Alkemičar – Paulo Coelho

1. Santiago, andaluzijski pastir, odlazi od obitelji i svećeničkog zvanja kako bi slijedio svoj san
o putovanjima i dalekim krajevima: „No već kao dijete sanjao je o tome da upozna svijet, i to
mu je bilo neusporedivo važnije od spoznavanja Boga i ljudskih grijeha.“ Sa svojih šezdeset
ovaca luta andaluzijskim poljima i čita knjige, a usput i uči o pastirskom životu i ovcama.
Među njim i ovcama postoji neraskidiva veza, energija koja njegov život povezuje sa životom
tih ovaca: „Toliko su se privikle na mene da već poznaju moju satnicu. (…) Oduvijek je
vjerovao da ovce mogu razumjeti ono što im je on govorio.“ Zbog toga im je katkad čitao ili
govorio o samoći, radostima, novinama. Ta pastirska usamljenost još je jedan razlog zbog
kojeg Santiago prijatelja pronalazi u ovci, a rastanak s njima (iako ih je znao u detalje) kako bi
slijedio svoju Osobnu Legendu za njega predstavlja odlazak u nepoznato te preispitivanje o
povratku na ono kako je bilo (pastirsko lutanje). Ovce ga slijede jer vjeruju svojem vodiču, a
uče ga o jednostavnosti i o uočavanju znamenja. To uočava kada uspješno komunicira s
Arapom iako ne poznaje njegov jezik: „Postoji jezik koji je iznad riječi. Već sam to doživio s
ovcama, a sad to doživljavam i s ljudima. (…) Ako naučim razumijevati taj jezik bez riječi,
uspjet ću razumjeti i svijet.“ Tako ga ovce uče živjeti u ljudskom okruženju, a zapošljava se
kod Trgovca Kristalom kako bi se upravo njima vratio jer tada prvi put želi odustati od svojeg
cilja: „Ipak ovce su ga naučile nečem mnogo značajnijem: da postoji jezik na svijetu koji svi
razumiju i koji je mladić koristio sve to vrijeme radi napretka trgovine. Bio je to jezik ushita,
rada s ljubavlju i voljom, u potrazi za nečim što želiš ili u što vjeruješ.“
2. Egipatske piramide, koje je usnuo, predstavljaju cilj Santiagova putovanja kod kojih navodno
treba pronaći blago. Putem susreće trgovca, kralja, Engleza, Fatimu, vojsku i Alkemičara koji
ga uče o životu te nakon susreta s njima izvodi zaključke kojima pokušava shvatiti svoje
životno poslanje, ali isto tako i doći do piramida. Kada tamo dolazi, shvaća da je upravo to
blago, koje je tako daleko tražio, bilo nadomak njemu, u staroj razrušenoj crkvi kod koje je
običavao prolaziti još i kada je bio s ovcama. Iako je to blago vrijedno, pouka cijeloga dijela
nije u materijalnom dobitku, već o iskustvu i učenjima koje Santiago pokušava razumjeti
tijekom pustolovine. To je pravo blago do kojeg dolazi.
3. San o putovanju predstavlja povod za Santiagovo traganje za Osobnom Legendom, a o njemu
razmišlja kao načinu na koji se ostvaruje život, i prije nego kreće na putovanje: „Život je
zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se ostvari san.“ Taj san potaknulo je čovjekovo srce koje
se nalazi najbliže Duši Svijeta koja predstavlja samoga Boga u svim dijelovima svemira. San o
putovanju usnio je i razbojnik na kraju, ali nije vjerovao i nikada nije otkrio blago.
4. Santiago se s Dušom Svijeta prvi put susreće kada mu o njoj govori starac u Tarifi. Naime,
govori kako je sve što želimo i naše poslanje na Zemlji rođeno u Duši Svijeta, hrani je sreća,
zavist, ljubomora, a jedini cilj joj je ostvariti Osobnu Legendu. Narušavaju je vanjske sile: „A
kad nešto uistinu želiš, onda se i sav Svijet uroti da to i ostvariš.“ Kasnije o njoj pričaju Englez,
Alkemičar, pa čak i Santiagovo srce. O Duši Svijeta razgovara i s pustinjom, vjetrom i suncem
kada se pokušava pretvoriti u vjetar kako bi spasio svoju i Alkemičarevu glavu: „Istina je, sve
ima svoju Osobnu Legendu, no jednog dana ona će biti ispunjena. Tada će se sve morati
pretvoriti u nešto bolje i dobiti novu Osobnu Legendu, sve dok Duša Svijeta ne postane zaista
samo jedno.“ I kada se zaljubljuje u Fatimu osjeća čistu Dušu Svijeta jer je ljubav najjači
osjećaj koji dolazi iz srca: „U tom trenutku kao da je vrijeme stalo, a Duša se Svijeta pojavila
svom silinom pred mladićem.“
5. Fatima je djevojka iz oaze koju Santiago upoznaje pri njegovu boravku tamo kada se s
Englezom raspituje o Alkemičaru kod studenca. Zaljubljuje se na prvi pogled i zaboravlja na
kćer trgovca iz Španjolske: „Mladić je u tom trenutku razumio samo da stoji pred ženom svog
života, da nema nikakve potrebe za riječima i da ona to također zna.“ Fatima predstavlja tip
žene iz muslimanskih afričkih zemalja koja živi u oazama: crne oči, glava zastrta velom, ali
otkriveno lice. Želi ljubav kakvu imaju i ostale žene u oazi koje su ponosne na svoje ratnike, a
za njih oaza predstavlja prazno mjesto, a pustinja nadu: „Neki se vrate. A tada su sretne i sve
ostale žene, jer se i muževi koje one čekaju mogu jednoga dana vratiti. Prije sam gledala te
žene i zavidjela im na sreći. Sada ću postati i ja jedna od onih koja čeka.“ Želi dobro za
mladića i ne želi mu smetati u njegovu pronalaženju Osobne Legende, ali je osjećajna
govoreći dok plače: „Žena sam pustinje. Ali sam prije svega žena.“ Fatima za Santiaga
predstavlja veće blago nego ono koje je i krenuo tražiti. U razgovoru s Alkemičarem dvoumi
se trebali nastaviti s putovanjem ili ostati s Fatimom, no Alkemičar mu ukratko ispriča
negativne strane odlaska. Nastavivši ne zaboravlja je kao ni ona njega te mu vjetrom šalje
poljupce: „Evo me, Fatimo, dolazim.“
6. Živjeti Osobnu legendu znači slijediti svoj životi put i pronaći smisao života koji je, prema
djelu, određen rođenjem, piše ga sam Bog. Ona predstavlja čovjekovo životno poslanje, svrhu
njegova života i razlog zašto živi te općenito ono po čemu je svatko posebno i čime ostavlja
svoj trag na Zemlji, a ljudi ga po tome pamte. Svi ljudi u mladosti poznaju taj put, ali on
postaje zamračen odrastanjem kada se ljudi počinju bojati sanjariti te neka tajanstvena sila
počinje dokazivati kako je Osobnu Legendu i nemoguće ostvariti: „Svatko na zemaljskoj kugli
ima blago koje ga čeka. Mi, srca, malo govorimo o tom blagu, jer ga ljudi više ne žele tražiti.
Govorimo o njemu samo djeci. Potom puštamo neka život svakog usmjeri njegovoj sudbini.“
7. Traganje za Osobnom Legendom prikazana je i znanstvenim načinom – alkemijom. O njoj
Santiago uči razgovorima s Englezom i čitajući njegove knjige, a kasnije i razgovarajući sa
samim Alkemičarom koji je otkrio Kamen Mudraca i Eliksir Život, a usput i Jezik i Dušu Svijeta.
Ukratko, prema Predaji ako se kovina kuha dovoljno dugo, nastaje čista tvar u kojoj je Duša
Svijeta pomoću koje mogu sporazumijevati s bilo čime na svijetu. Otkriće je nazvano Velikim
Djelom, a sačinjeno je od tekućeg i krutog dijela. Tajna Duše Svijeta zapisana je i na
smaragdnoj ploči koju mladić ne uspijeva odgonetnuti, ali zato te stvari uči iz prirode i samog
promatranja svijeta. Tu se ističu dvije krajnosti, jedna predstavlja Engleza koji znanstvenim
metodama i formulama pokušava doći do Tajne, i Santiaga koji samim promatranjem i
iskustvima pokušava isto i zbog toga je u prednosti. Pomaže mu Alkemičar koji mu govori o
zadnjim preprekama koje mora proći, uči ga gledati srce i spašava ga. Za alkemijski trenutak
odredio bi sam razgovor mladića s pustinjom, vjetrom, Suncem, a onda i Bogom jer tada,
osim što pokušava postati vjetar, saznaje o dubini duše, ljubavi i vlastitoj Osobnoj Legendi:
„Mladić uroni u Dušu Svijeta i vidje da je Duša Svijeta dio Božje Duše. Shvati da je Božja Duša
njegova vlastita duša. I da može činiti čuda.“