajati je. Svejedno mi je to bude. - O, Boe, ovo je najhrabrija stvar koju sam ikad uo od jedne ene... Oh, Ellie, ti si tako divna. Boe, samo kad bih ti mogao rei to ja... - Oh, ne. - Glas joj se skri a oi joj se ispune suzama. - Ja sam blesava budala, to je sve. Nakrivila je lice poput malog djeteta i pojurila uza stepenice dok su joj suze tekle niz lice. - Oh, Ellie, neto ti elim rei... Vrata se za njom zatvore. Jimmy Herf stajae miran kao klada u podnoju stepenica od smeeg pjeenjaka. Sljepoonice su mu kuckale. elio je provaliti vrata pa za njom nahrupiti. Padne na koljena te poljubi stepenicu na kojoj je stajala. Oko njega je magla kovitlala i treperila od boja poput konfeta. Onda je jenjavao pobjedonosni

osjeaj i on je padao kroz crni otvor u kanalizaciji. Stajao je nepomino kao klada. Policajeve oi okruglice u kuglinom leaju - mjerkahu u prolazu njegovo lice, krupan plavi stup to mae pendrekom. Onda odjednom stegne pesnice pa se udalji. - O, Boe, sve je pakleno - naglas ree. Rukavom kaputa obrie prainu s usana. Stavlja ruku u njegovu da iskoi iz dvosjeda dok trajekt kree. - Hvala, Larry - te slijedi njegovo visoko tijelo koje polagano koraa prema pramcu. Slabi vjetar s rijeke otpuhuje im iz nosnica prainu i benzin. Kroz bisernu no etvrtasti obrisi kua du Riverside Drivea njima suelice trepere poput dogor-jelog vatrometa. Valovi njeno zapljuskuju pramac trajekta to se probija. Grbavac na violini kripi Marianelu. - Nita ne uspijeva kao uspjeh kae Larry dubokim gromkim glasom. - Oh, kad biste znali koliko je meni u ovom trenutku malo stalo do svega, ne biste me i dalje zadirkivali svim tim rijeima... Znate, brak, uspjeh, ljubav, sve su to samo rijei. - Ali za mene one znae sve na svijetu ... Mislim da bi vam se svialo u Limi, Elaine... ekao sam dok ne postanete slobodni, je l da? I sada, evo me. 224 - Nikada nismo slobodni... Ali, sva sam se ukoila. Vjetar s rijeke je poluslan. Po vijaduktu iznad 125. ulice e automobili poput kukaca. Dok trajekt ulazi u pristan, uju kripu i tropot kotaa na asfaltu. - Pa, bit e bolje, da se vratimo u kola, ti divna eno, Elaine. _ Poslije cjelodnevnog izleta, uzbudljivo je, je l da Larry, vratiti se u sredite zbivanja. Pored zamazanih bijelih vrata nalaze se dva dugmeta za zvonce s oznakama NONO ZVONCE i DNEVNO ZVONCE. Uzdrhtalim prstom je pozvonila. Otvara nizak irok ovjek takorskoga lica i glatke crne unatrag zaeljane kose. Uz bokove mu vise kratke lutkaste ruke, boje poput mesa gljive. Pogurivi ramena klanja se. - Vi ste ona dama? Uite. - Vi ste dr Abrahms? - Da... Vi ste dama o kojoj mi je telefonirao moj prijatelj. Sjednite, draga moja damo. - Ordinacija zaudara na neto poput arnike. Srce joj oajniki poskakuje meu rebrima. Razumijete... - Odurno joj je podrhtavanje vlastitog glasa; onesvijestit e se. - Razumijete, dr Abrahms da je ovo neophodno. Razvodim se od mua pa moram sama zaraivati za ivot. - Vrlo mlada, nesretno udata... Zao mi je. - Lijenik ape njeno kao da govori za se. Piskavo uzdahne i odjednom pogleda u njezine oi crnim elinim oima poput svrdla. - Samo se vi ne bojte, draga damo, to je vrlo jednostavna operacija ... Jeste li sada spremni? - Da. To nee ba dugo trajati, je li? Ako se uspijem smiriti, u pet sati imam dogovor za aj. - Vi ste hrabra mlada dama. Za jedan sat to e biti zaboravljeno ... Zao mi je... Vrlo je tuno to je takva stvar potrebna... Draga damo, morali biste imati dom i mnogo djece i mua koji vas voli... Izvolite ui u operacionu dvoranu pa se pripremite ... Radim bez asistenta. Jarko svjetlo to je pee za oi nadima se u sreditu stropa, prska nikal otar poput britve, emajl, blistava kutija - od otra stakla - otrih instrumenata. Skida eir pa se sputa, dok dre i dolazi joj na povraanje, na malu emajliranu stolicu. Onda se ukoeno die te odvezuje pojas na suknji. Buka ulica razbija se poput velikih valova oko koljke koja se trese u agoniji. Motri kako joj je naheren konati eir, puder, narumenjene obraze, grimizne usne koje su krinka na njezinu u. /.akopana je sva dugmad na njezinim rukavicama. Digla 15 ~ Manhattan Transfer 225- Taksi! - Kraj nje protutnji vatrogasna trcaljka, kola s cijevima a na njima ljudi znojna lica koji navlae gumene kapute, zvektave ljestve na kuci. Sav osjeaj u njoj rasplinjuje se uslijed vrtoglavog zamiranja sirene. Drvena Indijanka, namazana, uzdignute ruke na uglu lice. - Taksi! - Da, gospoo. - Vozite u Ritz. TREI DIO I. RADOSNI GRAD KOJI IVIO JE BEZBRINO Zastave vijore na svim kopljaama du Pete avenije. Na britkom vjetru povijesti udaraju velike zastave i povlae svoje uzice na kripavim kopljaama sa zlatnom jabuicom u Petoj aveniji. Zvijezde smireno pleu na pozadini kriljastosivog neba, vijore prema oblacima crvene i bijele pruge. U oluji limenih orkestara i konja to topu i gromoglasne topovske salve, sjene poput sjena panda grabe nategnute zastave, zastave su gladni jezici to liu, izvijaju se i kovraju. Oh, daleko je do Tipperarvja ... Tamo! Tamo!

Luka je zakrena parobrodima prugastim kao zebra, prugastim kao skunk, arolikim, Narrovvs se gue od zlatnih poluga, gomilaju se zlatnici sve do stropa Riznice. Plau dolari preko radija, svi telegrafski kablovi otkucavaju dolare. Ima jedna duga vijugava staza... Tamo! Tamo! U metrou im se izbeuju oi dok slovkaju APOKALIPSA, tifus, kolera, rapnel, pobuna, smrt u poaru, smrt u vodi, smrt od gladi, smrt u blatu. Oh, daleko je do Madvmosell iz Armenteersa, tamo preko mora! Jenkiji dolaze, Jenkiji dolaze. Orkestri dree Petom avenijom za akciju Zajma slobode, za akciju Crvenog kria. Bolniki .?vi uljaju se lukom i istovaruju kriomice nou na starim pristanitima u Jersevu. Na Petoj aveniji vijore zastave sedamnaest nacija, uvijaju se na britkom gladnom vjetru. O, hrast i jasen i vrba tuna I zelena trava raste u zemlji bojoj. 226 227Kapetan James Merivale, D. S. C. leae sklopljenih oiju dok su mu brijaevi debeljkasti prsti njeno milovali bradu. Pjena ga je kakljala za nosnice; osjeao je miris briljantina, uo je okretanje elektrinog vibratora, zveckanje noica. - Mala masaa lica, gospodine, da vas otarasimo ovih priti-a - gugue mu brija na uho. Brija je bio elav i imao okruglu plavu bradu. - U redu otegne Merivale - radite to vas je volja. Ovo mi je prvo estito brijanje otkako je proglaen rat. Upravo ste stigli preko mora, kapetane? - Daaa ... osiguravao sam svijet za demokraciju. Brija prigui svoje rijei pod vruim runikom. - Malo vodice od jorgovana, kapetane? - Ne, nemojte na mene stavljati nikakav va prokleti losion, samo malo vodice od lijeske ili neto antiseptino. Plavokosa manikirka imala je lagano namazane trepavice; zamamno ga pogleda a njezine usne poput raina pupoljka se rastvore. - Mislim da ste se upravo iskrcali, kapetane ... Uh, to ste lijepo preplanuli. - Prepustio joj je ruku na bijelom stoliu. -Mnogo je vremena prolo, kapetane, otkako se nitko nije brinuo za ove ruke. - Kako znate? - Pogledajte kako je zarasla koica. - Bili smo previe zauzeti da mislimo na neto takvo. Ja sam slobodan ovjek od danas u osam sati, to je sve. Oh, zacijelo je bilo gro... zno. - Oh, bio je to veliki mali rat dok je trajao. - I ja mislim... A sada ste posve gotovi, kapetane? - Naravno, zadrat u in u rezervnim snagama. Posljednji je put lepravo potapala njegovu ruku a on ustane. Stavi napojnice u mekan dlan brijaa i u tvrdi dlan crnog djeaka koji mu je pruio eir pa se polako udalji uza bijele mramorne stepenice. Na odmoritu na stubama nalazilo se ogledalo. Kapetan James Merivale zastane da pogleda kapetana Jamesa Merivalea. Bio je visok mladi pravilnih crta lica i lagano popunjena podbratka. Na sebi je imao uniformu od ripsa uz tijelo, ukraenu oznakama Rainbovv Division, lijepo nadopunjenu vrpcama i iritima. Svjetlost ogledala srebrnkasto se odraavala na njegovim gamanama od telee koe. Nakalja se dok se promatrao od glave do pete. Za njim se popne mladi u civilnom odijelu. Zdravo, James, jesi li se posve oistio? 228 da ne ... uj, nije li ono vrako ludo pravilo koje nam ne doputa da nosimo pojaseve Sam Brovvne? Kvari nam cijelu uniformu ... - Mogu pokupiti sve svoje pojaseve Sam Brovvne pa ih objesiti na guzicu glavnokomandujuega generala, toliko mi je do toga stalo... Ja sam civil. - Jo si oficir u rezervnim snagama, nemoj to zaboraviti. - Mogu pokupiti svoje rezervne snage pa ih natjerati esnaest tisua kilometara potokom uzvodno. Idemo neto popiti. - Moram poi svojoj obitelji. - Izili su na etrdeset drugu ulicu. - Onda, do vienja, James, ba u se naljoskati... Zamisli, slobodni smo.

- Do vienja, Jerry, nemoj raditi nita to ja ne bih uradio. Merivale je iao na zapad etrdeset i drugom. Jo su vijorile zastave, visile s prozora, lijeno se klimale s kopljaa na rujanskom povjetarcu. Dok je etao, gledao je u prodavaonice; cvijee, enske arape, slatkii, koulje i kravate, haljine, arene zavjese kroz bljetava stakla izloga, onkraj struje lica, izbrijanih lica mukaraca, enskih lica naminkanih usana i napudranih nosova. Od toga osjeti vruinu i uzbuenje. Vrpoljio se kad je uao u podzemnu eljeznicu. - Gle kakve ovaj ima irite ... On je D. S. . - zau kako jedna djevojka govori drugoj. Izie na Sedamdeset drugoj ulici pa predobro mu poznatom ulicom od smeeg kamena pjeenjaka sie napuhavi grudi prema rijeci. - Dobar vam dan, kapetane Merivale - ree liftboj. - Dakle, jesu li te pustili, James? - povie njegova majka potravi mu u zagrljaj. Kimne glavom te je poljubi. Djelovala je blijeda i uvenula u crnoj haljini. Za njom douti Maisie, i ona u crnini, visoka i ruiastih obraza. - Tako je divno to obje tako dobro izgledate. - Pa da, izgledamo dobro... onoliko koliko se moe oekivati. Dragi moj, preivjele smo teke trenutke ... Sad si ti glava obitelji, James. - Jadni tata ... tako je nenadano preminuo. Toga si bio poteen... Samo u New Vorku od toga je umrlo na tisue ljudi. Jednom rukom privine Maisie a dragom majku. Nita nisu govorili. - bi ~-Dak'e ~.rece Merivale preavi u sobu za dnevni boravak 10 je to velik rat dok je trajao. - Majka i sestra u stopu su ga 229slijedile. Sjeo je u konati naslonja te ispruio nalatene noge. - Ne znate kako je divno opet biti kod kue. Gospoa Merivale primakne svoju stolicu uz njegovu. - A sada nam, dragi sinko, sve ispriaj. U tmini trijema pred kunim ulazom posee za njom i privlai je k sebi. - Nemoj Bouy, nemoj; nemoj biti grub. Njegove se miice zateu oko njezinih lea poput zauzlanih konopa; njoj dru koljena. Njegova usta trae njezina usta, du jagodine kosti pa niz jednu stranu njezina nosa. Ona gubi dah od njegovih usana to istrauju njezine usne. - Oh, ovo ne mogu izdrati. Odmakne je od sebe. Ona daui otetura uza zid, pridravaju je njegove krupne ruke. - Ne brini ni za to - njeno joj ape. Moram otii, kasno je... Moram ustati u est sati. - A to misli, u koliko sati ja ustajem? - Mama bi me mogla uhvatiti... - Reci joj neka ide k vragu. - I hou, jednoga dana... i jo gore od toga ... ako me ne prestane zadirkivati. Dohvati njegove ekinjaste obraze i brzo ga poljubi u usta i odvoji se od njega te tri uza etiri stepenita prljavih stepenica. Vrata su zatvorena samo na kvaku, nisu zakljuana. Izuje plesne cipele te na bolnim nogama oprezno prolazi kuhinjom. Iz susjedne sobe dopire gromoglasno dvostruko hrkanje strica i strine. Netko me voli, al' ne znam tko... Taj napjev proima joj itavo tijelo, bridi joj u nogama, prodro joj je u golicavo mjesto na leima za koje ju je on vrsto drao dok je s njom plesao. Anna, mora to zaboraviti, inae nee zaspati. Anna, mora zaboraviti. Kad je udarila o stol, odvratno zazvei i zazvekee posue postavljeno za doruak. - Jesi li to ti, Anna? - dopre pospan mrzovoljan glas iz majina kreveta. - Pola sam popiti malo vode, mama. Starica stenjui die kroz zube, kripe krevetne opruge dok se ona okree. Cijelo vrijeme spava. Netko me voli, al' ne znam tko. Svlai sveanu haljinu i oblai spavaicu. Zatim na vrhovima prstiju ide do ormara da objesi haljinu te napokon klizne meu pokrivae, malo-pomalo, tako da ne zapucketaju letvice. Al' ne znam fco. Povlaenje nogu, povlaenje nogu, jarka svjetla, rumena nejasna lica, ruke to grabe, napete butine, skakutave noge. Al' ne znam ifco. Povlaenje nogu, gromko izvijanje saksofona, povlaenje nogu u ritmu bubnja, trombona, klarineta. Noge, butine, obraz uz obraz, Netko me voli... Povlaenje nogu, povlaenje nogu. At ne znam tko. 230 Na leaju u kabini spavalo je djetence sitnih zgrenih Ijubi- t rumenih obraza i pesnica. Ellen se nadvila nad crni kona-tf koveg. Jimmy Herf je u rukavima od koulje gledao kroz okrugli prozori. - Dakle, eno Kipa slobode... Ellie, morali bismo izii na palubu. - Proi e itava vjenost prije nego to pristanemo... Poi sam na palubu. Evo mene odmah gore, s Martinom.

- Oh, doi i ti; djetetove stvari stavit emo u torbu dok brod budu privezivali za pristanite. Izali su na palubu u zasljepljujue rujansko popodne. Voda bijae zeleno modra. Ravnomjerni vjetar neprestance je meo smotke smeeg dima i grudice pare bijele kao pamuk s visokog golemog plavoindigo nebeskog svoda. Na pozadini zaa-ena obzorja isprepletena barkama, parobrodima, dimnjacima elektrinih centrala, pokrivenim brodogradilitima i mostovima, donji je Nevv York bio ruiastobijela zailjena piramida, njeno izrezana iz kartona. - Ellie, morali bismo iznijeti Martina tako da i on vidi. - Pa da zatuli kao teglja ... Bolje mu je ondje gdje je sada. Sagnu se ispod konopa, kliznu pokraj klepetava parnog vitla pa iziu na pramac. - Boe , Ellie, ovo je najvelianstveniji prizor na svijetu... Nisam mislio da u se ikada vratiti, a ti? - Ja sam bila vrsto odluna da se vratim. - Ne ovako. - Ne, ovako zacijelo ne. - S'il vous plait madame ... Mornar im je davao znak da se vrate. Ellen okrene lice uvjetar kako bi odmaknula iz oiju bakarne pramenove. C'est beau, n'est-ce pas? - Nasmijeila se uvjetar u morna-revo crveno lice. - J'aime mieux le Havre ... S'il vous plait madame. - Dakle, idem dolje da sredim Martina. Otro brundanje motora jednog tegljaa koji je prolazio pokraj njih izbije joj iz uiju Jimmvjev odgovor. Odmakne se od njega te se spusti u kabinu. Zaglave u stisci ljudi na kraju silaznog mostia. - uj, mogli bismo saekati nosaa - ree Ellen. - Ne, draga, ja u ih ponijeti. - Jimmy se preznojavao i te-urao nosei u svakoj ruci po jedan koveg a pod mikom zamotuljke. Djetence je gugutalo na Elleninim rukama i istezalo 1Spruene ruke Prema licima to su ih odasvud okru231- Zna to? - ree Jimmy dok su prelazili silazni mosti. -Gotovo bih poelio da se sad ukrcamo... Mrsko mi je vraati se kui. - Meni to nije mrsko... Tamo je slovo H... Ja u odmah za tobom... eljela bih pogledati jesu li tamo Frances i Bob. Zdravo... - Dakle, nezamislivo... - Helena, nadebljala si se, divno izgleda. Gdje je Jimps? Jimmy je trljao ruke, ukoene i nauljane od ruaka tekih kovega. - Zdravo Herf. Zdravo, Frances. Zar ovo nije sjajno? - Bogami, drago mi je to te vidim ... - Jimps, najbolje e biti da s djetetom poem ravno u Brevoort... - Zar nije drag? - ... Ima li pet dolara? - Imam samo dolar sitnia. Ova stotica je u putnim ekovima. - Ja imam mnogo novaca. Helena i ja poi emo u hotel, a vi, deki, moete doi za nama, s prtljagom. - Inspektore, smijem li proi s djetetom? Moj e se suprug pobrinuti za kovege. - Pa naravno, gospoo, samo izvolite proi. - Zar nije sladak? Oh, Frances, kako je ovo zabavno. - Idi naprijed, Bobe, sam u bre ovo obaviti... Ti sprove-di dame u Brevoort. Pa, mrsko nam je to te ostavljamo. - Oh, samo idite ... Evo mene odmah za vama. - Gospodin James Herf i supruga i djetence ... je li to sve? - Da, tako je. - Evo mene odmah k vama, gospodine Herf... Je li tu sva prtljaga? - Da, sve je tamo. - Zar nije dobar? - kvocne Frances dok su ona i Hildebrand ulazili za Ellenom u taksi. - Tko? - Djetence, naravno ... - Oh, morali biste ga katkad vidjeti... Izgleda da voli putovati. Policajac u civilu otvori vrata taksija te pogleda unutra dok su izlazili kroz rampu. - elite li nam primirisati dah? - zapita Hildebrand. ovjekovo lice bijae kao klada drva. Zatvorio je vrata. - Helena jo ne zna to je to prohibicija, je l da ne zna?

232 _ prestraio me ... Pogledajte. - Mili Boe! - Ispod pokrivaa u koji je omotala dijete ona izvue omot u utom papiru ... - Dvije litre naeg posebnog ko' ka gut famiMe '^rf a imam jo jednu litru u termoforu od pojasa.. Stoga izgledam kao da u ponovno roditi. Hildebrandovi ponu vritati od smijeha. - I Jimps ima termofor oko struka, a u pljoski uz bedro mu je chartreuse ... Jamano emo morati poloiti kauciju da ga izvuemo iz zatvora. Kad su stigli pred hotel, jo uvijek su se toliko smijali da su im suze tekle niz obraze. U liftu dijete pone kmeati. im je zatvorila vrata velike sunane sobe, izvukla je termofor ispod haljine. - uj, Bobe, telefoniraj neka nam poalju istuckani led i sodu ... Svi emo popiti cognac a l'eau de selz ... - Ne bi li bilo bolje da priekamo Jimpsa? - Oh, on e odmah stii... Nemamo nita za carinsku prijavu ... Previe smo u besparici a da bismo ita imali... Frances, kako se u New Vorku snalazite za mlijeko? - Otkud da znam, Helena? - Frances Hildebrand pocrveni i ode na prozor. - Oh, pa dobro, opet u mu dati njegovu redovitu hranu ... Za vrijeme putovanja dobro mu je prijala. Ellen poloi dijete na krevet. Leao je bacakajui noge, gledajui uokolo tamnim okruglim oima sa zlatnim tokicama. - to je debeo! - Tako je zdrav da je sigurno slabouman ... Oh, Boe, a moram nazvati tatu ... Nije li obiteljski ivot oajno kompliciran? Ellen je smjetala svoju malu piritjeru na toaletni stoli. Doe posluitelj pa na pladnju donese ae i zdjelu cilinkava leda i bocu White Rocka. - Spremi nam pie iz termofora. Moramo ga dokrajiti ili e nagristi gumu... A pit emo u zdravlje afe d'Harcourt. Naravno, djeco, vi ne shvaate - ree Hildebrand - da je za vrijeme prohibicije teko ostati trijezan. Ellen se nasmije; nagnula se nad malu svjetiljku iz koje se ino miran domai zadah vrueg nikla i spaljena alkohola. George Baldwin etao je uz Madison Avenue prebacivi preko ruke lagani ogrta. Njegovo utueno raspoloenje je oivkro h U iskriavom JesenJern sumraku ulica. Od bloka do bloka z benzinsko sumraje zujavo od taksija, u njegovoj su glavi 233raspravljala dva odvjetnika u crnim frakovima i ukruenim okovratnicima. Ako poe kui, bit e udobno u knjinici. Stan e biti sumoran i tih i moi e sjesti s papuama na nogama pod poprsjem Scipiona Afrikog, u konatom naslonjau i itati i naruiti da ti donesu veeru ... Nevada e biti razuzdana i sirova i priat e ti viceve... Ona zna sve traeve iz City Halla... dobro je to znati... Ali nee se vie sastajati s Nevadom ... previe opasno; potpuno te zbuni... A Cecilv sjedi uvenula i elegantna i vitka, grize usne i mrzi mene, mrzi ivot... Dobri Boe, kako da sredim svoj ivot? Zastane pred cvjearnicom. Vlaan topao meden skup miris dopirae s vrata te se opojno irio na oporu elinoplavu ulicu. Bar da mogu uvrstiti svoj financijski poloaj... U izlogu bijae minijaturni japanski vrt s uzvinutim mostovima i jezercima u kojima su zlatne ribice izgledale kao kitovi. Proporcija, to je to. Zacrtati svoj ivot kao razborit vrtlar, orui i sadei. Ne, veeras neu poi Ne vadi u posjet. Meutim, mogao bih joj poslati cvijee. ute rue, one bakarne rue... ove bi morala nositi Elaine. Kad pomislim da se ponovo udala i da ima dijete. Uao je u prodavaonicu. - Kakva je ovo rua? - Gold of Ophir, gospodine. - U redu, elim da odmah poaljete u Brevoort dva tuceta... Gospoici Elaine... Ne, gospodinu i gospoi James Herf... Napisat u pisamce. Sjedne za stol s perom u ruci. Miomiris rua, miomiris iz tamne vatre njezine kose ... Ne, besmislica, za miloga Boga... DRAGA ELAINE, Nadam se da ete dopustiti starom prijatelju da ovih dana posjeti vas i vaeg mua. I molim vas, zapamtite da sam uvijek iskreno eljan - predobro me poznajete a da ovo protumaite kao puku uljudnu ponudu - da pomognem vama i njemu na bilo koji nain koji bi mogao doprinijeti vaoj srei. Oprostite to se potpisujem kao va doivotni rob i oboavatelj. GEORGE BALDVVIN Pisamce ispuni tri cvjeareve bijele ceduljice. Proita ga napuivi usne, brino stavljajui crtice na t i tokice na i. Onda plati cvjeara iz svenja novanica to gaje izvukao iz stranjeg depa te

ponovno izie na ulicu. Ve je bila no, bilo je blizu sedam sati. Jo je uvijek oklijevajui stajao na uglu pa promatrao kako prolaze taksiji, uti, crveni, zeleni, naranasti. Tuponosi transport polako se pod kiom probija kroz Na-rrows. Narednik-vodnik O'Keefe i redov prve klase Dutch Ro-bertson sjede u zavjetrini palubnog zdanja te promatraju prekooceanske brodove usidrene u karanteni i niske obale naikane brodogradilitima. - Gle, neki od njih jo imaju ratnu kamuflau - dravni brodovi... Nisu vrijedni ni baruta koji bi ih digao u zrak. - Nisu, k vragu - neodreeno e Joey O'Keefe. - Borati, mali stari New York dobro e mi izgledati... - I meni, narednice, padala kia ili sijalo sunce, svejedno mi je. Prolaze pored mase parobroda usidrenih u gomili, neki se od njih naginju na jedan ili na drugi bok, vitki brodovi kratkih dimnjaka, zdepasti brodovi visokih dimnjaka crvenih od ae, neki su od njih isprugani i poprskani i istakani sivilom stolarskog kita i plavilom i zelenilom, bojama za kamuflau. ovjek u motornom amcu mae rukama. Ljudi u nepromoivim khaki kaputima uureni na sivoj palubi transporta, po kojoj je rominjala kia, zapjevaju Oh, pjeadija, pjeadija Prljavo joj iza uiju... Kroz blistavu perliastu maglicu iza niskih zgrada Governors Islanda oni razabiru visoke pilone, zaobljene kablove, prozranu ipku na Brookh/n Bridgeu. Robertson vadi iz depa omot pa ga zavitla preko ograde. - Sto je to? - Samo moja vrea za profilaksu... Vie mi nee biti potrebna. - Kako to? - Oh, ivjet u istim ivotom i nai dobar posao i moda u se oeniti. - Mislim da ta zamisao i nije toliko loa. Dosadilo mi je da se sam potucam. Boe, mora da je netko dobro zaradio na onim dravnim brodovima. - Tamo ljudi koji su se obvezali da slue za dolar na godinu dolaze na svoje. - Svijetu u priati da je tako. A gore sprijeda pjevaju Oh, ona u tvornici pekmeza radi I moda je to posve u redu... 234 235- Boe, plovimo uz East River, narednice. to oni, do vraga, misle, gdje e nas iskrcati? - Bome, bio bih kadar da isplivam na kopno. Kad samo pomislim na sve one momke koji su cijelo vrijeme bili ovdje i zaraivali na nama... Deset dolara dnevno za rad u brodogradilitu, zamisli ti to... - K vragu, narednice, mi imamo iskustvo. - Iskustvo... Apres la guerre finee U SAD vraam se ja... - Kladim se da je kapetan popio beaucoup viskija sa sodom pa je zamijenio Brooklvn za Hoboken. - Pa, eno Wall Streeta, kolega. Prolaze ispod Brooklvn Bridgea. Nad njihovim glavama bruje i jee elektrini vlakovi, tu i tamo s vlanih tranica bljesne ljubiasta boja. Iza njih, s druge strane barka, tegljaa i trajekata za automobile, visoke zgrade, bijelo proarane prame-njem pare i magle, sive stre u ovjeene oblake. Nitko nije govorio dok su jeli juhu. Gospoa Merivale u crnini sjedila je na elu ovalnog stola pa kroz polunavuene zavjese i kroz prozor salona promatrala stup bijela dima to se pod sunevom svjetlosti odvijao iznad eljeznikih depoa, prisjeajui se svog mua i na to kako su prije mnogo godina doli pogledati stan u nezavrenoj kui koja je mirisala po gipsu i po boji. Naposljetku, kad je pojela juhu, ustade i ree: - Dakle, Jimmy, vraa li se novinarstvu? - Mislim da hou. - Jamesu su ve ponudili tri posla. Mislim da je to izvanredno. - Ipak mislim da u prihvatiti majorovu ponudu - ree James Merivale Elleni koja je sjedila pored njega. - Major Good-year, znate, roakinjo Helena ... Jedan od Goodvearovih iz Buf-fala. On je ef odjela za inozemnu trgovinu u Bankarskom trustu ... Rekao je da mi moe isposlovati brzo napredovanje. Preko mora smo bili prijatelji. - To e biti divno - ree Maisie gugutavim glasom - je li, Jimmy? - Sjedila mu je suelice, vitka i ruiasta u crnoj haljini. - On e me predstaviti Piping Rocku - produi Merivale. - A to je to? - Kako, Jimmy, pa sigurno to zna... Roakinja Helena zacijelo je tamo mnogo puta ila na aj. _ Zna Jimps - ree Ellen uprijevi pogled u tanjur. -T mo je otac Stana Emervja iao svake nedjelje.

_ Oh, zar ste poznavali tog nesretnog mladia? To je bilo " no - ree gospoa Merivale. - Toliko se uasnih stvari do-dilo posljednjih godina ... Gotovo sam na to zaboravila. g - Da, poznavala sam ga kazala je Ellen. Stie janjei but popraen prenim patlidanima, kasnim kukuruzom i slatkim krumpirom. - Znate, smatram da je jednostavno uasno to - ree gospoa Merivale kad je narezala meso - to nam vi momci ne elite nita priati o svojim doivljajima preko mora... Jamano su mnogi od njih bili izvanredno zanimljivi. Jimmy, pretpostavljam da e napisati knjigu o svojim dogodovtinama. - Okuao sam se na nekoliko lanaka. - Kada e izii? - ini se da ih nitko iv ne eli tiskati... Zna, u stanovitim pitanjima ja sam radikalno razliitog miljenja od njih... - Gospoo Merivale, ve godinama nisam jela ovako slasne slatke krumpire ... Ovi imaju okus kao jam. Dobri su... Sve ovisi o tomu kako ih skuhate. - Pa, bio je to velik rat dok je trajao - izjavi Merivale. - Gdje si bio one noi kad je zakljueno primirje, Jimmy? - Bio sam u Jeruzalemu u Crvenom kriu. Zar to nije besmisleno? - Ja sam bio u Parizu. - I ja - kazala je Ellen. - Znai da ste i vi bili tamo, Helena? Na koncu konca ipak u vas zvati Helena pa stoga mogu odmah sad s tim poeti... Zar to nije zanimljivo? Jeste li se vi i Jimmy tamo upoznali? - Oh, ne, mi smo bili stari prijatelji... Ali esto smo bili zajedno ... Radili smo u istom odjelu Crvenoga kria - u odjelu za propagandu. Prava pravcata ratna idila - pjevuckavo e gospoa Merivale. - Zar to nije zanimljivo? - Dakle, drugovi, ovako stoje stvari - povie Joe O'Keefe, a na njegovu crvenom licu izbijao je znoj. Hoemo li progurati ovaj mirovinski prijedlog ili neemo? ... Borili smo se za njih, je l da, potukli smo vabe, je l da? A sada, kad smo stigli kui, dobili smo prljavi kraj tapa. Nemamo zaposlenja ... Nae djevojke su otile i udale se za drugoga... Prema nama postupaju kao Prema bandi prljavih propalica i lijenina, a mi traimo samo svoju opravdanu zakonsku i zakonitu naknadu ... mirovinu. Hoemo h mi to podnositi? ... Neemo. Hoemo li podupirati ban236 237du politiara koji prema nama postupaju kao da kucamo na stranja vrata pa prosimo milostinju? ... Pitam vas, momci... Noge zatutnje po tlu: - Ne! - Vrag neka ih nosi - poviu glasovi... - Kaem ja vama, vrag neka nosi politiare ... Mi emo svoju kampanju prenijeti na selo... velikom silnom velikodunom amerikom narodu velikog srca, narodu za kojega smo se borili i krv svoju prolijevali i ivote polagali. Velika oruarna zaori se od pljeska. Ranjenici u prvom redu lupali su o pod svojim takama. - Joey je dobar momak - ree mukarac bez ruku oravcu s umjetnom nogom koji je pokraj njega sjedio. - Upravo tako, Buddy. Dok su izlazili nuajui jedan drugog cigaretama, na vratima stajae jedan ovjek izvikujui: - Sastanak komisije, komisije o mirovini. etvorica su sjedila oko stola u sobi koju im je ustupio pukovnik. - Pa, momci, da popuimo cigaru. Joe poskoi do pukovnikova stola te izvadi etiri Romea i Julije: - Nikada ne ostaje bez njih. - Pravi mali korupciona, kaem ja - ree Sid Garnett is-pruivi svoje duge noge. - Da moda unutra nema sanduk Scotcha, Joey? - zapita Bili Dougan. - Nee, trenutano ne pijem. - Znam gdje se moe dobiti zajameni Haig and Haig -ponosno ubaci Segal - predratna roba, est dolara litra. - A otkud da smognemo est dolara, tako ti Krista? - Posluajte me, momci - ree Joe sjedajui na rub stola.-Prijeimo na bitne stvari... Moramo namaknuti novac od kvadre i na drugim mjestima gdje god moemo... Slaemo li se u tome? - Naravno da se slaemo, ti im to reci - izjavi Dougan. - Poznajem i mnoge starije ljude koji smatraju da se prema nama nepoteno postupa... Ovo emo nazvati Komisija za mirovinske zahtjeve u Brooklynu udruena sa Stanicom Sheamus O'Riellyja u Los

Angelesu ... Nema smisla ita poduzimati osim ako se to dobro ne izvede ... Dakle momci, jeste li za to ili ste protiv? - Naravno da smo za, Joey... Ti im to reci a mi emo udarati takt. - Dakle, Dougan mora biti predsjednik zato to je najnaoitiji. Dougan pocrveni kao cikla i zamuca. - Oh, ti Adonisu s plae - podsmjehne se Garnett. - A ja mislim da u biti najbolji kao blagajnik jer imam najvie iskustva. - Zato to si najpokvareniji, eli rei - potiho e Segal. Joe isturi vilicu. - uj, Segal, jesi li za to ili nisi? Bit e najbolje da nam odmah kae ako nisi za to. - Naravno, prestanite s glupostima - ree Dougan. - Joey je pravi ovjek za ostvarenje ovog pitanja i vi to znate . . . Prestanite s glupostima . . . Ako ti se ovo ne svia, moe se povui. Segal protrlja svoj tanki kukasti nos. - Samo sam se alio, ljudi, nisam mislio nita zla. - Sluaj - gnjevno proslijedi Joe - to ti misli, zbog ega ja rtvujem svoje vrijeme? . . . Zato sam jo juer otklonio pedeset dolara tjedno, nije li tako, Side? Vidio si me kad sam razgovarao s onim ovjekom. - Kako da ne, Joey. Oh, smirite se, momci - ree Segal. - Samo sam zadirkivao Joeya. - Dakle, Segal, mislim da bi ti trebao biti tajnik jer se razumije u kancelarijski posao . . . - Kancelarijski posao? - Naravno - kazao je Joe napuhavi grudi. - Dobit emo prostor za stol u kancelariji jednog mog poznanika . . . Sve je to uglavljeno. On e nam ga besplatno ustupiti dok se ne uhodamo. A imat emo i kancelarijski pribor i memorandum. Nita se ne moe postii na ovom svijetu ako dolino ne izloimo stvari. - A kakvo e biti moje zaduenje? - zapita Sid Garnett. - Ti si komisija, ti veliki tupoglave. Poslije sastanka je Joe O'Keefe zviduui etao po Atlantic Avenue. Bijae svjea no; iao je kao da hoda na oprugama. U ordinaciji dra Gordona gorjelo je svjetlo. Pozvonio je. Vrata otvori ovjek bijela lica u bijelom mantilu. - Dobra veer, doktore. . ,..~ Je.ste U to vi' O'Keefe? Izvolite ui, mladiu moj. - Neto " laSU Stisne ga za kimu PPut hladne mkenM Dakle, je li va test dobro ispao, doktore? Dobro . . . pozitivno je. - Kriste. J Ne bnite se previe zbog toga, mladiu moj, mi emo za nekoliko mjeseci izlijeiti. 238 239- Mjeseci. - Pa, po skromnoj procjeni, pedeset pet posto ljudi koje sreete na ulici zaraeno je sifilisom. - A nisam se ponaao kao neka budala. Pazio sam preko mora. - Za vrijeme rata to je neizbjeivo ... - Sad mi je ao to se nisam razuzdao... Oh, koliko sam prilika propustio. Lijenik se nasmije. - Zacijelo neete imati nikakve simptome ... Samo ete primati injekcije. Za tili as bit ete zdravi kao riba ... elite li da vam sada dam injekciju? Ve sam je pripremio. O'Keefeu se zalede ruke. - Pa, dobro - usiljeno se nasmije. - Mislim da u biti vraji toplomjer kad zavrite moju terapiju. Lijenik se kripavo nasmije. - Krcat arsenom i ivom, a? .. Tono tako. Puhao je hladniji vjetar. Cvokotali su mu zubi. Odeta kui kroz strugutavu no od lijevana eljeza. Ba sam lud to sam se onesvijestio kad me ubo. Jo je osjeao muan ubod igle. Zakr-gue zubima. Poslije ovoga moram imati malo sree... Moram imati malo sree ... Dva demekasta ovjeka i jedan mrav ovjek sjede za stolom pored prozora. Svjetlost cinanog neba mami blistavougla-te odsjaje s aa, srebrnine, ljusaka ostriga, oiju. George Bald-win okrenut je leima prozoru. S desne strane sjedi mu Gus McNiel a s lijeve Densch. Kad se konobar naginje nad stol da odnese prazne ljuture ostriga, on kroz prozor, iza parapeta od vulkanskog kamena, vidi vrke

nekoliko zgrada to stre poput posljednjih stabala na rubu hridine te staniolska prostranstva luke po kojoj su porazbacani brodovi. - Ovaj put ja vama drim prodiku, George ... Bog zna, u stara vremena odrali ste mi dovoljno prodika. asna rije, to je ista ludost - govori Gus McNiel. - ista je ludost u vaim godinama dopustiti da vam promakne ansa za stvaranje politike karijere ... U cijelom Nevv Vorku nema prikladnijeg ovjeka za tu dunost. - Sve mi se ini da je to vaa dunost, Baldvvine - veli Densch dubokim glasom, vadi iz futrole svoje naoale od kornjaine ljuske te ih urno natie na nos. Konobar je donio veliki garnirani odrezak okruen bedemima gljiva i narezane mrkve i graka te iscifranim potamnje-lim pire krumpirom. Densch namjeta naoale te se paljivo za-bulji u garnirani odrezak. 240 Vrlo lijepo jelo, Bene, vrlo lijepo jelo, moram priznati... Evo kako je, Baldvvine ... kako ja na to gledam ... zemlja proivljava opasno razdoblje ponovne izgradnje ... smuenost vezanu za zavretak velikog sukoba... bankrot kontinenta... ire se boljevizam i subverzivne doktrine ... Amerika ... - kae on reui otrim blistavim elinim noem debeli, polusirovi i dobro zapapren odrezak. Polako vae zalogaj. - Amerika - ponovno zapoinje - nalazi se u poloaju da preuzme steajnu upravu nad svijetom. Velika naela demokracije i one trgovake slobode na kojima poiva itava naa civilizacija, ugroeni su vie nego ikada. Danas su nam u javnim slubama potrebni vie nego ikada, ljudi potvrene sposobnosti i besprijekorna potenja, osobito u onim slubama koje zahtijevaju struno sudsko i pravno znanje. - To sam ti neki dan pokuavao kazati, George. - Da, sve je to vrlo dobro, Gus, ali kako zna da u biti izabran? .. Na koncu konca, to bi znailo da na stanovit broj godina ostavim svoju odvjetniku praksu, to bi znailo... - Samo vi to meni prepustite ... George, ve ste izabrani. - Izuzetno dobar odrezak - ree Densch - moram priznati... Ne, ali ostavimo nastranu novinska naklapanja... Iz tajna i pouzdana izvora sluajno znam da meu nepoeljnim elementima u ovoj zemlji postoji subverzivna zavjera... Boe mili, pomislite samo na bombaki napad u Wall Streetu... Moram kazati da je u jednom pogledu dranje novina ipak povoljno ... naime, pribliujemo se nacionalnom jedinstvu o kojemu prije rata nismo mogli ni sanjati. - Sluaj, George - upadne Gus - izrazi se na ovaj nain ... Reklamna vrijednost politike karijere doprinijet e vaoj odvjetnikoj praksi. - I hoe i nee, Gus. Densch odmata staniol s cigare. - Bilo kako bilo, ovaj prizor je velianstven. - Skida naoale te iskrivljuje vrat te se zagleda u blistavo prostranstvo luke koja se protee puna jarbola, dima, kuglica pare, tamnih duguljastih barka, sve do breuljaka Staten Islanda to se rasplinjuju u magli. Sjajne pahuljice oblaka Ijutile su se s neba priguene indi-goplave boje nad Parkom Batterv gdje su skupine umazanih ljudi odjevenih u tamno, stajali po pristanitu Ellis Island i oko m\a za male amce, utke nekoga iekujui. Otrcan dim tegljaa i parobroda visio je nisko i potezao se nad neprozirnom staklenozelenom vodom. kunu s tri jarbola teglili su niz North River. Netom podignut flok nespretno je lamatao na vjetru. A 16 - Manhattan Transfer 241dalje u luci pomaljao se, vii, sve vii parobrod, s pramcem naprijed, etiri crvena dimnjaka zbijena u jedan, bljete palubna zdanja krem boje. - Mauretania upravo stie sa zakanjenjem od dvadeset i etiri sata - uzvikne ovjek koji dri teleskop i dogled... - Pogledajte Mauretaniju, najbri prekooceanski brod, kasni dvadeset etiri sata. Mauretania se poput nebodera epirila kroz brodovlje u luci. Pukotina suneve svjetlosti zaotravala je sjenu pod prostranim mostom i du bijelih pruga gornjih paluba, bljetila je u nizovima okruglih prozoria. Dimnjaci se odvoje jedan od drugog, trup se izdui. Crni nemilosrdni trup Mauretanije gurajui pred sobom zadahtale tegljae, zasijecao se u North River poput duga noa. Trajekt je polazio iz useljenike stanice, kroz gomilu proe agor i nabijen stigne do rubova pristanita. - Deportirci... To su komunisti koje deportira Ministarstvo pravde... deportirci... Crveni... Oni deportiraju crvene. - Trajekt se odmaknuo od pristanita. Na krmi skupina ljudi stajae nepomino siuna poput kositrenih vojnika. - Crvene alju natrag u Rusiju. Na trajektu zalepra rupi, crveni rupi. Ljudi su se tiho, na prstima, oduljali do ruba prolaza, na prstima, neujno, kao u bolesnikoj sobi. Iza lea mukaraca i ena koji su se tiskali uz rub vode uzrujano su hodali tamo-amo narogueni policajci gorilskih lica, vitlajui pendrecima.

- Crvene alju natrag u Rusiju ... Deportirce ... Agitatore ... Nepoeljnike. - ... Galebovi su kruili i krijetali. Boca keapa teko se Ijuljkala na valiima od mutnog stakla. S trajekta dopirae pjev, jenjavao je i otklizao preko vode. est la lutte finale, groupons-nous et demain L'Intemationale sera le genre humain. - Pogledajte deportirce ... Pogledajte nepoeljne strance -uzvikne ovjek koji je drao teleskop i dogled. Odjednom odjekne enski glas: Listajte prezreni na svijetu. - Pst... Zbog ovoga bi te mogli krivino goniti. Pjevanje se gubilo preko vode. Na kraju mramor-brazde trajekt se smanjivao u magli. Sa Intemacionalom... sloboda zemlji svoj. Pjev zamre. S rijeke dopre otegnuto buno tulenje parobroda koji je isplovio iz pristanita. Galebovi su kruili iznad tamne prljavo odjevene svjetine koja je utke stajala gledajui u zaljev. II. KINO ZA GRO Gro prije ponoi kupuje sutranjicu . . . glavni novinski naslov o oruanom prepadu, alicu kave iz automata, vonju u VVoodlavvn, Fort Lee, Flatbush . . . Gro u prorezu kupuje vakau gumu. Somebodv Loves Me, Baby Divine, Vou're in Kentuckv Juss Shu'As Vou're Born . . . nagnjeene note fokstrota hramajui izlaze iz vrata, bluzovi, valceri (We'd Danced the Whole Night Through) u vrtnji vuku za sobom blistave uspomene ... Na estoj aveniji, na etrnaestoj jo ima stereoptikona koje su zamazale muhe, a gdje za gro moete zirnuti u poutjelu jueranjicu. Pokraj praskave streljane saginjete se u titranje VRUE VRIJEME, NE2ENJINO IZNENAENJE, UKRADENA PODVEZICA . . . korpa za otpatke slomljenih snatrenja . . . Gro prije ponoi kupuje nau jueranjicu. Ruth Prynne izie iz lijenikove ordinacije i vre stegne krzno oko grla. Osjeala se malaksalo. Taksi. im je ula unutra, sjetila se zadaha kozmetike i preprena kruha i prljava hodnika u stanu gospoe Sunderland. Oh, ne mogu odmah sada poi kui. - Soferu, vozite, molim vas, u Staru englesku ajanu na etrdesetoj ulici. - Otvorila je svoju duguljastu zelenu konatu torbu te pnvirila u nju. Boe mili, samo dolar, etvrt dolara, pet centi i dva centa. Uprla je oi u brojeve koji su treperili na tak-simetru. Zamalo nije izgubila ivce pa zaplakala . . . Kako novac nestaje^ Pranjav hladan vjetar zakripi joj u grlu kad je izila. _ "samdeset centi, gospoice . . . Nemam sitnog, gospoice. centa n' Zadrite kusur ~ Boe mili. samo trideset a je bil to dva kolae P' * prijatno je mirisalo na aj i na t je H ovo Ruth ? u' - Najdraa, doi u moj zagrljaj ovih godina. - Bio je to Billy Waldron. Bio je deblji 242 243 i bljei nego prije. Teatralno ju je zagrlio i poljubio u elo. -Kako si? Ispriaj mi... Kako distingue izgleda u tom eiru. - Upravo sam lijeila grlo na rendgenu - ree ona hihoui. - Osjeam se kao gnjev boji. - to radi, Ruth? itavu vjenost nisam uo za tebe. - Odloio si me kao zaostali broj, je li? - Ljutito je odbrusila na njegove rijei. - Poslije one tvoje divne uloge u Kraljici vonjaka ... - Pravo da ti kaem, Billy, imala sam uasan slijed zle sree. - Oh, znam, sve je zamrlo. - Slijedeeg tjedna imam sastanak sa Belascom ... Moda neto bude iz toga. - Pa da, i ja bih rekao, moda bude, Ruth ... eka li nekoga? - Ne... Oh, Billy, ti si jo uvijek onaj isti stari podruglji-vac ... Danas popodne me nemoj zadirkivati. Nisam za to raspoloena. - Jadnice mala, sjedni pa popij sa mnom alicu aja ... Kaem ti, Ruth, ovo je uasna godina. Mnogi dobri glumci ove e godine zaloiti posljednju kariku svog lanca za sat... Pretpostavljam da obilazi menedere. - Ne spominji mi to... Kad bi mi se samo grlo oporavilo... Takva te stvar srva. - Sjea li se starih vremena u trupi Sommerville? - Billy, zar bih ih ikada mogla zaboraviti? ... Zar nije bilo genijalno? - Posljednji sam te put vidio, Ruth, u Leptiru na kotaima u Seattleu. Bio sam u prvom redu ... - Zato nisi doao u garderobu pa me posjetio? - Mislim da sam se jo na te ljutio... Tada sam bio silno utuen. U dolini sjena... sjeta... neurastenija. Bio sam na suhom, bez centa... Te noi bio sam pomalo pod gasom. Nisam elio da u meni gleda zvijer. Ruth nalije sebi novu alicu aja. Odjednom se osjeala grozniavo radosnom.

- Oh, Billy, zar nisi sve to zaboravio? ... Tada sam bila glupa djevojica... Bojala sam se da bi se ljubav, brak ili neto slino sukobljavalo s mojom umjetnou, razumije ... Toliko sam ludo eljela uspjeti. - Bi li danas uinila istu stvar? - Ne znam ... - Kako je ono ilo? ... Prst se pomie i pie, a kad napie, pomie se dalje... 244 - Neto u onom smislu Sve tvoje suze nee isprati ni jednu ri-d toea uj, Billy - zabacila je glavu i nasmijala se - poih da me se ponovno sprema zaprositi... Joj, moje grlo. _ R Uth, bilo bi mi milije da ne ide na tu rendgensku tera-uo sam da je to vrlo opasno. Ne daj se ovim zastraiti, draga moja... ali sam uo da su neki sluajevi raka nastali na Besmislica, Billy... To je samo onda kad se rendgenske zrake nepravilno koriste a i tada im se treba izlagati godinama... Ne, mislim da je taj dr Warner izvanredan ovjek. Kasnije, dok je sjedila u ekspresu podzemne eljeznice koji je vozio u predgrae, jo je osjeala njegovu mekanu ruku kako miluje njezinu ruku u rukavici. - Zbogom, djevojice, uvao te Bog - rekao je promuklo. - Postao je treerazredni glumi, i to u pravom smislu rijei - neprestance se podsmijevalo neto u njezinoj nutrini. -Bogu hvala da to nikada nee doznati... Zatim se, zamahnuvi eirom iroka oboda i zatresavi srebrnom sijedom kosom, kao da glumi u Monsieur Beaucaire, okrenuo i udaljio Broadwayem u gomili. Moda me prati zla srea, ali iznutra nisam onako treerazredna kao on ... Rak, rekao je. Gledala je gore i dolje po vagonu lica koja su se drmala nasuprot njoj. Od svih ovih ljudi jedan ga jamano ima. OD PET OSOBA ETIRI OBOLE OD ... Glupao, to se ne odnosi na rak. EX-LAX, NUJOL, O'SULLIVAN'S ... Prinijela je ruku grlu. Grlo joj bijae grozno nateklo, grlo joj je grozniavo bridilo. Moda se pogoralo. To je neto ivo to raste u mesu, to ti prodire ivot i ostavlja te uasnom, trulom ... Ljudi nasuprot njoj netremice su buljili preda se, mladi mukarci i mlade ene, sredovjeni ljudi, zelena lica pod prljavim svjetlom ispod reklama jarkih boja. OD PET OSOBA ETIRI OBOLE OD... eljezniki tovar leeva koji se treskaju, kimajui i njiui se dok ekspres prodorno tutnji prema Devedeset estoj ulici. Na Devedeset estoj ulici morala je presjesti na lokalni vlak. Dutch Robertson sjedio je na klupi na Brooklyn Bridgeu, zadigavi okovratnik svog injela, prelijeui oima ponude za zaposlenje. Bilo je sparno poslijepodne zaguljivo od magle; most stajae pokapan i izdvojen poput stabla u gustom vrtu parobrodskih zvidaljki. Prou dva mornara. Najbolji lokal u kojemu sam bio poslije Buenos Airesa. urtaka za kinodvoranu, prometno podruje ... ulog... 3000 da ' ob ^ ^ ? emam tri tisue Pult za cigare, prometna zgra-vezna rtva... Privlana i potpuno opremljena pro245davaonica radija i muzikalija ... prometno... Moderna tiskara srednje veliine koja se sastoji od valjaka, Kelleya, Millera, malih tijesaka, linotipa i cjelokupne knjigovenice ... Koer restoran i delikatese ... Kuglana... prometno... Velika plesna dvorana i ostale dozvole. KUPUJEMO UMJETNA ZUBALA, staro zlato, platinu, stari nakit. Nek idu k vragu. TRAIMO MUKARCA ZA ISPOMO. To je ve neto za tebe, tupoglave. Pisari adresa, prvorazredni kaligrati ... Ja tu otpadam ... Umjetnik, pomonik, Servis automobila, bicikala i motocikala ... Izvadi poleinu omotnice te pribiljei adresu. istai cipela... To jo ne. Boj; ne, mislim da vie nisam boj, slasticama, akviziteri, perai automobila, sudoperi. ZARADI DOK UI. Zubotehnika je najkrai put do uspjeha ... Nema mortsezone ... - Zdravo, Dutch ... Mislila sam da nikad neu ovamo stii. Djevojka siva lica u crvenom eiru i sivom kaputu od zejeg krzna sjede pokraj njega. - Uh, smuilo mi se od itanja ponuda zaposlenja. - Protegne ruke i zijevne ispustivi novine koje mu kliznu na noge. - Zar ti nije hladno dok ovako sjedi na mostu? - Moda i jest... Idemo jesti. - Skoio je na noge pa prinio svoje crveno lice, tanka slomljena nosa, tik uz njezino i zagledao se u njezine crne oi svojim blijedosivim oima. Snano ju je potapao po miici. - Zdravo, Francie ... Kako moja djevojica? Vrate se natrag prema Manhattanu, putern kojim je ona dola. Pod njima je kroz maglu svjetlucala rijeka. Polako je klizio veliki parobrod, svjetla su mu ve gorjela; preko ruba plonika gledali su dolje u crne dimnjake. " - Je li brod na kojem si ti poao preko mora bio ovako velik, Dutch? - Jo vei. - Uh, to bih eljela poi. - Jednom u te odvesti onamo i pokazat u ti sva ona ondje mjesta... Bio sam u mnogim mjestima onaj put kad sam se udaljio bez doputenja.

Na stanici nadzemne eljeznice su oklijevali. - Francie, ima li uza se ita love? - Pa naravno da imam dolar... No, moram ga sauvati za sutra. - Imam samo svojih zadnjih dvadeset pet centi. Pojedimo u onom kineskom restoranu dvije veere po pedeset pet centi... To e iznositi dolar i deset. - Moram imati pet centi da se ujutro odvezem u kancelariju. - Oh, prokletstvo! Bogamu, elio bih da imamo novaca. 246 _ Jesi H neto pronaao? Pa zar ti ne bih rekao da sam naao? - Doi, u sobi imam uteenih pola dolara. Od toga mogu platiti prijevoz. - Promijenila je dolar i stavila dva petaka u automatski obrtni kri. Sjeli su u vlak koji je vozio za Treu aveniju. - uj, Francie, hoe li nam dopustiti da pleem u khaki koulji? - Zato ne, Dutch, izgleda posve u redu. - Nekako mi je neugodno zbog toga. Dez orkestar u restoranu svirao je Hindustan. Mirisalo je na chop suey i na kineski umak. mugnu u separe. Mladii glatke kose i sitne djevojke kratko oiane kose plesali su pripijeni. Kad su sjeli, smjekali su se jedno drugome u oi. - Uf, to sam gladan. - Gladan si, Dutch? Gurnuo je koljena naprijed dok se nisu ispreplela s njezinima. - Zna, dobro si ti dijete - ree on kad je pojeo juhu. - asna rije, ovaj tjedan u nai posao. A onda emo nai lijepu sobu i vjenat emo se, i tako. Kad su ustali da pleu, toliko su drhtali da su jedva mogli plesati u taktu glazbe. - Gozpodine ... ne plesati bez doline odjee ... - ree dotjerani Kinez poloivi ruku Dutchu na miku. - to on hoe? - zarei on nastavivi plesati. - Mislim da se to odnosi na koulju, Dutch. Vrag nek je nosi. - Umorna sam. Ionako bih radije razgovarala nego plesala ... Vrate se u svoj separe svom desertu od ananasa u krikama. Poslije su ili na istok po etrnaestoj ulici. - Dutch, zar ne moemo poi u tvoju sobu? - Ja nemam sobu. Stara glupaa ne doputa mi da ostanem a zadrala je sve moje stvari. asna rije, ako ovaj tjedan ne naem zaposlenje, idem regrutnom naredniku pa u se ponovo prijaviti u vojsku. - Oh, nemoj to; onda se nikada ne bismo mogli vjenati, uutcn ... No, zato mi to nisi rekao? - Nisam te elio uznemiravati, Francie ... est mjeseci bez P_ ema''' Uh> to Je dovoljno da ovjek poludi. - M . ** kuno moemo poi? stamste gli biSm Pi na n Pristanite Poznajem pri247- Tako je hladno. - Ne moe mi biti hladno kad si ti uza me, dijete. Ne govori tako... To mi se ne svia. Naslonjeni jedno na drugo etali su u tmini blatnjavim utabanim ulicama uz rijeku, meu golemim nadutim rezervoarima benzina, polomljenim ogradama, dugih skladita s mnotvo prozora. Na uglu ispod uline svjetiljke jedan djeak zazvidi dok su prolazili. - Nabit u ti njuku u glavu, mali gade - dobaci Dutch krajikom usta. - Ne odgovaraj mu - apne Francie - ili e se cijela kvadra na nas okomiti. Kliznu kroz vrataca u visokoj ogradi nad kojom su strali kosi balvani. Osjeali su miris rijeke i cedrovine i piljevine. uli su kako rijeka zapljuskuje stupove pod njihovim nogama. Dutch je privue uza se i pritisne usta na njezina. - Hej vi, zar ne znate da ovamo ne moete tek tako doi nou? - zateke na njih jedan glas. Straar ih zabljesne fenjerom u oi. - U redu, smirite ivce, samo smo poli u etnjicu. - Kakva etnja! Ponovno su se vukli niz ulicu, a crni rjeni vjetar puhao im je meu zubima. - Pazi. - Proe policajac tiho zviduui. Razdvojili su se. -Oh, Francie, natjerat e nas u ludnicu ako ovako nastavimo. Idemo u tvoju sobu. - Gazdarica e me izbaciti, to je sve. - Neu stvarati nikakvu buku ... Ima klju, zar ne? Iskrast u se prije svjetla. Bogati, natjeraju te da se osjea kao podlac.

- U redu, Dutch, idemo kui... Svejedno mi je to bude. Stepenicama obasutim blatnim stopama uspnu se na najgornji kat najamne kue. - Izuj cipele - prosikta mu u uho dok je uvlaila klju u bravu. - Imam rupe na arapama. - To nema veze, budalo. Pogledat u je li prolaz slobodan. Moja je soba otraga iza kuhinje, prema tome, ako su svi oni u krevetu, nee nas uti. Kad ga je ostavila, uo je otkucaje svoga srca. Ona se za tili as vratila. Na prstima ode za njom po kripavom hodniku. Kroz vrata dopre hrkanje. U hodniku je lebdio vonj kupusa i sna. Kad su se nali u njezinoj sobi, zakljuala je vrata te stavila stolac uz vrata ispod kvake. S ulice prodre trokut pepeljaste svjetlosti. Tako ti Boga, tiho, Dutch. - Drei jo u rukama cipele nosegnuo je za njom te je prigrlio. Leao je pokraj nje neprestance apui priljubivi usne uz njezino uho: - Zna, Francie, ja u se probiti, asna rije, probit u se; preko mora sam dotjerao do narednika sve dok me nisu degradirali zato to sam se udaljio bez doputenja. To pokazuje da ja mogu neto postii. Kad mi se ukae prilika, naslagat u cijelu gomilu love pa emo se ti i ja tamo vratiti pa emo vidjeti Cha-teau-Thierry i Pariz i tako dalje; asna rije, to bi ti se svidjelo, Francie .. Uh, gradovi su stari i neobini i mirni i udobni i imaju najljepe gostionice gdje sjedi vani na suncu za malim stolovima pa gleda ljude kako prolaze a i hrana je odlina kad se na nju privikne a oni posvuda imaju hotele u koje bismo mi mogli poi kao na primjer veeras i nije ih briga jesmo li vjenani, ni nita drugo. I imaju velike krevete posve od drva, udobne i donose ti doruak u krevet. Uh, Francie, svidjelo bi ti se to. Kroz snijeg su ili na veeru. Velike snjene pahuljice vrtjele su se i spiralasto oko njih uvijale prskajui svjetlost ulica plavom i ruiastom i utom bojom, zamagljujui perspektive. - Ellie, mrsko mi je to prihvaa taj posao... Morala bi nastaviti glumiti. - Ali, Jimps, moramo ivjeti. - Znam... znam. Jamano nisi bila pri zdravoj, Ellie, kad si se za mene udala. - Oh, ne govorimo vie o tome. Veeras se dobro zabavimo ... Pao je prvi snijeg. - Je li to taj lokal? - Stajahu pred neosvijetljenim vratima u prizemlju prekrivenim gustom mreastom reetkom. - Da pokuamo. - Je li zvonce zazvonilo? - Mislim da jest. - Otvore se unutranja vrata a djevojka u ruiastoj pregai zime u njih: - Bon soir mademoiselle. - Ah... bon soir monsieur 'dame. Uvede ih u predvorje osvijetljeno plinom koje je zaudaralo PO nram. Bijae ovjeeno kaputima i eirima i rukavicama a-imTt ,Z ZaStr na vratima restoran ih zapahne u lice vruim dahom kruha i koktela i prenog maslaca i parfema i rueva a u*ne- zveketom i Zagorom glasova. apsinta ~ ree Ellen- ~ Hajdemo se uasno 248 249 - Boe mili, pa tu je Congo... Zar se ne sjea Conga Jakea iz Seaside Inna? Stajao je glomazan na kraju hodnika i mahao im. Lice mu je bilo jako preplanulo a nosio je sjajne crne brie. - Veeh, gospodin 'Erf... Kako ste? - Kao bubreg u loju. Congo, ovo je moja supruga. - Ako vam ne smeta to smo u kuinji, popit emo neto. - Naravno da nam ne smeta... To je najbolje mjesto u kui. Gle, pa ti epa... to ti je nozi? - Foutue... Ostavio sam je en Italie ... Nisam je mogao donijeti sa sobom kad su mi je odsjekli. - Kako se to dogodilo? - Prokleta luda stvah na Mont Tomba... Moj ogoh mi je dao vhlo lijepu umjetnu nogu ... Sjednite ovdje. ujte, madame, moete li sad rei koja je koja? Ne, ne mogu - ree Ellie smijui se. Sjedili su za mramornim stoliem u uglu natrpane kuhinje. Za jelovim stolom u sredini jedna je djevojka servirala jelo na tanjure. Dva su kuhara radila nad pei. Zrak je bio ispunjen us-cvranim masnim mirisima hrane. Congo doepa do njih nosei na malom posluavniku tri ae. Stajao je nad njima dok su pili. - Salut - ree on diui au. - Koktel od apsinta, onakav kako ga phiphemaju u New Ohleansu. - Odlina stvar.

Congo izvadi posjetnicu iz depa na prsluku. MAROUIS DES COULOMMIERS UVOZNA TVRTKA Riverside 11121 - Moda vam jednoga dana ustheba kakva stvahica... Ne thgujem niim doli phedhatnom uvoznom hobom. Ja sam najbolji khijumah alkoholnih pia u New Vohku. - Ako se ikad dokopam novca, svakako u ga kod tebe potroiti Congo ... Kako ti se svia posao? - Vhlo dobho... Phiat u vam o tome. Veehas sam phe-vie zauzet... Sad u vam nai stol u hestohanu. Je li i ovo tvoj lokal? - Ne, ovo je lokal mog urjaka. - Nisam znao da ima sestru. - Nisam znao ni ja. Kad Congo odepa s njihova stola, meu njima se spusti muk poput azbestne zavjese u kazalitu. - udan svat - ree Jimmy te se usiljeno nasmije. 250 _ Na svaki nain. - uj Ellie, popijmo jo jedan koktel. - U redu. - Moram ga dohvatiti pa izvui iz njega nekakve prie o krijumarima alkohola. Kad je ispruio noge ispod stola, dotakne njezina stopala. Povukla ih je. Jimmy osjeti kako mu vilice prevakavaju, tako su mu glasno krgutale ispod obraza te je pomislio da ih je zacijelo ula Ellie. Sjedila je suelice njemu u sivom kostimu, njezin vrat zanosno se izvijao iz bjelokosnog V izreza to ga je stvarao nabrani volanski okovratnik njezine bluze, njezina glava se nakrivila pod nabijenim sivim eirom, njezine su usne bile namazane; rezala je komadie mesa ali ih nije jela, nije govorila ni rijei. - Bome . . . popijmo jo jedan koktel. - Osjeao se uzet kao u mori; ona je bila porcelanska figura ispod staklenog zvona. Struja svjeeg snijegom ispranog zraka odjednom se negdje uskovitla kroz zamagljenu nabijenu bunu svjetlost restorana, presijee miris hrane i pia i duhana. Na trenutak do njega dopre miris njezine kose. U njemu se uspale kokteli. Boe, ne elim pasti u nesvijest. Sjede u restoranu na Gare de Lyon, jedno kraj drugoga, na crnoj konatoj klupi. Njegovi obrazi okrznu njezine kad se nagi-nje da na njezin tanjur stavi slea, maslac, sardine, inune, kobasicu. Na brzinu jedu, lakomo gutaju, smijulje se, lou vino, trzaju se kad god zapiti lokomotiva . . . Vlak izlazi iz Avignona, njih dvoje je budno, gledaju jedno drugom u oi u kupeu punom hrkavih ljudi podbuhlih od sna. On se njie i pentra preko zapletenih nogu da popui cigaretu na kraju mutnog treskavog hodnika. Didum, na jug, didum, na jug, pjevaju kotai nad tranicama niz dolinu Rhone. Naslonio se na prozor, pui slomljenu cigaretu, pokuava popuiti zgnjeenu cigaretu, dri prst preko razderotine. Glabglab glabglab dopire iz dbunova, od srebrom pokapanih jablana du eljeznike pruge. - Ellie, Ellie, slavuji pjevaju uz prugu. - Oh, zaspala sam, dragi. Tapka za njim posrui preko nogu spavaa. Jedno pored arugog na prozoru u drndavom trzavom hodniku. Didum, na jug. Uzdah slavuja du tranica meu srebrom Pokapanim jablanima. Luda oblana no puna mjeseine mirie ' enjak' riJeke' svJee Pognojene poljske rue. Uzdah Sueli ce njemu progovori Ellie-lutka: a je nestalo salate od jastoga ... Zar to nije nezgodno? 251Odjednom mu se povrati mo govora: - Boe, kad bi bilo samo to. - to misli? - Zato smo se uope vratili u ovaj truli grad? - Sve otkako smo se vratili trabunja kako je divan. - Znam. Mislim da je to kiselo groe ... Popit u jo jedan koktel... Ellie, tako ti Boga, to je to s nama? - Razboljet emo se ako ovako nastavimo, ja ti to kaem. - Pa dobro, neka se razbolimo... Budimo zdravo bolesni. Kad sjedaju na veliki krevet vide preko luke, vide kriie na jarbolu velikog jedrenjaka i bijelu topovnjau i crveno-zeleni teglja igraku, a nasuprot: jednostavne kue iza vodene pruge arene kao paun; kad lijeu, na nebu vide galebe. U suton odijevajui se klimavi, drmavi, posrui kroz pljesnive hodnike hotela na ulice bune poput limene glazbe, pune bubnjave, bakrenog sjaja, kristalnog bljeska, trubnjave i brujanja motora... Sami zajedno u sutonu, piju

seri ispod irokoliste platane, sami zajedno u uzbibanim raznobojnim gomilama, poput nevidljivih ljudi. A proljetna no uzdie se iznad mora, grozna afrika no i skuplja se oko njih. Popili su kavu. Jimmv je svoju pio vrlo polagano kao da ga oekuje nekakva silna bol kad je popije. - Dakle, bojala sam se da emo ovdje nai Barneveve -ree Ellen. - Znaju li oni za ovaj lokal? - Pa ti si ih ovamo doveo, Jimps... A ona grozna ena uporno je sa mnom cijelu veer razgovarala o bebama. Mrsko mi je razgovarati o bebama. - Boe, to bih elio da poemo u kazalite. - Ionako bi bilo prekasno. - A tako bismo samo troili novac koji nemam .'.. Popijmo konjak da sve ovo okrunimo. Svejedno mi je ako nas to upropasti. - Pa vjerojatno hoe i to u vie pogleda. - Dakle, Ellie, u zdravlje hranitelja obitelji koji je naprtio breme bijelog ovjeka. - uj, Jimmy, mislim da bi bilo prilino zgodno da neko vrijeme obavlja uredniki posao. - Bilo bi mi zgodno da imam bilo kakav posao... Pa, u svakom sluaju, mogu biti kod kue i uvati bebu. - Ne budi tako ogoren, Jimmv, to je tek privremeno. - Onda je i cijeli ivot privremen. Taksi zaustavi. Jimmv ga plati svojim posljednjim dolarom. Ellie stavi klju u vanjska vrata. Ulica bijae zbrka uskovitlana 252 niieea zamagljena apsintom. Za njima se zatvore vrata njihova stana. Oko njih su se natiskivale stolice, stolovi, knjige, prozorske zavjese, gorke od jueranje praine, od prekjueranje, od prekprekjueranje. Titili su ih zadasi pelena i kavovara i ulja za pisai stroj i Dutch Cleansera. Ellen stavi van praznu bocu za mlijeko te legne. Jimmy je i dalje uzrujano etao po prednjoj sobi. Jenjavalo je njegovo pijanstvo ostavljajui ga ledeno trijeznim. U praznoj klijetki njegova mozga jedna rije s dva lica zveckala je poput kovana novia: Uspjeh Neuspjeh, Uspjeh Neuspjeh. Luda sam za Hanjjem A Harry je lud za mnom potiho pjevui ona dok plee. Duga plesna dvorana, na jednom kraju orkestar, zelenkasto osvijetljena s dva grozda elektrinih svjetiljki koje vise meu papirnatim girlandama u sreditu. Na kraju, tamo gdje su vrata, lakirana ograda zadrava rep ljudi. Ovaj s kojim Anna plee visok je, etvrtasto graen veanin, njegova krupna stopala nespretno se vuku za njezinim sitnim nogama koje lagano pocupkuju. Glazba prestaje. Sad mali crno-kosi vitki idov. Pokuava se pripiti uz nju. - Prestani s tim. - Ona ga odgurava. - Oj, imaj srca. Ona ne odgovara, plee hladno i precizno; muno je umorna. Ja i moj momak Moj momak i ja Talijan je zapahne u lice enjakom, marinski narednik, Grk, mlad plavokos momak ruiastih obraza, osmjehnula mu se; pijan postariji ovjek koji je pokuava poljubiti... Charlev my boyO Charley my boy... glatke kose, pjegavi, razbaruene kose, bubuljiava lica, prastih noseva, ravnih nosova, brzi plesai, tromi plesai... Goin souf... Wid de taste o de sugarcane right in my, m"t uz njezina lea krupne ruke, vrue ruke, znojave ruke, hladne ruke, dok se poveavaju njezini plesni listii i postaju joj gomila u aci. Ovaj dobro plee valcer, umiljato izgleda u crnom odijelu. ~ Uh, to sam umorna - ape ona. - Mene ples nikada ne umara. - R U^fa me to sa svakim moram plesati. iste h eljeli poi pa da negdje pleete samo sa mnom? - Poslije plesa eka me momak. 253Nemam nita doli fotografiju Da joj jade svoje kaem... Sto da uinim... ? - Koliko je sati? - pita ona pleatog samouvjerenog momka. - Upravo onaj sat da se ti i ja upoznamo, seko ... Odmahnula je glavom. Odjednom glazba zatrijeti Auld Lang Syne. Otrgla se od njega pa otri za pult u gomilu djevojaka koje se laktaju da predaju svoje plesne listie. - Sluaj, Anna - kae joj plavua irokih kukova ... - jesi li vidjela onog balvana koji je sa mnom plesao? ... Kae on meni, onaj balvan, kae ti on meni: Vidimo se kasnije! a ja kaem njemu, tom balvanu, kaem mu ja: Najprije e te vidjet u paklu ... A ondak on kae: Ti Boga! kae on ... 254 III. OKRETNA VRATA

Vlakovi, blistave krijesnice, lete tamo-amo u sutonu kao unak, kroz maglovit tkalaki stan pauinastih mostova, liftovi se uzdiu i padaju u svojim oknima, mirkaju svjetla u luci. Poput biljnog soka u prvi mraz u pet sati mukarci i ene postepeno poinju istjecati iz visokih zgrada u poslovnom centru, svjetine sivih lica preplavljuju podzemne eljeznice i metroe, nestaju ispod zemlje. Cijelu no velike zgrade stoje tihe i prazne, tamno je njihovih milijun prozora. Slinei svjetlost trajekti vau pruge preko lakirane luke. U pono ekspresni parobrodi s etiri dimnjaka klize u tminu iz svojih blistavih sidrita. Bankari oiju krmeljivih od tajnih dogovaranja, uju tulenje tegljaa dok ih uvari-krijesnice putaju kroz sporedna vrata; gunavo se smjetaju na stranja sjedala limuzina te se urno prebacuju u predgrae, u etrdesete ulice zveckave od svjetala bijelih kao din, utih kao viski i prtavih kao jabukovac. Sjedila je za toaletnim stoliem i uplitala kosu. On je stajao iznad nje, ljubiaste naramenice visile su s hlaa njegova odijela, dok je debelim prstima nabadao na koulju dijamantna puceta. - Jake, kad bismo kojom sreom ve bili izvan ofo*ga -kmei ona kroz usta puna ukosnica. - Izvan ega, Rosie? - Izvan Prudence Promotion Companv ... asna rije, zabrinuta sam. - Pa sve se sjajno odvija. Samo moramo izblefirati Nicholsa 1 to je sve. - A ako bude tuio? nee A u~i. - U tom bi sluaju izgubio mnogo novaca. Mnogo Pr i ak Se s nama na di dar? H S U svakom sluaju, za tje-ana mo8u mu platiti u gotovini. Ako ga uspijemo drati u 255uvjerenju da imamo novaca, onda e nam on jesti iz ruke. Zar nije rekao da e veeras biti u El Feyu? - Rosie je stavila elji s umjetnim draguljima u zavoj svoje crne kose. Kimne glavom i ustane. Bila je to debeljkasta ena irokih bokova krupnih crnih oiju i visoko uzvinutih obrva. Nosila je steznik ukraen utom ipkom i ruiastu svilenu koulju. - Stavi na sebe sve to ima, Rosie. elim da mi se nalicka kao boino drvce. Veeras idemo u El Fey pa emo buljiti u Nicholsa. Onda u sutra poi k njemu pa u mu iznijeti prijedlog ... U svakcra sluaju popijmo gutljaji ... - Poao je na telefon. - Poaljite gore istucani led i dvije boce White Rocka u sobu 404. Moje je ime Silverman. Ne odugovlaite. Jake, izvucimo se odavde - odjednom vrisne Rosie. Stajala je pred vratima zidnog ormara s haljinom preko ruke. - Ne mogu izdrati sve ove brige... To me ubija. Bjeimo u Pariz ili u Havanu ili bilo kamo, pa ponimo iznova. - Onda bismo tek bili u kai. Mogu nas ekstradirati zbog krupne krae. Boe, ne eli valjda da cijeli ivot idem okolo s tamnim naoalima i lanim brkovima? Rosie se nasmija: - Ne, mislim da ne bi ba dobro izgledao s lanom bradom ... Oh, htjela bih da se barem vjenamo. - To meu nama nita ne bi promijenilo, Rosie. Onda bi me gonili i zbog bigamije. To bi bilo lijepo. Rosie zadre kad posluitelj pozvoni. Jake Silverman odloi na komodu posluavnik sa zveketavom zdjelom leda te uzme iz zidnog ormara etvrtastu bocu viskija. - Meni nita nemoj natoiti. Nemam potrebe za tim. - Dijete, mora se smiriti. Stavi na sebe vesele prnje pa emo poi u kazalite. Do vraga, bio sam u mnogim teim poloajima nego to je ovaj. - S aom viski sode u ruci prie telefonu. - Dajte mi kiosk za prodaju novina... Zdravo, ljepotice ... Naravno da sam ti ja stari prijatelj... Jasno da me poznaje ... uj, Hfce li mi nabaviti dva mjesta za Follies...? Upravo tako ... Ne, ne mogu sjediti iza osmog reda ... Ba si ti ljupka djevojica... I nazovi me za deset minuta, hoe li, duice? - uj, Jake, ima li uope ita boraksa u onom jezeru? - Naravno da ima. Zar nemamo pismenu zakletu izjavu etvorice strunjaka? - Svakako. Samo sam se pitala... Sluaj, Jake, ako se ovo uope sretno zavri, hoe li mi obeati da se vie nee uputati u nove prevarantske planove? - Naravno; to mi nee biti potrebno... Majke ti, u toj si haljini vatrena maka. 256 _ Svia H ti se? - Izgleda kao Brazil ... Ne znam . . . nekako tropski. - To je tajna mog opasnog arma. Telefon zazvoni i prodorno zacilinka. Skoe na noge. Pritisnula je na usne korijen palca. Dva mjesta u etvrtom redu. Ba lijepo . . . Odmah emo sii pa ih preuzeti ... Ti majku, Rosie, ne smije i dalje biti tako uzrujana; i mene uznemiruje. Saberi se, zato se ne moe sabrati? - Izaimo i jedimo, Jake. Danas sam cijeli dan pila samo mlaenicu sirutku. Mislim da u prestati s pokuajima da smravim. Od ovih briga ionako u dovoljno smraviti. - Mora s tim prestati, Rosie ... To mi ide na ivce. Zastanu kraj cvjearnice u predvorju.

- elim gardeniju - ree on. Naduo je grudi i osmjehnuo se svojim smjekom nakovranih usana dok mu ju je djevojka namjetala u zapuak smokinga. - to ti eli, draga? - razmetljivo se okrenuo prema Rosie. Napuila je usta. - Ne znam pravo to bi pristajalo uz moju haljinu. - Dok se odluuje, idem po karte za kazalite. Rastvorivi kaput i povukavi ga unazad da otkrije bijeli napuhani plastron koulje i manete koje su prelazile preko njegovih debelih ruku, epirio se prema kiosku s novinama. Rosie je krajikom oka, dok su joj u svileni papir zamatali peteljke crvenih rua, vidjela kako se on nadvija nad asopise razgovarajui s plavokosom djevojkom kao s djetetom. Vratio se blistavih oiju sa svenjem novanica u ruci. Pribola je rue za svoj krzneni kaput, stavila ruku ispod njegove te su zajedno proli kroz okretna vrata u hladnu bljetavu elektrinu no. - Taksi - zateke on. Blagovaonica je mirisala na preni kruh i kavu i na New York Times. Merivaleovi su dorukovali uz elektrino svjetlo. U prozore je udarala solika. - Dakle, Paramount je pao za jo pet bodova - ree James iza novina. 7. ^' James> mislim da je uasno to si takav aljivac - za-kmei Maisie koja je u malim gutljajima, kao kvoka, pila kavu. - A u svakom sluaju - ree gospoa Merivale - Jack vie ne radi u Paramountu. Sada se bavi propagandom za Famous - On e za dva tjedna doi na istok. Kae da se nada da e ovamo stii na prvog od godine. 17 ~ Manhaltan Transfer 257- Zar si opet dobila brzojav, Maisie? Maisie kimne glavom. - Zna li, James, Jack nikada ne pie pisma. Uvijek alje brzojave - ree gospoa Merivale sinu kroz novine. - Na svaki nain zakruje nam kuu cvijeem - proguna James iza novina. - Sve brzojavima - pobjedonosno e gospoa Merivale. James odloi novine. - Pa, nadam se da je on onako dobar momak kao to izgleda. - Oh, James, grozan si u pogledu Jacka... Mislim da si jako zloest. Ustala je te kroz zavjese izila u sobu za dnevni boravak. - Pa, ako e mi postati urjak, mislim da i ja imam pravo rei svoje prilikom izbora - proguna on. Za njom izie gospoa Merivale. - Vrati se i zavri doruak, Maisie, on je jednostavno uasan aljivac. - Ne trpim da on tako govori o Jacku. - No, Maisie, ja mislim da je Jack divan mladi. - Obgrlila je kerku i odvela je natrag za stol. - Tako je jednostavan i znam da ima dobre namjere... Sigurna sam da e te on veoma usreiti. Maisie ponovno sjedne durei se ispod ruiaste mane svoje budoarske kapice: - Mama, smijem li popiti jo alicu kave? - Draga, zna da ne smije piti dvije alice. Dr Fernald ree da je to ono to te ini toliko uzrujanom. - Samo malice, mama, vrlo slabu. elim do kraja pojesti ovaj kolai, a jednostavno ga ne mogu jesti ako ga nemam ime zaliti a zna da ne eli da imalo vie smravim. James odmakne svoju stolicu te izie drei pod mikom Times. - Osam i trideset, James - ree gospoa Merivale. - Mogao bi ostati unutra cijeli sat vremena kad ue onamo s onim novinama. - Dakle - mrzovoljno e Maisie. - Idem natrag u krevet. Smatram da je glupo to svi ustajemo za doruak. Ima u tome neega tako prostakog, mama. To vie nitko ne radi. Kod Per-kinsovih doruak ti stie u krevet na posluavniku. - Pa James u devet sati mora biti u banci. - To nije razlog da se mi moramo izvlaiti iz kreveta. Na taj nain dobit emo lice puno bora. - Ali onda bismo vidjele Jamesa tek za veerom, a ja se volim rano dizati. Jutro je najljepi dio dana. Maisie oajno zijevne. Na pragu predsoblja pojavi se James, prelazio je etkom oko eira. . to si uimo s novinama, James? - Oh, ostavio sam ih unutra. - Ja u ih donijeti, nita zato... Dragi moj, nakrivila ti se igla u kravati. Namjestit u ti je ... Evo. Gospoa Merivale stavi mu ruke na ramena i zagleda se sinu u lice. Na sebi je imao tam-nosivo odijelo s blijedozelenim prugama, maslinastozelenu pletenu kravatu s malom grudom samorodog zlata, maslinastozelene vunene kratke arapice s crnim oznakama i tamnocrvene niske cipele, a vezice su im bile vrsto povezane dvostrukim vorovima koji se nikada ne mogu odvezivati. - James, zar ne nosi tap?

Oko vrata je imao maslinastozeleni vuneni rubac i navlaio je svoj tamnosmei zimski kaput. Zapazio sam da ih mladii u poslovnom centru ne nose, majko ... Ljudi bi mogli pomisliti da je to malko ... Ne znam ... - Pa gospodin Perkins nosi tap sa zlatnom papiginom glavom. - Da, ali on je jedan od potpredsjednika, moe raditi to zaeli ... Ali, moram odjuriti. - James Merivale na brzinu poljubi majku i sestru. Dok se sputao u liftu, stavio je rukavice. Po-gnuvi glavu u slankast vjetar urno je iao Sedamdeset drugom. Na ulazu u podzemnu eljeznicu kupio je Tribune te pohrlio niza stepenice na peron, krcat, kiselkasta vonja. Chicago! Chicago! prodiralo je u naletima iz zatvorena fono-grafa. Tony Hunter, vitak u crnom tijesno pripijenom odijelu, plesao je s djevojkom koja je stalno stavljala na njegovo rame svoju masu kovrave pepeljastoplave kose. Bili su sami u hotelskoj sobi za dnevni boravak. - Slaani, ti si odlian plesa - gugutala je priljubivi se blie uza nj. Misli, Nevada? - Aha... Slaani, jesi li na meni zapazio neto osobito? - A to to, Nevada? - Zar nisi neto zapazio na mojim oima? - To su najljepe oice na svijetu. - Da, ali ima u njima neto osobito. Misli na to da je jedno zeleno, a drugo smee. - Oh, on je to zapazio, cakani malecki. Nadigla je usta prema njemu. Poljubio ih je. Ploa je dola na kraj. Oboje otre prema tonografu da ga iskljue. - To nije bio osobit poljubac, Tony Neva da Jones stresajui uvojke s oiju. Stavili su plou Along. J J J H 258 259- uj, Tony - ree ona kad su ponovno poeli plesati. - to ti je rekao psihoanalitiar kad si juer bio kod njega? - Oh, nita osobito, jednostavno smo razgovarali - ree Tony uzdahnuvi. Rekao je da je sve to moja utvara. Predloio mi je da bolje upoznam neke djevojke. On je sposoban. Meutim, ne zna o emu govori. On nita ne moe uiniti. - Kladim se da ja mogu. Prestali su plesati i pogledali jedno drugoga, a krv im je usplamtjela u licima. - Poznanstvo s tobom, Nevada alostivo e on - vie mi znai... Tako si mila prema meni. Uvijek su svi bili toliko gadni. - Zar nije bombastian? - Zamiljeno je otila i zaustavila fonograf. - ala i po na Georgeov raun, rekao bih. - Grozno se osjeam zbog toga. Bio je tako pristojan ... I na kraju, nikada ne bih sebi uope mogao priutiti da poem dru Baumgardtu. - Sam si je kriv. On je prokleti glupan... Ako misli da me moe kupiti pukim smjetajem u hotelu i kazalinim kartama, grdno se vara. Ali, asna rije, Tony, mora nastaviti s tim lijenikom. On je uinio udo za Glenna Gastona... Mislio je da je takav dok se nije oenio pa dobio blizance ... A sada mi daj pravi poljubac, najslaaniji. Tako valja. Jo malo zapleimo. Uh, ti si odlian plesa. Deki kao ti uvijek dobro pleu. Ne znam zbog ega... Telefon odjednom zaree u sobu bljetavim zvrndanjem pi-linih zubaca. - Halo... Da, ovdje gospoica Jones ... O, pa naravno, George, oekujem te ... - Spustila je slualicu. Tako ti svega, Tony, nestani. Nazvat u te kasnije. Nemoj sii liftom, srest e ga kako se penje. Tony Hunter rastopi se s vrata. Nevada stavi Baby... Babee Deevine na fonograf te uzrujano koraae po sobi, namjetajui stolice, poravnavajui svoje guste kratke kovrice. - Oh, George, mislila sam da nee doi... Dobar dan gospodine NcNiel! Ne znam zato sam danas sva uzrujana. Mislila sam da nee ni doi. Neka nam poalju neto za ruak. Tako sam gladna. George Baldwin stavi tvrdi pusteni eir i tap na stol u uglu. - to eli, Gus? - zapita on. - Uvijek naruim janjei but i peeni krumpir. - Ja u samo krekere i mlijeko, eludac mi neto nije u redu ... Nevada, pogledaj moe li zamijeati gospodinu McNie-lu viski sa sodom. 260 - Pa, ba bi mi godio viski sa sodom, George. - George, narui mi pola peenog pileta, jastoga i salate od avokada - vrisne Nevada iz kupaonice u kojoj je gnjeila led. - Ona je luda za jastogom ree Baldvvin smijui se dok je iao na telefon.

Vratila se iz kupaonice s dva viskija sa sodom na poslu-avniku; oko vrata je stavila grimizno papagajski zelen al od batika. - Pit emo samo vi i ja, gospodine McNiel... George je trezvenjak. Doktor mu je naredio. - Nevada, to kae na to da danas poslijepodne poemo na mjuzikl? elim skinuti s vrata mnoge poslove. - Ludo volim poslijepodnevne predstave. Ima li neto protiv toga da povedemo Tonyja Huntera? Telefonirao mi je da je usamljen i htio je popodne navratiti. Ovaj tjedan ne radi. - U redu ... Nevada, hoe li nas ispriati ako samo na trenutak budemo poslovno razgovarali ovdje pokraj prozora? Zaboravit emo na to im stigne ruak. - U redu, promijenit u haljinu. - Sjedni ovdje, Gus. Na trenutak su utke sjedili gledajui kroz prozor crveni kavez armiranih greda na susjednoj kui u izgradnji. - Dakle, Gus - rekao je Baldvvin odjednom, promuklo -uvalit u se u to. - Svaka ti ast, George, potrebni su nam ljudi kao to si ti. - Kandidirat u se za reformu. - Do vraga, nee valjda? - elio sam ti to osobno kazati, Gus, bolje nego da za to uje zaobilaznim putem. - Tko e te birati? - Oh, imam ja svoje zalee ... Imat u dobru novinsku podrku. - Novine, k vragu ... Mi imamo birae ... Ali, prokletstvo, da nije bilo mene, tvoje se ime nikada ne bi pojavilo na spisku za okrunog tuioca. - Znam, uvijek si mi bio dobar prijatelj pa se nadam da e to i unaprijed biti. - Jo nikada nisam iznevjerio ovjeka, ali, tako ti svega, Oeorge, ruka ruku mije. - Dakle - upadne Nevada pribliujui im se plesnim koracima, odjevena u flamingo ruiastu svilenu haljinu - zar se niste dovoljno nasvaali? H-, L~ ,Gotovi smo - proguna Gus. -... ujte, gospoice Neva-oa. kako ste dobili to ime? 261- Rodila sam se u Renou... Moja je majka pola onamo da dobije razvod ... Boe, to je bila srdita ... Naravno, taj put sam ja usosila stvar. Anna Cohen stoji iza tezge ispod oznake NAJBOLJI SENDWICH U NEW YORKU. Bole je noge u iljastim cipelama izvrnutih peta. - Pa, smatram da e oni uskoro poeti ili nam se danas pie slab promet - veli mikser sode pored nje. Ima sirovo lice i is-pupenu adamovu jabuicu. - Uvijek nahrupe svi u jedan mah. - Da, reklo bi se kao da svi istodobno dolaze na istu zamisao. Stoje i gledaju kroz staklenu pregradu beskonane redove ljudi koji se gurkaju u podzemnu eljeznicu i iz nje. Odjednom ona klizne od tezge pa ode u stranju zaguljivu kuhinjicu u kojoj krupna postarija ena isti pe. Na avlu u uglu visi ogledalo. Anna iz depa na kaputu objeena na vjealici vadi pudrijeru i poinje pudrati nos. Zastane na trenutak omjeravajui siuan jastui za pudranje, promatrajui svoje iroko lice, ike preko ela i glatku, crnu kratko oianu kosu. Odvratna idovka, gorko pomisli u sebi. Klizi natrag na svoje mjesto za pultom kadli naleti na upravitelja, malog debelog Talijana masne elave glave. - Zar nita drugo ne moe raditi nego se cijeli dan cifrati i gledati u zrcalo? ... Vrlo doobro, otputena si. Zabuljila se u njegovo lice glatko poput masline. - Smijem li ostati do konca radnog dana? - promuca ona. On kimne glavom. - Mii se; ovo nije salon za uljepavanje. Ona hrli natrag na svoje mjesto za pultom. Sve su stolice pune. Djevojke, kuriri, knjigovoe sivih lica. - Sendvi od piletine i alica kave. - Sendvi od maziva sira i masline i aa mlaenice. - okoladni sladoled s voem. - Sendvi od jaja, kava i utipci. - alica bujona. Pilea juhica. - okoladni sladoled sa sodom. Ljudi na brzinu jedu ne gledajui jedan drugog, oi su im uprte u tanjure, u alice. Iza ljudi to sjede na stolcima progu-ravaju se oni koji stoje. Neki jedu stojeki. Neki okreu lea tezgi i jedu gledajui kroz staklenu pregradu i natpis HCNUL ENIL NEERG, naguranu svjetinu to nahrupljuje u podzemnu eljeznicu i iz nje, kroz prljavosivi suton. 262

- Dakle, Joey, ispriajte mi sve o tome - veli Gus NcNiel od-biiaiui velik oblak dima iz svoje cigare i naslanjajui se u svoju okretnu stolicu. - to vi to smjerate tamo u Flatbushu? O'Keefe se nakalje i strugne nogama. - Dakle, gospodine, imamo odbor za agitaciju. - Zapazio sam da ga imate ... To nije razlog da upadate na ples konfekcijskih radnika, je l da? - S tim nisam imao nikakve veze . . . Ljudi su se razljutili na sve one pacifiste i na crvene. - Sve to bilo je posve u redu prije godinu dana, ali javno mnijenje se mijenja. Kaem ti, Joe, narodu ove zemlje dobrano su dozlogrdili ratni heroji. - Tamo imamo borbenu organizaciju. - Znam da imate, Joe. Znam da imate. To vam vjerujem . . . Ipak bih malice zakoio to pitanje mirovine . . . Drava New York ispunila je svoju dunost prema bivim vojnicima. - U tome ima dosta istine. - Nacionalna penzija znaila bi poreze za prosjenog poslovnog ovjeka, i nita vie . . . Nitko ne eli nove poreze. - Ipak mislim da e momci u tome uspjeti. - Svi mi oekujemo mnogo toga to nikada neemo dobiti ... Za Krista Boga, nemoj mi ovo citirati . . . Joey, uzmi cigaru iz one tamo kutije. Poslao mi ju je prijatelj iz Havane po pomorskom oficiru. - Hvala, gospodine. - Hajde, uzmi etiri-pet. - Uh, hvala vam. - uj, Joey, kako e glasati vai momci na izboru za naelnika? - Zavisi o tome kakav e oni stav zauzeti u odnosu na potrebe bivih vojnika. - Sluaj me, Joey, ti si pametan ovjek . . . - Oh, oni e zauzeti dobar stav. Mogu ih obraditi. - Koliko ljudi tamo imate? - Stanica Sheamus O'Rielly ima tri stotine lanova, a svakog dana pridolaze novi . . . Dobivamo ih sa svih strana. U oru-zarni emo imati boini ples i neke boksake susrete ako uspijemo dobiti boksae. McNiel zabaci lavu na SV JJ bikovskoj iji te se na- Tako valja! - Ah, asna rije, mirovina je jedini nain da ljude drimo na okupu. 263- Kako bi bilo da jedne veeri svratim onamo pa da im odrim govor? - To bi bilo posve u redu, ali oni su sada prokleto srditi na sve one koji nisu vojevali u ratu. McNiel pocrveni. - Nakon povratka osjeate se lukavi, je li, vi momci koji ste bili preko mora? - Nasmijao se. - Ovo nee potrajati dulje od godinu-dvije ... Vidio sam ih ja kad su se vratili iz panjolsko--amerikog rata, sjea li se toga, Joe? Ue kurir pa odloi na stol posjetnicu. - Trai vas jedna dama, gospodine McNiel. - U redu, uvedi je ... To je ona stara kuka iz crkvenog odbora ... U redu, Joe, navratite opet slijedeeg tjedna... Razmi-Ijat u o vama, o vama i o vaoj vojsci. U prednjem uredu ekao je Dougan. Tajanstveno se pri-uljao. - Dakle, Joe, kako se stvari odvijaju? - Posve dobro - ree Joe napuhnuvi grudi. - Kae mi Gus da e Tammanv svojski poduprijeti nau mirovinsku kampanju ... planira je proiriti na itavu naciju. Dao mi je nekoliko cigara koje je njegov prijatelj avionom prenio iz Havane ... Hoe li jednu? Nakrivljenih cigara to su im strile iz uglova usta ustro i gizdavo etali su preko City Hali Squarea. Suelice starom City Hallu nalazila se skela. Joe upre cigarom u nju. - Ono je novi kip Graanske krijeposti koji je naruio naelnik. Para od kuhanja iskrivi njegov zgreni eludac dok je prolazio pored Childa. Zora je prosijavala sitnom sivom prainom iznad crnoga grada od lijevanog eljeza. Dutch Robertson potiteno je prolazio po Union Square sjeajui se Francieina toplog kreveta i opojna mirisa njezine kose. Duboko gurne ake u prazne depove. Ni prebijena centa, a Francie mu nije mogla nita dati. etao je na istok pokraj hotela na Petnaestoj ulici. Jedan je crnac meo stepenice. Dutch ga zavidno pogleda: on ima zaposlenje. Kraj njega zazveckaju mljekarska kola. Na Stuyvesant Squa-reu kraj njega proia mljekar nosei bocu u svakoj ruci. Dutch isturi eljust i tvrdo ree: - Daj mi gutljaj mlijeka, hoe li? Mljekar je bio slabaak mladac ruiasta lica. Njegove plave oi bijahu uvenule. - Kako da ne, idi straga u kola, pod sjeditem je otvorena boca. Ali nitko ne smije vidjeti da pije. 264

Pio je mlijeko dubokim gutljajima, sladili su i ublaavali nje-eovo osueno grlo. Boe, nisam morao tako grubo govoriti. ekao je dok se djeak nije vratio. _ Hvala ti, prijatelju, ovo je bilo divno od tebe. Odetao je u hladni park i sjeo na klupu. Za asfalt se uhvatilo inje. Podigao je razderan komad ruiastih veernjih novina. OPLJAKANO 500.000 $. Bankovni kurir opljakan u Wall Streetu za vrijeme najvee guve. U najprometnije doba, u podne, dvojica su napala Adolphu-sa St. Johna, bankovnog kurira za Guarantee Trust Companv, te mu istrgnuli iz ruku vreu koja je sadravala pola milijuna dolara u novanicama ... Dutch osjeti kako mu srce lupa dok je itao napis. itavo tijelo mu se sledi. Ustane i pone lamatati rukama oko sebe. Congo je teko stupao kroz okretite na posljednjoj stanici nadzemne eljeznice. Za njim je iao Jimmv Herf gledajui as na jednu a as na drugu stranu. Vani je bilo tamno, oko njihovih uiju fijukao je snjeni vjetar meave. Pred stanicom ekao je jedan jedini Ford sedan. - Kako vam se svia, gospodine 'Erf? - Lijepo, Congo. Je li to voda? - Ono je Sheepshead Bay. etali su cestom, uklanjajui se povremenom plavoeli-nom odsjevu lokve. Lune su svjetiljke izgledale kao smeurano groe koje se leluja na vjetru. Desno i lijevo treptale su mrljice kua u daljini. Zaustave se ispred duguljaste zgrade koja je poivala na stupovima u vodi. BILIJAR; Jimmy je s mukom razabirao slova na neosvijetljenom prozoru. Vrata se otvore kad su do njih stigli. - Zdhavo, Mike - ree Congo. - Ovo je gospodin 'Erf, moj phijatelj. Iza njih se zatvore vrata. Unutra je bilo crno kao u pei. Zu-Ijava ruka zgrabi u tmini Jimmyjevu ruku. - Drago mi je da sam vas upoznao - ree jedan glas. - ujte, kako ste nali moju ruku? - Oh, ja vidim u tmini. - Glas se grleno nasmije. U meuvremenu je Congo otvorio unutranja vrata. Navali svjetlost obasjavi stolove za bilijar, dugi bar na jednoj strani, police za kije. - Ovo je Mike Cahdinale - ree Congo. 265Jimmy se nae pokraj visokog blijedog ovjeka plaljiva izgleda kutrave crne kose koja mu je dobrano obrasla elo. U unutranjoj su se prostoriji nalazile police pune porculana i okru-gao stol pokriven komadom navotenog platna boje goruice. - Eh la patronne - uzvikne Congo. Kroz susjedna vrata suelice izae debela Francuskinja koja je imala obraze crvene kao jabuka; iza nje dopre zapah uscvralog maslaca i enjaka. - Ovo moj phijatelj... Sad moda mi jesti - klikne Congo. - Ona moja ena - ponosno e Cardinale. - Vrlo gluha... Morate glasno govoriti. - Okrenuo se i paljivo zatvorio vrata velike prostorije i navukao rezu. - Ne smiju vidjeti svjetlo s ceste - ree. - Ljeti - kazala je gospoa Cardinale - katkada damo sto obroka dnevno, moda sto pedeset. - Nema nita da ispehemo ghlo? - zapita Congo. Mumljajui se spusti na stolac. Cardinale stavi na stol debelu bocu vina i nekoliko aa. Kuali su ga mljacnuvi usnama. - Bolji je nego digiko crveno a, gospodin 'Erf? - Na svaki nain. Ima okus kao pravi Chianti. Gospoa Cardinale postavi est tanjura, a u svaki prljavu viljuku, no i licu, a onda stavi nasred stola zdjelu juhe iz koje se puilo. - Fronto pasta - zakrijeti ona poput biserke. - Ovo Anetta - ree Cardinale kad u sobu dotri crnokosa djevojka ruiastih obraza i dugih trepavica to su se zavijale iznad blistavih crnih oiju, a za njom preplanuo mladi u khaki kombinezonu, kovrave kose izblijedjele na suncu. Svi oni smjesta sjednu te ponu jesti zapaprenu gustu kau od povra, duboko se nagnuvi nad tanjure. Kad je Congo pojeo juhu, on digne pogled. - Mike, jesi li vidio svjetlost? Cardinale kimne glavom. - Jasno... svaki as e stii ovamo. Dok su jeli prena jaja i enjak, cvrave telee odreske i prene krumpire te prokulice, Herf u daljini zauje pop pop pop motornog amca. Congo ustane od stola i dade im znak da ute pa pogleda kroz prozor, brino uzdigavi ugao rebrenice. - To je on - rekao je dok je teko gazio natrag prema stolu. - Ovdje mi dobho jesti, a, gospodin 'Erf? Mladi ovjek ustane obrisavi usta podlakticom. - Ima li pet centi, Congo? - zapita on i izvede dvostruki korak svojim nogama u platnenim cipelama s gumenim potplatom. 266

_ Evo ti, Johnny. ..,.,. Dievojka ode za njim u tamnu prednju prostoriju. Za tih as haniki klavir poeo zveckati valcer. Jimmy ih je kroz vra-T vidio kako pleu u pravokutniku svjetlosti i izvan njega. tek-tanie motornog amca se priblii. Congo izie, zatim Cardinale i njegova ena, dok Jimmy ne ostade sam, srui au vina meu ostacima veere. Osjeao se uzbueno i smueno i pomalo pijano. U mozgu je ve poeo graditi priu. Sa ceste dopre kripa prijenosnika jednog kamiona, pa jo jednoga. Motor amca se prigui, prerano se upali pa stane. Zau se kripanje broda uz stupove, zapljuskivanje valova pa tiina Mehaniki klavir utihne. Jimmy je sjedio srui vino. Osjeao je smrdljiv zadah slanih movara koji je prodirao u kuu. Pod njim se zau lagano udaranje vode o stupove. Drugi motorni amac poeo je tektati u daljini. - Imate li pet centi? - zapita Congo te naglo upadne u sobu. - Muzika svihaj... Veehas vhlo smijena no. Moda vi i Anette stalno dhati muzika u klavih. Nisam vidio McGeea phi-likom iskhcavanja ... Moda netko doi. Mohamo biti vhlo bhzi. Jimmy ustane i pone preturati po depovima. Pokraj klavira naao je Anette. - Biste li zaplesali? Kimnula je glavom. Klavir je svirao Innocent Eyes. Rastreseno su plesali. Vani su se uli glasovi i koraci. - Molim vas - odjednom je rekla te prestanu plesati. Drugi je motorni amac doao vrlo blizu; motor kaljucne pa crkne. -Molim vas, ostanite ovdje - ree ona te se odulja od njega. Jimmy Herf uznemireno je etao gore-dolje i putao dim iz cigarete. U mozgu je gradio priu ... U osamljenom naputenom plesnjaku u Sheepshead Bayu... divna raspupala talijanska djevojka ... prodoran zviduk u tmini___Morao bih izii pa pogledati to se dogaa. Pipkao je po ulaznim vratima. Bijahu zakljuana. Ode do klavira te ubaci u njega jo pet centi. Zatim zapali novu cigaretu te ponovno stane etati gore-dolje. Uvijek ista stvar... parazit u ivotnoj drami, reporter sve gleda kroz rupicu kao sladoglee. Nikad se ne mijea. Klavir je svirao Yes We Have No Bananas. - Oh, do vraga! - neprestano je gunao i krgutao zubima i etao gore-dolje. Vani se topot koraka pretvorio u rvanje, rezahu glasovi. ,ac,u se kmadanje drva i tresak polomljenih boca. Jimmy po-g eaa kroz prozor blagovaonice. Vidio je sjenke ljudi koji su se miatm i natezali na pristanitu za amce. Nahrupi u kuhinju B J se sudari s Congom koji je oznojen doepao u kuu, oslanjajui se na teki tap. 267- Phokletstvo... slomili moja noga - povie on. - Boe mili! - Jimmy mu pomogne da prijee u blagovaonicu. Congo je jeao. - Platio sam pedeset dolara da je zakhpim kad sam je posljednji put smhskao. - Misli, svoju nogu od pluta? - Nabavno, nego to mislite? - Jesu li to bili agenti prohibicije? - Ma kakvi agenti phohibicije, phokleti khiminalci... Hajde, ubaci pet centi u onaj klavih. - Beautiful Girl of My Dreams, veselo odgovori klavir. Kad se Jimmy vratio k njemu, Congo je sjedio na stolcu Ijuljkajui u rukama batrljak. Na stolu je leala proteza od pluta i aluminija, rascijepljena i ulubljena. - Regardez-moi a... c'est foutu ... completement foutu. Dok je on govorio, ue Cardinale. Iznad oiju imao je duboku zasjekotinu iz koje mu je mlaz krvi curio niz obraze na kaput i na koulju. Za njim je ila njegova ena kolutajui oima; nosila je umivaonik i spuvu kojom ga je neprekidno besciljno tapkala po elu. Odgurnuo ju je. - Jednoga od njih lijepo sam odalamio komadom cijevi. Mislim da je pao u vodu. Boe, nadam se da se utopio. Ue Johnny visoko uzdignute glave. Annette ga je obgrlila oko struka. Imao je modricu, a jedan rukav koulje visio mu je u dronjcima. - Juh, bilo je kao na filmu - ree Annette, histerino se smijuckajui. - Je li da je bio divan, mama, je li da je bio divan? - Joj, sva srea da nisu poeli pukarati; jedan od njih imao je revolver. - Mislim da se bojao pucati. - Kamioni su otili. - Razbio se samo jedan sanduk... Boe, bila su petorica. - Uh, zar ih nije lijepo udesio? - drekne Annette. - Oh, umukni - zarei Cardinale. Skljokao se na stolac a ena mu je spuvom brisala lice. - Jesi li dobho pogledao amac? zapita Congo. - Bilo je previe mrano, do vraga - ree Johnny. - Momci su govorili narjejem Nevv Jerseya ... Prije nego sam se pravo snaao, pristupi mi jedan od njih i kae, ja sam porezni slubenik, a ja mu jednu opalim prije nego to je imao vremena da izvue revolver i tresnuo ga preko ograde. Joj, ba su bili

kukavice. Onaj George u amcu zamalo je jednom raskolio glavu veslom. Onda su se vratili u svoju staru krntiju i pobjegli. 268 - Ali kako znaju gdje mi phistati uz obala? - promuca Con-se netko izbrbljao - ree Cardinale. - Ako doznam tko je taj, tako mi Boga, ja u ... - pucnuo je usnama. Znate, gospodin 'Erf - ree Congo svojim uobiajenim blagim glasom - sve je to bio ampanjac za phaznike . . . Vhlo vhijedan tehet', a? . Annette je mirno sjedila silno zajapurenih obraza i promatrala Johnnvja pritvorivi usne i previe blistavih oiju. Herf zapazi da je porumenio kad ju je pogledao. Ustao je: - Pa, moram se vratiti u veliki grad. Hvala na jelu i na melodrami, Congo. Hoete li nai put do stanice? - Naravno. - Laku no, gospodin 'Erf, moda vi kupit sanduk ampanjac za Boi, phavi Mumms. - Previe sam vorc, k vragu, Congo. - Onda vi moda phodat vaim phijatelji a ja vama dam phovizija. - U redu, vidjet u to se moe. - Sutha u vam telefonihat da kaem cijena. - Dobra zamisao. Laku no. Truckajui se kui u praznom vlaku kroz prazna predgraa Brooklvna, Jimmy je pokuavao razmiljati o reportai o krijumarima alkohola koju e napisati za Nedjeljni prilog. Neprestano su se u to ubacivali djevojini ruiasti obrazi i previe blistave oi, pomuujui uredan redoslijed njegovih misli. Postepeno je zaranjao u sve sanjarskije matarije. Prije nego to se rodilo dijete, i Ellie je ponekad imala takve previe blistave oi. Onomad na breuljku kad je odjednom uvenula u njegovu zagrljaju i povraala, a on ju je ostavio na travnatom obronku meu kravama koje su glasno vakale i mirno zurile i poao je u pastirevu kolibu i donio joj mlijeko u drvenoj kutlai i polako, dok su planine uranjale u veer, u njezine se obraze vraala boja i ona ga je onako pogledala i rekla nasmijavi se suho i tiho: To je mali Herf u meni. Boe, zato ne mogu prestati naricati za stvarima koje su prole? A kad je dijete dolazilo i kad je Ellie bila u amerikoj bolnici u Neuillvju, on je rastreseno lutao po sajmu, iao je u cirkus buha, vozio se na vrtuljcima i na parnim ljuljakama, Kupovao igrake, bombone, u ludoj omaglici kladio se na lutke eturao natrag u bolnicu nosei pod mikom veliku svinju od gipsa. Smijeni su ovi napadaji bijega u prolost. A da je ona 269umrla; mislio sam da e umrijeti. Onda bi prolost bila posve zaokruena, uokvirena, mogao bi je nositi oko vrata kao kameju, mogli bi je sloiti u slova, uobliiti na ploama za Nedjeljni prilog, kao prvi od lanaka Jamesa Herfa o gnijezdu krijumara alkohola. Uzavreli isjeci misli neprestano su padali na mjesto, a slovkao ih je brundavi linotip. U pono je prolazio etrnaestom ulicom. Nije elio poi kui u krevet iako mu je rezak vjetar derao vrat i bradu svojim otrim ledenim pandama. Odeta na zapad preko Sedme i Osme avenije, pored zvonca u mutno osvijetljenom predvorju nae ime Roy Sheffield. im je pritisnuo zvono, kljocne brava na vratima. Pojuri uza stepenice. Roy pomoli kroz vrata svoju veliku kovravu glavu staklastosivih izbuljenih oiju. - Zdravo Jimmy; samo ti ui; svi smo nakresani kao uskije. Maloprije sam gledao tunjavu krijumara alkohola i kriminalaca. - Gdje? - Dolje u Sheepshead Bayu. - Ovdje je Jimmy Herf, upravo se potukao s agentima prohibicije - vikne Roy svojoj eni. Alice je imala tamnokestenjastu lutkinu kosu i napreno lice lutke, a put breskva i vrhnje. Pritrala je Jimmyju te ga poljubila u bradu. - Oh, Jimmy, svakako nam ispriaj sve o tome ... Nama je tako grozno dosadno. - Zdravo - vikne Jimmy; upravo je zapazio Frances i Boba Hildebranda na kauu, u mutnom kraju prostorije. Dignu au te mu nazdrave. Jimmyja drutvo gurne u naslonja, tutnu mu u ruke au dina i umbirovca. - Dakle, to je s tom tunjavom? Bolje e ti biti da nam ispria jer neemo valjda kupiti Saturday Tribune da to doznamo - ree Bob Hildebrand dubokim mrzovoljnim glasom. Jimmy povue dug gutljaj. - Poao sam tamo s jednim svojim znancem koji je kralj svih francuskih i talijanskih krijumara alkohola. On je dobar ovjek. Ima nogu od pluta. Pozvao me na odlinu veeru i na pravo talijansko vino u naputenoj biljarnici na obalama Sheepshead Baya ...

- Uzgred budi reeno - zapita Roy - gdje je Helena? - Ne prekidaj, Roy - ree Alice. - Ovo je dobro... a osim toga, nikad ne smije pitati mua gdje mu je ena. - Onda nastane silno treperenje signalnim svjetlima i tako dalje i stie motorni amac dupkom pun posebno suhim Mum-movim ampanjcem za boine proslave u Park Avenue, a na 270 brodu pristignu kradljivci krijumarenog alkohola... brzom je to bio hidroavion, doao je tako brzo... Vjeroj ^ ^ ^ ovo ^budijjvo _ gugutala je Alice. - ... Roy, za-ito se ti ne prihvati krijumarenja alkohola? - Najkrvavija tunjava to sam je ikada vidio osim u filmovima dohvatilo se njih est-sedam pa sve jedan drugog mlate na malom tijesnom pristanitu velikom kao ova prostorija, ljudi udaraju jedni druge veslima i komadima olovnih cijevi. - Je li netko bio ranjen? Svi su bili ranjeni... Mislim da su se dva lupea krijumarenog alkohola utopila. U svakom sluaju, nagnali su u bijeg ostavivi nas da liemo proliveni ampanjac. - Oj, zacijelo je bilo uasno - uzviknu Hildebrandovi. - to si uinio, Jimmy zapita Alice bez daha. - Oh, skakutao sam unaokolo uklanjajui se opasnostima. Nisam znao tko je na ijoj strani, a posvuda bijae mrano i vlano i zbrkano ... Naposljetku sam izvukao iz tunjave svog prijatelja krijumara kad su mu smrskali nogu... njegovu drvenu nogu. Svi kliknu. Roy ponovno napuni Jimmvjevu au dinom. - Oh, Jimmy - gugutala je Alice - ti provodi silno uzbudljiv ivot. James Merivale prouavao je netom deifriran brzojav i udarao olovkom po rijeima dok ih je itao. Tasmanian Man-ganese Production daje nam naputak da otvorimo zajam ... Na njegovu stolu zazvrja telefon. - James, ovdje tvoja majka. Smjesta doi; dogodilo se neto uasno. - uj, ne znam da li mogu otii... Ve je spustila slualicu. Merivale osjeti kako je problijedio. - Razgovarao bih s gospodinom Aspinvvallom, molim vas ... Gospodine Aspinvvall, ovdje Merivale... Moja se majka nenadano razboljela. Bojim se da je moda kap. Htio bih potrati tamo na sat vremena. Vratit u se na vrijeme da poaljem brzojav u pogledu tvrtke Tasmania. - U redu... Veoma mi je ao, Merivale. Zgrabio je eir i kaput, zaboravivi al, pa odjuri iz banke a onda ulicom do podzemne eljeznice. Zadihan je nahrupio u stan, uzrujano pucketajui prstima, spoa Merivale ga je siva lica saekala u predsoblju. Draga mama, mislio sam da si se razboljela. Nije u tom stvar ... radi se o Maisie. Da joj se nije dogodila nesre... ? 271- Ui unutra - prekine ga gospoa Merivale. U sobi za boravak sjedila je sitna ena okrugla lica u okruglom eiru od nerca i u dugom kaputu od nerca. - Dragi moj, ova ena tvrdi da je supruga Jacka Cunninghama, a to dokazuje vjenanicom. - Boe mili, zar je to istina? ena sjetno kimne glavom. - A pozivnice smo poslali. Od njegova posljednjeg brzojava Maisie naruuje opremu. ena rastvori veliki vjenani list ukraen potonicama i ku-pidima te ga prui Jamesu. - Moda je krivotvoren. - Nije krivotvoren blago e ena. - John C. Cunningham, 21 godina... Jessie Lincoln, 18 godina - naglas je proitao ... Razbit u mu lice zbog ovoga, gad. Ovo je sigurno njegov potpis, vidio sam ga u banci... Gad. uj, James, ne nagli. - Mislila sam da e ovako biti bolje nego poslije vjenanja - ubaci ena svojim tankim eerastim glasom. - Ni za to na svijetu ne bih dopustila Jacku da poini bigamiju. - Gdje je Maisie? - Jadnica mala, skrhana u svojoj sobi. Merivaleovo lice pocrveni kao cikla. Pod okovratnikom ga je svrbio znoj. - uj, najdrai - neprestano je ponavljala gospoa Merivale - mora mi obeati da nee uiniti nita prenagljeno. - Da, pod svaku cijenu moramo sauvati Maisien ugled. - Dragi, mislim da e biti najbolje ako ga pozovemo ovamo pa ga suoimo s ovom ... s ovom ,.. damom ... Slaete li se s tim, gospoo Cunningham? - Oh, Boe ... Da, ja se slaem.

- Priekajte trenutak - dovikne Merivale pa se udalji niz predsoblje do telefona. - Rector 12305 ... Halo. Molim gospodina Jacka Cunninghama, molim vas ... Halo. Je li to kancelarija gospodina Cunninghama? Ovdje gospodin James Merivale ... Nije u gradu ... A kad e se vratiti? ... Hm. Krupnim koraa-jima proe kroz predsoblje. - Prokleti nitkov otiao je iz grada. - Sve godine koliko ga god poznajem - ree sitna ena u okruglom eiru - on je uvijek bio izvan grada. Izvan irokih kancelarijskih prozora no je siva i maglovita. Tu i tamo rijetka svjetla stvaraju mutne horizontale i vertikale zvjezdica. Phineas Blackhead sjedi za svojim stolom duboko zavaljen u mali konati naslonja. U ruci, zatitivi prste velikim 272 rupiem, dri au vrue vode i sodu bikarbonu. svileni ^^ . zaobljen kao bilijarska loptica, sjedi u dubokom ]S -au poigravajui se sa svojim naoalima od kornjaina n ^ gve je tiho, osim povremenog ukanja i kvrcanja par111 Densch, mora mi oprostiti... Zna da rijetko sebi doputam neku primjedbu koja se odnosi na poslove drugih ljudi -vori Blackhead polako, srkutajui; onda odjednom sjedne uspravno u stolicu. To je vraki glup prijedlog, Densch, bogati, glup je... Tako ti Isusa, to je smijeno. Nimalo vie nego ti ne elim prljati ruke... Baldvvin je dobar momak. Mislim da emo biti sigurni ako ga malko podupiremo. - Kog vraga jedna uvozno-izvozna tvrtka ima da se mijea u politiku? Ako bilo koji od tih momaka eli milostinju, neka doe ovamo po nju. Na je posao cijena graha... a vraki je niska. Kad bi ijedan od vas cendravih pravnika mogao povratiti teajnu ravnoteu, uinio bih sve na svijetu ... Oni su lupei, svaki od njih je lupe ... Tako mi Isusa, oni su lupei. - Lice mu oblije tamno rumenilo, uspravno sjedne na stolac lupajui pesnicom po kutu stola. - Sad si me silno uzrujao ... To kodi mom elucu i kodi mom srcu. - Phineas Blackhead vano tucne te popije velik gutljaj ae sode bikarbone. Onda se ponovno zavali u naslonja, pritvorivi oi tekim vjeama. - Dakle, stari moj - govori gospodin Densch iznemoglim glasom - moda sam u tome pogrijeio, ali sam obeao da u potpomagati kandidata reforme. To je posve privatna stvar koja se ni u kojem pogledu ne tie tvrtke. - Vraga se ne tie ... A McNiel i njegova bagra? ... Uvijek su se vrlo ispravno ponaali prema nama, a sve to smo mi ikad za njih uinili bijae nekoliko sanduka viskija i koja cigara, tu i tamo... Sad smo doivjeli to da su ti reformisti izazvali mete u cijeloj gradskoj upravi... Tako mi Isusa ... Densch ustaje: Dragi moj Blackheade, smatram svojom graanskom dunou da pripomognem proiavanju prljave podmitljivosti, pokvarenosti i spletkarenja koji postoje u gradskoj upravi... smatram svojom graanskom dunou... - Zaputi se prema vratima, njegov zaobljeni trbuh ponosno je ispren pred njim. - Pa, dopusti mi da kaem, Densch, da mislim da je to vra-tak "Pnjedlg! ~ dere se za nJim Blackhead. Kad je njegov or-prim ^V trenutak se zavaljuje sklopljenih oiju. Lice mu poa mrl Jastu boju pepela, njegova krupna mesnata tjelesina 18 - Manhattan Transfer 273skuplja se poput probuenog balona. Naposljetku stenjajui ustaje. Zatim uzme eir i kaput te polaganim tekim korakom odlazi iz kancelarije. Hodnik je prazan i mutno osvijetljen. Dugo mora ekati lift. Odjednom gubi dah pri pomisli na pljakae koji se prikradaju kroz praznu zgradu. Boji se pogledati iza sebe, poput djeteta u mraku. Naposljetku lift dojuri gore. - Wilmeru - kae on nonom vrataru koji vozi lift - nou bi ovi hodnici trebali biti bolje osvijetljeni... Mislim da bi ti za vrijeme ovog vala kriminala morao jarko osvjetljavati zgradu. - Da, gospodine, moda imate pravo, gospodine ... ali nitko ne moe ui ovamo a da ga ja prethodno ne vidim. - Banda te moe nadjaati, VVilmeru. - elio bih ih vidjeti kako to pokuavaju. - Mislim da ima pravo... puko pitanje hrabrosti. Cvnthia sjedi u Packardu i ita knjigu. - Dakle, draga, jesi li pomislila da neu ni doi? Gotovo sam zavrila knjigu, tata. - U redu, batleru ... u predgrae, to moe bre. Zakasnili smo na veeru. Dok limuzina bruji Lafavette Streetom, Blackhead se okree svojoj keri: - Ako ikada uje ovjeka koji govori o svojoj graanskoj dunosti, tako ti Isusa, ne vjeruj mu... U devet od deset sluajeva on sprema neku prijevaru. Ne zna koliko je meni olakanje to ste se ti i Joe lijepo snali u ivotu. - to je, tata? Jesi li danas naporno radio u kancelariji?

- Nema vie trita, na ovom prokletom svijetu nema trita koje nije otilo u vraju strinu... Kaem ti, Cvnthia, to je vrlo ujednaena utrka. Nitko ne zna to se moe dogoditi... uj, prije nego zaboravim, moe li sutra u podne biti u banci u predgrau? ... Poslat u onamo Hudginsa s nekim vrijednosnim papirima, osobnim, razumije, elim ih pohraniti u tvoj sef. - Ve mi je dupkom pun, tata. - Onaj sef u Astor Trustu glasi na tvoje ime, je li? - Udrueno na moje i Joeovo. - Pa, uzmi novi sef na banci u Petoj Aveniji, na svoje ime ... Tono u podne onamo e stii materijal... I zapamti to ti kaem, Cvnthia, ako ikada uje poslovnog partnera kako pria o graanskoj krijeposti, budi na oprezu. Prelaze etrnaestu ulicu. Otac i ki gledaju van kroz staklo vjetrom ibana lica ljudi koji ekaju da prijeu ulicu. Jimmy Herf zijevne te odgurne kriputav stolac. Nikleni bljesak pisaeg stroja ranjava mu oi. Bole ga vrci prstiju. Mal274 ori vrata na posmik te zirne u hladnu spavau sobu. Jed-'azabire Ellie koja spava na krevetu u zidnom udubljenju. Na Va r otnom kraju sobe nalazila se djetetova kolijevka. Osjeao se S|abaan mlijenokiselkast zadah djejeg rublja. Ponovno zatvo-' rata te se pone svlaiti. O, kad bismo imali vie prostora, mumljao je on; ivimo stijenjeni u naem vjeverijem kavezu Povue s kaua napraeni kamir te ispod jastuka potegne svoju pidamu. Prostora, prostora, istoe, tiine; rijei su gestikulirale u njegovu mozgu kao da se on obraa brojnoj publici. Odvrne prekida, otvori pukotinu prozora te se drven od sna skljoka na krevet. Smjesta je na linotipu pisao pismo. Idem spati Boga zvati... majka velikog bijelog sumraka. Ruka lino-tipa bijae ruka ene u dugoj bijeloj rukavici. Kroz tropot iza stopala jantarne boje Ellien glas: Nemoj, nemoj, nemoj, jako me boli .. Gospodine Herf, kae ovjek u kombinezpnu, ozljeujete stroj pa neemo moi tiskati prokleto izdanje, Bogu hvala. Lino-tip bijahu prodrljiva usta s niklenoblistavim nizovima zuba, gutala su, hrskala. Probudio se sjedei na krevetu. Bijae mu hladno, zubi su mu cvokotali. Skupi oko sebe pokrivae i ponovno se spremi na spavanje. Kad se slijedei put probudio, bio je ve dan. Bilo mu je toplo i bio je zadovoljan. Pred visokim prozorom plesale su pahuljice, oklijevale, vrtjele se. - Zdravo, Jimps - ree Ellie dolazei prema njemu nosei posluavnik. - to je, jesam li umro i otiao u raj, ili to je? - Ne, nedjelja je ujutro... Pomislih da ti je potrebno malo raskoi... Ispekla sam kukuruzne kolaie. - Oh, divna si, Ellie ... ekaj trenutak, moram skoiti i oprati zube. - Vratio se oprana lica, odjeven u kuni haljetak. Njezina usta trgnu se pod njegovim poljupcem. - A tek je jedanaest sati. Dobio sam jedan sat od svog slobodnog dana... Bi li i ti popila kavu? - Samo trenutak... uj, Jimps, elim s tobom o neem razgovarati. uj, zar ne misli da bismo trebali nai drugi stan sad kad ti ponovno cijelo vrijeme radi nou? - Misli da preselimo? - Ne. Mislila sam, mogao bi negdje u blizini nai drugu sobu u kojoj bi spavao, onda te nitko ujutro ne bi smetao. - Ah, Ellie, nikad se ne bismo viali... Pa i ovako se jedva vidimo. -iT Uasno je to... ali to se moe kad je nae radno vrijeme iko u raskoraku? 275Martinov pla navre u zapuhu iz susjedne sobe. Jimmy je sjedio na krevetnom rubu s praznom alicom kave na koljenima i gledao u svoje bose noge. - Kako ti eli - tupo je rekao. elja da je pograbi za ruke, da je gnjei uza se dok joj ne nanese bol, uzleti u njemu kao raketa pa zamre. Pokupila je pribor za kavu pa odutala. Njegove usne poznavale su njezine usne, njegove ruke poznavale su ispre-pletanje njezinih ruku, poznavao je duboke ume njezine kose, volio ju je. Dugo je vremena sjedio promatrajui svoja stopala, slabana crvenkasta stopala nabreklih plavih vena, stopala sputavana cipelama, iskrivljena na stepenicama i plonicima. Na oba mala prsta imao je kurje oko. Opazi da mu se oi pune suzama suuti. Dijete je prestalo plakati. Jimrnv poe u kupaonicu pa odvrne slavinu da voda tee u kadu. - Kriv je onaj tvoj bivi momak, Anna. On te naveo na to da misli da nita ne vrijedi ... On te pretvorio u fatalistkinju. - to to znai? - Osoba koja misli da borba nema smisla, osoba koja nema vjere u ljudski napredak. - Misli da je Buoy bio takav? - Na svaki nain, bio je kritelj trajka... Nijedan od tih junjaka nije klasno svjestan ... Zar te nije natjerao da prestane plaati svoj sindikalni doprinos? - Dozlogrdilo mi je da radim za ivaim strojem.

- Mogla si izraivati rune radove, modne stvari, i dobro zaraivati. Nisi ti njihova, ti si naa ,.. Opet u te vratiti u dobro stanje pa e opet dobiti dobar posao... Boe, ja ti nikad ne bih dopustio da na onaj nain radi u plesnoj dvorani, kao to ti je on dopustio. Anna, mene je uasno boljelo to vidim idovsku djevojku kako se potuca s onakvim ovjekom. - No, on je otiao, a ja nemam posla. - Takvi su ljudi najvei neprijatelji radnika... Ne misle ni na koga osim na sebe. Polako su etali Drugom Avenijom kroz maglovito vee. On je mladi idov rave kose i tanka lica, upalih obraza i blijedo-sive koe. Ima krive noge konfekcijskog radnika. Anni su cipele pretijesne. Pod oima ima duboke podonjake. Magla je puna skupina koje tumaraju, govore jidi, prenaglaeni engleski jezik Istonog predgraa, ruski. Tople napukline svjetlosti od trgovina delikatesama i iz kioska bezalkoholnih pia ocrtavaju se na blistavom ploniku. - O, kad se cijelo vrijeme ne bih osjeala ovako umornom - guna Anna. 276 _ Ovdje se zaustavimo pa pijmo... Uzmi au mlaenice, Anna, g^ ^ ^. ^ Elmer. Uzet u okoladu sa sodom. - Od toga e ti se samo smuiti, ali uzmi je ako eli. Ona sjedi na tankom niklovanom stolcu. On stajae pored nje Malo se naslonila unazad uz njega. Nesrea radnika sastoji se u tome ... - Govorio je dubokim bezlinim glasom. - Nesrea radnika sastoji se u tome to mi nita ne znamo, ne znamo kako da jedemo, ne znamo kako da ivimo, ne znamo kako da zatitimo svoja prava ... Uh, Anna, elim te nagnali da misli na takve stvari. Zar ne vidi da smo mi u aru bitke, upravo kao u ratu? Dugom ulijepljenom licom Anna je lovila komadie sladoleda iz debele pjenuave tekuine u svojoj ai. George Baldvvin gledao se u zrcalu dok je prao ruke u malom zahodu iza svoje kancelarije. Njegova kosa koja je jo bila gusta sve do ela, sada bijae gotovo bijela. U svakom uglu njegovih usta i preko brade bijae duboka crta. Pod njegovim blistavim pronicljivim oima bijae mlohava namrekana koa. Kad je polagano i savjesno oprao ruke, iz gornjeg depa na prsluku izvadi kutijicu strihninskih pilula, proguta jednu te, osjeajui kako ga proima oekivani poticaj, vrati se u kancelariju. Kurir duga vrata vrpoljio se kraj njegova stola drei u ruci posjetnicu. - Jedna dama eli s vama razgovarati, gospodine. - Ima li sastanak? Pitajte gospoicu Ranke... ekajte trenutak. Odmah uvedite damu u kancelariju. Na posjetnici je pisalo Nellie Linihan McNiel. Bila je skupo odjevena, s mnotvom ipke u otvoru velikog krznenog kaputa. Oko vrata joj je na laniu od ametista visio lorgnette. - Gus me zamolio da te posjetim - ree ona kad joj je pokazao stolac pored stola. - ime ti mogu sluiti? - Iz nekog razloga srce mu je snano kucalo. Trenutak je gledala u njega kroz lorgnette. - George, ti to podnosi bolje nego Gus. - Sto? Oh, sve ovo ... Nastojim nagovoriti Gua da otputuje sa mnom u inozemstvo na odmor ... Marienbad ili tako neto... an on kae da je previe zaglibio a da se pokupi. Mislim da to vrijedi za sve nas - ree Baldvvin uz hladan osmijeh. Na trenutak su utjeli, a onda Nellie McNiel ustane. 277- Sluaj, George, Gus je zbog ovoga strano utuen ... Zna, on voli potpomagati svoje prijatelje a voli i da prijatelji potpomau njega. - Nitko ne moe rei da ga nisam podravao... Stvar se jednostavno sastoji u ovom, ja nisam politiar, a budui da sam, vjerojatno glupo, dopustio da me kandidiraju, moram se boriti na vanstranakoj osnovi. - George, to je samo pola prie i ti to zna. Reci mu da sam uvijek bio i da u uvijek biti njegov dobar prijatelj... On to savreno dobro zna. U ovoj konkretnoj kampanji zarekao sam se da u se suprotstaviti stanovitim elementima s kojima se Gus zapetljao. - Dobar si govornik, George Baldwine, i uvijek si bio. Baldvvin porumeni. Stajali su ukoeno jedan pored drugog na ulazu u kancelariju. Njegova ruka nepomino je poivala na kvaki kao da je uzeta. Iz prednjih kancelarija dopiralo je kucanje pisaih strojeva te glasovi. Izvana se ula duga ustrajna lupa strojeva za zakivanje koji su radili na novoj zgradi. - Nadam se da je tvoja obitelj dobro i zdravo - ree on na koncu s naporom. - Oh, da, svi su dobro, hvala... Zbogom. - Otila je. Baldvvin trenutak stajae promatrajui kroz prozor sivu

zgradu crnih prozora nasuprot. Glup sam to doputam da me stvari toliko uzrujaju. Potreban mi je odmor. Uzme s vjealice iza zahoda eir i kaput te izie. - Jonas - ree on ovjeku okrugle elave glave u obliku dinje rebrae koji je zadubljen nad novinama sjedio u knjinici visoka stropa koja bijae sredinja prostorija odvjetnike kancelarije. - Pokupi sve to je na mom stolu ... Veeras u to prouiti kod kue. - U redu, gospodine. Kada je iziao na Broadvvav, osjeao se kamo mali djeak koji markira iz kole. Bilo je iskriavo zimsko popodne s uurbanim napuklinama sunca i oblaka. Uskoio je u taksi. Na putu u predgrae zavalio se u sjedite i zadrijemao. Probudio se na etrdeset drugoj ulici. Posvuda bijae zbrka blistavih unakrsnih ploha boje, lica, nogu, izloga, tramvaja, automobila. Sjedne uspravno odloivi na koljeno ruke u rukavici, pjenuajui se od uzbuenja. Pred Nevadinom stambenom zgradom platio je taksi. Sofer je bio crnac te pokae bjelokosna usta puna zuba kad je dobio napojnicu od pedeset centi. Nijedan lift nije bio dolje pa Baldwin lagano otri uza stepenice, udei se samom sebi. Pokuca na Nevadina vrata. Nitko se ne javlja. Pokuca ponovno. Oprezno ih je otvorila. Ugledao je njezinu kovravu kudeljastu 278 clavu Proiao je u sobu prije nego to ga je stig bi ie imala samo kimono preko ruiaste spi stigla zaustaviti. Na bi je imaa sam spavaice. SC - Boe moj - ree ona - mislila sam da je konobar. Sepao ju je i poljubio. _ Ne znam zbog ega, ali osjeam se kao trogodinje dijete. - Izgleda kao da si dobio sunanicu... Ne volim da mi dolazi a da se telefonski ne najavi, zna to. - Ne zamjeri, jedan jedini put sam zaboravio. Baldwin spazi neto na kratkoj sofi; ustvrdi da bulji u par tamnoplavih uredno sloenih hlaa. - Osjeao sam se uasno zamoren dolje u uredu, Nevada. Pomislih, idem s tobom porazgovarati da se malo razvedrim. - Upravo sam uvjebavala ples uz fonograf. - Da, vrlo zanimljivo... - Poeo je elastino hodati gore-do-Ije. - uj me, Nevada... Moramo porazgovpriti. Svejedno mi je tko se nalazi u tvojoj spavaoj sobi. - Odjednom mu se zagledala u lice te sjela na kratku sofu pokraj hlaa. - Zapravo ve stanovito vrijeme znam da ti i Tony Hunter Ijubujete. Stisnula je usne i prekriila noge. - Zapravo me cijela ta stvar i glupost da on mora ii psihoanalitiaru za dvadeset pet dolara na sat, silno zabavljala... Ali upravo ovog trenutka zakljuio sam da mi je toga dosta. Vie nego dosta. - George, ti si lud - mucala je ona a onda odjednom zahihotala. - Zna to u uiniti - nastavi Baldvvin jasnim odvjetnikim glasom - poslat u ti ek na pet stotina jer si mila djevojka i svia mi se. Stan je plaen do prvog u mjesecu. Odgovara li ti to? I molim te, nemoj ni na koji nain stupati vie sa mnom u vezu. Valjala se po kratkoj sofi i bespomono hihotala pokraj uredno sloenog para tamnoplavih hlaa. Baldvvin joj mahne eirom i rukavicama te ode zatvorivi za sobom vrata vrlo njeno. Sretan ti put, pomisli on dok je paljivo za sobom zatvarao vrata. Kad se ponovno naao na ulici, ustro krene prema gornjem gradu. Osjeao se uzbuen i raspoloen za razgovor. Razmiljao je koga bi mogao posjetiti. Potitio se prebirui po imenima svojih prijatelja. Poeo se osjeati osamljenim, naputenim. elio je razgovarati sa enom, htio je u njoj izazvati suut prema jalovosti svoga ivota. Ue u trafiku pa stane prouavati teletonski imenik. Slabano zatreperi kad je naiao na slovo H. ^onacno je naao prezime Herf, Helena Oglethorpe. , l CIada Jones duS Je sjedila na kratkoj sofi i histerino hi-ncnaia. Naposljetku ue Tony Hunter u koulji i gaama, savreno vezane kravate. ~ Je li otiao? 279Otiao? Naravno da je otiao, zauvijek otiao - vikne ona. - Vidio je tvoje proklete hlae. Skljokao se na stolac - Oh, Boe, pa ja sam najnesretnije stvorenje na svijetu. - Zato? - zapita ona prtei od smijeha dok su joj suze tekle niz obraze. - Nita nije kako bi trebalo. To znai da u ostati bez poslijepodnevne predstave. - Mala Nevada opet se vraa na tri predstave dnevno... Svejedno mi je ... Nikad mi se nije svialo da budem izdravana ljubavnica. - Ali ti ne misli na moju karijeru ... ene su tako sebine. Da me nisi zavela... - Umukni, mala budalo. Zar misli da ne znam sve o tebi? Ustala je tijesno pripivi kimono oko sebe.

- Boe, samo mi je bila potrebna prigoda da pokaem to mogu uiniti, a sad je nikad neu dobiti jeao je Tony. - Naravno da e je dobiti bude li radio ono to ti ja kaem. Odluila sam da od tebe uinim mukarca, mali, pa u to i uiniti... Uvjebat emo toku. Stari Hirschbein e nam dati priliku, bio je zacopan u mene ... A sad doi, opalit u te po eljusti ako ne doe. Da ponemo razmiljati... Poet emo s plesnom tokom, zna ... Onda e se ti praviti kao da me eli osloviti... Ja u ekati tramvaj... zna ... a ti e rei Zdravo, djevojice, a ja u viknuti Policija. - Odgovara li vam ova duljina? - zapita kroja poslovno za-crtavajui komadom krede oznake na hlaama. James Merivale zagleda se u krojaevu malu zelenkastu smeuranu elavu glavu ispod sebe i u smee hlae koje su mu obilato leprale oko nogu. - Malo krae ... Mislim da predugake hlae ine ovjeka pomalo starim. - O, zdravo, Merivale. Nisam znao da i ti kupuje hlae kod Brooksa. Uh, ba mi je drago to te vidim. Merivaleu krv stane. Gledao je ravno u plave alkoholiarske oi Jacka Cunninghama. Ugrize se za usne i pokua u njega buljiti hladno, bez rijei. - Boe mili, zna li to smo uinili? - uzvikne Cunningham. - Kupili smo jednako odijelo... Kaem ti, na dlaku jednako. Merivale je zapanjeno motrio od Cunninghamovih smeih hlaa do svojih, iste boje, ista siuna crvena pruga, a lagano poprskane zelenom. - Boe mili, ovjee, dva budua urjaka ne mogu nositi jednako odijelo. Ljudi e misliti da je to uniforma ... Smijeno je to. 280 _ Pa to da radimo u tom pogledu? - Merivale zau samog sebe kako gunavo Pita. ..,..,..,,_.. - Moramo baciti pismo-glava pa emo vidjeti tko e dobiti . . to ;e sve ... Hoe li mi, molim te, uzajmiti etvrt dolara? Cunningham se okrene prema svom prodavau. - U redu. Jedno bacanje, ti reci to si dobio. _ Glava - mehaniki e Merivale. - Smee odijelo je tvoje ... Sad moram izabrati drugo... Boe, sretan sam to smo se na vrijeme sreli. uj - vikne on kroz zavjese kabine - zato ne bi danas sa mnom veerao u Sal-magundi klubu? ... Veerat u s jedinim ovjekom na svijetu koji je zaneseniji za hidroavionima nego ja... To je stari Perkins, poznaje ga, on je jedan od potpredsjednika tvoje banke... I uj, kad vidi Maisie, reci joj da u je sutra posjetiti. Izvanredan slijed dogaaja sprijeio me da joj se javljam ... najnesret-niji slijed dogaaja koji mi je sve do ovog trenutka potpuno oduzimao vrijeme ... Kasnije emo o tome razgovarati. Merivale se nakalje. - Vrlo dobro - suho e on. - U redu, gospodine - ree kroja pa posljednji put potapa Merivalea po stranjici. Vratio se u kabinu da se odjene. - U redu, starce - povie Cunningham - moram izabrati drugo odijelo... ekat u te u sedam. Doekat u te s Jack Rose. Merivaleu su drhtale ruke dok je zakapao opasa. Perkins, Jack Cunningham, prokleti nitkov, hidroavioni, Jack Cunningham, Salmagundi, Perkins. Prie telefonskoj kabini u kutu prodavaonice te nazove majku. - Halo, majko, na alost, neu moi doi na veeru ... Veerat u s Randolphom Perkinsom u klubu Salmagundi... Da, vrlo je zgodno ... Oh, pa, on i ja uvijek smo bili dosta dobri prijatelji ... Oh, da vrlo je bitno imati dobre veze sa pretpostavljenima. A vidio sam Jacka Cunninghama. Odmah sam mu oitao bukvicu, kao mukarac mukarcu i bio je silno zbunjen. Obeao mi je potpuno objanjenje u roku od dvadeset etiri sata... Ne, vrlo sam se dobro savladao. Smatrao sam da to dugujem Maisie. Velim ti, smatram da je on nitkov, ali dok ne bude dokaza... Onda, laku no, draga mama, ako zakasnim. Oh, ne, molim te, ne ekaj me. Reci Maisie da ne brine, moi u joj rei sve pojedinosti. Laku no, mama. 281jem je bio komadi zelenila. Lice Ruth Prynne djelovalo je mlohavo i iznemoglo ispod minke. - Elaine, jednostavno mora doi - govorila je cendravim glasom. - Tamo e biti Cassie i Oglethorpe i cijela stara banda... Na koncu konca, to to sad postizava toliki uspjeh kao novinarka nije nikakav razlog da posve napusti svoje stare prijatelje, je l da? Ne zna koliko mi mnogo govorimo o tebi i za te se zanimamo. - Ne, Ruth, stvar je jedino u tome to sam zamrzila velike terevenke. Vjerojatno sam ostarjela. Pa dobro, skoknut u na trenutak. Ruth odloi sendvi to ga je grickala i posegne za Elleni-nom rukom te je potapa. - Tako valja, mala ... Naravno, znala sam cijelo vrijeme da e doi. - uj, Ruth, nikad mi nisi rekla to se ljetos dogodilo onoj putujuoj kazalinoj trupi...

- O Boe moj - provali iz Ruth. - To je bilo grozno. Naravno, bio je to vrisak, pravi vrisak. Dakle, prvi u nizu dogaaja bijae to da je mu Isabel Clyde, Ralph Nolton, meneder putujue trupe, kronini alkoholiar ... a nadalje, divna Isabel nije putala na pozornicu ni jednu enu koja ne bi glumila kao lutka, iz straha da rulja nee znati tko je glavna zvijezda... Oh, ne mogu ti vie o tom priati... Meni to vie nije smijeno, to je jednostavno uasno... Oh, Elaine, tako sam maloduna. Boe mili, ostarjela sam. - Odjednom je briznula u pla. - Oh Ruth, molim te, nemoj - ree Ellen tankim promuklim glasom. Nasmijala se. - Na koncu konca, nitko od nas se ne pomlauje, je li? Draga, ti ne razumije ... Nikad nee razumjeti. Dugo su sjedile bez ijedne rijei, iz drugih kutova mutne ajane dopirahu do njih prigueni ulomci razgovora. Konobarica blijede kose donese im dvije porcije vone salate. - Uh, mora da je kasno - naposljetku izusti Ruth. - Tek je osam i pol... Ne elimo prerano stii na tu terevenku. - Uzgred da te pitam ... Kako Jimmy Herf? Nisam ga vidjela itavu vjenost. - Jimps je dobro... Uasno mu je dozlogrdio novinarski posao. Tako bih eljela da nae neki posao koji bi uistinu volio raditi. - On e uvijek biti nemiran duh. Oh Elaine bila sam toliko sretna kad sam ula da ste se vjenali... Ponaala sam se kao glupaa .. Plakala sam i plakala ... A sad kad ima Mar-finaT sve skupa, zacijelo si uasno sretna. - Oh, slaemo se posve dobro... Martin se razvija, ini se da mu Nevv York godi. Dugo je bio tako miran i debeo te smo se uasno bojali da smo stvorili imbecila. Zna to, Ruth, mislim da vie nikad neu imati djece ... Tako sam se grozno plaila da e on biti deformiran ili tako nekako... Smui mi se kad na to pomislim. - Oh, ali to je jamano ipak divno. Pozvone na zvonce ispod male bakarne ploe na kojoj je pisalo Hester Voorhees INTERPRETACIJA PLESA. Uspnu se uza tri stepenita kripavih, svjee lakiranih stepenica. Na otvorenim vratima koja su vodila u sobu punu svijeta srele su Cassan-dru Wilkins u grkoj tunici, s vijencem od satenskih ruinih pupoljaka oko glave i s pozlaenom frulom u ruci. Oh, mile moje - uzvikne ona te istodobno baci ruke oko njih obiju. - Hestel je lekla da nee doi ali ja sam znala da e doi... Doi odmah ovdje i skini svoje stvali, poinjemo s nekoliko klasinih litmova. - Slijedile su je kroz dugu prostoriju obasjanu svijenjacima, opojna mirisa, punu mukaraca i ena u irokoj odjei. - uj draga moja, nisi nam rekla da e ovo biti krabuljna zabava. Oh, da, al ne vidite da je sve glko, potpuno glko ... ? Evo Hestel... Evo ih, dlaga ... Hestel, poznaje Luth... a ovo je Elaine Ogletholpe. - Sad se zovem gospoa Herf, Cassie. - O, oplosti mi, tako je teko ii ukolak s dogaajima... Stigle su uplavo na vlijeme ... Hestel e otplesati jedan olijentalni ples koji se zove litmovi iz alapskih noi... Oh, to je prelijepo. Kad je Ellen izala iz spavae sobe u kojoj je ostavila svoje ogrtae, oslovi je visok lik s egipatskom frizurom, krivih ravih obrva. - Dopusti mi da pozdravim Helenu Herf, uglednu urednicu Mannersa, dnevnika koji u najskromnije ognjite donosi sjaj Rit-za... zar nije tako? - Jojo, ti si uasan podrugljivac... Silno se veselim to te vidim. - Idemo sjesti u kut da razgovaramo, oh, jedina eno to volio sam ikada Da, sjednimo... Ovdje mi se ba ne svia. - uj, draga moja, jesi li ula da je psihoanalitiar izlijeio onyja Huntera i sad se potpuno oporavio te nastupa u vodvilju s nekom enom po imenu Kalifornija Jones. 282 283- uvaj se, Jojo! Sjednu na kau u udubljenju izmeu tavanskih prozora. Krajikom oka vidjela je enu kako plee, u zelenim svilenim koprenama. Fonograf je svirao simfoniju Cesara Francka. - Ne smijemo propustiti Cassiein ples. Jadna djevojka grozno bi se uvrijedila. - Jojo, priaj mi o sebi, kako si? Odmahnuo je glavom te rukom u obilatim rukavima opisao iroku kretnju. - Ah, sjednimo na tlo pa stare priajmo prie o smrtima kraljeva. - Oh, Jojo, dozlogrdile su mi takve stvari... Sve je to tako glupo i bijedno... ao mi je to sam im dopustila da me nagovore da skinem eir. - Bijae to stoga da mogu pogledati zabranjene ume kose tvoje. - Oh, Jojo, daj budi razuman.

- Kako tvoj mu, Elaine, ili, radije, Helena? - Oh, on je dobro. - Ne bi se ba reklo da si jako oduevljena. - I Martin je dobro. Ima crnu kosu i smee oi a obrazi e mu biti ruiasti. Uistinu, strano je sladak. - Draga moja, potedi me tog izljeva materinske sree... Sad e mi jo priati da si stupala u djejoj paradi. Nasmijala se. - Jojo, mnogo me zabavlja to te ponovno vidim. - Jo nisam dovrio svoj katekizam, draga moja... - Vidio sam te neki dan u ovalnoj blagovaonici s ovjekom vrlo otmjena izgleda, otrih crta i sijede kose. - Zacijelo je to bio George Baldvvin. uj, pa ti si ga poznavao u stara vremena. - Naravno, naravno. Kako se promijenio. Izgleda mnogo zanimljivije nego neko, moram priznati... Vrlo neobino mjesto da se ondje javno vide na ruku supruga boljevikog pacifiste i agitatora I. W. W. moram priznati. - Jimps ba nije takav. Gotovo bih eljela da jest... - Napuila je nos. - Osim toga, malo mi je dosadilo sve to. - To sam slutila, dlaga. - assie samouvjereno zalepra pored njih. - Oh, daj doi i pomozi mi... Jojo me grozno zadirkuje. - Pa, tludit u se sjesti samo na tlenutak, onda u plesati... Gospodin Ogletholpe itat e svoj plijevod pjesama Bilitisa uz koje u ja plesati. Ellen je gledala od jednoga do drugog; Oglethorpe izvine obrve i kimne glavom. 7 tim je Ellen dugo vremena sama sjedila promatrajui mutnu omaglicu dosade prenatrpanu sobu u kojoj se plesalo i avrljalo. Ploa na fonografu bila je turska. Hester Voorhees, kotu-'ava ena upave henacrvene kose, kratko podiane u razini uha izie drei pred sobom posudu opojna mirisa, a pred njom su ila dva mladia koja su odmatala sag dok je ona nailazila. Na sebi je imala srebrne hlae i zveckav metalni pojas i grudnjak. Svi su pljeskali i govorili Kako je divna, kako je velianstvena, kadli iz susjedne sobe dopru tri prodorna enska vriska. Svi skoe na noge. Na pragu se pojavi krupan ovjek s tvrdim pustenim eirom na glavi. - U redu, djevojice, odmah prijeite u stranju sobu. Mukarci neka ostanu ovdje. -A tko ste vi? - Nije vano tko sam, uinite kako vam rekoh. - ovjekovo lice je pod tvrdim pustenim eirom bilo crveno kao cikla. - On je detektiv. - Ovo je sramota. Neka pokae znaku. - Ovo je oruana pljaka. - Ovo je racija. Prostorija se odjednom ispuni detektivima. Stajahu pred prozorima. Pred kaminom stajae ovjek s kockastom kapom, lica grudiasta poput kae. Grubo su gurali ene u stranju prostoriju. Mukarce su natiskali u malu skupinu pored vrata; detektivi su im zapisivali imena. Ellen je jo sjedila na kauu. ... telefonski su se alili glavnom tabu zau nekoga kako kae. Tad opazi da se na stoliu pored kaua na kojemu sjedi nalazi telefon. Digne slualicu i neujno zatrai broj. - Halo, je li to ured okrunog tuioca? ... Dajte mi molim vas gospodina Baldvvina ... George ... Sva srea to sam znala gdje si. Je li tamo okruni tuilac? Ba lijepo... ne, ti mu to ispriaj. Dolo je do grozne pogreke. Ja sam u stanu Hester Voorhees; zna, ona ima plesni studio. Pokazivala je odreenom broju prijatelja neke plesove a nekom grekom policija je izvrila raciju u stanu ... ovjek s tvrdim pustenim eirom stajao je iznad nje. . ~ Pa lijepo, telefoniranje vam nema nikakvog smisla... Prijeite u susjednu prostoriju. Imam vezu s uredom okrunog tuioca. Razgovarajte s njim ... Halo, je li to gospodin Winthrop? ... Da, O ... Dobra veer. Molim vas, hoete li razgovarati s ovim ovjekom? - Pruila je telefon detektivu te se udaljila u sredinu prostorije. Boe, te-la sto sam skinula eir, pomislila je. 284

285 Iz susjedne sobe dopre jecanje i teatralni glas Hester Voor-hees kako vriti; - Ovo je grozna pogreka... Ne doputani da me ovako vrijeate. Detektiv spusti slualicu. Priao je k Ellen. - elim vam se ispriati, gospoice ... Postupali smo na temelju nedovoljnih obavjetenja. Smjesta u povui svoje ljude. - Radije se ispriajte gospoi Voorhees ... Ovo je njezin studio. - Dakle, gospoe i gospodo - zapone detektiv bunim vedrim glasom - potkrala nam se sitna pogreka i veoma nam je ao ... Uvijek se dogaaju nezgode... Ellen mugne u susjednu sobu po eir i kaput. Neko je vrijeme stajala pred ogledalom pudrajui nos. Kad se ponovno nala u studiju svi su govorili u isto doba. Naokolo stajahu mukarci i ene ogrnuvi plahte i kune haljetke preko svoje oskudne plesne odjee. Detektivi su se isparili isto onako iznenadno kao to su doli. Oglethorpe je govorio glasno i zanesenjaki usred skupine mladih mukaraca. - Ba su gadovi kad su napali ene vikao je crven u licu, maui ukrasom za glavu koji je drao u jednoj ruci. - Sreom sam se uspio svladati ili bih poinio djelo zbog kojega bih alio do smrti... Zaista sam jedino zahvaljujui silnom samosvlaivanju... Ellen se uspjela iskrasti, potrala niza stepenice i nala se na kiovitim ulicama. Zaustavila je taksi pa otila kui. Kada se svukla, telefonirala je Georgeu Baldwinu kui. - Halo, George, uasno mi je ao to sam morala uznemiriti tebe i gospodina Winthropa. Pa, da na ruku nisi rekao da e cijele veeri biti tamo, oni bi nas sada vjerojatno iskrcavali iz crne marice ispred Jefferson Market Courta ... Naravno, bilo je smijeno. Jednom u ti priati o tome, ali toliko sam sita svih stvari... Oh, ama ba svega, i estetskog plesa i knjievnosti i radikalizma i psihoanalize ... Jednostavno sam prezasiena, smatram ... Da, mislim da je upravo to, George... Mislim da sazrijevam. No bijae grumen crne kripave hladnoe. Dok mu je u nosu jo uvijek bio zadah tijesaka, i dok mu je u uima jo odzvanjalo kucanje pisaih strojeva, Jimmy Herf stajao je na City Hali Squareu s rukama u depovima, promatrajui kako odrpani ljudi s kapama i naunjacima nabijenim na lica i ije boje sirova odreska, lopatama odgru snijeg. Stara i mlada, njihova lica imala su istu boju, njihova je odjea imala istu boju. Britki vjetar sjekao mu je ui a od vjetra ga je elo boljelo izmeu oiju. - Zdravo Herf, to misli, bi li prihvatio posao? - zapita l d' mlijena lica koji mu je vedro priao i pokazao hrpu T SL' Zato ne, Dane? Ne znam zato to ne bi bilo bolje nego rotratiti cijeli ivot kopajui po tuim poslovima sve dok ne postane nita drugo doli prokleti putujui diktafon. - Ljeti bi to bio lijep posao ... Ide li u Zapadno predgrae? - Idem pjeice ... Veeras sam uasno uzrujan. - Uh, ovjee, smrznut e se i poginuti. - Ba me briga ... Dospije dotle da vie nema privatnog ivota, postane obini automatski pisai stroj.

- Pa, ja bih elio da se mogu otarasiti malog dijela svog privatnog ivota... Pa, laku no. Nadam se da e nai nekakav privatan ivot, Jimmy. Jimmy Herf se nasmijano leima okrene razgrtaima snijega i zaputi se Broadwayem, povijajui se na vjetru zagnjurivi bradu u okovratnik kaputa. Na Houston Streetu pogledao je na svoj runi sat. Pet sati. Boe, danas je zakasnio. Nema tog mjesta na svijetu gdje bi mogao dobiti neto za pie. U sebi zacvili pri pomisli na ledene blokove koje jo ima propjeaiti prije nego stigne u svoju sobu. Tu i tamo je zastajkivao da tapanjem unese malo ivota u obamrle ui. Naposljetku se vratio u svoju sobu, upalio plinsku pe pa se sav zamrznut nadvio nad nju. Njegova je soba bila mala etvrtasta sumorna soba na junoj strani Was-hington Squarea. Sav namjetaj sastojao se od kreveta, stolca, stola pretrpana knjigama i plinske pei. Kad mu je postalo malo toplije, posegne ispod stola za bocom ruma koju je bio pokrio koarom. Na plinsku pe stavi vode u limenoj alici da je zagrije te pone piti vrui rum i vodu. U njemu su se razuzdavale sve vrste bezimenih boljki. Osjeao se poput ovjeka iz bajke koji je oko srca imao eljezni obru. Sad se eljezni obru kidao. Ispio je rum. Povremeno se soba sveano i melodino poinjala oko njega vrtjeti. Iznenada je naglas rekao: Moram s njom razgovarati... Moram s njom razgovarati. Nabije eir na glavu te navue kaput. Vani je bila hladnoa poput melema. Zveckajui proe est mljekarskih kola, jedna za drugim. Na Zapadnoj dvanaestoj natjeravale su se dvije crne make, ve je bilo ispunjeno njihovim ludim mijaukanjem. Osjeao je fla e mu neto prsnuti u glavi, pa da e i on iznenada odjuriti zamrznutom ulicom i jezovito mijaukati. Drui je stajao u mranom hodniku pa zvonio i zvonio na ono s oznakom Herf. Onda pokuca to je mogao glasnije. Na vrata doe Ellen u zelenom ogrtau. 286 287- to je, Jimps? Zar nema klju? - Lice joj je bilo mekano od sna; oko nje je lebdio sretan ugodan sladak miris snenosti. Zadihano je procijedio kroz stisnute zube: - Ellie, moram s tobom razgovarati. - Jesi li nakresan, Jimps? - Pa, znam to govorim. - Grozno sam pospana. Poe za njom u spavau sobu. Zbacila je s nogu papue i vratila se u krevet, sjela uspravno gledajui ga oima otealim od sna. - Ne govori preglasno, zbog Martina. - Ellie, ne znam zato mi je uvijek tako teko govoriti o bilo emu... Uvijek se moram napiti da kaem ono to mislim... uj me, da li ti se jo sviam? - Zna da te strano volim i da u te uvijek voljeti. - Mislim na ljubav, zna na to mislim, bez obzira to je to ... - promuklo je upao. - Smatram da nikoga ne mogu dugo voljeti osim ako nije mrtav... Ja sam uasna ena. Nema smisla o tome govoriti. - Znao sam to. Znala si da to znam. O, Boe, potonule su mi sve lae, Ellie. Sjedila je digavi koljena i prekriivi preko njih ruke, gledala ga je rastvorenim oima. - Jesi li istinski tako lud za mnom, Jimps? - uj, razvedimo se pa okonajmo s tim. - Nemoj toliko uriti, Jimps... A tu je i Martin. to emo s njim? - Povremeno mogu namaknuti za nj dovoljno novaca, jadno dijete. - Zaraujem vie nego ti, Jimps ... Jo ne bi smio to uiniti. - Znam, znam. Kao da to ne znam? Sjedili su i gledali se bez rijei. Oi su ih pekle od pustog zurenja jedno u drugog. Odjednom Jimmv silno poelje da spava, da se niega ne sjea, da pusti glavu neka mu utone u crninu, kao u majino krilo kad je bio djeak. - Pa lijepo, idem kui. - Suho se smijuckao. - Nismo mislili da e se sve to na ovaj nain raspasti, je l'da? - Laku no, Jimps - procvili ona zijevajui. - Ali stvari ne zavravaju ... Samo kad ne bih bila ovako grozno pospana .. Hoe li ugasiti svjetlo? ! U mraku je pipkao put do vrata. Vani se dizalo arktiko ju- j tro, sivo od zore. Pouri natrag u svoju sobu. elio je lei u krevet i zaspati prije svjetla. 288 Duguljasta niska prostorija, a niz sredinu dugi stolovi natrilenim i krep tkaninama, smeim, ruiastim kao losos, PU aragdnozelenim. Miris niti koje se paraju j pribora za odjeu.

A^u svih stolova pognute rie, plave, crne, smee glave kroja-egrti guraju tamo-amo po prolazima pokretne stalke ovje-ane haljinama. Zazvoni zvonce i soba se prolama od galame i dreavog Zagora kao krletka za ptice. Anna ustaje i istee ruke: - Boe, puca mi glava - kae ona djevojci pored sebe. - Noas si kasno legla? Kimne glavom. - Mora prestati s tim, duice, pokvarit e ti ljepotu. ena ne moe baniti koliko mukarac. - Ta djevojka je tanka i plava i ima krivi nos. Obrgli Annu oko struka. - Boe, kad bih mogla dobiti malo tvoje teine. - I ja bih htjela da moe veli Anna. - Bez obzira to jedem, pretvori se u salo. - Ipak nisi predebela... Samo si punaka pa te mukarci vole stisnuti. Pokuaj nositi djeake stvari kao to sam ti rekla pa e dobro izgledati. Moj momak kae da voli da ena ima forme. Na stepenicama se probijaju kroz skupinu djevojaka koje sluaju sitno djevoje crvene kose to govori brzo, irom otvarajui usta i kolutajui oima. - ... ivjela je u slijedeem bloku, Cameron Avenue 2230, i bila je s nekim prijateljicama na hipodromu i kad su se vraale kui bilo je kasno i ostavie je da sama poe kui, po Cameron Avenue, shvaate? A sutradan ujutro kad ju je njezina obitelj poela traiti, nali su je iza reklamnog plakata Peperminta na zaputenom gradilitu. - Je li bila mrtva? - Pa nego to... Crnac joj je uinio neto grozno a onda ju je zadavio... Uasno sam se osjeala. Ila sam s njom u kolu. A nijedna djevojka iz Cameron Avenue ne izlazi van poslije mraka, tako se boje. - Naravno, sino sam o svemu tome itala u novinama. Zamislite a mi stanujemo odmah u slijedeem bloku. - Jesi li vidio kako sam dodirnula onu grbu? klikne Rosie Kad je sjeo pored nje u taksi. - U predvorju kazalita? Povukao je hlae koje su mu se zategnule preko koljena, d "i, C nam doniJeti sreu, Jake. Nikad nisam doivjela to a grba zakae ... ako mu dodirne grbu ... Joj, smui mi se od 19 - Manhattan Transfer 289toga to ovi taksiji tako brzo voze. Polete naprijed jer je taksi iznenada stao. - Boe mili, zamalo smo pregazili djeaka. Jake Silverman potape je po koljenu. - Jadno malo djetence, je li mi se uzrujalo? Dok su se primicali hotelu, drhtala je i zagnjurila lice u okovratnik kaputa. Kad su poli na pult po klju, namjetenik ree Silvermanu: - Tamo vas eka jedan dentlemen, gospodine. Prie mu demekast ovjek izvadivi iz usta cigaru. - Biste li na trenutak doli ovamo, gospodine Silverman? Rosie pomisli da e se onesvijestiti. Stajala je potpuno mirna, zaleena, duboko zagnjurivi obraze u krzneni okovratnik na kaputu. Sjedili su u dva duboka naslonjaa i aptali primaknuvi glave vrlo blizu. Korak po korak im se primicala i oslukivala. Nalog za hapenje ... Ministarstvo pravde ... upotreba sredstava u svrhu prijevare ... Nije ula to je u stankama ubacivao Jake. Neprestano je kimao glavom kao da se slae. Onda odjednom progovori uglaeno, nasmijeen. - Pa, uo sam vau stranu, gospodine Rogers ... Evo moje. Ako me sad uhapsite, bit u upropaten, a propast e i mnotvo ljudi koji su uloili novac u ovaj pothvat... Za tjedan dana mogu cijeli koncern likvidirati sa profitom... Gospodine Rogers, ja sam ovjek koji je pretrpio silne tete stoga to je bio lud pa vjerovao pogrenim ljudima. - Ja tu nita ne mogu ... Moja je dunost da izvrim nalog za hapenje ... Na alost, morat u pretraiti vau sobu ... Vidite, imamo niz sitnih podataka... - ovjek strese pepeo s cigare i pone itati jednolinim glasom: - Jacob Silverman, alias Ed-ward Faversham, Simeon J. Arbuthnot, Jack Hinklev, J. J. Gold ... Oh, imamo zgodan spii ... Obavili smo vrlo lijep posao u vaem sluaju, iako nije na meni da se hvalim. Ustali su. ovjek sa cigaretom trgne glavom prema mravom ovjeku s kapom koji je sjedio na suprotnoj strani predvorja i itao novine. Silverman ode na pult. - Moram poslovno otii - rekao je namjeteniku. - Molim vas, hoete li mi pripremiti raun? Gospoa Silverman e jo nekoliko dana zadrati sobu. Rosie je izgubila mo govora. Za njima trojicom ode u lift. - Zao mi je to ovo moramo uiniti, gospoo - ree mravi detektiv nateui titnik svoje kape. Silverman im otvori vrata sobe i paljivo ih za sobom zatvori. 290 novu

- Hvala vam na uviavnosti, gospodo... Moja vam ena zahva )) .e na jednostavnu stolicu u kutu sobe. Grevito je . la,zik, Sve grevitije, kako joj se usne ne bi trzale. - Shvaamo, gospodine Silverman, da ovo nije posve obian kriminalan sluaj. - Jeste li za pie, gospodo? Odmahnue glavom. Demekasti ovjek pripali cigaru. U redu, Mike - ree on mravom ovjeku. - Pretrai ladice i ormar. - Je li to propisno? - Kad bi ovo bilo propisno, vama bismo nabili lisiine, a gospou bismo uhapsili kao suuesnicu. Rosie je sjedila stegnuvi ledene ruke meu koljenima, njiui tijelo s jedne strane na drugu. Oi joj bijahu sklopljene. Dok su detektivi premetali po ormaru, Silverman iskoristi priliku da joj stavi ruku na rame. Otvorila je oi. - Onog asa kad me prokleti detektivi odvedu, telefoniraj Schatzu pa mu sve reci. Pronai ga pa makar morala probuditi cijeli Nevv York. Govorio je tiho i brzo, usne su mu se jedva micale. Gotovo odmah je otiao u pratnji dvojice detektiva koji su preko ramena prebacili torbu s remenom punu pisama. Njegov poljubac jo joj bijae vlaan na usnama. Zabezeknuto je gledala po praznoj samrtniki tihoj sobi. Zapazila je da neto pie na ljubiastoj pugaici na stolu. Bio je to njegov rukopis, vrlo neuredan: Sve nosi u zalagaonicu i nestani; dobro si ti dijete. Suze joj ponu tei niz obraze. Dugo je sjedila opustivi glavu na stol, ljubei olovkom narkane rijei na pugaici. 291IV. NEBODER Mladi bez nogu zastane nasred junog plonika etrnaeste ulice. Na sebi ima plavi pleteni demper i plavu pletenu kapu u ilj. Njegove se uvis izbuljene oi ire dok ne ispune papirnato bijelo lice. Plovi nebom zrana laa, blistava staniolska cigara zamagljena od visine, blago probada kiom isprano nebo i njene oblake. Mladi bez nogu zastane poduprijevi se na ruke, nasred junog plonika etrnaeste ulice. Meu nogama u iskoraku, mravim nogama, gegavim nogama, nogama u suknjama i hlaama, i u kratkim irokim hlaicama stegnutim ispod koljena, on zastaje kao ukopan, poduprijevi se na ruke, gledajui na nebu zranu lau. Bez zaposlenja, Jimmy Herf izie iz Pulitzer Buildinga. Zastane pokraj hrpe ruiastih novina na rubu plonika, duboko je udisao, gledao uvis blistavo vreteno Woolwortha. Dan bijae sunan, nebo je bilo plavo poput crvendaeva gnijezda. Skrene na sjever i stade ii u gornji grad. to se vie od njega udaljavao, Woolworth se izduljivao poput teleskopa. Iao je na sjever kroz grad sjajnih prozora, kroz grad irkan alfabetima, kroz grad zlaanih reklamnih natpisa. Proljee bogato biljnim ljepilom ... Krcato zlatnim bogatstvom, slast u svakom ugrizu, OTAC SVIJU NJIH, proljee bogato biljnim ljepilom. Nitko ne moe kupovati bolji kruh nego PRINCE ALBERT. Kovani elik, aluminij, bakar, nikal, kovano eljezo. Cijeli svijet voli prirodnu ljepotu. LOVE'S BARGAIN, ono odijelo kod Gumpela, najbolja ponuda u gradu. Zadrite tu djevojaku put... JOE KISS, startanje, paljenje, svjeice na automobilima i generatori. Uslijed svega toga kipio je od suzdranih cereka. Bijae jedanaest sati. Nije legao u krevet. ivot se okrenuo glavake, on bijae muha koja hoda po stropu izokrenutoga grada. Ostavio je 292 .. jmao nita raditi danas, sutra, prekosutra, zakosutra. posao,jiy^ uspinje, to se i sputa, ali tek nakon niza tjedana i mieseci Proljee bogato biljnim ljepilom. Ue u zalogajnicu, narui slaninu i jaja, prepeeni kruh i kavu sjedne te ih zadovoljno stane jesti, temeljito uivajui u okusu svakog zalogaja. Misli su mu jurile divlje poput panjaka punog drijebaca jednogodinjaka, izbezumljenih od zalaska sunca. Za susjednim je stolom jedan glas jednolino izlagao: - Dao joj je nogu... I kaem vam, morali smo obaviti ienje. Svi su oni bili lanovi vae crkve, znate. Znali smo cijelu priu. Savjetovahu mu da je otjera. On ree Ne, vidjet u kako e ovo zavriti. Herf ustane. Mora opet hodati. Iziao je s okusom slanine u zubima. Ekspresna sluba udovoljava zahtjevima proljea. O, Boe, zadovoljiti potrebe proljea. Nemamo limenke, ne, gospodine, ali svaki mekani prstohvat duhana za lulu sadri bogatu kvalitetu... SOCONV. Jedan ukus govori vie nego milijun rijei. uta olovka s crvenom vrpcom. Vie nego milijun rijei, nego milijun rijei. - U redu, dajte mi taj milijun... Ne otkrivaj ga, Bene. Smatrajui ga mrtvim, banda iz Vonkersa ostavila ga je na klupi u parku. Oruano su ga napali, ali dobili su samo milijun rijei... - Uh, Jimps, toliko sam umorna od razgovora o knjigama i od proletarijata, razumije li? Krcato zlatnim bogatstvom, proljee.

Mati Dicka Snovva posjedovala je tvornicu kutija za cipele. Propala je a on je napustio kolu i poeo se potucati po uglovima ulica. Prodava za tezgom bezalkoholnih pia dao mu je savjet. Opteretio se s dvije isplate za biserne naunice crnokose idovske djevojke koja je imala obline kao mandolina. Na stanici nadzemne eljeznice saekali su bankovnog kurira. On se nasadio preko okretaljke za prijelaz i ostao tamo visiti. Otili su s torbom u Ford sedanu. Dick Snovv je zaostao praznei svoj revolver u mrtvaca. U zatvoru je iekujui smaknue udovoljio zahtjevima proljea napisavi pjesmu svojoj majci koju su mu objavili u Evening Graphicu. Sa svakim dubokim udisajem Herf je udisao buku i kripu i ^ are"e reenice, sve dok se nije poeo nadimati, dok nije os-j no kako krupan i neodreen posre, kako poput stupa dima skih H travanJskin ulica, gledajui u prozore mehaniar-ostet 10mCa> tvornica dugmadi, najamnih kuerina, dok nije J "o miris prljave posteljine i ravnomjerno brujanje tokarskih 293strugova, pisao je psovke na pisaem stroju meu daktilografki-njinim prstima, pomijeao u robnim kuama natpise sa cijenom. U njemu je sve italo poput soda vode u slatkim travanjskim sirupima, jagode, sarsaparille, okolade, trenje, vanilije, cijedei pjenu kroz blagi benzinskoplavi zrak. S muninom pada etrdeset i etiri kata, zgnjeio se. A da kupim revolver pa ubijem El-lie, da li bih udovoljio zahtjevima travnja sjedei u zatvoru iekujui smaknue piui pjesmu o svojoj majci koju e objaviti Evening Graphic? Skupljao se sve dok nije bio majuan kao zrnce praine, probijao se meu vrletima i hridinama u tutnjavom kanalu, pentrajui se na slamke, zaobilazei jezera motornog ulja. Sjedio je na Washington Squareu, ruiastom od podneva, motrei kroz slavoluk po Petoj aveniji. Iz njega je iscurila groznica. Osjeao je hladnou i umor. Jo jedno proljee, Boe, prije koliko li sam proljea iao s groblja plavom cestom od kamena tucanika, gdje su cvrkutali poljski vrapii, a na natpisu pisalo: Vonkers. U Vonkersu sam pokopao svoje djeatvo, u Marseil-lesu sam, okrenut licem u vjetar, utopio u luci svoje mladenake godine. Gdje li u u Nevv Vorku pokopati svoju dvadeset i devetu godinu? Moda su bili deportirani te su se otisnuli na puinu na trajektu za Ellis Island, pjevajui Internacionalu. Ori se Internacionala preko mora, gubi se uzdiui u magli. DEPORTIRAN James Herf mladi novinar iz 190, Zapadne Dvanaeste ulice nedavno je izgubio svoju dvadeset i devetu godinu. Odgovarali su pred sucem Merivaleom i poslae ih u deportaciju na Ellis Island kao nepoeljne strance. etvorica najmlaih, aa, Mihajlo, Nikola i Vladimir, ve su neko vrijeme provela u istranom zatvoru optueni za kriminalnu anarhiju. Peti i esti optueni su zbog skitnje. A posljednji, Bili, Tony i Joe, zatvoreni su zbog razliitih krivinih djela u koja spadaju zlostavljanje ene, podmetanje poara, tunjava i prostitucija. Svi utvreni krivim za prekraj, zloupotrebu slubenog poloaja i propust. Posluajte, posluajte, posluajte, zatvorenice... Dokaze smatram sumnjivim, ree sudac nalivi si au jakog pia. Pisar koji je mijeao neki staromodni koktel odjednom je obrastao liem vinove loze i sudnica je mirisala po procvjetalom grou a Blistavi krijumar pograbio je bikove za rogove te ih je uz tiho rukanje vodio niza stepenice sudnice. Suenje se odgaa do daljnjega uzvikne sudac kad je u svojoj boci vode pronaao din. Reporteri su otkrili naelnika odjevena u leopardovu kou kako pozira kao Graanska krijepost poloivi nogu na lea istonjake plesaice princeze Fifi. Va dopisnik naginjao se kroz prozor Bankarskoga kluba u drutvu svog tetka, Jeffersona T. Merivalea, dobro poznatog lana klubova u ovom gradu, te u drutvu dvaju dobro zapaprenih janjeih odrezaka. U meuvremenu su konobari na brzinu okupljali orkestar, upotrijebivi tr-buine Gausenheimera kao male bubnjeve. Glavni je konobar ostvario istinski prekrasnu interpretaciju pjesme My OldKentuc-ky Home na taj nain to je po prvi put kao ksilofon upotrijebio rezonantne elave glave sedmorice upravitelja Kompanije dobro razvodnjenog benzina iz Delavvarea. A Blistavi je krijumar, odjeven u ljubiaste gimnastike hlae i sa svilenim eirom ukraenim plavom vrpcom, cijelo vrijeme vodio bikove Broad-wayem, u iznosu od dva milijuna tri stotine etrdeset dvije tisue petstotina i jedan. Kad su stigli do Spuvten Duvvila, neodlo-no su se utopili, jedan red za drugim, u pokuaju da otplivaju u Vonkers. I dok ja ovdje sjedim, pomisli Jimmy Herf, u mojoj nutrini svrbe novine poput osipa. Sjedim ovdje koziav od novina. Ustao je. Ispod klupa sklupalo se uto psetance i spavalo. uto psetance djelovalo je vrlo sretno. - Potrebno mi je da se

dobro ispavam - glasno e Jimmy. - Sto e s tim uiniti, Dutch, hoe li ga zaloiti? - Francie, ni za milijun dolara ne bih dao ovaj mali revolver. - Tako ti Boga, ne govori mi sada o novcu . . . Slijedei put neki e ga pajkan spaziti na tvom bedru pa e te uhapsiti na temelju Sullivanova zakona. - Jo se nije rodio taj pajkan koji bi mene uhapsio . . . Zaboravi na to. Francie je zajeala. - Ali, Dutch, to da radimo, to da radimo?

?Utch tutne revlver u dep i skoi na noge. Uz asfaltiranom Cestom naprijed-natrag. Veer bijae ' '""T 1 automobm k Ji su se kretali po bljuzgavoj cesmoe mi ----------ju,, cmoljenjem i plaem... Zar ne i. - Ponovno mrzovoljno sjedne kraj nje. - Ui-a sam uo kako se netko mie u grmlju... Ovaj vom Eradi7"irJn JC pajkana u civilu U cijelom ovom uga-8radu mkamo ne moe poi a da te ne nadziru. 294 295- Ne bi mi to smetalo da se ne osjeam tako traljavo. Nita ne mogu pojesti a da ne povratim, a cijelo vrijeme toliko se bojim da ostale djevojke neto ne zapaze. - Pa rekao sam ti da znam kako emo sve srediti, je l da? Obeavam ti da u za nekoliko dana sve lijepo srediti ... Otputovat emo pa se vjenati. Poi emo na jug... Kladim se da u drugim mjestima ima mnogo zaposlenja... Postaje mi hladno, maknimo se odavde, do vraga. - Oh Dutch - ree Francie iznemoglim glasom dok su hodali po asfaltnoj cesti blistavoj od blata - to misli, hoemo li se ikada vie onako provoditi kao neko? - Sad nas prati zla srea, ali to ne znai da e uvijek tako biti. Pa preivio sam one plinske napadaje u Oregonskoj umi, zar ne? U posljednjih nekoliko dana razmatrao sam mnoge stvari. - Dutch, ako te uhapse, nee mi preostati nita drugo doli da skoim u rijeku. - Zar ti nisam rekao da me nee uhapsiti? Gospoa Cohen, pogrbljena starica lica smea i mrljava poput crvenosmee zimske jabuke, stoji pored kuhinjskog stola poloivi svoje kvrgave ruke preko trbuha. Njie se u bokovima dok beskrajnom mrzovoljnom bujicom jidia kudi Annu koja oiju krmeljivih od pospanosti sjedi nad alicom kave: - Bolje bi bilo da te vrag odnio u kolijevci, da si se mrtva rodila... Oj, zato li sam odgojila etvero djece zato da svi oni budu nitarije, agitatori i uliarke i probisvijeti... ? Benny dvaput u zatvoru a Bog zna gdje li Sol izaziva nered, a arah, prokleta bila, grijehu se odala lamatajui nogama u kazalitu Min-sky, a sada i ti, dabogda usahla na toj stolici, uva trajkaku strau za velje, bestidno ide ulicom s natpisom na leima. Anna umoi komad kruha u kavu te ga stavi u usta. - Oh, mama, ti ne razumije - ree ona punih usta. - Da razumijem, da razumijem kurvaluk i poronost... ? Oj, zato ne ide na posao i dri jezik za zubima i mirno prima plau? Lijepo si zaraivala i mogla si se lijepo udati prije nego to ti se omililo ludovanje po plesnjacima s onim gojom. Oj, oj, da sam ja odgojila kerke u starosti svojoj koje nijedan poten ovjek ne eli odvesti kui svojoj i njima se oeniti... Anna ustane vritei: - To se tebe ne tie ... Uvijek sam redovito plaala svoj dio stanarine. Ti misli da ena ne zavrijeuje nita drugo nego da cijeloga ivota robuje i da joj prsti pucaju od rada ... Ja mislim drukije, uje li me? Da se nisi usudila da me psuje... 296 Oi sada odgovara svojoj staroj majci. Da je Solomon iv, k o bi te ibom. Bolje bi bilo da si se mrtva rodila nego da nTajci svojoj odgovara kao goj. Nosi se iz ove kue i to brzo, prije nego to te prokunem. - Pa dobro, ii u. - Anna otri kroz tijesni hodnik zakren kovegom, u spavau sobu pa se baci na svoj krevet. Obrazi su joj gorjeli. Nepomino je leala nastojei razmiljati. Iz kuhinje je dopiralo divljako jednolino jecanje stare ene. Anna se na krevetu uspravi u sjedei poloaj. U zrcalu suelice spazila je napregnuto lice oroeno suzama i razbaruenu kutravu kosu. - Boe moj, to grozno izgledam - uzdahnula je. Dok je ustajala, peta joj se zaplete u obrub haljine. Haljina se resko raspara. Anna sjedne na rub kreveta te je plakala i plakala. Zatim je sitnim savjesnim bodovima paljivo zaila razderotinu na haljini. ivanje ju je smirilo. Stavila je na glavu eir, obilno napud-rala nos, nanijela na usne malo rua, navukla na sebe kaput te izila. Travanj je iz ulica u Istonom predgrau izmamljivao neoekivane boje. Iz kolica krcatih ananasom dopirala je slatka pohotljiva svjeina. Na uglu je nala Rose Segal i Lillian Diamond kako za tezgom bezalkoholnih pia piju koka kolu. - Anna, popij s nama koka kolu - u zboru e one. - Hou ako me poastite... ja sam vorc. - Kako, zar nisi dobila svoju trajkaku plau? - Sve sam dala staroj... Ipak nikakve koristi od toga. Cijeli dan samo psuje. Prestara je. - Jesi li ula da su revolverai upali u prodavaonicu Ikea Goldsteina i razlupali je? Sve su razlupali ekiima a njega ostavili onesvijetena na gomili laganih tkanina. - Oh, to je grozno. - Pravo mu budi, kaem ja.

- Pa oni ne bi smjeli na taj nain unitavati ovjekovo vlasnitvo. Mi od toga ivimo isto kao i on. Lijep ivot, bome ... Polumrtva sam od toga - ree Anna lupnuvi praznom aom po tezgi. - Lake lake - ree prodava za tezgom. - uvajte mi posue. - Ah najgore od svega bilo je ovo - nastavi Rose Segal -aok su se oni gore u Goldsteinovoj prodavaonici tukli, kroz proor je poletjela zakovica i pala niz devet katova i ubila vatrogas-KOJI Je prolazio u kamionu tako da je mrtav ispao na ulicu. ato li su to uinili? , ~ VJerJatno je neki ovo zavitlao zakovicom na drugog cvu a ona izletjela kroz prozor. 297- I ubila vatrogasca. Anna vidje kako avenijom prema njima ide Elmer, njegovo mravo lice bilo je istureno, a ruke skrivene u depovima izlizanog kaputa. Ostavila je djevojke pa se zaputila prema njemu. - Jesi li krenuo u nau kuu? Nemoj, idemo, jer stara stravino psuje ... O kad bih je uspjela strpati u Keri Izraelove. Ne mogu je vie podnositi. - Onda idemo onamo pa sjednimo na trgu - ree Elmer. -Zar ne osjea proljee? Pogledala ga je krajikom oka: Da ga ne osjeam? Oh, Elmeru, voljela bih da ovaj trajk zavri... Poludjet u od toga to itavog dana nita ne radim. - Ali Anna, trajk je radnika velika prilika, radniko sveuilite. Dajte nam priliku da studiramo i da itamo te da idemo u Javnu knjinicu. - No, uvijek misli na to da e za dan-dva zavriti, a osim toga, kakva korist od toga? - to smo obrazovaniji, korisniji smo svojoj klasi. Sjeli su na klupu okrenuvi se leima igralitu. Nebo je nad njima bljetalo sedefnim pahuljicama zalaska sunca. Prljava djeca vritala su i galamila po asfaltnim stazama. - Oh - ree Anna pogledavi u nebo - eljela bih imati pariku veernju haljinu, a da ti ima smoking, pa bismo izili na veeru u divan restoran i poli bismo u kazalite, i tako dalje. - Da ivimo u pristojnom drutvu, to bismo mogli... Onda, poslije revolucije, i za radnike e biti veselja. - Ali, Elmeru, kakva nam korist od toga ako budemo stari i cendravi kao moja stara? - Naa djeca imat e te stvari. Anna sjedne na klupu, ravna kao svijea. - Nikada neu imati djece - istisnula je kroza zube - nikad, nikad, nikad. Alice ga je dodirnula za ruku kad su se okrenuli da pogledaju izlog talijanske slastiarne. Na svakoj torti ukraenoj vedrim cvjetovima analina i ljebiima, stajalo je eerno uskrsno janje i uskrsna zastava. - Jimmy - ree ona okreui prema njemu svoje ovalno lie previe crvenih usana, poput rua na tortama - mora neto poduzeti u pogledu Roya... Mora se zaposliti. Poludjet u ako mi jo bude sjedio po kui itajui novine, s onim uasnim apa-tinim izrazom ... Zna na to mislim... On te potuje. - Pa on se nastoji zaposliti. - Zapravo ne nastoji, i ti to zna. 298 - On misli da nastoji. Mislim da ima neobinu predodbu o sebi.. .'Ali ja sam ti ba pravi da govorim o zaposlenju ... - Oh znam, mislim da je to divno. Svi kau da si ostavio no-vine pa da e pisati knjigu Jimmy zatekne sebe kako gleda dolje u njezine proirene smee oi koje su u dnu imale bljesak, poput bljeska vode u zdencu. Okrenuo je glavu; stisne mu se grlo; nakaljao se. etali su po raspjevanoj arenoj ulici. Na vratima restorana naoe Roya i Martina Schiffa koji su ih iekivali. Kroz prednju prostoriju uu u dugo predvorje zakreno stolovima, stijenjenim izmeu dviju zelenkasto-plavi-astih slika Napuljskog zaljeva. Zrak bijae zasien mirisom parmezana i dimom cigareta i umaka od rajice. Alice malko namr-ti lice dok se namjetala na stolac. - Uh, elim koktel, odmah, brzo. - Jamano sam prostoduan - ree Herf - Ali ovi amci to koketiraju pred Vezuvom uvijek u mene uliju osjeaj da moram nekamo otputovati. Mislim da u za nekoliko tjedana otputovati. - A kamo to, Jimmy? - zapita Roy. - Zar to nije neto novo? - Zar tu nee svoje kazati Helena? - ubaci Alice. Herf je pocrvenio. - A zato bi? - otro e on. - Jednostavno sam ustanovio da u tom ne bih nita postigao - zau sama sebe kako izjavljuje malo kasnije. - Oh, nitko od nas ne zna to eli - procijedi Martin. - Stoga i jesmo tako slabaak narataj.

- Poeo sam uiti mnoge stvari koje ne elim - mirno e Herf. - Barem poinjem skupljati hrabrosti da samom sebi priznajem koliko su mi mrske sve stvari koje ne elim. - Pa to je divno - usklikne Alice - odbacio si karijeru zbog ideala. - Oprostite - ree Herf odmiui stolac unazad. Na zahodu pogleda sebe u oi u valovitom ogledalu. - Ne govori - proape. - Ono o emu govori, nikad ne uini... Lice mu je imalo supijan izraaj. Udubinu svojih ruku ispuni vodom te ga opere. Svi za stolom kliknu kad je sjeo. Hura za putnika - ree Roy. A1 C e jela sir na du im l * f krikama kruke. - Mislim da je to uzbudljivo - ree ona. kru nih Nieenv r J1 dosadno ~ uzvikne Martin Schiff poslije utnje, dim Jt P oiju i kotanih naoala 01 rest r plivalo je kroz ana poput ribe u tmurnom akvariju. 299- Upravo sam razmiljao o svim mjestima na koja bih sutra trebao traiti zaposlenje. - eli zaposlenje? - melodramatino e Martin. - eli prodati svoju duu najboljem ponudiocu? - Uh, ako je to sve to ima prodati... - zajei Roy. - Zabrinjava me moj jutarnji san ... Ipak je uljivo ponuditi im svoju osobnost i tako dalje. Nije vana tvoja sposobnost da obavlja posao nego tvoja osobnost. - Prostitutke su jedine potene ... - Ali, za miloga Boga, prostitutka prodaje svoju osobnost. - Ona je samo iznajmljuje. - Ali Rovu je dosadno... Svima vam je dosadno ... Ja vam svima dosaujem. - Divno se zabavljamo - uporno e Alice. - uj, Martine, ne bismo ovdje sjedili da nam je dosadno, je l da? ... Htjela bih da nam Jimmy kae kamo namjerava poi na svoja tajanstvena putovanja. - Ne, u sebi mislite kako sam ja dosadan tip, kakve koristi ima drutvo od njega? Nema novaca, nema lijepu enu, ne razgovara zanimljivo, ne daje burzovne upute. On je beskoristan teret drutvu... Umjetnik je teret. - Nije tako, Martine ... Govori bez veze. Martin zamahne rukom preko stola. Dvije ae vina se pre-vrnu. Preplaeni konobar stavi ubrus preko crvenih potoka. Ne opazivi to, Martin nastavi: - Sve je to himba ... Kad govorite, vi govorite sitnim laljivim vrcima jezika. Ne usuujete se razgolititi svoje istinske due ... Ali sada me morate posljednji put posluati... Kaem vam, posljednji put... Doi ovamo, konobaru, i ti, nagni se nad nas pa se zagledaj u crnu jamu ovjeje due. A Herfu je dosadno. Svima je vama dosadno, dosadno kao muhama koje zuje po prozorskom oknu. Mislite da je soba prozorsko okno. Ne znate to je unutra u crnoj dubini... Jako sam pijan. Konobar, jo jednu bocu. - Smiri se, Martine... Ne znam hoemo li i ovako moi platiti raun ... Nije nam potrebno nita vie. - Konobar, jo jednu bocu vina i etiri grappe. - Pa, reklo bi se da nam se sprema burna no - zacvili Roy. - Bude li potrebno, platit u svojim tijelom... Alice skini svoju krinku ... Ti si divno malo dijete iza krinke ... Doite sa mnom na rub jame... O! Previe sam pijan da vam kaem to osjeam. - Strgne svoje naoale od kornjaine ljuske i zgnjei ih u ruci, lee se bljetei skotrljaju po podu. Razrogaeni konobar sagne se po njih meu stolove. 300 Na trenutak je Martin sjedio mirkajui. Ostali se zgledae. Onda on poskoi na noge. _ Vidim vau malu podsmjeljivu ohol - oholost. Nije ni - do to vie ne moemo imati pristojne rukove, pristojne raz-ovore Moram dokazati svoju atavistiku iskrenost, dokazafi - Poeo je navlaiti kravatu. - uj, Martine, stari moj, smiri ivce - ponavljao je Roy. - Nitko me nee zaustaviti... Moram otrati u iskrenost crnine Moram otrati do kraja crnog pristanita na East Riveru pa se baciti. Herf je kroz restoran trao za njim na ulicu. Na vratima je zbacio sa sebe kaput, a na uglu prsluk. - Bogamu, tri kao jelen - dahtao je Roy teturajui uz Her-fovo rame. Herf digne kaput i prsluk, savine ih pod mikom te se vrati u restoran. Bijahu blijedi kad su sjeli, svaki s jedne Aliceine strane. - Hoe li on to uistinu uiniti? Hoe li on uistinu to uiniti? - neprestance je pitala. Nee, naravno da nee - ree Roy. - Poi e kui; samo nas je zaluivao jer smo ga prozreli. - A ako on to uistinu uini? - Bilo bi mi mrsko da to doivim... Vrlo mnogo ga volim. Svom djetetu nadjenuli smo ime po njemu turobno e Jimmy. - Ali ako se uistinu osjea tako uasno nesretnim, kakvo pravo imamo da ga zaustavimo? - Oh, Jimmy - uzdahne Alice - daj, narui kavu.

Vani je vatrogasna trcaljka jeala, lupala, tutnjala niz ulicu. Ruke su im bile hladne. Bez rijei su pijuckali kavu. Francie je izila kroz sporedna vrata jeftine robne kue Pet i deset centi na kraju dnevne guve, u est sati kada svi kreu kuama. ekao ju je Dutch Robertson. Smjekao se; lice mu je bilo rumeno. - uj, Dutch, to je ... ? - rijei joj zapnu u grlu. - Zar ti se ovo ne svia.. ? etali su etrnaestom ulicom, sa svake strane strujila je pokraj njih magla lica. - Sve je sjajno, Francie - mirno je govorio. Nosio je lagani sivi proljetni ogrta i lagani pusteni eir koji je dobro pristajao uz ogrta. Na nogama sumu blistale crvene zailjene polucipele. - Kako ti se svia ..ra: Rekao sam samome sebi, nema smisla pokuavati ita uinit, bez elegantne vanjtine. - Ah, Dutch, kako si to dobio? Napao sam ovjeka u prodavaonici cigara. Uh, to je bila glavna stvar. 301- Pst, ne govori tako glasno; mogao bi te netko uti. - Ne bi znali o emu govorim. Gospodin Densch sjedio je u uglu boudoira gospoe Densch u stilu Louisa XIV. Sjedio je sav pogrbljen na maloj pozlaenoj stolici ruiasta naslona dok inu je trbuina poivala na koljenima. Na njegovu zelenom mlohavom licu stvarahu dva trokuta debeli nos i bore koje su od prirubnica nozdrva vodile do uglova irokih usta. U ruci je drao hrpu brzojava, a na vrhu deifriranu poruku na plavom papiru koja je glasila: Deficit u poslovnici u Hamburgu otprilike 500.0000 $; potpis Heintz. Kamo god je gledao po sobici krcatoj pahuljastim blistavim predmetima, vidio je kako zrakom pleu ljubiasta slova otprilike. Tad opazi da je u sobu ula sluavka, svijetla mulatkinja nabrane kapice, te da bulji u njega. Njegove oi zapnu na velikoj plosnatoj kartonskoj kutiji to ju je drala u ruci. - to je to? - Neto za gospou, gospodine. - Donesi to ovamo... Od Hicksona... a zbog ega li ona kupuje nove haljine, recite mi, molim vas ... Od Hicksona... Otvorite. Ako bude djelovala skupo, poslat u je natrag. Sluavka oprezno odmota sloj svilenog papira otkrivi veernju haljinu boje breskve i zelenoga graka. Gospodin Densch ustane praskajui: - Ona zacijelo misli da je jo rat... Recite im da mi ovo ne primamo. Recite im da ovdje ne stanuje ta gospoa. Djevojka pokupi kutiju zabacivi glavu te izie s nosom u zraku. Gospodin Densch sjedne u malu stolicu te ponovno pone prouavati brzojave. - Ann-ee, Ann-ee - dopre ciav glas iz susjedne sobe; odmah zatim ue glava u ipkastoj kapici u ilj, tijesno pripijenoj, i krupno tijelo u bezoblinom nabranom negligeeu. - to je, J. D. to ti ovdje radi u ovo doba jutra? ekam svoju frizerku. - Vrlo je vano ... Upravo sam od Heintza primio brzojav. Draga Serena, Blackhead i Densch nalaze se u vrlo loem stanju, s obje strane vode. - Da, gospoo - zau se iza njega sluavkin glas. Trznuo je ramenima te poao na prozor. Osjeao se umoran i muan i teak od mesa. Ulicom proe kurir na biciklu; smijao se a obrazi mu bijahu ruiasti. Densch vidje sebe, na trenutak se osjeti vru i vitak kako prije mnogo godina gologlav tri niz Pine Street te krajikom oka zirka na djevojake glenjeve. Vrati se natrag u sobu. Sluavka je otila. 302 - Serena - zapone on - zar ne moe shvatiti ozbilj-t ) Sve zbog ovog pada cijena. A povrh svega toga trite graha otilo je do vraga. Ovo je propast, velim ti... Pa, dragi moj, nije mi jasno to od mene oekuje u tom pogledu. - tedi... tedi... Pogledaj koliko je pao teaj kauuka ... Ona haljina od Hicksona... - Pa, ne eli valjda da odem na zabavu kod Blackheada kao seoska uiteljica, zar ne? Gospodin Densch zastenje i odmahne glavom. - Oh, ti ne eli shvatiti; zacijelo i nee biti zabave... uj, Serena, ovdje vie nema mjesta ali... elim da spakuje koveg tako da bilo kojeg dana moemo otploviti... Potreban mi je odmor. Namjeravam poi na lijeenje u Marienbad... To e i tebi koristiti. Njezin pogled odjednom se sretne s njegovim. Prodube se sve borie na njezinu licu; koa pod oima bijae joj poput opne smeurane loptice. Priao joj je i stavio joj ruku na rame i napuio je usne da je poljubi kadli ona iznenada plane. - Ne podnosim da se mijea izmeu mene i mojih krojaa... Ne podnosim to ... Ne podnosim to... - Oh, neka bude kako eli. - Iziao je iz sobe pogurivi glavu meu debela oputena ramena. - Ann-ee! - Da, gospoo. - Sluavka se vrati u sobu.

Gospoa Densch utonula je usred male sofe vretenastih nogu. Lice joj bijae zeleno. - Molim te, Annie, dodaj mi onu bocu slatke amonijane soli i malo vode... I Annie, mogla bi nazvati kod Hicksona pa im rei da je ta haljina poslana natrag... batlerovom grekom, i molim lijepo da je odmah poalju natrag jer je naveer moram odjenuti. Potr aga za sreom, neotuiva potraga ... pravo na ivot, na u i... Crna no bez mjeseine; Jimmy Herf sam ee po Streetu. Iza pristaninih zgrada brodovi uzdiu u nebo sjenovite kosture. on -Iakumi Isusa' PriznaJem da sam smuen glasno kae ie n K ,vlh travanjskih noi sam tumara ulicama, opsjedao ga stavi naHJ'eblJena zgrada to stri uvis s nebrojenim bli-laci t Prozonma' Pada na njega iz neba po kojem jure rijetki ob-yerani vjetrom. Pisai strojevi zasipaju mu ui neprekidnim 303niklovanim konfetima. Lica djevojaka iz Folliesa, koje je proslavio Ziegfeld, smjekaju mu se i domahuju mu s prozora. Ellie u zlatnoj haljini, Ellie sazdana od tanke zlatne folije, posve kao u prirodi, mae mu sa svakog prozora. A on ee po blokovima pa opet po blokovima, trai vrata brujavog nebodera bljetavih prozora, ee po blokovima pa opet po blokovima a jo nikakvih vrata nema. Kad god sklopi oi, spopada ga san, kad god se prestane prepirati sam sa sobom pompoznim razboritim reenicama, spopada ga san. Mladiu, da spasi svoje duevno zdravlje, mora uiniti jednu od dvije stvari... Molim vas, gospodine, gdje su vrata ove zgrade? Iza bloka? Valja zaobii blok... jednu od dvije neotuive alternative: otii u prljavoj laganoj koulji ili ostani u istom ukrobljenom okovratniku. Ali kakva ti je korist od toga da cijeli ivot provodi bjeei od Grada razaranja? to je s tvojim neotuivim pravom, s Trinaest provincija? U umu mu se odmataju reenice, on tvrdokorno ide naprijed. Ne eli otii ni na koje odreeno mjesto. O, kad bih samo jo imao vjere u rijei. - Dobar dan, gospodine Goldstein - vedro je pjevuio reporter dok je stiskao debelu ruetinu koja mu bijae pruena preko tezge u prodavaonici cigara. - Zovem se Brewster ... Piem kriminalnu rubriku u Newsu. Gospodin Goldstein bijae mukarac oblikovan kao liinka, kriva nosa, pomalo izvijena na sivom licu iza kojega su neoekivano zurile ruiaste paljive oi. Pogledao je reportera sumnjiavim stisnutim oima. - Ako biste bili tako dobri, elio bih uti vau priu o sino-noj maloj... nezgodi... - Vi ne dobiti nikakva pria od mene, mladiu. to vi od nje uiniti nego je objaviti tako da drugi mladii i djevojka doi na istu zamisao. - Ba teta to tako mislite, gospodine Goldstein ... Hoete li mi, molim vas, dati Roberta Burnsa... ? ini mi se da je reklama isto toliko potrebna kao ventilacija... Puta unutra svje zrak. - Reporter odgrizne kraj cigare, zapali je i zamiljeno gledae gospodina Goldsteina kroz uskovitlani kolut plavog dima. - Vidite, gospodine Goldstein, ovako vam stoji stvar - zapoeo je znaajno. - Pristupit emo ovom sluaju sa stanovita ljudskog zanimanja ... suut i suze ... shvaate. Fotograf se spremao doi ovamo da vas snimi... Kladim se da bi to povealo obujam vaih poslova u slijedeih nekoliko tjedana... Zacijelo u mu sad morati telefonirati da ne dolazi ovamo. 304 e, taj momak - iznenada zapone gospodin Goldstein - n ie dobro odjeven, reklo bi se, nov proljetni kaput i tako da-l'e i ue vam on kupiti kutiju Camela... Lijepa veer kae on otvarajui kutiju i vadei cigaretu da je popui. Ja zada opazi, djevojka s njim ima na glavi koprenu. - Znai, nije imala kratko oianu kosu? - Sve to sam vidio bio je nekakav alobni veo. Prije nego to sam se snaao, nala se iza tezge i zabila mi revolver u rebra i poela govoriti... znate, onakvo egaenje ... i prije nego to sam se pravo snaao, momak je proistio blagajnu i meni on kae: Ima li ita gotovine u depu, braco? Ma kaem vam, gadno sam se preznojavao ... - I to je sve? - Naravno, kada sam se dokopao pajkana, bili su preko sedam mora i sedam gora. - Koliko su odnijeli? - Oh, jedno pedeset dolara i est dolara to sam ih imao uza se. - Je li djevojka bila lijepa? - Ne znam, moda je bila. Lice bih joj razbio. Morali bi te bitange kazniti elektrinom stolicom ... Nigdje nema nikakve sigurnosti. Zato bi itko radio ako je potrebno samo nabaviti revolver pa napadati susjede? Kaete da su bili dobro odjeveni... kao dobrostojei ljudi? - Da-a. - Radim s pretpostavkom da je on student a ona djevojka iz visokog drutva i da to rade iz zabave. - Onaj momak bio je okorjeli nitkov. - Pa, ima i okorjelih studenata... Priekajte reportau u slijedeim nedjeljnim novinama, pod naslovom Zlatni banditi, gospodine Goldstein ... Primate News, zar ne? Gospodin Goldstein odmahne glavom.

- Na svaki nain, poslat u vam jedan primjerak. - elim da te bitange budu osuene, razumijete li? Ako ita mogu uiniti, rado ja to uiniti... Nema vie sigurnosti... Nije mi stalo ni do kakve reklame u nedjeljnom prilogu. - Pa, fotograf e sad na doi. Siguran sam da ete pristati ff Pzirate, gospodine Goldstein ... Pa, hvala vam najljepa ... uo vienja, gospodine Goldstein. Odjednom gospodin Goldstein izvue ispod tezge blistavi no V1 revolver te ga uperi u reportera. 20 * an Transfer 305- Hej, lake s tim. Gospodin Goldstein nasmije se sardoninim smijehom. - Spreman sam za njih kad slijedei put dou - vikne on za reporterom koji je ve grabio prema podzemnoj eljeznici. - Na se posao, draga moja gospoo Herf - deklamirao je gospodin Harpsicourt gledajui je umiljato u oi i smjekajui se svojim sivim smijekom Cheshirske make - sastoji u tome da se iskrcamo na kopno na valu mode asak prije nego to se val razbije, poput vonje na surf dasci. Ellen je licom njeno kopala po polovici avokada; uperila je oi u tanjur, a usne je lagano pritvorila; osjeala se svjee i vitko u tijesno pripijenoj tamnoplavoj haljini, stidljivo oprezna usred spleta poprijekih pogleda i jednolinog pomodnog razgovora u restoranu. - Ja taj dar u vama mogu proreci vie nego u bilo kojoj eni, a draesniji ste od bilo koje ene to sam je ikada upoznao. - Proreci? - zapita Ellen nasmijano pogledavi gore u njega. - Ne biste se smjeli hvatati za starevu rije... Krivo sam se izrazio... To je uvijek opasan znak. Ne, vi to odlino shvaate iako to pomalo prezirete ... priznajte ... Siguran sam da vi meni moete kudikamo bolje objasniti to nam je potrebno u takvom asopisu. - Naravno, elite postii to da se svaka itateljica osjea na licu mjesta, u sreditu zbivanja. - Kao da sad ovdje rua u Algonquinu. - Ne danas nego sutra - nadovee Ellen. Gospodin Harpsicourt nasmije se svojim krijetavim tihim smijehom te se pokua zagledati duboko meu nasmijane zlatne tokice u njezinim sivim oima. Porumenjevi, spustila je pogled u izdubljenu polovicu avokada na svom tanjuru. Poput nekakvog ogledala iza seba osjeala je prodorne ispitivake poglede mukaraca i ena za stolovima oko sebe. Palainke bijahu ugodno krznenasto mekane na njegovom jeziku izgrienom od dina. Jimmy Herf sjedio je kod Childa usred buna pijana drutva. Oi, usne, veernje haljine, miris slanine i kave, maglili su se i pulzirali oko njega. Pomno je jeo palainke i naruio jo jednu kavu. Bolje se osjeao. Bojao se da e povraati. Pone itati novine. Slova su plivala i irila se poput japanskog cvijea. Onda se ponovno razbistre, uredno, u ravnomjernom crno-bijelom ljepilu jurila su njegovim urednim crnobijelim mozgom: 306 Zavedena mlade ponovno je platila svoj tragini obol meu bl'etavim sreditima za razonodu na Coney Islandu, svjee obojenim za sezonu, kada su policajci u civilu uhapsili Dutcha Ro-binsona i njegovu pratilicu koja je navodno Gangsterica. Njih dvoje optueno je za vie od dvadeset pljaki poinjenih u Brooklynu i u Oueensu. Policija je nekoliko dana drala par pod prismotrom. Unajmili su mali stan s kuhinjicom na 7356 Seacroft Avenue. Prvi znakovi sumnje pojavili su se kada je djevojka, na putu da postane majkom, prebaena kolima hitne pomoi u Prezbiterijansku bolnicu Canarsie. Bolniko osoblje iznenadilo se kako to da Ro-binsonovi naizgled imaju beskonano mnogo novaca. ena je imala posebnu sobu, svakog dana primala je skupocjeno cvijee i voe, a na muev zahtjev pozvali su na konzultaciju glasovitog lijenika. Kad je dolo vrijeme da se zapie ime novoroene djevojice, mladi je ovjek priznao lijeniku da nisu vjenani. Jedan pripadnik bolnikog osoblja, zapazivi da ena odgovara opisu gang-sterice i njezina prijatelja to ga je objavio Evening Times, telefonirao je policiji. Policajci u civilu nekoliko su dana slijedili par nakon to se vratio u stan u Seacroft Avenue, a danas popodne su ih uhapsili. Hapenje Gangsterice ... Na Herfove novine aterira vru biskvit. Trgnuvi se digne pogled; tamnokosa idovska djevojka za susjednim stolom pravila mu je grimasu. Kimnuo je glavom te skinuo zamiljeni eir. -

Zahvaljujem ti, nimfo divna - rekao je oteala jezika i poeo jesti biskvit. - Prestani s tim, uje li? - zatuli mu u uho mladi koji je sjedio pokraj nje i koji je izgledao kao boksaki trener. Svi za Herfovim stolom razjape usta u smijehu. Platio je raun, neodreeno zaelio laku no te iziao. Sat iznad blagajne pokazivao je tri sata. Vani je oko Columbus Circlea jo vrvjelo mnotvo ljudi. Zapah kolnika vlanih od kie mijeao se s ispunim plinovima iz automobila, a na mahove je dopirao iz parka daak mokre zemlje i trave koja je nicala. Dugo vremena stajae na uglu ne znajui kamo da

poe. Po ovakvim noima bijae mu mrsko poi kui. Nekako mu bijae ao to su uhapsili Gangstericu i njezina prijatelja. Poali to nisu uspjeli pobjei. S vese-jem je iekivao da svakog dana ita u novinama o njihovim Podvizima. Jadnici, pomisli on. A uz to imaju i novoroeno dijete. J ^ U meuvremenu se iza njega kod Childa zapodjenula tunjava. Vrati se pa kroz prozor pogleda na gradele na kojima su cvrcale naputene palainke. Konobari su se borili da izbace vi-og mukarca u smokingu. Prijatelji su zadravali irokoe307Ijusnog prijatelja mlade idovke koja je dobacila biskvit. Onda se kroz guvu progura redar iz restorana. Bijae to onizak pleat mukarac duboko usaenih umornih majmunskih oiju. Mirno i bez oduevljenja dohvatio je visokog mukarca. U djeliu sekunde zavitlao ga je kroz vrata. Naavi se na ploniku, visoki se ovjek smueno ogledavao oko sebe i pokuavao naravnati okovratnik. U tom trenutku stigoe tulea policijska kola. Iz njih iskoe dva policajca te na brzinu uhapse trojicu Talijana koja su mirno avrljala na uglu. Herf i visoki ovjek u smokingu se zgle-daju, gotovo progovore pa se podosta otrijenjeni zapute u suprotnim smjerovima. 308 V. BREME NINIVE Kaplje crveni sumrak iz magle Golfske struje, pulzira bakreno drijelo to tuli kroz ulice ukoenih prstiju, vire otvorene staklaste oi nebodera, trca crveno olovo na reetkaste bokove pet mostova, zadirkuju mijaukavi tegljai na ezi ispod lelujavih zadimljenih stabala luke. Proljee napuuje naa usta, proljee to nam najeuje kou raste gigantsko iz tulenja sirena, uz golemu paninu buku stropo-tava se kroz zaustavljeni promet, izmeu pomnih zaleenih blokova kua to stoje na prstima. Gospodin Densch, navukavi oko uiju okovratnik svog dugog vunenog kaputa i naturivi veliku englesku kapu duboko na oi, uzrujano je etao naprijed-natrag na vlanoj palubi Volen-dama. Kroz maglovitu kiu promatrao je sive pristanine zgrade i ovalne kue koje su se urezivale na pozadini nezamislivo gorkog neba. Upropaten ovjek, upropaten ovjek, neprestano je aptao u sebi. Naposljetku po trei put zapiti parobrodska zvidaljka. Gospodin Densch turne prste u ui, stajae zaklonjen amcem za spaavanje motrei kako se napuklina prljave vode izmeu brodskog boka i pristanita sve vie iri i iri. Paluba za-dre pod njegovim nogama dok su propeleri zarezivali struju. Sive poput fotografija stanu kliziti zgrade Manhattana. Ispod paluba je orkestar svirao O Titin-e, Titine. Crveni trajekti, automobilski trajekti, tegljai, prinari, brodice s teretima drva, teretni brodovi neredovite plovidbe, plutali su izmeu njega i zapare-nog stravoga grada koji se skupljao u piramidu i poinjao maglovito uranjati u smeezelenu vodu zaljeva. . GsPodin Densch sie u kabinu. Gospoa Densch u zvono-ikom eiru na kojem je visila uta koprena tiho je plakala na-slonivi glavu na koaru s voem. 309- Nemoj, Serena - muklo e on. - Nemoj... Mi volimo Marienbad... Odmor nam je potreban. Na poloaj nije tako beznadan. Poslat u Blackheadu radiogram... Na koncu konca, njegova tvrdoglavost i naglost dovele su tvrtku... dovde. Taj ovjek misli da je kralj na zemlji... Ovo... ovo e ga razjariti. Kad bi psovke mogle ubijati, sutra bih ja bio mrtav ovjek. Iznenadio se ustanovivi da su se sive iznemogle crte njegova lica rastegle u smijeak. Gospoa Densch die glavu i otvori usta da s njim razgovara, ali je svladae suze. Pogledao se u ogledalu, nadigao ramena i naravnao kapu. - Pa lijepo, Serena - ree on s tragom vedrine u glasu -ovo je zavretak moje poslovne karijere ... Idem poslati onaj radiogram. Majino se lice naginje i ljubi ga; njegove je ruke grabe za haljinu, a ona odlazi ostavljajui ga u mraku, ostavljajui u mraku slabaan daak mirisa koji ga nagoni na pla. Mali Martin lei i bacaka se unutar eljeznih preaka na svom krevetiu. Vani je mrak a iza zidova i opet vani uasni veliki mrak odraslih ljudi, tutnji, poskakuje, u grumenima plazi kroz prozore, uvlai prste kroz pukotinu na vratima. Izvana, nadglasavajui tropot kotaa, dopire priguen jecaj koji ga grabi za grlo. Piramide mraka nagomilane iznad njega stropotavaju se na njega. On vriti, a izmeu dva vriska gugue. Nounou ide prema krevetiu du spasonosnog drvenog mostia od svjetlosti. - Ne boj se... nije to nita. - Njezino crno lice mu se smi-julji, njezina crna ruka naravnava pokrivae. To samo prolazi

vatrogasna trcaljka ... Valjda se ne boji vatrogasnih kola. Ellen se naslonila na naslon sjedita u taksiju i na asak sklopila oi. Ni kupka ni polusatni san nisu isprali zamorno sjeanje na kancelariju, zadah kancelarije, kucanje pisaih strojeva, do beskraja ponavljane reenice, lica, otkucane stranice. Osjeala se veoma umornom; sigurno ima podonjake. Taksi se zaustavi. Na semaforu pred njima upalilo se crveno svjetlo. Peta je Avenija do rubnog kamenja bila krcata taksijima, limuzinama, autobusima. Zakasnila je; ostavila je bila sat kod kue. Minute su visile oko njezina vrata, olovno, kao sati. Uspravno sjedne na rub sjedala a pesnice je tako vrsto stiskala da je kroz rukavicu osjeala kako joj se otri nokti zarivaju u dlanove. Napokon taksi trgne naprijed, provali plin iz ispunih ventila i zabruje motori, gruda saobraaja pone kretati po

Murrav Hillu. Na uglu spazi sat. Petnaest do osam. Saobraaj ponovno zastane, zakri-pe konice taksija, ona poleti naprijed na sjedalu. Zavali se una310 d sklopljenih oiju, krv joj je lupala u sljepoonicama. Svi su ^ "ni ivci bile bune ice od otra elika koje su se u nju zaS1JCC - Pa to onda? - neprestance se pitala. - On e ekati. Ne uri mi se da ga vidim. Da vidimo, koliko blokova? ... Manje od dvadeset, osamnaest. Ljudi su jamano izmislili brojeve kako bi izbjegli ludilo. Tablica mnoenja bolji je lijek za uzburkane ivce nego Coue. Jamano je na to mislio stari Peter Stuvvesant, ili tko je ve postavio brojke u gradu. Smjekala se samoj sebi. Taksi se ponovno poe kretati. George Baldwin hodao je naprijed-natrag u hotelskom predvorju, puei cigaretu u kratkim dimovima. Tu i tamo zir-nuo bi na sat. itavo njegovo tijelo bijae zgreno i napeto poput visoke violinske strune. Bio je gladan i dupkom pun stvari koje je elio izrei; bijae mu mrsko ekati ljude. Kada je ula, svjea i svilenasta i nasmijeena, poelje da joj pristupi i da je pljusne u lice. George, shvaa li da nismo svi ludi samo zato to su brojevi tako hladni i nepodloni uzbuenju? ree ona te ga lagano potapa po miki - etrdeset pet minuta ekanja dovoljno je da svatko poludi, to je sve to znam. - Moram ti to objasniti. To je sistem. Sve sam to smislila dok sam se vozala taksijem... Ui pa narui to god te volja. Ja na trenutak idem na WC ... I molim te, meni narui martini. Veeras sam mrtva, jednostavno mrtva. - Jadno moje malo, naravno, hou... I nemoj se dugo zadrati, molim te. Koljena su mu klecala, osjeao se kao okopnjeli led dok je iao u pozlaenu pretjerano ukraenu blagovaonicu. Boe mili, Baldvvine, ponaa se kao sedamnaestogodinja eprtlja... i to poslije tolikih godina. Tako nita nee postii... - Dakle, Joseph to ete nam veeras dati za jelo? Gladan sam .. Ali najprije recite Fredu neka zamijea najbolji koktel od martmija to ga je ikada uinio u ivotu. - Tres bien, monsieur - ree dugonosi rumunjski konobar te mu dostojanstvenom kretnjom prui jelovnik. Ellen je dugo vremena ostala gledajui se u ogledalu, otresajui s lica suvina zrnca pudera, pokuavajui donijeti odluku, neprestano je navijala zamiljenu lutku, samu sebe, i postavljala J razcite poloaje. Odatle su uslijedili siuni pokreti, izve311 deni na raznim modelima pozornice. Odjednom se okrenula od ogledala, trgnuvi svojim prebijelim ramenima te pohrlila u blagovaonicu. - Oh, George, umirem od gladi, jednostavno umirem od gladi. - I ja - ree on napuklim glasom. - Zna, Elaine, imam za te novosti - nastavio je uurbano kao da se boji da e ga ona prekinuti. - Cecilv je pristala na razvod. To emo mirno obaviti ovog ljeta u Parizu. A sada bih elio znati, hoe li ti... ? Nagnula se i potapala njegovu ruku koja se grevito uhvatila za rub stola. - George, najprije veerajmo ... Moramo biti razumni. Bog zna da smo oboje u prolosti dovoljno zamutili stvari... Pijmo za val kriminala. Mekana siuna pjena koktela milovala joj je jezik i grlo, postepeno se toplo u njoj arila. Pogledala ga je nasmijeeno, iskriavih oiju. On jednim gutljajem istrusi koktel. - Boga ti, Elaine - ree on bespomono se raspalivi - ti si najdivnije stvorenje na svijetu. Tokom veere osjeala je kako se kroz nju prikrada postepeno ledena hladnoa, kao novokain. Donijela je odluku. inilo joj se kao da je na svoje mjesto stavila svoju fotografiju, zauvijek zaleenu u jednom jedinom pokretu. Oko grla joj se stezala nevidljiva svilena vrpca gorine, guila ju je. Iza tanjura, bjelokosne ruiaste svjetiljke, slomljenih komadia kruha, njegovo se lice trzalo i kimalo iznad bijelog plastrona koulje; obrazi su mu se sve vie arili; na nosu mu se hvatala svjetlost as s jedne a as s druge strane, njegove su se napete usne rjeito pomicale preko utih zubi. Ellen se osjeala, sjedei onako prekrienih glenjeva, ukoena poput porcelanske figure ispod svoje odjee, inilo joj se da se sve oko nje otvrdnjuje i emajlira, zrak to ga je dim cigareta isprugao plavilom pretvarae se u staklo. Njegovo drveno lice marionete bez razloga se drmalo pred njom. Zadrhtala je i povila ramena. - to je, Elaine? - provali iz njega. Lagala je: - Nita, George ... Zacijelo je netko preao preko mog groba. - Mogu li ti donijeti ogrta ili neto drugo? Odmahnula je glavom. - Pa lijepo, to je s tim? - zapita on kad su ustali od stola. - to? - zapitala je nasmijeeno. - Poslije Pariza?

- Poslije Pariza? - Mislim da u moi to podnijeti ako bude mogao ti, George - mirno je rekla. ekao ju je stojei na otvorenim vratima taksija. Vidjela ga je kako se ilo zacrtava na tamnoj pozadini, u smekastom pustenom eiru i u laganom smekastom ogrtau, osmjehujui se kao kakva slavna linost u ilustriranom prilogu Sundav papera. Mehaniki je stisnula ruku koja joj je pomogla da se ukrca u taksi. - Elaine - tronuto e on - sada e mi ivot neto znaiti . . . Boe, kad bi samo znala koliko je moj ivot bio prazan tolike godine. Bio sam poput limene mehanike igrake, unutra posve .. ,..,.. - Nemojmo govoriti o mehanikim igrakama - ree ona stisnutim glasom. Ne, razgovarajmo o naoj srei - povie on. Njegove se usne nepopustljivo pripiju uz njezine. Iza drnda-vog staklenog prozora taksija ona je kao utopljenica krajikom oka gledala uskovitlana lica, uline svjetiljke, brujave kotae od blistava nikla. Starac u kockastoj kapi sjedi na trijemu od smeeg pjeenjaka zarinuvi glavu meu ruke. Zabljeteni slea Broadvva-yem kraj njega neprekidno titraju ljudi prema kazalitima niz ulicu. Starac jeca kroz prste u kiselkastom zadahu dina. Tu i tamo podie glavu i promuklo vie: - Ne mogu, zar ne vidite da ne mogu? - Glas je neljudski poput cijepanja daske. Koraci se ubrzavaju. Sredovjeni ljudi okreu glavu. Djevojke se krijetavo cerekaju kad ga gledaju. Uliari se gurkaju, vire kroz tamnu svjetinu. - Prokleti alkohol. Dobit e on svoje kad naie policajac ovog bloka. - Jako pie prohibicije. . Starac podie iz ruku svoje vlano lice, bulji krvlju podlive-nim oima koje ne vide. Ljudi se odmiu, staju na noge onima iza sebe. Poput cijepanja drva prodire iz njega glas. - Zar ne vidite da ne mogu . . . ? Ne mogu ... Ne mogu. Kad je Alice Sheffield upala u bujicu ena koje su prolazile kroz vrata Lorda and Tavlor'sa i u nosnicama osjetila blizak miris tkanina, neto joj kljocne u glavi. Najprije prie tezgi s ruKavicama. Prodavaica je bila vrlo mlada i imala je duge zavinu-I c.me trePavice i lijep osmijeh; razgovarale su o trajnoj ondu-|aciji dok je Alice isprobavala sive rukavice od jaree koe, bijele od jaree koe, s resicama kao sportske rukavice. Prije nego 312 313to ih je probala prodavaica je spretno napudrala iznutra svaku rukavicu drvenom posudom duga grla. Alice narui est pari. - Da, gospoa Roya Sheffielda... Da, imam odobrenje da smijem naknadno platiti, evo moje posjetnice... Naruit u mnoge stvari pa ete mi ih poslati. - A u sebi je cijelo vrijeme govorila: Smijeno kako sam itavu zimu ila unaokolo u prnjama ... Kad stigne raun, Roy e morati smisliti nekakav nain da ga plati, to je sve. Ionako je ve vrijeme da prestane plando-vati. Svojedobno sam platila dosta njegovih rauna, Bog znade. Onda je poela pregledavati svilene arape boje mesa. Otila je iz prodavaonice dok joj se u glavi jo kovitlalo od dugih nizova tezgi u ljubiastoj elektrinoj magli, od veziva ukraenog resicama i vrpcama i svila boje dragoljuba; naruila je dvije ljetne haljine i veernji ogrta. Kod Maillarda je imala sastanak s visokim plavim Englezom koji je imao glavu u obliku stoca i zailjene pramenove brkova boje kudjelje ispod velikog dugog nosa. - Oh Buck, divno se provodim. Poludjela sam u Lordu and Tavlor'su. Zna li da je vjerojatno prola godina i pol otkako nisam kupila nikakvu odjeu? - Jadnice mala - ree on vodei je prema stolu. - Priaj mi o tome. Skljokala se u stolac i odjednom zajeala. - Oh, Buck, ja sam tako sita svega toga ... Ne znam koliko u jo moi ovo podnijeti. - Pa, mene ne moe okrivljavati... Zna to ja elim da uini... - A to e biti ako to uinim? - To bi bilo predivno, izvrsno bismo se slagali... Ali mora popiti malo krepke juhice ili tako neto. Mora se okrijepiti. Zahihotala je. - Oh, srce moje milo, upravo to mi je potrebno. - Pa, kako bi bilo da za Calgarvja proizvodim tranice? Tamo imam znanca koji e mi, mislim, nai zaposlenje. - Oh, odmah idemo. Nije mi stalo do odjee ni do ega... Roy moe te stvari vratiti Lordu and ~Taylor'su... Ima li ita novaca, Buck?

Na jagodinim kostima izbije mu rumenilo te se preko sljepoonica proiri do njegovih plosnatih nepravilnih uiju. - Priznajem, mila Al, da nemam ni centa. Mogu platiti ruak. - Oh, do vraga, unovit u ek; raun glasi na ime nas obaju. 314 U Baltimoreu e mi ga unoviti, tamo me poznaju. Kad doemo u Kanadu, sve e biti posve u redu, uvjeravam te. U do-inionu Njegova Velianstva prezime Buckminster vrijedi mno-M vie nego u Sjedinjenim Dravama. Oh, znam dragi, u Nevv Vorku ne vrijedi nita osim novca. Dok su etali Petom avenijom, odjednom je zakvaila ruku za njegovu. - O Buck, moram ti ispriati neto grozno. Od toga mi se smrtno smuilo... Zna to sam ti priala o onom uasnom smradu u stanu, za koji smo mislili da je od takora? Jutros sam srela enu koja stanuje u prizemlju... O, smui mi se kad na to i pomislim. Lice joj je bilo zeleno kao onaj autobus ... Izgleda da je inspektor pregledao kanalizaciju... Uhapsili su enu na katu iznad nas. O, ovo je odvie gadljivo. Ne mogu ti to ispriati... Nikad se neu onamo vratiti. Umrla bih kad bih se vratila... Juer cijeli dan u kui nije bilo ni kapi vode. - A to je bilo? To je odvie grozno. - Reci tatici. - Buck, nee te prepoznati kad se vrati kui u Orpen Manor. No, to je to bilo? - ena na katu obavljala je nezakonite operacije, pobaaje... To je zaepilo kanalizaciju. - Boe mili. - Na neki nain to je bila posljednja kap koja se prelila iz ae ... A Roy je mlitavo sjedio iznad svojih prokletih novina usred onog smrada, s onim groznim apatinim izraajem na licu. - Jadna djevojice. - Buck, ne mogu ti potpisati ek na vie od dvije stotine ... Inae bi bio bez pokria. Hoe li ti to biti dovoljno da otputuje u Calgary? - Morat u se stisnuti... U Montrealu imam poznanika koji e me zaposliti kao pisca vijesti iz drutva... Gadan je to posao, ah mogu pisati pod lanim imenom. Onda moemo otkaskati odavde kad dobijemo malo vie kinte, kako ti to zove... Kako bi bilo da sad unovimo taj ek? ekala ga je pokraj altera za informacije dok je on kupovao karte. Osjeala se osamljenom i siunom usred velikog bijelog svoda stanice. Cijeli njezin ivot s Royem promicao je po-raj nje kao film koji se premata unatrag, sve bre i bre. Buck se vratio, djelovao je zadovoljan i nadmoan, ruke su mu bile Pune zelenih dolara i eljeznikih karata. 315- Nema vlaka prije sedam i deset, Al - ree on. - Kako bi bilo da poe u Palae pa da mi ostavi sjedite za blagajnom... Ja u odjuriti po svoj koveg. Evo mene odmah ... Evo ti pet dolara. I on je otiao a ona je sama etala etrdeset treom ulicom po vruem svibanjskom poslijepodnevu. Iz neshvatljiva razloga je zaplakala. Ljudi su zurili u nju; nije se mogla suzdrati. Tvrdokorno je hodala dok su joj suze tekle niz lice. - Osiguranje protiv potresa, oni to tako zovu! Velika im korist od toga kad gnjev Gospodnji zadimi grad kao to mi zadim-Ijujemo obadovo gnijezdo, pa kad ga on pograbi i kad ga on pro-drma kao to maka drma takora... Osiguranje protiv potresa! Joe i Skinnv poeljeli su da otie taj ovjek koji je imao zaliske kao etke za ienje boca i stajae nad njihovom logorskom vatrom mrmljajui i viui. Nisu znali govori li on njima ili samom sebi. Pravili su se kao da njega nema pa su uzrujano nastavili pripreme da ispeku komad unke na gradelama sazdanim od starih ica kiobrana. Ispod njih, iza sumpornozelene ipke propupalih stabala, bijae Hudson srebrn od veeri i bijela palisada najamnih kua gornjeg Manhattana. - Ne govori nita - apne Joe pa urno opie krug oko uha. - On je lud. Skinnvja podiu marci, osjeti kako mu se usne hlade, elio je pobjei. - Je li to unka? - ovjek im se odjednom obrati milim dobrostivim glasom. - Da, gospodine - oklijevajui e Joe poslije stanke. - Zar ne znate da je Gospodin Bog zabranio djeci svojoj da jedu svinjetinu? - Njegov glas prijee u jednolino mumljanje i uzvikivanje. - Gabrijele, brate Gabrijele ... pristoji li se da ova djeca jedu unku? ... Naravno. Aneo Gabrijel je moj dobar prijatelj, znate, rekao je da je to sve dobro, za ovaj put, ako to vie ne ponovite ... Pazi, brate, izgorjet e ti. Skinnv je ustao. - Sjedni, brate. Nita ti neu uiniti. Ja djecu razumijem. Mi volimo djecu, ja i Gospodin Bog... Bojite me se zato to sam probisvijet, je li? Pa, dopustite da vam neto kaem, nikada se ne bojte probisvijeta.

Probisvijeti ti nita nee uiniti, dobri su to ljudi. Gospodin Bog bio je probisvijet kad je ivio na zemlji. Moj prijatelj aneo Gabrijel kae da je mnogo puta bio probisvijet ... Pogledajte, imam peeno pile to mi ga je dala stara crnkinja ... O, Boe mili! - stenjui sjedne na kamen pokraj dvojice djeaka. 316 - Namjeravali smo se igrati Indijanaca, ali mislim da emo d igrati probisvijeta - ree Joe koji se malo razgalio. 86 S ^z bezoblina depa svoga kaputa pozelenjelog od vremena robisvijet izvadi novinski smotuljak te ga stane pomno odmatati Od uscvrale unke dopirao je ugodan miris. Skinny ponov-siedne, ali jo uvijek se drao to je dalje mogao, no tako da mu nita ne promakne. Probisvijet podijeli svoje pile pa ga zajedno ponu jesti. - Gabrijele stari moj, hoe li ovo samo pogledati? - Probisvijet zapone svoje jednolino uzvikivanje koje ponovno zastrai djeake. Poinjalo se smraivati. Probisvijet je vikao punih usta uperivi batak pilia prema ustreptalim etvorinama svjetlosti du Riverside Drivea. - Zadri se ovdje samo trenutak pa je pogledaj, Gabrijele... Gledaj staru kuku, oprosti mi na izrazu. Osiguranje protiv potresa, bogamu, potrebno im je, je l da? Narode, znate li koliko je Bogu bilo potrebno da razori Babilonski toranj? Sedam minuta. Znate li koliko je Gospodinu Bogu bilo potrebno da razori Babilon i Ninivu? Sedam minuta. U jednom bloku u New York ityju ima vie poronosti nego u jednom kvadratnom kilometru Ninive, a to mislite, koliko e vremena biti potrebno gospodinu Bogu Sabaotu da razori Nevv York City i Brooklyn i Bronx? Sedam sekundi. Sedam sekundi... uj, mali, kako ti je ime? Preao je na svoj tih umiljat glas pa ponudio Joea svojim pileim batkom. - Joseph Cameron Parker ... Stanujemo u Unionu. - A kako je tebi ime? - Antonio Camerone ... deki mene zovu Skinny. Ovaj ovdje je moj brati. Njegovi su promijenili prezime u Parker, razumijete li? - Promjena prezimena nita ne koristi... U Knjizi suda zapisana su sva lana imena... I, zaista vam kaem, blii se Dan Gospodnji... Jo juer mi je Gabrijel rekao: uj, Jonah, hoemo li dopustiti da se ona raspori? A kaem ja njemu: Gabrijele, stari moj, misli na ene i na djecu i na bebice koji ne znaju nita bolje. Ako je protrese potresom i s neba ispali vatru paklenu, svi e oni poginuti kao i bogatai i grenici a kae ti on meni: U redu, Jonah, konju stari, neka bude kako ti hoe... at cemo im J tjedan-dva vremena....... Ali uasno je na to Pomisliti narode, na vatru i oganj pakleni i potres i na val plime i na visoke zgrade koje se rue. Joe odjednom opali Skinnyja po leima. Ima ga! - ree on i odjuri. Skinny je posrui iao za J'm uskom stazom meu grmljem. Stigao ga je na asfaltu. 317- Da, onaj ova je lud - vikne on. - Umukni, zar ne moe umuknuti? - obrecne se Joe. Virio je iza sebe kroz grmlje. Jo su vidjeli tanak dim svoje male vatre to se ocrtavao na nebu. Probisvijet se izgubio iz vida. Samo su uli njegov glas kako doziva: Gabrijele, Gabrijele. Zasoptalo otre prema ravnomjerno rasporeenim lunim svjetiljkama i ulici to su im ulijevali sigurnost.

Jimmv Herf uzmakne pred kamionom; blatobran mu je samo okrznuo skut kabanice. asak je stajao iza stupa nadzemne eljeznice dok mu se niz kimu otapao ledeni mosur. Iznenada se pred njim otvore vrata limuzine i on zau dobro poznat glas, ali nije mogao odrediti kome pripada. - Upadajte, gospodin 'Erf... Mogu vas negdje phebacit? T-Dok je mehaniki ulazio, zapazi da ulazi u RollsRoyce. Demekast ovjek crvena lica s tvrdim pustenim eirom na glavi bijae Congo. - Sjednite, gospodin 'Erf... Ba mi je dhago to vas vidim. Kamo idete? - Nemam odreenog cilja. - Doite sa mnom mojoj kui, elim vam neto pokazati. Kako ste danas? - Oh, lijepo; ne, elim rei, u gadnoj sam kai, ali svejedno. - Sutha moda ja odem u zatvoh ... est mjeseci... ali moda ne. - Congo se grleno nasmije i paljivo namjesti svoju umjetnu nogu. - Dakle, konano su te priklijetili, Congo? Zavjeha... Ali nema vie Congo Jake, gospodin 'Erf. Zovite me Ahmand. Sad sam oenjen; Ahmand Duval, Pahk Ave-riue. - A to je s marquisom des Coulommiers? - To je samo za thgovinu. - Znai, stvari idu dosta dobro, je l da? Congo kimne glavom. - Ako odem u Atlantu, a nadam se da neu, za est mjeseci ja izaem iz zatvoha kao milijuna... Gospodin 'Erf, ako vam potheban novac, samo hecite ... Pozajmit u vam tisuu dolaha. Za pet godina ak vi meni to vhatite. Poznajem vas. Hvala, nije mi potreban ba novac, i to je cijela nevolja. - Kako vaa ena? ... Tako je lijepa. Razvodimo se ... Jutros me kresnula u novinama... To je sve na to sam jo ekao u ovom prokletom gradu. Congo se ugrize za usne. Onda njeno kvrcne Jimmvja kaiprstom po koljenu: 318 Za thenutak mi stii kui... Ja vama dam vhlo dobho Da, phiekajte - dovikne Congo oferu dok je dostojan-^t'^no epao, oslonjen na tap sa zlatnom jabuicom, u mramorno predvorje proarano ilicama u zgradi. Dok su se penjali u liftu, on ree: - Moda vi ostati na veehi. - Na alost, veeras ne mogu, Con ... Armand. - Imam jednog vhlo dobhog kuhaha... Kad sam tek doao u New Yohk phije jedno dvadesetak godina, na bhodu je bio jedan momak ... Tu su vhata, vidite A. D., Armand Duval. On i ja zajedno smo pobjegli a on meni uvijek kazao Ahmand, nikad nee uspjeti, phelijen si, phevie juhi za enama... Sad mi je on kuhah ... Phvohazhedni chef, cordon bleu, eh? ivot je smijean, gospodin 'Erf. - Uh, ovo je divno - ree Jimmv Herf zavalivi se u panjolski naslonja s visokim naslonom u knjinici obloenoj tamnom orahovinom, drei u ruci au starog burbona. Congo... Htjedoh rei, Armand, kad bih bio Bog pa morao odluivati tko bi u ovom gradu zasluio da zaradi milijun dolara, a tko ne bi, kunem ti se, tebe bih izabrao. - Moda zamalo stigne i moja suphuga. Vhlo lijepa, ja vama pokazati. - Prstima je okolo po glavi opisivao kovrice. - Vhlo mnogo plave kose. - Odjednom se namrgodi. - ujte, gospodin 'Erf, ako ikad budem ita mogao za vas uiniti, novac ili bilo to, javite mi se, eh? Ve deset godina vi i ja vhlo dobhi phijatelj... Jo aicu? Uz treu au burbona Herf pone govoriti. Congo je sjedio i sluao, malko je pritvorio svoje debele usne, povremeno bi kimao glavom. - Razlika izmeu tebe i mene sastoji se u tome to se ti pe-nje na drutvenoj ljestvici, Armand, a ja se sputam... Kad si ti bio brodski mali na parobrodu, bio sam grozno malo dijete kredasta lica koje je stanovalo u Ritzu. Moja majka i otac pro-ivjeli su sve te velike babilonske stvari, ovaj mramor iz Vermonta i tamnu orahovinu... Ja tu vie nemam to uraditi... ene su kao takori, zna, odlaze s broda koji tone. Udat e se za onog Baldwina kojega su upravo imenovali Okrunim tuio-ce- Govorka se da ga se spremaju kandidirati za gradonaelnika fuzionirane reforme ... Opsjena moi, to njega gloe. ene na to padaju kao lude. Kad bih mislio da e mi to imalo koristiti kunem se, imam energije da sjednem pa da zaradim milijun aolara. Ali vie me ta stvar nimalo ne privlai. Moram nai neto novo, drukije ... Takvi e biti tvoji sinovi, Congo... Da sam tekao pristojno obrazovanje i da sam dovoljno rano poeo, bih postao velik znanstvenik. Da sam bio malo seksual319niji, mogao sam postati umjetnik ili se posvetiti religiji... Ali evo me ovdje, tako ti Isusa Krista, gotovo mi je trideset godina i udim za ivotom ... Da sam dovoljno romantian, zacijelo bih se odavno ubio, tek tako da nagnam ljude da o meni govore. Nisam ni toliko uvjeren da budem uspjean pijanac.

- Heklo bi se - ree Congo ponovno punei aice uz polagani smijeak - gospodin 'Erf, vi phevie mislite. - Naravno da mislim, Congo, naravno da mislim, ali to da radim, do vraga, u vezi s tim? Pa, kad vam zatheba malo novaca, sjetite se Ahmanda Du-vala... Hoete li popiti neto slabije? Herf odmahne glavom. - Moram sebe potjerati... Do vienja, Armande. U mramornom predvorju sa stupovljem naleti na Nevadu Jones. Nosila je orhideje. - Zdravo, Nevada, to ti radi u ovoj palai grijeha? - Ovdje stanujem, a to si mislio? ... Neki dan sam se udala za tvog prijatelja Armanda Duvala. eli li poi gore da ga vidi? - Dolazim od njega... Dobar je on ovjek. - U svakom sluaju. - Sto si uinila s malim Tonvjem Hunterom? Primakla mu se i govorila tihim glasom. Zaboravi na mene i na njega, uje li? ... Boe, to smrdi od pijanevanja ... Tony je velika greka Boja, s njim sam prekinula ... Jednog sam ga dana nala kako vae krajeve saga valjajui se po podu garderobe zato to se bojao da e me iznevjeriti s jednim akrobatom... Rekla sam mu neka to i uini i tako smo odmah prekinuli... Ali, asna rije, ovaj put sam se predala branoj radosti, u pravom smislu rijei pa tako, za ime Boje, nikome nemoj dopustiti da Armandu ita doapne o Tonvju ili o Baldwinu... iako on zna da se nije oenio nekakvom djevicom od gipsa... Zato ne doe s nama veerati? - Ne mogu. Sretno ti bilo, Nevada. - Dok mu je viski grijao eludac i bridio u prstima, Jimmy Herf zakorakne u sedam sati na Park Avenue koja je brujala od taksija, ispruganu zadasima benzina i restorana i sumraka. Bila je to prva veer da James Merivale ide u Metropolitan Club otkako su ga u nj primili; bojao se da ga to postaruje, kao i noenje tapa. Sjedio je u dubokom konatom naslonjau pored prozora, puei cigaru od trideset i pet centi, s primjerkom Wall Street Journala na koljenima, dok mu se uz desno bedro oslanjao broj Cosmopolitana i, oiju uperenih u no preplavljenu svjetlima poput kristala, prepustio se snatrenju: Ekonomska kri320 za Deset milijuna dolara... Poslije rata kriza. Propast i po, 'Vu svijetu. BLACKHEAD AND DENSCH PROPALI S GUBITKOM OD 10,000.000 $... Densch je prije nekoliko dana otputovao iz zemlje ... Blackhead nikoga ne prima u svojoj kui u G eat Necku. Jedna od najstarijih i najuglednijih uvoznoizvoz-nih tvrtki u New Vorku, 10,000.000 $. O, nebo se uvijek plavi Kad se nau drui pravi To je prednost bankarstva. ak i u deficitu imaju novaca za manipuliranje, kolateralne obveze. Ti trgovaki poslovi uvijek sadre stanovit rizik. Ili e nam doi ili emo ih namamiti, eh, Merivale? To je rekao stari Perkins kad mu je Cunningham zamijeao onaj Jack Rose... Sa vrem u ruci Zvone pjesme zvui Dobra je veza taj ovjek. Maisie je na koncu konca znala to radi... ovjek na takvu poloaju uvijek je izloen ucjenama. Lud je to je ne tui... Rekao je da je ona ena luda, da je udata za drugog ovjeka koji nosi isto ime... Takav sluaj morao bi biti u sanatoriju. Boe, to bih mu napraio stranjicu. Okolnosti su ga potpuno oslobodile krivnje, ak je i majka to priznala. O Sinbad bje u zlu u Tokiju i Rimu... to je neko pjevao Jerry. Jadni stari'Jerry, nikad se nije domae osjeao u prizemlju Metropolitan Cluba... Potjee iz siromane obitelji... A sada Jimmy... nema ak ni tu ispriku, posvemanji promaaj, propalica od glave do pete ... Mislim da je stari Herf bio prilino divalj, jahta. Neko sam sluao mamu kako pria da je tetka Lily morala mnogo toga pretrpjeti. Pa ipak je mogao stvoriti neto od sebe sa svim svojim prednostima... sanjar, lutalica... Iz Greenwich Villagea. A tata je za njega radio sve ono to i za mene... A sad razvod. Preljub ... jamano s kakvom prostitutkom. Zacijelo je imala sifilis ili tako neto. Propast od deset milijuna dolara. Propast. Uspjeh. Uspjeh od deset milijuna dolara ... Deset godina uspjenog bankarskog poslovanja ... Sino je na veeri Amerikog bankarskog udruenja James Merivale, predsjednik Bank and Trust Company u odgovoru na zdravicu Deset godina uspjenog bankarskog poslovanja rekao... Gospodo, ovo me podsjea na starog crnca koji je jako volio pilie ... Ali ako mi doputate nekoliko ozbiljnih rijei povodom ove sveane prigode (blic, foto-gn a) ^ blh VaS Pmenuti kao ameriki graanin, kao predsjednik velike ustanove koja ima veze irom zemlje, meunarodne u pravom smislu rijei, dapae, svjetske veze i odgovornosti, osjeam se dunim (blic, fotografija)... Naposljetku, nad-giasavsi gromoglasan pljesak, James Merivale nastavio je govor, njlgva dostojanstvena elinosiva glava tresla od uzbu-.. Gospodo, previe ste me poastili... Dopustite mi jo 21 ~ Manhattan Transfer

321samo da nadodam da mi je u svim iskuenjima i nedaama, smirenom usred mranih voda poruge ili prkosei brzacima javnog potivanja, za vrijeme mirnih kratkih nonih sati, i u galami milijuna ljudi

u podne, moj oslonac, moj kruh svakidanji, moje nadahnue, bila moja trojaka odanost mojoj eni, mojoj majci i mojoj zastavi. Prekine se dug pepeo s njegove cigare i padne mu na koljena. James Merivale ustane i ozbiljno strese s hlaa lagani pepeo. Onda se ponovno namjesti te je pomno i namrteno poeo itati lanak o vanjskoj trgovini u Wall Street Journalu. Sjede na stolcima u zalogajnici. - uj, mali, kako si se, do vraga, unajmio na tom starom brodu za prijevoz ugljena? Nije bilo nita drugo to plovi za Istok. - Pa lijepo, ovoga puta ti je na svaki nain upala sjekira u med, mali, kapetan je narkoman, prvi oficir najprokletija je lo-pua to je izala iz Sing Singa, posada je gomila eha, stara podrtina ne vrijedi ni da je netko spasi... Koje ti je bilo zadnje zaposlenje? - Noni uvar u hotelu. - uj ti tu cvebu... Svemogui Isuse Kriste, pogledaj ovjeka koji je ostavio dobar posao slubenika u lijepom hotelu u Nevv York itvju da postane brodski mali na parnoj jahti samog Davvja Jonesa... Lijep e mi ti biti brodski kuhar. - Mlai ovjek pocrveni. to je s tom pljeskavicom? - vie on krmaru. Nakon to su pojeli, dok dopijaju kavu, okree se prema svom prijatelju pa tihim glasom pita: - Sluaj, Roonev, jesi li ikad bio preko mora... u ratu? Dvaput sam bio u Saint-Nazaireu. Zato? - Ne znam ... To me nekako golicalo ... Dvije godine sam bio tamo. Stvari su se promijenile. Neko sam smatrao da elim samo nai dobar posao i oeniti se i smjestiti, a sad me za to ne boli glava... Mogu obavljati neki posao est mjeseci ili otprilike toliko, a onda me pone onako golicati, razumije li? Stoga pomislih da bih trebao malo vidjeti Orijent... Bez brige - kae Roonev odmahujui glavom. - Vidjet e ga, bez brige. - Kolika je teta? - pita mladi krmara. - Zacijelo su te mlada uhvatili. - Bilo mi je esnaest godina kad sam se prijavio. Uzima sitni te za Roonevevim irokim gegavim ramenima izlazi na uli322 M kraju ulice, iza kamiona i krovova skladita, vidi jar-' jadim parobroda i bijelu paru to se uzdie na sunevoj Povuci rebrenice - dopre s kreveta muki glas. - Ne mogu, pokvarene su ... Oh, k vragu, sad su mi i pale. - Anna gotovo brine u pla kad je rebrenice udare po licu. -Popravi ih - kae ona upuujui se prema krevetu, Ba me briga, ne mogu nas vidjeti unutra - kae mukarac te je pograbi u smijehu. - Samo mi smeta ovo svjetlo - jei ona pa iznemoglo klone u njegovom zagrljaju. Sobica je malena, ima oblik kutije cipela, u kutu zida nasuprot prozoru nalazi se eljezni krevet. Ulina buka tropoe uza udubljenje u zgradi koje ima oblik slova V. Ona na stropu vidi izmjenian sjaj elektrinih natpisa du Broadvvava, bijelo, crveno, zeleno, onda prevrtanje kao kad puca mjehur, pa opet bijelo, crveno, zeleno. - Oh, Dick, koliko bih eljela da popravi tu rebrenicu, ta svjetla idu mi na jetra. - Svjetla su ba zgodna, Anna, kao da smo u kazalitu ... To je Veseli bijeli put, kako su ga neko zvali. - To je posve zgodno za vas ljude koji ne ivite u gradu, ali meni ide na jetra. - Znai, sada radi kod Madame Soubrine, je li, Anna?

- eli rei da sam trajkolomac . . . Znam. Stara me izbacila pa sam se morala ili zaposliti ili crknuti . .. - Umiljata djevojka kao to si ti, Anna, uvijek moe nai prijatelja. - Boe, to ste vi mukarci pokvareni . . . Misli zato to hodam s tobom, da bih pola s bilo kim ... Pa lijepo, ne bih, jesi li me razumio? - Nisam tako mislio, Anna . . . Uh, veeras si grozno na-bruena. - Mislim, to su ivci . . . Ovaj trajk pa stara me izbacila iz kue, pa lomim trajk radei kod Soubrine ... to bi svakoga razjarilo. Svi mogu ii k vragu to se mene tie. Zato me ne putaju na miru? U cijelom ivotu nikad nisam nikome uinila nita naao. elim samo da me ostave na miru i da mi dopuste da dobijem plau i da se tu i tamo provedem . . . Boe, Dick, to je uasno ... Ne usuujem se izii na ulicu iz straha da ne sretnem neke^ djevojke s kojima sam prije radila. ... ~ K vragu, Anna, ne pie ti se tako loe, asna rije, odveo Din te sa sobom na Zapad kad ne bih imao enu. 323Annin glas proslijedi u ujednaenom cmoljenju: - A sada, zato to si mi se svidio i zato to te elim dobro zabaviti, ti me naziva prokletom kurvom. - Nisam nita takvoga rekao. Nisam na to ni pomislio. Mislio sam kako si vraki mila drugarica, a nisi kao veina ena, na-lickana lutka ... uj, ako e ti to ita pomoi, pokuat u popraviti tu rebrenicu. Leei na boku gleda kako se njegovo teko tijelo mie na pozadini mlijenog prozorskog svjetla. Naposljetku se vraa k njoj cvokoui zubima. - Ne mogu popraviti onu prokletu stvar... Kriste, to je hladno. - Nita zato, Dick, doi u krevet... Zacijelo je kasno. Moram biti tamo u osam. On izvlai svoj sat ispod jastuka: - Sad je dva i pol... Zdravo, makice. Ona na stropu vidi odsjaj izmjeninog sjaja elektrinih reklamnih natpisa, bijelo, crveno, zeleno, onda prevrtanje kao kad puca mjehur, pa opet bijelo, zeleno-crveno. - tovie, ni na vjenanje me nije pozvao... asna rije, Florence, oprostila bih mu da me pozvao na vjenanje kae ona crnoj sluavci koja joj je donijela kavu. Bila je nedjelja ujutro. Sjedila je na krevetu rairivi novine na krilu. Gledala je fotografiju u ilustriranom prilogu ispod koje je pisalo Gospodin i gospoa Jack unningham odlaze na prvi dio medenog mjeseca na njegovom senzacionalnom hidroavionu Albatros VII. -On lijepo izgleda, je li? - Na svaki nain, gospoo... Ali, zar niste mogli neto poduzeti da ih sprijeite, gospoo? - Ama ba nita... Zna, rekao je da e me zatvoriti u ludnicu ako to pokuam... On jako dobro zna da jukatanski razvod nije pravovaljan. Florence uzdahne. - U svakom sluaju, mukarci nanose zlo nama jadnim enama. - Oh, ovo nee dugo potrajati. Na licu joj vidi da je zla sebina razmaena djevojica... A ja sam njegova prava ena pred Bogom i pred ljudima. Gospodin Bog zna da sam je pokuala opomenuti. to je Bog spojio, nijedan ovjek ne moe razrijeiti ... Tako stoji u Bibliji, je li? ... Florence, ova kava je jutros jednostavno uasna Ne mogu je popiti. Odmah idi pa mi skuhaj novu. 324 M dei se i slijeui ramenima Florence izie i odnese P S Gospoa unningham duboko uzdahne te se namjesti meu jastuke. Vani su zvonila crkvena zvona. Oh Jack, dragi moj, svejedno te volim - ree ona slici. Zatim ju je poljubila. - Sluaj, dragi, crkvena su zvona zvonila kao onog dana kad smo pobjegli s maturalne zabave pa se vjenali u Milvvaukeeu... Bilo je to divno nedjeljno jutro. - Onda se za-bulji u lice nove gospoe unningham. - Oh, ti - ree ona te je probode prstom. Kad je ustala, ustanovila je da se sudnica vrlo polagano, muno vrti i vrti; bijeli sudac ribljeg lica s cvikerom, lica, policajci, uniformirani podvornici, sivi prozori, uti stolovi, sve se vrtjelo i vrtjelo u munom bliskom smradu, njezin odvjetnik bijela sokolskog nosa brisao je elavu glavu, mrgodio se, sve se to vrtjelo i vrtjelo dok joj se ne uini da e povraati. Nije ula ni rijei od onoga to su govorili, neprestance je treptala da odagna omaglicu iz oiju. Iza sebe je osjeala Dutcha, pogrbljena, glavu je zarinuo meu ruke. Nije se usuivala osvrnuti. Onda, poslije niza sati, sve postade otro i jasno, vrlo daleko. Sudac je vikao na nju, njegove su se usne izvlaile i uvlaile iz malog kraja lijevka poput usta ribe. - ... A sada kao ovjek i graanin ovoga velikog grada elio bih optuenima rei nekoliko rijei. Ukratko, ovakvim stvarima valja stati na kraj. Neotuiva prava ljudskog ivota i vlasnitva to su ih u ustav poloili velikani koji su osnovali ovu republiku, moraju se ponovno uspostaviti. Dunost je svakog ovjeka u slubi i izvan slube da se svim sredstvima koja su u njegovoj moi bori protiv ovog vala bezakonja. Stoga usprkos onome to ona sentimentalna novinska piskarala koja kvare javno

mnijenje te utuvljuju u glavu slabiima i propalicama kao to ste vi, zamisao da se mogu odupirali zakonu Boga i ovjeka, a privatno vlasnitvo da mogu silom otrgnuti od mirnih graana, ono to . su zaradili mukotrpnim radom i mozgom ... i proi nekanjeno; usprkos onome to bi ti novinarski plaenici i arlatani nazvali olakotnim okolnostima, ja u na vas dvoje kriminalaca primijeniti zakon s najveom strogou. Krajnje je vrijeme da damo primjer... Sudac se napije vode. Francie vidje kako mu kroz pore na nosu izbijaju sitne grake znoja. - Krajnje je vrijeme da damo primjer - vikne sudac. - To ne znaci da ja kao njean i zaljubljen otac ne osjeam nesree, nedostatak obrazovanja i ideala, nedostatak dragog doma i nje325 ne brige jedne majke, to je ovu mladu enu odvelo u ivot ne-udorea i bijede, zavedenu iskuenjima okrutnih i lakomih mukaraca te uzbuenjem i opainom, onime to je tako dobro nazvano razdobljem jazza. Pa ipak, u trenutku kada bi ovakve misli mogle milou ublaiti mrani gnjev zakona, neophodno se prisjetiti drugih mladih djevojaka, moda ih u ovom trenutku ima na stotine u ovom velikom gradu, koje su u napasti da padnu u pande grubog i bezobzirnog napasnika kao to je ovaj Ro-bertson... za njega i ljude njegova soja nijedna kazna nije dovoljno stroga... a podsjeam vas da se pogreno primijenjena milost na dugu stazu esto pokae kao okrutnost. Sve to moemo uiniti jest da prolijemo suzu za zabludjelu enskost i da iz-molimo molitvu za neduno djetence koje je ova nesretna ena donijela na svijet kao plod sramote svoje... Francie osjeti kako joj se na vrcima prstiju hvataju hladni marci pa joj se uz ruke penju u zamagljenu uskovitlanu muninu cijelog tijela. - Dvadeset godina - zaula je apat po sudnici, inilo se kao da svi oni liu usne dok su tiho aptali: Dvadeset godina. - Zacijelo u se onesvijestiti - rekla je samoj sebi kao prijatelju. Sve uz tresak pocrni. Poduprt na pet jastuka usred svog prostranog kolonijalnog kreveta od mahagonija s ananasima na stupovima sjedio je Phi-neas P. Blackhead, lice mu bijae ljubiasto kao njegova svilena kuna haljina, i psovao. Velika spavaa soba ukraena mahagonijem, u kojoj su na zidovima umjesto tapeta bile zalijepljene batik tkanine s Jave, bijae prazna, u njoj se nalazio samo sluga Indijac u bijelom kaputu i s turbanom na glavi, koji stajae u podnoju kreveta, stavivi ruke na bokove, tu i tamo naklonio bi glavu kad bi nahrupila glasnija bujica psovki pa bi rekao: Da, Sahib, da, Sahib. - ivoga ti Boga, ti prokleti uti Babu, donesi mi taj viski ili u ustati pa ti polomiti svaku kost u tijelu, uje li, Isuse Boe, zar ne mogu uivati posluha u svojoj vlastitoj kui? A kad kaem viski, mislim na raeni, a ne na sok od narane. Prokletstvo. Evo ti! Digne s nonog ormaria krag od bruena stakla te ga zavitla na Indijca. Onda ponovno utone u jastuke, na usnama mu se zapjeni slina, guio se da doe do daha

Indijac utke smota debeli sag iz Beludistana te ga zavitla iz sobe s gomilom razbijenog staklovinja to ga drae u ruci. Blackhead je lake disao, oi su mu upale u duboke duplje i izgubile se u naborima mlohavih zelenih vjea. 326 inilo se kao da on spava kada je ula Gladys u kinoj kabanici i s vlanim kiobranom u ruci. Na prstima poe do pro-ra te se zagleda u sivu kiovitu ulicu i suelice u stare kue od smeeg pjeenjaka, nalik na grobove. Na djeli sekunde ponovno je bila djevojica koja je u spavaici dola u nedjelju ujutro dorukovati s tatom u njegovu velikom krevetu. Uz trzaj se probudio, ogledao se oko sebe oima podlivenim krvlju, teki miii njegovih obraza zatezali su se pod stravino ljubiastom koom. - Dakle, Gladvs, gdje je onaj viski to sam ga naruio? - Oh, tata, zna to je rekao dr Thom. - Rekao je da e me jo jedno jako pie prekinuti... Pa lijepo, jo nisam mrtav, ili moda jesam? On je prokleta guzica. - Oh, ali mora paziti na sebe i ne smije se uzrujavati. Poljubila ga je i poloila mu svoju svjeu vitku ruku na elo. - Zar nemam razloga da se uzrujavam? Kad bih se samo domogao vrata onog prljavog kukavikog gada ... Mi bismo se izvukli da on nije izgubio hrabrost. Pravo mi i budi kad sam takvu kukaviku krpu uzeo za ortaka ... Dvadeset i pet, trideset godina rada, sve je otilo k vragu u deset minuta... Dvadeset i pet godina moja je rije vrijedila kao novanica. Bit e mi najbolje da za tvrtkom odem u pakao, odnio me vrag. I tako ti ivoga Boga, ti mi, moja krv i moje meso, kae da ne pijem... Boe svemogui. Hej, Bobe ... Bobe ... Kamo li je poao onaj prokleti tekli? Hej, neka ovamo doe jedan od vas kukinih sinova, to vi mislite, za to vas plaam? Bolniarka pomoli glavu kroz vrata. - Gubite se odavde - vikne Blackhead - ne elim oko sebe ni jednu od vas ukrobljenih djevica. Bacio je jastuk koji je drao ispod glave. Bolniarka nestane. Jastuk udari o jedan stup te se odbije na krevet. Gladvs zaplae. - Oh, tata, ja ovo ne mogu podnijeti... a svi su te uvijek toliko potivali... Ipak se pokuaj savladati, dragi tata. - A zato bih, tako ti Krista... ? Predstava je zavrena, zato se ne smijete? Zavjesa je sputena. Sve je ovo ala, gnusna ala. Poeo se bjesomuno smijati, onda se guio, ponovno borio da doe do daha, stisnuvi pesnice. Naposljetku je rekao slomljenim glasom: - Zar ne vidi da me drao samo viski? Odlazi i ostavi me, Gladys, i poalji mi onog prokletog Indijca. Uvijek si mi bila draa od svega na svijetu... To zna. Brzo, reci mu da mi donese no to sam naruio. 327Gladys izie plaui. Vani je njezin mu iao gore-dolje po predvorju. - Ti prokleti reporteri... Ne znam to da im kaem. Oni tvrde da vjerovnici kane podii tubu. - Gospoo Gaston - prekine je bolniarka - bojim se da ete morati nai bolniara ... Uistinu nita ne mogu s njim ... -Na katu ispod njih telefon je zvonio i zvonio. Kad je Indijac donio bocu viskija, Blackhead napuni visoku au pa povue dubok gutljaj. - Ah, od ovog mi je ve bolje, tako ti ivoga Krista, bolje mi je. Ahmete, dobar si ti momak ... Pa, mislim da emo morati povui posljedice pa rasprodavati... Hvala Bogu, Gladys je osigurana. Prodat u svaku prokletu stvar koju imam. teta to je moj mili zet takav glupan. Ja sam uvijek te sree da me okruuje gomila kopuna... Bogati, dopustio bih i da me zatvore ako im to imalo bude koristilo; zato ne? ivot je takav. A poslije, kad iziem, zaposlit u se kao laar ili kao pristanini uvar. To bi mi se svialo. Zato se ne bih opustio nakon to sam se cijeloga ivota uzrujavao, a, Ahmete? - Da, Sahib - ree Indijac te se nakloni. Blackhead ga je oponaao: - Da, Sahib... Ti uvijek kae da, Ahmete, nije li to smijeno? - Poeo se smijati priguenim kripavim smijehom. - Mislim da je tako najlake. Smijao se i smijao a onda se odjednom vie nije mogao smijati. Trzav gr obuzme mu cijelo tijelo. Iskrivio je usta u naprezanju da govori. Na trenutak su njegove oi gledale po sobi, oi malog djeteta koje je ozlijeeno prije nego to je progovorilo, dok nije mlitavo pao nauznak, dok je otvorenim ustima grizao rame. Ahmet ga je dugo vremena hladno gledao, a onda mu je priao te mu pljunuo u lice. Smjetaje iz depa svog lanenog kaputa izvadio rupi te obrisao ispljuvak s napregnute bjelokosne koe. Onda sklopi usta i podupre tijelo meu jastuke pa tiho izie iz sobe. U predvorju je u velikom naslonjau sjedila Gladvs i itala asopis. - Sahib mnogo bolje, on moda malo spavati. - Oh, Ahmete, toliko sam sretna - ree ona te ponovno pogleda svoj asopis. Ellen sie iz autobusa na uglu Pete avenije i Pedeset tree ulice. Ruiasti sumrak brizgao je iz sjajna zapada, svjetlucao u bakru i niklu, na pucetima, u oima ljudi. Svi prozori na istonoj strani avenije

bijahu u plamenu. Dok je stisnutih zuba stajala na rubnom kamenu ekajui da prijee, lice joj zapahne sla328 baan daak mirisa. Mrav mladi nakostrijeene kudjeljaste kose ispod kape strana izgleda nudio joj je u koari epigeju. Kupila je struak i zarinula u nj nos. Svibanjske ume rastopie joj se uz nepce kao eer. Zazvidi pitaljka, zakripe konice dok automobili poee pljutati iz sporednih ulica, krianje je vrvjelo od ljudi. Ellen osjeti kako se mladi oea o nju dok je kraj nje prolazio. Ustuknula je. Kroz miris svibanjskog cvijeta naas je osjetila neopran smrad njegova tijela, smrad doseljenika, smrad Ellis Islanda, prenapuenih najamnih zgrada. Pod svim niklom poploenim, zlatom oploenim ulicama, emajliranim svibnjem, nelagodno je osjeala nabijen zadah to se u tamnim polaganim zgurenim masama irio kao iskvarenost, istjecao iz kanalizacije, poput svjetine. Uurbano je hodala prijelazom na ulici. Ue kroz vrata, pokraj male, savjesno uglaane bakrene ploice: MADAME SOUBRINE ROBES Sve je zaboravila u makastom osmijehu Madame Soubrine osobno, debele crnokose ene, moda Ruskinje, koja joj izie ususret iza jedne zavjese, raskrilivi ruke, dok su ih ostale muterije, koje su ekale na sofama u nekoj vrsti salona u stilu carice Josephine, zavidljivo promatrale. - Draga moja gospoo, Herf, gdje ste bili? Vau haljinu zavrile smo prije tjedan dana - uzvikne ona odvie savrenim engleskim jezikom. - Ah, draga moja, priekajte ... velianstvena je... A kako gospodin Harrpiscourt? - Imala sam mnogo posla... Znate, ostavit u posao. Madame Soubrine kimne glavom i znaajno namigne te je kroz draperiju uvede u stranji dio radnje. - Ah a se voit... II ne faut pas trravailler, on peut voir deja des toutes petites rrides. Mais ils disparaitront. Oprostite mi, draga. Debela ruka oko njezina struka vrsto je stisne. Ellen malko izmakne... - Vous la femme la plus belle de Nevv Vorrk... Angelica, veernju haljinu gospoe Herf vikne ona krijetavim i prodornim glasom kao u morske kokoi. Ue izblijedjela plavua upalih obraza nosei haljinu na vjealici. Ellen skine svoj sivi pripijeni kostim. Madame Soubrine kruila je oko nje brujei. - Angelica, pogledaj ova ramena, boju kose... Ah c'est le reve - gurala se malo preblizu poput make koja eli da je pro-trljaju po leima. Haljina je bila svijetlozelena s grimiznim i tamnoplavim rasporom. 329Ovo je posljednji put to ijem ovakvu haljinu, dosadilo mi je da uvijek nosim plavo i zeleno... Madame Soubrine, usta punih pribadaa, bijae podno njezinih nogu, muei se oko poruba. Savrena grka jednostavnost, lijepo opasana kao Dijana... Produhovljena proljeem ... posljednje ostvarenje jedne Annette Kellermann koja visoko uzdie lu slobode, mudra djevica - mumljala je ona kroz svoje pribadae. Ima ona pravo, razmiljala je Ellen, dobivam otre crte. Gledala se u visokom zidnom ogledalu. Onda e otii moj stas, me-nopauza koja stravino progoni kozmetike salone, stavljat u maske za lice, operirat u lice da mi odstrane bore. - Regardez-moi a, cherrie ree krojaka ustajui i vadei iz usta pribadae. - C'est le chef d'oeuvre de la maison Soubrine. Elleni odjednom postane vrue, zaplela se u nekakvu britku pauinu, glava ju je boljela od uasne zaguljivosti obojenih svila i krepova i muslina; jedva je ekala da se ponovno nae na ulici. Osjeam zadah dima, neto se dogaa - odjednom uzvikne plavua. - Ps-ss-t - propita Madame Soubrine. Obje su nestale kroz vrata prekrivena ogledalom. Ispod krovnog prozora u stranjoj prostoriji Soubrineina salona sjedila je Anna Cohen te brzim sitnim bodovima priivala obrub na haljini. Na stolu pred njom uzdie se velika gomila tila, puna svjetlosti, poput istuena bjelanca. Charley my boy Oh Charley my boy, pjevui ona zaivajui budunost brzim sitnim bodovima. Ako me Elmer eli uzeti za enu, pa moemo; jadni Elmer, simpatian mladi, ali veliki sanjar. Neobino da se zaco-pao u djevojku kao to sam ja. On e to prerasti, ili moda u revoluciji, on e postati velik ovjek... Morat u prestati sa zabavama kad budem Elmerova ena. A moda bismo mogli zatedjeti novaca pa na Aveniji A otvoriti malu radnju na dobrom poloaju, tamo bismo bolje zaraivali nego u predgrau. La Pari-sienne, Modes. Kladim se da bih mogla isto tako dobro prolaziti kao ona stara kuka. Da smo svaki svoj ef, ne bi bilo ovih borbi oko trajkaa i trajkolomaca ... Jednake prilike za sve. Elmer kae da su sve to isprazne rijei. Za radnike nema nade doli u revoluciji. Oh, jednostavno sam luda ifl Harrjjem, a Harry je jednostavno lud za mnom... Elmer u telefonskoj centrali u smokingu, sa slualicama na uima, visok kao Valentino, snaan kao Doug. Proglaena je revolucija. Petom avenijom marira Crvena straa.

330

Anna zlatnih uvojaka, drei pod mikom makicu, naginje se s njim kroz najvii prozor. Bijeli golubi prevrtai lepraju na pozadini grada ispod njih. Peta avenija krvari crvenim zastavama, bljeti od orkestara to stupaju, promukli glasovi na jidiu pjevaju Die Rote Fahne; daleko, na Woolworthu vijori se stijeg na vjetru. Pogledaj, dragi Elmeru BIRAJTE ZA NAELNIKA ELMERA DUSKINA. A u svim kancelarijskim zgradama pleu arl-ston ... Tam. Tam. Taj arlston ples... Tam. Tam... Moda ga ipak volim. Elmeru, vodi me. Elmer ljubi kao Valentino, gnjei me svojim rukama jakim kao u Douga, vru kao plamen, Elmer. Ona u snu ije, miu se bijeli prsti. Bijeli til bljeti previe blistavo. Odjednom iz tila epaju crvene ruke, ona se ne moe odhrvati crvenom tilu koji je posvuda oko nje, grize je, obavijen oko njezine glave. Krovni prozor pocrnio je od uskovitlanog dima. Soba je puna dima i vriske. Anna je na nogama, kovitla se unaokolo, rukama se bori protiv zapaljenog tila oko sebe. Ellen stoji i gleda se u visokom zidnom ogledalu u prostoriji za probe. Zadah osmuenih tkanina se pojaava. Nakon to je neko vrijeme uzrujano hodala tamoamo, izlazi kroz staklena vrata, hodnikom povjeanim haljinama, saginje se pod oblakom dima te kroz suzne oi vidi veliku radionicu, dreave djevojke skutrene iza Madame Soubrine koja na pougljenjene gomile materijala oko stola uperuje stroj za gaenje poara. Iz pougljenjena materijala vade neto to stenje. Krajikom oka vidjela je ruku u dronjcima, ispaljeno crnocrveno lice, uasno razgolienu glavu. - Oh, gospoo Herf, molim vas, recite onima sprijeda da nije nita, ama ba nita ... Odmah u doi onamo! - zasoptalo joj vie Madame Soubrine. Ellen sklopljenih oiju tri kroz hodnik ispunjen dimom u ist zrak prostorije za probe, a onda, kad su joj oi prestale suziti, prolazi kroz zastore i ide uzrujanim enama u ekaonici. - Madame Soubrine me zamolila da svima kaem da nije nita, ama ba nita. Samo mala vatrica u gomili smea ... Sama ju je ugasila ureajem za gaenje poara. - Nita, ama ba nita - kau ene jedna drugoj zabacujui se na sofe u stilu carice Josephine. Ellen izlazi na ulicu. Pristiu vatrogasne trcaljke. Policajci odbijaju svjetinu. Ona eli otii, ali ne moe, ona neto eka. Naposljetku je uje kako tuli ulicom. Dok vatrogasne trcaljke sa stropotom odlaze, pribliuju se kola hitne pomoi. Bolniari unose sklopljena nosila. Ellen gubi dah. Stoji pokraj kola hitne pomoi iza irokog plavog policajca. Nastoji dokuiti zato li je 331toliko ganuta; osjea se kao da e neki dio nje biti zamotan u one zavoje, odnesen na nosilima. Prebrzo to izlazi, meu svakodnevnim licima, tamnim uniformama bolniara. - Je li grozno ispeena? - nekako uspijeva upitati ispod policajeve mike. - Nee umrijeti... ali za enu je to gadna stvar. Ellen se lakta kroz gomilu i uri prema Petoj aveniji. Gotovo je mrak. Svjetla blistavo plivaju u noi svijetloplavoj poput dubokog mora. Zbog ega li sam toliko uzrujana? neprestano se zapitkuje. To je samo neija zla srea, takve se stvari dogaaju svakodnevno. A jeava buka i tropot vatrogasnih kola nikako da u njoj za-mru. Neodluno stoji na uglu dok automobili i lica trepere uz tresku pokraj nje. Krajikom oka motri je mlad ovjek s novim slamnatim eirom, pokuava je osloviti. Ona mu bezizraajno zuri u lice. On nosi crveno zeleno i plavu kockastu kravatu. urno prolazi pokraj njega, prelazi na drugu stranu avenije i skree prema predgrau. Sedam i trideset. Negdje ima s nekim sastanak, a ne moe se sjetiti gdje. U njoj je uasna umorna praznina. O, Boe moj, to da radim? jei u sebi. Na slijedeem uglu zaustavlja taksi. - Molim vas, vozite u Algonquin. Sad se svega sjea, u osam sati ima veeru sa sucem Sham-meverom i s njegovom enom. Morala sam poi kui da se pre-svuem. George e se rasrditi kad me vidi da sam ovako doletjela. Voli se razmetati sa mnom, nalickanom kao boino drvce, kao lutkicom Effenbee koja hoda i govori, proklet bio. Sjedi zabacivi se u kutu taksija, sklopljenih oiju. Opustiti se, mora se vie oputati. Smijeno je uvijek biti ovako napeta tako da je sve poput krede to kripi na ploi. A da sam uasno opeena, kao ona ena, za cijeli ivot iznakaena. Jamano e izvui velik novac iz stare Soubrine, poetak za karijeru. A da sam otila s onim mladiem rune kravate koji me pokuao ufakati... alili bi se uz bananu prelivenu sladoledom u slado-ledarnici, autobusom bi se vozili u gornji grad pa opet u donji, njegovo koljeno pritiskalo bi se uz moje koljeno, a njegova ruka bila bi mi oko struka, malo smionog ljubakanja u vei... Toliko bih ivota mogla proivjeti samo da imam manje obzirnosti. Obzir za to, za to; za miljenje ljudskog roda, novac, uspjeh, hotelska predvorja, zdravlje, kiobrane, biskvite Uneeda... ? Moj mozak cijelo vrijeme radi brrr poput pokvarene mehanike igrake. Nadam se da nisu naruili veeru. Natjerat u ih da poemo na neko drugo mjesto ako nisu naruili. Otvara pudrijeru i poinje pudrati nos. 332 Kad taksi stade a visok vratar otvori vrata, ona

iskorai na prstima plesnim koracima kao mala djevojica, plaa i skree, obrazi su joj malko zajapureni, oi su joj iskriave od blistave morskoplave noi dubokih ulica, u okretna vrata.

Dok prolazi kroz blistava neujna okretna vrata koja se okreu prije nego to njezina ruka u rukavici dodiruje staklo, odjednom kroz nju prostruji iznenadno iganje da je neto zaboravila. Rukavice, torbica, pudrijera, rupi, sve to imam. Kiobran nisam imala. to li sam zaboravila u taksiju? No ona se ve nasmijeeno primie dvojici sijedih mukaraca u crnom s bijelim plastronima na kouljama, koji ustaju, smjekaju se i pruaju joj ruku. Bob Hildebrand u kunom haljetku i u pidami etkao je gore-dolje ispred dugih prozora puei lulu. Kroz vrata na po-smik dopirae u predvorje zveket aa i struganje nogu i smijeh i Running Wild tono je potmulo kripila pod tupom iglom fo-nografa. - Zato ovdje ne prenoi? - zapita Hildebrand svojim dubokim ozbiljnim glasom. - Ovi e se ljudi malo-pomalo razii... Moemo te smjestiti na kauu. - Ne, hvala - ree Jimmy. Oni e za tili as poeti razgovarati o psihoanalizi i ostat e ovdje do zore. - Bilo bi ti mnogo bolje da otputuje jutarnjim vlakom. - Neu otputovati nikakvim vlakom. - uj, Herf, jesi li itao o onom ovjeku u Philadelphiji koji je poginuo zato jer je 14. svibnja stavio na glavu slamnati eir? -^ Bogamu, kad bih osnivao novu religiju, proglasio bih ga svecem. - Zar nisi o tom itao? Da pukne od smijeha... Taj ovo imao je smjelosti da brani svoj slamnati eir. Netko mu ga je ulupio a on se stao tui a u tunjavi mu jedan od onih junaka s ugla ulice prie s lea pa ga komadom olovne cijevi odalami po glavi. Podigoe ga smrskane lubanje, a u bolnici je umro. - Bobe, kako se zvao? Nisam na to obratio panju. - Kakav Neznani vojnik? ... To ti je pravi junak; zlatna legenda o ovjeku koji se usudio da izvan sezone nosi slamnati eir. Meu dvostrukim vratima pomoli se glava. ovjek zajapurena lica s kosom preko oiju zirne unutra. 333- Momci, da vam donesem aicu dina? ... ujte, dajte mi recite iji ovo sprovod slavimo? - Ja u u krevet, neu din mrzovoljno e Hildebrand. - Ovo je sprovod svetog Alojzija od Filadelfije, djevca i muenika, ovjeka koji se izvan sezone usudio nositi slamnati eir - ree Herf. - Ja bih mogao onjuiti malo dina. Za trenutak moram bjeati... Do vienja, Bobe. - Do vienja, tajanstveni putnie ... Javi nam svoju adresu, uje li? Duguljasta prednja soba bijae puna boca dina, boca um-birovca, pepeljara krcatih polupopuenim cigaretama, plesnim parovima, ljudima izvaljenim na sofama. Fonograf je beskrajno svirao Lady... lady be good Netko gurne Herfu u ruku au dina. Prie mu djevojka. Razgovaramo o vama... Jeste li znali da ste vi tajanstven ovjek? - Jimmy - dopre krijetav supijan glas - osumnjien si da si bandit kratko podiane kose. - Zato ne odete putem kriminala, Jimmy? zapita djevojka obgrlivi ga rukom oko struka. - Doi u vam na suenje, asne mi rijei. - Kako znate da neu poi tim putem? - Znate - ree Frances Hildebrand koja je iz kuhinjice donijela zdjelu zgnjeena leda - dogaa se neto tajanstveno. Herf uhvati za ruku djevojku koja je stajala pokraj njega i natjera je da s njim zaplee. Neprestano je posrtala preko njegovih nogu. Plesao je s njom okolo dok nije doao nasuprot vratima hodnika; otvori vrata pa s njom u ritmu fokstrota izie van u hodnik. Ona mehaniki uzdigne usta da ih on poljubi. Brzo ju je poljubio i ispruio ruku da nae eir. - Laku no - ree on. Djevojka zaplae. Kad se naao na ulici, duboko udahne. Osjeao se zadovoljnim, mnogo zadovoljnijim nego od poljubaca djevojke iz Gre-enwich Villagea. Posegne za satom kadli se prisjeti da ga je zaloio. Zlatna legenda o ovjeku koji se izvan sezone usuivao nositi slamnati eir. Jimmy Herf ide na zapad po Dvadeset i treoj ulici, u sebi se smije. Dajte mi slobodu, rekao je Patrick Henry stavljajui Prvog maja slamnati eir na glavu, ili mi dajte smrt. I usliali su ga. Nema tramvaja, tu i tamo zatropou poneka mljekarska kola, mrane su snudene kue od opeka u Chel-seau... Prolazi taksi povlaei zbrkanu galamu pjevanja. Na 334 uglu Devete avenije zamjeuje dva oka poput rupa u bijelom trokutu papira, ena u kinoj kabanici domahuje mu iz vee. Malo dalje dva engleska mornara rjekaju se na pijanom kokni-ju. Zrak postaje mlijean od magle kako se primie rijeci. On uje snano, prigueno udaljeno tuljenje parobroda. Dugo vremena sjedi ekajui trajekt, u pohabanoj crvenkasto osvijetljenoj ekaonici. Sjedi i sretno pui. Kao da se niega ne moe sjetiti, nema budunosti, nego samo zamagljena rijeka i trajekt koji se krupan pomalja, sa svjetlima u nizu, poput crn-eva osmijeha. Stoji za ogradom skinuvi eir i u kosi osjea vjetar s rijeke. Moda je poludio, moda je ovo amnezija, neka bolest s dugim grkim imenom,

moda e ga nai kako u Hobo-ken Tube bere kupine. Glasno se smije te ga starac koji je doao otvoriti rampu pogleda iznenadno i iskosa. Kuku, gluhonjo, to on kae u sebi. Moda ima pravo. Bogamu, kad bih bio slikar, moda bi mi dopustili da u ludnici slikam, naslikao bih svetog Alojzija od Filadelfije sa slamnatim eirom na glavi umjesto s aureolom, a u ruci mu olovna cijev, predmet njegova muenja, i siunog sebe kako podno njegovih nogu molim. Jedini je putnik na trajektu, tumara unaokolo kao da je trajekt njegov. Moja privremena jahta. Boga ti, ovo su none depresije, tako je to, mrmlja on. Stalno pokuava samom sebi objasniti svoju veselost. Nisam ja pijan. Moda sam lud, ali mislim da nisam ... Prije nego to trajekt polazi, na nj se ukrcavaju konj i kola, dotrajala lagana kolica natovarena cvijeem, vozi ih smei ovu-Ijak visokih jagodinih kostiju. Jimmy Herf ih zaobilazi; iza ovje-enog konja koji ima butine kao polica za odlaganje eira mala iskrivljena kola neoekivano su radosna, natovarena loncima grimiznih i ruiastih geranija, karanfila, alisuma, rua, plave lo-belije. Od njih dopire bogat miris svibanjske zemlje, vlanih lonanica i staklenika. Voza sjedi poguren natukavi eir na oi. Jimmyja obuze elja da ga zapita kamo on to odlazi sa svim tim cvijeem, ali on to suzbija i ide sprijeda na trajekt. Naavi se izvan prazne mrane magle rijeke trajektno pristanite odjednom zijevne, crna usta s grlom od svjetlosti. Herf hrli kroz upljikastu tminu te izlazi na zamagljenu ulicu. Onda ide uza strminu. Pod njim su tranice i polagano kloparanje tereta, pitanje stroja. Na vrhu breuljka zastaje da se osvrne. Ne vidi nita doli maglu izrupianu nizom zamagljenim lunih svjetiljki. Onda nastavlja hod, uiva u disanju, u kucanju svoje krvi, u gaenju svojih nogu po ploniku, izmeu redova daara s onog svijeta. Postepeno se magla razilazi, odnekud sipi jutarnje biserje. 335Izlazak sunca ga zatie kako ee betonskom cestom meu stovaritima punim zadimljenih gomila otpadaka. Sunce crvenkasto sja kroz maglu na zaralim parnim dizalicama, kosturima kamiona, kobilicama Fordova, bezoblinim masama razjedenog metala. Jimmy ustro hoda da izie iz smrada. Gladan je; na velikim nonim prstima cipele mu stvaraju mjehure. Na raskru gdje jo mirka i mirka semafor nalazi se benzinska stanica, a nasuprot njoj zalogajnica Krijesnica. Pomno troi na doruak svojih posljednjih etvrt dolara. Preostaje mu jo tri centa, za dobru sreu, ili pak za zlu. Veliki kamion za prijevoz namjetaja, blistav i ut, stao je pred zalogajnicom. - Hoete li me povesti? - pita on riokosca za volanom. - Koliko daleko idete? - Pojma nemani... Prilino daleko. 336

POGOVOR O amerikoj knjievnosti dvadesetih godina napisano je bezbroj prikaza i analiza, ali to je desetljee toliko protejsko da ga nitko nije uspio do kraja definirati. Historijski to je doba povlaenja Amerike s internacionalne pozornice nakon prvog svjetskog rata, doba velikog industrijskog i trgovakog procvata. Politiki to je doba stiavanja nakon jedne, i pred poetak druge, mnogo strasnije bure. U knjievnosti to je doba jedne prvenstveno umjetniki angairane generacije na razmei izmeu reformatorske svijesti Uptona Sinclaira ili Dreisera i radikalne politizacije knjievnog poprita tridesetih godina. To je u amerikoj knjievnosti iznad svega doba inovacije, eksperimenta i velikih umjetnikih ambicija. Generacija Fitzgeralda, Heming-wayja, Faulknera i Dos Passosa uinila je za ameriku prozu ono to je za evropsku uinila neto starija generacija Gidea i Joy-cea. Ta, starija, generacija kulturnih internacionalista kojoj su, paradoksalno, pripadala i dva amerika pjesnika - Eliot i Pound - izgradila je veliku modernistiku graevinu na irokim temeljima kulture i tradicije Zapada. U umjetnikom pogledu ta je graevina, meutim, pripadala zatvorenom svijetu knjige-arte-fakta i Axelova dvorca simbolista. Nova generacija amerikih romanopisaca bila je i ua i ira od velikih modernista. U njoj je bilo manje kulture, vjerojatno i manje dubine, ali je s druge strane bila otvorena prema amerikom eksperimentu u drutvenom i umjetnikom pogledu, izravnije je biljeila promjene u svijesti i senzibilitetu svog vremena. Bilo je to vrijeme koje je Fitzgerald nazvao dobom jazza, doba Ku Klux lana i politike reakcije, ali i vrijeme deprovin-cijalizacije Amerike, emancipacije ene, velikih promjena u stilu ivota. Bilo je to desetljee izgubljene generacije - mladia koji su bili duboko pogoeni i izranjeni doivljajem prvog svjetskog rata i razoarani snanim valom materijalizma koji je nakon rata zapljusnuo njihove obale, ekspatrijata koji su mnogo ivjeli izvan Amerike. 22 - Manhattan Transfer 337Pored osjeaja izgubljenosti, pesimizma, ak beznaa, koje osjeamo u romanima te generacije, u njima nalazimo i uzbudljiv osjeaj promjene, dolaska neeg novog, traenja identiteta u jednom bitno izmijenjenom svijetu. Za razliku od naih suvremenika, ta je generacija, naime, jo uvijek vjerovala u mogunost da munu zagonetku svijeta moe razrijeiti kroz umjetniku formu. Svi pisci koje smo spomenuli u svojim su najboljim djelima sjajni stilisti. Od krhkog nostalginog arma Fitzge-ralda koji tako lako klizne iz zlata u pozlatu, iz sentimenta u sentimentalnost, od Hemingvvavjeve estetike iskljuenja i redukcije jezinih sredstava na prividni minimum u elji da pravom rijei gotovo mistiki rekreira doivljaj trenutka, pa sve do Faul-knerovih retorikih vodopada, vodoskoka i meandara - u tim piscima osjeamo stvaralaki napor da jednostavniji naturali-zam i realizam svojih neposrednih amerikih prethodnika obogate estetskim eksperimentom. Faulknerova je slava rasla polako i dosegla vrhunac tek u nae doba. Dos Passosovi prijatelji Fitzgerald i Hemingway ve su kao mladi ljudi postigli ne samo knjievnu nego i osobnu slavu. Fitzgerald i njegova ena Zelda, zvijezde mondenog intelektualnog drutva ivjeli su po luksuznim hotelima i vilama Nevv Yorka i Long Islanda, Pariza i Aurne obale, a Fitzgeraldovi su romani i novele postizali basnoslovne honorare. Hemingvvav je nakon povratka iz Pariza, krajem dvadesetih godina, ivio na otoku Key West u Floridi, vrlo blizu Kube, kamo se kasnije i preselio. U ono su se doba njihovi putovi esto kriali s Dos Pas-sosovim: nakon studija na Harvardu i sluenja u elitnim amerikim bolnikim jedinicama na talijanskom i francuskom frontu u prvom svjetskom ratu, Dos Passos je poslijeratne godine takoer proveo preteno u Evropi. Iz imune obitelji dijelom portu-falskog porijekla, Dos Passos je posebno volio panjolsku -panjolsku slikara, pisaca i revolucionara, hispaniku zemlju svojih predaka. U svojoj knjizi uspomena The Best Times (Najljepa vremena, 1967) vidimo kako je drugovao i dozrijevao sa svojim suvremenicima: s Hemom je skijao u vicarskoj i prisustvovao koridi u Pamploni koja nalikuje koridi opisanoj u romanu A sunce izlazi Provodio je praznike u Antibesu na Aurnoj obali s amerikim bogataima kakve je Fitzgerald opisao u Blaga je no i prisustvovao veerama na kojima su Fitzgerald i Zelda, pijani, na koljenima puzali kroz grmlje u vrtu i bacali rajice na goste za stolom. Kasnije je posjeivao Hema u Key Westu, ribario s njim i promatrao kako u njemu raste potreba za kultom

linosti, kako rastu njegova nepovjerljivost i udatvo. Kultivirani harvardski ak i dopisnik amerikih novina, Dos Passos je u Francuskoj upoznao Picassa i Legera, umjetnike iz ruskog baleta Sergea Djagiljeva, pa Aragona i Tristana Tzaru. Zanimljivo je da je upravo on, najobrazovaniji i najburoas-kiji od svih njih, najozbiljnije i najvatrenije zakoraio u politiki ivot amerike ljevice koja je odigrala vrlo istaknutu ulogu u 338 stvaranju amerike intelektualne i kulturne klime tridesetih godina. Zanimljivo je, nadalje, da je upravo on, najvei putnik i najnemirniji duh, zabiljeen u povijesti amerike knjievnosti kao najistaknutiji politiki i drutveno angairan pisac svoje generacije.

Iz Dos Passosova doivljaja prvog svjetskog rata, velike kole njegove generacije koja im nije dala samo iskustvo smrti i stradanja, nego i poslijeratni dragocjeni kontakt s kulturom i drutvom stare Evrope, napose Francuske, izrasle su dvije rane knjige ovjekova Inicijacija (One'Man's Initiation, 1920) i Tri vojnika (Three Soldiers, 1921). Ti romani, meutim, jo odaju gotovo fin-de-siecleovski esteticizam, melodramatinost i sentimentalnost treperavo senzibilnog intelektualca koji jo nije izgradio ni svoju linost ni svoj umjetniki jezik. Dvadesete su godine, meutim, godine Dos Passosova dozrijevanja. Pored mnogih putovanja, npr. u zapadnu Evropu, Maroko, na Kavkaz, u Sovjetski Savez, Dos Passos se u Americi sve jae povezivao s naprednim intelektualcima. Dos Passosove Ijeviarske simpatije razvile su se ve u studentskim danima. Ve je kao mladi od 21 godinu prije odlaska na frontu 1917. napisao u pismu: Doao sam do zakljuka da je moja jedina nada revolucija, opi pokolj svih dravnika, kapitalista, hukaa rata, ovinista, izumitelja, uenjaka - unitenje svih strojeva industrijskog svijeta, jednako jalovih u razaranju i u izgradnji. Jedini spas od najdublje depresije nalazim u snovima o osvetnikim giljotinama. Njegov je protest ovdje radikalan, ali nije posve ozbiljan. U ratu se njegovo razoaranje produbljuje: on osjea da je cijeli svijet u akama kapitalista, ini mu se da je stanje beznadno. Pridruuje se intelektualcima okupljenim oko tada najvanijeg Ijeviarskog asopisa Nove mase (The New Masses) i 1926. godine postaje lan njegova izvrnog odbora. Pie cijeli niz politikih lanaka i sudjeluje u mnogim akcijama, od kojih je na apravo presudno djelovalo angairanje u sluaju Sacca i tija, koji je dvadesetih godina potresao cijeli napredni t. Ta su dva agitatora i anarhista talijanskog porijekla 1920. bila optuena za grabeno umorstvo. Sudski je postupak bio pristran, voen konzervativnim predrasudama. U Americi se cijela, inae prilino razjedinjena, lijeva fronta ujedinila pod parolom icca i Vanzettija. Cijelih sedam godina Odbor za stojao je nizom govora, lanaka i politikih l..su d.voJica anarhista nedune rtve diskrimi-,,i :__ raciikalnim pogledima, anarhistikim uvnn , m t ral IveTo meS ^ Stavovima ^ v"Jeme prvog svjetskog su na efektH^ l r ^f Pomglo. Sacco i Vanzetti smaknuti neobino strastvln^1^27- gdine' Dos Passos Je Pred kraj Dino strastveno sudjelovao u njihovoj obrani. Za njega je 339njihovo smaknue predstavljalo pravu osobnu tragediju, koja je uvrstila njegove pesimistike nazore o ovjeku i drutvu i izravno djelovala na duh u kojem je koncipirao svoju trilogiju USA Nakon njihova smaknua objavio je u Novim masama pjesmu: Smaknuti su Sacco i Vanzetti To nije pjesma ... uvar ih je privezao za elektrinu stolicu Krvnik je pritisnuo prekida I pustio ih, slobodne, u vjetar Sad su se oslobodili snova oslobodili zamaenog zatvorskog odijela glasove im vjetar vraa u tisuu narjeja, ali jednoj pjesmi od koje e se rasprsnuti bubnjii Massachusettsa. Pretvorite to u pjesmu ako se usuujete. O Saccu i Vanzettiju Etos Passos je napisao i jedan od najpotresnijih odlomaka svoje trilogije USA koji zavrava njegovom moda najslavnijom reenicom, osudom Amerike: U redu, mi smo dva naroda. Sluaj Sacca i Vanzettija dugo je vremena ostao ameriki Ijeviarski bojni poklik. On je oznaio poetak Dos Passosova najgorljivijeg i najmilitantnijeg politikog angamana na ljevici. Godine 1928. izvedena mu je drama Avionska kompanija (Airways, Inc.) u kojoj eli iznijeti drutveno stvaralake ideje ... novi mit koji... mora zamijeniti imperijalistiki mit o blagostanju ako elimo maineriju amerikog ivota ikad staviti pod drutvenu kontrolu. Taj je komad Dos Passos napisao za revolucionarno Kazalite novih dramatiara (New Playwrights Theatre) kojem je on dao u zadatak da crpi ivot i ideje od svjesnih segmenata industrijske i inovnike radnike klase koja nastoji stei kontrolu nad velikom mlohavom masom kapitalistikog drutva i usmjeriti je prema vlastitim ciljevima. U idealnoj dravi takva bi se grupa mogla odrati na ivotu bez subverzivnih politikih nagnua. To sada nije mogue. Dos Passos je, meutim, jo kao mladi jednom napisao: Organizacija je smrt. U biti on je uvijek bio osamljeni individualist koji se mora sam suoiti s krvnikim snagama povijesti. Za vrijeme boravka u panjolskom graanskom ratu razoarao se u slubenoj politici Sovjetskog saveza i poeo povlaiti iz Ijeviarskog pokreta. U pismu Fitzgeraldu 1936. godine izjavio je da ivi u najtraginijem trenutku historije, ali je ve iz

njegova intervjua 1939. oito da krivce za to vie ne trai u kapitalizmu i amerikom drutvenom sistemu. On se, dapae, po-miruje s njim, tj. pomiruje se s onim njegovim

tradicijama u koje jo moe vjerovati: Vjerujem da u vrlo mijeanoj amerikoj tradiciji ima dovoljno istinske demokracije koja e nam 340 omoguiti da s malo hrabrosti i sree prebrodimo drutvene preobrazbe koje su u toku, a da pritom ne izgubimo slobodu i ovjenost - medij u kojem rastu civilizacije. Povratak domaim nainima miljenja zdrava je obrana pred totalnim bankrotom Evrope. Budui da sam doao do vrstog uvjerenja da u politici sredstva uvijek na kraju tee da budu vanija od ciljeva, vjerujem da e nam biti to bolje to budemo vie podsticali svoj latentni pragmatizam i cinizam u odnosu na ideje. U razdoblju od 1939-1951. Dos Passos je objavio svoju drugu trilogiju pod naslovom District of Columbia. U prvom dijelu Doivljaji mladia (Adventures of a Young Man 1939, u priu o glavnom junaku projicira svoje razoaranje u komunizam. U drugom dijelu, Broj jedan (Number One, 1943) prikazuje ameriku verziju faista. U treem, Veliki plan (The Grand Design, 1949) on ponovno odbacuje svaki oblik organizacije i birokratizacije, ak i Rooseveltov New Deal (koji inae nije politiki osuivao) u ime svojevrsnog narodnjakog misticizma i individualne slobode. Ta nas trilogija, meutim, manje zanima, jer je ona mnogo slabije napisana od prve. Osim te trilogije i romana Sredina stoljea (Mid-Century, 1961) Dos Passos je u poslijeratnom razdoblju pisao djela preteno historijske ili autobiografske prirode. Iz njegova obnovljenog zanimanja za korijene amerike tradicije potekla su djela Glava i srce Thomasa Jeffersona (The Head and Heart of Thomas Jefferson, 1954) i Ljudi koji su stvorili naciju (The Men Who Made the Nation, 1957). Dos Passosova Ijeviarska vjera slomila se vjerojatno 1937. godine kad je za vrijeme graanskog rata boravio u panjolskoj, a komunistiki su lojalisti strijeljali njegova prijatelja, trockistu Josea Roblesa Pazosa. On, meutim, ionako nikad nije bio pravi revolucionar. U ivotu i djelu bio je prvenstveno osamljeni senzibilni intelektualac u potrazi za vlastitom istinom i pravdom. Taj se senzibilni pojedinac u trilogiji USA uglavnom skriva u bezimenoj struji svijesti prikazanoj u Oku kamere, ali se pojavljuje i u njezinu kratkom uvodu: Mladi, sam, brzo hoda kroz gomilu koja se gubi u zanoalim ulicama; noge su mu umorne od dugog pjeaenja; oi mu hle-pe za toplim oblinama obraza, za bljeskom prepoznavanja u oima ... Ulice su prazne. Ljudi su se ugurali u podzemne eljeznice, popeli u tramvaje i autobuse; razbjeali po vlakovima koji voze u predgraa; upali u iznajmljene sobe i bijedne stanove, popeli se liftovima u stambene zgrade ... Mladi hoda sam, brzo, ali ne dovoljno brzo, daleko, ali ne dovoljno daleko (lica mu izmiu iz vidokruga, govor se raspada u poderane dronjke, koraci tapkaju sve tie u pokrajnim uliicama); 341mora uloviti posljednji podzemni vlak, tramvaj, autobus, potrati uz mostove svih parobroda, prijaviti se u svim hotelima, zaposliti se u svim gradovima, odgovoriti na sve oglase, izuiti obrte, prihvatiti zaposlenje, ivjeti u svim pansionima, spavati u svim krevetima. Jedan krevet nije dovoljan, jedno zaposlenje nije dovoljno, jedan ivot nije doyoljan. Nou, opijen udnjom, hoda sam, osamljen. Nema zaposlenja, nema ene, nema kue, nema grada. Taj je senzibilni pojedinac bio junak njegova prva dva romana, ali tamo Dos Passos oko njega jo nije umio sagraditi vrsto strukturiranu i motiviranu knjigu. Tek nakon to je svog slabog junaka s njegovim senzibilitetom i esteticizmom uklopio u iri, naturalizmom, ekspresionizmom i socijalnim revoltom nadahnuti okvir, Dos Passos je poeo nalaziti sebe. Da bi mogao sjediniti raznorodne elemente svoje vizije bila mu je, meutim, potrebna nova elastina i kaleidoskopska forma. Roman Prijelaz za Manhattan, ili Manhattan Transfer (1935) ve ima mnoge nove formalne elemente. Taj roman ne stavlja u prvi plan suoavanje, sukobljavanje i meusobno djelovanje ljudskih sudbina u drutvu karakteristino za tradicionalni roman. U njemu nema junaka; njegov je junak moderan grad divan, straan, razoran, neljudski New York. Neki e kritiari, meutim, ipak inzisdrati da je junak romana senzibilni piev dvojnik, Jimmy Herf, koji usprkos svojoj nemoi ima moralnu svijest i senzibilitet koji njegovu ivotu daju ljudsko znaenje. Bez obzira na to osjeamo da su ljudske sudbine u ovom romanu ipak samo pasivni sudionici nemilosrdnih i jalovih drutvenih kretanja. Pozadina je zbivanja grad, prikazan u impresionistikim isjecima bez vrstih obrisa, koji tek zajedno stvaraju neki opi dojam, kroz tematske konstante i svjesno strukturirane simbole i slike

i iznad svega kroz filmske tehnike: rezanje i spajanje kadrova, mijeanje planova, close-up i flashback. Kritiar Brian Lee, npr., smatra da gotovo svaku stranicu Prijelaza za Manhattan moemo itati kao dio scenarija za jedan Griffithov film. Sve te tehnike s jedne strane pridonose izvjesnoj Jovceov-skoj impersonalnosti i objektivnosti: poput modernog filmskog reisera pisac biljei, izabire i montira bez izravnog komentara. Dos Passosova je selekcija, meutim, vrlo smiljena i zapravo subjektivna, podreena njegovoj krajnje pesimistikoj viziji. Subjektivni su i odlomci poetske proze koji uvode u svako poglavlje: u njima galebovi krue nad prljavom vodom njujorkih pristanita, a putnici se slijevaju s brodova na obalu, tendenciozno usporeeni s jabukama koje padaju u preu; New York je takoer opisan kao mitski grad: nakon Babilona i Ninive sad on sa bijelim piramidama svojih nebodera stoluje poput krune bijelih oblaka nad olujom. Poetski se evocira sparina koja je po-

342 legla na grad poput parnog valjka, opisuje stari piljar koji sjedi uz kolica s povrem poput Jone pod bundevom, a sve je to popraeno opisima kraa, poara, tekstovima oglasa poduzea pod steajem, novinskim naslovima. U tim malim uvodnim tekstovima zapravo nailazimo zametke dvaju tehnika trilogije USA-Filmskih novosti i Oka kamere. U Prijelazu m Manhattan nailazimo ve i na kaleidoskop ljudskih sudbina koji e se razrae-nije i gue ispreplitati u trilogiji. Likovi su uvijek podijeljeni na one slabe i senzibilne, koji obino gube, i one jake koji stjeu vlast i bogatstvo po cijenu integriteta i ljudskog ispunjenja. U velikoj trilogiji USA ije je dijelove objavljivao u razmaku od deset godina, Dos Passos je do kraja razvio svoju panoramsku koncepciju romana i po miljenju veine kritiara u njemu dosegao vrhunac. Dijelovi trilogije nose simbolike naslove, to su: 42. paralela (The 42nd Parallel, 1930) koja presijeca Sjedinjene drave na dva dijela i na kojoj se nalazi Chicago; 7979 (1932) godina Versajskog mira, i Velike pare (The Big Money, 1936), bog koji nemilosrdno vlada svijetom Zapada. U tom se djelu izmjenjuju etiri pristupa, etiri naina prikazivanja. Tu su najprije Filmske novosti, kola isjeaka i naslova iz tampe izmijean s naslovima popularnih lagera. Oni ne predstavljaju neku objektivnu injeninu pozadinu izmiljenom dijelu radnje, nego su piev neizravni ironini komentar na ljude i vrijeme. Njihova trivijalnost, nepovezanost i tobonja neutralnost kojom jednako registriraju velike tragedije i sitne drutvene traeve, potcrtavaju nestvarnost, besmislenost i konfuziju modernog svijeta. Druga je tehnika Oko kamere koje donosi emocije, doivljaje i komentare senzibilnog anonimnog pripovjedaa - persone samog autora, koji su napisani tehnikom struje svijesti. U Najljepim vremenima Dos Passos je zapisao: 1922. na prolazu kroz Pariz kupio sam rano izdanje Uliksa (Joyceov je Uliks tiskan u Parizu 1922. godine) i ak stisnuo mlohavu ruku blijedog, ravnodunog ovjeka s tamnim naoarima koji je sjedio pokraj pei u stranjoj sobi Shakespeare & Com-pany (slavne knjiare u kojoj su se okupljali pisci modernistikog kruga) i za kojeg je gica Beach tvrdila da je James Joyce. Knjigu sam proitao u jednom dahu u krevetu, s gripom, u maloj unutarnjoj kabini, duboko dolje u treem razredu jednog od velikih prekooceanskih brodova. Utjecaj Uliksa uoljiv je u struji svijesti Oka kamere, ali i u kolau novinskih naslova koji nas podsjea na njegovo poglavlje Eol. Najvei dio trilogije ipak je ispunjen ivotnim priama likova koje se u romanu isprepliu. One su pak popraene biografijama historijskih linosti - revolucionara, pisaca, politiara i bankara - koje su odabrane i rasporeene u uskoj vezi s fikcio-nalnom radnjom, i takoer predstavljaju neizravni komentar uos Passpsa na ivot i razvoj Sjedinjenih amerikih drava u -a- V7c ^ J'ea naeg stolJea- u Prijelazu za Manhattan i tri-, Dos Passos je neobino informiran, snaan pisac, koji 343je u posljednje vrijeme vjerojatno bio nepravedno zapostavljen. Lionel Trilling napisao je jo 1939. godine: USA... ostaje vaan roman desetljea ... U njemu nema nimalo ekscentrinosti; zauujue je normalan; uz opasnost da ispadnem paradoksalan rekao bih da je uzbudljiv upravo zbog svojih klieja: u njemu su sadrani sudovi o modernom amerikom ivotu koji mnogi od nas ive ve godinama ... Ipak ne smijemo precijeniti tu knjigu... (jer ona) nita ne' zapoinje. Ona potvruje ali ne unapreuje, sumira, ali ne sugerira. U njoj nema nijednog naglaska ili osjeajne intonacije koji bi nekoga mogli dovesti u iskuenje da ih usvoji ili nadogradi na svoj nain. Mislim da nijedan pisac nee uiti od Dos Passosa, a itaoci, ma koliko mu se divili, nee s njim uspostaviti onaj odnos koji su uspostavili, recimo sa Stendhalom ili Henrvjem Jamesom ili ak E. M. Forsterom. Dos Passosova je zamisao vea od osjeaja koje izaziva; njegova knjiga govori vie nego to jest A ipak ono to govori, a govori tono, profinjeno i umjeno, ima golemu vanost, i nitko to drugi jo nije rekao niti upola tako dobro.