Jednog sunanog dana u junu 1856.

godine,zaustavio je neki ovjek platnom

pokrivena kola pred gradom Independens, u dravi Misuri. Putovao je cijelo
proljee sa enom i djetetom da bi stigao do tog pograninog mjesta. Bili su umorni
te im je trebalo odmora prije nego to krenu dalje, na dalek put na Zapad. Zato
ovaj vozar za logor izabra zgodno sjenovito mjesto u umici, kroz koju je izmeu
obala obraslih travom tekao dubok i miran potok.
Ovaj vrst i snaan koija srednjih godina zvao se dim Belmet. Doao je iz
Ilinoisa, a kao mnogi ljudi ove vrste porijeklom je bio iz starog pionirskog roda. Zov
Zapada bio je za njih privlaan i neodoljiv.
Uz ovaj potok bilo je jo logora, iz kojih se dizao plavkast dim. umicom su
odjekivali udarci sjekire, a pranom cestom vukla su se platnom pokrivena kola
prema ovom graninom naselju.
Poto je dim zavrio najpotrebnije poslove oko ureenja logora, obrati se svojoj
krepkoj i Ijepukastoj eni:
Meri, to bi ti trebalo iz grada?
Ona je tog asa bila neto zabavljena oko vatre, pa podie glavu i ree:
unke ili slanine, kruha ili brana, kave i eera.uj Klinte, pozva dim sina,
hoe li sa mnom u grad?
Ne, odvrati djeak. Bio je to plavokos dvanaestogodinjak, malo od sunca
pjegavog lica, mirnih sivih oiju, ozbiljnog i samosvjesnog dranja, to ba nije bilo
u skladu s njegovom dobi. Stajao je bosonog, te upravo gulio koru s dugakog i
vitkog vrbovog pruta
Ti bi radije na pecanje, je li? upita ga otac. Pa sigurno, ti zna, tata! Na suncem
opaljenu dimovu licu ukaza se lak osmijeh, te se on okrene eni: Sta veli o tom
deku? Mjesecima smo putovali i konano stigli u Independens. Za nas je taj grad
interesantan skoro kao i cirkus, a na Klint, umjesto da poe sa mnom, vie voli
pecati ribe. Dobro!
Ma on se nekako uvrgo na mog oca, koji je bio strastan lovac i ribar, ree Meri.
Pa sad, nije ni to na odmet, kada znamo kamo idemo, doree dim i ode.
Klint se zabavio oko pribora i vidjelo se da zna to hoe. Ubrzo je spremio sve za
pecanje, zatim uz sam potok iskopao neto vlane zemlje, naao gliste, pa se
obratio majci:
Bi i voljela ribe za veeru, mamice? Pa bih, sinko. AT ne mislim da e u tom
jarku biti ribe.
Kladim se da e biti. Vidjee ve, ree Klint i krene ispod sjenovitog drvea du
obale mirnog potoka. Njegov ga raun nije prevario. Ni po emu se nije moglo
vidjeti da je ve neko ranije pokuavao pecati na tom potoku. I zbilja, iz svakog
dubljeg mjesta na potoku izvukao bi manjeg zlatnouteg grgea ili glavaticu.
Kako se pribliavao susjednom logoru, opazio je neku malu djevojicu lijepe smee
i pomalo kovrave kose, koja je sjedila na obali, pognula glavu i gledala u krilo gdje
je, kako je izgledalo, nabrala itavu hrpu rascvjetale divlje djeteline. Klint je bio
stidljiv i bojaljiv prema curicama, pa se htjede odmah vratiti, ali ga nadvlada elja
za pecanjem i krene dalje.
Sluaj je htio, da je ba naspram tog mjesta gdje je djevojica sjedila bilo najbolje
mjesto za pecanje. Ovde je upecao najveeg grgea, pa zatim jednog gotovo isto
takvog i tako redom jo sedam riba. Posle toga nije mu vie zagrizla nijedna riba,
te on pogleda uz potok i vidje da su konji uli u potok, zamutili vodu i poplaili ribe.
Sad polako nanie ribe na vrbovu granicu i zastane neodluan nekoliko trenutaka,
kad ga odjednom presije njezin stidljiv glas:
Zdravo! pozdravi ga ona.
Dobar dan! Klint joj pristojno uzvrati pozdrav. Izgledala mu je mlaa od njega,
te zbog toga njegova zbunjenost ieznu.
Jo nisam nikog vidjela, ko bi tako vjeto znao pecati ribe kao ti, iskreno mu se
divila ona.
Klint ni sam nije shvatio, ali ba ta njena primjedba bila je jedini razgovor, koji ga
je mogao zadrati da ne pobjegne. tavie, ove njene rijei su ga izazvale da je

malo bolje pogleda. Opazio je njene sjajne crne oi i nekako mu postade neugodno
gledati u te lijepe oi, ali ga je neto sililo da je gleda.
Nisam ja ba tako spretan, kao to ti misli, ree Klint i u istom trenu osjeti da
nespretno stoji pred njom i zato sjedne u travu kraj nje. udno

mu je i samom bilo to vie nije imao elju pobjei od nje.

Jesi, jesi, gledala ga je ona svojim crnim, irom otvorenim oima. Moj otac kae
da u toj rijeci uopte nema riba.
Ima tu dosta ribe... samo to nije ba rijeka... jede li rado ribu?
Ribu? O, da, ve mi je dosadila ova masna debela slanina.
E, dobro, sad u ja tebi spremiti par ribica, ree Klint i sie na potok, izvadi no i
oisti dva najvea grgea, natakne ih na vrbovu granicu i uspne se na obalu. Ona
je bila klekla, poduprla se rukama i gledala ga kako isti. Njen pogled je izazivao
neto u njemu. Ni sam nije znao ta.
Evo, pa kai mami ili onome ko vam kuva, da ih bez brana, posoljene na golo,
prepee na vatri.
Klint nije razabrao ta je ona zahvaljujui mu promrmljala, a mislio je kako e ona
sad otii i u isto vrijeme elio da ne ode. No ona opet sjedne u travu, najljubaznije
ga pogleda i ree:
Kako se zove?
Klint Belmet.
Ona ponovi i glasno se nasmija. Smijeno ime ali je ljepe od moga.
Kako se ti zove?
Mej Bel.
O, pa to je zbilja lijepo ime!
Ma, nije. Meni nije... Ima li brata ili sestru?
Nemam. Imam samo oca i majku.
I ja tako... Zar to nije strano... ? Moja mama kae da sam razmaena. Je l i tebi
kau tako?
Otac nekad kae, majka ne... Odakle do laite?
Iz ohaja. Tamo smo ivjeli na farmi.
I mi. ivjeli smo u Ilinoisu. Nije mi se nita svidjelo, i ja volim ovo putovanje na
Zapad. A ti? Voli li?
Mej se malo zamisli, pa kao snatrei o neemu: Ponekad eznem za kuom.
Uh! A ta bi radila kod kue?
Ila sam u kolu jo od svoje pete godine i voljela sam kolu Jesi li i ti iao u
kolu?
etiri godine. Moj otac kae da mi je to sve i ja se ne alostim zbog toga. Ljepe je
putovati.
A kamo vas vozi tvoj tata?
Na Zapad. Ne zna ni on kamo.
Moj tata kae isto tako. Zar nisu oni pomalo ludi?
Mama kae da otac nije pri zdravoj pameti.
Ja, ja bi voljela da zajedno putujemo na zapad, ree Mej.
To bi bilo fino, ree Klint udei se sam sebi to je tako odgovorio.
U tom trenutku uo je Klint majino dozivanje i kako se dizao, uli su i drugi zov iz
susjednog logora, svakako, za Mej. Digoe se oboje. Glini; htjede neto rei, no ne
znade ta.
Ja u rei mom tati, ako i ti kae svom, veselo i otvoreno e Mej.
Rei? A ta u rei? udio se Klint.
Da ja i ti elimo putovati zajedno. Da, da
T

sjedimo na sjedalu kola zajedno. Kako bi to bilo lijepo hoe li rei svom tati?
Hou, jedva izusti Klint i malo se iznenadi shvatajui da mu je Mej rekla ba ono
to je on u podsvijesti elio.
Klintov otac se vratio iz grada i neto ga je toliko uzbudilo, da je jedva i opazio ribe
koje je Klint s ponosom pokazivao. Majka je, pripremajui veeru, ozbiljno sluala
to otac govori. Klint uze ribe i ode na potok da ih oisti razmiljajui pri tome, to
se to moglo dogoditi. Nagaao je da bi moglo biti neto u vezi s dalekim
putovanjem na Zapad. Vratio se do vatre i utei pomagao majci, te od nje saznao,
da e se otac prikljuiti jednom od onih velikih karavana koji su pronijeli glas i
slavu gradiu Indenpendensu diljem itavog Zapada.
Mislim da e biti sigurnije putovati s velikim karavanom nego s malim. Bila je to
jedina primjedba Klintove majke.
Posle veere opazi Klint malu Mej kako dolazi s jednim po visokim ovjekom. Klint
je upravo pomagao majci oko suda, pa ugledavi ovo dvoje, osjeti se i radostan i
smeten. Brisao je sue, ali nije prekinuo svoj rad. Mej mu se nasmijeila i potajno
kimnula glavom, doim se ovjek koji je doao s njom obratio Klintovu ocu:
Ja sam Bel, Sem Bel iz ohaja.
Dobro nam doli! Ja sam dim Belmet iz Ilinoisa:
To je moja kerkica Mej. Sprijateljila se s vaim dekom danas na potoku. Doli
smo da malo prijateljski proaskamo s vama.
Svakako, svakako, drago nam je to ste nam doli s malom gospoicom, srdano
odgovori dim. Ovo je moja ena, a ovo je moj sin Klint.
Nakon nekoliko asaka razgovora o beznaajnim stvarima, Bel otvoreno iznese
razlog svoje posjete.
Prva misao mi je bila da doem u Independens. Naravno, znao sam da u i dalje
na Zapad, ali kad i kako jo ne znam. Dosad nisam o tome razbijao glavu, ali sad
sam ovde i moram odluiti.
I ja sam se naao u istoj situaciji, kad sam stigao ovamo. No, brzo sam se odluio.
Voziu teret putem u Santa Fe.
Teret? Mislite robu za naselja, stanice i tvravice?
Naravno. Voziu za trgovaku firmu Tilt. Oni imaju u Independensu velika
skladita, gdje se moe kupiti sve konji, volovi, kola, oruje, duvan, kona roba i
stvari, sve vrste hrane jednom rijeju sve od igle do slatkia. Du cijelog puta od
Independensa do Santa Fea Tilt ima svoje duane i ispostave.
Znai vozar, vozar za teret? A ta se moe na tom zaraditi?
Dobro plaaju. Htio bih neto zaraditi, a pri tom se malo ogledati na Zapadu i nai
mjesto gdje bih se naselio.
Bogami, pametno, ree Bel. A koliko bi ovjek trebao novaca za to?
Pa mislim ne ba mnogo. Sutra u kupiti teretna kola i dva para konja. Volovi su
jeftiniji.
L
A ta ete s kolima i opremom s kojom ste doli ovamo? upita Bel pokazujui na
platnom pokrivena kola.
Mislim da to sve uzmemo sa sobom. Meri moe koijaiti, a i Klint se ve poneto
razumije oko konja.
Znate, Belmet, ini mi se da u i ja s vama, veselo e Bel. Koliko e ljudi na
put?
Kako sam uo od Tiltovog namjetenika, do sada ih je ve unajmljeno sedamdeset
i pet. Sto vie, bie veselije a da i ne kaem i sigurnije. Svakako ste uli da se
Indijanci skitaju du cijele ceste. Voa naeg karavana bie kapetan Ku. On je
vodi i izvia. Raunam, kad karavan krene, bie nas ve dvaput po sedamdeset
pet kola. A vi isto znate, Bel, da sami ne moete preko prerije. Bolje vam je da
poete s nama.
Tatice, hajde, idi s njima, molim te, upade molei mala Mej.
Dobro, kerkice moja, a kad tako eli, zato sama ne pita gospodina Belmeta?
odvrati joj Bel.

Smijemo li i mi poi s vama? stidljivo e djevojica starom Belmetu.

Dakako, i to nam je drago. Klinte, reci maloj gospoici da e se tome radovati.
Klintu se zavezao jezik, pa ni mukajet!
Tad Bel s olakanjem ree:
E, onda je u redu. A sad, da preemo preko, do mog logora, da vas upoznam s
mojom enom.
Uz put su Klint i Mej malo zaostali i nehotice se pribliili jedno drugom. On je
osjeao njene poglede.
Tvoj tata i mama mi se sviaju. Nadam se da e se i tebi sviati moji, ree Mej.
Naravno da hoe. Oni mi se, zaista, sviaju.
Zaboravila sam te pitati, koliko ima godina?
Skoro trinaest.
Pa ti si mnogo stariji od mene. Ja imam tek deset. AT nita zato, je li?
A to bi to smetalo?
Pa eto, ja sam od tebe mlaa i malena sam.
Ba to ne smeta nita, nita!
A hoe li ti mene pustiti da sjedim uz tebe, kad bude koijaio?
Sigurno. Nita ne brini!
Oh, to e biti lijepo, pljesne ona od radosti rukama, mi emo se voziti, dugo
voziti. Neu vie biti sama. Gledaemo travu na ravnici, pa ravnicu daleko, dokle
nam oko sie u daljinu, je li?
Drugog posla ionako neemo imati do da gledamo, malo s visoka e Klint.
Ali ako naiu Indijanci? Je l i ti misli da e doi?
Otac se smije i kae da nee, ali mama vrti glavom... Ja mislim da e doi.
Uh! Ali ja se neu bojati, ako budem sjedila na kolima uz tebe, ree Mej i svojom
malom hladnom ruicom stisne Klintove prste.
Veliki karavan, dugaak lanac kola vijugao je poput zmije talasastom istinom
prerije.
Volovi su teglili platnom pokrivene takozvane parerijske lae, spustivi glave i
kretali se sporo i tromo. U teka teretna kola bila su upregnuta po dva para konja,
koji su se morali prilagoditi sporom hodu volova. Ovaj karavan je imao sto trideset i
etvora kola, a bio je dugaak itave dvije milje. Krivudava cesta, koja je vodila u
Santa Fe, utila se od debele praine. S obadvije strane ceste, dokle god je sizalo
oko, u beskraj se protezala sivkastozelena, poput mora talasasta prerija.
U sporom i strpljivom napredovanju karavana odraavalo se nezadrivo nadiranje
prema Zapadu. Tu je ispisivan ep o elji, ambiciji, hrabrosti, koje nita nije moglo
obuzdati niti zadrati. Tamo negdje iza bezgraninog rumenog horizonta lealo je i
mamilo jedno novo karstvo, karstvo u stvaranju. Iza praktinog razuma ovih
vozara, iza njihove hrabrosti, radosti, ustrajnosti i smjelog nehaja prema oluji, ei,
prerijskim poarima i neprijateljskim divljacima, iza svega toga leao je i skrivao se
san tih pionira, graditelja novog svijeta.
Tek je bio trei dan kako su krenuli iz Independensa i ve ih je progutala prerija.
Na sve strane se prostirala jednolina ravnica, pa opet blago valoviti predjeli.
Crvenorepi jastrebi krstarili su iznad trave traei plijen, a s vrha breuljaka
dopirao je otar vrisak divljih konja. Na golim istinama, razbacanim po moru
trave, viali su se prerijski svisci kako sjede na zadnjim nogama i promatraju
karavan. Vukovi su brzo iezavali u preriji, a kunia je bilo bezbroj, gotovo kao i
uperaka trave.
Negdje u sredini ovog karavana sjedio je Klint Belmet na boku oevih kola i mahao
biem. Majka mu je predala uzde. Osjeala se neto slabom i leala u kolima. Sa
svojih dvanaest godina Klint je dobio uzde u ruke i time dunost odrasla ovjeka.
Prvog dana vonje su njegov otac, koji je koijaio svojim kolima iza njega, i Sam
Bel ispred,
vie pazili na Klinta, no njihova bojazan i briga
je pomalo iezavala.
Treeg dana vonje osjeao se Klint sretnim

kao nikada dotada u svom ivotu. Stekao je povjerenje odraslih i opravdao ga.
Osjeao se vrijednim lanom karavana i dijelom neeg velikog, neeg ogromnog.
Uz njegovo sjedalo bila je prislonjena i puka. Kad su ga u logoru uili da puca i
kad je prvi put opalio iz te teke puke, trzaj ga je sruio na lea, a drugi put je ve
dobro izdrao, tako da je dim Belmet bio zadovoljan. Klint se vie nije plaio da
opali iz puke, a i ovako mlad kakav je bio, ve je znao ta znai dobra puka za
putovanje prerijom. Veeri uz logorsku vatru i razgovori vozara, vodia i lovaca
inili su ga zrelijim i iskusnijim mnogo vie nego to bi to odgovaralo njegovim
godinama.
Mada su i prva dva dana putovanja bila za Klinta vrlo lijepa, ovaj trei bio je jo
ljepi. Sunce je sjalo punim sjajem, puhao je topao i mirisan vjetri, prerijska trava
se talasala i prelijevala u svojim sjenkama, ravnica je imala neku jantarovu boju,
koja je u daljini prelazila u plaviastu, pa u purpurnu. Nebo je bilo poput plavog
mora kojim su plovila bijela jedra oblaka. kripanje tekih kotaa i topot kopita
nisu umarali Klinta, ve je to bila prava muzika za njegovo uho. No najveu radost
priinjavala mu je mala Mej Bel, koja je sjedila uz njega na koijakom sjedalu, na
boku njegovih kola.
Dvaput je Mej ve sjedila na vonji s Klintom, a danas je njegova majka leala
otraga u kolima, pa su njih dvoje ostali na sjedalu sami. Mala Mej je bila pod
njegovom zatitom, a uz njihove noge leao je Klintov pas Dek i drijemao.
Gledaj, ve po stoti put ga pozva Mej. Zar to nije divno? i pokae na dugaku
krivulju karavana, koji je svijao u velikom luku, a vodii ve nestali za malom
uzviicom prema kojoj su vozili.
Da, da, nehajno odgovori Klint.
Zamisli! Tata mi je rekao da mogu cijeli dan ostati s tobom na kolima, ako me
pusti... Doputa mi?
Dobro, nek bude, odvrati Klint pazei da se ne oda koliko ga je to obradovalo.
A ti si sad pravi koija i vozar, opee Mej gledajui ga ispod svog slamnatog
eira.
Pa, ovaj, da..., Kline tek da neto odgovori.
Zna, meni je drago. Ti si tako jak i pametan i... zna sve... Dokle emo se danas
dovesti?
Jedan vozar je rekao mom ocu, da do naeg sledeeg logora ima dvadeset dvije
milje, to je na nekoj Ribljoj rijeci. Dosta je daleko. Juer smo preli osamnaest
milja.
Oh, meni se inilo, da smo ve daleko stigli. Volim ovu vonju, a ti moe voziti i
sporije ako hoe... Klinte, da li ti eli da se ova vonja dovri?
ta da se dovri? Ova vonja. Meni se ba ne uri.
Mama kae da sam ja isuvie uzbuena, i ne jedem po njenoj volji i da viem u
snu. Klint se nasmije i pucne biem. He, he, imae ti jo za to vikati prije nego
to stignemo do svog cilja.
Klintova ala malko rastrijezni malu Mej, ali ne za dugo. Ona je bila obuzeta
radou i znatieljom. Njena djetinja dua otkrivala je i uivala u pustolovini i
ljepoti te vonje na putu k istom cilju, koji je i njene roditelje mamio u nepoznatu
budunost.
Je l jo daleko do Fort Juniona? Mislim da jest. Kau, gotovo hiljada milja.
Auh! Onda emo se voziti jo mnogo tjedana.
Vie nego sigurno.
Tata e ostaviti majku i mene u toj tvravici. Hoe li esto tamo dolaziti?
Pa, da! Svaki put kad proemo ovim putem. To mi je drago, jer mi onda nee
biti tako teko Klinte, a ta e biti s nama? Biti s nama? Kako to misli, Mej?
Ma, ne mislim na ovoj vonji, ve za kasnije... Vidi samo! Ovde je sve beskrajno,
strano veliko ta ogromna prerija. A ta e doi iza prerije?
Zar ti to nisi uila u koli?
Ne.
Stii emo do stjenovitih planina Roki Mauntins i njih takoe prei.

Oh, pa to e biti divno! A da li emo se moi uspeti na te planine?

Postoji prelaz kojim emo proi.
Hvala Bogu. Zna, volovi ne bi mogli. Vidjela sam jednog kako mu je jaram
nauljao grudi do krvi... A kad stignemo na daleki Zapad, ta emo raditi?
Radiemo.
Kako raditi?
uo sam, kad je kapetan Ku razgovarao s mojim ocem. Zna, on je pametan i sve
zna, pa je rekao da najprije moramo poraziti Indijance, onda pobiti bivole i tek tada
emo se moi naseliti.
Da, Klinte, ali ene se nee boriti protiv Indijanaca i ubijati bivole kao mukarci,
kao malko protivei se ree Mej.
Zato ne? Kad odraste i ti e pomoi!
Tako ta ne bi ni pristojalo enama, Mej e.
Gle, molim te! Morae. ene moraju pomoi. Moja majka je hrabra gotovo kao i
mukarac i ona e se boriti, a takvi maii kao ti...
Nisam ja nikakvo mae, malne srdito ree Mej.
Oprosti, ali mi idemo na Zapad. Tamo nee biti lako kao kod kue. Morae
pomagati svojoj majci i tako e raditi, odrasti i udati se, kao i druge djevojke, jer
Zapad
Klint zastane, a Mej ga zaprepateno pogleda:
Udati se? Ja?
Pa da. I ti e kao i druge djevojke biti pionirska ena.
A ta je to pionir? upita Mej uzbuena i oarana,
To je neto onako, to e biti moj otac. On e otii tamo gdje jo niko nije bio. Doi
e i drugi pa e se boriti protiv Indijanaca i pobijediti ih, unititi medvjede i bufala,
sagraditi drvene kue, orati, sijati i njeti. I na takvu zemlju dolazie sve vie ljudi.
Pa to je lijepo! A hoe li i ti biti pionir?
Mislim da moram. Sigurno u biti. Ali bih vie volio uzgajati konje.
I ja, kad odrastem, udau se za pionira, izlanu se Mej.
Da, da. Ali prije toga, prije nego to se uda, morae mnogo toga...
Mej odjednom uhvati Klinta pod ruku, pogleda ga vragolasto ispod svog slamnatog
eira, pa e:
Bi li ti mene uzeo, Klinte?
Za ta?
Pa za svoju pionirsku enu. Ne sad, kad odrastem. Nee to biti jo dugo ekati.
Evo, sad imam deset... Bi li?
Bi. Moram najprije promisliti malo.
A ti bi to volio isto?
Svakako, odmah odvrati Klint.
No, najprije se moramo zaljubiti jedno u drugo? Zar ne? Mej e kao u ali.
To bi tako trebalo biti, ali pioniri nemaju vremna da ekaju na sve.
Dobro, Klinte, ja ti obeavam da u se udati za tebe, sveano na svoj djeji nain
ree Mej. I ja tebi, Mej, obeavam. Oeniu te. I tako je to dvoje djece sjedilo na
koijakom sjedalu prerijske lae i putovalo preko travom obrasle prerije,
gledajui mladim oima punim made na zapad, tamo na onaj purpurni horizont,
koji ih je zvao, a oni se svojom nevinom i romantinom duom vjerno i s
pouzdanjem predavali tom velikom pokretu iji su dio i oni bili. Kad je sunce
zalazilo i svojim zlatnocrvenim sjajem obasulo horizont, karavan je stigao na Riblju
rijeku. Ulogorili su se u umovitom udolju, na idealnom mjestu za logorovanje.
Pae za stoku bilo je u izobilju, a takoe i drva za ogrijev. Ispregli su konje i volove
i pustili ih da pasu pod paskom dvadeset straara. Pod drveem je odmah poeo
pravi logorski ivot. Odjekivali su veseli poklici i udarci sjekira, zaplamsale su
vatre, te se ubrzo oko pedesetak grupica ogladnjelih iseljenika okupilo oko svojih
lonaca i halapljivo kualo veeru.
Klint je bio gladan kao i drugi, ali nije zaboravio da za malu Mej izabere nekoliko
najljepih j zalogaja. Posle veere su Klint i Mej, a za njima J i pas Dek odetali

udolem izmeu logora i rijeke, Oni su bili jedina djeca u ovom karavanu. ena je
bilo vrlo malo. Prosjedi vozari i izviai, ovi iskuani i otvrdli pioniri, prijazno su
susretali ovo dvoje djece, a poneki je i ozbiljno zakimao glavom. Ubrzo je pao mrak.
Vatre su dogorjele. Oko logora etali su straari. Kojoti su tuno zavijali.
Klint se zavukao u ator, u kom je spavao zajedno s majkom, te oprezno legao da je
ne smeta. Otac je spavao u kolima. Za Klintom doe i pas Dek i legne mu uz noge.
Uskoro je posvuda zavladala tiina, a sa atorskih krila iezli su i zadnji titraji
vatre.
Klint se rano probudio i ustao. On je jako volio zoru. Otiao je na rijeku, ali se
razoaran vratio praznih ruku. U toj Ribljoj rijeci nije upecao nijednu ribicu. Otac i
stari Bel mu se podrugljivo nasmijae, a mala Mej mu se ljubazno osmjehnu, to je
za njega znailo utjehu i razumijevanje.
Karavan je uskoro krenuo dalje na Zapad. Tog dana su preli dvadeset milja, a
sledeeg skoro isto toliko. estog dana opazie daleko na jugu stado bufala. Klint
nije mogao razabrati nita, osim nejasne tamne pruge na horizontu. Te noi se
ulogorie na istini uz jedan potok. Klint je odmah shvatio zato su kola sastavili
nablizu jedna do drugih u krug, a ostavili dva otvora, jedan prema drugome. Konje
i volove pustili su van na pau pod straom i u sumrak ih dotjerali natrag u krug.
Ljudi su razapeli atore. ta je to, oe? upita Klint pokazujui na [. stoku
sakupljenu u krugu. Zato stoka nije ostala | napolju na pai?
Zbog Indijanaca, sinko, tako rekoe izviai. Odsada moramo biti na oprezu.
Klint je zamiljen poao na poinak i nije mogao odmah zaspati. Dek se malo
neobino ponaao i kao uplaen stisnuo uz Klinta. Klint je mislio na majku i malu
Mej, ali se nita nije desilo i on zaspi.
Sledeeg jutra naredio je kapetan Ku vozarima da voze nablizu, kola do kola, a
svi da paze i pogledavaju prema elu i zaelju karavana.
Klint je znao da predstoji opasnost. Kad se uspeo na sjedalo svojih kola i uzeo uzde
srce mu je od uzbuenja lupalo kao ludo.
Karavan je naglo krenuo, kola do kola. Iz! viai na konjima izjahali su dobar
komad puta ispred karavana, a zatitnica je ostala iza zaelja. Tog jutra
koijaenje nije veselilo Klinta Belmeta.. Jednom mu je Mej Bel domahnula svojom
ruci| com iz oevih kola. Kako je samo njeno lice biloj blijedo! Drei uzde, Klint joj
nije mogao mahnutij i uzvratiti pozdrav, no znao je da je ona to ra| zumjela.
Sati su prolazili, milje se nizale jedna za] drugom, ali se nita nije desilo. Klint je
osjeao] kako napetost u njemu poputa. Ruke su ga boj Ijele, ali je dobro koijaio,
kao i drugi vozari.! Popodne se na preriji pojavie niski oblaci praj ine. Klint je
opet vidio nejasnu crnu prugu vie mu niko nije morao rei da je to ogromno krdo
bufala. Pruga se primjetno pomicala, krdo nije moglo biti daleko. Njega opet
ispuni| neka radost; gledao je i gledao u daljinu dok mi se oi nisu umorile.
Na Klintovo veliko olakanje, tog dana jel karavan stao da se ulogori mnogo prije
zalaiskal sunca. Pogledom je on preletio preriju oko sebe.l Grupa zelenih topola u
udolu pokazivala je gdje] ima vode i drva za logorovanje.
No ikaravan se nije ulogorio na tom zgodnom mjestu, ve malo podalje od vode, na
ravnoj istini. Sva su kola bila zakrenuta ka unutranjo
sti kolskog kruga, tako da je ruda svakih kola bila prislonjena na unutranju stranu
prednjih kola.
Sad to nije vie bilo veselo logorovanje, ve sasvim ozbiljna stvar. Vozari su ispregli
konje i volove i pod jakom straom ih odveli na vodu da ih napoje, a potom je stoka
mogla da pase do zalaska sunca. Klint je prema otvorenom nebu mogao vidjeti crne
obrise izviaa i straara na konjima, koji su straarili i uvali karavan. Za veerom
su Klintov otac i gospodin Bel, a i drugi ljudi, bili toliko mrki i zabrinuti da se Klint
nije usudio nita zapitkivati. ITije uhvatio ni prilike da govori s malom Mej.

Te veeri se spustila tama naglo i odmah po zalasku sunca. Veernjeg rumenila nije
ni bilo, a tanki oblaci zastrli su blijede zvijezde. Logorske vatre su ugaene. Malo
ko je govorio, a i to je bilo samo poluglasno i tiho. S konjskih vratova poskidana su
zvonca.
Klintovo otro uho uhvatilo je razgovor dvaju vozara: Ku misli da su indijanci u
blizini, vjerovatno Poni ili Arpahosi. Ma, to bi se jo dalo podnijeti, glavno da nisu
Komani.
Djeakov napregnuti mozak upamtio je ime Komani. unuo je uz dogorjelu vatru
i naulio ui. Ljudi su naokolo sjedili, puili i govorili apatom, dok konano
potpuno ne utihnue. uli su se samo konji kako grickaju travu.
Bolje da legne, sine, ree dim Belmet Klintu. Pedeset ljudi je na strai.
Ali je Klint jo oklijevao. Njegov pas Dek ponaao se jo udnije nego prole
veeri. Dek je bio ovarski pas i pametna ivotinja. Moda
je nanjuio kojote, pa mu se zbog toga kostrijei dlaka. Ali nije lajao! Najednom
zauje Klint, otro, divlje zavijanje iz tamne noi. Nije znao kakva bi to mogla biti
ivotinja, ali je glas bio jeziv, sablastan. I lajanje kojota je prestalo.
Sto je to? upita Klint vozara, koji je sjedio blizu njega.
Prerijski vuk. Taj zna pjevati! Da, moj mladiu, sad poinje Divlji zapad.
Klint je prvi put osjetio strah od noi, tame, osamljenosti i od neeg nepoznatog.
Povukao se u ator k majci. Dek ga je pratio za petama. Njihov ator je bio razapet
izmeu dvojih kola. S vanjske strane bila su teka teretna kola. Klint nije znao da li
majka spava. Nije se ni maknula. U atoru je bilo tamno kao u rogu. Klinta je
obuzimao udan osjeaj, kao da se probudio iz sna, u kom ga je pritiskivala neka
mora. Skinuo je kaput i izme, uvukao se pod pokriva i pokrio do uiju. Osjetio je
kako mu je Dek legao do nogu. Sve je utihnulo i smirilo se. Samo se nije htjelo
smiriti jako udaranje njegova srca.
Posle nekog vremena Klint otkrije lice zbog lakeg disanja. Posvuda je vladala
mrtva tiina, kao u grobu. Pokuavao je zaspati, no uzalud. Ova ino je iila udno
napeta i nekako bremenita. I Dek je to osjeao pa se nikako nije htio umiriti.
Dopuzao je do Klintovih grudi i liznuo mu ruku. Napolju se ni konji nisu vie micali.
Klint konano zaspi. Dek ga je probudio, svojim tihim rezanjem. Klint je uo kako
neto njuka, a onda istrao iz atora. Klint je bio budan i uo slab huk sove negdje
u daljini. Dek se vratio u ator, skoio na Klintov leaj i zareao glasnije.
Pred atorom se zaue koraci, a onda glas Klintova oca dima: ta je tom
prokletom psu? Dek, ovamo!
Tata, Dek neto njui!
A ti su budan, sine? Pas se udno ponaa. Skoio je u moja kola i na moj leaj,
ree stari Belmet.
Klint se uspravi. U atoru je bilo malko vidnije. Sigurno je mjesec iziao. Vidio je
oca, koji je stajao na ulazu atora. Na mjeseini je odsjevala puana cijev.
Kao da te Dek hoe nekamo odvesti, opee Klint.
Hajde, Dek, ti dobro njukalo, trai! tiho pozove stari Belmet i ode u mrak.
Odmah posle toga plane jedan hitac nedaleko Klintova atora. Njegova majka se
probudi i prestraeno krikne.
Mama, ne znam ta je, ali mislim da su Indijanci ovde, ree joj Klint i naglo se
izvue ispod pokrivaa. Tata je sad bio ovde i odveo Deka sa sobom!
Sad odjednom prasne itava salva iz puaka. Klint pade na zemlju izbezumljen od
strana. Po,tom usledi nekoliko pojedinanih hitaca i razlijee se takav divlji urlik,
kakav Klint u ivotu jo nije uo. Krv mu se sledila u ilama. Po a,toru je neto
udaralo kao da pada tua. ta bi to moglo biti? Opet pucnji i promukli krikovi.
Boe, ja sam ranjena, prigusno jaukne Klintova majka.
Mama, mama, povie Klint i skoi obuzet paninim strahom. Vidio je majku kako
je pala najprije na koljena, zatim se savila i klonula na zemlju.
Tri po tatu! Tri! ve iznemoglo izusti ona.

Klint potra kao divlji. Blijedi mjesec obasjavao je logor. Ljudi su umirivali
preplaene konje. Puke su jo praskale ispod kola. Klint je vidio bljeskove, pucnji
su ga zagluivali. Trao je na sve strane po logoru dozivajui oca, te konano izleti
na izlaz iz kolskog kruga, gdje naleti na grupu ljudi koji su stajali izvan kruga.
Tata, tata! Mama je ranjena, vikao Klint.
Jedan krupao ovjek uhvatio ga je za miicu i upitao: iji si ti, djeae?
To je sin dima Belmeta, javio se iz tame drugi glas.
Da, to je moj otac, moram ga nai, moju majku je pogodila kugla, lei ranjena!
Evo ih, dolaze! opee jedan glas. Poli su u potjeru za tim podmuklim avolima.
Klint vide tamne prilike ljudi kako brzini koracima prilaze iz mraka, a uo je ve i
njihove glasove. Iznenada dojuri i Dek i stane se umiljavati Klintu.
Koliko ste ih skinuli? upita onaj pleati ovek koji je Klinta uhvatio za ruku.
Za dvojicu znam sigurno. Tre kao srne. Pobjegli su preko rijeke. Tamo su im bili
konji.
Klint je prepoznao oev glas. Oh, tata, tata, mama je ranjena, doi brzo!
Belmetu se ote uzvik straha, a onda potra u kolski krug. Za njim potra i Dek, pa
Klint. Kad je Klint stigao do svog atora, vidio je nekog ovjeka s fenjerom kako je
uao u ator. Bez daha i u ledenom znoju Klint podie krilo na ulazu atora i opazi
oca kako klei pored tamne prilike ispruene na zemlji. Onaj ovjek nadnio je svoj
fenjer da osvijetli. Klint ugleda majino lice koje je bilo neobino mirno i ukoeno.
O, dobri Boe, uzdahne Belmet i nae se napred. Onaj ovjek spusti fenjer i
svojom tekom, ali prijateljskom rukom obgrli Klinta oko ramena. Dek je cvilio i
lizao Klintovu bosu nogu. Glavu gore, mladiu! vie poluglasno ali odrjeito ree
ovjek. Ovi ogavni Komani ubili su tvoju majku. Mi smo na preriji, sinko.
Klint je ostao u atoru leei pod pokrivaem, ali ga oni nisu grijali. Osjeao je
iznutra hladnou, dua mu se sledila. Pas se stisnuo uz njega kao da mu je htio rei
da se desilo neto loe, zlo. San mu uopte nije dolazio na oi. Svaki as bi se
uspravio i pogledao na onaj, ponjavom pokriveni mirni lik na drugoj strani atora.
Pa to je njegova majka! Nije mogao shvatiti da je ona mrtva. Kad svane, moda e
nestati te strane more. Njegov otac je ee ulazio u ator.
Te noi niko vie nije poao na poinak. Klint je sluao tihe glasove i korake. Nisu
htjeli da ih opet iznenade Indijanci.
Srebrni mjeseev odbljesak na atorskim platnima je izblijedio i nestao, jo malo
vremena potrajala je tama, a onda se oklijevajui poela javljati zora. Ve u zoru je
cio logor bio na nogama. Klint navue izme i izie iz atora. Ovo jutro bilo je kao i
svako drugo lijepo jutro, ali je za Klinta ono bilo proeto nekim uasom. Hodao je
po logoru kao omamljen. Izvan kolskog kruga vidio je dva mrtva Indijanca, mrkih i
stranih lica, kako lee ukoeno. Jedan je u ruci stiskao uperak trave.
Klint je pourio natrag u kolski krug. Vatre su ve gorjele, spremao se doruak i
ljudi su uprezali konje. Uza sve to u logoru se osjeala tiina i u isto vrijeme urba.
Kad se vratio do svog atora, vidio je oca kako sa jo dvojicom nosi u ponjavu
umotan predmet. Dek je iao za njima, ali ovog puta nije veselo poskakivao. Klint
se zagledo u te ljude.
Tada opazi humak svjee ute zemlje i iskopanu raku. Grob! Ljudi su spustili
uvijenu priliku. Dvojica poee lopatama zatrpavati raku. Njegov otac je kleknuo,
sklopio ruke i zatvorio oi. Tek tada je Klint shvatio da su to zakopali njegovu
majku. Nikad je vie nee vidjeti! Oni noni avoli su mu je zauvijek oteli! Pobjegao
je u ator i zarinuo glavu u pokrivae. Bilo mu je kao da se na njega svalilo neto
strano, neto teko i potpuno ga slomilo.
Nije znao koliko je dugo leao u svom bolu, kad ga je osvijestio oev glas: Hajde,
sine, moramo jesti i ii dalje. Moramo stegnuti srce i to podnijeti... U svakom
logoru du ove ceste postoji poneki grob, kau vozari.
Klint je ustao, obrisao suze, zatim poao iz atora da se umije i poelja. Vidio je
oca uz vatru kod Sama Bela. Klint im prie i sjedne pored male Mej. Bila je blijeda i
uplaena. Na licu gospoe Bel vidjelo se da je plakala. Niko od njih nijednom rijei
nije spomenuo onaj nesretan udes. Iz njihova izraza razabralo se da se mire sa

sudbinom. Mala Mej primeti da je Klint jedva i okusio jelo, pa se i sama prisili da
tek neto proguta. Doruak je bio kratak.
U tom asu je doao jedan stari vodi pozivajui: Ustajte! Vrijeme je za polazak!
Duga vonja je pred nama, a moda emo na putu opet ta doivjeti.
Sine, danas se moe voziti sa mnom, ree dim Belmet. Nai emo ve nekog
vozara za tvoja kola!
Klint s mukom odgovori: Ako me pusti, radije bih sam vozio.
Pa, dobro. Ne zaboravi hranu i vodu. dim Belmet je to rekao ponaajui se
sasvim obino, ali se iz njegova pogleda mogla razabrati sva njenost i briga za
Klinta. Kad se dim okrenuo i ostavio Klinta, ree jedan od ljudi: uj, Belmet, taj
deko e jednom biti pravi zapadnjak!
Pri uprezanju pomogao je Klintu jedan, inae, razgovorljiv ovjek.
Zna, ovo je moja trea vonja, ree on Klintu. Sino smo prilino dobro proli
to su bili Komani. S njima je gadno!
Jesu li ih nai ljudi mnogo poubijali? procijedi Klint kroz stegnute zube.
Devetnaest. AT drukije bi to bilo da ne bi onog psa
To je bio moj Dek, presijee ga Klint.
Mora se priznati, nema ta, pametan pas! Kad nam je ta gamad prila da nas
napadne, doekali smo je fs naperenim pukama i dobro je oprili. Trebao si vidjeti
kako su klisnuli. Jutros smo nali devetnaest leeva." Sam ja naoh est, jedan je
jo bio iv, al sam mu kundakom razmrskao tikvu. Odvukli smo ih sve na rijeku i
iskopali jamu. Kapetan Ku i dvojica izviaa skalpirali su sve do jednoga. Meni je
to smijeno! Ali zna, ovi stari prerijski lovci toliko mrze indijance, da im smjesta
zgule kou s glave im kojega uhvate ili ubiju. Pobacali smo vragove u rupu i
zatrpali. Kapetan Ku nanizao je skalpove na oputu i sad vise na njegovim kolima.
Usprkos bolnom osjeaju Klintu se probudila znatielja pa upita: A koliko smo mi
izgubili?
Nijednog, samo su dvojica ranjena. Tim Thorn je dobio kuglu u nogu, a Tom Alen
je teko ranjen u ruku, i to je sve.
Klint se popne na svoje sjedalo i prieka da kola pred njim krenu. Konji su bili jako
nemirni, pa se morao upeti iz sve snage da ih zadri. Uskoro je cijeli karavan
krenuo. Klintu su bol i jad razdirali srce. Ostavljao je svoju majku ovde, u pustoj
preriji. Glasno je zajecao. Kad su mu kola prola pokraj grubo istesanog kria, oi
mu se zamutie od suza. Borio se protiv slabosti koja je prijetila da ga savlada.
Otac mu je povjerio sav svoj imetaik i svoje najbolje konje. Vijugava cesta utila se
pod jutarnjim sunevim zracima...
Bilo je ba dobro to su konji tog dana bili nemirni i udljivi. Naprezanje oko
koijaenja toliko je zaokupilo Klinta, da nije imao vremena razmiljati o drugim
stvarima. Morao je obavljati dunost koja ni za odraslog ovjeka ne bi bila laka, a
cesta je mjestimice bila jako loa. Vodii na elu karavana odreivali su brzinu;
dobili su nalog da se vozi to bre. Klintov otac vozio je odmah iza Klintovih kola, te
bi se njegova kola na nizbrdicama esto vrlo opasno pribliila Klintovoj prerijskoj
lai. Kad se karavan zaustavio, primetio je Klint na svoje uenje da su ve stigli u
Konsil Grov, prvu potansku stanicu na putu za Samta Fe. Ovde su istovareni
ranjenici da bi kasnije bili upueni u Independens.
Sledeeg jutra Klint se iznenadio kad je uo da e Belovi ostati neko vrijeme u
Konsil Grovu. Odvie je bio ispunjen tugom, da bi ga potresao rastanak sa malom
Mej, ali ga je ipak dirnuo njen pla.
Nemoj zaboraviti svoje obeanje, apne mu Mej. Klint joj ree da nee i tog trena
je znao da nikad nee zaboraviti njene suzne oi.
Karavan je povean krenuo dalje, jer mu se u Konsil Grovnu prikljuilo jo nekoliko
kola. I taj dan je proao, te je Klint izmuen i iscrpljen zaspao dubokim snom.
Zatim su sledili dani i noi, brzo se smjenjujui jedni za drugima, a vozarska
dunost bila je Klintu teka i naporna. Pa ipak nije poputao, uporno je radio svoj
posao, navikavao se, jaao svakim danom i tako mu bol u grudima polako prelazila
u blagu tugu.

Dvadesetog dana karavan je stigao u Fort Larned gdje je trebao ostati na odmoru
sedam dana. Klint i njegov otac s veinom ostalih vozara ulogorile se izvan grada.
Bilo je to lijepo mjesto, mnogo ljepe od Independensa. Iako je Klint bio alostan,
dola je u njemu do izraaja njegova djeaka znatielja i zanimanje za novo mjesto
u koje su doli.
U Fort Larnedu bilo je veoma ivo. Bio je tu veliki duan u kom je bilo svega, a
osam prodavaa imalo je pune ruke posla dvorei brojne kupce. Klint je saznao od
oca da se u Fort Larnedu sada nalazi oko stotinu lovaca i trapera, bijelaca, koji su
doli ovamo da prodaju svoju ^zimsku lovinu. Osim toga bilo je tu i oko hiljadu
Indijanaca iz raznih plemena. Klint je opazio razoie noenje kod pojedinih plemena,
ali se nije mo
gao snai da bi ih razlikovao jedne od drugih. Lovci i traperi nalikovali su jedan na
drugog kao jaje jajetu. Svi su snosili konu odjeu od divljai. Bili su to snani i
vrsti ljudi, neki jo mladi, mnogi sa sijedom ili prosjedom kosom, lagano su
koraali, svaki je nosio oruje. Vidjelo se na njima da su spretni i okretni. Klint ih je
volio promatrati. Rme su bile pune gostiju, a svaka je bila ujedno i kockarnica.
dim Betaiet poveo je Klinta da vidi takve krme i od tada se u Klintu uvrijeila
mrnja i gaenje prema kockarima i kartaima. On je radije etao ulicom ili odlazio
u tvravicu, gdje su se nalazila etiri eskadrona konjanika i dvije ete pjeaka pod
komandom pukovnika Clarka. Klint se volio vrzmati oko vojnika, a jo vise oko
lovaca i trapera. Neprekidno je sretao Indijance boji su se oeavali o njega. Mrzio
ih je i izbjegavao koliko je mogao, pa ipak mu je oko esto padalo na njihove
ivopisne nonje, tijesno pripijenu odjeu od jelenje koe i mokasine ukraene
staklenim biiserjem. Neki Indijanci su nosili eire, neki su opet u svoju sjajnu crnu
kosu zatafcli orlova pera, a neki su bili gologlavi. Svi su preko ramena nosili
prebaene ogrtae od bizonske koe.
Nakon nekoliko dana bavljenja u Fort Larnedu zaustavie Klinta pred duanom dva
lovca. Klint ih dotada jo nije bio uoio u Fort Larnedu. Zdravo deko! Kako se
zove? upita ga jedan od njih. Taj je imao jako otar glas i dugu pomalo kovravu
kosu, koja mu je padala po konoj koulji na irokim ramenima. Klint osjeti kako ga
njegov pogled upravo probada. Klint Belmet.
O, ti si taj deko to je koijaio teretna kola od Independensa pa sve dovde.
Jesam, gospodine.
Prui mi ruku! Ja sam Karson, ree ovaj izvia i tako vrsto stegne Klintovu
ruku da je Klint skoro jauknuo od boli. Ruka ga je inae boljela i od kocijaenja bila
skoro izranjena.
A sad i meni ruku! Ja sam Dik Kertis, ree drugi i isto tako mu stee ruku da ga
je jo vie zaboljela.
Ti si na ovom putovanju izgubio majku? upita ga Karson i poloi mu ruku na
rame.
Jesam gospodine, drhtavim glasom odgovori Klint.
Znam kako ti je pri dui, nastavi Karson, Klint osjeti, kako iz tog izviaa izbija
neka dobrota. Da, teko je to... ali Zapad treba momke kao to si ti. Samo ti
nastavi kako si poeo. Ve si dosta razborit. uvaj se pia i karata! I znaj! Indijanac
je dobar samo kad je mrtav.
Drugi izvia pogladi Klinta po glavi, pa obojica odoe svojim putem.
Dim Belmet je s nekim ljudima stajao pred duanskim vratima i promatrao taj
prizor. Tad prie Klintu, poloi mu ruke na ramena, pogleda ga u oi i ree:
ta ti rekoe ova dvojica, sine? Klint mu ukratko ispria, a stari Belmet razrogai
oi, pa e opet:
A zna li ti, ko su oni?
Rekli su mi. Onaj nii zove se Kertis, Dik Kertis, a onaj vii, to otro gleda, zove
se Karson.
Eh, to je onaj Karson, Kit Karson! Najvei neprijatelj Indijanaca i najuveniji
prerijski lovac na Zapadu.

Kit Karson? uzviknu Klint naprosto ne vjerujui. O njemu sam itao... zamisli, ja
sam se rukovao s njim! Uh, zamalo to mi nije zdrobio prste! Upravo sam ponosan
to sam s njim govorio i to mi je ono rekao.
Pa i treba biti ponosan. Pomalo razaibire ta je ivot na granici. Mladi koji se
ovde oda piu i kartama brzo propadne. Zato mislim i nadam se da e posluati
njegove savjete. Divnu si pohvalu dobio s njegove strane.
Posluau ga, oe, i nikad neu biti ni pijanica ni karta!
Daj mi ruku, sinko, ree stari Belmet ganuto i uzbueno.
Iz tvravice su krenuli tek estog dana. Belmet je sa dosta drugih vozara predao
svoj teret i zjedno s njima se prikljuio novom karavanu, koji je doao iz Misurija i
sad se vraao. Bio je to velik katravan s vojnikom pratnjom. Klint je opet danima
koijaio, te su desetog dana stigli u Westport, kasnije nazvan Kanzas Siti.
U Westportu su bila velika vojnika skladita gdje se ismjetala sva istovarena
roba. Belmet je na svoju veliku radost dobio nalog i potpisao ugovor za prevoz
dravnih narudbi. Dvadesetog avgusta poli su on i Klint sa skupinom od
sedamdeset i vie vozara na dug put od hiljadu osam stotina milja u Santa Fe.
Dobili su pratnju od devedeset vojnika pod komandom kapetana Pejna. Ovaj
dravni karavan prevozio je hranu i ostale
potrebe za sve tvravice du velike ceste za Santa Fe.
Dim Belmet je prodao svoju prerijsku lau, a zadrao konje i kupio jo jedna
sasvim nova teretna kola, oliena zelenom i crvenom bojom, kojima je koijaio
Klint. Posle nekoliko dana puta ve su svi zavoljeli Klinta i njegova psa, te su znali
u prolazu naaliti se s njim i dobaciti koju prijaznu rije. ak i kapetan Pejn ga je
uoio. A to kod tebe vidim teku puku za bufala, kapetan e u ali, ali
znatieljno.
Da, gospodine, ali nije samo za bufala, ozbiljno je odgovorio Klint.
estog dana popodne ulogorio se karavan u Kravljoj dolini, vrlo lijepom mjestu na
okuci rijeke Arkanzas. Zelena topolova uma i bistra voda mamile su Klinta, ali sad
nije imao vremena za svoj omiljeni sport.
Kola su kao obino sastavili u kolski krug i to nablizu, tako da su rude zadnjih kola
podvuene pod zadnji kraj prednjih kola, a za stoku je ostavljen otvor irine za troja
kola.
Konji i volovi pasli su sonu travu izvan kruga pod jakom straom. Odjednom je
cijelo stado krenulo. uvari su tjerali stoku natrag u logor, a jedan jaha je dojurio
viui: Indijanci! Indijanci!
Kapetan Pmejne je naredio vojnicima da uzjau konje, a vozarima da budu spremni
iza kola za odbijanje napada i zatim se popeo na jedna kola i podue gledao
dalekozorom.
Bez brige! Nita loe za nas! Komai i Poni tuku se meusobno, javio je
kapetan.
Nadam se da e se dobro poklati, dobaci neki stari vojnik.
Doi ovamo, mladiu, i pogledaj! Isplati se, jer se tako ta ne vidi svaki dan,
pozva kapetan Klinta.
Klint se spretno pope na kola i znatieljno dohvati dalekozor. Prostim okom mogao
je vidjeti konje u trku, leprave grive i ive boje ratnika, blijesak i pramenove dima
iz puaka. Daljina je bila suvie velika da bi se razabrali pojedini pucnji. Kad je
stavio dalekozor na oi, ukoio se kao okamenjen, trnci mu prodae tijelom.
Na blagoj padini, udaljenoj preko jednu milju, borilo se u stranoj borbi nekoliko
stotina Indijanaca. Moglo se jasno vidjeti kako vea grupa Indijanaca progoni
manju u suprotnom pravcu od logora. Gola crvena tijela, perje i koplja, blijesak
puaka i pramenove dima, trk i sudare divljih mustanga, padanje ratnika u borbi,
trk konja bez jahaa sve je to dalekozor ivo pokazao Klintovu zanesenu oku. Bio
je uzbuen, napet i drhtao je sve dok crveni jahai nisu nestali iza uzviice u
daljini.
Tek tada Klint vrati dalekozor kapetanu koji mu se nasmijei.
Oni se tako meusobno bore? upita Klint potiho kapetana. Osjeao se nelagodno.

Naa srea! Zato se mi provukosmo bez borbe, ree kapetan.

Ba bih volio kad bi Poni pobili sve Komane, ree Klint s mrnjom.
Sledeeg jutra rano karavan je ve bio na putu. Ljudi su dobili nalog da zbiju kola i
ne zaostaju, da dobro paze na sve strane. Lukavi Indijanci ponekad postavljaju
zasjedu i napadaju na sredinu kravana i tako poubijaju ljude i unite teret prije
nego to im stignu u pomo izviai i jahai koji veinom jau na elu i zaelju
karavana. Osobito su Komani, kao izvrsni jahai, znali dojuriti i napadati brzo kao
vjetar i isto tako brzo nestajati. Meutim, tokom puta nigdje ne opazie Indijance.
Na Klintovu alost karavan je proao kroz Konsil Grov bez zaustavljanja. Samo je
nekoliko vozara na zaelju na par asaka zaustavilo svoja kola. Karavan je nastavio
put u Fort Zarah na Orahovoj rijeci, gdje se zadrao puna dva dana radi istovara
robe dopremljene za ovu stanicu.
im mu se pruila prilika, Klint upita oca: Jesi li moda vidio Belove kad smo
prolazili kroz Konsil Grov?
Ne sine, nisam, odgovori stari Belmet, okrene se u stranu i odmae od Klinta.
Klint je bio zabavljen nekim poslom, ali zastade, jer mu pade na pamet, kako mu je
otac kratko i nevoljno odgovorio, kad ga je pitao za Belove. Zato kasnije opet prie
ocu.
Jesi li s kim govorio u Konsil Grovu?
Jesam. Zaustavio sam kola taman toliko da sam mogao uti jako loe vijesti...
Glinte, htio sam ti to ve prije rei, ali nisam mogao. Meni je ao, no rei u ti,
bolje da zna!
Zar se naim prijateljima desilo neko zlo?
Da, odgovori mrko Belmet i podigne glavu od poslu kojim je tog asa bio
zabavljen.
Zlo? A kakvo? promuca Klint.
Nije moglo gore... Otprilike sedam dana posle naeg odlaska iz Konsil Grova,
izgleda, Samu Belu dojadila granica, pa rijeio da se vrati starom domu. Govorilo
se da mu je neki kockar odnio na kartama sav novac. Niko ga nije mogao odgovoriti
od njegove namjere. I tako on sa enom i malom Mej uhvati prva potanska kola
koja su ila u Independens. Prema glasima, koji stigoe u Konsil Grov, ta su se
potanska kola putem razbila i oko dvanaestak putnika moralo se ulogoriti na
preriji, dok je koija odjahao po pomo. Zajedno s potanskim kolima putovalo je i
nekoliko konjanika, iskusnih i dobrih boraca, ali ih je nou u logoru napala neka
indijanska banda. Sve odrasle su poubijali, skinuli do gola i skalpirali, te tako
ostavili. Sve vrijedno su popljakali i kola spalili. O maloj Mej se nita ne zna,
izgubio joj se svaki trag. Izgleda da su je Indijanci poveli sa sobom... Ni za koijaa
se nije vie ulo. Tu vijest donijee u Konsil Grov lovci na bufala.
Klint je nijemo podnio i ovaj udarac. Bez rijei se okrenuo i otiao u oblinju
topolovu umicu. Srce mu se cijepalo ali on to ne pokaza pred ocem. Sklonio se na
skrovito mjesto i prepustio se tuzi i boli. Najprije majka, a sad mala Mej. Bilo je
preteko za Bijega, ali je morao podnijeti. Klonuo je i zaplakao gorko, kao jo
nikada u svom ivotu.
Ovaj jad je neto iupao iz njega. I kad doe malo k sebi, Klint vie nije bio dijete.
U srcu mu se rodila ogorena, grozna mrnja prema iprerijskim Indijancima.
Dotada je Klint uvijek nekako osjeao i mislio da su, zapravo, bijelci bili nepravedni
i krivi prema Indijancima. Odakle im pravo, pitao se, da tjeraju Indijance sa
njihovih lovita i zauzimaju njihove pokrajine? A taj cijeli pokret na Zapad imao je
ba to kao cilj. Sve do onog dana, kad su mu ubili majku, Klint je potajno u svojoj
dui suosjeao i alio divlja indijanska plemena, koja e jednog dana ipak biti
protjerana u pustinje da tamo od gladi umiru i izumru. Ali gubitak majke, pa sad
male Mej, nadjaao je ove osjeaje i glas pravednosti u Klintovom srcu i grudima.
I tako se on zakle sam sebi: Biu krvnik Indijanaca, kao i Kit Karson.
Dva dana kasnije stigao je Klintov karavan u Fort Larned. Tu je sreo mnogo
izviaa i lovaca, koji su ga znali i sjeali ga se. Meu njima je bio i Dik Kertis,
obuen u odijelo od srndaeve koe.

Zdravo deko! Ti si mi porastao, ako me oi ne varaju. Skoro pravi mladi.

Otac mi kae da rastem ko iz vode.
Koliko ti je godina sad?
Trinaest.
A ti to kao malo smanjuje.
Potena rije, gospodine Kertis, pitajte mog oca.
Dobro, dobro, vjerujem ti, a zbilja mi izgleda stariji. I nemoj me vie zvati,
gospodine.
Kertis je bio vrlo dobre volje, te povede Klinta po duanima, gdje je kupovao razne
stvari. Ispriao je Klintu da e pratiti jedan karavan do Fort Juniona, a odatle e
krenuti u planine, u Novi Meksiko.
Klint mu upade u rije: Hoe li i gospodin Karson s vama?
Ne. Kit je ranije otiao. Sad je u Taosu, u Novom Meksiku. Tamo se oenio nekom
panjolkom i ive na lijepom mjestu. Ti e svakako jednom otii i posjetiti Kita. On
je najbolji prerijski lovac i... zna, ti si mu se dopao.
Uto naioe dva dobro poznata graniara, dim Beker i Don Smit, te se Klint
upozna i s njima.
Oni su proveli na granici neprekidno ve dvadeset i pet godina, a to je znailo da
su ovamo doli ve s prvim pustolovima koji su krstarili prerijom. Jo nikad ne vidje
Klint ljude tako neugodna izgleda. Ova dvojica izgledali su jako grubo, prljavo i
masno u svojim odijelima. Govor tih bradonja zvuio je veselo i aljivo ali i
prostaki, te ih po tome ovjek ne bi mogao razlikovati od Indijanaca. Kertis mu
ree da se Beker oenio Indijankom iz plemena ejena, a Smit takoe djevojkom iz
plemena Romanca, prilino zgodnom curom, koja ak zna i neto engleski. Klint je
osjeao odvratnost za sve to je bilo u vezi s Komanima, ali sluajui o ovoj
djevojci, sada Smitovoj eni, te odvratnosti kod njega nekako nije bilo, dapae
zamiljao ju je ljepom, urednijom nego to je bio ovaj traper, njen mu. Smit je
zaradio velike novce kupujui krzna od Indijanaca i prodajui ih bijelcima.
uj, Klinte, kad se dohvatimo uzbrdice na Staroj Cesti, imaemo krae dnevne
vonje, ree Kertis. Zaustavljaemo se i ulogoriti jo za dana. Bil l volio malo u
lov?
Bih. Ali, znate ja najvie volim pecanje.
Volim i ja, a moramo jesti malo i svjeeg mesa. Ima li puku?
Da, staru puku za bufala.
Uredu. Bie dobra, no trebae ti i laka puka za jelene i urane kojih ima itavo
more u ovom predjelu, od razvoda dalje. Odsada e stalno viati jelene i mnotvo
bufala. Kako bi bilo da kupimo jednu puku, a? Potrebni su ti, boga mi, i puka i
no. ime e skalpirati svog prvog Indijanca?
Ja ja ga neu sklapirati!
Uh! Onda, ime e oguliti svog prvog bufala ili jelena?
Imam dobar depni no.
E, moj Klinte, ti si sad na granici. Mora imati takav no kojim e proburaziti
Indijancu eludac i jo objesiti eir na vrh noa. Hajdmo u Tiltov duan pa u ti
izabrati puku i no. A treba ti i kona koulja.
Ja nemam novaca, gospodine Kertise. Otac uzima moju plau.
Dobro, dobro, jedanpue mi ve vratiti. Ne boj se, ja u ve rei tvom ocu.
Kad je Klint iziao iz prepunog duana, osjeao se lagan kao pero. inilo mu se da
bi ga i vjetar mogao ponijeti do neba. I kad se s Kertisom vratio u logor, dim
Belmet, ugledavi ih, zine od uda: Auh! Vidi ti njega, ta sve nema!
Oe, ovo je moj prijatelj Dik Kertis, s ponosom e Klint.
Zdravo da ste, Belmet, pozdravi traper i prui svoju vrstu ruku. Rekao bih, vi
malo zanemarujete svog derana. On je, ini mi se, nalik na Kita Karsona, pa ga ne
treba obuzdavati.
Karavan je pod pratnjom kapetana Pejna krenuo iz Fort Larneda takozvanim Suvim
putem. Ovim preacem vonja je bila kraa za oko dvjesto pedeset milja, ali se tim

putem nije smjelo putovati bez vojne pratnje i bez izviaa, koji su znali gdje se
moe nai voda.
Nakon nekoliko dana vonje od Fort Larneda put se poeo primjetno penjati.
Postepen, blag uspon otegao se do horizonta. Samo trava i trava u beskraj! Nije
bila zelena, ve siva, tu i tamo na ogoljenim mjestima prljavo bijela, no bolja hrana
za stdku se ne bi mogla nai. Klint se jo nije bio privikao na neizmjernost prerije.
Ona ga je sve vie oaravala. Koijaei, pogledom je prelazio preko prerije, te je
njegovo otro oko esto opaalo kakvu pticu ili prerijsku ivotinju. Zbog uspona
vozili su polagano, a vonja uzbrdo bila je laka za vozare nego ravnicom. Zbog
mnogih suvih vododerina, korita i klanaca, koje je trebalo zaobii, put je ee
svijao nego na ravnici. Ve nekoliko dana Klint nije vidio ni drveta, ni grma, zato su
za vatru morali traiti suvu bizonovu balegu, koja je izvrsno gorjela. Klint je
koristio svaku priliku da obie i razgleda malo podalje od logora i zato se uvijek
rado laao posla, kad je trebalo sakupljati suvu balegu. Vie puta je vidio stado
bufala, ali vrlo daleko, samo kao crnu prugu na horizontu.
Vrijeme je prolazilo brzo. Beskrajna prerija progutala je Klinta. inilo mu se da su
ve dvaput preli tih osamnaest stotina milja, koliko je, prema rijeima vodia, bilo
do polovine puta od Misurija do Santa Fea.
Jednog dana, dobra dva sata prije zalaska sunca, stigoe do gaza na rijeci Simaron.
Klint se spremao da neto popravi na kolima, kad se odjednom pred njim pojavi Dik
Kertis s pukom u ruci, smjekajui se znaajno, te je Klint odmah osjetio, bie
kakvog doivljaja i skoio na noge kao da ga je neto podbolo.
Mani poso. Grabi puku i hajd sa mnom, ree izvia.
Sta se desilo? upita Klint.
Bufala. Ako pourimo, prvi emo stii do njih Ne, nemoj nositi vojniku puku,
uzmi
svoju staru puku za bufala. Na, nabijena je! Hajd sad!
Nije ba bilo lako slediti Dika Kertisa. Iao je dugim brzim koracima, Klint u stopu
za njim, te su zali u udol tako da vie nisu vidjeli logor. Klint je ve gotovo bio
isplazio jezik, umoran, zadihan, daui jedva je drao korak sa Dikom, kad
odjednom uspori, a Klint odahne s olakanjem. Poplasili su nekoliko kunia i kojota
koji iezoe u travi.
Sad Kertis lee i pone puzati davi znak Klintu da i on to uradi.
Kad se prerijski lovac ulja ka divljai, tu razgovora nema. Klint se nekoliko puta
morao ugristi za jezik, da mu ne izmakne kakvo nepotrebno pitanje, i time ne
rasrdi lovca. On se iznenada naao u ovoj situaciji bez ikakve pripreme, a Kertis je
radio brzo. Klint se nije previe pouzdavao u svoju streljaku vjetinu, a sad, ta je,
tu je, mora pokuati.
Kertis prestane puzati i okrene se. Lice mu je bilo oznojeno.
Ne dii tako glasno i ne ukaj toliko... Sad smo u lovu, a bufala su od nas jedva
pedeset metara udaljeni.
Joj, pa ne ukam, proapta Klint sasvim klonuo.
Ma uka, zar ne uje kako pasu? Smiri dah! Bufala nas jo nisu nanjuili.
Klint je imao i druge brige, a ne samo da smiri disanje. Ovom dobriini, graniaru,
sve to bilo je obino! Klint nekoliko puta duboko udahne, inilo mu se da e pui.
Svom snagom se borio da ne klone.
Kertis ga dotae rukom i nastavi puzati. Klint je oprezno puzao za njim drei
puku odignutu od zemlje, a glavu ispod visine trave. Nije to bilo lako! Sad mu je
ve uspjelo da doe do daha. Lovac je puzao pred njim, vjeto se i neujno
provlaio kroz travu kao zmija. Klint odjednom osjeti da se i on dobro ulja,
provue se i nae rame uz rame sa Kertisom.
Pogledaj, apnu lovac razdvajajui travu rukama.
Dovukli su se na blagu uzviicu. Klint je zaueno gledao pred sobom neki veliki
lik, slian brdu crne vune. Zadrhtao je kao list, srce mu naglo udari, a onda se
smiri. Ta crna gomila bio je ogromni bufalo koji je tu stajao okrenut lijevim bokom
prema njima i podigao glavu. Sigurno ih je uo ili nanjuio.

Niani iza pleke, proapta Kertis. Mirno, pazi sad, tako!

Klintu se taj tren otegao kao vjenost. Znao je da e pogoditi ivotinju, a ta onda?
Kao u snu uspravi se na koljena, napregne svu snagu, podie puku i uvi
Kertisovo Pali povue okida. Bum! estok trzaj baci ga na lea, puka mu
ispadne iz ruku. U potsvijesti uo je neku buku, dolo rnu je da bjei, ali zauje
lovca kako se glasno smije.
Uh, promaio sam! sav oajan e Klint.
Nisi, nisi, potapa ga Kertis po ramenu. Bufalo je potrao nekoliko koraka, a
onda muknuo i pruio se.
Ovaj je bio zaostao, a krdo je, na nau sreu, otilo na drugu stranu. Zar ti nisi
ranije pucao iz ove teke puke?
Ma jesam, ali sam zaboravio da je stegnem uz rame. Neu vie.
Mladiu, dobro si se drao, opee Kertis. I Kitu Karsonu bie drago kad mu
ispriam. Hajdemo da vidimo tog tvog prvog bufala!
Klint ustane i vidje na udaljenosti od ezdeset metara bufala, kako lei. Ostale
bufala vidio je otprilike na etvrt milje u hrpi, kako trkom odlaze. Klint potra do
bufala sa pomijeanim osjeajem straha, radosti i alosti. Bizonove oi bile su
otvorene i staklasto sjajne, jezik mu se opruio iz gubice, a iz rane mu curila krv.
On ga obie sa svih strana i dobro ga pogleda. Na ogromnoj glavi imao je dva
sjajna crna roga. Ramena mu i prsa obrasla tamnom dlakom. I na prednjim nogama
sve do papaka bio je pun dlakavih uperaka. Bio je vei od najveeg vola iz njegova
karavana. Iz njega je izbijao divlji, sirov i neugodan vonj sasvim drugaiji od onog
kod domaih ivotinja. Klint je stajao i netremice promatrao mrtvog bufala, dok ga
iskusni Kertis ne pozva na posao.
Ej, sad moe posvetiti svoj novi no. Oguliemo ga, ja u ponijeti u logor kou, a
ti komad mesa. Veeras emo imati dobru peenku. Slina mi ve ide na usta.
Klint je morao iskuati kako je teko guliti kou sa starog ilavog bufala. No, njih
dvojica zavrie nekako taj posao jo prije zalaska sunca. Uprtili su svaki svoj teret,
pa se preko breuljka kraim putem ravno uputie ka logoru. Klint je nosio
obadvije puke i dobru komadinu mesa. a Kertis je stenjao pod teretom koe. Kad
su stigli, u logoru ih doekae glasnim povicima. Jo nisu ni spustili svoj teret, ve
je k oguljenom bizonu potralo nekoliko vozara da to prije uhvate komad peenke.
Bili su i te kako gladni.
Kertis baci kou na zemlju: Vraki teret! Oko njih se skupili vozari, meu njima i
dim Belmet, pa skoro svi u jedan glas: Ma nemojte! Klint ga je ubio?
Gotovo da ne verujem, uzviknu dim Belmet. Vjerovali ili ne, Klint ga je ubio. Ja
sam samo ogulio kou, ree Kertis.
I to ga je ubio majstorski, doda jo Kertis. Vidi vraga, podrugljivo e jedan
vozar, Irac, jo uvijek ne vjerujui.
Dik, znamo mi da vi uvijek pravite ale,
opee jedan.
Bez ale! Klint je opalio svoju puku i skinuo bufala, al je i on tresnuo na lea. Jel
deko?
Jesam, smijui se odgovori Klint, pa vie kao za sebe, nisam dobro stegao puku
uz rame. Ha, ha, ha, glasno se nasmijae vozara. Zbilja si ti ubio bufala? upita
dim Belmet sina.
Jesam, oe!
Kertis uze svoju puku od Klinta i ree: Belmet, odsad e Klint nositi nadimak Baf,
poteno ga je zaradio na svom prvom bufalu,
zar ne?
Tako Klint dobi svoj nadimak, pod kojim se kasnije prouo na preriji i diljem
granice.
A sad se ja pozivam na veeru k vama, Kertis e dimu Belmetu.
E, to mi je drago, srdano odvrati Belmet.
Pa, dobro, Baf, kad je tako, sledei puu ja s tobom u lov, na kraju dodade jedan
stari vozar aljivina.

Kako se karavan polako kretao uzbrdo, pred njima se poee pokazivati planine u
nejasnim obrisima, kao oblaci na horizontu. Viali su sve vie jelena koji su ili u
malim oporima i ponaali se sasvim pitomo. Izmicali su se na prilinu daljinu, a
onda stali i gledali na kola. Klint je uoio kako uspravno dre ui. Vidio je nekoliko
veih opora, a jednom, kad su savijali uz okuku rijeke Kolorado, ukazao mu se
prizor koji nee nikada zaboraviti. Oko dvije stotine jelena istralo je u oporu iz
udola i zastalo.
Kao jaganjci, primeti neki stari vozar. Ne bih nikad pucao u njih, jedimo kad bih
umirao od gladi.
I Klint je mislio tako. Pade mu na pamet da jo nikad nije uo ovako govoriti kad je
bila rije o bufalima. Klintu se to najprije uini udno, ali kao sam za sebe, on
zakljui da bufala ima mnogo, jako mnogo, pa ljudi za njih ne mare toliko. Pitao se
hoe li to uvijek biti tako.
Dan za danom karavan se teko vukao. Dani su bili kratki i sporo se napredovalo.
Pa ipak, mdlje su se redale jedna za drugom, jedan je logor uglavnom nalikovao na
drugi, a tih logora bilo je bezbroj. Svako mjesto za logor imalo je svoj naziv, ali ih
Klint nije pamtio. U pameti su mu ostala samo ona mjesta gdje je neto osobito
vidio ili doivio.
Prerija je izgledala beskrajna i Klintu se inilo da prelaze cijeli svijet. I mada je
njegovo oko neprestano gledalo tu, sad ravnu, sad valovitu preriju, a onda dugi,
dugi uspon u beskraj, vjeito siv i pust, njegova ula nisu otupjela. Znao je da je na
preriji ivjelo na milione bufala i jelena, vukova i antilopa, a jo vie malih sitnijih,
ivotinja. Prerija je bila dom, veliki dom za divlja nomadska plemena, koja su tu
ivjela. I kad se osvrtao unazad i gledao niz nagib u purpurnu sumaglicu, ak do
pedeset milja, srce bi mu se uzbudilo. Tamo negdje daleko bio je grob njegove
majke. Nije nikada ni na as to zaboravio. Ali i ta daljina i sam dogaaj, nesretni
udes majine smrti, inili su mu se dalekim, jako dalekim.
Jedne veeri, kad okasnie sa logorom, Dik Kertis ree Klintu: uj, Baf, ako sutra
bude vedro, vidjee oko podne planine Roki Mauntins.
Cijelo dopodne sutradan bilo je lijepo i vedro, a Klint je pokuavao svojim otrim
okom probuiti zid sumaglice, koji je visio nad horizontom. Oko podne poee se
ukazivati nejasni obrisi, koji su bivali sve tamniji i sve vii. Postepeno dobie svoj
lik. Vrhovi planina doticali su oblake! Klinta obuze neko neodreeno uvstvo.
Opazio je na vrhovima planina bjelinu. Pa vrhovi su pod snijegom! Sad, kad bi bar
ti konji i volovi ili bre! Klinta uhvati elja da poleti kao ptica, da vidi ove planine
jasno i da uiva!
Pribliavali su se sporo, pa se promjene u izgledu planina skoro nisu ni opaale.
Klint se ve umorio od gledanja i enje. Prerija je bila divna, ali tek ove planine!
Kako bi ih nazvao?
Treeg dana izila su kola na greben lanca uz koji su se penjali cijelo dopodne, te je
Klint preko utosive doline gledao na veliki masiv razvoda i.tad prvi put stvarno
vidio svu velianstvenost planina Roki Mauntins. Crni masiv dizao se do bijelih
vrhova koji su parali nebo. Planina za planinom, vrh za vrhom redali su se i
prelazili u purpurnu tamu k sjeveru. Na junoj strani zakrivao mu je pogled
usamljen i irok masiv sa strmim stranama. Negdje izmeu tog masiva i planina bio
je prelaz kojim je karavan morao proi. Izgledalo je nemogue. Klint je pogledom
pratio utu cestu, koja je vodila na nie, a zatim svijala u podnoje. ko je bio taj,
koji je prvi proara ovuda? Iz prianja je zakljuio i znao, da je to najprije bila
bizonska staza, a onda indijanski put, zatim su tuda prolazili istraivai, pa traperi,
pa kopai zlata, a sad, eto, vozari sa svojim karavanom. I on je s njima, vozar!
Hrabri su bili ti bijelci koji su prvi nogom zagazili na ovaj put. Klint nije mogao u
svojoj glavi predstaviti jasnu sliku duha i veliine tih ljudi.
Sunce je zalo, planine se izgubile u tami i te veeri oni se ulogorie u njihovu
podnoju. Naokolo je bilo uto, golo stijenje sa neto drvea i bunja. Zrak je bio
hladan, s planine je puhao vjetar, pa je Klintu bilo prijatno uz vatru.

Sledeeg dana vozili su uzbrdo, zaokretali izmeu visova, ^unce je o podne dobro
prigrijalo.
Trebalo im je etiri dana da preu preko prelaza i stignu u Novi Meksiko. Na tom
dijelu vonje za Klinta je bio najzanimljiviji trenutak kad je svojim kolima prelazio
najviu taku prelaza. Bilo je to, zapravo, i jedino to je upamtio sa toga dijela puta.
Kad su opet stigli na otvorenu visoravan, mogao je ponovo vidjeti svu ljepotu
krevitosti i divljine i uivati u tome. Konano je karavan posle ove duge i teke
vonje stigao u Fort Junion, malu ali vanu stanicu. Bila je glavna otpremna taka
za cijeli Novi Meksiko. U tvravici se nalazila posada od etiri eskadrona konjanika
pod zapovjednitvom majora Grira.
Ovde se Dik Kertis oprostio i rastao sa Klintom.
Dragi moj, Baf, sad u ja u planine cijelu zimu na traperskd posao, postavljau
zamke za divlja. Mislim i nadam se da emo se negdje sresti na Staroj cesti u
proljee.
Zbogom i mnogo sree! pozdravi ga Klint. Volio bih kad bih mogao poi s
vama.
Bie i to kad bude stariji. I ja bih to volio. Ovde na zapadu ljudi se rastanu, ali se
uvijek ponovo ne sastanu, na alost... Klinte! Kad ti doe prilika da uhvati na
nian nekog indijanca, Sjeti se Dioka Kertisa.
U Fort Junionu istovarili su pola tereta i olakali kola za dalje putovanje. Od ove
tvravice put je krivudao pored rijeke Kolins. Bila je to prva planinska rijeka koju
je Klint vidio. Bistra i duboka, a od jednog vozara je uo da u toj rijeci ima mnogo
pastrmka. Nije imao prilike da se uvjeri, jer su vozili brzo, a vojnici iz pratnje bili
su na oprezu. Uskoro su trebali naii na prolaz zvani Apaki prolaz, koji je bio
najopasnija taka cijelog ovog dijela puta. Mnogo puta su Indijanci ovde napravili
pokolj nad karavanima.
Klint nije elio da i on to doivi. Od same pomisli na indijanski napad jeila mu se
koa, no istovremeno ga je neto kao podbadalo, izazivalo.
Bio je svjestan ta dva osjeaja u sebi, razliita i suprotna.
Nije mogao izdrati a da ne vidi ta lei pred njima. Karavan je stao na stanovitoj
daljini od tog Apakog prolaza, te su izviai izjahali napred da izvide teren. Klint
je vidio vrlo uzak klanac izmeu dvije ute stijene, kud je prolazila i rijeka i cesta.
ovjek nije morao biti osobito bistar, pa da odmah ne shvati da je to savreno
mjesto za postavljanje zasjede i kao takvo vrlo opasno za karavane. Strmi nagibi sa
strane bili su kreviti i obrasli kaljem, te su se s obje strane mogle sakriti i povee
grupe Indijanaca zajedno s konjima.
Jedan vozar, koji je od ranije poznavao ovaj prolaz, priao je drugovima, a Klint se
prikljuio da uje.
Prije neto vie od godinu dama upao sam ovde u kau, ree i pokaza brazgotine
na glavi i ruci. Bio je to velik karavan, oko stotinu kola, imao je i desetak starih,
oprobanih boraca. Putem smo se nekako razbili na dva dijela i prvi dio, u kom sam
i ja bio, ue ranije u klanac. Indijanci su nas pustili da potpuno uemo u tjesnac, pa
odozgo osuli paljbu po nama. Oni iza nas uli su paljbu i dojurie u pomo.
Indijanci, to su bili Apai, najgori indijanci koje znam, napali su samo s jedne, s
desne strane, a konje ostavili tamo, iza onog visa. Nisu primetili nae koji su jurili u
pomo, jer ih je zagluilo njihovo vlastito urlikanje i paljba pa kad su im nai zali
sa strane i izvrili napad uz divlje urlike uzee bjeati k svojim konjirna. Ubili smo
ih dvadeset i sedam i sve ranjene dotukli. Mi smo imali devet mrtvih i dosta
ranjenih; meu ovima sam i ja bio. Poginulo bi nas vie da nismo u tren skoili pod
kola. Odbili bismo mi njih i sami, ali... Od tog napada nijedan karavan nije proao
ovuda bez vojnike pratnje.
Pa tako i treba, dobaci jedan vozar.
Al, meni je rekao Kit Karson, opee jedan, kako e jednog dana neki karavan do
kraja zaglaviti... Nije ono bio zadnji pokolj u ovom prolazu.
Uto se izviai vratie. Nije bilo nikakve opasnosti i karavan je mogao krenuti.
Olint se sav pretvorio u oko. Apaki prolaz bio je muan, vodio je kroz stijenje,

taman, ukast i turoban. Plitka rijeka brzala je svojim koritom. Dobar dio puta
prolaz je iao koritom rijeke. Klint je u mati proivljavao pokolj o kom je sluao, a
kad izaoe na otvoreno, odjednom mu laknu.
Nakon ovog prolaza cesta je vodila preko lijepih nagiba obraslih zelenom, gotovo
sivkastosrebrnastom travom, zatim k usamljenim kedrovima, a onda ka gustoj umi
borova i na kraju do tamnozelene borovine. Na istinama su pretravale srne i
antilope. Tu i tamo pomaljale se ogromne stijene. Na svim nagibima viala se jata
divljih urana, koji nisu ni opaali karavan to je prolazio. U visini je puhao vjetar,
a gavranovi kao da su se igrali: okretali su se u vjetar i.lebdjeli rairenih krila.
Dani su brzo prolazili jedan za drugim. Ovi prekrasni predjeli dojmili su se Klinta
vie nego purpurna ravnica. Novi Meksiko pokazivao se veinom samo u crnoj i
bijeloj boji, a trava koja je iz daljine izgledala bijela, bila je, u stvari, siva, te tako
doe do izraaja ta bijelina i tamnozelena boja poumljenih brda i grebena. Bio je
to divlji i mirisan kraj. Miris kedrova, borova i kadulje bio je Klintu nov i opijao ga.
Gladni vrh blizu Las Vegasa dojmio se Klinta jo vie nego i prvi pogled na planine
Roki Mauntins. Bio je to osamljen zeleni vis, odozgo ravno zasjeen, sa strmim
stjenovitim padinama na kojima se tu i tamo vidjelo nekoliko kedrova. Klint upita
nekog starog vozara, zato se taj vis tako zove.
Zanimljiva je to pria, odvrati vozar i mislim da je istinita.
Davno je to bilo, moda prije dvjesto godina, tamo su se neki panci borili protiv
Indijanaca. Nisam siguran, ali mislim da su to bili Apai. panci su zaposjeli ovaj
vis, uspeli se na njega i odanle pucali. Uza se su imali neto hrane i vode i tako
ekali da im pomo doe. Pomo nije stigla. Indijanci su opkolili vis i ekali.
pancima je nestalo hrane i vode, te su izginuli od gladi i ei. Zato se vis i zove
Gladni vrh.
panci? Oni su, naravno, bijelci? Kline zamiljeno. Izgleda, bijelci ve dugo
plaaju krvavu cijenu za ovaj Zapad.
Tako je, moj Baf! Ja ti, kao stari ovjek sa prerije kaem: bijelci jo nisu ni poeli
plaati ono to moraju platiti.
Las Vegas je bio opasan, neugodan i opak grad, tako da stari Belmet nije putao
Klinta po gradu ni danju, a kamoli nou. Izmeu Las Vegasa i Santa Fea leale su
dvije stanice, San Hoze i Barel Springs. panska atmosfera i arolikost u Santa Feu
godila je Klintu, te je uivao u prilinoj mirnoi ovog starog grada. Ovde su is
tovarili robu i s praznim kolima uzili nekoliko milja uz rijeku, gdje je bilo dosta
hrane za stoku, te ostali da logoruju cijelu zimu.
Ovde emo ostati est mjeseci i vie, ree dim Belmet. Posla emo imati
napretek, ali me zabrinjava kako emo s tvojom kolom, Klinte.
Ponio sam neto kolskih knjiga, oe, pa u ja po njima uiti. Ako negdje zapnem,
ti e mi pomoi, zar ne?
Od slabe u ti ja pomoi biti. Moda e se nai neko u naoj grupi, da ti togod
pokae.
A hoemo li kad poi u lov? znatieljno e Klint.
Jo kako! Pitao sam nekog trapera u gradu. Du ove rijeke ima bufala i divljih
urana, a u brdima medvjeda, risova i jelena. Bilo kako bilo, mesa nam nee
uzmanjkati.
Vidio sam dosta Indijanaca u gradu, pade Klintu na pamet.
Nita zato. U tvravici je est eskadrona konjanika. Oni krstare posvuda naokolo i
nema opasnosti. Osim toga, uo sam da se ovi Indijanci stalno motaju ovuda, ali ne
diraju nikoga.
to se mene tie, ja nikad ne bih vjerovao Indijancima.
Da, da, zavri dim Belmet razgovor.
Tog dana je mnogo Indijanaca dolo u logor. Ponaali su se prijateljski. Voa
karavana, kapetan Ku, naredio je svima da budu ljubazni s njima i da ih ponude
jelom. Klinta su ovi Apai i odbijali i privlaili. No Komane nee on nikada
podnositi, ma kako se oni prijateljski ponaali.

Svako je sebi mogao napraviti stan za zimu po volji. Neki su vozari rijeili da
stanuju u kolima, drugi su razapeli atore, a nekolicina odlui da podigne brvnare,
jer je uma bila blizu i grae do mile volje. Klint i njegov otac odluie da sagrade
brvnaru.
Njih dvojica nisu imali nikakvog iskustva u izgradnji ovakvih zgrada, te su morali
sluati podrugljive i zajedljive ale svojih susjeda, koji su im tu i tamo neto
pokazali i pouili ih.
Baf, kakvu ti to talu die? zadirkivao je Klinta neki stari vozar koji ga je, inae,
dobro znao i volio.
tala? To je brvnara! Divota! Al to nije ni za krave!
Hej Belmet, ti si sigurno tesar po zanatu! opee neki.
Dobro da se grede ne znaju smijati! doda trei sve u ali.
Belmet se nije ljutio, pa e potiho Klintu:
Reci neto ovim lupeima!
Olint spremno nadoveza: A vi mislite ostati vozari dovijeka? Zar neete jednom
kao pioniri na svoju zemlju i u svoju kuu?
Ma uje, dobro Baf kae, ree jedan opet.
E, sad znaj, zato mi i uimo graditi kuu.
Poetkom oktobra bilo je lijepo vrijeme. Dani sunaani i topli, noi hladne, u zoru
je pomalo tipalo i popodne ponekad bilo malo magle. Lie topole poprimilo je
zlatnoutu boju, mjestimine ute mrlje na brdima pokazivale su da je poela jesen.
U udolima i dolinama pomaljale se crvena i bronzana boja.
Klint bi rado poao u lov, ali nije htio prije no to brvnara bude gotova.
Jedno popodne oko tri sata pojavi se pred Belmetovom brvnarom neki stranac. Bio
je oznojen i u urbi, ali nije izgledao dopadljivo.
Mogu li ovde dobiti kakva konja, tipita,
Mislim da moete, i to jeftino, odgovori Belmet.
Sluajno je u tom trenu prolazio kapetan Gouch sa jo jednim ovjekom kojega je
Glini znao samo iz vienja. Oni su, moda, ili za tim strancem. Bili su jako
znatieljni.
ta hoe taj ovjek? Ku upita Belmeta.
Htio bi kupiti konja.
Ku otro pogleda stranca: Kako se zovete
Miler, Hank Miler.
Odakle ste?
Iz Santa Fea.
Zato niste tamo kupili konja? opee Ku nepovjerljivim glasom.
Nisam imao vremena, nervozno odgovori stranac.
Znai, neprilike?
Tako neto, odvrati stranac.
A zbog ega?
Kartao sam se, pa su me napali da varam u igri.
A to nije bila istina, zar ne?
Nije. Rekao sam onim mangupima da lau.
Da? A ta je dalje bilo?
Napala su sva trojica i jo neki sa strane, pa sam potegao revolver.
Ranili ste nekoga?
Ne znam. Odmah sam pobjegao iz grada. Nisam se ni osvrtao... A ta vi hoete od
mene? Nemam vremena da ga gubim s vama. Hou konja i sedlo. Platiu. Ve bih
ga nabavio da me niste zadravali. Do vraga, ko ste vi uopte?
Ku izvue revolver.
Ruke uvis, brzo!
Stranac, koji ree da se zove Miler, problijedi i die ruke.
Belmet, oduzmite gospodinu Mileru pucaljke, odsjeno ree Ku. Kako vidim
ima dvije.
Klintov otac oduzme strancu oba revolvera, a i no iza pojasa.

Sandersone, ostanite ovde sa Belmetom i pazite na ovog ovjeka! Nemojte da vam

pobjegne! Ja idem u Santa Fe, da vidim ta je to bilo!
Ku skoi u sedlo i odjae. im je nestao iz vida, Miler se istrgne Sandersonu iz
ruke, udarcem ake po glavi obori Belmeta i stane bjeati. Bri i spretni Klint, koji je
takoe tu bio i pazio podmetne mu nogu. Miler se saplete i padne. Srditi,
Sanderson i Belmet skoe na njega, zgrabe ga vrsto, veu mu ruke i potom ga
zaveu uz kota od kola.
Miler je stenjao: Kakav je to nain ovako postupati s ovjekom koji vam nita nije
uinio!
Pa rekao sam vam da sam poten ovjek, ali se bojim onih lupea. Dau vam sto
dolara, pustite me!
Jezik za zube, jer u te tresnuti po glavi, Ijutito mu dobaci Belmet opipavajui
svoju opeklinu na bradi.
Uto se vratio Ku sa erifom i dvojicom pomonika iz Santa Fea.
O, ba vas traimo, erif e Mileru. U gradu lei jedan ubijen i jedan ranjen
ovjek, koji e prepoznati ubojicu. Vi ete s nama. Odveite ga!
erif s pomonicima povede Milera vezanog na konopcu kao neku ivotinju, a
Belmet i Sanderson osedlae konje i otkasae za njima u grad.
Nisu samo oni bili znatieljni, pooe i drugi. Klint je ostao. Znao je da je taj ovjek
neki okorjeli lopov, a ipak mu ga bi ao. Vratio se k poslu i radio sve do veeri, a
onda sjede da gleda zalaz sunca. Uvijek je to volio. Tog dana su rastrgani oblaci na
zapadu zakrivali sunce na zalasku, a sjajne suneve zrake kroz vedrinu meu
oblacima mjestimino su obasjavale dolinu koja se prelijevala u purpurnoj boji.
Skoro u mrak vratio se dim Belmet. Na licu mu nije bilo uobiajenog smijeka.
Prie Klintu.
Evo i nas!
Sve je spremljeno, oe, samo da zakuvamo veeru!
ao mi je to sam zakasnio. Ti si sigurno gladan. Ja nisam. Muno mi je nekafco.
A ta se desilo, oe?
U gradu su ljudi odmah objesili onog ovjeka. Sve sam vidio i drago mi je to ti
nisi bio tamo. Objesili? A zato?
Varao je na kartama. Lupe. Ubio jednog ovjeka, a jednog ranio. Tano su
ustanovili ko je bio. Jo dok su ga ispitivali, navalila je razjarena masa, zgrabila ga,
za tren oka su ga objesili nasred trga. Eno ga, jo visi na drvetu!
Glint je mogao zamisliti sliku, koju je otac opisao. Umalo da ne ree: A ta smo,
uopte, i dolazili na taj Zapad! No, savladao se i utio. To ionako nije bilo njegovo
iskreno miljenje ve trenutna posledica neugodnog dogaaja to mu ga je ispriao
otac. I pored svih tegoba, ak i pored potresne majine smrti, Klint ne bi mogao
rei da je ikad osjetio odbojnost prema tim divljim predjelima na granici. Naprotiv,
u njegovoj dui, kao pod nekim tajnim podsticajem, rasla je ljubav prema tom
slobodnom i divljem ivotu kojim je sada ivio.
Nakon nekoliko dana uselie Klint i stari Belmet u svoju brvnaru. Unijeli su u nju
sve svoje stvari. Zavist njihovih susjeda upravo im je sad godila. Bude li zima
redovita, potrajae jo mjesec dana do prvog snijega, a moda jo due do prve
studeni.
Danima je ve dolinom i okolnim breuljcima odjekivala jeka puanih hitaca.
Vozari su lovili da spreme mesa za zimu. Kad su Klint i njegov otac krenuli u lov,
morali su izai podalje, jer je divlja u blizini ve bila poplaena, rastjerana i
poubijana. Bufala i jeleni su nestali. U stvari, bufala su preli dalje, u nie doline, a
lovcima je bilo zabranjeno da se udaljuju tako daleko od logora.
Potroio je Klint dosta municije prije no to je ubio prvu zvjerku. Pogled na velikog
plavkastog jelena, njegove uspravne dugake ui i bijeli rep uvijek bi Klinta toliko
ushitili i smeli da su mu ruke drhtale i prosto nije mogao nianiti. Ali on nije
poputao. Lovci su mu se podsmjehivali i govorili: Uzmi ti bolje svoju teku puku
za bivole, Klinte!

Doe dan te on pogodi krasnog smdaa. Uh, to je skoio, propeo se i potom pao
zarivi rogove u zemlju!
Lov ina divlje urane jako je privlaio Klinta. Ni sam nije znao zato; valjda zato to
je od svakog drugog lova bio tei, ali i pomalo aljiv, osim toga, uranovo meso bilo
je izvrsno i bolje od svakog drugog. Olintov otac je lovakom pukom skinuo
nekoliko urana i oni su ve par puta probali tenu peenu puretinu, pa i samo to
bi bio ve dovoljan razlog za Klinta. uranove batake okrstio je on bubnjarskim
palicama. Peene batake i prsa jako je volio i slasno jeo. ak je i otvoreno govorio
da ih se ne moe najesti.
No, pogoditi zrnom divljeg urana u trku bila je i te kakva vjetina! Klint je od
nekoga uo da je lov na divlje urane pukom samarom samo lov za lonac, a ne
sport. Htio se pokazati pravim lovcem i loviti svojom vojnikom pukom. Kupio je
dosta metaka.
Podalje uz nagib i visoko na strmini iznad logora naao je Klint divlje urane. U
tom predjelu nije viao jelene. Ovaj teren nije bio previe daleko od logora, tako da
mu kapetan Ku i njegov otac dopustie da tu lovi, ali nije smio prei preko
grebena. Zbog priline strmine teko se bilo popeti do tog terena.
Ve u ranu zoru popeo bi se Klint do svog lovita. Pod nogama bi mu pucketala
smrznuta trava, a iz usta na hladnom zraku puila mu se para. Pronaao je poiru
travnatu zaravan na kojoj se nalazilo nekoliko grupica borova, te orahovog drvea.
Te godine, a to se esto ne deava, obilno su rodili orasi i sad ve poeli padati s
drveta. urani su ih voljeli i lakomo jeli. Dva do tri vea jata esto su dolazila na tu
zaravan radi oraha. Klint je znao da ih moe tamo zatei rano ujutro. Pucao je u
njih, ni sam nije znao ve koliko puta, ali nijednom uranu nije ni pero skinuo.
urani nisu marili za njegovo pucanje, dolazili su stalno, po emu se vidjelo da im
jako prijaju slatki orasi.
Klinta je prilino jailo saznanje da nita ne zna o lovu na divlje urane. Savjetovali
su mu svata. Jedan mu rii: Nai im leglo. Drugi: Uhvati ih na vodi kad piju.
Trei: Naui urlikati kao uran. Uzmi uplju kost i napravi sviralu za urlik, pa ih
dozivaj. urani e pravo na tebe, a ti ih skidaj. Klintov otac se na to sve smijao, pa
e: Uzmi moju lovaku puku i samu za jelene, pa lovi. Teko e zrnom pogoditi
pticu.
Klint je pokuavao sve osim ovog zadnjeg. Ba nije htio da urane gaa lovakom
pukom, ve vojnikom. Upoznavi bolje te lukave i hitre ivotinje, sve im se vie
divio. urani bi ga nadaleko opazili ili osjetili, i to uvijek van puanog dometa.
Najmanje jato sastojalo se od oko petnaest ovih lukavih deronja. Bili su to
ogromni urani, prekrasna divlja, kakvu jo nije vidio. Veina ih je bila tamnije
boje, sa purpurnim perjem na grudima, dugom bradicom, malom lukavom crvenom
glavom, sa zadnje strane mrkom i posutom smeim piknjama. Osobito njihov
lepezasti crvenobijeli rep upravo je svojom ljepotom zanosio Klinta. Nekoliko ih je
bilo vie bronzane boje, a jedan se isticao svojom neobinom velianom, bio je vie
bjelkaste nego bronzane boje. Mnogo puta se Klint privukao ovom jatu ina domet
puke i kad ih je primetio, urani su ve bili u bijegu. Pucao je Klint i trao i opet
pucao i trao, ali badava!
Drugo jato bilo je vee. Skoro same enke i mladi do godinu dana. U treem jatu
bilo ih je sigurno stotinjak, sve sami mladi.
Jednog dana uspije Klintu opaliti u ovo tree jato i ubiti mladog deronju tekog
oko petnaest funti. Veselo i ponosno donio ga je u logor. Pokazao ga ocu i najbliim
susjedima, zatim ga ourio, oistio i objesio pod strehu da se smrzne. Kad ujutro?!
urana nema!
Odnio ga maak, otac e, a moda i kojot.
Nije to kradljivac s etiri noge ljutio se Klint. Vidi ovamo, te pokaza na ljudske
tragove na mekom tlu. To nije ni moj ni tvoj trag, oe!
avo da ga nosi, ree stari Belmet eui se po glavi. Nasmijao bi se, ali se bojao
da jo vie ne rasrdi Klinta.

Nai u ja ve tog maka! I tu poe Klint prvi put da se vjeba u traganju po

stopama. Nije ba mogo uspio. Sledio je tragove do nekog atora. Vjerovao je da
mu je uran ovde nestao, ali ga nije dobio natrag.
Sledeeg dana ubije Klint jo jednog urana iz istog jata. Dobar komad mesa
ispekli su za veeru, Klint se najeo do grla da se naplati za onog
to su im ga ukrali juer. Ostatak objesi i vee tako da mu ga nisu mogli ukrasti.
Sad je ve prilino nauio trikove kako da iznenadi urane i nekoliko puta je donio
po jednog iz lova. Zatim ubije krasnu puru iz drugog jata. Ambiciozan i odluan,
napregne Klint svu svoju snagu i lukavost da ulovi jednog od onih velikih deronja
iz prvog jata.
Nekoliko dana je pokuavao, ali uzalud. Ve se i postidio pred samim sobom, a
pred drugima da se i ne govori. Konano mu uspije da im se prikrade na povoljnu
daljinu, ali ovaj put promai. Sam za sebe je svoju elju okrstio uranskom
groznicom. No sledeeg dana pucao je i ranio jednog velikog, gotovo ogromnog
deronju. Ostali su se strano uzbunili i odletjeli. Ovaj pogoeni poe da se trza,
brzo klopara krilima i pravi veliku galamu. Klint spusti puku i pojuri da zgrabi to
udovite koje se trzalo i prevrtalo. Kad ga htjede uhvatiti, uran ga opali krilom da
je gotovo pao. Na njegovo razoaranje i uenje deronja se die i potra. Klint
udari za njim. Trao je brzo, ali je uran bio bri. Krajnjim naporom Klint ga stigne
i uhvati, ali mu u rukama osta samo perje. uran se istrgao i pobjegao. Klint ga je
gonio, dok mu dua nije ispala na jezik, te klone i prui se na zemlju.
Silazei u logor bio je tuan, ali sad ve mudriji lovac, pa je rijeio da primijeni
drugu taktiku.
Sledeeg jutra odlui da pazi i najprije proui kako se urani ponaaju i ta rade.
Jutro je bilo mirno. Sjedei sakriven na drvetu, uo je itanje tekih krila, a onda
tupe udarce kako su urani slijetali na zemlju. To se ponovilo. Znao je da to urani
dolaze iz svog skrovita. Sad, ta e urani uraditi prije: poi na vodu ili jesti? Klint
je mislio, valjda e najprije na hranu.
ekao je, pazio, napregnuto sluao. Proe ve dosta vremena i Klint se poboja da
mu je plan propao. Zgrene noge ga ve zaboljee i on htjede sii i razgibati se.
Odjednom je uo neko grebanje. Znao je taj zvuk. Krivei vrat, zurio je kroz kronju
i opazi istavo jato urana na nekih pedesetak metara. Klint se toliko oduevio i
zanio da je gotovo tresnuo s drveta. Ali se savlada. Divota! Tu pred njim, njemu
pred samim nosom trijebili su se urani i jeli. Jedan od njih stalno je pridizao glavu
i gledao naokolo. Izgledali su jako divlji, kao veliki nojevi. Tog trena ni urani nisu
osjetili da im Klint uzima mjeru. On je ve ranije stavio u puku ralje drei je
pred sobom, te je nije morao namjetati i ukati, ve samo nianiti. Srce mu je
tuklo dok je nianio urana kojega je najbolje vidio kroz lie. Taj je bio debeo kao
bure. Ovaj put neu promaiti, pomisli Klint. No deronja nije stajao mirno na
mjestu i dok ga je pratio nianom, izae mu na muicu drugi, jo vei, koji je priao
jo blie. Aha, jo bolje, mislio je Klint i oi mu skoro iskoie.
Ovaj je deronja, izgleda, bio dostojanstveni voa jata. Perje mu je bilo krasne,
bijelo proarane bronzane boje. Klintu doe da klikne od veselja, ali je najprije
trebalo pucati. Sputajui malko prednji kraj cijevi, zapne njome o granicu. Veliki
uran se tre. Klint je jasno vidio uranovo malo crno oko. Znao je da ga je uran
primetio ali kasno, te potee okida.
Pucanj je odjeknuo. Nastade strahovito lupanje i mlataranje krilima. Klint nije
mogao vidjeti od dima. Pijukanje i puoketanje granica je prestalo. Klint se sruio s
drveta. Pred njim je leao ogromni bjelobronzani deronja s rairenim repom.
Trzao se i jo malko batrgao.
Ovaj put krv i smrt ivotinje ne izazva u Olintu nikakvo aljenje. Vie je bio zlurad
nego ponosan. A, ti si taj skaka? Hm, da vidim ta e otac sad rei! I kad htjede
dignuti tu ogromnu pticu, prilino se iznenadi. Morao ju je obuhvatiti s obadvije
ruke, pa i tako nije bilo lako.

Znojio se na pasja kola dok je vukao urana po travi i dovukao ga u logor. I kad ga
je poloio na zemlju pred oca i druge, likovao je ovaj put i osvetio im se za sva
njihova podrugivanja.
Moda bi bilo bolje da ga odsada zovemo uranom! ree neki vozar.
Vijest da su se na istonoj granici pojavili Indijanci Kajove, prekinula je Klintov lov.
Pa i Ebog nastupa otre zime ne bi mogao vie loviti. Osim toga, morao je napustiti
svoju misao i elju da odjae u Taos i posjeti Kita Karsona i vidi uveni Maksvelov
ran. Satima je sjedio kraj knjige. Malopomalo preuzeo je sav kuni posao, jer je
otac zajedno s drugim vozarima sve ee odlazio u Santa Fe i traio zabave po
krmama. Belmet, dodue, nije bio ni pijanac niti karta, ali je stalno osjeao
gubitak svoje druice, Klintove majke, te ga je titila bol i ubijala jednolinost
logora. Zato je odlazio u grad. Klinta je to muilo, ali su mu dani prolazili brzo.
Hranio je stoku, sjekao i dovlaio drva, loio vatru i radio mnoge poslove.
Kad je dolo proljee i ceste se osuile, sklopio je kapetan Ku i njegovi ljudi
ugovor s firmom Auli & Co. za prevoz koe i krzna, dok su vozari bili zaposleni
pakovanjem robe i motanjem koa u bale, to nije bio lak posao, stigao je iz Taosa
karavan od sedamdeset ljudi, veinom starih iskusnih graniara. Ova dva karavana
spojila su se za opasno putovanje prema istoku. Takav veliki karavan skoro da se i
nije morao bojati prepada.
Zadnjeg dana mjeseca maja krenuo je taj veliki karavan iz Santa Fea. Ispoetka je
napredovao polagano, jer su tedjeli volove za tei dio puta.
Preli su rijeku Peca i ulogorili se u Mori, na ranu nekog pukovnika Vraina,
jednog od najstarijih ivih graniara u tom kraju. On je doao na Zapad jo godine,
tegodinama proivio tu kao lovac i traper, borio se u ratu protiv navahosa , za
vrijeme zaposjedanja Texasa dobio je in majora, kasnije u Amerikoj invaziji dobio
je in pukovnika, konano se potom povukao iz vojske i ivio stalno na svom ranu.
Klint je upoznao starog graniara, koji mu je nalikovao na nekog plantaera s Juga.
Vonja do Foprt Juniona protekla je bez smetnji i bez osobitih dogaaja. Dani su
bili hladni, ponekad s vjetrom i oblacima praine. Klintu se to nije svialo. U Fort
Junionu zatekli su dravni karavan, koji se spremao za put prema istoku, u Fort
Leavenwort. Kapetan Ku je odluio da prieka na ovaj karavan, pa se tako Klintu
pruila mogunost da za etiri slobodna dana vidi i upozna ivot u tom graninom
naselju. Jednom je
vidio i vie nego to je trebalo, naime sluajno se zatekao i gledao dva ovjeka kako
se bore na noeve. U Fort Junionu bio je spreman itav eskadron konjanika da prati
ovaj neobino veliki karavan. Vozari su ovaj put bili veoma raspoloeni, jer se nisu
morali bojati Indijanaca na putu.
Kola su opet zala u preriju i Klint je opet danima gledao preko prerije u beskraj
sve do horizonta. Sjeao se i prepoznavao logore i mnoge znakove putem kojim je
lani proao.
Kad su stigli u Coucil Gr ove, odvojio se dravni karavan i otiao dalje u Fort
Leavenwort, a preostali dio nastavio je put u Westport Landing. Tako Klint nije
mogao proi pored majina groba. Ali u srazmjeru s ogromnim daljinama na preuji,
to mjesto nije bilo tako daleko od puta kojim je Klint sada putovao, tako da je qn tih
par dana bio vrlo sjetan i tuan.
U Westportu je Kagov karavan istovario teret i ulogorio se na obali rijeke Misuri
radi odmora i hranjenja stoke. Ovakvi odmori morali su se davati, jer je stalno
teglenje tjednima jako umaralo i iscrpljivalo stoku.
Jednog dana je Klint ba pecao na rjeici koja se uliva u Misuri, kad mu prie neki
djeak otprilike njegove dobi i ree mu da se i njegov ujak prikljuio karavanu i da
e ga uzeti sa sobom. Djeak se tome jako veselio. Klint je mrzovoljno pogledao
ovog crvenokosog pjegavog djeaka, koji je imao posve krivu predstavu o
putovanju karavanom. Za Klinta je to bilo daleko od svake ale ili izleta.
Ja se zovem Tom Sidel, prijazno e djeak. Znam ko si ti. Ti si Klint Belmet.

Zdravo! A ko ti je to rekao? odvrati Klint izvlaei udicu. Istovremeno se nije dalo

i pecati i razgovarati.
Tvoj otac. On poznaje mog ujaka i drago mu je to emo i mi putovati s vama. I
rekao mi je da emo nas dvojica postati dobri drugovi.
Tom ree ovo skromno, vie bojaljivo i s nekom nadom, tako da se Klint malo
udobrovoljio. Pa ja nemam nita protiv toga, ako ti moe da se lati i ozbiljnijeg
posla, ree Klint malo s visoka.
Ja sam jak, ali ne mogu jo koijaiti. Nema ba mnogo trinaestogodinjaka koji bi
to mogli. Klint osjeti da mu se taj deko moe sviati. Zna li pucati? upita Klint.
Ne znam, ali bi me moda ti mogao nauiti. uo sam da su ti zbog lova dali
nadimak Baf i uran. Meni se vie dopada Baf. Zna li baratati sa sjekirom?
Ujak kae da slabo baratam, iskreno odgovori Tom.
A hoe li se uplaiti i plakati kad nas napadnu Indijanci?
Zbilja? Hoe li nas napasti? mucao je Tom. Sigurno. Sad na prvoj vonji
imaemo borbe, vidjee. Svake noi, kad logorujemo, sastavljamo kola u krug, a s
jedne ili dvije strane ostavljamo prolaze za stoku. Opasno je ostaviti volove i konje
da pasu napolju izvan kruga. Po dvadesetak straara uva logor, pa i onda nam se
Indijanci priuljaju i napadaju. Zna, jednom su nas napali i da nije bilo mog psa
Deka, sve bi nas poubijali i skalpirali... Ubili su moju majku. Joj, ubili je?
uplaeno uzviknu Tom.
Da. Puano zrno joj probilo plua. I dok sam ja trao i traio oca, ona je umrla.
Tako mi je ao! I ja sam izgubio majku. Nije od Indijanaca, ve Nemani ni oca!
Klint se raznjeio. Ovaj Tom Sidel mu se svidio. Nije bio hvalisav i uobraen, ve
skroman i dobar djeak.
Dobro. A to bi ti radio kad bi nas napali Komani ili Kajove? nastavi Klint.
ta bih radio? Boe! Ja bih se sakrio pod kola.
Nakon ovih iskrenih rijei Klint ga preutno primio za prijatelja.
Odakle dolazi?
ivio sam do prole godine u Chicagu, a onda preao ujaku u Iowu.
Ooo, gradski deko?
Da. ta ja tu mogu?
Koliko si iao u kolu?
etiri razreda.
Auh, pa dvije godine vie nego ja... Tome, zna ti ta? Hajde da se nas dvojica
pogodimo. Evo, ja bih tebe uio koijaenju, pucanju i raznim stvarima u logoru, a
ti e meni pomagati u uenju. Ja sam uio neto malo zemljopisa i... tako, ali
nisam aritmetiku, to ne znam, pa moram uiti.
Vrijedi, Baf! Ae ti s naom pogodbom proi slabije od mene.
Djeaci su se vratili u logor i u Belmetovu atoru zatekli kapetana Kua i
komandanta tvravice, Majora Mek Loglina. Major je doao da se s Kuom
dogovori o prevozu dravne robe u Fort Vajs u Koloradu.,

r
L
Ja bih rado preuzeo taj posao, ali mi vozimo samo uz vojniku pratnju, ree Ku.
Na alost, sad ba nemam vojnika, odvrati major.
Zaista mi je ao to ne mogu preuzeti, ali ne mogu bez zatite. Komani su poeli
s razbojnikim prepadima, a Kajove su na ratnom pohodu, opee Ku.
Nato e major: Mogao bih kasnije poslati jedan vod konjanika da vas presretne.
Ne mogu, ne nikako, ako mi ne date cijeli eskadron da odmah krene s nama.
Dobro, Ku, ne znam ni sam ta u, ali u morati nekako pribaviti vojnike. Moram
se pobrinuti, pa dok se vi spremite i spakujete robu, bie i moji ljudi spremni.

Tako razgovor zavri i oni odoe.

Karavan je bio spreman, ali vojnika jo nije bilo. Ku nije htio krenuti bez pratnje i
ekao je jo puna tri dana. Iskusni graniari sloili su se s Kuovim miljenjem, ali
novajlije, koje je mamila dobra zarada, htjedoe potopoto na put, Ku nije
popustio. Konano je iz Fort Leavenworta stigao vod konjanika, te je karavan
sledeeg jutra krenuo.
Klint je s prerijske lae prebaen za koijaa na nova teretna koJa. Ve je i sam
primetio da ga vie toliko ne zaokuplja misao na majku. Kola s platnenim krovom
podsjeala su ga na nju.
S Klintom je na koijakom sjedalu sjedio i njegov novi drug, Tom Sidel. Njih
dvojica bili su jedini djeaci u karavanu. Na Klinta je ponekad i nehotice prelazilo
uzbuenje to je obuzimalo Toma. Prvi dan vonje proe Klintu bre nego
da je jedan sat vozio sam. Tom je imao vrlo dobrih osobina, iako mu se to po
izgledu ne bi reklo. Sto su due zajedno putovali, Klint se sve vie navikao na ovog
deka i na kraju ga zavolio.
Njihov karavan od osamdeset kola preao je rijeku Arkanzas, zatim Orahovu rijeku
i zaustavio se u staroj tvravici Fort Zarah. Tokom vonje vidjeli su dvije indijanske
bande, divlje, jezovite, areno obojene ratnike na brzim konjima. Tek to su se
pojavili i ugledali konjanike uz karavan, smjesta su se okrenuli i odjurili.
Kad je Tom prvi put opazio neprijateljske Indijance, zgrabio je Klinta objema
rukama za miicu, a na poblijedjelom licu sunane pjege su mu jo vie iskoile.
Kad je vidio drugu bandu, nije se toliko uplaio. Tad je Klint poeo drati Tomu
neko predavanje o Indijancima, ali se tada sjetio da ni on, u sluaju indijanskog
napada, ne bi znao ta da radi, stoga prekine to svoje mudrovanje pred Tomom.
Karavan je putovao punih est dana i stigao u Fort Vajs. Vojnici iz pratnje odmah
su se vratili u iFort Leavenwort. Tako je Ku doao u nezgodnu situaciju. Imao je
natovaren karavan spreman za polazak, ali bez pratnje. On je otezao s odlaskom i
razmiljao ta da radi.
Za Klinta je Fort Vajs bio kao i druge tvravice na preriji, osim Fort Larneda, ali za
Toma je bio raj njegovih djeakih pustolovnih sanja. Klint je hrabro vodio Toma
posvuda po tvravici i esto bi se nasmijao na njegov raun.
Jedne veeri odrao je Ku s ljudima ozbiljan dogovor, kako da rijee pitanje
polaska. Paa za stoku oko Fort Vajsa bila je slaba i oskudna, konji
i volovi poeli su mraviti. Trebalo je pod dalje. Ku je predloio da se natovari
velika poiljka tereta, veinom skupe koe i krzna i krene natrag u Westport.
Mi igramo na fiftvfifti, ree neki iskusni graniar. Ili emo sresti indijance ili
ne.
Mek Loglin me nasamario, ljutio se Ku. Naredio je vojnicima da se odmah
vrate, a mi emo izgubiti pola stoke, ako jo ostanemo ovde.
Vozari su slijegali ramenima i niko nije htio primiti na se odgovornost. Vi ste
voa, rekoe.
Ku die ruke, neto opsova i skoro poviknu: Uredu! Tovarimo i kreemo!
Siva ravnica, zavoji ute ceste, izviai daleko ispred ela karavana, tromi volovi i
izmueni konji tako su Klintu opet prolazili dugi dani vonje. Ipak ga je
podsvjesno zaokupljala neka nejasna bojazan.
Petog dana popodne pojavile su se na horizontu dvije crne take daleko na jugu.
Prvo ih primeti Klintovo otro oko. Bila su to dva jahaa. Klint javi novost
susjednom vozaru, ovaj dalje i tako odmah saznae izviai i Ku. On nije naredio
da karavan stane, ve samo da kola blie priu jedna do drugih.
Dogalopirala su dva jahaa, bijelci. Konji su im dahtali i bili u pjeni.
Ko je va voa? upita jedan.
Ja sam, kapetan Ku. A ko ste vi i ta hoete?

Stranac je brzo govorio: Zovem se Povel. Vjjdio sam karavan iseljenika prema
Texasu, bilo nas je pedeset i est, trideset etiri mukarca, etrnaest ena i osmoro
djece. Pred zoru nas je napala indijanska banda. Mi smo oekivali napad jer smo
opazili da nas ti lupei slede ve nekoliko dana. Spremno smo ih doekali paljbom,
gore no to su se nadali i odbili ih. Opazili smo va karavan i pourili da vam se
prikljuimo; ili smo van puta. Nas dvojica smo izjahali napred. Htjeli smo vas
zamoliti da se zaustavite i ulogorite, te priekate dok nai ne stignu.
Naravno, da emo priekati. Jeste li imali gubitaka?
Pet mrtvih i nekoliko ranjenih. Zlo. Ipak ste sretno proli. Bolje da nam se
prikljuite.
Hvala vam mnogo! rekoe obojica uglas i od jurie.
Napravite krug! vikne Ku, a kola se ubrzo sastavie u zatitni postroj.
Dok je Klint pomagao ocu da razapnu ator, dotri Tom razrogaenih oiju, kosa
mu strila od straha.
Baf, je l istina da dolazi karavan koji se borio s Indijancima, uzbueno je pitao
Tom.
Sigurno. Nismo ovde stali da logorujemo radi ale. Ona dva stranca meni
izgledaju poteni. Svejedno, nai izviai paze da nas togod ne bi iznenadilo.
Klint nije bio uzbuen kao Tom, ali zato isto tako znatieljan. Meu prvima je
opazio iseljeniki karavan kako pristie preko prerije. Prola su jo puna dva sata,
dok je taj karavan stigao do logora.
Ova grupa imala je dvadeset i osam sasvim novih kola, dobre konje i nekoliko
jarmova volova.
Mukarci su bili jaki, stasiti ljudi. Nije ni udo to su potpraili i otjerali Indijance.
Bili su to Teksaani i sviali se Klintu. uo je on ve i ranije o njima, da su to
dugaki, utokosi i mualjivi ljudi, ratoborni, koji mogu biti ili najbolji prijatelji ili
najgori neprijatelji.
Ku je ve spremio svoj sandui s neto lijekova, zavoje i vruu vodu da pomogne
ranjenicima. On je bio dosta vjet u tom poslu i ee je zvao Klinta da mu pomae.
Tako je bilo i ovaj put.
Operi ruke, sovuljago jedna, pozva on Klinta, dok je ovaj gledao kako skidaju
ranjenike s kola.
Tom Sidel je takoe tu stajao i nije se ni makao. Uplaila su ga blijeda lica i krvavi
zavoji; kad iznesoe djevojicu, koja je imala zatvorene oi, Tom pobjee.
Djevojicu je ranila indijanska strela u nogu iznad koljena. Ranu od strele dobila su
jo dva ovjeka, mlai u ruku, a stariji u pleku. Rane im nisu bile opasne, pa su se
oni ak i alili dok ih je Ku previjao. etvrti ranjenik, mlai ovjek, imao je rupu
od puanog zrna iznad eluca. Bio je u nesvijesti. Ku ga okrene da vidi gdje je
zrno izilo, a zatim zaklima glavom hotei da kae nema mu spasa.
Djevojica je otvorila oi i tuno se nasmijeila. Nije bila prestraena.
Boli li jako, mala moja gospoice? upita Ku dok joj je spretnim rukama paljivo
skidao krvavu krpu.
Sad ne... Hou li umrijeti, gospodine? proapta ona.
Ne boj se, dijete, nisi teko ranjena, njeno e Ku, ti si samo malo posjeena.
Zatvori sad malko oi da ti povijem ranu.
Kapetane, nismo mogli zaustaviti krvarenje, ree ovjek koji je skinuo djevojicu
s kola, oevidno njen otac.
Klinta je dirnuo tuni pogled djevojice. Uh, kakvim su mukama bili izloeni ovi
pioniri! Pitao se da li je itko od ovih ljudi znao ta ga eka, prije nego to je krenuo
u preriju. Pa ipak, nita nije moglo zaustaviti ove pionire.
Ozlijeeno je samo meso, ree Ku. Arterija nije presjeena. Curica je samo
oslabila, ali opasnosti nema.
Otac djevojice promrmlja nekoliko rijei iskrene zahvalnosti. Tad poloe
djevojicu na ist leaj, a ona otvori oi i nasmijei se Klintu: Ne boli me mnogo.

Klint se sjetio male Mej Bel. Stara bol ga ujede u srce. Gdje je sad Mej i ta je s
njom?
Dok je Ku previjao rane onoj dvojici ranjenih strelom, ovjek ranjen metkom ve je
izdahnuo.
Klint je vidio kako su Teksaani pokopali svojih est mrtvaca, odsjekli su dvije
topole i poloili ih na zajedniki grob.
Sledei dara su Teksaani putovali s Kuovim karavanom i stigli do gaza na rijeci
Simaron. Zamolili su Kua da im da skicu Suvog puta, da bi mogli na tom
preacu od devedeset milja nai vodu. Ku ih je odgovarao, no oni nisu posluali,
ve nastavili svoj put prema Texasu.

L
Na rastanku su Tom i Klint mahali i pozdravljali djecu iz teksakog karavana, sve
dok kola nisu zala i izgubila se iza breuljka.
Eh, pitam se, da li emo ikoga od njih jo kad vidjeti! ree Klint za sebe. Na
preriji se ljudi iznenada sreu i rastaju, sve je udno, naglo, bolno!
Baf, poluglasno i drhtavim glasom e Tom, ne volim ni misliti na to da bi se i nas
dvojica jednog dana morali rastati.
Srea je i dalje pratila Kuov karavan na tom putu prema istoku. U Fort Larnedu
sreli su drugi karavan od ezdeset i pet ljudi, koji je putovao iz Fort Juniona u
Westport. Zajedno su poli dalje i koncem ljeta dovrili ovo dugako putovanje.
Kuovi vozari su dobro zaradili i htjeli ovako nastaviti. Podigli su zimski logor na
rijeci Misuri. nedaleko od Westporta.
Jim Belmet i Tomov ujak, Don Sidel, udruili se da spreme hrane za konje i volove.
Od nekog Deksona kupili su dvije stotine jutara kukuruzovine i istjerali stoku
onamo na pau. Stoku je trebalo uvati i uveer vraati u logor. Belmetova grupa
imala je dvadeset pet ljudi, podigli su na obali rijeke veliki obor i dobro uvali
stoku. I premda je u ovom kraju bilo i kradljivaca stoke, nisu izgubili nijedno grlo.
Posla za ljude bilo je takom cijele zime. Najprije smjetaj stoke, pa spremanje
hrane, ureenje logora, popravak kola i opreme, pa konano i lov po bruljcima i
udolima, i tako cijelu zimu.
Pet mjeseci su Tom i Klint ili u kolu. Za Oba djeaka bili su to lijepi dani. Imali su
dosta hrane, topla odijela i u slobodno vrijeme ili bi s Jaekom u lov na kunie.
Klint je sad opet osje
ao gubitak majke mnogo vie nego kad je putovao. Moda je to bilo zbog
udobnijeg ivota, vie slobodnog vremena, sam nije znao zato, ali bilo je tako.
Tokom ove zime Klint je primjetno narastao i ojaao. Ku jednom ree Belmetu:
Baf e biti jak kao medvjed.
Kartai i kockari navadili se pa sve ee poeli dolaziti u logor. Veina vozara nije
ih rado gledala, ve mrzila. Klint je ispisao tablu Kartai nepoeljni i postavio je
na prilazu, te su ovi gosti sad vie zaobilazili i manje svraali u logor.
Klint je volio spremljenog kunia na takozvani holandski nain, s lukom i
krompirom, pa je njukao oko lonca, podizao ga i mirisao. Stari Belmet, glavni
kuvar, ljutio se i nije volio da mu se aka po loncu i kvari vatra.
Mjeseci su prolazili kao i kotai sporog karavana prerijom. Sredinom maja Ku je
opet od firme Auli & Co preuzeo i natovario robu za sve trgovake ispostave diljem
beskrajne prerije. Bile su to velike i vane poiljke. Meutim,.ule se vijesti da su
Romai i Kajove opasniji nego ikada,.
Ku je uspio osigurati jedan nepotpun eskadron od devedeset pet konjanika pod
kapetanom Stivensom, te krenue na ovaj dugi put. Iako je odlazak karavana bio
obian prizor, ipak bi se uvijek okupilo mnotvo svijeta, prijatelja, roaka i
znatieljnika da se oproste i isprate karavan. Bilo je u tome neeg ugodnog i
lijepog.

Poetkom juna stigli su na staru cestu za Santa Fe. U Big Timbersu naili su na
tragove velikog logora Kajove, koji su prezimili na ovom omiljenom logoritu. No to
nije bio dobar znak, jer
je govorio da se divljaci nalaze negdje u blizini na pljaki.
Jutra su bila sunana i ugodna. Blago talasasta prerija prostirala se u nedogled.
Kotai su gutali milju za miljom, zalazak sunca odraavao se u zlatnoj boji na travi,
redale se hladne, vedre i zvjezdane noi. Na cijelom putu do Fort Larneda nisu
vidjeli nijednog jedinog Indijanca.
Vojnici su se vratili u Fort Lavenwort, a Ku je priekao karavan koji je putovao iz
Fort Aubrvja u Santa Fe. Kako je vojnika bilo malo, a broj karavana se poveao,
morali su se karavani vie oslanjati jedan na drugog i meusobno se pomagati. Ku
je ekao taj karavan i ekanje se ve toliko oteglo da su poele kolati loe glasine.
Konano stie taj karavan. Bilo ih je sto pedeset krnih i otvrdlih vozara, sve starih
iskuanih boraca protiv Indijanaca. Njihov voa, dim Veders, bio je artiljerijski
narednik za vrijeme zaposjedanja Texasa godine. Stari prerijski vuk, dugake kose,
dopadao se Klintu. S uivanjem je Klint uvijek promatrao ovakve vederane, kao to
su bili iz tog karavana.
Vedersonov karavan je ak i topom raspolagao. Taj top je esto upotrebljen u borbi
protiv Indijanaca i prouo se od Misurija ak tamo do Pekosa. Klint i Tom su odmah
poli da vide top, koji se sjao kao poklopac depnog sata. Obojica su poeljela
opaliti, ali su se i plaili topa.
Ku i Veders sastavie karavan od sto sedamdeset devet naoruanih ljudi, to je s
topom zajedno predstavljalo jaku boraku snagu.
Veders ree Kuu: Satok nas vreba, pa znate ta nas eka. Za tili as se to
proulo po logoru.
Satok je bio zloglasni poglavica Kajova, koji je od do godine uznemiravao cijelu
zapadnu granicu. A te godine pod jesen osobito je uestao sa svojim razbojnikim
pothvatima. Cijela ova oblast od Fort Juniona do Santa Fea i preko rijeke Vermigo
bila je uzdu i popreko poprskana Satokovim krvavim tragovima. Znalo se za itav
niz njegovih napada na vane karavane, koji su putovali i pod vojnikom pratnjom,
a mnogo malih grupa smjelih pionira je nestalo i niko za njih nije vie uo. Sretan
je bio onaj karavan koji je bez borbe proao kroz Satokovo podruje.
Treeg dana o podne po odlasku iz Fort Juniona pojavila se iza breuljka dosta
velika indijanska banda na konjima. Nisu bili dalje od jedne milje.
Kola u krug!, otro vikne Veders, i to se odmah izvri. Klint je bio do oevih kola,
otprilike na sredim. S njim na koijakom sjedalu bio je i Tom. Konje i volove
okrenuli su k unutranjoj strani kruga. Kola s topom izvukli su malo napolje, a top
nabili olovnim karteom i spremili za paljbu. Stari iskusni tobdija, Bili Hojl, stao je
uz top s upaljaem u ruci i smekao se. Pored njega su bili Veders, Ku i drugi
otraga. vrste ruke stegle su sto sedamdeset sedam puaka spremnih da opale.
Da, deko, to je sigurno Satok, ree Veders, poznajem ja tog starog
Klint je ocijenio da je u indijanskoj grupi preko sto jahaa. Jahali su u zbijenoj masi,
polugoli, namazani crvenom bojom. Njihova divlja lica pod perjem odsjevala su na
suncu.
Oni ele pregovarati, opee Veders. Stara je to njihova lukavtina. Hoe da vide
kako smo potkovani. Nek vide! Nemamo se ega bojati!

Klint i Tom su uli Vedersove rijeci i njihov strah popusti. Klint se ak i osmjehnuo
vidjevi koliko se Tom uplaio.

.Banda Kajova zaustavi se na neikih pedeset metara, tano na mjestu koje im

pokaza Veders. etvorica prioe par koraka blie.
Voa im je bio mrav i ilav Indijanac; na sebi nije imao druge odjee osim omotaa
oko kukova i mokasina na nogama. Puku je drao na sedlu. U skladu s injim
izgledao mu je i konj, upav
divlji mustang.
I ta etvorica stadoe. Klint je razabirao crte lica ovog divljeg poglavice. Bdio je to
tamno lice otrih crta, zlobno i odisalo opakou. Ponosno je
digao ruku:
Ja Satok.
Vidimo, vidimo, podrugljivo e Veders. Mi prijatelji za bijeli ljudi. Ako ste
prijatelji, nemojte nas zadravati. Mi treba jesti.
uje, Satok, nemamo mi vremena da hranimo Indijance, ve pomalo Ijutito
odvrati
Veders.
Satok se spusti sa sedla, prui puku jednom od pratilaca i bez oklijevanja prie
blie, dok su mu oi otro gledale na top i vozare s pukama.
Ja Satok veliki poglavica. Ja dobar prijatelj. Hoe eera, ree.
Dajte mu malo eera, ree Veders. Ku ode s jednim vozarom do najbliih kola,
preturi malo po omotima i vrati se s vreicom eera. Stavi je Satoku na ruku.
Satok samo uze vreicu bez ikakvog hvala i ak bez osmijeha.
Ja hoe kava, opet ree Satok hrapavim
glasom.
Na Kuov znak jedan vozar donese vreicu
kave i dadoe je Indijancu.
Ja hoe duvan, nastavi Satok istim tonom. Dadoe mu i duvana, a on to uze kao
da je karavan duan dati.
Sad mi je toga dosta, Satok, ree Veders, ali ne vie miroljubivim glasom. Penji
se na konja iputuj!
Satok se vrati do konja i vjeto, jednom rukom drei vreice, drugom se prihvati
sedla i baci na nj. Pratilac mu doda puku, on je uze desnom rukom, sve to radei s
nekim divljakim dostojanstvom.
Sva etvorica se vratile svojoj grupi, a onda cijela grupa objae oko karavana pun
krug drei se stalno na istoj daljini.
Ku i graniari su psovali, a Veders je utio, sve dok Satok i njegovi divljaci ne
iezoe iza travnatog breuljka.
Taj prokleti lupe neto smilja, ree Veders. Sad emo do Pekosa. Svaki nek
dobro otvori oi!
Popodne oko etiri sata karavan se ulogorio na rijeci Pekos. Na otvorenom terenu
napravili su to je bilo mogue manji kolski krug. Svi su pomagali. S obale rijeke
nanijeli su dosta drva. Stoka je pasla pod straom i vraana u krug prije mraka. Na
izlazu iz kruga postavili su top. Posvuda po logoru plamsale su vatre, a posle
veere zapalie veu vatru u sredini, oko koje se skupila veina vozara.
Klint je uo kako dim Veders kae: Nije ovo zadnji put to smo vidjeli Satoka.
Moete biti sigurni u to. Ja ivim ovde na granici ve dvadeset godina. Svako od tih
plemena ima svog crvenog avola, ali ovaj Satok je, mislim, nadmaio sve. Taj je
podmukao kao zmija! Postaviemo dvostruku strau. Ku, ta mislite vi o svojim
ljudima?
dime, vi ste voa. Moji e ljudi izvriti svaku vau naredbu.
U redu, kapetane, ree Veders i pogleda na sat. Vi ete sa etrdeset ljudi prvi
na strau. Nakon tri sata smijenie vas Bili Hovle, a zatim u ja smijeniti njega u dva
posle ponoi. Tako emo straariti do zore... Ma, ne gledam ja uvijek sve crno, ali
poznajem te Kajove, pa moramo vraki paziti, inae neemo stii u Santa Fe s
itavim koama na glavi.

Belmet je bilo odreen u prvu smjenu. Klint je ostao s ocem uz vatru, gledao i
oslukivao. Dek mu je leao kraj nogu.
Oko ponoi smijenio ih je Hojl, pa Klint s ocem poe na poinak i ubrzo zaspae.
Nakon nekog vremena Klint se probudio. Obuzimao ga je neki udan osjeaj.
Pruio je ruku da napipa Deka, ali je Dek nestao. Klint se uspravi. Spavali su na
otvornom pa se mogao ogledati na sve strane. Bila je mjeseina, dosta vidno, ali
Deka nigdje da opazi. Klint uhvati oca za rame i probudi ga.
Oe, nekako me strah, neto se dogaa, apne Klint.
Kako to zna? upita Belmet. Dek je nestao, idem ga potraiti.
Ne izlazi iz kruga.
Klint je obiao po logoru, pitao strau, ali niko nije vidio Deka. Klint naie na
Vedersa.
Sta je? upita ga Veders.
Gospodine Vederse, moj pas nije otiao bez razloga, neto se deava. Dek moe
nanjuiti Indijance na itavu milju.
Dobro, dobro, onda emo mi jo bolje pripaziti. A ti idi natrag i probaj opet
zaspati.
Klint ga nije posluao. Htio je da pronae Deka. Potraio ga je meu stokom. Tu
ga nije naao. Vratilo se svojim kolima, zastao asak, a onda se provue ispod kola,
van kruga u prerijsku travu. Mjeseina je bila jasna. Klint zazvidi svoj poziv
Deku. Neto se micalo u travi. Klint se baci potrbuke na zemlju. Dek se
odjednom stvorio kraj njega, najprije malo zacvilio, a onda mu se dlaka
nakostrijei, te on zareza. Klint pone puzati natrag i kad se primakao kolima, neko
mu najednom pritisne puanu cijev na lea.
To je onaj djeak s psom, javi se jedan glas.
Veders je izgrdio Klinta, to je bio tako neoprezan, ali se Klint nije dao zbuniti, ve
odgovori:
Ja sam traio svog Deka. On i sad, rei, kaem vam, gospodine Vederse, Dek
njui Indijance.
Ku, nek me avo nosi, neto ipak jest. Sluajte to rezanje. U svakom sluaju to
nam je upozorenje.
Veders je javio svim ljudima. Vatra je ugaena i svaki ovjek u karavanu morao je
zauzeti svoje mjesto.
Veina ljudi bila je naoruana Kolt pukama s bubnjem, iz kojih se moglo opaliti
uzastopno sedam puta bez punjenja.
Ljudi! upozirio ih je Veders. Ako budete morali pucati, tedite municiju. Svaki
hitac mora biti pogodak. Ako nas Satok sa svojim indijancima napadne to e znaiti
borbu na ivot i smrt. Ba bih volio da to bude on! Sad se drite svojih mjesta i
dobro pazite!
Klint je s ocem legao iza svojih kola. Deka je vezao i drao kraj sebe na uzici. Dek
se uznemirio, poeo reati i trzati.
Oe, sad dolaze! Dek to zna! apnu Klint. Belmet odbrza do Vedersa da mu to
javi. Veders stane na glavinu kotaa i dalekozorom posmotri preriju. Mjeseina je
bila kao dan.
Zbilja, Indijanci dolaze! Dobar ovaj pas! Ku, pogledajte!
Sad Ku stane na glavinu i prinese dalekozor oima.
Ima ih oko dvije stotine. uljaju se lagano, prignuli se! Hoe da nas iznenade,
ree Ku.
Daemo mi njima iznenaenje, odvrati Veders.
Ku, poaljite jednog ovjeka ovom stranom, a vi pourite drugom i kaite ljudima,
da uskoro mogu Indijanci napasti. Niko da ne puca dok ja ne naredim!
A top? upita Ku.
Hojl ve zna. On e opaliti tek onda ako Indijanci pokuaju prodrijeti u kolski
krug. Da jo malo vidim! Srea to je mjeseina.
Sad Klint podigne glavu, ali nije mogao vidjeti nikoga osim oca pokraj sebe. Svi su
bili sakriveni pod kolima i pazili.

Malo kasnije pojavilo se nekoliko Indijanaca. Oprezno su se pribliavali. Oito su

izviali moe
li se izvriti prepad. Nestali su isto tako neujno, kao to su i doli.
Od trenutka do trenutka rasla je Olintova napetost i strah. Jedva je uspijevao
umiriti Deka.
Sledila je duga stanka. Kajovama se nije urilo. Dole na rijeci huknula je sova.
Moda je to bio signal, jer je odmah iza toga usledio krik nonog jastreba. Bez
sumnje su svi ljudi uli taj krik, koji je prekinuo napetu tiinu. Odmah nakon tog
krika Klint opazi gdje se iz trave pojavie pognuti likovi Indijanaca i polako se stali
pribliavati logoru.
Klint se ohladio i ukoio zajedno s pukom koja mu je leala na sipki kotaa.
Dlanovi mu se oznojili. uo je da otac neto apue ali ga nije razumio. Kajove se
prikradali sve blie. Tijela su im odsjevala na mjeseini. Svakog trena Klint je
oekivao njihov paklenski urlik, kojim su zapoinjali svoj napad.
Namjesto toga prekide grobnu timu Vedersov gromki glas:
Pali!
Sto sedamdeset i devet koltovki opali kao jedna.
Klint nije ni nianio ni opalio. Zaboravio je na oboje.
Vozari su se odmah pripremili za sledeu paljbu. Oekivani bojni urlik, koji sleuje
krv u ilama, nije odjeknuo. Nije usledio ni juri hitrih, perjatih Indijanaca. Kad se
dim raziao, primetili su na mjeseini hitre sjenke, kako nestaju u travi. Indijanci
su nestali a da nisu opalili nijedan metak ni odapeli ijednu strijelu.
Vozari su se izvukli ispod kola i sakupili oko Vedersa i Kua.
Klint Belmet je poao za ocem, sav omamljen, a srce mu je estoko udaralo.
Haha, ovaj put nam top nije trebao, nasmija se Veders.
A to vi kaete na to, Jh.ie? upita Ku vie s prizvukom bojazni nego radosti.
Da, bili su Kajove. Ovakvo iznenaenje nije im niko priredio. Oduljali su se i
izgubili kao kojoti.
Moda se jo sakrivaju negdje ovde u travi, ree neki graniar.
Ne bih rekao. Oni, koji lee, sad su ve dobri Indijanci... Momci, iziite iz kruga,
ne daleko, i potraite leine!
Ljudi su pretraili travu oko logora na sto metara, ali ne naoe nijedne leine.
Pokupili su sve svoje mrtve i ranjene. Tako uvijek rade, ree Ku.
Ama, avo da ih nosi, poviknu dim Veders gotovo bih se zakleo da smo skinuli
najmanje sto sedmdeset devet onih razbojnika.
Krivo bi se zakleli, efe, upade mu u rije neki stari vozar. Gaanje po mjeseini
je jako varljivo. Predmeti izgledaju jasni i blizu, a u stvari nisu.
Svakako, ali smo ih, zacijelo, ipak nekolicinu ucmekali, uporno e Veders. Bilo
kako bilo, straariemo do zore. Zapalite nekoliko vatri!
Klint Belmet je sjedio uz vatru i drhtao. Bio je on razborit deko i shvatio da se sad
malo povratio iz neke obamrlosti, zapanjenosti, gotovo ludog straha. Ubrzo ga je
potpuno obuzeo osjeaj stida. inilo mu se da ga ak i Dek podrugljivo gleda. A on
se jako ponosio svojim psom. Prije par asaka je ba pored njegove vatre proao
Veders i rekao: Klinte, taj pas je spasio nae skalpove.
Dok je Klint tako grijao noge uz vatru, pojavi se pred njim Tom Sidel drei se
vano i ponosno, kako ga Klint dosada jo nijednom nije vidio.
Zdravo Baf! Traim te svuda, spusti Tom kundak svoje puke na zemlju, kako to
obiavaju stari prerijski lovci.
Bila je to divota! Zar ne? Kakva divota? vie smeteno e Klint. ta, kakva? Pa
to, mislim, kako su se Indijanci uljali k nama.
Hm, za mene to nije bila nikakva divota. A kako smo ih onda otpraili! uo sam
kad kapetan ree, da ovako dobro odbijanje indijanskog napada jo nije doivio.
r
Mi smo imali samo sree, odvrati Klint.
Nemoj tako, Klinte! Nije to bila samo srea, Tom nije poputao.

E, moj Tome Sidele, da ne bi mog Deka, sad bi nai skalpovi visili na indijanskim
sedlima.
Nee to bit tako, odgoviri Tom ne primjeujui podrugljivo dranje svog druga
kojega je potovao.
to si zapeo toliko, razdraljivo e Klint.
Ali se Tom nije dao uutkati, ve se prigne Klintu, pa e kao povjerljivo:
Kladio bih se da si i ti skinuo jednoga.
Skinuo jednog, ta? Koga?
Jednog Kajovu. Moda i samog Satoka. Uh, to bi bilo neto! Svi bi uli za tebe!
Za mene?... Hajde! naljuti se Klint.
Svi e znati za tebe, ako ne danas, onda sutra, kasnije. Znam ja sigurno, da si ubio
jednog Kajovu.
Tome, znam sigurno da nisam, ree Klint.
A ja opet znam da jesi! Ujak Don ree da sam i ja ubio jednog i isto kae
Dekson, onaj vozar to je leao kraj mene.
ta? zinuo je Klint.
Da, Baf, ja mislim da sam smaknuo svog prvog indijanca, Tom e sveano. To je
bilo ovako. Pred naim kolima je visoka trava. Ja sam provukao puku kroz kota i
ekao. Uto se Indijanci pjavie kao dusi, sasvim blizu. Nanianio sam u onog ispred
mene i kad je gospodin Veders povikao, ja povuem okida. Nisam vidio ta je dalje
bilo, ali moj ujak i Dekson tvrde da je taj kao klada pao.
Da ti stisnem ruku, Tome, sad ve iskreno ree Klint. A nisi se bojao?
Jo kako sam se bojao! Zubi su mi cvokotali, grlo mi se steglo, ohladio sam se kao
led. U prsima me bilo neto steglo
Ove iskrene Tomove rijei povratie Klintu raspoloenje. Nije vie imao onog
nelagodnog osjeaja kao maloprije.
Tome, i ja sam se isto tako uplaio, samo to ja nisam ni opalio. Zaboravio i na
puku...
Znam, Baf, to ti meni pria samo da me ohrabri i utjei, ree poteni i odani
Tom.
U zoru pozove Veders dobrovoljce da tragaju za Indijancima i vide kud su ovi
nestali. Svi su htjeli poi, no Veders uze samo pedeset. Daj mi svog psa, ree
Veders Klintu. Dek vam nee ii bez mene, odvrati Klint. Dobro, doi i ti s
nama, dri Deka na uzici. Ili su tragom Indijanaca do rijeke i po svemu
zakljuie da su indijanci preli rijeku. Ku pokae na pruge u pijesku:
Ovde su Indijanci vukli teke predmete. Veders primeti tragove krvi na liu.
Vozari i izviai preoe plitki gaz i nastavile tragom do topolove ume. Ovde Dek
pone toliko vui da je izvukao Klinta ispred ostalih. Veders je potrao za njima i
uzeo uzicu iz Klintove ruke. Doli su do istine gdje su Indijanci ostavili konje kad
su poli u napad na karavan. Vidjeli su konjske tragove i balegu, a na mladim
stablima izgrienu koru. Trag je vodio od rijeke na istinu, a onda zakrenuo na
sjever.
Otili su prema klancu Raton, ree Veders Imaemo ast da se opet sretnemo sa
Satokom.
r
Pourili su natrag u logor. Ruak je bio ve gotov, te na brzinu poruae i krenue.
Vozili su do pred veer. Veders je izabrao najp^odesnije mjesto za logor,
najpodesnije da se odbije napad kojemu se nadao.
etrdeset ljudi istjeralo je stoku na pau, a deset odabranih izviaa izjahalo da
pretrae okolicu. Trojica, koji su poli na sjevernu stranu, odmah do jurie natrag.
Indijanci!
Auh, veseo je taj na vozarski ivot, povikne jedan stari graniar.
Nije nam dosadno, pa i to je neto, doda drugi.
Izvucite top, momci! zapovjedi Veders.

Hojl, nabij ga karteom! Ostali na svoja mjesta! Ako su Kajove, najprije emo ih
poastiti olovom, a onda duvanom.
No ta grupa konjanika, koja se pribliavala, nisu bili Indijanci, ve konjiki
eskadrori kapetana Grejema. Bilo ih je osamdeset pet i jahali su iz Fort Vajsa iz
Kolorada u Santa Fe.
Zdravo dime! pozdravi kapetan, stari vojnik opaljena lica i irokih vilica. Mislili
smo da ste Indijanci.
A mi, kapetane, opet povjerovasmo za vas da ste indijanska rulja, odvrati Veders
i pokaza na top.
Noas su nas po mjeseini napali Kajove. Odbili smo ih tako da nisu stigli opaliti
metka. Oekujemo ih veeras, sad e Ku.
A vi ste to poplaili Satokovu bandu! uzviknu Grejem. E, Boga mi, dobro ste ih
udesili.
,Sreli smo ih danas. Bilo ih je oko stovaeset. Nosili su ranjene i alosno izgledali.
Otili su na sjever prema prelazu Raton. Znali smo odmah da je bilo okraja, pa
smo ili unazad malo njihovim tragom. Na rijeci je svje grob pokriven kamenjem.
Bie da su tamo zakopali svoje mrtvace. Dali ste Satoku dobru lekciju. Ne vjerujem
da e vas ubrzo opet napasti.
Mi smo zadovoljni, ree Veders. A sad sjaite pa veerajte s nama.
Ulogoriemo se ovde i onda s vama u Santa Fe, ree Grejem.
Ta dobra vijest, pa srea to su je dosad imali uz put, razveselila je sve graniare,
vozare i izviae, te posjedoe sa vojnicima da uivaju bezbrino uz pripremljenu
dobru i obilnu veeru, to se tako esto ne deava na putovanjima.
Kapetan Grejem je ve dugo godina ivio u preriji. Najprije je uestvovao u
pohodima na Indijance, potom je godine pratio karavane kopaa zlata, koji su ili u
Kaliforniju, a sad vri istu dunost pratei teretne karavane.
Ne bih rekao da su prilike na preriji sad bolje nego ranije, prije nekoliko godina,
ree Grejem. U zadnje vrijeme su jo gore. Indijanska plemena sve su ratobornija i
sve se vie bune. Arapahozi, Poni, Komani, Apai, sva ta juna plemena sve su
neprijatelj skije raspoloena prema bijelcima. Kad bolje promislimo, ne moe se ni
njima sve zamjeriti. U cjelini uzevi, ova bijela invazija na Zapad je smiljena
otimaina. Doi e vrijeme, a to nije daleko, kad e Indijanci biti opasni kao i Apai.
Ima i mudrih poglavica, kao to je Bijeli Vuk. Oni ve vide ta ih eka. Oni su

povjerovali bijelom ovjeku i gorko se razoarali, Alko ovi stari mudri poglavice
uspiju udruiti svoja plemena, to ve i pokuavaju, Boga mi, bie uda! Trebae
ogromna vojska da uva sigurnost na Zapadu. No ta se plemena mrze ve
stoti(nama godina, a to je ono to bijelcima olakava pohod i uliva nadu.
Da kapetane, slaem se s vama, ali ne i sa onim da ne moemo kriviti Indijance,
ree Veders, odbijajui dim iz svoje lule. Evo, ja nosim komad olova u bedru, to
me je darovao jedan crvenokoac, i to ba nee poboljati moje raspoloenje prema
Indijancima. Za mene su oni gamad i ostaju gamad.
To nije ba ispravan stav, opee oficir. Da ste ostali kod kue na svom imanju,
umjesto to jaete s pukom po zemlji crvenog ovjeka, ne bi sad imali taj komad
olova, niti to vae ogorenje prema indijancima. Veina nas graniara je isto takva,
kao i vi lino. A pogledajte pukovnika Maksvela. Na cijeloj preriji nijedan mu
Indijanac nije neprijatelj. Za njega je Indijanac ovjek kao i bijelac. Kad sam zadnji
put bio na njegovu ranu, ispriao mi je on neto vrlo zanimljivo. Neki indijanski
poglavica rekao mu je da se Indijanci boje budunosti. Oni vide karavane, sa
krznima i koama putuju na istok i za njih je to jasno proroanstvo za budunost.
Jednog dana e bijelci poeti hametice unitavati bufala. A to e znaiti rat izmeu

crvenih i bijelih ljudi. Indijanci ive od bufala i oni to znaju. Ovaj pokolj e doi, ali
tek za dvadeset ili vie godina.
A kako mi vidimo, nama predstoji teglenje tereta i borba protiv Indijanaca,
odvrati Veders.
T
Pa to nam je svakodnevni posao, dodade Ku.
Dobro. Ba kad hoete, onda vam nije dosadno, ree Grejem i nasmije se.
Putovanje i borba! Tako nam je danas na ovoj beskrajnoj preriji, a potrajae jo
dugo.
A sad, dozvolite, kapetane, da vam kaem, opet nadoveza Veders, jednog dana
e na ovim ogromnim prostranstvima iskrsnuti velike fabrike. Bogato je ovo tlo.
Obilje vode, izvrsna paa za stoku, milioni ljudi moi e ovde ivjeti i napredovati.
Da. Imate pravo, Grejem e. Ali to nee biti sve dotle, dok ne nestanu i Indijanci
i bufala. Ja osobno alim, to e oni nestati, a moraju nestati jer plima progresa
nadire na Zapad. No jo mnogo ranije, prije toga, mora doi do rata izmeu Sjevera
i Juga.
Ma, neemo se mi sad prepirati oko toga, odgovori Veders. Vi ste Sjevernjak, a
ja Junjak. Valjda mi nismo isti kao Komani i Poni.
dime, bolje da vi i kapetan Grejem govorite o Indijancima, bar dotle dok ne
stignemo u Santa Fe, i kad smijeh prestade, Ku nastavi, kasno je i najbolje da se
uvuemo u pokrivae.
I Klint i Belmet su sjedili kod vatre. Naperio je ui i otvorio oi. Sad je poao na
poinak. Razmiljao je. Taj kapetan dopadao mu se vie od svakog drugog
graniara, osim Kita Karsona.
Oe jesi li ti razumio to kae kapetan Grejem? upita Klint.
Jesam i drago mi je to sam ga vidio i sluao, odgovori stari Belmet. Zapamti i ti
njegove rijei!
!,f

Ne boj se, neu zaboraviti. Govorio je ko iz knjige. Zna oe, ujem sve vie i vie
kako ljudi govore o tom pukovniku Maksvelu i njegovu ranu. Kau, ko god je
doao, dobro je doao i moe ostati kod njega dok mu se svidi. Bi li ti i mene pustio
da jednom odem tamo?
Pa bih. Moda tokom ove vonje, zijevajui i pospano odgovori stari Belmet. A
sad, de da spavamo.
Konjanici su pratili Vedersov karavan do Santa Fea, a onda bez dana odmora
pouriti u pomo nekom iseljenikom karavanu, za koji je javljeno da dolazi iz
Texasa.
Tvrtka koja je radila s krznima u Santa Feu i Westportu, a za koju su prevozili
Veders i Ku, imala je na zalihi ogromne poiljke za otpremu u Misuri, te tako
propade Klintova nada da vidi ran pukovnika Maksvela. Za nekoliko dana
zadravanja u Santa Feu morao je Klint raditi kao i drugi vozari. Ni govora vie o
odmoru i uivanju, kako je bilo na ranijim putovanjima.
Poto je karavan sretno proao sa Satokom, Veders odlui da krene preacem za
izvore Calra Springs i taj put preoe za dvanaest dana. Dalje su nastavili nekim
starim i gotovo naputenim putem kojim se rijetko putovalo, jer je bilo teko nai
vodu. Ovaj put je vodio do takozvane Doline istilita, odnosno u Fort Bent. I taj
put preoe za dvadeset i pet dana. Jedino su tri dana morali jako dugo voziti od
vode do vode. Prvog dana su vozili dvadeset jednu milju, drugog dvadeset etiri, a
treeg dvadeset sedam milja, i to je bila najdua vonja u jednom danu koju je Klint
dotada doivio. Na cijelom ovom preacu nisu sreli nijednog Indijanca.

U Fort Bentu je reeno voama karavana da priekaju i odmore se nekoliko dana,

jer se Bijeli Vuk, poglavica Apaa nalazio negdje u blizini na ratnom pohodu. Po
ovom podruju krstarila su dva eskadrona konjanika, da pronau Apae i da ih
suzbiju. No Veders i Ku se nisu obazirali na ovaj savjet, ve su se oslonili na
iskusne borce i vozare svog velikog karavana, te produili prema Coucil Groweu.
Dok su logorovali na Topolovoj rijeci, najednom se, kao da su s neba pali, pojavi na
konjima dvadeset Indijanaca Poni.
Pazi, evo ih! itava grupa Indijanaca, resko e Veders.
Sto im gromova! I ovi imaju dobre ivce, dodade Ku. Moda im je to samo
izviaki odjel.
Voa Poni ja, mrav i goljav Indijanac mjerio je okom po karavanu. Vidjelo se da
cijeni i broji snagu.
Ova mnogo karavan. Ljudi mnogo, ree taj Indijanac.
Da, da, tri stotine ljudi i pet topova, odvrati Veders u aljivom tonu, to izazva
smijeh kod vozara. Evo ti jedan. Taj e zbrisati stotinu tvojih Indijanaca... Gledaj!
sad u presjei ono drvo jednim hicem.
Izgleda da Poni nisu ba doslovno razumjeli Vedersa, ali su svakako shvatili o emu
se radi, te se gledali sumnjiavo, gotovo prezirno.
Bijela ovjek laac veliko, ree njihov voa.
Veders se napravio toboe strano ljutim:
ta Ti mene naziva lacem! Pokazau ja tebi! Vidi ono drvo... Skinuu ga jednim
hicem, a onda povlai rije ili u uperiti top u
tebe.
Veders pokae na topolu, debelu skoro dvanaest palaca i dade znak da izvuku top.
Izgurae top. Hojl je drao upalja. Vozari se sakupie drei puke u rukama.
ekali su rezultat ove ale s uivanjem koje nisu pokazivali. Poni se sad malo
uozbiljie i neki sklonie vie u stranu.
Veders je paljivo nianio u topolu, Hojl pripali i odjekne strahovita grmljavina.
Prasak je zatresao sve to je je stajalo u blizini, a i Poni dobro
zadrhtae.
Drvo je palo. Istina, nije bilo presjeeno kao noem, ali dovoljno da potvrdi
Vedersovo hvaljenje. On je namjerno privukao top to blie Indijancima da osjete
pritisak i zrani udar. Bez sumnje, osjetili su. I kad vidjee da drvo pade, ne bi im
ugodno te odjahae bre nego to su doli. Ova ala razvue mrka lica vozara u
grohotan smijeh i rijetko su se kad tako slatko nasmijali.
Vedersov karavan nastavio je put do Misurija. Tokom ove vonje nisu vie sreli
nijednog Indijanca. I tako se rodila jo jedna anegdota o njihovu bronanom topu.
Tvrtka Auli & Co. posjedovala je ogromna zemljita za ispau i kukuruzita u dolini
rijeke. Neke parcele bile su ograene. Vozari su zakupili ta zemljita za pet stotina
dolara s tim da e im tvrtka vratiti polovicu zakupnine ako na proljee budu vozili
za nju, dok e im drugu polovicu oprostiti ako se iz Santa Fea vrate sa krznima bez
ikakve tete. Svi su vozari smatrali ovaj zakup dobrim poslom, bez obzira da li e
prevoziti za ovu tvrtku ili ne. Tako su osigurali hranu za stoku, i svaki je
slobodan ovjek morao raditi na podizanju i popravku ograde, te su za dvadeset
dana podigli ogradu tako da se vie nisu morali brinuti za uvanje konja i volova.
Jim Belmet je kupio drva i pe. On i Klint su napravili okvir od greda i na njega
razapeli ator. U atoru su napravili grubi pod od planki i pokrili ga bizonovim
koama, da im bude toplo i udobno za zimu. Stari Belmet je kupio neke knjige i
ilustracije i dosta vremena proveo u itanju. Klint i Tom su uili pomaui jedan
drugome. Po lijepim zimskim danima odlazili su s Dekom u lov. Sili bi u gutaru u
dolini rijeke i tu uivali lovei sitnu divlja, a ee su donijeli kui pokoji bolji
komad mesa za ostavu.
Tako im je prola zima. U proljee natovari Veders robu za Santa Fe, a Ku za Fort
Vajs u Koloradu. Oba su karavana krenula zajedno, preli dolinu Wasarus, stigli do

izvora Diamond Springs. Zatim preli rijeku Mali Arkanzas i nastavili vonju do
rijeke Cove. Tu su naili na veliku bandu Indijanaca, koja je oevidno leala i
ekala u zasjedi pod samom obalom rijeke. Ali se graniari, kao Veders i Ku, nisu
dali lako iznenaditi i uhvatiti u stupicu.
Kad je oko tri stotine obojenih divljaka sa perjatim ratnim kapama vidjelo da su
opaeni, skoili su na svoje mustange i navalili poput tornada urlajui kao horda
demonskih zloduha.
Vozari su jedva sigli da se donekle pripreme. dim Veders je stao uz top da im
razbije bojni red, ako krenu u juri. No Indijanci se ustegoe i umjesto da napadnu,
izvedu jedan svoj stari trik. Galopirali su sasvim blizu karavana, derali se kao
ludi i mahali svojim bizonskim koama i crvenim pokrivaima da poplae stoku.
Konji su se, zaista, i poplaili tako da su ih vozari jedva zadrali.
Kad su trei put objahivali karavan, Veders kao metu za top izabra najzbijeniju
skupinu Indijanaca i opali. Grmljavina topovskog pucnja i padanje konja i konjanika
unese pomutnju meu Indijance.
Klint se takoe uplaio od urlika divljaka, vriske i frktanja njihovih mustanga.
Mustanzi su padali zajedno s jahaima, neki se istrgli iz guve i pobjegli bez
jahaa, neki se ritali strano uplaeni teglei u trku ranjene kojima ]e noga zapela
u stremenu. Neki se ranjenici upravo prilijepili uz svoje konje, a konji se ritali i
propinjali da ih zbace. Uza sve to Indijanci su po svom obiaju nastojali pokupiti
svoje mrtve i spasiti ranjenike. Stalna vatra iz vozarskih puaka nije ih pri tome
plaila.
Veders opet opali iz topa. Bum! Bio je nabijen s jo vie olova i baruta nego prvi
put. Ovaj put top je prosto zbrisao mnotvo Indijanaca i konja u sredini. Vozari
spustie puke. dim Veders nije vie ni punio top. Neranjeni Indijanci, koji su se
jo drali na konjima, iskoriste predah, zgrabe svoje ranjene i pobjegnu.
Kad su graniari kasnije pretraili bojno polje, nali su ezdeset mrtvih
crvenokoaca i osamdeset ubijenih i ranjenih konja. I za samog Vedersa, otkako je
na granici i u pereriji, ovo je bio najvei broj ubijenih divljaka i konja u jednom
okraju. Veders naredi da se ranjeni konji dotuku, ali da se ne pokapaju ni konji ni
Indijanci.
Ljudi su brzo istjerali kola u kolonu, odmah krenuli i jo tog popodneva oko tri sata
stigli u Fort Zarah.
Veders je izvijestio kapetana Selkirka o susretu sa Fonima, a ovaj je odmah poslao
pedeset konjanika u potjeru za njima.
Iz Fort Zarana je ovaj dupli karavan stigao do Pone Roka, odatle na Pepeljasti
potok, pa na Pone raspue, te esti dan stigao i ulogorio se kod gaza Simaron. Ovo
im je bilo zadnje zajedniko putovanje. Tuan je to sad bio logor. Sto sedamdeset
vozara su mjesecima zajedno putovali, logorovali, borili se, uspjeno izvrili vonju,
pa im je bilo teko i ao da se rastanu. Te veeri sjedili su do kasno u no.
Ustadoe u zoru, ali dok su se pozdravljali, rukovali i rastajali, ve je izilo sunce.
Veders se rukovao s Klintom, gotovo mu zdrobi ruku i ree: Baf, nije pravo to nas
ostavlja. Kako emo bez tebe i tvog Deka?
Da, gospodine Vederse, al vi zato imate top, ree Klint opravdavajui se.
Sretno, mladiu! Ima glavu na ramenima. Jednog dana bie uven graniar.
I tako se karavani rastadoe. Veders je otiao Suvim putem u Santa Fe, a Ku na
sjever prema Fort Vajsu. Miljama i satima je Klintovo otro oko pratilo dugi
krivuavi karavan, koji se kao pu vukao prerijom. Pomislio je da je ipak alosno u
vozarskom ivotu to vjeito rastajanje s lijepim i zanimljivim mjestima, prijateljima
i drugovima i voljenim osobama.
U ovo doba je Fort Vajs bio pun Indijanaca, trapera i lovaca, koji su svoju zimsku
lovinu mijenjali i prodavali za hranu, odijelo, municiju i duvan. Nije sad bilo
poeljno vrijeme za posjetu ovoj tvravici u Koloradu. Zato je kapetan Ku pourio
da to prije istovare i krenu, a kad je karavan stigao do dobre pae, naredi da tu
urede logor radi odmora i hranjenja stoke. Ili su i u lov na bufala.

Tog popodneva vratie se u logor stari Belmet i Don Sidel u jednim kolima sa tri
dobre koe i skoro pola tone mesa. Klint je ve znao kako se ureuju koe. Prostrli
su ih na zemlju, rastegli i uvrstili koiima, zabivi ih po krajevima koe, potom su
ostrugali svo meso i loj. Mozak bufala su upotrijebili za tavljenje koe, tako da su
prireenom smjesom premazivali kou etiri dana. Ako se to napravilo kako treba,
koa se ne bi stvrdnula ni ukoila.
Kod rijeke Timpas isprijeilo se ogromno krdo bufala i zaustavilo karavan. Ku je
naredio da se tu stane i prieka jo jedan dan. Ubili su mnogo bufala. dim Belmet i
Don Sidel pet ivotinja. Cijeli dan je prolazilo more upavih ivotinja, i to crno
krdo proteglo se dokle god je oko sezalo. Pod veer su prolazili jo zadnja zaostala
bufala, a za njima odmah vukovi i kojoti koji uvijek idu za krdima bufala.
Opet su krenuli na put i vozili osam dana ne primetivi nijednog Indijanca. Kad su
osmog dana uveer postavili logor, Ku odredi samo etiri straara.
Sve je mirno. Moemo le&i, ree Ku i ljudi odoe na poinak.
Kasno u no Klint se probudio i osjetio da mu neto povlai pokriva. Trgao se i
uspravio. Bio je to Dek. Zubima je drao za pokriva, potezao i reao. Klint je
poeo umirivati psa i time probudio oca.
ta je, Klinte?
Gledaj Deka, vidi ta radi! Sluaj, kako rei. Neto je opet, zna on! apnuo je
Klint.
Dek je pustio pokriva i prestao reati. Gledao je netremice u Klinta i zbilja samo
glup ovjek ne bi mogao opaziti da Dek hoe da ih povede napolje.
Sigurno su Indijanci, promrmlja Belmet. ovjek nije na preriji nikad siguran.
Klinte, uzmi puku!
Izili su iz atora u arapama i s pukama u ruci. No je bila tiha i vedra, mirisala
je pomalo zlokobno. Poli su za psom.
Sva etiri straara hrkala su pokraj dogorjele vatre.
Nemoj ih buditi, poluglasno i Ijutito ree Belmet. Nek ih Ku probudi.
Dek ih je odveo na drugi kraj, oko tristo metara od vatre, a onda poeo mahati
repom hotei da kae evo ovde!
Belmet dade znak Klintu da se ne mie, a on sam klekne i pridri Deka. Klint je
uo slabo pukanje s vanjske strane kola, kao da neko para platno. Bijeli krov kola
pred njima nazirao se u noi i Klintu se uini kao da se krov tih kola malo nadie. I
stari Belmet je svakako to isto uo i vidio, jer je i Klinta i psa neujno vratio unazad
oko sto metara prema sredini logora, a zatim apnuo Klintu na uho:
Idi i probudi Kua, kai mu ta smo opazili. Probudi jo nekoliko ljudi i dovedi ih
ovamo. Nemojte praviti buku. Nemoj kazati Kuu da su straari spavali, jer bi ih
mogao postrijeljati. Pouri! Ja u ovde paziti.
Klint odjuri i najprije probudi Kua i ree. mu gdje e nai starog Belmeta. Zatim
probudi straare, koji se prepadoe od straha. Za nekoliko asaka dovede Klint i
par vozara do oca. Oni su se najprije apatom neto dogovarali. Ku nije vjerovao
da bi to mogli biti Indijanci, ali ree: Bolje je da se spremimo kao da su Indijanci.
Poslao je tri izviake patrole na razne strane. On sam, sa starim Belmetom,
Klintom i ostalima leao je u travi i ekao.
Klintu se ovo ekanje oteglo kao godina. Najednom je iz onih kola, do kojih ih je
odveo Dek, odjeknuo sablasni sovin noni krik. To su bila kola s robom, izvuena
malo iz reda. S rijeke je doao kao odgovor isti sovin zov.
Ku neto opsova i uhvati Belmeta za rame: Ljudi, ujete li?
ta da radimo? odvrati Belmet. Volio bih da sad imamo onaj top.
Opet indijanci, ree jedan gotovo oajno.
Ni govora, odvrati tiho neki stari graniar. Nijedan Indijanac ne bi bio tako lud.
Ku naredi ljudima da odu pod kola i dre sve strane oko logora pod pukom. Klint
je u pravcu prema obali rijeke opazio mali plamiak kao od zapaljene ibice. I drugi
su to vidjeli.
Ma gdje su dosada ti nai izviai, groktao je Ku. Ne moemo sad vie
oklijevati mnogo.

Sluajte! upade Klint. ujem konje kako dolaze. Sigurno su Indijanci. I Dek
njui neto.
Auh, pa ak i vidim konje... Boga mi, eno i ljudi... Tako se Indijanci ne ponaaju.
To nisu Indijanci, opee stari graniar.
Iz onih kola, kud ih je vodio Dek, uo je Klint kao neke tupe udarce, inilo mu se
da se neto pretura po kolima.
Magarac da sam ako to neki lopovi ne pljakaju kola, kroz zube e Ku.
uli su otegnut kojotov lave i Klint bi se zakleo da je to zaista bio kojot. Tamne
prilike iz mraka pribliavale su se vozarima s desna. Nekoliko ljudi je sjahalo i
pjeke polo ka kolima.
Dek se istrgao Klintu i potrao prema tim kolima, a Klint puzei poe za njim i u
tom trenu zaue gromki glas kako vie s vanjske strane kola: Ruke uvis!
Potom usledi glasan amor Ijutitih glasova, mete i guva, a onda topot nogu u
trku. Klint se die i potra za Dekom do kola. Prije nego to ga je dostigao, opazi
kako neki ovjek iskae iz kola. Dek je skoio na tog ovjeka i zajedno s njim pao
na zemlju. U rukama tog ovjeka sijevne no. Klint zamahne kundakom i udari ga
po glavi. Onesvestio ga je. Dotrao je i stari Belmet, te shvativi odmah situaciju,
opkorai lopova i vee mu ruke i noge.
Pazi na njega, Klinte, dok ne vidim ta se tamo deava.
Razbojnik se nije micao. Ili se pretvarao ili je jo uvijek bio u nesvjestici.
Kasnije se pokazalo da je jedna patrola primetila razbojnike i sakrila se u travi, dok
nisu dola jo trojica lopova sa osam konja. Njih su uhvatili. Istina, rvali su se s
njima, ali nije ispaljen nijedan metak.
Bilo je praskozorje, te zapalie vatre da spreme doruak.
im se razdanilo, pozva Ku: Dvadeset dobrovoljaca da objese razbojnike.
Klint nije mogao odoleti a da ne poe za njima. Doli su do rijeke i stadoe pod
debeo razgranat crni orah.
Imate li jo ta rei? upita Ku razbojnike.
A ta bismo imali. Zgrabili ste nas na djelu, jetko e jedan od razbojnika.
Zapalio bih jo jednu, ree drugi i neko mu prui zapaljenu cigaretu. Razbojnik
poe odbijati dimove s uitkom.
Klinta obuze uas, no neto ga je prikovalo za mjesto, gdje je stajao. Ukoeno je
gledao. Ovakav kratak postupak pri krojenju pravde postojao je samo kod vozara.
Bio je to zakon granice i tu nije bilo nikakvog apela, nikaikve albe. etiri
razbojnika su to znali i s tim se pomirili. Bili su udno
hrabri, kao da se rtvuju za neku plemenitu stvar. Klint dotad nije vidio na granici
tako tvrdih, surovih i nesmiljenih lica, na kojima se, zaista, jasno inogao uoiti
grozan znaaj njihovih vlasnika.
Vozari prebacie konopac preko grana. Napravili su petlje i utke ekali ne
gledajui razbojnike. Jedan od razbojnika opsova onog koji je jo puio: uje
marvo, ne zadravaj nas!
Pa kad ti se ba tako uri, Pikens, evo ti! odbaci ovaj cigaretu na zemlju.
Iz tih rijei, iz okrutnog smijeha, te iz samog postupka izvrenja kazne izbijao je
sav onaj okrutni duh koji je jo vladao na granici i te godine.
Razbojnike postavie u red i nabacie im petlje oko vrata.
Po petorica na ue! naredi Ku. etiri tijela sunue u vis. Najmanje od njih za
itava dva metra, a ostala na pola te visine. Ruke su im bile na leima, a noge
slobodno visile. U tom trenu lica im se uasno izmijenie. Nagonska borba protiv
smrti je zadnja i najjaa. Otvorila im se usta i isplazili jezici, lica im se grila. Trzali
su nogama koje su se grile u koljenima, ali se noge posle nekoliko trenutaka
opuste i oprue. Lice im dobi straan izgled.
Klint glasno krikne i pokrije oi. Ta slika ga ispuni uasom. Sjeo je, pognuo glavu, u
elucu mu bi muno i pozlilo mu. Kad se malo povratio, spazio je etiri razbojnika
kako mirno i oputeno vise. Ne bi ih vie prepoznao.
Ostaviemo ih da vise, za osvetu svih graniara, ree Ku i izvadi neku cedulju,
napisa neto na nju i pribode na noge Pikensu.

Na cedulji je pisalo: RAZBOJNICI, PLJAKAI!

objesili su ih lanovi karavana
JIMA KUA.
^
Na povratku u logor uo je Klint Kua kako ree: Dobro smo uradili. Pikens je bio
ubojica. Sreo sam ve ranije njegovu bandu.
Karavan je nastavio put u Fort Bent i stigao tamo kasno popodne. Ku je izvijestio
o vjeanju, a komandant uputi odjel od dvadeset vojnika da pokopaju razbojnike.
Potom je Ku jo za via sazvao vozare, pozvao Klinta i pred svima inu rekao:
Mladiu, ti i tvoj Dek ste nam pomogli da nas oni lupei ne opljakaju. Tu je
njihova imovina. Ti prvi izaberi ta hoe.
Kapetane, ja... ne elim nita, odgovori Klint.
Uzee svakako, to je tvoje pravo. Isto bi ti rekao i Kit Karston. Mi emo podijeliti
njihove stvari. Prvi komad je tvoj.
Pomalo neodluan, Klint pogleda na stvari, koje su ostavili Pikens i njegovi ortaci.
Tu je bilo osam konja, neki, zaista, krasni. Zatim osam sedala, samari, pokrivai,
uturice, bisage, uzde, oglavi, nadalje osam pitolja, etiri puke, noevi, lasa i
drugi predmeti potrebni graniarima.
Koliko smijem uzeti? nesigurno upita Klint.
Ha, ha, ha, nasmijao se jedan stari graniar. Dr Baf, kapetana za rije i zgrabi
sve!
Izaberi to ti najvie treba, ali nemoj biti lakom, odgovori Ku.
Klint se nije mogao brzo odluiti, te sad upade Tom i ree:
Znam ja ta bi Klint najvie volio. A ta to?
Konja. On je uvijek elio konja. Divota! Hajde Klint! Izaberi konja, sedlo,
pokriva pod sedlo, uzde i zna se, jedan pitolj.
Klint, kao da se prenuo iz nekog razmiljanja, pokaza konja. Zapravo se bio
zagledao u tog konja i zbog toga oklijevao. Bila je to krasna kobila, tamno alatasta,
divno graena, vitkih trkaih nogu.
Ovu? Uh, ti mudrijau, a nju sam ba mislio za sebe. ko bi rekao da e mi oteti
najboljeg konja!
Nema ta! Uzimaj, Baf, tvoja je. Kako e je zvati? upita Ku.
Klint je mislio malo podulje i onda e odjednom: Mavbel.
Lijepo ime, zaista. A sad, Baf, pitanje je, hoe li je moi jahati. Razbojnici vole i
jau samo brze konje. Da da Mavbel meni, a ti uzme drugog?
Ne bi. H je jahati il slomiti vrat, naglo e Klint.
Belmet, obrati se Ku Klintovom ocu, izaberite za njega sedlo i ostalu opremu.
Mislim da bi bilo dobro da vi isprobate kobilu.
Klint se ve pomalo razumio u konje, ali jo nije vidio ovako lijepu i rasnu ivotinju,
ak ni na sajmovima u Ilinoisu. Kad su kobilu osedlali i zauzdali, Klintovu veselju
nije bilo kraja. Konano izabra Ku jedan pitolj sa posrebrenim kundakom, vreicu
municije i sve stavi u bisage na osedlanoj Mavbel.
Baf, sad si jo jai, bie jo vie, ree Ku od srca. Nadam se da e sa svojim
Dekom jo dugo ostati uz mene.
Za sledei logor izabrali su mjesto na obali rijeke naspram Islanda. Vozari su voljeli
ovo mjesto.
Predveer je dojahao jedan od konjanika i od njega doznali da se karavan dima
Vedersa sukobio s Komanima pod vodstvom poglavice Bijelog Medvjeda. Vojnici
su stigli ba u pravi as. Komani su postavili zasjedu na cesti usred bijela dana i
izvrili prepad na karavan prije nego to je Veders mogao izvui top. Veders je na
tu zasjedu naiao u Apakom klancu.

Klint se dobro sjeao tog prolaza jer je drhtao kad je onuda prolazio.
Kad su vojnici, koji su sledili trag Komana, stigli na mjesto borbe, Veders je imao
pet mrtvih i osam tee ranjenih. Sam Veders dobio je teku ranu na ramenu.
Njegov karavan ostao je u Fort Aubrvju da se opravi. Klint se uvijek pitao, kad e
konano doi red i na dima Vedersa. On je bio najhrabriji graniar i nije mnogo
mario za opasnost.
Ku se radovao to e imati pratnju za preostali dio puta do Westporta. Nadao se
da e tamo due ostati i dobro se odmoriti. Ali je ispalo drukiije. Pukovnik
Dunbarv urui mu ugovor za prevoz dravne robe za sve tvravice na zapadu, ak
tamo do Taosa. Ugovorom je pored ostalog bilo predvieno, ako na bilo kojoj
stanici zadre karavan na istovaru due od dva dana, drava e dati sijeno, to jest
hranu za stoku.
Prevoz tereta plaao se po teini, te su Kuovi vozari natovarili koliko god je moglo
stati na kola. Bio je to najtei i najskuplji karavan, koji je Ku dotada vodio, a kao
pratnju dobio je itav eskadron vojnika.
U blizini Wagon Mounda naletjela je jedna banda Komana na stoku kao jato
kretavih jastrebova, te poplaila ivotinje koje su trale kolima itave tri milje
prije nego to su vojnici stigli rastjerati Indijance. Borbe nije bilo.
U Apakom klancu opet je neka druga banda bila u zasjedi, ali su izviai dobro
izvrili svoju dunost, pa su se podmukli Utesi poplaili i mugnuli u kadulju kao
kojoti.
Karavan je vozio dalje do Laimuvja, Santa Fea uspjeno zavrio volju u Taosu.
Klint je dugo ekao na ovu priliku i na svoju radost naao Kita Karsona kod kue.
Izvia se jako iznenadio i radosno, rairenih ruku doekao Klinta.
O, Baf Belmet! uzvikne Kit. Ti, moj graniaru! Raste kao korov! Zaista se
radujem to te vidim.
Karson je na svaki nain htio zadrati Klinta kod sebe, te ga je upoznao sa dva
uvena izviaa sa granice, dimom Bekerom i Donom Hobbsom. Ovi graniari
imali su bogatog iskustva i mnogo doivljaja sa granice, a bili razgovorljivi ljudi.
Da, sjeam se, ree Beker kimajui svojom upavom glavom. Bilo je to tamo
negdje pedeset druge, zar ne Kit, kad je Haer kao agent drao ovde ispostavu.
Tada je Taos bila najbolja tvrava na granici. Bilo je tu pet eskadrona vojnika,
komandant im je bio major Grir. Bio je tu i moj stari ortak Denver. Jednog dana do
jae Haer u

tvravicu i javi Griru da je opazio petnaest mladih Indijanaca na konjima, svi su bili
obojeni i imali ratne kape, pa je on mislio da spremaju neko zlo. Grir je poslao
mene i Denvera da vidimo gdje su.
Mi spakujemo hrane za pet dana, dosta municije pa tragom za njima. Jahali su
prilinom brzinom na jug u pravcu kue nekog bijelog naseIjenika, koji je ivio
osamljeno na neto preko pedeset milja niz Crvenu rijeku. Zvao se Ly Banks.
Sjea li se Kite? Mi smo ga ovde u Taosu zvali Stari Ly. Imao je enu Indijanku,
ini mi se iz plemena Kajova. ivio je u prijateljstvu sa svim bijelcima u ovoj dolini.
Brzo smo jahali za tom grupom Indijanaca i kad smo doli na dogled Banksove
kue, opazismo dim. Mislili smo da je indijanski logor. Kad smo doli blie,
vidjesmo da je dima mnogo. Indijanci ne bi palili tako veliku vatru, jer oni za vatru
ne troe mnogo drva.
Da, vidjesmo, to je bila Lyova kua. Sakrijemo konje u umicu i polako se
prikrademo blie. Indijanaca nigdje ni od korova! Mi priosmo jo blie i naosmo
izgorjelih leina, ali ih nismo mogli raspoznati. Drim da je jedna od leina bila
jadnog Lye.

Mi opet na trag za Kajovama i popodne ugledasmo slab dim kako se die iz

topolovog umarka. Priunjali smo se i vidjeli crvene avole za veerom. Imali su
veliki opor konja i neto goveda. Izbrojali smo petnaest Kajova. Bili smo sigurni da
je to ta banda za kojom smo tragali. Jedno vrijeme smo ih promatrali, a onda se
vratili svojim konjima.
Denver, rekoh ja mom drugu, ovi pljakaju. Sad idu niz rijeku da pobiju i druge
naseljenike. Sta da uradimo sad nas dvojica?
E, nee majci vie ubijati naseljenike, ree Denver.
Pa dobro, kaem mu ja, a kako ti to misli?
Pobiemo ih sve do jednog, ree Denver.
Ali kako? opet upitam.
Sluaj, ree, ekaemo do ponoi a onda im se uuljati u logor. Obojica imamo
po dva kolta, i to je dosta za dvadeset glava. Obojica gaamo i lijevom i desnom
rukom. Potamaniemo ih jo prije nego to skoe na noge.
Ja sam se sloio s njime, te on ree da e malo pridrijemati. Sjednem uz drvo i
tako sam pazio do ponoi i probudio Denvera. Pregledali smo nae koltove. Onda
se priuljali do njihova logora i uvukli se puzei pravo meu njih. Nismo pravili
buku vie od dva mia; dodirnem Denvera i ustanemo s pitoljima u rukama. Bila je
puna mje,seina pa smo jasno vidjeli Indijance kako lee poredani kao balvani.
Denver podie pitolj kao da daje znak i nas dvojica urliknemo kao dva Komana i
ponemo pucati. Stajali smo lea u lea, a Kajove poskakae u zrak. Nismo im
pruili priliku da nas zgrabe.
Ali jedan Indijanac na zemlji povue me za nogu. Tresnuo sam na lea tako da mi
oba pitolja ispadoe iz ruku. Opalio sam prije toga najmanje osam ili devet puta.,.
Crvenokoac je bio kao maka. Skoio je na mene i potegnuo no. Ja odbijem
udarac i viknem Denveru. Opalio je, a onda sam uo kako se rve. Indijanac
zamahne noem, ja
trgnem glavu; zasjekao me po iji. Zgrabio sam njegovu ruku, iskrenuo j.e i slomio,
no mu ispade iz ruke. Objema rukama stegnem ga za guu. Kad je olabavio,
odgurnem ga, uhvatim njegov no i presijeem mu grkljan.
Tad sam skoio i gledao gdje je Denver. Nestao je. Indijanci su leali, nijedan se
nije micao i raunao sam, mrtvi su. Dignem jedan od mojih koltova, bio je prazan.
Dignem drugi, u njemu samo jedan metak. Opalim mislei da u dobiti odgovor od
Denvera. I zbilja, zaujem hitac dole pd rijeke.
Ovaj Indijanac me dobro zasjekao. Krv mi je curila u konu koulju. Zaveem malo
ranu i poem za Denverom. Nakon nekog vremena pozovem ga i on se javi. Leao
je ispod obale uz samu vodu, preko jedne klade. Znao sam da je ranjen. Mislio sam,
pao je sa obale na kladu.
Kud su otili? upitam Denvera.
Ovamo, pokaza on rukom. Bila su jo samo dvojica. Mislim da je jedanjo iv
uo sam um, skoio par koraka i natrapao na tog Indijanca koji se vukao puzei s
noem. Udarim ga po glavi koltom, istrgnem mu no i zakoljem ga.
Tad rekoh Denveru: ini mi se da smo ih sve ^mirili. Ustaj, idemo!
Ne mogu. Nogu sam slomio.
Kako slomio? upitam ja, a on ree da se rvao sa dvojicom Kajova ovde na obali i
da su se sva trojica skrhali dole na kladu.
Sad se ja naoh u kripcu. Nisam znao ta u prije. Ipak sam najprije zgulio
skalpove onoj dvojici, a onda uprtio Denvera, odnio ga natrag do logora i poloio na
zemlju. Zatekao sam jo etiri divljaka da diu, uzmem no i svu etvoricu poaIjem
u rajska lovita. Nabrojio sam ih trinaest i ona dva na rijeci ukupno petnaest. Tako
smo smirili sve.
Denver je zadobio i nekoliko rana, jednu dubJju na licu. Zapalio sam vatru, ugrijao
vode, pa isprao i povezao Denveru rane. Indijanci su imali neto hrane, te smo nas
dvojica prigrizli i osjetili se bolje. Potom sam otiao da potraim konje i da vidim
ta je sa stokom, koju su dotjerali Indijanci. Naao sam je u krdu i potjerao k rijeci

do logora. Zatim sam natovario Denvera na njegova konja, napravio mu petlju za

slomljenu nogu da mu ne visi, ve da nekako lei. Zgulio sam jo trinaest skalpova i
sve ih nanizao na opasa. Polagano sam potjerao stoku i konje do Blanksovog
zgarita. Denver je nekako izdrao, jer je morao, a onda sam ga skinuo s konja,
poloio u jednu rupu i ostavio mu malo mesa i vode. Potjerao sam stoku na
Blanksovu ispau, nekoliko grla mi je umaklo, al sam izbrojio etrdeset osam konja,
dvadeset tri krave, teleta i bika. Eh, sad sam morao jo odjahati do tvravice da
javim da poalju po Denvera. tigao sam tamo posle etrnaest sati jahanja. Major je
poslao po Denvera vojnike i kola sa zapregom od est mazgi, koja su odjurila prema
Blanksovom zgaritu.
Onda major ree: dime, gdje ste bili i ta ste radili? Imali ste nareenje samo da
izvijestite o bandi od petnaest Indijanaca.
Da, rekoh.
Ma, uje ti izviau, il si pijan il si lud? Sav si isjeen i ve ne zna ta govori.
Kae, ti i Denver ste pobili petnaest Indijanaca? ko da ti vjeruje!
Ja skinem petnaest skalpova sa opasaa i bacim ih pred njega:
Evo, brojite.
Major Grir pogleda nekako eretski, pa e: dime, drim do tvoje rijei. Poslau
izvjetaj u Vaington.
Ama, majore, ba me briga, ta oni misle u Vaingtonu, meni sad treba lijenik.
Sutra uveer dovezli su Denvera, te nas dvojicu stave u bolnicu, krevet do kreveta.
Odleao sam nekoliko nedjelja, ali su me Kajove obiljeili za itav ivot.
Tad Beker odmakne svoje sijede kose s vrata i pokae crvenu brazgotinu na vratu
dugaku pet palaca.
Denver je odleao pet mjeseci i umalo nije umro. Dugo je vremena prolo, dok se
oporavio i
mogao opet na konja. Vojna intendantura kupila je
svu onu stoku koju sam ja spasio, te smo Denver i
ja dobili po etrnaest stotina dolara.
ta kae, Baf, na ovu Bekerovu priu? s osmijehom upita Kit Karson vidjevi,
kako je Klint zinuo sluajui.
Ne znam, odahne Klint.
Istinita je kao evanelje. Znam za taj dogaaj. Ovde na granici injenice esto
puta izgledaju udnije i nevjerovatni je nego izmiljotine, ree Karson.
Karson je u to vrijeme imao etrdeset osam godina, bio je malo krupniji od Bekera i
Kertisa, miii su mu se poeli ve pomalo mrekati. Na glatko obrijanom istom
licu svijetlila su dva otra oka, sve u svemu djelovao je vrlo ugodno, ba onako kao
to je i bio taj slavni graniar s Divljeg zapada.
Klint je ostao nekoliko dana kod Kita Karsona. Kitova kua je bila dugaka, niska,
sa irokim trijemom, bijelo okreena. ena mu je bila Ijepukasta crnooka
panjolka umilnog glasa, Klintu se jako sviala, a osobito mu drago bilo kad ga je
oslovljavala sa Senor Baf.
I Kit Karson volio je priati, osobito o svojim istraivakim putovanjima sa
Fremontom. Fremont je bio istraiva puteva i staza, i njegovo je ime nerazdvojno
povezano sa ivotom, razvojem i dogaajima na Divljem zapadu. Karson je najprije
ispriao Klintu o svom prvom putovanju sa Fremontom iz godine, kad su se penjali
na planinu Vjetrov greben; dobro se jo sjeao kad se Fremontov gumeni amac
prevrnuo na brzici rijeke Plate.
O drugoj Gremontovoj ekspedicji imao je Karson mnogo vie da ispria. Dravne
vlasti su htjele da se istrai zemlja iza planina Roki Mauntins, i to predjeli juno do
rijeke Kolumbije.
Klint se sav pretvorio u uho, a Karson mu priao.
Te godine , negdje na rijeci Arkanzas prikljuio se toj ekspediciji i Klint Karson sa
svojim prijateljem Maksvelom. Fremont je bio slubeni voa ekspedicije, ali je
stvarni voa bio Kit Karson, te je uspjeno radila punih etrnaest mjeseci. Slali su
izvjetaje s podacima u Vaington i na osnovi tih podataka vlada je donosila nove

odluke u pogledu zapadnih krajeva i otvorila puteve naseljenicima, Fremont je tada

elio da ljude na istonoj strani Amerike i itav svijet upozna s udima Kalifornije.
Da uje samo, Baf, ree Karson. Fremont mi je rekao da se Daniel Webster
protivio pripajanju Texasa Uniji, a s druge strane traio je da se prikljui zaljev San
Francisko i Kalifornija. Znam tu priu. Tvrdio je da se Engleska nee suglasiti da
Meksiko prepusti Kaliforniju Sjedinjenim Dravama... Bilo je to u avgustu kad sam
se sa svojim prijateljima prikljuio Fremontovoj treoj ekspediciji, koja je imala
zadatak da istrai Kaliforniju i ne dozvoli Englezima da je pripoje Meksiku. Ti si,
inae, sigurno itao kako je Fremont zauzeo Kaliforniju i kako su mu visoki oficiri
iz vojske zaviali. ak je jzfoog toga pao i u nemilost. To je povijest. Sve su to bili
sitni, mali ljudi, a Fremont je bio velik ovjek nepobjedivog duha.
Kad su se vratili u Santa Fe, uo je Klint da se pria o pumama, panterima i raznoj
zvjeradi, koja se vrzma oko stoke na ispaama i da su primijeeni tragovi. Za Klinta
i Toma Sidela bila je to uzbudljiva vijest, ali im njihovi oevi nisu dopustili da sami
pou u lov.
Pao je snijeg debljine oko deset centimetara, te se lako mogao uoiti i slediti trag
svake divljai. Stari Belmet je sa nekoliko vozara poao u lov. Poveli s Klinta i
Toma. Preli su rijeku Pekos, i jo prije nego to naioe na tragove puma, naili su
na opor velikih sivkastomodrih umskih vukova. Bilo ih je oko petnaest u oporu.
Gotovo svi su bili veliine jednogodinjeg teleta. Dlaka im je bila gusta, zimska, a
repovi iroki i povij eni navie na lea. Trenutak su gledali u lovce, a onda pojurili
uz guduru. Ostavili su jednu rastrganu kravu.
Lovci su ih sledila itavih pet milja, potom predloi jedan da im presijeku put.
estorica lovaca, s njima Tom i Klint, otkasae i zaobioe kedrov umarak i pravo
na vukove! Bilo je i vike i pucnjave! Klint je kao i uvijek dobro pazio i drao se s
prednjima i za dijeli sekunde opalio prije od ostalih. Ubio je velikog vuka, vou
opora, a zatim jo jednog. Ubili su u svemu sedam vukova i odmah im oderali
koe. Takva vuja koa kotala je u Kanzas Sitiju etrnaest dolara.
Moda ba zbog tih koa Ku ree starom Belmetu:
Da, dime, da li biste vi i Baf htjeli uloiti u jedan posao neto novaca?
O emu se radi, kapetane? upita Belmet.
uo sam danas u tvra vici da se jedan eskadron sprema za klanac Raton, da
obiu neka sela Komana i Utesa. I mi bismo mogli poi s njima da se malo vidimo i
porazgovaramo s Indijancima. Trgovci, koji kupuju krzna, dolaze tek u maju. Ako
im mi sada ponudimo gotov novac, moe e to Indijancima biti milije nego da se
kasnije cjenkaju za svoja krzna po duanima, kad ih budu prodavali i mijenjali za
hranu i druge potreptine. Mogli bismo otkupiti svu njihovu lovinu
Nije to lo predlog, kapetane, samo imam li dosta novaca za to? Ja imam neto
preko dvije i pol hiljade. Koliko ima ti, Klinte?
Oko hiljadu dolara.
E, lijepo, ree Ku. Kad tome dodam svoje novce, a moda uzmemo jo kog
ortaka, bie to dobar posao.
Posle dva dana ojahali su s vojnicima Ku, Belmet i jo neki. Klint je molio da ga
povedu, ali ga nisu uzeli. Vratili su se nakon nekoliko tjedana dobro raspoloeni i
veseli, jer su im poglavice Bijeli Vuk i Crni Kotao obeali, da e im koncem aprila
prodati sva svoja krzna, bizonske koe i koe od druge divljai.
Indijanci su, kao i obino, odrali rije i u reeno vrijeme donijeli svu svoju zimsku
lovinu i prodali je Kuu. Kad su trgovci to saznali, otili su komandantu i bijesno
protestirali. Komandanl im je rekao: alim, ali ja ne mogu zabraniti nikome da
kupuje krzna. To nije moja stvar. Ako oni imaju novaca za kupovinu, niko ih u tome
ne moe sprijeiti.
Posle toga poeo je Ku primati povee sume novaca. Niko nije znao odakle je
stizao taj novac. Oficirima je bilo zabranjeno da trguju sa Indijancima. Bilo je malo
udno kad je ovaj Kuov karavan natovaren velikim koliinama skupih i krasnih
krzna glatko dobio pratnju od dvadeset osam konjanika pod komandom kapetana
Haulenda i porunika Vilkoksa, i to za cijelo putovanje do Westporta.

Trgovci krznom alili su se i vojnom tabu za jugozapad u Fort Leavenwortu.

General, zapovjednik tvrave, poslao je iz taba oficire da sprovedu istragu, ali ovi
nisu mogli nita doznati ni od Kua ni od vozara.
Kako to da ste dobili tako veliku pratnju? pitali su Kua.
Ja nikad ne putujem bez pratnje.
Koga ste molili?
Nikoga, kratko je odgovorio Ku.
Jeste li prevozili na svoju vlastitu odgovornost?
Da. Ali polovinu je osiguravala tvrtka Auli & Co.
I tako se oficiri, koji su vrili istragu, vratie bez rezultata. Kapetan Ku, Belmet i
ostali smatrali su svoj posao potenim, a znali su da su i Indijanci bolje proli s
njima, nego s trgovcima krznom.
I Klint je dobro zaradio. Sad je ve imao uteenih deset hiljada dolara i osjeao se
bogatim. Ako bi ovako potrajalo, zaradio bi lijepe pare i

mogao bi jednog dana kupiti kakav duan ili ran. Sjetio se sad opet svoje male
prijateljice Mej Bel, koju su oteli Indijanci. U zadnje vrijeme rijetko kad je mislio na
nju, izgledalo mu je da je od rastanka s njom prolo dugo, dugo vremena. No od
svega su mu najvie ostale u sjeanju njene sjajne crne oi. Uzdahnuo je, za
trenutak ga obuze sjeta, ali isto tako brzo i proe.
Kapetan Ku, Belmet i ostali vozari koji su zaradili na krznima, otputovali su
brodom u St. Louis da za svoj novac nakupuju robe koju e dalje prodati traperima,
lovcima i Indijancima. I Klint je poao s njima i takoe nakupovao razne robe. St.
Louis je bio velik i buan grad, te se Klint, naviknut na ivot u prirodi i tiini,
upravo, radovao kad su brodom krenuli natrag i uivao u brzoj vonji mutnom
rijekom.
Na brodu se upoznao s nadaleko poznatim graniarom Maksvelom, koji je takoe
putovao tim brodom.
Jeste li vi onaj Maksvel, koji je s Kitom Karsonom sudjelovao u Fermontovim
istraivakim ekspedicijama? upita Klint potaknut iskrenom znatieljom.
Jesam, mome! A odakle ti to zna? upita ga Maksvel, pravi tip zapadnjaka, koji
je ve preao pedesetu, ali se drao i djelovao muevno, snano i dostojanstveno.
Na njegovu licu odraavali su se tragovi pustolovnog ivota.
Priao mi je Kit Karson, s ponosom e Klint.
Ma ta kae! A ti poznaje Kita Karsona?
On je moj prijatelj.
Oho! Onda emo i nas dvojica biti prijatelji Drago e mi biti ako me posjeti na
mom ranu.
Kad god doe, dobro si mi doao. Moe ostati i cijelu zimu. Imam ja deset hiljada
konja, pa moe izabrati kojeg hoe.
Po dolasku u Kanzas Siti Maksvel je nakupovao mnogo razne robe i predao je Kuu
na prevoz. Poetkom avgusta karavan je bio natovaren i spreman za polazak, ali
Ku nije mogao dobiti vojniku pratnju, stoga, pouzdavajui se u svoja devedeset
tri iskusna vozara, rijei da krene bez pratnje.
Natovarili su osamdeset sedam kola svoje roibe, a Mavelovu robu na jo etrdeset i
etvora kola. Karavan je ukupno brojio kola, konja, vola i est mazgi.
Krenuli su i kad su preli rijeku Kanzas, naioe na prve bufala. Tu su se ulogorili i
poslali na bufala dvadeset lovaca ~s jednim kolima da dovuku meso. Ubili su pet
bufala i onda se vratili, jer su na elu krda opazili grupu Indijanaca.
Stoku su drali nablizu uz logor, a potom u kolskom krugu itavu no, no poto je
trava i u krugu bila bujna i sona, stoka se dovoljno napasla, tako da su sledeeg
jutra krenuli dalje ne primetivi dotle nijednog Indijanca.

Dan za danom vozili su starim poznatim putem, sa svih strana ih je pratila

jednolikost ogromne i velianstvene, sada rascvjetale prerije, od rumenog izlaska
do zlatnog zalaska sunca, sve obavijeno talasajuom sivozelenom nepreglednom
travom u beskraj. Konano su se poeli penjati i stigli do gaza na rijeci Simaron,
produili Suvim putem do Pjeane doline, Vrbika, McNesovog izvora, Peinastog
potoka i konano do iljastih stijena.
r
Bio je ba devetnaesti studeni, kad su se ulogorili na tom omiljenom logoritu.
iroke stijene bile su visoke do dvadeset metara, a u sredini izmeu njih izbijao je
hladan izvor. Drva je bilo dosta, ali je trava oko logora bila popasena na daljinu do
jedne milje. Dvadeset pet ljudi, meu njima Belmet i Don Sidel, istjerali su stoku
na pau i dobili nalog da je dotjeraju natrag u logor prije mraka.
Na zapadu su rastrgani oblaci zaklanjali sunce, kroz rupe izmeu oblaka prodirali
su zlatni sunevi zraci i svojom bojom pozlaivali preriju. Zrak je bio jo topao. Mir
i tiina vladali su prerijom. Vozari su uz logorske vatre bili zabavljeni svojim
poslom, tu i tamo ulo bi se njihovo pjevuenje i zvidukanje.
Klint je gulio krumpire. Nije volio taj posao, no uvijek ga je morao raditi. Sigurno
sam za ovu mangupariju nagulio ve deset miliona krumpira! mrmljao je za sebe.
Iznenada mu dotra Dek s nakostrijeenom dlakom, te zareza, zalaja i opet otra.
Sta je sad opet? mislio je Olint uz nelagodan osjeaj.
Dek se opet vratio.
Lezi ti, gade jedan! pokua Klint umiriti Deka hotei time rastjerati svoju
nelagodnost. Dek se ne dade umiriti. Klinta kao da podioe trnci. Iz daljine se
uo pucanj puke. Klint skoi i odjuri do Kuovog atora.
Kapetane, moj pas njui Indijance! uo sam pucanj, zadahtano e Klint.
Kuu nije trebalo dvaput rei. Skoio je odmah i povikao:
Hej ljudi, na oprez! Popeo se na kola, stao na sjedalo, digao dalekozor na oi i
istog trena gadno opsovao i skoio s kola.
Komani! zaurlao je. Odsjekli su uvare od logora. Dr te puke!
U kolskom krugu nastade pravi pakao. Preko pedeset ljudi rastralo se po logoru
tamoamo, kao mravi po mravinjaku. Otrali su do konja, kojih je ostalo samo
petnaest,druge su odjahali uvari stoke. Odjekivale su Kuove gromke kletve.
Opasno je momci! vikao je kripei zubima. Lice mu pocrvenjelo od Ijutine.
Gadno su nas zatekli. Osedlajte konje! Nas nekoliko e izjahati... ostali nek ostanu
u logoru!
Klint je ostao na mjestu kao ukopan. Vidio je ljude kako tre i uo njihove promukle
psovke i uzvike. Vidio je kako su na jednog konja uzjahala dva vozara. Za par
asaka jurnulo je kroz otvor izmeu kola petnaest jahaa. Napred je bio Ku.
Zaokrenuli su i nestali.
Strah za oca gotovo je paralizirao Klinta, no on se nekako otrese te uzetosti i skoi
na kola. Gledao je u ravnicu. Na daljini preko jednu milju vidio je u lelujavoj travi
crnu masu konja, jahaa, volova, sve se u meteu polako kretalo prema sjeveru.
Komani su po svoj prilici vrebali iza grmlja na obali rijeke, te u pogodnom trenu
zaskoili i odsjekli straare i stoku od logora, zatim su ih okruili i sada ih tjeraju
to dalje. Klintu se krv sledila u ilama. Komana je bilo mnogo. Nesrea po
Belmeta, Sidela i druge vozare bila je neizbjena. Ku je sa svojih etrnaest jahaa
jurio k mjestu borbe, ali se Klintu inilo da e ne samo stii prekasno ve da e i
sami nastradati i izgubiti ivote.

Klint sluajno nagazi na dalekozor, to ga je Ku ostavio na sjedalu. Kako se

sagnuo da ga dohvati, ugleda Tomovo blijedo lice uz kota.
Baf, vidi li togod?
Boe, vidim li? Popni se, Tome! odvrati Klint.
Tom se uspne na kola.

I ja vidim. Oh, Baf, ujak Don i tvoj otac nee se vie vratiti!
Klint stavi dalekozor na oi i pomicanjem kotaia namjesti daljinu. inilo mu se da
se ova strana borba vodi na nekih dvadesetrideset metara od kola. uo je da tom
neto divlje govori i vie, ali nije razabrao ta. I unutar kruga vladala je velika vika,
jer su vozari uzrujano trali tamoamo, pomicali kola, pravili barikade od sanduka s
robom, a onda trali i penjali se na kola da vide ta se na preriji zbiva.
U vidnom polju dalekozora Klintu se ukae Ku sa svojim jahaima. Komani su
galopirali kruei oko svojih rtava. Ku je s vozarima dojahao na domet puke, tu
se razvie i stadoe da otvore vatru. Kad je ugledao pramenove dima, Klinta poe
obuzimati radost.
Pokazivalo se da su Komani opkolili straare, a ne i stoku. Volovi se razbjeali na
sve strane, a neosedlani konji trali kao divlji. Neka gruba ruka zgrabi Klinta i
prene ga iz njegove omame. Jedan vozar je zbacio Toma sa sjedala, a sada epao i
Klinta.
Silazite! Bjete k svojim kolima! Napunite puke i spremite se za borbu! ree im
otro.
Drei dalekozor u ruci Klint skoi na zemlju i otri k svojim kolima. Za tren oka je
napunio svo
je obadvije puke i pitolj i uzeo vreicu s municijom. Nije znao gdje da se postavi.
Kotai su bili islab zaklon, ali bolje ita nego nita. Da je bilo vremena, napravio bi
zaklon od sanduka, no na kraju brzo odlui da se zavue u kola, ispod sjedala.
Najprije uvue puke i zatim se sam zavue pod sjedalo jo uvijek drei dalekozor.
Zadahtan i oznojen pogleda Klint preko gornje dunice kola. iroki pokretni krug
napolju izgledao mu kao da se smanjio ili se udaljio od logora. Ruka mu se tresla,
te je morao poloiti dalekozor na kola. Trenutak su mu se oi zamaglile i nije nita
vidio. Neto ga steglo u prsima.
Doao je opet k sebi i pogledao kroz dalekozor. Vidio je sliku borbe. Straan prizor!
Na brzim mustanzima, koji su kruili, nije vidio jahae. Samo je po pramenovima
dima znao, da su se izvrsni jahai, Komani, sakrili iza trupova svojih konja i pucali
ispod konjskih vratova. Bio je to jurei i dimei vrtlog. Sve unutar tog kruga bilo je
nejasno. No taj se krug sve vie smanjivao.
Malo udesno vidio je Klint Kuove ljude kao da se njiu na konjima, brzo pucaju i
povlae se. Ali gdje je sad tih petnaest vozara, koji su izjurili da spase uvare? Klint
je izbrojio samo devet.
Kolo Komana okretalo se sve bre i smanjivalo se. Pucnjava i dim sa svih strana!
Na sjajnim metalnim predmetima u kretanju vidjeli su se isprekidani odbljesci
zlatnog sjaja sunca na zalasku. Mustanzi su se propinjali. Prasak puaka je
jenjavao. Najednom se na konjima u kruenju pojavie jahai, podigli su ruke uvis i
kruenje je prestalo. A onda se zauo divlji i podmukao urlik
, ratni pokli Komana, koji je znaio pobjedu. Iz te nejasne mase konjskih glava,
griva, jahaa, ruku, ratnih kapa, puaka, lukova i strijela podignutih uvis dolazilo je
neko kobno znamenje, nejasna stravinost.
Pazi! Dolaze odjeknu snaan glas jednog vozara.
Klint je vidio Kua i jahae, sad samo sedam, kako jure prema karavanu kao da su
poludjeli. Banda Komana razvila se po irini i natisla za njima.
Klint je klonuo iza svog zaklona, dalekozor mu ispao iz ruke. Otac mu je ubijen.
Nije mogao izdrati taj udarac. Najradije bi se uklonio da to sve ne vidi. Stegao ga
je uasan gr, tijelo mu se ohladilo, nije se mogao ni maknuti.
Nagonski, podsvjesno je sluao. Nita, samo tiina. Vozari su mrko, utke leali pod
kolima, najprije slab, a potom sve jai topot kopita praen praskom puaka.
Ponovno, istovremeno planue mnoge puke i u tom trenu poe urlikanje Komana.
Klint je od graniara sluao o tom urlikanju, a sad ga je i sam uo u svoj njegovoj
grozoti. Urlikanje se pojaavalo zajedno s topotom kopita.

Klintu se najeila kosa na glavi, ali mu istog trena navre krv u ile, ukoenost
prestade, tijelo mu obli vru val. Stegao je puku, naslonio na preku i gledao
preko niana.
Ku i njegovi jahai bili su ve blizu. Odmicali su to su bre mogli. Za njima su
jurili Komani na daljini od jedva sto metara. Jahali su razvijeni u liniju i pucali.
Pucnji se skoro nisu ni uli, vidio se dim puaka. Da su vozari ispod kola pucali ne
bi se moe ni ulo od zagunog indijan
skog urlikanja. Klint se nije usudio nianiti, jer su Ku i vozari jo uvijek bili izmeu
Indijanaca i kola. Sad su skrenuli udesno prema ulazu u logor.
Zadnji jaha odjednom zabaci ruke uvis, konj mu se propeo. Klint je dobro vidio
straan, bolan ^zraz jahaevog lica. Prevrnuo se u stranu i pao s konja. Konj odjuri
dalje.
Prasak tekih koltovih puaka pomijeao se s urlicima Komana. Preko dvije stotine
divljaka podijelie se u dvije kolone. Jedna zaobie logor zdesna, a druga slijeva i
tako ga okrue. Klint je gad prvi put vidio poznati manevar prerijskih divljaka. I on
se naao u tom krugu. Sad je konano zadesila Kuove vozare ista sudbina kao i
mnoge druge karavane.
Klint je pokuao uzeti na nian nekog Indijanca, ali nijednog nije vidio. Svi su se
jaui sakrili iza svojih konja. Opazio je tamnocrvena divljaka lica, puke i lukove
ispod konjskih vratova. Indijanci su pucali i odapinjali strijele.
Klint je opalio u bijelog mustanga. Promaio je! Kako su samo letjeli ti konji! On
naniani u drugo ali malo ispred njega. Opet promai. Indijanci su objahivali logor
jo uvijek na daljini od " devedeset do sto metara. Neki mustanzi su se propeli i
pali, neki epajui otrali dalje. Vozari su ih pomalo skidali, ali Klint nije vidio
nijednog Indijanca gdje pada. Oni su prosto nestajali u travi.
Sedam puta je Klint opalio svoju koltovku, a onda se prignuo da je napuni. Uase je
imao i svoju puku za bufala i pitolj. Kako su se Indijanci primicali, dernjava je
postajala sve zaglunija.
Klint poloi puku na stranicu kola i pogleda preko niana. Indijanci su sad bili vrlo
blizu. Zatovren lanac mustanga u trku. Na leima svakog konja po jedna savijena
indijanska noga. Pred Klinta natri bijeli mustang. On ga naniani i opali. Krasna
ivotinja se iprope i prevrne noge u zrak. Klint opazi da je i jaha pao kao vrea.
Sad znam, promrmlja Klint uzbuen i mokar od znoja i opet napuni puku.
Stenge kundak i kad mu glava jednog mustanga naie na muicu, pn opali.
ivotinja padne. Oborio je jo pet konja. :Bio je zadovoljan to je tako onesposobio
nekoliko indijanskih jahaa. Upravo je upola napunio puku, kad se kola pod njim
zatresu.
Sledeeg trenutka opazi opako, obojeno lice s crnim oima, kako se nadnijelo
preko stranice nad kola. Iza toga se pomoli divljakove tijelo, premazano crvenim i
bijelim prugama. Brzo kao munja zamahne mrava ruka sjekirom. Klint nije imao
vremena da podigne puku. Ukoio se.
Podignuta sjekira zastane, u istom trenu pra snula je iza Klintovih lea teka
puka. Sjekira ispadne iz suve ruke, koja ju je digla. Pogledao je u divljakove lice,
koje se tog asa udnovato izmijenilo. Divlje oi su mu se ukoile. Rukom se
uhvatio za gurdi. Kad je klonuo, vidio mu je Klint rupu od kugle na grudima.
ivot mu je spasio sigurno neki vozar, pomisli Klint, koji je stajao iza njegovih lea.
Okrene se da vidi, ko je to bio i ugleda Toma Sidela, kako jo uvijek dri uperenu
puku. Kosa mu se najeila kao ekinja, a lice mu bilo garavo od baruta. Pogledi im
se sretoe. Ja sam ga zbrisao, Klinte, prodere se Tom tako snano da ga je Klint i
pored sve buke ipak uo.
Ako je ita moglo trgnuti Klinta iz straha u tom uasnim trenucima i uliti mu snage,
onda je to
bio pogled na Toma i injenica da je on pucao n Indijanca s tomahavkom i ubio ga.
Klint se okrene na vanjsku stranu, napuni puku i pogleda.

Dim i praina zakrili su preriju. Nije mogao vidjeti sav prostor pred sobom. Urlanje
divljaka jq prestalo, te su se pucnji du kola jasno razabirali. Mustanzi nisu vie
onako ludo jurili kao malopri" je. Klint je razaznavao Komane, jahali su u
grupicama sa svih strana, dalje su j anali drugi koji su sakupljali mrtve i ranjene i
vezivali ih na konje, Bili su odbijeni uz velike gubitke. Spaavanje ranjenika sad je
bilo vrlo opasno za njih, jer su zbog svakog ranjenika, kojeg je trebalo dii na
konja, ^ pala jo dvojica od smrtonosne vatre vozara.
Odustali su od spaavanja ranjenika, povukli se van puanog dometa i vidjelo se
kako se neto dogovaraju. Vozari su znali o emu su Indijanci vijeali, kao da su ih
sluali. Potom Indijanci odjau preko breuljka.
Klint prisloni puku uz sjedalo na kolima i ustane. Izvan kolskog kruga lealo je na
sve strane mnotvo mrtvih i ranjenih Indijanaca i konja. Kad se okrenuo i pogledao
unutar kruga po logoru, bi mu jasna sva strahota njihova poloaja i stanja. Ljudi su
u grupicama stajali i ukoeno gledali u zemlju. Da, oni su gledali svoje mrtve! Do
Klintovih kola kleala su trojica uz isprueno tijelo. Klint opazi blijedo lice Toma
Sidela.
Tome, Tome, krikne Klint, skoi s kola i klekne do opruenog Toma. Tomove oi
su bile sklopljene, grudi crne i vlane, iz usta mu tekao tanak mlaz krvi.
Tome, povie Klint kao u ludilu. Tad pogleda u mrka i nijema lica ljudi. On nije
teko
f anjen, kaite! Spasio mi je ivot... Jedan Koman zamahnuo je tomahavkom na
mene... Tom ga je ubio.
Baf, zlo je. Tom umire, ree jedan vozar pzbiljno.
O Boe, moj Tom, strano! Tome!
Ovaj Klintov zov dozva Toma iz nesvijesti zadnji put. Otvorio je oi, udne duboke i
nedokuive. Na licu mu se pojavi nejasan, bolan osmijeh.
Zbogom Baf, proapta i izdahnu.
Vozari mu pokriju lice, dignu se i odu. Klint ostade kleei uz njega i drei
njegovu mlohavu glavu. Klint je otupio, nije mogao misliti. Kao! kroz maglu gledao
je i sluao uurbane ljude poj logoru, ali nije razabirao ta se oko njega deava. J
Odjednom se pred njim pojavi Maksvel. Uhvati ga za rame, neto ree, ali ga Klint
nije razumio, ve ga je samo tupo gledao.
Glavu gore, mladiu! glasnije e Maksvel i J podie Klinta. Preivili ste pakao, al
je moglo f biti jo i gore. Moramo pouriti u Fort Junion prije! nego to se Komani
vrate. Oni e se sigurno vratiti. Ako nas uhvate, svi do jednog smo izgub"| Ijeni.
Klint je pustio da ga podignu i odvedu od Toma. Posluno ih je sledio. Ubrzo je
doznao istinu o cijeloj nesrei.
Onih dvadeset pet straara, meu kojima Bel" meta i Don Sidela Komani su
poubijali, skinuli, do gola, osakatili i skalpirali. Preivjelo je neto manje od pedeset
ljudi, meu njima je bilo dosta ranjenih.
Izvan logora na preriji lealo je etrdeset est mrtvih i dvadeset tri ranjena
Komana. Ove su odmah dotukli. Posvuda su leali ubijeni konji.
Ku i Maksvel naredie vozarima da najgkupocjenicu robu i svoju osobnu imovinu
pretovare na sedam kola. Sve drugo su ostavili. Do Fort Juniona trebalo im je samo
dva nepuna dana, ali i pored toga bili su slabi izgledi da bi vojnici mogli stii na
vrijeme ovamo na mjesto borbe i spasiti sto dvadeset i etvora kola s robom.
Meu onih sedam kola, s kojima e krenuti, uzeli su i Klintova posve nova velika
kola, a za koijaa odredie vozara Sandersa, Kad su se spremili, Sanders sjedne
na sjedalo, opali biem i viknu:
Baf, penji se, idemo!
A zar u Toma ostaviti ovde da ga skalpiraju i kojoti poderu? Ne, ostau radije
ovde nek i mene skalpiraju s njim, zajeca Klint.

Sanders skoi s kola, izvue jedan pokriva, umota mrtvoga Toma i digne ga u
kola.
Evo, uzeemo ga i posle ljudski sahraniti, ree Sanders. A sad na kola, vidi da
kreu.
Na jednima od ovih sedam kola bilo je dvjesto pedeset koltovki sa deset hiljada
metaka. Ove su puke vozari nabavili za prodaju lovcima i traperima i ni po koju
cijenu ih nisu htjela ostaviti Indijancima.
Tako smanjeni karavan zaustavio se u trideset sati vonje samo dvaput da napoji
konje i volove. Kad stigoe na potok Mora, ranjenici su od putovanja bili toliko
izmueni da su im morali pruiti malo njege. Riskirali su da se tu ulogore.
Dva vozara i Klint s njima sahranili su Toma visoko iznad potoka u umi pod
ogromnom topolom. Cliint navue na grob granja i kamenja, da ga obiljei i nae
opet, ako bi ikada jo ovuda prolazio.

r
Nije mogao ni jesti ni spavati. No mu je bila uasna.
Sledeeg dana oko podne dovukao se ovaj masakrirani i opljakani karavan u Fort
Junion, JLjudi u mjestu su ih doekali s uenjem i iskrenim aljenjem. Malo ko se
nije interesirao i htio pomoi. Na mjesto pokolja odmah je poslan odred konjanika.
Ku naie na Klinta i upita ga ljubazno: ta je s tobom, Baf?
Nije mi stalo ni do ega, snudeno odvrati Klint.
Znam, teko ti je, ali Baf, i to e proi. Granica je to. Prokletstvo boje! I ti to zna.
Moramo biti mukarci i sve izdrati... Nego, ovde je novanik tovg oca. Hajde,
otvoriemo ga!
U novaniku su bili neki papini, dvije hiljade dolara i jedno pismo otprije nekoliko
godina. Ku proita pismo i ree:
U pismu je tvoj otac odredio da ti budem Bknbnik, dok ne navri dvadeset jednu
godinu. Ja u nastojati, Baf, da ti pomognem koliko god budem mogao. Ti si roeni
vozar, pa e sa mnom, bie moj ortak. Ove papire i novac spremiu za tebe.
Maksvel je takoe potraio Klinta, razgoval srao ljubazno s njim i tjeio ga. Klint se
kroz to i malko povratio iz svoje osamljenosti i beznadnosti.|
uj me, deko moj, ree Maksvel, ti ims neto od onoga to imamo ja i Kit
Karson, pa sam Fremont to je imao. Svi se mi borimo na ovoj granici i nestajemo,
ali to je rtva za druge, za. one koji e doi iza nas. Tvoja je rtva velika. Izgubio si
majku, oca, pa sad i dragog druga.
Stegni srce i izdri! Trideset godina na granici nauilo me mnogo toga i ostavilo
mnoge tragove na meni. Prijatelj sam sa svim indijanskim plemenima. Ima i te kako
dobrih Indijanaca. Neki moji prijatelji bijelci zamjeraju mi to ovako govorim. Ja ti
ne mogu savjetovati da mrzi i ubija Indijance. ja ti samo kaem, ostani i ustraj na
Zapadu zbog onih koji dolaze za nama.
Gospodine Maksvel! Ja... ja u ustrajati!
Ti si pravi deko. Nisam se prevario u tebi, ree Maksvel. Kad stignem u Santa
Fe, volio bih da za ovu zimu doe na moj ran. Je l vrijedi?
Da, i hvala vam, odgovorio je Klint.
Kad su se konjanici vratili od stjenovitog logorita Point of Focks, javio je narednik,
voa odreda, da su nali sva kola spaljena i da roba jo f,ori. Vidjeli su preko
stotinu ubijenih konja, ali nijednog ubijenog vola. Nigdje nisu nali nijednog
mrtvog Indijanca.
Klint Belmet otiao je s Maksvelom na njegov ran i tamo ostao cijelu zimu. Bilo je
upravo dobro, to je Klint u tom kritinom dobu doao pod uticaj dobra ovjeka kao
to je Maksvel. Pa i na proljee nije Klint poao s Kuem i vozarima, ve po

nagovoru Maksvela ostao i dalje na ranu, pomaui mu u raznim poslovima na

imanju. I tako Klint ostade cijelu godinu, ak i sledeu zimu kod Maksvela.
Maksvelov je posjed u godini doao do vrhunca svog napretka, razvoja i slave.
Nikad ranije na Zapadu, niti posle nije bilo takvog ili slinog veleposjeda.
Maksvel je doao na Zapad iz Ilinoisa i proslavio se kao graniar, uven skoro kao i
Kit Karson. Sudjelovao je u vojni protiv navaho Indijanaca i dobio in kapetana.
Nadalje se borio u Meksikanskom ratu i sudjelovao u invaziji na Texas. Posle toga
je kao kapetan sluio etiri godine kod Teksakih jahaa i potom se povukao iz
aktivne slube na svoj ran, koji je u meuvremenu bio kupio.
U to vrijeme je Maksvelov ran bio najvei posjed u cijeloj Americi. Na sjever se
protezao U duini od ezdeset pet milja sve do klanca Raton, na zapadu je graniio
s Crvenom rijekom u duini od dvadeset pet milja, na istonoj strani granica mu je
bila rijeka Simaron u duini od
petnaest milja, a prema jugu se ran spajao sa otvorenom prerijom. Najblie
naselje bio je Fort Junion, udaljen oko dvadeset pet milja.
Na Maksvelovom ranu obino je bilo zaposleno oko pet stotina Meksikanaca, koji
su radili na ogromnim poljima i uzgajali kukuruz, zob, penicu, kao i sve vrste
povra. Imao je Maksvel i svoj mlin na konjski pogon, te je opskrbljivao branom
sve tvravice i naselja na tom prostranstvu.
Ove Godine ni sam nije znao koliko ima stoke. Po procjeni smatrao je da ima oko
etiri stotine hiljada ovaca, pedeset hiljada goveda i deset hiljada konja. Mule i
mazge nije ni brojao.
Po ugovoru sa dravom opskrbljivao je goveim mesom sve indijanske rezervate u
Novom Meksiku, a isto tako je goveim i drugim mesom opskrbljivao sve tvravice
i garnizone. Imao je najvei duan i skladite na Zapadu. Bio je jednako u
prijateljstvu s bijelcima, Indijancima i Meksikancima, a koliko se znalo, nije meu
njima imao nijednog neprijatelja. Indijanci su ga nazivali. Otac Maksvel. Tokom
cijele godine logorovali bi Indijanci na njegovu ranu, a u proljee, kad bi krenula
trgovina krznom, bilo ih je na hiljade. Veoma esto su mu dolazili i traperi, lovci,
vozari, graniari s prerije, pa i sami vojnici.
Pukovnik Maksvel bio je pristao ovjek, visine preko metar i "osamdeset
centimetara. Nikad se nije brijao. Svojim prodornim pogledom gledao bi svakome u
oi. Rijetko se smijao, a kad bi, osmijeh mu je ublaavao ozbiljnost i strogost
njegova lica.
Na Maksvelovu ranu nikad nije bio zaposlen nijedan bijelac. Kad bi na ranu
logorovao
l
koji karavan, a to se esto deavalo, Maksvel je bio prijazan i susretljiv prema
svakome, a osofoito prema enama, ako ih je bilo s karavanom. Prialo se da je
Maksvel nekad jako volio jednu enu, te da se desila neka nesrea i on tu enu nije
mogao zaboraviti. Niko tu njegovu povijest nije tano znao, ali su ljudi tota
zakljuivali po tunoj mirnoi njegova lica i sjenci sjete u njegovim orlovskim
oima.
Glavna kua na ranu sa svojim bijelim zidovima vie je nalikovala na neku
tvravicu, nego na dom nekog ovjeka. Ta kua bila je izrazito panskog stila sa
irokim trijemom odakle se pruao krasan pogled na prirodu Zapada koja je uvijek
oaravala posjetioce; esto bi Maksvelovi gosti uivali sjedei u hladovini ovog
trijema i satima gledali preko prerijske trave u beskraj J? purpurnom horizontu.
Uivali bi i ne bi skidali oka s te slike.
U njegovoj blagovaonici bilo je mjesta za itavu stotinu gostiju, a esto bi ih toliko i
bilo. Domainstvo i kuhinju vodila mu je stara iskusna Meksikanka, koja je imala
svoje potpuno odvojene odaje. Jo niko nije kod Maksvela vidio neku enu! Stolove
su postavljali isti, vrijedni i spretni mladii Meksikanci, koji su prilino govorili
engleski.

Sa zadnje strane ove glavne kue nalazila se lijepa topolova umica, a iza umice
mnogo raznih Egrada. Tu su bile tesarska radiona, kovanica, obuarska,
sedlarska, tkaonica i jo neke radionice, po emu se vidjelo da je Maksvel i u tom
pogledu bio potpuno neovisan. Jo dalje stajali su hambari, upe, obori, cijeli niz
zgrada, bijelo okreenih i urednih. A iza tih zgrada protegla se ispaa pedeset milja
sve do planina.
Maksvelovi prijatelji nazivali su ga pukovnikom. I on je kao i drugi ljudi njegova
tipa bio oktorjeli karta. Nije mario da li dobiva ili gubi, ali ako je dobivao
nemilosrdno je uzimao svoj dobitak, pa makar to njegovu protivniku bio i zadnji
dolar. Kad bi onaj koji je izgubio ili bilo ko zatraio novaca od njega, on bi uvijek
upitao: A kad e mi vratiti? Kad bi dobio odgovor, dao je bez daljnjega koliko
god bi ko zatraio. Dosta udno, nikad ga niko nije prevario.
Klint je jedne veeri bio prisutan kad je Kit Karson kartajui s Maksvelom izgubio
sav novac. Klint je na Maksvelovu licu primetio izrazito zadovoljstvo.
Sluaj Lew, ljutio se Karson, igo si mi ;zadnji cent. Kako u kui k eni bez
prebijene pare?
alim Kit, ali ti si navalio da karta sa mnom, a zna i sam da se slabo razumije u
karte, odgovori pukovnik.
Veeras se, zaista, nisam razumio, ree Karson, posudi mi pet stotina.
Maksvel izbroji pet stotina dolara i prui jh pitajui: Kit, a kad e mi vratiti?
Do vraga! Ne znam, ree Kit osjeajui se neugodno, jer je bilo prisutno i
nekoliko oficira iz tvravice. Karson i Maksvel su bili dobri prijatelji ve trideset
godina. Zajedno su ratovali u Meksikanskom i Teksakom pohodu. Obojica su bili
teksaki jahai, vodili su Fremonta na njegove uvene ekspedicije preko planina
Roki Mauntins. Prialo se da je Karson spasio ivot Makswlu nekoliko puta, a
Maksvel mu je u najmanju ruku vratio to bar jedanput. Pa i pored toga pukovnik je
htio znati kad e mu Kit vratiti ovih pet stotina dolara.
Idi do vraga! Sledei puu ja tebi dii pet stotina!
A, to se nee nikad dogoditi, osmjehne se pukovnik, ali se zadovolji Kitovim
odgovorom.
U proljee je pukovnik Maksvel bio jako zauzet sjetvom, sve je sam nadzirao.
Meksikanci su dobro radili, ali samo pod nadzorom. Polja su leala na visokom
ocjednom terenu, navodnjavanja nije bilo, te je trebalo rano sijati i saditi, da se
iskoriste proljetne kie.
U dolini se ulogorilo oko dvije hiljade Indijanaca iz raznih plemena, koja nisu bila u
prijateljskim odnosima meusobno, te da su se sreli u drugo doba godine i na
drugom mjestu, sigurno bi se tukli i borili jedni protiv drugih. Ali sad, u proljee,
poela je trgovina krznom i svi su donijeli svoju zimsku lovinu na prodaju. Velik
prostor pred Maksvelovim duanom izgledao je Klintu kao ogroman, aroliki i
zanimljiv cirkus. esto je pomagao u duanu, no kako je tek poeo uiti indijanske
jezike, nije jo mogao stati za tezgu, a pogotovo sada kad je bila tolika navala na
duan.
U Maksvelovoj blagovaonici sjedilo je oko dvadeset trapera i etrdeset poglavica iz
raznih plemena. Bilo je oko petnaest oficira iz bliih garnizona. Poglavica Utesa,
Letei Oblak sjedio je na poasnom mjestu, desno od Maksvela. Klint
mu je sjedio slijeva i svi su ve znali da Maksvel postupa s Klintom kao s roenim
sinom. Klint je s uzbuenjem, ali ne i sa zadovoljstvom, promatrao tog poglavicu.
Letei Oblak, Indijanac runog lica, drao se veoma dostojanstveno. Lice mu je
imalo izgled jastreba. Na granici se prialo da je ovaj poglavica izvrio pokolj nad
nekoliko karavana, ali niko nije mogao pruiti sigurne dokaze o tome. Meutim,
sigurno je bilo da on nikada ne bi napao na Maksvelov karavan. Pa ipak je Klintu
bilo zanimljivo sjediti ovako za stolom i izbliza gledati ova mrava, mrka i divlja
lica.
Dok se kod Maksvela obavljala trgovina, patrolirala su tri eskadrona dolinom San
Fernando, koja lei izmeu Maksvelova rana i Taosa. U toj dolini ivjelo je desetak

bijelaca oenjenih Indijankama. Uzeli su te ene iz plemena Ute, Poni i Arapaho i

vjenali se po indijanskom obredu. Inae su pekli rakiju i prodavali Indijancima.
Vojnici su ih spreavali u tome, ali su slabo uspijevali.
Jo jedna vrlina pukovnika Maksvela bila je u tome to nikad nije prodao
Indijancima ni kapi alkohola, niti bi ikada Indijance ponudio alkoholnim piem. Ako
bi se na Maksvelovu ranu pojavio koji pijani bijelac, smjesta bi ga protjerali.
Bilo je ba posle veere kod Maksvela, na dan maja kad je stigao prvi karavan te
godine sa istoka. Klint je stajao u blizini kad je doao voa karavana, imenom
Dadet, da se javi Maksvelu. Davao je izgled tipinog vozara. Onako snaan, bradat
i bronana, nevremenom otvrdnula lica, sav pranjav, mirisao je na konje.
Dolazak prvog vozara u godini izazvao je veliko zanimanje i znatielju kod svih ljudi
na ranu. On je govorio a svi su sluali paljivo i bez daha. Sjever i Jug su se
zaratili. To to je izgledalo vjerovatno, sad je, evo, stvarnost. Unija se morala boriti
za opstanak. Vojnika je bilo malo pa se nijedan ili gotovo nijedan vojnik nije mogao
dobiti za karavane koji su vozili preko prerije. Vozare je bilo teko unajmiti, a ako
bi se i nali, trebalo je mnogo platiti. Vlada je slala vojnike iz Kanzasa i Nebraske
da pojaaju sve tvravice i garnizone. Komandant vojske Unije u Fort
Leavenvrortu, general Htmter, poslao je poziv svim lojalnim dravama i
pokrajinama traei dobrovoljce.
Za boga miloga, zavikao je Maksvel sijevajui oima. I tako je Sumter zapoeo
rat?
Novi Meksiko e se odcijepiti od Unije! Nastae pakao ovde na granici. Moram
govoriti
s Karsonom.
Pukovnie, mislim da ovi Meksikanci nita ne bi mogli pomoi u ovoj situaciji,
lukavo
e Dadet.
Ne, nikako, odluno ree Maksvel, za njih ja odgovaram. Ali u Taosu i Fort
Junionu ima Meksikanaca koji e Indijancima doturati oruje i municiju, pa eto
onda skalpova i pljake. Vi znate ta mislim.
To e ukoiti prevoz, odvrati Dadet. Ve ^prole godine je bilo vie tereta nego
to smo ga mogli prevesti.
Dadet, ove e godine biti jo gore. Ja u imati tereta za vie od stotinu kola. ta
ste dovukli?
Najvei karavan koji sam dosada vodio. Sto
etrdeset i dvoja kola.
Jeste li imali gubitaka putem? Ne. Putovali smo glatko. Na Kravljoj rijeci
zaskoili su nas Poni, ali smo ih rastjerali svojim topom. Kod Phantom Inlanda imali
smo arku s Komanima. Oni nisu ekali nas, ve ili za bufalima. Sledeeg dana
zaustavilo nas je krdo bufala i ekali smo cijeli dan da prou. Ove godine idu na
sjever.
Vi ste krenuli u prvo proljee. Da li ste imali i drugih kola osim teretnih? opee
Maksvel. Da. Sreli smo jedan karavan prerijskih laa. Prikljuili nam se kod
Timpasa. Putovali su sa enama i djecom, pa je bilo brige.
Nije ni udo. Drago mi je da ste ih sproveli u sigurnost. Kamo isu putovali?
U Santa Fe i Kaliforniju... Raunam da emo ovde ostati jedan do dva sedmice, da
nahranimo stoku. Imamo pedeset kola robe za vas.
Ba fino. Trebam je kao kruh. Kad ete poeti s istovarom?
Mislim sutra. A kako je sa paom?
Nikad bolje.
U redu. Trebamo neto zobi i hrane. Ve nam je ponestalo. Prije svega, htjeli
bismo dobrog
i svjeeg mesa.
Doite mi veeras na veeru i povedite jo koga. elio bih da ujem neto vie o
ratu, zavri Maksvel.

Svi na Maksvelovom ranu htjeli su da uju o ratu. Bio je to sad jedini predmet
razgovora. Rat je znaio dalekosene posledice i promjene u ivotu na granici. U
znatielji, ljudi su prekinuli sav drugi posao, samo su sluali i govorili o
iratu. Kao na komandu, prestade rad u duanu, prestade trgovina krznom,
prestade ak i kartanje.
Klinta je takoe sve jako zanimalo, no on nije nita zapitkivao, ve je iao od grupe
do grupe i sluao. Vozari su gledali na rat sa svog jStanovita, te su se s jedne
strane veselili duploj zaradi, a s druge plaili to e morati na put bez vojnike
pratnje.
Ku je bio veoma veseo. Njega se uopte nije dojmila tragedija rata izmeu Jenkija
i pobunjenika. Nije on davao ni dvije pare na to.
Bie posla, d to dobrog posla, trljao je ruke. Udvostruoiemo svoje karavane,
nabaviemo dva do tri topa i odagnati indijance kao od ale!
Ma ujte, kapetane, obrati se Kuu jedan od njegovih mlaih vozara. Mi mlai
smo sad u nezgodnom ipoloaju. Moramo se opredijeliti.
Kako? Za koga?
Pa, da l emo stupiti u vojsku, a onda u koju vojsku.
Ni govora, smjesta odgovori Ku i vidjelo se da je on sebi ve ranije odgovorio na
to pitanje. Mi vozari imamo vanu dunost i veliku odgovornost kao i vojnici. Ako
stupimo u vojsku, ta e biti s tvravicama i naseljima? A ba sad dolazi dosta
naseljenika na Zapad. Ako se tvravice ukinu, ko e tititi naseljenike. Poklali bi ih
Indijanci... Nita ti, Bile, ne brini za novu dunost. Mi moramo i te kako ostati na
svom dosadanjem poslu.
Maksvel je sluao Kua, gladio svoju srebrnastu bradu i kimao glavom. Kad je Ku
dovrio, Maksvel ree: Momci, ima istine u Kuovim rijeima. Ja se bez daljnjega
slaem s njim i ba zbog toga elim govoriti s Kitom Karsonom.
Ku je kasnije opazio Klinta kako stoji pred duanom i slua.
ta je, Baf? ta si se tako uozbiljio? upita ga Ku.
Pa svi su se uozbiljili.
Eto, ti si ve dosta odrastao, otrgo se i ve si skoro snaan ovjek, ali jo nema
dvadeset jednu godinu, a dotle se za te brinem ja, zna?
Neete me, valjda, prisiljavati da radim protiv svojih osjeaja, protestirao je
Klint.
Ne. To neu. Tvoj otac te ostavio meni na brigu, ali ako bude trzao iz brazde,
morau te usmjeriti. Nadam se, ti e sluati nas starije. Maksvel misli kao i ja.
Pitaj ga!
uo sam da je na vaoj strani.
Baf, moe ti mnogo uiniti za Uniju, a jo vie za Zapad, ako ostane za svojim
vozarskim kolima, ozbiljno e Ku. uvam za tebe ve nekoliko hiljada dolara,
tvojih dolara. im prvi put doemo u Kanzas Siti, uloiu ih u banku na tvoje ime.
Pred nama su bogate godine, a posle, jednog dana, moe se ovde naseliti na neki
ran. Dri se ti svog dima Kua!
Ne znam, ika dime, na koju stranu bih poao, ali mislim da moram ostati s
vama, jer je tako moj otac htio, odgovori Klint, okrene se i ode. Znao je da se jo
nije konano odluio.
Klint je volio Uniju, a sjeao se kako mu je otac govorio i predviao da e jednom
doi do rata izmeu Sjevera i Juga. Cesto mu je spominjao da su oni Sjevernjaci i
da znaju svoju dunost prema svojoj zemlji, koju vole. Klint se nikako nije slagao s
miljenjem Kua i Maksvela, da je vozarska sluba isto to i sluba vojnika u vojsci,
te je namjeravao da o tome govori s Kitom Karsonom.
Poelio je da bude sam i odetao preko panjaka podalje od kua na ranu, preao
preko breuljka i osjetio olakanje, kad vie nije vidio ni kua, ni vozara, ni
Indijanaca, ni logora. Na maloj uzviici pred sobom ugledao je usamljen kedar, te
nastavi etnju, uspne se na tu glavicu i sjedne pod stablo da razmilja. Odatle se

lijepo vidjelo zelenosivo prostranstvo Maksvelova rana, a dalje ga je pogled vodio

k bijelocrnoj zemlji, k udesnim visoravnima Novog Meksika.
Prema sjeveru leale su planine Roki Mauntins, iji su vrhovi bili pod snijegom,
ispod njih se sputali mramorni nagibi i strmine sve do pojasa uma, a onda
naizmjenino ume i udoli prelazili na sve blae i otvorene panjake. Klint je uivao
u istom svjeem zraku ovog sunanog majskog dana, svjeini koja je dolazila sa
planina. Dosada jo nije imao prilike da bolje upozna planine, a volio ih je gledati iz
daljine.
Prema jugu i istoku, tamo preko kedrova i borovih bregova protezalo se plavo
zamagljeno prostranstvo daleko u daljini, u prazno. Tamo je bila prerija sa svojom
arobnom ljepotom i privlanou. Istina, Klint je volio planine, ali preriju, tu
njegovu preriju volio je nadasve, pa i sad gledajui tu otvorenu, sad istu, a posle
valovitu ravnicu, nije mogao a da opet ne osjeti svu ljubav za nju.
Klint ni sam nije bio svjestan, nije znao da se nalazi u odsudnom trenutku svog
ivota. Neizrecivom i ogromnom snagom privlaila ga prerija
svojim purpurnim obrisom i talasastim travnjacima, vrbovim i topolovim umama,
da, zvala ga je ta domovina bufala i divljaka. Pa ipak, iz glave mu nije izlazila misao
da on mora to ostaviti zbog svoje zemlje, svoje prave velike domovine, ako ga ona
zatreba i da se bori za nju. On nije imao ni doma, ni roaka, osim neke daljnje
rodbine u Ili"noisu, koje ak nije dobro ni poznavao. Nije imao za koga da se brine,
ni za koga da radi. Eh, da nije mala Mej Bel iezla i izgubila se!
Zamiljao je sam malu Mej kao djevojku od esnaest godina, ljepoticu... ali morao
je u sebi potisnuti ta tuna i lijepa sjeanja.
A ako poe u rat i ostane iv, mogao bi se opet vratiti na granicu. Ako ve mora
poginuti, bolje da pogine od pobunjenika na Istoku, nego da ga ubiju divljaci na
Zapadu. Klint je razmiljao o cijeloj toj stvari gledajui s obadvije strane. Bilo bi,
zaista, strano za njega ubijati bijelce koji mu nita naao nisu uinili. A sama
pomisao, ubijati Indijance, zagrijala bi mu krv u ilama i natjerala je u glavu.
Moda bi se i on, kad odraste, mogao sprijateljiti s indijancima kao i Maksvel? Ne!
Maksvelu nisu Komani ubili majku, oca, druga i dragu djevojicu koje je volio.
Konano prestade razmiljati o tom zamrenom pitanju rata i vozarstva, Istoka i
Zapada, svoje dunosti i rada. Oslukivao je hujanje vjetra i utanje kedrovog lia
nad glavom, taj udni, a ugodan zvuk, koji je za njega uvijek bio kao najljepa
glazba! Sluao je, motrio i gledao, prema planinama i daljini.
Upravo se nad jednim snjenim vrhom raistili oblaci, pokazalo se plavetnilo neba,
a za nekoliko trenutaka opet naie oblak i pokrije ga.
Slika planine u daljini mijenjala se sa suncem i oblacima. S vremena na vrijeme po
padinama bi prola tamna sjenka, a onda bi opet sunce obasjalo nagibe, da stvori
drugu jo ljepu sliku. Za njega su te planine bile divlje i nepoznato karstvo. Trafl
peri, lovci i Indijanci prodrli su u tu tvravu, car] stvo gudura, klisura i poumljenih
udola i odande donisili krzna.
Kao i uvijek, Klint se u svojim mislima vraao u nizinu. Eto, pred njim je leala
sivkastozetena trava, koja se njihala na vjetru. Tamo dalje dizali su ise blagi, sivi
breljuci, goli, neki obrasli kedrovinom...
Satima je Klint razmiljao i nita nije odluio. Bio je svjestan da ga je Zapad
privukao i zarobio
za cijeli ivot.
Vratio se na ran oko podne, a tada je tamo bilo najvie ivahnosti i kretanja. Na
irokoj stazi od kue do duana, u dvoritu, trijemu, posvuda su bili aroliki
Indijanci, Meksikanci i vozari iz karavana. One Dadetove lako je bilo prepoznati,
osobito Teksaane. S njima su bile i ene i djeca. Njih su sa zanimanjem gledali svi,
a osobito Indijanci i traperi.
U duanu je opet oivjelo. Klint se umijeao meu muterije i zapazio je nekog
visokog Teksaana, dugonju preko dva metra, plave kose i oiju, pravi tip pionira.
Klint nije bio niska rasta, ali se prema ovakvima osjeao kao patuljak.

Na vreama s robom sjedila su dva upava djeaka, moglo im je biti pet do sedam
godina i uivali jedui slatkie. Klinta je zabavljalo gledati ih, te mu pade na pamet
kako su ova djeca daleko od svake pomisli na rat, opasnsti i tegobe koji i njima
prijete ovde na granici.
Kako si braco? upita Klint jednog. No ovaj je imao puna usta i nije mogao
odgovoriti, samo se smijuljio.
Zatim Klint kriomice pogleda na dvije mlade ene, koje su neto kupovale. Zastao
je da slua. Bile su uzbuene i" sretne sad na ovom lijepom i sigurnom mjestu,
daleko od svih jada i tekoa pionirskog ivota, koje su i njih sigurno ekale.
Iznenada i neke druge mlade ene uoe u duan, sigurno su i one bile iz
teksakog karavana. Dosada Klint jo nije vidio na okupu toliko mladih ena i
djevojaka. Bilo ih je devet! Neto ga vuklo da razgovara s njima, no, bio je stidljiv i
nije znao iskoristiti priliku koju su mu one pruale svojim ljubaznim pogledima.
Ipak je shvatio da ga gledaju, jer ih je zanimala njegova kona odjea i pitolj za
pojasom.
Jedna se smijuckala, pa e glasnije svojoj drugarici: Ovo je traper, zar nije
zgodan?
Klint pocrveni i malo se povue. Laskalo mu je to su ga smatrale traperom, ali
drugi dio komplimenta malo ga je zbunio, pa pomisli da mu je najbolje da ode iz
duana.
Okrenuo se da poe i pogled mu se sretne sa dva lijepa crna oka koja ga upravo
oinue.
U duan je ula mlada djevojika u pratnji postarije ene i mlada uzrasna ovjeka,
takoe iz Texasa.
Djevojka se malo trgla, vjerovatno se prestraila to se Klint umalp nije sudario s
njom.
Ta, pazite malo, vi traperi! ree Klintu taj Teksaan svojim razvuenim
junjakim naglaskom, koji je Klint ve poznavao.
Klint je promrmljao i ispriavao se, ali nije iziao iz duana, ve samo stao u
stranu. Omuhavao se
meu muterijama i otraga gledao na te ene i djevojke iz teksake grupe.
Obuzimalo ga je neko neobino uvstvo.
Opet je uoio onu djevojku crnih oiju. Imala je na glavi eiri privezan vrpcom
ispod brade i nosila iroku i dugaku plavu haljinu koja joj nije mogla sakriti lijepi
lik i draest. Ispod eiria sputali su se krasni smei uvojci. Ona nije kupovala i
oevidno je bilo da je samo dola u duan s ono dvoje starijih. Teksaan se nekako
stalno lijepio uz nju, kao da eli pokazati da mu je to djevojka, a ona se nekako
ustezala i povlaila, to je Klint dobro uoio.
Okrenula je glavu i Klint je uspio da joj bolje vidi lijep i plemenit profil tamnozlatne
puti s jedva primjetnim prirodnim rumenilom na obrazima. Sad se i ona ogleda i
Klint joj je dobro vidio cijelo lice. Bilo je to ne samo lijepo lice, ve mu se uinilo
nekako udno poznatim, kao da ga je u snu
vidio.
Potrajalo je to samo trenutak, a Klint se ve ohladio i za sebe zakljuio da je
romantina budala. Ve godinama nije, uopte, progovorio ni sa jednom djevojkom.
Ponovno je krenuo k vratima, ali ga opet neto zadra. elio je da jo jednom vidi
njeno lice. Naljutio se sam na sebe i pomislio, ta se on ima brinuti za neku lijepu
djevojku? Uostalom, ko i ta bi mu ona bila? Sluajno ju je u prolazu vidio i nita
vie.
Doao je do vrata i opet zastao. Ljudi izmeu nj^ i njega su se tog trenutka razili i
uklonili u stranu, te on jo jednom vie nagonski baci pogled prema njoj i primeti
da ga ona netremice, gotovo ukoeno gleda otvorivi ak malo usta. Kad je
prijinijetila da joj je Klint uhvatio pogled, pocrveinjela je tako da su joj obrazi bili
rumeni gotovo kao i usne. Spustila je pogled, ali opet die oi, tnije se smijala.
Gledala ga je ozbiljno, ispitljivo. Klint je zaboravio da je htio izai iz duana.
Mokasini su mu postali teki kao od olova. Pogled mu je stao lutati okolo, ali ga je

neto privlailo djevojci kao magnet. I djevojka je gledala njega, ali sad posve
drukije. Lice joj je problijedjelo, njene oi gledale su upitno, zamiljeno. Klintu je
srce zastalo. Ova djevojka ga gleda udno, neobino, kao to ga nikad ne bi gledala
nijedna ena.
Uinilo mu se kao da mu je djevojka htjela prii i vidio je kako je njen pratilac
zadrava. Vidio je kako je pokazala rukom prema njemu. Djevojka se nije dala
upokoriti, te su se neto objanjavali. Klint bi bio dao ne znam ta da je mogao uti
njihovo raspravljanje. Moda joj je ovaj Teksaanin brat, mislio je Klint, ali uza sve
to u njemu se probudila nerazumljiva antipatija prema tom ovjeku.
Sad Klint polako poe prema djevojci. Znao je ta radi, ali nije znao zato to radi.
Ako bi ga ova djevojka jo jednom pogledala, podsvjesno je strahovao i osjeao da
tada vie nee moi vladati sobom.
I djevojka ga opet pogledala. Klint joj je bio ve tako blizu da je u njenim oima
razabirao pitanje. Njene oi su ga upravo probadale.
U tom trenu proe pored nje jedan od Kuovih vozara, Sam Black koji je izlazio iz
duana. Djevojka ga zaustavi, ali je istovremeno i Teksaanin uhvatio za ruku.
Pustite me, ree ona jasno i odluno i stane pred vozara. Klint nije razumio njene
rijei, no
znao je da govori o njemu. Neka strahovita neizvjesnost stegla mu grudi.
Sam Black je sluao to mu djevojka ree, pa se okrene Klintu i naceri se.
Mislite li, gospoice, onog momka u konoj koulji? upita Sam tako glasno da su
ga svi u duanu uli.
Djevojka kimne i lice joj se opet oblije rumenilom.
Svakako da ga znam. On je iz moje drube. To je Baf Belmet.
Djevojka upola krikne i ne stie na vrijeme rukom pokriti usta. Oi joj se
razrogaie, potamnie i ukoie na Klintu, dok on jo nije shvatao ta se deava.
Srce mu je uzdrhtalo.
Djevojka poe polako prilazit Klintu gledajui ga sad svojim sjajnim oima u kojima
se vidjela nada zajedno s ushienjem i strahom.
Baf Belmet... ko ste vi? proapta ona. Je li to vae pravo ime?
Baf mi je nadimak, a ja se zovem Klint, promuca on.
Ona isprui drhtavu ruku kao da e ga dotai, ali joj se ruka vrati na grudi. S lica
joj nestade rumenila, problijedjela je kao papir, pa e drhtavim glasom:
Klinte, zar me ne poznaje?
Ma te oi, taj glas, ne vjerujui i zapanjeno izusti Klint.
Oh, ipak se ti sjea mene, povie ona i na oi joj udarie suze.
Gospoice, vi ste kao, vi ste slini, oh Boe, vi ne biste mogli biti!...
Da, mogu, mogu, provali iz nje, ja sam Mej Bel!
Klint ni sam nije znao, kako mu se Mej na la u naruju. Stegnuo ju je na svoje
grudi. Srca su im snano kucala jedno uz drugo. Svoje lice njeno je prislonio uz
njenu kosu, a zatim uz njeno od suza vlano lice.
Ona se vrsto privila uz njega drei ga rukama za ramena.
Klinte! Klinte! Hvala Bogu! Znala sam da si iv!
A ja sam mislio da si ti davno mrtva, promrmlja Klint kao u snu.
iva sam, iva, aptala mu je ona uz sam njean poljubac.
No Klintov san bio je odmah prekinut. Neka vrsta ruka grubo ga je zgrabila za
rame i odgurnula od lijepe Mej, te bi pao da ga nisu zadrali sanduci koji su mu bili
s lea. U isti tren nestade Klintu magle pred oima. On se osvijesti i u oima mu
bijesnu gnjev.
Onaj Teksaanin ga je odgurnuo. Klint spazi bjegove plave oi ispunjene bijesom i u
isti tren ga aka udari po ustima, da je opet oteturao natrag. Opet se oslonio na
sanduke. Od iznenadne boli pomijeane s ostalim uvrstvima gotovo posve klonu
nemono.
Iz mnotva koje ih je okruilo izie pleat ovjek, koji stade ispred Klinta gledajui
u Teksaanina.
Klint je prepoznao glas kapetana Kua. Iza njega se pojavio i Maksvel.

Ja sam Maksvel, ree ovaj mirnim i odlunim glasom. Ovaj mladi je moj gost.
Zato ste
ga udarili?
Teksaanin se nije ni zbunio ni uplaio. Prezrivo je gledao na Kua i Makshela. s
Ako vas ba zanima, opalio sam mu jednu po njegovu lijepom licu
Jo nije ni dovrio reenicu, a Ku ga tako estoko udari ispod eljusti da se
opruio po zemlji. Tek sad je Ku opazio djevojku, koja je stajala irom otvorenih
oiju, blijeda i gledala as Klinta, as Teksaanina koji je leao na zemlji. U
prostranom duanu nije se moglo uti ni glasa, samo koraci ljudi koji su se
natiskivali sve blie.
Ku otro pogleda djevojku i sagne se da
je bolje promotri.
A to se desilo zbog vas, djevojko? ree Ku i rukom pokaza na Klinta. Da,
gospodine, promuca ona. ujte, ja bih vas odnekle morao poznavati? Ku e
prizvukom velike znatielje i pomalo zbunjeno.
Moda me poznajete, odvrati ona. Ja vas znam, vi ste gospodin dim Ku.
Za ime boje povie Ku prihvativi pruenu ruku. E, sad znam... Va glas
pristaje vaim oima. Ne zaboravljam lako. Ta vi ste ona mala djevojica, koja je
prije mnogo godina napustila moj karavan u Coucil Grovu. Kerkica Sama Bela, je
li?
Da, ja sam Mej Bel, uz tuan osmijeh odvrati ona.
Mala Mej Bel ponovno uskrsnula, a mi smo mislili da je ona ve odavno mrtva.
Narasli ste u hiladu enu i vidi ti nje, kako je lijepa! A, Boga mi, jo se nikad nisam
ovako obradovao!
U meuvremenu teksaanin je doao k sebi i stao na noge. Ovakav razvoj stvari
nije mu se
sviao.
Maksvel ga uhvati za ramena, okrene k sebi
i upita:
Strane, jo niste objasnili, zato ste napali
mog gosta.
Teksaaninovo lice poprimi zloban izraz, pogledom punim mrnje, osine Klinta i
bez rijei izvue se kroz mnotvo iz duana.
Maksvel, ree Ku povukavi lijepu Mej za ruku tako da je stala pred pukovnika,
ovo je jedno od rijetkih iznenaenja na Zapadu. Prije mnogo godina otac ove
djevojke prikljuio se mom karavanu u Independensu. Iste godine su vozili sa
mnom Baf i njegov otac. Vozar Bel napustio nas je u Konsil Grovu i krenuo natrag
na istok. Belovu drubu poubijali su Indijanci, sve do jednoga, a za njgovu kerku
uli smo da su je odveli. Eh, ta mala Mej, to je ova lijepa djevojka ovde. Maksvel
joj se udvorno nakloni i prijateljski objema akama stisne njenu malu ruku.
Gospoice Bel, iskreno se radujem to sam vas upoznao. Zaista, ovde na granici
se tako lijepo iznenaenje ne doivljava esto.
Hvala vam gospodine, odvrati djevojka
stidljivo.
Baf, gdje si, doi, veselo e Ku.
I dok se Klint provlaio izmeu ljudi mijenjajui boju lica, Ku nastavi:
Deoko, eto sad vidim vas dvoje, a znam kad ste bili mali, pa vas dvoje, ja ba
mislim
Ku nije znao kako bi rekao ono to je elio i mislio rei za njih dvoje. Klint se
premjetao s noge na nogu, jezik mu se prilijepio za nepce i uopte nije znao to bi
kazao. Maksvel je shvatio, pa se nasmijao i obgrlio Klinta oko ramena. Onda Mej
priskoi u pomo Klintu.
Ja... ja sam najprije vidjela Klinta napolju, poe ona dobivi malo vie rumenila u
licu, i udila sam se i pitala odakle poznajem tog mladia, kako, zato Vidjela sam
ga opet ovde u duanu i prepoznala, ali se jo uvijek nisam usudila povjerovati
svojim oima. Gledala sam ga, Pitala sam jednog vozara, te mi on ree da je to Baf

Belmet. Pohrlila sam Klintu i ne znam kako se to dogodilo, ali je Li gurnuo i udario
Klinta.
Auh, sad mi je stvar jasnija. ao mi je to sam maznuo tog Lija. Ali ja vas nisam
vidio niti gledao u vas, pa ako sam ga i udario, ta mogu, on je udario Bafa, a Baf
mi je kao sin.
Ku je ovim rijeima malo oteao ve ionako dosta munu situaciju, te se Klint jo
vie smeo i gotovo stidio. Djevojka je opet problijedjela ba onako, kao kad ju je
Klint gledao nijemim ispitIjivim pogledom. Maksvel vidje kako situacija biva sve
munija, pa da ih izvue iz neprilike, sagnu se k Mej i potiho upita: Svakako ste se
vi i Baf obradovali to ste se vidjeli i prepoznali. Da li je taj Li imao ikakvog prava
da vas razdvoji i udari Bafa?
Ne, odgovori ona odsjeno i glasno. U tom trenu skrenula je pogled s Klinta k
Maksvelu i
malo pocrvenjela, tako da se blijeda ozbiljnost njena lica unekoliko izgubila.
Onda dobro, opee Ku. Rauna su izravnani i pitanje rijeeno. Nego, s kim ste
doli? Sa svojim dobrim i dragim prijateljima, koji su mi sve na svijetu, ree Mej
i ogleda se po duanu. Ljudi koji su ih okruivali i promatrali s panjom, sad se
okrenue i poee razilaziti. Jedna punaka mamica nasmijanih i rumenih obraza
oito je ekala samo taj trenutak.
Evo nas, Mej, veselo e ona i laktom gurne mukarca pored sebe.
Mej se okrene od vozara, pohrli toj eni dobroudnog lica i zagrli je. Sad prioe i
ostali i Mej pone redom: Ovo je gospodin Ku, ovo je njegov prijatelj gospodin
Maksvel... a ovo je Klint!
Gospodo, ja sam Sarah Klement i milo mi je to sam vas sve upoznala... vae ime,
dim Ku, sluam ve mnogo godina i za vae ime, gospodine Maksvele, znam... a
to je taj deko koji se tamo u preriji igrao s mojom Mej? To je Klint Belmet.
Ona prui ruku i Klintu i promotri ga iskusnim pogledom ene koja zna ocijeniti
mukarce: Niste vie onaj deko o kom mi je Mej mnogo priala. Sada ste ve
pravi momak. Vae lice mi se svia.
Klint je neto promrmljao, ni sam ne znajui ta.
Sad povikne Maksvel: Klement! Sarah Klement! Jeste li vi to u rodu s onim
Halom Klementom, koji je sa mnom sluio u Meksikanskom ratu, a kasnije kod
teksakih jahaa?
Visoki teksaanin koji se dosad drao po strani, pristupi, zabaci svoj iroki
sombrero i pokaza upadljivo lice, koje ba nije bilo lako zaboraviti.
Zdravo da ste, kapetane, ree Teksaanin i polako prui ruku.
Sto mu gromova! Hali Klement! Kakva srea! Toliko se glasno radovao Maksvel i
tako ga srdano zagrlio, da su se svi okolo udili, jer su Maksvela poznavali kao
ozbiljna, hladna i dostojanstvena graniara.
dime, Baf, okrene se Maksvel, stisnite ruku mom starom ratnom drugu... Onda
je s nama bio i Kit Karson... To su bila vremena! Ma, ljudi, to je ve i odvie lijepo
da gotovo ovjek i ne vjeruje. Molim vas, svi na veeru k meni, dovedite moje
prijatelje, to emo proslaviti!
A, to se toga tie, nas ne morate dvaput zvati, glasno i smijui se ree Ku, te
uhvati Mej za ruku. Oprostite djevojice, ja sam vraki znatieljan i volio bih uti
ta se to sve ovih godina deavalo s vama.
Pa, ba nema mnogo novosti, odvrati Mej i tog trena oi joj izgube sjaj. Indijanci
su nas napali u mrklu no, ja sam pobjegla na rijeku i sakrila se u grmlje na obali.
Nisu me nali. U zoru sam izila i od logora vidjela samo zgarite i mrtvace koji su
leali naokolo. Od bola i straha potrala sam kao luda u preriju. Jedam konjanik
izvia me opazio. Njegov karavan je pristizao, te me uzeo k sebi na sedlo i odnio u
svoj karavan.. Svi su bili jiobri prema meni. Odveli su me u Texas. Gospoa
Klement uzela me k sebi i othranila. Ona mi je druga majka. Ila sam u kolu,
odrasla sam i evo me sad ovde meu vama!
O, nemojte tako skromno, nato e Ku. Ima tu ta za priati i sluati. A sad jo
jedno pitanje, djevojko! ko vam je taj momak Li?

Zove se Mardok. Nisam ga u Texasu ni poznavala.

Gospoa Klement je oigledno smatrala svojom dunou da se umijea: Znate,
gospodine Ku, ovaj Mardok se prikljuio nama u Pan Handleu. Nije uopte vozar.
Rekao je da e na Zapadu kupovati koe. O sebi nije mnogo priao, tek toliko kao i
drugi ljudi na putu. Mi ga nismo ni pitali. Bio je uljudan i vladao se pristojno prema
enama. Pravo da vam kaem, meni se bio svidio, a pomalo i naoj Mej. Mom muu
se nije nimalo svidio. Znate, mladi se zaljubio u Mej, kako to ve biva, pa je sad
prokleto ljubomoran. Eto, to je bio razlog ovog neugodnog sluaja ovde.
Maksvel povede cijelo drutvo na veeru. Klint i Mej ostadoe i pooe zadnji. im
je iziao iz duana i izmakao pogledima znatieljnika, Klint se poe pomalo
oslobaati svoje smetenosti i osjeaja ponienja, ali mu je jo uvijek bilo teko da
jprogovori ijednu rije.
Mej je ila uz njega. Njena glava sizala mu je do ramena. udno mu je izgledala.
Dosada ju "je uvijek zamiljao kao malu Mej, a sad je slika o njoj drukija... mala
Mej je zaista ieznula. Kradomice ju je pogledavao i vidio kako usiljeno gleda
preda se. Na licu joj je bilo lako rumenilo. Uz put mu je govorla o vremenu,
putovanju, Indijancima, a Klint je odgovarao i potvrivao, ni sam ne znajui to
zapravo govori.
Iako su se, zaista, mnogo obradovali ovom susretu, ta... vezale su ih uspomene i
radosti iz djetinjstva, sad poee shvatati da su jedno drugome strani.
Mada kradomice, Klint je opet pogleda malo slobodnije. Ona okrene glavu i uhvati
mu pogled. Neto ih je uzbuivalo. Klintova stidljivost je malko popustila i on poe
da se bori da savlada zbrku u glavi. inilo mu se da bi se pokazao glupanom, ako bi
govorio o sebi kao vozaru, ovjeku s prerije. Pa ni sada se jo nije sredio kako bi
trebalo.
Mej je poela govoriti s oduevljenjem, ali joj se izrazi nekako izgubie i izblijedie.
Klint se uzalud muio, nikako da zapone takav razgovor.
Dolazak u kuu na ranu spasio ih je od neeg neugodnog, gotovo bolnog.
Da sjednemo u trijem, dok malo ne zahladi, predloi Maksvel.
Tog trenutka nestade mune situacije izmeu Klinta i Mej. Ona, Hali Klement i
gospoa Klement bili su u sreditu panje te veeri. Maksvel je upravo sjao od
veselja i mnogo se radovao to su mu doli. Vidjelo se na njemu da je ovaj sastanak
sa starim ratnim drugom izazvao ugodne i uzbudljive uspomene, a moda i alosne
i potresne. Upoznao je Mej i Klementove s mnogim oficirima, izviaima, lovcima i
traperima, te i s nekoliko indijanskih poglavica.
Jedan od ovih, Usamljeni Vuk, poglavica plemena Ute, najvie je imponirao maloj
Mej. Taj ponosni ratnik drao se vrlo dostojanstveno. Maksvel je s njim neto
govorio indijanskim jezikom. Poglavica podie polako ruku, te se moglo po kretnji
naslutiti znaenje onog to je htio rei. A to je znailo: Jao si ga onome ko nanese
nepravdu crvenom i uvredu bijelom ovjeku.
Usamljeni Vuk prui ruku u koju Mej malo oklijevajui stavi svoju ruicu.
Pozdravljam vas, ree on dubokim, neugodnim glasom. Bio je vrlo visok, te je
sagnuo svoju perjem okienu, glavu. Po crtama njegova lukavog lica mogla se
zakljuiti njegova starost. Oi su mu davale veoma inteligentan izraz.
Mej ga takoe pozdravi, mada je za nju bio muan ovakav izravan susret s
Indijancima, ali je vidjela da je ovaj Ute Maksvelov prijatelj i kao takav vrijedan
potovanja.
Otac, majka,.. nema?
Da. Nemam roditelje, odgovori Mej.
Koliko godina ima? dalje e poglavica.
esnaest.
Udana?
Ah, ne, ree Mej iznenaeno i popusti malo u svojoj suzdrljivosti.
Bijela ovjek spor. A ti hoe udati za veliki poglavica? ozbiljno ree Usamljeni
Vuk.

Maksvel prasnu u smijeh. Poglavica je i dalje zadrao ozbiljan izraz lica, ali se
vidjelo da ima smisla za humor.
Vi mene prosite, Usamljeni Vue? upita Mej smijui se i pored svoje zbunjenosti.
Meni sviati bijela ena. Hvala vam. Ja ja vam moram rei ne.
Poglavica ispusti njenu ruku, okrene se Maksvelu i izmijeni nekoliko rijei, te se
ukloni sporim, tekim korakom.
Vidite, Mej, dobili ste enidbenu ponudu, zar ne? aljivo e Maksvel.
ujte, gospidine Maksvel, pa on, valjda, ne misli ozbiljno? upita Mej vragoljasto
gledajui svojm sjajnim oima i smijui se.

Usamljeni Vuk bio je dobre volje, ali on je ipak mislio malo i na enidbu, odgovori
Maksvel. Taj stari Indijanac je bistra glava. Kad bi samo i drugi bili kao on...
Napravio vam je kompliment, djevojko! uli ste i sami kako vam je rekao da ste
lijepa ena i da e se bijeli momci tui zbog vas.
Zaista mi to laska, ree Mej.
Nato prie i umijea se Ku: Ja, kao mislim, tu bi imao i moj Baf neto rei. Ove
rijei skrenue panju na njegova mladog tienika.
Na ove rijei Klint osjeti neku duboku unutranju radost koja mu potisne
zbunjenost.
Hajde, govori mome, pozva ga Maksvel izazivajui ga tonom prijateljske
znatielje.
Pa eto, imau neto, odgovori Klint, izgovarajui to smiljeno i gledajui u Mej,
koja je sjedila irom otvorenih oiju i malko otvorenih usta. No, samo trenutak
posle ovoga Klint poeli da se otvori zemlja i da ga proguta. No Mej Bel ga je
spasila i primila na sebe svu teinu situacije, pri emu je veoma pocrvenjela.
Klintov strah opet ieznu. On se odjednom sabrao. Sjetio se da je on ne samo volio
malu Mej svojim djetinjim srcem, ve takoe da su se jedno drugom obeali. Sad je
i ona bila prisiljena da se sjeti toga. Ovo se odraavalo na njenu lijepom licu. Nije
dala nikakav nagao odgovor, nije ak ni pokuala da kroz smijeh, odbije. Bila je
vrlo prisebna. Izdrala je izazivanje i ak se takoe poela smijati na svoj raun. Ali
nijednom nije podigla oi da poglda Klinta.
Utoprioe dva oficira koje Maksvel predstavi drutvu. Tog trena Klintovo
samopouzdanje
i sigurnost, koja mu se bila poela pomalo vraati, iezmu. Jedan oficir bio je mlad
porunik, imenom Klejborn, lijep, uglaen, mladi. Vidjelo se na njemu da je oficir
izaao iz kole, iz akademije West Point. Pokazivao je jasno i primjetno divljenje
prema lijepom spolu. Posjedovao je mnoga svojstva na kojima mu je Klint zavidio, a
osobito lakou, umilnost i manire, kakve nikad nije mogao imati ovjek sa prerije.
Lijepoj Mej Bel je, nesumnjivo, bilo drago njegovo drutvo. Poklonila mu je svoju
punu panju, smijeila mu se i sluala njegove tihe rijei komplimente, moda
udvaranje, te je sputala pogled crvenei se u licu jo vie nego s Klintom.
Gledajui ovo, Klinta obuzee i ogorie neka nova nepodnoljiva osjeanja. U
prvom trenutku pogodio ga otar ubod od saznanja da je to stvarnost, da, stvarnost
da Mej Bel pripada njemu. Moda ona, zapravo, voli, ljubi nekog drugog ovjeka, a
ne njega. Ta pomisao mu se uini svetogrem. A on, zar da ne bude odan njoj, da,
lijepoj Mej! A eto, pred oima mu je jasan dokaz te ljepote. Ona je izgledala divno!
U njemu se probudi nova, strasna enja. Da, on je bio samo djeak koji se nekad
igrao s njom u djetinjstvu, a sad je ona visoko iznad njega.
Odjednom je osjetio kao da je iz svog snatranja, enje, nade, pao u ponor.
Odmakao se od drutva, jer nije vie mogao gledati i podnijeti, kako je njegovu Mej
potpuno zaokupio i oarao ovaj mladi vojnik. Otiao je na suprotni kraj trijema.
Neka unutranja bol razdirala mu grudi. Sta ga je to muilo? Stara bol i patnja iz
prolosti, crni oaj iz tih dana. Jo jae ga obuzela bol, estoka i divlja.

Klint je gledao preko sivog divljeg prostranstva, tamo daleko gdje je valovita
istina prelazila u kedrove ume, a zatim se dizala prema crnom prelazu izmeu
planina i dalje gubila u purpunom obzorju. Sva ta ljepota, velianstvenost,
jednolinost beskrajne prerije, sve te muke koje je proao i podnio, sve to zajedno
govorilo mu je da je sada doao do najvee boli i najvee radosti koju mukarac
moe doivjeti do osjeanja ljubavi prema eni. Volio je malu Mej jo od onog
asa kad su se sreli na potoku, a kroza sve napore, borbu i patnju ta ljubav je samo
rasla, jaala, zaokupila mu srce i duu.
Sunce je ve bilo zalo, a Klint je jo uvijek stajao naslonjen na ogradu trijema
bludei oima po sivoj daljim, obuzet bolom svoje due. Tu ga je naao Ku i
odvukao u blagovaonicu.
Climt se uplaio od novih iskuenja, no u ovoj ogromnoj prostoriji bilo je prilino
tamno, agor gostiju malo ga je ohrabrio, te se ponadao da ga niko nee ni
primetiti niti obraati panju na njega. Bilo je mnogo gostiju koje uopte nije ni
poznavao. Prisiljavao se da ne gleda u Mej, jer e s njom sigurno biti onaj privlani
mladi oficir i ona e se s njim zabavljati. No, uvidio je da ne bi imalo smisla ba
potpuno se povui, te zato podie oi i stane razgledavati dvoranu. Za duim
stolom su ve sjedili poglavice, izviai, traperi i lovci, do njih vozari i drugi. Grupa
vojnika sjedila je zajedno. Klint pogleda prema elu stola i vidje poasne
Maksvelove goste te veeri. Nekoliko gospoa iz Dadetova karavana, bila je tu i
gospoa Klement, sjedile su lijevo od Maksvela, a Mej b,el dobila je poasno mjesto
desno od njega. Skinula je eiri i izgledala divno.
Klint se zaudio kad je vidio da je mjesto do same Mej prazno. Pomislio je da je to
mjesto rezervirano za porunika Klejborna. Klint poeli da pobjegne i kakav je bio
kukavica to bi i uinio da ga Ku nije silom gurao napred.
uje ti, tvrda tikvo, ono prazno mjesto je za tebe, ree mu Ku i potisne ga
nekoliko koraka. Uto ga primeti Maksvel i rukom mu pokae na mjesto do Mej.
Klint je savladao svoju nespretnost i sjeo do nje. Skupio je svu svoju snagu, drhtave
ruke stavio meu koljena i zagledao se u svoj tanjur.
Uza sve to bio je na muci zbog njene prisutnosti. Sjedili su na klupama, a poto je
bilo mnogo gostiju, morali su se malo stisnuti. Osjetio je da ga dodiruje njen lakat,
to ga je uzbuivalo i zbunjivalo, te u svom oaju pomisli da skoi i pobjegne.
Djevojska je poela odmah vrlo ljubazno govoriti Klintu, bila je susretljiva i paljiva,
ali Klint je ostao i nadalje ojaen. uo je njen veseo glas, ali nije razabirao ta
govori. Ispod oka je primi" jetio da ga ona paljivo promatra, vie ga gledala s
nekom zabrinutou. Sigurno ga izdao izraz lica, kao uvijek kad se glupo i smeteno
drao.
Nije li ovo prekrasno, Klinte? apnu mu ona priljubivi mu se jo blie.
On je potvrdno kimnuo i promrmljao neto bez veze.
Tako si blijed.
Jedva je shvatio to mu je rekla. inilo mu se da svi za stolom govore u isti mah.
Kako ti to izgleda, Klinte? natavi ona, a ta njezina njena briga samo je jo
poveavala nje

govu muku. Sad ve nije imao kud, jer ona opet upita:
ta je s tobom?
Nije mi dobno, odgovori Klint.
I zato si htio pobjei?
Da.
Mej nije poputala. A to te boli? Zato tako jadno izgleda? Daj mi ruku!
U tom trenu Maksvel pokuca jako po stolu. Svi su utiali. Uza sve njegovo
dostojanstvo, na licu mu se vidjelo da se od srca raduje to je mogao pozdraviti
goste za svojim stolom, tu na granici, gdje se ispisivala povijest Zapada, a i ovaj
skup i taj stol bili su djeli tog Zapada.
Dragi moji gosti, poe Maksvel svojim zvunim glasom, evo ima nas ovde stotinu
i dvadeset, koliko jo nikad nije bilo za ovim stolom na Maksvelovu ranu. Ja se
time ponosim i od srca se radujem to vas mogu ovde pozdraviti. Mi koji ivimo
ovde elimo pokazati naim dragim novodolim prijateljima dvije stvari, prvo svoju
gostoljubivost, gostoljubivost naeg Zapada, a drugo da svi Indijanci nisu isti, ne,
svi oni ne skalpiraju, ve su ljudi kao i mi. Hou da podvuem znaenje vae
prisutnosti ovde, te vas u to ime jo srdanije i iskrenije pozravljam i elim
dobrodolicu vama avangardi maseljenika, koji e naseliti ovaj na Zapad. Da, ovaj
na bogat i divlji Zapad, kojeg ete i vi, pored svih tekoa i muka, isto tako
zavoljeti kao to ga i ja volim.
Maksvel zastade za trenutak, kao da je elio da ove rijei to due odzvanjaju u uhu
sluatelja ili je, moda, htio da se pripremi za izlaganje svojih daljih misli. U
svakom sluaju s njegova je
lica zraila ista i iskrena dobrohotnost, a oni koji su sjedili blie k njemu mogli su
nazrijeti da se iza njegove vanjtine krije neka prikrivena zabrinutost.
Na poasni gost je gospoica Mej Bel, evo je ovde desno pored mene, nastavi
Maksvel. Ona je rodom dola iz ohaja jo kad je bila dijete od deset godina. Tad su
se njeni roditelji prikljuili karavanu dima Kua tamo u Independensu godine. No,
oni su napustili taj karavan i krenuli natrag. Bez sumnje, bili su obeshrabreni
opasnostima i strahotama ove granice. I nije udo. Na povratku je mala Mej
izgubila roditelje. I to je opet ona stara, stara pria sa granice, krvava i bolna.
Prepad i pokolj. Mej se bila sakrila u grmlju na obali rijeke i spasila se. Sledeeg
dana nali su je iseljenici koji su putovali u Texas. Pa ipak se maloj Mej tad ukazala
srea, jer se namjerila i dola pod skrb i oinsko srce Hala Klementa, starog mog
ratnog druga s prerije, izvrsnog vojnika, borca i jahaa, to mi sve nazivamo i
podrazumijevamo pod imenom graniara Ponekad nam se ini da nas Bog
zaboravlja, ali ja mislim da to nije tako. I Bog nije zaboravio malu Mej Bel. Ona je
takoe dola na Zapad da doprinese svoj prilog zajedno s nama. S njom je dola i
gospoa Klement, koja joj je bila i ostala druga majka, dole su takoe i druge ene
iz plemenitog teksakog roda. Moda e vam se initi pretjeranim ako ise kae, da
Zapad nikad ne bi bio naseljen bez Teksaana. Sigurno je da Zapad ne bi nikad
pripadao Uniji da nije bilo Teksaana. A s tim u vezi moram vam rei, da mi je
teko i ao to je "dolo do rata izmeu, Sjevera i Juga. Mo
.
limo se da i to uskoro proe! Veliki Zapad e opet osjetiti snani zamah novih
putovanja i napretka. Taj Zapad treba ene pionirske ene. Nikakva glad na
svijetu nije tako strana i ne unitava ovjeka, kao glad za enom.
Maksvel opet zastade, pogladi svoju lijepu bradu i uagrenim oima pogleda goste,
sve od zadnjeg poglavice na zaelju stola pa do gore, do mlade djevojke desno od
sebe, koja je sva sjala od razdraganosti. On joj se osmjehnu i u tom osmijehu oita
se sva daleka prolost, sve radosti i sve alosti.

Maloprije sam rekao, nastavi Maksvel, da su Zapadu potrebne ene. ene

prave, vjerne i hrabre! Njegov duboki glas otro je odzvanjao. ene, koje mogu
odnijeti borbu i ustrajati... i ja mislim da e i mala Mej Bel biti takva! Eto, kad joj je
bilo deset godina, za vrijeme putovanja karavanom, kako sam vam ve rekao,
upoznala je jednog deka sjedei s njim na prerijskoj lai i zavjerila mu se... Taj na
sretni mladi prijatelj, to je taj Baf Belmet, za koga smo uli jo onda, kad nije imao
ni esnaest godina... Ovo dvoje sudbina je rastavila za mnogo godina, on je mislio
da je ona mrtva, a ona je ivjela, vjerna njemu... I sad su se opet nali. Ima li ta
ljepe od toga?. Gospoe i gospodo, poglavice, u Maksvelovoj kui se ne pije pa
vam predlaem da umjesto zdravice od srca pozdravimo malu Mej Bel.
Sakupljeno drutvo ustade i pozdravi snanim pljeskom i klicanjem, pri emu su se
osobito uli odsjeni i prodorni indijanski uzvici veselja.
Klint je bio kao slijep i gromom oinut, no ipak je osjetio da ga Mej povlai za ruku,
te usta
ne u namjeri da neto kae, ali ne progovori ni rije, a Mej ga bre^bolje povue
natrag da opet sjedne.
Prijatelji, nastavi Maksvel koji je jo uvijek stajao, mi imamo danas i rijetku ast
ovde na granici. S nama je i meu nama ovde i boji ovjek, svetenik Smit.
Veleasni, hoete li izrei svoj blagoslov?
Svetenik Smit je takoe bio krupne i snane grae, kao i mukarci oko njega, te
kad ustade i podie ruku, sve glave se pognue.
Boe, blagoslovi kruh na! Blagoslovi ovaj dsup pionira, graniara, vojnika i
Indijanaca. Blagoslovi ovo dvoje mladih ljudi, koji su rijeili da sebi osnuju dom na
Zapadu... Blagoslovi malu Mej Bel i ovog mladia koga je izabrala. Blagoslovi ih i
vodi dalje u vjernosti, nadi i slavi estite, ljubavi, kroz tegobe i iskuenja ove
granine zemlje. Amen!
Za vrijeme molitve Klint je stajao uznesen i ushien, obuzet pomijeanim uvstvom
i tolikom radou, da gotovo nije ni opazio kako ga je Mej ispod stolnjaka njeno
uhvatila za ruku i stisla {je. Osjetio je toplinu njene ruke i kucaj njena bila. Klint
nije nita rekao, ak nije ni pogledao Mej, ali je shvatio i izraavajui svoju radost i
uzbuenje takoe stisnuo njenu ruicu.
Potom Maksvel pljeskom ruku dade znak, vrata se otvorie i itav roj mladih
Meksikanaca ue s punim zdjelama tenih i finih jela koje postavie na stol pred
goste. Apetit nije nimalo zaostajao za radou i raspoloenjem drutva. Maksvel u
proelju motrio je i sluao, a na njemu se vidjelo da mu je ovaj put puna dua bila
jo punija, a bogato srce jo bogatije!

.
Sve vie su zaostajali iza starijih. Travnati nagib odsijevao je srebrnastim sjajem na
mjeseini. Dole u nizini svjetlucale su logorske vatre, a dug niz kola bijelio se
prema tamnoj pozadini, topolovoj umi. uo je lave nekog psa, a zatim kao
prkosan odgovor zavijanje kojota iza breuljka. Dek je iao Klintu za petama i
reao negodujui na lave pasa i zavijanje kojota. Na nekom neravnom mjestu na
cesti Klint primi Mej za ruku, a zatim je protiv svoje volje pusti. Kako izioe iz
Maksvelove kue, jo nisu progovorili ni dvije cijele reenice. Povremeno je Klint
morao uriti da bi odrao korak s njom. U drugoj prilici bi on, jamano, morao nju
priekati.
Hladan, mirisan zrak je godio. Dole, na potoku, kreiketale su proljetne abe, a
miris drvea mijeao se s mirisom kadulje. Sitno, tek izbilo topolovo lie jedva da
je utalo na blagom proljetnom vjetru. Mjesec se upravo izdignuo iznad tamne

crte horizonta, i izgledao jako blizu, a ipak bio tako daleko. Greben u daljini leao
je bjelkast, usamljen i lijep.
Konano je Klint uspio da se otrgne od tvrdoglave zbunjenosti, koja ga je upravo
zaluivala. Osjeao se prokleto u zbrci uvstva, misli i rijei, koje su ve trebale
izii na otvoreno. No on nije mogao da ih oslobodi i iskae.
Prolazila su kola za kolima. U ponekim kolima ula se gitara i milozvuna panska
pjesma. A onda, na Klintovu alost, stigoe do logora, gdje su ih ekali Klementovi
s drutvom.
E, pa lijepo, ba mi je drago to sam vas sve upoznao, ree Ku. Veselilo bi me
mnogo, kad biste ostali ovde neko vrijeme. Laku no.
Tad se ovaj vozar okrene Klintu i jo doda prostoduno: Baf, mislim da ne mora
uriti natrag.
Djevojka se slatko nasmije, jer je shvatila Kuovu misao i bi joj drago. Laku no,
gospodine Ku.
Laku no, djevojko, pozdravi je sad malo dubljim glasom i naglaenim tonom, te
ode.
A vi mladi, nemojte uriti, ree gospoa Klement.
Sigurno ete imati dosta toga da kaete jedno drugom, oteui doda Hali Klement.
Popnite se na sjedalo kola, a? Zar nam Ku ne ree, kako ste onda obiavali po
cijeli dan sjediti na kolima, voziti se i priati? Moda se na mjeseini bolje odvee
jezik i lake se govori.
Mej, bi li pola? upita Klint ohrabren vie svojom eljom nego Halovim rijeima.
Valjda ne misli da u odmah poi spavati?
Ona poe ispred Klinta stavi nogu na kota, eir joj pao na vrat, a Klint je prihvati
za ruku da joj pomogne. Uspne se i sjedne kraj nje. Kroz jo neprolistalu kronju
prosijavali su i po njima padali mjeseevi zraci.
Klint se sagne da je pogleda. Tamna kosa bila je izazovna, oi su joj sjale na
mjeseini. U tim oima bilo je neto nedostino. On se nje plaio, da, bojao se.
Dobro, Baf, ona e vragoljasto.
Oh, ti ne voli taj nadimak, gotovo da se ispriavao Klint.
Ipak mi se svia.
Taj nadimak znai mnogo. Gospodin Ku mi ree da ti ga je dao Kit Karson.
Ne. Dao mi ga je Dik Kertis, takoe izvia, Karsonov prijatelj.
Tvoje se ime proulo na granici, ree Mej gledajui ga sad ozbiljno.
Hajde, molim te, ja samo vozim svoja kola.
Uvijek u te tako zvati, Baf.
Uvijek?
Zar to ne eli? Zauvijek!
Mej, tre se Klint i proapta. Ti si mu rekla?
Kome? ta rekla?
Priala si Maksvelu o nama ono, kad smo prije mnogo godina sjedili na koijakom
sjedalu kao sad... Nitiko to nije znao. Ni ocu nisam rekao.
Oh, ti to nisi zaboravio? ona e eretski.
Ne, nikada! Nijednu jedinu rije koju si mi ikada rekla.
Njegova iskrenost je navede da prizna i ozbiljno kae: Da, rekla sam gospodinu
Maksvelu.
Zato si mu rekla? gotovo prasne Klint.
Oku tog gospodina Maksvela nita ne moe izmai. Kad je onaj zgodni oficir s
lijepim brkovima sjeo do mene, ti si se, Baf, prosto izmijenio.
Izmijenio se? Pa, nije ni udo.
Srela sam dosta vojnika, kao to je taj, svi su oni jednaki. Udvaraju svakoj
djevojci... a ti si bio tako udan. Nisi ni pokuao da mi udvara!
A ja, tako, nisam mogla prezrivo odbijati i vrijeati porunika Klejborna... I ti si
onda pobjegao. Bilo mi je ao. Gospodin Maksvel je vidio kad si otiao. On me
pristojno odveo od porunika i rekao: Mlada damo, na Baf je uvrijeen. Rekla

sam mu da znam i da mi je ao. Ni sama ne znam kako sam se usudila da mu sve

kaem. Neto me udno privlailo k njemu da mu se povjerim i tako sam mu
govorila i govorila
svemu, kako smo sjedili na koijakom sjedalu
da smo da smo mi zarueni. Izgledalo mi je da ga to raduje. Stisnuo mi je ruku
da me je zaboljelo. Oh Klint htjedoh rei Baf trebae mi mnogo vremena da se
nauim na tvoje novo ime. Otakd smo se rastali, uvijek sam mislila i znala samo
Klint Klint Klint... Gospodin Maksvel te jako voli. Nije mi to rekao, ali sam
primetila da je to tako. Zbog moje vjernosti tebi, bio je, vidjela sam, nekako udno
radostan i sretan. Osjeala sam to.
Skoro sam umro kad je on onako otvoreno govorio o nama.
Da, sjeam se da si bio na stranoj muci. A ja, luda guska, mislila da te boli
trbuh.
Mej, to nije bila ala, ree Klint tresui glavom, mene je jedanput ubola
indijanska strela, al to nije nita prema onome to sam kod veere osjeao.
A ta je to bilo? primakne mu se Mej blie.
Onda nisam znao, a sad znam, odvrati Klint alosno. Bio sam ljubomoran na
onog lijepog vojnika, gorio sam sav iznutra.
Oh, nato mi se ne mora kleti, proapta Mej i uhvati ga pod ruku.
Ma, draga, itao sam u Bibliji o ljubomori. ko se moe oduprijeti ljubomori?
Baf Belmet, nemoj nikad da me napravi ljubomornom, kao prijeteim tonom
ree Mej. Oh, sad poinjem osjeati i vjerovati da te znam. Najprije si mi se inio
stranim. Ali vidim, ti se nisi promijenio. Naravno, stariji si, miran si i... alostan.
Moj dragi deko, Klint!
Poloila mu je glavu na rame, a Klint osjeti na ruci njene suze.
Nemoj plakati, aptao je, pa umalo to i sam ne zaplaka. Bilo je teko, ali sad
mi... mi...
Imamo jedno drugo, dovri ona.
Klint je privue jo vie k sebi i osjeti da mu se i ona priljubila i privila, i to mu
dade snage da savlada svoju stidljivost.
Ti kae, da smo mi zarueni?
A zar i ti to ne kae?
Pa mislim tako... ali Mej, budi ozbiljna, zarunici se ene, zar ne?
Da, to biva tako, odgovori ona s laikim osmijehom, ako mukarac ne iznevjeri.
Oh!
Kai, Baf, aptala je ona uzbueno. Ja sam mislila da mi hoe to rei.
A nee praviti alu od toga?... Zna, ja pokuavam, ja hou...
Znam, dragi! Uvijek sam znala. Ti si imao toliko toga rei da te to smelo i nisi
mogao iskazati.
Sad u ti neto rei ili umrijeti, ree on vlaei suve usne.
Nemoj umrijeti.
Mej ti me zove dragi! izree Klint bojaljivo i u zanosu.
To mi je izmaklo. Rei u ti poteno. Uvijek sam te u svojoj dui tako zvala jo
odonda, kad sam itala jednu knjigu gdje tako pie. Voljela sam tu knjigu.
Onda u i ja tebe zvati draga, ree on suspregnutim glasom i koliko mu je
dozvoljavala njegova smjelost. Moram ti neto rei, to ti jo nisam rekao, a
trebao sam ve odavno. Zapravo nisam znao kako, ali, na potenu rije, Mej, nisam
to znao sve do veeras.., Hvala onom zgodnom oficiru!
Baf, ti rjeava zagonetke, odvrati Mej razdragano.
Zna li i ti rjeavati zagonetke, upita je on i obuhvati rukama oko struka.
Ne znam uopte, promrmlja ona.
Volio bih da sam ti mogao rei to sam osjeao. gledao sam preko plaviastog
beskraja nae velike prerije, obuzet enjom i strahom... sve me pritislo u mom
oaju da sam te izgubio, bolje lo me u srcu... mala moja Mej, tad sam vidio da te
ljubim, jako ljubim.

Oh Klint... oh moj Baf, aptala je ona podiui glavu s njegova ramena. Na

mjeseini mu se pokaza njeno ushieno i milo lice sa dva kao no tamna oka.
Da, ljubim te, Mej, i to osjeanje nije mnogo drukije od boli koju sam osjeao
veeras.
Lijevom rukom izvue Klint tanki lani koji je nosio o vratu. Neto sjajno zvecne.
Prsten, oh! ote se njoj s radosnim uzbuenjem.
To mi je sve to mi je ostalo od majke. Moj otac dao ga je njoj, dok je jo bila
djevojka... kasnije joj je bio premalen, ali tebi e pristajati, daj ruku da vidimo.
Mej prui svoju malu ruku koja je malko drhtala. On htjede navui prsten.
Ne taj... trei... ba pristaje! Klint, uvau ga cijelog ivota.
Jedno vrijeme su oboje utjeli. Ona mu se naslonila na grudi, njena kosa dodirivala
mu usne.
U nonoj tiini mjesec se polako penjao. I zadnji vozari ve su se zavukli pod
pokrivae, kojoti vie nisu zavijali, ni zvonca na sputanim ko njima nisu vie
zveckala.
Mej, nije li bilo strano... kad smo se sreli u duanu? Zar se ti nisi skamenila od
stida?
Ja? Ne! Ja sam sva protrnula od radosti. Bilo mi je sve tako lijepo, dok me Mardok
nije povukao i tebe udario.
Uh, udario me. Zaboravio sam, ree Klint bludei u mislima.
Baf, zna, on mi se isprva sviao, dok se nije preslobodno poeo vladati prema
meni. Sad ga mrzim.
Kako preslobodno?
Nita, u stvari. On je samo pokuavao, pa sam mu opalila uku da mi je ruka
satima bridila... Klint, uklanjaj mu se s puta. On e te zaustaviti i bez razloga.
Gospodin Hali zna neto o njemu, a nee da kae ni meni ni gospoi Klement.
Voljela bih da ga vie ne vidim.
A hoe li ga vidjeti?
Koliko znamo, napustie na karavan ovde. Imao je dosta novaca za kupovanje
krzna.
To mi je drago. Zaboravimo ga... Ali ne i na susret, Mej, draga, zna li ta si onda
uradila?
Kad?
U duanu, kad ti je onaj vozar rekao da sam ja Baf BeLmet.
Ah, to... ini mi se da sam potrala k tebi, zar ne?
Potrala?... Ti si letjela... To mi je bio najdivniji trenutak u mom ivotu dosada.
A onda sam doletjela ravno tebi u ruke.
Da.
Kad si ih rairio, a to bi sirota djevojka, onako zbunjena mogla drugo i uraditi?
Ne znam, kako se to desilo, ali si se najednom nala u mom zagrljaju.
A onda, ko je koga zagrlio i stisnuo? Jedno od nas je, jer su me rebra zaboljela.
Moda bi trebala mene karati zbog toga. Stric dim kae da ja ne znam svoju
snagu. A... ja sam ti zbacio eiri, je li?
Dabome.
I pomrsio kosu?
Da.
A onda sam te bez imalo stida poljubio pred onom gomilom, koja je zinula i
gledala u nas, zar ne?
Nije to bilo nita bestidno od tebe. Istina, dragi, bio si pocrvenio kao vatra, ali...
nisi me poljubio, eto, to nije bilo lijepo od tebe i zato ja tebe neu poljubiti...
Ah to, Mej! Sam znam... da...
Dragi, ja sam te pokvarila jo onda na preriji, kad mi je bilo deset godina. Ja sam
tebi iskazivala ljubav, a ti se nisi ni maknuo. A sad, ako hoe, mora najprije
nadoknaditi ono od ranije. Klint joj utisnu poljubac na sone usne, ona mu se nae
u naruju predajui mu se puna udnje i zanosa. Bila je isuvie estita a da ne bi

iskazala otvoreno svoju elju, enju i radost, svoju ljubav, te ga obgrli oko vrata i
proapta: Baf, moram ti to uzvratiti.
Kad se Klint uveer vraao Maksvelovoj kui, inilo mu se da su mjesec, no,
zemlja i cijeli svijet stvoreni samo za njega, a on je to samo tre bao da primi s
divljenjem, zahvalnou i potovanjem. Sve to je dotada prepato, nestajalo je pred
svjetlom ljubavi koju je osjeao i koja mu je bila poklonjena.
Stigao je do svoje brvnare i sjeo na prag. Stiali su se i psi po logoru, kao i njihova
divlja braa, kojoti, tamo daleko na panjacima. Nad Maksvelovim ranom visio je
blijed, lijep i tajanstven mjesec. Klint nije mogao nita misliti, ve je samo sanjario
o njenim slatkim poljupcima. Moda e ve sutra morati da pogleda stvarnosti u
oi, svojim novim brigama dunostima. Jo dugo je tako sjedio u noi.
Sledeeg jutra je zakasnio na doruak, a Maksvel mu zadirkujui ga ree kroz
smijeh: Baf, ako se bude do u kasnu no zabavljao sa enama, nikad dobrog
izviaa od tebe.
Oh nemojte tako! Ja ba elim da budem dobar izvia, odvrati Klint, ali ova
zadnja no
je vrijedila.
I ja mislim, opet se nasmija Maksvel. uj Baf, doi danas prije podne u moj
ured. Moram s tobom neto porazgovarati.
Klint nije znao da ga je Maksvel zvao po pri vatnoj stvari, te ga je stoga kopkalo ta
bi to moglo biti. Zato je pourio i uluio zgodan trenutak i uao u ured. Maksvel je
upravo neto raspravljao s vozarima i isplaivao ih. Kad je zavrio taj posao, okrene
se Klintu, gurne mu stolicu i pokae da sjedne. Stavio je pred njega kutiju s
cigaretama, ali je brzo povue. Zaboravio sam da ne pui Baf, ne moram te pitati
da li si uredio stvar sa Mej?
Ne, gospodine, jer ste to uradili Mej i vi,
odgovori Baf zahvalno.
E pa, onda je sve u redu, zar ne?
Nisam ni sanjao da bih mogao biti tako sretan, iskreno ree Klint.
Ku mi ree koliko ti je godina, ali sam zaboravio.
Uskoro e mi biti osamnaest, gospodine Maksvele.
Kod nas na grnici ne pita se za godine, ve koliko je osoba valjana. Mej ima
esnaest. Pionirske djevojke rano se udaju, a tako i treba.
to mislite s time, gospodine, promucao je Klint i malo pocrvenio.
Moja bi elja bila, da se vas dvoje vjenate, ozbiljno e Maksvel.
O, a kad?
Odmah, im to Klementovi dozvole. Oni su posvojili tu djevojku i vole je kao svoje
dijete. Ja sam se ba ne razumijem oko djevojaka.
Moda bi trebalo pitati i ika dima Kua. On je moj skrbnik, dok ne navrim
dvadeset jednu.
iz
Mani ti to! dim Ku je dobar voa karavana. No on je ponekad nagao i prek
ovjek, sve mora biti kako on hoe. On se esto isuvie izlae. uj, Baf, posluaj
me! Kuove kosti e strunuti na granici kao i kosti mnogih drugih dobrih graniara.
Ja ne bih elio da ti otruje srce toj maloj djevojci.
Ali zato? Zato bih ja to? Ja to nikad neu,
branio se Klint.
A ta bi ti i mogao uraditi, ako te Komani ubiju?
Ubiju? Komani?
To ba i mislim. Ja ne mogu rei vozarima da napuste karavane, jer i ja sa svojim
poslovima ovisim o njima. Ako karavani stanu, ja sam gotov, crko... Ali ti u
povjerenju kaem, rae nam donijeti pakao ovamo na granicu. Prebacivanje robe
karavanima bie deset puta opasnije nego dosada. A sigurno e doi vrijeme kad
mali karavani, uopte, nee moi ni da krenu. Za godinu dana, a moda i ovog ljeta
svi Apai, Komai, Kajove i Poni bie na ratnom pohodu, ujemo da se sve vie
pojavljuju i bande bijelih razbojnika.

I vi mi savjetujete da dignem ruke od vozarskog posla, uplaeno upita Klint.

Da. I to radi ove male djevojke, ree Maksvel i nalakti se pokrivi dlanovima oi.
Sluaj, Baf, rei u ti jednu moju tajnu... I ja sam nekada volio takvu djevojku kao
to je Mej. Izostajao sam dugo na putovanjima. Jedanput sam ostao jako dugo, te je
ona povjerovala da sam mrtav. tako je kasnije rekla. I ta? Udala se preko volje za
drugog, a meni se ivot zauvijek zagorao. Ne elim da se to i tebi dogodi s tvojom
djevojkom.
Ali Mej e uvijek ostati vjerna, iz due ree Klint s izrazom koiim je htio naglasiti
da je svaka sumnja o tome besmislena.
Ona je bila vjerna i moda e i ostati dok je jo ovako mlada. Ali djevojka lijepa
kao Mej nee ostati neudata ili e u najmanju ruku imati prijatelje. Kod nas na
granici ne eka se dugo!
To je strano, gospodine Maksvel, uzviknu
Klint.
Glad mukarca za enom je isuvie jaka. Pa i sam si uo i vidio bijele ljude koji su
se oenili Indijankama. Te ljudi su drugi nazvali imenom squawmeni. Kit Karson je
oenio polumeksikanku. To je dobra ena, ali je navodim samo kao primjer... Baf, ti
i Mej ste siroad, vi nemate roake, sami ste. Dugo godina ste bili nesretni, a sad
se volite i trebalo bi da se uzmete.
Da, gospodine, ali kad? Kline bojaljivo. Nije imao volje da se suprotstavlja
ovako lijepom izgledu budunosti za sebe.
ta, kad! Odmah sad. Jo prije nego to svetenik Smit otputuje. On putuje u
Kaliforniju. Pa i to da ti kaem, svetenika e rijetko ovde nai, a za nekoliko
godina bie ih jo manje.
Koga u najprije pitati? sad e ve apatom Klint.
Pa naravno, Mej. Ako ona pristaje, onda pitaj Kua. On e svakako pristati, ali se
nee pomiriti s tim da ti ostavi vozarstvo. Zatim, Baf, ako oeni Mej, morae se i
brinuti za nju. Ako eka, onda e je ostaviti Bogu na brigu ili nekome drugom. Na
mom ranu nikad nisam imao bijelu enu, to sam uzeo kao zakon. No, to se tie
Mej, nju bih uzeo, jer e me moda rat upropastiti, pa u morati sve prodati i otii.
Dri ti, mladiu, to ima u rukama. Radi tvog dobra ti ovo
govorim.
Hvala, gospodine, znam. Ja to shvatam. Nisam ni ja od one sorte koja se predaje.
Naravno da nisi, Baf. Ali ja poznajem granicu. Isto tako zna jei Kit Karson. On e
stii ovamo sutra, moda jo veeras. Mogao bih se okladiti da e ti on savjetovati
da oeni Mej i ode u Kalif omi ju.
Kaliforniju? Ali ja volim preriju, protivio se
Klint.
Ah, mani! Maksvel die ruke. Zar vie nego Mej Bel? Ne, ne!
Pa onda ve jednom idi k njoj i ako moe nagovoriti ostale, oeni je prije nego to
bude kasno.
A zato kasno?
To ti je uvijek tako. Nekoliko godina u karavanu i onda si pravi graniar. Pa lijepo!
Ali onda je ve kasno. ivoe ti to potvrditi. Kit Karson je morao prestati, i to ba
na vrijeme. Kertis, Glejd, Rokvel, svi su oni vidjeli ta dolazi. dim Ku, Dadet,
Grejs zalijepili su se za karavane i previe dugo. Oni nikad nee prestati, a
njihovi skalpovi e jednog dana ukraavati ator nekog indijanca.
A da li ste vi bili vozar, vodi, ovjek sa prerije? upita Klint.
Nisam. Ja sam je dosta puta preao da upoznam ari velike prerije i da je shvatim.
Veina ljudi nikad nije mogla da shvati ono zato. To je ta ogromna pustinja, koja
uvijek zove, koja nikad ne prestaje, zemlja vjeite jednolinosti, udne osamljenosti
pa zatim vonje, logori, straa, borba sve to zajedno zaokuplja djeaku duu,
zgrabi i prikuje kasnije uza se kao odraslog ovjeka.
Klint se die neprimjetno podrhtavajui pred ovim mudrim i dobrim ovjekom.
Uspravi se i ree: Gospodine Maksvel, s moje strane posluau vae savjete,

zahvalan sam Bogu to imam takve prijatelje kao to ste vi i Kit Karson, ali ja jo
nemam dvadeset jednu i moram sluati ika
Dima.
Pa i pravo je tako. Znam da je Ku tvrd orah, ali i on mora raunati da na drugoj
strani stojite ti i Mej, a i ja. Dobro smo se udruili. A sad idi i zgrabi Mej!
Ii u, ali se bojim.
Zato?
Moda zato to je onako... tako... toliko lijepa. bojim se da u je morati moliti, a
ona da ne napravi togod drugo.
Maksvel odloi cigaru i pogleda Klinta beznadno.
Dok si jo bio deko, zaradio si jedno ime.
Prozvali su te djeakvozar. uo sam to mnogo prije nego to sam te vidio. A sad si
vrst momak, delija. uo sam od ljudi, da si i ti sudjelovao u borbi protiv
Indijanaca. ovjek si sada, mukarac! Sad smjesta idi k svojoj Mej i pokai joj da si
mukarac i kad je ljubav u pitanju.
Da, gospodine, ali ali ta treba da radim? mucao je Klint svjestan da se nalazi
uklijeten izmeu suprotnih osjeanja.
Uhvati je nasamo, pa ako ba mora ekati i do noi, ree Maksvel ozbiljno sa
sanjarskim sjajem iz prolosti u oima. Onda je zgrabi u naruje, podigni od
zemlje, stegni je, ljubi, da ostane bez daha, da ti ne uzmogne rei ne, ako bi i
htjela. Moe li to uiniti, Baf?
Uh, nekako gubim snagu, gospodine. Zar ba moram da je grabim na trik, kad
znam da e rei da na sve to budem od nje traio?
Nemoj to vjerovati, Baf, ene su udne, varljive, nikad ne moe znati ta e jedna
djevojka uraditi. Mozak joj se mijenja s vjetrom. Svialo se to tebi ili ne, odjednom
e je nai kako oijuka s porunikom Klejbornom ili s onim momkom Mardokom. A
pazi, on je i prestar i prelukav za nju. Sklanjaj je ispred njih. Pazi, ta ti kaem!...
Sad tri, ljudi me ekaju, ne mogu se po cijeli dan baviti tvojim ljubavnim
problemima.
Klint ode, a Maksvel mu s vrata doviknu: Klint, volio bih da sam na tvom mjestu...
Doi mi rei ta je bilo.
Klint je ubrzao korake prolazei preko dvorita punog besposlenih trapera, lovaca,
vozara i Indijanaca, koji su se muvali i leali sve ekajui da se neto desi.
Najednom se gotovo sudari s Kuom koji je dolazio iz logora.
O, ika dime, to tako mrko gledate?
Ma, evo ba sad sam bio sa Buelom, novim zastupnikom tvrtke Auli & co.,
odgovori Ku ozlojeeno. On ima tereta, sve krzna, za devedeset kola i to mora
biti u Westportu koncem avgusta. Ree ini da mi njegova tvrtka nee vie dati
nijedan posao, ako ne primim ugovor za ovo i ne ponem odmah tovariti.
Pa ta ete radit? zabrinuto e Klint.
Ne znam ni sam, ve sam gotovo lud.
A ta kau vozari?
Jo ne znaju nita o tome.
ika dime, vi znate da ne moete krenuti, ako ne dobijete za pratnju itav
eskadron konjanika. Moraete priekati, dok ne stigne neki drugi karavan da vam
se prikljui.
Naravno, znam ja to. Dadet mi je kazao da on ne moe krenuti iz Santa Fea jo
nekoliko tjedana, moda ak i est... Baf, najgore mi je od svega to Buel nudi veu
cijenu po teini i jo ekstra pet stotina dolara ako teret stigne u Westport do
petnaestog avgusta.
Uh, to je primamljiva ponuda, ali ipak mislim da je neete prihvatiti, ozbiljno ree
Klint.
Kako to neete? Zato ne kae neemo? To bi znailo da nee s nama,
ljutite upita Ku.
Ne bih iao, ika dime, mirno odvrati Klint.

Radie onako kako ja kaem, viknu Ku, nisam ja samo voa karavana, ja sam i
tvoj skrbnik.
Ku je normalno bio dobar i susretljiv ovjek, ali ako bi mu se ko usprotivio,
postajao je strahovito tvrdoglav. Ako bi uz to popio i koju aicu, onda bi bio jo
gori. Klint se bojao da Ku i sad nije malo popio, te je pazio ta e rei.
Ja u vas posluati, ika dime!
Baf, uvijek si me sluao... Sve ti je to jedno petljanje. Sad si opet naao svoju
djevojku i Bog mi je svjedok da ja ne bih htio da te rastavim od nje... Ima vraku
sreu. Zatim se okrene i ode prema duanu. Ostavio je Klinta u nedoumici i
neprilici, kako jo nikad nije bio.
Klint promisli da bi mu bilo najbolje ako odmah poe do Mej, da govori s njom i
ujedno malo prieka i vidi kako e se Ku rijeiti svojih neprilika. Sad je bilo teko
dobiti vozare i pored dobre plae i Ku bi morao uzeti svakog ovjeka do kojeg
uzmogne doi.
No, trenutno Klintovo neraspoloenje, koje ga je ofouzelo zbog Kuovog zahtjeva i
grubog nastupa, nije dugo potrajalo. Neprilike vozara, tekoe, karavani, Indijanci,
sve to nisu bili dovoljni razlozi, niti palk Ikakvi teki udarci da bi mu pokvarili
radost koju je osjeao tog dana. Pade mu na pamet da za Mej kupi kutiju slatkia
to ih je donio Dadetov karavan, te se okrene i poe preko dvorita natrag u
duan.
Na vratima duana skoro se sudario sa Mej i porunikom Klejbornom koji su
upravo izlazili. Klint je zastao zabezeknut i zaprepaten. Mej ga u prvom trenutku
nije ni opazila, jer je okrenula glavu Klejbornu i sluala to govori. Pod rukom je
nosila ba onakvu kutiju slatkia, kakvu je on mislio da joj kupi. Neto ga ubode u
srce, vidje kako se Mej sva sja od dragosti, smijei se i gleda Klejbornu u oi.
Tad ga Mej opazi, a njemu se uini da sjaj njenih oiju, ljepota njenih poluotvorenih
usana, osmijeh, koji je poklonila Klejbornu, jo vie pojaae njenu ljupkost i
draest.
Klint je znao da je ta njena radost i ushienje, to se odrazilo u sjaju njenih oiju,
njenoj ljepoti i ljupkosti, Jbilo namijenjeno samo njemu, pa ipak nije mogao da se
savlada, ve se samo ukoeno naklonio, skinuo eir i bez rijei uao u duan. Istog
trena shvatio je da je glupo postupio.
Klint je proao kroz duan kao slijep. Nije vidio ni prodavae, ni muterije.
Spotakao se o neku vreu i izjurio na zadnja vrata. Bio je bijesan sam na sebe, na
Mej, na onog porunika to osvaja enska srca i na cijeli svijet.
Proao je pored meksikanskih brvnara, hambara, obora i opet pojurio natrag u
dvorite. Bijes mu se pretvorio u jad i potitenost, alosno i pokajniki lutao je bez
cilja, ali sad mu je bilo ve kasno da suspree svoju ljubomoru. etao je, sjeo je na
neki sanduk, potom se naslonio na ogradu i zurio u daljinu, kao kakav Indijanac s
breuljka.
Odjednom se tre i srce mu estoko zakuca. Vidio je Mej i gospou Klement kako
izlaze iz Maksvelove kue. Porunik nigdje nije bio u blizini. Odmah mu je sve
oprostio. Zlokobni glas, koji mu je govorio da bi porunika trebao ubiti, ieznuo je.
Mej i gospoa Klement su ule u duan, a Klint pouri za njima. Gospoa Klement
je neto kupovala, a Mej stajala po strani. Mada se malo pribojavao, Klint se
napravi ozbiljan i vaan i prie djevojci.
O, dobro jutro, gospodine Belmet, hladno e i kao s daljine Mej.
Brojiutro! nabusito odgovori Klint, a bio je nesigurniji nego ikada. Istina, s tom
djevojkom proveo je samo jedno popodne i jedno vee, ali nije uoio ni trunak one
odlunosti koja je sada izbijala iz njenih crnih oiju.
ini mi se da sam vas ve vidjela, ree ona.
Moda. Ali me sigurno niste vidjeli maloprije, kad sam ja vidio vas. ini mi se da
vam je, moda, trebao dalekozor da biste me primetili.
O, pa da, izgledali ste nekako sitan... Vi valjda hoete neto kupiti, pa ne bih
eljela da vam smetam, odvrati Mej.
A ja sam doao ovamo ba zbog vas, uporno nastavi Klint.

Klint joj se netremice zagleda u oi. Nije mogao da je navede na normalan i

razborit razgovor. Znao je da je pao kod nje u nemilost, to ga jo vie ogori.
Izvolite malo slatkia, pretjerano ljubazno ree Mej i ponudi mu iz otvorene
kutije.
Klint joj opet ree, zato je doao u duan, a ona mu odgovori: Molim, izvolite rei
to elite,
sluam.
A taj rumen oficiri kupio vam bombone, je li? zajedljivo e opet Klint.
O da, ba lijepo od njega. Imam jo jednu kutiju u atoru, to mi ju je kupio
Mudrok. Obojica su jako paljivi, odgovori ona udnim glasom i gledajui tako
udnim pogledom da Klint tek sad nije nita znao niti razumio.
Ja neu dozvoliti, da ti..., plane Klint, ali ga istovremeno prekinu blijesak njenih
oiju.
Klint, jesi li doao ovamo da se ispria ili da se svaa? odluno e Mej.
Da se ispriam? A zato?
Najblae reeno, runo si se ponaao.
Gle, a ta sam to uradio?
Sreo si rxxe licem u lice, Ijutito e Mej. Gledao si me popreko, kao da sam neto
loe napravila. Nisi rekao ni rije, a porunika Klejborna nisi ni pogledao. Nisi se ni
okrenuo kad sam te zvala. Bio si prost i uvrijedio si me.
Ne bih rekao da je ba tako bilo... Vidio sam te kako oijuka.
Oijukam! Kako se usuuje? Tog trena je Klintu izgledala Ijupkija nego ikada,
divna, poeljna i nedostina. Lice joj bilo blijedo kao biser, u oima joj buktala
jarost i Ijutina. Klint je uvidio ta je svojom pakou kod nje izazvao, te u dui osjeti
muninu i bijedan gnjev. Da, veli, nisi?
Ako ti, zbilja, tako misli, nek ti bude, Ijutito podie glavu i otro odgovori Mej.
Rastapala si se gledajui ga u lice, sva si se isjekla na rezance umiljavajui mu se,
isto si eIjala da mu pokae...
To nije istina, prekide ga ona, dok je on zastao i po mislima kopao ta jo da joj
kae. Vidio sam te, ponovo e Klint. Klinte Belmete, da li ti, zaista, misli da sam
oijukala s onim vojnikom? naglo upita ona, a rumen srdbe proe joj bijelim
licem.
Da, tako mislim, uplaeno e ali tvrdoglavo
Klint.
U redu. A sad u ti rei kako je bilo, ree Mej prezrivo. Srela sam porunika
Klejborna ovde u duanu, isto iz panje kupio mi je kutiju bombona i prosto
ugurao u ruke. Da li sam mogla baciti bombone na zemlju? Niti sam ga traila, niti
eljela da mi kupi slatkie, to znaj! ivjela sam i odgajala se u dobroj obitelji, uili
su me lijepom i
pristojnom ponaanju i ja znam sebe, znam da sam lijepo odgojena djevojka.
Primila sam slatkie i lijepo se zahvalila... Jest, vidio si kako se smijem i ljubazno
razgovaram s njim. Da! A zato? Zato to mi je estitao na zarukama s tobom, zato!
uo je ta je Maksvel o nama govorio. Rekao mi je da si krasan momak i da si ve
uven na granici... Zato sam s njim bila ljubazna i radovala se to o tebi tako misli.
Eto, to je bilo, ti divljae, lovce bufala!
O Mej, jadan i postien uzviknu Klint.
Ona se nato nije obazirala, ve mu okrenu lea i poe.
Uhvati je za ruku i ispod glasa uze je moliti da mu oprosti.
Da svakako ledenim glasom i tiho odgovori Mej. Klint je shvatio da joj ni ne pada
na pamet da mu oprosti.
Molim te, uj me, poe on opet i uhvati je za rukav, a ona se istrgne. Danas sam
toliko zbunjen i uzbuen, nisam nikako mogao doi k sebi. Najprije sam govorio s
Maksvelom. Toliko mi je ulio nade, razveselio me i ohrabrio, Mej, zbog tebe, a jo
sad ti ne mogu rei. Stric dim mi je opet javio loe vijesti, mislio sam da je
pijan... Kad sam te vidio, sav sam bio izvan sebe, mislio sam...

Rekao si mi svoje i meni je to dosta! Smatra da sam oijukala. E, moj gospodine,

Baf Belmete, ne znam ima li koja djevojka koja je tako daleko od nevjere kao ja...
Ali, kad me opet vidi s porunikom ili Li Mardokom, dobro gledaj!
Mej, nemoj tako, preklinjao je Klint.
Oijukau i te kako i s kim god budem mogla.
To e me ubiti, razdirala je Klinta ljubomora.
Ba bih voljela vidjeti ta bi uradio, ree Mej podrugljivo i pomalo podozrivo.
Uradio? Ve e mi to neko platiti, ree Klint naglo se oslobaajui iz oajne zbrke
svojih osjeanja.
Zbilja? Ti bi to napravio? izazivala ga je Mej gledajui ga lukavim pogledom ene.
Da. Mi smo na granici, a ti si moja djevojka.
Bila sam, gotovo alosno ree Mej.
Mej, zaboga, ti me nee ostaviti, je li da
nee?
Ona se malo ublai, ali jo uvijek odluno: Ne, neu te odbaciti, ali tebi je ve bila
potrebna lekcija.
Dosta mi je i sada, sav jadan e Klint.
Tebi treba dati pravu lekciju. Nazvao si me namiguom bez ikakva razloga,.. a ja
sam te ljubila iskreno, toliko... Kad bi samo znao, kako onaj Teksaanin tri za
mnom, ti bi se stidio.
Ne elim znati, stid me je i ovako.
I te kako bi se stidio! A ti se jo pravi vaan i praska kao da sve mora biti po
tvome, opee Mej prezrivo. Razoarala sam se u tebi, uvrijeena sam i moda e
proi jo dosta vremena dok se nas dvoje uzmemo... Zna, uvijek se nae neki mlad
ovjek da tri za mnom i da se ponaa malo ljepe od tebe. A ti? Misli li se i dalje
tako ponaati, pa onda bjesniti i ludovati!
Stidim se, iskreno i otvoreno ree Klint. A ta sad mogu! Teko mi je to ne
mogu sprijeiti drugim momcima da te gledaju.
Pa kakvi emo mi onda biti zarunici, ih! ree Mej.
Kaem ti, ljubomoran sam, a ti si tako lijepa!
O, Boe, ja lijepa? uzviknu Mej s radou djeteta. Dosad mi to jo nikad nisi
rekao.
Pomirimo se, Mej, hoe li? Proveo sam s tobom samo nekoliko sati... ali ti si moja
djevojka, i svakako da mi nije pravo ako oijuka s kojim mukarcem.
Zbilja?... Sta ti misli pod tim kad kae oijuka?
Pa eno onako, kako si gledala onog oficira.
Klinte, zar ti nisi u stanju razlikovati kad jedna djevojka iskreno i prirodno, lijepo
gleda nekoga ili kad je namjerno i namjeteno ljubazna?
Ne. Zaista to ne znam. Za mene je uvijek prirodno.
Znai, ja sam namigua? Mej e ozbiljno.
Ma ne kaem ja to, naglo e Klint. Ni ne znam ta to znai... ti si mi prva i jedina
djevojka koju sam volio... I sam Maksvel kae da nikad ne moe znati ud ene.
Klinte ti sve uzima k srcu, ree mu Mej, a na licu joj se moglo primetiti da se
suspree da ne bi pokazala kako je on svojom naivnou upravo zabavlja.
A ta da mislim? oajno e Klint.
Misli ta hoe, okrene se Mej i ode.
Klint je htio potrati za njom, no nije imao vie snage, znao je da bi je time mogao
jo gore rasdrditi, a bio je uz to svjestan da ju je svojom neuljudnou i
budalatinom ve izvrgao alama i govorkanju vozara i vojnika, pa moda i Indija
naca, kao to se ve i poalio na njihov raun poglavica Usamljeni Vuk.
Smogao je jo toliko snage da ode u svoju brvnaru, gdje se bacio na leaj i
prepustio svojim osjeajima. Premda je ve odrastao i bio skoro gotov mukarac,

ipak je bio svjestan da o djevojkama i ljubavi jo nita ne zna. Jo uvijek je bio

neiskusan mali djeak.
Kad se malo umirio, pokuao je trijezno razmiljati. Cijeli dan je otkrivao sam sebe.
Svim srcem i duom ljubio je tu djevojku, a ona mu se inila nekako udnom i
stranom. On nije znao ni mogao protumaiti ponaanje bilo koje djevojke, jer
godinama nije imao prilike da progovori s kojom ijednu rije. A Mej? Pa nju zna
samo iz djetinjstva i ona se ne samo izmijenila, ve odrasla i razvila se u draesno
stvorenje, u pametnu i lijepo odgojenu djevojku. Osjeao je da je ona visoko iznad
njega. Rekla mu je: Ti divljae... Da, nazvala ga je tako, jer je bila ozlojeena, a
moda malo i da mu se naruga, pa ipak ga je to bolno pogodilo. Dotada se jo nikad
nije postidio svog nadimka Baf. Ni on sam nikad nije smatrao vozare jednakim sa
obinim, prostim i masnim traperima i s onim squawmenima, to su poenili
Indijanke. On je vozare smatrao plemenitim i jakim ljudima, smionima i istrajnima,
koji su krili put pred pionirima. Mej je ivjela i srodila se s tim boljim svijetom
tamo na Jugu. Zavrila je kolu. Prava gospoica. Pitao se moe li se ona naviknuti
na ovaj sirov i surov Zapad. Moda i hoe, jer ju je on zaista volio, odan joj je i
vjeran. A moda i nee htjeti da rtvuje svoj ivot da ivi ovde na Zapadu radi
njega, za njegovu volju i ljubav! Paralo mu se srce od ovih gorkih misli.
Pa ipak je znao da ona mora za njega, ili za onog deka kog je davno upoznala
tamo negdje na potoku i kome se zavjerila kad je putovala velikom prerijom. Moda
je kasnije snatrila o tim uspomenama, godinama ih doaravala u svojoj mati, kako
samo mogu djevojice. Moda je eznula za njim sve dosad, a sad, kad se nala s
njim ve kao odrasla djevojka, razoarala se i sruili joj se svi oni ideali iz
djetinjstva. Ona je, moda, i suvie lijepo mislila, uljepavala sliku i previe
oekivala od jednog djeaka bez roditelja, doma, bez kole, kome je logorska vatra
bila dom od najranijeg djetinjstva pa do danas.
Sve je to naviralo kroz glavu Klintu. On je samo ljubomoran prostak. A ona?
Ljupka, mila i divljenja vrijedna djevojka, prema kojoj se on ponio kukavno i
bijedno, u najmanju ruku nepristojno. To milo stovrenje uzvraalo mu je poljupce,
milovanja kad se sjeti toga, prosto se obeznani a on je, zauzvrat, posumnjao u
nju, uvrijedio je. Zaista se pokazao u pravom svjetlu pred njom, pokazao je sve
svoje pnostatvo. Jadnice! Pa otkuda bi ti i bio za nju?
U svojoj prostodunoati Klint je jedino vidio, da je ona oko njega izgradila neko
karstvo snova, koje se u stvarnosti rasprio kao mjehur od sapunice. Nejasno je
osjeao spoznaju njene ljubavi, cijenio je to kao neto lijepo i veliko, ali nije bio
vrijedan toga, te ljubavi, tog njenog srca, njene iskrene due, on je to sve
proigrao. Njegov ponos, kojeg nije bio ni svjestan da ga posjeduje, bio je ubijen do
kraja.
Odjednom zauje pred vratima teke korake. Neko je pokucao na vrata. Klint skoi
i otvori.
Pred vratima je stajao dim Ku, mrk, ozbiljan, bilo je potpuno trijezan.
Baf, posvuda te traim.
Nisam se osjeao dobro, ika dime, pa sam malo prilegao.
Valjda nisi bolestan?
Nisam, ve posvadio sam se s djevojkom.
Nije ni udo. Maloprije sam je vidio s onim porunikom, pa onda s Mardokom.
Tre za njom kao ludi. Ta e, boga mi, zaluditi cijelu granicu.
Mene je pokosila, zlovoljno odvrati Klint.
Ne treba to uzimati tako ozbiljno. Mlaa je i sva ustreptala. Siguran sam da je
dobra i estita.
Hvala, ika dime, kiselo e Klint.

Zna, kad smo ve kod toga, da ti kaem, onaj mi se Mardok nimalo ne svia.
Mora da sam se s njim nidie sreo ili nauo za niega, ali nita dobro. Razmiljam
gdje sam ga mogao sresti no ve e mi pasti na pamet.
Marim ja za to ko za lanjski snijeg. Niste me, valjda, zbog toga traili?
Uh, kamo sree, da mi je to jedina briga! Nego, Baf, pravo da ti kaem nisam se
usudio odbiti Aulov ugovor. Potpisao sam. Ljudi tovare i kreemo sutra u zoru.
Bez vojnike pratnje?
Nema se kud. Traio sam, ali vojnika ni za lijek, doavola!
Koliko kola?
Dosada stotinu i osam. Moda e biti i vie. U svakom sluaju mali karavan. Doao
je i Kit Karson, sreo sam ga, preklinje me da ne idemo.
Rekao sam mu da moramo. Kit jo ree da te ne uzmemo sa sobom, Baf. Izgleda
mi da se Maksvel i Kit Karson mnogo brinu o meni.
Nekako su se raznjeili prema tebi. Vole te.
Maksvel nema djece, a Oairsonov sin je polutan.
Oni su divni ljudi i ja ih oboavam. Zelja mi
je da budem kao oni, ali to je samo moj san koji
se nee nikad ostvariti, iskreno ree Klint.
Bie ti dobar graniar, Baf. Nego, htio sam ti rei da mi je ao to sam jutros
onako... mislio sam te povesti opet s nama, ali sam se predomislio. Ostae ovde
kod Maksvela, radie kod njega. Predau mu tvoj novac. Oenie tu djevojku,
istina, malo je tvrdoglava, ali ete se sloiti. I ti e biti malo ozbiljniji i razumniji...
Bog mi je svjedok, trebao bih te sad i te kako, ali se moramo rastati. Neu da
stanem na put tvojoj srei. Ja nemam djece, ti si mi kao sin, odrastao si uz mene,
ali sad mora biti tako. To sam ti doao rei, nita drugo.
ika dime, ja u ii s vama, s naporom ree Klint i okrenu se u stranu. ta?
viknu Ku.
Ja u sutra u zoru biti spreman za put. To ne bi smio napraviti zbog gospodina
Maksvela.
Ne mogu drukije.
A tvoja djevojka? Zar bi to bilo lijepo i poteno prema njoj?
Mej je i odvie visoka za mene, a ja za
nju...
Sluaj, Baf
Ne, odluno ga prekine Klint. Otkako je godinama sa Kuom, sad je prvi put
povisio ton prema njemu.
Uh, Ku prosto ne smoe rijei da meto odvrati, ve se samo okrenu i ode.
Klintu se inilo da je kocka pala i da ne moe vie natrag. Srce mu je udaralo, bol
ga je razdirala, ponos mu se sukobio s gorkom rezignacijom, oaj mu zaokupio
duu. Otimao se sam od sebe i savladavao svoju slabost. Ve e on pokazati stricu
dimu! Sjetio se njenih prezrivih rijei: Ti, divljae, lovce bufala!
Pokupio je na brzinu svoje stvari i popreko, preko livade odnio ih u logor. Vozari su
radili marljivo kao dabrovi, toliko su bili zauzeti i uskomeali se da ga nisu ni
opazili. Indijanci su znatieljno lukavo promatrali spremanje karavana. Logorske
vatre su gorjele i Klint se zaudio kad je vidio da je sunce skoro ve na zalasku.
Nije imao mnogo vremena za spremanje i morao je dobro uriti. Trebao je skoiti i
do Klementovih da se s njima oprosti. Zurei k njima kroz topolov umarak, sjetio
se da bi morao otii i do Maksvela, zahvaliti mu na svemu i rei zbogom. Bojao se
toga. ta bi mu rekao taj dobri stari raner! Bolje ne, odluio je Klint. Nee ii,
mapisae mu pismo. Uh! A ta e rei Kit Karson! Radije mu nee ni izai pred oi.
Moda e jednom, posle nekoliko godina, opet imati prilike da mu kae zato je
ovako postupio i iznevjerio ih.
Dadetov logor bio je na ovoj strani doline, blie Maksvelovu ranu. U umarku su
gorjele razbacane vatre, posvuda kola. Jedan mu vozar po

r
kaza Klementov ator. Klint je ve bio ovde po mjeseini i sjetio se da je Klement
svoj logor povukao malo u stranu od ostalih.
U svom zlatnorumenom sjaju sunce je ve poelo zalaziti za brijeg, a na istoku,
kuda je vijugala duga cesta, poela se nairoko sputati sivkasta sumaglica pred
tamu.
Pod ogromnom topolom ugledao je velika teretna kola. Nije mogao vjerovati da je
jo sino sjedio na tim kolima sa svojom Mej. Da, proveo je tu s njom nekoliko
divnih asaka... da li je to, zaista, bilo, ili mu se samo tako ini? Srce mu je
naizmjence ispunjavala radosna uzbuenost, pa onda gorina.
Ugledao je dim i osjetio njegov miris. Zaobie mali gutik i upravo naie na
Klementa i njegovu enu kod vatre. Oni se trgoe i prekinue razgovor, no Klint
opazi da su se obradovali njegovu dolasku.
A gdje ste vi cijeli dan? prui mu Klement ruku gledajui ga pomno.
Pa ve je bilo i krajnje vrijeme da navratite k nama, mladiu, ree gospoa
Klement kimajui glavom kao da mu zamjera.
Imao sam danas lo dan, odvrati Klint. Nije mu bilo lako, ali skupi svu snagu i
pree odmah na stvar.
Zato? podigne gospoa Klement glavu i pogleda mu ravno u oi.
Stric dim Ku sprema se da krene u zoru i... ja u s njima.
Ali, ne! uzviknu gospoa Klement nastojei da mu s lica proita misli.
Nato e Klement mirno: Danas sam bio s Maksvelom, dosta toga mi je govorio o
vama i
siguran sam da on nema pojma da vi sutra odlazite neto se dogodilo
Da, na alost, potvrdi Klint osjeajui se nemoan pred njihovom zabrinutou i
aljenjem, pa se nasmijei kao da je htio time ublaiti njihove slutnje i brige.
Znala sam ja to. Ta mala vjetica Mej! okrene se gospoa Klement muu. Hali,
odmah sam ti rekla, tu neto ne valja. Ta, sino su objavljene njihove zaruke, a ona
cijeli boji dan etkara s ovim, pa s onim, da!
Klint joj upade u rije: Nemojte joj zamjeriti, gospoo Klement. Ja sam se runo
ponio prema njoj, uvrijedio je i razoarao.
Ah! izusti Sarah Celement tonom po kom se vidjelo da to ne uzima ozbiljno.
Htio sam se oprostiti od svih vas i njoj rei da mi je ao to sam se onako ponaao.
Gdje je Mej?
Polako, sine, kud hitate, ree Hali Klement. emu ta urba? Sjednite da malo
porazgovaramo.
Hvala! Zaista urim, moram jo mnogo posla obaviti, odgovori Klint.
Tu je sad negdje etala s Mardokom, opee gospoa Klement. Izgledalo mi je
kao da neto oekuje. Bijesna je cijeli dan... nikad je nisam vidjela ovakvu. Skoro
da mi iskopa oi!
Rekoh joj da izbjegava tog Mardoka, ali ona... uh! opet upade Hali Klement. Ni
ranije nisam mogao, a sad pogotovo ne mogu da gledam tog tipa.
E onda, utoliko lake, ree Klint. Zahvaljujem vam na ljubaznosti i susretljivosti
koju ste

mi iskazali... Ostajte mi zdravo i zbogom! Vie se neemo vidjeti.

Hali Klement i njegova ena ostadoe zapanjeni i oaloeni gledajui za Klintom,

kako je urio i nestao u vrbiku.
Kad je Klint izbio s druge strane vrbika, primetio je neto kod kola pored kojih je
morao proi. Prilazei blie prepoznao je Mejinu haljinu. Ona je sjedila na kolskoj
rudi, a kraj nje je stajao Mardok, prignuo joj se i neto govorio. Klint je priao blie
i po izrazu njena lica vidio da ga je opazila. Iz njena dranja izbijalo je
neprijateljstvo prema njemu. Mjesto na kom ih je zatekao bilo je odijeljeno od
logora uskim pojasom ikare.
Klinta neto ubode u srce, osjetio je ponienje i gorinu, zatim se uzrujao da mu je
krv pojurila u lice. Za trenutak ga obuze skoro neprimjetna slabost. Mej je, zaista,
uradila onako kako se prijetila. Da, ii e i zabavljati se sa svakim i prkositi njemu!
S kim? S tim Mardokom. Ni sam nije znao kako je smogao snage, ali se svlada i
prie joj dugim sigurnim koracima.
Bez ikakve smetenosti i straha stade pred nju, skine eir i pozdravi.
Dobra veer, odzravi Mej. Na licu joj se vidjelo da ju je iznenadilo suzdrano i
hladno Klintovo dranje. On je to primetio s osjeanjem nekog alosnog
zadovoljstva. Otro ju je pogledao u oi tako da se i ona uozbiljila, irom otvorila
svoje lijepe crne oi i s nelagodnou ekala ta e Klint rei.
Oprostite, gospoice Bel, pone Klint mirnim i razvuenim naglaskom kao da je
Teksaanin, nije mi bilo ni na kraj pameti da vas smetam
u vaoj zabavi, ve htjedoh samo da se s vama oprostim. Sutra idem s karavanom,
pa da vam bar kaem zbogom.
Ona naglo ustade i pr obli jedi. Ne, ne, Klint, zato?
U njenu glasu osjealo se preklinjanje, priznanje ljubavi prema Klintu, iznenadna
tuga i bol, ali on nije stigao da to osjeti, jer ga je istog trena Mardok estoko
oamario.
Klint se nije ni maknuo, a Mardok ga une jo jednom.
Vi, divljaino, vi ete vrijeati gospoicu, Jikovao je Mardok prezrivo gledajui
Klinta.
Imate li moda revolver pri sebi, Mardok? procijedi kroz zube Klint.
Nemam, iznenaeno odgovori Mardok i dok je Mej vritala, on se postavi pred
Klinta i izazivaki stavi ruke na lea.
Ali sad ga Clirit estoko udari akom u lice, da mu ne samo pukoe usne, ve se
Mardok, koliko je bio dugaak i irok, prui po zemlji. Onesvijestio Se.
Klint joj prinese aku pred oi: Ti i ovaj tvoj prijatelj mislili ste da sam kukavelj, je
li?
Ona je utjela, drhtala, sva blijeda, znala je da je svojim prkosom i hirovima
skuvala ovu kau, ali nije mogla progovoriti ni rije da bi iskazala svoje kajanje,
ljubav i strah. I mada je Klinta po prvi put obuzeo pravi mukaraki bijes, ipak mu
nije izmaklo oku ta je sve Mej u tom trenu proivljavala.
Jesi li ga ubio, plaljivo e Mej pogleda prikovana u Klinta. Nije joj odgovorio.
Bilo mu je teko rastati se od ovog lijepog stvorenja zauvijek. Nije se mogao vie
savladati. Krv mu je jurnula u glavu, zgrabio ju je, ljubio u usta, obraze, oi, nije ni
uo njene krikove i uzdahe, u podsvijesti je osjeao da je to rastanak, bolan
rastanak od nje, tog njemu najmilijeg bia. Osjeao je da je to kraj svih njegovih
snova i nada koje su zaokupljale cijelo njegovo bie.
Mej mu se potpuno predala, uzvraala poljupce, priljubila mu se na grudi, ali je
udarac ovakvog rastanka i za nju bio straan, teak i bolan. Nije izdrala, klonula
je. Klint je sav drhtao, uzuen i ispunjen oajem, otupio u svojoj nemoi, ispustio ju
je iz ruku i Mej pade na koljena, gledajui ga ukoeno i uzeto, p.ogledom straha,
bola i jada. Tad je obuze potpuna slabost i srui se na zemlju, a da nije ispustila ni
glasa od sebe.
Klint ju je nijemo gledao nekoliko trenutaka, htio je podii, neto rei, no nije
smogao vie snage. Okrenuo se i potrao kroz vrbik i dalje kroz umicu, trao je ne

znajui zato i kuda bjei. Ostavio je Mej, a s njom je ostavio i svoju mladalaku
duu, ustreptalo srce, neostvarene snove, enje i nade.
U ranu zoru, tek to je poelo sivo praskozorje, sjedio je Klint Belmet, dobro
naoruan kao i drugi mrki vozari, na svojim kolima i vozio vijugavom cestom prema
velkoj preriji.
.
Karavan je sretno proao kroz planinsku klisuru i prosjeke i ve se sputao ka
Koloradu ostavljajui za sobom nejasne obrise planina. Bio je ve junj, proljetno
cvijee procvalo i mirisalo s travom koja se talasala na vjetru. I konji i volovi su
ustrije i veselije vozili kao da su znali da su iza sebe ostavili opasna mjesta u
planinama.
Kuov karavan sretao je mnoge vojnike koji su krstarili tim dijelovima zemlje. Bio
je ve rat, te je guverner drave Kolorado uputio itav konjiki puk u Novi
Meksiko, da se bori protiv Konfederacije. Fort Larned bio je prepun i zakren, te je
karavan, brzo iziao odatle, jer nije bilo hrane za stoku. Nakon nekoliko dana sreli
su i logorovali sa dva eskadrona konjanika, koji su putovali iz Nebraske u Fort
Junion. Vojnici su bili novajlije u ovom kraju i uzeli su nekoliko izviaa, meu
kojima je bio i nekakav tip poznat jedino po nadimku Stari Bili. Taj je bio velika
junaina ali samo na jeziku, znao je priati od jutra do mraka samo da uzica koju
aicu.
Tih veeri Klint je veinom ostajao kod logorske vatre. Bio je natmuren i utljiv, ali
je ipak Sluao prie i pjevanje vojnika i vozara. Nakon svakodnevne vonje, koja bi
potrajala po desetak sati, volio je i on da uje ljudski glas i smijeh.
Vozari su voljeli prie, pa nekako izazovu Starog Bila, a ovaj uzme pripovijedati:

Bilo je to tamo negdje osamsto pedeset etvrte, kad sam lovio i nabavljao meso za
jednu poveu grupu. Znate, to je bilo na Simaronu, a vjerujte, tad nekako divljai ni
za lijek. Ja i Freny jahali smo cijeli dan, a da ne ugledamo nijednog bivola. Kasno
popodne ve smo bili na putu natrag u logor, vraali smo se praznih aka. A taj
Frenv volio je pucati, tek da puca i troi municiju. Dobar je bio strijelac, ali daleko
od mene. Onda sam ja skidao prepelicu u letu kao od ale. Tamo smo pucali, kladili
se i potroili svu municiju. Ostala nam samo tri metka. Ve smo bili blizu logora,
kad odjednom pred nas bizon! Mi opalismo ta tri metka prije nego to bi ovjek
stigao da izgovori brojtro.
Stari Bili malo zastade i pogleda oko sebe, kako ga sluaju.
A ta je dalje bilo? jedan e od vozara.
ekajte, sad dolazi ono glavno. Auh, reeFrenv, ti si promaio. A ja znam i mogao
bi se zakleti da nisam. Bufalo je stajao i gledao. Mi podbodemo mamuzama konje
pa trk do bufala. Zbilja, pogodili smo ga, krvario je opasno, ali, vraga, nee da
legne. Freny sjae, izvue no, pa govorei, sad u ja njemu uzeti mjeru, poe k
bizonu. Uto bufalo mirno legne, kao da se nita nije desilo, a Freny lijepo k njemu
da ga prikolje. No, vidi vraga! Freny ga zapara noem, a moj ti bufalo skoi kao
vjeverica. Bio je golem kao brdo, a da znate to ta betija moe da tri, samo kad
hoe. Pazi sad uda! Bufalo udari na Frenvja a ja se opet derem, nemam municije;
ja mislio, eto Freny gotov, al da vidi! Freny ba nije bio bistar, ali kad je vuna i
kad treba spaavati
kou, sjetio se lupe, pa zgrabio bufala za rep. Okree se bufalo ko lud, a Freny
letio po zraku ko tica. Sad bufalo potra oko dvadesetak metara, al Freny ne
puta, ve drljaj emlju Freny, jflco misli danas veerati! Uto bufalo klone od
rane i skljoka se. Freny polako i oprezno prie i prikolje bufala. Ja prioh, a on
meni noem ispred nosa: Sluaj, marvo, tebi aljivo, a da me je zgazio, ti bi se

smijao. Pa ta mogu, kaem ja, puka mi prazna, a ti leti, skoro sam pao s konja od
smijeha. Eto tako, bilo nam mesine i za sutra.
Kad se smijeh utiao, opet mu jedan vozar dodade uturicu. Stari Bili nategne i
stane kazivati drugu priu.
A ovo, to u vam priati, desile se osamsto pedeset osme. Krenula povea banda
Komana da ubija i pljaka. Svi vi znate Kravlju rijeku i njenu dolinu. E, tu se lijepo
smjestilo nekoliko iseljenika, podigli farme, da se i dans udim kako su mogli i
smjeli da se tamo nasele. Zbilja, udni ljudi. I ta? Jednog dana naili Komani,
poubijali sve do jednoga i ene i djecu, kaem vam sve, skalpirali ih, a ja sam vidio
te skalpove. Samo sluajte! I danas mi pred oima jedan djeci skalp s krasnom
zlatnom kosom, nikad neu zaboraviti... Neko je to javio kapetanu Howardu u Fort
Zarahu. On odmah odredi potjeru za Komanima, ezdeset konjanika s porunikom
Stivensonom. Mene uzeli za vodia, poto sam ja poznavao svaku stopu u tom
kraju. Povedem ja njih za Komanima, a onda udarimo preacem, preemo rijeku
Arkanzas na velkoj okuci i uhvatimo trag, a zatim tjeraj za njima oko dvadeset milja
uz Kravlju rijeku, dok konano ne preosmo jedan brijeg
na lijevoj obali i ugledasmo pred sobom u dolini trideset indijanskih atora. Tu
smo, rekoh ja poruniku Stivensonu. On naredi vojnicima da sjau i rasedlaju
konje, da se odmore i tako ekaju, pa e meni: Bili, vi ete sad dole sami, da
pronaete kuda emo se najlake priuljati logoru tih bandita, a dalje je moje. Ne
bi mi lako, ali stegoh petlju i krenem. Logor im je bio s tri strane opkoljen ikarom,
te ja udarim kroz ikaru da me indijanci ne primete. Provlaio sam se, iao i na
koljenima puzio, ali sam se neopaeno privukao sasvim blizu logora. Tad sam vidio
taj skalp djevojice sa zlatnom kosom i bio siguran da su oni poubijali naseljenike.
Vratio sam se i javio poruniku da sam naao put. On odredi nekoliko vojnika da
uvaju konje, a ostali krenu za mnom. I tako se mi privuemo sasvim blizu
indijanskom logoru, pa se polako i neujno rasporedimo u polukrug za juri na
logor. Indijanci se, uopte, nisu nadali potjeri, pa su se bezbrino zavukli pod
atore. Kad je Stivenson dao ugovoreni znak pucnjem iz pitolja, mi zaurlasmo i s
tri strane udarismo na logor. Indijanci su jedva stigli ispaliti nekoliko metaka i
ranili su nau dvojicu. U naletu smo odmah ubili dvadeset i dvojicu. Jo
esnaestoricu smo uhvatili ive, vezali im ruke, poredali ih fino i smaknuli. Bili su
to neki od poslenjih hrabrih indijanskih ratnika i meni ih je bilo ao. Ali kad
pomislim na sirote naseljenike, onda mi je krivo to nismo potamanili jo vie tih
crvenih gadova. Takav je bio tada zakon i jedini zakon ovde na Zapadu. Dotjerali
smo natrag svu stoku, koju su ti Komani oteli od naseljenika. Bilo je osamdeset
devet konja i tri stotine goveda.
Ubijanje naveliko s jedne i s druge strane, skeptki dodade Ku.
Tada e jedan vozar: Sluaj, Bili, in mi se, da ti za sve godine kolko si ovde na
granici, nisi uradio ba nita dobro.
Bili se na to kao uvelike uvrijedio, te je potegao nekoliko puta iz utrice, dok se
udobrovoljio i poeo treu pru, u kojoj je upotrijebio svu svoju matu i govorniku
vjetinu.
Godine osamsto pedeset etvrte postavljao sam zamke sa jo sedam trapera tama
u predjelu Medicine Bow, pa dalje prema sjeveru. Eh, kad se samo sjetim! Nas
osmorica bili smo kao osam iskuanih vojnika, bez ale, ili smo posvud bez straha.
Da, da, da nastavim. Te zime uhvatili smo svojim zamkama mnogo vidri, dabrova i
kuna. Ove koe su vrijedile masne pare. Natovarili smo koe na konje, a mi pjeke i
tako preosmo oko sedamsto milja, ak dalje do Arkanzasa. Znate, bogami, ne
laem, tad sam vidio krdo od deset miliona bufala, uh, bila je to kolona valjda
dugaka pedeset milja, irinu ni ne znam. Proraunali smo po vremenu, koliko
dugo je krdo prolazilo. Malopomalo stigli smo i na podruje Poni, mislim da su ti
Indijanci tada bili najopakiji indijanci na Zapadu. Jednog dana, jo za dana ulogorili

smo se kod onih stijena na Point of Roksu. Bili smo dobro ogladnjeli, pa na brzinu
poveerasmo i sjednemo da se odmorimo i popuimo koju cigaretu. Odjednom
zaujemo pucanj^ Zgrabili smo puke i istrali prema cesti. Na istonoj strani
vidjeli smo jedan mali karavan, kao da pokuava napraviti krug, a oko karavana u
trku objahuju Poni i strelama gaaju volove da preplae ivoti
nje, a onda da obraunaju s vozarima. Mi smo pojurili u pomo i ve pritravajui
skinuli smo osam divljaka. Onda se trkom zaklonimo za kola da napunimo puke.
Tad smo imali jo one puetine to su se punile spreda ali je svaki od nas imao jo
po dva revolvera i za nepunih deset minuta skinuli smo jo dvadeset devet divljaka.
Ostali vidjee da s nama nema ale pa pobjegoe.
Bio je to meksikanski karavan, koji je vozio robu i namirnice u Moru, na ran
Kurnel St. Vrain. Spasili smo ih od pokolja. Sklapirali smo sve ubijene Indijance, a
trojicu naosmo ive, tee ranjene. Dvojica dobie kundakom po glavi, treega ja
podignem i odnesem na kola. Ne znam ni sam zato sam to uinio. Uto opazismo
kako Poni jure opet natrag k nama, mi brebolje mugnemo pod kola i tu spremni s
pukama doekamo divljake. Nisu vie napadali, ve samo projahali oko logora i
vidjeli da smo s ubijenih zgulili skalpove. Odjahali su bez zaustavljanja.
Sad ja malo bolje pogledam onog ranjenog Indijanca. Bio je mlad, sigurno nije imao
ni dvadeset godina, dosta Ijepukast. S mukom je pruio ruku dlanom na gore, to
je znailo prijatelj. Oho, crvendau, pomislim ja, to ti kao nekakav prijatelj. Dade
mi znak da priem blie, i ja mu priem, a on ree: Ja elim kua, moja otac, mati.
Natucao je neto engleski. Potom se onesvjestio. Zrno mu je prolo kroz vrat, ali
mu nije presjeklo arteriju, nije mnogo krvario. Moji ljudi prioe da vide, a
Hawkins mi ree: Tebi se ba ne uri da ucmeka i toga. Ja mu rekoh, da ni neu i
da smatram ovoga privatnim vlasnitvom, te mogu s njim raditi to me volja. Oni
mi se nasmijae, ali me ostavie na miru.
Oprao sam mu ranu. Jedan Maksikanac dao mi malo balzama, te namaem ranu i
povij em Indijanca. Sledeeg jutra se moj ranjenik osjeao malo bolje, natovario
sam ga na jedna kola koja su ila u Fort Bent. Tamo stigosmo za sedam dana i moj
pacijent je prilino dobro izdrao taj put i treskanje na kolima. Nije imao onaj opaki
podmukli pogled kao gotovo svi Indijanci. Zanimalo me odakle je, zapravo, taj
mladi Indijanac i kad smo stigli do stanice, iz znatielje mu postavim nekoliko
pitanja.
Kako se zove?
Jim Bijela Riba, ree on.
Gdje ivi?
Veliki Kesten.
Je si li ti od Poni?
On rukom dade odgovor, da nije, ali ne ree iz kog je plemena. Pitao sam ga da li je
bio na ratnom pohodu sa Fonima. Odgovorio mi je da je iao da vidi svoju djevojku,
pa je sluajno nabasao na Ponije. Oni su ga najprije dobro izmlatili. On nije imao
puku i nije htio napadati Meksikance, pa su rekli da je ena. Povjerovao sam mu,
platio lijenika u tvravici, koji ga je lijeio. Tamo sam ga i ostavio.
Kada smo se rastajali, zgrabio mi je ruku, pritisnuo na svoja prsa i uputio me: Kako
je tvoje ime?
Ja mu rekoh: Stari Bili.
Ree mi: Ja nikada zaboraviti Stari Bili. Toplo se rastadosmo.
Prodali smo krzna i opet krenuli u lov. Tad sam se napostavljao zamki i ulovio
itavo udo ivotinja, dobra sezona bila kao nikada. etiri go
dine kasnije, tano, da kaem, u proljee osamsto pedeset devete lovio sam s
trojicom trapera niz planine prema prelazu Raton. Ulogorili smo se na rjeici
Timpas. Imali smo etiri dobro natovarene mazge. Te veeri nas napala jedna
banda Indijanaca. Siguran sam da su onu trojicu mojih prijatelja ubili, ja se samo
toliko od tog doivljaja sjeam da sam bjeao, bio sam ranjen u nogu, a ranili su me

strijelom i u vrat. Tad sam pao. Znam dalje, kad sam doao k sebi, bio sam negdje
smjeten u zatvorenom mjestu, da se jedva vidjelo. Bio sam strano slab i leao,
nisam mogao od slabosti micati ni rukama. Odjednom je neko skinuo pokriva s
vrata i pustio danje svjetlo na moj leaj. Tad opazim dvoje Indijanaca pred sobom.
Jedna mi ena dade da popijem neto, neku tekuinu gorka okua, tako da sam
opet glavu spustio od slabosti i zaspao. Nakon ne znam koliko vremena opet sam se
probudio i osjeao se malo bolje. Tad sam vidio da leim u indijanskoj kolibi. Priao
mi mlad Indijanac, prepoznao sam ga, bio je to oriaj dim Bijela Riba, kog sam ja
spasio kod Ponit of Roksa. Tad ue i njgova mati i da mi opet neto da popijem.
Njegovali su me tako pet tjedana. Taj indijanski logor nalazio se u dolini kraj
potoka Litle Cook.
Kad sam se malo bolje oporavio, rekoh dimu da javi za mene nekome u Fort
Larnedu od kojeg smo bili udaljeni oko dvadeset milja.
On nije htio da me ostavi i da poe jer se bojao drugih Indijanaca koji mu nisu
vjerovali niti ga putali da luta sam. Tako sam morao ekati sakriven kod njih jo
tri sedmice i jedne noi on me kriom izvede i otprati do Fort Larneda. U
poetku sam nekako iao, a kasnije sam toliko klonuo da nisam mogao hodati, te
me je dim nosio zadnjih nekoliko milja. Oprostili smo se i nikad ga vie nisam
vidio.
uj, Bili, jedan e od vozara, ima li ovde na preriji veeg laljivca od tebe?
Deki, boga mi, sve je ovo gola istina, ljutio se Stari Bili. Vjerovali mi ili ne,
otada jo nisam opalio metak pravo u jednog Indijanca.
Kod prelaza na rijeci Simaron opazio je jedan, Kuov izvia nekoliko mazgi u
guduri i mislio da su to vojnici Unije, ali se pokazalo da su to pobunjenici.
Neki vozari su odmah htjeli da ih napadnu i pobiju, ali Ku nije dao.
Sluaj ti, Sam, ree on tom opakom vozam, ako je za ubijanje, imae jo dosta
crvenokoaca. Nego, hajde da uzmemo samo revolvere, sakriemo ih u depove, pa
da ih pohvatamo ive.
Tako Kuovi ljudi krenu k logoru pobunjenika toboe da ih obiu i posjete. U
zgodnom trenutku na Kuov znak zgrabe ih, razoruaju i veu.
Voa pobunjenika je protestirao i ljutio se, ali Ku nije popustio. Prikljuio ih je
svom karavanu i krenuo dalje k Westportu. Sreom su sreli jedan eskadron vojnika
Unije i predali im pohvatane pobunjenike.
Nekoliko dana kasnije logorovali su u uolu na Ash Kriku. Klint se probudio oko tri
sata izjutra i primetio da mu je Dek nestao. Odmah je kao i uvijek znao da je Dek
neto nanjuio, te on brzo ustane i javi Kuu koji je bio na strai sa deset ljudi.
Probudili su sve vozare da

se spreme za napad, ali se nita nije desilo. Ve je i svanulo, te Klint htjede da poe
i potrai Deka, ali mu Ku nije dozvolio. Upravo su bili za dorukom, kad se pojavi
Dek maui repom, a iza njega doe u logor neki stranac. Po izgledu bio je vozar,
drao je puku u ruci. Pozdravio je.
Zdravo, strance, odzdravi mu Ku, gledajui ga podozrivo. ovjek bez konja u
preriji mogao je biti neki odmetnik ili nastradao putnik. Hajte malo zagrizite s
nama! Pa recite nam ko ste, da bar znamo!
Zovem se Aer, odvrati ovjek i obrisa rukom elo. Vozar sam i putovao sam sa
svojim karavanom u Baruth. Bili smo se ulogorili malo vie, tamo gore oko osam
milja odavde. Svega pedeset kola... Digao sam se noas i poao po mjeseini na
kunie. Kad sam se vraao u logor, uo sam pucnjavu i urlanje. Priuljao sam se
blie i gledao preko istine... Pucanje je prestalo, a urlanje je trajalo i dalje, kola su
bila u plamenu. Leao sam u grmlju i znao da su to Indijanci poubijali ljude iz mog
karavana i zapalili kola... Oni su otili, a ja se uputih niz potok. Naiao sam na
vaeg psa i on me doveo ovamo.

Bila je to ona stara, ista pria sa prerije, koja se vjeito ponavljala u bezbroj
varijacija, ali uvijek strana i grozna, da potrese i najtvre vozar
sko srce.
Koliko vas je bilo? upita Ku i prekine
munu tiinu.
Pedeset jedan, rekoh vam, da sluajno nisam poao u lov, ne bi imao vie ko i ita
rei o toj
tragediji.
A koliko ena i djece?
Nismo imali uopte.
Kao i kod nas. A ta moemo, Aer, ree Ku, znam da vam nije do jela, ali vi
morate dalje, kao i mi svi, pa sjednite s nama i najprije
jedite.
Sledeeg dana stigao je kara van do Pawni Roka, Klintovog omiljenog logorita.
Tu je rijeka Arkanzas pravila ogromnu okuku, koja je obuhvatala preko milion
jutara same ravnice s odlinom ispaom, gdje su se bufala uvijek zadravali i pasli.
Tu su sva plemena rado lovila i na tom terenu esto je dolazilo do borbe. Primetili
su pleme Cejena koje je preseljavalo itavo svoje selo. Klint je ve vidio ovako
seljenje, inae vrlo zanimljiv prizor.
Kad Indijanci preseljavaju logor, sav posao obavljaju njihove ene. One pakuju
atore s motkama na konjie i kad je gotovo za pokret, odveu mustanga prednjaka
koji nosi zvonce na vratu.
Taj konj prednjak je obino najinteligentniji mustang, kojeg oni izaberu jo kao
drijebe, dresiraju posebno, tako da se isti zalijee u opor konja, pravi guvu i
plai druge konje, pa ih onda povue du rjeke ili preko brda, gdje ih Indijanci
doekuju i hvataju.
Indijanci obino sele kad im stoka popase svu pau oko logora, te idu na bolje
mjesto. U stvari, oni ive nomadski i idu za bufalima.
Tog dana su Kuovi ljudi primetili da su Indijanci, oigledno, najprije doveli
mustanga prednjaka do karavana, a onda ga odveli pripremajui ga za ve poznati
trik. Vozari su odmah znali to Indijanci smjeraju.
Konjii su ili za prednjakom natovareni atorskim motkama ili koarama, u koje su
Indijanci
stavljali malu djecu pri seljenju. Uz ovu grupu Indijanaca ilo je i bezbroj pasa i
Klintu se inilo da su ovi psi od iste pasmine kao i svi vukovi. Vei psi su. takoe
bili natovareni.
ejeni su doli do jedne take upravo prema Kuovom logoru i zastali tu na
potpuno otvorenom terenu. Konj prednjak, kako je ve bio dresiran, skoi u pliak
pa peko potoka u pravcu Kuovog logora. Ku naredi svim vozarima da se brzo s
pukama postave u polukrug, te kad Indijanci vidjee to, nekolicina pojaha konje i
trkom pretekne prednjaka da ga vrati natrag. Posle toga divljaci su sjahali, sjeli i
puili, a ene su postavljale atore, prostirale pokrivae, sakupljale drva i loile
vatru, konano skuvale meso i pozvale svoje gospodare da jedu. Sve se to
odigravalo pred oima Kuovih vozara toliko blizu da je ovjek do njih gotovo
kamenom mogao dobaciti. I Olinta je sve to takoe jako zanimalo.
Ovaj put nisu Indijanci uznemiravali niti napadali Kuov karavan, koji krene dalje
prema Malom Arkanzasu gdje je, na nesreu, morao zanoiti na nekom mjestu ve
zloglasnom po tome, to su Indijanci skoro uvijek tu postavljali zasjedu. Komani,
Arapahozi, Poni, ejeni i drugi napali su ovde ve mnoge karavane, a jo nijedan
manji karavan nije tuda proao bez borbe.
Ku je poduzeo sve mjere opreznosti. Napravili su zbijen kolski krug, na podesno
mjesto postavili top, a oko kruga rasporedili strau od trideset ljudi.
Klint je s Dekom bio takoe na strai, i to s Qouchom u najgoroj smjeni pred zoru.
Stajali su uz top i povremeno etali par koraka na svojoj li

niji. Dek im je neprestano bio za petama. No je bila oblana, topla, izgledalo je

da e kia.
Odjednom je Dek poeo cviliti, digao njuku i njuio zrak, a to je skoro sigurno
znailo da su Indijanci negdje u blizini.
Dosad smo se sretno provukli na ovom putu, promrsi Ku, aT mi se ini da smo
sad nadrljali.
On vee Deka za kota kola, no Dek se jo vie uznemiri, te Ku poe da probudi
ljude. U asu kad se Ku vratio k topu na izlazu iz kruga, Dek je bijesno reao.
Dobro otvorite oi, povie Ku. U istom trenu viknuo je jedan vozar od svojih
kola: Evo dolaze!
Odjednom zapoe pakao. Konano su divljaci iznenadili i Kua. Ljudi su se
probudili, ali jo nisu bili zauzeli mjesta s pukama da doekaju Indijance, te je
tako, u trenutku kad se digao urlik i poeo napad, samo treina ljudi iz karavana
otvorila vatru.
Klint je mugnuo pod kola, provukao puku kroz kota i stegao je. Od straha i
uzbuenja najeila mu se kosa i oblio ga leden znoj. Plamenovi iz puaka bljeskali
su u mrkloj noi i u tim trenucima mogle su se nazrijeti sablasne divlje prilike kako
jure oko logora.
Klint je osjetio kao neki udar, a onda ga je neto presjeklo i pokosilo, posle toga niti
je ta uo, niti vidio.
Kad je otvorio oi, vidio je da lei na krevetu u nekoj nepoznatoj sobi. Kroz prozor
je opazio snijeg na krovu susjedne kue. Otkuda sad zima? Moda je sanjao? U
glavi je imao neki udan osje

aj, kao da mu neto pritie mozak. Tijelo mu je bilo teko kao olovo. Sve oko
njega bilo je strano i nepoznato. Sjetio se da u pograninim stanicama i
tvravicama nije vidio ovakvih krovova, na preriji nije bilo takvih kua. S mukom
podie ruku i dodirne zid.
Potom zauje korake. Vrata se otvore, ue jedna ena i prie do kreveta. Pomno se
zagledala u njega.
Gdje sam ja? upita Klint. Vlastiti glas mu se uini kao da dolazi negdje iz daljine.
enino lice poprimi veseo izraz. Ona se nae nad njega, opipa mu elo, ozbiljno mu
pogleda u oi i ree:
U Kanzas Sitiju. A ko ste vi?
Ja sam Klint Belmet, a jo me zovu...
O, dobri moj deko! Doli ste k sebi, sva sretna ona uskliknu. Vie ni sama nisam
vjerovala. Lijenik je stalno tvrdio da e vam se svijest povratiti.
Povratiti? ponovi Klint unezvjeren.
Bili ste izgubili pamenje ve nekoliko mjeseci, ree mu ona, donijeli su vas u
bolnicu jo u avgustu, a posle vas je gospodin Ku dao meni na njegu. Kod mene
ste od septembra, a ve je proao i Boi.
Boi!... Pa gdje sam ja? U Westportu?
Da, u Westportu. Ali se na grad vie ne zove tako. Sad je to Kanzas Siti. Na grad
raste.
Gdje je sada stric dim?
Koji stric dim? Moda mislite na gospodina Kua? ula sam da je odveo jedan
veliki karavan od oko dvije stotine kola.
to je, zapravo, meni? ve s naporom upita Klint.
Hajde, sad ete vidjeti sami, uzme mu ona ruku i njegovim prstima pree preko
tek zarasle brazgotine na glavi.
Je l to od puke?
Nije. To je bila strela koja vas je gotovo skalpirala. Imali ste i zrno u ramenu, ali je
ta rana takoe zarasla. Hvala Bogu, dobro se oporavljate.

A gdje je moj Dek, moj pas?

Znam za Deka. Priao mi gospodin Ku. Bila je to sigurno vjerna ivotinja. Kad
ste pali, jedan vas je Indijanac htio izvui ispod kola i skalpirati. Dek je bijesno
navalio na njega i izujedao ga, ali ga je Indijanac probo istim noem kojim je htio
skinuti va skalp. Gospodin Ku kae da vam je Dek spasio ivot.
Moj dobri Dek, tuno e Klint i svjestan alosne stvarnosti klone na leaj.
U veljai se Klint ve toliko oporavio da je mogao ustati, malo proetati po sobi i
ubaciti koji komad drveta u pe. Jo je bilo hladno, pa mu je gospoa Melon stavila
udoban i mekan naslonja uz pe, u kojoj je Klint proveo dosta vremena sjedei i
itajui, a ponekad je sjedei i pridrijemao. U naslonjau bi i ruao. Ruke su mu
pobijelite, izduile se, postale skoro prozirne, ali se Klintu svidjela finoa takovih
ruku, te ih je kao dijete igraku dizao pred oi i divio im se,. Malopomalo su mu se
ruke punile i nisu vie bile prozirne.
U oujku se Klint poeo primjetno oporavljati. Lijenik je rekao da je konano
prebolio otrovanje krvi od rane u ramenu. Tek mu je naglo porastao.
Travanj je donio sunane dane, trava je ozelenjela, drvee i cvijee procvalo, listalo
je na sve
strane, a Klint je uivao gledajui kroz prozor prekrasno proljee u cvatu i radovao
se, a mnogo toga za to bi vrijedilo ivjeti, bilo je ve iza njega, bila je to ve
prolost.
Kad je ve toliko ojaao da je mogao izlaziti iz kue, najmilije bi mu bilo otii na
dok, tamo satima sjediti i promatrati utu mutnu vodu koja se valjala, i brodove s
ogromnim kotaima, koji su prolazili uz vodu i niz vodu, dimnjake s crnim dimom i
laare kako trkaraju na brodu, tovare i iskrcavaju svakojaku robu. Posle bi poao
malo uz rijeku sve do kraja grada, naao kakvo lijepo usamljeno mjesto, odmarao
se i promatrao.
Mozak mu nije ivo radio kao ranije. Otupio je, hvatala ga udna ravnodunost.
Znali su ga ve mnogi djeaci u gradu, uli su i oni za Klinta Belmeta, te ih je
izbjegavao samo da im ne mora priati. Svi su znali o njemu i meu sobom
preuveliavali njegove podvige toliko, da kad bi to sve samo upola bilo istina, bio bi
Klint sto puta uveniji od Kita Karsona. Baf Belmet! Htionehtio, bio je za djeake
hrabri graniar sa Zapda.
I ljeto je ve uvelike poelo, te je Klint ee odlazio na pecanje, ali ne vie s onim
oduevljenjem kao prije. Istina, ugodno mu je bilo sjediti na obali rijeke, nasloniti
se na drvo i ekati da riba povue struk. Nikad nita nije upecao, ali nije ni mario
za to, bilo mu je svejedno.
Jo koncem maja krenuo je prvi karavan iz Kanzas Sitija na Zapad. U junu ih je ve
polo nekoliko, sve samih velikih karavana, jer su morali putovati bez pratnje. Zbog
rata nije, uopte, bilo mogue dobiti vojnike za pratnju, a Indijanci su postali sve
bjesniji i opasniji, gotovo uvijek su
napadali male, pa ak i vee karavane. Cijeli grad je govorio samo o ratu, posvuda
su prolazili vojnici, a Klintu se inilo da su ljudi u Kanzas Sitiju vie za Jug nego za
Sjever. Ponekad je potajno prislukivao razgovore radnika Crnaca.
U srpnju je jo vie karavana krenulo prema zapadu, u preriju. Klint nije nikad
propustio da gleda kako karavan kree. Volio je on gledati kako bi volovi teko
povukli velika natovarena kola, a svaki put bi ga obuzimala elja da i on poe s
njima. Zapad ga je zvao. eznuo je on za Zapadom i u svojoj mati putovao s
karavanom po vijugavoj cesti preko ogromne prerije, beskrajnog otvorenog
prostora, preko lelujave trave, tog sada u ljeto procvalog mora, gledao je ptice,
kunie, antilope, jelene i ogromno krdo bufala, pa onda opet ono prostranstvo,
jednoliko i velianstveno.
Pred oi mu uvijek iskrsavala gola ravnica, a tamo dalje, daleko u nedogled na
horizontu bregovi, visoravni sve do planina. Sanjarei, vidio je i gola tijela
indijanskih ratnika okiena perjem, kako se na svojim konjima iznenadno pojavljuju
i isto tako brzo nestaju u preriji. U trenucima sjete, enje i tuge uvijek bi mu pred

oi dolazila mjesta gdje su ostali grobovi njegovih dragih, a i ono mjesto gdje su
pokopane njegove najljepe nade.
Danima je ve tvrtka Auli & Co. ekala da stigne prvi karavan sa Zapada.
Potanska kola i vojnici, koji su prolazili predjelima istono od tvravica, donosili
su glasove o nekim karavanima koji nikad nisu stigli. Navodno su bili spremni za
polazak, pa ili su zakasnili, a moda su i nestali.
Jo nikad se trgovake i prevoznike tvrtke nisu nale u takvim tekoama, kao u
proljee
. Sa strahovanjem je tvrtka Auli & Co. iekivala svoje karavane s krznima, te ako
ovi ne bi stigli, znailo bi to ogromnu tetu i gotovu propast za tvrtku. I manje
tvrtke bile su u isto tako tekoj situaciji. Svaki posao, koji nije bio u izravnoj vezi s
ratom, bio je nesiguran i lo.
Tano esnaestog srpnja ujutro dogalopirao je jedan jaha u Kanzas Siti i javio da
e jo tokom dana stii do rijeke Nelsonov karavan, sto ezdeset devet nedirnutih,
teko natovarenih, kola. vozari i stoka u odlinom stanju, a s njima i dosta
iseljenikih obitelji, koje je Nelson spasio i obranio od Indijanaca kod Point of
Roksa.
Nije se samo veselila tvrtka Auli, ve i drugi, koji su eljno oekivali karavane.
Dolazak prvog karavana znaio je veliko olakanje i nadu takoe i za Klinta
Belmeta.
Znao je Klint, da e Ku bilo kako bilo provui svoj karavan i stii u Kanzas Siti.
Nelson je sigurno iskoristio krasno vrijeme u rano proljee, a svakako je imao sree
i na putu.
Klint je bio meu prvima u Kanzas Sitiju koji su doli da pozdrave i razgledaju
Nelsonov karavan. Mjesecima je on osjeao neko mrtvilo J ravnodunost, te kad je
vidio vozare, kola, proelo ga uzbuenje i radost, razveselio se. Sjetio se svoje prve
vonje u Independens, potoka, male Mej, prerijske lae, Indijanaca. Pred oi mu
izie slika majke i oca, bolna i tuna, te se snudi. Iz te sjete povrati ga u ivot
buka i agor na glavnom trgu, gdje su se nagusto poredala kola do kola za istovar.
Klint se umijeao meu dobroudne, raspoloene vozare, razgovarao je as s ovim,
as s onim. Znao je on njihov jezik. uo
je da su ih dvaput napali Indijanci. Proli su bez gubitaka. Kod Point of Roksa je
pedeset Nelsonovih vozara pojahalo konje i razbilo neku bandu Ponija, koja je
napala iseljeniki karavan. Indijanci su ovog proljea krenuli iz svojih zimskih
logora na ratne pohode i pljaku na sve strane. I Poni, i Komani, i Apai, svi
redom, organiziraniji, jai i opakiji nego ikada. Ali to nije bilo sve, Na preriji je
iskrsla jo vea opasnost, naime pojavile se grupe odmetnika iz vojske, dezertera,
desperadosa i meksikanskih razbojnika, kojih se valjalo isto tako uvati kao i
Indijanaca. Ako bi poao mali karavan, bilo je vie nego sigurno da e nestati.
Moda bi se provukao sasvim sluajno, ali to jedan od stotine. Izgledalo je da e i
potanska linija i pored vojnike pratnje koju je imala, biti ukinuta.
Klinta su poznavali u duanu tvrtke Auli & Co. ee je odlazio tamo, a te veeri je
stigao Nelsonov karavan te se zadrao malo due u duanu da razgovara s
vozarima.
Sreo se i s Nelsonom.
Zdravo! A ti si Baf Belmet? uo sam za tebe i drago mi je da te upoznam.
Poznate li vi mog... dima Kua? odmah e ve nestrpljivi Klint.
Kako da ne poznam! Pa on mi je ba i priao o tebi, kako si ranjen u borbi s
Komanima A jesi li se ve izvukao?
Ide na bolje, ve sam dosta dobro. E, drago mi je. Godina dana je ve prola, leti
vrijeme kao ludo. Mislim da e i ti uskoro sjesti na kola, pa u onu nau sivou, a?
Ne znam. Moda. Vidjeu ta e rei stric dim. Imate li kakav glas o njemu?
Da, da. Vidio sam ga u Fort Larnedu prole godine u listopadu. Vozio je u Santa
Fe i Vegas. Moe se nadati da e stii ovamo do zime.

Zar on nee uskoro voziti ovamo u Kanzas Siti?

Koliko znam, trebao je, ree Nelson, ali se ne uznemiravaj, Baf, zbog toga. Stara
je to kurjaina. Ne mari za opasnost, ali uvijek stigne kamo je naumio... A to sad
ima ljude! Njegova garda je kuga za Indijance. Kad bih ja imao takve! Nema ih
boljih na Staroj cesti. Ako stigne dok ja jo tovarim, bogami u ekati, pa emo
zdruiti karavane... Teko ti je danas voziti, Baf! Na strai po cijeli dan, nou
spavaj s jednim okom otvorenim, iscrpi te to kao i borba. ovjek propada.
Je l vas put, moda, nanio na Maksvelov ran? Kline opet.
Nije. Zimovali smo u Fort Junionu. Bila je lijepa suva zima, proljee nailo rano.
uo sam za Maksvela da slabo stoji. Prole jeseni izgubio je etrdeset sedam kola
robe. Zapalili ih Poni, kod Kravlje rijeke. Koliko sam uo, bilo mu ponestalo robe i
ekao je taj karavan kao ozeblo sunce. Zna, kad poe nizbrdo, onda... Jest, ima on
zemlje i stoke, ali... ako ne moe trgovati, mora prodati. A ko bi kupio, postoji li
takav koji bi se uvalio u istu kau?
Ne bih rekao da ima, nasmija se Nelson.
A znate li ta o Dadetu? On je prole godine vozio robu za Maksvela.
O da! uo sam da se potukao s nekim zimus na kartanju u Vegasu. Ubili su ga.
Njegov karavan se rasturio, vozari otili kojekuda. Dosta ih je prelo Couhu.
Sad Klint malo poeka, nije znao kako e poeti i nekako neodluno upita:
Ja, ja sam imao neke prijatelje u Dadetovoj drubi, Teksaane, imenom Klement...
Hali Klement, ako ste moda uli...
Nisam, Baf, sigurno nisam uo to ime, ree Nelson.
Kod Dadeta je bio jo jedan Teksaanin, nije mi bio prijatelj, zove se Mardok, Li
Mardok. Jeste li moda uli togod o njemu ove zime?
Mardok? Ma, ini mi se da sam uo neto, poee se po glavi Nelson, ipak sam
uo, neki kockar, neto se loe prialo o njemu, da, dobar je strijelac, doao je iz
Texasa. Kao da je bio u Fort Larnedu prole zime.
Hvala. Na toga sam i mislio.
Ne bih ti to kazao, ali kad si mi ve spomenuo da ti nije prijatelj, neka zna, to je
neki lupe... nego, Baf, im istovarimo, urediemo logor van grada. uo si za
Joneove panjake. Doi, pa emo malo vie popriati. Doi za koji dan na veeru,
imamo jo koji dobar komad bizonova mesa. Znam, zaelio si se, eto slina e ti ve
na usta, zar ne?
Bogami, da, priznade Klint.
To ti je tako. ko omirie Staru cestu i bizonovo meso, taj..., ne dovri Nelson, ve
se pozdravi s Klintom i ode.
Klint je jo neko vrijeme lutao okolo, utonuo u svoje misli i obuzet sjeanjima koja
su mu se inila kao nejasni snovi. Nadao se i elio uti vie novosti, i ne samo o
dimu Kuu. Vratio se kui i uao u sobu i ne skinuvi ni odijelo sa sebe pruio se
na svoj krevet. Bio je uznemiren. uo je kako je krevet pod njim zakripao i ugnuo
se, pa se odjednom nasmijao. Sjetio se da vie nije slab i mrav kao prije. Dobio je
ve i na teini, zato krevet i kripi. Pogledao je ruke. Oho, ve su se malo popunile,
istina jo su njene i bijele, ali... tu stisne ake zamiljajui da dri uzde. Opazi
malu brazgotinu na desnoj ruci i zaudi se odakle mu to, a onda se sjeti da je to od
zubi Li ja Mardoka. Nehotice se tako ivo prisjetio toga, u podsvijesti opet proivio
onaj susret, kad je udesio tog lupea, Teksaanina. Nejasna, blijeda prolost poe
opet dobivati boju i ivot.
.
Drugog avgusta kasno uvee stigao je dim Ku samo sa pola svog karavana u
Kanzas Siti. Klint je za njegov dolazak doznao tek ujutro od gospoe Melon, te je
odmah i bez doruka odjurio u Aulovo dvorite, gdje se istovarivao teret.

Karavan je izgledao jadno i alosno. Klint je najprije naletio na Joa Andersona, koji
ga veselo pozdravi i ree da imaju nekoliko ranjenika, niko nije poginuo, a sauvali
su sav vrijedni teret.
Klint nae Kua, koji poe vikati od veselja kad je ugledao svog Klinta. Ku je
izgledao ba kao i njegov karavan. Mrk i bradat, prljav kao traper, na glavi je imao
krvav zavoj.
Baf, sto mu gromova! povie Ku i zagrli Klinta svojim uljevitim rukama.
Oh, Boe, kako mi je drago, jedva sam ekao da te vidim! A blijed si jako, izgleda
mi stariji ali opet si dosta jak i zdrav.
Mada ganut i razdragan, Klint se savlada i odmah upita:
ika dim, imate li kakvo pismo za mene?
Na alost nemam, odgoviri Ku i uozbilji se.
A novosti kakvih?
Dosta novosti, Baf. Znam ve to bi ti volio najprije uti. Kad sam prole jeseni
stigao na Maksvelov ran, tvoja curica Mej je ve bila
otputovala. Maksvel mi je rekao da su Klementovi otili dole u Taos, a rekao mi je i
to da se Mej jako raalostila to si onako pobjegao. im smo stigli u Santa Fe,
odmah sam napisao pismo Klementovima i javio da si ranjen i lei ovde u bolnici,
no nisam dobio odgovor. Mi nismo ili u Taos, ve smo zimovali u Santa Feu.
Proljetos prije polaska iz Santa Fea uo sam da su Klementovi otili u Kaliforniju.
Je li to sve? upita Klint sav snuden shvatajui da mu je propala nada koju je
neprekidno u srcu nosio.
To je sve to se tie tvoje djevojke. Ali to nisu vijesti, mislim, eto uje da ju je
jako raalostio tvoj odlazak, a sad sigurno negdje sjedi u Kaliforniji i eka tebe.
U Kaliforniji! Daleko!
Ba dobro to je Klementu palo na pamet da odu tamo. Bar dok ne svri rat. Kad
pametno razmisli, to ti moe biti i dugo, Baf. Stara cesta sad je krvava cesta, koja
vodi ravno u pakao.
Nisam razmiljao o tome... Je li i onaj Mardok otiao u Kaliforniju?
Nije. To je lupe, kockar, ako ne i gore. Bio je jedno vrijeme u Santa Feu, uvijek u
drutvu s dimom Blekstonom i njegovom grupom. Blekston je imao mnogo novaca,
pa su samo pijanili i kartali. Znamo da im nije od oca ostalo. S takvim je Mardok
bio stalno i svata se ulo o njima.
Hvala Bogu da je tako. Milije mi je nego da je otiao u Kaliforniju, silom se
nasmija Klint.
Sluaj Klinte! Nemoj da budali. uo sam od Maksvela da je ta mala curica skoro
poludjela
za tobom. Prosto je niko nije mogao utjeiti i umiriti kad si otiao. To mi je rekao
Maksvel.
Maksvel? Tako rekao? uzueno e Klint.
Kaem ti. Puna dva dana bio sam na ranu, drugo nisam ni govorio s Maksvelom
ve samo o vama, o tebi i Mej, on toliko ali da ti ne mogu iskazati.. Uzgred da
napomenem, on je u tekoj novanoj situaciji, a tako je sa svima na granici. Bie jo
mnogo gore prije nego to krene na
bolje.
Anderson mi je kazao da imate ranjenika.
Sa mnom tano deset. Triput su nas napali. Trei put kod Point of Roka i tu sam
dobio komad olova u glavu iz one puetine to se puni spreda. Da me je razbojnik
pogodio palac nie, danas bi tvoj stric dim etao po Rajskom lovitu. Uh, da nam
ne bi topa zbrisali bi nas kao... Kad sam pao, Ben Davi je dohvatio top, dvaput
opalio i rastjeao Komane kao make. Morali smo ostaviti nekoliko kola, al to nisu
bila Aulova ve privatna, pojedinih vozara.
Taj Point of Roks je ba nesretno logorite za nas, primeti Klint sjeajui se
ranijih doivljaja kad su putovali tim putem.

I jest, Baf; ovjek da se nasmije, ali kad god sam na horizontu ugledao taj logor,
stijenj e na Point of Roksu, uvijek su me podilazili trnci, priznajem... uvijek mislim
da u tamo nastradati. Evo, ovo je ve drugi put... Trei put pazite, ika dime!
Pa i ja sam imam neku slutnju, ali zna, sudba je sudba, zato se ba i ne obazirem
na neke predosjea je... Baf, jesi li dobio kakvu obavijest? Uloio sam ti novac ovde
u banku.

Jesam, i uzeo sam neto, isplatio sve dugove. Ostalo je jo dvije hiljade.
Dobro, ali sad vie ne diraj te novce, nek stoje. Ubudue to zaradi, ulazi na to.
Nisam ba razbacivao novac i neu... A kad ete opet tovariti?
Odmah sad. Potpisao sam ugovor na velik teret, uzeu sva kola koja sam doveo,
dobio sam i preko pedeset novih. Morau uzeti za koijae i neke utokljunce, nije
mi milo... valjda e me moja srea i dalje pratiti. Sad upravo tovari i jedan vojni
karavan za Foprt Larned, putovaemo s njima.
A biste li vi uzeli jednog malo iskusnijeg vozara? otegnuto ree Klint, rije po
rije, ne gledajui u Kua, ve okrene glavu i zagleda se prema zapadu.
Svakako bih trebao..., istog trenutka shvati Ku pa se nasmijei i doree: Zna
ta, Baf, spakuj se i odmah ovamo u logor. Mora malo pocrnjeti, bijel si kao sir, pa
da mi ne plai konje, ha, ha, ha.
Jim Ku je krenuo s karavanom od sto ezdeset i devet ljudi i kad se k tomu uzme
jo i vojni karavan i eskadron pratnje, nije se morao uopte bojati divljaka na ovom
putovanju na zapad.
Uz put su sreli ni vie ni manje nego sedam indijanskih bandi, dvijetri od ovih dosta
velike. Kako su ih samo promatrali Indijanci s breuljka, ali se nijedan crvenokoac
nije usudio pribliiti. No to neprijateljsko i utljilvo promatranje Indijanaca sa
strane bilo je samo lo predznak za male karavane i jao njima ako bi se usudili na
put!
Klint Belmet se vrlo brzo navikao na stari ivot. Ve mjesec dana je koijaio,
uprezao i is
prezao konje, cijepao drva pa je malo ovrsnuo i dobio boju u licu.
Stalno su mu kroz glavu prolazile misli i rijei to ih je za njega i Mej rekao
Maksvel Kuu. as je bio razoaran, as opet pun nade i niko, pa ak ni Ku nije
znao, kako mu je bilo pri dui, dok je mirno vozio gledajui prema purpurnom
horizontu na zapadu. A uveer, kad su zanoili i poli na poinak, nije Klint
primjeivao ak ni zavijanje kojota, bio je zaokupljen neprestano mislima o svojoj
dragoj Mej, uvijek s nekom nadom da e je, moda, ponovo vidjeti.
Da li je Maksvel, zaista, onako govorio? Nije mogao vjerovati. Da, bio je on onda
nagao, bezobziran, nije mogao savladati svoju ljubomoru. Da li je bio nepravedan
prema njoj? Ta on je htio uraditi najbolje, a ispalo je najgore. Njegove sumnje su
rasle. Sjetilo se njena prezrivog dranja u duanu, a onda susreta kod kola, kad je
bila s Mardokom. Da je imao samo dandva vie vremena! Da se bar mogao
savladati. Sta vrijedi sada aliti! Zaliti je uvijek prekasno. Ipak je nada ostala,
obuzimala ga as jae, as slabije.
Kad je Kuov karavan stigao u Santa Fe, bio je ve studeni i pao je snijeg. Vozari su
istovarivali robu i uredili zimski logor.
Klint je mislio da svakako tokom zime ode do Maksvela, ali je, na alost, doznao da
je Maksvel otputovao na istok. Prialo se da je negdje na njegovu posjedu
pronaeno zlato i da e on prodati svoje terene.
Sledeeg dana odjae Klint u grad da se raspita za Klementove. Pitao je redom
strpljivo i uporno i konano naie na nekog trgovca iz Tao

sa, koji je nedavno doao u Santa Fe. Zvao se

Wrajt.
Kako da ih ne poznajem! odmah odgovori Wrajt na Klintovo pitanje. Dobro ih
poznajem, bili su to krasni ljudi... a ao mi je, Belmet, to vam moram rei da sam
bio i na sprovodu Hala
Klementa.
Pa zar je on umro?
Nije, ve ga ubio neki kockar, zove se Mur
dock.
Mardok! Li Mardok? zastade Clin
tu dah.
Znam mu samo prezime, ree Wrajt. On
je poznavao Klementove, trao za njihovom pokerkom. Ja ba ne znam mnogo, ali
rei u vam koliko znam. Prole godine je Hali Klement otiao u Kaliforniju, u
Taosu je ostavio enu i ker. Djevojka nije htjela ii u Kaliforniju, ne znam zato,
uglavnom djevojka i gospoa Klement nisu ile. Dok je Klement bio odsutan, taj
Mardok je toliko napastovao djevojku, da se razboljela, a kad se Hali Klement
vratio i uo za ovo, premlatio je Mardoka kao vola u kupusu. Kasnije su se njih
dvojica zgrabili u Tarnerovoj krmi, te Mardok potegne revolver i ubije Klementa.
Kau da je taj Mardok izvrstan strijelac... To je bilo u ljeto, a odmah tada u avgustu
su gospoa Klement i djevojka otputovale iz Taosa ovamo u Santa Fe. Tu su se
prikljuile jednom karavanu za
Kanzas Siti.
U avgustu! A koji karavan? Koji voa? Znam, bio je to Bili Kely, u srpnju je
krenuo iz Taosa, vozio je neto i moje robe. Koliko znam, u to vrijeme nije kretao
nijedan drugi kacavan.
O, Boe, Boe, sav oajan zavapi Klint, pa mi smo se mimoili. Mi smo udarili
preacem na Suvi put, a Bili Kely je vozio Starom cestom. Klint prosto izjuri iz
krme i kao bijesan trkom od jae u logor. Ta prije par dana se razmimoiao sa
Mej. Jo se sjea kako je Ku na mjestu gdje se cesta rava pokazao na svjee
tragove Bilovog karavana. Vozari uvijek vode rauna o tome.
I opet jedno, novo razoaranje. Teko mu je bilo. Jedino ga je tjeilo to se Mej Bel
spasila od Mardokovog napastovanja. Bili Kely je vodio vrlo veliki karavan i nije
bilo bojazni od indijanskog napada, ak da je navalilo i nekoliko bandi zajedno. Sad
je ona ve u sigurnosti u Kanzas Sitiju. Klintu pade na pamet da je Mej ula, kako
je on nastradao i da se nalazi u Kanzas Sitiju, zato je i pourila prvim karavanom
na istok. Ako je to tako? Srce mu je zaigralo, ispunilo se nadom i radou. Znai,
ona ga voli i ezne za
njim!
Ako je tako, naovezivale su se Klintove misli dalje, onda e ona ekati tamo itavu
zimu, dok se on opet u ljeto ne vrati. A kako e on izdrati i provesti tu dugaku
zimu? Gdje je jo proljee?
Odjednom se sjeti Mardoka. Ujede ga za srce ono ponienje, kad mu je opalio dva
amara pred njom. Vratio mu je, ali mu se inilo da to nije bilo dosta. Zatim mu
kroz glavu proe sve ono to je uo o njemu, a pogotovo ovo zadnje to je uo od
Wrajta. Mogao je zamisliti kako je Mardok kinjio djevojku napastujui je, kad je
nije mogao pridobiti milom. Nita ga ne bi moglo sprijeiti da ostvari svoje prljave
namjere. Hali Klement ne bi bez razloga izmlatio Mardoka.
Ubiu ga, odlui Klint i pri tom ga obuze isti onaj osjeaj kao u trenutku kad je
udario Mardoka akom po zubima.
Odluio je obraunati s tim lupeom. Do tog e sigurno doi. Od tog dana je poeo
uporno svaki dan vjebati s revolverom i toliko se tokom zime uvjebao da mu
meu svim Kuovim vozarima na revolveru nije bilo ravna. I sam Ku mu jednom
priznade da je bolji. Na puki je bio prosjean kao i drugi, ali je imao otro i

sigurno oko, siguran prst na okidau i rijetko mu je meta izmicala. Kad je bilo
povoljno vrijeme, odlazio je i u lov, no vie radi vjebe u gaanju nego radi lova.
Kad zbog dubokog snijega nije mogao dalje od logora, oznaio bi sebi mete na
drveu i vjebao revolverom, dokle god je imao municije.
Na trgovevo uenje, kupio je Klint svu revolversku municiju koliko je bilo u
duanu. Platio je nekoliko stotina dolara. Vozari su ga ispoetka zadirkivali alei
se na njegov raun, ali su kasnile sasvim prestali. Ku je samo kimao svojom
upavom glavom, no nije nita rekao. Kad se Klint ve uvjebao da je mogao svaki
put pogoditi malu konzervu na dvadeset metara, pomislio je da je ve dosta
napredovao. A kad je sa tri od pet metaka pogaao konzervu baenu u zrak, stekao
je ve povjerenje u sebe.
Nije se Klint vjebao samo u gaanju revolverom. Sjeao se kako mu je Kit Karson
pokazivao brzo potezanje revolvra i govorio mu da je to isto tako vano kao i
gaanje. A kako Kit ne bi znao, kad je ubio vie Indijanaca nego ijedan graniar u
to doba na Zapadu! I tako Klint provede zimu vjebajui revolverom, a radio je i
druge
poslove da mu vrijeme bre proe. Loio je vatru, kuvao, dovlaio i sjekao drva,
itao i stalno se nadao da e se Mardok vratiti u Santa Fe. No taj se kockar nije
pojavio. Vrzmao se negdje oko vojnikih logora.
Otegla se ova zima i Klintu i vozarima i kao za pakost proljee je nastupilo prilino
kasno. Nekih sezona su se mogle napraviti i dvije vonje tamo i natrag, ali ove
godine sigurno ne.
Ku je mogao krenuti tek poetkom juna. Imao je dvjesto ezdeset i troja kola,
najvei karavan koji je ikad vodio. Svakako su se ljudi osjeali mirnije i sigurnije,
jer se nisu morali toliko plaiti opasnosti i razbojnikih napada.
Bilo je ovo trideset osmo Kuovo putovanje preko prerije. etiri puta su ih okruile
povee bande Indijanaca, dvaput Kajove i dvaput Poni. U dvije prilike Ku je opalio
iz topa. Nije im nanio gubitaka, ali ih je rastjerao.
Ha, ha, ha, bjeite, a? Crveni avoli, a? vikao je Ku, pa potom ree: Dobro je
to nisu Komani, Ta gamad zna tako brzo napadati da nema vremena ni izvui
top.
Koncem avgusta stigoe u Kanzas Siti.
Klint je bio sav sretan. Mislio je da je konano naao svoju Mej Bel. Toliko je ve
bio siguran da je kupio novo odijelo, cipele, eir, koulju i kravatu i dotjrao se kao
jo nikada prije. Gotovo mu je bilo neugodno, kad je ovako ukicoen morao proi
pored Kua i Andersona, ali su, sreom, njih dvojica bili zabavljeni neim pa ga
uopte nisu ni vidjeli. Razmiljao je kakav e dojam napraviti na Mej. Nije on vie
bio bojaljiv, ali je ipak pomalo sumnjao. ko zna, ta je
rijoj opet u glavi? Sad, ako je nae i ako se pomire, nee je vie vrijeati, nikad vie
dok je iv. Raspitivao se za Mej i gospou Klement, te ga uputie u hotel Western.
Da, mladi gospodine, bile su one prole godine ovde, simpatine gospoe!
Najprije su otile brodom u Texas, a onda se vratile i bile u mom hotelu nekoliko
tjedana. Imaju one ovde u Kanzas Sitiju i neke roake, ree mu vlasnik hotela.
Klint osta zaprepaten. Vlasnik hotela je primetio njegovo razoaranje, te poeka
nekoliko trenutaka i dodade: Onda su otile potanskim kolima u Konsil Gr ove.
Klinta je ovo pogodilo kao grom. Rasplinu mu se sva radost i nada i umjesto toga
srce mu se ispuni oajem i zlim slutnjama. Mada on jo nikad nije putovao
potanskim kolima, ipak je poneto znao o tim potanskim linijama. Jedna dugaka
potanska linija radila je od Fort Juniona do Santa Fea, a druga od Fort Lameda do
Fort Lyona. Ta druga bila je duga sto trideset milja i na ovoj nisu ak mijenjali ni
mazge. Klint se sjetio da je od skorijeg vremena ova linija bila obustavljena.
Doznao je to od nekog ovjeka, imenom Clegg, u Port Larnedu. Taj mu priao da je
vozio kao potanski koijas, te opisujui svoje dogodovtine opisao jednu svoju
vonju: Moji putnici morali su za vrijeme vonje i spavati i kuvati u kolima, pa se

nekad posvade, a ja se samo proderem: Indijanci! I da vidi, odmah se umire kao

bube.
Potanska linija za Konsil Grov radila je neprekidno. Klint je odmah platio i
rezervirao mjesto na prvim potanskim kolima koja e krenuti na zapad. Kuu ovo
nije bilo pravo, ali
nije ni prigovarao. Prolo je jo nekoliko dosadnih i munih dana za Klinta. U
meuvremenu stigoe u Kanzas Siti jedna potanska kola na putu sa zapada. Klint
pronae koijaa, ne bi li uo kakvih vijesti od njega. Koija je bio dobroudan i
susretljiv ovjek i rekao mu da je zbog kvara na kolima morao ostati u Konsil
Grovu. Zato Klint odustane od svoje namjere da putuje potanskim kolima, jer e
ionako uskoro krenuti Kuov karavan i proi kroz to mjesto, pa e se raspitati
za Mej.
Dok je tako ekao u Kanzas Sitiju, on se i dalje raspitivao za Sarah Klement i Mej.
Na poti se upoznao s jednim slubenikom koji se sjeao Mej.
Poznam je, znam svakako, odgovori on. Pitala je ovde za pismo prije godinu
dana. Dolazila je gotovo svaki dan. Imala je velike lijepe i alosne oi, bila je uvijek
blijeda, usta su joj bila kao trenja. Silom je htjela neko pismo, a ja znam da ga
nema. Nisam volio kad bi dola, jer bi me svaki put natjerala da prekapam po
cijeloj poti. Klint se zahvali ovom brbljivom slubeniku
i ode iz pote.
Da, Mej Bel je bila nedavno u Kanzas Sitiju, nadala se pismu od njega, ekala i
otila. Ali kamo? Pa, valjda nije opet krenula natrag preko prerije. Klint se ba tog i
plaio. Jedan karavan je otiao u srpnju, za ovim sledei poetkom avgusta, vozio je
dravni teret i robu. Kod efa Aulove poslovnice doznao je da je s onim drugim
karavanom otputovalo i est obitelji. Iseljenicima je bilo reeno da se prikljue
velikim ili vojnim karavanima, jer drukije nikako i ne bi smjeli poi,
l
Klintovo sledee putovanje bilo je najdue u njegovu ivotu. Potkraj ovog putovanja
ve ga je toliko ubila jednolinost vonje i puta da je isto poelio da naiu
Indijanci. Kad su ugledali Point of Roks, nije ga obuzimala ak ni nelagodnost, niti
pak strah od tog opasnog mjesta, naprotiv, hladnokrvno, gotovo prkosno vozio je
kroz taj apaki prelaz.
Na glavnoj cesti od Fort Juniona, neto nie od mjesta gdje se rava Suvi put,
opazio je Klint mali karavan koji je vozio na istok. Ranije su ee sretali takve
male karavane, ali ovih zadnjih mjeseci otkako je buknuo rat, nije ih nigdje bilo.
Te veeri u logoru kod vatre upita Klint Kua: Jeste li opazili onaj mali karavan to
je oko podne skrenuo Suvim putem?
Vjdio sam, Baf, vidio, ree Ku Ijutito i prezrivo. Ne znam ko im je voa, no ko je
da je, ja bih ga objesio. Trideset osam kola! Ti su ljudi poludjeli!
No moralo je proi jo nekoliko dana da doznaju neto vie o tom malom karavanu.
Kad su stigli u Santa Fe, izilo je sve stanovnitvo poev od Aulovog zastupnika pa
do zadnjeg Meksikanca obanina da ih pozdravi. uli su da je sav njihov karavan
pobijen i spaljen. Ovakve glasine irile su se kao vjetar prerijom i niko ne zna kako
i odakle, ali su glasovi o napadima Indijanaca uvijek dopirali, pa ak i onda, kad
napada nije ni bilo, kao to je bio sada sluaj i s Kuovim karavanom. I vozari na
putevima i stanovnici du puteva bili su skloni irenju glasina, veinom loijih, jer se
o dobrom u zadnje vrijeme slabo goVorilo.
i A gdje smo mi to, zapravo, po tom vaem prianju tebali biti skalpirani? pitao
je Ku Aulovog zastupnika Buela.
Kod Point of Roksa, ree Buel. Meksikanac ne zna engleski, ali sam ga dobro
razumio ;da misli na to mjesto.
Point of Roks? Tu smo! Ljudi ve znaju da sam ja baksuz na tom mjestu. A kako
izgleda taj Meksikanac?
Projahao je ovuda prije dva sedmice.

Sam?
Ne. Bila je itava grupa. Nekoliko Meksikanaca i nekoliko bijelaca. Putovali su bez
kola, samo s prtljagom na mazgama.
Auh! A odakle su donijeli tu vijest o mom karavanu?
Iz Fort Juniona.
Nema tu nijedne jedine rijei istine, odluno ree Ku. Nismo mi dali niti jedan
skalp, niti ak vree graha i... ja ne volim te glasine, moj Buel. Moda se radi o
neem drugom. ko zna?
Nato Buel apne Kuu:
Doite k meni u poslovnicu, vi i Baf.
Malo kasnije sjedila su sva trojica u poslovnici, pa e Buel:
Da priznam i ja sam mislio da vam se to dogodilo, ali sad kad ste svi ovde ivi i
zdravi, sad mi se opet ini, neto nije u redu.
Kako mislite? upita Ku.
ekajte da kaem do kraja. Eto, kad se proula ta vijest, dotrale su gospoa
Klement i njena ker ovamo
One su ovde? naglo ga prekide Klint.
Otile su.
Otile?
Da.
To je onaj mali karavan koji smo vidjeli na Suvom putu! Pa one su morale otii tek
prije desetak dana!
Prije jedanaest dana. Tano dvadeset treeg septembra, ree Buel.
Za boga miloga! Kako su mogle tako kasno krenuti na istok! Ijutito e Ku.
Nisu one otile na istok, ve u Fort Larned, gdje su se, navodno, nalazili ostaci
vaeg karavana.
Sve mi je to udno, zatrese glavom Ku.
I meni, zabrinuto ree Buel.
Htio sam odvratiti gospou Klement od tog puta i znam, ona nije htjela putovati,
ali je djevojka izvan sebe. Rekla je da e ii sama. Nudila je hiljadu dolara onome
ko bi ju prebacio u Fort Larned. Bilo je tu nekoliko vozara koji nisu htjeli prezimiti
u Santa Feu, te su ekali priliku da krenu. Bio je tu takoe i dim Blekston sa
svojom grupom od desetak kola. On je prihvatio ponuenih hiljadu dolara i rekao
da e voditi karavan. Gospoa Klement nije htjela putiti kerku da poe sama. One
su ionako tek bile stigle u Santa Fe sa Simpsonovim karavanom, koji je otiao u
Taos i dalje u Vegas. Tako su spremile svoju prtljagu i otile.
dim Blekston, ini mi se da sam za njega uo.
Znam da on nije vozar. Sigurno znam. A ta je om, ustvari?
Bavi se svaim. Sad kupuje krzna od Ute Indijanaca i prodaje im viski. Govori se
da je u prijateljstvu s Kajovama.
Koliko je vozara poveo?
Moglo je biti oko trideset. Meu njima i nekoliko valjanih vozara, poznati i dobri
momci... Davi, Hanesv, Black i Tode Viliams.
Poznam Todea. Taj e ve jednog dana obraunati s Blekstonom, ree Ku.
Klint je zabezeknuto sluao. Jedva je smogao snage da progovori:
Da li je Li Mardok ljetos bio ovde?
Da. Dolazio je nekoliko puta i odlazio. Zadnji put kad je bio ovde, ubio je nekog
kockara Widona i otiao u Fort Larned.
Mislite da e sad biti tamo?
Lako mogue. Larned je vrlo ivo mjesto. Tamo se skupljaju svi kockari, osobito
koncem zime, kad se lovci i traperi vraaju iz planina.
Klint se okrene Kuu i ree: ika dim, ja u sad u Fort Larned.
Sta, kako?... Baf to je nemogue! Tako kasno ne bi se niko vie usudio krenuti u
Fort Larned.
Ii u sam!

Sluaj me, Baf, ti ne...

Idem. Ne marim to ste mi skrbnik. Nisam vie djeak. Moram ii. Jahau nou, a
danju se sakrivati.
Moda e ti uspjeti, ako jo koje vrijeme potraje bez snijega, suvo ree Ku
vidjevi da ne moe odvratiti Klinta od njegove namjere.
Padao snijeg ili ne, moram uspjeti.
Baf, ako zapadne snijeg, skrenue s puta i zalutati. Ne bih se ni ja snaao.
Nosiu samo najnunije i jahati brzo, odgovori Klint i sam se zaudi svom glasu
koji je zvuao otro.
Sunce je zalazilo. Klint je kasom izlazio iz Santa Fea na vrstom velikom konju.
Ponio je dva pokrivaa i neto hrane. Nije ak poveo ni konja za prtljagu. Uzeo je
samo komad mesa i suvog kukuruznog kruha, dvije uturice vode i neke najnunije
stvari, a od oruja puku koltovku i dva revolvera.
U Klintovoj glavi bila je samo jedna jedina misao. Mora nai Mej Bel. Konano je
znao gdje je ona, njegova ljubav, njegova enja i vjera, njegova bol on e je nai
ili zaglaviti, treeg nema.
Brzo se spustila hladna, tiha i zvijezdana no. Njegove otre oi lako su uoavale
put. Mogunost da nou sretne Indijance skoro nije ni postojala. Topot kopita
njegova konja slabo se uo, jer je cesta bila pokrivena mekim i debelim slojem
praine nastale tokom ljeta od bezbroj kotaa i kopita karavana. Letio je sat za
satom, a Klint je jahao obuzet strau. Ohrabren vjernou svoje Mej Bel, nije
osjeao nikakve bojazni ni straha. Znao je sve izvore na ovom putu, te se pred zoru
zaustavi kod jednog da napoji konja. Kad je poelo svanjivati, zaustavio se u
kedrovoj umici, rasedlao konja i vezao ga na dui ular da pase. On je progutao par
zalogaja hladnog i mravog doruka, zavukao se u bunje, umotao u pokrivae i
zaspao.
Kad se probudio, sunce je ve bilo daleko prema zapadu. Opet je neto pojeo, napio
se vode i izvukao iz ipraja. I konj se napasao dobre sone trave. Klint se uspne na
uzviicu i razgleda unaokolo. Tu i tamo vidio je ponekog kunia i antilopu. U daljini
je vidio bufala i po svoj prilici divljeg konja. Opazio je jo poneku
sitniju zvjerku, ali nigdje nijednog Indijanca. Osobito je paljivo gledao du ceste,
kud je morao proi i nije primetio ba nita sumnjivo. Bio je nestrpljiv i htjede
krenuti dalje jo prije mraka, ali i savladao, jer je znao, da to dalje bude jahao,
morae biti sve oprezniji. Potkraj ljeta slabo je ko putovao Suvim putem, jer je na
tom pravcu bilo malo ili nimalo vode, te e mu jahanje tim putem biti manje
opasno. Tek to se poeo sputati hladan, tih sumrak, Klint je krenuo dalje.
.
etvrte noi skrenuo je na Suvi put. U zoru je primetio na putu tragove kotaa i
kopita koji su bili svjeiji i ve izbrisali tragove Blekstonovog karavana. Dugo je
sjedio i razmiljao iji bi to tragovi mogli biti, ko bi to mogao putovati odmah za
Blekstonom. Nije se usudio danju na cestu da bolje promotri, ve je opet ekao no.
Bilo kako bilo, svr^ako je to bio povei kara van, a ujedno i povoljna okolnost, to
je isti krenuo Suvim putem par sati, najvie dandva za Blekstonom.
Pete noi prvi put se pokazala mjeseina. Klint se brzo spremio i krenuo. ilavi
konj je eam od sebe drao dugaki kas i Klint ga uopte nije morao tjerati. Moglo je
biti blizu ponoi, kad mu konj odjednom naglo zastane i preplaeno pone frktati.
Klint pogleda napred i opazi nisku stijenu koja se nadvukla nad cestu. U nos mu
dopre vonj trulei. Poznavao je on taj smrad, S jahao je, poveo konja i oprezno
krenuo napred. Najprije ga zapahnu vonj izgorjelih koa. Jeza mu proe niz kimu.
Indijanci su napali ili Blekstonov ili onaj sledei karavan i za sobom ostavili smrt i
zgarite. Klint poe jo malo dalje i naie na kosture izgorjelih kola i bale koa koje
su se jo puile. Nabrojio je dvadeset dvoja kola u polukrugu i sve mu je biloasno.
Ali koji je to karavan? Klinta oblije hladan znoj.

Vratio se na put i utilom njuha osjeti dalje smrad, te poe u tom pravcu i naie na
sablazan prizor. Nagazio je na itav red unakaenih leina divljaka, koje su ve
rastrgli kojoti i leinari. Jedva je prepoznao da su to Kajove. Neko je odvukao leine
i poslagao ih tu. Nisu bile gkalpirane. Vozari su urili i nisu ih ni zakopali. Naokolo
je lealo nekoliko ubijenih konja.
Klint je pomno pretraio, ali nije naao nijednog mrtvog bijelca, a isto tako bilo
kakav grob u blizini. To ga je malo ohrabrilo. Po svim znacima zakljuio je da su se
ovi vozari strahovito urili i ne bi imali vremena pokopati ni svoje ljude. Jo jednom
je obiao zgarite u malo veem krugu i nije naao nita to bi mu moglo razjasniti
udes ovog karavana.
Zatim je uzjahao i krenuo dalje jaui naizmjence kasom i galopom. Po njegovu
raunu do zore je odmakao oko trideset milja od onog zgarita.
Pred zoru je siao s puta, naao dobro skrovite i trave za konja, ali vode nije bilo.
Legao je umoran. Pritiskala ga grozna mora, grudi mu pritiskao neki teret, tako da
je jedva zaspao. Probudio se popodne i najprije razgledao okolo. Na sve strane
otvoreno prostranstvo do horizonta, divlje, pusto i sivo. Naloio je sasvim malu
vatru, ispekao komadi bizonovog mesa i uz malo tvrdog kruha utaio glad.
Krenuo je dalje tek kad je pao potpun mrak. Ve po navici pogledao je na sve
strane, pa onda napred. Neto ga je podstaklo.da pommije razgleda cestu. Ispitivao
je tragove kleei da bolje vidi, puzio je malo napred, pa u stranu, pa opet natrag
po cesti. Drui je ustao na noge. Shvatio je da je onaj drugi karavan, koji je vozio
za Blekstonom, skrenuo s puta. Negdje prole noi projahao je on pored mjesta
gdje se put rava i gdje su ovi skrenuli. Znao je da tu negdje iseljenici skreu sa
Suvog puta prema Texasu. Klint nije bio iskusan i Vjet traga, ali je godinama
promatrao ceste i razne tragove pa je nauio dosta. Zakljuio je da je oko deset
kola s konjskom zapregom i nekoliko jahaa otilo prema Fort Larnedu. Njegova
bojazan je porasla i pojaala se. Sad ga je ve obuzeo strah.
On se nesumnjivo uvjerio da su ona izgorjela kola pripadala Blekstonovom
karavanu. Moda drugi karavan nije uopte ni stigao do prvog. Klintu se od straha
poee griti crijeva. Ne bi se usudio vie poi natrag, kad bi to, uopte, i bilo od
kakve koristi. Mogao je samo razmiljati o onome ta se dogodilo i nita vie.
Koliko je on poznavao prilike du ovog puta, izgledalo mu je da su Blekstonovi ljudi
odbili Kajove uz vie ili manje gubitaka, a sigurno su morali ostaviti vei broj kola,
koja su Indijanci zapalili. Da su ostavili mrtvace za sobom, Indijanci bi ih skinuli do
gola, osakatili i skalpirali.
Sledee noi jahanja bile su za Klinta beskraine noi muke i patnje. Uhvatila ga je
snijena meava, ali se Klint u toj borbi odrao, izdrao je snijeg, meavu i zimu i
stigao u Fort Larned.
Zadnjeg dana njegova puta, kad je ve bio na deset milja od Fort Larneda, zasjalo
je sunce,
a on je jahao gladan, omravio i mrk, divei se svom snanom, izdrljivom i dobrom
konju, koji ga je vjerno i posluno nosio i donio do dalekog cilja.
Klint je dojahao do Aulove tale, sjahao i dao mladom Meksikancu dolar da se
pobrine za konja. Potom je pourio u duan gdje su ga dobro poznavali. Prvi ga
opazi poslovoa Beket, te die ruke i viknu:
Baf Belmet!... Boe Gospode! Pa to je dim Ku nastradao! Uh!
Ne, ne, nije! Ja sam doao iz Santa Fea sam, umiri ga Klint.
Sam!
Na ovaj glasan Beketov uzvik skupie se oko Klinta svi prodavai i muterije koji su
se nalazili u duanu.
Da. Nou sam jahao, a danju spavao, kratko ree Klint.
Vi niste ili s Blekstonovim karavanom? Dodue, on nije ni govorio da ste vi doli s
njim.
Ne. Odjahao sam iz Santa Fea deset dana posle Blackstanea. Jahao sam njegovim
tragom, a na Suvom putu naiao sam na trag drugog karavana koji je takoe vozio

za Blekstonom. Nisam bio daleko iza tog drugog karavana. Onda sam naiao na
izgorjela kola i koe i mrtve Indijance, Kajove, dvadeset i devet leina! Nou sam
proao pored mjesta gdje je onaj drugi karavan skrenuo prema Texasu.
Po tome izgleda da Blekston nije uopte znao da ga je tako nablizu sledio drugi
karavan. I da je znao, ne bi rekao..., ree Beket
Klint je upitno i otro gledao Beketa, a ovaj opet u njega ozbiljno i s uenjem. To
je potrajalo nekoliko trenutaka, kao da je Beket oklijevao da dalje pita, zbog ljudi
koji su stajali oko njih i sluali svaku rije. Konano se Beket odlui, pa e ozbiljno
Klintu:
A zato ste vi, zapravo, doli ovamo posve sami?
Ja sam, jedva promuca Klint, iao za Blekstonom. Moja zarunica i njena...
gospoa Klement su bile u tom karavanu.
Ta ne, za boga, ovjee, vi ste se prevarili, uzviknu Bekit.
Ne, nisam, sav uzrujan povie Klint.
Ali njih nema, nisu ni dole. Blekston i njegovi ljudi nisu ni rijei rekli da su vozili
kakve ene. To je udno, Baf, hajdemo k pukovniku.
Jo ne, odvrati Klint. Da li je dim Blekston ovde u Larnedu?
Da. Ostae tu sa svojom drubom cijelu zimu.
A Mardok? Li Mardok?
Prije pol sata bio je ovde u duanu.
Gdje bih ga sad mogao nai?
Po svoj prilici u Homerovoj krmi, karta se, ili u hotelu eka ruak. No, ujte,
Baf...
Klint ne htjede vie sluati, ve se okrenu, ljudi oko njega se razmakoe i on ode.
Puku je ostavio naslonjenu na zid do vrata.
Sav umor od puta, bojazan, strah i nada, svi udarci koje je pretrpio, nestadoe kao
pred pred strau obrauna, koja obuze Klinta.
S jezivom mirnoom u nekoliko trenutaka kao da je proivio cijelu onu vjebu od
zimus, pod
svjesno je opipao revolver. Za ovaj susret, susret s Mardokom, koji rjeava njegovu
sudbinu, Klint se dugo spremao i u svojoj mati ve ga po stoti put proivio, a
sad...? Sad mu je taj nitkov, konano, doao pod ruku i nee, ne smije mu izmai!
Homerova krma nalazila se na trgu nasuprot Aulovu duanu. Bila je to stara i
trona kua od crvene ilovae s isturenim gredama. Nekad bijela slova nad vratima
bila su isprana od kie i vjetra.
Klint naglo otvori dvokrilna vrata i ue u krmu. Osvrnuo se oko sebe i odmah
opazio one vjeite lijenine za barskom tezgom, zatim nepomine Indijance koji su
stajali ukoeno kao kipovi i kartae za stolovima. Njegovu pojavu su sigurno uoili,
jer za tren oka u krmi nastade potpuna tiina. izme nekog vozaa tresnue o
pod.
Baf Belmet! poviknu taj vozar.
Klint je bio stasit momak, kog je svako morao zapaziti. Pogotovo sad, kad se
pojavio sav prljav od praine, neopran, neoeljan, potamnjelog i mrkog lica,
privukao bi panju i u najgoroj graniarskoj krmi.
Traim dima Blekstona i Li Mardoka, glasno ree Klint da su ga svi uli.
Njegove izazovne rijei ispunie cijelu prostoriju napetim iekivanjem. uo se tu i
tamo samo tihi apat, nehotino struganje izama i prigueno nervozno kalj anj e.
Klintova pojava i njegov izazov znaili su samo jedno, a to jedno bilo je jasno svima.
Sva se lica okrenue prema stolu do pei, za kojom su sjedila etvorica, a trojica
stajala uza stol. Igra se naglo prekinu. Klint lagano prie k
stolu, u koji su bili uprti svi pogledi. Tada pred sobom ugleda Mardoka. Sjedio je,
rukama je nervozno okretao karte, lijepo lice mu bilo glatko obrijano, blijede mu
oi udno sjale. Mardok neto apnu ovjeku do sebe, nekoj bradatoj Ijudeskari u

konoj koulji. Ovaj samo okrenu oima. Iza ovog stola u liniji s Klintom raistie
se svi besposliari i sumnjivi tipovi, jer su odmah ocijenili da e u tom pravcu
prozujati Klintove kugle. Svi su znali zato se Blekston i Mardok ukoie na svojim
stolicama.
Ja sam Blekston, odgovori orija u konoj koulji hladno i polako.
Gdje su dvije ene koje su vas najmile da ih prevezete u Fort Larned? upita Klint
i stane tako da su se pred njim nalazila sva sedmorica ovih lupea.
Mislim da su ih ubili Kajove ili odvukli sa sobom.
U zlobnom i mrkom pogledu ovog ovjeka proita Klint la koja je jo vie
potvrivala njegove sumnje. Malo je ljudi koji su u stanju lagati smrti u oi, a da se
pri tom ne odaju.
To je la, Blekston. Zato niste odmah prijavili da su nestale gospoa Klement i
gospoica Mej Bel, koje su vam platile hiljadu dolara da ih prebacite u Fort
Larned?
Pa vi znate, Belmet, opravdavao se Blekston, kad ovjeka prati nesrea i
neuspjeh, on ne voli da pria o tome naokolo. Lice pod bradom mu problijedjelo.
Oima je otro pratio sve i vidjelo se da mu nije prvi put da se nae u ovakvoj
situaciji.
A tako? Zato niste javili vojnoj komandi ovde, da vas je na Suvom putu stigao
onaj drugi
kravan koji je putovao u Texas? upita Klint otro gledajui Blekstona. Ovo je
pitanje ubacio Klint samo da ga izazove i uspjelo mu je.
Ma koji ste vi avo da mene sasluavate? povie Blekston bijesno.
Gazda, ubaci jedan od onih koji su stajali, to je Kuov koija i opasan tip.
Ona djevojka, Mej Bel, je moja zarunica, ree Klint siktavim glasom punim
mrnje. A vi ba nemate mnogo vremena, da mi kaete gdje je ona sada.
Tako mi Boga, ne znam! promuklo e Blekston glasom u kojem je moglo biti i
istine. Napali nas Kajove. Morali smo se braniti i bjeati. Ostavili smo dosta kola i
robe i nekoliko ljudi.
Sluajte Blekston, za vas se zna da ste prijatelj Kajova, a za vas Li Mardok znam
da ste progonili Mej Bel od jednog mjesta do drugog.
Na granici je u to doba bio dovoljan i mnogo manji razlog da izazove borbu na ivot
i smrt. Blekston htjede kriom povui svoje oruje, ali se Klintov revolver ve
nalazio u ruci. Jedan od one trojice koji su stajali pored stola, neopaeno je ve
izvukao svoj revolver, te opali i rani Klinta.
Klint je pao ali se podupro na lijevu ruku i poeo pucati. Prvim metkom oborio je
onog koji ga je ranio i dok se ovaj klatio da padne preko stola, drugi Klintov metak
pogodi onog to se skrivao iza lea ovog prvog.
Tad prasne Backstoneov revolver, a i Mardok je takoe skoio sa stolice i poeo
pucati. Klint je osjetio kako mu olovo razdire meso, ali ni ovaj put nije promaio.
Mardok ispusti revolver, die ruke i tresnu na lea. Blekston kliz
ne sa stolice pucajui preko stola, ali ga Klint uhvati na nian ispod stola i pogodi u
trbuh. Blekston se skljoka pod stol.
Klint vie nije uo ni pucanje ni uzbuene krikove ljudi, oi mu se zamutie, slika
popadalih ljudi oko stola nestade i sve mu se pretvori u crno.
Prije nego to je Klint otvorio oi, uo je pucketanje vrata, a u nos mu je dolazio
otri miris alkohola i drugih lijekova. Sjetio se pucnjave i u tom trenu osjetio jake
bolove. S naporom je otvorio v jede.
U otvorenom kaminu ivahno je gorjela vatra i grijala jednu jedinu sobu u kolibi od
ilovae s dvojim vratima i jednim prozorom. Na zidovima su visili svjenjevi krzna,
a zemljani pod bio je pokriven bizonovim koama. Kroz manja vrata bio je ulaz u
kuhinju i Klint je uo kako neko premee sue i pri tom veselo zvidue. Po svemu
je Klintu izgledalo da lei u stanu nekog trapera.

Pokuao je maknuti rukom, ali ga je jako boljelo. Jedna mu je ruka bila potpuno
ukoena i nepokretna, a za drugu mu se inilo da je neozlijeena. Tijelo mu lealo
kao klada.
ovjek, koji je zvidukao u kuhinji, ue u sobu. Bio je to Dik Kertis, onaj stari Dik s
dugakom kosom i konim odijelom s kojim je Klint prvi put poao u lov na bufala.
Zdravo Dik, slabim glasom ga pozove Klint. Ti, vraji deko! veselim glasom se
odazove Dik. Uh. Divljao si kao skalpirani Kinez.
Kako? Zato?
Ah, dobijesa! Zbog one tvoje djevojke koju su zgrabili indijanci skoro si otegnuo
papke! Pa
i meni su "ukrali vie od pola tuceta ena i ta onda! Hoe li se ti jednom
opametiti?
Moda hou, Dik... kako je, zapravo, sa mnom?
Dosta dobro za kjuna koji se dao napuniti olovom. Ree mi lijenik Culertson, nek
te Bog sauva od indijanske strijele, jer od zrna ne moe poginuti.
Znai, primio sam dosta.
Dosta i ohoho! Sreom su sva prosvirala kroz tebe, osim jednog. Ali ovo te dobro
oealo po glavi, ba po staroj brazgotini od strele. Dobro te udesilo!
Hou li se kako izvui?
Niko iv nije vjerovao da hoe. Jo prije tri sedmice prola te groznica. Onda je
krenulo nabolje, osim to si divljao i buncao. Sluao sam te po cijelu no. U ivotu
jo nisam ni uo ni video da neko tako luduje za djevojkom... Baf, iv ovjek ne bi
uopte povjerovao ta si sve izgovorio.
Moda, pa ni sam nisam znao... A gdje sam sad?
U mojoj kuici, finoj i udobnoj za zimu. Sad je decembar, konac mjeseca, ne znam,
ili je Boi ili Nova Godina za par dana. Ja i moji ortaci vratili smo se iz planina. Bili
smo tamo gotovo dvije godine. Sauvali smo lovinu, srea... Jesi li gladan, Baf?
Ne osjeam glad.
Hranio sam te svakako, kako sam najbolje znao. Ne bi vjerovao kako ovjek moe
sa malo da ivi, kad mora... Tebe e sigurno zanimati ta si uradio od Blekstonove
druine, a?
Zna, tiho je i polako odgovorio Klint, pravo da ti kaem, nisam toliko
znatieljan.
Da, da, ali ipak treba da uje, Baf. udili smo se i divili jedne noi, kad nam je
priao neki vozar koji je zimovao s Kuom u Santa Feu. Veli, ti pokupovao svu
municiju, pa vjeba li, vjeba! Ree, bacao si konzervu u zrak i reetao je da je
milina. Vidio ovjek svojim oima.
Da, vjebao sam.
Na svoju sreu... ao mi je to se nisam naao uz tebe. Moj ortak Sandv McLelan
gledao te tad i priao mi. Bilo je, istina, i krvavijih borbi od tvoje, vidio sam jednu u
Fort Bentu. Dva protiv devet! Bilo je vrue. Zujala su zrna kao pele.
Ove rijei kao da probudie Klinta i pokrenue njegovo pamenje. Poe mu se
buditi znatielja, no ne htjede da se oda pred Dikom.
Kertis raspoloen da pria, opkorai klupu, sjedne i nastavi:
Sandv je vidio tvoj okraj s onim banditima i kae da je bilo junaki vrue. Kad si
Blekstonu skresao u lice da je u debeloj ljubavi s Kajovama i Mardoku ono za
djevojku, svi su znali da e oni potegnuti revolvere. Ti nisi vidio kad je McGil iza
lea crvenog Hawkinsa, potegao i ranio te u prsa. On te oborio, tako ljudi kau.
Leei na podu najprije si skinuo Hawkinsa, a onda McGila. Ako ba hoe da zna,
pogodio si ga u lijevu sisu, tano iznad gornjeg depa na koulji. U meuvremenu
Mardok je skoio s revolverom u ruci, a Blekston je pucao oslonivi se rukama na
stol. Dobro si gaao Mardoka, kao i druge, ali je zrno pogodilo njegov revolver,
odskoilo i zaderalo ga u jagodinu kost, i vjeruj, taj e nositi duboku brazgodinu
kao kolotrag na Staroj Cesti. Mardok je pao, a Blekston, ta kukavika pijanica,

sklizne pod stol. Pogodio si ga i oborio s dva metka, ali su zrna najprije probila
noge od stola pa su ga samo lako ranila. Sutradan je ve etao.
A ta je s Mardokom? s naporom upita Klint.
Zrno mu zbrisalo vrh jagodine kosti. Leao je sedam dana. Bie unakaen za
cijeli ivot. Lako e ga prepoznati kad ga opet sretne.
Jesu li otili iz Fort Larneda?
Jo kako! Blekston je bio kod pukovnika koji mu je svata rekao! Istjerao ih je.
Spakovae se i odoe. Nikad ne vidjeh alosnije bande. Otili su jo prije tri
sedmice. Ljudi svata misle i govore o njima. Eto, ba taj Blekston je na zlu glasu,
ali niko ne moe dokazati neto sigurno protiv njega. Ti si ga optuio za urovanje s
Kajovama, ali to je samo reeno. Mardok je isto gad, kockar, svaki as potee
revolver. No Blekston bi mogao biti jedan od onih bandita to iskrsnue sad za
vriieme rata. Neki traper, znam ga, zove se Bily Wid, proao je u brdima tamo
pored jednog sela Kajova i kune se da je vidio Blekstona i jo neke bijelce kod
Indijanaca. Kae, priuljao se i kriomice dobro vidio, a Bily je stari lovac i izvia,
estit ovjek, kome se moe vjerovati. Sta bili da bili, prije nego to je nastradao
onaj karavan, sad se za njih zna ko su. I Blekston i njegovi ortaci su zlikovci,
stavljeni van zakona.
Da li se ita ulo o onom teksakom karavanu? upita opet Klint.
Nikad nita. Indijanci ne donose vie nikakve novosti.
ta misli, ta se moglo dogoditi s gospoom Klement i Mej Bel? upitao je Klint
napreui se da suvislo sloi ovo pitanje, koje je ve dugo spremao.
Sigurno se zna da su s Blekstonovim karavanom otile iz Santa Fea. Vidjeli su ih.
Kertis se malo zamisli, pa nastavi:
Jest, taj Blekston je laljivac, ali moda ovaj puta ipak ima neto istine u njegovim
rijeiOsim tog Blekston je dovezao i svoje ranjenike.
Dik, ti ipak nisi razumio ta je na stvari. Neko je odbio i protjerao Kajove, oni su
morali ostaviti svoje mrtve. Jedno je sigurno, Blekston ih nije otjerao. Ne znam
zato i kako, ali on je pobjegao, da spasi svoju kou. Meni nekako izgleda,da je onaj
drugi karavan stigao upravo na vrijeme da odbije Kajove. Moda su stigli dok su
Indijanci jo palili kola, a moda ak i dok su se ona dvadeset i dva vozara borila...
Taj Blekston, zna, on je ba i naveo karavan na zasjedu, a onaj drugi karavan mu
je pokvario raun. Taj bandit je prijatelj s Kajovama pa zato to ne bi bilo mogue?
Baf, razborito si to zakljuio, Vidi, jo niko nije nadoao na tu misao... Da, ali gdje
su ona dvadeset dva vozara koji nisu stigli sa Blekstonom?
Oni su mrtvi i sahranjeni, a ako su ostali ivi, moda su s onim drugim karavanom
otili dalje. Morali su tamo biti neki bijelci koji su mrtve Kajove odvukli sa ceste. ko
bi to, inae, uinio? Stric dim je uvijek tako radio. Zaustavio bi karavan, uklonio
crvene leine i zakopao ih, ako je bilo vremena.
Moram ti priznati, pametno misli, Baf... prema tome, kae, bilo bi mogue da su
gospoa Klement i tvoja curica otili s teksakim karavanom.
Ja se samo nadam, moda ipak...
Slaba je to nada, Baf! Granica je ovo, zna i sam. Pomiri se sa sudbinom, digni
ruke od toga, inae e se vjeito nadati i oajavati, a kad dozna istinu, ubie te
oaj. Tamo na ljeto, mislim, doznaemo sve.
Prilino brzo Klint se oporavio i provodio dosadne zimske dane u Dikovoj kolibi, a
dobrim dijelom u svratitu i u Aulovu duanu. Po lijepom vremenu odlazio je na
svje zrak u etnju. Zimi su dani sporo prolazili svima, osim kartakoj brai u
krmi. I Klint je ponekad dobio elju da se malo pokarta i napije, samo da rastjera
svoje tune misli, no nikad se nije upustio dalje od elje. Igrao je ah, itao sve do
ega je doao, etao i tako su prolazili dani. Polako se oporavljao i jaao te
iznenada naglo dobio na teini. Dik ga nije pustio da ita radi, ak ni cijepati drva
nije smio. Kupio je ve izrezana i nacijepana. Sve u svemu Klintu se vrijeme oteglo
kao gladna godina.
Poetkom travnja stigoe Indijanci i traperi sa svojom lovinom, koama i krznima.
Trgovina je poela i naselje oivjelo. Klint je preko banke u Kanzas Sitiju otvorio

kredit i nakupovao divnih krzna za jedna puna kola. Izabrao je, zaista, vrijedna
krzna mislei ako ih dopremi do kojeg grada, zaradie etverostruko.
Otada mu dani postadoe snoljiviji. Nastupilo je ugodno majsko vrijeme, proljee,
te ljudi poee iekivati prvi karavan sa zapada. Klint je znao iji e to biti.
I zaista, prvi je stigao dim Ku, ali tek u junu. DesUo se tako da se Dik Kertis sreo
s Kuom prije nego Klint. Pa i pored toga morao je Klint ispriati sve od poetka do
kraja o svom putu, kad je sam samcat jahao od Santa Fea do Fort Larneda, te
posebno o pucnjavi u Homerovoj krmi.
Za starog vou karavana bila je to obina stvar, nije se niemu udio niti divio.
Klintu ba ne bi pravo. Ku je, istina, zagrlio i stegao Klinta kao medvjed, ali sad
nije puno govorio niti ga hvalio, kako je ranije obiavao. Ponaao se prema Klintu
kao prema odraslu ovjeku.
Teko je povjerovati da bi koji bijelac naveo bijelce na zasjedu, da ih pokolju
indijanci, ree Ku. Blekston je svakako zao tip, ali zasada nek nam ostane samo
sumnjiv.
Ku je ostao u Fort Larnedu samo dva dana. U svoj ve veliki karavan ukljuio je
jo pedeset kola. Klint je htio takoe poi, no lijenik ColIbertson mu savjetovao da
ne ide, ve da prieka jo koji mjesec i da se oporavlja. Klintovo jedno plue je bilo
povrijeeno od zrna, rana je zacijelila, ali je trebalo jo ekati. On je bez rijei
posluao savjet lijenika i nije mu bilo toliko teko ostati i dalje, jer se Ku imao
vratiti u Fort Larned u listopadu. Klint je htio porazgovarati i uti togod od vozara
i vojnika, pa ak i Indijanaca, koji su dolazili u Larned s juga i zapada.
I Ku je vidio ostatke onih izgorjelih kola na Suvom putu i kosture konja, ali se ni
po emu dije moglo vidjeti da je u toj borbi bilo i ubijenih Indijanaca. Kajove su se,
sigurno, bili vratili i odvukli svoje mrtve.
Prvi put se desilo Klintu da je gledao Kua i njegov karavan kako odlazi a da nije
osjetio alost to ne odlazi s njima. Posle toga iekivao je Klint znatieljno svako
jutro, svaM dan nadajui se da e uti bilo kakve novosti. Koncem juna ljudi su
uveliko oekivali i prvi karavan s istoka, ali se iznenada ti Fort Larnedu pojavio
eskadron konjanika koji je dojahao odozdo s rijeke Pekos. Po prilici stotinu milja
juno, na Suvom putu, vojnici U takoe vidjeli ostatke nekog karavana osrednje
veliine. Nali su samo gvozdene obrue kolskih kotaa i ostatke nedogorjelih
ugaraka i pepeo. Naokolo je bilo razastuto oko trideset skeleta bijelih ljudi, neke su
bili rastrgali prerijski akali. Vojnici nisu mogli ni po emu ustanoviti, kad je taj
pokolj izvren, no stari graniar kapetan King ree da tomu nije moglo biti vie od
godinu dana, jer je on sa svojim vojnicima, idui iz Fort Juniona, tuda proao
upravo prije godinu dana, a tih ostataka tada nije bilo.
U Klintu je zamro i zadnji traak njegove nekad vrste nade. Pa i ovo saznanje
istine, gore od ui bilo je ipak neko olakanje. Sad je konano vjerovao da je to
bio onaj isti karavan nad kojim je toliko strepio i mislio. Granica je opet uzela svoj
danak u krvi ovaj puta jo i dviju ena. Klint je mogao nabrojiti ve do stotinu
takvih sluajeva ne raunajui one o kojima su se ule samo glasine. Prvi sluaj,
kojemu je sam bio svjedok, kad mu je poginula majka! Davno je to bilo, davno! On
je sad ve zreo ovjek i opet je doivio jedan grozan udarac. Mej Bel! Dva draga
bia, majka i ljubljena djevojka! Drugim ljudima su gospoa Klement i Mej bile
dvije hrabre i estite pionirske ene ko
je naoe svoj grob na preriji. Klintu su one bile mnogo vie.
Ovi vojnici iz Novog Meksika kratko su se zadrali u Fort Larnedu, a ubrzo posle
njihova odlaska dovukao se u tvravicu prvi karavan s istoka. Cliintovu iskusnom
oku trebalo je samo jedan pogled pa da vidi, kud je sve taj karavan proao i ta je
na putu doivio. Na prvim kolima smotrio je perjem ukraenu strelu zabijenu u
preku, te pa podie laka jeza. Dalje nije ni gledao, ve ode u duan da eka prve
novine s istoka koje je donio ovaj karavan. Uto u duan ue i Dik Kertis nosei u

rukama novine koje je ve zgrabio iz paketa, jedan Dailv Times iz Kanzas Sitija i
jedan Globe Democrat iz St. Louisa.
Hajdmo kui, drue, veselo e Dik. Ako sad odmah ne odemo, od radosti emo
se napiti. Novine su pune novosti o ratu. Pobunjenici su zbrisani! Uh, to e nekog
ovde uhvatiti muka kad uju!
Klintu nije trebalo dvaput rei. Zgrabio je jedne novine iz Diokove ruke i poeo
itati jo dok su ili. Kertis je slabo itao, ali je volio da ga drugi vide kako i on ita
novine, te je poeo glasno sricati. im su stigli kui, odmah se zadubie u novine i
vijesti, stare ve dva mjeseca.
O, boe, boe! uj, Baf, pa rat bi po ovome trebao biti ve i zavren, uzvikivao je
Dik nekoliko puta.
Kai hvala Bogu, a sad uti, jer i ja znam itati.
Satima je trajalo dok su njih dvojica proitali jedne novine, rije po rije od naslova
do odgovornog urednika. Klint je bio uzbuen vijeu da
je rat skoro zavren, ali i potresen to je taj rat nanio teke rane Sjeveru i
upropastio Konfederaciju na Jugu. utio je kao i uvijek kad je bio zaokupljen i
potresen bolnim dogaajem, te nije ni sluao Dikovo brbljanje. A Dik, videi da
Klint nee da razgovara, digne se i izae iz kolibe.
Posle nekoliko trenutaka Klint zauje nekakav nepoznat glas.
Kaite mi, da li je ove Klint Belmet?
Da, tu stanuje. Ali ga ljudi ne znaju po imenu. Zovu ga Baf. Eno, unutra je,
odgovorio je Dik.
Doljak pokuca na otvorena vrata. Klint ustane i oprezno mu poe u susret. Znao je
da sa strancima mora biti oprezan. Pred vratima je stajao pleat vozar, crvenih
obraza, bradat, iz oiju mu izbijalo potenje. Odmjerio je Klinta od glave do pete.
Dobar dan!
Dobar dan! odzdravi Klint. Ja sam Belmet. Sta elite?
Donio sam vam pismo. Dao mi ga slubenik s pote i rekao ako vas ne naem, da
ga ostavim kod Buela u Santa Feu. Upravo se veselim to u se konano rijeiti tog
pisma. Znate, putem su nas dvaput napali, pa sam mislio, ako poginem, propase i
vae pismo, a moda vam je...
Hvala vam lijepo, strance, prui mu Klint svoju uzdrhtalu ruku i rukovae se.
Pismo za njega!
Ja sam Davi, Paul Davi, vozar kod dima Vedersa. Evo...
On razmota isprljan papir, izvadi i prui ga Klintu. Na vozani se vidjelo da mu je,
zaista, drago to mu ga je mogao uruiti, te ree jo nekoliko
r
veselih rijei, ali ga Olint vie nije, ni uo, ni vidio kad je otiao. U ruci je drao
isprljanu debelu omotnicu. Pismo od koga? Na omotnici je bila njegova adresa
ispisana ujednaenim lijepim rukopisom. Potanski ig bio je neitljiv. Klint je
izvadio depni no, razrezao omotnicu i iz nje izvadio jednu bijelu omotnicu, manju
i istu, koja je mirisala na parfem. Klint se toliko zbunio da nije znao ta da pone.
Koliko puta se ve tako obradovao i razoarao. Brzo otvori i drugu omotnicu, da
razbije iluzije boje su ga tako esto prevarile. Iz omotnice je izvukao iiekoliko
tankih, sloenih listova ispisanih mastilom. Brzo ih preleti okom, zapravo i ne
itajui i na kraju uoi Uvijek tvoja vjerna Mej.
Neka mi Bog pomogne! protenja Klint i zatetura na grubo istesani naslonja,
uzdahne i nepomino se zagleda u sjaj vatre u kaminu. Cijelog ga je obuzeo
nekakav strah i uas. Pismo je bilo staro ve nekoliko mjeseci, a moda i cijelu
godinu. Zurio je u vanjsku omotnicu, prljavu i izlizanu. ko zna, koliko je puta ovo
pismo prelo preriju! Moda ga je koji put nosio i njegov karavani Mada oajan,
ikonano smogne snage da ga proita.
MAKSVELOV RAN
Dragi Klinte!

Zato si pobjegao od mene ne davi mi mogunosti da ti ita objasnim? im sam

dola k sebi, potrala sam za tobom u mrak, dozivala te, ali uzalud. Izgubila sam se
u tami, ljudi su me nali i odnijeli u logor.
Tog jutra si otiao jo prije izlaska sunca. eznuo zajedno s karavanom! Nisam
mogla ni zamisliti da e otii, a da prije toga ne govori sa mnom, da sve
razjasnimo. Smatrala sam te divljim ljubomornim dekom. Nadala sam se da e se
vratiti i zamoliti me za oprotaj. Nisi doao, ne! Jo i sad mi se para srce zbog toga.
Mi odlazimo u Santa Fe i sigurno e proi nekoliko mjeseci prije nego to se
budemo mogli"vidjeti, ali ti piem ovo pismo i znam da e proi najmanje mjesec
dana dok ga dobije. Molim Boga, da ostane dosta dugo u Kanzas Sitiju, da te ovo
pismo tamo zatekne. Klinte, sad to vie nije vano, ali u ti ipak rei da si me
uvrijedio u Maksvelovu duanu. Kako si mogao biti onako grub! Pa i da si hiljadu
puta bio ljubomoran, nisi smio tako postupiti. Znaj, ja nisam namigua! Znao si to!
Voljela sam te joS od svoje desete godine i uvijek sve vie. Nikad nisam pola na
poinak niti se probudila, a da se ne pomolim za tebe i ne uputim tebi svoju prvu
misao. Ti to nisi znao, ali ja sam tako radila.
A juer? Juer si izazvao u meni ono zlo, za koje nisam ni znala da ga u sebi nosim.
Htjela sam ti napakostiti, pa sam se gotovo i nelijepo ponijela za jednu djevojku.
Namjerno sam ono upriliila s Mardokom. Htjela sam na svaki nain to uraditi, ali
nisam znala da u naii na takvo raspoloenje kod tebe. Mislila sam te ojaditi i
kazniti, a onda opet pokazati svoju pravu ljubav prema tebi, jo vie nego to sam
pokazala kad smo sjedili na kolima. Klinte moj, odmah im sam te ugledala kako
dolazi, znala sam da sam pogrijeila. Zaboravila sam se i nisam se sjetila da si ti
ve ovjek, mukarac, i kad si rekao da mi dolazi rei Zbogom, srce mi se
sledilo. A kad si pitao Li Mardoka ima U revolver, skoro sam se onesvijestila. Tada
sam shvatila sve.
ta sam mogla uiniti? Bila sam kao uzeta. Ti si problijedio, mrk i straan. Da sam
se mogla maknuti, pala bih., fclefcla bih ti pred noge... Onda si ga udario. Leao je
krvav, ali me to nije irnulo, bilo mi je svejedno. Naprotiv, osjeala sam u
podsvijesti radost, neko zadovoljstvo.
Nisam znala ni to radim, ni to govorim. Onda si me, dragi, zgrabio, divlje
zgrabio... prvi poljubac sam ti uzvratila ali sam onda ostala bez snage, tek kasnije
sam proivljavala taj trenutak, proivljavam ga i sada. Ljubim te. Klinte, ljubim te!
Djetinja ljubav je prola, a ostala je djevojaka proeta raznim uvstvima, bolima i
hirovima, no i ta prolazi i ostaje samo ljubav ene, ljubav vrsta, jaka i sve jaa dok
ti piem ove retke.
Dragi moj, krivo si me prosudio, ali ja ti ne zamjeram. uo si ta ti je rekao
prijatelj, gospodin Maksvel, koji smatra da poznaje ene. I nisi htio priekati da
vidi istinu. Porunik Klejborn bio je zgodan i zabavan. Sviao mi se, mada je bio
malo i previe samouvjeren u svoje uspjehe kod djevojaka, Klinte, dragi, moje srce
je pripadalo i pripada samo tebi.
Mardoka se bojim i prezirem ga. Nikad ne ostajem s njim nasamo, ako nema nekog
u blizini.
Sve ono to radi svaka mlada djevojka, ti ne razumije. Znaj, da sam to rekla i
gospodinu Klementu i molila ga da pazi dok se Mardok nalazi u mojoj blizini. Ono,g
asa kad bude itao ovo moje pismo, znae ta bih ti bila rekla sino i kako bih.te
zagrlila da se nisi ponio ba kao pravi divlji lovac na bufala. Ali posle Mardokove
uvrede shvatila sam i osjetila da se ponosim svojim divljim lovcem!
Volim ovaj va velianstveni Zapad iako me plai. Neu ustuknuti pred tekim
radom, samoom i opasnou. Sve u to izdrati, ali samo uz
tebe.
Gospoin Maksvel mi ree da si ti roen zapadnjak kao Kit Karson. Za takve ljude
nema odlaska sa Zapada. Oni u sebi, plemenito i junaki, nose zov Zapada. Nikad
ne bih traila da to rtvuje zbog mene. elim da s tobom podijelim zadovoljstva i
radosti graniarskog ivota.

Klinte, u dubini svog srca sve sam ti oprostila i znaj da te ljubim. Deko kojem sam
poznavala nikad ne bi mogao kao mukarac postati tako okrutan i tvrd, da voli i
potom zaboravi. Otiao si i ostavio me u patnji, obuzetu jadom i alou to nisi
ostao i priekao.
Brzo mi se vrati. Sjeti se onih dugih i dalekih milja koje smo zajedno prelazili kad
smo gledali nau ravnu i valovitu preriju, drali se za ruke, sjeti se da te ljubim
svim svojim srcem, srcem djevojke koja je ostala osamljena.
Uvjek tvoja vjerna Mej
Vozari su se nadali da e se sa svretkom rata prilike popraviti, i da e se smanjiti
pa moda i nestati strahovite opasnosti koje su ih stalno pratile na njihovim
putovanjima. Ali prevarili su se. Godine najgori olo iz sjevernjake i iz junjake
vojske sjatio se na granici. Bili su to odmetnici i desperadosi najgore vrste, jo gori
od crvenih divljaka.
arli Bent je postao voom jedne od najokrutnijih i najkrvolonijih bandi koje su
ikada ugroavale Staru cestu.
Mnogo je puta Klint Belmet uo za arlia Benta. Njegovo ime spominjalo se pri
svakoj logorskoj vatri i kad su vlasti ponudile veliku nagradu onome ko ga uhvati
iva ili mrtva, poelo se jo vie priati o ovom razbojniku i njegovim zlodjelima.
Bio je to mjeanac, sin nekog pionira Benta, koji je ivio na granici i oenio
Indijanku iz plemena ejeria, a iz tog braka rodio se arli. Otac ga je kao djeaka
poslao u St. Louis, gdje je zavrio kolu i ostao do svoje dvadeset prve godine a
potom se vratio ocu na granicu. U meuvremenu mu je majka Indijanka umrla, a
otac, ve postariji i umoran ovjek, prepustio mu da vodi duan. Jednog proljetnog
dana, posle vrlo dobre zimske trgovake sezone, arli pokupi sav novac i pobjegne
od oca.
Otada Bent nije vie nikad vidio svog sina. arli je veoma dobro govorio nekoliko
indijanskih jezika i prokrstario je cijelom zemljom. S jednog dueg putovanja po
Texasu vratio se pod imenom Li Mardok i pod tim imenom ivio na granici sve do
sukoba s Klintom Belmetom u Homerovoj krmi u Fort Larnedu. Posle ovog sluaja
graniari su ga uoili kao razbojnika, te je bio stavljen izvan zakona.
Bent je igrao dvostruku igru. Zime je provodio po naseljima s bijelcima kartajui
se, a ljeti bi sastavio bandu od ezdeset do sto ljudi i s njima napadao i pljakao
karavane.
Meu graniarima se prialo da Blekston i njegovi ortaci uruju s Bentom, odnosno
Mardokom, ali se to sve do godine nije moglo dokazati. Ova okorjela arena banda
napadala je samo potanska kola i male karavane, poklala bi sve ivo osim mladih
ena, koje bi odvlaila u svoje jazbine u brda, ali i o tim nesretnicama, koje bi joj
dopale u ruku, niikad se kasnije nije nita ulo. Robu opljakanog karavana
zamjenjivali bi sa Indijancima za krzna.
Koncem ljeta stigao je glas u Fort Larne da je jedan karavan na Suvom putu uspio
odbiti napad Kajova, ali da je kasnije na taj isti karavan napala banda arlia Benta
i poklala sve osim dviju ena koje su razbojnici odvukli sa sobom.
Ovu vijest donio je u Fort Larned neki traper, koji je to uo od jednog Indijanca iz
plemena Ute. Poto su Uti i Kajove bili u dobrim odnosima, moglo se toj vijesti
vjerovati. I Klint je uo tu vijest. U svojoj dui nosio je ve od ranije, a sada
pogotovo, strahovitu mrnju prema tim zlikovcima.
Proulo se da je na Maksvelovu ranu naena zlatna ila, te je neko drutvo sa
Istoka odmah kupilo cijeli ran za basnoslovnu cijenu. Pukovnik je otiao na istok i
Klint ga nikad vie nije vidio. Kasnije su vozari pronijeli glasine da je pria o zlatu
bila izmiljena, a drutvo nasjelo s kupovinom i napustilo ran, jer nije znalo niti
moglo upravljati tako velikim posjedom.
Zla kob pokae svoje znamenje unapred. Jirn Ku je kod Point of Roka doivio dva
indijanska napada. Stari vozar se uvijek plaio tog mjesta, a sad je doivio i trei,

poslednji napad, napad Komana. Iznenadili su ga i nije ni stigao opaliti iz topa,

ve je pogoen pao preko topa s upaljaem u ruci. Klint mu je zgrabio upalja iz
ruke i opalio iz topa, te time odluio ishod borbe. Kua, Hovlea i Sandersona
pokopali su u sjeni Point of Roka sa ostalim poginulim vozarima ove hrabre
druine.
Vodstvo Kuova karavana preuzeo je Baf Belmet. Najbolji graniari i vozari htjeli
su da im on bude voa. Sad je bio potreban vie nego neustraiv ovjek za vou
karavana, ali je i svaki karavan morao biti velik. Drukije se nije moglo.
U jesen potpao je Klintov karavan pod zapovjednitvo generala Gastera i vozio na
zapad ka Fort Lamedu.
Ovakvu sliku Klint dotada jo nije vidio. Pet stotina kola sa etiri hiljade vojnika.
Taj prizor nikad nije zaboravio.
Tek kad stigoe u Fort Larned, Klintu je bilo jasno, zato je i ta je vozio taj veliki
karavan. General Gaster se pripremao za zimski pohod protiv udruenih
indijanskih plemena na teritoriji od Fort Larneda do Fort Rileva, pa nadole do
rijeke Viita.
Nijedan dio velike prerije nije ostao poteen od napada, prepada i pljake, tako da
je panika uhvatila ne sarno vojne logore i garnizone, ve ak i vladu u Vatogtonu.
Istina, komandanti logora j tvravica dobivali su izvjetaje od svojih izviaa i znali
su ta rade Indijanci, ali su bili nemoni. Bez vojnika, dobrog naoruanja i opreme,
nisu se usudili ni da krenu iz svojih tvravica. A za vozare, koji se jo nisu uplaili
Indijanaca, prilike su bivale sve gore i gore. Prvi korak vlade iz Vaingtona da
popravi ovu situaciju bio je da poalje generala Gastera u akciju protiv indijanskih
plemena.
Dva dana po dolasku u Fort Larned, general Gaster pozove Klinta. Ovaj je upoznao
generala kao ovjeka u punoj snazi, plavih oiju, ute kose, koji je odavao odluna i
razborita vojnika.
Belmet, uo sam sve najbolje o vama, ree general. Za nae akcije protiv
divljaka i bandita trebae nam dobrih izviaa i tragaa. Da li biste htjeli stupiti u
vojnu slubu?
Zahvaljujem vam, generale. Ali, sad mi ne bi bilo mogue, jer mi treba vie od
mjesec dana da ovedem karavan u Santa Fe, a dotle e nastati i zima. Prema
tome, iz Santa Fea ne mogu krenuti prije proljea.
Znai, vi ete se vratiti ovamo tek tokom maja idue godine.
Ako bude dobro vrijeme. Ali u junu svakako, ree Klint.
Razmislite o mojoj ponudi. Nee biti kasno ni na proljee, ljubazno ree general.
Ja u nastojati, odgovori Klint, i primiu ponudu, ako naem dobrog vou koji e
preuzeti ljude.
Mnogo ete me time zaduiti, srdano e general. Potrebni su mi ljudi koji
poznaju ovu zemlju, Indijance i odmetnike, mislim ba one, koji sad kao voe
raznih bandi vode divljake i razbojnike u ubijanje i pljaku. Komandanti tvravica i
stanica alju mi izvjetaje i daju podatke, ali to nije dovoljno. Zasada dobivam malo
podataka, naime trebalo bi mi izviaa kao to ste vi, koji ste stalno na terenu i
poznate ovdanje prilike. Da li biste mi mogli togod poblie rei, na kakvu u sad
situaciju naii ovde?
Klint se malo zamisli, pa ree: Trenutno, nita osobito. Dosada se plemena jo nisu
spajala i povezivala u velike bande, radi napada i pljake, ali ih svakako treba
pojedinano razbijati, dok to ne uine. Odmetniki voe, kao to je Li Mardok
pravo ime mu je arli Bent su kao baklje na suvoj prerijskoj travi. U stanju su
potpaliti velike rulje i krenuti u pljakake pohode veih razmjera.
Bent? uo sam o njemu. Znate li gdje se sada nalazi?
Negdje gore uz rijeku Simaron. Belmet, ta mislite, moe li se koji od tih
indijanskih poglavica udobrovoljiti i nagovoriti da sklopimo neki sporazum?
Bilo je ranije i takvih sluajeva, ali su oni sad sve ogoreniji i nepovjerljiviji. Imaju
i razloga. Ja sam ne zagovaram Indijance, niti bih mogao, jer su mi ubili majku,
oca, skrbnika, koji ini je bio drugi otac, i jo meni drage osobe, ali eto, opet ne

bacam svu krivnju ina njih. Teko mi je tako govoriti, ali... Da vam uzgred kaem,
ta na primjer ogorava Indijance. Proljetos je jedan
mali karavan od dvadeset dvoja kola putovao ovamo cestom i ba stigao negdje do
Sand Krika ili kako je ini nazivaju Pjeane rijeke, a odatle im je trebalo jo tri dana
do prelaza na rijeci Simaron. I, ta se desilo? Dojahalo im u logor esnaest
izgladnjelih Kajova, traili da neto pojedu, ali su putnici odbili. To nisu bili vozari.
Kajove su krenuli dalje i kad su odlazili, neki koija opali za njima i ubije jednog
Kajovu, s lea. Oni su zastali digli tog ubijenog i bez rijei otili. Te iste noi napala
je velika banda Kajova taj karavan, pobila sve ivo, spalila kola i tjerala stoku.
Ljude su do jednog osakatili i skalpirali. Nakon est dana su neki traperi silazili s
brda, naili na uniteni karavan i izvjestili u Fort Larnedu o toni pokolju. Pukovnik
je poslao odred konjanika u potjeru, ali Kajovama u tom predjelu vie nije bilo ni
traga ni glasa.
Znate, Belmet, to je ona druga strana prie i to ona alosna, ree Gaster.
Po mom miljenju, generale, a tako su mi govorili moji pokojni pooim i moj
prijatelj Kit Karson, postoji velika opasonst da se sjeverna i juna plemena udrue.
Tad bi nastala zaista, vrlo teka situacija na preriji. Uzmite, na primjer, koliko su
jaki Siuksi. Ve se i pomalo uju glasine o tom udruivanju, ali ako to priaju
Indijanci, onda treba s tim raunati.
Potom je Klint sa svojim karavanom otiao u Santa Fe, tamo proveo zimu i u
proljee krenuo natrag. Gaster je jo uvijek vrio neke akcije, ali kako se govorkalo
u tvravici, sa slabim uspjehom.
Kad je Klint stigao u Kanzas Siti, uo je neto to ga podsjeti na njegov razgovor s
genera
Gm
l
lom Gasterom. Vlasti su sklopili sporazum s Indijancima Nez pirs na sjeverozapadu
i dale im dolinu WalaWala zauvijek. Indijanci su se drali sporazuma, ali su bijelci
upadali u tu dolinu, napadali Indijance i naseljavali se. Vlasti se nisu obazirale na
ove povrede sporazuma. Pleme Nez pirs krene na ratni pohod, pobije velik broj
bijelaca i uniti im posjede. Na kraju krajeva bijelci su pod zatitom i uz pomo
vojske zauzeli dolinu.
Klint je znao i bio svjestan, da ne treba zatvarati oi pred istinom. Vlasti i vojska,
kopai zlata i pioniri, pa ak i vozari, svi su oni bili beskrupulozni i bezobzirni
prema crvenom ovjeku.
Upravo te zime, a Klint je za to uo tek na proljee, vlada je dala etiri stotine
hiljada dolara kao pomo za tri indijanska plemena. ejene, Arapahoze i Kajove.
Kongres je to odbio, ali ta je bilo s novcem i kud je otiao, nikad se nije doznalo.
Ova tri plemena su mjesecima ekala, slala vladi molbe preko vojnih komandi, ali
im nita nije odgovoreno. Tad su ovi Indijanci krenuli na ratne pohode sijui smrt i
pusto na podruju irokom i dugakom preko pet stotina milja.
Najgori mjeseci i godine zatekli su Klinta na Staroj cesti. U to vrijeme vlada je
morala pojaati posade tvrivaci unutar i na granicama Novog Meksika. Teretni
promet se uetverostruio, teko natovareni karavani putovali su s istoka na zapad
i sa zapada na istok. Klint Belmet je postao jedan od najuvenijih voa karavana.
Sad je ime Baf bilo poznato na cijeloj granici.
Klint je dotad ve zaradio i usteio dosta novaca, nasledio je i Kuov novac, te je
sve uloio u krzna, tako da je dvostruko zaraivao, to jest i kao vozar i kao trgovac.
Mnogo i mnogo puta je Kuov top i posle njegove smrti bio napunjen i ispaljen. Za
Belmetov se karavan znalo kao za izvrsnu boraku jedinicu, a k tome su jo imali i
taj top koji im je esto dobro doao kad im je gusto. Svi Indijanci, osim Komana,
plaili su se toga kao vraga, bojali se topovske grmljavine kao i olova iz njegove
cijevi. Belmetova druina dobila je pravog tobdiju, biveg vojnika koji je sluio u
artiljeriji, zvao se Beni Ireland. Taj se utokosi, mali Irac nije niega plaio i jedva
je ekao, da ih Indijanci napadnu. Uvijek bi se vozari ljutili na njega, kad bi leali

pod kolima i ekali napad, a on se derao kao lud i zvao Indijance: Hajde, doite
crvena avoli, da napravim poparu od vas!
Nije bilo nikakvo udo to je Belmet svojim karavanom uspjeno i sigurno prevozio
i te kako yelike i vrijedne terete. Bio je sakupio sve iskusne i oprobane vozare,
veliki karavan, te se nije imao ega bojati. A on sam, postao je iskusan prerijski
yuk, koji je znao nanjuiti Indijance, kao i nekada njegov Dek. Nije izbjegavao
Indijance, ve je spreman ekao da napadnu. Oni su to znali.
Osim toga, bilo je i drugih razloga to su Indijanci manje napadali njegov karavan
od drugih. Uvijek se sjeao Maksvelovih i Karsonovih savjeta, kako treba postupiti
sa Indijancima. On nikad nije izazivao borbu, nikad nije otjerao gladne Indijance,
kad su traili hrane, a uvijek je postupao s njima ljudski i poteno.
Bilo je sluajeva da su neki karavani i sami navukli na se nesreu. Tako je veliki
Kelvjev ka
ravan potkraj ljeta krenuo iz Taosa. Kod IJower SpringSa, na pet dana juno od
Fort Larneda, dojahaia im je u logor manja grupa Komana, oiko etrdeset ljudi,
traili su kave i eera. Indijanci su izgledali, zaista, gladni, bili su otrcani i bijedni.
Vozari su im pred nos iznijeli ne samo kave i eera, ve i druge hrane, od koje bi
potekla ovjeku slina na usta, ali im nisu dali mrvice, ve jednostavno potegli puke
i otjerali ih.
Niko od vozara nije smatrao ovaj susret s Komanima niti toliko vanim da se o
njemu kasnije, za veerom, popria, ali se pokazalo drukije. Pred zoru je dola
velika banda Komana i preplaila im stoku tako da su svi vozari morali iz jahati,
boriti se i vraati stoku natrag, ali su ostavili osam mrtvih i donijeli osamnaest
ranjenih. Od te, pa redom nekoliko noi uzastopno Komani su ih bijesno napadali.
Ubili su im trideset konja i oko stotinu volova. Morali su ostaviti dvadeset sedam
kola. Na kraju, posle nekoliko dana borbi Komani su pobili osamdeset i tri vozara
dok su sedamdeset i estoricu ranili.
U jesen te godine, na putu prema zapadu sretne Belmet karavan Dona Haera od
etrdeset kola i oko pedesetak ljudi. Haer je odrastao kod Sone Indijanaca u
Kanzasu i kako se prialo, bio je izvrstan borac sa prerije. Haer se sa svojim
karavanom odmah prikljuio Belmetovom, a ubrzo posle toga zatekoe i karavan
dima Barlowa u Kanzasu. dim je imao ezdeset osam kola i sedamdeset dva
ovjeka. I ovaj se prikljuio Belmetu, te su ovako udrueni s Klintovim karavanom,
k tome i top, predstavljali strahovitu snagu.
Iz Fort Larneda, na svaku milju puta oekivali su napad, ali sve proe mirno.
Treeg dana,
kad su ureivali logor, naie pored njih grupa bijelaca na konjima. Jahai su vodili
jo nekoliko konja bez samara i prtljaga. Belmet i Haer su sumnjivo gledali te
jahae.
Izgleda mi da imaju i dva ranjenika, ree Haer. Sta misli Baf, a?
Drumski razbojnici, odgovori Klint, ja u ih zaustaviti.
Nemoj, ree Haer. Istina, oni izgledaju lopovski, ali ko zna? Bolje da ne
navlaimo glavobolju! Ovih est konja, to ih vode, nalie mi na potanske konje. U
stvari, nemamo mi nikakvog prava da ih zaustavljamo. Zamisli da nisu razbojnici.
Skoro bih se kladio da jesu, ali nezgodno nam je uputati se u to.
Sutradan opodne Haerov je karavan vozio na elu, te se odjednom zaustavio i
ekao da priu ostali. Imali su ta i vidjeti! Potanska kola leala su prevmuta
pored puta, naokolo osam mrtvaca, potanski sanduk razbijen i opljakan, isto tako
vree raskidane i ispranjene. Razbojnici nisu tedjeli metaka. Svaki ubijen dobio
je po nekoliko zrna. Mrtvi koija imao je devet rana.
Uh! Baf, to te ne pustih jue da zaustavi one razbojnike! ree Haer. Jedino
to moemo to je da sad pokopamo ove jadnike i javimo u tvravicu.

O ovom razbojnitvu, Belmet je izvijestio vojnu komandu, te je odmah poslana

potjera. Treeg dana, dok se Belmet nalazio jo u tvravici, vratila se potjera s tri
uhvaena razbojnika. Kad eu vojnici naili na glavnu bandu, razbojnici su pripucali
i bilo je borbe. Vojnici su ubili deset razbojnika, uhvatili trojicu, dotjerali etrdeset
pet konja i spasili preko osamnaest hiljada dolara novca u zlatu, srebru i papirima.
Klint Belmet je dobio dozvolu da ispita razbojnike, ali je stigao prekasno, jer su im
ve bili nabacili ue oko vrata. Teko je, moda, bilo i nai tri okorjeli ja razbojnika
od ovih. Prvi se nasmijao na Klintovo pitanje, drugi ga je opsovao, a trei, najmlai,
neto preko dvadeset godina star, odgovori: Dabome da poznajem Li Mardoka.
Skini mi ovu kravatu, pa u ti rei gdje je.
Kapetan Dankan, stari vojnik, ree Klintu kratko: alim Belmet, gotovo je ,, i
potom, diite momci!
Klint se jo nije ni okrenuo, a tri su se razbojnika ve njihala na svojim uzetima.
Vraajui se svom karavanu Klint je pustio da mu misli odlutaju tamo daleko, u
prolost. Jednog e se dana ve susresti s tim Lijem Mardokom. To je zapisano i
Klintu i Mardoku. Zarekao se da nee ostaviti vozarsku rabotu sve dotle, dok ne
nae Mardoka i Blekstona ili jedino, ako se Sigurno uvjeri, da su ovi razbojnici
dobili to su zasluili.
Putujui u Santa Fe, karavan je prilino zakasnio zbog ceste razlokane od ljetnih
oluja i kia. Haer i Klint su se dugo natezali i konano odluili da udare putem
preko Maksvelova rana i izbjegnu rupage na Staroj cesti. Ovim skretanjem
produili su putovanje za mnogo milja, ali Jjad su proraunali, ispalo je da e stii u
Santa Fe otprilike u isto vrijeme kao i kad bi ili glavnom cestom.
Putem preko rana ve godinama nisu prola nijedna kola, zarastao je u korov i
travu. Znao je Klint ovaj put i sva mjesta uzdu i dok su putovali, bludile su mu
misli u sjetnu prolost.
Vozei tako karavan se nekako dovukao do rana, te su napravili logor u lijepoj
topolovoj umi. Lie je poelo utjeti.
Maksvelov ran se pretvorio u divljinu. Umjesto konja i volova na ispai vidio se tu
i tamo poneki bufalo i jelen. Klint se sjetio prie o onom drutvu iz St. Louisa koje
bijae kupilo ran, te se, razmiljajui o tome i etajui naokolo, popne na breuljak
da razgleda i vidi ta je drutvo uradilo s ranoom. Oni su preuzeli stoku i zgrade,
no cilj je bio otvoriti majdane. Prialo se da su utroili oko pola miliona dolara.
Iskopali su kanal dug gotovo etrdeset milja, da navedu vodu za ispiranje zlata, ali
zlata nisu nali i drutvo je propalo.
Klint je razgledao Maksvelovu kuu. Oh, kolike li alosne promjene! Prolo je par
godina, a sve ograde bile su poruene, prozori su zjapili, vrata odnesena, zidovi se
Ijutili i ruili. Nigdje iva stvora. Sobe su bile prazne, mrane i hladne. Indijanci
su istrugali slova sa izblijedjelih zidova. Blagovaonica, nekada Meka za sve
graniare, lovce, trapere, vojnike, putnike i Indijance, bila je sad vuja jazbina.
Gomile kostiju i vujeg ubreta. Klint je nekada mnogo puta ruao u toj
blagovaonici. A sad?
Kad je Klint na brzinu poveerao u logoru, otiao je do kraja topolove ume, da vidi
ono mjesto gdje je bio Klementov logor. Tako je dobro poznavao to mjesto da bi ga
naao vezanih oiju. Ovde je uma ve bila sasvim rijetka i on je vidio isto ono
vrbovo grmlje i istu onu topolu iroke kronje, pod kojom su stajala Klementova
kola. Lie je ve venulo, a sjaj zalazeeg sunca davao je proplanku neku blagu i
njenu boju.
Klint sjedne u travu i nasloni se leima na debelu topolu. Ta kola su stajala ba
ovde, a on je sjedio s njom na sjedalu kola upravo pod ovom granom! Ovde ju je
drao u naruju i ljubio. Ovde je bila ruda, tu se ona naslonila i eretski ga gledala
svojim crnim okom. Tada on nije razumio bio je deko obuzet ljubavnim jadom...
ovde je stajao Mardok i prezrivo se smjekao. A ovde na dohvat ruke je leao onaj
nitkov razbijene njuke kao mrtav.
Klint se u svom sjeanju raznjeio. Sjedio je potpuno sam na mjestu svojih
nekadanjih sanja, oi mu se za trenuak zamutie. Pa ipak te godine, teke i tune,

ne ubie u njemu sjeanje na slatke asove koje je proveo... Nije znao kad se zadnji
put ovako raznjeio. Da, bilo je to onda, kad je dobio ono pismo, za njega milo i
gorko pismo od Mej... Sad je on ivio za osvetu, traio je Mardoka i Blekstona i to
traganje ulivalo mu je snage i istrajnosti na njegovim vonjama uz i niz Staru cestu.
No sad, sve mu se inilo kao da je otada prola samo jedna no. On, sada ozbiljni,
tvrd grani: ar, koji je toliko toga preivio i preturio preko glave, vidio strave i
uasa, nesmiljeno se borio i branio, on sada nije izdrao, srce mu je progovorilo i
suze udarile na oi. Okovi prerije okovali su mu duu, ali u toj dui mu je jo uvijek
ivjela ljubav, ljubav sakrivena i neizbrisiva i neunitiva.
Rumenilo na zapadu je izblijedjelo i nestalo. Spustio se sumrak tih i samotan.
Daleko iza brije
ga zavijao je kurjak kao da se ljuti ^to se bijeli ovjek vratio. Zelena trava je
potamnjela. Do Klintovog uha tek sad dopre ubor potoka. Sve je ostalo isto, ali je
neto nestalo, otilo je. Stara topolova uma izgledala je umorna od vjetra i oluje.
Neto je bilo izgubljeno.
Klint je isuvie mnogo znao o strahotama i tekoama graniarskog ivota, a da bi
oplakivao svoju sudbinu, koja nije bila nita gora od sudbine veine drugih
graniara. Znao je on da bi bila glupost misliti o sebi da je drugaiji od ostalih, ali
je vjerovao da nijedan drugi ovjek nije uivao ljubav tako lijepe i divne djevojke
kao to je bila Mej i da nijedan takav sretnik na svijetu ne bi bio tako lud,
lakouman, ljubomoran i opinjn, da unti svoju sreu i sreu djevojke koja ga je,
zaista, ljubila i oboavala. Nesmiljeni udarci granice koji su ga pogodili, nita jai
nisu bili od udarca koji su pogodili na hiljade ljudi daleko boljih od njega, zar nije
svaka stopa zemlje du Stare ceste oplakivala tragedije vozara? Koliko je
usamljenih grobova lealo pod lelujavom travom!
Petnaest godina je prolo otkako je Klint Belmet uzeo uzde u ake i krenuo kao
koija preko prerije. Malo je bilo vozara, koji su uspjeli da toliki niz godina
prolaize sve opasnosti prerije i granice i sauvaju glavu. Dugo vremena je Baf
mislio da e jednom napustiti vozarsku slubu i muna putovanja, smiriti se i
naseliti na kakvom pitomom i sigurnom mjestu u blizini grada ili tvravjce, no ta
misao i elja odavno je postala samo pusta varka koja bi ga zaokupljala jo samo u
nemirnom snu i ispunila mu duu emerom i gor
inom.

Kad su stigli u Santa Fe, ljudi zinue od uda. Klint se iznenadio kad ga poznati
pozdravite kao nekog duha.
Baf Belmet? vikao je u udu zastupnik Buel ne vjerujui svojim oima.
Pa, da, ja sam Baf Belmet, naravno, pa ta je s tim? poeo se takoe uditi i Klint.
Pa vi ste ve mrtvi!
Jo ne sasvim.
Od iuivanja Buel je ak zaboravio i da se rukuje s Klintom, ali se isto tako
mnogo radovao.
Baf, ve godinama vas nema u Santa Feu, te su vas neki ve i prealili kao mrtva.
Rekao mi neki ovjek da vas je vidio mrtvog u Kanzas Sitiju, a drugi mi je rekao da
vam je vidio grob na nekom kamenjaru uz Staru cestu.
To je on sigurno vidio grob ika dima Kua. Moj grob zasad jo nije iskopan,
koliko ja znam, presijee ga suvo Klint i odmah postavi. Buelu pitanje koje dugo
nosi u glavi.
Jeste li vidjeli Mardoka i Blekstona, otkako sam ja otiao odavde?
esto. S vremena na vrijeme dou oni ovamo, kad nema nikakvog karavana ni
vojnika. Indijanci ih obavjetavaju.
Bie da imaju neko skrovite u onim brdima, ree Klint.

.
U ljeto dolaze a zimi nikad vie, dodae Buel okrene se i ode, jer ga je neko bio
pozvao.
Petnaest zima na granici proveo je Klint radei na ureenju stana i logora,
kuvajui, lovei, tavei koe, u vjebi orujem, itajui i u raznim drugim
poslovima.
Ovu zimu proveo je veinom sjedei uz vatru, satima gledajui opalnu i crvenu boju
ara, zamiljen i alostan. Posle pusta Maksvelova rana osjeao je da nikad vie
nee biti onaj nekada raspoloeni Baf, da nikad vie nee doi k sebi.
Mada su mu se zimski dani zbog tuge uveliko otegli ipak su prolazili i konano i
ovoj zimi doe kraj. U proljee su se poeli pripremati za putovanje, a s time i za
stanovitu budunost punu opasnosti koje su ekale vozare. Izviai i traperi su
predvidjeli da e ovo biti najkrvavije ljeto od svih dosadanjih na granici.
Prvi je prema Fort Lyonu krenuo karavan dima Barlowa, Belmet i Haer su na ovo
putovanje krenuli zajedno sa sto trideset troja teko natovarena kola, s dosta
municije i mnogo strepnje. Na samoj cesti opazili su tragove indijanskih konja i
vie nikakvih drugih znakova o Indijancima.
Kaem ti, mrko ree Haer, ve emo mi za ovo platiti kasnije.
Meni izgleda dobro, odgovorio je Klint. Dogurali su do Fort Larneda bez ikakve
nezgode, osim to su im se izmorili volovi. Ovde su se morali dobro odmoriti i
rasteretiti kola prije nego to krenu na dugi put preko prerije. U Fort Larnedu bila
je upravo neobina vreva, sjatili su se tu kupci i prodavai krzna sa svih strana, a i
mnotvo drugih, pa jo kad se uzmu i stanovnici grada, vojnici, Meksikanci,
Indijanci i bijelci, grad je pruao vrlo aroliku sliku i vrvio kao konica.
Dovukao se i prvi karavan s istoka, te kad bi upitali vozare kako je na Staroj cesti,
oni bi dizali ruke i veinom odgovarali da dvije rijei: Mani ga.
Klint je opazio nekog esnaestogodinjeg djeaka koji je takoe doao s tim
karavanom s istoka. Djeak je nosio neku kutiju pod rukom i nije izgledao nimalo
zauen uzbuenjem i ivou u gradu. Vozati su se prali i spremali za veeru, a
blijedi djeak je sjeo i poeo svirati. Svirao je dobro i inilo se da se i sam zanio
svojom svirkom. Konano ga Klint oslovi:
Prilino lijepo svira. Jesi li se dosta nasvirao putem?
Svirao sam cijelo vrijeme samo da ne ujem urlanje Indijanaca, odgovori djeak.
Klint poeli da je i Haer tu, da uje ovaj odgovor.
Ja sam Baf Belmet, ree Klint, zainteresiran za deka. A kako se ti zove?
Dord, pristojno odvrati djeak.
udnog li deka. ta je njega donijelo meu ove tvrde ljude i divljaka plemena!?
Reci, Dord, odakle si?
Iz La Grose u Wisconsinu. Sam si poao ina Zapad? Sad sam sam. Tako? A
gdje su ti roditelji? Sahranjeni, tamo na putu, odgovori djeak udnom
mirnoom, a njegov odgovor pogodi Klinta u srce.
Rijeka novih vozara, putnika, pionira i pustolova tee i dalje preko prerije. Klint,
dirnut, sjedne pored mladia. Prije mnogo godina i on je izgledao isto tako. Da, ali
sa dvanaest godina on je ve drao uzde u rukama, a sa esnaest pucao na
Indijance!
ta e, Dord, ao mi te, granica je loe mjesto. Znam kako ti je. Bi li htio da mi
ispria kako se to desilo?
Imali smo neke susjede koji su htjeli ii u Kanzas. Moji roditelji ba nisu eljeli u
selidbu, jer smo dobro ivjeli na naem imanju, ali je neko nagovorio oca a on opet
poeo uvjeravati majku i tako mi poosmo. Natovarili smo kola i krenuli. Rijeka
Misisipi je bila potpuno zamrzla, pa smo prelazili preko leda. Ja sam preao pjeke,
sjeo na neku kladu i svirao Yanki Doodle ekajui kola. est kola polo je na led.
Naa kola su bila najtea i ila zadnja. Vidio sam kako je zadnji kota naih kola
propao kroz led, a konji se uplaili i poeli grabiti kao ludi. Ljudi spreda dotreae i
u zadnji tren izvuku oca i majku ve mokre iz kola. Kola su propala pod led i
povukla konje za sobom. Bilo je toliko hladno da se odijelo na ocu i majci odmah

smrzlo. Sve smo izgubili, ostala je samo moja harmonika. Naloili su veliku vatru
na obali i tako... majka mi je umrla te veeri, sahranili je pored rijeke. Otac je
jaukao u kolima i trei dan umro. Susjedi, koji su nas nagovorili da idemo, ostavili
su me u Kanzas Sitiju, da se brinem o sebi kako znam. Nisam imao ni pare u depu,
pa sam svirao i ljudi su mi dali jesti. Ovi me vozari uzeli sa sobom i tako sam doao
ovamo.
Da, da, Dord, alosna je to pria, zbunjeno i uzbueno ree Klint vie za sebe, a
onda se sabra i poloi ruku na rame djeaku:
Doi sa mnom na veeru, Dord!
Kasnije je Klint odveo deka u Aulov duan kupio mu neke stvarice i pokuao da
ga posavjetuje, kao to je to s njim nekad uinio Kit Karson, ali mu je izgledalo da
Dord jo uopte ne shvata ozbiljnost granice.
Te noi Klint je sjedio i grijao noge uz malu vatru u logoru. Veina vozara otila je
u tvravicu na karte, razgovor i aicu. Ljeto je tek poelo, no je bila hladna na
ovoj visini. Iz mraka se ulo lajanje kojota. Vjetri je raspirivao vatru. Klint je
pruao dlanove nad vatru i grijao ruke. Sutra u zoru e opet na put sa dva
karavana. Zato je imao nekakav udan predosjeaj, nekakvu zlu slutnju?
Tihi koraci iz mraka trgoe ga iz njegova razmiljanja. Iz sjene se pojavi Indijanac
ogrnut pokrivaem i une pored Klinta uz vatru. Klint ga pozdravi sa zdravo i
prui mu cigaretu. Prepoznao ga je. Bio je to Kajova imenom Bijela Riba, kog su
istjerali iz plemena jer je prijateljevao s bijelcima. Bio je to, zaista, taj dim Bijela
Riba, koji je spasio ivot poznatom izviau i traperu Bekeru. Sam dim Beker je to
priao Klintu jednom zgodom. Sad je dim Bijela Riba ivio u
jednoj kolibi na kraju naselja u Fort Larnedu. Uvijek kad god bi proao kroz Fort
Larned, Klint bi se sjetio ovog Indijanca i dao mu kakav dar. Ovog puta moda bi
ga i zaboravio, jer je bio obuzet svojim mranim mislima i brigama, ali je zato
Bijela Riba doao da ga podsjeti na ovaj propust. Klint je ustao, te iz svojih kola
izvadio neto kave, eera, duvana i dobar komd bizonovog mesa, koje je sad ve
bilo rijetkost, i stavi sve na zemlju do Indijanca.
Evo, Bijela Ribo, ljubazno e Klint. No Kajova napravi takvu kretnju rukom, koja
je govorila jasnije od svake rijei, da nije doao svom bijelom prijatelju da prosi.
Bijela Riba do kraja popui cigaretu, a onda se okrene i pomno razgleda na sve
strane, te uvjerivi se da nikoga nema u blizini, uhvati svojom mravom rukom
Klinta za miicu i upilji svoj kao no otar pogled pravo Klintu u oi.
Bijeli prijatelj uzeti vojnike, ree on tihim glasom pokazujui drugom rukom
prema cesti na istoku. Blekston doi, mahne rukom kao da oznaava neko mjesto
sastanka koje je zamiljao u svojoj glavi. arli Bent doi, i opet napra viti kretnju
rukom opisujui polukrug s druge strane i pokae kaiprstom dolazak bande iz
drugog pravca. Gomila Kajova. Svi doi na peine logor Roks.
Potom odmah ustade i bez rijei nestade u mraku.
Klint se zaprepasti i ostane bez daha. dim, povika Klint ali ne dobi odgovora.
Prokletstvo!
U prvom trenu je ova vijest toliko uzrujala Klinta, da mu je sva krv pojurila u glavu.
Nije ni
najmanje sumnjao u istinitost rijei Bijele Ribe. Spasio ih je od pokolja. I na ovoj
krvavoj granici, eto, naao bi se tu i tamo poneki Indijanac koji je znao uzvratiti
dobro za dobro. Zbog takvih Indijanaca kao to je bio dim Bijela Riba, popustila bi
i ublaila se Klintova mrnja prema Indijancima, nestajala bi elja da ih ubija, osim
u borbi kad je trebalo braniti goli ivot.
Prva misao Klintova bila je da nae Haera. Ustao je i nagazio na vreice to ih je
dao Bijeloj Ribi. Indijanac ih nije uzeo, po emu se takoe moglo zakljuiti da nije
doao zbog toga. Klint odjuri u grad, te ubrzo nae Haera za kartama u
Homerovoj krmi.

Priao je stolu i pozvao ga takvim glasom da je Haer prosto skoio, a ostala tri
kockara se zaudie i uozMljie.
Koji je vrag opet? upita Haer.
Hajdemo napolje.
Kad izioe, uhvati ga Klint za ilavu ruku i proapta:
Spremili su nam zasjedu kod Point of Roksa. Blekston dolazi s jedne, a arli Bents
s Kajovama s druge strane.
Nek me avo nosi, ako se ve nisam i udio to se toliki Kajove omuhavaju po
gradu. Zar ne vidi?
Da. Donijeli su krzna na prodaju, ali ih je ipak previe.
Baf, ko ti je to rekao? Ne ini li ti se da se iza toga krije neki bijelac?
Sad nije vano od koga sam uo. Upozoreni smo. Sta da radimo?
Natrag ne moemo. Idemo! Voziemo, pa nek je jo toliko crvenokoaca i
odmetnika.
Nisam ja ni mislio odustati, ree Olint, ali bismo trebali neto poduzeti.
Hajdemo pukovniku! Traiemo od njega vojnike za pratnju. Uh! Taj e zinuti od
uda, ali emo ipak ii.
Dobro, ree Klint, samo pusti da ja govorim.
Odmah su otili pukovniku Bailevu, komandantu garnizona, koji je tek nedavno
doao na Zapad. Mirno je sluao Klinta, otresao pepeo sa svoje cigare, a onda se
nasmijao.
Sta je to spopalo vas, stare izviae? podrugljivo e pukovnik, a Klint i Haer
zinue ne znajui da li bi se ljutili ili takoe smijali. Pukovnik nastavi: Pametnije bi
bilo da vi pratite i titite moje vojnike.
Haer ne mogae izdrati, pa isto tako podrugljivo dodade:
Pa ba, kad se malo bolje razmisli, imate i pravo, pukovnie.
Okrenuli su se i bez ijedne rijei vie izili. Napolju Haer uzme naveliko psovati.
Klint je utio. Na kraju krajeva, ta bi se i ljutio na pukovnika. U toj vojsci je bilo i
takvih oficira koji nisu vrijedili vie od pol lule duvana.
A ta emo sad? opee Haer. Da se uopte ni ne obaziremo na to tvoje
upozorenje, a? Pa opet sam sebi za utjehu: I mene su tako ponekad upozoravali i
nikad nita ozbiljno.
uje, Done, to i nije upozorenje, to je sigurna vijest, mogu glavu staviti na panj
za to, kaem ti... Nego, da pokuamo predoiti kako
ovi razbojnici zamiljaju svoj napad... opet kod Point of Roksa; ba kod tih iljastih
stijena! To je najpodmuklije mjesto na cijelom putu. Jo dok si itav dan puta od te
stupice, vide te indijanski uhode i mogu odmah obavijestiti svoju bandu dimnim
znakom ili vatrom.
Ima pravo, ree Haer. Biti upozoren, znai biti oprezan. Imamo mi iskusne i
sigurne ljude. Ostaemo jo jedan dan ovde, uzeemo jo ljudi, oruja i municije.
Ne, ree Klint, tako bismo se ba odali da smo upozoreni. Nita mi neemo rei
ni svojim ljudima, sve dok ne stignemo do prvog logora, tamo na pjeanom
potoku, Sand Kriku. Odatle emo dalje kao i obino do one ravnice s topolovom
umom, a onda na zadnji izvor, s ove strane Point of Roksa. Ali tu neemo
logorovati ve voziti dalje cijelu no i stii na Point of Roks nou umjesto po
bijelom danu.
Auh! Ti misli da tako mi iznenadimo one lupee, a ne oni nas?
Da, ree Klint, upravo to sam htio rei. U pitanju je trideset milja vonje, to
emo pregurati.
Bie teko za stoku, Baf. Dobro si to smislio, ali emo jo malo promisliti.
O svemu to je rekao Klint nije se imalo ta dalje razmiljati. Danju, meutim,
nijedna opasnost ne izgleda tako strana i kobna, kao to bi izgledala kad se o njoj
govori pod dojmovima tame i tajnovitosti noi.
Karavan je sledeeg jutra krenuo iz Fort Larneda isto onako, kao i na svako drugo
normalno putovanje. Preli su osamnaest milja po lije

pom danu. Klint je esto ustajao na sjedalo i dalekozorom ispitivao okolicu na sve
strane, osobito zalee. Vidio je bufala, ali nigdje Indijanaca.
Posle veere Klint je sakupio ljude, te im izloi u kaikvoj se situaciji nalaze. Nije im
rekao odakle to zna.
Znate da smo jesenas iz Kanzas Sitija dovezli u Fort Larned puna kola puaka i
municije za prodaju lovcima i traperima. Ostalo nam je jo sedamdeset i pet puaka
i pet hiljada metaka. Eno ih u kolima iza mojih. Neka svaki uzme jo po jednu
puku i municije. Oruje da vam je pri ruci i danju i nou. Trebae vam.
Neka bude to bude, Baf, oni nas ne mogu zbrisati, ree Henry Vels, najstariji
graniar meu njima. Jo je nekoliko iskusnih vozara izrazilo svoje povjerenje u
oruje i jainu karavana, a tobdija Ireland ree, da njegov top vrijedi za stotinu
ljudi.
Sto se tie zasjede kod Point of Roksa, nastavi Klint, ja sam smislio plan, a dotle
emo lagano voziti i tedjeti stoku. Svaki od vas mora sad biti i izvia i straar.
Haer se umijea i ree da mu je drago to su njegovi ljudi tako mirno primili vijest
o ovoj opasnosti.
Baf, mi teglimo najvrijedniji teret krzna koji je ikad otpremljen iz Fort Larneda.
Misli li da su Blekston i arli Bent to nanjuili?
Mislim? ta imam da mislim! To ti je jasno kao dan!
Ali kako? opee Haer.
Moda neki od onih Indijanaca, a jo prije neki bijelac, to se motao tamo po
tvravici. Vidio sam ih mnogo, ko bi ih znao koji su. Svakako neki

ubuauiiiuii
lupe. I ja vozim vanu potu, a k tome jo ezdeset hiljada dolara za firmu Auli &
Co.
Fijuuu!, zazvidi Haer. AT bi nas uili ovi drumski razbojnici, da nas uhvate na
spavanju. Boga mi, mnogo nas je zaduio taj tvoj prijatelj, koji te je obavijestio
Baf, ipak nam je vrue pod petama. Ja se ba ne bih plaio samih Indijanaca, ali
kad ih povedu bijelci i jo im daju da se nalou ruma, zna, onda je vrag odnio alu!
Ako sad izvuemo kou, brat Don Haer rei e Zauvijek zbogom i svome i svim
drugim karavanima.
Ah, ne govori tako Done! uzviknu Klint iznenaen.
Kako da ne govorim? Eto vidiS i sam, ienje ovih razbojnika je posao vojske, a
ne vozara. General Gaster ima pune ruke posla s junim plemenima, te ako se jo
uhvati ukotac sa Sijuksima, bogami e njegovi eskadroni nadrljati kao uti
makovi. A ko e onda goniti one odmetnike i desperadose, kao to su Blekston i
Bent, pa onda Broom Field, Clanger, i ko bi sve znao kako se zovu! Svakim danom
su jai i opasniji. Pronali razbojnici novo fino zanimanje. Drumske pljake, divota
za njih! Unosna rabota!
Ima pravo, Done, zamiljeno odgovori Klint. Buel mi ree da Blekston ima
itave gomile zlata. Gdje je to zaradio?
Baf, ja znam neke voe karavana koji su krijumarili ukradena krzna za Kanzas
Siti. I taj dim Blekston bio je vozar. Vozio je u mom karavanu a posle, godine, bio
je voa karavana.
Znam ga. Stric dim Ku ga je mrzio kao lopova.
Znam ga i ja, ree Haer. Pitaj, evo, koga god hoe od nas vozara, svaki bi se
radovao da mu vidi ue o vratu. Jedno je sigurno, nai ljudi su ovo sad shvatili
ozbiljno i vide sasvim dobro to nas optenito vozare eka, a za ovo sad, ako
sluajno budemo imali koju arku do Point of Roksa, bie otrovni kao egrtue, jo
e vidjeti uda!

Kad su sledeeg jutra odmakli od logora oko petnaest milja, naioe na nekoliko
okuka na putu. Karavan je upravo svijao jednom velikom okukom, Klint je jahao na
elu velikog polukruga kola dugakog itavu milju, a Haer je bio na zaelju.
U susret im je dolazio jedan jaha. Klint ga je iz daljine prepoznao. Bio je to
narednik McMilan.
Zdravo, Belmet! pozdravi narednik. Mi smo nasjeli nekim Fonima. Podijelio sam
svoje momke na dvije grupe i krenuli u dva pravca. Ne znam kako, ali smo se ili
mimoili ili izgubili, samo zabrinut sam za Nelsona i deset vojnika koje sam poslao
s njim... Hajde, sjaite i doite sa mnom do rijeke.
Klint uze dalekozor i poe s narednikom. Haer presijee okuku i dogalopira
ravnicom do njih. Na nekoliko stotina metara, upravo na izboenoj strmini, izrazito
se vidjelo neko grmlje i ipraje, a iza toga protezalo se otvoreno korito rijeke s
malo vode, koja je kao potok krivudala po dnu korita. Na obalama se vidjele vrbe i
topole.
Narednik pokae rukom i ree; Belmet, pogledajte malo dalekozorom, kakvi su
ono konji. Ja sam svoj dalekozor izgubio.
Prilino daleko, moda preko jednu milju, Indijanci na konjima gonili su grupicu
konja. Klint digne dalekozor i istog trena uzviknu:
l
Poni gone vojnike konje. Vidim kn skoro i igove.
Narednik McMilan estoko opsuje: Dajte da vidim! Da, dabome, nai konji...
Belmet, hoete li mi pomoi da pohvatamo tu rulju Ponija?
to se mene tie, ja hou, ta kae ti, Done?
A ta drugo, nego da, pa razumije se! A koliko bi za to ljudi trebalo, narednice?
Svaki da mi da po deset odabranih jahaa, pa emo ih ubrzo opkoliti.
Oni se vratie do karavana, ali je teko bilo izabrati ljude. Svaki je htio poi.
Konano ih izabrae, te Haer ree da e ostati iza karavana, da pazi. Za par
minuta ove dvije desetine bile su ve do breuljka i ljudi su kroz grmlje promatrali
Ponije.
Belmet, siite ovuda dole i jaite za njima, rukom pokae McMilan. Ja u im s
mojim ljudima presjei put. Kad nas vide, oni e ili pucati ili okrenuti natrag. Ako
ujete pucanje, pourite. Ali, ako okrenu natrag, ne dajte im proi. Ne dajte, da
promakne ijedan od njih. Tu bandu gonimo ve tjednima. Ubijali su naseljenike
gore uz dolinu.
Koliko vam treba vremena da izbijete pred njih? upita Klint.
Ne brinite za nas, samo vi krenite odmah za njima.
Klint povede svoje ljude niz rijeku do prve staze koja se sputala k vodi. Staza je
bila vrlo strma, ali je zemlja bila meka, te se konji spustie bez buke, opasnosti i
praine. U dolu su odmah naili na tragove Ponija i udare za njima. Za pola sata
gonioci ugledae pred sobom Indi
jance, koji su se prilino natezali tjerajui ukradene konje. Spreda, na pola milje
ispred Ponija, visoko na obali pojavi se McMilan sa svojim vojnicima. Indijanci
stadoe, neodluni ta da rade, ali kad vidjee vojnike kako se sputaju u iroko
suvo korito, okrenue natrag.
Istog trena njihove otre oi primetie vozare, koji su im u galopu dolazili s lea.
Odmah ostavie ukradene konje i rasprie se po koritu u namjeri da se uspnu na
obalu i pobjegnu, ali kad vidjee da su ba na tom dijelu korita obale bile jako
strme, odustadoe od svoje namjere. U tom asu pojavie im se vojnici s lea.
Indijanci zaurlae divljim bojnim urlikom i navalie.
Razmaknite se i gaajte nisko! viknuo je Klint.
Poni su imali puke i poeli pucati. Bio je to zanimljiv prizor za vozare, ali teka
situacija za nianjenje. Na prvi plotun nekoliko Indijanaca padne s konja.

Klint je osjetio da ga je zrno pogodilo u desnu miicu. Ruka mu se opruila, a puka

ispala. On zaustavi konja, potegne lijevom rukom revolver i ubije dva Indijanca.
Ranio je i treeg, koji je skliznuo s konja i etveronoke se uvukao u bunje. Ovog
trena ih vojnici napadoe s lea i borba se zavri brzo, kako je i poela.
Klint pogleda svoju ranu. Nije bila teka, ali je^dosta krvarila. Zato uze al, povee
ranjenu miicu i potom odvede konja do svojih ljudi.
Baf, ti krvari, ree Henry Vels. Je l ti slomljena kost?
Nije. Laka rama. Ne znam kako je sa ostalima. Gdje su vojnici?
Hvataju svoje konje. Ima trideset mrtvih i devet uhvaenih crvenokoaca.
Narednik je naredio da ih postroje i postrijeljaju.
Nek to urade oni, ree Klint resko. Koliko je ranjeno naih?
estorica, lake, samo je Heddon dobio gadnu ranu na kuku. Mislim da nije
stradala kost.
Klint je vidio uhvaene Ponije kako mirno, stoiki ekaju smrt. Stajali su mrki,
utei. Bilo je u tim prerijskim divljacima neke mistike. Oni su se borili, pobijeeni
su i spremno ekaju svoju sudbinu. Isto tako bi i oni postupili sa svojim bijelim
neprijateljima.
Sad Klintu napravie povez da mu ranjena ruka ne visi, zatim pogledae ranu
Heddonu. Boljela ga je, ali nije bila opasna. Neki vozari vezae konopce za noge
mrtvim Indijancima i odvukoe ih do dublje vode gdje ih jednostavno bacie.
Klintovo otro oko primetilo je kod dvatri Indijanca jo znakove ivota. Zakon
prerije, pomislio je on i ne ree nita.
Kad je sve bilo gotovo, dovede narednik McMilan pohvatane konje. Tri su mu
vojnika bila ranjena.
A to niste postrijeljali ovih devet, kako sam rekao, upita McMilan.
Neko mi ree tako, narednice, ali vi nemate ta meni nareivati, ree Klint tiho.
Mi smo vam pomogli, i to je dosta.
Da, i ja sam vam zahvalan. Samo sam mislio da taj prljavi posao obavi neki od
vaih ljudi, jer vas vozare ionako bije glas da ste krvava druina. Hahaha!
Pa i nije bez razloga, odvrati Klint. A ja raunao, da emo mi izbjei tu krvavu
rabotu.
Postrojite ih! prodere se McMilan na svoje vojnike.
Mrke Ponije nije trebalo nagoniti da se poredaju na obali uza samu vodu. Bili su
okrenuti licem prema desetini, koja e ih postrijeljati. Klint obori pogled. Cesto je
on gledao ovakav prizor, pa i sudjelovao u tome, no uvijek je osjeao aljenje. Poni
su se drali hrabro.
Niani! Pali!
Neki padoe nauznak, a neki se samo skljokae na gomilu. Vojnici ih opruie, da
se uvjere da su mrtvi.
Napetost kod vozara i vojnika odjednom popusti, te jedni posjedae da bolje previju
rane, drugi opet da urede oruje, neki su popravljali neto na sedlima. McMilan je
s vojnicima govorio neto o pohvatanim konjima.
Klint je primetio, kako se trojica Ponija izvlae iz vode. Jedan se teko vukao, bio je
osakaen, te su mu ostala dvojica pomagala. Ova dvojica su, vjerovatrno, simulirali
da su mrtvi i tako su baeni u vodu. Klint nije htio da ih oda.
Iznenada ih opazi jedan vojnik i vikne: Gledajte! Tri divljaka oivjela! Poeo je
pucati. Nije ih pogodio.
Same, ti ne bi pogodio ni kravu dva metra pred nosom, naruga mu se drugi
vojnik i stane gaati. Jo neki poee pucati na ona tri Indijanca. Izgleda da su se
time zabavljali. Prvi Indijanac pusti ranjenog i preko pjeanog sprudia mugne u
vrbovinu. Pobjegao je. Drugi ne htjede ostaviti ranjenika. Zrna su bukala u vodu i
udarala po pijesku. Ovaj hrabri Poni izvukao je svog druga iz vode, a onda ga
odjednom pusti, uspravi se i padne na lea. Kugla ga je smrtno pogodila, pao je na

pijesak. Ranjenog Ponija pogodi jo nekoliko zrna, on sklizne natrag u vodu i

nestane.
Karavan se zbog ovog sluaja zadrao itava tri sata.
Zbogom, narednice, ree Haer, sve je to igra. Jedanput mi, drugi put oni.
Karavan opet krene prema istoku. Vozili su tog dana jo deset milja sputajui se
skoro neprimjetno do Ravastog potoka, gdje se obino nije logorovalo. Voda nije
bila dobra, ali je mjesto inae bilo pogodno za logor i prenoite.
Sledeeg jutra prvi ih opazi Henry Vels: Dimni signali na jugu, ree glasno, da ga
uje i Klint, koji odmah pogleda dalekozorom i poalje po Haera. Jest, tako je.
Hajd da dorukujemo i da se rastrimo naokolo, da vidimo situaciju, ree Haer
eui se po glavi.
Vozili su bez smetnji skoro do podne. Klint je sjedio na prvim kolima.
Neto prije podne dogalopira jedan izvia, koji je izviao teren ispred karavana.
Indijanci jau odozdo pravo na nas.
Gde su? upita Klint.
Uza samu cestu.
Koliko ih ima?
Ogromna rulja, moda pet stotina.
Komani?
Nisam siguran.
Klint se okrene i gromko povie najbliim vozarima:
Indijanci dolaze! Napad! Javi dalje!
Potom ree izviau: Odjai do Beni Irelamda i kai njemu i Copsvju da spreme
top na vie paljbi, a nek pale u najguu rulju.
Klint spremi revolver, obje puke i vikne na konje: Hajdmo. Vozio je dalje otro
gledajui napred prema horizontu. Henesjr, vozar na kolima iza njega, pjevao je
punim glasom. Klint se za trenutak okrene i vidje da kola prilaze blie jedna iza
drugih, konji se prilagodili hodu volova, ali vozilo se ustro.
Spreda na preriji iskrsavala je dugaka linija Indijanaca na konjima, jurila je kao
vjetar. Klinta podie jeza, jer jo dosada nije doivio ovakav nain indijanskog
napada. Indijanci su jahali u koloni po dva i kad prioe na tristo metara, kolona se
razdvoji u dva reda. Bilo ih je mnogo, jer im se kolona jalko otegla. Klint vidje da
nisu Komani, ega se plaio, te mu laknu. Bili su to pomijeani ejeni i Arapahosi.
Jahali su trkom i jedan red udari s lijeve strane puta, a drugi s desne. Klint je
odmah shvatio njihov manevar. Jahae usporedo s karavanom i s obje strane
napadati. Jurili su pored karavana i poeli pucati. Jahali su upravo na granici
puanog dometa.
Neki odvaniji indijanci izjahivali su iz kolone blie karavanu i pucali s namjerom
da ubiju vozara ili to bi lm jo bolje bilo stoku u zaprezi tako da presijeku karavan.
Vozari su poeli pucati, prupica divljaka prie blie, navalie na dvoja kola. Pucali
su i zaustavili ta kola. Jedan vozar je pao sa sjedala, drugi se sklupao i trzao.
Sledea kola iza ovih zaobioe ih i karavan se opet sastmeji. Nije bilo nikakve
zbrke. Sad vozari poee ganjati Indijance na obje strane.
Prasne top. Klint se obradova, kao i svi vozari. Top su vozili na kolima i montirali za
paljbu. Beni kao niandija, Copsy pomonik, velika
kola sa dva koijaa i dva para konja. Klint nije vidio da je top pokosio koju grupicu
Indijanaca, ali je bar uplaio divlje napadae. Nakon dvije minute top opali opet, a
ovaj put prema zadnjem kraju karavana, gdje je bio Haer.
Ovako su pod borbom preli ve jednu milju i sad Indijanci poee napadati ee,
zalijetali se blie i ee pucali. Ali ih je zato vie padalo s konja. Vozari su dobro
nianili. Karavam je vozio i, dalje. Jedna volovska zaprega je stala, pao jedan vo,
koij as skoio s kola ispali iz puke i odmah skoio na kola iza njega koja su
pourila i obila njegovu zapregu.

Bum! Grmio je top Benija Irelamda. Guva Indijanaca kod zaustavljenih dvojih kola
se rasturi, neki padoe. Nekoliko mustanga bez jahaa pobjegoe daleko od
karavana.
Dreka i urlanje Indijanaca, koje je nadjaavalo sve osim topa, pojaa se kod ela
karavana. Klint je vozio i gledao unazad. Osma zaprega iza njega, par volova pade,
vozar je bio mrtav. Deveta kola pokuae obii, ali takoe stadoe, konji su pali.
Indijanci navalie na to mjesto. Dojahivali su u guvu, propinjali konje i odjahivali.
Klint zaustavi svoja kola i poe gaati u tu guvu. Sedam vozara iza njega uradie
isto. I oni vozari iza palih zaprega poee pucati u ovu rulju napadaa. Indijanci
sad navalie tako estoko, da je trebalo samo zaustaviti jo par zaprega i karavan
bi bio razbijen. Navalili kao divlji, da odsijeku osam prednjih zaprega sa Klintom na
elu. Vozari su gaali, Indijanci pucali, ali ih je bilo jo kao mrava. Klintu se uini
da su jedna kola sila s puta i jure napred. Bila su to kola Benija Irelanda s topom.
In
dijanci se zbie i opet bijesno navalie na prekid kod devetih kola, no u tom trenu
je ve Beni bio na pedeset metara s desne strane karavana, zaprega zaokrene i
stane. Plamen liznu iz topa, dim, prasak! Indijanci i konji popadae, neki
pobjegoe, Klint vrisnu od veselja. Kliknuli su i drugi vozari, ali niko nije uo
drugoga. Oni s lijeve strane malo se razioe, ali su i dalje pucali. Kritian trenutak
je proao. Vozari straga pourie i udvojie kola, vozili su usporedo jedni pored
drugih i ekali naredbu da naprave krug, ali Klint to nije htio, ve je vozio dalje.
Indijanci prestadoe napadati. Odjahali su daleko. Nejasno se vidjelo da su se opet
sakupili u grupu. Moda su se dogovarali, ali nisu ponovili napad. Brze ruke vozara
izbacie pobijenu stoku, najvaniji tovar prebacie na druga kola. Pokupie
mrtvace na kola i pokrie ih. Bilo je est mrtvih i etiri ranjena. Beni Ireland je
takoe ranjen, u podlakticu.
Hej, voo, ovo jo nije zadnje pucanje! doviknuo je Beni Klintu.
Ostavili su za sobom pedeset tri mrtva Indijanca i mnogo njihovih konja.
uje ti, Irce, dobro si praio iz tog tvog lonca, viknuo je neki vozar, hvatajui
raskrvavIjenim rukama uzde. Mnogi su vozari, svaki na svoj nain, odali priznanje
tobdiji Irelandu.
Pokret dalje! proderao se Klint.
J opet se karavan vukao dalje, kolona kola putovala je utom cestom kroz preriju,
volovi se njihali, konji smirili, a vozari vozili i pogledavali daleko napred prema
praznom puprpurnom horizontu koji ih je mamio, a oni u podsvijesti osjeali njegov
zov.

r
Beskrajno krdo bufala selei na sjever i prelazei cestu zaustavilo je karavan. Bilo
je toliko iroko da se razdvojilo i prelazilo put ispred i iza karavana, koji je stao i
morao ekati dok bufala prou. Oko etiri popodne krdo se prorijedilo.
Vozari su ubili nekoliko bufala da sebi spreme mesa; kad ga je bilo ovako u izobilju,
jeli su samo najfinije komade.
Klint Belmet je uvijek rado promatrao ove ivotinje. Sjeao se kad je prvi put vidio
bufala, a jo vie svog prvog lova s Dikom Kertisom. Kad bi promatrao bufala,
uvijek su mu dolazile na pamet sve uzbudljive pojedinosti onog doivljaja. Hiljade
ovih ivotinja prolazilo mu je sad pred oima, a utira? Klint je znao da e jednom
ostati samo sjeanje na bufala. Nestae ih. kao i Indijanaca.
Putovanja Starom cestom imala su osim indijanskih napada i druge probleme. Bili
su to svakako manji, ali ipak vani problemi. Vodu za ljude i stoku nije bilo mogue
voziti. Bio bi to ogroman teret. Nakon dugih vonji po sunanoj egi i praini stoka
bi jako oednjela i zato bi ovakav sluaj, kad krdo bufala ometa karavan u kretanju,

bio ozbiljna stvar, jer bi se moralo zanoiti na mjestu gdje vode nije bilo ili bi je bilo
ali vrlo malo, i ni ta obino ne bi valjala. Tog dana je karavan
izgubio punih osam sati i morao je logorovati na mjestu gdje je bilo vrlo malo vode.
No, ispalo je da su se sretno ulogorili ba na tom mjestu, jer kad su sutradan
krenuli sretoe neke Ponije koje je Ireland rastjerao svojim topom. Kasnije su
izviai upravo kod onog mjesta gdje su trebali logorovati otkrili, da su im Poni bili
spremili zasjedu i ekali ih.
Kad su to rekli Haeru, on die ruke i sav ogoren e: Izgleda da sve bande na
preriji ekaju samo na karavan.
Klint je mislio slino, ali nije izrekao svoju misao. Vozari su postali razdraljivi,
pakosni i mrki, i to sve vie kako su se poveavale njihove muke i opasnosti.
Godinama su priali i sluali o tome ta e i kako e biti jednog dana na Staroj
cesti. Taj je dan, eto, bio pred njima, ne daleko, ve sutra.
Sledeeg jutra vozili su valovitim predjelima, posle kojih e naii na ogromnu
ravnicu, onu pravu preriju. Iz umovitih udola dizali su se plaviasti dimovi, koji su
se jasno uoavali na blijedozelenoj pozadini.
Nisu primetili nijednog Indijanca, no Klint i Haer su znali da ih one crne divljake
oi prate s brda pored kojih su prolazili.
Ovaj dio velike prerije uvijek je uzbuivao Klinta. Bio je to dio izmeu planina Roki
Mauntins i Misurija, kraj pun ljepote i divljine. Klint se pribliavao samotnim
grobovima oca i majke, ika dima i Toma Sidela, malog druga iz djetinjstva koji
mu je spasio ivot.
Prolo je ve i podne. Dotada ne smotrise nigdje nijednog Indijanca, a znali su
sigurno da su

negdje u blizini i svojim otrim okom pomno paze na karavan. Konano se u daljini
ukaza sivkasta masa kamenjara, poznata slika koju su vozari znali Point of Roks.
Od mjesta gdje se tad nalazio kravan pa prema jugu teren je bio sve krevitiji,
ispresijecan strminama, tu i tamo obrastao bunjem, a dalje opet u valovitim
crtama prelazio k ravnoj preriji. Na svaku jednu do dvije milje pojavljivala se vea
ili manja gudura, na ijim se nagibima vidjelo zelenilo topola koje je nestajalo kako
je nagib prelazio u ravnicu. Prema sjeveru su se planinski nagibi stapali i protezali
u beskraj gubei se u daljini i prelazei iz purpurne u sivu boju dajui dojam kao da
se jo dalje k sjeveru protee neka pustinja ili more.
Od tog mjesta trebalo je jo dan i pol lagane vonje do Podnt of Roksa. Indijanske
oi su ve morale ugledati i karavan i zakljuiti da e mu sledei logor biti kod
potoka pod johama ili kako su ga vozari zvali Alder Krik.
Gledajui dalekozorom, Klint Belmet opazi ono to je ve dugo traio. S jednog
povienog brda dizali su se pramenovi dima u jednakim razmacima. Belmet
zakripi zubima. Znao je da je sad tamo gore neki kran divljak koji naloenu vatru
pokriva ebetom u pravilnim razmacima i tako alje dimne znakove otrookim
Indijancima to motre na znakove kao prerijski jastrebovi i preko njih tano znaju
na kom se mjestu nalazi karavna.
dim Bijela Riba govorio je istinu, promrmlja Klint za sebe, osjeajui zahvalnost
prema tom indijanskom izgnaniku, koji je bio prijatelj bijelcima. Da, da, lupei
raunaju, mi emo sutra uve
e logorovati kod Point of Roksa. A u zoru!... ekajte samo i mi emo se malko
poigrati zasjede. Klint poalje jednog izviaa neka odjae do zaelja karavana i
svim vozarima javi za dimne znakove, te da voze lagano do mraka, a onda potjeraju
u no brzom vonjom na Point of Roks. Izvia je javio svima, pa i Haeru na

zaelju, a ovaj ree: Namuiemo se, uh, ali moramo stii na Point of Roks prije
zore.
Sunce je poelo zalaziti d dobilo zlatnu boju, koja postepeno nestade, te se ukaza
divno prerijgko vee. Na istoku su se jo uvijek mogli primetiti udni i kobni obrisi
Point Roksa. Uskoro nastupi sivi sumrak i onda mrak.
Sad je karavan ivo napredovao. Kao da je i stoka znala da mora zapeti i brzo
voziti, urilo se i konjima i volovima.
Nigdje znaka ivota! Nad prerijom se protegla samoa, sjeta i mir, no taj mir bio je
samo varka, jer je sa svih strana vrebala smrt.
Petnaest godina je Klint promatrao kako se nad prerijom gubi dan i hvata no sa
svojom tajnovitou nad ovim beskrajem, kad ovjek osjeti koliko je malen i
siuan. Ovaj put Klint je to osjeao moda mnogo vie nego ikada.
U tri sata ujutro stie njihov karavan na tamnu zaravan ispod Point of Roksa i tako
dovri najduu vonju koju su vozari imali u jednoj turi dotada. Volovi su dobro
izdrali, ali su konji bili iscrpljeni. Postavili su kola u dupli krug sa dva uska otvora.
Krug je bio toliko malen da je unutar njega ostalo jako malo pae, zato konjima
dadoe zobi, a na ono malo trave pustile volove da pasu. Izviai su izili posvuda
naokolo da izviaju.
Hi i
Klint se sa Henrvjem Velsom uputio prema dolu. S obje strane prema umi i unutar
krakova ravastog potoka vladao je potpuni mrak, te su njih dvojica ulili ui
prema dolini, ne bi li uli indijanske pse ili konje. S prerije su uli usamljenog vuka,
a isto tako alostivo nukanje neke sove. Lie je utilo na vjetru. Zubor potoka uo
se jae i slabije, kako je s vjetrom dolazilo.
Svanula je i zora. Jeleni se sa prerije povukli u gutasru, a bufala gacali po
potocima i krenuli na pau u ravnicu.
Vels prie do Klinta, koji je sjedio na svojoj osmatranici, i ree mu: uj, Baf, kad
bi tamo u gutari bilo Indijanaca, jeleni se ne bi onako slobodno etali. Pa i bufala
isto tako. Mi bismo valjda uli konje, no je bila tiha.
Henry, ovde smo ih prevarili, odvrati Klint.
I ja mislim... hajd da neto pojedemo.
Vatru nisu palili. Pojeli su malo mesa i kruha. i Haer se vrati s brda, s one strane
Point of Roksa.
Moore je ostao gore s dalekozorom. Mogli smo vidjeti sve, to bi dolo amo niz
potok, ali ne primetismo ba nita.
I zadnji izvia se vratio, bio je itavih deset milja prema sjeveru, i javio: Vidio
sam da se neto mie na preriji, ali ne bih mogao rei da li su Indijanci ili bufala.
Haer uzdahnu: E, da nam nije stoka tako umorna, mogli bismo se izvui odavde.
Ne bismo daleko stigli, upade Vels.
Pa valjda ne mislite da emo izbjei paljbu? ree Beni Ireland.
Baf, ree Haer, ooh da pitam sve vozare ta misle o tome da krenemo dalje.
Ne bih ja tako, nema smisla, ree Klint. Konji su nam klonuli, moraju se
odmoriti. Ako sad krenemo, popadae s nogu i neemo stii daleko. Indijanci e
nas stii i bie gore nego ovde.
Haer ima pravo, ree Vels i glas ovog vozara ostavi ozbiljan dojam na druge.
Ipak u pitati ljude, mrko e Haer.
Henry Vels se iznenadio. Nikad dosada Haer nije bio ovako neodluan. Klint nije
izrazio svoje miljenje, ali je osjeao da sad stoje pred katastrofom i po njegovu
miljenju do toga nee proi vie od dvadeset i etiri sata.
A i nije ba sigurno da e nas upravo ovde napasti, opee Vels.
Ja ne jamim, ali se bojim da hoe.
Sad nas ve ne mogu iznenaditi i mi emo odbiti njihov prvi napad.
Sluaj, Henrv, ako Blekston i Mardok vode Kajove u napad na nas, onda nam
nema druge, ve da mi njih iznenadimo ili e nas poklati.

Blekston i Mardok? Misli onaj arli Bent? A ko ti kae da su ta dvojica tu? I to

ba s Kajovama. Baf, je l to tebi neko kazao togod ili ti to samo pretpostavlja?
Da. Rekao mi je dim Bijela Riba. Zna ga. Ne priaj dalje, reci ljudima, neka
znaju ta ih eka.
Boe svemogui! Ti drumski razbojnici joS nisu napali neki karavan a da ga nisu
savladali. Oni uvijek odvuku kola i ljude nekuda s puta i obino pobiju sve.
Pokopaju ih daleko, tako da
niko vie o njima nita ne dozna niti ima kakva dokaza.
Da, da, Henry. Karavani jednostavno ieznu. Indijanci napadaju i spale kola,
bijelce svuku do gola, skalpiraju i ostave... Ako nas Blekston i Bent savladaju ovde,
nikad vie niko nee do. znati ta je bilo s nama. A ovaj skupi teret to vozimo, to ih
privlai, znaju oni!
E, vala nas nee savladati.
I ja to kaem. A sad idi meu ljude i reci im koga oekujemo, neka znaju.
Za nekoliko asaka li logoru nastade takvo uzrujanje da je liilo na osinjak.
Klint se uspne na peinu da zamijeni straara koji je gore dalekozorom osmatrao.
Vidjeh i jelene i kojote, ali nigdje Indijanaca, ree straar.
Klint mu odvrati: Trebae im jo itav dan dok stignu ovamo. Uzeo je dalekozor i
poeo paljivo pregledavati teren s onu stranu sastava dviju rjeica i njihova plitka,
krivudava i poiroka korita. Jedno je vodilo k jugu, a drugo k istoku. Dobro je
mogao osmotriti na pet milja prema jugu i tri milje prema istoku. Indijanci koji
misle napasti iz zasjede na Point of Roks, moraju doi jednim od ta dva pravca, jer
ako bi ili cestom, bili bi otkriveni. Osim toga, na sjevernoj strani nije bilo vode i
tamo se nije moglo logorovati.
Od trenutka kad bi se Indijanci pojavili, iz jednog ili drugog pravca, bilo bi jo
dosta vremena da se skroji ili pripremi kakav plan za obranu. Svakako je ta banda
logorovala negdje gore uz jednu od onih rjeica i sad su na putu ovamo. Klint je bio
siguran da e doi. Vjerovao je Bijeloj
Bibi. Taj Kajova je to znao, a po svoj prilici doznao je od nekog Indijanca iz svog
plemena ili nekog Ponija, koji se naljoskao rakije i izdao se. No, iza tog paklenskog
plana stajali su oni podmukli i lukavi odmetnici, bijeli razbojnici.
Kao i svi razbojnici njihova kova, moraju i Blekston i Mardok jednom dolijati. Na
granici svi su desperadosi tako zavrili, ili na vjealima, ili su ubijeni. No, prije toga
nastradali bi mnogi karavani i mnogi ivoti, osobito u ovim godinama za vrijeme i
posle rata. U ove zadnje dvije godine, znao je Klint, nastradalo je vie karavana
nego ikad ranije. U glavi je poeo raunati koliko ih je bilo, koliko ih je
masakrirano, nestalo, nabrojao je preko trideset, te se prestrai i prestade brojati.
Da li e ovo biti zadnji karavan kojeg je Klint Behnet vodio preko prerije? I njega
kao i Haera obuzimale su mrane slutnje uza svu hrabrost, prkos i razbor koji ih
nikad nije ostavljao, pa ni u najteim trenucima njihovih borbi i putovanja po
Divljem zapadu. Silom je pokuavao da se otrese tih crnih misli, ali su mu se one
stalno vraale.
Svaki as Klint je pridizao dalekozor i gledao uz rjeicu prema jugu i istoku. Ve po
stoti put je sve pomno pregledao i kad die dalekozor valjda sto i prvi put, krv mu
navre u ile. Iz pravca s juga dolazila je banda razbojnika, gusto zbijena na
konjima.
Skoio je i pojurio u logor, gdje ga doekae i okruie vozari da uju.
Indijanci dolaze! Masa! ree Klint. Du rijeke s desna, s juga, jo su oko pet
milja daleko Haer, uzmi sedamdeset pet ljudi i top i odmah
to
gazi preko vode! Postavite top s ove strane ume, iza topola, ljudi nek se sakriju u
vrbovo grmlje. Razbojnici e sigurno tamo zastati i ekati na na dolazak uveer.
Ne oklijevajte, kreite odmah! Kad se sva banda zgomila nagusto tamo u umi,
onda pucajte. Samo pucajte i ne izlazite iz zaklona! Beni i Copsy na top, Haer, daj

im jo jednog ovjeka, da ih titi s lea. A ti, Beni dobro nabij top, da kosi i samo
pali!
U redu, Baf, ja u tamo. A ta e ti, ta e ti, ta ete vi ostali raditi u logoru?
Ja u sa dvadeset i pet ljudi ovamo na lijevo uz rijeicu, jer mislim, ako Blekston
namjerava da se sretne ovde s Benton i Kajovama mora naii ovuda s lijeva. Ako
zakasni, a mi ujemo pucanje kod vas, dojuriemo vam u pomo.
Dobro je, ali se nemojte dugo zadravati pod obalom, ve doite za nama, ree
Haer. Onda ostaje jo oko etrdeset ljudi da paze i uvaju kola, ta e biti ako se
pojavi i trea banda i navali na logor?
Mogli bi doi, ali se ne mogu tneopaeno priuljati. Nai svi ve znaju. Mislim da
emo brzo zavriti borbu na rijeci.
Istog trenutka Haer je krenuo sa svojim ljudima, neki digoe top i pobrzae za
Haerom, koji je ve pruio korake, ali se naglo okrenu, potra natrag Klintu i ree:
Baf, ako poginem, uzmi moj novac. Dobro je to nemam obitelji! Ve sam smiljao
da ostavim iola i da se negdje smirim. tedio sam i... predugo ekao.
Done, brzo i ve nervozno izgovori Klint, to vrijedi i za mene, a sad uri!
Haer, naoruan s dva revolvera, pukom i torbom municije odjuri za svojim
ljudima.
Vels, ti ostaje ovde u logoru. Rasporedi ljude, tamo na stijenu postavi straara.
Zna i sam ta treba.
Ne brini, znam.
U Klintovim uima je jo uvijek odzvanjalo onih nekoliko jednostavnih Haerovih
rijei kojima je bila izreena sva tragedija graniara. Ovi estiti i odvani Jjudi,
strpljivo su i dosta lako godinama podnosili sve napore, borbe, prolijevanje krvi.
Stalno gledali smrti u oi. Primili su na svoja plea isuvie teku, skoro nemoguu
zadau: ^prevoziti divljom prerijom na Zapad robu i hranu za tvravice i naselja, a
natrag na Istok skupocjena krzna. U poetku su Indijanci bili skloniji trgovini nego
borbi. Ali su ih nepravda, prevara, bezrazlono ubijanje, zatim unitavanje bufala i,
na kraju, vojni pothvati toliko ogorili da su od njih stvorili krvoedne neprijatelje
bijelaca. Svakako e bijelci u toj borbi pobijediti. Moraju pobijediti, jer imaju
oruje, brojniji su, jai nezadrivi u svom pionirskom pohodu na Zapad. Pioniri
su isto tako vjerovali u svoju pobjedu, kao i orvenokoci u svoju propast, ali dotle je
imala protei jo rijeka krvi, pasti nrnogo ivota bijelaca, dok se ne ostvari san
bijelaca o novom domu na Dalekom zapadu.
Klintov je ubojniki gnjev u prvom redu bio uperen protiv odmetnika i esperadosa,
kao to su Blekston i arli Bent. Indijanci su bili prostoduni, te ih je lako bilo
podjariti i navesti na zlo. Ma kako velika bila zlodjela pionira a bila su velika
jo uvijek su ih odmetnici nad

inaivali svojom podlou i nesmiljenou. Bent je esto poslao svoje crvene sotone
na razaranje, pale i ubijanje, a pri tom ostajao u pozadini bez da se izvrgne i
najmanjoj opasnosti. Ovaj put je Klint vjerovao da se Bent ili Li Mardok kako ga
je on znao prevario u svom raunu. Ovaj put je poduzeo neto to nee moi
izvesti, neto to e ga konano odvesti u propast. Ako je sad na putu k Point of
Roksu, onda e konano i njemu osvanuti crni petak, dolijae i taj zloglasni
razbojnik.
Sedamdeset i pet vozara pod vodstvom iskusnih graniara, svi naoruani s dva
revolvera i dvije puke, te konano i taj top mogli su se suprotstaviti i
najopasnijoj indijanskoj rulji. Nastradae konano i Bentova banda.
Haerova eta nestala je u vrbovom grmlju, na obali desne rjeice koja je dolazila s
juga. Klintovi ljudi ekali su ve njega na obali lijeve rjeice, no on se zadrao i
priekao jo koji trenutak, da uje ne bi li straar Stivens togod javio s visoke

stijene, odakle je osmatrao dalekozorom. Klint je ve koraknuo da potri za

ljudima, no u tom trenu srui se odozgo Stivens i ree:
Bijelci, osamnaest konjanika u koloni po dva jau odanle. Pokazao je rukom
prema istoku na rjeicu.
Jesu li daleko? Oko dvije milje.
Dobro je, Stivens, popni se odmah natrag i osmatraj svuda naokolo!
Sad Klint konano pojuri za ljudima nosei dvije puke, u svakoj ruci po jednu.
Osamnaest (bijelaca na konjima dolaze niz rijeku slijeva. To je Blekston. Idemo!
Dvadeset pet vozara s Klintom pregaze plitku vodu i krenu pjeanim sprudom
skoro etvrtinu milje, potoni se uspnu na obalu i udare vrbovim gutikom uz rijeku.
Iza gutika naiu na nagib gdje je poinjalo topolovo drvee, na tom mjestu
prilazila je rijeci ugaena staza i zaokretala dalje uz rijeku. Iziu na tu stazu, a
Klint ih okupi oko sebe.
Ovom stazom emo do prve istine. Ja raunam da e ova grupa bijelaca stii prije
Indijanaca. Moda emo ih pohvatati a da ni metka ne potroimo. Vezaemo ih i
pojuriti preko u pomo Haeru.
Teko emo uhvatiti dima Blekstona iva, ree jedan vozar, to bi za njega bilo
ue umjesto kugle, a on to zna.
Nek zna. I najgori razbojnik se trgne kad mu uperi cijev u trbuh. Ne smijemo im
dati ni asak vremena.
Malo zatim naioe na malu istinu preko koje je sredinom vodila staza, te se
Klintu dopadne to mjesto za zasjedu. Oko istine bilo je gusto grmlje.
Sad dvanaest lijevo, dvanaest desno od staze. Razmak izmeu pojedinaca jedna
konjska duina, sakrijte se u grmlje i ne miite se dok ja ne viknem. Tad iskoite i
uperite puke u njih. Ako se koji samo makne, pucaj! Inae pazite na moje
nareenje.
Ljudi se bez rijei uvukoe i sakrie u grmlje. Klint se na nizvodnom kraju istine
uvue u iprag, odakle je ikroz lie virio tano na mjestu gdje
staza sa uzvodne strane izlazi na istinu. Stisnuo je zube. Bilo ta bilo, ovde e
dim Blekston platiti za svoja nedjela. Ako se s ovom grupom nalazi i Li Mardok,
onda e biti svakojako i nee proi bez krvi. Znao je to Klint. Mardok ne die ruke
uvis nikome. Taj ubojica star je sada trideset godina. Sedam godina je u
odmetnitvu, a krvoloan je i opasan razbojnik gvozdenih ivaca. Nije mu bilo para
na granici. Po Klintovu raunu Mardok se vjerovatno nee pojaviti ovde s
Blekstonom, ali ako se pojavi, onda nee biti druge, ve najprije ubiti Mardoka i
povikati drugima Ruke uvis! Kad bi ga ostali razbojnici vidjeli kako pada s konja,
trgli bi se i uplaili u prvi momenat, a to bi bilo dovoljno.
Klint klekne na lijevo koleno, zauzme kleei stav za gaanje, provue puku kroz
ralju, jo jednom provjeri da li je dobro sakriven i stegne puku spreman za
pucanje. Uzrujao se, oblio ga je znoj, htio je on neto vie, za to se ve dugo
vremena spremao, a ba zbog toga je uvijek i htio da pozivi da to doeka. Htio je
ve jednom da se sretne s Mardokom oi u oi.
Odjednom zauje topot konjskih kopita na mekoj pjeanoj zemlji. Malko je
zadrhtao, ali se savlada i ukruti. Stazom prema istini prilazili su razbojnici, vidio
im je crne eire, zatim plea prvih jahaa i konjske ui, koje su se u ritmu njihale
goredole. Jahali su u koloni po dva, zbijeni (konj uz konja, bez odmaka par iza para,
a to je Klint ba i elio. Prvi par je izbio na istinu, voa je bio prvi s desna. Bio je
to Ijudeskera s gustom bradom. Klint ga je odmah prepoznao i bio na istu da
Mardoka nema s njima. I pored sve napetosti
i kritinosti situacije na pamet mu pade dim Bijela Riba. Bio mu je zahvalan.
Jahai su prilazili korakom, nije im se urilo, bezbrino su brbljali. Jedan se ak
prostaki nasmijao. Imali su kona odijela i bili naoruani do zuba. U svom ivotu
Klint nije vidio ovakvu opasnu, okorjelog izgleda i na sve spremnu grupu ljudi.

Prava sliika i prilika divlje i okrutne grainice. Glasovi postadoe jasniji te Klint
razabra rije jednog: ... ranije stigli.
arli je htio prestii Komane.
Klint je prepoznao duboki Blekstonov glas. Zvuk tog glasa pogodio je i uzbudio
Klinta vie nego osjeaj da mu se taj razbojnik nalazio pred oima.
Kako su oni samo nanjuili taj bogati karavan?
Kau da je natovario po deset hiljada kuninih, vidrinih i lisijih krzna.
Hahaha...
Ne kesi se toliko, mogao bi razjapiti te eljusti zauvijek ako Komani ne stignu na
vrijeme.
Kad se prednji konji pribliie Klintu na petest metara, on se uspravi iz grmlja d
uperi puku.
Ruke uvis!
Kolona stade kao jedan. Konji nervozno zaigrae nogama i smirie se. Blekstonovo
lice problijedi i pozeleni, da se upravo vidjelo ispod guste brade.
Ruke uvis, ruke uvis! grmjelo je sa svih strana. Vozari opkolie kolonu s
uperenim pukama.
Za trenutak razbojnici ostadoe kao paralizirani, a onda sve ruke sunue uvis.
Iznenaeni i
zaprepateni nisu imali ni sekunde vremena za razmiljanje.
Klint je iskoristio ovaj kritini momenat.
Endi, brzo im oduzmi oruje s ove, a ti, Same, s one strane!
Za tili as ova dvojica poupae oruje s razbojnika i pobacae ga na zemlju. Uvis
dignute ruke poee se tresti i drhtati. Blekston napola spusti ruke.
Klint mu prie na dva koraka: Dii ruke, jer e dobiti komad olova u eludac.
Tog trena visio je Blekstonov ivot o koncu. Iz oiju mu je izbijao bijes. Puka i
revolver leali su mu na pijesku. Prekasno se odluio na borbu. Gledao je Klinta
paklenskim, sotonskim oima. Dri ruke gore!... Ne mii! Trepne li okom,
napuniu ti crijeva olovom.
Tako su vozari drali razbojnike jo uvijek u strahu, a poneki je prosto upro puku i
naslonio usta cijevi o tijelo bandita.
Sjaite! vikne Klint i udari zapetom pukom Blekstona u trbuh. Zaudo, puka od
tog udara ne opali. Voa bande skliznuo je prosto sa sedla. f. drugi se takoe u
sekundi spustie na zemlju. Neki su zatezali, ali ih vozari zbacie sa sedla. Jedan
dobi udarac po glavi i pade s konja.
Poredajte sve ovamo, jednog do drugog! zapovjedi Klint. Ruke na lea,
razbojnici! i opet pukom udari Blekstona. Brzo ueta, neka ih dvojica skinu s
njihovih sedala!
Dvadeset mrkih vozara guralo je pukama razbojnike, dok se nisu postavili u red,
te ih tako brzo poredae u liniju i uperie im puke u lea. Otalih pet vozara ve su
stigli s uzetima, te im ve
eae ruke i noge, a zatim gurnue kao klade i razbojnici padoe na zemlju. U
vozarima je kiptio sav divlji bijes, mrnja i osveta.
ta hoete vi od nas, Belmet? promuklim glasom e Blekston.
Neto onako kao u Fort Larnedu, Blekston.
Tek se sad razbojnici malo povratie od prvog iznenaenja i zaprepatenosti. Poeli
su se trzati na Imlji i psovati.
Urediemo mi njih i bez Fort Larneda, javi se jedan vozar.
Bum!
Odjeknuo je topovski hitac umom, a jeka se odbijala, lomila i gubila u daljini.
Beni je zapoeo, aha! klikne vozar Sam.
Napred momci! vikne Klint i jo nije ni izgovorio, kad se razlijee prasak puaka,
a onda divlji urlici i uzvici boraca. Jo jedna salva, pa opet urlici, pravi pakao. Klint
s pukom u ruci potra kroz vrbik, vozari za njim. Buka i dernjava se pojaavala.
Drite vie desno, derao se iz sveg glasa Klint. Htio je stii Haeru i njegovim

ljudima iza lea. Vozari su ga jedva uli, ali su razumjeli. Za nekoliko asaka izbie
na stazu kojom je Haer poao u zasjedu. Prasak puaka uo se neprekidno, a
pomijeano s tim i ogoreni uzvici bijesnih vozara, udarci kopita i lomljenje granja,
vrisak konja i prodorni krici Indijanaca.
Klintu prozuji kugla pored glave, on se baci na zemlju i poe puzati to je bre
mogao. Vozari uradie isto.
Bum!
Klint i njegovi ljudi povikae od veselja. Topovski pucanj bio je za njihove ui
najmilija pje
srna. Karte je rigao iz cijevi i obasuo umu. Dizao se dim. Na suprotnoj strana
puana paljba je oslabila, a desno od lintove grupe se jo pojaa. Izbili su previe
lijevo, te zaokrenue desno da ne bi upali pred cijevi Haerovih puaka. Ve su bili
blizu. Bio je to straan napor za njih. Vozari nisu bili naviknuti trati i pucati i jo
pod ovakvom napetou. Bum!
Beni Ireland je drao svoj tempo, top je palio svake dvije minute. Grmljavina je
odjekivala, a olovo je sjeklo iblje i deralo drvee.
Klint pristie iza Haerovih ljudi, Koji su kleali iza drvea, pucali, vikali i kretali se
postepeno napred. Klintu je toliko curio znoj i grizao ga za oi da nije vidio
nijednog Indijanca. Legao je, spustio puku i obrisao oi. Njegovi ljudi su pristizali.
Klint se podie na koljeno. Paljba je jenjavala, tu i tamo prasnue pucnji i potom
prestadoe. Otegnuti urlajui uzvici takoe prestadoe, uli su se samo promukli
krikovi. Vozari poee ustajati, nervozni, razdraeni, raskutrane kose, kao
krvoedni tigrovi, spremni da skoe na plijen. Stoj! ekaj dok se digne dim, uo
se Haer kako vie.
Dim se naglo digao i raziao. Posvuda po umi leali su pobijeni i ranjeni konji, neki
su jo trzali nogama. Zemlja pod drveem odavala je sliku pravog bojnog polja.
Indijanci su leali razbacani po grupicama i pojedinano, ubijeni i ranjeni neki su
se jo micali, bili su ivi.
Je l doao Baf Belmet? vikao je Haer prilazei odnekuda.
Tu sam, al smo prekasno stigli.
Ne boj se, nismo mi ni trebali vae pomoi. Vi ste sigurno poli na drugu pritoku,
te zauli pucnjavu i dotrali, ree Haer.
Da. Ali smo prije toga udesili Blacfcstoneovu bandu.
Kako? Sto mu gromova! Pa ne usmo nijednog pucnja!
Dabome da niste uli, jer nismo opalili ni metka. Stivens je s osmatranice na
stijeni opazio Blekstonovu bandu. Pourili smo i doekali ih iz zasjede na stazi uz
rijeku. Sad lee vezani, osamnaest njih zajedno s Blekstonom.
Divota! klikne Haer. Ali odmah poalji tamo par ljudi da paze na bandite.
ovjek nikad ne zna ta se moe dogoditi.
Endi, pouri s nekoliko ljudi tamo gdje smo ostavili Blekstona, ree Klint.
Endi je jedva doekao, te se okrenu i onima oko sebe vikne: Hajdemo. Izgledalo
je kao da su svih dvadeset pet vozara koji su izvrili prepad na Blekstonovu grupu
odjurili za Anvjein.
uvajte bandu dok ja ne doem, povika Klint za njima ali Endi nije vie ni uo,
toliko su naglo otrali.
Baf, ovo su ti Komani, obrati se Haer Klintu.
Komani!?
Ma, da, Komani, haj d vidi sam. Ovako ta jo nisi vidio. Moralo ih je biti oko tri
stotine, dojahali su ba onako kako si raunao, u ovu umu i kad su se prilino
zgomilali, Beni raspali topom. Moj Boe, da si vidio uda... Palo je s konja sigurno
stotinu crvenokoaca, a onda poesmo kositi. Bili smo sakriveni, te oni ne znaoe
kud
L

da se okrenu. Svalki od nas ispalio je sigurno sedam metaka, a Beni opet topom po
drugi put. Provalio se pakao! Dok je Beni opet punio, mi razvukosmo pukama,
divljaci izgubie glavu, pa nadru bjeati, jedan preko drugoga, guva, zaglavie
prema stazi kojom su doli a mi samo pali pa pali u gomilu. Sad Beni opet: Bum!
Ma Baf, pobili smo ih preko polovine.
Komani! A mi ekali Kajove, ree Klint.
Ne valja. Moda bismo tek sad trebali ekati Kajove.
uj, naglo e Klint, kad smo ekali Blekstona, da nam se priblii, uo sam kako
je neki od njih rekao: Stigli prerano, a Blekston je odgovorio! arli Bent je mislio
prestii Komane.
O, Boe, ovo dosad ba nije sve u redu! Bolje da dovrimo na posao... Ljudi,
dajte, aljite sve ranjene indijance odmah u Rajsko lovite. Vas nekoliko, hvatajte
top i nosite ga preko rijeke.
Vozari pourie i mlatei kundacima razmrsikae glave ranjenih divljaka. uli su se
uzvici Aha! Jo si tu! Beni Ireland s nekoliko ljudi konopcima die top i krene.
Hajdmo, Baf, ree Haer, moda ovde naemo neke Kajove. Ako ih nema, onda
zna se, moramo ekati jo arlia Benta.
Klinta obuze odvratnost gledajui ovaj prizor
pred sobom, ali istovremeno i neka tenja, nagon
nadjaa osjeaj odvratnosti. Dotada jo nije vidio
ovakav poikolj. Posvuda su leali Komani, moda
svaki trei ili etvrti bio je jo iv.
isti sve! vikao je jedan vozar mlatei kundakom.
Vidi ga, ovaj se pretvara da je mrtav, ekaj!
Evo ti!
Tupi udarci odjekivali su umom. Vozari su s oitim zlobnim zadovoljstvom radili
ovaj krvavi posao. Od svih divljaka na preriji najvie su mrzili Komane, a i bojali
ih se.Haer ciknu: Gledajte ima li koji Kajova i moda obojeni bijelac meu njima.
Pobijte konje, da se ne mue, viknu opet Klint.
Da, da, ujedno izbrojte koliko je mrtvih divljaka i konja, dodade Haer.
Ranjene konje moradoe poubijati. Vozari su nerado ubijali konje. Neki su to
izbjegavali, ali ih je bilo i takvih koji su se pakosno smijali kad su ubijali i divljake i
njihove konje. Komani su bili izvrsni jahai, a imali su krasne konje.
Pohvatajte zdrave konje, viknuo je Haer. Bilo je jo nekoliko zdravih konja u
umi, ali se nisu dali uhvatiti. Klint je paljivo zagledao u bronana indijanska lica,
ali ne nae nijednog Kajove, te prestade traiti. Li Mardok nije vodio ovu bandu
protiv karavana. Znai, treba ga jo ekati. Ali svakako ne s juga, niti s istoka
prema Point of Roksu. Indijanci pobjegli iz ove borbe javie mu da je karavan
doao ranije i preuzeo inicijativu. Istina, malo je bilo vjerovatno da Kajove Stignu
putem sa sjevera ili zapada, ali je i ta mogunost postojala.
Na malom prostoru u topolovoj umi vozari su nabrojali preko stotinu mrtvih
Romanca. Ovaj pokolj napravio je Beni Ireland olovom svog prvog hica, stvorio je
guvu, a puana vatra je odmah usledila. Nikakva borbena grupa ne bi se
sredila posle ovakvog prvog udara. Bilo je i lako ranjenih konja, koje je trebalo
povesti, ali je ostalo sigurno jo oko etrdeset konjiskih leina. Topovski karte
uinio je svoje. Posvuda oguljeno drvee, oiano bunje. Jedno s drugim grozan
prizor. U oi je upadalo crvenilo raskomadanih tijela, krv iz rana na ovom malom
prostoru.
Haer prie Klintu.
Dobra kaa... Bolje da idemo do kola...
Jo imamo Blekstonovu bandu tamo, odgovori Klint.
Koliko ja znam vozare, za Blekstona i njegovu bandu vie se nema ta brinuti.
Klint ne odgovori, ve se okrene i pouri preacem preko ravnice. uo je kako
Haer zove ljude da pou za njim. Klint izie na stazu i vidje da su vozari spustili

top na obali rijeke, ali nijednog od njih nije bilo. Klint pouri jo vie, zaobie jedan
preirok izdanak gutare i na najuem pojasu provue se kroz grmlje, te izae na
istinu gdje su pohvatali razbojnike. Naiao je na straan prizor. Na svakoj nioj
grani topolovog drvea visili su po jedandva razbojnika, neki kao oputena vrea,
neki su se jo grili, valjda su ih ba tog trenutka povukli uvis. uo je kako jedan
vozar vie: Endi, povuci ga za noge, da i njega vidimo kako se rita. Taj glas je
zvuao promuklo, nesmiljeno, podrugljivo. Blekston je jo stajao na zemlji, ue su
mu ve nabacili na vrat i prebaciti preko grane, jedan vozar je drao drugi kraj
ueta. Ostavili su Blekstona kao efa bande za zadnjeg.
Klint povue i pritra.
ekajte evo vam voe Belmeta, povie Endi
Zategnuto ue popusti, sva se lica okrenue Klintu. I Haer je dotrao za njim
Ko vam je naredio da ih povjeate?
Gle? A ije to nareenje treba? bijesno ga upita Endi sav crven u licu. Iz
Andvjevog lica izbijala je odlunost i okrutnost, sav nesmiljeni zakon granice. Klint
shvati da je postavio glupo i neumjesno pitanje.
Priao je Blekstonu. Bradati div bio je siv u licu kao pepeo, gledao je mrko, obliven
znojem. Pomirio se sa sudbinom. Godinama je znao i bio svjestan to ga eka.
Takva vrsta ljudi imala je eline ivce.
Poznajete li me, Blekston? upita ga Klint.
Kako da ne! Imao sam zadovoljstvo da vas sretnem jedanput, samo sad ne mogu s
vama da se rukujem, Bafe!
Glas mu je bio vrst i smiren, s neto humora.
Danas je trebalo da se ovde sretnete s Mardokom arliem Bentom, a?
Tako neto sam i ja uo od ovih vaih to nam vezae kravate.
Vi se kao pravite ludi. Ne zna, toboe, lupe! ree Klint.
A to me pitate, Belmet, kad tako dobro znate?
Odali ste se sami. uo sam vas, kad ste nailazili, da je arli namjeravao prestii
Komane ovde.
Pa ako je tako, onda je on zaigrao paklensku igru, odvrati Blekston s gorinom.
Sluajte, Blekston, ja vam ne mogu jamiti za ivot, ali u pokuati da vam ga
spasim, ako mi kaete istinu na moje pitanje.
Meutim, razbojniki voa znao je zakon granice kao i Klint, i znao je da mu nema
spasa. Komandant svake tvravice odmah bi naredio da ga objese. Hladno je
gledao u Klinta i po licu mu se moglo zakljuiti da ne bi odao svog ortaka ak i da
je vjerovao da mu Klint moe spasiti ivot.
Ne, ne odgovaram na pitanja, odvrati Blekston mrko, gotovo prkosno, a oi mu
zlurado bljesnue. Rei u vam ipak neto,toliko da vam kaem. Prije nekoliko
godina, odveli smo onu djevojku Bel u nae skrovite u brdima. I kad smo je
izokretali...
Klint u tom momentu tre kundak da ga udari, ali se u istoj sekundi u jedan otar
glas:
Dii ga!
Nekoliko ruku povue ue, Bladkstoneova tjelesina suniu uvis, te razbojnikova
izma umalo ne udari Klinta po licu. Klint se tre nazad.
E, sad okrei svoju dragu, Blekston, zajedljivo e jedan vozar, to ostali popratie
sa Hahaha!
Drali su ga dva metra nad zemom. Sva lica, mrka i zlurada, znojna i krvava,
neumoljiva kao i granica, okrenue se k Blekstonovom truplu. Postupak u
zadovoljenju pravde oduvijek je bio na granici jednostavan i kratak.
Nek ti je prokleta crna dua! uo se jedan glas.
Ritaj se sad! u se i drugi.

Svim su razbojnicima prije vjeanja odvezali noge, samo zato da ih vide kako se u
smrtnom gru ritaju. Tako su gledali i Blekstona. Bio je to teak i snaan ovjek u
naponu snage, no uza
sve njegove gvozdene ivce reakcija miia bila mu je neobino estoka... za vozare
smijena.
Bradato mu lice nisu mogli tano vidjeti, ali je i ono moralo biti uasnog izgleda
ak i za ove krvave osvetnike. Ritao se objema nogama, pravio kao neke Skokove,
pod njegovim trzajima i teinom poputala je grana, te mu se truplo njihalo
gore^dole.
Hej, ljudi, viknuo je Haer sa staze, ostavite se toga! Glas mu je zvuio
uzrujano, uznemireno i s prizvukom straha. Stivens mae sa stijene. Vie je nego
sigurno da dolaze Kajove!
Haer odjuri niz stazu, a vozari poure za njim. Oni koji su obavili krvniki posao
vezae Blekstonovo ue za vrstu mladicu, zatim pograbie oruje, te gunajui i
psujui pojurie za ostalima.
Klint drhtavom rukom potegne vez ueta i uvjerivi se da je dobro vezano, potra
stazom. Okrene se. Blekstonovo grenje je skoro i prestalo, noge se opustile. Iza
njega visilo je jo sedamnaest ljudskih prilika, mrkih, oputenih i jezivih. Klint nije
imao vie vremena da razmilja pod uticajem ovog prizora ve nae trati za
vozarima.
Kad ispade na istinu, spazi Stivensa na vrhu stijene kako luaki mae. Izvia je
rukom pokazao prema sjeveru. Po nainu kako je mahao i pokazivao vidjelo se da
je uzrujan i uplaen.
Mardook i Kajove! ree Klint i jo vie pouri preko pjeare. Pola ljudi ve je
bilo preko rijeke. Dvadeset njih je teglilo top. Gazili su vodu, padali, prskali i
psovali. Za njima je nekolicina nosila njihove puke. Po etiri puke na ovjeka bio
je prilian teret. Oni koji su nosili municiju posrtali su i zastajali, ali je sve to ipak
ilo brzo.
Klint zagazi preko pliine, prui pun korak, a u trenutku kad je htio iskoiti na
suvo, zastade vidjevi gore na obali gologlavog Haera raupane kose od vjetra,
kako je stavio ruke na usta i vikao:
Dajte ljudi! Vucite taj top bre!
L
.
Haer je zadrao sve ljude, dok se i oni zadnji s topom i municijom nisu izvukli na
obalu.
Odahnite malo! ree Haer.
ta se desilo? upita Klint.
Bent sa svojim Kajovama. Ima li kakav plan, Baf?
Ne znam ni sam jo. Nit smo imali vremena, nit znamo, pa kako bih mogao imati
neki plam? Je l napad poeo?
Nisam uo pucnjavu, mislim da nije.
Beni, jesi li opet napunio top? okrene se Klint tobdiji Irelandu.
Nego ta.
Napred s topom! Po trideset na ue! vikne Klint. Ostali za njima! Klint ih
povede. Top je tandrkao d pravio buku, a kad preko johovog i bazgovog ipraga
izaoe na istinu, napredovali su bre i lake. Klint povede na lijevo da zaobiu
strminu i veliko kamenje, te mu se tog trenutka uini da uje viku.
Pred oima im iskrsnu njihov logor. S one strane logora na tristo metara ugledae
veliku grupu Indijanaca, kako etkaju na konjima tamoamo. Bili su veinom mladi
ratnici, polugoli, obojeni ivim bojama i naoruani. Upravo su lijepo sjedili na
svojim konjima, kao da su srasli s tim krasnim ivotinjama. Klint je otrim okom
pomno raz


gledao cijelu grupu. Uoio je nekolicinu jahaa u sredini grupe, meu njima jednog
krupnijeg, vieg od ostalih. Tijelo mu nije bilo crveno kao kod ostalih, ve vie
smee, a i glavu nije brijao kao drugi.
Stigosmo nekako, ree Haer. Gadno izgledaju, al vidi, ne ponaaju se kao to
obino ine Indijanci, vidi se da ih bijelci vode.
arli Bent ili Li Mardok, koliko ja znam.
I ja pretpostavljam da je tako. Jedno znam, ree Haer glasom punim mrnje,
nek se zavri i ovaj kravavi dan, taj mjeanac nee iv doekati zoru.
Preko etrdeset vozara, koji su bili ostali da
uvaju logor, obradovae se njihovu povratku.
Baf, preuzimaj komandu! kratko i mrko
izusti Haer. Skoro jezivo su zvuale rijei ovog
starog graniara: Ne zaboravi ta smo rekli!
Done, baci pedeset ljudi na stijenje iznad
logora, ekaj, moda je to previe. Bie dosta
i trideset. Imae dobar zaklon tamo.
Vozari nisu ekali da ih Haer zove i izabere, ve tridesetorica odmah pooe kroz
grmlje da se popnu na stijenje. Ostali odmah postavie top na otvor kolskog
polukruga.
Dvostruki polukrug kola dodirivao je jednim krajem kamenitu strminu na zapadnoj
strani, a drugim do skoro vertikalne vreline gromade na sjeveroistoku. Otvorena
strana polukruga gledala je na stijenje i kamenje kuda se uspee ona triidesetorica.
Ovakav borbeni raspored izgledao je neprobojan, ako bi Indijanci napali sluei se
svojini normalnim nainom napada i borbe. Bel
met je postavio top na najpodesnije mjesto prema izlazu, ali unutar kruga. Vozari
se rasprie pod kola u polukrugu, te se za tren oka vie niko nije mogao vidjeti.
Beni i Copsy stajali su pored topa bez uzrujavanja i straha, te jedva ekali. Stivens
se popeo na kola i dalekozorom promatrao Kajove. Oko Klinta sakupili se Haer,
Henry Vels, Endi Morgan i Crnac Jakson. Pola prostora u kolskom polukrugu
ogradili su konopcima i tu zgomilali stoku, koja je stajala zbijena, nemirna i mukala
od gladi.
Ima ih sigurno dvaput vie od nas, ree Stivens na Klintov upitanpogled.
Ima nas dosta za njih, dobaci Vels.
uj Baf, zabrinuto e Haer, ova mi banda izgleda strano opasna.
Sii, Stivens, da ja malo vidim, ree Klint.
A sad emo jednom vidjeti ikako taj arli Bent obraunava s karavanima, javi se
Endi tresui svojom riom kosom, a Haer opet dodade: da, da, vidjeemo, ali
moda (neemo moi nikome ispriati.
Bile su to, zaista, poslednje Haerove rijei koje je Klint uo.
Klint je dalekozorom gledao, Indijanci su se ornuhavali i mijeali, te nije mogao
tano ocijeniti koliko ih ima. No, moglo ih je biti preko dvije stotine. Klint upravi
dalekozor na vou kojeg su okruivali crveni ortaci i zaklanjali ga. Klint je primetio
neto to Stivens nije uoio. Kajove su bili polupijani, napili su se ruma. I u
trijeznom stanju bili su opasni i vrlo opaki, ali ovako
podj areni rumom i razjareni Klintu prooe ledeni srsi niz kimu.
Ljudi, pa ovi su Kajove pijani, zaprepateno ree Klint.
Potpun muk iza ovih rijei znaio je da su vozari shvatili i znali to to znai. Odbiti i
pobijediti pijane Kajove bilo je nemogue.
Klint primeti da se Kajove razvlae lijevo i desno. Jahai u sredini grupe nisu
prilazili, ve propinjali svoje konje na mjestu i pomalo unazad. Cijela banda se
razvukla u dugaku liniju. Vidjelo se, divljaci nisu namjeravali na uobiajeni nain

opkoliti logor. Klint se nae u udu. Nije shvatio ta to znai. Linija divljaka se
toliko izduila, da one krajnje nije vie nd vidio. Oni na lijevoj strani po dvojica i
trojica u koloni odjahae ak do rijeke i izbie do take odakle teren prelazi u
strminu.
Pa, reci ve jednom neto, Baf ree Vels koji je takoe osjetio ovu zlokobnu
utnju.
Klint zakripi zubima i promrsi:
A, tako si mislio, Li Mardok! i skoi s kola.
Deksone, tri od kola do kola i reci ljudima, da su Kajove podj areni rumom. Bent
smilja da jurne na nas i da nas pregazi.
Taj smrdljivi mjeanac, povie Endi Morgan.
Crnac odjuri, a glas mu se uo kako uzbueno javlja vozarima.
Bent nas je nadmudrio, ree Klint. U bliskoj borbi mi ne moemo upotrijebiti
top. No, on ne zna da mi imamo po dvije puke na ovjeka i itava kola municije.
Moda bi bolje bilo da se drimo tih kola s municijom, napomene Vels.
I topa, dodade Morgan, jer emo ga morati povlaiti naokolo.
Sluajte! proapta Klint sagnuvi se, dolaze!
Uh, Boe!
Pa da se jednom ogledamo i s tim polufoijelim kopiletom, arlijem Bentom!
Mukli topot mnogih kopita pjaao je viku vozara gore na strmini, a odjednom se
prolomi grozno otegnut bojmi urlik koji je razdirao ui. Banda obojenih ratnika,
divlja kao i mustanzi, navali na karavan. Top je opalio, a puke zatektale.
Trenutna rupa u gustoj gomili divljaka, koju je napravio top, zatvori se opet, a
banda jurne na otvor polukruga u logor. Klint i oni oko njega doekae juri
ubojitom vatrom. Uvukli su se pod kola da ih divljaci ne zgaze.
Klint je pucao iza kotaa tekih kola, mrk, ojaen, ali sabran i pazio da ne promai.
Meu jureim, gipkim, obojenim tijelima traio je on ijednotamnije, ne crveno.
Vidio je konano arlia Benta u sredini grupice divljih jahaa koji su trkom jurili i
ve stigli do otvora na polukrugu kola. Klinta obuze strast osvete toliko da trenutno
nije osjeao ni strah ni grozu od uasnog prizora koji je tek poinjao. Kroz dim su
nahrupili crveni avoli, polegli na vratove svojih mustanga, borba prsa u prsa je
zapoela. Divljaci su prodrli ne samo kroz otvor, ve i ispod kola.
Klint se nae u samom paklu, borba se vodila na ake, guili su se obavljeni dimom.
i
L
nilo mu se da se ovo krvavo obraunavanje oteglo u beskraj. No, to je potrajalo
samo nekoliko asaka. Jurnjava preplaenih konja i volova po logoru jo je vie
pojaala strahoviti mete borbe, ali je vjerovatno spasila vozare od potpunog
unitenja. Hitri i smioni divljaci skakali su posvuda po logoru i kad bi koji vozar
oborio nekog od njih, ve ga je drugi Indijanac ubio sjeikirom. Puani hici praskali
su tu i tamo, a jedva su se i uli od zagluene buke, urlika i rikanja stoke. Top je
zagrmio samo jedanput. Kola su ve gorila. Na kraju polukruga divljaci su razmakli
kola i pustili stoku, koja je riui i vriui pojurila kao poplava iz logora.
Klint je maui prebijenom pukom trao kroz dim po logoru, da u strahovitom
kaosu i meteu nae svoje drugove i ostane s njima. Iz kola je izbijao sve gui dim,
vatreni krug je okruivao vozare. Tu i tamo su se u dimu borile grupice vozara i
divljaka, pucajui i krvoedno udarajui kao ivotinje. Klint opazi jednog divljaka
kako skalpira ubijenog vozara te mu kundakom razbije lubanju. Revolverom ubije
dva indijanca koji su upravo zapalili kola s municijom.
U sredini logora okupilo se oko Klinta neto preko dvadeset vozara, okrvavljenih i
ranjenih graniara, rijeenih da se odupru i bore do kraja. Borba je jenjavala, oni
su stajali u grupi okrenuvi meusobno lea i ispaljivali svoje zadnje metke. Iz
upaljenih kola dizao se crn i ut dim, iz ponekih lizao plamen, kola s robom gorjela
su i pucketala na vatri. Sirio se smrad upaljenih koa. Odozgo, sa stjene nije se uo
vie nijedan

pucanj. Trideset vozara, koji su vodili borbu s te strane, ili su se povukli i otili ili
su bili pobijeni. Ali, na kraju se ratna srea ipak okrenula vozarima. Preostali su
izdrali i nadvladali neprijatelja.
Kraj otvora polukruga gorjela su samo jedna kola, i to ba ona u kojima su bile
bavice s topovskim barutom i sanduci s puanom municijom. Grupica preostalih
Kajova pomamno je skakala oko tih kola. Indijanci su pripaljivali baklje, visoko ih
drali iznad glave i igrali svoju divljaku igru. Pripaljenim bakljama htjedoe upaliti
ona kola koja jo nisu gorjela.
Odjednom se prolomi uasni prasak i grmljavina! Eksplodirala su kola s barutom i
municijom. Buknuo je straan plamen i potom crni dim. Oi se svima zaslijepie.
Kad se dimni pokrov podigao, vidjee vozari da zadnji Kajove bjee ravnicom k
svojim konjima.
Od Belmetova karavana ostala su svega dvadeset dva ovjeka. Svi su bili ranjeni,
ali se nijedan nije alio na rane i bolove.
Drimo se zajedno i da pogledamo po logoru, suvo ree Klint.
Naoe Copcvja mrtva pod topom. Beni Ireland takoe mrtav, pao je preko zadnjeg
kraja cijevi, ukoenom rukom stegnuo je i jo uvijek drao upalja. Henry Vels i jo
dva vozara leali su okrueni tijelima mrtvih divljaka. Klint inu zaklopi oi i tad
ispuni obeanje koje je dao starom voi karavana. Pojas s novcem, koji je skinuo s
Hatshera, bio je debeo i teak. Eto, godinama je tedio, a zato!
Posvuda su leali mrtvi i ranjeni. Zaudo, ranjenici su bili samo Indijanci. Kojega
god su vozari pronali, istog trena su ga dotukli.
Endi Morgan i Stivens, koji su ili malo ispred ostalih, izvlaili su ispod kola jednog
Indijanca koji je zapomagao iznemoglim glasom.
Sad je moj red, Stivens, zlurado e Endi i visoko razmahne kundakom.
Indijanevo tijelo nije crveno, ve smee. Iz rane na prsima curila mu krv i
ostavljala jasan trag na tijelu. Umjesto crnih indijanskih oiju, imao je svijetle,
gotovo plave, koje su gledale otro i jezivo, samrtniki. Na licu je imao nakaznu
brazgotinu.
Stoj Endi! povie Klint, ujedno skoi i u zadnjem trenu sprijei Endija da
ranjenom ne razmrska glavu.
Belmet, vi ste, ree ranjenik slabim glasom, na engleskom.
Da, ja sam, spusti se Klint na koljeno da ga bolje uje.
Poznajete li me?
Poznajem, Mardok!
To nije moje pravo ime, ree razbojnik, borei se na samrti da iskae jo neto.
Ja sam arli Bent.
Endi une pored njega, podigne mu glavu i prinese uturicu: (Jucni malo!
Krajnjim naporom odmetnik podie ruku i otkloni uturicu. Nije vie htio ni piti.
Belmet, hoete li mu uiniti jednu uslugu, ja... ja u vam rei neto, neto dobro.
Pa, ako mogu, uiniu, ree Klint, u kome je ve nestajala srdba i osveta koja ga
je zaokupljala osobito ovih nekoliko poslednjih sati.
Moj stari otac, Henry Bent, ivi u Kanzas Sitiju. uo sam o njemu prije godinu
dana. On vjeruje da sam ja odavno napustio razbojniki ivot. Volio bih da ne dozna
istinu. Belmet, hoete li mu rei ili javiti...
Pa to bih ja onda morao lagati!
On je star, nee vie dugo, preklinjao je odmetnik. Volio me je.
Pa nek vam bude. Uradiu to.
Napetost kod Benta popusti. Miii se opustie i krv mu navre iz rane.
Mej Bel je otila u Novi Meksiko... u Las Cruces neokaljana... misli da ste mrtvi.
Spustila se i no. Kola su dogorijevala i gasila se. U daljini su zavijali kojoti.
Vozari su povili rane Nekoliko ih se popelo iznad logora na stijenje, da potrae
svoje drugove. Naoe trojicu ranjenih, jedan od njih bio je ve na samrti.
Neka kola uz stijenje nisu bila zapaljena, te iz njih vozari uzee pokrivae i hranu i
odvukoe se do rijeke, gdje su neto pojeli i legli da se odmore.

Njih etvorica najizdrljivijih ineu kojima Klint i Endi, pooe naokolo da potrae
konje. Do ponoi uhvatili su oko trideset osedlanih konja, zaostalih iz entove
bande.
Smotali su pokrivae i privezali ih na sedla, hranu strpali u bisage i odmah krenuli.
Klint povede alostan ostatak svog karavana putem na zapad k Fort Larnedu.
Njemu i Haeru nije uspjelo da sretno sprovedu svoj veliki karavan s
najsikupocjenijom robom, najskuplji karavan koji je ikad krenuo na Istok.
Jahali su do zore i tad se sakrili u iprag uz rijeku, gdje su se odmarali do veeri.
Kad padne no, ikrenue dalje. Nou su jahali, danju se sakrivali i odmarali. Stoiki
i neukrotivo odrae oni duh granice, te konano, pod nadovjeansfcim naporima,
sa dvojicom mrtvih drugova i dvojicom na umoru, stigoe u Fort Larned.
Sledeeg dana krenuo je Klint Belmet s vojnim karavanom putem za Santa Fe. Ovaj
put, i to prvi put u ivotu, kao putnik. Leao je u teretnim bolima. Imao je nekoliko
lakih rana od kugle, noa, tomahavka, no on za to nije mario. Snaga njegove volje
i radou ispunjeno srce nadvladae bali od rana.
Kad preoe rijeku Pekos, Klint se jo vie obradovao jer je bio sve blie svom
konanom cilju koji se nalazio tamo negdje dole u Novom Meksiku. Da, tamo lei
mali gradi Las Cruces.
U Santa Feu je doznao da njegov prijatelj, stari Kit Karson, lei teko bolestan na
umoru u Taosu. Iako je za Klinta smrt bila samo obian i neizbjean dogaaj, iako
je on esto smrti pogledao u oi, ipak ga je ova vijest bolno iznenadila i dirnula.
I sam je bio iscrpljen i slab od rana, ali je po sva!ku cijenu htio vidjeti Karsona, te s
dosta muke odjahao do Taosa. Tamo je uo da su Karsona kao teko bolesnog
prebacili u oblinju vojnu stanicu Fort Lyon, stoga je pourio, koliko mu je stanje
doputalo, da to prije stigne tamo. Prije mnogo godina bio je Klint ovde, u Fort
Lyonu, usput se sjetio svega, a u tviravici je naao i prepoznao starog vojnog
lijenika koji se brinuo za Kita Karsona.
Znate, doktore, ja sam upoznao Kita jo dok sam bio djeak. Drao sam se
njegovih savjeta i moda sam ba zato i sauvao glavu. Volio bih ga vidjeti, molim
vas, recite mu!
Dobro, Belmet, ree lijenik, on e se sigurno radovati ikad vas vidi. ko god
naie ovim putem, svako eli posjetiti Kita Karsona. Tek sad vidi on, a i mi, koliko
su ga ljudi na Zapadu voljeli. To mu je i radost i hvala za ono to je inio ljudima.
Hajde, uite!
Klinta uvedoe u sobu gdje je leao Karson. Kolike li promjene na tom nekad
snanom ovjeku, punom ivota! Izgledao je slabaan, smanjen, ispijeno i propalo
mu lice nagovjetavalo je skori kraj. Od svega mu ostao samo onaj njegov orlovski
pogled.
Karson ugleda Klinta i prui se. Oi mu zasijae. Inidjanski poglavica, koji mu je
stajao kod uzglavlja, gledao je upitao as u Klinta as u Kita. Oficiri koji su se
nalazili u sobi okrenue se da vide ko je to uao.
Kit, evo ti jednog starog prijatelja, ree lijenik, poznaje li ga?
Baf Belmet! uzviknu Kit.
Taj radosni uzvik odavao je koliko je u Karsona jo ibilo otro pamenje i koliko je
veliko bilo njegovo prijateljstvo prema Klintu Belmetu, ije je ime sad takoe neto
znailo na granici.
Uzbueni Klint bio je dimut toplim pozdravom starog dobrog Kita, no s druge
strane i svijeu da je ivotna tragedija, smrt, neizbjena sudba dola i po ovog
slavnog ovjeka, sad skrhanog i slomljenog i on e konano za koji trenutak takoe
zaklopiti svoje oi zauvijek.
Jedno je pri tom bilo sigurno, da Klint jo nikada nije nikom tako iskreno i posluno
odgovarao na pitanja, kao sad Kitu Karsonu. Nairoko mu je opisao svoje poslednje
doivljaje, pogotovo zadnje borbe kod onih, Kitu dobro poznatih stijena, zatim
pogibiju dima Blekstona i arlija Benta, Kit je sve to sluao s nevjerovatnim
strpljenjem i znatieljom, te kad Klint dovri, ree mu:

Da, da, sad si doao s one nae Stare ceste, ceste izgubljenih i spaljenih karavana
kamo si dalje namjerio?
Klint mu ispria ta je arli Bent na samrti rekao. Sluajui ovo, Kit kao da se
prenio neifcud u daljinu, u sanje, lice mu se raznjeilo i oi trenutno pomutie.
Klint ga je gledao i najprije se malo uplaio da je Kita ve obuzela potpuna slabost,
ali kad ovaj opet podie glavu, Klintu postade jasno, tek tad je shvatio da je svojom
priom kod Kita probudio sjeanja i po njemu je sad vidio koliko je on morao nekad
voljeti svoju Meksikanku, i zato se, uvi za malu Mej, toliko i raznjeio.
Proe nekoliko trenutaka, Kit prikupi snage pa e opet:
I tako, sad zma da je tvoja draga iva? U oima mu se ogledala sva iskrena
radost i njenost. Da, ona Bel, mala lijepa Mej Bel... znam, bila je na Maksvelovu
ranu i ti si gotovo ubio onoga Benta... uj, Baf, sve je dobro to se dobro svri. Ne
gubi vrijeme, ve uri k svojoj Mej. Ve je bilo kasno kad se Klint vraao u Taos.
Glava mu je jo bila puna misli o tom uvenom i slavnom graniaru iji su dani bili
izbrojani. Znao
r
je da e ovaj Zapad, Zapad njegovih dana odati priznanje i slavu Kitu Karsonu,
kako je i zasluio. Svi stari graniari, prerijske voe i vozari karavana, a i drugi,
znali su Kita kao istraivaa puteva.
U Taosu je Klint zatekao jedan karavan koji se upravo spremao da krene u Las
Vegas. Kad je stigao u Las Vegas, ve se prilino oporavio i sredio. Nabavio je
konja i sedlo, uzeo jo jednog tovarnog ikonja i s jo nekoliko Meksikanaca i
Telksaana krenuo da pree i zadnji dio ovog, za njega znaajnog i vanog puta.
Putovali su s one strane, zapadno od planina Roki Mauntins, daleko od prerije gdje
su desperadosi i odmetnici pljakali karavane, a divljaci jahali, palili i ubijali.
Po cijeli dan Klint je sjedio na svom konju i promatrao predjele kroz koje su
prolazili. Slike su se neprestano mijenjale, prolazili su kroz predjele obrasle
zelenom travom, rascvjetalih poljskim cvijeem, a onda opet pustim, golim i
alosnim krajem, ve prema tome da li je bilo vode ili je bio bezvodan predjel.
Prelazei ovaj put, Klint je postajao i mlai i stariji, no potkraj puta prevlada u
njemu mladost i mladalaka radost. Ponovno je proivljavao one lijepe trenutke
koje je nekad proveo s Mej Bel. Shvatio je i zaudio se, kako je to, zaista, malo
trenutaka bilo. Najprije u djetinjstvu par dana, a onda kasnije samo nekoliko sati u
toku svih ovih petnaest godina, otkako ju je vidio prvi put, tamo na onom potoku.
U dolini, u kojoj je leao gradi Las Cruces, nadolo je ljeto. Taj gradi je bio
daleko na jugu i u blizini grada El Paso koji je u to vrijeme naglo
rastao i bio ve veliko mjesto. Bijele i crvene kue sazidane od prijesne cigle sjale
su se i blistale na suncu. Oko kua bilo je zelenila. Dalje i daleko ak do tamnih
brda prostirala su se obraena imanja, ispresijecana kanalima za navodnjavanje.
Sve je to bilo mirno, spokojno, daleko od indijanskih staza i prelaza!
Stigavi u Las Cruces, Klint sjaha pred gostionicom i duanom koji je drao
nekakav Meksikanac. Najprije je u brijanici pokraj duana obrijao svoju ve
dugaku i zaputenu bradu. elio je da ne izgleda zaputen, muk i divlji. Zatim se
oistio od prljavtine i praSine i obavio jo neke sitnije pripreme, te odmarajui se
u gostionici prigrizao i popio neto, sve u namjeri da savlada svoje uzbuenje pred
susret s Mej. Sve mu je nanovo prolazilo kroz glavu. Da li e ga oaa (prepoznati?
Da li e on moi suspregnuti i potisnuti aatmurenost i ozbiljnost sa svog lica i prii
joj onako, kako mu to srce eli?
Kod Meksikanca gostioniara raspitivao se o svemu.
Svi ih poznaju, ree Meksikanac, krasne su to i dobre ene,Jkaem vam, pomau
sirotinju. Imune su, kod njih rade Meksikanci. Kua im je ta" uz glavni put, malo u
stranu prema umici... Obuzet zbrkom misli i uzbuen, Klint nije dalje ni sluao

niti razumio to Meksikanac govori, ve izae iz gostionice i poe pjeke da potrai

kuu gospoe Klement.
Njegovo uzbuenje jo nije popustilo. Idui lagano, vie etnjom, osjeao je kao da
je to i najalosnija i najradosnija etnja u njegovu ivotu. Ako ga Mej jo uvijek voli,
ako uprkos svemu jo uvijek ivi zbog njega i eka ga, onda e im l
budunost popraviti i nadoknaditi sve to su izgubili u prolosti. A ako...
Uto je ve ugledao njihovu kuu. Lijepa, bijelo okreena, nalazila se uz samu
topolovu umicu, podalje od puta. Zgrada je bila junjakog stila. Vidjelo se da
gospoa Klement nije zaboravila svoj Texas.
Priao je polako prema ulazu, srce mu u grlo skoilo, stao je, vrata su bila
otvorena, no on pokuca. Pojavi se sijeda ena mila i blaga lica, alosnih oiju.
Zastao joj je dah.
Gospoo Klement, sjeate li me se? Joj, jao meni, uh, pa da!, viknula je. Vi ste
Klint Belmet!
Da, ja sam Klint... Je li oma ovde? Hvala Bogu, jest, tu je, znateona je dobro,
ali jo uvijek vjerna vama, samo misli da ste mrtvi. Ja sam se nadala i mislila,
moda ete jednom doi. Neobine stvari smo vidjeli na granici, pa Eno je u
bati. Uvijek voli neto saditi i okopavati.
Kaete da je ona sad dobro? Da, dobro, vrlo dobro. Dugo vremena posle vaeg
Stradanja u onom karavanu bila je bolesna. Zapravo smo cijelu igodinu dana ivjele
kod naseIjenika Beneta.
Vi ste otile iz Samta Fea s karavanom dima Blekstona.
Da, uh, ta zvijer! Upravo smo bili skrenuli na Suvi pjut, kad su ikrsli Indijanci i
napali na vozare koji su nam se bili prikljuili. Blacksteneova banda prela je
Indijancima i sve bi nas poubijali da nije u zadnji as stigao jedan iseljeniki kara
van koji je putovao za Texas. Oni su odbili Indijance, a Blekston je ostavio svoja
kola i pobje
gao. Iseljenici su nas uzeli sa sobom. Voa tog iseljenikog karavana bio je Baxter,
stari izvia. On je znao da nas razbojnici progone. Jedne noi kriom nas je odveo
u jednu dolinu k nekom naseIjeniku Benetu. Bio je to jako dobar ovjek, ali je ivio
u prijateljstvu s Indijancima, nisu ga napadali. Tako nas je Benet uzeo i krio godinu
dana. Izlazile smo iz kue samo nou. Zatim je onuda naiao jedan veliki karavan,
uzeo nas i tako smo putovale za vama u Kanzas Siti, a onda opet jednim karavanom
natrag u Sanfa Fe. Nismo vas nali. Mej je zbog toga pala u oaj i razboljela se.
Posle toga smo i drugi put doznali da ste mrtvi, naime proitali smo to u novinama
u Kanzas Sitiju. Vratili smo se u Texas, ja sam prodala svoje imanje tamo, te smo
otile u El Paso, a odatle konano ovamo. Mej voli Zapad, ali ne i preriju. Ah, i
tako smo se jo jedanput mimoili na Staroj cesti, uzdahne Klint. ivot ponekad,
zaista izgleda nesmiljen i okrutan... Rekoste da je ona u bati?
Hajdemo, ree gospoa Klement njeno. Povela ga je oko kue prema stranjoj
strani, gdje su topole prosule svoje pahuljaste sjemenke po zelenoj travi, voda je
uborila, no Klint nije vidio gdje, a s drvea se ulo pjevanje kosova.
Tamo je. Moda bi bilo bolje da ja idem prije i da je pripremim? s malo bojazni
upita gospoa Klement.
Klint je zastao. Vidio je neto plavo u bati. Bila je to enska prilika, sagnula se i
neto radila. Tada se uspravila. Slamnati eir pao joj na vrat. Klint je prepoznao
onu lijepu glavu i tamnu kosu te mu u tom trenu iz svijesti ieznue sve patnje iz
prolosti kao da ih uopte nije ni bilo.
Gospoo Klement, vi kaete da ona... da me ona nije zaboravila oklijevaui upita
Klint.
Ona vjeruje da ste mrtvi. Ali ne znam, ima li igdje iv ovjek kojeg bi neko toliko
volio kao to ona vas voli.
Oh! Onda je nee pogoditi tako teko a ja bih elio da vidim njeno lice kad me
ugleda.

Gospoa Klement pusti mu rulku, bez rijei se okrete i ode prema kui. Klint prie
do ruba bate i stane, ali ne zato to je to htio ve to se Mej u tom trenu okrenula i
pola prema njemu. Mje ga opazila, lagano je ila stazicom izmeu gredica, gledala
u zemlju i neto pjevuila. Rukavi su joj bili visoko zavrnuti u ruci je drala
lopaticu.
Kad je prila na desetak koraka, podigne glavu, trgne se i ukoi Ikao kip. Klint
opazi njene irom otvorene oi i sav zadrhta. Zaustio je da je pozove ali ne izree.
Lopatica joj ispade iz ake, ruke trgne na grudi. Povela se kao da e pasti.
Zatvorila je oi i opet otvorila. Volja joj je nadvladala strah. Kriknula je divlje,
prepoznala ga, pruila ruke i potrala prema njemu.
Cliinte, Klinte?!
Sunce je zalazilo. Sjedili su pod jednom topolom, udnovato slinoj onoj u dolini
pod Maksvelovim ranem. Promatrali su nebo na zapadu. Prislonila mu je glavu na
rame. On joj je drao ruku.
Bog je dobar. Ve sam gotovo bila izgubila vjeru i u njega i u ivot, ree Mej.
Kad e se udati za mene? pitao je on ve po deseti put.
Nee nikad vie na preriju? molila je ona. Ne bih to mogla podnijeti.
Nikad vie, draga, nikad. Zahvalno ga je poljubila. Znam kako osjea i koliko
voli tu preriju. Nikada je ni ja neu zaboraviti, tu beskrajnu, sivu jednoliku i
samotnu ravnicu, sivu, a ipak lijepu. Oh, ja sam je i voljela i mrzila.
Mej! Meni je dosta prerije i ja sam dovoljno dao za nju... Hoe li biti moja ena?
Si senjor, stidljivo proapta Mej. Kada?
Hou, jednom. Sve mi je taiko naglo, iznenadno, ree ona.
Ali ja eznem za tobom ve itav vijek, dugo je ve...
I ja za tobom, Klinte. Ali mi mora obeati da me vie nikad nee ostaviti... dokle
god budemo ivjeli.
Obeavam ti, mala moja Mej. Hoe li napustiti svoje trgovake ispostave, i
tvra vie, i ceste, i Indijance i desperadose? Sve! nasmija se Klint.
Moe se ti smijati. Ali ja sam tako sretna, umrijeu od sree. Zagrli me, stisni me,
poljubi me, Klinte! Ti, moj veliki, hladni graniaru! Valjda si mi oprostio onu pakost
kad sam te otjerala s Maksvelova rana?
Jo nisam, ali u oprostiti kad se vjenamo.
Ona zauti nekoliko trenutaka, razmiljala je.
Zna, ovde u Las Crucesu je jedan padre,
svetenik, on bi nas mogao vjenati, jednostavno,
kratko... hoe?
Je li to tvoje poslednje pitanje ili pristanak? I jedno i drugo... Eto, Baf, alko je taj
padre dovoljan, onda moemo...
Kad? upitao je Klint osjeajui u podsvijesti da proivljava velik i uzbudljiv
trenutak svog ivota.
Najkasnije sutra, veselo ree Mej.
Klint je obujmi i stegne tako vrsto u naruje, da joj skoro nestade daha. Ona se
jedva oslobodi i ne znade kako da pree u ozbiljan razgovor, pa poe: Klint, ja
tebe zovem mirnim, hladnim graniarom... Hajde, sad emo ozbiljno... Sluaj!
Sutra emo se vjenati i sve e biti dobro. Na ivot je bio udna i alosna pria.
Ali, mi smo jo mladi. Mi volimo taj na Zapad. Mi smo pioniri i ostaemo vjerni
tome. Naseliemo se u ovoj lijepoj dolini. Neka na dom bude i dom gospoe
Klement. Ona mi je kao roena majka.
to god kae, pristajem na sve, mala moja Mej, ree Klint pun radosti i veselja.
Zapravo nije nita ni mislio, ali se sjetio da doda: Da, Mej, ja sam bogat, imam svoj
novac i onaj to mi ga ostavie stric dim i dobri stari Haer, moemo kupiti sve.
Onda u se jednom morati tebi umiljavati, da me povede u San Antonio, je li, ti
moj dobri. jo neu rei muiu.
O, za to ne mora moliti, dosta je samo jedan poljubac.
Evo ga! usklifcnu ona blistavih oiju od radosti. Platila sam unapred.

I opet mu se pustila u naruje. Sputao se suton. Zujanje pela je prestalo. Iz

daljine dopiralo je brenanje zvonceta s neke krave. Sasvim nejasno uo se veernji
lave kojota, donijet s vjetriem iz brda. Sunce je ve odavno zalo, a veernje
zlatno rumenilo na zapadu ve izblijedjelo.
Kraj
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Gery:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
II KOLO
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey:
. Zane Grey

JAHAI RUMENE KADULJE

DUGINIM TRAGOM
TAJANSTVENI JAHA
UMSKI OVJEK
BETY ZANE
KRALJICA PANJAKA
NEVADA
JAHA OSAMLJENE ZVIJEZDE
TRASA JUNION PACIFICA
GRMLJAVINA STADA
PJEANE STUBE