PRVI DIO Timski igra 1. Kad je otvorio vrata, oglasio se alarm.

Takvu bi se greku moglo oekivati od amatera, no to je bilo udno za Connora Fitzgeralda koga njegovi kolege smatraju profesionalcem nad profesionalcima. Fitzgerald je pretpostavio da e proi nekoliko minuta prije nego to lokalna policia reagira na provalu u etvrti San Victorina. Jo je preostalo nekoliko sati do poetnog udarca godinje utakmice protiv Brazila, ali zacijelo je ve ukljueno pola televizora u Kolumbiji. Da je Fitzgerald u zalagaonicu provalio nakon poetka utakmice, policia vjerojatno ne bi reagirala do zadnjeg sueva zviduka..Dobro je poznato da lokalni kriminalci utakmicu smatraju de-vedesetominutnim razdobljem slobodnog djelovanja. No njegovi planovi za tih devedeset minuta natjerat epoliciju da danima proganja vlastite sjene. Proi e tjedni, moda mjeseci, prije nego to netko shvati pravo znaenje provale to se zbila tog subotnjeg poslijepod-neva. Alarm se i dalje uo kad je Fitzgerald zatvorio stranja vrata i hitro se zaputio kroz maleno skladite prema prednjem dijelu prodavaonice. Ignorirao je nizove runih satova na malenim postoljima, smaragde u celofanskim vreicama i zlatne predmete svih veliina i oblika izloene iza reetke od fine iane mree. Svi su bili pomno obiljeeni imenom i datumom kako bi se njihovi osiromaeni vlasnici u roku od est mjeseci mogli vratiti po svoje obiteljsko nasljedstvo. Malo ih je to inilo. Fitzgerald je razmaknuo zavjesu od kuglica to je dijelila skladite od prodavaonice i zastao iza tezge. Pogled mu se zaustavio na tronoj konatoj kutiji na postolju u sredini izloga. Na poklopcu su izblijedjelim zlatnim slovima bili otisnuti inicijali "D. V. R." Stajao je posve nepomino dok nije bio siguran da nitko ne gleda unutra. Kad je Fitzgerald ranije toga dana prodao to rukom izraeno remek-djelo, objasnio je vlasniku zalagaonice da se ne kani vratiti u Bogotu, pa ga moe odmah ponuditi na prodaju. Fitzgerald se uope nije udio da je komad ve stavljen u izlog. Zasigurno nema jo jednog takvog u gradu. Upravo se htio popeti preko tezge kad neki mladi proe kraj izloga. Fitzgerald se ukoio, ali ovjek je bio posve zaokupljen malenim radijem to ga je pritisnuo na lijevo uho. Fitzgeralda nije opazio, kao to ne bi opazio ni krojaku lutku u izlogu. Kad je nestao iz vida, Fitzgerald se prebaci preko tezge i poe do izloga. Pogledao je na obje strane ceste i provjerio da nema sluajnih promatraa, ali nije nikoga vidio. Jednim je pokretom uzeo konatu kutiju s postolja i skoio iza tezge. Okrenuo se kako bi jo jednom pogledao kroz izlog i uvjerio se da niije radoznale oi nisu bile svjedokom krae. Fitzgerald se brzo vratio prema skladitu. Razmaknuo je zavjesu od kuglica i dugim koracima poao prema zatvorenim vratima. Pogledao je na sat. Alarm je tretao ve devedeset osam sekundi. Koraknuo je u uliicu i oslunuo. Da je uo zavijanje policijske sirene, skrenuo bi lijevo i nestao u labirintu uliica iza zalagaonice. No, uz izuzetak alarma, sve je ostalo tiho. Skrenuo je desno i leerno krenuo u pravcu Carrere Septime. Kad je Connor Fitzgerald stigao do kolnika, pogledao je lijevo pa desno, te je ne osvrnuvi se preao na drugu stranu ceste. Nestao je u pretrpanom restoranu gdje se skupina bunih navijaa okupila oko televizora s velikim ekranom. Nitko ga nije ni pogledao. Zanimalo ih je samo promatranje beskonanih ponavljanja ona tri gola to ih je Kolumbija dala prethodne godine. Sjeo je za stol u kutu. Nije mogao dobro vidjeti televizijski ekran, ali je imao savreni pogled preko ceste. Stara ploa iznad zalagaonice s rijeima /. Escobar. Monte de Piedad, esta-blecido 1946. njihala se na poslijepodnevnom povjetarcu.

Prolo je nekoliko minuta prije nego to se uz kripanje guma ispred prodavaonice zaustavio policijski automobil. Kad je Fitzgerald vidio kako dva policajca ulaze u zgradu, ustao je od stola i 10 bezbrino iziao kroz stranja vrata u drugu mirnu ulicu subot-njeg poslijepodneva. Zaustavio je prvi prazni taksi i otegnutim junoafrikim naglaskom rekao: - El Belvedere na Trgu Bolivar, por favor. - Voza je kratko kimnuo glavom, kao da mu je elio staviti do znanja da se ne eli uputati u dugaki razgovor. Fitzgerald se zavalio na stranje sjedalo otrcanog utog taksija, a voza je pojaao radio. Fitzgerald ponovno pogleda na sat. Jedan sat i sedamnaest minuta. Kasnio je nekoliko minuta. Govor je zacijelo ve poeo, ali budui da su govori uvijek trajali vie od etrdeset minuta, imao je dovoljno vremena da obavi ono radi ega zapravo i jest u Bogoti. Pomaknuo se nekoliko centimetara udesno kako bi bio siguran da ga voza dobro vidi u retrovizoru. Fitzgerald je elio da svi koji su ga toga dana vidjeli daju otprilike isti opis kad se policia pone raspitivati; mukarac, bijelac, pedesetih godina, malo vii od sto osamdeset centimetara, oko devedeset pet kilograma, neobrijan, tamna razbaruena kosa, odjeven poput stranca, sa stranim naglaskom, ali ne amerikim. Nadao se da e barem jedan od svjedoka moi prepoznati junoafriki nazalni izgovor. Fitzgerald je uvijek dobro oponaao naglaske. U srednjoj je koli redovito upadao u nevolje jer je oponaao svoje uitelje. Radio u automobilu stalno je emitirao miljenja jednog strunjaka za drugim o vjerojatnom ishodu tradicionalnog godinjeg susreta. Fitzgerald se mentalno iskljuio, jer taj jezik nije posebno elio svladati, iako je u posljednje vrijeme svom oskudnom rjeniku dodao rijei falta, fuera i gol. Kad se sedamnaest minuta potom maleni fiat zaustavio ispred El Belvedera, Fitzgerald je vozau pruio novanicu od deset tisua pesosa i iziao iz taksija prije nego to mu je voza dospio zahvaliti na tako velikodunoj napojnici. No, taksisti Bogote nisu ba poznati po estom koritenju rijei muchas gracias. Fitzgerald je potrao uz hotelske stube, kraj vratara u livreji i kroz vrata na okretanje. U predvorju se zaputio ravno prema nizu dizala nasuprot recepciji. Morao je priekati samo nekoliko trenutaka dok se jedno od etiri dizala nije vratilo u prizemlje. Kad su se vrata otvorila, koraknuo je unutra i pritisnuo dugme s oznakom "8", a odmah zatim i dugme za zatvaranje vrata tako da nitko drugi nije uspio ui u dizalo. Kad su se na osmom katu vrata otvorila, Fitzgerald se zaputio po tankom sagu hodnika do sobe 807. Gurnuo je plastinu karticu u prorez, priekao da se upali eleno svjetlo i 11 okrenuo kvaku. im su se vrata otvorila, objesio je na vanjsku kvaku natpis Favor de no Molestar, a zatim zatvorio i zakljuao vrata. Opet je pogledao na sat: dvadeset etiri minute do dva. Procijenio je da je policija ve zacijelo otila iz zalagaonice zakljuivi da je rije o lanoj uzbuni. Nazvat e gospodina Escobara u njegovoj kui na selu i obavijestiti ga kako se ini da je sve u redu, te e ga zamoliti da ih u ponedjeljak, kad se vrati u grad, obavijesti ako neto nedostaje. No Fitzgerald e mnogo ranije tronu konatu kutiju vratiti u izlog. Escobar e u ponedjeljak ujutro prijaviti kradu samo nekoliko malenih paketa nebruenih smaragda to ihjepolicia uzela na odlasku. Koliko e vremena proi prije nego to otkrije jedinu drugu stvar koja je nestala? Dan? Tjedan? Mjesec? Fitzgerald je ve zakljuio da e morati ostaviti neki trag kako bi ubrzao proces. Fitzgerald je skinuo jaknu, objesio je na naslon najblie stolice i uzeo daljinski upravlja sa stola kraj kreveta. Pritisnuo je tipku za ukljuivanje i sjeo na kau ispred televizora. Ekran je ispunilo lice Ricarda Guzmana. Fitzgerald je znao da e Guzman u travnju navriti pedeset godina, ali s visinom od sto osamdeset tri centimetra, gustom crnom kosom i bez problema s teinom mogao je mnotvu

koje ga je oboavalo rei da jo nema etrdeset i ono bi mu vjerovalo. Na kraju krajeva, malo Kolumbijaca oekuje da e njihovi politiari o bilo emu govoriti istinu, pa tako i o svojim godinama. Ricardo Guzman, favorit u predstojeim predsjednikim izborima, ef je Cali kartela koji kontrolira 80 posto newyorke trgovine kokaina, a zarauje vie od milijardu dolara godinje. Nitko ne zna koliko je smrti na Manhattanu izravna posljedica operacija te grupacije. Fitzgerald nije naiao na tu informaciju ni u jednima od triju kolumbijskih dravnih novina, moda zato to je veinu dravnog tiska kontrolirao upravo Guzman. - Prvo to u uiniti kao va Predsjednik bit e nacionalizacija svih kompanija u kojima su Amerikanci veinski dioniari. Malena skupina koja je okruivala stube zgrade Kongresa na Trgu de Bolivar gromoglasno je odobravala. Savjetnici Ricarda Guzmana uporno su ga uvjeravali da e dranje govora na dan utakmice biti gubitak vremena, ali on ih je ignorirao raunajui na to da e milijuni televizijskih gledatelja mijenjati kanale u potrazi za nogometom te e ga ugledati na svojim ekranima, makar samo na trenutak. Isti e se ljudi iznenaditi kada ga samo sat vremena poslije ugledaju kako stie na pretrpani stadion. Guzmanu je nogo12 met bio dosadan, ali je znao da e njegov dolazak nekoliko trenutaka prije izlaska domae momadi na teren skrenuti pozornost mnotva s Antonija Herrere, potpredsjednika i njegovog glavnog takmaca u izborima. Herrera e sjediti u posebnoj loi, ali Guzman e biti usred mnotva, iza jedne od vratnica gola. elio je stvoriti sliku narodskog ovjeka. Fitzgerald je procijenio da je preostalo otprilike est minuta govora. Ve je najmanje desetak puta uo Guzmana kako govori u pretrpanim dvoranama, u polupraznim barovima, na ulinim uglovima, ak i na autobusnom kolodvoru kad se kandidat mjesnim graanima obratio iz stranjeg dijela autobusa. Povukao je konatu kutiju s kreveta i stavio je u krilo. - ... Antonio Herrera nije liberalni kandidat - siktao je Guzman - ve ameriki kandidat. On nije nita vie doli trbuhozbor-eva lutka, a svaku njegovu rije bira ovjek koji sjedi u Ovalnom uredu. Gomila mu je ponovno klicala. Pet minuta, procijenio je Fitzgerald. Otvorio je kutiju i zagledao se u Remington 700 to ga nije vidio tek nekoliko sati. - Kako se Amerikanci usuuju oekivati da emo uvijek pristati na sve to njima odgovara? dreknuo je Guzman. -1 to samo zbog moi svemogueg dolara. Do vraga i svemogui dolar! Gomila je jo glasnije klicala kad je kandidat iz lisnice izvadio novanicu od jednog dolara i razderao na komadie Georgea Wa-shingtona. - Mogu vam sa sigurnou rei jedno - nastavio je Guzman bacajui poput konfeta siune djelie zelenog papira iznad mnotva. - Bog nije Amerikanac... - sveano ree Fitzgerald. - Bog nije Amerikanac! - viknuo je Guzman. Fitzgerald je iz konate kutije oprezno izvadio McMillanov kundak od fiberglasa. - Za dva e tjedna graani Kolumbije imati priliku cijeli svijet upoznati sa svojim stajalitem vikao je Guzman. - etiri minute - promrmljao je Fitzgerald kad je pogledao ekran oponaajui kandidatov osmijeh. Uzeo je cijev od nehra-jueg elika s njezina mjesta u kutiji i privrstio je na kundak. Odgovarala je poput rukavice. - Kad god se diljem svijeta budu odravali sastanci na najvioj razini, Kolumbija e ponovno sjediti za konferencijskim stolom, a nee o tome tek idueg dana itati u tisku. U roku od godine dana 13

natjerat u Amerikance da se prema nama odnose kao prema sebi ravnima, a ne kao prema zemlji Treeg svijeta. Mnotvo je urlalo dok je Fitzgerald iz kutije uzimao snajper-ski nian Leupold 10 da ga namjesti u dva mala utora na vrhu cijevi. - U roku od sto dana u naoj ete zemlji vidjeti promjene to ih Herrera ne bi mogao zamisliti ni u stotinu godina. Jer kad ja budem va Predsjednik... Fitzgerald je polako ugnijezdio kundak puke Remington 700 na svoje rame. inilo mu se da mu je to stari prijatelj. No tako i treba biti; svaki je dio rukom izraen prema njegovim tonim specifikacijama. Podigao je teleskopski nian do slike na televizijskom ekranu i poravnao maleni niz tokica dok ih nije centrirao dva i pol centimetra iznad kandidatova srca. - ... obuzdati inflaciju... Tri minute. - ... smanjiti nezaposlenost... Fitzgerald je izdahnuo. - ... i tako se rijeiti siromatva. Fitzgerald je brojio, tri... dva... jedan, a potom je lagano stisnuo okida. Jedva je uo kljocaj povrh buke mnotva. Fitzgerald spusti puku, ustane s kreveta i odloi praznu konatu kutiju. Proi e jo devedeset sekundi prije nego to Guzman stigne do ritualnog kuenja predsjednika Lawrencea. Izvadio je jedan metak sa upljim vrhom iz malena konog leaja u poklopcu kutije. Spustio je kundak i ubacio metak u kuite, a potom je odlunim pokretom prema gore zatvorio cijev. - Ovo e biti posljednja prilika da graani Kolumbije isprave katastrofalne neuspjehe iz prolosti - vikao je Guzman, a glas mu se sa svakom rijei sve vie dizao. - Stoga moramo biti sigurni u jedno... - Jedna minuta - promrmlja Fitzgerald. Mogao bi od rijei do rijei ponoviti posljednjih ezdeset sekundi Guzmanova govora. Maknuo je pogled s televizora i polako se zaputio preko sobe prema francuskim prozorima. - ... da ne prokockamo tu zlatnu priliku... Fitzgerald razmakne ipkastu zavjesu to je skrivala pogled na vanjski svijet i zagleda se preko Trga de Bolivar do sjevernog dijela trga gdje je predsjedniki kandidat stajao na najgornjoj stubi zgrade Kongresa i promatrao mnotvo. Upravo se spremao za svoj coup de grace. 14 Fitzgerald je strpljivo ekao. Nikad se na otvorenom ne zadravaj vie no to je potrebno. - Viva la Colombia! - viknuo je Guzman. - Viva la Colombia! - u divljem zanosu uzvratila je gomila, iako su mnogi u mnotvu bili samo plaene ulizice strateki rasporeene meu ljudima. - Volim svoju zemlju - izjavio je kandidat. Preostalo je trideset sekundi govora. Fitzgerald otvori francuski prozor. Doekala ga je gromoglasna buka mnotva koje je ponavljalo svaku Guzmanovu rije. Kandidat je spustio glas gotovo do apta. - elim da vam jedno bude jasno... jedino iz tog razloga elim sluiti kao va Predsjednik. Fitzgerald po drugi put polako prinese kundak puke Reming-ton 700 do svog ramena. Sve su oi bile uprte u kandidata dok je grmio: - Dios guarde a la Colombia! - Buka je postala zagluujua kad je podigao obje ruke visoko u zrak da zahvali na urliku svojih biraa: - Dios guarde a la Colombia! - Guzmanove su ruke nekoliko sekundi pobjedniki ostale u zraku, to se dogaalo na kraju svakoga govora. I, kao i uvijek, nekoliko je trenutaka ostao posve nepomian. Fitzgerald je poravnao siune toke dok se nisu nale dva i pol centimetra iznad kandidatova srca, a potom je izdahnuo i prste lijeve ruke stisnuo oko kundaka. - Tri... dva... jedan - promrmljao je ispod glasa, a zatim lagano pritisne okida.

Guzman se jo uvijek smijeio kad mu se dumdum metak zabio u prsa. Sekundu kasnije sruio se na pod poput lutke na koncu. Djelii kosti, miia i tkiva letjeli su na sve strane. Krv je ikljala po onima koji su mu stajali blizu. Posljednje to je Fitzgerald vidio bile su kandidatove ispruene ruke, kao da se predaje nepoznatom neprijatelju. Fitzgerald spusti puku, odvoji kundak i brzo zatvori i zakljua francuski prozor. Njegov je zadatak obavljen. Jedini mu je problem bio pobrinuti se da ne prekri Jedanaestu zapovijed. 15 2. - Trebam li poslati izraze suuti njegovoj eni i obitelji? - upita Tom Lawrence. - Ne, gospodine Predsjednie - odgovori ministar vanjskih poslova. - Mislim da biste to trebali prepustiti pomoniku ministra za unutaramerike poslove. Sad se ini sigurnim da e Antonio Her-rera biti sljedei predsjednik Kolumbije, a to znai da ete s njim morati suraivati. - Hoete li me vi zastupati na sprovodu? Ili da poaljem potpredsjednika? - Niti jedan od nas, bio bi moj savjet - odgovori ministar vanjskih poslova. - Na veleposlanik u Bogoti moe vas primjereno zastupati. Budui da e sprovod biti ovog vikenda, ne moe se od nas oekivati da budemo na raspolaganju u tako kratkom roku. Predsjednik kimne glavom. Ve se naviknuo na trezveni pristup Larrvja Harringtona svemu, ukljuujui i smrt. Mogao se samo pitati kako bi Larry postupio da netko na njega izvri atentat. - Ako imate trenutak vremena, gospodine Predsjednie, mislim da bih vas trebao podrobnije upoznati s naom sadanjom politikom prema Kolumbiji. Mediji bi vas mogli pitati o moguoj uple-tenosti u... Predsjednik ga je upravo kanio prekinuti kad se zaulo kucanje na vratima i Andy Lloyd ue u sobu. Zacijelo je jedanaest sati, pomisli Lawrence. Otkako je Lloyda imenovao predstojnikom svog Ureda, vie mu uope nije trebao sat. 16 - Kasnije, Larry - ree Predsjednik. - Upravo mi predstoji tiskovna konferencija o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog naoruanja, a ne mogu zamisliti da e mnoge novinare zanimati smrt predsjednikog kandidata u zemlji koju, budimo realni, veina Amerikanaca ne bi mogla nai na zemljovidu. Harrington je utio. Nije smatrao svojom dunou da Predsjedniku ukae na to da veina Amerikanaca na zemljovidu ne bi mogla nai ni Vijetnam. No im je Andy Lloyd uao u prostoriju, Harrington je znao da bi mu samo objava nuklearnog rata osigurala prioritet. Kratko je kimnuo glavom Llovdu i iziao iz Ovalnog ureda. - Zato li sam imenovao tog ovjeka na taj poloaj? - upita Lawrence pogleda uprta u zatvorena vrata. - Larry vam je mogao isporuiti Teksas, gospodine Predsjednie, u trenutku kad su nae ankete pokazivale da vas veina ju-njaka smatra slabiem sa sjevera koji e posve bezbrino homoseksualca imenovati za predsjednika Odbora zdruenih naelnika stoera. - Vjerojatno bih to uinio - ree Lawrence - kad bih mislio da je on pravi ovjek za taj posao. Jedan od razloga zbog kojeg je Tom Lavvrence svom starom prijatelju s fakulteta ponudio mjesto predstojnika Ureda Bijele kue bio je taj da nakon trideset godina nisu imali tajni jedan pred drugim. Andy je govorio ono to je mislio, bez imalo lukavstva ili zlobe. Ta ljupka vrlina osiguravala je da se on sam nikad ne moe nadati da e ga za neto izabrati, pa nikad nee biti suparnik.

Predsjednik je otvorio plavi fascikl s naznakom "ODMAH" to mu ga je Andy ostavio ranije tog jutra. Pretpostavljao je da je njegov predstojnik Ureda vei dio noi probdio pripremajui materijal. Poeo je prelaziti pitanja za koja je Andy smatrao da e najvjerojatnije biti postavljena na podnevnoj tiskovnoj konferenciji: Koliko utede novca poreznih obveznika oekujete postii primjenom te mjere? Koliko e Amerikanaca slijedom toga ostati bez posla ? - Pretpostavljam da e kao i obino Barbara Evans postaviti prvo pitanje - ree Lavvrence uzgledavi. - Imamo li pojma to bi to moglo biti? - Ne, gospodine - odgovori Lloyd. - No budui da je inzistira-la na Zakonu o smanjenju naoruanja jo od dana kad ste pobijedili Gorea u New Hampshireu, teko da se moe buniti sad kad ste ga spremni donijeti. AS/8 17 - Istina. No to je ne mora sprijeiti u postavljanju nesusret-Ijivih pitanja. Andy kimne glavom u znak slaganja. - Postoji li netko odreen kojeg eli da izbjegnem? - Ostatak gadova - ree Lloyd i naceri se. - No, kad sve to uspjeno zavrite, pristupite Philu Ansanchu. - Zato Ansanchu? - On je na svakom stupnju podravao taj Zakon, a veeras je jedan od vaih gostiju na veeri. Predsjednik se nasmijei i kinine glavom dok je prstom prelazio popis oekivanih pitanja. Zaustavio se na broju sedam. Nije li to jo jedan primjer da Amerika skree sa svoga puta ? Pogleda svog predstojnika Ureda. - Katkad mislim da jo uvijek ivimo na Divljem zapadu, s obzirom na nain na koji su odreeni lanovi Kongresa reagirali na ovaj Zakon. - Slaem se, gospodine. Ali, kao to znate, 40 posto Amerikanaca jo uvijek smatra da su Rusi najvea prijetnja, a priblino 30 posto oekuje da emo zaratiti s Rusijom jo za njihova ivota. Lawrence opsuje i proe akom kroz svoju gustu, prerano posi-jedjelu kosu. Nastavio je itati pitanja, pa se ponovno zaustavio na devetnaestom pitanju. - Dokad e mi jo postavljati pitanja o tome zato se spalio poziv za vojsku? - Sve dok budete vrhovni zapovjednik, rekao bih - odgovori Andy. Predsjednik neto promrmlja ispod glasa i prijee na sljedee pitanje. Ponovno uzgleda. - Valjda ne postoji mogunost da Viktor Zerimski postane idui Predsjednik Rusije? - Vjerojatno ne postoji - ree Andy - ali pomaknuo se do treeg mjesta u posljednjem ispitivanju javnog mnijenja. Iako mnogo zaostaje za premijerom ernopovim i generalom Borodinom, njegov stav protiv organiziranog kriminala poinje smanjivati njihovu prednost. Pogotovo zato to veina Rusa vjeruje da ernopova financira ruska mafija. - to je s generalom? - On je poeo gubiti tlo pod nogama jer vei dio ruske vojske ve mjesecima nije dobio plau. U tisku je bilo izvjetaja o tome kako vojnici na ulicama prodaju odore turistima. 18 - Hvala Bogu da izbora nee biti jo dvije godine. Kad bi se inilo da taj faist Zerimski ima i najmanje izgleda da postane idui Predsjednik Rusije, Zakon o smanjenju naoruanja ne bi proao ni prvu stubu ni u jednom parlamentu. Lloyd kimne glavom, a Lawrence okrene stranicu. Prstom je nastavio prelaziti niz pitanja. Zaustavio se na dvadeset devetom. - Koliko lanova Kongresa u svojem okrugu ima postrojenja za proizvodnju oruja i vojne opreme? - upita i ponovno pogleda Llovda.

- Sedamdeset dva senatora i 211 lanova Parlamenta - ree Lloyd ni ne pogledavi svoj zatvoreni fascikl. - Morat ete uvjeriti barem 60 posto njih da vas podre ako elite biti sigurni da ete imati veinu u oba doma. I to pod pretpostavkom da moemo raunati na glas senatora Bedella. - Frank Bedell je zahtijevao sveobuhvatni Zakon o smanjenju naoruanja dok sam ja jo bio u srednjoj koli u Wisconsinu - ree Predsjednik. - On nema drugog izbora nego podrati nas. - Moda je jo uvijek za taj Zakon, ali osjea da niste ili dovoljno daleko. Nedavno je zahtijevao da smanjite trokove obrane za vie od 50 posto. - A kako oekuje da to izvedem? - Povlaenjem iz NATO-a i ostavljajui Europljane da sami preuzmu odgovornost za svoju vlastitu obranu. - Ali to je posve nerealno - ree Lavvrence. - ak bi se i "Amerikanci za demokratsku akciju" izjasnili protiv toga. - Vi to znate, ja to znam, a pretpostavljam da ak i dobri senator to zna. No to ga ne spreava da se pojavljuje u svakoj televizijskoj kui od Bostona do Los Angelesa i tvrdi kako bi 50 postotno smanjenje trokova obrane preko noi rijeilo probleme zdravstva i mirovinskog fonda u Americi. - Volio bih da se Bedell brine o obrani naeg naroda onoliko koliko brine o zdravstvenoj zatiti - ree Lawrence. - Kako da odgovorim na to? - Obaspite ga pohvalama za neumorno i odluno zanimanje za interese starijih osoba. Ali zatim naglasite da, sve dok ste vi vrhovni zapovjednik, Sjedinjene Drave nee smanjivati svoju obranu. Va e prioritet uvijek biti briga o tome da Amerika ostane najsnanija nacija na svijetu, et celera, et celera. Tako bismo mogli zadrati Bedellov glas, a moda ak i pokolebati dva-tri jastreba. Predsjednik pogleda na sat i okrene treu stranicu. Duboko je uzdahnuo kad je stigao do trideset prvog pitanja. 19 Kako se moete nadati da e ovaj Zakon biti usvojen kada demokrati nemaju veinu niti u jednom domu? - Onda, Andy. Kako glasi odgovor na to? - Rei ete im da zabrinuti Amerikanci diljem zemlje jasno stavljaju do znanja svojim izabranim zastupnicima da je ovaj Zakon ve davno trebalo donijeti, te da je to samo znak zdravog razuma. - Tu sam reenicu i zadnji put upotrijebio, Andy. Za Zakon o suzbijanju droge, sjea se? - Da, sjeam se, gospodine Predsjednie. I ameriki vas je narod zduno podrao. Lawrence jo jednom uzdahne i ree: - Oh, kako bi bilo lake vladati narodom koji nema izbore svake dvije godine i ne proganjaju ga mediji uvjereni da bi radili bolje nego demokratski izabrana vlada. - ak se i Rusi moraju prilagoditi fenomenu medijskog pritiska - ree Lloyd. - Tko bi vjerovao da emo to doivjeti? - ree Lavvrence i pogledom preleti posljednje pitanje. - Slutim da bi ernopov izborio pobjedu kad bi ruskim glasaima obeao da e biti prvi Predsjednik koji e vie troiti na zdravstvo nego na obranu. - Moda imate pravo - ree Lloyd. - No takoer moete biti sigurni da e Zerimski, bude li izabran, poeti obnavljati ruski nuklearni arsenal prije nego to mu uope padne na pamet izgradnja novih bolnica. - To je sigurno - sloi se Predsjednik. - No budui da nema izgleda da taj manijak bude izabran... Lloyd to nije komentirao. 20 3. Fitzgerald je znao da e iduih dvadeset minuta odluiti njegovu sudbinu.

Brzo je preao preko sobe i pogledao televizijski ekran. Gomila je u svim pravcima bjeala s trga. Buno ushienje pretvorilo se u slijepu paniku. Dva savjetnika Ricarda Guzmana saginjali su se nad ostacima njegova tijela. Fitzgerald je podigao praznu ahuru i vratio je natrag u leite u konatoj kutiji. Hoe li vlasnik zalagaonice shvatiti da je jedan metak upotrijebljen? S druge strane trga vrisku uspanienog mnotva nadjaalo je nezamjenjivo zavijanje policijske sirene. Ovaj su put mnogo bre reagirali. Fitzgerald je skinuo nian i stavio ga u udubljenje. Potom je od-vrnuo cijev i vratio je na njezino mjesto, a na koncu je spremio i kundak. Posljednji je put pogledao televizijski ekran i ugledao kako se mjesna policia poput mrava slijeva na trg. Pograbio je konatu kutiju, stavio u dep kutiju ibica iz pepeljare na televizoru i krenuo prema vratima. Pogledao je na obje strane praznog hodnika, a zatim hitro poao u pravcu teretnoga dizala. Nekoliko je puta pritisnuo maleno bijelo dugme na zidu. Samo nekoliko trenutaka prije no to je otiao u zalagaonicu otvorio je prozor koji je vodio na poarne ljestve, ali je znao da bi ga vjerojatno na dnu klimavih metalnih ljestvi e21 kala policijska potjera ako bi morao prijei na svoj drugi plan. Ne bi bilo nikakvog helikoptera u Rambo stilu, s lopaticama to se vrte i nude mu bijeg u slavu dok meci lete oko njegovih uiju i pogaaju sve osim njega. Ovo je stvarni svijet. Kad su se teka vrata dizala polako otvorila, Fitzgerald se naao licem u lice s mladim konobarom u crvenom sakou koji je nosio pretrpani pladanj. Oito je izvukao krai kraj te nije dobio slobodno poslijepodne kako bi gledao utakmicu. Konobar nije uspio sakriti iznenaenje kad je ugledao gosta kako stoji ispred teretnog dizala. No, senor, perdone, no puede entrar - pokuao je objasniti dok je Fitzgerald strugnuo kraj njega. No gost je pritisnuo dugme s oznakom "Planta Baja" i vrata su se zatvorila prije nego to mu je mladi uspio rei da to dizalo zavrava u kuhinji. Kad je stigao u prizemlje, Fitzgerald je vjeto krenuo izmeu stolova od nehrajueg elika pokrivenim nizovima hors d'oeuvre-sa to su ekali da ih netko narui, i boca ampanjca koje e se otvoriti ako domaini pobijede. Stigao je do druge strane kuhinje, gurnuo okretna vrata i nestao mnogo prije nego to se netko od osoblja u bijelom dosjetio pobuniti. Potrao je slabo osvijetljenim hodnikom - prethodne je noi uklonio vei dio arulja - do tekih vrata to vode u hotelsku podzemnu garau. Iz depa jakne izvadi veliki klju, zatvori vrata za sobom i zakljua ih. Zaputi se zatim ravno prema malenom crnom volksvvage-nu parkiranom u najtamnijem kutu. Iz depa na hlaama izvadi drugi, manji klju, otkljua vrata automobila, sjedne za upravlja, gurne konatu kutiju ispod suvozaeva sjedala i okrene klju u bravi. Motor je odmah oivio, iako nije radio u protekla tri dana. Nekoliko je sekundi turirao motor, a zatim je ubacio u prvu brzinu. Fitzgerald je bez urbe manevrirao izmeu nizova parkiranih automobila i vozio strmom rampom do ulice. Zastao je na vrhu rampe. Polida je provaljivala u jedan parkirani automobil i nitko nije ak ni pogledao prema njemu. Skrenuo je lijevo i polako se poeo udaljavati s Trga de Bolivar. A tada je iza sebe zauo zavijanje sirene. Pogledao je u retrovizor i vidio kako mu se brzo pribliavaju dva policajca na motorima s ukljuenim signalnim svjetlima. Fitzgerald se maknuo do ruba ceste, a motoristi i vozilo hitne pomoi, u kojem se nalazilo Guz-manovo beivotno tijelo, projurili su kraj njega. Na sljedeem je krianju skrenuo lijevo u sporednu ulicu i poao dugim, zaobilaznim putem do zalagaonice, esto se vraa22

jui natrag. Dvadeset etiri minute kasnije skrenuo je u uliicu i parkirao iza nekog kamiona. Uzeo je tronu konatu kutiju ispod suvozaeva sjedala i ostavio automobil nezakljuan. Kanio se vratiti za upravlja za manje od dvije minute. Brzo je provjerio uliicu. Nikoga nije bilo na vidiku. Kad je Fitzgerald uao u zgradu, alarm se ponovno oglasio. No ovoga se puta nije bojao da bi neka policijska patrola mogla brzo stii - veina pripadnika policije imat e pune ruke posla, bilo na stadionu, gdje bi za trideset minuta trebala poeti utakmica, ili uhiivanjem svakoga tko se jo uvijek nalazi u blizini Trga de Bo-livar. Fitzgerald je za sobom zatvorio stranja vrata zalagaonice. Ponovno je hitro proao kroz stranju prostoriju, razmaknuo zavjesu od kuglica i stao iza tezge. Provjerio je da nema prolaznika prije nego to je tronu konatu kutiju vratio na njezino mjesto u izlogu. Kad se Escobar u ponedjeljak ujutro vrati u prodavaonicu, koliko e vremena proi prije nego to otkrije da je jedan od est magnumovih dumdum metaka ispaljen, a da je na mjestu ostala samo ahura? Hoe li se uope potruditi da tu informaciju prenese policiji? Fitzgerald je za manje od devedeset sekundi ponovno sjedio za upravljaem volkswagena. Jo je uvijek mogao uti zvukove alarma kad je iziao na glavnu ulicu i poeo slijediti putokaze za Aero-puerto El Dorada. Nitko nije pokazao ni najmanji znak zanimanja za njega. Na kraju krajeva, utakmica e svakog trenutka poeti. U svakom sluaju, kakva bi mogua veza mogla postojati izmeu ukljuivanja alarma u zalagaonici u etvrti San Victorina i atentata na predsjednikog kandidata na Trgu de Bolivar? Kad je Fitzgerald stigao do autoceste, drao se sredinje vozne trake i nijednom nije prekoraio doputenu brzinu. Kraj njega je projurilo nekoliko policijskih automobila na putu prema gradu. ak i da ga je netko zaustavio i zatraio njegove dokumente, otkrio bi da je sve u redu. Putni koveg na stranjem sjedalu ne bi otkrio nita neobino za poslovnog ovjeka koji je posjetio Kolumbiju kako bi prodao rudarsku opremu. Fitzgerald je siao s autoceste na izlazu za uzletite. Nakon e-tiristo metara odjednom je skrenuo desno i odvezao se na parkiralite hotela San Sebastian. Otvorio je pretinac za rukavice i izvadio esto peatiranu putovnicu. Kresnuo je ibicu iz kutije to ju je uzeo u El Belvedereu i zapalio Dirka van Rensberga. Kad je vatra stigla do njegovih prstiju, otvorio je vrata automobila, bacio 23 ostatke putovnice na zemlju i gaenjem ugasio plamenove, iako se jo uvijek mogao prepoznati grb Junoafrike Republike. Ostavio je ibice na suvozaevu sjedalu, uzeo koveg iz stranjeg dijela automobila i zatvorio vrata ostavivi kljueve u bravi motora. Zaputio se prema ulazu u hotel i bacio ostatke Dirk van Rensbergove putovnice i veliki, teki klju u kantu za smee u dnu stubita. Fitzgerald se progurao kroz vrata na okretanje iza skupine japanskih poslovnih ljudi, a zadrao se iza njih i dok su ih vodili prema otvorenim vratima dizala. Samo je on iziao na treem katu. Zaputio se ravno prema sobi 347, a tada je izvadio drugu plastinu karticu koja je otkljuavala drugu sobu, rezerviranu pod drugim imenom. Bacio je koveg na krevet i pogledao na sat. Jedan sat i sedamnaest minuta do polijetanja. Skinuo je jaknu i prebacio je preko jedine stolice, potom je otvorio koveg i izvadio torbicu s toaletnim priborom, a tada je nestao u kupaonici. Morao je neko vrijeme ekati dok se voda nije dovoljno ugrijala da bi zaepio umivaonik. Dok je ekao, odrezao je nokte, a zatim je oribao ake temeljito poput kirurga koji se priprema za operaciju. Fitzgeraldu je trebalo dvadeset minuta za uklanjanje tjedan dana stare brade i nekoliko aka ampona to ga je morao vrsto utrljati pod toplim tuem prije nego to mu je kosa dobila prirodni valoviti oblik i boju pijeska. Fitzgerald se obrisao to je bolje mogao jednim jedinim tankim runikom to ga je hotel osiguravao, a tada se vratio u spavau sobu i navukao isto donje rublje. Poao je do komode

na drugom kraju sobe, otvorio treu ladicu i pipao dok nije naao paketi zalijepljen za gornju ladicu. Iako nekoliko dana nije bio u sobi, bio je siguran da nitko nee otkriti njegovo skrovite. Fitzgerald je razderao smeu omotnicu i na brzinu pregledao njen sadraj. Drugi paso na drugo ime. Petsto dolara u rabljenim novanicama i karta prvog razreda za Cape Town. Atentatori u bijegu ne putuju prvim razredom. Iziao je iz sobe 347 pet minuta poslije. Po podu je ostala razasuta njegova stara odjea, a na vratima je ostavio znak "Favor de no Molestar". Fitzgerald se dizalom za goste spustio u prizemlje siguran da nitko nee obratiti pozornost na pedesetjednogodinjeg mukarca u plavoj traper koulji, prugastoj kravati, sportskoj jakni i sivim hlaama od flanela. Iziao je iz dizala i dugim koracima krenuo predvorjem ni ne pokuavajui se odjaviti na recepciji. Kad je prije osam dana stigao, unaprijed je gotovinom platio sobu. Ostavio je 24 zakljuan mini-bar, nijednom nije zatraio poslugu u sobu, niti obavio telefonski razgovor iz sobe ili gledao film po narudbi. Nee biti dodatnih trokova na raunu toga gosta. Morao je ekati samo nekoliko minuta dok se pred ulazom nije zaustavio mjesni autobus. Pogledao je na sat. etrdeset tri minute do polijetanja. Uope se nije bojao da e zakasniti na Aeroperuov let 63 za Limu. Bio je siguran da se toga dana nita nee dogaati na vrijeme. Kad ga je autobus iskrcao na uzletitu, polako se zaputio prema pultu i uope se nije iznenadio kad su mu rekli da e let za Limu kasniti vie od sat vremena. Nekoliko policajaca u pretrpanom, kaotinom terminalu za odlaske promatralo je svakog putnika. Iako su ga nekoliko puta zaustavljali i ispitivali, te su mu dvaput pretraili koveg, na koncu su ga pustili prema izlazu 47. Malo je usporio korak kad je vidio kako osiguranje zrane luke odvlai dva mladia s naprtnjaama. Ovla se pitao koliko e nedunih neobrijanih bijelaca provesti no u zatvorskim elijama i biti podvrgnut ispitivanju zbog njegovih postupaka ranije tog poslijepodneva. Kad je Fitzgerald stao u red za kontrolu putovnica, u sebi je ponavljao svoje novo ime. To mu je bilo tree tog dana. U malenoj kabini je slubenik u plavoj odori otvorio novozelandsku putovnicu i pomno prouavao fotografiju, koja se nesumnjivo podudarala s izgledom elegantno odjevenog mukarca pred njim. Vratio je putovnicu i Alistair Douglas, inenjer iz Christchurcha, krenuo je prema ekaonici. Nakon jo jedne odgode konano je stigao poziv putnicima. Stjuardesa je povela gospodina Douglasa do njegova mjesta u prvom razredu. - Smijem li vam ponuditi au ampanjca, gospodine? Fitzgerald odmahne glavom. - Ne, hvala. aa obine vode bit e sasvim dovoljna - doda iskuavajui svoj novozelandski naglasak. Privrstio je sigurnosni pojas, zavalio se u sjedalu i pretvarao da ita asopis dok je letjelica polako krenula kvrgavom pistom. Budui da je mnogo zrakoplova ekalo na polijetanje prije njih, Fitzgerald je imao dovoljno vremena izabrati jela to e ih pojesti i film to e ga gledati prije nego to 727 pone ubrzavati pred polijetanje. Kad su se kotai konano odlijepili od zemlje, Fitzgerald se prvi put tog dana poeo oputati. 25 Kad je letjelica dosegnula visinu leta, odbacio je asopis, sklopio oi i poeo razmiljati o onome to treba uiniti kad sleti u Cape Townu. - Obraa vam se kapetan - ree glas koji je zvuao kao da ima rei neto vano. - Moram objaviti vijest za koju znam da e neke od vas duboko uznemiriti. Fitzgerald se naglo uspravi. Jedina sluajnost na koju nije raunao bio je nepredvieni povratak u Bogotu. - ao mi je to vas moram obavijestiti da je danas u Kolumbiji dolo do nacionalne tragedije.

Fitzgerald je stegnuo naslone svog sjedala i usredotoio se na ravnomjerno disanje. Kapetan je trenutak oklijevao. - Prijatelji - sveano e on - Kolumbija je pretrpjela strahoviti gubitak. - Zastao je. - Naa je reprezentacija poraena od Brazila s dva prema jedan. U kabini se zauo kolektivni uzdah, kao da bi sudar s najbliom planinom bio prihvatljiviji. Fitzgerald je dopustio da mu licem preleti nagovjetaj osmijeha. Stjuardesa se ponovno pojavila kraj njega. - Mogu li vam pripremiti pie sad kad smo krenuli, gospodine Douglas? - Hvala vam - odgovori Fitzgerald. - Mislim da u ipak uzeti onu au ampanjca. 26 4. Kad je Tom Lavvrence uao u krcatu prostoriju, predstavnici medija su ustali. - Predsjednik Sjedinjenih Drava - objavi tajnik za tisak, za svaki sluaj, ako se tu nalazi neki posjetitelj iz svemira, Lawrence se popne jednom stubom do podija i na govornicu poloi plavi fascikl Andvja Llovda. Okupljenim je novinarima sada ve poznatom kretnjom stavio do znanja da mogu ponovno sjesti na svoja mjesta. - Osobito mi je drago to mogu objaviti - poeo je Predsjednik, a glas mu je zvuao oputeno da u u Kongres poslati Zakon koji sam amerikom narodu obeao tijekom predizborne kampanje. Malo je tko od starijih izvjestitelja iz Bijele kue koji su pred njim sjedili zapisao poneku rije, jer je veina znala da e ono to vrijedi objaviti najvjerojatnije isplivati tijekom pitanja i odgovora, a ne iz pripremljene izjave. U svakom sluaju, dobit e Predsjednikovu uvodnu rije u materijalima pripremljenim za njih kad budu odlazili. Stari su se profesionalci oslanjali na pripremljene tekstove samo kad su morali dopuniti stupce u novinama. To nije sprijeilo Predsjednika da ih podsjeti kako e usvajanje Zakona o smanjenju naoruanja omoguiti vea ulaganja u dugotrajnu zdravstvenu skrb, te e stariji Amerikanci moi oekivati bolji ivotni standard kad budu u mirovini. - To je Zakon to e ga pozdraviti svaki poten i brian graanin, a ja se ponosim time da u biti Predsjednik koji e ga predloiti 27 Kongresu. - Lawrence je podigao pogled i s nadom se nasmijeio osjeajui zadovoljstvo da je barem njegova uvodna izjava dobro prola. Povici "Gospodine Predsjednie" dopirali su sa svih strana kad je Lavvrence otvorio plavi fascikl i spustio pogled na trideset jedno vjerojatno pitanje. Podigao je glavu i nasmijeio se poznatom licu u prvom redu. - Barbara - ree pokazujui prema novinarki, veteranu UPI-ja, koja je kao doajen izvjestiteljskih snaga imala pravo postaviti prvo pitanje. Barbara Evans polako ustane. - Hvala vam, gospodine Predsjednie. - Na trenutak zastane, a potom upita: - Moete li potvrditi da CIA nije umijeana u atentat na kolumbijskog predsjednikog kandidata, Ricarda Guzmana, u Bogoti, u subotu? Prostorijom je prostrujio amor zanimanja. Lavvrence se zagledao u trideset jedno beskorisno pitanje i odgovor, poalivi to je onako nepromiljeno odbacio ponudu Larrvja Harringtona da ga s time upozna. - Drago mi je to ste postavili to pitanje, Barbara - odgovori bez oklijevanja. - Jer vam elim staviti do znanja da se, dok sam ja Predsjednik, na tako neto ne moe ni pomisliti. Ova se vlada nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bi uplitala u demokratske procese neke suverene drave. Zapravo sam jutros ministru vanjskih poslova rekao neka nazove udovicu gospodina Guzmana i prenese joj moju najdublju suut.

Lavvrence je bio sretan to je Barbara Evans spomenula ime ovjeka jer ga se inae ne bi sjetio. - Takoer bi vas moglo zanimati, Barbara, da sam ve zamolio potpredsjednika da me zastupa na sprovodu koji e se, koliko mi je poznato, odrati u Bogoti ovog vikenda. Pete Dowd, tajni agent zaduen za jedinicu koja titi Predsjednika, odmah je iziao iz prostorije kako bi potpredsjednika upozorio prije nego to izvjestitelji dopru do njega. Barbaru Evans oito nije uspio uvjeriti, ali prije nego to je dospjela postaviti sljedee pitanje, Predsjednik se okrenuo mukarcu u stranjem redu i kojeg, nadao se, ne zanimaju predsjedniki izbori u Kolumbiji. No kad je postavio svoje pitanje, Lavvrence je poelio da ga ipak zanimaju. 28 - Kakve izglede da bude usvojen ima va Zakon o smanjenju naoruanja ako Viktor Zerimski bude izabran za sljedeeg ruskog Predsjednika? Lawrence je u narednih etrdeset minuta odgovorio na nekoliko pitanja o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog naoruanja, ali je bilo i dosta pitanja o CIA-inoj trenutnoj ulozi u Junoj Americi, te o tome kako e suraivati s Viktorom Zerimskim ako postane sljedei ruski Predsjednik. Kad je postalo sasvim jasno da Lavvrence niti o jednoj od te dvije teme ne zna mnogo vie od njih, piskarala su ga, njuei krv, upravo o tome poeli gnjaviti pitanjima, tako da su sve ostalo zanemarili, ukljuujui i Zakon o smanjenju naoruanja. Kad je Phil Ansanch napokon postavio pitanje o Zakonu, poastio ga je dugakim i nesuvislim odgovorom, a potom je bez upozorenja zakljuio tiskovnu konferenciju. Smijeei se zabezeknutim novinarima, rekao je: - Hvala vam, dame i gospodo. Bilo mi je zadovoljstvo, kao i uvijek. Bez daljnjih rijei, okrenuo im je lea, brzo iziao iz prostorije i zaputio se prema Ovalnom uredu. im ga je Andy Lloyd sustigao, Predsjednik je ispod glasa zareao: - Smjesta moram razgovarati s Larrvjem Harringtonom, a dok ja s njim razgovaram, nazovi Langlev. elim da direktor CIA-e u roku od jednog sata bude u mom uredu. - Pitam se, gospodine Predsjednie, ne bi li bilo mudrije... -pone predstojnik Ureda. - U roku od jednog sata, Andy - ree Predsjednik ni ne pogledavi ga. - Otkrijem li da je CIA imala svoje prste u tom atentatu u Kolumbiji, Dexterica e visjeti. - Rei u ministru vanjskih poslova neka odmah doe k vama, gospodine Predsjednie - ree Lloyd. Nestao je u pokrajnjem uredu, podigao slualicu najblieg telefona i nazvao Larryja Har-ringtona u Ministarstvu vanjskih poslova. Teksaanin ak ni preko telefona nije uspio prikriti svoje zadovoljstvo zbog injenice da se tako brzo pokazalo koliko je bio u pravu. Kad je Lloyd spustio slualicu, vratio se u vlastiti ured, zatvorio vrata i nekoliko trenutaka utke sjedio za svojim stolom. Kad je tono smislio to mora rei, okrenuo je broj na koji se nikad nije javljao nitko drugi osim direktora CIA-e. - Direktor - samo je to rekla Helen Dexter. 29 Connor Fitzgerald prui putovnicu australskom slubeniku na carini. Bilo bi ironino da netko posumnja u autentinost dokumenta, jer se prvi put u protekla tri tjedna koristio svojim pravim imenom. Slubenik je utipkao podatke u kompjutor, provjerio kompjutorski ekran, a potom pritisnuo jo nekoliko tipki. Nije se dogodilo nita sumnjivo, pa je udario ig na turistiku vizu i rekao: - Nadam se da ete uivati tijekom posjeta Australiji, gospodine Fitzgerald. Connor mu zahvali, pa se zaputi prema prostoru za preuzimanje prtljage, sjedne nasuprot nepominoj konzoli i prieka da se pojave njegove stvari. Nikad si nije dopustio da prvi proe carinu, ak ni kad nije imao to prijaviti.

Kad je prethodnoga dana sletio u Cape Townu, Connora je na uzletitu doekao njegov stari prijatelj i kolega ari Koeter. ari ga je idua dva sata ispitivao o zadatku, a zatim su uivali u dugotrajnom ruku razgovarajui o Carlovom razvodu i o tome to rade Maggie i Tara. Zbog druge boce Rustenberg cabernet sauvignona iz 1982. Connor je umalo propustio svoj let za Sydney. U duty-free shopu na brzinu je izabrao darove za svoju enu i ki, na kojima se jasno vidio natpis "Made in South Africa". ak se ni u njegovoj putovnici nije vidjelo da je u Cape Town stigao preko Bogote, Lime i Buenos Airesa. Dok je sjedio u prostoru za preuzimanje prtljage i ekao da se konzola pokrene, poeo je razmiljati o ivotu to ga je vodio tijekom proteklih dvadeset osam godina. Connor Fitzgerald je odgojen u obitelji posveenoj redu i zakonu. Njegov djed po ocu, Oscar, koji je dobio ime po jo jednom irskom pjesniku, na prijelazu je stoljea iz Kilkennvja emigrirao u Ameriku. Nekoliko sati nakon iskrcavanja na Ellis Islandu zaputio se ravno u Chicago kako bi se pridruio svom bratiu u policiji. Oscar Fitzgerald je za vrijeme prohibicije bio jedan od nekolicine policajaca koji nisu htjeli primati mito od mafije. Posljedica toga bila je da nije uspio dospjeti dalje od ina narednika. No, Oscar je dobio pet bogobojaznih sinova, a odustao je tek kad mu je mjesni sveenik rekao da je volja Svevinjega da on i Mary ne budu blagoslovljeni kerkom. Njegova je ena bila zahvalna na mud30 rim rijeima oca O'Reillyja - bilo je dovoljno teko podii petoricu krnih momaka uz narednikovu plau. No s druge strane, da joj je Oscar ikada dao samo jedan cent vie od onoga to joj je pripadalo od njegove tjedne plae, Mary bi potanko ispitivala odakle je to stiglo. Po zavretku srednje kole, tri Oscarova sina pridruila su se policijskim snagama Chicaga gdje su brzo dobili promaknua to ih je njihov otac zasluio. etvrti se zaredio za sveenika, to je usreilo Mary, a najmlai je, Connorov otac, uz dravnu stipendiju studirao kriminalistiko pravo u De Paulu. Kad je diplomirao, zaposlio se u FBI-u. Godine 1949. oenio je Katherine O'Keefe, djevojku koja je ivjela dva ulaza dalje. Imali su samo jedno dijete, sina, kojemu su na krtenju dali ime Connor. Connor se rodio 8. veljae 1951. godine, a prije nego to je stasao za kolu postalo je jasno da e biti daroviti ragbija. Connorov je otac bio oduevljen kad je djeak postao kapetan momadi srednje kole Mount Carmel, ali ga je majka uvijek tjerala da radi do kasnih veernjih sati kako bi uradio sve to je trebalo za kolu. - Ne moe cijeloga ivota igrati ragbi - stalno ga je podsjeala. Kombinacija oca koji je ustajao kad god bi neka ena ula u sobu i majke koja je zamalo bila svetica uinila je Connora, unato njegovim fizikim sposobnostima, srameljivim u nazonosti ena. Nekoliko je djevojaka u srednjoj koli Mount Carmel posve jasno pokazalo to osjea prema njemu, ali nije izgubio svoju nevinost sve dok u etvrtom razredu nije upoznao Nancy. Uskoro nakon to je jednog jesenjeg popodneva doveo Mount Carmel do jo jedne pobjede, Nancy ga je povela iza tribina i zavela. Da je skinula svu odjeu, prvi bi put tada vidio golu enu. Otprilike mjesec dana kasnije Nancy ga je pitala eli li pokuati s dvije djevojke odjednom. - Nisam bio ni s dvije djevojke, a kamoli odjednom - rekao joj je. ini se da to na Nancy nije ostavilo povoljan dojam, te je krenula dalje. Kad je Connor osvojio stipendiju za Notre Dame, nije prihvatio nijednu od brojnih ponuda to su ih dobivali svi lanovi ragbijake momadi. inilo se da njegovi suigrai s velikim ponosom s unutranje strane vrata svojih ormaria zapisuju imena djevojaka koje su podlegle njihovu armu. Brett Coleman, slobodni udarac njegove ekipe, do kraja semestra imao je sedamnaest imena s unutranje strane vrata svog ormaria. Pravilo je, obavijestio je Connora, da se rauna samo penetracija:

31 - Vrata ormaria jednostavno nisu dovoljno velika da bi se ukljuio oralni seks. Pri kraju prve godine studija, "Nancy" je jo uvijek bilo jedino ime to ga je Connor napisao. Jedne je veeri nakon treninga pogledao druge ormarie i otkrio da se Nancvno ime pojavljuje gotovo u svakom ormariu, katkad povezano s imenom neke druge djevojke. Ostatak ekipe bi ga unedogled zadirkivao zbog tako slabog uspjeha da nije bio najbolji voa navale meu brucoima Notre Damea unatrag desetak godina. Tijekom prvih nekoliko dana Connorove druge godine studija sve se promijenilo. Kad se pojavio na tjednom sastanku Irskog plesnog kluba, ona je obuvala cipele. Nije joj vidio lice, ali to nije bilo posebno vano, jer nije mogao otrgnuti pogleda s tih dugih, vitkih nogu. Kao rag-bijaka zvijezda ve je navikao da djevojke zure u njega, a sad se inilo da jedina djevojka na koju je elio ostaviti dojam uope nije svjesna da on postoji. Da bi sve bilo jo gore, kad je koraknula na plesni podij, partner joj je bio Declan O'Casev kojemu nitko nije bio ravan u plesu. Oboje su izrazito ravno drali lea, a njihova su se stopala pomicala s lakoom kakvu je Connor rijetko kad vidio. Kad je glazba utihnula, Connor jo uvijek nije uspio saznati njezino ime. I jo gore, ona i Declan su otili prije no to je pronaao neki nain daje upozna. U oajanju ih je odluio slijediti do enskih spavaonica. Hodao je pedesetak metara iza njih i uvijek se zadravao u sjenama, ba kako ga je otac uio. Iskrivio je lice u grimasu dok su se drali za ruke i radosno avrljali. Kad su stigli do Le Mans Halla, poljubila je Declana u obraz i nestala u zgradi. Zato se, razmiljao je, nisam vie usredotoio na ples a manje na ragbi? Nakon to se Declan zaputio prema mukim spavaonicama, Connor je poeo nemarno etati plonikom ispod prozora enskih spavaonica, pitajui se moe li togod uiniti. Konano ju je naas ugledao dok je odjevena u kunu haljinu navlaila zavjese, a zatim se jo nekoliko minuta motao onuda prije no to se nevoljko vratio u svoju sobu. Sjeo je na rub kreveta i poeo pisati pismo majci. Pisao joj je da je vidio djevojku koju e oeniti, iako jo zapravo nije razgovarao s njom - i kad smo ve kod toga, nije znao ni kako se zove. Dok je Connor lizao omotnicu, pokuao je samoga sebe uvjeriti da joj Declan O'Casev nije nita vie od plesnog partnera. Tijekom tjedna pokuao je o njoj otkriti to je vie mogao, ali je saznao samo to da se zove Maggie Burke, daje dobila stipendiju 32 za St Mary's i da je na prvoj godini studija povijesti umjetnosti. Proklinjao je injenicu da nikad u ivotu nije uao u umjetniku galeriju; zapravo se slikanju najvie pribliio kad god bi ga njegov otac zamolio da malo oboji ogradu oko njihova malenoga stranjeg dvorita u Ulici South Lowe. Pokazalo se da je Declan izlazio s Maggie otkako je bila u etvrtom razredu srednje kole, te da nije bio samo najbolji plesa u klubu, ve su ga smatrali najboljim matematiarem sveuilita. Druge su mu ustanove ve nudile stipendije za poslijediplomski studij, ak i prije nego su se znali rezultati njegovih posljednjih ispita. Connor se jedino mogao nadati da e De-clanu to je mogue prije netko ponuditi neodoljivi poloaj daleko od South Benda. Connor se sljedeeg etvrtka prvi pojavio u plesnom klubu, a kad se Maggie pojavila iz svlaionice u svojoj ukastobijeloj pamunoj bluzi i kratkoj crnoj suknji, nije znao da li da prije zuri u njene zelene oi ili u duge noge. Declan joj je ponovno cijele veeri bio partner, a Connor je nijemo sjedio na klupi i pokuavao se pretvarati da nije svjestan njezine nazonosti. Nakon posljednje skladbe njih su dvoje otili. Connor ih je opet slijedio do Le Mans Halla, ali je ovaj put opazio da ne dri Declana za ruku. Nakon dugotrajnog avrljanja i jo jednog poljupca u obraz, Declan se izgubio u pravcu mukih spavaonica. Connor je sjeo na klupu nasuprot njezinu prozoru i zagledao se u balkon

enskih spavaonica. Odluio je ekati da navue zavjese, ali je zadrijemao prije nego to se pojavila na prozoru. Sljedee ega se sjea bilo je buenje iz dubokog sna u kojem je sanjao da Maggie stoji pred njim, odjevena u pidamu i kunu haljinu. Trgnuo se iz sna, s nevjericom zurio u nju, skoio na noge i pruio joj ruku. - Zdravo, ja sam Connor Fitzgerald. - Znam - odgovorila je i stisnula mu ruku. - Ja sam Maggie Burke. - Znam - rekao je. - Ima li mjesta na toj klupi? - upitala je. Od tog trenutka Connor nikad nije pogledao nijednu drugu enu. Idue je subote Maggie prvi put u ivotu pola na utakmicu ragbija i gledala ga kako izvodi niz izvrsnih poteza pred krcatim stadionom, za njega ispunjenog jednom jedinom osobom. 33 Sljedeeg su etvrtka ona i Connor cijele veeri zajedno plesali, a Declan je alosno sjedio u kutu. Izgledao je jo oajnije kad su njih dvoje zajedno otili, drei se za ruke. Kad su stigli do Le Mans Halla, Connor ju je poljubio, a zatim se spustio na koljeno i zaprosio je. Maggie se nasmijala, porumenjela do korijena kose i potrala u zgradu. Vraajui se natrag do mukih spavaonica, Connor se takoer smijao, ali se prestao smijati kad je opazio De-clana kako se skriva iza jednog stabla. Otad su Connor i Maggie zajedno provodili svaki slobodni trenutak. Ona je nauila sve o zgodicima, rubnim zonama i pobonim dodavanjima, a on o Belliniju, Berniniju i Luiniju. Sputao se na koljeno i prosio je svakog etvrtka uveer tijekom idue tri godine. Kad god su ga njegovi suigrai pitali zato nije s unutranje strane vrata ormaria napisao njeno ime, on je jednostavno odgovarao: - Zato to u se njome oeniti. Na kraju Connorove posljednje godine Maggie je napokon dala svoj pristanak - ali ne prije nego poloi sve svoje ispite. - Morao sam te zaprositi 141 put prije nego to si konano progledala - pobjedniki je rekao. - O, ne budi glup, Connore Fitzgerald - rekla mu je. - Znala sam da u s tobom provesti ostatak ivota u trenutku kad sam sjela kraj tebe na onu klupu. Vjenali su se dva tjedna nakon to je Maggie diplomirala sum-ma cum laude. Tara se rodila deset mjeseci poslije. 34 5. - Oekujete li da u povjerovati kako CIA nije ak ni znala da se razmilja o pokuaju atentata? - To je tono, gospodine - mirno e direktorica CIA-e. - im smo saznali za atentat, a to je bilo nekoliko sekundi nakon to se dogodio, stupila sam u vezu sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost koji je, koliko mi je poznato, izvijestio izravno vas u Camp Davidu. Predsjednik je poeo etkati Ovalnim uredom. - Kad me gospodin Lloyd nazvao i rekao mi da elite vie pojedinosti, zamolila sam svog zamjenika, Nicka Gutenburga, da stupi u vezu s naim ljudima u Bogoti i podrobno se raspita o tome to se tono dogodilo u subotu poslijepodne. Gutenburg je juer upotpunio svoj izvjetaj. - Kucnula je po fasciklu u svom krilu. Predsjednik je otkrio da mu je etkanje davalo vie vremena za razmiljanje, a osim toga, obino je u njegovim posjetiteljima izazivalo nelagodu. Veina onih koji su ulazili u Ovalni ured ionako je bila dovoljno nervozna. Njegova mu je tajnica jednom rekla da etiri od pet posjetitelja odlazi u toaletne prostorije samo nekoliko trenutaka prije zakazanog susreta s Predsjednikom. No sumnjao je da ena koja sjedi pred njim uope zna gdje se nalazi najblii zahod. Kad bi u ruinjaku eksplodirala bomba, Helen Dexter bi vjerojatno samo uzdigla

lijepo njegovanu obrvu. Njena je karijera dosad nadivjela trojicu Predsjednika, a za svu se trojicu svojedobno prialo da su zahtijevali njezinu ostavku. 35 Prestao se etkati, pa se zaustavio ispod portreta Abrahama Lincolna to visi iznad kamina. Spustio je pogled na zatiljak Helen Dexter. Ona je i dalje gledala ravno naprijed. Direktorica je na sebi imala elegantni, dobro krojeni tamni kostim i jednostavnu koulju krem boje. Rijetko je nosila nakit, ak i u sveanim prigodama. Predsjednik Ford ju je imenovao zamjenicom direktora kad je imala trideset dvije godine, a time je kanio udobrovoljiti feministiki lobi nekoliko tjedana prije izbora 1976. godine. No umjesto da Ford iskoristi nju, ona je iskoristila njega. Nakon niza kratkotrajnih direktora, koji su ili dali ostavku ili se povukli u mirovinu, gospoa je Dexter konano zavrila na prieljkivanom poloaju. U uzavreloj atmosferi Washingtona kolale su mnoge glasine o njenim ekstremno desniarskim stavovima i metodama to ih je koristila da bi dobila promaknue, ali se nijedan lan Senata nije usudio dovesti u sumnju njezino imenovanje. Diplomirala je summa cum laude na Bryn Mavvru, potom je uslijedilo pravo na Sveuilitu Pennsvlvanije, a zatim se zaposlila u jednoj od prestinih newyorkih odvjetnikih tvrtki. Nakon niza svaa s upravom o tome koliko je vremena potrebno da ene postanu partneri, to je zavrilo sporom i izvansudskom nagodbom, prihvatila je ponudu da se zaposli u CIA-i. Svoj ivot u Agenciji poela je u uredu Ravnateljstva operacija, da bi na koncu dospjela do mjesta zamjenika. Do trenutka imenovanja stvorila je vie neprijatelja nego prijatelja, ali se inilo da oni tijekom godina nestaju, ili su dobivali otkaze, ili su odlazili u prijevremene mirovine. Kad je imenovana direktoricom, tek je navrila etrdeset godina. Washington Post ju je opisao kao osobu koja je probila rupu kroz stakleni strop, ali su kladioniari nudili oklade o tome koliko e dana preivjeti. Uskoro su dane promijenili u tjedne, a potom u mjesece. Sad su se ljudi kladili na to hoe li na elu CIA-e opstati due nego J. Edgar Hoover u FBI-u. Tom Lavvrence je nakon nekoliko dana boravka u Bijeloj kui otkrio do kojih je granica Dexterica spremna poi ako bi pokuao dirnuti u njen svijet. Ako bi zatraio izvjetaje o osjetljivim pitanjima, esto bi prolazili tjedni prije nego to bi se pojavili na njegovu stolu, a kad bi se to konano dogodilo, sigurno bi se pokazali dugakima, nesuvislima, dosadnima i zastarjelima. Ako bi je pozvao u Ovalni ured da mu objasni neka neodgovorena pitanja, postigla bi to da i gluhonijema osoba djeluje pristupanije od nje. Ako bi izvrio pritisak na nju, ona bi nastojala dobiti na vremenu, oito 36 pretpostavljajui da e ona biti na svom poloaju jo dugo nakon to glasai njega maknu iz Bijele kue. No tek onda kad je predloio svoga kandidata za ispranjeno mjesto u Vrhovnom sudu, vidio je Helen Dexter u njenu najopasnijem izdanju. Za samo nekoliko dana poloila je na njegov stol dosjee koji su potanko ukazivali na to zato njegov kandidat nije prihvatljiv. Lawrence je nastavio gurati svoga kandidata - jednog od svojih najstarijih prijatelja - sve dok ga nisu nali objeenog u njegovu domu dan prije nego to je trebao preuzeti novi poloaj. Kasnije je otkrio da je svaki lan Senatskog izbornog povjerenstva dobio povjerljivi dosje, ali nikad nije uspio dokazati tko je za to odgovoran. Andy Lloyd ga je u nekoliko navrata upozoravao da ako ikad pokua maknuti Dextericu, mora imati takve dokaze koji bi javnost uvjerili da je Majka Tereza imala tajni bankovni raun u vicarskoj na koji su redovito stizala sredstva organiziranog kriminala. Lawrence je prihvatio prosudbu svog predstojnika Ureda. No sad je osjeao da bi, uspije li dokazati da je CIA bila umijeana u ubojstvo Ricarda Guzmana, a da njega uope nisu o tome informirali, mogao za nekoliko dana natjerati Dextericu da raisti svoj pisai stol.

Vratio se do svoje stolice i dotaknuo dugme ispod ruba stola, to e omoguiti Andvju da slua razgovor, ili da kasnije te veeri poslua snimku. Lawrence je shvatio da Dexterica tono zna to on radi, a pretpostavljao je da se u njezinoj legendarnoj torbici, od koje se nikad nije odvajala, uope ne nalaze ru, parfem ili puder to se obino povezuju s njezinim spolom, te da je ve snimila svaku rije to su je razmijenili. Bez obzira na to, ipak mu je trebala njena verzija dogaaja, snimljena na kaseti. - Kako se ini da ste vrlo dobro informirani - ree Predsjednik i sjedne - moda biste me podrobnije mogli obavijestiti o onome to se prole subote dogodilo u Bogoti. Helen Dexter je ignorirala njegov sarkastini ton i podigla fascikl iz svoga krila. Na bijelim koricama s CIA-inim znakom koile su se rijei "ISKLJUIVO ZA PREDSJEDNIKA". Lawrence se pitao koliko ima spremljenih fascikala na drugoj obali rijeke na kojima pie "ISKUUIVO ZA DIREKTORA". Otvorila je fascikl. - Nekoliko je izvora potvrdilo da je atentat izvrila samo jedna osoba - itala je. 37 - Navedite jedan od tih izvora - obrecne se Predsjednik. - Na kulturni atae u Bogoti - ree direktorica. Lawrence uzdigne obrve. Polovicu kulturnih ataea u amerikim veleposlanstvima diljem svijeta postavila je CIA jednostavno zato da izvjetavaju izravno Helen Dexter u Langlevju bez konzultacija s mjesnim veleposlanikom, da i ne spominjemo Ministarstvo vanjskih poslova. Veina zacijelo misli da je Nutcracker Suite [balet el-kunik] jelo koje se moe nai na meniju ekskluzivnog restorana. Predsjednik uzdahne. - to on misli, tko je unajmio atentatora? Dexterica prelista nekoliko stranica dosjea, izvadi fotografiju i gurne je preko stola. Predsjednik pogleda snimku dobro odjevenog mukarca srednjih godina i uspjena izgleda. - A tko je to? - Carlos Velez. On upravlja drugim po veliini kartelom droge u Kolumbiji. Guzman je, naravno, kontrolirao najvei kartel. - Je li Velez optuen? - Na alost, ubijen je samo nekoliko sati nakon to je policija dobila nalog za njegovo uhienje. - Kako prikladno. Direktorica nije porumenjela. To nije ni mogue kad je rije o njoj, pomislio je Lawrence; na kraju krajeva, da bi mogla poru-menjeti morala bi u sebi imati krvi. - Ima li taj usamljeni atentator ime? Ili je i on umro samo nekoliko trenutaka nakon dobivanja sudskog... - Ne, gospodine, on je jo uvijek posve iv - odgovori direktorica, jednako sarkastino. - Zove se Dirk van Rensberg. - to se zna o njemu? - upita Lawrence. - On je Junoafrikanac. Donedavno je ivio u Durbanu. - Donedavno? - Da. Povukao se u podzemlje odmah nakon atentata. - To bi bilo posve lako ako ovjek nikad nije ni bio na otvorenom - ree Predsjednik. ekao je da direktorica reagira, ali je ona ostala hladna. Na koncu on ree: - Slau li se kolumbijske vlasti s vaim prikazom dogaaja, ili je na kulturni atae va jedini izvor informacija? - Ne, gospodine Predsjednie. Vei dio podataka dobili smo od efa policije u Bogoti. Zapravo, ve je uhitio jednog od van Rensbergovih suuesnika koji je radio kao konobar u hotelu El Belvedere, zgradi iz koje se pucalo. Uhitili su ga u hodniku-samo 38

nekoliko trenutaka nakon to je atentatoru pomogao da pobjegne teretnim dizalom. - A znamo li togod o van Rensbergovom kretanju nakon atentata? - ini se da je letio za Limu pod imenom Alistair Douglas, a potom je nastavio za Buenos Aires koristei se istom putovnicom. Nakon toga mu se gubi trag. - Sumnjam da ete ga ikad nai. - O, ja ne bih bila tako pesimistina, gospodine Predsjednie - ree Dexterica ignorirajui Lavvrenceov ton. - Unajmljeni ubojice esto su samotnici koji obino na nekoliko mjeseci nestaju nakon ovakve vrste posla. Zatim se ponovno pojavljuju kad osjete da se situacija smirila. - Pa - ree Predsjednik - uvjeravam vas da u ovom sluaju ne kanim dopustiti da se situacija smiri. Kad se idui put sastanemo, moda u imati vlastiti izvjetaj to u vam ga dati na uvid. - Jedva ekam da ga proitam - ree Helen Dexter, a glas joj je zvuao kao glas nepokornog aka koji namjerno izaziva ravnatelja. Predsjednik je pritisnuo dugme ispod svog stola. Trenutak kasnije zaulo se kucanje na vratima i Andy Lloyd je uao u prostoriju. - Gospodine Predsjednie, za nekoliko minuta imate sastanak sa senatorom Bedellom - ree ignorirajui Dexteriinu nazonost. - U tom vas sluaju ostavljam, gospodine Predsjednie - ree Dexterica i ustane. Stavila je dosje na Predsjednikov stol, uzela torbicu i bez rijei izila iz sobe. Predsjednik nije progovorio sve dok direktorica CIA-e nije za sobom zatvorila vrata. Zatim se okrene predstojniku Ureda. - Ne vjerujem ni jednu jedinu rije - promrmlja i spusti fascikl u koaricu za izlaz. Lloyd u mislima odlui da e ga uzeti im njegov ef izie iz prostorije. - Pretpostavljam da je najvie emu se moemo nadati to da smo joj utjerali strah u kosti, te da joj nee pasti na pamet jo jedna takva operacija dok sam ja u Bijeloj kui. - S obzirom ria njezinu prolost, gospodine Predsjednie, ne bih previe raunao na to. - Budui da teko mogu unajmiti atentatora da je ukloni, to predlae da uinim? - Po mojem vam je miljenju, gospodine Predsjednie, ostavila samo dvije mogunosti. Ili ete je najuriti i suoiti se s neizbjenom senatskom istragom, ili ete prihvatiti poraz, sloiti se s njezinom 39 verzijom dogaaja u Bogoti, i nadati se da ete je sljedei put nadmudriti. - Mogao bi postojati i trei nain - tiho izusti Predsjednik. Lloyd je paljivo sluao, i nijednom nije pokuao prekinuti svog pretpostavljenog. Brzo je postalo jasno da je Predsjednik mnogo razmiljao o tome kako da Helen Dexter makne s poloaja direktorice CIA-e. Connor se vratio u stvarnost i pogledao ekran na kojem je bila obavijest o dolasku prtljage. Konzola je poela izbacivati putne torbe i kovege s njegova leta, a neki su putnici ve krenuli da uzmu prve komade prtljage. Jo uvijek mu je bilo ao to nije bio nazoan prilikom roenja njegove keri. Iako je sumnjao u mudrost politike Sjedinjenih Drava u Vijetnamu, Connor je dijelio domoljublje svoje obitelji. Dobrovoljno se prijavio u vojsku i zavrio asniku kolu dok je ekao da Maggie diplomira. Na kraju su imali vremena samo za vjenanje i etverodnevni medeni mjesec prije nego je potporunik Fitzgerald u srpnju 1972. krenuo u Vijetnam. Te dvije godine u Vijetnamu sada su bile daleko sjeanje. Unapreivanje u in porunika, zarobljenitvo u rukama Vijetkonga, bijeg i spaavanje ivota jednog ovjeka - sve se to inilo tako davnim da je gotovo samog sebe uspijevao uvjeriti da se to nikad nije ni dogodilo. Pet mjeseci nakon to se vratio kui, Predsjednik ga je odlikovao najviim vojnim odlijem, Medaljom asti, ali nakon dvije godine u Vijetnamu samo je bio sretan to je iv i ponovno sa enom koju voli. A im je ugledao Taru, zaljubio se po drugi put.

Tijekom prvog tjedna nakon povratka u Sjedinjene Drave Connor je poeo traiti posao. Ve je bio na razgovoru za radno mjesto u CIA-inom terenskom uredu u Chicagu kad se neoekivano pojavio kapetan Jackson, stari zapovjednik njegovog voda, i pozvao ga da bude dio posebne jedinice koja djeluje iz Washingtona. Upozorio je Connora da e, ako se pridrui Jacksonovu elitnom timu, biti takvih poslova o kojima nikad ni s kim nee moi razgovarati, ak ni sa svojom enom. Kad je saznao to se od njega oekuje, rekao je Jacksonu da e mu trebati malo vremena da o tome razmisli prije nego to donese odluku. Razgovarao je o problemu s ocem Grahamom, obiteljskim sveenikom, koji mu je jednostavno rekao: - Nikad nemoj uiniti nita to smatra neasnim, ak ni u ime svoje zemlje. 40 Kad je Maggie dobila ponudu za posao u Slubi za ocjenu i prijam studenata na Sveuilitu Georgetovvn, Connor je shvatio koliko ga zapravo Jackson eli u svojoj ekipi. Idueg je dana pisao svom starom zapovjedniku voda i rekao da e se rado pridruiti "Marvland osiguranju". Tada je poela prevara. Connor, Maggie i Tara su se nekoliko tjedana kasnije preselili u Georgetovvn. Nali su malenu kuu u Avon Placeu, a depozit su platili vojnim ekovima to ih je Maggie stavljala na Connorov raun jer nije eljela vjerovati da je mrtav. Njihovu jedinu alost tijekom prvih dana u Washingtonu izazvala su dva Maggiena spontana pobaaja, a njezin joj je ginekolog savjetovao neka prihvati injenicu da moe imati samo jedno dijete. Bio je potreban i trei spontani pobaaj prije nego to je Maggie konano odluila posluati njegov savjet. Iako su ve trideset godina bili u braku, Maggie je jo uvijek uspijevala uzbuditi Connora jednostavnim osmijehom i prelaenjem rukom niz njegova leda. Znao je da e, kad proe kroz carinu i ugleda je kako ga eka, biti jednako kao i onda kad ju je prvi put ugledao. Nasmijeio se na pomisao da je sigurno stigla u zranu luku sat vremena prije predvienog slijetanja aviona. Pred njim se pojavi njegov koveg. Pograbio ga je s pomine trake i zaputio se prema izlazu. Connor je proao kroz zeleni tunel uvjeren da carinik nee biti naroito zainteresiran za drvenu junoafriku gazelu na ijoj je nozi jasno pisalo "Made in South Africa", ak i ako mu pregleda prtljagu. Kad je stupio u ekaonicu, odmah je opazio svoju enu i ker kako stoje u mnotvu. Ubrzao je korak i nasmijeio se eni koju je oboavao. Zato li ga je uope pogledala, a kamoli pristala da mu bude enom? Njegov se smijeak proirio kad ju je zagrlio. - Kako si, najdraa? - upita. - Uvijek iznova oivim kad se sigurno vrati s nekog zadatka - apne ona. Pokuao je ignorirati rije "sigurno" dok ju je putao iz zagrljaja i okrenuo se drugoj eni njegova ivota. Neznatno via verzija od originala, s jednako dugom crvenom kosom i blistavim zelenim oima, ali s mirnijim temperamentom. Connor je od svog jedinog djeteta dobio poljubac u obraz od kojeg se osjetio deset godina mlaim. Na Tarinom je krtenju otac Graham zamolio Svevinjega da dijete bude obdareno Maggienim izgledom i - Maggienom pameu. 41 Dok je Tara odrastala, njezine su ocjene u koli i pogledi mladia pokazali da otac Graham nije bio samo sveenik, ve i prorok. Connor je uskoro odustao od borbe protiv rijeke oboavatelja koji su kucali na ulazna vrata njihove malene kue u Georgetovvnu; vie se ak nije javljao ni na telefon - gotovo uvijek je zvao neki nesigurni mladi koji se nadao da e njegova ki pristati na spoj. - Kako je bilo u Junoafrikoj Republici? - upita Maggie i uhvati mua za ruku. - Postalo je jo nesigurnije nakon povratka Mandele - odgovori Connor; ari Koeter ga je tijekom dugotrajnog zajednikog ruka u Cape Townu potanko upoznao s problemima s

kojima se suoava Junoafrika Republika, a usto ga je opskrbio mjesnim novinama cijelog jednog tjedna, pa ih je proitao dok je letio u Sydney. - U veini velikih gradova ima toliko zloina da vie nije prekraj ako ovjek proe kroz crveno svjetlo na semaforu nakon to se spusti mrak. Mbeki daje sve od sebe, ali bojim se kako u morati preporuiti da kompanija smanji svoja ulaganja u tom dijelu svijeta, barem dok ne budemo sigurni da je graanski rat pod kontrolom. - Sve se raspada; sredite ne moe izdrati; svijet je preputen anarhiji - nasmijei se Maggie. - Ne vjerujem da je Yeats ikad bio u Junoafrikoj Republici - ree Connor. Kako je esto poelio Maggie rei cijelu istinu i objasniti zato je tako mnogo godina ivio u lai. Ali to nije bilo tako jednostavno. Ona jest njegova ljubav, ali oni su njegovi gospodari, i on se uvijek drao zakona posvemanje utnje. Tijekom godina nastojao je sama sebe uvjeriti da je bolje za nju ako ne zna cijelu istinu. No kad je ona nesvjesno upotrebljavala rijei kao to su "zadatak" i "sigurno", bilo mu je jasno da ona zna mnogo vie od onoga to je priznavala. Je li govorio u snu? Meutim, uskoro joj vie nee morati lagati. Maggie to jo ne zna, ali Bogota je bila njegov posljednji zadatak. Tijekom praznika nagovijestit e neto o napredovanju u poslu koje e znaiti manje putovanja. - A posao? - upita Maggie. - Jesi li ga uspio dogovoriti? - Posao? O, da, sve je uglavnom ilo po planu - ree Connor. To je najblie istini to joj moe rei. Connor je poeo razmiljati o sljedea dva tjedna to e ih provesti na suncu. Kad su proli kraj novinskog kioska, zapne mu za oko maleni naslov u desnom stupcu Sydney Morning Heralda. Ameriki potpredsjednik ide na sprovod u Kolumbiji 42 Maggie je pustila muevljevu ruku kad su izili iz terminala na topli ljetni zrak i zaputili se prema parkiralitu. - Gdje si bio kad je u Cape Tovvnu eksplodirala bomba? - upita Tara. Koeter nije spomenuo nikakvu eksploziju bombe u Cape Tovvnu. Hoe li se ikad moi opustiti? 43 6. Rekao je vozau neka ga odveze do Nacionalne galerije. Kad se automobil udaljio od ulaza za osoblje Bijele kue, pripadnik Tajne slube u straarnici otvorio je metalna vrata i podigao ruku u znak pozdrava. Voza je skrenuo na State Place, vozio izmeu Junog perivoja i Ellipse, a zatim kraj Ministarstva trgovine. etiri minute poslije automobil se zaustavio ispred istonog ulaza u Galeriju. Putnik je brzo proao poploanim kolnim prilazom i popeo se kamenim stubama. Kad je stigao na vrh stubita, osvrnuo se preko ramena kako bi se divio golemoj skulpturi Henrvja Moorea koja je dominirala drugom stranom trga i kako bi provjerio slijedi li ga netko. Nije bio siguran, no on nije bio profesionalac. Uao je u zgradu, poao lijevo i stao se uspinjati velianstvenim mramornim stubitem to je vodilo do galerija na katu u kojima je proveo mnoge sate svoje mladosti. Velike prostorije vrvjele su od kolske djece, to nije bilo neobino ujutro radnoga dana. Kad je uao u Galeriju 71, pogledao je poznate Homere, Bellowse i Hopperse, te se poeo osjeati kao kod kue osjeaj kakvog nikad nije imao u Bijeloj kui. Poao je dalje, do Galerije 66, da bi se jo jednom divio djelu U spomen Shawu i 54. Massachusettskoj regimenti Augusta SaintGaudensa. Kad je prvi put ugledao masivni friz u prirodnoj veliini, sat je vremena kao opinjen stajao pred njim. Danas je mogao odvojiti tek nekoliko trenutaka. Budui da se nije mogao prestati zaustavljati, trebalo mu je jo petnaest minuta da stigne do rotonde u sredini zgrade. Brzo je 44

proao kraj kipa Merkura i niza stube, vratio se kroz knjiaru, trcao niz jo jedno stubite i du podzemnog hodnika prije no to je konano iziao u istonom krilu. Popeo se stubitem i proao ispod' velike Calderove pokretne skulpture to je visila sa stropa, a potom je kroz vrata na okretanje iziao iz zgrade na poploani kolni prilaz. Sad je ve bio siguran da ga nitko ne slijedi. Uskoio je na stranje sjedalo prvoga taksija u redu. Pogledavi kroz prozor, vidio je svoj automobil i vozaa na udaljenoj strani trga. - A. V. u Aveniji New York. Taksi je skrenuo lijevo u Aveniju Pennsvlvanija, a zatim estom ulicom krenuo na sjever. Pokuao je sloiti svoje misli u nekakav suvisli red, sretan to mu taksist nije elio izloiti svoje miljenje o vladi ili posebno o Predsjedniku. Skrenuli su lijevo u Aveniju New York, a taksi je odmah poeo usporavati. Dao je vozau novanicu od deset dolara prije nego to su se zaustavili, a zatim je iziao iz vozila i zatvorio vrata ne ekajui da mu voza vrati ostatak. Proao je ispod crvene, bijele i zelene tende, to je jasno ukazivala na vlasnikovo podrijetlo, i otvorio vrata. Potrajalo je nekoliko trenutaka dok mu se oi nisu priviknule na svjetlo, ili na pomanjkanje svjetla. Kad je bolje vidio, s olakanjem je ustanovio da unutra nema nikoga, osim usamljena lika za malenim stolom na drugom kraju prostorije. Poigravao se napola praznom aom soka od rajica. Njegovo svjee izglaano odijelo nije ukazivalo na to da je nezaposlen. Iako je ovjek jo uvijek bio sportski graen, njegovo ga je elavo tjeme inilo starijim od onoga to je pisalo u njegovu dosjeu. Njihovi su se pogledi sreli i ovjek je kimnuo glavom. Poao je onamo i sjeo nasuprot ovjeku za stolom. - Zovem se Andy... - pone. - Zagonetka, gospodine Lloyd, nije u tome tko ste vi, nego zato me Predsjednikov predstojnik Ureda uope eli vidjeti - ree Chris Jackson. - ime se vi zapravo bavite? - upita Stuart McKenzie. Maggie pogleda svog mua, svjesna da e mu smetati takvo up-litanje u njegov profesionalni ivot. Connor je shvatio da Tara svog najnovijeg oboavatelja zacijelo nije upozorila da se ne raspituje o poslu njezina oca. Do tog je trenutka to bio jedan od najugodnijih rukova to ih se Connor sjeao. Riba koja je zacijelo ulovljena samo nekoliko 45 sati prije nego su sjeli za stol u kutu malenog restorana na plai u Cronulli. Voe koje nikad nije vidjelo konzervanse ili limenke, te pivo za koje se nadao da ga izvoze u Washington. Connor je otpio gutljaj kave prije nego to se nagnuo u stolici i zagledao u surfere udaljene jedva stotinjak metara. teta to taj sport nije otkrio prije dvadeset godina. Stuart se iznenadio kad je vidio u kakvoj je kondiciji Tarin otac kad je prvi put iskuao dasku. Connor je sigurno blefirao kad mu je rekao da jo uvijek vjeba dva do tri puta tjedno. Dva-tri puta dnevno bilo bi blie istini. Iako nikad nikoga ne bi smatrao dovoljno dobrim za svoju ker, Connor je morao priznati da je posljednjih dana poeo uivati u drutvu mladog odvjetnika. - Bavim se osiguranjem - odgovori, svjestan da je njegova ki tako neto rekla Stuartu. - Da, Tara je rekla da ste vii upravitelj, ali nije ila u pojedinosti. Connor se nasmijei. - To je zato jer sam se specijalizirao za otmice i otkupnine, te imam jednak stav to se tie povjerljivosti informacija o klijentima kakav ti smatra normalnim u svom zvanju. - Pitao se hoe li to navesti mladog Australca da prekine tu temu. Nije ga navelo. - Zvui mnogo zanimljivije od veine obinih sluajeva kad se oekuje moj savjet - ree Stuart pokuavajui da ipak neto izvue iz njega. - Devedeset posto onoga to radim obina je rutina i dosadno je - ree Connor. - Zapravo, pretpostavljam da imam vie papiro-logije nego ti.

- Ali ja ne putujem u Junoafriku Republiku. Tara je tjeskobno pogledala oca jer je znala da mu nee biti drago to je to ispriala relativnom neznancu. No Connor nije pokazivao znakove ljutnje. - Da, moram priznati da moj posao ima poneku prednost. - Biste li povrijedili pravilo o povjerljivosti kad biste mi opisali tipian sluaj? Maggie se ba htjela umijeati reenicom koju je u prolosti mnogo puta koristila kad Connor ree: - Kompanija za koju radim zastupa nekoliko korporacija koje imaju velike interese u prekomorskim zemljama. - Zato ti klijenti ne koriste kompanije iz zemalja o kojima je rije? One sigurno bolje razumiju mjesne prilike. - Con - upadne Maggie - mislim da si se ispekao. Moda bismo se trebali vratiti u hotel prije nego to pone izgledati kao rak. 46 Connora je zabavljala neuvjerljiva intervencija njegove ene, pogotovo s obzirom na to da ga je u proteklih sat vremena natjerala da stavi eir. - To nikad nije ba tako jednostavno - ree mladom odvjetniku. - Uzmite kompaniju kao stoje Coca-Cola, na primjer, koju, moram naglasiti, mi ne zastupamo. Oni imaju urede diljem svijeta, zapoljavaju na desetke tisua ljudi. U svakoj zemlji imaju vie upravitelje, a veina ih ima obitelj. Maggie nije mogla vjerovati daje Connor dopustio da razgovor poe tako daleko. Brzo su se pribliavali pitanju koje je uvijek naglo zaustavljalo svaki dalji razgovor. - Ali mi u Sydneyju imamo dobro osposobljene ljude za takav posao - ree Stuart i nagne se naprijed kako bi Connoru natoio jo kave. - Na kraju krajeva, otmice i otkupnine nisu nepoznate ak ni u Australiji. - Hvala - ree Connor. Otpio je jo jedan gutljaj dok je razmiljao o toj tvrdnji. Stuartova pozornost nije poputala; kao dobar odvjetnik, strpljivo je ekao u nadi da e svjedok u jednom trenutku dati neoprezan odgovor. - Istina je da mene nikad ne zovu ako nema komplikacija. - Komplikacija? - Recimo, na primjer, da je neka kompanija uvelike prisutna u odreenoj zemlji u kojoj je zloin redovita pojava, i gdje su otmice i traenje otkupnina prilino esti. Predsjednik te kompanije je otet; iako bi vjerojatnije bila oteta njegova ena, jer bi ona imala mnogo manje svakodnevne zatite... - Tada vi nastupate? - Ne, ne mora biti. Na kraju krajeva, sasvim je mogue da mjesna policija ima iskustva u rjeavanju takvih problema, a nema mnogo tvrtki koje s naklonou gledaju na vanjsko uplitanje, pogotovo ako dolazi iz Sjedinjenih Drava. esto samo odletim u odreeni grad i ponem se raspitivati za vlastiti raun. Ako sam ve ranije bio u tom dijelu svijeta i stvorio prikladan odnos s mjesnom policijom, moda u ih obavijestiti da sam ondje, ali u ak i tada ekati da me pozovu kako bih im pomogao. - to ako to ne uine? - upita Tara. Stuart se iznenadio jer je bilo oito da nikad ranije nije ocu postavila to pitanje. - Tada moram raditi sam - ree Connor - to cijeli postupak ini jo opasnijim. 47 - Ali ako policija nimalo ne napreduje, zato ne bi eljeli vau pomo? Zasigurno su svjesni vae strunosti - ree Stuart. - Jer se katkad dogaa da je i policija donekle umijeana. - Nisam sigurna da razumijem - ree Tara.

- Mjesna policija e moda dobiti dio otkupnine - umijea se Stuart - te ne eli da se uplie netko sa strane. U svakom sluaju, moda misle da e strana kompanija to bez problema platiti. Connor kimne glavom. Brzo je postajalo jasno zato je Stuart dobio posao u jednoj od najprestinijih odvjetnikih tvrtki u Syd-neyju. - to inite ako mislite da lokalna policija uzima dio? - upita Stuart. Tara je poalila to Stuarta nije upozorila neka ne ide tako daleko, iako je brzo dolazila do zakljuka da Australci nemaju pojma to znai "ii daleko". - Kad se to dogodi, treba razmisliti o otvaranju pregovora, jer ako ti klijent pogine, moe biti siguran da istraga o tome nee biti naroito temeljita, te je malo vjerojatno da e otmiari ikad biti uhvaeni. - Kad jednom pristanete na pregovaranje, koji je va prvi potez? - Pa, pretpostavimo da otmiar zahtijeva milijun dolara; otmiari uvijek trae okruglu svotu, obino u amerikim dolarima. Kao i svaki profesionalni pregovara, trudit u se da postignem najbolji mogui dogovor. A u svemu tome je najvanije pobrinuti se da kom-panijin djelatnik ne nastrada. Ali, ne bih dopustio da doe do pregovaranja onda kad bih osjeao da bi se moglo osloboditi moga klijenta, a da kompanija ne plati ni penija. to se ee plaa, vea je vjerojatnost da e zloinac nekoliko mjeseci kasnije ponoviti neto slino, a katkad e oteti istu osobu. - Koliko puta stignete do pregovora? - U otprilike 50 posto sluajeva. Tada se otkrije jesu li to ili nisu profesionalci. to due odugovlaite pregovore, to je vjerojatnije da e se amateri bojati kako e ih uhvatiti. I nakon nekoliko dana esto im se pone sviati osoba koju su oteli, a zbog toga im je gotovo nemogue provesti u djelo prvobitni plan. Prigodom opsade peruanskog veleposlanstva, na primjer, na kraju su odrali natjecanje u ahu, a teroristi su pobijedili. Sve troje se nasmijalo, a to je pomoglo Maggie da se malo opusti. 48 - Jesu li oni koji potom alju ui profesionalci ili amateri? -upita Stuart uz iskrivljeni osmijeh. - Drago mi je to mogu rei da nisam zastupao kompaniju koja je pregovarala u ime unuka gospodina Gettvja. No ak i kad imam posla s profesionalcem, neke od najboljih karata ipak e biti u mojim rukama. Connor nije opazio da su njegova ena i ki dopustile da im se kava ohladi. - Molim vas, nastavite - ree Stuart. - Pa, veina otmiara se u otmicu upusti samo jednom, pa iako je to gotovo uvijek profesionalni zloinac, vjerojatno ima malo ili uope nema iskustva za pregovaranje u takvoj situaciji. Profesionalni zloinci su gotovo uvijek previe samouvjereni. Misle da se mogu sa svime uhvatiti u kotac. To je slino odvjetniku koji misli da moe otvoriti restoran jednostavno zato jer jede tri obroka dnevno. Stuart se nasmijei. - Dakle, na to pristanu nakon to shvate da nee dobiti mitski milijun? - Mogu rei samo ono to znam iz vlastitog iskustva - ree Connor. - Na kraju obino predam otprilike etvrtinu traene svote, u koritenim novanicama kojima se moe ui u trag. U nekoliko sluajeva otmiari su dobili polovicu. Samo sam jednom pristao dati cijelu svotu. No meni u prilog, odvjetnice, govori injenica da je ak i premijer tog otoka uzeo dio. - Koliko se otmiara nekanjeno izvue? - Od sluajeva na kojima sam radio u proteklih sedamnaest godina, samo tri, to iznosi oko 8 posto. - Nije loe. A koliko ste klijenata izgubili? Sad su ulazili u podruje na koje ak ni Maggie nije ranije zalazila, pa se poela nelagodno mekoljiti na stolici.

- Ako doista izgubi klijenta, kompanija je uz tebe do kraja - ree Connor. Zastao je. - Ali nikome ne doputaju da dvaput pogrijei. Maggie ustane, okrene se Connoru i ree: - Idem malo plivati. Hoe li mi se netko pridruiti? - Ne, ali ja bih rado jo jednom iskuala dasku - ree Tara revno pomaui majci u pokuaju da prekine razgovor. - Koliko si puta jutros pala? - upita Connor, potvrujui time kako i on misli da je dosta ispitivanja. 49 - Desetak ili vie - ree Tara. - Ova je najgora. - Ponosno je pokazala veliku modricu na svom desnom bedru. - Zato si je pustio da ode tako daleko? - upita Maggie i ponovno sjedne kako bi izbliza pogledala modricu. - Jer mi je to dalo priliku da je spasim i djelujem hrabro. - Pazi, Stuarte, do kraja tjedna Tara e ovladati surfanjem i tada e ona tebe spaavati - ree Connor i nasmije se. - Pretpostavljam da ste u pravu - odgovori Stuart. - Ali im se to dogodi, kanim je upoznati sa skakanjem s tornja. Maggie je vidno problijedjela i brzo pogledala Connora. - Ne brinite, gospoo Fitzgerald - brzo doda Stuart. - Svi ete se vratiti u Ameriku mnogo prije nego to se to dogodi. Nitko od njih nije elio misliti na to. Tara zgrabi Stuarta za ruku. - Idemo, Supermane. Vrijeme je da naemo jo jedan val s kojeg me moe spasiti. Stuart skoi na noge. Okrene se Connoru i ree: - Ako ikad saznate da vam je ki oteta, neu traiti otkupninu i neu biti spreman na nagodbu, u amerikim dolarima ili u bilo kojoj drugoj valuti. Tara pocrvenje. - Hajde - ree i oni potre plaom prema valovima. - Prvi put mislim da se ne bih ni pokuavao nagoditi - Connor ree Maggie, protegne se i nasmijei. - On je drag mladi - ree Maggie uhvativi ga za ruku. - Samo je teta to nije Irac. - Moglo je biti i gore - ree Connor i ustane. - Mogao je biti Englez. Maggie se smijeila dok su hodali prema moru. - Zna, jutros je dola kui tek oko pet. - Nemoj mi rei da jo uvijek cijelu no lei budna kad god tvoja ki izie na spoj - ree Connor i naceri se. - Govori malo tie, Connore Fitzgeraldu, i nastoj ne zaboraviti da nam je ona jedino dijete. - Ona vie nije dijete, Maggie - ree Connor. - Ona je odrasla ena, a za manje od godinu dana bit e dr. Fitzgerald. - A ti, dakako, uope ne brine za nju. - Zna da brinem - ree Connor i zagrli je. - No ako ima ljubavnu vezu sa Stuartom, to se mene ne tie, mogla je i puno loije proi. 50 - Ja nisam s tobom spavala sve do dana naeg vjenanja, a ak ni kad su mi rekli da si nestao u Vijetnamu, nisam ni pogledala nekog drugog mukarca. I to nije bilo zbog pomanjkanja ponuda. - Znam, draga - ree Connor. - No dotad si shvatila da sam nezamjenjiv. Connor pusti enu i potri prema valovima, pazei da uvijek ostane tik izvan njezina dohvata. Kad ga je konano sustigla, bila je bez daha. - Declan O'Casey me zaprosio davno prije...

- Znam, draga - ponovi Connor zagledavi se u njene zelene oi i uklonivi joj pramen kose s lica. - Ne proe nijedan dan da ja nisam zahvalan to si ekala mene. Samo me to dralo na ivotu nakon to su me zarobili u Vijetnamu. To i pomisao da u vidjeti Taru. Connorove su rijei podsjetile Maggie na alost to ju je osjeala kad je pobacila i shvatila da vie ne moe imati djece. Odrasla je u velikoj obitelji, pa je eznula da i sama ima mnogo potomaka. Nikad nije mogla prihvatiti jednostavnu filozofiju svoje majke -to je volja Boja. Dok je Connor bio u Vijetnamu, mnoge je sretne sate provela s Tarom. No im se on vratio, mlada je dama preko noi prebacila svoje osjeaje na oca. Iako je ostala bliska svojoj keri, Maggie je znala da nikad s Tarom nee imati jednak odnos kao Connor. Kad je Connor potpisao ugovor za rad u "Marvland osiguranju", Maggie je zbunila njegova odluka. Uvijek je mislila da e Connor, kao i njegov otac, eljeti raditi u snagama zakona i reda. To je bilo prije nego to joj je objasnio za koga e zapravo raditi. Iako nije potanko objanjavao, ipak joj je rekao tko ga plaa te objasnio vanost NTA, neslubenog tajnog agenta. Lojalno je sve te godine uvala nejgovu tajnu, iako je katkad bilo neugodno to sa svojim prijateljima i kolegama ne moe razgovarati o muevljevu zanimanju. No zakljuila je da je to manji problem u usporedbi s onim to mnoge ene proivljavaju zbog mueva koji u beskrajne detalje opisuju svoj posao. Takvi u tajnosti ele zadrati svoje dopunske aktivnosti. Zapravo se nadala da e njezina ki jednoga dana nai nekoga tko e cijelu veer prosjediti na klupi u parku samo da bi je vidio kako navlai zavjese. 51 Jackson je pripalio cigaretu i pozorno sasluao svaku rije koju je izgovorio ovjek iz Bijele kue. Nije ga ni pokuao prekinuti. Kad je Lloyd konano stigao do kraja pripremljenoga govora, otpio je gutljaj mineralne vode i ekao da uje koje e biti prvo pitanje biveg zamjenika direktora CIA-e. Jackson ugasi cigaretu. - Smijem li pitati zato ste mislili da sam ja prava osoba za taj zadatak? Lloyd se nije iznenadio. Bio je ve odluio da e mu jednostavno rei istinu ako postavi to pitanje. - Znamo da ste dali ostavku na svoj poloaj u CIA-i zbog... neslaganja u miljenjima naglasio je te rijei - s Helen Dexter, usprkos tome to je va rad u Agenciji bio besprijekoran, i dotad su vas smatrali njezinim prirodnim nasljednikom. No nakon to ste otili iz razloga koji su naoko poneto bizarni, vjerujem da niste uspjeli nai posao koji odgovara vaim sposobnostima. Pretpostavljamo da Dexterica i u tome ima svoje prste. - Potreban je samo jedan telefonski razgovor - ree Jackson - neslubeni, naravno, i odjednom otkrijete da vas vie nitko ne uzima u ui izbor. Nikad nisam elio loe govoriti o ivima, ali rado u napraviti izuzetak u sluaju Helen Dexter. - Pripalio je jo jednu cigaretu. - Vidite, Helen Dexter vjeruje da Tom Lavvrence ima drugi po vanosti posao u Americi - nastavi. Ona je istinski branitelj vjere, posljednji bedem nacije, a izabrani politiari za nju su samo privremena gnjavaa, ljudi koje e, prije ili kasnije, birai otjerati. - Predsjednik je vie nego jednom to osjetio - naglaeno e Lloyd. - Predsjednici dolaze i odlaze, gospodine Lloyd. Kladio bih se da je va ef samo ovjek, kao i mi ostali, i stoga moete biti sigurni da Dexterica o njemu ima dosje ispunjen razlozima zbog kojih Lavvrence nije sposoban za jo jedan mandat. I, usput reeno, zacijelo ima jednako debeli dosje o vama. - Onda emo i mi morati poeti stvarati vlastiti dosje, gospodine Jackson. Ne mogu se sjetiti nikoga tko bi bio prikladniji za taj zadatak. - Otkuda biste eljeli da ponem? - Istragom o tome tko stoji iza atentata na Ricarda Guzmana prolog mjeseca u Bogoti - ree Lloyd. - Imamo razloga vjerovati da je moda CIA bila umijeana, izravno ili neizravno. - Bez Predsjednikova znanja? - s nevjericom e Jackson.

52 Lloyd kimne glavom, izvadi fascikl iz aktovke i gurne ga preko stola. Jackson ga otvori. - Nemojte uriti - ree Lloyd - jer ete sve morati memorirati. Jackson je poeo itati, a poeo je stavljati napomene ak i prije nego to je stigao do kraja prve stranice. - Ako pretpostavimo da je posao obavio jedan ovjek, bit e doslovno nemogue doi do pouzdanih informacija. Takva osoba ne ostavlja adresu na koju e mu slati potu. - Jackson zastane. -S druge strane, ako jest rije o CIA-i, onda Dexterica ima prednost od deset dana. Vjerojatno je ve zatvorila svaki put koji bi nas mogao odvesti do atentatora, osim... - Osim...? - ponovi Lloyd. - Ja nisam jedini kojemu je ta ena tijekom godina stala na ulj. Mogue je da u Bogoti radi netko drugi tko... - Zastane. -Koliko imam vremena? - Novi predsjednik Kolumbije za tri tjedna dolazi u slubeni posjet Washingtonu. Pomoglo bi ako bismo do tada neto imali. - Ve se poinjem osjeati kao nekad - ree Jackson i ugasi cigaretu. - Osim to ovaj put postoji dodatno zadovoljstvo u injenici daje Dexterica slubeno na drugoj strani. - Ponovno je pripalio. - Za koga u ja raditi? - Slubeno ste slobodnjak, ali neslubeno radite za mene. Bit ete plaeni jednako kao kad ste otili iz Agencije. Na va e raun mjeseno stizati novac, iako se, iz oitih razloga, vae ime nee pojaviti ni u kakvim knjigama. Stupit u u vezu s vama kad god... - Ne, neete, gospodine Lloyd - ree Jackson. - Ja u stupiti u vezu s vama kad vas budem imao o neemu izvijestiti. Ako obojica uspostavljamo vezu, udvostruuju se izgledi da e nas netko otkriti. Trebat e mi samo sigurni telefonski broj. Lloyd je na papirnati ubrus napisao sedam brojki. - Ovo ide izravno do mog stola, zaobilazei ak i moju tajnicu. Iza ponoi automatski se prebacuje na telefon kraj mog uzglavlja. Moete me zvati danju i nou. Ne morate se optereivati vremenskom razlikom kad ste u inozemstvu, jer mi ne smeta ako me probudite. - To je dobro znati - ree Jackson. - Jer ne vjerujem da Helen Dexter ikad spava. Lloyd se nasmijei. - Jesmo li sve preli? - Ne ba - ree Jackson. - Kad odete, skrenite desno, a zatim opet desno. Nemojte se osvrtati i nemojte zaustavljati taksi dok ne 53 prijeete barem etiri bloka. Odsad nadalje morat ete razmiljati poput Dexterice, i pazite, ona je u tome ve trideset godina. Postoji samo jedna osoba za koju znam da je bolja od nje. - Nadam se da ste to vi - ree Lloyd. - Bojim se da nisam - ree Jackson. - Nemojte mi rei da ta osoba radi za Dextericu. - Iako je on moj nabliskiji prijatelj, kad bi mu Dexterica naredila da me ubije, u gradu ne bi bilo osiguravajueg drutva koje bi izdalo policu na moje ime. Ako oekujete da pobijedim oboje, nadajte se da nisam zahrao tijekom proteklih osam mjeseci. Dva su mukarca ustala. - Zbogom, gospodine Lloyd - rekao je Jackson dok su se rukovali. - ao mi je to je ovo na prvi i posljednji sastanak. - Ali mislio sam da smo se sloili... - ree Lloyd i tjeskobno pogleda svog novog djelatnika. - Da emo raditi zajedno, gospodine Lloyd, a ne da emo se sastajati. Vidite, Dexterica ne bi dva sastanka smatrala sluajnou. Lloyd kimne glavom. - ekat u da mi se javite. - I, gospodine Lloyd - ree Jackson - nemojte vie posjeivati Nacionalnu galeriju, osim ako jedina svrha posjeta nije gledanje slika. Lloyd se namrti.

- Zato ne? - upita. - Jer je uvar pospana izgleda u Galeriji 71 ondje postavljen na dan vaeg imenovanja. Sve to pie u vaem dosjeu. Idete onamo jednom tjedno. Je li Hopper jo uvijek va najdrai umjetnik? Llovdu su se osuila usta. - Znai da Dexterica ve zna za ovaj sastanak? - Ne - ree Jackson. - Ovaj put ste imali sree. Danas je u-varev slobodan dan. Iako je Connor mnogo puta vidio svoju ki kako plae kad je bila mlaa, zbog posjekotine na nozi, povrijeenog ega ili jednostavno zato to joj nita nije bilo po volji, ovo je bilo posve drukije. Dok se ona grevito drala Stuarta, on se pretvarao daje zaokupljen bestselerima na kiosku i razmiljao o jednom od najljepih odmora to ih se sjeao. Dobio je kilogram na teini i gotovo da je uspio ovladati daskom za surfanje, iako je rijetko kada doivio da bude tako ponosan nakon toliko padova. Tijekom protekla dva tjedna 54 Stuart mu se najprije poeo sviati, a kasnije je u njemu pobudio potovanje. ak ga je Maggie prestala svako jutro podsjeati da se Tara protekle noi nije vratila u svoju sobu. Shvatio je to kao enino nevoljko odobravanje. Connor je na kiosku uzeo Sydney Mornlng Herald. Prelistavao je stranice i itao samo naslove dok nije stigao do dijela s naznakom "Meunarodne vijesti". Pogledao je Maggie koja je plaala neke suvenire to ih nikad nee izloiti ili ak nekome darovati, te koji e nesumnjivo zavriti na boinoj rasprodaji oca Grahama. Connor je ponovno spustio glavu. Glatka pobjeda za Herreru u Kolumbiji glasio je naslov preko tri stupca u dnu stranice. itao je o Herrerovoj jednostranoj pobjedi nad zamjenom koju je Nacionalna stranka u posljednjem trenutku ponudila za Ricarda Guz-mana. Dalje je u lanku pisalo da Herrera u bliskoj budunosti kani posjetiti Ameriku kako bi s predsjednikom Lawrenceom raspravljao o problemima s kojima se Kolumbija trenutno suoava. Meu najvanijim temama... - Misli li da bi ovo bilo dobro za Joan? Connor je pogledao enu koja je drala i pokazivala Doneovu litografiju sydneyjske luke. - Malo previe moderno, rekao bih. - Onda emo joj morati neto kupiti u duty-free shopu kad se ukrcamo u zrakoplov. - Ovo je posljednji poziv za let 816 United Airwaysa za LosAngeles - rekao je glas to je odjekivao po zranoj luci. - Mole se svi oni koji se jo nisu ukrcali u letjelicu da odmah pou do izlaza 27. Connor i Maggie poli su prema velikom znaku, nastojei ostati nekoliko koraka ispred svoje keri i Stuarta koji su bili priljubljeni jedno uz drugo kao da su sijamski blizanci. Kad su proli kontrolu putovnica, Connor je malo zaostao, a Maggie je nastavila prema izlazu i tamo rekla slubeniku da e posljednja dva putnika uskoro stii. Kad se Tara poslije nekoliko trenutaka nevoljko pojavila iza ugla, Connor ju je njeno obujmio oko ramena. - Znam da to nije neka utjeha, ali tvoja majka i ja mislimo da je on... - Connor je oklijevao. - Znam - ree Tara izmeu jecaja. - im se vratim na Stanford, pitat u ih mogu li svoju disertaciju dovriti na Sveuilitu Sydney. Connor je opazio svoju enu kako razgovara sa stjuardesom kraj ulaza u zrakoplov. 55 - Zar se toliko boji letenja? - stjuardesa je apnula Maggie kad je vidjela mladu enu kako jeca. - Ne. Samo to je morala za sobom ostaviti neto to joj nisu dopustili prenijeti preko carine. Maggie je prespavala gotovo cijeli etrnaestosatni let od Syd-neyja do Los Angelesa. Tara se esto udila kako joj to uspijeva. Ona je tijekom leta uspijevala samo katkad zadrijemati, bez

obzira na to koliko bi tableta popila. vrsto je drala oevu ruku. On joj se smijeio, ali nita nije govorio. Tara mu je uzvratila smijeak. Otkako zna za sebe, on je bio sredite njezina svijeta. Nikad se nije bojala da moda nee sresti ovjeka koji bi mogao zauzeti njegovo mjesto, ve je strepila da, kad ga sretne, njezin otac to nee moi prihvatiti. Sad kad se to dogodilo, laknulo joj je kad je vidjela kako je podrava. Zapravo se pokazalo da je njezina majka problem. Tara je znala da bi majka najvie voljela da je ona jo uvijek djevica, te da moda i dalje ivi kod kue. Tek je u treem razredu srednje kole prestala vjerovati da e ostati trudna ako poljubi nekog momka. Tada joj je prijateljica iz razreda dala uvelike prelistavani primjerak knjige Radost seksa. Tara je svake noi, sklup-ana ispod pokrivaa i s baterijskom svjetiljkom u ruci, prelistavala knjiicu. No nevinost je izgubila tek nakon to je maturirala u Stone Ridgeu. Ako su svi u njenu razredu govorili istinu, zacijelo je bila posljednja. Tara je sa svojim roditeljima otila u dugo obeavani obilazak mjesta roenja njezina pradjeda. Zaljubila se u Irsku i njezine ljude samo nekoliko trenutaka nakon slijetanja u Dublinu. Tijekom prve veeri u hotelskom restoranu rekla je ocu da ne moe razumjeti zato toliko Iraca nije zadovoljno u domovini, ve mora emigrirati. Mladi konobar koji ih je posluivao spustio je pogled na nju i poeo recitirati: "Irska nikad nije sretna bila." "To li kae? Nisi promislila. Irska je onda sretna bila Kad se maa i pera latila." 56 - Walter Savage Landor - ree Maggie. - Ali, znate li sljedei stih? Konobar se nakloni. / kad se Tara tako uzdigla... Tara je porumenjela, a Connor je prasnuo u smijeh. Konobar je djelovao zbunjeno. - To mi je ime - objasni Tara. Ponovno se naklonio prije nego to je poistio stol. Dok je njezin otac plaao raun, a majka uzimala kaput, konobar je pitao Taru hoe li poi s njim na pie kad zavri s poslom. Tara je radosno pristala. Sljedea je dva sata gledala neki stari film u svojoj sobi, a odmah iza ponoi iskrala se u prizemlje. Liam je predloio da se nau u pubu udaljenom samo nekoliko stotina metara niz cestu, a kad je Tara ula, on ju je ve ekao za ankom. Liam nije gubio vrijeme, ve ju je odmah upoznao s uicima Guinnessa. Nije se iznenadila kad je saznala da radi kao konobar tijekom praznika dok ne zavri posljednju godinu na Trinitv fakultetu gdje je studirao irske pjesnike. Meutim, Liam se iznenadio kad je otkrio kako dobro Tara citira Yeatsa, Jovcea, Wildea i Svngea. Kad ju je nekoliko sati kasnije otpratio do njezine sobe, njeno joj je poljubio usne i upitao: - Koliko ostaj e u Dublinu? - Jo dva dana - odgovorila je. - Onda ne smijemo gubiti ni trenutka. Nakon tri noi tijekom kojih je vrlo malo spavala, Tara je otila u Oscarovo rodno mjesto u Kilkennv osjeajui se spremnom dodati dvije-tri napomene knjizi Radost seksa. Kad je Liam donio njihove torbe do unajmljena automobila, Connor mu je dao veliku napojnicu i apnuo: - Hvala ti. Tara je porumenjela. Na svojoj drugoj godini na Stanfordu Tara je imala neto to bi se moglo opisati kao ljubavna veza sa studentom medicine. No tek kad ju je zaprosio, shvatila je da ne eli s njim provesti ostatak ivota. Nije joj trebala godina dana da doe do posve drukijeg zakljuka u vezi sa Stuartom.

Upoznali su se kad su se sudarili. Ona je bila kriva; nije gledala kad je prola ispred njega dok je jurio niz veliki val. Oboje su pljus57 nuli u vodu. Kad ju je izvukao iz vode, Tara je oekivala zasluene prijekore. Umjesto toga, on se samo nasmijeio i rekao: - Ubudue se nastojte drati podalje od brze staze. To je izvela i poslijepodne, ali ovaj put namjerno, a on je to znao. Nasmijao se i rekao: - Ostavili ste mi dvije mogunosti. Ili u vas poeti pouavati, ili moemo poi na kavu. U suprotnom e na sljedei susret biti u lokalnoj bolnici. to biste vie voljeli? - Ponimo s kavom. Tara je eljela ve te noi spavati sa Stuartom, a kad je deset dana kasnije morala otii, poalila je to je dopustila da je tri dana eka. Do kraja tjedna... - Govori vam kapetan leta. Poinjemo se sputati u Los Angeles. Maggie se naglo probudi, protrlja oi i nasmijei se keri. - Jesam li zaspala? - upita. - Tek kad je avion poletio - odgovori Tara. Nakon to su uzeli svoju prtljagu, Tara je pozdravila roditelje i pola potraiti svoj let za San Francisco. Kad je nestala u mnotvu putnika na dolasku i na odlasku, Connor priapne Maggie: - Ne bih se udio da se okrene i sljedeim avionom vrati u Sydney. Maggie kimne glavom. Zaputili su se prema terminalu unutranjeg prometa i ukrcali na noni let. Ovaj put je Maggie usnula prije nego to je zavrila videokaseta koja je prikazivala postupak u sluaju opasnosti. Dok su letjeli preko Sjedinjenih Drava, Connor je nastojao iz misli izbaciti Taru i Stuarta, te se usredotoiti na ono to treba uiniti kad se vrati u Washington. Za tri su ga mjeseca trebali skinuti s aktivna popisa, a on jo uvijek nije imao pojma u koji e ga odjel prebaciti. Strepio je od pomisli da e mu ponuditi posao od devet do pet u upravi; znao je da bi se to sastojalo od dranja predavanja mladim NTA-ima o njegovim iskustvima na terenu. Ve je upozorio Joan da e dati ostavku ako mu ne ponude neto zanimljivije. Nije stvoren za uitelja. Tijekom protekle godine bilo je nagovjetaja o dva-tri istaknuta mjesta na koja bi njega mogli postaviti, ali to je bilo prije nego to je njegov ef bez objanjenja dao ostavku. Unato dvadeset osam godina slube i nekoliko pohvala, Connor je bio svjestan toga da sad, otkako Chris Jackson vie nije u Kompaniji, njegova budunost moda i nije tako sigurna kako je zamiljao. 58 7. - Jesi li siguran da se Jacksonu moe vjerovati? - Ne, gospodine Predsjednie, nisam. Ali siguran sam u jedno: Jackson mrzi, ponavljam, mrzi Helen Dexter jednako kao i vi. - Pa, to je jednako dobro kao osobna preporuka - ree Predsjednik. - to te jo navelo da njega izabere? Jer ako je mrnja prema Dexterici glavni uvjet za posao, zacijelo je bilo mnogo kandidata. - On ima i druga svojstva koja sam traio. Tu je njegova prolost, kao asnika u Vijetnamu i kao efa Kontraobavjetajne slube, da i ne spominjem njegov ugled dok je bio zamjenik direktora CIA-e. - Zato je onda odjednom dao ostavku kad je jo uvijek pred sobom imao tako blistavu karijeru? - Pretpostavljam da je Dexterica osjeala da je malo previe blistava, te je poeo izgledati kao ozbiljan takmac za njezin poloaj.

- Uspije li dokazati da je ona naredila atentat na Ricarda Guz-mana, jo uvijek bi to mogao biti. ini se da si izabrao najboljeg ovjeka za taj posao, Andy. - Jackson mi je rekao da postoji jo jedan bolji od njega. - Onda moemo i njega vrbovati - ree Predsjednik. - To sam i ja pomislio. No pokazalo se da on ve radi za Dexte-ricu. - Pa, barem nee znati da Jackson radi za nas. Sto ti je jo rekao? 59 Lloyd otvori fascikl i potanko upozna Predsjednika s razgovorom to ga je imao s bivim zamjenikom direktora CIA-e. - Kae li ti da se od mene oekuje da besposleno ekam vrtei palce dok Jackson neto ne ieprka? - To su bili njegovi uvjeti, gospodine Predsjednie, ako elimo da on prihvati zadatak. No imam osjeaj da gospodin Jackson nije osoba koja bi besposleno sjedila vrtei palce. - Bolje da nije, jer svaki dan to ga Dexterica provede u Lan-glevju za mene je jedan dan previe. Nadajmo se da e nam Jackson osigurati dovoljno konopca da je javno objesimo. I kad smo ve kod toga, pogubljenje bismo mogli obaviti u ruinjaku. Predstojnik Ureda kimne glavom. - To bi moglo imati dvostruku prednost jer bismo pridobili jo nekoliko republikanaca da glasuju za Zakon o sigurnim ulicama i smanjenju kriminala. Predsjednik se nasmijei. - Tko je sljedei? - upita. Lloyd pogleda na sat. - Senator Bedell ve neko vrijeme eka u predvorju. - to on sada eli? - eli vam objasniti svoj najnoviji komplet amandmana na Zakon o smanjenju naoruanja. Predsjednik se namrti. - Jesi li opazio koliko je prednosti Zerimski stekao u posljednjem ispitivanju javnog mnijenja? Maggie je poela okretati broj koji poinje sa 650 samo nekoliko trenutaka nakon to je okrenula klju u bravi njihove malene kue u Georgetownu. Connor je poeo raspakiravati stvari dok je sluao jednu stranu razgovora izmeu njegove ene i keri. - Samo sam nazvala kako bih ti javila da smo se sretno vratili - pokua Maggie kao uvod. Connor se nasmijeio neuvjerljivoj varci. Tara je bila preotro-umna da bi na to nasjela, ali je znao da e se ponaati kako treba. - Hvala to si nazvala, mama. Lijepo te je uti. - Je li kod tebe sve u redu? - upita Maggie. - Da, dobro je - ree Tara, a tada je nekoliko minuta prikriveno pokuavala uvjeriti majku da ne kani uiniti nita nepromiljeno. Kad je bila uvjerena da je uvjerila Maggie, upitala je: - Je li tata u blizini? 60 - Ovdje je. - Pruila je Connoru slualicu preko kreveta. - Moe li mi uiniti uslugu, tata? - Svakako. - Molim te, objasni mami da neu nainiti nikakvu glupost. Stuart me je nazvao ve dva puta otkako sam se vratila, a budui da namjerava - zastala je oklijevajui - za Boi doi u Sjedinjene Drave, prilino sam sigurna da u do tada izdrati. Usput reeno, tata, mislila sam da bih te trebala upozoroti da ve znam to elim za Boi. - to bi to bilo, duo? - Da iduih osam mjeseci plaa moje prekomorske telefonske pozive. Imam osjeaj da bi to moglo biti skuplje od rabljenog automobila to si mi ga obeao ako doktoriram. Connor se nasmije.

- Dakle, bilo bi bolje da dobije ono unapreenje to si ga spomenuo dok smo bili u Australiji. Do vienja, tata. - Do vienja, duo. Connor spusti slualicu i ohrabrujue se nasmijei Maggie. Upravo joj je po deseti put kanio rei neka prestane brinuti kad telefon ponovno zazvoni. Podigao je slualicu, pretpostavljajui da e to ponovno biti Tara. Nije bila. - Oprosti to te zovem im si se vratio - ree Joan - ali upravo mi se javila efica i ini mi se da je hitno. Kako brzo moe doi ovamo? Connor pogleda na sat. - Bit u kod tebe za dvadeset minuta - ree i spusti slualicu. - Tko je to bio? - upita Maggie i nastavi vaditi stvari iz putnih torbi. - Joan. Samo eli da potpiem nekoliko ugovora. Ne bi smjelo dugo trajati. - Prokletstvo - ree Maggie. - Zaboravila sam joj kupiti dar u avionu. - Nai u neto za nju putem do ureda. Connor je brzo iziao iz sobe, potrao niza stube i iz kue prije nego to je Maggie jo neto dospjela pitati. Sjeo je u staru obiteljsku toyotu, ali je potrajalo dok nije uspio upaliti motor. Konano se "starim tenkom", kako ga je Tara opisala, uspio izvesti u Dvadeset devetu ulicu. Poslije petnaest minuta skrenuo je lijevo u Ulicu M, a zatim je jo jednom poao lijevo i nestao niz rampu to je vodila na neobiljeeno podzemno parkiralite. 61 Kad je Connor uao u zgradu, uvar je dotaknuo rub svoje kape i rekao: - Dobro doli, gospodine Fitzgerald. Nisam oekivao da u vas vidjeti prije ponedjeljka. - Nisam ni ja - ree Connor i uzvrati aljivim salutiranjem. Tada krene prema nizu dizala, pa se jednim od njih zaputio na sedmi kat. Kad je iziao u hodnik, pozdravio ga je smijeak prepoznavanja na licu slubenice to je sjedila za stolom ispod natpisa "Marvland osiguranje", tiskanog krupnim slovima. Kazalo u prizemlju obavjetavalo je neupuene da ugledna tvrtka zauzima sedmi, osmi, deveti i deseti kat zgrade. - Drago mi je da vas vidim, gospodine Fitzgerald - ree slubenica. - Imate posjet. Connor se nasmijei i kimne glavom, a onda nastavi hodati hodnikom. Kad je skrenuo iza ugla, ugledao je Joan koja je stajala kraj vrata njegova ureda. Prema izrazu njezina lica zakljuio je da ga ondje ve neko vrijeme eka. Tada se sjetio Maggienih rijei to ih je izgovorila trenutak prije njegova odlaska iz kue - iako Joan nije izgledala kao netko kome je na umu dar. - efica je stigla prije nekoliko minuta - ree Joan i otvori mu vrata. Connor dugim koracima ue u svoj ured. S druge strane njegova pisaeg stola sjedila je ena koja, koliko je njemu poznato, nikad nije bila na odmoru. - ao mi je to ste me ekali - ree. - Tek sam... - Imamo problem - ree Helen Dexter i gurne fascikl preko njegova stola. - Samo mi daj dobar trag, a ja u obaviti sav mukotrpni posao - ree Jackson. - Volio bih da mogu, Chris - odgovori ef policije u Bogoti. -Ali mi je nekolicina tvojih bivih kolega ve jasno stavila do znanja da si ti sadapersona non grata. - Nikad te nisam smatrao osobom koja bi se obazirala na takve sitnice - ree Jackson i natoi jo jedan viski efu policije. - Chris, mora shvatiti da je sve bilo otvoreno i jasno kad si bio predstavnik svoje vlade. - Ukljuujui i tvoje provizije, ako se dobro sjeam. - Dabome - nonalantno e policajac. - Ti e prvi priznati da trokove treba podmiriti. - Otpio je gutljaj iz kristalne ae. - I 62 kao to jako dobro zna, Chris, u Kolumbiji je inflacija i dalje jako visoka. Moja plaa ne pokriva ak ni svakodnevne trokove.

- Trebam li iz te kratke prodike - ree Jackson - shvatiti da cijena ostaje ista, ak i ako sam ja persona non grata? ef policije istrusi ostatak svog viskija, obrie brkove i ree: - Chris, predsjednici dolaze i odlaze, u obje nae zemlje, ali stari prijatelji ostaju. Jackson mu se kiselo nasmijei, a tada iz unutranjeg depa izvadi omotnicu i gurne je preko stola. ef policije virne unutra, otkopa dep na jakni i spremi omotnicu. - Vidim da ti tvoji novi gospodari nisu, na alost, dopustili isti stupanj irine kad je rije o... trokovima. - Jedan dobar trag, samo to te pitam - ponovi Jackson. ef policije podigne svoju praznu au i prieka da mu je barmen napuni do ruba. Otpije jo jedan dugi gutljaj. - Uvijek sam vjerovao, Chris, da ako trai povoljnu ponudu, nema boljeg mjesta za poetak od zalagaonice. Ja bih poeo u etvrti San Victorina. - Nasmijei se, isprazni au i ustane. Imajui na umu problem s kojim si trenutno suoen, stari prijatelju, ne bih uinio nita vie od razgledavanja izloga. Kad je Connor dovrio itanje povjerljiva dosjea, vratio ga je direktorici. Njezino ga je prvo pitanje iznenadilo. - Koliko jo preostaje do vaeg povlaenja iz slube? - Prvoga sijenja idue godine silazim s aktivnog popisa, ali jasno, nadam se da u ostati u Kompaniji. - Moda u ovom trenutku nee biti ba tako lako pronai neto odgovarajue za vae sposobnosti - suhoparno e Dexterica. - Meutim, imam ispranjeno mjesto za koje bih vas mogla preporuiti. - Zastala je. - Kao direktora naeg ureda u Clevelandu. - U Clevelandu? -Da. - Nakon dvadeset osam godina rada za Kompaniju - ree Connor - nadao sam se da e se za mene nai neto u Washingtonu. Siguran sam da znate da je moja ena dekanica Slube za ocjenu i prijam studenata na Sveuilite u Georgetownu. Za nju bi bilo gotovo nemogue nai slian poloaj u... Ohiu. Uslijedila je duga utnja. 63 - Rado bih pomogla - ree Dexterica istim suhoparnim tonom - ali zasad nema u Washingtonu niega to bi vam odgovaralo. Ako biste se osjeali sposobnim prihvatiti mjesto u Clevelandu, moda biste se za nekoliko godina mogli vratiti ovamo. Connor je zurio preko stola u enu kojoj je sluio u proteklih dvadeset est godina, bolno svjestan injenice da se sad za njega koristi istom smrtonosnom otricom kakvu je u prolosti upotrijebila za mnoge njegove kolege. Ali zato, kad je uvijek doslovce izvravao njezine naredbe? Pogledao je dosje. Je li Predsjednik zahtijevao da se nekoga rtvuje nakon to su ga tako podrobno ispitivali o CIA-inim aktivnostima u Kolumbiji? Zar e Cleveland biti nagrada za njegovih dvadeset osam godina slube? - Postoji li neka alternativa? - upita. Direktorica nije oklijevala. - Uvijek moete izabrati odlazak u prijevremenu mirovinu. -Zvualo je to kao da predlae zamjenu ezdesetogodinjeg kue-pazitelja u svojoj stambenoj zgradi. Connor je utke sjedio. Nije mogao povjerovati u ono to je uo. Cijeli je svoj ivot dao Kompaniji i, poput mnogih drugih, esto ga je izlagao smrti. Helen Dexter ustane. - Moete mi javiti kad odluite. Izila je iz prostorije bez rijei. Connor je neko vrijeme sam sjedio za stolom, pokuavajui shvatiti potpuno znaenje direktoriinih rijei. Sjeao se da mu je Chris Jackson priao o gotovo istom razgovoru to ga je on prije osam mjeseci vodio s njom. U njegovu sluaju ponueno mu je mjesto u

Mihvaukeeju. "To se meni nikad ne moe dogoditi", sjeao se da je tada rekao Chrisu. "Na kraju krajeva, ja sam timski igra i nitko ne moe pomisliti da elim njezin poloaj." Ali Connor je poinio jo tei zloin. Izvravajui Dexteriine zapovijedi, nesvjesno je postao uzrokom njezina mogueg srozavanja. Ako ne bude u blizini da je dovodi u neugodne situacije, moda bi jo jednom mogla preivjeti. Koliko je drugih dobrih ljudi rtvovano tijekom godina, pitao se, na oltaru njezina samoljublja? Joan je ula u sobu i prekinula Connorova razmiljanja. Nije joj trebalo rei da je sastanak loe proao. - Mogu li ja togod uiniti? - tiho upita Joan. - Ne, ba nita, hvala, Joan. - Nakon kratke tiine Connor doda: - Zna da bih uskoro trebao sii s aktivnog popisa. 64 - Prvog sijenja - ree Joan. - No s obzirom na tvoje zasluge, Kompanija e ti sigurno ponuditi veliki pisai stol, pristojno radno vrijeme za promjenu, i moda dugonogu tajnicu kao dodatak. - ini se da nee - ree Connor. - Jedini posao to ga direktorica ima na umu za mene je upravljanje uredom u Clevelandu, a sigurno je da nije spomenula nikakvu dugonogu tajnicu. - U Clevelandu? - s nevjericom ponovi Joan. Connor kimne glavom. - Kuja. Connor pogleda svoju dugogodinju tajnicu ne uspijevajui prikriti izraz iznenaenja. U devetnaest godina nikad je nije uo da tako otro o nekome govori, a kamoli o direktorici. Joan ga pogleda u oi i ree: - to e rei Maggie? - Ne znam. No budui da sam joj lagao proteklih dvadeset osam godina, sigurno u i sada uspjeti neto smisliti. Kad je Chris Jackson otvorio ulazna vrata, oglasilo se zvonce kao upozorenje vlasniku prodavaonice da je netko uao. U Bogoti ima vie od stotinu zalagaonica, a veina se nalazi u etvrti San Victorina. Jackson se nije toliko napjeaio otkako je bio mlai agent. ak se poeo pitati nije li ga njegov stari prijatelj, ef policije, poslao u lov na maglu. No ipak je nastavio jer je znao da je taj policajac uvijek elio biti siguran da e ga u budunosti opet negdje ekati omotnica puna novanica. Escobar je podigao pogled sa veernjih novina. Starac je drao da uvijek moe procijeniti, ak i prije nego to muterija stigne do tezge, hoe li neto kupiti ili prodati. To mu je otkrivao pogled u njihovim oima, kroj odjee, ak i nain na koji su hodali prema njemu. Samo jedan pogled na toga gospodina u njemu je pobudio osjeaj zadovoljstva to nije ranije zatvorio. - Dobra veer, gospodine - ree Escobar i ustane sa stolca. Uvijek je dodavao "gospodine" kad bi mislio da je rije o kupcu. - to mogu uiniti za vas? - Puka u izlogu... - Ah, da. Vidim da imate dobar dar zapaanja. To je doista primjerak za kolekcionara. Escobar podigne plou tezge i poe do izloga. Uzme kutiju, stavi je na tezgu i dopusti kupcu da izbliza pogleda njen sadraj. 65 Jackson je morao samo povrno pogledati rukom izraenu puku da bi znao njezino podrijetlo. Nije se zaudio kad je otkrio da je jedan metak potroen. - Koliko traite za to? - Deset tisua dolara - odgovori Escobar nakon to je prepoznao ameriki naglasak. - Ne mogu je dati za manje. Ve se toliko ljudi raspitivalo. Nakon tri dana vucaranja vruim i vlanim gradom, Jackson nije bio raspoloen za cjenkanje. No nije imao toliko gotovine uza se, a nije mogao jednostavno napisati ek ili dati ovjeku kreditnu karticu.

- Mogu li ostaviti polog - upita - i doi po nju rano ujutro? - Svakako, gospodine - ree Escobar. - Iako za ovaj primjerak moram traiti 10 posto depozita. Jackson kimne glavom te iz unutranjeg depa izvadi lisnicu. Izvue sve svoje rabljene novanice i doda ih preko tezge. Vlasnik zalagaonice je polako brojio deset novanica od sto dolara, a zatim ih je spremio u blagajnu i napisao priznanicu. Jackson se zagleda u otvorenu kutiju, nasmijei se, uzme praznu ahuru i stavi je u dep. Starac je bio zbunjen, ne Jacksonovim postupkom, ve zato jer bi se mogao zakleti da je svih dvanaest metaka bilo na broju kad je kupio puku. - Sve bih spakirala i sutra dola k tebi - ree ona - ali zbog roditelja ne mogu. - Siguran sam da bi razumjeli - ree Stuart. - Moda - ree Tara. - Ali to ne bi promijenilo moj osjeaj krivnje zbog svih rtava to ih je moj otac podnio da bih ja mogla doktorirati. Da i ne spominjem moju majku. Ona bi vjerojatno dobila infarkt. - Ali rekla si da e se raspitati hoe li ti mentor na fakultetu dopustiti da doktorat dovri i Sydneyju. - Nije problem u mojoj mentorici - ree Tara. - Rije je o dekanu. - O dekanu? - Da. Kad je moja mentorica juer s njim razgovarala o tome, rekao joj je da to ne dolazi u obzir. - Uslijedila je duga utnja, a onda Tara ree: - Jesi li jo tamo, Stuarte? 66 - Svakako - ree i uzdahne tako da bi se kraj njega posramio i neki Shakespeareov ljubavnik. - To je samo jo osam mjeseci - podsjeti ga Tara. - Zapravo, mogu ti ak rei koliko je to dana. I nemoj zaboraviti, bit e ovdje za Boi. - Jedva ekam - ree Stuart. - Samo se nadam da tvoji roditelji nee misliti da sam nametljiv. Na kraju krajeva, ni oni te neko vrijeme nee vidjeti. - Nemoj biti budalast. Bili su oduevljeni kad sam im rekla da e doi. Mama te oboava, kao to dobro zna, a ti si prvi za kojeg je tata naao neku dobru rije. - On je izuzetan ovjek. - Kako to misli? - Mislim da tono zna to mislim. - Bit e bolje da spustim slualicu jer e tata morati dobiti poviicu samo da bi plaao moje telefonske raune. Usput reeno, sljedei si put ti na redu. Stuart se pretvarao da nije opazio kako je Tara naglo promijenila temu. - Uvijek mi se ini neobinim - nastavi Tara - da si ti jo uvijek na poslu dok ja vrsto spavam. - Pa, mogu se sjetiti jednog naina na koji to moemo promijeniti - ree Stuart. Kad je otvorio vrata, oglasio se alarm. Ura u vanjskom uredu odbila je dva puta kad je razmaknuo zavjesu od kuglica i uao u prodavaonicu. Zagledao se preko tezge prema izlogu. Puka vie nije bila na svome mjestu. Trebalo mu je nekoliko minuta da je nae, skrivenu ispod tezge. Provjerio je svaki dio i opazio da jedna ahura nedostaje. Stavio je kutiju ispod ruke i iziao jednako brzo kako je i uao. Zapravo se nije bojao da e ga uhvatiti; ef policije ga je uvjeravao da provala nee biti prijavljena najmanje pola sata. Pogledao je na uru prije nego to je zatvorio vrata. Bilo je dvanaest minuta iza dva. Teko da se efa policije moglo okriviti za to to njegov stari prijatelj uza se nije imao dovoljno gotovine za kupovinu puke. I u svakom sluaju, doista je volio dvaput dobiti novac za istu informaciju. Pogotovo kad je rije o amerikim dolarima. 67

Natoila mu je drugu alicu kave. - Maggie, razmiljam o odlasku iz kompanije i nekom poslu na kojem ne bih morao toliko putovati. - Pogledao je preko kuhinjskog stola da vidi kako e njegova ena reagirati. Maggie je vratila lonac s kavom na grija i otpila gutljaj kave iz svoje alice prije nego to je progovorila. - Zato sada? - jednostavno upita. - Upraviteljica mi je rekla da e me maknuti s rada na otmicama i otkupninama, a zamijenit e me mladi ovjek. To je kompanijina politika kad je rije o nekome mojih godina. - Ali zasigurno ima mnogo drugih poslova u kompaniji za nekoga s tvojim iskustvom. - Upraviteljica mi je doista dala jedan prijedlog - ree Connor. - Ponudila mi je posao upravitelja terenskog ureda u Clevelandu. - U Clevelandu? - s nevjericom e Maggie. Neko je vrijeme utjela, a tada tiho ree: - Zato te upraviteljica odjednom tako eli maknuti s puta? - O, nije tako strano. Na kraju krajeva, ako odbijem njezinu ponudu, jo uvijek imam pravo na punu mirovinu - ree Connor ni ne pokuavajui odgovoriti na njezino pitanje. - U svakom sluaju, Joan me uvjerava da u Washingtomi ima nekoliko velikih osiguravajuih kompanija koje bi vrlo rado zaposlile nekoga s mojim iskustvom. - Ali ne ona za koju trenutno radi - ree Maggie i dalje netremice promatrajui mua. Connor joj uzvrati pogled, ali nije uspio smisliti uvjerljivi odgovor. Uslijedila je jo dua utnja. - Ne misli li kako je dolo vrijeme da mi kae cijelu istinu -ree Maggie. - Ili se od mene jednostavno oekuje da vjerujem sve to mi kae, poput odane ene? Connor sagne glavu i nita ne ree. - Nikad nisi skrivao injenicu da "Marvland osiguranje" nije nita drugo nego paravan za CIA-u. I nikad te nisam gnjavila da mi o tome kae neto vie. No u posljednje su vrijeme ak i tvoja dobro prikrivena putovanja ostavila malo blata na tvojim cipelama. - Nisam siguran da razumijem - neuvjerljivo e Connor. - Kad sam u kemijskoj istionici uzela tvoje odijelo, rekli su mi da su u tvom depu nali ovo. - Maggie na stol stavi novi. - ula sam da izvan Kolumbije nema nikakvu vrijednost. Connor je zurio u novi od deset pesoa, dovoljan za lokalni telefonski poziv u Bogoti. 68 - Mnoge bi ene odmah dole do istog zakljuka, Connore Fitzgeraldu - nastavi Maggie. - Ali nemoj zaboraviti, ja te poznajem vie od trideset godina i posve sam svjesna injenice da ti nisi sposoban za takvu prevaru. - Vjeruj mi, Maggie... - Znam, Connore. Uvijek sam prihvaala injenicu da mora postojati dobar razlog zbog kojeg nisi bio posve iskren prema meni za proteklih godina. - Nagnula se naprijed, uhvatila muevljevu ruku i rekla: - Ali ako te sada bez oitog razloga kane baciti u staro eljezo, ne misli li da imam pravo znati ime si se tono bavio u proteklih dvadeset osam godina? Jackson je zamolio taksista da stane ispred zalagaonice i neka prieka. Zadrat e se samo nekoliko minuta, rekao je, a zatim eli da ga odveze u zranu luku. im je uao u prodavaonicu, Escobar je urno doao iz ureda. Djelovao je uzrujano. Kad je vidio tko je muterija, sagnuo je glavu, bez rijei pritisnuo tipku na blagajni i otvorio ladicu. Polako je izvadio deset novanica od po sto dolara i pruio ih preko tezge. - Moram se ispriati, gospodine - ree i pogleda visokog Amerikanca - ali bojim se da je puka noas ukradena. Jackson nije komentirao. - Pri tome je udno to - nastavi Escobar - da onaj tko je ukrao puku nije uzeo i gotovinu. Jackson jo uvijek nije nita rekao. Nakon to je kupac otiao, Escobar se nije mogao otresti pomisli da ovjek uope nije izgledao iznenaeno.

Dok je taksi vozio prema zranoj luci, Jackson je zavukao ruku u dep sakoa i izvadio praznu ahuru. Moda nee uspjeti dokazati tko je povukao okida, ali sad je bio siguran tko je dao nalog da se na Ricarda Guzmana izvri atentat. 69 8. Helikopter se lagano spustio kraj jezera izmeu spomenika Wa-shingtonu i Lincolnu. Dok se vodoravni vijak sve sporije kretao, na travu su se spustile kratke stube. Vrata Nonog sokola su se otvorila i pojavio se Predsjednik Herrera odjeven u sveanu odoru zbog koje je izgledao poput sporednog lika iz drugorazrednog filma. Stao je u stav pozor i uzvratio pozdrav postrojenih marinaca, a potom je poao prema svojoj blindiranoj cadillac limuzini. Dok se kolona automobila kretala Sedamnaestom ulicom, sa svih su se stupova vijorile zastave Kolumbije, SAD-a i Distrikta Columbia. Tom Lawrence, Larry Harrington i Andy Lloyd ekali su ga na junom trijemu Bijele kue. "to je odora bolje skrojena, lenta a-rolikija i odlija brojnija, to je zemlja manje vana", mislio je Law-rence dok je stupao naprijed kako bi pozdravio svoga gosta. - Antonio, dragi stari prijatelju - ree Lavvrence, a Herrera ga zagrli, iako su se dotad samo jednom sreli. Kad je Herrera napokon pustio svoga domaina, Lavvrence se okrenuo i upoznao ga s Har-ringtonom i Llovdom. Fotoaparati su bljeskali i videokamere zujale dok je predsjednika skupina ulazila u Bijelu kuu. U dugakom je hodniku, ispod portreta Georgea Washingtona u prirodnoj veliini, snimljeno jo nekoliko "srdanih" fotografija. Nakon nune tri minute fotografiranja, Predsjednik je svoga gosta uveo u Ovalni ured. Dok se posluivala kolumbijska kava i snimalo jo fotografija, razgovarali su o nevanim stvarima. Kad su konano ostali sami, ministar vanjskih poslova poeo je voditi 70 razgovor prema temi trenutnih odnosa izmeu dvije zemlje. Law-rence je bio zahvalan na uputama to mu ih je ranije tog jutra dao Larry. Osjeao se sposobnim znalaki razgovarati o sporazumima o ekstradiciji, ovogodinjem urodu kave, problemu droge, ak i o novoj podzemnoj eljeznici to je u Bogoti gradi jedna amerika kompanija kao dijelu pomoi prekomorskim zemljama. Kad je ministar vanjskih poslova proirio raspravu na vraanje dolarskih zajmova i na disparitet izvoza i uvoza izmeu dvije zemlje, Lavvrenceove su misli odlutale na probleme s kojima e se tog dana tek morati suoiti. Zakon o smanjenju naoruanja zaglibio je na povjerenstvu, a Andy ga je ve upozorio da ne dobiva dovoljno glasova. Vjerojatno e morati osobno razgovarati s nekoliko kongresmena ako ga eli progurati. Znao je da takvi ritualni posjeti Bijeloj kui nisu nita drugo nego masiranje samoljublja, kako bi se izabrani zastupnici mogli vratiti u svoje okruge i obavijestiti glasae - ako su demokrati - kako imaju blizak odnos s Predsjednikom, ili - ako su republikanci - kako je Predsjednik ovisan o njihovoj podrci ako eli da se neki zakon usvoji. Lavvrence je znao da e, s obzirom na izbore koji e biti za manje od godinu dana, tijekom iduih tjedana morati odrati mnogo nezakazanih sastanaka. Naglo se vratio u stvarnost kad je Herrera rekao: - ... a za to moram vama osobno zahvaliti, gospodine Predsjednie. - Na licu kolumbijskog voe pojavio se iroki osmijeh dok su tri najmonija Amerikanca s nevjericom zurila u njega. - Hoete li to, molim vas, ponoviti, Antonio? - ree Predsjednik jer nije bio posve siguran da je gosta dobro uo. - Budui da se nalazimo u privatnosti Ovalnog ureda, Tome, samo sam elio rei koliko sam zahvalan na vaoj osobnoj intervenciji tijekom moje izborne kampanje.

- Koliko ste dugo radili za "Marvland osiguranje", gospodine Fitzgerald? - upita predsjednik Uprave. To je bilo njegovo prvo pitanje kao predsjedavajueg trolanoj komisiji u informativnom razgovoru koji je ve trajao vie od jednog sata. - U svibnju je bilo dvadeset osam godina, gospodine Thompson - odgovori Connor gledajui ravno u mukarca koji je sjedio u sredini velikog stola njemu nasuprot. - Izvjetaj o vaem radu vrlo je impresivan - ree ena koja je sjedila predsjedavajuem s desne strane. - I vae su preporuke 71 besprijekorne. Moram vas pitati zato elite napustiti va sadanji posao. I moda je jo vanije znati zato vas "Marvland osiguranje" eli pustiti. Connor je prethodnoga dana za veerom razgovarao s Maggie o tome kako bi trebao odgovoriti na to pitanje. "Jednostavno im reci istinu", rekla je Maggie. "I ne pokuavaj ih prevariti; nikad nisi bio dobar u tome." Nije ni oekivao drukiji savjet. - Moja jedina sadanja ansa za unapreenje znaila bi preseljenje u Cleveland - odgovori Connor - a osjeao sam da od svoje ene ne mogu traiti da se odrekne posla na Sveuilitu Geor-getowna. Ona bi teko mogla nai odgovarajui posao u Ohiu. Trei je lan komisije kimnuo glavom. Maggie je Connora upozorila da jedan lan povjerenstva ima sina koji je na posljednjoj godini studija u Georgetovvnu. - Mislim da vas vie ne moramo zadravati - ree predsjedavajui. - Samo bih vam elio zahvaliti, gospodine Fitzgerald, to ste danas doli na ovaj razgovor. - Bilo mi je drago - ree Connor i ustane. Iznenadio se kad je i predsjednik Uprave ustao i zaobiao stol kako bi mu se pridruio. - Biste li vi i vaa ena eljeli s nama poi na veeru sljedeeg tjedna? - pitao je dok je Connora pratio do vrata. - Vrlo rado, gospodine - odgovori Connor. - Ben - ree predsjednik. - Nitko me u poduzeu "Washing-ton Provident" ne zove gospodine, a svakako ne moji izvrni upravitelji. - Nasmijeio se i toplo stisnuo Connoru ruku. - Rei u tajnici neka sutra nazove va ured i dogovori datum. Veselim se to u upoznati vau enu, Maggie, zar ne? - Da, gospodine - odgovori Connor. Zastane. - I ja se veselim to u upoznati gospou Thompson, Bene. Predstojnik Ureda Bijele kue podigao je slualicu crvenog telefona, ali nije odmah prepoznao glas. - Imam neke informacije koje biste mogli smatrati korisnima. ao mi je da je toliko potrajalo. Lloyd je brzo pograbio prazni uti notes i skinuo poklopac flomastera. Nije morao pritiskati nikakve tipke - svaki razgovor to se vodi preko tog telefona automatski se snima. 72 - Upravo sam se vratio s desetodnevnog boravka u Bogoti, a netko se ondje pobrinuo da mi svi zalupe vratima pred nosom, a potom ih zakljuaju i stave zasun. - Znai da je Dexterica otkrila to kanite - ree Lloyd. - U roku od nekoliko minuta nakon mog razgovora sa efom policije, kladio bih se. - Znai li to da ona zna za koga radite? - Ne, pazio sam na to i zato mi je trebalo toliko vremena da vam se javim. Vjerujte mi, nakon to sam jednog od njezinih mlaih agenata vukao naokolo, nikad nee otkriti koga izvjetavam. Na kulturni atae u Bogoti sada slijedi svakog poznatog narkomanskog efa, svakog mlaeg slubenika u odjelu za narkotike i pola lokalnih policijskih snaga. Njegov e izvjetaj ispuniti toliko stranica da e trebati mjesec dana samo da ga se proita, a kamoli da se otkrije kojeg sam vraga ondje radio. - Jeste li pronali neto za to bismo mogli optuiti Dextericu? - upita Lloyd.

- Nita to ne bi mogla objasniti uobiajenim dimom i zrcalima. No svi znakovi ukazuju na to da iza atentata stoji CIA. - Gotovo da bismo to i sami mogli dokazati - ree Lloyd. -Predsjednikov je problem u tome to se na dounik, iako ima besprijekorne vjerodajnice, nikad ne bi mogao pojaviti kao svjedok, jer je on osoba koja se izravno okoristila atentatom. Imate li neto to bi izdralo na sudu? - Samo efa policije u Bogoti, a njegove vjerodajnice sigurno nisu besprijekorne. Kad bi se on pojavio na sudu, nikad ne biste mogli biti sigurni koju e stranu podrati. - Kako onda moete biti sigurni da je CIA umijeana? - Vidio sam puku za koju sam siguran da je upotrijebljena za ubojstvo Guzmana. ak sam se doepao ahure metka koji ga je pogodio. tovie, prilino sam siguran da znam ovjeka koji je izradio puku. On je najbolji u poslu, a radi za maleni broj posve odreenih kupaca. - Dopustite da pogaam - ree Lloyd. - Svi oni rade za CIA-u. - Svi osim jednoga kojeg je Dexterica prije nekoliko dana poslala u mirovinu. - Onda bismo ga smjesta trebali pokupiti i staviti na na platni popis. Uslijedila je duga tiina, a tada Jackson konano ree: - To je moda nain na koji vi obavljate stvari u Bijeloj kui, gospodine Lloyd, ali taj ovjek ne bi izdao biveg poslodavca, bez 73 obzira na to koliko biste mu ponudili. Ne biste uspjeli ni prijetnjama; ne bi reagirao ni da mu prislonite pitolj na elo. - Kako moete biti tako sigurni? - Bio sam mu zapovjednik u Vijetnamu, a ak ni Vijetkong nije iz njega uspio nita izvui. Ako ba elite znati, samo njemu mogu zahvaliti to sam jo uvijek iv. U svakom sluaju, Dexterica ga je zasigurno uvjerila da njezine zapovijedi stiu ravno iz Bijele kue. - Mi bismo mu mogli rei da nije tako - ree Lloyd. - Time biste samo ugrozili njegov ivot. Ne, moram dokazati Dexteriinu umijeanost, a da on ne otkrije to smjeramo. A to nee biti lako. - Dakle, kako to kanite uiniti? - Odlaskom na njegovu proslavu umirovljenja. - alite se? - Ne, jer e ondje biti jedna osoba koja voli njega vie nego svoju zemlju. Moda e ona biti voljna govoriti. Javit u vam se. Veza se prekinula. Kad je Nick Gutenburg, zamjenik direktora CIA-e, uao u dnevnu sobu Fitzgeraldove kue, prva osoba koju je vidio bio je njegov prethodnik, Chris Jackson. Bio je zadubljen u razgovor s Joan Ben-nett. Je li joj govorio za koga je radio u Bogoti? Gutenburg bi rado prislukivao njihov razgovor, ali najprije je morao pozdraviti domaina i domaicu. - Jo u devet mjeseci raditi za kompaniju - govorila je Joan. - Tada u imati pravo na punu mirovinu. Nadam se da u se nakon toga pridruiti Connoru na njegovu novom poslu. - Tek sam uo o tome. Zvui idealno. Prema onome to je Maggie govorila, nee morati tako esto putovati. - Tako je, ali jo nije slubeno imenovan - ree Joan. - A ti zna koliko Connor dri do toga da sve bude do kraja rijeeno. No budui da je direktor poduzea "Washington Provident" pozvao njega i Maggie na veeru, mislim da moemo zakljuiti da je dobio posao. Jedino ako gospodin Thompson ne sastavlja etvorku za partiju brida. - Lijepo od tebe to si doao, Nick - toplo e Connor. Pruio je au Perriera zamjeniku direktora. Nije ga trebalo podsjeati da Gutenburg nikad nije ni okusio alkohol. 74 - Ne bih to propustio ni za to na svijetu, Connor - odgovori Gutenburg. Okrenuvi se svojoj eni, Connor ree:

- Maggie, ovo je Nick Gutenburg, moj kolega. On radi u... - Poravnavanju gubitaka - brzo upadne Gutenburg. - Svima e nam nedostajati va mu u "Marvland osiguranju", gospodo Fitz-gerald. - Pa, sigurna sam da e se vai putovi ponovno ukrstiti - ree Maggie - budui da Connor ide na novi posao srodan vaemu. - To jo nije potvreno - ree Connor. - No im bude, Nick, ti e prvi uti o tome. Gutenburgov se pogled okrenuo prema Jacksonu, a kad se ovaj maknuo od Joan Bennett, Gutenburg je hitro preao preko sobe do nje. - Bio sam oduevljen kad sam uo da e ostati u kompaniji, Joan - bile su njegove prve rijei. - Mislio sam da e otii i pridruiti se Connoru na njegovu novom poslu. - Ne, ostat u u tvrtki - ree Joan. Nije bila sigurna koliko zamjenik direktora zna. - Pa, mislio sam, budui da e se on i dalje baviti istim poslom... "Ti lovi u mutnom", pomisli Joan. - Ne bih znala - ree. - S kim to razgovara Chris Jackson? - upita Gutenburg. Joan pogleda na drugu stranu prostorije. Rado bi bila rekla da nema pojma, ali je znala da to ne bi prolo. - To je otac Graham, sveenik upe Fitzgeraldovih iz Chicaga, i Tara, Connorova ki. - ime se ona bavi? - upita Gutenburg. - Upravo dovrava doktorat na Stanfordu. Gutenburg je shvatio da gubi vrijeme dok iz Connorove tajnice pokuava izvui neku pravu informaciju. Na kraju krajeva, gotovo je dvadeset godina radila za Fitzgeralda, pa nema sumnje kome je odana - iako u njezinu dosjeu nema niega to bi ukazivalo na to da je njihov odnos neto vie od profesionalnog. I gledajui gospoicu Bennett, nagaao je daje ona moda posljednja etrdesetpeto-godinja djevica u Washingtonu. Kad je Connorova ki pola do stola s piem kako bi napunila svoju au, Gutenburg je bez rijei ostavio Joan. - Zovem se Nick Gutenburg - rekao joj je i pruio ruku. - Ja sam kolega vaeg oca. - Ja sam Tara - ree. - Radite li u uredu u centru? 75 - Ne, radim u predgrau - ree Gutenburg. - Jeste li jo uvijek na zapadnoj obali na poslijediplomskom studiju? - Tako je - odgovori Tara, a na licu joj se pojavi izraz iznenaenja. - A to je s vama? Za koji ogranak kompanije radite? - Poravnavanje gubitaka. To je prilino dosadno u usporedbi s onim to radi va otac, ali netko mora ostati kod kue i sreivati papirologiju - ree i tiho se nasmije. - Usput reeno, bio sam oduevljen kad sam uo za novi posao vaeg oca. - Da, mami je bilo drago to ga je tako prestina tvrtka odmah zgrabila. Iako jo uvijek nita nije slubeno. - Hoe li raditi u Washingtonu? - upita Gutenburg i otpije gutljaj Perriera. - Da, kompanija je smjetena samo nekoliko blokova dalje od njegova starog ureda... - Tara je prestala govoriti kad je zaula otar zvuk. Okrenula se i vidjela kako Chris Jackson udara po stolu da bi privukao pozornost gostiju. - Oprostite - apne Tara. - To je znak meni da se moram vratiti svojim slubenim dunostima. Brzo se udaljila, a Gutenburg se okrenuo kako bi posluao svog prethodnika u Langlevju. - Dame i gospodo - pone Chris. Priekao je dok svi nisu utihnuli, a onda nastavi: - Imam ast predloiti zdravicu za dvoje mojih najstarijih prijatelja, Connora i Maggie. Tijekom godina, Connor se stalno dokazivao kao ovjek koji e me najvjerojatnije uvaliti u nevolje. Gosti su se nasmijali. Jedan dovikne: - Vie nego tono - a drugi doda: - Poznat mi je taj problem. - Ali kad si jednom u nevolji, ne poznajem nikoga boljeg koji bi te iz nje mogao izvui. - To je pozdravljeno toplim pljeskom. -Upoznali smo se...

Gutenburg je osjetio kako njegov pager zuji, pa ga je brzo povukao sa svog opasaa. "TROY HITNO", pisalo je. Iskljuio ga je i kliznuo iz prostorije u hodnik. Podigao je slualicu najblieg telefona, kao da se nalazi u vlastitom domu, i okrenuo broj koji nije bio ni u jednom telefonskom imeniku. Nije ak ni zazvonilo prije nego se javio glas: - Da? - Primio sam vau poruku, ali nisam na sigurnoj liniji. - Nije morao rei tko zove. - Ono to vam moram rei za nekoliko e sati znati cijeli svijet. - Predsjednik...? 76 - ... Rusije je prije sedamnaest minuta umro od sranog udara - ree Helen Dexter. - Odmah se javite u moj ured i otkaite sve to imate zakazano u sljedeih etrdeset osam sati. Veza se prekinula. Nijedan poziv u Dexteriin ured s neosigurane linije nije trajao due od etrdeset pet sekundi. Na stolu je drala topericu. Gutenburg je spustio slualicu i iziao iz kue ne trudei se da pozdravi domaicu. Ve se vozio drvoredom na putu prema Lang-leyju kad je Chris podigao au i rekao: - Za Connora i Maggie, i za ono to im budunost nosi. Svi su gosti podigli ae. - Za Connora i Maggie! - Zovem se Nick Gutenburg. Ja sam zamjenik direktora CIA-e. Moda biste me eljeli nazvati. Broj centrale u Agenciji je 703 482 1100. Ako telefonistici kaete svoje ime, spojit e vas izravno s mojim uredom. Spustio je slualicu. Gutenburg je tijekom godina otkrio ne samo da se takvi pozivi neminovno uzvraaju, obino za manje od jedne minute, ve da mu takav pristup gotovo uvijek daje prednost. Sjedio je za svojim pisaim stolom i ekao. Prole su dvije minute, ali se nije zabrinuo. Znao je da e taj dotini gospodin eljeti provjeriti broj. Kad se uvjeri da je doista rije o CIA-inoj centrali, Gutenburg e biti u jo jaem poloaju. Kad je telefon konano zazvonio, nakon gotovo tri minute, Gutenburg ga je pustio da neko vrijeme zvoni i tek se tada javio. - Dobro jutro, gospodine Thompson - ree ne ekajui da se ovjek s druge strane predstavi. Zahvalan sam vam to ste me tako brzo nazvali. - Drago mi je, gospodine Gutenburg - ree predsjednik Uprave "Washington Providenta". - Bojim se da s vama moram razgovarati o osjetljivom pitanju, gospodine Thompson. Ne bih vas zvao da ne osjeam kako je to u vaem interesu. - Cijenim to - ree Thompson. - Kako mogu pomoi? - Nedavno ste razgovarali s kandidatima za radno mjesto upravitelja vaeg odjela za otmice i otkupnine. Poloaj koji iziskuje najvie standarde potenja. 77 - Svakako - ree Thompson. - No mislim da smo nali idealnu osobu za to mjesto. - Nemam pojma koga ste izabrali za taj posao, ali moram vas obavijestiti da trenutno provodimo istragu o jednom od kandidata, a ako sluaj zavri na sudu, to bi se moglo loe odraziti na vau tvrtku. Meutim, gospodine Thompson, ako ste sigurni da ste nali pravoga ovjeka, CI A mu nikako ne eli stajati na putu. - ekajte malo, gospodine Gutenburg. Ako vam je poznato neto o emu bih i ja trebao biti obavijeten, rado u vas sasluati. Gutenburg je malo utio, a potom ree: - Smijem li pitati, u najstroem povjerenju, kako se zove kandidat kojemu mislite ponuditi taj posao? - Moete, dakako, jer uope ne sumnjam u njegov ugled, prolost ili potenje. Kanimo potpisati ugovor s gospodinom Connorom Fitzgeraldom. - Uslijedila je duga utnja, a tada Thompson ree: - Jeste li jo tamo, gospodine Gutenburg?

- Jesam, gospodine Thompson. Pitam se biste li nali vremena da me posjetite u Langlevju? Mislim da bih vas trebao podrobnije upoznati s istragom o prevari to je trenutno provodimo. Moda biste takoer eljeli pogledati neke povjerljive dokumente do kojih smo doli. Sada je na Thompsonu bio red da posuti. - Jako mi je ao to to ujem. Mislim da nema potrebe dolaziti k vama - tiho ree direktor. Djelovao je kao jako dobar ovjek. - Ja sam jednako potresen to sam uope morao obaviti ovaj telefonski poziv, gospodine Thompson. No vie biste mi zamjerili da to nisam uinio, a cijela alosna pria zavri na naslovnici Wa-shington Posta. - S time se moram sloiti - ree Thompson. - Smijem li dodati - ree zamjenik direktora - iako to nema veze sa sluajem to ga istraujemo, da imam policu osiguranja kod "Washington Providenta" od dana kad sam poeo raditi u CIA-i. - Drago mi je to to ujem, gospodine Gutenburg. Samo bih elio rei koliko cijenim temeljitost kojom vi obavljate svoj posao. - Samo se nadam da sam vam barem malo pomogao, gospodine Thompson. Zbogom, gospodine. Gutenburg vrati slualicu na aparat i odmah pritisne "l" na najbliem telefonu. - Da? - javi se glas. 78 - Mislim da "Washington Provident" ipak nee Fitzgeraldu ponuditi posao. - Dobro. Zato ne bismo pustili da prou tri dana, a tada mu ga vi moete ponuditi. - Zato ekati tri dana? - Oito nikad niste itali Freudov rad o maksimalnoj ranjivosti. 79 9. - Tono u vam rei odakle potjeu moje informacije - ree Tom Lawrence. - Od samog Predsjednika Kolumbije. Osobno mi je zahvalio to sam intervenirao u izborima u njegovu korist. - To se ne moe smatrati dokazom - ree Helen Dexter ne pokazujui nikakve znakove emocija. - Zar sumnjate u moju rije, Helen? - Predsjednik nije ni pokuao sakriti svoj gnjev. - Jasno da ne, gospodine Predsjednie - mirno e Dexterica. - Ali ako Agenciju optuujete za tajne operacije bez vaeg znanja, nadam se da to ne inite samo na temelju rijei junoamerikog politiara. Predsjednik se nagne naprijed. - Predlaem vam, Helen, da paljivo posluate snimku razgovora koji se nedavno odvijao u ovom uredu - ree. - Jer mi se ini da u onome to ete upravo uti ima istine, neto ega u proteklim godinama niste imali ba mnogo. Direktorica jo uvijek nije pokazivala ni znaka nelagode, iako se Nick Gutenburg, koji joj je sjedio s desne strane, nelagodno promekoljio na stolici. Predsjednik je kimnuo glavom Andvju Lloy-du koji je ispruio ruku i pritisnuo tipku kasetofona to se nalazio u kutu Predsjednikova stola. - Hoete li to podrobnije objasniti? 80 - Dakako, iako sam siguran da vam ne mogu kazati nita vie od onoga to ve znate. Moj jedini pravi suparnik, Ricardo Guzman, prikladno je uklonjen s glasakih listia samo dva tjedna prije izbora. - Zasigurno ne pokuavate rei... - To je bio Lavvrenceov glas.

- Pa, ako to nisu uinili vai ljudi... sigurno je da nisu moji -upadne Herrera prije nego to je Predsjednik uspio dovriti reenicu. Uslijedila je tako duga utnja da se Gutenburg poeo pitati nije li razgovor zavrio, ali budui da se Lawrence i Lloyd nisu micali, pretpostavio je da jo neto slijedi. -Imate li nekih stvarnih dokaza koji atentat povezuju s CIA-om? - na koncu je pitao Lloyd. - Metak kojim je ubijen doveo je policiju do puke koja je prodana zalagaonici prije nego je atentator pobjegao iz zemlje. Puku je kasnije iz zalagaonice uzeo jedan od vaih ljudi i poslao je u Ameriku u diplomatskoj poti. - Kako moete biti tako sigurni u to? - Moj ef policije je oito mnogo otvoreniji sa mnom nego CIA s vama. Andy Lloyd iskljui kasetofon. Helen Dexter podigne glavu i susretne Predsjednikov pogled koji se zapiljio u nju. - Dakle? - upita Lawrence. - Kakvo jednostavno objanjenje imate ovaj put? - Iz tog razgovora ne proizlaze apsolutno nikakvi dokazi o CIA-inoj upletenosti u atentat na Guzmana - ravnoduno e ona. -Meni se ini da Herrera pokuava zatititi osobu koja je izvravala njegove naredbe. - Pretpostavljam da mislite na "usamljenog atentatora" koji je otad zgodno nestao negdje u Junoafrikoj Republici - sarkastino e Predsjednik. - im se pojavi, gospodine Predsjednie, mi emo ga nai i tada emo vam moi pruiti dokaze koje elite. - Neduni ovjek kojeg e netko ubiti u nekoj uliici u Johan-nesburgu za mene nee biti dovoljan dokaz - ree Lawrence. - Ni za mene - ree Dexterica. - Kad vam dovedem ovjeka odgovornog za atentat, nee biti nikakve sumnje u to za koga je radio. - U glasu joj se osjeala otrina. - Ako u tome ne uspijete - ree Predsjednik - ne bih se udio da ova traka - kucne po kasetofonu - zavri u rukama odreenog novinara Washington Posta koji je poznat po tome da ba ne voli CIA-u. Moemo njemu prepustiti da zakljui titi li Herrera sebe 81 ili jednostavno govori istinu. Ovako ili onako, morat ete odgovoriti na mnoga neugodna pitanja. - Ako se to dogodi, moda ete i vi morati odgovoriti na dva-tri pitanja, gospodine Predsjednie - ree Dexterica ne trepnuvi. Lavvrence Ijutito ustane sa svoje stolice i bijesno je pogleda. - elim vam jasno staviti do znanja da ipak zahtijevam pozitivne dokaze o postojanju vaeg nestalog Junoafrikanca. Ako to ne dobijem u roku od dvadeset osam dana, oekivat u ostavke vas dvoje na svom stolu. Sad iziite iz mog ureda. Direktorica i njezin zamjenik bez rijei ustanu i iziu iz prostorije. Nita nisu govorili dok se nisu smjestili u stranji dio Dexte-riina automobila. Kad je automobil iziao s terena Bijele kue, Dexterica dotakne dugme na svom naslonu za ruke te se podigne mlijeno staklo kako voza -vii agent - ne bi mogao uti razgovor koji se odvija iza njega. - Jeste li ve razgovarali s Fitzgeraldom? - Ne - odgovori Gutenburg. - Rekli ste mi neka ekam tri dana. Kanio sam ga nazvati u ponedjeljak. Zao nam je to vas moramo obavijestiti... Connor je po trei put itao pismo kad je zazvonio telefon na njegovu stolu. Osjeao se obamrlim od nevjerice. to je moglo poi po zlu? Veera kod Thompsonovih nije mogla biti ugodnija. Kad su on i Maggie otili, nekoliko minuta prije ponoi, Ben je predloio da idueg vikenda pou igrati golf u Burning Tree, a Elizabeth Thompson je pozvala Maggie da svrati na kavu dok mukarci vani jure za bijelim lopticama. Sljedeeg ga je dana nazvao njegov

odvjetnik i rekao da u ugovor to gaje poslao "Washington Provident" treba unijeti samo nekoliko manjih promjena. Telefon se oglasi i Connor podigne slualicu. - Da, Joan. - Imam zamjenika direktora na vezi. - Spoji ga - umorno e on. - Connor? - ree glas u koji nikad nije imao povjerenja. - Iskrsnulo je neto vano, a direktorica me zamolila da te odmah s tim upoznam. - Svakako - ree Connor, a zapravo nije shvatio to Gutenburg govori. - Hoemo li se nai u tri sata, na uobiajenom mjestu? 82 - Svakako - ponovi Connor. Drao je slualicu u ruci jo dugo nakon to je zauo kljocaj. Proitao je pismo po etvrti put i odluio da nita nee govoriti Maggie dok ne ude u ui izbor za neki drugi posao. Connor je prvi stigao na Trg Lafavette. Sjeo je na klupu nasuprot Bijeloj kui. Nekoliko minuta kasnije Nick Gutenburg je sjeo na drugi kraj klupe. Connor je pazio da ak ni ne pogleda prema njemu. - Predsjednik je osobno traio da ti preuzme taj zadatak -promrmlja Gutenburg zurei u smjeru Bijele kue. - elio je naeg najboljeg ovjeka. - Ali ja bih trebao otii iz Kompanije za deset dana - ree Connor. - Da, direktorica mu je to rekla. No Predsjednik je inzistirao da uinimo sve to je u naoj moi kako bismo te uvjerili da ostane dok se taj zadatak ne izvri. Connor je utio. - Connor, ishod izbora u Rusiji mogao bi utjecati na budunost slobodnog svijeta. Ako izaberu onog luaka Zerimskog, to bi znailo da emo se preko noi vratiti hladnom ratu. Predsjednik bi mogao zaboraviti svoj Zakon o smanjenju naoruanja, a Kongres bi zahtijevao poveanje budeta za obranu, to bi nas moglo dovesti do bankrota. - Ali Zerimski jako zaostaje u predizbornim anketama - ree Connor. - Zar se ne oekuje da e ernopov bez problema pobijediti? - Tako moda u ovom trenutku izgleda - ree Gutenburg. -Ali jo ima tri tjedna do izbora, a Predsjednik - naglasio je rije i dalje zurei u Bijelu kuu - osjea da se uz tako nepostojano birako tijelo svata moe dogoditi. Bio bi mnogo sretniji kad bi znao da si ondje, tek za sluaj da se ukae potreba za tvojom strunou. Connor ne odgovori. - Ako si zabrinut zbog svog novog posla - nastavi Gutenburg - rado u porazgovarati s predsjednikom Uprave kompanije u kojoj e raditi i objasniti mu da je to samo kratkotrajni zadatak. - To nee biti potrebno - ree Connor. - Ali trebat e mi malo vremena da razmislim o tome. 83 - Dakako - ree Gutenburg. - Kad odlui, molim te, nazovi direktoricu i obavijesti je o svojoj odluci. - Ustao je i otiao u pravcu Trga Farragut. Tri minute kasnije Connor se udaljio u suprotnom smjeru. Andy Lloyd podigne slualicu crvenog telefona. Ovaj put je odmah prepoznao glas. - Gotovo sam siguran da znam tko je obavio zadatak u Bogoti - ree Jackson. - Je li radio za CIA-u? - upita Lloyd. - Da, jest. - Imate li dovoljno dokaza kojima bi se moglo uvjeriti Kongresno povjerenstvo za obavjetajne slube? - Ne, nemam. Gotovo sve to imam proglasilo bi se dokazima na temelju indicija. No kad se sve skupi, ima previe sluajnosti za moj ukus.

- Na primjer? - Agent za kojeg mislim da je povukao otponac dobio je otkaz uskoro nakon to je Predsjednik pozvao Dextericu u Ovalni ured i zahtijevao da mu kae tko je odgovoran za atentat na Guzmana. - To se ak ne moe ni prihvatiti kao dokaz. - Moda ne. No isti je agent trebao stupiti na novi posao u poduzeu "Washington Provident", kao ef njihovog odjela za otmice i otkupnine, kad je odjednom povuena ponuda za posao, bez ikakvog objanjenja. - Druga sluajnost. - Postoji i trea. Tri dana kasnije Gutenburg se sastao s dotinim agentom na klupi u parku na Trgu Lafayette. - Iz kojeg razloga? - Kako bi mu pruio priliku da ostane na CIA-inom platnom popisu. - A to je trebao obaviti? - Jedan zadatak. - Imamo li pojma koji je taj zadatak? - Ne. Ali nemojte se iznenaditi ako ga odvede vrlo daleko od Washingtona. - Imate li naina da saznate kamo? - Zasad nemam. ak ni njegova ena ne zna. 84 - U redu, razmotrimo to s njihova gledita - ree Lloyd. - to mislite to e Dexterica sada poduzeti kako bi bila sigurna da e sebe zatititi? - Prije nego bih mogao odgovoriti na to pitanje, morao bih znati ishod njezina posljednjeg susreta s Predsjednikom - ree Jackson. - Dao je njoj i Gutenburgu dvadeset osam dana da dokau da Agencija nije imala svoje prste u atentatu na Guzmana, te da prue neoborive dokaze o tome tko jest ubio Guzmana. Takoer im je jasno stavio do znanja da e traiti njihove ostavke i sve dokaze to ih ima u rukama predati Washington Postu, ako u tome ne uspiju. Uslijedila je duga utnja, a tada Jackson ree: - To znai da je agentu o kojem se radi preostalo manje od mjesec dana ivota. - Nikad ne bi uklonila jednog od vlastitih ljudi - s nevjericom e Lloyd. - Odjel CIA-e za koji taj agent radi slubeno uope ne postoji, gospodine Lloyd. On je ono to je u Kompaniji poznato kao NTA. - NTA? - Neslubeni tajni agent koji nije povezan ni s jednom vladinom agencijom. Tako CIA moe zanijekati da bilo to zna o njegovim aktivnostima ako neto poe po zlu. - Pa, neto je doista polo po zlu - ree Lloyd. Zastao je. -Taj je ovjek va prijatelj, zar ne? - Da - tiho odgovori Jackson. - Onda biste se trebali pobrinuti da ostane iv. - Dobar dan, direktorice. Ovdje Connor Fitzgerald. - Dobar dan, Connor. Drago mi je to vas ujem - ree Dexte-rica toplijim tonom od onoga kakvim je govorila kad su se zadnji put vidjeli. - Zamjenik direktora mi je rekao neka vas nazovem kad odluim o onome o emu smo u ponedjeljak razgovarali. - Da - ree Dexterica vrativi se na svoj uobiajeni odsjeni stil. - Voljan sam prihvatiti zadatak. - Drago mi je to uti. - Pod jednim uvjetom. - A to je? 85

- Trebat e mi dokaz da je Predsjednik odobrio operaciju. Uslijedila je duga utnja, a potom Dexterica ree: - Obavijestit u Predsjednika o vaem zahtjevu. - Dakle, kako to ide? - upita direktorica. Nije se mogla sjetiti kad je zadnji put posjetila laboratorij kole za obuku agenata u Langlevju. - Zapravo je vrlo jednostavno - ree profesor Ziegler, CIA-in direktor tehnikih slubi. Okrenuo se prema nizu kompjutora i pritisnuo nekoliko tipki. Na ekranu se pojavilo lice Toma Lavvren-cea. Nakon to su Dexterica i Nick Gutenburg nekoliko trenutaka sluali Predsjednikove rijei, ona ree: - to je u tome tako posebno? Ve smo ranije svi uli kako Lavvrence dri govore. - Moda, ali nikad niste uli da dri ba taj govor - ree Ziegler. - Kako to mislite? - upita Gutenburg. Gotovo djetinjasti osmijeh zadovoljstva prelio se profesorovim licem. - U svoj sam kompjutor pohranio, pod ifrom "Tommy", vie od tisuu govora, televizijskih i radio intervjua, te telefonskih razgovora Predsjednika u razdoblju od protekle dvije godine. Svaka rije ili reenica to ih je upotrijebio u tom vremenu pohranjena je u banki podataka. To znai da mogu stvoriti njegov govor o bilo kojoj temi to je izaberete. ak mogu odluiti kakav e stav zauzeti o bilo kojem pitanju. Dexterica je poela razmiljati o mogunostima. - Ako bi se Tommvju postavilo neko pitanje, moe li dati uvjerljiv odgovor? - pitala je. - Ne spontano - prizna Ziegler. - No kad biste imali grubu ideju o pitanjima na koja se oekuje njegov odgovor, vjerujem da bih mogao zavarati ak i Lawrenceovu majku. - Dakle, samo bismo morali predvidjeti - ree Gutenburg -to e najvjerojatnije rei druga strana. - to moda i nije tako teko kako vam se ini - ree Ziegler. - Na kraju krajeva, ako primite poziv od Predsjednika, teko da ete ga pitati o snazi dolara, ili to je imao za doruak, zar ne? U veini biste sluajeva znali razlog poziva. Nemam pojma zato bi vam mogao trebati Tommy, ali ako biste pripremili uvodnu i zavrnu izjavu, kao i, recimo, pedeset pitanja ili tvrdnji na koje e najvjero86 jatnije morati odgovoriti, mogao bih gotovo jamiti da e razgovor biti uvjerljiv. - Siguran sam da to moemo izvesti - ree Gutenburg. Direktorica kimne glavom u znak slaganja, a potom upita Zieg-lera: - Zato smo uope razvili ovakvu opremu? - To je napravljeno za sluaj da Predsjednik umre dok je Amerika u ratu, a eljeli bismo da neprijatelj vjeruje da je on jo uvijek iv. Ali Tommy se moe iskoristiti i na mnoge druge naine, direktorice. Na primjer... - Sigurna sam da moe - prekine ga Dexterica. Ziegler je izgledao razoarano, svjestan da se blii kraj direktori-ine pozornosti. - Koliko vremena vam je potrebno za pripremu odreenog programa? - upita Gutenburg. - Koliko je vremena vama potrebno da sloite ono to bi Predsjednik trebao rei? - odgovori Ziegler, a djetinjasti se osmijeh vrati na njegovo lice. Drala je prst na tipki sve dok Connor napokon nije digao slualicu. - U emu je problem, Joan? Nisam ogluio. - Na liniji je Ruth Preston, Predsjednikova osobna tajnica. Sljedei glas to ga je Connor uo pripadao je nekoj eni. - Je li to Connor Fitzgerald? - Pri telefonu - odgovori Connor. Osjeao je znoj na dlanu ruke kojom je drao slualicu. To se nikad nije dogaalo dok bi ekao da povue otponac.

- Predsjednik eli s vama razgovarati. Zauo je kljocaj. - Dobar dan - ree poznati glas. - Dobar dan, gospodine Predsjednie. - Mislim da znate zato zovem. - Da, gospodine, znam. Profesor Ziegler pritisne tipku "Uvodna izjava". Direktorica i njezin zamjenik nisu se ni maknuli. - Osjeao sam da vas moram nazvati i staviti vam do znanja koliko vanim smatram taj zadatak. - Stanka. - Jer uope ne sumnjam u to da ste vi prava osoba za to. - Stanka. - Stoga se nadam da ete pristati preuzeti odgovornost. 87 Ziegler je pritisnuo tipku "ekaj". - Zahvalan sam na povjerenju to ga imate u mene, gospodine Predsjednie - ree Connor - i cijenim to to ste odvojili vremena da me osobno nazovete... - Broj 11 - ree Ziegler koji je sve odgovore znao napamet. - Osjeao sam da je to najmanje to sam mogao uiniti u ovim okolnostima. - Stanka. - Hvala vam, gospodine Predsjednie. Iako me gospodin Gu-tenburg uvjeravao da ste vi u toku, a direktorica me osobno nazvala kasnije toga poslijepodneva da to potvrdi, kao to znate, ipak sam osjeao da ne mogu prihvatiti zadatak ako nisam siguran da je zapovijed dola izravno od vas. - Broj 7. - Posve razumijem vau zabrinutost. - Stanka. - Broj 19. - Kad sve ovo zavri, moda ete me vi i vaa ena posjetiti u Bijeloj kui, to jest, ako direktorica to dopusti. - Stanka. - Broj 3 - ree Ziegler. Zauo se glasan smijeh. Connor malo odmakne slualicu od uha. - Bit e nam ast, gospodine - ree kad je smijeh utihnuo. - Zavrna izjava - ree Ziegler. - Dobro. Radujem se naem susretu odmah po vaem povratku. - Stanka. - esto mislim kako je alosno da Amerika esto ne cijeni svoje neopjevane junake. - Stanka. - Drago mi je da smo razgovarali. Zbogom. - Zbogom, gospodine Predsjednie. Connor je jo uvijek drao slualicu kad je Joan ula u sobu. - Dakle, to je jo jedan srueni mit - ree. Connor je pogleda i upitno uzdigne obrvu. - Da Predsjednik uvijek svakoga zove po imenu. 10. Gutenburg mu je pruio veliku smeu omotnicu u kojoj su bile etiri putovnice, tri avionske karte i snop novanica u razliitim valutama. - Zar ne moram potpisati za sve to? - upita Connor. - Ne. Budui da smo sve morali obaviti na brzinu, papirologiju emo rijeiti kad se vrati. Kad stigne u Moskvu, mora poi u stoer Zerimskijeve kampanje i pokazati svoje vjerodajnice slobodnog izvjestitelja iz Junoafrike Republike. Dat e ti materijal pripremljen za tisak u kojem e biti podrobno razraen njegov raspored u predizbornoj kampanji. - Imam li neku vezu u Moskvi? - Da. Ashlevja Mitchella. - Gutenburg je oklijevao. - To je njegov prvi veliki zadatak, a reeno mu je samo ono to mora znati. Takoer mu je reeno da se s tobom smije povezati jedino ako ima zeleno svjetlo, a tada e te opskrbiti orujem. - Vrsta i model? - Uobiajeni Remington 700 izraen po mjeri - ree Gutenburg. - No ako ernopov bude i dalje vodio u anketama, ne vjerujem da e biti potrebne tvoje usluge, a u tom e se sluaju

vratiti u Washington dan nakon izbora. Bojim se da bi se ova misija mogla pokazati nepotrebnom. - Nadajmo se - ree Connor i udalji se od zamjenika direktora ne pruivi mu ruku. 89 - Bojim se da su mi toliko zvrnuli ruku da nisam mogao odbiti - ree Connor i stavi jo jednu plavu koulju u koveg. - Mogao si odbiti - ree Maggie. - Preuzimanje novog posla prvog sljedeeg mjeseca bilo bi uvjerljiva isprika. - Zastala je. -Kako je Ben Thompson reagirao? - Bio je pun razumijevanja - ree Connor. - Uope mu ne smeta ako ponem mjesec dana kasnije. ini se da je prosinac uvijek miran. - Connor je pritisnuo svoju odjeu pitajui se kako li e utrpati jo i toaletni pribor. Ve je poalio to nije dopustio Maggie da mu spakira stvari, ali nije elio da naie na nekoliko predmeta koji se nisu uklapali u njegovu priu. Sjeo je na poklopac kovega. Maggie je zatvorila kope, a tada su se oboje sruili na krevet, smijui se. Zagrlio ju je i malo je predugo zadrao uza se. - Je li sve u redu, Connor? - tiho upita Maggie. - Sve je u najboljem redu, zlato - ree Connor i pusti je. Podigao je koveg i odnio ga u prizemlje. - ao mi je to neu biti ovdje na Dan zahvalnosti. Ne zaboravi rei Tari kako jedva ekam da je vidim na Boi, hoe li? - rekao je dok ga je Maggie slijedila iz kue. Zaustavio se kraj automobila koji ona nikad ranije nije vidjela. - I Stuarta - podsjeti ga Maggie. - Da, naravno - ree Connor i stavi koveg u prtljanik. - Bit e lijepo ponovno ga vidjeti. Opet je zagrlio enu. Ovaj put je pazio da je ne dri previe dugo. - Nebesa, to emo dati Tari za Boi? - odjednom e Maggie. - Nisam ak ni razmiljala o tome. - Da si vidjela njezin posljednji telefonski raun, ne bi trebala razmiljati o tome - ree Connor i sjedne za upravlja. - Ne sjeam se ovog automobila - ree Maggie. - Pripada kompaniji - objasni Connor i upali motor. - Do vienja, zlato. Ne rekavi vie ni rijei, ubaci mjenja u brzinu i izie na cestu. Mrzio je pozdravljati se s Maggie, pa je njihove oprotaje uvijek nastojao to vie skratiti. Pogledao je u retrovizor. Stajala je u dnu kolnog prilaza i mahala kad je skrenuo na Cambridge Place i zaputio se prema zranoj luci. Kad je stigao do kraja pristupne ceste za uzletite Dulles, nije morao potraiti putokaz za parkiralite na kojem su se automobili mogli ostaviti na dulje vrijeme. Vozio je niz prilaznu rampu i uzeo karticu iz aparata, a zatim je parkirao u udaljenom kutu. Zakljuao 90 je automobil i krenuo prema ulazu u zranu luku, a potom se eska-latorom popeo jedan kat do pulta United Airlinesa. - Hvala vam, gospodine Perry - ree slubenica u odori pro-vjerivi njegovu kartu. - Let 918 je gotovo spreman za ukrcavanje. Molim vas, poite do izlaza Cl. Nakon to je proao osiguranje, Connor je mobilnom stazom krenuo do srednjeg terminala. U ekaonici je sjeo u kut, a kad su zamolili putnike da se ukrcaju, zauzeo je svoje uobiajeno mjesto kraj prozora u stranjem dijelu zrakoplova. Dvadeset minuta potom sluao je kako kapetan leta objanjava da e nekim udom tono stii na odredite, iako nee poletjeti na vrijeme. U terminalu je mladi mukarac u tamnoplavom odijelu nazvao jedan broj sa svog mobitela. - Da? - ree neki glas. - Agent Sullivan zove iz "Postaje". Ptica je odletjela. - Dobro. Javi se opet im izvri preostali dio zadatka. - Veza se prekinula.

Mladi je ovjek iskljuio mobitel i eskalatorom se spustio u prizemlje. Poao je do automobila u udaljenom kutu parkiralita, otkljuao ga, odvezao do rampe, platio parkiranje i zaputio se na istok. Trideset minuta kasnije vratio je kljueve u voznom parku i potpisao se u dnevnu knjigu. Pisalo je da je automobil uzet i vraen pod njegovim imenom. - Moete li biti posve sigurni da nee biti nikakva traga da je on uope postojao? - upita direktorica. - Ba nikakva traga - ree Gutenburg. - Nemojte zaboraviti da kao NTA nikad nije ni bio u Kompanijinim knjigama. - Ali to je s njegovom enom? - Zato bi ona bilo to posumnjala? Njegova mjesena plaa stigla je na njihov zajedniki raun. Uope nee o tome razmiljati. Koliko se nje tie, on je dao otkaz na svoje sadanje radno mjesto i prvog e sijenja poeti raditi za "Washington Provident". - Tu je jo uvijek njegova biva tajnica. - Dao sam je prebaciti u Langlev kako bih je mogao drati na oku. - U koji odjel? 91 - Srednji istok. - Zato Srednji istok? - Jer e morati biti u uredu tijekom njihova radnog vremena, od est uveer do tri ujutro. U iduih osam mjeseci imat e toliko posla da e biti preumorna da razmilja o bilo emu osim o onome to e raditi kad ode u mirovinu. - Dobro. Gdje je Fitzgerald u ovom trenutku? Gutenburg pogleda na sat. - Na pola puta preko Atlantika. Za otprilike etiri sata sletjet e na londonski Heathrow. - A automobil? - Ve je vraen u vozni park gdje e mu promijeniti boju i re-gistracijske ploice. - to je s njegovim uredom u Ulici M? - Preko noi e biti oien, a taj e kat u ponedjeljak prijei u ruke agencije za prodaju nekretnina. - ini se da ste mislili na sve osim na to to e se dogoditi kad se on vrati u Washington - ree direktorica. - On se nee vratiti u Washington - odgovori Gutenburg. Connor je stao u red ljudi koji su ekali na pregled putovnica. Kad je konano stigao na red, slubenik mu je pregledao putovnicu i rekao: - Nadam se da ete u Engleskoj provesti dva ugodna tjedna, gospodine Perry. Naime, u maleni pravokutnik ispred kojeg je bilo pitanje "Koliko dugo kanite ostati u Britaniji?" gospodin Perry je bio napisao "etrnaest dana". No sljedeeg e se jutra u zranu luku vratiti gospodin Lilvstrand. Dva su ga mukarca promatrala dok je izlazio iz Terminala 3 i ukrcavao se u autobus za postaju Victoria. etrdeset dvije minute potom ista su ga dva mukarca gledala kako staje u red za taksi. Odvojeno su slijedili crni taksi do hotela Kensington Park, gdje je jedan od njih ve na recepciji ostavio paket za njega. - Ima li poruka za mene? - pitao je Connor dok je potpisivao obrazac. - Da, gospodine Lilvstrand - ree slubenik. - Jedan je gospodin jutros ostavio ovo za vas. Pruio je Connoru golemu smeu omotnicu. - Broj vae sobe je 211. Posluitelj e vam donijeti prtljagu. - Mogu i sam, hvala vam - ree Connor. 92

im je Connor uao u sobu, otvorio je omotnicu. Unutra se nalazila putna karta za enevu na ime Theodorea Lilvstranda i sto vicarskih franaka. Skinuo je sako i legao na krevet, ali nije mogao zaspati iako je bio iscrpljen. Ukljuio je televizor i prebacivao s programa na program - to je Tara zvala surfanjem po kanalima - ali ni to mu nije pomoglo. Uvijek je mrzio igru ekanja. To su bili jedini trenuci kad bi ga obuzimale sumnje. Stalno je samoga sebe podsjeao na to da e ovo biti njegov posljednji zadatak. Poeo je razmiljati o Boiu s Maggie i Tarom - i da, sa Stuartom. Mrzio je to sa sobom ne smije nositi fotografije, pa ih je uvijek morao zamiljati. Najvie od svega, mrzio je to ne moe jednostavno podii telefonsku slualicu i razgovarati s bilo kojom od njih kad god se nalazi u inozemstvu. Connor se do mraka nije maknuo s kreveta. Tada je iziao iz svog zatvora i poao u potragu za jelom. Kupio je Evening Standard kod prodavaa novina na uglu i uao u maleni talijanski restoran u Ulici High u Kensingtonu, u kojem nije bilo mnogo ljudi. Konobar ga je poveo do mirnog stola u kutu. Imao je jedva dovoljno svjetla da proita novine. Naruio je dijetnu colu s mnogo leda. Britanci nikad nee razumjeti znaenje rijei "mnogo leda", pa se nije iznenadio kad se konobar za nekoliko minuta vratio nosei visoku au u kojoj su plivale tri malene kocke leda i siuna krika limuna. Naruio je cannellone i salatu. udno kako je uvijek birao Mag-giena omiljena jela kad je bio u inozemstvu. Sve to ga je podsjealo na nju. - Jedno to mora uiniti prije nego to pone raditi na svom novom poslu je nai potenoga krojaa - Tara mu je rekla kad su zadnji put razgovarali. - I ja elim poi s tobom kako bih ti mogla izabrati koulje i kravate. "Tvoj novi posao." Ponovno je pomislio na ono pismo. ao mi je to vas moramo obavijestiti... Koliko god je puta razmiljao o tome, ipak se nije mogao domisliti razlogu zbog koga se Thompson predomislio. Tu se jednostavno neto nije slagalo. Poeo je itati naslovnicu novina: devet kandidata natjee se u izborima za prvoga gradonaelnika Londona. To je udno, pomislio je Connor, zar nisu uvijek imali gradonaelnika - to je s Dickom Whittingtonom? Pogledao je fotografije kandidata i njihova imena, ali mu to nita nije znailo. Jedan e od njih za nekoliko tjedana upravljati engleskim glavnim gradom. 93 Platio je raun gotovinom i ostavio napojnicu koja konobaru nee dati razloga da ga zapamti. Kad se vratio u svoju hotelsku sobu, ukljuio je televizor i nekoliko minuta gledao komediju koja ga nije nasmijala. Nakon to je pokuao gledati nekoliko filmova, utonuo je u isprekidani san. No tjeila ga je pomisao da mu je barem bolje nego dvojici mukaraca na ploniku, koji uope nee spavati. Opazio ih je nekoliko trenutaka nakon slijetanja na Hea-throw. Pogledao je na sat. Nekoliko minuta iza ponoi - nekoliko minuta iza sedam u Washingtonu. Pitao se to e Maggie te veeri raditi. - A kako je Stuart? - upita Maggie. - Jo uvijek je tamo - odgovori Tara. - Tek za petnaest dana dolazi u Los Angeles. Jedva ekam. - Hoete li oboje doletjeti ravno ovamo? - Ne, mama - ree Tara nastojei da to ne zvui ojaeno. -Kao to sam ti ve nekoliko puta rekla, unajmit emo automobil i voziti se zapadnom obalom. Stuart nikad nije bio u Americi pa eli vidjeti Los Angeles i San Francisco. Sjea se? - Hoete li voziti oprezno? - Majko, vozim ve devet godina i nikad nisam imala ni najmanji prekraj. Sad, hoe li prestati brinuti i rei mi to e veeras raditi? - Idem sluati Placida Dominga u La Boheme. Odluila sam ekati da tvoj otac ode iz grada prije nego to poem, jer znam da bi zaspao prije kraja prvog ina.

- Ide li sama? - Da. - Pa, uvaj se, majko, i pazi da ne sjedne u prvih est redova. - Zato ne? - neduno upita Maggie. - Jer bi neki bogati, zgodni mukarac mogao skoiti iz jedne od loa i ugrabiti te. Maggie se nasmije. - Smatram se primjereno kanjenom. - Zato ne pozove Joan da pode s tobom? Tako biste cijele veeri mogle priati o tati. - Nazvala sam je u ured, ali ini se da neto s brojem nije u redu. Pokuat u je kasnije nazvati kui. 94 - Pozdrav, mama, ut emo se sutra - ree Tara. Znala je da e njezina majka zvati svakoga dana dok je Connor na putu. Kad god bi Connor otputovao u inozemstvo ili uzeo slobodnu veer kako bi bio partner ocu Grahamu u brid klubu, Maggie bi se bavila inae zanemarenim sveuilinim aktivnostima. Bilo ime, od EPGS-a, Ekoloke patrole Georgetown sveuilita, u ije se utemeljitelje ubrajala, do Drutva ivih pjesnikinja i Irskog plesnog teaja, gdje je poduavala. Pogled na mlade studente kako pleu, uspravnih lea i nogu koje tapkaju, vraao je u sjeanje Declana O'Casevja. On je sad bio ugledni profesor s katedrom na Sveuilitu u Chicagu. Nikad se nije oenio i jo uvijek joj je svakog Boia slao estitku, a jednu nepotpisanu estitku za Valentinovo. Stari je pisai stroj s iskrivljenim "e" uvijek odavao njegov identitet. Ponovno je podigla slualicu i okrenula Joanin kuni broj, ali nije bilo odgovora. Pripremila sije laganu salatu, a zatim se odvezla u Kennedvjev centar. Jednu kartu se uvijek lako moglo dobiti, bez obzira koliko slavan tenor gostuje. Maggie je bila opinjena prvim inom opere La Boheme, a samo je eljela da ima nekoga s kim bi mogla podijeliti doivljaj. Kad se zavjesa spustila, pridruila se mnotvu koje je krenulo u predvorje. Dok je prilazila guvi oko anka, Maggie se uinilo da je naas vidjela Elizabeth Thompson. Sjetila se da ju je ena pozvala na kavu, ali poziv nikad nije ponovila. To ju je udilo jer je poziv tada zvuao doista iskreno. Kad se Ben Thompson okrenuo i uhvatio njezin pogled, Maggie se nasmijeila i prila im. - Tako mi je drago to vas vidim, Bene - ree. -1 meni, gospoo Fitzgerald - odgovori on, ali ne toplim glasom kakvog se sjeala s veere od prije dva tjedna. I zato joj se nije obratio imenom? Ona je nepokolebljivo nastavila. - Domingo je velianstven, zar ne? - Da, i imali smo mnogo sree to smo dobili Leonarda Slatkina iz St Louisa - ree Ben Thompson. Maggie se udila zato joj nije ponudio pie, a kad je napokon uspjela naruiti sok od narane, jo se vie zbunila kad ga on nije ni pokuao platiti. - Connor se tako raduje to e vam se pridruiti u "Washington Providentu" - ree i otpije gutljaj soka. Elizabeth Thompson je djelovala iznenaeno, ali nita nije rekla. 95 - Posebno je zahvalan vama, Bene, to ste mu dopustili da pone mjesec dana kasnije kako bi mogao dovriti onaj nezakljueni posao za svoju staru tvrtku. Elizabeth je zaustila da neto kae, ali se oglasilo zvono za kraj pauze. - Pa, bit e bolje da se vratimo na svoja mjesta - ree Ben Thompson, iako je njegova ena popila tek polovicu svoga pia. -Drago mi je to smo se ponovno vidjeli, gospoo Fitzgerald. - vrsto je uhvatio enu za ruku i poveo je prema gledalitu. - Nadam se da ete uivati u drugom inu.

Maggie nije uivala u drugom inu. Nije se mogla usredotoiti, jer je neprestano mislila na razgovor u predvorju. No bez obzira koliko ga je puta u mislima ponavljala, nije ga mogla povezati s onim to se prije samo dva tjedna dogaalo kod Thompsonovih. Kad bi znala kako stupiti u vezu s Connorom, prekrila bi ivotno pravilo i nazvala ga. Stoga je uinila drugo po redu. Kad je stigla kui, ponovno je nazvala Joan Bennett. Telefon je zvonio i zvonio. Idueg jutra Connor je rano ustao. Gotovinom je podmirio raun, zaustavio taksi i bio na putu za Heathrow prije nego to je deurni na recepciji uope shvatio da je otiao. U sedam i etrdeset ukrcao se na Swissairov let 839 za enevu. Let je trajao malo manje od dva sata, a kad su kotai letjelice dotaknuli tlo on je namjestio kazaljke sata na deset i trideset. Tijekom prekida putovanja iskoristio je pogodnost Swissairove ponude da se istuira. Uao je u "ekskluzivne prostorije" - opis u njihovu asopisu leta - kao Theodore Lilvstrand, investicijski bankar iz Stockholma, a etrdeset minuta zatim iziao je kao Piet de Villiers, izvjestitelj Johannesburg Mercuijja. Iako je jo uvijek imao vie od sat vremena na raspolaganju, Connor nije lutao po duty-free shopovima, te je samo kupio croissant i kavu u jednom od najskupljih restorana na svijetu. Na koncu se zaputio prema izlazu 23. Red za Aeroflotov let za St Petersburg nije bio dug. Kad su poslije nekoliko minuta pozvali putnike, krenuo je u stranji dio zrakoplova. Poeo je razmiljati o tome to treba uiniti idueg jutra, kad vlak stigne na moskovski kolodvor Raveltaj. Ponovno je u mislima ponovio sve upute zamjenika direktora pitajui se zato je Gutenburg ponovio rijei: "Pazi da te ne uhvate. Ali ako te uhvate, mora tvrditi da nema 96 apsolutno nikakve veze s CIA-om. Ne brini! Kompanija e se uvijek pobrinuti za tebe." Samo se tek pristigle agente podsjealo na Jedanaestu zapovijed. - Zrakoplov za St Petersburg je upravo poletio, a na je paket u njemu. - Dobro - ree Gutenburg. - Ima li jo neto? - Ne - odgovori mladi CIA-in agent. Oklijevao je. - Osim... - Osim to? Hajde, da ujem. - Samo mi se uinilo da sam prepoznao jo nekoga tko se ukrcao u zrakoplov. - Tko je to bio? - prasne Gutenburg. - Ne mogu se sjetiti njegova imena, a nisam ni siguran da sam ga uope vidio. Nisam mogao riskirati i maknuti pogled s Fitzge-ralda na vie od nekoliko sekundi. - Ako se sjeti tko je to bio, odmah me nazovi. - Da, gospodine. - Mladi je ovjek iskljuio mobitel i zaputio se prema izlazu 9. Za nekoliko e se sati opet nalaziti za svojim stolom u Bernu, ponovno u ulozi kulturnog ataea u amerikom veleposlanstvu. - Dobro jutro. Ovdje je Helen Dexter. - Dobro jutro, direktorice - ukoeno odgovori predstojnik Ureda Bijele kue. - Mislila sam da bi Predsjednik elio odmah znati da je ovjek kojemu smo trebali ui u trag u Junoafrikoj Republici ponovno u pokretu. - Nisam siguran da vas razumijem - ree Lloyd. - ef naeg ureda u Johannesburgu upravo mi je javio da se Guzmanov ubojica prije dva dana ukrcao na let South African Air-waysa za London. Nosio je putovnicu na ime Martin Perry. U Londonu je ostao samo preko noi. Idueg je jutra poao Swissairovim letom za enevu, a koristio se vedskom putovnicom na ime The-odore Lilvstrand. Lloyd je ovaj put nije prekidao. Na kraju krajeva, moe premotati vrpcu unatrag ako Predsjednik bude tono elio znati to je rekla. 97 - U enevi se ukrcao u Aeroflotov let za St Petersburg. Tada je imao junoafriku putovnicu na ime Piet de Villiers. Iz St Pe-tersburga je nonim vlakom krenuo u Moskvu.

- U Moskvu? Zato u Moskvu? - upita Lloyd. - Ako me sjeanje ne vara - ree Dexterica - uskoro bi se u Rusiji trebali odrati izbori. Kad je zrakoplov sletio u St Petersburgu, Connorov je sat pokazivao pet i pedeset. Zijevnuo je, protegnuo se i priekao da se letjelica zaustavi, a tek je tada namjestio kazaljke sata na mjesno vrijeme. Kroz prozor je pogledao uzletite koje je bilo u polumraku, jer je nedostajalo pola arulja. Prsio je snijeg, ali se nije zadravao. Stotinjak umornih putnika moralo je ekati jo dvadeset minuta dok nije stigao autobus i prebacio ih do terminala. Neke se stvari jednostavno ne mijenjaju, bez obzira je li vlast u rukama KGB-a ili kriminalaca. Amerikanci su ih prozvali ruskom mafijom. Connor je posljednji iziao iz letjelice i posljednji se iskrcao iz autobusa. Mukarac koji je putovao u prvom razredu istog leta pourio je na poetak reda kako bi bio siguran da e prvi proi kroz ured za imigraciju i carinu. Bio je zadovoljan to se Connor pridrava pravila iz prirunika. Kad je ovjek iziao iz autobusa, nijednom se nije okrenuo. Znao je da e Connorove oi stalno biti u pokretu. Kad je Connor poslije trideset minuta iziao iz zrane luke na cestu punu rupa, zaustavio je prvi slobodni taksi i rekao vozau neka ga odveze na kolodvor Protski. Putnik prvog razreda slijedio je Connor a u dvoranu u kojoj su se kupovale karte. Dvorana je vie sliila operi nego eljeznikom kolodvoru. Pomno je pazio da vidi u koji e se vlak ukrcati. No jo je jedan ovjek stajao u sjeni, a on je ak znao broj odjeljka u spavaim kolima u kojem e se Fitzgerald nalaziti. Ameriki kulturni atae u St Petersburgu te je veeri propustio poziv za Kirov balet zato da bi Gutenburga mogao izvijestiti o tome kad se Fitzgerald ukrcao u noni vlak za Moskvu. Nema potrebe da ga prati u vlaku jer e ga Ashley Mitchell, njegov kolega u glavnom gradu, idueg jutra ekati na peronu broj 4 kako bi potvrdio da je Fitzgerald stigao na odredite. Ataeu je jasno stavljeno do znanja da je ovo Mitchellova operacija. - Jedna karta za prvi razred u spavaim kolima za Moskvu -Connor na engleskom ree prodavau karata. 98 ovjek mu je gurnuo kartu preko drvenog pulta, ali se razoarao kad mu je putnik pruio novanicu od deset tisua rubalja. Nadao se da e mu taj putnik pruiti priliku da se malo okoristi na raun teaja, a to bi bilo drugi put te veeri. Connor je pregledao svoju kartu prije nego to se zaputio prema brzom vlaku za Moskvu. Hodao je pretrpanim peronom i proao kraj nekoliko starih zelenih vagona koji su izgledali kao da su izgraeni prije Oktobarske revolucije, zaustavio se kraj vagona K i svoju kartu pokazao eni koja je stajala kraj otvorenih vrata. Ona ju je probuila i maknula se u stranu kako bi se mogao popeti u vagon. Connor je hodao niz hodnik i traio odjeljak broj 8. Kad ga je naao, upalio je svjetlo i zakljuao se unutra; ne zato to se bojao da e ga banditi opljakati, o emu se tako esto izvjetavalo u amerikom tisku, ve zato to je morao jo jednom promijeniti svoj identitet. Vidio je mladia svjeeg lica koji je stajao ispod ploe s dolascima na enevskom aerodromu, i pitao se odakle ih vrbuju u dananje vrijeme. Nije se trudio opaziti agenta u St Petersburgu; znao je da e netko biti ondje kako bi provjerio da je stigao, a netko e drugi ekati na peronu u Moskvi. Gutenburg ga je ve obavijestio o agentu Mitchellu, a opisao ga je kao prilino neiskusnog i nesvjesnog Fitzgeraldova statusa. Vlak je krenuo iz St Petersburga tonojednu minutu prije ponoi, a blagi, ritmiki zvuk kotaa vagona to su kloparali po tranicama uskoro je uspavao Connora. Naglo se probudio i pogledao na sat: etiri i trideset sedam. Tako dugo nije spavao ve tri noi za redom. Tada se sjetio svog sna. Sjedio je na klupi na Trgu Lafavette, gledao prema Bijeloj kui i razgovarao s nekim koji nijednom nije pogledao prema njemu. Sastanak to ga je prethodnog tjedna imao sa zamjenikom direktora ponovio se od rijei do rijei, ali nije se mogao sjetiti to

mu je u tom razgovoru stalno smetalo. Probudio se ba kad je Gutenburg stigao do reenice to ju je Fitzgerald ponovno elio uti. Nije bio nita blie rjeenju problema kad je vlak u osam i trideset tri toga jutra stigao na kolodvor Raveltaj. - Gdje ste? - upita Andy Lloyd. - U telefonskoj govornici u Moskvi - odgovori Jackson. - Preko Londona, eneve i St Petersburga. im je siao s vlaka, sve nas 99 je poveo u lov na maglu. Za otprilike deset minuta uspio se otresti naeg ovjeka u Moskvi. Da ga nisam ba ja nauio tehnici zavaravanja, rijeio bi se i mene. - Gdje je na kraju zavrio? - upita Lloyd. - Uzeo je sobu u malenom hotelu u sjevernom dijelu grada. - Je li jo uvijek ondje? - Nije, iziao je poslije otprilike sat vremena, ali bio je tako dobro preruen da mi je zamalo promaknuo. Da nisam zapazio njegov nain hoda, moda bi mi zbrisao. - Kamo je poao? - upita Lloyd. - Ponovno je krenuo zaobilaznim putem, a na kraju je zavrio u stoeru za kampanju Viktora Zerimskog. - Zato Zerimski? - Jo ne znam, ali iziao je iz zgrade nosei svu literaturu Ze-rimskijeve kampanje. Zatim je na kiosku kupio plan grada i ruao u oblinjem restoranu. Poslije podne je unajmio malen automobil i tada se vratio u hotel. Otad nije iziao iz zgrade. - O, moj Boe - odjednom izusti Lloyd. - Ovaj e put to biti Zerimski. Uslijedila je duga stanka s druge strane linije, a tada Jackson ree: - Ne, to je nemogue. - Zato ne? - Nikad ne bi pristao izvriti tako osjetljiv zadatak, osim ako naredba nije stiglo ravno iz Bijele kue. Poznajem ga dovoljno dugo da bih bio siguran u to. - Pokuajte ne zaboraviti da je va prijatelj izvrio tono isti zadatak u Kolumbiji. Nema sumnje da ga je Dexterica uvjerila da je i tu operaciju odobrio Predsjednik. - Mogao bi postojati alternativni scenarij - tiho e Jackson. - Primjerice? - Da ne kane ubiti Zerimskoga, ve Connora. Lloyd zapie ime u svoj uti notes. 100 DRUGI DIO Samotnjak 11. - Amerikanac? - Da - ree Jackson ne gledajui dolje prema izvoru cvrkutava glasa. - Trebate li togod? - Ne, hvala - ree jo uvijek ne skidajui pogleda s ulaza u hotel. - Sigurno vam neto treba. Amerikancima uvijek neto treba. - Meni nita ne treba. Odlazi ve! - odluno e Jackson. - Kavijar? Ruske lutke? Generalska odora? Krznena kapa? ena? Jackson prvi put spusti pogled na djeaka. Imao je na sebi jaknu od ovje koe za tri broja preveliku. Na glavi je imao kapu od zejeg krzna za kakvom je Jackson iz minute u minutu sve vie udio. Djeakov je smijeak otkrio da mu dva zuba nedostaju. - enu? U pet sati ujutro? - Dobro vrijeme za enu. No moda vam se vie svia mukarac? - Koliko naplauje svoje usluge?

- Kakvu vrstu usluga? - sumnjiavo upita djeak. - Kao kurir. - Kurir? . - Pomaga, onda. - Pomaga? - Pomonik. - Ah, misli partner, kao u amerikim filmovima. 103 - Dobro, sad kad smo se sloili o opisu tvoga posla, mudrijau, koliko naplauje? - Na dan? Na tjedan? Na mjesec? - Na sat. - Koliko nudite? - Pravi mali poduzetnik, je li? - Uimo od Amerikanaca - ree djeak i nasmijei se od uha do uha. - Jedan dolar - ree Jackson. Djeak se pone smijati. - Ja moda jesam mudrija, ali vi ste komedija. Deset dolara. - To je isto iznuivanje. Djeak je prvi put izgledao zbunjeno. - Dat u ti dva. - est. - etiri. - Pet. - Dogovoreno - ree Jackson. Djeak uzdigne dlan desne ruke visoko u zrak, to je takoer vidio u amerikim filmovima. Jackson ga pljesne. Dogovor je pao. Djeak odmah pogleda na svoj Rolex. - Dakle, kako se zove? - upita Jackson. - Sergej - odgovori djeak. - A ti? - Jackson. Koliko ti je godina, Sergej? - Koliko eli da imam godina? - Prestani s glupostima i reci mi koliko ima godina. - etrnaest. - Nisi ni dan stariji od devet. - Trinaest. - Deset. - Jedanaest. - U redu - ree Jackson. - Neka bude jedanaest. - Koliko je tebi godina? - upita djeak. - Pedeset etiri. - Neka bude pedeset etiri - ree Sergej. Jackson se prvi put u nekoliko dana nasmijao. - Kako to da tako dobro govori engleski? - upita i dalje motrei na ulaz u hotel. - Moja majka dugo ivjela s Amerikancem. On se vrati u Sjedinjene Drave prolu godinu, ali ne uzme nas. Ovaj put Jackson povjerova da djeak govori istinu. 104 - Dakle, kakav je posao, partner? - upita Sergej. - Pazimo na nekoga tko boravi u hotelu. - Je li prijatelj ili neprijatelj? - Prijatelj. - Mafija? - Ne, on radi za dobre momke.

- Nemoj se ponaati kao da sam dijete - ree Sergej pomalo Ijutitim glasom. - Mi smo partneri, sjeti se. - U redu, Sergej. On je prijatelj - ree Jackson ba kad se Con-nor pojavio na ulazu. - Ne mii se. - vrsto poloi ruku na djea-kovo rame. - Je li to on? - upita Sergej. - Da, to je on. - Ima ljubazno lice. Moda bolje da radim za njega. Dan Viktora Zerimskog nije dobro poeo, a tek je bilo nekoliko minuta iza osam. Predsjedavao je sastanku Centralnog vijea Komunistike partije, a govorio je Dmitri Titov, njegov ef stoera. - Meunarodno tijelo promatraa stiglo je u Moskvu kako bi pratilo izborni postupak govorio je Titov. - U prvom redu paze na bilo kakav nagovjetaj namjetanja rezultata, ali njihov predsjedavajui je ve priznao da uz tako golemo i proireno birako tijelo nikako ne mogu uoiti svaku nepravilnost. - Titov je svoj izvjetaj zavrio rekavi da mafija jo vie novca ulae u ernopovljevu kampanju sad kad je drug Zerimski izbio na drugo mjesto. Zerimski je gladio svoje dugake brkove dok je naizmjence pogledavao svakog od ljudi smjetenih za okruglim stolom. - Kad ja budem Predsjednik - ree i ustane sa svog mjesta na elu stola - pobacat u te mafijake gadove u zatvor, jednog po jednog. Tada e do kraja ivota moi brojiti samo kamenje. lanovi Centralnog vijea ve su mnogo puta uli kako se njihov voda okomljuje na mafiju, iako ih u javnosti nikad nije poimence spominjao. Niski, miiavi mukarac udari akom po stolu. - Rusija se mora vratiti starinskim vrijednostima zbog kojih nas je ostatak svijeta neko potovao. Svi okupljeni oko stola, dvadeset jedan mukarac, kimnuli su glavama iako su tijekom posljednjih mjeseci neprestano sluali te rijei. 105 - U proteklih deset godina nismo inili nita drugo nego uvozili ono najgore to Amerika nudi. Nastavili su kimati glavama, pogleda uprtih u njega. Zerimski proe prstima kroz svoju gustu crnu kosu, uzdahne i ponovno sjedne. Pogleda svog efa stoera. - to radim danas ujutro? - Posjetit ete Pukinov muzej - ree Titov. - Oekuju vas u deset sati. - Otkazi to. Potpuni gubitak vremena s obzirom na to da do izbora ima samo osam dana. Ponovno lupi akom po stolu. -Trebao bih biti vani na ulicama gdje me ljudi mogu vidjeti. - Ali direktor muzeja je traio subvenciju vlade za restauriranje djela vodeih ruskih umjetnika - ree Titov. - Bacanje novca - ree Zerimski. - A ernopova su kritizirali jer je srezao potporu za umjetnost - nastavi ef stoera. - U redu. Dat u im petnaest minuta. - Dvadeset tisua Rusa svakog tjedna posjeti Pukinov muzej - doda Titov gledajui tipkane biljeke ispred sebe. - Neka bude trideset minuta. - I ernopov vas je proli tjedan na televiziji optuio da ste neobrazovani razbojnik. - to je uinio? - prodere se Zerimski. - Studirao sam pravo na Moskovskom sveuilitu dok je ernopov jo uvijek bio radnik na farmi.

- To je, dakako, tono, drue predsjedavajui - ree Titov -ali nae interne ankete potvruju da javnost to ne doivljava tako, te da ernopov uspijeva prenijeti svoju poruku. - Interne ankete? Jo neto na emu imamo zahvaliti Amerikancima. - Oni su Toma Lawrencea doveli na vlast. - Kad ja budem izabran, sam u se zadrati na vlasti. Connorova ljubav prema umjetnosti zaela se kad ga je Maggie vukla po galerijama dok su jo bili studenti. U poetku je iao s njom samo da bi to vie vremena provodio u njenu drutvu, ali je za nekoliko tjedana postao obraenik. Kad god bi zajedno nekamo putovali, rado bije pratio u bilo koju galeriju po njenom izboru, a im su preselili u Washington, postali su Prijatelji Corcorana i lanovi Phillipsa. Dok je direktor muzeja vodio Zerimskoga nao106 kolo, Connor je morao paziti da mu panju ne odvuku mnoga umjetnika djela, te da se usredotoi na promatranje komunistikog voe. Kad su Connora prvi put poslali u Rusiju, jo 1980. godine, bilo koji visoki politiar bi se najvie pribliio narodu zurei u njega iz Prezidija tijekom prvomajskih parada. No sad kad mase mogu birati glasakim listiima, odjednom je postalo potrebno da se oni koji ele biti izabrani kreu meu masama, ak i da posluaju njihova gledita. Galerija je bila krcata kao stadion Cooke kad Redskinsi imaju utakmicu, a gdje god bi se Zerimski pojavio, mnotvo bi se razdvojilo kao da je on Mojsije koji prilazi Crvenom moru. Kandidat se polako kretao meu Rusima, ignorirajui slike i skulpture u korist njihovih ispruenih ruku. Zerimski je bio nii no to je izgledao na fotografijama, a okruio se skupinom jo niih pomonika kako bi ojaao svoj ego. Connor se sjetio komentara predsjednika Trumana o visini: "Kad se sve svede na centimetre, mome, treba uzeti u obzir samo elo." Tako je jednom rekao nekom studentu iz Missourija. "Bolje je imati centimetar-dva vie izmeu korijena nosa i vlasita nego izmeu glenja i koljena." Connor je vidio da Zerimskijeva tatina nije utjecala na njegov smisao za odijevanje. Odijelo mu je bilo loega kroja, a koulja mu je bila izlizana na ovratniku i manetama. Connor se pitao je li direktor Pukinova muzeja mudro postupio kad je odjenuo po mjeri saiveno odijelo koje oito nije izraeno u Moskvi. Iako je Connor bio svjestan injenice da je Viktor Zerimski otrouman i obrazovan ovjek, uskoro je postalo jasno da tijekom godina nije esto posjeivao umjetnike galerije. Dok je urio kroz mnotvo, katkad je prstom pokazivao neko platno i glasno izgovarao ime umjetnika. Nekoliko je puta uspio pogrijeiti, ali je mnotvo ipak kimalo glavama u znak odobravanja. Ignorirao je velianstvenog Rubensa, pokazujui vie zanimanja za jednu majku s djetetom u mnotvu nego za genijalnost kojom je isti prizor prikazan na slici iza nje. Kad je podigao dijete i pozirao za fotografiju s majkom, Titov je predloio da se pomaknu korak desno. Tako e se na fotografiji vidjeti i Djevica Marija. Nijedna naslovnica nee tome moi odoljeti. Kad je proao kroz est galerija i bio siguran da su svi posjetitelji Pukinova muzeja znali da je tu, Zerimskome je postalo dosadno pa je skrenuo pozornost na novinare koji su ga u stopu slijedili. 107 Na odmoritu prvoga kata poeo je odravati improviziranu tiskovnu konferenciju. - Hajde, pitajte me to god elite - ree zagledavi se u skupinu novinara. - Kakva je vaa reakcija na posljednje rezultate predizbornih anketa, gospodine Zerimski? upita moskovski dopisnik Timesa. - Idu u pravom smjeru. - ini se da ste sada na drugome mjestu, a stoga i jedini pravi suparnik ernopovu - dovikne drugi novinar. - Do dana izbora on e biti moj jedini pravi suparnik - ree Zerimski.

Njegova se pratnja posluno nasmijala. - Mislite li da bi Rusija ponovno trebala postati komunistika drava, gospodine Zerimski? zauje se neizbjeno pitanje izgovoreno amerikim naglaskom. Prepredeni politiar bio je previe oprezan da bi upao u tu zamku. - Ako time mislite na vraanje vie stope zaposlenosti, manje inflacije i bolji ivotni standard, odgovor mora biti potvrdan. Slino bi rekao i republikanski kandidat tijekom amerike pred-izborne kampanje. - Ali ernopov tvrdi da je ba to vladina trenutna politika. - Trenutna vladina politika - ree Zerimski - je pobrinuti se da premijer zadri obilje dolara na svom vicarskom bankovnom raunu. Taj novac pripada ruskom narodu, a ba zato on ne zasluuje da bude na sljedei Predsjednik. Reeno mi je da e, kad asopis Fortune objavi svoj popis od deset najbogatijih ljudi na svijetu, ernopov biti na sedmome mjestu. Izaberite ga za Predsjednika, pa e u roku od pet godina maknuti Billa Gatesa s prvog mjesta. Ne, prijatelju - doda - uskoro ete saznati da e ruski narod zduno glasovati za povratak u one dane kad smo bili najcjenjenija zemlja na svijetu. - I ona koje su se najvie bojali? - dometne drugi novinar. - Vie bih volio to nego da se nastavi sadanja situacija u kojoj nas ostatak svijeta jednostavno ignorira - ree Zerimski. Sad su izvjestitelji zapisivali svaku njegovu rije. - Zato tvoga prijatelja tako zanima Viktor Zerimski? - apne Sergej na drugom kraju galerije. - Postavlja previe pitanja - ree Jackson. - Zerimski lo ovjek. - Zato? - upita Jackson pogleda prikovana na Connora. 108 - Ako izabran, on staviti ljude poput mene u zatvor i svi se vratimo u "dobre stare dane", a on je u Kremlju, jede kavijar i pije votku. Zerimski se dugim koracima zaputio prema izlazu iz galerije, a njegova pratnja i direktor muzeja nastojali su ga pratiti. Zerimski je zastao na posljednjoj stubi kako bi ga fotografirali ispod goleme Govine slike Krista skidaju s kria. Connora je tako dirnula slika da ga je mnotvo zamalo sruilo. - Svia ti se Goya, Jackson? - apne Sergej. - Nisam ih ba mnogo vidio - prizna Amerikanac. - Ali da -ree - doista je velianstven. - Imaju ih jo nekoliko u podrumu - ree Sergej. - Uvijek mogu srediti da se jedna... Protrljao je palac s kaiprstom. Jackson bi bio pljusnuo djeaka kad to ne bi privuklo pozornost na njih. - Tvoj ovjek ponovno krenuo - odjednom e Sergej. Jackson podigne glavu i opazi kako Connor nestaje kroz sporedni izlaz iz galerije. Connor je sjedio sam u grkom restoranu u Preinstenskoj i razmiljao o onome to je tog jutra vidio. Iako je Zerimski uvijek okruen gomilom snagatora, a njihove oi zure u svim pravcima, ipak ga ne uvaju onako dobro kao veinu zapadnjakih voa. Nekolicina njegovih tjelohranitelja moda je hrabra i domiljata, ali ini se da samo trojica imaju prijanjih iskustava kad je rije o uvanju svjetskog dravnika. A oni ne mogu stalno biti na dunosti. Pokuavao je probaviti prilino lou musaku dok je prouavao ostatak Zerimskijeva itinerara, sve do dana izbora. Tijekom iduih osam dana kandidata e se vidjeti u javnosti u dvadeset sedam razliitih prigoda. Do trenutka kad je konobar pred njega stavio crnu kavu, Connor je u ui krug izabrao samo tri mjesta pogodna za razmatranje ako jednog od kandidata treba maknuti s birakih listia. Pogledao je na sat. Te e se veeri Zerimski obratiti partijskom skupu u Moskvi. Sljedeeg e dana vlakom otputovati u Jaroslavl gdje e otvoriti jednu tvornicu, a potom e se vratiti u glavni grad kako bi gledao Boljoj balet. Odatle e nonim vlakom krenuti za St Petersburg.

Connor je ve odluio da e slijediti Zerimskija u Jaroslavl. Takoer je rezervirao kartu za St Petersburg. 109 Dok je pijuckao kavu, razmiljao je o Mitchellu u Pukinovu muzeju, koji se skrivao iza najblieg stupa kad god bi Connor pogledao prema njemu i nastojao potisnuti smijeh. Odluio je da e Mitchellu dopustiti da ga slijedi tijekom dana - u odreenom bi se trenutku mogao pokazati korisnim - ali nee mu dopustiti da otkrije gdje nou spava. Pogledao je kroz prozor i vidio kako kulturni atae sjedi na klupi i ita Pravdu. Nasmijeio se. Profesionalac bi uvijek trebao biti u mogunosti promatrati svoj plijen, a da ga se ne vidi. Jackson izvadi lisnicu iz unutranjeg depa sakoa, izvadi novanicu od sto rubalja i prui je djeaku. - Donesi nam obojici neto za jelo, ali ne pribliavaj se onom restoranu - ree i glavom pokae preko ceste. - Nikad nisam bio u restoranu. to eli? - Isto to i ti. - Brzo ui, Jackson - ree Sergej i hitro se udalji. Jackson pogleda na obje strane ceste. Mukarac koji je sjedio na klupi i itao Pravdu nije imao ogrtaa. Oito je pretpostavljao da se praenje uvijek odvija u toplom, ugodnom okruenju, no budui da je prethodnoga dana izgubio Fitzgeralda, nikako nije smio riskirati i maknuti se. Ui su mu bile jarko crvene, lice rumeno od hladnoe, a nije imao nikoga da mu donese neto za jelo. Jackson je sumnjao da e ga sutradan vidjeti. Sergej se vratio poslije nekoliko minuta nosei dvije papirnate vreice. Jednu je dodao Jacksonu. - Big Mac s krumpiriima i ketchupom. - Zato imam osjeaj da e Zerimski zatvoriti McDonald's ako postane predsjednik? - ree Jackson i odgrize komad hamburgera. - Mislio sam da ti ovo treba - ree Sergej i prui mu vojniku kapu od zejega krzna. - Zar je sto rubalja bilo dovoljno za sve ovo? - upita Jackson. - Ne, kapu sam ukrao - ravnoduno e Sergej. - Mislio sam da je tebi potrebnija. - Mogli bi nas obojicu uhititi. - Nije vjerojatno - ree Sergej. - U Rusiji ima vie od dva milijuna vojnika. Polovica nije ve mjesecima dobila plau, a veina bi ti prodala vlastitu sestru za sto rubalja. Jackson isproba kapu; savreno mu je pristajala. Nita nisu govorili dok su jeli, pogleda prikovanih za restoran. 110 - Vidi li onog ovjeka koji sjedi na klupi i ita Pravdu, Jackson? - Da - ree Jackson izmeu zalogaja. - Jutros je bio u galeriji. - Ti takoer brzo ui - ree Jackson. - Nemoj zaboraviti da imam rusku majku - odgovori Sergej. -Usput reeno, na ijoj je strani ovjek s klupe? - Znam tko ga plaa - ree Jackson - ali ne znam na ijoj je strani. 111 12. Connor je meu posljednjima stigao u Lenjinovu memorijalnu dvoranu. Sjeo je u stranjem dijelu prostorije, rezerviranom za tisak, i pokuao biti to neupadljiviji. Nije uspijevao potisnuti sjeanje na to kad je zadnji put bio na politikom sastanku u Rusiji. Tom je prilikom takoer doao sluati komunistikog kandidata, ali to je bilo u vremenima kad se na glasakim listiima nalazilo samo jedno ime. Moda se zato na dan izbora pojavilo samo sedamnaest posto glasaa.

Connor se osvrne po prostoriji. Iako je jo preostalo petnaest minuta do predvienog dolaska kandidata, sva su mjesta ve bila zauzeta, a prolazi izmeu sjedala takoer su bili gotovo puni. U prednjem dijelu dvorane nekoliko se slubenika motalo oko pozornice i provjeravalo je li sve onako kako voa oekuje. Neki je starac u stranjem dijelu pozornice namjetao grandiozni naslonja. Skup odanih partiji nije mogao biti u veoj suprotnosti s amerikom politikom konvencijom. Delegati, ako su to oni, imali su na sebi iznoenu odjeu. Izgledali su pothranjeni i sjedili su u tiini dok su ekali da se pojavi Zerimski. Connor sagne glavu i pone neto rkati u svoj notes; nije se elio uputati u razgovor s novinarkom sa svoje lijeve strane. Ve je dopisniku sa svoje druge strane rekla da radi za Istanbul News, jedine engleske novine u Turskoj, te da njezin urednik misli da bi bila tragedija ako Zerimski ikad postane predsjednikom. Nastavila je i rekla da je nedavno izvijestila o tome kako bi komunistiki 112 kandidat ipak mogao uspjeti. Da je Connora pitala za miljenje, on bi se s time morao sloiti. Izgledi da e morati izvriti svoj zadatak bili su sve blii. Nekoliko trenutaka kasnije turska je izvjestiteljica poela skicirati portret Zerimskoga. Njezine novine oito si nisu mogle priutiti luksuz fotografa i zacijelo su se oslanjale na brzojavne usluge i na sve to im ona moe poslati. Morao je priznati da je crte prilino vjeran. Connor ponovno pogleda po prostoriji. Je li mogue izvriti atentat na nekoga u ovako pretrpanoj prostoriji? Ne ako se ovjek nada bijegu. Sreivanje Zerimskoga dok je u svom automobilu bila je druga mogunost, iako je sigurno da e vozilo imati dobru zatitu. Nijedan profesionalac ne bi uzimao u obzir bombu, koja esto poubija nedune ljude i ne uspije eliminirati cilj. Ako eli imati bilo kakve izglede za bijeg, morat e se osloniti na dobru puku na otvorenom prostoru. Nick Gutenburg ga je uvjeravao da e se Reming-ton 700, izraen po narudbi, nalaziti na sigurnom u amerikom veleposlanstvu mnogo prije nego to on stigne u Moskvu - jo jedna zlouporaba diplomatske pote. Ako Lawrence izda naredbu, njemu e prepustiti biranje vremena i mjesta. Poto je potanko prouio Zerimskijev itinerar, Connor je odluio da e njegov prvi izbor biti Severodvinsk. Ondje e se komunistiki voa obratiti skupu u brodogradilitu, dva dana prije izbora. Connor je ve poeo prouavati raznovrsne dizalice na ruskim dokovima, te mogunost da due vrijeme ostane skriven u jednoj od njih. Glave su se poele okretati prema stranjem dijelu prostorije i Connor se osvrne. Skupina mukaraca u loe krojenim odijelima s kvrgama ispod pazuha poela je ispunjavati stranji dio dvorane, pogledima pregledavajui prostoriju prije nego to se pojavi njihov voa. Connor je zapazio da su njihove metode primitivne i neuinkovite, ali su se, poput svih snaga osiguranja, vjerojatno nadali da e njihova nazonost i brojnost svakoga navesti da dvaput promisli prije nego neto pokua. Pogledao je lica - sva su se tri profesionalca vratila na dunost. Odjednom je glasan pljesak odjeknuo u stranjem dijelu dvorane, a potom je uslijedilo klicanje. Kad je Zerimski uao, lanovi partije su kao jedan ustali kako bi pozdravili svoga voa. ak su i novinari morali ustati ako su ga eljeli naas vidjeti. Zerimski se putem do pozornice stalno zaustavljao kako bi dotaknuo ispruene 113 ruke. Kad je konano stigao do pozornice, buka je postala gotovo zagluujua. Postariji predsjedavajui, koji je strpljivo ekao u prednjem dijelu dvorane, poveo je Zerimskoga uza stube na pozornicu i prema velikom naslonjau. Kad je Zerimski sjeo, ovjek se polako uputio prema mikrofonu. Publika je ponovno sjela na svoja mjesta i utihnula.

Nije ba uspjeno predstavio "sljedeeg Predsjednika Rusije", a to je due govorio, publika je postajala nemirnija. Zerimskijeva pratnja, koja je stajala iza njega, poela se vrpoljiti i izgledati razdra-eno. Posljednji ovjekov potez bio je prikazivanje govornika kao "prirodnog nasljednika Vladimira Iljia Lenjina". Maknuo se da bi napravio mjesta svom voi, koji uope nije izgledao siguran da je usporedba s Lenjinom sretno izabrana. Kad je Zerimski ustao i polako krenuo naprijed, mnotvo je ponovno oivjelo. Podigao je ruke visoko u zrak, a gomila je klicala glasnije nego ikad. Connorov se pogled nije micao sa Zerimskoga. Pomno je pratio svaki njegov pokret, kako je stajao, kakvo je dranje imao. Poput svih energinih ljudi, malo je bilo trenutaka u kojima je bio posve miran. Kad je Zerimski osjetio da je klicanje dovoljno dugo trajalo, mahnuo je sluateljima neka ponovno sjednu. Connor je uoio da je cijeli postupak, od poetka do kraja, trajao malo dulje od tri minute. Zerimski nije poeo govoriti sve dok svi nisu sjeli i dok nije zavladala potpuna tiina. - Drugovi - pone odlunim glasom - za mene je velika ast da mogu stajati pred vama kao va kandidat. Sa svakim danom to prolazi postajem sve vie i vie svjestan injenice da ruski narod zahtijeva novi poetak. Iako se malo naih graana eli vratiti u stari totalitarni reim iz prolosti, veina eli vidjeti pravedniju raspodjelu dobara stvorenih njihovom vjetinom i napornim radom. Publika je ponovno poela pljeskati. - Nikad nemojmo zaboraviti - nastavi Zerimski - da Rusija moe iznova postati najpotovanijom zemljom svijeta. Ako druge zemlje sumnjaju u to, pod mojim e vodstvom to initi na vlastiti rizik. Novinari su mahnito pisali, a publika je jo glasnije klicala. Prije nego to je Zerimski mogao ponovno progovoriti prolo je gotovo dvadeset sekundi. 114 - Pogledajte moskovske ulice, drugovi. Da, vidjet ete merce-dese, BMW-e i jaguare, ali tko ih vozi? Samo nekolicina privilegiranih. I ta se nekolicina nada da e ernopov biti izabran kako bi oni mogli i dalje uivati u nainu ivota kakvom se nitko u ovoj prostoriji ne moe nadati. Dolo je vrijeme, prijatelji, da se to bogatstvo, vae bogatstvo, podijeli mnogima, a ne samo nekolicini. Radujem se danu kad se Rusija vie nee hvaliti da ima vie limuzina nego obiteljskih automobila, vie jahti nego ribarskih brodova, i vie vicarskih rauna nego bolnica. Publika je jo jednom pljeskom pozdravila njegove rijei. Kad se buka konano utiala, Zerimski je spustio glas, ali se svaka rije ipak jasno ula u stranjem dijelu dvorane. - Kad ja postanem va Predsjednik, neu otvarati bankovne raune u vicarskoj, ve tvornice diljem Rusije. Neu provoditi vrijeme oputajui se u luksuznoj aci, ve u danonono raditi za svoju zemlju. Posvetit u se sluenju vama i bit u vie nego zadovoljan predsjednikom plaom umjesto da uzimam mito od nepotenih poslovnih ljudi iji je jedini interes opljakati nau dravu. Ovaj put prolo je vie od minute prije nego to su mu dopustili da nastavi. - U stranjem dijelu prostorije - ree i debelim prstom pokae prema okupljenim izvjestiteljima - nalaze se predstavnici svjetskog tiska. - Zastane, izvije usnu i doda: - elio bih rei da su vie nego dobro doli. Nakon ove napomene nije bilo pljeska. - Meutim, dopustite da ih podsjetim da e, kad ja budem Predsjednik, njihova nazonost biti stalno potrebna, a ne samo tijekom predizborne kampanje. Jer tada Rusija nee skakati kako bi dobila milostinju kad god se sastane Skupina sedmorice, nego e ponovno biti glavni sudionik svjetskih dogaaja. Ako ernopov bude izabran, Amerikance e vie zabrinjavati

stajalita Meksika nego Rusije. U budunosti e predsjednik Lavvrence morati sluati to vi kaete i nee se moi samo ulagivati svjetskom tisku govorei im kako mu se svia Boris. Smijeh se proirio dvoranom. - Moe sve ostale zvati po imenu, ali meni e se obraati s "gospodine Predsjednie". Connor je znao da e ameriki mediji o tome izvjetavati od jedne do druge obale, te da e svaku rije govora podrobno ralaniti u Ovalnom uredu. 115 - Preostaje jo samo osam dana, prijatelji, prije nego to narod odlui - ree Zerimski. Provedimo svaki trenutak tog vremena radei na tome da na dan izbora odnesemo premonu pobjedu. Pobjedu koja e cijelom svijetu poslati poruku da na svjetskoj pozornici ponovno moraju raunati s Rusijom kao monom silom. -Glas mu je poeo jaati sa svakom rijei. Ali nemojte to uiniti za mene. Nemojte to initi ak ni za Komunistiku partiju. Uinite to za sljedeu generaciju Rusa, a oni e tada moi igrati ulogu graana najmonije zemlje na svijetu. Tada, kada budete dali svoj glas, uinit ete to znajui da jo jednom moemo dopustiti ljudima da budu snaga koja stoji iza nacije. - Zastane i prijee pogledom preko publike. - Ja traim samo jedno, povlasticu da mi dopustite voditi te ljude. - Spustivi glas gotovo do apta, zavri rijeima: -Nudim se da budem va sluga. Zerimski korakne unatrag i podigne ruke u zrak. Publika ustane kao jedan ovjek. Zavretak govora trajao je etrdeset sedam sekundi, i ni u jednom trenutku on nije mirno stajao. Pomaknuo se najprije lijevo i zatim desno, a svaki je put podigao odgovarajuu ruku, ali nikad na due od nekoliko sekundi. Potom se duboko naklonio, a nakon to je dvanaest sekundi ostao nepomian, naglo se uspravio i zapljeskao s ostalima. Jo je jedanaest minuta ostao na sredini pozornice, uvijek iznova ponavljajui neke svoje kretnje. Kad je osjetio da je iz publike iscijedio sav mogui pljesak, siao je stubama s pozornice, a pratnja je krenula za njim. Dok je hodao sredinjim prolazom, buka je postala gromoglasna i jo se vie ruku ispruilo prema njemu. Zerimski je hvatao ruke koliko god je mogao dok se polako primicao stranjem dijelu dvorane. Connorov ga pogled nijednom nije napustio. ak i nakon to je Zerimski iziao iz dvorane, klicanje se nastavilo. Nije utihnulo sve dok publika nije poela odlaziti. Connor je zapazio nekoliko karakteristinih pokreta glave i ruku, malene osobitosti to ih je esto ponavljao. Ve je utvrdio da odreeni pokreti redovito prate odreene izraze, te je znao da e ih uskoro moi predviati. - Tvoj je prijatelj upravo otiao - ree Sergej. - Pratim ga? - To nee biti potrebno - ree Jackson. - Znamo gdje e provesti no. Pazi, sad e sat-dva voditi unaokolo onog jadnika koji je nekoliko koraka iza njega. - to emo mi sada? - upita Sergej. 116 - Malo se naspavaj. Imam osjeaj da e sutra biti dugi dan. - Jo mi nisi platio za danas - ree Sergej i isprui ruku. - Devet sati po 6 dolara je 56 dolara. - Mislim da je ipak osam sati po 5 dolara - ree Jackson. -Ali pokuaj jest zgodan. - Pruio je Sergeju 40 dolara. - A sutra? - upita njegov mladi partner nakon to je izbrojio novanice i spremio ih u dep. Kad eli da doem? - ekaj me ispred njegova hotela u pet sati, i nemoj kasniti. Pretpostavljam da emo slijediti Zerimskoga na njegovo putovanje u Jaroslavl, a zatim emo se vratiti u Moskvu prije odlaska u St Petersburg. - Ima sree, Jackson. Roen sam u St Petersburgu i sve znam o njemu. Ali zapamti, izvan Moskve naplaujem dvostruko. - Zna, Sergej, nastavi li ovako, uskoro e biti preskup za ovo trite. 117

13. Maggie se sa sveuilinog parkiralita izvezla minutu poslije dvanaest. Skrenula je lijevo u Ulicu Prospect i samo je kratko zakoila na prvom znaku "stop", a zatim je ubrzala i udaljila se. Uvijek je uzimala samo sat vremena za ruak, a ako ne bi uspjela nai parkiralite blizu restorana, to e smanjiti vrijeme to ga imaju na raspolaganju da budu zajedno. Danas joj je potrebna svaka minuta tog sata. Dakako, nitko se od njenih kolega ne bi bunio kad bi uzela slobodno poslijepodne. Nakon dvadeset osam godina rada na Sveuilitu - posljednjih est kao dekanica na prijamnom Sveuilite Georgetown bi moralo zamoliti posebnu pomo kad bi zatraila da joj plate prekovremeni rad u svim tim godinama. Barem su danas bogovi na njezinoj strani. Jedna je ena kolima izlazila s mjesta samo nekoliko metara udaljenog od restorana u kojem su dogovorile sastanak. Maggie je u automat ubacila etiri kovanice od po etvrt dolara kako bi pokrila cijeli sat. Kad je ula u Cafe Milano, Maggie je efu sale rekla svoje ime. - Da, naravno, gospodo Fitzgerald - ree ovjek i povede je do stola gdje se pridruila nekome tko nikad nikamo nije zakasnio. Maggie je enu koja je devetnaest godina bila Connorova tajnica poljubila u obraz i sjela joj nasuprot. Joan je vjerojatno voljela Connora kao to nikad nije voljela nijednog mukarca, a za tu ljubav nikad nije dobila nita vie od povremenog poljupca u obraz i dara za Boi, to ga je Maggie kupovala. Iako Joan jo nije imala 118 pedeset godina, njezina jednostavna odjea od tvida, cipele bez visokih potpetica i kratko oiana smea kosa otkrivali su da je davno odustala od pokuaja da privue suprotni spol. - Ve sam odluila - ree Joan i zatvori jelovnik. - I ja znam to u uzeti - ree Maggie. - Kako je Tara? - upita Joan. - Dri se, da upotrijebim njezine rijei. Samo se nadam da e zavriti doktorat. Iako joj Connor nikad ne bi nita rekao, bit e vrlo razoaran ako to ne uini. - Lijepo govori o Stuartu - ree Joan kad se konobar pojavio kraj nje. - Da - pomalo alosno ree Maggie. - ini se da u se morati naviknuti na pomisao da e moje jedino dijete ivjeti dvadeset tisua kilometera daleko. - Pogleda konobara. - Cannelloni i salata za mene. - Ja u uzeti pagete - ree Joan. - Neto za pie? - s nadom upita konobar. - Ne, hvala - odluno e Maggie. - Samo au vode. Joan kimne glavom u znak slaganja. - Da, Connor i Stuart su se nali - ree Maggie kad se konobar udaljio. - Stuart e za Boi doi k nama, pa e imati priliku upoznati ga. - Radujem se tome - ree Joan. Maggie je osjetila kako je eljela neto dodati, ali je nakon toliko godina nauila da nema smisla navaljivati pitanjima. Ako je vano, Joan e joj rei kad bude posve spremna. - Nekoliko sam te puta pokuala nazvati proteklih dana. Nadala sam se da e poi sa mnom u operu ili jednom doi na veeru, ali ini se da nikako ne mogu do tebe. - Nakon to je Connor otiao iz kompanije, zatvorili su ured u Ulici M, a mene nanovo prebacili u upravnu zgradu - ree Joan. Maggie se divila nainu na koji je Joan tako pomno odabrala rijei. Nikakvog nagovjetaja o tome gdje radi, za koga, nikakvog traga o tome koja su njezina nova zaduenja otkako vie nije s Connorom. - Nije nikakva tajna da se on nada kako e mu se s vremenom pridruiti u "Washington Providentu" - ree Maggie. - Voljela bih to. Ali nema smisla bilo to poduzimati dok ne saznamo to se dogaa.

119 - Kako to misli, "dogaa"? - upita Maggie. - Connor je ve prihvatio ponudu Bena Thompsona. Mora se vratiti prije Boia da bi na novo radno mjesto mogao stupiti poetkom sijenja. Uslijedila je duga utnja, a tada Maggie tiho ree: - Dakle, ipak nije dobio posao u "Washington Providentu". Stigao je konobar i donio ono to su naruile. - Malo parmezana, gospodo? - Hvala - ree Joan zurei u svoje pagete. - Znai, zato je Ben Thompson bio onako hladan prolog etvrtka u operi. ak mi nije ni pie ponudio. - ao mi je - ree Joan kad se konobar udaljio. - Jednostavno sam pretpostavila da zna. - Ne brini. Connor bi mi rekao im bi dogovorio drugi informativni razgovor, a tada bi me uvjeravao daje rije o mnogo boljem poslu od onoga to su mu ga ponudili u "Washington Providentu". - Kako ga dobro poznaje - ree Joan. - Katkad se pitam poznajem li ga uope - ree Maggie. - U ovom trenutku nemam pojma gdje se nalazi i to radi. - Ni ja ne znam mnogo vie od tebe - ree Joan. - Prvi put u devetnaest godina nije me prije odlaska upoznao s pojedinostima. - Ovaj put je drukije, zar ne, Joan? - ree Maggie i pogleda ravno u nju. - Zato to kae? - Rekao mi je da ide u inozemstvo, ali je otiao bez putovnice. Pretpostavljam da je jo uvijek u Americi. Ali zato... - To ne dokazuje da nije u inozemstvu - ree Joan. - Moda - ree Maggie. - Ali ovo je prvi put da je sakrio putovnicu ondje gdje je znao da u je nai, a zajedno s tim... - Otvorila je torbu, izvadila debelu smeu omotnicu i pruila je preko stola. Joan proita rijei: Maggie - otvoriti samo ako se ne vratim do 17. prosinca. - Moda boina estitka? - vedro e Joan. - Ne - ree Maggie gotovo se nasmijavi. - Ne poznajem mnogo mueva koji svojim enama ostavljaju boine estitke, sigurno ne u smeim omotnicama. Uslijedila je duga stanka, a tada Joan konano predloi: - Moda bi je trebala sada otvoriti. Mogla bi otkriti da se bez potrebe zabrinjava. - Ne do 17. prosinca - tiho e Maggie. - Ako stigne kui prije toga i otkrije da sam je otvorila, on bi... Konobar se ponovno pojavio da odnese njihove tanjure. 120 - elite li desert? - upita. - Ja ne - ree Joan. - Samo kavu. - Meni takoer - ree Maggie. - Crnu, bez eera. - Pogleda na sat. Imala je jo samo esnaest minuta. Ugrizla se za usnu. -Joan, nikad ranije nisam od tebe traila da izda neije povjerenje, ali ima neto to moram znati. Joan je pogledala kroz prozor prema zgodnom mladom ovjeku koji je ve etrdeset minuta stajao naslonjen na zid na drugoj strani ulice. inilo joj se da ga je ve negdje vidjela. Kad je Maggie izila iz restorana u jedan manje sedam, nije opazila da je isti mladi ovjek izvadio mobitel i utipkao broj kojeg nema u imeniku. - Da? - ree Nick Gutenburg. - Gospoa Fitzgerald je upravo zavrila ruak s Joan Bennett u restoranu Cafe Milano u Ulici Prospect. Bile su zajedno etrdeset sedam minuta. Snimio sam svaku rije njihova razgovora.

- Dobro. Odmah donesi snimku u moj ured. Dok je Maggie trala stubama prema svom uredu, sat u sveuilinom dvoritu pokazivao je tono jedan. U Moskvi je bilo deset sati uveer. Connor je uivao u zavrnom dijelu Giselle u izvedbi Boljoj baleta. No za razliku od veeg dijela publike, on svoj maleni kazalini dalekozor nije stalno drao okrenut prema velianstvenoj izvedbi primabalerine. S vremena na vrijeme bi pogledavao desno i provjeravao je li Zerimski jo uvijek u loi. Connor je znao koliko bi Maggie uivala u plesu trideset est mladih djevojaka odjevenih u vjenanice koje su se vrtjele na mjeseini. Nastojao je potisnuti opinjenost njihovimpliesima i arabes-kama, te se usredotoiti na ono to se dogaalo u Zerimskijevoj loi. Maggie je esto odlazila gledati balet kad on nije bio u gradu, a zabavljala bi je spoznaja da je ruski komunistiki voa u jednoj veeri postigao ono to njoj nije uspjelo u trideset godina. Connor je prouavao ljude u loi. Sa Zerimskijeve desne strane bio je Dmitri Titov, njegov ef stoera. Lijevo je sjedio stariji mukarac koji ga je prethodne veeri predstavio prije nego je odrao govor. Iza njega su u sjeni stajala tri uvara. Connor je pretpostavio da ih u hodniku sigurno ima jo najmanje desetak. Golemo kazalite s prelijepim loama i parterom ispunjenim pozlaenim stolicama presvuenim crvenim barunom uvijek je bilo rasprodano nekoliko tjedana unaprijed. No Maggiena je teorija 121 vrijedila i u Moskvi - uvijek se moe nai jedna karta, ak i u posljednjoj minuti. Nekoliko trenutaka prije dolaska dirigenta, dio publike je poeo pljeskati. Connor je podigao pogled sa svog programa i vidio kako nekoliko ljudi pokazuje prema loi na drugom katu. Zerimski je savreno izabrao trenutak pojavljivanja. Stajao je u prednjem dijelu loe, mahao i smijeio se. Malo manje od polovice gledatelja je ustalo i glasno klicalo, dok su drugi ostali na svojim mjestima, od kojih su neki pristojno pljeskali, a neki su nastavili razgovarati kao da on i nije tamo. inilo se da to potvruje tonost predizbornih anketa - da ernopov vodi za samo nekoliko postotaka. Kad se zastor podigao, Connor je brzo otkrio da Zerimski pokazuje isto zanimanje za balet kao i za umjetnika djela. Kandidat je imao jo jedan dugi dan, pa se Connor nije udio kad je vidio kako prikriva zijevanje. Njegov je vlak rano tog jutra krenuo za Jaroslavl, a program je odmah poeo posjeivanjem tvornice odjee u predgrau. Kad se poslije sat vremena oprostio sa sindikalistima, na brzinu je pojeo sendvi, a zatim je svratio na trnicu, u jednu kolu, policijsku postaju i bolnicu. Potom je uslijedila nepredviena etnja gradskim trgom. Na koncu su ga velikom brzinom odvezli natrag na eljezniki kolodvor gdje je uskoio u vlak to su ga radi njega zadrali. Dogma to ju je Zerimski proklamirao svakome tko ga je elio sluati nije se mnogo promijenila u odnosu na prethodni dan, samo to je umjesto "Moskva" govorio "Jaroslavl". Snagatori koji su ga okruivali dok je obilazio tvornicu djelovali su jo neiskusnije od onih koji su bili uz njega kad je drao govor u Lenjinovoj me-morijalnoj dvorani. Bilo je jasno da mjetani ne doputaju da Mos-kovljani dou na njihovo podruje. Connor je shvatio da bi atentat na Zerimskoga imao mnogo vee izglede izvan glavnoga grada. Trebalo bi ga izvriti u gradu dovoljno velikom da se u njemu moe nestati i dovoljno ponosnom da trojici profesionalaca iz Moskve ne dopusti dolazak. Zerimskijev posjet brodogradilitu u Severodvinsku, koji e se dogoditi za nekoliko dana, jo uvijek je izgledao kao najbolja prilika. Zerimski se nije odmarao ak ni u vlaku kojim se vraao u Moskvu. Pozvao je strane novinare u svoj vagon na jo jednu tiskovnu konferenciju. No prije nego to je netko uspio postaviti pitanje, on je rekao: 122

- Jeste li vidjeli rezultate najnovijih predizbornih anketa u kojima sam daleko ispred generala Borodina, a za ernopovom zao-stajem samo za jedan bod? - No u prolosti ste nam uvijek govorili neka ignoriramo ankete - hrabro je rekao jedan novinar. Zerimski se namrtio. Connor je stajao u stranjem dijelu mnotva i nastavio prouavati mogueg Predsjednika. Znao je da mora dobro upoznati svaki Zerimskijev izraz, pokret i dranje, a isto tako i od rijei do rijei ponoviti njegov govor. Kad je vlak etiri sata kasnije stigao na moskovski kolodvor, Connor je imao osjeaj da ga u vlaku jo netko promatra, a ne samo Mitchell. Nakon dvadeset osam godina, rijetko je kada u tome grijeio. Poeo se pitati nije li Mitchell malo previe oit, te nije li ondje neki bolji profesionalac. Ako jest, to eli? Ranije toga dana uinilo mu se da je netko ili neto mugnulo preko njegova puta, a to je i ranije negdje opazio. Nije se elio prepustiti paranoji, ali poput svih profesionalaca, nije vjerovao u sluajnosti. Otiao je s kolodvora i urno se vratio u svoj hotel, siguran da ga nitko nije slijedio. No s druge strane, ako znaju gdje je odsjeo, uope ga ne moraju slijediti. Pokuao se otresti tih misli dok je pakirao torbu. Veeras e se rijeiti svih koji ga slijede - osim, naravno, ukoliko ve ne znaju kamo tono ide. Na kraju krajeva, ako znaju zato se on nalazi u Rusiji, samo se moraju drati Zerim-skijeva itinerara. Odjavio se iz hotela poslije nekoliko minuta, a raun je platio gotovinom. Pet je puta promijenio taksi dok ga posljednji nije iskrcao ispred kazalita. U garderobi u podrumu ostavio je torbu staroj eni koja je sjedila iza pulta, a ondje je takoer unajmio kazalini dalekozor. Uprava je vjerovala da e onaj tko ostavi torbu ili neto slino zasigurno vratiti dalekozor. Kad se zastor zadnji put spustio na kraju predstave, Zerimski je ustao i jo jednom mahnuo publici. Reakcija nije bila onako oduevljena kao ranije, ali Connor je zakljuio daje Zerimski drao kako se njegov dolazak u Boljoj isplatio. Dok je silazio stubitem kazalita, glasno je obavijestio okolnu publiku da je doista uivao u velianstvenoj izvedbi Ekaterine Maksimove. Niz automobila ekao je njega i njegovu pratnju, a on je sjeo u stranji dio treeg vozila. Kolona i njezina policijska pratnja urno ga je odvezla do drugog vlaka to je ekao na drugom kolodvoru. Connor je opazio da se broj motorista u pratnji poveao s dva na etiri. 123 Oito su i drugi ljudi poeli misliti da bi on mogao biti sljedei Predsjednik. Connor je na kolodvor stigao nekoliko minuta nakon Zerim-skoga. ovjeku iz osiguranja pokazao je svoju novinarsku propusnicu, a zatim je kupio kartu za vlak koji u jedanaest i pedeset devet kree za St Petersburg. Kad se naao u svom odjeljku, zakljuao je vrata, upalio svjetlo iznad leaja i poeo prouavati Zerimskijev itinerar za St Petersburg. U vagonu na suprotnom kraju vlaka kandidat je takoer prouavao itinerar, zajedno sa svojim efom stoera. - Jo jedan dan od ranog jutra do kasne veeri - gunao je. A to je bilo prije no to je Titov dodao posjet Ermitau. - Zato bih se optereivao posjetom Ermitau kad u u St Petersburgu biti samo nekoliko sati? - Jer ste bili u Pukinovu muzeju, a da ne poete u najvei ruski muzej, uvrijedili biste graene St Petersburga. - Budimo zahvalni to odlazimo prije dizanja zastora u kazalitu Kirov. Zerimski je znao da e daleko najvaniji sastanak dana biti onaj s generalom Borodinom i vojnim vrhovnitvom u vojarni Kelskov. Kad bi generala uspio uvjeriti da se povue iz predsjednike utrke i podri njega, onda bi vojska - gotovo dva i pol milijuna ljudi -zasigurno stala iza njega, i on bi pobijedio. Kanio je Borodinu ponuditi poloaj ministra obrane, a tada je

otkrio da mu je to Cer-nopov ve obeao. Znao je da je ernopov posjetio generala prolog ponedjeljka, a otiao je praznih ruku. Zerimski je to shvatio kao dobar znak. Naumio je Borodinu ponuditi neto to e mu se initi neodoljivim. Connor je takoer shvaao da bi sutranji sastanak s vojnim voom mogao odluiti o Zerimskijevoj sudbini. Nekoliko minuta poslije dva ujutro ugasio je svjetlo i usnuo. Mitchell je ugasio svjetlo u trenutku kad je vlak krenuo s kolodvora, ali nije spavao. Sergej nije uspijevao prikriti svoje uzbuenje pri pomisli na putovanje Protski ekspresom. Poput zadovoljna psia slijedio je svog partnera do odjeljka. Kad je Jackson otvorio vrata, Sergej je rekao: 124 - Vei je od mog stana. Skoio je na jedan od leajeva, skinuo cipele i navukao pokrivae na sebe, a da nije ni pokuao skinuti odjeu. - Ne treba prati i presvlaiti - objasnio je Jacksonu koji je jaknu i hlae objesio na najtanju ianu vjealicu to ju je ikad vidio. Dok se Amerikanac pripremao za spavanje, Sergej je laktom obrisao kondenzaciju sa stakla i tako napravio krug kroz koji moe viriti van. Vie nije rekao ni rijei sve dok se vlak nije poeo polako udaljavati s kolodvora. Jackson se popeo na svoj leaj i ugasio svjetlo. - Koliko kilometara do St Petersburga, Jackson? - esto trideset. - Koliko e trebati da stignemo onamo? - Osam i pol sati. eka nas jo jedan dugi dan, pa je bolje da se naspava. Sergej je ugasio svoje svjetlo, ali je Jackson ostao budan. Sad je bio siguran da zna zato su njegovog prijatelja poslali u Rusiju. Helen Dexter je Connora oito eljela maknuti s puta, ali Jackson jo uvijek nije znao koliko bi daleko ila da spasi vlastitu kou. Ranije tog poslijepodneva pokuao je mobitelom nazvati An-dyja Llovda, ali nije uspio dobiti vezu. Nije elio riskirati poziv iz hotela, pa je odluio ponovno pokuati nakon Zerimskijeva govora na Trgu slobode iduega dana, kad se Washington probudi. Kad Lloyd bude znao to se dogaa, Jackson je bio siguran da e dobiti ovlasti da otkae cijelu operaciju prije nego bude prekasno. Zatvorio je oi. - Jesi li oenjen, Jackson? - Ne, razveden - odgovori Jackson. - Sad svake godine ima vie razvoda u Rusiji nego u Americi. Jesi li to znao, Jackson? - Ne. Ali sam tijekom posljednja dva dana shvatio da je to ba ona vrsta beskorisnih informacija kakve nosi u svojoj glavi. - to je s djecom? Ima ih? - Nemam - ree Jackson. - Izgubio sam... - Zato mene ne posvoji? Onda se vratim u Ameriku s tobom. - Mislim da si ni Ted Turner ne bi mogao priutiti da tebe posvoji. Sad spavaj, Sergej. Uslijedila je jo jedna duga stanka. - Jo jedno pitanje, Jackson? - Reci mi kako bih te sprijeio. - Zato je taj ovjek tako vaan za tebe? 125 Jackson je malo priekao prije nego to je odgovorio. - Prije dvadeset devet godina spasio mi je ivot u Vijetnamu, pa pretpostavljam da moe rei da mu dugujem sve te godine. Ima li to smisla? Sergej bi vjerojatno odgovorio da nije vrsto zaspao. 126

14. Vladimir Boljenkov, ef policije u St Petersburgu, imao je dovoljno problema da bi se jo optereivao s etiri zagonetna telefonska poziva. ernopov je posjetio grad u ponedjeljak i zaustavio cijeli promet svojim zahtjevom da njegova kolona vozila bude jednako duga kao i ona pokojnog Predsjednika. Borodin nije doputao da njegovi ljudi iziu iz vojarni dok ne dobiju plau, a sad kad se ini da je ispao iz predsjednike utrke, ponovno su na povrinu poele izbijati glasine o vojnom udaru. - Nije teko dokuiti koji e grad Borodin najprije zauzeti -ef policije je upozorio gradonaelnika. Boljenkov je organizirao cijeli odjel koji e se baviti teroristikim prijetnjama tijekom izborne kampanje. Ako na bilo kojega kandidata bude izvren atentat, to se nee dogoditi u njegovu gradu. Samo je toga tjedna odjel primio dvadeset sedam prijetnji o atentatu na Zerimskoga. ef ih je odbacio kao uobiajeni zbir udaka i luaka - dok jedan mladi porunik nije ranije tog jutra uletio u njegov ured, blijeda lica i jezika to mu se saplitao. ef je sjedio i sluao snimku to ju je porunik prije nekoliko trenutaka snimio. Prvi je poziv stigao u devet i dvadeset etiri, pedeset jednu minutu nakon to je Zerimski stigao u grad. - Danas poslije podne netko e pokuati atentat na Zerimskoga - rekao je muki glas s naglaskom to ga Boljenkov nije mogao tono odrediti. Srednjoeuropski, moda; sigurno nije ruski. 127 - Dok se Zerimski bude obraao skupu na Trgu slobode, samotni e strijelac, kojeg je unajmila mafija, pokuati izvesti atentat. Ponovno u nazvati za nekoliko minuta, s vie pojedinosti, ali razgovarat u jedino s Boljenkovom. - Veza se prekinula. Zbog kratkoe poziva nije bilo nikakve mogunosti da mu se ue u trag. Boljenkov je odmah znao da imaju posla s profesionalcem. Drugi je poziv stigao poslije jedanaest minuta. Porunik je blefirao koliko god je mogao, tvrdei da pokuavaju nai efa, ali je ovjek s druge strane samo rekao: - Ponovno u nazvati za nekoliko minuta. Pobrinite se da Boljenkov bude uz telefon. Vae se vrijeme trati, a ne moje. Tada je porunik uletio u efov ured. Boljenkov je jednom od Zerimskijevih potrkala objanjavao zato se njegovoj koloni vozila ne moe dodijeliti isti broj policajaca na motorima kao ernopovoj. Odmah je ugasio cigaretu i pridruio se svojoj ekipi u protuteroristikoj jedinici. Prolo je jo devet minuta dok ovjek nije ponovno nazvao. - Je li Boljenkov ondje? - Boljenkov govori. - ovjek kojega traite predstavljat e se kao strani izvjestitelj za neke junoafrike novine koje uope ne postoje. Jutros je eks-presom stigao iz Moskve u St Petersburg. Radi sam. Ponovno u vas nazvati za tri minute. Poslije tri minute cijeli se odjel okupio da bi ga sluao. - Siguran sam da sada cijeli protuteroristiki odjel slua svaku moju rije - glasio je ovjekov uvod. - Stoga mi dopustite da vam pomognem. Atentator je visok sto osamdeset tri centimetra, ima plave oi i gustu kosu boje pijeska. No vjerojatno e se preruiti. Ne znam to e imati na sebi, ali i vi morate zaraditi svoju plau. - Veza se prekinula. Cijela je jedinica u iduih pola sata nekoliko puta presluala snimke razgovora. Odjednom je ef ugasio tko zna koju cigaretu i rekao: - Pusti ponovno treu vrpcu. Mladi je porunik pritisnuo tipku pitajui se to li je njegovom efu upalo u oi, a ostalima promaknulo. Svi su napeto sluali.

- Zaustavi - rekao je ef nakon samo nekoliko sekundi. - To sam i mislio. Vrati unatrag i poni brojiti. Brojiti to, poelio je pitati porunik kad je pritisnuo tipku za vraanje vrpce. Ovaj put u pozadini se uo jedva zamjetljivi zvuk ure. 128 Premotao je vrpcu pa su je ponovno posluali. - Dva udarca - rekao je porunik. - Ako je bilo dva poslije podne, na je dounik zvao s Dalekog istoka. ef se nasmijeio. - Ne bih rekao. Vjerojatnije je da je poziv obavljen u dva ujutro, s istone obale Sjedinjenih Drava. Maggie je sjedila i zurila u debelu smeu omotnicu na nonom ormariu, pitajui se hoe li joj izazvati jo jednu besanu no. Gotovo se sat vremena nije uope pomaknula. Tada je odjednom podigla telefonsku slualicu i nazvala broj koji poinje sa 650. Zazvonio je samo dva puta. - Tara Fitzgerald - ree ustri glas. Bez "zdravo, dobra veer" ili potvrde da je onaj koji zove birao pravi broj. Samo jasno izgovaranje imena tako da nitko nije morao gubiti vrijeme. Kako slino njezinom ocu, pomislila je Maggie. - Mama je, duo. - O, zdravo, mama. Je li se automobil opet pokvario ili je rije o neem ozbiljnom? - Nita, duo, samo to mi nedostaje tvoj otac - odgovori Maggie nasmijavi se. - Nadala sam se da e imati vremena za razgovor. - Pa, tebi barem nedostaje jedan mukarac - ree Tara pokuavajui unijeti malo vedrine u razgovor. - Meni nedostaju dvojica. - Moda, ali ti cijelo vrijeme zna gdje je Stuart i moe ga nazvati kad god poeli. Moj je problem u tome da nemam pojma gdje se nalazi tvoj otac. - To nije nita novo, mama. Svi znamo kakva su pravila kad je tata na putu. Od ena se oekuje da sjede kod kue i posluno ekaju da se njihov gospodar vrati. Tipino irski... - Da, znam. Ali imam neugodan osjeaj kad je rije o ovom putovanju - ree Maggie. - Sigurna sam da se ne mora zabrinjavati, majko. Na kraju krajeva, odsutan je samo tjedan dana. Sjea se koliko se puta u prolosti pojavio onda kad si ga najmanje oekivala. Uvijek sam mislila da je to njegov trik kojim provjerava da negdje sa strane nema ljubavnika. Maggie se neuvjerljivo nasmije. - Jo te neto zabrinjava, zar ne, mama? - tiho e Tara. - eli li mi priati o tome? 129 - U jednoj od njegovih ladica pronala sam skrivenu omotnicu adresiranu na mene. - Stari romantiar - ree Tara. - to ti je imao rei? - Nemam pojma. Nisam je otvorila. - Zato ne, za Boga miloga? - Jer je izvana jasno napisao ne otvarati prije 17. prosinca. - Ako si toliko zabrinuta zbog toga, majko, sigurna sam da bi tata elio da je otvori. - Njegove upute ne mogu biti jasnije - ree Maggie. - Samo bih voljela da uope nisam nala tu omotnicu. - Kad si je nala? - U srijedu. Bila je skrivena meu njegovom sportskom odjeom u ladici koju vrlo rijetko otvaram. - Prije tri dana - ree Tara. - Ja ne bih mogla ekati ni tri minute da je adresirana na mene. - Znam da ne bi - ree Maggie - ali ja ipak mislim da bih trebala jo nekoliko dana priekati prije nego neto uinim. Vratit u je natrag u ladicu, za sluaj da se odjednom pojavi. Tako nikad nee znati ni da sam je nala. - Moda bih se trebala vratiti u Washington.

- Zato? - upita Maggie. - Da ti pomognem otvoriti je. - Ne budi budalasta, Tara. - Nita budalastija od tebe koja ondje sama sjedi i optereuje se mislima o tome to bi se moglo nalaziti unutra. - Moda ima pravo. - Ako si ti tako nesigurna, majko, zato ne nazove Joan i pita je za savjet. - Ve jesam. - I to je ona rekla? - Da je otvorim. Boljenkov je sjedio na stolu u prednjem dijelu operativne prostorije i promatrao dvadeset pomno izabranih ljudi. Kresnuo je ibicu i pripalio svoju sedmu cigaretu toga jutra. - Koliko ljudi oekujemo na trgu danas poslije podne? - upita. - To je samo nagaanje, efe - ree najstariji policajac u odori meu nazonima - ali moglo bi biti ak oko sto tisua. Zaulo se mrmljanje proaptanih napomena. 130 - Tiina! - otro e ef. - Zato tako mnogo, kapetane? er-nopov ih je uspio privui samo sedamdeset tisua. - Zerimski je daleko karizmatinija linost, a budui da se rezultati anketa pomiu u njegovu korist, pretpostavljam da e privui mnogo vie ljudi. - Koliko mi policajaca moe dati? - Svaki raspoloivi ovjek bit e na trgu, efe, a nitko nema slobodan dan. Ve sam razaslao ovjekov opis, u nadi da emo ga pokupiti prije nego to uope stigne do trga. Ali malo mojih ljudi ima iskustva u neemu ovako velikom. - Ako na trgu doista bude sto tisua ljudi - ree Boljenkov - to e i za mene biti prvi put. Jesu li svi tvoji ljudi dobili opis? - Da, ali ondje vani nalazi se mnogo visokih stranaca plavih oiju i kose boje pijeska. I ne smijemo zaboraviti da im nismo rekli zato ga elimo ispitati. Nije nam potrebna panika. - Slaem se. Ali ne elim ga sada uplaiti samo zato da bi kasnije imao drugu priliku. Je li netko prikupio jo informacija? - Da, efe - odgovori mlai mukarac naslonjen na stranji zid. Sef ugasi cigaretu i kimne glavom. - Tri junoafrika novinara slubeno prate izbore. Prema opisu to smo ga dobili od dounika, prilino sam siguran da je to onaj koji se predstavlja kao Piet de Villiers. - Imamo li u kompjutoru neto o njemu? - Ne pod tim imenom - ree mlai policajac. - No policija u Johannesburgu bila je krajnje susretljiva. U svojim dosjeima imaju trojicu mukaraca pod tim imenom, a njihovi zloini variraju od sitne krae do bigamije, ali nikome ne odgovara opis. U svakom sluaju, dvojica su sada u zatvoru. Nemaju pojma gdje se nalazi trei. Takoer su spomenuli kolumbijsku vezu. - Kakvu kolumbijsku vezu? - upita ef i pripali jo jednu cigaretu. - CIA je prije nekoliko tjedana poslala povjerljivu okrunicu u kojoj je dala pojedinosti o umorstvu predsjednikoga kandidata u Bogoti. ini se da su ubojiin trag slijedili do Junoafrike Republike, a tada su ga izgubili. Nazvao sam svoju vezu u CIA-i, ali on mi je mogao rei samo da znaju kako je taj ovjek opet u pokretu, te da su ga zadnji put vidjeli kako se ukrcava u avion za e-nevu. - To je sve to mi treba - ree ef. - Pretpostavljam da mu nije bilo ni traga ni glasa kad je Zerimski jutros posjetio Ermita? 131

- Ne, efe - javi se drugi glas - ne ako je bio s predstavnicima tiska. Ondje su bila dvadeset tri izvjestitelja, a samo su dvojica neznatno odgovarala opisu. Jedan je Clifford Svmonds, dopisnik CNN-a, a drugog poznajem ve godinama. Igram ah s njim. Svi su se u prostoriji nasmijali, a to je malo smanjilo napetost. - Krovovi i zgrade? - ree ef. - Dvanaest ljudi dobilo je zadatak pokrivati krovove oko trga - ree ef jedinice za runo vatreno oruje. - U veini zgrada smjeteni su uredi javnih slubi, pa u na svaki ulaz i izlaz postaviti policajce u civilu. Ako netko koji odgovara opisu pokua ui na trg, ili u bilo koju zgradu oko trga, bit e trenutno uhien. - Pazite da ne uhitite nekog stranog velikodostojnika i uvalite nas u jo vee nevolje. Ima li pitanja? - Da, efe. Jeste li razmiljali o otkazivanju skupa? - upita neki glas iz stranjeg dijela prostorije. - Jesam, i odluio sam da to neu uiniti. Ako bih otkazivao neki skup svaki put kad bi netko prijetio javnoj linosti, nae bi telefonske linije bile zakrene pozivima svakog nezrelog radikala koji nema pametnijeg posla nego izazivati zbrku. U svakom sluaju, ovo bi jo uvijek mogla biti lana uzbuna. ak i ako de Villiers luta gradom, kad vidi koliko nas ima na terenu, moda e se predomisliti. Ima li jo pitanja? Nitko se nije pomaknuo. - Ako bilo tko od vas nade neto, mislim bilo to, elim odmah biti obavijeten o tome. Neka nebesa pomognu onome koji mi kasnije kae: "Nisam to spomenuo, efe, jer tada nisam mislio da je vano." Dok se brijao, Connor je drao ukljuen televizor. Hillary Bow-ker je gledatelje upoznavala s najnovijim dogaajima u Sjedinjenim Dravama. Zakon o smanjenju naoruanja proao je u Parlamentu s minimalnom veinom od tri glasa. Bez obzira na to, Tom Lawrence je rezultat proglasio pobjedom zdravog razuma. S druge strane, strunjaci su ve upozoravali na to da e Zakon mnogo tee proi u Senatu. - Ni sluajno - predsjednik je uvjeravao okupljene novinare na svojoj kratkoj jutarnjoj tiskovnoj konferenciji. Connor se nasmijei. - Parlament je jednostavno provodio volju naroda, a uvjeren sam da e to i Senat uiniti. 132 Predsjednika je na ekranu zamijenila zgodna djevojka jarko crvene kose koja je Connora podsjetila na Maggie. "S obzirom na posao kojim se bavim, trebao sam se oeniti televizijskom izvjestiteljicom", jednom joj je rekao. - A sada, kako bismo saznali vie o predstojeim izborima u Rusiji, idemo do Clifforda Svmondsa, naeg dopisnika u St Peters-burgu. Connor se prestane brijati i zagleda se u ekran. - Predizborne ankete pokazuju da su dva najjaa kandidata, premijer Grigorij ernopov i voa Komunistike partije Viktor Zerimski, sada rame uz rame. Komunistiki e se voa danas poslije podne obratiti skupu na Trgu slobode, a policija oekuje da bi se na skupu moglo okupiti ak i sto tisua ljudi. Danas ujutro gospodin .Zerimski e imati privatni sastanak s generalom Borodinom, od kojeg se oekuje da e uskoro povui svoju kandidaturu zbog slabih rezultata u posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja. Jo uvijek se ne zna kojeg e od dvojice favorita on podrati, a o toj bi odluci mogao ovisiti ishod izbora. Izvjetava Clifford Svmonds, CNN International, St Petersburg. Na ekranu se opet pojavilo lice Hillary Bowker. - Slijedi izvjetaj o vremenu u vaem dijelu svijeta - ree ona uz iroki osmijeh. Connor je iskljuio televizor jer ga ni najmanje nije zanimala temperatura na Floridi. Utrljao je jo malo pjene na bradu i nastavio se brijati. Ve je odluio da nee poi na Zerimskijevu jutarnju tiskovnu konferenciju, koja nee biti nita drugo do hvalospjeva njegova tajnika za

tisak o tome to je sve njegov ef postigao ve prije doruka. Niti e poi u Ermita i vei dio vremena provesti u izbjegavanju Mitchella. Usredotoit e se na Zerimskijev glavni javni nastup toga dana. Ve je naao odgovarajui restoran na zapadnoj strani trga. Nije poznat po svojoj kuhinji, ali ima prednost jer se nalazi na drugom katu odakle se dobro vidi Trg slobode. to je jo vanije, ima stranji ulaz pa nee morati ulaziti na trg prije potrebe. Kad je otiao iz hotela, iz najblie je telefonske govornice nazvao restoran i rezervirao stol u kutu kraj prozora za dvanaest sati. Zatim je poao u potragu za nekim automobilom za unajmljivanje, to se u St Petersbusrgu pokazalo jo teim zadatkom nego u Moskvi. Poslije etrdeset minuta dovezao se u sredite grada i vozilo ostavio u podzemnoj garai, samo dvjesto metara dalje od Trga slobode. Odluio je da e se nakon govora automobilom vratiti u 133 Moskvu. Tako e brzo saznati ako ga netko slijedi. Iziao je iz podzemnog parkiralita na ulicu, poao do najblieg hotela i glavnom posluitelju kriom pruio novanicu od dvadeset dolara. Objasnio mu je da mu treba soba na otprilike jedan sat kako bi se mogao istuirati i preodjenuti. Kad se nekoliko minuta prije dvanaest dizalom spustio u prizemlje, glavni ga posluitelj nije prepoznao. Connor je ostavio platnenu putnu torbu i rekao da e se oko etiri vratiti po nju. Kad je posluitelj torbu stavio ispod pulta, prvi je put opazio koveg. Budui da se na jednome i drugome nalazilo isto ime, stavio ih je zajedno. Connor je polako hodao sporednom ulicom uz Trg slobode. Proao je kraj dvojice policajaca koji su ispitivali visokog mukarca kose boje pijeska. Nisu ga uope pogledali dok je ulazio i dizalom se popeo do restorana na drugom katu. Glavnom je konobaru rekao svoje ime, pa su ga odmah uputili do stola u kutu. Sjeo je tako da ga veina drugih gostiju restorana nije mogla vidjeti, ali je on ipak imao pogled iz ptije perspektive na trg. Razmiljao je o Lavvrenceu i pitao se koliko e ekati dok ne donese odluku, a tada se kraj njegova stola pojavio konobar i pruio mu jelovnik. Connor je pogledao kroz prozor i s iznenaenjem otkrio da se trg ve poeo puniti, iako su preostala jo dva sata do Zerimskijeva govora. U mnotvu je opazio nekoliko policajaca u civilu. Jedan ili dvojica mlaih ve su se drali za kipove i pozorno promatrali naokolo. Ali to su traili? Je li ef policije pretjerano oprezan, ili se boji da bi tijekom Zerimskijeva govora moglo doi do nekog oblika demonstracija? Glavni se konobar vratio. - Moete li, molim vas, naruiti, gospodine? Policija nam je rekla da zatvorimo restoran prije dva. - Onda je najbolje da uzmem odrezak na aru - ree Connor. 134 15. - to misli, gdje je on sada? - upita Sergej. - Bit e negdje ondje vani, ali koliko ga ja poznajem, bit e ga gotovo nemogue pronai u mnotvu - ree Jackson. - To e biti kao traenje igle u plastu sijena. - Tko je uope izgubio iglu u plastu sijena? - Prestani mudrovati i radi ono za to si plaen - ree Jackson. - Dat u ti dodatak od deset dolara ako ga uspije nai. Pazi, zacijelo e biti dobro preruen. Sergej se odjednom poeo mnogo vie zanimati za mnotvo na trgu. - Vidi onog ovjeka na vrhu stuba u sjevernom kutu? - ree. - Razgovara s policajcem. - Da - odgovori Jackson. - To je Vladimir Boljenkov, ef policije. Pravedan ovjek, iako je on druga najmonija osoba u St Petersburgu. - Tko je prva? - upita Jackson. - Gradonaelnik?

- Ne, njegov brat Josip. On je ef gradske mafije. - Zar to ne stvara maleni sukob interesa? - Ne. Ovdje te uhite jedino ako nisi mafija. - Odakle ti sve te informacije? - upita Jackson. - Od moje majke. Ona je spavala s obojicom. Jackson se nasmijao dok su nastavili promatrati efa policije koji je razgovarao s policajcem u odori. Rado bi uo o emu raz135 govaraju. Da se razgovor odvijao u Washingtonu, CIA bi mogla snimiti svaku rije to su je razmijenili, ak i da su okrenuti leima. - Vidite li mlade ljude koji su se popeli na kipove? - upita stariji policajac koji je stajao kraj Boljenkova. - to je s njima? - upita ef policije. - U sluaju da se pitate zato ih nisam uhitio, oni su dio moje ekipe i na mnotvo imaju bolji pogled od ikoga. Pogledajte iza sebe, efe: dva prodavaa hot-doga, dva ovjeka na kolicima s cvijeem i etiri prodavaa novina, sve su to moji ljudi. Osim toga, ni blok dalje imam dvanaest autobusa krcatih policajcima u odorama, a moe ih se u trenutku dovesti ovamo. Tijekom idueg sata jo e se sto policajaca u civilu kretati trgom. Svaki je izlaz pokriven, a u blizini svakoga tko ima pogled na trg nalazit e se jedan od mojih ljudi. - Ako je dobar kako ja mislim da jest - ree ef policije - zasigurno je naao neko mjesto na koje niste mislili. Connor je naruio alicu kave i nastavio promatrati aktivnosti na trgu. Iako je jo preostalo trideset minuta do trenutka kad je kandidat trebao stii, trg je ve bio pretrpan Zerimskijevim oboavateljima, onima koji su jednostavno bili radoznali i svima ostalima. Zabavljalo ga je kako je prodava hot-doga pokuavao prikriti injenicu da je policajac. Siroti je ovjek upravo sluao jo jednu rjeitu pritubu -vjerojatno nije stavio dovoljno ketchupa. Connor je svoju pozornost skrenuo na drugi kraj trga. Maleni podij postavljen za tisak sad je bio jedino jo nezauzeto podruje. Pitao se zato se toliko policajaca u civilu mota naokolo, daleko vie no to je potrebno da se nekom prolazniku sprijei prilaz u zabranjeno podruje. Neto se tu nije slagalo. Misli mu je prekinula topla kava to su je stavili pred njega. Pogledao je na sat. Zerimski je sad ve trebao zavriti svoj sastanak s generalom Borodinom. Ishod razgovora bit e te veeri glavna vijest na svim televizijskim mreama. Connor se pitao hoe li po Zerimskijevu dranju moi procijeniti je li sklopljen dogovor. Zatraio je raun, a dok je ekao, posljednji se put usredotoio na prizor ispod sebe. Nijedan profesionalac nikad Trg slobode ne bi smatrao pogodnim podrujem za atentat. Osim svih problema to ih je ve uoio, svatko je mogao vidjeti koliko je temeljit ef policije. 136 Unato tome, Connor je osjeao da bi mu sama veliina mnotva pruila najbolju priliku da Zerimskoga proui izbliza, pa je odluio da u ovoj prilici nee sjediti meu izvjestiteljima. Platio je raun gotovinom, polako poao prema djevojci koja je sjedila u malenoj garderobi i pruio joj kupon. Ona mu je dala njegov eir i kaput, a on njoj novanicu od pet rubalja. Negdje je proitao da stari ljudi uvijek ostavljaju malene napojnice. Prikljuio se velikoj skupini radnika koji su izlazili iz ureda na prvom katu, a oito su dobili slobodno da bi mogli poi na skup. Svi upravitelji u krugu od kilometra i pol oko trga zacijelo su prihvatili injenicu da se toga poslijepodneva nee obaviti mnogo posla. Dva policajca u civilu stajali su nekoliko metara od vrata i promatrali skupinu radnika, ali je zrak bio tako leden da su se oni otkrivali to je mogue manje. Connor osjeti kako ga nosi mnotvo to se izlijeva na plonik. Trg slobode je ve bio pretrpan dok se Connor pokuavao probiti izmeu tijela i prii podiju. Zasigurno ima vie od sedamdeset tisua ljudi. Znao je da ef policije sigurno udi za olujom, ali to je bio tipini zimski dan u St Petersburgu - hladan, otar i vedar. Pogledao je prema

konopcima odvojenom prostoru za novinare, a inilo se da ondje jo uvijek ima mnogo ivosti. Nasmijeio se kad je opazio Mitchella na njegovu uobiajenom mjestu, oko tri metra od mjesta na kojem bi on inae sjedio. Ne danas, prijatelju. Mitchell je ovaj put barem nosio topli kaput i odgovarajuu kapu. - Dobar dan za depare - ree Sergej promatrajui mnotvo. - Zar bi riskirali uz toliko nazonih policajaca? - upita Jackson. - Uvijek se moe nai policajac kad ti ne treba - ree Sergej. - Ve sam vidio nekoliko starih lopova kako odlaze s novanicima. Ali se ini da to policiju ne zanima. - Moda imaju dovoljno problema s obzirom da tu ima gotovo sto tisua ljudi, a Zerimski bi se u svakom trenutku trebao pojaviti. Sergejev se pogled zaustavi na efu policije. - Gdje je? - Boljenkov je pitao narednika s radijem. - Prije osamnaest minuta otiao je sa sastanka s Borodinom, a sad ga voze Ulicom Prejti. Trebao bi stii za otprilike sedam minuta. - Znai da nai problemi poinju za sedam minuta - ree ef policije i pogleda na sat. 137 - Ne mislite li da bi na ovjek mogao pokuati pucati na Zerim-skoga dok je u automobilu? - Ni sluajno - ree ef. - Imamo posla s profesionalcem. Uope ne bi uzeo u obzir cilj u pokretu, pogotovo u blindiranom automobilu. U svakom sluaju, ne bi mogao biti siguran u kojem se automobilu nalazi Zerimski. Ne, na se ovjek nalazi negdje u mnotvu, osjeam to u kostima. Nemoj zaboraviti, kad je posljednji put uinio neto slino, rtva je stajala na otvorenom. Tako je gotovo nemogue pogoditi pogrenu osobu; a u ovako velikoj guvi bolji su izgledi za bijeg. Connor se i dalje polako probijao prema podiju. Osvrnuo se naokolo i prepoznao jo nekoliko policajaca u civilu. Zerimskome to nee smetati, jer to samo poveava broj ljudi. Zasigurno mu je jedino stalo do toga da ima vei skup od ernopova. Connor je pogledao krovove. Desetak ili vie ljudi dalekozorima je promatralo mnotvo. Ne bi vie upadali u oi ni da su na sebi imali ute trenirke. Takoer je najmanje dvjesto policajaca u odorama stajalo uz rub trga. ef policije oito je vjerovao u uspjeh zastraivanja. Prozori na zgradama oko trga bili su puni slubenika koji su nastojali zauzeti to bolji poloaj da bi vidjeli to se dogaa ispod njih. Connor je ponovno pogledao prema konopcima odvojenom prostoru za tisak, koji se sada poeo puniti. Policija je pomno pregledavala svaije iskaznice; u tome nije bilo nieg neobinog, osim to su od nekih novinara traili da skinu pokrivala za glavu. Connor je to nekoliko trenutaka promatrao. Svatko od koga su to traili imao je dvije zajednike osobine: bio je mukarac i bio je visok. Zbog toga se naglo zaustavio. Zatim je krajikom oka u mnotvu opazio Mitchella na nekoliko koraka od sebe. Namrtio se. Kako ga je mladi agent prepoznao? Odjednom se, bez upozorenja, iza njega zaula gromoglasna buka, kao da je rock zvijezda stigla na pozornicu. Okrenuo se i gledao kako Zerimskijeva kolona vozila polako obilazi tri strane trga i zaustavlja se u sjeverozapadnom kutu. Mnotvo je oduevljeno pljeskalo, iako nitko nije mogao vidjeti kandidata jer su stakla na automobilu bila crna. Vrata automobila su se otvorila, ali nikako se nije moglo znati je li Zerimski bio meu onima koji su izili jer je bio okruen s toliko mnogo krupnih tjelohranitelja. 138 Kad se kandidat poslije nekoliko trenutaka konano uspeo stubama, gomila je poela jo glasnije klicati, a to je doseglo vrhunac kad je Zerimski priao prednjem dijelu pozornice. Stao je i mahnuo najprije u jednom smjeru, a potom u drugom. Connor bi sad ve mogao rei koliko e koraka napraviti prije nego se ponovno zaustavi i mahne. Ljudi su poskakivali gore-dolje da bi ga bolje vidjeli, ali je Connor ignorirao ludilo to ga je okruivalo. Gledao je policajce koji uglavnom nisu gledali prema pozornici. Traili su neto odreeno, ili nekoga odreenog. Jedna mu je misao preletjela umom, ali ju je odmah odbacio.

Ne, to nije mogue. Obuzimala ga je paranoja. Neko mu je jedan agent, veteran, rekao da je paranoja uvijek najgora na posljednjem zadatku. No, ako imalo sumnja, pravilo je uvijek isto: makni se iz opasne zone. Osvrnuo se oko sebe i brzo procijenio kojim bi putem trebao otii. Mnotvo se poelo smirivati dok se ekalo da Zerimski pone govoriti. Odluio je da e se poeti kretati prema sjevernom kraju trga im pone dugotrajni pljesak. Tako e biti manje vjerojatno da e ga opaziti dok se provlai kroz guvu. Osvrnuo se, gotovo refleksno, da vidi gdje je Mitchell. Jo je uvijek stajao nekoliko metara desno od njega, moda malo blie nego kad ga je prvi put opazio. Zerimski je uzdignutih ruku priao mikrofonu i tako mnotvu stavio do znanja da e poeti govor. - Vidio sam iglu - ree Sergej. - Gdje? - upita Jackson. - Okrenut je prema Zerimskome, oko dvadeset koraka od pozornice. Ima drukiju boju kose i hoda kao starac. Duguje mi deset dolara. - Kako si ga opazio s te udaljenosti? - upita Jackson. - On je jedini koji pokuava otii s trga. Jackson mu je dodao novanicu od deset dolara kad se Zerimski zaustavio ispred mikrofona. Stariji ovjek koji ga je u Moskvi predstavio sjedio je sam u stranjem dijelu pozornice. Zerimski nije dopustio da se takva greka dogodi i drugi put. - Drugovi - pone gromkim glasom - za mene je velika ast stajati pred vama kao va kandidat. Sa svakim danom to prolazi postajem sve vie svjestan... Dok je Connor pogledom prelazio preko mnotva, jo je jednom opazio Mitchella. Pribliio mu se jo za korak. 139 - Iako je malo naih graana koji se ele vratiti u stari totalitarni reim iz prolosti, golema veina... Samo poneka rije izmjene, pomislio je Connor. Pogledao je desno. to to Mitchell kani? -... eli vidjeti pravedniju raspodjelu bogatstva to gaje stvorila njihova vjetina i naporan rad. Kad je mnotvo poelo klicati, Connor je brzo poao nekoliko koraka udesno. Ukoio se kad je pljesak zamro, i nije pomaknuo nijedan mii. - Zato ovjek s klupe slijedi tvoga prijatelja? - upita Sergej. - Jer je amater - ree Jackson. - Ili profesionalac koji tono zna to radi? - napomene Sergej. - Moj Boe, nemoj mi rei da sam postao slab u svom poslu - ree Jackson. - Zasad je uinio sve, jedino ga nije poljubio - ree Sergej. - Pogledajte ulice St Petersburga, drugovi - nastavi Zerimski. - Da, vidjet ete mercedese, BMW-e i jaguare, ali tko ih vozi? Samo nekolicina povlatenih... Kad se ponovno prolomio pljesak, Connor je uinio jo nekoliko koraka prema sjevernom kraju trga. - ... Radujem se danu kad ovo nee biti jedina zemlja na svijetu u kojoj ima vie limuzina nego obiteljskih automobila... Connor je pogledao preko ramena i vidio da je Mitchell napravio dva-tri koraka prema njemu. to izvodi? -... i u kojoj ima vie vicarskih bankovnih rauna nego bolnica. Morat e mu umaknuti kad mnotvo ponovno zapljee. Usredotoio se na Zerimskijeve rijei kako bi tono odredio kad e krenuti. - Mislim da sam ga opazio - ree policajac u civilu koji je virio kroz dalekozor. - Gdje, gdje? - otro e Boljenkov pograbivi dalekozor.

- Dvanaest sati, pedeset metara unatrag, uope se ne mie. Nalazi se ispred ene koja ima crveni al. Nije slian onome s fotografije, ali kad god se prolomi pljesak, on se kree prebrzo za ovjeka tih godina. Boljenkov pone izotravati dalekozor. - Imam ga - ree. Nakon nekoliko sekundi doda: - Da, to bi mogao biti ba on. Reci onoj dvojici na jednom satu neka krenu i 140 uhite ga, a paru dvadeset metara ispred njega reci neka ga pokrivaju. Zavrimo to to je bre mogue. Mladi je policajac djelovao zabrinuto. - Ako smo pogrijeili - ree ef policije - ja u preuzeti odgovornost. - Nemojmo nikad zaboraviti - govorio je Zerimski - da Rusija moe ponovno biti najmonija zemlja na svijetu... Mitchell je sad bio samo jedan korak udaljen od Connora, koji ga je pomnjivo ignorirao. Za samo nekoliko sekundi doi e do dugotrajnih ovacija kad Zerimski bude rekao to kani uiniti kad postane Predsjednik. Nikakvi bankovni rauni na koje stie mito nepotenih poslovnih ljudi - to je uvijek izazivalo najglasnije klicanje. Tada e se izvui, a zatim e se pobrinuti da Mitchella prebace u ured u nekoj zabiti punoj komaraca. - ... posvetit u se sluenju vama, i bit u vie nego zadovoljan plaom Predsjednika, radije nego da uzimam mito od nepotenih poslovnih ljudi koji jedino ele poharati naa nacionalna dobra. Uslijedilo je gromoglasno klicanje. Connor se naglo okrenuo i poeo hodati desno. Napravio je tri koraka kad ga je prvi policajac zgrabio za lijevu ruku. Sekundu kasnije drugi mu je priao s desne strane. Bacili su ga na tlo, ali se nije ni pokuao opirati. Prvo pravilo: kad nema to skrivati, ne opiri se uhienju. Izvili su mu ruke na leima i stavili mu par lisiina. Mnotvo je napravilo maleni krug oko trojice mukaraca na tlu. Sad ih je mnogo vie zanimao sporedni dogaaj nego Zerimskijeve rijei. Mitchell se malo povukao u pozadinu i ekao neizbjeno pitanje: - Tko je to? - Mafijin ubojica - apnuo je u ui njemu najbliih ljudi. Krenuo je natrag prema odvojenom prostoru za tisak i povremeno mrmljao rijei "mafijin ubojica". - Dopustite da vas, potene graane, uvjerim u jedno, kad ja budem izabran za Predsjednika... - Uhieni ste - ree trei ovjek kojeg Connor nije mogao vidjeti. Nos su mu vrsto pritisnuli o tlo. - Odvedite ga - ree isti autoritativni glas. Connora su poveli prema sjevernom kraju trga. Zerimski je opazio mete u mnotvu, ali ga je, poput starog profesionalca, ignorirao. - Ako ernopov bude izabran, Amerikance e vie zabrinjavati stajalita Meksika nego Rusije - nastavio je bez zastajkivanja. 141 Jackson nije skidao pogleda s Connora dok se mnotvo brzo razmaknuto da policija moe proi. - Prijatelji moji, jo preostaje samo est dana do odluke naroda... Mitchell se brzo udaljio iz metea i zaputio prema prostoru za tisak. - Nemojte to uiniti za mene. Nemojte to ak uiniti ni za Komunistiku partiju. Uinite to za sljedeu generaciju Rusa... Policijski automobil okruen s etiri motorista poeo se udaljavati s trga. -... koja e tada moi preuzeti ulogu graana najmonije drave na svijetu. Traim samo jedno, povlasticu da mi dopustite voditi taj narod. - Ovaj put je utio sve dok nije bio siguran da ga svi na trgu pozorno sluaju, a tada tiho zavri rijeima: - Drugovi, nudim vam se da budem va sluga.

Koraknuo je unatrag, a zvuk policijskih sirena odjednom se izgubio u urliku iz stotinu tisua grla. Jackson je pogledao prema prostoru za novinare. Vidio je da izvjestitelje daleko vie zanima policijski automobil to se udaljavao nego Zerimskijeve esto ponavljane rijei. - Mafijin ubojica - turska je novinarka obavijestila kolegu; "injenica" to ju je pokupila od nekoga u mnotvu, koga e potom navesti kao "mjerodavni izvor". Mitchell je gledao niz televizijskih snimatelja koji su pratili policijski automobil s plavim svjetlom to se okree, sve dok nije nestao s vidika. Njegov se pogled zaustavio na osobi s kojom je morao razgovarati. Strpljivo je ekao da Clifford Svmonds pogleda prema njemu, a kad je to uinio, Mitchell mu je dao znak da hitno mora s njim razgovarati. CNN-ov se izvjestitelj urno pridrui amerikom kulturnom ataeu u bunoj gomili. Zerimski je ostao na sredini pozornice i upijao oboavanje mnotva. Nije imao namjeru otii dok su mu s odobravanjem urlali. Svmonds je paljivo sluao ono to mu je Mitchell govorio. Za dvanaest je minuta trebala poeti njegova emisija. Smijeak na njegovu licu postajao je sve iri i iri. - Jesi li posve siguran? - pitao je kad je Mitchell zavrio. - Jesam li te u prolosti ikad iznevjerio? - upita Mitchell nastojei da mu glas zvui povrijeeno. - Ne - ree Svmonds glasom u kojem se osjeala isprika. - Nikad me nisi iznevjerio. - Ali taj podatak mora drati milijun kilometara dalje od veleposlanstva. 142 - Dakako. Ali koga u navesti kao moj izvor? - Sposobnu i marljivu policiju. To je posljednje to bi ef policije zanijekao. Svmonds se nasmije. - Bit e bolje da se vratim do svog producenta ako to kanim objaviti u jutarnjoj emisiji vijesti. - U redu - ree Mitchell. - Samo zapamti, pobrini se da se to ne moe slijediti sve do mene. - Jesam li ja tebe ikad u prolosti iznevjerio? - odbrusi Svmonds. Okrene se i potri natrag prema prostoru odvojenom konopcem. Mitchell se udalji u suprotnom smjeru. Postoji jo jedno uho u koje mora plasirati priu, a to treba uiniti prije nego Zerimski sie s pozornice. Zatitniki niz tjelohranitelja spreavao je svakom pretjerano oduevljenom pristalici da se priblii kandidatu. Mitchell je samo nekoliko metara dalje vidio Zerimskijeva tajnika za tisak kako uiva u klicanju upuenom njegovu voi. Mitchell je jednom od tjelohranitelja na savrenom ruskom rekao s kim mora razgovarati. Snagator se okrenuo i doviknuo tajniku za tisak. Ako Zerimski bude izabran, pomislio je Mitchell, to ba nee biti fina vlada. Tajnik za tisak odmah je dao znak neka propuste Amerikanca, a on je uao u ograeni prostor i pridruio se jo jednom od svojih partnera za ah. Brzo ga je upoznao s dogaajima, rekavi mu da je de Villiers bio preruen u starca, te iz kojeg je hotela iziao malo prije no to je stigao u restoran. Do kraja dana i Fitzgerald i Jackson e shvatiti da su obojica imali posla s pravim profesionalcem. o-sta 145 16. Predsjednik i njegov predstojnik Ureda sami su sjedili u Ovalnom uredu i gledali ranojutarnje vijesti. Obojica su utjeli dok je Clifford Svmonds davao svoj izvjetaj. - Meunarodni terorist uhien je danas poslije podne na Trgu slobode tijekom govora to ga je drao komunistiki voa Viktor Zerimski. Zasad nepoznati mukarac nalazi se u zloglasnom zatvoru u sreditu St Petersburga. Mjesna policija ne odbacuje mogunost da je to isti onaj ovjek kojeg su nedavno povezali s atentatom na Ricarda Guzmana, predsjednikog kandidata

u Kolumbiji. Pretpostavlja se da je ovjek kojeg su uhitili nekoliko dana slijedio Zerim-skoga dok je on obilazio zemlju i odravao govore na predizbornim skupovima. Proli je tjedan u asopisu Newsweek opisan kao najskuplji plaeni ubojica na Zapadu. Misli se da mu je ruska mafija ponudila milijun dolara da bi Zerimskoga uklonio iz predsjednike utrke. Kad ga je policija pokuala uhititi, trebala su etvorica da bi ga svladali. Malo je snimljenog materijala prikazivalo uhienje u mnotvu i odvoenje ovjeka iz guve, ali najvie to se vidjelo bio je stranji dio glave pokrivene krznenom kapom. Svmondsovo se lice ponovno pojavilo na ekranu. - Komunistiki je kandidat nastavio svoj govor, iako se uhienje kavijalo samo nekoliko metara ispred podija. Zerimski je kasnije -valio policiju St Petersburga za njihov trud i profesionalnost, posh zarekao da ga nita nee zaustaviti u njegovoj borbi protiv 142 organiziranog kriminala, bez obzira koliko puta pokuaju atentat na njega. Zerimski je trenutno rame uz rame s premijerom erno-povom u predizbornim anketama, ali mnogi promatrai dre da e dananji incident uveati njegovu popularnost posljednjih dana pred izbore. Nekoliko sati prije no to se Zerimski obratio skupu, imao je privatni sastanak s generalom Borodinom u njegovu stoeru na sjeveru grada. Nitko ne zna ishod tih razgovora, ali generalov glasnogovornik ne nijee injenicu da e Borodin uskoro dati izjavu o tome kani li nastaviti svoju kampanju za Predsjednika, i moda jo vanije, kojem e od dva preostala kandidata dati svoju podrku ako se povue. Ovi su izbori odjednom postali irom otvoreni. Izvjetava Clifford Symonds, CNN International, s Trga slobode, St Petersburg. - U ponedjeljak e se u Senatu nastaviti rasprava o Zakonu o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog... Predsjednik je pritisnuo tipku na daljinskom upravljau i slika je nestala s ekrana. - I ti mi kae da ovjek kojeg su uhitili nema nikakve veze s ruskom mafijom, nego radi za Dextericu? - Da. ekam da me Jackson nazove i potvrdi je li to isti ovjek koji je ubio Guzmana. - to u rei izvjestiteljima ako me pitaju o tome? - Morat ete blefirati jer ne elimo da bilo tko sazna kako je ovjek kojeg su uhitili jedan od naih. - Ali to bi jednom zauvijek dokrajilo Dextericu i ono maleno govno od njezina zamjenika. - Ne bi ako biste tvrdili da o tome nita niste znali, jer bi vas tada polovica itelja odbacila kao CIA-inu benu. No ako priznate da ste znali, druga e polovica traiti da vam se sudi. Dakle, zasad predlaem da kaete samo to da sa zanimanjem ekate rezultate izbora u Rusiji. - Moe se kladiti da je tako - ree Lawrence. - Posljednje to mi treba je da taj opaki sitni faist Zerimski postane Predsjednik. Preko noi bismo se vratili u Zvjezdane ratove. - Pretpostavljam daje ba to razlog zbog kojeg Senat odugovlai s vaim Zakonom o smanjenju naoruanja. Nee htjeti donijeti konanu odluku dok ne budu znali rezultate izbora. Lawrence kimne glavom. - Ako su u taj prokleti zatvor pospremili jednog od naih, moramo neto uiniti u vezi s tim, i to brzo. Jer ako Zerimski doista 145 postane Predsjednik, neka mu Bog pomogne. Ja sigurno ne bih mogao. Connor nije govorio. Bio je uklijeten izmeu dva policajca u stranjem dijelu policijskog automobila. Znao je da ti mladi ljudi nemaju ni in ni ovlasti da ga ispituju. To e doi kasnije, i to e biti netko s mnogo vie pletenica na suvratku. Dok su se vozili kroz golema drvena vrata zatvora u sivo poploeno dvorite, Connor je najprije ugledao odbor za doek. Tri krupna mukarca u zatvorskoj odori pola su naprijed,

gotovo istr-gnula vrata automobila i izvukla ga van. Mladi policajci koji su sjedili s obje njegove strane izgledali su prestraeno. Tri su snagatora brzo odvukla zatvorenika preko dvorita u dugaki, tmurni hodnik. Tada je poelo udaranje nogama i akama. Connor bi se moda pobunio, ali inilo se da se njihov rjenik sastoji iskljuivo od roktanja. Kad su stigli do drugoga kraja hodnika, jedan je otvorio teka elina vrata, a druga su ga dvojica bacila u siunu eliju. Nije se ni pokuao opirati kad su mu najprije skinuli cipele, a zatim sat, vjenani prsten i lisnicu - iz koje nita nee saznati. Otili su i za sobom zalupili vratima elije. Connor je polako ustao i oprezno protegnuo ruke i noge, pokuavajui otkriti jesu li mu slomili koju kost. inilo se da nema trajnih oteenja, zakljuio je, iako su se ve poele pojavljivati modrice. Osvrnuo se po prostoriji koja nije bila mnogo vea od odjeljka u kojem je doputovao iz Moskve. Zeleni zidovi od cigle izgledali su kao da od poetka stoljea nisu vidjeli ni kapi boje. Connor je proveo osamnaest mjeseci u daleko manjem prostoru u Vijetnamu. Tada su njegove naredbe bile jasne: kad te neprijatelj ispituje, reci mu samo svoje ime, in i serijski broj. Ista pravila ne vrijede za one koji rade za CIA-u. Jedanaesta zapovijed: Ne smije biti uhvaen. Ali ako bude, uporno nijei da ima bilo kakve veze s CIA-om. Ne brini - Kompanija e se uvijek pobrinuti za tebe. Connor je znao da u ovom sluaju moe zaboraviti na "uobiajene diplomatske kanale", unato Gutenburgovim uvjeravanjima. Dok je leao u svojoj siunoj eliji, sve je lijepo dolo na svoje mjesto. 146 Nisu od njega traili da potpie ni za gotovinu niti za automobil. I sad se sjetio reenice to ju je pokuavao izvui iz sjeanja. U mislima ju je ponovio od rijei do rijei: "Ako si zabrinut zbog svog novog posla, rado u porazgovarati s predsjednikom Uprave kompanije u kojoj e raditi i objasniti mu da je to samo kratkotrajni zadatak." Kako je Gutenburg znao da je bio na razgovoru za novi posao, te da je pregovarao izravno s predsjednikom Uprave kompanije? Znao je, jer je ve razgovarao s Benom Thompsonom. Zato su povukli svoju ponudu. "ao mije to vas moram obavijestiti..." to se tie Mitchella, trebao je prozreti tu njegovu nedunu aneosku fasadu. No jo uvijek ga je zbunjivao Predsjednikov telefonski poziv. Zato mu se Lavvrence nijednom nije obratio po imenu? A reenice su bile malo nepovezane, smijeh preglasan. ak mu je i sada bilo teko povjerovati do kojih je granica Helen Dexter spremna ii da bi spasila svoju kou. Zurio je u strop. Ako Predsjednik uope nije nazvao, shvatio je da nema nikakve nade u spas. Dexterica je uspjeno uklonila jedinu osobu koja bi je mogla razotkriti, a Lawrence tu nita ne moe uiniti. Connorovo bezuvjetno prihvaanje kodeksa CIA-inih operati-vaca uinilo ga je poslunim pijunom u njenom planu za vlastiti opstanak. Nikakav veleposlanik zbog njega nee uloiti diplomatski protest. Nee biti nikakvih paketa s hranom. Morat e se sam pobrinuti za sebe, ba kao i u Vijetnamu. A jedan od mladih policajaca koji su ga uhitili ve ga je upozorio na poseban problem s kojim e se ovaj put morati suoiti: iz tog zatvora kroz osamdeset etiri godine nitko nije pobjegao. Vrata elije su se odjednom irom otvorila. Uao je mukarac u svijetloplavoj odori sa zlatnim iritima. Bez urbe je pripalio cigaretu. Petnaestu tog dana. Jackson je ostao na trgu sve dok policijski automobil nije nestao iz vida. Bio je bijesan na sebe. Konano se okrenuo i urno udaljio, ostavljajui za sobom gomilu koja je klicala, a hodao je tako brzo da je Sergej morao trati za njim. Mladi je Rus ve zakljuio da ovo nije trenutak za postavljanje pitanja. Rije "mafija" bila je na usnama svim ljudima kraj kojih su prolazili na ulici. Sergeju je laknulo kad se Jackson zaustavio i domahnuo taksiju.

Jackson se mogao samo diviti kako je Mitchell - prema uputama Dexterice i Gutenburga, nema sumnje - vjeto izveo cijelu opera147 iju. To je bila klasina CIA-ina klopka, ali s tom razlikom to su sada u strani zatvor strpali jednog od vlastitih ljudi. Nastojao je da ne razmilja o tome emu e podvrgnuti Con-nora. Umjesto toga, usredotoio se na izvjetaj to e ga uskoro podnijeti Andvju Llovdu. Da je barem uspio uspostaviti vezu prethodne veeri, moda bi dobio odobrenje da izvue Connora. Njegov mobitel jo uvijek nije radio, a to je znailo da e morati riskirati poziv iz svoje hotelske sobe. Nakon dvadeset osam godina pruila mu se prilika da vrati dug. A on je zakazao. Taksi se zaustavio ispred Jacksonova hotela. Platio je vozau i potrao u hotel. Nije ekao dizalo, ve je jurnuo uza stube do prvoga kata, a tada je potrao hodnikom do sobe 132. Sergej ga je dostigao kad je ve okrenuo klju u bravi i otvorio vrata. Mladi je Rus sjedio na podu i sluao jedan kraj razgovora Jack-sona i nekoga po imenu Lloyd. Kad je najzad spustio slualicu, Jackson je bio posve blijed i tresao se od bijesa. Sergej je progovorio prvi put otkako su otili s trga: - Moda da nazovem jednog od majinih muterija. - estitam - ree Dexterica im je Gutenburg uao u njezin ured. Njezin se zamjenik nasmijei, sjedne joj nasuprot i pred nju poloi fascikl. - Upravo sam gledala emisije ABC-a i CBS-a - ree Dexterica. - I jedni i drugi dali su Svmondsovu verziju dogaaja na Trgu slobode. Imamo li neku ideju o tome koliko e tisak sutra napuhali priu? - Ve su poeli gubiti zanimanje. Nije ispaljen nijedan hitac, ak nije bilo ni udaraca, a pokazalo se da osumnjienik nije bio naoruan. Nitko ne govori da bi ovjek kojeg su uhitili mogao biti Amerikanac. Sutra e ta pria biti na naslovnicama jedino u Rusiji. - Kako odgovaramo na mogue upite medija? - Rei emo da je to interni problem Rusa, te da su unajmljeni ubojice u St Petersburgu jeftiniji nego pristojan runi sat. Rei u im da samo trebaju proitati lanak o ruskom kumu u prolomjesenom Newsweeku, pa e shvatiti s kakvim se problemima suoavaju. Budu li vrili pritisak, uputit u ih prema Kolumbiji. Ako nastave i dalje, ubacit u Junoafriku Republiku. To e im dati nekoliko centimetara stupaca kojima e zadovoljiti svoje nezasitne urednike. 148 - Je li bilo koja mrea prikazala snimke Fitzgeralda nakon to su ga uhitili? - Vidio se samo stranji dio njegove glave, a ak je i tada bio okruen policajcima. Inae bi ih sigurno uvijek iznova ponavljali. - Kakvi su izgledi da se pojavi u javnosti i dade kompromitiraj uu izjavu za koju bi se tisak mogao uhvatiti? - Zapravo nikakvi. Ako ikad doe do suenja, sigurno e iskljuiti strane medije. A ako Zerimski bude izabran, Fitzgerald nikad nee izii iz zatvora. - Jeste li pripremili izvjetaj za Lawrencea? - upita Dexterica. - Jer moete biti sigurni da e pokuati dokazati da su dva i dva est. Gutenburg se nagnuo naprijed i kucnuo po fasciklu to ga je stavio na direktoriin stol. Otvorila ga je i poela itati, a dok je listala stranice, nije pokazivala nikakva znaka emocija. Kad je stigla do kraja, zatvorila je fascikl i dopustila da joj na licu zatreperi nagovjetaj smijeka prije nego to je fascikl vratila preko stola. - Pobrinite se da tu bude va potpis i odmah ga poaljite u Bijelu kuu - ree. - Jer bez obzira na sumnje to ih Predsjednik moda sada ima, ako Zerimski postane Predsjednik, vie se nikad nee eljeti vraati na tu temu. Gutenburg kimne glavom u znak slaganja.

Helen Dexter pogleda svog zamjenika preko stola. - teta to smo Fitzgeralda morali rtvovati - ree. - No ako to pomogne da Zerimski pobijedi u izborima, imat emo dvostruku korist. Kongres e odbaciti Lawrenceov Zakon o smanjenju naoruanja, a Bijela e se kua mnogo manje mijeati u CIA-in posao. Connor je spustio noge s leaja, bosa stopala poloio na pod i pogledao svog posjetitelja. ef policije je povukao dim iz cigarete i otpuhnuo dim visoko u zrak. - Odvratna navika - ree besprijekornim engleskim. - Moja mi ena neprestano govori neka se toga ostavim. Connor nije pokazao nikakvu emociju. - Zovem se Vladimir Boljenkov. Ja sam ef policije ovoga grada, a mislio sam da bismo mogli malo popriati prije nego bilo to postane slubeno. - Moje je ime Piet de Villiers. Ja sam junoafriki dravljanin i radim za Johannesburg Journal. elim vidjeti svog veleposlanika. 149 - Dakle, to je moj prvi problem - ree Boljenkov, a cigareta mu je visjela iz kuta usana. Vidite, ne vjerujem da se zovete Piet de Villiers, prilino sam siguran da niste Junoafrikanac, a sigurno znam da ne radite za Johannesburg Journal, jer takve novine ne postoje. I tek da ne gubimo vrijeme bez potrebe, iz najpouzdanijih izvora znam da vas nije unajmila mafija. No priznajem da jo uvijek ne znam tko ste, ili ak iz koje zemlje dolazite. Ali onaj tko vas je poslao, da upotrijebim moderni kolokvijalizam, uvalio vas je u govna. I to, ako smijem dodati, s velike visine. Connor nije ak ni trepnuo. - Ali uvjeravam vas da vi to meni neete uiniti. Stoga ako osjeate da niste u mogunosti pomoi u mojoj istrazi, mogu vas jedino ostaviti da ovdje trunete, a ja u i dalje uivati u slavi to je nisam zasluio, ali me ipak njome zasipaju. Connor jo uvijek nije reagirao. - Vidim da ne uspijevam doprijeti do vas - ree ef policije. -Osjeam da je moja dunost istaknuti da ovo nije Kolumbija, te da neu mijenjati svoju privrenost ovisno o tome s kim sam zadnjim razgovarao ili tko mi ponudi deblji sveanj dolara. - Zastane i ponovno povue dim iz cigarete, a potom doda: - Mislim da je to jedna od mnogih osobina koje su nam zajednike. Okrene se i krene prema vratima elije, a onda zastane. - Pustit u vas da razmislite o tome. Ali da sam ja na vaemu mjestu, ne bih previe ekao. Udario je po vratima. - Uvjeravam vas, bez obzira tko ste - ree kad su se vrata otvorila - da nee biti palenica, sprave za rastezanje, niti bilo kojih drugih, sofisticirani) ih oblika muenja dok sam ja ef policije u St Petersburgu. Ne vjerujem u muenje, to nije moj stil. Ali ne mogu vam obeati da e sve biti ba tako civilizirano ako Viktor Zerimski bude izabran za naeg sljedeeg Predsjednika. ef policije tresne vratima, a Connor zauje kako se klju okree u bravi. 150 17. Tri bijela BMW-& zaustavila su se ispred hotela. Mukarci koji su u svakom automobilu sjedili kraj vozaa iskoie na plonik i provjerie stanje s obje strane ceste. Uvjerivi se da je sve u redu, jedan je otvorio vrata srednjeg automobila. Iziao je Aleksej Ro-manov. Visoki mladi ovjek imao je na sebi dug crni kaput od kamira. Nije pogledao ni lijevo ni desno dok je brzim koracima ulazio u hotel. Druga su ga trojica slijedila, nainivi oko njega polukrug. Prema opisu to ga je dao preko telefona, Romanov je odmah prepoznao visokog Amerikanca koji je stajao usred predvorja, a izgledao je kao da nekoga eka. - Gospodin Jackson? - upita Romanov grlenim glasom.

- Da - odgovori Jackson. Bio bi se s njim rukovao da se Romanov nije jednostavno okrenuo i zaputio ravno prema ulaznim vratima. Sva su tri automobila imala upaljene motore i otvorena vrata kad je Jackson iziao na ulicu. Poveli su ga prema stranjim vratima sredinjeg automobila pa je sjeo izmeu ovjeka koji se s njim nije htio rukovati i jo jednog jednako utljivog, ali mnogo krupnijeg mukarca. Tri su automobila krenula srednjom voznom trakom, a sva su im se druga vozila, kao nekom arolijom, micala s puta. inilo se da jedino semafori ne znaju tko je u automobilima. Dok je malena kolona automobila jurila gradom, Jackson je ponovno sam sebe proklinjao. Nita od ovoga ne bi bilo potrebno 151 da je prije dvadeset etiri sata uspio doprijeti do Llovda. Ali to je sposobnost predvianja dogaaja - dar s kojim se raaju jedino politiari. - Mora upoznati Nikolaja Romanova -rekao je Sergej. Nazvao je majin broj, a kad je ona konano podigla slualicu, ponaao se posve drukije nego kad je bio s Jacksonom. Bio je pun potovanja, pozorno je sluao i nijednom joj nije upao u rije. Poslije dvadeset minuta spustio je slualicu. - Mislim da e ga nazvati - rekao je. - Problem je u tome to ne moe postati lan "Zakonitih lopova", ili mafije, kako ih ti zo-ve, ako nema etrnaest godina. Jednako je bilo ak i za Alekseja, Careva jedinog sina. Sergej je dalje objasnio kako je zamolio da se Jacksonu odobri susret s Carem, voom Zakonitih lopova. Organizacija je osnovana kad je Rusijom vladao pravi car, a preivjela je i postala najopasnijom i najpotovanijom zloinakom organizacijom na svijetu. - Moja je majka jedna od rijetkih ena s kojom e Car razgovarati. Zamolit e ga da te primi rekao je Sergej. Telefon je zazvonio, a on je odmah podigao slualicu. Dok je pozorno sluao ono to mu je majka govorila, problijedio je i poeo drhtati. Neko je vrijeme oklijevao, ali je na koncu pristao na ono to mu je predlagala. Ruka mu je jo uvijek drhtala kad je spustio slualicu. - Je li pristao na susret? - upita Jackson. - Da - tiho je rekao Sergej. - Sutra ujutro e dva ovjeka doi po tebe: Aleksej Romanov, Carev sin, koji e ga naslijediti kad on umre, i Stefan Ivanicki, Aleksejev brati, koji je trei po rangu. - U emu je onda problem? - Budui da te ne poznaju, postavljaju jedan uvjet. - A to je? - Ako Car pomisli da trati njegovo vrijeme, dva e se ovjeka vratiti i slomiti mi jednu nogu, da bi me upozorili neka ga vie ne gnjavim. - Onda se pobrini da ne bude u blizini kad se ja vratim. - Ako ja nisam ovdje, posjetit e moju majku i njoj slomiti nogu. A kad me uhvate, slomit e mi obje noge. To je nepisano pravilo mafije. 152 Jackson se pitao nije li pametnije otkazati sastanak. Nije elio biti odgovoran ako Sergej zavri na takama. Ali djeak mu je rekao da je za to prekasno. Ve je prihvatio njihove uvjete. Jedan pogled na Stefana Ivanickoga, Careva neaka koji mu je sjedio s desne strane, bio je dovoljan da se Jackson uvjeri kako bi mu trebao samo trenutak da nekome slomi nogu, a to bi jo bre zaboravio. Kad su BMW-i izili iz grada, malena je kolona ubrzala na sto kilometara na sat. Dok su se penjali zavojitim cestama u brda, sreli su tek poneko vozilo. Jurili su kraj seljaka uz cestu. Njihove su glave bile sagnute, a na licima nije bilo nikakva znaka da im je stalo do prolosti

ili do budunosti. Jackson je poeo shvaati zato bi Zerimskijeve rijei mogle rasplamsati zadnju iskru nade u njima. Prvi je automobil bez upozorenja naglo skrenuo lijevo i zaustavio se ispred masivnih ulaznih vrata od kovana eljeza iznad kojih je dominirao grb crnog sokola s rairenim krilima. Dva su ovjeka s kalanjikovima u rukama koraknula naprijed, a prvi je voza spustio zatamnjeno staklo da bi mogli virnuti unutra. To je Jacksona podsjetilo na dolazak ispred CIA-ina stoera - samo to su se stra-ari u Langlevju morali zadovoljiti pitoljima koje je trebalo drati u futrolama. Nakon to su sva tri automobila pregledana, jedan je straar kimnuo glavom i sokolova su se krila razdvojila. Kolona je primjerenijom brzinom nastavila put poljunanim kolnim prilazom to je vijugao kroz gustu umu. Prolo je jo pet minuta prije nego to je Jackson prvi put ugledao kuu - iako se to ne bi moglo nazvati kuom. Prije jednog stoljea to je bila palaa careva prvorodenog sina. Sad je ondje stanovao daleki potomak koji je takoer vjerovao da ima nekakvo pravo nasljedstva. - Nemoj govoriti Caru ako ti se on najprije ne obrati - upozorio ga je Sergej. -1 uvijek se prema njemu ophodi kao prema njegovim carskim precima. Jackson je radije presudo injenicu da nema pojma kako se treba ophoditi prema lanu ruske carske obitelji. Automobili su se zaustavili pred kunim vratima. Visoki, elegantni mukarac u dugakom crnom fraku, bijeloj koulji i leptir--kravati, ekao je na vrhu stubita. Naklonio se Jacksonu koji je nastojao izgledati kao da je naviknut na takvo ponaanje. Na kraju krajeva, jednom je upoznao Richarda Nbcona. 153 - Dobro doli u Zimski dvorac, gospodine Jackson - ree batler. - Gospodin Romanov vas eka u Plavoj galeriji. Aleksej Romanov i Stefan Ivanicki pratili su Jacksona kroz otvorena vrata. Jackson i mladi Romanov slijedili su batlera niz dugi mramorni hodnik, a Ivanicki je ostao kraj vrata. Jackson bi se bio rado zaustavio i divio slikama i kipovima koji bi sluili na ast svakom svjetskom muzeju, ali ravnomjeran batlerov korak to nije doputao. Batler je stao kad je stigao do dvokrilnih bijelih vrata, to su se protezala gotovo do stropa, na kraju hodnika. Pokucao je, otvorio jedno krilo i maknuo se u stranu kako bi Jackson mogao ui. - Gospodin Jackson - najavi i izie iz prostorije tiho zatvorivi vrata za sobom. Jackson korakne u golemu, raskono namjetenu prostoriju. Pod je bio pokriven velikim sagom za kakvog bi se neki Turin prodao. Postariji mukarac u plavom prugastom odijelu ustane iz naslonjaa od crvenog baruna u stilu Luja XIV. Kosa mu je bila srebrna, a bljedilo lica ukazivalo je na to da je pretrpio dugotrajnu bolest. Njegovo je mravo tijelo bilo neznatno pogrbljeno kad je koraknuo naprijed kako bi se rukovao sa svojim gostom. - Lijepo je od vas to ste prevalili toliki put da biste me posjetili, gospodine Jackson - ree. Morate mi oprostiti, ali moj engleski je malo zahrao. Bio sam prisiljen otii s Oxforda 1939. godine, brzo nakon to je poeo rat, iako sam tek bio na drugoj godini. Vidite, Britanci zapravo nikad nisu imali povjerenja u Ruse, iako smo kasnije postali saveznici. - Ljubazno se nasmijeio. - Siguran sam da se slino ponaaju i prema Amerikancima. Jackson nije znao kako bi trebao reagirati. - Izvolite sjesti, gospodine Jackson - ree starac i pokae prema drugom naslonjau. - Hvala vam - ree Jackson. To su bile prve rijei to ih je izgovorio otkako je iziao iz hotela. - Dakle, gospodine Jackson - ree Romanov i polako se spusti u naslonja - ako vam postavim pitanje, svakako morate tono odgovoriti. Ako vas mue neke sumnje, nemojte uriti s odgovorom. Jer ako mi odluite lagati, kako bih to rekao?, otkrit ete da ovaj sastanak nee biti jedino to emo dokrajiti.

Jackson je znao da je ovaj starac zacijelo jedina osoba na svijetu koja bi Connora mogla ivoga izvui iz zatvora. Kratko je kimnuo glavom kao znak da je razumio. - Dobro - ree Romanov. - A sad bih elio neto vie saznati o vama, gospodine Jackson. Na prvi pogled vidim da radite za neku 154 obavjetajnu agenciju, a budui da se nalazite u mojoj zemlji - naglasio je rije mojoj pretpostavljam da je to CIA, a ne FBI. Jesam li u pravu? - Dvadeset osam godina radio sam za CIA-u, sve donedavno kad su me... zamijenili. - Jackson je pomno birao rijei. - Protivi se zakonima prirode imati enu za efa - napomene Romanov bez i najmanjeg nagovjetaja smijeka. - Organizacija pod mojoj kontrolom nikad se ne bi upustila u takvu glupost. -Starac se nagne prema stolu s njegove lijeve strane i uzme aicu punu bezbojne tekuine to je Jackson do tog trenutka nije opazio. Otpije gutljaj i vrati aicu na stol prije nego to je postavio sljedee pitanje. - Radite li sada za neku drugu agenciju? - Ne - odluno e Jackson. - Dakle, sad ste slobodnjak? - ree starac. Jackson ne odgovori. - Shvaam - ree starac. - Iz vae utnje moram zakljuiti da vi niste jedina osoba koja nema povjerenja u Helen Dexter. Jackson ponovno nita ne ree. No brzo je shvaao zato se ne isplati lagati Romanovu. - Zato ste me eljeli vidjeti, gospodine Jackson? Jackson je pretpostavljao da starac tono zna zato, ali je sudjelovao u aradi. - Doao sam zbog svog prijatelja koji je, radi moje gluposti, uhien i sada se nalazi u zatvoru u St Petersburgu. - Ustanova koja nije poznata po humanosti, pogotovo kad je rije o pomilovanjima ili uvjetnom putanju na slobodu. Jackson kimne glavom u znak slaganja. - Znam da va prijatelj nije odgovoran za glasine putene u medije o tome da mu je moja organizacija ponudila veliku svotu novca kako bi Zerimskoga uklonio iz predsjednike utrke. Da je to on rekao, ve bi ga odavno nali objeenog u eliji. Ne, pretpostavljam da je osoba koja iri te dezinformacije - nastavi Romanov - jedno od potrkala Helen Dexter. Da ste barem malo ranije doli k meni, gospodine Jackson, mogao sam vas upozoriti na Mitchella. - Otpije jo jedan gutljaj iz svoje aice i doda: - On je jedan od nekolicine vaih sunarodnjaka koje bih uzeo u obzir za vrbovanje u moju organizaciju. Vidim da vas udi koliko toga znam. Jackson se nadao da mu se nijedan mii nije pomaknuo. - Gospodine Jackson, zacijelo vas ne udi spoznaja da imam vlastite ljude u gornjim formacijama CIA-e i FBI-a? - krti se osmijeh vratio na njegovo lice. - Kad bih mislio da bi to bilo korisno, 155 imao bih nekoga od svojih ljudi i u Bijeloj kui. No budui da Predsjednik Lawrence otkriva sve to ga pitaju na svojim tjednim tiskovnim konferencijama, to uope nije potrebno. to nas dovodi do mog sljedeeg pitanja. Va prijatelj radi za CIA-u? Jackson ne odgovori. - Ah, shvaam. Ba kao to sam mislio. Pa, mislim da moe biti siguran da Helen Dexter u ovoj prilici nee poduzeti nita kako bi ga spasila. Jackson je i dalje utio. - Dobro - ree starac. - Dakle, sada tono znam to od mene oekujete. - Zastane. - Ali nikako ne mogu shvatiti to mi moete ponuditi za uzvrat. - Nemam pojma koja je trenutna cijena - ree Jackson. Starac se pone smijati. - Valjda niste ni u jednom trenutku povjerovali, gospodine Jackson, da sam vas dovukao ovamo kako bismo razgovarali o novcu? Osvrnite se naokolo i vidjet ete da koliko god moete ponuditi, to ne bi bilo dovoljno. Newsweek je uvelike pogrijeio kad je nagaao

kolika je moja mo i imetak. Samo prole godine vrijednost poslova moje organizacije iznosila je 187 milijardi dolara, to je vie od gospodarstva Belgije ili vedske. Sad imamo poptuno operacionalizirane ogranke u 142 zemlje. Svakog se mjeseca otvara novi ogranak, da parafraziram McDonald'sov slogan. Ne, gospodine Jackson, nemam dovoljno vremena da bih ga tratio na razgovor o novcu s ovjekom praznih depova. - Zato ste onda uope pristali na ovaj sastanak? - upita Jackson. - Vi ne postavljate pitanja, gospodine Jackson - otro e Ro-manov. - Samo odgovarate na njih. Iznenaen sam to vas nisu pravilno uputili. Starac ponovno otpije gutljaj bezbojne tekuine, a potom jasno ree to oekuje za uzvrat ako Connoru pomogne u bijegu. Jackson je znao da ne moe u Connorovo ime prihvatiti Romanovljeve uvjete, ali kako mu je reeno da ne smije postavljati pitanja, nita nije rekao. - Moda e vam trebati malo vremena da razmislite o mojem prijedlogu, gospodine Jackson nastavi starac. - No ako va prijatelj prihvati moje uvjete, a zatim ne ispuni svoj dio pogodbe, mora u potpunosti razumjeti posljedice svojih postupaka. - Zastane kako bi uzeo zraka. Doista se nadam, gospodine Jackson, da on nije od onih osoba koje potpiu ugovor, a zatim se oslanjaju na nekog 156 lukavog odvjetnika koji e nai rupu u zakonu i omoguiti mu da se iz toga izvue. Vidite, na ovom sudu ja sam i sudac i porota, a moj sin Aleksej bit e tuitelj. On e biti osobno odgovoran i pobrinut e se da se taj ugovor ispuni do kraja. Ve sam zapovijedio da vas obojicu prati u Sjedinjene Drave, a nee se vratiti dok se ne ispotuje dogovor. Nadam se da sam bio jasan, gospodine Jack-son. Zerimskijev ured nije mogao biti vea suprotnost Carevoj palai. Komunistiki je voda zauzimao trei kat zaputene zgrade u sjevernom predgrau Moskve, iako bi svatko tko bi bio pozvan u njegovu dau na Volgi odmah shvatio da luksuz nije bio nepoznanica za Zerimskoga. Posljednji je glas primljen u deset sati prethodne veeri. Sad je Zerimski mogao samo sjediti i ekati da izborna povjerenstva od Baltika do Pacifika prebroje birake listie. Sasvim je dobro znao da su u nekim okruzima ljudi glasovali nekoliko puta, a u drugima birake kutije jednostavno nee stii do gradske vijenice. Takoer je bio uvjeren da doista ima izglede za pobjedu nakon to se dogovorio s Borodinom, a general je povukao svoju kandidaturu. No bio je toliko realan da je znao kako e mu, s obzirom na to da mafija podrava ernopova, trebati mnogo vie od polovice glasova da bi ga moda proglasili pobjednikom. Stoga je odluio pronai saveznika u Carevu taboru. Rezultati izbora nee biti poznati nekoliko dana jer su u mnogim dijelovima zemlje jo uvijek runo zbrajali glasove. Nije ga trebalo podsjeati na Staljinovu esto citiranu napomenu kako nije vano koliko ljudi glasuje, ve samo tko broji glasove. Zerimskijev unutranji krug radio je na telefonima dok su pokuavali pratiti to se dogaa diljem goleme zemlje. No dravni su slubenici htjeli rei samo to da jo nita nije sigurno. Komunistiki je voda toga dana udario po stolu vie puta nego tijekom cijelog proteklog tjedna, a duga je vremenska razdoblja proveo zatvoren u svojoj sobi gdje je obavljao skrovite telefonske razgovore. - To su dobre vijesti, Stefane - govorio je Zerimski. - Sve dok se moe pobrinuti za problem tvog bratia. - Sluao je Ivanickijev odgovor kad se zaulo kucanje na vratima. Spustio je slualicu im je vidio kako njegov ef stoera ulazi u prostoriju. Nije elio da Titov sazna s kim je razgovarao. 157 - Novinari se pitaju hoe li razgovarati s njima - ree Titov nadajui se da e to na nekoliko minuta zaokupiti njegova efa. Zerimski je posljednji put primio leinare, kako ih je zvao, prethodnog jutra kad su se svi pojavili da bi ga gledali kako daje svoj glas u Koskiju, dijelu

Moskve u kojem se rodio. Ne bi bilo drukije ni da se kandidirao za Predsjednika Sjedinjenih Drava. Zerimski je nevoljko kimnuo glavom i poao za Titovom niza stube te na ulicu. Svojem je osoblju naredio da novinare nikad ne putaju u zgradu, iz straha da e otkriti kako je neuinkovita i slabo opremljena njegova organizacija. To je jo neto to e se promijeniti kad se domogne dravne riznice. ak ni svom efu stoera nije rekao da e ovo biti posljednji izbori u kojima e ruski narod glasovati ako on doe na vlast. ivo mu se fukalo za proteste u stranim novinama i asopisima. Vrlo brzo e prestati kolati istono od Njemake. Kad je Zerimski iziao na ulicu, doekala ga je najvea skupina novinara to ju je vidio otkako je kampanja poela. - Koliko ste uvjereni u pobjedu, gospodine Zerimski? - netko je viknuo prije nego to je imao priliku poeljeti im dobar dan. - Ako pobjednik bude onaj za kojeg je glasovala veina biraa, ja u biti sljedei Predsjednik Rusije. - Ali predsjedavajui meunarodne skupine promatraa kae da su ovo bili najdemokratiniji izbori u povijesti Rusije. Zar ne prihvaate tu prosudbu? - Prihvatit u je ako me proglase pobjednikom - odgovori Zerimski. Izvjestitelji su se pristojno nasmijali njegovoj maloj dosjetki. - Ako vas izaberu, kad ete posjetiti predsjednika Lawrencea u Washingtonu? - Uskoro nakon to on posjeti mene u Moskvi - zauje se trenutni odgovor. - Ako vi budete Predsjednik, to e se dogoditi s ovjekom kojeg su uhitili na Trgu slobode i optuili da je kanio izvriti atentat na vas? - To e odluiti sud. Ali moete biti sigurni da e mu se pravedno suditi. Zerimskome je odjednom postalo dosadno. Bez upozorenja se okrenuo i nestao u zgradi, ignorirajui pitanja to su ih dovikivali za njim. - Jeste li Borodinu ponudili mjesto u svom kabinetu? - to ete uiniti u vezi s eenijom? 158 - Hoe li mafija biti va prvi cilj? Dok se umorno penjao istroenim starim stubama na trei kat, odluio je da e to biti posljednji put to je razgovarao s novinarima, bez obzira hoe li izgubiti ili pobijediti. Nije zavidio Lawrenceu koji je pokuavao upravljati zemljom u kojoj novinari oekuju da se prema njima odnosi kao prema sebi ravnima. Kad je stigao u svoj ured, skljokao se u jedini udobni naslonja u prostoriji i usnuo, prvi put u nekoliko dana. Klju se okrenuo u bravi i vrata elije su se otvorila. Uao je Boljenkov, a nosio je veliku platnenu torbu i tronu konatu aktovku. - Kao to vidite, vratio sam se - ree ef policije St Petersburga i sjedne nasuprot Connoru. Iz toga moete zakljuiti da elim jo jedan neslubeni razgovor. Iako moram rei kako se nadam da e biti malo produktivniji nego na posljednji susret. ef policije zurio je u ovjeka koji je sjedio na leaju. Connor je izgledao kao da je u proteklih pet dana izgubio nekoliko kilograma. - Vidim da se jo niste navikli na nau nouvelle cuisine - ree Boljenkov pripalivi cigaretu. Moram priznati daje doista potrebno nekoliko dana da se i najvei olo St Petersburga navikne na ovdanji jelovnik. No prihvate ga kad shvate da e ovdje provesti ostatak ivota, te da nema nikakve a la carte alternative. - Povukao je dim i ispuhnuo ga kroz nos. - Zapravo nastavi - moda ste nedavno u novinama proitali da je jedan od naih zatvorenika pojeo drugoga. No s obzirom na premalo hrane i problem pretrpanosti, mislili smo da oko toga ne treba dizati mnogo buke. Connor se nasmijei.

- Ah, vidim da ste ipak ivi - ree ef policije. - Dakle, moram vam rei da je nakon naeg posljednjeg susreta bilo nekoliko zanimljivih dogaaja, a imam osjeaj da e vas to zanimati. - Spustio je na pod platnenu torbu i aktovku. - Glavni je posluitelj u hotelu National prijavio ova dva komada prtljage jer nitko nije doao po njih. Connor uzdigne obrvu. - Ba kao to sam i mislio - ree ef. - Ako emo biti poteni, kad smo mu pokazali vau fotografiju, posluitelj je potvrdio da se sjea kako je ovjek koji izgledom odgovara vama ostavio torbu, 159 ali se nije mogao sjetiti aktovke. Unato tome, mislim da vam ne treba opisivati njezinu sadrinu. ef policije podigne gornji dio aktovke i otkrije puku Remington 700. Connor je zurio ravno naprijed i glumio ravnodunost. - Iako sam siguran da ste ranije rukovali ovakvom vrstom oruja, vjerujem da nikad niste vidjeli ovu puku, unato inicijalima P.D.V. to su tako prikladno utisnuti na aktovci. ak bi i nezreli poetnik mogao shvatiti da su vam namjestili. - Boljenkov povue dim cigarete. CIA zacijelo misli da imamo najgluplju policiju na svijetu. Zar su makar i na trenutak povjerovali da ne znamo koji je Mitchellov pravi posao? Kulturni atae! - otpuhne kroz nos. Vjerojatno misli da je Ermita robna kua. Prije nego bilo to kaete, imam jo jednu vijest koja bi vas mogla zanimati. - Ponovno udahne i dopusti nikotinu da prodre do njegovih plua. - Viktor Zerimski je pobijedio na izborima i u ponedjeljak e preuzeti dunost Predsjednika. Connor se slabano osmjehne. - Budui da ne mogu zamisliti da e vam ponuditi mjesto u prvom redu na inauguraciji - ree ef policije - moda je dolo vrijeme da nam ispriate svoju verziju prie, gospodine Fitzgerald. 160 18. Predsjednik Zerimski je epirei se uao u prostoriju. Njegovi su kolege odmah ustali sa svojih mjesta oko dugog stola od hras-tovine i pljeskali sve dok nije zauzeo svoje mjesto ispod Staljinova portreta, izvuenog iz podruma Pukinova muzeja gdje se nalazio od 1956. Zerimski je na sebi imao tamnoplavo odijelo, bijelu koulju i crvenu svilenu kravatu. Izgledao je sasvim drukije od ostalih mukaraca smjetenih za stolom, koji su i dalje bili odjeveni u loe skrojenu odjeu to su je nosili tijekom predizborne kampanje. Poruka je bila jasna sljedeeg dana svi moraju poi krojau. Zerimski je dopustio da pljesak neko vrijeme potraje, a tada je svojim kolegama domahnuo kao da su i oni samo gomila ispunjena oboavanjem. - Iako u slubeno stupiti na dunost tek u ponedjeljak - pone - postoje dva-tri podruja u kojima kanim smjesta poneto mijenjati. Predsjednik prijee pogledom po onim pristaama koji su bili uz njega u tekim godinama, a uskoro e biti nagraeni za svoju odanost. Mnogi od njih ekali su pola svog ivota na taj trenutak. Skrenuo je svoju pozornost na niskog, zdepastog mukarca koji je tupo zurio preda se. Josip Pleskov je unaprijeen od Zerimskijeva tjelohranitelja do punopravnog lana Politbiroa onoga dana kad je ubio trojicu mukaraca koji su pokuali izvriti atentat na njegova efa tijekom posjeta Ukrajini. Pleskov je imao odreenu sjajnu vr161 linu kakvu e Zerimski zahtijevati od svakog ministra u vladi: sve dok razumije naredbe, on e ih izvravati. - Josipe, stari moj prijatelju - ree Zerimski. - Ti e biti moj ministar unutranjih poslova.

Nekoliko lica oko stola nastojalo je prikriti iznenaenje ili razoaranje; veina je znala da su daleko bolje kvalificirani za taj posao nego bivi luki radnik iz Ukrajine, a neki su sumnjali da zna ak i napisati "unutranjih". Niski, nabijeni ovjek ozareno je pogledao svog vou, poput djeteta koje je dobilo neoekivanu igraku. - Tvoja prva dunost, Josipe, bit e unitavanje organiziranog kriminala. Najbolji nain da se to uini je uhienje Nikolaja Ro-manova, takozvanog Cara. Jer nee biti mjesta za careve, imperijalistike ili neke druge, dok sam ja Predsjednik. Dva-tri lica od onih na kojima je maloas lebdio razoarani izraz naglo se razvedrilo. Malo bi se tko od njih elio uhvatiti ukotac s Nikolajem Romanovom, a nitko nije vjerovao da je Pleskov tome dorastao. - Za to u ga optuiti? - naivno upita Pleskov. - Za to god eli, od prevare do umorstva - ree Zerimski. -Samo budi siguran da e se optuba odrati. Pleskov je ve djelovao pomalo zabrinuto. Bilo bi lake da mu je ef jednostavno naredio neka ubije ovjeka. Zerimskijev je pogled kruio stolom. - Lave - ree i okrene se drugom ovjeku koji mu je ostao slijepo odan. - Tebi u dodijeliti odgovornost za drugu polovicu programa zakona i reda. Lav ulov je izgledao nervozno jer nije bio siguran treba li biti zahvalan za ono to e upravo primiti. - Ti e biti moj ministar pravosua. ulov se nasmijei. - elim vam jasno staviti do znanja da trenutno na sudovima ima previe nerijeenih predmeta i zbrke. Imenuj desetak ili vie novih sudaca. Pazi da svi budu od onih koji su dugogodinji lanovi Partije. Poni tako to e im objasniti da imam samo dva stava kad je rije o redu i zakonu: kraa suenja i due kazne. U prvim danima svog predsjednikovanja svakako elim da poslui kao primjer netko koji je vrijedan toga da dospije na naslovnice, kako ne bi bilo nikakve sumnje u to kakva sudbina oekuje one koji mi kvare raune. - Jeste li imali nekoga na umu, gospodine Predsjednie? - Da - bez oklijevanja odgovori Zerimski. - Sjetit ete se... 162 Zaulo se tiho kucanje na vratima. Svi su se okrenuli da bi vidjeli tko se usuuje prekinuti Predsjednikov prvi sastanak kabineta. Dmitri Titov je beumno uao, raunajui na to da bi se Zerimski jo vie naljutio da ga nije prekinuo. Predsjednik je lupkao prstima po stolu dok je Titov hodao cijelom duinom prostorije, a zatim se sagnuo i neto mu apnuo u uho. Zerimski je odmah prasnuo u smijeh. Ostali su mu se eljeli pridruiti, ali su ipak, opreza radi, najprije eljeli uti alu. Pogledao je svoje kolege. - Predsjednik Sjedinjenih Drava je na vezi. ini se da mi eli estitati. Sad su svi osjetili da se mogu pridruiti smijehu. - Moja sljedea odluka u ulozi vaeg voe je hou li ga pustiti da eka... jo tri godine... - svi su se jo glasnije nasmijali, osim Titova - ... ili u preuzeti poziv. Nitko nije ponudio svoje miljenje. - Hoemo li vidjeti to ovjek eli? - upita Zerimski. Svi su kimnuli glavom. Titov podigne slualicu telefona na stolu i prui je svom efu. - Gospodine Predsjednie - ree Zerimski. - Ne, gospodine - odmah.se zauje odgovor. - Moje je ime Andy Lloyd. Ja sam predstojnik Ureda Bijele kue. Smijem li vas spojiti s Predsjednikom? - Ne, ne smijete - Ijutito e Zerimski. - Recite svom Predsjedniku neka osobno bude na liniji kad me sljedei put nazove, jer ne elim imati posla s kuririma. - Tresnuo je slualicom, pa su se svi ponovno nasmijali. - Dakle, to sam govorio? Javi se ulov:

- Kanili ste nam rei, gospodine Predsjednie, tko bi trebao posluiti kao primjer da bismo pokazali kako e se odsad nadalje ponaati Ministarstvo pravosua. - Ah, da - ree Zerimski, a osmijeh se vrati na njegove usne ba kad je telefon ponovno zazvonio. Zerimski pokae prema svom efu stoera, a on digne slualicu. - Hoe li biti mogue - upita neiji glas - razgovarati s Predsjednikom Zerimskim? - Tko ga zove? - upita Titov. - Tom Lawrence. Titov prui slualicu svom efu. - Predsjednik Sjedinjenih Drava - samo ree. 163 Zerimski kimne glavom i uzme slualicu. - Jeste li to vi, Viktore? - Ovdje je Predsjednik Zerimski. S kim razgovaram? - S Tomom Lavvrenceom - ree Predsjednik i uzdigne obrvu prema ministru vanjskih poslova i predstojniku Ureda Bijele kue, koji su sluali razgovor. - Dobro jutro. to mogu uiniti za vas? - Samo sam nazvao kako bih se pridruio estitkama to ih zacijelo dobivate nakon vae impresivne - Lavvrence je elio rei "neoekivane", ali je Ministarstvo vanjskih poslova bilo protiv toga -pobjede. Vrlo tijesna pobjeda. No svi koji se bave politikom katkad imaju taj problem. - To nije problem kakvog u ja ponovno imati - ree Zerimski. Lavvrence se nasmijao pretpostavivi da je to trebalo biti duhovito. Ne bi to uinio da je mogao vidjeti ukoene izraze lica onih koji su sjedili za kabinetskim stolom u Kremlju. Lloyd apne: - Nastavite. - Prvo to bih elio jest da vas malo bolje upoznam, Viktore. - Onda ete morati poeti time da shvatite kako me samo moja majka zove imenom. Lawrence pogleda biljeke rairene na njegovu stolu. Pogled mu se zaustavi na Zerimskijevu punom imenu, Viktor Leonidovi. Podcrtao je "Leonidovi", ali Larry Harrington odmahne glavom. - Ispriavam se - ree Lawrence. - Kako biste eljeli da vam se obraam? - Isto onako kako biste vi oekivali da vam se obraa netko koga ne poznajete. Iako su mogli uti samo jednu stranu razgovora, oni koji su sjedili oko stola u Moskvi uivali su u prvoj razmjeni rijei dvojice voa. Oni u Ovalnom uredu nisu. - Pokuajte drukijim pristupom, gospodine Predsjednie - predloi ministar vanjskih poslova, akom pokrivi slualicu. Tom Lavvrence spusti pogled na pripremljena pitanja Andvja Llovda i preskoi jednu stranicu. - Nadao sam se da emo uskoro nai priliku za susret. Kad ve razmiljam o tome - doda prilino je udno da se dosad nismo sreli. - To uope nije udno - ree Zerimski. - Kad ste posljednji put posjetili Moskvu, u lipnju, vae veleposlanstvo je meni i mojim 164 kolegama zaboravilo poslati pozivnicu na veeru to su je priredili vama u ast. Oko stola se ulo mrmljanje podrke. - Pa, siguran sam da znate kako je ovjek na takvim putovanjima uglavnom preputen svojim mjesnim slubenicima... - Zanimat e me koje ete od tih slubenika zamijeniti nakon to su tako loe procijenili situaciju. - Zerimski zastane. - Moda ete poeti s vaim veleposlanikom.

Uslijedila je jo jedna duga stanka dok su tri mukarca u Ovalnom uredu pregledavala pitanja to su ih tako savjesno pripremili. Dosad nisu uspjeli predvidjeti nijedan Zerimskijev odgovor. - Uvjeravam vas - doda Zerimski - da neu dopustiti nijednom od mojih slubenika, mjesnih ili nekih drugih, da zanemaruju moje osobne elje. - Sretan ovjek - ree Lawrence ne trudei se oko pripremljenih odgovora. - Srea nije faktor koji uzimam u obzir - ree Zerimski. - Pogotovo kad je rije o mojim protivnicima. inilo se da Larrvja Harringtona poinje obuzimati oaj, ali je Andy Lloyd na papir narkao pitanje i gurnuo ga Predsjedniku pod nos. Lawrence kimne glavom. - Moda bismo trebali pokuati dogovoriti skori susret kako bismo se mogli malo bolje upoznati? Tri ovjeka u Bijeloj kui ekali su da ponuda bude grubo odbijena. - O tome u ozbiljno razmisliti - ree Zerimski na svaije uenje, na oba kraja. - Zato ne biste gospodinu Llovdu rekli neka stupi u vezu s drugom Titovom, ija je dunost organizirati moje susrete sa stranim vodama? - Svakako u to uiniti - ree Lavvrence osjeajui olakanje. - Zamolit u Andvja Llovda da iduih dana nazove gospodina Titova. Lloyd narka jo jednu reenicu i prui je Predsjedniku. Glasila je: "I dakako, rado u posjetiti Moskvu." - Zbogom, gospodine Predsjednie - ree Zerimski. - Zbogom... gospodine Predsjednie - odgovori Lavvrence. Kad je Zerimski spustio slualicu, zaustavio je neizbjeni pljesak tako to se brzo okrenuo svom efu stoera i rekao: - Kad Lloyd nazove, predloit e da posjetim Washington. Prihvati ponudu. Njegov je ef stoera djelovao iznenaeno. 165 - vrsto sam odluio - ree Predsjednik okrenuvi se svojim kolegama - da Lawrence mora to prije shvatiti s kakvim ovjekom ima posla. to je jo vanije, elim da to sazna i amerika javnost. - Spojio je prste pred sobom. - Namjeravam poeti tako to u se pobrinuti da Lawrenceov Zakon o smanjenju naoruanja doivi poraz u Senatu. Ne mogu se sjetiti boljeg boinog dara za... Toma. Ovaj put im je dopustio da mu kratko zapljeu, a potom ih je zamahom ruke utiao. - No zasad se moramo vratiti naim domaim problemima koji su daleko hitniji. Vidite, vjerujem da je vano nae vlastite graane upoznati s odlunou njihova novog voe. elim im pruiti primjer koji nee ostaviti nikakvu sumnju u to kako se kanim ponaati prema onima koji mi se suprotstavljaju. Svi su ekali da uju koga je Zerimski izabrao za tu ast. Pogledao je svog novoimenovanog ministra pravosua. - Gdje je taj mafijin ubojica koji je pokuao atentat na mene? - Zatvoren je u St Petersburgu - ree ulov. - Pretpostavljam da ete htjeti da ondje provede ostatak ivota. - Ni sluajno - ree Zerimski. - Doivotni zatvor je preblaga kazna za tako okrutnog zloinca. To je idealna osoba za suenje. Od njega emo napraviti na prvi javni primjer. - Bojim se da policija nije uspjela nai nikakve dokaze da je on... - Onda ih stvorite - ree Zerimski. - Nitko nee vidjeti suenje, osim lojalnih lanova Partije. - Razumijem, gospodine Predsjednie - ree novi ministar pravosua. Oklijevao je. - to ste imali na umu? - Brzo suenje kojem e predsjedavati jedan od naih novih sudaca, a porotu e sainjavati iskljuivo partijski dunosnici.

- A presuda, gospodine Predsjednie? - Smrtna kazna, dakako. im donesete presudu, obavijestit ete medije da u ja biti nazoan prilikom pogubljenja. - A kad e to biti? - upita ministar pravosua zapisujui svaku Zerimskijevu rije. Predsjednik prelista svoj rokovnik i pone traiti slobodnih petnaest minuta. - U osam sati ujutro sljedeeg petka. Sada, neto daleko vanije, moji planovi za budunost oruanih snaga. - Nasmijeio se generalu Borodinu koji mu je sjedio s desne strane i dosad nije otvorio usta. - Za vas, zamjenice Predsjednika, najvea nagrada... 166 19. Dok je bio zarobljenik u logoru Nan Dinh, Connor je razvio sustav brojenja dana u zarobljenitvu. Svakog jutra u pet sati pojavio bi se straar Vijetkonga sa zdjelicom rie u mnogo vode njegov jedini dnevni obrok. Connor bi izvadio jedno zrno rie i stavio ga u jedan od sedam tapova od bambusa od kojih se sastojao njegov leaj. Svakog bi tjedna jedno od sedam zrna premjestio na gredu iznad njegova kreveta, a potom bi pojeo preostalih est. Svaka etiri tjedna uzeo bi jedno zrno s grede iznad kreveta i stavio ga izmeu dasaka ispod kreveta. Onog dana kad su on i Chris Jackson pobjegli iz logora, Connor je znao da je u zarobljenitvu proveo jednu godinu, pet mjeseci i dva dana. No leei na leaju u eliji bez prozora u zloglasnom zatvoru, ak ni njemu nije padao na pamet sustav kojim bi mogao biljeiti koliko vremena ondje boravi. ef policije ga je ve dvaput posjetio, ali je otiao praznih ruku. Connor se poeo pitati koliko e jo vremena proi prije nego to mu dojadi jednostavno ponavljanje imena i nacionalnosti te traenja da vidi svog veleposlanika. Nije morao dugo ekati. Samo nekoliko trenutaka nakon to je Boljenkov po drugi put iziao iz njegove elije, upala su tri ovjeka koji su mu priredili doek onoga dana kad je stigao. Dvojica su ga povukla s leaja i bacila na stolicu to ju je maloas zauzimao ef policije. Izvili su mu ruke iza leda i stavili mu lisiine. Tada je Connor prvi put ugledao ubojitu britvu. Dok su ga dvojica drala, trei mu je u samo etrnaest poteza hravom otricom 167 obrijao svu kosu s glave, a takoer i prilino mnogo koe. Nije gubio vrijeme na nanoenje sapuna i vode. Krv je nastavila tei niz Connorovo lice i natapati mu koulju jo dugo nakon to su ga ostavili skljokanog na stolici. Sjetio se rijei efa policije kad ga je prvi put vidio: - Ne vjerujem u muenje; to nije moj stil. Na koncu je zaspao, ali nije znao odrediti kako dugo. Sljedee ega se sjea bilo je da su ga povukli s poda, bacili natrag na stolicu i po drugi put vrsto drali. Trei je ovjek britvu zamijenio dugom, debelom iglom, te je istom njenou to ju je pokazao kao brija istetovirao broj "12995" na zatvorenikovo lijevo zapee. Oito nisu vjerovali u imena kad bi ovjek doao na stan i hranu u njihov zatvor. Kad su se vratili i trei put, grubo su ga podigli s poda i gurnuli iz elije u dugi, mrani hodnik. U takvim je trenucima elio da uope nema mate. Nastojao je ne misliti na ono to mu moda spremaju. Natpis na njegovoj Medalji asti opisivao je porunika Fitzgeralda kao neustraivog u voenju svojih ljudi, kako je spasio kolegu asnika, te je na izuzetan nain pobjegao iz sjevernovijet-namskog logora ratnih zarobljenika. No Connor je znao da nikad nije upoznao neustraivog ovjeka. U Nan Dinhu je izdrao jednu godinu, pet mjeseci i dva dana - ali tada je imao samo dvadeset dvije godine, a kad ima dvadeset dvije godine, vjeruje da si besmrtan.

Kad su ga gurnuli iz hodnika na jutarnje sunce, prvo to je Connor vidio bila je skupina zatvorenika koji su gradili vjeala. Sad ima pedeset jednu godinu. Nitko mu ne mora rei da nije besmrtan. Kad se Joan Bennett tog ponedjeljka javila na posao u Lang-leyju, tono je znala koliko je dana od svoje osmomjesene kazne ve odsluila, jer bi svake veeri, trenutak prije odlaska od kue, nahranila svoju maku i prekriila jo jedan dan na kalendaru to je visio na kuhinjskom zidu. Ostavila je automobil na zapadnom parkiralitu i zaputila se ravno u knjinicu. Kad se upisala u dnevnik rada, metalnim se stubitem spustila u odjel za izvjetaje. Sljedeih e devet sati, samo s pauzom za jelo u pono, na e-mailu iitavati najnoviju hrpu novinskih izvadaka sa Srednjeg istoka. Njezin je glavni zadatak da trai bilo kakvo spominjanje Sjedinjenih Drava i, ako je rije o neemu vanom, elektroniki ga kopirati, srediti i e-mailom poslati 168 svom efu na treem katu, koji e razmisliti o posljedicama toga u primjerenije doba dana idueg jutra. To je bio mukotrpan, zatupljujui rad. Ve je nekoliko puta razmislila o otkazu, ali nije eljela Gutenburgu priutiti to zadovoljstvo. Malo prije pononog odmora Joan je opazila naslov u novinama Istanbul News. "Suenje za mafijina ubojicu". Jo uvijek je o mafiji razmiljala samo kao o talijanskoj organizaciji, te se iznenadila kad je otkrila da lanak govori o junoafrikom teroristu kojemu e suditi za pokuaj atentata na novog ruskog Predsjednika. Preskoila bi daljnji tekst da nije vidjela crte optuenog ovjeka. Joanino je srce poelo lupati dok je paljivo itala podulji lanak Fatime Kusmann, dopisnika Istanbul Newsa za istonu Europu. Izvjestiteljica je tvrdila da je sjedila kraj profesionalnog ubojice tijekom skupa u Moskvi pred kojim je Zerimski odrao govor. Pono je prola, ali je Joan ostala za svojim stolom. Dok je Connor stajao u zatvorskom dvoritu i zurio u napola dovrena vjeala, stigao je policijski automobil, a jedan od grubijana gurnuo ga je na stranje sjedalo. Iznenadio se kad je ondje ugledao efa policije. Boljenkov je jedva prepoznao izmodenog ovjeka obrijane glave. Nijedan od njih dvojice nije govorio dok je automobil kroz dvorina vrata izlazio iz zatvora. Voza je skrenuo desno i vozio obalom Neve tono pedeset kilometara na sat. Preli su tri mosta prije nego to su skrenuli desno i preli etvrti kojim e stii u sredite grada. Dok su prelazili rijeku, Connor je kroz prozor zurio u bli-jedozelenu palau Ermitaa. Nije mogla biti u veoj suprotnosti sa zatvorom kojeg je upravo napustio. Pogledao je prema vedrom plavom nebu, a zatim opet ljude koji su hodali ulicama. Kako su ga brzo uinili svjesnim toga koliko cijeni svoju slobodu. Kad su stigli na junu obalu rijeke, voza je skrenuo desno te su se nakon nekoliko stotina metara zaustavili ispred Palae pravde. Vrata automobila otvorio je policajac koji ih je ekao. ak da je Connor i pomislio na bijeg, zacijelo bi se predomislio zbog drugih pedeset policajaca na ploniku/Oblikovali su dugi kordon dok se uspinjao stubitem to je vodilo u golemu kamenu zgradu. Odveli su ga do prijamnog stola gdje mu je policajac pritisnuo lijevu ruku na pult, pogledao njegovo zapee i u svoju knjigu upisao broj "12995". Zatim su ga poveli mramorom poploanim hodnikom prema masivnim hrastovim vratima. Kad im se pribliio na 169 nekoliko koraka, vrata su se naglo irom otvorila i on je uao u krcatu sudnicu. Preletio je pogledom preko mora lica i bilo je oito da su ekali njega. Joan je u kompjutor utipkala rijei pokuaj atentata na Zerim-skoga i pritisnula tipku za traenje. inilo se da se svi novinski izvjetaji slau u jednome: da se ovjek kojeg su uhitili na Trgu slobode zove Piet de Villiers, te da je on junoafriki unajmljeni ubojica kojeg je ruska mafija angairala da izvri atentat na Zerimskoga. Puka to su je pronali meu

njegovim stvarima bila je identina onoj upotrijebljenoj za atentat na Ricarda Guzmana, predsjednikoga kandidata u Kolumbiji, dva mjeseca ranije. Joan je skenirala crte de Villiersa iz turskih novina i uveala ga dok nije ispunjavao cijeli ekran. Potom je uokvirila oi i uveala ih do prirodne veliine. Sad je bila sigurna koji je pravi identitet ovjeka kojemu e uskoro suditi u St Petersburgu. Joan je pogledala na sat. Nekoliko minuta iza dva. Podigla je slualicu i okrenula broj to ga je znala napamet. Nekoliko je puta zvonilo dok se nije javio pospani glas. - Tko je to? Joan samo ree: - Vano je da se vidimo. Bit u kod tebe za malo vie od sat vremena - i spusti slualicu. Nekoliko trenutaka kasnije jo je nekoga probudila zvonjava telefona. Paljivo je sluao, a tada ree: - Samo emo morati za nekoliko dana ubrzati na prvobitni plan. Connor je stajao u ograenom prostoru i promatrao sudnicu. Njegov se pogled najprije zaustavio na poroti. Dvanaest dobrih i potenih ljudi? Teko. Nijedan od njih nije ak ni pogledao prema njemu. Pretpostavljao je da nije trebalo dugo da ih zaprisegnu, te da nee biti nikakvih zahtjeva za izuzeem. Svi su u sudnici ustali kad je kroz pokrajnja vrata uao mukarac u dugoj crnoj halji. Sjeo je u veliki konati naslonja u sredini uzdignutog podija, ispod velikog portreta predsjednika Zerimskoga. 170 Sudski je slubenik ustao sa svog mjesta i glasno proitao optunicu, na ruskom jeziku. Connor je jedva uspijevao pratiti postupak, a sigurno je da ga nisu pitali smatra li se krivim. Slubenik je ponovno sjeo, a visoki mukarac mrka izgleda i srednjih godina ustao je s klupe tono ispod suca i poeo se obraati poroti. Drei se za suvratke svog sakoa, tuitelj je proveo ostatak jutra u opisivanju dogaaja koji su doveli do uhienja optuenika. Ispriao je poroti da je de Villiers vien kako nekoliko dana prati Ze-rimskoga prije nego to su ga uhitili na Trgu slobode. Te kako je puka kojom je optueni namjeravao ubiti njihovog voljenog Predsjednika pronaena meu njegovim osobnim stvarima u hotelskom predvorju. - Tatina e skupo stajati optuenika - rekao je tuitelj. - Na aktovki u kojoj se nalazilo oruje jasno su bili otisnuti njegovi inicijali. Jo ga vie tereti komadi papira pronaen u toaletnoj torbici optuenika - nastavio je tuitelj - a koji potvruje prijenos jednog milijuna amerikih dolara na ifrirani raun u enevi. Ponovno je poroti pruio priliku da proui taj dokaz. Tuitelj je dalje nastavio hvaliti marljivost i sposobnost policije St Peters-burga u spreavanju podlog ina, te njezinu profesionalnost prilikom hvatanja zloinca koji ga je kanio poiniti. Dodao je da nacija duguje veliku zahvalnost Vladimiru Boljenkovu, gradskom efu policije. Nekoliko je lanova porote kimnulo glavom u znak slaganja. Tuitelj je svoj monolog zavrio rekavi poroti da optuenik nije htio odgovoriti kad god su ga pitali je li ga mafija unajmila i platila mu da izvri atentat. - Sami morate izvui zakljuak iz njegove utnje - rekao je. - Moj je zakljuak da, nakon to ste uli dokaze, moete donijeti samo jednu presudu, i odrediti samo jednu kaznu. Ovla se osmjehnuo sucu i vratio na svoje mjesto. Connor je pogledao po sudnici da bi vidio koga su izabrali kao njegova branitelja. Pitao se kako e njegov odvjetnik izvriti taj zadatak kad se nisu ak ni upoznali. Sudac je kimnuo glavom prema drugom kraju klupe i jedan je mladi ovjek, koji je izgledao kao da je tek stigao s pravnog fakulteta, ustao da bi se obratio sudu. Nije se uhvatio za suvratke sakoa dok je gledao prema sudakoj klupi, niti se nasmijeio sucu, nije se ak ni poroti obratio. - Moj se klijent ne eli braniti - jednostavno je rekao, a onda je sjeo.

171 Sudac je kimnuo glavom, a potom se okrenuo predsjedniku porote, ovjeku ozbiljna izgleda koji je tono znao to se od njega oekuje. Ustao je sa svog mjesta kao da mu je netko dao znak. - Nakon to ste posluali dokaze u ovom sluaju, gospodine predsjednie, kakav ste donijeli pravorijek? - Kriv je - rekao je ovjek, izgovorivi kratki tekst svoje uloge a da ga nije trebalo poticati, bez konzultiranja s nekim drugim lanom porote. Sudac je prvi put pogledao Connora. -Budui daje porota jednoglasno donijela pravorijek, ja moram samo odrediti kaznu. A po statutu postoji samo jedna kazna za va zloin. - Zastao je, bezizraajno se zagledao u Connora i rekao: - Osuujem vas na smrt vjeanjem. - Sudac se okrenuo branitelju. - elite li se aliti na odluku o kazni? - retoriki je pitao. - Ne, gospodine - zauo se trenutni odgovor. - Pogubljenje e se obaviti u petak, u osam sati ujutro. Connor se udio jedino tome to e ekati do petka da ga objese. Prije no to je otila, Joan je ponovno provjerila nekoliko lanaka. Datumi su se tono poklapali s Connorovim putovanjima u inozemstvo. Najprije putovanje u Kolumbiju, a zatim odlazak u St Petersburg. Bilo je to, navodei jednu od Connorovih omiljenih maksima, jednostavno previe koincidencija. U tri ujutro Joan je ve bila maloduna i iscrpljena. Nee joj biti lako rei Maggie kakvi su rezultati njezina istraivanja. I ako se u St Petersburgu doista sudi Connoru, ne smije se gubiti ni trenutka, jer su turske novine stare ve dva dana. Joan je iskljuila kompjutor, zakljuala stol i nadala se da njezin ef nee opaziti daje njegov e-mail gotovo prazan. Pola je stubitem gore do prizemlja, uvukla svoju magnetsku propusnicu u kontrolni ureaj i prola kraj nekolicine djelatnika koji su dolazili u ranojutarnju smjenu. Joan je izvezla svoj novi novcati automobil s parkiralita i kroz velika ulazna vrata, a potom je skrenula na istok Autocestom Goer-gea Washingtona. Na cesti se jo uvijek mjestimice nalazio sloj leda zaostao od oluje prethodne veeri, a ekipe za ienje cesta radile su kako bi to sredile prije jutarnje prometne guve. Inae je voljela voziti pustim washingtonskim ulicama u rano jutro, kraj velianstvenih spomenika podignutih u ast nacionalne povijesti. U 172 koli u St Paulu tiho je sjedila u prvim redovima dok im je uiteljica priala o Washingtonu, Jeffersonu, Lincolnu i Rooseveltu. Divljenje spram tih herojskih linosti raspirivalo je njezinu ambiciju da radi u javnoj slubi. Poto je na Sveuilitu Minnesote zavrila studij upravljanja, ispunila je prijavnice za posao u FBI-u i u CIA-i. Obje su je agencije pozvale na razgovor, ali im je vidjela Connora Fitzgeralda, otkazala je razgovor u FBI-u. Tu je bio ovjek koji se vratio iz besmislenog rata s odlijem to ga nikad nije spominjao, te koji je nastavio sluiti svojoj zemlji bez fanfara ili priznanja. Ako je katkad te misli povjerila Connoru, samo bi se nasmijao i rekao joj da je sentimentalna. No Tom Lawrence je imao pravo kad je Connora opisao kao jednog od neopjevanih narodnih heroja. Joan e predloiti Maggie neka odmah stupi u kontakt s Bijelom kuom budui da je zapravo Lawrence zamolio Connora neka preuzme taj zadatak. Joan je nastojala srediti svoje misli u neki logini slijed kad ju je veliki zeleni kamion s pijeskom pretekao s vanjske strane i poeo se prebacivati u njezinu traku nekoliko trenutaka prije nego to ju je sasvim pretekao. Pritisnula je konice, ali kamion se nije odmaknuo kako je oekivala. Pogledala je u retrovizor i pomaknula se u sredinju traku. Kamion joj je odmah preprijeio put i prisilio je da naglo skrene u lijevu traku.

Joan je morala u trenutku odluiti hoe li pritisnuti konice ili e pokuati ubrzati i pretei neopreznog vozaa. Jo je jednom pogledala u retrovizor, ali se ovaj put uasnula kad je vidjela kako joj se velikom brzinom pribliava veliki crni mercedes. Pritisnula je papuicu gasa ba kad je autocesta skretala lijevo kraj Spout Runa. Maleni je passat odmah reagirao, ali je kamion takoer ubrzao, a ona nije imala dovoljno zaleta da ga protekne. Joan nije imala drugog izbora nego da se pomakne jo vie lijevo, gotovo na sredinji dio autoceste. Pogledala je u retrovizor i vidjela da }& mercedes takoer skrenuo lijevo i sad se sasvim pribliio njezinom stranjem odbojniku. Osjeala je kako joj srce lupa. Zar kamion i automobil rade zajedno? Pokuala je usporiti, ali se mercedes sve vie pribliavao njenom stranjem odbojniku. Joan je ponovno pritisnula papuicu gasa i njen je automobil pojurio naprijed. Znoj joj se cijedio niz elo i u oi kad je stigla tik do kamiona, ali iako je papuicu gasa pritisnula sasvim do poda, jednostavno ga nije mogla pretei. Pogledala je u kabinu kamiona i pokuala privui vozaevu pozornost, ali je on ignorirao njezino mahanje i neumoljivo centimetar po centimetar pomicao kamion ulijevo, prisilja173 vajui je da uspori i opet doe iza njega. Pogledala je u retrovizor: mercedes se jo vie pribliio. Pogledala je naprijed i ugledala kako se podie stranja stranica kamiona, a pijesak se poeo prosipati po cesti. Joan je nagonski pritisnula konicu, ali je izgubila kontrolu nad malenim automobilom, te je vozilo kliznulo preko ledom pokrivene autoceste i poletjelo niz travnati nasip prema rijeci. Tresnulo je u vodu poput plosnatog kamena, trenutak plutalo, a zatim nestalo iz vida. Ostali su samo tragovi klizanja na nasipu i nekoliko mjehuria. Kamion s pijeskom vratio se u srednju voznu traku i nastavio vonju prema Washingtonu. Trenutak kasnije mercedes je dao znak svjetlima, pretekao kamion i pojurio naprijed. Dva automobila to su vozila prema uzletitu Dulles zaustavila su se na sredinjem dijelu autoceste. Jedan je voza iskoio i kliznuo niz nasip do rijeke da bi vidio moe li pomoi, ali kad je stigao do vode, vie nije bilo ni traga automobilu. Vidjeli su se samo tragovi na snijegu i mjehurii u vodi. Drugi je voza zapisao registraciju kamiona s pijeskom. Dao ju je prvom policajcu koji je stigao na mjesto nesree, a on ju je utipkao u svoj kompjutor u automobilu. Nakon nekoliko sekundi ovjek se namrtio. - Jeste li sigurni da ste tono zapisali broj, gospodine? - pitao je. - Washingtonska prometna policija nema podataka o takvom vozilu. Kad su Connora ubacili na stranje sjedalo automobila, ondje ga je ponovno ekao ef policije. Kad je voza krenuo natrag prema zatvoru, Connor nije mogao odoljeti porivu da Boljenkovu ne postavi pitanje. - Zbunjuje me zato ekaju do petka da me objese. - Malo sree, zapravo - ree ef policije. - ini se da je na voljeni Predsjednik inzistirao na tome da osobno gleda smaknue. - Boljenkov povue dim iz cigarete. - A nema slobodnih petnaest minuta sve do petka ujutro. Connor se kiselo osmjehne. - Drago mije to ste napokon progovorili, gospodine Fitzgerald - nastavi ef policije. - Jer mislim da je vrijema da vam kaem kako postoji i druga mogunost. 174 20. Mark Twain je jednom za nekog svog prijatelja rekao: "Ako se ne pojavi na vrijeme, znat ete da je mrtav."

Kad je etiri ujutro dolo i prolo, Maggie je svakih nekoliko minuta pogledavala na sat. Oko etiri i pol poela se pitati nije li bila tako pospana kad je Joan nazvala da je pogreno shvatila ono to je rekla. U pet sati Maggie je zakljuila da bi sad ve trebala nazvati Joan kod kue. Nije bilo odgovora, samo uporna zvonjava. Zatim je pokuala nazvati telefon u njezinu automobilu, a ovaj put je dobila poruku: Ovaj je broj privremeno nedostupan. Molim vas, pokuajte kasnije. Maggie je poela etkati oko kuhinjskog stola, a bila je sigurna da Joan ima neke vijesti o Connoru. Zasigurno je neto vano jer je inae ne bi probudila u dva ujutro. Je li moda stupio u vezu s njom? Zna li ona gdje se on nalazi? Hoe li joj moi rei kad se vraa kui? U est ujutro Maggie je zakljuila da je rije o hitnom sluaju. Ukljuila je televizor da provjeri tono vrijeme. Na ekranu se pojavilo lice Charlieja Gibsona. - Tijekom sljedeih sat vremena govorit emo o boinim ukrasima u ijoj izradi mogu i djeca sudjelovati. Ali najprije e vas Kevin Nevvman upoznati s jutarnjim vijestima. Maggie je etkala po kuhinji dok je Ann Compton predviala da Predsjednikov Zakon o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemij175 skog i konvencionalnog naoruanja sigurno nee proi u Senatu nakon to je Zerimski izabran za ruskog vodu. Maggie se pitala treba li prekriti ivotno pravilo i pokuati nazvati Joan u Langlevju kad je ispod slike Kena Newmana krenula obavijest: U prometnoj nesrei na Autocesti Georgea Washingtona sudjelovali su kamion s pijeskom i volkswagen - pretpostavlja se da se voza automobila utopio. Pojedinosti u Vijestima oevica u 6.30. Rijei su se vukle preko donjeg dijela ekrana i nestale. Maggie je pokuala pojesti zdjelu kukuruznih pahuljica dok su se na televizoru smjenjivale ranojutarnje vijesti. Na ekranu se pojavio Andy Lloyd i najavio da e predsjednik Zerimski slubeno posjetiti Washington malo prije Boia. - Predsjednik se obradovao toj vijesti - govorio je izvjestitelj -i nada se da e to uvjeriti voe Senata da novi ruski Predsjednik eli ostati u prijateljskim odnosima s Amerikom. Meutim, voa veine u Senatu rekao je da e ekati dok se Zerimski ne obrati... Kad je Maggie ula lagani udarac po otirau, izila je u hodnik, podigla sedam omotnica to su leale po podu i pregledala ih dok se vraala u kuhinju. etiri su bile za Connora, a ona nikad nije otvarala njegova pisma dok je bio na putu. U jednoj se nalazio Pepeo raun; na jednoj se nalazio potanski ig Chicaga i slovo "e" u rijei "Maggie" bilo je nakrivljeno, a to znai da je to mogla biti jedino boina estitka Declana O'Casevja. Na posljednjoj se omotnici nalazio prepoznatljivi rukopis njezine keri. Odloila je druga pisma u stranu i otvorila Tarino. Draga majko, samo ti elim potvrditi da Stuart u petak dolazi u Los Angeles. Kanimo se na nekoliko dana odvesti u San Francisco, a zatim emo petnaestoga letjeti za Washington. Maggie se nasmijei. Oboje se radujemo tome to emo Boi provesti s tobom i tatom. Nije me nazvao, pa pretpostavljam da se jo nije vratio. Maggie se namrti. Primila sam pismo od Joan, a ini se da ba ne voli svoj novi posao. Pretpostavljam da joj, kao i svima nama, nedostaje tata. Kae mi da je kupila seksi novi volkswagen... Maggie je po drugi put proitala reenicu prije nego to joj je ruka poela drhtati. 176 - O, moj Boe. O, ne! - glasno izusti. Pogleda na sat: est i dvadeset. Na televiziji je Lisa McRee drala lanac izraen od boikovine i bobica.

- Boini ukrasi u ijoj izradi mogu sudjelovati i djeca - vedro je rekla. - Sad prelazimo na temu boinih stabalca. Maggie je prebacila na Kanal 5. Drugi je izvjestitelj nagaao hoe li planirani Zerimskijev posjet utjecati na voe u Senatu prije glasovanja o Zakonu o smanjenju naoruanja. - Hajde, hajde - ree Maggie. Napokon je izvjestitelj rekao: - A sada imamo neto vie o prometnoj nesrei na Autocesti Ge-orgea Washingtona. Uivo prenosimo izvjetaj nae izvjestiteljice s mjesta dogaaja, Liz Fullerton. -Hvala, Julie. Stojim na sredinjem dijelu Autoceste Georgea Wa-shingtona gdje se jutros oko tri i petnaest dogodila teka prometna nesrea. Ranije sam intervjuirala oevica koji je za Kanal 5 ispriao to je vidio. Kamera je prikazala ovjeka koji oito nije oekivao da e tog jutra biti na televiziji. - Vozio sam prema Washingtonu - rekao je izvjestiteljici - kad je taj kamion s pijeskom istresao svoj teret na autocestu, stoje zanijela automobil iza njega i voza je izgubio kontrolu nad vozilom. Automobil je kliznuo na drugu stranu ceste, niz nasip i u Potomac. Kamera se okrenula i prikazala rijeku, te policijske ronioce, a zatim se vratila na izvjestiteljicu. - ini se da nitko nije sasvim siguran to se dogodilo - nastavila je. - ak je mogue da je voza kamiona s pijeskom, koji sjedi visoko u svojoj kabini, nastavio vonju posve nesvjestan onoga to se dogodilo. - Ne! Ne! - vrisne Maggie. - Neka to ne bude ona! - Iza mene moete vidjeti policijske ronioce. Ve su pronali vozilo, navodno volkswagen passat. Nadaju se da e ga u roku od sat vremena izvui na povrinu. Identitet vozaa jo uvijek nije poznat. - Ne, ne, ne - ponovi Maggie. - Molim te, Boe, ne Joan. - Policija moli da se javi voza crnog mercedesa, koji je moda bio oevidac nesree, kako bi im pomogao u istrazi. Nadamo se da emo za sat vremena imati vie podataka, a do tada... Maggie je potrala u hodnik, pograbila kaput i izjurila iz kue. Uskoila je u automobil i s olakanjem odahnula kad je motor stare toyote gotovo trenutno oivio. Polako je izila na Avon Place, a 177 zatim ubrzala niz Dvadeset devetu ulicu, pa istono Ulicom M prema autocesti. Da je pogledala u retrovizor, vidjela bi maleni plavi ford koji se okrenuo na cesti i poao za njom. Putnik na prednjem sjedalu utipkao je telefonski broj kojeg nema u imeniku. - Gospodine Jackson, lijepo je od vas to ste me ponovno doli posjetiti. Jacksona je zabavljala kiena ljubaznost Nikolaja Romanova, pogotovo jer bi se iz toga moglo pogreno zakljuiti da je imao mogunost izbora. Prvi je sastanak odran na Jacksonov zahtjev, i oito ga nisu drali "gubitkom vremena", jer Sergej jo uvijek tri naokolo na obje noge. Svaki je sljedei sastanak bio na poziv Romanova koji je Jacksona elio upoznati sa svojim najnovijim planovima. Car je utonuo u svoj naslonja, a Jackson je opazio uobiajenu aicu bezbojne tekuine na stoliu kraj njega. Sjeao se stareve reakcije u jedinoj prilici kad je postavio pitanje, pa je ekao da on progovori. - Bit e vam drago uti, gospodine Jackson, da je, uz izuzetak jednog problema to ga jo treba rijeiti, sve sreeno za uspjean bijeg vaega kolege. Sad nam je jo samo potrebno da gospodin Fitzgerald pristane na nae uvjete. Ukoliko ne bude mogao pristati, nita ne mogu uiniti da sprijeim njegovo smaknue sutra ujutro. - Romanov je govorio bez traga osjeaja. Dopustite mi da vas upoznam s onim to smo dosad isplanirali, ukoliko on odlui pristati. Siguran sam da e se vae miljenje, kao biveg zamjenika direktora CIA-e, pokazati korisnim.

Starac pritisne dugme na naslonu za ruke svog naslonjaa pa su se odmah otvorila vrata na drugom kraju prostorije. U sobu je uao Aleksej Romanov. - Vjerujem da poznajete mog sina - ree Car. Jackson pogleda prema ovjeku koji ga je uvijek pratio na njegovim putovanjima u Zimski dvorac, ali je rijetko kada govorio. Kimne glavom. Mladi ovjek gurne u stranu prekrasnu tapiseriju iz etrnaestog stoljea to je prikazivala Bitku za Flandriju. Iza nje nalazio se veliki televizor. Ravni srebrni ekran nije se uklapao u tako velianstveno okruenje, ali to je vrijedilo i za vlasnika i za njegove pomonike, pomislio je Jackson. 178 Na ekranu se najprije pojavila slika snimljena ispred zatvora. Aleksej Romanov pokae ulaz u zatvor. - Oekuje se da e Zerimski stii u zatvor u sedam i pedeset. Bit e u treem od sedam automobila, a ui e kroz sporedna vrata dvorita smjetena ovdje. - Njegov se prst pomaknuo preko ekrana. - Doekat e ga Vladimir Boljenkov i otpratiti u glavno dvorite gdje e se izvriti pogubljenje. U sedam i pedeset dva... Mladi je Romanov nastavio voditi Jacksona kroz plan minutu za minutom, a jo je detaljnije objanjavao kad je stigao do toga kako e se izvesti Connorov bijeg. Jackson je opazio da se ini kako ga ne zabrinjava jedini preostali problem, oito je bio uvjeren da e njegov otac prije idueg jutra nai rjeenje. Kad je zavrio, Aleksej je iskljuio televizor, vratio tapiseriju na mjesto i lagano se naklonio svom ocu, a potom je iziao iz prostorije ne rekavi vie ni rijei. Kad su se vrata zatvorila, starac upita: - Imate li neku napomenu? - Jednu ili dvije - ree Jackson. - Prvo, dopustite da kaem kako me je plan impresionirao, a uvjeren sam da ima sve izglede za uspjeh. Oito je da ste mislili na gotovo svaku nepredvidivu okolnost koja bi se mogla pojaviti, to jest, pod pretpostavkom da Connor pristane na vae uvjete. Moram ponoviti da u tome nemam nikakvih ovlasti govoriti u njegovo ime. Romanov kimne glavom. - Ali jo uvijek imate jedan problem. - Imate li rjeenje? - upita starac. - Da - odgovori Jackson. - Imam. Boljenkov je gotovo sat vremena iznosio Romanovljev plan, a zatim je ostavio Connora da razmisli to e odgovoriti. Nije ga trebalo podsjeati da je suoen s nepromjenjivim vremenskim ogranienjem: Zerimski bi trebao stii u zatvor za etrdeset pet minuta. Connor je leao u eliji. Uvjeti se nisu mogli jasnije izraziti. No ak i kad bi prihvatio te uvjete, i kad bi njegov bijeg uspio, uope nije bio siguran da bi mogao uspjeno izvesti svoju stranu pogodbe. Ako to ne bi uinio, ubili bi ga. To je bilo tako jednostavno -osim to je Boljenkov objasnio da to ne bi bila brza i lagana smrt vjeanjem. Takoer mu je jasno rekao - u sluaju da Connor gaji bilo kakve sumnje - da je za sve ugovore sklopljene s ruskom ma179 fijom, koji nisu ispotovani, automatski postala odgovorna prekriteljeva najblia rodbina. Connor je jo uvijek mogao vidjeti cinini izraz na licu efa policije kad je iz unutranjeg depa izvadio fotografije i pruio mu ih. - Dvije krasne ene - rekao je Boljenkov. - Zasigurno ste ponosni na njih. Bila bi tragedije da se skrate njihovi ivoti zbog neega o emu nemaju pojma. Poslije petnaest minuta ponovno su se otvorila vrata elije i Boljenkov se vratio, a iz usta mu je visjela nepripaljena cigareta. Ovaj put nije sjeo. Connor je nastavio zuriti u strop kao da Boljenkov nije ondje.

- Vidim da vam na maleni prijedlog jo uvijek zadaje probleme - ree ef policije i pripali cigaretu. - Iako se poznajemo tek kratko vrijeme, to me uope ne udi. No moda ete se predomisliti kad ujete moje najnovije vijesti. Connor je nastavio zuriti u strop. - ini se da je vaa biva tajnica, Joan Bennett, doivjela teku prometnu nesreu. Bila je na putu iz Langlevja, a ila je posjetiti vau enu. Connor prebaci noge s leaja na pod, uspravi se u sjedei poloaj i zagleda u Boljenkova. - Ako je Joan mrtva, kako moete znati da je ila posjetiti moju enu? - CIA nije jedina koja prislukuje telefon vae ene - odgovori ef policije. Povue posljednji dim iz cigarete, pusti da mu opuak padne iz usta i nogom ga ugasi na podu. - Pretpostavljamo da je vaa tajnica nekako otkrila koga smo uhitili na Trgu slobode. I otvoreno govorei, ako je vaa ena onako ponosna i svojeglava kako je prikazuje njezin profil, mislim da moemo pretpostaviti da e uskoro i ona doi do istog zakljuka. Ukoliko se to dogodi, bojim se da e gospoa Fitzgerald doivjeti istu sudbinu kao i vaa pokojna tajnica. - Ako pristanem na Romanovljeve uvjete, elim u ugovor ubaciti i jedan moj uvjet. Boljenkov je sa zanimanjem sluao. - Gospodin Gutenburg? - Pri telefonu. 180 - Ovdje je Maggie Fitzgerald. Ja sam supruga Connora Fitzge-ralda koji je, vjerujem, trenutno u inozemstvu na zadatku na koji ste ga vi poslali. - Ne sjeam se tog imena - ree Gutenburg. - Bili ste na njegovoj oprotajnoj zabavi u naem domu u Ge-orgetovvnu prije samo dva tjedna. - Mislim da ste me zacijelo s nekim zamijenili - mirno odgovori Gutenburg. - Nisam vas ni s kim zamijenila, gospodine Gutenburg. Zapravo, u osam i dvadeset sedam drugog studenog nazvali ste svoj ured iz moga doma. - Nisam to uinio, gospodo Fitzgerald, i uvjeravam vas da va suprug nikad nije radio za mene. - Onda mi recite, gospodine Gutenburg, je li Joan Bennett ikad radila za Agenciju? Ili je i ona izbrisana iz vaeg sjeanja? - to elite rei, gospoo Fitzgerald? - Ah, napokon sam pobudila vau pozornost. Dopustite mi da popravim va privremeni gubitak pamenja. Joan Bennet bila je tajnica moga mua gotovo dvadeset godina, a imam osjeaj da ete teko moi zanijekati kako ste znali da je bila na putu iz Langlevja k meni kad je smrtno stradala. - Bilo mi je ao kad sam proitao o traginoj nesrei gospoice Bennett, ali ne mogu shvatiti kakve to veze ima sa mnom. - Mediji oito ne shvaaju to se juer ujutro doista dogodilo na Autocesti Georgea Washingtona, ali mogli bi biti korak blie rjeenju ako im se kae da je Joan Bennett radila za ovjeka koji je nestao s lica zemlje dok je izvravao posebni zadatak za vas. U prolosti sam se esto uvjerila da izvjestitelji smatraju priu o dobitniku Medalje asti vrlo zanimljivom za svoje itatelje. - Gospoo Fitzgerald, od mene se ne moe oekivati da pamtim svakog pojedinog od sedamnaest tisua ljudi koji rade za CIA-u, a sigurno se ne sjeam da sam ikad upoznao gospoicu Bennett, a kamoli vaeg mua. - Vidim da u jo malo morati potaknuti vae slabo pamenje, gospodine Gutenburg. Sluajno se dogodilo da je zabavu na kojoj niste bili, s koje niste telefonirali i na kojoj ste izbjegli fotografiranje, sreom ili nesreom, ovisno o vaoj perspektivi, videokamerom snimila moja ki. Nadala se da e iznenaditi oca time to e mu video-snimku darovati za Boi. Upravo

sam je jo jednom pogledala, gospodine Gutenburg, pa iako vi igrate samo manju ulogu, uvjeravam vas da va povjerljivi razgovor s Joan Bennett svi mogu jasno 181 vidjeti. Ovaj se razgovor takoer snima, a imam osjeaj da e televizijske mree smatrati da se va doprinos isplati emitirati u prvim veernjim vijestima. Ovaj put Gutenburg neko vrijeme nije odgovorio. - Moda bi bilo dobro da se nas dvoje negdje naemo, gospoo Fitzgerald - na koncu ree. - Ne vidim nikakva razloga za to, gospodine Gutenburg. Ve tono znam to elim od vas. - I to bi to bilo, gospoo Fitzgerald? - elim znati gdje se sada nalazi moj mu, i kad mogu oekivati da u ga ponovno vidjeti. U zamjenu za te dvije informacije, predat u vam snimku. - Trebat e mi malo vremena... - Dakako da hoe - ree Maggie. - Recimo, etrdeset osam sati? I, gospodine Gutenburg, nemojte gubiti vrijeme na unitavanje moga doma u potrazi za videosnimkom jer je neete nai. Skrivena je na mjestu koje ne bi palo na pamet ak ni tako prepredenom umu kakav je va. - Ali.., - pone Gutenburg. - Takoer bih trebala dodati da sam, ako se odluite mene rijeiti na isti nain kao i Joan Bennett, svoje odvjetnike uputila neka smjesta predaju kopije snimke velikim televizijskim mreama, Foxu i CNN-u, ako umrem u sumnjivim okolnostima. S druge strane, ako jednostavno nestanem, snimku e predati sedam dana kasnije. Zbogom, gospodine Gutenburg. Maggie spusti slualicu i srui se na krevet, oblivena znojem. Gutenburg jurne kroz vrata to su spajala njegov i direktoriin ured. Helen Dexter podigne pogled sa stola. Nije uspjela prikriti iznenaenje to je njezin zamjenik bez kucanja uao u prostoriju. - Imamo problem - rekao je. 182 21. Osueni ovjek nije pojeo doruak. Kuhinjsko se osoblje trudilo ukloniti ui s kruha za zatvorenikov posljednji obrok, ali nije uspjelo. Samo je jednom pogledao ponueni obrok i limeni tanjur gurnuo ispod leaja. Poslije nekoliko minuta u eliju je uao ruski pravoslavni sveenik. Objasnio je da bi zatvoreniku rado dao posljednju pomast iako nije iste vjere. Sveti je sakrament jedina hrana to e je toga dana pojesti. Nakon to je sveenik obavio mali obred, zajedno su kleknuli na hladni pod elije. Po zavretku kratke molitve, sveenik ga je blagoslovio i prepustio samoi. Leao je na leaju i zurio u strop, ni u jednom trenutku ne po-alivi svoju odluku. Kad je objasnio svoje razloge, Boljenkov ih je bez komentara prihvatio, ak kratko kimnuvi glavom dok je izlazio iz elije. ef policije se time najvie pribliio priznavanju da se divi ovjekovoj moralnoj hrabrosti. Zatvorenik se ve jednom ranije suoio sa smru. Drugi put za njega nije sadravala isti uas. U toj je prilici razmiljao o svojoj eni i djetetu koje nikad nee vidjeti. No sad je mogao razmiljati samo o svojim roditeljima koji su umrli nekoliko dana jedno za drugim. Bio je sretan da nijedno od njih nije otilo u smrt s ovim posljednjim sjeanjem na njega. Za njih je njegov povratak iz Vijetnama bio trijumfalan, a bili su oduevljeni kad im je rekao da kani i dalje sluiti svojoj zemlji. 183 Mogao je ak postati direktor da Predsjednik koji je imao problema nije odluio imenovati enu, u nadi da e mu to pomoi u njegovoj mlitavoj kampanji. Nije pomoglo.

Iako je Gutenburg bio taj koji mu je odluno zabio no u lea, nije bilo nikakve sumnje u to tko mu je pruio oruje; ona bi uivala u ulozi Lady Macbeth. Poi e u grob svjestan da e samo nekolicina njegovih sugraana znati za rtvu to ju je prinio. Za njega je to njegovu rtvu inilo jo vrednijom. Nee biti ceremonijalnog oprotaja. Nikakvog lijesa pokrivenog amerikom zastavom. Nikakvih prijatelja ni roaka koji stoje kraj groba i sluaju sveenika kako istie odanost i sluenje dravi to je obiljeilo njegovu karijeru. Marinci nee ponosno dizati puke u zrak. Nee biti poasne paljbe iz dvadeset jedne puke. Njegov najblii rod nee dobiti presavijenu zastavu u ime Predsjednika. Ne. Sueno mu je da bude samo jo jedan neopjevani junak Toma Lawrencea. Njemu je preostalo jo samo vjeanje u nevoljenoj zemlji koja ne zna voljeti. Obrijana glava, broj na zapeu i neobiljeeni grob. Zato je donio odluku koja je tako dirnula obino hladnog efa policije? Nije mu imao vremena objanjavati to se dogodilo u Vijetnamu, ali ba je ondje kocka nepovratno baena. Moda je trebao stajati pred streljakim vodom u onoj dalekoj zemlji prije toliko godina. Ali on je preivio. Ovaj put nema nikoga tko bi ga u posljednjem trenutku spasio. A sad je prekasno da se predomisli. Ruski se Predsjednik tog jutra probudio loe raspoloen. Prva osoba na kojoj se iskalio bio je njegov kuhar. Bacio je zajutrak na pod i viknuo: - Zar se ovakvoj gostoljubivosti trebam nadati kad doem u Lenjingrad? Ljutito je iziao iz sobe. U njegovoj je radnoj sobi nervozni slubenik stavio na stol dokumente to ih je trebalo potpisati, a koji e omoguiti policiji uhiivanje graana a da ih ne mora optuiti za neki zloin. To nije nimalo popravilo Zerimskijevo loe raspoloenje. Znao je da je to samo varka za hvatanje depara, dilera i sitnih kriminalaca. Ali on je elio da mu na pladnju izrue Carevu glavu. Ako ga ministar unutranjih poslova i dalje bude razoaravao, morat e razmisliti o njegovoj zamjeni. 184 Do dolaska njegova efa stoera, Zerimski je potpisom otpisao ivote jo stotinjak ljudi iji je jedini zloin bio u tome to su tijekom predizborne kampanje podravali ernopova. Moskvom su se ve irile glasine da bivi premijer kani emigrirati. Onoga dana kad napusti zemlju, Zerimski e potpisati tisuu takvih naloga i zatvorit e sve koji su ikad na bilo koji nain sluili ernopovu. Bacio je nalivpero na stol. Sve je to postigao u manje od tjedan dana. Pomisao na pustoenje to e ga izazvati za mjesec dana, za godinu, malo ga je razvedrila. - Vaa limuzina eka, gospodine Predsjednie - ree okamenjeni slubenik ije lice nije mogao vidjeti. Nasmijeio se pomislivi na ono to e nesumnjivo biti najsvjetlija toka toga dana. Radovao se jutru u zatvoru kao to su drugi eljno iekivali veer u kazalitu Kirov. Iziao je iz radne sobe i krenuo dugim mramornim hodnikom nedavno rekviriranog poslovnog bloka prema otvorenim vratima, a njegova je pratnja urno koraala ispred njega. Na trenutak je zastao na vrhu stubita i zagledao se u blistavu kolonu vozila. Partijskim je dunosnicima rekao da uvijek mora imati jednu limuzinu vie nego bilo koji bivi Predsjednik. Sjeo je na stranje sjedalo treeg automobila i pogledao na sat: sedam i etrdeset tri. Policija je sat vremena ranije raistila cestu tako da kolona na svom putu nee sresti nijedno vozilo. Zaustavljanje prometa mjesnim stanovnicima stavlja do znanja da je Predsjednik u gradu, objasnio je svom efu stoera. Prometna je policija procijenila da bi put, koji bi inae trajao dvadeset minuta, trebao trajati manje od sedam minuta. Dok je Zerimski jurio kroz raskrija, bez obzira na boju semafora, i preko rijeke, nije se ak ni osvrnuo prema Ermitau. Kad su stigli na drugu obalu Neve, voza

prvog automobila pojurio je sto kilometara na sat kako bi bio siguran da e Predsjednik na vrijeme stii na prvi slubeni dogaaj toga jutra. Dok je leao u eliji, zatvorenik je uo kako straari mariraju kamenim hodnikom prema njemu, a zvuk njihovih izama svakim je korakom postajao sve glasniji. Pitao se koliko e ih biti. Zaustavili su se ispred njegove elije. Klju se okrenuo u bravi i vrata su se otvorila. Kad ti preostane samo nekoliko trenutaka ivota, opaa svaku sitnicu. 185 Boljenkov ih je uveo unutra. Zatvorenika je impresioniralo to to se tako brzo vratio. Pripalio je cigaretu i povukao jedan dim, a tada ju je ponudio zatvoreniku. Odmahnuo je glavom. ef policije je slegnuo ramenima, nogom ugasio cigaretu na kamenom podu i otiao ekati Predsjednika. Zatim je stigao sveenik. Nosio je veliku otvorenu Bibliju i tiho pjevajuim glasom izgovarao neke rijei koje mu nita nisu znaile. Tada su stigla trojica mukaraca koje je odmah prepoznao. Ali ovaj put nije bilo britve, ni igle, samo par lisiina. Zurili su u njega, gotovo ga pogledima nagovarajui neka se opire, ali je na njihovo razoaranje mirno stavio ruke iza lea i ekao. Stavili su mu lisiine i gurnuli ga iz elije u hodnik. Na kraju dugog sivog tunela nazirala se toka suneve svjetlosti. Predsjednik je iziao iz limuzine, a ef policije ga je doekao i pozdravio. Zabavljalo ga je to je Boljenkovu dodijelio Lenjinovo odlije istoga dana kad je potpisao nalog za uhienje njegova brata. Boljenkov je poveo Zerimskija u zatvorsko dvorite gdje e se izvriti pogubljenje. Nitko nije predloio da Predsjednik skine krznom podstavljeni kaput ili eir jer je jutro bilo izrazito hladno. Dok su prolazili dvoritem, malena je skupina stisnuta uz jedan zid poela pljeskati. ef policije vidio je kako je Zerimskijevim licem proletjela sjena zlovolje. Predsjednik je oekivao da e se daleko vie ljudi pojaviti kako bi gledalo pogubljenje ovjeka kojeg su poslali da ga ubije. Boljenkov je predvidio da bi to mogao biti problem, te se sagnuo i apnuo u Predsjednikovo uho: - Rekli su mi neka samo lanovima Partije dopustim dolazak. Zerimski kimne glavom. Boljenkov nije dodao koliko je tog jutra bilo teko dovui ak i tako malo ljudi u zatvorsko dvorite. Previe je njih ulo prie o tome kako je teko izii kad se jednom onamo ue. ef policije zaustavio se kraj raskonog naslonjaa iz osamnaestog stoljea to ga je 1799. godine Katarina Velika kupila s imanja britanskog premijera Roberta Warpolea, a kojeg su prethodnoga dana rekvirirali iz Ermitaa. Predsjednik je utonuo u udobni naslonja tono nasuprot nedavno podignutih vjeala. Nakon samo nekoliko sekundi Zerimski se poeo nestrpljivo vrpoljiti dok je ekao da se pojavi zatvorenik. Pogledao je prema skupini ljudi, a njegov se pogled zaustavio na djeaku koji je plakao. To mu nije bilo po volji. 186 U tom je trenutku zatvorenik iziao iz mranog hodnika na jutarnje sunce. elava glava pokrivena zgruanom krvlju i tanka siva zatvorska odora inili su ga neobino anonimnim. Djelovao je nevjerojatno smireno za nekoga kome je preostalo samo jo nekoliko trenutaka ivota. Osueni se ovjek zagledao u jutarnje sunce i zadrhtao kad je asnik strae priao, zgrabio ga za lijevo zapee i provjerio broj: 12995. asnik se tada okrenuo Predsjedniku i proitao sudski nalog. Dok je asnik obavljao formalnosti, zatvorenik je pogledom preao zatvorskim dvoritem. Vidio je uzdrhtalu skupinu ljudi, u kojoj se veina nije usuivala pomaknuti iz straha da bi im se moglo narediti neka mu se pridrue. Njegov se pogled zaustavio na djeaku koji je jo

uvijek plakao. Da su mu dopustili napraviti oporuku, sve bi ostavio tom djeaku. Naas je pogledao prema vjealima, a zatim se njegov pogled zaustavio na Predsjedniku. Njihovi su se pogledi sreli. Iako je bio prestraen, zatvorenik je izdrao Zerim-skijev pogled. vrsto je odluio da mu nee priutiti zadovoljstvo i pokazati mu koliko se zapravo boji. Da je Predsjednik prestao zuriti u njegove oi i spustio pogled na tlo izmeu njegovih nogu, vidio bi i sam. asnik je dovrio itanje sudskog naloga, smotao papir i odmar-irao. To je bio znak dvojici snagatora da dou naprijed, pograbe zatvorenika za ruke i povedu ga prema vjealima. Mirno je proao kraj Predsjednika i nastavio hodati prema vjealima. Kad je stigao do prve drvene stube, podigao je pogled prema tornju sa satom. Tri minute do osam. Malo je ljudi, pomislio je, koji tono znaju koliko im je ivota preostalo. Gotovo je elio snagom volje prisiliti sat da odbije osam. ekao je dvadeset osam godina da vrati svoj dug. Sada mu se, u tim posljednjim trenucima, sve vratilo u sjeanje. Bilo je vrue, vlano svibanjsko jutro u Nan Dinhu. Nekoga je trebalo kazniti za primjer drugima, a izabrali su njega kao vieg asnika. Njegov je zamjenik koraknuo naprijed i dobrovoljno se javio da zauzme njegovo mjesto. A on je bio prava kukavica i nije se pobunio. asnik Vijetkonga se nasmijao i prihvatio ponudu, ali je tada odluio da e se obojica sljedeeg jutra nai pred streljakim vodom. Isti je porunik usred noi doao do njegova kreveta i rekao da moraju pokuati pobjei. Nikad im se nee pruiti druga prilika. U logoru nije bilo posebno jakog osiguranja, jer se na sjeveru nalazilo sto pedeset kilometara dungle u kojoj su se nalazile snage 187 Vijetkonga, a na jugu etrdeset kilometara neprohodne movare. Nekoliko je ljudi ranije iskualo sreu tim putem, ali ih je srea iznevjerila. Porunik je rekao da bi radije riskirao da umre u movari nego da se suoio sa sigurnom smru pred streljakim vodom. Kad je tiho krenuo u no, kapetan mu se nevoljko pridruio. Kad se nekoliko sati kasnije na obzoru pojavilo sunce, logor im je jo uvijek bio na vidiku. Preko smrdljive movare prepune komaraca uli su kako se straari smiju dok naizmjence naslijepo pucaju prema njima. Zaronili su pod povrinu movare, ali su ve nakon nekoliko sekundi morali izroniti i nastaviti se probijati. Napokon se, nakon najdueg dana njegova ivota, spustio mrak. Preklinjao je porunika neka nastavi bez njega, ali je on odbio. Krajem drugoga dana poalio je to se nije suoio sa streljakim vodom umjesto da umre u toj odvratnoj movari u od Boga zaboravljenoj zemlji. No mladi se asnik neumorno probijao dalje. Jedanaest dana i dvanaest noi nisu jeli, a preivjeli su jedino zahvaljujui vodi to su je donosili beskonani pljuskovi. Dvanaestog su jutra stigli do suhog terena, a on se, u bunilu od bolesti i iscrpljenosti, jednostavno sruio. Kasnije je saznao da ga je porunik jo etiri dana nosio kroz dunglu do sigurnosti. Sljedee ega se sjeao bilo je buenje u vojnoj bolnici. - Koliko sam ve ovdje? - pitao je medicinsku sestru koja ga je njegovala. - est dana - rekla je. - Imate sree to ste ivi. - A moj prijatelj? - On je na nogama ve dva dana. Jutros vas je ve jednom posjetio. Ponovno je zaspao, a kad se probudio, zamolio je sestru nalivpero i papir. Ostatak je dana proveo sjedei na krevetu i piui izjavu o onome to se dogodilo. Nekoliko je puta pisao iz poetka, sve dok nije bio sasvim zadovoljan, a tada je zamolio da se to poalje zapovjedniku. Poslije est mjeseci stajao je na tratini Bijele kue izmeu Mag-gie i njena oca te sluao kako se glasno ita pohvala vojniku. Porunik Connor Fitzgerald koraknuo je naprijed, a Predsjednik ga je odlikovao Medaljom asti.

Kad se poeo penjati stubama vjeala, mislio je na jedinog ovjeka koji e aliti za njim kad sazna istinu. Upozorio ih je da mu to ne smiju rei jer, kad bi saznao, raskinuo bi ugovor, predao se i vratio u zatvor. 188 - Morate razumjeti - objasnio im je - da imate posla s izrazito asnim ovjekom. Stoga budite sigurni da je sat odbio osam prije nego to sazna da je prevaren. Prvi je otkucaj izazvao drhtaj u njegovu tijelu, a misli su mu se vratile u sadanjost. Kod drugog je otkucaja maleni uplakani djeak dotrao do podnoja vjeala i pao na koljena. Pri treem je ef policije rukom zaustavio mladog kaplara koji je koraknuo naprijed kako bi odvukao djeaka. Pri etvrtom se zatvorenik nasmijeio Sergeju kao da mu je on jedini sin. Kod petog otkucaja dva su ga snagatora gurnula naprijed tako da je stajao tono ispod konopca. Kad je ura odbila esti put, krvnik mu je stavio omu oko vrata. Kod sedmog otkucaja spustio je pogled i zagledao se ravno u Predsjednika Rusije. Kod osmog krvnik je povukao polugu i vrataca u podu su se otvorila. Dok se tijelo Christophera Andrevva Jacksona ljuljalo iznad njega, Zerimski je poeo pljeskati. Nekoliko ljudi iz skupine mu se preko volje pridruilo. Minutu kasnije dva su snagatora skinula beivotno tijelo s vjeala. Sergej je jurnuo naprijed da bi im pomogao spustiti njegova prijatelja u grubi drveni lijes to je leao na tlu kraj vjeala. ef policije otpratio je Predsjednika do njegove limuzine, a kolona vozila projurila je kroz zatvorska vrata prije nego to su zabili poklopac lijesa. etiri su zatvorenika podigla teki lijes na ramena i krenula prema groblju. Sergej je hodao uz njih do komadia neravne zemlje iza zatvora. ak ni mrtvacima nije bio doputen bijeg iz zatvora. Da je Sergej pogledao natrag, vidio bi kako ostatak skupine ljudi tri kroz zatvorska vrata prije nego to ih zatvore i gurnu na mjesta goleme drvene zasune. Ljudi koji su nosili lijes zaustavili su se kraj neobiljeenoga groba to su ga drugi kanjenici upravo iskopali. Bez ikakvih ceremonija bacili su lijes u jamu i zatim, bez molitve ili kratke stanke, lopatama odozgo pobacali nedavno iskopanu zemlju. Djeak se nije pomaknuo sve dok nisu zavrili svoj posao. Poslije nekoliko minuta straari su poveli kanjenike natrag u njihove elije. Sergej je pao na koljena pitajui se koliko dugo e mu dopustiti da ostane kraj groba. 189 Trenutak kasnije netko je djeaku poloio ruku na rame. Podigao je glavu i vidio da nad njim stoji ef policije. Pravedan ovjek, jednom je rekao Jacksonu. - Jesi li ga dobro poznavao? - upita ef policije. - Da, gospodine - ree Sergej. - Bio je moj partner. Sef policije kimne glavom. - Poznavao sam ovjeka za kojeg je rtvovao ivot - ree. -Samo bih elio da i ja imam takvog prijatelja. 190 22. - Gospoa Fitzgerald nije ba tako pametna kako misli da jest - ree Gutenburg. - Amateri to rijetko kada jesu - ree Helen Dexter. - Znai li to da ste se domogli videosnimke? - Ne, iako imam prilino dobru ideju gdje bi mogla biti - ree Gutenburg. Zastane. - Ali ne znam tono gdje. - Prestanite glumiti pametnjakovia - ree Dexterica - i prijeite na stvar. Meni ne morate dokazivati koliko ste pametni. Gutenburg je znao da je to najvei kompliment to bi ga ikad mogao dobiti od direktorice.

- Gospoa Fitzgerald ne shvaa da su njezin dom i ured u proteklih mjesec dana imali prislune ureaje, te da su nai agenti motrili na nju od onoga dana kad je njezin mu prije tri tjedna poletio s Dullesa. - Dakle, to ste otkrili? - Ne mnogo kad se odvojeno promatraju pojedini djelii informacija. No ako ih spojimo, poinje se pojavljivati slika. Gurne fascikl i kasetofon preko stola. Direktorica je to ignorirala. - Ispriajte mi - ree, a u glasu joj se poela osjeati razdra-enost. - Tijekom ruka gospoe Fitzgerald s Joan Bennett u restoranu Cafe Milano, njihov je razgovor bio nevaan sve do nekoliko trenu191 taka prije njena povratka na posao. Tada je gospoici Bennett postavila jedno pitanje. - Kako je glasilo to pitanje? - Moda biste eljeli sami uti. Zamjenik direktora pritisne tipku "Play" na kasetofonu i nagne se u stolici. - Meni takoer. Crnu, bez eera. - ulo se kako se udaljavaju neiji koraci. -Joan, nikad ranije nisam od tebe traila da izda neije povjerenje, ali ima neto to moram znati. - Nadam se da mogu pomoi, ali kao to sam ve objasnila, ako je rije o Connoru, vjerojatno ne znam nita vie od tebe. - Onda mi treba ime nekoga tko zna vie. Uslijedila je duga utnja prije no to je Joan rekla: - Predlaem da pogleda popis gostiju na Connorovoj oprotajnoj zabavi. - Chris Jackson? - Ne. Na alost, on vie ne radi za Kompaniju. Zavladala je jo jedna dugotrajna utnja. - Onaj sitni uglaeni ovjek koji je otiao bez pozdrava? Onaj koji je rekao da radi u poravnavanju gubitaka? Gutenburg iskljui kasetofon. - Zato ste uope ili na tu zabavu? - prasne Dexterica. - Jer ste mi rekli neka saznam je li Fitzgerald naao posao koji e mu omoguiti da ostane u Washingtonu. Nemojte zaboraviti da nam je ba njegova ki dala trag zahvaljujui kojem smo uspjeli uvjeriti Thompsona kako moda nije mudro zaposliti ga. Siguran sam da se sjeate okolnosti. Direktorica se namrti. - to se dogodilo nakon to je gospoa Fitzgerald otila iz restorana? - Kad se te veeri vratila kui, obavila je nekoliko telefonskih poziva; nikad ne obavlja osobne razgovore iz ureda; ukljuujui i poziv mobitelu Chrisa Jacksona. - Zato bi to uinila ako je znala da je otiao iz Kompanije? - Oni se odavna poznaju. On i Fitzgerald bili su zajedno u Vijetnamu. Zapravo, upravo je Jackson preporuio Fitzgeralda za Medalju asti, i on ga je vrbovao za NTA. - Zar joj je Jackson rekao za vas? - s nevjericom upita Dexterica. - Ne, nije imao prilike - odgovori Gutenburg. - Vidite, blokirali smo njegov mobitel im smo otkrili da se nalazi u Rusiji. - Nasmi192 jeio se. - Meutim, ipak moemo otkriti tko ga je pokuavao nazvati, i koga je on pokuavao nazvati. - Znai li to da ste otkrili kome je podnosio izvjetaje? - Jackson je nazivao samo jedan broj s te linije otkako je stigao u Rusiju, a pretpostavljam da je toliko riskirao zato jer se radilo o hitnom sluaju. - Koga je zvao? - nestrpljivo upita Dexterica. - Broj u Bijeloj kui koji se ne nalazi u telefonskom imeniku. Dexterica nije ak ni trepnula. - Naeg prijatelja gospodina Llovda, nema sumnje. - Nema sumnje - odgovori Gutenburg. - Je li gospoa Fitzgerald svjesna injenice da Jackson izvjetava izravno Bijelu kuu?

- Ne vjerujem - ree Gutenburg. - Inae bi vjerojatno i sama pokuala izravno stupiti u vezu s njim. Dexterica kimne glavom. - Onda moramo biti sigurni da to nikad nee saznati. Gutenburg nije pokazao nikakvu emociju. - Razumijem. Ali nita ne mogu poduzeti dok se ne doepam obiteljske videosnimke. - Kakvo je najnovije stanje u vezi s tim? - upita Dexterica. - Ne bismo napredovali ni centimetra da nije bilo jednog traga u prislukivanom telefonskom razgovoru. Kad je Joan Bennett u dva ujutro nazvala gospou Fitzgerald iz Langlevja i rekla joj da e biti kod nje za sat vremena, jedan od mojih ljudi pogledao je na emu je radila na kompjutoru u knjinici. Brzo je postalo jasno da je zasigurno naletjela na neto zbog ega je posumnjala da se njezin bivi ef nalazi u zatvoru u St Petersburgu. No kao to znate, nije stigla do kue gospoe Fitzgerald. - To je malo previe tijesno da bismo mogli biti mirni. - Slaem se. No kad se nije pojavila, gospoa Fitzgerald se od-vezla do Autoceste Georgea Washingtona i ekala dok policija nije izvukla automobil. - Vjerojatno je vidjela vijest na televiziji, ili je ula o tome na radiju - ree Dexterica. - Da, tako smo pretpostavili; to je bila glavna vijest toga jutra na mjesnoj televiziji. Kad je bila sigurna da se u automobilu nalazila Joan Bennett, odmah je nazvala svoju ki na Stanfordu. Ako zvui pomalo pospano, to je zato jer je u Kaliforniji bilo tek pet sati ujutro. - Ponovno se nagnuo naprijed i pritisnuo tipku "Play" na kase-tofonu. 193 - Zdravo, Tara. Mama je. - Zdravo, mama. Koliko je sati? - Zao mije to zovem tako rano, duo, ali imam vrlo tunu vijest. - Nije tata? - Ne, Joan Bennett; poginula je u prometnoj nesrei. - Joan je mrtva? Ne mogu vjerovati. Reci da to nije istina. - Bojim se da jest. A imam uasan osjeaj da je to na neki nain povezano s razlogom iz kojeg se Connor nije vratio kui. - Ma daj, mama, nisi li se malo prepustila paranoji? Na kraju krajeva, tata je na putu samo tri tjedna. - Moda ima pravo, ali ipak sam odluila skloniti na sigurno onu videosnimku to si je napravila na njegovoj oprotajnoj zabavi. - Zato? - Jer je to jedini dokaz to ga imam o tome da je tvoj otac poznavao ovjeka po imenu Nick Gutenburg, da i ne spominjem to to je radio za njega. Zamjenik direktora pritisne tipku "Stop". - Razgovor se nastavlja jo neko vrijeme, ali nismo nita vie saznali. Kad je gospoa Fitzgerald poslije nekoliko minuta izila iz kue, s videokasetom u ruci, agent koji ju je prislukivao shvatio je vanost onoga to je upravo uo i slijedio je do Sveuilita. Nije pola ravno u svoj ured kao obino, ve je svratila u knjinicu i otila u kompjutorski odjel na prvom katu. Provela je dvadeset minuta traei neto na kompjutoru, a otila je s desetak isprintanih stranica. Zatim se dizalom spustila do audiovizualnog istraivakog centra u prizemlju. Agent nije elio riskirati i ui s njom u dizalo, pa je ekao da vidi na kojem e se katu zaustaviti, a potom je otiao do kompjutora na kojem je radila i pokuao otvoriti posljednju datoteku u kojoj se radilo. - Sve je izbrisala, naravno - ree Dexterica. - Naravno - ree Gutenburg. - Ali to je s printanim stranicama? - Ni tu nije bilo nikakva traga.

- Nije mogla ivjeti s Connorom dvadeset osam godina a da neto ne sazna o nainu na koji mi radimo. - Agent je otiao iz knjinice i ekao u automobilu. Gospoa Fitzgerald je poslije nekoliko minuta izila iz zgrade. Vie nije nosila videokasetu, ali je... - Zasigurno ju je ostavila u audiovizualnom centru. - Tono sam to i ja pomislio - ree Gutenburg. - Koliko videokaseta ima Sveuilite u svojoj knjinici? 194 - Vie od dvadeset pet tisua - ree Gutenburg. - Predugo bi trajalo da ih sve pregledamo - ree Dexterica. - Trajalo bi da gospoa Fitzgerald nije napravila svoju prvu pogreku. Dexterica ga ovaj put nije prekidala. - Kad je otila iz knjinice, nije imala videokasetu, ali je imala kompjutorski ispis. Na ju je agent slijedio do Odjela za prijam, i s radou mogu rei da su njezini principi bili jai od opreza. Dexterica uzdigne obrvu. - Prije nego to se vratila u svoj ured, gospoa Fitzgerald je svratila u centar za reciklau. Nije sluajno potpredsjednica EPGS--a. - EPGS-a? - Ekoloka patrola Georgetown sveuilita. Kompjutorski je ispis bacila u kontejner za papir. - Dobro. Dakle, to ste nali na njemu? - Kompletni popis videokaseta koje su trenutano iznajmljene i vjerojatno se nee vratiti do poetka sljedeeg semestra. - Znai daje zacijelo mislila kako je sigurno ostaviti videokasetu u praznoj kutiji iznajmljene kasete jer je tjednima nitko nee otkriti. - Tono - ree Gutenburg. - Koliko se videokaseta ubraja u tu kategoriju? - etiristo sedamdeset dvije - odgovori Gutenburg. - Pretpostavljam da ste ih sve rekvirirali. - Pomislio sam da bih to mogao uiniti, ali ako neki radoznali student ili lan osoblja postane svjestan CIA-ine nazonosti na fakultetu, otvorio bi se pakao. - Dobro razmiljanje - ree Dexterica. - Onda kako namjeravate pronai tu videokasetu? - Uputio sam dvanaest pomno izabranih agenata, sve koji su nedavno diplomirali, neka provjere svaki od naslova na tom popisu dok ne naiu na kod kue snimljenu videokasetu pohranjenu u jednu od praznih kutija. Problem je u tome to ni jednog od njih, unato tome to su odjeveni poput studenata, ne mogu ostaviti u knjinici due od dvadeset minuta, niti ih poslati onamo vie od dva puta na dan. Inae e striti na kilometre, pogotovo zato to u ovo doba godine ondje ima vrlo malo ljudi. Zato sve to oduzima prilino mnogo vremena. - to mislite, koliko e im trebati da je pronau? - Mogli bismo imati sree i gotovo odmah naii na kasetu, ali rekao bih da e vjerojatno trebati dan ili dva, najvie tri. 195 - Nemojte zaboraviti da s gospoom Fitzgerald morate uspostaviti vezu za manje od etrdeset osam sati. - Nisam zaboravio. No ako prije toga naemo videokasetu, to nee biti potrebno. - Osim ako gospoa Fitzgerald nije takoer snimila svoj telefonski razgovor s vama. Gutenburg se nasmijei. - Jest, ali je to izbrisano nekoliko sekundi nakon to je spustila slualicu. Trebali ste vidjeti s kakvim je zadovoljstvom profesor Ziegler demonstrirao svoju najnoviju igraku.

- Izvrsno - ree Dexterica. - Nazovite me im se domognete videokasete. Onda nas nita nee spreavati da uklonimo jedinu osobu koja bi jo uvijek mogla... - Crveni telefon na njezinu stolu pone zvoniti, a ona pograbi slualicu ne zavrivi reenicu. - Direktorica - ree i pritisne dugme na svojoj toperici. - Kad se to dogodilo?... Jeste li sasvim sigurni?... I Jackson? Gdje je on? - Kad je ula odgovor, odmah je spustila slualicu. Gutenburg je opazio da je toperica pokazivala etrdeset tri sekunde. - Doista se nadam da ete tu videokasetu nai u roku od etrdeset osam sati - ree direktorica gledajui preko stola u svog zamjenika. - Zato? - upita Gutenburg zabrinuta izraza lica. - Jer mi Mitchell kae da je Fitzgerald objeen jutros u osam sati po ondanjem vremenu, te da se Jackson upravo ukrcao na let United Airwaysa za Frankfurt, a odande kree za Washington. 196 TREI DIO Unajmljeni ubojica 23. U sedam ujutro tri su snagatora ula u njegovu eliju i odvela ga u ured efa policije. Kad su izili iz prostorije, Boljenkov je zakljuao vrata i bez rijei poao do garderobnog ormara u kutu. Unutra se nalazila policijska odora, a Boljenkov je Connoru dao znak neka se preodjene. Zbog njegova gubitka na teini tijekom posljednjeg tjedna, odjea je visjela na njemu pa je bio sretan to ima naramenice. No uz pomo eira irokog oboda i duge plave vojnike kabanice, uspio je izgledati poput bilo kojeg od tisue policajaca koji e tog jutra patrolirati St Petersburgom. Svoju je zatvorsku odjeu ostavio na dnu ormara, pitajui se kako e se ef policije toga rijeiti. I dalje nita ne govorei, Boljenkov ga je izveo iz ureda u siuno predsoblje, a zatim ga je ondje zakljuao. Nakon dugotrajne tiine Connor je uo kako se otvaraju neka vrata, a zatim korake, te otvaranje jo jednih vrata, to je mogao biti garderobni ormar u uredu efa policije. Posve se ukoio dok je pokuavao odgonetnuti to se dogaa. Prva su se vrata ponovno otvorila te su dva, moda tri ovjeka buno uletjela u ured. Otili su nekoliko sekundi kasnije odvukavi neto ili nekoga iz prostorije i tresnuvi vratima za sobom. Nekoliko trenutaka kasnije vrata su otkljuana i Boljenkov mu je dao znak neka izie. Proli su kroz ured i natrag u hodnik. Da je ef policije skrenuo lijevo, vraali bi se u njegovu eliju; ali on je skrenuo desno. Connor je bio vrlo slab na nogama, ali ga je slijedio to je bre mogao. 199 Prvo to je vidio kad je koraknuo u dvorite bila su vjeala, a netko je namjetao velianstveni pozlaeni naslonja presvuen crvenim pliem na samo nekoliko koraka od njih. Nije morao nagaati tko e ondje sjediti. Dok su on i Boljenkov prelazili dvorite, Con-nor je opazio skupinu policajaca u dugim plavim kabanicama, poput one to ju je on nosio, kako vuku prolaznike s ulice, vjerojatno da bi gledali pogubljenje. ef policije je brzo preao preko poljunana dvorita do automobila na njegovu drugom kraju. Connor je krenuo prema suvozaevim vratima, ali je Boljenkov odmahnuo glavom i pokazao na vozaevo mjesto. Connor je sjeo za upravlja. - Vozite do ulaznih dvorinih vrata, a tada stanite - rekao je ef policije kad je sjeo kraj njega. Connor je u prvoj brzini polako vozio preko dvorita i zaustavio se ispred dvojice straara kraj zatvorenih vrata. Jedan je salutirao efu policije i odmah poeo pregledavati prostor ispod automobila, a drugi je pogledao kroz stranji prozor i pregledao prtljanik. ef policije se nagnuo prema Connoru i povukao njegov rukav preko lijevog zapea. Kad su straari dovrili pretraivanje, vratili su se na svoja mjesta i ponovno salutirali Boljenkovu.

Nijedan nije pokazao nikakav znak zanimanja za vozaa. Maknuli su golemi drveni zasun i velika su se vrata zatvora otvorila. - Krenite - ispod glasa ree ef policije kad je maleni djeak utrao u zatvorsko dvorite, a izgledao je kao da tono zna kamp ide. - Na koju stranu? - apne Connor. - Desno. Connor je zaokrenuo desno i poeo voziti obalom Neve prema sreditu grada. Na vidiku nije bilo nijednog drugog automobila. - Prijeite preko idueg mosta - ree Boljenkov - a zatim krenite prvom ulicom lijevo. Dok su prolazili kraj zatvora na drugoj obali rijeke, Connor je pogledao prema njegovim visokim zidovima. Policajci su jo uvijek pokuavali nagovoriti ljude da se pridrue malenoj skupini koja se ve okupila da bi gledala vjeanje. Kako li e Boljenkov to izvesti? Connor je nastavio voziti jo dvjesto metara, a tada Boljenkov ree: - Ovdje stanite. Usporio je i zaustavio automobil iza velikog bijelog BMW-a ija su stranja vrata bila otvorena. - Ovdje emo se rastati, gospodine Fitzgerald - ree Boljenkov. - Nadajmo se da se vie nikada neemo sresti. 200 Connor kimne glavom u znak slaganja. Kad je iziao iz automobila, ef policije doda: - Sretni ste to imate tako divnog prijatelja. Proi e neko vrijeme prije no to Connor u potpunosti shvati znaenje njegovih rijei. - Va let kree s izlaza 11, gospodine Jackson. Ukrcavanje putnika poet e za dvadeset minuta. - Hvala vam - ree Connor i uzme svoju propusnicu. Polako se zaputio prema pultu, nadajui se da slubenik nee previe pomno prouavati njegovu putovnicu. Iako su Jacksonovu fotografiju zamijenili njegovom, Chris je bio tri godine stariji od njega, pet centimetara nii, i bio je elav. Budu li mu rekli neka skine eir, morat e objasniti zato mu je glava pokrivena mrljama slinim Gorbaovljevim. U Kaliforniji bi jednostavno pretpostavili da je pripadnik nekog kulta. Desnom je rukom slubeniku pruio putovnicu - da je to uinio lijevom, rukav bi mu se podigao i otkrio istetovirani broj na njegovu zapeu. Kad se vrati u Ameriku, kupit e iri remen za runi sat. Slubenik je samo ovla pogledao putovnicu i pustio ga da proe dalje. Njegov novi koveg, u kojem se nalazilo samo neto malo odjee i toaletna torbica, proao je osiguranje bez smetnji. Podigao ga je i zaputio se prema izlazu 11, a zatim je sjeo u kut ekaonice, leima okrenut prema izlazu to je vodio do zrakoplova. Tijekom dvadeset etiri sata otkako je iziao iz zatvora, Connor se ni na trenutak nije opustio. - Ovo je prvi poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt - ree glas preko razglasa. Connor se nije maknuo. Da su mu rekli istinu, nikad ne bi dopustio Chrisu da zauzme njegovo mjesto. Pokuao se prisjetiti svega to se dogodilo nakon to se rastao s Boljenkovim. Iziao je iz policijskog automobila i to je bre mogao krenuo prema BMW-u koji ga je ekao. ef policije je ve bio na povratku u zatvor kad je Connor uao u stranji dio automobila i sjeo kraj blijedog, mravog mladog ovjeka u dugom crnom kaputu od kamira. Ni on ni dvojica slino odjevenih mukaraca u prednjem dijelu automobila nisu govorili, niti ak na bilo koji nain pokazali da su svjesni njegove nazonosti. BMW je krenuo praznom cestom i brzo se udaljio od grada. Kad su stigli na autocestu, voza je ignorirao ogranienje brzine. 201

Ba kad je na satu upravljake ploe bilo osam, Connor je vidio putokaz koji ih je obavjetavao da se nalaze 150 kilometara od finske granice. Kako se udaljenost na putokazima smanjivala na sto kilometara, zatim pedeset, trideset, deset, Connor se poeo pitati kako e pograninoj policiji objasniti nazonost ruskog policajca. No pokazalo se da nita ne treba objanjavati. Kad se BMW nalazio oko tristo metara od niije zemlje koja je dijelila dvije drave, voza je etiri puta dao znak svjetlima. Rampa se na granici odmah podigla, pa su preli u Finsku a da uope nisu morali smanjiti brzinu. Connor je poeo cijeniti irinu utjecaja ruske mafije. Nitko u automobilu nije prozborio ni rijei od poetka njihova putovanja, a Connor se ponovno morao osloniti na putokaze da bi saznao kamo idu. Poeo je vjerovati da je Helsinki njihovo odredite, ali desetak kilometara prije nego to su stigli do predgraa, skrenuli su s autoceste. Automobil je usporio dok je voza manevrirao preko rupa i uskih zavoja koji su ih vodili sve dublje i dublje u pokrajinu. Connor je zurio u pusti krajolik pokriven debelim slojem snijega. - Ovo je drugi poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt. Molimo sve putnike da se ukrcaju u zrakoplov. etrdeset minuta nakon odlaska s autoceste, automobil je skrenuo u dvorite naoko prazne farmerske kue. Vrata su se otvorila ak i prije nego su se zaustavili. Visoki je mladi ovjek iskoio iz automobila i poveo Connora u kuu. Nije pozdravio uzdrhtalu enu kraj koje su proli dok su ulazili. Connor ga je slijedio stubitem do prvoga kata. Rus je otvorio vrata i Connor je uao u sobu. Vrata su se s treskom zatvorila za njim, a tada je uo okretanje kljua u jo jednoj bravi. Preao je preko sobe i pogledao kroz jedini prozor. Jedan od tjelohranitelja stajao je u dvoritu i zurio u njega. Maknuo se od prozora i na malenom krevetu neudobna izgleda opazio komplet odjee i ubaru od crnog zejeg krzna. Connor je skinuo svu odjeu sa sebe i bacio je na stolicu kraj kreveta. U kutu sobe nalazila se plastina zavjesa, a iza nje zahrali tu. Uz pomo grubog sapuna i malo mlake vode Connor je nekoliko minuta pokuavao sa svoga tijela ukloniti smrad zatvora. Obrisao se dvjema kuhinjskim krpama. Kad se pogledao u zrcalu, shvatio je da e proi dosta vremena prije nego to zacijele oiljci na njegovoj glavi i kosa naraste do uobiajene duine. Ali broj istetoviran na njegovom zapeu zauvijek e ostati dio njega. 202 Stavio je na sebe odjeu to su mu je ostavili na krevetu. Iako su mu hlae bile pet centimetara prekratke, koulja i jakna prilino su mu dobro pristajali, premda je zasigurno oslabio najmanje pet kilograma dok je bio u zatvoru. Zaulo se tiho kucanje na vratima i klju se okrenuo u bravi. Ondje je stajala ena koja je bila u hodniku kad su stigli. Drala je pladanj. Stavila ga je na stoli uza zid i nestala prije nego to joj je Connor dospio zahvaliti. Spustio je pogled na zdjelicu tople juhe i tri peciva, a tada je doslovno polizao usne. Sjeo je i bacio se na jelo, ali se osjetio sitim nakon to je pojeo nekoliko lica juhe i jedno pecivo. Naglo mu se poelo spavati pa se sruio na krevet. - Ovo je trei poziv za let 821 Finn Aira za Frankfurt. Molimo sve preostale putnike da se ukrcaju u zrakoplov. Connor se jo uvijek nije maknuo. Zacijelo je zaspao jer je sljedee ega se sjeao bilo buenje i blijedog mladog ovjeka koji je stajao u dnu kreveta i promatrao ga. - Za dvadeset minuta kreemo na uzletite - rekao mu je i bacio debeli smei omot na krevet. Connor je sjeo i otvorio omotnicu. Sadravala je kartu prvog razreda do Meunarodne zrane luke Dulles, tisuu amerikih dolara i ameriku putovnicu. Otvorio je putovnicu i proitao ime "Christopher Andrew Jack-son" iznad svoje fotografije. Pogledao je mladog Rusa.

- to to znai? - Znai da ste vi jo ivi - rekao je Aleksej Romanov. - Ovo je posljednji poziv za let 821 za Frankfurt. Molimo preostale putnike da odmah zauzmu svoja mjesta. Connor je dugim koracima priao slubeniku na izlazu, pruio mu propusnicu za ukrcaj i zaputio se prema zrakoplovu. Stjuard je pogledao njegovu kartu i pokazao prema prednjem dijelu zrakoplova. Connor nije morao traiti mjesto kraj prozora u petom redu jer je visoki Rus ve sjedio na sjedalu uz prolaz. Oito njegov zadatak nije bio samo pokupiti paket, ve i predati ga i pobrinuti se da se ugovor ispotuje. Kad je Connor zakoraio preko nogu svoga pratitelja, stjuardesa ga upita: - Mogu li uzeti vau ubaru, gospodine Jackson? - Ne, hvala. Smjestio se na udobnom sjedalu, ali se nije opustio sve dok zrakoplov nije uzletio. Tada je prvi put shvatio da je doista pobje203 gao. Ali emu, pitao se. Pogledao je lijevo: odsad nadalje netko e danju i nou biti uz njega, sve dok ne ispuni svoj dio pogodbe. Tijekom leta do Njemake Romanov nijednom nije otvorio usta, osim da bi pojeo nekoliko zalogaja obroka to su ga stavili pred njega. Connor je ispraznio tanjur, a zatim je utukao vrijeme itanjem Finn Airova asopisa. Kad je avion sletio u Frankfurtu, ve je znao sve o saunama, bacaima koplja i finskoj ovisnosti o ruskoj ekonomiji. Kad su uli u ekaonicu za one koji prelaze, Connor je odmah opazio CIA-ina agenta. Brzo se odvojio od svoga pratioca, ali se na Romanovljevo oito olakanje vratio dvadeset minuta kasnije. Connor bi se lako rijeio svoga uvara kad se vrati na svoj teritorij, ali je znao da bi oni, ako pokua pobjei, izvrili prijetnju to ju je ef policije onako ivo opisao. Zadrhtao je na pomisao da bilo koji od tih nitkova poloi prst na Maggie ili Taru. United Airways 777 poletio je za Dulles na vrijeme. Connor je uspio pojesti vei dio prvog i drugog jela svog ruka. im je stjuardesa maknula njegov pladanj, pritisnuo je dugme na svom naslonu za ruke, spustio naslon i poeo razmiljati o Maggie. Kako joj je zavidio jer je uvijek mogla... Nekoliko trenutaka kasnije prvi je put u dvadeset godina zaspao u zrakoplovu. Kad se probudio, posluivali su meuobrok. On je sigurno bio jedina osoba u zrakoplovu koja je pojela sve to su stavili pred njega, ukljuujui dva obroka marmelade. Tijekom posljednjeg sata leta do Washingtona njegove su se misli vratile Chrisu Jacksonu i rtvi to ju je podnio. Connor je znao da mu to nikad nee moi vratiti, ali je vrsto odluio da njegova rtva nee biti uzaludna. Tada se u mislima prebacio na Dextericu i Gutenburga, koji sada zacijelo pretpostavljaju da je mrtav. Najprije su njega poslali u Rusiju da spase vlastitu kou. Zatim su ubili Joan, jer je moda Maggie dala neke informacije. Koliko e vremena proi prije nego to zakljue da je i sama Maggie postala preopasna, te da i nju treba ukloniti? - Obraa vam se kapetan leta. Dobili smo odobrenje za slijetanje u Meunarodnu zranu luku Dulles. Molim osoblje da sve pripremi za slijetanje. U ime Delta Airwaysa elim vam dobrodolicu u Sjedinjene Drave. Connor pogleda svoju putovnicu. Christopher Andrew Jackson vratio se na domai teren. 204 24. Maggie je na uzletite Dulles stigla sat vremena ranije - navika koja je obiavala izluivati Connora. Pogledala je ekran s podacima o dolascima i sa zadovoljstvom utvrdila da e avion iz San Francisca sletjeti na vrijeme.

Uzela je primjerak Washington Posta na kiosku s novinama i ula u najblii kafi. Sjela je na stolac za ankom i naruila crnu kavu i kroasan. Nije opazila dva mukarca smjetena za stolom u suprotnom kutu, od kojih je jedan takoer imao primjerak Washin-gton Posta koji je toboe itao. No bez obzira koliko se trudila, ne bi vidjela treeg mukarca koji se vie zanimao za nju nego za ekran s podacima o dolascima u koji je gledao. On je ve opazio druga dva mukarca u kutu. Maggie je proitala Post od prve do posljednje stranice, a svakih je nekoliko minuta pogledavala na sat. Kad je naruila svoju drugu kavu, udubila se u prilog o Rusiji objavljen u oekivanju skorog posjeta Predsjednika Zerimskoga Washingtonu. Maggie se nije svialo ono to se znalo o komunistikom voi, koji kao daje pripadao prolom stoljeu. Ispila je treu kavu dvadeset minuta prije no to je avion trebao sletjeti, a tada je kliznula sa stolca i zaputila se prema najbliem nizu telefonskih govornica. Dva su je mukarca slijedila iz restorana, a trei se micao iz jedne sjene u drugu. Birala je broj pitajui se hoe li netko biti kod kue. 205 - Dobro jutro, Jackie - rekla je kad se njezina zamjenica javila na telefon. - Samo provjeravam je li sve u redu. - Maggie - ree ena koja je nastojala da joj glas ne zvui raz-draeno - sedam je sati ujutro, a ja sam jo uvijek u krevetu. Zvala si juer, sjea se? Sveuilite ima odmor, nitko se ne bi trebao vratiti do etrnaestog sijenja, a nakon tri godine na mjestu tvoje zamjenice, nekako mi uspijeva upravljati uredom dok tebe nema. - Oprosti, Jackie - ree Maggie. - Nisam te eljela probuditi. Zaboravila sam koliko je rano. Obeavam da te vie neu gnjaviti. - Nadam se da e se Connor uskoro vratiti i da e te Tara i Stuart posve zaokupiti tijekom sljedeih nekoliko tjedana - ree Jackie. - elim ti ugodan Boi, i ne elim te vie uti do kraja sijenja - naglaeno doda. Maggie spusti slualicu shvativi daje samo nastojala utuci vrijeme i uope nije trebala uznemiravati Jackie. Samu je sebe ukorila i odluila da je vie nee zvati sve do Nove godine. Polako je pola prema izlazu za dolaske i pridruila se sve veem broju ljudi koji su kroz prozore virili na pistu gdje su rano-jutarnji letovi uzlijetali i slijetali. Tri mukarca, koji nisu provjeravali natpise na svakoj letjelici to je dolazila, nastavili su motriti na Maggie dok je ekala potvrdu o slijetanju leta 50 United Ainvaysa iz San Francisca. Kad se poruka konano pojavila, Maggie se nasmijeila. Jedan od trojice mukaraca utipkao je jedanaest brojki u svoj mobitel i prenio informaciju svom pretpostavljenom U Lang-lejrju. Maggie se ponovno nasmijeila kad se na izlazu iz aviona pojavio mukarac s bejzbolskom kapom na glavi - prvi putnik s nonog leta. Morala je ekati jo deset minuta prije no to su Tara i Stuart stigli u ekaonicu. Nikad nije svoju ki vidjela tako obasjanu sreom. im je Stuart opazio Maggie, uputio joj je iroki smijeak koji je tako dobro upoznala tijekom odmora u Australiji. Maggie ih je oboje zagrlila. - Divno je to ste oboje tu - ree. Uzela je jednu od Tarinih torbi i povela ih prema glavnom terminalu. Jedan od mukaraca koji su je pratili ve je ekao na parkiralitu, na suvozaevu sjedalu kamiona iji se teret sastojao od jedanaest novih automobila. Druga su dvojica trala preko parkiralita. Maggie, Tara i Stuart izili su na hladni jutarnji zrak i poli prema Maggienu automobilu. 206 - Nije li vrijeme da si nabavi neto modernije od ove stare hrpe metala, mama? - upita Tara glumei uas. - Jo sam bila u srednjoj koli kad si ga kupila, a i tada je to bio polovni automobil.

- Toyota je najsigurniji automobil na cesti - ukoeno e Maggie - to Consumer Reports redovito potvruje. - Nijedan trinaest godina stari automobil nije siguran na cesti - odgovori Tara. - U svakom sluaju - ree Maggie, ignorirajui zadirkivanje svoje keri - tvoj otac misli da bismo ga trebali zadrati dok ne pone svoj novi posao, a tada e dobiti slubeni automobil. Spominjanje Connora izazvalo je trenutak nelagodne tiine. - Jedva ekam da ponovno vidim vaeg mua, gospoo Fitzge-rald - ree Stuart i sjedne na stranje sjedalo. Maggie nije rekla "ja takoer", ve se zadovoljila rijeima: - Dakle, ovo je tvoj prvi posjet Americi. - Tako je - odgovori Stuart kad je Maggie upalila motor. - I ve nisam siguran hou li se ikad poeljeti vratiti u Oz. - U Sjedinjenim Dravama ve imamo dovoljno preplaenih odvjetnika a da dodamo jo jednog s one strane svijeta - ree Tara dok su ekali u redu da bi platili parkiralite. Maggie joj se nasmijei, a tako se sretnom nije ve tjednima osjeala. - Kad se mora vratiti u Sydney, Stuarte? - Ako ti se ini da ve predugo iskoritava nau gostoljubivost, mogli bismo se jednostavno okrenuti i sljedeim letom vratiti natrag, mama - ree Tara. - Ne, nisam tako mislila, samo to... - Znam, ti voli planirati unaprijed - ree Tara i nasmije se. - Kad bi mogla, Stuarte, mama bi prisilila studente da se prilikom zaea upiu na Georgetown. - Zato to meni nije palo na pamet? - ree Maggie. - Na poslu me oekuju tek petog sijenja - ree Stuart. - Nadam se da ete me moi toliko podnositi. - Nee imati mogunost izbora - ree Tara i stisne mu ruku. Maggie je blagajniku pruila novanicu od deset dolara i izila s parkiralita na autocestu. Pogledala je u retrovizor, ali nije opazila bezlini plavi ford stotinjak metara iza nje, koji je vozio otprilike istom brzinom kao i ona. ovjek na suvozaevu sjedalu obavijestio je svog efa u Langlevju da je predmet, zajedno s dva paketa, u sedam i etrdeset tri krenuo u pravcu Washingtona. - Da li ti se svidio San Francisco, Stuarte? 207 - U svakom trenutku - odgovori Stuart. - Kanimo ondje provesti jo nekoliko dana na povratku. Kad je Maggie ponovno pogledala u retrovizor, vidjela je automobil dravne prometne policije kako joj se pribliava s upaljenim plavim svjetlima. - Slijedi li mene, to mislite? Sigurno nisam prebrzo vozila -ree Maggie i pogleda svoj brzinomjer. - Mama, ovaj je automobil praktiki antikvitet i trebalo ga je davno dati u staro eljezo. Moglo bi biti bilo to, od tvojih stranjih svjetala do defektne gume. Samo stani. - Tara pogleda kroz stranji prozor. - A kad ti se taj prometni policajac obrati, svakako mu uputi onaj tvoj irski smijeak. Maggie je stala sa strane, a plavi jeford proao dalje po srednjoj voznoj traci. - Sranje - rekao je voza kad je projurio kraj njih. Maggie je spustila staklo na prozoru, a dva su policajca izila iz patrolnih kola i pola prema njima. Prvi se policajac nasmijei i pristojno ree: - Mogu li vidjeti vau vozaku dozvolu, gospoo?

- Svakako - ree Maggie i uzvrati mu smijeak. Nagne se u stranu, otvori torbicu i pone prekapati po njoj. Drugi je policajac dao znak Stuartu neka i on spusti staklo na prozoru. Stuartu se to uinilo neobinim, budui da on nikako nije mogao poiniti prometni prekraj, ali kako se nalazio u stranoj zemlji, zakljuio je da je mudrije posluati. Spustio je staklo na prozoru ba kad je Maggie pronala svoju vozaku dozvolu. Kad se okrenula da je prui policajcu, njegov je partner izvukao pitolj i ispalio tri hica u automobil. Dva su se policajca hitro vratila do policijskog automobila. Dok se jedan ubacivao u ranojutarnji promet, drugi je telefonirao ovjeku na suvozaevu sjedalu u kamionu. - Automobil se pokvario i hitno mu je potrebna vaa pomo. Uskoro nakon to se policijski automobil udaljio, stigao je kamion koji je prevozio jedanaest novih toyota i zaustavio se ispred Maggienog vozila. Mukarac koji je sjedio kraj vozaa, s toyotinom kapom na glavi i u plavom kombinezonu, skoio je iz kabine i potrao prema zaustavljenom automobilu. Otvorio je vozaeva vrata, oprezno premjestio Maggie na suvozaevo mjesto i povukao ruicu za otvaranje poklopca prtljanika automobila, a zatim se nagnuo do Stuarta, uzeo mu lisnicu i putovnicu iz depa sakoa i zamijenio ih drugom putovnicom i tankom depnom knjigom. 208 Voza kamiona otvorio je toyotin prtljanik i pregledao unutranjost. Brzo je deaktivirao napravu za praenje i zatvorio poklopac prtljanika. Njegov je partner sada sjedio za upravljaem toyote. Upalio je motor, ubacio u prvu brzinu, polako krenuo uz rampu kamiona i zauzeo jedino preostalo mjesto. Ugasio je motor, podigao runu konicu, privrstio kotae automobila na rampu i pridruio se vozau kamiona u kabini. Cijeli je postupak trajao manje od tri minute. Kamion je nastavio svoj put prema Washingtonu, ali je malo kasnije skrenuo odvojkom predvienim za teretna vozila i vratio se prema zranoj luci. CIA-ini agenti u plavom fordu sili su s autoceste na sljedeem izlazu, napravili krug i ponovno se ukljuili u jutarnji promet prema Washingtonu. - Zacijelo je napravila neki manji prometni prekraj - voza je govorio svom efu u Langlevju. - Nije ni udo s tako starim automobilom. Agent na suvozaevu mjestu s iznenaenjem je otkrio da se to-yota vie ne vidi na ekranu. - Vjerojatno se vraaju u Georgetown - ree. - Javit emo se im ponovno budemo imali kontakt. Dok su dva agenta jurila prema Washingtonu, kamion koji je vozio dvanaest toyota skrenuo je lijevo s kamionske ceste za Dulles, kod znaka s natpisom "Samo teret". Nakon nekoliko stotina metara skrenuo je desno, kroz visoka iana vrata to su ih drala otvorena dva ovjeka u kombinezonima uzletine slube, i nastavio vonju starom cestom prema izoliranom hangaru. Jedan je ovjek stajao na ulazu i pomogao im da uu, kao da je kamion letjelica koja je tek sletjela. Voza je zaustavio vozilo kraj neobiljeenoga kombija. Sedam mukaraca u bijelim kombinezonima brzo je izilo iz stranjeg dijela. Jedan je razmotao lance kojima je stari automobil bio privren za kamion. Drugi je zauzeo mjesto za upravljaem, otpustio runu konicu i polako spustio toyotu s rampe na zemlju. im se zaustavila, otvorili su vrata automobila i oprezno iznijeli tijela. Mukarac s toyotinom kapom iskoio je iz kamiona i sjeo za upravlja starog automobila. Ubacio je u prvu brzinu, napravio krug i izjurio iz hangara kao da je taj automobil vozio cijeloga ivota. Dok je prolazio kroz otvorena vrata, drugi su ljudi stavljali tijela u stranji dio kombija gdje su ih ekala tri lijesa. Jedan od ljudi u kombinezonima ree: 209 - Nemojte stavljati poklopce dok se ne pribliite zrakoplovu. - U redu, doktore - zauje se odgovor.

- I kad se zatvori prostor za teret, izvadite tijela i veite ih sigurnosnim pojasom na sjedalima. Kad je drugi ovjek kimnuo glavom, kamion je iziao iz hangara, vratio se starom cestom i proao kroz iana vrata. Kad je voza stigao na autocestu, skrenuo je lijevo i zaputio se prema Leesburgu gdje e mjesnom trgovcu isporuiti jedanaest novih toyota. Njegov honorar za est sati dodatnog rada omoguit e mu da kupi jednu toyotu. iana su vrata ve bila zatvorena i zakljuana kad je kombi iziao iz hangara i polako krenuo prema prostoru za ukrcaj tereta. Voza je proao kraj cijelog niza teretnih aviona, a na koncu se zaustavio iza zrakoplova 747 s naznakom "Meunarodni zrani transport". Spremite za teret bilo je otvoreno, a dva su carinika stajala i ekala u dnu rampe. Poeli su provjeravati dokumente ba kad su dva CIA-ina agenta stigla do Avon Place 1648. Nakon to su oprezno obili blok, agenti su javili u Langlev da nema nikakva traga ni automobilu ni trima paketima. Stara je toyota sila s ceste 66 i krenula autocestom prema Wa-shingtonu. Voza je pritisnuo papuicu gasa i jurio prema gradu. U slualici je uo kako dva agenta ufordu dobivaju upute da pou do ureda gospoe Fitzgerald i pogledaju nalazi li se automobil na svom uobiajenom parkirnom mjestu iza prijamne zgrade. Kad su se carinici uvjerili da su mrtvozornikovi dokumenti u redu, jedan od njih ree: - U redu. Maknite poklopce. Pomno su pregledali odjeu, usta i sve druge tjelesne otvore sva tri tijela, a potom su stavili svoje potpise na dokumente. Poklopci su vraeni na mjesta, a ljudi u bijelim kombinezonima odnijeli su lijesove u teretni prostor i poloili ih jednog uz drugog na tlo. Rampa aviona 747 se poela dizati dok je stara toyota prolazila kraj Kristove crkve. Jurila je uzbrdo jo tri bloka, a potom je skrenula lijevo na Dent Placeu. Voza je ve zaobiao kuu i uao kroz stranja vrata kad je lijenik provjerio bila svoja tri pacijenta. Potrao je gore do glavne spavae sobe i otvorio treu ladicu komode kraj kreveta. Prekopavao je po kouljama, izvadio smeu omotnicu s naznakom "Ne otvarati prije 17. prosinca" i stavio je u svoj unutranji dep. Skinuo je dva koveg s vrha ormara i brzo ih napunio odjeom. Potom je iz kombinezona izvadio maleni paketi u celofanu i ubacio ga u 210 torbicu za kozmetiku koju je takoer stavio u koveg. Prije nego to je iziao iz spavae sobe, upalio je svjetlo u kupaonici, zatim svjetlo u dnu stubita i na kraju, koristei se daljinskim upravljaem, ukljuio televizor u kuhinji, posebno pojaavi zvuk. Koveg je ostavio kraj stranjeg ulaza i vratio se do toyote. Otvorio je prtljanik i ponovno aktivirao napravu za praenje. CIA-ini agenti su poeli po drugi put polako kruiti sveuilinim parkiralitem kad se na ekranu pojavio znak. Voza je brzo okrenuo automobil i zaputio se natrag prema Fitzgeraldovoj kui. Mukarac s toyotinom kapom vratio se iza kue, uzeo dva kovega i iziao iz dvorita sa stranje strane. Opazio je taksi parkiran ispred Tudor Place i uskoio u stranji dio automobila ba kad su dva agenta krenula niz Avon Place. Mladi ovjek kojemu je laknulo nazvao je Langlev i javio da je toyota parkirana na uobiajenome mjestu, te da vidi i uje televizor u kuhinji. Ne, nije znao objasniti zato naprava za praenje nije radila gotovo sat vremena. Taksist se nije ni osvrnuo kad je u njegov taksi uao ovjek s dva kovega. No on je tono znao kamo gospodin Fitzgerald eli poi. 211 25. - Zar mi govorite da je sve troje nestalo s lica zemlje? - ree direktorica. - ini se tako - odgovori Gutenburg. - Operacija je bila tako profesionalna da bih rekao da ju je organizirao Connor Fitzgerald, kad ne bih znao da je mrtav. - Kako znamo da to nije mogue, to mislite, tko stoji iza toga? - Ja bih se jo uvijek kladio na Jacksona - odgovori zamjenik direktora.

- Pa, ako se on vratio u zemlju, gospoa Fitzgerald e saznati da joj je mu mrtav. Znai da uskoro moemo oekivati da e se njezin kuni video pojaviti u ranim veernjim vijestima. Gutenburg se samodopadno naceri. - Ni sluajno - ree i prui preko stola zapeaeni paket. - Jedan od mojih agenata konano je naao vrpcu, nekoliko minuta prije no to se sino zatvorila sveuilina knjinica. - Valjda je i to neto - ree direktorica i otvori paket. - No to moe sprijeiti Jacksona da Lloydu kae tko je doista pokopan u ruskom zatvoru? Gutenburg slegne ramenima. - ak i da to uini, kakva korist Lawrenceu od te informacije? Teko da e nazvati svog prijatelja Zerimskoga, nekoliko dana prije njegova prijateljskog posjeta Washingtonu, i rei mu da ovjek kojeg su objesili jer je planirao atentat na njega ipak nije bio junoaf212 riki terorist kojeg je unajmila mafija, ve CIA-in agent koji je izvravao naredbe to ih je dobio izravno iz Bijele kue. - Moda nee - ree Dexterica. - No sve dok su Jackson i Fitzgeraldica ondje vani, mi jo uvijek imamo problem. Stoga predlaem da prerasporedite najboljih dvanaest agenata koje imamo da im uu u trag, to je prije mogue; nije me briga u kojem odsjeku rade ili kome su dodijeljeni. Ako Lawrence sazna to se doista dogodilo u St Petersburgu, imat e vie nego dovoljno razloga da zatrai neiju ostavku. Gutenburg je bio neuobiajeno tih. - A budui da se va potpis nalazi na dnu svakog relevantnog dokumenta - nastavi direktorica - meni ne bi preostalo nita drugo nego da vas rtvujem. Malene kapljice znoja pojavile su se na Gutenburgovu elu. Stuart je mislio da se budi iz runa sna. Pokuao se sjetiti to se dogodilo. Tarina ih je majka pokupila u zranoj luci, a zatim su krenuli prema Washingtonu. No prometna je policija zaustavila automobil. Rekli su mu neka spusti staklo na prozoru. I tada...? Osvrnuo se naokolo. Nalazio se u drugom zrakoplovu, ali kamo je letio? Tarina je glava poivala na njegovu ramenu; s njezine druge strane bila je Tarina majka, takoer u dubokom snu. Sva su druga sjedala bila prazna. Poeo je iznova razmiljati o injenicama, to je uvijek inio kad bi pripremao neki sluaj. On i Tara su sletjeli u zranu luku Dulles. Maggie ih je ekala na izlazu... Njegovo je razmiljanje prekinuo elegantno odjeveni mukarac srednjih godina koji se pojavio kraj njega i sagnuo se kako bi mu provjerio bilo. - Kamo idemo? - tiho upita Stuart, ali lijenik ne odgovori. Jednako je brzo provjerio Tarino i Maggieno stanje, a tada je ponovno nestao u prednjem dijelu zrakoplova. Stuart je otkopao sigurnosni pojas, ali nije imao dovoljno snage da ustane. Tara se poela mekoljiti. Maggie je i dalje vrsto spavala. Stuart je pregledao svoje depove. Uzeli su mu lisnicu i putovnicu. Oajniki je pokuavao svemu tome dati neki smisao. Zato bi se netko upustio u ovakve krajnosti zbog nekoliko stotina dolara, nekoliko kreditnih kartica i australske putovnice? Jo je bilo udnije to se inilo da su sve to zamijenili s tankim izdanjem Veatsovih pjesama. Prije no to je upoznao Taru, nikad nije itao Yeatsa, ali 213 nakon njezina povratka na Stanford, poeo je uivati u njegovu djelu. Otvorio je knjigu kod prve pjesme, "Dijalog bia i due". Bile su potcrtane rijei "zadovoljan sam to proivljavam sve ponovno, i jo jednom". Prolistao je knjiicu i vidio da su jo neki stihovi oznaeni. Dok je razmiljao o znaenju toga, kraj njega se pojavio visok, krupan mukarac i prijetei se nadvio nad njim. Bez rijei mu je istrgnuo knjigu iz ruke i vratio se u prednji dio aviona. Tara mu je dotaknula ruku. Brzo se okrenuo k njoj i apnuo joj u uho: - Nita ne govori. Pogledala je majku koja se jo uvijek nije pomaknula, naizgled zadovoljna cijelim svijetom.

Nakon to je Connor ostavio dva kovega u prostor za teret i provjerio da su sva tri putnika iva i zdrava, iziao je iz zrakoplova i sjeo u stranji dio BMW-a iji je motor ve bio upaljen. - Mi se i dalje drimo naeg dijela dogovora - ree Aleksej Romanov koji je sjedio kraj njega. Connor kimne glavom, a BMW proe kroz iana vrata i krene prema Nacionalnoj zranoj luci Washington. Nakon doivljaja u Frankfurtu, gdje ga je mjesni CIA-in agent zamalo opazio, jer su Romanov i njegova dva snagatora uinili sve osim to nisu javno najavili svoj dolazak, Connor je shvatio da e osobno morati voditi operaciju ako eli da uspije njegov plan spaavanja Maggie i Tare. Romanov je to konano prihvatio kad ga je podsjetio na klauzulu dogovorenu s njegovim ocem. Sad se Connor jedino mogao nadati da je Stuart onako domiljat kako se inilo kad ga je ispitivao na plai u Australiji. Nadao se da e Stuart opaziti rijei to ih je podcrtao u knjizi koju mu je stavio u dep. BMW se zaustavio ispred gornjeg ulaza u terminal Nacionalne zrane luke Washington. Connor je iziao, a Romanov mu je bio za petama. Pridruila su im se druga dva mukarca, pa su slijedili Connora koji je mirno uao u terminal i priao pultu za pregled putnih karata. elio je da se svi opuste prije njegova sljedeeg poteza. Kad je Connor pruio svoju kartu, ovjek za pultom American Airlinesa ree: 214 - ao mi je, gospodine Radford, ali let 383 za Dallas kasni nekoliko minuta, ali se nadamo da e se putem nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Ukrcat ete se na izlazu 32. Connor se leerno zaputio prema ekaonici, ali je stao kad je stigao do niza javnih telefonskih govornica. Izabrao je govornicu kraj koje su s obje strane bile zauzete kabine. Romanov i njegova dva tjelohranitelja motali su se nekoliko koraka dalje, a izgledali su nezadovoljno. Connor im se neduno nasmijeio, a potom je u prorez ubacio Stuartovu meunarodnu telefonsku karticu i birao broj. Telefon je neko vrijeme zvonio dok se netko konano nije javio. - Da? - Connor je. Uslijedila je podulja tiina. - Mislio sam da samo Isus moe ustati od mrtvih - na koncu e ari. - Proveo sam neko vrijeme u istilitu prije nego to mi je to uspjelo - ree Connor. - Pa, barem si iv, prijatelju. to mogu uiniti za tebe? - Prvo, to se tie Kompanije, nee biti povratka. - Razumijem - ree ari. Connor je odgovarao na Carlovo posljednje pitanje kad je zauo posljednji poziv za let 383 za Dallas. Spustio je slualicu, ponovno se nasmijeio Romanovu i brzo zaputio prema izlazu 32. Kad je Maggie konano otvorila oi, Stuart se nagne prema njoj i upozori je neka nita ne govori dok ne bude posve budna. Nekoliko trenutaka kasnije pojavila se stjuardesa i zamolila ih neka spuste stolie za pladnjeve. Pojavila se nejestiva zbirka hrane, kao da se nalaze na normalnom letu prvog razreda. Dok je prouavao ribu koju je trebalo ostaviti u moru, Stuart je apnuo Maggie i Tari: - Nemam pojma ni zato smo ovdje niti kamo idemo, ali moram vjerovati da je to na neki nain povezano s Connorom. Maggie kimne glavom i tiho im pone priati sve to je saznala nakon Joanine smrti. - Ali ne vjerujem da ljudi koji nas dre mogu biti agenti CIA-e - ree - jer sam Gutenburgu rekla da e videosnimka biti predana medijima ako ja nestanem na due od sedam dana. - Osim ako je ve nisu nali - ree Stuart. 215 - To nije mogue - naglaeno e Maggie.

- Onda tko su, do vraga, ovi? - ree Tara. Nitko nije ponudio miljenje kad se stjuardesa ponovno pojavila i bez rijei maknula njihove pladnjeve. - Imamo li jo koji trag? - upita Maggie kad ih je stjuardesa ostavila same. - Samo to da je netko stavio knjigu Yeatsovih pjesama u moj dep - ree Stuart. Tara je opazila da se Maggie trgnula. - to je bilo? - upita i zabrinuto pogleda svoju majku ije su se oi ispunile suzama. - Zar ne razumije to to znai? - Ne - ree Tara djelujui zbunjeno. - Tvoj otac je sigurno iv. Daj da vidim - ree Maggie. - Moda je u njoj ostavio poruku. - Bojim se da ne mogu. Tek to sam je otvorio, iz prednjeg se dijela aviona pojavio neki snagator i oteo mi knjigu - ree Stuart. - Meutim, ipak sam opazio da je nekoliko rijei podcrtano. - Koje rijei? - eljno upita Maggie. - Nisam ih ba shvatio. - To nije vano. Moe li se sjetiti neega? Stuart sklopi oi i pokua se usredotoiti. - Zadovoljan - odjednom ree. Maggie se nasmijei. - Zadovoljan sam to proivljavam sve ponovno, i jo jednom. Zrakoplov na letu 383 na vrijeme je sletio u Dallas, a kad su Connor i Romanov izili iz terminala, ekao ih je jo jedan bijeli BMW. Je li mafija dala skupnu narudbu, pitao se Connor. Najnoviji par snagatora koji ih je pratio izgledao je kao da je unajmljen meu statistima - ak su im se ispod sakoa jasno nazirale izboine pitolja. Mogao se samo nadati daje odjel u Cape Townu tek odnedavno podrunica, iako mu je bilo teko vjerovati da ari Koeter, s vie od dvadeset godina iskustva na poloaju vieg CIA-inog operativca u Junoafrikoj Republici, ne bi znao izii na kraj s nekim novim klincem. Putovanje do sredita Dallasa potrajalo je malo vie od dvadeset minuta. Connor je utke sjedio u stranjem dijelu automobila, svjestan injenice da bi se uskoro mogao nai licem u lice s jo nekim 216 tko je za CIA-u radio ve gotovo trideset godina. Znao je da je to najvei rizik u koji se upustio otkako se vratio u Ameriku. No ako su Rusi oekivali da ispuni najzahtjevniji dio ugovora, morao je imati na raspolaganju jedinu puku idealnu za izvravanje atentata na jednu od najbolje uvanih osoba na svijetu. Nakon jo jednog utljivog putovanja zaustavili su se ispred Hardingova lovakog duana. Connor je brzo uao u prodavaonicu, a Romanov i njegova dva nova uvara slijedili su ga u stopu. Priao je tezgi, a oni su se pretvarali da ih jako zanimaju automatski pitolji na drugoj strani prodavaonice. Connor se osvrne naokolo. Njegova potraga mora biti brza, neuoljiva, ali temeljita. Nakon nekoliko sekundi bio je uvjeren da u prodavaonici nema kamera osiguranja. - Dobar dan, gospodine - ree mladi prodava odjeven u dugi smei ogrta. - Sto mogu uiniti za vas? - Doao sam ovamo radi lova i elio bih kupiti puku. - Imate li u vidu neki posebni model? - Da, Remington 700. - To ne bi trebao biti problem, gospodine. - Moda e biti potrebne neke preinake - ree Connor. Prodava je oklijevao. - Ispriajte me na trenutak, gospodine. Nestao je iza zavjese u stranju prostoriju. Poslije nekoliko trenutaka pojavio se stariji ovjek, takoer odjeven u dugi smei ogrta. Connor se uzrujao; nadao se da e kupiti puku bez susreta s Jimom Hardingom.

- Dobar dan - ree ovjek i izbliza pogleda kupca. - ujem da vas zanima Remington 700. Zastane. - S preinakama. - Da. Preporuio vas je jedan prijatelj - ree Connor. - Va je prijatelj zasigurno profesionalac - ree Harding. im je spomenuta rije "profesionalac", Connor je znao da ga testira. Da Harding nije bio Stradivari meu proizvoaima puaka, bez rijei bi se udaljio iz prodavaonice. - Kakve ste preinake imali na umu, gospodine? - upita Harding, a njegove oi nisu se odvajale od kupevih. Connor je potanko opisao puku to ju je ostavio u Bogoti, pomno pazei na bilo kakvu reakciju. Hardingovo je lice ostalo bezizraajno. - Moda imam neto to bi vas moglo zanimati, gospodine -ree, okrene se i nestane iza zavjese. 217 Connor je jo jednom pomislio da bi trebao otii, ali se Harding za nekoliko sekundi pojavio s poznatom konom kutijom u rukama koju je poloio na tezgu. - Ovaj je model dospio u nae ruke nakon nedavne smrti vlasnika - objasni. Podigao je poklopac kutije i okrenuo je tako da Connor moe pregledati puku. - Svaki je dio rukom izraen, a sumnjam da ete nai bolji komad s ove strane Mississippija. -Harding s ljubavlju dotakne puku. - Kundak je od fiberglasa, radi lakoe i bolje ravnotee. Cijev je uvezena iz Njemake; bojim se da Nijemci jo uvijek proizvode najbolje. Ciljnik je Leupold 10 Power s tokama tako da ga ak ne morate namjetati ni radi vjetra. S ovom pukom mogli biste ubiti mia na udaljenosti od etiristo koraka, da i ne govorim o losu. Ako ste tehniki osposobljeni, mogli biste imati kut od pola minute na udaljenosti od sto metara. -Podigao je pogled da vidi razumije li muterija o emu govori, ali Connor nije promijenio izraz lica. -Remington 700 s takvim preinakama trae samo najbolji poznavatelji - zakljui. Connor nije pomaknuo nijedan od pet komada u kutiji, iz straha da e gospodin Harding tono otkriti koliko je dobar poznavatelj. - Koliko? - upita prvi put shvativi da nema pojma koliko je cijena rukom izraenog Remingtona 700. - Dvadeset jednu tisuu dolara - ree Harding. - Iako imamo i standardni model ako vi... - Ne - ree Connor. - Ovaj e sasvim odgovarati. - Kako ete platiti, gospodine? - Gotovinom. - Onda e mi trebati neki oblik identifikacije - ree Harding. - Bojim se da ima jo vie papirologije otkako su usvojili Zakon trenutne identifikacije i registriranja umjesto Bradvjeva zakona. Connor izvadi virginijsku vozaku dozvolu to ju je prethodnoga dana za sto dolara kupio od depara u Washingtonu. Harding je prouio dozvolu i kimnuo glavom. - Sad je jo samo potrebno, gospodine Radford, da ispunite ova tri obrasca. Connor je napisao ime, adresu i broj socijalnog osiguranja pomonika upravitelja prodavaonice cipela u Richmondu. Dok je Harding unosio podatke u kompjutor, Connor je nastojao djelovati kao da se dosauje, ali se u sebi molio da gospodin Radford tijekom posljednja dvadeset etiri sata nije prijavio nestanak svoje vozake dozvole. Harding odjednom podigne pogled s ekrana. 218 - Je li to dvostruko ime? - upita.

- Ne - odgovori Connor posve pribrano. - Gregorv je moje ime. Moja je majka oboavala Gregorv Pecka. Harding se nasmijei. - I moja. Nakon jo nekoliko trenutaka gospodin Harding ree: - ini se da je sve u redu, gospodine Radford. Connor se okrene i kimne glavom Romanovu koji prie tezgi i iz unutranjeg depa izvadi debeli sveanj novanica. Neko je vrijeme razmetljivo odvajao novanice od sto dolara nabrojivi do 210, a zatim ih je predao Hardingu. Ono za to se Connor nadao da e djelovati kao obina kupovina, Rus je brzo pretvarao u pantomimu. Snagatori su jednako tako mogli stajati i na ulici i prodavati karte za predstavu. Harding je napisao priznanicu za gotovinu i pruio je Connoru koji je tada bez rijei otiao. Jedan od snagatora pograbio je puku i istrao iz prodavaonice na plonik kao da je upravo opljakao banku. Connor je sjeo na stranje sjedalo BMW-a i pitao se je li mogue privui jo vie pozornosti na sebe. Automobil se uz kripu guma udaljio od plonika i uletio u brzi promet, izazvavi time ka-kofoniju truba. Da, pomislio je Connor, oito mogu. Ostao je bez rijei dok je voza krio ogranienje brzine cijelim putem na povratku do zrane luke. ak je i Romanov poeo djelovati pomalo zabrinuto. Connor je brzo otkrivao da je nova mafija u Sjedinjenim Dravama jo uvijek pravi amater u usporedbi sa svojim roacima iz Italije. No nee dugo potrajati dok ih ne sustignu, a tada neka Bog pomgne FBI-u. Poslije petnaest minuta BMW se zaustavi ispred ulaza u zranu luku. Connor je iziao i krenuo prema vratima na okretanje, a Romanov je davao upute dvojici mukaraca u automobilu. Na koncu odvoji jo nekoliko novanica od sto dolara da bi ih dao njima. Kad se pridruio Connoru ispred pulta za provjeru, povjerljivo apne: - Puka e biti u Washingtonu u roku od etrdeset osam sati. - Ne bih se kladio na to - rekao je Connor dok su hodali prema ekaonici za odlaske. - Znate napamet sve Yeatsove pjesme? - s nevjericom upita Stuart. - Hm, veinu - prizna Maggie. - No gotovo svake veeri prije spavanja iznova proitam nekoliko pjesama. 219 - Dragi Stuarte, jo uvijek mora mnogo nauiti o Ircima - ree Tara. - Sad se pokuaj sjetiti jo nekih rijei. Stuart trenutak razmisli. - Kotline! - ree pobjednikim glasom. - Kroz kotline i brda? - upita Maggie. - Tako je. - Znai da nae odredite ne moe biti Nizozemska - doda Tara. - Ne pravi se duhovita - ree Stuart. - Onda se pokuaj sjetiti jo koje rijei - ree Tara. Stuart se ponovno usredotoio. - Prijatelj - ree napokon. - Uvijek bi novi prijatelj upoznao starog - ree Maggie. - Dakle, upoznat emo novog prijatelja u novoj zemlji - ree Tara. - Ali koga? I gdje? - izustila je Maggie dok je zrakoplov nastavljao svoje putovanje kroz no. Nekoliko trenutaka nakon to je proitao hitnu poruku, Guten-burg je utipkao broj u Dallasu. Kad mu se Harding javio, zamjenik direktora CIA-e jednostavno ree: - Opisi ga. - Sto osamdeset centimetara, moda jo dva centimetra vii. Nosio je eir pa nisam vidio boju njegove kose. - Godine? - Pedeset. Godinu-dvije manje-vie. - Oi? - Plave.

- Odjea? - Sportska jakna, kaki hlae, plava koulja, mokasine, bez kravate. Elegantno, ali leerno. Pretpostavio sam da je jedan od naih dok nisam opazio da ga prate dva dobro poznata mjesna kriminalca, a inilo se da ih on pokuava ignorirati. S njim je takoer bio visoki mladi ovjek koji nijednom nije otvorio usta, ali on je platio puku; gotovinom. - A prvi je ovjek jasno rekao da eli ba takve preinake? - Da. Prilino sam siguran da je tono znao to trai. - Dobro, zadri gotovinu. Moda emo uspjeti identificirati otisak s neke od novanica. 220 - Njegove otiske neete nai - ree Harding. - Mladi je ovjek platio, a jedan od kriminalaca je odnio puku iz prodavaonice. - Bez obzira o kome je rije, nije elio riskirati i nositi puku kroz osiguranje u zranoj luci ree Gutenburg. - Dva kriminalca zacijelo su bili samo kuriri. Kojim je imenom potpisao obrasce? - Gregorv Peck Radford. - Dokumenti? - Virginijska vozaka dozvola. Adresa i datum roenja slagali su se s brojem socijalnog osiguranja. - Poslat u onamo agenta za manje od sat vremena. Moe poeti tako to e mi e-mailom poslati sve pojedinosti to ih ima o dvojici kriminalaca, i trebat e da mi policijski slikar naini kompjutorizirani crte glavnog osumnjienika. - To nee biti potrebno - ree Harding. - Zato ne? - Jer je cijela transakcija snimljena videokamerom. - Gutenburg nije mogao vidjeti Hardingov zadovoljni smijeak kad je dodao: -ak ni ti ne bi opazio kameru. Stuart se nanovo usredotoio. - Otkriti! - iznenada ree. - Otkrit u kamo je otila - ree Maggie i nasmijei se. - Upoznat emo novog prijatelja u novoj zemlji, a on e nas nai - ree Tara. - Moe li se jo neega sjetiti, Stuarte? - Sve se rui... - ... i iznova izgrauje - apne Maggie kad se ovjek koji je istr-gnuo knjigu iz Stuartovih ruku ponovno pojavio kraj njih. - Sada sluajte, i sluajte pozorno - ree gledajui ih odozgo. - Ako elite preivjeti, a meni je to posve svejedno, doslovce ete se pridravati mojih uputa. Je li to jasno? Stuart se zagledao u ovjekove oi i uope nije sumnjao da je njih troje smatrao samo jo jednim poslom. Kimnuo je glavom. - Dobro - nastavi ovjek. - Kad zrakoplov sleti, poi ete ravno do prostora gdje se podie prtljaga, uzet ete svoje stvari i proi kroz carinu bez privlaenja pozornosti na sebe. Neete, ponavljam, neete koristiti toaletne prostorije. Kad proete carinu i stignete do izlaza, ondje e vas ekati dva mukarca koji e vas otpratiti do kue u kojoj ete neko vrijeme boraviti. Vidjet emo se ponovno veeras. Je li sve jasno? - Da - odluno ree Stuart u ime svih njih. 221 - Ako bilo tko od vas bude dovoljno glup da pokua pobjei, ili zatraiti neiju pomo, gospoa Fitzgerald e odmah biti ubijena. Ako mi ona iz bilo kojeg razloga ne bude dostupna, mogu birati izmeu vas dvoje. - Pogledao je Taru i Stuarta. - To su bili uvjeti na koje je pristao gospodin Fitzgerald. - To je nemogue - pone Maggie. - Connor nikad ne bi...

- Mislim da bi ubudue bilo mudrije, gospoo Fitzgerald, da dopustite gospodinu Farnhamu da govori u vae ime - ree ovjek. Maggie bi ga bila ispravila da je Tara nije hitro udarila nogom u nogu. - Ovo e vam trebati - ree i prui Stuartu tri putovnice. On ih pogleda te prui jednu Maggie, a drugu Tari. ovjek se vratio u pilotsku kabinu. Stuart se zagleda u preostalu putovnicu koja je, kao i druge dvije, na koricama imala amerikog orla. Kad ju je otvorio, ugledao je vlastitu fotografiju iznad imena "Daniel Farnham". Zanimanje: sveuilini profesor prava. Adresa: Marina Boulevard 75, San Francisco, Kalifornija. Pruio ju je Tari koja je djelovala zbunjeno. - Doista volim imati posla s profesionalcima - ree Stuart. -A poinjem shvaati da je tvoj otac jedan od najboljih. - Jesi li siguran da se ne sjea vie niti jedne rijei? - upita Maggie. - Jesam - ree Stuart. - Ne, ne, ne... anarhija. Maggie se nasmijei. - Sad znam kamo idemo. Vonja od Dallasa do Washingtona dugo traje. Dva mukarca koji su iskrcali Connora i Romanova na uzletitu od poetka su planirali negdje prekinuti putovanje i tek sljedeeg dana nastaviti vonju do glavnoga grada. Malo iza devet sati te veeri, nakon to su preli oko esto pedeset kilometara, skrenuli su prema motelu u predgrau Memphisa. Dva via CIA-ina agenta gledali su ih kako parkiraju BMW i etrdeset pet minuta kasnije javili su se Gutenburgu. - Uzeli su sobe u Memphis Marriottu, 107 i 108. U devet i trideset tri naruili su poslugu u sobu, a sad su u sobi 107 i gledaju emisiju Nash Bridges. - Gdje je puka? - upita Gutenburg. - Lisiinama je privrena za zglavak ovjeka iz sobe 108. - Onda e vam trebati konobar i univerzalni klju - ree Gutenburg. 222 Malo iza deset sati u sobi 107 pojavio se konobar i postavio stol za veeru. Otvorio je bocu crnog vina, natoio dvije ae i postavio hranu. Rekao je gostima da e se vratiti za etrdesetak minuta i raspremiti stol. Jedan od ljudi zamolio ga je da mu odrezak naree na malene komade jer se mogao koristiti samo jednom rukom. Konobar mu je rado udovoljio. - Dobar tek - dodao je i iziao iz sobe. Konobar je zatim otiao ravno na parkiralite i izvijestio vieg agenta, koji mu je zahvalio, a tada neto zatraio od njega. Konobar je kimnuo glavom, a agent mu je pruio novanicu od pedeset dolara. - Oito je ne eli ispustiti iz ruku ak ni dok jede - ree drugi agent kad se konobar udaljio. Konobar se vratio na parkiralite nekoliko minuta iza ponoi i obavijestio ih da su oba mukarca otila na spavanje, svaki u svoju sobu. Pruio im je univerzalni klju, a za uzvrat je dobio jo jednu novanicu od pedeset dolara. Otiao je osjeajui da je te noi dobro poslovao. Meutim, nije znao da ovjek u sobi 107 ima kljueve lisiina kako bi bio siguran da nitko nee njegovu partneru pokuati ukrasti aktovku dok on spava. Kad se gost u sobi 107 idueg jutra probudio, osjeao se neobino mamurno. Pogledao je na sat i iznenadio se kad je vidio kako je kasno. Navukao je traperice i pourio kroz vrata izmeu dviju soba da bi probudio svog partnera. Naglo se zaustavio, pao na koljena i poeo povraati. Na sagu je u lokvi krvi leala odsjeena aka. Kad su izili iz zrakoplova u Cape Townu, Stuart je bio svjestan nazonosti dvojice mukaraca koji su motrili na svaki njihov pokret. Slubenik za imigraciju udario je ig u njihove putovnice, pa su se zaputili prema prostoru za preuzimanje prtljage. Prtljaga se nakon samo nekoliko minuta poela pojavljivati na pominoj traci. Maggie se iznenadila kad je vidjela kako joj se pribliavaju dva njena stara kovega. Stuart se poeo navikavati na nain na koji je Connor Fitzgerald djelovao.

Kad su uzeli svoje kovege, Stuart ih je sve sloio na kolica te su poli prema zelenom carinskom izlazu. Dva su mukarca stala u red nablizu iza njih. Dok je Stuart gurao kolica kroz carinu, jedan mu je slubenik stao na put, pokazao crveni koveg i zatraio da ga vlasnik stavi 223 na pult. Stuart je pomogao Maggie da ga podigne, a mukarci koji su ih slijedili nevoljko su poli dalje. Kad su proli kroz klizna vrata, zaustavili su se nekoliko koraka od izlaza. Kad god bi se vrata otvorila, moglo ih se vidjeti kako vire unutra. Uskoro su im se pridruila jo dva ovjeka. - Hoete li otvoriti koveg, molim vas, gospodo - zamoli carinik. Maggie otvori koveg i nasmijei se neredu to ga je ugledala. Samo je jedna osoba mogla spakirati taj koveg. Carinik je nekoliko trenutaka prekopavao po odjei i na koncu je izvukao torbicu za kozmetiku. Otvorio ju je i izvadio maleni paketi u celofanu koji je sadravao bijelu tvar u prahu. - Ali to nije... - pone Maggie. Ovaj put Stuart ju je uutkao. - Bojim se da emo morati obaviti tjelesnu pretragu, gospoo - ree carinik. - Moda bi vam se, u ovim okolnostima, ki htjela pridruiti. Stuart se pitao kako je slubenik mogao znati da je Tara Mag-giena ki. Oito nije pretpostavio da joj je on sin. - Molim vas, sve troje poite za mnom - ree slubenik. -Ponesite koveg i ostatak vae prtljage. - Podigao je plou pulta i poveo ih kroz vrata to su vodila u malenu, neuglednu sobu u kojoj se nalazio stol i dvije stolice. - Jedan od mojih kolega doi e za koji trenutak - ree. Zatvorio je vrata, a oni su uli kako se u bravi okree klju. - to se dogaa? - upita Maggie. - Ta torbica nije bila... - Pretpostavljam da emo uskoro saznati - ree Stuart. Otvorila su se vrata na drugoj strani prostorije i uao je visok, atletski graen ovjek, koji nije imao ni vlasi na glavi, iako nije mogao biti ni dana stariji od pedeset godina. Imao je na sebi traperice i crveni demper, a sigurno nije izgledao poput carinika. Poao je ravno k Maggie, uzeo njezinu desnu ruku i poljubio je. - Zovem se ari Koeter - ree otegnutim junoafrikim naglaskom. - Ovo je za mene velika ast, gospoo Fitzgerald. Ve dugi niz godina elim upoznati enu koja je bila dovoljno hrabra da se uda za Connora Fitzgeralda. Nazvao me juer poslijepodne i zamolio me da vam kaem da je iv i zdrav. Maggie bi bila neto rekla, ali bujica nije prestajala. - Jasno da ja znam mnogo vie o vama nego vi o meni, ali na alost u ovoj prilici neemo imati vremena to ispraviti. - Nasmijeio se Stuartu i Tari i lagano se naklonio. - Moda ete svi biti toliko ljubazni i slijediti me. 224 Okrenuo se i poeo gurati kolica kroz vrata. - Uvijek e novi prijatelj upoznati starog - apne Maggie. Stuart se nasmijei. Junoafrikanac ih je poveo niza strmu rampu i du dugog, praznog prolaza. Maggie ga je brzo sustigla i odmah poela ispitivati o njegovu telefonskom razgovoru s Connorom. Na kraju tunela popeli su se uz drugu rampu i izili na drugom kraju zrane luke. Koeter ih je brzo proveo kroz osiguranje gdje su obavljeni samo povrni pregledi. Ponovno su dugo hodali i stigli u praznu ekaonicu za odlaske gdje je Koeter pruio tri karte slubeniku na izlazu i dobio tri propusnice za ukrcaj na Qantasov let za Sydney, koji je zagonetno zadran petnaest minuta. - Kako emo vam ikad moi zahvaliti? - upita Maggie. Koeter uzme njenu ruku i ponovno je poljubi.

- Gospoo - odgovori - diljem svijeta nai ete ljude koji nikad nee moi u potpunosti vratiti dug Connoru Fitzgeraldu. Oboje su sjedili i gledali televiziju. Nitko nije progovorio ni rijei sve dok dvanaestminutna snimka nije zavrila. - Moe li to biti mogue? - tiho e direktorica. - Da, ako je nekako zamijenio mjesto s njim u zatvoru - odgovori Gutenburg. Dexterica je neko vrijeme utjela, a onda ree: - Uinio bi to jedino ako je bio voljan rtvovati vlastiti ivot. Gutenburg kimne glavom. - A tko je mukarac koji je platio puku? - Aleksej Romanov, Carev sin i ovjek broj dva u ruskoj mafiji. Jedan od naih agenata opazio ga je na aerodromu u Frankfurtu, a pretpostavljamo da on i Connor sada rade zajedno. - Znai da ga je zacijelo mafija izvukla iz zatvora - ree Dexte-rica. - Ali ako je elio Remington 700, tko je meta? - Predsjednik - ree Gutenburg. - Moda imate pravo - odgovori Dexterica. - Ali koji? 225 26. Predsjednik Sjedinjenih Drava i ministar vanjskih poslova bili su meu sedamdeset dvojicom dostojanstvenika poredanih na pisti kad je zrakoplov ruskih vojnih snaga Iljuin 62 sletio u Zranu vojnu bazu Andrews odmah izvan Washingtona DC. Crveni je sag ve bio razmetan, podij s dvanaest mikrofona na svome mjestu, a iroko stubite vukli su preko piste do mjesta gdje e se letjelica zaustaviti. Kad su se vrata zrakoplova otvorila, Tom Lawrence je zatitio oi od jarkog jutarnjeg sunca. Visoka, vitka stjuardesa stajala je na vratima. Trenutak potom kraj nje se pojavio nizak, zdepast mukarac. Iako je Lavvrence znao da je Zerimski visok samo sto ezdeset centimetara, blizina visoke stjuardese okrutno je naglaavala njegovo pomanjkanje visine. Lawrence je sumnjao da bi ovjek Zerim-skijeve visine mogao postati Predsjednik Sjedinjenih Drava. Dok je Zerimski polako silazio stubama, okupljeni fotografi poeli su mahnito kljocati fotoaparatima. Iza njih nalazile su se snimateljske ekipe svih mrea. Usredotoile su se na ovjeka koji e tijekom sljedea etiri dana dominirati svjetskim vijestima. Ameriki ef protokola koraknuo je naprijed kako bi upoznao dvojicu Predsjednika, a Lawrence se toplo rukovao sa svojim gostom. - Dobro doli u Sjedinjene Drave, gospodine Predsjednie. - Hvala, Tome - ree Zerimski i time odmah sebi upie jedan bod. 226 Lawrence se okrene kako bi mu predstavio ministra vanjskih poslova. - Drago mi je, Larry - ree Zerimski. Zerimski je djelovao oaravujee ljubazno i prijateljski dok su ga upoznavali s dunosnicima: ministrom obrane, ministrom trgovine, savjetnikom za nacionalnu sigurnost... Kad je stigao do kraja reda, Lavvrence ga je dotaknuo za lakat i poveo prema podiju. Dok su hodali preko piste, ameriki se Predsjednik sagne i ree: - Ja u rei samo nekoliko rijei dobrodolice, gospodine Predsjednie, a tada biste vi moda eljeli odgovoriti. - Viktor, molim vas! - ree Zerimski. Lavvrence se popne na podij, izvadi samo jedan list papira iz unutranjeg depa i stavi ga na govornicu. - Gospodine Predsjednie - pone, a tada se okrene prema Zerimskome, nasmijei se i ree: Viktore. Smijem li poeti rijeima da ste dobro doli u Ameriku. Danas se obiljeava

otvaranje nove ere u posebnim odnosima izmeu nae dvije velike zemlje. Va posjet Sjedinjenim Dravama najavljuje... Connor je sjedio ispred tri televizijska ekrana i gledao izvjetaje glavnih televizijskih mrea o ceremoniji. Te e veeri stalno iznova ponavljati snimke. Osiguranje na tlu bilo je jae no to je oekivao. Tajna je sluba izgleda dala cijeli Odjel za zatitu dostojanstvenika za svakog Predsjednika. Ali nije bilo ni traga Gutenburgu, ili bilo kojem CIA-inu operativcu. Connor je pretpostavljao da Tajna sluba ne zna da je u blizini potencijalni atentator. Connor se uope nije udio to puka koju je kupio u Dallasu uope nije stigla na odredite. Dva mafijina kriminalca uinili su sve to su mogli da bi na sebe navukli CIA-u, jedino je nisu nazvali na njezin besplatni broj. Da je on zamjenik direktorice, Connor bi ih pustio da prou u nadi da e ga dovesti do osobe koja je kanila upotrijebiti puku. Gutenburg je oito smatrao daje vanije ukloniti oruje. Moda je imao pravo. Connor nije mogao riskirati jo jedan neuspjeh kao onaj u Dallasu. Morat e smisliti alternativni plan. Nakon dogaaja u Memphis Marriottu, postalo je jasno da Alek-sej Romanov ne eli preuzeti krivnju na sebe ako jo neto poe po zlu, te je sada Connor imao potpunu kontrolu nad svim pripremama atentata. Oni koji su ga slijedili drali su se na pristojnoj udaljenosti, iako ga nikad nisu isputali iz vida - inae bi tog jutra bio u Zranoj vojnoj bazi Andrevvs. Iako ih se mogao rijeiti kad god je htio, Connor je postao svjestan njihova stava prema neus227 pjehu kad je saznao da je lokalni ef mafije u Dallasu nesretniku odsjekao i drugu aku, kako ne bi dvaput poinio istu greku. Predsjednik je stigao do kraja svoga govora i dobio pljesak koji je djelovao slabano u tako velikom otvorenom prostoru. Koraknuo je u stranu da bi Zerimski mogao odgovoriti, ali kad je ruski Predsjednik zauzeo svoje mjesto, nije ga se moglo vidjeti iza niza mikrofona. Connor je znao da e mediji u sljedea etiri dana uvijek iznova podsjeati metar i osamdeset tri centimetra visokog amerikog Predsjednika na tu katastrofu, te da e Zerimski pretpostaviti da je to uinjeno namjerno kako bi ga se ponizilo. Pitao se ija e se glava u Bijeloj kui zakotrljati kasnije toga dana. Bilo bi mnogo lake gaati ovjeka visokog sto osamdeset tri centimetra nego onoga koji ima samo sto ezdeset centimetara, razmiljao je Connor. Prouavao je agente iz Odjela za zatitu dostojanstvenika koji su imali zadatak tititi Zerimskoga tijekom njegova posjeta. Prepoznao je etvoricu, a svi su bili izvrsni u svom poslu. Svaki je od njih mogao oboriti ovjeka samo jednim metkom s udaljenosti od tristo koraka, i jednim udarcem razoruati napadaa. Connor je znao da iza tamnih naoala njihovi pogledi bez prestanka lete na sve strane. Iako oni koji su stajali na pisti nisu mogli vidjeti Zerimskoga, njegove su se rijei jasno ule. Connor se iznenadio kad je vidio da je hvalisavo, nasilniko dranje kakvo je imao u Moskvi i St Petersburgu zamijenio daleko pomirljivijim tonom. Zahvalio je "Tomu" na toploj dobrodolici i rekao kako je uvjeren da e se posjet pokazati plodonosnim za obje zemlje. Connor je bio siguran da se Lawrence nee dati zavarati vanjskim izljevima topline. Ovo oito nije ni vrijeme ni mjesto da ruski Predsjednik dopusti Amerikancima da otkriju njegove prave namjere. Dok je Zerimski nastavio itati svoj govor, Connor je pogledao etverodnevni itinerar to gaje Bijela kua pripremila i tako prikladno, od minute do minute, objavila u Washington Postu. Zahvaljujui godinama iskustva znao je da se, ak i uz najbolje razraene planove, takvi programi rijetko kada mogu tono drati predvienog vremenskog rasporeda. Morao je pretpostaviti da e se tijekom posjeta dogoditi neto neoekivano, a morao je biti siguran da to nee biti u trenutku kad on bude naciljao svojom pukom.

Dvojicu Predsjednika helikopterom e prebaciti iz Zrane vojne baze do Bijele kue gdje e odmah zapoeti privatni razgovori, a to e se nastaviti i za rukom. Nakon ruka Zerimskoga e odvesti 228 u rusko veleposlanstvo da se odmori, a uveer e se vratiti u Bijelu kuu na sveanu veeru u njegovu ast. Idueg e jutra otputovati u New York gdje e odrati govor u Ujedinjenima narodima i ruati s Glavnim tajnikom UN-a, a poslije podne posjetit e Metropolitan muzej. Connor se glasno nasmijao kad je tog jutra u Postu proitao da je Tom Lawrence postao svjestan velike ljubavi svoga gosta prema umjetnosti tijekom nedavne predizborne kampanje, za koje je Zerimski u svom pretrpanom rasporedu naao vremena da posjeti ne samo Boljoj ve i Pukinov muzeju i Ermita. Poto se ruski Predsjednik u etvrtak uveer vrati u Washington, imat e tek toliko vremena da odjuri u veleposlanstvo i preodjene se u sveano odijelo prije odlaska u Kennedvjev centar gdje e gledati Labue jezero u izvedbi Washingtonskog baleta. Post je netaktino podsjetio itatelje da corps de ballet ine uglavnom ruski emigranti. U petak ujutro odrat e se dugotrajni razgovori u Bijeloj kui, a potom e uslijediti ruak u Ministarstvu vanjskih poslova. Poslijepodne Zerimski e odrati govor na zajednikoj sjednici Kongresa, a to e biti najvaniji dogaaj tijekom njegova etverodnevnog posjeta. Lawrence se nadao da e se zakonodavci uvjeriti kako je ruski voa ovjek mira, i podrati njegov Zakon o smanjenju naoruanja. Uvodnik u New York Timesu upozoravao je da bi to mogla biti prilika u kojoj e Zerimski iznijeti rusku obrambenu strategiju za idue desetljee. Diplomatski dopisnik novina se povezao s uredom za tisak u ruskom veleposlanstvu, a ondje su ga kratko obavijestili da se kopije toga govora nee unaprijed davati. Uveer e Zerimski biti poasni gost na veeri Ameriko-ruskog poslovnog vijea. Kopije toga govora ve krue naokolo, bez obzira na bilo kakvu zabranu. Connor ga je proitao pa je znao da nijedan novinar koji dri do sebe ne bi objavio ni rijei toga govora. U subotu e Zerimski i Tom Lawrence poi na stadion Cooke u Marvlandu gdje e gledati ragbi utakmicu izmeu Washington Redskinsa i Green Bay Packersa, momad za koju je Lawrence, koji je bio senator Wisconsina, cijeloga ivota navijao. Uveer e Zerimski biti domain na veeri u ruskom veleposlanstvu kako bi uzvratio gostoljubivost svima onima iji je bio gost tijekom posjeta. Idueg e jutra odletjeti natrag, u Moskvu - ali samo ako Connor ne ispuni svoj dio ugovora. 229 Devet mogunosti o kojima je Connor morao razmisliti! No odbacio ih je sedam prije no to je Zerimskijev zrakoplov dotaknuo tlo. Od preostale dvije najvie je obeavao banket u subotu uveer, pogotovo poto mu je Romanov rekao da mafija ima koncesiju za opskrbu hranom svega to se organizira u ruskom veleposlanstvu. Pljesak je vratio Connorovu pozornost na ceremoniju doeka. Neki ljudi na pisti nisu bili svjesni da je Zerimski zavrio svoj govor sve dok nije siao s podija, pa pljesak nije bio onako topao kakvom se Lawrence nadao. Dvojica voa krenula su pistom prema helikopteru to ih je ekao. Inae nijedan ruski predsjednik ne bi letio u vojnoj letjelici SAD-a, ali je Zerimski odbacio sve prigovore rekavi svojim savjetnicima da u svakoj prilici eli Lavvrencea dovoditi u neugodnu situaciju. Popeli su se u helikopter i mahnuli mnotvu. Neto kasnije Marine One se odlijepio od tla, nekoliko je sekundi lebdio, a tada se podigao u zrak. One ene koje nikad ranije nisu bile na ceremoniji doeka, nisu znale hoe li pridravati svoje eire ili donje dijelove kaputa. Marine One e se za sedam minuta spustiti na junu tratinu Bijele kue gdje e ga doekati Andy Lloyd i glavno osoblje Bijele kue.

Connor je ugasio tri televizora, premotao trake i poeo razmiljati o mogunostima. Ve je odluio da nee poi u New York. Ujedinjeni narodi i muzej Metropolitan nisu nudili ba nikakvu mogunost bijega. Bio je svjestan injenice daje Tajna sluba uvjebana tako da opazi svakoga tko se vie nego jednom pojavi na mjestu dogaaja tijekom ovakva posjeta, ukljuujui novinare i televizijske ekipe. Povrh toga, najmanje tri tisue newyorkih policajaca uvat e Zerimskoga tijekom svake sekunde njegova posjeta. Kad Zerimski ode iz grada, iskoristit e vrijeme za provjeravanje dvaju najpogodnijih mjesta za izvravanje atentata. Mafija je ve sredila da bude lan osoblja za opskrbu koje e toga poslijepodneva posjetiti rusko veleposlanstvo i upoznati se s pojedinostima banketa za subotu uveer. Veleposlanik im je jasno stavio do znanja kako eli da to bude dogaaj to ga nijedan Predsjednik nikad nee zaboraviti. Connor je pogledao na sat, odjenuo kaput i siao. BMW ga je ekao. Sjeo je na stranje sjedalo. - Stadion Cooke - rekao je. Dok je voza ubacivao vozilo u promet, nitko u automobilu to nije komentirao. 230 Kad je drugom stranom ceste proao kamion pun novih automobila, Connor je pomislio na Maggie i nasmijeio se. Razgovarao je s Carlom Koeterom rano tog jutra, a on ga je uvjerio da su sva tri klokana na sigurnom u svojim tobolcima. - Usput reeno, mafija misli da su ih poslali ravno natrag u Ameriku - rekao mu je Koeter. - Kako si to uspio izvesti? - pitao je Connor. - Jedan od uvara pokuao je podmititi carinika. Uzeo je novac i rekao mu da su kod njih nali drogu pa su "poslani natrag u mjesto ukrcaja u avion". - Misli li da su nasjeli? - O da - rekao je Koeter. - Morali su mnogo platiti za taj podatak. Connor se nasmijao. - Uvijek u ti biti duan, ari. Morat e mi rei kako ti to mogu vratiti. - To nee biti potrebno, prijatelju - odgovorio je ari. - Jednostavno u se radovati ponovnom susretu s tvojom enom, u ugodnijim okolnostima. Connorovi psi uvari uope nisu spomenuli Maggien nestanak, pa nije bio siguran jesu li previe ponosni da bi priznali kako su izgubili nju, Stuarta i Taru, ili se jo uvijek nadaju da e ih uhvatiti prije nego to on sazna istinu. Moda su se bojali da ne bi izvrio zadatak kad bi znao da njegova ena i ki vie nisu u njihovim rukama. No Connor uope nije sumnjao da bi Aleksej Romanov s vremenom uao u trag Maggie i ubio je, a ako ne Maggie, onda Taru, ako se on ne bi drao dogovora. Boljenkov ga je upozorio da se Romanov ne moe vratiti u domovinu dok ugovor ne bude ispunjen, na ovaj ili onaj nain. Kad je automobil skrenuo na zaobilaznicu, Connor je razmiljao o Joan iji je jedini zloin bio taj to je bila njegova tajnica. Stegnuo je aku i poelio da je mafija od njega zahtijevala da ukloni Dexte-ricu i njezina zamjenika. Taj bi zadatak izvrio s uitkom. BMWj& iziao iz Washingtona, a Connor je sjedio i razmiljao o mnogim pripremama to ih jo mora obaviti. Morat e nekoliko puta kruiti oko stadiona i provjeriti svaki izlaz prije nego to odlui hoe li uope ui onamo. 231 Marine One lagano se spustio na junu tratinu. Dva su Predsjednika izila iz helikoptera, a pozdravio ih je topli pljesak est stotina okupljenih lanova osoblja Bijele kue. Kad je Lawrence upoznao Zerimskoga sa svojim predstojnikom Ureda, opazio je da je Andy zbog neega zabrinut. Dva su dravnika provela neuobiajeno mnogo vremena pozirajui fotografima prije nego to su se sa svojim savjetnicima povukli u Ovalni ured kako bi potvrdili teme o kojima e se razgovarati na iduim sastancima. Zerimski nije imao nikakva

prigovora na vremenski raspored to ga je pripremio Andy Lloyd, a inio se oputenim kad je rije o temama o kojima e se razgovarati. Kad je dolo vrijeme ruku, Lawrence je osjeao da su preliminarni razgovori dobro proli. Preli su u blagovaonicu, a Lawren-ce je ispriao anegdotu o veeri Predsjednika Kennedvja s osam dobitnika Nobelove nagrade. Tada je Kennedy spomenuo da je to najvei skup umova otkako je na istome mjestu Jefferson sam veerao. Larry Harrington se pristojno nasmijao, iako je ve desetak puta uo kako Predsjednik pria tu anegdotu. Andy Lloyd se nije ak ni pokuao osmjehnuti. Nakon ruka Lawrence je otpratio Zerimskoga do njegove limuzine koja ga je ekala pred diplomatskim ulazom. Zerimski je ponovno inzistirao na tome da ima jedno vozilo vie od bilo kojeg ruskog Predsjednika u prolosti. im se iz vida izgubio posljednji automobil kolone, Lavvrence je pourio natrag do Ovalnog ureda. Namrgoeni Andy Lloyd stajao je kraj njegova stola. - Mislio sam da je sve prolo dobro, kako se moglo oekivati - ree Predsjednik. . - Moda - ree Lloyd. - Iako ne vjerujem da taj ovjek moe govoriti istinu, ak ni samome sebi. Za moj ukus, bio je previe spreman na suradnju. Jednostavno imam osjeaj da je to nekakva namjetaljka. - Je li to razlog za tvoju utljivost tijekom ruka? - Ne. Mislim da imamo daleko vei problem - ree Lloyd. -Jeste li vidjeli najnoviji Dexteriin izvjetaj? Ostavio sam ga na vaem stolu juer poslijepodne. - Ne, nisam - odgovori Predsjednik. - Vei dio jueranjeg dana proveo sam s Larryjem Harringtonom u Ministarstvu vanjskih poslova. - Otvorio je fascikl s CIA-inim znakom i poeo itati. Tri je puta rekao "Prokletstvo" prije nego to je stigao do druge stranice. Kad je proitao posljednji odlomak, lice mu je ostalo bez boje. Pogledao je svog najstarijeg prijatelja. 232 - Mislio sam da Jackson radi za nas. - Radi, gospodine Predsjednie. - Kako onda Dexterica moe tvrditi da je on odgovoran za atentat u Kolumbiji, a zatim je otiao u St Petersburg s nakanom da ubije Zerimskoga? - Jer na taj nain skida sa sebe svaku krivnju, a nama ostavlja da objasnimo zato smo uope unajmili Jacksona. Sad ve zacijelo ima ormari pun dokumenata kojima dokazuje da je Jackson ubio Guzmana, i sve drugo to eli da svijet vjeruje o njemu. Samo pogledajte te fotografije Jacksona u baru u Bogoti dok efu policije daje novac. Ono to se ne vidi jest injenica da se to dogodilo dva tjedna nakon atentata. Nikad nemojte zaboraviti, gospodine, da CIA-i nema ravna kad treba zatititi vlastitu kou. - Nisam zabrinut za njihovu kou - ree Predsjednik. - to je s Dexteriinom tvrdnjom da se Jackson vratio u Ameriku i da sada radi s ruskom mafijom? - Nije li to zgodno - ree Lloyd. - Ako neto poe po zlu tijekom Zerimskijeva posjeta, ve je nala nekoga na koga se moe svaliti krivnja. - Kako onda objanjava injenicu da je prije nekoliko dana Jacksona snimila kamera osiguranja u Dallasu dok je kupovao monu puku, gotovo identinih specifikacija s pukom koja je upotrijebljena za atentat na Guzmana? - Jednostavno - ree Lloyd. - Kad se jednom shvati da to zapravo nije bio Jackson, sve dolazi na svoje mjesto. - Ako to nije bio Jackson, tko je do vraga bio? - To je bio Connor Fitzgerald - tiho e Lloyd. - Ali rekao si mi da je Fitzgerald uhien u St Petersburgu i objeen. ak smo razgovarali o tome kako bismo ga mogli izvui. - Znam, gospodine, ali to vie nije dolazilo u obzir nakon to je Zerimski izabran. Osim...

- Osim? - Osim ako Jackson nije zauzeo njegovo mjesto. - Zato bi to uinio, za ime Boga? - Sjetite se da je Fitzgerald u Vijetnamu Jacksonu spasio ivot, a ima i Medalju asti kojom se to dokazuje. Kad se Fitzgerald vratio iz rata, Jackson ga je vrbovao kao NTA. Sljedeih je dvadeset osam godina radio za CIA-u i stekao ugled kao njihov najcjenjeniji agent. Tada preko noi nestaje i ne moe mu se ui u trag u njihovim knjigama. Njegova tajnica, Joan Bennett, koja je devetnaest godina radila za njega, odjednom pogiba u zagonetnoj prometnoj 233 nesrei dok ide posjetiti Fitzgeraldovu enu. Zatim njegova ena i ki takoer nestaju s lica zemlje. U meuvremenu je ovjek kojemu dajemo zadatak da otkrije to se dogaa, optuen daje atentator i da je prevario svog najboljeg prijatelja. No bez obzira koliko se pomno pretrae brojni izvjetaji Helen Dexter, nee se nai da se igdje spominje Connora Fitzgeralda. - Odakle zna sve to, Andy? - upita Lawrence. - Jer me Jackson nazvao iz St Petersburga odmah nakon to je Fitzgerald uhien. - Ima li snimku tog razgovora? - Da, gospodine, imam. - Prokletstvo - ponovi Lawrence. - J. Edgar Hoover izgleda poput izviaa u usporedbi s Dextericom. - Ako prihvatimo injenicu da je u Rusiji objeen Jackson, moramo pretpostaviti da je Fitzgerald doletio u Dallas s namjerom da kupi onu puku kako bi mogao izvriti svoj sadanji zadatak. - Jesam li ovaj put ja meta? - tiho upita Lawrence. - Ne vjerujem, gospodine Predsjednie. Jedino se u tome slaem s Dextericom; jo uvijek vjerujem da je Zerimski meta. - O, moj Boe - izusti Lawrence i skljoka se u naslonja. - Ali zato bi se astan ovjek Fitzgeraldove prolosti i ugleda upustio u takav posao? To se jednostavno ne slae. - Slae se ako astan ovjek vjeruje da ste vi dali prvobitni nalog da se izvri atentat na Zerimskoga. Zerimski je kasnio kad je njegov zrakoplov poletio iz New Yorka kako bi ga vratio u Washington, ali je bio dobro raspoloen. Njegov je govor u Ujedinjenim narodima bio dobro prihvaen, a ruak s glavnim tajnikom u slubenom je priopenju opisan kao "irok i produktivan". Tijekom posjeta muzeju Metropolitan toga poslijepodneva Zerimski je uspio imenovati ruskog umjetnika ija su djela izloena u jednoj od gornjih galerija, a tada je iziao iz muzeja i zanemario itinerar te je, na uas agenata Tajne slube, proetao Petom avenijom i rukovao se s ljudima koji su poli u boinu kupovinu. Zerimski je sat vremena kasnio kad je njegov avion sletio u Washingtonu, pa se morao preodjenuti u smoking u stranjem dijelu limuzine kako predstava Labue jezero u Kennedvjevu centru ne bi kasnila vie od petnaest minuta. Nakon to su se lanovi ba234 leta posljednji put naklonili, vratio se u rusko veleposlanstvo kako bi ondje proveo svoju drugu no. Dok je Zerimski spavao, Connor je ostao budan. Rijetko je kada mogao spavati due od nekoliko minuta tijekom priprema za operaciju. Glasno je opsovao kad je u prvim veernjim vijestima vidio izvjetaj o etnji Petom avenijom. To gaje podsjetilo da uvijek mora biti pripravan za neoekivano; Zerimski bi bio laka meta iz nekog stana u Petoj aveniji, a guva bi bila tako velika i izvan kontrole da bi u nekoliko trenutaka mogao nestati. Izbacio je New York iz misli. Jo uvijek su mu preostale samo dvije mogunosti o kojima treba razmiljati.

U prvoj je postojao problem to nee imati puku na koju je navikao, iako bi u takvoj guvi lake mogao pobjei. to se tie druge mogunosti, ako bi mu Romanov mogao dobaviti preinaeni Remington 700 do jutra onoga dana kad se odrava banket i osigurati bijeg, inilo se da se taj izbor namee sam po sebi. Ili se moda previe namee? Poeo je ispisivati popis za i protiv obje mogunosti. U dva ujutro, ve posve iscrpljen, shvatio je da e ponovno morati posjetiti oba mjesta prije nego to donese konanu odluku. No ak ni tada nije kanio obavijestiti Romanova to je izabrao. 235 27. "Pug" Washer - nitko nije znao njegovo pravo ime - bio je jedan od onih ljudi koji su strunjaci za jednu temu. U njegovu sluaju to su bili Washington Redskinsi. Pug je radio za Redskinse ve pedeset godina. Prikljuio se pomonom osoblju kad je imao petnaest godina, dok je momad jo igrala na stadionu Griffith. Poeo je kao nosa vode, a potom je preuzeo dunost masera momadi, te je tako postao prijateljem i pouzdanikom generacija igraa Redskinsa. Godinu dana prije odlaska u mirovinu 1997. godine Pug je proveo radei uz poduzetnika koji je gradio novi stadion Jack Kent Cooke. Njegovo je geslo bilo jednostavno: pobrinuti se da ljubitelji i igrai Redskinsa imaju sve pogodnosti to se mogu oekivati od nabolje ekipe u zemlji. Prilikom otvaranja stadiona, glavni je arhitekt okupljenima rekao da e biti vjeiti Pugov dunik zbog uloge to ju je imao u izgradnji novog stadiona. Tijekom zavrnoga govora John Kent Cooke, predsjednik Redskinsa, objavio je da je Pug dobio mjesto u Memorijalnoj dvorani kluba, to je inae rezervirano samo za najbolje igrae. Pug je novinarima rekao: "Ne moe biti bolje od ovoga." Iako je otiao u mirovinu, nikad nije propustio nijednu utakmicu Redskinsa, ni na domaem terenu niti u gostima. Connoru su trebala dva telefonska razgovora da ue u trag Pugu u njegovu malenom stanu u Arlingtonu, Virginia. Kad je starcu objasnio da je dobio zadatak napisati lanak za Sports Illustrated 236 o vanosti novog stadiona za ljubitelje Redskinsa, kao da je otvorio slavinu. - Moda biste mogli odvojiti sat-dva i pokazati mi the Big Jack - predloi Connor. Pugov je monolog prvi put presuio, a utio je sve dok Connor nije predloio honorar od sto dolara. Ve je saznao daje Pugov uobiajeni honorar za obilazak stadiona pedeset dolara. Dogovorili su se da e se nai u jedanaest sati idueg jutra. Kad je Connor stigao u minutu do jedanaest, Pug ga je uveo na stadion kao daje vlasnik kluba. Tijekom sljedea tri sata poastio je svoga gosta kompletnom povijeu Redskinsa i odgovorio je na svako Connorovo pitanje - od toga zato stadion nije bio dovren na vrijeme za ceremoniju otvaranja do toga kako uprava zapoljava privremenu pomo na dan utakmice. Connor je saznao da Sony JumboTronsi s obje strane igralita ine najvee sustave videoekrana na svijetu, te da je prvi red sjedala uzdignut tri metra iznad polja tako da gledatelji mogu vidjeti iznad televizijskih kamera i krupnih igraa koji nemirno hodaju uz rub igralita. Connor je ve gotovo trideset godina bio navija Redskinsa, pa je ve znao da su sve godinje karte rasprodane jo od 1966. godine, te da trenutano postoji popis ekanja od pedeset tisua ljudi. Znao je, jer je i on bio jedan od njih. Takoer je znao da je Washington Post prodavao dodatnih dvadeset pet tisua primjeraka kad god bi Redskinsi dobili utakmicu. Ali dosad nije znao da ispod igralita postoji pedeset est kilometara parom grijanih cijevi, te da e mjesni orkestar svirati dravne himne Rusije i Sjedinjenih Drava prije sutranjeg poetka utakmice. Veina informacija to mu ih je Pug davao nee nimalo koristiti Connoru, ali je ipak svakih nekoliko minuta izbacivao poneki biser.

Dok su etali stadionom, Connor je mogao vidjeti temeljitu provjeru osiguranja to je provodi osoblje Bijele kue prije sutranje utakmice. Magnetometri kroz koje e morati proi svi koji uu na teren, i koji e otkriti nose li neto to bi se moglo upotrijebiti kao oruje, ve su bili na svojim mjestima. to su se vie pribliavali vlasnikovoj loi - odakle e dva Predsjednika gledati utakmicu -to su provjere postajale intenzivnije. Pug se razljutio kad ga je zaustavio agent Tajne slube koji je stajao ispred ulaza u loe. Uzrujano je objasnio da je on lan Reds-kinsove Memorijalne dvorane te da e biti meu gostima koji e sljedeega dana upoznati dvojicu Predsjednika, ali ga agent ipak nije pustio unutra bez propusnice. Connor je pokuao uvjeriti Iju-titog Puga da to nije tako vano. 237 Dok su se udaljavali, Pug je ispod glasa mrmljao: - Zar ja izgledam kao osoba koja bi eljela ubiti Predsjednika? Kad su se dva ovjeka rastala u dva sata poslije podne, Connor je svom vodiu pruio 120 dolara. Starac mu je za tri sata rekao vie no to bi cijela Tajna sluba otkrila godinama. Dao bi mu 200 dolara, ali to bi moglo pobuditi Pugovu sumnju. Connor je pogledao na sat, pa je vidio da nekoliko minuta kasni na sastanak s Aleksejem Romanovim u ruskom veleposlanstvu. Dok su ga vozili od stadiona, ukljuio je radio i naao C-SPAN, postaju koju je rijetko kada sluao. Komentator je opisivao ugoaj to vlada u dvorani dok lanovi Kongresa ekaju da se pojavi ruski Predsjednik. Nitko nije imao pojma to e Zerimski rei jer mediji nisu dobili kopije govora unaprijed, te su im savjetovali neka nita unaprijed ne objavljuju. Pet minuta prije zakazanog poetka govora Zerimski je uao u dvoranu Kongresa u pratnji svojeg osoblja. - Svi nazoni - govorio je komentator - ustali su sa svojih mjesta i pljeu gostu iz Rusije. Predsjednik Zerimski se smijei i mae dok prolazi kroz krcatu dvoranu Kongresa prema govornici, prihvaajui ispruene ruke. No pljesak je topao, a ne ushien. Kad je Zerimski stigao do podija, paljivo je poloio svoje papire na govornicu, izvadio kutiju s naoalima i stavio naoale. Poznavatelji Kremlja odmah su znali da e govor proitati od rijei do rijei iz pripremljenog teksta, te nee biti nikakvih usputnih napomena po kojima je Zerimski postao poznat tijekom predizborne kampanje. lanovi Kongresa, Vrhovnog suda i diplomatskog zbora ponovno su sjeli, nesvjesni bombe to e uskoro pasti. - Gospodine predsjednie Kongresa, gospodine potpredsjednice i gospodine vrhovni suce pone Zerimski. - Dopustite mi da najprije zahvalim vama i vaim sunarodnjacima na ljubaznoj dobrodolici i velikodunoj gostoljubivosti tijekom ovog mojeg prvog posjeta Sjedinjenim Dravama. Uvjeravam vas da se radujem mnogim sljedeim posjetima. Tu je Titov na margini zapisao "STANKA"; s pravom, jer je uslijedio pljesak. Zerimski je potom izgovorio nekoliko laskavih rijei o amerikim povijesnim postignuima, podsjeajui svoje sluatelje da su se tri puta u proteklom stoljeu njihova dva naroda borila rame uz rame protiv zajednikog neprijatelja. Nastavio je s opisivanjem "izvrsnog odnosa u kojem trenutno uivaju nae dvije zemlje". Tom 238 Lawrence, koji je s Andyjem Lloydom gledao govor na C-SPAN-u u Ovalnom uredu, poeo se pomalo oputati. Nakon jo nekoliko minuta, ak je dopustio da mu se na usnama pojavi traak smijeka. Smijeak je nestao s njegova lica dok je Zerimski izgovarao sljedeih ezdeset sedam rijei svoga govora. - Ja sam posljednja osoba na svijetu koja bi eljela da se nae dvije mone zemlje zapletu u jo jedan besmisleni rat. - Zerimski je zastao. - Pogotovo ako ne bismo bili na istoj strani. Podigao je glavu i ozareno pogledao okupljene dunosnike, iako se inilo da njegovu

napomenu nitko ne smatra posebno smijenom. - Kako bismo bili sigurni da se takva nesrea u budunosti ne moe dogoditi, uvijek e biti nuno da Rusija na bojnom polju ostane jednako mona kao i Sjedinjene Drave kako bi mogla imati istu teinu za konferencijskim stolom. Lawrence je u Ovalnom uredu gledao dok su televizijske kamere prelazile po namrtenim licima oba Doma. Znao je da je Zerimsko-me trebalo samo etrdesetak sekundi da uniti sve izglede usvajanja njegova Zakona o smanjenju naoruanja. Ostatak Zerimskijeva govora primljen je u tiini. Kad je siao s podija, nije bilo ispruenih ruku, a pljesak je bio izrazito hladan. Dok je bijeli BMW vozio Avenijom Wisconsin, Connor je ugasio radio. Kad su stigli do ulaza u rusko veleposlanstvo, jedan od Ro-manovljevih snagatora proveo ih je kroz osiguranje. Connora su po drugi put u tri dana uveli u predvorje obloeno bijelim mramorom. Odmah je vidio to je Romanov mislio kad je rekao da unutranje osiguranje veleposlanstva nije naroito dobro. - Na kraju krajeva, tko bi elio ubiti voljenog ruskog Predsjednika u njegovu vlastitom veleposlanstvu? - rekao je uz osmijeh. Connor ree Romanovu: - ini se da vi upravljate zgradom. - I vi biste to mogli da ste na veleposlanikov vicarski bankovni raun uplatili dovoljno novca koji e mu osigurati da se nikad ne mora vratiti u domovinu. Hodali su dugim mramornim hodnikom. Romanov se i dalje ponaao kao da se nalazi u vlastitom domu, pa je ak otkljuao vrata veleposlanikove radne sobe. Kad su uli u kieno namjetenu prostoriju, Connor se zaudio ugledavi po narudbi izraeni Re-mington 700 na veleposlanikovu stolu. Podigao je puku i pomno 239 je pregledao. Pitao bi Romanova kako je doao do nje, ali je znao da mu sigurno ne bi rekao istinu. Connor je omirisao kundak i otvorio zatvara. U leitu se nalazio jedan jedini specijalni metak. Uzdigao je obrvu i pogledao Romanova. - Pretpostavljam da e vam s te udaljenosti trebati samo jedan metak - ree Rus. Poveo je Connora do udaljenog kuta prostorije i razmaknuo zavjesu iza koje se nalazilo veleposlanikovo privatno dizalo. Uli su, zatvorili vrata i polako se vozili do galerije iznad plesne dvorane na drugom katu. Connor je nekoliko puta pregledao svaki centimetar galerije, a zatim se ugurao iza golema Lenjinova kipa. Pogledao je kroz njegovu podboenu ruku kako bi provjerio crtu gaanja do mjesta s kojeg e Zerimski odrati svoj oprotajni govor, provjeravajui hoe li moi vidjeti, a da njega ne vide. Razmiljao je kako se sve to inilo lakim dok ga je Romanov pratio natrag prema dizalu. - Morat ete doi nekoliko sati ranije i raditi s osobljem za opskrbu prije nego to banket pone - ree Romanov. - Zato? - Ne elimo da netko postane sumnjiav kad nestanete malo prije poetka Zerimskijeva govora. Romanov pogleda na sat. - Bit e bolje da vas vratimo u hotel. Zerimski bi se trebao vratiti za nekoliko minuta. Connor kimne glavom i oni pou prema stranjem ulazu. Dok se ukrcavao u BMW, on ree: - Obavijestit u vas kad budem odluio koje u mjesto izabrati. Romanov je djelovao iznenaeno, ali nita nije rekao. Connora su vozili kroz dvorina vrata veleposlanstva samo nekoliko minuta prije Zerimskijeva povratka iz Kapitola. Ukljuio je radio na vrijeme da uje prve veernje vijesti: - Senatori i kongresmeni gurali su se kako bi se doepali mikrofona i uvjeravali svoje birae da nakon sluanja govora predsjednika Zerimskoga nee glasovati za Zakon o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog naoruanja.

U Ovalnom je uredu Tom Lawrence gledao javljanje CNN-ova izvjestitelja iz galerije za tisak u Senatu. - Jo nismo dobili nikakvu izjavu iz Bijele kue - govorio je - a Predsjednik... 240 Tom Lavvrence ugasi televizor. - I nemoj je ekati - Ijutito ree praznom ekranu. Okrene se Llovdu. - Andy, nisam siguran da u sutra poslije podne moi sjediti etiri sata kraj tog ovjeka, da i ne spominjem odgovor na njegov oprotajni govor sutra uveer. Lloyd nije komentirao. - Radujem se to u sjediti kraj moga dragoga prijatelja Toma i gledati kako se mui pred milijunskim auditorijem - rekao je Ze-rimski kad je uao u rusko veleposlanstvo. Dmitri Titov nije odgovorio. - Mislim da u navijati za Redskinse. To bi bila dodatna premija ako Lawrenceova momad izgubi - cerio se Zerimski. - Odgovarajui uvod u ponienje to sam ga za njega pripremio za uveer. Pobrini se da pripremi tako laskav govor da u retrospektivi djeluje jo traginije. Ponovno se nasmijeio. - Odredio sam da se govedina poslui hladna. ak e se i ti iznenaditi onime to imam na umu za desert. Connor je te veeri proveo nekoliko sati pitajui se smije li riskirati i prekriti ivotno pravilo. Nazvao je Romanova nekoliko minuta iza ponoi. Rus se inio oduevljenim jer su obojica doli do istog zakljuka. - Sredit u da voza doe po vas u tri i trideset, tako da do etiri stignete u veleposlanstvo. Connor je spustio slualicu. Ako sve bude ilo po planu, Predsjednik e do etiri biti mrtav. - Probudite ga. - Ali tek su etiri sata ujutro - ree prvi tajnik. - Ako cijenite svoj ivot, probudite ga. Prvi je tajnik hitro prebacio ogrta preko lea, izjurio iz sobe i potrao hodnikom. Pokucao je na vrata. Nije bilo odgovora, pa je iznova pokucao. Poslije nekoliko trenutaka pod vratima se pojavilo svjetlo. - Naprijed - ree pospani glas. Prvi tajnik pritisne kvaku i ue u veleposlanikovu spavau sobu. 241 - ao mi je to vam smetam, vaa ekscelencijo, ali zove vas gospodin Stefan Ivanicki iz St Petersburga. Inzistira da probudimo Predsjednika. Kae da za njega ima hitnu poruku. - Preuzet u poziv u svojoj radnoj sobi - ree Pietrovski. Odbaci pokrivae, ignorirajui gunanje svoje ene, potri u prizemlje i ree nonom portiru da prebaci poziv u njegovu radnu sobu. Telefon je nekoliko puta zazvonio prije no to je pomalo zadihani veleposlanik podigao slualicu. - Pietrovski na telefonu. - Dobro jutro, vaa ekscelencijo - ree Ivanicki. - Traio sam da me spoje s Predsjednikom, a ne s vama. - etiri su sata ujutro. Zar to ne moe priekati? - Veleposlanice, ne plaam vas da mi govorite koliko je sati. Sljedei glas koji elim uti mora biti Predsjednikov. Jesam li bio jasan? Veleposlanik spusti slualicu na stol i polako se vrati irokim stubitem na prvi kat pokuavajui odluiti kojeg se od dvojice ljudi vie boji. Neko je vrijeme oklijevao pred vratima Predsjednikova apartmana, ali pogled na prvog tajnika na vrhu stubita uvrstio je njegovu odlunost. Lagano je pokucao na vrata, ali nije bilo odgovora. Pokucao je malo glasnije i oprezno otvorio vrata.

Na svjetlosti to je dopirala s odmorita veleposlanik i prvi tajnik vidjeli su kako se Zerimski mekolji na krevetu. Ono to nisu vidjeli bila je Predsjednikova ruka koja se zavukla ispod jastuka gdje se nalazio skriveni pitolj. - Gospodine Predsjednie - apnuo je Pietrovski kad je Zerimski upalio svjetiljku kraj kreveta. - Bit e bolje da je neto vano - ree Zerimski - osim ako ostatak svog ivota ne elite provesti kao inspektori za hladnjake u Sibiru. - Imamo poziv iz St Petersburga za vas - ree veleposlanik, gotovo apui. - Neki gospodin Stefan Ivanicki. Kae da je hitno. - Iziite iz moje sobe - ree Zerimski i podigne slualicu telefona kraj kreveta. Dva mukarca iziu natrake u hodnik i veleposlanik tiho zatvori vrata. - Stefane - ree Zerimski. - Zato zove u ovo doba? Je li Bo-rodin izvrio vojni udar dok mene nema? - Nije, gospodine Predsjednie. Car je mrtav. Ivanicki je govorio bez osjeaja. - Kada? Gdje? Kako? 242 - Prije otprilike sat vremena, u Zimskom dvorcu. Bezbojna ga je tekuina konano dokrajila. - Ivanicki zastane. - Batler je gotovo godinu dana na mom platnom popisu. Predsjednik je nekoliko trenutaka utio, a tada ree: - Dobro. Za nas nije moglo bolje ispasti. - Sloio bih se, gospodine Predsjednie, da njegov sin nije u Washingtonu. S ove strane mogu vrlo malo uiniti dok se on ne vrati. - Taj e se problem moda veeras rijeiti - ree Zerimski. - Jesu li upali u nau malu klopku? - Da - ree Zerimski. - Veeras u ih se obojice rijeiti. - Obojice? - Da - odgovori Predsjednik. - Otkako sam ovdje, nauio sam odgovarajuu novu izreku, "ubiti dvije muhe jednim udarcem". Na kraju krajeva, koliko puta ovjek ima mogunost gledati nekoga da umire dva puta? - Volio bih biti ondje i to vidjeti. - Uivat u u tome ak i vie nego onda kad sam gledao njegova prijatelja kako se njie na kraju konopca. Kad se sve uzme u obzir, Stefane, ovo e biti vrlo uspjeno putovanje, pogotovo ako... - Sve je sreeno, gospodine Predsjednie - ree Ivanicki. - Juer sam se pobrinuo da se prihod od Jeljcinovih i ernopovih koncesija za naftu i uran prebaci na va raun u Ziirichu. To jest, ako Aleksej ne poniti moje naredbe kad se vrati. - Ako se ne vrati, to nee moi uiniti, zar ne? - Zerimski spusti slualicu, ugasi svjetlo i za nekoliko trenutaka ponovno zaspi. U pet sati ujutro Connor je potpuno odjeven leao na krevetu u hotelskoj sobi. Kad se u est sati oglasio telefon, jer je za tada naruio buenje, u mislima je ponavljao svoj bijeg. Ustao je, odmaknuo kraj zavjese i provjerio jesu li jo uvijek ondje. Bili su: dva bijela BMW-a parkirana na suprotnoj strani ulice, gdje su se nalazili od ponoi prethodne veeri. Oni u automobilima sad su ve zacijelo pospani. Znao je da se mijenjaju u osam, te je kanio otii deset minuta prije toga. Sljedeih pola sata proveo je radei lake vjebe istezanja kako bi se rijeio ukoenosti, a potom je skinuo odjeu. Pustio je da mu hladni mlaz tua neko vrijeme bocka tijelo, a tada je zatvorio vodu i uzeo runik. Zatim je odjenuo plavu koulju, traperice, debeli pulover, plavu kravatu, crne arape i par crnih Nike tenisica. 243 Siao je u hotelski restoran, natoio si au soka od grejpfruta te napunio zdjelu kukuruznim pahuljicama i mlijekom. Na dan operacije uvijek je jeo isti obrok. Volio je rutinu. To mu je pomagalo da vjeruje kako e i sve drugo glatko proi. Dok je jeo, ponovno je proitao sedam

stranica biljeki to ih je ispisao nakon sastanka s Fugom, te je jo jednom pomno prouio arhitektov plan stadiona. Ravnalom je izmjerio gredu i procijenio da do vrataca ima dvanaest i pol metara. Ne smije gledati dolje. Osjetio je kako ga preplavljuje smirenost kakvu osjea dobro uvjebani atletiar kad na njega doe red. Pogledao je na sat i vratio se u svoju sobu. Morali bi biti na raskriju Dvadeset prve ulice i DuPont Kruga ba kad se promet pone zgunjavati. Priekao je jo nekoliko minuta, a zatim u stranji dep traperica stavi tri novanice od sto dolara, kovanicu od etvrt dolara i audiokasetu od trideset minuta. Potom je posljednji put otiao iz anonimnog hotela. Njegov je raun ve bio podmiren. Zerimski je sam sjedio u blagovaonici veleposlanstva i itao Washington Post dok mu je batler servirao doruak. Nasmijeio se kad je vidio veliki naslov u novinama: POVRATAK HLADNOG RATA? Dok je pijuckao kavu, na trenutak se zabavljao time stoje nagaao kakvi bi mogli biti naslovi u Postu idueg jutra. Moda ovakvi: NEUSPJELI POKUAJ ATENTATA NA RUSKOG PREDSJEDNIKA Bivi CIA-in agent ubijen na tlu veleposlanstva Ponovno se nasmijeio i okrenuo na uvodnik. Ondje je naao potvrdu da Lavvrenceov Zakon o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog naoruanja svi vodei komentatori smatraju "mrtvim slovom na papiru". Jo jedna korisna izreka to ju je nauio na ovom putovanju. Nekoliko minuta iza sedam pozvonio je srebrnim zvoncem i rekao batleru neka pozove veleposlanika i prvog tajnika. Batler se urno udaljio. Zerimski je znao da oba ovjeka tjeskobno stoje pred vratima. Veleposlanik i prvi tajnik mislili su da bi trebali priekati minutu prije nego to uu k Predsjedniku. Jo uvijek nisu znali je li bio 244 zadovoljan to su ga probudili u etiri ujutro, ali budui da nijedan od njih jo nije dobio otkaz, pretpostavili su da su zacijelo donijeli pravu odluku. - Dobro jutro, gospodine Predsjednie - rekao je Pietrovski kad je uao u blagovaonicu. Zerimski kimne glavom, presavije novine i stavi ih na stol ispred sebe. - Je li Romanov ve stigao? - upita. - Da, gospodine Predsjednie - ree prvi tajnik. - U kuhinji je ve od est ujutro; osobno provjerava hranu to je donose za veeranji banket. - Dobro. Zamolite ga da nam se pridrui u vaoj radnoj sobi, gospodine veleposlanice. I ja u uskoro doi. - Da, gospodine - ree Pietrovski i natrake se povue iz prostorije. Zerimski ubrusom obrie usta. Odluio je da e ih pustiti neka ga jo nekoliko minuta ekaju. To e ih uiniti jo nervoznijima. Vratio se Washington Postu, smijeei se dok je po drugi put itao zakljuak u uvodniku: Zerimski je prirodni nasljednik Staljina i Brenjeva, a ne Gorbaova iliJeljcina. To mu nije smetalo; zapravo, nadao se da e do kraja dana pojaati taj dojam. Ustao je i iziao iz prostorije. Dok je hodao hodnikom prema veleposlanikovoj radnoj sobi, mladi koji je dolazio iz suprotnog pravca naglo je stao, jurnuo k vratima i otvorio mu ih. Zidna je ura odbila etvrt sata kad je uao u sobu. Nagonski je pogledao na sat. Bilo je tono sedam i etrdeset pet. U deset do osam Connor se pojavio na hotelskim vratima i polako se zaputio preko ceste do prvog BMW-a, Sjeo je kraj vozaa koji je djelovao pomalo iznenaeno to ga vidi tako rano reeno mu je da Fitzgeralda oekuju u veleposlanstvu tek u etiri poslije podne. - Moram poi u centar grada po nekoliko stvari - ree Connor.

ovjek na stranjem sjedalu kimne glavom, a voza ubaci u prvu brzinu i ukljui se u promet na Aveniji Wisconsin. Drugi ih je automobil slijedio kad su skrenuli lijevo u Ulicu P gdje se promet brzo zgusnuo zbog graevinskih radova u Georgetownu. Kako su dani prolazili, Connor je opazio da njegovi uvari postaju sve oputeniji. Svakog jutra je otprilike u isto vrijeme izlazio iz BMW-a na uglu Dvadeset prve ulice i DuPont Kruga, kupovao 245 primjerak Posta kod prodavaa novina i vraao se u automobil. Juer ga ovjek sa stranjeg sjedala nije ak ni pratio. Preli su Dvadeset treu ulicu, a Connor je u daljini mogao vidjeti DuPont Krug. Automobili su sad ve bili tik jedan do drugoga i promet je gotovo stao. Na drugoj strani ulice daleko se bre odvijao promet u zapadnom smjeru. Morat e tono procijeniti kad e krenuti. Connor je znao da se svjetla na semaforu u Ulici P ispred raskra s Krugom mijenjaju svakih trideset sekundi, te otprilike dvanaest automobila uspijeva proi za to vrijeme. U ovih nekoliko dana najvie ih je nabrojio esnaest. Kad se na semaforu upalilo crveno svjetlo, Connor je pred njima nabrojio sedamnaest automobila. Uope se nije pomaknuo. Svjetlo se promijenilo u zeleno i voza je stavio u prvu brzinu, ali je promet bio tako gust da je prolo neko vrijeme prije no to se uspio pomaknuti malo naprijed. Samo je osam automobila prolo kroz raskre. Imao je trideset sekundi. Okrenuo se i nasmijeio svom uvaru na stranjem sjedalu. Pokazao je prema prodavau novina i ovjek je kimnuo glavom. Connor je stupio na plonik i polako se zaputio prema starcu u naranastom fluorescentnom prsluku. Nijednom se nije okrenuo, pa nije imao pojma slijedi li ga netko iz drugog automobila. Usredotoio se na promet to se kretao u suprotnom smjeru na drugoj strani ulice, pokuavajui procijeniti koliko e duga biti kolona vozila kad se svjetlo ponovno promijeni u crveno. Kad je stigao do prodavaa novina, ve je u aci drao etvrt dolara. Pruio ga je starcu koji mu je dao primjerak Posta. Kad se okrenuo i zaputio natrag prema BMW-u, upalilo se crveno svjetlo na semaforu i promet se zaustavio. Connor je opazio vozilo koje mu je trebalo. Odjednom je promijenio smjer i poeo trati vijugajui izmeu zaustavljenih automobila na suprotnoj strani ulice dok nije stigao do praznog taksija, est vozila udaljenog od semafora. Dva mukarca iz drugog BMW-a iskoila su iz automobila i poela trati za njim ba kad je semafor na DuPont Krugu postao zelen. Connor je otvorio vrata i bacio se na stranje sjedalo taksija. - Ravno naprijed - vikne. - Dobit ete 100 dolara ako proete kroz raskre. Voza je dlanom pritisnuo trubu i projurio kroz crveno. Dva su se bijela BMW-a uz kripu guma okrenula, ali svjetla na semaforu 246 su se ve promijenila i njihov su put blokirala tri zaustavljena automobila. Zasad je sve teklo prema planu. Taksi je skrenuo lijevo u Dvadeset treu ulicu, a Connor je rekao vozau neka stane. Kad se automobil zaustavio, dao mu je novanicu od sto dolara i rekao: - elim da poete ravno do zrane luke Dulles. Ako opazite da vam se otraga pribliava bijeli BMW, nemojte dopustiti da vas pretekne. Kad stignete u zranu luku, zaustavite se na trideset sekundi ispred terminala za odlaske, a zatim se polako vratite u grad. - U redu, ovjee, to god kaete - ree voza i spremi novanicu u dep. Connor izie iz taksija, jurne preko Dvadeset tree ulice i zaustavi drugi taksi koji se kretao u suprotnom smjeru. Tresnuo je vratima ba kad su dva BMW-a projurila kraj njega u lovu na prvi taksi. - Kamo biste eljeli poi ovog lijepog jutra? - Na stadion Cooke.

- Nadam se da imate kartu, ovjee, jer u vas inae odmah voziti natrag. Tri su mukarca ustala kad je Zerknski uao u prostoriju. Mahnuo im je neka sjednu, kao da je rije o velikoj gomili, i sjeo u naslonja za veleposlanikovim stolom. Iznenadio se kad je vidio puku na mjestu gdje inae stoji blok za pisanje, ali ju je ignorirao i okrenuo se Alekseju Romanovu koji je djelovao prilino zadovoljan sam sobom. - Imam tune vijesti za tebe, Aleksej - ree Predsjednik. Romanovljev izraz lica postao je zabrinut, a potom tjeskoban tijekom dugotrajne utnje koja je uslijedila. - Rano jutros nazvao me tvoj brati Stefan. ini se da je tvoj otac tijekom noi imao srani udar, a umro je na putu do bolnice. Romanov je sagnuo glavu. Veleposlanik i prvi tajnik su pogledali Predsjednika da bi vidjeli kako trebaju reagirati. Zerimski ustane, polako poe do Romanova i utjeno mu poloi ruku na rame. Veleposlanik i prvi tajnik izgledali su odgovarajue alosno. - alit u za njim - ree Zerimski. - Bio je velik ovjek. Dva su diplomata kimnula glavom u znak slaganja, a Romanov se lagano naklonio prihvaajui Predsjednikove ljubazne rijei. 247 - Sad je njegov plat preao na tebe, Aleksej; doista vrijednog nasljednika. Veleposlanik i prvi tajnik nastavili su kimati glavom. - I uskoro - ree Zerimski - pruit e ti se prilika da dokae svoj autoritet na nain koji nee ostaviti mjesta sumnji u to tko je novi Car. Romanov podigne glavu i nasmijei se, a kratko je razdoblje tugovanja zavrilo. - To jest - doda Zerimski - pod pretpostavkom da veeras nita ne poe po zlu. - Nita ne moe poi po zlu - posebno naglasi Romanov. -Razgovarao sam s Fitzgeraldom malo iza ponoi. Sloio se s mojim planom. Javit e se u veleposlanstvo u etiri poslije podne, dok vi budete na utakmici s Lawrenceom. - Zato tako rano? - upita Zerimski. - elimo da svi misle kako je on samo jo jedan lan osoblja za opskrbu. Tako nikome nee biti sumnjivo kad poslije est sati klizne iz kuhinje. Ostat e u kuhinji pod mojim nadzorom do nekoliko minuta prije vaeg oprotajnog govora. - Izvrsno - ree Zerimski. - to e se tada dogoditi? - Otpratit u ga u ovu sobu te e uzeti puku. Zatim e se privatnim dizalom popeti na galeriju iznad plesne dvorane. Zerimski kimne glavom. - Ondje e se smjestiti iza velikog Lenjinova kipa gdje e ostati dok ne stignete do dijela govora u kojem zahvaljujete amerikom narodu na gostoljubivosti i toploj dobrodolici na koju ste svugdje naili, et celera, et celera, a posebno kod predsjednika Lawrencea. U tom trenutku uslijedit e dugotrajni pljesak, pobrinuo sam se za to. Za cijelo to vrijeme morate ostati potpuno nepomini. - Zato? - upita Zerimski. - Jer Fitzgerald nee povui okida ako misli da biste se mogli naglo pomaknuti. - Razumijem. - Kad ispali hitac, popet e se na izboinu kraj cedra u stranjem vrtu. Juer poslije podne natjerao nas je da cijeli postupak nekoliko puta ponovimo, ali veeras e otkriti da postoji malena razlika. - to bi to bilo? - upita Zerimski. - Kraj stabla e biti est mojih osobnih tjelohranitelja - ree Romanov. - Izreetat e ga mnogo prije nego to nogama dotakne tlo. - Ali tvoj plan zasigurno ima jednu manju greku? 248 Romanov je djelovao zbunjeno. - Kako bih ja trebao preivjeti pucanj iz takve blizine ako puca strijelac Fitzgeraldova ugleda? Romanov ustane i uzme puku. Izvadi maleni komad metala i prui ga Predsjedniku.

- to je to? - upita Zerimski. - Udarna igla - odgovori Romanov. 249 28. Dva bijela BMW-a jurila su niz cestu 66 proganjajui prazni taksi koji je krio ogranienje brzine cijelim putem do zrane luke Dulles. Drugi je taksi mnogo sporije vozio prema stadionu Cooke u Marvlandu. Connor je ponovno razmiljao o svojoj odluci da izabere stadion, uza sve opasnosti, radije nego veleposlanstvo. Doputali su mu da previe lako ulazi i izlazi iz te zgrade; nitko nije imao tako slabo osiguranje, pogotovo ako je njihov Predsjednik u gradu. Kad je Connor ispred stadiona iziao iz taksija, tono je znao kamo treba poi. Zaputio se irokom poljunanom stazom prema sjevernom ulazu i dva dugaka reda ljudi koji su se onuda motali prije svake utakmice na domaem terenu u nadi da e dobiti jednodnevni posao. Nekima je jednostavno trebala gotovina, objasnio mu je bio Pug, a drugi su bili tako fanatini navijai Redskinsa da bi se upustili u sve, ukljuujui i podmiivanje, samo da udu na stadion. - Podmiivanje? - neduno je pitao Connor. - O da. Netko mora posluivati u loama - rekao je Pug i namignuo. - I onda otud imaju najbolji pogled na utakmicu. - Fascinirajui materijal za moj lanak - uvjeravao ga je Connor. U prvom su redu bili oni koji su eljeli raditi izvan stadiona; organizirati parkiranje za dvadeset tri tisue automobila i autobusa, ili prodavati programe, jastuke i suvenire desecima tisua navijaa. 250 U drugom su redu bili oni koji su se nadali da e raditi unutar stadiona. Connor je stao u taj red koji se uglavnom sastojao od mladih, nezaposlenih i onih koje je Pug opisao kao rano umirovljene narkomane, koji su jednostavno uivali u redovitim izletima. Pug je ak opisao kako se ta skupina odijeva, tako da ih nitko ne moe zamijeniti za nezaposlene. Tog je dana nekoliko agenata Tajne slube promatralo one koji su s nadom ekali u redovima. Connor je stalno itao Washington Post dok se red polako pomicao naprijed. Vei dio naslovnice bio je posveen Zerimskijevu govoru u Kongresu. Reakcija zastupnika bila je jednoglasno neprijateljska. Kad je proitao uvodnik, pretpostavio je da e Zerimski biti vrlo zadovoljan lankom. Dok je pregledavao gradsku rubriku, na licu mu se pojavi iskrivljeni osmijeh kad je proitao obavijest o preranoj smrti istaknutog akademika iz njegova rodnoga grada. - Zdravo - ree neki glas. Connor se osvrne i ugleda elegantno odjevenog mladia koji je stao u red iza njega. - Zdravo - kratko odgovori i okrene se svojim novinama. Nije se elio uputati u nepotrebni razgovor s nekim koga bi kasnije mogli pozvati kao svjedoka. - Zovem se Brad - ree mladi i isprui desnu ruku. Connor je prihvati, ali nita ne ree. - Nadam se da u dobiti posao na jednom od tornjeva s rasvjetom - doda. - A vi? - Zato na tornjevima s rasvjetom? - upita Connor izbjegavajui odgovor. - Jer e se tamo nalaziti glavni specijalni agent Tajne slube, a ja elim saznati kakav je to zapravo posao. - Zato? - upita Connor i presavije novine. Ovo oito nije razgovor koji moe lako prekinuti. - Razmiljam o tome da im se pridruim kad zavrim fakultet. Ve sam upisao zavrni teaj obuke, ali elim ih izbliza vidjeti kako rade prije nego to odluim hou li potpisati ugovor za rad u Tajnoj slubi ili u biti odvjetnik. Posao koji nitko ne eli je upravo to noenje obroka momcima iz Tajne slube na platforme s rasvjetom iza prostora za zgoditke. Plae ih sve one stube.

Sve 172 stube, pomisli Connor, koji je u poetku odbacio mogunost tornjeva s rasvjetom, ne zbog stuba, ve zbog nedostatka mogunosti bijega. Brad mu je poeo priati svoju ivotnu priu, a dok je Connor stigao na poetak reda, znao je koju je kolu mo251 mak pohaao, da je sada na etvrtoj godini studija kriminologije u Georgetovvnu - to ga je podsjetilo na Maggie - te zato jo uvijek ne moe odluiti hoe li se pridruiti Tajnoj slubi ili e biti odvjetnik. - Sljedei - ree neki glas. Connor se okrene ovjeku koji je sjedio za drvenim stolom. - to vam je ostalo? - upita. - Ne mnogo - ree ovjek i pogleda popis pun kvaica. - Ima li togod u opskrbi? - upita Connor. Kao i Brad, tono je znao gdje eli biti. - Pranje suda ili posluivanje obroka djelatnicima na stadionu, samo je to ostalo. - To e biti sasvim u redu. - Ime? - Dave Krinkle - ree Connor. - Dokumenti? Connor mu prui vozaku dozvolu. ovjek ispuni propusnicu, a fotograf korakne naprijed i snimi polaroidnu fotografiju Connora, koju su nekoliko sekundi kasnije privrstili na propusnicu. - U redu, Dave - ree ovjek i prui mu propusnicu. - S ovim se moete kretati po cijelom stadionu osim po podrujima visokog osiguranja, to ukljuuje prostor za dostojanstvenike, klupske loe i dijelove za osobito vane osobe. Ionako neete morati poi tamo. - Connor kimne glavom i privrsti propusnicu na pulover. - Javite se u sobu 47, tono ispod bloka H. Connor poe lijevo. Tono je znao gdje se nalazi soba 47. - Sljedei. Mnogo mu je vie vremena trebalo dok nije proao kroz tri sigurnosne provjere, ukljuujui i magnetometar. Sve je due trajalo nego prethodnog dana, jer su se sada ondje nalazili ljudi iz Tajne slube, a ne uobiajeni unajmljeni policajci. Kad je Connor uao na stadion, polako je krenuo unutranjim prolazom, kraj muzeja i ispod crvenog transparenta s natpisom "IVJELA POBJEDA", dok nije stigao do stubita s natpisom "Soba 47, privatna opskrba" i sa strelicom stoje pokazivala prema dolje. U malenoj je prostoriji u dnu stubita naao desetak ljudi koji su se motali naokolo. Svi su izgledali kao da im je poznata rutina. Prepoznao je dvojicu-trojicu koji su stajali u redu ispred njega. Nitko drugi u prostoriji nije izgledao kao da mu ne treba novac. Sjeo je u kut i vratio se Postu iznova itajui lanak o poslijepodnevnoj utakmici. Tony Kornheiser je mislio da e biti pravo 252 udo ako Redskinsi pobijede Packerse - najbolju ekipu u zemlji. Zapravo, predviao je razliku od dvadeset bodova. Connor se nadao potpuno drukijem ishodu. - U redu - ree neki glas - obratite pozornost. Connor podigne glavu i ugleda golemog ovjeka u odori kuhara kako stoji pred njima. Moglo mu je biti oko pedeset godina, a imao je golemi dvostruki podbradak. Zasigurno je bio tei od 120 kilograma. - Ja sam ef opskrbe - ree - i kao to vidite, predstavljam svijetlu toku posla. Dva-tri stalna pomonika pristojno se nasmiju. - Mogu vam ponuditi dva izbora. Moete prati sue ili posluivati djelatnike na stadionu i uvare rasporeene unaokolo. Sada, dobrovoljci za pranje suda?

Veina ljudi u prostoriji digne ruku. Pranje suda, objasnio je Pug, uvijek je popularno jer oni koji peru sue dobiju 10 dolara na sat, a za neke od njih su ostaci iz loa najbolji obrok u tjedan dana. - Dobro - ree ovjek, izabere petoricu i zapie njihova imena. Kad je zavrio popis, ree: Sada, posluivanje. Moete posluivati osoblje stadiona ili uvare. Osoblje stadiona? - ree i digne pogled sa svog podmetaa za papir. Gotovo sve preostale ruke poletjele su u zrak. ef opskrbe ponovno zapie pet imena. Kad je zavrio, kucne po podmetau i ree: - U redu, svi na popisu sada se mogu javiti na posao. Stari profesionalci ustanu i prou kraj njega, kroz vrata za koja je Connor znao da vode u kuhinje. U prostoriji su ostali samo on i Brad. - Preostala su mi dva posla u osiguranju - ree ef opskrbe. -Jedan sjajan, jedan bezvezan. Koji e od vas dvojice imati sree? - S nadom pogleda Connora, koji kimne glavom i stavi ruku u stranji dep. ef opskrbe poe k njemu ni ne pogledavi Brada i ree: - Imam osjeaj da bi se vama vie sviala udobnost JumboTrona. - Pogodili ste od prve - ree Connor i prui mu novanicu od sto dolara. - Ba kako sam i mislio - ree ef opskrbe i nasmijei se. Connor nita nije rekao dok je debeli mukarac spremao gotovinu, tono kako je Pug predvidio. Taj je ovjek vrijedio svaki cent onoga to mu je dao. 253 - Uope ga nisam trebao pozvati - gunao je Tom Lavvrence dok se penjao u Marine One koji e ga odvesti od Bijele kue do stadiona Redskinsa. - A ja imam osjeaj da nai problemi jo nisu zavrili - ree Andy Lloyd i privrsti sigurnosni pojas. - Zato? to jo moe poi po zlu? - upita Lavvrence kad su se lopatice helikoptera polako poele vrtjeti. - Jo uvijek imamo dva javna dogaaja prije no to se Zerimski vrati u Rusiju, a kladim se da e nas na jednom od ta dva mjesta ekati Fitzgerald. - Veeras ne bi smjelo biti problema - ree Lavvrence. - Veleposlanik Pietrovski je Tajnoj slubi nebrojeno puta rekao da su njegovi ljudi sposobni tititi vlastitog Predsjednika. U svakom sluaju, tko bi toliko riskirao uz tako jako osiguranje? - Normalna se pravila ne odnose na Fitzgeralda - ree Lloyd. Predsjednik pogleda dolje prema ruskom veleposlanstvu. - Bilo bi dovoljno teko samo ui u tu zgradu - ree - bez razmiljanja o tome kako iz nje izii. - Fitzgeralda ne bi muio taj problem danas poslije podne, na stadionu koji prima gotovo osamdeset tisua gledatelja - odgovori Lloyd. - Ondje bi mu bilo lako ui i izii. - Nemoj zaboraviti, Andy, da imamo samo razdoblje od trinaest minuta tijekom kojeg bi moglo doi do problema. ak i tada, svatko na stadionu morao je proi kroz magnetometre, a to znai da nitko ne moe unijeti ak ni depni noi, a kamoli puku. - Mislite li da Fitzgerald to ne zna? - ree Lloyd, a helikopter skrene na istok. - Jo nije kasno za otkazivanje toga dijela programa. - Ne - odluno e Lavvrence. - Ako je Clinton mogao stajati nasred olimpijskog stadiona u Atlanti na ceremoniji otvaranja, ja to mogu uiniti u Washingtonu na utakmici ragbija. Do vraga, Andy, ivimo u demokraciji, a ja neu dopustiti da se naim ivotima tako upravlja. I nemoj zaboraviti da u i ja biti ondje, riskirajui jednako kao i Zerimski. - Prihvaam to, gospodine - ree Lloyd. - Ali ako Zerimski bude ubijen, nitko vas nee pohvaliti zato to ste stajali kraj njega, a najmanje Helen Dexter. Ona bi prva ukazala na... - to misli, tko e danas pobijediti, Andy? - upita Predsjednik. Lloyd se nasmijeio triku to ga je njegov ef esto primjenjivao kad nije elio raspravljati o neugodnoj temi. 254

- Ne znam, gospodine - odgovori. - No dok jutros nisam vidio koliko se mog osoblja pokuava utrpati u automobile, nisam imao pojma koliko navijaa Redskinsa radi u. Bijeloj kui. - Neki od njih moda su navijai Packersa - ree Lawrence. Otvori fascikl u svom krilu i pone prouavati kratke biografije gostiju koje e sresti na stadionu. - U redu, obratite pozornost - ree ef opskrbe. Connor je ostavljao dojam da pozorno slua. - Agenti Tajne slube dobit e marendu u deset, a ruak, coca--colu, sendvie, to god ele, na poetku utakmice. Najprije morate uzeti bijelu jaknu i kapu Redskinsa, inae vas nee pustiti da opet uete. Zatim idete dizalom do sedme razine i ekate da ja stavim hranu u dizalo za posluivanje. Pritisnete dugme s lijeve strane -nastavi kao da govori desetgodinjaku - i trebalo bi stii do vas za otprilike jednu minutu. Connor mu je mogao rei da treba tono etrdeset sedam sekundi dok dizalo za posluivanje ne stigne iz podruma do sedme razine. No budui da postoje jo dvije razine - druga (klupska sjedala) i peta (loe za dostojanstvenike) - koje takoer imaju pristup dizalu, moda e morati ekati dok se ne izvre njihove narudbe, a tek e tada poslati njegovu, a u tom bi sluaju moglo trajati i tri minute. - Kad stigne vaa narudba, odnijet ete pladanj agentu unutar JumboTrona na istonom kraju terena. Nai ete vrata s naznakom "Privatno" na kraju natkrivene staze s lijeve strane. Trideset sedam koraka, sjeao se Connor. - Ovdje je klju. Proete onuda i niz zatvoreni prolaz dok ne stignete do stranjeg ulaza u Jum-boTron. ezdeset metara, pomisli Connor. Dok je igrao ragbi, tu je udaljenost mogao prijei za oko sedam sekundi. Dok mu je ef nastavio objanjavati ono to je on ve znao, Connor je promatrao dizalo za posluivanje. ezdeset sedam sa sedamdeset sedam centimetara, a unutra su bile jasno otisnute rijei: Maksimalna doputena teina 70 kilograma. Connor je imao 95 kilograma, a nadao se da je graditelj dopustio malo slobodnog hoda. Postojala su jo dva problema: nee ga moi testirati, i nita nije mogao uiniti kako bi sprijeio zaustavljanje dizala na petom ili drugom katu kad bude silazio. 255 - Kad stignete do vrata iza JumboTrona - nastavi ef opskrbe - pokucat ete, a deurni e agent skinuti zasun i pustiti vas unutra. Predajte mu pladanj i tada moete poi do stranjeg dijela stadiona i gledati prvu etvrtinu. Na kraju etvrtine poite po pladanj i od-nesite ga do dizala za posluivanje. Pritisnite zeleno dugme i dizalo e sii u podrum. Zatim moete gledati ostatak utakmice. Jeste li sve to zapamtili, Dave? Connor je doao u iskuenje da kae: Ne, gospodine. Hoete li, molim vas, sve jo jednom ponoviti, ali malo sporije? - Da, gospodine. - Ima li pitanja? - Ne, gospodine. - U redu. Ako se agent bude pristojno ponaao, poslat u mu odrezak na poluvremenu. Kad sve zavri, javite se meni i dobit ete plau. Pedeset dolara. - Namignuo je. Pug je objasnio da ozbiljni navijai nikad ne uzimaju plau ako ele ponovno dobiti posao. - Zapamtite - rekao je - kad ef spomene rije "plaa", samo namignite. Connor nije imao namjeru ni pokupiti 50 dolara, niti se ikad vratiti na stadion. Namignuo je. - Zato Lawrence helikopterom putuje na utakmicu, a ja sam zapeo u stranjem dijelu ovog automobila? - upita Zerimski kad je njegova kolona od devet limuzina izila kroz vrata veleposlanstva. - Mora biti siguran da e stii onamo prije vas - ree Titov. -eli se upoznati sa svim gostima, tako da e se kad vi stignete initi kao da ih poznaje cijeli ivot.

- Kakav nain upravljanja zemljom! - ree Zerimski. - Iako, dananje poslijepodne i nije vano. - Trenutak je utio. - Zna li da sam ak vidio puku kojom me Fitzgerald kani ubiti na koncu ree. Titov se iznenadio. - Koristi isti model kakvog mu je CIA podmetnula u St Petersburgu. Ali uz jednu sitnu preinaku. - Stavi ruku u dep sakoa. - to misli, to je ovo? upita i podigne neto slino savijenom avlu. Titov odmahne glavom. - Nemam pojma. - To je udarna igla Remingtona 700 - ree Zerimski. - Znai, moemo mu ak dopustiti da povue okida prije nego to ga tjelo256 hranitelji ponu puniti mecima. - Pomno je prouavao iglu. - Mislim da u je uokviriti i drati na svom radnom stolu u Kremlju. -Vrati je u dep. - Jeste li dali tisku govor to bih ga veeras trebao odrati? - Da, gospodine Predsjednie - odgovori Titov. - Pun je uobiajenih otrcanih fraza. Moete biti sigurni da nitko nee objaviti nijednu rije. - to je s mojom spontanom reakcijom nakon to ubiju Fitz-geralda? - To je takoer ovdje, gospodine Predsjednie. - Dobro. Proitaj mi - ree Zerimski i udobno se namjesti. Titov izvadi fascikl iz aktovke kraj sebe i pone itati rukom pisani tekst: - Onoga dana kad sam izabran za Predsjednika, nazvao me u Kremlj predsjednik Lawrence i osobno me pozvao da posjetim njegovu zemlju. Prihvatio sam poziv u dobroj vjeri. to se dogaa nakon toga? Moju ispruenu ruku ne doekuje maslinova granica, ve puka uperena ravno u mene. I gdje? U mojem vlastitom veleposlanstvu. Zatim otkrivam da je okida povukao CIA-in agent. Da nisam imao sree... - Bivi agent - prekine ga Zerimski. - Smatrao sam mudrim - ree Titov podigavi pogled s biljeki - da poinite poneku greku, ak i da se ponavljate. Tako nikome nee pasti na pamet da ste cijelo vrijeme znali to se dogaa. U Americi su skloni vjerovati da je sve dio zavjere. - Vrlo u rado dolijevati ulje na vatru njihove paranoje - ree Zerimski. - Dugo nakon to Lawrencea maknu, elim da Amerikanci piu debele knjige o tome kako sam ja odgovoran za potpuni slom u odnosima izmeu dviju zemalja. Lawrenceova administracija na koncu nee biti nita vie od fusnote u povijesti uskrsnua ruskog carstva pod mojom vladavinom. Ozareno pogleda Titova. - Kad to postignem, vie nee biti govora o izborima. Jer ja u ostati na vlasti do svoje smrti. Connor je pogledao na sat. Bilo je devet i pedeset est. Pritisnuo je dugme kraj dizala za posluivanje i odmah zauo zujanje motora dok se polako poelo penjati do sedme razine. Jo su preostale trideset etiri minute do otvaranja stadiona za javnost, a Connor je znao da e prilino potrajati dok mnotvo-ne proe kroz trideset magnetometara i druge provjere osiguranja. No 257 on se drao daleko stroeg vremenskog rasporeda nego bilo tko drugi na stadionu. Poslije etrdeset sedam sekundi uzeo je pladanj i pritisnuo dugme kako bi osoblje u podrumu znalo da gaje primio. Brzo se zaputio prolazom na sedmom katu i priao vratima s naznakom "Privatno". Jednom je rukom drao pladanj, a drugom je okrenuo klju u bravi te je kliznuo unutra. Potom je upalio svjetlo i dugakim koracima preao natkriveni prolaz iza JumboTrona. Ponovno je pogledao na sat - osamdeset tri sekunde. Previe, ali budui da e posljednji put trati bez pladnja, mogao bi sve zajedno, od krova do podruma, obaviti za manje od dvije minute. Ukoliko sve poe po planu, otii e sa stadiona i biti na putu u zranu luku prije nego dospiju blokirati ceste.

Connor je uravnoteio pladanj u jednoj ruci, a drugom je pokucao na vrata. Nekoliko sekundi kasnije otvorio ih je visok, krupan mukarac iji su se obrisi ocrtavali u pravokutniku svjetlosti. - Donio sam vam marendu - ree Connor i toplo se nasmijei. - Sjajno - ree snajperist. - Zato ne uete i pridruite mi se? - Uzeo je s pladnja sendvi s dimljenom govedinom, a Connor ga je slijedio du uske, eline platforme iza golemog ekrana sastavljenog od 786 televizora. Agent Tajne slube sjedne i zagrize sendvi. Connor je nastojao prikriti injenicu da pomno prouava agentovu puku. JumboTron se protezao preko tri kata, jedan iznad platforme i jedan ispod. Connor je spustio pladanj kraj agenta koji je sjedio nasred stubita to je vodilo na donju rampu. ovjeka je vie zanimala limenka dijetne coca-cole nego Connorovi pogledi. - Usput reeno - ree izmeu gutljaja -ja sam Arnie Cooper. - Dave Krinkle - odgovori Connor. - Dakle, koliko ste morali platiti za povlasticu da sa mnom provedete poslijepodne? - upita Arnie i nasmijei se. Marine One se spustio na sletite za helikoptere sjeveroistono od stadiona, a limuzina je stigla do njega ak i prije nego su spustili stube. Trenutak potom izili su Lavvrence i Lloyd, a Predsjednik se okrenuo i domahnuo okupljenim dobronamjernicima i zatim sjeo u stranji dio limuzine. Za manje od minute preli su etiristo metara do stadiona i bez ometanja proli kroz sve provjere osiguranja. John Kent Cooke, predsjednik Redskinsa, ekao je na ulazu u stadion kako bi ih pozdravio. 258 - Ovo je velika ast, gospodine - rekao je kad je Lawrence iziao iz limuzine. - Drago mi je, Johne - odgovori Predsjednik i prui ruku vitkom ovjeku sijede kose. Cooke je svoga gosta poveo prema privatnom dizalu. - Zar doista vjerujete da Redskinsi mogu pobijediti, Johne? -upita Lawrence. - Dakle, to je ona vrsta pitanja kakvo se moe oekivati od politiara, gospodine Predsjednie - odgovori Cooke dok su ulazili u dizalo. - Svi znaju da ste vi glavni navija Packersa. Ali moram potvrdno odgovoriti na vae pitanje. Borba za stari DC. Redskinsi e pobijediti. - Washington Post se s vama ne slae - ree Predsjednik, a vrata se dizala otvore na razini za tisak. - Siguran sam da ste vi posljednja osoba koja vjeruje svemu to proita u Postu, gospodine Predsjednie - ree Cooke. Oba su se mukarca nasmijala dok je vodio Lawrencea u njegovu lou, veliku udobnu prostoriju smjetenu na treem nivou u visini sredinje crte od pedeset jardi, iz koje se savreno vidjelo cijelo igralite. -Gospodine Predsjednie, elio bih vas upoznati s nekolicinom ljudi koji su Redskinse pretvorili u najsjajniju ragbijaku momad u Americi. Dopustite da ponem sa svojom enom, Ritom. - Drago mi je, Rita - ree Lawrence i prui joj ruku. -1 estitam na vaem uspjehu na Dravnom simfonijskom balu. ujem da ste prikupili rekordan iznos pod vaim vodstvom. Gospoa Cooke se ponosno ozari. Lawrence se uspio prisjetiti odgovarajue injenice ili anegdote o svakoj osobi s kojom su ga upoznali, ukljuujui i sitnog starca koji je na sebi imao sportsku jaknu Redskinsa, a nikako nije mogao biti bivi igra. - Ovo je Pug Washer - ree John Kent Cooke i poloi ruku na starevo rame. - Dakle, on... - ... je jedini ovjek u povijesti koji je dospio u Memorijalnu dvoranu kluba, a da nije odigrao nijednu utakmicu za ekipu - ree Predsjednik. Veliki je smijeak obasjao Pugovo lice. - Takoer sam uo da o povijesti kluba znate vie od bilo koje ivue osobe. Pug je sam sebi obeao da vie nikad nee glasovati za republikance. 259

- Dakle, recite mi, Pug, u utakmicama izmeu Packersa i Red-skinsa, koliko je bodova osvojio Vince Lombardi dok je trenirao Packerse, u usporedbi s godinom to ju je proveo s Redskinsimal -Packersi 459,Redskinsi 435 - ree Pug i skrueno se osmjehne. - Ba kao to sam mislio, uope nije trebao naputati Packerse - ree Predsjednik i prijateljski udari Puga po leima. - Znate li, gospodine Predsjednie - ree Cooke - da nikad nisam uspio smisliti pitanje o Redskinsima na koje Pug nije znao odgovoriti. - Je li vas ikad itko uspio zbuniti, Pug? - upita Predsjednik i ponovno se okrene ivoj enciklopediji. - Cijelo vrijeme pokuavaju, gospodine Predsjednie - odgovori Pug. - Evo, ba je juer neki ovjek... Prije no to je Pug uspio dovriti reenicu, Andy Lloyd je dotaknuo Lawrenceovo rame. - Oprostite to vas prekidam, gospodine, ali upravo su nas obavijestili da je Predsjednik Zerimski samo pet minuta udaljen od stadiona. Vi i gospodin Cooke trebali biste sada poi do sjeveroistonog ulaza kako biste ga mogli doekati. - Da, naravno - ree Lawrence. Okrene se Pugu i ree: - Moemo razgovor nastaviti im se vratim. Pug kimne glavom, a Predsjednik i njegova pratnja pou doekati Zerimskoga. - Ovdje je malo tijesno - vikne Connor da bi ga agent uo povrh buke velikog ventilatora na stropu. - Doista jest - ree Arnie i dokraji svoju coca-colu. - Ali to valjda ide uz posao. - Oekujete li danas ikakve probleme? - Ne, zapravo ne. Jasno, svi emo biti u punoj pripravnosti u trenutku kada dva Predsjednika iziu na igralite, ali to traje samo oko osam minuta. Iako nijednome ne bismo dopustili da izie iz vlasnikove loe daje kapetan Braithwaite uspio provesti svoju volju. Connor kimne glavom i postavi jo nekoliko bezazlenih pitanja, paljivo sluajui Arniejev brooklvnski naglasak i posebno se koncentrirajui na izraze to ih je redovito upotrebljavao. Kad je Arnie zagrizao komad okoladne torte, Connor je pogledao kroz procjep izmeu rotirajuih panoa s reklamama. Veina agenata Tajne slube na stadionu takoer je imala marendu. Usredotoio se na toranj za rasvjetu iza zapadne krajnje zone. Ondje 260 se nalazio Brad i pozorno sluao agenta koji je pokazivao prema vlasnikovoj loi. Upravo ona vrsta mladih ljudi kakvi su potrebni Tajnoj slubi, pomisli Connor. Ponovno se okrene Arnieju. - Opet emo se vidjeti na poetku utakmice. Odgovara li vam tanjur sendvia, jo jedan komad torte i coca-cola? - Da, dobro zvui. Ali malo lake s tortom. Ne smeta mi to mi ena govori da sam se udebljao, ali su mi u posljednje vrijeme i u slubi poeli stavljati zamjerke. Oglasila se sirena kojom se osoblje stadiona obavjetavalo da je deset i trideset te da e se uskoro otvoriti ulazi. Navijai su se poeli slijevati u gledalite, a veina je krenula ravno prema svojim uobiajenim mjestima. Connor je pokupio praznu limenku i plastine posudice te ih stavio na pladanj. - Vratit u se s vaim rukom kad pone utakmica - ree. - Dobro - ree Arnie, a dalekozor je sada usmjerio na mnotvo ispod sebe. - Ali nemojte kucati prije no to se dva Predsjednika ne vrate u vlasnikovu lou. Nitko ne smije prii JumboTronu dok su oni na igralitu. - Dobro, razumijem - ree Connor i jo jednom pogleda Ar-niejevu puku. Kad se okrenuo da pode, zauo je glas preko pri-mopredajnika. - Hercules 3.

Arnie skine radio sa svog pojasa, pritisne dugme i ree: - Hercules 3, prijam. Connor zastane kraj vrata. - Niega za prijavu, kapetane Braithwaite. Upravo sam kanio pogledati zapadne tribine. - Dobro. Javi se ako opazi neto sumnjivo. - Vrijedi - ree Arnie i ponovno privrsti radio na pojas. Connor tiho izie u natkriveni prolaz, zatvori za sobom vrata i praznu limenku spusti na stubu. Pogleda na sat, a zatim se hitro zaputi prolazom i otkljua vrata na njegovu kraju. Prostor je bio krcat navijaa koji su hodali prema svojim mjestima. Kad je stigao do dizala, ponovno pogleda na sat. Pedeset etiri sekunde. Posljednji put mora biti manje od trideset pet. Pritisne dugme. Poslije etrdeset sedam sekundi pojavi se dizalo za posluivanje. Oito ga nije pozvao nitko na drugoj ili petoj razini. Stavi pladanj unutra i opet pritisne dugme. Dizalo se odmah pone sputati u podrum. Nitko nije ni pogledao Connora, odjevenog u dugaki bijeli ogrta opskrbe i Redskinsovu kapu, dok je leerno hodao prema 261 vratima s naznakom "Privatno". On klizne unutra, zakljua vrata za sobom, beumno proe uskim prolazom i stane nakoliko metara od ulaza u JumboTron. Zagleda se dolje u golemi elini nosa to je drao masivni ekran. Connor na trenutak uhvati rukohvat, a tada se spusti na koljena. Nagne se naprijed, objema se rukama uhvati za gredu, a zatim se polako spusti dolje. Netremice se zagleda u ekran koji se, prema arhitektovim planovima, nalazio dvanaest i pol metara ispred njega. Njemu se vie inilo kao kilometar i pol. Vidio je malenu kvaku, ali jo uvijek nije imao pojma postoje li doista vrataca za hitne sluajeve, jasno oznaena na planovima. Pone polako puzati du grede, centimetar po centimetar, nijednom ne pogledavi u prazninu od pedeset jednog metra ispod sebe. inilo mu se da je ponor dubok tri kilometra. Kad je konano stigao do kraja grede, spustio je noge sa strane i vrsto stegnuo, kao da je na konju. Na ekranu je reklama za prodavaonicu sportske opreme Modeli zamijenila snimku zgoditka iz prethodne utakmice Redskinsa. Connor duboko udahne, uhvati kvaku i povue. Vrataca se pomaknu otkrivajui malenu obeanu rupu. Connor se polako uvue unutra i vrati vrataca na mjesto. Stisnut elikom sa svih strana, poalio je to nije uzeo debeli par rukavica. Osjeao se kao u hladnjaku. Bez obzira na to, sa svakom minutom to je prolazila bio je sve sigurniji da nitko ne bi otkrio gdje se nalazi, ako se pokae potrebnim prijei na rezervni plan. Leao je unutar uplje eline grede pedeset jedan metar iznad tla vie od sat i pol, a jedva je uspijevao okrenuti ruku da bi vidio koliko je sati. No s druge strane, u Vijetnamu je deset dana proveo u samici gdje je uspravno stajao u kavezu od bambusa, a voda mu je dopirala do brade. Sumnjao je da je Arnie ikad doivio neto slino. 262 29. Zerimski se toplo rukovao sa svakim s kim su ga upoznali, pa se ak i smijao alama Johna Kenta Cookea. Zapamtio je imena svih gostiju, a na svako je pitanje to su mu ga uputili odgovarao sa smijekom. "To Amerikanci zovu ofenziva armom", rekao mu je Titov. Ali, to e samo pojaati uas onoga to im je spremio za tu veer. Ve je mogao uti kako gosti priaju novinarima: Nije mogao biti oputeniji i leerniji, pogotovo s Predsjednikom kojeg je stalno zvao "svojim dragim i bliskim prijateljem Tomom". Gosti e se sjeati da Lavvrence nije pokazivao podjednaku toplinu, te je prema ruskom gostu bio pomalo hladan.

Nakon to je upoznavanje dovreno, John Kent Cooke je licom udario po stolu. - ao mi je to prekidam tako ugodno druenje - pone - ali vrijeme leti, a ovo je vjerojatno jedina prilika to u je u ivotu imati da dajem upute dvojici Predsjednika. - Nekoliko se ljudi nasmije. - Dakle, idemo. - Stavio je naoale i poeo itati s lista papira to mu ga je pruio njegov pomonik. - U jedanaest i dvadeset otpratit u oba Predsjednika do junog ulaza u stadion, a u jedanaest i trideset est povest u ih na igralite. - Podigne pogled. - Pobrinuo sam se da dobrodolica bude zagluujua - ree uz osmijeh. Rita se malo previe glasno nasmije. Kad stignemo do sredine igralita, upoznat u Predsjednike s kapetanima dviju ekipa, a oni e ih potom upoznati sa svojim zamjenicima i trenerima. Zatim e 263 se Predsjednici upoznati sa sucima. U jedanaest i etrdeset svi e se okrenuti prema zapadnoj tribini gdje e Redskinsov orkestar odsvirati rusku dravnu himnu, a zatim, nakon kratke stanke, i himnu Zvijezde i pruge. Tono u jedanaest i etrdeset osam na e poasni gost, Predsjednik Zerimski, baciti u zrak srebrni dolar. Zatim u oba Predsjednika otpratiti s igralita i vratiti ih ovamo odakle emo, nadam se, svi uivati gledajui kako Redskinsi pobjeuju Pa-ckerse. Oba su se Predsjednika nasmijala. Cooke pogleda svoje goste, smijeei se od olakanja to je prvi dio njegove muke zavrio, i upita: - Ima li pitanja? - Da, Johne, ja imam pitanje - ree Zerimski. - Niste objasnili zato moram baciti novi u zrak. - Tako da kapetan koji pogodi je li glava ili pismo moe izabrati ekipu koja e prva imati loptu. - Kako je to zabavno! - ree Zerimski. Kako su minute prolazile, Connor je sve ee pogledavao na sat. Nije elio biti u JumboTronu due no to je potrebno, ali mu je trebalo vremena da upozna puku kojom se ve godinama nije koristio. Ponovno pogleda na sat. Jedanaest i deset. ekat e jo sedamnaest minuta. Bez obzira na to koliko si nestrpljiv, nikad nemoj poi prerano. To samo poveava opasnost. Jedanaest i dvanaest. Razmiljao je o Chrisu Jacksonu i rtvi to ju je podnio samo da bi njemu pruio jo ovu jednu priliku. Jedanaest i etrnaest. Razmiljao je o Joan, o njenoj okrutnoj i nepotrebnoj smrti koju je Gutenburg odredio samo zato to je bila njegova tajnica. Jedanaest i petnaest. Razmiljao je o Maggie i Tari. Ako mu ovo uspije, moda e one imati priliku za miran ivot. Ovako ili onako, sumnjao je da e ih ikad ponovno vidjeti. Jedanaest i sedamnaest. Connor otvori vrataca i polako se izvue iz skuenoga prostora. Trenutak je prikupljao snagu, a tada prebaci noge preko grede i vrsto je stegne bedrima. Ni sada nije gledao dolje kad je polako poeo puzati natrag do natkrivenoga prolaza. 264 Kad je stigao do sigurnosti izboine, povukao se u prolaz. Nekoliko se sekundi drao za ogradu, pribrao se i poeo kratki niz vjebi istezanja. Jedanaest i dvadeset sedam. Duboko je disao dok je po posljednji put u mislima prelazio cijeli plan, a zatim se brzim koracima zaputio prema JumboTronu. Zastao je samo da bi pokupio praznu limenku to ju je ranije ostavio na stubi. Glasno pokuca na vrata. Ne ekajui odgovor, otvori ih, ue i vikne glasnije od buke to ju je stvarao ventilator: - To sam samo ja. Arnie virne dolje s izboine, a desna mu se ruka pomakne prema okidau Armalitea.

- Nestanite! - ree. - Rekao sam vam da se ne vraate dok se Predsjednici ne maknu s igralita. Imate sree da niste dobili metak. - ao mi je - ree Connor. - Samo sam opazio kako je ovdje vrue, pa sam vam donio jo jednu coca-colu. Prui mu praznu limenku, a Arnie se sagne kako bije dohvatio slobodnom rukom. Njegovi prsti dotaknu rub limenke, a Connor je pusti, pograbi ga za zglavak i svom ga snagom povue s izboine. Arnie je glasno vrisnuo dok je padao i glavom udario o metalnu stazu, a njegova je puka kliznula preko staze. Connor se naglo okrene i skoi na svoga protivnika prije no to je dospio ustati. Arnie podigne glavu, a Connor ga ljevicom tresne u bradu, to ga je na trenutak oamutilo, a tada pograbi par lisiina koji mu je visio s pojasa. Krajikom je oka opazio koljeno koje je letjelo prema njegovim preponama, ali se vjeto maknuo lijevo i uspio izbjei punu snagu udarca. Arnie pokua ustati, a Connor ga jo jednom tresne akom, ovaj put ravno u nos. Connor je zauo zvuk loma, niz Arniejevo je lice poela tei krv, agentu su otkazala koljena i on se skljoka na tlo. Connor ponovno skoi na njega, a kad se Arnie pokuao uspraviti, tako ga je tresnuo u desno rame da se sav zgrio. Kad je ovaj put pao na metalnu stazu, napokon je ostao nepomino leati. Connor hitro skine dugi bijeli ogrta, koulju, kravatu, hlae, arape i kapu. Sve to baci na hrpu u kut, a zatim otkljua Arniejeve lisiine i na brzinu mu skine odoru. Kad ju je odjenuo, otkrio je da su mu cipele barem dva broja manje, a hlae nekoliko centimetara prekratke. Nije imao drugog izbora nego ponovno navui svoje arape i zadrati tenisice, koje su barem bile crne. Nije vjerovao da e se netko u kaosu to e ga izazvati sjeati da je vidio agenta Tajne slube koji nije imao pravilima propisane cipele. 265 Connor uzme kravatu iz hrpe odjee u kutu i vrsto vee Ar-niejeve glenjeve. Zatim podigne onesvijetena ovjeka, prisloni ga uza zid, ruke mu obavije oko eline grede to se pruala cijelom irinom JumboTrona i stavi mu lisiine na zglavke. Na koncu izvadi rupi iz depa, zguva ga u lopticu i gurne ga Arnieju u usta. Sirotog e momka nekoliko dana boljeti cijelo tijelo. Nee ga previe utjeiti injenica da e vjerojatno izgubiti onih nekoliko kilograma vika zbog kojih se zabrinjavao. - Nita osobno - ree Connor. Arniejevu kapu i tamne naoale odloi kraj vrata i podigne njegovu puku; ba kao to je mislio, M-16. To ne bi bio njegov prvi izbor, ali moglo je posluiti svrsi. Brzo se popne stubama do drugog odmorita gdje je Arnie maloas sjedio, uzme njegov dalekozor i kroz procjep izmeu panoa s reklamama i videoekrana pogleda mnotvo. Jedanaest i trideset dva. Prole su tri minute i trideset osam sekundi otkako je Connor uao u JumboTron. Predvidio je etiri minute za svladavanje agenta. Pone duboko i ravnomjerno disati. Odjednom zauje glas iza sebe. - Hercules 3. U poetku nije mogao shvatiti odakle dopire zvuk, ali se tada sjeti malenog primopredajnika privrenog za Arniejev pojas. Brzo ga pograbi. - Hercules 3, prijam. - Na trenutak smo pomislili da smo te izgubili, Arnie - ree glas. - Je li sve u redu? - Da - ree Connor. - Samo sam morao pustiti vodu, a mislio sam da to ne smijem uiniti iznad mnotva. - Primljeno - ree Braithwaite i nasmije se. - Nastavi promatrati svoj dio. Jo malo i Crveno Svjetlo i Vodopad e izii na igralite. - Vrijedi - ree Connor naglaskom radi kojeg bi ga njegova majka prekorila. Veza se prekine.

Jedanaest i trideset etiri. Pogleda po stadionu. Samo je nekoliko crvenih i utih sjedala bilo slobodno. Pazio je da mu pozornost ne odvuku oskudno odjevene Redskinette koje su visoko u zrak dizale noge tono ispod njega. Mnotvo je poelo urlati kad su ekipe igraa ule kroz tunele na junom kraju stadiona. Polako su trali prema sredini terena, a gomila je poela pjevati Zdravo da ste Redskinsi. Connor prinese oima Arniejev dalekozor i izotri ga na tornjeve za rasvjetu visoko iznad stadiona. Sad su gotovo svi agenti promatrali mnotvo, traei bilo kakav nagovjetaj nevolje. Nitko nije 266 pokazivao zanimanje za jedino mjesto s kojeg e zapravo poeti nevolje. Connorov se pogled zaustavi na mladom Bradu koji je promatrao sjevernu tribinu i pregledavao je red po red. Momak je izgledao kao da se nalazi na sedmom nebu. Connor se okrene i namjesti dalekozor na crtu od pedeset jar-di. Dva su kapetana sada stajala jedan pred drugim. Jedanaest i trideset est. Ponovno se zaula gromoglasna buka kad je John Kent Cooke ponosno doveo dvojicu Predsjednika na igralite, a pratilo ih je dvanaest agenata koji su bili gotovo jednako krupni kao i igrai. Connor je odmah vidio da Lavvrence i Zerimski nose neprobojne prsluke. Bio bi rado tada i ondje naciljao Zerimskome u glavu, ali nije mogao riskirati da ga opazi jedan od snajperista na tornjevima s rasvjetom, a svi su oni drali puke spremne za pucanje. Znao je da su uvjebani naciljati i pucati za manje od tri sekunde. Dok su se Predsjednici upoznavali s igraima, Connor je svoju pozornost skrenuo na zastavu Redskinsa koja je vijorila na povjetarcu iznad zapadnog kraja stadiona. Otvorio je puku i otkrio, kao to je i oekivao, da je posve spremna - napunjena i otkoena. Ubacio je prvi metak u leite i zatvorio cijev. Zvuk je na njega djelovao poput praska pitolja na startu utrke, i odjednom je osjetio kako mu srce kuca gotovo dvostruko bre. Jedanaest i etrdeset jedna. Dva su Predsjednika sada razgovarala sa sucima. Connor je kroz dalekozor vidio kako John Kent Cooke nervozno pogledava na sat. Nagnuo se prema Lavvrenceu i neto mu doapnuo. Ameriki je Predsjednik kimnuo glavom, dotaknuo Zerimskijev lakat i poveo ga do mjesta izmeu dvije ekipe. Na travi su bila dva malena bijela kruga; u jednom je bio nacrtan medvjed, a u drugom orao, tako da dva Predsjednika tono znaju kamo moraju stati. - Dame i gospodo - ree glas preko razglasa. - Hoete li, molim vas, ustati radi dravne himne Ruske Republike. Zauo se zveket sjedala dok je gomila ustajala sa svojih mjesta, a mnogi su skinuli kape Redskinsa kad su se okrenuli prema orkestru i zboru na zapadnom kraju igralita. Dirigent je podigao svoj tapi, zastao, a potom ga naglo spustio. Mnotvo je nemirno slualo melodiju to ju je malo tko meu njima ranije uo. Iako je Connor u prolosti mnogo puta stajao dok se svirala ruska himna, otkrio je da malo orkestara izvan zemlje zna kojim tempom treba svirati ili koliko strofa treba ukljuiti. Stoga je odluio 267 priekati himnu Zvijezde i pruge prije no to iskoristi jedinu priliku koju e imati. Kad je ruska himna zavrila, igrai su se poeli istezati i trati u mjestu u pokuaju da smire ivce. Connor je ekao da dirigent ponovno podigne tapi, to e njemu biti znak da nacilja na Ze-rimskoga. Pogledao je prema zastavi Redskinsa na drugoj strani stadiona; sad je mlohavo visjela to je znailo da uope nema vjetra. Dirigent po drugi put podigne tapi. Connor provue cijev puke kroz procjep izmeu trostranog reklamnog panoa i videoek-rana, sluei se drvenim okvirom kao osloncem. Prijee teleskop-skim ciljnikom preko igralita, a zatim nacilja na stranji dio Ze-rimskijeve glave, poravnavajui tokice dok nisu posve ispunile sredite ciljnika.

Zauli su se uvodni taktovi amerike himne i oba su se Predsjednika vidljivo ukoila. Connor izdahne. Tri... dva... jedan. Lagano je pritisnuo okida ba kad je Tom Lavvrence stavio desnu ruku na prsa tako da mu je aka poivala na srgu. Iznenaen naglim pokretom, Zerimski je pogledao lijevo, a metak je bezopasno projurio kraj njegova desnog uha. Sedamdeset osam tisua glasova pobrinulo se da nitko ne uje mukli udarac kad se dva i pol centimetra metala zabilo u travu iza sredinje crte od pedeset jardi. Brad je leao na trbuhu na platformi za rasvjetu visoko iznad loe za dostojanstvenike i kroz dalekozor paljivo zurio u mnotvo. Skrenuo je pogled na JumboTron. Na golemom ekranu dominirala je slika predsjednika Lawrencea koji je, s rukom na srcu, zduno pjevao dravnu himnu. Bradov dalekozor poe dalje. Odjednom ga trgne natrag. Uinilo mu se da je neto vidio u procjepu izmeu trostranog reklamnog panoa i ekrana. Ponovno je provjerio... to je bila cijev puke, uperena prema sredini igralita iz proreza gdje je ranije vidio Ar-nieja kako viri kroz svoj dalekozor. Izotrio je sliku i zagledao se u lice koje je ranije toga dana ve vidio. Nije oklijevao. - Pokrivaj i evakuiraj. Puka. Brad je to rekao s toliko hitnosti i autoriteta u glasu da su Braithwaite i dva njegova snajperista smjesta okrenuli svoje daloko-zore prema JumboTronu. Za nekoliko su trenutaka izotrili dalekozore na Connoru koji se pripremao za drugi hitac. - Opusti se - Connor je mrmljao sebi u bradu. - Nemoj uriti. Ima dovoljno vremena. Zerimskijeva je glava ponovno ispunila ciljnik. Connor je poravnao tokice i ponovno izdahnuo. Tri... dva... 268 Braithwaiteov mu se metak zabio u rame i oborio ga unatrag. Drugi je metak prozvidio kroz procjep gdje se maloas nalazila njegova glava. Dravna je himna zavrila. Dvadeset osam godina vjebe pripremilo je Connora za ovaj trenutak. Sve je u njegovu tijelu vritalo neka krene u bijeg. Odmah je poeo provoditi plan A, pokuavajui ignorirati strahovitu bol u ramenu. Stigao je do vrata, ugasio svjetlo i iziao u natkriveni prolaz. Pokuao je potrati do drugih vrata to su vodila na prolaz iznad tribina, ali je otkrio da mu treba svaki djeli energije samo da bi se kretao. Poslije etrdeset sekundi, ba kad su dvojicu Predsjednika odvodili s igralita, stigao je do vrata. uo je urlanje mnotva dok su se Redskinsi pripremali za poetni udarac. Connor je otkljuao vrata, teturajui stigao do dizala za posluivanje i nekoliko puta pritisnuo dugme. Mogao je uti zujanje malenog motora dok se dizalo polako penjalo na sedmu razinu. Pogledom je strijeljao lijevo i desno traei bilo kakav znak opasnosti. Bol u njegovu ramenu postajala je sve jaa, ali je znao da tu nita ne moe uiniti. Prva mjesta to e ih organi zakona i reda provjeriti bile su mjesne bolnice. Gurnuo je glavu u okno i gledao kako mu se pribliava gornja ploa dizala. Bilo je udaljeno oko petnaest sekundi. No tada se odjednom zaustavilo. Netko zacijelo ukrcava ili iskrcava na petoj razini. Connorova nagonska reakcija bila je da se prebaci na rezervni plan, to u prolosti nikad nije morao uiniti. Znao je da se ne smije zadravati. Bude li ekao vie od nekoliko sekundi, netko e ga opaziti. to je bre mogao, vratio se do vrata to su vodila do Jum-boTrona. Dizalo za posluivanje nastavilo se penjati. Poslije nekoliko sekundi pojavio se pladanj sa sendviima, krikom okoladne torte i coca-colom, a sve to namijenjeno Arnieju. Connor klizne natrag kroz vrata s naznakom "Privatno" i ostavi ih nezakljuana. Morao je prikupiti svu snagu volje iz svoga tijela da bi preao ezdesetak metara natkrivenog prolaza, ali je znao da e agenti mobilne ekipe Zatitnog obavjetajnog odsjeka uskoro nahrupiti kroz ta vrata.

Poslije dvadeset etiri sekunde Connor je stigao do masivne grede to je drala videoekran. Desnom je rukom uhvatio rukohvat i spustio se preko ruba staze na izboinu upravo onda kad su se vrata hodnika otvorila. Kliznuo je ispod metalne staze i uo-korake dvojice ljudi koji mu se trkom pribliavaju, prolaze iznad njega i 269 zaustavljaju se ispred vrata za JumboTron. Kroz pukotinu na stazi vidio je kako agent s pitoljem u ruci otvara vrata. Nije koraknuo unutra, ve je najprije potraio prekida za svjetlo. Connor je priekao dok se nisu upalila svjetla i dok dva agenta nisu ula u JumboTron prije no to je po trei put toga dana poeo puzati du dvanaest i pol metara duge grede. No sad se mogao drati samo desnom rukom, to je znailo da je jo sporije napredovao. Istodobno je morao paziti da krv iz njegova lijevog ramena kaplje na tlo udaljeno pedeset jedan metar, a ne na gredu gdje je svi mogu vidjeti. Kad je prvi agent Tajne slube uao u JumboTron, prvo to je ugledao bio je Arnie lisiinama vezan za elinu gredu. Polako je poao prema njemu, stalno gledajui na sve strane, dok konano nije stao kraj njega. Njegov ga je partner pokrivao dok je otkljuavao Arniejeve lisiine i njeno ga spustio na pod. Zatim mu je izvadio rupi iz usta i provjerio puls. Bio je iv. Arnie je pogledao prema stropu, ali nita nije rekao. Prvi agent Tajne slube odmah se poeo uspinjali stubama na drugu razinu, a drugi ga je agent pokrivao. Prvi se ovjek oprezno kretao du iz-boine iza golemog ekrana. Zagluujue klicanje odjeknulo je stadionom nakon to su Redskinsi postigli zgoditak, ali on za to nije mario. Kad je stigao do suprotnog zida, okrenuo se i kimnuo glavom. Drugi se agent poeo penjati na najgornju razinu i ondje izvrio istu provjeru. Oba su se agenta vratila na najdonju razinu i ondje ponovno provjerila svako mogue skrovite, a tada je stigla poruka preko primopredajnika. - Hercules 7. - Hercules 7, prijam. - Ima li mu traga? - upita Braithwaite. - Ovdje nema nikoga osim Arnieja u donjem rublju koji je bio lisiinama vezan za gredu. I jedna i druga vrata bila su otkljuana, a cijelim putem do prostora iznad tribina vodio je krvavi trag, a to znai da je sigurno pogoen. Mora biti negdje vani. Nosi Arniejevu odoru pa bismo ga trebali lako opaziti. - Ne raunaj na to - ree Braithwaite. - Ako je to onaj za kojeg mislim da jest, moda se jo uvijek nalazi vama pred nosom. 270 30. Tri su mukarca sjedila u Ovalnom uredu i sluala snimku. Dvojica su na sebi imala sveano odijelo, a trei odoru. - Kako ste je nali? - upita Lawrence. - Bila je u hrpi odjee to ju je Fitzgerald ostavio u JumboTronu - ree specijalni agent Braithvvaite. - U stranjem depu njegovih traperica. - Koliko ju je ljudi ulo? - upita Lloyd nastojei da mu se u glasu ne osjeti tjeskoba. - Samo nas trojica, gospodine - ree Braithwaite. - im sam je presluao, odmah sam stupio u vezu s vama. Nisam je ak pokazao ni svom efu. - Zahvalan sam vam zbog toga, Bille - ree Predsjednik. -Ali to je s onima koji su bili svjedoci incidenta na stadionu? - Osim mene, samo je pet ljudi svjesno da se neto dogodilo, a moete biti sigurni u njihovu diskreciju - ree Braithvvaite. - etvorica rade za mene ve deset godina ili vie, a svi zajedno

znaju dovoljno tajni da upropaste posljednja etiri Predsjednika, da i ne spominjem pola Kongresa. - Je li netko doista vidio Fitzgeralda? - upita Lloyd. - Ne, gospodine. Dva agenta koji su pretraili JumboTron odmah nakon incidenta nali su samo hrpu odjee, mnogo krvi i jednog od mojih ljudi lisiinama vezanog za gredu. Nakon to sam odsluao vrpcu, dao sam naredbu da nee biti usmenog ni pismenog izvjetaja o incidentu. 271 - to je s ovjekom koji je visio s grede? - upita Predsjednik. - Samo je izgubio ravnoteu i kliznuo s izboine. Dao sam mu mjesec dana bolovanja. - Spomenuli ste petu osobu - ree Lloyd. - Da, gospodine, studenta koji je s nama bio na tornju za rasvjetu. - Kako moete biti sigurni da nee govoriti? - upita Lloyd. - Njegova molba za posao u Tajnoj slubi ve je na mom stolu - ree kapetan. - Mislim da se nada dobiti posao u mojem odsjeku im zavri s obukom. Predsjednik se nasmijei. - A metak? - Napravio sam pravu zbrku dok sam ga iskopavao s igralita nakon utakmice - ree Braithwaite i prui Predsjedniku komadi spljotenog metala. Lawrence ustane od stola, okrene se i zagleda kroz prozor. Sumrak se spustio nad Kapitol. Gledao je preko tratine dok je smiljao to e rei. - Vano je da shvatite jednu stvar, Bille - na koncu ree. - To doista zvui kao da je na vrpci moj glas, ali ja nikad nisam nikome i nikada predloio da bi Zerimski, ili bilo koja druga osoba, trebao biti cilj atentata. - To uope ne stavljam u pitanje, gospodine Predsjednie, jer inae ne bih bio ovdje. Ali moram biti jednako otvoren prema vama. Da je bilo tko iz Tajne slube shvatio kako se u JumboTronu nalazi Fitzgerald, vjerojatno bi mu pomogao u bijegu. - Kakav ovjek moe nadahnuti takvu odanost? - upita Law-rence. - U vaem svijetu, mislim da je to Abraham Lincoln - ree Braithwaite. - U naemu je to Connor Fitzgerald. - Volio bih ga upoznati. - To e biti teko, gospodine. ak i ako je jo iv, ini se da je nestao s lica zemlje. Ne bih elio da mi karijera ovisi o tome hou li njega uhititi. - Gospodine Predsjednie - prekine ih Lloyd - ve sedam minuta kasnite na veeru u ruskom veleposlanstvu. Lawrence se nasmijei i prui ruku Braithwaiteu. - Jo jedan dobar ovjek o kojemu ne mogu priati amerikom narodu - ree uz iskrivljeni osmijeh. - Pretpostavljam da ete veeras opet biti na dunosti. 272 - Da, gospodine, zaduen sam za osiguranje cijeloga Zerimski-jeva posjeta. - Onda emo se moda kasnije vidjeti, Bille. Saznate li neto novo o Fitzgeraldu, elim odmah biti obavijeten. - Svakako, gospodine - ree Braithwaite i okrene se da poe. Lawrence i Lloyd utke su hodali do junoga trijema gdje ih je ekalo devet limuzina s upaljenim motorima. im se Predsjednik smjestio u esti automobil, okrenuo se svom predstojniku Ureda i rekao: - Sto misli, Andy, gdje je on? - Nemam pojma, gospodine. No kad bih znao, vjerojatno bih se pridruio Braithwaitevoj ekipi i pomogao mu da pobjegne. - Zato ne moemo nekoga takvog imati na poloaju direktora CIA-e? - Moda bismo imali da je Jackson preivio.

Lavvrence se okrene i zagleda kroz prozor. Neto ga je kopkalo jo otkako je otiao sa stadiona, ali kad je kolona vozila ula kroz glavni uzlaz ruskog veleposlanstva jo uvijek nije uspio odgonetnuti o emu je rije. - Zato djeluje tako Ijutito? - ree Lavvrence opazivi Zerim-skoga kako etka ispred veleposlanstva. Lloyd pogleda na sat. - Kasnite sedamnaest minuta, gospodine. - Jako vano. Iskreno reeno, ovjek ima sree to je iv. - Ne vjerujem da to moete upotrijebiti kao ispriku, gospodine. Kolona vozila zaustavi se ispred ruskog predsjednika. Lavvrence izie iz automobila i ree: - Zdravo, Viktore. ao mi je to nekoliko minuta kasnimo. Zerimski nije ni pokuao sakriti svoje nezadovoljstvo. Nakon hladnog rukovanja, utke je poveo svog poasnoga gosta u veleposlanstvo, pa stubitem do pretrpane Zelene sobe u kojoj mu je prireen doek. Zatim se na brzinu ispriao i Predsjednika Sjedinjenih Drava prepustio egipatskom veleposlaniku. Lavvrenceov je pogled kruio unaokolo dok ga je veleposlanik pokuavao zainteresirati za izlobu egipatskih rukotvorina, nedavno otvorenu u Smithsonianu. - Da, pokuavao sam nai trenutak vremena da je pogledam -ree Predsjednik improvizirajui. - Svi koji su je vidjeli, kau mi da je to neto velianstveno. Egipatski se veleposlanik ozario, a Lawrence je opazio ovjeka kojeg je traio. Morao je pozdraviti tri veleposlanika, dvije supruge 273 i politikog dopisnika Pravde prije no to je uspio stii do Harrvja Noursea ne izazivajui nepotrebnu sumnju. - Dobra veer, gospodine Predsjednie - ree dravni odvjetnik. - Zasigurno ste zadovoljni rezultatom dananje utakmice. - Svakako, Harry - ljubazno e Lavvrence. - Uvijek sam govorio da Packersi u svako doba i na svakom mjestu mogu srediti Reds-kinse. - Potom stia glas: - elim vas vidjeti u svom uredu veeras u pono. Treba mi va pravni savjet. - Svakako, gospodine - tiho ree dravni odvjetnik. - Rita - ree Predsjednik okrenuvi se desno - bilo mi je tako ugodno u vaem drutvu danas poslije podne. Gospoa Cooke mu je uzvratila smijekom, a iz pozadine se zauo gong i batler najavi da e se posluiti veera. avrljanje je zamrlo. Gosti su krenuli u plesnu dvoranu. Lavvrencea su smjestili izmeu gospoe Pietrovski, veleposlani-kove ene, i Jurija Olgivica, novoimenovanog efa Ruske trgovake delegacije. Predsjednik je uskoro otkrio da Olgivic ne zna ni rijei engleskoga - jo jedan suptilni Zerimskijev mig o njegovu stavu kad je rije o otvaranju trgovine izmeu dvije zemlje. - Zasigurno ste zadovoljni rezultatom dananje utakmice - ree veleposlanikova ena kad su pred Predsjednika poloili zdjelu bor-a. - Jesam, svakako - ree Lawrence. - Ali ne vjerujem da se veina gledatelja slagala sa mnom, Olga. Gospoa Pietrovski se nasmije. - Jeste li mogli pratiti ono to se dogaalo? - upita Lavvrence i uzme svoju licu za juhu. - Zapravo nisam - odgovori ena. - No imala sam sree jer sam sjedila kraj gospodina Puga Washera. inilo se da mu nije bilo teko odgovarati i na moja najobinija pitanja. Predsjednik spusti licu, a da uope nije kuao juhu. Pogleda preko sobe u Andvja Lloyda i poloi stisnutu aku ispod brade -znak kojim se uvijek koristio kad je elio hitno razgovarati sa svojim predstojnikom Ureda. Lloyd promrmlja nekoliko rijei eni sa svoje desne strane, potom sloi ubrus, stavi ga na stol i prie Predsjedniku.

- Moram odmah vidjeti Braithwaitea - apne Lavvrence. - Mislim da znam kako moemo nai Fitzgeralda. Lloyd bez rijei klizne iz prostorije ba kad su ispred Predsjednika maknuli zdjelu juhe. 274 Lawrence se pokuao usredotoiti na ono to je govorila ena ruskog veleposlanika, ali nije mogao iz misli izbaciti Fitzgeralda. Neto o tome koliko e joj nedostajati Sjedinjene Drave kad se njezin mu povue u mirovinu. - A kad e to biti? - upita Predsjednik, potpuno nezainteresiran za njezin odgovor. - Za otprilike osamnaest mjeseci - odgovori gospoa Pietrovski, a tanjur hladne govedine stigne pred Predsjednika. Nastavio je razgovor dok mu je jedan konobar posluio povre, a potom drugi konobar donio krumpir. Podigao je vilicu i no ba kad se Lloyd vratio u prostoriju. Trenutak potom ve je stajao kraj Predsjednika. - Braithwaite vas eka u stranjem dijelu "dilianse". - Nadam se da nije iskrsnuo neki problem - ree gospoa Pietrovski kad je Lavvrence poeo slagati svoj ubrus. - Nita vano, Olga - uvjeravao ju je Lawrence. - Samo to ne mogu nai moj govor. Ali bez brige, ja tono znam kamo sam ga stavio. Ustao je sa svog mjesta, a Zerimski je pratio svaki njegov korak dok je odlazio iz prostorije. Lavvrence je iziao iz plesne dvorane, spustio se drvenim stubitem i proao kroz ulazna vrata veleposlanstva, a potom je potrao niza stube i uao u trei automobil. Lloyd i voza su stajali kraj limuzine, a dvanaest agenata Tajne slube ga je okruilo i motrilo na sve strane. - Bille, postoji jedan ovjek koji e znati gdje se Fitzgerald skriva ako je jo uvijek na stadionu. Naite Fuga Washera, a ja bih se kladio da ete nai i Fitzgeralda. Poslije nekoliko trenutaka Predsjednik je otvorio vrata automobila. - U redu, Andy - ree - vratimo se unutra prije nego to otkriju to spremamo. - to spremamo? - upita Lloyd trei za Predsjednikom uza stube. - Kasnije u ti rei - ree Lavvrence i dugim koracima ue u plesnu dvoranu. - Ali, gospodine - ree Lloyd - ipak e vam trebati... - Ne sada - ree Lavvrence, sjedne na stolicu kraj veleposlani-kove ene i nasmijei se. - Jeste li ga uspjeli nai? - upita ena. - Nai to? 275 - Va govor - ree gospoa Pietrovski, a Lloyd spusti fascikl na stol izmeu njih. - Dakako - ree Lavvrence i kucne po fasciklu. - Usput reeno, Olga, kako je vaa ki? Nataa, zar ne? Je li jo uvijek na studiju u Firenci? - Lawrence podigne no i vilicu. Kad su se iznova pojavili konobari kako bi uklonili tanjure, Predsjednik pogleda prema Zerimskome. Ponovno je spustio no i vilicu, zadovoljivi se starim pecivom s malo maslaca. Za to vrijeme saznao je to Nataa Pietrovski radi na svojoj prvoj godini studija u Firenci. Opazio je da je ruski predsjednik nervozan, gotovo na rubu ivaca, to se vie pribliavalo vrijeme za njegov govor. Odmah je pretpostavio da Zerimski kani baciti jo jednu neoekivanu bombu. Zbog te je pomisli izgubio volju za souffleom od malina. Kad je Zerimski konano ustao da bi se obratio gostima, ak i njegovi najgorljiviji pristae teko da bi njegov govor mogli opisati drukije nego dosadnim. Neki od onih koji su ga posebno pomno promatrali, pitali su se zato se ini da toliko svojih rijei upuuje masivnom kipu Lenjina na galeriji iznad plesne dvorane. Lawrence je zakljuio da je to zasigurno novi kip jer bi se mogao zakleti da ga nije bilo na Borisovoj oprotajnoj veeri. Stalno je ekao da Zerimski ponovno naglasi svoju poruku Kongresu od prethodnoga dana, ali to nije uinio. Na Lawrenceovo olakanje drao se dosadnoga govora to su ga toga poslijepodneva poslali u Bijelu kuu. Pogledao je svoj govor to ga je trebao ponoviti dok je

bio s Andvjem u automobilu. Njegov je predstojnik Ureda narkao nekoliko prijedloga na marginama, ali nije bilo nijedne duhovite reenice ili odjeljka vrijednog pamenja od prve do sedme stranice. No s druge strane, Andy je takoer imao buran dan. - Dopustite mi da zavrim tako to u amerikom narodu zahvaliti na gostoljubivosti i toploj dobrodolici svugdje gdje sam bio tijekom moga posjeta vaoj velikoj zemlji, posebice od vaeg Predsjednika, Toma Lawrencea. Pljesak kojim je pozdravljena ta izjava bio je tako glasan i dugotrajan da je Lawrence podigao pogled sa svojih biljeki. Zerimski je ponovno nepomino stajao i zurio u Lenjinov kip. Priekao je da pljesak zavri i tek je tada sjeo. Uope nije djelovao zadovoljno, to je Lavvrencea iznenadilo jer je po njegovu miljenju govor prihvaen daleko velikodunije no to je zavrijedio. Lawrence je ustao kako bi odgovorio. Njegov je govor primljen s pristojnim zanimanjem, ali bez entuzijazma. Zakljuio je rijeima: 276 - Nadajmo se, Viktore, da je ovo prvi od vaih mnogih posjeta Sjedinjenim Dravama, a u ime svih vaih gostiju, elim vam siguran let kui. Lavvrence je pomislio da su dvije lai u jednoj reenici ipak malo previe, ak i za politiara, te je poalio to nije imao vremena proitati tu reenicu prije nego to ju je izgovorio. Sjeo je uz pristojan pljesak, ali to nije bilo nita u usporedbi s ovacijama to ih je Zerimski primio za podjednako banalni govor. Kad je posluena kava, Zerimski je ustao sa svog mjesta i poao prema dvokrilnim vratima na drugoj strani prostorije. Uskoro je poeo govoriti "Laku no" glasom koji se uo na drugom kraju dvorane, i time jasno stavio do znanja kako eli da njegovi gosti to prije odu. Nekoliko minuta nakon to je odbilo deset sati na nekoliko ura oko veleposlanstva, Lavvrence je ustao i poeo se polako pribliavati svom domainu. Ali, poput Cezara na Kapitolu, stalno su ga zaustavljali razni graani koji su eljeli dotaknuti rub careve odjee. Kad je konano stigao do vrata, Zerimski mu je kratko kimnuo glavom i zatim ga otpratio niza stube do prvoga kata. Budui da Zerimski nije govorio, Lavvrence se zagledao u Nizvestnijev kip Krista na kriu na prvom odmoritu. Sada kad se Lenjin vratio, udio se da je Isus preivio. U dnu kamenih stuba Lavvrence se okrenuo kako bi domahnuo svom domainu, ali je Zerimski ve nestao u unutranjosti veleposlanstva. Da se potrudio otpratiti Lawrencea dalje od ulaznih vrata, vidio bi glavnog agenta Tajne slube kako ga eka kraj limuzine. Braithvvaite nita nije rekao dok se vrata nisu zatvorila. - Imali ste pravo, gospodine. Prva osoba koju je Zerimski ugledao kad se vratio u veleposlanstvo bio je veleposlanik. Njegova se ekscelencija s nadom nasmijeila. - Je li Romanov jo uvijek u zgradi? - prodere se Zerimski jer vie nijednog trenutka nije mogao skrivati svoj gnjev. - Da, gospodine Predsjednie - ree veleposlanik jurei za svojim voom. - Bio je... - Odmah ga dovedite k meni. - Gdje u vas nai? - U vaoj nekadanjoj radnoj sobi. Pietrovski se urno udalji u suprotnom smjeru. 277 Zerimski je marirao dugim mramornim hodnikom, jedva us-porivi kad je gurnuo vrata veleposlanikove radne sobe kao da udara vreu za boksanje. Prvo to je ugledao bila je puka, jo uvijek na pisaem stolu. Sjeo je u veliki koni naslonja to ga je inae zauzimao veleposlanik. Dok je nestrpljivo ekao da mu se pridrue, podigao je puku i poeo je izbliza prouavati. Pogledao je u cijev i vidio da je jedan jedini metak jo uvijek na svome mjestu. Prislonio je

puku uz rame i osjetio njezinu savrenu ravnoteu, te je prvi put shvatio zato je Fitzgerald bio spreman letjeti na drugi kraj Amerike da bi nabavio ovakvo oruje. Tada je vidio da je udarna igla vraena na mjesto. Zerimski je uo kako se dva mukarca urno primiu hodnikom. Trenutak prije no to su stigli do radne sobe, spustio je puku u krilo. Gotovo su utrali u prostoriju. Zerimski je grubo pokazao prema dva naslonjaa s druge strane stola. - Gdje je bio Fitzgerald? - otro upita prije nego to je Romanov sjeo. - U ovoj si me sobi uvjeravao da e biti ovdje u etiri poslije podne. "Nita ne moe poi po zlu", hvalisao si se. "Pristao je na moj plan", bile su tono tvoje rijei. - Tako smo se bili dogovorili kad sam s njim razgovarao odmah iza ponoi, gospodine Predsjednie. - Dakle, to se dogodilo izmeu ponoi i etiri poslije podne? - Dok su ga moji ljudi rano jutros pratili u grad, voza je morao stati na semaforu. Fitzgerald je iskoio iz automobila, potrao na drugu stranu ceste i ubacio se u taksi koji je prolazio. Lovili smo ga sve do zrane luke Dulles, a tek smo tada vidjeli da Fitzgerald uope nije unutra. - Istina je da ste mu dopustili bijeg - ree Zerimski. - Zar se nije tako dogodilo? Romanov sagne glavu i nita ne ree. Predsjednikov se glas spusti do apta. - Koliko sam shvatio, u mafiji imate kodeks - ree i zatvori cijev puke - za one koji ne ispune svoj dio ugovora. Romanov uasnuto podigne glavu, a Zerimski uperi puku u sredinu njegovih prsa. - Da ili ne? - tiho izusti Zerimski. Romanov kimne glavom. Zerimski se nasmijei ovjeku koji je prihvatio presudu vlastitog suda i polako pritisne okida. Metak se zabije u Romanovljeva prsa oko dva centimetra ispod srca. Snaga 278 udarca bacila je njegovo gipko tijelo na zid, gdje se zadralo se-kundu-dvije, a zatim je kliznulo na sag. Djelii miia i kostiju poletjeli su na sve strane. Zidovi, sag, veleposlanikovo sveano odijelo i bijela koulja bili su natopljeni krvlju. Zerimski se polako okretao sve dok se nije suoio sa svojim bivim predstavnikom u Washingtonu. - Ne, ne! - vikne Pietrovski i padne na koljena. - Podnijet u ostavku, podnijet u ostavku. Zerimski po drugi put pritisne okida. Kad je uo klik, sjetio se da je u cijevi bio samo jedan metak. S izrazom razoaranja na licu ustane iz naslonjaa. - Morat e to odijelo poslati u kemijsku istionicu - ree, kao da je veleposlanik samo neto prolio po rukavu. Predsjednik vrati puku na stol. - Prihvaam tvoju ostavku. No prije nego to poisti svoj ured, pobrini se da se ostaci Romanovljeva tijela poalju u St Petersburg. Krene prema vratima. - Neka to bude brzo; volio bih biti nazoan kad ga pokopaju zajedno s njegovim ocem. Pietrovski, jo uvijek na koljenima, ne odgovori. Osjeao je muninu i bojao se otvoriti usta. Kad je Zerimski stigao do vrata, okrenuo se prema prestraenom diplomatu. - S obzirom na okolnosti, bilo bi mudro srediti da se tijelo poalje diplomatskom potom. 279 31. Dok se Zerimski penjao stubama u Iljuin, snijeg je gusto padao stvarajui debeli bijeli sag oko zrakoplova. Tom Lawrence je stajao na pisti, odjeven u dugi crni kaput. Pomonik mu je drao kiobran nad glavom.

Zerimski je nestao u zrakoplovu, a da se ak nije potrudio okrenuti i mahnuti radi kamera. Bilo kakav nagovjetaj da je ovo doba godine vrijeme dobre volje za sve ljude njemu oito nita nije znaio. Ministarstvo vanjskih poslova ve je dalo izjavu za tisak. U izjavi se na iroko govorilo o uspjehu etverodnevnog posjeta novog ruskog Predsjednika, o vanim koracima to su ih poduzele obje zemlje, te o nadi za daljnju suradnju u budunosti. "Korisno i konstruktivno" bile su rijei za koje se Larry Harrington odluio prije jutarnje tiskovne konferencije, a onda je jo dodao "korak naprijed". Novinari koji su upravo bili svjedoci Zerimskijeva odlaska prevest e Harringtonove rijei u "beskorisno i nekonstruktivno, te nesumnjivo korak natrag". Nekoliko trenutaka nakon zatvaranja sivih vrata, Iljuin 62 pojuri naprijed, gotovo kao da, jednako kao i njegov gospodar, jedva eka da pobjegne. Lavvrence je prvi okrenuo lea letjelici to se udaljavala prema uzletnoj pisti. Brzo se zaputio prema svom helikopteru gdje je naao Andvja Llovda s telefonskom slualicom na uhu. Kad su se lopatice rotora poele okretati, Lloyd je brzo zavrio svoj razgovor. 280 Marine One se odlijepio od tla, a Lloyd se nagnuo do Predsjednika i upoznao ga s ishodom hitne operacije izvedene toga jutra u Bolnici Walter Reed. Lawrence je kimnuo glavom kad mu je ef stoera iznio tijek akcije to ju je preporuio agent Braithwaite. - Osobno u nazvati gospou Fitzgerald - rekao je. Dva su mukarca ostatak puta proveli pripremajui se za kratki sastanak koji e se uskoro odrati. Predsjednikov je helikopter sletio na junu tratinu, a oni uope nisu govorili dok su hodali prema Bijeloj kui. Lavvrenceova je tajnica tjeskobno ekala kraj vrata Ovalnog ureda. - Dobro jutro, Ruth - ree Predsjednik po trei put toga dana. Oboje su vei dio noi proveli na nogama. U pono je nenajavljeno stigao dravni odvjetnik i rekao Ruth da je pozvan na sastanak s Predsjednikom. To nije bilo u njegovu dnevniku. U dva ujutro su Predsjednik, gospodin Lloyd i dravni odvjetnik otili u Bolnicu Walter Reed - no ni to nije zabiljeeno u dnevniku, kao ni ime pacijenta kojeg su posjetili. Vratili su se poslije sat vremena i proveli jo devedeset minuta u Ovalnom uredu, a Predsjednik je rekao da ih nitko ne smije smetati. Kad je Ruth ponovno stigla u Bijelu kuu u osam i deset ujutro, Predsjednik je ve bio na putu u Zranu bazu Andrews kako bi ispunio svoju posljednju obvezu prema Zerimskome. Iako je na sebi imao drugo odijelo, koulju i kravatu nego te noi, Ruth se pitala je li njezin ef te noi uope spavao. - to je sljedee, Ruth? - pitao je, iako je vrlo dobro znao odgovor. - Oni s kojima imate sastanak zakazan za deset sati ve etrdeset minuta ekaju u predvorju. - Je li? Onda je bolje da ih poalje unutra. Predsjednik ue u Ovalni ured, otvori ladicu svog stola i izvadi dva lista papira i audiokasetu. Papire stavi na upija ispred sebe, a kasetu ubaci u kasetofon na svom stolu. Andy Lloyd ue iz svog ureda nosei dva fascikla ispod ruke. Zauzme svoje uobiajeno mjesto kraj Predsjednika.- Ima li pod prisegom potpisana oitovanja? - upita Lawrence. - Da, gospodine - odgovori Lloyd. Zauje se kucanje na vratima, Ruth ih otvori i najavi: - Direktorica CIA-e i njezin zamjenik. - Dobro jutro, gospodine Predsjednie -vedro ree Helen Dex-ter i ue u Ovalni ured, a njezin zamjenik ju je slijedio. Ona je takoer pod rukom imala fascikl. 281 Lawrence joj nije odgovorio na pozdrav. - Bit e vam drago kad saznate - nastavi Dexterica i sjedne u jedan od dva prazna naslonjaa nasuprot Predsjedniku - da sam uspjela rijeiti onaj problem kojeg smo se bojali tijekom

posjeta ruskog Predsjednika. Zapravo, imamo mnogo razloga vjerovati da osoba o kojoj je rije vie ne predstavlja opasnost u ovoj zemlji. - Moe li to biti ista osoba s kojom sam imao telefonski razgovor prije nekoliko tjedana? upita Lawrence i nagne se u naslonjau. - Nisam sigurna da vas razumijem, gospodine Predsjednie -ree Dexterica. - Onda mi dopustite da vam objasnim - ree Lavvrence. Nagne se naprijed i pritisne tipku "Play" na kasetofomi. - Osjeao sam da vas moram nazvati i staviti vam do znanja koliko vanim smatram taj zadatak. Jer uope ne sumnjam u to da ste vi prava osoba za to. Stoga se nadam da ete pristati preuzeti odgovornost. - Zahvalan sam na povjerenju to ga imate u mene, gospodine Predsjednie, i cijenim to to ste odvojili vremena da me osobno nazovete... Lawrence pritisne tipku "Stop". - Nema sumnje da imate jednostavno objanjenje o tome kako je i zato dolo do ovog razgovora - ree. - Nisam sigurna da vas u potpunosti razumijem, gospodine Predsjednie. Agenciji nisu poznati vai osobni telefonski razgovori. - To moda jest, a moda i nije istina - ree Predsjednik. - Ali ba taj razgovor, kao to dobro znate, nije obavljen iz ovog ureda. - Zar Agenciju optuujete za... - Ni za to ja ne optuujem Agenciju. Optuba se odnosi na vas osobno. - Gospodine Predsjednie, ako vi ovako zamiljate ale... - Zar vam se ini da se smijem? - upita Predsjednik, a tada ponovno udari tipku "Plav". - Osjeao sam da je to najmanje to sam mogao uiniti u ovim okolnostima. - Hvala vam, gospodine Predsjednie. Iako me gospodin Guten-burg uvjeravao da ste vi u toku, a direktorica me osobno nazvala kasnije toga poslijepodneva da to potvrdi, kao to znate, ipak sam osjeao da ne mogu prihvatiti zadatak ako nisam siguran daje zapovijed dola izravno od vas. Predsjednik se nagne naprijed i jo jednom pritisne tipku "Stop". - Ima toga jo, ako elite uti. 282 - Uvjeravam vas - ree Dexterica - da operacija to je Fitzgerald spominje nije bila nita vie od rutinske vjebe. - Zar traite od mene da povjerujem kako atentat na ruskog Predsjednika CIA sada smatra tek rutinskom vjebom? - s nevje-ricom ree Lavvrence. - Nikad nismo namjeravali izvriti atentat na Zerimskoga -otro e Dexterica. - Samo ste eljeli da neduni ovjek bude za to objeen - odbrusi Predsjednik. Uslijedila je duga utnja, a potom doda: -1 tako uklonite svaki dokaz da ste zapravo vi naredili atentat na Ricarda Guzmana u Kolumbiji. - Gospodine Predsjednie, uvjeravam vas da CIA nije imala nikakve veze s... - Connor Fitzgerald nam je rano jutros ispriao drukiju priu - ree Lawrence. Helen Dexter je utjela. - Moda biste eljeli proitati ovjereno oitovanje to ga je jutros potpisao u nazonosti dravnog odvjetnika. Andy Lloyd otvori prvi od dva fascikla te Dexterici i Gutenburgu prui kopije oitovanja to ga je potpisao Connor Fitzgerald i posvjedoio dravni odvjetnik. Kad su njih dvoje poeli itati izjavu, Predsjednik je opazio kako se Gutenburg preznojava. - Prihvatio sam savjet dravnog odvjetnika i ovlastio glavnog agenta da vas oboje uhiti pod optubom izdaje. Ako vas proglase krivima, reeno mi je da je mogua samo jedna kazna. Dexterica je stisnula usne. Njezin je zamjenik vidljivo drhtao. Lavvrence se okrene k njemu.

- Dakako da je mogue, Nick, kako vi niste bili svjesni injenice da direktorica nije dobila potrebne ovlasti za izdavanje takve zapovijedi. - To je posve tono, gospodine - lane Gutenburg. - Zapravo me uvjerila da je naredba za atentat na Guzmana stigla izravno iz Bijele kue. - Mislio sam da ete to rei, Nick - ree Predsjednik. - I ako se osjeate sposobnim potpisati ovaj dokument - gurne list papira preko stola - dravni mi je odvjetnik stavio do znanja da se smrtna kazna moe preinaiti u doivotni zatvor. - Bez obzira o emu je rije, nemojte to potpisati - naredi Dex-terica. Gutenburg ju je ignorirao. Izvadio je nalivpero iz depa i potpisao se izmeu dva olovkom napravljena kriia ispod jedne reenice 283 kojom podnosi ostavku na mjesto zamjenika direktora CIA-e, koja vrijedi od devet ujutro toga dana. Dexterica je s neskrivenim prezirom bijesno zurila u njega. - Da ste odbili potpisati, ne bi imali hrabrosti ii do kraja. Mukarci su takvi beskimenjaci. Okrenula se i suoila s Predsjednikom koji je preko stola gurnuo drugi list papira. Spustila je pogled na vlastitu ostavku na poloaj direktora CIA-e, koja takoer vrijedi od devet sati toga dana. Pogleda Lawrencea i prkosno ree: - Nita neu potpisati, gospodine Predsjednie. Dosad ste ve morali shvatiti da mene nije tako lako uplaiti. - Pa, Helen, ako se ne osjeate sposobnom postupiti jednako asno kao Nick - ree Lavvrence - kad iziete iz ove prostorije, s druge e vas strane ekati dva agenta Tajne slube s uputama da vas uhite. - Meni ne moete blefirati, Lawrence - ree Dexterica i ustane. - Gospodine Gutenburg - ree Lloyd dok se ona pribliavala vratima, ostavivi na stolu nepotpisani list papira - smatram da je doivotni zatvor, bez nade u pomilovanje, previsoka cijena u ovim okolnostima. Pogotovo ako vam je sve ovo namjeteno i niste znali to se dogaa. Gutenburg je kimnuo glavom kad je Dexterica stigla do vrata. - Rekao bih da je kazna od est, moda najvie sedam godina, prikladnija za va sluaj. A uz malu pomo iz Bijele kue, moda ete na koncu odsluiti samo tri-etiri godine. Helen Dexter naglo stane. - Ali to bi, dakako, znailo da ete pristati... - Pristat u na sve. Na sve - promuca Gutenburg. - ... svjedoiti kao svjedok optube. Gutenburg ponovno kimne glavom, a Loyd iz drugog fascikla to mu je poivao u krilu izvadi oitovanje na dvije stranice. Bivi je zamjenik direktora utroio samo nekoliko trenutaka na itanje prije no to je u dnu druge stranice narkao svoj potpis. Direktorica je drala ruku na kvaki, neko je vrijeme oklijevala, a zatim se okrenula i polako vratila do stola. Svom je bivem zamjeniku uputila jo jedan dugi pogled gaenja, a potom je uzela nalivpero i potpisala se izmeu dva kriia. - Vi ste budala, Gutenburg - ree. - Nikad ne bi riskirali da Fitzgeralda pozovu za svjedoka. Svaki donekle dobar odvjetnik rastrgao bi ga na komadie. A bez Fitzgeralda nemaju nita. to im je, sigurna sam, dravni odvjetnik ve objasnio. Ponovno se okrenula da bi izila iz prostorije. 284 - Helen je sasvim u pravu - ree Lavvrence, uzme tri dokumenta i prui ih Llovdu. - Da je sluaj ikad dospio na sud, nikad ne bismo mogli Fitzgeralda dovesti kao svjedoka. Helen Dexter po drugi put naglo stane, a tinta se jo nije osuila na njezinoj ostavci. - Na alost - ree Predsjednik - moram vas obavijestiti da je Connor Fitzgerald umro jutros u sedam i etrdeset tri.

285 ETVRTI DIO Brzi i mrtvi 32. Pogrebna je povorka polako napredovala preko vrha breuljka. Nacionalno groblje Arlington bilo je krcato, to je bilo neobino kad se radilo o ovjeku koji nikad nije traio javno priznanje. Predsjednik Sjedinjenih Drava stajao je s jedne strane groba, a uz njega su bili predstojnik Ureda Bijele kue i dravni odvjetnik. Nasuprot njima bila je ena koja u proteklih etrdeset minuta nije podigla glavu. S njene desne strane stajala joj je ki Tara, a s lijeve njezin budui zet, Stuart McKenzie. Oni su doletjeli jz Sydneyja dva dana nakon to su primili Predsjednikov osobni telefonski poziv. Velika skupina ljudi okupljena oko groba jasno je pokazala Maggie Fitzgerald koliko je prijatelja i tovatelja Connor ostavio za sobom. Na sastanku u Bijeloj kui prethodnoga dana Tom Lawrence je udovici rekao da su Connorove posljednje rijei govorile o njegovoj ljubavi prema eni i keri. Predsjednik je dalje rekao da e njezina mua pamtiti cijeli ivot, iako ga je samo jednom sreo. To je rekao ovjek koji svakodnevno susree stotinjak ljudi, Tara je te veeri napisala u svoj dnevnik. Nekoliko koraka iza Predsjednika stajao je novoimenovani direktor CIA-e i skupina mukaraca i ena koji se toga dana nisu kanili javiti na posao. Doputovali su sa sve etiri strane svijeta da bi bili ondje. Visoki, vrsto graeni mukarac bez jedne vlasi na glavi stajao je malo po strani i nekontrolirano plakao. Nitko od nazonih ne 289 bi povjerovao da bi i najbezobzirniji gangsteri u Junoafrikoj Republici bili oduevljeni kad bi znali da je ari Koeter izvan zemlje, pa makar samo i na nekoliko dana. FBI i Tajna sluba takoer su bili zastupljeni velikim brojem ljudi. Kapetan William Braithvvaite stajao je na elu dvanaest snajperista od kojih bi svaki bio sretan da zavri karijeru kao nasljednik Connora Fitzgeralda. Na obronku breuljka, sve dokle je sezao pogled, groblje su ispunjavali roaci iz Chicaga, akademici iz Georgetowna, igrai bri-da, irski plesai, pjesnici i ljudi svih zanimanja. Stajali su sputenih glava u spomen ovjeku kojeg su voljeli i potivali. Pogrebna je povorka stala na Sheridan Driveu, nekoliko metara od groba. Poasna straa od osam ljudi podigla je lijes s kolica, stavila ga na ramena i poela usporeno marirati prema grobu. Lijes je bio pokriven amerikom zastavom, a gore su poivala Con-norova odlija. Medalja asti nalazila se u sredini. Kad su nosai lijesa stigli do groba, polako su spustili lijes na zemlju i pridruili se ostalima. Otac Graham, koji je vie od trideset godina bio obiteljski sveenik Fitzgeraldovih, podigao je ruke. - Prijatelji - poeo je. - Sveenici esto imaju zadatak otpratiti na posljednji poinak upljane koji su preminuli, a koje su jedva poznavali i ija postignua nisu uvijek vidljiva. Ali to se ne moe rei za Connora Fitzgeralda. Kao studenta, pamtit e ga kao jednog od najboljih voa navale koje je imalo Sveuilite Notre Dame. Kao vojnika, nikakve moje skromne rijei ne mogu se mjeriti s izjavom to ju je napisao kapetan Christopher Jackson, njegov zapovjednik voda: Neustraivi asnik pred licem opasnosti, koji je uvijek ivote svojih ljudi stavljao ispred svog ivota. Kao profesionalac, dao je gotovo tri desetljea slube svojoj zemlji; morate se samo osvrnuti oko sebe i vidjeti koliko su ga cijenili njegovi kolege. Ali najvie od svega, sjeat emo ga se kao Maggiena mua i Tarina oca. Iskreno suosjeamo s obje. Otac Graham je spustio glas.

- Bio sam te sree da se mogu ubrojiti meu njegove prijatelje. Radovao sam se da u tijekom boinih blagdana nanovo s njim zaigrati brid; zapravo, nadao sam se da u dobiti natrag 10 dolara to sam ih izgubio kad smo igrali rober malo prije no to je otiao na svoj posljednji zadatak. Dragi Boe, rado bih dao sve to posjedujem samo da me Connor jo jednom pobijedi u bridu. 290 - Sporta, vojnik, profesionalac, ljubavnik, otac, prijatelj, a za mene, iako nikad ne bih imao hrabrosti to rei u njegovoj nazonosti, jednostavno zato to bi mi se smijao... junak. - Pokopan blizu tebe, Connore, jo je jedan ameriki junak. -Stari sveenik podigne glavu. Da sam ja John Fitzgerald Kennedy, bio bih ponosan to sam pokopan na istom groblju kao i Connor Fitzgerald. Poasni nosai lijesa stupe naprijed i spuste ga u grob. Otac Graham napravi znak kria, sagne se, uzme aku zemlje i baci je na lijes. - Pepeo pepelu, prah prahu - pjevnim je glasom govorio sveenik dok je truba marinaca svirao Tiinu. Poasna je straa savijala zastavu dok nije zavrila kao uredan trokut u rukama najmlaeg kadeta, mladia od osamnaest godina koji je, kao i Connor, roen u Chicagu. Inae bi je predao udovici uz rijei Gospodo, u ime Predsjednika Sjedinjenih Drava. Ali ne danas. Danas je marirao u drugom pravcu. Sedam je marinaca podiglo puke u zrak i ispalilo dvadeset jednu salvu dok je mladi kadet stao u stav pozor ispred Predsjednika Sjedinjenih Drava i predao mu zastavu. Tom Lavvrence ju je uzeo, polako se zaputio na drugu stranu groba i stao ispred udovice. Maggie je podigla glavu i pokuala se osmjehnuti kad joj je Predsjednik predao simbol nacije. - U ime zahvalne zemlje predajem vam zastavu Republike. Okrueni ste prijateljima koji su dobro poznavali vaeg supruga. elio bih da sam i ja imao tu povlasticu. Predsjednik sagne glavu i vrati se na drugu stranu groba. Kad je orkestar marinaca zasvirao dravnu himnu, poloio je desnu ruku na srce. Nitko se nije maknuo sve dok Stuart i Tara nisu otpratili Maggie do izlaza s groblja. Stajala je ondje gotovo sat vremena i rukovala se s onima koji su doli ispratiti njezina mua na posljednji poinak. Dva mukarca koji su za vrijeme cijele ceremonije ostali na vrhu breuljka prethodnog su dana doletjeli iz Rusije. Nisu doli odati poast. Vratit e se u St Petersburg veernjim letom i izvijestiti one koji su ih poslali da njihove usluge vie nisu potrebne. 291 33. Air Force One bio je okruen tenkovima kad je Predsjednik Sjedinjenih Drava sletio na moskovski aerodrom. Predsjednik Zerimski jasno nam je stavio do znanja da ga ne zanima fotografiranje s Tomom Lawrenceom za one kod kue. Niti je bilo uobiajenih govora "Dobro doli u Rusiju" izgovorenih na podiju postavljenom na pisti. Kad je Lawrence ozbiljna lica siao niza stube letjelice, pozdravio ga je prizor marala Borodina kako stoji u kupoli tenka. Kad su se dva Predsjednika napokon srela u Kremlju kasnije toga jutra, prva toka na dnevnom redu bio je zahtjev Predsjednika Zerim-skoga da se NATO snage koje patroliraju du ruskih zapadnih granica odmah smanje. Nakon tekog poraza njegova Zakona o smanjenju nuklearnog, biolokog, kemijskog i konvencionalnog naoruanja u Senatu, te dragovoljnog povratka Ukrajine u Sovjetski Savez, Predsjednik Lawrence zna da ne moe ni za centimetar popustiti kad je rije o ulozi NATO-a u Europi, pogotovo otkako ga novoizabrana senatorica Helen Dexter uporno opisuje kao "crvenu marionetu". Nakon stoje senatorica Dexter prole godine dala ostavku na poloaj direktorice CIA-e, kako bi se mogla "otvorenije suprotstavljati Predsjednikovoj looj vanjskoj politici", na Kapitalu se

ve govori o tome da bi mogla postati prva ena Predsjednik. Na jutronjim preliminarnim razgovorima u Kremlju predsjednik Zerimski nije se pretvarao da... 292 Stuart podigne pogled s naslovne strane Sydney Moming Heralda kad je Maggie ula u kuhinju, odjevena u traperice i pulover. Ve vie od est mjeseci ive u istoj kui, a on je nikad nije vidio neurednu. - Dobro jutro, Stuarte - ree. - Ima li togod zanimljivo u novinama? - Zerimski jo uvijek napinje miie u svakoj prilici - odgovori Stuart. - A va Predsjednik mora se hrabro drati. Barem je takvo gledite ruskog dopisnika Heralda. - Zerimski bi na Bijelu kuu bacio nuklearnu bombu kad bi vjerovao da ne bi snosio posljedice - ree Maggie. - Zar nema vedrijih vijesti za subotnje jutro? - Premijer je objavio datum drugog referenduma o tome treba li Australija postati republika. - Tako ste spori u ovoj zemlji - ree Maggie i napuni zdjelu kukuruznim pahuljicama. - Mi smo se Britanaca rijeili prije vie od dvjesto godina. - Siguran sam da nam vie nee mnogo trebati - ree Stuart i nasmije se kad je njegova ena ula u sobu odjevena u kunu haljinu. - Dobro jutro - pospano ree. Maggie klizne sa svog stolca i poljubi je u obraz. - Sjedni ovamo i pojedi ove kukuruzne pahuljice dok ti ja napravim omlet. Doista ne bi smjela... - Majko, trudna sam, ne umirem od suice - ree Tara. - Bit e mi sasvim dovoljna zdjela kukuruznih pahuljica. - Znam, samo to... - ... nikad nee prestati brinuti - ree Tara i zagrli majku. -Odat u ti jednu tajnu. Nema medicinskih dokaza da su spontani pobaaji nasljedni; to su samo zabrinute majke. Koja je jutros glavna pria? - upita i pogleda Stuarta. - Moj sluaj na kriminalistikom sudu dospio je u novine, na esnaestoj stranici - ree pokazujui tri kratka odlomka smjetena u donjem lijevom kutu. Tara je dvaput proitala izvjetaj prije no to je rekla: - Ali nisu ti ak ni ime spomenuli. - Ne. ini se da ih zasad vie zanima moj klijent - prizna Stuart. - Ali ako ga uspijem osloboditi, to bi se moglo promijeniti. - Nadam se da ga nee osloboditi - ree Maggie i razbije drugo jaje. - Mislim da je tvoj klijent malena gnjida i da ostatak ivota treba provesti u zatvoru. 293 - Zato to je ukrao 73 dolara? - s nevjericom upita Stuart. - Bespomonoj starici. - Ali to mu je prvi put. - Prvi put da su ga uhvatili, eli rei - napomene Maggie. - Znate, Maggie, vi biste bili prvoklasna tuiteljica - ree Stuart. - Niste smjeli pristati da uzmete slobodnu studijsku godinu; umjesto toga, trebali ste se upisati na pravo. Ipak, sumnjam da bi mnogi dobro prihvatili ideju o doivotnom zatvoru zbog krae 73 dolara. - Zaudio bi se, mladiu - odbrusi Maggie. Zauo se mukli udarac o otira. - Ja u - ree Stuart i ustane od stola. - Stuart ima pravo - ree Tara kad je majka poloila omlet pred nju. - Ne bi smjela tratiti vrijeme na to da bude neplaena domaica. Previe si dobra za to. - Hvala ti, draga moja - ree Maggie. Vratila se do tednjaka i razbila jo jedno jaje. - Ali ja uivam u vaem drutvu. Samo se nadam da ne iskoritavam vau gostoljubivost. - Dakako da ne iskoritava - ree Tara. - Ali prolo je vie od est mjeseci od...

- Znam, duo, ali jo uvijek mi treba malo vremena prije suoavanja s povratkom u Washington. Bit u dobro kad pone jesenji semestar. - Ali vie ne prihvaa ni pozive za neto u emu bi uivala. - Kao na primjer? - Proli tjedan te gospodin Moore pozvao gledati Fidelio u Operi, a ti si mu rekla da si te veeri zauzeta. - Iskreno reeno, ne sjeam se to sam radila - ree Maggie. - Ja se sjeam. Sjedila si u svojoj sobi i itala UHksa. - Tara, Ronnie Moore je drag ovjek, i uope ne sumnjam da ono to radi u banci, radi vrlo dobro. Ali ne treba mu veer provedena sa mnom dok ja razmiljam o tome koliko mi nedostaje tvoj otac. I ja svakako ne elim provesti veer s njim dok mi on govori koliko je oboavao svoju pokojnu enu, kako god joj bilo ime. - Elizabeth - ree Stuart koji se vratio s jutarnjom potom u rukama. - Ronnie je zapravo prilino simpatian. - Nemoj i ti - ree Maggie. - Vrijeme je da oboje prestanete brinuti o mom drutvenom ivotu. - Jo vei omlet spustila je pred Stuarta. - Trebao sam vas oeniti, Maggie - ree on uz osmijeh. - Ti bi mi mnogo vie odgovarao od veine mukaraca koje ste mi pokuali namjestiti - ree tapui po glavi svoga zeta. 294 Stuart se nasmije i pone sreivati pisma, od kojih je veina bila za njega. Dva je predao Tari i tri Maggie, a svoju je hrpu gurnuo u stranu u korist sportskih stranica Heralda. Maggie natoi sebi drugu alicu kave prije nego to je pogledala svoju potu. Kao i uvijek, najprije je prouila marke prije no to je odluila kojim redom e otvarati pisma. Dvije su imale isti portret Georgea Washingtona. Trea je prikazivala arenu sliku papige. Najprije je otvorila pismo iz Australije. Kad ga je proitala do kraja, pruila ga je Tari iji je smijeak postajao sve iri dok ga je itala. - Vrlo laskavo - ree Tara i prui pismo Stuartu. Stuart ga brzo proita. - Da, vrlo. Kako ete odgovoriti? - Pisat u im da nisam na burzi rada - ree Maggie. - Ali najprije moram saznati kome od vas dvoje moram zahvaliti na tome. - Mahne pismom po zraku. - Nisam kriva - ree Tara. - Mea culpa - prizna Stuart. Brzo je otkrio da se ne isplati varati Maggie. Uvijek bi te na kraju razotkrila. - Vidio sam oglas za posao u Heraldu i pomislio da ste vi idealni za taj posao. ak ste i previe kvalificirani, rekao bih. - Pria se da e krajem akademske godine ef Prijamnog poi u mirovinu - ree Tara. - Znai da e u skoroj budunosti traiti zamjenu. Onaj tko dobije taj posao... - Sad me sluajte, vas dvoje - ree Maggie i pone raspremati stol. - Trenutno imam slobodnu godinu, a poetkom kolovoza kanim se vratiti u Washington i nastaviti rad na svom starom poslu u Georgetownu. Sydneysko sveuilite morat e nai nekog drugog. - Sjedne i otvori svoje drugo pismo. Ni Tara ni Stuart nisu nita rekli kad je izvadila ek na 277.000 amerikih dolara to ga je potpisao ministar financija. Cjelokupna naknada, objasnilo je priloeno pismo, zbog gubitka mua dok je radio kao CIA-in asnik. Kako bi oni mogli razumjeti koliko za nju znai taj gubitak? Brzo je otvorila tree pismo. Spremila ga je za kraj jer je prepoznala prastari tisak i tono je znala tko ga je poslao. Tara lako gurne Stuarta laktom. - Godinje ljubavno pismo od dr. O'Casevja, ako ne grijeim

- ree poput aptaice. - Moram priznati, zadivljena sam time to ti je uspio ui u trag. 295 - I ja - ree Maggie uz osmijeh. - S njim se barem ne moram pretvarati. - Otvorila je omotnicu. - Vidjet emo se vani za jedan sat, i budite spremne za polazak - ree Stuart, pogledavi na sat. Maggie pogleda preko ruba naoala i nasmijei se. - Rezervirao sam stol za ruak u restoranu na plai. - O, pravi si gospodar - ree Tara uz uzdah pun oboavanja. Stuart ju je ba kanio udariti novinama po glavi kad Maggie ree: - Nebesa. Oboje je zaueno pogledaju. To je bilo najblie bogohuljenju to su od nje ikad uli. - to je bilo, majko? - upita Tara. - Prosi li te jo uvijek, ili je nakon tolikih godina napokon oenio neku drugu? - Ni jedno ni drugo. Ponudili su mu posao efa Matematikog odsjeka na Sveuilitu New South Walesa. Dolazi upoznati rektora prije konane odluke. - Ne moe biti bolje - ree Tara. - Na kraju krajeva, on je Irac, zgodan je, i oduvijek te oboava. I kao to nas uvijek podsjea, tata ga je jedva uspio istisnuti. to bi jo mogla poeljeti? Uslijedila je duga utnja prije no to je Maggie rekla: - Bojim se da to nije posve tono. - Kako to misli? - upita Tara. - Pa, istina je da iako;/ bio zgodan, i fantastian plesa, takoer je bio pomalo dosadan. - Ali uvijek si mi govorila... - Znam to sam ti govorila - ree Maggie. - I ne mora me tako gledati, mlada damo. Sigurna sam da katkad zadirkuje Stuarta zbog onog mladog konobara u Dublinu koji... - Majko! U svakom sluaju, on je sada... - to? - upita Stuart. - ... predava na Fakultetu Trinitv u Dublinu - ree Tara. - I tovie, sretno je oenjen i ima troje djece. to je vie no to se moe rei za veinu tvojih bivih djevojaka. - Istina - prizna Stuart. - Dakle, recite mi - ree i ponovno obrati svoju pozornost na Maggie kada dr. O'Casev stie u Oz? Maggie opet otvori pismo i glasno proita: Letim iz Chicaga etrnaestog i stiem petnaestog. - Ali to je danas - ree Stuart. Maggie kimne glavom i nastavi: 296 Ostat u u Sydneyju preko noi, a idueg u se dana sastati s rektorom. Zatim se vraam u Chicago. Maggie podigne pogled. - Bit e na putu kui prije nego to se vratimo s vikenda. - To je teta - ree Tara. - Nakon svih tih godina rado bih upoznala odanog dr. Declana O'Casevja. - Jo uvijek bi mogla - ree Stuart pogledavi na sat. - Kad slijee njegov avion? - U jedanaest i dvadeset - ree Maggie. - Bojim se da neemo stii. Ne kae gdje e odsjesti, a to znai da nikako ne moemo stupiti u vezu s njim prije nego to odleti kui. - Nemojte biti tako malodune - ree Stuart. - Ako krenemo za pet minuta, mogli bismo stii u zranu luku na vrijeme. Mogli biste ga pozvati da poe s nama na ruak. Tara pogleda majku koja uope nije djelovala tako kao da je oduevljena tom idejom. - ak i ako to uinimo, vjerojatno e odbiti - ree Maggie. -Bit e umoran od leta i morat e se pripremiti za sutranji sastanak. - Ali barem e znati da si se potrudila - ree Tara. Maggie presavije pismo, skine pregau i ree:

- Ima pravo, Tara. Nakon svih tih godina, to je najmanje to mogu uiniti. - Nasmijei se svojoj keri, brzo izie iz kuhinje i nestane na katu. U sobi je otvorila ormar i izabrala svoju najdrau haljinu. Nije eljela da je Declan smatra sredovjenom, iako je to prilino budalasto jer ona to jest, kao i on. Pogledala se u zrcalu. Moe proi, zakljuila je, za pedeset jednu godinu. Nije se udebljala, ali su se u posljednjih est mjeseci na njezinu elu pojavile dvije-tri bore. Maggie se vrati u prizemlje i nae Stuarta kako se tka hodnikom. Znala je da su stvari ve zacijelo u automobilu, a i motor je vjerojatno upaljen. - Hajde, Tara - viknuo je uza stube po trei put. Tara se pojavila nekoliko minuta kasnije, a Stuartovo je nestrpljenje nestalo im se nasmijeila. Kad je sjela u automobil, Tara ree: - Jedva ekam da ga upoznam. ak i njegovo ime zvui romantino. - Ba sam se tako i ja osjeala u ono vrijeme - ree Maggie. 297 - to ima u imenu? - ree Stuart navodei Shakespearea i nasmije se dok je manevrirao automobilom niz kolni prilaz i izlazio na cestu. - Prilino mnogo ako si roen kao Margaret Deirdre Burke -odgovori Maggie. Stuart prasne u smijeh. - Dok sam bila u koli, jednom sam samoj sebi napisala pismo adresirano na "Dr. i gospoa Declan O'Casev". Ali to ga nije uinilo zanimljivijim. - Nervozno dotakne svoju kosu. - Nije li mogue - ree Tara - da je nakon toliko godina dr. O'Casev postao zabavan, markantan i svjetski ovjek? - Sumnjam - ree Maggie. - Mislim kako je vjerojatnije da e biti pompozan, naboran i jo uvijek nevin. - Kako biste mogli znati da je nevin? - upita Stuart. - Jer je to uvijek svima govorio - odgovori Maggie. - Declanova ideja romantinog vikenda bila je iznoenje rada o trigonometriji na matematikoj konferenciji. Tara prasne u smijeh. - Iako moram biti potena i rei da ni tvoj otac nije bio mnogo iskusniji od njega. Prvu no zajedno proveli smo na klupi u parku, a ja sam jedino izgubila svoje papue. Stuart se tako glasno smijao da je zamalo udario u plonik. - Jednom sam ipak otkrila kako je Connor izgubio svoju nevinost - nastavi Maggie. - To je bilo s djevojkom poznatom kao "Nikad Ne Reci Ne Nancy" - apne glumei povjerljivost. - Valjda vam nije to ispriao - s nevjericom e Stuart. - Ne, nije. Nikad to ne bih saznala da se jedne veeri nije kasno vratio s treninga. Odluila sam ostaviti poruku u njegovu ormariu u svlaionici, a s unutranje strane vrata nala sam prekrieno Nan-cyno ime. No zapravo se nisam mogla aliti. Kad sam pogledala ormarie njegovih suigraa, Connor je imao daleko najnii rezultat. Tara se ve svijala od smijeha i preklinjala je majku neka prestane. - Kad je tvoj otac konano... Kad su stigli do zrane luke, Maggie je ve iscrpila sve prie o suparnitvu izmeu Declana i Connora, a poela je osjeati zabrinutost zbog predstojeeg susreta sa svojim nekadanjim plesnim partnerom nakon toliko godina. Stuart je stao uz plonik, iskoio iz automobila i otvorio joj vrata. - Bit e bolje da pourite - ree pogledavi na sat. - eli li da poem s tobom, mama? - upita Tara. 298 - Ne, hvala - odgovori Maggie i brzo krene prema kliznim vratima prije nego to se ova predomisli.

Pogledala je na oglasnu plou. Let 815 United Airlinesa iz Chi-caga sletio je na vrijeme, u jedanaest i dvadeset. Ve je bilo gotovo jedanaest i etrdeset. Nikad u ivotu nije toliko kasnila kad je trebala doekati zrakoplov. to se vie pribliavala prostoru za dolaske, to je vie usporavala korak, u nadi da e Declan imati vremena otii, a da se ne sretnu. Odluila je da e ekati petnaest minuta, a tada se vratiti do automobila. Prouavala je putnike koji su dolazili. Mladi, vedri i puni entuzijazma, s daskama za jedrenje ispod ruku; sredovjeni, uurbani i paljivi, vrsto drei svoju djecu; stari, usporeni i zamiljeni, na kraju reda. Poela se pitati hoe li uope prepoznati Declana. Je li ve proao kraj nje? Na kraju krajeva, prolo je vie od trideset godina otkako su se zadnji put vidjeli, a on nije oekivao da e ga netko doekati. Ponovno je pogledala na sat. Petnaest minuta je gotovo prolo. Poela je razmiljati o tanjuru knedli i ai Chardonnaya na ruku u Cronulli, a zatim o drijemanju na poslijepodnevnom suncu dok Stuart i Tara surfaju. A tada se njen pogled zaustavi na jednorukom ovjeku koji je prolazio kroz izlaz za dolaske. Maggie je osjetila malaksalost u nogama. Zurila je u mukarca kojeg nikad nije prestala voljeti. Pomislila je da e se sruiti. Suze su joj se nakupile u oima. Nije zahtijevala nikakvo objanjenje. To moe doi kasnije, mnogo kasnije. Potrala je prema njemu, nesvjesna bilo ega oko sebe. im ju je ugledao, nasmijeio se onim poznatim smijekom kojim je pokazivao kako zna da je otkriven. - O moj Boe, Connor - ree i rairi ruke. - Reci mi da je to istina. Dragi Boe, reci mi da je to istina. Connor ju je vrsto zagrlio desnom rukom, a lijevi je rukav visio uz njegovo tijelo. - Istina je, ljubljena moja Maggie - ree otegnutim irskim naglaskom. - Na alost, iako Predsjednici mogu gotovo sve srediti, kad te daju usmrtiti, mora na neko vrijeme nestati i uzeti novi identitet. - Pustio ju je i zagledao se u enu za kojom je udio u svakom satu tijekom proteklih est mjeseci. - Odluio sam se za dr. Declana O'Casevja, akademika koji razmilja o prelasku na novi posao u Australiji, jer sam se sjetio da si mi jednom rekla da si eljela biti gospoda Declana O'Casevja. Nadam se da me nee ba mnogo Australaca testirati koliko se snalazim u matematici. 299 Maggie ga je gledala, a suze su joj se slijevale niz obraze. Nije bila sigurna treba li se smijati ili plakati. - Ali pismo, dragi - ree. - Iskrivljeno "e". Kako si...? - Da, mislio sam da e ti se svidjeti ta finesa - ree Connor. -To je bilo nakon to sam vidio tvoju sliku u Washington Postu, kako stoji kraj groba nasuprot Predsjedniku, a zatim sam proitao velianstvene hvalospjeve tvom pokojnom muu te sam pomislio: De-clane, deko moj, to bi mogla biti tvoja posljednja prilika da oeni onu mladu Margaret Burke iz East Sidea. - Nasmijei se. - Dakle, to misli o tome, Maggie? - ree. - Hoe li se udati za mene? - Connor Fitzgerald, ima mnogo toga to mora objasniti - ree Maggie. - Doista ima, gospoo O'Casev. No, da to uinim, imam i cijeli ivot to nam preostaje. 300