DIPLOMATSKI IMUNITET

LOIS McMASTER BUJOLD

1
 PRVO POGLAVLJE

Na slici iznad vid-ploče spermij se svijao u elegantnim, zavojitim krivuljama. Njego-

vo je migoljenje postalo energičnije kad ga je nevidljiv stisak medicinskog mikro-trak-
tora dohvatio i usmjerio prema meti, jajašcu nalik na biser: oblom, blistavom i bogatom
obećanjima.
"Još jednom, momče, u proboj — za Englesku, Harry, i za svetog Jurja", mrmljao je
Miles ohrabrujući ga. "Ili barem za Barravar i mene, a možda i za djeda Piotra. Ha!" Uz
posljednji trzaj, spermij je nestao u raju koji mu je usud namijenio.
"Miles, zar opet gledaš te dječje slike?" dopro je do njega veseli Ekaterinin glas koja
je u tom trenutku izašla iz udobne kupaonice njihove brodske kabine. Dovršila je plete-
nje kose na zatiljku, pričvrstila je, pa se nagnula preko njegova ramena dok je on sjedio
u stolcu pred stanicom. "Je li to Aral Alexander, ili Helen Natalia?"
"Pa, Aral Alexander u nastajanju."
"Ah, vidim da se ponovno diviš svojoj spermi."
"I tvojem prekrasnom jajašcu, moja gospo." Podigao je pogled prema svojoj supruzi,
veličanstvenoj u teškoj tunici od crvene svile koju joj je kupio na Zemlji, pa razvukao
osmijeh od uha do uha. Topao, čist miris njezine kože poškakljao mu je nosnice i on
gaje sretno udahnuo. "Zar nisu bili prekrasan komplet gameta? Barem dok su trajali."
"Jesu, a pretvorili su se i u prelijepe blastociste. Znaš, dobro je da smo otišli na ovaj
put, inače bi ti — kunem se — bio tamo i pokušavao otklopiti replikatore da vidiš što
se unutra dogaña, ili bi tresao male siročiće kao da su Zi-moslavni darovi, samo da
čuješ kako zveckaju."
"Pa, meni je sve to novo."
"Tvoja mi je majka prošle Zimoslave rekla da ćeš se, čim embriji budu sigurno usa-
ñeni, početi ponašati kao da si osobno izmislio reprodukciju. Kad se samo sjetim da
sam mislila kako pretjeruje!"
Zarobio joj je ruku i dahnuo poljubac u njezin dlan. "I to mi kaže dama koja je cijelo
proljeće sjedila i učila u dječjoj sobi, pokraj stalka s replikatorima? I kojoj je iznenada
trebalo dvostruko više vremena nego prije za svaku zadaću?"
"Sto, naravno, nije imalo nikakve veze s njezinim gospodarom koji je svakih pola
sata upadao unutra da vidi kako ona napreduje?" Ruka je, osloboñena, vrlo laskavo
prešla rubom njegove brade. Miles je razmatrao bi li joj trebao predložiti da propuste
prilično dosadno društvo za objedom u brodskom putničkom salonu, naruče obrok u
kabinu, ponovno se razodjenu i vrate u krevet do kraja smjene. Iako, činilo se da Ekate-
rina ništa na njihovu putovanju ne smatra dosadnim.
Ovaj je galaktički medeni mjesec pomalo okasnio, ali možda je tako i bolje, mislio je
Miles. Početak njihova braka bio je prilično neugodan i bilo je dobro što je doba u
kojem su se prilagoñavali jedno drugome uključivalo i mirno razdoblje kućne rutine.
Ali kad bi pogledao unatrag, činilo mu se da je prva godišnjica onog teškog, zimskog
vjenčanja kojeg su svi dobro upamtili stigla za nepunih petnaestak subjektivnih minuta.
Odavno su se dogovorili da će taj datum proslaviti začetkom djece u materničnim
replikatorima. Rasprava nikad nije bila o tome kad, već o koliko. On je još uvijek vje-
rovao kako je njegov prijedlog da ih naprave sve odjednom bio divljena vrijedan u
svojoj djelotvornosti. Nikad nije ozbiljno mislio ono s brojem dvanaest; jednostavno je
namislio početi s tim prijedlogom i poslije ga smanjiti na šest. Njegova majka, njegova
tetka i, kako se činilo, sve njegove poznanice, pokrenule su se kako bi mu objasnile
2
daje poludio, ali Ekaterina se samo nasmiješila. Na kraju su se dogovorili da počnu s
dvoje, Aralom Alexanderom i Helen Natalijom — dvostrukom porcijom čuda, užasa i
oduševljenja.
Na rubu vid-snimke, Prva djetetova dioba stanica bila je prekinuta treptanjem crve-
nog svjetla koje je označavalo stizanje poruke. Miles se lagano namrštio. Tri su se
skoka odmaknuli od Sunčeva sustava i bili u dubokom meñuzvjezdanom prostoru,
leteći izmeñu crvotočina brzinom manjom od brzine svjetlosti, što je trebalo potrajati
puna četiri dana. Bili su na putu prema Tau Četi, gdje će obaviti orbitalni transfer na
brod koji ide za Escobar, a na Escobaru još jedan kojim će prijeći skočnu rutu izmeñu
Sergvara i Komarra prema domu. Nije baš očekivao da će ovdje primiti ikakav vid-
poziv. "Primam", zapjevušio je.
Aral Alexander inpotentia je nestao, a zamijenila gaje glava na ramenima kapetana
Tau Cetanskog putničkog krstaša. Tijekom ovoga dijela svog putovanja Miles i Ekate-
rina dva su ili tri puta večerali za njegovim stolom. Čovjek je Milesu udijelio napet
osmijeh i kimnuo. "Lorde Vor-kosigan."
"Da, kapetane? Što mogu učiniti za vas?"
"Brod koji se predstavio kao barravarski Carski glas-nički brod javio nam se i zatra-
žio dopuštenje za uskladi-
vanje brzine i spajanje s nama. čini se da imaju hitnu poruku za vas."
Milesove su se obrve uzdignule, a želudac potonuo. Iz iskustva je znao kako Carstvo
na ovaj način nikad ne predaje dobre vijesti. Na njegovu ramenu, Ekaterinina se ruka
napela. "Svakako, kapetane. Spojite me s njima."
Kapetanove su tamnopute Tau Cetanske crte lica nestale, a trenutak poslije zamijenio
ih je muškarac u bar-ravarskoj radno-dnevnoj carskoj uniformi na čijem su se ovratniku
nalazile poručničke oznake i igle Sektora IV. Pred Milesovim su očima letjeli prizori
atentata na Cara, Kuće Vorkosiganovih spaljene do temelja zajedno s repli-katorima u
njoj ili, što je bilo još strasnije i vjerojatnije, njegova oca koji je pretrpio smrtonosni
moždani udar — užasavao se dana kad će ga neki glasnik ukočena lica osloviti s gos-
podine grofe Vorkosigan.
Poručnik je salutirao. "Lorde Revizore Vorkosigan? Ja sam poručnik Smolvani s gla-
sničkog broda Kestrel. Imam poruku koju vam moram osobno predati, snimljenu pod
vlastoručnim pečatom Cara, a moje su zapovijedi da vas poslije toga ukrcam."
"Nismo valjda zaratili? Nitko nije umro?"
Poručnik Smolvani pognuo je glavu. "Koliko je meni poznato, ne, gospodine." Udarci
Milesova srca malo su se stišali; iza njega, Ekaterina je ponovno počela disati. Poruč-
nik je nastavio: "Ali, čini se da je komarrska trgovačka flota zaplijenjena na nekom
mjestu po imenu Postaja Graf, Zajednica Slobodnih Staništa. Na popisu se nalazi kao
neovisan sustav, na vanjskom rubu Sektora V. Moje su nešifrirane letne zapovijedi da
vas što sigurnijom brzinom odvedem tamo, te da vam do daljnjega budem na usluzi."
Nasmiješio se pomalo sumorno. "Nadam se da nije u pitanju rat, gospodine, jer čini se
da ne šalju nikoga drugog osim nas."
"Zaplijenjena? Nije u karanteni?"
"Koliko sam ja razabrao, gospodine, radi se o nekakvoj pravnoj zbrci."
Njušim diplomaciju. Miles napravi grimasu. "Pa, zapečaćena će poruka, bez sumnje,
više toga pojasniti. Donesite mije, a ja ću je pogledati dok se budemo pakirali."
"Da, gospodine. Kestrel će se spojiti za nekoliko minuta."
"Vrlo dobro, poručnice." Miles prekine vezu.

3
 "Mi?" rekla je Ekaterina tihim glasom.
Miles je oklijevao. Poručnik je rekao da se ne radi o karanteni. Očito, ni o ratu u
kojem se puca. Barem još ne. S druge pak strane, nije mogao zamisliti da bi Car Gregor
prekinuo njegov dugo odgañani medeni mjesec zbog nečeg beznačajnog. "Bolje da
najprije pogledam što mi Gregor ima reći."
Spustila je poljubac na vrh njegove glave i jednostavno rekla: "Dobro."
Miles podigne svoju ručnu kom-vezu prema usnama i promrmlja: "Oružniče Roic —
smjesta se javite na dužnost u moju kabinu."
Disk s podacima i Carskim pečatom, a koji je kratko iza toga poručnik predao Milesu,
bio je označen s Osobno, a ne s Tajno. Miles je poslao Roica, svog tjelohranitelja-i--
posilnoga da, zajedno sa Smolvanijem izdvoji i prenese prtljagu, ali je Ekaterini doma-
hnuo rukom da ostane. Ubacio je disk u osigurani čitač koji je poručnik takoñer donio
sa sobom, smjestio ga na noćni ormarić uz krevet kabine, pa ga utipkavanjem oživio.
Sjeo je na rub kreveta uz Ekaterinu, svjestan topline i čvrstoće njezina tijela. Za ljubav
njezinim zabrinutim očima, uzeo ju je za ruku i umirujuće je stisnuo.
Pojavile su se poznate crte lica Cara Gregora Vorbar-re, mršave, tamnopute i suzdr-
žane. Iz jedva primjetno stisnutih usana Miles je iščitao duboku uznemirenost.
"Žao mije što ti prekidam medeni mjesec, Miles," počeo je Gregor, "ali ako te ova
poruka sustigla, znači da nisi promijenio raspored putovanja, pa si ionako na putu
kući."
Znači, nije mu baš previše žao.
"Moja je dobra sreća, a tvoja loša, da si slučajno čovjek koji je fizički najbliži ovoj
zbrci. Ukratko, jedna od naših trgovačkih flota pod komarrskom zastavom uplovila je u
luku u dubokom svemiru na rubu Sektora V kako bi nadopunila zalihe i prebacila teret.
Jedan — ili više, izvješća su nejasna — časnik iz njezine barravarske vojne pratnje
dezertirao je, ili je otet. Možda je i ubijen — i o tome su izvješća nejasna. Ophodnja
koju je zapovjednik flote poslao po njega upala je u nevolje s lokalnim stanovništvom.
Došlo je — ovo promišljeno oblikujem — došlo je do paljbe, oštećene su zgrade i
oprema, a čini se da na obje strane ima teško ranjenih. Još nisu prijavljene nove smrti,
ali to se, bog nam pomogao, do trenutka u kojem ti primaš ovu poruku moglo i promi-
jeniti.
Problem — ili barem jedan od problema —jest u tome da smo dobili dva bitno razli-
čita izvješća o slijedu dogañaja; jedan od lokalnog CarSigova promatrača na Postaji
Graf, a drugi od zapovjednika naše flote. Čini se daje više članova barravarskog osoblja
zadržano u svojstvu talaca, odnosno uhićeno, ovisno o tome kojoj verziji čovjek vjeru-
je. Podnesene su optužnice, novčane kazne i troškovi vrtoglavo rastu, a lokalno je sta-
novništvo odgovorilo vezivanjem uz dok svih brodova koji se tamo trenutačno nalaze,
sve dok se zbrka ne razriješi na njihovo zadovoljstvo. Preko glava barravarske pratnje
sad na nas urlaju i svi komercijalni zapovjednici flote, s trećom varijantom cijele priče.
Za tvoj, ovaj, gust, sva izvorna izvješća koja smo dosad primili
nalaze se u privitku ove poruke. Uživaj." Od Gregorove se grimase Miles trznuo.
"A da bi problem bio još osjetljiviji, flota o kojoj se radi u pedesetpostotnom je vlas-
ništvu obitelji Toscane." Gre-gorova mlada supruga, Carica Laisa, bila je Komarranka
roñenjem i nasljednica Toscaneovih, a njihov je politički brak bio od golema značenja
za krhku zajednicu planeta koji su činili Carstvo. "Rješenje problema koje će zadovolji-
ti moju tazbinu, a istodobno pokazati kako se Carstvo jednako pošteno odnosi i prema

4
njihovim komarrskim trgovačkim suparnicima — prepuštam tvojoj domišljatosti."
Gregorov je slabašni osmijeh sve govorio.
"Postupak znaš. Zahtijevam i zapovijedam tebi, kao svom Glasu, da se prebaciš na
Postaju Graf što brže i sigurnije možeš, te urediš tu situaciju prije nego što se još više
pogorša. Izvuci sve moje podanike iz ruku mjesnog stanovništva i ponovno pokreni
flotu. Ali, lijepo te molim — tako da ne započneš rat i ne probiješ moj Carski proračun.
Ono stoje od kritične važnosti, otkrij tko laže. Ako laže CarSigov promatrač, to je
problem koji treba predati njihovu zapovjednom lancu. Ako laže zapovjednik flote — a
to je, usput budi rečeno, admiral Eugin Vorpatril — to postaje moj... vrlo velik prob-
lem."
Odnosno, vrlo velik problem Gregorova opunomoćenika, njegova Carskog Glasa,
njegova Carskog Revizora — što znači, Milesa. Miles je razmotrio zanimljive zamke
koje leže u nastojanju da se, bez podrške i daleko od kuće, uhiti visoki vojni časnik
usred ljudstva kojim zapovijeda već vrlo dugo i koje mu je najvjerojatnije osobno oda-
no. I to još časnika iz obitelji Vorpatril, potomka barravarskog plemićkog klana s dale-
kosežnim i važnim političkim vezama u Vijeću grofova. Milesova vlastita tetka i bratić
bili su iz iste obitelji. Oh, baš ti hvala, Gregore.
Car je nastavio: "Što se tiče stvari bližih Barravaru, nešto je uskomešalo Cetagandan-
ce oko Rho Ćete. Sad nema potrebe ulaziti u neobične pojedinosti, ali bilo bi mi drago
kad bi ovu krizu sa zapljenom riješio što brže i djelotvornije možeš. Ako ta stvar s Rho
Četom postane još malo neobičnija, želim da budeš kod kuće, na sigurnom. Komunika-
cijski zaostatak izmeñu Barravara i Sektora V prevelik je da bih ti stalno dahtao za
leñima, ali bilo bi lijepo da mi, ako nemaš ništa protiv, povremeno pošalješ izvješće o
stanju ili napretku." Gregorov se glas nije promijenio kako bi izrazio ironiju. Nije ni
morao. Miles je frknuo. "Mnogo sreće", zaključio je Gregor. Slika na zaslonu pretvorila
se u nijemi prikaz Carskog Pečata. Miles je pružio ruku i isključio čitač. Podrobnija
izvješća može pročitati i kad krene na put.
On? Ili mi?
Letimično je pogledao Ekaterinin blijedi profil; okrenula je svoje ozbiljne plave oči
prema njemu. Zapitao ju je: "Želiš li poći sa mnom, ili nastaviti prema kući?"
"Mogu li poći s tobom?" pitala je sumnjičavo. "Naravno da možeš! Jedino je pitanje
želiš li?"
Njezine su se tamne obrve podigle. "To svakako nije jedino pitanje. Misliš li da ću ti
biti od ikakve koristi, ili ću te samo ometati u poslu?"
"Postoji službena korist, a postoji i neslužbena korist. Nemoj se kladiti daje prva važ-
nija od druge. Znaš kako ljudi razgovaraju s tobom kad posredno žele predati poruku
meni?"
"Oh, da." Usne su joj se s odbojnošću iskrivile.
"Pa, da, znam daje to zamorno, ali znaš, tebi jako dobro ide razvrstavanje takvih stva-
ri. Da ne spominjem kakve se sve informacije mogu dobiti proučavanjem svih vrsta
laži kojima se ljudi služe. I, ovaj, ne-laži. Možda će
tamo biti ljudi voljnih da iz nekog razloga razgovaraju s tobom, a sa mnom ne."
Složila se s istinitošću njegovih tvrdnji malom kretnjom svoje slobodne ruke.
"Osim toga... predstavljalo bi mi veliko olakšanje imati uza se nekoga s kim mogu
slobodno razgovarati."
Kad je ovo čula, osmijeh joj se malo nakrivio. "Razgovarati, ili dati sebi oduška?"

5
 "Ja — akhm! — pretpostavljam da će ovaj slučaj sadržavati dosta odušaka, da. Misliš
da to možeš podnijeti? Moglo bi biti prilično gusto, a dosadu da i ne spominjem."
"Znaš, Miles, ti stalno govoriš kako je tvoj posao dosadan, ali oči su ti zablistale."
Nakašljao se i, nimalo pokajnički, slegnuo ramenima.
Njezino je veselje izblijedjelo, a obrve su joj se skupile. "Što misliš, koliko će vreme-
na biti potrebno da se to raščisti?"
Razmotrio je izračun koji je ona, bez sumnje, upravo napravila. Do predviñenog
roñenja još je šest tjedana, plus minus nekoliko dana. Njihov bi ih prvotni plan putova-
nja vratio u Kuću Vorkosigan čitav jedan udobni mjesec prije toga. U odnosu na točku
na kojoj su se sad nalazili, Sektor V bio je u smjeru posve suprotnom od Barravara,
ukoliko se za mrežu skočnih točaka kojom su ljudi plovili kako bi stigli odavde tamo
uopće moglo reći da ima smjer. Nekoliko dana odavde do Postaje Graf, plus dodatna
najmanje dva tjedna putovanja kako bi otamo stigli kući, čak i najbržim od brzih glas-
ničkih brodova. "Ako uspijem srediti stvari za manje od dva tjedna, moći ćemo se obo-
je vratiti kući na vrijeme."
Kratko se nasmijala. "Koliko god seja trudila biti suvremena galaktička žena, ovo je
čudan osjećaj. Svakojaki muškarci ne stižu kući na vrijeme kad im se rañaju djeca,
ali Moja mama nije toga dana bila u gradu tako daje propustila moje roñenje, to zvu-
či... to nekako zvuči kao ozbiljnija pritužba."
"Ako se stvar razvuče, pretpostavljam da te mogu samu poslati kući, s odgovaraju-
ćom pratnjom. Ali i ja bih želio biti tamo." Zastao je. Menije to prvi put, prokletstvo,
naravno da sam sav sluñen. Tu očiglednu izjavu jedva je uspio spriječiti da mu siñe s
usana. Njezin ju je prvi brak ostavio izrešetanu osjetljivim ožiljcima, od kojih ni jedan
nije bio tjelesni, a ova se tema doticala više njih. Reci to drugačije, o, diplomate. "Je li
tebi... lakše zato što ti je drugi put?"
Izraz na njezinu licu postao je zamišljen. "Nikki je tjelesno roñen; naravno da je sve
bilo mnogo teže. Replikato-ri uklanjaju mnoštvo rizika — našoj su djeci mogle biti
ispravljene sve genetičke pogreške, neće stradati zbog teškog poroda — znam da je
zrenje u replikatoru na svaki način bolje i odgovornije. Nije baš da su zakinuti, a
opet..."
Podigao je njezinu ruku i usnama dotaknuo zglobove prstiju. "Mene time ne zakidaš,
to ti jamčim."
Milesova se majka odlučno zalagala za uporabu repli-katora, s razlogom. On se sad, u
dobi od trideset i nešto, već pomirio s tjelesnim oštećenjima koja je u njezinoj materni-
ci pretrpio zbog napada soltoksinom. Samo mu je hitno prebacivanje u replikator spasi-
lo život. Teratogenet-ski vojni otrov učinio ga je zakržljalim u rastu i krhkih kostiju, no
djetinjstvo puno agonije liječničkih tretmana dovelo ga je gotovo do potpune funkcio-
nalnosti, ako već, nažalost, ne i do pune visine. Većina je njegovih kostiju, komad po
komad, bila kasnije zamijenjena sintetičkima, s naglaskom na riječi komad. Ostala su
oštećenja, morao je priznati, bila njegova krivnja. No činilo mu se daje manje čudo to
što je još uvijek živ nego to što je uspio osvojiti
Ekaterinino srce. Njihova djeca neće morati pretrpjeti slične traume.
Dodao je: "A ako misliš da ti je sad sve tako raskošno lagodno, pa tvoje tradicionalne
vrline ne dolaze do izražaja, onda pričekaj dok ne izañu iz tih replikatora." Nasmijala
se: "To je točno!"
"Dobro." Uzdahnuo je. "Bila mi je namjera da ti na ovom putovanju pokažem svu
veličanstvenost galaktike u najelegantnijem i najprofinjenijem društvu. Čini se da

6
umjesto toga krećem prema mjestu na kojem je bog u Sektoru V rekao laku noć i druš-
tvu svadljivih, izluñenih trgovaca, ljutitih birokrata i paranoičnih militarista. Život je
pun iznenañenja. Ideš sa mnom, ljubavi? Za dobrobit mog duševnog zdravlja?"
Oči su joj se veselo suzile. "Kako bih mogla odoljeti takvom pozivu? Naravno da
idem." Uozbiljila se. "Hoću li prekršiti pravila sigurnosti ako pošaljem poruku Nikkiju i
javim mu da ćemo zakasniti?"
"Uopće nećeš. Ali bolje da je pošalješ s Kestrela, prije će stići."
Kimnula je. "Nikad prije nisam bila tako daleko od njega. Pitam seje li usamljen."
Nikki je, s majčine strane obitelji, ostao u društvu četiri ujaka i jednog praujaka s
odgovarajućim brojem ujni, stadom bratića i sestrični te malom vojskom prijatelja i
svojom bakom Vorsoisson. Na Milesovoj se strani nalazilo prošireno osoblje Kuće
Vorkosigan i njihove šire obitelji, kao i stric Ivan i stric Mark koji su kao podršku imali
cijeli klan Koudelka. Predstojao je dolazak bake i djeda Vorkosigan koji su ga oboža-
vali kao daje njihov, a koji su namjeravali na proslavu roñenja stići poslije Milesa i
Eka-terine, no kako su sad stvari stajale, mogli bi stići i prije njih. Ako on ovaj nered
ne uspije privesti kraju u dogledno vrijeme, Ekaterina bi na Barravar mogla krenuti
neš-
to ranije od njega, ali, ni prema kojoj racionalnoj definiciji te riječi, neće biti sama.
"Ne vidim kako bi mogao biti", reče Miles iskreno. "Pretpostavljam da on tebi nedos-
taje više nego mi njemu. Da nije tako, uspio bi reći više od jednosložne poruke koja nas
je zatekla na Zemlji. Jedanaestogodišnji dječaci mogu biti prilično sebični. Znam da
sam ja bio takav."
Obrve su joj se podigle. "Oh? A koliko si ti poruka poslao svojoj majci tijekom prošla
dva mjeseca?"
"Mi smo na medenom mjesecu. Nitko ne očekuje da na... Uostalom, ona se uvijek
dočepa izvješća sigurnosne službe o meni."
Njezine su obrve ostale podignute. On je razborito dodao: "I njoj ću poslati poruku s
Kestrela."
Bio je nagrañen osmijehom članice Udruženja majki. Kad bolje razmisli, mogao bi
poruku adresirati i na oca, iako su njegovi roditelji uvijek jedno s drugim dijelili njego-
va pisma. I uglas se žalili kako ih rijetko šalje.
Jedan sat blagog kaosa bio je potreban da se dovrši njihov prijelaz na barravarski
Carski glasnički brod. Brzi su glasnički brodovi svoju pokretljivost uglavnom dugovali
smanjenoj nosivosti. Miles je bio prisiljen odbaciti sve osim njihove najnužnije prtlja-
ge. Znatan preostatak, koji je uključivao i zapanjujuću količinu suvenira, nastavit će
svoj put prema Barravaru s većinom njihove malobrojne pratnje: Ekaterininom sobari-
com, gospoñicom Pym i, na mnogo veću Milesovu žalost, obojicom oružnika koji su
bili Roicova zamjena. Sa zakašnjenjem mu je, dok su se on i Ekaterina smještali u
kabinu koju su dijelili, palo na pamet daje trebao spomenuti kako će skučeno biti nji-
hovo boravište. On je na sličnim brodovima tijekom svojih godina u CarSigu putovao
tako često da je ograničenja prihvaćao zdravo za gotovo — bio je to jedan od rijetkih
aspekata njegove negdašnje karijere u kojemu mu je njegovo omaleno tijelo predstav-
ljalo prednost.
I premda je ostatak dana ipak proveo u krevetu sa svojom ženom, bilo je to prvens-
tveno zahvaljujući tome što nije bilo drugog mjesta na koje bi se moglo sjesti. Podigli
su gornji ležaj kako bi imali mjesta za glave, pa sjeli na suprotne krajeve donjeg, Ekate-

7
rina kako bi tiho čitala iz ručnog čitača, a Miles kako bi uronio u Gregorovu obećanu
Pandorinu kutiju izvješća s diplomatske bojišnice.
Proučavao ih je jedva pet minuta kad je ispalio Ha!
Ekaterina je svoju voljnost da bude ometena pokazala time što gaje pogledala i uzvra-
tila s Hm?
"Upravo sam shvatio zašto mi je Postaja Graf zvučala tako poznato. Za Boga miloga,
pa mi idemo u Kvadrosvemir.
"Kvadrosvemir? Već si bio na tom mjestu?"
"Osobno nisam, ne." Za ovo će mu biti potrebno više političke pripreme nego što je
pretpostavljao. "Iako sam jednom zaista sreo kvadru. Kvadri su ljudska rasa stvorena
bioinženjeringom prije, oh, dvije ili tri stotine godina. Prije nego što je Barravar bio
ponovno otkriven. Trebali su biti sposobni za permanentni boravak u bestežinskom
stanju. Kakav god bio izvorni plan njihovih tvoraca, propao je kad su se pojavile nove
gravitacijske tehnologije i oni su završili u svojevrsnom ekonomskom izbjeglištvu.
Nakon raznovrsnih putovanja i pustolovina, konačno su se kao grupa smjestili u onome
stoje tad bio udaljeni kraj crvotočnog neksusa. Dotad su već postali nepovjerljivi prema
drugim ljudima, pa su namjerno odabrali sustav u kojem nije bilo planeta na kojima se
moglo živjeti, ali sa znatnim izvorima sirovina asteroidima i kometama. Pretpostavljam
da su se kanili držati za sebe. Naravno, s vremenom je istraženi neksus oko njih posta-
jao sve veći, tako
da sad dolaze do deviznih sredstava time što servisiraju brodove i osiguravaju mogu-
ćnosti prelaska ljudi i tereta. Što objašnjava kako je naša flota završila tamo, iako ne i
ono što se poslije dogodilo. Bio... ovaj..." Zastao je s oklijevanjem. "Bioinženjering je
uključivao i mnogobrojne metaboličke izmjene, ali najspektakularnija promjena bila je
to da oni tamo gdje bi im trebale biti noge imaju još jedan par ruku. Što je prilično,
ovaj, da tako kažem, priručno u bestežinskom stanju. Kad sam morao djelovati u vaku-
umu, često sam poželio da imam još koju ruku."
Dodao joj je svoj čitač i pokazao sekvencu kvadra, odjevenog u jarkožute kratke hla-
čice i potkošulju, kako se na rukama kreće hodnikom u bestežinskom stanju, brzinom i
vještinom majmuna koji se kreće preko vrhova krošnji.
"Oh!" progutala je slinu Ekaterina, pa brzo opet preuzela nadzor nad svojim licem.
"Kako, ovaj... zanimljivo." Trenutak poslije, dodala je: "Zaista se doima prilično prak-
tičnim za njihovo okružje."
Miles se trunčicu opustio. Kakvi god bili njezini duboko zakopani barravarski refleksi
u odnosu prema vidljivim mutacijama, pregazit će ih čelična šaka u kojoj je držala svoj
dobar odgoj.
No nažalost, bilo je očito da se isto nije moglo reći i za njihove sugrañane iz Carstva,
u ovom trenutku nasukane u sustavu kvadra. Barravarcima iz zabiti nije bilo lako shva-
titi razliku izmeñu pogubnih mutacija i dobroćudnih ili korisnih modifikacija. S obzi-
rom na to da je jedan od časnika u svom izvješću o kvadrima govorio kao o odvratnim
paukolikim mutantima, Milesu je bilo jasno kako mješavini komplikacija prema kojoj
upravo hrle može dodati i meñurasne napetosti.
"Na njih se brzo navikneš", uvjeravao ju je on.
"Pa gdje si uspio susresti jednoga, ako se drže za sebe?"
"Ovaj " Tu je bilo potrebno obaviti brze uredničke izmjene "Bilo je to u jednoj misiji
za CarSig. Ne mogu govoriti o tome. Ali, vjerovala ili ne, bila je glazbenica. Svirala je
dvostruki cimbal sa sve četiri ruke. Njegov pokušaj oponašanja tog izvanrednog prizora

8
za posljedicu ie imao daje bolno bubnuo laktom u zid kabine. ' Zvala se Nicol Svidjela
bi ti se. Izvukli smo je iz gadne nevolje. Pitam se je li ikad stigla kući." Protrljao je
lakat i, pun nade, dodao: "Kladim se da će te zanimati bestežinske vrtlarske tehnike
kvadra."
Ekaterina se razvedrila. "Da, svakako." Miles se vratio svojim izvješćima s nelagod-
nim uvjerenjem kako ne bi bilo dobro da u ovu zadaću uroni bez priprema. U mislima
je svojem popisu proučavanja u sljedećih nekoliko dana dodao i ponovni pregled povi-
jesti kvadra.

9
 DRUGO POGLAVLJE

"Je li mi ovratnik ravan?"

Ekaterinini su se hladni prsti uposlili na stražnjoj strani Milesova vrata; on je prikrio
drhtaj koji mu se spustio niz kralježnicu. "Sad jest", rekla je ona.
"Odijelo čini Revizora", promrmljao je on. Maloj su kabini nedostajale takve blago-
dati kakva je, na primjer, dugačko zrcalo; umjesto njime, morao se poslužiti očima
svoje žene. To se nije činilo kao nedostatak. Ona je koraknula unatrag koliko je mogla,
pola koraka prema pregradi, pa ga odmjerila od glave do pete kako bi provjerila dojam
njegove odore Kuće Vorkosigan: smeñe tunike s obiteljskim grbom srebrom utkanim
na visokom ovratniku, srebrom vezenih manšeta, smeñih hlača sa srebrnom bočnom
crtom i visokih smeñih jahaćih čizama. Na svom vrhuncu, Vorovi su bili klasa konjani-
čkih vojnika. Ali sad već bog zna koliko svjetlosnih godina unatrag nigdje nije bilo ni
jednog konja, to je bilo izvjesno.
Dotaknuo je svoju ručnu kom-vezu, frekvencijski sparenu s onom koju je ona nosila,
iako je njezina bila načinjena u stilu predviñenom za vorske dame, s ukrasnom srebr-
nom narukvicom. "Unaprijed ću ti javiti kad budem spreman za povratak i presvlače-
nje." Kimnuo je prema običnom sivom odijelu koje je ona već položila na ležaj.
Odora za vojničke umove, civilka za civile. I neka težina barravarske povijesti, jeda-
naest naraštaja grofova Vorko-sigan iza njegovih leña nadoknade njegov nedostatak
visine i njegovo lagano pogrbljeno držanje. Manje vidljive nedostatke nije morao spo-
minjati. "Štodajaodjenem?"
"S obzirom da igraš ulogu cijele moje pratnje, nešto efektno." Nakrivljeno se nasmi-
ješio. "Ona crvena svila morala bi biti dovoljno civilna da omete naše domaćine na
Postaji."
"Samo mušku polovicu, ljubavi", ukazala mu je ona. "A što ako njihovom službom
sigurnosti zapovijeda žena? Uostalom, privlače li kvadre uopće prizemaljci?"
"Jedan je očito bio dovoljno privlačan", uzdahne on. "Otud je i nastala sva ova zbr-
ka.... Dijelovi Postaje Graf su u bestežinskom stanju, pa bi vjerojatno radije odjenula
hlače ili tajice umjesto barravarskih suknji. Nešto u čemu se možeš kretati." "Oh. Da,
razumijem."
Na vratima kabine začulo se kucanje, pa plahi glas oružnika Roica: "Milorde?"
"Krećem, Roic." Miles i Ekaterina zamijeniše mjesta — našavši se u visini njezinih
grudi, u prolazu joj je ukrao ugodno čvrst zagrljaj — pa Miles izañe u uzak hodnik
glasničkog broda.
Roic je bio odjeven u neznatno običniju inačicu Mile-sove kućne odore, baš kao što
se i pristojilo njegovu statusu vazalnog oružnika. "Milorde, želite li da sad spremim
vaše stvari za prebacivanje na barrayarski zapovjedni brod?" pitao je on.
"Ne. Ostat ćemo na glasničkom brodu." Roic je gotovo uspio prikriti trzaj. Bio je on
mlad čov-visine i zastrašujuće širokih ramena, a
svoj je ležaj iznad onoga na kojem je spavao inženjer glas-ničkog broda opisao Otpri-
like kao spavanje u lijesu, milor-de, ako se izuzme hrkanje.
Miles je dodao: "Zasad ne želim predati nadzor nad svojim kretanjem, a dovod zraka
da i ne spominjem, ni jednoj strani u ovoj svañi. U svakom slučaju, oružniče, uvjera-
vam te da na zapovjednom brodu ležajevi nisu ništa veći."

10
 Roic se žalosno osmjehnuo i slegnuo ramenima. "Bojim se, gospodine, da ste trebali
povesti Jankowskoga."
"Zašto, zato što je niži?"
"Ne, milorde!" Roicov je pogled odražavao laganu indignaciju. "Zato stoje on pravi
veteran."
Barravarskom je grofu broj vazalnih tjelohranitelja bio ograničen zakonom; Vorkosi-
ganovi su tradicionalno većinu svojih oružnika novačili meñu veteranima Carske služ-
be kojima je istjecao dvadesetogodišnji ugovor. Iz političkih potreba, ti su ljudi u pro-
teklim desetljećima uglavnom bili bivši CarSigovci. Bili su oni revna, ali sjedokosa
grupa. Roic je bio zanimljiva nova iznimka.
"Otkad te to počelo brinuti?" Oružnički kadar Mileso-va oca prema Roicu se ponašao
kao prema podmlatku zato što je on to i bio, ali ako su ga tretirali kao grañanina drugog
reda...
"Eh..." Roic pomalo nejasno mahne rukom pokazujući glasnički brod, iz čega je
Miles zaključio kako je problem nastao pri nedavnijim susretima.
Umjesto da krene naprijed niz kratak hodnik, Miles se naslonio na zid i prekrižio
ruke. "Gledaj, Roic — u Carskoj službi jedva da postoji muškarac tvojih godina ili
mlañi, koji se, služeći Caru, suočio s toliko bojeve paljbe kao ti u Has-sadarskoj grad-
skoj straži. Nemoj dopustiti da te prestraše proklete zelene uniforme. To je prazno
hvastanje. Polovica bi se njih onesvijestila kad bi se od njih zatražilo da
obore onog ludog ubojicu koji je pucao po Hassadarskom trgu."
"Alija sam već bio na pola trga, milorde. To bi bilo kao da sam doplivao do polovice
rijeke, zaključio da ne mogu stići na drugu obalu, pa se okrenuo i zaplivao natrag. Jed-
nostavno, bilo ga je sigurnije zaskočiti nego se okrenuti i pobjeći. On je u oba slučaja
imao na raspolaganju jednaku količinu vremena da nacilja u mene."
"Ali nije imao vremena da ubije još desetak prolaznika. Iglična automatska puška je
gadno oružje." Miles se nakratko zamislio.
"To je točno, milorde."
Svoj svojoj visini usprkos, Roic je bio sklon stidljivosti kad bi osjetio da je u društvu
više klase, a — na nesreću — činilo se da je tako većinu vremena koje je provodio u
službi Vorkosiganovih. Budući da se na njegovoj površini ta stidljivost uglavnom
pokazivala kao svojevrsna tupa tromost, često su je previñali.
"Ti si oružnik Vorkosiganovih", reče Miles odlučno. "U to je smeñe i srebrno utkan
duh Generala Piotra. Obećavam ti, ti ćeš njima ulijevati strah u kosti."
Roicov je kratki osmijeh više predstavljao zahvalnost nego uvjerenje. "Volio bih da
sam upoznao vašeg djeda, milorde. Sudeći prema svim pričama koje o njemu pričaju
dolje u Okrugu, zaista je bio nešto posebno. Majka mi kaže daje moj pradjed služio pod
njim u planinama, za vrijeme cetagandanske okupacije."
"Ah! Je li ti ispričala kakvu dobru priču o njemu?" Roic slegne ramenima. "Umro je
od radijacije nakon što je razoren Vorkosigan Vashnoi. Baka nikad nije mnogo govori-
la o njemu, tako da ne znam."
"Šteta."
Glava poručnika Smolvanija pomolila se iza ugla. "Lorde Revizore Vorkosigan, spo-
jili smo se s Princom Xavom. Cijev za prijelaz je pod pritiskom i izolirana, oni čekaju
vaše ukrcavanje."
"Vrlo dobro, poručnice."

11
 Miles je slijedio Roica, koji je morao pognuti glavu kako bi prošao kroz ovalni dovra-
tak, u skučeno potpalublje za osoblje glasničkog broda. Kontrolna je ploča zatrep-tala i
zapištala; vrata su kliznula i otvorila se prema zračnoj komori i pregibnoj cijevi iza nje.
Miles je kimnuo Roicu koji je vidljivo udahnuo, pa se zamahom ubacio unutra. Smol-
vani se ukočio i salutirao; Miles mu je uzvratio kim-nuvši glavom i rekao: "Hvala vam,
poručnice", pa krenuo za Roicom.
Metar pregibne cijevi, u kojoj je vladalo bestežinsko stanje od kojega se čovjeku
dizao želudac, završavao je sličnim ulazom u potpalublje. Miles se uhvatio za rukohva-
te, u zamahu prošao kroz ulaz i glatko se prizemljio u zračnoj komori. Iz nje je ukora-
čio u znatno prostranije potpalublje. S njegove lijeve strane, čekajući ga, Roic se služ-
beno nadvijao nad njim. Vrata zapovjednog broda kliznula su iza njegovih leña i zatvo-
rila se.
Pred njim su, u ukočenom stavu "mirno" stajala trojica muškaraca u zelenim unifor-
mama i jedan civil. Ni jednome se od njih lice nije ni pomaknulo kad su ugledali Mi-
lesovu nimalo barravarsku tjelesnu grañu. Miles je pretpostavio kako ga se Vorpatril,
kojega je on sam jedva pamtio iz nekoliko usputnih susreta na društvenoj sceni glavno-
ga grada, Vorbarr Sultane, živopisnije sjećao, pa razborito izvijestio svoje osoblje o
mutoidnoj pojavi najnižeg, a o najmlañem i najnovijem da se i ne govori, Glasa Cara
Gregora.
Admiral Eugin Vorpatril bio je srednjeg rasta, zbijen, sjedokos i mrk. Koraknuo je
naprijed i propisano salutirao Milesu. "Moj lorde Revizore. Dobro došli na Princ Xav."
"Zahvaljujem, admirale." Nije dodao Drago mije što sam ovdje; s obzirom na okolno-
sti, nijednoj osobi iz ove grupe nije moglo biti drago što ga vidi.
Vorpatril je nastavio: "Dopustite mi da vam predstavim zapovjednika Osiguranja flo-
te, kapetana Bruna."
Vitak i napet mladić, možda i sumorniji od svog admirala, kratko je kimnuo. Brun je
bio operativni zapovjednik zlosretne ophodnje koja je u svom pothvatu bila laka na
obaraču i tako omanju pravnu raspru napuhala do velikog diplomatskog incidenta. Ne,
nije bio nimalo sretan.
"Komercijalni zapovjednik flote Molino iz Konzorcija komarrske flote."
I Molino je bio sredovječan, a izgledao je jednako mrzovoljno kao i Barravarci, iako
je bio uredno odjeven u tuniku i hlače u komarrskom stilu. Komercijalni zapovjednik
flote bio je najviše rangirani izvršni i financijski službenik privremenog korporacijskog
entiteta sastavljenog od brodova u ovom konvoju i kao takav imao većinu odgovornosti
admirala flote, ali tek djelić njegove moći. Takoñer je imao i nezavidnu zadaću da bude
odreñen kao sučelje izmeñu grupacija s potencijalno vrlo suprotnim trgovačkim intere-
sima, te njihovih barravarskih vojnih zaštitnika, što je obično dostajalo za probavne
smetnje čak i kad nije bilo nikakve krize. Pristojno je promrmljao: "Milorde Vorkosi-
gan."
Vorpatrilov je glas poprimio nešto odvažniji prizvuk. "Pravni časnik moje flote, zas-
tavnik Deslaurier."
Visoki Deslaurier, blijede i beskrvne kože lagano prevučene dodirom adolescentskih
akni, uspio je kimnuti.
Miles iznenañeno trepne. Kad je, pod svojim lažnim identitetom u Tajnim operacija-
ma, za CarSigove galaktič-ke operacije vodio navodno neovisnu flotu plaćenika, Flot-
ni pravni bio je jedan od najvažnijih odjela; i samo pregovaranje o mirnom prolazu
naoružanih brodova kroz raznovrsne pravne nadležnosti mjesnih svemira bilo je posao

12
s punim radnim vremenom, složen poput noćne more. "Zastavnice." Miles mu uzvrati
kimanjem, pa pažljivo odabere riječi. "Vi ste, ovaj... čini se da imate znatnu odgovor-
nost, s obzirom na vašu dob i čin."
Deslaurier se nakašljao, pa gotovo nečujnim glasom rekao: "Šef našeg odjela poslan
je kući ranije tijekom putovanja, moj lorde Revizore. Dopust iz obiteljskih razloga.
Umrla mu je majka."
Mislim da već polako počinjem shvaćati kamo ovo smjera. "Je li ovo, slučajno, vaše
prvo galaktičko putovanje?"
"Jest, milorde."
Vorpatril se ubacio, možda i iz milosrña: "Ja i moje osoblje u potpunosti vam stojimo
na raspolaganju, moj lorde Revizore, a izvješća smo pripremili kako ste i zatražili.
Biste li me slijedili u našu prostoriju za sastanke?"
"Da, hvala vam, admirale."
Nakon nešto šuškanja i sagibanja glava kroz hodnike, društvance je stiglo do uobiča-
jene vojničke sobe za sastanke: u njoj je bio stol opremljen uglavljenim holovidom i
stolci pričvršćeni za pod, a antistatički tapison pod nogama odisao je lagano ustajalim
mirisom hermetički zatvorene i sumorne prostorije koja nikad nije uživala u sunčanoj
svjetlosti ili svježem zraku. Miles potisne poriv da duboko i nostalgično udahne, za
dobra stara vremena. Rukom je dao znak Roicu koji je mirno zauzeo stražarski položaj
odmah uz unutrašnju stranu vrata. Ostali su pričekali da Miles sjedne, pa se rasporedili
oko stola, Vorpatril njemu slijeva, a Deslaurier što je dalje mogao.
Pokazujući jasno razumijevanje pravila ponašanja u ovakvoj situaciji ili, barem dje-
lomičan smisao za samoodržanje, Vorpatril je počeo: "Dakle, moj lorde Revizore, kako
vam možemo biti na usluzi?"
Miles je sklopio ruke na stolu. "Ja sam Revizor, moja je prva zadaća ponovno gleda-
nje. Admirale Vorpatril, budite ljubazni i opišite mi tijek dogañaja s vaše točke glediš-
ta. Kako ste se našli u ovom bezizlaznom položaju?"
"S moje točke gledišta?" Vorpatril napravi grimasu. "Ispočetka se činilo da se ne radi
ni o čemu osim o jednoj prokletoj stvari za drugom. Trebali smo ovdje na Postaji Graf
biti vezani uz dok pet dana, kako bismo obavili ugovorene prijelaze putnika i robe.
Budući da u to vrijeme nismo imali razloga vjerovati da su kvadri neprijateljski raspo-
loženi, izdao sam najveći mogući broj dopuštenja za izlazak, stoje uobičajen postupak."
Miles je kimnuo. Razlozi zbog kojih su komarrski brodovi imali barravarsku vojnu
pratnju protezali su se od otvorenih, preko tajnih, do onih koji se nisu smjeli ni spome-
nuti. Neprikriveno, pratnja se slala kako bi od teretnih brodova odvratila otmičare i
omogućila vojnom dijelu flote manevarsko iskustvo koje je gotovo imalo vrijednost
vojnih vježbi. Nešto prikrivenije, takvi su pothvati predstavljali priliku za prikupljanje
raznovrsnih obavještajnih podataka — gospodarskih, političkih i društvenih, kao i
vojnih. Osim toga, kadrovima sastavljenima od mladih provincijskih Barravaraca,
budućih časnika i civilnih službenika, omogućavali su privikavanje na kontakt sa širom
galaktičkom kulturom. Na strani o kojoj se nikad nije govorilo nalazile su se dugotrajne
napetosti izmeñu Komar-rana i Barravaraca koje su bile naslijeñe — prema Mileso-vu
mišljenju, posve opravdanog — osvajanja koje su ovi drugi počinili nad onima prvima
prije jednog naraštaja. ^ Lareva je izričita politika bila da stanje okupacije zamije-
ni punim političkim i društvenim spajanjem dvaju planeta. Pokazivalo se da je taj
proces spor i klimav.

13
 Vorpatril je nastavio: "Brod Korporacije Toscane, Idris, privezao se uz dok zbog pri-
lagodbi skočnog pogona, a kad su rastavili stroj, pokazalo se da postoje neočekivane
komplikacije. Popravljeni dijelovi, nakon što su ponovno ugrañeni, nisu prošli kalibra-
cijske testove, pa su poslani u radionice na Postaji na doradu. Sve to prepucavanje s
jedne strane na drugu i od pet dana postalo je deset. A onda je nestao poručnik Solian."
"Jesam li dobro shvatio da je poručnik na Idrisu bio barrayarski sigurnosni časnik za
vezu?" pitao je Miles. Flotni policajac-pozornik, zadužen za održavanje mira i reda
meñu posadom i putnicima, koji je trebao paziti da ne bude nikakvih protuzakonitih ili
opasnih djelatnosti ili sumnjivih osoba — nije malo povijesnih otmica bilo izvedeno uz
pomoć iznutra — te biti prva protuobavještajna linija obrane. Nešto tiše, trebao je drža-
ti uši otvorenima kako bi osluhnuo moguće nezadovoljstvo meñu Carevim komarrskim
podanicima, a imao je i obvezu da pruži svu moguću pomoć brodu u slučaju fizičke
opasnosti, te da s vojnom pratnjom uskladi evakuaciju ili spašavanje. Biti časnik za
vezu značilo je imati posao koji je u tren oka mogao od smrtno dosadnog postati smr-
tonosno zahtjevan.
Kapetan Brun prvi je put progovorio: "Tako je, milorde."
Miles se okrenuo prema njemu. "Bio je jedan od vaših ljudi, zar ne? Kako biste opisa-
li poručnika Soliana?"
"Tek nam je bio dodijeljen", odgovorio je Brun, pa zastao, oklijevajući. "Osobno ga
nisam baš blisko poznavao, ali u svim je svojim prijašnjim radnim preporukama dobi-
vao visoke ocjene."
Miles dobaci pogled komercijalnom zapovjedniku flote. "Jeste li ga vi poznavali,
gospodine?"
"Sreli smo se nekoliko puta", reče Molino. "Ja sam uglavnom ostajao na palubi Rud-
re, ali moj dojam je bio da se radi o prijateljski raspoloženom i stručnom čovjeku. Čini-
lo se da se dobro slaže i s posadom i s putnicima. Pravi hodajući oglas za asimilaciju."
"Kako, molim?"
Vorpatril se nakašljao. "Solian je bio Komarranin, milorde."
"Ah." Argh. Ovu začkoljicu izvješća nisu spominjala. Komarrani su tek odnedavno
smjeli biti primljeni u bar-rayarsku Carsku službu; prvi naraštaj tih časnika bio je poje-
dinačno odabran i davao sve od sebe da dokaže svoju odanost i stručnost. Carevi kućni
ljubimci, čuo je Miles barem jednog od svojih barrayarskih časničkih sudrugova kako
ih opisuje s pritajenim nezadovoljstvom. Uspjeh te integracije bio je Gregorov osobni
prioritet. I admiral Vorpatril bio je toga zacijelo svjestan. Miles je tajanstvenu So-
lianovu sudbinu pomaknuo za nekoliko mjesta prema gore na mentalnom popisu svojih
najhitnijih prioriteta.
"Kakve su bile izvorne okolnosti njegova nestanka?"
Odgovorio je Brun: "Sve se dogodilo vrlo tiho, milorde. Po svršetku svoje smjene
zapisao se kao i obično i jednostavno se nije pojavio na svojoj sljedećoj straži. Kad je
napokon pregledana njegova kabina, činilo se da nedostaju neki osobni predmeti i kov-
čeg, iako je većina njegovih uniformi ostala na brodu. Nigdje nije bilo zabilježeno da je
definitivno napustio brod, ali opet... ako je netko znao kako izaći s broda neprimijećen,
onda je to bio on. To je ujedno i razlog zbog kojega ja smatram da je dezertirao. Poslije
toga, brod je bio temeljito pretražen. Ili je krivotvorio zapise sigurnosnih ureñaja, ili je
klisnuo meñu teretom, ili nešto treće."
"Jeste li imali ikakav osjećaj daje nezadovoljan svojim ^ poslom ili položajem?"
"Niš — ne, milorde. Ništa posebno." "A nešto manje posebno?"

14
 "Pa, bilo je uobičajenih kroničnih podbadanja zato što je bio Komarranin u ovoj" —
Brun je pokazao na sebe — "uniformi. Pretpostavljam da ih je, s obzirom na svoj polo-
žaj, trpio s obje strane."
U ovom trenutku svi mi nastojimo biti na istoj strani. Miles je zaključio kako sad nije
ni vrijeme ni mjesto za upuštanje u podsvjesne pretpostavke koje su se krile iza Bruno-
va izbora riječi. "Zapovjednice flote Molino — možete li nam vi ovo ikako pobliže
osvijetliti? Je li Solian trpio, ovaj, predbacivanja od svojih komarrskih sunarodnjaka?"
Molino je odmahnuo glavom. "Koliko ja znam, činilo se da se čovjek prilično sviña
posadi Idrisa. Držao se svog posla i nije upadao u svañe."
"No vaš je prvi... dojam svejedno bio daje dezertirao?"
"Činilo se mogućim", priznao je Brun. "Ne bih se želio razbacivati klevetama, ali
ipak je on bio Komarranin. Možda je došao do zaključka daje to posao teži nego stoje
mislio. Admiral Vorpatril nije se s tim složio", dodao je savjesno.
Kako bi zadržao razboritu ravnotežu, admiral je na ovo samo odmahnuo rukom. "To
je razlog više da se dezerterstvo isključi. Vrhovno zapovjedništvo bilo je vrlo pažljivo
pri izboru Komarrana koji su pristupili Službi. Ne žele nikakve javne neuspjehe."
"U svakom slučaju", reče Brun, "sve smo svoje sigurnosne snage uzbunili i poslali u
potragu za njim, a zatražili smo i pomoć od vlasti Postaje Graf. Pomoć, koju nam nisu
osobito revno pružili. Samo su neprekidno ponavljali da od njega nema ni traga ni
glasa, ni u težinskim ni u bes-.. težinskim odsjecima, te. da nigdje nije zabilježeno da je
netko tko odgovara njegovu opisu napustio postaju uz pomoć njihovih lokalnih teret-
njaka." "A što se potom dogodilo?"
Odgovorio je admiral Vorpatril. "Vrijeme se razvuklo. Popravci na Idrisu bili su
dovršeni i odjavljeni. Pritisak" — nemilosrdno je pogledao Molina — "da se napusti
Postaja Graf i krene planiranom rutom neprekidno je rastao. Ali ja — ako ikako mogu
— ne ostavljam svoje ljude."
Molino je, uglavnom kroz zube, rekao: "Nije se činilo ekonomski smislenim držati
ovdje cijelu flotu zbog jednog čovjeka. Mogli ste ostaviti jedan od manjih brodova ili
čak manju ekipu istražitelja da se time pozabave i krenu za nama kad dovrše istragu, a
ostalima dopustiti da nastave put."
"Imam trajnu zapovijed da ne dopustim razdvajanje flote", reče Vorpatril kojemu se
zgrčila čeljust.
"Ali mi u ovom sektoru već desetljećima nismo doživjeli pokušaj otmice", ustvrdio je
Molino. Miles je imao osjećaj da prisustvuje raspravi koja neprekidno traje već dan
duže od vječnosti.
"Niste, od trenutka kad vam je Barravar počeo osiguravati besplatnu vojnu pratnju",
reče Vorpatril glumljenom srdačnošću. "Čudnovata je to slučajnost." Glas mu je postao
odlučniji. "Ja ne ostavljam svoje ljude. Na to sam se zakleo poslije debakla na Escoba-
ru, u doba kad sam još bio neiskusni zastavnik." Dobacio je pogled Milesu. "A to je
slučajno bilo pod zapovjedništvom vašeg oca."
O-o. Ovo bi moglo predstavljati nevolju... Miles dopusti svojim obrvama da se znati-
željno uzdignu. "Kakvo je bilo vaše tamošnje iskustvo, gospodine?"
Vorpatril frkne, prisjećajući se. "Bio sam niži pilot na borbenom desantnom šatlu za
pomoć iz zraka. Ostali smo odsječeni kad su Escosi naš matični brod raznijeli u viso-
koj orbiti. Da smo se uspjeli vratiti tijekom povlačenja, pretpostavljam da bismo bili
razneseni zajedno s njim, ali svejedno. Nismo imali kamo pristati, ni kamo pobjeći, čak
ni nekoliko preživjelih brodova koji su imali otvoreni ukr-cajni trap nije stalo da bi nas

15
pokupilo, a bili smo puni, nekoliko stotina ljudi, uključujući i ranjenike — mogu vam
reći daje to bila prava noćna mora."
Milesu se učinilo da se admiral jedva suzdržao od toga da posljednju rečenicu ne
završi sa "sinko".
Oprezno je rekao: "Nisam siguran daje admiralu Vor-kosiganu bilo preostalo mnogo
izbora u trenutku kad je, poslije smrti princa Serga, naslijedio zapovjedni položaj na
čelu invazije."
"Oh, uopće nije imao izbora", složio se Vorpatril, ponovno mahnuvši rukom. "Ne
kažem ja da čovjek nije dao sve od sebe s onim što mu je bilo na raspolaganju. Ali nije
mogao učiniti baš sve, a ja sam bio meñu onima koji su bili žrtvovani. Proveo sam
gotovo godinu dana u escobarskom zarobljeničkom logoru prije nego što su me prego-
varači konačno uspjeli vratiti kući. A mogu vam reći da nam Es-cobaranci nisu baš
organizirali godišnji odmor."
Moglo je biti i gore. Mogli ste biti escobarska ratna zarobljenica u jednom od naših
logora. Miles odluči da sad nije trenutak da admiralu predloži vježbanje mašte. "U to
sam uvjeren."
"Sve što želim reći jest to da znam kako je to biti napušten i ne želim to učiniti jed-
nom od svojih ljudi, ne iz beznačajnih razloga." Stisnuo je kapke i dobacio komercijal-
nom zapovjedniku flote pogled koji je jasno govorio kako smanjenje komarrske dobiti
ne može biti okvalificirano kao dovoljno ozbiljan razlog da on zbog njega prekrši svoja
načela. "Dogañaji su dokazali—" Zastao je, pa se drugačije izrazio. "Neko sam vrijeme
mislio kako su dogañaji dokazali da sam bio u pravu."
"Neko vrijeme?" ponovi Miles. "Više niste?" "Sad... pa... ono što se sljedeće dogodilo
bilo je prilično... prilično uznemirujuće. Bilo je nekog neovlaštenog kretanja oko zrač-
ne komore teretnog skladišta Postaje Graf, u blizini mjesta na kojem je usidren Idris. Pa
ipak, nismo primijetili nikakav brod ni kontejner za osoblje — hermetička vrata cijevi
nisu bila aktivirana. Kad je zaštitar Postaje konačno stigao tamo, teretno je skladište
bilo prazno. Ali na podu je bila velika količina krvi, a i znakova da je nešto bilo po
podu povučeno prema komori. Ispitivanja su pokazala da je krv Solianova. Činilo se da
se pokušao vratiti na Idris, a onda ga je netko zaskočio."
"Netko tko nije ostavio otiske stopala", doda Brun mračno.
Na Milesov upitni pogled, Vorpatril pojasni: "U težinskim područjima u kojima
borave prizemaljci, kvadri zuje uokolo u malim osobnim lebdjelicama. Upravljaju
njima uz pomoć svojih donjih ruku, što im gornje ruke ostavlja slobodnima. Nikakvih
otisaka stopala. Zapravo, uopće nikakvih stopala."
"Ah, da. Razumijem", reče Miles. "Krv, ali ne i mrtvo tijelo —je li tijelo nañeno?"
"Još nije", reče Brun. "Jeste li ga tražili?"
"Itekako. U svim mogućim putanjama." "Pretpostavljam kako vam je palo na pamet
da je dezerter mogao pokušati lažirati svoje ubojstvo ili samoubojstvo, kako bi se rije-
šio potrage."
"Ja bih to možda i pomislio", reče Brun, "da nisam vidio pod u ukrcajnom trapu. Nit-
ko ne bi mogao izgubiti toliko krvi i preživjeti. Morale su biti barem tri ili četiri litre."
Miles slegne ramenima. "Prvi korak u hitnoj pripremi za krionizaciju jest to da se
pacijentu izvuče sva krv i zamijeni kriotekućinom. Taj postupak lako može ostaviti
nekoliko litara krvi na tlu, a žrtvu — pa, barem potencijalno, živom." S tim je postup-
kom imao blisko osobno iskustvo, barem su mu tako poslije rekli Elli Quinn i Bel
Thorne, tijekom jedne misije Slobodnih Dendariijskih Plaćenika koja je katastrofalno

16
pošla po zlu. Istini za volju, tog se dijela uopće nije sjećao, znao je za njega samo po
iznimno živopisnom Belovu opisu.
Brunove su se obrve naglo podigle. "Toga se nisam sjetio."
"Meni je nekako palo na pamet", reče Miles kao da se ispričava. Mogao bih vam
pokazati ožiljke.
Brun se namrštio, pa odmahnuo glavom. "Ne bih rekao da je za to bilo vremena prije
nego što su zaštitari Postaje stigli na prizorište."
"Čak ni ako je prijenosna kriokomora stajala u pripremi?"
Brun otvori usta, pa ih odmah zatvori. Naposljetku je rekao: "Složen je to scenarij,
milorde."
"Ja ne inzistiram na njemu", reče Miles opušteno. Razmotrio je drugi kraj postupka
krioničkog oživljavanja. "Osim što bih takoñer želio ukazati na to da postoje i drugi
izvori iz kojih se može dobiti nekoliko litara lijepe, svježe, vlastite krvi, a oni nisu
nužno žrtvino tijelo. Tu su, na primjer, sintetizatori laboratorija za oživljavanje ili bol-
nice. Njihov proizvod svakako bi prošao površno ispitivanje DNA. Rezultat čak ne
biste zapravo mogli nazvati ni lažno pozitivnim. Doduše, bio-forenzični laboratorij
uočio bi razliku. Bili bi vidljivi i ostaci kriotekućine, samo da se netko sjetio potražiti
ih." Zamišljeno je dodao: "Mrzim dokaze na osnovi indicija. Tko je obavio identifika-
cijsku provjeru krvi?"
Brun se s nelagodom promeškoljio. "Kvadri. Čim je Solian nestao, poslali smo im
njegovu skeniranu DNA. Ali sigurnosni časnik za vezu s Rudre poslije se iskrcao —
stajao je u njihovu laboratoriju i promatrao tehničara kako radi. Prijavio mi je da se
rezultati poklapaju čim je analizator zapištao. Nakon toga sam i sam u kontejneru odle-
tio kako bih to osobno provjerio."
"Je li uzeo i drugi uzorak krvi radi dvostruke provjere?"
"Ja... vjerujem da jest. Mogu pitati flotnog liječnika je li primio uzorak prije nego što
su nas, ovaj, svladali novi dogañaji."
Admiral Vorpatril sjedio je i doimao se neugodno zaprepaštenim. "Ja sam bio posve
uvjeren da su jadnog Soliana ubili. I to neki—" Utihnuo je.
"Čini se da ni tu pretpostavku još ne možemo do kraja isključiti", utješio ga je Miles.
"U svakom slučaju, u to ste vrijeme iskreno u nju vjerovali. Molim vas, neka flotni
liječnik podrobnije pregleda uzorke njegove krvi i neka mi preda izvješće."
"A treba li ga predati i Postaji Graf?" "Ah... možda njima još ne treba." Čak i ako se
pokaže da su rezultati negativni, dvojba bi poslužila samo tome da iznova uskomeša
sumnjičavost kvadra prema Barravarcima. A ako budu negativni... Miles je o tome
želio najprije porazmisliti. "Ali bez obzira na to... što se poslije dogodilo?"
"Činjenica da je Solian pripadao Flotnom osiguranju učinila je njegovo ubojstvo —
odnosno, prividno ubojstvo posebno zlokobnim", priznao je Vorpatril. "Je li se pokuša-
vao vratiti na brod s nekim upozorenjem? Nismo mogli znati. I tako sam otkazao sva
dopuštenja za izlazak i naredio da se brodovi odvoje od dokova."
"Bez objašnjenja zašto", ubacio se Molino.
Vorpatril se nabusito upiljio u njega. "Tijekom uzbune, zapovjednik ne zastaje kako
bi objasnio svoje zapovijedi. Očekuje da one budu bez odlaganja izvršene. Osim toga, s
obzirom na to kako ste svi vi nestrpljivo cupkali i žalili se zbog kašnjenja, nije mi palo
na pamet da bih se morao ponavljati." Mišić se trznuo u njegovoj čeljusti; udahnuo je i
vratio se svojem izlaganju. "U tom smo trenutku pretrpjeli svojevrstan komunikacijski
prekid."

17
 I tu se, konačno, pojavljuje umjetna magla.
"Mi smo razumjeli da je dvočlana ophodnja poslana da izvuče časnika koji je kasnio s
prijavkom na—"
"A to bi bio zastavnik Corbeau?"
"Da, Corbeau. Prema spoznajama koje smo u to vrijeme imali, ophodnja i zastavnik
bili su napadnuti, razoružani i zadržani od strane kvadra. Prava priča, koja je poslije
izašla na vidjelo, bila je mnogo složenija, ali to su podaci koje sam imao na raspolaga-
nju kad sam pokušavao s Postaje Graf ukloniti sve naše osoblje i bio pripravan na sva-
ku mogućnost, uključujući i trenutačnu evakuaciju iz lokalnog svemira."
Miles se nagnuo naprijed. "Jeste li vjerovali kako su vaše ljude zarobili nepoznati
kvadri, ili se, prema vašem shvaćanju, radilo o Službi redarstva Postaje Graf?"
Vorpatril nije baš zaškrgutao zubima, ali nije bio ni daleko od toga. Ipak je odgovori-
o. "Da, znali smo da se radilo o njihovoj Službi redarstva."
"Jeste li zatražili savjet pravnog časnika?"
"Ne."
"Je li zastavnik Deslaurier dragovoljno ponudio savjet?"
"Nisam, milorde", uspio je prošaptati Deslaurier. "Razumijem. Nastavite."
"Zapovjedio sam kapetanu Brunu da pošalje udarnu ophodnju kako bi izvukla, sad
već trojicu ljudi, iz situacije za koju sam vjerovao da se upravo pokazala kao smrtonos-
no opasna za barravarsko osoblje."
"Ako sam dobro razumio, ophodnja nije bila naoružana samo ošamutima?"
"Nisam mogao zatražiti od svojih ljudi da se sukobe s brojčano nadmoćnim protivni-
kom naoružani samo ošamutima, milorde", reče Brun. "Pa tamo vani su milijuni muta-
nata!"
Miles dopusti obrvama uspinjanje. "Na Postaji Graf? Mislio sam da stalnih stanovni-
ka ima oko pedeset tisuća. I da su civili."
Brun načini nestrpljiv pokret. "Dvanaestorica protiv milijuna ili dvanaestorica protiv
pedeset tisuća, kakva je razlika? — svejedno im je bilo potrebno uvjerljivo naoružanje.
Moja grupa za spašavanje morala je ući i izaći što je brže moguće i i susresti se sa što je
manje moguće rasprava i otpora. Ošamuti su beskorisni kao oružje za zastrašivanje."
"Upoznat sam s tim argumentom." Miles se naslonio i protrljao usne. "Nastavite."
"Moja je ophodnja došla do mjesta na kojem su zadržani naši ljudi—"
"Stožer Službe redarstva broj tri, zar ne?" ubacio se Miles.
"Da."
"Recite mi — kroz sve vrijeme koje je flota provela usidrena ovdje, zar se ni jedan od
vaših ljudi tijekom izlazaka nije pobliže susreo sa Službom redarstva Postaje? Nije bilo
pijanaca koji su pravili nered, nije bilo kršenja sipravila,, ničega?"
Brun, koji je izgledao kao da mu netko riječi izvlači iz usta zubarskim kliještima,
reče: "Trojica ljudi prošli su tjedan bili uhićeni od strane Službe redarstva zato što su se
u pijanom stanju na opasan način utrkivali lebdjelicama."
"A što se dogodilo s njima? Kako je to riješio vaš pravni savjetnik?"
Zastavnik Deslaurier promrmlja: "Proveli su nekoliko sati u pritvoru, a onda sam se
ja spustio, pobrinuo za plaćanje njihovih globa i obećao postajnom sudcu za prekršaje
da će im tijekom našeg boravka ovdje kretanje biti ograničeno na njihove kabine."
"Znači, dotad ste već bili upoznati s uobičajenim postupkom za izvlačenje ljudstva iz
čarki s vlastima na Postaji?"

18
 "Ovaj se put nije radilo o pijanim izgrednicima. Ovaj se put radilo o našim vlastitim
sigurnosnim snagama koje su izvršavale svoju dužnost", reče Vorpatril.
"Nastavite", uzdahne Miles. "Što se dogodilo s vašom ophodnjom?"
"Milorde, još uvijek nemam njihova izvješća iz prve ruke", reče Brun ukočeno.
"Kvadri su dopustili da ih na mjestu gdje ih trenutačno drže posjeti samo jedan nenao-
ružani vojni liječnik. Došlo je do razmjene paljbe, i iz ošamuta i iz plazmičkih lukova,
unutar Stožera Službe redarstva broj tri. Kvadri su preplavili mjesto, pa su naši ljudi
svladani i zarobljeni."
"Preplavljujuća" količina kvadra sastojala se — prema Milesovu mišljenju, nimalo
neprirodno — od većeg dijela profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih brigada Posta-
je Graf. Plazmička vatra. U civilnoj svemirskoj postaji. O, glavo moja bolna.
"I tako", reče Miles nježno, "nakon što smo zapucali na policijsku postaju i zapalili
požar u stambenoj svemirskoj stanici, što smo izveli za bis?"
Admiral Vorpatril nakratko je stisnuo zube. "Bojim se da sam — nakon što su prive-
zani komarrski brodovi propustili poslušati moju hitnu zapovijed da polete i umjesto
toga dopustili da budu zaključani uz dokove — izgubio inicijativu. Dotad je već i pre-
više talaca bilo u rukama kvadra, komarrski nezavisni kapetani-vlasnici neoprostivo su
oklijevali pri izvršenju mojih zapovijedi o novom položaju, a dragovoljačkim je jedini-
cama kvadra bilo dopušteno da zauzmu položaje i opkole nas. Gotovo smo dva puna
dana bili u toj pat-poziciji. Potom smo dobili zapovijed da odstupimo i pričekamo vaš
dolazak."
Hvala svim bogovima na tome. Vojnička inteligencija je nula prema vojničkoj glupo-
sti. No rijetko se dogañalo da se nañe na pola puta do totalne gluposti i onda stane.
Vorpatrilu treba priznati barem tu zaslugu.
Brun se sumorno ubacio: "U tom trenutku više ionako nismo imali mnogo izbora.
Nismo im baš mogli zaprijetiti da ćemo dići postaju u zrak, ne kad su uz nju bili prive-
zani naši vlastiti brodovi."
"Postaju nikako ne biste mogli dići u zrak", blago mu ukaže Miles. "To bi bilo maso-
vno ubojstvo. Da ne spominjemo protuzakonitu zapovijed. Car Gregor bi vas dao strije-
ljati."
Brun se trznuo i utihnuo.
Vorpatril stisne usta. "Car, ili vi?"
"Gregor i ja bacali bismo novčić tko bi prvi potpisao presudu."
Uslijedila je kratka tišina.
"Na svu sreću", nastavio je Miles, "čini se da su se glave na obje strane ohladile. I na
tome sam vam, admirale Vorpatril, zahvalan. Mogu dodati i to da je sudbina vaših
pojedinačnih karijera stvar vas i vašeg Operativnog zapovjedništva. " Osim ako zbog
vas ne zakasnim na roñenje svoje prve djece, u kojem vam je slučaju bolje da počnete
tražiti duboku, vrlo duboku rupu. "Moj je posao da pregovorima izvučem što više car-
skih podanika iz ruku kvadra i to po najnižoj cijeni koju uspijem postići. Ako budem
imao iznimnu sreću, kad završim s tim naše će trgovačke flote možda jednog dana opet
moći ovdje pristajati. Tu mi, na nesreću, niste podijelili osobito dobre karte. Svejedno,
vidjet ću što mogu učiniti. Želim da mi se na pregled dostave neobrañeni primjerci svih
transkripata koji se tiču ovih posljednjih dogañaja, molim vas."
"Da, milorde", zagunñao je Vorpatril. "Ali", i tu je njegov glas postao gotovo bolan,
"to mi još uvijek ne objašnjava što se dogodilo s poručnikom Solianom!"

19
 "Pobrinut ću se da i tom pitanju posvetim svoju najrevniju pozornost, admirale."
Miles ga pogleda ravno u oči. "To vam obećavam."
Vorpatril je kratko kimnuo.
"Ali, lorde Revizore Vorkosigan!" užurbano se ubacio zapovjednik flote Molino.
"Vlasti Postaje Graf pokušavaju globiti naše komarrske brodove zbog štete koju su
počinile barravarske trupe. Mora im biti jasno stavljeno do znanja da je vojska u ovoj...
zločinačkoj akciji djelovala na svoju ruku."
Miles je dugo oklijevao. "Kakva je sreća za vas, zapovjednice flote," konačno je
rekao, "to što bi u slučaju stvarnog napada postupili isto." Kucnuo je po stolu i podigao
se na noge.

20
 TREĆE POGLAVLJE

Miles se podigao na prste kako bi virnuo kroz mali okrugli prozor pokraj ulaza u Kes-
trelovo potpalublje za posadu, dok je brod manevrirao prema vezu koji mu je bio dodi-
jeljen. Postaja Graf bila je golema nakupina svega i svačega, a vidljivi grañevinski kaos
nije bio iznenañujući za instalaciju koja je ušla u treće stoljeće svog širenja. Zakopan
negdje u jezgri rastuće bodljikave strukture, nalazio se mali asteroid pun metalnih ruda,
bio je izdubljen poput saća što zbog životnog prostora što zbog sirovina upotrebljenih
za gradnju ove najstarije od mnogobrojnih naseobi kvarta. Negdje u njenim najdubljim
područjima, tvrdili su videovodiči, još se uvijek mogao vidjeti rastavljen i presložen
skočni brod u kojem je prva grupa nepokolebljivih kvadarskih pionira prešla svoje
povijesno putovanje do ovog utočišta.
Miles je koraknuo natrag i domahnuo Ekaterini da priñe prozorčiću i pogleda. On je
razmišljao o političkoj astro-grafiji Kvadrosvemira, odnosno, kako ga se službeno
nazivalo, Zajednice Slobodnih Staništa. S ove su početne točke grupe kvadra kretale u
svemir i gradile kolonije-kćeri u oba smjera duž nutarnjeg od dva prstena asteroida koji
su sustav učinili tako privlačnim njihovim precima. Nekoliko naraštaja poslije, brojča-
no snažniji za milijun pripadnika, kvadri nisu bili ni u kakvoj opasnosti da će ostati bez
životnog prostora, energije ili materijala. Broj stanovnika mogao je rasti onoliko brzo
koliko bi brzo oni odlučili graditi.
Samo je šačica njihovih mnogobrojnih razbacanih staništa održavala prostore opskrb-
ljene umjetnom silom teže za ljude s nogama, bilo goste, bilo stalne stanovnike, a još ih
je manje poslovalo sa strancima. Meñu onima koji su prihvatili galaktičare i njihovu
trgovinu bila je i Postaja Graf, kao i orbitalne kupole nazvane Metropolitan, Utočište,
Minchenko i Postaja Zajednice. Ova posljednja bila je i sjedište vlasti kvadra, onakve
kakva je već bila: inačica demokracije s nezavisnim predstavnicima koja se, kako je
Milesu rečeno, zasnivala na radnoj grupi kao svojoj osnovnoj jedinici. Iz sveg se srca
nadao da neće završiti pregovarajući s odborom.
Ekaterina se osvrnula i, s uzbuñenim smiješkom, pozvala Roica da i on pogleda. Pog-
nuo je glavu i gotovo pritisnuo nos na prozorčić, zureći s otvorenom znatiželjom. Ovo
je bilo Ekaterinino prvo putovanje izvan Carstva, a Roicu prvi put da je uopće nogom
odstupio s Barravara. Miles je zastao i zahvalio vlastitoj navici da bude blago paranoi-
čan pa se potrudio da ih oboje, prije nego što ih je odvukao s planeta, pošalje na kratki i
intenzivni tečaj svemirskih i bestežinskih pravila i sigurnosnih postupaka. Iskoristio je
svoj čin i veze kako bi dobio pristup poligonima vojne akademije, a i to je bilo moguće
samo u slobodnom tjednu izmeñu dva semestra i sredio im je skraćenu verziju dužeg
tečaja koji su Roicovi stariji kolege oružnici rutinski prošli prilikom svoje obuke za
Carsku službu.
Ekaterina je bila iznimno zaprepaštena kad ju je Miles pozvao — nagovorio — no,
dobro, smuljao — da se pridruži tjelohranitelju u orbitalnoj školi: isprva je bila zbunje-
na, iscrpljena i nakon dijela obuke na rubu pobune, no na kraju je bila ponosna i ushi-
ćena. Putnički brodovi koji bi se našli u nevolji s tlakom zraka služili su se uobičaje-
nom metodom ukrcavanja putnika koji su platili karte u jednostavne mjehure nazvane
tjelesnim čahurama, kako bi u njima pasivno čekali spašavanje. I Miles se jednom ili
dvaput našao u tjelesnoj čahuri. Zakleo se kako se nijedan njegov čovjek, a posebno
njegova žena, nikad neće naći tako bespomoćni u hitnom slučaju izazvanom višom
21
silom. Cijela njegova pratnja putovala je u vlastitim, po mjeri krojenim priručnim odi-
jelima za brzo navlačenje. Nažalost, Miles je svoj stari, prilagoñeni bojni oklop ostavio
u spremištu...
Roic se odignuo od prozorčića, doimajući se posebno stoički dok su mu se slabašne
bore zabrinutosti pojavile meñu obrvama.
Miles zapita: "Jesu li svi uzeli tablete protiv mučnine?"
Roic je revno kimnuo.
Ekaterina reče: "A jesi li ti popio svoju?"
"Oh, jesam." Pogledom je kliznuo niz svoju običnu sivu civilnu tuniku i hlače.
"Nekad sam na vagusnom živcu imao zgodan mali bio-čip koji mi je pomagao da u
bestežinskom stanju ne povratim ručak, ali i on je, s ostatkom moje utrobe, bio razne-
sen u onom nesretnom susretu s igličnom granatom. Jednog od ovih dana morao bih ga
dati ponovno ugraditi..." Miles je koraknuo naprijed i još jednom pogledao van. Postaja
se tako približila da je sad zaklanjala većinu pogleda. "Onda, Roic. Da su se neki kvad-
ri u posjetu Hassadaru ponašali tako nepodnošljivo da su time osvojili posjet zatvoru
Gradske straže, te daje poslije toga hrpa kvadra upala unutra i pokušala ih izvući uz
pomoć vojnog oružja, pa zapucala po zgradi, zapalila je i opržila neke od tvojih drugo-
va, kakvi bi u tom trenutku bili tvoji osjećaji prema kvadrima?"
"Ovaj... ne baš prijateljski, milorde." Roic zastane. "Zapravo, bio bih prilično bije-
san."
"Tako sam i mislio." Miles uzdahne. "Ah. Eto nas."
Zveket i udarci odjeknuše kad se Kestrel oprezno smirio, a hvataljke za sidrenje napi-
pale svoj put do čvrstog stiska. Pregibna je cijev zapištala dok ju je manevarski pilot
Kestrela koji je sjedio za iskrcajnim komandama navodio da potraži hermeticki otvor, a
onda se, uz znatan zveket, smjestila na njega. "Čvrsto smo vezani, gospodine", prijavio
je manevarski pilot.
"U redu, vojsko, spremni smo za paradu", promrmlja Miles i mahne Roicu da krene
naprijed.
Tjelohranitelj je kimnuo i kliznuo kroz iskrcajnu komoru. Trenutak poslije, zazvao je:
"Sve je spremno, milorde."
Sve je, ako već ne dobro, barem bilo u redu. Miles ga je slijedio kroz pregibnu cijev,
a Ekaterina je bila odmah iza njega. Dok je lebdio naprijed, kradomice se osvrnuo. Bila
je elegantna i prekrasna u crvenoj tunici i crnim tajicama, kose spletene u složenu ple-
tenicu oko glave. Bestežinsko je stanje dojmljivo utjecalo na dobro razvijenu žensku
anatomiju, no zaključio je kako je bolje da joj na to ne svrati pozornost. Potez otvaranja
— dogovaranje ovog prvog sastanka u bestežinskom odsjeku Postaje Graf — očito je
bio proračunat da izbaci posjetitelje iz ravnoteže i naglasi čiji je ovo zapravo prostor.
Da su željeli biti pristojni, kvadri su ih mogli primiti u jednom od težinskih odsjeka.
Zračna se komora na strani postaje otvorila u prostrani cilindrični meñuprostor čija je
radijalna simetrija s lakoćom poništavala koncept razlike izmeñu "gore" i "dolje". Roic
je lebdio držeći se jednom rukom za rukohvat, a drugu pažljivo držeći dalje od futrole u
kojoj se nalazio njegov ošamut. Miles iskrivi vrat kako bi uspio odjednom pogledati
skupinu od pet ili šest kvadra, muškaraca i žena, u poluoklopima uobičajenim za poli-
cijske snage, koji su lebdjeli meñuprostorom, pokrivajući sve vatrene linije. Cijevi
oružja bile su isukane, ali im je ono bilo prebačeno preko ramena, a službeno je držanje
maskiralo prijetnju. Donje ruke, deblje i mišićavije od gornjih, rasle su im iz kukova.
Sve su im četiri ruke bile zaštićene protuplazmičkim navlakama. Miles si nije mogao

22
pomoći — palo mu je na pamet kako su ovo ljudi koji istodobno mogu pucati i puniti
oružje. Zanimljivo je bilo i to daje dvoje od njih nosilo znakovlje Službe osiguranja
Postaje Graf, a ostali su imali odore i značke dragovoljačkih postrojbi Zajednice.
Dojmljivo aranžiran izlog, ali ovo nisu bili ljudi kojima se on trebao pozabaviti.
Pogled mu je prešao na tri kvadra i prizemaljca s nogama koji su čekali točno na supro-
tnoj strani palube. Lagano zaprepaštenje koje se pojavilo dok su upijali njegovu neuo-
bičajenu pojavu brzo je nestalo s tri od četiri lica.
Viši časnik Službe osiguranja Postaje Graf bio je lako prepoznatljiv po uniformi, oru-
žju i nabusitom pogledu. Još je jedan sredovječni kvadro bio odjeven u neku vrstu
uniforme Postaje, metalnoplavu i konzervativnog kroja koji je trebao umiriti javnost.
Sjedokosa kvadra bila je pomnije odjevena u haljetak boje trule višnje s prorezima na
gornjim rukavima kroz koje je provirivala svilenkasta srebrna tkanina, dok su donji
rukavi bili uski. Nogati pri-zemaljac takoñer je bio odjeven u metalnoplavu uniformu,
ali je imao hlače i čizme s ljepljivim potplatom. Kratka i prosijeda kosa poletjela je oko
glave koja se okrenula prema Milesu. Miles se zagrcnuo, nastojeći da od iznenañenja
glasno ne opsuje.
Moj bože. To je Bel Thorne. Kog vraga negdašnji plaćenik hermafrodit radi ovdje?
Čim se pojavilo, pitanje je odgovorilo samo na sebe. Tako. Sad znam tko je naš Car-
Sigov promatrač na Postaji Graf. Što je smjesta podiglo vjerodostojnost njegovih izvje-
štaja na znatno višu razinu... ili nije? Milesov se smiješak zaledio, prikrivajući —
barem se nadao — njegovu nenadanu mentalnu uznemirenost.
Sjedokosa je žena govorila vrlo ledenim glasom — neki automatski dio Milesova
mozga označio ju je ne samo kao najstariju, već i kao onu s najvišim činom meñu pri-
sutnima. "Dobar vam dan, lorde Revizore Vorkosigan. Dobro došli u Zajednicu Slobo-
dnih Staništa."
Miles joj je, jednom rukom još uvijek uvodeći u prostor Ekaterinu koja je žmirkala,
uspio uzvratiti pristojnim kimanjem. Prepustio je Ekaterini da se usidri uz drugi ruko-
hvat na izlazu iz komore, pa se uspio podići u zrak i, izbjegavši neželjeni okret, stati
desno u odnosu prema višoj kvadri. "Hvala vam", neutralno je uzvratio. Bel, kog vra-
ga...? Prokletstvo, daj mi nekakav znak. Hermafrodit je njegov kratki pogled razroga-
čenih očiju uzvratio hladno i nezainteresirano, pa — kao slučajno — podigao ruku
kako bi se počešao po nosu, možda pokušavajući reći Strpi se malo...
"Ja sam Viša pečatnica Greenlaw", nastavljala je kvadra, "i moja me vlada poslala da
se sastanem s vama i arbitriram u sukobu izmeñu vas i vaših žrtava na Postaji Graf.
Ovo je Zapovjednik posade Venn, iz Službe redarstva Postaje Graf, Voña Watts, koji je
nadglednik Službe za odnose s prizemaljcima, a ovo je Pomoćni lučki kapetan, Bel
Thorne. "Drago mije, gospoño, gospodo, štovani herme", Milesova je usta pokretao
automatski pilot. Bio je isuviše potresen time što je ugledao Bela da bi se, barem zasad,
uvrijedio na riječi vaše žrtve. "Dopustite mi da vam predstavim svoju suprugu, lady
Ekaterinu Vorkosigan, i svog osobnog pomoćnika, oružnika Roica."
Svi su se kvadri s neodobravanjem namrštili prema Roicu. Ali sad je došao red da se
Belove oči razrogače i s iznenadnom pozornošću upilje u Ekaterinu. Posve osobni
aspekt svega ovoga projurio je Milesovim mozgom u trenutku kad je shvatio da će se
uskoro, najvjerojatnije, naći u nelagodnom položaju da svoju mladu suprugu predstavi
svojoj staroj simpatiji. Doduše, često izražavana Belova zatreskanost u njega nije zap-
ravo nikad bila konzumirana, zbog čega je, gledajući unatrag, katkad i žalio...

23
 "Lučki kapetane Thorne, ovaj..." Miles je imao osjećaj kako, na više od jednog nači-
na, čezne za čvrstim tlom pod nogama. Glas mu je postao vedro upitan: "Jesmo li se mi
već sreli?"
"Ne vjerujem da smo se sreli, lorde Revizore Vorkosigan, ne", uzvrati Bel. Miles se
nadao da je samo njegovo uho registriralo lagani naglasak na njegovu barravarskom
imenu i tituli, izgovorenima poznatim, razvučenim altom.
"Ah." Miles je oklijevao. Baci mamac, repliku, bilo što... "Znate, moja je majka
Betanka."
"Kakva slučajnost", reče Bel ravnodušno. "I moja takoñer."
Bel, prokletstvo! "Nekoliko sam puta imao ugodnu prigodu posjetiti Koloniju Beta."
"A ja samo jednom u nekoliko desetljeća." Slabašan odsjaj Belova upadljivo groznog
smisla za humor ugasio se u smeñim očima i herm pristane na mali ustupak: "Zanimale
bi me novosti o staroj pješčari."
"Bit će mi zadovoljstvo porazgovarati o tome s vama", odgovorio je Miles u nadi da
ovaj razgovor zvuči diplomatski, a ne zagonetno. Brzo, brže, prokletstvo, što brže. Bel
mu uzvrati srdačnim kimanjem koje je označavalo slaganje.
Sjedokosa je kvadra gornjom desnom rukom pokazala prema kraju meñuprostora.
"Ako biste bili tako dobri da nas slijedite u sobu za sastanke, lorde i lady Vorkosigan,
oružniče Roic."
"Svakako, Pečatnice Greenlaw." Miles joj udijeli poslije vas, gospoño polunaklon u
zraku, a onda se odmota kako bi se nogom uspio odgurnuti od zida i krenuti za njom.
Ekaterina i Roic su ga slijedili. Ekaterina je stigla do hermetičkih vrata i zakočila pred
njima razmjerno ljupko, ali Roic je sletio neravno i uz čujan udarac. Prejako se odgur-
nuo, ali Miles nije imao vremena da se zaustavi i pouči ga finesama. Uskoro će to i sam
shvatiti, ili će slomiti ruku. Sljedeći niz hodnika sadržavao je dovoljan broj rukohvata.
Prizemaljci su držali korak s kvadrima koji su bili ispred i iza njih; na Milesovo potajno
zadovoljstvo, nitko od stražara nije morao zastati kako bi pokupio nekoga od Barrava-
raca tko je bespomoćno ostao plutati u prostoru ili se počeo nekontrolirano vrtjeti.
Konačno su došli u komoru koja je u zidu imala prozor kroz koji se vidjela panorama
jednog krila postaje i duboki, zvijezdama posuti svemir iza nje. Bilo koji prizemaljac
koji bi patio od tračka agorafobije ili svemirske paranoje bez sumnje bi se više volio
zalijepiti uza zid na suprotnoj strani. Miles je oprezno dolebdio do prozirne pregrade,
zaustavio se uz pomoć dva pažljivo pružena prsta, pa pregledao svemirski krajolik;
usne su mu se i protiv volje uzvile: "Ovo je vrlo lijepo", iskreno je rekao.
Osvrnuo se uokolo. Roic je pronašao zidni rukohvat pokraj vrata i s nelagodom ga
dijelio s donjom rukom stražara kvadra koji je nabusito piljio u njega dok su obojica
premještala prste kako se ne bi dodirnuli. Veći se dio počasne straže smjestio u pokraj-
njem hodniku i samo su dvojica, jedan s Postaje i jedan iz Zajednice, sad ostali u blizi-
ni, iako na oprezu. Na bočnim su se zidovima komore nalazile ukrasne biljke koje su
rasle iz osvijetljenih spiralnih cijevi koje su držale njihovo korijenje u hidroponskoj
maglici. Ekaterina se zaustavila uz jednu od njih i pažljivo pregledavala višebojne
listove. Uspjela je odvratiti svoju pozornost od biljke i njezin je kratki osmijeh izblije-
dio dok je promatrala Milesa i njihove domaćine kvadre u potrazi za bilo kakvom naz-
nakom. Oko joj se znatiželjno zaustavilo na Belu koji je jednako tako proučavao Mile-
sa. Izraz na hermafroditovu licu — pa, većina bi ga vjerojatno procijenila nezainteresi-
ranim. Ali Miles je bio uvjeren da se radi o dubokoj ironiji.

24
 Kvadri su se polukružno razmjestili oko središnje vidploče, a Bel se zadržao u blizini
svog druga po metalnoplavoj uniformi, Voñe Wattsa. Na vrhu savijenih stupova različi-
tih visina nalazila se ona vrsta kontrolnih ploča kom-veza kakve su obično bile smješ-
tene na stolcima komunikacijskih jedinica, zbog čega su stupovi pomalo nalikovali na
cvijeće na štapkama. Miles je odabrao stup na kojem je bio leñima okrenut otvorenom
svemiru. Ekaterina je dolebdjela i zauzela mjesto malo iza njega. Poprimila je svoje
krajnje suzdržano i tiho držanje, za koje je Miles već naučio kako ne znači da je nesret-
na; moglo bi jednostavno značiti da tako brzo prerañuje podatke da je zaboravila izgle-
dati živahno. Na sreću, kao iz slonovače isklesan izraz lica takoñer je ostavljao dojam
vrlo plemićkog držanja.
Par mladih kvadra čiju je odjeću sastavljenu od zelenih potkošulja i kratkih hlačica
Milesovo oko protumačilo kao poslužiteljsku, svima su ponudili kruškolike tikvice s
pićem; Miles je odabrao nešto označeno kao čaj, Ekaterina je uzela voćni sok, a Roic je
— dobacivši pogled svom kvadarskom parnjaku kome piće nije bilo ni ponuñeno —
odbio. Kvadro bi mogao držati i rukohvat i tikvicu, a još uvijek imati dvije slobodne
ruke za izvlačenje oružja i ciljanje. To se činilo tako nepoštenim.
"Viša pečatnice Greenlaw", počeo je Miles. "Moje ste vjerodajnice zacijelo već pri-
mili." Kimnula je, a njezina kratka i lijepa kosa pri tom je pokretu zalepršala poput
aureole. On je nastavio: "Na nesreću, nisam u potpunosti upoznat s kulturnim kontek-
stom i značenjem vaše titule. U čije ime govorite, i predstavljaju li vaše riječi za te
ljude časnu obvezu? Time zapravo pitam predstavljate li vi Postaju Graf, kao jedinicu
Zajednice Slobodnih Staništa, ili širu zajednicu? "kliko odobrava vaše preporuke ili
potvrñuje dogovore koje sklapate?" I koliko im je vremena obično potrebno za to?
Oklijevala je, a on se pitao proučava li ona njega jednako intenzivno kao i on nju.
Kvadri su imali životni vijek duži i od Betanaca koji su u prosjeku doživljavali sto
dvadeset standardnih godina, a moglo se očekivati da prožive i do stoljeće i pol; koliko
je stara bila ova žena?
"Ja sam Pečatnica Zajedničkog odjela za odnose s prizemaljcima; vjerujem kako bi
neke prizemaljske kulture moj položaj označile kao položaj opunomoćenog veleposla-
nika Ministarstva vanjskih poslova, odnosno onog tijela koje već vodi njihova velepos-
lanstva. Na službi sam u odjelu već četrdeset godina, a bila sam niži i viši savjetnik
Zajednice u oba naša granična sustava."
Najbliži susjedi Kvadrosvemira bili su udaljeni samo nekoliko skokova na vrlo pro-
metnim rutama; priopćavala mu je kako je boravila na planetima. A usput mi je rekla i
kako se ovim poslom počela baviti prije nego što sam se ja rodio. To je zvučalo obeća-
vajuće, samo ako se ne pokaže da je jedna od onih koji smatraju da vidjeti jedan planet
znači vidjeti sve njih. Miles je kimnuo.
"Moje preporuke i dogovore koje sklopim pregledat će moja radna skupina na Postaji
Zajednice — a to je Izvršni odbor Zajednice Slobodnih Staništa."
Dakle, ipak je postojao odbor, ali na svu sreću, nije bio ovdje nazočan. Miles ju je
označio kao položajem otprilike jednaku višem barravarskom ministru u Vijeću minis-
tara, što je bio položaj gotovo jednake težine kao i onaj Carskog revizora. Doduše,
kvadri u svojoj strukturi vlasti nisu imali ništa nalik na barravarskog grofa, iako se
činilo da im nije ništa lošije zato što im je to uskraćeno — Miles uspije potisnuti ironi-
čan frktaj. Jednu stubu od samoga vrha,, Pečatmca Greeniaw morala je zadovoljiti ili
uvjeriti čitav niz drugih ljudi. Dopustio je sebi prvu slabašnu nadu da će ovo biti razm-
jerno fleksibilni pregovori.

25
 Obrve su joj se skupile. "Vas nazivaju Carskim Glasom. Vjeruju li Barravarci zaista
da iz vaših usta preko svih svjetlosnih godina izlazi Carev glas?"
Miles požali što nije u položaju da se uvali u naslon; umjesto toga, malčice je izrav-
nao leña. "Ime je pravnička izmišljotina, a ne praznovjerje, ako ste to pitali. Zapravo,
Carev Glas nadimak je mog posla. Moja je prava titula Carski revizor — podsjetnik na
to kako je moja prva zadaća da sve iznova pogledam. Odgovaram samo osobno Caru
Gregoru i kada govorim, govorim samo u njegovo ime." Ovo se činilo kao dobro mjes-
to da izostavi takve komplikacije kao što je mogući opoziv od strane Vijeća grofova i
ostale zaštitne mehanizme u barravarskom stilu. Kao što je, na primjer, ubojstvo.
Progovorio je časnik osiguranja, Venn: "Dakle, nadzirete li vi ili ne barravarske vojne
snage u prostoru Zajednice?" Očito je dosad skupio dovoljno iskustva s barravarskim
vojnicima da mu bude malo teže zamisliti ovog iskrivljenog kržljavca koji je lebdio
pred njim kako zapovijeda izravno Vorpatrilu i njegovim nesumnjivo mnogobrojnim i
zdravim jedinicama.
Da, ali trebali biste vidjeti mog ta... Miles se nakašljao. "Budući da je Car vrhovni
zapovjednik barravarske vojske, njegov je Glas automatski i najviše rangirani časnik
svake barravarske vojne jedinice u čijoj se blizini nalazi, da. Ako to zahtijeva hitnost
slučaja."
"Želite li time reći da bi, ako vi to zapovjedite, oni razbojnici vani mogli zapucati?"
zapita Venn kiselo.
Miles se uspio lagano nakloniti u njegovu smjeru, što nije bilo lako u bestežinskom
stanju. "Gospodine, ako im Carski Glas to zapovjedi, oni će zapucati i sami u sebe."
Ovo je bilo obično napuhavanje — no dobro, djelomično napuhavanje — ali Venn to
nije morao znati. Belovo je lice nekako uspjelo ostati nepomično, hvala svim božans-
tvima koja su se nad njih nadvijala, iako je Miles gotovo mogao vidjeti kako guši smi-
jeh u grlu. Nemoj da ti iskoče usni bubnjići, Bel. Sijedim obrvama Pečatnice trebalo je
nekoliko sekundi da se ponovno postave u vodoravan položaj.
Miles je nastavio: "Bilo kako bilo, iako nije ni najmanje teško bilo koju grupu osoba
uzrujati dovoljno da zapucaju uokolo, jedna od svrha vojničke discipline jest i ta da
osigura to da će na zapovijed prestati s paljbom. Ovo nije vrijeme za pucnjavu, već za
razgovor — i za slušanje. Ja slušam." Isprepleo je prste ispred mjesta gdje bi mu inače,
daje sjedio, bilo krilo. "S vaše točke gledišta, kakav je bio slijed dogañaja koji je doveo
do ovog nesretnog incidenta?"
Pečatnica i Venn progovorili su u isti glas; kvadra je raširila gornju ruku i time dala
prednost časniku osiguranja.
Venn je kimnuo i nastavio: "Počelo je kad je moj odjel dobio hitan poziv da privede
dvojicu vaših ljudi koji su napali jednu kvadru."
Dakle, novi igrač na terenu. Miles je zadržao neutralan izraz lica. "Napali na koji
način?"
"Provalili su u njezin stan, naguravali je, nabacivali se njome i slomili joj jednu od
ruku. Očito su bili poslani u potragu za izvjesnim barravarskim časnikom koji se nije
javio na dužnost—"
"Ah. A to bi bio zastavnik Corbeau?"
"Da."
"A on se nalazio u njezinu stanu?"
"Da—"
"Na njezin poziv?"

26
 "Da." Venn napravi grimasu. "Očito je da su se njih dvoje, ovaj, sprijateljili. Garnet
Peta je primabalerina u baletnoj spomentrupi Minchenko, koja uživo izvodi baletne
predstave u bestežinskom stanju za stanovnike Postaje i prizemaljske posjetitelje."
Venn je udahnuo. "Nije posve jasno tko je kome pritekao u pomoć kad je barravarska
ophodnja došla ukloniti svog časnika koji je kasnio, ali sve se izrodilo u bučan sukob.
Uhitili smo sve prizemaljce i odveli ih na stožer Službe redarstva broj tri kako bismo
razlučili o čemu se radi."
"Usput budi rečeno," ubacila se Pečatnica Greenlaw, "vaš je zastavnik Corbeau neda-
vno zatražio politički azil od Zajednice."
I to je bila novost. "Kako nedavno?" "Jutros. Kad je čuo da vi dolazite."
Miles je zastao oklijevajući. Mogao je zamisliti desetak raznih scenarija koji bi to
mogli objasniti, u rasponu od zlokobnih do priglupih; nije si mogao pomoći, njegov se
mozak priklonio zlokobnima. "Hoćete li udovoljiti njegovu zahtjevu?" konačno je
upitao.
Ona je dobacila pogled Voñi Wattsu koji je načinio mali, neobvezujući pokret svojom
donjom rukom, pa rekao: "Moj odjel savjetuje se o tom pitanju."
"Ako želite moj savjet, odbacite zahtjev od najdaljeg zida", zagunñao je Venn.
"Ovdje ne trebamo takve tipove."
"Volio bih prvom pogodnom prilikom razgovarati sa zastavnikom Corbeauom."
"Pa, očito je da on ne želi razgovarati s vama", reče Venn.
"Svejedno. Smatram primjedbe iz prve ruke i izjave svjedoka iznimno bitnima za
svoje pravilno razumijevanje ovog složenog lanca dogañaja. Takoñer ću morati poraz-
govarati i s ostalim barravarskim—" odrezao je riječ taocima i zamijenio je s "uhićeni-
cima, iz istog razloga."
"Nije to tako složeno", rekao je Venn. "Gomila naoružanih razbojnika izvela je napad
na moj položaj, prekršila carinska pravila, ošamutila desetke nedužnih prolaznika i
čitav niz službenika postajnog osiguranja koji su samo nastojali vršiti svoju dužnost i
zapravo pokušali nešto što se može opisati samo kao organizacija bijega iz zatvora, pri
čemu su razorili nekretnine. Optužbe koje smo protiv njih podnijeli zbog njihovih zlo-
čina — dokumentiranih na vid-snimkama! — kreću se u rasponu od paljbe iz zabranje-
nog oružja preko otpora pri uhićenju do paleža u nastanjenom području. Pravo je čudo
što nitko nije poginuo!"
"Na nesreću, tu činjenicu tek treba dokazati", smjesta mu uzvrati Miles. "Problem je u
tome što, s naše točke gledišta, nije uhićenje zastavnika Corbeaua bilo početak slijeda
dogañaja. Admiral Vorpatril davno je prije toga prijavio nestanak čovjeka — poručnika
Soliana. U skladu s izjavama i vaših i naših svjedoka, veća količina njegove krvi, goto-
vo jednako značajna kao i dio tijela, pronañena je na podu tovarnog prostora Postaje
Graf. Vojnička odanost je obostrana — mi, Barravarci, ne napuštamo svoje ljude. Živ
ili mrtav, gdje je ostatak njega?"
Venn je gotovo zaškrgutao zubima. "Organizirali smo potragu za čovjekom. On se ne
nalazi na Postaji Graf. Njegovo tijelo nije ni u svemiru, pregledali smo sve moguće
putanje koje vode od Postaje Graf. Provjerili smo. Vorpatrilu smo to rekli u više navra-
ta."
"Kako je prizemaljcu teško — ili kako lako — izgubiti se u Kvadrosvemiru?"
"Ako nemate ništa protiv da ja odgovorim," glatko upadne Bel Thorne, "taj incident
dogodio se u području moje nadležnosti."

27
 Donjom je rukom Pečatnica pokazala da je suglasna, dok je istodobno gornjom protr-
ljala hrbat nosa.
"Ukrcaj na galaktičke brodove i iskrcaj s njih ovdje je pod punim nadzorom, ne samo
s Postaje Graf, već i s drugih naših opskrbnih stanica u neksusu. Možda nije nemoguće,
ali je svakako vrlo teško proći kroz carinu i prostore za useljenike, a da se pritom ne
ostavi barem nekakav trag, uključujući i onaj na općim vid-zaslonima u tim područji-
ma. Vaš se poručnik Solian na taj dan ne pojavljuje ni u našim računalnim ni u našim
vizualnim zapisima."
"Zaista?" Miles uputi Belu pogled koji je značio Je li ovo istinita priča ?
Bel mu uzvrati kratkim kimanjem, Da. "Zaista. Sad, putovanja unutar sustava pod
mnogo su slabijim nadzorom. Mnogo je lakše... izvedivo da netko neprimijećeno prije-
ñe s Postaje Graf na neko drugo stanište Zajednice. Ako se radi o kvadru. Prizemaljac
bi ipak stršio u gomili. U ovom smo slučaju primijenili uobičajeni postupak za traženje
nestale osobe, što znači da smo obavijestili i odjele osiguranja ostalih staništa. Solian
jednostavno nije viñen, ni na Postaji Graf, ni na bilo kojem drugom staništu."
"A kako onda objašnjavate njegovu krv u tovarnom prostoru?"
"Tovarni prostor smješten je izvan kontrolnih točaka za pristup postaji. Moje je miš-
ljenje kako je osoba koja je tvorac tog prizora došla s jednog od brodova privezanih u
tom prostoru i poslije se vratila na njega."
Miles je bez riječi uočio Belov izbor riječi, tvorac tog prizora umjesto Solianov ubo-
jica. Naravno, i Bel je bio prisutan prilikom izvjesne spektakularne pripreme za krioni-
čko zamrzavanje...
Venn se razdražljivo ubacio: "A sve su to, u tom trenutku, bili brodovi iz vaše flote.
Drugim riječima, sami ste si izazvali nevolje. Mi smo ovdje miroljubivi ljudi!"
Miles se zamišljeno namrštio prema Belu i u mislima osvježio svoj plan napada. "Je li
tovarni prostor o kojem se radi vrlo daleko odavde?"
"Nalazi se na suprotnom kraju postaje", reče Watts.
"Mislim da bih ga volio vidjeti, kao i područja uz njega i to najprije, prije nego što
razgovaram sa zastavnikom Corbeauom i ostalim Barravarcima. Možda bi lučki kape-
tan Thorne bio tako ljubazan da me povede u obilazak postrojenja?"
Bel dobaci pogled prema Voñi Wattsu i dobije odobravajući znak donje ruke.
"Bit će mi veliko zadovoljstvo, lorde Vorkosigan", reče Bel.
"Odmah, po mogućnosti? Možemo obići postaju mojim brodom."
"To bi bilo vrlo djelotvorno, da", odgovori Bel, očiju blistavih od uvažavanja. "Mogu
vas otpratiti."
"Hvala vam." Dobar prihvat. "To bi bilo iznimno zadovoljavajuće."
Ma koliko sad Miles bio željan toga da nestane odavde i nasamo protrese Bela, morao
se nastaviti smiješiti kroz daljnje službene razgovore, koji su uključivali i službeni
prikaz optužbi, troškova i kaznenih globa koje je skupila Vorpatrilova udarna grupa.
Čupnuo je disk s podacima koji je Voña Watts spretno zavrtio u zraku, pa zapjevušio:
"Molim vas da uzmete u obzir kako ja ne prihvaćam ove optužbe, ali ću ih ipak u pot-
punosti pregledati čim prije budem mogao."
Ovu je objavu pozdravilo mnogo nenasmiješenih lica. Proučavanje jezika tijela kvad-
ra bilo je znanost za sebe. Govor rukama ovdje je imao daleko mnogobrojnije moguć-
nosti. Pečatnica Greenlaw bila je vrlo suzdržana u uporabi i gornjih i donjih ruku. Venn
je često grčio donje šake, ali opet, Venn je pomagao iznijeti iz požara svoje opečene
drugove.

28
 Sastanak je priveden kraju, a da nije došlo ni do čega nalik na zaključak, što je Miles
smatrao malom pobjedom svoje strane. Izlazi odavde, a da — zasad — ni sebe ni Gre-
gora nije obvezao na bogzna što. Još nije razabirao kako će ovu zbrku, koja nije obeća-
vala, usmjeriti tako da mu krene na ruku. Bilo mu je potrebno više podataka, svjesnih i
podsvjesnih, još ljudi, trebala mu je kvaka ili poluga koju još nije uočio. Jednostavno
moram razgovarati s Belom.
Činilo se da će mu barem ta želja biti uslišana. Riječima Pečatnice Greenlaw sastanak
je bio završen, a počasna je straža otpratila Barravarce natrag kroz hodnike do mjesta
gdje ih je čekao Kestrel.

29
 ČETVRTO POGLAVLJE

Uz ulaz u zračnu komoru Kestrela, Voña Watts poveo je Bela u stranu na tih razgovor
praćen nemirnim mahanjem ruku. Bel je odmahivao glavom, rukama pokazivao Wattsu
da se smiri, pa se konačno okrenuo kako bi slijedio Milesa, Ekaterinu i Roica kroz
pregibnu cijev u Kestrelovo maleno i sad krcato potpalublje za posadu. Roic je, prila-
goñavajući se na gravitacijsko polje, zateturao, izgledajući kao da mu se malo vrti u
glavi, no onda je opet uspostavio ravnotežu. Oprezno se namrštio u smjeru betanskog
herma-frodita u odori kvadra. Ekaterinine su oči potajno bljesnule znatiželjnim pogle-
dom.
"O čemu se talmo radilo?" zapita Miles Bela kad su se zatvorila klizna vrata zračne
komore.
"Watts je htio da povedem jednog do tri tjelohranitelja. Kako bi me zaštitili od bru-
talnih Barravaraca. Rekao sam mu da na palubi ne bi bilo mjesta i da si ti, osim toga,
diplomat, a ne vojnik." Bel mu, nakrivivši glavu, uputi pogled koji nije bilo lako odgo-
netnuti. "Je li to istina?"
"Sad jest. Ovaj..." Miles se okrenuo prema poručniku Smolvaniju koji je upravljao
komandama komore. "Poručnice, odvest ćemo Kestrel uokolo, na drugu stranu Postaje
Graf i vezati se uz drugi dok. Navodit će vas njihova kontrola leta. Krećite se što spori-
je možete, a da ne pobudite sumnju. Neka vam za spajanje s priveznim kliještima budu
potrebna dva ili tri pokušaja, ili nešto slično."
"Milorde!" reče Smolvani s indignacijom. Piloti brzih glasničkih brodova Car-Siga
smatrali su brzo i spretno manevriranje, te glatko i savršeno pristajanje svojom vjer-
skom dužnošću. "Pred ovim ljudima?"
"Pa, učinite to kako god želite, ali kupite mi nešto vremena. Moram porazgovarati s
ovim hermom. Idite, idite." Rukom je domahnuo Smolyaniju da izañe. Udahnuo je, pa
dodao Ekaterini i Roicu: "Mi ćemo otići u časnički salon. Molim vas, ispričajte nas",
čime ih je službeno prognao na čekanje u njihove skučene kabine. Kao ispriku, kratko
je stisnuo Ekaterininu ruku. Nije se usuñivao reći više dok ne presluša Bela nasamo.
Postojala su pitanja osiguranja, politička pitanja, osobna pitanja — koliko tih pitanja
stane na vrh igle? Dok je blijedjelo prvo uzbuñenje zbog činjenice što to poznato lice
vidi zdravo i čilo, obuzelo ga je mučno sjećanje na njihov posljednji susret čija je svrha
bila oduzimanje Belu zapovijedanja i njegov otpust iz plaćeničke flote zbog njegove
nesretne uloge u krvavom debaklu na Jacksonovu Skrovištu. Želio je vjerovati Belu.
No je li se to i usuñivao?
Roic je bio i predobro uvježban da bi pitao Jeste li sigurni kako ne želite da poñem s
vama, milorde? naglas, ali sudeći po izrazu na njegovu licu, davao je sve od sebe da to
pitanje prenese telepatijom.
"Sve ću objasniti poslije", obeća Miles Roicu šaptom, pa ga pošalje van uz, kako se
nadao, utješno salutiranje.
Poveo je Bela uz nekoliko stuba prema sitnoj komori koja je Kestrelu služila kao čas-
nički salon, blagovaonica i soba za sastanke, zatvorio i jedna i druga njezina vrata, pa
aktivirao sigurnosni tuljac. Slabašno zujanje iz projektora na stropu i drhtanje zraka
oko okruglog stola za objede i vid-konferencije uvjerilo gaje da naprava radi. Okrenuo
se i zatekao Bela kako ga motri, glave blago nagnute u stranu, upitnih očiju i uzvijenih
usana. Na trenutak je oklijevao. A onda su istodobno prasnuli u smijeh. Pali su jedan
30
drugom u zagrljaj, Bel ga je potapšao po leñima i, stisnuta grla, rekao: "Prokletstvo,
prokletstvo, prokletstvo, ti prepiljeni mali polutanski manijače..."
Miles se, ostavši bez daha, odmaknuo: "Bel, sveca mu, sjajno izgledaš."
"Zacijelo starije."
"I to, da. Ali ja sam sigurno zadnji koji to može reći."
"Ti izgledaš fenomenalno. Zdravo. Čvrsto. Pretpostavljam da te ona žena dobro hrani.
Ili barem nešto dobro radi."
"Ali ne izgledam debelo, ne?" zapita Miles uznemireno.
"Ne, ne. Ali kad smo se posljednji put vidjeli, odmah nakon što su te izvukli iz krio-
komore, izgledao si kao lubanja na štapiću. Svi smo se zabrinuli za tebe."
Očito je njihov posljednji susret i u Belovu sjećanju bio jednako živ. Možda čak i
više.
"I ja sam se brinuo za tebe. Jesi li... je li sve bilo dobro? Kako si, do vraga, završio
ovdje?" Je li to bio dovoljno delikatan upit?
Belove se obrve lagano podigoše, iščitavajući tko-zna--kakav izraz s Milesova lica.
"Pretpostavljam da sam u početku, nakon što sam se razišao s Dendariijskim plaćeni-
cima, malo izgubio orijentaciju. Što pod Oserovim, što pod tvojim zapovjedništvom,
služio sam u njima dvadeset pet godina."
"Bilo mi je prokleto žao zbog toga."
"Ni upola toliko koliko meni, rekao bih, ali ti si taj koji je prošao umiranje." Bel
nakratko odvrati pogled. "Izmeñu ostalih. U tom trenutku nijedno od nas nije baš imalo
osobitog izbora. Ja nisam mogao nastaviti. Osim toga, na duge pruge bila je to dobra
stvar. Mislim da sam bio upao u rutinu, a da toga nisam bio ni svjestan. Bilo mi je pot-
rebno nešto da me iz nje izbaci. Bio sam spreman za promjenu. No, ne baš spreman,
ali..."
Miles se, upijajući Belove riječi, sjetio gdje se nalaze. "Sjedni, sjedni." Pokazao je
prema malom stolu; sjeli su jedno do drugoga. Miles je položio ruku na tamnu površinu
i nagnuo se naprijed, slušajući.
Bel je nastavio: "Čak sam nakratko otišao i kući. Ali otkrio sam da me četvrt stoljeća
tijekom kojih sam kao slobodni hermafrodit jurcao galaktikom izbacilo iz koraka s
Kolonijom Beta. Preuzeo sam nekoliko svemirskih poslova, neke na prijedlog našeg
zajedničkog poslodavca. A onda sam dolebdio ovamo." Bel je, poznatim pokretom
rastvorenih prstiju, odmaknuo svoje smeñe, prosijede kovrčice s čela; one su se smjesta
vratile natrag, još ljupkije nego prije.
"Pa sad, Car-Sig baš i nije više moj poslodavac", reče Miles.
"Oh? Pa što je onda?"
Pred ovim je Miles malo zastao. "Sredstvo... meni dano na raspolaganje", odlučio se
na kraju. "Prema opisu mog novog radnog mjesta."
Ovaj su se put Belove obrve podigle znatno više. "Znači, ova stvar s Carskim revizo-
rom nije maska za najnoviju prevaru Tajnih operacija?"
"Ne. To je prava stvar. S prevarama sam završio."
Belove se usne trznuše. "Ma daj, s tim smiješnim naglaskom?"
"To je moj pravi glas. Onaj betanski naglasak kojim je afektirao Admiral Naismith
bio je izmišljotina. Na neki način. Nije baš da ga nisam upio s majčinim mlijekom."
"Kad mi je Watts rekao kako se zove navodni visokoparni izaslanik kojega su poslali
Barravarci, bio sam siguran da se mora raditi o tebi. Zato sam se i pobrinuo da budem u
odboru za doček. Ali ovo s Carskim Glasom zvučalo mije kao nešto iz bajke. Sve dok

31
nisam pročitao i ono što piše sitnim slovima. Onda mi je zazvučalo kao nešto iz jezive
bajke."
"Oh, pročitao si opis mog radnog mjesta?"
"Da, prilično je zadivljujuće čega sve ovdje ima u povijesnim bazama podataka.
Otkrio sam daje Kvadrosvemir u potpunosti uključen u ffgalaktičku razmjenu informa-
cija. Gotovo su jednako dobri kao i Beta, usprkos tome što imaju samo djelić njezina
broja stanovnika. Carski revizor — to je zapanjujuće promaknuće. Tko god bio taj koji
ti je na tanjuru dao toliku moć bez ikakva nadzora, zacijelo mora biti isti takav luñak
kao što si i ti. Želim čuti tvoje objašnjenje."
"Da, onima koji nisu Barravarci to vjerojatno treba itekako pojasniti." Miles udahne.
"Znaš, ono moje krio-oživljavanje bilo je pomalo riskantno. Sjećaš se onih napadaja
koje sam odmah potom dobio?"
"Da..." reče Bel oprezno.
"Na nesreću, pokazalo se kako su oni trajna popratna pojava. To je bilo previše čak i
za Car-Sigovsku vojnu varijantu, nije se moglo tolerirati kod časnika koji radi na tere-
nu. Kao što sam ja uspio i pokazati, na osobito spektakularan način, ali to je druga
priča. I tako je došao kraj mojoj karijeri galaktičkog tajnog operativca." Milesov se
osmijeh iskrivio. "Morao sam potražiti pošten posao. Na svu sreću, Car Gregor mi ga je
pronašao. Svi polaze od pretpostavke da je moje imenovanje bilo visoki vorski nepoti-
zam na djelu, za ljubav mom ocu. Ali uvjeren sam kako ću im s vremenom dokazati da
nisu u pravu."
Bel je neko vrijeme šutio, ukočena lica. "Tako dakle. Čini se da sam ipak ubio Admi-
rala Naismitha."
"Ne preuzimaj svu odgovornost. Imao si dosta pomagača", reče Miles suho. "Uklju-
čujući i mene." Podsjetio se kako je ovaj trenutak nasamo bio dragocjen i vremenski
ograničen. "Sad je sve to krv ispod mosta, u svakom slučaju — barem za nas dvoje.
Danas na jelovniku imamo drugu krizu. Brzo, od početka — dobio sam zadaću da
raščistim ovu zbrku, ako već ne na dobrobit Barravara, a onda barem ne na njegov
preveliki trošak. Ako si ti naš ovdašnji Car-Sigov informator —jesi li?"
Bel kimne.
Nakon što je Bel predao svoju ostavku na položaj u Slobodnim Dendariijskim plaće-
nicima, Miles se pobrinuo da se hermafrodit nañe na Car-Sigovu platnom popisu kao
civilni informator. To je djelomično bilo naknada za sve što je Bel učinio za Barravar
prije one zlosretne katastrofe koja je Belovu karijeru okončala izravno, a Milesovu
posredno, no uglavnom je služilo tome da spriječi Car-Sig da postane smrtonosno
uzbuñen zbog toga što Bel leprša crvotočnim neksusom glave pune barravarskih tajni.
Sad su to, uglavnom, bile stare, mlake tajne. Miles je bio zaključio kako će dojam da
imaju Bela na uzici Car-Sigu biti dovoljan da ga ostavi na miru, a očito se pokazalo da
je tako i bilo. "Lučki kapetan, ha? Kakav sjajan posao za obavještajnog promatrača.
Nadomak podacima o svima i svemu što u oba smjera proñe kroz Postaju Graf. Je li te
Car-Sig smjestio ovamo?"
"Ne, ovaj sam posao pronašao sam. Ali Sektor Pet je ipak bio sretan. Sto se, u to
doba, činilo kao dodatni bonus."
"Ja mislim da bi trebali itekako prokleto biti sretni."
"A i kvadrima sam drag. Čini se da mi dobro ide smirivanje kojekakvih uzrujanih pri-
zemaljaca, a da pritpni ne izgubim ravnotežu. Ne objašnjavam im kako poslije godina

32
vucaranja za tobom kroz svemir imam definiciju hitnog slučaja drastično različitu od
njihove."
Miles se nasmiješio od uha do uha i obavio izračun. "To bi značilo da su tvoja najno-
vija izvješća najvjerojatnije još uvijek na putu izmeñu ovog mjesta i stožera Sektora
Pet."
"Da, i ja tako mislim."
"Što je najvažnije što bih trebao znati?"
"Pa, kao prvo, mi zaista nismo vidjeli vašeg poručnika Soliana. Ni njegovo tijelo.
Zaista. Osiguranje Zajednice nije škrtarilo u potrazi za njim. Vorpatril — kad smo već
kod njega, je li on u rodu s tvojim bratićem Ivanom?"
"Da, u dalekom."
"Učinilo mi se da naslućifjfem obiteljsku sličnost. Na više načina. U svakom slučaju,
on misli da lažemo. Ali ne lažemo. Osim toga, tvoji ljudi su idioti."
"Da, znam. Ali su moji idioti. Reci mi nešto što ne znam."
"U redu, evo ti jedna dobra. Osiguranje Postaje Graf povuklo je sve putnike i posadu
s komarrskih brodova zaplijenjenih na sidrištu i smjestilo ih u hostele uz postaju, kako
bi izbjeglo nepromišljene akcije i stavilo Vorpatrila i Molina pod pritisak. Naravno,
nitko zbog toga nije presretan. Usputni teret — putnici koji nisu s Komarra i koji su se
ukrcali samo na nekoliko skokova — luduju za tim da se izvuku. Desetak njih pokušalo
me podmititi kako bih im dopustio da uzmu svoju robu s Idrisa ili Rudre, te je na bro-
dovima nekog drugog prebace s Postaje Graf."
"I, je li tko od njih, ovaj, uspio?"
"Još nije." Bel se zasmijuljio. "Iako, ako cijena nastavi skakati kao dosad, čak bih i ja
mogao doći u napast. U svakom slučaju, neki od najrevnijih učinili su mi se... potenci-
jalno zanimljivima."
"Provjeri. Jesi li to prijavio svojim poslodavcima na Postaji Graf?"
"Dao sam nekoliko usputnih primjedbi. Ali to su samo sumnje. Svi se ti pojedinci pri-
stojno ponašaju, barem zasad — posebno kad ih se usporedi s Barravarcima — pa nije
baš da imamo kakvu izliku za ispitivanje brzopentom."
"Pokušaj podmićivanja službene osobe", predloži Miles.
"Taj posljednji dio zapravo još nisam spomenuo Wattsu." Na Milesove podignute
obrve, Bel doda: "Želiš još pravničkih komplikacija?"
"Ovaj — ne."
Bel frkne. "Nisam ni mislio." Herm zastane na trenutak, kao da dovodi misli u red.
"U svakom slučaju, vratimo se idiotima. Što će reći, tvom zastavniku Corbeauu."
"Da. Od tog su mi se zahtjeva za političkim azilom počela tresti sva ticala. Nema
sumnje da bi bio u nevolji zbog kašnjenja na prijavak, ali zbog čega iznenada pokušava
dezertirati? I u kakvoj je on vezi sa Solianovim nestankom?"
"Koliko sam ja uspio razabrati, ni u kakvoj. Zapravo sam tipa i upoznao, još prije
nego što je sve ovo eksplodiralo."
"Oh? Kako i gdje?"
"U društvu, slučajno. Što je to s vama ljudima da vodite rodno isključive flote, pa
vam se ljudi iskrcaju poluludi? Ne, nemoj se truditi, mislim da svi znamo odgovor. Ali
isključivo muške vojne organizacije koje njeguju taj običaj iz vjerskih ili kulturnih
razloga dolaze na postajni dopust nalik na neku užasnu kombinaciju djece puštene iz
škole i robijaša puštenih iz zatvora. Zapravo, mješavina su najgoreg iz obje grupe —
prosudbene sposobnosti djeteta spojene sa seksualnom frustracijom — ne, nema veze.

33
Kvadri se naježe kad ih vide da stižu. Da niste tako divlje rastrošni s novcem, mislim
da bi sve postaje u Zajednici glasale za to da budete u karanteni na svojim brodovima i
umrete od nejebice."
Miles protrlja čelo. "Vratimo se mi zastavniku Corbeauu, može?"
Bel se naceri. "Nismo ni otišli od njega. Dakle, taj barravarski mladac iz zabiti na
svom prvom životnom putovanju po blistavoj galaktici, istetura sa svog broda i dobivši,
ako sam dobro shvatio, upute da proširi svoje kulturne obzore—"
"To je, zapravo, posve istinito."
"Ode pogledati Balet Minchenko. Stoje u svakom slučaju vrijedno pogledati. I ti bi ga
trebao otići vidjeti dok si na postaji."
"Što, zar to nisu, ovaj, samo egzotične plesačice?"
"Ne u onom smislu u kojem se taj izraz koristi u seksualnim oglasima. Čak ni u ultra-
otmjenom smislu seksualne mješavine Betanskih Jabuka, a ni u smislu u kojem se
tumači na vojnoj akademiji."
Milesu je palo na pamet, a onda se predomislio, da spomene kako su on i Ekaterina
na svom medenom mjesecu zastali i u Jabuci Nezemaljskih Užitaka, što je možda bila
najčudnovatija korisna postaja njihova putovanja... Usredotoči se, lorde Revizore.
"Egzotično jest, uključuje plesačice, ali to je prava umjetnost, prava stvar — to je
mnogo više od vještine. Dvjesto godina stara tradicija, dragulj ove kulture. Mala budala
jednostavno se morala zaljubiti na prvi pogled. Ali nakon toga je slijedilo proganjanje
iz svih oružja — ovaj put to govorim metaforički — koje je bilo pomalo pretjerano.
Vojnici na dopustu koji polude od pohote za mjesnim djevojkama, to zapravo nije novi
scenarij, ali ono što ja nikako ne razumijem jest što je Garnet Peta vidjela u njemu.
Mislim, on je prilično zgodan mladi muškarac, ali ipak...!" Bel se prefrigano nasmiješi-
o. "Previsok je za moj ukus. A da ne spominjem kako je i premlad."
"Garnet Peta je kvadarska plesačica, zar ne?" "Da."
Samo je po sebi bilo zanimljivo da je Barravarca privukla kvadra; duboko usañena
kulturalna predrasuda protiv svega stoje makar i mirisalo na mutaciju trebala je raditi
protiv toga. Je li Corbeau primio manje od uobičajenog strpljivog razumijevanja kakvo
bi mladi časnik u takvoj neprilici mogao očekivati od svojih nadreñenih i svojih kole-
ga?
"A tvoja veza sa svim tim je — kakva?"
Je li to Bel udahnuo s nelagodom? "Nicol svira harfu i dvostruki cimbal u orkestru
Baleta Minchenko. Sjećaš se Nicol, kvadarske glazbenice koju smo spasili tijekom
onog izvlačenja osoblja koje je zamalo završilo u kanalizaciji?"
"Sjećam se Nicol vrlo dobro." A očito ju je i Bel upamtio. "Pretpostavljam da je na
kraju ipak sretno stigla kući."
"Jest." Belov je osmijeh postajao sve napetiji. "Nije iznenañujuće, ali i ona se tebe
vrlo dobro sjeća — Admirale Naismith."
Miles je nakratko utihnuo. Konačno je oprezno rekao: "Ti je, ovaj... dobro poznaješ?
Možeš li joj zapovjediti ili je uvjeriti da bude diskretna?"
"Ja živim s njom", reče Bel kratko. "Nema potrebe da itko ikome nešto zapovijeda.
Ona jest diskretna."
Oh. Mnogo toga postaje jasnije...
"Ali ona je osobna prijateljica Garnet Pete. Koja je sva u suzama od panike zbog sve-
ga ovoga. Izmeñu ostaloga, uvjerena je kako barravarsko zapovjedništvo želi strijeljati
njezina dečka na licu mjesta. Ona dvojica nasilnika koje je Vorpatril poslao da pokupe

34
zalutalu ovčicu su očito — pa, malo je reći da su bili nepristojni. Vrijeñali su je, bili su
nasilni, za početak. A poslije je postalo još i gore. Ja sam čuo opširnu verziju."
Miles napravi grimasu. "Znam ja svoje zemljake. Možeš smatrati da sam ružne poje-
dinosti i sam pogodio, hvala."
"Nicol me zamolila da učinim što mogu za njezinu prijateljicu i prijatelja njezine pri-
jateljice. Obećao sam da ću se zauzeti. Eto, zauzimam se."
"Razumijem." Miles uzdahne. "Još ti ne mogu ništa obećati. Mogu samo svakoga sas-
lušati."
Bel kimne i odvrati pogled. Nakon nekoliko trenutaka, reče: "Ova tvoja gaza Carskog
revizora — sad si veliki kotač u barrayarskom stroju, zar ne?"
"Tako nekako", odvrati Miles.
"Carski Glas, to zvuči kao nešto gromoglasno. Ljudi slušaju, zar ne?"
"Pa, Barravarci svakako. Ostatak galaktike" — jedna se strana Milesovih usta uzvila
— "uglavnom misli kako je to nekakav lik iz bajke."
Bel slegne ramenima kao da se ispričava. "Car-Sigovci su Barrayarci. Dakle. Radi se
o tome da sam ja zavolio ovo mjesto — Postaju Graf, Kvadrosvemir. I ove ljude. Vrlo
su mi dragi. Vjerujem da ćeš i sam vidjeti zašto, ako dobijem priliku da te provedem
uokolo. Razmišljam o tome da se skrasim ovdje."
"To je... lijepo", reče Miles. Bel, na što me navodiš?
"Ali ako položim zakletvu i uzmem ovdašnje državljanstvo, želim to učiniti pošteno.
Ne želim im ponuditi lažnu zakletvu, a ni podijeljenu lojalnost."
"Tvoje se betansko državljanstvo nikad nije ispriječilo u tvom poslu u Dendariijskim
Plaćenicima", naglasio je Miles.
"Nikad me nisi poslao u operaciju na Koloniju Beta", reče Bel.
"A da jesam?"
"Ja... našao bih se u dvojbi." Belova se ruka pružila u užurbanoj molbi. "Želim čist
početak, nikakvih tajni koje se vuku za mnom. Rekao si da je Car-Sig sad tebi osobno
na raspolaganju. Miles — molim te, možeš li mi ponovno dati otkaz?"
Miles se uvalio u stolac i počeo grickati zglob prsta. "Misliš, da te odriješim obveze
prema Car-Sigu?"
"Da. Da me odriješiš svih starih obveza."
Miles otpuhne. Ali ovdje si nam tako dragocjen! "Ja... ne znam."
"Ne znaš imaš li tu moć? Ili ne znaš želiš li je iskoristiti?"
Miles je kupovao vrijeme. "Ta stvar s moći pokazala se mnogo čudnijom nego što
sam predviñao. Čovjek bi pomislio da mu više moći donosi više slobode, ali ja sam
došao do zaključka da mi donosi manje. Svaka riječ koja napusti moja usta ima težinu
koju nije imala nikad prije, dok sam još bio brbljavi Ludi Miles, dendariijski muljator.
Još nikad nisam morao ovako paziti na jezičinu. To je, katkad... prokleto neudobno."
"Ja bih očekivao da će ti se to svidjeti."
"I ja sam to očekivao."
Bel se uvalio u stolac, opuštajući se. Neće ponoviti taj zahtjev, barem ne uskoro.
Miles je bubnjao prstima po hladnoj, zrcalnoj površini stola. "Ako iza ovog nereda
ima još nečega osim pretjeranog uzbuñivanja i loših prosudbi — ne kažem da već i to
nije previše — to je vezano uz isparenje onog tipa iz komarrskog flotnog osiguranja,
Soliana—"
Milesova je ručna kom-veza zazvonila, a on ju podigne prema ustima: "Da?"
"Milorde," začuo se glas Roica koji se ispričavao, "ponovno smo pristali uz dok."

35
 "Dobro. Hvala. Smjesta ćemo doći." Ustao je od stola, govoreći: "Moraš se upoznati s
Ekaterinom kako treba, prije nego što opet izañemo van gdje ćemo se morati nastaviti
praviti glupi. Ona i Roic, usput budi rečeno, imaju potpuna barravarska sigurnosna
odobrenja — moraju ih imati, ako žele živjeti ovako blizu mene. Oboje moraju znati
tko si ti, kao i to da u tebe mogu imati povjerenja."
Bel je oklijevao. "Moraju li zaista znati da radim za Car-Sig? Ovdje?"
"Moglo bi im zatrebati u hitnom slučaju."
"Naime, vridiš, zaista bih volio da kvadri ne saznaju kako sam prodavao informacije
prizemaljcima. Možda bi bilo sigurnije da ti i ja ostanemo samo poznanici."
Miles se zapiljio. "Ali Bel, ona savršeno dobro zna tko si ti. Odnosno, tko si bio."
"Što, pripovijedao si ratne priče iz tajnih operacija svojoj ženi?" Očevidno uznemiren,
Bel se namrštio. "Ta pravila su se uvijek odnosila na druge, zar ne?"
"Ona svoje sigurnosno odobrenje nije dobila na dar, nego ga je zaradila", reče Miles
ponešto ukočeno. "Ali, Bel, pa poslali smo ti pozivnicu za vjenčanje! Ili... je li uopće
stigla? Car-Sig me obavijestio da je predana—"
"Oh", reče Bel, doimajući se pomalo zbunjeno. "To. Da. Došla je."
"Zar je stigla prekasno? Trebala je uključivati i putno jamstvo — ako ga je netko
maznuo, objesit ću ga za—"
"Ne, i jamstvo je stiglo, sve je bilo u redu. Prije otprilike godinu i pol, zar ne? Da sam
se malo potrudio, mogao sam stići. Jednostavno, stigla je u trenutku koji je za mene bio
malo nezgodan. Bio sam nekako na niskim granama. Upravo sam bio definitivno napu-
stio Betu i nalazio se usred poslića koji sam obavljao za Car-Sig. Bilo bi teško urediti
da mi nañu zamjenu. Pošteno sam se trudio, u vrijeme kad je više truda... ali ipak,
poželio sam ti sve dobro i ponadao se da ti se konačno posrećilo." Bljesnuo je ironičan
osmijeh. "Ponovno."
"Pronaći pravu lady Vorkosigan... to je bila veća i rjeña sreća od bilo koje što sam je
prije imao." Miles uzdahne. "Ni Elli Quinn nije došla. Iako, poslala je pismo i dar." Ni
jedno osobito suzdržano.
"Hm", reče Bel, lagano se osmjehujući. A onda je, prilično prefrigano, dodao: "A
narednica Taura?"
"Ona je pribivala." Milesove su se usne, i protiv njegove volje, uzvile. "I to spektaku-
larno. U napadu genijalnosti zadužio sam svoju tetu Alys da je odjene u civilnu odjeću.
To ih je obje veselo zaokupilo. Nedostajao si cijelom starom dendariijskom kontingen-
tu. Došli su Elena i Baz — s najmlañom djevojčicom, možeš si to zamisliti? — kao i
Arde Mayhew. Prema tome, sam začetak je bio dostojno predstavljen. Sva sreća da je
vjenčanje bilo malo. Sto dvadeset ljudi, to je malo vjenčanje, zar ne? Ekaterini je to
bilo drugo — ona je, znaš, udovica." Zbog čega je bila duboko pod stresom. Njezino
napeto i uznemireno ponašanje u noći prije vjenčanja snažno je podsjetilo Milesa na
izvjesnu tremu pred borbu kakvu je viñao u vojnika koji se suočavaju ne sa svojom
prvom, nego s drugom bitkom. Noć poslije vjenčanja — ta je, hvala bogu, prošla mno-
go bolje.
Čežnja i žaljenje prekrili su Belovo lice tijekom ovog nabrajanja starih prijatelja koji
su nazdravljali novim počecima. A onda se izraz na hermafroditovu licu izoštrio. "Baz
Jesek ponovno na Barravaru?" reče Bel. "Netko je zacijelo sredio njegov mali problem
s barravarskim vojnim vlastima, zar ne?"
A ako je Netko sredio Bazov odnos s Car-Sigom, onda taj Netko možda može srediti
i Belov? Bel to čak nije morao ni reći naglas. Miles reče: "Stare optužbe za dezerters-

36
tvo bile su predobra maska za Baza kad je radio u tajnim operacijama, a da bi se mogla
ukloniti, ali sad za njima više nije bilo potrebe. I Baz i Elena sad su napustili Dendarii-
je. Zar nisi čuo? Svi ćemo mi ući u povijest." Barem svi mi koji smo preživjeli.
"Da", uzdahne Bel. "Čovjek može očuvati mnogo zdravog razuma ako se ostavi proš-
losti i nastavi dalje." Herm podigne pogled. "To jest, ako je prošlost jednako voljna da
pusti čovjeka. Dakle, molim te, mogu li tvoji ljudi saznati samo ono najjednostavnije?"
"U redu", složi se Miles nevoljko. "Zasad ćemo spomenuti prošlost, ali ne i sadašnjost.
Ne brini se — oni će biti, ovaj, diskretni." Isključio je sigurnosni tuljac iznad malog
stola za sastanke, pa otključao vrata. Podigao je kom-vezu prema usnama i promrmlja-
o: "Ekaterina, Roic, možete li, molim vas, doći u časnički salon?"
Kad su oboje stigli, Ekaterina se smiješila s očekivanjem. Miles reče: "Imamo nezas-
lužen komadićak sreće. Iako lučki kapetan Thorne sad radi za kvadre, herm je moj stari
prijatelj iz organizacije s kojom sam surañivao u svojim Car-Sigovskim danima. Može-
te se pouzdati u sve što vam Bel kaže."
Ekaterina je pružila ruku: "Tako mi je drago što se konačno upoznajemo, kapetane
Thorne. Moj suprug i njegovi stari prijatelji imaju vrlo visoko mišljenje o vama. Vjeru-
jem da njihovu društvu silno nedostajete."
Doimajući se potpuno zbunjenim, no ipak se odazivajući na izazov, Bel se rukuje s
njom: "Hvala vam, lady Vorkosigan. Ali ovdje se ne služim tim činom. Lučki kapetan
Thorne, ili me jednostavno zovite Bel."
Ekaterina kimne. "A vi mene Ekaterina. Oh — pretpostavljam, tek kad smo nasamo."
Pogledom je Milesu poslala tihi upit.
"Ah, dakako", reče Miles. Njegov pokret rukom uključio je i Roica koji se doimao
vrlo pozorno. "U to me doba Bel poznavao pod drugim identitetom. Što se tiče Postaje
Graf, mi smo se tek upoznali. Ali otprve smo se odlično složili, a Belova darovitost za
izlaženje na kraj s napornim prizemaljcima njima se vrlo isplati."
Roic kimne: "Razumijem, milorde."
Miles ih je sve odveo do potpalublja gdje je Kestrelov strojar čekao kako bi ih pono-
vno kroz cijev prebacio na Postaju Graf. Razmišljao je o još jednom razlogu zbog
kojega je Ekaterinino sigurnosno odobrenje moralo biti jednako njegovome — prema
povijesnim izvorima nekoliko osoba, a i nje same, govorio je u snu. Odlučio je kako je
bolje da Belu — dok ne postane manje nervozan zbog svega — o tome ništa ne kaže.
Dvojica kvadra iz Osiguranja Postaje čekala su ih u teretnom tovarnom prostoru.
Budući da je taj dio Postaje Graf bio opskrbljen umjetnim gravitacijskim poljima zbog
udobnosti i zdravlja svojih prizemaljskih posjetitelja i stanovnika, njih su dvojica leb-
djela u malim lebdjelicama koje su na boku imale oznake Službe osiguranja. Lebdje-
lice su izgledale kao kratki cilindri, u promjeru jedva širi od ljudskih ramena, a pružale
su opći dojam da se ljudi voze u letećim kadama ili, možda, u čarobnoj letećoj granati
Babe Jage iz barrayarske usmene predaje. Bel kimne kvadarskom naredniku i promrm-
lja pozdrav dok su uranjali u tovarni prostor u kojem je odjekivalo kao u špilji. Nared-
nik je uzvratio kimanjem, očevidno umiren, pa obratio više pozornosti opasnim Barra-
varcima. Budući da su opasni Barravarci uistinu zvjerali poput turista, Miles se nadao
da će momak opasna izgleda uskoro postati manje živčan.
"Ona vrata za osoblje", pokaže Bel prema vratima pokraj kojih su se upravo iskrcali,
"bila su ta koja je otvorila neovlaštena osoba. Pred njima je završavao trag krvi, u raz-
mazanoj mrlji. A počeo je", Bel prijeñe tovarni prostor prema desnom zidu, "nekoliko

37
metara dalje, nedaleko od vrata koja vode u susjedni tovarni prostor. Ovdje je bila
nañena velika lokva krvi."
Miles je hodao za Selom i proučavao palubu. Od tog je dogañaja bila nekoliko puta
očišćena. "Lučki kapetane Thorne, jeste li je osobno vidjeli?"
"Da, otprilike jedan sat nakon što je uopće otkrivena. Dotad se već skupila gomila, ali
Osiguranje je prilično dobro uspjelo zadržati područje dekontaminiranim."
Miles je dopustio Belu da ga prošeta prostorom i pomno ukaže na sve moguće izlaze.
Bio je to uobičajen takav prostor, utilitaran, ničim ukrašen, djelotvoran; nekoliko
komada opreme za prijenos tereta tiho je stajalo na suprotnom kraju, pokraj zamračene,
hermetički zatvorene kontrolne kabine. Miles je zamolio Bela da je otključa i dopusti
mu da baci pogled unutra. I Ekaterina je krenula u obilazak, očito sretna što ima mjesta
da protegne noge nakon stoje nekoliko dana bila stisnuta na Kestrelu. Izraz njezina lica
dok je prelazila hladnim prostorom punim jedrima bio je zamišljen i pun prisjećanja, a
Miles joj se s divljenjem nasmiješio.
Vratili su se do mjesta na kojem je krv ukazivala na to daje poručniku Solianu prere-
zan vrat, pa porazgovarali o pojedinostima vezanima uz rasprskane i razmazane mrlje
krvi. Roic je motrio s revnim stručnim zanimanjem. Miles je zatražio od jednog kvadra
da napusti svoju lebdeću kadu; izvañen iz školjke, sjeo je na palubu, oslonjen na boko-
ve i donje ruke, doimajući se pomalo kao velika, nezadovoljna žaba. Motorika kvadra
bez lebdjelice u prostoru sile teže bila je prilično uznemirujući prizor. Ili su se kretali
na sve četiri, jedva nešto pokretniji od osobe koja puzi na koljenima i laktovima, ili bi
uspjeli izvesti uspravno gegavo hodanje na donjim rukama, izbačenih laktova. Oba su
načina djelovala nekako, pogrešno i vrlo neprilično, u usporedbi s njihovom spretnošću
i ljupkošću u bestežinskom stanju.
Miles je zaključio daje Bel otprilike iste visine kao Solian, pa mu je odredio ulogu
lesa, u čemu je on voljno surañivao. Zatim su eksperimentirali s problemom osobe koja
u lebdjelici mora prenijeti sedamdesetak kilograma nepomična mesa preko nekoliko
metara do zračne komore. Osim toga, Bel nije više bio onako vitak i sportski grañen
kao nekad; dodatne, ovaj, mase otežale su Milesu povratak u njegovu negdašnju pod-
svjesnu naviku da o Belu razmišlja kao o muškarcu. Tako je vjerojatno bilo i bolje.
Pokazalo se da je Milesu iznimno teško, nogu nespretno svijenih u sjedalu koje nije
bilo osmišljeno za njih, držati jednu ruku na kontrolnoj ploči lebdjelice koja se nalazila
otprilike u visini prepona, a drugom zadržavati stisak na Belovoj odjeći. Bel je umjet-
nički nastojao vući jednu ruku ili nogu kao da je ispala preko ruba. Miles se u posljed-
nji trenutak zaustavio da ne počne izlijevati vodu kroz Belov 1 Djelomično iz tog razloga u hrvat-
skom prijevodu nije upotrijebljena zamjenica "ono" (it) koju autorica koristi u engleskom kad god govori o Belu. Korištenje srednjeg
roda kod nas uobičajeno je za djecu pa bi dosljedan prijevod u ovom slučaju bio samo opterećenje tajnosti teksta (opaska urednika).

rukav kako bi pokušao imitirati mrlje krvi. Ekaterini je uspjelo malo bolje nego nje-
mu, a Roicu — što je bilo iznenañujuće — lošije. Njegova nadmoćna snaga bila je
poražena od nespretnog položaja u kojem je svoju golemu grañu morao trapavo ugurati
u prostor nalik na šalicu iz koje su mu virila koljena, te u ograničenom manevarskom
prostoru upravljati ručnim komandama. Kvadarskom je naredniku uspjelo da to vješto
izvede, ali se poslije toga nabusito zapiljio u Milesa.
Bel je objasnio kako do lebdjelice nije teško doći, jer se one smatraju zajedničkim
javnim vlasništvom, iako kvadri koji često borave u težinskim prostorima katkad imaju
vlastite modele rañene po mjeri. Kvadri su držali stalke s lebdjelicama uz prolaze
izmeñu težinskih i bestežinskih prostora postaje, a svaki se kvadro mogao njima poslu-

38
žiti i po povratku ih vratiti na mjesto. Bile su obrojčene zbog inventurnih razloga, ali
inače se nisu pratile. Svatko može doći do jedne tako da jednostavno odšeće i uñe u nju
— bilo je očito da je to uspjelo čak i pijanim barravarskim vojnicima koji su imali
izlaz.
"Kad smo ušli u prvi navoz, tamo s druge strane, primijetio sam kako s vanjske strane
postaje pluta mnogo osobnog alata — potisnik, tjelesna čahura, filtri unutrašnjeg susta-
va", reče Miles Belu. "Palo mi je na pamet kako je netko mogao pokupiti Solianovo
tijelo kratko nakon što je bio gurnut kroz zračnu komoru i ukloniti ga praktički bez
traga. Dosad bi već moglo biti bilo gdje, možda čak još uvijek pohranjeno u tjelesnoj
čahuri, ili razrezano i bačeno u odvod za smeće, ili ugurano u neku asteroidnu šupljinu
gdje će se mumificirati. Što nudi i drugo objašnjenje zbog čega nije nañeno kako pluta
s vanjske strane. Ali za taj su scenarij potrebne ili dvije osobe koje su ga unaprijed
smislile, ili jedan spontani ubojica koji se kretao vrlo brzo. Koliko bi vremena jedna
osoba imala za rezanje grla i skupljanje tijela?"
Bel, poravnavajući uniformu i kosu poslije posljednjeg povlačenja preko tovarnog
prostora, napući usne. "Bilo je možda pet ili deset minuta izmeñu trenutka kad se brava
okrenula i trenutka u kojem su stražari stigli u provjeru. Možda, najviše, dvadeset
minuta prije nego što su kojekakvi ljudi počeli pregledavati unutrašnju stranu. Za tride-
set minuta... da, jedna bi osoba upravo dospjela izbaciti tijelo, odjuriti u susjedni pros-
tor, uskočiti u malu letjelicu, obići s vanjske strane i ponovno ga pokupiti."
"Dobro. Nabavite mi popis svega što je u tom razdoblju prošlo kroz vrata." Zbog
kvadarskih stražara koji su slušali, sjetio se službeno dodati: "Ako vam nije teško, lučki
kapetane Thorne."
"Svakako, lorde Revizore Vorkosigan."
"Ipak, čini se prokleto čudnim da bi se netko tako pomučio da ukloni tijelo, a onda
ostavio svu tu krv. Problemi s vremenom? Pokušao se vratiti i počistiti, ali je već bilo
prekasno? Nešto vrlo, vrlo čudno na tijelu što je svakako trebalo sakriti?"
A možda samo slijepa panika, ako ubojstvo nije bilo unaprijed planirano. Miles je
mogao zamisliti nekoga tko nije iskusan svemirac kako izbacuje tijelo kroz zračnu
komoru i tek onda shvaća koliko je to zapravo loše skrovište. Ipak, to se baš nije
poklapalo s brzim i spretnim skupljanjem s vanjske strane koje je potom uslijedilo. A
nijednog se kvadra nije moglo smatrati neiskusnim svemircem.
Uzdahnuo je. "Ovo nas baš nije daleko odvelo. Idemo porazgovarati s mojim idioti-
ma."

39
 PETO POGLAVLJE

Stožer Službe redarstva broj tri Postaje Graf nalazio se na granici izmeñu težinskih i
bestežinskih odsjeka postaje i iz njega se moglo stupiti u oba područja. Kvadri grañe-
vinci, u žutim potkošuljama i hlačicama, kao i nekoliko jednako odjevenih prizemalja-
ca, radili su na popravljanju glavnog ulaza s težinske strane. Bel i jedan od kvadarskih
pratitelja proveli su Milesa, Ekaterinu i Roica, dok je drugi kvadro ostao namrgoñeno
čuvati stražu pred Kestrelouim navozom. Radnici su okrenuli glave kako bi se namrš-
teno zapiljili u Barravarce koji su prolazili.
Vijugali su kroz nekoliko hodnika i sišli za jednu razinu, gdje su došli do kontrolne
kabine i portala prema pritvoru smještenom na težinskoj strani. Jedan kvadro ijedan
prizemaljac surañivali su na smještanju novog, možda na plazmičku vatruM otpornijeg,
prozora u njegov okvir; iza njih, još jedan u žuto odjeveni kvadro mogao se vidjeti
kako izvodi posljednja dotjerivanja na sklopu monitora, dok je uniformirani kvadro u
lebdjelici Osiguranja, prekriženih gornjih ruku, sve to mrko nadgledao.
U alatom nakrcanom radnom prostoru ispred kontrolne kabine zatekli su Pečatnicu
Greenlaw i Zapovjednika Venna koji su, opskrbljeni lebdjelicama, čekali na njih. Venn
se smjesta pobrinuo da Milesu ukaže na sve popravke, i one dovršene i one koji su se
još obavljali, i to do u pojedinosti, s približnim troškovima i dodanom povijesti svih
kvadra koji su bili ozlijeñeni u gužvi, uključujući i njihova imena, činove, prognoze za
oporavak i uznemirenje koje su pretrpjeli članovi njihovih obitelji. Miles je ispuštao
potvrdne, ali neutralne zvukove, a onda se upustio u kratku protuimprovizaciju na temu
nestalog Soliana i zlokobnog svjedočanstva krvi na palubi tovarnog prostora, zajedno s
kratkom disertacijom o logistici njegova izbačena tijela koje je s vanjske strane mogao
pokupiti i odnijeti suučesnik. Ovo posljednje ušutkalo je Venna, barem privremeno;
lice mu se grčilo, kao u čovjeka kojega boli želudac.
Kad je Venn otišao sa stražarom u kontrolnoj kabini urediti Milesov ulazak u blok s
ćelijama, Miles je kratko pogledao Ekaterinu, a onda i ne baš ugodnu okolinu radnog
prostora. "Želiš li pričekati ovdje, ili ćeš mi se pridružiti?"
"Želiš li da ti se pridružim?" pitala je ona, glasa u kojem je odsutnost oduševljenja
bila takva da ju je čak i Miles mogao uočiti. "Istina jest da ti, prema potrebi, unovačuješ
svakoga tko ti se nañe u vidokrugu, ali sigurna sam da mene za ovo ne trebaš."
"Pa, možda i ne. Ali čini se da bi ti ovdje moglo biti trunčicu dosadno."
"Ljubavi, ja nisam tako alergična na dosadu kao ti, ali da ti pravo kažem, zapravo
sam se nadala da bih mogla malo razgledati postaju dok ti danas popodne budeš ovdje
zauzet. Ono što smo uspjeli nakratko putem vidjeti činilo mi se prilično primamljivim."
"Ali trebam Roica." Oklijevao je, preokrećući u mislima problem trijaže osiguranja.
Ona je, s prijateljskom pretpostavkom, pogledala Bela koji je slušao. "Priznajem da
bih rado imala vodiča, ali misliš li ti doista da mi je ovdje potreban tjelohranitelj?"
činilo se mogućim da je netko uvrijedi, ali samo ako bi se radilo o kvadru koji zna
čija je ona žena, ali napad, morao je Miles priznati, nije zvučao vjerojatno. "Ne, ali..."
Bel joj uzvrati srdačnim osmijehom. "Ako biste prihvatili moju pratnju, lady Vorko-
sigan, bit će mi zadovoljstvo provesti vas Postajom Graf dok lord Revizor obavlja
svoje razgovore."

40
 Ekaterina se još više razvedrila. "Vrlo bih to voljela, da, zahvaljujem vam, Lučki
kapetane Thorne. Ako sve proñe dobro, a moramo se nadati da hoće, možda ovdje
nećemo dugo boraviti. Mislim da bih trebala iskoristiti prilike koje mi se pružaju."
Bel je bio mnogo iskusniji od Roica u svemu, od borbe prsa o prsa do flotnih mane-
vara, a opasnost da se on ovdje iz neznanja uvali u nevolje bila je znatno manja. "Pa... u
redu, zašto ne? Uživajte." Miles dotakne svoju ručnu kom-vezu. "Javit ću se malo prije
nego što završim. Možda možete otići u kupovinu." Mahnuo im je na odlasku, smiješe-
ći se. "Samo nemoj kući dokoturati nekoliko odrezanih glava." Kad je podigao pogled,
primijetio je da i Pečatnica Greenlaw i Venn prilično unezvjereno zure u njega. "Ah —
to je obiteljska šala", neuspješno je pojasnio. Njihova unezvjerenost nije ublažila.
Ekaterina mu je uzvratila osmijeh, pa odjedrila na Belovoj vedro pruženoj ruci. Mile-
su je sa zakašnjenjem palo na pamet da je Bel poznat po svojim raznovrsnim seksual-
nim ukusima i daje možda trebao upozoriti Ekaterinu da ne mora biti posebno taktična
pri odvraćanju Belove naklonosti, bude li usredotočena na nju. Ali Bel valjda ne bi... s
druge pak strane, možda će zajedno isprobavati haljine.
S oklijevanjem se vratio svom poslu.
Barrayarski su zatvorenici bili nagurani po trojica u jednu ćeliju namijenjenu za dvo-
jicu, što je bila okolnost zbog koje se Venn napola tužio, a napola se zbog nje ispriča-
vao. Stožer Službe redarstva broj tri, pojasnio je Milesu, nije bio pripremljen za ovako
nenormalan dotok neposlušnih prizemaljaca. Miles je mrmljao, ako već ne sućutno, a
ono barem s razumijevanjem i suzdržao se od toga da primijeti kako su zatvorske ćelije
kvadra bile veće od kabina u kojima su na Princu Xavu spavala po četvorica.
Miles je počeo razgovorom s Brunovim zapovjednikom odreda. Čovjek se šokirao
shvativši da su njegovi pothvati privukli moćnu pozornost pravog pravcatog Carskog
revizora, što je za posljedicu imalo da je u svojem prepričavanju dogañaja skrenuo u
strogi vojnički idiom. Slika koju je Miles složio iz izraza tako službenih kao što su bili
prodor u perimetar i masovni napad neprijateljskih snaga još uvijek bi mu izazivala
nehotično trzanje. Ali uvažavajući čak i suprotnu točku gledišta, ovo svjedočanstvo u
nijednoj materijalnoj činjenici nije odudaralo od verzije dogañaja koju je čuo od stano-
vnika Postaje. Nažalost.
Miles je obavio nasumičnu provjeru priče zapovjednika odreda u još jednoj ćeliji
punoj ljudi, a oni su joj samo dodali još nesretnih pojedinosti što i nije bilo iznenañuju-
će. Budući da je odred bio dodijeljen Princu Xavu, nitko od njih nije osobno poznavao
Soliana koji je imao položaj na Idrisu.
Miles je izronio iz ćelija i iskušao argumente na Pečatnici Greenlaw koja je lebdjela
nad njim. "Potpuno je neprikladno da i dalje zadržavate ove ljude. Zapovijedi koje su
izvršavali, a koje su možda bile loše smišljene, nisu zapravo, prema barrayarskim voj-
nim definicijama, bile protuzakonite. Da su dobili zapovijed da pljačkaju, siluju ili ma-
sakriraju kvadarske civile, imali bi zakonsku vojnu obvezu da je ne poslušaju, ali činje-
nica je da im je ubijanje bilo izričito zabranjeno. Da nisu poslušali Bruna, završili bi na
prijekom sudu. S njihove strane što god napravili ispast će krivi pred nekim i to je ozbi-
ljno nepošteno prema njima."
"Razmotrit ću ovaj prijepor", rekla je Pečatnica suho, ostavivši to na možda deset
sekundi, poslije čega ću ga izbaciti kroz najbližu zračnu komoru da neizgovoreno visi u
zraku.

41
 "Osim toga, gledajući unaprijed," doda Miles, "zacijelo ne želite do u beskraj pružati
ovim ljudima krov nad glavom. Zacijelo biste više voljeli da ih mi preuzmemo", u
posljednji je čas uspio riječi iz vaših ruku pretvoriti u "kad budemo odlazili."
Pečatnica se doimala još više suho; Venn je neutješno zagunñao. Miles je pretposta-
vio kako bi Venn bio najsretniji kad bi Carski revizor te ljude odveo smjesta, samo da
nije bilo šire političke situacije. Miles nije ustrajao na fome, ali je pohranio podatak za
korištenje u skoroj budućnosti. Nakratko se željno zamislio nad maštarijom u kojoj
mijenja Bruna za njegove ljude i ostavlja ga ovdje, na sveopću dobrobit Carske službe,
no nije to izrekao naglas.
Njegov je razgovor s dvojicom stražara osiguranja koji su na početku bili poslani da
izvuku Corbeaua na izvjestan način bio još više trzaja vrijedan. Njegov ih je revizorski
položaj dovoljno zastrašio da mu predaju potpuno i iskreno, premda promumljano
izvješće o čarkanju. Ali nesretno sročene rečenice poput Nisam joj htio slomiti ruku,
samo sam tu mutiranu kučku htio odbiti od zida i Od svih tih ruku koje su me hvatale
dizala mi se kosa na glavi — imao sam osjećaj da mi se zmije motaju oko čizama,
uvjerile su Milesa kako ovdje ima posla s dvojicom ljudi za koje nikako ne bi želio da
svjedoče u javnosti, barem ne u javnosti Kvadrosvemira. Bilo kako bilo, uspio je usta-
noviti važnu činjenicu da su i oni, u trenutku sukoba, bili uvjereni kako je poručnika
Soliana upravo ubio nepoznati kvadro.
S tog je razgovora izašao kako bi Vennu rekao: "Mislim da bi bilo bolje da sa zastav-
nikom Corbeauom razgovaram nasamo. Možete li nam pronaći prostor?"
"Corbeau već ima vlastitu ćeliju", hladno ga je obavijestio Venn. "To je posljedica
prijetnji koje su mu upućivali njegovi drugovi."
"Ah. Povedite me onda k njemu, molim vas."
Vrata ćelije kliznula su u stranu i otkrila visokog mladog čovjeka koji je tiho sjedio
na ležaju, laktova oslonjenih na koljena, pridržavajući rukama lice. Metalni kontaktni
krugovi živčanih usadaka skočnog pilota blistali su na njegovim sljepoočnicama i u
sredini čela, zbog čega je Miles u sebi utrostručio nedavne troškove koje je Carstvo
uložilo u školovanje mladog časnika. On je podigao pogled i zbunjeno se namrštio
prema Milesu.
Bio je gotovo tipičan Barravarac: tamne kose, smeñih očiju, maslinaste puti koju su
mjeseci u svemiru učinili blijedom. Pravilne crte njegova lica podsjetile su Milesa
pomalo na njegova bratića Ivana onakvog kakav je bio u toj istoj neodgovornoj dobi.
Široka modrica oko jednog oka polako je blijedjela i postajala žutozelenkasta. Košulja
uniforme bila mu je raskopčana oko vrata, a rukavi zasukani. Nekoliko nepravilnih,
izblijedjelih ružičastih ožiljaka krivudalo je njegovom otkrivenom kožom, otkrivajući
ga kao žrtvu crvne kuge koja je prije nekoliko godina napala Sergvar; očito je odrastao,
ili barem neko vrijeme živio, na najmlañem barravarskom planetu-koloniji tijekom tog
teškog razdoblja prije nego što su usavršeni oralni lijekovi protiv nametnika.
Venn reče: "Zastavnice Corbeau, ovo je barravarski Carski revizor, lord Vorkosigan.
Vaš ga je Car poslao kao službenog diplomatskog izaslanika koji predstavlja vašu stra-
nu u pregovorima sa Zajednicom. On želi razgovarati s vama."
Corbeauove su se usne uznemireno rastvorile, a on je zateturao podigavši se na noge i
živčano kimnuo glavom Milesu. To je razliku u visini izmeñu njih učinilo prilično
upadljivom, pa se Corbeauovo čelo još zbunjenije namrštilo.
Venn je dodao, ne toliko iz milosrña, koliko iz preciznosti: "S obzirom na optužbe
iznesene protiv vas, kao i s obzirom na to da je vaša molba za odobravanje političkog

42
azila još uvijek na razmatranju, Pečatnica Greenlaw neće mu dopustiti da vas u ovom
trenutku odvede izvan područja našeg nadzora."
Corbeau je lagano odahnuo, ali nastavio zuriti u Milesa pogledom čovjeka kojega su
upravo upoznali sa zmijom otrovnicom.
Venn doda, uz zajedljiv prizvuk u glasu: "Takoñer je obećao da vam neće narediti da
izvršite samoubojstvo."
"Hvala vam, Zapovjednice Venn", reče Miles. "Ako nemate ništa protiv, sad ću ja
preuzeti."
Venn je shvatio sugestiju, pa otišao. Roic se tiho postavio u pozoran položaj uz vrata
ćelije koja su se, šišteći, zatvorila.
Miles pokaže prema ležaju. "Sjednite, zastavnice." On sam je sjeo na ležaj prekoputa
mladića, pa nakrivio glavu, nakratko proučavajući Corbeaua koji se ponovno smotao.
"I prestanite hiperventilirati", dodao je.
Corbeau je progutao slinu i oprezno uspio izustiti: "Milorde."
Miles ispreplete prste. "Vi ste sa Sergvara, zar ne?" Corbeau spusti pogled na svoje
ruke i počne spuštati rukave, no onda odustane. "Nisam tamo roñen, milorde.
Moji su roditelji emigrirali kad mi je bilo pet godina." Dobacio je pogled tihom Roicu
u njegovoj smeñesrebrnoj odori, pa dodao: "Jeste li vi—" a onda progutao ono stoje
već kanio reći.
Miles je uspio popuniti prazninu. "Da, ja sam sin Potkralja i Potkraljice Vorkosigan.
Jedan od njih."
Corbeau je uspio ispustiti bezglasan Oh. Pogled pun potisnutog užasa nije se promi-
jenio.
"Upravo sam obavio razgovore s dvije flotne ophodnje poslane da vas izvuku s dopu-
sta na postaji. Malo poslije želio bih čuti vašu verziju dogañaja. Ali najprije —jeste li
poznavali poručnika Soliana, komarrskog časnika flotnog osiguranja na Idrisu V
Pilotove su misli tako očevidno bile usredotočene na vlastite probleme da mu je bio
potreban trenutak da ovo pojmi. "Sreo sam ga jednom ili dvaput u našim prijašnjim
pristaništima, milorde. Ne mogu reći da sam ga poznavao. Nikad nisam bio na palubi
Idrisa."
"Imate li kakvo mišljenje ili teoriju o njegovu nestanku?"
"Ne... ne baš."
"Kapetan Brun misli da je možda dezertirao."
Corbeau napravi grimasu. "To je slično Brunu."
"A zašto baš posebno Brunu?"
Corbeauove su se usne pokrenule, pa stale; doimao se još jadnijim. "Ne bi bilo pri-
kladno da ja kritiziram svoje nadreñene, milorde, niti da komentiram njihove osobne
stavove."
"Brun ima predrasude o Komarranima."
"Ja to nisam rekao!"
"To sam ja primijetio, zastavnice."
"Oh."
"No, ostavimo se toga na trenutak. Vratimo se vašim nevoljama. Zašto niste odgovo-
rili kad ste ručnom kom-vezom primili zapovijed za povratak na brod?"
Corbeau dotakne svoj goli lijevi ručni zglob; sve su barrayarske kom-veze konfiscira-
li kvadri koji su ih zatočili. "Skinuo sam je i ostavio u susjednoj sobi. Zacijelo sam
spavao i nisam čuo pištanje. Prvo moje saznanje o zapovijedi za povratak bilo je kad su

43
ona dvojica, dvojica..." Na trenutak se mučio, a onda ogorčeno nastavio, "... ona dvoji-
ca nasilnika navalila lupati na vrata Garnet Pete. Samo su je odgurnuli u stranu—"
"Jesu li se propisno predstavili i jasno prenijeli kakve su vaše zapovijedi?"
Corbeau je zastao, a njegov se pogled prema Milesu zaoštrio. "Priznajem, milorde,"
reče on polako, "kako to što je narednik Touchev rekao 'Dobro, mutoljupče, predstava
je gotova' meni nije baš zvučalo kao 'Admiral Vorpatril zapovjedio je cjelokupnom
barrayarskom osoblju da se vrati na svoje brodove'. Barem ne u prvom trenutku. Vidite,
tek sam se bio probudio."
"Jesu li se predstavili?"
"Nisu — nisu riječima."
"Jesu li pokazali kakve isprave?"
"Pa... bili su u uniformama i na rukama imali trake svoje ophodnje."
"Jeste li ih prepoznali kao pripadnike flotnog osiguranja, ili ste mislili da se radi o
privatnom posjetu — dvojica drugova koji u svoje slobodno vrijeme izražavaju rasne
predrasude?"
"Pa... ovaj... no —jedno zapravo ne isključuje drugo, milorde. Barem prema mom
iskustvu."
Na nesreću, tu je mali potpuno upravu. Miles udahne. "Ah."
"Bio sam usporen, još uvijek sam napola spavao. Kad su me počeli povlačiti, Garnet
Peta je mislila da me napadaju. Volio bih da nije pokušala... nisam zviznuo Toucheva
sve dok je nije izbacio iz njezine lebdjelice. U tom trenutku je sve... nekako krenulo
nizbrdo." Corbeau se tinjajući od bijesa zapiljio u svoja stopala, zatvorena u standar-
dnim zatvorskim papučama s ljepljivim potplatom.
Miles se naslonio. Baci malom rečenicu. Utapa se. Blago je rekao: "Znate, vaša kari-
jera nije nužno završena. Tehnički govoreći, sve dok ste protiv svoje volje zadržani od
vlasti Postaje Graf, niste ništa više nestali bez odobrenja nego što je to Brunova ophod-
nja koja je takoñer ovdje. Još ste barem neko vrijeme u pravnom čistilištu. Vaše školo-
vanje za skočnog pilota i operacija čine vas, sa stanovišta zapovjedništva, znatnim
financijskim gubitkom. Ako budete povukli prave poteze, još se uvijek možete izvući
iz ovoga prilično uredno."
Corbeauovo se lice iskrivilo. "Ja ne..." Nije dovršio rečenicu.
Miles ispusti zvuk ohrabrenja.
Corbeau je planuo: "Ja više ne želim svoju prokletu karijeru. Ne želim biti dio" —
nejasno se razmahao uokolo — "ovoga. Ovog... idiotizma."
Susprežući izvjesnu naklonost, Miles zapita: "Kakav je vaš trenutačni status — koli-
ko je prošlo otkad ste unovačeni?"
"Potpisao sam jedan od onih novih petogodišnjih ugovora, s mogućnošću da po isteku
potpišem još pet, ili budem preveden u pričuvni sastav. Prošle su tri godine, imam još
dvije."
U dvadeset trećoj godini života, podsjeti sebe Miles, dvije se godine čine kao vječ-
nost. Na ovom stupnju svoje karijere, Corbeau bi jedva mogao biti pripravnik za nižeg
pilota, iako je činjenica da je bio dodijeljen Princu Xavu ukazivala na iznimno visoke
ocjene.
Corbeau je odmahivao glavom. "Ovih dana, nekako, vidim stvari drugačije. Stavovi
koje sam uzimao zdravo za gotovo, šale, primjedbe, način na koji se stvari obavljaju —
sad me sve to smeta. Žulja me. Ljudi kao što su narednik Touchev, kapetan Brun —
bože. Jesmo li uvijek bili tako odvratni?"

44
 "Nismo", reče Miles. "Prije smo bili još i gori. O tome mogu osobno posvjedočiti."
Corbeau ga je otvoreno pretraživao pogledom.
"Ali da su tad otišli svi ljudi koji su napredno razmišljali, kao što vi sad kanite učiniti,
nijedna se od promjena koje sam vidio tijekom svog života ne bi mogla dogoditi. Pro-
mijenili smo se. A možemo se još i više promijeniti. Ne preko noći, ne. Ali ako svi
pristojni ljudi odustanu, i ako ne ostane nitko tko bi mogao voditi predstavu, osim idio-
ta, onda budućnost Barravara neće biti dobra. A do toga mi je stalo." Zaprepastio se,
shvativši kako je, odnedavno, strasno iskrena postala ova izjava. Pomislio je na dva
replikatora u čuvanoj sobi Kuće Vorkosigan. Oduvijek sam mislio kako moji roditelji
mogu sve popraviti. A sad je na meni red. Moj bože, kako se to dogodilo?
"Nikad nisam mogao ni zamisliti ovakvo mjesto." Trzavo Corbeauovo mahanje uoko-
lo sad je, razabrao je Miles, označavalo Kvadrosvemir. "Nikad nisam mogao ni zamis-
liti ženu kao što je Garnet Peta. Želim ostati ovdje."
Miles je imao loš osjećaj da se ovdje radi o očajnom mladom čovjeku koji donosi
trajne odluke na temelju privremenih podražaja. Postaja Graf bila je privlačna na prvi
pogled, svakako, ali Corbeau je odrastao u otvorenom prostoru, u pravoj gravitaciji, s
pravim zrakom — bi li se prilagodio, ili bi ga spopala tehnološka klaustrofobija? A
mlada žena zbog koje je kanio odbaciti svoj dosadašnji život, je li bila toga vrijedna, ili
će se pokazati daje Corbeau za nju samo privremena zabava? Ili, s vremenom, gadna
pogreška? K vragu, pa poznaju se tek nekoliko tjedana — nitko to ne može znati, a
najmanje od svih Corbeau i Garnet Peta.
"Želim se izvući", rekao je Corbeau. "Ne mogu to više podnositi."
Miles pokuša ponovno. "Ako povučete svoj zahtjev za političkim azilom u Zajednici
prije nego što ga kvadri odbiju, mogli bismo ga još uvijek umotati u vaš trenutačno
nejasni pravni položaj i učiniti da nestane, a da u budućnosti ne našteti vašoj karijeri.
Ako ga prije ne povučete, nema sumnje da neće biti povučene ni optužbe za dezerters-
tvo, a to bi vam itekako moglo naškoditi."
Corbeau podigne glavu i željno reče: "Zar se ova razmjena vatre koju je Brunova
ophodnja imala s osiguranjem kvadra ne računa kao napuštanje položaja tijekom bitke?
Liječnik s Princa Xava rekao je da je najvjerojatnije tako."
Napuštanje tijekom bitke, dezertiranje pred licem neprijatelja, prema barravarskim je
vojnim pravilima bilo kažnjivo smrću. Dezerterstvo u doba mira kažnjavalo se dugim
boravkom u nekoj od vrlo neugodnih utvrda. Obje su kazne, kad se sve uzme u obzir,
predstavljale bespotreban gubitak. "Mislim da bi bilo potrebno vrlo složeno pravno
rastezanje da bi se ovaj dogañaj označio kao bitka. Kao prvo, nazvati ga bitkom značilo
bi izravno se suprotstaviti Carevoj izraženoj želji da zadrži miroljubive odnose s ovim
važnim trgovačkim središtem. Ipak... s dovoljno neprijateljski nastrojenim sudom i
nesposobnim odvjetnikom obrane... ne bih rekao da bi bilo mudro riskirati s prijekim
sudom, ako se to ikako može izbjeći." Miles protrlja usne. "Jeste li slučajno, kad je
narednik vas, bili pijani?"
"Ne!"
"Hm. Šteta. Pijanstvo je nevjerojatno sigurna obrana. Vidite, nije ni politički ni druš-
tveno radikalna. Pretpostavljam da ne biste..."
Corbeauove su se usne indignirano stisnule. Predložiti da Corbeau laže o svom
kemijskom stanju ne bi dobro prošlo, osjetio je Miles. Zbog čega je, istina, njegovo
mišljenje o mladom časniku poraslo. Ali to nije nimalo olakšalo Milesov život.
"I dalje se želim izvući", tvrdoglavo je ponovio Corbeau.

45
 "Bojim se da kvadri ovaj tjedan baš ne vole Barrayarce. Čini mi se da ćete teško
pogriješiti budete li se oslonili na to da će vas iz dvojbe izvući to što će vam oni odob-
riti politički azil. Mora biti barem pet ili šest boljih načina da riješite svoje probleme,
samo kad biste bili prijemljivi širim taktičkim mogućnostima. Zapravo, gotovo bi svaki
drugi način bio bolji od ovoga."
Corbeau je nijemo odmahivao glavom.
"Pa, razmislite o tome, zastavnice. Nekako sam uvjeren da će situacija ostati mutna
sve dok ja ne otkrijem što se dogodilo s poručnikom Solianom. A kad se to dogodi,
nadam se da ću i ovu zbrku brzo razriješiti, a tad bi se vaše prilike da se predomislite u
vezi s nekim vrlo lošim zamislima mogle naglo smanjiti."
Iscrpljeno se podigao na noge. Corbeau je, na trenutak nesiguran, takoñer ustao i
salutirao mu. Miles mu uzvrati kimanjem glave i domahne Roicu koji je progovorio u
interkom ćelije i osigurao njihov izlazak.
Izašao je, zamišljeno se mršteći, pa naletio na Zapovjednika Venna u lebdjelici. "Pro-
kletstvo, želim Soliana", reče mu Miles zlovoljno. "Ovo njegovo tajanstveno isparenje
ne odražava se na vašu službu osiguranja ništa bolje nego na našu, znate."
Venn ga bijesno pogleda. Ali nije se usprotivio toj primjedbi.
Miles uzdahne, pa podigne ručnu kom-vezu prema usnama kako bi se javio Ekaterini.
Ona je ustrajala u tome da se nañu na Kestrelu. Milesu je bilo jednako drago zbog
pružene izlike da pobjegne iz depresivnog ozračja Stožera Službe redarstva broj tri.
Nažalost, nije to mogao nazvati moralnom nejasnoćom. Što je bilo još gore, nije to
mogao nazvati ni pravnom nejasnoćom. Bilo je posve jasno koja je strana u pravu;
samo, prokletstvo, to nije bila njegova strana.
Pronašao ju je u njihovoj maloj kabini kako upravo vješa njegovu smeñesrebrnu odo-
ru na kukicu. Okrenula se i zagrlila ga, a on je nagnuo glavu unatrag za jedan dug i
raskošan poljubac.
"Onda, kako je prošlo tvoje skitanje s Belom po Kvadroprostoru?" pitao je on kad je
ponovno došao do daha.
"Vrlo dobro, rekla bih. Ako Bel ikad poželi prestati biti lučki kapetan, mislim da bi se
odlično snašao kao predstavnik Zajednice za odnose s javnošću. Mislim da sam vidjela
sve najzanimljivije dijelove Postaje Graf koji su se mogli ugurati u vrijeme koje smo
imali na raspolaganju. Prekrasni pogledi, dobra hrana, povijest — Bel me poveo dubo-
ko dolje u bestežinski prostor da vidim sačuvane dijelove starog skočnog broda koji je
doveo prve kvadre do ovog sustava. Uredili su ga kao muzej — kad smo došli, bio je
pun kvadarske školske djece koja su odskakivala od zidova. Doslovno. Bili su nevjero-
jatno slatki. To me gotovo podsjetilo na barravarsko svetište predaka." Pustila ga je iz
zagrljaja i pokazala veliku kutiju urešenu svjetlucavim, živopisnim slikama i nacrtima,
koja je zauzimala polovicu donjeg ležaja. "Našla sam ovo za Nikkija, u dućanu muzeja.
To je maketa D-620 Superskočnog broda kakvom su pobjegli preci kvadara, a koja ima
pridodanu modifikaciju orbitalnog staništa."
"Oh, to će mu se svidjeti." Nikki, star jedanaest godina, nije još prerastao strast prema
svakoj vrsti svemirskih brodova, a pogotovo prema skočnim brodovima. Još je bilo
prerano nagañati hoće li se to oduševljenje kad odraste pretvoriti u njegovo zvanje ili
pasti u zapećak, ali zasad još sigurno nije popustilo. Miles pomnije virne prema slici.
Prastari je D-620 bio zadivljujuće nelijepa zvijer od broda . koja se u viziji ovog umjet-
nika pretvorila u nešto nalik više na golemu metalnu lignju koja čvrsto drži zbirku
limenki. "Replika u velikom omjeru, pretpostavljam?"

46
 Ona prilično sumnjičavo pogleda maketu. "Ne osobito. To je bio golem brod. Pitam
se jesam li trebala uzeti onu u manjem omjeru. Ali ta se nije dala tako lijepo rastaviti
kao ova. A sad kad sam je donijela ovamo, nisam sasvim sigurna kamo ću s njom."
Ekaterina je, u svom majčinskom raspoloženju, bila posve spremna dijeliti s tom stva-
ri ležaj sve do kuće, samo za Nikkijevu ljubav. "Poručnik Smolyani rado će pronaći
neko mjesto gdje će je pohraniti."
"Zaista?"
"To ti osobno jamčim." Udijelio joj je mali polunaklon, ruke položene na srce. Nakra-
tko se zapitao bi li, dok su još ovdje, trebao kupiti još nekoliko komada za male Arala
Alexandera i Helen Nataliju, no najvjerojatnije nije bilo potrebno još jednom uvježba-
vati razgovor s Ekaterinom o igračkama prikladnima za odreñeni uzrast, a koji su više-
kratno vodili tijekom svog boravka na Zemlji. "I, o čemu ste razgovarali ti i Bel?"
Ona se zasmijuljila. "Uglavnom o tebi."
Njegova se zakasnjela panika nimalo samooptužujuće uspjela izraziti samo kroz ved-
ro: "Oh?"
"Bel je bio strahovito znatiželjan da sazna kako smo se upoznali i očito je lomio gla-
vu da smisli kako da me to pita, a da ne ispadne nepristojan. Sažalila sam se i ispričala
mu ponešto o našem susretu na Komarru i onome što je bilo poslije. Znaš, kad se izba-
ce svi strogo povjerljivi dijelovi, naše udvaranje doima se pomalo čudnovato."
Složio se s tim, žalosno slegnuvši ramenima. "Primijetio sam. Ali tu nema pomoći."
"Je li istina da si na Bela, kad ste se prvi put sreli, pucao iz ošamuta?"
Znatiželja, očito, nije bila jednosmjerna. "Pa, jesam. Duga je to priča. Iz davnih vre-
mena."
Njezine su se plave oči veselo nabrale. "Tako sam i ja shvatila. Prema svemu sudeći,
kad si bio mlañi bio si potpuno lud. Da sam te srela u to doba, nisam sasvim sigurna bi
li me se dojmio, ili me nasmrt prestravio."
Miles porazmisli o tome. "Ni ja nisam siguran."
Usne su joj se ponovno uzvile, pa ga je obišla kako bi ispod ležaja izvukla torbu s
odjećom. Iz nje je izvukla tešku i dugu tkaninu čija je plavosiva nijansa odgovarala boji
njezinih očiju. Pokazalo se da je to kombinezon od neke lepršave, baršunaste tvari koji
je završavao u dugačkim manšetama s pucetima na zglobovima ruku i nogu, zbog čega
su nogavice pomalo nalikovale na rukave. Podigla ga je i prislonila uza se.
"To je novo", reče on s odobravanjem.
"Da, može istodobno biti moderno u težinskom prostoru i elegantno u bestežinskom."
Ponovno je odložila komad odjeće i pomilovala njegovu svilenkastu površinu.
"Pretpostavljam da je Bel, dok ste bili zajedno, spriječio svaku neugodnost koja je
mogla proizaći iz toga što si Barravarka?"
Ona se uspravila. "Pa, ja nisam imala nikakvih problema. Bela je presreo nekakav
čudan tip — imao je nevjerojatno duge šake i stopala. I prsa su mu nekako čudna, prili-
čno pretjerano široka. Pitam se jesu li ga stvorili genetičkim inžinjeringom za neku
posebnu namjenu, ili je to tek kirurška prilagodba. Pretpostavljam da čovjek ovdje, na
rubu neksusa, sreće kojekakve tipove. Davio je Bela da mu kaže koliko će još dugo
putnicima biti zabranjeno da se vrate na brodove i rekao kako se čuju glasine da je
nekome bilo dopušteno da iskrca svoj teret, ali Bel ga je — odlučno! — uvjerio kako
nikome nije bilo dopušteno da ode na brodove otkako su zaplijenjeni. Pretpostavljam
da je to bio jedan od putnika s Rudre, zabrinut za svoju robu. Dao je Belu do znanja

47
kako je zaplijenjena roba podložna prekopavanju i krañi od strane kvadarskih lučkih
radnika, što Belu baš nije dobro sjelo."
"Mogu zamisliti."
"A onda je htio znati što ti radiš i kakav će biti barravarski odgovor. Naravno, Bel mu
nije rekao tko sam ja. Rekao mu je da, ako želi znati što su Barravarci naumili, može
otići i izravno pitati jednoga od njih, ili stati u red kako bi preko Pečatnice Greenlaw
dogovorio sastanak s tobom, kao i svi drugi. Tip baš nije bio presretan, ali Bel mu je
zaprijetio da će ga pod oružanom pratnjom Osiguranja Postaje vratiti u njegov hostel i
tamo ga zatočiti ako ne prestane gnjaviti, na što je tip zašutio i odjurio potražiti Pečat-
nicu."
"Bravo, Bel." Uzdahnuo je i trznuo ukočenim ramenima. "Pretpostavljam kako bi bilo
najbolje da moj sljedeći razgovor opet bude s Pečatnicom Greenlaw."
"Ne, ne bi bilo", reče Ekaterina odlučno. "Još od ranog jutra ne radiš ništa drugo osim
što razgovaraš s odborima uzrujanih ljudi. Pretpostavljam daje odgovor 'ne'. A pitanje
glasi — jesi li makar i na trenutak stao kako bi nešto pojeo ili se odmorio?"
"Ovaj... pa, ne, nisam. Otkud znaš?"
Ona se samo nasmiješila. "Dakle, moj lorde Revizore, sljedeća točka na vašem dnev-
nom redu je ugodna večera u društvu vaše žene i starih prijatelja. Bel i Nicol izvode nas
van. A poslije toga, idemo gledati kvadrobalet."
"Da?"
"Da."
"Zašto? Mislim, pretpostavljam da jesti kat kad i moram, ali to što ću usred slučaja
odlutati kako bih se, ovaj, razonodio, neće oduševiti nikoga od ljudi koji čekaju da ja
razriješim ovaj nered. Na čelu s, usudio bih se reći, admiralom Vorpatrilom i njegovom
posadom."
"Ali to će oduševiti kvadre. Nevjerojatno su ponosni na svoj Balet Minchenko, a ako
pokažeš zanimanje za njihovu kulturu, to ti kod njih može samo biti od koristi. Trupa
ima predstave samo jednom ili dvaput tjedno, ovisno o tome kako je gust putnički pro-
met i koje je godišnje doba — imaju li ovdje godišnja doba? u svakom slučaju, doba
godine — pa možda nećemo imati drugu priliku." Osmijeh joj je postao prefrigan.
"Predstava je bila rasprodana, ali Bel je uspio nagovoriti Garnet Petu da povuče veze i
nabavi nam ložu. I ona će nam se u njoj pridružiti."
Miles trepne. "Želi mi izložiti Corbeauov slučaj, zar ne?"
"To i ja nagañam." Ugledavši njegov nos sumnjičavo nabran, ona doda: "Danas sam
saznala više o njoj. Ona je poznata na Postaji Graf, slavna osoba. Napad barravarske
ophodnje na nju bio je vijest; budući da je ona izvedbena umjetnica, tako joj slomiti
ruku znači onesposobiti je na neko vrijeme za posao, da ne govorimo o tome kako je to
samo po sebi bilo odvratno — ali u očima kvadara napad ima dodatnu kulturalnu uvre-
dljivost."
"Oh, sjajno." Miles protrlja hrbat nosa. Nije mu se samo pričinjalo, zaista je imao
glavobolju.
"Da. Dakle, prizor Garnet Pete koja tijekom baletne predstave srdačno čavrlja s bar-
ravarskim izaslanikom, zaboravivši i oprostivši sve, prema tvom mišljenju u pro-
midženim bodovima vrijedi koliko?"
"Ah, tu smo!" Oklijevao je. "Samo da to ne završi tako da ona u javnom izljevu bijesa
ne odlebdi od mene zato što joj još ne mogu obećati ništa u vezi s Corbeauom. To je
škakljiva situacija, a mali nije tako pametan kao što bi trebao biti."

48
 "Očito je da je ona osoba jakih osjećaja, ali nije glupa, barem sam takav dojam stekla
od Bela. Ne vjerujem da bi me Bel nagovorio na ovo samo da bi složio javnu katastro-
fu... ali možda ti imaš razloga biti uvjeren u suprotno?"
"Ne..."
"U svakom slučaju, sigurna sam da ćeš biti u stanju izaći na kraj s Garnet Petom.
Samo budi šarmantan kakav si uvijek."
Ekaterinina slika njega, podsjetio se, nije baš uvijek objektivna. Hvala bogu. "Čitav
dan pokušavam šarmirati kvadre, ali bez vidljiva uspjeha."
"Ako ljudima jasno pokažeš da ti se sviñaju, postaje im teško ne uzvratiti taj osjećaj.
A Nicol večeras svira u orkestru."
"Oh." Živnuo je. "To će biti vrijedno čuti." Ekaterina je oštro opažala; nema nikakve
sumnje da je provela poslijepodne skupljajući kulturalne vibracije koje su bile šire od
lokalne mode. Dakle, idemo na kvadrobalet. "Hoćeš li odjenuti svoj zgodni novi kom-
plet?"
"Zato sam ga i kupila. Odajemo počast umjetnicima ako se za njih lijepo odjenemo.
A sad se opet uvuci u odoru svoje Kuće. Bel će uskoro doći po nas."
"Bilo bi bolje da se držim svog dosadnog sivog odijela. Imam osjećaj kako paradira-
nje pred kvadrima u barravarskoj odori, diplomatski rečeno, nije baš dobra ideja."
"Na Stožeru Službe redarstva broj tri možda i nije. Ali nema smisla da se pokazujemo
kako uživamo u njihovoj umjetnosti ako smo odjeveni kao i svi drugi anonimni pri-
zemaljci. Mislim da bismo večeras oboje morali izgledati što više barravarski."
Njemu se činilo kako će mu i to što će biti viñen u Ekaterininu društvu donijeti neko-
liko bodova, iako ne toliko promidžbenih, koliko u smislu napuhane muške uspješnosti.
Potapšao je šav svojih hlača uz koje nije visio mač. "Dobro."

49
 ŠESTO POGLAVLJE

Bel je na vrijeme stigao do Kestrelova potpalublja, preodjenuvši se iz svoje ozbiljne

radne uniforme u zapanjujući, ali vedar narančasti haljetak s blistavim i zvijezdama
urešenim plavim rukavima, i rasporene hlače koje su na koljenima završavale manše-
tama. Uskladio je boje, odjenuvši i tamnoplave tajice i cipele s ljepljivim potplatom.
Ako je bilo suditi prema manje zasljepljujućoj odjeći Pečatnice Greenlaw, činilo se da
su inačice tog kroja bile visoka moda i za muškarce i za žene, kako za one s nogama,
tako i za one bez njih.
Herm ih je poveo do tihog i mirnog restorana na težinskoj strani postaje, koji je imao
uobičajene providne zidove koji su gledali na postaju i svemirski krajolik. Vani bi
pokraj njih povremeno tiho prozujala teglenica ili kontejner, čineći prizor zanimljivi-
jim. Ako se izuzme sila teže koja je barem držala hranu na otvorenim tanjurima, prostor
je arhitektonski odavao počast kvadarskim idealima. Stolovi su bili smješteni na
samostalnim stupovima različite visine, pri čemu su bile korištene sve tri dimenzije
prostorije. Konobari su letjeli tamo-amo i gore-dolje u svojim lebdjelicama. Ureñenje
se sviñalo svima, osim Roicu koji je očajno krivio vrat, pokušavajući biti pažljiv u sve
tri dimenzije. Ali Bel, uvijek pažljiv, a i uvježban u sigurnosnim protokolima, osigurao
je Roicu mjesto iznad svih njih, s kojega je imao pregled nad čitavom prostorijom;
Roic se uspeo u svoje orlovsko gnijezdo izgledajući znatno pomireniji sa situacijom.
Nicol ih je čekala za njihovim stolom, s kojega se pružao prekrasan pogled kroz pro-
vidni zid. Bila je odjevena u uski crni triko i slojeve šalova u svim duginim bojama;
osim toga, izgledom se malo promijenila od vremena — udaljenog mnogo godina i
mnogo crvotočnih skokova — kad ju je Miles upoznao. Još uvijek je bila vitka, ljupkih
pokreta čak i u lebdjelici, čiste kože boje slonovače i kratko ošišane kose, crne poput
ebanovine, a oči su joj još uvijek plesale. Ona i Ekaterina odmjerile su se s velikim
zanimanjem i smjesta se upustile u razgovor kojem Miles i Bel gotovo i nisu morali
dati poticaja.
Razgovor se proširio u rasponu dok su se izvanredna jela glatko nizala, a donosilo ih
je dobro uvježbano i neupadljivo osoblje. Glazba, vrtlarstvo, postajne tehnike bio-
recikliranja, sve je to dovelo do rasprave o dinamici širenja kvadarske populacije i
metodama — tehničkim, gospodarskim i političkim — sijanja novih staništa u sve široj
ogrlici unutar pojasa asteroida. Samo stare ratne priče, tihim uzajamnim sporazumom,
nisu procurile u tijek razgovora.
Kad je Bel, izmeñu posljednjeg jela i deserta, poveo Ekaterinu do toaleta, Nicole je
pričekala da se odmaknu dovoljno daleko da je ne bi mogli čuti, pa se nagnula naprijed
i promrmljala Milesu: "Sretna sam zbog vas, admirale Naismith."
On je kratko prstom dotaknuo usne. "Budite sretni zbog Milesa Vorkosigana. U sva-
kom slučaju, ja jesam." Zastao je s oklijevanjem, pa upitao: "Bih li ja trebao biti jedna-
ko sretan zbog Bela?"
Njezin se osmijeh lagano iskrivio. "To samo Bel zna. Ja sam završila s putovanjima
po neksusu. Našla sam svoje mjesto, konačno kod kuće. Čini se daje, barem većinu
vremena, i Bel ovdje sretan, ali — pa, Bel je prizemaljac. Kako mi je rečeno, njih znaju
zasvrbjeti tabani. Bel govori o tome da će se obvezati Zajednici, a opet... nikako da
stigne predati molbu."
"Siguran sam da je Bel zainteresiran za to", izjavi Miles.
50
 Ona slegne ramenima i do kraja ispije svoj napitak od limuna; znajući da poslije nas-
tupa, suzdržala se od vina. "Možda je tajna sreće u tome da čovjek živi za danas i da
nikad ne gleda unaprijed. A možda je to samo navika koju je Bel zadržao iz svog prija-
šnjeg života. Sav taj rizik, sva ta opasnost — samo posebna vrsta ljudi uživa u tome.
Nisam sigurna da Bel može izmijeniti svoju narav, ni koliko bi ga boljelo da to pokuša.
Možda previše."
"Mmm", reče Miles. Ne mogu im ponuditi lažnu zakletvu, ni podijeljenu lojalnost,
rekao je Bel. Bilo je očito da čak ni Nicol nije svjesna dodatnog izvora Belovih prihoda
— i dodatnog rizika. "Ali moram primijetiti kako je Bel mogao pronaći položaj lučkog
kapetana na mnogo mjesta. Umjesto toga, daleko je otputovao kako bi ga dobio ovdje."
Nicolin se osmijeh smekšao. "To je točno." Dodala je: "Znate li da je Bel, kad je sti-
gao na Postaju Graf, još uvijek imao u novčaniku onaj betanski dolar kojim sam vam
platila na Jacksonovu Skrovištu?"
Miles je u posljednji trenutak uspio zaustaviti logično pitanje, Jeste li sigurni da je to
bio isti dolar? na usnama, kako se poslije ne bi morao ugristi za jezik. Jedan je betanski
dolar bio nalik na drugi. Ako je Bel, obnavljajući svoje poznanstvo s Nicol, tvrdio da je
to onaj isti, tko je Miles da ustvrdi suprotno? Prokleto je sigurno da nije baš takav kva-
ritelj veselja.
Poslije večere, pod vodstvom Bela i Nicol, upoznali su se sa sustavom javnog prije-
voza u balonima, čije su prometne arterije nedavno i naknadno bile ugrañene u trodi-
menzionalni labirint u kakav je izrasla Postaja Graf. Nicol je ostavila svoju lebdjelicu
na zajedničkom stalku putničkog perona. Njihovu je balonu bilo potrebno desetak
minuta da se probije kroz razgranate cijevi do njihova odredišta; kad su prešli u beste-
žinski odsjek, Milesu se podigao želudac, pa je užurbano izvukao iz džepa tablete pro-
tiv mučnine, progutao jednu, pa ih diskretno ponudio Ekaterini i Roicu.
Ulaz u Memorijalnu Dvoranu Madame Minchenko nije bio ni velik ni nametljiv —
bila su to tek jedna u nizu dostupnih hermetičkih vrata na ovoj razini postaje. Nicol je
poljubila Bela i odlepršala. Cilindrični hodnici još nisu bili zakrčeni naguranim ljudi-
ma, budući da su oni stigli ranije kako bi Nicol imala dovoljno vremena da se ode u
garderobu presvući. Stoga je Miles bio posve nepripremljen na golemu komoru u koju
su ulebdjeli.
Bila je to pregolema kugla. Gotovo trećinu njezine unutrašnje površine zauzimao je
okrugao, proziran zid, kao da se sam svemir pretvorio u kulisu, gusto načičkanu svijet-
lim zvijezdama na ovoj sjenovitoj strani postaje. Ekaterina je prilično naglo zgrabila
njegovu ruku, a-Roic je ispustio mali prigušeni zvuk. Miles je imao dojam da je up-
livao u golemu košnicu, zato što su ostatkom zida bile poredane šesterokutne ćelije,
poput srebrom obrubljenog saća napunjenog draguljima u svim duginim bojama. Dok
su plutali naprijed, prema sredini, ćelije su se pretvorile u baršunom obrubljene lože za
gledatelje, veličinom varirajući od udobnih udubljenja za jednoga, do jedinica dovoljno
prostranih da prime društvo od desetak ljudi, ako su svih deset bili kvadri koji nisu za
sobom morali vući beskorisne noge. Ostali sektori, porazmješteni uokolo, bili su, kako
se činilo, tamne i ravne ploče raznovrsnih oblika, ili dodatni izlazi. Isprva je pokušao
prostoru nametnuti osjećaj za gore i dolje, ali onda je trepnuo, te mu se učinilo da se
komora zavrtjela oko prozirnog zida, poslije čega više nije bio siguran gleda li gore,
dolje ili postrance kroz njega. Gledati dolje, bilo je prilično uznemirujuće za um, zato
što se čovjeku činilo da vrtoglavo pada u golemi zdenac pun zvijezda.

51
 Nakon što su se dovoljno glupo nagledali, kvadarski ih je razvoñač, s pojasom na
mlazni pogon, oprezno proveo prema zidu i šesterokutu koji im je bio dodijeljen. Bio je
presvučen nekom tamnom, mekom oblogom koja je prigušivala zvukove i imao prikla-
dne rukohvate, kao i vlastitu rasvjetu — one raznobojne dragulje koje su vidjeli izdale-
ka.
Taman obris i bljesak pokreta u njihovoj širokogrudno velikoj loži pretvorio se, kad
su se približili, u kvadru. Bila je vitka i dugačkih udova, s lijepom svijetloplavom
kosom koja je bila ošišana na prst dužine i poput aureole lebdjela oko njezine glave.
Podsjetila je Milesa na sirene iz legendi. Njezine jagodične kosti mogle su navesti
muškarce na dvoboj, ili na žvrljanje loše poezije, ili na utapanje u piću. Ili još gore, na
dezerterstvo iz svoje postrojbe. Bila je odjevena u pripijen crni baršun s malim bijelim
čipkastim ovratnikom. Manšeta na donjem desnom laktu njezinih meko tkanih baršuna-
stih hlača... bio je to rukav, zaključi Miles, a ne nogavica, ostala je nezakopčana kako
bi bilo mjesta za liječničku zrakom punjenu udlagu, od one vrste koja je Milesu bila
dobro poznata iz mladenačkog razdoblja njegovih krhkih kosti. Bilo je to jedino što je
na njoj bilo neljupko i ukočeno, gruba uvreda ostatku odjeće.
Bilo je posve jasno da se radi o Garnet Petoj, no Miles je pričekao da ih Bel propisno
predstavi jedne drugima, što je on smjesta i učinio. Na sve su se strane rukovali; Miles
je zaključio da joj je stisak sportski čvrst.
"Hvala vam što ste nam osigurali ova—" sjedala nisu bila prava riječ, "ovaj prostor u
tako kratkom vremenu", reče Miles, puštajući njezinu vitku gornju ruku. "Ako sam
dobro shvatio, imamo povlasticu promatrati izvanredno djelo." Već je primijetio kako
je djelo bila riječ koja je u Kvadroprostoru imala poseban odjek, otprilike kao čast na
Barravaru.
"Zadovoljstvo je moje, lorde Vorkosigan." Glas joj je bio milozvučan; izraz na licu
činio se hladnim, pomalo ironičnim, ali u njezinim se poput lišća zelenim očima mogla
iščitati uznemirenost.
Miles rastvori ruke i pokaže prema njezinoj slomljenoj donjoj desnoj ruci. "Smijem li
izraziti svoju osobnu ispriku zbog žalosnog ponašanja nekih od naših ljudi? Kad ih
vratimo, bit će kažnjeni zbog toga. Molim vas, nemojte procjenjivati sve Barravarce
prema našim najgorim primjercima." Pa, to ionako nije moguće; svoje najgore primjer-
ke zapravo ne puštamo na brodove, hvala Gregoru na tome.
Kratko se nasmiješila. "To ne činim, jer sam takoñer susrela i vaše najbolje." Hitnost
iz njezina pogleda odražavala se i u njezinu glasu. "Dmitri — što će biti s njim?" "Pa,
to u velikoj mjeri ovisi o samom Dmitriju." Izlaganje slučajeva, primijetio je Miles,
ovdje može biti obostrano. "Posljedice, kad bude osloboñen i vrati se na dužnost, mogu
biti u rasponu od sitne crne mrlje u njegovu dosjeu — znate, tijekom izlaska nije dopu-
šteno skidati ručnu kom-vezu, upravo iz razloga koje ste, na nesreću, otkrili — do vrlo
ozbiljnih optužbi za pokušaj dezerterstva, ako ne bude povukao svoj zahtjev za politič-
kim azilom prije nego što taj zahtjev bude odbijen."
Čeljust joj se lagano stisnula. "Možda neće biti odbijen."
"Čak i ako bude odobren, dugoročne posljedice mogu biti složenije nego što možda
predviñate. U tom će trenutku biti nedvojbeno da je kriv za dezerterstvo. Bit će zauvi-
jek prognan iz svoje domovine, nikad se neće moći u nju vratiti ili vidjeti svoju obitelj.
Barravar se sad, u prvoj navali... osjećaja, može činiti davno izgubljenim svijetom, ali
mislim — siguran sam — kako je to nešto što bi on kasnije mogao duboko požaliti."
Prisjetio se melankoličnog Baza Jeseka, koji je godinama bio u progonstvu zbog suko-

52
ba još gorega od ovoga. "Postoje i drugi, tako ne tako brzi, načini na koje bi zastavnik
Corbeau mogao završiti ovdje, ako je njegova želja za tim iskrena, a ne samo privre-
meni hir. Za njih će biti potrebno nešto više vremena, ali će oni donijeti znatno manje
štete — na kraju krajeva, ovime se on poigrava s ostatkom svog života."
Ona se namrštila. "Zar ga barravarska vojska neće strijeljati, ili strahovito izmasakri-
rati, ili — ili poslati plaćenog ubojicu?"
"Mi nismo u ratu sa Zajednicom." Barem još nismo. Bilo bi potrebno mnogo junački-
je srljanje od ovoga da bi se to dogodilo, ali pretpostavljao je kako ne bi trebao podcje-
njivati svoje barravarske sunarodnjake. Osim toga, nije bio mišljenja kako je Corbeau
politički dovoljno važan za plaćeno ubojstvo. Dakle, potrudimo se da tako i ostane,
može? "Neće biti pogubljen. Ali dvadeset godina zatvora jedva je bolje od toga, s vaše
točke gledišta. Nećete biti od koristi ni njemu ni sebi budete li ga poticali na dezerters-
tvo. Pustite ga da se vrati na dužnost, da odsluži svoj ugovoreni rok, da dobije prolaz
natrag. Ako i tad još uvijek oboje budete mislili isto, možete nastaviti svoj odnos bez
ovog nerazriješenog pravnog statusa koji će otrovati vašu zajedničku budućnost."
Izraz na njezinu licu postao je još tvrdoglaviji i mrkiji. Imao je strahovit osjećaj da se
ponaša poput nekog staromodnog roditelja koji drži predavanje svom tjeskobnom
tinejdžeru, ali ona nije bila dijete. Morat će zapitati Bela koliko joj je godina. Njezino
ljupko i autoritativno kretanje moglo je biti posljedica plesačke naobrazbe. Prisjetio se
kako bi trebali nastojati izgledati srdačno, pa je sa zakašnjenjem svoje riječi pokušao
ublažiti osmijehom. Ona je rekla: "Želimo postati partneri. Stalni." Nakon samo dva
tjedna poznanstva, jeste li baš sigurni ? Prigušio je taj komentar u grlu kad ga je pogled
što mu ga je postrance uputila Ekaterina prisjetio koliko je zapravo dana — ili su to bili
sati? — bilo potrebno njemu da se zaljubi u nju. Dakako, za stalnost je bilo potrebno
više vremena. "Posve mi je jasno zbog čega bi to Corbeau želio." Ali suprotno je, nara-
vno, bilo teže razabrati. On sam nije smatrao Corbeaua umiljatim — najjači osjećaj koji
je dosad prema zastavniku osjetio bila je duboka potreba da mu prilijepi jednu — ali
bilo je očito da ga je ova žena gledala drugačijim očima.
"Stalni?" pitala je Ekaterina sumnjičavo. "Ali... zar ne mislite da biste ili vi, ili on,
jednog dana poželjeli imati djecu?"
Izraz na licu Garnet Pete postao je pun nade. "Razgovarali smo o tome da imamo dje-
cu. Oboje smo za to zainteresirani."
"Hm, ovaj", reče Miles. "Kvadri se valjda ne mogu ploditi s prizemaljcima? Ili
mogu?"
"Pa, čovjek mora donijeti neke odluke prije nego što stavi zametke u replikatore, baš
kao što i hermafrodit kad planira potomstvo s monoseksualcem mora odlučiti hoće li
gene prilagoditi tako da stvore djevojčicu, dječaka ili hermafrodita. U nekim partners-
tvima kvadara i prizemaljaca roñena su djeca od kojih su neka prizemaljci, neka imaju
svojstva i jednih i drugih — Bel, pokaži lordu Vorkosiganu slike svoje djece!"
Miles naglo okrene glavu. "Molim?" Bel se zarumenio i posegnuo rukom u džep hla-
ča. "Nicol i ja... kad smo otišli genetičaru na savjetovanje, on nam je napravio projekci-
ju mogućih kombinacija, kako bismo se lakše odlučili." Herm podigne holokocku i
uključi je. Šest fotografija djece u punoj veličini otjelotvorilo se iznad njegove glave.
Sva su bila zamrznuta u ranim tinejdžerskim godinama, a oblik njihovih odraslih crta
lica tek se počeo pomaljati iz dječje oblosti. Imala su Belove oči, Nicolinu liniju čeljus-
ti, smeñastocrnu kosu i onaj poznati pramen koji je padao na čelo. Dječak, djevojčica i
herm s nogama; dječak, djevojčica i herm kvadri.

53
 "Oh", reče Ekaterina, posežući za kockom. "Kako zanimljivo."
"Crte lica su samo elektronski spoj Nicolinih i mojih, ne i prava genetička projekci-
ja", objasnio je Bel, rado joj dodajući kocku. "Za nju bi im bila potrebna prava ćelija iz
pravog zametka koji, dakako, ne mogu imati dok se on ne napravi za genetičke prilago-
dbe."
Ekaterina je okretala kocku na sve strane, proučavajući portrete iz svih kutova. Miles,
vireći preko njezina ramena, reče odlučno samome sebi kako je najvjerojatnije sva
sreća što je njegov holovid nezanimljivo blastularnih Arala Alexandera i HelenJnajve-
rovatnije ostao na Kestrelu zajedno s ostatkom prtljage. Ali možda će poslije imati
priliku pokazati Belu—
"Jeste li vas dvoje konačno odlučili što želite?" pitala je Garnet Peta.
"Za početak, malu kvadru kao stoje Nicol." Belovo se lice smekšalo, a onda naglo
poprimilo svoj uobičajeni, ironični osmijeh. "Pod pretpostavkom da ja ipak zatvorim
oči, skočim i zatražim državljanstvo Zajednice."
Miles je zamišljao Garnet Petu i Dmitrija Corbeaua s cijelim nizom lijepe, sportski
razvijene kvadrodjece. Ili Bela i Nicol, s pametnom i glazbeno nadarenom grupicom.
Od toga mu se zavrtjelo u glavi. Roic, koji se doimao tiho izbezumljenim, odmahnuo je
glavom kad mu je Ekaterina ponudila da holopostavu pogleda izbliza.
"Ah", reče Bel. "Predstava počinje." Herm uzme natrag holo-kocku i isključi je, pa je
spremi na sigurno, duboko u džep svojih vrećastih plavih hlača do koljena, pažljivo
zatvarajući preklop.
Dok su oni razgovarali, gledalište se do kraja popunilo i saće ćelija sad je pružalo
zaklon pažljivoj gomili ljudi u kojoj je bio i popriličan broj zbrda-zdola skupljenih
prizemaljaca, iako Miles nije baš za sve mogao razabrati jesu li grañani Zajednice ili
galaktički posjetitelji. U svakom slučaju, večeras nije bilo ni jedne zelene barravarske
uniforme. Svjetla su se prigušila; žamor se utišao, a nekoliko je posljednjih kvadara
brzo poletjelo prema svojim ložama i smjestilo se. Nekoliko je prizemaljaca, zaradivši
time tihi prezirni smijeh kvadara koji su to primijetili, pogrešno proračunalo svoje
ubrzanje i zaglavilo se u sredini, odakle su ih spasili razvoñači i odveli do njihovih
loža. Električna je napetost ispunila zrak, čudnovata mješavina nade i straha koja prati
svaku izvedbu uživo, zajedno s njezinim rizikom nesavršenstva i prilikom za veličans-
tvenost. Svjetla su se još više prigušila, sve dok samo plavobijela svjetlost zvijezda nije
bacala odbljesak od nakupine sad prepunih loža u komori.
Bljesnula su svjetla, raskošan vodoskok crvenog, narančastog i zlatnog, a izvoñači su
ulebdjeli sa svih strana. Gromoglasno. Kvadri, mišićavi i puni oduševljenja, u pripije-
nim brodskim trikoima, veličanstveni i blistavi. Bubnjajući.
Nisam očekivao ručne udaraljke. Ostale izvedbe u bestežinskom stanju koje je Miles
vidio, bile one plesne ili gimnastičke, bile su sablasno tihe, s izuzetkom glazbe i zvuč-
nih efekata. Kvadri su sami proizvodili svoje zvukove i još uvijek imali par ruku za
igru pružanja ruku; bubnjari su se sastajali u sredini, hvatali se za ruke, čvrsto držali,
izmjenjivali ubrzanje, okretali i prevrtali u uzorku koji se neprekidno mijenjao. Dvade-
setak se muškaraca u bestežinskom stanju uspijevalo savršeno postaviti u sredinu
kuglastog gledališta, pokreta tako kontroliranih da nisu dopuštali nikakve bočne poma-
ke dok se silina njihovih okreta, poniranja, izvijanja i preokretanja prenosila iz jednog
njihova tijela u drugo i ponovno natrag. Zrak je pulsirao ritmom njihova bubnjanja;
bubnjevi svih veličina, okrugli, izduženi, s dvije glave; na njima nisu svirali samo oni
koji su ih držali, neki su bubnjevi letjeli izmeñu plesača, u za oko i uho zapanjujućoj

54
mješavini glazbe i žongliranja, a da nikad nisu propustili ritam ili udarac. Svjetla su
plesala. Odrazi su prštali po zidovima, odabirući iz loža bljeskove podignutih dlanova,
ruku, šarene odjeće, nakita, opčaranih lica.
A onda je, kroz drugi ulaz, desetak kvadri odjevenih u plavo i zeleno, poskočilo u
zakrivljenom uzorku koji se širio i pridružilo se plesu. Miles je mogao misliti samo na
to kako bi onaj tko je prvi donio kastanjete u Kvadrosvemir morao odgovarati pred
zakonom. Spletu zvuka udaraljki one su dodale kontrapunkt nalik na smijeh; samo
bubnjevi i kastanjete, nikakvih drugih glazbala nije bilo. Nisu bila ni potrebna. Obla je
komora odjekivala, prilično se tresući. Kradomice je pogledao u stranu; Ekaterinine su
usne bile razdvojene, oči raširene i blistave, nimalo suzdržano upijajući sav ovaj ras-
cvali sjaj.
Miles je razmišljao o barravarskoj limenoj glazbi. Nije bilo dovoljno to što su ljudska
bića činila nešto tako teško kao što je učenje sviranja na glazbalu. Poslije toga su to
činila u grupama. Usput hodajući. U složenim koracima. A onda su se jedna s drugima
natjecala tko će to učiniti bolje. Vrsnost, ovakva vrsnost, nikad ne može imati zdravu
ekonomsku opravdanost. To se čini na čast domovini, ili narodu, ili na slavu božju. Iz
radosti pripadanja ljudskom rodu.
Komad je trajao dvadesetak minuta, sve dok plesači nisu ostali bez daha, a znoj je
letio od njih u sitnim kapljicama koje su u svjetlucavim prugama brzo nestajale u tami,
no oni su se i dalje okretali i grmjeli. Miles se morao spriječiti u tome da iz sućuti pre-
ma njima počne hiperventilirati, srčanog ritma usklañenog s njihovim ritmovima. A
onda se, u posljednjoj velikoj provali radosnih zvukova, pokretna mreža četverorukih
muškaraca i žena nekako razdvojila u dva lanca koja su odlebdjela kroz izlaze iz kojih
su se pojavili, kako se činilo, još prije Otkrivenja.
Ponovno tama. Tišina je bila poput udarca; iza sebe, Miles je čuo kako je Roic izdah-
nuo s poštovanjem i čeznutljivo, kao čovjek koji se, vrativši se kući iz rata, prvi put
opušta u vlastitom krevetu.
Aplauz — pljesak ruku, dakako — odjekne prostorijom. Sad se nitko iz barravarskog
društva, pomislio je Miles, nije morao pretvarati da je oduševljen kvadarskom kultu-
rom.
Komora se ponovno prigušila kad se kroz četiri ulaza pojavio orkestar i razmjestio se
na položaje oko cijelog velikog prozora. Pedesetak kvadara nosilo je uobičajeni raspon
glazbala — sva su bila akustična, kako mu je opčinjeno prišapnula Ekaterina. Ugledali
su Nicol kojoj su dva kvadra pomagala nositi i postaviti harfu koja je gotovo izgledala
kao obična harfa, kao i njezin dvostrani cimbal koji se iz ovog kuta činio kao dosadna
izdužena kutija. Ali komad koji je slijedio uključivao je njezin solo na cimbalu, a nje-
zino je lice kao od slonovače bilo u središtu svjetala, a glazba koja je izlazila ispod
njezine četiri munjevite ruke bila je sve samo ne dosadna. Zračila je, bila eterična,
lomila je srce, punila nabojem.
Miles je pretpostavljao kako je Bel ovo vidio već na desetke puta, ali herm se doimao
jednako opčinjenim kao i svaki pridošlica. Nije samo osmijeh ljubavnika rasvijetlio
Belove oči. Da. Ne bi je volio kako spada da istodobno ne voliš i njezinu lakoumnu,
raskošnu i rastrošnu vrsnoću. Ni jedan ljubomorni ljubavnik, pohlepan i sebičan, ne bi
je mogao sačuvati za sebe; ona se morala izliti prema svijetu ili eksplodirati na svom
izvoru. Dobacio je pogled prema Ekaterini i pomislio na njezine veličanstvene bar-
ravarske vrtove koji su joj ovdje tako nedostajali. Neću te još dugo držati daleko od
njih, to ti obećavam, ljubavi.

55
 Uslijedila je kratka stanka dok su kvadarski scenski radnici postavljali nekoliko tajan-
stvenih prečki i šipki koje su pod čudnim kutovima stršile iz unutrašnjosti kugle. Gar-
net Peta, koja je lebdjela postrance u odnosu na Milesa, preko ramena je promrmljala:
"Sad slijedi komad koji obično ja izvodim. To je izvadak iz većeg djela, Aljeanova
klasičnog baleta Prelazak, u kojem se pripovijeda o selidbi našeg naroda kroz neksus
do Kvadrosvemira. To je ljubavni duet izmeñu Lea i Silver. Ja plešem Silver. Nadam se
da moja zamjena neće previše zabrljati..." Prekinula se kad je odjeknula uvertira.
Dva lika, muški prizemaljac i plavokosa kvadra, dolebdjeli su iz suprotnih krajeva
prostora, uzeli ubrzanje zavrtjevši se oko nekoliko prečki, pa se sastali u sredini. Ovaj
put nije bilo bubnjanja, tek sladak, vedar zvuk orkestra. Noge Leova lika beskorisno su
se vukle i Milesu je bio potreban trenutak da shvati kako ulogu pleše kvadro s lažnim
nogama. Način na koji je žena koristila kutno ubrzanje, privlačeći ili šireći različite
ruke dok se okretala ili vrtjela oko sebe, bio je upravo briljantno kontroliran, a promje-
ne njezine putanje oko različitih šipki precizne. Samo je nekoliko udaha i kritičkih
mrmljaja Garnet Pete Milesu ukazalo da je ono što gleda manje od savršenstva. Muška-
rac s lažnim nogama bio je namjerno nespretan, čime je izazvao hihot kvadarske publi-
ke. Miles se s nelagodom promeškoljio, shvaćajući da gleda gotovo pa parodiju toga
kako prizemaljci izgledaju u očima kvadara. Ali ljupki pokreti kojima mu je žena
pomagala činili su se više naklonima nego okrutnima. Bel se, smiješeći se od uha do
uha, nagnuo i šapnuo Milesu u uho: "Sve je u redu. Leo Graf i treba plesati kao inže-
njer, budući da je to i bio."
Ljubavni dio cijele priče bio je posve jasan. Činilo se kako ljubavni odnosi izmeñu
kvadara i prizemaljaca imaju dugu i časnu povijest. Milesu je palo na pamet kako su
neki vidovi njegove mladosti mogli biti mnogo jednostavniji da je na Barravaru posto-
jao repertoar romantičnih priča u kojima su niski i obogaljeni tipovi bili junaci, a ne
mutirani negativci. Ako je ovo bio uobičajen primjer, onda je bilo jasno kako je Garnet
Peta bila kulturalno uvjetovana da igra Juliju svojem barravarskom Romeu. Samo,
nemojmo ovaj put odigrati tragediju, može?
Očaravajuće se djelo primaknulo svom vrhuncu i dvoje je plesača bilo pozdravljeno
oduševljenim pljeskom publike prije nego što su se povukli. Upalila su se svjetla; vri-
jeme za stanku. Izvedbenu umjetnost u osnovi je ograničavala, shvati Miles, biologija
— u ovom slučaju kapacitet ljudskog, kvadarskog ili prizemaljskog, mjehura.
Kad su se svi ponovno sastali u svojoj loži, zatekao je Garnet Petu kako Ekaterini
objašnjava kvadarske običaje davanja imena.
"Ne, to nije prezime", rekla je Garnet Peta. "Kad je korporacija GalacTech stvorila
kvadre, bilo nas je samo tisuću. Svaki je imao jedno ime kojemu je bila dodana brojča-
na oznaka, a u tako malom broju svako je ime bilo jedinstveno. Kad su naši preci pob-
jegli u svoju slobodu, promijenili su ono što su brojevi označavali, ali su zadržali sus-
tav jednog i jedinstvenog imena upisanog u registar. Imali smo na raspolaganju sve
jezike Zemlje da iz njih izvlačimo imena, tako da je prošlo nekoliko naraštaja prije
nego što je sustav postao opterećen. Liste čekanja za ona popularnija imena bile su
suludo dugačke. Tad su izglasali dopuštenje udvajanja imena, ali samo ako ime dobije
numerički nastavak, tako da uvijek možemo razlikovati jednog Lea od drugog Lea. Kad
umrete, vaš broj se vraća u bubanj na ponovno izvlačenje."
"U svojoj ekipi za utovar imam jednoga koji je Leo Devedeset Deveti", reče Bel. "To
je najviši broj na koji sam dosad naišao. Čini se da ljudi više vole niske brojeve, a naj-
bolje je kad ih uopće nema."

56
 "Ja nikad nisam srela ni jednu drugu Garnet", reče Garnet Peta. "Kad sam posljednji
put provjeravala, u cijeloj ih je zajednici bilo negdje osam."
"Kladim se da će ih biti i više", reče Bel. "A to će biti tvoja krivnja."
Garnet Peta prasnula je u smijeh. "Da barem!"
Drugi je dio predstave bio jednako dojmljiv kao i prvi. Tijekom jednog od glazbenih
interludija, Nicol je imala izvrstan solo na harfi. Otplesali su još dva velika grupna
komada, jedan apstraktan i matematički, drugi narativan, očito zasnovan na tragičnoj
priči o svemirskoj katastrofi iz proteklog naraštaja. U finalu su se svi smjestili u sredi-
nu, za posljednji vrtoglavi, žestoki vihor, a bubnjari, sviračice kastanjeta i orkestar
udružili su se kako bi pružili glazbenu pratnju koja se mogla opisati samo kao masivna.
Milesu se činilo kao da je predstava i prebrzo završila, ali krono mu je otkrio kako je
u ovom snu proveo četiri sata. Zahvalno se, ali bez obvezivanja, pozdravio s Garnet
Petom. Dok su Bel i Nicol u balonu pratili troje Barravaraca natrag na Kestrel, on je
razmišljao o tome kako kulture pripovijedaju same sebi i, kroz to, same o sebi. Više od
ičega, balet je odavao počast kvadarskom tijelu. Nikako nije bilo moguće zamisliti
prizemaljca koji odlazi s kvadrobaleta još uvijek uvjeren kako su četveroruki ljudi
obogaljeni mutanti i invalidi. Čovjek bi s predstave — kao što je Corbeauov slučaj
pokazao — mogao čak izaći i bestežinski zaljubljen.
Nije svako obogaljujuće oštećenje bilo vidljivo oku. Ovo ga je sportsko oduševljenje
prisjetilo da prije spavanja provjeri svoje moždane kemijske razine i vidi kad bi se
ponovno mogao dogoditi njegov sljedeći napadaj.
. Nikako nije bilo moguće zamisliti prizemaljca koji odlazi s
kvadrobaleta još uvijek uvjeren kako su četveroruki ljudi obogaljeni mutanti i invali-
di. Čovjek bi s predstave — kao što je Corbeauov slučaj pokazao — mogao čak izaći i
bestežinski zaljubljen.
Nije svako obogaljujuće oštećenje bilo vidljivo oku. Ovo ga je sportsko oduševljenje
prisjetilo da prije spavanja provjeri svoje moždane kemijske razine i vidi kad bi se
ponovno mogao dogoditi njegov sljedeći napadaj.

57
 SEDMO POGLAVLJE

Milesa je probudio zvuk kuckanja na vratima kabine. "Milorde?" začuo se prigušeni

Roicov glas. "Admiral Vorpatril želi razgovarati s vama. Spojen je na osiguranu kom-
konzolu u časničkom salonu."
Kakvo god nadahnuće da je iz njegova pri-mozga isplutalo prema svijesti u ovoj pos-
panoj meñuigri izmeñu sna i buñenja, sad je neopozivo nestalo. Miles je zastenjao i u
zamahu sišao sa svog ležaja. Ekaterinina se ruka pružila s gornjeg kreveta i ona je mut-
nim očima virnula prema njemu; dodirnuo ju je i prošaptao: "Spavaj dalje, ljubavi."
Ona se šmrcnuvši složila i okrenula na drugu stranu.
Miles proñe rukama kroz kosu, dograbi svoj sivi sako, prebaci ga preko donjeg rublja
i bosonog otapka u hodnik. Dok su se hermetička vrata, šišteći, zatvarala za njim, on
pogleda svoj krono. Budući da se Kvadrosvemir nije morao zamarati nezgodnim plane-
tarnim rotacijama, u cijelom su lokalnom prostoru imali istu vremensku zonu, na koju
su se Miles i Ekaterina, putujući ovamo, navodno priviknuli. No dobro, nije bila sredi-
na noći, nego rano jutro.
Miles je sjeo za stol u časničkoj blagovaonici, poravnao sako, zakopčao ovratnik i
dodirnuo kontrolnu ploču svojeg stolca. Iznad vid-ploče pojaviše se glava i poprsje
admirala Vorpatrila. Bio je budan, odjeven, obrijan i uz desnu ruku je imao šalicu kave,
prokletnik.
Vorpatril odmahne glavom, čvrsto stisnutih usnica. "Kako ste, do ñavola, znali?" zah-
tijevao je odgovor. Miles stisne kapke. "Kako, molim?" "Moj mi je glavni liječnik
upravo poslao nalaz Solianova uzorka krvi. Bila je umjetno proizvedena, vjerojatno
najkasnije dvadeset i četiri sata prije nego što je izlivena na palubu."
"Oh." Do sto ñavola. "To je... nezgodno." "Ali što to znači? Je li čovjek još uvijek
negdje, živ? Bio sam se spreman zakleti da nije dezertirao, ali možda je Brun bio u
pravu."
Kao i sat koji stoji, i idioti su katkad precizni. "Morat ću razmisliti o ovome. To zap-
ravo ne dokazuje ni daje Solian živ, a ni daje mrtav. To čak nužno ne dokazuje ni da
nije ubijen tamo i da mu nije jednostavno prerezano grlo." Oružnik Roic, bog ga blago-
slovio na vijeke vjekova, položio je šalicu kave iz koje se dizala para uz Milesov lakat,
pa se povukao na svoj položaj pokraj vrata. Miles je pročistio usta, ako već ne i mozak,
prvim srktavim gutljajem, a onda otpio i drugi, kako bi dobio na vremenu za razmišlja-
nje.
Vorpatril je bio u prednosti, kako s kavom, tako i s proračunima. "Bismo li ovo treba-
li prijaviti Zapovjedniku Vennu? Ili... ne bismo?"
Miles ispusti grlen, sumnjičav zvuk. Jedina njegova diplomatska prednost, jedino što
mu je ovdje davalo, takoreći, tlo pod nogama, bila je mogućnost da je Soliana ubio
nepoznati kvadro. No činilo se kako je sad sve to postalo još više problematično. "Ta je
krv morala biti negdje proizvedena. Ako čovjek ima pravu opremu, to je lako, a ako
nema, onda je nemoguće. Treba pronaći svu takvu opremu na postaji — ili na priveza-
nim brodovima — i mora se pokazati da je to izvedeno na jednom od tih mjesta. Mjesto
plus vrijeme mora nas odvesti do osobe. Postupak eliminacije. To su koraci..." Miles
zastane, oklijevajući, a onda ipak nastavi, "za koje su lokalni policajci osposobljeniji od
nas. Ako im se može vjerovati."
"Vjerovati kvadrima? Teško!"
58
 "Kakvog bi oni razloga mogli imati da nam lažu ili nas navode na krivi trag?" Zaista,
kakvog? "Ja moram djelovati preko Pečatnice Greenlaw i Venna. Sam po sebi, na Pos-
taji Graf nemam nikakvih ovlasti." No dobro, bio je tu Bel, ali Bela treba koristiti šted-
ljivo, kako se ne bi uništio hermov lažni identitet.
Želio je doći do istine. Žalosno je morao priznati i to kako bi više volio da sam ima
monopol na nju, barem dok ne bude imao vremena razmisliti kako da ovu igru odigra u
najboljem barravarskom interesu. Pa ipak, ako istina ne bude nama na korist, što to
govori o nama, ha? Protrlja svoju čekinjavu bradu. "To ipak jasno pokazuje kako ono
što se dogodilo u tom tovarnom prostoru, bilo ubojstvo ili muljanje, nije bilo spontano
nego unaprijed planirano. Ja preuzimam na sebe da s Pečatnicom i Vennom porazgova-
ram o tome. Razgovori s kvadrima ionako su moj posao." Koji sam, vjerojatno, zaslu-
žio svojim grijesima. Kojeg sam boga ovaj put razbjesnio? "Hvala vam, admirale, i
molim vas da u moje ime zahvalite flotnom liječniku na dobro obavljenu poslu."
Na ovo je priznanje Vorpatril odgovorio nevoljko zadovoljnim kimanjem, a Miles
prekine vezu.
"Prokletstvo", promrmljao je svadljivo, mršteći se prema praznom prostoru. "Zašto tu
informaciju nitko nije pokupio u prvom pokušaju? Nije moj posao da budem prokleti
forenzični patolog."
"Rekao bih da..." počeo je oružnik Roic, pa se zaustavio. "Ovaj... je li to bilo pitanje,
milorde?"
Miles se okrenuo u komkonzolnom stolcu. "Retoričko, ali imaš li odgovor?"
"Pa, milorde", reče Roic sramežljivo. "Problem je u ovdašnjim razmjerima. Postaja
Graf je prilično veliko svemirsko stanište, ali je zapravo, prema barravarskim mjerili-
ma, mali grad. Svi ljudi koji doñu iz svemira uglavnom poštuju zakon, na izvjesne
načine. Ima toliko sigurnosnih pravila. Pretpostavljam da oni ovdje nemaju često ubojs-
tva."
"A koliko ste ih vi prosječno imali u Hassadaru?" Postaja Graf hvalila se s otprilike
pedeset tisuća stanovnika; broj stanovnika glavnog grada Okruga Vorkosiganovih ovih
se dana približavao broju od pola milijuna.
"Pa, u prosjeku, možda jedno ili dva mjesečno. I nisu se pojavljivala ravnomjerno.
Činilo se da stižu u valovima, poslije kojih smo imali mirna razdoblja. Češće ljeti nego
zimi, osim u doba Zimoslave. U to doba ima mnogo višestrukih. Naravno, većina njih
nije tajanstvena. Ali, vidite, čak ni u Hassadaru nije bilo dovoljno zaista čudnih uboj-
stava da bi naši forenzičari bili u dobroj kondiciji. Naše je liječničko osoblje uglavnom
bilo sastavljeno od honoraraca s Okružnog sveučilišta koji bi dolazili po potrebi. Ako
bi se ikad pojavilo nešto zaista čudno, pozvali bismo jednog od kriminalističkih istraži-
telja lorda Vorbohna iz Vorbarr Sultane. Tamo vjerojatno imaju ubojstva svaki dan — i
to razna, pa imaju i razna iskustva. Kladim se da Zapovjednik Venn čak nema ni foren-
zični odjel, samo nekakve kvadrodoktore koje tu i tamo pozove. Prema tome, ja ne bih
od njih očekivao, ovaj, Car-Sigovska mjerila na kakva ste vi naviknuti, milorde."
"To je... zanimljivo gledište, oružniče Roic. Hvala ti." Miles otpije još jedan gutljaj
kave. "Solian..." reče on zamišljeno. "Još ne znam dovoljno o Solianu. Je li imao nepri-
jatelja? Prokletstvo, je li taj čovjek imao i jednog prijatelja? Ili ljubav? Ako jest ubijen,
je li to bilo iz profesionalnih ili iz privatnih razloga? To je golema razlika."
Miles je preletio Solianov vojni dosje tijekom etape putovanja prema brodu i nije
pronašao ništa iznimno. Ako je taj čovjek ikad i bio u Kvadrosvemiru, to je svakako
bilo prije nego što se, šest godina ranije, pridružio Carskoj službi. Prije ovog putovanja

59
bio je na još dva, s drugim flotnim konzorcijima i drugim vojnim pratnjama; čini se da
njegovo iskustvo nije uključivalo ništa uzbudljivije od izlaženja na kraj s pokojim pija-
nim članom posade ili ratobornim putnikom.
U prosjeku, više od polovice vojnog osoblja na svakoj turi po neksusu, meñusobno se
ne poznaje. Ako je Solian pronašao prijatelje — ili neprijatelje — u tjednima nakon što
je ova flota isplovila s Komarra, oni su gotovo nužno morali biti na Idrisu. Da je nestao
u trenutku kad se Idris tek usidrio, Miles bi profesionalne mogućnosti vezao isključivo
uz brod, ali deset dana na navozu više je nego dovoljno vremena da zabadalo iz službe
osiguranja upadne u nevolju i sa stanovnicima postaje.
Iskapio je šalicu i utipkao Vennov broj u konzolu na stolcu. Činilo se da je i zapovje-
dnik kvadarskog osiguranja rano došao na posao. Njegov je osobni ured očito bio na
bestežinskoj strani postaje. Na vid-ekranu doimao se kao da lebdi bočno u odnosu na
Milesa, a u gornjoj je desnoj ruci čvrsto držao kruškoliku tikvicu s kavom. Promrmljao
je pristojno: "Dobro jutro, lorde Revizore Vorkosigan", ali je riječima izraženu pristoj-
nost potkopao time što se nije uspravio iz poštovanja prema Milesu koji je morao nači-
niti svjestan napor da se ne nakrivi u svom stolcu. "Što mogu učiniti za vas?"
"Nekoliko stvari, ali najprije imam jedno pitanje. Kad se dogodilo posljednje ubojs-
tvo na Postaji Graf?"
Vennove su se obrve trznule. "Imali smo jedno prije otprilike sedam godina." "Ah, a
prije toga?" "Tri godine prije, mislim." Pravi val zločina. "Jeste li vi bili na čelu tih
istraga?"
"Pa, to se dogodilo prije mog imenovanja — ja sam postao Voña osiguranja Postaje
Graf prije otprilike pet godina. Ali nije se baš imalo mnogo toga istražiti. Oba osumnji-
čenika bili su prizemaljci u tranzitu — jedan je ubio drugoga prizemaljca, a drugi kvad-
ra s kojim se upustio u glupu svañu oko plaćanja računa. Krivnju su potvrdili svjedoci i
ispitivanje brzopentom. Moram primijetiti da su u te stvari gotovo uvijek umiješani
prizemaljci."
"Jeste li ikad prije istraživali tajanstveni zločin?"
Venn se uspravio, očito kako bi se djelotvornije mogao namrštiti prema Milesu. "Ja
vas uvjeravam kako smo moji ljudi i ja u potpunosti upoznati s odgovarajućim postup-
cima."
"Bojim se, Zapovjednice Venn, da se od te procjene moram ograditi. Primio sam
neke prilično neobične vijesti. Naložio sam flotnom liječniku da ponovno pregleda
uzorak Solianove krvi. Čini se da je rečena krv bila umjetno proizvedena, vjerojatno uz
uporabu izvornog uzorka ili primjerka prave Solianove krvi ili tkiva. Možda biste
voljeli da vaši forenzičari — tko god oni bili — ponove ispitivanja na pohranjenom
dokazu iz tovarnog prostora i potvrde ovo."
Vennovo se mrštenje produbilo. "Znači... ipak je dezertirao — nije bio ubijen! Nika-
kvo čudo da nismo mogli pronaći tijelo!"
"Srljate — i to trkom, rekao bih. Mogu vam zajamčiti da je cijeli scenarij postao
iznimno mutan. Dakle, moj je zahtjev da locirate sva postrojenja na Postaji Graf u
kojima je mogla biti izvedena takva sinteza tkiva, te provjerite je li zabilježeno provo-
ñenje takve serije i za koga. A kad smo već kod toga, provjerite je li to bilo moguće
provesti tako da ne bude zabilježeno. Mislim da sa sigurnošću možemo pretpostaviti
kako je onaj tko je to učinio, bio to Solian ili netko drugi, silno želio ostati neotkriven.
Liječnik je izvijestio kako je krv najvjerojatnije bila proizvedena ne više od dvadeset

60
četiri sata prije nego što je prolivena, ali kako bismo bili sigurni, neka istraga bude
provedena unatrag sve do dana kad je Idris pristao uz dok."
"Ja... svakako razumijem vašu logiku." Venn podigne svoju tikvicu s kavom do usta i
stisne je, a onda je odsutno premjesti u svoju donju lijevu ruku. "Da, svakako", ponovi
on vlastite riječi, samo nešto tiše. "Osobno ću se za to pobrinuti."
Miles je bio zadovoljan što je Venna uspio izbaciti iz ravnoteže upravo do stupnja na
kojem mu je postalo tako neugodno da će poduzeti djelotvornu akciju, a da ga pritom
nije zamrznuo u obrambenom položaju. "Hvala vam."
Venn doda: "Lorde Vorkosigan, vjerujem da i Pečatnica Greenlaw jutros želi razgo-
varati s vama."
"Vrlo dobro. Ako vam nije teško, možete joj prespojiti moj poziv."
Činilo se da je Pečatnica jutarnji tip, ili je svoju kavu popila prije. Na holovidu se
pojavila odjevena u drugačiji složeni haljetak, stroga i potpuno budna. Možda više iz
diplomatske navike nego iz želje da mu ugodi, okrenula se udesno kako bi se poravnala
s Milesom.
"Dobro jutro, lorde Revizore Vorkosigan. Na molbe putnika sa zaplijenjene komarrs-
ke flote odgovorila sam tako da sam uredila da se sastanete s njima u deset nula nula.
Možete se sastati s njima i odgovoriti na njihova pitanja u većem od dva hostela u
kojima su trenutačno smješteni. Lučki kapetan Thorne dočekat će vas pred vašim bro-
dom i povesti vas tamo."
Milesova se glava trznula unatrag na ovo kavalirsko uredovanje njegovim vremenom
i pozornošću, a potez izravnog pritiska da se i ne spominje. S druge pak strane... to će
mu isporučiti prostoriju punu sumnjivaca, upravo onih ljudi koje je želio proučiti.
Kompromisno se na pola puta izmeñu razdražljivosti i gorljivosti našao tako što je
bezbojno primijetio: "Hvala vam što ste me obavijestili. A što zapravo zamišljate da
bih im ja mogao reći?"
"To moram prepustiti vama. Ti su ljudi ovamo došli s vama Barravarcima; oni su
vaša odgovornost."
"Gospoño, kad bi bilo tako, svi bi oni sad već bili na putu. Onaj tko nema moć ne
može imati ni odgovornost. Vlasti Zajednice su te koje su ih smjestile u kućni pritvor,
iz čega proizlazi da su vlasti Zajednice te koje ih moraju osloboditi."
"Kad dovršite plaćanje globa, troškova i računa koje su vaši ljudi ovdje načinili, bit
ćemo i više nego sretni da ih pustimo."
Miles se tanko nasmiješio, pa isprepleo prste na površini stola. Poželio je da su nove
karte koje su mu jutros podijeljene barem malo manje dvosmislene. No ipak joj je
ponovio vijesti o proizvedenom uzorku Solianove krvi, dobrano začinjene žaljenjem
što kvadarska služba osiguranja nije tu neobičnu činjenicu ustanovila prije. Ona mu je
smjesta uzvratila, baš kao i Venn, tvrdnjom kako je to dokaz koji više podupire teoriju
o dezerterstvu nego onu o ubojstvu.
"Dobro", reče Miles. "Onda neka nam osiguranje Zajednice pokaže čovjeka. Sposob-
noj policiji ne bi trebalo biti teško pronaći stranog prizemaljca koji se šeta Kvadrosve-
mirom. Jasno, pod uvjetom da se uopće trude pronaći ga."
"Kvadrosvemir", odvratila je ona frkćući, "nije totalitarno ureñen. Kao što je vaš
poručnik Solian možda uočio. Možda su upravo naša jamstva slobode kretanja i osobne
privatnosti ono što ga je privuklo da se ovdje odvoji od svojih bivših drugova."
"Pa zašto onda nije zatražio azil, kao zastavnik Corbeau? Ne. Strahovito se bojim da
ovo nije slučaj nestalog čovjeka, nego nestalog leša. Mrtvi ne mogu vikati i tražiti

61
pravdu; dužnost je živih da to učine u njihovo ime. A to je moja odgovornost, gospoño,
prema mojim ljudima."
U tom su tonu zaključili razgovor; Miles se mogao samo nadati da joj je zagorčao jut-
ro u jednakoj mjeri kao i ona njemu. Prekinuo je kom-vezu i protrljao zatiljak. "Ngh.
Kladim se da ću ovime biti zauzet cijeli dan." Podigao je pogled prema Roicu, čiji se
stražarski položaj pokraj vrata slegnuo u opuštenost, a ramena je oslonio o zid. "Roic."
Roic se smjesta uspravio. "Milorde?" "Jesi li ti ikad vodio kriminalističku istragu?"
"Pa, ja sam uglavnom stražario na ulicama. Ali bio sam u pratnji i pomagao višim čas-
nicima u nekoliko slučajeva prijevare i tvornih napada. I u jednom slučaju otmice.
Vratili smo je živu. Nekoliko slučajeva nestalih osoba. Oh, i otprilike desetak ubojsta-
va, iako, kao što sam rekao, nisu baš bila tajanstvena. Tu je bilo i niz paleža u ono doba
kad—"
"U redu je." Miles mahne rukom kako bi zaustavio ovu blagu poplavu prisjećanja.
"Želim da za mene obaviš neke detaljne poslove u vezi sa Solianom. Najprije, raspored.
Želim da pronañeš svaku zabilježenu stvar koju je taj čovjek učinio. Njegove stražarske
izvještaje, gdje je bio, što je jeo, kad je spavao — i s kim, ako s nekim jest — minutu
po minutu, odnosno onako detaljno kako budeš mogao, od vremena kad je nestao pa
unatrag dokle ide. Pogotovo me zanimaju kretanja izvan broda i vrijeme koje nije
pokriveno izvještajima. A onda želim osobni kut — razgovaraj s posadom i kapetanom
Idrisa, pokušaj saznati sve što možeš o tom momku. Pretpostavljam da ti ne moram
održati predavanje o razlici izmeñu činjenice, nagañanja i glasine?"
"Ne, milorde. Ali..."
"Obećavam ti da će ti Vorpatril i Brun pružiti punu suradnju i pristup svim podacima.
Ako se to ne bude dogodilo, obavijesti me." Miles se nasmiješio pomalo smrknuto.
"Ne radi se o tome, milorde. Ako ja budem zabadao nos u stvari flote admirala Vor-
patrila, tko će se brinuti za vašu osobnu sigurnost na Postaji Graf?"
Miles je uspio progutati svoje bezbrižno Neće mi biti potreban tjelohranitelj, sjetivši
se da — prema njegovoj omiljenoj teoriji — postajom, možda, u najdoslovnijem smislu
te riječi, lebdi očajni ubojica. "Uzet ću sa sobom kapetana Thornea."
Roic je izgledao sumnjičavo. "Ne mogu se složiti, milorde. On je — ono je — nije
čak ni s Barravara. Što vi, zapravo, znate o, ovaj, lučkom kapetanu?"
"Mnogo toga", uvjeravao ga je Miles. U svakom slučaju, nekad sam znao. Položio je
dlanove na stol i odgurnuo se na noge. "Solian, Roic. Pronañi mi Soliana. Ili njegov
trag od krušnih mrvica. Bilo što."
"Pokušat ću, milorde."
Vrativši se u ono što je u mislima počeo smatrati njihovim ormarom, Miles sretne
Ekaterinu koja se vraćala s tuširanja i ponovno bila odjevena u crvenu tuniku i crne
tajice. Izveli su manevar kako bi se uspjeli poljubiti, pa on reče: "Protiv moje volje
ugovoren mi je sastanak. Gotovo smjesta moram poći na postaju."
"Ali sjetit ćeš se obući hlače?"
On klizne pogledom niz svoje gole noge. "Imao sam to u planu, da."
Oči su joj zaplesale. "Izgledaš odsutno. Učinilo mi se sigurnijim da pitam."
On se nasmiješio od uha do uha. "Pitam se, koliko bih se čudno mogao ponašati prije
nego što bi kvadri nešto rekli?"
"Ako je suditi prema nekim pričama koje mi je moj ujak Vorthvs ispričao o Carskim
revizorima iz proteklih naraštaja, mnogo čudnije od ovoga."

62
 "Ne, bojim se da bi samo naši odani Barravarci bili ti koji bi se morali ugristi za
jezik." Dograbio je njezinu ruku i zavodljivo je protrljao. "Ideš sa mnom?"
"A što ćeš raditi?" zapitala je ona, s hvale vrijednom sumnjičavošću.
"Objašnjavati galaktičkim putnicima trgovačke flote da ne mogu za njih učiniti ni
jednu jedinu prokletu stvar i da su zaglavljeni ovdje sve dok Pečatnica ne promijeni
stav, hvala vam lijepa i provedite ugodan ostatak dana."
"To zvuči kao zaista... nezahvalan posao."
"To je bila prva pretpostavka na mom popisu nagañanja."
"Grofica je, prema tradiciji, neka vrsta grofove pomoćnice. Revizorova žena, meñu-
tim, nije Revizorova pomoćnica", reče ona odlučnim glasom koji je Milesovu uhu zaz-
vučao poput onoga njezine tete — profesorica Vorthvs i sama je bila iskusna Revizoro-
va supruga. "Nicol i Garnet Peta dogovorile su se da će me danas ujutro izvesti i poka-
zati mi kvadarsko vrtlarstvo. Ako nemaš ništa protiv, ja ću se držati svog izvornog
plana." Ovo je razborito odbijanje ublažila još jednim poljupcem.
Bljesak krivnje natjerao ga je na grimasu. "Bojim se da Postaja Graf nije ona vrsta
razonode koju smo imali na umu za svoj medeni mjesec."
"Oh, ja se dobro zabavljam. Ti si taj koji se mora baviti svim tim napornim ljudima."
Složila je facu, a on se ponovno prisjetio njezine navike da se povuče duboko u sebe
kad bi je nešto bolno shrvalo. Utvarao si je da se to ovih dana dogaña nešto rjeñe. U
potaji mu je, tijekom posljednjih godinu i pol, predstavljalo veliko zadovoljstvo proma-
trati njezino rastuće samopouzdanje i opuštanje u ulozi lady Vorkosigan. "Možda se,
ako budeš slobodan za objed, možemo sastati pa si možeš dati oduška", dodala je, priz-
vukom nekoga tko nudi zamjenu talaca. "Ali ne i ako te budem morala podsjećati da
žvačeš i gutaš."
"Samo ako nam serviraju tepih." Ovo je izazvalo smiješak; oproštajni mu je poljubac,
dok je odlazio prema tušu, unaprijed olakšao srce. Razmišljao je o tome kako su, iako
se on mogao smatrati sretnim što se složila poći s njim u Kvadrosvemir, svi na Postaji
Graf, od Vorpatrila i Pečatnice naniže, zbog toga mnogo sretniji.
Posade sva četiri komarrska broda koji su sad bili blokirani na svojim navezima, bile
su utjerane u jedan hostel i držane tamo pod strogom paskom. Kvadarške vlasti pravile
su se da ni za što ne optužuju putnike, raznoliku družbu galaktičkih poslovnih ljudi,
koji su se, zajedno sa svojim dobrima, pridružili konvojima tijekom raznih dijelova
putne rute, zato što je to bio najjeftiniji prijevoz koji je išao u njihovu smjeru. Ali nara-
vno, nisu mogli ostati na brodovima na kojima nije bilo posade, pa su bili premješteni u
dva druga, mnogo raskošnija hostela.
U teoriji, bivši putnici mogli su se slobodno kretati postajom, a najteži pred njih pos-
tavljeni zahtjev bio je taj da ulazak i izlazak moraju zabilježiti kod nekolicine kvadar-
skih stražara — naoružanih samo ošamutima, primijetio je u prolazu Miles — koji su
stajali na vratima hostela. Nije se čak radilo ni o tome da putnici zakonski nisu mogli
napustiti Kvadrdsvemir, no teret koji su sa sobom vukli bio je još uvijek zaplijenjen na
brodovima kojima je svaki od njih putovao. I tako su bili zadržani ovdje na načelu
majmuna kojemu se ruka zaglavila u staklenci punoj oraščića, ne želeći pustiti ono što
nisu mogli izvući. "Raskoš" hostela pokazala se kao još jedna kvadarska kazna, budući
da je obvezni boravak u njima išao na trošak komarrske flotne korporacije.
Predvorje hostela Milesovu se pogledu činilo lažno grandioznim, s visokim stropom u
obliku kupole na kojem je bilo simulirano jutarnje nebo kojim lete oblaci i koji je,
vjerojatno, u jednom danu prolazio cijeli ciklus — od izlaska sunca, zalaska sunca i

63
noći. Miles se zapitao koju planetarnu konstelaciju strop prikazuje i je li, možda, prila-
godljiv, tako da može polaskati podrijetlu onih koji su tog dana u prolazu. Golem otvo-
reni prostor bio je u razini prvog kata opasan balkonom s kojega se vidio salon, resto-
ran i bar u kojima su se gosti mogli sastajati, pozdravljati i jesti. U središtu je predvorja
bio smješten aranžman od šupljih, valjkastih mramornih stupova, otprilike do visine
struka, na kojem se nalazila golema, dvostruko zakrivljena debela staklena ploča na
kojoj je počivao velik i složen aranžman živog cvijeća. Gdje je na Postaji Graf raslo
takvo cvijeće? I promatra li Ekaterina baš u ovom trenutku njegovo izvorište?
Kao dodatak uobičajenim cijevnim dizalima, široko zavojito stubište vodilo je iz pre-
dvorja dolje, prema razini konferencijske dvorane. Bel je poveo Milesa niza stube,
prema korisnijoj prostoriji za sastanke koja se nalazila na nižoj razini.
Prostoriju su zatekli pretrpanu. U njoj se nalazilo osamdesetak gnjevnih pojedinaca,
kako se činilo, svih rasa, modnih stilova, planetarnih podrijetla i rodova koji su postoja-
li u neksusu. Galaktički trgovci s oštro izbrušenim smislom za vrijednost svoga vreme-
na i bez barravarskih kulturnih inhibicija vezanih uz Carske revizore, izlili su višedne-
vnu nagomilanu frustraciju na Milesa istog trenutka kad je ušao kroz vrata i stao pred
njih. Četrnaest je jezika prolazilo kroz devetnaest različitih vrsta prevodilačkih strojeva
od kojih je nekoliko, zaključio je Miles, bilo kupljeno na rasprodaji od proizvoñača koji
su zasluženo bankrotirali. Doduše, njegovi odgovori na baražnu vatru pitanja nisu pred-
stavljali posebno opterećenje za strojeve, budući da se devedeset posto njih svodilo na:
"Još ne znam" i "Pitajte Pečatnicu Greenlaw". Kad je ovu posljednju litaniju ponovio
po četvrti put, konačno su ga dočekali jednoglasnim, uzrujanim lelekom: "Ali ona je
rekla da pitamo vas" Izuzetak je bio jedino prevodilački stroj koji se trenutak poslije
oglasio s: "Travnjak vlada morski lovac zapitkuje visinska jedinica."
Miles se dogovorio s Belom da mu neupadljivo pokaže one ljude koji su ga pokušali
podmititi kako bi oslobodio njihov teret. Potom je sve putnike s Idrisa koji su ikad
upoznali poručnika Soliana zamolio da ostanu i iznesu mu svoja iskustva. Ovo je zap-
ravo uspjelo izazvati odreñen dojam da Vlasti Nešto Poduzimaju, pa su se ostali odvu-
kli van tek uz puko gunñanje.
Iznimka je bio pojedinac kojega je, poslije nesigurne stanke, Milesovo oko odredilo
kao betanskog hermafrodita. Bio je visok za herma, a starosti na koju je ukazivala sre-
brna kosa proturječili su čvrsto držanje i gipki pokreti. Da je pojedinac bio s Barravara,
Miles bi ga označio kao zdravog šezdesetogodišnjaka koji se bavi sportom — stoje
vjerojatno značilo da je napunio betansko stoljeće. Dugi sarong s tamnim, konzervativ-
nim uzorkom, košulja s visokim ovratnikom i sako s dugim rukavima kojim se Be-
tanac branio od onoga stoje nesumnjivo smatrao prohladnim vremenom na Postaji, te
fine kožne sandale činile su njegovo odijelo betanskog kroja koje se doimalo skupim.
Naočite crte lica bile su orlovske, a oči tamne i bistre, od onih koje dobro zapažaju. Ta
se izvanredna elegancija Milesu činila kao nešto što je trebao upamtiti, ali nije uspio
izoštriti svoj prigušeni osjećaj da mu je ta osoba poznata. Prokleto krioničko zamrzava-
nje — nije mogao procijeniti radi li se o istinskom prisjećanju, umrljanom — kao što
su i mnoga druga bila — neuralnim traumama postupka oživljavanja, ili lažnoj, još više
iskrivljenoj uspomeni.
"Lučki kapetane Thorne?" reče herm tihim altom.
"Da?" Nije bilo iznenañujuće što je i Bel svog betanskog sunarodnjaka motrio s
posebnim zanimanjem. Usprkos poodmakloj dobi, hermova je ljepota izazivala divlje-
nje, i Miles se razvedrio kad je primijetio kako Belov pogled leti prema uobičajenoj

64
betanskoj naušnici koja mu je visjela s lijeve uske. Razočaravajuće, stil naušnice pre-
nosio je šifru za U stalnoj vezi, ne tražim dalje.
"Bojim se da imam poseban problem sa svojim teretom."
Izraz Belova lica ponovno je postao neutralan. Bez sumnje se pripremao da čuje još
jednu žalosnu priču, s nuñenjem mita ili bez njega.
"Ja sam putnik s Idrisa. Prevozim nekoliko stotina genetički proizvedenih životinjskih
fetusa, smještenih u materničnim replikatorima, a kojima je potrebno povremeno odr-
žavanje. Stigao je trenutak kad moram obaviti sljedeću provjeru. Zaista je ne bih
mogao duže odgañati. Ako se ne pobrinem za njih, moja bi se stvorenja mogla oštetiti,
možda čak i umrijeti." Jedna je ruka dugih prstiju živčano cupkala drugu. "Što je još
gore, bliži im se termin. Zaista nisam očekivao tako dug zastoj na svom putovanju. Ako
me duže budu ovdje zadržali, trebat će ih ili izvaditi, ili uništiti, a ja ću izgubiti ukupnu
vrijednost svog tereta i vremena."
"Koja vrsta životinja?" znatiželjno je pitao Miles.
Visoki herm spustio je pogled prema njemu. "Ovce i koze, većinom. I neki posebni
primjerci."
"Mm. Pretpostavljam kako biste mogli zaprijetiti da ćete ih osloboditi i pustiti da pre-
plave postaju, te tako prisiliti kvadre da se pozabave njima. Nekoliko stotina po narud-
žbi obojenih malih janjaca koji trče po tovarnim prostorima..." Zbog ovoga je zaradio
izrazito hladan pogled Lučkog kapetana Thornea. Miles nastavi: "Ali vjerujem da neće
doći do toga."
"Predat ću vašu molbu Voñi Wattsu", reče Bel. "Vaše ime, štovani herme?"
"Ker Dubauer."
Bel se lagano nakloni. "Pričekajte ovdje. Brzo ću se vratiti."
Dok je Bel odlazio kako bi nasamo obavio vid-razgovor, Dubauer je, jedva primjetno
se smiješeći, promrmljao: "Mnogo vam hvala na tome što ste mi pomogli, lorde Vor-
kosigan."
"Nema na čemu." Dok mu se čelo mrštilo, Miles doda: "Jesmo li se mi već sreli?"
"Nismo, milorde."
"Hm. No, dobro. Tijekom svog boravka na Idrisu, jeste li se susreli s poručnikom
Solianom?"
"S onim jadnim mladićem za kojega svi misle da je dezertirao, a sad se čini da ipak
nije? Vidio sam ga kako obavlja svoje dužnosti. Na svoje veliko žaljenje, nikad nisam s
njim duže razgovarao."
Miles je razmatrao mogućnost da otkrije svoje novosti o sintetički proizvedenoj krvi,
no onda zaključi kako će to još neko vrijeme zadržati za sebe. Još se može pokazati da
postoji neki bolji, pametniji način da se ta vijest iskoristi od toga da je pusti meñu
ostale glasine. Pet, šest drugih putnika s Idrisa primaknulo se tijekom ovoga razgovora,
čekajući kako bi dragovoljno iznijeli svoja iskustva s nestalim poručnikom.
Kratki su razgovori imali sumnjivu vrijednost. Odvažni bi ubojica zacijelo lagao, ali
ako je bio pametan, možda se, jednostavno, ne bi ni javio. Trojica su putnika bili odrje-
šiti i oprezni, ali i s dužnim štovanjem precizni. Ostali su bili revni i puni teorija koje su
željeli iznijeti, a od kojih ni jedna nije bila suglasna s time da je krv na tlu tovarnog
prostora bila podmetnuta. Miles je čeznutljivo razmatrao draži masovnog brzopentanja
svih putnika i članova posade s Idrisa. Prokletstvo, bila je to još jedna zadaća koju su
Venn ili Vorpatril već trebali obaviti. Nažalost, kvadri su imali niz zamornih propisa
vezanih uz tako nasrtljive metode. Putnike koji su na Postaji Graf bili u prolazu, nije se

65
smjelo podvrgnuti nešto otresitijim barravarskim istražiteljskim tehnikama, a barravar-
sko vojno osoblje, s čijim je umovima Miles mogao slobodno raspolagati, bilo je znat-
no niže na njegovu trenutačnom popisu mogućih sumnjivaca. Komarrska je civilna
posada bila nešto nejasniji slučaj. Oni su bili barravarski podanici na kvadarskom —
dobro, ne baš tlu — i u kvadarskom pritvoru.
Dok se ovo odvijalo, Bel se vratio Dubaueru koji je, prekriženih ruku, mirno čekao na
jednoj strani prostorije, pa promrmljao: "Čim lord Revizor bude ovdje završio, osobno
vas mogu otpratiti na Idris kako biste se pobrinuli za svoj teret."
Miles je prekinuo posljednjeg oduševljenog teoretičara zločina i poslao ga njegovim
putem. "Gotov sam", objavio je. Bacio je pogled na krono koji se nalazio na njegovoj
ručnoj kom-vezi. Hoće li uspjeti stići na objed s Ekaterinom?
S obzirom na to koliko je sati bilo, sumnjao je, ali s druge pak strane, ona je bila u
stanju provoditi nezamislivo mnogo vremena promatrajući vegetaciju, što znači da je
možda još postojala šansa.
Njih je troje iz prostorije za sastanke izašlo zajedno, pa su se uspeli širokim stubištem
do prostranog predvorja. Miles, a kako je vjerovao, ni Bel, nikad nije ušao u neku pros-
toriju, a da je nije pregledao pogledom i provjerio sve moguće pogodne točke ciljanja.
Bila je to posljedica niza godina zajedničkog učenja iz iskustva. Tako se i dogodilo da
su istodobno uočili lik na suprotnoj strani balkona koji je na ogradu naslonio čudnu,
izduženu kutiju. Dubauer je slijedio Milesov pogled, a oči su mu se zaprepašteno raz-
rogačile.
Miles je letimično uspio dobiti dojam tamnih očiju na mliječnobijelom licu koje su
ispod kuštrave plave kose napeto zurile u njega. On i Bel, svaki sjedne strane Dubaue-
ra, spontano su i istodobno posegnuli za rukama zapanjenog Betanca, pa poletjeli nap-
rijed. Svijetli izboji iz kutije zazveckali su glasnim, kuckavim zvukom koji je odjeki-
vao. Krv je prsnula s Dubauerova obraza dok su potezali herma za sobom; činilo se da
nešto nalik na roj bijesnih pčela zuji ravno iznad Milesove glave. A onda su, sve troje,
kliznuli na trbuhe kako bi se sakrili iza širokih mramornih valjaka u kojima se nalazilo
cvijeće. Činilo se da ih pčele slijede; krhotine sigurnosnog stakla raznijele su se u svim
smjerovima, a komadići mramora zaprštali su u širokom luku. Snažno je vibriranje
ispunilo prostoriju, potreslo zrak, gromoglasna trzava buka isprekidana povicima i
vriskovima.
Milesa je, dok je pokušavao na brzinu podići glavu i pogledati, ponovno na tlo poklo-
pio Bel, koji je zaronio preko Betanca što se nalazio izmeñu njih, pa prizemljio Milesa
u zagušujućem stisku. Mogao je čuti samo posljedice:još krikova, iznenadan prestanak
nabijanja, teški klunk. Ženski je glas jecao i štucao u zapanjenoj tišini, a onda je bio
prigušen do grčevitog gutanja sline. Ruka mu se trznula, osjetivši mek, hladan polju-
bac, no to je bilo samo nekoliko posljednjih, rasparanih listova i latica cvjetova koji su
se nježno spuštali zrakom i padali svud oko njih.

66
 OSMO POGLAVLJE

Prigušenim glasom, Miles reče: "Bel, hoćeš li mi, molim te, sići s glave?"
Uslijedila je kratka stanka, a onda se Bel otkoturao i oprezno sjeo, glave uvučene u
ovratnik. "Oprosti", reče Bel promuklo. "Na trenutak sam pomislio da ću te izgubiti.
Opet."
"Ne ispričavaj se." Vrlo suhih usta i srca koje je još uvijek ubrzano lupalo, Miles se
odgurne od poda i sjedne, leña oslonjenih na sad nešto kraći mramorni valjak. Raširio
je prste kako bi dodirnuo hladan, sintetički kameni pod. Malo iza uskog, nepravilnog
luka prostora koji su zaklanjali stupovi stolova, deseci su dubokih žljebova izdubli pod.
Pokraj njega se otkoturalo nešto malo, blistavo i mjedeno, pa Milesova ruka instiktivno
posegne za tim, no smjesta se povuče od usijane površine.
Postariji je herm, Dubauer, takoñer sjeo, podižući ruku kako bi potapšao lice s kojega
je curila krv. Milesov je pogled obavio brzu inventuru: očito, nije bio pogoñen nigdje
drugdje. Pomaknuo se i izvukao iz džepa hlača svoj rupčić s monogramom Vorkosiga-
novih, savio ga i tiho pružio Betancu koji je krvario. Dubauer je progutao slinu, uzeo
ga i upio njime krv iz površinske ozljede. Na trenutak je ispružio oblog kako bi se,
gotovo iznenañeno, zagledao u vlastitu krv, a onda ga opet pritisnuo uz svoj glatki
obraz.
Na neki način, pomisli Miles potreseno, sve je to bilo prilično laskavo. Barem ga je
netko smatrao dovoljno sposobnim i djelotvornim da bi bio opasan. Ili sam možda
nečemu na tragu. Pitam se što bi to, do ñavola, moglo biti ?
Bel položi ruke na izrešetani mramorni stup, oprezno virne preko ruba, pa se polako
podigne na noge. Prizemaljac u odori osoblja hostela, malo prignut, požurio je oko
bivšeg aranžmana i prigušenim glasom pitao: "Ljudi, jeste dobro?"
"Mislim da jesmo", reče Bel. "Štoje to bilo?"
"Došlo je s balkona, gospodine. Ovaj, osoba koja je bila tamo gore ispustila je to pre-
ko ruba i pobjegla. Stražar s ulaza pošao je za njom."
Bel se nije potrudio ispraviti rod kojim ga je službenik oslovio, što je bio pouzdan
znak rastresenosti. I Miles je ustao, pa se gotovo onesvijestio. Još uvijek hiperventilira-
jući, odškripao je oko njihova bedema kroz krhotine slomljena stakla, komadiće mra-
mora, napola istopljene mjedene čahure i salatu od cvijeća. Bel ga je istim putem slije-
dio. Na suprotnoj strani predvorja, duguljasta je kutija, upadljivo ulubljena, ležala na
boku. Obojica su kleknula i zagledala se u nju.
"Automat za zavarivanje zakovica", reče Bel trenutak poslije. "Morao je iskopčati...
priličan broj sigurnosnih spravica kako bi njime ovo mogao izvesti."
Milesu se činilo kako je to vrlo blago rečeno. Ali je objašnjavalo zašto je njihov
napadač tako loše ciljao. Naprava je bila smišljena da bi svoje zakovice izbacivala
nevjerojatno precizno, gotovo na milimetar, a ne da bi ih ispaljivala preko više metara.
Pa ipak... da je nadobudni atentator uspio makar i najkraćim izbojem dohvatiti Mileso-
vu glavu — ponovno se osvrnuo prema raskomadanom mramoru — ni jedno ikad
izmišljeno krio-oživljavanje ovaj ga put ne bi vratilo meñu žive.
O, bogovi — a što bi bilo da nije promašio? Što bi učinila Ekaterina, ovako daleko od
kuće i pomoći, prije svršetka medenog mjeseca imajući u rukama neuredno obezglav-
ljenog supruga, bez ikakve neposredne podrške osim neiskusnog Roica — Ako su
pucali na mene, u kolikoj je ona opasnosti ?
67
 U zakašnjeloj je panici kucnuo o svoju ručnu kom-ve-zu. "Roic! Roic, odgovori mi!"
Agonija je potrajala barem tri sekunde, a onda se javio Roicov razvučeni glas:
"Milorde?"
"Gdje — nema veze. Ostavi sve što u ovom trenutku radiš, smjesta pronañi lady Vor-
kosigan i ostani uz nju. Ukrcaj je natrag na—" odrezao je Kestrel. Hoće li tamo biti
sigurnija? Dosad je već velik broj ljudi znao da je to mjesto na kojem se mogu naći
Vorkosiganovi. Možda bi paluba Princa Xava, koji se nalazio na dobranoj i sigurnoj
udaljenosti od postaje i bio okružen vojnim postrojbama — najbolje barrayarsko ljuds-
tvo, bože pomozi — "Samo ostani s njom, dok se ja opet ne javim."
"Milorde, što se dogaña?"
"Netko me upravo pokušao zakovicama pribiti o zid. Ne, nemoj dolaziti ovamo",
pregazio je početak Roicova prosvjedovanja. "Tip je zbrisao. Uostalom, kvadarsko
osiguranje počinje pristizati." Dvoje uniformiranih kvadara u lebdjelicama upravo su u
tom trenutku ulazili u predvorje. Nakon što je zaposlenik hostela odmahao rukama,
jedan se glatko podigao preko balkona; druga se približila Milesu i njegovu društvu.
"Sad imam posla s tim ljudima. Dobro mi je. Nemoj uzbuniti Ekaterinu. Ne ispuštaj je
iz vidika. Prijam."
Podigao je pogled i ugledao Dubauera kako se pridiže nakon što je pregledao zakovi-
cama izbušeni mramorni stup — na licu mu se čitala velika napetost. Herm je još uvi-
jek držao ruku pritisnutu uz obraz. Dok je prilazio kako bi pogledao automatski zavari-
vač, doimao se vrlo potresenim. Miles se glatko podigne na noge.
"Duboko se ispričavam, poštovani herme. Trebao sam vas upozoriti da nikad ne sta-
nete pokraj mene."
Dubauer se zapiljio u Milesa. Usne su mu se na trenutak zbunjeno razdvojile, pa
načinile maleni krug, Oh. "Vjerujem da ste vas dvoje štovanih osoba spasili moj život.
Ja... bojim se da nisam ništa vidio. Dok me ta stvar — što je to bilo? — nije pogodila."
Miles se sagnuo i podigao ispaljenu zakovicu, jednu od nekoliko stotina, sad već hlad-
nu. "Jedna od ovih. Jeste li prestali krvariti?"
Herm odmakne oblog od obraza. "Da, mislim da jesam."
"Evo, zadržite je za uspomenu." Miles mu pruži blistavu mjedenu čahuru. "Mijenjam
je za povrat svog rupčića." Ekaterina ga je izvezla rukom i darovala mu ga.
"Oh—" Dubauer je presavinuo rupčić preko mrlje. "Oh, zaboga. Je li vrijedan? Dat ću
ga očistiti prije nego što vam ga vratim."
"Nije potrebno, štovani herme. O takvim se stvarima brine moj posilni."
Postariji je Betanac djelovao uznemireno. "Oh, ne—"
Miles je okončao raspravu tako što je pružio ruku i čupnuo finu tkaninu iz prstiju koji
su je čvrsto držali, pa je utrpao natrag u svoj džep. Poslije toga, hermova se ruka trznu-
la i spustila. Miles je već sretao plahe ljude, no nikad nekoga tko bi se ispričavao što
krvari. Dubauer, koji se na Koloniji Beta gdje je zločina bilo malo, nije mogao navik-
nuti na osobno usmjereno nasilje, bio je na rubu izbezumljenosti.
Kvadra iz ophodnje osiguranja uznemireno se vrzmala u svojoj lebdjelici. "Što se, do
ñavola, ovdje dogodilo?" zahtijevala je odgovor, naglo otvorivši spravu za snimanje za-
bilješki.
Miles domahne Belu, koji preuzme opisivanje incidenta u mikrofon. Bel je bio miran,
logičan i opisivao je pojedinosti kao na svakom dendariijskom sastanku poslije misije,
što je ženu vjerojatno zaprepastilo više od gomile svjedoka koji su se revno nagurali
oko nje kako bi priču ispričali uzbudljivijim rječnikom. Na Milesovo pregolemo olak-

68
šanje, nitko drugi nije bio pogoñen, tek su nekolicinu okrznule od poda odbijene krho-
tine mramora. Tip možda i jest loše ciljao, ali očito nije imao na umu opći pokolj.
Što je bilo dobro za sigurnost javnosti na Postaji Graf, ali — kad se bolje razmisli —
ne tako dobro za Milesa... Njegova su djeca maloprije mogla ostati siročići, i to prije
nego što su uopće dobila priliku da se rode. Njegova je oporuka do posljednjeg slova
bila besprijekorno izmijenjena, veličine akademske disertacije, zajedno s bibliografijom
i fusnotama. Iznenada mu se učinila posve nedoraslom svojoj zadaći.
"Je li sumnjivac prizemaljac ili kvadro?" pitala je užurbano pripadnica osiguranja
Bela.
Bel odmahne glavom: "Nisam mogao vidjeti donji dio tijela, zbog ograde balkona.
Nisam zapravo siguran ni da se radilo o muškarcu."
Prizemaljski putnik i kvadarska konobarica koja mu je u salonu poslužila piće, ubacili
su se s vijestima da je napadač bio kvadro i da je u lebdjelici pobjegao obližnjim hod-
nikom. Prizemaljac je bio siguran kako se radilo o muškarcu, iako je konobarica, sad
kad se to pitanje postavilo, bile nešto manje sigurna. Dubauer se ispričao što uopće nije
vidio osobu.
Miles je gurkao zavarivač nogom, pa ispod glasa zapitao Bela: "Koliko je teško pre-
nijeti ovakvo što kroz kontrolne rampe Sigurnosti?"
"Lako je", reče Bel. "Nitko ne bi ni trepnuo."
"Proizveden je ovdje?" Zavarivač se doimao posve novim.
"Da, to je oznaka Postaje Utočište. Oni rade dobar alat."
"To je, dakle, prva zadaća za Venna. Da pronañe gdje je ovo prodano, i kad. I kome."
"O, da."
Milesu se gotovo vrtjelo u glavi od čudnovate kombinacije oduševljenja i očaja. Odu-
ševljenje je dijelom mogao zahvaliti navali adrenalina, poznatoj i opasnoj staroj ovis-
nosti, a dijelom svijesti da mu je to što ga je zamalo izrešetao kvadro stavilo u ruku
štap kojim može odbiti nemilosrdni napad Pečatnice usmjeren na njegovu barravarsku
okrutnost. Ha, i kvadri su ubojice. Samo što nisu baš dobri u tome... Prisjetio se Solia-
na, pa povukao misao. Da, a možda mi je ovo i sama Pečatnica namjestila. Eto, to je
bila jedna lijepa, paranoična teorija. Odložio ju je u stranu kako bi je ponovno pregle-
dao kad mu se ohladi glava. Na kraju krajeva, nekoliko je stotina ljudi, što kvadara, što
putnika — uključujući i sve putnike galaktičke flote — moralo znati da će on jutros
doći ovamo.
Stigla je kvadarska bolničarska ekipa, a njima za petama — odmah iza njih —
Zapovjednik Venn. Zapovjednik osiguranja bio je istog trenutka preplavljen uzbuñenim
opisima spektakularnog napada na Carskog revizora. Tek je prvotna žrtva, Miles, bila
mirna. Stajao je i čekao, s izvjesnim mrgodnim veseljem.
Veselje je bilo osjećaj upadljivo odsutan s Vennova lica. "Jeste li pogoñeni, lorde
Revizore Vorkosigan?"
"Nisam." Pravi trenutak da ubacim koju dobru — možda će nam poslije biti potrebna.
"Zahvaljujući brzoj reakciji ovdje prisutnog Lučkog kapetana Thornea. Znate, da nije
bilo ovog izvanrednog herma, vi — i Zajednica Slobodnih Staništa — imali biste sad u
rukama jednu prokleto gadnu zbrku."
Ovo je stanovište učvrstilo bučno podržavanje, a nekoliko je ljudi bez daha opisalo
Belovu nesebičnu obranu gostujućeg dostojanstvenika kojega je zaklonio vlastitim
tijelom. Belovo je oko kratko zasjalo prema Milesu, iako ovaj nije bio siguran je li to
bilo iz zahvalnosti ili nečeg posve suprotnog. Skromni prosvjedi lučkog kapetana pos-

69
lužili su samo tome da dalje učvrste sliku tog junaštva u očima svjedoka, pa je Miles
jedva uspio potisnuti širok osmijeh.
Jedan od kvadarskih pripadnika osiguranja, koji je pošao u potjeru za napadačem, sad
se vratio, dolebdjevši preko ruba balkona i uz trzaj zastavši pred Zapovjednikom Ven-
nom. Bez daha je prijavio: "Izgubio sam ga, gospodine. Uzbunili smo sve osoblje na
dužnosti, ali nemamo baš bogzna kakav tjelesni opis."
Troje ili četvero ljudi pokušalo je nadoknaditi taj nedostatak, živopisnim i proturječ-
nim riječima. Bel se, slušajući, još dublje namrštio.
Miles podbode herma. "Hm?"
Bel odmahne glavom i uzvrati mu mrmljanjem: "Na trenutak mi se učinilo da izgleda
kao netko koga sam nedavno vidio, ali to je bio prizemaljac, prema tome — ništa."
Miles porazmisli o svom letimičnom viñenju. Svijetla kosa, blijeda koža, pomalo
zdepast, neodredive starosti, vjerojatno muškarac — tom bi opisu moglo odgovarati
nekoliko stotina kvadara na Postaji Graf. Djelovao je pod utjecajem silovitih osjećaja,
no u tom je trenutku već i Miles bio u istom stanju. Nije čak bio siguran ni da bi mogao
sa sigurnošću odabrati tipa iz grupe ljudi slične tjelesne grañe. Na nesreću, nitko od
putnika nije u tom trenutku slučajno snimao ukrase u predvorju ili druge putnike, kako
bi se kod kuće mogli pohvaliti obitelji. Konobarica i njezin gost nisu čak bili sigurni ni
kad je tip stigao, iako su mislili daje na položaju bio nekoliko minuta, oslanjajući opuš-
teno gornje ruke na ogradu balkona, kao da čeka da se netko od posljednjih sa sastanka
zalutalih putnika popne uza stube. A to je zapravo i činio.
Još uvijek potreseni Dubauer odbio je medicinsku pomoć tehničara, ustrajno tvrdeći
kako zgrušanu ogrebotinu od zakovice može i sam previti. Ponovio je kako nema što
dodati svjedočanstvima, te zamolio da ga puste da ode u svoju sobu i prilegne.
Bel reče svom betanskom sunarodnjaku: "Žao mi je zbog svega ovoga. Možda ću se
morati malo zadržati. Ako ne uspijem doći osobno, reći ću Voñi Wattsu da vam pošalje
drugog nadglednika koji će vas otpratiti na Idris, da se pobrinete za svoje životinjice."
"Hvala vam, Lučki kapetane. To bi mi itekako dobro došlo. Nazvat ćete moju sobu,
zar ne? To je zaista vrlo hitno." Dubauer se užurbano povukao.
Miles nije mogao kriviti Dubauera što bježi, jer stizala je kvadarska služba vijesti, u
liku dvoje revnih reportera u lebdjelicama na kojima je bio utisnut logo njihove novi-
narske radne skupine. Za njima su poskakivale raznovrsne lebdjelice s vid-kamerama.
Vid-kamere su poletjele u zrak kako bi skupile skenove. Za njima je užurbano doletjela
Pečatnica Greenlaw, pa se odlučno svojom lebdjelicom probila kroz sve gušću gomilu
pokraj Milesa. Nju je sa svake strane štitio po jedan kvadarski tjelohranitelj u odori
Dragovoljačke policije Zajednice, s teškim naoružanjem i oklopima. Ma kako beskori-
sni protiv atentatora bili, barem su zdravo djelovali na brbljave promatrače koji su
uzmaknuli.
"Lorde Revizore Vorkosigan, jeste li ozlijeñeni?" smjesta je željela znati.
Miles joj je ponovio uvjeravanja koja je dao i Vennu. Jedno je oko držao na robotizi-
ranim vid-kamerama koje su lebdjele prema njemu i snimale njegove riječi, ali ne samo
zato kako bi bio siguran da su mu snimile bolju stranu profila. No pokazalo se da ni
jedna od njih nije prerušena naoružana mini-platforma. Pobrinuo se da još jednom
glasno spomene Belovo junaštvo, što je korisno djelovalo na vid-kamere koje su se
okrenule od njega i dale se u potjeru za betanskim lučkim kapetanom, kojega su sad, na
suprotnoj strani prostorije, Vennovi ljudi iz osiguranja pržili da im pruži više pojedino-
sti.

70
 Pečatnica je ukočeno rekla: "Lorde Revizore Vorkosigan, smijem li vam izraziti svo-
ju duboku osobnu ispriku zbog ovog nesretnog incidenta? Uvjeravam vas da će sve
snage na Postaji biti usmjerene na potragu za napadačem koji je, sigurna sam, neurav-
noteženi pojedinac opasan za sve nas."
Opasan za sve nas, ma nemoj. "Ne znam što se ovdje dogaña", reče Miles. Dopustio
si je oštriji prizvuk. "A očito je da ne znate ni vi. Ovo više nije partija diplomatskog
šaha. Čini se kako netko ovdje pokušava započeti prokleti rat. A zamalo je i uspio."
Ona je duboko udahnula. "Uvjerena sam kako je napadač djelovao samoinicijativno."
Miles se zamišljeno namrštio. Istina, usijane glave su uvijek s nama. Spustio je glas.
"Zbog čega? Za odmazdu? Je li netko od kvadara ozlijeñenih u napadu Vorpatrilovih
snaga noćas iznenada preminuo?" Mislio je da su svi na popisu onih koji će se oporavi-
ti. Bilo je teško zamisliti kvadarskog roñaka, ljubavnika ili prijatelja kako se krvavo
osvećuje za bilo što manje od smrtnog slučaja, ali...
"Ne", reče Pečatnica Greenlaw, usporavajući glas dok je razmatrala ovu pretpostavku.
"Ne. To bi mi bilo javljeno."
Dakle, i Pečatnica je čeznula za jednostavnim objašnjenjem. No barem je bila toliko
poštena da nije zavaravala samu sebe.
Njegova je ručna kom-veza zapiskutala zvukom koji je označavao poziv najvišeg pri-
oriteta; on udari tipku. "Da?"
"Milorde Vorkosigan?" Bio je to glas admirala Vorpatrila, pun napetosti.
Znači, ipak nisu ni Ekaterina ni Roic. Milesovo se srce popne natrag iz peta. Nastojao
je da mu glas ne zazvuči razdražljivo. "Da, admirale?"
"Oh, hvala bogu. Primili smo izvještaj da ste napadnuti."
"To je sad gotovo. Promašili su. Osiguranje Postaje je ovdje."
Uslijedila je kratka stanka. Potom se vratio Vorpatrilov glas, bremenit mogućim pos-
ljedicama: "Moj lorde Revizore, flota je u stanju pune pripravnosti i spremna poslušati
vaše zapovijedi."
Oh, sranje. "Hvala vam, admirale, ali molim vas, odstupite", reče Miles užurbano.
"Zaista. Sve je pod kontrolom. Javit ću vam se ponovno za nekoliko minuta. Ne činite
ništa bez mojih izravnih i osobnih zapovijedi!"
"Vrlo dobro, milorde", reče Vorpatril ukočeno, još uvijek zvučeći vrlo sumnjičavo.
Miles prekine vezu.
Pečatnica je piljila u njega. Objasnio joj je: "Ja sam Gregorov Glas. Barravarcimaje
ovo gotovo isto kao da je kvadro pucao na Cara. Kad sam rekao kako je netko zamalo
započeo rat, nisam se izražavao metaforički, Pečatnice Greenlaw. Da se ovo dogodilo
kod kuće, mjesto bi već bilo preplavljeno najboljim agentima Car-Siga."
Nakrivila je glavu, oštrije se namrštivši. "A kakav bi bio odnos prema napadu na obi-
čnog barravarskog podanika? Nešto opušteniji, usudila bih se reći."
"Ne mnogo opušteniji, ali bi ga rješavale niže organizacijske razine. To bi rješavala
policija odreñenog grofovskog Okruga."
"Dakle, na Barravaru vrsta pravde koju čovjek dobiva ovisi o tome tko on jest?
Zanimljivo. Nije mi ni najmanje žao što vas moram obavijestiti, lorde Vorkosigan, da
će se na Postaji Graf prema vama ophoditi kao prema svakoj drugoj žrtvi — ni bolje, ni
lošije. Za divno čudo, to vam neće ići na štetu."
"Kakva počast", reče Miles suho. "A dok vi nastavljate dokazivati kako vas ni najma-
nje ne impresioniraju moje carske ovlasti, opasni ubojica ostaje na slobodi. Kako će se
na ljupku Postaju Graf koja se diči ravnopravnošću odraziti mogućnost da se on sljede-

71
ći put posluži malo manje pojedinačni načinom da bi me se riješio, kao — na primjer
— velikom bombom? Vjerujte mi — čak i na Barrayaru svi umiru na isti način. Hoće-
mo li ovu raspravu nastaviti nasamo?" Vid-kamere, koje su očito završile s Belom,
jureći su se vraćale prema njemu.
Glava mu se naglo okrenula kad je čuo kako netko bez daha viče: "Miles!" Osim
kamera, prema njemu je jurila i Ekaterina, kojoj se uz bok nespretno motao Roic. Slije-
dile su Nicol i Garnet Peta u svojim lebdjelicama. Blijeda lica i razrogačenih očiju,
Ekaterina je grabila preko otpadaka u predvorju. Zgrabila ga je za ruke, a kad je vidjela
njegov iskrivljeni osmijeh, svom ga je snagom zagrlila. U potpunosti svjestan vid-
kamera koje su pohlepno kružile, uzvratio joj je zagrljaj, dajući sve od sebe kako nije-
dan živi novinar, ma koliko ruku ili nogu imao, ne bi,mogao željeti da ne postavi ovaj
prizor u središte reportaže. Kadar s ljudskim pristupom, da.
Ispričavajući se, Roic reče: "Pokušao sam je spriječiti, milorde, ali ona je inzistirala
da doñe ovamo."
"U redu je", reče Miles prigušenim glasom.
Ekaterina mu nesretno promrmlja u uho: "Mislila sam da je ovo mjesto sigurno. Uli-
jevalo je osjećaj sigurnosti. Kvadri su se činili tako miroljubivi."
"Većina njih nesumnjivo i jest takva", reče Miles. S oklijevanjem ju je pustio, iako je
i dalje čvrsto držao jednu njezinu ruku. Odmaknuli su se i uznemireno zagledali jedno
u drugo.
Na drugoj strani predvorja, Nicol je odlebdjela do Bela, a izraz njezina lica bio je
uglavnom isti kao i Ekaterinin. Vid-kamere su hrpimice jurnule za njom.
Miles tiho upita Roica: "Kako si daleko došao sa Solianom?"
"Ne baš daleko, milorde. Odlučio sam početi na Idrisu, i bez problema dobio sve pris-
tupne šifre od Bruna i Molina, ali kvadri mi nisu dopustili da se ukrcam na brod. Upra-
vo sam vas bio kanio nazvati."
Milesove usne razvukoše se u kratak osmijeh. "Sveca mu, kladim se da to sad mogu
urediti."
Pečatnica se vratila kako bi pozvala Barravarce da uñu u sobu za sastanke hostelskog
osoblja, na brzinu raščišćenu kako bi im pružila utočište.
Miles ušuška Ekaterininu ruku pod svoju, pa su krenuli za njom; sa žaljenjem je
odmahnuo glavom prema novinaru koji je pojurio ravno prema njima, a jedan od dra-
govoljaca iz osiguranja oštro ga je zaustavio pokretom. Onemogućen, kvadarski se
novinar umjesto toga oborio na Garnet Petu. Izvoñačkim uvjetovanim refleksom, ona
ga je dočekala zasljepljujućim smiješkom.
"Jesi li lijepo provela jutro?" zapita Miles Ekaterinu veselo, dok su pažljivo koračali
izmeñu smeća na tlu.
Ona ga je ponešto zbunjeno motrila. "Da, prekrasno. Kvadarska je hidroponika izvan-
redna." Glas joj je postao ironičan dok se osvrtala po bojnom polju. "A ti?"
"Prekrasno. Doduše, ne bi bilo tako da se nismo sagnuli. Ali ako ne uspijem pronaći
način da ovo iskoristim kako bih nas izvukao iz patpozicije, onda ću morati vratiti svoj
revizorski lanac." Potisnuo je osmijeh lisca, promatrajući Pečatničina leña.
"Što sve čovjek ne nauči na medenom mjesecu... Sad znam kako te mogu izvući iz
tvojih sumornih raspoloženja. Samo trebam unajmiti nekoga tko će pucati na tebe."
"To me digne", složi se on. "Odavno sam shvatio da sam ovisnik o adrenalinu. A
shvatio sam kako će mi, na kraju, ta ovisnost doći glave ako je postupno ne smanjim."

72
 "Zaista." Duboko je udahnula. Lagano drhtanje ruke obavijene oko njegova lakta
polako je nestajalo, a njezin stisak oko njegova bicepsa počeo je propuštati cirkulaciju
u podlakticu. Lice joj je ponovno bilo varljivo mirno.
Pečatnica Greenlaw povela ih je kroz hodnik s uredima iza recepcije u pretrpanu rad-
nu sobu. S malog središnjeg vid-stola bile su uklonjene prljave šalice, omlohavjele
tikvice za piće i plastični svici, a sve je to sad bilo nasumično nabacano na kredenc koji
je bio odgurnut uz jedan od zidova. Miles otprati Ekaterinu do stolca i sjedne do nje.
Pečatnica je svoju lebdjelicu postavila u visinu sjedala stolca na suprotnoj strani. Roic i
jedan od kvadarskih stražara gurali su se kako bi se dočepali položaja uz vrata, mršteći
se jedan prema drugome.
Miles se morao podsjetiti kako mora biti uvrijeñen, a ne oduševljen. "Pa." Dopustio je
da mu se u glas ušulja udaljeni sarkastični prizvuk. "Ovo je bio izvanredan dodatak
mom jutarnjem govorničkom rasporedu."
Pečatnica Greenlaw je počela: "Lorde Revizore, imate moje isprike—"
"Sve je to divno i krasno, gospoño Pečatnice, ali ja bih vaše isprike rado mijenjao za
vašu suradnju. Pod pretpostavkom da vi ne stojite iza ovog incidenta", preskočio je
njezino uvrijeñeno frktanje i glatko nastavio, "a ne vidim zašto bi bilo tako, usprkos
sugestivnim okolnostima. Meni se ne čini da je slučajno nasilje uobičajeni stil kvadra."
"Naravno da nije!"
"Pa, ako nije slučajno, onda mora biti povezano. Središnja tajna cijelog ovog mučnog
nesporazuma ostaje zanemareni nestanak poručnika Soliana."
"Nije bio zanemaren—"
"Ne slažem se. Odgovor na to mogao je — trebao je! — biti pronañen odavno, samo
da nije umjetne podjele koja Karticu A odvaja od Proreza B. Ako je potraga za kvad-
rom koji me napao zadatak Zajednice" — zastao je i podigao obrve; ona je namrgoñeno
kimnula — "onda je potraga za Solianom svakako moja zadaća. To je jedina nit koju
imam u ruci i svakako je kanim slijediti. A ako se te dvije istrage ne sastanu negdje u
sredini, pojest ću svoj revizorski pečat."
Ona je trepnula; činilo se da je pomalo iznenañuje smjer kojim je krenula ova raspra-
va. "Možda..."
"Dobro. Prema tome, želim za sebe, svog pomoćnika oružnika Roica i svaku drugu
osobu koju odredim, potpun i neometan pristup apsolutno svim prostorima i bilješkama
vezanima uz ovaj slučaj. Počevši od Idrisa i to smjesta!"
"Ne možemo dopustiti prizemaljcima da po volji prekapaju po prostorima Postaje
koji su zatvoreni za—"
"Gospoño Pečatnice. Vi ste ovdje kako biste promicali i štitili interese Zajednice, baš
kao što ja promičem i štitim interese Barravara. Ali ako u cijeloj ovoj zbrci postoji
nešto korisno, bilo za Kvadrosvemir, bilo za Carstvo, ja to ne vidim! A vi?"
"Ne, ali—"
"Znači, slažete se — što prije dopremo do središta to bolje."
Spojila je jagodice prstiju svojih gornjih ruku, gledajući ga kroz stisnute oči. Prije
nego što je dospjela iznijeti daljnje primjedbe, ušao je Bel koji je očito konačno uspio
pobjeći Vennu i medijima. Pokraj njega, u lebdjelici je poskakivala Nicol.
Pečatnica se razvedrila, i dograbila se jedine stvari koja je u jutrošnjem kaosu bila
dobra za kvadre. "Lučki kapetane Thorne. Dobro došli. Koliko čujem, Zajednica vam
duguje zahvalnost za vašu hrabrost i brzo razmišljanje."

73
 Bel dobaci pogled Milesu — pomalo zajedljiv, pomisli Miles — pa joj udijeli ponešto
samoomalovažavajuće salutiranje. "Sve u rok službe, gospoño."
Miles si nije mogao pomoći da se ne prisjeti kako bi to, nekad davno, bila puka činje-
nična izjava.
Pečatnica odmahne glavom. "Vjerujem da na Postaji Graf baš i nije, Lučki kapetane."
"Pa, ja sam u svakom slučaju zahvalna Lučkom kapetanu Thorneu!" toplo izjavi Eka-
terina.
Nicolina se ruka uvukla u Belovu. Ispod svojih tamnih trepavica odaslala mu je
pogled za koji bi svaki punokrvni vojnik bilo kojeg spola rado zamijenio odlikovanja,
spomen-vrpce i borbene nagrade, a dosadne zapovjednikove govore pridodao besplat-
no. Činilo se kako se Bel polako miri s dodijeljenom mu ulogom Junačke Osobe Dana.
"Svakako", složi se Miles. "Vrlo ću se blago izraziti ako kažem da sam zadovoljan
time kako Lučki kapetan obavlja službu časnika za vezu. Shvatit ću to kao osobnu
uslugu bude li hermu omogućeno da taj zadatak nastavi obavljati do kraja mog boravka
ovdje."
Pečatnica uhvati Belov pogled, pa kinine Milesu. "Svakako, lorde Revizore." Osjetila
je olakšanje, razabrao je Miles, što mu može dati nešto što je neće koštati novih ustu-
paka. Maleni osmijeh pokrene njezine usne, što je bila rijetkost. "Štoviše, dopuštam
vama i onima koje vi odredite za svoje pomoćnike pristup bilješkama i prostorima
Postaje Graf— pod izravnim nadzorom lučkog kapetana."
Miles se pravio kako razmatra ovaj kompromis, umjetnički se mršteći. "Bojim se da
to stavlja velike zahtjeve pred zadaće i vrijeme Lučkog kapetana Thornea."
Bel se suzdržano ubacio: "Rado prihvaćam zadaću, gospoño Pečatnice, pod uvjetom
da Voña Watts odobri i moje prekovremene sate i drugog nadglednika koji će preuzeti
moje redovite dužnosti."
"Nema problema, Lučki kapetane. Uputit ću Wattsa da povećane troškove svog odje-
la doda na račun lučkih pristojbi komarrske flote."
Kad se svemu ovome doda potpora koju je Bel dobivao od Car-Siga, procijenio je
Miles, herm će primati trostruku plaću. Ha, stari dendariijski računovodstveni trikovi.
Pa, Miles će se pobrinuti da Carstvo za svoj novac dobije i protuvrijednost. "Vrlo dob-
ro", složi se on, trudeći se ostaviti dojam da ga boli duša. "A sad bih se smjesta želio
ukrcati na Idris."
Ekaterini nije pobjegao smiješak, ali jedva primjetan se bljesak odobravanja pojavio u
njezinim očima.
A što bi bilo da je jutros prihvatila poziv i pošla s njim? Da se uz njega uspela tim
stubama — nasumično ciljanje njegova napadača ne bi proletjelo iznad njezine glave.
Zamišljanje vjerojatnih posljedica izazvalo je neugodan čvor u njegovu želucu, a opije-
nost adrenalinom čije je tragove još osjećao, iznenada se silno zagorčala.
"Lady Vorkosigan" — Miles proguta slinu — "uredit ću da lady Vorkosigan bude
smještena na Princu Xavu sve dok Služba sigurnosti Postaje Graf ne privede nadobud-
nog ubojicu i dok se ova zagonetka ne riješi." Nagnuo se prema njoj i, ispričavajući se,
promrmljao: "Oprosti..."
Uzvratila mu je kratkim kimanjem punim razumijevanja. "U redu je." Naravno, nije
bila sretna zbog toga, ali posjedovala je isuviše vorskog zdravog razuma da bi se svaña-
la zbog sigurnosnih pitanja.
On je nastavio: "Stoga zahtijevam posebno odobrenje da se šatl s barravarskom posa-
dom priveže uz dok i odveze lady Vorkosigan." Da zatraži dozvolu za Kestrel? Ne, nije

74
se usuñivao lišiti svog neovisnog prijevoza, svog brloga i svoje osigurane komunikacij-
ske jedinice.
Pečatnica se trznula. "Oprostite, lorde Vorkosigan, ali tako su na postaju stigli i zad-
nji barrayarski napadači. Ne bismo voljeli biti domaćini još jednom takvom priljevu."
Dobacila je pogled prema Ekaterini i udahnula. "Pa ipak, razumijem vašu zabrinutost.
Bit će mi drago ponuditi vam jedan od naših kontejnera i usluge naših pilota koji će
odvesti lady Vorkosigan."
Miles odgovori: "Gospoño Pečatnice, nepoznati me kvadro upravo pokušao ubiti.
Moram priznati kako zaista ne vjerujem da je to vaša tajna spletka, ali ključna riječ
ovdje je nepoznati. Još ne znamo je li to bio netko od kvadra — ili grupe kvadra — koji
još uvijek zauzimaju položaj od povjerenja. Postoji niz pokusa koje sam voljan provesti
kako bih to otkrio, ali ovaj nije meñu njima."
Bel zvučno uzdahne. "Ako želite, lorde Revizore Vorkosigan, ja ću osobno preuzeti
pilotiranje letjelicom koja će prebaciti lady Vorkosigan na vaš zapovjedni brod."
Ali trebam te ovdje!
Bel je očito dobro protumačio njegov pogled, jer je dodao: "Ili netko od pilota po
mom izboru?"
S oklijevanjem koje ovaj put nije morao glumiti, Miles se složio. Sljedeći je korak bio
nazvati admirala Vorpatrila i obavijestiti ga o novoj gošći na njegovu brodu. Kad se
njegovo lice pojavilo iznad vid-ploče, Vorpatril je novosti prokomentirao tek rekavši:
"Svakako, moj lorde Revizore. To će biti čast za Princa Xava." No iz admiralova oštro-
umna pogleda Miles je uspio iščitati njegovu procjenu da ozbiljnost situacije eskalira.
Miles je provjerio da nikakva histerična preliminarna poruka nije još bila odaslana na
nekoliko dana dug put prema Glavnom stožeru; to je, hvala bogu, značilo kako će
vijesti o napadu na njega stići istodobno s uvjeravanjem da je s njim sve u redu. Svjes-
tan da ih slušaju kvadri, Vorpatril nije imao drugih primjedbi. Tek je ravnodušno zamo-
lio da ga lord Revizor, čim prije bude mogao, obavijesti o najnovijem razvoju situacije
— drugim riječima, čim se uspije dočepati osigurane komkonzole.
Sastanak je bio završen. Stiglo je još dragovoljaca Zajednice, pa su svi izašli natrag u
predvorje hostela koje je, sa zakašnjenjem, pomno pregledavala naoružana pratnja.
Miles se potrudio hodati što je dalje bilo moguće od Ekaterine. U izrešetanom predvor-
ju, kvadarski su forenzični tehničari, pod Vennovim vodstvom, uzimali vid-skenove i
mjere. Miles se namrštio prema balkonu, razmatrajući putanje; Bel, koji je hodao uz
njega i pratio njegov pogled, podigne obrve. Miles spusti glas i iznenada reče: "Bel,
misliš li da je luñak, možda, mogao pucati na tebe?"
"Zašto na mene?"
"Pa, tako. Koliko ljudi lučki kapetan tijekom svojih redovitih dužnosti uspije razbjes-
niti?" Osvrnuo se oko sebe; Nicol je bila predaleko da bi ih čula — lebdjela je pokraj
Ekaterine, unesena u tihi i uzbuñeni razgovor s njom. "Ili kad nije na dužnosti? Nisi
valjda, ovaj, spavao s nečijom ženom, nadam se. Ili nečijim mužem", doda on savjesno.
"Ili kćerkom, svejedno."
"Nisam", reče Bel odlučno. "A niti s nečijim kućnim ljubimcem. Miles, kako ti imaš
barravarske poglede na ono što motivira ljudska bića."
Miles se nasmije od uha do uha. "Oprosti. A stoje s... bivšim poslom?"
Bel uzdahne. "Mislio sam da sam izmaknuo svim starim poslovima, ili da sam ih
barem nadživio." Herm iskosa pogleda Milesa. "I zbog toga bi netko ipak prije pucao
na tebe nego na mene."

75
 "Moguće." Miles se namršti. A onda, bio je tu i Dubauer. Taj je herm svakako bio
dovoljno visok da bude meta. Iako, kako bi, do vraga, postariji betanski trgovac dizaj-
niranim životinjama koji je ionako veći dio vremena provodio zaključan u svojoj hos-
telskoj sobi na Postaji Graf uspio uzrujati nekog kvadra dovoljno da ga nadahne na to
da mu skine plašljivu glavu? Prokleto previše mogućnosti. Bilo je vrijeme da se u sla-
galicu umetnu neke čvrste činjenice.

76
 DEVETO POGLAVLJE

Kvadarski pilot kojega je odabrao Bel stigao je i odveo Ekaterinu, zajedno s nekoliko
čuvara stroga izgleda iz Dragovoljačkih postrojbi. Blago uznemiren, Miles ju je proma-
trao kako odlazi. Kad se, prolazeći kroz vrata hostela, okrenula kako bi pogledala preko
ramena, on je značajno potapšao svoju ručnu kom-vezu; ona je uzvratila tiho podigavši
svoju lijevu ruku na kojoj je blistala narukvica.
Budući da su svi oni ionako kretali na Idris, Bel je iskoristio odgodu kako bi pozvao
Dubauera da se opet spusti u predvorje. Dubauer, čiji je glatki obraz sad bio zatvoren
jedva vidljivim premazom kirurškog ljepila, stigao je smjesta i ponešto se uzbunjeno
zagledao u njihovu novu kvadarsku policijsku pratnju. No činilo se kako je sramežljivi
i elegantni herm uglavnom ponovno vladao sobom, pa je mrmljajući zahvalio Belu na
tome što se, usprkos cijeloj toj gunguli, ipak sjetio potreba njegovih stvorenja.
Malo je društvance, neki lebdeći, a neki hodajući, slijedilo Lučkog kapetana Thornea
kroz za javnost napadno zatvoren stražnji prolaz carinske i sigurnosne zone do niza
tovarnih prostora odreñenih za galaktičke pošiljke. Tovarni prostor dodijeljen Idrisu,
utisnut u njegov vanjski navoz, bio je tih i prigušeno osvijetljen i u njemu nije bilo
nikoga osim dvojice pripadnika ophodnje Službe redarstva Postaje Graf, koji su čuvali
hermetička vrata.
Bel je pokazao svoje ovlasti, pa dvojica stražara odlebdješe u stranu kako bi omogu-
ćili Belu pristup kontrolnoj ploči hermetičkih vrata. Vrata koja su vodila u veliku teret-
nu komoru podigla su se uvis pa Miles, Roic i Dubauer, ostavljajući svoju pratnju iz
Dragovoljačkih postrojbi da pomaže čuvarima paziti na ulaz, uñoše za Belom na teret-
njak.
Idris je, kao i njegov blizanac, Rudra, bio grañen utilitaristički i na njemu nije bilo
raskoši. U osnovi, bio je on snop sedam golemih, usporednih valjaka: središnji je bio
namijenjen posadi, a četiri od vanjskih šest prijevozu tereta. Preostala dva kućišta,
smještena na suprotnim vanjskim stranama, sadržavala su brodske Necklinove štapove
koje su stvarale polja pomoću kojih se brod gurao kroz skočne točke. Strojevi za nor-
malno svemirsko kretanje bili su smješteni straga, a generatori masivnih štitova sprije-
da. Brod se oko svoje središnje osi mogao okretati, tako da bi se svaki vanjski valjak
mogao poravnati s tovarnim prostorom na postaji, što je omogućavalo automatsko
ukrcavanje ili iskrcavanje sanduka, ili ručni utovar osjetljivije robe. Ovakvo je obliko-
vanje imalo i dodatnu sigurnosnu vrijednost, zato što je, u slučaju gubitka tlaka u jed-
nom ili više valjaka, bilo koji drugi mogao poslužiti kao utočište dok se obavljaju pop-
ravci ili traje evakuacija.
Dok su sad prolazili kroz jedno od teretnih kućišta, Miles je gledao gore-dolje niz
njegov središnji prilazni hodnik koji se gubio u tami. Kroz još jednu komoru ušli su u
malo predvorje u prednjem dijelu broda. U jednom su se smjeru pružali putnički odjelj-
ci; u drugom, kabine za osoblje i uredi. Cijevna dizala i dva stubišta vodila su gore do
razine na kojoj je bila smještena brodska kantina, stacionar i prostori za rekreaciju, a
dolje prema postrojenjima za održavanje života, strojarnici i ostalim prostorima za opću
namjenu.
Roic baci pogled na svoje bilješke i kimne niz hodnik. "Milorde, ovim se putem ide
do ureda osiguranja u kojem je radio Solian."

77
 "Ja ću ovdje prisutnog grañanina Dubauera otpratiti do njegova stada", reče Bel, "pa
ću doći za vama." Dubauer je načinio uzaludan pokušaj da se nakloni, pa dvoje hermo-
va produžiše kroz komoru koja je vodila prema jednom od vanjskih teretnih prostora.
Roic je odbrojio vrata od drugog povezujućeg predvorja, pa unio šifru u ploču brave
postavljenu uz krmu. Vrata su kliznula u stranu, a svjetlo se uključilo i otkrilo sitnu,
šturo namještenu komoricu u kojoj se nalazilo računalno sučelje, dva stolca i nekoliko
zidnih ormarića na zaključavanje. Miles je uključio sučelje, dok je Roic na brzinu pre-
gledavao sadržaj ormarića. Sve oružje osiguranja i njegovo punjenje bilo je prisutno i
na broju, sva sigurnosna oprema uredno smještena na svoja mjesta. U uredu nije bilo
nikakvih osobnih predmeta, nikakvih vid-displeja djevojke koja je čekala kod kuće,
nikakvih vragolastih — ili političkih — viceva, nikakvih ohrabrujućih slogana zalijep-
ljenih s unutrašnje strane vrata ormarića. No Brunovi su istražitelji jednom već prošli
ovuda, nakon što je Solian nestao, a prije nego što su kvadri evakuirali brod poslije
sukoba s Barravarcima; Miles pribilježi kako mora zapitati Bruna — ili, kad smo već
kod toga, Venna — jesu li štogod uklonili.
Roicove ulazne šifre smjesta su otvorile sve Solianove bilješke i dnevnike rada. Miles
je počeo od Solianove posljednje smjene. Poručnikovi su dnevni izvještaji bili lakonski,
ponavljali su se i, što je bilo razočaravajuće, u njima nije bilo nikakvih komentara o
možebitnim atentatorima. Miles se pitao sluša li glas mrtva čovjeka. Po logici stvari,
trebao bi osjetiti neko izvanosjetilno uzbuñenje. Sablasna tišina na brodu poticala je
maštu.
Dok je brod bio u luci, njegov je sustav osiguranja neprekidno snimao svakoga i sve
što bi se ukrcalo ili iskrcalo kroz aktivirane komore koje su vodile prema postaji ili
drugdje. Bio je to rutinski sigurnosni oprez koji je trebao spriječiti krañe i sabotaže.
Probiti se polako kroz punih deset dana ulazaka i izlazaka prije trenutka u kojem je
brod bio zaplijenjen, čak i na ubrzanoj snimci, bit će mukotrpna zadaća koja će oduzeti
mnogo vremena. Takoñer će trebati istražiti i obeshrabrujuću mogućnost u koju je
sumnjao Brun — da je Solian bilješke promijenio ili izbrisao kako bi prikrio svoje
dezerterstvo.
Miles je načinio kopije svega što se činilo makar i najmanje važnim kako bi ih poslije
pregledao, a onda su on i Roic posjetili Solianovu kabinu, smještenu tek nekoliko meta-
ra niže, u istom hodniku. I ona je bila mala i oskudno namještena, te takoñer nije ništa
otkrivala. Nije bilo moguće reći kakve je sve osobne predmete Solian spakirao u kov-
čeg koji je nedostajao, ali sigurno je bilo da ih nije mnogo ostalo. Brod je napustio
Komarr, kad ono, prije šest tjedana? U meñuvremenu je pristao u pet, šest luka. Vrije-
me koje brod provodi u luci vrijeme je kad njegova služba osiguranja ima najviše pos-
la; možda Solian nije imao previše vremena za kupovinu suvenira.
Miles je pokušao izvući neki smisao iz preostalih predmeta. Pet, šest uniformi, neko-
liko civilnih odijela, debela jakna, nešto cipela i čizama... Solianovo po mjeri krojeno
svemirsko odijelo. Činilo mu se da bi čovjek tako skup komad opreme želio imati sa
sobom tijekom duljeg boravka u Kvadrosvemiru. Iako, nije baš bilo neupadljivo, s
obzirom na svoje barravarske vojne oznake.
Budući da u kabini nisu pronašli ništa što bi ih spasilo od mukotrpnog pregledavanja
vid-snimki, Miles i Roic vratili su se u Solianov ured i bacili se na posao. Ako ništa
drugo, hrabrio je Miles samoga sebe, pregledavanje sigurnosnih snimki dat će mu men-
talnu sliku možebitnih likova u ovoj predstavi... zakopanih, dakako, negdje u gomili
ljudi koji nisu imali nikakve veze ni sa čime. To što je pregledavao sve, bilo je jasan

78
znak kako još uvijek pojma nema koga vraga radi, ali to je bio jedini način koji je
mogao smisliti da istjera na površinu neupadljiv trag koji je svima drugima proma-
knuo...
Nakon nekog vremena podigao je pogled, uočivši kretanje kod ulaznih vrata. Bel se
vratio i naslonio na dovratak.
"Jeste li već pronašli nešto?" pitao je herm.
"Zasad nismo." Miles zaustavi vid-snimku. "Je li se tvoj betanski prijatelj pobrinuo za
svoje probleme?"
"Još uvijek radi. Hrani životinjice i čisti gnoj, odnosno, dodaje hranjivi koncentrat u
spremište replikatora i uklanja goleme vreće iz jedinica za pročišćavanje. Sad razumi-
jem zašto se Dubauer uzrujao zbog kašnjenja. U tom spremištu ima barem tisuću fetu-
sa. Ako ih izgubi, bit će to golem gubitak."
"Hm. Većina uzgajivača životinja prevozi smrznute embrije", reče Miles. "Tako je
moj djed običavao uvoziti svoje plemenite konjske loze sa Zemlje. Kad bi stigli, usañi-
vao bi ih u kobilu za križanje i tako dovršio kuhanje. Jeftinije je, teret je lakši, manje
održavanja — a kašnjenje broda, ako do njega doñe, ne predstavlja problem. Iako,
pretpostavljam da se na ovaj način vrijeme putovanja koristi kao vrijeme zrenja."
"Dubauer jest rekao kako je vrijeme iznimno bitno." Bel slegne ramenima i s nelago-
dom se namršti. "Uostalom, što Idrisovi dnevnici kažu o Dubaueru i njegovu teretu?"
Miles otvori zabilješku. "Ukrcao se čim se flota skupila u komarrskoj orbiti. Odrediš-
te mu je Xerxes — sljedeća stanica poslije Postaje Graf, zbog čega ga ova zbrka vjero-
jatno još i više frustrira. Rezervacija načinjena otprilike... šest tjedana prije nego stoje
flota krenula, kroz komarrsku svemirsku agenciju." Tvrtka je bila zakonita, Miles je
prepoznao naziv. Ova bilješka nije ukazivala na to otkud potječu Dubauer i njegov
teret, kao ni to je li herm namjeravao na Xerxesu presjesti na neko drugo komercijalno
— ili privatno — plovilo i otići na neko drugo krajnje odredište. Oštroumno je motrio
Bela. "Nešto ti je uznemirilo ticala?"
"Ja... ne znam. Nešto je čudno s Dubauerom." "U kom smislu? Bih li ja shvatio vic?"
"Da znam u čemu je stvar, ne bi me to ni upola toliko mučilo."
"Čini se kao pedantni stari herm... možda dolazi iz akademskih krugova?" Sadašnji ili
bivši sveučilišni profesor, koji se bavio istraživanjem i razvojem na području bioinže-
njeringa, to bi objasnilo njegovu čudnu preciznost i pristojnost. Kao i osobnu sramež-
ljivost.
"Pa, to bi moglo biti objašnjenje", reče Bel glasom koji je odavao da nije baš uvjeren.
"Čudno. Točno." Miles u mislima zabilježi kako u svojem pregledu vid-bilješki mora
obratiti posebnu pozornost na hermovo kretanje s Idrisa i natrag.
Promatrajući ga, Bel primijeti: "Usput budi rečeno, Pečatnica je u potaji impresioni-
rana tobom."
"Ozbiljno? Od mene je to svakako uspjela sakriti."
Belov osmijeh bljesne. "Rekla mi je kako joj se čini da si ti vrlo usredotočen na zada-
tak. To je u Kvadrosvemiru kompliment. Nisam joj rekao kako ti smatraš da je biti pod
paljbom normalan dio tvoje dnevne rutine."
"Pa, ne baš dnevne. Ako je ikako moguće." Miles napravi grimasu. "A nije baš ni
normalno, ne na mom novom poslu. Sad bih trebao biti pozadinac. Starim, Bel."
Belov se osmijeh napola iskrivio od zajedljivog veselja. "Kao netko tko ima prednost
gotovo dvostrukih godina,

79
 mogu ti samo ponoviti jedan od tvojih negdašnjih krasnih starih barrayarskih izraza
— sereš, Miles."
Miles slegne ramenima. "Možda je to zato što ću uskoro postati otac."
"Od toga se čovjek prestravi, zar ne?" Belove se obrve ' podigoše.
"Ne, naravno da ne. Odnosno — pa, da, ali ne na taj način. Moj otac je bio... ja
moram dorasti toj veličini. A možda postoje i stvari koje moram učiniti drugačije."
Bel nakrivi glavu, ali prije nego što je dospio ponovno progovoriti, koraci odjeknuše
hodnikom. Dubauerov je visoki i produhovljeni glas zapitao: "Lučki kapetane Thorne?
Ah, tu ste."
Bel se pomaknuo unutra kad se visoki herm pojavio na dovratku. Miles je primijetio
kako je Roicov pogled procjenjivački bljesnuo prije nego što se tjelohranitelj vratio
pozornom pregledavanju vid-displeja.
Dubauer je uznemireno cupkao prste, pa zapitao Bela: "Hoćete li se uskoro vratiti u
hostel?"
"Ne. To jest, ja se uopće ne vraćam u hostel." "Oh. Ah." Herm je oklijevao. "Vidite, s
obzirom na sve te nepoznate kvadre koji lete uokolo i pucaju na ljude, ne bih se zapra-
vo želio vratiti na postaju sam. Je li netko čuo — nisu ga još uhvatili, zar ne? Ne?
Nadao sam se... bi li me netko mogao otpratiti?"
Bel se sućutno nasmiješio ovom pokazivanju slabih živaca. "Poslat ću jednog od stra-
žara osiguranja s vama. Hoće li to biti u redu?"
"Bio bih vam iznimno zahvalan, da."
"Jeste li ovdje sa svime završili?"
Dubauer se ugrize za usnicu. "Pa, i jesam i nisam. To jest, završio sam sa servisira-
njem replikatora, i učinio ono malo što sam mogao ne bih li usporio rast i metabolizam
onoga stoje u njima. Ali ako moj teret bude zadržan ovdje još nekoliko dana, neću
imati vremena stići do svog krajnjeg odredišta prije nego što moja stvorenja postanu
prevelika za svoje replikatore. Ako ću ih zaista morati uništiti, to će biti katastrofa."
"Rekao bih da će vam komarrsko flotno osiguranje nadoknaditi tu štetu", reče Bel.
"Ili možete tužiti Postaju Graf, predloži Miles. "Još bolje, učinite i jedno i drugo, pa
pokupite lovu od svih." Bel mu udijeli očajan pogled.
Dubauer se uspio bolno nasmiješiti. "To pokriva samo neposredne financijske gubit-
ke." Poslije nešto duže stanke, herm je nastavio: "Kako bih spasio važniji dio, bioin-
ženjerijski dio koji je zaštićen autorskim pravima, volio bih uzeti uzorke tkiva i zamrz-
nuti ih prije nego što se riješim tereta. Takoñer će mi biti potrebna neka oprema kako
bih dovršio razgradnju biomaterije. Ili pristup brodskim postrojenjima za preradu, ako
ona imaju dovoljan kapacitet za masu koju ja moram uništiti. To će biti dugotrajan i,
bojim se, vrlo neuredan zadatak. Pitao sam se, Lučki kapetane Thorne, ako ne možete
dobiti dopuštenje da se moj teret izuzme iz kvadarske zapljene, možete li mi barem
pribaviti dopuštenje da ostanem na Idrisu dok ga se do kraja ne riješim?"
Belovo se čelo namrštilo zbog grozne slike koju su izazivale tihe hermove riječi.
"Nadajmo se da nećete biti prisiljeni na tako drastične mjere. Koliko vam zapravo vre-
mena preostaje?"
Herm je oklijevao. "Ne baš mnogo. A ako se moram riješiti svojih stvorenja — što
prije, to bolje. Volio bih to privesti kraju."
"Razumljivo." Bel ispuhne dah.

80
 "Možda postoje i neke druge mogućnosti kojima bi se produžio vaš vremenski okvir",
reče Miles. "Možete, na primjer, unajmiti manji i brži brod koji će vas odvesti izravno
na vaše odredište."
Herm žalosno odmahne glavom. "A tko će platiti taj najam, milorde Vorkosigan?
Barravarsko carstvo?"
Miles se ugrize za jezik kako mu ne bi izletjelo, Da, baš!, ili možda alternativni prije-
dlog koji bi uključivao Pečatnicu Greenlaw i Zajednicu. On se trebao baviti širom sli-
kom problema, a ne se zaglavljivati u svim ljudskim — ili neljudskim — pojedinosti-
ma. Neodreñeno je mahnuo rukom, i pustio Bela da izvede Betanca.
Miles je proveo još nekoliko minuta ne uspijevajući pronaći ništa uzbudljivo u vid-
dnevnicima, a onda se Bel vratio.
Miles isključi vid-ekran. "Mislim da bih volio pogledati teret tog čudnog Betanca."
"Tu ti ne mogu pomoći", reče Bel. "Nemam šifre za teretna spremišta. Navodno bi,
prema ugovoru, samo putnici trebali imati pristup prostoru koji su unajmili, a kvadri se
još nisu potrudili dobiti sudski nalog kojim bi ih natjerali da ispljunu šifre. Vidiš, stvar
je u tome što to smanjuje odgovornost Postaje Graf za možebitnu krañu koja bi se
dogodila u vrijeme kad putnici nisu na brodu. Morat ćeš nagovoriti Dubauera da te
pusti unutra."
"Dragi Bel, ja sam Carski revizor, a ovo ne samo da je brod registriran na Barravaru,
nego pripada obitelji Carice Laise. Ja ću ići kamo mi se prohtije. Solian mora imati
zaobilazne šifre za svaku pukotinu na ovom brodu. Roic?"
"Sve su tu, milorde", reče on i potapše svoju spravicu za bilježenje.
"Pa, dobro onda, idemo se prošetati."
Bel i Roic slijedili su ga niz hodnik, pa kroz središnju komoru do susjednog teretnog
prostora. Dvostruka vrata koja su vodila u drugu komoru niz hodnik, pokorila su se
pažljivom Roicovu kuckanju o ploču brave. Miles gurne glavu kroz vrata i uključi
svjetlo.
Prizor je bio dojmljiv. Blistavi stalci s replikatorima stajali su složeni u gustim redo-
vima, ispunjavajući prostor i ostavljajući samo uske prolaze izmeñu. Svaki je stalak bio
postavljen na vlastitu lebdeću paletu, u četiri sloja od po pet jedinica svaki — dvadeset
replikatora po stalku, visokih otprilike koliko i Roic. Ispod zatamnjenih pločica za
iščitavanje displeja na svakome od njih, kontrolne su ploče svjetlucale zelenim svjetli-
ma, što je ulijevalo sigurnost. Zasad.
Miles krene niz prolaz koji je tvorilo pet paleta, doñe do kraja, zaokrene i poñe slje-
dećim prolazom, prebrojavajući. Još je paleta bilo poredano uza zidove. Činilo se daje
Belova procjena da se radi o otprilike tisuću komada bila posve točna. "Čovjek bi
pomislio da bi posteljične komore trebale biti veće. Ove mi se čine gotovo jednako
velikima kao i one kod kuće." S kojima se u posljednje vrijeme podrobno upoznao. Ovi
nizovi očito su bili namijenjeni masovnoj proizvodnji. Svih dvadeset jedinica postav-
ljenih na jednu paletu ekonomično je dijelilo spremnike, crpke, ureñaje za pročišćava-
nje i kontrolnu ploču. Nagnuo se bliže. "Ne vidim oznaku proizvoñača." Ni serijske
brojeve, ali ni nešto drugo što bi otkrilo planetarno podrijetlo strojeva koji su očito bili
vrsno proizvedeni. Kucnuo je o ploču kako bi oživio zaslon monitora.
Ni blistavi zaslon nije sadržavao podatke o proizvodnji i serijske brojeve. Samo stili-
ziranu grimiznu vrišteću pticu na srebrnoj pozadini... Srce mu je počelo teško udarati.
Koga vraga ovo radi ovdje...?

81
 "Miles," reče Belov glas koji se činio kao da dopire izdaleka, "ako se kaniš onesvijes-
titi, spusti glavu."
"Meñu koljena", gušio se Miles, "a onda se mogu poljubiti u dupe i oprostiti od živo-
ta. Bel, znaš li ti čiji je ovo pečat?"
"Ne", reče Bel, s opreznim a što je sad? prizvukom.
"Cetagandanskih Zvjezdanih jaslica. Ne pripada vojničkim ghemskim plemićima, niti
njihovim kultiviranim — a mislim to u svakom smislu riječi — gospodarima, nebeskim
plemićima, čak ni Carskom Nebeskom vrtu. Nego nečem još višem. Zvjezdane jaslice
su najdublja srž najužeg kruga cijeloga prokletog divovskog genetičkog inženjeringa
od kojega nastaje Cetagandansko carstvo. Nebeske gospe posjeduju banku gena. U njoj
stvaraju svoje careve. K vragu, one u njoj zapravo stvaraju cijelu nebesku rasu. Nebes-
ke gospe ne bave se životinjskim genima. Misle da bi to bilo ispod njihove razine. To
prepuštaju ghemskim gospama. Naglašavam, gospama, a ne ghemskim plemićima..."
Ruku koja mu se lagano tresla pružio je prema monitoru, dodirnuo ga i uključio slje-
deću kontrolnu razinu. Opći napon i učitanje spremnika, sve zeleno. Sljedeća je razina
omogućavala nadzor svakog od fetusa koji se nalazio u jednoj od dvadeset odvojenih
posteljičnih komora. Temperatura ljudske krvi, težina fetusa i, kao da to samo po sebi
nije bilo dovoljno, unutra su bile ugrañene sitne pojedinačne vid-kamere koje su omo-
gućavale pogled na stanovnike replikatora u stvarnom vremenu, prikazujući ih kako
mirno lebde u svojim vrećicama s plodnom vodom. Fetus koji se vidio na monitoru
trzao je prstićima prema prigušenom crvenkastom sjaju, a činilo se i da žmirka svojim
velikim tamnim očima. Ako već nije bilo spremno za porod, ono je — ne, ona je bila
prokleto blizu tome, zaključio je Miles. Pomislio je na Helen Nataliju i Arala
Alexandera.
Roic se okrenuo na peti svoje čizme, usana razdvojenih od očaja, zureći uz prolaz
obrubljen blistavim napravama. "Milorde, hoćete reći da su sve ove stvari pune ljud-
skih beba?"
"Pa, sad, to je pitanje. To su, zapravo, dva pitanja. Jesu li pune, i jesu li bebe ljudske?
Ako se radi o nebeskim bebama, onda je ovo posljednje najupitnija točka. A što se
prvoga tiče, to barem možemo provjeriti..." Još desetak monitora na paletama, provje-
renih nasumično, otkrilo je slične rezultate. Do trenutka kad je zaključio da je stvar
dokazana, Miles je disao ubrzano.
Zbunjenim glasom, Roic reče: "Dobro, pa što betanski herm radi s gomilom cetagan-
danskih replikatora? A to što su replikatori cetagandanskog podrijetla ne mora značiti
da su unutra i cetagandanske bebe. Možda je Betanac kupio rabljene replikatore."
Miles, čije su se usne razvukle u osmijeh, naglo se okrenuo prema Belu. "Betanac?
Što ti misliš, Bel? Koliko ste vas dvoje razgovarali o starom pješčaniku dok si ti nad-
gledao ovaj posjet?"
"Gotovo uopće nismo razgovarali." Bel odmahne glavom. "Ali to ništa ne dokazuje.
Ja baš nisam osoba koja će potezati razgovor o domovini, a čak i da jesam, ionako sam
predugo odsutan s Bete da bih mogao uočiti netočnosti vezane uz tekuće dogañaje. Nije
problem u Dubauerovoj konverzaciji. Samo, nešto nije bilo u redu s... njegovim govo-
rom tijela."
"Govor tijela. Upravo tako." Miles korakne prema Belu, podigne ruku i okrene her-
movo lice prema svjetlu. Bel nije ustuknuo pred njegovom blizinom, samo se nasmije-
šio. Nježne dlačice blistale su na obrazima i bradi. Milesove se oči suziše dok je pažlji-
vo u mislima pregledavao porezotinu na Dubauerovu obrazu.

82
 "Imaš dlačice na licu, kao žene. Imaju ih svi hermaf-roditi, zar ne?"
"Svakako. Osim, pretpostavljam, ako ne koriste iznimno dobar depilator. Neki čak i
puštaju bradu."
"Ali Dubauer ih nema." Miles je počeo koračati prolazom, zaustavio se, okrenuo i
teškom se mukom umirio. "Ni jedne dlačice na vidiku, osim lijepih srebrnih obrva i
kose, a okladio bih se u betanske dolare da je i jedno i drugo nedavno usañeno. Govor
tijela, ha! Dubauer uopće nije dvospolac — što li su samo mislili tvoji preci?"
Bel se veselo zasmijuljio.
"Uopće nema spola. Istinsko 'ono'."
"'Ono' na betanskom jeziku", započne Bel iscrpljenim glasom osobe koja je to morala
objašnjavati isuviše puta u životu, "nema konotaciju neživog objekta kakvu ima u dru-
gim planetarnim kulturama. Kažem to usprkos činjenici što je moj negdašnji šef iz
razmjerno nedavne prošlosti prilično dobro oponašao golem i nespretan komad namješ-
taja kojega se čovjek ne može riješiti, niti ga uljepšati—"
Miles odmahne rukom. "Ne moraš to meni govoriti — ja sam to predavanje čuo još u
majčinu krilu. Ali Dubauer nije herm. Dubauer je ba."
"A to je što?"
"Površnom promatraču može se učiniti da su ba uzgojene sluge Nebeskog vrta u
kojem cetagandanski car smireno boravi u okruženju estetskog savršenstva, ili barem
nebeski plemići žele da u to povjerujemo. Ba se čine kao vrhunska rasa odanih slugu,
ljudski psi. Lijepi su, naravno, zato što sve u Nebeskom vrtu mora biti lijepo. Prvi sam
put naletio na ba prije otprilike deset godina, kad sam bio poslan na Cetagandu — ne
kao admiral Naismith, nego kao poručnik lord Vorkosigan — u diplomatsku zadaću.
Slučajno se radilo o prisustvovanju sprovodu majke cara Fletchira Giaje, stare carice
udove Lisbet. Mnoge sam ba vidio izbliza. Oni izvjesne dobi — uglavnom stoljeće stari
ostaci iz Lisbetine mladosti — načinjeni su bezdlaki. To je s vremenom izašlo iz mode.
Ali ba nisu sluge, ili barem nisu samo sluge nebeskih careva. Sjećate se što sam
govorio o tome kako Nebeske gospe iz Zvjezdanih jaslica rade samo s ljudskim geni-
ma? Ba su projekt na kojem Nebeske gospe ispituju moguće nove genetičke spojeve,
poboljšanja nebeske rase, prije nego što odluče jesu li dovoljno dobri da ih se masovno
doda proizvodnji ovogodišnjih modela. Na izvjestan način, ba su u srodstvu s nebeskim
plemstvom. Gotovo starija braća i sestre. A ako se gleda iz izvjesnog kuta, oni su i
njihova djeca. Nebesko plemstvo i ba dvije su strane istog novčića.
Ba su jednako pametni i opasni kao i nebeski plemići. Ali nisu tako samostalni. Ba su
odani jednako kao što su i bespolni, zato što su takvima stvoreni i to, takoñer, kako bi
ih se moglo držati pod nadzorom. No, to barem objašnjava zašto mi se stalno činilo da
sam Dubauera već vidio. Ako to ba ne dijeli većinu svojih gena s Fletchirom Gia-jom,
pojest ću svoje, svoje, svoje—"
"Nokte?" predloži mu Bel.
Miles žurno izvuče ruku iz usta. Nastavio je: "Ako je Dubauer ba, a zakleo bih se da
jest, ovi replikatori moraju biti puni cetagandanskih... nečega. Ali zašto ovdje? Zašto ih
prevoziti potajno, i to, na brodu koji pripada carstvu koje je Cetagandancima uvijek
bilo i uvijek će biti neprijatelj? No, dobro, nadam se da neće uvijek — posljednje tri
runde otvorenog ratovanja s našim cetagandanskim susjedima svakako su bile više
nego dovoljne. Ako je ovo otvoreno i neprikriveno djelovanje, zašto ne putuju ce-
tagandanskim brodom, sa svim udobnostima? Jamčim vam da to nije iz razloga štedlji-
vosti. Ovo se drži u apsolutnoj tajnosti, ali pred kim, i zašto? I što su, kog vraga, Zvje-

83
zdane jaslice naumile?" Okretao se ukrug, nesposoban stajati mirno. "I što tu ima tako
paklenski tajanstveno da je ovo ba ovako daleko donijelo žive fetuse, a onda ih namje-
rava ubiti i tako sačuvati tajnu, umjesto da radije zamoli za pomoć?"
"Oh", reče Bel. "Da, to. To je... pomalo uznemirujuće, kad čovjek bolje razmisli."
S indignacijom, Roic reče: "Milorde, to je užasno!"
"Možda ih Dubauer ne kani zaista otplahnuti u svemir", reče Bel, ne baš uvjeren.
"Možda je to rekao samo zato da nas uvjeri da pritisnemo kvadre kako bi popustili i
omogućili mu da uzme teret s Idrisa."
"Ah..." reče Miles. To je bila primamljiva zamisao — tako bi mogao oprati ruke od
cijele ove bezbožne zbrke... "Sranje. Ne. Barem ne još. Zapravo, želim da ponovno
zapečatiš Idris. Nemoj dopustiti Dubaueru — nemoj dopustiti nikome da se opet ukrca.
Barem jednom u životu ipak ću najprije provjeriti sa Stožerom, a onda skočiti. I to što
je prije moguće."
Što je ono Gregor rekao — odnosno, oko čega je obišao kao mačak oko vruće kaše?
Nešto je pokrenulo Cetagandance oko Rho Ćete. Nešto neobično. Oh, gospodaru, ovo
ovdje je više nego neobično. Kako je to povezano?
"Miles," reče Bel ozlojeñeno, "upravo sam skakao kroz obruče kako bih nagovorio
Wattsa i Pečatnicu Greenlaw da dopuste Dubaueru povratak na Idris. Kako ću im obja-
sniti ovaj iznenadni obrat?" Bel zastane, oklijevajući. "Ako ovaj teret i njegov vlasnik
predstavljaju opasnost za Kvadrosvemir, moram to prijaviti. Misliš li da je onaj kvadro
u hostelu možda pucao na Dubauera, a ne na tebe ili mene?"
"Pa, i to mi je palo na pamet, da."
"Onda nije... u redu zatajiti pred postajom nešto što bi moglo predstavljati sigurnosni
problem."
Miles udahne. "Ti ovdje predstavljaš Postaju Graf; ti znaš, dakle, i postaja zna. To je
dovoljno. Zasad."
Bel se namrštio. "Ovaj argument je suviše dvoličan čak i za moj ukus."
"Molim te samo da se strpiš. Ovisno o tome kakve podatke dobijem od kuće, može se
čak dogoditi i to da ću Dubaueru kupiti prokleti brzi brod kojim će odnijeti svoj teret. I
to, po mogućnosti, brod koji nije registriran pod barravarskom zastavom. Samo odugo-
vlači. Znam da možeš."
"Pa... dobro. Ali ne dugo."
"Treba mi osigurana komkonzola na Kestrelu. Ovo ćemo hermetički zatvoriti i nasta-
viti poslije. Čekaj. Prvo želim pregledati Dubauerovu kabinu."
"Miles, jesi li ti ikad čuo za koncept naloga za pretres?"
"Dragi Bel, kako si ti pedantan postao pod stare dane... Ovo je barravarski brod, a ja
sam Carev Glas. Ja ne tražim naloge za pretres, ja ih izdajem."
Miles je još jednom obišao cijeli teretni prostor prije nego što je naložio Roicu da ga
opet zaključa. Nije uočio ništa drugačije, već samo, što je bilo zbunjujuće, više istoga.
Pedeset paleta, to je bilo mnogo materničnih replikatora. Na svu sreću, barem iza njih
nije bilo ugurano nikakvo poluraspadnuto mrtvo tijelo.
Kad su se vratili u putnički modul, pokazalo se da ih Dubauerov smještaj nije ni naj-
manje prosvijetlio. Bila je to mala kabina putničke klase, a kakvu god osobnu imovi-
nu... ta individua nepoznata roda posjedovala, očito je bila spakirana i uzeta kad su
kvadri prebacili putnike u hostele. Ni ovdje nije bilo mrtvih tijela pod krevetom ili u
ormarićima. Brunovi su je ljudi zacijelo, barem površno, pregledali dan nakon Soliano-
va nestanka. Miles u mislima zabilježi kako mora pokušati dogovoriti mikroskopski

84
precizan forenzični pregled kabine i skladišta s replikatorima. Iako — koja će ga orga-
nizacija obaviti? Ovo još nije želio predati Vennu, no medicinsko je osoblje barravar-
ske flote uglavnom bilo posvećeno traumama. Smislit ću nešto. Nikad mu u životu nije
više nedostajao Car-Sig.
"Imaju li Cetagandanci agenata ovdje u Kvadrosvemiru?" pitao je Bela dok su izlazili
iz kabine i ponovno je zaključavali. "Jesi li ikad sreo nekog svog parnjaka?"
Bel odmahne glavom. "Ljudi iz tvog područja nisu baš gusto rasporeñeni u ovom
rukavcu neksusa. Barravar na Postaji Zajednice ne drži čak ni stalni konzulat, a nema
ga ni Cetaganda. Ovdje imaju samo neku kvadarsku odvjetnicu kojoj plaćaju paušal i
koja obavlja papirologiju za desetak manjih planetarnih društvenih ureñenja, za slučaj
da nekome zatreba. Vize, dozvole za ulazak i takve stvari. Zapravo, ako se dobro sje-
ćam, i Barravar i Cetaganda su njezini klijenti. Ako na Postaji Graf i ima cetagandan-
skih agenata, ja ih nisam uočio. Mogu se samo nadati da nisu ni oni mene. Iako, ako
Cetagandanci i drže uhode, agente ili informatore u Kvadrosvemiru, oni bi najvjerojat-
nije bili smješteni na Postaji Zajednice. Ja sam ovdje na Grafu samo iz, ovaj, osobnih
razloga."
Prije nego što su izašli s Idrisa, Roic je inzistirao da Bel nazove Venna i zatraži naj-
novije podatke o potrazi za ubojitim kvadrom iz hostelskog predvorja. Venn, kojemu je
to očito palo u nezgodan trenutak, istresao je izvješća o žustroj aktivnosti svojih opho-
dnji — i o tome da još nema nikakvih rezultata. Tijekom kratke šetnje od navoza Idrisa
prema onome uz koji je bio vezan Kestrel, Roic je bio živčan i motrio njihovu naoruža-
nu kvadarsku pratnju gotovo jednako sumnjičavo kako je motrio i sjene i poprečne
hodnike. Ali stigli su bez daljnjih incidenata.
"Kako bi teško bilo dobiti Pečatničino dopuštenje za brzopentanje Dubauera?" pitao
je Miles Bela dok su prolazili kroz zračnu komoru Kestrela.
"Pa, bio bi ti potreban sudski nalog. I objašnjenje koje bi uvjerilo kvadarskog suca."
"Hm. Meni se čini kako bi jednostavnija alternativna mogućnost bila zaskočiti Duba-
uera hiposprejem na palubi Idrisa."
"Bila bi." Bel uzdahne. "A ako bi Watts saznao da sam ti u tome pomogao, ostao bih
bez posla. Osim toga, ako je Dubauer nedužan i nije učinio ništa loše, svakako bi se
poslije toga požalio kvadarskim vlastima."
"Dubauer nije nedužan. Ako ništa drugo, lagao je o sadržaju svog tereta."
"Ne nužno. Na teretnici piše samo Sisavci, genetički izmijenjeni, razni. Ne možeš
reći da se ne radi o sisavcima."
"Onda možemo navesti prijevoz maloljetnika u nemoralne svrhe. Trgovinu robljem.
Do ñavola, smislit ću nešto." Miles mahne Roicu i Belu da ga pričekaju, pa ponovno
preuzme Kestrelov časnički salon.
Smjestio se u stolac, prilagodio sigurnosni tuljac, pa duboko uzdahnuo, pokušavajući
obuzdati misli koje su mu galopirale. Ma kako kodirana bila, poruka se iz Kvadro-
svemira na Barravar nije mogla poslati brže nego uobičajenim komercijalnim sustavom
veza. Zrake s porukama bi se brzinom svjetlosti otposlale kroz lokalne svemirske sus-
tave izmeñu crvotočnih skočnih postaja. Poruke bi se, svakog sata ili jednom dnevno,
skupljale na postajama i ukrcavale na komunikacijske brodove s voznim redom koji bi
ih otposlali preko sljedećeg područja lokalnog svemira ili, na rutama kojima se rjeñe
putovalo, na prvi brod koji bi sljedeći skakao. Da takva poruka iz Kvadrosvemira doñe
do Carstva i natrag, u najboljem će slučaju biti potrebno nekoliko dana.

85
 Poruku je naslovio trostruko: na Cara Gregora, na šefa Car-Siga, Allegrea, te na Sto-
žer Car-Sigovih galaktičkih operacija na Komarru. Nakon što je ukratko ocrtao situaci-
ju, uključujući i uvjeravanja kako je njegov napadač loše gañao, opisao je Dubauera sa
što više pojedinosti, kao i zapanjujući teret koji je pronašao ukrcan na Idrisu. Zahtije-
vao je detaljan izvještaj o novim napetostima s Cetagandancima, a na koje je Gregor
tako zaobilazno aludirao, pa pridodao hitnu zamolbu da mu se pošalju informacije, ako
postoje, o poznatim cetagandanskim agentima i operacijama u Kvadrosvemiru. Rezul-
tat je provukao kroz Kestrelov Car-Sigovski stroj za šifriranje i otposlao na put.
A što sad? Čekati odgovor iz kojega možda neće biti moguće ništa zaključiti? Teš-
ko...
Kad je zazujala njegova kom-veza, poskočio je u stolcu. Progutao je slinu i pritisnuo
tipku. "Vorkosigan."
"Zdravo, Miles." Bio je to Ekaterinin glas; kucanje srca mu se usporilo. "Imaš trenu-
tak?"
"Ne samo da imam trenutak, imam i Kestrelovu kom-konzolu. Trenutak privatnosti,
ne bi vjerovala."
"Oh! Čekaj onda malo..." Kanal na kom-vezi se zatvorio. Nešto poslije, Ekaterinino
lice i poprsje pojavili su se iznad vid ploče. Opet je bila odjevena u onu metalnoplavu
stvar koja joj je tako dobro pristajala. "Ah", reče ona veselo. "Tu si. To je već bolje."
"Pa, nije baš." Dodirnuo je prstima usnice i odaslao pantomimski poljubac njezinoj
slici. Hladan duh, nažalost, umjesto topla tijela. Sa zakašnjenjem je pitao: "Gdje si?"
Nadao se da je bila sama.
"U svojoj kabini na Princu Xavu. Admiral Vorpatril dodijelio mi je jednu lijepu. Mis-
lim daje izbacio nekog sirotog višeg časnika. Jesi li dobro? Jesi li večerao?"
"Večerao?"
"Oh, zaboga, poznajem taj pogled. Molim te, neka ti poručnik Smolvani barem otvori
gotovi obrok prije nego što odeš."
"Da, ljubavi." Široko joj se osmjehnuo. "Opet izvodiš vježbu iz majčinstva?"
"Više mi se činilo da radim uslugu općinstvu. Jesi li našao nešto zanimljivo i koris-
no?"
"Zanimljivo je blago rečeno. Korisno — pa — nisam siguran." Opisao joj je što je
pronašao na Idrisu, tek neznatno živopisnijim riječima od onih koje je upravo odaslao
Gregoru.
Ekaterina je razrogačila oči. "Zaboga! A ja sam se sva uzbudila zato što sam mislila
da sam otkrila lijepi duboki trag. Ali bojim se da je to, u usporedbi s ovim, samo običan
trač."
"Samo ti tračaj, molim te."
"Ma, to je samo nešto što sam načula tijekom večere s Vorpatrilovim časnicima.
Moram ti reći, čine se kao ugodno društvo."
Kladim se da su se potrudili biti ugodni. Njihova je gošća bila lijepa, produhovljena,
dašak doma i prva žena s kojom je većina njih nakon mnogo tjedana progovorila. I
udana za Carskog revizora. Dečki, požderite se.
"Pokušala sam ih dobiti da govore o poručniku Solianu, ali gotovo nitko od njih ga
nije poznavao. Samo se jedan tip sjetio da je Solian morao napustiti tjedni sastanak
flotnih časnika osiguranja zato što mu je počela curiti krv iz nosa. Pretpostavljam da je
Solian zbog toga više bio živčan i postiñen, nego uznemiren. Ali palo mije na pamet da
je to možda bio njegov kronični problem. I Nikkiju se to neko vrijeme dogañalo, čak i

86
meni, tijekom nekoliko godina kad sam bila djevojka, iako je prošlo samo od sebe. Ali
ako se Solian poslije nije javio brodskom medicinskom tehničaru zbog liječenja, to je,
pa, još jedan način na koji je netko mogao dobiti njegov uzorak tkiva za onu umjetno
proizvedenu krv." Zastala je. "Zapravo, sad, kad bolje promislim, nisam baš sigurna da
ti je to od pomoći. Svatko je mogao pokupiti njegov krvavi rupčić iz smeća, na kojem
god se mjestu Solian zatekao. Iako, pretpostavljam, ako mu je curila krv iz nosa, barem
je u to vrijeme bio živ. U svakom slučaju, činilo mi se da u tome ima neke nade." Nje-
zino se zamišljeno mrštenje pojačalo. "A možda i nema."
"Hvala ti", reče Miles iskreno. "Ne znam pruža li to neku nadu ili ne, ali daje mi još
jedan razlog da moj sljedeći posjet bude medicinskim tehničarima. Dobro!" Za nagradu
je dobio osmijeh. Dodao je: "A ako ti padne na pamet nešto u vezi s Dubauerovim
teretom, slobodno to podijeli sa mnom. Iako, zasad, samo sa mnom."
"Razumijem." Obrve su joj se skupile. "To je zapanjujuće čudnovato. Nije čudno što
taj teret postoji — mislim, ako se sva nebeska djeca začnu i genetički obrañuju u sredi-
šnjici, onako kako mi je to objasnila tvoja prijateljica, Visost Pel, kad je došla kao
izaslanica na Gregorovo vjenčanje, onda nebeske genetičarke zacijelo iz Zvjezdanih
jaslica stalno prevoze na tisuće zametaka."
"Ne baš stalno", ispravi je Miles. "Jednom godišnje. Godišnji brodovi s nebeskom
djecom u udaljene se satrapije šalju svi u istom trenutku. To svim vrhunskim planetar-
nim nebeskim genetičarkama, kao što je Pel, a koje su zadužene da prate brodove, daje
prigodu da se sastanu i meñusobno savjetuju. Izmeñu ostaloga."
Kimnula je. "Ali dovesti teret čak ovamo — i to samo s jednim pratiteljem koji se
brine o njemu... Ako tvoj Dubauer, ili tko već jest, zaista ima u paketu tisuću beba, baš
me briga jesu li obične ljudske, ghemske ili nebeske ili nekakve sedme, bolje bi mu
bilo da ih negdje čeka nekoliko stotina dojilja."
"Istina." Miles protrlja čelo, koje gaje ponovno boljelo, i to ne samo zbog razornih
mogućnosti. Ekaterina je, kao i obično, bila u pravu u vezi s gotovim obrokom. Ako je
Solian bilo kad i bilo gdje mogao odbaciti onaj uzorak tkiva...
"Oh, ha!" Prekopao je svoj džep na hlačama i izvukao rupčić, zaboravljen od jutros,
pa ga rastvorio i pogledao gustu smeñu mrlju. Zaista, uzorak krvi. Nije morao čekati da
dobije vijesti od Car-Siga kako bi obavio ovu identifikaciju. Na kraju bi se, nema sum-
nje, i bez pomoći prisjetio ovog slučajnog uzorka. Bi li to bilo prije ili nakon što bi
djelotvorni Roic očistio njegovu odjeću i vratio je spremnu za ponovno odijevanje, e
sad, to je druga priča, zar ne? "Ekaterina, volim te ludo. I moram razgovarati s liječni-
kom na Princu Xavu, ali smjesta." Odaslao joj je niz mahnitih poljubaca, što je izazvalo
onaj njezin opojni zagonetni osmijeh, pa prekinuo vezu.

87
 DESETO POGLAVLJE

Miles je poslao hitnu i prioritetnu poruku na Princa Xaua; uslijedio je kratak zastoj
dok je Bel pregovarao o sigurnom prolazu Kestrelove sonde za poruke. Pet do šest
naoružanih ophodnji Dragovoljaca Zajednice u svojim je plovilima još uvijek zaštitnič-
ki lebdjelo izmeñu Postaje Graf i Vorpatrilove flote koja je frustrirano stajala u progon-
stvu nekoliko kilometara dalje. Ne bi bilo dobro kad bi Milesov dragocjeni uzorak
odletio u svemir zato što je nekog kvadarskog dragovoljca zasvrbio jedan iz dvostruke
kvote prstiju na obaraču. Miles se nije opustio sve dok Princ Xau nije potvrdio daje
kapsula sretno prihvaćena i unesena u brod.
Konačno se smjestio za stol u Kestrelovu časničkom salonu s Belom, Roicom i neko-
liko pladnjeva gotove vojničke hrane. Jeo je mehanički, jedva osjećajući okus tople
hrane koja, istini za volju, baš i nije bila ukusna. Jedno je oko držao na vid-displeju koji
je još uvijek, ubrzano, prikazivao zabilješke o kretanjima kroz Idrisova vrata. Kako se
činilo, Dubauer ni jedan jedini put nije napustio brod, čak ni kako bi se prošetao posta-
jom tijekom cijelog razdoblja kroz koje je brod bio privezan uz dok, sve dok ga kvadri
nisu silom, s ostalim putnicima, utjerali u hostel na postaji.
Poručnik Solian odlazio je pet puta, od toga četiri puta kad je bio na dužnosti rutinske
provjere tereta, a peti put, što je bilo vrlo zanimljivo, nakon što je odradio smjenu svog
posljednjeg dana. Vidje pokazivao dobru snimku njegova zatiljka kako odlazi, i jasnu
sliku njegova lica kako se vraća, otprilike četrdeset minuta poslije. Usprkos zamrzava-
nju slike, Miles nije sa sigurnošću mogao ustvrditi jesu li mrlje na Solianovoj tamnoze-
lenoj barravarskoj vojnoj tunici mrlje od krvarenja iz nosa, čak ni u krupnim planovi-
ma. Solian je izgledao odlučno i namršteno dok je podizao pogled ravno prema oku
sigurnosne vid-kamere, stoje, na kraju krajeva, bio dio njegova posla — možda je
automatski provjeravao radi li kako treba. Mladi čovjek nije djelovao ni opušteno ni
sretno, a ni kao da se veseli nekom zanimljivom izlasku na postaju, iako ga je uskoro
trebao dobiti. Izgledao je... usredotočen na nešto.
To je bilo posljednje zabilježeno viñenje živog Soliana. Kad su sljedećeg dana Bru-
novi ljudi pretražili Idris, nije nañen nikakav trag njegova tijela, iako su tražili temelji-
to, zahtijevajući da svaki putnik s teretom, uključujući i Dubauera, otključa svoju kabi-
nu i skladište kako bi ih se moglo pregledati. Otud je i potjecalo Brunovo čvrsto uvje-
renje da je Solian morao samoga sebe neopaženo prokrijumčariti s broda. "Gdje je,
dakle, bio tijekom tih četrdeset minuta koliko ga nije bilo na brodu?" razdražljivo je
pitao Miles.
"Nije prošao kroz moje carinske rampe, osim ako ga netko nije zamotao u prokleti
sag i prenio", reče Bel uvjereno. "A nemam zabilježenu nijednu osobu koja bi nosila
smotani sag. Tražili smo. Imao je prilično slobodan pristup u šest tovarnih prostora u
ovom sektoru, kao i na sve brodove koji su u to doba bili na navozu. A to su u tom
trenutku bila sva četiri vaša."
"Pa, Brun se kune kako nema vid-snimke Soliana kako se ukrcava na bilo koji od
preostalih brodova. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da provjerim sve ostale koji su
tijekom tog razdoblja ušli na brodove ili sišli s njih. Solian je mogao sjesti na mirni,
neupadljivi razgovor — ili neku zlokobniju razmjenu — s nekim, što se moglo dogoditi
u bilo kojem zakutku ovih tovarnih prostora. S krvarenjem iz nosa ili bez njega."

88
 "Tovarne prostore ne kontroliramo tako pomno, niti u njih ophodnje često dolaze",
prizna Bel. "Dopuštamo posadi i putnicima da one koji su prazni ponekad koriste kao
vježbališta ili igrališta."
"Hm." Netko se u jednom od njih poslije svakako poigrao s tom umjetno proizvede-
nom krvlju.
Nakon što su pojeli svoju utilitarističku večeru, Bel je proveo Milesa kroz carinske
rampe natrag do hostela u kojem su bile smještene posade zaplijenjenih brodova. Taj je
smještaj bio upadljivo manje raskošan i napučeniji od onoga namijenjenog galaktičkim
putnicima koji su plaćali. Živčane posade bile su u njemu zatvorene danima, bez ikakve
zabave osim holovida i meñusobnog druženja. Milesa su smjesta zaskočila dvojica
odabranih viših časnika, obojica s brodova Korporacije Toscane, te dva neovisna čas-
nika koji su zaglavili u ovoj čarki, zahtijevajući da im kaže kako će brzo osigurati nji-
hovo puštanje. Presjekao je graju zahtijevajući razgovore s medicinskim tehničarima sa
sva četiri broda, te mirnu prostoriju u kojoj ih može obaviti. Uslijedilo je komešanje
koje je, nakon dužeg vremena, završilo u stražnjem uredu, s četvero živčanih Ko-
marrana.
Miles se najprije obratio medicinskom tehničaru s Idrisa. "Koliko bi teško neovlašte-
noj osobi bilo dobiti pristup u vaš stacionar?"
Čovjek je žmirnuo. "Uopće ne bi bilo teško, lorde Revizore. Mislim, nije zaključan.
Tako u hitnom slučaju ljudi mogu smjesta ući, a da ne moraju prvo pronaći mene. Pos-
toji čak mogućnost i da Ja budem hitan slučaj." Zastao je, pa dodao: "Nešto mojih lije-
kova i neka oprema drže se u zaključanim ladicama, pod šifrom i, naravno, češće radi-
mo njihovu inventuru. No što se ostaloga tiče, za to nema potrebe. Kad smo na navozu,
brodska služba redarstva kontrolira tko ulazi ili izlazi, a u svemiru, pa, to se rješava
samo po sebi."
"Znači, niste imali nikakvih problema s krañama? Oprema koja je otišla u šetnju,
zalihe koje nestaju?"
"Vrlo malo. Mislim, brod je dostupan javnosti, ali ne baš toliko dostupan. Ako razu-
mijete što želim reći."
Medicinski tehničari s dva neovisna broda prijavili su slične protokole tijekom plovi-
dbe svemirom, no kad je brod bio na navozu, od obojice se zahtijevalo da svoje male
odjele zaključaju ako sami nisu u njima na dužnosti. Miles podsjeti samoga sebe kako
je jedan od ovih ljudi mogao biti i potkupljen kako bi surañivao s onim tko je izveo
sintezu krvi. Četvero sumnjivaca, eh. Njegov je sljedeći upit potvrdio kako su sva četiri
brodska stacionara zaista držala prijenosne sintetizatore kao dio standardne opreme.
"Da se netko ušuljao u vaše stacionare kako bi sintetizirao nešto krvi, biste li primije-
tili daje vaša oprema korištena?"
"Da su počistili za sobom... možda i ne", reče tehničar s Idrisa. "Ili — koliko krvi?"
"Tri do četiri litre."
Uznemireno se čovjekovo lice razvedrilo. "Oh, to da. To jest, da su koristili moju
zalihu filopaketa i tekućina, umjesto da su donijeli svoju. Primijetio bih da je toliko
nestalo."
"Kako biste to brzo primijetili?"
"Sljedeći put kad bih provjerio, pretpostavljam. Ili tijekom mjesečne inventure, ako
prije ne bih imao prilike za provjeru."
"Jeste li primijetili?"
"Nisam, ali — to jest, nisam ni gledao."

89
 Osim što bi potkupljeni tehničar trebao biti savršeno sposoban krivotvoriti inventurni
popis predmeta koji su se nalazili u velikim pakiranjima i nisu bili pod posebnim nad-
zorom. Miles odluči pojačati vrućinu. Ravnodušnim glasom reče: "Pitam to zato što se
pokazalo kako je krv nañena na podu tovarnog prostora, a kojom je i započeo ovaj
nesretni — i skupi — lanac dogañaja, premda je u početku tipizirana kao sukladna sa
Solianovom DNA, zapravo sintetizirana. Kvadarski carinici tvrde kako nemaju zabilje-
ženo da je Solian ikad stupio nogom na Postaju Graf, što otvara mogućnost — iako je,
nažalost, ne dokazuje — da je krv mogla biti sintetizirana i s vanjske strane carinske
granice. Mislim da bi bilo dobro da kao sljedeći korak pregledamo inventar vaših zali-
ha."
Medicinska tehničarka s Rudre, broda koji je, kao i Idris, posjedovala obitelj Toscane,
iznenada se namrštila. "Bilo je—" Prekinula se.
"Da?" reče Miles, ohrabrujući je.
"Bio je jedan čudni putnik, koji me došao pitati za moj sintetizator krvi. Pretpostavila
sam da je to jedan od onih koji su živčani kad moraju putovati, iako, kad je objasnio
kako s njim stoje stvari, takoñer sam pomislila i kako vjerojatno ima dobar razlog da
bude živčan."
Miles se oprezno nasmiješio. "Ispričajte mi nešto više o svom čudnom putniku."
"Na Rudru se ukrcao tek ovdje, na Postaji Graf. Rekao je da je zabrinut, jer — u slu-
čaju da na putu bude imao kakvih nezgoda — ne može primiti standardne nadomjestke
krvi, zato što je drastično genetski izmijenjen. Što je i bio. Mislim, povjerovala sam mu
u vezi s problemima oko kompatibilnosti krvi. Na kraju krajeva, zato i nosimo sin-
tetizatore. Imao je nevjerojatno duge prste — s plivaćim kožicama. Rekao mi je daje
amfibijac, u što nisam baš sasvim povjerovala, dok mi nije pokazao proreze škrga.
Rebra su mu se rastvarala na najnevjerojatniji način. Rekao je kako, dok putuje, nepres-
tano mora prskati škrge navlaživačem, zato što je zrak na brodovima i postajama previ-
še suh za njega." Zastala je, pa progutala slinu.
Znači, to definitivno nije bio "Dubauer". Hm. Drugi igrač? Ali, je li bio u istoj igri, ili
nekoj drugoj?
Ona je prestrašenim glasom nastavila: "Završilo je tako što sam mu pokazala svoj sin-
tetizator, zato što se činio tako zabrinutim i stalno me ispitivao o njemu. Ja sam se
uglavnom brinula oko toga koja se sredstva za uspavljivanje mogu koristiti bez opasno-
sti za njega, u slučaju da se pokaže kako je jedan od onih ljudi koji nakon osam dana u
svemiru postanu histerični."
Cupkanje i podvriskivanje, podsjeti se Miles, najvjerojatnije bi još više uplašilo mla-
du ženu. Ali uspravio se i udijelio joj živahan osmijeh od kojega je samo malo dublje
potonula u svoj stolac. "Kad je to bilo? Koji dan?"
"Ovaj... dva dana prije nego što su nas kvadri sve natjerali da se evakuiramo s broda i
doñemo ovamo."
Tri dana poslije Solianova nestanka. Sve bolje i bolje. "Kako se putnik zvao? Biste li
ga mogli prepoznati da ga ponovno vidite?"
"Oh, svakako — mislim, ipak je imao plivaće kožice. Rekao mije da se zove Firka."
Kao usput, Miles zapita: "Biste li ovo svjedočenje bili voljni ponoviti pod brzopen-
tom?"
Napravila je grimasu. "Pretpostavljam da bih. Moram li?"

90
 Nije se uspaničila, ali nije baš ni revna; dobro. "Vidjet ćemo. Mislim da je sljedeće na
redu pregledavanje inventara. Počet ćemo u stacionaru Rudre." A za slučaj da ga netko
za nos vuče tim putem, poslije će pogledati i ostale.
Uslijedile su daljnje odgode, dok je Bel preko kom-konzole s Vennom i Wattsom
pregovarao o privremenom puštanju iz kućnog pritvora medicinskih tehničara u svojs-
tvu stručnih svjedoka. Kad je to konačno bilo odobreno, posjet stacionaru Rudre bio je
milosrdno kratak, izravan i plodan.
Zaliha osnove za sintetiziranu krv bila je smanjena za četiri litre. Filopaket je, sa svo-
jim stotinama četvornih metara temeljne reaktivne površine naslagane u mikroskop-
skim slojevima u prikladnom omotu — nestao, a sintetizator krvi nije bio očišćen kako
treba. Miles se široko smiješio dok je osobno strugao mrlju organskog taloga iz cijevi
sintetizatora u plastičnu vrećicu, kako bi u njoj mogao uživati liječnik s Princa Xava.
Sve je to dovoljno mirisalo na istinu, pa je poslao Roica da uzme kopije sigurnosnih
zabilješki s Rudre, osobito one koje se odnose na putnika Firku, a Bela s tehničarima
odaslao da bez njega pregleda ostala tri stacionara. Miles se vratio na Kestrel, te svoj
novi uzorak predao poručniku Smolvaniju da ga smjesta pošalje na Princa Xava, a onda
se smjestio i dao na posao traženja mjesta na kojem se trenutačno nalazio Firka. Prona-
šao ga je u drugome od dva hostela koja su zauzeli putnici sa zaplijenjenih brodova, ali
kvadro koji je bio na stražarskoj dužnosti izvijestio ga je kako je čovjek napustio hostel
prije večere i još se nije vratio. Prvotni je današnji Firkin izlazak bio otprilike u doba
sastanka s putnicima; možda je bio meñu ljudima u stražnjem dijelu prostorije, iako
Miles nije primijetio da se ijedna ruka s plivaćim kožicama podigla tražeći riječ. Miles
je kvadarskom osiguranju hostela ostavio zapovijed da nazovu njega ili oružnika Roica
čim se putnik vrati, bez obzira u koje to vrijeme bude.
Mršteći se, nazvao je prvi hostel kako bi provjerio Dubauera. Betansko/cetagandanski
herm/ba/štogod uistinu je sretno vratio sa Idrisa, no ponovno je izašao poslije večere.
Samo po sebi, to nije bilo neobično: malo je zarobljenih putnika ostajalo u hostelu ako
su svoju večernju dosadu mogli razbiti tražeći zabavu negdje drugdje na postaji. Ali
nije li upravo Dubauer bio osoba koja se ranije bojala sama, bez oružane pratnje, kretati
Postajom Graf? Milesovo se mrštenje produbilo, pa je i ovom kvadarskom stražaru
ostavio nalog da ga obavijesti kad se Dubauer vrati.
Ponovno je ubrzano skenirao Idrisove sigurnosne vid-snimke, čekajući Roicov povra-
tak. Zamrzavao je svaki krupni plan ruku inače ni po čemu iznimnih posjetitelja broda,
no nije otkrio nikakve plivaće kožice. Na postaji se bližila ponoć kad su se pojavili
Roic i Bel.
Bel je zijevao. "Ništa uzbudljivo", izvijestio je herm. "Mislim da smo pogodili otprve.
Poslao sam medicinske tehničare natrag u hotel, s oružanom pratnjom koja će ih ušuš-
kati u krevete. Što sad?"
Miles je nježno grickao jednu stranu svog prsta. "Sad ćemo čekati da liječnik izvijesti
o rezultatima identifikacije dva uzorka koja sam poslao na Princa Xava. Čekat ćemo da
se Firka i Dubauer vrate u svoje hostele, ili ćemo se rastrčati postajom u potrazi za
njima. Ili, još bolje, natjerat ćemo Vennove ophodnje da to učine umjesto nas, premda
ih ne bih volio odvraćati od lova na mog napadača sve dok ga ne spakiraju."
Roic, koji se počeo doimati uzrujano, opet se opustio. "Dobro razmišljanje, milorde",
zahvalno je promrmljao.
"Meni to zvuči kao divna prigoda da se naspavamo", bilo je Belovo mišljenje.

91
 Miles je, što ga je i živciralo, primijetio kako je Belovo zijevanje zarazno. Miles
nikad nije do kraja uspio ovladati zadivljujućom sposobnošću njihova negdašnjeg pla-
ćeničkog kolege, komodora Tunga, da zaspi bilo gdje i u svakom trenutku u kojem je to
akcija dopuštala. Bio je siguran kako je još previše napet da bi odrijemao. "Možda da
malo ubijemo oko, da", nevoljko je pristao.
Bel je inteligentno smjesta zgrabio prigodu da nakratko ode kući, k Nicol. Zanemari-
vši hermafroditovu tvrdnju kako je on sam tjelohranitelj, Miles je natjerao Bela da sa
sobom uzme jednog pripadnika kvadarske ophodnje. S velikim je žaljenjem Miles
odlučio da će najprije pričekati liječnikovo izvješće, a tek onda nazvati i probuditi
Zapovjednika Venna; u kvadarskim očima nije si mogao priuštiti pogreške. I sam se
povukao i prilegao u svojoj sićušnoj kabini, kako bi odspavao koliko bude mogao. Da
je mogao birati izmeñu cijele noći neprekinutog sna i skorih novosti, više bi volio
novosti.
Pretpostavljao je kako bi ga Venn smjesta obavijestio ako Služba redarstva uspije
uhititi kvadra s automatom za zavarivanje. Neke su svemirske prekrcajne postaje bile
namjerno dizajnirane tako da se u njima bilo teško sakriti. Na nesreću, Postaja Graf nije
bila jedna od njih. Njezina se arhitektura mogla opisati jedino kao aglomeracija. Zacije-
lo je bila puna zaboravljenih zakutaka. Najbolja prigoda za hvatanje tog tipa pojavit će
se ako bude pokušao pobjeći; bi li on, umjesto toga, bio dovoljno hladnokrvan da se
povuče u neki brlog i tamo pritaji? Ili, budući da je svoju metu, tko god ona bila, prvi
put promašio — dovoljno vruće glave da se vrati i pokuša još jednom? Dok je lord
Revizor spavao, Smolvani je odvojio Kestrel od navoza i zauzeo položaj nekoliko
metara dalje od postaje, za svaki slučaj.
Promjena pitanja tko bi htio ubiti bezopasnog postarijeg betanskog herma koji vodi
svoje stado... pa, ovaca u pitanje tko bi želio ubiti cetagandansko ba koje krijumčari
tajni ljudski — ili nadljudski — teret vrijednosti koja je, barem za Zvjezdane jaslice,
bila neprocjenjiva... to je otvaralo čitav raspon mogućih, vrlo uznemirujućih komplika-
cija. Miles je u sebi već odlučio kako će se putnik Firka što prije sastati s brzopentom,
uz suradnju kvadara, bude li je Miles mogao osigurati, ili bez nje. Ali, kad je malo
bolje razmislio, sumnjao je kako će serum istine djelovati na ba. Nakratko se čeznutlji-
vo pozabavio maštarijama o starijim metodama ispitivanja. Možda nešto iz prastaroga
doba Ludog Cara Yurija, ili iz vremena prapradjeda grofa Pierrea "Krvopije" Vorrutve-
ra.
Okrenuo se na svom uskom ležaju, svjestan koliko je usamljenosti u tišini njegove
kabine kad nema Ekaterinina utješnog, ritmičnog disanja na gornjem ležaju. Postupno
se naviknuo na tu noćnu prisutnost. Ta stvar s brakom prelazila mu je u naviku, jednu
od njegovih boljih. Dotaknuo je krono na svom zglobu, pa uzdahnuo. Ona je vjerojatno
već zaspala. Prekasno je da je nazove samo kako bi slušala njegovo laprdanje. Prebro-
jio je dane do iskrcavanja Arala Alexandera i Helen Natalije. Vrijeme koje su imali na
raspolaganju za povratak kući sužavalo se sa svakim danom koji je on provodio zezaju-
ći se ovdje. Njegov je mozak počeo sastavljati iščašenu rimu na melodiju stare uspa-
vanke, nešto o brzopentu i psećim repićima u rano jutro, kad je konačno pao u san.
"Milorde?"
Miles se budno trznuo čuvši Roicov glas kroz interkom kabine. "Da?"
"Liječnik s Princa Xava je na osiguranoj komkonzoli. Rekao sam mu da pričeka, jer
biste vi sigurno željeli da vas probudim."

92
 "Da?" Miles baci pogled na blistave brojčane oznake zidnog krona; spavao je otprili-
ke Četiri sata. Zasad posve dovoljno. Posegnuo je za svojom tunikom. "Stižem."
Roic, ponovno — ne, još uvijek — u odori, čekao ga je u malom časničkom salonu
koji mu je postajao sve poznatijim okruženjem.
"Mislio sam da sam ti rekao da se naspavaš", reče Miles. "Sutra bi — ne, to je već
danas — mogao biti dugačak dan."
"Provjeravao sam sigurnosne vid-snimke s Rudre, milorde. Mislim da sam možda
naletio na nešto."
"U redu. Onda ćeš mi to pokazati poslije ovoga." Ukliznuo je u komkonzolni stolac,
uključio sigurnosni tuljac i aktivirao komunikacijsku vid-sliku.
Viši flotni liječnik, koji je, prema pločicama na ovratniku zelene uniforme, imao čin
kapetana, doimao se kao jedan od mladih i sposobnih "novih muškaraca" naprednjačke
vladavine Cara Gregora; ako je bilo suditi prema njegovim blistavim, uzbuñenim oči-
ma, nije osobito žalio zbog probdjevene noći. "Moj lorde Revizore. Ovdje kapetan Cris
Clogston. Imam vaše nalaze krvi."
"Izvrsno. Što ste pronašli?"
Liječnik se nagnuo naprijed. "Najzanimljivija je bila ona mrlja na vašem rupčiću.
Rekao bih da se radi o cetagandanskoj nebeskoj krvi, osim što su spolni kromosomi
definitivno čudni, a na mjestu na kojem se obično nalazi dodatni par kromosoma u
kojima oni skupljaju svoje genetičke modifikacije, ovdje imamo dva dodatna para."
Miles se široko nasmiješio. To! "Svakako. Pokusni model. To jest cetagandanska
nebeska krv, ali ovo pripada ba — bespolcu — i gotovo sigurno potječe iz samih Zvje-
zdanih jaslica. Zamrznite dio tog uzorka i označite ga kao najvišu tajnu, pa ga pošaljite
kući, u Car_Sigove biola-boratorije, prvim dostupnim kurirskim brodom, s mojim naj-
boljim željama. Siguran sam da će ga željeti imati u svojem arhivu."
"Da, milorde."
Nikakvo čudo da je Dubauer pokušao zadržati taj okrvavljeni rupčić. Čak i ako se
izuzme to što bi ga krv mogla razotkriti, Nebeske gospe ne bi baš bile sretne što genet-
ski rad s visoke razine Zvjezdanih jaslica kruži uokolo. To su smjele činiti samo one,
pročišćavajući gene kroz nekoliko odabranih cetagandanskih ghemskih klanova, putem
trofejnih nebeskih supruga i majki. Doduše, Nebeske su gospe najbudnije pazile na
gene koje su ugradile u svoj dobro čuvani genom, koji je bio umjetničko djelo cijelog
niza naraštaja. Miles se pitao koliko bi čovjek mogao zaraditi kad bi ponudio na proda-
ju piratske kopije ovih stanica koje je nenamjerno pokupio. A možda ne i mnogo —
ovo ba očito nije bilo meñu njihovim novijim djelima. Zapravo, bilo je zastarjelo puno
jedno stoljeće.
Njihovo najnovije djelo ležalo je u skladištu Idrisa. Ajme.
"Drugi uzorak je", nastavio je Clogston, "Solian II, odnosno, to je sintetizirana krv
poručnika Soliana. Identična je prijašnjem uzorku — rekao bih daje iz iste serije."
"Odlično! Sad već stižemo nekamo." Ali kamo, za boga miloga? "Hvala vam, kape-
tane. Ovo je od neprocjenjive vrijednosti. Idite, naspavajte se. Zaslužili ste."
Liječnik, na čijem se licu jasno čitalo razočaranje činjenicom što je otpušten bez dalj-
njih objašnjenja, iskopčao je vezu.
Miles se okrenuo prema Roicu upravo na vrijeme da vidi kako ovaj potiskuje zijeva-
nje. Oružniku je bilo neugodno, pa je sjeo uspravnije.
"Dakle, što imamo?" potakne ga Miles.

93
 Roic se nakašljao. "Putnik Firka zapravo se ukrcao na Rudru nakon što je ona već
trebala otići, tijekom onog kašnjenja koje su izazvali popravci."
"Hm. Dakle, to znači da to nije bio dio dugo planiranog putovanja... možda. Nastavi."
"Izvukao sam popriličan broj snimki na kojima se vidi kako tip izlazi s broda i vraća
se, prije nego što je brod zaplijenjen, a putnici istjerani. Čini se da se radije koristio
kabinom nego da bude u hostelu, što mnogi rade kako bi uštedjeli. Dva njegova izlaska
poklapaju se vremenom kad poručnik Solian nije bio na Idrisu — jedno se preklapa s
njegovom posljednjom rutinskom provjerom tereta, a drugo se u potpunosti preklapa s
onih posljednjih četrdeset minuta za koje nemamo objašnjenja."
"O, vrlo lijepo. Dakle, kako izgleda taj samoproglašeni amfibijac?"
Roic je malo prčkao po komkonzoli, pa izvukao jasnu snimku cijelog lika iz Rudri-
nog vid-arhiva.
Čovjek je bio visok, blijede kože nezdrava izgleda, tamne kose loše ošišane sasvim
uz glavu, zbog čega je ta neravna frizura izgledala kao lišaj na stijeni. Veliki nos, male
uši, potišten izraz na licu kao od gume — zapravo, izgledao je napeto, oči su mu bile
tamne i okružene kolobarima. Imao je duge, mršave ruke i noge; široka tunika ili pončo
skrivali su pojedinosti gornjeg dijela njegova trupa. Šake i stopala bili su posebno upa-
dljivi, pa Miles izvuče sliku u krupni plan. Jedna je ruka bila napola skrivena u platne-
noj rukavici s odrezanim prstima, što je pred usputnim pogledom skrivalo plivaće koži-
ce, ali na drugoj nije bilo rukavice — bila je napola podignuta i plivaće su se kožice
jasno razabirale, tamnoružičaste boje izmeñu predugih prstiju. Stopala su bila skrivena
u mekim čizmama ili visokim cipelama, svezanima oko gležnjeva, ali i ona su bila
dvostruko duža od normalnih stopala, iako ne i šira. Je li taj tip i nožne prste s kožica-
ma mogao raširiti u vodi, kao što je širio i one na rukama, kako bi mogao šire zaplivati?
Prisjetio se Ekaterinina opisa putnika koji je nju i Bela presreo kad su prvog dana oti-
šli u razgledavanje — imao je nevjerojatno duge i uske šake i stopala. Bel bi ovo što
prije morao pogledati. Miles je pustio snimku dalje. Tip je hodao nekako gegavo, podi-
žući i spuštajući te gotovo klaunske noge.
"Otkuda dolazi?" zapitao je Miles Roica.
"Njegovi dokumenti tvrde da je Aslunderac." Roicovje glas bio pun nevjerice.
Aslund je bio jedan od bližih barravarskih susjeda u neksusu, osiromašeni poljopriv-
redni svijet u slijepoj uličici lokalnog svemira pokraj Hegenske Osi. "Hm. Gotovo je iz
našeg šumarka."
"Ne znam baš, milorde. Bilješke koje o njemu ima carina Postaje Graf pokazuju da se
iskrcao s broda na koji je ušao na Tau Četi, a koji je ovamo stigao dan prije nego što je
naša flota prvotno trebala isploviti. Ne znam dolazi li otamo izvorno, ili ne."
"Kladim se da ne." Je li negdje na rubovima neksusa postojao vodeni svijet čiji su
kolonizatori radije odabrali da svoju djecu prilagode svijetu, umjesto svijet njima?
Miles nije čuo za takav planet, ali i to se jednom moralo dogoditi. Ilije Firka bio jedins-
tven projekt, nekakav pokus ili prototip? Na takve je svakako već u životu naletio. No
nitko se od njih nije poklapao s aslundskim podrijetlom. Iako, Firka se na Aslund
mogao i useliti... Miles u mislima zabilježi kako u svom sljedećem izvještaju mora od
Car-Siga zatražiti provjeru ovog tipa, iako je bilo vjerojatno da će rezultati dokapati
natrag prekasno da bi mu bili od neposredne koristi. U svakom slučaju, barem se nadao
da će ovu zbrku razriješiti i krenuti na put prije toga.
"Na početku je pokušao dobiti ležaj na Idrisu, ali nije bilo mjesta", doda Roic.
"Ah!" A možda bi to trebalo biti Ha?

94
 Miles se uvalio u svoj komkonzolni stolac i stisnuo oči. Pokušao je izvući zaključke
prije uporabe svoje omiljene brzopente za kojom je sve više čeznuo — pod pretpostav-
kom da je ova čudnovata individua imala kakvog osobnog dodira sa Solianom prije
nego što je poručnik nestao. Pod pretpostavkom da je, nekako, dobio uzorak Solianove
krvi, možda jednako slučajno kao što je Miles dobio uzorak Dubauerove. A zašto bi se,
onda, u ime zdravog razuma, poslije uvalio u muku sa sintetiziranjem lažne Solianove
krvi i njezinim prolijevanjem preko cijelog teretnog prostora i kroz hermetičku komo-
ru?
Da prikrije ubojstvo koje se odigralo na nekom drugom mjestu? Solianov su nestanak
njegovi zapovjednici već objasnili dezerterstvom. Nije mu trebalo nikakvo pokriće: ako
se radilo o ubojstvu, ono je u tom trenutku već bilo . savršeno, a istraga je trebala biti
prekinuta.
Namještaljka? Smišljena da Solianovo ubojstvo pripiše nekom drugom? Primamljivo,
ali zar u tom slučaju ne bi već trebao biti pronañen i optužen netko nevin? Osim ako
Firka nije bio taj nevini, zasad se radilo o namještaljci bez glavnog lika.
Da se prikrije dezerterstvo? Jesu li Firka i Solian surañivali na Solianovu bijegu? Ili...
kad dezerterstvo nije dezerterstvo? Kad se radi o Car-Sigovim smuljanim tajnim opera-
cijama, eto kad. Osim što je Solian bio u Službi osiguranja, a ne u Car-Sigu: bio je
čuvar, a ne uhoda ili uvježbani agent. Ipak... dovoljno pametan, odan, visoko motiviran
i ambiciozan časnik koji, kad bi se zatekao usred složene intrige, možda ne bi čekao
zapovijedi s više razine kako bi krenuo u potragu slijedeći neku malo vjerojatnu pret-
postavku. Kao što je Miles imao prilike iskusiti.
Naravno, prihvatiti takav rizik mogla bi dotičnog časnika koštati života. Kao što je
Miles imao prilike iskusiti.
Bez obzira na namjeru, kakvo je zapravo bilo posljedično djelovanje krvavog mam-
ca? Odnosno, što bi bilo da se ukleta ljubavna priča Corbeaua i Garnet Pete nije sudari-
la s barravarskim predrasudama i sirovošću? Napadni, grimizni scenarij na podu teret-
nog prostora sigurno bi ponovno usmjerio službenu pozornost prema Solianovu nes-
tanku; gotovo bi sigurno izazvao odgodu polaska flote, iako ne ovako spektakularnu
kakvu su izazvali stvarni dogañaji. Pod pretpostavkom da su problemi Garnet Pete i
Corbeaua bili slučajni. Ipak je ona bila neka vrsta glumice. A imali su samo Corbeauo-
vu riječ da nije čuo poziv s kom-veze.
Čeznutljivo je rekao: "Pretpostavljam da nemamo jasnu snimku ovog čovjeka-žabe
kako u nekom trenutku tegli pet do šest litrenih vrčeva?"
"Bojim se da nemamo, milorde. Ali, odlazio je amo-ta-mo u raznim vremenima, s
hrpom raznih paketa i kutija. Ti su vrčevi lako mogli biti skriveni u nečemu."
Ngh. Skupljanje činjenica trebalo je služiti raščišćavanju situacije. A ovo je postajalo
sve mutnije i mutnije. Upitao je Roica: "Jesu li se već javili kvadarski stražari iz ijed-
nog od hostela? Jesu li se Dubauer i Firka konačno vratili?"
"Ne, milorde. To jest, nitko nije zvao."
Miles je nazvao obojicu kako bi provjerio. Ni jedan od dvojice putnika koji su ga
zanimali nije se još vratio. Sad je bilo više od četiri sata poslije ponoći, 0420 u dvade-
set-četverosatnom, zemaljskom vremenskom sustavu koji se još zadržao u Kvadrosve-
miru, naraštajima nakon što su nemodificirani preci njihovih predaka napustili svoj
matični svijet.
Nakon što je prekinuo vezu, Miles svadljivo zapita: "Pa kamo su, do ñavola, otišli na
cijelu noć?"

95
 Roic slegne ramenima. "Ako je u pitanju ono očigledno, ja ne bih očekivao da se vra-
te do poslije doručka."
Miles obzirno odluči da neće primijetiti kako se Roic upadljivo zacrvenio. "Naš čov-
jek-žaba možda i jest, ali jamčim ti da ba nije nestalo u potrazi za ženskim društvom. U
ovome nema ničeg očiglednog." Odlučno, Miles još jednom pruži ruku prema pozivnoj
ploči.
Umjesto Zapovjednika Venna, na vrtoglavo radijalnoj pozadini njegova ureda ukazao
se lik kvadre u sivoj uniformi Službe redarstva. Miles nije bio siguran kako dešifrirati
njezine oznake čina, ali doimala se razumno, sredovječno i dovoljno iznureno da bi
mogla zauzimati neki viši položaj.
"Dobro jutro", počne on pristojno. "Gdje je Zapovjednik Venn?"
"Spava, nadam se." Izraz na njezinu licu govorio je kako će ona odano dati sve od
sebe da tako i ostane.
"U ovakvim trenucima?"
"Jadnije čovjek odradio dvije i pol smjene juč..." Pogledala ga je kroz stisnute kapke,
a onda joj je konačno sinulo s kim razgovara. "Oh. Lorde Revizore Vorkosigan. Ja sam
Teris Treća, nadglednica treće smjene iz ekipe Zapovjednika Venna. Mogu li nešto
učiniti za vas?"
"Radite noćnu smjenu, ha? Vrlo dobro. Da, molim vas. Volio bih urediti privoñenje i
ispitivanje, ako je moguće br-zopentom, jednog od putnika s Rudre. Njegovo ime je
Firka."
"Želite li podnijeti tužbu za kriminalnu djelatnost?"
"Za početak, želim ga privesti kao glavnog svjedoka. Imam razloga sumnjati da je on
na izvjestan način povezan s krvlju na podu teretnog prostora, s kojom je sva ova zbrka
i započela, ali vrlo bih volio biti siguran da je doista tako."
"Gospodine, mi ovdje ne možemo ići uokolo, privoditi i drogirati svakoga tko nam
padne na pamet. Potrebna je službena optužnica. A ako putnik ne pristane na ispitivanje
dragovoljno, za brzopentanje ćete morati dobiti sudski nalog."
Taj će problem, odluči Miles, prebaciti Pečatnici Greenlaw. Zvučalo je kao nešto za
njezin odjel. "U redu, privedite ga pod sumnjom da je zagañivao okolinu. Nepravilno
odbacivanje organskih tvari ovdje valjda mora biti nešto protuzakonito."
Nije se uspjela suzdržati i kut usana joj se trznuo. "To je prekršaj. Da, to će biti dovo-
ljno", priznala je.
"Svaka izlika koju budete morali smisliti meni odgovara. Želim ga, i želim ga onoliko
brzo koliko ga se brzo uspijete dočepati. Na nesreću, prijavio je izlazak iz svog hostela
jučer oko sedamnaest nula nula i odonda nije bio viñen."
"Naša ovdašnja sigurnosna radna skupina je prilično opterećena, zbog jučerašnjeg...
nemilog dogañaja. Može li ovo pričekati do jutra, lorde Revizore Vorkosigan?"
"Ne."
Na trenutak je pomislio kako će se ona početi ponašati birokratski, ali nakon stoje na
trenutak namjerno razdraženo iskrivila usne, popustila je. "Vrlo dobro. Izdat ću nalog
za njegovo privoñenje, koji prvo mora odobriti Zapovjednik Venn. Ali čim ga pokupi-
mo, morat ćete do suca."
"Hvala vam. Obećavam vam da nećete imati poteškoća s prepoznavanjem. Mogu vam
odavde poslati njegove dokumente i neke vid-snimke, ako želite."
Priznala je kako bi to bilo korisno, pa je zadatak bio priveden kraju.

96
 Miles je oklijevao, duboko zamišljen nad mnogo više uznemirujućom dilemom veza-
nom uz Dubauera. Svakako, nije bilo nikakve vidljive veze izmeñu ta dva problema.
Još. Možda će je razgovor s Firkom otkriti?
Prepuštajući daljnji postupak Vennovoj poslušnici, Miles prekine vezu. Na trenutak
se uvalio u naslon svog komkonzolnog stolca, a onda opet izvukao Firkine vid-snimke i
odvrtio ih još nekoliko puta.
"Dakle", reče on malo poslije, "kako je, do ñavola, uspio tim svojim dugačkim pera-
jama ne ugaziti u lokvu krvi?"
Roic se zapilji preko njegova ramena. "Lebdjelica?" reče on naposljetku. "Ali morao
bi biti prokleto blizu tome da ima dvostruko pokretnije zglobove."
"On i izgleda kao da ima dvostruko pokretnije zglobove. " Ali ako su Firkini nožni
prsti bili tako dugački i gipki kao što se moglo zaključiti prema prstima na rukama, zar
on onda ne bi mogao kontrolnom palicom, osmišljenom za kvadarske donje ruke, bara-
tati i nogama? U ovom novom scenariju Miles nije morao zamišljati osobu u lebdjelici
koja tegli sa sobom teško mrtvo tijelo, nego samo prazni grgljave litrene vrčeve preko
ruba i uz pomoć odgovarajuće krpe dodaje umjetničke mrlje.
Nakon nekoliko usredotočenih trenutaka tijekom kojih je ovo pokušao zamisliti,
Miles ubaci Firkine vid-snimke u manipulator slike, pa umetne tipa u lebdjelicu. Navo-
dni amfibijac nije morao imati posebno gipke zglobove niti slomiti noge da stane u nju.
Pod pretpostavkom da mu je donji dio tijela bio gipkiji od Milesova ili Roicova, mogao
se smotati prilično uredno. Izgledalo je pomalo bolno, ali moguće.
Miles se malo jače zapilji u sliku iznad vid-ploče.
Prvo pitanje koje si je čovjek morao postaviti kad opisuje nekoga na Postaji Graf nije
bilo "muškarac ili žena?" nego "kvadro ili prizemaljac?". To je bio prvi rez kojim bi
čovjek izbacio možda i više od pola mogućnosti iz daljnjeg razmatranja.
Zamislio je plavokosog kvadra u tamnom sakou kako juri hodnikom u lebdjelici.
Zamislio je progonitelje koji kasne za njim kako zuje pokraj prizemaljca obrijane glave
u svijetloj odjeći, koji se kreće suprotnim smjerom. U dovoljno uznemirujućem trenut-
ku, ništa mu više ne bi bilo potrebno. Iskoračiti iz lebdjelice, okrenuti jaknu naopako,
ugurati periku u džep, ostaviti stroj parkiran uz još nekoliko drugih i odšetati... Narav-
no, suprotna bi situacija — u kojoj se kvadro maskira u prizemaljca — bila mnogo teže
izvediva.
Zurio je u Firkine upale, tamnim kolobarima obrubljene oči. Iz arhiva je izvukao
odgovarajuću čupu plavih kovrčica i prilijepio je uz Firkinu neprivlačnu glavu.
Velika približna sličnost s tamnookim kvadrom širokih prsa koji je pucao iz automata
za zavarivanje? Vidio ga je samo u djeliću sekunde, s razmaka od petnaest metara, a
istini za volju, najveći je dio Milesove pozornosti bio usmjeren na predmet u njegovim
rukama koji je pijuckao iskre i izbacivao zveckave vruće mjedene zakovice... jesu li te
ruke imale plivaće kožice?
Na svu sreću, imao je od koga zatražiti i dodatno mišljenje. U komkonzolu je utipkao
kućnu šifru Bela Thornea.
Nije se nimalo iznenadio što, u ovaj bezbožni sat, Nicolin pospani glas nije bio pra-
ćen slikom: "Halo?"
"Nicol? Ovdje Miles Vorkosigan. Oprosti što te izvlačim iz tvoje vreće za spavanje.
Moram razgovarati s tvojim cimerom. Izbaci ga iz kreveta i natjeraj da se dovuče do
komkonzole. Dosad se već naspavao više od mene."

97
 Pojavila se slika. Nicol se uspravila i čvršće se donjom rukom umotala u pahuljastu
čipkastu spavaćicu; bilo je očito kako je ovaj dio stana koji je dijelila s Belom bio bes-
težinski. Svjetlo je bilo isuviše prigušeno da bi mogao razabrati nešto iza njezina leb-
dećeg oblika. Protrljala je oči. "Što, zar Bel nije s tobom?"
Milesov se želudac prebacio u bestežinsko stanje, usprkos činjenici da je sila teže na
Kestrelu radila besprijekorno. "Ne... Bel je otišao prije više od šest sati."
Još se jače namrštila. S lica joj se izgubila pospanost, a zamijenila ju je panika. "Ali
Bel sinoć nije došao kući!"

98
 JEDANAESTO POGLAVLJE

Stožer Službe redarstva broj jedan Postaje Graf bio je u potpunosti smješten na beste-
žinskoj strani postaje. Tamo se nalazila većina administrativnih policijskih ureda,
uključujući i onaj Zapovjednika Venna. Miles i Roic, koje je slijedio uzrujani kvadarski
stražar s Kestrelova navoza, ulebdjeli su u radijalno ureñeno predvorje iz kojega su pod
čudnim kutovima vodili cijevni hodnici. Mjesto je još uvijek bilo mirno, kao stoje noću
slučaj, iako je uskoro zacijelo trebala uslijediti smjena dužnosti.
Nicol je tamo stigla prije Milesa i Roica, iako ne i mnogo prije. Još je uvijek čekala
dolazak Zapovjednika Venna, pod zabrinutim okom uniformiranog kvadra za kojega je
Miles procijenio daje isto što i dežurni noćni narednik. Oprez kvadarskog časnika poja-
čao se kad su oni ušli, a jedna mu se donja ruka neprimjetno pokrenula i dodirnula
ploču konzole; vrlo brzo, i kao slučajno, iz jednoga je od hodnika dolebdio još jedan
kvadro i pridružio se svom kolegi.
Nicol se, očito na brzinu i bez umjetničkih dodataka, odjenula u običnu plavu majicu
s kratkim rukavima i kratke hlačice. Lice joj je bilo blijedo od zabrinutosti, a donje je
ruke kršila. Na Milesov je pozdrav ispod glasa odvratila kratkim zahvalnim kimanjem.
Konačno je stigao i Zapovjednik Venn, pogledavši Milesa bez imalo ljubavi, ali
pomiren sa sudbinom. Bilo je očito da je spavao, iako ne dovoljno, a pesimistično se
obukao za dnevnu dužnost; nikakva se tajna nada da će se ponovno uspjeti uvući u
vreću za spavanje nije nazirala iz njegove uredne odjeće. Rukom je domahnuo naoru-
žanom stražaru da se povuče, pa mrgodno pozvao lorda Revizora i njegovo društvo da
ga slijede u njegov ured. Nadglednica treće smjene s kojom je Miles prije kratkog vre-
mena razgovarao — mogao bi to konačno početi zvati sinoć — donijela je tikvice s
kavom i svoj izvještaj na kraju smjene. Pedantno je prizemaljcima dodala tikvice,
umjesto da ih baci kroz zrak, očekujući od njih da ih uhvate, onako kako je poslužila
svog šefa i Nicol. Miles je uključio automatski grijač tikvice do krajnjeg zareza na
crvenom području, pa su on i Roic zahvalno srkali vrući, gorki napitak.
"Ova bi panika mogla biti preuranjena", počeo je Venn poslije svog prvog gutljaja.
"Činjenica da se Lučki kapetan Thorne nije pojavio mogla bi imati neko vrlo jednosta-
vno objašnjenje."
A koja su bila tri najsloženija objašnjenja što ih je Venn upravo imao na umu? Kvad-
ro ih nije podijelio s ostalima, a opet, nije ni Miles. Bela nije bilo već šest sati, od tre-
nutka kad je na postaji javnog prijevoza u blizini svoje kuće otpustio kvadarskog stra-
žara. Dosad je ova panika jednako tako mogla već biti i posthumna, no Miles to nije
želio naglas reći pred Nicol. "Ja sam iznimno zabrinut."
"Thorne je mogao zaspati negdje drugdje." Venn dobaci pomalo zagonetan pogled
prema Nicol. "Jeste li provjerili da nije možda kod nekog prijatelja?"
"Kad je oko ponoći napustio Kestrel, lučki je kapetan izričito rekao kako odlazi kući,
k Nicol, kako bi se odmorio", reče Miles. "Mogu samo dodati da je do tog trenutka i
zaslužio pošteno se odmoriti. Vaši stražari trebali bi biti u mogućnosti potvrditi točno
vrijeme Thorneova silaska s mog broda."
"Naravno, dodijelit ćemo vam drugog časnika za vezu koji će vam pomagati u vašoj
istrazi, lorde Vorkosigan." Vennov je glas bio pomalo udaljen; Miles je došao do zak-
ljučka kako zapovjednik kupuje vrijeme za razmišljanje. Osim toga, možda se namjer-

99
no pravi priglup. Miles ga, meñutim, nije ni zabunom mogao smatrati priglupim, s
obzirom na to da je skratio svoje spavanje i pojavio se ovdje za svega nekoliko minuta.
"Ne želim drugoga. Želim Thornea. Vi ste ovdje već zametnuli prokleto previše pri-
zemaljaca. To počinje izgledati kao veliki nemar." Miles duboko uzdahne. "Dosad vam
je već zacijelo moralo pasti na um, kao što je i meni palo, da su jučer poslije podne u
predvorju hostela na vatrenoj liniji bile tri osobe. Svi smo mi pretpostavili kako sam ja
bio očita meta. A što ako se radilo o nekom manje očitom? Što ako je meta bio Thor-
ne?"
Teris Treća načini pokret kao da ga zaustavlja i ubaci se: "Kad već govorimo o tome,
prije nekoliko sati pronašli smo trag vezan uz onaj automat za zavarivanje."
"Oh, sjajno", reče Venn, okrenuvši se prema njoj s olakšanjem. "Što imamo?"
"Prodan je za gotovinu, prije tri dana, u dućanu s inženjerijskom opremom u blizini
bestežinskih dokova. Kupac ga je sam odnio, umjesto da mu ga dostave, a nije ispunio
jamstveni upitnik. Prodavač nije siguran koji ga je kupac odnio, jer je u dućanu bila
velika gužva."
"Kvadro ili prizemaljac?"
"Nije mogao reći. Čini se da bi mogao biti i jedan i drugi."
A ako su izvjesne ruke s plivaćim kožicama bile prekrivene rukavicama, kao na vid-
snimci, lako je moguće da su ostale neprimijećene. Venn napravi grimasu — njegove
su se nade da je došlo do preokreta u slučaju očito izjalovile.
Noćna nadglednica dobaci pogled Milesu. "Ovdje prisutni lord Vorkosigan takoñer je
zvao, zahtijevajući da privedemo jednoga od putnika s Rudre."
"Jeste li ga već pronašli?"
Ona odmahne glavom.
"Zbog čega ga tražite?" zapita Venn, mršteći se.
Miles ponovi svoje noćne novosti vezane uz ispitivanje medicinskih tehničara i pro-
nalaženje tragova Solianove sintetizirane krvi u stacionaru na Rudri.
"Pa, to objašnjava zašto mi nismo pronašli ništa u bolnicama i klinikama na postaji",
zagunñao je Venn. Miles ga je zamislio kako zbraja sve kvadrosate koje je njegov odjel
izgubio u toj uzaludnoj potrazi, pa pusti da gunñanje proñe bez komentara.
"U razgovoru s tehničarkom s Rudre, takoñer sam uspio na površinu izvući i jednog
sumnjivca. Zasad se uglavnom radi o pretpostavkama i indicijama, ali brzopenta je
lijek za to." Miles opiše neobičnog putnika Firku, činjenicu kako se ne može otarasiti
osjećaja da ga je prepoznao, kao i svoje sumnje vezane uz kreativnu uporabu lebdjelice.
Venn je izgledao sve smrknutije i smrknutije. Sama činjenica kako Venn podsvjesno
odbija dopustiti barravarskom prašinaru da ga pregazi, zaključi Miles, ne znači da ga
nije slušao. Što je sve zaključio iz onoga što je provukao kroz svoje provincijske kvad-
rosvemirske kulturne filtre, to je bilo mnogo teže pogoditi.
"Ali što je s Belom?" Nicolin je glas bio napet od potisnute tjeskobe.
Venn je, očito, bio manje otporan na molbe svoje lijepe kvadarske sunarodnjakinje.
Susreo je upitan pogled svoje noćne nadglednice, pa kimnuo u znak slaganja.
"Pa, jedan više ili manje..." Teris Treća slegne ramenima. "Poslat ću obavijest svim
ophodnjama da počnu tražiti i Lučkog kapetana Thornea. Kao i tipa s plivaćim kožica-
ma."
Miles je zabrinuto grickao svoju donju usnu. Prije ili poslije, onaj živi teret na Idrisu
privući će ba natrag. "Je li vas Bel — Lučki kapetan Thorne, sinoć dospio obavijestiti o
tome da treba ponovno zapečatiti Idris?"

100
 "Da", rekoše Venn i noćna nadglednica u isti glas. Venn joj kratko kimne u znak
isprike, pa nastavi. "Je li se onaj betanski putnik kojemu je Thorne nastojao pomoći
uspio pobrinuti za svoje fetuse?"
"Dubauer. Ovaj, da. Zasad su fetusi dobro. Ali, ovaj... mislim da bih volio da i Duba-
uera pokupite, kao i Firku."
"Zašto?"
"Napustio je hostel i nestao jučer navečer, otprilike u isto vrijeme kad je i Firka iza-
šao, a takoñer se nije vratio. A Dubauer je treći pripadnik našeg malog trijumvirata
jučerašnjih meta. Nazovimo to, za početak, privoñenjem zbog njegove sigurnosti."
Venn je na trenutak iskrivio usne, razmatrajući ovo i gledajući Milesa s dubokim
nezadovoljstvom. Zaista bi morao biti manje bistar nego što je izgledao, pa da ne
posumnja kako mu Miles ne govori sve. "Pa dobro", reče konačno. Mahnuo je rukom
prema Teris Trećoj. "Hajdemo ih onda pokupiti sve kompletno."
"U redu." Bacila je pogled na krono, smješten na njezinu donjem lijevom zglobu. Sad
je sedam nula nula. Vjerojatno vrijeme za smjenu dužnosti. "Da ostanem?"
"Ne, ne. Ja ću preuzeti. Dajte naloge za novu potragu za nestalim osobama, a onda se
idite odmoriti." Venn uzdahne. "Noćas možda neće biti ništa bolje."
Noćna nadglednica podigne palce na obje donje ruke, pa klizne iz male uredske pros-
torije.
"Biste li vi radije čekali kod kuće?" Venn reče Nicol poticajno. "Siguran sam kako bi
vam tamo bilo mnogo ugodnije. Mi ćemo na sebe preuzeti da vam javimo čim prona-
ñemo vašeg partnera."
Nicol uzdahne. "Radije bih ostala ovdje", reče ona tvrdoglavo. "Za slučaj... za slučaj
da se nešto ubrzo dogodi."
"Ja ću ti praviti društvo", dragovoljno se javi Miles. "Barem za neko vrijeme." Eto,
neka sad Venn pokuša ukloniti njegovu diplomatsku masu.
Vennu je barem uspjelo premjestiti ih iz svoga ureda i to tako što ih je poveo u priva-
tnu čekaonicu, tvrdeći kako je u njoj mirnije. Pa, mirnije za Venna, u svakom slučaju.
Ostavši sami, Miles i Nicol gledali su se zabrinuto i u tišini. Ono stoje Miles najviše
želio znati bilo je je li Bel u ovom trenutku obavljao za Car-Sig još neki poslić koji je
sinoć mogao izroniti. Ali bio je gotovo siguran kako Nicol ne zna ništa o Belovu dru-
gom izvoru prihoda — i rizika. Osim toga, bile su to puste želje. Ako je ikakav poslić i
izronio, najvjerojatnije je bio vezan uz trenutačnu zbrku. Koja je dosad već postala
dovoljno zamršena da se svaka dlaka na Milesu pozorno naježi.
Usprkos katkad smrtonosnom oblaku stoje lebdio oko admirala Naismitha, Bel je iz
svoje nekadašnje karijere izašao gotovo neozlijeñen. Da betanski hermafrodit stigne
ovako daleko, da se toliko približi ponovnom posjedovanju privatnog života i planova
za budućnost, a da sad izroni njegova prošlost kao neka slijepa sudbina i sve mu upro-
pasti... Miles je progutao osjećaj krivnje i zabrinutosti, pa se suzdržao od toga da u
pogrešan trenutak bubne neku nesuvislu ispriku Nicol. Bela je sinoć svakako nešto
zaskočilo, ali Bel je bio brz, pametan i iskusan; Bel se mogao snaći. Bel se uvijek sna-
lazio.
Ali ponekad ostaneš čak i bez sreće koju si sam stvorio...
Nicol je prekinula dugotrajnu šutnju postavivši Roicu neko usputno pitanje o Barra-
varu, a oružnik joj je odgovorio nespretnim, ali blagonaklonim čavrljanjem, kako bi joj
odvukao pozornost od onoga što ju je činilo nervoznom. Miles baci pogled na svoju
ručnu kom-vezu. Je li bilo prerano da nazove Ekaterinu?

101
 A što je, uostalom, do sto ñavola, bilo sljedeće na njegovu dnevnom redu? Jutro je
namjeravao utrošiti na provoñenje brzopentanja. Sve niti koje je imao u ruci i koje su
se uredno omatale jedna oko druge, stigle su do uznemirujuće sličnih naglo odrezanih
krajeva; Firka je nestao, Dubauer je nestao, a sad je i Bel nestao. I Solian, ne treba ni
njega zaboraviti. Usprkos svojoj nasumičnoj grañi zbog koje je bila nalik na labirint,
Postaja Graf nije bila tako velika. Pa nisu valjda svi propali u istu podzemnu tamnicu? I
koliko je takvih podzemnih tamnica moglo biti u tom prokletom labirintu?
Iznenadio se kad je njegovo frustrirano paničarenje prekinula noćna nadglednica koja
je gurnula glavu kroz jedna od kružnih vrata. Zar ona nije bila na odlasku?
"Lorde Revizore Vorkosigan, možete li doći na trenutak?" pitala je pristojnim gla-
som.
Zamolio je Nicol da ga ispriča, pa odlebdio za nadglednicom, dok gaje Roic poslušno
slijedio. Povela ih je natrag kroz hodnik do Vennova ureda koji se nalazio u blizini.
Venn je upravo dovršavao komkonzolni razgovor, govoreći: "Tu je, bijesan je i penje
mi se navrh glave. Vaš je posao da izañete na kraj s njim." Pogledao je preko ramena i
prekinuo vezu. Iznad vid-ploče Miles je u posljednji čas uspio vidjeti kako, uz iskrenje,
nestaje lik Pečatnice Greenlaw, umotane u nešto što je moglo biti kućni ogrtač.
Kad su se vrata uz šištanje ponovno zatvorila za njima, nadglednica se u zraku okre-
nula i izjavila: "Stražar kojega ste sinoć dodijelili kao pratnju Lučkom kapetanu Thor-
neu, prijavio je kako ga je Thorne otpustio kad su stigli do Spoja."
"Do čega?" reče Miles. "Kad? Zašto?"
Ona pogleda Venna, koji joj otvorenim dlanom dade dopuštenje da nastavi. "Spoj je
jedna od naših glavnih prolaznih osi na bestežinskoj strani postaje. Tamo se nalazi
prijelazna balonska stanica, kao i vrt otvoren za javnost — mnogi se ljudi poslije posla
tamo sastaju kako bi nešto pojeli, ili slično. Očito je da se Thorne tamo, oko jedan nula
nula, sastao s Garnet Petom, koja je došla iz suprotnog smjera, pa su zajedno otišli
obaviti nekakav razgovor."
"Da? Koliko ja znam, oni su prijatelji."
Venn se promeškoljio, što je Miles s trenutkom zakašnjenja protumačio kao osjećaj
neugode, pa rekao: "Znate li slučajno koliko dobri prijatelji? Nisam o ovome želio
razgovarati pred uznemirenom mladom damom. Ali Garnet Peta je poznata po tome
što, ovaj, cijeni egzotične prizemaljce, a betanski je herm, na kraju krajeva, betanski
herm. Čini se daje objašnjenje ipak jednostavno."
Kroz Milesov je um projurilo desetak blago ogorčenih primjedbi, no on ih je sve
odbacio. Nije smio pokazati kako dobro poznaje Bela. Iako, nitko tko dobro poznaje
Bela ne bi se zaprepastio zbog Vennove obzirno izražene zamisli... ne. Bel je možda
imao raznovrsne seksualne sklonosti, ali nije bio osoba koja bi izdala povjerenje prija-
telja. Nikad nije bio takav. Svi se mi mijenjamo. "Mogli biste pitati Voñu Wattsa",
kupovao je on vrijeme. Primijetio je kako Roic koluta očima i trza glavom prema Ven-
novoj komkonzoli, pričvršćenoj uza zakrivljeni zid ureda. "Ili, još bolje, nazovite Gar-
net Petu. Ako je Thorne tamo, tajna je riješena. Ako nije, ona bi barem mogla znati
kamo je Thorne krenuo." Pokušao je odlučiti koje bi od ta dva rješenja bilo uzrok
težem jadu. Prisjetivši se vrućih zakovica koje mu prave razdjeljak u kosi, ponadao se,
bez obzira na Nicol, kako se radi o onom prvom.
Venn rastvori gornji dlan priznajući mu da je u pravu, pa se napola okrene kako bi
donjom rukom u komkonzolu utipkao šifru za traženje broja. Milesovo je srce poskoči-
lo kad se pojavilo smireno lice Garnet Pete i začuo njezin odrješiti glas, ali to je bio

102
samo program za odgovaranje na pozive. Vennove su se obrve trznule; ostavio je krat-
ku zamolbu da mu se javi čim prije bude mogla, pa prekinuo vezu.
"Možda samo spava", reče čeznutljivo noćna nadglednica.
"Pošaljite ophodnju da provjeri", reče Miles pomalo napetim glasom. Prisjetivši se
kako bi, navodno, trebao biti diplomat, doda: "Ako vam nije teško."
Teris Treća, izgledajući kao da joj se prizor vreće za spavanje topi pred očima, pono-
vno je otišla. Miles i Roc vratili su se Nicol, koja ih je tjeskobno pogledala kad su
ulebdjeli natrag u čekaonicu. Miles je tek malo oklijevao prije nego što ju je izvijestio o
onome što je vidio stražar.
"Pada li ti na pamet ijedan razlog zbog kojeg su se mogli sastati?" zapitao ju je.
"Cijela gomila", reče ona, nimalo suzdržano, potvrdivši time Milesovu tajnu pretpos-
tavku. "Sigurna sam da je od Bela željela čuti kako je zastavnik Corbeau ili novosti o
nečemu što bi moglo utjecati na njegove šanse. Ako su se njoj i Belu na povratku kući
putovi ukrstili na Spoju, zacijelo je iskoristila prigodu da doñe do nekih vijesti. A mož-
da je samo trebala nekoga tko će je saslušati. Većina drugih njezinih prijatelja ne gleda,
poslije barravarskog napada i požara, blagonaklono na tu romansu."
"U redu, to bi moglo objasniti jedan sat. Ali ne više. Bel je bio umoran. Što se poslije
dogodilo?"
Bespomoćno je i frustrirano okrenula sva četiri dlana. "Ne mogu ni zamisliti."
Milesova je mašta i pretjerano divljala. Prokletstvo, trebam podatke, to se na ovom
mjestu pretvaralo u njegovu osobnu mantru. Ostavio je Roica da nastavi čavrljanjem
opuštati Nicol, pa otišao na drugu stranu prostorije kako bi s ručne kom-veze nazvao
Ekaterinu.
Glas joj je bio pospan, ali vedar, i odlučno je tvrdila kako je već bila budna i kako se
upravo spremala ustati. Izmijenili su nekoliko verbalnih milovanja koja se nisu ticala
nikoga osim njih, a onda joj je on opisao što je pronašao na osnovi trača koji je ona
skupila u vezi sa Solianovim krvarenjem iz nosa, što ju je — čini se — iznimno oraspo-
ložilo.
"Dakle, gdje si sad i što si doručkovao?" pitala je ona.
"Doručak kasni. Ja sam u stožeru postajne Službe redarstva." Zastao je s oklijeva-
njem. "Bel Thorne je sinoć nestao. Upravo počinju potragu za njim."
Ovo je bilo dočekano s kratkom tišinom, a njezina je uzvratna primjedba bila jednako
pažljivo nenaglašena kao i njegova. "Oh. To je vrlo zabrinjavajuće."
"Da."
"Imaš Roica uza se sve vrijeme, nadam se?"
"O, da. A sad i kvadri svuda za mnom šalju svoje stražare."
"Dobro." Udahnula je. "Dobro."
"Situacija ovdje postaje prilično nejasna. Možda ću te ipak morati poslati kući. Bilo
kako bilo, imamo još četiri dana za tu odluku."
"Dobro. Onda ćemo o tome porazgovarati za četiri dana."
Budući da on nju nije želio dodatno uzrujati, a ona njega bez potrebe ometati, razgo-
vor je počeo šepesati, pa se on zahvalno otrgnuo od umirujućeg zvuka njezina glasa
kako bi joj omogućio da se istušira, odjene i doručkuje.
Pitao se ne bi li on i Roic ipak morali otpratiti Nicol kući, pa onda možda sami poku-
šati pretražiti postaju u nadi da bi slučajno mogli na nekoga naletjeti. Pa, ako je ikad
smislio taktički bezvrijedan plan, to je bio upravo ovaj. Roic bi od tog prijedloga s

103
punim opravdanjem dobio bolno pristojan napadaj. Bilo bi to baš kao u dobra stara
vremena. No što ako postoji način da se sve to učini manje slučajnim...
Iz hodnika je dopro glas noćne nadglednice. Dragi bože, hoće li se ta jadna žena ikad
naspavati? "Da, unutra su, ali zar ne mislite da biste prvo trebali otići do medicinskog
tehničara—"
"Moram vidjeti lorda Vorkosigana!"
Miles se trgnuo u stanje potpune budnosti kad je prepoznao oštar, zadihani ženski
glas kao glas Garnet Pete. Plavokosa se kvadra kroz kružna vrata gotovo skotrljala iz
hodnika u čekaonicu. Drhtala je, izgledala izmučeno, gotovo zelena lica koje je bilo u
neugodnoj suprotnosti s njezinim zgužvanim grimiznim haljetkom. Njezine oči, goleme
i okružene tamnim kolobarima, lepršale su preko trojke koja je čekala. "Nicol, oh,
Nicol!" Poletjela je prema svojoj prijateljici i čvrsto je zagrlila s tri ruke, dok se četvrta,
imobilizirana, lagano tresla.
Nicol, koja se doimala zbunjeno, uzvratila joj je zagrljaj kako se od nje i očekivalo,
no onda ju je odmaknula od sebe i užurbano pitala: "Garnet, jesi li vidjela Bela?"
"Da. Ne. Nisam sigurna. Ovo je potpuno ludo. Mislila sam da su nas oboje onesvijes-
tili, ali kad sam došla k sebi,
Bela više nije bilo. Pomislila sam da se Bel možda prvi osvijestio i pošao po pomoć,
ali ophodnja sigurnosti" — kimnula je prema svojoj pratnji — "kaže da nije. Zar nisi
ništa čula?"
"Osvijestio? Čekaj — tko vas je onesvijestio? Gdje? Jesi li ozlijeñena?"
"Strahovito me boli glava. To je bio nekakav omamljujući raspršivač. Hladan kao led.
Nije imao mirisa, ali mu je okus bio gorak. Poprskao nam je lica. Bel je povikao 'Gar-
net, nemoj disati!', ali, naravno, on je morao udahnuti da bi viknuo. Osjetila sam kako
se Bel sav opustio, a onda se sve nekako istopilo. Kad sam se probudila, bilo mi je tako
zlo da sam gotovo povratila, fuj!"
Nicol i Teris Treća načinile su sućutne grimase. Miles je pretpostavio kako je nadgle-
dnica ovo čula po drugi put, ali njezina usredotočenost nije popuštala.
"Garnet," ubacio se Miles, "molim te, duboko udahni, smiri se i počni od početka.
Stražar je izjavio kako je sinoć vidio tebe i Bela negdje na Spoju. Je li to točno?"
Garnet Peta protrljala je gornjim rukama svoje blijedo lice, udahnula i trepnula; nešto
se boje vratilo u lice i oživilo sivozelenkastu boju. "Da. Naletjela sam na Bela, izlazeći
na balonskoj stanici. Htjela sam čuti je li Bel pitao — jesi li ti rekao nešto —je li išta
odlučeno u vezi s Dmitrijem."
Nicol kimne sa sumornim zadovoljstvom.
"U Kabobovu sam kiosku kupila onaj čaj od metvice koji Bel voli, u nadi da ću ga
nagovoriti da popriča sa mnom. Ali nismo tamo bili ni pet minuta kad su Belovu
pozornost odvukla dvojica ljudi koji su takoñer ušli. Jedan je bio kvadro kojega je Bel
poznavao iz radne skupine za utovar — rekao je da je to netko koga već neko vrijeme
drži na oku, zato što sumnja da s brodova prenosi ukradenu robu. A drugi je bio prize-
maljac koji je zaista neobično izgledao."
"Visoki, žgoljavi tip s rukama na kojima ima plivaće kožice, dugačkim stopalima i
širokim prsima? Izgleda otprilike kao da mu se mama udala za žapca-kraljevića, ali
poljubac nije sasvim upalio?" pitao je Miles.
Garnet Peta zapiljila se u njega. "Pa, da. Nisam sigurna za prsa, nosio je nešto široko i
lepršavo, kao plašt. Kako si znao?"

104
 "Ovo je otprilike treći put da se on pojavljuje u ovom slučaju. Moglo bi se reći daje
prikovao moju pozornost. Ali nastavi, što je bilo dalje?"
"Nisam mogla navesti Bela da se usredotoči na temu. Natjerao me da se okrenem i
sjednem tako da gledam prema onoj dvojici, dok im je Bel okrenuo leña, a onda sam
mu morala govoriti što rade. Osjećala sam se glupavo, kao da se igramo špijuna."
Ne, niste se igrali...
"Izgledalo je kao da su u nekakvoj svañi, a onda je kvadro iz utovara primijetio Bela i
smjesta u žurbi otišao. Drugi tip, smiješni prizemaljac, takoñer je otišao, a Bel je inzis-
tirao na tome da ga slijedi."
"I onda je Bel otišao iz bistroa?"
"Otišli smo zajedno. Nije mi padalo na pamet da mu dopustim da me samo tako osta-
vi, a — osim toga — Bel je rekao No dobro, doñi i ti, mogla bi biti od koristi. Pretpos-
tavljam da je prizemaljac bio nekakav svemirski putnik, zato što se nije kretao onako
nespretno kao većina turista u bestežinskom stanju. Mislila sam kako nije primijetio da
ga slijedimo, ali zacijelo ipak jest, zato što je odlunjao u Križni hodnik i krivudao iz
jednog otvorenog dućana u drugi, ali nije ništa kupovao. A onda je naglo zakrivudao
prema portalu koji vodi na težinsku stranu. Na stalku nije bilo ni jedne lebdjelice, pa
me Bel uprtio na leña i nastavio za tipom. Tip je upao u prostor za dostavu u kojem
dućani iz susjednog hodnika — onoga na težinskoj strani — prekrcavaju zalihe i teret
kroz svoja stražnja vrata. Činilo se da je nestao iza ugla, a onda je jednostavno iskočio
pred nas, mahnuo tom cjevčicom prema našim licima i poprskao nas tim gadnim raspr-
šivačem. Ja sam se bojala da je to otrov i da ćemo oboje umrijeti, ali očito nije bio."
Zastala je, pogoñena sumnjom. "U svakom slučaju, ja sam se osvijestila."
"Gdje?" pitao je Miles.
"Tamo. No dobro, ne baš tamo — bila sam na hrpi koja se nalazila na dnu kontejnera
za smeće iza jednog od dućana, na vrhu gomile kartonskih kutija. Na svu sreću, nije
bilo zaključano. Da je bilo zaključano, pretpostavljam da me taj užasni prizemaljac ne
bi mogao ni ugurati unutra. Namučila sam se dok sam pokušavala izaći. Glupi poklo-
pac je stalno klizio dolje. Gotovo mi je zdrobio prste. Mrzim silu teže. Bela nije bilo
nigdje u blizini. Tražila sam ga, zvala. A onda sam na tri ruke morala otići natrag do
glavnog hodnika i tek sam tamo našla pomoć. Zgrabila sam prvu stražaricu na koju sam
naletjela i ona me dovela ravno ovamo."
"Dakle, morala si biti u nesvijesti barem šest ili sedam sati", računao je Miles naglas.
Koliko su se razlikovali metabolizmi kvadara od onih betanskih hermafrodita? Da ne
spominjemo tjelesnu masu i nepredvidivu dozu koju su udahnule dvije osobe koje su se
različito izmicale. "Ti trebaš smjesta otići k liječniku na pregled. Mora ti uzeti uzorak
krvi dok u tvom sistemu još ima tragova droge. Možda ćemo je moći identificirati, a
možda otkriti i otkud potječe, ako nije običan lokalni proizvod."
Noćna je nadglednica ovu ideju oduševljeno prihvatila, pa dopustila prizemaljskim
posjetiteljima, kao i Nicol, uz koju se Garnet Peta još uvijek čvrsto držala, da poñu s
njima dok je ona vodila potresenu plavokosu kvadru prema stacionaru stožera Službe
redarstva. Kad se Miles uvjerio kako je Garnet Peta u mnogobrojnim stručnim liječnič-
kim rukama, ponovno se okrenuo prema Teris Trećoj.
"Ovdje se više ne radi samo o mojim tankim teorijama", reče joj on. "Sad protiv tog
Firke imate čvrstu optužbu za napad. Zar ne možete ubrzati potragu?"
"Oh, da", odgovori ona mrko. "Ovo se upravo šalje svim kanalima. Napao je kvadru.
I ispustio toksične hlapljive tvari u javni zrak."

105
 Miles je ostavio dvije kvadre smještene na sigurno u stožeru Službe redarstva. Onda
je pritisnuo noćnu nadglednicu da mu omogući susret sa stražaricom koja je dovela
Garnet Petu, kako bi ga ona povela u pregled mjesta zločina, onakvog kakvo je već
bilo. Nadglednica je kupovala vrijeme, slijedilo je daljnje odgañanje, a Miles je maltre-
tirao Zapovjednika Venna na gotovo nediplomatski način. No konačno je dobio drugog
stražara koji je doista otpratio njega i Roica do mjesta na koje je Garnet Peta bila tako
neudobno skrivena.
Prigušeno osvijetljeni hodnik za dostavu imao je ravan pod i četvrtaste zidove i,
premda nije bio baš skučen, dijelio je svoje križanje s toliko cijevi da se Roic morao
prignuti kako ne bi u njih udario glavom. Iza ugla iskošenog hodnika zatekli su troje
kvadara, jednoga u uniformi Službe redarstva i dvoje u kratkim hlačicama i majicama,
kako rade iza rastegnute plastične vrpce na kojoj je bio utisnut logotip Službe redarstva
Postaje Graf. Konačno forenzični tehničari, a bilo je i vrijeme. Mladi muškarac vozio
se u lebdjelici na kojoj se nalazio širok žig s identifikacijskim brojem tehničke škole
Postaje Graf. Sredovječna žena usredotočena izgleda upravljala je lebdjelicom koja je
nosila oznaku jedne od postajnih klinika.
Čovjek u hlačicama i majici, u lebdjelici tehničke škole, pažljivo se motao uokolo,
dovršavajući lasersko skeniranje otisaka prstiju uz rub i na vrhu velikog četvrtastog
kontejnera za smeće koji je virio prema hodniku, tako da bi se neoprezni prolaznik lako
mogao bubnuti u cjevanicu. Pomaknuo se u stranu, a mjesto je zauzela njegova kolegi-
ca, te počela preko površina prelaziti nečim što je izgledalo kao standardna vrsta ruč-
nog usisavača za skupljanje stanica kože i vlakana.
"Je li to kontejner u kojem je bila skrivena Garnet Peta?" pitao je Miles kvadarskog
časnika koji je sve nadgledao.
"Da."
Miles se nagne naprijed, no tehničarka koja je usisavala smjesta mu je mahnula da se
makne. Nakon što je iznudio obećanja da će biti obaviješten o svim zanimljivim pre-
klapanjima koja se pojave u dokaznom materijalu, počeo je šetati gore-dolje hodnikom,
ruku savjesno uguranih u džepove, tražeći... što? Zagonetne poruke krvlju ispisane na
zidovima? Ili tintom, ili pljuvačkom, ili šmrkljima, ili nečim? Pregledao je pod, strop i
cijevi, u visini Belove glave i niže, pažljivo kriveći glavu kako bi uhvatio neobične
odsjaje. Ništa.
"Jesu li sva ova vrata bila zaključana?" pitao je stražara koji ih je pratio kao sjena.
"Jesu li već provjerena? Je li netko mogao otegliti Bela — odvući Lučkog kapetana
Thornea kroz jedna od njih?"
"To ćete morati pitati časnika koji vodi istragu, gospodine", odgovorio je kvadarski
stražar, u čijem se neutralnom, službenom glasu ipak osjetio prizvuk očaja. "Ja sam
upravo stigao ovamo s vama."
Miles se frustrirano zagledao u vrata i njihove ploče s tipkama. Nikako nije mogao
krenuti i redom ih isprobavati, ne ako čovjek sa skenerom nije dovršio svoj posao.
Vratio se do kontejnera.
"Jeste li što pronašli?" raspitao se.
"Ni—" Medicinska je tehničarka iskosa pogledala prema časniku. "Je li ovo područje
očišćeno prije nego što sam ja došla?"
"Koliko je meni poznato, nije, gospoño", reče časnik.
"Zašto pitate?" smjesta je zapitao Miles.
"Pa, nisam baš pronašla mnogo. Očekivala sam više."

106
 "Pokušajte malo dalje", predložio je tehničar koji je skenirao.
Dobacila mu je pomalo zbunjen pogled. "Nije baš u tome stvar. U svakom slučaju,
poslije vas." Pokazala je rukom niz hodnik, a Miles užurbano prenese glavnom časniku
svoju zabrinutost u vezi s vratima.
Ekipa je poslušno sve skenirala, uključujući i — na Milesovo inzistiranje — cijevi
iznad njih, za koje se napadač mogao uhvatiti, kako bi bio gotovo skriven, pa zaskočiti
svoje žrtve. Pokušali su otvoriti sva vrata. Nestrpljivo tapkajući prstima po bočnom
šavu svojih hlača, Miles ih je slijedio gore-dolje hodnikom sve dok nisu dovršili pre-
gled. Pokazalo se da su sva vrata zaključana... odnosno, barem su sad bila. Jedna su
zašištala i otvorila se kad su oni prošli, a žmirkavi trgovac s nogama gurnuo je glavu
kroz njih; kvadarski ga je časnik kratko ispitao, a on je zauzvrat probudio svoje susjede
kako bi sudjelovali u pretraživanju. Kvadra je skupila mnogo malih plastičnih vrećica u
kojima nije bilo ništa osobito. Ni jedan onesviješteni hermafrodit nije pronañen ni u
jednom kontejneru, hodniku, ormaru za kućanske aparate ili dućanu koji se nalazio u
prolazu.
Hodnik za dostavu išao je još desetak metara dalje, a onda se diskretno otvarao u širi,
križni hodnik u kojem su se nalazili dućani, uredi i jedan mali restoran. To bi mjesto
sinoć, na pola treće smjene, bilo mirnije, ali nikako posve prazno i svakako jednako
osvijetljeno kao i sad. Miles zamisli žgoljavog Firku kako poteže ili vuče Belovo jedro
ali pozamašno tijelo kroz javni hodnik... umotano u nešto kako bi bilo oku skriveno?
Gotovo je sigurno moralo biti tako. Samo bi snažan čovjek mogao odvući Bela na veću
udaljenost. Ili... netko u lebdjelici. Ne nužno kvadro.
Roic, koji mu je gledao preko ramena, šmrcne. Mirisi začina koji su dopirali do hod-
nika s kojim je restoran razborito spojio svoje cijevi za hlañenje pećnica, podsjetili su
Milesa kako mu je dužnost nahraniti svoju vojsku. Svog vojnika. Namrgoñeni kvadar-
ski stražar neka se pobrine sam za sebe, odluči Miles.
Mjesto je bilo malo, čisto i udobno, ona vrsta jeftinog kafića u kakvom bi jeli lokalni
šljakeri. Bilo je očito da je prošla gužva u doba doručka, zato što su unutra bila samo
dva čovjeka s nogama koji su mogli biti pomoćni prodavači, te kvadra u lebdjelici koja
je, sudeći prema njezinu pretrpanu pojasu s alatom, bila električarka koja je imala sta-
nku. Potajno su piljili u Barravarce — više u Roica i njegovu došljaćku smeñe-srebrnu
odoru, nego u niskog Milesa u neupadljivoj sivoj civilki. Kvadarski se stražar malo
udaljio od njih — bio je s njima dvojicom, ali nije pripadao njihovu društvu — i naru-
čio kavu u tikvici.
Prizemaljka koja je istodobno bila i konobarica i kuharica, smjestila je hranu na tanju-
re uvježbanom brzinom. Kruhovi sa začinima, očito specijalitet kuće, bili su, čini se,
domaće izrade, kriške kloniranih proteina ni po čemu iznimne, a svježe voće iznenañu-
juće ukusno. Miles je odabrao veliku zlatnu krušku čija je kora, kao dodirnuta ružičas-
tim rumenilom, bila besprijekorna; kad je zarezao u nju, pokazalo se da je nutrina blije-
da, savršena i puna mirisnog soka. Kad bi barem imali više vremena... volio bi pustiti
Ekaterinu da pogleda lokalnu poljoprivredu — na kakvoj god biljnoj matrici ovo raslo,
moralo je biti genetički izmijenjeno kako bi uspijevalo u bestežinskom stanju. Svemir-
ske postaje Carstva mogle bi iskoristiti takve zalihe — ako ih komarrski trgovci nisu
već dograbili. Milesov plan da krišom ubaci koštice u džep i prokrijumčari ih kući
onemogućila je činjenica da u voću nije bilo koštica.
Holovid, koji je u kutu tiho mrmoljio samome sebi, zato što su ga svi ignorirali, odje-
dnom bljesne svjetlima svih duginih boja koja su najavljivala službeni izvještaj o

107
sigurnosti. Glave su se nakratko okrenule, pa je Miles slijedio njihove poglede i ugle-
dao kako holovid prikazuje fotografije putnika Firke iz Rudrinih skladišta koje je on
ranije poslao Službi sigurnosti postaje. Nije mu bio potreban zvuk da bi pogodio sadr-
žaj govora koji je poslije toga iznijela kvadra ozbiljna izgleda: sumnjivac tražen zbog
ispitivanja, možda je naoružan i opasan, vidite li ovog sumnjivog prizemaljca, smjesta
javiti na sljedeći broj. Slijedilo je nekoliko fotografija Bela, najvjerojatnije u svojstvu
navodne žrtve otmice; bile su izvučene iz jučerašnjeg intervjua poslije pokušaja ubojs-
tva u hostelu, koji je novinarka ukratko prepričala.
"Možete li malo pojačati?" pitao je Miles sa zakašnjenjem.
Novinarka je upravo završavala; upravo u trenutku kad je konobarica uperila prema
njoj daljinski upravljač, njezinu je sliku zamijenila reklama za dojmljivo širok asorti-
man radnih rukavica.
"Oh, oprostite", rekla je konobarica. "Ali to je ionako repriza. Tijekom posljednjeg
sata ponavljaju to svakih petnaest minuta." Iznijela je Milesu sažetak uzbune, koji se
uglavnom poklapao s Milesovim pretpostavkama.
Dakle, na koliko se holovida na cijeloj postaji ovo sad pojavljivalo? Bjeguncu pred
zakonom će biti puno teže sakriti se od velikog broja očiju koje će motriti na njega ali
je li i sam Firka ovo vidio? Ako jest, hoće li se uspaničiti, postati opasniji za svakoga
tko bi mogao naletjeti na njega? Ili će se predati, tvrdeći da je sve to bio nekakav nes-
porazum? Roic se, gledajući holovid, namrštio i otpio još kave. Nenaspavani se oružnik
zasad dobro držao, ali Miles je procijenio da će do polovice poslijepodneva opasno
usporiti.
Miles je imao neugodan osjećaj kako tone u živi pijesak stvari koje su mu odvlačile
pozornost, te da gubi iz vida svoju početnu misiju. Koja je bila što? Oh, da, osloboditi
flotu. Uspio je u sebi potisnuti frktaj Fućkaš flotu, gdje je, do ñavola Bel? Ali ako je i
postojao način da se ovaj uznemirujući razvoj dogañaja iskoristi za izvlačenje njegovih
brodova iz kvadarskih ruku, on ga nije vidio.
Vratili su se u stožer Službe redarstva, i tamo pronašli Nicol koja ih je čekala u pred-
njem prostoru za prijam, doimljući se kao gladni grabežljivac pokraj pojilišta. Oborila
se na Milesa istog trenutka kad se pojavio.
"Jesi li našao Bela? Jesi li vidio kakav znak?"
Miles sa žaljenjem odmahne glavom. "Ni traga ni glasa. Pa, tragova možda i bude —
znat ćemo kad forenzičarka završi svoje analize — ali to nam neće reći ništa više od
onoga što smo već saznali iz svjedočenja Garnet Pete." U čiju istinitost Miles nije sum-
njao. "Ipak, sad imam bolju mentalnu sliku mogućeg tijeka dogañaja." A bilo bi dobro
kad bi ta slika bila smislenija. Prvi dio — u kojem Firka želi omesti svoje pratitelje ili
ih se otresti — to je bilo prilično smisleno. Ono što ga je zbunjivalo, bila je praznina
poslije toga.
"Misliš li možda", tu se Nicolin glas stišao, "da je odvukao Bela kako bi ga ubio neg-
dje drugdje?"
"Zašto bi, u tom slučaju, ostavljao živu svjedokinju?" Izbacio je to smjesta kako bi je
utješio, no kad je bolje razmislio, utješio je i sebe. Možda. Ali ako se ne radi o ubojs-
tvu, o čemu se onda radi? Što je Bel imao ili znao, a što bi netko drugi želio? Jedino
ako se Bel, kao i Garnet Peta, nije sam od sebe osvijestio i otišao nekamo. Ali... ako je
Bel odšetao u nekom stanju omaglice ili bolesne zbunjenosti, dosad ga je već trebala
pronaći neka ophodnja ili neki uslužni stanovnik postaje. A ako se dao u hitnu potragu
za nečim, onda se trebao javiti. Barem meni, do ñavola...

108
 "Ako je Bel," počela je Nicol i stala. Zapanjujuća je gomila navrla kroz glavna ulazna
vrata i zastala kako bi se orijentirala.
Dvojica plećatih kvadara u narančastim radnim košuljama i kratkim hlačicama Službe
za utovar držala su dva kraja tri metra dugačke cijevi. Firka je zauzimao sredinu.
Zglobovi i gležnjevi nesretnog prizemaljca, svijenoga u obliku slova U, bili su vezani
uz cijev navojima trake za izoliranje, a još mu je jedan četverokut trake bio prilijepljen
preko usta, prigušujući njegovo stenjanje. Oči su mu bile razrogačene i panično je nji-
ma kolutao. Još trojica kvadara u narančastom, zadihana i izgužvana, od kojih se jed-
nome oko oka počela stvarati crvena modrica, poskakivala su pokraj njih kao pratnja.
Radna skupina naciljala je i zaletjela se sa svojim teretom koji se uvijao kroz beste-
žinsko stanje, te se uz udarac zaustavila pred prijamnicom. Kroz drugi su portal uletjela
četvorica kvadarskih stražara, pa se skupila i zabuljila u ovu protiv volje dovučenu
nagradu; narednik na dužnosti uključio je interkom, pa spustio glas i brzo i tiho počeo
govoriti u mikrofon.
Glasnogovornik skupine kvadara probio se naprijed, a na njegovu licu s modricom
čitao se izraz mrkog zadovoljstva: "Mi smo vam ga ulovili."

109
 DVANAESTO POGLAVLJE

"Gdje?" pitao je Miles.

"Teretno skladište broj dva", odgovorio je glasnogovornik. "Pokušavao je nagovoriti
ovdje prisutnog Pramoda Šesnaestog" — kimanjem glave pokazao je na jednog od
plećatih kvadara koji su držali krajeve cijevi, a koji je uzvratio potvrdnim kimanjem —
"da ga u kontejneru poveze oko sigurnosne zone do dokova za galaktičke skočne bro-
dove. Prema tome, rekao bih da popisu optužbi protiv njega možete dodati i pokušaj
podmićivanja tehničara zračnih komora kako bi prekršio pravila."
Ah, ha. Još jedan način da se zaobiñu Belove carinske rampe... Milesov je um skočio
unatrag prema nestalom Solianu.
"Pramod mu je rekao kako obavlja potrebne pripreme, pa kliznuo van i pozvao mene.
Ja sam skupio dečke, pa smo se pobrinuli da doñe s nama i opravda vam se." Kva-
darski je glasnogovornik domahnuo Zapovjedniku Vennu koji je užurbano dolebdio iz
hodnika s uredima i promatrao prizor zadovoljno i nimalo iznenañeno.
Prizemaljac s plivaćim kožicama ispuštao je molećive zvukove ispod ljepljive vrpce,
ali Miles je zaključio kako se prije radi o prosvjedovanju nego o opravdavanju.
Nicol se užurbano ubacila: "Jeste li vidjeli makar neki Belov trag?"
"Oh, haj, Nicol." Kvadarski glasnogovornik sa žaljenjem je odmahnuo glavom. "Pita-
li smo tipa, ali nismo dobili odgovor. Ako svi vi ne budete bolje sreće s njim, mi ima-
mo još neke zamisli koje bi se mogle iskušati." Njegov zastrašujući pogled naznačavao
je kako bi se te zamisli mogle kretati od protuzakonitog korištenja zračnih komora do,
možda, inovativnog korištenja opreme za premještanje tereta, kakvo se sigurno nije
spominjalo ni u jednom proizvodnom jamstvu. "Kladim se da bismo ga uspjeli natjerati
da prestane vrištati i počne govoriti prije nego što ostane bez zraka."
"Hvala, ali mislim da mi sad možemo preuzeti stvar", uvjeravao ga je Zapovjednik
Venn. Nemilosrdno je pogledao Firku koji se migoljio na cijevi. "Iako ću imati na umu
vašu ponudu."
"Poznajete li Lučkog kapetana Thornea?" pitao je Miles kvadra iz Utovara. "Radite li
zajedno?"
"Bel je jedan od naših najboljih nadglednika", odgovorio je kvadro. "Vjerojatno naj-
razumniji prizemaljac kojega smo ikad imali. Ne bismo ga voljeli izgubiti." Kimnuo je
Nicol.
Ona je pognula glavu s nijemom zahvalnošću. Uhićenje koje su obavili grañani bilo
je dužno zabilježeno. Kvadarska ophodnja koja se skupila, oprezno je pregledala duga-
čkog zarobljenika koji se uvijao, pa ga odlučila, zasad, odnijeti zajedno s motkom.
Ekipa iz Utovara, s opravdanim samozadovoljstvom, takoñer je predala i putnu vreću
koju je Firka nosio sa sobom.
I tako je Milesov najtraženiji sumnjivac bio ovdje, ako već ne na pladnju, a onda
barem na ražnju. Milesa su svrbjeli prsti od želje da odere tu traku s njegova gumastog
lica i počne ga pritiskati.
Dok se ovo odvijalo, stigla je Pečatnica Grenlaw u društvu novog kvadra, tamnoko-
sog i dobrodržećeg, iako ne i osobito mladog. Bio je odjeven u urednu, nenapadnu
odjeću koja je nalikovala na onu Voñe Wattsa i Belu, ali nije bila metalnoplava nego
crna. Predstavila ga je kao suca Leutwyna.

110
 "Dakle", reče Leutwyn, znatiželjno motreći trakom oblijepljenog sumnjivca. "To je
naš val zločina od jednog čovjeka. Jesam li dobro shvatio da je i on, takoñer, došao s
barravarskom flotom?"
"Nije, suče", rekao je Miles. "Ukrcao se na Rudru ovdje, na Postaji Graf, u posljednji
trenutak. Zapravo, prijavio se tek nakon što je brod već trebao isploviti. Vrlo bih volio
znati zašto. Sasvim ga utemeljeno sumnjičim za sintetiziranje i podmetanje krvi u tere-
tnom prostoru, za pokušaj ubojstva... nekoga, jučer u hostelskom predvorju, te za
sinoćnji napad na Garnet Petu i Bela Thornea. Srećom, Garnet Peta uspjela ga je prilič-
no dobro vidjeti i ubrzo bi trebala biti u mogućnosti potvrditi njegov identitet. Ali dale-
ko je najhitnije pitanje što se dogodilo s Lučkim kapetanom Thorneom? Žurna potraga
za žrtvom otmice koja je u opasnosti svakako je dovoljan temelj za nedragovoljno
podvrgavanje brzopentanju."
"I ovdje je tako", prizna sudac. "Ali brzopentanje je osjetljiv pothvat. Prilikom onih
pet-šest koje sam nadgledao, otkrio sam kako to nije ni izdaleka onakav čarobni štapić
kakvim ga većina ljudi smatra."
Miles se nakašlje, glumeći suzdržanost. "Prilično sam dobro upoznat s tehnikom,
suce. Vodio sam, ili promatrao, više od stotinu ispitivanja brzopentom. A i sam sam
tome bio podvrgnut dvaput." Nije bilo potrebe za pobližim opisivanjem osebujne reak-
cije na drogu koja je te dvije prigode učinila tako nadrealističnima i upadljivo neobavi-
jesnima.
"Oh", reče kvadarski sudac, i protiv svoje volje zvučeći kao da je impresioniran, vje-
rojatno upravo posljednjom pojedinošću.
"Duboko sam svjestan potrebe da se ispitivanje ne pretvori u javni linč, ali takoñer su
vam potrebna i prava pitanja za navoñenje. Mislim da imam nekoliko takvih."
Venn pridometne: "Još nismo ni obradili sumnjivca. Ja želim vidjeti što on to ima u
toj torbi."
Sudac kimne. "Da, samo nastavite, Zapovjednice Venn. Volio bih daljnje pojašnjenje,
ako ga mogu dobiti."
Linč ili ne, ali svi su slijedili kvadarsku ophodnju koja je s nesretnim Firkom na nje-
govoj motki odmanevrirala u stražnju prostoriju. Dvojica su policajaca, nakon što su
najprije pričvrstili odgovarajuće vezice uz mršave zglobove na rukama i nogama, sni-
mila uzorak mrežnice i laserom skenirala jagodice prstiju i dlanove. Jedan je dio Mile-
sove znatiželje bio zadovoljen kad su skinuli i zatvorenikove meke čizme; nožni prsti,
dugi poput onih na rukama normalnih ljudi, bili su gotovo sposobni za hvatanje. Grčili
su se i pružali, otkrivajući široke ružičaste plivaće kožice. Kvadri su i njih skenirali —
naravno da su kvadri rutinski skenirali sva četiri ekstremiteta — a onda prerezali debele
namotaje trake.
U meñuvremenu je drugi policajac, kojemu je pomagao Venn, ispraznio i popisao
sadržaj torbe. Uklonili su raznovrsnu odjeću, uglavnom u prljavim zgužvotinama, pa
pronašli veliki kuhinjski nož, ošamut sa sumnjivo zahrñalim i praznim energetskim
punjenjem, ali ne i dozvolu za njegovo posjedovanje, dugačku željeznu polugu i kožni
omot pun sitnog alata. U omotu se takoñer nalazio i račun za automatski zavarivač
zakovica iz trgovine inženjerskim alatom na Postaji Graf, zajedno s inkriminirajućim
serijskim brojevima. U tom je trenutku sudac prestao izgledati tako pomno suzdržano i
umjesto toga počeo izgledati sumorno. Policajac je podigao nešto što je na prvi pogled
izgledalo kao skalp, no nakon što je to malo protresao, pokazalo se kako se radi o

111
napadnoj, kratkoj plavoj periki slabe kakvoće. U tom je trenutku dokazni postupak
postao gotovo suvišan.
Milesa je mnogo više zanimao ne jedan, nego desetak kompleta identifikacijskih
isprava. Polovica je tvrdila kako je njihov nositelj roñen na Jacksonovu Skrovištu, a
ostali su potjecali s lokalnih svemira koji su svi bili smješteni uz Hegensku Os, sustav
siromašan planetima, ali bogat crvotočnim rupama, koji je nekad bio jedan od u nek-
susu najbližih i strateški najvažnijih susjeda barravarskog Carstva. Skočne rute od
Barravara prema Jacksonovu Skrovištu i Cetagandanskom carstvu prolazile su, preko
Komarra i neovisne tampon-zone planeta Pol, kroz Hegensku Os.
Venn je punu šaku isprava propustio kroz holovidnu stanicu pričvršćenu uz zakrivlje-
ni zid prostorije, sve se jače mršteći. I Miles i Roic odmanevrirali su kako bi mu pogle-
dali preko ramena.
"Dakle," zastenjao je Venn malo poslije, "koji je od njih ovaj tip zapravo?"
Dva kompleta isprava pod imenom "Firka" uključivala su vid-snimke lika muškarca
čija je pojava bitno odudarala od one njihova zarobljenika koji je stenjao: bio je to
golem, zdepast, ali posve normalan ljudski muškarac, ili s Jacksonova Skrovišta, ali
nevezan uz bilo koju od Kuća, ili s Aslunda, još jednog susjeda Hegenske Osi, ovisno o
tome kojim bi ispravama — ako ijednima uopće — trebalo vjerovati. Ali treće Firkine
isprave, one koje je, čini se, ovdje prisutni Firka iskoristio kako bi putovao s Tau Četi
na Postaju Graf, prikazivale su zatvorenika osobno. I konačno, njegova se vid-snimka
takoñer poklapala i s ispravama osobe po imenu Russo Gupta, takoñer podrijetlom s
Jacksonova Skrovišta i takoñer bez pripadanja odreñenoj Kući. To se ime, lice i pripa-
dajući otisak mrežnice ponovno pojavilo na iskaznici inženjera skočnog broda za koju
je Miles odmah znao da pripada izvjesnoj jacksonskoj organizaciji iz oblasti sive eko-
nomije s kojom je imao posla u svojim danima tajnih operacija. Ako je bilo suditi pre-
ma dugačkom popisu datuma i carinskih žigova koji su išli uz njih, taje isprava drugdje
bila smatrana autentičnom. Sve je bilo novijeg datuma. Bilješke o njegovim putovanji-
ma, sjajno!
Miles pokaže isprave: "Ovo je gotovo sigurno krivotvorina."
Okupljeni su kvadri izgledali istinski šokirano. Pečatnica je rekla: "Krivotvorena
inženjerska dozvola? Pa to bi bilo kršenje pravila sigurnosti"
"Ako potječe s onog mjesta s kojeg ja mislim da potječe, tamo čovjek može dobiti i
lažnu potvrdu daje neurokirurg, ili bilo što drugo što se želi pretvarati da jest, a da ne
mora prolaziti kroz svu zamornu obuku, ispitivanje i dobivanje uvjerenja." Ili, u ovom
slučaju, zaista biti — e, to je bila uznemirujuća pomisao. Iako, naukovanje uz rad i
malo samoukosti s vremenom lako mogu popuniti praznine... netko je ipak bio dovolj-
no pametan da prilagodi onaj automat za zakovice.
Ni pod kojim okolnostima ovaj žgoljavi, blijedi mutac nije mogao proći kao krupna,
ružna, ali ne i odbojna crvenokosa žena po imenu ili Grace Nevatta s Jacksonova —
bez pripadnosti Kući — ili Louise Latour s Pola, ovisno o tome koji je set isprava pre-
ferirala. A niti kao niski pilot skočnog broda Hewlet, koji je imao žice u glavi i kožu
boje mahagonija.
"Tko su svi ovi ljudi?" promrmljao je razdraženo Venn.
"Zašto ga jednostavno ne upitamo?" predloži Miles.
Firka — ili Gupta — konačno se prestao boriti, mirno ležeći u zraku, dok su mu se
nosnice od dahtanja širile iznad plavog četverokuta trake koja mu je pokrivala usta.

112
Kvadarska je ophodnja dovršila snimanje svojih posljednjih skenova, pa jedan od njih
posegne za vrškom trake, a onda nesigurno zastane. "Bojim se da će ovo malo boljeti."
"Vjerojatno se ispod trake toliko oznojio da je ljepilo popustilo", bilo je Milesovo
mišljenje. "Skinite je jednim kratkim trzajem. Na duge pruge to će ga manje boljeti. Da
sam na njegovu mjestu, meni bi to bilo draže."
Prigušeni mijauk zatvorenikova neslaganja pretvorio se u oštar vrisak dok je kvadro
provodio taj plan u djelo. No dobro, dakle, žabac-kraljević nije se baš toliko oznojio
oko usta koliko je Miles pretpostavio. No ipak mu je bilo bolje bez proklete trake nego
s njom.
Usprkos buci koju je proizvodio, oslobañanje usana zatvorenik nije popratio ogorče-
nim prosvjedima, psovkama, objašnjenjima ili bijesnim prijetnjama. Samo je nastavio
dahtati. Oči su mu bile čudnovato staklene — Miles je prepoznao taj izgled čovjeka
koji je bio previše napet tijekom preduga vremena. Belovi odani lučki radnici možda su
ga malo i prodrmali, ali taj pogled nije stekao tijekom kratkog vremena što ga je proveo
u kvadarskim rukama.
Zapovjednik Venn podigne obje svoje ljevice pune isprava i mahne njima pred zatvo-
renikovim očima. "U redu. Koji si od njih ti zapravo?"
S nadurenim oklijevanjem, zatvorenik promrmlja: "Ja sam Guppy."
"Guppy? Russo Gupta?"
"Da."
"A koji su ovi ostali?"
"Odsutni prijatelji."
Miles nije bio posve siguran daje Venn primijetio naglasak. Ubacio se: "Mrtvi prijate-
lji?"
"Da, i to." Guppy/Gupta zapiljio se u daljinu koju je Miles procijenio na svjetlosne
godine.
Venn se doimao uzbunjeno. Miles je bio razapet izmeñu žudnje da nastavi s ispitiva-
njem i silne želje da sjedne i prouči carinske žigove na svim tim ispravama, pravima i
lažnima, prije nego što protrese Guptu. Bio je prilično siguran da se u tim ispravama
krije cijeli svijet otkrića. Ali slijedom dogañaja sad su upravljale hitnije stvari.
"Gdje je Lučki kapetan Thorne?" zapita Miles.
"Već sam rekao onim nasilnicima. Nikad nisam čuo za njega."
"Thorne je betanski herm kojega si sinoć u skladišnom prolazu pokraj Križnog hod-
nika poprskao omamljujućim raspršivačem. Kao i plavokosu kvadru po imenu Garnet
Peta."
Nadureni se pogled produbio. "Nikad nisam vidio ni jedno od njih."
Venn okrene glavu i kimne policajcu koji je odlepršao. Trenutak poslije, vratio se
kroz jedan od drugih portala prostorije, vodeći Garnet Petu. Boja Garnetina lica sad je
izgledala znatno bolje, primijetio je Miles s olakšanjem, a očito je uspjela pribaviti i
nekakvu žensku opremu za dotjerivanje kako bi se uspjela vratiti u svoju normalu za
prikazivanje u javnosti.
"Ah!" reče ona veselo. "Ulovili ste ga! Gdje je Bel?"
Venn službeno upita: "Je li ovo prizemaljac koji je sinoć izvršio kemijski napad na
vas i lučkog kapetana, te ispustio protuzakonita isparavanja u javnu atmosferu?"
"Oh, da", reče Garnet Peta. "Nikako se nisam mogla zabuniti. Mislim, pa pogledajte
plivaće kožice."

113
 Gupta je stiskao usnice, šake i stopala, ali bilo je očito kako je daljnje pretvaranje
uzaludno.
Venn spusti glas do prilično uvjerljivog prijetećeg službenog gunñanja. "Gupta, gdje
je Lučki kapetan Thorne?"
"Pojma nemam gdje je prokleto hermafroditsko zabadalo! Ostavio sam ga u kontejne-
ru odmah do njezina! Tad mu nije bilo ništa. Mislim, disao je, i sve to. Oboje su disali,
provjerio sam. Herm je vjerojatno još uvijek tamo i spava."
"Nije", reče Miles. "Provjerili smo sve kontejnere u prolazu. Lučkog kapetana nije
bilo."
"Pa, ja ne znam kamo se poslije zaputio."
"Biste li tu tvrdnju bili voljni ponoviti pod brzopentom i tako skinuti sa sebe optužbe
za otmicu?" prefrigano je pitao Venn, krivudajući prema mogućnosti dragovoljnog
ispitivanja.
Guptino se gumasto lice stvrdnulo i on odvrati oči. "Ne mogu. Alergičan sam na tu
stvar."
"Ma nemoj", reče Miles. "Pa, provjerimo to, hoćemo li?" Posegnuo je rukom u džep
svojih hlača i izvukao traku s alergijskim testerima koju je ranije posudio iz Car-Sigo-
vih zaliha na Kestrelu, predviñajući upravo ovakvu mogućnost. Doduše, nije predvidio
dodatnu hitnost koju je izazvala Belova uzbunjujuća točka nestajanja. Podigao je traku
i objasnio Vennu i sucu, koji je sve to motrio sa sudačkim mrštenjem: "Visokopouzdani
kožni test alergije na pentu. Ako subjekt ima jednu od šest vrsta umjetno uvedenih
anafilaksi ili čak i blagu prirodnu alergiju, smjesta će se pojaviti modrica." Kako bi
uvjerio kvadarske službenike, odlijepio je jedan od testera koji je nalikovao na čičak,
pa ga prilijepio na gornji dio svog ručnog zgloba i ispružio ruku, srčano mičući prsti-
ma. Trik je bio dovoljan da nitko, osim zatvorenika, ne prosvjeduje kad se nagnuo
naprijed i drugi tester prilijepio uz Guptinu ruku. Gupta je ispustio užasnut urlik koji je
izazvao samo poglede; pred zbunjenim očima promatrača snizio ga je do žaljenja vrije-
dnog cendranja.
Miles zguli svoj tester i otkrije upadljivo crvenu, nadraženu kožu. "Kao što vidite, ja
imam laganu unutarnju osjetljivost." Pričekao je još nekoliko trenutaka kako bi dojam
bio uvjerljiviji, a onda pružio ruku i zgulio tester s Guptine ruke. Prilično boležljiva
prirodna — gljive su prirodne, nisu li? — boja kože ostala je nepromijenjena.
Venn, koji je ulazio u ritam cijele stvari kao stari iskusni Car-Sigovac, nagnuo se
prema Gupti i rekao: "Dakle, to su dosad već dvije laži. Možeš prestati lagati smjesta.
Ili možeš prestati lagati malo poslije. Nama su dobra oba načina." Podigao je stisnute
oči prema svom kvadarskom službenom kolegi. "Suce Leutwyn, je li vaša presuda da
imamo dovoljno razloga za nedragovoljno, kemijski potpomognuto ispitivanje ovog
putnika?"
Sudac se nije doimao osobito oduševljeno, ali je odgovorio: "U svjetlu njegova priz-
nanja da je povezan sa zabrinjavajućim nestankom cijenjenog zaposlenika Postaje, da,
to uopće nije upitno. Ali podsjećam vas da je podvrgavanje zatvorenika pod vašim
nadzorom nepotrebnim tjelesnim neugodama protupropisno."
Venn baci pogled prema Gupti koji je jadno visio u zraku. "Kako mu može biti neu-
godno? Pa nalazi se u bestežinskom stanju."
Sudac je napućio usne. "Putniče Gupta, ako se izuzme to što ste vezani, je li vam u
ovom trenutku posebno neugodno? Trebate li hranu, piće ili prizemaljske sanitarne
prostorije?"

114
 Gupta tržne zglobovima obloženima mekanim vezicama, pa slegne ramenima. "Ne.
Zapravo, da. Škrge mi se suše. Ako me nećete pustiti, potreban mi je netko tko će ih
poprskati,. Raspršivač je u mojoj torbi."
"Ovo?" Kvadarskaje policajka podigla nešto stoje izgledalo kao savršeno obična plas-
tična boca raspršivača, onakvog kakvog je Miles viñao kad bi Ekaterina prskala neke
od svojih biljaka. Protreslaju je i sadržaj je zagrgljao.
"Što je unutra?" pitao je Venn sumnjičavo. "Voda, uglavnom. I malo glicerina", reče
Gupta.
"Najprije to provjerite", došapne Venn svojoj policajki. Ona kimne i odlebdi; Gupta
je njezin odlazak promatrao s priličnim nepovjerenjem, ali ne i osobito uzbunjeno.
"Putniče Gupta, čini se da ćete neko vrijeme biti naš gost", reče Venn. "Ako vam
uklonimo spone, hoćete li praviti probleme ili ćete se pristojno ponašati?"
Gupta je na trenutak šutio, a onda ispustio iscrpljen uzdah. "Bit ću pristojan. Svejed-
no je, ionako mi ni jedno od toga neće pomoći."
Pripadnik ophodnje dolebdi naprijed i oslobodi zatvo-renikove zglobove i gležnjeve.
Činilo se da je samo Roic nezadovoljan ovom nepotrebnom ljubaznošću — napeo se,
držeći se jednom rukom za ručku na zidu, a nogom se odupirući o malu izbočinu na
kojoj nije bilo ničega, spreman da se baci naprijed. Ali Gupta je samo protrljao svoje
zglobove, sagnuo se da izmasira gležnjeve, pa ih sve pogledao s nevoljkom zahval-
nošću.
Pripadnica ophodnje vratila se s bocom i dodala je svom zapovjedniku. "Laboratorij-
ski čitač kemijskih mirisa kaže da je inertan. Trebao bi biti u redu."
"Pa dobro." Venn dobaci bocu Gupti koji ju je, usprkos svojim dugačkim i čudnim
rukama, spretno uhvatio, s tek neznatnom prizemaljskom nespretnošću. Miles je bio
siguran da je kvadro uočio tu činjenicu.
"Ovaj..." Gupta gomili promatrača uputi pomalo postiñen pogled, pa podigne svoj
široki pončo. Protegnuo se i udahnuo, a rebra se na njegovu širokom poprsju razdvoji-
še; nabori kože rastvorili su se kako bi otkrili crvene rezove. Tkivo ispod njih činilo se
spužvastim i šušurilo se pod navlaživačem poput gustog perja.
Bože svemogući. Pa on ispod toga zaista ima škrge. Pokreti nalik na mijeh vjerojatno
su, kad je amfibijac bio uronjen, pomagali pumpati vodu kroz njih. Dvostruki sustavi.
Je li sam morao zaustaviti dah, ili su se pluća automatski zatvarala? Kojim se mehani-
zmom cirkulacija krvi mijenjala iz jednog sučelja kisika u drugo? Gupta je pritiskao
raspršivač i prskao sprej u crvene raspore, pomičući ga gore-dolje, najprije na desnoj, a
onda i na lijevoj strani. Činilo se da mu to godi. Uzdahnuo je, pa su se raspori ponovno
zatvorili, a prsa su opet izgledala tek izbrazdana i puna ožiljaka. Zagladio je prema
natrag lelujavi pončo.
"Otkud si ti zapravo?" Miles ga je jednostavno morao pitati.
Gupta se opet potištio. "Pogodite."
"Pa, prema težini dokaza, svakako s Jacksonova Skrovišta, ali koja te Kuća napravi-
la? Rvoval, Bharaputra, neka treća? I jesi li bio jedini primjerak, ili dio kompleta? Prva
generacija genetskog inženjeringa, ili iz linije, ovaj, vodenih ljudi sposobnih za samo-
razmnožavanje?"
Guptine su se oči iznenañeno razrogačile. "Vi poznajete Jacksonovo Skrovište?"
"Pa, recimo da sam tamo boravio u nekoliko bolno poučnih posjeta."

115
 U iznenañenje se ušuljalo i lagano poštovanje, kao i izvjesna osamljena žudnja. "Nap-
ravila me Kuća Dyan. I jednom davno bio sam dio kompleta — bili smo podvodna
baletna trupa."
Garnet Peta ispalila je zaprepašteno i nimalo laskavo: "Vi ste bili plesač?"
Zatvorenikova su se ramena pogrbila. "Ne. Mene su napravili da budem podvodni
scenski radnik. Ali Kuća Dyan pretrpjela je neprijateljsko preuzimanje od strane Kuće
Rvoval — samo nekoliko godina prije nego što je ubijen barun Rvoval, šteta što se to
nije prije dogodilo. Rvoval je razdvojio trupu za druge, ovaj, zadaće i zaključio da za
mene nema alternativne mogućnosti korištenja, tako da sam ostao i bez posla i bez
zaštite. Moglo je biti i gore. Mogao me zadržati. Lutao sam uokolo i prihvaćao svaki
tehničarski posao koji sam mogao dobiti. I jedna je stvar vodila drugoj."
Drugim riječima, Gupta se rodio u jacksonijanskom tehno-ropstvu, a kad su njegove
izvorne vlasnike progutali njihovi okrutni komercijalni suparnici, izbacili su ga na
ulicu. S obzirom na to što je Miles znao o pokojnom, odvratnom barunu Rvovalu, Gup-
ta je možda imao više sreće od svoje podvodne družbe. S obzirom na poznati datum
Rvovalove smrti, posljednja se nejasna primjedba o stvarima koje su vodile do drugih
stvari odnosila na razdoblje od barem pet, a možda i deset godina.
Miles zamišljeno reče: "Znači, jučer uopće nisi pucao ne mene, zar ne... Ni na Luč-
kog kapetana Thornea." Što znači da ostaje samo...
Gupta trepne prema njemu. "Oh! Znači, tad sam vas već vidio. Žao mi je, ali nisam
pucao na vas." Obrve su mu se nabrale. "Pa što ste onda radili tamo? Vi niste jedan od
putnika. Jeste li i vi još jedan naseljenik postaje kao onaj vražji napasni Betanac?"
"Ne. Moje ime je" — u tom je trenutku gotovo podsvjesno odlučio odbaciti sve titule
— "Miles. Poslali su me da se pobrinem za barravarske interese kad su kvadri zaplije-
nili komarrsku flotu."
"Oh." Gupta je izgubio zanimanje.
Za kog' vraga ta brzopenta još nije stigla? Miles omekša glas. "Onda, Guppy, što se
dogodilo s tvojim prijateljima?"
To je ponovno izazvalo pozornost amfibijca. "Nasamareni. Potlačeni, ubrizgani, zara-
ženi... odbačeni. Sve nas je prevario. Prokleti cetagandanski gad. Nije takav bio Dogo-
vor."
Nešto se u Milesu zahuktalo. Konačno, tu je veza. Osmijeh mu je postao šarmantan i
sućutan, a glas još mekši. "Pričaj mi o cetagandanskom gadu, Guppy."
Gomila kvadara koji su se vrzmali uokolo i slušali, prestala je šuškati, čak su počeli
tiše i disati. Roic se povukao u sjeno vito mjesto nasuprot Milesu. Gupta se osvrnuo po
licima stanovnika Postaje Graf, pa pogledao Milesa i sebe, jedine nogate osobe koje su
se sad mogle vidjeti u sredini kruga. "A koja korist od toga?" Nije to bila očajna jadi-
kovka, samo gorko pitanje.
"Ja sam Barrayarac. Mene cetagandanski gadovi posebno zanimaju. Cetagandanski
ghemski plemići su u naraštaju mog djeda ostavili za sobom pet milijuna mrtvih prije
nego što su konačno odustali i povukli se s Barrayara. Još uvijek imam vreću ghemskih
skalpova. A mislim da bi te zanimalo što ja znam o tome što se može učiniti s nekim
vrstama Cetagandanaca."
Lutajući zatvorenikov pogled doletio je na njegovo lice i tamo se prikovao. Prvi je
put uspio osvojiti potpunu Guptinu pozornost. Prvi je put uspio naznačiti kako, možda,
ima nešto što bi Guppvja moglo zanimati. Zanimati? Nešto za čim čezne, plamti, žudi
opsjednutom, ludom gladi. Njegove su staklene oči žeñale za... možda za osvetom,

116
možda za pravdom — u svakom slučaju, za krvlju. Ali bilo je očito da žabljem kralje-
viću nedostaje osobne stručnosti u odmazdi. Barrayarci... su bili na krvoločnijem glasu.
Što bi se, prvi put od početka ove misije, moglo zapravo pokazati korisnim.
Gupta duboko udahne. "Ne znam koje je vrste ovaj bio. Jest. Nikad prije nisam vidio
ništa slično. Cetagandanski gad. Rastopio nas je."
"Reci mi sve", dahne Miles. "Zašto vi?"
"Došao je do nas... kroz naše uobičajene agente za prijevoz tereta. Mislili smo da će
biti u redu. Imali smo brod. Gras-Grace, Firka, Hewlett i ja imali smo taj brod. Hewlet
je bio naš pilot, ali je Gras-Grace bila mozak. Ja, ja sam imao dara za popravke. Firka
je vodio knjige, sreñivao pravila, putovnice i službenike koji su zabadali nos. Gras-
Grace i njezina tri muža, tako smo se zvali. Bili smo zbirka otpadnika, ali možda se od
nas trojice mogao sastaviti jedan pravi muž za nju, ne znam. Svi za jednoga i jedan za
sve, zato što je bilo prokleto jasno kako posada od jacksonijanskih izbjeglica, bez Kuće
i baruna, neće imati mira ni od koga u neksusu."
Gupta se počeo unositi u priču. Miles se, slušajući ga vrlo pozorno, molio da Venn
ima dovoljno zdrave pameti da ga ne prekine. Desetak se ljudi motalo oko njih u ovoj
prostoriji, pa ipak su on i Gupta, uzajamno hipnotizirani rastućim intenzitetom ove
ispovijedi, gotovo plutali sami u mjehuriću vremena i prostora, posve izmještenom iz
ovog svemira. "Pa gdje ste uopće pokupili tog Cetagandanca i njegov teret?"
Gupta zapanjeno podigne pogled. "Vi znate za teret?"
"Ako je to isti onaj koji je ukrcan na Idris, onda da, bacio sam pogled. I zaključio daje
vrlo uznemirujući."-
"Što on to zapravo ima unutra? Vidio sam samo vanjske dijelove."
"U ovom trenutku radije ne bih rekao. A što je on" — Miles odluči da sad ne pojača-
va zbrku uvodeći rodnu oznaku ba — "rekao da prenosi?"
"Genetički izmijenjene sisavce. Nismo baš postavljali pitanja. Platio nam je više,
samo da ne pitamo. Takav je bio Dogovor, barem smo tako mislili."
A ako je postojalo nešto što su moralno fleksibilni stanovnici Jacksonova Skrovišta
smatrali gotovo svetim, onda je to bio Dogovor. "Dobra pogodba, zar ne?"
"Tako je izgledalo. Još dva ili tri takva putovanja i mogli smo isplatiti brod i postati
njegovi punopravni vlasnici."
Miles uzme stanku kako bi posumnjao u to, pogotovo ako je posada zbog svog skoč-
nog broda bila zadužena kod tipične jacksonijanske financijske Kuće. No možda su
Guppy i njegovi prijatelji bili neizlječivi optimisti. Ili neizlječivi očajnici.
"Poslić se činio vrlo jednostavnim. Trebalo je samo prenijeti miješani teret po rubo-
vima Cetagandanskog carstva. Uskočili smo kroz Hegensku Os, preko Vervaina, pa
rubom zaobišli do Rho Ćete. I cijelim putem imali posla s tim arogantnim, sumnjiča-
vim gadovima od inspektora koji su se ukrcavali na brod na skočnim točkama i nisu
uspijevali naći ništa protiv nas — iako sam siguran da bi to bili voljeli — zato što na
palubi nije bilo ničeg osim onoga što je pisalo u teretnicama. Dobro su nasmijali starog
Firku. A onda smo krenuli na posljednje skokove, prema Rho Četi, kroz one prazne
tampon-sustave prije mjesta na kojem se ruta grana prema Komarru. I tamo došli na
jedan mali sastanak u otvorenom svemiru koji se nije vidio na našem planu puta."
"S kakvim ste se brodom sastali? Skočnim, ili običnim sporim brodom iz lokalnog
svemira? Možeš li sa sigurnošću reći, ili je bio kamufliran, odnosno nekako prikriven?"
"Skočni brod. Ne znam što je drugo zaista mogao biti. Izgledao je kao cetagandanski
vladin brod. U svakom slučaju, imao je mnogo cifrastih ukrasa. Nije bio velik, ali je bio

117
brz — nov i otmjen. Cetagandanski je gad sam prebacio sav teret, lebdećim paletama i
ručnim traktorima, ali sigurno je jedno, nije gubio vrijeme. Čim su se vrata zatvorila,
oni su odletjeli."
"Kamo? Jeste li mogli odrediti?"
"Pa, Hewlet je rekao da im je putanja čudna. Išli su prema onom nenastanjenom
binarnom sustavu nekoliko skokova dalje od Rho Ćete. Ne znam znate li na koji mis-
lim—"
Miles kimne, potičući ga da nastavi.
"Išli su unutra, duboko u gravitacijski bunar. Možda su planirali okrenuti se oko
sunaca i približiti se jednoj od skočnih točaka iz lažne putanje, ne znam. To bi imalo
smisla, s obzirom na ostalo."
"Samo jedan putnik?"
"Da."
"Reci mi više o njemu."
"Tad se nije imalo bog zna što reći. Držao se za sebe, jeo vlastitu hranu u svojoj kabi-
ni. Sa mnom uopće nije razgovarao. Morao je razgovarati s Firkom, zato što je Firka
lažirao njegovu teretnicu. Do trenutka kad smo stigli do prve barravarske skočne točke
za inspekciju, teretnica je imala potpuno novo podrijetlo. A dotad je i on već bio netko
drugi."
"Ker Dubauer?"
Venn se trznuo na prvi spomen poznatog mu imena, pa otvorio usta i udahnuo, no
onda ih je opet zatvorio, ne prekinuvši Guptin izljev. Nesretni se amfibijac sad potpuno
zahuktao i izlijevao svoje jade.
"Ne, još ne. Pretpostavljam da je, vjerojatno, postao Dubauer tijekom boravka na
komarrskoj postaji za presjedanje. Ionako ga nisam slijedio prema njegovu identitetu.
Bio je predobar da bi mi to uspjelo. Zavarao je i vas Barravarce, zar ne?"
Zaista. Čini se da je cetagandanski agent najvišeg kalibra poput dima prošao kroz bar-
ravarska ključna trgovačka raskrižja neksusa. Car-Sig će dobiti napadaj kad ovo
izvješće stigne. "Pa kako si ga onda slijedio ovamo?"
Prvi izraz nalik na osmijeh koji je Miles primijetio na gumastom licu sablasno je pre-
letio Guptinim usnama. "Ja sam bio brodski inženjer. Slijedio sam ga prema masi nje-
gova tereta. Kad sam je poslije bolje pogledao, bila je prilično upadljiva."
Sablastan je osmijeh izblijedio u mračno mrštenje. "Kad smo njega i njegove palete
iskrcali u tovarnom prostoru na komarrskoj postaji za presjedanje, doimao se zadovolj-
nim. Upravo srdačnim. Prvi je put obišao sve nas pojedinačno i osobno nam predao
bonuse koje smo zaradili zato što je put prošao bez problema. Rukovao se s Firkom i
Hevvletom. Zamolio me da mu pokažem svoje plivaće kožice, pa sam ja raširio prste, a
on se nagnuo naprijed, stisnuo mi ruku i doimao se kao da ga to zaista zanima, čak mi
je i zahvalio. Gras-Grace je potapšao po obrazu, i nasmiješio joj se onako, sentimental-
no. Nasmiješio joj se kad ju je dodirnuo. A znao je. Budući daje u ruci držala karticu s
bonusom, i ona se njemu nekako nasmiješila, umjesto da ga je tresnula, iako sam vidio
da joj je malo falilo. A onda smo se izvukli. Hewlet i ja htjeli smo izaći na postaju i
potrošiti malo tog bonusa, ali Gras-Grace je rekla da tulumariti možemo i poslije. A
Firka je rekao da barravarsko Carstvo nije baš najzdravije mjesto na kojem bi se mogli
zadržavati ljudi poput nas." Rastreseni smijeh koji nije imao nikakve veze sa smiješnim
poletio mu je s usana. Tako. Onaj zapanjujući urlik kad je Miles testerom dodirnuo

118
Guppvjevu kožu nije zapravo bio pretjerana reakcija. Bilo je to prisjećanje. Miles poti-
sne drhtaj. Oprosti, oprosti,
"Šest smo dana odmaknuli od Komarra i prošli skok za Pol, kad su počele groznice.
Gras-Grace je prva shvatila, prema načinu na koji su počele. Ona je od svih nas uvijek
najbrže shvaćala. Četiri male ružičaste otekline, kao ugrizi buba, na Firkinoj i Hevvle-
tovoj nadlanici, na njezinu obrazu, na mojoj ruci, tamo gdje me cetagandanski gad
dodirnuo. Natekle su do veličine jaja i u njima je pulsiralo, iako ne toliko koliko u
našim glavama. Bio je dovoljan jedan sat. Glava me tako boljela da sam jedva gledao, a
Gras-Grace, kojoj nije bilo ništa bolje, pomogla mi je da odem u svoju kabinu i uñem u
svoj spremnik."
"Spremnik?"
"Dovukao sam veliki spremnik u svoju kabinu, s poklopcem koji se mogao zaključati
iznutra, budući da sila teže na toj starudiji od broda nije baš bila pouzdana. Bio je zaista
udoban za odmor, neka vrsta mog vlastitog vodenog kreveta. Mogao sam se u njemu
sasvim protegnuti i okretati. Dobar sustav pročišćavanja, zdrava i čista voda, dodatni
kisik koji je dotjecao kroz cjevčicu za mjehuriće koju sam namjestio, sve je bilo lijepo,
s obojenim svjetlima. I glazbom. Nedostaje mi moj spremnik." Teško je uzdahnuo.
"Ti... čini se da imaš i pluća. Pod vodom zadržavaš dah ili što?"
Gupta slegne ramenima. "Imam dodatne kružne mišiće u nosu, ušima i grlu, koji se
automatski zatvaraju kad mijenjam način disanja. To je uvijek neugodan trenutak, pro-
mjena; pluća kao da ne žele uvijek prestati disati. A ponekad ni početi. Ali u spremniku
ne mogu boraviti vječno, zato što bih se morao popisati u vodu koju udišem. I to se tad
dogodilo. Lebdio sam u svom spremniku... satima, nisam siguran kako dugo. Mislim da
nisam bio posve prizdravoj pameti, tako me strašno boljelo. Ali onda sam morao na
zahod. Silno. Pa sam morao izaći.
Kad sam ustao, skoro sam se onesvijestio. Povratio sam na pod. Ali mogao sam hoda-
ti. Konačno sam uspio stići do prednjeg dijela svoje kabine. Brod je još uvijek letio.
Mogao sam kroz stopala osjetiti odgovarajuće podrhtavanje, ali sve se utišalo. Nitko
nije govorio, svañao se ili hrkao, nije bilo glazbe. Ni smijeha. Bio sam mokar i bilo mi
je hladno. Odjenuo sam kućni ogrtač — Gras-Grace mi je dala jedan od svojih, zato što
je tvrdila daje njoj, krupnoj, stalno vruće, a menije stalno bilo hladno. Rekla je da je to
zato što su mi dizajneri ugradili žablje gene. Koliko ja znam, to bi moglo biti i točno.
Našao sam njezino tijelo..." Zaustavio se. Pogled uperen u svjetlosne godine pojačao
se u njegovim očima. "Otprilike pet koraka niže u hodniku. Barem sam mislio daje to
bila ona. Pletenica je bila njezina, ležala je na... barem sam mislio da je to bilo mrtvo
tijelo. Veličina lokve otprilike je odgovarala. Zaudaralo je kao... kakva to paklenska
bolest rastoči kosti''
Udahnuo je, pa nesigurno nastavio: "Firka je uspio stići do stacionara, iako od toga
nije imao koristi. Bio je sav mlohav, kao da se ispuhao. I kapalo je iz njega. Preko ruba
kreveta. A zaudarao je gore od Gras-Grace. I isparavao.
Hewlet je — ono što je ostalo od njega — ležao u svom pilotskom stolcu u sobi za
navigaciju i komunikaciju. Ne znam zastoje tamo otpuzao, možda mu je to pružalo
utjehu. Piloti su u tom smislu čudni. Njegove pilotske žice držale su mu lubanju na
okupu, ali lice... crte njegova lica su... klizile. Pomislio sam daje možda pokušavao
odaslati poziv u pomoć. Pomozite nam. Biokontaminacija na brodu. Ali možda i nije,
zato što se nitko nije pojavio. Kasnije mi je palo na pamet da je možda poslao poruku u
kojoj je rekao previše, pa su se spasioci namjerno oglušili.

119
 Zašto bi dobri grañani riskirali bilo što zbog nas? Bili smo samo jacksonijanski kri-
jumčarski ološ. Bolje da smo mrtvi. To štedi troškove i probleme sa sudskom tužbom,
zar ne?" Sad nije gledao ni u koga.
Miles se bojao da se Gupta istrošio i da će ušutjeti. Ali bilo je još toliko toga što je
bilo očajnički važno i što je trebalo saznati... Usudio se potegnuti vodeće pitanje.
"Dakle, takvo sranje, bio si tamo, zarobljen na plutajućem brodu, s tri lesa u raspada-
nju, od kojih je jedan bio skočni pilot. Kako si se izvukao?"
"Brod... brod mi sad nije bio ni od kakve koristi, ne bez Hewleta. I ostalih. Neka ga
dobiju prokleti financijaši, zajedno s biokontaminacijom i svim tim. Ubijenim snovima.
Ali u tom sam trenutku shvatio kako sam nasljednik svih njih. Nitko od nas nije imao
nikoga drugoga, barem ne spomena vrijednoga. Da je bilo drugačije, i ja bih želio da
njima pripadnu moje stvari. Obišao sam brod i skupio sve pokretnine, ušteñevinu, kre-
ditne pločice — Firka je imao golemu skrivenu zalihu. Nikakvo čudo. A imao je i sve
naše lažne dokumente. Gras-Grace, ona je svoje vjerojatno nekome dala, ili prokockala,
ili spiskala na igračke, ili su joj nekako procurili kroz prste. Što znači da je, na duge
pruge, bila pametnija od Firke. Hewlet, pa — pretpostavljam da je on svoje zapio. Ali
ono što sam pronašao bilo je dovoljno. Dovoljno da doputujem do kraja neksusa, ako
budem pametno trošio. Dovoljno da sustignem onog cetagandanskog gada, pa makar
mu samo bio za petama. Pretpostavio sam da, s teretom onakve težine, neće tako brzo
putovati.
Uzeo sam sve i utovario u kapsulu za evakuaciju. Najprije sam i sebe i sve stvari
desetak puta dekontaminirao, htio sam se riješiti tog užasnog smrada smrti. Nisam...
mislim da u tom trenutku nisam baš bio najprisebniji i najbistriji, ali nisam ni toliko
poludio. Kad sam se jednom ukrcao u kapsulu, nije bilo teško. One su osmišljene da
odvedu ozlijeñene idiote na sigurno, automatski prateći svjetionike lokalnog svemira...
Tri dana poslije, pokupio me brod koji je prolazio, a ja sam ispričao lažnu priču o tome
kako se naš brod raspao — povjerovali su mi kad su provjerili jacksonijanski registar
brodova. Dotad sam već prestao plakati." No sad su suze blistale u kutovima njegovih
očiju. "Nisam spomenuo ono bio-sranje, jer bi me izbacili s broda. Iskrcali su me na
najbližoj polnoj skočnoj postaji. S nje sam uspio zbrisati sigurnosnim istražiteljima i
ukrcati se na prvi brod kojega sam se uspio dočepati, a koji je išao prema Komarru.
Prema masi sam pronašao teret cetagandanskog gada i vidio da se ukrcao na komarrsku
trgovačku flotu koja je upravo isplovila. Dao sam se u potragu za rutom preko koje ću
ga sustići na prvom mogućem mjestu. A to je bilo ovo." Zurio je uokolo, trepćući pre-
ma svojoj kvadarskoj publici, kao da je iznenañen što su oni još uvijek u prostoriji.
"Kako je poručnik Solian uvučen u sve to?" Miles je živaca rastegnutih do pucanja
čekao da postavi upravo to pitanje.
"Mislio sam da se mogu jednostavno pritajiti i čekati, pa postaviti cetagandanskom
gadu zasjedu čim spusti nogu s Idrisa. Ali nikad nije sišao. Pretpostavljam da se zavu-
kao u svoju kabinu. Pametno smeće. Nisam mogao proći kroz carinu ili službu redars-
tva broda — nisam bio registriran kao putnik, ili kao gost nekoga od putnika, iako sam
nekolicinu pokušao podmazati. Usrao sam se od straha kad je tip kojega sam pokušao
podmititi da me pusti na palubu broda zaprijetio da će me prijaviti. Onda sam se opa-
metio i našao si ležaj na Rudri, čime sam barem dobio zakoniti prolaz kroz carinu u
teretne prostore. Osim toga, tako sam bio siguran da ću ga moći slijediti ako flota izne-
nada isplovi, što je do tog trenutka već morala učiniti. Želio sam ga osobno ubiti, za
Gras-Grace, Firku i Hewleta, ali ako mi zbriše, mislio sam, ako ga možda predam Bar-

120
ravarcima kao cetagandanskog špijuna... u svakom slučaju, moglo bi se dogoditi nešto
zanimljivo. Nešto što mu ne bi bilo drago. Nisam želio ostaviti traga na vid-snimkama,
pa sam osobno presreo časnika službe redarstva s Idrisa kad je izašao u tovarni prostor.
Dao sam mu naznaku. Nisam siguran je li mi povjerovao ili nije, ali pretpostavljam da
je pošao provjeriti." Guptaje oklijevao. "Sigurno je naletio na cetagandanskog gada.
Žao mi je. Bojim se da sam ja kriv što se rastočio. Kao Gras-Grace i..." Njegova je
litanija završila potresnim jecajem.
"Je li Solian tad krvario iz nosa? Kad si mu davao informaciju?" pitao je Miles.
Gupta se zapiljio u njega. "Što ste vi, nekakav vidovnjak?"
Potvrñeno. "Čemu lažna krv na podu teretnog prostora?"
"Pa... čuo sam da će se flota povući. Govorilo se da je taj jadnik koji je zbog mene
nastradao zapravo dezertirao, i da su ga otpisali, isto kao i... kao da nije imao Kuću ili
baruna koji se zauzeo za njega, a nikome nije bilo stalo. Ali ja sam se bojao da će se
cetagandanski gad još jednom prekrcati u otvorenom svemiru, dok ću ja biti zatvoren
na Rudri, a on će se izvući... Palo mije na pamet da ponovno svratim pozornost na Idris
i ono što bi moglo biti na njemu. Ni u snu nisam mislio da će one vojničke budaletine
napasti kvadarsku postaju!"
"Bio je to čitav lanac meñusobno povezanih okolnosti", reče Miles ukočeno, prvi put
— u vremenu koje se činilo kao mala vječnost užasnih prisjećanja — svjestan kvadar-
skih službenika oko sebe. "Ti si svakako pokrenuo dogañaje, ali nikako ih nisi mogao
predvidjeti." I on je trepnuo, osvrnuvši se oko sebe. "Ovaj... Zapovjednice Venn, jeste
li vi imali kakvih pitanja?"
Venn je piljio u njega iznimno čudnim pogledom. Polako je odmahnuo glavom, s
jedne strane na drugu.
"Ovaj..." Mladi kvadro čiji je ulazak tijekom užurbanog Guppvjeva monologa Miles
jedva primijetio, podigao je malen, svjetlucav predmet prema svom zapovjedniku.
"Gospodine, imam dozu brzopente koju ste zatražili..."
Venn je prihvati i pogleda suca Leutwyna.
Leutwyn se nakašlje. "Izvanredno. Lorde Revizore Vorkosigan, vjerujem kako je ovo
prvi put da sam vidio brzopentanje provedeno bez brzopente."
Miles dobaci pogled Guppvju koji se u zraku obavio rukama i drhturio. Vodene
mrljice još su uvijek blistale u kutovima njegovih očiju. "On... zapravo je želio nekome
ispričati svoju priču. Žudio je za tim tjednima. A u cijelom neksusu nije bilo nikoga u
koga je mogao imati povjerenja." "I još uvijek nema", proguta teško slinu zarobljenik.
"Nemoj da ti ovo udari u glavu, Barravarče. Znam ja dobro da nitko nije na mojoj stra-
ni. Ali propustio sam svoju jedinu priliku, a on me vidio. Bio sam siguran sve dok je on
vjerovao da sam se istopio s ostalima. Ovako ili onako, sad sam mrtav žabac. Ali ako
ga ja ne mogu povesti u smrt sa sobom, možda netko drugi može nešto učiniti."

121
 TRINAESTO POGLAVLJE

Zapovjednik Venn reče: "Dakle, taj cetagandanski gad zbog kojega Gupta ovdje
mahnita, taj za kojega kaže da je ubio troje njegovih prijatelja, a možda i vašeg poruč-
nika Soliana — zaista mislite da je ta ista osoba betanski putnik Dubauer, onaj čije ste
uhićenje sinoć zahtijevali od nas? Što je on, dakle, hermafrodit, muškarac, ili što?"
"Ili što", odgovori Miles. "Moji su liječnici, prema uzorku koji sam jučer posve slu-
čajno skupio, ustanovili da je Dubauer cetagandansko ba. Ba nisu ni muškarci, ni žene,
ni hermafroditi, nego bespolne sluge... pretpostavljam da bi bilo najbolje reći da se radi
o kasti koja služi cetagandanskim nebeskim plemićima. Odnosno, najtočnije, Nebeskim
gospama koje vode Zvjezdane jaslice, u srži Nebeskog vrta, carske rezidencije na Eta
Četi." Nebeskim gospama koje gotovo nikad, sa svojim ba slugama ili bez njih, nisu
napuštale Nebeski vrt. Pa što onda ovo ba radi ovdje? Miles je zastao, oklijevajući, pa
nastavio. "Čini se da ovo ba prevozi teret od tisuću fetusa za koje pretpostavljam da su
najnoviji genetski modificirani nebeski fetusi u materničnim replikatorima. Ne znam
kamo, ne znam zašto, i ne znam za koga, ali ako nam Guppy govori istinu, ba je ubilo
četvero ljudi, uključujući i našeg nestalog časnika službe redarstva, te pokušalo ubiti i
Guppyja, kako bi zamelo svoje tragove i očuvalo tajnu." Najmanje četvero ljudi.
Lice Pečatnice Greenlaw potišteno se ukočilo. Venn je motrio Guptu i mrštio se.
"Pretpostavljam da bi onda bilo bolje da i za Dubauerom izdamo javnu potjernicu."
"Ne!" uzbunjeno poviče Miles. Venn ga pogleda podignutih obrva.
Miles užurbano objasni: "Govorimo o osobi koja je možda uvježbani cetagandanski
agent i koja možda nosi sofisticirano biološko oružje. Već je pod iznimnim stresom
prouzročenim zakašnjenjima u koje ga je uvalila ova rasprava oko trgovačke flote. Ba
je upravo ustanovilo da je počinilo barem jednu ozbiljnu pogrešku, zato što je ovdje
prisutni Guppy još uvijek živ. Nije bitno koliko nadljudskih gena ba ima, zbog svega
ovoga sigurno je prilično živčano. Posljednja stvar koju želite jest poslati na njega
gomilu neopreznih civila. Nitko tko ne zna točno što radi i s čim se točno suočava ne bi
se smio ni približiti tom ba."
"A vaši su ljudi doveli to stvorenje na moju postaju?"
"Vjerujte mi, da je itko od mojih ljudi prije ovoga znao tko je ba, ono nikad ne bi sti-
glo dalje od Komarra. Trgovačka flota je nasamarena, siguran sam da su oni samo
nedužni prijenosnici." No dobro, nije baš bio tako siguran — kad se vrati kući, kontra-
obavještajna služba će imati visokoprioritetnu zadaću provjeriti tu olako danu izjavu.
"Prijenosnici..." ponovila je Pečatnica, oštro gledajući Guppvja. Svi kvadri u prostori-
ji slijedili su njezin pogled. "Je li moguće da ovaj putnik još uvijek nosi tu... što je to
već bilo, infekciju?"
Miles udahne. "Moguće je. Ali ako je i nosi, sad je već prokleto prekasno. Guppy već
danima trči gore-dolje postajom. K vragu, ako je zaražen, upravo je proširio kugu duž
neksusne rute koja dodiruje desetak planeta." i mene.
I moju flotu. A možda i Ekaterinu. "Vidim dvije stvari koje nam daju nadu. Prvo,
prema Guppvjevu svjedočenju, ba tu stvar prenosi izravnim dodirom."
Pripadnici ophodnje koja je privela Guppvja tjeskobno se pogledaše.
"A drugo," nastavi Miles, "ako je ta bolest, otrov ili što li već, proizvedena bioinže-
njeringom u Zvjezdanim jaslicama, najvjerojatnije je visoko kontrolirana, možda i

122
namjerno dizajnirana tako da samu sebe ograničava i uništava. Nebeske gospe nerado
ostavljaju svoje smeće uokolo kako bi ga bilo tko mogao pokupiti."
"Ali ja sam ozdravio!" poviče amfibijac.
"Da", reče Miles. "Zašto? Očito, nešto je u tvojoj jedinstvenoj genetici ili situaciji
porazilo tu stvar, ili je zadržalo na udaljenosti dovoljno dugo da preživiš razdoblje
aktivnosti virusa. Sad je posve besmisleno stavljati te u karantenu, ali sljedeći nam je
prioritet, nakon što uhvatimo ba, to da te provedemo kroz liječničke preglede, da vidi-
mo što imaš ili što si učinio, a što bi moglo spasiti nekoga drugoga." Miles udahne.
"Smijem li ponuditi opremu i smještaj na Princu Xavu? Naši medicinski tehničari
posebno su uvježbani za borbu s cetagandanskim biološkim prijetnjama."
Gupta panično ispali prema Vennu: "Ne dajte me njima! Oni će me secirati!"
Venn, kojega je Milesova ponuda razvedrila, očajno je prostrijelio pogledom zatvore-
nika, no Pečatnica je polako rekla: "Znam ponešto o ghemovima i nebesnicima, ali
nikad nisam čula ni za ove ba, ni za Zvjezdane jaslice."
Sudac Leutwyn doda oprezno: "Ja nisam susreo mnogo Cetagandanaca u bilo kojem
njihovom pojavnom obliku."
Pečatnica je nastavila: "Zbog čega mislite da je njihovo biološko oružje sada sigurno,
da je ograničeno?"
"Sigurno, nije. Pod nadzorom, možda." Koliko daleko u svojim objašnjenjima mora
ići kako bi im razjasnio opasnost? Bilo je od vitalne važnosti da kvadri shvate i povje-
ruju. "Cetagandanci imaju... dva stupnja plemstva koja zbunjuju vojne promatrače koji
nisu s Cetagande. U srži su nebeski plemići koji su, zapravo, jedan golemi genetički
eksperiment u proizvodnji postljudske rase. Taj posao provode i nadziru nebeske gene-
tičarke iz Zvjezdanih jaslica, središta u kojem se stvaraju svi njihovi embriji i gdje se
modificiraju prije nego što će biti poslani natrag u svoje nebeske konstelacije — klano-
ve, roditelje — na vanjskim planetima carstva. Za razliku od većine povijesnih prese-
dana ove pojave, Nebeske gospe nisu otpočele s pretpostavkama da su već stvorile
savršen primjerak. U sadašnjem trenutku, one ne vjeruju da su gotove s prepravkama.
Kad budu u to povjerovale — pa, tko zna što će se dogoditi? Kakvi će biti ciljevi i želje
istinskih postljudi? Čak ni Nebeske gospe ne pokušavaju nagañati kakva će biti njihova
pra-pra-praunučad. Ja mogu samo reći da su iz tog razloga vrlo neugodni susjedi."
"Zar nebesnici nisu jednom pokušali pokoriti vas, Barravarce?" pitao je Leutwyn.
"Nisu nebesnici, nego ghemski plemići. Oni su neka vrsta, nazovimo je tako, tampon-
rase izmeñu nebesnika i ostatka ljudskog roda. Pretpostavljam da biste o ghemovima
mogli govoriti kao o izvanbračnoj djeci nebeskih gospi, samo što oni nisu izvanbračni.
Barem ne u doslovnom smislu riječi. Nebesnici otvaraju odabrane genetičke linije
prema ghemovima putem trofejnih nebeskih supruga — to je složen sustav. Ali ghem-
ski su plemići vojnička ruka carstva, uvijek željni dokazati svojim nebeskim gospoda-
rima svoju vrijednost."
"Ghemove sam vidio", reče Venn. "Tu i tamo proñu ovuda. Mislio sam da su nebes-
nici neka vrsta, ovaj, degenerika. Plemićki nametnici koji se boje uprljati ruke. Oni ne
rade." Vrlo je kvadarski prezirno frknuo. "Niti se bore. Čovjek se mora zapitati koliko
će ih još dugo ghemovi trpjeti."
"Na površini, čini se da nebesnici vladaju ghemovima jednostavnim moralnim uvje-
ravanjem. Ulijevaju strahopoštovanje svojom ljepotom, inteligencijom i produhovlje-
nošću, te time što sebe čine izvorištem raznovrsnih statusnih nagrada, od kojih je najvi-
ša dobiti nebesku suprugu. Sve je to istina. Ali ispod toga... postoji snažna sumnja da

123
nebesnici drže biološki i biokemijski arsenal koji čak i ghemovima utjeruje strah u
kosti."
"Nisam čuo daje išta slično upotrijebljeno", reče Venn sumnjičavim glasom.
"Oh, kladim se da niste."
"Ako imaju takvo oružje, zašto ga onda nisu upotrijebili na Barravarcima?" pitala je
polako Pečatnica Greenlaw.
"Taj se problem mnogo proučavao, na izvjesnim razinama moje vlade. Kao prvo, to
bi uznemirilo susjede. Biološko oružje nije jedino oružje. Cetagandansko se carstvo
očito nije bilo spremno suočiti s udruženom frontom okolnih planeta prestavljenih
biološkim oružjem kojim bi spalili Cetagandu i sterilizirali sve žive mikrobe. Što je još
važnije, mi mislimo da je to bilo pitanje ciljeva. Ghemski su plemići željeli teritorij i
bogatstvo, uvećan osobni ugled koji bi uslijedio za uspješnog osvajanja. Nebeske gospe
nisu bile za to toliko zainteresirane. Nedovoljno da bi utrošile svoja sredstva — ne
oružje samo po sebi, nego svoj glas, svoju tajnovitost, tihu prijetnju nepoznate snage.
Naše su obavještajne službe tijekom prošlih tridesetak godina skupile možda pet ili šest
slučajeva kad se sumnjalo na uporabu biološkog oružja nebeskog podrijetla i u svakom
se od njih radilo o unutarnjoj cetagandanskoj stvari." Okrznuo je pogledom duboko
uznemireno lice Pečatnice Greenlavv, pa dodao, nadajući se da to ne zvuči kao šuplja
utjeha: "Nije nam poznato da je tijekom tih incidenata došlo do biološkog širenja ili
pojedinačnih izboja."
Venn pogleda Pečatnicu Greenlavv. "Dakle, vodimo li ovog zatvorenika u bolnicu ili
u ćeliju?"
Pečatnica je na trenutak pošutjela, pa rekla: "Sveučilišna klinika Postaje Graf. Ravno
na izolirani odjel za infektivne bolesti. Mislim da na tom slučaju želimo naše najbolje
stručnjake, i to što prije."
Gupta se pobunio. "Ali tamo ću biti otvorena meta! Ja sam lovio cetagandanskog
gada, a sad će on — ono, što god jest — loviti mene!"
"Slažem se s ovom procjenom", reče Miles brzo. "Kamo god da odvedete Guptu,
mjesto mora ostati potpuna tajna. Čak i činjenicu da je uopće priveden treba zatajiti —
dragi bože, pa novost o ovom uhićenju nije valjda već objavljena na vašim vijestima,
zar ne?" To bi značilo da riječ o tome gdje se nalazi Gupta dopire do svakog zakutka
postaje...
"Službeno nije", reče Venn s nelagodom. Pa, to jedva da je važno, pretpostavljao je
Miles. Deseci kvadara vidjeli su privoñenje čovjeka s plivaćim kožicama, uključujući i
svaku osobu koju je Belova ekipa manualaca susrela na svom putu ovamo. Kvadri iz
ekipe za utovar zacijelo će se svima koje poznaju pohvaliti svojom lovinom. Glasina će
se svud proširiti.
"Svim bih vas silama potaknuo — zamolio! — da onda pustite glas o njegovu smionu
bijegu. Zajedno s daljnjim biltenom u kojem molite sve grañane da drže oči otvorene za
slučaj da ga ponovno ugledaju." Ba je ubilo četvero ljudi kako bi očuvalo svoju tajnu
— bi li bilo voljno ubiti pedeset tisuća?
"Kampanja dezinformacija?" Usne Pečatnice Greenlaw napućile su se s odbojnošću.
"O tome bi lako mogli ovisiti životi svih na ovoj postaji. Tajnost je vaša najveća nada
da ostanete sigurni. I vi, i Gupta. Poslije toga, stražari—"
"Moji su ljudi već napeti preko svojih granica", prosvjedovao je Venn. Uputio je
Pečatnici pogled pun preklinjanja.

124
 Miles mu to prizna rastvarajući dlan. "Ne mislim na pripadnike ophodnji. Mislim na
stražare koji znaju što rade, i koji su obučeni za biološko-obrambene postupke."
"Morat ćemo pozvati specijalce iz Dragovoljačkih jedinica Zajednice", reče Pečatnica
odlučno. "Predat ću zahtjev. Ali trebat će im... neko vrijeme da stignu ovamo."
"U meñuvremenu", reče Miles, "ja vam mogu posuditi nešto obučenog osoblja."
Venn napravi grimasu. "Imam pun zatvor vašeg osoblja. Nisam osobito impresioniran
njihovom obukom."
Miles suspregne trzaj. "Nisam mislio na njih. Mislio sam na vojni liječnički korpus."
"Razmotrit ću vašu ponudu", reče Pečatnica neobvezujuće.
"Neki od Vorpatrilovih viših časnika sigurno su stručnjaci za ovo područje. Ako nam
nećete dopustiti da odvedemo Guptu u sigurnost jednoga od naših brodova, molim vas,
dopustite im da se iskrcaju na postaju i pomognu vam."
Pečatnica Greenlaw stisne oči. "U redu. Prihvatit ćemo najviše četvero takvih dobro-
voljaca. Nenaoružanih. Pod izravnim nadzorom i zapovijedanjem naših vlastitih medi-
cinskih stručnjaka."
"Dogovoreno", reče Miles smjesta. Bio je to najvjerojatnije najbolji kompromis koji
će, barem zasad, uspjeti postići. Medicinski dio ovog problema, ma kako zastrašujući
bio, treba prepustiti stručnjacima; to je bilo izvan Milesova stručnog područja. Ali
hvatanje ba prije nego što načini više štete...
"Nebesnici nisu imuni na ošamute. Ja... preporučujem" — nije mogao zapovjediti,
nije mogao zahtijevati, a što je bilo najgore, nije mogao ni urlati — "da tiho obavijestite
sve vaše ophodnje kako ba — Dubauera — trebaju ošamutiti čim ga ugledaju. Kad ga
jednom oborimo, možemo se pozabaviti rješavanjem stvari kako nama bude odgovara-
lo."
Venn i Pečatnica izmijeniše pogled sa sucem. Stisnuta grla, Leutwyn reče: "Bilo bi
protupropisno postaviti takvu zasjedu sumnjivcu, ako on nije uhvaćen pri samom činu
zločina, ako se ne opire uhićenju ili ako ne bježi." "Biološko oružje?" promrmlja Venn.
Sudac proguta slinu. "Nastojte biti prokleto sigurni da vaše ophodnje neće promašiti
prvi hitac." "Vaša je odluka uzeta u obzir, gospodine." A ako se ba bude držalo podalje
od pogleda? Što je zacijelo uspijevalo činiti tijekom posljednja dvadeset četiri sata...
Što je ba željelo? Moglo bi se pretpostaviti da želi vidjeti svoj teret osloboñen, a
Guppvja mrtvog prije nego što uspije progovoriti. Što je u ovom trenutku ba znalo? A
što nije znalo? Nije znalo da je Miles identificirao teret... ili jest? Gdje je, do ñavola,
Bel?
"Zasjeda", ponovi Miles. "Postoje dva mjesta na kojima možete postaviti zasjedu ba.
Jedno je ono, koje god bilo, na koje ćete odvesti Guppvja — ili, još bolje, mjesto za
koje ba misli da je Guppvjev zatvor. Ako ne želite proširiti vijest da je pobjegao, odve-
dite ga na neku skrovitu lokaciju, a drugu, manje skrovitu, bacite kap mamac. A onda
postavite drugu zamku na Idrisu. Ako se Dubauer ponovno pojavi sa zahtjevom da se
ukrca — a kad smo se posljednji put vidjeli, upravo je to kanio učiniti — trebate mu
odobriti ukrcaj. A onda ga prikucati kad uñe u teretni prostor."
"To je ono što sam ja namjeravao učiniti", ubacio se Gupta glasom punim zamjerke.
"Da ste vi ljudi sve to pustili na miru, dosad je već sve moglo biti gotovo."
Miles se u sebi s tim slagao, ali teško da bi koristilo ako to kaže naglas; netko bi
mogao ukazati na to tko je zapravo pritiskao da se Gupta uhiti.

125
 Pečatnica je izgledala sumorno i zamišljeno. "Želim pregledati taj navodni teret.
Moguće je da se njime krši dovoljno pravila da bismo ga mogli zaplijeniti, neovisno o
problemu s teretnim brodom."
Sudac se nakašljao. "Pečatnice, to bi moglo postati pravno složeno. Još složenije nego
sad. Teret koji nije iskrcan zbog prekrcaja na drugi brod, čak i ako je njegov sadržaj
upitan, obično ima dopuštenje za prolaz bez pravnih primjedaba. Takav se teret smatra
odgovornošću planeta na kojem je teretni brod registriran, osim ako ne predstavlja
neposrednu prijetnju javnosti. Tisuću fetusa, ako se o njima radi... kakvu oni prijetnju
predstavljaju?"
Ali njihova bi zapljena mogla predstavljati strahovitu prijetnju, pomisli Miles. To bi
svakako usmjerilo pozornost Cetagandanaca na Kvadrosvemir. Govoreći iz povijesnog
i iz osobnog iskustva, to nije nužno bilo dobro.
"I ja bih to sam želio potvrditi", reče Venn. "Takoñer želim osobno izdati naredbe
svojim ophodnjama i smisliti kamo da smjestimo snajperiste."
"A i ja moram poći s vama, da vam otvorim spremište s teretom", naglasi Miles.
Pečatnica Greenlaw reče: "Ne, trebaju nam samo vaše sigurnosne šifre."
Miles joj se spokojno nasmiješi. Njoj se zgrčila čeljust. Trenutak poslije, zagunñala
je: "No dobro. Idemo, Venn. I vi, suce. I," kratko je uzdahnula, "i vi, lorde Revizore
Vorkosigan."
Guptu su u bio-pregrade umotala dvojica kvadara koja su i prije bila s njim u dodiru
— logičan izbor, premda njima ne osobito drag. I sami su se umotali i navukli rukavi-
ce, pa ga odvukli van, ne dopustivši mu da išta više dodirne. Amfibijac je to trpio bez
prosvjedovanja. Doimao se posve iscrpljenim.
Nicol je povela Garnet Petu u svoj stan, gdje su dvije kvadre kanile jedna drugoj pru-
žati potporu dok čekaju vijesti o Belu. "Nazovi me", preklinjala je ispod glasa Nicol
Milesa, dok su lebdjele iz prostorije. Miles je kimnuo u znak obećanja, pa se u sebi
pomolio da se ne pokaže kako će to biti jedan od onih teških poziva.
Njegov je kratki vid-poziv Princu Xavu i admiralu Vorpatrilu bio već dovoljno težak.
Do trenutka kad je Miles završio s iznošenjem najnovijih podataka, Vorpatrilovo je lice
bilo potpuno blijedo, gotovo iste boje kao i njegova kosa. Obećao je hitno odaslati
odabrane medicinske dobrovoljce.
Povorka koja se uputila na Idris na kraju se sastojala od Venna, Pečatnice, suca, dvo-
jice pripadnika kvadarske ophodnje, Milesa i Roica. Teretni je prostor bio prigušeno
osvijetljen i tih kao i — zar je to zaista bilo tek jučer? Jedan od dvojice kvadarskih
stražara izašao je iz svoje lebdjelice i — dok ga je drugi zbunjeno promatrao — čučao
na podu. Očito je igrao neku igru sa silom teže, u koju je bila uključena i šačica sitnih,
svijetlih metalnih šiljaka i mala gumena loptica. Igra se, čini se, sastojala od odbaciva-
nja loptice od poda, ponovnog hvatanja i grabljenja malih šiljaka izmeñu dva odskoka
lopte. Kako bi mu igra bila zanimljivija, stražar je prilikom svakog ponavljanja mije-
njao ruke. Kad je ugledao posjetitelje, stražar je brzo ugurao igračke u džep i uspentrao
se natrag u lebdjelicu.
Venn se pretvarao da to nije vidio i jednostavno se raspitao je li se tijekom njihove
smjene dogodilo nešto upadljivo. Ne samo da ni jedna neovlaštena osoba nije pokušala
proći pokraj njih, nego su članovi ovog istražnog odbora bili prve žive osobe koje su
dvojica ljudi koji su umirali od dosade uopće vidjeli otkad su preuzeli smjenu. Venn se
zadržao sa svojom ophodnjom kako bi dogovorio zasjedu s ošamutima, za slučaj da se
pojavi ba, a Miles je poveo Roica, Pečatnicu i suca na palubu broda.

126
 Činilo se daje na svjetlucavim redovima stalaka s replikatorima u Dubauerovu unajm-
ljenom teretnom skladištu sve isto kao i jučer. Oko Pečatničinih se usta stvarala nape-
tost dok je navodila svoju lebdjelicu skladištem kako bi dobila uvodni pojam o situaci-
ji, a onda zastala kako bi se zagledala niz redove. Milesu se činilo kako gotovo može
vidjeti postupak množenja koji se odvija u njezinoj glavi. Ona i Leutwyn potom su se
zadržali uz bok Milesu, dok je on aktivirao nekoliko kontrolnih ploča kako bi im poka-
zao sadržaj replikatora.
Bilo je to gotovo jednako kao i jučer, samo... cijeli je niz indikatora umjesto zeleno,
svijetlio žućkasto. Pomniji pregled pokazao je kako se radi o mjeračima skupine signa-
la koji su pokazivali stres, a meñu njima su bili i oni koji su pokazivali razinu adrenali-
na. Je li ba bilo u pravu kad je tvrdilo da su fetusi dostigli neku vrstu biološke granice
boravka u replikatorima? Je li ovo bio prvi znak da ih opasno prerastaju? Dok je Miles
promatrao, nekoliko se svjetlosnih ljestvica samo od sebe iz žutog vratilo u ohrabrujuće
zeleno svjetlo. Krenuo je dalje i uključio vid-monitore kako bi Pečatnici i sucu pokazao
pojedinačne fetuse. Četvrti koji je uključio pokazivao je, kad se upalilo svjetlo, plodnu
vodu zamagljenu grimiznom krvlju. Miles zaustavi dah. Kako...?
To nikako nije moglo biti normalno. Jedini je mogući izvor krvarenja bio fetus sam.
Ponovno je provjerio mjerače stresa — ovaj je izrazito žućkasto svjetlucao — pa se
podigao na prste i iz veće se blizine zapiljio u sliku. Činilo se da krv curi iz male, nera-
vne i duboke porezotine na leñima nebeskog djeteta koje se trzalo. Miles se s nelago-
dom pokušao utješiti činjenicom da sve izgleda gore nego što jest zbog prigušene crve-
ne rasvjete.
Poskočio je kad mu je u uhu odjeknuo glas Pečatnice Greenlaw. "Zar s ovim nešto
nije u redu?"
"Čini se da je pretrpjelo neku vrstu mehaničke ozljede. To... ne bi smjelo biti moguće
u hermetički zatvorenom replikatoru." Pomislio je na Arala Alexandera i Helen Natali-
ju, a želudac mu se svezao u čvor. "Ako imate kvadarske specijaliste za replikatorno
razmnožavanje, možda ne bi bilo loše da ih dovedete ovamo kako bi to pogledali."
Pretpostavljao je daje ovo bilo specijalističko područje na kojem vojni liječnici s Princa
Xava ne bi bili od velike pomoći.
Venn se pojavio na vratima skladišta, a Pečatnica mu je prepričala veći dio Milesova
orijentacijskog brbljanja. Dok je promatrao replikatore, Vennovo je lice pokazivalo
veliku uznemirenost. "Onaj žabac nije lagao. Ovo je vrlo neobično."
Vennova je ručna kom-veza zazujala, pa se on ispričao i odlebdio na suprotnu stranu
prostorije, gdje se upustio u potihi razgovor s nekim od svojih podreñenih koji ga je
izvještavao. Razgovor je barem započeo potiho, sve dok Venn nije urliknuo: "Što?
Kad?"
Miles prekine svoje zabrinuto proučavanje ozlijeñene nebeske bebe, pa se primakne
Vennu.
"Oko dva, gospodine", odgovorio je uznemireni glas iz ručne kom-veze.
"To nije bilo ovlašteno!"
"S dužnim poštovanjem, Zapovjednice Skupine, bilo je. Ovlaštenje je izdao Lučki
kapetan Thorne. Budući da se radilo o istom putniku kojega je Thorne i jučer odveo na
brod, onome koji se morao pobrinuti za živi teret, nismo mislili da nešto nije u redu."
"U koje su vrijeme otišli?" pitao je Venn. Lice mu je bilo očajna maska.

127
 "Ne za vrijeme naše smjene, gospodine. Ne znam što se dogodilo poslije toga. Ja sam
otišao ravno kući, u krevet. Nisam na vijestima vidio bilten o potrazi za Lučkim kape-
tanom Thorneom sve dok se prije nekoliko minuta nisam zaputio na doručak."
"Zašto to nije spomenuto u vašem izvješću na kraju smjene?"
"Zato što nam je Lučki kapetan Thorne rekao da to ne učinimo." Glas je zastao s okli-
jevanjem. "Zapravo... putnik je natuknuo kako je možda bolje da to izostavimo iz
izvješća, kako se ne bismo morali natezati sa svim ostalim putnicima koji bi, ako doču-
ju za to, zahtijevali da se i oni ukrcaju. A Lučki kapetan Thorne je kimnuo i rekao Da."
Venn se trznuo i duboko udahnuo. "Tu sad nema pomoći. Javili ste čim ste čuli. Dra-
go mi je barem što ste smjesta vidjeli vijesti. Sad ćemo mi preuzeti. Hvala vam."
"O čemu se tu radilo?" pitao je Miles. Dolunjao je i Roic, koji mu se nadvijao preko
ramena.
Venn se gornjim rukama držao za glavu i stenjao. "Moj se noćni stražar na Idrisu
maloprije probudio i vidio vijesti o Thorneovu nestanku. On kaže da je Thorne došao
ovamo noćas oko dva, te proveo Dubauera kroz stražu."
"A kamo je Thorne otišao poslije toga?"
"Čini se da je pratio Dubauera na brod. Ni jedan ni drugi nisu se iskrcali dok je radna
skupina noćne smjene dežurala. Ispričajte me. Moram porazgovarati sa svojim ljudi-
ma." Venn dograbi kontrole svoje lebdjelice i u užurbanom zamahu izleti iz skladišta.
Miles je zaprepašteno ostao stajati. Kako je Bel mogao za manje od jednog sata prije-
ći iz stanja neudobnog ali razmjerno sigurnog drijemeža u kanti za smeće, u stanje
ovakve aktivnosti? Garnet Peta probudila se poslije šest ili sedam sati. Njegovo je pov-
jerenje u vlastitu procjenu Guptine priče iznenada bilo poljuljano.
Roic stisne oči i zapita: "Milorde, je li se vaš herma-froditski prijatelj mogao odmet-
nuti? Ili primiti mito?"
Sudac Leutwyn pogledao je Pečatnicu Greenlaw koja je izgledala bolesna od neizvje-
snosti.
"Prije bih posumnjao u... samoga sebe", reče Miles. A to je zapravo bilo klevetanje
Bela. "Iako, lučkog se kapetana moglo podmititi uz pomoć cijevi nervnog disruptora
pritisnute uz leña, ili nečeg sličnog." Nije bio siguran ni želi li čak i zamisliti kakvo je
slično, biološko oružje ba moglo imati. "Bel bi nastojao dobiti na vremenu."
"Kako je ba uspjelo pronaći Lučkog kapetana, a mi nismo?" pitao je Leutwyn.
Miles je oklijevao. "Ba nije lovilo Bela. Lovilo je Guppyja. Ako mu se ba približilo
sinoć, kad je Guppy izveo kontranapad na one koji su ga slijedili... moglo je naletjeti na
prizor ubrzo nakon što se dogodio, ili mu čak biti svjedokom. I dopustiti sebi da skrene
pozornost na drugo, ili da čak promijeni prioritete, suočeno s prigodom da preko Bela
dobije pristup do svog tereta."
Koje prioritete? Što je ba željelo? Pa, Guptu mrtvog, to svakako, i to još i više nego
prije, sad kad je amfibijac svjedočio i njegovoj početnoj tajnoj operaciji, i ubojstvima
koje je ba počinilo kako bi posve izbrisalo svoj trag. Ali to što je ba bilo tako blizu
svom cilju, a ipak skrenulo s puta, značilo je da je imalo drugi, neizmjerno važniji
prioritet.
Ba je spominjalo mogućnost potpunog uništavanja svog navodno životinjskog tereta;
no spominjalo je i mogućnost uzimanja uzoraka tkiva za zamrzavanje. Ba je izgovaralo
jednu laž za drugom, ali što ako je to bilo istina? Miles se okrenuo na peti kako bi se
zapiljio niz prolaz pun stalaka. U njegovu se umu oblikovala slika: ba koje radi cijeli
dan, nesmiljenom brzinom i koncentracijom. Otpušta poklopac svakog replikatora,

128
probija membranu, tekućinu i meku kožu iglom za uzimanje uzoraka, niže igle, red za
redom, u jedinicu za hlañenje veličine manjeg kovčega. Do najnužnijeg smanjuje svoj
genetski teret na veličinu koju može odnijeti jednom rukom. Po cijenu napuštanja nje-
zinih izvornika? Uništava dokaze?
Možda ih je već uništilo, samo mi još ne vidimo posljedice. Ako je ba moglo učiniti
da unutar nekoliko sati tijela odraslih ljudi ispare svoje tjelesne tekućine i pretvore se u
ogavne mlake, što je tek moglo učiniti s ovako sićušnim tijelima?
Cetagandanac nije bio glup. Njegov bi krijumčarski plan možda uspio onako kako je
bio zamišljen, samo da nije bilo propusta s Guptom. Koji je slijedio ba ovamo i uvukao
u sve i Soliana — čiji je nestanak doveo do zbrke s Corbeauom i Garnet Petom, što je
pak dovelo do spetljanog napada na kvadarski stožer Službe redarstva broj jedan, što je
za posljedicu imalo zapljenu flote, a koja je uključivala i dragocjeni teret koji je ba
nosilo. Miles je točno znao kako se ono osjećalo promatrajući kako pomno planirana
misija nestaje u kanalizaciji, isplahnuta nasumičnim nesretnim slučajevima. Kako bi ba
odgovorilo na taj mučni očaj od kojeg mu je srce brže udaralo? Usprkos činjenici da je
dvaput sreo tu osobu, Miles nije uspio stvoriti nikakvo mišljenje o njoj. Ba je bilo vješ-
to, uglañeno i imalo sjajnu samokontrolu. Moglo je ubiti jednim dodirom, pritom se
smiješeći.
Ali ako je ba svodilo svoju nosivost na minimalnu masu, zacijelo nije svoj bijeg kani-
lo opteretiti uzimanjem zarobljenika.
"Ja mislim..." reče Miles i stane kako bi pročistio osušeno grlo. Bel bi nastojao dobiti
na vremenu. Ali, pretpostavimo da je ostao bez vremena, da nije uspio ništa smisliti, a
nitko ne dolazi, nitko ne dolazi, nitko ne dolazi... "Mislim da bi Bel još uvijek mogao
biti na palubi Idrisa. Moramo pretražiti brod. Smjesta."
Roic je piljio oko sebe, doimajući se obeshrabrenim. "Cijeli brod, milorde?"
Miles je krenuo viknuti Da!, no njegov je mozak oklijevao dovoljno dugo da tu riječ
pretvori u: "Ne. Bel nije imao pristupne šifre za prostore izvan kvadarskog nadzora, a
to su zračne komore. Ba je imalo šifre samo za ovo skladište i za svoju kabinu. Sve
drugo što je prije bilo zaključano, tako je i ostalo. U prvom obilasku provjerit ćemo
samo neosigurane prostore."
"Ne bismo li trebali pričekati ophodnje Zapovjednika Venna?" s nelagodom je zapi-
tao Leutwyn.
"Ako se bilo tko od ljudi koji već nisu bili izloženi mogućoj zarazi pokuša ukrcati na
brod, kunem se da ću ih osobno ošamutiti prije nego što uspiju proći kroz zračnu
komoru. I ne zezam se." Milesov je glas bio uvjerljivo prigušen.
Leutwyn je izgledao zaprepašteno, ali Pečatnica je, poslije jednog zamrznutog trenut-
ka kimnula. "U potpunosti mi je jasno na što ciljate, lorde Revizore Vorkosigan.
Moram se složiti s vama."
Raširili su se u parovima. Usredotočenu Pečatnicu Greenlaw slijedio je ponešto izbe-
zumljeni sudac, a Roic se odlučno držao Milesu uz bok. Miles je najprije pokušao ući u
kabinu ba, no zatekao ju je jednako praznu kao i prije. Još su četiri kabine ostale nezak-
ljučane, tri vjerojatno zato što su bile ispražnjene od stvari, a četvrta, kako se činilo, iz
čistog nemara. Stacionar je bio hermetički zatvoren, onakav kakvog su ga Bel i medi-
cinski tehničari ostavili poslije jučerašnje inspekcije. Prostor Navigacije i komunikacija
bio je potpuno osiguran. Na palubi iznad njega otvorena je bila kuhinja, kao i nekoliko
prostora za rekreaciju, ali nisu pronašli nikakvog drskog hermafrodita ni neprirodno
rastočene ostatke. Pečatnica i Leutwyn svratili su kako bi javili da su sva ostala skladiš-

129
ta u golemom dugom cilindru u kojem je ba držalo svoj teret još uvijek bila propisno
hermetički zatvorena. Otkrili su da je Venn zauzeo komkonzolu u putničkom salonu;
nakon što su ga upoznali s Milesovom novom teorijom, problijedio je i pridružio se
Pečatnici. Trebalo je pregledati još pet kućišta.
Na palubi ispod putničkog dijela, veći je dio inženjerskih i alatničarskih prostora bio
zaključan. Ali vrata koja su vodila u Odjel za sitne popravke otvorila su se kad je Miles
dodirnuo kontrolnu ploču.
Tri spojene prostorije bile su krcate klupama, alatima i dijagnostičkom opremom. U
drugoj je prostoriji Miles naletio na klupu na kojoj su se nalazile tri ispuhane tjelesne
čahure, označene Idrisovim logotipom i serijskim brojevima. Ovi debeli i tvrdi baloni
veličine čovjeka bili su opskrbljeni s dovoljno napona i opreme za recikliranje zraka da
u situaciji nagle promjene tlaka održe putnika na životu do dolaska spasilačke službe.
Čovjek je samo trebao ukoraknuti u njega, potegnuti zatvarač i pritisnuti puce za uklju-
čivanje napona. Tjelesne čahure imale su minimalan broj uputa, uglavnom zato što, kad
ste se jednom zaglavili u njima, niste baš prokleto mnogo mogli učiniti. Svaka kabina,
skladište i hodnik na brodu imali su ih pohranjene u ormarićima za slučaj opasnosti
koji su bili pričvršćeni za zidove.
Na podu pokraj klupe, jedna je tjelesna čahura stajala posve napuhana, kao da ju je, u
trenutku kad su kvadri ispraznili brod, neki tehničar ostavio ovdje usred testiranja.
Miles korakne prema jednom od plastičnih prozirnih okruglih prozora čahure, pa
vime kroz njega.
Unutra je sjedio Bel, prekriženih nogu, posve gol. Hermove su usne bile rastvorene, a
pogled staklen i uperen u daljinu. To je obličje bilo tako mirno da se Miles uplašio
kako već gleda prema smrti, no onda su se Belove grudi podigle i pale, a prsa mu se
uzbibala od drhtaja koji su prožimali tijelo. Na praznom licu, grozničavo je crvenilo
procvalo i smjesta nestalo.
Ne, bože, ne! Miles je naglo posegnuo za otvaračem čahure, no ruka mu se zaustavila
i vratila natrag, stišćući se tako silovito da su mu se nokti urezali u dlan poput noževa.
Ne...

130
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

Prvi korak. Hermetički zatvoriti biokontaminirano područje.

Je li brava ulaznih vrata bila zatvorena nakon što je njihova skupina ušla na Idris?
Jest. Je li ju netko u meñuvremenu otvorio?
Miles podigne ručnu kom-vezu prema usnama i izgovori šifru za stupanje u kontakt s
Vennom. Roic se primaknuo bliže tjelesnoj čahuri, no zaustavio se kad je Miles naglo
podigao ruku; pognuo je glavu i virnuo preko Milesova ramena, a oči su mu se razro-
gačile.
Činilo se da nekoliko trenutaka koji su prošli dok je tražilica kom-veze pokušavala
locirati Venna curi polako poput hladnog ulja. Konačno se začuo zapovjednikov živča-
ni glas: "Venn ovdje, što je sad, lorde Vorkosigan?"
"Pronašli smo Lučkog kapetana Thornea. Zarobljen je u tjelesnoj čahuri, u strojarnici.
Čini se daje herm ošamućen i jako bolestan. Vjerujem da ovdje imamo hitan slučaj
biokontaminacije, najmanje Trećeg stupnja, a možda je tako loše da je čak u pitanju i
Peti stupanj." Najviša razina, kužna pošast biološkog oružja. "Gdje ste sad vi svi?"
"U Teretnom kućištu broj dva. Pečatnica i sudac su sa mnom."
"Nitko nije pokušao napustiti brod ili ući na njega otkad smo se mi ukrcali? Jeste li vi
iz bilo kojeg razloga izlazili?"
"Ne."
"Nadam se da razumijete nužnost zbog koje tako mora i ostati, sve dok ne budemo
sigurni s kojim vragom ovdje imamo posla?"
"Što, zar mislite da sam toliko lud da bih prenio neku paklensku kugu natrag na svoju
vlastitu postaju?"
Riješeno. "Vrlo dobro, Zapovjednice skupine. Vidim da smo u ovome na istoj valnoj
dužini." Drugi korak. Smjesta obavijestiti liječničke vlasti u svom okrugu. Svaki svoje.
"Ja ću ovo prijaviti admiralu Vorpatrilu i zatražiti liječničku pomoć. Pretpostavljam da
Postaja Graf ima vlastite protokole za hitne slučajeve."
"Javit ću im čim se skinete s moje kom-veze."
"Dobro. U prvom pogodnom trenutku. Takoñer kanim otpečatiti cijevna vrata i
pomaknuti brod malo dalje od navoza, za svaki slučaj. Ako biste vi ili Pečatnica upozo-
rili kontrolu leta na postaji, te odobrili prolaz onom šatlu koji Vorpatril bude poslao, to
bi bilo od velike pomoći. U meñuvremenu — najtoplije vam preporučujem da zatvorite
zračne komore izmeñu vašeg kućišta i ovog središnjeg dijela, sve dok... dok ne sazna-
mo nešto više. Pronañite gdje su na kućištu komande za kontrolu atmosfere i prebacite
se na internu cirkulaciju zraka, ako možete. Ja još nisam... sasvim siguran što da radim
s ovom prokletom tjelesnom čahurom. Nai — Vorkosigan se isključuje."
Prekinuo je vezu i tjeskobno se zagledao u tanku pregradu izmeñu sebe i Bela. Koliko
je pouzdana biokontaminacijska barijera bila opne tjelesne čahure? Vjerojatno prilično
čvrsta, kad se uzme u obzir da predmet nije namjerno dizajniran za ovu svrhu. Neizbje-
žno, nova i zastrašujuća zamisao o tome gdje da potraži Soliana ili, prije, bilo kakvu
organsku mrlju koja je od poručnika mogla ostati, pojavila se u Milesovoj mašti.
S tim se deduktivnim skokom pojavila i nova nada, ali i novi strah. Solian je bio
odbačen prije tjedan dana, vjerojatno upravo na palubi ovog broda, u vrijeme kad su se
i putnici i posada slobodno kretali izmeñu broda i postaje. Nikakva pošast još nije izbi-
la. Ako je Solian bio rastočen istom jezivom metodom za koju je Gupta posvjedočio da
131
je odnijela njegove kolege i ako se to dogodilo u tjelesnoj čahuri koja je potom uredno
smotana i odbačena... ostaviti Bela u hermetički zatvorenoj čahuri moglo bi značiti da
će svi ostali biti na sigurnom.
Svi, dakako, osim Bela...
Nije bilo jasno je li razdoblje inkubacije ili pritajenosti virusa bilo prilagodljivo, iako
se iz ovoga što je Miles upravo promatrao moglo zaključiti da jest. Šest dana za Guptu i
njegove prijatelje, šest sati za Bela? Ali bolest, ili otrov, ili biomolekularna bomba, što
god to bilo, kad se jednom aktiviralo, ubilo je Jacksonijance brzo, unutar samo nekoli-
ko sati. Koliko je vremena imao Bel na raspolaganju prije nego što svaka intervencija
postane uzaludna? Prije nego što se hermov mozak počne pretvarati u nekakvu mjehu-
ričavu, sivu ljigu, zajedno s njegovim tijelom...? Sate? Minute? Ili je već bilo prekas-
no? I kakva bi mu vrsta intervencije mogla pomoći?
Gupta je ovo preživio. Iz čega proizlazi da je preživljavanje moguće. Mozak mu se
zakopao u tu povijesnu činjenicu poput alpinističkog cepina u površinu stijene. Drži se
toga i penji se, frajeru.
Podigao je ručnu kom-vezu do usta i nazvao hitni kanal admirala Vorpatrila.
Vorpatril se javio gotovo istog trenutka. "Lorde Vorkosigan? Liječnička ekipa koju
ste zatražili stigla je na kvadarsku postaju prije nekoliko minuta. Tamo bi vam se sva-
kog trenutka trebali javiti kako bi pomogli kod pregleda vašeg zatvorenika. Zar se još
nisu pojavili?"
"Možda i jesu, ali ja sam na palubi Idrisa, zajedno s oružnikom Roicom. Kao, i na
nesreću, s Pečatnicom Greenlaw, sucem Leutwynom i Zapovjednikom Vennom. Nare-
dili smo hermetičko zatvaranje broda. Čini se da na njemu imamo biokontaminaciju."
Opisao je Vorpatrilu Bela istim riječima kao i Vennu, ali s nešto više pojedinosti.
Vorpatril opsuje. "Da pošaljem kontejner za osoblje da vas pokupi, milorde?"
"Ni pod koju cijenu. Ako ovdje slobodno pluta nešto zarazno, što — dok ne budemo
sigurni — ne možemo ni isključiti, onda je... ovaj, već prekasno."
"Smjesta ću preusmjeriti liječničku ekipu k vama."
"Ali ne sve njih, prokletstvo. Želim da neki od naših ljudi ostanu s kvadrima i rade na
Gupti. Od najveće je i hitne važnosti pronaći zašto je on preživio zarazu. Budući da
bismo mi mogli još neko vrijeme ovdje ostati zaglavljeni, ne šaljite mi više ljudi nego
što je apsolutno neophodno. Ali pošaljite mi one bistrije. U biokontaminacijskim odije-
lima za Peti stupanj. S njima možete poslati i svu opremu koju žele ponijeti sa sobom,
ali ništa i nitko ne silazi s ovog broda dok ne otkrijemo o čemu se ovdje radi." Ili dok
nas kuga sve ne odnese... Milesu se pred očima pojavio prizor Idrisa kojega odvlače s
postaje i napuštaju, nedodirljive konačne grobnice za sve koji se nalaze na njemu. Pro-
kleto skupa grobnica, barem se time mogao utješiti. Već se prije suočavao sa smrću i
barem jednom izgubio, ali usamljena ružnoća ove situacije teško ga je potresla. Ovaj
put neće biti varanja s komorom za krio-oživljavanje, bio je uvjeren u to. Barem ne za
one koji će posljednji otići. "Pošaljite samo dobrovoljce, jeste li me razumjeli, admira-
le?"
"Razumijem", reče Vorpatril sumorno. "Dajem se na posao, moj lorde Revizore."
"Dobro. Vorkosigan se isključuje."
Koliko je vremena imao Bel? Pola sata. Dva sata? Koliko će vremena trebati Vorpat-
rilu da sastavi novu grupu medicinskih dobrovoljaca i njihov složeni teret? Više od
pola sata, Miles je u to bio prilično siguran. A što će oni moći učiniti kad stignu ova-

132
mo?
Osim genetičkog inženjeringa, što je s Guptom bilo drugačije nego s drugima?
Njegov spremnik? Disanje na škrge... Bel nije imao škrge, to, znači, otpada. Hladna
voda koja se prelijeva preko njegova žabljeg tijela, preko plivaćih kožica nalik na lepe-
ze, kroz krvlju napunjene, šušurave škrge, voda koja hladi njegovu krv... je li moguće
da je nešto u ovoj biorazgradivoj paklenoj napasti osjetljivo na vrućinu, ili se možda
aktivira tek pri odreñenoj temperaturi?
Ledena kupka? Slika mu se pojavila pred očima, a usne mu se razvukoše u divlji,
široki osmijeh. Primitivno, ali dokazano brzo sredstvo za spuštanje tjelesne temperatu-
re, u to nema dvojbe. Osobno je mogao jamčiti za rezultate. Hvala ti, Ivane.
"Milorde?" reče Roic nesigurno, obraćajući se naizgled opijenom i paraliziranom
Milesu.
"Sad ćemo se prokleto požuriti. Ti idi u kuhinju i potraži led. Ako ga nema, pronañi
stroj za pravljenje leda koji imaju i stavi ga u puni pogon. A onda se sastani sa mnom u
stacionaru." Morao je djelovati brzo; ali nije zato morao biti i glup. "Tamo možda ima-
ju opremu i odijela protiv biokontaminacije."
Prema izrazu na Roicovu licu bilo je posve jasno da ne razumije ništa od ovoga, no
barem je slijedio Milesa koji je izletio kroz vrata i niz hodnik. Cijevnim su se dizalom
popeli dva kata do razine na kojoj su se nalazili kuhinja, stacionar i prostori za rekreaci-
ju. Zadihaniji no što mu je bilo drago pokazati, Miles mahne Roicu da krene, a sam
ugalopira u stacionar na suprotnom kraju središnjeg kućišta. Uslijedila je frustrirajuća
stanka dok je utipkavao šifru za otključavanje, a onda je ušao u mali stacionar.
Prostor je bio skučen: dvije bolničke sobe, iako obje osposobljene da prime barem
Treći stupanj biokontaminacije, plus soba za preglede, opremljena za sitnije operacije,
u kojoj se nalazila i ljekarna. Očekivalo se da veći operativni zahvati i teže ozljede
budu prebačeni na jedan od brodova iz vojne pratnje, koji su imali ozbiljnije opremlje-
ne stacionare. Da, kupaonica jedne od soba uključivala je i kadu za liječenje koja se
mogla sterilizirati; Miles zamisli nesretne putnike s kožnim infekcijama kako se nama-
ču u njoj. Ormarići puni opreme za hitne slučajeve. Sve ih je naglo otvorio. Unutra je
bio sintetizator krvi, bila je tu i ladica tajanstvenih i uznemirujućih instrumenata, mož-
da namijenjenih bolesnim ženama, zatim je tu bila uska lebdeća paleta za prijenos paci-
jenata koja je stajala oslonjena o uzak ormar u kojem su se nalazila — da! — dva odije-
la za biokontaminaciju. Jedno preveliko za Milesa, drugo premalo za Roica.
On je mogao odjenuti preveliko odijelo; ne bi mu bilo prvi put. Druga mogućnost nije
dolazila u obzir. Ne bi mogao opravdati takvo izlaganje Roica opasnosti...
Roic je dotrčao u stacionar. "Našao sam stroj za led, milorde. Čini se da ga nitko nije
isključio kad je brod evakuiran. Do vrha je pun."
Miles izvuče svoj ošamut i spusti ga na stol za preglede, a onda se počne uvlačiti u
manje od dva biokontaminacijska odijela.
"A što vi kog' vraga radite, milorde?" pitao je Roic oprezno.
"Donijet ćemo Bela ovamo. Odnosno, ja ću ga donijeti. Liječnici će ga ionako željeti
liječiti ovdje." Bude li uopće ikakvog liječenja. "Pala mi je na pamet ideja za brzu i pri-
mitivnu prvu pomoć. Mislim da je Guppy preživio zahvaljujući tome što mu je voda u
spremniku snizila tjelesnu temperaturu. Kreni u strojarnicu. Pronañi svemirsko odijelo
koje ti odgovara. Ako — kad nañeš odijelo, javi mi i smjesta ga odjeni. A onda ćemo
se opet sastati tamo gdje se sad nalazi Bel. Pokret!"

133
 Roic se, odlučna lica, pokrenuo. Miles je dragocjene sekunde iskoristio kako bi otr-
čao u kuhinju i zgrabio plastičnu kantu za smeće punu leda, pa je, na lebdećoj paleti,
odvukao natrag u stacionar i ispraznio u kadu. Potom je dovukao još jednu kantu. A
onda je zapištala njegova ručna kom-veza.
"Našao sam odijelo, milorde. Mislim da mi gotovo odgovara." Roicovje glas zadrhta-
o, vjerojatno zato stoje pomicao ruku. Nešto šuškanja i potiho gunñanje naznačili su
daje pokus uspio. "Kad jednom uñem u odijelo, neću moći koristiti ručnu kom-vezu.
Morat ću vam se javljati kroz neki od javnih kanala."
"Morat ćemo živjeti s tim. Čim se zatvoriš u odijelo, uključi unutrašnju kom-vezu i
stupi u kontakt s Vorpatrilom; provjeri da njegovi liječnici imaju slobodan komunika-
cijski kanal kad njihov kontejner pristane uz jedan od vanjskih vezova. Pobrini se da ne
pokušaju ući kroz ono teretno kućište u koje su se sklonili kvadri!"
"U redu, milorde."
"Vidimo se u Sitnim popravcima."
"U redu, milorde. Zatvaram odijelo." Zvuk iz kanala prigušio se.
Sa žaljenjem, Miles prekrije svoju ručnu kom-vezu lijevom rukavicom biokontami-
nacijskog odijela. Ugurao je svoj ošamut u jedan od vanjskih džepova koji se mogao
zatvoriti čičak-trakom i koji se nalazio na bedru, pa prilagodio dotok kisika pritisnuvši
nekoliko tipki kontrolnog nazuvka na lijevoj nadlaktici. Svjetla koja su se pojavila na
unutrašnjem displeju kacige obećavala su mu da je sad posve hermetički odvojen od
svoje okoline. Lagani pozitivni tlak unutar prevelikog odijela bucmasto ga je napuhao.
Odstrugao je do cijevnog dizala u prevelikim čizmama, vukući za sobom lebdeću pale-
tu.
Upravo u trenutku kad je Miles ugurao paletu kroz vrata prostorije za sitne popravke i
Roic je dokloparao hodnikom. Oružnikovo svemirsko odijelo, označeno serijskim bro-
jevima Idrisoue strojarnice, pružalo je jednaku zaštitu kao i Milesova oprema, iako su
mu rukavice bile deblje i nespretnije. Miles domahne Roicu da se sagne prema njemu,
pa svojim vizirom dotakne Roicovu kacigu.
"Snizit ćemo tlak u čahuri kako bismo je djelomično ispuhali, onda ćemo otkoturati
Bela na lebdeću paletu i odjuriti s njim gore. Ne kanim otvoriti čahuru dok ne budemo
na odjelu s aktiviranim molekularnim preprekama."
"Milorde, ne bismo li s tim morali pričekati dok ne stignu liječnici s Princa XavaV
zapita Roic živčano. "Trebali bi stići svaki čas."
"Ne. Zato što ne znam kako će brzo postati prekasno. Ne usuñujem se ispuhati Belo-
vu čahuru u atmosferu broda, pa ću je pokušati spojiti s drugom čahurom koja bi treba-
la usisati zrak. Pomozi mi potražiti ljepljivu traku i nešto što će poslužiti kao cijev za
zrak."
Roic mu uputi prilično frustrirani pokret kojim je naznačio da razumije, pa započne
pretragu stolova i ladica.
Miles ponovno virne kroz prozorčić. "Bel? Bel!" vikao je on kroz vizir i kožu tjelesne
čahure. Zvuk je bio prigušen, da, no svejedno ga se trebalo čuti, prokletstvo. "Premjes-
tit ćemo te. Drži se!"
Bel je sjedio, kako se činilo, u istom stanju kao i prije nekoliko minuta, još uvijek
staklena pogleda, bez reakcija na vanjske podražaje. Miles se pokušao ohrabriti mišlju
da se možda uopće ne radi o zarazi. Tko zna koliko je droge herm sinoć primio kako bi
bila osigurana njegova suradnja? Najprije ga je omamio Gupta, ba ga je nečim prizvalo
k svijesti, i najvjerojatnije ga našopalo hipnoticima kako bi uspio doći do Idrisa i tamo

134
zavarati kvadarsku stražu. Možda je poslije toga primio i brzopentu, kao i sedative da
ostane miran dok otrov ne počne djelovati. Tko zna?
Miles istrese jednu od preostalih čahura na pod pokraj Belove. Ako se u njoj nalazi
Solianov talog, pa, onda od ovoga neće postati još zaraženiji, zar ne? A bi li Belovi
ostaci ostali neprimijećeni jednako dugo kao i Solianovi, da Miles nije tako brzo doju-
rio —je li to bilo ono stoje ba planiralo? Ubojstvo i uklanjanje mrtvog tijela u jednom
potezu...
Kleknuo je pokraj jedne strane Belove čahure i otvorio pristupnu ploču do kontrolne
svemirske jedinice. Roic mu je dodao podužu plastičnu cijev i komade ljepljive vrpce.
Miles je motao, molio se i uključivao odgovarajuće kontrole oduška. Zračna je pumpa
lagano vibrirala. Obli se obris čahure omekšao i opustio. Druga se čahura proširila,
nekako ispuhano i naborano. Zatvorio je oduške, prerezao spojeve, hermetički zatvorio
obje čahure i požalio što nema nekoliko litara sredstva za dezinfekciju da ih razlije
uokolo. Podigao je tkanje da lje od kvrge koja je bila Belova glava dok je Roic podizao
herma na paletu.
Paleta se kretala brzinom odlučnog hoda; Miles je želio trčati. Uspjeli su ubaciti teret
u stacionar i iz njega u malu sobu, što su bliže mogli prilično skučenoj kupaonici.
Miles domahne Roicu da se ponovno sagne bliže njemu.
"U redu. Ovdje ti stani. Nema potrebe da obojica budemo prisutni prilikom ovoga.
Želim da napustiš prostoriju i uključiš molekularne prepreke. A onda čekaj i budi
spreman pomoći liječnicima s Princa Xaua ako bude potrebno."
"Milorde, jeste li sigurni da ne biste radije da bude obrnuto?"
"Siguran sam. Idi!"
Roic, oklijevajući, izañe. Miles pričeka dok se crte plavog svjetla koje su naznačavale
uključivanje molekularnih prepreka nisu pojavile izmeñu dovrataka, a onda se pognuo i
potegnuo zatvarač na čahuri i odmaknuo je od Belova napeta, drhtava tijela. Čak je i
kroz rukavice mogao osjetiti kako je Belova gola koža kipuća na dodir.
Ugurati sebe i paletu u kupaonicu zahtijevalo je ponešto nespretnog pentranja, no
konačno je uspio postaviti Bela tako da ga može prebaciti u kadu punu leda i vode koja
je bila spremna. Podigni, klizni, pljus. Prokleo je paletu i nagnuo se preko nje kako bi
podigao Belovu glavu. Belovo se tijelo trzalo od šoka; Miles se zapitao hoće li njegova
slabašna teorija umjesto olakšanja donijeti žrtvi srčani udar. Jednom nogom gurnuo je
paletu natrag kroz vrata kako mu ne bi smetala. Bel se sad pokušavao smotati u fetalni
položaj, što je bio odgovor koji je ohrabrivao više od razrogačenih očiju i komatoznog
stanja koje je Miles dosad vidio. Jedan po jedan, Miles gurne savijene udove dolje i
zadrži ih pod ledenom vodom.
Milesovi su prsti utrnuli od hladnoće, osim na onim mjestima na kojima su dodirivali
Bela. Činilo se da ovo grubo liječenje nema gotovo nikakva utjecaja na hermovu tjele-
snu temperaturu. To je svakako bilo neprirodno. No barem je Bel prestao bivati sve
toplijim. Led se topio naočigled.
Prošlo je nekoliko godina otkako je Miles posljednji put vidio golog Bela, pod polj-
skim tušem ili kad je navlačio ili skidao svemirski oklop u svlačionici plaćeničkog
broda. Pedesetak godina za Betance nije bila starost, ali ipak, sila teže sustizala je Bela.
Sustizala je sve nas. U njihovim je dendariijskim danima Bel iznosio svoju neuzvraće-
nu pohotu prema Milesu kroz niz polušaljivih nabacivanja koja je Miles, napola sa
žaljenjem, odbijao. Sad se u potpunosti kajao zbog svoje mladenačke seksualne suzdr-
žanosti. Duboko se kajao. Trebali smo pokušati, onda, davno, kad smo obojica bili

135
mladi i lijepi, a nismo toga bili ni svjesni. A Bel je bio prekrasan, na svoj ironični
način, živeći i krećući se s lakoćom unutar sportski grañenog, zdravog i spremnog
tijela.
Belova je koža bila posuta mrljama, naizmjenično crvenima i blijedima; hermovo
tijelo koje se u ledenoj kupki klizalo i micalo pod uznemirenim Milesovim rukama bilo
je čudno na opip, djelomično otečeno i tvrdo, a djelomično puno modrica kao trulo
voće. Miles je dozivao Belovo ime, pokušao prizvati svoj najbolji Admiral Naismith Ti
Zapovijeda glas, ispričao je loš vic, a ništa od toga nije prodrlo kroz stakleni hermov
stupor. Nije bilo mudro vikati u bio-kontaminacijskom odijelu, bilo je to gotovo jedna-
ko glupo kao i povraćati u svemirskom odijelu. Ne možeš otrti oči ni obrisati šmrklje.
A kad te netko neočekivano dotakne po ramenu, skočiš kao opaljen, a oni te čudno
gledaju kroz svoj i tvoj vizir.
"Lorde Revizore Vorkosigan, jeste li dobro?" pitao je liječnik s Princa Xava, umotan
u biokontaminacijsko odijelo, dok se spuštao do njega uz rub kade.
Miles proguta slinu kako bi ponovno zadobio nadzor nad sobom. "Zasad sam dobro.
Ali ovom je hermu vrlo loše. Ne znam koliko su vam rekli o svemu ovome."
"Rečeno mi je da ću možda imati posla s intenzivno aktivnim biološkim oružjem
cetagandanske proizvodnje koje je dosad ubilo troje ljudi, dok je jedan preživio. Činje-
nica da postoji osoba koja je preživjela zaista me tjera da posumnjam kako se radi o
cetagandanskom oružju."
"Ah, znači, još niste imali prilike upoznati Guppvja." Miles udahne i ukratko mu pre-
priča Guptinu pripovijest, odnosno barem njezine biološke aspekte. Dok je govorio,
ruke mu ni na trenutak nisu prestale gurati Belove ruke i noge pod vodu, ili prelijevati
kocke leda koje su se topile preko hermove goruće glave i vrata. Dovršio je: "Ne znam
je li u pitanju Guptina amfibijska genetika ili nešto što je učinio, što mu je omogućilo
da, za razliku od njegovih prijatelja, preživi ovo paklensko sranje. Guppy kaže da su se
njihova mrtva tijela isparavala. Ne znam otkud dolazi sva ova vrućina, ali to ne može
biti samo od groznice. Nisam mogao kopirati jacksonijanski bioinženjering, ali sam
pomislio da barem mogu kopirati trik sa spremnikom za vodu. Improvizirani empiri-
zam, ali bio sam uvjeren kako nemam mnogo vremena."
Ruka u rukavici pružila se pokraj njega kako bi podigla Belove kapke, dodirnula
herma ovdje-ondje, tiskala i gurkala. "To vidim."
"Zaista je važno" — Miles opet udahne zrak kako bi očvrsnuo glas — "zaista je važ-
no da ovaj pacijent preživi. Thorne nije samo jedan od stanovnika postaje. Bel je bio..."
Na ovom je mjestu shvatio da ne zna kolika su liječnikova sigurnosna ovlaštenja. "Ako
lučki kapetan umre dok smo mi na straži, to će biti diplomatska katastrofa. To jest,
nova diplomatska katastrofa. A... jučer mi je herm spasio život. Dugujem mu — Barra-
var mu duguje—"
"Milorde, dat ćemo sve od sebe. Doveo sam svoju najbolju ekipu; sad ćemo mi preu-
zeti stvar. Molim vas, moj lorde Revizore, biste li se odmaknuli i dopustili našem čov-
jeku da vas dekontaminira?"
Još jedan lik u odijelu, liječnik ili medicinski tehničar, pojavio se na vratima kupao-
nice i ispružio prema liječniku pladanj s instrumentima. To je prisililo Milesa da se
makne u stranu, dok je prva igla za uzimanje uzoraka prolazila pokraj njega i uranjala u
Belovo tijelo koje nije reagiralo. Ovdje nije bilo mjesta ni za nekog niskog kao što je
on, morao je to priznati. Povukao se.

136
 Drugi krevet u sobi bio je pretvoren u laboratorijsku klupu. Treći je lik u biokontami-
nacijskom odijelu brzo razmještao ono što je izgledalo kao obećavajuća hrpa opreme iz
kutija i kanti nagomilanih visoko na lebdećoj paleti i spuštao je na improviziranu povr-
šinu. Drugi se tehničar vratio iz kupaonice i počeo trpati komadiće Bela u razne kemij-
ske i molekularne analizatore na jednom kraju kreveta, još dok je treći čovjek razmješ-
tao daljnje sprave na drugom kraju.
Roicov je visoki lik u svemirskom odijelu stajao i čekao pokraj molekularnih prepre-
ka s druge strane odjelnih vrata. Držao je visokonaponski lasersko-zvučni dekonta-
minator, poznati komad barravarske vojne opreme. Podigao je ruku i pozvao Milesa,
koji mu uzvrati pokret, pokazujući da je shvatio.
Ovdje više ništa neće postići bude li se nastavio tresti u blizini medicinskog osoblja.
Samo će ih ometati i biti im na putu. Potisnuo je svoju živčanu potrebu da im objasni
kakvo vrhunsko pravo, zahvaljujući staroj odvažnosti i ljubavi, ima Bel na preživljava-
nje. Bilo bi to uzaludno. Imalo bi jednakog smisla kao i da se žestoko obori na mikrobe
same. Čak ni Cetagandanci još nisu smislili oružje koje će svoje žrtve prije pokolja
izdvajati prema njihovim vrlinama.
Obećao sam da ću nazvati Nicol. Bože, zašto sam to obećao? Svakako će joj biti gore
ako sazna za sadašnje Belovo stanje, nego da ne zna ništa. Još će malo pričekati, barem
dok ne dobije preliminarna liječnička izvješća. Ako dotad bude još nade, onda će s
njom podijeliti vijesti. A ako ne bude nikakve...
Polako je koraknuo kroz molekularne prepreke koje su zujale, pa podigao ruke i
okrenuo se pod još jačom zrakom Roicova dekontaminatora koja je zvukom uklanjala,
a laserom sušila moguću zarazu. Dopustio je Roicu da prijeñe zrakom preko svakog
dijela njegova tijela, uključujući dlanove, prste, tabane i, pomalo nervozno, unutraš-
njost njegovih bedara. Odijelo ga je štitilo od onoga što bi inače gadno peklo, ostavljalo
kožu ružičastom, a kosu u naglom opadanju. Nije domahnuo Roicu da stane sve dok
nisu prešli svaki kvadratni centimetar. Dvaput.
Roic pokaže prema Milesovu kontrolnom nazuvku na nadlaktici pa zaurla kroz svoj
vizir: "Milorde, brodska je komunikacijska veza uključena i radi. Ako se uključite na
kanal 12, trebali biste me čuti. Svi su liječnici na kanalu 13."
Užurbano, Miles uključi kom-vezu u odijelu. "Čuješ li me?"
Roicov je glas sad odjekivao pokraj njegova uha. "Da, milorde. Mnogo bolje."
"Jesmo li već razdvojili cijevne pečate i odvojili se od hvataljki naveza?"
Roic je izgledao blago rastuženo. "Nismo, milorde." Kad se Milesova brada upitno
podigla, dodao je: "Ovaj... vidite, tu sam jedino ja. A ja nikad nisam upravljao skoč-
nim brodom."
"Osim u trenucima samog skoka, to je isto kao i upravljanje šatlom", uvjeravao ga je
Miles. "Samo većim."
"Ali ja nikad nisam upravljao ni šatlom." "Ah. Pa, doñi onda. Pokazat ću ti kako se to
radi." Prepješačili su put do Navigacije i komunikacija. Roic im je putem otvarao pro-
laze utipkavajući šifre. U redu, prizna Miles, osvrćući se po raznovrsnim sjedalima,
stanicama i njihovim kontrolnim pločama, ovo jest bio veliki brod. Ali moraju se
pomaknuti samo deset metara. Ispao je iz kondicije čak i kad su u pitanju bili kontejne-
ri i šatlovi, ali zaista, s obzirom na neke pilote koje je poznavao, koliko je to uopće
moglo biti teško?
Roic je s iskrenim divljenjem motrio Milesa dok je ovaj skrivao od svog oružnika
pogled kojim je tražio kontrole za zatvaranje vrata pregibnih cijevi — ah, tu su. Bila su

137
mu potrebna tri pokušaja da stupi u kontakt s postajnom kontrolom leta, a potom i s
Odjelom za utovar — da je barem Bel ovdje, smjesta bi svoju zadaću prebacio na...
Ugrizao se za usnu, ponovno provjerio odobrenje iz teretnog prostora — vrhunac mno-
gobrojnih sramota ove misije bio bi da se odvoji od postaje i povuče za sobom hvatalj-
ke, spusti tlak u teretnom prostoru i ubije nepoznati broj kvadara koji su ondje stražari-
li. Od komunikacijske je stanice odskakutao do pilotskog stolca, udarcem maknuo s
puta skočnu kacigu, pa — nakratko najprije stisnuvši svoje šake u rukavicama —
uključio ručne komande. Malo nježnog pritiska iz bočnih mlaznica, malo strpljenja i
potiska sa suprotne strane... i golema je masa Idrisa lebdjela u svemiru, udaljena od
Postaje Graf tako da se do nje mogao dobaciti kamen. Doduše, kamen izbačen odavde
jednostavno bi se nastavio kretati zauvijek...
Nijedna bio-kuga ne može prijeći ovu razdaljinu, pomisli on zadovoljno, no smjesta
se prisjetio što sve Cetagandanci mogu izvesti sa sporama. Nadajmo se.
Sa zakašnjenjem mu je palo na pamet da će ponovno pristajanje, bude li liječnik s
Princa Xava iz stacionara javio da ne postoji nikakva biokontaminacijska uzbuna, biti
znatno osjetljiviji zadatak. Pa, ako kaže da je brod čist, onda možemo uvesti pilota.
Bacio je pogled na zidni digitalni sat. Otkako su pronašli Bela jedva je prošao jedan sat.
Činilo se kao cijelo stoljeće.
"A vi ste takoñer i pilot?" odjeknuo je prigušeni, iznenañeni ženski glas.
Miles se okrene u pilotskom stolcu i ugleda troje kvadara u njihovim lebdjelicama
kako se vrzmaju oko dovratka kontrolne sobe. Sad su svi bili odjeveni u, posebno za
kvadre krojena, biokontaminacijska odijela blijedozelene liječničke boje. Njegovo ih je
oko brzo razvrstalo. Venn je bio krupniji, Pečatnica Greenlaw nešto niža. Sudac
Leutwyn držao se na začelju.
"Samo u hitnim slučajevima", prizna on. "Gdje ste nabavili odijela?"
"Moji su ih ljudi u bespilotnom kontejneru poslali s postaje", reče Venn. I on je,
takoñer, nosio svoj ošamut pričvršćen s vanjske strane odijela.
Milesu bi bilo draže da su civili ostali na sigurnom, zaključani dolje u teretnom kućiš-
tu, ali sad tu očito više nije bilo pomoći.
"Koji je još uvijek vezan uz navez, da", pretekne Venn Milesova otvorena usta.
"Hvala vam", reče Miles krotko.
Očajnički je želio protrljati lice i počešati kapke koji su ga svrbjeli, ali nije mogao.
Što je bilo sljedeće? Je li učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi zaustavio ovu
stvar? Pogled mu padne na dekontaminator, prebačen preko Roicova ramena. Vjerojat-
no bi bila dobra zamisao odnijeti ga dolje u strojarnicu i sterilizirati njihove tragove.
"Milorde?" reče Roic sramežljivo. "Da, oružniče?"
"Nešto sam si razmišljao. Noćni je stražar vidio kako lučki kapetan i ba dolaze na
brod, ali nitko nije prijavio da je itko s broda sišao. Našli smo Thornea. Ja sam se pitao
kako je ba napustilo brod."
"Hvala ti, Roic, da. I prije koliko vremena. To je odlično pitanje kojim se treba poza-
baviti."
"Kad god se otvori koja zračna komora na Idrisu, automatski se uključuju njezine
vid-kamere. Trebalo bi biti moguće doći do tih snimki odavde. Mislim, na isti način
kao i iz Solianova ureda." Roic se ponešto očajnički osvrnuo po raznovrsnim i zastrašu-
jućim stanicama. "Odavde, negdje."
"Zaista bi moralo biti moguće." Miles zamijeni pilotski stolac stolcem inženjera leta.
Malo prtljanja po kontrolnoj ploči i kratka stanka dok je jedna iz Roicove knjižnice

138
šifri dovodila u red brave... i Miles uspije izvući kopije sigurnosnih snimki iz zračnih
komora, istovrsne onima koje su pronašli u Solianovu uredu i koje su satima, podbuhlih
očiju, pregledavali. Namjestio je tražilicu tako da podatke izbacuje obrnutim vremen-
skim slijedom.
Najprije se na vid-monitoru pokazao trenutak posljednje uporabe, lijepa snimka
automatske radilice koja se spaja s vanjskom komorom za posadu uz teretno kućište
broj dva. U komoru je na svojoj lebdjelici ušao Venn, tjeskobna izgleda. Letio je amo-
tamo, dodajući zelena odijela smotana u plastičnim vrećama rukama koje su ih čekale,
a uzeo je i niz drugih predmeta: veliku kutiju zaliha za prvu pomoć, kutiju s alatom,
dekontaminator ponešto nalik na Roicov, kao i nešto oružja koje je izgledalo još au-
toritativnije od ošamuta. Miles skrati snimku i pošalje tražilicu dalje unatrag.
Tek nekoliko minuta prije toga, barravarska je vojna liječnička ekipa stigla u malom
šatlu s Princa Xava, ušavši kroz jednu od komora za posadu na kućištu broj četiri. Jas-
no se moglo identificirati troje medicinskih časnika i Roica kako užurbano istovaruju
opremu.
Sljedeća se pojavila teretna komora u jednom od kućišta s Necklinovim štapovima, a
Miles zaustavi dah. Lik u zdepastom odijelu za popravke s vanjske strane broda, ozna-
čenom serijskim brojevima iz Idrisove strojarnice teško je teturao kroz vidno polje
kamere, pa nestao u vakuumu uz kratko puhanje potisnika odijela. Kvadri koji su pos-
kakivali uz Milesovo rame mrmljali su i pokazivali; Pečatnica je prigušila usklik, a
Venn pregrizao psovku.
Nakon toga je vremenski slijedio njihov vlastiti ulazak — troje kvadara, Miles i Roic.
Ukrcali su se na brod kroz teretni prostor kako bi izvršili svoju inspekciju, prije koliko
god to sati bilo. Miles smjesta odvrti vrpcu natrag do tajanstvenog lika u strojarskom
odijelu. U koje vrijeme...?
Roic uzvikne: "Milorde, gledajte! On — ono —je pobjeglo niti dvadeset minuta prije
nego što smo pronašli lučkog kapetana! Ba je još moralo biti na brodu kad smo mi
stigli!" Čak i kroz vizir vidjelo se kako mu je lice pozelenjelo.
Je li zagonetka Bela u tjelesnoj čahuri zapravo bila zločinački smišljena taktika odga-
ñanja? Miles se pitao jesu li začvoreni osjećaj u njegovu želucu i stisnutost njegova
grla prvi znaci bioinženjerijske kuge.
"Je li to naš sumnjivac?" pitao je Leutwyn tjeskobno. "Kamo je otišao?"
"Lorde Revizore, znate li možda koliki domet imaju ta vaša teška odijela?" pitao je
užurbano Venn.
"Ova? Nisam siguran. Služe tome kako bi omogućila ljudima da nekoliko sati nepre-
kidno rade s vanjske strane broda, pa pretpostavljam da — ako su zalihe zraka, energije
i pogonskog goriva pune do vrha... vjerujem da im je domet prokleto blizu dometa
malog putničkog kontejnera." Strojarska odijela za popravke nalikovala su na vojni
svemirski oklop, samo su umjesto oružja imala ugrañen čitav niz alatki. Bila su preteš-
ka da bi, čak i snažan, čovjek u njima mogao hodati, a bila su pod potpunim energet-
skim naponom. Ba je u jednome od njih moglo zaobilazno stići do bilo koje točke na
Postaji Graf. I još gore, ba je moglo odletjeti do neke točke u otvorenom svemiru,
gdje..... ga je mogao pokupiti neki cetagandanski kolega, agent, ili možda čak neki
podmićeni ili nasamareni lokalni pomagač. Ba je dosad već moglo odmaknuti tisućama
kilometara, a taj se razmak svakom sekundom povećavao. Moglo je krenuti prema
ulazu u neko drugo kvadarsko stanište, pod još jednim lažnim imenom, ili se čak sastati
s nekim skočnim brodom u prolazu i posve napustiti Kvadrosvemir.

139
 "Služba redarstva postaje podigla je spremnost na najvišu razinu", reče Venn. "Sve
moje ophodnje i svi Pečatničini dragovoljci vani su i traže tog tipa — tu osobu. Du-
bauer se nije mogao neprimijećen vratiti na postaju." Drhtaj u Vennovu glasu potkopao
je sigurnost ove izjave.
"Naredila sam da postaja bude u stanju pune biokontaminacijske karantene", rekla je
Pečatnica Greenlaw. "Svim brodovima i vozilima koji su se kretali prema nama rečeno
je da odu ili slete na Postaju Zajednice, a ni jednome od onih koji su sad na navezu nije
dopušteno otići. Ako se bjegunac već ponovno ukrcao — ne odlazi nikamo." Ako je
bilo suditi po zgrčenu izrazu na Pečatničinu licu, nikako nije bila uvjerena kako je to
dobra stvar. Miles je imao razumijevanja za to. Pedeset tisuća potencijalnih talaca...
"Ako je pobjeglo nekamo drugamo... ako naši ljudi ne uspiju bjegunca smjesta locirati,
morat ću proširiti karantenu na cijeli Kvadrosvemir."
Što bi za ba bio najvažniji zadatak sad, kad je lov počeo? Moralo je shvatiti kako je
stroga tajnovitost na čiju se zaštitu oslanjalo sad nepopravljivo narušena. Je li shvatilo
koliko su mu blizu za petama njegovi progonitelji? Bi li još uvijek željelo ubiti Guptu
kako bi bilo sigurno da će jacksonijanski krijumčar šutjeti? Ili bi prekinulo taj lov,
prekrižilo gubitke i pobjeglo, ako bi moglo? U kojem se smjeru pokušavalo kretati,
natrag unutra, ili van?
Milesovo se oko zaustavilo na vid-slici radnog odijela, zamrznutoj iznad vid-ploče. Je
li to odijelo imalo telemetriju nalik na onu svemirskog oklopa? I što je bilo još važnije
—je li njime, poput svemirskog oklopa, moglo biti upravljano izvana, daljinskim upra-
vljačem?
"Roic! Kad si dolje u strojarskim ormarima tražio svemirsko odijelo, jesi li vidio
automatsko zapovjedno i kontrolno mjesto za ta odijela za popravke sa samostalnim
pogonom?"
"Ja... tamo dolje postoji kontrolna soba, da, milorde. Prošao sam pokraj nje. Ne znam
čega bi svega moglo biti unutra."
"Imam ideju. Slijedi me."
Odgurnuo se iz stolca i, nespretno poskakujući, otišao iz Navigacije i komunikacija.
Biokontaminacijsko ga je odijelo živciralo jer je klizilo oko njegova tijela. Roic je
grabio za njim; znatiželjni su ih kvadri slijedili u svojim lebdjelicama.
Kontrolna je soba bila tek nešto veća od kabine, no u njoj se nalazila telemetrijska
stanica za vanjsko održavanje i popravke. Miles klizne u njezin stolac i prokune visoku
osobu koja ga je namjestila na takvu visinu da su mu noge klamparale u zraku. Na
stalnom se displeju vidjelo nekoliko izravno prenošenih vid-snimki kritičnih točaka s
vanjske strane broda, uključujući i snop antena za traženje smjera, generator općih
zaštitnih polja i glavne potisnike za normalno kretanje svemirom. Miles pročešlja zbu-
njujuću zbrku podataka koji su dopirali iz senzora održanja čvrstine trupla, razmješte-
nih po brodskoj oplati. Konačno se pojavio i program za kontrolu radnih odijela.
Ukupno je bilo šest odijela. Miles dozove vizualnu telemetriju iz njihovih kamera
ugrañenih u kacige. Pet kamera vratilo je sliku praznog zida, unutrašnjost skladišnih
ormarića u koje su odijela bila spremljena. Iz šeste je doprla nešto svjetlija slika, ali
zbunjujuća — prikazivala je zakrivljeni zid. No bila je jednako nepomična kao i one
slike odijela u ormarima.
Miles zatraži puni telemetrijski prikaz. Pogon odijela bio je uključen, ali u praznom
hodu. Medicinski su senzori bili najosnovniji: otkucaji srca i disanje — a bili su isklju-
čeni. Čitači održavanja životnih funkcija tvrdili su da je dovod kisika potpuno funkcio-

140
nalan, a unutrašnja vlaga i temperatura bile su posve u skladu sa specifikacijama, no
činilo se da sustav podržava prazno odijelo.
"Ne može biti daleko", reče Miles preko ramena publici koja se vrzmala oko njega.
"Moja komunikacijska veza pokazuje da prijenos slike nije odgoñen."
"No, to je pravo olakšanje", uzdahne Pečatnica.
"Zaista?" promrmlja Leutwyn. "Za koga?"
Miles protegne ramena koja su ga boljela od napetosti, pa se ponovno prigne prema
displejima. Pogonsko odijelo negdje je moralo imati mogućnost preuzimanja kontrole
izvana; na tim civilnim modelima to je bila osnovna sigurnosna oprema, za slučaj da
osobi u odijelu iznenada pozli, da bude ranjena ili na drugi način onemogućena... ah.
Tu je.
"Sto radite, milorde?" zapita Roic s nelagodom.
"Vjerujem da mogu preuzeti kontrolu nad odijelom uz pomoć vanjskih kontrola za
hitne slučajeve, i vratiti ga natrag na brod."
"Zajedno s ba koje je u njemu? Je li to dobra ideja?"
"Znat ćemo za koji trenutak."
Zgrabio je upravljačke palice koje su se klizale pod njegovim rukavicama, zadobio
kontrolu nad potisnicima odijela i pokušao ih nježno ispuhnuti. Odijelo se polako poče-
lo kretati, stružući uza zid, a potom se okrenuvši. Zbunjujući se pogled razriješio —
odijelo je gledalo vanjsku stranu samog Idrisa. Bilo je skriveno, ušuškano u kutu izme-
ñu dva kućišta. Nitko se u odijelu nije opirao ovoj otmici. Milesu se u misli ušuljala
nova i iznimno uznemirujuća misao.
Oprezno, Miles dovede odijelo natrag oko vanjske strane broda do komore najbliže
strojarnici, s vanjske strane jednoga od kućišta u kojem su bili smješteni Necklinovi
štapovi. Bila je to ista komora kroz koju je odijelo i izašlo. Otvorio je komoru i uveo
odijelo unutra. Servo-upravljači držali su ga uspravnim. Svjetlo se odbijalo od vizira,
skrivajući ono što se već unutra nalazilo. Miles nije otvorio unutrašnja vrata zračne
komore.
"Što sad?" zapita on sve prisutne.
Venn dobaci pogled Roicu. "Vjerujem da vaš oružnik i ja imamo ošamute. Ako vi
nadzirete odijelo, nadzirete i zarobljenikove pokrete. Uvedite ga unutra, a mi ćemo
uhititi gada."
"Odijelom se može i ručno upravljati. Svatko tko je u njemu... a živ je i svjestan,
morao bi mi se moći suprotstaviti." Miles pročisti grlo stisnuto od zabrinutosti. "Jedno-
stavno, pitam se jesu li Brunovi tragači pretražili i unutrašnjost ovih odijela kad su se
dali u potjeru za Solianom prvoga dana kad je nestao. I ovaj... kakav je — u kakvom ¦
bi stanju njegovo tijelo dosad moglo biti."
Roic ispusti prigušen zvuk i uputi tih i žaloban prosvjed u obliku Milorde! Miles nije
bio siguran kako bi to točno trebalo protumačiti, ali mislio je kako bi to moglo imati
neke veze s Roicovom željom da svoj posljednji obrok zadrži u želucu, umjesto da ga
rasprostre po unutrašnjosti svoje kacige.
Poslije kratke i bremenite stanke, Venn reče: "Onda bi bilo bolje da odemo pogledati.
Pečatnice, suce — čekajte ovdje."
Dvoje viših dužnosnika nije se usprotivilo.
"Biste li željeli ostati s njima, milorde?" napadno predloži Roic.
"Svi smo mi tjednima tražili tog jadnika", odgovori Miles odlučno. "Ako je to on,
želim biti prvi koji će to saznati." Ipak, dopustio je Vennu i Roicu da prije njega krenu

141
iz strojarnice, pa kroz zračne komore do kućišta s generatorom za Necklinovo polje.
Pred zračnom komorom, Venn je izvukao svoj ošamut i zauzeo položaj. Roic je virnuo
kroz prozorčić na unutarnjim vratima komore. A onda mu se ruka spustila do kontrolne
ploče, vrata su kliznula i otvorila se, a on ukoračio unutra. Ponovno se pojavio trenutak
poslije, napola vukući, a napola gurajući radno odijelo. Položio ga je, licem prema
gore, na pod hodnika.
Miles se odvažio prići bliže i zagledao se kroz vizir.
Odijelo je bilo prazno.

142
 PETNAESTO POGLAVLJE

"Ne otvarajte ga!", uzbunjeno je povikao Venn.

"Nisam ni kanio", blago odgovori Miles. Ni za što na svijetu.
Venn dolebdi bliže, zapilji se dolje preko Milesova ramena, pa opsuje. "Gad nam je
već zbrisao! Ali, je li otišao na postaju ili na brod?" Povukao se postrance, spremio
ošamut uguravši ga u džep svog zelenog odijela, pa počeo blebetati u kom-vezu svoje
kacige, uzbunjujući i Službu redarstva Postaje i kvadarske dragovoljce kako bi pratili,
zaustavili i pretražili sve — brod, kontejner ili sati — što se tijekom prošla tri sata
makar i pomaknulo sa svojeg parkirališnog mjesta pokraj boka postaje.
Miles je zamišljao bijeg. Je li moguće da je ba u odijelu za popravke stiglo natrag na
postaju prije nego što je Pečatnica proglasila karantenu? Da, možda. Mogući vremenski
raspon bio je uzak, ali izvediv. Ali u tom slučaju, kako je vratilo odijelo u njegovo
skrovište s vanjske strane Idrisal Više bi smisla imalo to da je neki kontejner s pilotom
pokupio ba — u svako doba cijela gomila njih zuji ovuda — a onda je ono traktorskom
zrakom gurnulo odijelo natrag u skrovište, ili naložilo nekome u drugom pogonskom
odijelu da ga tamo odvuče i sakrije od pogleda.
Ali Idris je, kao i svi ostali barravarski i komarrski brodovi, bio pod nadzorom kva-
darskih dragovoljaca. Koliko je površna bila vanjska straža? Zacijelo nisu bili tako
nepažljivi. Pa ipak, osoba — visoka osoba — koja je sjedila u onoj kontrolnoj kabini u
strojarnici i upravljala palicama, mogla je lako prošetati odijelo kroz ovu zračnu komo-
ru i brzo oko kućišta, spremajući ga daleko od oka dovoljno spretno da ga dragovoljač-
ke straže ne primijete. A onda je mogla ustati iz stolca i...?
Milesa su dlanovi u rukavicama luñački svrbjeli, pa ih je protrljao u uzaludnom nas-
tojanju da si olakša muku. Dao bi krv za to da se može počešati po nosu. "Roic", reče
on polako. "Sjećaš li se što je ovo" — gurnuo je pogonsko odijelo nožnim prstom —
"imalo u ruci kad je izašlo iz zračne komore?"
"Ovaj... ništa, milorde." Roic se lagano promeškoljio i uputio Milesu zbunjen pogled
kroz svoj vizir.
"Tako sam i mislio." Točno.
Ako je Miles ispravno nagañao, ba je odustalo od neminovnog ubojstva Gupte kako
bi zgrabilo prigodu da iskoristi Bela i ponovno se ukrca na Idris, te tamo sa svojim
teretom učini — što? Uništi ga? Ba sigurno ne bi trebalo ovoliko vremena da uštrca u
replikatore neki prikladan otrov. Moglo ih je čak trovati po dvadeset odjednom, uvode-
ći zarazu kroz sustav za održavanje života na svakom stalku. Ili — još jednostavnije,
ako je samo željelo ubiti svoje štićenike — moglo je jednostavno isključiti sustav odr-
žavanja na životu, za što mu nije bilo potrebno više od nekoliko minuta. Ali uzimanje i
označavanje pojedinačnih staničnih uzoraka za smrzavanje, da, to je svakako moglo
potrajati cijelu noć, čak i cijeli dan. Ako je ba riskiralo sve za taj pothvat, zar bi potom
napustilo brod, a da u ruci nije čvrsto stezalo hladnjak?
"Ba je imalo više od dva sata na raspolaganju da smisli bijeg. Sigurno ne bi odugov-
lačilo..." mrmljao je Miles. Ali glas mu baš nije bio uvjerljiv. Ako nitko drugi, Roic je
smjesta primijetio kolebanje; njegova se kaciga okrenula prema Milesu, a on se namrš-
tio.
Morali su prebrojiti svemirska odijela i provjeriti svaku komoru da vide je li koji od
vid-monitora bio ručno onesposobljen. Ne, to bi predugo trajalo — bio bi to divan
143
zadatak skupljanja dokaza koji bi Miles prebacio na svoje ljudstvo da ga je imao, ali u
ovom se trenutku osjećao bolno lišen poslušnika. Osim toga, pa što ako i otkriju da još
jedno odijelo nedostaje? Lov na prazna odijela bio je nešto čime su se, prema Vennovoj
naredbi, već bavili kvadri oko postaje. Ali ako nijedno odijelo nije nedostajalo...
Onda je Miles osobno pretvorio Idris u klopku.
Progutao je slinu. "Upravo sam kanio reći kako bismo morali prebrojiti odijela, ali
imam bolju ideju. Mislim da bismo se trebali vratiti u Navigaciju i komunikacije, pa
otamo zatvarati dio po dio broda. Skupite sve oružje koje vam je na raspolaganju i
obavite temeljitu pretragu."
Venn se uz trzaj okrenuo u svojoj lebdjelici. "Sto, zar mislite da bi taj cetagandanski
agent još uvijek mogao biti na brodu?"
"Milorde," reče Roic neuobičajeno oštrim glasom, "što se dogaña s vašim rukavica-
ma?"
Miles se zapilji dolje i podigne ruke. Dah mu se stisnuo u grudima. Tanko, čvrsto
tkanje njegovih biokontaminacijskih rukavica paralo se i visjelo u trakama; ispod žiča-
ne rešetke vidjela se pocrvenjela koža dlanova. Činilo se da ga svrbe dvostruko jače
nego prije. Dah mu se ponovno oslobodio i on frkne: "Sranje!"
Venn doskakuće bliže, upije štetu razrogačenim očima i ustukne.
Miles je držao ruke podignute i razdvojene. "Venn. Idite i pokupite Pečatnicu i
Leutwyna, pa preuzmite Navigaciju i komunikacije. Osigurajte sebe i stacionar, tim
redom. Roic, kreni ispred mene prema stacionaru. Otvori mi vrata." Prigušio je nepot-
reban vrisak Trkom!; Roic se, udišući tako glasno da ga se čulo kroz kom-vezu, već
pokrenuo.
On se kroz polumračni brod vukao za Roicovim dugonogim tragom, ne dodirujući
ništa, očekujući da mu se srce, sa svakim oštrim udarcem, razleti u grudima. Gdje li je
samo pokupio tu paklenu zarazu? I je li još netko stradao? Ili čak i svi ostali?
Ne. To se moralo dogoditi preko upravljačkih palica kontrole pogonskog odijela.
Masno su se klizale ispod njegovih ruku u rukavicama. Zgrabio ih je čvršće, usredoto-
čen na zadatak da vrati odijelo natrag na brod. Zagrizao je mamac... Sad je, više nego
ikad, bio siguran daje ba prošetalo prazno odijelo kroz zračnu komoru. A onda postavi-
lo zamku svakom pametnjakoviću koji bi to prebrzo shvatio.
Nasrnuo je kroz vrata u stacionar, pokraj Roica koji se izmaknuo u stranu, pa prošao
ravno kroz plavo osvijetljena unutrašnja vrata u biokontaminacijski zatvorenu bolničku
sobu. Lik medicinskog tehničara u odijelu iznenañeno se trgnuo. Miles dozove kanal
13 i ispali: "Neka mi netko, molim vas..." pa zastao. Kanio je povikati Otvori vodu! i
gurnuti ruke pod mlaz u umivaoniku, ali kamo je iz njega voda otjecala? "Pomogne",
dovršio je tišim glasom.
"Što se dogodilo, moj lorde Reviz—" počeo je glavni liječnik, izlazeći iz kupaonice;
a onda je njegov pogled uočio Milesove podignute ruke. "Što se dogodilo?"
"Mislim da sam upao u klopku. Čim budete imali slobodnog tehničara, neka ga oruž-
nik Roic povede dolje u strojarnicu da uzme uzorak s daljinskog upravljača pogonskih
odijela koji se tamo nalazi. Čini se da je bio premazan nekim jakim korozivnim sreds-
tvom ili encimom i... ne znam čime još."
"Zvučnu ribalicu", ispali kapetan Clogston preko ramena tehničaru koji je nadgledao
improviziranu laboratorijsku klupu. Čovjek se požurio prekopati zalihe opreme. Okre-
nuo se natrag, uključujući napon aparata. Miles ispruži obje ruke koje su mu gorjele.
Stroj je hučio dok je tehničar prelazio usmjerenom zrakom vibracija preko oštećenih

144
područja, a njegov je moćni vakuum usisavao osloboñeni otpad, i makroskopski i
mikroskopski, u hermetički zatvorenu vrećicu za skupljanje uzoraka. Liječnik se nag-
nuo naprijed sa skalpelom i hvataljkama, režući i otkidajući preostale komade rukavica
koji su potom takoñer bili usisani u otpadnu vrećicu.
činilo se daje ribalica bila djelotvorna; osjećaj u Milesovim dlanovima prestao se
pogoršavati, iako su mu ruke i dalje pulsirale. Je li mu koža bila probijena? Svoje sad
gole dlanove podigao je bliže viziru, preduhitrivši liječnika koji je ispod glasa zasiktao.
Da. Crvene su se krvave mrlje skupljale u naborima oteklog tkiva. Sranje. Sranje. Sra-
nje...
Clogston se uspravio i osvrnuo oko sebe, usana razvučenih u grimasi. "Milorde, vaše
je biokontaminacijsko odijelo prokleto probijeno."
"Na drugom odijelu nalazi se još jedan par rukavica", ukaže mu Miles. "Mogao bih
skinuti njih i staviti ih na ovo odijelo."
"Ne još." Clogston se požurio premazati Milesove ruke nekom tajanstvenom ljigom i
umotati ih u biokontaminacijske prepreke, čičak-trakom zatvorene oko ručnih zglobo-
va. Miles se osjećao kao da nosi vunene rukavice preko ruku punih šmrklji, ali goruća
je bol popustila. Na drugoj strani sobe, tehničar je strugao djeliće zaražene rukavice u
analizator. Je li treći čovjek bio s Belom? Je li Bel još uvijek bio u ledenoj kupki? Još
uvijek živ?
Miles duboko udahne kako bi povratio ravnotežu. "Jeste li već postavili nekakvu
dijagnozu Lučkom kapetanu Thorneu?"
"Oh, da, smjesta smo je dobili", reče Clogston ponešto odsutna glasa, još uvijek zat-
varajući traku na Milesovu lijevom zglobu. "Istog trenutka kad smo pregledali prvi
uzorak krvi. Još nije sasvim jasno što, kog vraga, možemo s tim u vezi učiniti, ali imam
neke zamisli." Ponovno se uspravio, duboko se mršteći nad Milesovim rukama. "Her-
mova krv i tkivo preplavljeni su umjetnim — to jest, bioinženjerijski stvorenim —
nametnicima." Podigao je pogled. "Čini se da su u početnoj, prikrivenoj, asimpto-
matskoj fazi, tijekom koje se brzo razmnožavaju u tijelu. Potom, u odreñenom trenutku
— koji možda stiže kad se nakupi dovoljna masa njih — prelaze na proizvodnju dviju
kemijskih tvari u različitim šupljinama unutar membrane vlastitih ćelija. Šupljine odeb-
ljaju. Porast tjelesne temperature žrtve postaje otponac za njihovo pucanje, a onda
kemijske tvari naizmjence prolaze kroz silovitu egzo-termičku reakciju jedna s drugom
— ubijaju nametnike, oštećuju okolno tkivo žrtve i potiču nove nametnike u okolini da
se kreću dalje. Poput vrha igle sitne bombe u cijelom tijelu. To je" — glas mu je nevo-
ljko izražavao divljenje — "vrlo elegantno. Na neki ogavan način."
"Je li — dakle, je li moje liječenje ledenom kupkom pomoglo Thorneu?"
"Da, apsolutno. Pad unutrašnje temperature privremeno je zaustavio širenje vodopada
nametnika koji su prije toga bili gotovo dostigli kritičnu masu."
Milesove su se oči nakratko i zahvalno zatvorile. Pa opet otvorile. "Privremeno?"
"Još uvijek nisam smislio kako ćemo se riješiti tih prokletih stvarčica. Pokušavamo
modificirati kiruršku premosnicu u pročistač za krv, kako bismo istodobno i mehanički
uklonili nametnike i ohladili krv do kontrolirane temperature prije nego što je vratimo u
tijelo. Mislim da mogu natjerati nametnike da selektivno odgovore na primjenu elektro-
forezijskog uspona kroz cijev premosnice, i izvući ih sve iz krvotoka."
"Zar to neće riješiti problem?"
Clogston odmahne glavom. "To neće izvući nametnike smještene u drugom tkivu, a
oni su spremnici ponovne zaraze. To nije lijek, ali bi nam moglo kupiti nešto vremena.

145
Lijek bi nekako morao ubiti sve nametnike u tijelu, do posljednjega, ili će proces jed-
nostavno početi iznova." Usta su mu se iskrivila. "Sredstva za unutrašnje uklanjanje
nametnika mogla bi biti problematična. Ako uštrcamo nešto za ubijanje već nabubrelih
nametnika u tkivu, to će samo otpustiti njihovo kemijsko punjenje. Čak bi i najmanja
količina takvog izljeva mogla prokleto naštetiti krvotoku, preopteretiti proces poprava-
ka, prouzročiti silnu bol — to je... to je problematično."
"Moglo bi uništiti i moždano tkivo?" zapita Miles, osjećajući mučninu.
"Na kraju, da. Čini se da nametnici ne prolaze baš lako izmeñu krvi i mozga. Vjeru-
jem da bi žrtva bila svjesna do, ovaj, do vrlo kasnog stadija raspadanja."
"Oh." Miles se nije mogao odlučiti je li to dobro ili loše.
"Postoji i vedrija strana", iznese liječnik. "Možda bih mogao spustiti biokontamina-
cijsku uzbunu s Petog na Treći stupanj. Čini se daje nametnicima za prenošenje zaraze
potreban izravan kontakt izmeñu krvi dviju žrtava. Izvan tijela domaćina ne preživlja-
vaju dugo."
"Ne mogu se širiti zrakom?"
Clogston je zastao s oklijevanjem. "Pa, ne, sve dok domaćin ne počne iskašljavati
krv."
Sve dok, a ne osim ako. Milesu nije promaknuo liječnikov izbor riječi. "Bojim se daje
ionako prerano govoriti o spuštanju uzbune. Cetagandanski agent, naoružan nepozna-
tim biološkim oružjem — pa, nepoznatim ako se izuzme ovo, koje postaje prokleto
previše poznato — još uvijek je vani, na slobodi." Udahnuo je pažljivo, pa se prisilio da
govori mirnim glasom. "Pronašli smo dokaze koji ukazuju na to kako bi se agent još
uvijek mogao skrivati na ovom brodu. Morate osigurati svoje radno područje od mogu-
ćeg upada."
Kapetan Clogston opsuje. "Jeste čuli, dečki?" dozvao je kroz kom-vezu odijela svoje
tehničare.
"Oh, sjajno", stigao je zgañen odgovor. "Sad nam je samo još to trebalo."
"Hej, to je barem nešto što možemo upucati", čeznutljivo je primijetio drugi glas.
Ah, Barrayarci. Milesovo se srce zagrijalo. "I to čim ga vidite", potvrdi on. Ovo su
bili vojni liječnici; svi su, bog ih blagoslovio, nosili oružje na boku.
Pogled mu je preletio preko bolničke sobe i prostorije stacionara iza nje, zbrajajući
slabe točke. Samo jedan ulaz, no je li to bila prednost ili nedostatak? Svakako je bila
prednost imati nadzor nad vanjskim vratima, jer se time štitio bolnički odjel iza njih;
Roic je tamo posve automatski zauzeo položaj. Pa ipak, tradicionalni napad ošamu-
tom, plazmičkim lukom ili igličnom granatom činio se... nedovoljno maštovitim. Ovo
se mjesto još uvijek napajalo brodskim zalihama kisika i energije, ali upravo je ono, od
svih drugih odjela, za hitne slučajeve imalo vlastite zalihe obojega.
Vojnička biokontaminacijska odijela za Peti stupanj koja su nosili liječnici, takoñer
su funkcionirala i kao svemirska odijela, što znači da su imala potpunu unutrašnju
cirkulaciju zraka. Isto nije vrijedilo i za Milesovo, jeftinije odijelo, čak i prije nego
stoje ostao bez rukavica; njegov je atmosferski paket vukao zrak iz okruženja, kroz
pročistače i sterilizatore. U slučaju gubitka tlaka, njegovo bi se odijelo pretvorilo u
kruti, tromi balon koji bi čak, na slaboj točki, mogao i puknuti. Naravno, na zidovima
su visjeli ormarići s tjelesnim čahurama. Miles zamisli kako bi to izgledalo, on zarob-
ljen u tjelesnoj čahuri dok se akcija odvija bez njega.
S obzirom na to daje već bio izložen... čemu li već, skidanje biokontaminacijskog
odijela na vrijeme dovoljno dugo da se uvuče u nešto uže ne bi moglo pogoršati stvari,

146
zar ne? Zapiljio se u svoje ruke i zapitao kako to da već nije mrtav. Je li moguće da je
ljiga koju je dodirnuo ipak bila tek obično korozivno sredstvo?
Miles nespretno, rukom u rukavici, iščeprka svoj ošamut iz džepa na bedru, pa se vra-
ti natrag kroz plave rešetke svjetla koje su označavale biokontaminacijsku prepreku.
"Roic, želim da odjuriš natrag u strojarnicu i doneseš mi najmanje svemirsko odijelo
koje uspiješ pronaći. Ja ću stražariti na ovom mjestu, dok se ne vratiš."
"Milorde..." počne Roic sumnjičavim glasom.
"Drži ošamut izvučen; čuvaj leña. Mi smo svi ovdje, prema tome — ako vidiš nešto
što se miče, a nije u kvadarskom zelenom, najprije pucaj."
Roic muški proguta slinu. "Da, pa, dobro, pobrinite se da ostanete ovdje, milorde.
Nemojte nikamo odmagliti bez mene!"
"To mi ni u snu ne bi palo na pamet"
Roic je odgalopirao. Miles bolje namjesti ošamut koji je nespretno stiskao, provjeri
daje namješten na maksimalnu snagu paljbe, pa zauzme položaj djelomično skriven iza
vrata. Zurio je niz središnji hodnik za likom svog tjelohranitelja koji je nestajao, i mrš-
tio se.
Ne razumijem ovo.
Nešto se nije slagalo, i kad bi samo uspio dobiti deset minuta bez prekidanja koje ne
bi bile prepune novih smrtonosnih taktičkih kriza, možda bi se i sjetio što to... Pokušao
je ne misliti na dlanove koji su ga peckali i na to kakav bi se pametno smišljeni potajni
napad mikroba mogao u ovom trenutku šuljati njegovim tijelom, možda se čak probijati
i prema njegovu mozgu.
Obično carsko poslušničko ba trebalo bi prije umrijeti nego napustiti povjereni mu
teret ovakav kakav su bili replikatori puni nebeskih beba. A čak i ako je ovo ba bilo
uvježbano kao neka vrsta posebnog agenta, zašto je potrošilo sve to kritično važno
vrijeme na uzimanje uzoraka iz fetusa koje je kanilo napustiti, a možda čak i uništiti?
Svaka nebeska beba ikad stvorena imala je svoju DNA spremljenu u središnjim ban-
kama gena Zvjezdanih jaslica. Zacijelo su ih mogli ponovno napraviti. Zbog čega je
ovo leglo bilo tako nezamjenjivo?
Vlak njegovih misli sišao je s tračnica dok je zamišljao male genetski modificirane
nametnike kako se mahnito množe u njegovu krvotoku, blip-blip-blip-blip. Prokletstvo,
daj se smiri. Nije čak znao ni je li zaražen istom zloćudnom bolešću kojom je bio zara-
žen i Bel. Pa da, moglo bi biti nešto još i gore. Pa ipak, neki cetagandanski dizajnirani
neurotoksin — ili čak neki posve običan otrov koji se mogao kupiti u svakom dućanu
— trebao bi djelovati mnogo brže od ovoga. Iako, ako se radi o drogi koja svoju žrtvu
izluñuje paranojom, onda zaista dobro djeluje. Je li ba imalo ograničen repertoar
paklenskih napitaka? Ako ih je uopće imalo, zašto ih nije imalo mnogo? Kakve stimu-
lanse i hipnotike da je primijenilo na Belu; oni nigu morali biti ništa iznimno, prema
Mjerilima tajnih operacija. Koliko je drugih, štoseva bilo trikova ba imalo u rukavu?
Hoće li Miles osobno demonstrirati sljedeći od njih?
Hoću li poživjeti dovoljno dugo da se oprostim od Ekaterine? Oproštajni poljubac
nije dolazio u obzir osim da ne bi pritisnuli svoje usne na suprotne strane nekog zaista
debelog staklenog prozora. Toliko joj je toga želio reći; činilo se nemogućim odrediti
gdje bi počeo. Bilo je to još više nemoguće izraziti samo glasom kroz otvorenu, neosi-
guranu javnu komunikacijsku mrežu. Čuvaj djecu. Poljubi ih umjesto mene svake veče-
ri prije spavanja, i reci im da sam ih volio iako ih nikad nisam vidio. Nećeš biti sama -
moji roditelji će ti pomoći. Reci mojim roditeljima, reci im...

147
 Je li ova prokleta stvar već počinjala djelovati, ili su vruća panika i suze koje su ga
gušile u grlu bile nešto što je u potpunosti sam izazvao? Neprijatelj koji te napada iznu-
tra prema van - možeš se pokušati izvrnuti poput rukavice kako bi se borio protiv njega
a Opet nećeš uspjeti - podlog li oružja! Bio kanal otvoren ili ne, sad ću je nazvati...
Umjesto toga, u njegovu je uhu odjeknuo Vennov glas. "Lorde Vorkosigan, uključite
kanal 12. Treba vas vaš admiral Vorpatril. Očajnički."
Miles zašišti kroz zube i ponovo utipka šifru u kontrolnu ploču svoje kacige. "Vorko-
sigan ovdje."
"Vorkosigane, idiote jedan!" Iz admiralove su se sintakse negdje tijekom prošloga
sata izgubile počasne titule. "Do ñavola, što se tamo dogaña? Zašto se ne javljate na
svoju ručnu kom-vezu?"
"Zato što se ona trenutačno nalazi unutar mog biokon-taminacijskog odijela, što znači
daje nedostupna. Bojim se da sam odijelo morao navući u velikoj žurbi. Imajte na umu
kako ova veza kroz kacigu ide javnim kanalom i nije osigurana, gospodine." K vragu,
otkud mu je ispalo ovo gospodine? Navika, obična stara loša navika. "Možete zatražiti
kratko izvješće od kapetana Clogstona kroz njegovu direktnu navoñenu liniju u vojnom
odijelu, ali budite kratki. On je u ovom trenutku vrlo zaposlen i ne želim da ga se ome-
ta."
Vorpatril opsuje —je li psovka bila općenita ili upućena Carskom revizoru, to je
naravno ostalo nejasno — pa se isključi.
Slabašno odjekujući kroz brod, pojavio se zvuk koji je Miles očekivao — udaljeni
zveket i šištanje koje su ispuštala vrata zračnih komora prilikom zatvaranja, što znači
da se brod dijelio na hermetički zatvorene odvojene dijelove. Dobro, znači, kvadri su
stigli u Navigaciju i komunikacije! Samo, Roic se još nije vratio. Oružnik je morao
stupiti u kontakt s Vennom i Pečatnicom kako bi mu oni otvorili prolaz i ponovno ga
zatvorili kad krene natrag prema—
"Vorkosigane?" Napetije Vennov glas ponovno odjeknuo u njegovu uhu. "Jeste li to
vi?"
"Jesam li što ja?" "Zatvarate li vi odjeljke?"
"Zar to nist..." Miles je pokušao, ali bez uspjeha, progutati svoj glas i vratiti ga natrag
nekako razumnije ugoñenog. "Zar vi još niste u Navigaciji i komunikacijama?"
"Ne, zaokružili smo natrag u kućište broj dva kako bismo pokupili svoju opremu.
Upravo smo kanili otići odanle."
Nada je zalepršala u Milesovu srcu koje je mahnitalo. "Roic", zazove on hitno. "Gdje
si?"
"U Navigaciji i komunikacijama nisam, milorde", uzvratio je sumorno Roicov glas.
"Ali ako smo mi ovdje, a on tamo, tko onda izvodi ovo?" javio se nesretni Leutwynov
glas.
"A što mislite, tko?" ispalila je Pečatnica Greenlaw. Glas joj se tjeskobno zahuktao.
"Petero ljudi, a nikome od nas nije palo na pamet da provjeri jesu li vrata iza nas ostala
zatvorena — prokletstvo!"
Tih i smrknut zvuk, kao u čovjeka pogoñena strijelom, ili spoznajom, odjeknuo je u
Milesovu uhu: Roic.
Miles užurbano reče: "Svatko tko ima nadzor nad Navigacijom i komunikacijama ima
pristup svim ovim brodskim povezanim komunikacijskim kanalima ili će ga uskoro
imati. Morat ćemo se iskopčati."

148
 Kvadri su imali pojedinačne veze s postajom i Vorpatrilom kroz svoja odijela; isto je
vrijedilo i za liječnike. To je značilo da će Miles i Roic biti ti koji će se naći u zrakop-
raznom komunikacijskom prostoru.
A onda je, iznenada, zvuk u njegovoj kacigi utihnuo. Ah. Čini se daje ba pronašlo
komunikacijske kontrole...
Miles poskoči do kontrolne ploče okruženja stacionara, koja se nalazila lijevo od vra-
ta, otvori je i pritisne svaku tipku koja je omogućavala direktno ručno upravljanje. Ako
ova vanjska vrata ostanu zatvorena, moći će zadržati tlak zraka, iako će njegovo cirku-
liranje biti zaustavljeno. Liječnicima to, zbog njihovih odijela, neće naškoditi, ali riziku
će biti izloženi Miles i Bel. Bez imalo je naklonosti piljio u ormarić s tjelesnim čahu-
rama obješen na zidu. Biološki hermetički zatvorena soba već je funkcionirala na unut-
rašnjoj cirkulaciji zraka, hvala bogu, a tako je moglo i ostati — sve dok napon bude
uključen. Ali kako će održavati Bela hladnim ako se herm bude morao povući u čahu-
ru?
Miles požuri natrag u sobu. Približio se Clogstonu i zaurlao kroz vizir: "Upravo smo
izgubili brodske komunikacijske veze. Držite se samo svojih navoñenih vojnih veza."
"Čuo sam", zaurla natrag Clogston.
"Kako napredujete s pročistačem za hlañenje?"
"Dio koji se odnosi na hlañenje je gotov. Još uvijek radimo na pročistaču. Volio bih
da sam doveo više ljudi, iako ovdje jedva da ima mjesta za još koje dupe."
"Mislim da sam skoro gotov", povikao je tehničar pognut iznad klupe. "Provjerite to,
hoćete li, gospodine?" Mahnuo je u smjeru jednog od analizatora, na čijem je čitaču sad
zbirka svjetala treptala, tražeći pozornost.
Clogston ga obiñe i sagne se prema stroju o kojem se radilo. Trenutak kasnije, pro-
mrmlja: "Oh, to je lukavo."
Miles, koji se ramenom probio dovoljno blizu da to čuje, nije imao utješan osjećaj.
"Što je lukavo?"
Clogston pokaže na čitač analizatora koji je sad pokazivao nerazumljiv niz slova i
brojeva u vedrim bojama. "Nije mi bilo jasno kako nametnici uopće uspijevaju preživ-
jeti u matrici tog enzima koji je požderao vaše biokontaminacijske rukavice. Ali bili su
mikrokapsulirani."
"Molim?"
"To je uobičajen trik za provoñenje droge kroz neprijateljsko okruženje — na prim-
jer, kroz vaš želudac ili možda krvotok — do ciljanog područja. Kad mikrokapsulacija
proñe kroz neprijateljsko ozračje u — kemijski rečeno — prijateljsko područje, kapsula
se otvara i istovaruje svoj teret. Bez gubitaka i bez otpada."
"Oh. Divno. Želite li time reći da sad i ja imam isto sranje kao i Bel?"
"Hm." Clogston baci pogled na zidni krono. "Koliko je vremena prošlo otkako ste bili
izloženi, milorde?"
Milesov je pogled slijedio njegov. "Pola sata, možda?"
"Dosad bi već možda mogli biti vidljivi u vašem krvotoku."
"Provjerite."
"Morat ćemo otvoriti vaše odijelo da dobijemo pristup veni."
"Provjerite to smjesta. Brzo."
Clogston dograbi iglu za uzimanje uzoraka; Miles zguli traku biokontaminacijskog
odijela sa svog lijevog zgloba, pa zaškrguće zubima dok ga je biocidni štapić za uzima-
nje brisa pekao, a igla se zabadala. Morao je priznati da je Clogston, s obzirom na svoje

149
biokontaminacijske rukavice, bio u tome prilično spretan. Tjeskobno je motrio liječnika
kako oprezno ubacuje iglu u analizator.
"Koliko će to dugo trajati?"
"Sad kad imamo šablonu, bit će gotovo u sekundi. To jest, ako je nalaz pozitivan.
Ako se ovaj prvi uzorak pokaže negativnim, volio bih otprilike svakih pola sata pono-
viti provjeru, da budemo sigurni." Clogstonov se glas usporio dok je proučavao nalaz.
"No, ovaj... Ponovna provjera neće biti potrebna."
"Sjajno", frkne Miles. Uz trzaj je otvorio kacigu i svukao rukav odijela. Prignuo se
prema svojoj ručnoj kom-vezi i ispalio: "Vorpatril!"
"Da!" istog se časa začuo Vorpatrilov glas. Mijenjao je komunikacijske kanale —
zacijelo je na dužnosti ili u Navigaciji i komunikacijama Princa Xava, ili možda već i u
taktičkoj sobi. "Čekajte, što vi radite na ovom kanalu? Mislio sam da nemate pristup
do njega."
"Situacija se promijenila. To sad nije važno. Što se tamo dogaña?"
"Što se tamo dogaña?"
"Liječnička ekipa, Lučki kapetan Thorne i ja zatvoreni smo u stacionaru. Zasad još
uvijek nadziremo svoje okruženje. Vjerujem da su Venn, Pečatnica Greenlaw i
Leutwyn zarobljeni u Teretnom kućištu broj dva. Roic bi mogao biti negdje u strojarni-
ci. A mislim da je ba zauzelo Navigaciju i komunikacije. Možete li potvrditi ovo pos-
ljednje?"
"Oh, da", zagunñao je Vorpatril. "Upravo razgovara s kvadrima na Postaji Graf. Prije-
ti i zahtijeva. Čini se daje Voña Watts zasjeo u vrući stolac. Ja sastavljam udarnu eki-
pu."
"Spojite ga ovamo. Moram to čuti."
Poslije nekoliko sekundi odgode, odjeknuo je glas ba. Betanski se naglasak izgubio;
akademska se hladnokrvnost istopila. "... Ime nije važno. Ako želite Pečatnicu, Carskog
revizora i ostale dobiti natrag žive, ovo su moji zahtjevi. Skočnog pilota za ovaj brod,
isporučenog smjesta. Slobodan i nezapriječen izlaz iz vašeg sustava. Budete li ili vi ili
Barravarci pokušali izvesti vojni napad na Idris, ja ću ili raznijeti brod sa svima na
njemu, ili se zabiti u postaju."
Zgrčen od napetosti, glas Voñe Wattsa mu je uzvratio: "Budete li se pokušali zabiti u
Postaju Graf, mi ćemo vas sami raznijeti."
"Oba mi načina odgovaraju", uzvrati ba suhim glasom.
Je li ba znalo kako dići u zrak skočni brod? To baš nije bilo jednostavno. K vragu,
ako je Cetagandanac imao sto godina, tko zna što je sve znao učiniti? Zabijanje u pos-
taju, sad, to — s ciljem tako velikim i nedalekim mogao je izvesti svaki laik.
Ubacio se ukočeni glas Pečatnice Greenlaw; moglo se pretpostaviti kako je njezina
kom-veza s Wattsovom bila spojena na isti način kao i Milesova s Vorpatrilovom. "Ne
činite to, Watts. Kvadrosvemir ne može dopustiti da ovakav prenositelj zaraze proñe do
naših susjeda. Šačica života ne može biti važnija od života tisuća ljudi."
"Zaista", nastavilo je ba poslije lagana oklijevanja, još uvijek istim hladnim glasom.
"Ako me i uspijete ubiti, bojim se da ćete time samo dobiti novu dvojbu. Ostavio sam
mali dar na postaji. Ono što su prošli Gupta i Lučki kapetan Thorne trebalo bi vam dati
dobru predodžbu o tome što je u paketu. Mogli biste ga pronaći prije nego što eksplodi-
ra, iako mislim da su vam šanse slabe. Gdje su sad vaše tisuće života? Mnogo bliže
domu, rekao bih."

150
 Prava prijetnja ili blef, pitao se mahnito Miles. Svakako se uklapalo u stil koji je ba
dosad pokazivalo — Bel u tjelesnoj čahuri, klopka na komandnim palicama za kontrolu
odijela — podle i smrtonosne zagonetke koje je ba bacalo za sobom kako bi zaustavilo
i omelo svoje progonitelje. U svakom slučaju, na meni je upalilo.
Vorpatril se privatno ubacio kroz ručnu kom-vezu, nepotrebno sniženim, napetim
glasom, prekrivajući komunikaciju izmeñu ba i Wattsa. "Milorde, mislite li da gad
blefira?"
"Nije važno blefira li ili ne. Želim ga živog. Oh, bože, kako ga želim živog! Neka
vam to bude prioritet, admirale, i shvatite to kao zapovijed Carskoga Glasa."
Nakon kratke i, kako se Miles nadao, promišljene stanke, Vorpatril se vratio: "Razu-
mijem, moj lorde Revizore."
"Pripremite svoje udarne ekipe, da..." Vorpatrilova je najbolja udarna ekipa bila zak-
ljučana u kvadarskom zatvoru. Kakva mu je onda bila druga najbolja? Milesovo je srce
zadrhtalo. "Ali nemojte odmah krenuti. Ovo je iznimno nestabilna situacija. Još nemam
jasan osjećaj kako će se stvari odigrati. Vratite mi natrag kanal na kojem je ba." Miles
ponovno obrati pozornost na pregovore koji su se odvijali, ne — zahuktavali?
"Skočnog pilota." Činilo se da se ba ponavlja. "Samog, u kontejneru za posadu, do
zračne komore B u kućištu broj pet. I, ovaj — neka doñe gol." Bilo je to užasno, no
činilo se da se ba prilikom posljednje riječi nasmijalo. "Iz očitih razloga."
A onda je prekinulo vezu.

151
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

Sto sad?
Uslijedit će odgode, nagañao je Miles, dok će kvadri na Postaji Graf pripremati pilo-
ta, ili ipak riskirati zavlačenje njegova slanja u takvu opasnost. A što ako ne bude dob-
rovoljaca? Dok je Vorpatril opremao svoje udarne snage, dok je troje kvadarskih duž-
nosnika bilo zarobljeno u teretnom kućištu — pa, kladio se Miles, sigurno se nisu trudi-
li ni da prstom maknu — dok se ova zaraza širi kroz mene, dok ba čini — što?
Odgode mi nisu od koristi.
Ali su ipak bile svojevrstan dar sudbine. Koliko je, uostalom, bilo sati? Kasna večer
— još uvijek isti onaj dan koji je u zoru počeo vijestima o Belovu nestanku? Da, iako
se to činilo jedva mogućim. Zacijelo je ušao u neku vremensku rupu. Miles se zapilji u
svoju kom-vezu, duboko i prestravljeno udahne, pa unese Ekaterininu šifru. Je li joj
Vorpatril već rekao što se dogaña, ili je odlučio da je bolje ako ona ništa ne zna?
"Miles!" smjesta se javila.
"Ekaterina, ljubavi. Gdje, ovaj... gdje si?"
"U taktičkoj sobi, s admiralom Vorpatrilom."
Ah. To je, dakle, odgovaralo na njegovo pitanje. Na neki je način osjetio olakšanje
što joj ne mora osobno i hladno iznijeti cijelu litaniju loših vijesti. "Znači, u toku si s
ovim."
"Više-manje. Sve je prilično zbrkano."
"Kladim se da jest. Ja..." Nije joj to mogao reći, ne tako izravno. Izmicao je, skuplja-
jući hrabrost. "Obećao sam javiti Nicol kad budem imao vijesti o Belu, ali nisam imao
prilike. Vijesti, kao što možda znaš, nisu dobre; našli smo Bela, ali herm je namjerno
zaražen bioinženjerijskim cetagandanskim nametnicima koji bi... se mogli pokazati
smrtonosnima."
"Da, to sam razumjela. Sve sam to čula, ovdje u taktičkoj sobi."
"Dobro. Liječnici daju sve od sebe, ali utrkuju se s vremenom, a sad su se pojavile i
druge komplikacije. Hoćeš li nazvati Nicol i održati riječ umjesto mene? Ne mogu reći
da nema nade, ali... mora biti svjesna da u ovom trenutku stvari ne izgledaju baš dobro.
Sama procijeni koliko ćeš ublažiti stvari."
"Moja je procjena da joj se treba reći potpuna istina. Čitava je Postaja Graf u ovom
trenutku uskomešana, s obzirom na karantenu i biokontaminacijsku uzbunu. Ona točno
mora znati što se dogaña, i ima na to pravo. Smjesta ću je nazvati."
"Oh. Dobro. Hvala ti. Ja... ovaj... znaš da te volim." "Da. Reci mi nešto što ne znam."
Miles trepne. Ovo je postajalo sve teže. Ispalio je vijesti u jednom dahu. "Pa. Postoji
mogućnost da sam ja ovdje gadno zaribao. U smislu da se možda neću izvući iz ovoga.
Ovdje je situacija prilično nesigurna i, ovaj... bojim se da su moje biokontaminacijske
rukavice bile probijene kad sam ugazio u gadnu malu cetagandansku klopku. Čini se da
sam zaražen istim biorizikom koji je oborio i Bela. Ipak, čini se da stvar ne napreduje
osobitom brzinom."
U pozadini je upravo mogao čuti glas admirala Vorpatrila kako psuje odabranim voj-
ničkim jezikom koji ni najmanje nije bio sukladan s poštovanjem koje je trebao ukazati
jednom od Carskih revizora Njegova Veličanstva Gregora Vorbarre. Od Ekaterine je
dolazila samo šutnja; napinjao se kako bi čuo njezino disanje. Zvučna je reprodukcija
na ovim visokokvalitetnim kom-vezama bila tako dobra da je mogao čuti kad je pono-
152
vno ispustila dah kroz svoje napućene, prekrasno tople usne koje nije mogao ni vidjeti
ni dodirnuti.
Ponovno je počeo. "Ja... žao mi je što... želio sam ti pružiti — ovo nije bilo ono što
sam kanio — nikad te nisam namjeravao rastužiti—"
"Miles. Smjesta prestani s tim blebetanjem." "Oh... ovaj, da?"
Glas joj se zaoštrio. "Ako mi tamo dolje umreš, neću biti tužna, nego bijesna. Sve je
to divno i krasno, ljubavi, ali smijem li ti ukazati na činjenicu da sad nemaš vremena za
valjanje u tjeskobi? Ti si čovjek koji je nekad za život zarañivao izvlačenjem talaca.
Nije ti dopušteno da se iz ovoga ne izvučeš. Prema tome, prestani se brinuti zbog mene
i počni obraćati pozornost na ono što radiš. Slušaš li ti mene, Miles Vorkosigan? Da se
nisi usudio umrijeti! Ja to neću trpjeti!"
To se činilo vrlo odlučnim. Svemu usprkos, razvukao je osmijeh od uha do uha. "Da,
draga", krotko je zapjevušio, ohrabren. O, da, vorske pretkinje ove žene u ratovima su
branile tvrñave.
"Prema tome, prestani razgovarati sa mnom i vrati se.
Gotovo joj je uspjelo prikriti potreseni jecaj u posljednjoj riječi.
"Čuvaj tvrñavu, ljubavi", dahnuo je on sa svom nježnošću koju je u sebi imao.
"Uvijek." Mogao ju je čuti kako s mukom guta. "Uvijek."
Isključila je vezu. On je to shvatio kao mig.
Spašavanje talaca, ha? Ako želiš da nešto bude učinjeno kako treba, učini to sam.
Kad bolje razmisli, je li ovo ba znalo kojim se poslom Miles prije bavio? Ili je pretpos-
tavilo daje Miles samo diplomat, birokrat, tek još jedan prestrašeni civil? Ba takoñer
nije moglo znati ni tko je iz njihova društva naletio na zamku postavljenu na kontrol-
nim palicama. Doduše, ovo biokontaminacijsko odijelo bilo je neprikladno za svemir-
ski napad i prije nego što je postalo do kraja sjebano. Ali kakvog je oruña bilo u ovom
stacionaru, a koje bi se moglo iskoristiti na načine koje njegovi proizvoñači ni u snu
nisu zamišljali? A osoblje?
Vojni su liječnici prošli vojnu obuku, točno, a imali su i vojničku disciplinu. Takoñer
su i svi do jednoga do lakata bili u drugim zadacima koji su takoñer imali svoj prioritet.
Posljednje što je Miles želio bilo je da ih odvuče od njihovih skučenih laboratorijskih
klupa i kritičnog posla koji su obavljali brinući se za pacijenta, samo da bi se mogli s
njim igrati komandosa. Iako, moglo bi i do toga doći. Zamišljeno je počeo koračati
vanjskom prostorijom stacionara, otvarajući ladice i ormariće, te piljiti u njihov sadržaj.
Mutan se umor počeo prevlačiti preko njegove živčane i adrenalinom napumpane eufo-
rije, a iza očiju je počeo osjećati pojavljivanje glavobolje. Pažljivo je zanemario njezino
zastrašujuće značenje.
Virnuo je kroz plave rešetke svjetlosti u bolničku sobu. Tehničar se žurno odmaknuo
od klupe i krenuo prema kupaonici, noseći u rukama nešto za čim su se vukle zapetlja-
ne cijevi.
"Kapetane Clogston!" vikne Miles. Okrenuo se i drugi lik u odijelu. "Da, milorde?"
"Zatvorit ću vaša nutarnja vrata. Ona bi se i sama trebala moći zatvoriti u slučaju prom-
jene tlaka, ali nisam siguran da u ovom trenutku imam povjerenja u bilo koji dio opre-
me ovog broda kojom se upravlja daljinski. Jeste li spremni, u slučaju potrebe, prebaci-
ti svog pacijenta u tjelesnu čahuru?"
Clogston mu nemarno salutira rukom u rukavici, pokazujući da jesu. "Još malo,
milorde. Počinjemo s gradnjom drugog pročistača krvi. Ako prvi bude radio onako
dobro kako se nadamo, vrlo ćemo brzo i vas moći spojiti."

153
 Čime će ga privezati uz krevet u bolničkoj sobi. Još nije bio spreman na gubitak
pokretljivosti. Ne dok je još sposoban samostalno se kretati i razmišljati. Znači, nemaš
mnogo vremena. Bez obzira na to što ba bude učinilo. "Hvala vam, kapetane", vikne
Miles. "Obavijestite me." Ručnim je komandama zatvorio vrata koja su kliznula.
Što je ba moglo saznati iz Navigacije i komunikacija? I što je bilo još važnije, gdje su
mu mrtvi kutovi? Miles je koračao gore-dolje, razmišljajući o razmještaju u središnjem
kućištu: dugi valjak podijeljen na tri palube. Ovaj je stacionar bio na krmi najviše palu-
be. Navigacija i komunikacije bile su daleko naprijed, na drugom kraju srednje palube.
Nutarnja hermetička vrata svih razina nalazila su se na tri jednako razmaknuta križanja
iz kojih se izlazilo u pogonska i skladišna kućišta, dijeleći longitudinalno svaku palubu
na četvrtine.
Navigacije i komunikacija imali su sigurnosne vid-monitore u svim vanjskim zračnim
komorama, naravno, kao i monitore za slučaj opasnosti na svim unutrašnjim vratima
odjeijaka koji su se zatvarali ihermetički dijelili brod na neprobojne odjeljke. Gašenje
monitora oslijepilo bi ba, ali ga takoñer upozorilo na to da su se navodni zarobljenici
sposobni kretati. Gašenje svih monitora, ili barem svih do kojih se moglo doći, zbunilo
bi ga više... ali još uvijek bi ostao problem upozorenja. Koliko je bilo vjerojatno da će
ba ispuniti svoju ponovljenu, a možda samo ludu prijetnju o zabijanju u postaju?
Prokletstvo, ovo je bilo tako neprofesionalno... Miles stane, opčinjen vlastitom miš-
lju.
Kakvi su bili standardni operativni postupci cetagandanskog agenta — svakog agen-
ta, zapravo — čija bi tajna misija propadala? Uništiti sve dokaze: pokušati stići u sigur-
no područje, u veleposlanstvo ili na neutralni teritorij. Ako to nije bilo moguće, uništiti
dokaze i mirno sjediti i čekati uhićenje mjesnih vlasti, tko god mjesne vlasti bile, a
potom čekati da vas vlastita strana izvuče, bilo uz jamčevinu, bilo silom. U slučaju
zaista, zaista kritično važnih misija, uništiti dokaze i počiniti samoubojstvo. Ovo pos-
ljednje rijetko se nareñivalo, zato što bi još rjeñe bilo izvršeno. No cetagandanski su ba
imali uvjetovanu potpunu poslušnost svojim nebeskim gospodarima — i gospodari-
cama — tako da je Miles u ovim okolnostima i samoubojstvo morao smatrati realistič-
nijom mogućnosti.
Ali traljavo uzimanje talaca iz redova neutralne nacije i susjeda, oglašavanje misije
na vijestima i, više od svega — najviše od svega — javna uporaba najtajnijeg arsenala
Zvjezdanih jaslica... To nije bio način djelovanja uvježbanog agenta. Ovo je bilo pro-
kleto amaterska izvedba. A Milesa su njegovi nadreñeni optuživali da je izvan kontrole
— ha! Nijedna zbrka koju je on osobno i izravno izazvao nije se nikad pokazala tako
izgubljenom kao što se činilo da će ova biti — na žalost, za obje strane. Na nesreću,
ova zadovoljavajuća dedukcija nije činila sljedeći potez ba predvidljivijim. Upravo
suprotno.
"Milorde?! Iz Milesove se ručne kom-veze nenadano uzdigao Roicov glas.
"Roic!" poviče Miles radosno. "Čekaj. Koga ti vraga radiš na ovoj vezi? Nisi trebao
skidati odijelo."
"To bih i ja vas mogao pitati, milorde", prilično mu zajedljivo uzvrati Roic. "Kad bih
imao vremena. Ali ionako sam morao izaći iz svemirskog odijela kako bih se uvukao u
ovo radno odijelo. Mislim... da. Mogu objesiti kom-vezu s unutrašnje strane kacige.
Eto." Čuo se tihi zveket, kao da se zatvara ploča vizira. "Možete li me i dalje čuti?"
"Oh, da. Pretpostavljam da si još uvijek u strojarnici?"

154
 "Zasad. Pronašao sam vam zaista lijepo malo svemirsko odijelo, milorde. I hrpu dru-
gog alata. Pitanje je samo kako ću vam to dostaviti."
"Drži se dalje od svih vrata zračnih komora — iznad njih su monitori. Jesi li slučajno
pronašao kakav alat za rezanje?"
"Ja, ovaj... prilično sam siguran da ovo što nosim tome služi, da."
"Onda se primakni što bliže možeš krmi, pa prorezi put kroz strop do srednje palube.
Nastoj ne oštetiti provodnike zraka i gravitacijske rešetke, kontrole i provodnike teku-
ćina — barem zasad. Kao i bilo što drugo zbog čega bi mogla bljesnuti svjetla u Navi-
gaciji i komunikacijama. A onda ćemo te namjestiti za sljedeće rezanje."
"U redu, milorde. I ja sam mislio da bi nešto slično upalilo."
Prošlo je nekoliko minuta tijekom kojih se nije čulo ništa osim Roicova disanja,
isprekidanog povremenim prigušenim psovkama dok je, metodom pokušaja i promaša-
ja, otkrivao kako se rukuje nepoznatom opremom. Gunñaj, šištaj i naglo prekinut zve-
ket.
Ovaj za nuždu smišljeni postupak paklenski će oštetiti atmosferski integritet odjelja-
ka, ali — iz pozicije talaca — je li to nužno značilo i pogoršanje položaja? A svemirsko
odijelo, oh, kakva sreća! Miles se pitao je li koje od pogonskih radnih odijela možda
bilo posebno malog broja. To bi zaista bilo gotovo jednako dobro kao i svemirski
oklop.
"U redu, milorde", javi se dobrodošao glas kroz njegovu ručnu kom-vezu. "Stigao
sam na srednju palubu. Sad krećem prema krmi... nisam sasvim siguran koliko sam
blizu ispod vas."
"Možeš li podići ruku i kuckati o strop? Ali tiho. Ne želimo da to odjekne kroz pre-
grade sve do Navigacije i komunikacija." Miles se baci na trbuh, podigne vizir, nakrivi
glavu i počne slušati. Slabašno lupkanje očito je dopiralo izvana, iz hodnika. "Možeš li
se primaknuti bliže krmi?"
"Pokušat ću, milorde. Problem je u tome što moram razdvajati stropne oplate..." Usli-
jedilo je još teškog disanja. "Eto. Pokušajte sad."
Ovaj se put činilo kako kucanje dopire gotovo točno ispod Milesove pružene ruke.
"Mislim da je to to, Roic."
"Dobro, milorde. Potrudite se da ne stanete na mjesto gdje režem. Mislim da bi mi
lady Vorkosigan prilično zamjerila kad bih vam slučajno otpilio neki dio tijela."
"I ja mislim da bi." Miles ustane, odere s poda komad frikcijskog tapisona, poskoči u
stranu vanjske prostorije stacionara, pa prestane disati.
Crveni sjaj gole podne oplate ispod njega požutio je, pa pobijelio. Točka se pretvorila
u crtu koja se produžavala i u neurednom se krugu vraćala natrag prema svom početku.
Prigušen tresak, kad je Roicova šapa u rukavici, pod naponom njegova odijela, probila
put kroz pod, otkidajući oslabljeni krug od njegove matrice.
Miles se nagnuo naprijed i zapiljio se dolje, pa se veselo nasmiješio Roicovu licu koje
je zabrinuto zurilo gore kroz vizir drugog odijela za popravke. Otvor je bio premalen da
se kroz njega protisne tako golemo tijelo, ali ne i premalen za svemirsko odijelo koje je
pružio kroz njega.
"Dobar posao", vikne Miles kroz rupu. "Čekaj. Odmah silazim k tebi."
"Milorde?"
Miles svuče beskorisno biokontaminacijsko odijelo i ugura se u svemirsko odijelo
rekordnom brzinom. Naravno, odvodi su bili ženski, pa ih nije ni spajao. Ovako ili
onako, nije mislio da će u tom odijelu provesti mnogo vremena. Zajapurio se i znojio, u

155
jednom mu je trenutku bilo prevruće, u drugom prehladno, iako je jedva mogao razab-
rati je li to zbog početka infekcije, ili tek zbog prenapregnutih živaca.
U kacigi nije imao kamo objesiti svoju kom-vezu, ali za trenutak je taj problem uspio
riješiti uz pomoć flastera. Spustio je kacigu na glavu, duboko udišući zrak čiji dotok
nije nadzirao nitko osim njega. S oklijevanjem je temperaturu u odijelu spustio na
prohladnu.
Potom je kliznuo kroz rupu i zamlatarao nogama. "Prihvati me. I nemoj prejako stis-
nuti — sjeti se da su ti uključeni pojačivači snage."
"Dobro, milorde."
"Lorde Revizore Vorkosigan", dopre do njega Vorpatrilov glas pun nelagode. "Što to
izvodite?"
"Odlazim u izviñanje."
Roic ga prihvati za kukove i s pretjeranom ga obzirnošću spusti na tlo srednje palube.
Miles baci pogled uz hodnik, pokraj veće rupe u podu, prema hermetičkim vratima na
kraju ovog sektora. "U ovom je odjeljku Solianov ured Službe redarstva. Ako na palubi
ovog prokletog broda postoji kontrolna ploča uz pomoć koje se neprimijećeno može
motriti brod, onda je zacijelo tamo."
Na prstima je otapkao niz hodnik. Roic je štropotao za njim. Ispod oružnikovih stopa-
la u čizmama, paluba je pucketala. Miles unese sad već poznatu šifru u ploču uz vrata
ureda; Roic se jedva protisnuo kroz njih iza Milesa. Miles klizne u stanični stolac
pokojnog poručnika Soliana i razgiba prste, promatrajući konzolu. Udahnuo je i nagnuo
se naprijed.
Da, mogao je izvući slike svih vid-monitora u svakoj zračnoj komori na brodu — čak
i istodobno, ako je želio. Da, mogao je provaliti u osigurane senzore hermetičkih vrata.
Bili su smišljeni tako da uhvate dobar pogled na svakoga tko bi bio blizu — i, na prim-
jer, mahnito lupao o — vrata. Živčano je provjerio jedan od monitora ovog srednjeg
stražnjeg odjeljka. Pogled, ako ga je ba uopće i motrilo usred svih ovih dogañanja, nije
dopirao do vrata Solianova ureda. Kakvo olakšanje. Može li možda dobiti sliku iz
Navigacije i komunikacija, pa potajno uhoditi trenutačnog stanovnika prostorije?
Roic zabrinuto zapita: "Što kanite učiniti, milorde?"
"Razmišljam o tome kako iznenadni napad tijekom kojega se šest do sedam puta
moramo zaustaviti da bismo bušili rupe u odjeljcima ako želimo stići do mete, nikako
neće biti dovoljno iznenañujući. Iako, možda i na to spadnemo. Ponestaje mi vremena."
Energično je trepnuo, pa pomislio, k vragu sa svim tim, te podigao vizir kako bi protr-
ljao oči. Vid-slika razbistrila mu se pred očima, no još je uvijek drhtala na rubovima.
Miles nije vjerovao da je problem u vid-ploči. Činilo se da se njegova glavobolja, koja
je započela kao probadajuća bol izmeñu očiju, počela širiti prema sljepoočnicama koje
su pulsirale. Drhturio je. Uzdahne i ponovno spusti vizir.
"To biosranje — admiral kaže da ste se zarazili istim biosranjem kao i herm. Onim
smećem koje je istopilo Guptine prijatelje."
"Kad si ti razgovarao s Vorpatrilom?" "Trenutak prije nego s vama." "Ah."
Roic tiho reče: "Ja sam trebao biti onaj koji je upravljao daljinskim kontrolama. Ne
vi."
"Morao sam biti ja. Ja sam bolje upoznat s opremom. "Da." Roicov se glas još više
utišao. "Trebali ste povesti Jankowskoga, milorde."
"Ovo je samo nagañanje, ali — pazi, na temelju dugog iskustva..." Miles zastane,
mršteći se prema sigurnosnom displeju. No dobro, Solian ipak nije imao monitor u

156
svakoj kabini, ali morao je imati privatni pristup Navigaciji i komunikacijama ako je
trebao nešto... "Bojim se da će do kraja današnjeg dana uokolo kružiti povelika količina
junaštva. Mislim da nećemo morati paziti koga će koliko zapasti, Roic."
"Nisam to mislio", reče Roic dostojanstveno.
Miles se sumorno nacerio. "Znam. Ali pomisli kako bi to teško palo Mami
Jankowski. I svim ne više tako malim Jankowskima."
Tihi frktaj koji je dopro iz kom-veze prilijepljene unutar Milesove kacige dao mu je
do znanja kako se Ekaterina ponovno ukopčala i sluša. Bio je uvjeren kako se neće
ubacivati.
Iznenada je odjeknuo Vorpatrilov glas i narušio mu koncentraciju. Admiral je bio
izvan sebe: "Hulje beskič-menjačke! Cetveroruki gadovi! Moj Lorde Revizore!" Ah,
Miles je ponovno bio promaknut. "Prokleti mali mutanti daju tom bespolnom cetagan-
danskom kužnom prijenosniku skočnog pilota!"
"Molim?" Milesov se želudac'ponovno svezao u čvor, ovaj put čvršći. "Našli su dob-
rovoljca? Kvadra ili prizemaljca?" Nisu baš imali široku bazu iz koje su mogli birati.
Kirurški ugrañena pilotova neuro-oprema morala je odgovarati brodu koji se navodio
kroz crvotočne skokove. Ma koliko skočnih pilota da je u ovom trenutku bilo smješte-
no — ili zarobljeno — na Postaji Graf, sva je prilika bila daje većina od njih nekompa-
tibilna s barravarskim sustavima. Dakle, je li se radilo o Idrisovu pilotu, njegovu zam-
jeniku ili pilotu s jednog od srodnih komarrskih brodova...?
"Zašto mislite da se radi o dobrovoljcu?" zafrktao je Vorpatril. "Jednostavno ne mogu
povjerovati da upravo predaju prokletog..."
"Možda su kvadri nešto smislili. Što kažu?"
Vorpatril zastane, pa ispljune: "Watts me izbacio iz komunikacijske petlje prije neko-
liko minuta. Svañali smo se oko toga čija bi udarna ekipa trebala napasti, naša ili ona
kvadarskih dragovoljaca. I pod čijim zapovijedanjem. Meni se činilo da bi istodobni
napad obje ekipe bez koordinacije bio iznimno loša zamisao."
"Zaista. Lako je vidjeti potencijalne opasnosti." Počinjalo se činiti da je ba ponešto
brojčano nadjačano. Ali, opet, tu su bile njegove bio-prijetnje... Sućut koja se rañala u
Milesu umrla je čim mu se pogled ponovno zamutio. "Mi smo gosti u njihovoj državi...
čekajte malo. Nešto se dogaña kod jedne od vanjskih zračnih komora."
Miles poveća sigurnosnu vid-sliku iz komore koja je iznenada oživjela. Svjetla za pri-
stajanje koja su uokvirivala vanjska vrata prolazila su kroz niz provjera i odobrenja. Ba
je, podsjeti on sebe, vjerojatno gledalo isti prizor. Zaustavio je dah. Jesu li kvadri, pod
maskom isporuke zatraženog skočnog pilota, pokušavali ubaciti svoju udarnu ekipu?
Vrata zračne komore kliznula su i otvorila se, pokazujući nakratko pogledu sitan kon-
tejner za jednu osobu. Goli muškarac na čijem su čelu i sljepoočnicama blistali srebrni
kontaktni krugovi neuralnih usadaka, koraknuo je naprijed u zračnu komoru. Vrata su
ponovno kliznula, zatvorivši se. Visok, tamnokos i naočit, ako se izuzmu brazde tankih
ružičastih ožiljaka koje je Miles sad mogao vidjeti kako se u zavojitom uzorku pružaju
cijelim njegovim tijelom. Dmitri Corbeau. Lice mu je bilo blijedo i odlučno.
"Skočni je pilot upravo stigao", reče Miles Vorpatrilu. "Prokletstvo. Čovjek ili kvad-
ro?"
Vorpatril bi zaista morao poraditi na obogaćivanju svog diplomatskog rječnika...
"Prizemaljac", odgovori Miles, u nedostatku oštrije primjedbe. Zastao je s oklijeva-
njem, pa dodao: "To je zastavnik Corbeau."

157
 Uslijedila je zaprepašćujuća tišina, a onda je Vorpatril zasiktao: "Taj prokleti kučkin
sin...!"
"Šššš. Ba se konačno javlja." Miles prilagodi jačinu zvuka i ponovno podigne svoj
vizir kako bi i Vorpatril mogao čuti zbivanja. Sve dok Roic bude svoje odijelo držao
hermetički zatvoreno, stvari ne mogu postati gore... nego što su već bile. Da, a kako su
zapravo loše?
"Okreni se prema sigurnosnom modulu i otvori usta", hladnim je glasom, bez ikakva
uvoda, ba dalo uputu. "Bliže. Jače otvori." Miles je bio počašćen poprilično dobrim
pogledom na Corbeauove krajnike. Osim ako Corbeau nije imao zub pun otrova, u tim
se ustima nije krilo nikakvo oružje.
"Vrlo dobro..." Ba je nastavilo nizati ledene upute Corbeauu da proñe kroz slijed kru-
žnih pokreta koji su, iako ne tako temeljiti kao pretraga tjelesnih šupljina, davali ipak
kakvu-takvu sigurnost da pilot ni tamo nije ništa sakrio. Corbeau se pokoravao nared-
bama precizno, bez oklijevanja ili raspravljanja, a izraz na licu bio mu je zgrčen i bezi-
zražajan.
"A sad odvoji kontejner od hvataljki naveza."
Corbeau, koji je dotad čučao, ustane i korakne kroz komoru prema ulaznom području
u palubu za posadu. Zveket i lupa i kontejner je, osloboñen ali ne i s uključenim pogo-
nom, odlebdio dalje od boka Idrisa.
"Sad poslušaj sljedeće upute. Prijeći ćeš dvadeset metara prema zavoju, skrenuti lije-
vo i pričekati da ti se otvore sljedeća vrata."
Corbeau je poslušao, još uvijek gotovo bezizražajna lica, ako se izuzmu njegove oči.
Pogled mu je letio uokolo, kao da nešto traži, ili kao da pokušava upamtiti put kojim je
došao. Izgubio se iz vida monitorima u komori.
Miles je razmišljao o čudnovatom uzorku starih ožiljaka od crva koji se pružao Cor-
beauovim tijelom. Mora da je upao, ili bio ubačen, u posebno gadno gnijezdo. Činilo se
da su ti izblijedjeli hijeroglifi ispisali priču na koži. Mladi naseljenički klinac, možda
nov u gradu ili logoru — možda su ga na prijevaru namamili, ili postavili mu izazov, ili
jednostavno skinuli i gurnuli unutra? A on se ponovno digao, uplašen i uplakan, samo
kako bi čuo bučno i okrutno ruganje...
Vorpatril je neprekidno psovao sebi u bradu. "Zašto Corbeau? Zašto Corbeau?"
Miles, koji se mahnito pitao to isto, iznese pretpostavku: "Možda se sam javio."
"Osim ako ga prokleti kvadri nisu prokleto žrtvovali. Umjesto da riskiraju jednoga od
svojih. Ili... ili je on možda smislio nov način dezerterstva."
"Ja..." Miles zaustavi riječi, uzme si dug trenutak za razmišljanje, pa ih opet ispusti
zajedno s dahom. "Ja mislim da bi to bio teži način. Što će se pokazati, čiji je saveznik
Corbeau?"
Miles je ponovno ulovio Corbeauovu sliku dok gaje ba provodilo kroz brod prema
Navigaciji i komunikacijama, brzo otvarajući i zatvarajući hermetička vrata. Prošao je
kroz posljednju prepreku i nestao iz vidokruga monitora, uspravnih leña, tih, bosih
stopala koja su jedva čujno klizila palubom. Izgledao je... kao da mu je hladno.
Milesovu pozornost naglo je preusmjerio bljesak još jednog alarmnog senzora na
drugoj zračnoj komori. Užurbano je prizvao sliku te druge komore — upravo na vrije-
me kako bi vidio kvadra u zelenom biokontaminacijskom odijelu kako svom silinom
razbija monitor ključem za matice dok su iza njega promicala još dva lika u zelenom.
Slika se zatresla i zamračila. Ipak, zvuk je još uvijek imao — pisak alarma komore,
šištanje hermetičkih vrata koja se otvaraju — ali ne i šištanje kad su se zatvorila. Je li

158
to bilo zato što se nisu zatvorila, ili zato što su se zatvorila vakuumski? Zrak i zvuk
vratili su se dok se komora okretala, što je značilo da se zatvarala vakuumski; kvadri su
oko postaje uspjeli pobjeći u svemir.
To je bio i odgovor na njegovo pitanje vezano uz njihova biokontaminacijska odijela
— za razliku od jeftinijeg Idrisova modela, mogla su se pokretati u vakuumu. U Kvad-
rosvemiru je to iz mnogih razloga bilo smisleno. Mogli su pronaći utočište u pet do šest
komora na postaji, smještenih na udaljenosti od tek nekoliko stotina metara. Kva-darski
su bjegunci mogli birati, a uz to su imali na raspolaganju i sve kontejnere i šatlove koji
su se vrzmali uokolo i koji su bili sposobni spustiti se prema njima i ukrcati ih.
"Venn, Leutwyn i Pečatnica upravo su pobjegli kroz zračnu komoru", prijavi on Vor-
patrilu. "Izvrstan tajming." Lukav tajming, zbrisati upravo kad je ba bilo ometeno dola-
skom skočnog pilota i kad je, suočeno sa stvarnom mogućnošću izlaza, bilo manje
sklono ispuniti prijetnju o zabijanju u postaju. Bio je to upravo nepogrešiv potez, u
svakoj mogućoj prigodi smanjivati broj talaca u neprijateljskim rukama. Jasno, trebalo
je priznati i kako je ovo iskorištavanje Corbeauova dolaska bilo iznimno bezobzirno
proračunato. Miles nije mogao žaliti zbog toga. "Dobro. Izvrsno! Sad na ovom brodu
više nema nijednog civila."
"Osim vas, milorde", ukaže mu na to Roic koji je htio reći još nešto, no tad je ugledao
mračan pogled što mu ga je Miles dobacio preko ramena, pa samo nešto promumljao.
"Ha", mrmljao je Vorpatril. "Možda će se Watts sad predomisliti." Glas mu se utišao,
kao da je glavu odmaknuo od mikrofona, ili zaklonio usta rukom. "Što je, poručnice?"
Potom je promrmljao: "Ispričavam se." Miles nije bio siguran kome je ta isprika bila
namijenjena.
Dakle, sad su na brodu bili sami Barravarci. Plus Bel — koji je bio na plaći Car-Siga,
što znači da je prema svim smrtničkim mjerilima bio počasni Barravarac. Usprkos
svemu tome, Miles se nasmiješio razmišljajući kako bi bjesomučan zacijelo bio Belov
odgovor na takav prijedlog. Najbolji trenutak za ubacivanje udarne ekipe bio bi prije
nego što se brod pokrene. To bi svakako bilo bolje nego pokušati igrati se lovice u
otvorenom svemiru. Vorpatril će vjerojatno prestati čekati na kvadarsko dopuštenje da
pošalje svoje ljude. U odreñenom će se trenutku i Miles s tim složiti.
Miles vrati svoju pozornost na problem uhoñenja Navigacija i komunikacije. Ako je
ba razorilo monitor na isti način na koji su to sad u prolazu učinili i kvadri, ili ako je
tek prebacilo svoju jaknu preko zaslona, Miles neće imati sreće... ah. Konačno. Prizor
Navigacije i komunikacija ukazao se iznad vid-ploče. Ali sad nije imao zvuk. Miles
zaškrguće zubima i nagne se naprijed.
Vid-kamera u prostoriji očito je bila smještena iznad vrata, pružajući dobar pogled na
pet, šest praznih stolaca i njima pripadajuće, zatamnjene konzole. Ba je bilo tamo, još
uvijek odjeveno u betansku odotu Svog odbačenog alter ega, sako, sarong i sandale.
Iako, svemirsko je odijelo — samo jedno — izdvojeno iz Idrisovih zaliha, ležalo u
blizini, prebačeno preko naslona stolca. Corbeau, još uvijek ranjivo gol, sjedio je u
pilotskom stolcu, ali još nije pričvrstio pilotski set uz glavu. Ba je podiglo ruku i nešto
reklo; Corbeau se žestoko namrštio, i trznuo kad je ba brzo pritisnulo hiposprej uz
pilotovu nadlakticu, pa koraknulo unatrag s bljeskom zadovoljstva na napetu licu.
Droga? Pa valjda čak ni ba nije bilo toliko ludo da drogira skočnog pilota o čijim će
neuralnim funkcijama uskoro ovisiti i njegov život. Zaraza nekom bolešću? Na to se
mogla primijeniti ista poteškoća, iako je možda iskoristilo nešto latentno — Surañuj, a
poslije ću ti dati serum. Ili se radi samo o blefu, o čistoj vodi, možda. Hiposprej se, sve

159
u svemu, činio suviše grubim i upadljivim načinom, a da bi se Cetagandanci njime
koristili prilikom uštrcavanja droge. Milesovu se umu to činilo kao blefiranje, iako to
Corbeau možda nije tako vidio. Kad bi pilot spojio svoje rieuralne kontrole s brodskim
umom, čovjek ne bi imao izbora nego prepustiti kontrolu njegovim rukama. Zbog toga
je pilotima bilo teže djelotvorno zaprijetiti.
Činilo se da to pothranjuje Vorpatrilove paranoične strahove da je Corbeau postao
izdajica i da se dobrovoljno javio za ovo kako bi besplatno izašao iz kvadarskog zatvo-
ra i riješio sve svoje dvojbe. Ili ipak ne? Bez obzira na prethodne ili tajne dogovore, ba
se ne bi Oslonilo na jednostavno povjerenje ako je mislilo da može dobiti čvrsta jams-
tva. Kroz svoju je kom-vezu, prigušeno, kao s velike daljine, Miles čuo iznenadan,
zaprepašten urlik admirala Vorpatrila: "Što? To je nemoguće. Pa Zar su poludjeli? Ne
sad..."
Nakon što je još nekoliko trenutaka prošlo bez daljnjeg prosvjetljenja, Miles promrm-
lja: "Ovaj, Ekaterina? Jesi još tu?"
Ona udahne. "Jesam." "Što se dogaña?"
"Admirala Vorpatrila pozvali su njegovi časnici za komunikaciju. Čini se da je stigla
nekakva hitna poruka iz stožera Sektora pet. Čini se da se radi o nečem iznimno važ-
nom."
Na vidslici ispred sebe, Miles je promatrao kako Corbeau uključuje provjeru kontrola
pred polijetanje, krećući se od postaje do postaje pod tvrdim, budnim pogledom ba.
Corbeau se pobrinuo da se kreće nepotrebno pomno. Očito, prema pokretima njegovih
prilično ukočenih usana, svaki je pokret objašnjavao prije nego što bi dodirnuo konzo-
lu. A činio je to vrlo polako, primijetio je Miles. Mnogo sporije nego stoje bilo neop-
hodno, iako ne i tako sporo da bude napadno.
Konačno se vratio i Vorpatrilov glas, odnosno, Vorpatrilovo teško disanje. Čini se da
je admiral iscrpio svoju zalihu psovki. To je Milesa zabrinjavalo znatno više od njego-
va prijašnjeg mornaričkog urlanja.
"Milorde." Vorpatril je oklijevao. Glas mu se spustio do zaprepaštenog stenjanja.
"Upravo sam primio zapovijedi Prvog stupnja hitnosti iz stožera Sektora pet. Moram
skupiti svoje brodove iz pratnje, napustiti komarrsku flotu i najvećom mogućom brzi-
nom krenuti na flotni sastanak pokraj Marilaca."
Ali nećeš povesti i moju ženu, to nikako, bila je prva u krugu Milesovih misli.
A onda je trepnuo i zaledio se u stolcu.
Druga funkcija vojne pratnje koju je Barravar poklanjao komarrskim trgovačkim flo-
tama bila je da tiho i neupadljivo održava oružanu silu raširenu kroz cijeli neksus. Silu
koja bi mogla, u slučaju zaista hitnih poteškoća, biti skupljena vrlo brzo i tako predsta-
vljati uvjerljivu vojnu prijetnju na ključnim strateškim točkama. U škripcu, moglo bi
inače biti previše sporo ili čak diplomatski ili vojno nemoguće dovesti vojne snage s
domovinskih planeta kroz crvotočne skokove meñumjesnih lokalnih država do zbornih
mjesta na kojima bi Barravar od njih mogao imati koristi. Ali trgovačke su flote na tim
mjestima već bile.
Planet Marilac bio je barravarski saveznik uz stražnja vrata Cetagandanskog carstva,
s barravarske točke gledišta, u složenoj mreži crvotočnih skočnih ruta koje su povezi-
vale neksus. Bila je to druga bojišnica, a prvom se smatrala neposredna susjedska pri-
jetnja Rho Ćete Komarru. Trebalo je priznati, Cetagandanci su imali brže komunikacij-
ske i logističke veze izmeñu dvije točke dodira. Ali strateška su kliješta još uvijek bila
stoput bolja od zvuka pljeskanja jednom rukom, posebno kad se tome doda i moguće

160
sudjelovanje vojnih snaga Marilaca. Na Marilac bi Barravarci krenuli tek ako su željeli
zaprijetiti Cetagandi.
Samo što su — kad su Miles i Ekaterina napustili Barravar kako bi pošli na svoj
zakašnjeli medeni mjesec — odnosi izmeñu dva carstva bili, pa, možda srdačni nije
prava riječ, ali svakako već godinama nije izmeñu njih bilo tako malo napetosti. Što se,
do ñavola, moglo promijeniti tako duboko i u tako kratkom vremenu?
Nešto je uznemirilo Cetagandance oko Rho Ćete, rekao je Gregor.
Nekoliko skokova dalje od Rho Ćete Guppy i njegovi krijumčarski prijatelji ukrcali
su čudnovati živi teret s cetagandanskog vladina broda koji je bio pun cifrastih ukrasa.
Je li meñu njima bio i logotip vrišteće ptice? Zajedno s jednom — samo jednom —
preživjelom osobom? Poslije toga, brod je skrenuo na opasan put u središte, sustava.
prema njegovim suncima. A što ako ta putanja nije bila lažno skretanje? Što ako je bila
izravno zaranjanje, bez povratka?
"A u vražju mater", dahne Miles.
"Milorde?" reče Vorpatril. "Ako—"
"Tišina", ispali Miles.
Admiral je ušutio šokirano, ali je ipak šutio.
Jednom godišnje, najdragocjeniji teret nebeske rase napuštao je Zvjezdane jaslice na
središnjem planetu, Eta Četi. Osam brodova, od kojih je svaki kretao prema jednom od
planeta Carstva kojim su tako čudnovato vladali nebesnici. Svaki je nosio godišnju
kohortu nebeskih embrija, genetički modificiranih i zajamčenih rezultata svih ugovora
o začeću o kojima se tijekom prošle godine tako pomno pregovaralo izmeñu članova
velikih konstelacija, klanova, pomno uzgojenih genetičkih linija nebeske rase. Svaki
teret od otprilike tisuću novoroñenih života prenosio je jednu od osam najvažnijih
Nebeskih gospi iz Carstva, planetarnih savjetnica od kojih se sastojao upravni odbor
Zvjezdanih jaslica. Sve je to bilo najprivatnije, najtajnije i nikad se o tome nije smjelo
razgovarati sa strancima.
Zbog čega agent ba nije mogao poći natrag po nove kopije ako je u prijevozu izgubio
takav teret budućih nebeskih života?
Zbog toga što uopće nije bilo agent. Bilo je otpadnik.
"Zločin nije ubojstvo", prošaptao je Miles dok su mu se oči širile. "Zločin je otmica."
Ubojstva su uslijedila tek poslije, u narastajućem vodopadu panike dok je ba, s dob-
rim razlogom, pokušavalo zamesti svoj trag. Pa, očito je isplaniralo smrt Guppvja i
njegovih prijatelja, jer su bili svjedoci kako jedna osoba nije pošla dolje s ostalima na
ukletom brodu. Brodu koji je bio otet, iako posve kratko prije svog uništenja — oh, da,
sve su najbolje otmice uvijek bile izvedene iznutra.
"Milorde, jeste li dobro — ?"
Uslijedio je žestok Ekaterinin šapat: "Ne, nemojte ga prekidati. Razmišlja. Uvijek
ispušta te sitne smiješne zvukove kad razmišlja."
S točke gledišta Nebeskog vrta, brod s djecom iz Zvjezdanih jaslica nestao je na
onome što je trebala biti sigurna ruta prema Rho Četi. Svaka vojna jedinica za spašava-
nje i svi obavještajci koje je Cetagandansko carstvo posjedovalo bili bi poslani na taj
zadatak. Da nije bilo Guppvja, tragedija bi možda mogla biti objašnjena kao neki tajan-
stveni kvar koji je poslao brod u pad, bez nadzora i mogućnosti komunikacije, ravno u
vatrenu grobnicu. Bez olupine, bez preživjelih, bez otvorenih pitanja. Ali Guppy je
ipak preživio. I ostavio brljav trag divlje sugestivnih dokaza za svakom stopom svojih
perajastih nogu.

161
 Koliko bi daleko sad već mogli biti Cetagandanci? Očito preblizu da bi se ba osjećalo
ugodno; bilo je pravo čudo to što ba, kad se Guppy pojavio uz onu balustradu u hos-
telu, nije na licu mjesta umrlo od srčanog udara, bez ikakve potrebe za uporabom
automata sa zakovicama. Ali trag ba Guppy je označio vatrenom paljbom i on je vodio
ravno od mjesta zločina do srca nekad neprijateljskog carstva — Barrayara. Kakve li su
zaključke Cetagandanci iz svega toga izvukli?
Pa, sad imamo prilično dobru predodžbu, zar ne ?
"Dobro", dahne Miles, a potom žustrije doda: "Dobro. Nadam se da sve ovo snimate.
Prema tome, moja prva zapovijed, u svojstvu Carskog Glasa, admirale, jest da poništa-
vam zapovijed o vojnom sastanku iz Sektora pet. To ste i htjeli od mene zatražiti, zar
ne?"
"Jesam, lorde Revizore, hvala vam", reče Vorpatril zahvalno. "U normalnim okolnos-
tima,,.„radije bih umro nego zanemario takav poziv, ali... s obzirom na našu trenutačnu
situaciju, oni će morati malo pričekati." Vorpatril nije dramatizirao; ovo je bilo jednos-
tavno iznošenje činjenica. "Iako, nadam se, ne predugo."
"Načekat će se oni itekako. Ovo je sljedeća moja zapovijed kao Carskog Glasa. Nap-
ravite kopije svega — svega — što ste ovdje zabilježili tijekom posljednja dvadeset
četiri sata, i protisnite to kroz otvoreni kanal, najvećom hitnošću. Adresirajte na Carsku
Rezidenciju, Stožer Car-Siga i Odjel galaktičkih poslova na Komarru. I", udahne on
kako bi nadglasao Vorpatrilov sablažnjeni povik Kopirajte sve! U ovakvom trenutku?
"pošaljite jedan primjerak u ime Lorda Revizora Milesa Vorkosigana s Barravara kao
hitnu, osobnu poruku ghemskom generalu Dagu Beninu, šefu Službe redarstva Nebes-
kog vrta na Eta Četi i napišite osobno, hitno, najhitnije, Rianinih mi kosa ovo je prava
stvar, Dag. Točno tim riječima."
"Molim?" zavrištao je Vorpatril, a potom smjesta spustio glas i tjeskobno ponovio:
"Molim? Sastanak kod Marilaca može značiti samo da se sprema rat s Cetagandanci-
ma! Pa ne možemo im predati ovakve obavještajne podatke o svom položaju i pokreti-
ma — umotane kao dar!"
"Skupite takoñer i potpune, nemontirane snimke ispitivanja kojem je na Postaji Graf
bio podvrgnut Russo Gupta, pa i njih pošaljite, čim prije budete mogli. Još prije od
toga."
Novije užas potresao Milesa, nalik na viziju iz grozničava sna; veličanstveno pročelje
Kuće Vorkosigan, u barravarskom glavnom gradu Vorbarr Sultani, na koje poput kiše
pada paljba iz plazmičkih lukova, a njegov se prastari kamen topi poput maslaca; dva
spremnika puna tekućine eksplodiraju ispuštajući paru. Ili kužna magla koja ubija sve
zaštitnike Kuće i ostavlja ih da hrpimice leže na hodnicima ili bježe kako bi umrli na
ulicama; dva gotovo zrela replikatora, bez nadzora, ostaju bez energije, zaustavljaju se,
polako se hlade, njihovi sićušni stanovnici umiru zbog nedostatka kisika i utapaju se u
vlastitoj plodnoj vodi. Njegova prošlost i budućnost, uništene jednim potezom... Nikki,
takoñer — bi li ga pokupili s ostalom djecom u nekom mahnitom pokušaju spašavanja
ili bi ga previdjeli, ostavili za sobom, smrtonosno osamljenog? Miles si je zamišljao
kako je uspio postati dobar očuh Nikkiju — no, to je sad ozbiljno došlo u pitanje. Eka-
terina, oprosti. ..
Proći će sati — dani — prije nego što novi usko frekventni komunikacijski kanal
uspije stići natrag do Barravara i Cetagande. A dovoljne su minute da sumanuto uzru-
jani ljudi počine fatalne pogreške. Sekunde... "A ako ste pobožan čovjek, Vorpatrile,
onda se pomolite da nitko ne učini ništa glupo dok to ne stigne. I da nam povjeruju."

162
 "Lady Vorkosigan", užurbano je prošaputao Vorpatril. "Je li moguće da on halucinira
zbog bolesti?"
"Ne, ne", tješila ga je ona. "On samo prebrzo misli i izostavlja sve misaone meñuko-
rake. Takav je. To čovjeka može izluditi. Miles, ljubavi... bi li, ovaj, za nas ostale ovo
malo proširio?"
Udahnuo je — dva, tri puta — kako bi zaustavio drhtavicu. "Ba. Ono nije agent u
misiji. Ono je kriminalac. Otpadnik. Možda je i poludjelo. Vjerujem da je otelo godiš-
nji brod s djecom namijenjenom Rho Četi, strmoglavilo brod i sve stoje bilo na njemu
— koji su vjerojatno već bili ubijeni — prema najbližem suncu, pa zbrisalo s teretom,
koji je poslije prebacilo preko Komarra i koji je napustio Barrayarsko carstvo na trgo-
vačkom brodu koji pripada Carici Laisi osobno — a kako će optužujuće posebno taj
dio izgledati izvjesnim umovima u Zvjezdanim jaslicama, strah me i pomisliti. Ceta-
gandanci misle da smo mi ukrali njihove bebe, ili da smo bili suučesnici u pljački i da
smo, dragi bože, da smo ubili planetarnu savjetnicu i tako su nakanili krenuti u rat
protiv nas —pogreškom!"
"Oh", reče Vorpatril tupo.
"Sva sigurnost ba počivala je na potpunoj tajnosti, jer kad bi Cetagandanci jednom
nanjušili pravi trag, ne bi se zaustavili dok ne bi razriješili taj zločin. Ali savršeni se
plan raspao kad Gupta nije umro prema rasporedu. Guptini mahniti ispadi uvukli su u
to i Soliana, uvukli su vas, uvukli su mene..." Glas mu se usporio. "Samo, za ime božje,
za što ba treba te nebeske bebe?"
Ekaterina predloži, s oklijevanjem: "Bi li ih moglo krasti za nekoga drugoga?"
"Da, ali ba ne bi trebali biti podložni tuñem utjecaju."
"Pa, ako ne za novac ili kakvo mito, možda to čini zbog ucjene ili prijetnje?"
"A možda i za neku frakciju unutar Zvjezdanih jaslica?" nadopuni je Miles. "Samo
što... ghemski se plemići dijele na frakcije. Nebesnici to ne čine. Zvjezdane su jaslice
uvijek djelovale jedinstveno — čak i kad su na neki način bile uključene u veleizdaju,
prije jednog desetljeća, čak su i tad Nebeske gospe imale jedinstveno mišljenje."
"Zvjezdane jaslice su počinile veleizdaju?" zaprepašteno je ponovio Vorpatril. "To
svakako nije procurilo dalje! Jeste li sigurni? Nisam čuo ni za jedno masovno pogub-
ljenje na tako visokoj razini u Cetagandanskom carstvu u to doba, a trebao bih."
"Na izvjestan način, nije im uspjelo. Iz različitih razloga." Miles se nakašljao.
"Lorde Revizore Vorkosigan? Ovo je vaša kom-veza, zar ne? Jeste li tamo?" ubacio
se nov i iznimno dobrodošao glas.
"Pečatnice Greenlaw!" poviče Miles veselo. "Jeste li na sigurnom? Svi vi?"
"Vratili smo se na Postaju Graf, odgovorila je Pečatnica. "Čini se daje prerano govo-
riti o sigurnosti. A vi?"
"Još sam uvijek zaglavljen na Idrisu. Iako ne baš posve bez sredstava. Ili zamisli."
"Moram hitno s vama razgovarati. Vi možete zaobići zapovijedi one usijane glave,
Vorpatrila."
"Ah, moja kom-veza podržava otvoreni zvučni kanal s admiralom upravo u ovom
trenutku, gospoño. Ako želite, možete istodobno razgovarati s nama obojicom", žurno
se ubacio Miles, prije nego što se ona dospjela slobodnije izraziti.
Oklijevala je samo djelić sekunde. "Dobro. Apsolutno je neophodno da Vorpatril
zadrži, ponavljam, zadrži sve svoje udarne snage. Corbeau potvrñuje kako ba ima neku
vrstu daljinskog upravljača ili samoubilačkog prekidača na sebi, a koji je očito povezan
s biohazardom skrivenim na Postaji Graf. Ba ne blefira."

163
 Miles iznenañeno podigne pogled prema svojoj bezvučnoj slici Navigacije i komuni-
kacija. Corbeau je sad sjedio u pilotskom stolcu, kontrolni set bio mu je spušten na
čelo, a bezizražajno lice još odsutnije. "Corbeau potvrñuje? Ali kako? Bio je posve gol
— ba ni na sekundu ne spušta pogled s njega! Potkožna kom-veza?"
"Nije bilo vremena da je pronañemo i usadimo. Prihvatio se toga da unaprijed dogo-
vorenom šifrom trepće upaljenim brodskim svjetlima."
"Čija je to zamisao bila?" "Njegova."
Bistri mali naseljenik. Pilot je bio na njihovoj strani. Oh, kako je to dobro bilo znati...
Milesova se drhtavica pretvarala u snažnije drhtanje.
"U ovom trenutku svaki odrasli kvadro Postaje Graf koji nije na nekom dežurstvu ide
uokolo i traži bio-bombu," nastavila je Pečatnica, "ali pojma nemamo kako izgleda, ni
kako je velika, ni je li zakamuflirana u nešto drugo. A ne znamo ni ima li ih više. Poku-
šavamo evakuirati što više djece možemo, brodovima i šatlovima koji su nam na raspo-
laganju, pa ih hermetički zatvoriti, ali zapravo ne možemo biti sigurni ni da su brodovi
čisti. Ako vi, ljudi, napravite išta što bi pokrenulo ovo ludo stvorenje — ako neovlašte-
no započnete napad prije nego što ovu podlu prijetnju otkrijemo i uspješno neutralizi-
ramo —ja vam se kunem da ću osobno narediti našim dragovoljcima da pucaju na vas.
Jeste li me čuli, admirale? Potvrdite."
"Čujem vas", reče nevoljko Vorpatril. "Ali, gospoño — i sam je Carski Revizor zara-
žen jednim od smrtonosnih agensa koje širi ba. Ja ne mogu —ja ne želim —ja nemam
namjeru sjediti ovdje, ne poduzimati ništa i slušati ga kako umire—"
"Na Postaji Graf nalazi se pedeset tisuća nedužnih života, admirale — lorde Revizo-
re!" Glas joj se na trenutak pokolebao; vratio se stisnut. "Žao mi je, lorde Vorkosigan."
"Nisam još umro", ponešto ukočeno odvrati Miles. U njegovu se trbuhu s oštrim stra-
hom miješao nov i nimalo dobrodošao osjećaj. Dodao je: "Na trenutak ću isključiti
svoju kom-vezu. Odmah se vraćam."
Domahujući Roicu da se ne miče, Miles otvori vrata ureda Službe redarstva, korakne
u hodnik, podigne vizir, nagne se naprijed i ispovraća se na pod. Tu nije bilo pomoći.
Bijesnim zamahom ponovno je podigao temperaturu u svom odijelu. Mučno je zelenilo
odagnao treptanjem, obrisao usta, vratio se natrag, ponovno sjeo i opet prizvao svoju
kom-vezu. "Nastavljamo."
Nastojao je da svadljivi glasovi Pečatnice i Vorpatrila ne zaokupljaju njegovu pozor-
nost, pa pomnije proučio snimku Navigacije i komunikacija. Jedan je predmet morao
biti tamo negdje... ah. Eto ga, mali krio-hladnjak veličine kovčega, pažljivo odložen na
pod uz jedan od praznih stolaca kontrolne stanice pokraj vrata. Uobičajeni, komercijal-
ni model, bez sumnje kupljen u nekom dućanu s medicinskom opremom ovdje na Pos-
taji Graf, u neko doba tijekom posljednjih nekoliko dana. Sve to, cijela ova diplomat-
ska zbrka, ovaj nastrani trag smrti koji krivuda preko polovice neksusa, dva carstva na
rubu rata, sve se to svodi na ovaj kovčeg. Miles se sjetio stare barravarske narodne
priče o zlom čarobnjaku mutantu koji je svoje srce držao u kutiji kako bi ga sakrio od
svojih neprijatelja.
Da...
"Pečatnice", ubaci se Miles. "Postoji li neki način da vi nešto signalizirate Corbeau-
u?"
"Odredili smo jednu od navigacijskih bova da šalje zvučne signale pilotima koji ima-
ju kibernetičku neuro-kontrolu. Ne možemo tim putem slati glasovnu komunikaciju —

164
Corbeau nije bio siguran kako bi se to odrazilo na njegovu percepciju. Ali sigurni smo
da možemo poslati neku jednostavnu šifru, svjetlosnu ili tonsku."
"Imam jednostavnu poruku za njega. Hitnu. Pošaljite je, ako ikako možete, na bilo
koji način. Recite mu da otvori sva unutrašnja hermetička vrata na srednjoj palubi sre-
dišnjeg kućišta. Ako može, neka isključi i tamošnje sigurnosne kamere."
"Zašto?" pitala je ona sumnjičavo.
"Zato što tamo imamo osoblje koje bi uskoro moglo umrijeti ako Corbeau to ne uči-
ni", odgovori Miles spretno. Pa, bila je to istina.
"Dobro", ispalila ie ona. "Vidiet ću što mogu učiniti. "
Isključio je izlazni kanal svog glasa na kom-vezi, okrenuo se u svom stolcu i, prešavši
rukom preko grla, pokazao Roicu da i on učini isto. Nagnuo se naprijed. "Čuješ li me?"
"Da, milorde." Roicov je glas bio prigušen prolazeći kroz deblji vizir radnog odijela,
ali ipak dovoljno čujan; ni jedan od njih dvojice u ovom tihom, malom prostoru nije
morao vikati.
"Pečatnica nikad neće zapovjediti ili dopustiti napad udarnih snaga kojim bi se poku-
šalo zarobiti ba. Ni svojih, ni naših. Ne može. Previše je kvadarskih života na kocki.
Mislim da taj popustljivi pristup njezinu postaju neće učiniti ništa sigurnijom. Ako je
ovo ba zaista ubilo planetarnu savjetnicu, neće ni trepnuti zbog nekoliko tisuća kvada-
ra. Obećavat će suradnju do posljednjeg trenutka, a onda će otpustiti otponac svoje bio-
bombe i skočiti, samo zbog moguće prilike da bi kaos koji će ostaviti za sobom mogao
usporiti ili onemogućiti potjeru na nekoliko dodatnih dana. Pratiš li me?"
"Da, milorde." Roicove su oči bile razrogačene.
"Ako se uspijemo neviñeni približiti vratima Navigacije i komunikacija, mislim da
imamo dobru šansu sami zgrabiti ba. Da budem precizniji, ti ćeš zaskočiti ba; ja ću se
pobrinuti da ga ometem. Ništa ti se neće dogoditi. Vatra iz ošamuta i nervnih disruptora
uglavnom se odbija od tih radnih odijela. A ako i doñe do toga, ni iglične ga bodlje
neće smjesta probiti. A i vatri iz plazmičkog luka trebalo bi više od nekoliko sekundi
koje ti trebaš da prijeñeš tu malu sobu kako bi ga progorjela."
Roicove su se usne iskrivile. "A što ako jednostavno bude pucalo u vas? To svemir-
sko odijelo nije tako dobro."
"Ba neće pucati u mene. To ti obećavam. Cetagandanski nebesnici i njihovi srodnici,
ba, tjelesno su jači od svih osim od predanih meñuplanetarnih ratnika, ali nisu jači od
pogonskog odijela. Kreni na njegove ruke i drži ih. Ako stignemo tako daleko, pa,
ostalo će uslijediti samo."
"A Corbeau? Taj jadničak ima samo svoju golu kožu. Ništa ne može zaustaviti nika-
kvu paljbu usmjerenu prema njemu.
"Corbeau će", reče Miles, "biti posljednja osoba u koju bi ba odabralo pucati. Ah!"
Oči su mu se raširile i on se zavrti u svom stolcu. Na rubu vid slike, niz od pet do šest
sitnih sličica tiho se gasio. "Doñi do hodnika. Spremi se da potrčiš. Što tiše možeš."
U njegovoj je kom-vezi sniženim tonom Vorpatril svim srcem preklinjao Carskog
Revizora da, lijepo molim, ponovno otvori izlazni kanal za svoj glas. Požurivao je lady
Vorkosigan da zatraži isto.
"Dajte mu mira", reče Ekaterina odlučno. "Zna on dobro što radi."
"Pa što radi?" zajecao je Vorpatril.
"Nešto." Glas joj se snizio do šapata. A možda je to bila i molitva. "Mnogo sreće, lju-
bavi."

165
 Nekako sa strane, ubacio se nov glas: kapetan Clogston. "Admirale? Možete li doći
do Lorda Revizora Vorkosigana? Završili smo s pripremanjem njegova pročistača krvi
i spremni smo ga iskušati, ali on je nestao iz stacionara. A bio je tu prije samo nekoliko
minuta..."
"Čujete li ovo, lorde Vorkosigan?" pokušao je Vorpatril ponešto očajno. "Morate se
javiti u stacionar. Smjesta."
Za deset minuta — pet — liječnici mogu s njim raditi što god požele. Miles se odgur-
ne iz svog stolca — morao se poslužiti objema rukama — pa krene za Roicom u hod-
nik pred Solianovim uredom.
Tamo naprijed, u polumraku, prva su hermetička vrata u hodniku zašištala i tiho se
izmaknula u stranu, otkrivajući križni hodnik koji je vodio prema osi broda ...
Na suprotnoj strani, počela su kliziti i sljedeća vrata.
Roic je počeo kaskati. Neizbježno, njegovi su koraci bili teški. Miles je napola trčka-
rao za njim. Pokušavao se prisjetiti kad je posljednji put koristio stimulator napadaja,
koliki je rizik da će se upravo sad srušiti i dobiti napadaj kao posljedicu kombinacije
loše moždane kemije i straha. Srednje riskantno, zaključio je. U svakom slučaju, na
ovom izletu nije imao nikakvo automatsko oružje. Nije uopće imao oružje, osim svoje
domišljatosti. U ovom trenutku, to mu se činilo kao slabašan arsenal.
Drugi se par vrata otvorio pred njima. Potom i treći. Miles se molio da ne ulijeću u
još jednu lukavu zamku. Ali nije mislio da bi ba imalo načina da sazna, ili pogodi nešto
o ovoj zaobilaznoj komunikacijskoj liniji. Roic je nakratko zastao, koraknuvši preko
ruba posljednjih vrata, pa virnuo naprijed. Vrata Navigacije i komunikacija bila su
zatvorena. Kratko je kimnuo, pa nastavio naprijed, dok ga je Miles slijedio kao sjena.
Dok su prilazili bliže, Miles je mogao vidjeti kako je kontrolna ploča lijevo od vrata
bila opržena nekim alatom za rezanje, nedvojbeno nekom roñakinjom alatke kojom se
poslužio Roic. I ba je otišlo u strojarnicu u kupovinu. Miles pokaže prema ploči; Roi-
covo se lice razvedrilo, a kut usana uzvio. Činilo se da netko ipak nije zaboravio zatvo-
riti vrata za njima kad su napuštali tu prostoriju.
Roic pokaže na sebe, pa na vrata; Miles odmahne glavom i pokaže mu da se prigne
bliže. Kacige su im se dodirnule.
"Najprije ja. Moram se dočepati tog kovčega prije nego što ba dospije reagirati. Osim
toga, tebe trebam da povučeš vrata."
Roic pogleda oko sebe, udahne i kimne.
Miles mu domahne da se ponovno spusti za još jedan dodir kacigama, "čuj, Roic?
Drago mi je da nisam poveo Jankowskoga."
Roic se nasmiješio. Miles korakne u stranu.
Sad. Odgañanje nije bilo ničiji prijatelj.
Roic se pognuo, raširio svoje ruke u rukavicama preko vrata, pritisnuo i povukao.
Servo-upravljači njegova odijela zacviljeli su od težine. Nevoljko, vrata su popustila u
stranu.
Miles klizne unutra. Nije se osvrtao, nije podizao pogled. Njegov se svijet suzio na
jedan cilj, jedan predmet. Prijenosni hladnjak — tamo, još uvijek na podu pokraj stolca
odsutnog časnika za vezu. Poletio je, zgrabio ga, podigao, stisnuo pred prsa poput štita,
poput nade iz dna duše.
Ba se okretalo, urlalo razvučenih usana, razrogačenih očiju, ruke koja je posezala
prema džepu. Milesove ruke u rukavicama potražile su ručke. Ako je zaključan, bacit
će kovčeg prema ba. Ako nije zaključan...

166
 Kovčeg se naglo otvorio. Miles ga potegne i širom rastvori, protrese ga silovito i
mahne njime.
Srebrni vodopad, veći dio tisuće igala za krio-pohranu uzoraka tkiva u luku je poletio
iz kovčega i nasumično od-skakivao palubom. Neki su zveckali pri padu, ispuštajući
sitne, kristalne zvukove, poput umirućih insekata. Neki su se zavrtjeli. Neki su kliznuli
i nestali iza stolaca i u udubinama. Miles se divlje cerio.
Urlik se pretvorio u vrištanje; ba je rukama poletjelo prema Milesu, kao da ga prekli-
nje, u nijekanju, u očaju. Cetagandanac je počeo posrtati prema njemu, siva lica koje se
pokretalo u šoku i nevjerici.
Ruke Roicova pogonskog odijela ovile su se oko zglobova ba i stisnule ih. Kosti
zapešća pukle su i iskočile; izmeñu stisnutih prstiju rukavica prskala je krv. Tiieln ha
zgrčilo se kad je poletjelo u zrak. Divlje su oči kolutale. Vrisak se izmijenio u čudno-
vato zavijanje koje se gubilo u daljini. Stopala u sandalama udarala su i beskorisno
lupala po teškim nazuvcima na cjevanicama Roicova radnog odijela; nokti na nogama
pucali su i krvarili, sve uzalud. Roic je čvrsto stajao, podignutih i razmaknutih ruku,
razapinjući bespomoćno ba u zraku.
Miles pusti da mu prenosivi hladnjak padne iz ruku i s treskom bubne na pod. Jednom
tihom riječju ponovno je dozvao izlazni kanal svoje kom-veze. "Zarobili smo ba. Poša-
ljite nam smjensku ekipu. U biokontaminacijskim odijelima. Sad im neće biti potrebno
oružje. Bojim se da je ovaj brod sila nečista."
Koljena su mu popuštala. Potonuo je na pod, nekontrolirano hihoćući. Corbeau se
podizao iz pilotskog stolca; Miles mu užurbano rukom pokaže da se drži dalje od njega.
"Ne približavaj se, Dmitri! Ja ću..."
Trzajem je uspio podići vizir na vrijeme. Ali jedva. Povraćanje i grčevi koji su mu
cijedili želudac ovaj su put bili mnogo gori. Gotovo je. Molim vas, mogu li sad umrije-
ti?
Samo, nije bilo gotovo. Ni izbliza. Pečatnica Greenlavv igrala je u ulog od pedeset
tisuća života. Sad je bio Milesov red da zaigra u pedeset milijuna.

167
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Miles se u Idrisov stacionar vratio nogama naprijed. Nosila su ga dvojica ljudi iz

Vorpatrilove udarne ekipe koja je na brzinu bila prenamijenjena u, uglavnom, ekipu za
pružanje liječničke pomoći, pa su joj kao takvoj kvadri odobrili prolaz. Njegovi su
nosači zamalo propali kroz nevidljivu rupu koju je Roic ostavio u podu. Miles je pono-
vno preuzeo osobnu kontrolu svojih pokreta na dovoljno dugo vrijeme da vlastitom
snagom ustane, pa se poprilično nesigurno oslonio o zid uz vrata sobe za bioizolaciju.
Roic ga je slijedio, oprezno u biokontaminacijskoj vrećici noseći daljinski upravljač
koji je oteo od ba. Na začelju se nalazio Corbeau, blijeda i ukočena lica, odjeven u
široku liječničku tuniku i hlače koje su se vezale vrpcom, a pratio ga je medicinski
tehničar koji je u drugoj biokontaminacijskoj vrećici nosio hiposprej.
Kapetan Clogston izašao je kroz zujave plave prepreke, te bacio pogled na svjež pri-
ljev pacijenata i pomoćnika. "U redu", objavi on, nabusito gledajući rupu u palubi.
"Ovaj je brod tako prokleto zagañen da ga cijelog proglašavam biokontaminiranim
područjem Trećeg stupnja. Sto znači, momci, da se možemo raširiti kako bi nam bilo
udobnije."
Tehničari su načinili ljudski lanac kako bi brzo prenijeli opremu za analizu u vanjsku
prostoriju, Miles je ugrabio priliku da izmijeni nekoliko kratkih, užurbanih riječi s
dvojicom muškaraca koji su na svojim odijelima imali liječničke oznake i koji su stajali
podalje od ostalih — bili su to vojni istražitelji s Princa Xava. Nisu se zapravo preruši-
li, samo su bili pritajeni — osim toga, morao je priznati Miles, zaista su prošli liječnič-
ku obuku.
Druga je bolnička soba bila proglašena privremenom zatvorskom ćelijom za njihova
zarobljenika koji je u povorci sudjelovao vezan uz lebdeću paletu. Miles je prezirno
pogledao paletu dok je lebdjela pokraj njega, a na kontrolnoj ju je uzici vodio pozorni,
mišićavi narednik. Ba je bilo čvrsto vezano, no glava i oči čudnovato su mu se okretali,
a usne umrljane slinom izvijale.
Više od bilo čega drugoga bilo je važno zadržati ba u barravarskim rukama, a najvaž-
nija je zadaća u ovom trenutku bila doznati gdje je na Postaji Graf ba sakrilo svoju
prljavu biološku bombu. Nebesnici su imali genetički ugrañen odreñen stupanj imunite-
ta na najčešće korištene droge za ispitivanje i njihove derivate; ako na ovome neće
djelovati brzopenta, kvadrima bi na raspolaganju bio krajnje uzak raspon mjera za koje
bi mogli dobiti odobrenje suca Leutwyna. U ovako hitnoj situaciji činilo se da su vojne
mjere prikladnije od civilnih. Drugim riječima, ako nas samo budu ostavili na miru, mi
ćemo umjesto njih počupati nokte ba.
Miles uhvati Clogstona za lakat. "Kako je Bel Thorne?" zahtijevao je odgovor.
Flotni liječnik odmahne glavom. "Nije dobro, moj lorde Revizore. Isprva smo mislili
da se hermovo stanje popravlja, kad su pročistači proradili — činilo se da se vraća k
svijesti. A onda je postao nemiran. Stenjao je i pokušavao govoriti. Rekao bih daje
buncao. Stalno traži admirala Vorpatrila."
Vorpatrila? Zašto? Samo malo — "Je li Bel rekao Vorpatril?" zapita Miles oštro. "Ili
je samo spominjao admirala?"
Clogston slegne ramenima. "U ovom trenutku Vorpatril je jedini admiral u blizini,
iako mislim da lučki kapetan, sve u svemu, halucinira. Nije mi drago davati sedative

168
nekome tko je pod ovakvim fiziološkim stresom, pogotovo ako se tek probio iz narko-
izmaglice. Ali ako se taj herm ne smiri, morat ću to učiniti."
Miles se namrštio i požurio u izoliranu sobu. Clogston ga je slijedio. Miles skine svo-
ju kacigu, odlijepi svoju ručnu kom-vezu s unutrašnje površine, pa vitalno važnu
komunikacijsku sponu čvrsto stegne oko svog zapešća. Tehničar je pripremao na brzi-
nu raščišćen drugi krevet, a moglo se pretpostaviti da ga priprema za zaraženog Lorda
Revizora.
Bel je sad ležao na prvom krevetu, suh i odjeven u blijedozelenu barrayarsku bolesni-
čku tuniku iz vojnih zaliha, što se isprva činilo kao ohrabrujući napredak. Ali hermovo
je lice bilo sivo, usne Ijubičastoplave, a očni su mu kapci drhturili. Infuzijska cjevčica,
neovisna o možebitno nasumičnoj brodskoj gravitaciji, brzo je utakala žućkastu tekući-
nu u Belovu desnu ruku. Desna mu je ruka ljepljivim trakama bila pričvršćena uz plo-
ču; ispod zavoja su izlazile plastične cjevčice pune krvi i završavale u iz više ureñaja
sklepanoj napravi oko koje je bio niz namotaja ljepljive trake. Druga se cjevčica vraća-
la natrag u venu, a njezina je tamna površina bila vlažna od kondenzacije.
"U ba'tu", stenjao je Bel. "U ba'tu."
Usne flotnog liječnika iza vizira su se napućile od medicinskog nezadovoljstva. Pro-
gurao se naprijed kako bi bacio pogled na monitor. "I krvni mu je tlak znatno porastao.
Mislim da je došlo vrijeme da jadnika ponovno onesvijestimo."
"Čekajte." Miles se prolaktario do ruba Belova kreveta kako bi se postavio u Belov
vidokrug, piljeći dolje prema hermu s divljom nadom. Belova se glava trznula. Očni su
kapci poletjeli gore; oči su se razrogačile. Plave su se usnice pokušale opet pomaknuti.
Bel ih je obliznuo, uzeo dug dah, pa pokušao još jednom. "Admirale! V'žno. Gad skrio
u ba'tu. Rek'o mi. Sadis'čki gad."
"Još uvijek trabunja o admiralu Vorpatrilu", očajno je promrmljao Clogston.
"Ne misli na admirala Vorpatrila, nego na mene", dahne Miles. Je li u bunkeru ovog
mozga još postojao dovitljiv um? Belove su oči bile otvorene i pomicale se, nastojeći
se usredotočiti na Milesa čiji je lik pred hermovim očima treperio i maglio se.
Bel se osjećao vlažno? Ne. Bel je pokušavao reći nešto važno. Bel se hrvao sa smrću
za nadzor nad vlastitim ustima kako bi kroz njih predao poruku. Batu? Bratu? Blatu?
Ne — u baletu!
Miles užurbano reče: "Ba je svoju bio-bombu sakrilo u baletu — u Dvorani Min-
chenko? Bel, je li to ono što pokušavaš reći?"
Napeto se tijelo opustilo s olakšanjem. "Je. Je. Javi dalje. U svjetlima, mislim."
"Je li bila samo jedna bomba? Ili više? Je li ti ba reklo ili si mogao pogoditi?"
"N'znam. Mislim domaća izrada. Provjeri. Kupov'ne..."
"U redu, shvaćam! Sjajan posao, kapetane Thorne." Uvijek si bio najbolji, Bel. Miles
se napola okrene od njega i silovito progovori u svoju ručnu kom-vezu, zahtijevajući da
ga spoje s Pečatnicom, ili Vennom, ili Wattsom ili s nekim iz vlasti Postaje Graf.

Konačno se javio izmučeni ženski glas. "Da, lorde Vorkosigan? Imate li što?"
"Možda. Bel Thorne prijavljuje da je ba reklo kako je bio-bombu sakrilo negdje u
Dvorani Minchenko. Možda iza nekakvih svjetala."
Udahnula je. "Dobro. Tamo ćemo koncentrirati svoje uvježbane tragače."
"Bel takoñer misli da je bomba nešto što je ba samo sklepalo, i to nedavno. Možda je
u liku Kera Dubauera na Postaji Graf obavilo neke kupovine koje bi vam mogle ukazati
na to koliko je bombi moglo složiti."

169
 "Ah! Sjajno! Dat ću taj posao Vennovim ljudima."
"Imajte na umu da je Bel u prilično gadnom stanju. Takoñer, ba je moglo i lagati.
Javite mi se čim nešto saznate."
"Da. Da. Hvala vam." Užurbano je prekinula vezu. Milesu padne na pamet da se zapi-
ta je li i ona u ovom trenutku bila u zaštitnoj bioizolaciji u kakvoj će on uskoro biti i
pokušavala utjecati na kritički važan trenutak iz jednako frustrirajuće udaljenosti od
zbivanja.
"Gad", mrmljao je Bel. "Paral'zirao me. Stavio me u prokletu ča'ru. Rek'o mi. A onda
me zakopčao. Ostavio me d'umrem, z'mišljam... Znalo... znalo za Nicol'mene. Vidio
moju kocku. Gdje moja vid-kocka?"
"Nicolje na sigurnom", uvjeravao gaje Miles. Pa, bila je onoliko sigurna koliko je sad
bio svaki kvadro na Postaji Graf — ako ne sigurna, a ono barem upozorena. Vid-
kocka? Oh, mala slikovnica puna pretpostavljene Belove djece. "Tvoja vid-kocka je
spremljena na sigurno." Miles pojma nije imao je li ovo posljednje točno ili ne — koc-
ka bi još uvijek mogla biti u Belovu džepu, uništena zajedno s hermovom kontaminira-
nom odjećom, a možda ju je i ba ukralo. Ali njegova je uvjerenost donijela Belu olak-
šanje. Oči iscrpljenog herma ponovno su se sklopile, a disanje mu je postalo ravnom-
jernije.
Za nekoliko sati i ja ću ovako izgledati. Onda ti je bolje da ne gubiš vrijeme, zar ne?
S neizmjernim gañenjem, Miles je pretrpio da se oko njega vrzma medicinski tehni-
čar koji mu je pomogao da svuče svemirsko odijelo i donje rublje — kako bi ih odnio i
spalio, pretpostavljao je Miles. "Ako ćete me ovdje zavezati, želim da uz moj krevet
smjesta bude postavljena komkonzola. Ne, to ne možete dobiti." Miles odbije tehničara
koji je pokušavao olabaviti i skinuti njegovu ručnu kom-vezu, a onda zastao kako bi
progutao slinu. "I nešto protiv mučnine. No dobro, onda, stavite je na moju desnu
ruku."
U vodoravnom mu je položaju bilo jedva nešto bolje nego u okomitom. Miles zagladi
svoju blijedozelenu tuniku i pruži lijevu ruku liječniku koji se osobno pobrinuo za
probadanje njegove vene nekakvom medicinskom bušilicom koju je osjećao kao daje
široka poput slamčice za sok. S druge strane, tehničar je pritisnuo hiposprej o njegovo
desno rame — nadao se da se radi o tekućini koja će ubiti vrtoglavicu i grčeve u trbu-
hu. Ali nije jauknuo sve dok se prvi mlaz pročišćene krvi nije vratio u njegovo tijelo.
"Sranje, ovo je hladno. Mrzim hladnoću."
"Tu nema pomoći, lorde Revizore", utješno je promrmljao Clogston. "Moramo sniziti
vašu tjelesnu temperaturu barem za tri stupnja. Tako ćemo dobiti na vremenu."
Miles se pokunjio čuvši ovo neugodno podsjećanje na činjenicu da za ovu stvar još
nisu pronašli lijek. Prigušio je navalu straha koji je pod pritiskom bježao s mjesta na
kojem ga je tijekom proteklih nekoliko sati držao zaključanoga. Ni na sekundu neće
sebi dopustiti pomisao kako nikakvog lijeka neće biti i kako će ga ovo bio-sranje povu-
ći na dno s kojeg se neće vratiti... "Gdje je Roic?" Podigao je desno zapešće do usana.
"Roic?"
"Ja sam u prednjoj prostoriji, milorde. Bojim se prenijeti ovaj detonator kroz biokon-
taminacijske prepreke dok nismo sigurni da je onesposobljen."
"U redu, dobro razmišljanje. Jedan od ovih tipova vani trebao bi biti tehničar za raz-
miniranje kojega sam zatražio. Pronañi ga i predaj mu detonator. A onda umjesto mene
preuzmi nadzor nad ispitivanjem, hoćeš li?"
"Da, milorde."

170
 "Kapetane Clogston."
Doktor spusti pogled s mjesta na kojem je petljao po improviziranom pročistaču krvi.
"Milorde?"
"Čim budete imali slobodnog medicinskog tehničara — ne, liječnika. Čim budete
imali slobodne neke kvalificirane ljude, pošaljite ih u teretno skladište u kojem ba drži
repli-katore. Želim da uzmu uzorke i pokušaju ustanoviti je li ih ba na neki način ones-
posobilo ili zatrovalo. Potom neka provjere radi li sva oprema kako treba. Iznimno je
važno da nebeske bebe ostanu na životu i zdrave."
"Da, lorde Vorkosigan."
Ako su nebeske bebe zaražene istim gnusnim nametnicima koji su u ovom trenutku
divljali i kroz njegovo tijelo, može li se temperatura u replikatorima sniziti kako bi se
ohladile i time usporilo napredovanje bolesti? Ili bi takva hladnoća izazvala stres kod
beba, oštetila ih... zvao je nevolju, ovako zaključujući prije nego što je dobio sve poda-
tke. Uvježbani agent, koji je u stanju pravilno razdvojiti djelovanje od mašte, mogao bi
provesti takvu zarazu i na taj način ukloniti svaki djelić optužujuće nebeske DNA prije
nego što napusti mjesto dogañaja. Ali ovo je ba bilo amater. Ovo je ba bilo uvjetovano
da razdvaja stvari na posve drugačiji način. Da, ali ta je uvjetovanost nekako morala
poći silno krivo, ili ba ne bi došlo ovako daleko...
Dok se Clogston okretao, Miles doda: "I javite mi kakvo je stanje pilota, Corbeaua,
čim budete saznali." Lik u biokontaminacijskom odijelu koji se povlačio, podigne ruku
naznačivši mu da ga je čuo.
Nekoliko minuta poslije, Roic je ušao u sobu; svukao je zdepasto pogonsko radno
odijelo i sad bio odjeven u udobniju vojničku biokontaminacijsku halju za Treći stu-
panj.
"Kako ide tamo?"
Roic pogne glavu. "Ne baš dobro, milorde. Ba je palo u neko čudno duševno stanje.
Bunca, ali posve besmisleno, a dečki iz obavještajne kažu da mu je i fiziološko stanje u
raspadu. Pokušavaju ga stabilizirati."
"Ba mora ostati na životu!" Miles se s mukom napola podigao, a kroz glavu mu pro-
leti prizor u kojem nareñuje da ga odnesu u susjednu sobu kako bi preuzeo zapovijeda-
nje. "Moramo ga vratiti natrag na Cetagandu, da dokažemo kako je Barravar nedužan!"
Potonuo je natrag i promotrio zujavu napravu koja mu je visjela s lijeve strane i pro-
čišćavala mu krv. Izvlači nametnike, da, ali izvlači i energiju koju su mu nametnici
ukrali kako bi sami sebe stvorili. Isisava mentalnu bistrinu koja mu je u ovom trenutku
bila očajnički potrebna.
Ponovno je svoje raštrkane misli stjerao u red, pa objasnio Roicu novosti koje mu je
iznio Bel. "Vrati se u sobu za ispitivanje i ispričaj im o tom novom razvoju dogañaja.
Pogledaj mogu li dobiti neku vrstu dodatne potvrde da je bomba skrivena u Dvorani
Minchenko, a posebno se pobrini da vidiš mogu li iz njega izvući bilo što iz čega bi se
dalo zaključiti radi li se o više bombi. Ili samo jednoj."
"U redu." Roic kimne. Dobacio je pogled prema sve većoj zbirci instrumenata priko-
pčanih uz Milesa. "Usput, milorde, jeste li liječniku već spomenuli svoj konvulzivni
poremećaj?"
"Nisam još. Nije bilo vremena."
"U redu." Roicove su se usne zamišljeno iskrivile, u komentaru koji je Miles odlučio
previdjeti. "Onda, hoću li se ja za to pobrinuti, milorde?"
Miles se pokunjio. "Da, da."

171
 Roic umornim korakom napusti sobu kako bi obavio obje svoje zadaće.
Stigla je prijenosna komkonzola; tehničar je namjestio podlogu preko Milesova krila,
položio okvir vid-ploče na nju i pomogao Milesu da, uz pomoć dodatnih jastuka, sjedne
gotovo uspravno. Ponovno je počinjao drhturiti. U redu, dobro, naprava je bila iz bar-
ravarskih vojnih zaliha, a ne nešto što su operušali s Idrisa. Sad je ponovno imao vizu-
alnu vezu koja se dala osigurati. Unio je šifre.
Vorpatrilovu je licu trebalo nekoliko trenutaka da se pojavi; predvodeći sve ovo iz
taktičke sobe Princa Xaua, admiral je nesumnjivo imao drugih stvari koje su zahtijevale
njegovu pozornost. Konačno se javio sa: "Da, milorde!" Oči su mu pomno pretraživale
Milesov like na vid-displeju. Očito, ono što je vidio nije ga utješilo. Čeljust mu se u
očaju stisnula. "Jeste li do—" počeo je, no usput premontirao tu bedastoću u: "Koliko
ste loše?"
"Još uvijek mogu govoriti. A dok još mogu govoriti, želim snimiti neke zapovijedi.
Dok čekamo na rezultate kvadarske potrage za bio-bombom — imate li najnovije poda-
tke o tome?" Miles iznese admiralu nove podatke o Belovim informacijama vezanima
uz Dvoranu Minchenko, pa nastavi: "U meñuvremenu, želim da izaberete i pripremite
najbrži brod iz vaše pratnje koji ima dovoljnu zapreminu za teret koji će prenositi. A to
ćemo biti ja, Lučki kapetan Thorne, liječnička ekipa, naš zarobljenik ba sa stražarima,
jacksonijanski krijumčar Guppy — ako ga uspijem izvući iz kvadarskih ruku — te i
tisuću materičnih replikatora u radnom stanju. S osposobljenom liječničkom pratnjom."
"I ja", odlučno se sa strane ubacio Ekaterinin glas. Lice joj se nakratko nagnulo u
domet Vorpatrilove vid-kamere. Ugledavši Milesa, namrštila se. No ona je više nego
jednom prije vidjela svog muža kako izgleda kao smrt na dopustu; možda je ovo neće
uznemiriti onako kako je, očito, uznemirilo admirala. Ako bi se za vrijeme njegova
dežurstva Carski revizor rastopio u ljigu iz koje se dimi, bila bi to upadljivo crna točka,
premda je Vorpatrilova karijera zbog ove epizode već ionako bila u raspadu.
"Moj će kurirski brod putovati u tom konvoju i na njemu će biti lady Vorkosigan."
Prekinuo je Ekaterinu koja je upravo nakanila prosvjedovati. "Možda će mi putem biti
potrebna barem jedna glasnogovornica koja nije u karanteni."
Ona se primirila uz sumnjičavo: "Hm."
"Ali želim biti prokleto siguran da nas putem neće zaustaviti nikakve gnjavaže, admi-
rale, prema tome — neka vaš flotni odjel smjesta počne raditi na tome da nam raščisti
put kroz sva svemirska društva kroz koja ćemo morati proći. Brzina. Brzina je od nei-
zmjerne važnosti. Želim krenuti istog trenutka kad budemo sigurni da je vražja naprava
koju je ba postavilo na Postaju Graf uklonjena. S obzirom na sve biohazarde koje pre-
nosimo, barem je sigurno to da nas nitko neće željeti zaustaviti i ukrcati se na brod
zbog inspekcije."
"Idemo na Komarr, milorde? Ili Sergvar?"
"Ne. Izračunajte najkraću moguću skočnu rutu izravno do Rho Ćete."
Vorpatrilova se glava trznula od zaprepaštenja. "Ako zapovijedi koje smo primili iz
stožera Sektora pet znače ono što mislimo da znače, teško da ćete tamo uspjeti dobiti
slobodan prolaz. Ja bih očekivao doček plazmičkom vatrom i fuzijskim granatama
istog trenutka kad iskočite iz crvo-točne rupe."
"Pojasni, Miles", ulebdio je Ekaterinin glas.
Kratko se nasmiješio čuvši poznatu izbezumljenost u njezinu glasu.
"Do trenutka kad mi stignemo tamo, ja ću već urediti slobodan prolaz s Cetagandan-
skim carstvom." Nadam se. U suprotnom, svi će se naći u gorim nevoljama nego što bi

172
ih Miles volio i zamisliti. "Barravar im vraća natrag njihove otete nebeske bebe. Na
kraju dugačkog štapa. A taj sam štap ja."
"Ah", reče Vorpatril kojemu su pretpostavke podignule sive obrve.
"Upoznajte sa situacijom pilota mog CarSigovskog kurirskog broda. Kanim krenuti
čim sve i svakoga ukrcamo na brod. Vi već sad možete početi ukrcavati sve."
"Razumijem, milorde." Vorpatril ustane i izgubi se iz vidokruga kamere. U njega uñe
Ekaterina i nasmiješi mu se.
"Pa, konačno napredujemo", reče joj Miles glasom za koji se nadao da prenosi vedro
raspoloženje, a ne potisnutu histeriju.
Osmijeh joj se iskrivio u stranu. Ali oči su joj bile tople. "Napredujemo? Ako je ovo
napredak, kako bi ti opisao lavinu?"
"Bez arktičkih metafora, molim te. Dovoljno mi je hladno i bez njih. Ako liječnici
ovu... infekciju tijekom puta stave pod nadzor, možda će mi odobriti primanje posjeta.
Kurirski će nam brod ionako biti potreban tek poslije."
Pojavio se medicinski tehničar, izvukao uzorak krvi iz cjevčice koja ju je izvlačila iz
tijela, dodao sklopu infuzijsku cjevčicu, podigao prečke kreveta i sagnuo se, počevši
vezivati Milesovu lijevu ruku uz ploču.
"Hej," usprotivio se Miles, "kako ću otpetljati cijelu ovu zbrku s jednom rukom veza-
nom iza leña?"
"Zapovijedi kapetana Clogstona, moj lorde Revizore." Odlučno, medicinski tehničar
dovrši privezivanje njegove ruke. "Uobičajeni postupak prilikom rizika od napadaja."
Miles je zaškrgutao zubima.
"Tvoj stimulator napadaja nalazi se s ostalim tvojim stvarima na Kestrelu", primijeti
Ekaterina smireno. "Naći ću ga i poslati ga prijeko čim me vrate natrag na Kestrel."
Miles je razborito svoj odgovor ograničio na: "Hvala ti. Javi mi se prije nego što ga
pošalješ — možda će biti još stvari koje bi mi mogle zatrebati. Javi se kad budeš sigur-
no ukrcana."
"Da, ljubavi." Dodirnula je prstima usne i podigla ih, šaljući poljubac kroz ekran pred
sobom. On joj uzvrati istim pokretom. Srce mu se malo stisnulo kad je njezina slika
trepnula i nestala. Koliko će vremena proći prije nego što se ponovno budu usudili
dodirnuti toplim tijelima? A što ako nikad...? Prokletstvo, kako mi je hladno.
Tehničar je otišao. Miles se pokunjio u krevetu. Pretpostavljao je da nema smisla tra-
žiti dodatne pokrivače. Zamišljao je male, sićušne bio-bombe tempirane da se razlete
cijelim njegovim tijelom, iskreći se poput Ljetoslavnog vatrometa viñenog s udaljenos-
ti, preko rijeke u Vorbarr Sultani, kako u vodopadu praskaju prema veličanstvenom i
smrtonosnom svršetku. Zamišljao je svoje tijelo kako se raspada u korozivnom curenju
dok on još obitava u njemu. Bilo mu je potrebno razmišljati o nečem drugom.
Dva carstva, oba u sličnom stanju ogorčenja, manevriraju prema položajima, gomila-
ju smrtonosnu silu iza desetak crvotočnih rupa, a svaka je skočna rupa mjesto dodira,
sukoba, katastrofe... ne, ni to nije bilo bolje.
Tisuću gotovo zrelih nebeskih fetusa okretalo se u svojim malim komorama, nesvjes-
ni udaljenosti i opasnosti kroz koje su prošli, kao i rizika koji će tek uslijediti — koliko
još vremena do trenutka kad će ih se morati izvaditi? Prizor tisuće cendravih beba koje
padaju na teret nekolicini izmučenih barrayarskih vojnih liječnika bio bi gotovo dovo-
ljan da mu izmami smiješak, samo da nije imao takvu potrebu da počne vrištati.
U susjednom krevetu, Bel je teško i s naporom disao.

173
 Brzina. Iz svih mogućih razloga, brzina. Je li stavio u pokret sve i svakoga koga je
mogao? U svojoj je bolnoj glavi prešao popise zadaća, izgubio se, počeo iznova. Koli-
ko je prošlo otkad se naspavao? Minute su puzale krvnički sporo. Zamišljao ih je nalik
na puževe, stotine malih puževa sa šarenim oznakama cetagandanskih klanova na svo-
jim kućicama, kako prolaze u povorci i ostavljaju ljigav trag biokontaminacije... beba
koja puže, mala Helen Natalia, guguće i poseže ručicom za jednim od lijepih, otrovnih
stvorenja, a on je ovdje vezan i prošupljen cjevčicama i ne može na drugi kraj sobe stići
dovoljno brzo da je zaustavi...
Hvala bogu, pisak iz komkonzole na njegovu krilu trznuo ga je u stanje budnosti prije
nego što je uspio saznati kojim se točno smjerom kretala ta noćna mora. Iako, još je
uvijek bio izbušen cjevčicama. Koliko je bilo sati? Posve je izgubio osjećaj za vrijeme.
Njegova uobičajena mantra — naspavat ću se kad umrem — sad se činila malo previše
prikladnom.
Slika se oblikovala iznad vid-ploče. "Pečatnice Greenlaw!" Dobre ili loše vijesti?
Dobre. Njezino je izborano lice zračilo olakšanjem.
"Našli smo je", reče ona. "Onemogućena je."
Miles ispusti dug dah olakšanja. "Da. Izvrsno. Gdje?"
"U Dvorani Minchenko, baš kao što je lučki kapetan i rekao. Bila je pričvršćena za
zid u ćeliji scenske rasvjete. Čini se da je uistinu bila sastavljena ponešto užurbano, ali
je usprkos tome bila smrtonosno dobro smišljena. Jednostavna i pametna bomba. Bila
je jedva nešto više od hermetički zatvorenog plastičnog balona, napunjenog nekakvom
hranjivom otopinom, kažu mi moji ljudi. I sitan naboj, s elektroničkim otponcem. Ba ju
je prilijepilo za zid običnom ljepljivom trakom za pakiranje i poprskalo s malo crne
boje bez sjaja. U normalnom slijedu dogañaja nitko je ne bi ni primijetio, čak ni da se
radilo na svjetlima, osim ako netko ne bi stavio ruku ravno na nju."
"Kućna izrada, znači. Na licu mjesta?"
"Reklo bi se da je tako. Elektronika — dijelovi su kupljeni u dućanu, baš kao, što se
toga tiče, i ljepljiva traka — sve je to kvadarske izrade. Odgovaraju kupljenim stvarima
zabilježenima na Dubauerovoj kreditnoj pločici iste večeri poslije napada u hostelskom
predvorju. Svim smo dijelovima ušli u trag. Čini se da je bila postavljena samo jedna
naprava." Gornjim je rukama prošla kroz svoju sijedu kosu, umorno masirajući tjeme,
pa stisnula i zatvorila oči ispod malih, umornih polumjeseca.
"To... odgovara slijedu dogañaja o kakvom sam nagañao", reče Miles. "Sve dok
Guppy nije izronio sa svojim automatom za zakovice, ba je očito vjerovalo da je uspje-
lo neopaženo zbrisati sa svojim otetim teretom. I da se izvuklo sa Solianovom smrću.
Sve je bilo mirno i savršeno. Planiralo je tiho proći kroz Kvadrosvemir, ne ostavljajući
tragove. Prije tog napada nije imalo nikakva razloga da sklepa takvu napravu. Ali od
tog propalog pokušaja ubojstva nadalje, bilo je prestravljeno i moralo je brzo improvi-
zirati. Ipak, čudno je daje tako razmišljalo unaprijed. Pa zacijelo nije moglo pretposta-
viti da će se naći zarobljeno na palubi Idrisa."
Ona odmahne glavom. "Nešto je svakako planiralo. Eksplozivni je naboj imao dvije
vodice do upaljača. Jedna je bila prijamnik za signalnu napravu koju je ba imalo u
džepu. Druga je bila jednostavan zvučni senzor. Namješten na prilično visoku razinu
decibela. Na primjer, na onu pune dvorane koja plješće."
Miles naglo sklopi zube. Oh, da. "To bi prikrilo eksploziju naboja i ispalilo zarazu na
najveći mogući broj ljudi u jednom trenutku." Smjesta je to zamislio, a prizor je bio
užasavajući.

174
 "I mi tako mislimo. Ljudi sa svih postaja u Kvadrosvemiru dolaze vidjeti izvedbe
Baleta Minchenko. Zaraza bi se s njima proširila kroz pola sustava prije nego što bi
postala uočljiva."
"Radi li se o istom — ne, to ne može biti isto ono što je ba prenijelo meni i Belu. Ili
može? Je li bilo smrtonosno, ili nešto što izaziva slabost, ili što?"
"Uzorak je sad u rukama naših liječnika. Uskoro bismo trebali znati više."
"I tako je ba namjestilo svoju bio-bombu... nakon što je saznalo da će ga slijediti pra-
vi cetagandanski agenti, nakon što je shvatilo da će biti prisiljeno napustiti sasvim
inkriminirajuće replikatore i njihov sadržaj... Kladim se da je sklepalo bombu i tamo je
postavilo u velikoj žurbi." Možda se radilo o osveti. Osveti kvadrima za sve prisilne
odgode koje su tako upropastile savršen plan koji je ba imalo...? Prema onome što kaže
Bel, čini se da ba nije bilo iznad takvih motivacija; Cetagandanac je pokazao okrutan
smisao za humor i sklonost prema razgranatim strategijama. Da ba nije na Idrisu uletje-
lo u nevolje, bi li demontiralo napravu ili bi je tek tiho ostavilo iza sebe i pustilo da
eksplodira sama od sebe? Pa, ako Milesovi ljudi ne uspiju izvući cijelu priču iz njihova
zarobljenika, on je prokleto dobro poznavao neke ljude koji su to mogli.
"Dobro", dahne on. "Mi sad možemo krenuti." Iznurene su se Pečatničine oči rastvo-
rile: "Molim?"
"Mislim — s vašim dopuštenjem, gospoño Pečatnice." Proširio je svoje vid-polje
kako bi obuhvatilo i zastrašujući medicinski sklop oko njega. Bilo je prekasno da prila-
godi i boju kako bi izgledao bolesnije i zelenije. A možda je to bilo i nepotrebno. Kad
ga je pogledala, Pečatničine su se usne očajno spustile.
"Admiral Vorpatril primio je iznimno uznemirujuću vojnu obavijest od kuće..." U
kratkim crtama, Miles iznese svoje zaključke o vezi nenadano povišenih napetosti
izmeñu Barravara i njegovih cetagandanskih susjeda s nedavnim dogañajima na Postaji
Graf. Pažljivo je okolišao oko taktičke uporabe vojnih pratnji trgovačkih flota u svrhu
njihova brzog stavljanja u stanje pripravnosti, iako je sumnjao da su Pečatnici promak-
nule te implikacije.
"Moj plan je prevesti sebe, ba, replikatore i onoliko dokaznog materijala koliko mogu
skupiti o zločinu koji je ba počinilo, natrag na Rho Četu, kako bih to pokazao ceta-
gandanskim vlastima i oprao Barravar od onih optužbi o suradnji koje su pokrenule ovu
krizu. I to što brže bude moguće. Prije nego što neka usijana glava — na bilo kojoj
strani — učini nešto prema čemu će, da se otvoreno izrazim, posljednji potezi admirala
Vorpatrila na Postaji Graf izgledati kao uzor suzdržavanja i mudrosti."
Time je izazvao kratak frktaj njezina smijeha; nastavio je dalje. "Iako su i ba i Russo
Gupta počinili zločine na Postaji Graf, najprije su ih počinili na područjima bar-
ravarskog i cetagandanskog carstva. Tvrdim kako je jasno da mi imamo pravo prvo
jurisdikcije. Što je još gore — i sama njihova produžena prisutnost na Postaji Graf
opasna je zato što, obećavam vam, prije ili poslije, će im njihove bijesne cetagandanske
žrtve ući u trag. Mislim da ste vidjeli dovoljno njihovih metoda da vam roj pravih ceta-
gandanskih agenata koji se obrušava na vas učine krajnje nedobrodošlim. Predajte nam
oba zločinca i moguća će odmazda krenuti u lov na nas."
"Hm", reče ona. "A vaša zaplijenjena trgovačka flota? A globe?"
"Neka... U skladu sa svojim ovlastima, voljan sam prenijeti vlasništvo nad Idrisom na
Postaju Graf, kako bi se time pokrile sve globe i troškovi." Razborito je dodao. "U
njegovu sadašnjem stanju."
Oči su joj se naglo razrogačile. Uvrijeñeno je rekla: "Ali brod je kontaminiran."

175
 "Da. Sto znači da ga mi ionako ne možemo nikamo povesti. Njegovo čišćenje moglo
bi biti zgodna mala vježba za vaše biokontrolore." Rupe je odlučio ne spominjati. "Cak
i uz taj trošak, na kraju ćete zaraditi. Bojim se da će osiguranje putnika pojesti vrijed-
nost onoga tereta koji se ne bude dao očistiti. Ali pun sam pouzdanja da veći dio tereta
neće morati biti stavljen u karantenu. A ostatak flote možete pustiti da slobodno ode."
"A vaše ljudstvo koje je u pritvoru?"
"Već ste pustili jednoga od njih. Je li vam žao zbog toga? Zar ne možete dopustiti da
hrabrost zastavnika Corbeaua iskupi njegove drugove? Ono je zacijelo bilo jedno od
najhrabrijih djela koje sam ikad vidio; odšetao je gol, svjestan u kakav užas ide, samo
da bi spasio Postaju Graf."
"To... da. To je bilo izvanredno", priznala je ona. "Po mjerilima svih rasa." Zamišlje-
no ga je motrila. "I vi ste ušli unutra kako biste ulovili ba."
"Moja se djela ne računaju", reče Miles automatski. "Ja sam već bio..." odrezao je
riječ mrtav. Prokletstvo, pa ipak još nije umro. "Ja sam već bio zaražen."
Obrve su joj se zbunjeno i znatiželjno podigle. "A da niste bili zaraženi, što biste uči-
nili?"
"Pa... radilo se o taktičkom trenutku. Vidite, imam izvjestan dar za dobar tajming."
"Kao i za dvosmislice."
"Da, i to. Ali to s ba, to je bilo samo dio mog posla."
"Je li vam itko ikad rekao da ste potpuno ludi?"
"Tu i tamo", prizna on. Usprkos svemu, osmijeh je polako uzvio njegove usne. "Iako,
ne tako često otkad sam postao Carski revizor. Korisno je to imenovanje."
Vrlo je tiho frknula, nasmijavši se. Je li to znak omekšavanja? Miles ispali sljedeći
rafal. "Moja je molba, takoñer, humanitarne naravi. Uvjeren sam — nadam se — da
cetagandanske Nebeske gospe imaju u svojim prostranim rukavima neku vrstu lijeka za
svoj vlastiti proizvod. Predlažem da sa sobom povedem i Lučkog kapetana Thornea —
na naš trošak — kako bi i on dobio lijek koji sad tako očajnički tražim za sebe. To bi
bilo pravedno. Herm je, na izvjestan način, ovako ozlijeñen u mojoj službi. U mojoj
radnoj skupini, moglo bi se tako reći."
"Ha. Znači, vi, Barravarci, ipak ne napuštate svoje ljude u nevolji. To vam je jedna od
rijetkih dobrih osobina."
Miles rastvori dlan u jednako dvosmislenom pokretu kojim je priznao ovaj dvojbeni
kompliment. "I Thorne i ja sad se mučimo da sustignemo rok o kojem ne odlučuje
nikakav odbor, bojim se, i koji ne ovisi ni o čijem odobrenju. Trenutačno olakšanje",
pokaže on nespretno na pročistač krvi, "kupuje nam malo vremena. Od ovog trenutka
nadalje, nitko ne zna hoće li tog vremena biti dovoljno."
Protrljala je čelo, kao daje boli. "Da, svakako... svakako morate... oh, prokletstvo."
Udahnula je. "U redu. Uzmite svoje zarobljenike i svoje dokaze i cijelu svoju prokletu
družbu — i Thornea — i nestanite."
"A Vorpatrilovi ljudi u pritvoru?"
"I njih takoñer. Odvedite ih sve. I svi vaši brodovi mogu otići, osim Idrisa." Nos joj
se nabrao od gañenja. "Ali o ostatku vaših globa i troškova još ćemo razgovarati, nakon
što naši inspektori obave procjenu broda. Poslije. Vaša vlada može poslati nekoga da
dovrši tu zadaću. Ako je ikako moguće, neka ne šalju vas."
"Hvala vam, gospoño Pečatnice", zapjevušio je Miles s olakšanjem. Prekinuo je vezu,
pa se srušio na svoje jastuke. Činilo se da mu se bolnička soba okreće oko glave, vrlo
polako, uz kratke trzaje. Trenutak poslije, zaključio je kako problem nije u sobi.

176
 Kapetan Clogston, koji je pokraj vrata čekao da Revizor dovrši svoje pregovore na
najvišoj razini, krenuo je naprijed i još se jednom nabusito zapiljio u sklepani pročistač
krvi. Potom je nabusiti pogled prešao na Milesa. "Konvulzivni poremećaj, ha? Sva
sreća da mi je netko rekao."
"Da, pa, nismo htjeli da pomislite kako je to neki novi, egzotični simptom cetagan-
danske zaraze. Stvar je uglavnom rutinska. Ako se dogodi, ne paničarite. Sam doñem k
svijesti poslije otprilike pet minuta. Obično sam nakon toga mamuran, iako sad ne bih
znao prepoznati razliku izmeñu mamurluka i normalnog stanja. Nije važno. Što mi
možete reći o zastavniku Corbeauu?"
"Provjerili smo hiposprej. Ba ga je napunilo čistom vodom."
"Ah! Dobro! Tako sam i mislio." Miles se od zadovoljstva vučji nasmiješio. "Dakle,
možete li ga proglasiti čistim od bioloških zaraza?"
"S obzirom na to da je gol golcat trčkarao ovim kužnim brodom, ne mogu dok ne
budemo sigrurni da smo identificirali sve hazarde koje je ba moglo ispustiti. Ali u
prvom uzorku tkiva i krvi koji smo uzeli, ništa se nije pokazalo."
Dobar znak — Miles je pokušao ne misliti o tome kao o pretjerano optimističnom.
"Možete li poslati zastavnika k meni? Je li to bezopasno? Želim razgovarati s njim."
"U ovom trenutku vjerujemo kako to što imate vi i herm nije virusna zaraza koja je
prenosiva uobičajenim dodirom. Kad jednom budemo posve sigurni da na ovom brodu
nema nikakve druge zaraze, svi ćemo se moći izvući iz ovih odijela, što će biti pravo
olakšanje. Iako, nametnici bi se mogli prenositi i spolnim putem — moramo to prouči-
ti."
"Ne sviña mi se Corbeau baš tako silno. Dobro onda, pošaljite ga ovamo."
Clogston uputi Milesu čudan pogled, pa se pokrene. Miles nije bio siguran je li kape-
tanu promaknula loša šala, ili ju je jednostavno smatrao previše lošom da bi zasluživala
odgovor. No ta je teorija o spolnoj prenosivosti u Milesovu umu izazvala cijeli novi
vodopad neugodnih i nedobrodošlih pretpostavki. Što ako liječnici zaključe da ga mogu
beskrajno dugo održavati na životu, ali ne i osloboditi ga sasvim tih prokletih životinji-
ca? Zar nikad više, do kraja života, neće moći dodirnuti Ekaterinu drugačije nego kroz
holovidnu sliku...? To je takoñer značilo da Guppvju treba postaviti još jedan niz pita-
nja o njegovim nedavnim putovanjima — no, dobro, kvadarski su liječnici bili sposob-
ni, a dobili su i primjerke barravarskih medicinskih priručnika; nema sumnje da njihovi
epidemiolozi već rade na njima.
Corbeau se probio kroz biokontaminacijske prepreke. Sad je ponešto nedosljedno bio
odjeven u masku i rukavice za jednokratnu uporabu, kao modni dodatak medicinskoj
tunici i nekakvim bolesničkim papučama. Miles sjedne uspravno, odgurne podlogu
komkonzole, pa neopazice raspetlja svoju tuniku kako bi se pokazala izblijedjela pau-
kova mreža starih ožiljaka od iglične granate, i bez riječi prepustila Corbeauu da iz njih
izvuče zaključak kakav želi.
"Tražili ste me, moj lorde Revizore?" Corbeau nervozno tržne glavom i kimne.
"Jesam." Miles zamišljeno počeše nos svojom slobodnom rukom. "Pa, junačino. To
što ste upravo izveli bio je sjajan potez za napredovanje u karijeri."
Corbeau se malčice, tvrdoglavo pogrbio. "Nisam ja to učinio zbog svoje karijere. Ni
zbog Barrayara. Učinio sam to za Postaju Graf i za kvadre. I za Garnet Petu."
"A meni je zbog toga itekako drago. Svejedno, ljudi će vam bez sumnje željeti priko-
pčati zlatne zvijezde na grudi. Surañujte sa mnom, a ja vas zauzvrat neću natjerati da ih
primite u istom kostimu u kojem ste bili kad ste ih zaradili."

177
 Corbeau ga je zbunjeno i oprezno pogledao.
Pa dobro, što danas nije u redu s njegovim vicevima? Tanki, tanji, najtanji. Možda
krši kakav nepisani revizorski protokol i upropaštava svima replike.
Zastavnik je, upadljivo odbojnim glasom, rekao: "Sto želite da učinim? Milorde."
"Mnogo važnije brige — da se blago izrazim — prisilit će me da napustim Kvadro-
svemir prije nego što diplomatska misija u koju sam poslan bude posve dovršena. Pa
ipak, sad kad je pravi uzrok i tijek naših nedavnih nevolja ovdje konačno izašao na
svjetlo dana, ono što slijedi moralo bi biti mnogo jednostavnije." Osim toga, nema
ničeg boljeg od neposredne prijetnje smrću da čovjeka natjera na prebacivanje dužnosti
na druge. "Posve je jasno kako je Barrayar uvelike zakasnio s imenovanjem stalno
zaposlenog konzularnog diplomatskog dužnosnika na Zajednici Slobodnih Staništa.
Bistar mladi čovjek koji..." nevjenčano živi s kvadarskom djevojkom, ne, koji je vjen-
čan s, čekaj, ne, to se ovdje kaže drugačije, koji je u partnerskom odnosu sa, da vrlo
vjerojatno, ali to se još nije dogodilo. Iako, Corbeau bi bio višestruka budala kad ne bi
iskoristio ovu prigodu da jednom zauvijek osvoji Garnet Petu. "... voli kvadre", nasta-
vio je Miles glatko, "i koji je svojim vrlinama zaslužio i njihovo poštovanje i njihovu
zahvalnost, te koji nema primjedaba na zadatak koji će ga na dugo vrijeme odvojiti od
kuće — dvije godine, nije li tako? Da, dvije godine. Takvog bi mladog čovjeka bilo
vrlo dobro smjestiti da djelotvorno zastupa barravarske interese u Kvadrosvemiru. To
je moje osobno mišljenje."
Miles nije mogao razabrati je li Corbeau iza svoje zaštitne maske razjapio usta. Ali
oči su mu se poprilično razrogačile.
"Ne mogu zamisliti", reče Miles, "da bi se admiral Vorpatril protivio tome da vas
otpusti na ovu odvojenu dužnost. Ili mu, barem, neće smetati što više nećete biti dio
njegova zapovjednog lanca poslije... poslije svih ovih složenih dogañaja. Doduše,
nisam mu prilikom donošenja svojih revizorskih odluka ni kanio dati pravo glasa."
"Ja... ja ne znam ništa o diplomaciji. Uvježban sam za pilota."
"To što ste prošli obuku za vojnog skočnog pilota pokazuje da ste sposobni naporno
učiti, brzo shvaćati i donositi pouzdane i brze odluke koje se tiču života drugih ljudi.
Vaša je primjedba odbijena. Naravno, na raspolaganju ćete imati konzularni proračun,
pa možete unajmiti stručno osoblje koje će vam pomagati oko posebnih problema, u
pitanjima prava, ekonomije lučkih pristojbi, trgovačkim stvarima, bilo čemu. Ali od vas
će se očekivati da usput i sami naučite dovoljno da biste mogli procijeniti jesu li njihovi
savjeti na korist Carstvu. I ako, po isteku dvije godine, odlučite da to nije za vas i da
biste radije ostali ovdje, iskustvo koje ćete tako steći dat će vam odličnu prednost u
zapošljavanju u kvadarskom privatnom sektoru. Ako s vaše točke gledišta — ili s gle-
dišta Garnet Pete koja je, usput budi rečeno, vrlo uravnotežena žena, ne dajte da vam
zbriše — postoji bilo kakav problem —ja ga ne vidim."
"Ja ću" — Corbeau proguta slinu — "razmisliti o tome, Milorde."
"Izvrsno." Nije objeručke prihvatio, stoje takoñer bilo dobro. "Učinite tako." Miles se
nasmiješi i otpusti ga pokretom ruke; Corbeau se oprezno povukao. Čim se našao
dovoljno daleko da ga više ne može čuti, Miles promrmlja šifru u svoju ručnu kom-
vezu.
"Ekaterina, ljubavi? Gdje si?"
"U svojoj kabini na Princu Xavu. Zgodan mladi dočasnik upravo mi se sprema
pomoći da prenesem svoje stvari u šatl. Da, hvala vam, i to takoñer..."

178
 "U redu. Upravo sam nas uspio osloboditi iz Kvadro-svemira. Pečatnica je bila razu-
mna, ili barem previše iscrpljena da bi se dalje svañala."
"Potpuno je razumijem. Mislim da meni više ne radi nijedan živac."
"Sad mi ne trebaju tvoji živci, nego tvoja uobičajena ljupkost. Čim se uspiješ dočepati
komkonzole, nazovi Garnet Petu. Želim onog junačkog mladog idiota Corbeaua ime-
novati ovdašnjim barravarskim konzulom i tako ga natjerati da počisti sav nered koji ja
moram ostaviti za sobom. A to je i pravedno; on je svakako pripomogao njegovu nas-
tanku. Gregor je izričito zatražio da se pobrinem za to da barravarski brodovi jednog
dana mogu opet pristati ovdje. Ali mali se koleba. Prema tome, objasni to Garnet Petoj
i neka se ona pobrine da Corbeau pristane."
"Oh! Kakva briljantna zamisao, ljubavi! Mislim da će njih dvoje biti dobra ekipa."
"Da. Njezina ljepota u kombinaciji s, ovaj... s njezinim mozgom."
"I njegovom hrabrošću, svakako. Mislim da bi to moglo upaliti. Moram smisliti što
da im pošaljem kao vjenčani dar, kako bih im prenijela izraze svoje osobne zahvalnos-
ti."
"Dar za stupanje u partnerstvo? Ne bih znao, pitaj Nicol. Oh. Kad smo već kod
Nicol..." Miles pogleda u stranu, prema plahtom pokrivenom liku na drugom krevetu.
Čim je predao najvažniju poruku, Thorne je opet zapao u ono za što se Miles nadao da
je san, a ne skorašnja koma. "Mislim da bi zaista bilo potrebno da netko putuje s Belom
i brine se za njega. Ili za njega obavlja stvari. Uglavnom, neka vrsta jedinice za potpo-
ru. Očekujem da će Zvjezdane jaslice imati lijek za vlastito oružje — moraju ga imati,
ako ni zbog čega drugoga, onda zbog mogućih laboratorijskih nezgoda." Ako tamo
stignemo na vrijeme. "Ali čini se da je ovo bolest koja uključuje i izvjesno vrijeme
uistinu neugodnog oporavljanja. Ni sam se tome ne veselim." Ali promisli kakva je
alternativa... "Pitaj Nicol je li voljna poći. Može s tobom putovati na Kestrelu, barem
ćeš imati nekakvo društvo." A ako se ni Bel ni ja ne izvučemo, bit ćete jedna drugoj
potpora.
"Svakako. Nazvat ču je odavde."
"Javi mi se opet, ljubavi, kad se sigurno ukrcaš na Kestrel." I stalno me zovi.
"Naravno." Zastala je. "Volim te. Odmori se malo. Zvučiš kao da ti je to potrebno.
Glas ti je kao iz bunara, onakav kakav... Imat ćemo vremena." Kroz njezin čujni zamor
probila se odlučnost.
"Ne bih se usudio umrijeti. Postoji jedna opasna vorska dama koja mi je zaprijetila da
će me ubiti ako to učinim." Slabašno se nasmiješio i prekinuo vezu.
Neko je vrijeme drijemao, iscrpljen i osjećajući vrtoglavicu, boreći se protiv sna koji
ga je htio obuzeti, zato što nije bio siguran da to nisu simptomi paklenske bolesti koja
ga zahvaća; bojao se da se možda neće probuditi. Uočio je laganu promjenu u zvucima
i glasovima koji su dopirali iz prednje prostorije u kojoj se liječnička ekipa prebacivala
u stanje evakuacije. Nakon nekog vremena, stigao je tehničar koji je odnio Bela na
lebdećoj paleti. Malo poslije, paleta se vratila, a sam je Clogston, u društvu još jednog
tehničara, prebacio Carskog Revizora i njegov rastući sklop naprava za održavanje na
životu na palubu drugog broda.
Jedan je od obavještajaca, tijekom kratkog zastoja u prednjoj prostoriji stacionara,
predao Milesu prijavak.
"Konačno smo pronašli tijelo poručnika Soliana, moj lorde Revizore. Koliko je od
njega ostalo. Nekoliko kilograma... no, da. U tjelesnoj čahuri, smotanoj i vraćenoj u

179
svoj ormarić u hodniku, malo dalje od teretnog skladišta u kojem su se nalazili replika-
tori."
"U redu. Hvala vam. Ponesite i njih. U stanju u kojem jesu. Kao dokazni materijal, i
kao... čovjek je poginuo vršeći svoju dužnost. Barravar mu... duguje časnu zahvalnost.
Vojnički sprovod. Mirovina, obitelj... smislite to poslije..."
Njegova se paleta ponovno podigla, a stropovi hodnika Idrisa po posljednji su put let-
jeli kroz njegov zamagljeni pogled.

180
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

"Jesmo li već stigli?" mrmljao je omamljeno Miles.

Žmirnuo je i otvorio oči koje, za divno čudo, nisu bile ljepljive i bolne. Strop iznad
njega nije mu se pred očima ljuljao i savijao, nalik na fatamorganu koja se vidi kroz
rastuću pustinjsku vrućinu. Dah uvučen kroz raširene nosnice ušao je u nos kao osvje-
žavajući, ne nailazeći na prepreke. Nikakve sluzi. Nikakvih cjevčica. Nikakvih cjevči-
ca?
Strop mu se nije činio poznatim. Napinjao se da se bilo čega sjeti. Magla. Anñeli i
vragovi u biokontaminacijskim odijelima, kako ga muče; netko traži od njega da se
pomokri. Nedostojanstveni liječnički zahvati koji su sad, na sreću, bili tek nejasno
sjećanje. Pokušavao je govoriti, zapovijedati, sve dok ga nije ušutkao neki mračni hipo-
sprej.
A prije toga: gotovo pa očaj. Slanje mahnitih poruka na putu pred njihovim malim
konvojem. Povratni tok danima starih vijesti o blokadama skočnih rupa, o stanovnicima
drugih sistema interniranima na obje sukobljene strane, o zaplijenjenim dobrima, gomi-
lanju brodova, sve je to Milesovu umu pričalo svoju priču, još goru zato što je bila
puna pojedinosti. Miles je znao sve o pojedinostima. Ne možemo se sad zaratiti, vi,
budale! Zar ne znate da djeca samo što nisu stigla? Lijeva mu se ruka trznula pri čemu
nije doživjela nikakav otpor osim onoga glatkog pokrivača koji je stiskao prstima...
"Već stigli?"
Ekaterinino se ljupko lice sa strane nagnulo nad njega. Nije bilo napola skriveno iza
biokontaminacijske opreme. Na trenutak se pobojao da je to samo holovidna projekcija
ili nekakva halucinacija, ali stvaran, topao poljubac daha njezinih usana, ponesen na
oblačiću smijeha, uvjerio ga je u njezinu čvrstu prisutnost čak i prije nego što je njego-
va ruka s oklijevanjem dodirnula njezin obraz.
"Gdje ti je maska?" pitao je promuklo. Podigao se na jedan lakat, boreći se protiv
vala vrtoglavice.
U svakom slučaju, nije bio u pretrpanom, utilitarističkom stacionaru barravarskog
vojnog broda u koji su ga prebacili s Idrisa. Krevet mu se nalazio u maloj, ali otmjeno
namještenoj prostoriji koja je mirisala na cetagandansku estetiku, od aranžmana živih
biljaka, preko smirene rasvjete, do pogleda koji je kroz prozor pokazivao umirujući
prizor morske obale. Valovi su nježno oplahivali blijedu pješčanu plažu kroz čudnovata
stabla koja su bacala fine prste sjene. Bila je to gotovo sigurno vid-projekcija, budući
da su ga podsvjesni osjećaji ozračja i zvuči u prostoriji uvjeravali kako je smješten u
brodskoj kabini. Bio je odjeven u široku, svilenkastu halju prigušene sive nijanse, a
samo su njezini čudni pristupni otvori ukazivali na to da se radi o bolesničkoj odjeći.
Iznad uzglavlja, diskretna je ploča pokazivala medicinske parametre.
"Gdje smo? Što se dogaña? Jesmo li zaustavili rat? Oni replikatori koje su pronašli na
svom kraju — to je varka, znam da jest—"
Završna katastrofa — njegovi su jureći brodovi presreli telezračne vijesti s Barravara
koje su javljale o prekidu diplomatskih pregovora nakon što je u jednom skladištu
izvan Vorbarr Sultane pronañeno tisuću praznih replikatora koji su bili ukradeni iz
Zvjezdanih, jaslica, a njihovih stanovnika nije bilo. Navodnih stanovnika? čak ni Miles
nije bio siguran. Zbunjujuća noćna mora mogućih posljedica. Barravarska je vlada,

181
naravno, zdušno poricala bilo kakvo znanje o tome kako su replikatori tamo dospjeli i
gdje bi njihov sadržaj sad mogao biti. A nisu joj povjerovali...
"Ba — Guppy, obećao sam — sve one nebeske bebe — ja moram—"
"Ti moraš mirno ležati." Čvrsta ruka pritisnuta na njegove grudi vratila ga je natrag
na leña. "Za sve smo se najhitnije stvari pobrinuli."
"Tko se pobrinuo?"
Lagano se zarumenjela. "Pa... uglavnom ja. Vorpatrilov me kapetan broda najvjeroja-
tnije nije smio pustiti da ga, tehnički govoreći, zaobiñem, ali odlučila sam da mu na tu
činjenicu neću ukazati. Ljubavi, ti na mene loše utječeš."
Što? Što? "Kako?"
"Jednostavno sam neprestano ponavljala tvoje poruke i zahtijevala da budu prenesene
Visosti Pel i ghemskom generalu Beninu. Benin je bio sjajan. Kad je jednom primio
tvoju poruku, shvatio je da su replikatori u Vorbarr Sultani bili varka i da ih je ba u više
navrata tijekom prošlih godinu dana krijumčarilo iz Zvjezdanih jaslica, kako bi se prip-
remilo za ovo." Namrštila se. "Očito se radilo o namjernom lukavom potezu ba, smiš-
ljenom da izazove upravo ovakve nevolje. Rezervni plan, za slučaj da netko otkrije
kako nisu poginuli svi na onom dječjem brodu, te za slučaj da netko uspije slijediti
njegov trag sve do Komarra. Zamalo je upalilo. Moglo je upaliti, da Benin nije bio tako
uporan i uravnotežen. Pretpostavljam da su u tom trenutku unutrašnjopolitičke okolnos-
ti njegove istrage već bile iznimno teške. Zaista je stavio svoju reputaciju na kocku."
Možda čak i svoj život, ako je Miles dobro čitao izmeñu tih jednostavnih redaka.
"Znači, njemu pripadaju sve počasti."
"Vojne snage — i naše i njihove — spustile su stupanj pripravnosti i sad mirno stoje.
Cetagandanci su proglasili da se radi o unutarnjem, civilnom problemu."
Opustio se, osjećajući golemo olakšanje. "Ah."
"Mislim da se ne bih probila do njih da nije bilo imena Visosti Pel." Zastala je. "I tvo-
jega."
"Našega."
Kad je to čula, usna joj se uzvila. "Pa, činilo se da je lady Vorkosigan titula koja je
djelovala. Dala je misliti objema stranama. To, a i to što sam stalno iznova vikala isti-
nu. Ali nikad mi ne bi uspjelo da nije bilo imena."
"Smijem li reći da imenu nikad ne bi uspjelo da nije bilo tebe?" Njegova se slobodna
ruka na pokrivaču stisnula oko njezine. Ona mu je uzvratila stisak.
Ponovno se počeo podizati. "Čekaj — zar ti ne bi trebala biti u biokontaminacijskoj
opremi?"
"Više ne. Daj, lezi, k vrapcu. Što je posljednje čega se sjećaš?"
"Moje posljednje sjećanje jest da boravim na barrayarskom brodu i da smo otprilike
četiri dana odmaknuli od Kvadrosvemira. I da mi je hladno."
Osmijeh joj se nije izmijenio, ali oči su joj potamnjele od sjećanja. "Hladnoće se dob-
ro sjećaš. Pročistači krvi sve su slabije djelovali, iako su čak četiri radila istodobno.
Mogli smo upravo vidjeti kako život istječe iz tebe; tvoj metabolizam nije mogao držati
korak, nije mogao zamijeniti snagu koja je bila isisana, bez obzira na infuziju i hranjive
cjevčice koje su neprekidno utakali u tebe; čak ni višestruke transfuzije krvi nisu
pomogle. Kapetan Clogston nije se mogao domisliti nikakvom drugom načinu da suz-
bije nametnike osim da tebe, Bela i njih prebaci u stanje mirovanja. Hladna hibernacija.
Sljedeći bi korak bio krio-smrzavanje."
"Oh, ne. Ne opet...!"

182
 "To je bilo posljednje rješenje, ali nije bilo potrebno, hvala nebesima. Kad ste ti i Bel
konačno bili pod sedativima i dovoljno ohlañeni, nametnici su se prestali razmnožavati.
Kapetani i posade našeg malog konvoja bili su sjajni i jurili su naprijed onoliko brzo
koliko se moglo bez opasnosti, možda čak i malo brže. Oh — da, stigli smo; došli smo
u orbitu Rho Ćete... mislim da je to bilo jučer."
Je li ona otad oka sklopila? Ne baš, procijenio je Miles. Njezino lice, iako sad vedro,
usukalo se od umora. Ponovno je posegnuo prema njemu kako bi lagano dodirnuo
njezine usne s dva prsta, onako kako je običavao dodirivati njezinu holovidnu sliku.
"Sjećam se kako mi nisi dopustila da se propisno oprostim s tobom", požalio se on.
"Pretpostavljala sam da ćeš tako imati bolju motivaciju da se probiješ natrag do
mene. Pa makar to bilo samo zato da tvoja riječ bude zadnja."
Frknuo je i nasmijao se, pa pustio svoju ruku da padne na pokrivač. Umjetna sila teže
u ovoj prostoriji najvjerojatnije nije bila namještena na dva G, usprkos osjećaju da mu
na ruci vise olovni utezi. Morao je priznati da se ne osjeća baš... živahno. "Dobro,
onda, jesam li sad potpuno čist od tih paklenih nametnika?"
Osmijeh joj se vratio na lice. "Još i bolje. Pa, to znači da te ona zastrašujuća cetagan-
danska liječnica koju je Visost Pel dovela sa sobom proglasila izliječenim. Ali još si
uvijek prilično izmožden. Trebao bi se odmarati."
"Odmarati, ne mogu se sad odmarati! Sto se još dogaña? Gdje je Bel?"
"Ššš, i Bel je živ. Uskoro ćeš ga moći vidjeti, i njega i Nicol. Oni su u kabini niz hod-
nik. Bel je..." Namrštila se s oklijevanjem. "Bel je pretrpio više štete od tebe, ali očeku-
je se da će se uglavnom oporaviti. S vremenom."
Milesu se nije posve svidjelo kako to zvuči.
Ekaterina je slijedila njegov pogled po prostoriji. "Sad se nalazimo na osobnom brodu
Visosti Pel — to jest, na njezinu brodu Zvjezdanih jaslica, koji je dovela s Eta Ćete.
Žene iz Zvjezdanih jaslica dale su da se tebe i Bela prenese ovamo kako bi vas mogle
liječiti. Nebeske gospe nisu dopustile nikome od vaših ljudi da se ukrca kako bi vas
mogao čuvati, isprva čak ni oružniku Roicu, što je izazvalo vrlo glupu raspravu; bila
sam na rubu da ih sve ispljuskam, a onda su konačno odlučili da Nicol i ja možemo
poći s vama. Kapetan Clogston silno se uzrujao što mu nije bilo dopušteno da bude
ovdje. Htio im je uskratiti uzimanje replikatora dok ne počnu surañivati, ali možeš se
kladiti da sam tu ideju sasjekla u korijenu."
"Odlično!" I to ne samo zato što je Miles htio te male tempirane bombe prvom mogu-
ćom prigodom prebaciti iz barravarskih ruku. Nije mogao ni zamisliti psihološki od-
bojniji i diplomatski katastrofalniji razvoj dogañaja u ovom posljednjem trenutku. "Sje-
ćam se da sam pokušavao umiriti onog idiota Guppvja koji je bio histeričan pri pomisli
da ga vodimo natrag Cetagandancima. Obećavao sam mu... nadam se da mu nisam
lagao kao pas. Je li istina da se i u njemu nalazio još jedan spremnik nametnika? Jesu li
i njega izliječili? Ili... nisu? Zakleo sam mu se svojim imenom da će ga, bude li surañi-
vao u ispitivanju, Barravar zaštititi, ali bio sam uvjeren da ću ovamo stići pri svijesti..."
"Da, cetagandanska se liječnica i njime pozabavila. Ona tvrdi kako se taj prikriveni
talog nametnika ne bi ponovno aktivirao, ali zaista, učinilo mi se da ni sama nije sigur-
na. Kako se čini, nitko nikad prije nije preživio napad tog biooružja. Dobila sam dojam
da Zvjezdane jaslice žele dobiti Guppvja u istraživačke svrhe čak i više nego što ga
cetagandanska Carska Sigurnost želi zbog optužbi za zločin, a ako se budu morali nate-
zati oko njega, Zvjezdane jaslice će pobijediti. Naši su ljudi izvršili tvoje zapovijedi;

183
još ga uvijek drže na barravarskom brodu. Neki Cetagandanci nisu time baš najzadovo-
ljniji, ali ja sam im rekla da će u vezi s tim morati porazgovarati s tobom."
On je zastao s oklijevanjem i nakašljao se. "Ovaj... takoñer mi se čini da se sjećam
kako sam snimao neke poruke. Svojim roditeljima. I Marku i Ivanu. I malima Aralu i
Helen. Nadam se da ih... nisi ih valjda već poslala, zar ne?"
"Odložila sam ih."
"Oh, dobro. Bojim se da tad više nisam bio baš najsuvisliji."
"Lako moguće", priznala je ona. "Ali svejedno su bile vrlo dirljive."
"Pretpostavljam da sam čekao posljednji trenutak da ih snimim. Sad ih možeš izbrisa-
ti."
"Nikad", reče ona vrlo odlučno. "Ali baljezgao sam."
"Svejedno, ja ću ih sačuvati." Pomilovala ga je po kosi i iskrivljeno se nasmiješila.
"Možda ih jednog dana možemo reciklirati. Na kraju krajeva... možda sljedeći put
nećeš imati vremena za snimanje."
Vrata sobe kliznula su u stranu i u prostoriju uñoše dvije visoke, vitke žene. Miles je
stariju od njih smjesta prepoznao.
Visost Pel Navarr, planetarna savjetnica Eta Ćete, bila je možda druga žena u čudno-
vatoj tajnoj hijerarhiji Zvjezdanih jaslica, odmah poslije same Carice, Visosti Rian
Degtiar. Likom se nije izmijenila otkad ju je Miles prije deset godina prvi put sreo,
promijenila joj se možda samo frizura. Njezina je neizmjerno duga kosa boje meda
danas bila skupljena u desetak pletenica koje su padale, ispletene od jednog do drugog
uha, niz njezina leña, a njihovi su se ukrašeni krajevi njihali oko njezinih gležnjeva
zajedno s rubom suknje i njezinim naborima. Miles se pitao je li ovaj uznemirujući
dojam da je pomalo nalik na Meduzu Pel odabrala namjerno. Koža joj je još uvijek bila
blijeda i savršena, ali nitko je ni na trenutak ne bi proglasio mladom. Bila je isuviše
mirna, isuviše staložena, zračila previše hladne ironije...
Izvan najtajnijih utočišta Nebeskog vrta, Nebeske gospe su se obično kretale u priva-
tnosti svojih zaštitnih mjehura, kako ih ne bi vidjele oči nevrijednih. Činjenica da je
ovamo ušla nezastrta, sama je po sebi bila dovoljna da kaže Milesu kako je sad smješ-
ten unutar zaštitnog polja Zvjezdanih jaslica. Tamnokosa žena uz nju očito je imala
dosta godina jer su još sijedi pramenovi u kosi u petljama padali niz leña meñu nabori-
ma njezine duge halje, a koža joj je, iako besprijekorna, upadljivo omekšala od starosti.
Hladna, puna poštovanja, Milesu nepoznata.
"Lorde Vorkosigan." Visost Pel razmjerno mu je srdačno kimnula. "Veseli me što vas
nalazim budnoga. Jeste li ponovno pri sebi?"
Zašto, pri kome sam bio prije? Bojao se da može pogoditi. "Mislim da jesam."
"Prilično me iznenadilo to što smo se ponovno sreli na ovaj način, iako je to, s obzi-
rom na okolnosti, dobrodošao susret."
Miles se nakašlje. "Sve je to i mene iznenadilo. Vaše bebe u replikatorima —jeste li
ih dobili natrag? Jesu li dobro?"
"Moji su ljudi sinoć dovršili preglede. Čini se da je s njima sve u redu, usprkos njiho-
vim strašnim pustolovinama. Žao mije što se isto ne može reći i za vas."
Kimnulaje svojoj družici; pokazalo se da je žena liječnica koja je, uz nešto odrješita
mrmljanja, dovršila kratak liječnički pregled njihova barrayarskog gosta. Dovršava svoj
posao, nagañao je Miles. Njegova navodeća pitanja o bioinženjerijskim nametnicima
susrela su se s pristojnim izbjegavanjem odgovora, a onda se Miles zapitao je li ona
zaista liječnica — ili osoba koja je smislila to oružje. Ili možda veterinarka... ali većina

184
veterinara s kojima se on u životu susretao pokazivala je sve znakove ljubavi prema
svojim bolesnicima.
Ekaterina je bila odlučnija. " Poslije ove nesretne izloženosti zarazi, možete li mi dati
ikakve informacije o tome na koje dugoročne popratne pojave moramo obratiti pozor-
nost kod lorda Vorkosigana i Lučkog kapetana Thornea?"
Žena pokaže Milesu rukom da može zakopčati svoju halju, pa se okrene i počne
govoriti preko njegove glave. "Vaš suprug" — iz njezinih je usta riječ zvučala posve
strano — "pretrpio je izvjesne mikroskopske ožiljke na mišićima i krovotoku. Mišićje
bi se s vremenom trebalo postupno oporaviti i dostići svoju prijašnju razinu. Pa ipak, s
obzirom na njegovu prijašnju krio-traumu, očekivala bih da u poznijim godinama ima
veće šanse za probleme s cirkulacijom. Iako, s obzirom na to kako kratko vi ljudi živi-
te, možda tih nekoliko desetljeća razlike u očekivanom životnom vijeku neće biti zna-
čajno."
Upravo suprotno, gospoño. Moždani udari, tromboza, krvni ugrušci, aneurizme...
Miles je pretpostavio da ona govori o tome. Oh, kakve li radosti. Dodat će to na popis,
uz iglične granate, sonične granate, plazmičku vatru i zrake iz nervnih disruptora. Kao i
uz vruće zakovice i čisti vakuum.
I napadaje. Dakle, kakve bi se zanimljive sinergije mogle očekivati kad se ovi cirku-
lacijski mikroožiljci sastanu s njegovim konvulzivnim poremećajem? Miles odluči da
to pitanje odloži i kasnije ga postavi vlastitim liječnicima. Mogao bi im koristiti takav
izazov. Još će jednom postati prokleti istraživački projekt. Sledio se kad je shvatio da
taj projekt neće biti samo liječnički, nego i vojni.
Nebesnica je nastavila govoriti Ekaterini: "Betanac je pretrpio upadljivo jača unutraš-
nja oštećenja. Potpuni oporavak mišićnog tkiva možda se nikad neće dogoditi, a herm
će se morati čuvati svih cirkulacijskih stresova. Za njega bi najsigurnije ozračje tijekom
oporavka mogla biti niska ili nulta gravitacija. Od njegove kvadarske partnerice dozna-
la sam kako se bi to zapravo moglo lako osigurati."
"Bel će dobiti sve što bude potrebno", zakleo se Miles. Za tako izmožñujuću ozljedu
u službi Cara, možda neće biti potrebne ni ovlasti Carskog revizora da mu skinu Car-
Sig s vrata, a možda mu uspije u pogodbu ubaciti i malu invalidsku mirovinu.
Visost Pel kratko je trznula bradom. Liječnica uputi planetarnoj savjetnici pokoran
naklon, pa se ispriča i ode.
Pel se okrenula prema Milesu. "Čim budete osjetili da ste se dovoljno oporavili, lorde
Revizore Vorkosigan, ghemski general Benin molio bi za prigodu da porazgovara s
vama."
"Ah! Dag Benin je ovdje? Sjajno! I ja s njim želim razgovarati. Je li ba već u njegovu
pritvoru? Je li posve razjašnjeno da je Barravar nedužan i da ga je ba nasamarilo tije-
kom svojih tajnih putovanja?"
Pel odgovori: "Ba je pripadalo Zvjezdanim jaslicama, pa je u Zvjezdane jaslice i vra-
ćeno. To je unutrašnja stvar, iako smo, naravno, zahvalni ghemskom generalu Beninu
za njegovu pomoć i bavljenje svim osobama izvan naših ovlasti, a koje su možda
pomogle ba... u njegovu ludom bijegu."
I tako su Nebeske gospe vratile natrag svoju zabludjelu ovcu. Miles potisne lagani
ubod sažaljenja prema ba. Umirujući prizvuk Pelina glasa nije zazivao daljnja pitanja
od stranih barbara. Šteta. Pel je bila najpustolovnija meñu planetarnim savjetnicama, ali
vjerojatnost da će ikad uspjeti s njom porazgovarati nasamo, u četiri oka, poslije ovoga

185
trenutka, bila je slaba, a vjerojatnost da će ona s njim iskreno raspravljati o ovoj stvari
pred ikim drugim bila je još slabija.
Krčio je put dalje. "Konačno sam zaključio kako ba mora biti otpadnik, a ne, kao što
sam prije mislio, agent Zvjezdanih jaslica. Iznimno me zanima mehanika ove bizarne
otmice. Guppy — jacksonski krijumčar, Russo Gupta — mogao mi je dati samo vanj-
ski opis dogañaja, a i to samo prema njegovoj prvoj točki dodira, kad je ba iskrcalo
replikatore s onoga što pretpostavljam da je bio godišnji brod s djecom za Rho Četu,
zar ne?"
Pel je udahnula, ali ukočeno popustila: "Da. Sad se pokazalo da je zločin bio dugo
planiran i pripreman. Ba je otrovalo savjetnicu Rho Ćete, njezine sluškinje i posadu
broda odmah poslije posljednjeg njihova skoka. U trenutku sastanka, svi su već bili
mrtvi. Namjestilo je brod na upravljanje automatskim pilotom, kako bi odmah poslije
zaronio prema suncu najbližeg sustava. Bar jedno služi na čast — bila je to svojevrsna,
prikladna pogrebna lomača", nevoljko je priznala.
S obzirom na svoje prijašnje upoznavanje s tajanstvenim pogrebnim običajima nebe-
snika, Miles je gotovo uspio slijediti ovu dodjelu pozitivnog boda zarobljeniku, a da
mu se pritom nije zgrčio mozak. Skoro. Ali Pel je o namjeri ba govorila kao o činjenici,
ne kao o pretpostavci; to je značilo da su Nebeske gospe već imale više sreće u svom
ispitivanju poremećenog ba nego što su njegovi ljudi iz osiguranja uspjeli dobiti tije-
kom cijelog putovanja do ovog mjesta. Pretpostavljam da sreća nije imala nikakve veze
s tim. "Mislio sam da je ba trebalo nositi raznovrsnije biološko oružje, ako je imalo
vremena pretražiti dječji brod prije nego što je letjelica bila napuštena i uništena."
Pel je u uobičajenim prigodama, kao i sve planetarne savjetnice, bila prilično vedra
osoba, no ovo je izazvalo mrštenje od kojega se ledila krv u žilama. "Te stvari uopće
nisu za raspravu izvan Zvjezdanih jaslica."
"U idealnim okolnostima, nisu. Ali, na nesreću, vaše... privatne stvari zaista su otpu-
tovale podaleko od Zvjezdanih jaslica. Kao što mogu osobno posvjedočiti. Postale su
izvor javne zabrinutosti za nas, kad smo na Postaji Graf priveli ba. U trenutku kad sam
napuštao to mjesto, nitko nije bio siguran jesmo li ili nismo identificirali i neutralizirali
svaku zarazu."
S oklijevanjem, Pel je priznala: "Ba je namjeravalo ukrasti čitav bojevi niz. Ali Nebe-
ska gospa koja je bila zadužena za savjetničine... zalihe, iako je umirala, uspjela ih je
uništiti prije smrti. Kao što joj je bila i dužnost." Peline su se oči suzile. "Nje ćemo se
uvijek sjećati."
Je li ona možda bila parnjakinja tamnokose žene? Je li hladna liječnica u Pelino ime
čuvala sličan arsenal, možda upravo na ovom brodu? Bojevi niz, ha. Miles je tiho
pohranio to prešutno priznanje, kako bi ga kasnije podijelio s najvišim ešalonima Car-
Siga, pa smjesta preusmjerio razgovor.
"Ali što je ba zapravo pokušavalo postići? Je li djelovalo samo? Ako jest, kako je
porazilo svoju programiranost da bude odano?"
"I to je, takoñer, unutrašnja stvar", mračno je ona ponovila.
"Pa, ja ću vam reći što nagañam", brbljao je dalje Miles, prije nego što se ona dospje-
la okrenuti i dovršiti razgovor. "Vjerujem da je to ba u vrlo bliskom srodstvu s Carem
Fletchirom Giajom, a time i s njegovom pokojnom majkom. Nagañam da je ovo ba bilo
jedno od najbližih pouzdanika stare Carice udove Lisbet, tijekom njezine vladavine.
Njezina biološka veleizdaja, njezin plan da razdijeli nebesnike u podgrupe koje bi se
meñusobno natjecale, propao je poslije njezine smrti — "

186
 "Nije to bila veleizdaja", slabašno se oprla Pel. "Ne kao takva."
"No dobro, nedopuštena jednostrana promjena nacrta. Iz nekog razloga, poslije njezi-
ne smrti ovo ba nije bilo pročišćeno zajedno s ostalima iz njezina unutrašnjeg kadra —
a možda i jest, ne znam. Možda je bilo degradirano? No, u svakom slučaju, čitav je
ovaj pothvat bio neka vrsta na pogrešan put zavedenog nastojanja da se dovrši misija
njegove pokojne gospodarice — ili majke. Jesam li blizu?"
Nebeska ga je Pel motrila s izrazitim nezadovoljstvom. "Prilično. U svakom slučaju,
sad je s tim zaista gotovo. Car će biti zadovoljan s vama — ponovno. Neki zalog nje-
gove zahvalnosti mogao bi uslijediti sutra, na svečanosti slijetanja dječjeg broda, a na
koju ste pozvani vi i vaša gospoña supruga. Prvi stranci kojima je ikad udijeljena ta
čast."
Miles odmahne rukom kako bi odstranio ovo malo skretanje s teme. "Zamijenio bih
sve počasti za mrvicu razumijevanja cijele stvari."
Pel frkne, smijući se. "Niste se promijenili, zar ne? Još uvijek nezasitno znatiželjan.
Pretjerano", doda ona naglašeno.
Ekaterina se ironično nasmiješila.
Miles je ignorirao Pelinu naznaku. "Potrpite me. Mislim da ipak još nisam sve pove-
zao. Rekao bih da nebesnici — i ba —još uvijek nisu tako nadljudska bića da bi bili
iznad samozavaravanja, koje je, zato što su oni istančani, i samo još istančanije. Vidio
sam lice ba kad sam pred njim uništio hladnjak pun genetičkih uzoraka. Posljednje,
očajničko... nešto." Ubijao je ljudska tijela, bilo je to vidljivo na njemu i on je to znao.
Ali nije mislio da je ikad prije ubio nečiju dušu, ostavivši pritom živo tijelo koje diše,
ožalošćeno i optužujuće. Moram ovo razumjeti.
Pel očito nije bilo drago nastavljati ovaj razgovor, ali razumjela je dubinu duga koji
se nije mogao naplatiti takvim beznačajnostima kakve su bile medalje i svečanosti.
"Čini se da je ba", polako je rekla, "željelo više od Lisbetine vizije. Planiralo je novo
carstvo, kojem bi ono bilo i car i carica. Ukralo je nebesku djecu Rho Ćete, ne samo
kao zametak stanovništva svojeg planiranog novog društva, nego i kao... sudrugove.
Savjetnike. Težilo je nečem višem čak i od genetičkog mjesta Fletchira Giaje koje, iako
dio nebeskog cilja, ne zamišlja sebe kao zasebnu cjelinu. Pretjerani ponos", uzdahnula
je ona. "Ludilo."
"Drugim riječima", dahne Miles, "ba je željelo djecu. Na jedini način na koji ih je
moglo... začeti."
Ekaterinina ruka, koja je dolutala na njegovo rame, stisnula se.
"Lisbet... mu nije smjela toliko toga povjeriti", reče Pel. "To je ba bilo njezin ljubi-
mac. Ponašala se prema njemu gotovo kao prema djetetu, umjesto kao prema sluzi.
Ona je imala snažnu osobnost, ali nije uvijek bila... mudra. Možda... možda je u poz-
nim godinama takoñer bila sklona udovoljavati sebi."
Da — ba je bilo srodnik Fletchira Giaje, možda gotovo i klon cetagandanskog cara.
Stariji brat/sestra. Pokusni primjerak, a pokus je procijenjen kao uspješan — poslije
čega su uslijedila desetljeća službe u Nebeskom vrtu i pomnog motrenja uvijek pra-
ćenog istim pitanjem — zašto nije ba, umjesto svog brata, dobilo svu tu čast, moć,
bogatstvo, plodnost?
"Još samo jedno pitanje, ako dopuštate. Kako se ba zove?"
Peline su se usne stisnule. "Odsad će biti bezimeno. Zauvijek."
Izbrisano. Neka kazna odgovara razmjeru zločina. Miles je zadrhtao.

187
 Raskošni letni kombi zaustavio se iznad palače Carskog guvernera Rho Ćete, široko
rasprostrtog kompleksa koji je svjetlucao u mraku. Vozilo se počelo spuštati u nepre-
gledni tamni vrt, obrubljen žilama svjetla uzduž svojih staza i puteljaka koji su se pru-
žali istočno od zgrada. Miles je zadivljeno piljio kroz prozor dok su se obrušavali dolje,
pa se podigli iznad kratkog niza brežuljaka, pokušavajući pogoditi je li krajolik priro-
dan ili umjetno izrezbaren u površini Rho Ćete. U svakom slučaju, djelomično izrezba-
ren, zato što se na suprotnoj strani uzvisine u padini skrivala travnata udubina amfiteat-
ra koji se uzdizao iznad kilometar udaljenog, svilenkastog crnog jezera. Iza brežuljaka,
s druge strane jezera, glavni je grad Rho Ćete činio da noćno nebo svjetluca poput
jantara.
Amfiteatar je bio osvijetljen samo prigušenim, blistavim kuglama obilato rasporeñe-
nima duž njegove širine: tisuću zaštitnih mjehura Nebeskih gospa, namještenih na
žalobnu bijelu boju, stišanu do jedva vidljiva svjetlucanja. Meñu njima, drugi su se
blijedi likovi kretali tiho poput sablasti. Pogled mu je nestao iz vidokruga kad se vozač
kombija polukružno obrušio i nježno spustio vozilo na sle-tište nekoliko metara udalje-
no od obale jezera, najednom od rubova amfiteatra.
Unutrašnja svjetla kombija tek su nakratko zasjala, na crvenim valnim dužinama smi-
šljenima da pomognu putnicima prilagoditi se na tamu. U odjeljku prekoputa Milesa i
Ekaterine, ghemski se general Benin okrenuo od svog prozora. Bilo je teško iščitati
izraz njegova lica ispod službenih zavijutaka bijele i crne boje za lice koja ga je ozna-
čavala kao ghemskog carskog časnika, ali Miles je zaključio da je zamišljen. Pod crve-
nim je svjetlom njegova uniforma blistala poput svježe krvi.
Sve u svemu, čak i kad se uzme u obzir njegovo iznenadno blisko upoznavanje s bio-
loškim oružjem Zvjezdanih jaslica, Miles nije bio siguran bi li se s Beninom mijenjao
za noćne more. Prošli su tjedni bili iscrpljujući za višeg časnika unutrašnje sigurnosti
Carskog vrta. Dječji brod koji je nosio osoblje Zvjezdanih jaslica za koje je on bio
posebno zadužen, putem je nestao bez traga; nejasni izvještaji koji su curili za Gupp-
vjevim koprcavim tragom naznačavali su ne samo drsku krañu, nego i biokontaminaci-
ju iz najtajnijih zaliha Zvjezdanih jaslica. Trag je završavao u'srcu neprijateljskog cars-
tva.
Nikakvo čudo da je, do trenutka kad je sinoć stigao u orbitu Rho Ćete kako bi osobno
ispitao Milesa — svakako, s iznimnom ljubaznošću — izgledao, čak i ispod boje za
lice, onako umorno kako se Miles osjećao. Njihova je borba za zadržavanje ovlasti nad
Russom Guptom bila kratka. Miles je svakako imao razumijevanja za Beninovu silnu
želju da, s obzirom na to da su mu Zvjezdane jaslice izvukle ba iz ruku, barem na
nekome isprazni svoju frustraciju, ali... Kao prvo, Miles je dao svoju vorsku riječ, a kao
drugo, otkrio je je da ovaj tjedan na Rho Četi očito u velikoj milosti.
Usprkos tome, Miles se pitao gdje da iskrca Guppvja kad sve ovo bude gotovo. Strpa-
ti ga u barrayarski zatvor predstavljalo bi suvišan trošak za Carstvo. Osloboditi ga na
Jacksonovu Skrovištu značilo bi pozvati ga da se vrati starim lovištima i poslodavcima
— što ne bi donijelo koristi susjedima, a izazvalo bi cetagandansku osvetu. Mogao je
smisliti samo jedno zgodno udaljeno mjestašce na koje bi mogao istovariti osobu tako
umrljane prošlosti i nasumičnih talenata, ali je li bilo pošteno učiniti tako nešto admira-
lici Quinn...? Čuvši taj prijedlog, Bel se zločesto smijao sve dok nije morao stati da
uzme zraka.
Usprkos ključnom mjestu Rho Ćete u barravarskim taktičkim i strateškim razmatra-
njima, Miles nikad prije nije nogom stupio na taj planet. Nije ni sad, barem ne odmah.

188
Uz grimasu je dopustio Ekaterini i ghemskom generalu Beninu da mu pomognu izaći iz
kombija i ući u lebdjelicu. Tijekom svečanosti koja je trebala uslijediti, kanio je stajati
na vlastitim nogama, ali mali ga je pokus uvjerio kako bi bilo bolje da štedi svoju izdrž-
ljivost. Barem nije bio jedini kojem je bila potrebna pomoć mehanizacije. Nicol se
vrzmala oko Bela Thornea i pomagala mu. Herm je sjeo i uspio sam upravljati palicom
svoje lebdjelice, a samo je cjevčica za kisik u njegovu nosu ukazivala na iznimnu iscrp-
ljenost.
Oružnik Roic, u besprijekorno izglačanoj i ulaštenoj odori Kuće Vorkosigan, zauzeo
je položaj iza Milesa i Ekaterine, ukočen i tih kao nikad. Nasmrt je prestravljen, zaklju-
čio je Miles. Nije ga mogao kriviti.
Zaključivši kako večeras predstavlja cijelo Barravarsko carstvo, a ne samo svoju
Kuću, Miles je odlučio odjenuti svoje obično sivo civilno odijelo. Ekaterina se doimala
visokom i ljupkom poput nebesnice u nekakvoj lepršavoj sivocrnoj stvari; Miles je
sumnjao na nekakvu potajnu krojačku pomoć Pel ili jedne od njezinih mnogobrojnih
poslušnica. Dok je ghemski general Benin vodio društvo naprijed, Ekaterina je koračala
uz Milesovu lebdjelicu, a ruka joj je lagano počivala na njegovoj podlaktici. Njezin
slabašni, tajanstveni osmijeh bio je suzdržan kao i uvijek, ali Milesu se činilo da ona
hoda s novim i odlučnim samopouzdanjem, bez straha u sjenovitoj tami.
Benin se zaustavio kod male grupe muškaraca, koji su iz tame svjetlucali kao duhovi
i stajali nekoliko metara dalje od kombija. Složeni su parfemi dopirali iz njihove odjeće
kroz vlažan zrak, izraziti, a opet ne napadni. Ghemski je general savjesno predstavio
svakog člana svojeg društva trenutačnom nebeskom guverneru Rho Ćete, koji je bio iz
konstelacije Degtiar i neka vrsta roñaka sadašnje Carice. I guverner je bio odjeven, kao
i svi prisutni nebesnici, u široku bijelu tuniku s hlačama i višeslojni plašt koji mu je
padao do gležnjeva.
Čovjek koji je nekad zauzimao ovaj položaj i kojega je Miles jednom sreo, jasno mu
je stavio do znanja kako su strani barbari jedva podnošljivi; no ovaj mu je čovjek udije-
lio dubok i očito iskren naklon, ruku službeno prislonjenih uz grudi. Miles je zaprepaš-
teno trepnuo, jer taj je pokret više nalikovao na to kako se ba klanja nebesnicima, nego
na naklon nebesnika strancu.
"Lorde Vorkosigan. Lady Vorkosigan. Lučki kapetane Thorne. Nicol od Kvadra.
Oružniče Roic s Barravara. Dobro došli na Rho Četu. Moje vam je kućanstvo na uslu-
zi."
Svi su uzvratili odgovarajućim, pristojnim zahvalnim mrmoljenjem. Miles je razmat-
rao izraz — moje kućanstvo, ne moja vlada — pa se prisjetio kako će večeras pri-
sutvovatiprivatnoj svečanosti. Nebeskog su guvernera na trenutak omela na obzoru
vidljiva svjetla šatla koji se spuštao iz orbite. Usne su mu se razdvojile kad je virnuo
prema blistavom noćnom nebu, ali letjelica je, razočaravajuće, poletjela prema suprot-
noj strani grada. Guverner se ponovno okrenuo prema njima, mršteći se.
Nekoliko minuta pristojnog čavrljanja izmeñu nebeskog guvernera i Benina — služ-
bene želje za što duže zdravlje cetagandanskog cara i njegove carice, pa ponešto spon-
tani, barem je tako zvučalo, upiti o zajedničkim poznanicima — ponovno je bilo preki-
nuto kad su se u širokoj tami prije zore pojavila svjetla novog šatla. Guverner se naglo
okrenuo kako bi se ponovno zagledao u nebo. Miles je dobacio pogled prema tihoj
gomili nebesnika i zaštitnih mjehura nebesnica koji su poput cvjetnih latica bili razba-
cani udubinom u brežuljku. Nisu klicali, činilo se da se jedva i miču, ali Miles je osjetio

189
prije nego čuo kako se uzdah meškolji kroz njihove redove, a napetost očekivanja poja-
čava.
Ovaj put šatl je postajao sve veći, a njegova svjetla sve sjajnija dok se obrušavao
prema jezeru koje se pjenilo pred njim. Roic je nervozno koraknuo natrag, pa opet
naprijed, bliže Milesu i Ekaterini, promatrajući kako se obličje šatla nadvija gotovo
točno iznad njih. Bočna su svjetla na trupu obasjavala uzorak vrišteće ptice, utisnut
crvenom bojom, koji je blistao poput plamena. Plovilo se spustilo na svoje pruženo
podnožje meko poput mačke i smirilo se, a zveket i lupa njegovih zagrijanih bokova
koji su se stezali zvučali su vrlo glasno u tišini koja je mirno i bez daha čekala.
"Vrijeme je da ustanemo", šapne Miles Ekaterini, pa prizemlji svoju lebdjelicu. Ona i
Roic pomogli su mu da se izvuče na noge, pa korakne naprijed i stane mirno. Sasvim
kratko podrezana trava pod njegovim je stopalima u čizmama bila poput finog, gustog
saga; miris joj je bio vlažan i mahovinast.
Široki teretni otvor se rasklopio i iz njega se pružila kosina, s donje strane obasjana
blijedim, difuznim sjajem. Najprije je dolje dolebdio zaštitni mjehur Nebeske gospe —
njegovo zaštitno polje nije bilo, kao u drugih, mutno, već prozirno poput gaze. Moglo
se vidjeti kako je lebdjelica u njemu prazna.
Miles promrmlja Ekaterini: "Gdje je Pel? Mislio sam da je sve ovo njezino... dijete."
"Ovo je u čast savjetnice Rho Ćete koja je izgubila život na otetom brodu. Visost Pel
će biti sljedeća i ona će voditi djecu u ime mrtve savjetnice."
Miles je ubijenu ženu nakratko sreo prije deset godina. Bilo mu je žao što od nje sad
pamti jedva nešto više od oblaka kose smeñe poput čokolade koja je padala oko nje,
zapanjujuću ljepotu skrivenu u skupini drugih, jednako veličanstvenih Nebeskih gospa,
kao i divlju odanost njezinim dužnostima. No lebdjelica mu se iznenada učinila još
praznijom.
Slijedio je još jedan mjehur, pa još njih, pa ghemske žene i sluge, ba. Drugi se mjehur
primaknuo bliže grupi nebeskog guvernera, postao proziran, pa se uz treptaj ugasio. Pel
je, u svojim bijelim haljama, kraljevski sjedila u svojoj lebdjelici.
"Ghemski generale Benin, kao što vam je odreñeno, molim vas da sad prenesete
zahvalnost Nebeskog Cara Fletchira Giaje ovim strancima koji su nam kući vratili nadu
naših konstelacija."
Govorila je prirodnim glasom, a Miles nije primijetio mikrofone, ali slabašan odjek
od travnate udubine rekao mu je kako su njezine riječi prenesene svima prisutnima.
Benin pozove Bela da istupi; službenim svečanim riječima, predao je Betancu visoko
cetagandansko odličje, papir vezan vrpcom, ispisan Vlastitom Carevom Rukom, a koji
se čudnovato nazivao Jamstvom Nebeske Kuće. Miles je poznavao ghemske plemiće
koji bi zamijenili vlastite majke za mogućnost da ove godine budu na Jamstvenom
popisu, samo... nije se bilo lako za to kvalificirati. Bel spusti lebdjelicu kako bi mu
Benin mogao utisnuti svitak s vrpcom u ruku, i — premda su mu oči bile blistave od
ironije — zauzvrat promrmlja zahvalnost dalekom Fletchiru Giaji, jednom, za promje-
nu, zadržavajući svoj smisao za humor pod kontrolom. Tome je vjerojatno pripomoglo
i to što je herm još uvijek bio toliko iscrpljen da je jedva držao glavu ravno, a Miles
nikad nije mislio da će mu zbog nečeg takvog biti drago.
Miles trepne i potisne širok osmijeh kad je ghemski general Benin kao sljedeću poz-
vao Ekaterinu i predao joj jednaku, vrpcom omotanu, počast. Ni njezino zadovoljstvo
nije bilo posve lišeno ironije, ali uzvratila je elegantno sročenom zahvalom.

190
 "Milorde Vorkosigan", progovorio je Benin. Miles korakne naprijed, malčice bojaž-
ljivo.
"Moj Carski Gospodar, nebeski Car Fletchir Giaja, podsjeća me kako istinska istan-
čanost darivanja leži u tome da se uzme u obzir ukus darovanoga. Stoga me zadužio
samo da vam prenesem njegovu osobnu zahvalu, njegovim vlastitim Dahom i Glasom."
Prva nagrada, Red Zasluga Za Cetagandu, a kako ga je taj orden postidio prije deset
godina... Druga nagrada, dva Reda Zasluga Za Cetagandu? Očito ne. Miles izdahne s
olakšanjem, iako ga je probolo lagano žaljenje. "Poručite od mene svom Carskom Gos-
podaru da mu od srca zahvaljujem."
"Moja Carska Gospodarica, nebeska Carica Rian Degtiar, Službenica Zvjezdanih jas-
lica, takoñer me zadužila da vam prenesem njezinu osobnu zahvalu, njezinim vlastitim
Dahom i Glasom."
Miles se uočljivo dublje naklonio. "U ovome sam bio njoj na službu."
Benin je koraknuo natrag; Visost Pel stupila je naprijed. "Zaista. Lorde Miles Vorko-
sigan s Barravara, Zvjezdane vas jaslice pozivaju."
Upozorili su ga na ovo i on je o tome porazgovarao s Ekaterinom. Sto se praktične
strane ticalo, nije imalo smisla odbiti čast; Zvjezdane jaslice ionako su već imale kilo-
gram njegova tijela u privatnoj arhivi, skupljen ne samo tijekom njegova nedavnog
liječenja, nego i tijekom njegova davnašnjeg posjeta Eta Četi. I tako je, tek s laganim
grčem u želucu, koraknuo naprijed i dopustio da ba poslužitelj podigne njegov rukav i
preda Visosti Pel pladanj s blistavom iglom za uzimanje uzoraka.
Pel je vlastitim, dugim blijedim prstima utisnula iglu za uzorke u mesnati dio njegove
nadlaktice. Bila je tako tanka daje jedva osjetio bol; kad ju je izvukla, tek se kapljica
krvi koju je obrisalo ba pojavila na njegovoj koži. Pel je položila iglu u zasebnu kutiju
za hlañenje, na trenutak je visoko podigla kako bi objavu mogli vidjeti okupljeni, pa je
zatvorila i smjestila u odjeljak naslona svoje lebdjelice. Slabašan žamor koji je dopro iz
gomile okupljene u amfiteatru nije se doimao kao sablazan, iako se u njemu, možda,
moglo osjetiti čuñenje. Najviša čast koju je mogao zaslužiti netko od Cetagandanaca,
viša čak i od dodjele nebeske supruge, bila je ta da se njegov ili njezin genom službeno
unese u banke gena Zvjezdanih jaslica, kako bi tamo bio rastavljen i pomno pregledan,
poslije čega bi se, možda, odobreni dijelovi unijeli u sljedeći nebeski naraštaj.
Miles je, ponovno spuštajući rukav, promrmljao Pel: "Znate, kod mene se vjerojatno
više radi o odgoju, nego o uroñenim osobinama."
Njezine su prekrasne usne odoljele osmijehu i umjesto toga oblikovale tihi zvuk, Ššš.
Iskra mračnog humora u njezinim očima ponovno je bila prekrivena, kao kroz jutar-
nju izmaglicu, kad je opet uključila zaštitno polje mjehura. Nebo je na istoku, s druge
strane jezera i iza sljedećeg niza brežuljaka, polako blijedjelg, Kovrčige magle kovitla-
le su se preko jezerske vode čija je glatka površina u odrazu sjaja pred zoru postajala
čeličnosiva.
Dublja se tišina spustila nad okupljene nebesnike kad su kroz vrata šatla i niz kosinu
počeli silaziti nizovi polica s replikatorima koje su vodile nebesnice i ba. Zamjenska je
savjetnica, Pel, pozivala jednu nebesku konstelaciju za drugom da priñe i primi svoje
replikatore. Guverner Rho Ćete napustio je malu grupu gostujućih dostojanstvenika-
junaka kako bi se takoñer pridružio svom klanu i Miles shvati kako prijašnji duboki
naklon ipak nije bio ironičan. U bijelo odjevena, okupljena gomila nije bila sveukupna
nebeska rasa koja je boravila na Rho Četi, već samo onaj dio čije je genetičko križanje,
dogovoreno meñu klanovima, na ovaj dan, ove godine, donijelo ploda.

191
 Muškarci i žene čija su djeca bila isporučena možda se nikad nisu dodirnuli, možda
nikad čak ni vidjeli sve do ove zore, no svaka je grupa muškaraca iz ruku Zvjezdanih
jaslica primala djecu koju su začeli. Naizmjenično su gurali lebdeće palete prema sku-
pini bijelih zaštitnih mjehura koji su ih čekali i u kojima su se nalazile njihove genetič-
ke partnerice. Kako se svaka konstelacija postavljala oko svog stalka s replikatorom,
zaštitna su polja mijenjala boju iz mutnobijele u niz sjajnih, divljih duga. Mjehuri svih
duginih boja tekli su iz amfiteatra u pratnji svojih muških družbenika dok se brdoviti
obzor s druge strane jezera ocrtavao iznad plamena zore, a iznad njega, zvijezde su se
gasile u plavetnilu neba.
Kad nebesnici stignu u svoje kućne enklave razasute po planetu, djeca će biti predana
njihovim ghemskim dadiljama i poslužiteljima koji će ih izvaditi iz replikatora i smjes-
titi u brižne jaslice njihovih raznovrsnih konstelacija. Roditelji i djeca možda će se opet
sresti, a možda više nikad neće. Pa ipak, činilo se da je ova svečanost nešto više od
običnog nebeskog protokola. Nismo li pozvani da, na kraju, predamo svoju djecu nat-
rag svijetu? Vorovi jesu.
Barem u svojim idealima. Barrayar jede svoju djecu, rekla je jednom, po riječima
njegova oca, Milesova majka. Gledajući Milesa.
Onda, pomisli Miles iznureno. Jesmo li danas junaci ili najveće izdajice koje su izb-
jegle pogubljenje? U što će se, s vremenom, izroditi ove sićušne, buduće nebeske nade?
U velike muškarce i žene? Ili u strašne neprijatelje? Je li on, i ne znajući, ovaj put spa-
sio neku buduću barrayarsku pokoru — neprijatelja i uništavatelja njegove vlastite, još
neroñene djece?
A da mu je neko okrutno božanstvo iznijelo tu strašnu slutnju ili proročanstvo, bi li
on postupio drugačije?
Potražio je Ekaterininu ruku svojom, hladnom; njezini su je prsti obuhvatili svojom
toplinom. Sad je bilo dovoljno svjetla da mu ona vidi lice. "Jesi li dobro, ljubavi?"
promrmljala je zabrinuto.
"Ne znam. Idemo kući."

EPILOG

S Nicol i Belom oprostili su se u komarrskoj orbiti.

Miles se s njima odvezao do prekrcajne stanice na kojoj su se nalazili uredi Car-
Sigovih Galaktičkih poslova kako bi bio prisutan posljednjem Belovu izvještaju, dje-
lomično i kako bi se pobrinuo da dečki iz Car-Siga ne zamore herma pretjerano. I Eka-
terina je bila prisutna, kako bi svjedočila, ali i kako bi se pobrinula da se Miles ne pre-
mori. Milesa su udaljili prije nego Bela.
"Jeste li vas dvoje sigurni kako ne želite s nama u Kuću Vorkosigan?" revno je Miles
pitao već četvrti ili peti put otkako su se na gornjem stjecištu putnika skupili pred
konačni oproštaj. "Ipak ste propustili vjenčanje. Mogli bismo se sjajno zabaviti. Obe-
ćavam vam da je, ako ništa drugo, samo moja kuharica vrijedna putovanja." Miles, Bel
i, dakako, Nicol, motali su se uokolo u lebdjelicama. Ekaterina je stajala prekriženih
ruku, lagano se smiješeći. Roic je tumarao nevidljivim perimetrom kao da mu nije
drago predati svoju dužnost neupadljivim Car-Sigovskim stražarima. Oružnik je tako
dugo bio u neprekidnom stanju uzbune, pomisli Miles, da više ne zna kako se opustiti.
Miles je razumio taj osjećaj. Kad se vrate na Barravar, zaključio je, Roic treba dobiti
barem dva tjedna neprekidnog dopusta.
192
 Nicoline su se obrve trznule. "Bojim se da bismo mogli uznemiriti vaše susjede."
"Da, natjerati konje u stampedo", reče Bel.
Miles se naklonio u sjedećem položaju; lebdjelica mu se blago nagnula. "Mojem biste
se konju svidjeli. On je vrlo prijateljski raspoložen, da ne spominjem to kako je prestar
i prelijen da bi krenuo u bilo kakav stampedo. A osobno vam jamčim kako vas se, s
pratnjom oružnika u odori Vorkosiganovih, nikakva neprosvijećena seljačina iz zabiti
ne bi usudila uvrijediti."
Roic je to, prolazeći rubom Milesove orbite, potvrdio kimanjem glave.
Nicol se nasmiješila. "Svejedno, hvala ti, ali mislim da bih radije otišla na neko mjes-
to na kojem mi neće biti potreban tjelohranitelj."
Miles je bubnjao prstima po rubu lebdjelice. "Radimo na tome. Ali, gledaj, zaista,
ako—"
"Nicol je umorna," reče Ekaterina, "vjerojatno čezne za domom, a mora se brinuti i o
oporavku jednog herma. Mislim da bi joj bilo drago da se vrati kući, svojoj vreći za
spavanje i uobičajenoj dnevnoj rutini. Njezinu glazbu da i ne spominjem."
Njih su dvije izmijenile jedan od onih savezničkih ženskih pogleda, pa Nicol zahval-
no kimne.
"Pa", reče Miles, nevoljko popuštajući, "onda se dobro brinite jedno za drugo."
"I vi, takoñer", reče Bel promuklo. "Mislim da je vrijeme da se ostaviš aktivnog bav-
ljenja tajnim operacijama, sad kad postaneš tata i sve to. Čini mi se da je izmeñu ovog
slučaja i onog prošlog, Sudbina zapečatila raspon tvojih mogućnosti. Rekao bih da bi
bilo loše izazivati je i treći put."
Miles nevoljko pogleda svoje dlanove koji su već posve zacijeljeli. "Možda. Bog zna
da me Gregor vjerojatno čeka s popisom domaćih zadaća dužim od sve četiri kvadarske
ruke zajedno. Posljednja takva bila je sudjelovanje u pretrpanim odborima koji su smiš-
ljali, vjerovao ili ne, novi prijedlog barravarskog bio-zakona koji je trebalo predati na
ovjeru Vijeću grofova. Potrajalo je godinu dana. Ako još jednom počne s 'Miles, ti si
napola Betanac, što te čini pravim čovjekom za' — mislim da ću se okrenuti i zbrisati."
Bel se nasmijao; Miles doda: "Pazi umjesto mene na mladog Corbeaua, može? Kad
na taj način bacim štićenika u vodu da propliva ili potone, obično volim sam biti u
blizini s pojasom za spašavanje."
"Garnet Peta mi je poslala poruku, nakon što sam joj javila da će Bel preživjeti", reče
Nicol. "Kaže da im, zasad, dobro ide. U svakom slučaju, Kvadrosvemir još nije progla-
sio sve barravarske brodove nepoželjnima ili tako nešto."
"Što znači da nema razloga da se i vas dvoje jednom ne vratite tamo", ukaže Bel.
"Ako ne, onda barem budite u vezi. Sad obojica možemo otvoreno komunicirati, ako
mogu primijetiti."
Miles se razvedrio. "Da. Diskretno, ali možemo. To je istina."
Meñusobno su izmijenili vrlo nebarravarske zagrljaje; Milesu se fućkalo što o tome
misle Car-Sigovi stražari. Lebdio je, držeći Ekaterininu ruku i promatrao kako Bel i
Nicol nestaju s vidika prema navozu za putničke brodove. No čak i prije nego što su
zašli za ugao, on je osjetio kako mu se lice, kao privučeno nekom magnetnom silom,
okreće u suprotnom smjeru — prema vojnom dijelu postaje, gdje je Kestrel čekao i bio
im na raspolaganju.
U glavi mu je otkucavalo
"Oh, da", reče Ekaterina.

193
 Morao je ubrzati lebdjelicu kako bi mogao držati korak s njom koja je sve brže grabi-
la prema stjecištu.
Gregor je čekao kako bi pozdravio povratak lorda i lady Vorkosigan na posebnom
primanju u Carskoj rezidenciji. Miles se nadao da će nagrada koju je Car imao na umu,
ma kakva bila, biti manje uznemirujuća i tajanstvena od one Nebeskih gospa. Ali Gre-
gorov će tulum morati pričekati dan, dva. Njihov je porodničar iz Kuće Vorkosigan
javljao kako je boravak djece u replikatorima bio produžen do krajnje granice sigurnos-
ti. U tonu poruke bilo je toliko zaobilaznog liječničkog neodobravanja da mu više nisu
bili potrebni ni Ekaterinini živčani vicevi o desetomjesečnim blizancima i tome kako je
sretna što su ga replikatori pravilno usmjerili. A sigurno mu nisu bile potrebne više
nikakve upadice.
Kroz ovakve je povratke kući prolazio, činilo mu se, tisuću puta, pa ipak se ovaj činio
drugačijim od svih prijašnjih. Zemaljsko vozilo koje je iz vojnog sletišta za šatlove
vozio oružnik Pym, zaustavilo se pod nadstrešnicom Kuće Vorkosigan koja je i dalje
bila prijeteća hrpa kamenja. Ekaterina je prva srnula naprijed i čeznutljivo se zapiljila
prema vratima, ali je zastala da pričeka Milesa.
Kad su prije pet dana napustili komarrsku orbitu, zamijenio je prezrenu lebdjelicu
jedva nešto manje prezrenim štapom i proveo putovanje neprekidno poskakujući gore-
dolje ograničenom količinom Kestrelovih hodnika. Umišljao je sebi da mu se snaga
vraća, iako sporije nego što se nadao. Možda će privremeno pristati na to da si nabavi
štap s ugrañenim mačem kakav je imao komodor Koudelka. Podigao se na noge, kratko
i obješenjački, prkosno mahnuo štapom, pa ponudio Ekaterini svoju ruku. Ona je svoju
pažljivo položila na njegovu podlakticu, potajno spremna prihvatiti ga ako se zaljulja.
Dvostruka su se vrata u zamahu otvorila prema veličanstvenom, crno--bijelim pločama
prekrivenom glavnom predvorju.
Gomila je čekala, na čelu s visokom ženom plamenocrvene kose i oduševljena osmi-
jeha. Grofica Cordelia Vorkosigan zapravo je najprije zagrlila svoju snahu. Sjedokos i
zdepast muškarac krenuo je naprijed iz predsoblja s lijeve strane, lica sjajna od zado-
voljstva, pa stao u red pred Ekaterinu prije nego što će se ona okrenuti svom sinu. Nik-
ki je doskakutao niz zavojito stubište ravno u majčin zagrljaj, pa uzvratio njezin čvrsti
stisak s tek neznatnom nelagodom. U prošla je dva mjeseca dječak narastao barem tri
centimetra. Kad se okrenuo prema Milesu i ponovio grofovo rukovanje sa zastrašujuće
odraslom odlučnošću, Miles se zatekao kako mora podići glavu prema licu svog pas-
torka.
Desetak je oružnika i članova posluge stajalo uokolo i smiješilo se; Mama Kosti,
kuharica kojoj nije bilo ravne, utisnula je u Ekaterinine ruke prekrasan buket cvijeća.
Grofica im je predala nespretno sročenu ali iskrenu čestitku u povodu skorašnjeg rodi-
teljstva od Milesova brata Marka, studenta na Koloniji Beta, kao i znatno tečniju poru-
ku Milesove bake Naismith koja se takoñer nalazila tamo. Neočekivano, bio je prisutan
i Ekaterinin stariji brat, Will Vorvavne, koji je sve to snimao vid-kamerom.
"Čestitam", reče Potkralj grof Aral Vorkosigan Ekaterini, "na dobro obavljenom pos-
lu. Hoćeš još koji? Ako želiš, siguran sam da ti Gregor poslije ovoga može pronaći
posao u diplomatskom koru."
Ona se nasmijala. "Mislim da već imam barem tri ili četiri posla. Pitajte me ponovno
za, oh, recimo... dvadeset godina." Pogled joj je poletio uza stube prema gornjim kato-
vima i dječjoj sobi.

194
 Grofica Vorkosigan, koja je primijetila taj pogled, reče: "Sve je spremno i čeka samo
na vas."
Poslije najkraćeg mogućeg ispiranja putne prašine u njihovu apartmanu na drugom
katu, Miles i Ekaterina pošli su niz poslugom prenapučeni hodnik kako bi se s ostatkom
obitelji ponovno sastali u dječjoj sobi. Uz njih je bila i ekipa za porod — porodničar,
dvoje medicinskih tehničara i biomehaničar — mala soba koja je gledala na stražnji vrt
bila je dupkom puna. Činilo se da će porod biti gotovo jednako javan kao i oni koje su
tijekom povijesti morale trpjeti sirote žene kraljeva, samo što je Ekaterina imala tu
prednost da je stajala uspravno, odjevena i dostojanstvena. Sve to vedro uzbuñenje, a
bez krvi, boli i straha. Miles je zaključio da odobrava postupak.
Dva replikatora, skinuta sa svojih postolja, stajala su jedan uz drugoga na stolu, puna
obećanja. Medicinski je tehničar upravo dovršavao petljanje oko kanile jednoga od
njih. "Hoćemo li nastaviti?" zapitao je porodničar.
Miles dobaci pogled svojim roditeljima. "Kako ste vi to u ona davna vremena učini-
li?"
"Aral je podigao jednu kopču, a ja drugu", reče njegova majka. "Tvoj djed, general
Piotr, zločesto je virkao, ali poslije toga je malo proširio vidike." Njegovi roditelji izmi-
jeniše privatan osmijeh, a Aral Vorkosigan ironično zatrese glavom.
Miles pogleda Ekaterinu.
"Meni to zvuči dobro", reče ona. Oči su joj bile sjajne od radosti. Milesu je srce
poletjelo od pomisli da joj je on darovao tu sreću.
Krenuli su prema stolu. Ekaterina je pošla na suprotnu stranu, a medicinski se tehni-
čari izmaknuše da joj naprave mjesta; Miles je zakvačio štap za rub stola, oslonio se o
jednu ruku i podigao drugu u isti položaj kao i Ekaterina. Dvije su kopče istodobno
škljocnule. Pomaknuli su se niže i ponovili postupak kod drugog replikatora.
"Dobro", prošapće Ekaterina.
A onda su se morali maknuti s puta i s iracionalnom tjeskobom promatrati kako poro-
dničar podiže prvi poklopac, miče u stranu pokrivač s cjevčicama, reže posteljicu i
podiže na svjetlo dana ružičastu bebu koja se uvijala. Uslijedilo je nekoliko trenutaka
od kojih je zastajao dah, dok je liječnik čistio prolaz zraka te sušio i rezao pupkovinu;
Miles je ponovno počeo disati kad i mali Aral Alexander, pa trepnuo zamagljenim
trepavicama. Osjetio se manje smetenim kad je primijetio da i njegov otac briše oči.
Grofica Vorkosigan stiskala je šakama tkaninu suknje na bokovima, sileći svoje ruke
gladne bake da čekaju na red. Grofova se ruka na Nikkijevu ramenu stisnula, a Nikki,
koji je imao središnji i najbolji pogled, podigne bradu i nasmije se od uha do uha. Will
Vorvavne poskakivao je uokolo kako bi dobio bolji kut snimanja, sve dok njegova
mlaña sestra nije primijenila svoj najodlučniji glas lady Ekaterine Vorkosigan i ugušila
njegove pokušaje režiranja. Izgledao je zaprepašteno, ali se povukao.
Nekim prešutnim dogovorom, Ekaterina je dobila pravo prvenstva. Podigla je svog
drugog sina i promatrala kako iz drugog replikatora izlazi njezina prva kći. Miles se,
njoj uz bok, oslanjao o svoj štap, očima proždirući zapanjujući prizor. Beba. Prava
beba. Njegova. Kad je dodirivao replikatore u kojima su rasla, njegova su mu se djeca
već činila stvarnom. Ali ovo se nije moglo s time usporediti. Mali je Aral Alexander
bio tako sićušan. Treptao je i protezao se. Disao je, zaista je disao i mirno mljackao
svojim malim usnicama. Imao je upadljivu čupu crne kose. Bilo je to predivno. Bilo
je... zastrašujuće. ¦
"Na tebi je red", rekla je Ekaterina, smiješeći se Milesu.

195
 "Ja... ja mislim daje bolje da najprije sjednem." Napola se srušio u naslonjač koji su
mu užurbano donijeli. Ekaterina je utaknula dekicom ovijen zamotuljak u njegove
uspaničene ruke. Grofica se nadvijala preko ruba naslonjača poput neke majčinske
grabežljivice.
"Čini se tako malen."
"Što, pa ima četiri kile i deset!" zagrcnula se Milesova majka. "Pravo malo brdo od
čovjeka, baš jest. Kad smo tebe izvadili iz replikatora, bio si dvostruko manji." Nastavi-
la je s nimalo laskavim opisom Milesa u trenutku roñenja, što Ekaterina ne samo daje
upijala, nego poticala.
Čeznutljiv urlik koji je dopro od stola s replikatorima zaprepastio je Milesa; željno je
podigao pogled. Helen Natalia energično je objavljivala svoj dolazak na svijet, mašući
osloboñenim šakama i zavijajući. Porodničar je završio svoj pregled i prilično je užur-
bano utisnuo u pružene ruke njezine majke. Miles protegne vrat. Kad se osuše, zamiš-
ljao si je, tamni i mokri pramenovi kose Helen Natalije bit će upravo onako crvenkasto-
smeñi kako im je i obećano.
Budući da će uokolo kružiti dvije bebe, svi ljudi koji su stajali u redu kako bi ih uzeli
u ruke dobit će svoju prigodu, zaključi Miles, prihvaćajući Helen Nataliju koja je još
uvijek bučila, iz ruku njezine majke koja se široko osmjehivala. Mogu pričekati još koji
trenutak. Zapiljio se u dva zamotuljka koja su mu posve ispunila krilo, u nekoj vrsti
svemirskog udivljenja.
"Mi smo ih napravili", reče on Ekaterini koja je sad sjedila na naslonu za ruke. "Zašto
nas nitko nije spriječio? Zašto nema više propisa vezanih uz takve stvari? Koja bi buda-
la pri zdravoj pameti mene zadužila da se brinem za dijete? Za dvoje djece?"
Njezine su se obrve skupile u zagonetnoj sućuti. "Nemoj se osjećati krivim. Ja sjedim
ovdje i mislim kako mi se jedanaest godina iznenada čini dužim vremenom nego što
sam mislila. Ne sjećam se ničega o malim bebama."
"Siguran sam da ćeš se svega sjetiti. To ti je kao, ovaj, kao letenje u lakoletu."
On je bio vrhunac ljudske evolucije. U ovom se trenutku nenadano osjetio više kao
karika koja nedostaje. Mislio sam da znam sve. Ali sad znam da nisam znao ništa.
Kako mu je samo vlastiti život uspio postati takvim iznenañenjem, kako se uspio tako
potpuno presložiti? U glavi mu se vrtložilo tisuću planova za ove sitne živote, vizija
budućnosti koja je istodobno bila i teška, i puna nade, i zabavna, i zastrašujuća. Na
trenutak, činilo mu se daje sve stalo. Pojma nemam tko će biti ovo dvoje ljudi.
A onda je došao red na sve ostale, Nikkija, groficu, grofa. Miles je zavidno promatrao
kako njegov otac sigurno naslanja bebu na svoje rame. Tamo je Helen Natalia zapravo
prestala urlati i spustila razinu buke na općenitu, nedosljednu žalopojku.
Ekaterinina je ruka ukliznula u njegovu i čvrsto je stisnula. Bilo je to nalik na slobo-
dan pad u budućnost. Uzvratio joj je stisak i poletio prema nebu.

KRAJ

196
197