IZABRANI ROMANI E. R. BURROUGHSA E. R.

Burroughs TARZAN I NJEGOVE IVOTINJE Naslov originala THE BEASTS OF TARZAN

COPYRIGHT 1914 FRANK A. MUNSEY COMPANY

EDGAR RIE BURROUGHS

Preveo s engleskoga BRANKO BRUSAR Naslovnu stranicu izradio IGOR KORDEJ

Cover Art by IGOR KORDEJ Copyright 1986, EDGAR RIE BURROUGHS, INC. Ali Rights Reserved

TARZAN I NJEGOVE IVOTINJE

Prvo izdanje u ovoj biblioteci

Urednik ZVONIMIR MAJDAK

IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA

111 l u d o s t
ZAGREB 1986

OTMICA
Sve je zavijeno tajnom progovorio je D'Arnot. Iz najpouzdanijih izvora znam da ni policija ni posebni agenti glavnoga taba nemaju ni pojma kako se to zbilo. Samo zna ju, a to zna svatko, da je Nikolas Rokoff pobjegao. John Clavton, lord Grevstoke onaj koji je bio Tarzan-majmun sjedio je utei u parikom stanu svog prijatelja porunika Paula d'Arnota, zurei zamiljeno u vrak iste cipele. Glavom su mu se vrzle mnoge misli to ih je potakao bijeg njegova krvnog neprijatelja iz francuskog vojnog zatvora. Na temelju svjedoanstva majmuna-ovjeka Rokoffa su bili osudili na doivotnu robiju. Razmiljao je o onom to je Rokoff sve inio da ga ubije, te je shvatio da sve to nee biti nita prema onomu to e eljeti i snovati da uini sad kad se ponovno oslobodio. Tarzan je nedavno doveo enu i dijete u London da ih ne izlae neudobnosti i opasnostima kinog doba na njihovu prostranom imanju Uziriju zemlji divljih afrikih ratnika Vazirija kojima je majmun-ovjek jednom vladao. Preao je Kanal da nakratko pohodi starog prijatelja, ali je vijest o Rokoffovu bijegu ve bacila sjenu na taj izlet, tako da je, iako je bio Upravo stigao, ve namjeravao da se vrati u London. Ne da se bojim za sebe, Paule progovorio je napo kon. Mnogo sam puta u prolosti omeo Rokoffove spletke protiv mene. Ali sad imam druge na brizi. Koliko znam, taj e mi ovjek prije zadati udarac preko moje ene i sina nego, 5

BOflNO SVEUCiLIff
P8DRAVSM UTIM

MI2HICA ICIIAONIM

K- /*<
si natura

K
Jra

izravno, jer sigurno shvaa da mi nikako drukije ne moe prouzroiti veu bol. Moram se odmah vratiti i s njima ostati dok Rokoffa ne uhvate ili dok ga ne ubiju. Dok su ta dvojica razgovarali u Parizu, druga dvojica razgovarali su u kuici u predgrau Londona. Obojica bili su tamni, sumnjivi ljudi. Jedan je nosio bradu, ali je drugi, koji je bio blijed od duga boravka u zatvorenim prostorijama, imao crne ekinje stare tek nekoliko dana. Taj je govorio. Mora obrijati tu bradu, Alexise upuivao je svog prijatelja. On bi te ovako odmah prepoznao. Moramo se sad ovdje rastati, a kad se ponovno sastanemo na palubi Kincaida, nadajmo se da e s nama biti dva potovana gosta koji nikako ne mogu predviati kakvo im ugodno putovanje spre mamo. Za dva sata trebalo bi da s jednim od njih budem na putu u Dover, a sutra ujutro, ako paljivo slijedi moje upu te, trebalo bi da ti stigne s drugim, ako se on, dakako, vrati u London onako brzo kako to ja predviam. I novac i radost, kao i druga dobra nagradit e nam napore, moj dragi Alexise. Glupi Francuzi toliko su dana skrivali injenicu da sam po bjegao da sam imao dovoljno prilike da razradim plan nae pustolovine, tako da jedva postoji mogunost da negdje neto zapne. A sad do vienja, i sretno! Tri sata kasnije penjao se potar stepenicama stana porunika Paula d'Arnota. Telegram za lorda Grevstokea najavio je sluzi koji je bio odgovorio na zvono. Je li ovdje? ovjek je odgovorio da jest. Potpisavi da je primio telegram, odnio ga je Tarzanu, koji je ve bio spreman da otputuje u London. Tarzan je razderao omotnicu, a kad je proitao, problijedio je. Proitaj, Paule progovorio je predajui telegram D'Arnotu. Ve je tu. Francuz je uzeo telegram i proitao: 6

Jack ukraden iz vrta sukrivnjom novog sluge. Doi odmah. JANE Kad je Tarzan skoio iz putnikih kola koja su ga bila doekala na postaji, te potrao stepenicama do svoje kue, doekala ga je na vratima ena suhih oiju, ali gotovo mahnita od straha. Brzo je Jane Porter Clavton ispriala sve to je saznala o otmici djeaka. Dadilja ga je vozila suncem osvijetljenim plonikom pred kuom, kad se na uglu ulice zaustavio zatvoreni taksi. ena je tek malo obraala panju tim kolima. Samo je zamijetila da ne izlaze nikakvi putnici, kao da voza eka da mu iz stana pred kojim je stao iznesu vozarinu. Gotovo u isti trenutak novi sluga Carl dotrao je iz Greystokeove kue i rekao da gospodarica eli s djevojkom na asak govoriti, i da, dok se ne vrati, treba da malog Jacka prepusti njegovoj brizi. ena je rekla da nije nimalo sumnjala u pobude tog ovjeka, dok nije doprla do vrata kue, kad joj je palo na pamet da ga opomene da ne okree kolica tako da sunce svijetli djetetu u oi. Kad se okrenula da mu to dovikne, iznenadila se videi kako on vozi kolica brzo prema uglu, a u isto je vrijeme ugledala kako se vrata taksija otvaraju a na otvoru se na trenutak pojavljuje crnomanjasto lice. Odmah joj se uini daje dijete u opasnosti, pa je, vrisnuv-i, skoila niza stepenice i pojurila plonikom prema taksiju, gdje je sad Carl dodavao dijete crnomanjastom ovjeku. Upravo kad je ona stigla do kola, Carl je skoio do svog saveznika te je za sobom zalupio vratima. U isto vrijeme voza je nastojao pokrenuti motor, ali je bilo oito da se neto pokvarilo, kao da ne hvataju zupanici, i tako je dadilja, dok je voza gurao polugu natrag i kolima nekoliko palaca uzmi-

cao da onda ponovno pokua krenuti naprijed, mogla stii sve do taksija. Skoivi na podnonik, pokuavala je oteti dijete iz ruku stranevih, te je tu, viui i borei se, ostajala ak i poto je taksi krenuo. Tek kad je automobil proao Grevstokeovu kuu, i to ve u prilinoj brzini, Carl ju je, udarivi je snano po licu, uspio oboriti na plonik. Njezin vrisak privukao je sluge i lanove obitelji iz oblinjih stanova, kao i iz Grevstokeova doma. Lady Grevstoke vidjela je kako se djevojka hrabro bori te je i ona sama nastojala dostii kola koja su se brzo udaljavala, ali je zakasnila. Znali su samo to, a lady Grevstoke nije ni sanjala tko je tu otmicu zasnovao dok joj suprug nije rekao, da je Nikolas Rokoff pobjegao iz francuskog zatvora u kom je trebalo da proboravi do kraja ivota. Dok su Tarzan i njegova ena stajali i razmiljali to bi bilo najpametnije uiniti, u knjinici zazvoni telefon. Tarzan brzo sam odgovori. Lord Grevstoke? upitao je muki glas na onom kraju linije. Jest. Ukrali su vam sina nastavljao je glas a ja vam jedini mogu pomoi da ga ponovno dobijete. Poznajem one koji su ga oteli. Ja sam, zapravo, i sudjelovao, i trebalo je da dijelim nagradu, ali sad me kane nasamariti, a ja u, da im se osvetim, pomoi vama da ga ponovno dobijete, samo uz uvjet da me ne progonite to sam sudjelovao u tome zloinu. to kaete? Ako me odvedete tamo gdje je skriven moj sin odgovorio je majmun-ovjek ne treba da se bojite. Dobro odgovori drugi. Ali morate doi sami, jer dovoljno je da se pouzdajem i u vas. Ne mogu riskirati da me drugi upoznaju. Gdje i kad se mogu s vama sastati? upitao je Tarzan.

Drugi je naveo ime i mjesto neke gostionice na obali blizu Dovera kamo esto navraaju mornari. Doite zakljuio je noas oko deset sati. Nema smisla dolaziti ranije. Do tada sin e vam biti siguran, a onda vas mogu potajno odvesti tamo gdje je on sakriven. Ali pazite da doete sami, i nemojte nikako obavijestiti Scotland Yard, jer ja vas dobro znam, i promatrat u vas. Ako vas itko drugi bude pratio, ili vidim li sumnjive tipove koji bi mogli biti policijski agenti, neu se s vama sastati, i tako e vam izbjei posljednja prilika da oslobodite svog sina. Nato je ovjek prekinuo razgovor. Tarzan je smisao razgovora ponovio eni. Ona ga je molila da joj dopusti da ga prati, ali je on drao da bi ovjek mogao provesti prijetnju, da im ne pomogne ako Tarzan ne doe sam, te su se tako rastali. Pourio je u Dover, a ona je, toboe, ostala kod kue, da eka obavijest o ishodu tog pothvata. Nisu ni sanjali to e proivjeti prije nego se ponovno sastanu. Poto je majmun-ovjek otiao, Jane Clavton je deset minuta hodala ovamo-onamo po svilenim sagovima knjinice. Njezino majinsko srce krvarilo je, otet joj je prvoroenac. Dua joj se trzala izmeu nada i bojazni. Iako joj je razum govorio da e se sve dobro svriti ako Tarzan poe sam, u dogovoru s onim to je rekao onaj tajanstveni stranac, intuicija joj nije doputala da se smiri. Bojala se da su joj i suprug i sin u velikoj opasnosti. to je vie o tome razmiljala, sve je vie vjerovala da je nedavna telefonska poruka samo lukavstvo, tako da oni nita ne uine dok djeaka dobro ne sakriju ili prokradu iz Engleske. Ili je to naprosto bila meka da se Tarzan namami u ruke nesmiljenog Rokoff a. Kad je na to pomislila, oi je razrogaila od uasa. U trenutku se uvjerila da je upravo tako. Pogledala je veliki sat koji je u uglu knjinice otkucavao minute.

Bilo je prekasno da poe u Dover vlakom kojim je trebao da krene Tarzan. Bio je, meutim, i jedan kasniji, koji e je na vrijeme dovesti u tu luku na Kanalu, tako da moe stii na adresu prije dogovorenog sata koji joj je priopio suprug. Pozvala je svoju djevojku i vozaa, dala im je uurbano naloge. Deset minuta kasnije vozila se brzo ulicama punim ljudi prema eljeznikoj postaji. Bilo je devet i etrdeset i pet one noi kad je Tarzan uao u prljavu gostionicu na doverskoj obali. Kad je ulazio u smrdljivu sobu, jako umotana pojava prola je mimo njega na ulicu. Doite, lorde! apnuo je stranac. Majmun-ovjek okrenuo se i poao na slabo osvijetljenu uliicu koju su obino nazivali glavnom. Kad su se nali napolju, taj gaje ovjek vodio u tamu, blie pristanitu, gdje su visoko naslagane bale, kutije i bave bacale tamne sjene. Tu se zaustavio. Gdje je djeak? upitao je Grevstoke. Na onom malom parobrodu kojemu ondje prijeko up ravo moete vidjeti svjetla odgovorio je onaj drugi. U mraku Tarzan je nastojao zaviriti u crte lica svog pratioca, ali mu se inilo da ga nikad prije nije vidio. Daje otkrio da mu je vodi Alexis Paulvitch, shvatio bi da u srcu tog ovjeka ima mjesta samo za izdajstvo, i da opasnost vreba na svakom koraku. Sad ga ne uvaju nastavljao je Paulvitch. Oni ko ji su ga ugrabili osjeaju se posve sigurni. Osim nekoliko la nova posade, koje sam ja, meutim, dobro opskrbio dinom, tako da ih djelotvorno uutkam na nekoliko sati, nikoga ne ma na Kincaidu. Moemo na palubu, domoi se djeteta i vra titi se bez i najmanjeg straha. Tarzan je kimnuo. Onda hajdemo rekao je. Vodi ga je doveo do amia privezana uz pristanite. Dva ovjeka su ula u amce te je Paulvitch snano zaveslao
10

prema parobrodu. Crni dim koji je izlazio iz dimnjaka nije u ono vrijeme Tarzanu nita znaio. Sve su mu misli bile zaokupljene nadom da e za nekoliko trenutaka ponovno imati sina u rukama. Uz bok parobroda nali su ljestve od konopa, pa su se oprezno poeli penjati. Kad su se nali na palubi, pourili su se na krmu, gdje je Paulvitch pokazao grotlo. Djeak je skriven ondje rekao je. Bolje je da vi poete po njega, jer je manje vjerojatno da e zaplakati od straha nego ako se nae u rukama stranca. Ja u ovdje straariti. Tarzan je toliko elio spasiti dijete da nije ni najmanje sumnjao kako neobine okolnosti okruuju Kincaid. Nije ga se nita dojmila injenica da je paluba prazna, iako se ve razvila para, a po koliini dima to se vijao iz dimnjaka moglo se vidjeti da je brod spreman da krene. Mislei da e idui trenutak imati u ruci ono drago malo stvorenje, majmun-ovjek skoio je u tamu. Jedva se prestao drati za rub grotla, kad onaj teki poklopac zatropota. Odmah je znao da je rtva prevare, i da je, daleko od tog da spasi sina, i sam pao u ruke neprijatelja. Iako je odmah nastojao da dosegne grotlo i podigne poklopac, nije to mogao uiniti. Upalivi igicu, istraivao je okolinu. Vidio je da je to malen prostor odijeljen od glavne utrobe broda, tako da je grotlo bilo jedini ulaz i izlaz. Bilo je oito da su mu tu sobu odredili jedino zato da mu bude elija. U sobi nije bilo niega, niti se jo tko tu nalazio. Ako se dijete nalazi na Kincaidu, moralo je biti drugdje. Vie od dvadeset godina, od djetinjstva do muevne dobi, majmun-ovjek lutao je divljom dunglom bez ikakva ljudskog pratioca. U doba ivota kad se najlake primaju dojmovi navikao se da prima radosti i alosti onako kako ih primaju ivotinje.
11

I tako nije niti bjesnio niti psovao sudbinu. Naprosto je strpljivo ekao to e se dogoditi, iako je uvijek imao na umu da uini najvie to moe kako bi se spasio. Zato je paljivo pregledavao svoj zatvor, iskuavao teke pregrade, izmjerio udaljenost grotla. I dok se tim bavio odjednom zadrhtae strojevi i zalupeta propeler. Brod se kretao! Kamo i u kakvu ga sudbinu nosi? I jo dok se bavio tim mislima dopre mu do uiju, iznad buke strojeva, neto to mu je oduzelo dah. Jasno i otro s palube zaorio je vrisak uplaene ene.

ISKRCAN U PUSTOI
Kad su Tarzan i njegov vodi nestali u sjenama tamnog pristanita, lik teko zastrte ene urio se uskom uliicom do ulaza u gostionicu koju su dva ovjeka upravo bila napustila. Tu se zaustavila i ogledala, a onda se, kao da je zadovoljna to je napokon doprla do mjesta koje je traila, uputila hrabro u unutranjost te rune rupe. Dvadesetak polupijanih mornara i pristaninih takora zaudilo se ugledavi bogato odjevenu enu. Brzo se pribliila prljavoj vinotoi, koja se, napola iz zavisti, napola s mrnjom, zagledala u svoju sretniju sestru. Jeste li vidjeli ovdje visoka, dobro odjevena mukarca, moda tomu nema ni minuta upitala je koji se sreo s jednim ovjekom i s njim izaao? Djevojka je odgovorila da jest, ali nije znala rei kamo su otili. Neki se mornar, koji se pribliio da uje razgovor, udostojao napomenuti daje trenutak prije, kad je ulazio u tu krmu, vidio kako su dva mukarca izlazila i krenula prema pristanitu. Pokaite mi smjer kojim su poli povikala je ena turnuvi kovan novac u mukarevu ruku. Taj ju je ovjek odveo, te su zajedno brzo krenuli prema pristanitu, dok nisu ugledali kako malen amac upravo ulazi u sjenu oblinjeg parobroda. Eno ih apnuo je ovjek. Deset funti ako pronaete amac i odvezete me do tog parobroda povikala je ena.
13

12

 Onda brzo odgovorio je on jer treba da pouri mo ako elimo uhvatiti Kincaid prije nego otplovi. Ve je tri sata spreman za put, samo je ekao ovog putnika. Razgova rao sam s jednim lanom posade prije pola sata. Dok je govorio, vodio ju je do kraja pristanita, gdje je znao da je privezan jo jedan amac. Tu je, pomogavi eni, sam skoio straga i odgurnuo amac i as zatim dvoje je u-brzo plovilo vodom. Uz bok broda ovjek je zatraio svoju plau, a ena mu je, a da nije ni brojila svotu, gurnula aku novanica u ispruenu ruku. Jedan jedini pogled uvjerio je tog ovjeka da je plaen vie nego dobro. Zatim joj je pomogao da se popne ljestvama od konopa pridravajui ami uz bok broda, nadajui se da e ta dareljiva putnica moda poeljeti da se kasnije preveze natrag na obalu. Ali su mu ubrzo zvuk pomonog stroja i zveketanje elinog konopa na vitlu dali znati da se Kincaidovo sidro podie, a trenutak kasnije taj je mornar zauo kako se okreu vijci, te je brodi krenuo u kanal. Kad se okrenuo da zavesla na obalu, zauo je s brodske palube enski vrisak. To ti ja nazivam trulom sreom govorio je sam sa sobom. Mogao sam imati i onaj cijeli vraji sveanj. Kad se Jane Clavton popela na palubu Kincaida, vidjela je da je brod prazan. Nije bilo nikakva znaka onih zbog kojih je dola, niti koga drugoga na palubi, pa je poela traiti svog supruga i dijete, nadajui se da je u tom nita nee omesti. Brzo se pourila do kabina, koje su bile napola iznad a napola ispod palube. Dok se urila niz kratko stepenite do glavne kabine, kojoj su se sa svake strane nalazile manje sobe za oficire, nije zamijetila kako su se pred njom brzo zatvorila jedna vrata. Prola je cijelom glavnom sobom, a onda se vratila pa se zaustavljala pred svakim vratima da slua i oprezno iskua svaku bravu.
14

Vladala je potpuna tiina, u kojoj je kucanje zaplaenog srca u njezinoj uzbuenoj mati ispunjavalo brod gromoglasnom jekom. Jedna po jedna, vrata se pootvarae pod njezinim dodirom, samo da otkrije da su kabine prazne. Kako je bila zadubljena u taj posao nije zamijetila da se na brodu odjednom poelo uurbano raditi, niti je ula buku strojeva, udaranje vijka. Doprla je tako do posljednjih vrata na desnoj strani, a kad ih je otvorila, iznutra ju je uhvatio snaan, tamni ovjek i povukao je u zaguljivu smrdljivu unutranjost. Od iznenadne prepasti zbog neoekivana napadaja jednom je prodorno vrisnula, a onda joj je ovjek grubo rukom zatvorio usta. Tek kad budemo dalje od obale, moja draga rekao je onda se moe navikati do mile volje. Lady Grevstoke okrenula se i pogledala u nacereno, bradato lice koje je bilo tako blizu njezinu. ovjek je popustio pritisak prstiju na njezinim usnama, a mlada ena, kad ga je prepoznala, zastenjala je i ustuknula od napadaa. Nikolas Rokoff! Monsieur Thuran! uskliknula je. Va odani oboavatelj odgovorio je Rokoff duboko se naklonivi. Moj djeai? progovorila je zatim ne obazirui se na lasku. Gdje je on? Dajte mi ga. Kako ste mogli biti tako okrutni ak ni vi Nikolas Rokoff ne moete biti posve bez milosti i suuti! Recite mi gdje je? Je li na brodu? O molim vas, ako u vama bije tako neto kao to je srce, odvedite me mom djetetu! Ako uinite onako kako vam nalaem, nee mu se dogoditi nikakvo zlo odgovorio je Rokoff. Ali ne zaboravite da ste svojom grekom ovdje. Doli ste na brod dobrovoljno, i snosit ete posljedice. Nisam ni sanjao dodao je da e mi se nasmijati takva srea. Zatim je poao najpUau, zakljuavi za sobom vrata, te ga ona nije vidjela j^#frK$fljfoga. Radilo se o tome da je Ni15

kola Rokoff bio tako los mornar da ga je uzburkano more, koje je Kincaid pratilo od samog poetka, prikovalo uz leaj zbog jake morske bolesti. Za to vrijeme njezin je jedini posjetilac bio neotesani ved, odvratni kuhar na Kincaidu, koji joj je donosio obroke. Zvao se Sven Anderssen, a osobito se ponosio tim to mu se prezime pie dvostrukim s. Taj je ovjek bio visok i koat, duga utog brka, nezdrave boje lica i prljavih nokata. Jedan jedini pogled na njega, dok je zaprljani palac umoio duboko u mlako jelo, koje kao da je, koliko se puta ponavljalo, bilo ponos njegova kuharskog umijea, bio je dovoljan da mladoj eni pokvari tek. Njegove modre, nablizu smjetene oi nisu se nikad otvoreno srele s njezinima. U cijeloj pojavi bila je nekakva prepredenost koja se ispoljavala ak i u majem hodu, a sve je to potkrepljivao dugi, tanki no to mu je neprekidno bio zataknut za prljavi konop kojim je vezao zaprljanu pregau. Po vanjtini to je bio samo njegov alat. Ali mlada ena uope se nije mogla osloboditi uvjerenja da bi trebalo malo izazova, pa da se vidi njegova druga, manje bezazlena upotreba. Prema njoj vladao se grubo, a ipak ga je ona uvijek, kad bi joj donio hrane, susretala s ugodnim smijekom i zahvalnou, iako je vei dio bacala kroz maleno okno onaj isti trenutak kad bi se za njim zatvorila vrata. Tjeskobnim danima koji su slijedili dva su se glavna pitanja vrzla Jani Clavton po glavi gdje su joj suprug i sin. Ona je bila uvjerena da se dijete nalazi na Kincaidu, ako jo ivi, ali nije mogla znati ivi li jo Tarzan. Znala je, dakako, kako duboko Rokoff mrzi Tarzana, i mislila je da ga je samo zbog jednog razloga dopremio na brod da ga se rijei u razmjernoj sigurnosti, i tako se osveti to je ometao njemu drage planove i to ga je napokon strpao u francuski zatvor. 16

Tarzan je, meutim, leao u mraku elije, a da nije znao da mu je ena zarobljenica u kabini gotovo iznad njegove glave. Isti onaj ved koji je posluivao Jane donosio je i njemu obroke, ali iako je nekoliko puta Tarzan pokuao tog ovjeka uvui u razgovor, nije uspio. Nadao se da e od tog ovjeka saznati nalazi li mu se sini na Kincaidu, ali je na svako pitanje o ovom ili slinim predmetima ved odgovarao samo jedno: Ja misliti puhati, prilino skoro, prilino jako. I tako je Tarzan, poslije vie pokuaja, prestao da pita. Nekoliko tjedana, koji su se dvoma zarobljenicima inili mjesecima, brodi je plovio a da i nisu znali kamo. Jednom se Kincaid zaustavio da natovari ugljena, samo da odmah nastavi, kako se inilo, svoje beskrajno putovanje. Rokoff je posjetio Jane Clavton samo jednom otkako ju je bio zakljuao u kabinicu. Poslije duge morske bolesti doao je mrav i upalih oiju. Cilj posjeta bio je da od nje dobije ek na veliku svotu, kao plau za jamstvo njezine line sigurnosti i povratka u Englesku. Kad me zaista budete iskrcali u bilo koju civiliziranu luku, zajedno s mojim sinom i suprugom odgovorila je platit u vam u zlatu dvostruku svotu od one koju traite. Ali do onda neete imati ni novia, niti u vam pod ikojim drugim uvjetima obeati i jedan novi. Dat ete mi ek okosio se on ili ni vi, ni vae dijete, ni va suprug neete vie nikad stupiti u koju luku, civiliziranu ili neciviliziranu. Ne vjerujem vam odgovorila je ona. Kako mi moete zajamiti da neete uzeti moj novac, a onda sa mnom i mojima uiniti ono to hoete, bez obzira na obeanje? Mislim da ete uiniti onako kako kaem rekao je okrenuvi se s namjerom da napusti kabinu. Sjetite se da imam vaeg sina ako sluajno ujete bolni pla muena
2 Tarzan i njegove ivotinje

17

djeteta, moda e vas ganuti kad pomislite da je to zbog vae tvrdoglavosti i da je to vae dijete. To neete uiniti! povikala je ena. Neete ne moete biti tako okrutni! Nisam ja okrutan, nego vi odvratio je jer doputate da se ta sitna svota novca isprijei izmeu vaeg djeteta i njegova dobra. Zavrilo je tako da je Jane Clavton napisala ek na veliku svotu i predala ga Nikolasu Rokoffu, koji je otiao iz kabine zadovoljno se cerei. Sutradan skinuli su poklopac s Tarzanove elije, a kad je pogledao gore vidio je u kvadratu svjetla nad sobom Paulvitchevu glavu. Doite gore naloio je Paulvitch. Ali imajte na umu da ete biti ustrijeljani ako pokuate napasti mene ili bi lo koga na brodu. Majmun-ovjek vinuo se lako na palubu. Oko njega, ali na potovanoj udaljenosti, stajalo je est mornara oboruanih pukama i revolverima. Pred njim je stajao Paulvitch. Tarzan je okom traio Rokoffa, koji je, kako je on mislio, morao biti na brodu, ali ga nije vidio. Lorde Grevstoke zapoeo je Paulvitch svojim neprestanim i bijesnim mijeanjem u planove monsieura Rokoffa napokon ste sebe i svoju obitelj doveli u ovaj alosni poloaj. To moete zahvaliti samo sebi. Kao to znadete, monsieura Rokoffa stajalo je mnogo da financira ovu ekspediciju, a budui da ste vi njezin jedini uzrok, on svakako misli da ete vi to nadoknaditi. Nadalje htio bih rei da samo ukoliko se pokorite pravednim zahtjevima monsieura Rokoffa moete od svoje ene i djeteta odvratiti najneugodnije posljedice i u isto vrijeme ostati na ivotu i stei slobodu. Koja je svota? upitao je Tarzan. I kako mi moete jamiti da ete se pridravati svog dijela ugovora? Imam malo razloga da se pouzdajem u takva dva lopova kao to ste vi i Rokoff, vi to znate. 18

Paulvitch pocrvenje. Vi niste u poloaju da vrijeate rekao je. Nemate jamstva da emo se drati ugovora, osim moje rijei, ali imate jamstvo da moemo brzo s vama zavriti ako ne napiete ek. Osim ako niste vea budala nego to mislim, znat ete da se niemu ne bismo toliko radovali koliko nalogu da ovi ljudi zapucaju. Mi to ne inimo zato to imamo druge namjere u vezi s vaom kaznom, a te bi potpuno pomrsila vaa smrt. Odgovorite mi na jedno pitanje rekao je Tarzan. Je li moj sin na ovom brodu? Nije odgovorio je Alexis Paulvitch va je sin potpuno siguran na drugom mjestu. A neemo ga ni ubiti dok vi ne odbijete nae zahtjeve. Ako se ukae potreba da ubijemo vas, nee biti razloga da ne ubijemo i dijete, jer kad vas nema, nee biti ni onoga kojega hoemo kazniti pomou djeaka, a onda bi nam on bio neprestan izvor opasnosti i neprilika. Zato uvidite da moete spasiti ivot sina samo tim da spasite svoj, a svoj moete spasiti samo tako da nam dadete ek koji traimo. Vrlo dobro odgovorio je Tarzan, jer znao je da e oni sigurno provesti bilo koju opaku prijetnju koju je Paulvitch bio napomenuo, pa je bilo malko nade da e, udovoljiv-i tim zahtjevima, spasiti djeaka. Uope mu nije ni palo na pamet da e mu, poto napie svoje ime na ek, potedjeti ivot. Ali odluio je da se s njima bori tako da to nee nikad zaboraviti, i da, ako je ikako mogue, povue Paulvitcha sa sobom u vjenost. Samo je alio to to nije Rokoff. Izvadio je ekovnu knjiicu iz depa i naliv-pero. Koja je svota? upitao je. Paulvitch je naveo golemu svotu. Tarzan je jedva mogao potisnuti smijeak. Sama njihova gramzljivost e ih upropastiti, barem to se tie otkupnine. Namjerno je oklijevao i cjenkao se, ali Paul19

vitch je bio nepopustljiv. Napokon je majmun-ovjek i ispisao ek na veu svotu no to ju je imao u banci. Kad se okrenuo da taj bezvrijedni komad papira prui Paulvitchu, sluajno je pogledao preko desne strane pramca Kincaida. Na svoje iznenaenje ugledao je da brod lei na nekoliko stotina metara od kopna. Gotovo do ruba vode pruala se gusta tropska dungla, a straga je bilo vie zemljite obraslo umom. Paulvitch je zamijetio smjer Tarzanova pogleda. Ovdje emo vas pustiti na slobodu rekao je. Tarzanova osnova da se odmah fiziki osveti Paulvitchu nestade. Drao je da je kopno pred njim dio afrikog kontinenta, a znao je da e se, ako ga tu oslobode, bez sumnje doepati civilizacije razmjerno lako. Paulvitch je uzeo ek. Svucite se naloio je majmunu-ovjeku. Tu vam nee trebati odijela. Tarzan je negodovao. Paulvitch je pokazao oboruane mornare. Zatim se Englez polako svukao. Spustili su amac te su, jo pod tekom straom, majmu-naovjeka odvezli na obalu. Pola sata kasnije mornari su se vratili na Kincaid a parobrod je polako odmicao. Dok je Tarzan stajao na uskom traku ala i promatrao odlazak broda, vidio je kako uz ogradu stoji jedan lik i glasno ga doziva. Tarzan je upravo htio proitati biljeku koju mu je pruio jedan mornar dok se ami koji ga je bio doveo na obalu spremao da se vrati parobrodu, ali na taj poziv s brodske palube on die pogled. Vidio je ovjeka crne brade koji mu se ismjehivao drei visoko iznad glave malo dijete. Tarzan se napola zatrao da pojuri kroz zapjenjeno more prema parobrodu koji je ve odmicao. Ali se, shvativi uzaludnost takva ina, zaustavio na rubu vode.
20

Tako je stajao pogleda prikovana za Kincaid, dok taj nije nestao iza istaknuta rta obale. Iz dungle gledale su ga divlje, zakrvavljene oi, ispod kudravih izboenih obrva. Majmunii su u kronjama brbljali i grdili, a iz dubine praume dopirao je vrisak leoparda. Ali je John Clavton, lord Grevstoke, jo stajao gluh i slijep, jer je vrlo alio to je propustio priliku i dao se prevariti jednom jedinom izjavom prvog pomonika svog krvnog neprijatelja. Imam, napokon, mislio je, jednu utjehu naime da je Jane sigurna u Londonu. Hvala nebesima to i ona nije pala u pande tim lopovima. Iza Tarzana ono se dlakavo, ije su ga opake oi promatrale kao to maka promatra mia, sad prikradalo. Gdje su uvjebana ula divljeg majmuna-ovjeka? Gdje je onaj otri sluh? Gdje onaj neobini njuh?

21

P. S. Ostatak vae kazne tie se onoga to e se odmah sad dogoditi vaoj eni to u prepustiti vaoj mati. Kad je proitao, lagan um vrati ga opet u stvarnost. Odmah mu se probudie ula, te je ponovno postao Tar-zanmajmun. Kad se okrenuo, postao je ivotinja koja se bori na ivot i smrt, sav treperei od nagona za samoodranje. Naao se pred golemim majmunom koji je ve navaljivao. U one dvije godine to su protekle otkako je Tarzan iziao iz divlje ume sa svojom spaenom druicom, malo je izgubio na snazi kojom se vinuo do nepobjedivog gospodara dungle. Njegova velika imanja u Uziriju zahtijevala su mnogo vremena i panje, a ondje je on nalazio i prostrano polje za praktinu upotrebu i zadravanje svojih gotovo nadljudskih sposobnosti. Ali kad se sad naao gol i nenaoruan pred kudravom zvijeri bikovskog vrata, to je bila kunja koju bi majmun-ovjek jedva bio pozdravio u bilo kojem razdoblju svog divljeg ivota. Ali nije bilo druge nego doekati razbjenjelu ivotinju orujima koja mu je darovala priroda. Preko majmunovih plea Tarzan je ugledao glave i ramena moda jo desetak ovih monih pretea primitivnog ovjeka. Znao je, meutim, da je malo vjerojatno da e ga napasti, jer ti majmuni ne mogu odvagnuti ili ocijeniti vrijednost sloenog napada na neprijatelja inae bi ve davno bili postali vladari svojih obitavalita, toliko golema razorna snaga lei u onim miiima i divljim koljaima. Tiho zareavi, ivotinja se sad bacila na Tarzana, ali je majmun-ovjek, meu drugim stvarima u obitavalitima civiliziranog ovjeka, saznao za izvjesne metode znanstvenog ratovanja koje stanovnici dungle ne poznaju.

ZVIJERI U BORBI NA IVOT I SMRT

Tarzan je polako odvio biljeku koju mu je mornar bio predao, te ju je proitao. Isprva se ona malo dojmila njegovih od alosti otupjelih osjetila, ali se napokon u njegovoj mati razvilo puno znaenje te gadne osvete. Biljeka je glasila: Ovo e vam protumaiti tonu prirodu mojih nakana u odnosu na vae potomstvo i vas. Vi ste se rodili kao majmun. ivjeli ste goli u dunglama vratili smo vas onamo kamo spadate. Ali va e se sin popeti stepenicu vie od svog oca. To je nepromjenljivi zakon evolucije. Otac je bio ivotinja, ali sin e biti ovjek on e stupiti na iduu, viu stepenicu napretka. On nee biti gola zvijer u dungli, nego e nositi tkanicu i bakrene glenjae i, moda, prsten u nosu, jer njega treba da podignu ljudi pleme divljih ljudodera. Mogao sam vas ubiti, ali to bi umanjilo onu punu mjeru kazne koju ste zasluili. Da ste mrtvi, ne biste mogli trpjeti zbog saznanja o nevolji sina. Ali kad ivite i nalazite se ondje odakle neete moi pobjei da potraite svoje dijete ili mu pomognete, trpjet ete gore nego to je umiranje, i to sve godine svog ivota, razmiljajui o stranom ivotu sina. Ovo je, dakle, dio kazne zato to ste se usudili uhvatiti ukotac sa N. R.
22

23

Dok bi on prije nekoliko godina navalu ivotinje doekao svom svojom tjelesnom snagom, sad se maknuo pred naglim juriem protivnika, a kad je ovaj jurnuo mimo njega, Tarzan ga je udario jakom desnicom u eludac. Zarikavi od bijesa i boli, veliki majmun se presavio i pao na tlo, iako se gotovo odmah ponovno podizao na noge. Prije nego se osovio, meutim, bijeli neprijatelj okrenuo se i udario, a tim inom pao je s ramena engleskog lorda i posljednji komadi povrnog ogrtaa civilizacije. Ponovno je bio praumska ivotinja koja je uivala u krvavoj borbi. Ponovno je bio Tarzan, sin majmunice Kale. Njegovi jaki, bijeli zubi arili su se u kosmati vrat neprijatelja. Snani prsti zadravali su jake koljae na udaljenosti od vlastitog mesa, ili su stiskali i tukli sa snagom parnog ekia po uzrealoj, zapjenjenoj gubici protivnika. Preostali lanovi plemena stajali su u krugu i promatrali, uivajui u toj borbi. Duboko bi, grleno odobravali kad bi se komadi bijele koe ili zakrvavljena krzna derali s jednog ili drugog borca. Ali zautjeli su od uenja i oekivanja kad su vidjeli kako se jaki bijeli majmun popeo na leda njihovom kralju te elinim miiima napetim ispod pazuha protivnika, dlanovima pritie debelu iju snano nadolje, tako da je kraljmajmun mogao samo rikati od boli i bespomono se bacakati po debelom sagu trave. Onako kako je Tarzan pobijedio golemog Terkoza, prije mnogo godina kad se spremao da potrai ljudska bia svoje rase i boje, tako je sad pobijedio i ovog drugog velikog majmuna istim onim zahvatom na koji je onda sluajno bio naiao. Prisutni divlji majmuni uli su kako puca vrat njihova kralja, koji se sad derao od boli i gadno rikao. Zatim se odjednom zau lom, kao kad bijesni vjetar prelama debelu granu. Bikovska glava sroza se naprijed na labavom vratu, na velike kosmate prsi rika i dreka prestade.
24

Svinjske oice majmuna vrludale su od mirnog tijela njihova voe do bijelog majmuna, koji se podizao na noge do * pobijeenoga, a onda natrag do kralja, kao da se ude to se ovaj ne die i ne ubije drskog stranca. Vidjeli su kako pridolica stavlja stopalo na vrat one mirne pojave i, zabacivi glavu, oglaava se divljim, strahovitim izazovom majmuna koji je ubio. Onda su znali da im je kralj mrtav. Dunglom valjale su se uasne note pobjednikog poklia. Majmunii u kronjama drvea prestali su brbljati. Ptice reskog glasa i arenog perja uutjele su. Iz daljine odgovorilo je zavijanje leoparda i duboka rika lava. Onaj stari Tarzan pogledao je upitno skupinu majmuna pred sobom. Onaj stari Tarzan stresao je glavom kao da odbacuje teku grivu stari obiaj iz onih dana kad mu je gusta, crna kosa padala na ramena i esto zastirala oi, to je za nj moglo znaiti ivot ili smrt. Majmun-ovjek znao je da moe odmah oekivati napad onog majmuna koji se osjea najsposobniji da se bori za kraljevstvo nad svojim plemenom. Znao je da i medu njegovim majmunima nije bilo neobino da bi stranac uao u zajednicu, te bi, poto bi uklonio kralja, preuzeo vodstvo plemena, kao i enke palog vladara. U drugu ruku, ako on ne pokua da ih slijedi, mogu se polako odijeliti od njega, da se kasnije izmeu sebe bore za prevlast. Bio je siguran da im moe postati kralj samo ako hoe. Ali nije bio nacistu eli li preuzeti one katkad kakljive dunosti tog poloaja, u kom i tako nije vidio nikakvih posebnih prednosti. Jedan od mladih majmuna, golema ivotinja sjajnih miia, pribliavao se prijetei majmunu-ovjeku. Izbijeljevi koljae, tiho je i mrzovoljno reao. Tarzan mu je promatrao svaki pokret, stojei ukoeno poput kipa. Da je ustuknuo i jedan korak, odmah bi na sebe navukao napad. Da je navalio, to bi moda imalo istu posljedi25

cu, ili bi moda izaziva pobjegao sve je to zavisilo od majmunove hrabrosti. Ostati savreno miran i ekati bio je srednji put. U tom sluaju majmun e se, ve prema obiaju, posve pribliiti predmetu svoje panje, reei gadno i pokazujui slinave koljae. Polako e kruiti oko onog drugog, kao da ga izaziva. A to je i uinio, kako je Tarzan bio i predvidio. To moe biti samo zavaravanje, ali, u drugu ruku, narav majmuna tako je nestalna da i prolazan poriv tu kosmatu gromadu moe natjerati da ovjeka pone trgati i derati bez i jednog trenutka opomene. Dok je ivotinja kruila oko Tarzana, ovaj se polako okretao, zadravajui oi uvijek na oima protivnika. Procijenio je tog mladog mujaka kao stvorenje koje se nikad nije osjealo premcem prijanjem kralju, ali koje bi se jednom tako osjealo. Tarzan je vidio da je ta zvijer vrlo skladna i da na svojim kratkim, savijenim nogama dosee preko sedam stopa. Velike kosmate ruke sezale su mu gotovo do tla ak i onda kad je stajao uspravno, a koljai, koji su sad bili posve blizu Tarzanovu licu, bili su izuzetno dugi i otri. Kao i drugi pripadnici tog plemena, on se neto malo ipak razlikovao od majmuna iz Tarzanova djetinjstva. Isprva je majmun-ovjek, na pogled na kudrava tjelesa majmuna, osjetio srh nade nade da se, nekom udnom igrom sudbine, ponovno vratio svom plemenu. Ali kad je bolje pogledao, uvjerio se da je to nekakva druga vrsta. Dok je prijetei mujak nastavljao ukoeno i nestrpljivo kruiti oko majmuna-ovjeka, uglavnom slino kao to vidite da ine psi kad meu njih zaluta strano kue, Tarzanu pade na pamet da otkrije je li jezik njegova plemena istovetan s jezikom ove druge porodice, pa se zato na ovu ivotinju obratio jezikom Kerakova plemena. Tko si ti upitao je tko prijeti Tarzanu-majmunu? Kosmata ivotinja pogledala je iznenaeno. 26

Ja sam Akut odgovorila je onim istim jednostavnim, osnovnim jezikom koji je tako nisko na ljestvici govornih jezika da je, kako je Tarzan bio pretpostavljao, bio istovetan s jezikom plemena u kojem je on proveo prvih dvadeset godina svog ivota. Ja sam Akut govorio je majmun. Molak je mrtav. Ja sam kralj. Odlazi, ili u te ubiti! Vidio si kako sam lako ubio Molaka odvratio je Tarzan. Tako bih mogao ubiti i tebe da mi je stalo da budem kralj. Ali Tarzan-majmun nee biti kralj Akutova plemena. Samo eli ivjeti u miru u ovoj zemlji. Budimo prijatelji. Tarzan-majmun moe vam pomoi, a vi moete pomoi Tarzanu-majmunu. Ti ne moe ubiti Akuta odgovori drugi. Nitko nije tako velik kao Akut. Da ti nisi ubio Molaka, Akut bi ga bio ubio, jer Akut je bio spreman da postane kralj. Umjesto odgovora majmun-ovjek baci se na tu veliku zvijer, koja je u razgovoru bila malko popustila u budnosti. U tren oka ovjek je zgrabio zapee velikog majmuna te je Akuta prije nego ga je ovaj mogao pograbiti, zaokrenuo i skoio mu na iroka lea. Obojica su se sruila, ali Tarzanov plan tako je dobro napredovao da je na Akutu, prije nego su i dodirnuli tlo, izvrio onaj zahvat koji je Molaku slomio vrat. Polako je pritiskao, te je onda, kao u prolim danima, kad je Keraku dao priliku da se preda i ivi, tu istu priliku dao i Akutu u kom je gledao mogueg jakog i sposobnog saveznika da bira izmeu prijateljstva ili onakve smrti kakvu je upravo vidio da je doivio njegov divlji i dotad nepobjedivi kralj. Ka-go-da? apnuo je Tarzan majmunu pod sobom. To isto pitanje bio je apnuo Keraku, a na majmunskom jeziku ono uglavnom znai: Predaje li se? Akut je pomislio na pucketanje koje je bio uo upravo prije no to je Molakov debeli vrat puknuo, pa je zadrhtao.
27

Nije mu se, meutim, htjelo pustiti kraljevstvo, pa se ponovo upeo da se oslobodi. Ali ga muan, iznenadan pritisak na kraljeke prisili da teko izgovori ka-go-da! Tarzan malko popusti stisak. Jo uvijek moe biti kralj, Akute rekao je. Tarzan ti je rekao da ne eli biti kralj. Ako ti itko ospori to pravo, Tarzan-majmun pomoi e ti u bitkama. Majmun-ovjek se digao, a digao se polako i Akut. Stresavi svoju bikovsku glavu i ljutito zareavi, odgegao je prema svom plemenu, gledajui vee mujake od kojih se moglo oekivati da e mu osporavati vodstvo. Ali nitko mu nije osporavao. Umjesto toga odmakli su se kad se on pribliio, pa je odmah cijela skupina krenula u dunglu, a Tarzan je opet ostao sam na alu. Majmuna-ovjeka boljele su rane koje mu je zadao Mo-lak, ali je bio navikao na tjelesno trpljenje, te ga je podnosio s mirom i jakosti divljih zvijeri koje su ga nauile kako se ivi u dungli. Shvaao je da mu najprije treba oruje za navalu i obranu, jer su ga njegov susret s majmunima, i udaljeni, divlji glasovi lava Nume i pantere Site opominjali da nee ivjeti u dokolici i sigurnosti. Bio je to samo povratak u stari ivot neprekidnog prolijevanja krvi i opasnosti meusobnog lova. Strane zvijeri lovit e ga kao to su ga lovile u prolosti, i nee biti ni trenutka, ni u divljem danu ni u okrutnoj noi, a da mu ne ustreba takvo grubo oruje kakvo moe izraditi od grade to mu je pri ruci. Na obali pronaao je krhko, eruptivno kamenje. Poto se mnogo namuio, uspio je isklesati uzan komad oko dvanaest palaca dug i etvrt palca debeo. Jedan rub bio je posve tanak, nekoliko palaca prema vrku. To je bio grub no. S njim poao je u dunglu te je potraio i naao palo tvrdo drvo kakvo je otprije poznavao. Odsjekao je kratku, ravnu granu, koju je na jednom kraju zailjio. Zatim je na povrini palog debla 28

udubio okruglu rupicu. U tu je nadrobio nekoliko komada suhe kore, a onda je u nju utakao iljasti kraj tapa te je, za-jahavi na deblo, okretao tanki tapi izmeu dlanova. Uskoro se iz suhadi poe podizati rijedak dim, a trenutak kasnije liznu plamiak. Nagomilavi deblje granje na tu vatricu, doskora je Tarzan, u sve veoj upljini suhog debla, uspio potai prilian plamen. U plamen gurnuo je otricu svog kamenog noa, a kad bi se ta pregrijala, izvukao je i blizu njezina tankog kraja dodirnuo kapljicom vode. Na tom navlaenom mjestu pahuljica staklaste tvari napukla je i otpala. Tako je majmun-ovjek poeo onaj muni rad kojim e na svom primitivnom lovakom nou stvoriti tanku otricu. Nije pokuavao da to postigne odjednom. Najprije je bio zadovoljan to je dobio otricu od nekoliko palaca. Njom je odrezao dug, vitak luk, drak za no, jaku toljagu i prilinu zalihu strelica. Sve je to sakrio na visoku drvetu uz neku rjeicu, a tu je sagradio i sklonite od palmina lia. Kad je sve to zavrio, gotovo se smrailo, a Tarzan je bio vrlo gladan. Dok je nakratko bio zaao u umu, primijetio je, neto uzvodno od svog drveta, napajalite, kamo su, sudei po vrlo izgaenom mulju na obje obale, dolazile piti razliite ivotinje i u veliku broju. Onamo se oduljao gladni majmun-ovjek. Gornjom terasom kroanja vijao se sa skladnou i lakoom majmuna. Da mu na srcu nije bilo onog tekog tereta, bio bi sretan to se vratio u stari, slobodni ivot svog djea-tva. A ipak je, i s tim teretom na dui ponovno poprimao obiaje i navike svog ranog ivota koje su mu zapravo pristajale vie nego uglaenost civilizacije to ju je, u prole tri godine kad se druio s bijelcima, stekao uglaenost koja je samo prikrila surovosti ivotinje kakav je Tarzan-majmun bio. 29

Da su ga njegovi perovi iz Kue lordova sada vidjeli, bili bi podigli svoje plemenite ruke u svetom uasu. Tiho je uao na donjim granama velikog umskog gorostasa koji je nadvisivao trag. Gledao je otrim oima i sluao uima, jer znao je da e mu iz udaljene dungle odmah stii veera. I nije trebalo da dugo eka. Jedva se udobno smjestio, podvukavi pod sebe vitke, miiave noge, kao to pantera podvlai stranjicu kad se sprema za skok kad je jelen Bara otmjeno silazio da pije. Ali dolazio je jo netko. Iza skladnog jelena dolazio je netko koga jelen nije mogao ni vidjeti ni nanjuiti, ali Tarzan je, jer se nalazio na viem poloaju, vidio da se neto mie. Jo nije tono znao to se to krade dunglom nekoliko stotina metara iza jelena. Ali bio je uvjeren da to neka velika grabeljiva ivotinja lovi Baru iz istog razloga zbog kojeg i on eka tu brzu ivotinju. Moda Numa, ili pantera Sita. Bilo kako mu drago, Tarzan je vidio kako e mu umai poslastica, osim ako se Bara ne pouri prema gazu. Jo dok su mu se te misli vrzle glavom, neki um mora da je dopro do jelenovih uiju, jer se odjednom zaustavio i zadrhtao, a onda hitrim skokom jurnuo ravno prema rijeci i Tarzanu. Namjeravao je pobjei plitkim gazom i nestati na suprotnoj obali rijeke. Ni stotinu metara iza njega uljao se Numa. Sad ga je Tarzan mogao vidjeti posve jasno. Bara je upravo trebao da proe ispod majmuna-ovjeka. Moe li ga uloviti? Ali jo dok se to pitao, gladni ovjek bacio se sa svoje grane ravno na leda prestraenom jelenu. Za trenutak bit e na obojici Numa, pa je zato majmun-ovjek, ako je te veeri htio jesti, ili ikad jo jesti, morao brzo djelovati. Jedva je dodirnuo glatku kou jelena, udarcem koji je ivotinju prisilio da klekne, kad je svakom rukom uhvatio po jedan rog i jednim jedinim brzim trzajem potpuno zavrnuo
30

jelenu vrat, tako da je osjetio kako kraljeci pucaju pod stiskom. Lav je bijesno rikao odmah za njim kad je on zabacio jelena na rame i, uhvativi prednju nogu svojim jakim zubima, skoio na najnie granje to mu se njihalo nad glavom. Objema rukama uhvatio je granu te je, u trenutku kad je Numa skoio, izmakao, zajedno sa svojim plijenom, okrutnim pandama te ivotinje. Zau se tup udarac kad je prevarena maka pala na zemlju. Tada je Tarzan-majmun povukao svoju veeru na sigurnu, viu granu te se cerio svijetlim utim oima divlje zvijeri koja je zurila odozdo. Njihao je njeno tijelo svoje lovine pred gubicom onoga kojemu ga je preoteo, i dobacivao mu je uvredljive izraze. Grubim kamenim noem odrezao je soan komad s buta. Dok je veliki lav koraao onamo-ovamo ispod drveta, i reao, lord Grevstoke napunjao je svoj divlji trbuh. Ni najbiraniji londonski klubovi nisu imali teniju hranu. Topla krv lovine umrljala mu je ruke i lice i ispunila mu nosnice mirisom koji divlji mesoderi najvie vole. A kad je poveerao, ostavio je ostatak trupla u visokim raljama drveta na kom je jeo. Dok ga je Numa dolje pratio, jo eljan osvete, Tarzan se vratio u svoje sklonite u kronji drveta, gdje je spavao sve dok se sunce sutradan ujutro nije visoko diglo.

31

SITA
Iduih nekoliko dana pozabavio se Tarzan time da dovri oruje i istrai dunglu. Luk je napeo tetivama jelena kojega je veerao onaj dan kad je stigao na tu novu obalu. Iako bi u tu svrhu bio vie volio itino crijevo, morao je ekati priliku da ubije takvu jednu veliku maku. Ispleo je i dugaak konop od trave onakav kakvim se prije toliko godina sluio da mui neraspoloenog Tublata, a kakav se kasnije u uvjebanoj ruci malog majmuna-djeaka pretvorio u divno, djelotvorno oruje. Izradio je tok i drak za lovaki no, tobolac za strelice, a od Barine koe pojas i tkanicu. Zatim je poao na put da upozna to udno kopno na kom se naao. Da to nije bila njegova stara poznata zapadna obala afrikog kontinenta, znao je po tome to je gledala prema istoku sunce je izlazilo iz mora pred pragom dungle. Ali bio je jednako siguran da to nije istona obala Afrike, jer znao je da Kincaid nije proao Sredozemno more, Sueski kanal, Crveno more, niti je obiao Rt dobre nade. I tako nije nikako mogao dokuiti gdje se nalazi. Katkad se pitao nije li brod preao iroki Atlantik i ostavio ga na nekoj divljoj junoamerikoj obali. Ali mu je prisutnost lava Nume govorila da to ne moe biti. Dok je Tarzan onako hodao dunglom usporedno s obalom, osjeao j jaku elju za drutvom, tako da je postepeno poeo aliti to se nije pridruio majmunima. Od onog prvog dana, dok je jo osjeao jaki utjecaj civilizacije, nije ih uope vidio.
32

Sad je ve bio gotovo posve onaj stari Tarzan. Iako je shvaao injenicu da ga malo zajednikih stvari povezuje s velikim majmunima, ti su jo uvijek bili bolji nego osamljenost. Napredujui polako, katkad po tlu a katkad niim granjem drvea, ubirui tu i tamo po koji plod ili okreui palo deblo i traei vee kukce, koji su mu jo uvijek bili teni kao i nekada, Tarzan je proao milju ili vie kad mu panju privue miris Site. Tarzan je veoma elio sresti Situ, jer nije se samo htio posluiti jakim crijevom te velike make za svoj luk, nego je od itine koe takoer htio izraditi nov tobolac i tkanicu. Zato je, dok je prije putovao bezbrino, majmun-ovjek sad postao utjelovljenje beumnog uljanja. Hitro i tiho klizio je umom za divljom makom, a progonitelj unato plemenitom roenju, nije bio nita manje divlji nego okrutna ivotinja koju je slijedio. Kad se pribliio Siti, postao je svjestan da pantera lovi divlja, a jo dok je o tom mislio, doe mu u nosnice, noen nestalnim povjetarcem zdesna, jaki miris drutva velikih majmuna. Pantera je bila na velikom drvetu kad ju je Tarzan ugledao, a sa strane i pod njom Tarzan je vidio kako se na prirodnoj istinici odmara Akutovo pleme. Neki su drijemali naslonjeni na stabla, dok su drugi lutali naokolo okreui komade kore ispod kojih su uzimali sone liinke i kukce i prinosili ih ustima. Akut je bio najblii Siti. Velika maka uala je na debeloj grani, skrivena od majmunova vida gustim liem, ekajui strpljivo dok joj majmun ne doe na doseg skoka. Tarzan je oprezno zauzeo poloaj na istom drvetu na kojem je bila i pantera, samo malko iznad nje. U lijevoj ruci drao je tanki kameni no. Bio bi vie volio posluiti se pet3 Tarzan i njegove ivotinje

33

Ijom, ali je lie koje je okruivalo golemu maku onemoguivalo da tono baci konop. Akut je sad dolunjao posve blizu drvetu na kom ga je ekala smrt. Sita je polako jo dalje podvlaila stranje pande, a onda se s gadnim urlikom bacila prema velikom majmunu. Djeli sekunde prije skoka jo je jedna grabeljiva zvijer skoila, iznad nje, a njezin se udni i divlji krik pomijeao sa i-tinim. Kad je preseneeni Akut pogledao, vidio je da je pantera gotovo nad njim, a na panterinim leima bio je bijeli majmun koji gaje bio pobijedio onomad kraj velike vode. Zubi majmuna-ovjeka bili su ukopani u itinu iju a desnica mu je obuhvaala divlji vrat, dok se lijeva ruka, drei tanak komad kamena, snano podizala i sputala iza lijevog plea pantere. Akut je imao tek toliko vremena da skoi u stranu, da ga ne prignjee te praumske grdosije. Tresnule su o zemlju do njegovih nogu. Sita je vriskala, reala i uasno rikala. Ali je bijeli majmun ilavo i utljivo prianjao za tijelo lovine to je mlataralo na sve strane. Neprestano i nesmiljeno kameni no upadao je kroz svijetlu kou neprestano je duboko uranjao, dok se velika maka, s posljednjim munim posrtajem i vriskom, nije prevalila na bok te je, osim to su joj se grevito trzali miii, leala mirno, nepomino mrtva. Onda je majmun-ovjek podigao glavu, stojei na truplu lovine, pa je ponovo dunglom zaorio divlji, pobjedniki izazov. Akut i Akutovi majmuni gledali su preseneeni u mrtvo itino tijelo i u vitku, ravnu pojavu ovjeka koji ju je ubio. Tarzan je prvi progovorio. On je namjerno bio spasio Akutu ivot. A kako je znao koliko je majmunov intelekt ogranien, znao je isto tako da svoju namjeru mora objasniti ako hoe da uspije. Ja sam Tarzan-majmun progovorio je. Veliki lovac. Veliki borac. Kod velike vode spasio sam Akutu ivot
34

kad sam mogao da mu ga oduzmem i postanem kralj Akuto-va plemena. Sad sam Akuta spasio od smrti pod itinim koljaima. Kad je Akut ili Akutovo pleme u opasnosti, neka pozove Tarzana ovako i majmun-ovjek zaori onim gadnim krikom kojim je Kerakovo pleme dozivalo odsutne lanove u vrijeme opasnosti. I nastavio je . kad oni uju da ih Tarzan doziva, neka se sjete to je on uinio za Akuta i neka se velikom brzinom poure. Hoe li biti kako kae Tarzan? Huh! pristao je Akut, a lanovi plemena odgovorie jednoglasnim Huh. Zatim su se ponovno poli hraniti kao da se nita nije dogodilo, a s njima se hranio i John Clavton, lord Grevstoke. On je, meutim, zamijetio da se Akut uvijek dri blizu njega, i da ga esto gleda s neobinim divljenjem u krvavim oicama, a jednom je uinio neto to Tarzan za svih svojih dugih godina meu majmunima nije nikad vidio da majmun ini naao je osobito tean zalogaj i pruio ga je Tarzanu. Dok je pleme lovilo, svijetlo tijelo majmuna-ovjeka mijealo se sa smeim, kudravim koama njegovih drugova. esto bi se u prolazu dodirnuli, ali majmuni su ve raunali s Tarzanovom prisutnosti, tako da im je pripadao koliko i sam Akut. Ako bi se previe pribliio majmunici s mladunetom, ova bi pokazala velike koljae i zlokobno zareala, a od vremena na vrijeme i pokoji surov mladi mujak zareao bi ako bi mu se Tarzan pribliio kad bi taj jeo. Inae, postupali su s njim kao i s drugim lanovima plemena. to se Tarzana tie, on se osjeao kao kod kue s tim divljim, kosmatim precima primitivnog ovjeka. Spretno je izmicao svakoj enki koja mu se prijetila jer tako se vladaju majmuni, osim ako ih ne uhvati onaj povremeni ivotinjski bijes a surovim mujacima uzvraao je rezanjem, pokazujui svoje onjake kao i oni. Tako je lako ponovno poprimio nain ivota svog djetinjstva te se uope nije inilo daje ikad bio u drutvu stvorenja svoje vrste. 35

Vei dio tjedna lunjao je dunglom s novim prijateljima, djelomino iz elje za drutvom a djelomino i zato da im se neizbrisivo usijee u pamenje, koje i tako nije najbolje. Tarzan je iz iskustva znao da mu moe dobro posluiti pleme snanih i stranih ivotinja. Kad se uvjerio da je donekle uspio da ih navikne na sebe, ponovno se odluio da istrauje. Zato je rano jednog jutra poao prema sjeveru te je, drei se usporedno s obalom, putovao brzo sve do veeri. Kad je sutradan ujutro izilo sunce, vidio je da mu se, dok on stoji na alu, nalazi gotovo ravno nadesno, a ne ravno preko vode kao dotad, te je zato zakljuio da je crta obale za-okrenula prema zapadu. Cijeli drugi dan nastavio je brzo hodati. Kad se Tarzanu-majmunu urilo, prolazio je srednjom umskom terasom brzinom vjeverice. Te noi sunce je zalazilo ravno preko vode nasuprot kopnu, pa je onda majmun-ovjek napokon dokuio onu istinu koju je nasluivao. Rokoff ga je iskrcao na otoku. Mogao je to znati! Ako postoji ikakva osnova kojom mu se poloaj moe pogorati, trebalo je da zna da e je Rokoff prihvatiti, a to moe biti strasnije nego da ga ostavi na nenastanjenu otoku, gdje e cijeli ivot proivjeti u neizvjesnosti. Rokoff je oito otplovio ravno na glavno kopno, gdje e mu biti razmjerno lako predati malog Jacka u ruke okrutnih i divljih hranitelja, kao to se prijetio u pismu. Tarzan je zadrhtao na pomisao o okrutnoj patnji koju e morati podnositi malian u takvu ivotu, makar pao u ruke ljudi kojih e namjere biti najljubaznije. Majmun-ovjek dovoljno je upoznao nie afrike divljake a da zna da se i u njih moe naii na sirove oblike ljubavi i ovjenosti. Ali ivot im je i u najboljem sluaju samo slijed strane oskudice, opasnosti i trpljenja. 36

A onda e dijete, kad odraste, doekati uasna sudbina. Oni uasni obiaji koje e poprimiti svojim odgojem bit e sami po sebi dovoljni da mu zauvijek sprijee druenje s ljudima njegove rase i odrede poloaj u ivotu. Ljudoder! Njegov djeak divlji ljudoder! Bilo je strano o tom misliti. Izbrueni zubi, prorezan nos, ono lie runo nalieno! Tarzan je zastenjao. Da samo moe pod svojim elinim prstima osjetiti onog avla Rokoffa! A Jane! Kakve mune sumnje i strah i neizvjesnost mora ona trpjeti! Osjeao je da mu je poloaj beskrajno manje straan od njezina, jer on je barem znao da je jedno od ljubljenih sigurno kod kue, dok ona nikako ne zna za boravite ni supruga ni sina. Dobro je to Tarzan nije znao istinu, jer bi bio trpio jo stostruko vie. Dok se polako kretao dunglom, udubljen u crne misli, uskoro zau struganje koje nije mogao protumaiti. Oprezno se pomicao u smjeru odakle je dolazilo, te je odmah naiao na golemu panteru pritisnutu sruenim drvetom. Kad se Tarzan pribliio, ivotinja se okrenula. Reala je nastojei se izvui. Ali budui da joj je velika grana bila na leima a manje isprepletene grane su joj pritiskale noge, nije se nikamo mogla pomai vie od nekoliko palaca. Majmun-ovjek stao je pred tu bespomonu maku i umetnuo strelicu u luk, tako da ubije ivotinju, koja bi inae morala uginuti od gladi. Ali kad je napeo luk, pade mu na pamet neobina misao. Zato da to jadno stvorenje lii ivota i slobode, kad bi bilo tako lako dati joj oboje! Bio je siguran budui da je pantera micala sve udove, uzaludno nastojei da se oslobodi, da joj je kima nepovrijedena, a iz istoga razloga znao je da joj ni noge nisu slomljene.
37

Popustivi tetivu, vratio je strelicu u tok, prebacio luk preko ramena i stupio blie pritijenjenoj ivotinji. Poeo je da prede, kao to to ine i te velike make kad su zadovoljne i sretne. Tako je Tarzan, koliko je to mogao na itinu jeziku, izraavao prijateljske namjere. Pantera je prestala reati pa je paljivo gledala majmuna-ovjeka. Da podigne veliku teinu drveta sa ivotinje, bilo je potrebno da doe na doseg onim dugim, jakim pandama, a kad ukloni drvo ovjek e biti potpuno na milosti divljoj zvijeri. Ali Tarzan-majmun nije poznavao straha. Odluivi se, brzo je djelovao. Bez oklijevanja stupio je u isprepleteno granje uz pante-rin bok. Jo uvijek je prijateljski i umirujui preo. Maka je okrenula glavu prema ovjeku, promatrajui ga netremice upitno. Duge koljae je iskesila, ali vie obrambeno nego prijetei. Tarzan je iroko rame stavio pod deblo, a kad je to uinio gola noga pritisla mu se o makin svileni bok, tako je ovjek bio blizu toj velikoj zvijeri. Polako je Tarzan istezao divovske miice. Veliko drvo zajedno s ispremijeanim granjem poelo se polako podizati s pantere. Ova je, osjetivi kako se teina polako smanjuje, brzo ispuzla. Tarzan je pustio da drvo padne na tlo, pa su se dvije ivotinje okrenule i pogledale jedna drugu. Mrk osmijeh bio je na usnama majmuna-ovjeka, jer znao je da je izloio ivot da oslobodi ovu divlju praumsku zvijer. A ne bi se bio ni iznenadio da je ta maka, onaj isti trenutak kad se oslobodila, skoila na njega. Ali ona to nije uinila. Stajala je nekoliko koraka dalje od drveta, promatrajui kako se majmun-ovjek iskapa iz zbrke palog granja. Kad je iziao, Tarzan nije bio ni tri stope daleko od pantere. Mogao je skoiti na vie granje drvea na suprotnoj strani, jer se Sita ne moe popeti na visinu do koje se moe maj38

mun-ovjek. Ali ga je neto, moda luda smionost, nagnala da se priblii panteri kao da eli otkriti hoe li osjeaj zahvalnosti potai ivotinju na prijateljstvo. Kad se pribliio toj jakoj maki, ivotinja je oprezno stupila na jednu stranu, a majmun-ovjek proao je mimo, stopu dalje od slinavih ralja, a kad je nastavio hodati umom pantera ga je slijedila kao to slijedi lovaki pas. Dugo Tarzan nije znao slijedi li ga zvijer iz prijateljskih osjeaja, ili ga naprosto dri na vidiku dok ne ogladni. Ali se napokon uvjerio da se radi o prvom porivu. Kasnije je Tarzan namirisao jelena, pa se popeo na drvee, a kad je spustio petlju ivotinji oko vrata pozvao je Situ istim onim predenjem kojim je ve ranije umirio ivotinjine sumnje, ali malko glasnije i otrije. Bilo je slino onomu to ga je uo da proizvode pantere poto, kad love udvoje, ubiju lovinu. Gotovo odmah zau se lomljava kroz oblinje grmlje, pa se pomoli dugo, vitko tijelo udnog druga. Videi Barino tijelo i osjetivi miris krvi, pantera otro kriknu, a onda su, trenutak "kasnije, dvije zvijeri jele jedna uz drugu meko jelenje meso. Nekoliko dana taj udni par tumarao je zajedno dunglom. Kad bi jedan ubio, zvao bi drugoga, te su se tako hranili dobro i esto. Jednom prilikom, dok su veerali vepra kojega je ulovila Sita, lav Numa, mrk i straan, probio se iz oblinje guste trave. S ljutitom rikom opomene skoio je da ih odagna od lovine. Sita je skoio u gutaru a Tarzan na nisko granje drveta nad sobom. Tu je majmun-ovjek skinuo konop od trave s vrata. Kad je Numa stao nad tijelo vepra, pruajui izazovno glavu, Tarzan je spustio vijugavu petlju oko grivastog vrata i brzim trzajem napeo konop. U isto vrijeme otro je pozvao Situ i 39

uskoprcalog lava vukao prema gore, dok mu nisu samo stranje noge dodirivale tlo. Brzo je konop uvrstio na jakoj grani, a kad je pantera, na njegov poziv, skoila na vidjelo, Tarzan se spustio na tlo uz uskoprcalog i razbjenjelog Numu te je s dugim, otrim noem skoio na nj s jedne strane dok je Sita uinila isto s druge. Pantera je trgala i derala Numu na desnoj strani a maj-munovjek udarao je kamenim noem na drugoj, tako da je kralj ivotinja, prije no to je uspio jakim pandama pre-trgnuti konop, visio mrtav i nepomian u petlji. A zatim se dunglom, jednoglasno iz dvaju divljih grla, podigao pobjedniki krik majmuna i pantere, pomijean u uasan i strahovit pokli. Kad su zamrle posljednje razvuene, strane note, dvadesetak nalienih ratnika, koji su navlaili dugu ratnu kanou na obalu, zaustavilo se i zagledalo u smjeru dungle.

MUGAMBI Kad je Tarzan obiao cijelu obalu otoka i s razliitih se strana nekoliko puta zaletio u unutranjost, uvjerio se da je na otoku jedino ljudsko bie. Nigdje nije pronaao nikakva znaka da su se ljudi, ma ak i privremeno, zaustavili na toj obali, iako je, dakako, znao da bujno tropsko raslinstvo tako brzo brie sve osim najstalnijih ljudskih spomenika, pa se u svom zakljuivanju moe i varati. Onaj dan kad su ubili Numu, Tarzan i Sita naili su na Akutovo pleme. Ugledavi panteru, v e l i k i su se majmuni dali u bijeg, ali ih je Tarzan uskoro uspio dozvati. Palo mu je na pamet da bi bilo u najmanju ruku zanimljivo pokuati pomiriti ove vjene neprijatelje. Pozdravljao je sve ono im je mogao ispunjati vrijeme i ono to mu je moglo zaokupljati misli onda kad se nije brinuo za jelo, jer su ga obuzimale turobne misli im bi bio dokon. Nije mu bilo osobito teko priopiti svoju namjeru majmunima, iako je njihov jezik zato bio previe jednostavan. Ali je majmunu-ovjeku bilo gotovo nemogue uvjeriti mali, opaki itin mozak da mora loviti zajedno sa svojim zakonitim plijenom. Tarzan je, uz ostalo oruje, posjedovao dugu, jaku toljagu, pa se, zavezavi konop panteri oko vrata, sluio tim sredstvom da dobro izudara po gubici uzrealu zvijer, nastojei joj tako utuviti u glavu da ne smije napadati velika, kudrava, ovjekolika stvorenja, koja su se jo vie pribliila kad su vidjela svrhu konopa oko itina vrata.
41

40

Da se maka nije okrenula i razderala Tarzana, pravo je udo, koje se moda moe tumaiti injenicom da ju je Tar-zan dva puta, kad se reei okrenula protiv majmuna-ovje-ka, otro udario po osjetljivoj gubici, utuvljujui joj tako u glavu vrlo korisni strah od toljage i majmuna-zvijeri. Pitanje je da li je onaj prvotni uzrok privrenosti Tarza-nu jo uope bio jasan panteri, iako je bez sumnje neki podsvjesni poriv, potaknut zaetkom razuma i potpomognut i poduprt navikom od nekoliko posljednjih dana, uinio mnogo da tu ivotinju navede da podnosi postupak zbog kojega bi inae poletjela na vrat svakom drugom stvorenju. A onda, i uvjerljiva sila ljudske due vrila je snani utjecaj na to stvorenje nie vrste, a ta se, napokon, moda pokazala najmonijim iniocem u Tarzanovu gospodstvu nad Sitom i drugim praumskim ivotinjama koje su od vremena na vrijeme padale pod njegovu vlast. Bilo kako mu drago, dane i dane ovjek, pantera i veliki majmuni lunjali su dunglom jedni uz druge, ubijajui zajedno i dijelei lovinu, a u svem tom okrutnom i divljem oporu nitko nije bio strasniji nego ona glatka, snana zvijer koja je jo prije nekoliko mjeseci bila dobro poznata u mnogim londonskim salonima. Katkad bi se zvijeri odvajale pa kretale svojim putovima, i to na sat ili dan, i ba u jednoj takvoj prilici majmun-ovjek odlutao je kronjama drvea prema alu te se ispruio na vruem suncu na pijesku, a s niskog vrha oblinjeg rta otkrila su ga dva otra oka. Jedan trenutak te oi gledale su zaueno pojavu divljeg bijelca koji se suna na zracima vrueg, tropskog sunca, a onda se okrenuo davi nekome iza sebe znak. Odmah su jo dva oka gledala majmuna-ovjeka, a onda jo dva, pa jo dva, dok dvadeset runo opremljenih divljih ratnika nije lealo na trbusima po onom hrptu i promatralo bijelog stranca. Bili su niz vjetar, pa Tarzan tako nije osjetio njihov vonj, a kako je leima bio napola okrenut, nije vidio kako oprezno
42

napreduju preko ruba rta i silaze bujnom travom prema pjeskovitom alu. Bili su svi veliki ljudi, a njihova barbarska pokrivala na glavi i surovo naliena lica, zajedno s mnogim metalnim nakitima i arenim perjem samo su jo poveala divljinu i okrutnost njihove pojave. Kad su se nali na podnoju hrpta, podigli su se oprezno na noge teu, sagnuvi se napredovali prema bijelcu koji nije nita nasluivao, prijetei tekim ratnim toljagama. Duevno trpljenje koje su izazvale Tarzanove alosne misli otupjelo je njegove otre sposobnosti, tako da su divljaci bili gotovo na njemu kad je osjetio da vie nije sam na alu. Tarzanov duh i miii, meutim, bili su navikli djelovati tako brzo i slono i na najmanju uzbunu da je bio na nogama i 0krenut prema neprijateljima upravo u trenutku kad je shvatio da su ve blizu. Kad je skoio na noge, ratnici su pojurili s podignutim toljagama i divljim povicima, ali je prvi odmah legao mrtav pod dugim, jakim tapom majmuna-ovjeka, a onda je Tarzan vitak i snaan upao meu njih, udarajui desno i lijevo bijesom, snagom i tonou koja je meu redove crnaca unijela paniku. Na trenutak oni koji su preostali povukli su se, te su se savjetovali na kratkoj udaljenosti od majmuna-ovjeka, koji je stajao prekrienih ruku, i napola smijeei se promatrao ih. Uskoro navalie jo jednom, ovaj puta maui tekim ratnim kopljima. Bili su izmeu Tarzana i dungle, u malu polukrugu koji se zatvarao oko Tarzana kako su se pribliavali. Majmunu-ovjeku uinilo se da nee moi pobjei ako napokon bace sva koplja u isto vrijeme. Ali ako eli pobjei, nema drugog puta nego kroz redove divljaka, ili otvorenim morem. Bio je doista u kripcu, kad mu sinu misao to mu je smijeak jo poveala. Ratnici primicali su se sve vie, napredujui polako, stvarajui, kako to oni ve znaju, stranu graju i
43

buku divljim povicima i udaranjem bosih stopala po tlu, poskakujui u fantastinu ratnom plesu. Tada je majmun-ovjek povikao divlje i neobino nekoliko puta, tako da su se crnci odjednom zbunjeno zaustavili. Gledali su jedni druge ne znajui to da uine, jer taj zvuk bio je tako ruan da se i sama njihova strana graja inila beznaajnom. Ni jedno ljudsko grlo ne moe stvoriti one ivotinjske glasove, u to su bili sigurni, a ipak su svojim oima vidjeli da je taj bijelac otvorio usta i izustio uasni pokli. Ali oklijevali su samo na trenutak, a onda su slono ponovno nastavili fantastino plesati i napredovati prema plijenu. No upravo ih tada iznenadan lom kroz dunglu jo jednom zaustavi, a kad su se okrenuli u smjeru tog novog uma, preseneenim oima otvori se pogled koji je mogao slediti krv u ilama hrabrijim ljudima no to su bili Vagambiji. S ruba dungle, kroz isprepleteno raslinstvo, dolazila je golema pantera, plamenih oiju i iskeenih koljaa, a za njom dvadesetak jakih, kudravih majmuna koji su se hitro valjali naprijed, napola uzdignuti na kratkim, svijenim nogama, dodirujui dugim rukama tlo, podupirui roanim lancima teinu tjelesa u grotesknom hodu. Tarzanove ivotinje dole su na poziv. Prije nego to su se Vagambiji mogli pribrati od uenja, ta je uasna horda navalila s jedne strane, a Tarzan-majmun s druge. Teka koplja bacala su se a teke ratne toljage su udarale, pa iako su se ruili majmuni da nikad vie ne ustanu, padali su i ljudi iz Ugambije. itini okrutni koljai i pande derale su i trgale crne koe. Akutovi jaki uti onjaci zagrizli su u vrat divljaka, a Tarzanmajmun bio je i ovdje i ondje, svuda, potiui divlje saveznike i obarajui posvud dugim, tankim noem. Za trenutak crnci su poeli bjeati, ali od one dvadesetorice to su puzili s travnatog obronka rta samo je jedan jedini ratnik uspio izbjei oporu koji je pobijedio napadae.
44

To je bio Mugambi, poglavica Vagambija s Ugambija, a kad je on ieznuo u gustom, bujnom rau na vrhu hrpta, samo otro oko majmuna-ovjeka vidjelo je kako je pobjegao. Ostavivi opor da se nadere mesa rtava mesa koje on nije mogao dodirnuti Tarzan-majmun slijedio je onog jedinog preivjelog iz krvava okraja. S one strane hrpta ugledao je crnca koji je bjeao svom snagom prema dugoj ratnoj kanoi koja je bila dobro navuena na al, iznad dosega plime. Beumno, poput sjene, majmun-ovjek trao je za zaprepatenim crncem. Pogled na ratnu kanou zaeo je u bijelcu novi plan. Ako su ti ljudi doli na otok s nekog drugog otoka, ili s kontinenta, zato da se ne poslui amcem te ode u njihovu zemlju? Oito se radilo o nastanjenoj zemlji koja je bez sumnje imala povremene veze s glavnim kopnom, ako sama i nije bila na afrikom kontinentu. Teka ruka pala je na Mugambijevo rame jo i prije nego je opazio da ga netko progoni, a kad se okrenuo da se bori s napadaem, golemi prsti zatvorili su mu se oko zapea te se naao na zemlji a div ga je zajahao prije nego to je Mugambi mogao i jednom udariti. Jezikom Zapadne obale Tarzan se obratio ovjeku ispruenom ispod njega. Tko si ti? upitao ga je. Mugambi, poglavica Vagambija odgovorio je crnac. Potedjet u ti ivot rekao je Tarzan ako mi obea da e mi pomoi otii s ovog otoka. to kae? Pomoi u ti odgovori Mugambi. Ali sad kad ste ubili sve moje ratnike ne znam mogu li i ja sam otii iz tvoje zemlje, jer nee biti nikoga da vesla, a bez vesala ne moemo prijei vodu., Tarzan se digao i dopustio i zarobljeniku da se digne. Taj je svat bio divan primjerak muevnosti crnac koji je imao jednako tijelo kao i sjajni bijelac. 45

 Doi! pozvao gaje majmun-ovjek, te su krenuli u smjeru odakle su uli kako opor guna i rei na gozbi. Mugambi je ustuknuo. Ubit e nas rekao je. Mislim da nee odgovorio je Tarzan. Moji su. Crnac je jo uvijek oklijevao, bojei se pribliiti onim stranim stvorenjima koja su derala tjelesa njegovih ratnika. Ali ga je Tarzan prisilio da ga slijedi, pa ta dvojica uskoro izioe iz dungle, na puni vidik onog gadnog prizora na alu. Ugledavi ljude, ivotinje podigoe pogled te prijetei za-reae, ali Tarzan je zakoraio meu njih i povukao drhtavog Vagambija. Kako je bio nauio majmune da prihvate Situ, tako ih je sad nauio da posvoje Mugambija, i to mnogo lake. Ali Sita kao da nije mogao posve shvatiti da je bio pozvan da prodre Mugambijeve ratnike, a sad ne smije da prodre Mugambija. Kako se, meutim, dobro najeo, zadovoljio se tim to je obilazio preplaenog divljaka, tiho reei i zurei plamenim, pogubnim oima u crnca. Mugambi je pak prianjao uz Tarzana, tako da se majmunovjek mogao jedva suzdravati od smijeha zbog jadnog stanja u koje je strah bacio poglavicu. Napokon bijelac je uhvatio veliku maku za vrat pa ju je, dovukavi je posve do Mugambija, udario otro po nosu svaki put kad je zareala na stranca. Videi to kako ovjek udara golim akama najnemilosrdnijeg i najdivljijeg praumskog mesodera Mugambi izbulji oi. Bio je tek mrzovoljasto potovao golemog bijelca koji ga je zarobio, a sad je pred Tarzanom gotovo osjeao strahopotovanje. Sitin odgoj tako je dobro napredovao da je uskoro Mugambi prestao biti predmet njegove gladne panje, pa se crnac u tom neobinom drutvu osjetio malko sigurniji. Ne bi bilo posve istinito rei da je Mugambi bio posve sretan ili miran u toj novoj sredini. Neprestano je oima bo46
-

jaljivo kolutao ovamo-onamo, kad bi mu se sluajno ovaj ili onaj lan tog divljeg opora pribliio, tako da su mu se esto vidjele bjeloonice. Tarzan i Mugambi, sa Sitom i Akutom, ekali su jelena na gazu, a kad su na rije majmuna-ovjeka sva etvorica skoili na zaplaenu ivotinju, crnac je bio siguran da je to jadno stvorenje uginulo od straha prije no to ga je i jedna od tih velikih zvijeri dodirnula. Mugambi je naloio vatru i ispekao svoj dio lovine. Ali su Tarzan, Sita i Akut svoje dijelove trgali otrim zubima reei jedan na drugoga naroito ako bi se koji usudio zgrabiti tui dio. Zapravo i nije bilo udno to je bijelevo vladanje bilo srodnije vladanju zvijeri nego crnevo. Svi smo mi stvorenja navike, pa ako prestanemo da se uimo novom vladanju, na prirodan nain i lako zapadamo u stare navike koje nam je proli ivot neiskorjenjivo usadio dugom upotrebom. Mugambi od djetinjstva nije jeo sirovo meso, dok Tarzan, u drugu ruku, nije okusio nikakve kuhane hrane sve dok nije gotovo odrastao, a tek je u prole tri-etiri godine jeo kuhano ili peeno meso. A nije ga samo ivotna navika tjerala da jede sirovo meso nego i tek. Njemu je kuhano ili peeno meso bilo pokvareno meso, kad se usporedi s bogatim i sonim mesom svjee, jo tople lovine. To to je mogao s uivanjem jesti sirovo meso koje je sam znao zakopati i prije nekoliko tjedana, i astiti se malim glodavcima i neugodnim liinkama, nama se, koji smo uvijek bili civilizirani, ini odvratno. Ali da smo se u djetinjstvu bili navikli da sve to jedemo, i da smo vidjeli da svi oko nas ine isto, ne bi nam se sad sve to inilo neugodno, kao to nam i nisu neugodne i mnoge poslastice koje bi divlji afriki ljudoder gledao s gnuanjem i na koje bi zafrknuo nosom. Na primjer, u blizini Rudolfova jezera postoji pleme koje ne jede ovetinu ili govedinu, iako je neposredni susjedi jedu. U blizini nalazi se drugo pleme koje jede meso magarca
47

. a to je navika koja je odvratna plemenima koja ne jedu magarca. Pa tko onda moe rei da je lijepo jesti pueve i ablje noge i ostrige, a da je odvratno hraniti se liinkama i kukcima, ili da je pojesti ostrigu sa svim dijelovima manje gnusno nego pojesti slatko, isto meso tek ubijenog jelena? Iduih nekoliko dana Tarzan se pozabavio pletenjem jedra od korinog platna, kojim je elio opremiti kanou, jer nije oekivao da e moi nauiti majmune da barataju veslima, iako ih je uspio nekoliko ukrcati u krhki amac kojim su on i Mugambi veslali izmeu grebenja, gdje je voda bila posve mirna. Na tim izletima stavljao im je vesla u ruke, a oni su nastojali oponaati njegove i Mugambijeve pokrete. Ali majmunima je tako teko da se dulje vrijeme bave jednom stvari da je Tarzan uskoro uvidio da bi trebalo vie tjedana munog vjebanja prije nego to bi se oni mogli djelotvorno sluiti tim novim alatom. Bio je, meutim, jedan izuzetak, i to Akut. Gotovo od poetka pokazivao je zanimanje za taj novi sport, to je govorilo o mnogo vioj razini inteligencije nego to ju je dosegao itko od njegova plemena. Kao da je shvaao svrhu vesala, a kad je Tarzan to vidio upinjao se da mu protumai mravim majmunskim jezikom kako se veslima moe najbolje baratati. Od Mugambija saznao je Tarzan da je kontinent daleko od otoka. ini se da su se Mugambijevi ratnici usudili predaleko u svom krhkom amcu, a kad ih je zahvatila velika plima, jak vjetar odagnao ih je tako daleko da vie nisu vidjeli kopna. Poto su veslali cijelu no, mislei da se vraaju kui, ugledali su za izlaza sunca ovo kopno, te su ga, drei ga jo uvijek glavnim kopnom, veselo pozdravili. A ni sam Mugambi nije bio svjestan da je to otok, dok mu to nije rekao Tarzan. Poglavica Vagambija posve je sumnjao u jedro, jer on nikad nije vidio takvu napravu. Njegova zemlja leala je dale48

ko uz iroku rijeku Ugambi, a ovo su se prvi put njegovi ljudi nali na oceanu. Tarzan je, meutim, bio siguran da s dobrim vjetrom moe doploviti tim amcem do kontinenta. U svakom sluaju, mislio je, bilo bi bolje poginuti na putu nego ostati neodreeno vrijeme na tom oigledno neubiljeenom otoku, na koji po svoj prilici nee nikad stii brod. I tako je, kad se podigao prvi dobri vjetar, krenuo na put, a sa sobom je uzeo posadu tako udnu i stranu kakva nije nikad plovila pod divljim gospodarom. Mugambi i Akut poli su s njim, i pantera Sita, i tuce velikih mujaka iz Akutova plemena.

4 Tarzan i njegove ivotinje

49

STRANA POSADA Ratna kanoa sa divljom posadom pomicala se polako prema otvoru u grebenju kroz koji je morala proi da dopre na otvoreno more. Tarzan, Mugambi i Akut veslali su, jer obala je spreavala da zapadni vjetar nadme malo jedro. Sita se uurio na pramcu uz noge majmuna-ovjeka, Tarzanu se inilo da je najbolje da tu opaku ivotinju dri koliko je mogue dalje od drugih lanova posade, jer treba malo ili nikakva izazova, pa da Sita skoi na vrat bilo kome osim bijelcu, kojega je sad oigledno smatrao svojim gospodarom. Na krmi bio je Mugambi, a upravo ispred njega uurio se Akut, dok je izmeu Akuta i Tarzana sjedilo dvanaest kos-matih majmuna, koji su sumnjiavo treptali, a od vremena do vremena sa enjom okretali glave prema obali. Sve je ilo dobro dok kanoa nije prola grebenje. Tu je vjetar udario u jedro, pa se grubi amac zabadao u valove koji su se podizali sve vie kako su se udaljivali od obale. Od bacakanja amca majmune je zahvatila strava. Najprije su se nelagodno micali ovamo-onamo, a onda su poeli mumljati i cviljeti. Neko vrijeme teko ih je Akut drao u ruci, ali kad je osobito velik val udario u taj izdubeni amac, zajedno s vjetrom, njihov strah prevrio je svaku mjeru, te su skoili na noge i gotovo izvrnuli amac prije nego to su ih Akut i Tarzan mogli ponovo umiriti. Napokon se uspostavi mir, pa su se s vremenom majmuni navikli na udne lakrdije amca, poslije ega vie nije bilo neprilike.
50

Put je bio bez dogodovtina, vjetar nije prestao, pa su se poslije deset sati neprestanog jedrenja crne sjene obale pomolile ispred napetih oiju majmuna-ovjeka na pramcu. Bilo je previe tamno a da bi se moglo nazrijeti jesu li se pribliili uu Ugambija ili nisu, pa je zato Tarzan plovio kroz morsku pjenu najblioj toki, da tu doeka zoru. Izdubeni amac okrenuo se uzdu onaj trenutak kad mu je pramac dodirnuo pijesak, te se odmah izvrnuo sa svom posadom, koja se mahnito koprcala prema obali. Idui val ispreokretao ih je, ali su napokon uspjeli ispuziti na sigurnu obalu, a asak kasnije val je doplavio i nezgrapni amac. Ostatak noi zgurili su se majmuni jedan uz drugoga jer je bilo hladno. Mugambi je naloio vatru na kojoj su se grijali. Tarzan i Sita, meutim, bili su drugaijeg raspoloenja, oni se nisu bojali noi u dungli. Jaka glad natjerala ih je u praiskonsku tamu ume da trae plijen. Bok uz bok hodali su gdje je bilo mjesta. Inae jedan za drugim, najprije jedan a onda drugi sprijeda. Tarzan je prvi nanjuio meso bivola pa su se doskora douljali do zaspale ivotinje usred gusta traka blizu rijeke. Sve su blie puzili prema ivotinji koja nije nita nasluivala, Sita prema desnoj strani a Tarzan prema lijevoj, blie velikom srcu. Sad su se ve navikli na zajedniki lov, pa su djelovali slono, dogovarajui se samo tihim predenjem. Na trenutak leali su posve tiho do svog plijena, a onda, na znak majmuna-ovjeka Sita skoi na velika lea i zagrize u bivolov vrat. Odmah ivotinja skoi na noge riui od boli i bijesa, a u isti trenutak Tarzan je s kamenim noem navalio na lijevi bok i neprestano udarao iza plea. Jednom rukom majmun-ovjek hvatao se za gustu grivu, a kad je bivol mahnito potrao trakom, no koji je udarao protiv njegova ivota nije ga ostavljao. Sita se uporno zadravao na vratu i leima i grizao duboko, nastojei da dohvati kimu. 51

Nekoliko stotina metara bivol je divlje riui nosio protivnike, dok mu napokon otrica nije zadrla u srce, pa se s posljednjom rikom, koja je zapravo bio napola vrisak, sruio naglavce na zemlju. Onda su se Tarzan i Sita nasitili. Poslije obroka ta su se dvojica sklupali u gutari. Crna ovjekova glava legla je na uto-smei panterin bok. Odmah poslije zore probudili su se i ponovno jeli a zatim se vratili na al, tako da Tarzan moe dovesti ostale do lovine. Kad su se najeli, ivotinjama se spavalo, a Tarzan i Mugambi krenuli su traiti rijeku Ugambi. Jedva su proli stotinu metara, kad su naili na iroku rijeku, koju je crnac odmah prepoznao kao onu kojom su on i njegovi ratnici od veslali na more na nesretnu ekspediciju. Sad su je slijedili do oceana, te su vidjeli da utjee u dragu koja je milju daleko od toke na obali gdje je no prije bila baena kanoa. Tarzan se vrlo obradovao tom otkriu, budui da je znao da u blizini velike rijeke mora nai uroenike, a bio je prilino siguran da e od njih saznati neto o Rokoffu i djetetu, jer je isto tako vrsto vjerovao da se Rokoff nastojao rijeiti djeteta im je njega iskrcao. On i Mugambi ispravili su i porinuli u more izdubeni amac, iako je to bilo vrlo teko zbog valova koji su neprestano udarali o obalu. Ali napokon su uspjeli, pa su doskora veslali uz obalu prema uu Ugambija. Tu im je bilo prilino teko ui protiv udruene struje i oseke, ali okoristivi se virovima blizu obale stigli su u sumrak gotovo nasuprot mjesta, gdje su ostavili opor na spavanju. Zavezavi amac za granu koja je visila nad njima, uputili su se u dunglu te su uskoro naili na majmune. Hranili su se voem nedaleko traka gdje je bio pao bivol. Situ nisu nigdje vidjeli, niti se te noi vratio, pa je Tarzan pomislio da je odlutao da potrai ivotinje svog roda. Sutradan rano majmun-ovjek vodio je svoj opor niz rijeku, a dok je hodao resko je nekoliko puta povikao. Odmah 52

se iz velike daljine slabo zauo odgovor, i pola sata kasnije vitko itino tijelo skoilo je ondje gdje su se drugi lanovi opora oprezno ukrcavali u amac. Velika ivotinja, svinutih leda i predui poput zadovoljne arene makice, trljala je bokove o majmuna-ovjeka, a onda je na Tarzanovu zapovijed spretno skoila na svoje prijanje mjesto na pramcu. Kad su svi bili na mjestu, otkrili su da nema dvojice Akutovih majmuna. Iako su ih majmunski kralj i Tarzan dozivali vie od jednog sata, nije bilo odgovora, pa su se napokon otili. Pokazalo se da su dvojica nestalih bili upravo oni koji su pokazivali najmanju elju da se prikljue ekspediciji s otoka te su trpjeli i najvei strah na putu. Zato je Tarzan bio posve siguran da su se radije namjerno udaljili nego da ponovno uu u kanou. Kad je ta skupina skretala prema obali, odmah poslije podneva, da potrai hrane, na trenutak ih je promatrao vitak, gol divljak iza gustog zelenog zaklona koji je obrubljivao obalu rijeke, a onda je nestao uzvodno prije nego ga je itko od onih u kanoi opazio. Poput jelena skakao je uskim tragom, dok nije, sav uzbuen od vijesti, upao u uroeniko selo nekoliko milja iznad toke gdje su se Tarzan i njegov opor zaustavili da love. Dolazi jo jedan bijelac! povikao je poglavici koji je uao pred ulazom u okruglu kolibu. Jo jedan bijelac, a s njim je mnogo ratnika. Dolaze u velikoj ratnoj kanoi da ubijaju i robe kao to je uinio i onaj crnobradi koji je upravo otiao. Kaviri skoi na noge. Nedavno je iskusio grubost bijela ovjeka, pa mu je srce bilo puno gorine i mrnje. Za trenutak zabubnjae ratni bubnjevi u selu dozivajui lovce iz ume i radnike s polja. Porinuli su sedam ratnih kanoa s posadom od nalienih ratnika okienim perjem. Duga koplja strila su iz grubih rat53

nih amaca dok su tiho klizili rijekom, tjerani golemim miiima to su se valjali pod blistavom, crnom koom. Sad nisu bubnjali bubnjevi, niti je trubio uroeniki rog, jer je Kaviri bio lukav ratnik, i nije elio riskirati, ako se to ikako moglo. On e sa sedam kanoa tiho naletjeti na onu jedinu to pripada bijelcu, pa e, prije nego to puke mogu ljudima zadati mnogo tete, svladati neprijatelja samim brojem svojih ljudi. Kavirijeva kanoa plovila je na kratkoj udaljenosti ispred drugih, a kad je zaobila otar zavoj rijeke, gdje ju je brza struja hitro ponijela naprijed, naila je iznenada na ono to je Kaviri traio. Tako blizu bile su te dvije kanoe jedna drugoj, da je crnac, prije nego to su se kanoe dodirnule, imao samo priliku da zamijeti bijelo lice na pramcu amca koji je nadolazio, a njegovi su se ljudi ve podigli i stali vikati poput mahnitih vragova i bacati duga koplja na one u drugoj kanoi. Ali trenutak kasnije, kad je Kaviri shvatio kakva to posada sjedi u bijelevu izdubenom amcu, bio bi dao sve svoje kuglice i eljeznu icu da se mogao nai u sigurnosti udaljenog sela. Jedva su se dva amca dodirnula, kad su se strani Akutovi majmuni podigli, reei i lajui, s dna kanoe pa su dugim, kosmatim rukama, ispruenim daleko, trgali prijetea koplja iz ruku Kavirijevih ratnika. Crnce je savladao strah, ali nije bilo druge nego boriti se. Sad su druge ratne kanoe brzo dole do dvaju amaca. Njihovi ratnici eljeli su to prije upasti u borbu, jer su mislili da su im neprijatelji bijelci i njihovi uroeniki nosai. Rojili su se oko Tarzanove kanoe. Ali kad su ugledali kakav je to neprijatelj, sve su amce okrenuli i poeli brzo veslati uzvodno. Samo se jedan amac nije okrenuo. Taj je doao preblizu kanoe majmuna-ovjeka prije nego to su ratnici shvatili da njihovi sunarodnjaci imaju posla s demonima, a ne s ljudima. Kad su se dodirnuli, Tarzan je neto priapnuo Siti i Akutu, tako da prije nego su se napadai mogli povui,
54

skoi na njih golema pantera s vriskom od kog se ledenila krv, a na drugi kraj kanoe popeo se velik majmun. Najednom kraju pantera je strano harala jakim pandama i dugim, otrim koljaima, dok je Akut na drugom grizao utim onjacima vratove onih koji su mu doli nadohvat, bacajui prestravljene crnce u vodu kako je prilazio sredini kanoe. Kaviri se tako zaposlio tim demonima koji su uli u amac, da nije mogao pomoi svojim ratnicima. Divovski bijeli vrag istrgao mu je koplje iz ruke kao da je on, jaki Kaviri, novoroene. Kosmate nemani savladale su borce, a crni poglavica borio se prsa o prsa sa stranim oporom. Kaviri se hrabro borio protiv protivnika, jer je osjeao da mu je smrt neizbjena, pa je zato u najmanju ruku htio ivot prodati to skuplje. Ali doskora bilo je oigledno da je sve uzalud pred nadljudskim miicama i spretnou stvorenja koje mu se napokon doepalo vrata i oborilo ga na dno amca. Odmah se Kaviriju poe vrtjeti u glavi predmeti postali su zbrkani i nejasni pred oima boljela su ga prsa dok se borio za dah ivota koji mu je onaj nad njim zauvijek oduzimao. Onda je izgubio svijest. Kad je ponovno otvorio oi, vidio je, na svoje uenje, da nije mrtav. Leao je, vrsto vezan, na dnu kanoe. Velika je pantera sjedila i gledala ga. Kaviri je zadrhtao i ponovno zatvorio oi, ekajui da ta okrutna zvijer skoi i oslobodi ga jadnog straha. Poslije jednog trenutka, budui da se koljai nisu arili u njegovo drhtavo tijelo, ponovno se usudio otvoriti oi. Onkraj pantere kleao je bijeli div koji ga je bio savladao. ovjek je veslao, dok je odmah iza njega Kaviri vidio da neki njegovi ratnici takoer veslaju. Iza njih ualo je nekoliko kosmatih majmuna. Kad je Tarzan vidio da je poglavica doao k svijesti, progovorio je. 55

-~- Kau mi tvoji ratnici da si ti poglavica velikog naroda i da se zove Kaviri rekao je. Tako je potvrdi crnac. Zato si me napao? Ja sam dolazio u miru. Prije tri mjeseca doao je i drugi bijelac u miru odvrati Kaviri a kada smo mu mi donijeli darove, kozu, kasavu i mlijeko, navalio je s pukama i poubijao mnogo ljudi, a zatim je otiao oduzevi nam sve koze i mnogo mladih mukaraca i ena. Ja nisam takav kakav je onaj drugi bijeli ovjek odgovori Tarzan. Ne bih ti bio naudio da nisi navalio na mene. Reci mi, kakvo je bilo lice tog opakog bijelca? Traim jednog koji mi je uinio zlo. Moda je to ba taj. Bio je ovjek opaka lica pokrivena velikom, crnom bradom, i bio je vrlo, vrlo zao da, vrlo, vrlo zao. Je li s njim bilo maleno bijelo dijete? upitao je Tarzan, a srce mu je gotovo prestalo kucati dok je oekivao odgovor. Nije odgovori Kaviri bijelo dijete nije bilo u skupini tog ovjeka bilo je u drugoj skupini. Drugoj skupini! uskliknu Tarzan. Kakvoj drugoj skupini? Sa skupinom koju je taj vrlo zli bijelac progonio. U njoj je bio bijeli ovjek, bijela ena i dijete, sa est mosulskih nosaa. Oni su proli uzvodno tri dana ispred vrlo zlog bijelca. Mislim da su bjeali. Bijeli mukarac, ena i dijete! Tarzan je bio zabezeknut. Dijete mora biti njegov mali Jack. Ali tko su ta ena i mukarac? Je li mogue da se jedan od Rokoffovih saveznika urotio s nekom enom koja je pratila Rokoffa da mu ukrade dijete? Ako je tako, oni sigurno namjeravaju dijete vratiti u civilizaciju pa ili traiti nagradu ili zadrati malog zarobljenika radi otkupnine. 56

Ali sad, kad ih je Rokoff uspio potjerati duboko u unutranjost, uz tu divlju rijeku, nema sumnje da e ih napokon stii, osim ako ih, to je bilo jo vjerojatnije, ne uhvate i ne ubiju oni isti ljudoderi dalje uz Ugambi kojima je Rokoff, Tarzan je sad bio siguran, htio predati dijete. Dok je razgovarao s Kavirijem, kanoe su neprestano plovile uzvodno prema poglaviinu selu. Kavirijevi ratnici veslali su u tri kanoe i bacali potajne, prestraene poglede na strane suputnike. Tri Akutova majmuna bila su ubijena u tom susretu, ali je s Akutom zajedno, ostalo osam uasnih zvijeri, a bio je i Sita, pantera, i Tarzan i Mugambi. Kavirijevi ratnici nisu nikad u cijelom ivotu vidjeli tako stranu posadu. Oekivali su da ih trenutno napadnu i rastrgaju neki od njihovih zarobljivaa. I, da se pravo kae, Tarzan i Mugambi i Akut jedva su zadravali te uzreale, neras-poloene zvijeri da ne grizu ona svijetla, gola tjelesa to su se, dok su veslai veslali, o njih tu i tamo eala. A njihov strah jo je vie uzbuivao ivotinje. U Kavirijevu logoru Tarzan se zaustavio samo toliko da pojede hranu koju su im dali crnci, i da uredi s poglavicom da mu prepusti tuce ljudi da veslaju kanoom. Kaviri je bio i previe spreman da se sloi sa svakim zahtjevom koji mu je majmun-ovjek mogao postaviti, samo da se to prije rijei onog uasnog opora. Ali bilo je lake, kako je uskoro vidio, ljude obeati nego dati, jer kad su ljudi saznali to on namjerava, oni koji jo nisu pobjegli u dunglu, sad nisu asili ni asa da uteknu, tako da je Kaviri kad se okrenuo da pokae one koji su trebali da prate Tarzana, otkrio da je on jedini lan plemena koji je ostao u selu. Tarzan nije mogao potisnuti smijeak. Kao da nas ne ele pratiti rekao je. Ali samo ti ostani mirno ovdje, Kaviri, pa e odmah vidjeti kako se ljudi jate oko tebe.
57

Onda se majmun-ovjek podigao te je, sazvavi svoj opor, zapovjedio Mugambiju da ostane s Kavirijem, a on je nestao u dungli sa Sitom i majmunima za petama. Na pola sata tiinu mrke ume prekidali su samo obini umovi bujnog ivota, koji su samo poveavali sumornu samou dungle. Kaviri i Mugambi sjedili su sami u ograenom selu i ekali. Ubrzo se iz velike udaljenosti zau straan zvuk. Mugambi prepozna neobini izazov majmuna-ovjeka. Odmah s razliitih strana svijeta, podie se straan polukrug slinih povika i vrisaka, koji je tu i tamo prekidao jezovit urlik gladne pantere.

IZDAN
Dva divljaka, Kaviri i Mugambi, uali su pred ulazom u Kavirijevu kolibu i gledali jedan drugoga Kaviri sa slabo skrivenim nemirom. to je to dahnuo je. To su Tarzan i njegovi odgovorio je Mugambi. Ali ne znam to ine, osim ako ne prodiru tvoje ljude koji su pobjegli. Kaviri zadrhta te stade u strahu valjati oima prema dungli. U svem svojem dugom ivotu u divljoj dungli nije nikad uo tako stranu, uasnu graju. Ta je dolazila sve blie, a sad su se s njom mijeali i prestraeni povici ena, djece i mukaraca. Dvadeset dugih minuta trajala je ta jezovita graja, dok se nije inila na daljini od ograde koliko se moe kamenom dobaciti. Kaviri se podigao da pobjegne, ali ga je Mugambi uhvatio i zadrao, jer mu je tako bio zapovijedio Tarzan. Trenutak kasnije izbi iz dungle opor prestravljenih uroenika, trei prema kolibama. Trali su poput prestraenih ovaca, a iza njih, gonei ih kako se gone ovce, dolazio je Tarzan, Sita i strani Akutovi majmuni. Uskoro se Tarzan naao pred Kavirijem, a na usnama mu je bio onaj stari, mirni smijeak. Vratili su ti se ljudi, moj brate rekao je a sad mo e izabrati one koji e me pratiti i veslati kanoom. Drui, Kaviri zatetura i pozva ljude da iziu iz koliba. Ali nitko nije odgovorio na taj poziv. 59

58

 Reci im predloio je Tarzan da u, ne dou li, poslati svoje pomonike da ih dovedu. Kaviri uini kako mu je reeno, te su u tren oka izili svi seoski stanovnici, valjajui razrogaenim i prestraenim oima od jednog do drugog divljeg stvorenja to je lutalo seoskom ulicom. Kaviri je brzo odredio tuce ratnika koji e pratiti Tarza-na. Ti jadni ljudi gotovo su pobijeljeli od straha na pomisao da e biti u blizini pantere i majmuna u uskoj kanoi. Ali kad im je Kaviri protumaio da nema druge da e ih Tarzan progoniti sa svojim mrkim oporom ako pokuaju pobjei od dunosti napokon su turobno poli na rijeku i zauzeli mjesto u kanoi. Uzdahnuvi od olakanja, poglavica je vidio kako ta skupina iezava za nedalekom okukom uz rijeku. Tri dana ta udna skupina plovila je sve dalje i dalje u srce divlje zemlje koja lei na svakoj strani gotovo neistraenog Ugambija. U to vrijeme tri su od dvanaest ratnika pobjegli. Ali budui daje nekoliko majmuna napokon shvatilo tajnu veslanja, Tarzan nije toliko alio taj gubitak. On bi zapravo bio putovao mnogo bre obalom, ali je vjerovao da moe bolje drati divlju posadu na okupu ako se nalaze u amcu. Dvaput na dan pristali bi da love i hrane se, a nou su spavali na obali ili na kojem od brojnih otoia koji su naikavali rijeku. Uroenici su bjeali pred njima glavom bez obzira, tako da su na svom putu nalazili samo pusta sela. Tarzan je elio doi u dodir s tim divljacima koji su stanovali na obali rijeke, ali dosad mu to nije uspjelo. Napokon odluio je da on sam poe obalom a da ga ostalo drutvo slijedi amcem. Protumaio je Mugambiju ono to je naumio, te je napomenuo Akutu da slijedi upute crnaca. Pridruit u vam se za nekoliko dana napomenuo je. Sad idem naprijed da saznam to je s onim vrlo zlim bi jelcem. 60

Za idueg odmora Tarzan je poao na obalu pa se doskora izgubio iz vida svojih ljudi. Prvih nekoliko sela na koja je naiao bilo je pusto, te se tako vidjelo da je vijest o njihovu dolasku brzo putovala. Ali s veeri naiao je na udaljenu skupinu slamnatih koliba o-kruenih grubom ogradom, unutar koje se nalazilo nekoliko stotina uroenika. ene su spremale veeru kad se Tarzan naao nad njima u granju gorostasnog drveta to je na jednoj toki nadvisilo ogradu. Tarzan nije znao kako da stupi u dodir s ovim ljudima a da ih ne prestrai niti u njima probudi divlju ljubav za borbu. Nije se elio boriti, jer sad je imao mnogo vaniji zadatak nego da se bori sa svakim plemenom na koje sluajno naie. Napokon je neto izmislio. Poto se uvjerio da ga oni dolje ne mogu vidjeti, nekoliko je puta, oponaajui panteru, promuklo zaroktao. Sve su se oi odmah okrenule gore prema liu. Postajalo je sve tamnije, pa nisu mogli progledati kroz lisnati zaklon koji je majmuna-ovjeka titio od njihovih pogleda. Onaj trenutak kad je privukao njihovu panju jo je otrije i gadnije zaurlao, poput iste one ivotinje, a onda je, a da gotovo nije pomakao ni jedan list dok je silazio, siao na tlo izvan ograde pa je, brzinom jelena, potrao naokolo prema seoskim vratima. Tu je tukao po povezanim kolcima kojima su vrata bila sagraena te je dovikivao uroenicima na njihovu jeziku da je prijatelj koji eli hrane i konak. Tarzan je dobro poznavao prirodu crnaca. Znao je da e ih rokot i urlik Site na drvetu uzrujati, i da e ih njegovo udaranje po vratima u tom mraku jo vie prestraiti. Nije udo to mu nisu odgovorili na poziv, jer se crnci boje svakog glasa koji se uje u noi s one strane ograde, uvijek ga pripisuju kakvu demonu ili drugom sablasnom posjetiocu. Ali je on jo zvao. 61

 Pustite me unutra, moji prijatelji! vikao je. Ja sam bijelac koji progonim onog vrlo zlog bijelca koji je ovim putem proao prije nekoliko dana. Slijedim ga zato da ga kaznim za one grijehe to ih je poinio vama i meni. Ako sumnjate u moje prijateljstvo, dokazat u ga time to u otii na ono drvo iznad vaeg sela i otjerati Situ u dunglu, prije nego to skoi meu vas. Ako mi ne obeate da ete me pusti ti unutra i sa mnom postupati kao s prijateljem, pustit u Si tu da ostane ondje i da vas prodre. Jedan asak vladala je utnja. Onda se iz tiine sela zau glas starca. Ako si ti doista bijelac i prijatelj, pustit emo te unutra. Ali najprije mora otjerati Situ. Dobro prihvati Tarzan. Sluajte, pa ete uti kako bjei Sita. Majmun-ovjek brzo se vrati na drvo. Ovaj put ulazio je u granje s velikom bukom, a u isto vrijeme zlokobno je reao poput pantere, tako da oni dolje povjeruju da je ona velika zvijer jo uvijek na drvetu. Kad je dopro gotovo iznad seoske ulice, podigao je veliku graju, tresao je estoko drvo, dovikivao panteri da pobjegne ili e je ubiti, a glas prekidao je urlikom i rezanjem ljutite zvijeri. Zatim je otrao prema suprotnoj strani drveta pa u dunglu, udarajui glasno po deblima, reei sve slabije kako se udaljivao od sela. Nekoliko trenutaka kasnije vratio se na seoska vrata te je doviknuo uroenicima: Otjerao sam Situ rekao je. Sad doite i pustite me kao to ste obeali. Neko vrijeme ula se uzbuena rasprava, ali je napokon dolo est ratnika i otvorilo vrata, zurei tjeskobno napolje, oito sa strahom oekujui kakvo e stvorenje nai napolju. Nije im mnogo odlanulo kad su ugledali gotovo golog bijelca. 62

Ali kad im se Tarzan obratio mirnim glasom i uvjeravao ih o svom prijateljstvu otvorili su vrata malko vie i pustili ga. Kad su vrata bila ponovno zatvorena, osjeaj sigurnosti ponovno se vrati domorocima. Dok je Tarzan hodao seoskom ulicom prema poglaviinoj kolibi, okruivao gaje opor mukaraca, ena i djece. Od poglavice saznao je da je Rokoff proao uzvodno rijekom prije tri dana, i da mu iz ela rastu rogovi i da ga prati tisuu avola. Kasnije je poglavica rekao da je taj vrlo zli bijelac proboravio u selu mjesec dana. Iako se ni jedna od tih izjava nije slagala s Kavirijevom, koji je bio rekao da je Rokoff otiao iz njegova sela tek prije tri dana i da mu je broj pratilaca mnogo manji, Tarzan se tim nesuglasicama nije nimalo udio, jer je dobro znao kako udno djeluje dua divljaka. Njemu je bilo najvanije da sazna da se nalazi na pravom tragu, i da taj vodi u unutranjost. Znao je da mu u takvoj prilici Rokoff ne moe nikako pobjei. Poslije nekoliko sati unakrsnog ispitivanja majmun-ovjek saznao je da nekoliko dana pred Rokoffom putuje jo jedna skupina tri bijelca mukarac, ena i djeai, s nekoliko Mosula. Tarzan je protumaio poglavici da e ga njegovi ljudi slijediti u kanoi, i da e po svoj prilici stii sutradan, i da poglavica, iako e Tarzan moda poi naprijed, treba da ih primi prijateljski i da ih se ne treba bojati, jer e se Mugambi pobrinuti da nita ne naude poglaviinim ljudima, samo ako ih prijateljski prime. A sad zakljuio je ja u lei ispod tog drveta i spavati. Vrlo sam umoran. Neka me nitko ne smeta. Poglavica mu je ponudio kolibu, ali je Tarzan, budui da je otprije poznavao uroenike kolibe, vie volio spavati na svjeem zraku, a osim toga imao je i svoje planove koje je mogao bolje provesti ako ostane ispod drveta. Naveo je kao razlog da hoe biti pri ruci u sluaju da se Sita vrati, a tom
63

objanjenju poglavica se vrlo radovao i dopustio mu da spava ispod drveta. Tarzan je dobro znao da je korisno da na uroenike ostavi dojam kao da posjeduje vie-manje udesne sile. Mogao im je ui u selo i da se ne poslui vratima, ali mislio je da e iznenadan i neprotumaiv nestanak, kad za to doe vrijeme, na njihove djetinje due djelovati dublje i trajnije. Zato se on, im se selo smirilo i zaspalo, podigao, skoio u granje drveta i tiho ieznuo u crnoj, tajanstvenoj noi praumskoj. Ostatak te noi majmun-ovjek kretao se brzo gornjom i srednjom trasom ume. Kad se moglo dobro penjati, vie je volio gornje granje gorostasnog drvea, jer mu je onda mjesec bolje osvjetljavao put. Ali su se njegova ula od roenja tako navikla na taj strani svijet da se ak i u gustoj, crnoj sjeni pri tlu mogao kretati lako i brzo. Vi ili ja, dok hodamo ispod svjetlosnih lukova Main Streeta, ili Broadwaya, ili State Streeta, ne bismo se kretali sigurnije ili ni desetinom one brzine kojom se spretni majmun-ovjek kretao onim mranim labirintom koji bi nas posve zbunio. U zoru zaustavio se da se nahrani, a onda je nekoliko sati odspavao, da krene naprijed prema podnevu. Dvaput je naiao na uroenike. Iako mu je bilo prilino teko da im se priblii, ipak je u svakoj prilici uspio da umiri njihov strah i ratoborne nakane, te je od njih saznao da se nalazi na Rokoffovu tragu. Dva dana kasnije, dok je jo uvijek slijedio Ugambi, naiao je na veliko selo. Poglavica, ovjek opake pojave, naotre-nih zuba koji su esto odavali ljudodera, primio ga je naoko prijateljski. Majmun-ovjek bio je sad potpuno umoran, te je odluio da otpoine osam do deset sati, tako da bude svje i jak kad dostigne Rokoffa, a bio je siguran da ga mora uskoro sresti. Poglavica mu je rekao da je bradati bijelac otiao iz sela upravo prijanje jutro, i da e ga on sigurno uskoro stii. Po64

glavica je rekao da onu drugu skupinu nije vidio niti je o njoj uo. Tarzanu se nije dopala vanjtina i vladanje tog ovjeka. Iako se naoko vladao prijateljski, inilo se da nekako prezire polugolog bijelca koji dolazi bez pratnje i ne dijeli darove. Ali Tarzanu je trebala hrana i poinak, a to mu selo moe lake pruiti nego dungla, pa se zato, budui da se nije bojao ni ovjeka, ni ivotinje, ni vraga, savio u sjeni jedne kolibe i doskora zaspao. Jedva je otiao od poglavice, kad je taj pozvao dva svoja ratnika te im priapnuo nekoliko uputa. Trenutak kasnije ta su glatka, crna tjelesa jurila stazom uz rijeku prema istoku. U selu poglavica je zapovjedio da sve bude savreno mirno. Nije doputao da se itko priblii spavau, niti da se pjeva ili glasno razgovara. Vrlo mu je bilo stalo da se gost ne uznemiruje. Tri sata kasnije nekoliko je kanoa tiho doplovilo niz Ugambi. Njima su brzo veslale jake miice crnih posada. Na obali rijeke stajao je poglavica podigavi koplje vodoravno nad glavom, kao da onima u amcima daje unaprijed dogovoreni znak. A tako je i bilo htio je naznaiti da bijeli stranac jo uvijek mirno spava u selu. Na pramcima dvaju kanoa nalazili su se glasnici koje je prije tri sata poslao poglavica. Bilo je oito da ih je bio poslao da slijede i dovedu tu skupinu, i da je znak s obale bio dogovoren prije nego su oni otili iz sela. Za nekoliko trenutaka izdubeni amci pristali su uz zelenu obalu. Uroenici su se iskrcali, a za njima i estorica bijelaca. To su bili podmukli, runi ljudi, a nitko vie od opakog, bradatog ovjeka koji je njima zapovijedao. Gdje je bijelac o kom tvoji glasnici govore da je u selu? upitao je poglavicu. Ovuda, bwana odgovorio je uroenik. Paljivo sam odravao tiinu u selu, da moe jo spavati kad se ti vra5 Tarzan i njegove ivotinje

65

ti. Ne znam je li to onaj koji ti eli nauditi, ali me je ispitivao sve o tebi, a po pojavi je onakav kakva si ga ti opisao. Ali ti si mislio da je taj siguran u zemlji to si je nazvao Otok dungle. Da mi to nisi ispriao, ne bih ga bio prepoznao, i on bi te slijedio i ubio. Ako je prijatelj, a ne neprijatelj, onda nije nainjena nikakva teta. Ali ako se pokae da je neprijatelj, ja bih vrlo elio puku i neto municije. Dobro si uinio odgovorio je bijelac i imat e puku i municiju bio on prijatelj ili neprijatelj, samo ako bude uz mene. Bit u s tobom odgovori poglavica a sad doi i pogledaj stranca koji spava u mom selu. Rekavi tako, on se okrenu i odvede ih do kolibe u sjeni koje je mirno spavao Tarzan ne slutei nita. Iza te dvojice dolazili su preostali bijelci i dvadesetak ratnika. Ali zbog podignutih kaiprsta poglavice i njegova druga svi su utjeli. Kad su zaobili ugao kolibe, oprezno i na prstima, ruan smijeak dodirnu usne bijelca kad mu oi padoe na golemi lik zaspalog majmuna-ovjeka. Poglavica ga je pogledao upitno, a on je kimnuo glavom, da oznai da poglavica nije pogrijeio u svojim sumnjama. Onda se okrenuo onima iza sebe pa je, pokazavi spavaa, dao znak da ga uhvate i veu. Trenutak kasnije est ratnika skoilo je na iznenaenog Tarzana te su djelovali tako brzo da je bio dobro vezan prije nego to je mogao ista uiniti da pobjegne. Zatim su ga bacili na leaj, a kad su mu se oi otvorile na gomilu koja je stajala kraj njega, pale su na opako lice Nikolasa Rokoffa. Rokoff se nacerio. Stupio je posve do Tarzana. Svinjo! povikao je. Nisi li se dovoljno nauio da treba da se kloni Nikolasa Rokoffa? 66

Zatim je nogom udario ispruenog ovjeka u lice. Ovo ti je za dobrodolicu zarei. Noas, prije nego te moji prijatelji pojedu, rei u ti to se dogodilo tvojoj eni i djetetu, i to s njima nadalje kanim uiniti.

67

PLES SMRTI
Kroz bujno, isprepleteno raslinstvo vijugalo se potpuno tiho vitko tijelo na mekim jastuastim stopalima. Samo su dvije svijetle toke uto-zelena plamena katkad odrazile ekvatorijalnu mjeseinu to je od vremena do vremena probijala krov koji je u nonom povjetarcu utao kao da tiho uzdie. Katkad bi se ivotinja zaustavila podigavi nos visoko i njuei kao da slijedi nekakav trag. Onda bi pak, brzo i nakratko, skoila u granje, tako da bi se na trenutak prekinulo ono neprestano napredovanje prema istoku. U njezine osjetljive nozdrve dolazio je slabi, nevidljivi trag mnogih sonih etveronoaca, tako da je okrutna, sputena eljust slinila od gladi. Ali ivotinja je uporno napredovala. udno je to se nije obazirala na glad, koja bi inae natjerala valovite, krznom obuene miice da skoe na neki mekani vrat. Cijelu tu no nastavljala je ivotinja svoj samotni put, a idui dan zaustavila se samo jednom da ubije, i razderala je na komadie lovinu i prodirala je mumljajui mrzovoljasto kao da je napola uginula od gladi. Bilo je mrano kad se pribliila ogradi to je okruivala veliko urodeniko selo. Poput sjene hitre i tihe smrti kruila je oko sela drei nos na tlu, zaustavivi se napokon blizu ograde, ondje gdje je ta gotovo dodirivala nekoliko koliba. Tu je ivotinja jedan trenutak njuila, a onda je, okrenuvi glavu na jednu stranu, sluala naulivi ui. 68

Ono to je ula nije po ljudskim mjerilima bio nikakav um, a ipak kao da se preko vrlo razgranatih i njenih organa ivotinje poslala poruka divljem mozgu. Divna preobrazba zbila se u onoj nepokretnoj gomili kosti i miia, koja je trenutak prije stajala kao da je isklesana iz stanca kamena. Kao da se nalazi na elinim perima koja su se odjednom ispruila, podigla se brzo i tiho na vrh ograde te je, potajno poput make, iezla u tamnom prostoru izmeu zida i stranje najblie kolibe. Na seoskoj ulici s one strane ene su pripremale vatrice i donosile lonce s vodom, jer je trebalo da proslave veliku gozbu prije nego no potraje nekoliko sati. Oko jaka stupa usred okolnih vatara razgovarala je skupina crnih ratnika. Tjelesa bila su im naliena bijelo i modro i oker u irokim i grotesknim prugama. Velike krugove boje naliili su oko oiju i usana, prstiju i trbuha, a sa pokrivala na glavi, olijepljenih ilovaom, dizalo se areno perje i komadi duge, ravne ice. Selo se pripremalo za gozbu, dok je u kolibi na jednoj strani tog prizora skore orgije leala svezana rtva njihovih ivotinjskih apetita, ekajui svretak. A kakav svretak! Tarzan-majmun napinjao je jake miice da prekine vezove koji su ga sapinjali. Ali su te, na Rokoffov zahtjev, mnogo puta pojaali, tako da ih ni golema snaga majmuna-ovjeka nije mogla pomaknuti. Smrt! Tarzan je tog Stranog Lovca mnogo puta pogledao u lice, i nasmijeio se. I noas bi se opet smijeio kad bi znao da kraj dolazi brzo. Ali sad nije mislio na sebe, nego na druge na svoje drage koji e najvie trpjeti ako on umre. Jane nikad nee saznati kakva je to bila smrt. Za to je hvalio nebesima. I bio je zahvalan to je barem ona sigurna u srcu najveeg grada na svijetu. Sigurna meu ljubaznim i prijateljskim ljudima koji e sve uiniti da joj olakaju nevolju. Ali djeak! 69

Tarzan se previjao od boli kad je na nj mislio. Njegov sin! A sad su njega velikog gospodara dungle njega, Tarza-na, kralja majmuna, jedinog na svijetu koji je bio kadar da pronae i spasi to dijete iz uasa koje je zla Rokoffova dua zasnovala uhvatili poput kakva glupana! Treba da umre za nekoliko sati, a s njim otii e i posljednja prilika da se pomogne djetetu. Nekoliko puta popodne dolazio je Rokoff da ga vidi i grdi i psuje. Ali nije uo od golemog zarobljenika niti rijei prigovora ili uzdaha boli. Zato se napokon toga okanio, te je osobiti dio svog opakog duevnog muenja ostavio za posljednji trenutak, kad je Rokoff, upravo prije nego divlja koplja ljudodera zauvijek oslobode predmet njegove mrnje trpljenja, htio da svom neprijatelju otkrije boravite njegove ene, o kojoj je Tarzan mislio da je u Engleskoj. Mrak je pao na selo. Majmun-ovjek sluao je pripreme za muenje i gozbu. Predstavljao je sebi ples smrti jer ga je mnogo puta ve vidio. Sad e on biti sredinji lik, svezan za stup. On se nije bojao muenja polakim umiranjem, dok ga ratnici u kolu oko njega sijeku na komadie paklenskom vjetinom, koja sakati, a da ne donosi nesvijest. Bio je navikao na trpljenje i na krv i okrutnu smrt. Ali zato mu elja za ivotom nije bila nita slabija, i njegovo e cijelo bie proimati nada i odluka, dok god ne zasvijetli i posljednja iskra ivota i ne ugasi se. Neka samo popuste na panji na trenutak, on je znao da e njegov lukavi duh i golemi miii pronai naina kako e pobjei pobjei i osvetiti se. Dok je tako leao, mislei bijesno na svaku mogunost spasa, njegove osjetljive nosnice osjetie slab, poznati vonj. Odmah se uzbunie sve snage njegova duha. Ubrzo njegove uvjebane ui uhvatie um neega to se nalazilo napolju iza kolibe u kojoj je leao.
70

Usne mu se pomakoe, pa iako iz njih nije izlazio nikakav zvuk koji bi moglo zamijetiti ljudsko uho s one strane zidova zatvora, ipak je znao da e ono napolju uti. Ve je znao tko je to, jer su mu nosnice jasno rekle, kao to nama oi govore o staru prijatelju to ga susreemo na bijelom svjetlu dana. Trenutak kasnije uo je njeni um krznata tijela i jastuastih stopala koja su se penjala ogradom a onda strugala po zidu kolibe. Odmah se kroz rupu, tako nainjenu, provue velika ivotinja te mu prisloni hladnu njuku uz vrat. To je bila pantera Sita. ivotinja je njukala oko ispruenog ovjeka malko cvile-i. Izmjena misli izmeu njih dvoje bila je ograniena, pa Tarzan nije bio siguran shvaa li Sita sve to mu on nastoji saopiti. Sita je, dakako, vidio da je ovjek svezan i bespomoan. Ali da li e pantera shvatiti da je gospodar u opasnosti, Tarzan nije mogao znati. to je dovelo ivotinju? injenica da je dola govorila je to ona moe uiniti. Ali kad je Tarzan pokuao navesti Situ da grize vezove, velika ivotinja kao da nije shvaala to se oekuje, nego je umjesto toga poela lizati zapea i ruke zarobljenika. Tada zaue kako se netko pribliava kolibi. Sita je tiho zareao i oduljao se u tamni kut. Posjetilac oito nije uo tu opomenu, jer je gotovo odmah uao u kolibu visok, gol. divlji ratnik. Priao je Tarzanu i ubo ga kopljem. S usana majmuna-ovjeka zauo se neobian, neprijatan zvuk, na koji je, iz tame najdaljeg kuta kolibe, skoila krznata smrt. ivotinja je skoila ravno na prsi nalienog divljaka te je otre pande zarila u crno meso i zagrizla velikim utim koljaima u tamni vrat. Uasan vrisak boli i straha ote se crncu, a s njim se pomijea i strani urlik krvoedne pantere. Zatim nasta tiina 71

tiina, osim to se trgalo krvavo meso i pucale ljudske kosti meu jakim eljustima. Zbog te buke selo je napolju odjednom uutjelo. Onda se zaue glasovi koji su se savjetovali. Visoki, straljivi glasovi, i duboki, tihi zapovjedniki zvui poglavice. Tarzan i pantera zaue kako se pribliavaju koraci mnogo ljudi, a onda, na Tarzanovo uenje, velika maka se podie s tijela svog plijena te beumno nestade iz kolibe kroz otvor kroz koji je bila ula. ovjek je uo tiho struganje tijela dok je prolazilo preko ograde, a onda je nastupila tiina. Sa suprotne strane kolibe uo je kako se divljaci pribliavaju da izvide to je. Malo se nadao da e se Sita vratiti, jer da ga je ta velika maka bila naumila braniti od doljaka, bila bi ostala kad je zaula da se pribliavaju divljaci. Tarzan je znao kako je udno sazdan mozak velikih praumskih mesodera kako vraki neustraivi znaju biti pred sigurnom smru, a opet kako plaljivi i na najmanji izazov. On nije sumnjao da je neki zvuk crnih doljaka, koji je titrao strahom, udario odgovarajuu notu u ivanom sustavu pantere, te ju je potjerao da se ulja dunglom podvita repa. ovjek je slegao ramenima. E, pa to moemo? Oekivao je da umre, a napokon, to bi Sita mogao za nj uiniti, osim da ubije nekoliko neprijatelja prije nego ga usmrti puka u rukama bijelca. Da gaje maka mogla spasiti! Ah, to bi bila posve drukija pripovijest! Ali Sita tomu nije dorasao, a sad je otiao, pa Tarzan mora izgubiti svaku nadu. Sad su uroenici bili na ulazu u kolibu te su straljivo zavirivali u tamnu unutranjost. Dvojica sprijeda drala su zapaljene baklje u lijevim rukama a spremna koplja u desnim. Plaljivo su se zadravali uz one straga, a ti su ih gurali naprijed.
72

Vrisak panterine rtve, pomijean s urlikom velike make, djelovao je snano na njihove jadne ivce, pa se sad strana utnja u onoj tamnoj unutranjosti inila jo zlokobnijom nego to je bio uasni vrisak. Tada se jedan od onih koje su silili da ue sjeti sretna naina kako e najprije saznati kakva mu opasnost prijeti iz tihe unutranjosti. Brzim pokretom bacio je upaljenu baklju u sredinu kolibe. Odmah se sve na kratak trenutak osvijetli, prije nego se plamen ugasio na zemljanom podu. Lik bijelog zarobljenika bio je jo vrsto svezan kao to su ga posljednji put ostavili, a usred kolibe jo je jedan lik bio jednako nepomian, strano rastrganog i osakaenog vrata i prsiju. Taj prizor je u divljacima, u njihovim praznovjernim grudima, potakao vie straha nego to bi i nazonost samog Site, jer su vidjeli samo ishod okrutnog napadaja na jednog njihovog ovjeka. Ne videi uzroka, njihove zastraene due to sablasno djelo pripisivale su natprirodnim uzrocima, pa su se s tom milju okrenuli vritei od kolibe, skaui prestravljeni preko onih koji su im se natiskivali iza lea. Jedan sat Tarzan je sluao samo mrmor uzbuenih glasova s onog kraja sela. Divljaci su oigledno nastojali da jo jednom smognu hrabrosti i upadnu u kolibu, jer od vremena do vremena podigao bi se divlji pokli, onakav kakvim se ti ratnici slue na bojitu da potaknu svoju hrabrost. Ali napokon ula su dva bijelca, nosei baklje i puke. Tarzan se nije zaudio kad je otkrio da nije doao Rokoff. On bi se bio okladio o svoju duu da nikakva sila na svijetu ne bi bila pokrenula onu veliku kukavicu da stupi pred nepoznatu prijetnju u kolibi. Kad su uroenici vidjeli da bijelci nisu napadnuti, i oni su se sjatili u unutranjost, a glasovi su im zanijemili od uasa kad su vidjeli rastrgano tijelo svog druga. Bijelci su uzalud nastojali da im Tarzan protumai. Na sva njihova pitanja on
73
.-.

je samo tresao glavom, a mrk, znalaki osmijeh bio mu je na usnama. Napokon je doao Rokoff. Lice mu je vrlo problijedjelo kad su mu oi pale na ono krvavo tijelo to se cerilo s poda, lica pod smrtnom maskom boli i uasa. Hajde! pozvao je poglavicu. Hajdemo na posao i dokrajimo tog demona prije no to bi ponovio ovo na vie tvojih ljudi. Poglavica je dao naloge da se Tarzan digne i odnese do stupa. Ali prolo je nekoliko minuta prije nego to je mogao prisiliti ikoga od svojih ljudi da dodirnu zarobljenika. Napokon su, nevoljko, etvorica mladih ratnika Tarzana grubo odvukli iz kolibe, a kad su se jednom nali napolju, uas kao da je nestao iz divljih srdaca. Dvadesetak crnaca urlalo je i guralo i udaralo zarobljenika na ulici sela a onda su ga svezali za stup usred kruga vatrica i uzavrelih lonaca. Kad su ga napokon svezali, te se inio bespomoan i bez najmanje nade u pomo, Rokoff ova splasnula hrabrost nadu-la se do uobiajenih razmjera, sad kad je opasnost prestala. Stupio je do majmuna-ovjeka pa je, zgrabivi koplje iz ruku jednog ratnika, prvi ubo bespomonu rtvu. Strujica krvi prokapala je iz rane na boku niz divovu glatku kou. Ali iz njegovih usta nije se zauo uzdah boli. Preziran smijeak na licu kao da je razbjesnio Rokoffa. Sipajui kletve, skoio je na bespomonog zarobljenika te ga je udarao stisnutim akama po licu i nesmiljeno ga udarao po nogama. Zatim je podigao teko koplje da ga zarije kroz ono jako srce, a Tarzan-majmun mu se i dalje prezirno smijeio. Prije nego to je Rokoff mogao zariti oruje u srce, poglavica je skoio i odvukao ga od rtve koju je on svojatao za sebe. Stani, bijelce povikao je. Otmi nam ovog zarob ljenika i smrtni ples, pa e ga moda ti zamijeniti.
74

Ta prijetnja snano je djelovala, jer Rokoff vie nije navaljivao na zarobljenika, iako je i dalje stajao malko podalje i vrijeao svog neprijatelja. Rekao je Tarzanu da e sam on pojesti srce majmuna-ovjeka. Opirno je opisivao uase budueg ivota Tarzanova sina, te je dao naslutiti da e njegova osveta dosei i Janu Clavton. Ti misli da ti je ena sigurna u Engleskoj govorio je Rokoff. Jadna budala! Ona je upravo ovaj trenutak u rukama ovjeka koji ak nije ni potena roda, daleko od zatite prijatelja i sigurnosti Londona. Nisam ti htio kazati sve dok ti na Otok dungle ne donesem dokaz o njezinoj sudbini. Sad kad e umrijeti najstranijom smru kojom bijelac moe umrijeti neka ova rije o nevolji tvoje ene pojaa muke to ih mora trpjeti prije nego to te posljednji divlji ubod koplja ne oslobodi muenja. Ples je sad poeo, a povici iz ratnikog kola zagluili su dalje Rokoffove pokuaje da alosti svoju rtvu. Divljaci su, dok je svjetlo vatre titralo i igralo se na nalienim tjelesima, skakali i kruili oko rtve na stupu. Tarzan se sjetio slina prizora, kad je iz slinog poloaja spasio D'Arnota u posljednji trenutak, prije nego to je posljednji ubod koplja zavrio njegovo trpljenje. Tko e sad njega spasiti? Nitko na cijelom svijetu ne moe ga spasiti od muke i smrti. Nikakav uas i odvratnost nije osjeao na pomisao da e ga poslije plesa ovi ljudski vragovi poderati. To nije poveavalo njegovo trpljenje, kao to bi bilo poveavalo trpljenje obina bijelca, jer Tarzan je cijeli svoj ivot gledao kako pra-umske ivotinje prodiru meso svoje lovine. Zar se on sam nije borio za onu odurnu podlakticu velika majmuna, na onom davnom Dum-Dumu, kad je ubio divljeg Tublata i naao svoje asno mjesto meu Kerakovim majmunima? Sad su se plesai pleui sve vie pribliavali. Koplja su poela pomalo bosti, da poslije toga ponu bosti jae. 75

Ono e brzo doi. Majmun-ovjek teio je za posljednjim divljim ubodom koji e mu dovriti nevolju. A onda se, daleko u gustoj, stranoj dungli, zau otar vrisak. Na trenutak plesai su stali, a u toj utnji s usana vrsto vezanog bijelca zau se odgovor, strasniji i uasniji nego onaj urlik. Nekoliko trenutaka crnci su oklijevali. Zatim su, na poticaj Rokoffa i njihova poglavice, skoili da dovre ples i rtvu. Ali prije nego to je ikoje drugo koplje dodirnulo smeu kou, utosmee utjelovljenje zelenooke mrnje i okrutnosti skoi s vrata kolibe u kojoj je Tarzan bio zatvoren, i pantera Sita stajao je reei uz svog gospodara. Na trenutak crnci i bijelci stajali su kao gromom oinuti. Oi su im se prikovale za iskeene koljae praumske make. Samo Tarzan-majmun vidio je to se jo pomaljalo iz tamne unutranjosti kolibe.

VITETVO ILI PODLOST

Kroz okno svoje kabine na Kincaidu Jane Clavton vidjela je kako joj supruga odvoze na zelenu obalu Otoka dungle, a onda je brod nastavio plovidbu. Nekoliko dana vidjela je samo Svena Anderssena, utljiva i odbojna kuhara Kincaida. Upitala ga je za ime obale na kojoj su ostavili supruga. Mislim puhati prilino skoro prilino jako odgovo rio je veanin, a to je bilo sve to je od njega mogla doznati. Zakljuila je da nita drugo engleski ne zna, pa ga je zato prestala ispitivati. Ali nikad nije zaboravljala da ga lijepo pozdravi i da mu se zahvali za ovu stranu, odvratnu hranu koju joj je donosio. Tri dana otkako su iskrcali Tarzana, Kincaid se usidrio na uu velike rijeke. Tada je Rokoff doao u kabinu Jane Clavton. Stigli smo, moja draga rekao je gadno se cerei. Doao sam da vam ponudim sigurnost, slobodu i lagodnost. Moje se srce od vae patnje smekalo, pa bih htio popraviti stvari koliko samo mogu. Va suprug bio je ivotinja to znate najbolje vi koji ste ga nali gola u njegovoj rodnoj dungli, gdje je divljao i druio se sa zvijerima. A ja sam gos podin, ne samo da sam se rodio od plemenite krvi nego sam i odgojen kako i spada visoku staleu. Vama, draga Jane, nu dim ljubav kulturnog ovjeka i druenje s kulturnim i finim ovjekom, to vam je moralo vrlo nedostajati u odnosima s jadnim majmunom za kog ste iz djevojake zaslijepljenosti nesmotreno udali. Ja vas volim, Jane. Treba samo da kaete
77

76

rije, pa za vas vie nee biti alosti ak e vam se i dijete vratiti a da mu se nee uiniti nita zla. Na vratima zaustavio se Sven Anderssen s rukom koji je donosio lady Grevstoke. Na dugom, tankom vratu nagnula mu se mala glava na jednu stranu, nablizu smjetene oi napola su se zatvorile, ui tako se jasno izrazilo ono dranje potajnog prislukivanja kao da su mu se zaista naulile ak i dugi, uti, razvueni brk kao da se neto spustio. Kad je Rokoff zavrio te je poekao odgovor, izraaj iznenaenja na licu Jane Clavton pretvori se u izraaj ogavnosti. Upravo je zadrhtala pred licem tog ovjeka. Ne bih se udila, monsieur Rokoff govorila je da ste me pokuali prisiliti da podlegnem vaim opakim elja ma, ali nikad ne bih ni pomislila da ete biti toliko zaslijep ljeni pa da vjerujete da u ja, ena Johna Clavtona, doi k va ma dobrovoljno, pa makar i zato da sebi spasim ivot. Znala sam vas kao lopova, monsieur Rokoff, ali dosad vas nisam smatrala budalom. , Rokoffove oi se suzie, a crvenilo ponienja izbi mu na blijedom licu. Zakoraio je prijetei prema mladoj eni. Vidjet emo na kraju tko je budala zapsikao je onda kad vas prisilim da radite po mojoj volji, i kad vas vaa plebejska jenkijska tvrdoglavost bude stajala svega to vam je drago ak i ivota vaeg djeteta jer tako mi kostiju sv. Petra, odustat u od svega to sam namjeravao s tim deri-' tem, pa u mu izvaditi srce pred vaim oima. Znat ete to znai vrijeati Nikolasa Rokoffa. Jane Clavton umorno se okrenula. emu razglabati rekla je o dubinama do kojih vaa osvetljiva narav moe pasti? Ne moete me skloniti ni prijetnjama ni djelima. Moje dijete jo ne moe samo prosu ivati, ali ja, njegova majka, mogu predviati da bi on, kad bi mu se dopustilo da doivi muevnu dob, rado rtvovao svoj ivot za ast majke. Ma koliko ga ljubim, neu kupovati 78

njegov ivot uz takvu cijenu. A kad i bih, on bi me proklinjao sve do smrti. Rokoff se sad posve razljutio zato to nije mogao zastraiti tu enu. Osjeao je samo mrnju prema njoj, ali je sebi u bolesnu glavu bio zabio da bi mu se aa osvete, kad bi Janu prisilio da pristane na njegove zahtjeve kao na cijenu za ivot njezin i njezina djeteta, napunila do vrha jer on bi se po evropskim prijestolnicama mogao razmetati enom lorda Grevstokea kao svojom ljubavnicom. Ponovno joj je pristupio blie. Njegovo opako lice grilo se od bijesa i poude. Poput zvijeri skoio je na nju pa ju je, s jakim prstima na vratu, prisilio da legne nauznak na leaj. U isti trenutak vrata kabine buno se otvorie. Rokoff je skoio na noge te je, okrenuvi se, ugledao vedskog kuhara. U obino lisijim oima tog ovjeka sad se odraavala krajnja glupost. Donja eljust mu se tupo spustila. Rasporeivao je obrok lady Greystoke po stoliu na kraju kabine. Rokoff se zapilji u kuhara. to ti misli? povikao je. Kako moe ovamo ula ziti bez doputenja? Izlazi! Kuhar je svoje vodene modre oi svrnuo na Rokoffa pa se prazno smijeio. Mislim puhati, prilino skoro, prilino jako progovorio je, a onda je poeo ponovno rasporeivati ono malo jela po stoliu. Izlazi odavde, ili u te izbaciti, ti bijedna budalo! rikao je Rokoff zakoraivi prijetei prema veaninu. Anderssen mu se dalje glupo smijeio, ali je jedna apa, debela poput buta, kradomice kliznula do drka dugog, tankog noa to je provirivao sa masnog konopa oko zaprljane pregae. Rokoff je vidio taj pokret, te se zaustavio. Zatim se okrenuo Jani Clavton. Dajem vam vremena do sutra rekao je da raz mislite o odgovoru na moju ponudu. Sve emo poslati na 79

obalu pod ovom ili onom izlikom, a ostat emo na brodu samo vi, dijete, Paulvitch i ja. Onda ete moi mirno gledati kako umire va sin. Govorio je francuski, tako da kuhar ne moe shvatiti strano znaenje rijei. Kad je zavrio, izletio je iz kabine a da vie nije ni pogledao ovjeka koji ga je prekinuo u alosnom poslu. Kad je otiao, Sven Anderssen okrenuo se prema lady Grevstoke onaj glupi izraaj kojim je bio prekrio svoje misli sad je spao, a na njegovu mjestu naao se izraaj lukav-tine i prepredenosti. On misliti ja budala rekao je. On budala. Ja zna ti francuski. Jane Clavton pogleda ga iznenaeno. Shvatili ste sve to je rekao? Anderssen se naceri. Svakako odgovorio je. I uli ste to se ovdje odvijalo i doli ste me zatititi? -* Vi meni bili dobri tumaio je veanin. On sa mnom postupati kao prljavim psom. Ja vama pomoi, gospoda. Samo ekati ja vama pomoi. Ja biti na Zapadna obala mnogo puta. Ali kako mi moete pomoi, Svene upitala je ona kad e svi ovi ljudi biti protiv vas? Ja misliti odgovorio je Sven Anderssen puhati prilino skoro, prilino jako a zatim se okrenuo i otiao iz kabine. Iako je Jane Clavton sumnjala da e joj kuhar moi pruiti ikakvu stvarnu pomo, bila mu je ipak zahvalna za ono to je ve uinio. Osjeaj da ona meu tim neprijateljima ima prijatelja bio je prva ugodna zraka koja je olakala teret njezine jadne bojazni na dugom putovanju Kincaida. Taj dan vie nije vidjela Rokoffa, niti ikoga drugoga dok Sven nije doao s veerom. Htjela ga je navui na razgovor o njegovim planovima kako da joj pomogne, ali je iz njega
80

mogla izvui samo ono otrcano prorotvo o buduem stanju vjetra. Kao daje odjednom ponovno pao u uobiajeno stanje velike tuposti. Meutim, kad je malo kasnije odlazio iz kabine, s praznim posudama, apnuo je vrlo tiho: Ostavite na sebi odjeu i smotajte pokrivae. Ja u doi po vas prilino skoro. Bio bi odmah kliznuo iz sobe, ali mu Jane stavi ruku na rukav. Moje dijete? upitala je. Ne mogu ii bez njega. Uiniti ono to ja kazati odgovori Anderssen namrteno ja vas pomagati, zato ne biti vi smijeni. Kad je on otiao, Jane Clavton je klonula na leaj potpuno zbunjena. to da ini? Sumnje o veaninovim nakanama rojile su joj se glavom. Ne bi li joj, ako se njemu preda u ruke bilo beskrajno gore, nego to joj ve jest? Ne, ne moe joj ni u drutvu sa samim vragom biti gore nego s Nikolasom Rokoffom, jer se o vragu barem pria da ima dostojanstva. Zaklela se mnogo puta da nee s Kincaida otii bez svog djeteta, a ipak ostala je odjevena jo dugo poslije uobiajenog vremena za spavanje, a pokrivai su joj bili uredno smotani i svezani jakim uzetom, kad oko ponoi zau tiho struganje po drvenim ploama vrata. Brzo je prela sobu i povukla zasun. Vrata se tiho rastvo-rie te unutra ue zavijeni lik veanina. Na jednoj ruci nosio je sveanj, po svoj prilici pokrivae. Drugom rukom dao je znak za utnju, stavivi prljav kaiprst na usne. Priao joj je posve. Nosite to apnuo je. Ne vikati kad vidite. To vae dijete. Brze ruke zgrabie sveanj od kuhara, a gladne majinske ruke privile su zaspalo dijete na grudi, dok su vrue suze radosnice kapale niz obraze i cijelo se tijelo treslo od uzbuenja.
6 Tarzan i njegove ivotinje

81

 Doite! zapovjedio je Anderssen. Nemamo previe vremena. On je pokupio sveanj pokrivaa, a s one strane vrata i svoj. Zatim ju je odveo do boka broda, pomogao joj je kad je silazila ljestvama od konopa, drei dijete dok se nij& spustila do amca. Trenutak kasnije on je presjekao konop kojim se taj mali amac drao za bok parobroda, pa je, sagnuvi se tiho do omotanih vesala, za veslao prema crnim sjenama uz rijeku Ugambi. Anderssen je veslao kao da ovaj predio dobro poznaje, a kad je poslije pola sata kroz oblake prodro mjesec otkrili su kako na lijevoj strani utjee u Ugambi neki pritok. veanin je skrenuo amiem u taj pritok. Jane Clavton pitala se zna li taj ovjek kamo ide. Nije znala da se on kao kuhar taj isti dan bio odvezao tom istom rijekom prema seocetu gdje se s uroenicima pogodio za hranu, i da je ondje uredio pojedinosti to se tie pustolovine koju su sad poduzeli. Iako je mjesec bio pun, povrina rjeice bila je posve tamna. Golemo drvee nadvisivalo je obale i sastajalo se u veliku luku iznad sredine rijeke. Duga mahovina visila je s lijepo savijenih grana, a golemi puzavci penjali su se u veliku izobilju od tla do najviih grana te su u zavojima i petljama padali gotovo do mirne povrine rijeke. Od vremena do vremena povrinu rijeke odjednom bi poremetio veliki krokodil, koji bi se prestraio udaranja vesala, ili bi daui i puui, porodica vodenih konja zaronila s pjeanog pruda na hladno, sigurno dno. Iz guste dungle s obje strane dopirali su udni noni krikovi mesodera luaki glasovi hijene, kaljavi rokot pantere, duboka i strana rika lava. A s njima i neobini, uasni glasovi koje ena nije mogla povezati ni s jednim obinim nonim vrebaocem glasovi jo strasniji zbog tajanstvenosti. Sjedei na krmi amca, privijala je dijete na grudi. Zbog tog njenog, bespomonog djeteceta bila je te noi vrlo sretna. 82

Iako nije znala u kakvu sudbinu odlazi, ili kako je brzo ta sudbina moe zatei, ipak je bila sretna i zahvalna za taj trenutak, ma koliko kratak on bio, zato to moe stisnuti dijete u rukama. Jedva je mogla ekati dolazak dana, da ponovno pogleda svijetlo lice malog, crnookog Jacka. Neprestano je napinjala oi kroz crninu praumske noi, da barem malo vidi one drage crte lica, ali razabirala je samo nejasne obrise djetinjeg lica. Onda bi ponovno privila taj topli, mali svenji na uzbueno srce. Mora da je bilo blizu tri sata ujutro kad je Anderssen skrenuo pramac amca prema obali, pred istinom gdje se, u sve slabijoj mjeseini, nejasno razabirala skupina kolibica okruenih bornom od trnja. veanin je nekoliko puta povikao prije nego je dobio odgovor iz sela, a i onda ga je dobio samo zato to su ga oekivali, toliko se uroenici boje glasova to dolaze iz tamne noi. Pomogao je Jani Clavton da se popne s djetetom na obalu, privezao je amac za malen grm, pobrao pokrivae i uputio se prema borni. Na vratima sela primila ih je ena poglavice kojemu je Anderssen platio da im pomogne. Odvela ih je u poglaviinu kolibu, ali je Anderssen rekao da e spavati napolju na tlu, pa ih je ona, kad je tako obavila svoju dunost, prepustila njima samima. veanin je, poto je na svoj grubi nain protumaio da su kolibe bez sumnje prljave i pune gamadi, rairio Janine pokrivae po tlu, a malo podalje rasprostro je i svoje i legao da spava. Proteklo je neko vrijeme prije nego to se mlada ena mogla udobno smjestiti na tvrdom tlu, ali je napokon, s djetetom u rukama, zaspala od krajnje iscrpljenosti. Kad se probudila, bio je bijeli dan. Oko nje okupilo se dvadesetak radoznalih uroenika, veim dijelom mukaraca, jer meu uroenicima mukarac posjeduje tu karakteristiku u najpretjeranijem obliku. Instin83

ktivno je Jane Clavton privukla dijete vie k sebi, iako je doskora vidjela da crnci nikako ne ele nauditi ni njoj ni djetetu. Jedan joj je ponudio tikvu mlijeka prljava, zadimljena tikva sa starom slojevitom korom davno isirena mlijeka u njezinu grlu. Ali duh tog darovatelja duboko ju je dirnuo, pa joj se lice na trenutak osvijetli onim gotovo zaboravljenim smijekom kojim je zraila njezina ljepota i koji je pomogao da se proslavila i u Baltimoreu i u Londonu. Uzela je tikvu jednom rukom, pa ju je, da ne uvrijedi darovatelja, podigla na usne, iako nije nikako mogla zatomiti muninu koja joj se podigla kad je tu smrdljivu posudu prinijela k nosnicama. Spasio ju je Anderssen. Uzevi tikvu, sam je jedan dio popio pa ju je onda vratio uroeniku zajedno s darom modrih kuglica. Sad je sunce svijetlilo jarko. Iako je dijete jo spavalo, Jane je jedva mogla potisnuti nestrpljivost da barem jednom baci pogled na ono drago lice. Uroenici su se na zapovijed poglavice povukli. Ovaj je sad, malko podalje razgovarao s Anderssenom. Dok je ona razmiljala je li pametno da budi dijete u snu, tim da podigne pokriva koji mu je sad titio lice od sunca, zamijetila je da kuhar razgovara s poglavicom crnakim jezikom. Kako je to doista izvanredan ovjek! Ona je mislila da je neznalica i glupan, i to jo dan prije, a sad je u dvadeset i etiri sata saznala da govori ne samo engleski nego i francuski, i primitivno narjeje Zapadne obale. Ona je mislila da je on prevrtljiv, okrutan i nepouzdan, a ipak se, koliko je imala razloga da vjeruje, pokazao odskora u svemu drugaiji. Jedva se moglo vjerovati da joj on slui samo iz vitekih pobuda. U njegovim nakanama i planovima mora biti neto dublje nego to je on dosad otkrio.
84

Ona nije mogla odgovoriti, a kad ga je pogledala one nablizu smjetene, vrdave oi i odvratne crte lica zadrhtala je, jer bila je uvjerena da se nikakve visoke znaajke ne mogu skrivati iza tako gadne vanjtine. Dok je o tom mislila, a i premiljavala bi li otkrila djetetovo lice, onaj sitni svenji u njezinu krilu malko kmeknu, a zatim zague tako da joj se srce razigralo. Dijete se probudilo! Sad moe uivati gledajui ga. Brzo je strgla pokriva s djetetova lica. Anderssen ju je gledao to radi. Vidio je kako je zateturala, pruajui dijete od sebe, uasnutih oiju prikovanih za bucmasto lie i oi koje su treptale. Onda on zau bolni krik, kad su joj koljena popustila te se sruila na tlo onesvijetena.

85

VEANIN
Kad su ratnici nabijeni oko Tarzana i Site shvatili da im je ples smrti prekinula pantera od krvi i mesa, malko su se osokolili, jer e usred svih onih kopalja biti osuen i sam jaki Sita. Rokoff je nukao poglavicu da kopljanici bace koplja, a crnac je upravo htio izdati tu zapovijed, kad mu oi odvrlu-dae mimo Tarzana, slijedei pogled majmuna-ovjeka. S uasnim vriskom poglavica se okrenu i pobjee prema seoskim vratima, a kad su se njegovi ljudi okrenuli da vide uzrok poglaviine strave, i oni dadoe petama vjetra jer eto, na njih su se valjali, a golema tjelesa jo im je uveala mjeseina i svjetlo logorske vatre, strani Akutovi majmuni. Onaj asak kad su uroenici nagnuli bjeati iznad vriska crnaca zaori divlji pokli majmuna-ovjeka, pa su na nj, kao za odgovor, Sita i majmuni skoili reei za bjeguncima. Neki ratnici okrenuli su se da se bore sa razbjenjelim protivnicima, ali pred paklenskom okrutnou divljih zvijeri padali su raskrvavljeni i mrtvi. I drugi su padali na bijegu. Tek kad se selo ispraznilo te je i posljednji crnac ieznuo u grmlju, Tarzan je svoj divlji opor mogao pozvati k sebi. Onda je, na svoju alost, otkrio da ne moe ni jednom, ak ni razmjerno inteligentnom Akutu, protumaiti da eli da ga oslobode vezova kojima su ga vezali za stup. S vremenom e, dakako, ta misao probiti njihove debele lubanje, ali se, meutim, moe dogoditi crnci bi se mogli u punoj snazi vratiti u selo, a bijelci bi ih lako mogli sve postri86

jeljati s oblinjeg drvea da bi ak mogao umrijeti od gladi prije nego tupi majmuni shvate da eli da mu pregrizu vezove. Sto se tie Site ta je velika maka shvaala ak i manje od majmuna. Ali ipak Tarzan nije mogao a da se ne udi divnim znaajkama koje je ta zvijer pokazala. Jedva da se moglo sumnjati da osjea pravu naklonost prema njemu, jer je sad, kad nije bilo crnaca, hodala polako ovamo-onamo oko stupa i eala bokove o noge majmuna-ovjeka, i prela poput zadovoljne arene makice. Tarzan nije mogao sumnjati da je svojom voljom otila po ostatak opora, da spasi Tarzana. Njegov je Sita doista bio dragulj meu ivotinjama. Majmun-ovjek mnogo se zabrinjavao to nema Mugambija. Nastojao je od Akuta saznati to je s tim crncem, jer se bojao da su ivotinje, osloboene Tarzanova pritiska, napale tog ovjeka i proderale ga. Ali na sva pitanja veliki majmun samo je pokazivao natrag, u smjeru odakle su doli iz dungle. No je prola, a Tarzan je jo bio svezan za stup. Odmah poslije zore obistinile su se njegove bojazni, kad je otkrio da se gola crna tjelesa uljaju oko sela po samom rubu dungle. Crnci su se vraali. Po danu bit e toliko hrabri da e navaliti na onu aicu ivotinja koje su ih otjerale iz vlastitih stanova. Ishod idueg okraja bio je jasan, samo ako divljaci obuzdaju praznovjernu stravu, jer nije se moglo oekivati da e pantera i majmuni preivjeti doista odluan napad velikog broja crnaca oboruanih dugim kopljima i otrovnim strelicama. Nekoliko trenutaka kasnije bilo je jasno da se crnci pripremaju da napadnu, jer su se poeli otvoreno pokazivati na rubu istine, gdje su plesali i skakali maui kopljima i izvikujui prema selu pogrde .i divlje ratne krikove. Tako e se to, Tarzan je znao, nastaviti dok crnce ne obuzme stanje histerine hrabrosti, dovoljne da im dotraje u kratkom napadu na selo. Iako je sumnjao da e do njih do87

prijeti ve u prvom pokuaju, vjerovao je da e drugi ili trei put nagrnuti kroz vrata, a ishod e biti da e se zatrti Tarza-novi hrabri, ali nenaoruani i nedisciplinirani branioci. Upravo kao to je bio i nasluivao, prvi napad nije bune ratnike doveo daleko na otvoreno otar, neobini pokli majmuna-ovjeka bio je dovoljan da ih otjera u grmlje. Pola sata skakutali su i ohrabrivali se povicima, opet su pokuali navaliti. Ovaj put doprli su sve do seoskih vrata, ali kad su Sita, i strani majmuni skoili meu njih, okrenuli su se viui od uasa te ponovno pobjegli u dunglu. Opet su zaplesali i poeli vikati. Ovaj put, u to Tarzan nije sumnjao, ui e u selo i dovriti onaj posao koji bi aica odlunih bijelaca dovrila uspjeno ve u prvom pokuaju. Biti tako blizu spasa, a ne moi se spasiti samo zato to jadnim, divljim prijateljima ne moe objasniti to od njih hoe to gaje razdraivalo. Ali nije se zato na njih ljutio. Oni su uinili to su najbolje mogli, a sad je bio siguran da e ostati s njim i umrijeti nastojei beskorisno da ga brane. Crnci su .se ve spremali da napadnu. Nekoliko pojedinaca polo je prema selu, te su pozivali druge da ih slijede. Za trenutak cijeli e taj divlji opor potrati preko istine. Tarzan je razmiljao samo o djetecetu negdje u ovoj okrutnoj divljini. Boljelo ga je srce to vie nee moi spasiti sina to, kao i pomisao na Janino trpljenje, bilo je sve to mu je lealo na hrabrom srcu u tim, kako je on mislio, posljednjim asovima ivota. Pomo, sve ono emu se nadao, dola mu je u pravi trenutak i promaila je. Vie se niemu ne moe nadati. Crnci su bili na pola puta preko istine, kad je vladanje jednog majmuna privuklo Tarzanovu panju. Zvijer je buljila prema kolibama. Tarzan je slijedio njezin pogled. Beskrajno mu je odlanulo i obradovao se kad je vidio kako stasiti lik Mugambija tri prema njemu. 88

Golemi crnac teko je disao, kao od prevelika tjelesna napora i uzbuenja. Jurnuo je do Tarzana i, kad su prvi divljaci doprli do seoskih vrata, svojim noem prekinuo je i posljednje konope koji su Tarzana vezali za stup. Po ulici leala su trupla divljaka koji su prolu no pali u borbi s oporom. Tarzan uze od jednoga koplje i toljagu pa je s Mugambijem uza se i uzrealim oporom oko sebe, doekao uroenike kad su nagrnuli kroz vrata. Divlja i strana bila je bitka, ali su divljaci napokon bili odbijeni, valjda vie zbog straha pred crncem i bijelcem, koji su se borili zajedno s panterom i golim divljim Akutovim majmunima, nego zato to ne bi mogli savladati razmjerno slabu snagu koja im se suprotstavila. Jedan zarobljenik pao je u Tarzanove ruke, te ga je majmun-ovjek ispitivao, nastojei saznati to je s Rokoffom i njegovom skupinom. Kad mu je obeao da e ga za tu obavijest osloboditi, crnac mu je ispriao sve to je znao o Rokof-fovim pokretima. ini se da je rano ujutro njihov poglavica pokuao nagovoriti bijelce da se s njim vrate u selo i svojim pukama unite okrutni opor to je zauzeo selo. Ali se inilo da se Rokoff bojao bijelca i njegovih udnih drugova ak i vie nego sami crnci. Ni pod kojim uvjetom nije pristajao da se vrati ni u blizinu sela. Umjesto toga uurbano je skupinu poveo do rijeke, gdje su ukrali izvjestan broj kanoa to su ih crnci ondje sakrili. Posljednji put vidjeli su ih kad su snano veslali uz rijeku. Veslali su crnci iz Kavirijeva sela. I tako je Tarzan-majmun opet krenuo na put, da trai svog sina i progoni otmiara. Muno su hodali dane i dane gotovo nenastanjenom zemljom, samo da napokon saznaju da su na pogrenom tragu. Skupina se bila smanjila za trojicu, jer su tri Akutova majmuna pala u borbi u selu. Sad je, s Akutom bilo pet velikih majmuna, i Sita je bio ondje i Mugambi i Tarzan. 89

Majmun-ovjek vie nije uo glasina ak ni o ono troje to je ilo pred Rokoffom o bijelcu, bjelkinji i djetetu. Nije mogao znati tko je taj mukarac i ta ena, ali bio je siguran da je to njegovo dijete, pa je zato uporno slijedio trag. Bio je siguran da e Rokoff slijediti tu trojku, pa je mislio da e se, dok se god bude drao Rokoffova traga, sve vie primicati onom trenutku kad e spasiti sina od opasnosti i uasa koji mu prijete. Vrativi se, poto su izgubili Rokoffov trag, Tarzan je ponovno krenuo na mjesto gdje je Rokoff ostavio rijeku i poao gutarom prema sjeveru. On je tu promjenu mogao protumaiti samo tako da je ono dvoje s djetetom isto tako skrenulo s rijeke. Nigdje na putu, meutim, nije mogao sigurno saznati da je dijete ispred njega. Ni jedan jedini ratnik kojega su pitali nije vidio ni uo o toj drugoj skupini, iako su gotovo svi doli u izravan dodir s Rokoffom ili razgovarali s takvima koji su ga sreli. Tarzanu je bilo teko razgovarati s tim uroenicima, jer bi oni, im bi ugledali njegove drugove, pobjegli u grmlje. Bilo je jedino mogue da ide ispred skupine, i tu i tamo u zasjedi doeka samotna ratnika u dungli. Jednog dana, dok je tako sam putovao, pratei trag divljaka koji nije nita nasluivao, naiao je na tog ovjeka ba kad je htio baciti koplje u ranjena bijelca koji je uao u uperku grmlja uz stazu. Tog je bijelca Tarzan ve vidio, te ga je odmah prepoznao. Duboko u pamenje usadile su mu se one odbojne crte lica - nablizu smjetene oi, prevrtljiv izraaj, sputeni uti brk. Odmah pade majmunu-ovjeku na pamet da taj ovjek nije bio meu onima koji su pratili Rokoffa u selo u kojem je on bio zarobljenik. Vidio ih je sve, a taj ondje nije bio. To se moglo protumaiti samo tako da je on bjeao ispred Rokoffa

sa enom i djetetom a ta ena bila je Jane Clavton. On je sad shvaao Rokoffove rijei. Lice majmuna-ovjeka^problijedi kad je ugledao one gnjecave, zlom obiljeene veaninove obraze. Na elu mu se pojavio iroki trag skrleti koji je isticao oiljak gdje je prije mnogo godina u onoj okrutnoj bici u kojoj je Tarzan dokazao svoju sposobnost da bude kralj Kerakovih majmuna, Terkoz oderao velik komad koe. Taj ovjek njegov je plijen crnac ne smije da ga dobije, i s tom milju skoio je na ratnika i izbio mu iz ruke koplje prije no to je ono doseglo cilj. Crnac se, potegavi no, okrenu da se bori s novim neprijateljem, dok je veanin, leei u grmlju, bio svjedokom dvoboja kakav nije nikad ni sanjao da e gledati napola gol bijelac borio se s polugolim crncem, prsa o prsa isprva grubim orujem iskonskog ovjeka, a onda rukama i zubima poput ivotinja. Neko vrijeme Anderssen nije prepoznao bijelca, a onda, kad mu je napokon sinulo da je ve i prije vidio tog diva, oi mu se razrogaie od uenja to je ta zvijer koja je reala i derala bila onaj dotjerani Englez zarobljenik na Kincaidu. Engleski plemi! Od lady Grevstoke, na njihovu bijegu uz Ugambi, saznao je sve o zarobljenicima na Kincaidu. Prije, kao i drugi lanovi posade tog parobroda, nije znao tko su to dvoje. Borba je bila zavrila. Tarzan je bio prisiljen ubiti svog protivnika, jer se nije htio predati. veanin je vidio kako bijelac skae uz truplo neprijatelja na noge, stavlja stopalo na slomljen vrat i klie svoj strani pobjedniki zov. Anderssen je zadrhtao. Zatim se Tarzan okrenu k njemu. Lice mu je bilo hladno i okrutno, a u sivim oima veanin je itao umorstvo. Gdje je moja ena? zareao je majmun-ovjek. Gdje je dijete? 91

90

Anderssen je htio odgovoriti, ali ga je guio iznenadan napad kalja. Strelica mu je potpuno probila prsa, a kako je kalj ao krv mu se odjednom iz ranjenih plua izlila na usta i nos. Tarzan je poekao da taj napad proe. Poput bronana kipa hladan, tvrd i nesmiljen stajao je nad bespomonim ovjekom, ekajui da se doepa obavijesti koja mu treba, a onda da ga ubije. Uto kaalj i krvarenje prestade, te je ranjenik opet pokuao progovoriti. Tarzan je klekao uz usne koje su se slabo micale. ena i dijete! po/iovio je. Gdje su? Anderssen je pokazao trag. Rokoff on ih ima apnuo je. Kako ste doli ovamo? nastavljao je Tarzan. Zato niste s Rokoff om? On nas uhvatiti odgovori Anderssen tako tihim glasom da je majmun-ovjek mogao jedva razabirati rijei. Oni nas uhvatiti. Ja se boriti, ali moji ljudi svi pobjei. Onda me uhvatiti i raniti. Rokoff rei ostaviti me ovdje za hijene. To biti gore nego ubiti. On uzeti vau enu i dijete. Sto ste s njima inili kamo ste ih vodili? upitao je Tarzan, a onda, divlje, skoivi k tom ovjeku s pogledom koji je gorio od mrnje i osvete koju je teko svladavao, povie: to ste uinili mojoj eni i djetetu? Govorite brzo prije nego to vas ubijem! Recite mi i najgore, ili u vas razderati na komade rukama i zubima. Vidjeli ste da to mogu uiniti! Anderssen razrogai oi od uenja. Ta aptao je ja im nisam nauditi. Nastojao spasiti ih od Rokoffa. Vaa ena bila meni ljubazna na Kincaidu, a katkad ja uti ono djetece plakati. Imam enu i dijete u Christiania, te ne moi podnositi vidjeti kako odijeljeni i u Rokoffovim rukama. To je bilo sve. Zar se ja initi ovjek koji njima nauditi? nastavio je poslije stanke, pokazujui strelicu koja mu je virila iz grudi. 92

U glasu i izraaju tog ovjeka bilo je neto to je Tarzana uvjerilo da govori istinu. Najvanije od svega bilo je to to se inilo da Anderssen vie trpi od rane nego od straha. Znao je da e umrijeti, pa Tarzanove prijetnje nisu mnogo djelovale. Ali bilo je posve jasno da eli da Englez sazna istinu i da ne sumnja. Majmun-ovjek odmah kleknu uz veanina. ao mi je rekao je vrlo jednostavno u drutvu s Rokoffom susretao sam samo lopove. Vidim da nisam imao pravo. Sad je to prolo, pa emo o tom prestati govoriti, tako da se moemo posvetiti vanijim stvarima. Moram vas spre miti na udobnije mjesto gdje ete se izlijeiti. Morate to sko rije ozdraviti. veanin je, smijeei se, stresao glavom. Vi samo poi i brinuti se za enu i dijete rekao je. Ja ve kao mrtav, ali oklijevao je ne volim misliti na hijene. Neete li vi zavriti taj posao? Tarzan je zadrhtao. Trenutak prije htio je ubiti tog ovjeka. Sad mu nije mogao oduzeti ivot kao to ne bi mogao ubiti ni jednog od svojih najboljih prijatelja. Podigao je veaninovu glavu da mu promijeni i olaka poloaj. Ponovno doe onaj napad kalja i krvarenja. Poto je to prolo, Anderssen je leao zatvorenih oiju. Tarzan je mislio da je mrtav, dok odjednom nije podigao oi i pogledao majmuna-ovjeka, uzdahnuo i progovorio tihim, slabim apatom: Mislim puhati, prilino skoro, prilino jako! rekao je i umro.

93

TAMBUDZA
Tarzan je izdubao plitak grob za kuhara Kincaida, ispod ije odvratne vanjtine je kucalo viteko srce. To je bilo sve to je mogao u okrutnoj dungli uiniti ovjeku koji je za njegova sinia i enu rtvovao ivot. Onda je Tarzan ponovno stao goniti Rokoffa. Sad kad je bio siguran da je ena pred njim doista Jane, i da je opet pala u ruke Rokoffu, inilo mu se da se uza svu nevjerojatnu brzinu svojih hitrih i spretnih miia kree naprijed puevim korakom. Bilo mu je teko slijediti trag, jer su se na tom mjestu u dungli staze kriale i ukrtavale, odvajale i granale u svim smjerovima, a svima njima proli su ovamo i onamo bezbrojni uroenici. Trag bijelih ljudi izbrisali su nosai koji su ih pratili, a nad svim tim bili su tragovi drugih uroenika i divljih zvijeri. To je Tarzana vrlo zbunjivalo. A ipak je uporno napredovao. Kontrolirao je vid mirisom, tako da bude sigurniji da je na pravom putu. Ali, ma koliko pazio, te noi je bio siguran da je zalutao. Znao je da e opor slijediti njegov trag, pa je zato nastojao da ga to jasnije obiljei. eao se o povijue i puzavce uz praumsku stazu, i na druge naine ostavljao za sobom jasan miris. Kad je pala tama, poe pljutati kia, pa zbunjenom majmunu-ovjeku nije preostalo drugo nego da u slabom sklonitu golema drveta eka do jutra. Ali u zoru jo je pljutalo. 94

Tjedan dana sunce su zakrivali teki oblaci, dok su estoki vjetrovi i kia izbrisali i posljednje ostatke traga koji je Tarzan neprestano ali uzaludno traio. Kroz sve to vrijeme nije sretao uroenike, niti svoj opor, pa se pobojao da je taj u uasnoj oluji izgubio njegov trag. Budui da mu je ovo bila nepoznata zemlja, nije se mogao pravo orijentirati, jer niti je imao sunca danju niti mjeseca i zvijezda nou. Kad je sunce sedmi dan napokon prodrlo kroz oblake, gledalo je na gotovo mahnita majmuna-ovjeka. Tarzan-majmun izgubio se u dungli prvi put u ivotu. Bilo je to neizrecivo okrutno to je to doivio upravo sada. Negdje su u toj divljoj zemlji njegova ena i sin u okrutnim rukama krvnog neprijatelja Rokoffa. to li sve nisu iskusili u ovih sedam uasnih dana to ga je priroda prijeila da ih otkrije? Tarzan je Rokoffa poznavao tako dobro da nije sumnjao kako e se taj ovjek, pun bijesa to mu je Jane jednom pobjegla, i znajui da mu se pribliava Tarzan, odmah osvetiti onako kako mu to prljava dua moe samo zamisliti. A sad kad je sunce ponovno zasjalo, majmun-ovjek jo uvijek nije znao kojim smjerom da poe. Znao je da je Ro-koff otiao od rijeke zato da progoni Anderssena, ali nije znao hoe li i dalje prodirati u unutranjost, ili e se vratiti Ugambiju. Majmun-ovjek vidio je da je rijeka ondje gdje se i on od nje odvojio postala sve ua i bra, tako da je smatrao da vie ne moe biti plovna ak ni za kanoe. Ako se, meutim, Ro-koff nije vratio rijeci, kamo je otiao? Po smjeru kojim je Anderssen bjeao sa Janom i djetetom Tarzan se uvjerio daje taj ovjek namjeravao izvriti golemo djelo, prijei kontinent do Zanzibara. Ali nije mogao znati hoe li se i Rokoff usuditi na tako opasan put. Strah ga je mogao natjerati na taj pokuaj, sad kad je znao kakav ga strani opor slijedi, i da ga goni Tarzan-majmun ne bi li mu se osvetio onako kako to zasluuje. 95

Napokon majmun-ovjek odlui se da nastavi put prema sjeveroistoku, uglavnom u smjeru istone Afrike, dok ne naie na uroenike od kojih bi mogao saznati gdje se nalazi Ro-koff. Drugi dan po prestanku kie naiao je na urodeniko selo. Stanovnici su pobjegli u grmlje onaj trenutak kad su ga ugledali. Tarzan ih je, ne dajui se omesti takvim postupkom, slijedio, pa je poslije kratkog lova uhvatio mladog ratnika. Taj se toliko prepao da se nije mogao braniti, nego je ispustio oruje i pao na tlo vritei i razrogaivi oi na zarobljivaa. Majmunu-ovjeku bilo je prilino teko toliko umiriti tog ovjeka da mu suvislo odgovori, zato ga se toliko boji. Tarzan je saznao, poslije mnogo nagovaranja, da je prije nekoliko dana kroz njihovo selo prola skupina bijelaca. Ti su im priali o uasnom bijelom vragu koji ih progoni, te su uroenike na nj upozorili, kao i na strani opor demona koji ga prate. Crnci su prepoznali Tarzana kao onog bijelog vraga kojeg su im bijelci i njihove crne sluge opisali. Oekivali su da e iza njega ugledati opor demona preruenih u majmune i pantere. U tom je Tarzan vidio lukave Rokoffove prste. Taj mu je nastojao to vie oteati putovanje, te je uroenike, koristei se njihovim praznovjernim strahom, podjarivao. Uroenik je nadalje rekao Tarzanu da im je bijelac, koji je vodio nedavnu ekspediciju, obeao da e ih bogato nagraditi, ako bijelog vraga ubiju. To su namjeravali i uiniti, ako im se samo prui prilika. Ali onaj isti trenutak kad su ugledali Tarzana krv im se razvodnjela, kao to su im nosai bijelaca bili i rekli da e se dogoditi. Videi da mu majmun-ovjek ne kani uiniti nita naao, uroenik se napokon osokolio, te je, na Tarzanov prijedlog, bijelog vraga otpratio u selo, pozivajui uz put svoje drugove da se vrate, jer je bijeli vrag obeao da vam nee nita nauditi, ako se odmah vratite i odgovorite mu na pitanja. 96

Jedan po jedan crnci su se vraali u selo, ali da su se mnogi jo uvijek bojali, vidjelo se po istaknutim bjeloonicama. Neprestano su ispod oka i straljivo pogledavali majmuna-ovjeka. Poglavica je bio jedan od prvih koji se vratio u selo, a budui da je Tarzan najvie elio ba njega ispitati, brzo se upustio s njim u razgovor. Taj ovjek bio je nizak, zdepast, neobino niskog i izoblienog lica i majmunskih ruku. Cijela njegova pojava govorila je o prepredenosti. Samo praznovjerni strah koji su u njem pobudile prie bijelaca i crnaca iz Rokoffove skupine spreavao ga je da s ratnicima ne skoi na Tarzana i odmah ga ubije, jer su on i njegovi ljudi bili nepopravljivi ljudoderi. Samo bojazan da je Tarzan doista vrag, i da ondje u dungli ekaju divlji demoni na njegovu zapovijed samo ta bojazan bila je razlog to M'ganvazam nije ostvario svoju elju. Tarzan je potanko ispitivao tog ovjeka, te je, usporedivi njegove izjave s onima mladog ratnika s kojim je prvo govorio, saznao da se Rokoff i njegova ekspedicija, safari, povlae u uasnom strahu u smjeru daleke Istone obale. Mnogi nosai ve su ostavili Rokoffa. U samom tom selu petoricu je objesio zbog krae i pokuaja bijega. Sudei, meutim, po onomu to je M'ganvazam saznao od onih Rokoffovih crnaca koji se tog okrutnog ovjeka jo nisu toliko prepali da se ne bi usuivali govoriti o svojim nakanama, bilo je oito da nee otputovati daleko prije nego mu i posljednji nosa, kuhar, atoronoa, pukonoa askari pa i sam zapovjednik, ne okrene lea i ode u grmlje, te ga tako ostavi na milost i nemilost nemilosrdne dungle. M'ganvazam je porekao da je s bijelcima bila ikoja bijela ena i dijete. Ali jo dok je to govorio, Tarzan je bio uvjeren da lae. Nekoliko puta Tarzan se pribliio tom predmetu s razliitih strana, ali nikako nije uspio da navede tog lukavog
7 Tarzan i njegove ivotinje

97

ljudodera da izravno poree svoju prvotnu izjavu da s tom skupinom nije bilo ena ili djece. Tarzan je od poglavice zamolio hrane, te je, poto se vladar prilino cjenjkao, uspio dobiti jelo. Zatim je nastojao da povue druge ljude, naroito onog mladia kojega je bio uhvatio u grmlju, ali im je M'ganvazamova prisutnost zatvarala usta. Napokon je, uvjerivi se da ti ljudi o Rokoffovu boravitu i sudbini Jane i djeteta znaju mnogo vie nego to su rekli, Tarzan se odlui da tu prenoi, nadajui se da e otkriti jo to vano. Kad je svoju odluku izrazio poglavici, prilino se iznenadio kad je opazio kako se odjednom dranje tog ovjeka promijenilo. M'ganvazam, koji gaje oito mrzio i u nj sumnjao, sad je postao vrlo spreman i briljiv domain. Majmun-ovjek dobit e najbolju kolibu u selu, iz koje je odmah bila izbaena M'ganvazamova najstarija ena, dok je poglavica privremeno zauzeo kolibu jedne svoje mlade ene. Da se Tarzan bio sjetio injenice da se crncima ponudila kneevska nagrada ako ga uspiju ubiti, bio bi shvatio M'ganvazamovu naglu promjenu. Budui da e bijeli div spavati mirno u kolibi, bit e mu mnogo lake zaraditi nagradu, pa je zato poglavica pourivao Tarzana, koji je bez sumnje bio vrlo umoran od putovanja, da se to prije povue u tu palau koja je bila sve drugo samo ne udobna. Ma koliko majmun-ovjek mrzio da spava u urodenikoj kolibi, odluio je da to ipak te noi uini, nadajui se da e moi navesti jednoga od mlaih ljudi da sjedi i s njim razgovara uz vatru koja je gorjela usred te zadimljene prostorije, i da e tako saznati istinu. I tako je Tarzan prihvatio poziv starog M'ganvazama, naglaavajui, meutim, da bi mu se mnogo vie svialo da dijeli kolibu s jednim od mlaih ljudi nego da poglaviinu staru enu tjera napolje u hladnou. 98

Bezuba starica nasmijeila se zadovoljno na taj prijedlog, a budui da se to jo vie svidjelo poglavici, jer e tako moi okruiti Tarzana grupom izabranih ubojica, spremno je pristao, tako da su Tarzana odmah smjestili u kolibu tik do seoskih vrata. Budui da je te noi trebalo da bude ples u ast lovaca koji su se nedavno vratili, ostavili su Tarzana sama u kolibi, jer su mladii, kako je protumaio M'ganvazam, morali sudjelovati na toj sveanosti. Tek to se majmun-ovjek smjestio u stupici, M'ganvazam sazvao je mlade ratnike koje je izabrao da prenoe s bijelim avlom. Nijedan se nije previe tomu veselio, jer se duboko u njihovim praznovjernim srcima usadio pretjeran strah od udnog bijelog diva. Ali M'ganvazamova rije bila je za njegove ljude zakon, pa se tako nitko nije usudio odbiti dunost koja mu je bila povjerena. Dok je M'ganvazam aptao divljacima, koji su se uurili oko njega, o svojim namjerama, bezuba starica kojoj je Tarzan za tu no bio spasio kolibu, vrtjela se oko zavjerenika toboe zato da loi vatru oko koje su sjedili, ali zapravo je pamtila njihov razgovor koliko je samo mogla. Tarzan je spavao moda sat-dva, unato divljoj buci, kad mu se, na sumnjivo utanje po kolibi u kojoj je leao, odjednom uzbunie otra ula. Vatra je postala hrpica eravice koja je naglaavala, a ne smanjivala mrak to je obavijao unutranjost te smrdljive kolibe, a ipak su uvjebana ula majmu-na-ovjeka opominjala da netko gotovo posve tiho puzi po tami. Mislio je da se to jedan suspava vraa s proslave, jer je jo uo divlje krikove plesaa i bubnjanje tam-tama napolju na seoskoj ulici. Tko to tako prikriva svoj dolazak? Kad je dolo do njega, majmun-ovjek skoi spretno na suprotnu stranu kolibe, spremno podigavi koplje. 99

 Tko je to pitao je tko prema Tarzanu-majmunu puzi iz tame poput gladna lava? Tiina, bwana! odgovorio je star, slab glas. Ja sam, Tambudza. Moju kolibu nisi htio uzeti i tako otjerati staricu u hladnu no. to hoe Tambudza od Tarzana-majmuna? upitao je majmun-ovjek. Bio si ljubazan prema meni. Ve dugo nije nitko bio tako ljubazan, pa sam dola da te zauzvrat opomenem odgovorila je starica. Zato da me opomene? M'ganvazam je izabrao mladie koji treba da s tobom spavaju u kolibi odgovorila je Tambudza. Bila sam tamo kad je s njima govorio, te sam ula kako im izdaje naloge. Kad se ples ujutro zavri, oni treba da dou u kolibu. Ako si budan, treba da se pretvaraju da su doli spavati, ali ako spava M'ganvazamova zapovijed je da te ubiju. Ako onda ne spava, ekat e mirno uz tebe dok ne zaspi, a onda e svi zajedno navaliti na tebe i ubiti te. M'ganvazam je odluio da dobije nagradu koju mu je bijelac ponudio. Zaboravio sam na tu nagradu rekao je Tarzan napola sebi, a onda je dodao: Kako e M'ganvazam moi dobiti nagradu sad kad su bijelci, koji su moji neprijatelji, otili iz njegove zemlje tko zna kamo? O, nisu daleko otili odgovorila je Tambudza. M'ganvazam zna gdje logoruju. Njegovi glasnici brzo e ih stii oni putuju polako. Gdje su? upitao je Tarzan. eli li k njima? upitala je Tambudza umjesto odgovora. Tarzan je kimnuo. Ne mogu ti rei gdje su, tako da bi ti mogao sam ona mo stii, ali te mogu odvesti.
100

Budui da su se zadubili u razgovor, ni jedno nije zamijetilo kako se mala pojava douljala u tamu kolibe, niti su vidjeli kako je beumno izila. Bio je to mali Buulau, poglaviin sin s jednom mladom enom osvetljiv, izroden mali lopov koji je mrzio Tambudzu, i uvijek je traio prilike da je uhodari te i najmanji prekraj dojavljuje ocu. Hajdemo onda rekao je Tarzan brzo poimo na put. To Buulau nije uo, jer je ve brzao seoskom ulicom ondje gdje je njegov strani otac pijuckao pie i promatrao bijesne plesae koji su skakali visoko u zrak i divlje se i histerino prevrtali. I tako se dogodilo da su se, dok su se Tarzan i Tambudza oprezno uljali iz sela i nestali u tami dungle, dva vitka trkaa uputila u istom smjeru, iako ne istim tragom. Kad su se dovoljno udaljili od sela, tako da ne moraju aptati, Tarzan je upitao staricu je li vidjela bijelu enu i malo dijete. Jesam, bwana odgovorila je Tambudza bila je s njima ena i malo dijete majuno bijelo dijete. Umrlo je ovdje u selu od groznice, pa su ga pokopali.

101

CRNA HULJA
Kad se Jane Clavton osvijestila, vidjela je kako nad njom stoji Anderssen i dri u rukama dijete. Dok ih je gledala, na licu joj se odraavala bijeda i uas. Ta to je? pitao je on. Bilo slabo vama? Gdje je moje dijete? povikala je ne osvrui se na njegovo pitanje. Anderssen je pruio ono bucmasto djetece, ali ona je stresla glavom. Nije moje odgovorila je. Vi ste znali da nije mo je. Vi ste vrag kao i Rokoff. Anderssen izbei oi od iznenaenja. Nije vae? uskliknuo je. Vi meni rei da na Kincaid vae dijete. Ne ovo odvrati Jane tupo. Drugo. Gdje je drugo? Mora da su bila dva. Ja ovoga ne poznajem. Nije bilo drugog. Ja mislim ovo vae. Vrlo mi je ao. Anderssen se vrpoljio, premjetao s noge na nogu. Jane je bila posve sigurna da on doista ne poznaje to dijete. Tada djetece poe gukati i bacakati se u veaninovim rukama, i u isto vrijeme naginjati se i pruati ruice prema mladoj eni. Ona nije mogla odoljeti tom pozivu, te je, tiho kriknuvi, skoila na noge i primila djetece na grudi. Nekoliko trenutaka tiho je plakala ukopavi lice u djetetovu zaprljanu haljinicu. Prvi udarac razoaranja da taj malian nije njezin dragi Jack, poputao je pred velikom nadom da se napokon nekakvim udom, u posljednji trenutak pred 102

odlazak Kincaida iz Engleske, njezino djetece spasilo iz Rokoffovih ruku. A zatim, radilo se i o nijemom pozivu sitnog siroeta, samog i neljubljenog usred uasa divlje dungle. Ta misao, vie nego ikoja druga, upravila je majinsko srce nevinom djetecetu, iako je jo uvijek trpjela od razoaranja zbog te prevare. Zar ne znate ije je ovo dijete? pitala je Anderssena. ovjek je stresao glavom. Sad ne znam. odgovorio je. Ako ne biti vae, ne znam ije onda. Rokoff kazati ono biti vae. Mislim da i on u to vjeruje. to emo sad s njim? Ne mogu se vratiti na Kincaid. Rokoff bi me dati ustrijeliti. Ali vi se moi vratiti. Ja vas odvesti do mora, a onda vas ovi crnci odvesti do brod ha? Ne! Ne! povika Jane. Ni za cijeli svijet. Radije bih umrla nego da ponovo padnem u ruke tom ovjeku. Ne, poimo i povedimo ovo siroe s nama. I tako su opet poeli bjeati divljinom, zajedno sa pola tuceta Mosula, koji nose hranu i atore to ih je Anderssen bio prokrijumario na ami prije nego to su pobjegli. Muke koje je mlada ena trpjela danima i noima tako su se stopile u dugu, neprekidnu, runu moru da je ona uskoro zaboravila na vrijeme. Nije znala jesu li putovali dane ili godine. Jedina svijetla toka u tom vjenom strahu i patnji bilo je djetece kojega su se ruice doskora njeno ovile oko nje. To malo stvorenje nekako je ispunilo onu bolnu prazninu koju je ostavila kraa djeteta. To, dakako, nikad ne moe biti isto, ali je ona iz dana u dan uviala kako majinska ljubav sve tjenje i tjenje obavija to siroe, dok se katkad, zatvorenih oiju, ne bi izgubila u slatkom matanju da je to malo ljudsko stvorenje na grudima doista njezin sin. Isprva napredovali su u unutranjost vrlo polako. Katkad bi od uroenika koji su polazili s obale u lov douli da Rokoff jo nije otkrio smjer njihova bijega. Zbog toga je An103

derssen, kao i iz elje da toj njeno odgojenoj eni to vie olaka putovanje, napredovao polako, ograniujui se na kratke lake mareve s mnogo poinaka. veanin je navaljivao da nosi dijete na tom putu, i na bezbroj drugih naina inio to je mogao da Jane Clavton sauva snagu. Veoma ga je boljelo to je pogrijeio to se tie djeteta, ali kad se mlada ena uvjerila da su mu pobude bile potpuno potene, nije mu doputala da sebi predbacuje pogreku koju nije mogao nikako izbjei. Na zavretku dnevnog putovanja Anderssen se pobrinuo da se Jani i djetetu podigne udobno sklonite. Njezin ator uvijek se razapinjao na najprikladnijem mjestu. Borna od trnja oko atora bila je najjaa i najneprodornija to su je Mosule mogle sagraditi. Hrana joj je bila najbolja to su ograniene zalihe i Sveaninova puka mogle ponuditi, ali njezino srce najvie je dirao blagi obzir i pomo koju joj je taj ovjek uvijek iskazivao. Nije prestala da se udi i divi da je tako plemenit karakter mogla skrivati toliko odbojna vanjtina. Napokon je priroena dobrota tog ovjeka, kao i njegova nepokolebljiva ljubaznost i suut, u Janinim oima toliko promijenila njegov lik da je gledala kako mu se na licu zrcali sama blagost. Poeli su hodati bre kad su doznali da je Rokoff samo nekoliko dana iza njih, i da je napokon otkrio smjer bijega. Tada je Anderssen poao na rijeku i kupio kanou od poglavice ije je selo lealo nedaleko od Ugambija, na obali njegovog pritoka. Otada je ta mala skupina bjegunaca bjeala uz iroki Ugambi. Tako su se urili da vie nisu nita uli o progoniteljima. Poslije plovidbe po rijeci ostavili su kanou i uputili se u dunglu, kroz koju su putovali teko, polako i opasno. Dva dana poslije odlaska s rijeke Ugambi djetece, je oboljelo od groznice. Anderssen je znao to e se dogoditi, ali nije Jani Clavton mogao rei istinu, jer je vidio da je ta mlada 104

ena zavoljela dijete gotovo tako strastveno kao da je od njezine krvi i mesa. Budui da zbog djetetova stanja nisu smjeli dalje, Anderssen se malko povukao s glavne staze te podigao logor na obali neke rjeice. Tu je Jane svaki trenutak posveivala njezi malog muenika. A kao da alost i tjeskoba nije sve to moe podnijeti, doao je jo jedan udarac kad je jedan od mosulskih nosaa odjednom objavio, poto je bio pretraio oblinju dunglu, da Rokoff i njegova skupina logoruju posve blizu, i da se oigledno nalaze na tragu do tog mjesta koji su oni smatrali tako izvrsnim skrovitem. Ova obavijest mogla je znaiti samo jedno, a to je da prestanu logorovati i bjee bez obzira na djetetovo stanje. Jane Clavton poznavala je Rokoffa toliko da je znala da e joj on oduzeti dijete onaj trenutak kad ih uhvati, a znala je isto tako da e taj rastanak znaiti trenutanu smrt za dijete. Dok su teturali kroz isprepleteno raslinstvo, uz stari i gotovo obrasli trag divljai, mosulski nosai ostavljali su ih jedan po jedan. Ti mukarci bili su prilino odani i vjerni dok god se nisu bojali da e ih stii Rokoff i njegova skupina. Toliko su, meutim, uli o okrutnosti tog ovjeka da su ga se smrtno bojali. Budui da su znali da je sad blizu, ponestalo im je hrabrosti, pa su, to su bre mogli, ostavili ovo troje bijelaca. A ipak Anderssen i mlada ena ili su dalje. veanin je bio sprijeda da isijee put kroz grmlje ondje gdje je staza bila posve obrasla, tako da je mlada ena morala nositi dijete. Hodali su cijeli dan. Kasno do podne shvatili su da nisu uspjeli. Odmah za sobom zauli su buku velikog safarija koji je napredovao tragom to su ga oni oistili za svoje progonite-lje. Kad je postalo posve jasno da e ih uskoro stii, Anderssen je sakrio Jane iza velikog drveta, pokrivi nju i dijete granjem. 105

 Milju dalje nalazi selo rekao joj je. Mosule mi rekle poloaj prije nego otile. Ja pokuati odvesti Rokoffa s va trag, onda vi poi do sela. Ja misliti poglavica biti ljubazan prema bijelci Mosule mi tako rei. Bilo kako bilo, to sve to moemo uiniti. Poslije neko vrijeme nagovorite poglavicu da vas odvesti do mosulskog sela na moru, a poslije neko vrijeme sigurno neki brod pristati u uu Ugambija. Onda vi u redu. Zbogom i sretno, gospoda! Ali kamo ete vi, Svene? upitala je Jane. Zato se ne sakrijete ovdje i ne vratite sa mnom na more? Morati kazati Rokoffu vi mrtvi, tako da vie ne traiti i Anderssen se nasmijei. Zato da mi se ne pridruite poto mu kaete? navaljivala je Jane. Anderssen strese glavom. Mislim da se ja ne pridruiti nikomu vie kad kazati Rokoffu da vi mrtvi odgovorio je. Ta valjda ne mislite rei da e vas ubiti? upitala je Jane, a ipak je u srcu znala da e taj veliki lopov uiniti upravo to, da se osveti to mu je veanin pomeo raune. Anderssen nije odgovorio, nego joj je samo preporuio da uti te je pokazao prema stazi odakle su upravo bili doli. Ne marim aptala je Jane Clavton. Neu dopustiti da umrete zato da mene spasite, ako to ikako mogu sprijeiti. Dajte mi revolver. Mogu se njim sluiti, a zajedno ih moemo drati dok nekako ne pobjegnemo. Ne biti tako dobro odgovori Anderssen. Samo nas oboje uhvatiti, a onda ja nikako koristiti. Mislite na dije te, gospoa, i to biti za vas oboje ako pasti opet Rokoffu u ruke. Radi njega vi morati uiniti to ja kazati. Evo, uzmite moju puku i municiju. Moe vam trebati. Ugurao je puku i remen u sklonite do Jane. Onda je otiao. Promatrala ga je kako se vraa stazom, da se sretne s Rokoffovim safarijem. Uskoro ga nestade iza zavoja staze. 106

Prvi poriv bio joj je da ga slijedi. S pukom u ruci mogla bi mu pomoi, a osim toga nije mogla podnijeti misao da ostane sama na milosti strane dungle a da nema nijednog prijatelja da joj pomogne. Poela je puziti iz sklonita, namjeravajui da to bre otri za Anderssonom. Dok je privijala dijete, pogledala mu je lie. Kako je bilo crveno! Kako je neprirodno bilo to malo stvorenje! Podigla mu je obraze do svoga. Gorjelo je od vruice! Zavrisnuvi od straha, Jane Clavton podie se na noge na stazi u dungli. Puku i remen zaboravila je u sklonitu. Zaboravila je Anderssena, i Rokoffa, i veliku opasnost. Glavom joj je bjesnjela samo ona uasna injenica da je to bespomono djetece oboljelo od strane groznice, i da mu nikako ne moe ublaiti muke muke u razdobljima djelomine svjesnosti. Mislila je jedino da pronae nekoga tko bi joj pomogao enu koja ima djecu i s tom misli sjeti se prijateljskog sela o kom joj je Anderssen govorio. Samo da stigne u selo na vrijeme! Nije smjela gubiti ni asa. Poput uplaene antilope okrenula se i otrala stazom u smjeru koji je Anderssen naznaio. Daleko straga zau se iznenada ljudska graja, pucnjevi, a onda nasta tiina. Znala je da se Anderssen sastao s Rokof-fom. Pola sata kasnije doteturala je, sva iscrpena, u seoce slamnatih koliba. Odmah su je okruili mukarci, ene i djeca. Neobuzdani, radoznali, uzbueni uroenici to su joj postavljali stotinu pitanja koja ona nije razumjela i na koja nije mogla odgovoriti. Samo je sa suzama u oima mogla pokazati djetece, koje je sad jadno plakalo na rukama, i neprestano ponavljati: Groznica... groznica... groznica. 107

Crnci nisu razumjeli rijei, ali vidjeli su uzrok neprilike, te ju je doskora neka mlada ena povukla u kolibu i s nekoliko drugih inila, to je jadna mogla, da umiri dijete i ublai mu muku. Doao je vra te je pred djetetom naloio malu vatru na kojoj je u zemljanu loniu skuhao nekakvu ljekariju, pravei udne pokrete i mumljajui neobine, jednoline napjeve. U to je zatim uronio zebrin rep pa je, mumljajui dalje i pjevajui, tom tekuinom pokropio djetetovo lice. Kad je otiao, ene su naokolo sjedile i toliko stenjale i plakale, da je Jane mislila da e poludjeti. Ali kako je znala da sve to ine zbog svog dobrog srca, podnosila je nijemo i strpljivo one strane budne sate more. Ve se prilino bila pribliila pono, kad je postala svjesna iznenadna komeanja u selu. ula je svadljive glasove uroenika, ali nije mogla shvatiti rijei. Zatim zau kako se koraci pribliuju kolibi u kojoj je ona uala pred sjajnom vatrom, s djetetom na krilu. Dijete je lealo vrlo mirno, a kroz napola podignute one kapke vidjele su se uasno preokrenute zjenice. Jane Clavton gledala je to lie uplaenih oiju. To nije bilo njezino dijete njezina krv i meso ali kako se zbliila, kako je zavoljela to malo, bespomono bie! Njezino srce predalo se tom jadnom, bezimenom siroetu, te gaje obasipala svom onom ljubavlju koju nije imala kome da daruje u onim dugim, gorkim tjednima zarobljenitva na Kincaidu. Vidjela je da je kraj blizu. Iako se plaila tog gubitka, nadala se da e sve sad proi brzo, te e tako ta mala rtva prestati trpjeti. Koraci to ih je bila ula izvan kolibe sad su se zaustavili pred vratima. Neto se aptalo, a trenutak kasnije M'ganva-zam, poglavica plemena, ude. Ona ga je dotad malo vidjela, jer su se o njoj brinule ene od onog trenutka kad je ula u selo. 108

M'eanvazam ivotinjskvidJela' bi. ^ gadan divljak na iJem Mganvazam sa sa^ je pokvare jasnQ isticaQ bnj se ivotinjskom lici/,- nla e Q ; ft,;i L. * -, y . nosti. Jani Clavton * e V1eg > *"**. Nastojao je s njom porazgovc?nt1' ah mje mga'te ^ naPokon Pozvao e ^^ieTvpoziV Ue drUgi CmaC - OVJek Psve drukiJ nniavp SS M'ganvazamova - zapravo tako razliiZ na Tai oviek tum/C1 je a Jane Je 0t Vo 1prvog Pltanja koie foiTe nastojieod nje ' P'StaV1J' ' .? ? . , da , taJ. divlJak' iz koje JOJ je Mganv^d ]Vr WZam , . . naslutlla nekih potajnih pob^ x 4 *,. \ f . \ ^no da bi se taj ovjek tako iznenada zaniCinilojojsecuc*. . J a se kamo mao za njene narrf razloganJnnn ^nM~ ~. ne bi kazala, rJuduci dai ,D .. . -A.-\ . ,zato mu to. . . ,. Y , vidjela A mie lstmL , Ah kad . JC Upitao kani h se na A1 rekla mu s eieP sve no ^ J d mu Je ; V sastati sa svojim muem, ona je to zaniJ kraju svog putovanja ' jeka a V e Svrhu S O P sjeta a tuma e Vg Onda j o1^n ka ' - P^tuma-

^SLft

odmah

cf

la je iz dru8og pleme

cio.

- Upravo sam ^azna0 _ rekao je ~

od l udi ko

Jiive uz veliku vodu da

?*fiffi2&3E?& JcvaS ak -se-na rr kraju kani sastati f" S Jim mUZem Um est0 t0 a mozes se VO

te i^*S^o^

Tnese0zaahUvali# ^TnT^t^'rJ*''0 ** SVa oamutila od novo^ udarca' 0na: koJa * tollk epretrpjela, napokon j jnij emgla X61 naJsn.je boli, jer su ko nisu nita vi ZUrei ima viePognute glavenls/na krilu M.ganvazam oti k ,ib

Vr

n ula &\aka5K>koje'surasvijetlioV"zPrUCe T ravicu, takoj-e uaal/lznuo * n^"^fi^- r ot r Vnetk0 da je L Jedna od ca ena, plamen ' '<J<

S^e ^ *

"

cijelu kolibu.

109

Jane Clavton vidjela je s uasom da je dijete mrtvo. Nije znala koliko dugo je ve mrtvo. U grlu joj je neto zapinjalo, glava joj se u tihoj nevolji spustila na onaj svenji koji je privila na grudi. Nijedan trenutak tiina u kolibi nije se prekidala. Onda je uroenica strano zajaukala. Neki ovjek zakaljao je uz Jane Clavton i izgovorio njezino ime. Ona se trgnula i podigla oi. Pred njom bilo je podrugljivo lice Nikolasa Rokoffa.

BIJEG
Trenutak Rokoff se cerio Jane Clavton, a onda mu oi padoe na onaj svenji u njezinu krilu. Jane je bila navukla ugao pokrivaa na djetetovo lice, tako da se onomu tko nije nita znao inilo da samo spava. Mnogo ste se i nepotrebno namuili da to dijete done sete u ovo selo govorio je Rokoff. Da ste se bavili svo jim poslovima, ja bih ga bio sam ovamo donio. Bili biste sebi utedjeli opasnosti i napore putovanja. Ali mislim da vam moram biti zahvalan to ste me oslobodili neprilike da se ja na putu moram brinuti za dijete. Ovo selo je od poetka bilo odreeno za dijete. M'gavazam e ga paljivo odgajati, tako da od njega stvori dobra ljudodera, a ako se vi ikad vratite u civilizaciju, mnogo ete razmiljati kad budete usporeivali rasko i udobnost svog ivota s pojedinostima ivota svog si na u selu M'ganvazama. Ponovno vam se zahvaljujem to ste ga ovamo donijeli, a sad mi ga morate predati, tako da ga mo gu dati u ruke hranitelja. Kad je to izgovorio, Rokoff je pruio ruke prema djetetu, a na usnama bio mu je gadan, osvetljiv osmijeh. Na njegovo uenje Jane Clavton ustade i, bez i jedne rijei protesta, poloi svenji u njegove ruke. Evo djeteta rekla je. Vie mu ne moete nauditi. Shvativi znaenje njezinih rijei, Rokoff je trgnuo pokriva s djetetova lica da potvrdi svoje bojazni. Jane Clavton paljivo je promatrala njegov izraz. Dane i dane pitala se to Rokoff znade o djetetu. Ako je prije i sumnjala, sad je nestao i posljednji trak sumnje, kad 111

110

je vidjela1 s kakvom stranom srdbom Rokoff gleda mrtvo lice djeteta, te shvaa da mu je via sila u posljednji trenutak omela njegovu najdrau osvetu. Gotovo bacivi djetetovo tijelo u ruke Jane Clavton, Rokoff je poeo stupati gore-dolje po kolibi, udarajui stisnutim pesnicama po zraku i uasno psujui. Napokon zaustavi se ispred mlade ene te se sagnu do njezina lica. Smijete mi se povikao je. Mislite da ste me potukli... ha? Pokazat u vam, kao to sam pokazao i onom jadnom majmunu kojega vi nazivate suprug, to znai ometati namjere Nikolasa Rokoffa. Oteli ste mi dijete. Ne mogu ga uiniti sinom ljudodera-poglavice, ali... i on uuti, kao da hoe da duboko prodre puno znaenje njegove prijetnje... mogu majku uiniti enom ljudodera, a to u i uiniti... poto sam s njom zavrim. Jadno je promaio ako je iz Jane Clavton mislio istisnuti ikakav znak straha. Nju je strah ve proao. Glava i ivci su joj otupjeli. Na njegovo iznenaenje, gotovo sretan smijeak dodirnu joj usne. Zahvalna srca mislila je da to jadno malo truplo nije truplo malog Jacka, i da... to je najbolje od svega... Rokoff oigledno ne zna istinu. Bila bi mu najradije tu injenicu dobacila u lice, ali se nije usuivala. Ako i dalje misli da je to dijete bilo njezino, to e sigurniji biti pravi Jack, ma gdje bio. Ona, dakako, nije znala gdje joj se nalazi sini ak nije znala ni da li ivi, a ipak je ivjela u nadi da je na ivotu. Bilo je i vie nego mogue da je jedan od Rokoffovih saveznika, bez njegova znanja, to dijete podmetnuo kao njezino, i da je ak i u ovaj sat njezin sin siguran s prijateljima u Londonu, gdje su mnogi i mogli i htjeli platiti bilo kakvu ucjenu koju je izdajniki zavjerenik mogao traiti za osloboenje sina lorda Grevstokea. Ona je o tom razmiljala stotinu puta otkako je otkrila da dijete koje joj je one noi na Kincaidu poloio u ruke An112

derssen nije njezino, i neprestano je i sve vie voljela o svem tome sanjariti. Ne, Rokoff ne smije nikako saznati da to nije njezino dijete. Shvaala je da joj je poloaj beznadan budui da su Anderssen i suprug mrtvi, i da nema, meu onima koji znaju gdje se ona nalazi, nikoga tko bi joj htio pomoi. Znala je da se Rokoff nije uzalud prijetio. Bila je potpuno uvjerena da e uiniti, ili pokuati da uini sve ono to je rekao. Ali u najgorem sluaju to je znailo samo se malo ranije osloboditi ove strane tjeskobe. Mora pronai nain kako da sebi oduzme ivot prije nego joj Rokoff moe jo vie napakostiti. Ba sad joj treba vremena vremena da razmilja i da se spremi za svretak. Osjeala je da ne moe poduzeti taj posljednji, strani korak dok ne iscrpi sve mogunosti bijega. Nije joj bilo stalo do ivota ako se ne moe vratiti svom djetetu, ali ma kako bila slaba nada u povratak, ona je nee gubiti sve do onog posljednjeg trenutka, kad se nae pred stranom zbiljom da mora izabrati izmeu Nikolasa Rokoffa s jedne strane i samoubojstva s druge. Odlazite! otresla se na Rokoffa. Odlazite i ostavite me na miru s mojim mrtvim djetetom. Niste li mi prouzrokovali dovoljno jada i muke, zato me jo muite? Ta to sam vam uinila da me toliko progonite? Vi trpite za grijehe onog svog majmuna, a mogli ste stei ljubav jednog gospodina Nikolasa Rokoffa odgovorio je. Ali emu o tom raspravljati? Ovdje emo pokopati dijete, a vi ete se odmah sa mnom vratiti u logor. Sutra u vas dovesti natrag i predati novom suprugu krasnom M'ganvazamu. Doite! Posegao je za djetetom. Jane, koja je sad bila na nogama, okrenu se. Ja u pokopati ovo tijelo rekla je. Poaljite ljude da izvan sela iskopaju grob.
8 Tarzan i njegove ivotinje

113

Rokoffu je bilo stalo da se ovo zavri i da se sa svojom rtvom vrati u logor. inilo mu se da je bezvoljna i da se preputa sudbini. Stupivi iz kolibe, dao joj je znak da ga slijedi, pa je trenutak kasnije sa svojima pratio Janu izvan sela, gdje su ispod velika drveta crnci izdubli plitak grob. Zavivi tjelece pokrivaem, Jane ga njeno poloi u onu crnu rupu. Okrenuvi glavu da ne vidi kako pljesniva zemlja pada na jadno tjelece, dahnula je uz grob molitvu za bezimeno siroe koje je bila toliko zavoljela. Onda se, suhih oiju, ali s velikom boli, podigla da slijedi Rokoffa kroz gustu tamu dungle, po vijugavom, lisnatom hodniku to je vodio od sela crnog ljudodera M'ganvazama do logora bijelog vraga Nikolasa Rokoffa. U neprohodnoj gutari, koja se dizala s rubova staze u obliku luka i zastirala mjeseinu, ena je ula potajne, priguene korake velikih zvijeri, kao i neprestanu, zaglunu riku lavova na nonom lovu. Nosai su sad zapalili baklje te su njima mahali na obje strane, tako da preplae grabeljive zvijeri. Rokoff ih je pourivao, a po njegovu drhtavu glasu Jane Clavton znala je da se boji. Ti noni umovi dungle podsjeali su je vrlo ivo na dane i noi koje je sa svojim umskim bogom provela u slinoj dungli s neustraivim i nepobjedivim Tarzanom-majmu-nom. Onda nije ni mislila na strah, iako su joj zvukovi dungle bili neto novo, a lavlja rika inila se kao neto najstranije na zemlji. Kad bi samo bilo drukije, kad bi znala da je negdje u toj divljini on, i da je trai! Onda bi doista imala za to ivjeti, i razloga vjerovati da je pomo blizu ali on je mrtav! Bilo je nevjerojatno da je tako. Za ono veliko tijelo i one jake miice kao da nije bilo smrti. Da joj je Rokoff rekao da je njezin gospodar umro, znala bi da lae. Mislila je da nema razloga zato bi je varao M'ganvazam. Nije znala da je Rokoff, nekoliko trenutaka 114

prije nego to je k njoj doao poglavica, razgovarao s tim divljakom. Napokon stigli su u onu grubu bornu to su je Rokoffovi nosai nabacali oko logora. Tu su nali sve u zbrci i strci. Ona nije znala to je to, ali vidjela je da se Rokoff vrlo ljuti, a iz razgovora, koliko ga je mogla shvatiti, saznala je da je jo nekoliko ljudi pobjeglo dok je on bio odsutan, i da su bjegunci ponijeli vei dio hrane i municije. Kad je iskalio bijes na onima koji su ostali, vratio se ondje gdje je stajala Jane pod straom nekoliko bijelih mornara. Zgrabio ju je grubo za ruku i poeo je odvlaiti u ator. ena se borila i otimala da se oslobodi, dok su dva mornara stajala i smijala se tom rijetkom prizoru. Rokoff nije oklijevao da se poslui grubim postupcima kad je vidio da e mu biti teko provesti svoju namjeru. Neprestano je udarao Jane Clavton po licu, dok je napokon, napola onesvijetenu, nije odvukao u ator. Rokoffov momak upalio je svjetiljku pa je, na gospodarevu rije nestao. Jane je klonula na pod usred atora. Polako su joj se omamljena utila oporavljala, te je poela vrlo brzo misliti. Brzo je pregledala unutranjost atora, upamtivi svaku pojedinost opreme i stvari. Sad ju je Rokoff podizao na noge i pokuao je odvui do logorskog leaja na jednom kraju atora. O pojasu visio mu je teak revolver. Oi Jane Porter Clavton prikovale su se za nj. Dlan ju je svrbio da uhvati veliki kundak. Ponovo je glumila kao da se onesvijestila, ali je kroz poluzatvorene one kapke ekala priliku. Ta je dola upravo onda kad ju je Rokoff podizao na leaj. Buka na ulazu u ator bila je razlog da je brzo okrenuo glavu od mlade ene. Kundak revolvera nije bio ni palac daleko od njezine ruke. Jednim jedinim munjevitim pokretom zgrabila je to oruje i povukla iz futrole, a u isti trenutak Rokoff se okrenuo, uoavajui opasnost. 115

Nije se usuivala pucati, jer se bojala da e pucanj privui ljude, a kad bi Rokoff bio mrtav, ona bi pala u nimalo bolje ruke nego to su njegove, u po svoj prilici goru sudbinu nego to je i on sam moe zamisliti. Sjeanje na one dvije ivotinje koje su stajale i smijale se kad ju je Rokoff udarao bilo je jo ivo. Kad se bijesno i zastraeno Rokoffovo lice okrenulo, Jane Clavton podigla je onaj teki revolver visoko iznad gnjecavog lica i svom snagom tresnula tog ovjeka meu oi. On se tiho sruio, mlohav i onesvijeten, na tlo. Trenutak kasnije mlada ena stajala je uz njega barem na trenutak slobodna od njegove poude. Napolju ponovo je zaula onu buku koja je bila odvratila Rokoffovu panju. Nije znala to je to, ali bojei se da e se vratiti sluga i otkriti to je uinila, prila je brzo stolu na kojem je gorjela petrolejka pa je ugasila onaj prljavi, smrdljivi plamen. U posvemanjoj tami atora zaustavila se na trenutak da se sabere i odlui to da dalje uini da se oslobodi. Oko nje je neprijatelj. Iza neprijatelja nalazila se crna divljina dungle u kojoj vrebaju strane, grabeljive zvijeri i jo strasnije ljudske zvijeri. Jedva da je bilo vjerojatno da bi mogla preivjeti nekoliko dana u onim neprekidnim opasnostima koje bi je ondje okruivale. Ali saznanje da je ve kroz toliko opasnosti prola, a da joj se nije nita dogodilo, i da negdje u onom dalekom svijetu u taj trenutak sigurno za njom plae djetece, ispunjalo ju je odlunou da nastoji izvriti ono to se ini nemoguim, da prijee tu stranu zemlju uasa i dokopa se mora i daleke mogunosti da ondje nade pomo. Rokoffov ator stajao je gotovo tono usred bome. Oko njega nalazili su se atori i sklonita bijelaca i uroenika njegova sa i'arija. Da kroz sve to proe i probije se kroz bornu, inilo se toliko neizvedivim, s toliko nesavladivih zapreka, da 116

o tom nije trebalo nimalo razmiljati, a ipak nije bilo drugog puta. Da ostane u atoru dok je ne otkriju, znailo bi ponititi sve ono to je ve poduzela da se oslobodi, pa se zato, tiha koraka i sa svim utilima budnim, pribliila stranjoj strani atora, da zapone svoju pustolovinu. Pipajui po stranjem dijelu platna, vidjela je da ondje nema otvora. Brzo se vratila do onesvijetenog Rokoff a. Za njegovim pojasom napipala je drak dugog lovakog noa, pa je u stranjem zidu atora izrezala rupu. Tiho je stupila napolje. Na svoje veliko zadovoljstvo primijetila je da logor po svoj prilici spava. Uz slabo, titravo svjetlo gotovo pogaenih vatara vidjela je samo jednog straara, a i taj je sjedio i drijemao na suprotnoj strani bome. Zadravajui ator izmeu njega i sebe, prola je izmeu malih sklonita nosaa do zida bome s one strane. Napolju, u tami dungle, ula je riku lavova, groktavo cerenje hijena i bezbrojne, nepoznate umove ponone dungle. Na trenutak oklijevala je, drui. Strana je bila pomisao na zvijeri koje vrebaju ondje u mraku. Onda, zamahnuvi hrabro glavom, navali na trnovit zid bome svojim njenim rukama. Iako ih je razderala i zakrvarila, radila je bez daha dok nije nainila otvor kroz koji je mogla provui tijelo, i napokon je stajala izvan logora. Iza nje leala je sudbina gora od smrti u rukama ljudskih bia. Pred njom leala je gotovo sigurna sudbina ali to je bila samo smrt iznenadna, milostiva i asna smrt. Bez drhtaja i bez aljenja jurnula je dalje, a trenutak kasnije tajanstvena dungla zatvorila se oko nje.

117

SAMA U DUNGLI
Tambudza se, vodei Tarzana-majmuna u Rokoffov logor, kretala vrlo polako po vijugavoj stazi, jer je bila stara i reumatinih nogu. Tako se dogodilo da su glasnici koje je bio odaslao M'ganvazam zato da opomene Rokoffa da se bijeli div nalazi u selu i da e ga on te noi ubiti, stigli u Rokoffov logor prije nego to su Tarzan i njegov stari vodi prevalili pola puta. Glasnici su pronali bijelev logor u zbrci. Tog jutra otkrili su Rokoffa oamuena i krvava u atoru. Kad se osvijestio i shvatio da je Jane Clayton pobjegla, njegov bijes nije imao granica. Jurei po logoru s pukom u ruci, htio je postrijeljati straare koji su dopustili da ih izigra mlada ena, ali su ga drugi bijelci, koji su shvaali da se ve i tako nalaze u jadnom poloaju zbog bijega tolikih ljudi, a to je Rokoff prouzroio svojom okrutnou, uhvatili i razoruali. Tada su doli M'ganvazamovi glasnici, ali su ti jedva predali poruku, a Rokoff se spremao da s njima ode u selo, kad su drugi trkai, daui od napora zbog brzog trka kroz dunglu, upali u logor dovikujui daje veliki bijeli div pobjegao M'ganvazamu i da je ve na putu da se osveti svojim neprijateljima. Odmah nasta strka i zbrka u borni. Crnci koji su pripadali Rokoffovu safariju zanijemili su od straha mislei kako im je blizu bijeli div koji u dungli lovi s divljim oporom majmuna i pantera. 118

Prije nego to su bijelci shvatili to se dogodilo, uroenici su iz praznovjernog straha otrali u grmlje nosai kao i M'ganvazamovi glasnici ali ak ni u svoj toj urbi nisu zaboravili ponijeti sa sobom svaki vrijedni predmet koji su mogli zgrabiti. I tako su se Rokoff i njegovih sedam bijelih mornara nali naputeni i opljakani usred divljine. Rokoff je po starom obiaju grdio svoje drugove. Krivio ih je zbog dogaaja koji su doveli do gotovo beznadnog stanja u kom su se sad nalazili. Ali mornari nisu bili nimalo spremni podnositi uvrede i klevete. Usred bujice psovki jedan je potegao revolver i opalio ravno na Rokoffa. Taj ovjek slabo je naciljao, ali se Rokoff toliko prestraio da se okrenuo i pobjegao u ator. Dok je trao, bacio je sluajno pogled onkraj bome, prema rubu ume, i ondje je naas ugledao ono od ega mu je kukaviko srce zamrlo od straha, to je gotovo izbrisalo uas pred sedmoricom ljudi, koji su sad svi, puni mrnje i osvete za njim pucali. Vidio je kako iz grmlja izranja golema pojava gotovo naga bijelca. Jurnuvi u ator, Rokoff se nije zaustavio na bijegu, nego je naprosto proao kroz stranji zid, posluivi se dugim prorezom to ga je no prije bila uinila Jane Clayton. Prestravljeni Rokoff protrao je poput lovljena zeca kroz rupu koja je jo zijevala u zidu bome, ondje kuda je bio pobjegao njegov plijen. Kad se Tarzan pribliio logoru na suprotnoj strani, Rokoff je nestao u dungli tragom Jane Clay-ton. Kad je majmun-ovjek sa starom Tambudzom uao u bornu, ono se sedam mornara, prepoznavi ga, okrenulo i pobjeglo u suprotnom smjeru. Tarzan je vidio da Rokoff nije meu njima, pa ih je pustio da bjee on je imao posla s Rokoffom, kojega se nadao pronai u atoru. to se mornara tie, znao je da e se dungla pobrinuti da okaju svoju zlou, 119'

a nije ni imao krivo, jer su posljednje bijelceve oi koje su na njih pale bile njegove. Videi da je Rokoffov ator prazan, Tarzan ga je htio tra-. iti, ali mu je Tambudza rekla da je taj ovjek otiao samo zato to mu je M'ganvazam poruio da se Tarzan nalazi u selu. Sigurno se onamo pourio dokazivala je starica. Ako ga hoe pronai, vratimo se odmah. I sam Tarzan mislio je da e to jamano biti istina, pa nije tratio vrijeme da pronae Rokoffov trag, nego je pourio u M'ganvazamovo selo, ostavivi Tambudzu da ide polako za njim. Nadao se da je Jane jo sigurna i da je s Rokoffom. Ako je tako, radi se samo o sat-dva, pa da je otme tom ovjeku. Sad je znao da ga je M'ganvazam prevario i da e se moda morati boriti da oslobodi enu. elio je da su s njim Mu-gambi, Sita, Akut i ostali, jer je shvaao da mu nee biti ba lako, onako samom, otrgnuti Janu iz panda takvih hulja kakvi su Rokoff i prepredeni M'ganvazam. Na svoje uenje nije u selu naao traga ni Rokoffu ni Jani, a budui da se nije mogao pouzdati u poglaviinu rije, nije tratio vrijeme da uzaludno ispituje. Tako se iznenada i neoekivano vratio, i tako je brzo nestao u dungli im je saznao da oni koje trai nisu u selu, da stari M'ganvazam nije imao vremena da mu sprijei odlazak. Vijui se drveem, pourio se u naputeni logor iz kojeg je tek nedavno bio otiao, jer je znao da je to pravo mjesto na kojem moe poeti slijediti Rokoffov i Janin trag. Kad je stigao u bornu, kruio je polako njezinom vanjskom stranom, dok nasuprot rupi u trnovitom zidu nije naiao na znakove koji su mu govorili da je tuda neto nedavno polo u dunglu. Njegov otri miris dao mu je znati da su oboje od onih koje trai u tom smjeru pobjegli iz logora, i trenutak kasnije poeo je slijediti taj trag. 120

Daleko ispred njega prestraena mlada ena unjala se uskim tragom divljai, bojei se da e se idui trenutak nai pred kakvom divljom zvijeri ili jednako divljim ovjekom. Dok se tako urila, nadajui se uporno da je pogodila smjer koji e je napokon dovesti do velike rijeke, odjednom je naila na poznato mjesto. Na jednoj strani staze, ispod golema drveta, leala je hrpica na brzinu nabacanog granja do smrti to e se mjestance u dungli nalaziti neizbrisivo u pamenju. Tu ju je bio An-derssen sakrio tu je on rtvovao ivot nastojei je uzaludno spasiti od Rokoffa. Videi to, sjetila se puke i municije koju joj je taj ovjek bio narinuo u posljednji trenutak. Dosad je na to bila potpuno zaboravila. Jo je stiskala u ruci revolver to ga je bila is-trgla iz Rokoffova pojasa, ali u njem nee biti vie od est naboja nedovoljno da se opskrbljuje hranom i titi na dugom putu prema moru. Zadravajui dah, pipala je ispod hrpice, jedva se usuujui nadati da e se ono blago jo nai ondje gdje ga je ostavila, ali, na svoje beskrajno olakanje i radost, ruka joj je odmah naila na cijev onog tekog oruja, a onda i na remen s nabojima. Kad je ovaj posljednji prebacila preko ramena i osjetila teinu velike puke za divlja, proze je odjednom osjeaj sigurnosti. S novom nadom i osjeajem gotovo sigurna u uspjeh krenula je dalje. Te noi spavala je u raljama drveta, Tarzan joj je toliko puta govorio kako je on to znao initi, a rano sutradan ponovo je kretala na put. Kasno tog popodneva, kad je htjela proi malom istinom, prepala se videi kako velik majmun dolazi iz dungle na suprotnoj strani. Vjetar je puhao ravno preko istine izmeu njih, pa se Jane brzo smjestila niz vjetar od tog golemog stvorenja. Onda se sakrila u gusto grmlje i promatrala, drei puku pripremnu.
121

Polako je ta grdosija napredovala preko istine, njuei od vremena do vremena tlo, kao da njui trag. Jedva je taj veliki majmun prevalio desetak koraka po istini, kad je jo jedan iziao iz dungle, a zatim jo jedan, pa jo jedan, dok prestraena ena koja je uala u svom skrovitu sa spremnom pukom, nije ugledala posve jasno pet okrutnih zvijeri. Na svoje zaprepatenje vidjela je da su majmuni stali usred te istine. Zbili su se i pogledavali natrag, kao da oekuju da e stii i drugi majmuni. Jane je eljela da odu, jer je znala da svaki trenutak neki vrtloi vjetra moe njezin miris ponijeti do njihovih nosnica, a to bi joj onda koristila puka protiv onih golemih miia i jakih koljaa? ' Oi su joj lutale onamo-ovamo izmeu majmuna i ruba dungle prema kojoj su oni gledali, dok napokon nije ugledala ono zbog ega su se zaustavili i to su ekali. Neto ih je slijedilo. Bila je sigurna da je tako, jer je vidjela kako vitko, ilavo tijelo pantere beumno klizi iz dungle na mjestu na kojem su trenutak prije izronili majmuni. ivotinja je brzo prela istinu do majmuna. Jane se udila kako je, naoigled, nezainteresirana, a trenutak kasnije zadivila se kad je vidjela kako je ta velika maka dola posve blizu majmuna, koje kao da njezina prisutnost nije nita smetala, a onda je sjela u sredinu i poela se marljivo istiti, to maja porodica uglavnom i ini dok je budna. Ako se mlada ena iznenadila videi kako se bratime ovi prirodni neprijatelji, gotovo se pobojala za svoje duevno zdravlje kad je odmah zatim opazila kako na istinu stupa visok, miiav ratnik i pridruuje se skupini divljih zvijeri. Ugledavi ovjeka, bila je sigurna da e ga rastrgati na komade i napola se podigla iz sklonita, prinesavi puku k ramenu da uini ono to moe kako bi sprijeila da ovjek ne doivi stranu sudbinu.
122

Sad je vidjela da se taj ovjek zapravo razgovara sa ivotinjama da im izdaje naloge. Tada je cijelo to drutvo prelo istinu i iezlo u dungli na suprotnoj strani. Odahnuvi od uenja, Jane Clavton zatetura i pobjee od stranog opora koji je bio upravo proao mimo. Pola milje iza nje jo je jedan ovjek, slijedei isti trag koji i ona, leao ukoen od straha iza mravinjaka dok je strana skupina prolazila posve blizu. To je bio Rokoff. Ali on je prepoznao lanove toga stranog drutva kao saveznike Tarzana-majmuna. Zato se, tek to su te ivotinje prole, podigao i potrao dunglom koliko su ga noge nosile, tako da se to vie udalji od tih uasnih zvijeri. Tako se dogodilo da je Nikolas Rokoff, kad je Jane Clavton dola do obale rijeke kojom je kanila otploviti do oceana i konano se spasiti, bio tek nedaleko. Na obali je mlada ena vidjela velik izdubeni amac napola izvuen iz vode i dobro privezan za oblinje drvo. Odmah je pomislila kako e pomou njega stii do mora, samo ako to golemo, nespretno plovilo bude porinula u vodu. Odvezavi konop kojim je amac bio privezan za drvo, Jane je estoko gurala pramac teke kanoe, ali postigla je toliko koliko bi bila i da je pokuala zemlju gurnuti s njezine putanje. Gotovo je izgubila dah, kad joj pade na pamet da izdubeni amac gurne u rijeku tako da mu krmu neim natovari i onda pramac njie dok se ne odsklie u rijeku. Nije bilo kamenja, ali je na obali nala mnogo naplavlje-nog drveta, koje je rijeka bila nanijela kad je porasla. Pokupila ga je i natovarila na sam kraj krme, dok napokon, na veliko zadovoljstvo, nije osjetila kako se pramac polako podie s mulja na obali a krma polako pluta sa strujom, da bi se ponovno zaustavila nekoliko stopa nizvodno.

123

Jane je vidjela da, trei gore-dolje izmeu pramca i krme, naizmjenino se podie i sputa svaki kraj amca, budui da time premjeta svoju teinu od jednog kraja do drugoga, tako daje kanoa, svaki put kad bi ona skoila na krmu, pola nekoliko palaca dalje u rijeku. Kad je ve gotovo uspjela, toliko se zaokupila svojim naporom da nije opazila ovjeka to je stajao ispod velika drveta na kraju dungle iz koje je upravo bio izronio. Promatrao ju je kako se mui, s okrutnim i zlobnim smijekom na crnomanjastom licu. amac se napokon gotovo oslobodio mulja koji ga je zadravao na obali, pa je Jane bila sigurna da e ga moi odgurnuti u dublju vodu jednim veslom to je lealo na dnu tog grubog plovila. S tim na umu pograbila je veslo i upravo ga je gurnula u rijeno dno kraj obale, kad joj se oi sluajno podigoe prema dungli. Kad joj oi padoe na lik ovjeka, kriknu od uasa. Bio je to Rokoff. Sad je trao i dovikivao joj da poeka, ili e pucati iako je, budui da je bio potpuno nenaoruan, bilo teko shvatiti kako je kanio izvriti tu prijetnju. Jane Clavton nije znala nita o razliitim nevoljama koje su zadesile Rokoffa otkako je pobjegao iz atora, pa je zato vjerovala da su njegovi pratioci odmah iza njega. Meutim nije kanila ponovo pasti u pande tog ovjeka. Radije bi odmah umrla nego da joj se to dogodi. Jo jedan trenutak, pa e se amac osloboditi. Kad se jednom nade u rijenoj struji, Rokoff je nee moi zaustaviti, jer na obali nije bilo drugog amca, a nijedan se ovjek, a nikako kukaviki Rokoff, nee usuditi zaplivati vodom punom krokodila da bi je uhvatio. Rokoff je pak vie elio pobjei nego ita drugo. Rado bi se bio odrekao svih namjera u vezi s Janom Clavton, samo da mu dopusti da s njom dijeli ovo sredstvo bijega to ga je ot124

krila. On bi joj obeao bilo to kad bi mu dopustila da ude u amac, ali nije mislio da je to potrebno uiniti. Vidio je da moe lako stii do pramca prije nego se amac oslobodi obale, a onda nee biti potrebno davati nikakva obeanja. Ne da bi Rokoffa imalo pekla savjest, kad ne bi odrao obeanje zadano toj mladoj eni, nego mu se nije htjelo moljakati onoga koji ga je tako nedavno napao i pobjegao. Jane Clavton, koja je estoko gurala amac, odjednom shvati da e uspjeti, jer je, malko se zanjihavi, amac brzo zaplovio u struju, upravo kad je Rokoff rukom posegao za pramcem. Njegovi prsti nisu promaili cilj ni za est palaca. Mlada je ena gotovo iznemogla od uasnog tjelesnog i ivanog napora koji je podnijela prolih nekoliko minuta. Ali, hvala nebesima, napokon je bila sigurna! Jo dok je tiho molila i zahvaljivala se, vidjela je kako se Rokoffovo lice odjednom ozarilo pobjedonosnim izraajem. U isti trenutak Rokoff, koji je do tada bio psovao, pade iznenada na tlo i vrsto uhvati neto to se vijugalo kroz mulj prema vodi. Jane Clavton se uurila, razrogaenih oiju od uasa, na dnu amca kad je shvatila da se u posljednji trenutak uspjeh pretvorio u neuspjeh, i da je zapravo opet u rukama stranog Rokoffa. Jer ono to je taj ovjek vidio i zgrabio bio je kraj konopa kojim je amac bio privezan za drvo.

125

NIZ UGAMBI
Na pola puta izmeu Ugambija i sela Vagan vazama, Tarzan je naiao na opor koji se polako kretao po njegovu starom tragu. Mugambi je jedva mogao vjerovati da su Rokoff i druica njegova divljeg gospodara proli tako blizu traga. inilo se nevjerojatno da su im se ta dva ljudska bia toliko pribliila, a da ih nisu otkrile te udesno tankoutne i oprezne ivotinje. Ali Tarzan je pokazao trag to ga je slijedio, pa je na nekim mjestima crnac vidio da mukarac i ena mora da su se skrivali dok je prolazio opor, i da su promatrali svaki pokret tih okrutnih ivotinja. Tarzanu je od samog poetka bilo jasno da Jane i Rokoff nisu putovali zajedno. Trag je jasno pokazivao da je mlada ena bila u poetku prilino ispred Rokoffa, ali se dalje po tragu vidjelo da mukarac brzo sustie svoju lovinu. U poetku su na otiscima stopala Jane Clavton bili tragovi divljih zvijeri, dok je Rokoffov trag pokazivao da je onuda proao kad su ve prole te ivotinje. Ali kasnije je bilo sve manje i manje ivotinjskih otisaka izmeu Janinih i Rokof-fovih stopala, dok se majmun-ovjek, kako se pribliavao rijeci, nije uvjerio da je Rokoff zaostajao za mladom enom tek nekoliko stotina metara. Znao je da su sad tu negdje, pa je, sa srhom oekivanja brzo skoio naprijed, ispred opora. Vijui se hitro drveem, iziao je na obalu rijeke na onom istom mjestu gdje je Rokoff sustigao Janu, dok je nastojala da porine onaj nezgrapni izdubeni amac. 126

U mulju na obali majmun-ovjek vidio je otiske stopala i Jane i Rokoffa, ali kad je onamo stigao, ondje nije bilo ni amca ni ljudi, niti, na prvi pogled, nikakva znaka njihova boravita. Bilo je jasno da su odgurali urodeniku kanou i otplovili rijekom. Kad je majmun-ovjek pogledao niz rijeku, pod sjenama drvea koje ju je nadvisivalo vidio je kako u daljini plovi izduben amac i upravo nestaje iza neke okuke, a na krmi bio je mukarac. Upravo kad je opor stigao na dogled rijeke, vidio je kako spretni voa tri niz obalu, skaui s uzvisinice na uzvisinicu po movarnom tlu koje se prualo izmeu njih i onog malog rta koji se dizao upravo ondje gdje je rijeka zavijala na njihovu stranu i nestajala im s vida. Teki, nezgrapni majmuni morali su daleko zaobilaziti da bi ga mogli slijediti, a isto tako uinio je i Sita, koji je mrzio vodu. Mugambi je trao koliko je samo brzo mogao po tragu bijelog gospodara. Poto je pola sata putovao po movarnom zemljitu i preao visoki rt, Tarzan je tako, precem, dospio do okuke rijeke, i ondje je vidio onaj izdubeni amac a na krmi Nikolasa Rokoffa. Jane nije bila s njim. Ugledavi svog neprijatelja, majmun-ovjek zaori onim stranim ivotinjskim izazovom, a iroki oiljak zacrvenje mu se na elu. Rokoff je zadrhtao kad je zauo neobini i uasni krik. uei na dnu amca, dok su mu zubi cvokotali od straha, promatrao je kako ovjek kojega se bojao vie nego svih stvorenja na zemlji tri brzo prema rubu vode. Iako je Rokoff znao da je siguran od neprijatelja, i sam pogled na njega bio je dovoljan da zadrhti od uasnog straha, a taj se poveao do histerije kad je vidio kako taj bijeli div neustraivo skae u opasnu vodu tropske rijeke. 127

vrstim, snanim zamasima majmun-ovjek zaplivao je u struju prema izdubenom amcu koji je odmicao. Sad je Ro-koff zgrabio veslo to je lealo na dnu amca te je, ne skidajui razrogaene oi sa ive smrti koja ga je progonila, luaki zaveslao, ne bi li poveao brzinu te nespretne kanoe. A sa suprotne obale zlokobni se vali, koji nije vidio ni jedan ovjek, kretao odmjereno prema polunagom plivau. Tarzan je napokon stigao do krme amca. Ispruio je ruku i uhvatio rub amca. Rokoff je sjedio ukoen od straha, nije mogao maci ni ruku ni nogu, oi je prikovao za lice svog neprijatelja. Onda mu privue panju iznenadno komeanje u vodi iza plivaa. Vidio je talasanje, i znao je od ega je. U isti trenutak Tarzan osjeti kako mu jake. eljusti grabe desnu nogu. Nastojao se osloboditi i podii u amac. Bio bi uspio da ta neoekivana upadica nije odmah pokrenula Rokoffov zli mozak, jer se odjednom ponadao da e se osloboditi i osvetiti. Poput guje otrovnice taj ovjek skoio je prema krmi amca te je jednim jedinim hitrim udarcem udario Tarzana tekim veslom po glavi. Prsti majmuna-ovjeka otkliznue s ruba amca. Na povrini bila je kratka borba, a onda komeanje vode, mali vir i mjehurii koje je doskora izgladila struja to je na trenutak obiljeavalo mjesto gdje je Tarzan-majmun, gospodar dungle, pod crnom i opasnom vodom Ugambija nestao s vida ljudi. Slab od straha, Rokoff se, sav drui, spustio na dno amca. Na trenutak nije mogao shvatiti kakvu je sreu imao vidio je samo kako lik tihog, uskoprcalog bijelca nestaje pod povrinom rijeke, da u sluzavom mulju nae nezamislivu smrt. Polako je znaenje svega toga prodiralo u Rokoffov mozak, a onda mu okrutni smijeak olakanja i slavlja dodirnu usne. Ali taj je bio kratka vijeka, jer upravo kad je sebi esti128

tao da moe razmjerno sigurno nastaviti put do obale, paklenska graja podie se s obale rijeke. Kad je pogledao da vidi tko to tako uasno galami, vidio je kako s obale u nj zuri, oima punim mrnje, avolska pantera okruena stranim Akutovim majmunima, a ispred njih golemi crni ratnik prijeti mu se akom, prijeti stranom smru. Mora tog bijega niz Ugambi, dok je uasna horda trala za njim danju i nou, sad ispred njega, sad i po vie sati izgubljena daleko u gustoj dungli, a jednom i cijeli dan, samo da se opet pojavi na njegovu tragu, mrka, nesmiljena i strana, ta je mora jakog i snanog mukarca pretvorila u ispaena, sijeda straljivca, koji se vie nije nadao da e ikad ugledati zaljev i ocean. Bjeao je mimo napuenih sela. Vie puta ratnici su izili u kanoama da mu presijeku put, ali bi se svaki put pojavio strani opor, te bi prestraeni uroenici vritei pojurili na obalu i izgubili se u dungli. Nigdje na bijegu nije vidio Janu Clavton. Nije je ni jednom ugledao otkako je na rubu rijeke uhvatio konop privezan za pramac njezina amca, te povjerovao da se ona ponovo nalazi u njegovoj moi, samo da mu mlada ena trenutak kasnije pomete raune, kad je sa dna amca zgrabila ekspresnu puku i naciljala mu ravno u grudi. Onda je brzo ispustio konop, pa ju je vidio kako plovi izvan dohvata, ali je on asak kasnije otrao uz rijeku prema malom pritoku u uu kojega je bio skriven amac u kojem su on i njegova skupina bili doli progonei tu mladu enu i Anderssena. to se njoj dogodilo? Rokoff kao da je malo sumnjao, meutim, da su je uhvatili ratnici iz jednog od ono nekoliko sela koja e morati proi na putu k moru. Barem se rijeio veeg dijela svojih neprijatelja.
9 Tarzan i njegove ivotinje

129

Ali bi ipak radije da su svi ivi, samo da se moe osloboditi prijetnje onih stranih stvorenja koja su ga progonila s uasnom nemilosrdnou, urlajui i reei svaki put kad bi ga ugledali. Najvie se bojao pantere one plamenooke, avolske pantere koja se cerila i danju na nj rastvarala ralje, a kojoj su se arke oi opako svjetlucale preko vode iz teke tame none dungle. Ugledavi ue Ugambija, Rokoff se ispuni novom nadom, jer je ondje, na utoj vodi zaljeva, bio usidren Kincaid. Prije nego je on otiao uz rijeku, bio je poslao taj parobrodi po ugljen, pod Paulvitchevim zapovjednitvom, a sad je htio glasno povikati od olakanja, kad je vidio da se brod na vrijeme vratio da ga spasi. Mahnito je zaveslao prema brodu a onda se podizao na noge i mahao veslom i vikao ne bi li privukao panju onih na brodu. Ali ma koliko vikao, nije dobivao odgovora s tihe lae. Bacivi brz pogled unatrag, ugledao je na obali onaj opor to je reao. Mislio je da jo i sad ti ovjekoliki vragovi mogu do njega, ak i na parobrod, osim ako ondje nema ljudi koji e ih otjerati orujem. to se moglo dogoditi s onima koje je ostavio na Kincai-du? Gdje je Paulvitch? Ta je li taj brod naputen, pa je on, napokon, osuen da ga stigne ona strana sudbina od koje je bjeao sve te uasne dane i noi. Zadrhtao je poput ovjeka kojemu je na elo smrt ve stavila hladni prst. A ipak nije prestao bijesno veslati prema parobrodu, pa je napokon, poslije, kako se njemu inilo, cijele vjenosti, pra-mac kanoe udario u bok Kincaida. S njega visile su ljestve od konopa, ali kad ih je Rokoff uhvatio da se popne na palubu, uo je odozgo opomenu, a kad je digao pogled, ugledao je hladnu nesmiljenu cijev puke.

Poto je Jane Clavton uperila puku u Rokoffove grudi i uspjela da ga zadri dok amac kojim je utekla nije otplutao Ugambijem izvan dohvata tog ovjeka, odveslala je odmah u maticu i u njoj se duge dane i teke noi zadravala, osim kad bi, za najvruih sati dana plutala kako ju je struja nosila, leei ispruena na dnu kanoe, zatitivi lice od sunca velikim palminim listom. Samo je tako poivala na tom putovanju. Inae bi neprestano nastojala poveati brzinu amca veslajui tekim veslom. Rokoff pak nije bio vjet putovati Ugambijem, tako da inu je mnogo puta amac zapadao u virove koji su ga zadravali, jer bi se obino drao suprotne obale od one kojom ga je progonila ona strana horda i prijetila. I tako se dogodilo da je, iako se on otisnuo na rijeku odmah poslije mlade ene, ova stigla u zaljev puna dva sata prije. Kad je ugledala brod usidren na mirnoj vodi, srce Jane Clavton poelo je ubrzano tui zbog nade i zahvalnosti, ali kad se pribliila lai i vidjela da je to Kincaid, radost joj ustupi mjesto najteim bojaznima. Bilo je, meutim, prekasno da se vrati, jer je struja koja ju je nosila prema brodu bila za njezine miie prejaka. Nije mogla tekim izdubenim amcem veslati protiv struje, pa joj je samo preostalo da pristane na obalu a da je ne vide oni sa palube Kincaida, ili da se preda na njihovu milost inae e je struja odvui na more. Znala je da na obali ima malo nade da preivi, budui da ne zna gdje se nalazi ono prijateljsko mosulsko selo u koje ju je bio odveo Anderssen one tamne noi kad su pobjegli s Kincaida. Budui da Rokoffa nema na parobrodu, moda e joj uspjeti da mornarima ponudi veliku nagradu i tako ih navede da je odvezu do najblie civilizirane luke. Bilo je vrijedno riskirati ako uope moe pristati uz parobrod. 131

130

Struja ju je nosila brzo niz rijeku, te je vidjela da samo s najveim naporom moe taj nezgrapni amac upraviti prema Kincaidu. Odluivi se da se popne na parobrod, htjela je da joj pomognu, ali se zaudi kad je vidjela da je paluba prazna. Na brodu nije vidjela nikakva znaka ivota. amac je prilazio sve blie pramcu broda, a ipak nije dolazila nikakva opomena od promatraa s broda. Jo jedan trenutak, mislila je Jane, pa e je struja odvesti mimo parobroda, a onda e je, osim ako ne spuste amac da je spase, struja i brza oseka odnijeti daleko na more. Mlada ena zvala je glasno u pomo, ali nije bilo odgovora, osim otra vriska neke divlje ivotinje na obali obrasloj dunglom. Jane je ustro veslala, nastojei pristati uz parobrod. Na trenutak inilo se da e svoj cilj promaiti za nekoliko stopa, ali se kanoa u posljednji trenutak zanijela pod pramac parobroda te je Jane nekako uhvatila sidreni lanac. Junaki je prianjala za one teke eljezne karike, a struja je gotovo ispod nje odvukla amac. S one strane vidjela je kako niz bok parobroda vise ljestve od konopa. Da pusti lanac i riskira da se popne na ljestve, dok joj kanoa odlazi ispod nogu, to se inilo nemogue, ali se isto tako inilo uzaludno i da ostane na sidrenom lancu. Napokon sluajno pogleda konop na pramcu amca, te je, privezavi drugi kraj konopa vrsto za lanac, uspjela da polako spusti kanou, dok nije bila ravno pod ljestvama. Trenutak kasnije, prebacivi puku preko ramena, popela se sretno na pustu palubu. Najprije je trebalo da istrai brod, to je i uinila, drei neprestano puku spremnu, u sluaju da joj netko zaprijeti na Kincaidu. Nije trebalo dugo pa da otkrije uzrok toj prividnoj pustoi na brodu, jer je na prednjem katelu pronala mornare, koji su oito bili ostavljeni da uvaju brod, u duboku pijanom snu. 132

Zadrhtavi od gnuanja, popela se gore pa je, koliko je samo mogla zatvorila i uvrstila grotlo iznad glava pozaspale strae. Zatim je potraila kuhinju i hranu, a poto je utaila glad zauzela je mjesto na palubi, odluivi da nikoga ne pusti na Kincaid ako taj najprije ne pristane na njezine zahtjeve. Jedan sat po prilici nije se na povrini rijeke pojavilo nita to bi je uznemirilo, a onda je vidjela kako se iza zavoja rijeke pojavljuje kanoa u kojoj je sjedio samo jedan lik. Nije napredovala daleko u njezinu smjeru, kad je prepoznala da je to Rokoff, a kad je taj ovjek pokuao da stupi na brod, vidio je uperenu puku. Kad je Rokoff otkrio tko mu to ne da pristati, razbjesnio se te je stao prijetiti i psovati na najstraniji nain. Ali videi da tom taktikom ne moe preplaiti ili ganuti mladu enu, poeo je moliti i obeavati. Jane je imala samo jedan jedini odgovor na svaki njegov prijedlog, a taj je bio da nee nikad dopustiti da se Rokoff s njom nae na istom brodu. On je bio uvjeren da e ona izvriti svoje prijetnje i ustrijeliti ga ako ustraje u nastojanju da se popne na brod. I tako, budui da nije bilo drugoga izbora, ta velika kukavica stupi u svoj amac te je, uz veliku opasnost da ga struja povue na more, napokon uspio da prispije na obalu daleko dolje u zaljevu, na suprotnoj strani od one na kojoj je opor zvijeri stajao reui i zavijajui. Jane Clavton znala je da taj ovjek nee moi sam dovesti svoj teki amac uzvodno do Kincaida, pa se vie nije bojala napada s njegove strane. inilo joj se da prepoznaje onu stranu skupinu na obali kao onu istu to ju je prije nekoliko dana mimoila u dungli daleko uzvodno, jer se inilo nevjerojatno da bi mogao postojati jo jedan tako udni opor. Ali nije mogla zamisliti to ih je dovelo nizvodno do ua rijeke. Na izmaku dana mlada ena odjednom se uznemirila Rokoffovom vikom sa suprotne obale rijeke, te je trenutak kasnije, gledajui u smjeru njegova pogleda, sva preplaena ug133

ledala kako se odozgo pribliava brodski amac, u kojem su u to je bila sigurna, mogli biti samo lanovi Kincaidove ne stale posade samo lopovi i neprijatelji bez srca.

U TAMNOJ NOI
Kad je Tarzan-majmun shvatio da se nalazi u raljama krokodila, nije, kao to bi to uinio obian ovjek, izgubio svu nadu i predao se sudbini. Umjesto toga, prije nego ga je golemi gmaz povukao ispod povrine, napunio je plua zrakom, a onda se svom snagom svojih velikih miia, ogoreno borio za slobodu. Ali, tim je, budui da se nalazio izvan svog prirodnog elementa, tu grdosiju samo poticao na jo veu brzinu pod vodom. Tarzanova su plua pucala. Da mu je samo jednom udahnuti ist, svje zrak! Znao je da e poivjeti jo trenutak-dva, pa je u posljednjem, bolnom gru nastojao uiniti to god moe da se osveti za svoju smrt. Tijelo mu se vuklo uz sluzav trup gmaza. Majmun-ovjek pokuao je, dok ga je krokodil vukao u svoju jezovitu jazbinu, u tvrdi oklop zabiti kameni no. A tim je samo jo vie ubrzao krokodila. Upravo onda kad je majmun-ovjek shvatio da vie nee izdrati, osjetio je da mu se tijelo vue po muljevitu tlu a nos podie iznad povrine vode. Svuda oko njega bila je tama rova tiina groba. Jedan trenutak Tarzan-majmun leao je na sluzavom, smrdljivom tlu i sopio za zrakom. Odmah do sebe napipao je hladne, tvrde ljuske oklopa. Taj se podizao i sputao kao da krokodil grevito die. Nekoliko minuta ta su dvojica tako leali, a onda se onaj veliki trup uz ovjeka nenadano zgri, zadrhta i ukoi. Tar-zan se podie na koljena uz krokodila. Vrlo se zaudio kad je 134 135

vidio da je zvijer mrtva. Onaj tanki no bio je naiao na ranjivo mjesto u ljuskavu oklopu. Zateturavi, majmun-ovjek popipa po smradnoj, blatnoj jazbini. Vidio je da se nalazi zarobljen u podzemnoj prostoriji dovoljno velikoj za desetak ili vie onakvih golemih ivotinja kakva ga je ovamo dovukla. Shvatio je da se nalazi u skrivenom gnijezdu tog stvorenja, daleko pod obalom rijeke, i da se, bez sumnje, ulazi i izlazi na onaj otvor pod vodom kroz koji ga je krokodil donio. Dakako, prva misao bila mu je da bjei, ali se inilo vrlo nevjerojatno da bi se mogao probiti do povrine rijeke i onda doprijeti do obale. U tom prolazu moe biti zaokreta i zavoja, ili bi se on, a toga se trebalo najvie bojati, mogao sresti s jo jednim stanovnikom tog skrovita. ak i da sretno stigne do rijeke, jo je postojala opasnost da ga, prije nego pristane uz obalu, ponovno napadnu krokodili. A ipak nije bilo drugog izbora. Zato je Tarzan-majmun, napunivi plua zaguljivim, smrdljivim zrakom jazbine, uronio u tamnu rupu pod vodom, koju nije mogao vidjeti, nego ju je napipao nogama. Noga koja se nalazila u raljama krokodila bila je izmrcvarena, ali kost nije bila prekinuta, a ni miii ni tetive nisu bili toliko povrijeeni da bi se noga onesposobila. Samo ga je uasno boljelo. Ali Tarzan-majmun navikao je na bol, te na nju, kad je uvidio da mu otri zubi grdosije nisu mnogo naudili, vie nije ni mislio. Brzo je puzio i plivao prolazom koji se najprije sputao a onda dizao, i napokon je izronio na rijeno dno, ali nekoliko stopa dalje od obale. Kad je majmun-ovjek dopro do povrine ugledao je nedaleko dvije krokodilske glave. Te su brzo krenule prema njemu, a ovjek je nadljudskim naporom zaplivao prema granju koje se s oblinjeg drveta sputalo do vode. 136

I nije stigao ni trenutak prerano, jer jedva se sretno digao na granu, kad su razjapljene ralje ivotinja neugodno kljoc-nule. Nekoliko minuta Tarzan je poivao na drvetu na koje se popeo. Pregledavao je rijeku nizvodno koliko je okom po vijugavom toku mogao dosei, ali nije bilo znaka ni Rokoffu ni njegovu amcu. Kad je otpoinuo i povezao ranjenu nogu, poao je za kanoom. Naao se na strani rijeke suprotnoj od mjesta gdje je u nju uao, ali budui da je njegova lovina bila na vodi, majmunu-ovjeku nije bilo vano gdje poinje lov. Na svoju veliku alost, doskora je uvidio da mu je noga jae ranjena nego to je mislio, i da mu ozbiljno smeta na putovanju. Samo s najveom tekoom mogao je hodati po tlu bre nego obino, a po drveu ne samo da je zaostajao nego se izvrgavao i opasnosti. Od stare crnkinje Tambudze Tarzan je saznao ono to mu je sad ispunjavalo duu sumnjama i bojaznima. Kad mu je starica priala o smrti djeteta, dodala je takoer da joj je bijela ena, iako je bila vrlo alosna, povjerila da to dijete nije. njezino. Tarzan nije uviao zato bi Jane nijekala svoj ili djetetov identitet. To se jedino moe protumaiti tako da ona ena koja je njegova sina i veanina pratila u samou dungle uope nije ni bila Jane. to je o tom vie mislio to se vie i uvjeravao da mu je sin mrtav a ena iva i zdrava u Londonu, i da ona uope ne zna o stranoj sudbini koja je zadesila njihova prvorodenca. Napokon je krivo protumaio onu Rokoffovu zlokobnu porugu, i nosio teret dvostruke bojazni, i to nepotrebno barem je tako mislio majmun-ovjek. Od tog mu je malo popustila tupa bol zbog smrti njegova sinia. Kakve li smrti! ak je i ona divlja ivotinja kakva je zapravo bila Tarzan, navikla na patnje i strahote uasne dungle, zadrhtala od pomisli na stranu sudbinu koja je zadesila nevino dijete. 137

Dok se muno probijao prema obali mora, toliko je mislio o strahovitim zloinima koje je Rokoff izvrio na njegovim dragima da mu je onaj veliki oiljak na elu neprekidno i ivo gorio skrletom, to je znailo da je taj ovjek u nesmiljenu, ivotinjskom stanju bjesnila. Katkad se i sam iznenadio: manja stvorenja divlje dungle bjeala su u skrovita, jer je on, a da nije bio svjestan, rikao i reao. Da samo moe ruku staviti na Rokoffa! Dvaput su ratoborni uroenici prijetei istrali iz svojih sela da mu sprijee put, ali kad je onaj strani majmunski pokli zaorio u njihovim uima, a veliki je div navalio riui, oni su se prestraili, okrenuli i pobjegli u grmlje, i nisu odande izlazili dok on nije odmakao. Iako mu se inilo da se strano polagano kree, jer je majmun-ovjek stekao onakvo mjerilo brzine kakvo imaju manji majmuni, zapravo je putovao brzo kao i kanoa koja je s Rokoffom plutala ispred njega, tako da je doao u zaljev i ugledao ocean upravo u sumrak onog istog dana kad su stigli i Jane Clavton i Rokoff. Tako se teka tama spustila na crnu rijeku i na okolnu dunglu da Tarzan, iako je bio navikao da se mnogo slui oima i u mraku, nije mogao razabrati nita ni na nekoliko metara ispred sebe. Nakanio je da te noi pretrai obalu, ne bi li pronaao tragove Rokoffu i eni, koja je, on je u to bio siguran, morala Ugambijem stii prije Rokoffa. Nije ni sanjao da Kincaid ili neki drugi brod lei usidren nekoliko stotina metara pred njim, jer se na tom parobrodu nije vidjelo nikakvo svjetlo. Jo kad je poeo pretraivati obalu, panju mu odjednom privue um koji iz poetka nije zamijetio tiho uranjanje vesala u vodu neto podalje od obale, i nasuprot mjestu na kojem je on stajao. Stajao je nepomino poput kipa i sluao taj slabi zvuk. Taj je odjednom prestao, a slijedilo ga je ukanje koje je uvjebano uho majmuna-ovjeka moglo protumaiti samo 138

jednim struganjem cipela po prekama brodskih ljestava od konopa. A ipak, koliko je on mogao vidjeti, ondje nije bilo broda a nije ga ni moglo biti na tisue milja unaokolo. Dok je tako stajao zurei u tamu oblane noi, preko vode dopre, nenadano i neoekivano poput pljuske, otro tek-tanje puaka i onda enski vrisak. Iako je bio ranjen, i jo se vrlo dobro sjeao nedavnog uasnog doivljaja, Tarzan-majmun nije oklijevao kad se u tihoj noi podigao onaj prestraeni, otri i prodorni krik. Jednim skokom preskoio je grmlje i pljusnuo u vodu a onda je, snanim zamasima, otplivao u mrklu no, bez ikakva vodia, osim onog jednog jedinog, prevarnog krika, a u drutvu stranih stanovnika ekvatorijalne rijeke. amac koji je privukao Janinu panju dok je straarila na palubi Kincaida ugledao je i Rokoff na jednoj obali i Mu-gambi i opor na drugoj. Rokoff ovi povici doveli su brodski amac najprije k njemu, a onda su, poslije savjetovanja krenuli prema Kincaidu, ali je, prije nego to je amac preao pola puta izmeu obale i parobroda, s palube progovorila puka, pa se jedan mornar na pramcu skvrio i pao u vodu. Poslije toga ili su laganije, a onda se, kad je Janina puka pogodila jo jednog lana skupine, amac povukao na obalu, gdje je leao dok je god bilo svjetlo. Crni ratnik Mugambi, poglavica Vagambija, upuivao je divlji, reei opor k suprotnoj obali. Samo je on znao tko moe biti neprijatelj a tko prijatelj njihova izgubljenog gospodara. Da su mogli dosei ili amac ili Kincaid, bili bi brzo zavrili sa svima koje bi ondje zatekli, ali im je prostrana crna voda prijeila da pou dalje, kao da ih iroki ocean dijeli od plijena. Mugambi je neto znao o dogaajima koji su doveli do Tarzanova iskrcavanja na Otoku dungle i puta bijelaca uz 139

Ugambi. Znao je da njegov divlji gospodar trai enu i dijete koje je ukrao onaj opaki bijelac to su ga slijedili daleko u unutranjost a sad ponovno na more. Takoer je vjerovao daje taj isti ovjek ubio velikog bijelog diva kojega je on tovao i zavolio kao to nije nikad zavolio ni najvee poglavice svog naroda. I tako je u divljim Mugambijevim grudima gorjela eljezna odluka da se doepa onog opakog ovjeka i osveti umorstvo majmuna-ovjeka. Ali kad je vidio da niz rijeku dolazi amac i prima Rokof-fa, kad je vidio da plovi prema Kincaidu, uvidio je da se ako i sam posjeduje kanou moe nadati da opor preveze ondje gdje e moi udariti na neprijatelje. I tako se dogodilo da su Tarzanove ivotinje, ak i prije nego je Jane Clavton opalila prvi hitac na Rokoff ov amac, nestale u dungli. Poto su Rokoff i njegova skupina, u kojoj je bio Paul-vitch i nekoliko ljudi koje je on ostavio na Kincaidu da se pobrinu za ugljen, uzmakli pred vatrom, Jane je shvatila da e to biti samo privremen prekid, pa je s tim uvjerenjem odluila da hrabro i konano pokua pobjei od Rokoffovih prijetnji i zlih namjera. S tim na umu poela je pregovarati sa dva mornara koje je bila zatvorila na prednjem katelu, pa ih je, poto su pristali na njezin plan, pod prijetnjom smrti ako je pokuaju iznevjeriti, pustila napolje upravo kad je tama obavila brod. Pod prijetnjom revolverske cijevi, da ih prisili na poslunost, doputala im je da uzlaze jedan za drugim. Dok su oni drali ruke nad glavama, mlada ena ih je pretraila, da ne bi uza se imali kakvo skriveno oruje. Kad se uvjerila da su nenaoruani, naloila im je da presijeku kabel kojim je Kinca-id vezan za sidro, jer njezin smjeli plan bio je osloboditi parobrod tako da otpluta na otvoreno more, da se ondje preda na milost elementima, koji, bila je uvjerena, nee biti nemilosrdniji od Nikolasa Rokoffa, u sluaju daje ponovno uhvati. 140

Postojala je takoer nada da e na Kincaid naii koji brod, a budui da je bilo prilino hrane i vode ljudi su je u to uvjerili a i doba oluja je prolo, imala je dovoljno razloga nadati se da e joj plan konano uspjeti. No je bila gusto naoblaena, teki oblaci lebdjeli su nisko nad dunglom i vodom samo na zapadu, kamo se od rijenog ua pruao iroki ocean, nazirala se neto manja tama. Bila je savrena no za takav pothvat. Njezini neprijatelji ne mogu vidjeti to se radi na brodu, niti zamijetiti u kojem ga smjeru brza struja nosi na ocean. Prije nego svane, oseka e odnijeti Kincaid daleko u Benguel-sku struju, koja tee uz obalu Afrike prema sjeveru, a budui da je prevladavao juni vjetar, Jane se nadala da e biti izvan vida s ua Ugambija prije nego Rokoff moe zamijetiti da je parobrod otiao. Stojei nad mornarima koji su radili, mlada ena odahnula je kad se posljednji dio kabela odijelio te je znala da je brod na putu iz ua divljeg Ugambija. Drei svoje zarobljenike jo uvijek na oku s uperenim revolverom, naloila im je da odu na palubu. Kanila ih je ponovno zatvoriti u prednjem katelu. Ali je napokon popustila pred njihovim obeanjima da e joj biti vjerni i da e joj pomagati, te im je ponovno dopustila da dou gore. Nekoliko minuta Kincaid je brzo plutao sa strujom, a onda je po neem strugnuo i zaustavio se usred rijeke. Brod je naletio na podvodni prud koji presijeca tok rijeke na etvrt milje daleko od mora. Na trenutak je ondje visio, a onda je, okreui se dok mu pramac nije pokazivao prema obali, zaplovio jo jednom. U isti asak, ba kad je Jane Clavton sebi estitala to se brod jo jednom oslobodio, ona zau s uzvodne strane, po prilici ondje gdje je bio usidren Kincaid, tektanje puaka i enski vrisak otar, prodoran, prestraen. 141

Mornari su uli te pucnjeve, te su bili posve sigurni da oni najavljuju dolazak njihova poslodavca, a budui da im se nije sviao plan koji ih osuuje da ive na palubi olupine, uurbano su se aptom dogovorili kako e savladati mladu enu i dozvati Rokoffa i svoje drugove da ih spase. inilo se da e im sudbina biti naklona, jer je zbog pucnjave puaka panja Jane Clavton popustila, te je, umjesto da pazi na mornare kao to je bila nakanila, potrala na pramac Kincaida, da kroz tamu zaviri prema izvoru nemira na rijeci. Videi da ona ne pazi, dva mornara stala su se uljati odostrag prema njoj. Kad je jedan od njih strugnuo cipelom po palubi, ena je osjetila iznenadnu opasnost, ali ta opomena dola je prekasno. U trenutku kad se okrenula, oba mukarca skoila su na nju i oborila je na palubu, a kad se ona nala pod njima, vidjela je, ocrtanu na slabijem mraku oceana, pojavu jo jednog ovjeka koji se penjao na Kincaid. Poslije sve muke njezina je junaka borba za slobodu propala. S priguenim jecajem predala se u toj nejednakoj borbi.

NA PALUBI KINCAIDA
Kad je Mugambi ponovno sa oporom zaao u dunglu imao je odreen cilj. elio je pribaviti izduben amac kojim e Tarzanove ivotinje prevesti na Kincaid. I nije trebalo dugo da nade ono to je traio. Upravo u sumrak naao je kanou privezanu za obalu pritoia Ugambija, ba ondje gdje se i nadao da e je pronai. Ne gubei vrijeme, ukrcao je svoj strani opor u amac i odveslao u struju. Tako su se brzo doepali kanoe da ratnik nije ni zamijetio da je ona ve zaposjednuta. U sad ve tamnoj noi potpuno je previdio skvrenu pojavu koja je spavala na dnu amca. Ali im su zaplovili, jedan majmun ravno ispred njega divlje zarei te mu svrati panju na pojavu koja je uala i drhtala izmeu njega i velikog majmuna. Mugambi se zaudio kad je vidio da je to neka uroenica. Teko je odbio majmuna od njezina vrata, a uskoro uspio je i nju umiriti. Uroenica se nije htjela udati za starca kojega je mrzila, te je namjeravala prenoiti u kanoi to ju je pronala na obali. Mugambi nije elio da ona bude prisutna, ali sad je bila tu, pa joj je crnac dopustio da ne gubi vrijeme vraajui je na obalu da ostane u kanoi. Pomicali su se kroz tamu koliko su samo brzo njegovi nespretni drugovi mogli veslati nizvodno prema Ugambiju i Kincaidu. Teko je Mugambi mogao razabrati obrise parobroda, ali budui da je ovaj bio izmeu njega i oceana, bilo mu je to ipak lake nego nekomu na obali rijeke. 143

142

Kad mu se pribliio, zapanjio se videi da parobrod kao da odmie, a napokon se posve uvjerio da brod plovi nizvodno. Upravo kad je htio potai svoja stvorenja da zaveslaju jae kako bi dostigli parobrod, ugledao je odjednom, na tri metra daleko od pramca svoje kanoe, jo jedan amac. U isti trenutak oni u drugom amcu otkrili su Mugambi-jev opor, ali isprva nisu prepoznali stranu posadu. ovjek na njihovu pramcu povikao je, pitajui tko je to, prije nego su se amci dodirnuli. Odgovorila mu je prijeteim rezanjem pantera, i ovjek se zabuljio u plamene oi Site, koji se na pramcu podigao na prednje ape, spreman da skoi na one u amcu. Rokoff je odmah uoio opasnost koja je im prijetila. Zapovjedio je da se zapuca na one u drugoj kanoi, a taj su plotun, kao i vrisak prestraene uroenice u kanoi s Mugambi-jem, zauli i Tarzan i Jane. Prije nego to su se polaganiji i manje vjeti veslai u Mugambijevoj kanoi mogli snai i zakvaiti za neprijatelja, taj je brzo okrenuo pramac nizvodno i svom snagom zaveslao prema Kincaidu koji su sad vidjeli. Poto je brod udario o prud, ponovno se oslobodi i otplu-ta u polagani vir koji se vraao uzvodno uz samu junu obalu Ugambija, da onda nekih stotinu metara dalje zakrene jo jednom i uputi se nizvodno strujom. Tako je Kincaid vraao Janu Clavton ravno u ruke neprijatelja. Kad je Tarzan skoio u rijeku, nije vidio brod. Nije imao ni pojma, kad je zaplivao u no, da tako blizu pluta brod. Vodili su ga zvukovi koji su dolazili sa dviju kanoa. Dok je plivao, ivo se sjeao kako je ono prije toga zaplivao vodama Ugambija, pa se od toga stresao cijeli njegov divovski stas. Ali iako je dvaput osjetio kako mu se neto iz sluzavih dubina ee o noge, nita ga nije uhvatilo, te je odjednom od uenja to pred sobom, ondje gdje je oekivao da e biti ot144

vorena rijeka, vidi kako se pomalja taman predmet posve zaboravio na krokodile. Taj je predmet bio tako blizu da mu se on pribliio s nekoliko zamaha. Zaudio se kad je ispruenom rukom dodirnuo bok broda. Kad se spretni majmun-ovjek popeo preko brodske ograde, njegove tankoutne ui osjetie da se na suprotnoj strani palube netko bori. Beumno se pourio onamo. Sad se bio podigao mjesec. Iako je nebo jo bilo oblano, ona neprodorna tama otprije sad je neto popustila. Njegove otre oi razabrale su kako se dva mukarca navlae s jednom enom. Nije znao je li to ona ena koja je pratila Anderssena u unutranjost, iako je oekivao da je tako, jer je sad bio potpuno siguran da ga je sluaj doveo na palubu Kincaida. Ali on nije troio vrijeme dokonim razmiljanjem. enu su ugroavala dvojica lopova, a to je bilo dovoljno da se majmunovjek, a da vie nita ne ispituje, upusti svojom golemom snagom u borbu. Prije nego su mornari i znali da se na brodu nalazi jo netko, teka ruka pala je obojici na rame. Kao da ih je zahvatio kota zamanjak, naglo su odbaeni od svog plijena. to to znai? upitao ih je tih glas. Ali nisu imali vremena da odgovore, jer je na taj glas mlada ena skoila na noge pa je s veselim, tihim krikom skoila prema napadau. Tarzane! povikala je. Majmun-ovjek odbaci ta dva mornara preko palube, gdje su se, oamueni i uplaeni, odvaljali u palubne rupe za otjecanje vode, a onda, kliknuvi od uenja, podignu mladu enu u naruaj. Meutim, kratki su bili trenuci njihova pozdrava. Jedva su jedno drugo prepoznali, kad su se oblaci nad nji10 Tarzan i njegove ivotinje

145

ma rastavili, tako da se vidjelo kako se pola tuceta ljudi penje bokom Kincaida na palubu. Prvi bio je Rokoff. Kad su sjajne zrake ekvatorijalnog mjeseca osvijetlile palubu, vidio je da se pred njim nalazi lord Grevstoke, pa je histerino zavrisnuo, zapovjedivi svojim podreenima da zapucaju. Tarzan je odgurnuo Jane iza kabine kraj koje su stajali, te skoio prema Rokoffu. Ljudi iza Rokoffa, najmanje dvojica, podigli su puke i opalili na majmuna-ovjeka koji je navaljivao. Ali oni iza njih zaposlili su se drukije jer se ljestva-ma od konopa gurao strani opor. Najprije je dolo pet uzrealih majmuna, golemih, ovjekolikih zvijeri, iskeenih koljaa i slinavih eljusti, a za njima golem crni ratnik, ije se dugo koplje sjalo na mjeseini. Iza ratnika veralo se jo jedno stvorenje, kojeg su se od sveg opora najvie bojali pantera, svjetlucavih, razjapljenih ralja, arkih oiju, plamtei golemom mrnjom i krvoed-nou. Meci ispaljeni na Tarzana promaili su, i on bi u trenutku bio na Rokoffu da ta velika kukavica nije uzmakla meu svoja dva najamnika, a onda, vritei od histerinog straha, skoila prema prednjem katelu. Na trenutak Tarzanovu panju privukla su ona dva ovjeka ispred njega, tako da nije mogao progoniti Rokoffa. Majmuni i Mugambi borili su se s ostatkom Rokoffove skupine. Pred stranim divljatvom tih zvijeri ljudi su se doskora rasprili u svim smjerovima oni koji su se jo mogli raspriti, jer su veliki koljai Akutovih majmuna i itine pande ve pronali svoje rtve. etvorica su, meutim, pobjegla i nestala u prednjem katelu, gdje su se namjeravali zabarikadirati. Tu su pronali Rokoffa, a kako su se bili razbjesnili to ih je u asu opasnosti ostavio na cjedilu, a i zato to je s njima uvijek grubo postupao, naslaivali su se prilikom koja im se sad pruala da se donekle osvete omraenom poslodavcu. 146

Unato molbama i puzavim zaklinjanjima, bacili su ga na palubu, predajui ga na milost onim stranim zvijerima pred kojima su oni sami bili upravo pobjegli. Tarzan je vidio kako se taj ovjek pomalja iz prednjeg katela vidio je i prepoznao svog neprijatelja. Ali netko drugi vidio ga je isto tako brzo. Bio je to Sita. Razjapljenih ralja ta se velika zvijer tiho primicala prestravljenom ovjeku. Kad je Rokoff ugledao to mu se to primie, zaurla da se sve orilo, te je drhtavih koljena, kao da je uzet, stajao pred uasnom smru koja je prema njemu puzila. Tarzan je stupio prema Rokoffu, a u glavi mu je sve gorjelo bijesnom vatrom osvete. Napokon ima u svojoj vlasti ubojicu sina. On ima pravo da se osveti. Jednom kad je elio sam izvriti pravdu i usmrtiti Rokoffa onako kako je odavna zasluivao, Jane ga je sprijeila. Sad ga nitko nee sprijeiti! Prsti su mu se grevito stiskali i otvarali dok se pribliavao drhtavom Rokoffu bio je ivotinjski zlokoban kao i grabeljiva zvijer. Tada je ugledao da e ga Sita prestii i oteti mu metu njegove velike mrnje. Otro je pozvao panteru, a te su rijei, kao da su prekinule stranu zaaranost koja ga je bila obuzela, odjednom potaknule Rokoffa da djeluje. Vrisnuvi, okrenuo se i pobjegao na most. Za njim krenula je pantera, ne marei za gospodarevu opomenu. Tarzan je htio skoiti, kad je osjetio lagan dodir na ruci. Okrenuvi se, vidio je uz sebe Janu. Ne ostavljaj me apnula je. Bojim se. Tarzan pogleda iza nje. Svuda naokolo bili su strani Akutovi majmuni. Neki su se ak pribliavali mladoj eni iskeenih koljaa, prijetei grlenim glasovima. 147

Majmun-ovjek potisnuo ih je natrag. Na trenutak bio je zaboravio da su to samo zvijeri koje ne mogu razlikovati prijatelje od neprijatelja. Nedavna borba s mornarima ispoljila im je divlju prirodu, tako da su svi izvan opora za njih znaili samo meso. Tarzan se ponovno okrenuo prema Rokoffu, alei to se nee moi osvetiti osim ako taj ovjek ne pobjegne Siti. Ali dok je gledao, vidio je da za to nema nade. ovjek je uz-makao do kraja mosta, gdje je sad stajao drui i razrogae-nih oiju, okrenut prema ivotinji koja se polako primicala. Pantera je puzila trbuhom na daskama poda, strahovito reei. Rokoff je stajao kao skamenjen, izbuljenih oiju, razjapljenih usta, s hladnim znojem strave na elu. Pred sobom, na palubi, vidio je velike majmune, pa se nije usudio pobjei u tom smjeru. ak je i sad jedna ivotinja skakala da se uhvati za ogradu mosta i da mu se privue. Pred njim se tiho uurila pantera. Rokoff se nije mogao ni maknuti. Koljena su mu drhtala. Neartikulirano je vikao. S posljednjim prodornim krikom pao je na koljena a onda je Sita skoio. Zuto-smee tijelo bacilo se ravno na ovjekove grudi, oborivi ga na lea. Kad su veliki koljai zaderali u vrat i prsi, Jane Clavton okrenula se od uasa. Ali nije se okrenuo Tarzan-majmun. Na usnama mu se pojavio hladan smijeak zadovoljstva. Oi-ljak na elu, koji je bio gorio skrletom, postao je boje njegove pocrnjele koe i nestao. Rokoff se bijesno ali uzaludno borio protiv ivotinje koja je reala i derala ga, protiv sudbine koja ga je zadesila. Za sve svoje bezbrojne zloine bio je kanjen kratkim trenutkom strane smrti to ga je konano stigla. Poto se prestao boriti, Tarzan se na Janin zahtjev pribliio da otme tijelo panteri, pa da ono to je preostalo pokopa kako dolikuje ovjeku. Ali velika se maka podigla nad lovinom i zareala prijetei se ak i gospodaru kojega je na svoj 148

divlji nain voljela, tako da je Tarzan, da ne mora ubiti praumskog prijatelja bio prisiljen da odustane od svojih namjera. Cijelu tu no pantera Sita uao je na onim odvratnim ostacima koji su nekad bili Nikolas Rokoff. Most na Kincaidu bio je klizav od krvi. Pod sjajnim tropskim mjesecom velika se maka gostila dok od Tarzanova velikog neprijatelja, kad se sutradan podiglo sunce, nisu preostale samo oglodane kosti. Za sve Rokoff ove ljude znalo se osim za Paulvitcha. etvorica bila su zarobljena u prednjem katelu Kincaida. Ostali bili su mrtvi. Pomou tih ljudi Tarzan je pripremio brod za polazak te je s prvim oficirom, koji je sluajno bio jedan od preivjelih, namjeravao potraiti Otok dungle. Ali kad je svanulo jutro, digao se velik vjetar sa zapada i podigao valove u koje se prvi oficir Kincaida nije usudio uploviti. Cijeli taj dan brod je leao u zaklonu rijenog ua. Iako se nou vjetar smanjio, smatralo se da je sigurnije poekati zoru prije nego se pokua preploviti vijugavi kanal do mora. opor je danju lunjao po palubi broda bez ikakve smetnje, jer je doskora od Tarzana i Mugambija saznao da ne smije nikomu na Kincaidu nauditi. Ali nou bio je zatvoren pod palubom. Tarzan se bezgranino radovao kad je saznao od ene da ono djetece koje je umrlo u M'ganvazamovu selu nije bilo njihov sin. Nisu mogli znati ije je to dijete bilo, ili to se dogodilo s njihovim sinom, a to nisu mogli ni otkriti budui da nije bilo ni Rokoff a ni Paulvitcha. Nekako im je, meutim, odlaknulo, budui da su znali da se jo mogu nadati. Mogli su se nadati sve dok nemaju dokaza o djetetovoj smrti. 149

inilo se posve oito da mali Jack nije doveden na Kinca-id. Da se to zbilo, Anderssen bi bio znao, ali on je toliko puta uvjeravao Jane da je onaj malian to ga je donio u kabinu one noi kad joj je pomogao pobjei, bio jedini koji se nalazio na Kincaidu otkako je ovaj bio u Do veru.

PAULVITCH SNUJE OSVETU

Dok su Jane i Tarzan stajali na palubi broda i jedno drugomu priali o pustolovinama koje su doivjeli otkako su se odijelili u svom domu u Londonu, gledao ih je ispod namrtenih obrva skriven promatra na obali. Kroz mozak tog ovjeka prolazio je plan za planom kojim bi mogao sprijeiti da Englez i njegova ena pobjegnu, jer dok je god u osvetljivom mozgu Alexisa Paulvitcha sijala ivotna iskra, nitko tko je na sebe navukao neprijateljstvo tog ovjeka nije bio posve siguran. Plan za planom stvarao je samo zato da svaki odbaci ili kao neizvediv ili kao nedostojan njegove osvete. Zloinaki duh Rokoffova pomonika bio je toliko iskrivljen pogrenim razmiljanjem da taj ovjek nije uviao pravu istinu odnosa izmeu njega i majmuna-ovjeka. On nije shvaao da je pogreka bila uvijek, ne na strani engleskog lorda, ve na njegovoj strani i na strani Rokoffovoj. Odbacujui svaku novu spletku, Paulvitch je uvijek dolazio do istog zakljuka da ne moe uiniti nita dok ga pola irine Ugambija dijeli od predmeta njegove mrnje. Ali kako da prijee tu vodu kojom su gospodarili krokodili? Nema ni jedne kanoe blie nego to je mosulsko selo, a Paulvitch nije bio nikako siguran da e Kincaid biti jo usidren na rijeci dok on prijee dunglu do udaljenog sela i vrati se s kanoom. A ipak nije bilo drugog izlaza, pa je Paulvitch, uvjeren da se samo tako moe nadati da dopre do plijena, na-mrtivi se umjesto oprotaja sa ona dva lika na palubi Kin-caida, napustio rijeku. 150 151

Brzajui kroz gustu dunglu, sav zaokupljen onim jedinim idolom osvetom Paulvitch je zaboravio i na strah od divljeg svijeta kojim se kretao. Zbunjen i potuen svakim okretajem kola sree, rtva svojih opakih planova i glavna rtva vlastite zloe, Paulvitch je ipak bio jo toliko zaslijepljen da je zamiljao kako mu najvea srea lei ba u tome da nastavi spletkariti, iako su zbog toga i on i Rokoff uvijek doivljavali nesreu, a ovoga posljednjeg stigla je i smrt. Dok je Paulvitch teturao kroz dunglu prema mosulskom selu, uskoro se u njegovoj glavi iskristalizira plan koji mu se inio ostvarljivim. Nou e doi do boka Kincaida, a kad se nae na palubi, potrait e lanove prvotne brodske posade, koji su preivjeli uase ove strane ekspedicije, te e ih predobiti za pokuaj da preotmu brod Tarzanu i njegovim ivotinjama. U kabini bilo je oruja i municije, a u skrivenu pretincu stola jedan od onih paklenih strojeva koje je Paulvitch izraivao vei dio svog slobodnog vremena onda kad je bio vrlo povjerljiva osoba jednog diverzantskog pokreta u svojoj domovini. To je bilo prije nego to ih je za zlato izdao policiji. Paulvitch je zatreptao kad se sjetio kako ga je osudio jedan od njegovih prijanjih drugova prije nego to je taj za svoje politike ideje platio na kraju konopljinog ueta. Ali sad je trebalo misliti na pakleni stroj. Kad bi ga se samo mogao domoi! U kutijici od tvrdog drveta, skrivenoj u stolu u kabini, nalazila se tolika razorna snaga da je mogla u djeliu sekunde zbrisati s Kincaida svakog neprijatelja. Paulvitch je lizao usne od radosnog oekivanja, te je umorne noge prisiljavao na veu brzinu, da ne zakasni na brodsko sidrite toliko da ne bi mogao provesti svoj plan. Sve je zavisilo, dakako, od tog kad odlazi'Kincaid. Paulvitch je shvaao da se nita ne moe postii po danu. Tama mora prikriti dolazak do boka broda, jer ako ga ugledaju Tar152

zan ili lady Grevstoke, nee imati prilike da se popne na brod. Vjetar koji je puhao, on je bio siguran, bio je razlog zato Kincaid jo ne plovi, a ako nastavi puhati do noi onda su sve vjerojatnosti na njegovoj strani, jer znao je da e maj-munovjek jedva pokuati da zaplovi zavojitim koritom Ugambija dok god mrak lei na povrini vode u kojoj se skrivaju mnogi prudovi a brojni otoii rasuti su po rijenom uu. Ve je dobro poodmaklo popodne kad je Paulvitch stigao u mosulsko selo na obali pritoka Ugambija. Ondje ga je poglavica primio sa sumnjom i neljubazno, jer je i on, kao i svi oni koji su dolazili u dodir s Rokoffom ili Paulvitchem, pretrpio od grabeljivosti, okrutnosti ili pohlepe ove dvojice. Kad je Paulvitch zatraio kanou, poglavica ga je mrzovoljasto odbio te je bijelca protjerao iz sela. Okruen ljutitim ratnicima koji su gunali i inili se kao da samo ekaju i najmanju izliku pa da ga probodu kopljima kojima su mu se prijetili, Paulvitchu nije preostalo nego da se povue. Desetak ratnika odvelo ga je do ruba istine te su ga ondje opomenuli da se nikad vie ne pojavi blizu njihova sela. Guei se od ljutine, Paulvitch se oduljao u dunglu. Ali kad se odjednom izgubio s oiju ratnika, ostao je i paljivo sluao. uo je glasove svojih pratilaca. Vraali su se u selo. Kad je bio siguran da ga ne slijede, progurao se kroz grmlje do ruba rijeke. Jo se uvijek kanio nekako domoi kanoe. I sam ivot zavisio mu je od toga da dopre do Kincaida i predobije preivjele lanove brodske posade za svoj cilj, jer biti ostavljen ovdje u opasnostima afrike dungle, gdje je stekao neprijateljstvo uroenika, bilo je, to je dobro znao, zapravo isto to i biti osuen na smrt. elja za osvetom poticala ga je gotovo jednako, unato opasnosti. Zato se, sav oajan, skrivao u liu uz rjeicu i poudno traio malu kanou kojom bi mogao lako upravljati.

153

I nije trebao da dugo eka. Ugledao je na rijeci jedan od onih nezgrapnih malih jednosjeda to ih izrauju Mosule. Neki mladi lijeno je veslao u struju. Kad je dosegao sredinu rijeke, pustio se da ga nosi spora struja. Zavalio se dokono na dnu svoje grube kanoe. Ne znajui nita o nevidljivom neprijatelju na obali rijeke, momak je polako plutao nizvodno a Paulvitch ga je slijedio stazom u dungli nekoliko metara iza njega. Milju ispod sela crni momak uronio je veslo u vodu i skrenuo jednosjed prema obali. Paulvitch se veoma radovao to je sluaj dovukao mladia na istu stranu rijeke po kojoj je i on hodao, a ne na suprotnu, gdje ga ne bi mogao dosei. Sakrio se u ikari blizu mjesta na kojem je jednosjed morao dotai obalu polagane rijeke, koja kao da je bila ljubomorna na svaki trenutak to je prolazio i dovodio je blie irokom i muljevitom Ugambiju, gdje, u prostranoj struji to e uskoro izliti svoje vode u veliki ocean, mora zauvijek izgubiti svoju osobnost. Isto tako lijeni bili su i pokreti mosulskog mladia dok je dovlaio svoj jednosjed pod granu velika drveta to se naginjalo da dade oprotajni cjelov grudima vode koja je odlazila i zelenim liem pomiluje njene prsi svoje sanjarski raspoloene ljubavi. A pakosni Paulvitch skrivao se u liu poput zmije. Okrutne, prepredene oi naslaivale su se obrisima eljene kanoe i mjerile stas njezina vlasnika, dok je lukav mozak odva-givao emu se bijelac moe nadati ako doe do tjelesnog obrauna sa crncem. Samo izravna nuda mogla je natjerati Alexisa Paulvitcha u borbu. Ali sad ga je doista velika nuda prisiljavala da djeluje. Bilo je vremena, upravo dovoljno vremena da se, kad zanoi, stigne do Kincaida. Zar ona crna budala nee nikad otii od amca? Paulvitch se vrpoljio i mekoljio. Momak je zijevnuo i protegao se. Znalaki i promiljeno pregledavao je

strelice u tobolcu, ispitivao luk i gledao otricu lovakog noa za paom na tkanici. Ponovno se protegao i zijevnuo, pogledao obalu rijeke, slegnuo ramenima i legao na dno kanoe, da malko prodrije-ma prije no to zadre u dunglu da lovi plijen. Paulvitch se napola podigao te je napetih miia stajao i zurio u svoju rtvu. Momevi kapci spustie se i zatvorie. Uskoro su mu se grudi podizale i sputale u duboku snu. Vrijeme je dolo! Paulvitch se uljao blie. Neka grana zauti pod njegovom teinom pa se momak prenu u snu. Paulvitch potee revolver i naperi ga u crnca. Jedan trenutak ostao je ukoeno miran, a onda momak ponovno nesmetano zaspi. Bijelac je puzio blie. Nije se smio izvri opasnosti da promai. Uskoro se nagnuo nad samog Mosulu. Hladni elik revolvera u njegovoj ruci pribliavao se sve vie grudima usnulog mladia. Sad se zaustavio samo nekoliko palaca iznad srca koje je snano kucalo. Samo je pritisak prsta bio izmeu nedunoga mladia i vjenosti. Njeni cvijet mladosti jo je leao na smeem obrazu, smijeak je napola rastavio gole usne. Je li to mladost ili srea zaustavila Paulvitchevu ruku? Je li grinja savjesti pokazala ubojici svoj prst prijekora? Na sve to Alexander Paulvitch bio je imun. Osmijeh iskrivi njegovu bradatu usnu kad mu kaiprst potegnu otponac revolvera. Odjeknu hitac. Iznad srca zaspalog momka pojavi se rupica, oko koje se nalazio pocrnjeli rub mesa opaljenog barutom. Mladenako tijelo napola je sjelo. Nasmijeene usne ukoie se od prepasti i trenutane boli, koju svijest nije nikako oekivala, a onda mrtvac klonu mlohavo u najdublji san iz kojega se ovjek vie ne budi. Ubojica skoi brzo u amac uz ubijenoga. Bezobzirne ruke zgrabie nesmiljenog mrtvog momka i podigoe ga na rub amca i malko pogurnue. Pljusak, valii koji su se sve vie 155

154

irili, prekinuti iznenadnim podizanjem tamna, skrivena tijela iz sluzavih dubina, i prieljkivana kanoa bila je u iskljuivom vlasnitvu bijelca divljijega no stoje bio onaj mladi kojemu je upravo bio oduzeo ivot. Odbacivi konop i zgrabivi veslo, Paulvitch je zaveslao svom snagom nizvodno prema Ugambiju. Ve je pala no kad je pramac krvavog amca ujurio u struju vee rijeke. Paulvitch je neprestano naprezao oi u sve veu tamu, uzaludno nastojei da prodre one crne sjene to su leale izmeu njega i sidrita Kincaida. Nalazi li se brod jo uvijek na Ugambiju, ili se majmun-ovjek napokon uvjerio da je sigurno upustiti se u sve slabiju oluju? Dok je Paulvitch napredovao sa strujom, postavljao je ta pitanja, kao i mnoga druga, od kojih ga nije najmanje uznemirivalo i ono koje se ticalo njegove budunosti. Ako je Kincaid ve otplovio, on bi ostao u nemilosrdnoj, uasnoj, divljoj dungli. U tami inilo se veslau da naprosto leti po vodi, te je bio uvjeren da je brod ve ostavio sidrite, da ga je i on sam ve proao, kad se pred njim, s one strane neke istaknute toke pojavi titravo svjetlo brodske svjetiljke. Alexander Paulvitch jedva je mogao zatomiti slavodobitan usklik, Kincaid nije otiao! Napokon ga ivot i osveta nee izigrati. Prestao je veslati onaj trenutak kad je ispred sebe zamijetio onaj svjetionik nade. Tiho je plutao niz blatni Ugambi, samo katkad uranjajui veslo oprezno u struju, tako da moe primitivni amac dovesti do boka broda. Kad se jo vie pribliio, tamni obrisi broda pomolie se pred njim iz mrkle noi. S brodske palube nije se nita ulo. Paulvitch je doplutao, nevien, do boka Kincaida. Samo je kratkotrajno struganje pramca njegove kanoe o brodsku oplatu prekinulo nonu tiinu. 156

Drui od uzrujanosti, Paulvitch je nekoliko minuta mirovao. Ali s velike mase iznad njega nije dolazio nikakav zvuk koji bi naznaivao da je njegov dolazak zamijeen. Tiho se uljao naprijed dok konopi mranog jedra nisu bili ravno iznad njega. Mogao ih je upravo dosei. Samo minu-tadvije trebala mu je da privee kanou, a onda se ovjek uspeo. Trenutak kasnije spustio se tiho na palubu. Misli na strani opor koji je boravio na brodu izazvale su hladne srsi uz kimu tog kukavikog vrebaoca. Ali sam ivot zavisio je od uspjeha njegove pustolovine, i zato se on nekako eliio protiv one grozne vjerojatnosti to mu se isprijeila. Nikakva zvuka ili znaka strae kao da nije bilo na palubi. Paulvitch se uljao prema prednjem katelu. Sve je bilo tiho. Grotlo je bilo otvoreno, a kad je ovjek zavirio dolje, ugledao je kako uz svjetlo zadimljenog fenjera to je visio sa stropa momadske nastambe jedan od posade Kincaida neto ita. Paulvitch je dobro poznavao tog ovjeka, mrk razbojnik s kojim je on mnogo raunao, drei da e mu pomoi provesti njegove nakane. Paulvitch se tiho spustio kroz otvor na preke ljestava to su vodile u prednji katel. Oi nije sputao s itaa, spreman da mu dade znak da uti onaj trenutak kad ga taj ovjek otkrije. Ali mornar se toliko udubio u asopis da se Paulvitch nezamijeen spustio na pod prednjeg katela. Ondje se okrenuo i apnuo itaoevo ime. ovjek je podigao oi sa asopisa oi koje su se, kad su pale na poznato lice Rokoffova pomonika, razrogaile na trenutak, da se odmah namrte i suze od negodovanja. Vrae! - uzviknuo je. Odakle si doao? Svi smo mislili da si gotov i otiao onamo kamo si ve dugo morao otii. Njegova visost vrlo e se obradovati kad te vidi. Paulvitch prie mornaru. Ljubazan smijeak bio mu je na usnama. Pruio je desnicu kao da je onaj drugi drag, dugo iz-

157

gubljen prijatelj. Mornar kao da nije vidio pruenu ruku, i nije se zauzvrat nasmijeio. Doao sam da vam pomognem tumaio je Paul-vitch. Pomoi u vam da se oslobodite Engleza i njegovih zvijeri a onda vie nee biti opasnosti od zakona kad se vratimo u civilizaciju. Moemo se douljati dok spavaju do Grevstokea, njegove ene i onog crnog lopova Mugambi-ja. Poslije e biti lako unititi ivotinje. Gdje su? Dolje odgovori mornar. Ali daj da ti neto kaem, Paulvitchu. Vie nas ne moe potai protiv Engleza. Dobili smo od tebe sve to smo eljeli, i od one druge zvijeri. On je mrtav, a ako se mnogo ne varam, i ti e uskoro biti mrtav. Vas dvojica postupali ste s nama kao sa ivotinjama, a ako misli da te imalo volimo, bilo bi bolje da to zaboravi. Misli rei da ete biti protiv mene? upitao je Paulvitch. Onaj drugi kimnu, a onda je, poslije trenutane stanke, za koje kao da mu je sinula neka misao, ponovno progovorio. Osim ako rekao je neto ne uini tako da mi bude vrijedno da te pustim otii prije nego te tu Englez nae. Ta valjda me ne tjera u dunglu? pitao je Paulvit-ch. Umro bih ondje za tjedan dana. Ondje bi jo mogao preivjeti odgovori mornar. Ovdje ne bi mogao. Kad bih probudio svoje drugove, oni bi ti po svoj prilici isjekli srce prije nego bi Englez na tebe naiao. Vrlo si sretan to sam samo ja budan. Ti si lud povie Paulvitch. Zar ne zna da e vas Englez sve dati povjeati kad vas dopremi onamo gdje vas moe epati zakon? Ne, on tako to nee uiniti odvrati mornar. On nam je to ve rekao, jer kae da ste samo ti i Rokoff krivci mi ostali bili smo samo orue. Shvaa li? Pola sata Paulvitch je molio i prijetio, ve prema raspoloenju. Katkad je gotovo zaplakao, pa je onda opet svom slu158

aocu obeavao basnoslovne nagrade ili zasluenu kaznu. Ali je ovaj bio tvrdoglav. Objasnio je Paulvitchu da za nj postoje samo dva puta ili mora pristati da se odmah preda lordu Grevstokeu, ili mora platiti mornaru, kao cijenu to mu doputa da nesmetano ode s Kincaida, svaki novi i vrijedan predmet to se nalazi kod njega ili u njegovoj kabini. I morat e se prilino brzo odluiti zareao je ovjek jer elim ii spavati. Hajde sad, izaberi njegovu visost ili dunglu? Poalit e to mrmljao je Paulvitch. Ku! odbrusi mornar. Ako se bude drsko vladao, moda u promijeniti miljenje, i zadrati te ovdje. Paulvitch nije elio da padne u ruke Tarzana-majmuna ako je to ikako mogao izbjei. Ako se uasne dungle i plaio, ona je, po njegovu miljenju bila beskrajno bolja nego sigurna smrt koju je, to je dobro znao, zasluio i koju je mogao oekivati od majmuna-ovjeka. Spava li tko u mojoj kabini? upitao je. Mornar je zanijekao glavom. Ne odgovorio je. Lord i lady Grevstoke imaju kapetanovu kabinu. Prvi oficir je u svojoj, a u tvojoj nije nitko. Otii u i donijeti ti svoje dragocjenosti ree Paulvitch. Poi u s tobom da vidim nee li poiniti kakve gluposti napomenuo je mornar pa je slijedio Paulvitcha uz ljestve do palube. Na ulazu u kabinu mornar se zaustavio da straari, dopustivi Paulvitchu da sam poe u kabinu. Tu je ovaj pokupio ono nekoliko stvari kojima e kupiti neizvjestan bijeg. Dok je jedan trenutak stajao uz stoli na kojem ih je gomilao, premiljao je da li da se bori samo za sigurnost ili da se osveti neprijateljima. 159

I dok je tako razmiljao, odmah mu pade na pamet ona crna kutijica stoje bila skrivena u tajnu pretincu ispod lane daske stola na kojem mu je poivala ruka. Paulvitcheovo lice osvijetli se tamnim smijekom pakosnog zadovoljstva kad se sagnuo i popipao daske ispod stola. Trenutak kasnije izvukao je iz skrovita ono to je traio. Upalio je fenjer to se njihao s grede na stropu, tako da moe vidjeti dok skuplja stvari, a sad je onu crnu kutiju drao pod samim fenjerom i pipao po kopi koja je zatvarala poklopac. Kad je podigao poklopac, u kutiji vidjela su se dva dijela. U jednom je bio mehanizam koji je nalikovao ustrojstvu malena sata. Ondje je bila i baterijica sa dva suha elementa. ica je polazila od sata do jednog pola baterije, i od drugog pola kroz pregradu do drugog dijela, dok se druga ica vraala izravno u sat. Ono to je bilo u drugom dijelu nije se vidjelo, jer je nad tim bio pokrov, koji je bio zapeaen. Na dnu kutije, uz sat, leao je klju. Taj je Paulvitch sad izvadio te ga je utakao u kotai za navijanje. Njeno je okretao klju, priguujui zvuk time to je nabacao nekoliko komada odjee na kutiju. Sve to vrijeme sluao je napeto da se mornar ili tko drugi ne bi pribliio kabini. Ali nitko mu nije prekidao rad. Kad je navinuo, Paulvitch namjesti kazalo na maloj brojanici uz sat. Zatim ponovno stavi poklopac na crnu kutiju te cijeli stroj vrati u skrovite u stolu. Opak osmijeh osipao se ovjekovim dlakavim usnama dok je skupljao svoje stvari, ugasio svjetiljku i izaao iz kabine do mornara koji ga je ekao. Evo mojih stvari rekao je Paulvitch. Sad me pusti da odem. Najprije u ti pregledati depove odgovori mornar. Moda si zaboravio kakvu sitnicu koja ti u dungli nee nikako trebati, a vraki e dobro doi siromanom mornaru u Londonu. Ah! Upravo kako to sam se i bojao uskliknuo 160

je trenutak kasnije kad je iz unutranjeg depa Paulvitcheo-va kaputa izvukao sveanj novanica. Paulvitch se mrtio, proklinjao. Ali prepiranjem nije mogao postii nita, pa se zato pomirio sa gubitkom, znajui da taj mornar nee nikad stii u London da uiva plodove krae. Paulvitch je gorio od elje da se tom ovjeku naruga i natukne mu kakva e sudbina uskoro zadesiti i njega i druge lanove drutva na Kincaidu. No budui da se bojao da e neto posumnjati, preao je palubu i tiho se spustio u kanou. Minutu-dvije kasnije veslao je prema obali, da ga ondje prodere tama none dungle, kao i uas stranog ivota, od kojega bi, da je imalo oekivao to ga u buduim dugim godinama eka, bio pobjegao u sigurnu smrt otvorenog mora radije nego da ga podnosi. Mornar se, poto se uvjerio da je Paulvitch otiao vrati na prednji katel, gdje je sakrio plijen te se vratio leaju, dok je u kabini koja je pripadala Paulvitchu tiinom noi kucao i kucao onaj mali mehanizam u crnoj kutijici, koji je u sebi, za nesvjesne spavae na nesretnom Kincaidu, sadravao sko-ru osvetu nakratko osujeenog Paulvitcha.

11 Tarzan i njegove ivotinje

161

SVRETAK KINCAIDA
Odmah poslije osvita naao se Tarzan na palubi da vidi kakvo je vrijeme. Vjetar je jenjao. Nebo je bilo vedro. Stanje se inilo idealno da se vrate na Otok dungle, gdje je trebalo da ostave ivotinje. A onda kui! Majmun-ovjek probudio je prvog oficira i naloio mu da Kincaidisplovi to prije. Preostali lanovi posade, zadovoljni s obeanjem lorda Grevstokea da ih nee goniti zato to su sudjelovali u zloinstvima Rokoffa i Paulvitcha, pourili su veselo i hitro na svoje dunosti. ivotinje, osloboene iz zatvora u utrobi broda, sad su hodale po palubi, i to na veliku nelagodnost posade, koja se jo ivo sjeala okrutnosti tih zvijeri na onima to su nali smrt pod koljaima i pandama koje kao da su jo teile za njenim mesom. Pod budnim oima Tarzana i Mugambija, meutim, Sita i Akutovi majmuni zatomljivali su svoje elje, tako da su ljudi, radili na palubi meu njima s mnogo veom sigurnosti nego to su i mislili. Napokon je Kincaid zaplovio niz Ugambi i naao se na svjetlucavoj vodi Atlantika. Tarzan i Jane Clavton promatrali su kako zelena obala uzmie za brodskom brazdom, a ovaj put majmun-ovjek ostavljao je svoje rodno tlo bez ikakva aljenja. Nijedan brod koji plovi po sedam mora ne bi ga mogao odvesti iz Afrike, da nastavi tragati za svojim izgubljenim djeakom, ni s pola one brzine koju je Englez elio. Ne162

strpljivom duhu oaloenog oca inilo se da se polagani Kincaid jedva, mie. A ipak taj brod napredovao je ak i onda kad se inilo da miruje. Uskoro se niski breuljci Otoka dungle jasno pomolie na zapadnom obzorju. U kabini Alexandera Paulvitcha ono u crnoj kutiji kucalo je, kucalo, kucalo, kako se inilo, s beskrajnom jednolino-u. A ipak, sekundu za sekundom, ona ruica to je izvirala s oboda jednoga od kotaa dolazila je sve blie drugoj ruici koja je proizlazila iz kazaljke to ju je Paulvitch navio na neku toku na brojanici uz sat. Kad se one dvije ruice dodirnu, kucanje mehanizma prestat e zauvijek. Jane i Tarzan stajali su na mostu gledajui Otok dungle. Ljudi su bili sprijeda. I oni su promatrali kako kopno izrasta iz oceana. ivotinje sklonile su se u hlad kuhinje, gdje su se savile i pozaspale. Sve je bilo tiho i mirno na brodu i na vodi. Odjednom, bez ikakve opomene krov kabine die se u zrak, oblak gusta dima dosee daleko iznad Kincaida, nasta uasna eksplozija koja je potresla brod od pramca do krme. Odmah izbi na palubi paklenska graja. Akutovi majmuni, uplaeni od tog praska, trali su ovamo-onamo, reei i stenjui. Sita je skakao naokolo i vriskao od straha tako uasno da su se sledila srca posade Kincaida. I Mugambi je drhtao. Samo su Tarzan-majmun i njegova ena ostali mirni. Jedva su krhotine popadale, kad je majmunovjek bio meu ivotinjama, umirujui ih, govorei im tihim, spokojnim glasom, milujui ih po kudravim tjelesima i uvjeravajui ih, kao to je mogao samo on, da je neposredna opasnost prola. Kad su ispitali tetu, vidjeli su da im sad najvea opasnost prijeti od vatre, jer je plamen prodirao krhotine upropatene kabine, i ve se doepao, kroz veliku nepravilnu rupu koju je prouzroila eksplozija, donje palube. Kao udom, eksplozija nije ranila ni jednog lana drutva na brodu. Zato je ta eksplozija nastala, to je bila tajna za sve 163

osim jednoga mornara koji je znao da je no prije na Kincaidu, u svojoj kabini, bio Paulvitch. On je nagaao istinu. Ali nije htio nita govoriti. Dakako, ne bi se proveo dobro ovjek koji je dopustio da krvni neprijatelj nou doe na palubu i namjesti pakleni stroj da ih sve otpremi u vjenost. Ne, ovjek je odluio da to to zna sauva za sebe. Budui da se vatra sve vie rasplamsavala, Tarzan je uvidio daje ono to je prouzroilo eksploziju rasulo po okolnom drvetu vrlo upaljivu tvar, jer voda koju su lijevali iz pumpe kao da je irila a ne gasila poar. Petnaest minuta poslije eksplozije veliki su se, crni oblaci dima dizali iz utrobe osuenog broda. Plameni jezici dosegli su strojarnicu, te se brod vie nije kretao prema obali. Njegova sudbina bila je tako zapeaena kao da se voda ve sklopila iznad pougljenjenih i zadimljenih ostataka. Beskorisno je ostati dulje na njemu napomenuo je majmun-ovjek prvom oficiru. Ne zna se, ali moglo bi biti jo eksplozija, a budui da ne moemo spasiti brod, najbolje e biti da se odmah ukrcamo u amce i pristanemo na kopno. I nije bilo drugog izbora. Samo su mornari mogli iznijeti svoje stvari, jer je vatra, koja jo nije dosegla pfednji katel, sad ve prodrla sve kabine koje eksplozija nije unitila. Spustili su amce, a budui da nije bilo valova, pristali su vrlo lako. Tarzanove ivotinje poudno i eljno njuile su poznati zrak rodnog otoka kad su se maleni amci'pribliavali draicom. Jedva su kobilice postrugale po pijesku, kad su Sita i Akutovi majmuni preskoili pramce i brzo otrali u dunglu. Napola alostan smijeak osu se usnama majmuna-ovjeka dok ih je promatrao kako odlaze. Zbogom, moji prijatelji promrmljao je. Bili ste dobri i vjerni saveznici, i nedostajat ete mi. Hoe li se vratiti, dragi? upitala je Jane Clavton, koja je bila uz njega. 164

Moda se hoe, a moda i nee odgovorio je maj mun-ovjek. Loe su se osjeali to su morali prihvatiti to liko ljudi. Mugambi i ja utjecali smo na njih najmanje, u lo em smislu, jer smo on i ja, u najboljem sluaju, samo napola ljudi. Meutim, ti i lanovi posade previe ste civilizirani za moje ivotinje od vas one bjee. Bez sumnje osjeaju da nee izdrati kraj tako mnogo savrene hrane, a da se jed nom ne zabune i ne odgrizu jedan zalogaj. Jane se nasmijala. Ja mislim da naprosto hoe pobjei tebi odvratila je. Ti ih neprestano zaustavlja pred neim to one ne shvaaju da ne smiju initi. Poput malene djece, bez sumnje su oduevljene ovom prilikom da pobjegnu iz kruga roditeljske discipline. Meutim, ako se vrate, nadam se da to nee biti nou. I da nee biti gladne, ha? nasmijao se Tarzan. Dva sata poslije iskrcavanja ta je mala skupina promatrala kako gori brod koji su upravo napustili. Onda zaue, nejasno preko vode, jo jednu eksploziju. Kincaid se gotovo odmah nagnuo na krmu te potonuo za nekoliko minuta. Ta druga eksplozija nije bila toliko tajanstvena kao prva. Prvi oficir protumaio ju je kao eksploziju kotlova kad ih je vatra napokon dosegla. Ali su svi brodolomci mnogo razmiljali o tom to je prouzrokovalo prvu eksploziju.

165

PONOVNO OTOK DUNGLE

Skupina je najprije pomislila na svjeu vodu i mjesto gdje e se utaboriti, jer su svi znali da se njihov boravak na Otoku dungle moe protegnuti na mjesece, pa ak i godine. Tarzan je znao gdje je najblia voda, pa je onamo odmah odveo skupinu. Tu su ljudi poeli izraivati sklonita i grubo pokustvo a Tarzan je otiao u dunglu po meso, ostavivi vjernoga Mugambija i mosulsku enu da uvaju Janu, koju on ne bi nikad povjerio ni jednome lanu razbojnike posade Kincaida. Lady Grevstoke trpjela je mnogo vie nego ikoji drugi brodolomac, jer se udarac njezinim nadama i njezinu ve okrutno izmrcvarenom majinskom srcu nije ticao njezine vlastite nevolje, nego uvjerenja da sad nikad vie nee saznati za sudbinu svog prvoroenca, ili to uiniti da otkrije gdje se on nalazi, ili mu popraviti stanje stanje koje je mata, dakako, slikala u najstranijim oblicima. Dva tjedna ta skupina bavila se dunostima koje su im bile dodijeljene. Po danu straarili su od izlaza sunca do zalaza na klisuri kraj logora na istaknutoj stijeni iznad mora. Tu su skupili golemu hrpu suha granja, tako da ga mogu odmah zapaliti, dok je s visoka stupa koji su usadili u tlo vijorila zastava opasnosti, koju su nainili od crvene potkoulje prvog oficira Kincaida. Ali ni jednom ni mrljica na obzorju koja bi mogla biti jedro ili dim nije nagradila umorne oi to su se u beskrajnoj, beznadnoj budnosti dnevno napinjale preko prostranstva oceana. 166

Napokon je Tarzan predloio da pokuaju izgraditi amac koji e ih dovesti na kontinent. On im je mogao pokazati kako se izrauje grub alat, a kad je ta misao preotela maha u duama tih ljudi, svi su eljeli poeti raditi. Ali kako je vrijeme prolazilo, pa su sve vie uviali kakva su se herkuleskog zadatka latili, poeli su mumljati i svaati se, tako da se uz druge opasnosti pojavila sad nesloga i sumnja. Tarzan se sad vie nego prije bojao ostaviti Janu medu poluzvijerima posade Kincaida. Ali morao je loviti, jer nitko drugi nije bio tako siguran da e otii i donijeti mesa. Katkad bi ga Mugambi zamijenio u lovu. Ali crnevo koplje i strelice nisu nikad bile tako sigurne kao konop i no majmuna-ovje-ka. Napokon su ljudi stali izbjegavati posao, te bi odlazili po dvojica u dunglu da istrauju i love. U to vrijeme logor nije vidio Situ ili Akuta ili drugih velikih majmuna, iako ih je Tarzan katkad sretao u dungli dok je lovio. Dok se u logoru brodolomaca na istonoj obali Otoka dungle stvari sve vie pogoravale, stvorio se jo jedan logor na sjevernoj obali. Tu je u draici leala mala kuna Cowrie, ija se paluba nema tome mnogo dana zacrvenjela krvlju njezinih oficira i vjernih lanova posade, jer Cov/rie je doivjela zle dane kad je primila na sebe ljude kao to su Gust i Maor Momula, i Kaj anga iz Faana. Bilo je i drugih, njih deset, izmet luka junog mora. Ali Gust i Momula i Kaj Sang bili su prepredeni mozak tog drutva. Oni su potakli pobunu, tako da mogu ugrabiti i podijeliti biserje koje je predstavljalo bogatstvo tovara Covvrije. Kaj ang umorio je kapetana dok je taj spavao na svom leaju, a Maor Momula poveo je napad na oficira strae. Gust, kako je on to ve znao, naao je naina da navede druge da ubijaju. Ne da bi Gusta grizla savjest, samo je osobito pazio na svoju sigurnost. Ubojica uvijek neto riskira, 167

jer rtve smrtonosnog napadaja rijetko umiru mirno i tiho. Katkad ak idu tako daleko da se hvataju ukotac s ubojicom. Takvog sukoba Gust se radije klonio. No sad kad je posao zavren, veanin je teio za najviim poloajem meu pobunjenicima. Iao je ak tako daleko da je sebi prisvojio i nosio neke predmete to su pripadali umorenom kapetanu Cowrije predmete koji su na sebi nosili znakove vlasti. Kaj ang bio je ozlojeen. Njemu se nikakva vlast nije sviala, a nije imao ni najmanju namjeru da se podloi vlasti obina vedskog mornara. Sjeme nezadovoljstva ve se, dakle, posijalo u logoru pobunjenika s Cowrije na sjevernom rubu Otoka dungle. Ali Kaj ang shvaao je da mora djelovati oprezno, jer je samo Gust od tog arenog opora znao toliko ploviti da ih izvede iz junog Atlantika pa oko rta u pogodnije vode, gdje e moi nai trite za zlo steeno bogatstvo, a da se o njemu nita ne pita. Dan prije no to su ugledali Otok dungle i otkrili malu zatvorenu luku u kojoj se Cov/rie sad mirno usidrila promatra je otkrio na junom obzorju dim i dimnjake ratna broda. Mogunost da razgovaraju s ratnim brodom i da ih taj ispituje nije se sviala ni jednom, pa su se zato sakrili na nekoliko dana, dok opasnost ne proe. A sad se Gust vie nije usuivao na more. Tvrdio je da taj brod koji su oni vidjeli zapravo njih trai. Kaj ang naglaavao je da to ne moe biti sluaj, budui da je nemogue da ikoje ljudsko bie, osim njih samih, zna to se dogodilo na Cowriji. Ali Gust se nije dao uvjeriti. U svom opakom srcu gajio je misao kako da povea svoj dio plijena za oko sto posto. Jedino je on mogao ploviti Cowrijom, pa zato drugi nisu mogli otii s Otoka dungle bez njega. Ali to moe sprijeiti Gusta da s dovoljno ljudi na kuni izmakne Kaj angu, Maoru Mo-muli i polovici posade kad mu se za to prui prilika?

Tu je priliku ekao Gust. Jednog dana doi e trenutak kad e Kaj ang, Momula i tri-etiri druga izbivati iz logora, istraujui ili lovei. veanin je sebi razbijao glavu kako da odmami od usidrenog broda sve one koje je elio ostaviti. Zato je organizirao lov za lovom, ali uvijek kao da je neki svojeglavi vrag ulazio u duu Kaj anga, tako da je taj prepredeni Kinez uvijek lovio sa samim Gustom. Jednog dana Kaj ang je potajno razgovarao s Maorom Momulom, sipajui u ono smee uho ovog drugog sumnje koje je imao prema veaninu. Momula je bio odmah za to da zarije dugaak no u srce izdajnika. Istina je, Kaj ang nije imao drugog svjedoanstva osim prirodne prepredenosti svoje vlastite lopovske due ali zamiljao je da Gust ima one nakane koje bi i on rado izvrio kad bi samo mogao. No nije se usuivao dopustiti Momuli da ubije veanina, jer su o njemu ovisili da ih odvede na odredite. Meutim, odluili su da nee biti zgorega da pokuaju uplaiti Gusta, tako da ovaj pristane na njihove zahtjeve, pa je s tim na umu Maor potraio samozvanog zapovjednika skupine. Kad je napomenuo da bi trebalo odmah otputovati, Gust je iznio isti prigovor kao i prije da ratni brod po svoj prilici patrolira morem upravo na njihovu putu prema jugu, i da ih eka ako pokuaju otploviti u druge vode. Momula se narugao bojazni tog ovjeka, naglaavajui da, budui da nitko ni na kojem ratnom brodu ne zna za njihovu pobunu, nema razloga da oni budu sumnjivi. Ah! uskliknuo je Gust. Tu ima krivo. Zato si sretan to tu ima kolovana ovjeka kao to sam ja da ti kae to ti je initi. Ti si jadan crnac, Momulo, pa zato ne zna nita o radiju. Ja nisam crnac! povikao je. Samo sam se alio pourio se veanin da protumai. Mi smo stari prijatelji, Momulo, ne moemo sebi priutiti da se svaamo, barem ne dok Kaj ang snuje da nam uk169

168

wr

rade sve biserje. Da moe pronai ovjeka koji bi mogao pl0_ viti Cowrijom, ostavio bi nas onaj trenutak. Govori da moramo otii odavde samo zato to snuje kako da nas se rijei. Ali radio upitao je Momula. to ima radio s \.\m da ostanemo ovdje? O, da odgovorio je Gust poeavi se po glavi. Pitao se je li Maor zbilja takva neznalica da povjeruje onoj nemoguoj lai koju mu je upravo htio izrei. O da! Vidi, svaki ratni brod opskrbljen je onim to nazivaju radio-aparatom. Mogu razgovarati s drugim brodovima stotine milja daleko, i mogu sluati sve to se govori na tim drugim brodovima, i sad, vidi, dok ste vi ljudi pucali po Cowriji, toliko ste glasno govorili da nema sumnje da je taj ratni brod leao juno 0( nas i sve to sluao. Dakako, moda nisu saznali ime broda, ali su uli toliko da znaju da se posada nekog broda buni i ubija svoje oficire. I sad, vidi, mogu ekati da pretrauju svaki brod koji ugledaju, i mogu to dugo raditi, a sad moda i nisu daleko. Kad je prestao govoriti, veanin je nastojao da se dri ozbiljno, tako da njegov slua ne posumnja u istinitost njegovih izjava. Momula je neko vrijeme sjedio tiho, gledajui Gusta. ]Ma_ pokon se podigao. Ti si veliki laac progovorio je. Ako nas ne izvede do sutra, nee vie nikada imati prilike da nam lae, jer sam uo gdje dvojica ljudi razgovaraju kako bi u tebe htjeli urinuti no, i da e tako i uiniti ako ih u toj rupi bude drao imalo dulje. Idi pa pitaj Kaj anga ne postoji li radio odgovorio je Gust. On e ti rei da tako to postoji i da brodovi mogu jedan s drugim razgovarati i stotine milja preko vode. A on da, reci onoj dvojici koji me hoe ubiti da, uine li tako, nee nikad doivjeti da potroe svoj dio plijena, jer vas samo ja mogu sigurno odvesti u bilo koju luku.
170

I tako je Momula poao Kaj angu i upitao ga postoji li takav aparat kao to je radio, kojim brodovi mogu jedan s drugim razgovarati na velike udaljenosti, a Kaj ang mu je odgovorio da postoji. Momula je bio zbunjen. Ali svejedno elio je otii s otoka, i bio je voljan predati se neizvjesnosti na otvorenom moru radije nego da ostane dulje u dosadnom logoru. Da nam je tko drugi da plovi brodom! jadikovao je Kaj ang. To je popodne Momula otiao loviti sa druga dva Maora. Lovili su prema jugu, te su otili daleko od logora, kad su ih iznenadili glasovi u dungli. Znali su da se pred njima ne nalaze njihovi ljudi, a budui da su bili uvjereni da otok nije nastanjen, htjeli su pobjei, bojei se da su to duhovi jamano duhovi umorenih oficira i ljudi s Cowrije. Ali Momula bio je vie radoznao nego praznovjeran, pa je zatomio svoju prirodnu elju da pobjegne od natprirodnoga. Davi znak svojim drugovima da slijede njegov primjer, spustio se na ruke i koljena, puui kradomice i straljivo naprijed kroz dunglu, u smjeru odakle su dolazili glasovi nevienih govornika. Uskoro se na rubu male istine zaustavio. Tu mu je odlanulo, te je duboko uzdahnuo, jer je pred sobom vidio kako na palom stablu sjede dva ovjeka od krvi i mesa i ozbiljno razgovaraju. Jedan je bio Schneider, prvi oficir Kincaida, a drugi pomorac koji se zvao Schmidt. Mislim da to moemo izvriti, Schmidte govorio je Schneider. Ne bi bilo teko sagraditi dobru kanou, a nas trojica bismo mogli od veslati do kontinenta za jedan dan, s pravim vjetrom i uglavnom mirnim morem. Nema smisla e kati da ti ljudi sagrade velik amac, tako da se moe povesti cijela skupina, jer im je dodijalo raditi cijeli bogovetni dan poput robova. Nije na posao da spasimo Engleza. Neka se 171

sam pobrine za sebe. Zaustavio se na trenutak a onda je stao promatrati drugoga, da vidi kako e na nj djelovati idue rijei. Nastavio je: Ali moemo uzeti enu. Bila bi sramota ostaviti lijep komad kao to je ona u takvoj zabitnoj rupi kao to je ovaj otok. Schmidt die pogled i naceri se. A tako ti to s njom misli? upitao je. Zato to nisi odmah rekao? to dobijem ja ako pomognem? Mora nam dobro platiti da je vratimo u civilizaciju tumaio je Schneider a rei u ti to u ja uiniti, podijelit u sa dvojicom koja mi pomognu. Uzet u polovicu, a oni drugu polovicu ti i ma koji onaj drugi bio. Dosta mi je ovoga, i to prije odavde odem to bolje. Sto ti kae? Pristajem odgovori Schmidt. Ne znam kako bih stigao na kontinent, a znam da ne zna nitko, a ti se jedini razumije u navigaciju, pa u te se zato drati. Maor Momula nauli ui. Znao je poneto od svih jezika to se govore na morima, vie je puta plovio na engleskim brodovima, tako da je prilino dobro shvatio ono to su razgovarali Schneider i Schmidt otkako je na njih nabasao. Podie se na noge i stupi na istinu. Schneider i njegov drug prenue se uzrujano, kao da se pred njima podigao duh. Schneider posee za revolverom. Momula je podigao desnicu, s dlanom naprijed, kao znak da ima mirne namjere. Ja sam prijatelj nagovorio ih je. uo sam vas. Ali ne bojte se da u otkriti ono to ste rekli. Mogu vam po moi, a vi moete pomoi meni. Obraao se Schneideru. Vi znate upravljati brodom, ali nemate broda. Mi imamo brod, a nitko ne zna ploviti. Ako poete s nama i nita nas ne ispitujete, dopustit emo vam da odvedete brod onamo kamo hoete, poto nas iskrcate u izvjesnoj luci, koje emo vam ime rei kasnije. Moete povesti enu o kojoj govorite, pa ni mi neemo nita ispitivati. Slaete li se? Schneider je elio vie saznati, te je saznao onoliko koliko je Momula mislio da moe znati. Onda je Maor predloio da 172

razgovaraju s Kaj angom. Ta su dva lana posade Kincaida slijedili Momulu i njegove ljude na mjesto u dungli blizu logora pobunjenika. Tu ih je Momula sakrio dok je on poao potraiti Kaj anga, naloivi najprije svojim maorskim pratiocima da straare nad dva mornara, da ne bi promijenili miljenje i pokuali pobjei. Schneider i Schmidt bili su zapravo zarobljenici, iako to nisu znali. Uskoro se Momula vratio s Kaj angom, kojemu je u-kratko ispriao pojedinosti o srei koja ih je snala. Kinez je nadugo razgovarao sa Schneiderom, dok se, iako je po prirodi sumnjao u iskrenost svih ljudi, nije posve uvjerio da je Schneider isto toliko lopov koliko i on i da eli otii s otoka. Poto je prihvatio te dvije premise, nije mogao mnogo sumnjati da e se Schneider sigurno latiti zapovjednitva nad Cowrijom. Kaj ang je znao da e poslije toga nai sredstva da tog ovjeka prisili da ga slua u njegovim daljim eljama. Kad su Schneider i Schmidt otili i uputili se u smjeru svog logora, odlanulo im je vie nego ikada. Sad su napokon naili na nain kako da sposobnim brodom ostave otok. Vie nee biti tekog rada na izgradnji amca, i nee stavljati na kocku "svoje ivote na grubo sagraenu plovilu, koje bi isto tako moglo potonuti kao i dosei kontinent. A morat e im netko i pomoi da uhvate enu, ili radije ene, jer kad je Momula saznao da se u drugom logoru nalazi crnkinja, navaljivao je da se i ona dovede s bjelkinjom. Kad su Kaj ang i Momula uli u logor, shvaali su da im Gust vie nije potreban. Poli su ravno prema atoru u kojem su oekivali da se on u to vrijeme dana nalazi, jer iako bi im bilo udobnije na brodu, shvaali su da je sigurnije da udare logor na obali. Svaki je znao da u srcu drugih ima toliko prevare da je nesigurno da ikoji lanovi skupine pou na obalu i ostave druge na Cowriji, pa se zato doputalo samo dvojici ili trojici odjednom da budu na brodu, osim ako ondje nije bilo i itavo drutvo. 173

Dok su ta dvojica prilazili Gustovu atoru, Maor je prljavim, tvrdim palcem pipao otricu dugog noa. veanin bi se bio osjeao vrlo neudobno daje vidio tu znaajnu kretnju ili itao to se prevre u okrutnom mozgu smeega ovjeka. Dogodilo se da je u taj trenutak Gust bio u atoru koji je zapremao kuhar, a taj ator bio je nekoliko stopa udaljen od njegova. Zato je i uo kako se pribliuju Kaj ang i Momula, iako nije, dakako, ni sanjao da to za njega ita znai. Dogodilo se tako, meutim, da je pogledao na vrata kuhareva atora upravo u trenutku kad su se Kaj ang i Momula pribliili ulazu u njegov, i priinilo mu se da se u njihovim pokretima nalazi potajnost koja se ne slae s prijateljskim ili ljubaznim nakanama, a onda je Gust, upravo kad su ona dvojica uljezli unutra, opazio dugi no koji je Maor nosio iza leda. veaninove oi se razrogaie, i nekakvi udni srsi spopadoe mu korijenje dlaka. I pod svojom pocrnjelom koom gotovo je posve problijedio. Pojurio je iz kuhareva atora. Njemu nije trebalo podrobno tumaiti nakane koje nisu bile posve jasne. Sigurno, kao da ih je uo kovati zavjeru, znao je da su mu Kaj ang i Momula doli oduzeti ivot. Dosad mu je saznanje da on jedini zna ploviti Cowrijom bilo dovoljno osiguranje. Ali se oigledno neto dogodilo, a to on ne zna, tako da je vrijedno da ga njegovi suzavjerenici uklone. Bez zaustavljanja Gust je jurnuo preko ala u dunglu. Bojao se dungle. Iz njezinih zakutaka dolazili su doista strahoviti, uasni krikovi iz isprepletene, guste, tajanstvene zemlje iza ala. Ali ako se Gust bojao dungle, jo se vie bojao Kaj an-ga i Momule. Opasnosti dungle bile su vie-manje neizvjesne, dok je opasnost koja mu je prijetila od njegovih drugova bila posve odreena, i moe se izraziti s nekoliko palaca hladnog elika ili petljom lagana konopa. Vidio je kako je Kaj ang u tamnoj uliici iza Lu Kotajeve kue u Paj-au udavio 174

ovjeka. Bojao se konopa upravo zato vie nego Maorova noa. Ali obojice bojao se previe a da im ostane na dohvatu. Zato je izabrao nesmiljenu dunglu.

175

ZAKON DUNGLE
U Tarzanovu logoru, uz mnogo prijetnja i obeanja nagrada, majmun-ovjek uspio je napokon gotovo zavriti trup velika amca. Mnogo radova izvrili su on i Mugambi, a uz to su i logor opskrbljivali mesom. Schneider, prvi oficir, mnogo je mumljao, a napokon je i otvoreno ostavio posao i otiao sa Schmidtom u dunglu, u lov. Rekao je da mora otpoinuti, a Tarzan je, da ne poveava neugodnost koja je ivot u logoru ve i tako uinila gotovo nemoguim, dopustio da ta dvojica odu, a da nije nita prigovorio. Sutradan je, meutim, Schneider hinio kao da ali svoj in, pa se latio ozbiljno posla. I Schmidt je dobro radio, pa je lord Grevstoke sebi estitao to su ti ljudi napokon uvidjeli i potrebu da rade ono to se od njih trai. S osjeanjem velikog olakanja otiao je to popodne loviti duboko u dunglu, jer mu je Schneider rekao da su on i Schmidt ondje dan prije vidjeli stado mladih jelena. Schneider je rekao da su te jelene vidjeli na jugozapadu, pa se prema onamo majmun-ovjek lako vijao zamrenim zelenilom ume. A dok je on odlazio, sa sjevera pribliavalo se est runih ljudi, uljajui se dunglom onako kako to ine ljudi to kane izvriti kakvo zlodjelo. Mislili su da putuju nevieni. Ali iza njih, gotovo od trenutka kad su izili iz logora, njihovim tragom puzio je visok mukarac. U oima tog ovjeka nalazila se mrnja i strah, i velika radoznalost. Zato se Kaj ang i Momula tako uljaju 176

prema jugu? to se ondje nadaju nai? Gust je zbunjeno tresao glavom niska ela. Ali on e saznati. Slijedit e ih i saznati im planove, a onda e ih, ako bude mogao, omesti to se razumije. Isprva mislio je da trae njega. Ali napokon se uvjerio da nije tako, budui da su postigli sve to su stvarno eljeli time to su ga potjerali iz logora. Nikad se Kaj ang ili Momula ne bi toliko potrudili da ga ubiju, ili da ubiju bilo koga drugoga osim ako se ne radi o novcu, a budui da Gust nije imao novaca, bilo je oigledno da trae nekoga drugoga. Uskoro se skupina koju je on slijedio zaustavi. Njezini su se lanovi sakrili u liu to je obrubljivalo trag divljai kojim su doli. Gust se, da moe bolje vidjeti, popeo na granu drveta iza njih, pazei da ga lie skriva od vida njegovih dotadanjih drugova. Nije trebalo da dugo eka, kad je vidio kako se nepoznat bijelac paljivo pribliuje tragom s juga. Ugledavi pridolicu, Momula i Kaj ang podigoe se iz svojih skrovita i pozdravie ga. Gust nije mogao uti to su razgovarali. Onda se ovjek vratio u smjeru odakle je doao. To je bio Schneider. Pribliujui se logoru, zaobiao ga je i dospio na njegovu suprotnu stranu, te je u nj odmah utrao, bez daha. Uzbueno se pourio k Mugambiju. Brzo! povikao je. Oni tvoji majmuni uhvatili su Schmidta, i ubit e ga ako mu brzo ne pomognemo. Samo ih ti moe otjerati. Uzmi Jonesa i Sullivana mogu ti pomoi i pouri se k njemu koliko samo moe. Slijedi trag divljai prema jugu oko jednu milju. Ja u ostati ovdje. Previe sam se umorio trei, a da se s tobom mogu vratiti i prvi oficir Kincaida baci se na tlo, diui kao da je gotovo na izdisaju. Mugambi je oklijevao. Bio je ostavljen da uva dvije ene. Nije znao to da uini, a onda je Jane Clavton, koja je ula to je priao Schneider, dodala svoje molbe onima prvog oficira.

12 Tarzan i njegove ivotinje

177

 Nemoj odlagati nagovarala gaje. Nita nam se tu nee dogoditi. Gospodin Schneider e ostati s nama. Idi, Mugambi. Jadnika treba spasiti. Schmidt, koji se sakrio u grmlju na rubu logora, se cerio. Mugambi je, sluajui zapovijedi svoje gospodarice, iako je jo sumnjao je li mudro da tako ini, poao prema jugu, sa Jonesom i Sullivanom za petama. Tek to je nestao, Schmidt se podie i jurnu u dunglu prema sjeveru, te se nekoliko minuta kasnije na rubu istine pojavi lice Kaj anga iz Faana. Schneider je vidio Kineza pa mu je mahnuo da je sve u redu. Jane Clavton i Mosulka sjedile su na ulazu u ator one prve, leima okrenute prema lopovima koji su se pribliavali. Saznale su da u logoru ima stranaca tek onda kad se oko njih odjednom pojavilo est odrpanih lupea. Doite! rekao je Kaj ang davi im znak da se pod ignu. Jane Clavton skoi na noge i potrai oima Schneidera, te ga je vidjela kako stoji iza pridolica, cerei se. Uz njega je stajao Schmidt. Odmah je vidjela da je rtva zavjere. Sto to znai? pitala je obrativi se prvom oficiru. To znai da smo pronali brod i da sad moemo pobjei s Otoka dungle odgovorio je taj ovjek. Oni ne idu s nama samo vi i ja i Mosulka. Doite! ponovio je Kaj ang i uhvatio Janu Clavton za zapee. Jedan od Maora uhvatio je crnkinju za ruku, a kad je ona htjela zavrisnuti, udario ju je po ustima. Mugambi je trao dunglom prema jugu. Jones i Sullivan su ga slijedili. Milju je tako trao da pomogne Schmidtu, ali nije vidio ni znaka nestalog ovjeka ili ikojega od Akutovih majmuna. Napokon se zaustavio i zaurlao onaj poziv kojim su se sluili on i Tarzan da dozove velike majmune. Nije bilo odgovora. Jones i Sullivan stigli su crnog ratnika kad je taj sta178

jao i glasio se svojim stranim pokliem. Crnac je traio jo pola milje, oglaujui se od vremena do vremena. Napokon mu sinu istina, te se onda, poput prestraena jelena, okrenuo i jurnuo u logor. Kad je stigao, trebalo je samo trenutak, pa da mu se potvrde bojazni. Lady Grevstoke i Mosulka su otile. A otiao je i Schneider. Kad su se Jones i Sullivan pridruili Mugambiju, on ih je htio ubiti od ljutine, jer je mislio da su i oni sudjelovali u zavjeri. Ali su ga ti napokon uspjeli djelomino uvjeriti da o zavjeri ne znaju nita. Dok su stajali i razmiljali o tom gdje bi se mogle nalaziti ene i njihov otmiar, kao i o tom zato ih je Schneider odveo iz logora, s granja drveta skoio je Tarzan-majmun i preao istinu. Njegove otre oi odmah su otkrile da se neto strano dogodilo, a kad je uo to mu pria Mugambi, ljutito je zakri-pao zubima i namrtio se. to prvi oficir eli postii s otmicom Jane Clavton i to na otoiu s kojeg nije mogue pobjei od Tarzanove osvete? Majmun-ovjek nije mogao vjerovati da je taj ovjek tolika budala. A onda se dotakne istine. Schneider ne bi poinio takvo djelo ako nije prilino siguran da e sa svojim zarobljenicima moi otii s Otoka dungle. Ali zato je odveo i crnkinju? Mora da je netko zaelio da posjeduje i tu tamnu enu. Doite rekao je Tarzan preostalo nam je samo jedno, a to je da im slijedimo trag. Kad je prestao govoriti, visoka, nezgrapna pojava pomoli se iz dungle na sjevernoj strani logora. Prilazila je ravno etvorici ljudi. Za sve njih bila je potpun stranac, jer nitko nije ni sanjao da se jo jedno ljudsko bie, osim onih u logoru, nalazi na neprijaznim obalama Otoka dungle. To je bio Gust. Preao je odmah na stvar. ene su bile ukradene rekao je. Ako ih hoete 179

ikad ponovo vidjeti, doite brzo i slijedite me. Ako se ne pourimo, Cowrie e biti daleko na moru. Tko ste vi? upitao je Tarzan. to znate o krai moje ene i crnkinje? uo sam kako Kaj ang i Maor Momula neto snuju s dvojicom ljudi iz vaeg logora. Otjerali su me iz logora, i bili bi me ubili. Sad u im se osvetiti. Doite! Gust je brzo vodio etvoricu ljudi iz logora Kincaida kroz dunglu prema sjeveru. Hoe li stii do mora na vrijeme? Jo nekoliko minuta, pa e se na to pitanje moi odgovoriti. A kad je napokon ta mala skupina izbila iz posljednjeg lia to im je zaklanjalo pogled, pa im se odande ukazala luka i ocean, shvatili su da im je sudbina bila vrlo okrutna i neljubazna, jer je Cowrie ve bila pod jedrima te je polako plovilajkroz izlaz luke prema otvorenom moru. Sto da uine? Tarzanove grudi dizale su se i sputale od snanih, zatomljivanih uvstava. inilo se da je pao posljednji udarac. Ako je ikad u svom ivotu Tarzan-majmun izgubio nadu, to ju je izgubio sad kad je gledao kako mu brod nosi enu u stranu sudbinu, plovei otmjeno po namrekanoj vodi, tako blizu, a ipak tako uasno daleko. Mirno je stajao i promatrao brod. Vidio ga je kako se okree prema istoku i napokon nestaje iza rta, na putu... ni sam nije znao kamo. Onda je sjeo i prekrio lice rukama. Poslije mraka ta petorica ljudi vratili su se u logor na istonoj obali. No je bila vrua i sparna. Ni najmanji povjetarac nije uznemirivao lie drvea ili povrinu oceana mirnu poput ogledala. More se samo blago polako sputalo i dizalo na alu. Nikad nije Tarzan vidio Atlantik tako zloslutno miran. Stajao je na rubu ala zurei u pravcu kontinenta, alostan i utuen, kad se iz dungle odmah iza logora zau strano zavijanje pantere. U tom strahovitom kriku bilo je neto poznato, pa se Tarzan automatski okrenuo i odgovorio. Trenutak kasnije uto--smea pojava Site iulja se u sumrak na alu. Nije bilo mje180

seca, ali nebo se osulo zvijezdama. Tiho je ta divlja ivotinja prila boku ovjeka. Ve dugo Tarzan nije vidio svog starog suborca, ali ono blago predenje bilo je dovoljno da ga uvjeri da se ivotinja jo sjea veza koje su ih ujedinjavale u prolosti. Majmun-ovjek spusti prste na ivotinjino krzno. Dok se Sita pritiskao uz njegovu nogu, on mu je milovao i dragao opaku glavu a oi su mu jo pregledavale tamnu vodu. Odjednom se prenu. to bi to bilo? Napinjao je oi u tami. Zatim se okrenuo i glasno dozvao ljude koji su puili na pokrivaima u logoru. Ti su odmah dotrali. Ali Gust je oklijevao kad je ugledao kakav je to Tarzanov drug. Gledajte! povikao je Tarzan. Svjetlo! Brodsko svjetlo. To mora biti Cowrie. Zapali su u tiinu. Zatim do da, uskliknuvi s novom nadom: Moemo ih stii! amac e nas lako ponijeti. Gust je negodovao. Dobro su naoruani opominjao je. Ne moemo preoteti brod samo nas petorica. Sad nas je est odgovorio je Tarzan pokazavi Situ a za pola sata moe nas biti i vie. Sita vrijedi za dvadese toricu ljudi, a oni koje u dovesti pojaat e nau borbenu mo. Vi ih ne poznajete. Majmun-ovjek se okrenu i podie glavu prema dungli, te mu se s usana nekoliko puta zau onaj jezoviti pokli majmuna koji doziva svoje drugove. Uskoro se iz dungle zau odgovor, zatim jo jedan, pa jo jedan. Gust je zadrhtao. Meu kakva ga je to stvorenja sudbina bacila? Zar nisu Kaj ang i Momula bolji od ovog velikog bijelog diva koji gladi panteru i doziva ivotinje iz dungle? Za nekoliko minuta Akutovi su majmuni provalili ikarom na al, dok se, meutim, petero ljudi borilo s nezgrapnom trupinom amca. Herkulskim naporom uspjeli su ga dopremiti do ruba vode. Vesla dvaju malih amaca s Kincaida, koje je odnio od 181

obale vjetar onu istu no kad je ta skupina pristala, upotrijebili su da podupru atore od jedrenine. Brzo su ih donijeli. Kad su Akut i njegovi sljedbenici prili vodi, sve je bilo spremno za ukrcavanje. Jo je jednom strana posada ula u slubu svog gospodara, te se bez ikakvih pitanja smjestila u amcu. etvorica ljudi, jer se Gust nije dao nagovoriti da prati tu skupinu, uzela je u ruke vesla, dok su ih neki od majmuna oponaali, te se uskoro nezgrapni amac micao polako van na more u smjeru svjetla to se dizalo i sputalo polako na moru. Pospan mornar slabo je straario na palubi Cowrije, dok je dolje u kabini Schneider koraao gore-dolje i prepirao se s Janom Clavton. Ta je ena u pretincu stola u sobi u kojoj je bila zatvorena pronala revolver, te je sad tim orujem prvog oficira Kincaida drala u ahu. Mosulka je kleala iza nje, dok je Schneider koraao goredolje pred vratima, prijetei se i molei i obeavajui, ali mu je sve bilo uzalud. Uskoro se s palube gore zau povik opomene i hitac. Na jedan trenutak Jane Clavton popusti u budnosti, te okrenu oi prema oknu. U isti asak Schneider je bio na njoj. Straar je primijetio da se uz Cowriju nalazi jo jedno plovilo tek onda kad je ugledao kako se preko boka broda pomaljaju glava i ramena nekog ovjeka. Odmah je skoio na noge te je, povikavi, uperio revolver u uljeza. Njegov povik a onda hitac revolvera smeo je Janu Clavton. Mir i prividna sigurnost na brodu doskora se pretvori u najdivljiji pakao. Posada Cov/rije navalila je naoruana revolverima, bodeima i dugim noevima koje su obino imali uza se. Ali uzbuna je dola prekasno. Ve su Tarzanove ivotinje bile na palubi, zajedno s Tarzanom, i dva ovjeka od posade Kincaida. Pred tim uasnim ivotinjama hrabrost pobunjenika se pokoleba i splasnu. Oni koji su drali revolvere ispalili su nekoliko slabo naciljanih hitaca, a onda su otrali da se negdje 182

sakriju. Neki su se popeli medu jedra. Ali ondje su Akutovi majmuni bili vie kod kue nego oni. Izbezubljene od straha, Maore su majmuni skidali s te visine. ivotinje su, budui da na njih Tarzan nije pazio, jer je otiao traiti Janu, iskaljivale puni bijes svoje divlje naravi na nesretnicima koji su im pali u pande. Sita je, meutim, zario velike koljae samo u jedno grlo. Neko vrijeme kidao je truplo, a onda je opazio kako Kaj ang skae stepenitem prema svojoj kabini. Otro zaurlavi, Sita skoi za njim, i taj urlik je probudio gotovo isto tako jezovit krik u vratu prestravljenog Kineza. Kaj ang stigao je u kabinu djeli sekunde prije pantere, te je, skoivi za sobom zalupio vratima ali ipak prekasno. Veliko itino tijelo udarilo je u vrata prije nego to ih je uhvatio zasun, te je trenutak kasnije Kaj ang mucao i vritao skriven iza gornjeg leaja. Sita je lako skoio za svojom rtvom, te su se ubrzo opaki dani Kaj anga iz Faana zavrili, a Sita je derao ilavo i tvrdo meso. Jedva je proao trenutak otkako je Schneider skoio na Janu Clavton i istrgao joj revolver iz ruke, kad su se vrata kabine otvorila te se na ulazu pojavio visok, polugol bijelac. Bez rijei skoio je preko kabine. Schneider je osjetio ilave prste na vratu. Okrenuo se da vidi tko ga napada, te mu se oi razrogaie kad je ugledao nad sobom lice majmuna--ovjeka. elini prsti su se stiskali na vratu prvog oficira. Taj je htio zavrisnuti, moliti, ali nita nije izlazilo iz vrata. Oi mu se izbuljie dok se borio za dah, za ivot. Jane Clavton uhvati svog supruga za ruke i pokua ih odvui s vrata umiruega. Ali Tarzan je stresao glavom. Ne vie rekao je mirno. Prije sam doputao da lopovi ive samo zato da trpim i da ti trpi jer sam imao samilosti. Ovaj put emo se osloboditi jednog lopova tako da nikad vie ne napakosti ni nama ni drugima i iznenadnim 183

trzajem zaokrenuo je vrat vjerolomnom prvom oficiru, tako da se zauo otar lom, te je tijelo omlohavilo i opustilo se u stisku majmuna-ovjeka. S gaenjem Tarzan odbaci truplo. Zatim se vrati na palubu, a pratile su ga Jane i Mosulka. Na palubi bitka je zavrila. Schmidt, Momula i jo dvojica jedini su od sveg drutva na Cowrijiostali na ivotu, jer su se sklonili u prednji katel. Drugi su poginuli na uasan nain kako su i zasluili, pod koljaima i pandama Tarzanovih ivotinja. Ujutro sunce je osvijetlilo jezovit prizor na palubi nesretne Cowrije. Ali ovaj put krv koja je prljala bijeli pod bila je krv krivaca, a ne nevinih. Tarzan je izvukao ljude koji su se sakrili u prednjem katelu, pa ih je, a da im nije obeao da e izbjei kaznu, prisilio da pomognu na brodu jedina druga mogunost bila je sigurna smrt. Jak vjetar podigao se sa suncem, pa se Cowrie nadutih jedara uputila prema Otoku dungle, gdje je nekoliko sati kasnije Tarzan pokupio Gusta i oprostio se sa Sitom i Akutovim majmunima, jer je ovdje iskrcao ivotinje da nastave ivjeti divlje i prirodno kako im se najvie i svialo. ivotinje nisu gubile ni trenutka da nestanu u hladnim dubinama svoje voljene dungle. Moe se sumnjati da su znale da ih Tarzan ostavlja osim, moda, u sluaju inteligentnijeg Akuta, koji je sam, jo stajao na alu dok se maleni amac kretao prema kuni odnosei njegova divljeg gospodara. I dokle god su Jane i Tarzan mogli raspoznavati, stojei na palubi, vidjeli su samotnu pojavu kudrava majmuna nepominu na valovima oplakivanom pijesku Otoka dungle. Tri dana kasnije Cowrie se sastala sa korvetom Shorewa-ter, a preko njezina radija lord Grevstoke doskora je stupio u vezu s Londonom. Tako je saznao ono to mu je srce i srce njegove ene ispunilo radou i zahvalnou mali Jack nalazio se iv i zdrav u kui lorda Grevstokea u Londonu. 184

Tek kad su stigli u London saznali su pojedinosti o onom znaajnom lancu dogaaja koji su spasili to dijete. Dogodilo se daje Rokoff, bojei se donijeti dijete na Kincaid po danu, sakrio malog Jacka u domu za nahoad, namjeravajui ga prenijeti na parobrod poslije mraka. Njegov saveznik i glavni pomonik Paulvitch, vjeran pouci koju je dobivao godinama od svog gospodara, napokon je podlegao prevari i pohlepi koja je uvijek obiljeavala njegova starjeinu, te je, namamljen mislima o golemoj otkupnini koju moe zaraditi ako vrati dijete ivo i zdravo, odao tajne djetetova porijekla upraviteljici tog doma. S upraviteljicom je uredio da se Jack zamijeni drugim djetetom, budui da je dobro znao da Rokoff nee, sve dok nije prekasno, posumnjati kako je bio izigran. ena je obeala da e uvati dijete dok se Paulvitch ne vrati u Englesku. Ali i nju je primamilo zlato, pa je poela pregovarati s odvjetnicima lorda Grevstokea o povratku djeteta. Esmeralda, ona stara crna dadilja, koja je smatrala da se malome Jacku dogodila nesrea samo zato to je ona u vrijeme otmice bila u Americi, vratila se i prepoznala dijete. Otkupnina je bila isplaena, pa se deset dana poslije otmice budui lord Grevstoke iv i zdrav vratio u kuu svog oca. I tako se posljednji i najvei lopovluk Nikolasa Rokoffa ne samo jadno zavrio, i to izdajstvom njegova jedinog prijatelja, nego je i prouzrokovao smrt tog velikog lopova, a lordu i la-dy Grevstoke darovao duevni mir, koji nijedno ne bi osjealo dok bi god ivotna iskra ostajala u Rokoffovu tijelu, a njegov opaki duh bio slobodan da izmilja nove okrutnosti. Rokoff je bio mrtav, pa iako im Paulvitcheva sudbina nije bila poznata, imali su dovoljno razloga da vjeruju da je podlegao opasnostima dungle u kojoj su ga posljednji put vidjeli. I tako e koliko oni znaju, biti zauvijek slobodni od prijetnje ove dvojice jedinih neprijatelja kojih se Tarzan185

-majmun imao razloga bojati, i to zato to su napadali kukaviki, preko njegovih najmilijih. Sretno obiteljsko drutvance ponovno se nalo u Grevstokeovoj kui onaj dan kad su lord Grevstoke i njegova supruga stupili na englesko tlo s palube Shorev/atera. Pratio ih je Mugambi i Mosulka, koju je on one noi naao na dnu kanoe, na obali pritoia Ugambija. Ta ena prianjala je uz novog gospodara radije nego da se uda za mosulskog starca. Tarzan im je predloio da se udome na njegovu prostranom afrikom imanju u zemlji Vazirija, kamo e ih poslati im se ukae prilika. Moda emo ih ondje susresti sve u divljoj romantici strane dungle i velike ravnice gdje Tarzan-majmun voli najvie boraviti. Tko zna? ^3^

SADRAJ

Otmica ........................................................................... 5 Iskrcan u pustoi.................................................................. 13 Zvijeri u borbi na ivot i smrt ............................................ 22 Sita ....................................................................................... 32 Mugambi ............................................................................. 41 Strana posada ..................................................................... 50 Izdan .................................................................................... 59 Ples smrti ............................................................................. 68 Vitetvo ili podlost .............................................................. 77 veanin .............................................................................. 86 Tambudza ...................................................................... 94 Crna hulja ............................................................................ 102 Bijeg ................................................................................ .111 Sama u dungli ................................................................... 118 Niz Ugambi ......................................................................... 126 U tamnoj noi ..................................................................... 135 Na palubi Kincaida ............................................................. 143 Paulvitch snuje osvetu ........................................................ 151 Svretak Kincaida .......................................................... 162 Ponovo Otok dungle .................................................... . 166 Zakon dungle..................................................................... .176

186

Izdavako knjiarska radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO JURIEVI OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3 Direktor TIPAN MEDAK Likovni urednik IRISLAV METROVI Tehniki urednik JOSIP ZDUNI Korektori MARIJA MOLNAR SEFIJA IBRAHIMPAI

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb Katalogizacija na izvoru: 820(02.053.2)31=862 BURROUGHS, Edgar Rie Tarzan i njegove ivotinje / Edgar Rie Burroughs ; [preveo s engleskoga Branko Brusar]. 1. izd. u ovoj biblioteci. Zagreb: Mladost, 1986. 186 str. ; 21 cm. (Izabrani romani / E. R. Burroughs) Prijevod djela: The beasts of Tarzan. Nakl. 5000 primj. Tisak: SOUR Vjesnik - OOUR TM, Zagreb 1986.

b. 7. U
1A 7 . 8 6

a9_ .90

U7.
8 6.1&6 #8 6.91 2b2|9 3.8-16 8.
m

22 8

&7&f **
I v^ I*

iw

10 29-

/ifc.

W >- 1999

6 . 12 M '12 1? P6 ,^0.j)7-Has 231?*'* 25 12 a 6 2 3-1

7008

li

to:

f 11 f.T 1 3.T88 0

Narodne novine, Zagreb (5w "UC" tUUl n >z|&a za |4>d||i: UTXI/11-10

ti

fjTl Narodne novine, Zagreb (58) f ^ Oznaka za narudbu: UT-XI/11-8