Dean Koontz POD SVJETLOM MJESECA Ova je knjiga posveena Lindi Morris i Elainei Peterson za njihov vrijedan rad,

ljubaznost i pouzdanost. I naravno, to su me uhvatile u pogreci koja bi, da mi nisu skrenule pozornost na nju, pokvarila moj niz savrenstava. Te to su mi diskretno preutjele kako je jedini i pravi razlog njihova ostanka bio da gospoici Trixie osiguraju neprekidno maenje po trbuhu koje ona zasluuje.

Prvo poglavlje A u kljunu aviona pilot je drao u svojim rukama svoj teret ivota, irom otvorenih oiju, punih mjeseine. Noni let Antoine de Saint-Exupery ivot nema znaenja osim u svojoj pouzdanosti. Sudbina i povijest Reinhold Niebuhr Uzmi moju ruku i vrsto je stegni, jer ja te noas iznevjeriti neu. Izdam li tebe, izdajem sebe, i duu svoju odlaem na policu u knjinici Pakla, gdje svjetla nema. Ja te noas iznevjeriti neu. The Book ofCounted Sorrovus Nedugo prije nego to su ga onesvijestili i zavezali za stolicu, prije nego to su mu protiv njegove volje utrcali neku nepoznatu stvar, i prije nego to je otkrio kako je svijet duboko tajanstven na nain koji nikad prije nije zamiljao, Dylan O'Conner izaao je iz svoje motelske sobe i preao autocestu do jarko osvijetljenog restorana brze hrane kako bi kupio izburgere, pomfrit, pite s jabukama i frape od vanilije. Protekli je dan leao zakopan u zemlji, u asfaltu. Nevidljiv, no

osjetan, njegov je duh progonio no u Arizoni vreli duh dizao se iz svakog komadia tla kojim je Dylan kroio. Ovdje, na rubu grada koji je posluivao putnike s nedalekih autocesta, bezbrojni grozdovi raznobojnih svjetleih reklama borili su se za muterije. Usprkos toj borbi bljetavih, s kraja na kraj obzora sjalo je velianstveno zvjezdano nebo jer je zrak bio ist i suh. Na zapadu je Mjesec, okrugao poput brodskog kormila, sjekao zvjezdani ocean. Nebeski beskraj inio se ist i pun obeanja, dok je zemaljski svijet djelovao prano i umorno. Umjesto da je elja jedan jedini vjetar, no je presijecalo bezbroj povjetaraca, svaki sa svojim jedinstvenim aputavim govorom i mirisom. Miriui po pustinjskom pijesku, peludu kaktusa ili vrelom asfaltu, zrak se kovitlao dok se Dylan primicao restoranu. Tamo se zgunjavao aromama ve ueglog ulja za peenje, masti hamburgera koja se dimila na rotilju, i isparavanjima prenog luka, prijetei da e ga uguiti. Da se nije naao u njemu nepoznatom gradu, da nije bio umoran od cijelog dana na cesti, i da njegov mladi brat Shepherd nije bio udno raspoloen, Dylan bi bio potraio restoran sa zdravijom hranom. No Shep se, u tom stanju, nije najbolje snalazio u javnosti, i kad bi bio takav, odbijao bi jesti bilo to osim brze hrane s visokim postotkom masnoe. Unutranjost restorana bila je bljetavija od fasade. Veina ploha bila je bijela, i usprkos mastima zasienom zraku, prostorija je djelovala sterilno. Suvremena kultura Dylanu O'Conneru pristajala je jednako dobro kao i rukavica s tri prsta a ovo je bilo jo jedno mjesto koje mu nije nimalo odgovaralo. Naime, vjerovao je da rupa s hamburgerima treba izgledati kao pajzl, a ne kao operaciona dvorana, ne kao vrti sa slikama klauna i smijenih ivotinja po zidovima, ne kao paviljon od bambusa na tropskom otoku, i ne kao blistava plastina kopija zalogaj nie iz pedesetih godina koja nikad nije postojala. Ako ve elite pojesti karboniziranu kravu umotanu u sir, s prilogom od krumpirovih traka koje su umakanjem u vrelo ulje poprimile izgled drevnog papirusa, i ako ve sve to elite isprati ili zadovoljavajui koliinama ledenog piva ili mlijenog

napitka koji u sebi sadri koliinu kalorija jednaku onoj peenog prasca, onda bi se ta arobna gozba trebala odvijati u okruenju koje doslovno vriti: zabranjeno zadovoljstvo ili grijeh. Osvjetljenje bi trebalo biti prigueno i toplo. Plohe bi trebale biti tamne stari mahagonij, patinirana bronca, presvlake boje vina. I glazba bi trebala sluiti umirivanju mesodera ne ona koja ti die eludac u liftovima zato to je izvode svirai nafutrani antidepresivima, ve melodije putene poput hrane stari rock ili big-bandovi, ili neki dobri narodnjak koji pjeva o iskuenju, kajanju i voljenim psima. Ipak je preao poploanim podom do pulta od nehrdajueg elika, gdje je naruio za van kod punane, bjelokose ene istog izgleda u crveno-bijelo prugastoj odori, koja je izgledala kao supruga Djeda Mraza. Napola je oekivao da e ugledati patuljka kako joj proviruje iz depa na koulji. U starim su danima na pultovima restorana brze hrane obino deurali tinejderi. No posljednjih je godina znaajan broj mladih takav posao smatrao nedostojnim, to je otvorilo vrata umirovljenicima koji su traili dodatak svojim mjesenim ekovima. Gospoda Mraz Dvlanu se obratila s duo, i pruila mu narueno u dvije bijele papirnate vreice, a zatim se nagnula preko pulta kako bi mu na koulju privrstila reklamni bed. Na bedu je stajao slogan POMFRIT, A NE MUHE i nacere-no zeleno lice abe krastae iz crtica, iji je prijelaz s tradicionalne prehrane svoje bradaviave vrste na tako ukusne poslastice kao to su dvostruki izburgeri sa slaninom zabiljeen u najnovijoj promidbenoj kampanji tvrtke. Ponovno je osjetio rukavicu s tri prsta - Dylan nije shvaao zato se od njega oekuje da zatrai odobrenje nacrtane abe ili sportske zvijezde - ili, jednako tako, nekog nobelovca - prije nego to odlui to e veerati. Nadalje, nije razumijevao zato bi ga morala oarati reklama koja ga uvjerava kako je ovdanji pomfrit ukusniji od kunih muha. I bolje bi im bilo da im je pomfrit ukusniji od vree kukaca. No zauzdavao je svoj protuablji stav i zbog toga to je u posljednje vrijeme poeo primjeivati kako si doputa da ga smeta prevelik broj nevanih stvari. Ako se ne omeka, do trideset pete pretvorit e

se u totalno gunalo. Nasmijeio se gospodi Mraz i zahvalio joj kako si ne bi priutio crni Boi. Izaavi pod puni Mjesec, preavi tri trake autoceste putem prema motelu, nosei papirnate vreice pune mirisnog kolesterola u raznim oblicima, Dylan je podsjetio sebe na mnogo toga za to bi trebao biti zahvalan. Dobro zdravlje. Lijepi zubi. Sjajna kosa. Mladost. Imao je dvadeset devet godina. Bio je prilino umjetniki nadaren, imao je posao koji je smatrao znaajnim i uivao u njemu, i slike je prodavao dovoljno esto da pokrije trokove i svaki mjesec poloi neto novca u banku. Lice mu nisu unakaavali nikakvi oiljci, nisu ga muile gljivice, nije imao problematinog zlog brata blizanca, niti je patio od napadaja ili amnezija nakon kojih bi se mogao probuditi krvavih ruku, nije patio od upala zanoktica. Imao je Shepherda koji je istovremeno bio i blagoslov i prokletstvo. Shep je u svojim najboljim trenucima tjerao Dvlana da osjeti radost ivota i sreu to mu je on brat. Pod crvenim neonskim natpisom MOTEL, gdje je Dvlanova sjena u prolazu zacrnjivala neonom zacrvenjeni asfalt, i zatim kad je proao pokraj niskih sago-palmi i bodljikavih kaktusa i ostalog grubog pustinjskog krajobraza, i takoer dok je slijedio betonske staze koje su vodile po motelu, a naroito kad je proao pokraj brundavog sokovnika koji je tiho kljocao, izgubivi se u mislima i razmiljajui o mekim lancima obiteljskih obaveza, shvatio je da ga uhode. Uhoda se tako potajno pribliio da ga je sigurno slijedio ukorak, da je disao zajedno s njim. Tek na vratima sobe, drei vreice s hranom, petljajui s kljuem, prekasno je zauo izdajniku kripu konog potplata. Dylan je okrenuo glavu, skrenuo pogled, spazio blijedo Mjeseevo lice, i osjetio neto ugledavi tamni obris neega to se obruilo na njegovu lubanju. udno, ali nije osjetio udarac i nije bio svjestan pada. Samo je uo kako vreice udaraju u padu, namirisao luk, namirisao topli sir, namirisao uegle krumpirie i shvatio da lei licem na betonu. Ponadao se da nije prosuo Shepov frape. A zatim je usnuo kratak san o pleuem pomfritu. Drugo poglavlje

Jillian Jackson imala je svoje omiljeno drvo novca, koje je njegovala s puno brige i njenosti. Hranila ga je pomno proraunatim i izmjerenim mjeavinama hranjivih tvari, promiljeno ga zalijevala, i redovno vlaila njegove mesnate, ovalne listove veliine palca kako bi isprala prainu i odrala njihovu sjajnu, zelenu ljepotu. Tog petka uveer, putujui iz Albuquerquea u New Mexicu u Phoenix u Arizoni gdje je imala tri nona nastupa sljedei tjedan, Jilly je vozila sama, budui da Fred nije imao ni vozaku dozvolu, niti potrebne dodatke kojima bi upravljao motornim vozilom. Fred je bio biljka. Jillvn pononomodri cadillac Coupe DeVille iz 1956. bio je ljubav njezina ivota, to je Fred shvaao i milostivo prihvaao, ali je njezina Crassula argentea (bilo je to Fredovo krsno ime) stajala odmah pored njega na ljestvici njenosti. Kupila ga je kad je bio tek izdanak s etiri kratke grane i esnaest debelih, guma-stih listova. Iako je tad bio smjeten u ljepljivom, crnom plastinom loncu i trebao izgledati siuno i zaboravljeno, njoj je, od trenutka kad ga je ugledala, djelovao hrabro i odluno. S njezinom se ljubavlju i njegom razrastao u prekrasan primjerak oko trideset centimetara visok i etrdeset centimetara u promjeru. Sad je uspijevao u trideset centimetara irokom, glaziranom loncu od terakote. Sa zemljom i spremnikom teio je est kilograma. Jilly je nainila tvrdi jastuk od pjene, grublju inaicu jastuia za pacijente koji se oporavljaju nakon operacije hemeroida, to je sprjeavalo da dno lonca oteti presvlaku na suvozaevom sjeditu, a Fredu omoguilo vonju bez trenje. Godine 1956. Coupe DeVille nije proizveden sa sigurnosnim pojasima, kao to ni Jilly nije na svijet dola s njim 1977. - ipak, za sebe i Freda dodala je jednostavne pojase. vrsto poloen u svom jastuku, s loncem privrenim na sjedite, Fred je bio siguran koliko samo moe biti sigurna biljka koja nedoputenom brzinom od sto dvadeset na sat juri pustarama New Mexica. Smjeten ispod prozora, Fred se nije mogao diviti pustinjskom krajoliku, ali mu je Jilly rijeima oslikavala prizore kad bi, s vremena na vrijeme, naili na neki zadivljujui vidik. Ona je uivala koristiti svoje sposobnosti opisivanja. Kad ve nije

uspjela iskoristiti zadnji niz angamana u ofucanim koktelbarovima i drugorazrednim klubovima i postati nova komiarska zvijezda, imala je priuvni plan - postati poznata spisateljica. Veina se ljudi usuuje nadati ak i u pogibeljnim vremenima, ali Jillian Jackson je ustrajala u nadi, iz nje izvlaei snagu jednaku onoj koju je izvlaila iz hrane. Prije tri godine, dok je konobarila dijelei stan s jo tri mlade ene kako bi smanjila trokove, jela samo dvaput dnevno i to ono to je besplatno dobila u restoranu gdje je radila, prije nego to je dobila svoj prvi angaman, krvlju joj je teklo jednako mnogo nade kao i crvenih i bijelih krvnih tjeleaca i ploica. Neke bi ljude odvratili tako veliki snovi, no Jilly je vjerovala kako se nadom i vrijednim radom moe dobiti sve to se eli. Sve osim pravog mukarca. Tako je, cijelog tog kasnog popodneva, od Los Lunasa preko Socorroa do Las Crucesa, dugo ekajui na amerikoj carini istono od Akele, gdje su odnedavna pregledavali daleko ozbiljnije nego u onim, daleko nevinijim danima, Jilly razmiljala o mukarcima u svome ivotu. Romantine je veze imala samo s trojicom, no od te trojice trojica su bila previe. Vozei do Lordsburga, sjeverno od planina Pyramid, a zatim do gradia Road Forks u New Mexicu, i konano preko dravne granice, razmiljala je o prolosti, pokuavajui shvatiti gdje je pogrijeila u svakoj propaloj vezi. Iako spremna prihvatiti krivicu za zamiranje svake romance, procjenjujui samu sebe intenzivno i kritiki analizirajui poput pripadnika odjela za eksplozive koji odluuje koju e od nekoliko ica presjei i ostati iv, na posljetku je zakljuila, i to ne prvi put, da glavni dio krivnje ne lei na njoj, nego na tim ispraznim tipovima kojima je vjerovala. Bili su izdajice. Varalice. Cak i kad im je i progledala kroz sve prste, promatrajui sve kroz najruiastije naoale, bili su svinje, tri praia koji su pokazivali sve najgore svinjske osobine i nijednu jedinu dobru. Da im se veliki zloesti vuk pojavio na vratima njihove slamnate kolibe, susjedi bi vjerojatno bili slavili kad bi je otpuhao, a zatim bi ga ponudili vinom da zalije veeru od prasetine. Ja sam ogorena i osvetoljubiva kuka, izjavila je Jilly.

Na svoj se tihi nain Fred nije slagao s njom. Hou li ikad sresti pristojnog mukarca? upitala se. Iako je posjedovao brojne dobre strane strpljenje, spokojnost, naviku da se nikad ne ali, iznimnu nadarenost za sluanje i nijemo suosjeanje, zdrave korijene Fred nikad nije tvrdio da je vidovit. Nije mogao znati hoe li Jilly jednog dana sresti pristojnog mukarca. U veini sluajeva Fred se uzdao u sudbinu. Poput ostalih pasivnih vrsta uskraenih za bilo kakvu sposobnost kretanja, gotovo da i nije imao izbora, nego se pouzdati u sudbinu i nadati se najboljem. Naravno da u sresti pristojnog tipa, presudila je Jilly s naglom navalom nade to je bila njezina karakterna crta. Srest u desetke pristojnih tipova, stotine i tisue. Pobjegao joj je melankolini uzdah dok je koila zbog prometnog zastoja na zapadnoj traci ceste broj 10 tono ispred nje. Nije pitanje hou li sresti stvarno pristojnog ovjeka, nego hou li ga prepoznati ako ne bude okruen aneoskim zborovima i bljetavom aureolom na kojoj e pisati PRISTOJAN-TIP PRISTOJAN-TIP PRISTOJAN TIP. Jillian nije mogla uti Fredov smijeh, ali je bila sigurna da ga je osjetila. Daj, pogledaj injenicama u oi, zareala je. Kad su u pitanju frajeri, naivna sam i lako me se zavede. Fred je znao prepoznati istinu. Mudri Fred. Tiina kojom je doekao Jilly-no priznanje uvelike se razlikovala od tihog neslaganja koje je izrazio kad je sebe nazvala ogorenom i osvetoljubivom kukom. Promet je potpuno stao. Izdrali su jo jedno dugo ekanje dok se kraljevskopurpurni sumrak pretapao u no, ovaj put pred Stanicom poljoprivredne inspekcije Arizone istono od San Simona, koja je pruala usluge i dravnim i federalnim pravosudnim slubama. Osim slubenika Ministarstva poljoprivrede, nekoliko je agenata u civilu, tvrdih oiju, obavljalo poslove za jednu manje poljoprivredno orijentiranu agenciju, i oito tragalo za tetoinama razornijima od vonih muica koje su se mnoile u krijumarenim naranama. Zapravo, pilili su Jilly kao da su uvjereni da pod sjeditem skriva ador i

mitraljez, a Freda su prouavali oprezno i sumnjiavo kao da su uvjereni u njegovo srednjeistono porijeklo, fanatine politike stavove i skrivene zle namjere. No ak ni ti mukarci grubog izgleda, koji su imali razloga svakog putnika smatrati sumnjivim, nisu Freda zadugo mogli promatrati kao zloinca. Udaljili su se i mahnuli, doputajui da Coupe DeVille proe kroz kontrolnu toku. Podiui prozor i ubrzavajui, Jilly je rekla: Dobro je to nisi zavrio u zatvoru, Freddv. Ne bismo imali dovoljno za jamevinu. Sljedeu milju provezli su utei. Sablasni Mjesec, nalik blijedom ektoplazminom oku, iziao je jo prije zalaska Sunca kako je padala no, Kiklopovo je oko sve jae blistalo. Moda razgovor s biljkom nije samo ekscentrinost, glasno je razmiljala Jilly. Moda sam malo skrenula. Sjeverno i juno od autoceste protezala se mrana pusto. Hladno Mjeseevo svjetlo nije moglo spaliti tvrdoglavi sjaj kojim je pustinja svjetlucala nakon Suneva zalaska. Frede, oprosti. To je bilo zloesto. Mala je biljka bila ponosna, ali je znala i pratati. Sva su tri mukarca s kojima je Jilly istraivala disfunkcionalnu stranu ljubavne veze, bez oklijevanja okretala protiv nje njezine najnevinije izraze nezadovoljstva svaki od njih bio bi se posluio njima da u njoj probudi krivicu i da sebe doara kao ispaenu rtvu njezinih nerazumnih oekivanja. Fred, na svu sreu, nikad nije na taj nain dokazivao svoju mo. Neko su se vrijeme vozili u bliskoj tiini, tedei gorivo tako to su se vozili u zranoj struji jureeg kamiona koji je, sudei po reklami na stranjim vratima, teglio sladoled i slastice gladnim sladokuscima zapadno od New Mexica. Kad su stigli u blizinu grada koji je bljetao reklamama za motele i autoser-vise, Jilly je skrenula s autoceste. Sama je natoila gorivo na crpki na Unionu 76. Nie niz ulicu, kupila je veeru u restoranu s hamburgerima. Konobarica na anku bila je punana i vesela poput idealizirane bakice u Disnevevim crtii-ma iz ezdesetih godina, i ustrajala je da

zakopa bed s nasmijanom abom na Jillynu bluzu. Restoran je djelovao dovoljno isto da bi mogao posluiti kao operaciona sala za etverostruku sranu premosnicu u sluaju da neka muterija konano doivi viestruko zaepljenje arterija jedui dvostruki izburger. Naravno, sama istoa nije bila dovoljna da navede Jilly da jede za jednim od malih, linoleumom presvuenih stolova, pod svjetlom dovoljno bljetavim da izazove genetske mutacije. Dok je na parkiralitu sjedila u Coupe DeVilleu i jela sendvi s piletinom, zajedno s Fredom sluala je svoju omiljenu radijsku emisiju koja se usredotoila na teme poput vienja NLO-a, zle izvanzemaljce koji su udjeli oploivati zemaljske ene, na Veliko Stopalo (kao i na njegovog, nedavno vienog mladun-ca Malo Stopalo), te vremenske putnike iz daleke budunosti koji su piramide podigli zbog nepoznatih i zloudnih namjera. Te su veeri voditelj promuklog glasa - Parish Lantern - i njegovi sugovornici istraivali veliku prijetnju invazije mozgojeda koji su navodno u na svijet stizali iz neke alternativne stvarnosti. Nijedan sluatelj koji se javio u program nije rekao nijednu jedinu rije o faistikim islamskim radikalima koji su odluili unititi civilizaciju kako bi zavladali svijetom, a i to je bilo olakanje. Poto bi se smjestio u stranjem renju, sisa mozgova navodno bi preuzimao nadzor nad svojim ljudskim domainom opsjedajui mu um i sluei se tijelom kao svojim vlastitim ta su stvorenja bila oito zlobna i sluzava, no Jilly je utjeilo to to je sluala Parisha i njegovu publiku kako raspravlja o njima. ak i da su sisai mozgova stvarni, u to nije vjerovala ni trenutka, njih je barem mogla razumjeti njihov genetski imperativ da pokoravaju druge vrste, njihovu parazitsku narav. S druge strane, ljudsko je zlo rijetko, gotovo nikad, potjecalo iz jednostavnog biolokog razloga. Fredu je nedostajao mozak koji bi sisaima posluio kao stanite, stoga je mogao uivati u programu ne osjeajui se ni najmanje osobno ugroenim. Jilly je oekivala da e je zastanak u restoranu osvjeiti, ali kad je zavrila s jelom, nije bila nimalo manje umorna nego kad je sila s autoceste. Veselila se etverosatnoj vonji kroz pustinju do

Phoenixa, u drutvu Lanternovih umiru-juih paranoidnih fantazija. No tako iscrpljena, bila je opasnost na cesti. Kroz vjetrobran, spazila je motel s druge strane ceste. Ako je mezimcima zabranjen ulaz, rekla je Fredu, onda u te provercati unutra. Tree poglavlje Brzo slaganje puzzlea najbolji je nain kojim vrijeme ubija osoba s lakim oteenjem mozga zbog kojeg posljedino pati od intenzivnih i nesavladivih napadaja opsesije. Shepherdovo tragino mentalno stanje davalo mu je iznenaujuu prednost kad god bi svoju punu pozornost okrenuo slagalicama. U tom je trenutku sastavljao sloenu sliku ureenog intoistikog hrama okruenog stablima treanja. Iako je dvije i pol tisue dijelova poeo slagati nedugo nakon to su se Dylan i on smjestili u motelu, ve je dovrio otprilike treinu. Postavio je sva etiri kuta slike, te je vrijedno poeo napredovati prema sredini. Djeak je Dylan je svog brata, iako je Shep ve navrio dvadesetu, i dalje gledao kao djeaka - sjedio za stolom, pod svjetlom cjevaste mjedene svjetiljke. Lijevu je ruku napola podignuo i neprekidno lamatao lijevim dlanom, kao da odmahuje vlastitom odrazu u zrcalu objeenome iznad stola. Zapravo je pogled jedino skretao sa slike koju je sastavljao i hrpe jo neiskoritenih komadia slaga-lice koju je drao u otvorenoj kutiji. Najvjerojatnije i nije znao da mae on nije bio sposoban nadzirati vlastitu ruku. Tikovi, napadaji njihanja i drugi bizarni pokreti koji su se ponavljali bili su simptomi Shepove bolesti. Ponekad je znao biti miran poput lijevane bronce, nepomian poput mramora, zaboravljao bi ak i zatreptati ipak, ee bi trzao ili satima vrtio prstima, njihao bi noge ili njima lupkao po podu. Dylan je, s druge strane, bio tako vrsto zavezan za stolicu s visokim naslonom da se nije mogao ni ljuljati, ni njihati, a ni vrtjeti ita. Dva i pol centimetra iroka ljepljiva izolir-traka bila mu je omotana oko gleanja, vrsto ih prikivajui za noge stolice. Jo vrpce vezivalo mu je zglavke i podlaktice za naslone stolice. Desna ruka bila mu je privrena dlanom nadolje, no lijevi mu je dlan

gledao uvis. U usta mu je, dok je bio u nesvijesti, netko ugurao krpu. Usta su mu takoer bila zalijepljena trakom. Dylan je bio pri svijesti samo dvije-tri minute i nije uspio spojiti nijedan komadi prijetee slagalice koja mu je bila dana na razmatranje. Nije imao blagog pojma tko ga je napao i zato. Dvaput se pokuao okrenuti u stolici i pogledati prema irokom krevetu i kupaonici iza njega dvaput mu je, udarcem po glavi, nepoznati neprijatelj umirio njegovu znatielju. Udarci nisu bili jaki, ali su pali tono na ozlijeeno mjesto. Svaki je put zamalo ponovno izgubio svijest. Da je Dylan i zvao upomo, njegovi prigueni krici ne bi se uli izvan sobe, ali bi svakako doprli do njegova brata koji je sjedio tri metra dalje. Na nesreu, Shep ne bi odgovorio ni na vritanje iz sveg glasa, kao ni na apat. ak i u najboljim trenucima Shep bi rijetko odgovarao Dylanu i bilo kome drugome, a kad bi ga obuzela slagalica, ovaj bi mu se svijet inio manje stvarnim od dvodimenzionalnog prizora razlomljene slike. Shep je svojom mirnom desnom rukom odabrao ameboidni komadi kartona iz kutije, pogledao ga i stavio na stranu. Odmah zatim uzeo je drugi komadi s hrpe i u trenutku naao njegovo mjesto, a za njim smjestio i drugi i trei - sve to u trideset sekundi. Izgledao je kao da vjeruje kako je sam u sobi. Dylanu je srce udaralo u rebra kao da iskuava njihovu vrstou. Svaki je udarac slao udar boli u njegovu ozlijeenu glavu, a u munim je sinkopama krpa u njegovim ustima titrala poput ivog bia, ne jednom pokreui refleks guenja. Prestravljen do stupnja do kojega veliki momci poput njega nikad ne bi smjeli biti, ne sramei se straha, potpuno sretan to je velik i prestraen momak, Dylan je u sljedee bio siguran kao to nije bio siguran ni u to dosad: dvadeset devet godina premalo je za smrt. Da mu je bilo devedeset devet, vjerojatno bi ustrajao u tvrdnji kako srednje godine poinju daleko iza navrenog jednog stoljea. Smrt mu nikad nije bila nimalo privlana. Nije razumijevao one koji su uivali u gotikoj subkulturi, u ustrajnoj romantinoj identifikaciji sa ivim mrtvacima - vampiri mu nisu bili nimalo

seksi. A ni gangsterski rap svojim slavljenjem ubojstva i velianjem okrutnosti prema enama nije mu pokretao noge u ritmu glazbe. Nije volio filmove u kojima su vaenje utrobe i rezanje glava bili glavne teme - u najmanju ruku, kvarili su mu uivanje u kokicama. Vjerovao je kako nikad nee biti u trendu. Sudbina mu je bila biti konzervativan poput konzerve. Ali i mogunost da ostatak ivota provede kao potpuna konzerva manje ga je smetala od mogunosti da bude mrtav. Iako prestraen, i dalje se oprezno nadao. Da ga je njegov nepoznati napada bio namjerio ubiti, on bi ve bio ohlaen na sobnu temperaturu. Napada ga je vezao i zaepio mu usta zato to je s njim namjeravao neto drugo. Na pamet mu je pala tortura. Dylan nikad dotad nije uo da su ljude muili do smrti u sobama poznatog lanca motela, ili barem to nije bio obiaj. Ho-micidalni psihopati obino su izbjegavali izvravati svoja prljava djela u zdanjima koja bi istovremeno mogla ugoivati Kongres rotarijanaca. Tijekom svih godina koje je proveo na putu, najtee su bile albe zbog loeg odravanja soba, nenaruenih telefonskih buenja i loe hrane u kafeterijama. Ipak, kad mu se muenje jednom uvuklo u misli, smjestilo se tamo i odbijalo otii. Dvlana je do neke mjere utjeila i injenica da napada s toljagom Shepa nije ni onesvijestio, ni dodirnuo, niti vezao. To je sigurno znailo kako je zlotvor, ma tko on bio, primijetio Shepovu potpunu izdvojenost i shvatio kako djeak nije nikakva prijetnja. Pravi bi se sociopat svakako rijeio Shepa ili zato to bi ga to zabavljalo, ili kako bi poboljao svoj ubilaki imid. Poludjeli ubojice vjerojatno su, poput veine suvremenih Amerikanaca, uvjereni kako je odravanje visoke razine sa-mopotovanja osnova dobrog mentalnog zdravlja. Smjetajui svaki zavojiti komadi kartona na njegovo mjesto uz ritualno kimanje glavom i pritisak desnim palcem, Shep je nastavljao rjeavati zagonetku zavidnom brzinom u minuti je dodavao est do sedam dijelova. Dvlanov se zamueni vid razbistrio, a proao je i napad povraanja. Obino bi takav razvoj dogaaja bio razlogom za veselje, no veselje

e ga izbjegavati sve dok ne sazna tko to eli jedan njegov dio - i koji to tono dio eli. Bubnjanje timpana njegovog podivljalog srca i navala krvi koja je kuljala njegovim bubnjiima stvarali su buku koja je posjeala na zvuk inela po kojima bubnjar prelazi metlicama i skrivali sve tihe zvukove koje bi uljez mogao stvarati. Moda je tip jeo njihovu veeru - ili je pregledavao motornu pilu prije nego to je ukljui. Budui da je Dylan sjedio iskosa prema zrcalu iznad stola, u odrazu je vidio samo uski dio sobe iza sebe. Promatrajui brata, tog ratnika slagalica, u rubu zrcala je spazio pokret, no kad je uspio izotriti sliku, prikaza je ve nestala iz vida. Kad mu je napada konano stupio u vidno polje, nije djelovao nimalo vie prijetei od pedesetogodinjeg zborovode koji nalazi velik i istinski uitak u dobro ugodenim glasovima koji se diu izvodei radosne psalme. Zaobljena ramena. Trbui. Prorijeena bijela kosa. Malene, lijepo oblikovane ui. Ruiasto lice s jakom vilicom djelovalo je dobroudno poput bijelog kruha. Blijedomo-dre oi bile su vodenaste, naizgled pune suuti, i kao da su otkrivale duu previe krotku da stvori ikakvu zlu misao. Izgledao je kao potpuna suprotnost zloi smijeio se njenim smijekom, ali je drao komad vrlo savitljive gumene cijevi. Poput zmije. Skoro metar dugaku. Nijedan se neiv predmet, bila to lica ili savreno nabrueno sjeivo sklopivog noa, ne moe nazvati zlim pa iako se otricom noa moe samo oguliti jabuku, u tom je opasnom trenutku bilo teko zamisliti jednako bezopasnu namjenu centimetar iroke gumene cijevi. iva mata koja je sluila Dvlanovoj umjetnosti sad ga je zasula besmislenim, ali jednako ivim slikama prisilnog hranjenja kroz nos i pregleda crijeva koji se ni u kojem sluaju ne izvodi kroz nosnu upljinu. Uzbuna u njemu nije se smirila ni u trenutku kad je shvatio kako gumena cijev slui kao vrpca za stezanje. Shvatio je zato mu je lijeva ruka privrena dlanom nagore. Kad se pobunio kroz slinom natopljenu krpu i izolacijsku traku, glas mu nije bio ujniji od glasa prerano zakopanog ovjeka koji doziva pomo kroz poklopac lijesa i dva metra dobro nabijene

zemlje. Mir, sinko. Samo mirno. Uljez nije imao glas mrgodnog grubijana, ve mekan i suosjeajan, poput seoskog doktora koji se zakleo da e svoje pacijente osloboditi svih nevolja. Bit e sve u redu. I bio je odjeven kao seoski lijenik - kao neki relikt iz nestalog doba koje je Norman Rockvvell1 hvatao svojim ilustracijama za naslovnice The Saturdaj Evening Posta. Njegove mekane cipele blistale su od estog etkanja i latenja, a hlae svijetlosmeeg odijela visjele su na naramenicama. Nakon to je skinuo sako, zavrnuo rukave koulje, olabavio kravatu i otkopao ovratnik, nedostajao mu je samo stetoskop da upotpuni savrenu sliku nehajno izguvanog seoskog doktora na kraju dugakog dana prepunog kunih posjeta, blagog iscjelitelja koga svi zovu doktorom. Dvlanova koulja kratkih rukava olakala je stavljanje podveza. Kad mu je brzo omotao gumenu cijev oko lijevog bicepsa, Dvlanu je vena vidljivo iskoila. Prstom njeno lupkajui po nabubreloj ili, Doktor je promrmljao: Lijepo, lijepo. Budui da ga je povez na ustima prisiljavao da udie i izdie samo kroz nos, Dylan je jasno uo poniavajui dokaz svog rastueg straha dok mu je pitanje i zvidanje disanja postajalo sve bre. S komadiem vate natopljene alkoholom, Doktor je protrljao ilu. Svi elementi tog trenutka Shep koji mae nikome i poput munje brzo slae slagalicu, nasmijeeni uljez priprema svog pacijenta za injekciju, odvratan okus krpe u Dvlanovim ustima, otar miris alkohola, snaan pritisak ljepljive vrpce - toliko su mu obuzeli svih pet ula da mu nije bilo mogue, uz imalo ozbiljnosti, pomisliti kako se radi o snu. Ipak, vie nego jednom Dylan je zatvorio oi i utinuo se u mislima..., a kad bi ponovno otvorio oi, udahnuo bi jo tee jer se nona mora pokazala kao stvarnost. prica sigurno nije mogla biti tako velika kao to mu se inilo. Taj mu se instrument inio manje prikladnim za ljude - vie bi odgovarao slonovima ili nosorozima. Pretpostavljao je kako je strah uveao dimenzije.

Desni palac vrsto na utoru za palac, zglobovi u prstenima Doktor je izbacio zrak iz price, a mlaz zlatne tekuine bljesnuo je u svjetlu svjetiljke i u luku pao na sag. ameriki ilustrator 1894.-1978. Prigueno mumljajui u znak pobune, Dylan je trgnuo poveze i zaljuljao stolicu. Ovako ili onako, uljudno je rekao Doktor, odluio sam ti ubrizgati ovo. Dylan je tvrdoglavo odmahnuo glavom. Sinko, ovo te nee ubiti, ali bi te otpor mogao. Ovo. Odmah se pobunivi na mogunost da e mu se ubrizgati neki lijek ili nedoputena tvar - ili otrovna kemikalija, ili otrov, ili doza krvi zatrovane nekom jezivom boletinom - Dylan se jo snanije pobunio na pomisao da e mu se ovo ubrizgati u venu. Ta je nehajna rije znaila nepanju, neozbiljnu zlou, kao se da taj primjer banalnog zla okrugla lica, objeenih ramena i izbaenog trbuha nema namjeru potruditi, ak i nakon svih napora, i sjetiti to to zapravo eli ubrizgati svojoj rtvi. Ovo! U tom je sluaju rije ovo oznaavala i zlatnu tekuinu u prici koja bi mogla biti neto egzotinije od obine droge ili otrova, ili doze boleu zagaene krvi, da je sigurno jedinstvena, zagonetna i da je se ne moe tek tako imenovati. Ako ovjek zna samo kako ga je nasmijeeni i rumeni, poludjeli lijenik napumpao hrpom ovoga, u tom sluaju dobri, zabrinuti i rapoludjeli lijenik u Hitnoj sigurno nee znati koji e protuotrov ili antibiotike upotrijebiti, jer u njihovoj ljekarni sigurno nisu imali sredstva za lijeenje teih sluajeva ovoga. Promatrajui kako se Dylan neuspjeno bori protiv traka koje su ga stezale, manijak s ovim je pucnuo jezikom i s neslaganjem zatresao glavom. Ako se bude opirao mogu ti razderati venu ... ili ti sluajno ubrizgati mjehuri zraka to e za posljedicu imati emboliju. A embolija e te sigurno ubiti ili e se pretvoriti u biljku. Pokazao je prema Shepu za stolom. Goru od njega. Nekih je, potpuno propalih veeri koje su slijedile jednako crne i propale dane preplavljene umorom i nezadovoljstvom, Dylan ponekad zavidio bratovoj odvojenosti od svih briga svijeta. Shep nije imao odgovornosti dok ih je Dylan imao na pretek - Shep nije

bio nipoto njegova zadnja briga - tako da zaborav, bio on izbor ili posljedica embolije, nije dolazio u obzir. Usredotoivi se na blistavu iglu, Dylan se prestao opirati. Lice mu je bilo mokro od gorkog znoja. Izdiui naglo i udiui punom snagom, frktao je poput dobro rastranog konja. U glavi mu je ponovno poelo bubnjati, osobito na ozlijeenom mjestu, a i cijelom irinom ela. Otpor je bio uzaludan, besmislen i jednostavno glup. Budui da nije mogao izbjei injekciju, mogao je jednako tako prihvatiti tvrdnju zloudnog doktora kako tvar u prici nije smrtonosna, izdrati neizbjeno te ostati budan (pretpostavljajui kako e nakon injekcije ostati pri svijesti) i potom potraiti pomo. To je bolje, sinko. Najpametnije ti je jednostavno se pustiti. Boljet e te manje od cijepljenja protiv gripe. Moe mi vjerovati. Moe mi vjerovati. Zali su toliko duboko u podruje nadrealnoga da je Dylan napola oekivao kako e namjetaj u sobi omekati i izobliiti se poput predmeta na Dalije-vim slikama. Ne skidajui sneni smijeak s lica, neznanac je znalaki uveo iglu u venu i u trenu otpustio vor na podvezu odrao je obeanje o bezbolnom nasrtaju. Vrh palca pocrvenio mu je kad je pritisnuo klip. Doktor je izgovorio najnevjerojatniji niz rijei koje je Dylan ikada uo u svome ivotu: Ubrizgavam ti svoje ivotno djelo. U prozirnoj tubi price, tamni se klip polagano poeo kretati od dna prema vrhu, tjerajui zlatnu tekuinu u iglu. Vjerojatno se pita kako e ta tvar djelovati na tebe. Prestani to zvati TVAR! Dylan bi to svakako zahtijevao da mu usta nisu bila zatrpana neidentificiranim rubljem. Istini za volju, nemogue je tono rei kako e djelovati. Iako je igla moda i bila uobiajene veliine, Dylan je shvatio kako se, glede dimenzija same price, njegova mata ipak nije poigrala s njime. Bila je uistinu golema. Zastraujue velika. Na prozirnoj plastinoj tubi stajala je oznaka kapaciteta 18 cc, doza koju bi vjerojatnije prepisao veterinar s pacijentima teima od tristo kilograma. Tvar je psihotropna.

I ta je rije bila velika - i egzotina - Dylan je vjerovao da bi, kad bi mogao jasno razmiljati, znao to ona znai. No razjapljene eljusti su ga boljele, iz natopljene lopte tkanine u ustima tekla je gorka rijeka sline koja je prijetila da e uzrokovati napadaje guenja, usne su mu gorjele ispod trake i preplavljivao ga je sve vei strah dok je promatrao kako mu zagonetna tekuina prodire u ruku, a bio je i ozbiljno iznerviran Shepovim kompulzivnim mahanjem iako ga je mogao primijetiti tek krajikom oka. U takvim okolnostima jasno je razmiljanje bilo svakako oteano. Jurei njegovim umom, rijepsihotropno ostajala je glatka, blistava i neprobojna poput eline kugle jurei s kraja na kraj, u bljetavom labirintu flipera. Svakome ostavi neke posljedice. U Doktorovom se glasu ula otra iako perverzna znanstvenika znatielja koja je Dylana uznemirila poput komadia stakla u medu. Iako je ovjek izgledao poput brinog seoskog lijenika, ponaao se poput doktora Frankensteina. Uinak je bez iznimke zanimljiv, esto zapanjujui, a ponekad i pozitivan. Zanimljiv, zapanjujui i ponekad pozitivan. To nije zvualo kao ivotno djelo jednako onome Jonasa Salka2. inilo mu se da bi se Doktor daleko bolje uklopio u luaku, zloudnu, megalomansku tradiciju nacistikih znanstvenika. Jonas Eward, 1914., ameriki bakteriolog, razvio cjepivo protiv poliomijelitisa. lji kubik tekuine prelio se iz price u iglu, u Dvlana. ^g^9*j^<:ekivao je kako e osjetiti peckanje u ili, stranu kemijsku vruinu koja e se brzo iriti njegovim ilama, ali je vatra izostala. Nije osjetio ni hladnou. Oekivao je da e doivjeti ive halucinacije, da e ga u ludilo otjerati osjeaj kao da po osjetljivoj povrini njegova mozga plaze pauci, da e ga obuzeti kon-vulzije ili divlje stezanje miia ili bolni grevi ili inkontinencija, da e ga preplaviti munina ili vrtoglavica, da e mu izrasti dlake na dlanovima, da e gledati kako mu se soba pred oima okree poput vrtuljka, no injekcija nije imala nikakav zamjetan uinak - osim to mu je, moda, grozniav um zabiljeio nekoliko stupnjeva vie na ljestvici nemoguega. Doktor je izvukao iglu.

Na mjestu uboda pojavila se samo jedna kap krvi. Jedan od dvojice trebali bi platiti dug, promrmljao je Doktor ne Dvlanu, nego sebi u bradu - primjedba je zvuala besmisleno. Iziao je iz Dvlanova vidnog polja. Grimizna kapljica treperila je u pregibu Dvlanove lijeve ruke kao da suutno treperi zajedno s uzbuenim srcem koje ju je neko tjeralo sve do najmanje kapilare i od koga se sad zauvijek odvojila. Poelio je da je moe apsorbirati, usisati je natrag kroz ranicu od igle jer se plaio da e mu u ljutoj borbi za opstanak koja ga je ekala biti potrebna svaka kap zdrave krvi koju moe pronai kako bi nadvladao prijetnju koja mu je bila ubrizgana. Samo, vraanje duga nije parfem, rekao je Doktor, vraajui se s flasterom kojem je, ne prekidajui govor, skinuo zatitnu foliju. Ono nee prikriti smrad izdaje. Hoe li ita? Iako se ponovno obraao izravno Dvlanu, kao da je govorio u zagonetkama. Njegove ozbiljne rijei zahtijevale su ozbiljan ton, no zvuao je neozbiljno - napola hirovit mjesearski smijeak i dalje mu je lebdio na licu, dolazei i ne-stajui, i ponovno se javljajui, kao to plamen svijee treperi i izvija se od svake i najmanje struje zraka. Kajanje me toliko dugo deralo da mi je srce potpuno izjedeno. Osjeam se prazno. Funkcionirajui zapanjujue dobro i bez srca, prazni je ovjek skinuo dva zatitna papiria s flastera i zalijepio ga na mjesto uboda. elim okajati ono to sam uinio. Bez pokajanja nema pravog spokoja. Razumije li? Iako Dylan nije shvaao nita to je taj luak izgovorio, kimnuo je strahujui da bi neslaganje moglo pokrenuti psihotini izljev u kojem se ne bi koristila igla, nego mesarska sjekira. ovjekov je glas ostao blag, ali je kiselina ogorenosti iz njega izvukla svu boju, ak iako je sablasni smijeak ostao: elim biti pokajnik, u potpunosti se odrei te strahote koju sam poinio, i elim biti sposoban poteno rei kako to ne bih ponovio kad bih ponovno mogao proivjeti ivot. No kajanje je najvie tok mogu. Kad bi mi se ponovno

pruila prilika, uinio bih to ponovno, i zatim ponovno proveo petnaest godina izjedajui se krivnjom. Kap krvi upila se u gazu i ostavila taman krug vidljiv kroz rupiast flaster. Taj je osobit flaster, izraen posebno za djecu, bio ukraen veselim i nasmijeenim psiem, koji nije uspio Dvlanu popraviti raspoloenje, niti mu misli skrenuti s njegove ranice. Previe sam ponosan da bih se kajao. To je problem. Znam ja svoje mane, znam ih ja dobro, ali to ne znai da ih mogu ispraviti. Za to je prekasno. Prekasno, prekasno. Bacivi omot i zatitnu foliju u malenu kantu za otpad, Doktor je neto potraio po depovima hlaa i izvukao no. Iako Dylan obino ne bi upotrijebio pojam oruje kako bi njime opisao obini depni noi, u ovoj prilici nijedna manje prijetea imenica ne bi bila prikladna. Da biste nekome prerezali grkljan ili arteriju ne treba vam ni bode ni maeta. Dobro e posluiti i obini depni noi. Doktor je s teme grijeha prolosti skrenuo na oito vanija pitanja: ele me ubiti i unititi moje cjelokupno djelo. Noktom je izvukao kratku otricu iz drke. Smijeak je konano potonuo u mesnati bazen njegova lica, a iz njega je polagano izranjalo mrtenje. Oko mene se u ovome trenutku zatvara mrea. Dylan je pretpostavljao kako e mreu pratiti povea doza sedativa, luaka koulja i oprezni ljudi u bijelim uniformama. Svjetlo svjetiljke odbijalo se od uglaane otrice sklopivog noa. Nemam nikakvog izlaza, ali proklet bio ako im dopustim da mi upropaste ivotno djelo. Kraa je jedno. To mogu prihvatiti. Uostalom, i sam sam krao. Ali oni ele izbrisati sve to sam postigao. Kao da nisam ni postojao. Namrten, Doktor je stisnuo aku oko drke malenog noa i otricu zabio u rukohvat stolice, nekoliko milimetara od lijeve ruke svog zatoenika. To na Dvlana nije ostavilo nikakav blagotvoran uinak. ok straha koji je prostrujao njime bio je tako snaan da je gr miia podigao najmanje tri noge stolice, a moda ju je i na djeli sekunde podigao s poda i lebdio u zraku.

Ovamo e stii za pola sata, moda i manje, upozorio je Doktor. Ja bjeim, ali nema smisla zavaravati se. To smee e me vjerojatno uhvatiti. A ako pronau ijednu praznu pricu, zatvorit e cijeli grad i testirati sve - jednog po jednog sve dok ne otkriju tko u sebi nosi tvar. A to si ti. Ti si nositelj. Sagnuo se, pribliivi lice Dvlanovu. Dah mu je vonjao na pivo i kikiriki. Sinko, bolje jako ozbiljno shvati ovo to ti govorim. Ako se nae u zoni karantene, sigurno e te pronai, a kad te pronau, ubit e te. Pametan tip poput tebe trebao bi shvatiti kako iskoristiti taj no i osloboditi se u deset minuta, to ti daje ansu da se spasi, a meni daje priliku da budem daleko prije nego to me ti uspije epati. Komadii crvene ljuske kikirikija i blijedi komadii plodova zaepili su prostore izmeu Doktorovih zubi, no dokazi njegova ludila nisu se mogli otkriti lako poput tragova njegove nedavne veere. Blijedomodre oi nisu odavale nita vie osim tuge. Ponovno se uspravio, zagledao se u depni no koji je strio iz naslona stolice i uzdahnuo. Oni zapravo i nisu zli. Da sam na njihovom mjestu, i ja bih te ubio. U svemu tome samo je jedan zloinac, a to sam ja. O sebi ne gajim iluzije. Ponovno je otiao iza stolice, nestao mu iz vida. Sudei po zvukovima koje je proizvodio, Doktor je spremao svoju opremu ludog znanstvenika, te se uvlaio u sako spremajui se za odlazak. Dakle, vozi se tako na umjetniki festival u Santa Fe, u dravi New Mexi-co, gdje si prolih godina prodao dovoljno slika da bi pokrio trokove i malo zaradio, zastane kako bi prenoio u istom i urednom motelu, ode kupiti veeru za van, toliko kalorinu da e te stjerati u san jednako uinkovito kao i prekomjerna doza Nembutala jer samo eli provesti mirnu veer ugroavajui modane stanice gledanjem uobiajeno debilnih televizijskih programa u drutvu brata koji slae slagalice, i potom provesti mirnu no to manje prekidanu vjetrovima uzrokovanim izburgerima ..., ali se suvremeni svijet raspao do te mjere da zavri zalijepljen za stolicu, zaepljenih usta, s nekakvom i Bogu nepoznatom boletinom ubrizganom u sebi, kao meta nepoznatim

ubojicama ..., a prijatelji ti se pitaju zato si u mladim godinama postao takvo gunalo. Iza Dvlanovih leda, kao da je, osim to je bio lud, mogao itati i misli, Doktor je rekao: Nisi zaraen. Ne u onom smislu. Nema bakterija, nema virusa. Ono to sam ti dao ... to ne moe prenijeti drugima. Sinko, uvjeravam te, kad ne bih bio takva kukavica, ubrizgao bih to samom sebi. To iskreno uvjeravanje Dvlanu nije popravilo raspoloenje. Sramim se rei da mi je kukaviluk jo jedna karakterna mana. Svakako sam genij, no ba i nisam nekakav uzor. To opravdavanje samoga sebe, i to osuivanjem samoga sebe, izgubilo je i ono malo snage to je moda posjedovalo. Kao to sam objasnio, u svakom pojedinom sluaju ta tvar proizvodi drukije posljedice. Ako ti potpuno ne prebrie osobnost ili te potpuno ne onesposobi za linearno razmiljanje ili ti kvocijent inteligencije ne srui za 60, postoji mogunost da e ti posljedice uvelike obogatiti ivot. Bolje razmislivi, tip se nije ponaao poput doktora Frankensteina. Ponaao se kao Sotona glavom. Ako ti pobolja ivot, onda sam dijelom platio odtetu za uinjeno. Siguran sam da me u Paklu eka mjesto, ali bi ovaj uspjeh bio bar mala nadoknada za one najgore zloine koje sam poinio. Zazveckao je lanac i kljocnula je brava kad je Doktor otvorio vrata sobe. Moje ivotno djelo ovisi o tebi. Sad je ono ti. Stoga, preivi ako moe. Vrata su se otvorila. Vrata su se zatvorila. Manijak je otiao manje nasilno nego to je doao. Shep za stolom nije vie mahao. Slagao je s obje ruke. Poput slijepca za knjigom na Brailleovom pismu, inilo se kao da svojim osjetljivim vrcima prstiju ita svaki djeli slagalice, ne gledajui komadie dulje od sekundu-dvije, a ponekad se ak i ne trudei koristiti oi neprirodnom brzinom ili bi komadi smjestio na njegovo mjesto ili bi ga odbacio jer jo nije doao na red. Ludo se nadajui kako e se shvaanje oajnike pogibelji prenijeti nekom udesnom psihikom vezom izmeu brae, Dylan je

pokuao uzviknuti: Shep-herd! Mokra krpa zaguila je uzvik i upila najvei dio zvuka, proputajui samo prigueno blejanje koje nije podsjealo na bratovo ime. Unato tome, povikao je i drugi i trei i etvrti i peti put, raunajui kako e ponavljanjem malome privui pozornost. Kad je Shep bio raspoloen za komunikaciju to je bilo rjee od Sunevih izlazaka, no ne i toliko rijetko kao prolaz Halleveva kometa - mogao je biti toliko hiperverbalan da bi se ovjek osjeao kao da ga rijei zasipaju. I samo sluati ga, znalo je biti iscrpljujue. No ee bi Shep najvei dio dana provodio naizgled nesvjestan Dvlana. Kao danas. Kao sad i ovdje. U strasti slaganja, potpuno zaboravivi motelsku sobu i ivei, umjesto u njoj, u sjeni intoistokog hrama napola sloenog na stolu pred njim, udiui svjeinu treanja u cvatu pod cvjet-nomodrim japanskim nebom, tri metra od Dvlana bio je pola svijeta dalje, predaleko da uje brata ili da primijeti Dvlanovo zajapureno nezadovoljstvo, nabu-brele vratne miie, sljepooice koje su bubnjale, njegove moleive oi. Bili su zajedno, svaki za sebe. Noi je ekao, vrhom zakopan u rukohvat stolice, izazivajui jednako sjajno kao to je arobni ma Excalibur izazivao zariven u kamenu. Na nesreu, bilo je malo mogue da kralj Arthur uskrsne, skokne do Arizone i pomogne Dvlanu prilikom oslobaanja. Neznana tvar kruila mu je tijelom i svakog bi mu trenutka kvocijent inteligencije mogao opasti za 60. tovie, dolazili su i bezlini ubojice. Putna budilica bila je digitalna, dakle neujna, no ipak je uo kucanje. Zvualo je kao neki izdajniki sat koji mu dvostrukom brzinom otkucava dragocjene sekunde. Ubrzavajui tempo svoje odlunosti, Shep je radio s obje ruke, neprekidno radei s dva djelia. I lijeva i desna ruka provlaile su se jedna ispod druge, lebdjele nad hrpom neiskoritenih komadia u kutiji, letjele brze poput vrabaca prema modrom nebu ili na stabla treanja, ili do nedovrenih uglova krova hrama, i opet natrag do kutije, kao da bjesomuno grade gnijezdo. Trala-lala-lala, rekao je Shep.

Dylan je zajaukao. Trala-lala-lala. Ako je prolo iskustvo bilo pouzdan vodi, onda e Shep tu besmislicu ponoviti stotinama ili tisuama puta, najmanje sljedeih pola sata, a moda i dok ne zaspi i to blie svitanju nego ponoi. Trala-lala-lala. U manje opasnim vremenima - to je doslovno znailo cijeli njegov ivot sve do danas, sve dok nije susreo luaka s injekcijom - Dylan je povremeno izdravao te napade ponavljanja slaui rime sa svim moguim sloencima besmislenih slogova koji su u tom trenu opsjedali njegova brata. Trala-lala-lala. Knedla ti je mala, pomislio je Dylan. Trala-lala-lala. Ali i ta mala ... Trala-lala-lala. Strano bi pasala. Vezan za stolicu, do grla nafutran s tvari, dok ga trae ubojice - u tom trenu rima ne tima. Trenutak je za razmiljanje. Trenutak je za genijalan plan i djelotvornu akciju. Doao je trenutak da nekako zgrabi noi i s njim izvede neto jaaaako pametno, od ega e svi samo zinuti. Trala-lala-lala. Ja sam totalna budala. etvrto poglavlje Na svoj je neponovljiv zelen i tih nain Fred zahvalio Jillian za biljnu hranu koju mu je dala i za pomno odmjerenu koliinu tekuine kojom je osvjeila njegovo edno korijenje. Siguran u svojem lijepom loncu, maleni je protegnuo grane u mekom sjaju stolne svjetiljke. U motelsku je sobu, prepunu divljaki neusklaenih boja, to se moglo tumaiti kao gnjevna pobuna dekoratera protiv skladne palete prirode, unio malo otmjenosti. Kad e se ujutro tuirati, premjestit e ga u kupaonicu - uivao je u pari. Mislim da u te vie koristiti u nastupu, izvijestila ga je Jilly. Sloila sam jo neke bisere koje moemo izvoditi zajedno.

Na nastupima obino je Freda iznosila na pozornicu tijekom osam zavrnih minuta. Postavila bi ga na barsku stolicu te publici predstavila kao svog najnovijeg tipa i kao jedinoga s kojim je izlazila, a koji je nikad nije osramotio u javnosti, niti se s njim osjeala neugodno zbog bilo kojeg dijela svoje anatomije. Naslonila bi se na stolicu i raspravljala o suvremenoj romanci, a Fred je izigravao savrenog mukarca. I dao novo znaenje pojmu mrtavhladan. Publika ga je voljela. Ne brini, rekla je Jilly. Neu te trpati u nekakve kiaste lonce, niti u ii-me povrijediti tvoje dostojanstvo. Nijedan kaktus ni ednjak, nijedan drugi sukulent nije mogao zraiti povjerenjem vie od Freda. Kad je svog najdraeg nahranila, napojila i iskazala mu duno potovanje, Jilly je prebacila torbicu preko ramena, uzela praznu kantu za led, i izala iz sobe po led te da najblii sokovnik nahrani kovanicama. U zadnje je vrijeme postala potpuni rob gaziranih sokova. Iako su joj bili drai oni dijetni, uzimala bi obine sokove kad ne bi pronala one druge - dvije, ponekad i tri boce na no. U tom sluaju drugo bi jutro dorukovala samo prazni tost ime bi se iskupljivala za nono pretjerivanje. enskom stranom njezine obitelji harale su velike stranjice, ime nije opisivala mukarce za koje su se one poudavale. Njezina majka, majine sestre i sve njezine sestrine u mladosti su imale izazovno vrste guze, neke su ih ak sauvale i u dvadesetima, no prije ili kasnije sve su naposljetku izgledale kao da su u gae straga ugurale dvije bundeve. Rijetko bi se irile u bokovima ili trbuhu -samo gluteus maximus, medius i minimus, to je kao posljedicu imalo, kako joj se majka znala aliti, gluteus megamaximus. To prokletstvo svih narataja nije prelazilo s Jacksonovih, nego s Armstrongove strane, majine strane obitelji, zajedno sa smislom za humor i mukom elavou. Jedino je teta Gloria, ve u etrdeset osmoj godini, uspjela izbjei Arm-strongovsku stranjicu nakon tridesete. Gloria je mravost svog stranjeg dijela ponekad pripisivala devetnici koju je posvetila Blaenoj Djevici i vrila je triput godinje od svoje devete godine, otkad je prvi put postala svjesna kako je moda u budunosti

oekuje iznenadno i divovsko poveanje guze - u drugim bi prilikama tvrdila kako povremeno oijukanje s bulimijom ima veze s injenicom da je jo uvijek sposobna sjesti na bicikl, i sii s njega bez pomoi proktologa. I Jilly je takoer bila vjernica, no nikad nije vrila devetnicu nadajui se da e time uputiti molbu za izuzee od gluteusa megamcocimusa. Njezino oklijevanje nije izviralo iz sumnje da e takva zamolba uroditi plodom, nego samo zato to nije bila sposobna iznijeti pitanje svoje guzice u duhovnoj konverzaciji s Presvetom Djevicom. Kad joj je bilo trinaest, dva jadna dana bila se predala bulimiji, da bi shvatila kako je svakodnevno prisilno povraanje daleko gore od dvije treine ivota proivljenih u rastezljivim skijakim hlaama i prikrivenom strahu od uskih vrata. Sad je sve svoje nade predala praznome tostu za doruak i udesnim postignuima plastine kirurgije. Ledomat i sokovnici stajali su u udubini pored natkrivenog prolaza koji je vodio do njene sobe, petnaestak metara od njezinih vrata. Povjetarac koji je dopirao iz pustinje bio je prevru da rashladi no, i toliko suh da je dijelom oekivala kako e joj se usnice raspucati i raspasti s ujnim praskom - tiho sikui, struja zraka vijugala je natkrivenim prolazom kao da i sama trai neto ime e ovlaiti svoje ljuskave usne. Jilly je putem srela zguvanog mukarca ljubazna izgleda koji se oito vraao iz automatizirane oaze, kupivi limenku Coca-Cole i tri vreice kikirikija. Oi su mu bile izblijedjelo modre boje kolovoskog neba pustinja Sonora ili Mo-jave, gdje ak ni Nebesa ne mogu zadrati boju pred bljetavom bjelinom svjetla, no oito nije bio starosjedilac lice mu je bilo ruiasto, a ne kancerogeno potamnjelo, i izbrazdano vie pretjeranom teinom i godinama, a ne nemilosrdnim Suncem Jugozapada. Iako nije izravno pogledao Jilly, i unato tome to mu je na licu titrao napola smuen smijeak ovjeka zalutalog u praumi sloenih, no ugodnih misli, mukarac joj se, prilazei, obratio: Ako umrem za sat vremena, sigurno u poaliti da nisam prije nego to otegnem papke, pojeo dovoljno kikirikija. Oboavam kikiriki.

U najboljem sluaju, izjava je bila neobina, a Jilly je bila mlada ena, dovoljno iskusna da zna kako je u suvremenoj Americi bolje ne odgovarati neznancima koji bez pitanja otkrivaju svoje strahove pred smrti i svoje najomiljenije posljednje veere. Moda se naie na zabludjelu duu koju je izopaio stres modernog ivota. No ovjek se ee suoavao s nafiksanim psihopatima koji mu je bedrenu kost elio pretvoriti u lulu za crack, a kou iskoristiti kao prekri-va za omiljenu sataru za glavosijek. Unato tome, moda zato to je tip izgledao posve bezopasno, ili moda zato to je Jilly bila pomalo poludjela nakon predugog razdoblja tijekom kojeg je razgovarala iskljuivo s biljkom, odgovorila je: Za mene su to gazirani sokovi. Kad kucne moj as, elim prijei rijeku Styx do ruba punu sokova. Zanemarivi njezin odgovor, produio je dalje sav blaen, iznenaujue laka koraka za tako krupnog ovjeka - klizio je glatko kao da je na ledu, kretnji posve usklaenih s njegovim napola suludim osmijehom. Promatrala ga je kako odlazi, sve dok nije bila sigurna da je on samo jo jedna umorna dua koja je predugo lutala samotnim bespuima jugozapadnih pustinja moda umorni prodava kojem su dodijelili podruje toliko ogromno da mu je stavilo izdrljivost na kunju - zaslijepljen stranim udaljenostima izmeu mjesta, od Sunca srebrnastim cestama koje kao da su se protezale u beskraj. Znala je kako se on osjea. Dio njezinog komiarskog nastupa, njezinog scenskog identiteta bilo je prikazivanje sebe kao pravog komada s Jugozapada, enske koja pije pijesak i nautava kaktuse, koja za doruak svakog jutra pojede staklenku ljutih feferona, visi po countrj barovima s tipovima koji se zovu Tex i Dusty na suncu dozrela ena, dovoljno vrsta da zgrabi zvearku ako se ova usudi zasiktati na nju, zapucketa njome kao biem i iscijedi joj mozak kroz oi. Nastupala je doslovno posvuda, ali je znaajan dio svog vremena provodila u Te-xasu, New Mexicu, Arizoni i Nevadi, ostajui u dodiru s kulturom koja ju je oblikovala, odravajui otrinu nastupa, rafinirajui materijal pred neobuzdanom publikom koja je buno pozdravljala svaku tonu primjedbu, no koja bi je

doslovno izbacila s pozornice ako bi im pokuavala prodati muda pod bubrege ili mirala pred njima. Putujui izmeu tih nastupa ostajala je prava pustinjska ena, i iako je voljela ogoljelu pusto i beskrajne vidike srebrnaste kadulje, shvaala je kako zastraujua praznina pustinje moe na lice zalijepiti osmijeh tup poput onoga na lutki, i tjerati ovjeka da nepostojeem prijatelju pria o smrti i kikirikiju. U udubini s osvjeenjima sokovnici su nudili tri vrste dijetne Cole, dvije vrste dijetne mineralne s okusom limuna i limete, te dijetni sok od narane, ali to se dumbirovog piva ticalo, izbor se svodio na ono s najvie eera, na ono koje je stvaralo uistinu veliku guzu. Trpala je kovanice rastreseno poput neke bakice koja hrani jednorukog Jacka, i dok su tri limenke zaklepetale izletjevi iz stroja, na brzinu je promrmljala Zdravo Marijo, ali bez pridruenog zahtjeva za spasom fiziologije, nego kako bi na Nebesima uskladitila malo dobre volje. Nosei tri limenke i plastinu kantu do ruba punu leda, vratila se u sobu. Vrata je ostavila pritvorena, predviajui kako e na povratku imati pune ruke. im otvori limenku, mora nazvati mamu u Los Angeles, dobro se kao mama i ki istraati o problemu obiteljske stranjice, novim materijalima za nastup, koga su u posljednje vrijeme ustrijelili u susjedstvu, uspijeva li dobro Fre-dova mladica maena i paena, i je li klonirani Fred jednako krasan kao i Fred Prvi ... Ramenom otvorivi vrata, prvo je, naravno, primijetila Freda, koji je bio daak zen-spokoja u kaosu klaunovski vritee dekoracije. Zatim je, na stolu, u Fredovoj sjeni, spazila oroenu limenku CocaCole i tri vreice kikirikija. Djeli trenutka kasnije, na krevetu je ugledala otvorenu crnu torbu koju je nosio nasmijeeni prodava. Vjerojatno koveg s uzorcima. Zmijojedne jahaice pijeska, Amazonke s Jugozapada moraju biti i psihiki i fiziki brze kako bi se mogle nositi s bezumno romantinim kaubojima, i onima do grla punima piva, kao i onima neobjanjivo trijeznima. Jilly je bila sposobna odbiti ak i one najustrajnije kravlje Casanove, jednako brzo i silovito kako je znala plesati siving, o emu je svjedoio regal do vrha pun nagrada.

Usprkos tome, iako je za manje od dvije sekunde provedene u hotelskoj sobi shvatila kako je u opasnosti, nije mogla dovoljno brzo reagirati da se spasi od prodavaa. Priao joj je s leda, jednom je rukom zgrabivi oko vrata, i pritisnuo joj krpu na usta. Meka je tkanina vonjala po kloroformu ili eteru, moda i po duikovom oksidu. Budui da nije bila strunjakinja za anestetike, Jilly nije mogla odrediti vrstu i godinu berbe. Samo si je rekla nemoj disati, znala je da mu svom snagom treba nagaziti na nogu, da mu treba lakat nabiti u eludac, ali ju je trenutak iznenaenja kad joj je krpa prekrila usta i nos, sprijeio u tome. Kad je pokuala pomaknuti desnu nogu, zaklecala je, a noga kao da joj je otpadala na glenju. Zatim se nije mogla sjetiti gdje joj je lakat i kako radi. Umjesto da ne die, udahnula je kako bi razbistrila glavu i taj je put plua ispunila esencijom tame, kao da se utapa i tone, tone, tone ... Peto poglavlje Trala-lala-lala. Tako mi se kuja zvala. Trala-lala-lala. Na fruli je svirala. Igra koju je Dylan O'Conner igrao ve mu je dugo sluila kao djelotvorna obrana od napada vritanja izazvanih povremenim bratovim napadajima monotonog pjevanja. Ipak, ako u najnovijoj krizi ne bude sposoban iskljuiti Shepov glas, nee biti sposoban ostati usredotoen na izazov koji su mu postavili njegovi okovi. Ostat e zavezan za stolicu i vakati gvalju pamuka u trenutku kad bezimeni ubojice dou s namjerom da mu testiraju krv na postojanje tvari, a zatim ga izreu na komadie kojima e razveseliti pustinjske strvinare. Dok je ustreptalim rukama hitro sastavljao dvodimenzionalni hram, Shep je izjavio: Trala-lala-lala. Dylan se koncentrirao na svoju nelagodu. Veliina tkanine u ustima - natopljene krpe dovoljno velike da ga je cijelo lice boljelo od naprezanja da je obuhvati ustima - spreavala ga je da eljusti pomie onako silovito kako bi elio. Unato tome, upornim stezanjem miia lica olabavio je ljepljivu vrpcu koja se

polako poela dizati na krajevima i odvajati se poput zavoja s mumije. Izvukao je jezik ispod gvalje, skupio ga iza krpene lopte i napregnuo se kako bi strano tijelo izbacio iz usta. Krpa je pritisnula napola odlijepljenu vrpcu zbog ega je osjetio laganu mjestiminu bol kad se ljepilo poelo odvajati od usana, ponegdje mu sa sobom otkidajui kou. Poput divovskog hibrida izmeu ovjeka i leptira koji povraa neukusnu veeru u nekom jeftinom filmu strave i uasa, uporno je izbacivao ogavnu tkaninu koja mu je, mokra, kliznula preko brade i na prsa. Spustivi pogled, prepoznao je slinom natopljeni izbljuvak svoju bijelu sportsku dokoljenicu koju je Doktor oito pronaao u njegovom kovegu. No bar je bila ista. Polovica vrpce je otpala, ali su ostale dvije trake visei mu s krajeva usana, poput somovih brkova. Trznuo je usnama, zatresao glavom, ali su se objeeni krajevi vrpce vrsto drali. Sad, kad je vikom mogao dozvati pomo, ipak je utio. Tko god doe i Pia od sto kila. oslobodi ga, htjet e znati to se dogodilo, a neki bi zabrinuti graanin mogao Trala-lala-lila. pozvati policiju koja bi stigla prije nego to bi Dylan uspio stvari i Shepa Pia bi se zlila. spakirati u terenac i izvui se na cestu. Ako su ubojice stizale, svako odgaanje bilo je smrtonosno. S vrkom u jelovini, sjajan i blistav, depni je noi ekao da ga upotrijebi. Nagnuo se naprijed, spustio glavu i zubima zgrabio gumom obloenu drku noa. Zagrizao je vrsto. Paljivo je noi pomicao naprijed-natrag, proirujui urez u naslonu sve dok nije oslobodio otricu. Trala-lala-lala. Dylan se ponovno uspravio u stolici, zagrizavi drku depnog noia i zagledavi se u njegov vrh na kojem je treperila zvjezdica svjetla. Sad je bio naoruan, ali se nije osjeao osobito opasnim. Nije se usuivao ispustiti no. Ako padne na pod, Shepherd mu ga nee podii. Kako bi ga podigao, Dylan bi morao zaljuljati stolicu,

prevrnuti ga na bok i time riskirati ozljedu. Samo, riskirati ozljedu bilo mu je na vrhu popisa Stvari koje pametni ljudi ne ine. ak i ako uspije prevrnuti stolicu i ne izazvati katastrofu, iz tog novog i jo nespretnijeg poloaja bit e mu teko ponovno zubima zahvatiti drku, osobito ako no klizne ispod kreveta. Sklopio je oi i na trenutak razmotrio mogunosti prije nego to povue sljedei potez. Trala-lala-lala. Budui da je bio umjetnik, razmatranje mu je trebalo leati no on nikad nije bio takav umjetnik, nikad nije bio onaj koji se utapao u mranim mislima o poloaju ovjeanstva ili oajavao nad neovjetvom ovjeka spram ovjeka. Na pojedinanoj se razini poloaj ovjeanstva mijenjao iz dana u dan, iz sata u sat, i dok bi se namakao u samosaaljenju zbog loe sree, mogao bi propustiti priliku za povratak i pobjedu. A za svaku je neovjenost ljudska vrsta uspijevala poiniti stotine dobroinstava dakle, ako si sklon razmiljanju, bilo bi ti bolje da razmilja o dobroj volji koju veina ljudi pokazuje drugima ak i u drutvima u kojima kulturne elite esto izvru vrlinu i slave okrutnost. U ovom sluaju, njegove su mogunosti bile toliko grubo ograniene da je, iako je moda i bio neiskusni mislilac, brzo smislio plan akcije. Ponovno se nagnuvi naprijed, pribliio je sjeivo noa sjajnoj crnoj vrpci koja mu je lijevi zglavak prikivala za rukohvat stolice. Nalik gusanu koji mae glavom, gotovo poput Shepa koji bi ponekad provodio sate oponaajui gusanovo mahanje glavom, Dylan je noiem rezao traku. Spone su poele pucati, i kad je oslobodio lijevu ruku, prebacio je no iz usta u aku. Dok je Dylan brzo rezao preostale trake, ovisnik o slagalicama sad smjetajui dijelove brzinom koju ne bi mogao izazvati ak ni metamfetamin promijenio je svoju besmislenu pjesmicu: Tralalala-lila. esto poglavlje Jilly je otvorila oi i vidjela mutno prodavaa i njegovog identinog blizanca kako se naginju nad krevetom na kojem je leala. Iako je znala da bi se trebala bojati, nije osjeala strah. Osjeala se oputeno. Zijevnula je.

Ako je prvi brat onaj zli - to je nesumnjivo i bio - u tom sluaju drugi mora biti dobar, dakle imala je zatitnika. U filmovima, a esto i u knjigama moralne su osobine identinih srodnika bile raspodijeljene upravo u tom omjeru: jedan zao, jedan dobar. U pravom ivotu nikad nije upoznala blizance. Da ih je ikad upoznala, ne bi bila u stanju vjerovati obojici. Uvijek ostaje uvjerenje kako e te nasmrt prebiti ili uiniti neto jo gore u drugome inu, u dvanaestome poglavlju, ili zasigurno do kraja prie. Ova su dvojica izgledali podjednako dobroudno, no jedan od njih otpustio je gumeni podvez oko Jillvne ruke, dok joj se inilo kako joj onaj drugi daje injekciju. Nijedno od tih zanimljivih djela ne bi se moglo nazvati zlim, ali su je svakako uznemirivala. Koji e me od vas umlatiti? upitala je, iznenadivi se to je ula kako joj se jezik petlja, kao da je pila. Kao jedan, s jednakim izrazom iznenaenja, prodavai-blizanci pogledali su je. Morala bih vas upozoriti, rekla je, da treniram karaoke. Oba su blizanca desnom akom pritiskala klip price, istovremeno lijevom grabei bijelu pamunu maramicu. Bili su savreno koreografirani. Ne karaoke, ispravila se. Karate. To je bila la, no mislila je da zvui uvjerljivo iako joj je glas zvuao otealo i udno. Treniram karate. Kao jedan, predivno sinkronizirani blizanci zamahnuli su bijelim rupiima i spustili ih na Jillvno lice tako otmjeno da je ona oekivala kako e se tkanina nekim udom preobraziti u bijele golubice prije nego to joj dotakne kou. Umjesto toga, mokro je platno, vonjajui jetkim mirisom kemikalije zaborava, naizgled pocrnjelo, poput vrana, poput gravrana, i nju odnijelo nekamo na pononim krilima u tamne dubine. Iako je mislila da je otvorila oi samo trenutak nakon to ih je zatvorila, u tom je treptaju sigurno proteklo nekoliko minuta. Iz ruke su joj izvukli iglu. Blizanci nisu vie lebdjeli nad njom. Zapravo, bio je nazoan samo jedan, a ona je shvatila da onaj drugi ustvari i nije postojao, da je bio samo privid. Stajao je u podnoju

kreveta i spremao pricu u konu futrolu koju je ona zamijenila za uzorke robe. Shvatila je kako je to lijenika torba. On je neto trtljao o svojem ivotnom djelu, ali nita to je rekao, Jilly nije zvualo smisleno moda zato to je bio nekoherentni psihopat ili moda zato to su joj isparenja napitka zaborava jo uvijek palila nosnice i sinuse te joj onemoguavale da ga razumije. Kad se pokuala pridii s kreveta, osjetila je navalu vrtoglavice koja ju je otplavila natrag na jastuke. Objema rukama zgrabila je madrac kao to se unesreeni pomorac dri za komad naplavine u olujnome moru. Ta su trzanja i vrtnje napokon uzburkala strah za koji je znala da bi ga trebala osjeati, ali koji je sve dosad bio mrtvi sediment na dnu njezina uma. Poela je disati plie, bre i uzbuenije, poludjelo srce slalo je valove zebnje kroz njezinu krv, a strah je prijetio prerasti u uas i paniku. Nju osobno nikad nije privlaila mogunost da kontrolira druge, ali je uvijek ustrajala da bude gospodarica vlastite sudbine. Mogla je grijeiti, i grijeila je - mnogo, mnogo - ali ako joj je sudbina takva da joj je ivot isto sranje, onda e to obaviti sama. Sad joj je netko silom oteo nadzor, i to odravao kemikalijama i drogama, iz razloga koje ona nije mogla razumjeti iako se trudila usredotoiti na samoopravdavajue blebetanje njezinog muitelja. S navalom straha doao je i bijes. Usprkos prijetnjama karaokama i karate-om, i njezinom imidu jugozapadne Amazonke, Jilly po prirodi nije bila rabijatna ratnica. Njezino odabrano oruje bili su humor i arm. No sad je gledala jednu poveu stranjicu koju je arko eljela zaorati izmom. Kad je prodava-manijak-doktor ili to ve, otiao do stola uzeti Colu i tri vreice kikirikija, Jilly se u pravednikom gnjevu pokuala jo jednom uspraviti. I jo jednom se njezina splav na oprugama zaljuljala u moru arkih boja neukusno namjetene motelske sobe. Novi napadaj vrtoglavice jo gori od prvoga kroz nju je protjerao vrtlog munine, i umjesto da izvede svoj planirani napad na guzicu, zajeala je: Bljuvat u. Pokupivi limenku Cole i kikiriki, uzevi lijeniku torbu, neznanac je rekao: Bolje da se opre tome. Djelovanje anestetika nije prestalo. Mogla bi ponovno izgubiti svijest, a ako se onesvijesti tijekom

povraanja, zavrit e kao Janis Joplin ili Jimi Hendrix uguit e te vlastita bljuvotina. Ma, sjajno a samo je otila po malo dumbirovog piva. Posve nevino. Nimalo rizian pothvat. U potpunosti je razumijevala potrebu da pretjerivanje u sokovima dovede u ravnoteu dorukom od praznog tosta, ali do sokovnika nije otila ne oekujui ni trenutka da e je to dovesti u opasnost da se ugui vlastitom rigicom. Da je to znala, bila bi ostala u sobi i pila vodu iz slavine uostalom, to je dobro Fredu, dobro je i njoj. Lezi mirno, upozorio ju je puknuti, no nije zvuao kao da nareuje, ve mu se u glasu osjeala zabrinutost za nju. Lezi mirno, a munina i vrtoglavica proi e za dvije-tri minute. Ne elim da se ugui, to bi bilo glupo, ali ne mogu riskirati da ostanem ovdje i izigravam bolniarku. I zapamti, ako uhvate mene i otkriju to sam uinio, poet e traiti sve kojima sam dao injekciju i ubit e te. Zapamti? Ubiti? Tko? Nije se sjeala nijednog prethodnog upozorenja, stoga je pretpostavila kako je ono bilo dijelom govora tijekom njezinog zamraenja uma dodue, taj joj se pomalo bistrio, iako je u njemu jo vladala londonska magla. S vrata ju je ponovno pogledao. Policija te nee moi sauvati od ljudi koji dolaze. Ne moe se obratiti nikome. Na uzburkanom krevetu, u sobi koja se ljuljala, nije se mogla savladati da ne pomisli na sendvi s piletinom, zainjen majonezom s feferonima, i masni pomfrit koje je pojela. Pokuala se usredotoiti na napadaa, oajniki elei da ga uniti rijeima umjesto izme koju nije bila sposobna smjestiti u njegovu stranjicu, no u grlu joj se neprekidno dizalo. Jedina ti je nada, rekao je, izai iz podruja potrage prije nego to te uhvate i pregledaju ti krv. Sendvi s piletinom trzao se u njoj kao da je zadrao jo malo pilee svijesti, kao da pile pokuava nainiti prvi nezgodni korak u pravcu ponovnog sastavljanja sebe. Unato tome Jilly je uspjela progovoriti i odmah se postidjeti

uvrede koja joj je pobjegla - dodue, uvreda bi bila slaba ak i da ju je izgovorila bez pogreke: Poguzi mi ljube. Tijekom nastupa esto se sueljavala s provokatorima, razbijala im tvrde glave, zavrtala treberske vratove, zatirala zlobna srca, sve dok ne bi poeli dozivati mame - metaforiki govoreno - i to sluei se rafalima rijei uinkovitima poput Muhameda Alija na vrhuncu karijere. U postanestetskoj dezorijentaciji bila je zabavna kao tegla ljute majoneze, koja joj je u tom trenutku bila najmanje zabavna tvar u cijelom svemiru. Siguran sam, rekao je, da e se netko svakako pobrinuti za tako privlanu ensku. Pipi gluzpek, rekla je, potpuno umrtvljena potpunim raspadom njezinog neko sjajnog verbalnog ratnog stroja. U danima koji dolaze savjetujem ti da dri jezik za zubima glede svega to se ovdje dogodilo ... Pugli zdipek, ispravila se, i shvatila kako je otkrila novi nain da upropasti poznatu uvredu. ... i dri se po strani ... Glupi pizdek, izreka je, ovaj put jasno, iako je epitet zvuao vie istroeno nego pogreno izgovoreno. ... i nikome ne priaj o tome to ti se dogodilo, jer e, im se to sazna, postati meta. Zamalo je ispljunula rije na njega: Zdupin. Iako tako grubi izrazi, izgovoreni pravilno i razgovijetno, nisu bili njezin stil. Sretno ti bilo, rekao je, a zatim nestao s Coca-Colom, kikirikijem i svojim snenim smijekom. Sedmo poglavlje Oslobodivi se iz stolice i na brzinu izlivi sadraj iz pie tralalala-lila Dylan se vratio iz kupaonice i otkrio da je Shep ustao od stola i okrenuo leda nedovrenom intoistikom hramu. Kad bi ga obuzela strast za slagalicom, Shepa se ne bi od nje moglo odmamiti ni obeanjima ni nagradama, niti silom, sve dok je ne bi sastavio do zadnjeg komadia. No sad je, stojei uz podnoje kreveta, zabuljivi se u prazan prostor kao da u njemu promatra neto stvarno, proaptao, ne Dyianu, a oito niti sebi, ve prikazi vidljivoj samo njemu: Podsvjetlom Mjeseca.

Najveim dijelom svog budnog stanja Shep je zraio neobinou jednako pouzdano kao to svijea zrai svjetlom. Dylan se ve bio navikao ivjeti u toj auri bratske uvrnutosti. Bio je Shepov zakonski skrbnik ve vie od jednog desetljea, od prerane majine smrti u vrijeme kad je Shepu bilo deset godina. Dva dana prije nego to je Dylan navrio devetnaest godina. Nakon svih tih godina Shepove izjave ili djela nisu ga mogle tek tako zatei kao nekad. I kao to je u mladosti Shepovo ponaanje ponekad smatrao zastraujuim, a ne samo neobinim, njegov bolesni brat nije uinio nita to bi Dylanu podiglo kosu na zatiljku sve do sad. Pod svjetlom Mjeseca. Shepherdovo je dranje bilo ukoeno i nezgrapno kao i uvijek, no ta nervoza nije bila uobiajena. Inae vjeno glatko poput Buddhinog, elo mu se na-mrtilo. Lice mu je otkrivalo okrutnost koju nikad dotad nije pokazao. mirkao je gledajui prikazu vidljivu samo njemu, grizao donju usnu, djelovao bijesno i zabrinuto. Stezao je ake koje su mu visjele uz bokove, i kao da je elio nekoga udariti, iako Shepherd O'Conner nikad u gnjevu nije podigao ruku. Shepe, to ti je? Ako se moglo vjerovati poludjelom lijeniku s injekcijom, onda su morali to bre otii odavde. No brzi je odlazak zahtijevao Shepovu suradnju. A on kao da je lebdio na rubu emocionalnog vrtloga i ako se ne smiri, vjerojatno e ga biti teko kontrolirati u tom povienom stanju. Nije bio krupan kao Dylan, ali je bio visok sto sedamdeset sedam i teio osamdeset kilograma, dakle nije ga se moglo samo zgrabiti za pojas i poput kovega iznijeti iz motelske sobe. Ako odlui da ne eli poi, zagrlit e stup kreveta, ili e od sebe napraviti ljudski paran-gal, rukama i nogama hvatajui se za okvir vrata. Shep? Hej, Shepe, uje li me? Djeak nije djelovao da je svjestan Dvlana nimalo vie nego kad je slagao puzzle. Interakcija s drugim ljudskim biima Shepu je bila vei problem nego prosjenome ovjeku, ak mu je bilo tee nego i prosjenom isposniku koji ivi u peini. Ponekad bi se mogao spojiti ali tad je veza bila neugodno intenzivna no najvei je dio ivota provodio u potpuno svome svijetu, Dylanu toliko

nepoznatome da se taj svijet mogao okretati oko neke bezimene zvijezde na drugome kraju Mlijenog puta, daleko od poznate mu Zemlje. Shep je skrenuo pogled s izravnog sukoba s nevidljivom prisutnou, i iako mu je pogled ostao prikovan samo na komad izlizanog saga, oi su mu se proirile, a usta omekala izgledao je kao da e zaplakati. Nizovi izraza brzo su se smjenjivali na njegovu licu poput zanjihanih velova, brzo mijenjajui izraz gnjeva u izraz jada, bespomonosti i drhtavog oaja. Njegov vrsto stisnuti gnjev hitro mu se rasuo kroz prste, sve dok se stisnute ake, jo uvijek visei uz bokove, nisu otvorile ostavljajui ga golorukoga. Kad je Dylan ugledao bratove suze, priao mu je, njeno mu poloio ruku na rame i rekao: Braco, gledaj me. Reci mi, to ti je. Gledaj me, vidi me, Shep, budi tu uz mene. Budi tu uz mene. Shep se ponekad, ak i bez vodstva, mogao gotovo normalno iako nespretno odnositi prema Dvlanu i drugima. Ipak, ee ga se moralo navoditi na komunikaciju, neprekidno i strpljivo ohrabrivati da uspostavi vezu i da je, kad ju je ve jednom uspostavio, nastavi odravati. Razgovori sa Shepom obino su ovisili prvenstveno o kontaktu pogledom, ali je djeak rijetko doputao takvu razinu prisnosti. Kao da je takvu izravnost izbjegavao ne samo zbog svojeg tekog psiholokog poremeaja, i ne samo zato to je bio patoloki stidljiv. Dylan bi ponekad razmiljao i gotovo bi vjerovao kako je Shepovo povlaenje iz svijeta poelo u ranome djetinjstvu, otkriem da moe itati tajne svaije due zapisane u oima ... i da nije bio sposoban podnijeti ono to je vidio. Pod svjetlom Mjeseca, ponovio je Shep, ali se taj put zagledao u pod. apat mu je preao u mrmljanje, i zvuei kao da tuguje, glas mu je nekoliko puta puknuo izgovarajui te dvije rijei. Shep je rijetko govorio, a kad bi govorio, nikad nije lupetao besmislice, iako su to naizgled bile besmislice jednako kao to je trapist vrsta sira. U svakoj rijei koju bi izrekao leali su motiv i znaenje koje je trebalo otkriti, iako se, kad bi bio najzagonetniji, njegove poruke nije uvijek moglo shvatiti dijelom zato to su Dvlanu nedostajali strpljenje i mudrost da razrijei zagonetku djea-

kovih rijei. U ovom sluaju brzina i snaga emocija navodile su na zakljuak da je ono to eli prenijeti neobino vano, barem njemu. Shepe, pogledaj me. Moramo razgovarati. Shepe, moemo li razgovarati? Shep je odmahnuo glavom, moda negirajui ono to je samo on vidio na podu motelske sobe, negirajui viziju koja mu je natjerala suze na oi, a moda je i odgovarao na bratovo pitanje. Dylan je rukom primio Shepa za bradu i njeno podigao djeakovu glavu. Sto ti je? Moda je Shep itao izmeu redaka bratove due, ali gledajui ga oi u oi Dylan u Shepherdovim oima nije vidio nita osim tajni koje je bilo tee proitati od prastarih egipatskih hijeroglifa. Dok su mu se oi bistrile jza sve rjeih suza, djeak je progovorio: Mjesec, nona kugla, Lunina svjetiljka, zeleni sir, nebeska lanterna, sablasna galija, blistava skitnica ... To poznato ponaanje koje je moglo biti istinska opsjednutost sinonimima ili samo jo jedan nain izbjegavanja smislenog razgovora, i nakon svih tih godina jo je uvijek ponekad ivciralo Dvlana. Dok mu je nepoznati zlatni serum kolao tijelom i dok su najavljeni nemilosrdni ubojice stizali ovamo na toplom pustinjskom lahoru, nervoza je ubrzo nabujala u zlovolju i nestrpljenje. ... srebrna lopta, etvena svjetiljka, vrhovna vladarka istinske melankolije. Drei rukom brata za bradu, i dalje njeno traei pozornost, Dylan je rekao: Sto je ovo posljednje, Shakespeare? Shep, nemoj mi citirati Shakespearea. Daj mi neto stvarno. to ti je? Daj, pouri, pomozi mi. to je to s Mjesecom. Zato si nemiran? to mogu uiniti da ti bude bolje? Iscrpivi svoju zalihu sinonima i metafora za Mjesec, Shep je preao na pojam svjetlo, govorei s upornou koja je otkrivala neko vie znaenje tih rijei nego to su ih one naizgled posjedovale: Svjetlo, iluminacija, zraenje, zraka, svjetlina, bljetavilo, trak, sjaj, najstarije dijete Boje ... Shep, prekini, rekao je Dylan vrsto, no ne i grubo. Ne klepei. Govori. Shep bratu nije pokuao okrenuti leda. Jednostavno je sklopio oi i

time unitio i posljednju nadu da e gledanje oi u oi za ishod imati neki smisleni razgovor, ...bljesak, blistanje, bljetavilo, treperenje, treptanje... Pomozi mi, molio je Dylan. Spremi slagalicu. ... sjaj, sjajan, sjajno ... Dylan je pogledao Shepove noge u arapama. Mali, molim te, obuj cipele. ... sijanje, usijanje, odsjaj ... Spremi slagalicu i obuj cipele. U Shepherdovom sluaju ponekad ga je ponavljanje natjeralo da krene: Slagalica, cipele, slagalica, cipele. ... luminescencija, luminoznost, bljesak munje ..., nastavio je Shep, kolutajui oima ispod sputenih kapaka, kao da vrsto spava i sanja. Jedan je koveg stajao uz podnoje kreveta, drugi, otvoren, na vrhu komode. Dylan je zatvorio torbu, podigao oba kovega i priao vratima. Hej, Shep, slagalica, cipele, slagalica, cipele. Stojei gdje ga je brat ostavio, Shep je mrmljao: ... iskra, iskrenje, treperenje ... Prije nego to mu je od zlovolje mogla eksplodirati glava, Dylan je otvorio vrata i iznio prtljagu. No je i dalje bila vrela poput tostera, i rasuena poput zagorjele korice kruha. Suh pljusak utog svjetla svjetiljki padao je na veim dijelom prazno parkiralite i upijao se u plonik - asfalt ga je apsorbirao tako uinkovito da je izgledalo kao da svjetlo nestaje u poveanoj gravitaciji crne rupe u svemiru. iroka i otra sjeiva sjena noi su davali izgled giljotine, no Dylan je primijetio da se oko motela jo nisu motale skupine najavljenih teko naoruanih ubojica. Njegov bijeli ford Expedition bio je parkiran blizu. Na krovu vozila, u vo-donepropusnom kontejneru bile su njegove slikarske potreptine i dovrene slike koje je ponudio na prodaju tijekom nedavnog slikarskog festivala u Tucsonu (i tamo prodao pet komada), i koje e isto ponuditi na prodaju u Santa Feu, kao i na slinim dogaanjima poslije toga. Otvorivi vrata prtljanika i brzo utrpavi kovege u terenac, osvrnuo se lijevo, desno i iza sebe, plaei se da e ga opet napasti

kao da oekuje kako poludjeli lijenici naoruani divovskim pricama punima tvari putuju u oporima poput kojota u pustinjskim kanjonima, vukova po drevnim umama i odvjetnika specijaliziranih za odtetne zahtjeve koji su nanjuili mogui plijen. Kad se vratio u sobu, Shepa je pronaao tamo gdje ga je i ostavio stajao je bosonog, sklopljenih oiju i dokazivao zavidno poznavanje rjenika: ... fluorescencija, fosforescencija, bioluminescencija ... Dylan je potrao do stola, razorio dovreni dio slagalice i trpao pregrti in-toistikog hrama i trenjevih stabala u praznu kutiju. Bilo bi mu drae da je mogao utedjeti vrijeme i ostaviti slagalicu, ali je bio siguran kako bi Shep odbio otii bez nje. Shepherd je sigurno uo i prepoznao jasni zvuk kartonskih komadia koji su padali na hrpu. Obino bi odmah krenuo zatititi svoje nedovreno djelo, no ovaj je put bilo drukije. Sklopljenih oiju, nastavio je brzo recitirati brojna imena i oblike svjetla: ... munja, fulminacija, lebdei plamen, kuglasta munja, munje koje cijepaju hrastove ... Zatvorivi kutiju, Dylan se okrenuo od stola i pogledom potraio bratove Rockportove cipele za hodanje, iste kao i njegove, samo nekoliko brojeva manje. Trajalo bi predugo natjerati malog da sjedne na krevet, ugurati mu noge u cipele i vezati vezice. Dylan ih je zgrabio s poda i stavio ih na kutiju. ...svijea, lojanica, fenjer, baklja ... Na mjestu uboda Dylan je poeo osjeati vruinu i svrab. Svladao se da ne dere flaster s psiem i ne poee ranicu jer se plaio da areni flaster skriva straan dokaz kako je tvar u prici neto gore od droge, strasnije od obinih otrovnih kemikalija, jezivije od bilo koje poznate bolesti. Ispod malenog kvadrata gaze moda ga eka siuni, ali rastui komadi drhtave naranaste gljive ili kakav crni osip, ili prvi dokaz da mu se koa poela pretvarati u zelene ljuske dok se on iz ovjeka preobraava u gmaza. U punoj paranoji izazvanoj Dosjeima X nije imao hrabrosti otkriti uzrok svraba. ... plamen, plinska svjetiljka, sjaj trulei, fatamorgana ... Nakrcan kutijom sa slagalicom i bratovom obuom, Dylan je pokraj Shepa trkom projurio u kupaonicu. Jo nije otpakirao etkice za

zube i pribor za brijanje, ali je tamo na polici iznad umivaonika ostavio plastinu bocu antihistami-nika. U tom mu je trenutku alergija bila najmanji problem ipak, ako e ga prodirati poludjela naranasta gljiva, istovremeno se pretvarajui u gmaza, gonjen zloudnim ubojicama, zaepljeni nos i bolni sinusi bili su komplikacije koje bi bilo najbolje izbjei. ... kemiluminescencija, kristaloluminescencija, odbljesak, Gegenschein ... Vrativi se iz kupaonice, Dylan je rekao pun nade: Shep, idemo. Idemo, odmah, doi, pokreni se. ... ljubiasta zraka, ultraljubiasta zraka ... Shep, ovo je ozbiljno. ... infracrvena zraka ... Shep, ovdje smo u nevolji. ... aktinijska zraka ... Nemoj me tjerati da budem zloest, preklinjao je Dylan. ... dnevno svjetlo, dnevna svjetlost... Molim te, nemoj me tjerati da budem zloest. ... sunevo svjetlo, sunev trak ... Osmo poglavlje Zdupin, ponovila je Jilly zatvorenim vratima, a potom je vjerojatno zatraila krai tajm-aut, budui da vie nije bila u krevetu koji se ljuljao i okretao, nego je leala licem prema podu. Na trenutak se nije mogla sjetiti gdje je, ali ju je tad zaguio smrad prljavog saga koji joj je ubio nadu da se smjestila u predsjedniki apartman u Ritz-Carltonu. Junaki se pridigavi na sve etiri, otpuzala je od izdajnikog kreveta. Kad je shvatila da je telefon na nonom ormariu, izvela je okret od 180 stupnjeva i vratila se istim putem. Ispruila je ruku, pogledala na sat, a zatim povukla telefon s ormaria. Kli-znuo je lako, za sobom povukavi presjeeni kabel. Ljubitelj kikirikija oito ga je presjekao kako bi je sprijeio da na brzinu nazove policiju. Jilly je prvo pomislila da zove u pomo, ali ju je zabrinula mogunost da bi joj napada, ako se jo uvijek nalazio u blizini, mogao pritei prvi. Nije htjela jo jednu injekciju, nije eljela da je

uutka udarcem u glavu, i svakako nije prieljkivala sluati njegov zatupljujui monolog. Usredotoivi pozornost i prikupivi svu svoju amazonsku snagu, uspjela se pridii s poda i sjesti na rub kreveta. To je bilo krasno. Nasmijeila se, odjednom ponosna na sebe. Beba se moe sama dii. Ohrabrena tim uspjehom, Jilly se pokuala osoviti na noge. Ustajui, zaljuljala se, uprla se lijevom rukom o noni ormari da se umiri, no usprkos tome pala je na koljena ali se nije onesvijestila. Jo jedna krasna stvar. Beba moe i stajati, jednako uspravno kao svaki drugi primat, zapravo uspravnije od nekih. I najbolje od svega, nije povraala, u to je ranije bila sigurna. Vie nije osjeala muninu, samo se osjeala ... neobino. Uvjerena da moe stajati bez pomoi namjetaja i da e se sjetiti kako se hoda im to pokua, Jilly je put od kreveta do vrata prela u luku kojim je ponitavala njihanje poda, koji se lijeno ljuljao poput palube broda na laganim valovima. Kvaka je bila izazov tehnike prirode, ali kad je uspjela otvoriti vrata i izai na prag, otkrila je da je topla no neizmjerno vie osnauje od hladne motelske sobe. edni pustinjski zrak isisavao je vlagu iz nje, a s vlagom je iz nje odlazio i dio smetenosti. Nainivi nekoliko koraka, shvatila je kako je Coupe DeVille nestao. Auto je parkirala est metara od sobe no vie ga nije bilo na mjestu gdje se sjeala da ga je ostavila. Samo pusti asfalt. Zateturala je prema praznome mjestu, kiljei prema ploniku kao da oekuje otkriti objanjenje za nestanak vozila moda kratku, ali znaajnu poruku: Dugujem jedan oboavani, ponono plavi cadillac Coupe DeVille, napunjen gorivom do vrha. Umjesto toga, pronala je neotvorenu vreicu kikirikija koja je, zacijelo, ispala nasmijeenom prodavau-koji-to-nije-bio, i mrtvu, no velianstvenu bube-tinu veliine i oblika polovice avokada. Kukac je leao na svojem sjajnom oklopu, est ukruenih nogu strilo je ravno uvis, izazivajui u Jilly daleko manje emocija nego kad bi vidjela maia ili tene u istom stanju. Ne zanimajui se pretjerano za entomologiju, ostavila je nedirnutu dlakavu bubu, ali se sagnula i pokupila vreicu kikirikija s plonika. Proitavi prilian broj krimia Agathe Christie, istog trenutka bila

je sigurna kako je kikiriki zapravo vrijedan trag za koji e joj policija biti zahvalna. Kad se ponovno uspravila, shvatila je da je topli, suhi zrak nije proistio od zaostalih posljedica anestetika onako potpuno kao to je mislila. Kad je val vrtoglavice doao i proao, upitala se nije li pogrijeila mislei da je upravo ovdje parkirala Coupe DeVille. Moda je stajao est metara lijevo, a ne desno od sobe. Pogledala je u tom pravcu i etiri-pet metara od sebe vidjela bijeli ford Ex-pedition. Cadillac bi mogao biti s druge strane terenca. Prekoraivi bubu, vratila se na poploanu stazu. Pribliila se Expeditionu i shvatila da ide putem prema sokovniku gdje e pronai jo umbirova piva koje ju je uvalilo u svu tu nevolju. Kad je prola pored terenca, nije pronala svoj Coupe DeVille, ali je primijetila dvojicu kako ure prema njoj. Rekla je: Nasmijeeno smee mi je ukralo auto, jo ne shvaajui na kakav je udan par naletjela. Prvi - visok i graen poput igraa amerikog nogometa - nosio je kutiju slinu kutijama za pizzu na vrhu koje je stajao par cipela. Usprkos zastraujuoj veliini, nije djelovao ni najmanje prijetei zbog toga to je podsjeao na medvjeda. Ne na okrutnog i krvoednog grizlija, nego na krupne Disneyeve medvjede s izgledom bogati-kako-mi-je-samo-uspjelo-ugurati-guzicu-u-ovugumu-i-zape-ti-u-njoj. Na sebi je imao zguvane svijetlosmee hlae i uto-modru havajsku koulju, te razrogaene oi i zabrinut izraz lica koji je navodio na zakljuak da je nedugo prije ukrao med iz konice i sad oekuje napad roja gnjevnih pela. Uz njega je iao manji i mladi mukarac - visok sto sedamdeset pet ili sto osamdeset, oko osamdeset kila u trapericama i bijeloj majici s portretom kojota iz crtica, zlosretnog gonia Ptice Trkaice. Bez cipela, oklijevajui pratio je veeg mukarca desna arapa bila mu je vrsto navuena, dok mu je lijeva lama-tala pri svakom koraku. Iako se oboavatelj kojota vukao dok su mu ruke mlitavo visjele uz bokove i nije pruao nikakav otpor, Jilly je pretpostavila kako bi njemu bilo drae da ne prati ovjeka-medvjeda, jer ga je ovaj vukao za lijevo uho. Isprva je povjerovala kako ga uje da se buni protiv

tog ponienja. No kad je dvojac priao blie i kad je jasnije ula to mladi govori, njegove rijei nikako nije mogla protumaiti kao protest: ... elektroluminescencija, katodna luminescencija ... Medonja je zastao pred Jillv, takoer zaustavljajui i mlaega. Glasom daleko dubljim no ne i manje njenim nego onim kojim je govorio Vinnie Pooh, rekao je: Oprostite, gospodo, nisam uo to ste rekli. Glave nakrivljene zbog ruke koja mu je natezala lijevo uho, mladi je nastavio govoriti, no vjerojatno ne ni svom krupnom uvaru, a ni Jilly: ... nimbus, aureola, halo, korona, parhelion ... Nije bila sigurna odvija li se ovaj susret u stvarnosti onako udnoj kako joj se ona inila, ili joj percepciju zastire zaostali anestetik. Njezina promiljenija strana zahtijevala je tiinu i bijeg do recepcije, to dalje od tih neznanaca, no njezina promiljena strana je u tom trenu bila slaba poput sjene te je ona ponovila: Nasmijeeno smee mi je ukralo auto. ... aurora borealis, aurora polaris, svjetlost zvijezda ... Primijetivi na koga je Jilly upravila pozornost, div je rekao: Ovo je moj brat, Shep. ... kandeli, metar-kandel, svjetlosni fluks ... Drago mi je, Shep, rekla je, ne zato to je bila iskreno radosna to ga je upoznala nego zato to nije znala to drugo rei budui da se nikad dotad nije nala u slinoj situaciji. ... svjetlosni kvantum, foton, bougie decimale ..., rekao je Shep ne pogledavi je u oi, i nastavio trtljati besmislene nizove rijei dok su Jilly i stariji brat razgovarali. Ja sam Dylan. Nije izgledao kao neki Dylan. Izgledao je kao Bruno ili Samson, ili Njeni Ben. Shep je bolestan, objasnio je Dylan. Bezopasan je. Ne brinite. On samo ... nije normalan. Pa, tko je jo danas? rekla je Jilly. Normalnost nije dostupna jo od 1953. Smuena, prihvatila se za stup koji je podravao nadstrenicu iznad prolaza. Moram zvati policiju. Rekli ste nasmijeeno smee.

Rekla sam to dvaput. Koje nasmijeeno smee? upitao je tako urno da bi ovjek pomislio kako nestali cadillac ne pripada njoj nego njemu. Nasmijeeni dera kikirikija s iglom, kradljivac automobila e, to smee. Neto vam je na ruci. Znatieljna, oekivala je ugledati kukca koji je uskrsnuo. O, to je flaster. Zeko, rekao je, a iroko mu se lice zgrilo od brige. Ne, flaster. Zeko, nije se predavao. Kurvin sin vam je dao zeku, a ja sam dobio psa koji plee. Prolaz je bio dovoljno osvijetljen da je mogla vidjeti kako i ona i Dylan na ruci imaju flastere - ona zeca ivih boja u skoku, a on veselog psia na svojemu. ula je Shepa: Lumen, kandel-sat, lumen-sat, a zatim ga je ponovno iskljuila. Moram pozvati policiju, prisjetila se. Dvlanov glas, inae iskren, sad je zvuao jo iskrenije i prilino ozbiljno: Ne, ne. Ne elimo policiju. Nije li vam rekao to je po srijedi? Tko to? Ludi doktor. Koji doktor? Ona stoka s iglama. On je doktor? Mislila sam da je prodava. Zato ste mislili da je prodava? Jilly se namrtila. Sad vie ni sama ne znam. Oito je nekakav poludjeli lijenik. Zato harai po motelu, napada ljude i krade aute? Zato jednostavno ne ubija pacijente po bolnicama kao to bi trebao? Jeste li dobro? upitao je Dylan, malo se bolje zagledavi u nju. Ne izgledate dobro. Zamalo sam povratila, onda nisam, onda sam opet skoro, a onda na kraju nisam. Anestetik. Kakav anestetik?

Moda kloroform. Ludi prodava. Odmahnula je glavom. Ne. U pravu ste. Sigurno je doktor. Prodavai ne barataju anesteticima. Mene je samo opalio po glavi. To vie slii prodavau. Moram zvati policiju. To nije mogue. Nije li vam rekao da stiu profesionalni ubojice? Drago mi je to nisu amateri. Ako te ve netko treba ubiti, onda neka te ubije kako spada. A vi mu kao vjerujete? On je nasilnik i krade aute. Mislim da je govorio istinu. On je laljiva vrea govana, ustrajala je. Shep je rekao: Lucencija, refulgencija, fakula, ili je barem tako zvualo, iako Jilly nije bila potpuno sigurna jesu li ti nizovi slogova uistinu prave rijei. Dylan je svoju pozornost skrenuo s Jilly na neto iza nje, a kad je zaula grmljavinu motora, i ona se okrenula potraiti izvor zvuka. Pokraj parkiralita protezala se ulica. Drugu stranu ulice zatvarao je nasip, na ijem je vrhu autocesta pratila trag Mjeseca od istoka prema zapadu. Vozei potpuno suludom brzinom, tri terenca sjurila su se niz izlaznu rampu. ... svjetlo, iluminacija, zraenje ... Shep, mislim da si se poeo ponavljati, primijetio je Dylan, iako nije skidao pogled s terenaca. Tri vozila bili su potpuno jednaki crni chevrolet Suburbani. Zatamnjeni poput titnika na ljemu, prozori su skrivali putnike. ... zraenje, zraka, svjetlina, bljetavilo ... I ne mislei upotrijebiti konice, prvi je Suburban projurio pokraj znaka obvezatnog zaustavljanja na kraju izlazne rampe i skrenuo na donedavno tihu ulicu. To je bilo na sjevernoj strani motela, a ulaz na parkiralite nalazio se kod proelja zgrade, vie istono. Kod znaka za zaustavljanje, voza nije pokazao nikakvo potovanje prema prometnim propisima - s oduevljenjem je pokazao nedostatak strpljenja prema uobiajenom ustroju cesta. Suburban je preskoio rubnik, projurio preko tri metra travnjaka za sobom podigavi oblak praine i provakane hrpe rascvale verbene, kratko preletio do drugog rubnika tvrdo sle-tjevi sa sva etiri kotaa na parkiralite dvadesetak metara od Jilly. Zatim je izveo kliui okret

izderavi dobar dio guma i pojurio zapadno, prema stranjoj strani motela. ... efulgencija, refulgencija, bljesak ... Drugi Suburban poao je za prvim, a trei za drugim, reui dodatne porcije cvjetne salate. No kad se naao na parkiralitu, umjesto da krene za prethodnikom, skrenuo je istono i pojurio prema proelju motela. Trei je zatutnjao ravno prema Jilly, Dylanu i Shepu. ... sjaj, sjajno ... Ba kad je Jilly pomislila da bi ih terenac mogao pregaziti i dok je odluivala hoe li se baciti ulijevo ili udesno, usputno razmatrajui mogunost da e ponovno povratiti, trei se voza dokazao jednako spretnim kao i prva dvojica. Suburban je zakoio tako snano da je zamalo zavrio na nosu. S maloprije tamnog krova su mu bljesnula etiri reflektora sa servomotorima, zaljuljala se, za-treptala, savreno naciljala i zasula ih s dovoljno snage da im spri i kotanu sr. ... luminoznost, bljesak munje ... Jilly se osjeala kao da stoji ne pred obinim zemaljskim automobilom, nego pred zastraujuom pojavom izvanzemaljskog vozila, da joj skeniraju tijelo, isisavaju um i pregledavaju duu nekim zrakama za prikupljanje podataka koje e u samo est sekundi izbrojiti sve atome u njezinu tijelu, pregledati sva njezina sjeanja poevi od nevoljkog izlaza iz majine utrobe, i uruiti joj tiskanu opomenu zbog aljenja vrijednog stanja njezinog donjeg rublja. Reflektori su se ugasili nakon nekoliko trenutaka, a odbljesci su joj poput sjajnih meduza i dalje plivali pred oima. ak i da je nisu zaslijepili, ne bi mogla nazrijeti ni vozaa niti ikog drugog u Suburbanu. Vjetrobran se nije inio samo zatamnjenim, nego nainjen od nekog udnog materijala koji se, iako savreno proziran onima u unutranjosti terenca, izvana inio neprobojnim na svjetlo jednako kao savreno crni granit. Budui da Jilly, Dylan i Shep nisu bili cilj te pretrage - barem ne jo Sub-urban se udaljio od njih. Voza je nagazio na gas i vozilo je pojurilo prema istoku, prema proelju motela, jo jednom poavi

za drugim terencem koji je ve, kripei gumama, skrenuo iza zgrade i nestao iz vida. Shep je utihnuo. Govorei o poludjelom lijeniku koji ih je upozorio kako e ih slijediti neki nasilni tipovi, Dylah je rekao: Moda na kraju i nije sasvim laljiva vrea govana. Deveto poglavlje Bila su to neobina vremena, napuena podivljalim manijacima zaljubljenima u nasilje i bogove nasilja, zaraena braniteljima zloe koji su rtve okrivljavali za vlastite patnje i opratali ubojicama u ime pravde. Bila su to vremena jo uvijek tuena utopijskim idejama koje su u prolom stoljeu zamalo unitile civilizaciju ideoloke kugle za ruenje koje su se u prvim godinama ovog novog tisuljea njihale manje silovito, no s dovoljno zaostale snage da razore nade mnogih ako zdravi mukarci i ene ne budu na oprezu. Dylan O'Conner i predobro je razumijevao to uzburkano doba, ali je u svojoj sri ostao optimist jer je u svakom trenutku svakoga dana, u najboljim djelima ovjeanstva, jednako kao i u svakom baroknom detalju prirode, primjeivao ljepotu koja mu je ushiivala duh. Posvuda je gledao golema zdanja i siune pojedinosti koje su ga uvjeravale kako je svijet pomno izgraeno mjesto, jednako kao to su bile i njegove slike. Taj spoj realistine procjene, vjere, zdrave pameti i neprekidnog nadanja titio ga je tako da su ga ovovremenski dogaaji rijetko iznenaivali, rijetko u njemu budili stravu i nikad ga nisu bacali u oaj. Posljedino tome, kad je otkrio kako je prijatelj i suputnik Jillian Jackson, Fred, zapravo lan porodice sukulenata ija je domovina Juna Afrika, Dylan se samo blago iznenadio Fred ga nije nimalo prestraio, dapae, vie ga je ohrabrio nego ispunio beznaem. Imati posla s bilo kojim drugim Fredom koji nije biljka, izazvalo bi zasigurno vee nevolje i komplikacije nego to je doivio s malim zelenim u glaziranom loncu od terakote. Ne zaboravljajui ni trenutka tri Suburbana koji su kruili oko motela, trio gladnih morskih pasa koji je krstario asfaltnim morem, Jilly je na brzinu spakirala svoju prtljagu. Dylan je njezin sanduk i jedini koveg ubacio u prtljanik Expeditiona.

Bilo kakva zbrka uvijek je uzbuivala jadnog Shepherda, a kad je osjeao strah, mogao se ponaati posve nepredvidljivo. A sad je suraivao i to u trenutku kad se suradnja od njega najmanje oekivala djeak je mirno uao u terenac. Sjeo je pokraj platnene vree u kojoj se nalazilo nekoliko predmeta kojima se zabavljao tijekom dugih vonji u onim prilikama kad bi mu dosadilo viesatno buljenje u prazno ili prouavanje vlastitih palaca na rukama. Budui da je Jilly ustrajala kako e Freda drati u krilu, Shep je imao stranje sjedite samo za sebe. Ta e mu samoa smanjiti osjeaj zebnje. Stigavi do Expeditiona s loncem u naruju, naizgled prvi put ne osjeajui zaostatke anestezije, ena se premiljala hoe li ui u vozilo s dvojicom mukaraca koje je upoznala prije samo nekoliko minuta. Koliko znam, moete biti serijski ubojica, rekla je Dvlanu dok je on njoj i Fredu otvarao suvozaeva vrata. Nisam serijski ubojica, uvjeravao ju je. Serijski ubojica bi rekao upravo to. Upravo bi to rekao i nevin ovjek. Da, ali je to upravo ono to bi rekao serijski ubojica. Dajte, ulazite u auto, nestrpljivo je rekao. Otro reagirajui na njegov ton, rekla je: Vi mi niste gazda. Nisam rekao da sam vam gazda. U posljednjih nekoliko stoljea, nitko nije zapovijedao nikome iz moje obitelji. U tom sluaju usudio bih se izjaviti da se prezivate Rockefeller. Dobro onda, molim vas, hoete li ui u auto? Nisam sigurna da bih trebala. Sjeate li se Suburbana koji izgledaju kao auti koje bi mogao voziti Terminator? Nisu se zanimali za nas. Zanimat e se, i to ubrzo, prorokovao je. Ulazite u auto. Ulazi u auto, ulazi u auto. Kako to govorite, zvuite kao pravi serijski ubojica. Ozlovoljen, Dylan je htio znati: Zar serijski ubojice obino putuju sa svojom invalidnom braom? Ne mislite li da bi im to malo smetalo u njihovom odvratnom poslu, s motornim pilama i ostalim

alatom? Moda je i on serijski ubojica. Shep ih je promatrao sa stranjeg sjedita - nakrivio je glavu, irom otvorio oi i zapanjeno treptao - vie je nalikovao velikom tencu koji eka da ga se vodi u park i tamo se igra s frizbijem nego nekom psihopatu. Serijski ubojice ne izgledaju uvijek kao luaci i nasilnici, rekla je Jilly. Oni su lukavi. Uostalom, ako niste ubojica, moda ste silovatelj. Stvarno ste silno srdana enska, ogoreno je izjavio Dylan. A vi ste moda silovatelj. Nisam seksualni silovatelj. Silovatelj bi rekao upravo to. Zabogamiloga, nisam silovatelj. Ja sam slikar. Jedno ne iskljuuje drugo. Sluajte me, gospo, vi ste mene zamolili za pomo. Nije bilo obratno. Kako mogu znati to ste vi? Jedno je sigurno, a to je da nisam silovatelj. To mukarce ne treba zabrinjavati, zar ne? Nervozno promatrajui no, oekujui da crni Suburbani dogrme svakog trenutka, Dylan je rekao: Nisam serijski ubojica, nisam silovatelj, otmiar, pljaka banaka, nasilnik, depar, provalnik, varalica, krivotvoritelj, ne kradem po duanima i ulicu prelazim po zebri! Platio sam dvije kazne za prebrzu vonju, lani sam platio kaznu u knjinici zbog zakanjenja, zadrao trideset centi koje sam naao u telefonskoj govornici umjesto da ih poaljem telefonskoj kompaniji, neko sam vrijeme nosio iroke kravate u doba kad su u modi bile one uske, i jednom su me u parku optuili zato to nisam podigao pasji drek, a pas nije bio moj, jer je bit vica u tome da uope i nemam psa! h sad biste se mogli uvaliti u auto da moemo zdimiti, ili moete ostati ovdje i strepei zbog onoga to inim ili zato ne izgledam kao Charles Manson u svojim najgorim danima, ali s vama ili bez vas, ja se gubim odavde prije nego to oni kaskaderi dojure natrag i prije nego to doe do pucnjave. Za slikara ste zapanjujue govorljivi. Zabuljio se u nju. Sto bi to trebalo znaiti?

Slikare sam oduvijek smatrala vie vizualno nego verbalno orijentiranima. Pa dobro, ja sam prilino verbalan. Prilino sumnjivo za jednog slikara. Vi jo uvijek mislite da sam Jack Raspara? Gdje je dokaz da niste? I silovatelj? Za razliku od mene, vi biste to mogli biti, primijetila je. Dakle ja sam silovatelj, ubojica i usputno putujui slikar. Je li to priznanje? A ime se vi bavite - psihijatrima nabavljate pacijente? Idete neprekidno uokolo i ljude dovodite do ludila kako psihijatri ne bi ostali bez posla? Ja sam komiarka, izjavila je. Za komiarku ste zapanjujue neduhoviti. Naroguila se poput dikobraza. Niste me vidjeli kad nastupam. Radije bih jeo avle. Sudei po vaim zubima, pojeli ste ih dovoljno da izgradite kuu. Uvreda ga je pogodila. To je nepoteno. Imam lijepe zube. Izazivate. A s takvima je sve doputeno. Provokatori su gnusniji od crva. Izlazite iz mog auta, naredio je. Nisam u vaem autu. Onda ulazite u auto da vas mogu izbaciti. Prezir, suh poput starih kostiju i gust poput krvi njezinom je glasu dao nov prizvuk: Imate li problema s ljudima poput mene? Ljudima poput vas? Koji su to luaci? Neduhoviti komedijai? ene koje odravaju protuprirodne odnose s biljkama? Njezin je gnjev bio crn poput olujnih oblaka. elim svoju prtljagu. Savreno, uvjeravao ju je, istog trenutka poavi prema stranjoj strani Expeditiona. I strano prikladno pun mi vas je kufer. Slijedei ga s Fredom u naruju, rekla je: Predugo sam se druila s odraslima, zaboravila sam koliko uveseljava humor dvanaestogodinjeg djeaka. To je zaboljele Otvorivi vrata prtljanika, zagledao se u nju: Ne moete ni zamisliti kako bih elio da sam upravo sad serijski

ubojica. Bih bio, rekla je. Molim? Biste eljeli da biste bili serijski ubojica. Kad je izjava u oitoj proturjenosti s realnou, upotrebljava se kondicional, koji se koristi i u zavisnim reenicama koje slijede nakon glagola poput eljeti. Prevakavajui puna usta sarkazma, Dylan je izrigao odgovor: Nemojte srati. Ni u kom sluaju, uvjeravala ga je. No dobro, ja sam poluartikuliran, vizualno orijentiran slikar, podsjetio ju je izvukavi njezin koveg iz Expeditiona i spustivi ga grubo na kolnik. Samo sam pola stupnja iznad divljaka, stupanj iznad majmuna. I jo neto ... znao sam da to slijedi. Ako malo razmislite, sigurna sam da ete se uspjeti prisjetiti velikog broja prihvatljivih sinonima za pojam feces. Bila bih vam zahvalna ako se u mojoj blizini ne biste sluili grubim izrazima. Vadei sanduk iz prtljanika, Dylan je odgovorio: Ne namjeravam se u vaoj blizini sluiti bilo kakvim izrazima, gospo, a trideset sekundi postat ete samo mutna mrlja na mome retrovizoru, a u trenutku kad iz njega nestanete, zaboravit u da ste ikada postojali. Malo sutra. Mukarci me teko zaboravljaju. Spustio je sanduk, ne ba ciljajui njezinu nogu, no nije gubio nadu. znate, kad razmislim, pogrijeio sam. Potpuno ste u pravu. Jednako ste nezaboravni kao metak u prsima. Eksplozija je zatresla no. Prozori na motelu su zadrhtali, a aluminijski krov nadstrenice lagano je zabubnjao, dok je udarni val putovao kovinom. Dylan je osjetio udar u asfaltu pod nogama, kao da se fosilizirani Tjranno-saurus rex u dubokim slojevima stijena promekoljio u vjenome snu. Ugledao je zmajski dah vatre na jugoistoku, tamo kod ulaza u motel. Predstava poinje, rekla je Jillian Jackson.

Deseto poglavlje Jo dok se zmaj okretao duboko pod zemljom, i dok je jeka njegove grmljavine nastavila buditi goste motela, Dylan je vratio Jillyna dva kovega u prtljanik Expeditiona. Prije nego to je shvatio to ini, ve je bio zatvorio vrata. Kad je sjeo za upravlja, njegova svadljiva suputnica ve je sjedila pokraj njega, drei Freda na krilu. Istovremeno su zalupili vratima. Pokrenuo je motor i bacio pogled preko ramena provjeravajui je li mu brat privrstio sigurnosni pojas. Shep je sjedio glavu pokrivi desnim dlanom koji je prekrio lijevim, kao da e ga taj ljem od deset prstiju zatititi od nove eksplozije i leteeg otpada. Na trenutak su im se pogledi sreli, ali je ta veza djeaku bila presnana. Kad je Shep zatvorio oi i pronaao nedovoljnu koliinu privatnosti u toj nametnutoj sljepoi, okrenuo je glavu prema prozoru pokraj sebe i suoio se s noi, oiju vrsto zatvorenih. Kreni, kreni, pourivala je Jilly, odjednom eljna predati se putovanju u drutvu ovjeka koji bi mogao biti ljudoderski sociopat. Previe potujui zakon da bi preskakao rubnike i unitavao okoli, Dylan se odvezao do proelja motela kako bi doao do izlaza. Nedaleko od portala koji je nadvisivao ulaz na recepciju otkrio je izvor vatre. Eksplodirao je automobil. I to nije bio uobiajeno estetski privlaan filmski zapaljeni auto nije ga uredio scenograf, nisu ga paljivo smjestili u skladu s redateljevim umjetnikim senzibilitetom, a pirotehniar koji je suraivao s vodom kaskaderske ekipe nije proraunao oblik, veliinu i boju plamena kako bi proizveo najveu moguu ljepotu. Ti nimalo filmski plamenovi bili su mutno blatnonaranaste boje, poput okrvavljenih jezika, a iznad brojnih izvora plamena kovitlao se izbljuvani masni, crni dim. Poklopac prtljanika odletio je u zrak i zguvao se u neprepoznatljivu masu runu poput bilo koje moderne skulpture, i zavrio na krovu jednoga od tri crna Suburbana koji su, udaljeni est metara, okruivali goruu olupinu. Djelomino izbaen snagom udara kroz vjetrobran, mrtvi je voza leao napola u autu, a napola vani. Odjeu mu je vatrena oluja, tijekom nekoliko sekundi nakon eksplozije, pretvorila u pepeo. A

sad je njegovo tijelo hranilo lomau, a kljuali plamenovi koje je proizvodila njegova rtva masti, mesa i kotane sri bili su uznemirujue drugaiji od onih koji su prodirali automobil otrovnouti proarani crvenilom tamnim poput ukiseljenog kaberneta, i tamnozeleni koji su podsjeali na raspadanje. Nesposoban da pogled odvrati s tog uasa, Dylan se sramio vlastite nemoi da se oslobodi stiska svoje izopaene znatielje. Istina je stolovala u runoi jednako kao i u ljepoti, a svoju je fascinaciju mrakom opravdavao prokletstvom slikarskoga oka iako je dobro znao kako ta isprika slui samo njemu. Odbacivi samozavaravanje, runa istina mogla bi glasiti kako je neka davna greka u ljudskom srcu smrt uinila perverzno privlanom. To je moj Coupe DeVille, rekla je Jilly, zvuei vie okirano nego ljuto, vidljivo potresena shvaanjem da joj je, u sanjivom gradiu u Arizoni koji je tek bio usputna postaja, ivot krenuo posve pogrenim putem. Iz jednakih je Suburbana koji su stajali irom otvorenih vrata izalo desetak ljudi. Umjesto da su odjeveni u tamna odijela ili kamuflane odore, tipovi su nosili odjeu iz pustinjskih odmaralita bijele ili svijetle cipele, bijele ili blije-doute hlae, obine koulje i polo-majice pastelnih boja. Izgledali su kao da su se oputali igrajui golf i poetak proveli u klupskome baru cijeli se dan kuhali na suncu i polako pirjali u dinu, no nijedan medu njima nije pokazivao uzbuenje ili u najmanju ruku iznenaenje koje bi ovjek oekivao od prosjenih tikvana koji su upravo doivjeli katastrofu. Iako Dylan nije morao proi pokraj zapaljenog cadillaca kako bi doao do izlaza iz motela, nekoliko sportaa okrenulo se od vatre i zagledalo u Expedition. Nisu izgledali kao raunovoe ili poslovni ljudi, nisu nalikovali lijenicima ili agentima za nekretnine izgledali su grublje i opasnije ak i od odvjetnika. Lica su im bila bezizraajna, tvrde maske isklesane u kamenu kojima nedostaje i najmanja ivost - samo su im odbljesci vatre treperili od uha do uha i od brade do ela. Oi su im mrano sjale, pa iako su pogledima pratili Expedition koji se udaljavao, nijedan nije zatraio da stanu nitko nije poao u potjeru. Ulovili su svoj dugo gonjeni plijen. Ludi je lijenik nestao u

cadillacu, oito prije nego to su ga uhvatili i mogli ispitati. S njim je sigurno propalo i ono to je nazivao svojim ivotnim djelom, jednako kao i dokaz da nedostaju epruvete s tajanstvenom tvari u njima. Zasad je ova grupa ili opor ili to su ve ti tipovi bili vjerovala kako je lov uspjeno zavren. Ako se Dvlanu nasmijei srea, nikad nee saznati da nije tako, a on e se spasiti od hica u glavu. Usporio je terenac, a zatim stao, s neskriveno morbidnom znatieljom za-buljivi se u gorui auto. Nastaviti put bez zastanka moglo bi pobuditi sumnje. Na susjednom sjedalu Jilly je shvatila strategiju njegovog neodlunog odlaska. Teko se igrati perverznjaka kad poznate rtvu. Mi ga nismo poznavali, a prije samo nekoliko minuta proglasili ste ga vreom govana. Ne govorim o njemu kao rtvi. Sretna sam to je to nasmijeeno smee krepalo. Govorim o ljubavi svog ivota, o mom prekrasnom, ponono plavom Coupe DeVilleu. Nekoliko su trenutaka lani igrai golfa promatrali kako Dylan i Jilly zure u zapaljenu olupinu. Bog zna to su mislili o Shepherdu koji je sjedio straga s rukama na glavi, nezainteresiran za vatru, kao i za bilo to drugo izvan vlastite koe. Kad su okrenuli leda Expeditionu, vozaa i putnike obiljeivi kao uobiajene krvoedne pervertite, Dylan je otpustio konicu i krenuo dalje. Na kraju izlazne ceste leala je ulica koju je nedugo prije preao kako bi kupio izburgere i pomfrit ratu kredita za srane bolesti. Ipak, nikad nije dobio priliku pojesti tu veeru. Skrenuo je desno na ulicu i uputio se prema autocesti, dok se u daljini podizao tule sirena. Nije ubrzavao. Sto emo sad? upitala je Jillian Jackson. Otii odavde. A onda? Onda otii jo dalje. Ne moemo vjeno bjeati. Osobito kad ne znamo od koga ili ega bjeimo i zato. Njezina je primjedba sadravala previe istine i zdravog razuma da

bi doputala svau, i dok je Dylan tragao za odgovorom, otkrio je kako je postao verbalno okljatren, kakvima je ona smatrala veinu umjetnika. Iza Dvlanovih leda, u trenutku kad su stigli do izlaza na autocestu, njegov je brat proaptao: Pod svjetlom Mjeseca. Shepherd je te rijei izgovorio samo jednom, to je bilo olakanje uzimajui u obzir njegovu strast za ponavljanjem, ali je nakon toga zaplakao. Shep nije bio plaljivac. U prolih je sedamnaest godina plakao rijetko, od vremena kad mu je bilo tri godine i kad je njegov uzmak pred bolima i razoaranjima ovoga svijeta postao potpun otkad je najvei dio svakoga dana poeo ivjeti u sigurnijem svijetu koji je sam stvorio. A sad - dvaput suze u jednoj noi. Nije cvilio ni jecao, plakao je tiho - duboki jecaji spajali su se s pitavim cviljenjem, te zvukove jada gutao je prije nego to bi se dokraja razvili. Iako se trudio priguiti emocije, Shep nije mogao u potpunosti sakriti njihovu stranu mo. Razdirala ga je neka nepoznata bol ili zebnja. Kao to je otkrivao retrovizor u kabini, njegovo uobiajeno spokojno dranje pod eirom od isprepletenih prstiju, lica uokvirena laktovima izobliila je patnja jednako uznemirujua kao patnja lika na uvenoj Munchovoj slici Krik. to mu je? upitala je Jilly kad su stigli na vrh rampe. Ne znam. Dylan je zabrinuto prebacivao pozornost izmeu ceste pred njim i retrovizora. Ne znam. Kao da se tope, Shepherdovi su dlanovi polako kliznuli niz njegovo tjeme, preko sljepooica, no ponovno su ovrsnuli i, malo ispod uiju, stisnuli se u ake. lancima je ribao jagodine kosti, kao da se opire nekom strahovitom unutarnjem pritisku koji prijeti da e mu razoriti oblik lica, rastegnuti mu kou i napuhati mu glavu u vjeitu sliku glave nalik balonu iz cirkusa udovita. Blagi Boe, ne znam, ponovio je Dylan, svjestan da mu glas nemirno podrhtava dok se prestrojavao iz ulazne trake na autocestu u traku koja je vodila prema istoku. Vozila su, sva redom bra od Expeditiona, jurila kroz nonu Arizonu prema New Mexicu. Dekoncentriran bratovim cviljenjem i

uzdasima jada, Dylan nije mogao uhvatiti tempo kolone. A tada je Shep dobri Shep spokojni, Shep smireni uinio neto to nikad prije nije uinio stisnutim se akama poeo svom snagom udarati u lice. Nespretno balansirajui lonanicom u krilu, okrenuvi se napola u sjeditu, Jilly je oajniki vrisnula: Ne, Shepe, nemoj. Duo, nemoj! Iako je najvanije bilo to se vie udaljiti od ljudi iz crnih Suburbana, Dylan je ukljuio desni migavac, skrenuo na iroku zaustavnu traku, zakoio i stao. Zaustavivi svoje samokanjavanje, Shep je proaptao: Radi svoj posao. Zatim se nastavio udarati, i opet, i opet. Jedanaesto poglavlje Izaavi iz Expeditiona kako bi Dylanu O'Conneru i njegovu bratu omoguila barem djelominu privatnost, Jilly je svoju ne-jo-veliku stranjicu parkirala na zatitnu ogradu. Sjedila je, leda nezatienih pred pustinjskim beskrajem gdje su u vrelini noi vijugale otrovne zmije, gdje tarantule dlakave poput poludjelih ta-libanskih mula tragaju za plijenom, i gdje ive najodvratniji stvorovi kojima je dom to okrutno okruenje stijena, pijeska i krtog raslinja, strasniji i od zmija i od paukova. No stvorenja koja bi mogla Jilly zaskoiti s leda bila su joj manje zanimljiva od onih koji bi joj se mogli primai po istonim trakama, u savreno usklaenim crnim Suburbanima. Ako su sposobni dii u zrak savreno ouvani Cou-pe DeVille iz 1956., onda su sposobni za bilo koju grozotu. Iako vie ne osjeajui muninu ni vrtoglavicu, nije se osjeala posve normalno. Srce joj u grudima nije poskakivalo poput abe, to je bio sluaj tijekom bijega iz motela, no nije udaralo ni spokojno kao u grudima zboristice. Spokojno kao zboristica. Tu je izreku Jilly pokupila od svoje majke. Pod spokojem mama nije samo mislila na mir i staloenost, nego i na istou i ljubav prema Bogu, i jo mnogo toga. Kad bi se u djetinjstvu Jilly znala naduriti ili kad bi gnjevno planula, majka joj je uvijek preporuivala da se ugleda u blistavi standard djevojaka iz zbora, a kad su Jilly kao tinejdericu uzbuivali tosovi kakvog

pritavog Casanove, majka joj je ozbiljno predlagala ivot sukladan moralnom uzoru esto navoene i u biti mitske djevojke iz zbora. Jilly je naposljetku postala lanica crkvenog zbora, dijelom kako bi majku uvjerila da joj je srce ostalo isto, a dijelom to je fantazirala da joj je sudbina postati svjetski poznatom pop-pjevaicom. Iznenaujui broj boginja pop-glaz-be u mladosti je pjevao po crkvenim zborovima. Odluni zborovoda koji je takoer i predavao pjevanje ubrzo ju je uvjerio kako je roena da pjeva pratnju, a ne solo, no promijenio joj je ivot upitavi je: Jillian, zato toliko eli pjevati kad si toliko nadarena da nasmijava ljude? Ljudi se okreu glazbi da im podigne duh tek kad se ne mogu smijati, ali je smijeh uvijek onaj najbolji lijek. A sad i ovdje, uz autocestu, daleko od crkve i majke, eznui za objema, trudei se da na elinom rubu sjedi savreno uspravno kako je sjedila u crkvenim klupama, Jilly je dlanom dodirnula grlo i osjetila sistolike udarce u desnoj karotidnoj arteriji. Iako joj je puls bio bri od pulsa predane zboristice umirene psalmima boanske ljubavi i predivno uzvienim Kyrie eleisonom, srce joj nije bjesomuno tuklo. Umjesto toga, otkucavalo je brzim kadencama poznatima Jilly s poetaka njezine komiarske karijere, kad joj program nije dopirao do publike. Bio je to ubrzani puls odbaenog izvoaa koji broji poniavajue minute pod svjetlom reflektora, pred neprijateljski raspoloenom svjetinom. Osjetila je i izdajniki znoj na obrvi, vlagu na zatiljku, na kriima i dlanovima ledenu vlagu s imenom pred kojim su strahovali posvuda, od najveih brodvejskih pozornica do zadnjih rupa - znoj neuspjeha. No ovaj put je razlika bila to uzbueno udaranje srca i hladan znoj nisu bili samo posljedice neuspjelog komiarskog nastupa nego su se raali iz zastraujue sumnje da joj cijeli ivot puca po avovima. Sto bi znailo da je to znoj potpune propasti. Naravno, moda je samo melodramatina. Ve su je vie puta optuili za takvo ponaanje. Ipak, bilo je neporecivo da sjedi usred pustoi, daleko od ikoga tko je voli, u drutvu definitivno udnog para neznanaca, napola uvjerena da su sve vlasti kojima bi se mogla

obratiti u zavjeri s ljudima koji su minirali njezin oboavani cadillac. I jo gore, svakim je otkucajem srca njezina krv neki nepoznat otrov nosila sve dublje u njezino tkivo. Razmislivi, shvatila je kako u ovom sluaju stvarnost potie na bjesomuno djelovanje, budi potpuno pretjerane emocije i ohrabruje na potpuno nepotivanje uzroka i posljedice vie od bilo koje melodrame. Melodrama, malo sutra, promrmljala je. Kroz otvorena stranja vrata Expeditiona, Jilly je jasno vidjela Dvlana O'Connera koji je sjedio pored Shepa i govorio neprekidno i iskreno govorio. C Grmljavina i zvidanje prometa onemoguivali su joj da uje ijednu njegovu rije, no sudei po Shepovom odsutnom pogledu, Dylan je jednako tako mogao biti i sam, i tupiti samoga sebe. Prvo je zgrabio bratove ruke kako bi zaustavio samokanjavanje koje je za posljedicu imalo tanki mlaz krvi iz djeakove lijeve nosnice. Malo poslije je pustio Shepove ruke, sjeo pored njega, nagnut naprijed, pognute glave, podlaktice je oslonio na bedra, sklopio ruke, i govorio i govorio. Jillyna nemogunost da od buke prometa uje Dylana stvarala je privid kako bratu neto potajno mrmlja. Slabo svjetlo u terencu i poloaji u kojima su njih dvojica sjedili - jedan do drugoga, blizu, a ipak razdvojeni - natjerali su je da pomisli na ispovijed. Sto je dulje promatrala brau, to je privid bio potpuniji, sve dok nije mogla namirisati latilo za drvo kojim su istili ispovjedaonice iz njezine mladosti. Nanjuila je i desetljea nataloenog dima tamjana. Osjetila se neobino, osjetila je da prizor pred njom u sebi nosi znaenje koje nadilazi sposobnosti njezinih pet osjetila, da se u njemu kovitlaju slojevi tajni i da u samoj sri svih tajni lei... neto transcendentno. Jilly je bila previe vrsto ukorijenjena u ovaj svijet da bi bila medij ili mistiar nikad je dosad nije obuzelo ovako udno stanje. Iako no nikako nije mogla mirisati ni na to egzotinije od otrog lunatog daha pustinje Sonora i ispune plinove prolazeih vozila, atmosfera izmeu Jilly i dvojice O'Connera izgledala je kao zamuena tankom maglicom tamjana. Miris je omatao - klini, mirta, tamjan - i nije bio samo sjeanje na miris. U tom je trenutku

postao istinski i stvaran jednako kao zvjezdano nebo iznad nje i ljunak na rubu autoceste pod njezinim nogama. U samostanskoj unutranjost Expeditiona, sitne estice mirisnog dima u zamuenom zraku prelamale su i zrcalile svjetlo sa stropa, stvarajui modrozlatne aureole oko O'Connera, sve dok se nije zamalo zaklela kako braa, a ne malena svjetiljka iznad njih, zrae svjetlom. U toj je slici oekivala kako e Dylan odigrati ulogu sveenika, budui da je od dvojice Shepherd izgledao kao zabludjela dua. No Dvlanovo je dranje i izraz lica bio sliniji pokajniku, dok se Shepov prazan pogled nije inio toliko praznim koliko misaonim. Kad je mladi brat poeo lagano i ritmino kimati glavom, podsjetio ju je na oca u mantiji, duhovno opunomoenoga da dade oprost. Jilly je osjetila da ova neoekivana zamjena uloga otkriva duboku i znaajnu istinu, ali nije mogla shvatiti njezino znaenje, i nije mogla razumjeti zato bi njoj te suptilnosti meusobnog odnosa te dvojice mukaraca bile ili trebale biti toliko zanimljive, i utisnuti se u nju kao klju spasa iz stanja u kojem se trenutano nalazila. Sve udnije i udnije - ula je sladak i srebrnast djeji smijeh iako djece nije bilo nigdje, i jo dok se ta zvonka radost uzdizala, popratio ju je lepet krila. Promatrajui zvjezdano nebo, nije vidjela nijedan ptiji obris pod zvijeima, no lepet je postajao sve snaniji, a s njime i smijeh, sve dok nije ustala i polagano se okrenula ... posve smetena i zadivljena. Jilly nije imala rijei kojima bi opisala nesvakidanje iskustvo koje se otkrivalo pred njom jer pojam halucinacija nije bilo mogue primijeniti. Zvukovi i mirisi nisu bili ni snovito nestvarni, ni hiperrealistino intenzivni to je oekivala od halucinacija bili su ivotni i precizno usklaeni s elementima noi za koju je znala da je stvarna. Ni vie ni manje zvuni od rezanja i siktanja prometa, ni manje ni vie mirisni od vonja ispunih plinova. Jo uvijek okrenuta zvuku krila koji ju je polako okruivao, u pustinji je, juno od mjesta na kojem je stajala sedam-osam metara od ruba ceste, ugledala svijenjake sa svijeama. etrdesetak svijea u malenim rubinskocrvenim aicama blistalo je u tami. Ako je to svjetlo iz sna, onda je stvarnost oponaalo sa zamjetnim

potivanjem fizikalnih zakona. Metalna je polica stajala u podnoju oble dine, medu razbacanim grmljem rijetke kadulje, bacajui preciznu i otru sjenu koju su stvarale blistave svjeice koje su stajale na njoj. Pritajene sablasti odbljesaka vatre tresle su svojim lavljim grivama i po pijesku vijugale zmijskim repovima, dok se srebrnastozeleno lie vegetacije izvijalo u vinskocrvenom svjetlu, blistajui poput jezika koji kuaju grimizni zinfandel. Osvjetljenje se nije iracionalno nametalo okoliu, kao to bi natprirodno svjetlo vizije bljesnulo u sjajnom zanemarivanju razuma, nego se logino integriralo sa svim dijelovima prizora. Takoer juno, no nekoliko metara istonije i jo blie rubu ceste, stajala je usamljena klupa u potrazi za svojom crkvom, a ako je i stajala suelice oltaru i svetitu, oni su ostali nevidljivi. Jedan kraj dugake drvene klupe bio je zakopan u padini dine na drugom se kraju smjestila ena u tamnoj haljini. Taj je vidik neko davno, bez klupe i svijea, poznavao grmljavinu divljih konja sad je Jillvno srce galopiralo glasno poput kopita koja odzvanjaju pustinjskim ravnima. Znoj neuspjeha postao je ledeniji od bilo kojeg znoja to ga je osjetila za neuspjenih nastupa, i umjesto uobiajene strepnje od ponienja, zgrabio ju je strah da moda silazi s uma. ena u modroj ili crnoj haljini, pogrbljena u klupi, svoju je crnu kosu rasplela sve do kria. Potovanje Bogu iskazala je prekrivi glavu bijelom ipkastom mantillom koja joj je skrivala lice. Uronjena u molitve, izgledala je potpuno nesvjesna Jilly i nesvjesna da je njezin hram jednostavno ieznuo. Krila su jo tukla zrakom, glasnije i jo blie nego prije, tako da je Jilly jasno prepoznala utanje pera i bila sigurna kako je ula ptice, a ne kona krila imia. Ponirale su blizu njoj, itavo reui zrak, irei krila, isputale su sablasne zvukove, skupljale i irile krila zvuei poput rebara japanske lepeze, a ona ih nije mogla vidjeti. Okretala se, okretala se i okretala tragajui za pticama, sve dok pred sobom nije ponovno ugledala otvorena vrata na terencu, iza kojih su Dylan i Shep jo uvijek sjedili na uzdignutom sjeditu lane ispovjedaonice, blistavi poput prikaza. Dylan nije bio svjestan Jillynog susreta s nesvakidanjim, bio je daleko od nje ba kao to je

njegov mladi brat za njega bio vjeno izgubljen, a ona mu nije mogla skrenuti pozornost na svijee ni na enu u molitvi jer joj je strah oteo glas, zamalo je ostavljajui bez daha. Lepet krila postao je oluja, svakog trenutka sve bjenja, spiralno bubnjanje koje joj je probijalo nutrinu i tuklo joj po kostima. Ti su je zvukovi, tvrdi poput rezanja zupanika, okretali, okretali poput tornada koji su podigla sablasna krila, vrtloga koji joj je podizao kosu i udarao u lice, sve dok se nije ponovno okrenula prema svjeicama i pokajnici na klupi. Neto blijedo bljesnulo joj je pred licem, a zatim je slijedila jo blistavija munja i trepet pera sjajan poput zasljepljujueg plamena. U treptaju oka bjesomuno blistavo titranje grlica ili golubova postalo je vidljivo, udarajui posvuda oko nje. Ludilo krila sa sobom je nosilo i zlou kljunova Jilly je strahovala za svoje oi. Prije nego to je stigla podii ruke kako bi se zatitila, no je proparao prasak glasan poput Bojeg bia, natjeravi jato u jo eu oluju. Valovi krila zapljuskivali su joj lice, vritala je, ali bezvuno jer nijedan ep nije zaepio nijednu bocu tako dobro kao to joj je strah stegnuo grlo. Zateena tim krila-tim slapom zatreptala je i oekivala kako e je oslijepiti, no u tom su treptaju nestale sve ptice, jednako naglo kao to su se i pojavile, ne nevidljive kao prije, nego potpuno ieznule, sa sobom odnosei sav svoj zvuk i sav svoj bijes. S dina je nestala i polica sa svijeama. I mantillom prekrivena ena vratila se u nepoznatu crkvu, zajedno s klupom na kojoj je stigla. Kratko i otro lajanje probilo se iz Jillyna otepljena grla. S prvim drhtavim udahom koji je slijedio, otkrila je koji bi mogao biti zadnji od svih mirisa kad bi je netko zatraio da napravi popis s tisuu njih. Krv. Slabo primjetan, ali prepoznatljiv, nepogreivo se provlaio vonj klanja i rtve, tragedije i slave - jedva zamjetno metalan, malo bakra, traak eljeza. Zapljusnuo joj je lice snanije od bijeloga, krilatog vala. Drhtavo i bojaljivo dodirnula je grlo, bradu, obraze, i dok se s odvratnou zagledala u tragove na svojim prstima, prepoznala je tu istu mokrinu na usnama i okusila onu istu tvar koju su pronali vrci njezinih prstiju. Vrisnula je, no ovaj put ne nijemo.

Dvanaesto poglavlje Crnji od puste zemlje, tamne pod mjeseinom, autocesta ponekad kao da se raspletala ispred Expeditiona, vodei Jilly i brau O'Conner u kaos i zaborav. U drugim bi se trenucima naizgled iz kaosa ispletala u urednu kuglu, jednolino zavijajui prema strogo proraunatoj i neizbjenoj sudbini. Nije znala koja je mogunost vie plai - uletavanje u jo trnovitiji i zaplete-niji gutik nevolja, u nasade vrijeska gdje joj svako bolno skretanje dovodi do novog za zdravlje potresnog susreta s nepoznatim - ili otkrivanje identiteta nasmijeenog ovjeka s iglom i na danje svjetlo izvoenje tajne zlatne tekuine u prici. U dvadeset pet godina ivota, nauila je da shvaanje ne donosi ba uvijek ili bar ne esto mir. Otkad se u motelsku sobu vratila s limenkama pia, ivjela je u istilitu neznanja i smetenosti, gdje je ivot podsjeao na nonu moru ili, u najmanju ruku, na lo i nemiran san. No ako otkrije odgovore i krajnje rjeenje, moda otkrije da je iva zarobljena u Paklu koji e je natjerati da ezne za spokojem i udobnostima Cistilita u kojem pucaju ivci. Kao i ranije, Dylan je vozio ne obraajui punu pozornost na cestu neprestano je pogledavao u retrovizor ili se povremeno osvrtao preko desnog ramena kako bi bio siguran da si Shep ni na koji nain ne nanosi zlo. No sad su mu dvije brige ometale u vonji. Pratei Jillvno dramatino izvjee o dogaajima uz rub ceste - blebetanje o pticama i krvi - Dylan joj je davao onu istu pozornost brata-uvara koja je oznaavala i njegov odnos prema Shepu. Stvarno ste je okusili, mislim, krv? upitao je. Stvarno ste je omirisali? Da, znam da nije bila prava. Vi je niste vidjeli. Ali inila se potpuno stvarna. uli ste ptice, osjetili ste krila. Aha. Obuzimaju li halucinacije svih pet osjetila ... mislim rei, tako potpuno? To nije bila halucinacija, tvrdoglavo je rekla. U svakom sluaju, nije bilo stvarno. Zagledala se u njega i primijetila kako je on mudro prepoznao

smrtnu opasnost ustrajanja u tvrdnji da je ona - Amazonka s Jugozapada, neustraiva guta-ica kaktusa podlona halucinacijama. Po njezinoj procjeni halucinacije su bile samo jedan korak dalje od uobiajenih enskih tubalica kao to su depresije, nesvjestice i napadi trajne melankolije. Nisam histerina, rekla je, nisam ni lijeena alkoholiarka, niti ne jedem lude gljive, hvala lijepo, tako da tu halucinacija ne dolazi u obzir. Onda nazovimo to vizijom. A nisam ni Ivana Orleanska. Bog mi ne alje poruke. Sad je dosta. Ne elim vie govoriti o tome, ne sad, bar ne jo neko vrijeme. Moramo ... Rekla sam, ne sad. Ali ... Bojim se, je li vam jasno? Bojim se, a beskrajno blebetanje mi nee umanjiti strah, dakle, pauza. Pauza. Shvatila je zato je odjednom promatra tako zabrinuto, pa ak i djelomino bojaljivo, no nije joj se svialo biti predmetom njegove brige. Teko je podnosila ak i prijateljsko suosjeanje samilost neznanaca mogla se lako pretvoriti u saalijevanje. Nije trpjela niije saaljenje. Naroguila se na pomisao da je netko smatra slabom ili nesretnom, a nije bila nimalo sposobna podnijeti omalovaavanje. tovie, Dvlanovi su pogledi, koji su doslovno blistali suznom suuti, toliko duboko uvrijedili Jilly da je ubrzo oajniki pokuala izmicati pred njima. Otkopala je sigurnosni pojas, podvukla noge pod sebe, preputajui Fredu i njegovom loncu cijeli prostor za suvozaeve noge. Zatim se napola okrenula bono kako bi nadzirala Shepa i tako njegovom bratu omoguila da obrati veu pozornost na cestu. Dylan je kutiju prve pomoi ostavio kod Shepa. Jilly je uvelike iznenadilo to ju je mladi ovjek otvorio na sjeditu pokraj sebe i znalaki iskoristio njezin sadraj, iako u stanju tako intenzivne koncentracije i s izrazom potpune izdvojenosti da je djelovao poput stroja. tapiima s vatom namoenom u vodikov peroksid strpljivo je skidao zgruanu krv iz bratove lijeve nosnice koja je zvidala sa

svakim udahom - radio je tako paljivo da grimizna struja nije ponovno potekla. Brat mu je bio rekao kako je to samo raskrvavljeni, a ne slomljeni nos, a Shep kao daje potvrdio dijagnozu, trpei ozlijedu, ne putajui ni najmanji zvuk. Zatim je lopticama vate navlaenim alkoholom ostrugao osuenu krv s gornje usne, iz kuta usta te s brade. Nekoliko je lanaka oderao udarajui se u zube Dylan je te plitke posjekotine oistio alkoholom, a zatim posuo Neosporinom. Shep je palcem i kaiprstom desne ruke provjeravao zube, jedan po jedan, sjeku-ti po sjekuti, prvo gornje, a zatim i donje, i svaki bi put, potvrdivi da je zub vrsto na svome mjestu, zastao i izjavio: Ba kako treba biti, gospodaru. Sudei po svemu - odbijanju da ostvari kontakt pogledom, potpunoj odsutnosti, te budui da u terencu nije bilo nikakvog plemia, lorda, vojvode ili princa prijestolonasljednika Shep nije govorio nikome od nazonih. Ba kako treba biti, gospodaru. Pregled je izvodio gotovo robotskom preciznou, a esto su mu kretnje podsjeale na robota kojem programe nisu dokraja oistili od pogreaka i bugova. Jilly je nekoliko puta pokuala razgovarati sa Shepherdom, ali je propao svaki pokuaj komunikacije. Opio je samo s Gospodarom Zubi, savjesno podnosei svoje izvjee. On je sposoban za konverzaciju, rekao joj je Dylan. No ak i kad je u najboljem stanju, ono to vam predoi nije ba blistava duhovitost koja bi ga stvorila zvijezdom tuluma. On razgovara na svoj vlastiti nain, ja to zovem Shep-ogovor, i to nije potpuno nezanimljivo. Na stranjem je sjeditu Shep provjerio zub i objavio: Ba kako treba biti, gospodaru. No s njim u neko skorije vrijeme neete uspjeti uspostaviti dijalog, nastavio je Dylan. Ne kad je ovako uzdrman. Najbolji je kad dan ide upravo onako kako to oekuje, sve po rasporedu, mirno i dosadno. Ako su doruak, ruak i veera tono na vrijeme, ako je svako jelo na suenom jelovniku njemu prihvatljive hrane i ako ne susretne previe novih ljudi koji pokuavaju razgovarati s njim ... onda s njim moete uspostaviti vezu i do sita se napriati.

Ba kako treba biti, gospodaru, izjavio je Shep, oito ne potvrujui bratovu izjavu. Sto mu je? upitala je Jilly. Dijagnosticiran mu je autizam, ali visokofunkcionalni autizam. Nikad nije nasilan, ponekad je iznimno komunikativan, tako da su mu jednom dijagnosticirali ak i Aspergerov sindrom. Asparagusov? ASPERGEROV. Naglasak na per. Shep ponekad djeluje iznimno visoko funkcionalan, a ponekad i ne ba tako visoko kako biste se nadali. Najveim dijelom mislim da mu se ne moe prilijepiti nita. On je jednostavno Shep, takav kakav je. Ba kako treba biti, gospodaru. To je rekao ve etrnaest puta, primijetio je Dylan. Koliko zuba ima ovjek? Mislim, trideset dva brojei i umnjake. Dylan je uzdahnuo. Bogu hvala pa su mu izvadili umnjake. Kaete da mu je potrebna stabilnost. Je li dobro za njega da se ovako klatari cijelom zemljom? Ba kako treba biti, gospodaru. Mi se ne klatarimo, odvratio je Dylan sa estinom koja je otkrivala da ga je uvrijedilo njezino pitanje, iako tako nije mislila. Imamo raspored, rutinu, moramo ostvariti ciljeve. Fokus. Imamo fokus. Vozimo sa stilom. Ovo nisu zaprena kola s talismanima nacrtanim na bokovima. Samo sam mislila da bi mu bilo bolje u bolnici. To se nikad nee dogoditi. Ba kako treba biti, gospodaru. Jilly je rekla: Nisu sva takva mjesta zmijska gnijezda. On ima samo mene. Ako ga ostavim u bolnici, nee imati nita. To bi moglo biti dobro za njega. Ne. To bi ga ubilo. Recimo, oni ga mogu sprijeiti da ozlijedi sam sebe. Nee ozlijediti sebe. Upravo je to uinio, primijetila je. Ba kako treba biti, gospodaru. To je bilo prvi put, i nije uspio, rekao je Dylan, zvuei kao da se

nada, ne kao da vjeruje. I nee se ponoviti. Niste ni pomiljali da e se dogoditi prvi put. Iako su ve preli zakonski doputenu brzinu, i iako uvjeti na cesti nisu pozivali na jo vie gasa, Dylan je neprekidno ubrzavao. Jilly je osjetila da on ne pokuava pobjei samo pred ljudima u crnim Sub-urbanima. Bez obzira koliko brzo vozili, Shep jo uvijek sjedi straga. Ba kako treba biti, gospodaru. Dylan je rekao: Ludi doktor da vam injekciju, a sat ili neto kasnije doivite izmijenjeno stanje ... Rekla sam da elim pauzu. A ja ne elim razgovarati o ovome., bijesno je odvratio. O ludnicama, o sanatorijima, o domovima za skrb, o mjestima gdje ljudi mogu biti i mesne konzerve, gdje ih se strpa na policu i povremeno obrie od praine. Ba kako treba biti, gospodaru. U redu, popustila je Jilly. Oprostite. Shvaam. To ionako nije moj problem. Upravo tako, sloio se Dylan. Shep nije na problem. On je moj problem. U redu. Dobro. Ba kako treba biti, gospodaru. Dvadeset, odbrojila je Jilly. Dylan je rekao: No vae izmijenjeno stanje svijesti je na problem, ne samo va, nego i va i moj, budui da je povezan s injekcijom ... To ne znamo sigurno. Neki su izrazi na njegovu irokom, mesnatom licu djelovali pretjerano, kao da je medvjed iz crtica koji je iz svog animiranog kraljevstva stupio u stvarni svijet, obrijao dlakavu facu i postavio sebi teku zadau da se proda kao ovjek. U ovom sluaju, nevjerica mu je razvukla crte lica u izraz dostojan maka Silvestra u onim trenucima kad mu je maje planove poremetila ptiica Tweety i navukla da ga prijee preko ruba litice. Oh, mi to jako dobro znamo. Mi ne znamo, nije se predavala.

Ba kako treba biti, gospodaru. Jilly je nastavila: I naziv izmijenjeno stanje ne svia mi se nimalo vie od halucinacije. Zvuim kao ovisnica. Ne mogu vjerovati da se svaamo oko rjenika. Ja se ne svaam. Samo kaem da mi se neto ne svia. Ako emo razgovarati o tome, moramo tome dati neko ime. Onda nemojmo razgovarati o tome. Moramo razgovarati o tome. Kog vraga bismo trebali raditi ostatak ivota voziti nasumce, ovamo, onamo, posvuda, neprestano u pokretu - i ne razgovarati o tome? Ba kako treba biti, gospodaru. Kad smo ve kod vonje, rekla je Jilly, vozite prebrzo. Ne vozim. Vozite preko sto ezdeset. To samo tako izgleda iz vaeg kuta. A da? A kako to izgleda iz vaeg kuta? Sto pedeset pet. Nazovimo to ... fatamorgana. To ne navodi na mentalnu nestabilnost, uporabu narkotika ili vjersku histeriju. Ba kako treba biti, gospodaru. Ja sam mislila moda fantazam, rekla je Jilly. Mogu ivjeti s ...fantazmom. Dodue, vie mi se svia fatamorgana. Sjajno! Fantastino! Budui da smo u pustinji, savreno se slae. No to zapravo i nije bila fatamorgana. Znam, znam, pourio se uvjeriti je. Bilo je to neto posebno, specijalno, jedinstveno, neto to je nemogue tono imenovati. Ali, ako ste tu fatamorganu doivjeli kao posljedicu tvari iz proklete injekcije ... Prekinuo se, osjeajui njezinu nadolazeu primjedbu: Dajte, molim vas! Zdrav razum govori nam da dvije stvari moraju biti povezane. Zdrav razum je precijenjen. Ne u obitelji O'Conner. Ja nisam lanica obitelji O'Conner. to nas oslobaa potrebe da promijenimo prezime. Ba kako treba biti, gospodaru.

Nije se eljela svaati s njim jer je znala kako su u istoj kai, no nije se mogla suzdrati: Dakle u obitelji O'Conner nema mjesta za ljude poput mene, ha? A, opet smo na ljudima poput mene. Pa izgleda da s time imate problema. Nemam s tim problema. To je va problem. Previe ste osjetljivi, zapravo podsjeate na prit koji samo to ne prsne. Bajno. Sad sam i zreli prit. Stvarno ste nadareni da se ljudima uvuete pod kou. Ja? Sa mnom se najlake sloiti. I nikome se u ivotu nisam uvukao pod kou ... dok nisam sreo vas. Ba kako treba biti, gospodaru. Opet sto ezdeset, upozorila ga je. Sto pedeset sedam, usprotivio se, ali taj put nije putao gas. Ako ste fatamorganu doivjeli zbog one tvari u prici, onda u vjerojatno i ja doivjeti isto. to je jo jedan razlog zato ne biste smjeli voziti preko sto ezdeset. Sto pedeset sedam, ispravio ju je, i nevoljko dopustio da terenac malo uspori. Onaj ludi kurvin sin prodava prvo je vama spraio injekciju, rekla je Jil-ly. Pa ako ona uzrokuje fatamorgane, vi ste je trebali doivjeti prije mene. Po moda stoti put - nije bio prodava. Bio je nekakav ludi doktor, poludjeli znanstvenik ili neto slino. Dodue, sjeam se da je rekao kako ta tvar iz price razliito djeluje na razliite ljude. Ba kako treba biti, gospodaru. Razliito djeluje? Kako razliito? Nije rekao. Jednostavno razliito. Rekao je neto kao ... da je uinak uvijek zanimljiv, esto zapanjujui, a ponekad i pozitivan. Protrnula je sjetivi se uskovitlanih ptica i treperenja svijea. Ta fatamorgana nije bila nita pozitivno. I to je doktor Frankenstein jo rekao? Frankenstein? Ne moemo ga stalno nazivati ludim doktorom, psihotinim znanstvenikom ili kurvinim sinom prodavaem. Trebamo ga

nekako zvati dok ne otkrijemo njegovo pravo ime. Ba Frankenstein ... to s tim? Dylan je iskrivio lice. Maknuo je ruku s upravljaa i kako bi gestom iskazao kako nije siguran. To zvui tako ... Zvui, kako? Melodramatski, odluio se. Svi su kritiari, rekla je nestrpljivo. I zato svi neprekidno na mene lijepe rije melodramatskP. Nikad je dosad nisam zalijepio, pobunio se. I nisam mislio na vas osobno. Ne vi. Nisam rekla da ste vi krivi. No mogli ste bili i vi kao mukarac. Ne razumijem. Naravno da ne razumijete. Mukarac ste. S vaim zdravim razumom ne moete slijediti nita to nije savreno pravocrtno poput niza domina. A vi imate problema s mukarcima? upitao je, a ona ga je poeljela oa-mariti zbog njegovog samozadovoljnog tako-ti-i-treba iztazu na licu. Ba kako treba biti, gospodaru. Istovremeno, i s jednakim olakanjem, Jillv i Dylan su rekli: Dvadeset osam! Na stranjem sjeditu, provjerivi vrstou svih zubi, Shep je obuo cipele, zavezao vezice i utonuo u utnju. Kazaljka brzinomjera se spustila, a s njom, postupno, i Jillvna napetost iako je pretpostavljala da stanje potpunog spokoja nee dostii sljedeih deset godina. Vozei sto dvadeset, iako bi vjerojatno tvrdio kako vozi samo sto esnaest, Dylan je rekao: Oprostite. Isprika je zatekla Jillv: Zbog ega? Zbog tona. Zbog stava. Toga to sam izgovorio. Mislim, obino me ljudi ne uspiju uvui u svau. Ja vas nisam uvukla ni u to. Ne, ne, brzo se ispravio. Nisam to mislio. Niste me uvukli. Niste. Samo kaem da obino ne pobjesnim. Zadrim to u sebi.

Kontroliram se. Pretvaram bijes u kreativnu energiju. To je dio moje umjetnike filozofije. Nije mogla suspregnuti svoj cinizam onako spretno kako je on tvrdio da savladava svoj bijes - ula ga je u svom glasu, osjetila kako joj izobliuje lice i otvrdnjuje ga jednako brzo kao da joj ga je netko premazao gustim gipsom i stvorio masku prezira. Dakle, slikari ne pobjesne? Nakon svih silovanja i ubojstava, gotovo da i nemamo negativne energije. Uistinu joj se svidio kako joj je uzvratio. ao mi je. Moj detektor sranja obino uvijek reagira kad ljudi ponu priati o svojoj filozofiji. Ustvari, imate pravo. Nita nije tako veliko kao filozofija. Trebao sam rei da mi je to modus operandi. Nisam jedan od onih mladih i gnjevnih slikara ije su slike pune gnjeva, bijesa i ogorenog nihilizma. A to slikate? Svijet, onakav kakav je. Da? I kakav je svijet ovih dana? Sjajan. Prelijep. Duboko i zagonetno slojevit. Zagonetan. Rije po rije, kao da je to esto ponavljana molitva iz koje crpi utjehu koju moe pruati samo duboka vjera, glas mu je omekao i tonom i glasnoom, a lice mu je zasjalo Jilly nakon toga nije u njemu vidjela medu iz crtica na koga je dotad podsjeao. Prepun znaenja koje izmie potpunom razumijevanju. Prepun je istine koja, ako se istovremeno i osjeti i logiki deducira, svojom nadom umiruje i najuz-burkanije more. U njemu je vie ljepote nego to imam talenta ili vremena da je uhvatim na platnu. Njegova jednostavna govorljivost toliko je odudarala od ovjeka kakvim ga je Jilly smatrala da nije znala to rei, no shvativi da ne smije izrei nijednu otrovnu primjedbu, zainjenu smrtonosnim sarkazmom, jezik joj je zatreperio poput zmije koja drhti spremajui se za napad otrovnim zubima. To su bili laki odgovori, jeftin humor neprikladni i neprilini, suoeni s njegovom, bar prividnom, iskrenou. Zapravo, njezine su samouvjerenost i elja da se pravi pametnom nestale iz nje, jer su je uznemirili dubina misli i

skromnost koje su otkrili njegovi odgovori. Na vlastito iznenaenje, probola ju je igla nedostatnosti kako ju je rijetko znala probosti, ostavljajui je ... praznom. Njezin hitar um, taj razara jedara punih vjetra, pretvorio se u brodicu koja se nasukala na sprudovima. Nije joj se sviao taj osjeaj. On je nije namjeravao poniziti, no ona se osjeala tako. Pjevajui u zboru, u crkvi provevi vei dio ivota, Jilly je shvaala teoriju kako je poniznost vrlina, a ujedno i blagoslov koji je osiguravao ivot sretniji od ivota onih koji su ivjeli bez nje. No u tim prilikama, kad bi sveenik u propovijedi natuknuo tu temu, Jilly bi ga iskljuila. Mladoj se Jilly, koja je ivjela u potpunoj poniznosti, a ne s minimalnom koliinom onoga to bi moglo biti Bojim odobrenjem, inilo to kao da odbacuje ivot koji jo nije ni zaivjela. Odrasla se Jilly osjeala prilino slino. Svijet je bio pun ljudi koji su te udjeli poniziti i posramiti, staviti te na tvoje mjesto i drati u pokornosti. Ako ovjek previe arko prigrli poniznost, time im samo pomae. Promatrajui autocestu koja se ispletala i raspletala, to god inila, Dylan O'Conner djelovao je spokojno, onako kako ga Jilly prije nije vidjela i nikad nije oekivala vidjeti u tim okolnostima. Oito su i sama pomisao na slikarstvo, i razmiljanje o izazovu da dostojno slavi ljepotu svijeta na dvodimenzionalnom platnu, imali mo da u njemu, bar nakratko, zauzdaju stravu. Divila se vidljivoj samouvjerenosti s kojom je prihvatio svoj poziv, i ne pitajui ga, znala je da nikad nije imao priuvni plan za sluaj da propadne kao slikar, ne onakav o kojem je ona matala nakon svoje propale karijere slavne spisateljice. Zavidjela je njegovoj oitoj sigurnosti, no umjesto da tu zavist iskoristi i njome zapali plamiak zdravog gnjeva koji bi otjerao mraz nedostatnosti, samo se jo dublje smjestila u hladnu kupku poniznosti. U samonametnutoj utnji, Jilly je jo jednom zaula slabaan i srebrnast djeji smijeh ili moda samo odjek u sjeanju nije bila sigurna to. Slabaan, poput hladne struje zraka na njezinim rukama, grlu i licu, osjeaj ili izmiljaj pernatih krila treperio je, treperio i drhturio. Zatvorivi oi, odluna da nee podlei nijednoj novoj fatamorgani

koja je moda eka, uspjela je u sebi zagluiti djeji smijeh. Povukla su se i krila, ali ju je obuzeo daleko vie uznemirujui i zapanjujui osjeaj postala je duboko i do sri svjesna svakog ivanog puta u svojem tijelu i mogla je osjetiti - kao toplinu, kao treperenje struje - toan poloaj i sloene staze svih dvanaest parova kranijalnih ivaca, trideset i jednoga para spinal-nih ivaca. Da je bila slikarica, mogla bi nacrtati savreno tonu kartu tisua i tisua aksona u tijelu, svakome aksonu pridajui toan broj neurona koji su stvarali njegovu vlaknastu duljinu. Bila je svjesna milijuna elektrinih impulsa koji su prenosili podatke senzornim vlaknima s krajeva njezinog tijela sve do lene modine i mozga, i jednako gust promet impulsa kojima je mozak odailjao zapovijedi miiima, organima i lijezdama. U umu joj je bljesnula trodimenzionalna kartografija sredinjeg ivanog sustava - milijarde meusobno povezanih ivanih stanica u mozgu i lenoj modini koje je vidjela kao raznobojne toke svjetla, treperei i vibrirajui ivotom. Postala je svjesna svemira u svojoj nutrini galaksija za galaksijom trepta-vih neurona, i odjednom je osjetila kao da propada u ledeni zvjezdani beskraj, kao astronaut koji je na etnji izvan svemirskog broda presjekao vrpcu koja ga je sigurno vezala za letjelicu. Pred njom se razjapila vjenost i plutala je brzo, sve bre, u taj unutarnji bezdan, u zaborav. Naglo je otvorila oi. Neprirodna svjesnost neurona, aksona i ivanih staza nestala je jednako naglo kao to ju je i epala. Sad je jedini neobian osjeaj dopirao s mjesta uboda. Svrbe. Bubnjanje. Ispod flastera sa zekom. Paralizirana stravom, nije mogla odlijepiti flaster. Drhtei i tresui se, mogla je samo gledati siunu krvavu tokicu koja je s donje strane zatamnila gazu. Kad se taj paralizirajui strah poeo povlaiti, podigla je pogled s pregiba ruke i ugledala rijeku bijelih golubova koji su letjeli ravno na Expedition. Neujno su izvirali iz noi i nad istonim trakama letjeli zapadno - stizali su u stotinama, u tisuama, u velikim, krilatim mnotvima, dijelei se u paralelne struje koje su lebdjele uz bokove vozila, stvarali treu bujicu koja je tekla ravno preko poklopca motora, preko vjetrobrana, noena strujom zraka daleko u

no, tihe i neujne kakve su ptice u snovima. Iako su te bezbrojne legije jurile prema vozilu zasljepljujuom gustoom snjene meave i potpuno zakrivale autocestu pred njima, Dylan nije niti govorio o njima, niti je zbog njih usporio vonju. Gledao je ravno u te bijele sprudove i kao da nije vidio nijedno krilo, nijedno prodorno oko. Jilly je znala da to mora biti privid vidljiv samo njoj, poplava golubova tamo gdje nema nijednoga. Stisnula je ake u krilu i zagrizla donju usnu, i dok joj je udaranje srca zamjenjivalo neujna ptija krila, molila se da te pernate prikaze nestanu unato tome to je strepila zbog onoga to bi moglo doi za njima. Trinaesto poglavlje Fantazam je ubrzo svoje mjesto prepustio stvarnosti te su s autoceste nestali i posljednji uzavreli sprudovi golubova, povukavi se u gutike i zvonike. Jilh/no je srce postupno smirilo svoj ubrzani korak, ali se svaki usporeni udar inio kao teak udarac straha koji ju je vrsto stezao. S Mjesecom za leima, sa zvjezdanim kotaem koji se vrtio iznad njih, preli su nekoliko kilometara, praeni umom kotaa, zujanjem i siktanjem drugih automobila, rezanjem i grmljavinom divovskih lepera, prije nego to je Dyla-nov glas tom ritmu pridao melodiju: A to je va modus operandi kao komiar-ke? Usta su joj bila suha, jezik odebljao, ali je, progovorivi, zvuala normalno: Mislim da mislite na moj materijal. Ljudska glupost. Ismijavam je najbolje to mogu. Glupost, zavist, izdaju, nevjeru, pohlepu, pretjeranu vanost, poudu, ispraznost, mrnju, besmisleno nasilje ... Komiaru nikad ne nedostaje tema. Sluajui sebe, preplaila se razlike izmeu nadahnua njegove umjetnosti i onih koja je ona pripisivala svojim scenskim nastupima. No tako rade svi komiari, objanjavala je, obeshrabrena porivom da se opravda kojeg nije mogla sprijeiti. To je prljav posao, ali ga netko mora obaviti. Ljudi se trebaju smijati, rekao je tek tako, otrcanim frazama umirujui joj savjest kao da je osjeao to ona zapravo misli. elim ih natjerati da se smiju do suza, rekla je Jilly i u istom se trenutku upitala odakle joj to. elim ih natjerati da osjete ...

Osjete, to? Rije koju je zamalo izgovorila bila je toliko neprikladna, toliko izvan konteksta onoga za to su svi mislili da pokree komiara, da je bila smetena i uznemirena kad ju je ula kako joj odjekuje u mislima. Bol. Zamalo je izgovorila: elim ih natjerati da osjete bol. Progutala je neizgovorenu rije i iskrivila lice kao da je osjetila njezinu goriinu. Mrani arm samoispitivanja odjednom se inio manje privlanim od prijetee noi od koje se oboje nakratko odmorilo i u koju se rado htjela vratiti. Gledajui autocestu namrtila se i rekla: Idemo prema istoku. Aha. Zato? Crni Suburbani, eksplozije, gorile u odjei za golf, podsjetio ju je. Ali, prije toga sam vozila prema zapadu ... prije sveg tog sranja. Sljedei tjedan imam tri nastupa u Phoenixu. Shep je straga prekinuo utnju: Feces. Fekulencija. Defekacija. Sad ne moete ii u Phoenix, rekao je Dylan. Ne nakon svega, nakon fatamorgane ... ujte, bio kraj svijeta ili ne, treba mi novac. Uostalom, ovjek ne dogovori nastup a onda ga otkae u zadnji as. Ne ako eli ponovno raditi. Izbacivanje izmeta. Stolica. Izmetine, rekao je Shep. Zaboravili ste cadillac? upitao je Dylan. Kako bih zaboravila? Stoka ga je digla u zrak. Moj krasni Coupe DeVille. Uzdahnula je. Nije li bio divan? Pravi dragulj, sloio se. Oboavala sam one krasne repove. Elegantan. Prednji kraj poput topovske granate. Vrlo topovski. A na bokovima su zlatnim slovima ispisali naziv, Coupe DeVille. Tako slatki detalj. A sad je eksplodirao, spaljen je i smrdi po re peenom Frankensteinu. Tko bi zaboravio neto takvo? Shep je rekao: Gnojivo. Govna. Jilly je upitala: to sad radi?

Prije nekog vremena, podsjetio ju je Dylan, rekli ste mi da sam prost. I predloili mi da pronaem pristojne sinonime za odreenu rije koja vas je vrijeala. Shep je prihvatio va izazov. Drek. Koprolit. Ali to je bilo prije nego to smo otili iz motela, rekla je. Shepov osjeaj za vrijeme drukiji je od vaeg i mojega. Za njega prolost, sadanjost i budunost nemaju jasne granice te se ponekad ponaa kao da su one jedno te isto i odvijaju se istovremeno. Kakica, rekao je Shep. Drekec. Bit stvari o Caddyju, nastavio je Dylan, glasi da e oni grubijani u polo majicama, kad otkriju da on ne pripada Frankensteinu te da je registriran na izvjesnu Jillian Jackson, poeti traiti vas. Htjet e saznati kako vam je uzeo auto i jeste li mu ga dali svojom voljom. Znala sam da trebam ii na policiju. Trebala sam prijaviti ukradeno vozilo kao svaki poteni graanin. Sad sam sumnjiva. Kenjaa. Pune pelene. Ako je Frankenstein imao pravo, upozorio je Dylan, moda vas policija ne bi zatitila. Moda ti tipovi mogu nareivati i policiji. Onda mislim da smo trebali zvati ... koga? FBI? Moda tim tipovima ne moete pobjei. Moda mogu zapovijedati i FBI-u. Pa zabogamiloga tko su oni Tajna sluba, CIA, Gestapo Djeda Mraza koji sastavlja svoj popis zloestih ljudi? Kravlji kola. Otpad. Frankenstein nije rekao tko su, izvijestio je Dylan. Samo je rekao da smo, ako nam pronau tu tvar u krvi, mrtvi kao dinosaurusi i zakopani tamo gdje nam nitko nee pronai kosti. Aha, moda je tako i rekao, ali zato bismo mu morali vjerovati? Bio je ludi znanstvenik. Evakuacija. Ispranjenje. Zahodsko blago. Nije bio lud, uvjereno je izjavio Dylan. Nazvali ste ga luakom. A vi prodavaem. U aru trenutka prisili smo mu mnoga imena ... Puna tutica. Nutra-van. Ekskrecija. ... no uzimajui u obzir, nastavio je Dylan, kako je znao da su

mu oni tipovi za petama i da e ga ubiti, povukao je najloginiji i najrazumniji njemu mogui potez. Otvorila je irom usta kao da se kod zubara sprema za ienje upaljenog kanala. Logino? Racionalno? Podsjetila se da zapravo i ne poznaje gospodina Dylana O'Connera. Na kraju bi mogao biti udniji od vlastitog brata. Dobro, ekajte da si to raistim. Nasmijeeno smee me omami, uvali mi u ile neki udni sok, ukrade mi oboavani auto i odleti u zrak ... a vi svojim prosvijetljenim uvidom zakljuujete da ga takvo ponaanje kvalificira da vodi sveuilinu debatnu ekipu? Oito su ga bili stjerali u kut i vrijeme mu je istjecalo, pa je uinio jedino mogue da spasi svoje ivotno djelo. Siguran sam kako nije imao namjeru odletjeti u zrak. Ludi ste kao i on, presudila je Jilly. Otpad. Govance. Ne kaem da je to to je uinio ispravno, objasnio je Dylan. Samo da je bilo logino. Ako se vodimo pretpostavkom da je bio ludi od kupusa, onda nas ta pogreka moe kotati glave. Razmislite ako poginemo, on gubi. Dakle, on eli da ostanemo ivi, makar smo samo njegovi ... ne znam ... zato to smo njegov ivi eksperiment ili neto slino. Posljedino tome, moram pretpostaviti kako sve to nam je rekao slui da nas odri na ivotu. Izmet. Sranje. Vrijednosti izvuene iz crijevne banke. Sjeverno i juno od autoceste protezale su se ravnice crne poput prastarih ognjita pocrnjelih od pepela deset tisua vatri, s ponekom pepeljastosivom mrljom na mjestima gdje su se mjeseina i svjetlo zvijezda odbijali od povrina pustinjske vegetacije i kristala razasutih po stijenama. Ravno na istok, no isto vijugajui prema autocesti, nemilosrdno steui poput eljusti sa sjeveroistoka i jugoistoka, planine Peloncillo bile su ogoljen i prijetei obris - tvrde, crne, nazub-ljene litice tamnije od nonog neba u koje su se zarivale. Ta pusto mislima nije pruala utjehu, nikakvo smirenje srcu, a autocesta je bila jedini dokaz da se ona nalazi na naseljenom planetu. ak i na tim asfaltiranim trakama, svjetla dolazeih i odlazeih vozila nisu bila nikakav argument u korist ivue populacije. Prizor je djelovao sablasno poput nekog znanstveno-

fantastinog filma o svijetu na kojem je sve ivo nestalo prije mnogo stoljea, ostavljajui ga mrtvim i nepominim poput staklom zatiene diorame u kojoj je jedino kretanje povremeni prolazak neprekidno pokretnih strojeva koji izvravaju svoje davno programirane, i sad potpuno besmislene zadae. Jilly je taj pusti beskraj poeo nalikovati krajobrazu Pakla u kojem su ugasle sve vatre. Iz ovoga se neemo izvui ivi, rekla je potpuno retorikim tonom. Molim? Naravno da hoemo. Naravno? rekla je s tonom posvemanje nevjerice. Nimalo ne sumnjate? Naravno, ustajao je. Najgore smo proli. Nismo proli. Jesmo, jesmo. Ne budite smijeni. Najgore smo proli, tvrdoglavo je ponovio. Kako moete rei da smo proli najgore kad nemamo blagog pojma to slijedi? Stvaranje je voljni in, rekao je. Sto bi to trebalo znaiti? Prije nego to stvorim sliku, zanem je u umu. Ona postoji od trenutka zaea i jedino potrebno da se tu ideju preobrazi u opipljivo slikarsko djelo su vrijeme i napor, boja i platno. Mi vodimo isti razgovor? upitala je. Na stranjem je sjeditu Shep sjedio utke, ali je sad njegov brat izbacivao bujicu rijei koja je uznemirivala vie od Shepovih. Pozitivno razmiljanje. Um iznad tvari. Ako je Bog stvorio Nebo i Zemlju tako to je misao pretvorio u postojanje, onda je snaga volje najvea sila u svemiru. Oito nije, jer bih ja onda imala vlastitu seriju i u ovom trenutku tuluma-rila u svojoj vili u Malibuu. Naa kreativnost zrcali boansku kreativnost budui da svakodnevno mislima stvaramo neto novo nove izume, novu arhitekturu, nove kemijske spojeve, nove radne procese, nova umjetnika djela, nove recepte za kruh, kolae i peenke.

Ne elim riskirati vjeno prokletstvo tvrdei da je moje peenje jednako dobro kao i ono Boje. Sigurna sam da je Njegovo ukusnije. Zanemarujui njezinu upadicu, Dylan je rekao: Budui da ne posjedujemo boansku mo, nismo sposobni energiju vlastitih misli pretvarati izravno u materiju ... Sigurna sam da Bog radi i bolje priloge, i vrsto vjerujem da je pravi arobnjak za postavljanje stola. ... no vodeni milju i razumom, nastavio je strpljivo Dylan, moemo iskoristiti druge oblike energije da postojeu materiju pretvorimo doslovno u bilo to smislimo. Recimo: tkamo vlakna i dobivamo tkaninu iz koje stvaramo odjeu. Sijeemo stabla i iz debala gradimo sklonita. Na proces stvaranja neizmjerno je sporiji i nezgrapniji, ali je u svojoj biti samo jedan korak iza Bojega. Razumijete li to govorim? Ako ikad shvatim, molim vas, svakako me zatvorite u ludnicu. Postupno ponovno ubrzavajui, rekao je: Suraujte sa mnom, molim vas. Moete li se samo malo potruditi? Jilly je ozlovoljila njegova djeja iskrenost i njegov naivni optimizam u sjeni smrtne opasnosti koja se nadvila nad njima. Unato tome, prisjetivi se koliko ju je ponizila njegova blagorjeivost, osjetila je kako joj vruina navire u lice i nakratko je uspjela zauzdati sarkazam koji je kljuao na vatri nezadovoljstva. Dobro, u redu, kako god. Nastavite. Pretpostavimo da smo stvoreni na sliku Boju. Dobro. I? to s tim? U tom je sluaju takoer razumno pretpostaviti da iako nismo sposobni stvarati materiju ni iz ega, i iako ne moemo samom snagom misli mijenjati postojeu tvar, ak i tad naa snaga volje, daleko slabija od boanske, moe utjecati na ono to nas eka. Ono to nas eka, ponovila je. Tono. Ono to nas eka. Upravo tako, potvrdio je, zadovoljno kimajui i skrenuvi pogled sa ceste kako bi joj se nasmijeio. Ono to nas eka, ponovila je jo jednom, a zatim je shvatila da

tako zapanjena i zlovoljna zvui opasno nalik Shepherdu. to je to ono? Budui dogaaji, objasnio je. Ako smo slika Boja, onda moda u maloj mjeri posjedujemo jako malen, ali iskoristiv djeli boanske snage da oblikujemo svijet oko sebe. U naem sluaju ne materiju nego budunost. Moda koritenjem snage volje, moda moemo, ako ne u potpunosti, onda djelomino oblikovati nau sudbinu. to ... dakle, samo zamislim budunost u kojoj sam milijunaica i postanem takva? Uz to morate donositi ispravne odluke i vrijedno raditi ... no da, vjerujem da svi mi, uz dovoljno snage volje, moemo oblikovati vlastitu budunost. Jo uvijek potiskujui zlovolju, govorei nehajno, rekla je: U tom sluaju, zato niste slavni slikar-milijarder? Ne elim biti ni slavan ni bogat. Svatko eli biti i slavan i bogat. Ja ne. ivot je dovoljno sloen. Novac pojednostavljuje. Novac komplicira, usprotivio se. Kao i slava. Ja samo elim dobro slikati, i svakog dana slikati sve bolje. Dakle, rekla je, dok je poklopac s njezina lonca sarkazma letio u zrak, vi ete zamisliti budunost u kojoj ste novi Vincent van Gogh, poeljeti to dok pada zvijezda, i jednog ete dana svoje slike gledati po muzejima. To u svakako pokuati. Vincent van Gogh ... samo to u zamisliti budunost u kojoj u sauvati oba uha. Dvlanovo ustrajno dobro raspoloenje usred smrtne opasnosti na Jilly je ostavilo uinak nimalo slabiji od onoga koji bi se postigao snanim prevlaenjem brusnog papira po jeziku. Samo da budemo realni glede nae situacije, ja zamiljam budunost u kojoj u vam jaja nogom zatjerati u grkljan. Vi ste jako gnjevna osoba, nije li tako? Ja sam preplaena osoba. Preplaeni ste sad, no gnjevni ste uvijek. Ne uvijek. Prije nego to je sve ovo poelo, Fred i ja provodili smo

ljupku i oputenu veer. Vjerojatno imate prilinu hrpu nerijeenih sukoba iz djetinjstva. Ti vrapca ... svakim me trenutkom sve vie zadivljujete. Kad ne slikate krugove oko van Gogha, radite kao ovlateni psihoanalitiar. Samo si podiite tlak, upozorio ju je Dylan, i prsnut e vam vratna arterija. Jilly je stisnuvi zube priguila vrisak zlovolje, jer da ga je preutjela i progutala, mogla je implodirati. Samo elim rei, tupio je Dylan izluujui razumnim tonom glasa, da emo moda, ako budemo pozitivno razmiljali, ono najgore stvarno ostaviti za sobom. I sigurno je kako se negativnim miljenjem ne dobiva ba nita. Zamalo je nogama zamahnula sa sjedita, zamalo je u napadaju ozlojedeno-sti stopalima udarila o pod, ali se sjetila kako bi time prevrnula jadnog i bespomonog Freda. Umjesto toga, duboko je udahnula i suprotstavila se Dylanu: Ako je to tako lako, zato Shepherd i vi ivite tako jadno sve te godine? Zato niste zamislili da se on nekom arolijom izlijei od autizma i ivi normalno? Zamiljao sam to, odgovorio je blago i s tolikom dirljivou da je otkrio koliko beskrajno pati zbog bratove bolesti. Zamiljao sam to intenzivno, ivo, svim srcem, svakog dana otkako pamtim. Beskrajno nebo. Pustinja bez tragova. Beskraj se stvorio u terencu kako bi se izjednaio sa zastraujuom veliinom tame i vakuuma s druge strane vrata i stakala beskraj koji je stvorila ona. Predajui se strahu i beznau, ne razmiljajui, povukla je crtu izmeu pravih argumenata i neopravdane zloe, bodui Dylana O'Connera tamo gdje je znala da ga najvie boli. Udaljenost izmeu njih, iako samo jedna duina ruke, sad se inila nepremostivom. Istovremeno u bljesku nadolazeih farova i u mekem, sedefastom sjaju ploe s instrumentima, Dvlanove su oi sjale kao da je beskrajno dugo zadravao beskrajno mnogo suza koje su se pretvorile u zarobljene oceane. Dok ga je Jilly prouavala s vie suuti nego to je prije osjeala, ak i to malo svjetla bilo je dovoljno da joj svane kako je ono to je samo podsjealo na tugu bila daleko

snanija bol patnja, dugo zadravana i neprestana patnja, kao da mu brat nije autistian nego mrtav i zauvijek izgubljen. Nije znala to bi rekla da se ispria za svoju zlobu. Izgovorila to aptom ili izviknula, uobiajene rijei isprike inile su joj se nedovoljno snanima da preplivaju more koje je stvorila izmeu sebe i Dylana O'Connera. Osjeala se kao hrpa zahodskog blaga. Beskrajno nebo. Pustinja bez tragova. Pelinje zujanje guma i mrmljanje motora stvarali su um koji je brzo iskljuila, tako da joj se inilo kako sjedi u mrtvoj tiini koja vlada povrinom Mjeseca bez atmosfere. Nije mogla uti ak ni tihu plimu disanja ni udaranje vlastita srca, a ni pjevanje njezinog starog crkvenog zbora koje bi joj povremeno navrlo u sjeanje kad bi se osjeala osamljenom i naputenom. Nije imala dovoljno dobar glas da bude solistica, ali je pokazala nadarenost za harmoniju, i medu njezinim zborskim, jednako odjevenim, sestrama i braom, drei iste note kao i oni, osjeala je toplinu dubokog zajednitva koje ni prije, ni poslije nije upoznala. Jilly bi ponekad osjeala kako je muno teka zadaa uspostavljanja dodira s nepoznatom publikom i tjeranja ih da se protiv vlastite volje, smiju gluposti i zloi ovjeanstva, neizmjerno laka nego smanjiti udaljenost izmeu dva ljudska bia i odrati ih i najkrae vrijeme i u najslabijoj moguoj vezi. Beskrajno nebo, pustinja bez tragova i izdvojenost svakog oklopljenog srca karakterizira jednaka, gotovo neprobojna udaljenost. Uz rub autoceste iz crnog bi ljunka ponegdje liznuo pokoji traak svjetla, a Jilly se na trenutak vratila slika svijea i premjetenih crkvenih klupa prestravila se oekujui povratak beskrvnih ptica i mrlja ektoplazmine krvi, no brzo je shvatila kako su ti kratkotrajni i hladni plamici samo odbljesci farova koji su obasjavali komade razbijenih boca. utnja nije obuzela nju ni Dvlana, ve je pala na njenu otricu Shepher-dova glasa koji je jednolino mljeo iste etiri rijei svoje mantre, sline televizijskim reklamama: Pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe ... Jilly je bilo nejasno zato bi Shep odluio zapjevati reklamu ba onog restorana u kojem je kupila veeru prije manje od dva sata, no

shvatila je kako je vidio reklamni bed kojeg joj je konobarica prikopala na bluzu. Pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe ... Dylan je rekao: Dobio sam po glavi kad sam se vraao s vreicama iz restorana. Nismo stigli veerati, pa pretpostavljam da je gladan. Pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe, rekao je Shep, ljuljajui se na sjeditu. Kad je Dylan maknuo ruku s upravljaa i gurnuo je u dep na svojoj havaj-skoj koulji, Jilly je shvatila da i on nosi isti bed. Nasmijeenog vodozemca iz crtica bilo je teko primijetiti medu uzorcima tropskog cvijea na platnu arkih boja. Pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe ... Kad je Dylan skinuo reklamnu znaku s koulje, dogodilo se neto udno, a no je doivjela jo jedan neoekivan obrat. Drei bed palcem i kaiprstom, ispruivi ruku prema konzoli koja je razdvajala prednja sjedita kao da neeljeni ukras eli baciti u pepeljaru, inilo se kao da vibrira, ne divlje, no previe silovito da bi se to moglo nazvati drhtajem vibrirao je kao da mu tijelom prolazi elektrina energija. Jezik mu je brzo udarao o nepce, proizvodei neobian zvuk prilino slian zvuku motora koji se napree pri paljenju: Hnnnn-na-na-na-na-na-na-na-na-na-na! Lijevu je ruku uspio zadrati na upravljau, ali mu je noga ili otpustila ili skliznula s papuice gasa. Expeditionova bezumna brzina poela je opadati s pogibeljnih sto sedamdeset kilometara na sat na prilino opasnih sto pedeset, a zatim na jo uvijek riskantnih sto trideset pet. Hnnnn-na-na-na-na-na-na-na-na-na-nal, promucao je i s posljednjim je slogom ispalio bed iz prstiju kao da gada pekulama. Prestao je drhtati jednako naglo kao to je i poeo. Maleni metalni disk odbio se od suvozakog prozora nekoliko centimetara od Jillynog lica, udario u armaturu i nestao iz vida u labirintu Fredovih grana i mesnatih listova. Iako su usporavali, Jilly je osjetila da je, otkopavi sigurnosni pojas, u velikoj opasnosti, ali i to kako nema dovoljno vremena navui pojas i zakopati ga. Umjesto toga, okrenula se naprijed, lijevom rukom zgrabila sjedite tako snano da bi noktima mogla

probiti konu presvlaku, a desnom se vrsto uhvatila za ruicu iznad vrata. Ba kad je Dylan potvrdio vrijednost njezine intuicije svom snagom nalegavi na konice, stopalima se uprla o armaturu. Savila je koljena kako bi ublaila udar koji bi mogao dii, i u mislima poela izgovarati Zdravo Marijo ne sa zamolbom da je potedi prokletstva velike guzice, nego da joj je spasi bez obzira na zastraujue dimenzije koje bi mogla poprimiti u nadolazeim godinama. Moda je Expedition samo u dvije sekunde usporio na sto deset, moda ak i na devedeset, no jo je uvijek se kretao toliko brzo da nijedna mentalno zdrava osoba ne bi pri toj brzini pokuala izvesti puni okret. Bilo je oito da je Dylan O'Conner svim srcem prigrlio ludilo - otpustio je konice, rukom preko ruke smotao volan do kraja ulijevo, ponovno nagazio na konice, stjerao auto s kolnika i natjerao ga u okret koji je palio gume. Podiui oblak praine, Expedition se zavrtio na irokom zaustavnom traku. ljunak je mitraljirao donji postroj - otri rafali kamenja uznemirujui poput mitraljeske vatre. Vrtei se u sjaju farova koji su se pribliavali, Jilly je udahnula punim pluima, oajniki pohlepna za ivotom na smrt osuene ene koja uje siktav zvuk sputanja otrice giljotine. Vrisnula je kad su se vratili u poetni poloaj, i nije upotrijebila pristojni sinonim zzfeces kad su zaokrenuli za jo 120 stupnjeva i okrenuli se prema sjeveru. Na tom je mjestu istoni i zapadni trak autoceste razdvajalo osamnaest metara prostora bez zatitne ograde, pouzdavajui se samo u sredinji kanal koji bi trebao vozila izvan kontrole sprijeiti da previe lako prijeu u suprotni trak. U trenutku kad se terenac silovito zaustavio, kad je Jilly udahnula drugi po redu posljednji dah u ivotu, dovoljno duboko da s njime uspije preroniti La Manche, Dylan je nogu s konice prebacio na gas i poletio niz padinu, dijagonalno sijekui prostor izmeu traka. to to radite? upitala je. Bio je neobino usredotoen, kakvoga ga prije nije vidjela, koncentrirajui se na sputanje u plitki kanal daleko snanije nego to se bio koncentrirao na gorui Coupe DeVille, nego to se koncentrirao na ispretuenog Shepa tijekom ispovijedi na stranjem

sjeditu. Krupan poput medvjeda, prednje je sjedite ispunio do samoga kraja. ak i u normalnim prilikama - ili u onoliko normalnim prilikama u kakvima ga je Jilly upoznala - nadvio se nad upravlja, no sad je to inio daleko agresivnije nego prije glavu je nabio u vjetrobran, lice izobli-io u izraz medvjeeg gnjeva, i pogled prikovao na bljetave trake svjetla kojima su farovi sjekli tamu mrane udubine kroz koju je vodio terenac. Nije odgovorio na pitanje. Usta su mu visjela u izrazu zaprepatenja, kao da ni sam ne moe povjerovati da je Expeditiona kontrolirano zavrtio, ni da se preko staze probija prema zapadnome traku. No dobro, nije se jo probijao, ali je auto dodirnuo najniu toku uvale i nastavio ubrzavati. Ako se spuste niz padinu, i ponu se uspinjati pod pogrenim kutem i prevelikom brzinom, terenac e se prevrnuti jer su se terenci jako dobro prevrtali kad bi se njima loe upravljalo i kad bi teren, poput ovoga, bio preteno nestabilan i labav lapor. Vrisnula je: Nemojte! On je nastavio. Dok se Expedition probijao rahlom povrinom uspona, Jilly je noge jo vre uprla o armaturu, pitajui se gdje se u autu nalazi zrani jastuk i strahovala to bi se moglo dogoditi ako je jastuk u armaturi i ako joj se napue na noge pitala se bi li joj to koljena zabilo u lice, ili bi eksplodirao na njezinim cipelama i po njezinom tijelu izrigao plin, vreo i pod pritiskom, koji dere kou s kostiju. Mislima su joj, umjesto standardne reprize cijeloga ivota (praene, to bi najvie odgovaralo, glazbom iz crtica), pro-lijetale te strane i jo strasnije slike koje nije mogla odagnati, te se drala vrsto za sjedite i ruku i, ponovno bezuspjeno, povikala: Nemojte! Zasipajui no za njima dvostrukom baraom tucanika i pijeska ispod kotaa, Dylan je pod kutem natjerao Expedition uz sjevernu padinu, tjerajui vozilo na najtei ispit stabilnosti. Sudei po silini gravitacije koja je vukla Jilly prema vozau, jedan stupanj vie prevrnuo bi terenac natrag u kanal. Nekoliko puta tijekom uspona inilo se da vozilu s pogonom na etiri kotaa nedostaju najmanje dva da bi se nastavilo kretati. Auto je poskoio, zanji-hao se, ali se konano popeo na uzvisinu

zapadnog traka. Dylan je provjerio retrovizor, pogledao boni retrovizor i ubacio se u rupu u prometu, vraajui se natrag. Prema gradu. Prema motelu ispred kojeg se, nesumnjivo, Coupe DeVille jo uvijek dimi. Prema nevolji iz koje su se pokuavali izvui. Jilly je na pamet pala suluda pomisao da je prijelaz u suprotni trak pokrenuo Shepov podsjetnik Pomfrit, a ne muhe, kojim je objavio da nije veerao. Predanost starijega brata mlaemu bila je vrijedna svake hvale, ali bi, u ovim okolnostima, povratak u onaj hamburgeraj bio divovski skok s uzviene uslunosti ravno u movaru bezumne odanosti. to to radite? ponovno je upitala. Ovaj je put odgovorio, no odgovor je nije ni prosvijetlio ni izvijestio: Ne znam. U njegovom je dranju osjetila neto nalik njezinom stanju oaja koje bi je obuzelo svaki put kad bi se nala zarobljena fatamorganom. Uznemirena mogunou da je velikom brzinom vozi mukarac opsjednut fatamorganama, rekla je: Zaboga, usporite. Kamo idete? Ubrzavajui, odgovorio je: Na zapad. Negdje zapadno. Na mjesto. Neko mjesto. Zato? Osjeam da me vue. Sto vas vue? Zapad. Ne znam. Ne znam ni to ni gdje. A zato onda uope nekamo idete? Kao da je bio najprizemniji tip za koga je taj razgovor poprimio filozofski zaokret, njemu nimalo vie razumljiv od zagonetnih otkria molekularne biologije, Dylan je skrenuo pogled prema njoj, otkrivajui bjeloonice poput psa koji prestravljeno gleda sluajui grube i nerazumljive rijei. Jednostavno ... tako treba. Sto tako treba? Ii ovim pravcem, ponovno prema zapadu. A ne vozimo li ravno natrag u nevolju? Da, vjerojatno, mislim da je tako.

Onda skrenite i stanite. Ne mogu. Znoj mu se u trenutku probio na lice. Ne mogu. Zato? Frankenstein. Igla. Tvar. Poelo je. Neto mi se dogaa. Sto to neto? Neko udno sranje. Shepherd se javio sa stranjeg sjedita: Gnojivo. etrnaesto poglavlje Uistinu udno neko gnojivo. Kao da bjee pred vatrenom stihijom ili pokuavaju prestii odron stijena ili snjenu lavinu, Dvlana O'Connera ibao je osjeaj hitnje tako snaan da mu je srce tuklo kao zecu koji bjei vuku pred nosom. Nikad se nije osjeao progonjenim i nikad nije uzimao metamfetanime, ali je pretpostavljao da bi se ovako osjeao ovjek bolestan od paranoidnih umiljaja kad bi mu ubrizgali gotovo smrtonosnu dozu tekueg speeda. Ful sam nabrijan, rekao je Jilly, pritiui gas, i ne znam zato, ali se ne mogu smiriti. Bog zna to je ona shvatila. Ni Dylan sam nije znao to joj pokuava prenijeti. Zapravo, nije osjeao da bjei od opasnosti, nego da ga sila najveeg elek-tromagneta na svijetu, kojoj se ne moe oprijeti, privlai magnetizirajui eljezo u njegovoj krvi. Njegov osjeaj hitnje mogao se usporediti samo s neodoljivom potrebom za kretanjem. Hitnja nije imala neki vidljiv uzrok, a potreba se nije vezivala ni na koji odreeni predmet. Jednostavno, morao je ii prema zapadu, i osjeao je prisilu da juri pod zalazeim Mjesecom najbre to moe. Nagon, bio je rekao Jilly. Neto u njegovoj krvi to mu je naredilo da krene, neto u kostima govorilo mu je da pouri, glas pamenja rase govorio mu je kroz gene, glas koji je poznavao i koji se nije usuivao preuti, jer e se, ako se opre toj poruci, dogoditi neto strano. Strano? upitala je. to? Nije znao, samo je osjeao, kao to progonjena antilopa osjea geparda koji vreba trideset metara dalje skriven u visokoj travi, i kao to oednjeli gepard osjea postojanje rupe s vodom miljama

preko ravnice. Pokuavajui objasniti sebe, ponovno je nagazio na gas. Igla brzinomjera zadrhtala je na 150. Digao se na 160. U takvom prometu, na toj autocesti i u tom vozilu, voziti sto ezdeset na sat nije bilo samo protuzakonito i nepromiljeno, ve suludo i gore od toga debilno. No on nije podlijegao ni sramu niti je sam sebe mogao uvjeriti da se u opasnosti ponaa odgovorno. Shepov, Jillvn, a i svoj je ivot stavio na kocku mani-jakom odlunou da se kree, da se kree brzo i jo bre, uvijek prema zapadu. Na zapad. Neke druge noi, pa ak i ranije ove noi, sama spoznaja vlastite odgovornosti za njihovu sigurnost Dvlana bi natjerala da uspori, no sad je ta grozniava potreba nadjaavala sva njegova moralna razmatranja pa ak i nagon za preivljavanjem. Mackovi i Peterbilti, limuzine, kupei, terenci, kamioneti, kamioni, labudi-ce, kamp-kuice, cisterne - svi su jurili prema zapadu, prestrojavajui se iz trake u traku. Dylan je znalaki, nijednom ne usporivi, Expedition provlaio kroz rupe u kolonama poput krojaa oka sokolovih koji velikom brzinom pribada tkaninu. Kad je brzinomjer oznaio 175, njegov strah da se ne zabije u drugo vozilo manje je utjecao na njega od iste ivotinjske potrebe za kretanjem. Kad je preao 178, zabrinule su ga vibracije koje su u valovima potresale asiju, no ne dovoljno da bi smanjio brzinu. Ta snana potreba, taj osjeaj da mora voziti kao lud ili poginuti, bili su jai od obine prisile, zgrabili su ga poput opsesije, sve dok u svakom dahu koji bi mu prostrujao mislima ne bi uo gorku opomenu: Vrijeme ti istjee i svakim udarcem srca uo povik: Bre! Udarajui u rupe, pukotine i zakrpe na kolniku, gume su tukle poput ekia, a Dylana su zabrinule posljedice prsnua gume pri ovakvoj brzini, no ubrzao je na 150, derui amortizere i muei opruge, zatim na 152, a motor je vritao i vjetar koji su sami podizali kripao po prozorima, 154, medu velikim leperima, zaobiao vitki jaguar itei poput krstaree rakete izazivajui glasno nezadovoljstvo trube sportskog auta. 156 na sat. Ostao je svjestan Jilly pored sebe, i dalje spremnu na nesreu sa

zgrenim nogama na armaturi, kako se bijesno bori uvui i privrstiti sigurnosni pojas za sjedite. Periferni vid navodio ga je na zakljuak, koji je potvrdio pogledavi je na trenutak, kako ju je obuzela iskonska strava. Pretpostavljao je da mu ona neto govori, izvikuje primjedbe na njegovu bezglavu, neprekidnu jurnjavu prema zapadu. Stvarno je mogao uti njezin glas koji je postao upalj, dubok i izoblien, kao da netko snimljenu recitaciju puta pogrenom brzinom nije razumio nijednu rije. Prije nego to je stigao do 158, pa zatim i 160, svaka nepravilnost na kolniku prenosila se pojaano na upravlja koji mu je pokuavao iskliznuti iz aka. Na sreu, nagla navala znoja koja mu je natopila lice i ovlaila dlanove ve se bila osuila u stalnom mlazu klimauredaja. Zadrao je kontrolu i na 162 i na 165, no nije mogao maknuti nogu s gasa. Ni ta vea brzina nije nimalo ublaila njegovu sveobuhvatnu potrebu za jurnjavom, i to je Explorer iao bre, to je Dylan osjeao veu hitnju, bio je prisiljen nemilosrdno tjerati vozilo do samih granica izdrljivosti. Osjeao je kako ga privlai gravitacija crne rupe i vue prema obzoru iza kojega ni materija ni radijacija ne mogu izbjei snazi vrtloga koji lomi sve. Vozi, vozi, VOZI, to mu je postala mantra - kretanje bez ikakve logine svrhe, kretanje zbog samog kretanja, zapadno, zapadno, tragom davno nestalog Sunca i jo vidljivog, Mjeseca u zalasku. Moda je taj mahniti skok prema nepoznatom, no oajniki potrebnom cilju bila sudbina Frankensteinovih najnesretnijih pacijenata prije nego to im kvocijent inteligencije padne zajedno s njima u ponor debilnosti i kretenizma. Ako ti ne uniti osobnost ili u potpunosti ne poremeti sposobnost linearnog razmiljanja, ili ne smanji kvocijent inteligencije za ezdeset ... Pred njima je izranjao grad iz kojeg su nedavno tako urno otili, kad su se plaili samo pojave niza crnih Suburbana, blistavih poput gondola Smrti na kotaima, u retrovizoru. Dylan je oekivao da e doivjeti snaan poticaj da skrene prema izlazu s autoceste, nedaleko motela gdje je Jillvn Coupe DeVille

posluio kao plameni lijes njihovom muitelju. Pogled na brzinomjer - 168 kilometara na sat - natjerao je njegovo srce da iz brzog kasa prijee u puni galop. Izlaznom rampom nije mogao voziti ni polovicom njihove trenutane brzine. Molio se da, ako e ve morati sii s autoceste, uspije nadjaati tu strast za brzinom na vrijeme, da se ne nabije u bankinu i skotrlja u podnoje autoceste, ispitujui tako sigurnosna svojstva fordovog vozila. Pribliavajui se zastraujuem skretanju, napeo se, ali nije osjetio nikakvu udnu privlanost. Projurili su pokraj izlaza poput kaskadera koji uzimaju brzinu za skok preko esnaest autobusa. Juno od autoceste, izmeu blistavih reklama autoservisa, zlokobno je sjala motelska reklama. Crveno neonsko svjetlo raalo je misli o krvi i vatri - u um je donosilo bezbroj paklenih prizora od onih morbidno strastvenih slika predre-nesansnih umjetnika, do djela suvremenih crtaa stripova. Mlazovi svjetala rotirki s krovova vozila Hitnih slubi zapljuskivali su zidove udaljenog motela. Tanki stupovi sivog dima jo su se uzdizali iz pougljenjenog kostura Coupe DeVillea. Pola minute kasnije, zadimljena je olupina leala kilometar i pol iza njih. Brzo su se pribliavali drugom izlazu za grad, etiri i pol kilometra zapadnije od prvoga. Dok im je brzina napokon poela brzo opadati i kad je Dylan ukljuio desni migavac, Jilly je moda pomislila kako je konano zavladao samim sobom. Ipak, on nije bio vlastiti gospodar nimalo vie nego kad je zarotirao terenca na istonoj traci i dalje je bio nemoan oduprijeti se nepoznatoj sili koja ga je dozivala. Zapadnim se izlazom spustio prebrzo, ali ne dovoljno brzo da Expedition proklize ili se okrene. Na kraju rampe, ne primjeujui promet na ulici, ne oklijevajui, projurio je pored znaka za zaustavljanje i skrenuo lijevo u stambeno podruje, nimalo ne marei za ljudske ili fizikalne zakone. Euka, euka, euka, eukaliptus, uo je samoga sebe kako pjevui, govorei protiv vlastite volje, prestravljen novim razvojem dogaaja ne samo zato to je taj bio udan, nego zato to je zvuao jezovito slino Shepu. Eukaliptus, eukaliptus pet, ne, ne pet, eukaliptus est, ne, eukaliptus ezdeset.

Iako vizualno orijentiran, bio je i naitan tijekom godina proitao je nekoliko romana o ljudima kojima su zavladali izvanzemaljci koji vladaju umom. Jedan o djevojci opsjednutoj demonom, te o tipu kojim vlada duh mrtvog brata blizanca - pretpostavljao je da bi se tako mogao osjeati kad bi u stvarnosti zli izvanzemaljac ili zloudni duh zaposjeo njegovo tijelo i bio dovoljno moan nadjaati njegovu volju. Unato tome, nije osjeao da mu ikakvo bie napada tijelo ili plazi povrinom mozga - ostao je dovoljno racionalan da pretpostavi kako je ono to je u njemu, samo i jedino zagonetni sadraj price od 18 cc. Ta ga analiza nije umirila. Bez ikakvog razloga, samo zato to je osjetio da tako treba biti, skrenuo je lijevo u prvu bonu ulicu, vozio tri bloka, a glas mu je svakog trenutka zvuao sve uzbuenije. Bio je dovoljno uporan i glasan da zagui sve to je Jilly moda govorila: Eukaliptus est, eukaliptus nitica, eukaliptus pet, ezdeset pet, ne petsto ezdeset, moda, ili pedeset est... Iako je vozio samo ezdeset na sat, zamalo je projurio pored ploe s imenom upravo onog drva o kojem je maloprije blebetao: Avenija EUKALIPTUSA. Nagazio je konice, smotao ulijevo, popeo se i siao s rubnika na uglu krianja i skrenuo u Aveniju Eukaliptusa. Previe uska da bi stvarno bila avenija, jedva ira od uliice, u ulici nije, koliko je vidio, stajao nijedan jedini eukaliptus ve su je obrubljivali indijski lovori i stare masline s prelijepo vornatim deblima i granama koje su svojim sjenama istkale gustu mreu u jantarnom odsjaju ulinih svjetiljki. Ili su eukaliptusi nestali i zamijenjeni prije mnogo godina ili je ulicu krstio tip koji o drveu nije imao blagog pojma. Iza stabala stajale su skromne kue, veinom prestare, ali dobro odravane - kazetirana i obukana proelja pod mediteranskim crijepom, prigradske kue seoskog stila istih linija, ali s malo osobnosti, a tu i tamo poneka katnica koja kao da je bila preseljena iz Indiane ili Ohia. Poeo je ubrzavati, no tada je naglo zakoio i skrenuo Expedition do rubnika pred kuom broj 506. Na kraju ciglama poploanog prilaza

uzdizala se drvena katnica s dubokim prednjim trijemom. Ugasivi motor i otkopavi sigurnosni pojas, rekao je: Ostani ovdje sa She-pom. . ,j Jilly je odgovorila, no Dylan je nije razumio. Iako e od tog trenutka morati hodati, hitnja i osjeaj da ima misiju koji je u njemu bujao od bijega s istone u zapadnu traku nisu uminuli. Srce mu je i dalje silovito udaralo tako brzo da su ga te udaraljke iz nutrine zagluivale, a nedostajalo mu je i strpljenja i prisutnosti duha kako bi je zamolio da ponovi to je rekla. Kad je naglo otvorio vrata, zgrabila ga je za havajsku koulju i nije putala. Imala je stisak vrst poput grifona - prsti su joj se poput aporaka arili u platno. Mrana bojazan skrivala je njezinu ljepotu, a njezine pjeanosmee oi, nekad bistre i jasne poput orla koji tragajui krui, bile su mutne od brige. Kamo ste poli? upitala je. Onamo, pokazujui prema kui. Mislim, na cesti. Bili ste na drugom planetu. Zaboravili ste da sam s vama. Nisam zaboravio, usprotivio se. Nema vremena. Ostanite sa Shepom. I dalje vrsto steui, pokuala ga je zadrati. to se tu zbiva? Proklet bio ako znam. Moda joj nije otrgnuo prste s koulje grubom silom njemu potpuno stranom, a moda je i nije grubo odgurnuo od sebe. Nije tono znao kako se oslobodio ene, ali je izaao iz Expeditiona. Ostavljajui vrata da otvorena vise iza njega, obiao je terenac i uputio se prema kui. U prizemlju je vladao mrak, ali je na katu iza zavjesama zastrte polovice prozora gorjelo svjetlo. Netko je bio kod kue. Pitao se jesu li svjesni njegova dolaska, ekaju li ga - ili e ih njegova pojava na vratima potpuno iznenaditi. Moda su nagonski osjeali da im se neto primie, ba kao to je i Dylan bio svjestan da ga neto, nekom nepoznatom silinom, vue prema nepoznatom mjestu. Zauo je zvuk koji kao da je stizao zdesna, sa strane kue. Na pola puta prema trijemu, siao je s ciglene staze s uzorkom riblje

kosti. Preao je tratinu do prilaza za aute. Uz kuu je stajala tenda. Ispod tende, zatien od svjetla zalazeeg Mjeseca kao to ga je ona danju titila od okrutnog pustinjskog Sunca, stajao je stari buick. Vreli lim pucketao je dok se hladio. Auto je stigao maloprije. Zvuk je dopirao kroz otvoreni kraj tende, izvirui sa stranje strane kue zveckanje, kao kljuevi na prstenu. Iako ga je osjeaj hitnje progonio i dalje nesmanjenom estinom, Dylan se ukipio pored auta. Oslukujui. ekajui. Ne znajui to da uini. Nije pripadao ovamo. Osjeao se poput lopova koji se ulja, iako nije, koliko je znao, ovamo doao ita ukrasti. S druge strane, najvanija fraza bila je koliko je znao. Pod utjecajem ubrizgane tvari, moda e otkriti kako je prisiljen poiniti najvee grozote, za koje je neko bio posve nesposoban. Kraa bi mogla biti najmanji zloin od kojega se vie ne bi mogao odvratiti. Pomislio je na Doktora Jekjlla i gospodina Hydea zvijer iz nutrine putena na slobodu da divlja. Od trenutka kad je podlegao snanoj potrebi da vozi prema zapadu, strah mu je bio jasan, no bio je omotan otupljujuim koricama prisile i zbunjenosti. Sad se pitao nije li tvar koja krui njime moda kemijski ekvivalent demona koji opsjeda duu i zariva mu mamuze u srce. Protrnuo je, a ivce mu je presjekla ledena otrica straha koa na rukama i zatiljku najeila mu se od strave. Ponovno, nedaleko, zauo je tiho mjedeno udaranje kljueva u kljueve. Sarke su zakripale moda su negdje vrata. Na stranjoj strani kue u prizemlju je bljesnulo svjetlo kroz zavjese s uzorkom tratinica. Nije znao to initi, a onda mu je bljesnulo - dodirnuo je ruku na vozaevim vratima buicka. Vizijom su mu proletjeli vodopadi iskara sablasne krijesnice letjele su mu iza oiju. U glavi je zauo pucketanje i zujanje struje, isto kakvo je ranije uo u Expeditionu kad je dodirnuo bed s nacrtanom abom. Obuzeo ga je napadaj, zastraujui, no na sreu manje snaan od greva. Jezik mu je ponovno zatrepe-rio na nepcu, a on je zauo samoga

sebe kako proizvodi onaj udni, mehaniki zvuk: Hnnnn-na-nana-na-na-na-na-na-na-na! Ta se epizoda pokazala kraom od prve, i kad je pokuao smiriti mucanje, odjednom je utihnuo umjesto da je morao pustiti da ono odumre samo kao to je bilo prije. S posljednjim na, ponovno je krenuo. Tiho, tiho ispod tende, oko ugla kue. Plia od prednje verande, stranji trijem isto je bio obrubljen stupovima. Jedino su stube bile betonske, ne od cigle. Kad je akom obujmio kvaku na stranjim vratima, u glavi su mu ponovno poletjele krijesnice, no taj je bljetavi roj bio manji nego ona dva koja su proletjela ranije. I pratee elektrino pucketanje zvualo je manje katastrofino nego prije. Stisnuvi zube, pritisnuvi jezik vrsto na gornje nepce, ovaj je put uspio ne proizvesti nikakav zvuk. Vrata nisu bila zakljuana. Kad ju je iskuao, kvaka se okrenula, a vrata su se otvorila kad ih je gurnuo. Dylan O'Conner stupio je preko praga koji nije trebao prijei, uao nepozvan, zapanjen tim smionim ulaskom, no prisiljen nastaviti. Punana, sjedokosa ena u kuhinji na sebi je imala crveno-bijelu prugastu odoru. Izgledala je umorno i izmueno, drukije od svjee i vesele Bake Mraz kakva je bila kad je, prije samo nekoliko sati, preuzela njegovu narudbu i na koulju mu privrstila abu. Velika, bijela vreica hrane koju je s popustom kupila na poslu, stajala je na pultu pokraj tednjaka. Mirisi masti, luka, sira i mesa s rotilja ve su prostoriju ispunili blaenom mjeavinom aroma. Stajala je pored kuhinjskog stola, neko rumeno lice sad je bilo posivjelo i na sebi nosilo izraz brige i oaja. Zagledala se u hrpu predmeta na linoleumom prekrivenom stolu mrtva priroda kakvu nijedan stari majstor nikad nije naslikao: dvije prazne limenke Budweisera, jedna uspravljena, druga polegnuta, obje djelomino zdrobljene; razasuta zbirka tableta i kapsula, veinom bijelih, nekoliko ruiastih i nekoliko divovskih zelenih; pepeljara s dva ohara, no ne one vrste koja je vjeno plazila i gnijezdila se ispod toplog motora hladnjaka, nego ... dva opuka cigareta s marihuanom.

ena nije ula Dvlana kako ulazi, nije opazila otvaranje vrata, i na trenutak je bila nesvjesna njegove nazonosti. Kad je shvatila kako je doao posjetilac, skrenula je pogled sa stola na njegovo lice, no djelovala je previe otupjelo slikom na stolu da bi je njegov nenadani dolazak iznenadio ili uzbunio. On je nju vidio ivu, mrtvu, ivu, mrtvu, a slabaan i hladan strah koji mu je strujao venama zgusnuo se u stravu. Petnaesto poglavlje Proavi ispred Expeditiona kroz svjetla prednjih farova u svojoj uto-modroj koulji bljetavoj kao nekog popodneva na Mauiju, Dylan je Jilly mogao nestati ispred oiju i prijei iz ovoga svijeta u neku paralelnu stvarnost nju bi to iznenadilo, no ne i zaprepastilo. Opasan povratak u grad bila je jurnjava ravno u Zonu sumraka, a nakon vizije u pustinji i rijeke sablasnih golubova, na ovoj strani groba vjerojatno je vie nita nije moglo zaprepastiti. Kad Dylan nije nestao ispred terenca, kad je zakoraio na ciglenu stazu i poao prema kui, Jilly se okrenula i pogledala Shepherda na stranjem sjeditu. Uhvatila ga je kako ju promatra. Pogledi su im se sreli. Njegove zelene oi rairile su se okirane dodirom, a zatim ih je zatvorio. Shepe, ti ostani ovdje. Nije odgovorio. Ne mii se sa sjedita. Mi emo se vratiti odmah. Pod blijedim kapcima, oi su mu se trzale, trzale. Kad je Jilly pogledala prema kui, vidjela je Dylana kako sa staze skree na prilazni put. Nagnuvi se, iskljuila je farove. Ugasila motor. Izvukla kljueve iz kontakt-brave. Shepe, uje li me? Njegove sklopljene oi izgledale su prepune snova, s daleko snanijom REM fazom nego kod spavaa koji pati od nonih mora. Ne mii se, ostani ovdje, ne mii se, vraamo se odmah, savjetovala mu je otvarajui suvozaeva vrata, okrenula se na sjeditu podigavi noge, kako ne bi ozlijedila Freda. Po ploniku su leale opale masline koje je gnjeila nogama, kao da su susjedi nedavno odrali tulum s martinijima i pobacali ukrase iz

koktela, umjesto da ih pojedu. Dylan je slijedio prilaznu cestu i uao medu sjene guste poput cerade koje su skrivale parkiranu limuzinu, no nije nestao iz vida. Daak povjetarca, suh poput dina pomijeanog sa samo jednom kapi vermuta svileno je zaukao maslinovim liem. Preko tog zavodljivog utanja, Jilly je zaula: Hnnnn-na-na-na-na-na-na-nana-na-na! Njegovo sablasno mucanje zavrtjelo joj se u punicama i doprlo do dna uiju. Zatim kao da joj je preskoilo u kraljenicu i vibriralo od kraljeka do kra-ljeka, tjerajui je da dre. Izgovorivi posljednji slog, Dylan je nestao iza tende. Prelazei plonik i drobei masline u kau, prelazei preko trave kako bi oistila cipele, Jilly je pourila prema mjestu gdje ga je maloprije progutala tama. Njezino bucmasto i slatko lice, savreno za boine estitke, u sljedeem je trenutku usahnulo i bilo savreno za No vjetica. U drhtaju sjena koje je bacalo neto nevidljivo, njezina bijela i sjajna kosa postala je zamrena i zalijepljena krvlju, no u treptaju svjetla koje nije dopiralo ni iz jednog vidljivog izvora, crveni su se pramenovi izravnali i ponovno oistili, pretvarajui se u bijele, sjajne uvojke. Blijedoruiasto lice pod snjenobijelom kosom postalo je zrnatosivo kad ga su ga uokvirili zgruani pramenovi. Zapanjeno je pogledala Dvlana, no zapanjenost se pretvorila u straan ok ledene smrtnosti - samo trenutak kasnije oi su ponovno bile ive, budne i ponovno zapanjene. Dylan ju je vidio ivu, mrtvu, ivu, mrtvu jedna je slika izranjala iz druge, nakratko se nameui kao stvarnost, a zatim se pretvarajui u svoju suprotnost. Nije mogao sa sigurnou znati to znai taj jeziv privid, ako je i imao ikakvo znaenje, pa je zato pogledao svoje dlanove oekujui da e jednog trenutka biti isti, a u drugom zaprljani eninom krvlju. Kad vizija nasilja nije obuhvatila njegove ruke, ponovno je podigao oi i pogledao je, napola uvjeren da e ga ona snaga koja ga je dotjerala na ovo mjesto, naposljetku iskoristiti kao sredstvo njezine smrti. Cizburgeri, pomfrit, pite s jabukama, frape od vanilije, rekla je, dokazujui ili to da je njegov kratki posjet restoranu bio vrijedan

pamenja, ili svoju sjajnu memoriju. Umjesto da joj odgovori, Dylan je samo zakoraio do kuhinjskog stola i podigao praznu limenku Budweisera. U kotanoj pilji njegove lubanje ponovno su poletjele krijesnice, ali je pucketanje i zujanje elektrinog luka bilo neizmjerno slabije. Iza stisnutih zuba, jezik mu se nije nijednom zgrio. Izlazite iz kue, savjetovao je eni. Ovdje niste sigurni. Brzo, idite, odmah. Nije znao je li otila ili ostala jer je, jo govorei, bacio limenku na stol i okrenuo joj leda. Nije se osvrtao. Nije mogao. Jo nije stigao do kraja tog bizarnog putovanja koje je zapoeo Expeditio-nom, a nastavio pjeice. Iza kuhinje, iza otvorenih vrata, protezao se hodnik s podom od dasaka koje je ublaavala staza s uzorkom rua. Ponovno osjetivi hitnju, Dylana je neto povuklo prema nekom mranom cilju. # Stigavi do garae, Jilly se osvrnula prema Expeditionu, gdje su uline svjetiljke kroz maslinove kronje otkrivale Shepherdovu siluetu na stranjem sjeditu, gdje mu je rekla da ostane. Prola je pored buicka, izala ispod tende i pourila do stranje strane kue, i probudila roj blijedih nonih leptira kad se oeala o grm kamelija s pupoljcima crvenim i sonim poput djevojakog srca. Stranja su vrata bila otvorena. etverokut svjetla iz kuhinje otkrivao je bi-sernosivu boju trijema, neobino istog od praine u jednom pustinjskom gradu. ak i u tim nesvakidanjim okolnostima, moda bi i bila zastala na pragu, zatim uljudno pokucala po okviru otvorenih vrata. No spazivi poznatu bjelo-kosu enu u kuhinji, koja je upravo dizala slualicu sa zidnog telefona, uzbunila se i ohrabrila, te je stupila s trijema na svjee ulaten uto-zeleni linoleum s pletenim uzorkom. Do trenutka kad ju je Jilly iznenadila, ena je ve na brojaniku pritisnula 9 i 1. Jilly joj je istrgnula slualicu i objesila je prije nego to je jo jednom mogla pritisnuti 1. Da je bila pozvala policiju, moda bi tamo pristigli i tipovi u crnim

Subur-banima. Ne vie vesela dostavljaica hrane koja svima eli dobar dan, ve umorna od radnog dana, iscrpljena brigom, smetena dogaajima u posljednjih nekoliko minuta, diznijevska je bakica stiskala dlanove kao da iz njih eli iscijediti nervozno drhtanje. Zvuei kao da se iznenadila prepoznavi je, rekla je: Vi. Pilei sendvi. Pomfrit. umbirovo pivo. Krupni mukarac, havajska koulja? upitala je Jilly. ena je kimnula. Rekao je da ovdje nisam na sigurnome. Niste, zato? Rekao je da odmah izaem iz kue. Gdje je otiao? Iako dobro iscijeen, dlan joj je bio natopljen drhtanjem kad je nesigurno pokazala prema vratima koja su vodila u hodnik u prizemlju, na ijem je kraju sjajilo, izmeu redova sjena, meko ruiasto svjetlo. # Hodajui po ruama, zelenom liu i trnju, prolazio je otvore s lukovima, sline ulazima u sjenice iza kojih su stajale mrane sobe u ijoj je tami moglo rasti bilo to. Brinule su ga jedna soba zdesna i dvije slijeva, iako ga nita nije Y vuklo prema njima i to je sa sigurnou mogao pretpostaviti kako prisila da se nastavi kretati, samo znai kako opasnost prije lei pred njim, nego sa strane. Nije sumnjao da e se morati susresti s neim pogibeljnim. Zagonetni priv-laitelj koji ga je vukao kroz pustinju Arizone vjerojatno nije bio up zlata, kao to ni ova kua vjerojatno nikad nee leati na duginom kraju. Od beda sa abom, preko automobilskih vrata, do limenke piva tako je pratio trag neobine energije koju je za sobom ostavio dodir ruku bjelokose ene. Marjorie. Nije mu jasno kako zna da joj je ime Marjorie, jer na njezinoj odori nije bilo ploice s imenom. Od beda sa abom do kuhinje traio je Marjorie, traio je nevidljive ostatke koje je svojim dodirom ostavljala na neivim

predmetima i itao tkanje njezine sudbine. Osjetio je prekinute niti u tapiseriji njezinog usuda i nekako znao da e se one prekinuti ovdje i ove noi. Od napola zdrobljene limenke produio je dalje, tragao za novim znakovima. Ne znajui ni sama, kad joj je upao u kuu, Marjorie je mogla biti plijen, a Dylan, traei je, mogui ubojica. Stigavi do tog polovinog shvaanja prirode sukoba koji je slijedio, pojmio je kako je nastavak traganja, in bezglave hrabrosti, ako ne i dokaz ludila, no nije se mogao povui ni koraka. Prisiljavala ga je nastaviti ona ista neznana i svemona snaga koja ga je natjerala i da leda okrene obeanom New Mexicu i da vozi prema zapadu brzinama veim od sto pedeset kilometara na sat. Hodnik je vodio do skromnog prednjeg predvorja, gdje je svjetiljka od pu-hanog stakla ispod ruiastog svilenog sjenila stajala na stoliu prekrivenom njeno ispletenim prekrivaem. Bio je to jedini izvor svjetla poslije kuhinje i jedva je osvjetljavao podnoje stubita koje je vodilo na kat. Kad je Dylan poloio ruku na stup ograde, ponovno je okusio psihiki trag grabeljivca, isti onaj koji je osjetio na limenci piva, jednako jasan kao to krvo-sljednik nepogreivo slijedi jedinstveni miris bjegunca. Karakter tih tragova bio je razliit od onih koje je Marjorie ostavila na bedu sa abom i automobilskim vratima, jer je u ovima osjetio zlou koju kao da je za sobom u prolazu ostavljao duh hodajui na rascijepljenim kopitima. Maknuo je ruku s kugle na vrhu stupa i na trenutak se zagledao u ulatenu zakrivljenost tamno bajcane topole, tragajui za bilo kakvim ostacima prirodnima ili natprirodnima, no ne nalazei nita. Njegovi prsti i dlan prekrili su prste i dlan onoga koji je pio pivo, pa iako su crte i lukovi otisaka bile nevidljive golom oku, tehniari iz policijskog laboratorija e ih kasnije uiniti vidljivima kemikalijama za fiksiranje, prahom i kosim izvorima svjetla bit e to neoboriv dokaz da je on jednom bio ovdje. Sigurnost da otisci postoje iako nevidljivi, bilo ih je mogue otkriti i osuditi ovjeka za bilo koji zloin od provale do ubojstva pruala je analogiju koja je Dvlanu omoguavala da lake povjeruje kako samo dodirom, ljudi za sobom

mogu ostaviti neto neobinije no svakim svojim djeliem jednako stvarno kao i prirodna ulja zakrivljena tragovima nabora koe. Sag ureen ruama koji je prekrivao stubite, djelovao je jednako izlizan kao i onaj u hodniku. No njegov je uzorak djelovao smjelije, s vie granja, a manje cvijea, kao da Dvlanu objavljuje kako e njegova zadaa, od postaje do postaje na njegovom putu, postajati sve trnovitija. Uspinjui se, unato tome to nije mogao pronai nijedan argument u korist uspona, desnom je rukom klizao po rukohvatu. Zaostali tragovi zlog bia palili su mu dlan i sijevali na vrcima prstiju, ali krijesnice mu se vie nisu rojile u glavi. I elektrino zujanje u nutrini potpuno je utihnulo, jednako kao to su mu uminuli i grevi u jeziku u trenutku kad je u kuhinji dodirnuo limenku piva. Prilagodio se tom neobjanjivom iskustvu, te se ni tijelom ni umom nije vie opirao tim strujama natprirodnih osjeta. ak ni nepoznati uljezi, kao ni predosjeaj nadolazeeg nasilja nisu zadugo mogli zadrati prirodnu ljubaznost bijelokose ene koju su nesumnjivo pojaavali motivacijskim steroidima tijekom obuke u poduzeu za koje je radila. Briga se razvukla u slabaan osmijeh, te je pruila ruku da joj je Jilly protrese iako se i sama posve dobro tresla: Ja sam Marjorie. Duo, a kako se ti zove? Da je bila odgovorna samo za Shepherda, Jilly bi bila otila u hodnik potraiti Dylana, no on joj je prepustio i drugo siroe, ovu enu. Nije eljela jo dugo Shepa ostaviti samoga u terencu, a ako Marjorie ostavi nasamo, nadohvat telefona, ovdje e se razmiljeti vie gradskih policajaca nego to ih se nade na godinjoj konvenciji. tovie, Dylan je rekao Marjorie da izae iz kue jer unutra nije bila na sigurnome ipak, stara je cura bar naizgled proivjela skoro sedamdeset godina ostajui nesposobna da prepozna pogibelj ak i u trenutku kad bi joj se zlokobno blistava otrica poela sputati na vrat. Ako je Jilly ne izvue otamo, Marjorie bi mogla ostati u kuhinji, malo zabrinuta, no ne i uzbunjena, ak i kad bi iz smonice provalilo bezbrojno jato skakavaca ili iz sudopera izletjele grude uarene lave. Ja sam Marjorie, ponovila je, dok joj je slabaan smijeak drhtao poput niske mjehuria koji bi se mogli rasprsnuti u jezeru brige koje

joj je plavilo lice. Drei ruku ispruenu, oito je zauzvrat oekivala ime ime, koje e odati policiji kad je, neizbjeno, kasnije bude pozvala. Zagrlivi Marjorie oko ramena, gurkajui je prema stranjim vratima, Jilly je rekla: Sunica, moe me zvati Pilei-sendvipomfrit-umbirovo-pivo. Ili krae, Pilence. Svaki novi kontakt s tragovima na rukohvatu otkrivao je kako je osoba iji trag Dylan slijedi, daleko zlokobnija nego to je spoznavao dodirnuvi prethodni trag. Do trenutka kad je skrenuo na polukatu i popeo se drugim stubitem do mraka na vrhu stuba, shvativi kako ga u sobama na katu oekuje protivnik kojeg ne moe potui slikar kojem nedostaje izravno iskustvo nasilja, nego pravi ubojica zmajeva. Prije malo vie od minute, kad je enu ugledao ivu, no i onakvu kakva bi mogla biti nakon ubojstva, bio je osjetio kako se gusta strava prvi put uvlai u njega. Sad mu se poput anakonde stezala oko kraljenice. Molim te, proaptao je Dylan kao da jo vjeruje kako tamo stoji u eljeznim okovima na milost i nemilost nepoznate vanjske sile. Molim te, ponovio je, kao da mu ne postaje savreno jasno da mu je predano, ili da je uklet, estim ulom tvari iz price, i kao da mu nije jednako jasno da svojim pogibeljnim putem kroi potpuno bez prisile. Njegove proaptane molbe vjerojatno su bile upravljene njemu samome. Tjerali su ga motivi koje nije shvaao, no oni su bili samo i jedino njegovi. Mogao se okrenuti i otii. Znao je da moe izabrati. Ujedno je shvaao kako bi put prema dolje i izlaz iz kue bio laki od onoga pred njim. Kad je spoznao kako uistinu u potpunosti vlada samim sobom, cijelom njegovom nutrinom rairio se snaan osjeaj spokoja, poput rijetko lijepog snijega koji u mirnome zraku blagim obrisima pokriva izbrazdani krajolik. Kad su mu se opustili stisnuti zubi, prestalo je i trzanje eljusnih miia. Osjeaj hitnje povukao se, a udarci srca usporili su se i bili manje nasilni te je pomislio kako mu srani mii moda i nee eksplodirati. Odmotavi mu se s kraljenice, zmija hladne strave ugrizla se za rep i progutala samu

sebe. Stajao je na vrhu stubita, na pragu tamnog hodnika, znajui da se moe okrenuti i znajui da e umjesto toga poi dalje, no ne znajui zato. U tom trenutku to nije ni trebao znati. Po vlastitoj procjeni nije bio hrabar, nije bio roen da se bori u ratovima ili kroti podivljale ulice. Divio se junatvu, ali ga nije oekivao od sebe. Iako mu je poriv i dalje ostao zagonetan, dovoljno je dobro razumijevao sebe i bio siguran kako nesebinost tu ne igra nikakvu ulogu produit e jer je nagonski osjeao kako uzmak ne bi bio najpametnije rjeenje. Budui da jo nije mogao svjesno preraditi sve neobine podatke koje je prikupila njegova nesvakidanje pojaana percepcija, logika mu je govorila da se pouzda u vlastite nagone vie nego to bi bilo pametno. Ruiasto je svjetlo dopiralo samo do polukata. Mrani prolaz pred Dyla-nom osvjetljavao je samo i to jedva sjaj svjetiljke ispod vrata na desnoj strani hodnika, pritvorenih tek centimetar. Koliko je uspio razaznati, na katu su bile tri sobe osvijetljena prostorija na kraju, jo jedna vrata zdesna blie njemu i samo jedna soba slijeva. Kad je Dylan u tri koraka priao prvim vratima zdesna, ponovno ga je obuzeo strah no bila je to zebnja kojom se moglo vladati, promiljen strah vatrogasaca i policajaca, ne breme strave pod kojim se provukao kuhinjom, hodnikom u prizemlju i popeo stubitem. Psihiki trag njegovog plijena zagadio je kvaku. Zamalo je povukao ruku, ali ga je intuicija - njegov novi najbolji prijatelj - potjerala da nastavi. Tiha kripa reze, apat suhih arki. Prozor od mlijenog stakla, bljetav od utog sjaja kadmijeve uline svjetiljke, presjeen sjenom maslinove grane, proputao je dovoljno svjetla da otkrije praznu kupaonicu. Uputio se do druge sobe zdesna, gdje je sjeivo snanijeg svjetla prosijeca-lo centimetar irok otvor izmeu vrata i dovratka. I nagon i razum branili su mu da pogled skrene na taj uski prostor kako se metaforinoj otrici ne bi pridruio i pravi no koji bi ga oslijepio zbog uhoenja.

Kad je zgrabio kvaku, Dylan je znao kako je naao brlog bolesne due za kojom je tragao, jer je trag bio stotinu puta jai od onih na koje je dotad naiao. Psihiki trag koji je ostavio plijen migoljio se poput stonoge na njegovom dlanu, koprcao se i uvijao, a on je znao da iza tih vrata lei grad pakleni, podignut s pogrene strane Smrti. esnaesto poglavlj< Prelazei prag stranjih vrata, Marjorie se sjetila svoje veere iz restorana koju je ostavila u kuhinji, i htjela se vratiti po vreicu dok je izburger jo topao. Strpljivo poput velike ptice ili nekog drugog kostimiranog uitelja iz Ulice Sesame koji djetetu, iju je sposobnost koncentracije u atome rasprila doza Ri-talina, pokuava objasniti novu rije, Jillv je enu drala u pokretu objasnivi kako joj topli izburger nee biti nimalo ukusan ako bude mrtva. Dylan je oito Marjorie upozorio samo ovla, nije objasnio da plinski tednjak u sljedeem trenutku namjerava eksplodirati, nije predvidio potres koji bi u svakom trenutku njezinu kuu mogao pretvoriti u hrpu zadimljenog kra, toliko slikovitu medijskim leinarima. Ipak, u svjetlu nedavnih dogaaja, Jilly je njegove zebnje shvatila ozbiljno, bez obzira na nedostatak pojedinosti. Sluei se veselim razgovorima i lukavom psihologijom koje bi Velika Ptica prihvatila svim srcem, Jillv je navukla Marjorie da izae na stranji trijem, a zatim do stuba koje su vodile u stranje dvorite. U tom trenutku starija je ena svu svoju zamjetnu teinu prebacila u noge, i stvorila vakuum izmeu gumenih potplata i glatke boje na podu trijema. Taj ju je trik uinio nepominom poput Herakla koji se, kad su ga osudili na rae-tvorenje, pokazao dostojan etveropregu ubilakih konja. Pilence, ena se obratila Jillv, odluivi se ne zvati je njezinim punim ugostiteljskim imenom, on zna za noeve? Tko on? Tvoj deko. Marj, nije on moj deko. Ne stvaraj takve zakljuke. Nije moj tip. Kakve noeve? Kenny voli noeve. Tko je Kenny? Kenny mladi, ne njegov

otac. Djeca, suosjeala je Jilly, jo uvijek tjerajui enu da se pokrene. Kenny stariji je u zatvoru u Peruu. Sroljo, rekla je Jillv, mislei istovremeno na peruansko zatoenitvo Ken-nyja starijeg i na vlastitu nesposobnost da Marjorie gurne niz stube na trijemu. Kenny mladi, moj najstariji unuk. Devetnaest. I voli noeve, a? Skuplja ih. Neki su jako lijepi. Marj, to zvui sjajno. Samo se bojim da je opet na drogama. Noevi i droge, tako? upitala je Jillv, pokuavajui zanjihati enu, osloboditi cipele vakuuma i tako je pokrenuti. Ne znam to da radim. Ne znam. Ponekad poludi od droge. Lud, droga, noevi, rekla je Jilly, smjetajui dijelove Kennvjeve slagalice na mjesta i nervozno pogledavajui prema otvorenim kuhinjskim vratima iza njih. Prije ili poslije svakako e prolupati, brinula se Marj. Jednog e dana prijei granicu. Sunica, rekla je Jilly, mislim da je danas taj dan. # Ne jedna, nego itavo gnijezdo, koprcajui vorovi stonoga kao da su se migoljili na Dvlanovom dlanu. Nije s gaenjem pustio kvaku, jer je istovremeno osjetio moleive tragove druge i bolje osobnosti prekrivene talogom bolesne due. Primao je odjeke sjajnog, no bojaljivog srca ije je skrovite zaudo bilo na istom mjestu gdje i zmajeva peina. Oprezno je otvorio vrata. Velika spavaonica bila je podijeljena tono po sredini, tako precizno kao da crta povuena po podu, uz lijevi zid, preko stropa i niz desni zid. Podjelu dodue nisu obiljeavale nikakve vidljive oznake, nego samo dramatian kontrast izmeu interesa i karaktera dvaju stanara koji su dijelili taj prostor. Osim kreveta i nonog ormaria, blia polovica sobe sadravala je i police natrpane knjigama u mekom uvezu. Slobodni prostor zida prekrivala je eklek-tina zbirka triju postera. Na prvom je A. C.

Shelby Cobra iz 1966. godine jurila autocestom prema bljetavom crvenom sutonu svojim niskim profilom, ulno zaobljenim linijama i srebrnastim lakom koji je odraavao nebo u teh-nikoloru, taj sportski auto bio je utjelovljenje brzine, radosti i slobode. Pokraj Cobre visio je jednostavan portret mrzovoljnog C. S. Lewisa. Trei poster bila je slavna fotografija amerikih marinaca koji su podizali stijeg na vrhu bitkama izrovanog brda na otoku Iwo Jima. Takoer namjetena krevetom i nonim ormariem, u daljoj polovici sobe nije bilo ni knjiga ni postera. Tamo su zidovi sluili kao vitrine za zubatu zbirku oruja sa sjeivima. Tanki stiletto, iri bodei, kotski noevi, sablja, skimitar, kukriji i katari iz Indije, skean dhu iz kotske, helebarda s kratkom drkom, ba-jonete, maevi, Bowievi noevi, jatagani ... mnoge su otrice bile ukraene sloenim ukrasima, drke raskono izrezbarene i obojane, jabuice i rukobrani ponekad jednostavni no ee bogato ureeni. U blioj polovici sobe stajao je i maleni stol. Na njemu su, uredno sloeni, stajali: upija, komplet pera, kutija s olovkama, debeli rjenik i model A. C. Shelby Cobre iz 1966. Na drugom kraju, na radnom je stolu leala plastina lubanja i hrpa pornografskih videokazeta. Blii je prostor bio bez praine, ulaten, bogatije opremljen od sveenike elije, no jednako uredan kao fratarska nastamba. U daljem je prostoru vladao nered. Posteljina je bila zguvana. Prljave arape, odbaene cipele, prazne limenke sokova i piva i zguvani omoti slatkia leali su po podu, na nonom ormariu i polici iznad uzglavlja kreveta. Samo su noevi i druga sjeiva bili sloeni pomno, ako ne i s ljubavlju, a sudei po zrcalnome sjaju svake otrice, mnogo je vremena posveeno njihovom odravanju. Nasred sobe stajala su dva kovega, na samoj granici izmeu protivnikih tabora. Na prtljazi je leao crni kaubojski eir ukraen zelenim perom. Dylan je sve to primijetio dok je za tri-etiri sekunde pogledom preletio po sobi onako kako se ve odavno navikao prvim pogledom upiti cijeli krajolik sve do i najmanjeg detalja, kako bi procijenio, u trenutku prije nego to mu glava nadjaa srce, vrijedi li

na taj prizor potroiti vrijeme i energiju koje e izgubiti slikajui ga i slikajui ga dobro. Nadarenost s kojom se rodio u sebi je sadravala i trenutanu fotografsku percepciju, ali on je nije viestruko uveao vjebom, kao to je zamiljao da talentirani mladi policajac svjesno brusi svoje prirodno umijee opaaja sve dok ne zaslui detektivski in. Kao to bi uinio svaki dobar policajac, Dylan je svoj prvi pregled zapoeo i zavrio detaljem koji je najbre i najsnanije definirao scenu djeak, otprilike trinaest godina star, sjedio je na bliem krevetu, odjeven u traperice i majicu njujorkih vatrogasaca, okovanih glenjeva, grubo zaepljenih usta i lisicama privezan za mjedeno uzglavlje. Marj je njezino lijepljenje za podlogu ilo daleko bolje nego Jillyni pokuaji da je odlijepi od tamo. I dalje zabetonirana za trijem na vrhu stubita, zabrinuto je rekla: Moramo doi do njega. Iako joj Dylan nije bio deko, Jilly nije znala kako da ga drugaije nazove budui da pred tom enom nije eljela izgovoriti njegovo pravo ime, i zato to nije znala kakvu je veeru on bio naruio. Marj, ne brini se. Moj e deko doi do njega. Ne mislim na Kennyja, rekla je Marj, zvuei zabrinutije nego prije. Na koga misli? Na Travisa. Mislim na Travisa. On ima samo knjige. Kenny ima noeve, a Travis ima samo knjige. Tko je Travis? Kennvjev mladi brat. Trinaest godina. Kenny je na rubu, a onda obino Travis padne u provaliju. A Travis... on je gore s Kennyjem? Sigurno. Moramo ga izvui. Na drugom kraju stranjeg trijema, kuhinjska su vrata stajala otvorena. Jilly se nije eljela vraati u kuu. Nije znala zato je Dylan dojurio ovamo, stavljajui na kocku ivot, udove i bonuse osiguranja, ali je sumnjala kako ga je na to tjerala zakanjela potreba da zahvali Marj na njezinoj ljubaznoj usluzi, ili udnja da joj vrati bed sa abom kako bi ga uruila nekoj drugoj muteriji koja bi ga vie cijenila. Temeljei to na ono malo podataka

koje je posjedovala, i razmiljajui o noi koja kao da je ispala iz Dosjea-X, Jilly se bila spremna okladiti kako je gospodin Dylan Neto-mi-se-dogodilo O'Conner ovamo dotutnjao kako bi Kennyja sprijeio da svojom zbirkom noeva ne poini neko zlodjelo. Ako je ta navala psihike percepcije bila Dylana odvela do Kennyjaod-bez-broj-noeva, koga oito nikad prije nije bio susreo, tada se nametao logiki zakljuak da e on biti svjestan i Travisa. Kad naleti na trinaestogodinjaka naoruanog knjigom, sigurno ga nee zamijeniti za nafiksanog devetnaestogodinjeg manijaka s noevima. Taj niz misli iz tijeka je izbacivala rije logika. Sve to se dogodilo u posljednjih nekoliko sati izbacilo je bebu Logiku kroz prozor, zajedno s kadicom punom razuma. Nita to im se te noi dogodilo ne bi bilo mogue u racionalnome svijetu u kojem je Jilly iz zboristice izrasla u komiarku. Ovo je bio nov svijet, ili s posve novom logikom koju ona jo nije uspjela shvatiti ili bez imalo logike a u takvom se svijetu, Dylanu, u nepoznatoj kui, u tami, moglo dogoditi bilo to. Jilly nije voljela noeve. Bila je komiarka, a ne iva meta bacau noeva. Oajniki je eljela izbjei povratak u kuu u kojoj su bili Kenny i zbirka noeva. Kad je Jilly dvije minute ranije ula u kuhinju i spustila slualicu telefona kojeg je samo jedna nepritisnuta tipka dijelila od propasti, jadna je Marj izgledala zapanjeno i otupjelo. Sad se crveno-bijeli poluzombi brzo preobraavao u emocionalno potresenu baku, sposobnu za nepromiljene poteze. Moramo izvui Travisa! Posljednje to je Jilly prieljkivala bio je no u grudima, no pretposljednje na tom popisu bila je histerina bakica koja juria u kuu i oteava Dvlanovu situaciju navjerojatnije bi se uputila prema telefonu im bi ga ugledala i podsjetila se kako je policija vjeno spremna da slui. Marj, ostani ovdje. Ostani tono ovdje. To je moj posao. Nai u Travisa i izvui ga van. Dok se Jilly okretala, odluivi biti hrabrijom nego to bi to htjela, Marj ju je zgrabila za ruku. Tko ste vi, ljudi? Vi ljudi. Jilly je prije reagirala na te dvije nevine rijei, vi ljudi, a ne

na pitanje. Zamalo je rekla: Sto mislite time vi ljudi? Imate li problema s ljudima poput mene? Tijekom nekoliko zadnjih godina, njezini su nastupi bili pomalo prihvaani, a ponjela je i malo uspjeha, pa su njezine temperamentne reakcije na prividne uvrede djelovale sve gluplje. ak i kad je uzvraala Dvlanu koji je zbog neega imao mo da je dovede do ludila kao nitko prije ak i kad bi uzvraala njemu, njezine bi reakcije bile glupe. A u ovim su okolnostima mogle biti i pogibeljne. Policija, slagala je, iznenaujue lako za bivu lanicu crkvenog zbora. Mi smo policija. A odore? eljela je znati Marj. Tajna policija. Nije se potrudila pokazati joj iskaznicu. Sunica, ostanite ovdje. Ostanite ovdje na sigurnom. Pustite profesionalce da rade svoj posao. Djeak u vatrogasnoj majici bio je nadjaan, pretuen i najvjerojatnije one-svijeten, iako je ve doao k svijesti kad je Dylan uao u sobu. Jedno oko crno i nateeno. Izgrebana brada. Na lijevom uhu zgruana krv od udarca u glavu. Skidajui ljepljive trake s djeakovog lica, vadei crvenu gumenu lopticu iz blijedih usana, Dylan se ivo prisjeao svoje bespomonosti u motelskoj sobi, sjeao se kako se guio s arapom u ustima, i u sebi otkrio prigueni bijes nalik dugo zapretanom ugljenu spremnom da bljesne bijelim usijanjem kad ga zapah-ne jedan daak pravednikog gnjeva. Taj je potencijalno vulkanski bijes bio pomalo stran bezbrinom ovjeku koji je vjerovao da se i najdivljije srce moe izvesti iz tame spoznajom duboke ljepote prirodnoga svijeta i ivota. Godinama je toliko esto okretao i drugi obraz, da je esto podsjeao na gledaoca koji prati tenis. No njegov gnjev nije razbuktala vlastita patnja, ak ni ono to bi jo mogao propatiti zbog sudbine koju mu je istkala tvar za dane koji su tek dolazili, nego suut za djeaka i suosjeanje za sve rtve u ovom dobu nasilja. Moda e, kako im je obeano, nakon Sudnjeg dana krotki uistinu naslijediti svijet kao svoje igralite - ali su se u meuvremenu zlotvori, iz dana u dan, dobro zabavljali. Dylan je oduvijek bio svjestan nepravde u svijetu, no nikad nije

mario tako arko kao sad, nikad nije osjetio da mu zavojito svrdlo nepravde ruje po srcu. Snaga i istoa gnjeva iznenadili su ga, budui da su u ovom sluaju djelovali daleko presnani. Jedan pretuen djeak nije Auschwitz, niti masovne grobnice kmerske Crvene Kampuije, a ni Svjetski trgovinski centar. Dogaalo mu se neto iskonsko, no preobrazba se nije ograniila na razvoj estog ula. Zbivale su se dublje i strasnije promjene, tektonski poremeaji u najdubljim slojevima njegova uma. Kad mu je uklonio povez, i kad je mogao govoriti, djeak je posve vladao sobom i bio sposoban shvatiti teinu situacije. Sapui, i ne skidajui pogled s otvorenih vrata kao da su ona dveri kroz koje mogu umarirati najgroznije vojske paklene, rekao je: Kenny je puknut na bar est naina. Totalno je psihoti-an. U bakinoj sobi dri djevojku. Mislim da e je ubiti. Zatim i baku. Onda mene. Mene e ubiti posljednjeg, jer mene najvie mrzi. Kakvu djevojku? upitao je Dylan. Becky. ivi u ulici. Djevojica? Ne. Sedamnaest joj je godina. Lanac kojim su djeakove noge bile omotane i stegnute, bio je osiguran lokotom. Veze izmeu lisica na rukama bile su provuene iza okomitog stupa mjedenog uzglavlja, prikivajui djeaka za krevet. Kljuevi? upitao je Dylan. Kenny ih ima. Djeak je konano skrenuo pogled s vrata i Dylana pogledao u oi. Ja ne mogu maknuti. ivoti su se nali na vagi. Iako bi poziv policiji vjerojatno dovukao i ekipu iz crnih Suburbana, to bi znailo Dylanovu, Jillyinu i Shepovu smrt, bio je moralno obavezan pozvati 911. Telefon? proaptao je. U kuhinji, apnuo je djeak. I jedan je u bakinoj sobi. Intuicija je Dylanu javila kako nema vremena otii do kuhinje i nazvati. Uostalom, nije elio ostaviti djeaka samoga. Koliko je znao, predvianje nije bilo dijelom njegove psihike nadarenosti, ali je oko njega zrak vonjao, zgruan nasiljem i bio se spreman kladiti u vlastitu duu da e ubijanje, ako ve nije poelo, zapoeti prije nego

to ruama posutim stubitem stigne do prizemlja. U bakinoj sobi bio je telefon, no oito je tamo bio i Kenny. Kad Dylan ude tamo, trebat e mu mnogo vie od mirnog prsta kojim bi pritiskao tipke. Jo jednom su mu pozornost privukle otrice na zidu, no osjetio je odvratnost na pomisao da bi ikoga mogao zarezati maem ili maetom. Nije imao eludac za takva krvava djela. Primijetivi Dvlanovo zanimanje za noeve, i oito videi njegovu odlunost da ih upotrijebi, djeak je rekao: Tamo. Pokraj police s knjigama. Palica za bejzbol. Staromodna, drvena palica. Dylan je u djetinjstvu esto zamahivao njima, iako nikad na ljudsko bie. Nijedan vojnik ni policajac, kao nijedan ovjek od akcije, ne bi se sloili s njime, ali je Dvlanu bila draa palica nego bajuneta. Dobro mu je leala u rukama. Totalno psihotian, podsjetio ga je djeak, kao da mu eli rei kako mora prvo zamahnuti palicom, ne sluajui razum niti uvjeravanja. Posljednja vrata nije uokvirivao ni najmanji traak svjetla. Kua je potpuno utihnula. Naslonivi uho na vrata, Dylan je oslukivao ekajui, da na est naina prolupani Kenny ispusti neki zvuk. Neki izvoai naposljetku pomijeaju privid sa stvarnou i do neke mjere prerastu u izmiljene likove, epurei se svijetom kao da su vjeno na pozornici. Tijekom posljednjih nekoliko godina, Jilly je samu sebe napola uvjerila da je ogrubjela Amazonka s Jugozapada, za koju se izdavala pred publikom. Vrativi se u kuhinju, na svoje je razoaranje u trenutku otkrila kako privid i stvarnost u njezinom sluaju nisu jedno te isto. Na brzinu tragajui za orujem, prekapala je ladicu za ladicom, ormari za ormariem, dok su joj se kosti u nogama pretvarale u elatinu, a srce otvrdnulo i pretvorilo se u bat koji je udarao o njezina rebra. Po svim mjerilima zakona ili borbe, mesarski se no kvalificirao kao oruje. No gotovo artritina ukoenost kojom se njezina desna aka zatvorila oko drke, uvjerila ju je kako bi se s njime u ruci mogla

boriti jedino protiv peenja. tovie, da biste upotrijebili no, morate se pribliiti protivniku. Pretpostavljajui kako bi Kennvja mogla pogoditi neim dovoljno snano da ga zaustavi, ako ne i ubije, Jilly je bilo drae napasti ga iz najvee mogue daljine, po mogunosti velikokalibarskom pukom sa susjednog krova. Ali je smonica bila smonica, ne i arsenal. Najtee oruje na policama bile su limenke ueerenih bresaka u gustome soku. A tada je Jilly primijetila da Marjorie progone mravi, i s bljeskom nadahnua rekla je: Ah. m Ni palica za bejzbol ni pravedniki gnjev nisu Dvlana uinili dovoljno hrabrim, a ni dovoljno glupim da uleti u mranu sobu tragajui za totalno drogiranim, hormonima opsjednutim, sasvim puknutim tinejderom s vie vrsta noeva nego to ih je Dylan mogao nabrojati. Polagano otvorivi vrata i ponovno osjetivi psihiki trag ekao je u hodniku, leima oslonjen o zid i sluao. Vladala je takva tiina da je pomislio kako bi jednako tako mogao plutati u vakuumu dubokog svemira, te kad se zapitao je li moda ogluio, shvatio je kako je Kenny jednako strpljiv kao i potpuno psihotian. Iako je Dylan elio ovo uiniti otprilike jednako kao i hrvati se s krokodilom, uvukao se kroz vrata i rukom opipao oko okvira traei prekida za svjetlo. Pretpostavljao je da Kenny stoji spreman da uzvrati na takav potez, i toliko je oekivao da e mu ruku prikovati noem za zid da se zamalo zapanjio kad su mu, poto je upalio svjetlo, svi prsti bili na broju. U bakinoj sobi nije bilo lustera, ve se upalila jedna od dvije svjetiljke uz krevet crvenosmea posuda oslikana tulipanima, okrunjena utim ispletenim sjenilom u obliku kineskog eira. Meko svjetlo i meke sjene proirili su se prostorom. U sobu su vodila jo dvoja vrata, oba zatvorena. Jedna su sigurno vodila u garderobni ormar. Iza drugih vjerojatno je bila kupaonica. Zastori na tri prozora nisu bili ni dovoljno dugaki, ni dovoljno debeli da bi sakrili ikoga.

U jednom je uglu stajalo visoko, ovalno zrcalo. Iza njega nije vrebao nitko, ali je Dvlanov odraz zauzeo cijelu njegovu povrinu izgledao je manje preplaen nego to se osjeao, vei nego to je mislio da je. Brani krevet bio je postavljen tako da se Kenny mogao, leei na podu, skrivati s druge strane. Nijedan drugi komad namjetaja nije nudio skrovite. Vie ga je brinula osoba na krevetu. Tanki samtasti prekriva, deka i plahta bili su razbacani, no ispod njih kao da je leao netko, skriven od glave do pete. Kao u bezbrojnim filmovima o bjegovima iz zatvora, to su zapravo mogli biti jastuci, namjeteni da oponaaju oblik tijela, samo to su prekrivai jedva primjetno drhtali. Otvorivi vrata i upalivi svjetlo, Dylan je bio najavio svoju nazonost. Oprezno se primaknuvi krevetu, upitao je: Kenny? Ispod zguvane posteljine, nejasna pojava prestala je drhtati. Na trenutak se sledila i leala poput lesa u mrtvanici prekrivenog plahtom. Dylan je objema rukama zgrabio palicu, spreman da zamahne. Kenny? Skriveno se tijelo poelo trzati nervozno i snano kao da ne moe zadrati uzbuenje. Vrata koja moda vode u ormar jo zatvorena. Vrata koja moda vode u kupaonicu i ona zatvorena. Dylan se osvrnuo preko ramena, prema ulaznim vratima. Nita. S naporom se prisjetio imena koje je spomenuo okovani djeak, imena preplaene djevojke iz iste ulice. Sjetio se: Becky? Zagonetna se pojava trznula, trznula, nevjerojatno iva ispod pokrivaa, no nije odgovorila. Iako se nije usudio udariti ono to ne vidi, Dylan nije elio rukom uhvatiti posteljinu i baciti je u stranu, zbog istog razloga zato bi bio oklijevao maknuti ceradu s naslaganih cjepanica ako bi sumnjao da bi se ispod nje mogla skrivati egrtua. A nije elio ni debljim krajem palice posteljinu maknuti s puta. Zapetljana u pokrivae, palica bi se mogla pokazati kao

neuinkovito oruje, pa iako bi taj manevar Dvlana ranjivog, ostavio samo nakratko, i taj bi trenutak bio dovoljan Kennvju da skoi s kreveta i ispod podignutih pokrivaa, naoruan noem naroito nainjenim za paranje utrobe. Meko svjetlo, meke sjene. Kua je utihnula. Oblik se trzao. Sedamnaesto poglavlje Jilly u hodniku u prizemlju, iz sjene u sjenu, prola je tri neosvijetljene sobe, naulila ui na svakom pragu, zatim pokraj stolia sa svjetiljkom, i do podnoja stubita. Kad se poela uspinjati, iza sebe zaula je metalni plink i zastala na drugoj stubi. Za plinkom je slijedio tat-tat, zatim brzi zvuk prelaska po icama zzzzz-iiiiinnnggg, i tada potpuna tiina. Zvukovi kao da su dolazili iz sobe najblie prednjem ulazu, tono nasuprot predvorju. Vjerojatno dnevna soba. Kad pokuavate izbjei izravni sudar s mladiem ija ga baka, u najboljem svjetlu, opisuje kao mjeavinu ludila, droge i noeva, posljednje to elite uti je poznate, metalne zvukove koji vam pristiu iz mrane sobe za leima. Tiina koja je uslijedila nije imala a nije ni mogla imati karakter bezopasne tiine koja je prethodila prvome plinku. S nepoznatim ispred, no i iza nje, Jilly nije odjednom otkrila svoju nestalnu unutarnju Amazonku, ali se nije ni sledila ili skutrila od straha. Njezina stoika majka i nekoliko davnih loih prekida nauili su je da se s nevoljom bez razmiljanja treba nositi licem u lice - mama ju je savjetovala kako si mora rei da je svaka nesrea krema, da je ona kola ili pita koje se mora pojesti i tako skonati s njom. Ako je nacereni Kenny vrebao u mrkloj dnevnoj sobi, struui noeve jedan o drugi dovoljno glasno da bude siguran kako e ga ona uti, u tom sluaju Jilly je oekivao itav piknik nevolja. Povukla se sa stubita u predsoblje. Plink, plink. Tik-tik-tik. Zing ... zzziiinnnggg! # Budui da nije bio obdaren olujnim dahom kao veliki, zloesti vuk iz bajke, kojim bi otpuhao pokrivae s kreveta, Dylan je morao ili

priekati da prekrivena pojava naini prvi potez, to je nevolju prizivalo daleko sigurnije nego bilo kakva akcija, ili je morao otkriti drhtavo oblije i saznati njegovo ime i namjere. Drei palicu podignutu u desnoj ruci, slobodnom je rukom zgrabio pokrivae i trgnuo ih u stranu, otkrivajui crnokosu, plavooku, bosonogu tinejderku u odrezanim trapericama i bluzi bez rukava s uzorkom modrih kvadrata. Becky? Strah joj je vladao licem i oima rairenim kao od elektrooka. Drhtaji straha u bezbrojnim su potocima tekli njome i neprekidno se skupljali u poplavu greva, trzajui joj glavom i itavim tijelom, silinom koja se bila prenosila na pokrivae. Njezin ranjen pogled ostao je prikovan za strop kao da nije svjesna da je pomo stigla. Taj zaborav nalikovao je transu. Dok je ponavljao njezino ime, Dvlanu je palo na pamet da bi mogla biti drogirana. Izgledala je napola paralizirana i nesvjesna svoje okoline. Zatim je, ne pogledavi ga, progovorila kroz vrsto stisnute zube: Bjei. Drei palicu podignutu u desnoj ruci, bio je ivo svjestan otvorenih ulaznih i dvaju zatvorenih vrata, oprezno pratei svaki zvuk, pokret, bujanje sjena. Opasnost nije dopirala niotkuda, nikakva grozna pojava koja bi se sukobila s cvjetnim tapetama, utim zavjesama ili kolekciji bljetavih odraza s boica parfema na toaletnom stoliu. Izvui u te odavde, obeao je. Pruio joj je slobodnu ruku, ali je ona nije prihvatila. Leala je ukoena i drhtala, silovito usmjerivi svu pozornost prema stropu kao da se on sputa na nju teinom koja drobi, kao u starim serijama filmova u kojima je zloinac gradio sloene strojeve za ubijanje, bez obzira to bi revolver daleko bolje posluio. Bjei, proaptala je Becky s potpunim oajem. Zaboga miloga, bjei. Njezino drhtanje, njezina paraliza, njezini bjesomuni savjeti potresali su mu ivce, koji su se ve tresli poput zrna tue na limenom krovu.

U starim serijama, ovu bi enu u to bespomono stanje stjerala proraunata doza kurare, ali to nije bio sluaj u stvarnome svijetu. Njezina paraliza bila je vjerojatno psiholoka, no unato tome ona ju je koila. Da bi je podigao s kreveta i iznio je iz sobe, morao bi spustiti palicu za bejzbol. Gdje je Kenny? proaptao je. Napokon je pogled skrenula sa stropa, prema kutu sobe u kojem su ga ekala jedna od zatvorenih vrata. Tamo? ustrajao je. Becky ga je prvi put pogledala u oi..., a zatim odmah pogled skrenula prema vratima. Dylan je oprezno obiao krevet i preao ostatak sobe. Kenny bi ga mogao napasti odasvud. Opruge su zacviljele, a djevojka je zastenjala kao da se napree. Okrenuvi se, Dylan je ugledao Becky, ali nije vie leala licem uvis - ugledao ju je kako se podie na koljena pridizala se dalje, sve dok se nije potpuno uspravila na krevetu. U desnoj je ruci drala no. Tonk. Tvang. Plink. Prodirui nevolju poput pudinga, no nezadovoljna okusom, Jilly je na tonk stigla do lunog svoda. Na tvang, pronala je prekida. Na plink je prijetnju obasjala svjetlom. Bijesno udaranje krilima zamalo ju je natjeralo da uzmakne. Oekivala je oluju grlica ili golubova koja se oko nje kovitla kao na autocesti, ili zasljepljuju-u meavu ptica koju je u Expeditionu vidjela samo ona. No jato se nije pojavilo, i nakon kratkog lepetanja, krila su utihnula. Kenny nije otrio noeve. Osim ako ga ne nade kako ui iza naslonjaa ili sofe, Kenny nije bio tamo. Jo jedan niz metalnih zvukova privukao joj je pozornost prema kavezu. Visio je oko dva metra iznad poda, na postolju slinom postoljima za svjetiljke. Malenim nogama s kandama papigica se uhvatila za debelu icu od koje je bio nainjen njezin kavez. Pernati je zatoenik svojim kljunom trzao reetke tamnice. Glatkim pokretima vrata, papigica je kljunom strugala po reetkama kao bezruka harfistica koja izvodi

glisando - zzziiinnnggg, zzziiinnnggg. Njezina ofucana ratnika slava jo se vie umanjila time to je papigicu bila smatrala smrtnom opasnou, te se Jilly povukla pred tim trenutkom ponienja. Vraajui se na stubite, jo jednom je zaula kako ptica snano krilima bubnja po zraku kao da zahtijeva slobodu da poleti. Struganje i lepet krila toliko su ivo prizvali njezina paranormalna iskustva da se morala oduprijeti iskuenju da pobjegne iz kue, i umjesto toga pouri gore, prema Dylanu. Ptica je utihnula kad se popela do odmorita na polukatu, no i dalje bjeei od sjeanja na krila, premalo oprezno pourila je na kat. Iz Beckynih je modrih oiju nestao lani strah, a u njima je bljesnulo luako veselje. Bijesno se bacila s kreveta, divljaki maui noem. Dylan joj se izmaknuo, a Becky se pokazala vie eljnom nego uvjebanom za ubijanje. Posrnula je, za-malo pala, jedva izbjegla da ne nabode samu sebe i povikala: Kenny! I Kenny je uao kroz vrata koja Becky nije pokazala. Pomalo je nalikovao na jegulju vitak i brz gotovo poput zmije, mrav, ali miiav, s luakim, od tlaka izbuljenim oima stvorenja osuenog da ivi u hladnim, dubokim vodama prepunima trulei. Dylan je napola oekivao da e Kennvjevi zubi biti iljasti i zavijeni unatrag, poput zuba zmije, bilo vodene ili kopnene. Bio je uminkan mladi, u crnim kaubojskim izmama, crnim trapericama, crnoj majici i crnoj traper-jakni ukraenoj arkozelenim izvezenim indijanskim w motivima. Vez je bio jednake boje kao i pero u kaubojskom eiru ostavljenom na kovezima u susjednoj spavaoj sobi. Tko si ti? upitao je Kenny Dvlana, i ne ekajui odgovor, upitao Becky: Kvragu, gdje je stara vjetica? Bjelokosa ena u crveno-bijeloj prugastoj odori, koja se vratila kui nakon napornog radnog dana, bila je nesumnjivo stara vjetica koju je to dvoje ekalo u zasjedi. Koga briga tko je on, rekla je Becky. Ubij ga, a onda emo pronai staro govno i rasporiti je.

Okovani djeak pogreno je shvatio vezu izmeu svog brata i djevojke. Hladnokrvni urotnici, namjeravali su zaklati baku i malog brata, moda ukrasti ono malo gotovine koju je ena skrila u madracu, ubaciti dva Kennvjeva kovega u auto i put pod noge. Moda e zastati malo dalje u ulici, pokraj Beckvne kue kako bi pokupili i njezinu prtljagu. A moda su namjeravali pobiti i njezinu obitelj. Bez obzira hoe li se njihov naum koji su namjeravali ostvariti nakon ove nepredviene tekoe pokazati uspjenim ili ne, u tom su trenutku imali Dvlana u karama. Bili su u dobrom poloaju da ga na brzinu srede. Kenny je imao no s dvosjeklom, zlokobno, dobro nabruenom otricom od trideset centimetara. Gumom obloen i zakrivljen drak na sebi je imao i utore za prste i djelovao spretnim za rukovanje, kao i tekim za izbijanje iz odlune ruke. Beckvno je oruje pripadalo vie kuhinji, a manje ratu, no s njim je ovjeka mogla uspjeno sasjei jednako brzo kao i piletinu za paprika. Bitno dua od bilo koje otrice, palica za bejzbol Dvlanu je davala vei dohvat. A iz iskustva je znao da sama njegova veliina zaustavlja propalice i pijance koji bi ga inae moda napali oni najagresivniji obino su pretpostavljali da u tako grubom tijelu moe ivjeti samo grubijan, dok je on, ustvari, imao srce janjeta. Moda je Kenny, takoer, oklijevao i zato to vie nije shvaao situaciju, bojao se ubiti stranca ne znajui koliko bi ih jo moglo biti u kui. Ubilako zlo u jeguljastim oima umirivala je lukavost kakvom je bila obdarena i zmija iz Raja. Dvlanu je palo na pamet da se predstavi kao policajac i objavi kako mu upravo pristie pojaanje, no ak i ako bi uspio objasniti nedostatak odore, teko bi im mogao prodati priu zato se slui palicom, a ne pitoljem. Bez obzira je li kap mudrosti zainila drogama zagaeno jezero Kennvjeva uma, Becky je obuzela ivotinjska udnja i demonsko veselje koje ni palica, a ni veliina njezina protivnika nee moi dulje obuzdavati. Dylan je jednom nogom hinio da iskorauje prema Kennyju, ali se

okrenuo ravno prema djevojci i palicom zamahnuo prema ruci kojom je drala no. Becky je moda u koli trenirala gimnastiku ili je bila jedna iz legija potencijalnih balerina na koje su mnotva amerikih roditelja tratila bezbrojne milijune, uvjereni da odgajaju novu Margot Fonteyn. Iako nedovoljno nadarena za Olimpijadu ili za profesionalnu baletnu trupu, pokazala se brzom, spretnom i daleko bolje usklaenom nego to je djelovala kad se bacila s kreveta. Pala je unatrake, izbjegavajui palicu s povikom preranog trijumfa i u sljedeem trenutku skoila udesno kako bi se izmaknula povratnom udaru. Napola je unula i napela miie nogu kako bi krenula to snanije, kad jednom odlui na koji to nain izvesti. Ne zavaravajui se iluzijom da bi Kennvjev zdrav razum produljio njegovo oklijevanje u sluaju da mu se ukae savrena prilika, Dylan je kopirao neke Be-ckyne pokrete, iako je vie podsjeao na rasplesanog medvjeda nego na neuspjelu balerinu. Oborio se na vezovima ukraenog kauboja upravo u trenutku kad je Kenny napao. Mladieve oi murine nisu odavale podivljalu okrutnost poput Beckynih, nego proraunatost i podlost nepotpune predanosti kukavice koja je najhrabrija kad se suoi sa slabijim protivnikom. Bio je udovite, no ne divlje poput svoje plavooke cure, i pogrijeio je to je pokuao napasti pritajeno, umjesto da napadne punom snagom. Dotad se Dylan ve okrenuo prema njemu i visoko zamahnuo palicom. Kenny je trebao pojuriti s dovoljno snage da se podvue ispod palice i no zatjera u tijelo. Umjesto toga, trznuo se unatrag i pao kao rtva vlastite nedostatne hrabrosti. S praskom koji bi mogao proizvesti Babe Ruth, palica je slomila Kennvjevu desnu podlakticu. Usprkos zakrivljenoj i anatomskoj drci, no mu je izletio iz ruke. Kenny je zamalo poskoio kao da se sprema optrati igralite nakon pogotka. No vritei djeak nije uspio pobjei, i umjesto toga pao je kao vrea. Dy-lan je osjetio da mu Becky dolazi iza leda i znao da rasplesani medvjed nikad nee moi preveslati psihotinu balerinu. # Stigavi na pretposljednju stubu, Jilly je zaula kako je netko

viknuo: Ken-ny! Zaustavila se na rubu gornjeg hodnika, uznemirena zbog toga to nije uzviknuo ni Dylan, ni trinaestogodinji djeak. Uzbuen i prodoran, glas je bio enski. ula je druge zvukove, a zatim i muki glas koji nije bio Dvlanov, a niti djeakov ipak, nije mogla razaznati to je glas rekao. Doavi kako bi upozorila Dylana da je mladi Travis na katu zajedno s Ken-nvjem, no i poavi za njim kako bi mu pomogla ako zatreba, nije se mogla skameniti na stubitu i istovremeno zadrati samopotovanje. Jer je Jillian Jackson w svoje samopotovanje zadobila velikim trudom jo u djetinjstvu koje joj je, osim primjera kojeg je davala majka, prualo plodno tlo za sjeme nesigurnosti i pretjerano kritiziranje same sebe. Sad i ovdje nije mogla odbaciti ono to je toliko dugo i naporno osvajala. Pojurivi sa stubita, Jilly je ugledala trak mekog svjetla koji je dopirao kroz otvorena vrata slijeva, zatim snanije svjetlo koje je dopiralo kroz zadnja vrata zdesna - i golubove koji su kuljali kroz zatvoreni prozor na dnu hodnika, viziju golubova koji su za sobom ostavljali netaknuta prozorska stakla. Ptice su bile neujne - ni gugutanje ni krijetanje, ni najmanji lepet krila. Kad su eksplodirale oko nje, ti vodopadi bijeloga perja, tisue prodornih pogleda, tisue razjapljenih kljunova, nije ih oekivala osjetiti, no osjetila ih je. Vjetar koji su uzvitlali svojim prolaskom, mirisao je na tamjan. Vrhovi krila grebli su joj tijelo, ruke i lice. Drei se lijevoga zida, brzo je pola naprijed u oluju bijelih krila, gustu poput pernate meave koja je bila prela preko Expeditiona. Plaila se da nije sila s uma, ali se nije plaila ptica koje joj nisu uinile nita naao. ak i kad bi bile stvarne, ne bi je niti iskljucale niti oslijepile. Osjeala je da su one zapravo dokaz osnaene vizije za koju, iako joj je ta misao pala na pamet, nije imala pojma to bi bila - za trenutak je to bilo neto to je razumjela, nagonski, emocionalno, a ne intelektualno. Iako je pojava nije mogla ozlijediti, trenutak u kojem su se ptice pojavile nije mogao biti gori. Morala je pronai Dvlana, a bile stvarne ili ne, ptice su joj ometale potragu. Ha! uzviknuo je netko blizu nje, a trenutak kasnije Jilly je

napipala otvorena vrata koja joj je uskovitlano jato skrilo pred oima. Prela je preko praga i ptice su nestale. Pred njom se nalazila spavaa soba osvijetljena jednom jedinom svjetiljkom. Tamo je bio i Dylan, naoruan palicom za bejzbol, i okruen mladiem je li to Kenny? i djevojkom, naoruanim noevima. Palica je itei zasjekla zrak, mladi je vrisnuo, a odvratan, otar no otkotrljao se i zazveketao udarivi u komodu od orahovine. Kad je Dylan zamahnuo palicom, djevojka iza njegovih leda se napela, na trenutak se napregnuvi u unju. Kad je Kenny bolno vrisnuo, djevojka je povukla no natrag u poloaj za udarac, odluna da skoi i zarije ga u Dylana prije nego to se on dospije pozabaviti njome. Krenuvi u trenutku kad se djevojka poela izvlaiti iz unja, Jilly je povi-kala: Policija! Majmunski spretna, djevojka se okrenula, ali i iskoraila u stranu kako bi izbjegla Dylanu okrenuti leda i izgubila ga iz vida. Oi su joj bile plave poput neba ureenog anelima naslikanog na stropu kapelice, ali su zraile poremeenou zacijelo izazvanom psihotinim drogama. Naposljetku postavi jugozapadna Amazonka, no nedovoljno odluna da djevojci uniti oi, Jilly je trenutanog ubojicu mrava usmjerila nanie. trcaljka na limenci koju je pronala u smonici imala je dva poloaja: SPREJ i MLAZ. Postavila ju je na MLAZ koji je, kako je tvrdila deklaracija, dosizao tri metra. Moda zbog uzbuenja i ubilake ushienosti, djevojka je disala na usta. Mlaz insekticida uletio joj je ravno unutra, poput mlaza vode iz fontane smoio joj je usne, okupao jezik. Iako je trenutani ubojica mrava imao daleko slabiji uinak na djevojci nego to bi imao na mravima, djevojka nije zamljackala od uitka. Manje osvjeavajui od hladne vode, taj joj je napitak u trenu ugasio svaku borbenost. Odbacila je no u stranu. Guei se, pitei, pljujui, oteturala je do vrata, nasilu ih otvorila, udarila po prekidau na zidu - svjetla su se upalila i osvijetlila kupaonicu. Djevojka je pustila hladnu vodu na umivaoniku, hvatala je dlanovima i ispirala usta, guei se i pljujui.

Kenny se na podu, stenjui, zaplakan isputajui osobito neugodne zvukove samosaaljenja, smotao poput kampa. Jilly je pogledala Dylana i protresla limenku insekticida. Odsad u ovo koristiti za napasnike. to si uradila sa Shepom? Baka mi je rekla za Kennyja i za noeve. Ne bi li sada rekao: Jilly, hvala ti to si mi spasila kou? Rekao sam ti da Shepa ne ostavlja samoga. On je dobro. On nije dobro, tamo sam, rekao je, podiui glas kao da nad njom ima nekakve zakonske moi. Ne vii na mene. Blagi Boe, dovezao si se ovamo kao lud, nisi htio rei zato, izletio iz auta, nisi rekao zato. A ja bih trebala to? sjediti tamo, prebaciti mozak u ler kao nekakva enica, i ekati te kao glupa tuka koja se zabulji u nebo, otvori usta i udavi se? Prijekorno ju je pogledao. to to pria o tukama? Zna ti dobro o emu ja govorim. I ne pada kia. Ne budi tvrdoglav. Nema nikakav osjeaj odgovornosti, izjavio je. Imam ja ogroman osjeaj odgovornosti. Ostavila si Shepa samog. Nee on nikamo. Dala sam mu neto da ga zabavi. Rekla sam mu: Shep-herde, zbog tvog nepristojnog i dosadnog brata, trebat e mi najmanje stotinu pristojnih sinonima za upak. Nemam vremena za svau. A tko ju je zapoeo? optuila je i okrenula mu leda. Vjerojatno bi i izala iz sobe da je nisu zaustavili golubovi. Jato je jo uvijek strujalo hodnikom, pokraj otvorenih vrata spavae sobe, prema stubitu. Da su te prikaze bile stvarne, kua bi ih bila toliko prepuna da bi taj divovski pritisak ptica izbio prozore jednako kao i eksplozija plina izazvana iskrenjem. Poeljela je da nestanu, no ptice su letjele i letjele okrenula im je leda, jo jednom se pobojavi za vlastito zdravlje. Moramo odavde. Marj e prije ili kasnije pozvati policiju.

Marj? enska koja ti je dala bed sa abom i na neki nain pokrenula sve ovo. Ona je Kennvjeva i Travisova baka. to eli da uinim? # U kupaonici je, kleei pred zahodskom koljkom, Becky poela razmiljati o svojoj veeri, ako ne i o itavom tijeku vlastitog ivota. Dylan je pokazao na stolicu s naslonom. Vidio je da je Jilly shvatila. Vrata kupaonice otvarala su se prema van. Ako stolicu nagnu i upru je ispod kvake, Becky e ostati zatoena sve dok je policija ne pusti van. Dylan nije vjerovao da se djevojka moe oporaviti dovoljno da ga izree na trakice, no nije elio ni da povraa po njemu. Na podu se, na est naina prolupani Kenny konano razmotao. Bio je sav u suzama, mrkljama i mjehuriima pljuvake, ali jo uvijek opasan - vie se posvetio izgovaranju kletvi i prostota nego traenju hitne medicinske skrbi. Obeavao je osvetu, a kad bi dobio priliku, vjerojatno bi pokuao pokazati jesu li mu zubi otri poput zmijskih. Prijetnja da e Kennyju razbiti lubanju, Dylanu je zvuala uplje jo dok ju je izgovarao, no djeak ju je shvatio ozbiljno, moda i stoga to on ne bi oklijevao razbiti lubanju Dylanu da su uloge bile zamijenjene. Na zahtjev je iz izvezenog depa koulje sa sedefnim pucetima izvukao kljueve od lokota i lisica. Jilly je oklijevala poi za Dylanom iz spavae sobe, kao da se plaila nekih drugih udovita za koje bi se insekticid pokazao nedostatnom obranom. On ju je uvjeravao kako su Becky i Kenny sve, i jedino zlo pod ovim krovom. Unato tome, teturavo i oklijevajui, prela je hodnik do sobe s okovanim djeakom, kao da ju je strah napola zaslijepio neprekidno je pogledavala prema prozoru u dnu hodnika, kao da vidi neko sablasno lice pritisnuto uz staklo. Oslobaajui Travisa, Dylan je objasnio kako Becky nije moralno prikladna za izbor Miss Sjedinjenih Drava, a zatim su se spustili u kuhinju. Kad je Marj pojurila sa stranjeg trijema kako bi zagrlila svog unuka i zaplakala zbog ljive na oku, Travis je doslovno nestao u tom njenom, prugastom zagrljaju.

Dylan je priekao da se djeak napola oslobodi, a zatim je rekao: I Becky i Kenny trebaju lijenika ... I zatvorsku eliju do mirovine, ubacila se Jilly. ... ali dajte nam nekoliko minuta prije nego to nazovete 911, zavrio je Dylan. Taj je nalog zaprepastio Marj. Ali vi jeste 911. Jilly je sredila tu osobitu tvrdnju: Marj, mi smo jedna od jedinica. No nismo druga jedinica, a ni devetka. Iako je to jo vie zbunilo Marj, Travis se odlino zabavljao. Djeak je rekao: Dat emo vam vremena da zbriete. Ali to je ful puknuto, ista brijaina. Koji ste vi dvoje? Dylan nije mogao smoi odgovor, no javila se Jilly: Prokleti bili ako znamo. Jo popodne smo ti to mogli rei, ali u ovom trenutku nemamo blagog pojma. U jednom je smislu njezin odgovor bio iskren i tmurno ozbiljan, no njime je samo jo vie zbunila Marj i jo bolje zabavila djeaka. Na katu je Kenny glasno dozivao upomo. Bolje da krenete, savjetovao ih je Travis. Ne znate to vozimo, niti ste ikad vidjeli na auto. Istina, sloio se Travis. I uinit ete nam uslugu i neete nas gledati dok odlazimo. Koliko mi znamo, rekao je Travis, potrali ste, poskoili i odletjeli. Dylan je zatraio tri minute jer e Marj i Travis vee zakanjenje teko objasniti policiji, no ako je Shep odlutao nekamo, onda su gotovi. Tri minute nee biti dovoljno da ga nadu. Osim povjetarca medu maslinama, na ulici je vladao mir. Kennvjevi prigueni krikovi iz kue nee doprijeti do susjeda. Uz rub plonika, otvorenih vrata, ekao je Expedition. Jilly je ugasila farove i motor. Jo dok su prelazili prednji travnjak, Dylan je spazio Shepherda na stranjem sjeditu, lica osvijetljenog baterijskom svjetiljkom za itanje, ije se svjetlo odraavalo sa stranica knjige koju je itao. Jesam ti rekla, rekla je Jilly. Osjetivi olakanje, Dylan nije zareao na nju.

Kroz prani prozor na Shepovoj strani mogao se vidjeti naslov knjige. Di-ckensova Velika oekivanja. Shep je bio lud za Charlesom Dickensom. Dylan se smjestio za upravlja, buno zatvorio vrata, procjenjujui kako je prolo ve vie od pola minute otkad su ostavili Travisa da mjeri vrijeme na kuhinjskom zidnom satu. Jilly se ponovno smotala na suvozaevom sjeditu kako bi potedjela svoju biljku na podu. Pruila mu je kljueve, a zatim brzo maknula ruku. to ako ponovno poludi? Nisam poludio. to god da si uinio, to ako to uini ponovno? Vjerojatno hou, shvatio je. Bolje da ja vozim. Odmahnuo je glavom. to si vidjela tamo gore, kad si ila prema Traviso-voj sobi? to si vidjela kad si pogledala prema prozoru u dnu hodnika? Nekala se. Potom je predala kljueve. Ti vozi. Dok je Travis u kuhinji odbrojavao prvu minutu, Dylan je ve bio okrenuo auto u pravcu otkuda su doli. Vraali su se natrag po Aveniji eukaliptusa kojoj je svakako nedostajalo eukaliptusa. Do trenutka kad je Travis trebao nazvati policiju, ve su vozili ulicama prema autocesti. Dylan je izaao na autocestu 10 i uputio se prema istoku, prema kraju grada gdje se cadillac vjerojatno ve prestao puiti, no rekao je: Ne elim ostati na ovoj cesti. Neto mi govori da tu neemo biti sigurni jo dugo. Noas nije no kad se takve stvari zanemaruju, primijetila je. Naposljetku je skrenuo s autoceste na dravnu cestu 191, dvosmjernu i asfaltiranu, koja je kroz mranu pusto vodila prema sjeveru i u ovo doba bila gotovo pusta. Nije znao kamo vodi cesta 191, no u tom trenutku nije ni mario. Neko vrijeme nije bilo vano gdje su, sve dok su u pokretu, sve dok poveavaju razmak izmeu njih i lesa u Coupe DeVilleu, izmeu njih i kue u Aveniji eukaliptusa. Prva tri kilometra na cesti 191 ni on ni Jilly nisu progovorili ni rijei, no kad je daljinomjer poeo odbrojavati etvrti kilometar, Dylan se

poeo tresti. Sad, kad su mu se razine adrenalina sputale na normalu, i kad se pradavni nagon za preivljavanje vratio u svoj genetski podrum, divovski razmjeri nedavnih dogaaja svalili su se na njega svom silinom. Dylan je pokuao prikriti drhtanje pred Jilly, i znao da ne uspijeva u tome zauvi kako mu cvokou zubi tada je shvatio da i ona drhti, da se vrsto stegnula rukama i da se ljulja u sjeditu. K-k-kvragu, rekla je. Aha. Ja nisam s-s-super ena, rekla je. Nisi. Kao prvo, nemam dovoljno velike cice. Rekao je: Ni ja. Daj, molim te, a noevi? Stvarno strano veliki noevi, sloio se. I ti s bejzbol palicom. to ti bi, O'Conneru, siao s uma? Sigurno sam siao s uma. A ti sa sprejem za mrave Jacksonova, to mi ba i nije djelovalo kao vrhunac promiljenosti. Ali sam uspjela. Dobro gaa. Hvala. Tamo gdje sam ivjela kao dijete, vjebala sam na oharima. A oni su bili bri od mlade dame. A ti sigurno dobro igra bejzbol. Za izmodenog slikara nisam lo. Sluaj, Jackson, stvarno si imala muda doi gore znajui za noeve. To je bila glupost i nita drugo. Mogli smo poginuti. Mogli smo, priznao je, no nismo. Ali smo mogli. Dosta s utrkama, progonima, tuama i ostalim sranjem. Dosta, O'Conner. Nadam se, rekao je. Stvarno. Ozbiljna sam. Kaem ti, dosta. Mislim da tu ne moemo birati. E, ja mogu birati. Mislim, mislim da ne vladamo situacijom. Ja uvijek vladam svojom situacijom, bila je uporna. Ne i ovom.

Plai me. Plaim ja i sebe, rekao je. Ta su priznanja odvela u zamiljenu utnju. Mjesec, visoko na nebu, bljetavo srebrn na vrhuncu putanje, sve je vie bli-jedio sputajui se prema zapadu, a romantini je pustinjski stol kojeg je neko osvjetljivao ponovno postao prikladno prizorite za posljednju veeru. Smee, trnovite lopte korova drhturile su uz cestu, iako mrtve, eljne kotrljanja, no noni povjetarac nije imao dovoljno snage da ih potjera na put. Zato su putovali noni leptiri, malenih, bijelih sablasnih do veih, sivih pri-cnjeraka nalik komadima zaprljanog mrtvakog pokrova, sablasno osvijetljeni farovima, leprajui okolo i iznad terenca, no rijetko udarajui o vjetrobran. U klasinom su slikarstvu leptiri bili simboli ivota, radosti i nade. Nonici koji su pripadali rodu Lepidoptera, jednako kao i leptiri u svim su sluajevima simbolizirali oaj, propadanje, unitenje i smrt. Entomolozi procjenjuju kako na svijetu ivi trideset tisua vrsta leptira, i etiri puta toliko nonika. Dylana je dijelom zgrabilo mrano raspoloenje. Bio je ivan, na rubu, kao da mu neto izjeda izolaciju svakog ivca u tijelu, poput larvi u vunenom demperu. Dok je ponovno proivljavao dogaaje iz Avenije eukaliptusa, i dok se pitao to slijedi, sablasni su noni leptiri leprali cijelom duinom njegove kraljenice. Ipak, ta ga zebnja nije obuzela do kraja. Razmiljanja o njihovoj nesigurnoj budunosti Dvlana su preplavila nemirom koji je guio, no svaki put kad bi se nemir povukao, njegovo bi mjesto zauzelo ushienje i divlja radost tjerajui ga na glasni smijeh. Istovremeno ga je trijeznila bojazan koja je prijetila da e na-bujati u stravu, i opijale ga mogunosti te sjajne nove moi koju je tek povrno razumijevao. Takvo jedinstveno stanje uma bilo je toliko svjee njegovom iskustvu da nije bio sposoban pretoiti ga u rijei ak ni u slike i tako ga dovoljno dobro objasniti Jilly. Tada je skrenuo pogled s puste ceste, s drhtavih kugli korova i nonih leptira, i u trenutku

shvatio, vidjevi njezino lice, da je njezino stanje savreno jednako njegovome. Ne samo to vie nisu bili u Kansasu, Toto moj, no nisu se nali niti u oekivanome Ozu - zalutali su u zemlju za koju su bili sigurni da ih u njoj oekuju vea uda od puteva od ute cigle i smaragdnih gradova, i gdje je bilo vie razloga za strah nego od zlih vjetica i leteih majmuna. Noni je leptir svom snagom udario u vjetrobran, ostavljajui na staklu sivu, pranjavu tvar, maleni poljubac Smrti. Osamnaesto poglavlje Zemljin se magnetski pol moe pomaknuti u trenutku, i kako su neki znanstvenici teoretizirali, to se dogodilo u prolosti, i posljedica je nov kut rotacije to je prouzroilo katastrofalne promjene na povrini planeta. Sadanja tropska podruja mogu u trenutku potonuti u arktiki led, ostavljajui zapanjene meko-putne umirovljenike u Miamiju da se bore za goli ivot na -73, u meavama tako okrutnim da u njima snijeg ne pada u pahuljama nego u spiculama, igliastim kristalima tvrdim poput stakla. Divovski bi tektonski pritisci potresali, lomili i presavijali kontinente. Podiui se u golemim plimama oceani bi preplavili obale, probili se kroz Stjenjak, Ande kao i Alpe. Stvorili bi se novi, unutranji oceani i novi planinski lanci. Vulkani bi bljuvali golema plamena mora Zem-ljine sri. I kad bi civilizacija bila nestala, i milijarde pomrle, malene i ratrkane skupine preivjelih ekao bi straan izazov stvaranja plemena lovaca i skupljaa. U posljednjem satu programa, Parish Lantern primao je pozive svog sluateljstva diljem zemlje i raspravljao o mogunosti u promjenama poloaja polova u sljedeih pedeset godina. Budui da su Dylan i Jilly u tom trenutku bili previe zaposleni probavljajui vlastita nedavna iskustva da bi o njima ita vie razgovarali, sluali su Lanterna vozei prema sjeveru tom samotnom pustinjskom autocestom na kojoj je bilo istovremeno mogue vjerovati kako je civilizacija ve bila ieznula u planetarnoj kataklizmi, te kako je zemlja bezvremena i nepromjenjiva. Stalno ga slua? upitao je Jilly. Ne svake noi, ali esto.

Pravo udo da nisi suicidalna. Emisije mu obino nisu o propasti svijeta. Veinom govori o putovanju u vremenu, paralelnim stvarnostima, imamo li duu, o ivotu poslije smrti ... Shep je straga i dalje itao Dickensa, time piscu pruajui odreeni oblik ivota poslije smrti. A za to se vrijeme na radiju planet uruavao, gorio, topio, otpuhujui ljudsku civilizaciju i najvei dio ivotinjskog carstva, kao da je sav ivot kuan. Kad su stigli do gradia Safforda, etrdesetak minuta nakon skretanja s autoceste, Sheperd je rekao: Pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe, pomfrit, a ne muhe ... Moda je bilo vrijeme da stanu i naine plan, iako moda jo nisu svoju situaciju analizirali do razine koja bi im doputala planiranje u svakom sluaju, Dy-lanu i Shepu nedostajala je nepojedena veera. A Jilly je iskazala potrebu za piem. Prvo su nam potrebne nove registarske ploice, rekao je Dylan. Kad otkriju da si ti vlasnica cadillaca, ii e od sobe do sobe u motelu i traiti te. Kad otkriju da si zbrisala, i da Shepherd i ja nismo prenoili unato tome to smo platili, mogli bi nas povezati. Nema tu mogli. Povezat e nas, rekla je. U motelskoj e knjizi pronai marku, model i broj registracije. U najmanju ruku moemo promijeniti ploice i time im malo oteati posao. Dylan je parkirao u tihoj, rezidencijalnoj ulici i iz torbe s alatom izvukao odvijae i klijeta te otiao potraiti registracije iz Arizone. Pronaao je i s lakoom skinuo ploice s kamioneta na prilazu, starou posrebrene, drvene raner-ske kue okruene usahnulim travnjakom. Dok je krao, srce mu je udaralo. Krivnja koju je osjeao bila je nesrazmjerna tako malenom zloinu, no lice mu je gorjelo od stida pri pomisli kako bi ga mogli uhvatiti na djelu. Skinuvi ploice, vozio se po gradu dok nije pronaao kolu. U to je doba kolsko parkiralite bilo pusto. Stao je u sjenu i kalifornijske ploice zamijenio onima iz Arizone. Uz malo sree, rekao je, ponovno se smjetajui za upravlja, vlasnik kamioneta nee do sutra primijetiti nestale ploice.

Mrzim vjerovati u sreu, rekla je Jilly. Nikad je nisam imala dovoljno. Pomfrit, a ne muhe, podsjetio ih je Shep. Nekoliko minuta kasnije, Dylan je parkirao pred restoranom pokraj motela. Rekao je: Daj da vidim bed. Tvoj, sa abom. Otkopala je nasmijeenog vodozemca s bluze, ali ga nije putala. Sto hoe s njim? Ne brini. Ovaj me nee puknuti kao onaj drugi. To je gotovo. S tim smo zavrili. Da, no to ako ..., brinula se. Pruio joj je automobilske kljueve. Nevoljko, zamijenila je bed za kljueve. Palcem na abinom licu, kaiprstom na naliju beda, Dylan je osjetio drhtaj psihikog traga, ostatke vie pojedinaca - vjerojatno baka Marjorie koju je prekrila Jillian Jackson, no nijedna od njih nije u njemu probudila prisilu da pojuri, krene, pronae i uini neto slino onome u kui u Aveniji eukaliptusa. Bacivi bed u pepeljaru na konzoli, rekao je: Nita ili gotovo nita. Bed me nije pokrenuo. Pokrenula me ... Marjoriena mogua smrt koju sam nekako osjetio na prvome bedu. Ima li to smisla? Samo u Ludogradu, gdje izgleda ivimo. Idemo ti nabaviti to pie, rekao je. Dva. Hodajui parkiralitem do ulaza u restoran, Shep je iao izmeu njih. Nosio je Velika oekivanja s malenom baterijom privrenom na knjizi, koncentrirano itajui u hodu. Dylan je razmiljao ne bi li mu uzeo knjigu, no Shepherd je te veeri doivio i previe toga. Poremetile su mu se rutine, a to je u njemu obino budilo zebnju. I jo gore od toga u posljednjih je nekoliko sati doivio vie uzbuenja nego u zadnjih deset godina, a Shepherd O'Conner nije bio sposoban nositi se s uzbuenjem. Kad bi mu se na izlobama izravno obratilo previe neznanaca, time bi na kunju dola njegova tolerancija za konverzacijsku stimulaciju unato tome to im nikad nije odgovarao. Previe munja u oluji ili previe grmljavine ili previe kie, jednako tako, moglo je njegovu sposobnost podnoenja nemira dovesti do ruba, i tada bi

obino podlegao napadu panike. Uistinu, to to se Shep nije uspaniio u motelu, to se nije smotao poput babure i nije tresao u grevima straha vidjevi gorui Coupe DeVille, to to nije skviao i upao kosu u nekom trenutku Dvlanove bezglave vonje prema Mar-jorieinoj kui to su bila doslovno uda i udesa samosavladavanje u usporedbi s njegovim uobiajenim ponaanjem u trenucima susreta s daleko prizemni-jim uzbuenjima ivotne svakodnevnice. U tom su trenutku Velika oekivanja bila njegova slamka spasa u veeri preplavljenoj nemirom. Drei se knjige, bio je u mogunosti uvjeriti sebe da je na sigurnom i iz svijesti izbaciti sve to mu naruava umirujuu rutinu, te postati gluh i slijep na bujice novih podraaja. Simptomi Shepova oboljenja bili su nespretni pokreti i loa tjelesna koordinacija, no itajui u hodu, nije hodao ukoeno, a ni posrtao. Dylan je predosjeao da bi Shep, naiavi na stubite, svladavao stubu po stubu ni za trenutak ne skidajui pogled s djela gospodina Dickensa. Ipak, na ulazu u restoran nisu ih ekale stube, no kad je Dylan dodirnuo vrata, mjehurii latentne psihike energije zapjenuali su mu se na dlanu, jagodicama prstiju, tako da je zamalo ispustio kvaku. Sto je? upitala je Jilly, vjeno na oprezu. Neto na to se moram naviknuti. Osjeao je slabane ostatke brojnih osobnosti izraene neprirodnim tragovima na kvaki, poput osuenog znoja bezbrojnih dlanova. Restoran je odavao rascijepljenu linost, kao da, protivno zakonima fizike, normalni restoran i steakhouse istovremeno zauzimaju isti prostor, no time ne izazivajui katastrofalnu eksploziju. Separei i stolice s kromiranim nogama, presvueni crvenim skajem, sudarali su se sa stolovima od pravog mahagonija. Skupocjene plafonijere od bruenog stakla osvjetljavale su ne sagove, nego pod od linoleu-ma s uzorkom drveta, jednostavan za odravanje. Konobari i konobarice na sebi su imali smokinge, ukrobljene bijele koulje i izglaane uske kravate, no dostavljai su se motali medu stolovima u privatnoj odjei, prepoznatljivi samo

po jednakim, glupim, iljastim papirnatim eiriima i jednakim bezvoljnim izrazima lica. Budui da je guva za veeru bila ve odavno prola, zauzeta je bila samo treina restorana. Gosti su uivali u desertima, likerima i kavi, i vodili tihe i oito ugodne, supijane razgovore. Samo ih je nekoliko primijetilo Shepa Jilly je ila pred njim, a Dylan je bio u pratnji koji je dopustio domaici da ga odvede u separe, ne skreui ni trenutka pozornost s knjige. Shep bi u restoranu rijetko sjedio pokraj prozora jer nije elio da ga gledaju ljudi iznutra i ljudi izvana. Dylan je zatraio separe podalje od prozora, i sjeo pokraj brata, suelice Jilly. Ona je izgledala neobino svjee, uzimajui u obzir sve to je prola, i zapanjujue mirno za enu iji se ivot okrenuo naglavake i iju je budunost bilo tee proitati od taloga listia aja u zamraenoj sobi. Njezina ljepota nije bila jeftina, nego one vrste koja dobro podnosi vrijeme, i koju se, da bi izblijedila ne samo u jednom smislu, moralo dobrano ribati. Kad je uzeo jelovnik koji je konobarica ostavila na stolu pred njim, Dylan je protrnuo kao da je dodirnuo led, i odmah ga spustio natrag. Ostavljena od prethodnih gospodara, iva se patina emocija, potreba, elja i gladi migoljila na plastinim koricama i naizgled mu pucketala na koi, poput statikog elektriciteta, daleko snanija od tragova na kvaki. Nakon to su s autoceste skrenuli prema sjeveru, ispriao je Jilly o psihikim tragovima. Odmah je shvatila zato je odloio jelovnik. Proitat u ti svoj, rekla je. Otkrio je da mu se svia gledati je dok ita, da mu se to toliko svia da se nekoliko puta morao podsjetiti da je slua dok recitira popise salata, juha, sendvia i predjela. Njezino ga je lice umirivalo vjerojatno kako su Velika oekivanja umirivala Shepa. Dok je promatrao Jilly, Dylan je ponovno poloio dlanove na jelovnik. I ba kao to je oekivao, sukladno iskustvu s restoranskim vratima, prvotna se uzavrela navala neobinih utisaka brzo pretvorila u tiho krkanje. Tada je nauio da naporom svijesti moe u potpunosti umiriti te neobine osjete. Izvijestivi ga i o posljednjim mogunostima izbora veere, Jilly je

podigla pogled i ugledala Dvlanove dlanove na jelovniku te jasno shvatila da joj je on dopustio da ita samo kako bi imao izliku da otvoreno bulji u nju, ne izlaui se izazovu da mu ona uzvrati pogled. Sudei po sloenom izrazu njezina lica, nije se bila odluila to tono misliti o raznim znaenjima njegova ina, no uzvratila je, bar djelomino, ljupkim, iako malo nesigurnim osmijehom. Prije nego to su stigli ita rei, konobarica se vratila. Jilly je zamolila bocu Sierra Nevade. Dylan je naruio veeru za Shepa i sebe, i zamolio da Shepov tanjur donesu pet minuta prije njegova. Shepherd je nastavio itati: Velika oekivanja leala su na stolu pred njim, no iskljuio je svjetiljku za itanje. Nagnuvi se naprijed, lice mu je bilo tridesetak centimetara udaljeno od listova knjige iako nije bio kratkovidan. Shep je pomicao usne pratei otisnute redove, ime je suptilno davao na znanje da je zaposlen i kako bi bilo nepristojno obraati mu se. Budui da u blizini nije bilo gostiju, Dylan se osjetio slobodnim da raspravlja o njihovoj situaciji: Jilly, rijei su tvoj posao, nije li tako? Mislim da bi se moglo tako rei. to znai psihotropno? Zato je to vano? upitala je. Upotrijebio ju je Frankenstein. Rekao je tvar, daje u prici tvar koja je psiho tropna. Ne diui pogled s knjige, Shep je rekao: Psihotropno. Utjee na mentalnu aktivnost, ponaanje ili percepciju. Psihotropno. Hvala, Shepe. Psihotropne droge. Sredstva za umirenje, sedativi, antidepresivi. Psihotro-pne droge. Jilly je odmahnula glavom: Mislim da ta luda voda nije bila nita od toga. Psihotropne droge, rasvjetljavao je pojam Shep. Opijum, morfij, heroin, metadon. Barbiturati, meprobamat. Amfetamin, kokain. Pejotl, marihuana, LSD, pivo Sierra Nevada. Psihotropne droge. Pivo nije droga, ispravila ga je Jilly. Ili je? Oima neprekidno pratei Dickensove rijei na stranici, Shep kao da

je itao naglas: Psihotropni intoksikanti i stimulansi. Pivo, vino, viski. Kofein. Nikotin. Psihotropni intoksikanti i stimulansi. Zagledala se u Shepa, ne znajui to misliti o njegovim prilozima. Zaboravi, rekao je Shep bolnim glasom. Psihotropni inhalabilni dimni intoksikansi. Ljepilo, razrjedivai, ulje za mjenjake kutije. Psihotropni inhalabilni dimni intoksikansi. Zaboravi. Oprosti. Da je to bila droga u tradicionalnom smislu rijei, rekao je Dylan, mislim da bi Frankenstein upotrijebio taj naziv. Ne bi je toliko uporno nazivao tvar, kao da za nju ne postoji naziv. tovie, droga ima ogranien uinak. A on me je uvjeravao kako su, bilo to ti to sranje radi, posljedice trajne. Konobarica je stigla nosei boce Sierra Nevade za Jilly i Dylana i au Coca-Cole bez leda. Dylan je razmotao slamku i stavio je u bratovu au. Treba mi jo jedno pivo, rekla je Jilly kad je konobarica stigla nosei Dy-lanovu veeru. Vozim, rekao je, odbivi drugu rundu. Aha, ali kako si vozio noas, pivo bi ti samo pomoglo. Moda je bila u pravu, moda i nije, ipak odluio je ivjeti neobino raskalaeno. Dva, rekao je konobarici. Kad je Dylan poeo jesti piletinu i vafle, anarhino zanemarujui oblik i veliinu zalogaja, Jilly je rekla: Dobro. Recimo da odemo nekoliko stotina kilometara sjevernije, naemo nekakvo skrovite i tamo razmislimo. O emu emo tono razmiljati, osim o tome da smo sasvim sjebani. Nemoj stalno biti negativna. Naroguila se poput dikobraza. Nisam negativna. Nisi ba ni vedra poput Dalaj Lame. Za tvoju informaciju, nekad sam bila nita, pravo malo govance od djeteta. Stidljiva, nesigurna i plaha, toliko izlizana ivotom da sam mislila da sam prozirna. Mogla sam mieve pouavati plahosti. To je sigurno bilo davno. Mogao bi se kladiti u milijun dolara da nikad ne bih izala na scenu, niti ula u crkveni zbor. No nadala sam se, gajila velike nade, sanjala sam kako u postati neto, netko, pozitivan san o sebi kao komiarki, zaboga miloga, i uspjela sam se izdii iz tog

srameljivog nitavila i poeti ivjeti taj san. Ispijajui preostalo pivo, izazivaki je promatrala Dylana preko uzdignute boce. Rekao je: Nemam to rei - samopotovanje ti je dobro. Nikad nisam drugo ni rekao. No nisi negativna u vezi s tim. Negativno promatra ostatak svijeta. Pogledala ga je kao da bi ga mogla udariti praznom bocom, ali ju je spustila, gurnula u stranu i iznenadila ga: Poteno. Svijet je okrutan. I veina ljudi je okrutna. Ako ti to naziva negativnim razmiljanjem, ja to nazivam realizmom. Velik broj ljudi je okrutan, no ne i veina. Veina je samo uplaena, osamljena ili izgubljena. Oni ne znaju zato su ovdje, to im je svrha ili razlog, i zato su u svojoj nutrini napola mrtvi. Pretpostavljam kako ti zna svoju svrhu i razlog, rekla je. Po tebi zvuim kao da sam sveznajui. Nisam to mislila. Samo elim znati to ti misli. Svatko to mora saznati za sebe, rekao je, a tako je uistinu i osjeao. I uspjet e, jer to eli. Shepherd je uzeo jednu kockicu maslaca i ubacio je u usta. Kad je Jilly iskrivila lice, Dylan je rekao: Shep voli kruh i maslac, ali ne istovremeno. I ... stvarno ga ne eli vidjeti kako jede sendvi sa salamom i majonezom. Propali smo, rekla je. Dylan je uzdahnuo, odmahnuo je glavom i nije rekao nita. Daj, budi realan. Ako zapucaju na nas, kakva e Shep imati pravila o nainu izbjegavanja metaka? Uvijek se bacaj ulijevo, nikad udesno. Moe se izmaknuti, ali se ne smije bacati osim ako je dan u tjednu koji u sebi nema n, u tom se sluaju smije bacati, ali se ne smije izmicati. I koliko brzo moe trati dok ita, i to se dogaa kad mu pokua oduzeti knjigu? Nee biti tako, rekao je Dylan, no znao je da ona ima pravo. Jilly se nagnula prema njemu i spustila glas koji, iako je izgubio na glasnoi, nije gubio na snazi: Zato nee biti tako? uj, mora priznati, ak i kad bismo u ovoj kai bili samo nas dvoje, da smo u staklenim cipelicama na namatenoj padini ... I kakvu ansu imamo, vukui oko vrata osamdeset kila teak mlinski kamen koji vae

maslac? On nije mlinski kamen, tvrdoglavo je rekao Dylan. Obratila se Shepu: Sunica, nemoj se uvrijediti, ali ako elimo gajiti ikakvu nadu da emo se nas troje izvui iz ovoga, moramo se suoiti s injenicama i govoriti istinu. Ako budemo lagali sebi, mrtvi smo. Moda ne moe prestati biti mlinski kamen, no moda i moe, a ako moe, onda nam mora pomoi. Dylan je rekao: Shep i ja smo oduvijek bili sjajna ekipa. Ekipa? Mo' mislit'. Ne biste mogli trati vezanih nogu a da ne zavrite na neijoj glavi. On nije teret... Daj, potedi me, prekinula ga je. Da se nisi usudio, O'Conneru, da se nisi usudio, ti luae koji se opija nadom, budalo nafutrana pozitivnim razmiljanjem. On nije teret, on je moj ... ... genijalni idiot brat, zavrila je umjesto njega. Strpljivo i mirno, Dylan je objasnio: Ne. Genijalni idiot je mentalno defektan s niskim kvocijentom inteligencije, ali obdaren izuzetnim talentom za jedno naroito polje, kao to je sposobnost rjeavanja sloenih matematikih problema zapanjujuom brzinom, ili sviranja bilo kojeg glazbala nakon to ga prvi put uzme u ruke. Shep ima visok kvocijent inteligencije, i izuzetan je na vie podruja, ne samo jednom. On je samo ... pomalo autistian. Propali smo, ponovila je. Shepherd je s oduevljenjem provakao jo jednu kocku maslaca, neprekidno gledajui u tanjur s dvadeset pet centimetara udaljenosti, kao da je i on, kao i Dylan, otkrio svrhu ivota, i kao da je ta svrha upravo mesna rolada. Devetnaesto poglavlje Svaki put kad bi se otvorila vrata i uao novi gost, Dylan bi se napeo. Ekipa iz Suburbana nisu ih m.ogli pronai tako brzo. Ipak ... Konobarica je donijela drugu rundu piva, i poto je Jilly u gutljaju Sierra Nevade pronala hladnu utjehu, rekla je: Dakle, naemo rupu negdje oko Okamenjene ume ... to si rekao? Rekao si da razmislimo*. Razmislimo, potvrdio je Dylan.

Razmislimo o emu, osim kako preivjeti? Moda moemo pronai nain kako identificirati Frankensteina. Zaboravlja da je mrtav, rekla je. Mislim, otkriti tko je bio prije nego to su ga ubili. Nemamo ak ni ime, osim onoga koje smo izmislili. Oito je bio znanstvenik. Medicinska istraivanja. Razvoj psihotropnih droga, psihotropnih tvari, psihotropskog neega a to je kljuna rije. Znanstvenici piu radove, stvaraju lanke za asopise, dre predavanja. To ostavlja trag. Intelektualne mrvice kruha. Aha. I ako malo bolje razmislim, mogao bih se sjetiti vie toga to je sero-nja izgovorio u mojoj motelskoj sobi, drugih kljunih rijei. S dovoljno kljunih rijei moemo sjesti na Internet i prokopati popise znanstvenika koji rade na pojaavanju modanih funkcija i srodna podruja. Nisam tehniki genije, rekla je. Ti jesi? Ne. Ali za takvu potrebu nije potrebna tehnika strunost, samo strpljenje. Neki asopisi ak objavljuju i fotografije suradnika, a ako je bio jedan od glavnih u svome podruju, a tako se ini, onda emo ga pronai u novinama. im pronaemo fotografiju, imat emo i ime. A onda moemo itati o njemu i otkriti na emu je radio. Osim ako nije istraivao u najstrooj tajnosti, kao projekt Manhattan, ili istraivanje formule keksa punjenih kremom. Opet ti. ak i ako saznamo sve o njemu, rekla je, kako e nam to pomoi? Moda postoji nain da ponitimo ono to nam je uinio. Nekakav anti-dot ili neto slino. Antidot. to emo ... smijeati ablje jezike, imieva krila i guterove oi u velikom kodu i onda ih dinstati s brokulom? Dame i gospodo, Negativna Jackson, vrtlog pesimizma. Ekipa iz DC Co-micsa trebala bi stvoriti novu super-junakinju prema tebi. Ovih dana jako vole depresivne i razoarane superheroje. A ti si ispao iz Disneva. Sve zaeereno, i vjeverice koje govore. U svojoj majici s kojotom, zgrbljen iznad tanjura, Shep se zacerekao, ili zato to ga je probudio Disnev, ili zato to ga je ludo zabavljao

ostatak mesne truce. Shepherd nije uvijek bio iskopan kao to je izgledao. elim rei, nastavio je Dylan, da je ono to je radio bilo kontroverzno. A ako je tako, mogue je da se neki njegov kolega suprotstavio njegovim istraivanjima. Netko od njih znat e to nam se dogodilo i moda e htjeti pomoi. Aha, rekla je, naroito ako je za istraivanje i otkrivanje antidota potrebna hrpa novca, uvijek moemo dobiti nekoliko milijardi od tvog strica Baje Patka. Ima li bolju ideju? Gledala ga je i ispijala pivo. Jedan gutljaj. Dva. Nisam ni mislio, rekao je. Kad im je konobarica donijela raun, Jilly je silom htjela platiti dva piva koja je naruila. Iz njezinih je postupaka Dylan zakljuio kako je plaanje za nju izvjesno pitanje asti. Nadalje, pretpostavljao je kako ona ne bi nimalo milostivije prihvatila niti kovanicu za parkiranje nego to bi dopustila da se za njezina dva piva plati deset dolara i napojnica. Ostavivi deseticu na stolu, prebrojila je ostatak u novaniku. Za taj proraun nije joj trebalo mnogo vremena, niti vie matematike operacije. Moramo nai bankomat, moram podii novce. Ne moe, rekao je. Oni tipovi koji su ti sredili auto ako imaju ikakve veze sa zakonom, to vjerojatno imaju, moi e slijediti trag plastike. I to brzo. Misli rei da ne moemo koristiti ni kreditne kartice? Bar neko vrijeme. Velika frka, promrmljala je, mrano gledajui novanik. Nije velika. Ne ako gleda ostale probleme. Novana frka, sveano je izjavila, nikad nije nevelika. U toj je izjavi Dylan uspio proitati poglavlja i poglavlja vlastitog ivotopisa njezina djetinjstva. Iako nije bio siguran mogu li je ljudi koji ju progone, povezati s njim ili Shepom, Dylan je odluio takoer ne koristiti svoje kartice. Kad u restoranu provuku karticu kroz njihov POS ureaj, transakcija se registrira u Centru kar-tinog poslovanja. Sve legitimne policijske slube, kao i

bilo koji nadareni haker koga plaa prljavi novac, nadzirui taj Centar ili sudskim nalogom ili u potaji, moe koristiti programe kojima odreene pojedince nadzire u trenutku plaanja kreditnom karticom. Plativi gotovinom, Dylan se iznenadio ne osjetivi nikakvu udnu energiju na novanicama koje su prole kroz bezbroj ruku prije nego to su stigle do njegovih kad ih je prije nekoliko dana podigao u banci. To ga je navodilo na zakljuak da, za razliku od otisaka prstiju, psihiki tragovi s vremenom potpuno nestaju. Konobarici je rekao da zadri ostatak, a zatim je Shepa poveo u muki toalet, dok je Jilly otila u enski. Piki, rekao je Shep kad su uli u toalet i kad je shvatio gdje su. Knjigu je odloio na policu iznad umivaonika. Piki. Odaberi odjeljak, rekao je Dylan. Mislim da su svi slobodni. Piki, rekao je Shep pognute glave, kiljei ispod obrva dok se uvlaio u prvi od etiri odjeljka. Kad je zakljuao vrata, ponovno se javio: Piki. vrsto graeni sedamdesetogodinjak, bijelih brkova i s bijelim zaliscima stajao je za umivaonikom i prao ruke. Zrak je mirisao po sapunu s aromom narane. Dylan je priao pisoaru. Shep nije mogao mokriti u pisoar, jer se plaio da e mu se, u tom nezgodnom trenutku, netko obratiti. Piki, doviknuo je Shep iza zatvorenih vrata. Piki. U svakom bi javnom zahodu Shepherd osjeao toliku nelagodu da je morao biti u neprekidnom glasovnom kontaktu s bratom, kako bi sam sebe uvjerio da ga ovaj nije napustio. Piki, rekao je Shep, u svome odjeljku osjeajui sve veu zebnju. Dylan, piki. Dylan, Dylan. Piki! Piki, odgovorio je Dylan. Shepovo izgovaranje rijei piki imalo je istu svrhu kao i signal koji odailje podmorniki sonar Dvlanov je odgovor bio jednak povratnom signalu koji je oznaavao eholokaciju drugog plovila, u ovom sluaju poznate i prijateljske osobe u stranim dubinama mukog zahoda. Piki, rekao je Shep. Piki, odgovorio je Dylan.

U zrcalima na zidu iznad pisoara, Dylan je promatrao umirovljenikovu reakciju na ovaj verbalni sonar. Piki, Dvlane. Piki, Shepherde. Zbunjen i smeten, ovjek sa zaliscima pogledom je etao od zakljuanog odjeljka do Dvlana, pa opet do odjeljka, kao da se tu dogaa neto ne samo udno nego i izopaeno. Piki. Piki. Kad je ovjek sa zaliscima shvatio da ga Dylan promatra, kad su im se pogledi sreli u zrcalu iznad pisoara, umirovljenik je brzo skrenuo pogled. Zatvorio je vodu a nije isprao po naranama mirisnu pjenu s ruku. Dylane, piki. Shepherde, piki. Dok mu se pjena u krpama cijedila s prstiju, za sobom ostavljajui bljetave balone pjene koji su polagano padali na pod, umirovljenik je otiao do spremnika na zidu i izvukao nekoliko papirnatih ubrusa. Konano se zauo zvuk Shepherdova zdravog mlaza. Dobro piki, rekao je Shep. Dobro piki. Oklijevajui zadrati se dulje kako bi dobro obrisao sapunicu s ruku, ovjek je pobjegao iz toaleta, nosei hrpu papirnatih runika. Dylan je priao drugom umivaoniku, ne onom kojim se posluio umirovljenik - zatim mu je na pamet palo neto to ga je odvelo do spremnika na zidu. Piki, piki, piki, rekao je zadovoljno Shep, sav sretan. Piki, piki, piki, odgovorio je Dylan, s papirnatim runikom u ruci prilazei umirovljenikovom umivaoniku. titei runikom desnu ruku, dodirnuo je slavinu koju je umirovljenik nedugo prije zatvorio. Nikakvo pucketanje. Nikakvo zujanje. Dodirnuo ju je golom rukom. Mnogo pucketanja i zujanja. Ponovno s runikom. Nita. Potreban je dodir golom koom. Moda ne samo rukama. Moda bi

posluio i lakat. Moda i tabani. Prisjetio se svih moguih kominih situacija. Piki. Piki. Dylan je runikom snano protrljao slavinu, briui sapunicu i vodu koje je umirovljenik ostavio na njoj. Zatim ju je ponovno dodirnuo golom rukom. Psihiki trag starog ovjeka ostao je snaan kao i prije. Piki. Piki. Oito, ta se latentna energija nije mogla obrisati poput otisaka, ali je postupno slabila sama od sebe, poput neke hlapljive tvari. Dvlan je oprao ruke na susjednom umivaoniku. Brisao ih je, stojei pokraj spremnika kad je Shepherd iziao iz etvrtog odjeljka i priao umivaoniku kojim se posluio njegov brat. Piki, rekao je Shepherd. Sad me vidi. Piki, ustrajao je Shep otvarajui vodu. Ovdje sam. Piki. Odbijajui dati se uvui u igru sonara kad su vidjeli jedan drugoga, Dylan je zguvane runike bacio u kantu za otpatke i ekao. Glavom mu se tumbala horda udnih primisli poput goleme hrpe obojanog rublja u velikoj suilici. Jedna od njih bila je da je Shep uao u prvi, a izaao iz etvrtog odjeljka. Piki. Dvlan je priao etvrtom odjeljku. Vrata su bila pritvorena i on ih je otvorio irom. Odjeljke su razdvajale pregrade, s otvorima od tridesetak centimetara na dnu. Shepherd je mogao lei na pod i ispod pregrada provui se od prvog do etvrtog odjeljka. Mogue, ali potpuno nevjerojatno. Piki, ponovio je Shepherd, ali manje uporno, nevoljko dolazei do zakljuka da njegov brat ne eli vie sudjelovati. Jednako zagrien za osobnu istou kao i za geometrijske oblike jela, Shep je imao post-toaletnu rutinu koju nije nikad mijenjao -

trebao je dobro izribati ruke jednom, dobro ih obrisati, a zatim jo jednom pranje i brisanje. I bilo je tako dok je Dvlan promatrao, Shep je zapoeo drugo pranje. Djeak se osobito brinuo zbog sanitarnih uvjeta u javnim nunicima. Cak i najbolje odravane gledao je paranoino sumnjiavo, uvjeren da sve poznate i jo neke neotkrivene boletine vrebaju sa svake povrine. Proitavi medicinsku enciklopediju, Shep je bio u stanju izrecitirati popis doslovno svih poznatih bolesti i infekcija ako bi netko bio toliko lud i to zatraio od njega i ako bi bio do voljno povezan s vanjskim svijetom da uje taj zahtjev i, naravno, ako bi ovjek imao dovoljno sati da sve to saslua, budui da je Shepa, kad bi jednom zapoeo, bilo nemogue zaustaviti. Kad je zavrio drugo brisanje, Shepove su ake bile crvene od pretjeranog ribanja i od vode toliko vrele da je siktao od nelagode iako je izdravao tu patnju. Pazei na smrtonosne i lukave mikroorganizme koji se ovjeku pred oima skrivaju na kromiranoj ruki slavine, vodu je zatvorio laktom. Dylan nije mogao zamisliti nikakvu okolnost u kojoj bi Shepherd zalegao licem nadolje na zahodski pod i vijugao ispod niza pregrada izmeu odjeljaka. Zapravo, ako bi se to ikad dogodilo, mogao bi biti jednako siguran da e u nekoj sportskoj trgovini zatei Sotonu kako kupuje klizaljke. tovie, bijela majica bila je savreno ista. Njome nije brisao pod. Drei visoko ruke, poput kirurga koji oekuje da mu pomona sestra navue gumene rukavice, Shep je priao spremniku s runicima. Priekao je da brat povue ruicu koju nije elio dotai istim rukama. Nisi li ti uao u prvi odjeljak? upitao je Dvlan. Glave pognute uobiajeno srameljivo, no ipak nagnute kako bi mogao iskosa promatrati spremnik, Shepherd se namrtio gledajui ruku i rekao: Bacili. Shepe, kad smo doli ovamo, nisi li uao ravno u prvi odjeljak? Bacili. Shepe? Bacili. Hej, daj, sluaj me, stari.

Bacili. Dosta s tim. Shepe, hoe li me sluati, molim te? Bacili. Dvlan je izvukao nekoliko runika, otrgnuo ih po perforaciji i pruio ih bratu. I nisi li izaao iz etvrtog odjeljka? Mrtei se na vlastite ruke i energino ih briui, gotovo opsesivno, umjesto da ih samo potapka papirima, Shep je rekao: Ovdje. Sto si rekao? Ovdje. Sto je ovdje? Ovdje. Ovdje nema niega, braco. O-v-d-j-e, izgovorio je s naporom Shep slovo po slovo, kao da ga svako slovo stoji emocionalnog napora. Sto eli, braco? Shep je zadrhtao: Ovdje. Ovdje, to? upitao je Dvlan, traei pojanjenje iako je znao da do njega nee lako doprijeti. Tamo, rekao je Shep. Tamo? upitao je Dvlan. Tamo, sloio se Shep, kimajui, iako jo uvijek usredotoen na svoje ruke, jo uvijek drhtei. Gdje tamo? Ovdje. Prizvuk u Shepovu glasu mogao je odavati nestrpljenje. Mali, o emu to govorimo? Ovdje. J Ovdje, ponovio je Dylan. Tamo, rekao je Shep, a ono to je nalikovalo nestrpljenju sazrjelo je u napregnut prizvuk bojazni. Pokuavajui razumjeti, Dylan je rekao: Ovdje, tamo. Ovdje, ta-ta-tamo, ponovio je Shep, drhturei. Shepe, to ti je? Shepe, boji se? Bojim, potvrdio je Shep. Aha. Bojim. Aha. ega se boji, braco? Shep se boji.

ega? Shep se boji, rekao je i poeo divlje drhtati. Shep se boji. Dylan je bratu poloio ruke na ramena. Mir, mir. Shepe, sve je u redu. Nema se ega bojati. Ovdje sam s tobom, braco moj. Shep se boji. Djeak je odvratio lice koje je bilo blijedo poput kakve sablasti koja ga je progonila. Ruke su ti iste, nema bacila, samo ti i ja, nema se ega bojati. Dobro? Shepherd nije odgovorio. I dalje se tresao. Pribjegavajui pjevuckavim frazama kojima je najee uspijevao brata smiriti u trenucima emocionalne uzburkanosti, Dylan je rekao: Dobre, iste ruke, nema gadnih bacila, dobre, iste ruke. Sad idemo, idemo sad, sad idemo, idemo na put. Dobro? Sad kreemo. Dobro? Ti voli put, opet na put, na put, idemo tamo gdje nikad nismo bili. Dobro? Opet na put, kao stari trubaduri, ti i ja, na put skupa. Kao i uvijek na putu. Stari ritam, ritam puta. Ti moe itati knjigu, itaj i putuj, itaj i putuj. Dobro? Dobro, rekao je Shep. itaj i putuj. itaj i putuj, javio se Shep. Iz glasa su mu nestale hitnja i napetost iako je jo uvijek drhturio. itaj i putuj. Dok ga je Dylan umirivao, Shep je nastavio suiti ruke takvom snagom da je poderao runike. Oderani komadi i komadii vlanog papira prekrili su pod oko njegovih nogu. Dylan ga je drao za ruke sve dok nije prestao drhtati. Njeno mu je otvorio stisnute ake i izvukao ostatak papirnatih runika. Pokupio je otpatke i bacio ih u oblinju kantu. Uhvativi Shepa ispod brade, podigao mu je glavu. U trenutku kad su im se pogledi sastali, Shep je sklopio oi. Dobro si? upitao je Dylan. itaj i putuj. Shepe, volim te. itaj i putuj. U djeakove blijede obraze vratilo se malo boje. Bore bojazni na licu polagano su mu se izgladile kao ptiji tragovi sa snjenog pokrivaa, razneseni upornim povjetarcem.

Iako je Shepov izvanjski mir bio potpun, njegovo unutarnje stanje jo je uvijek bilo uskovitlano. Pod kapcima, oi su mu se trzale, skaui s prizora na prizor svijeta kojeg je samo on mogao vidjeti. itaj i putuj, ponovio je Shep, kao da su te tri rijei mantra koja ga smiruje. Dylan je pogledao niz odjeljaka. Vrata na etvrtom stajala su otvorena kako ih je ostavio nakon to je pregledao odjeljke. Vrata na dva srednja bila su pritvorena, a ona na prvom vrsto zatvorena. itaj i putuj, rekao je Shep. itaj i putuj, uvjeravao ga je Dylan. Idem ti po knjigu. Ostavivi brata pokraj spremnika, Dylan je pokupio Velika oekivanja s police iznad umivaonika. Shep je stajao tamo gdje ga je ostavio, glave jo uvijek podignute iako je Dylan uklonio ruku kojom ga je podupro. Oiju sklopljenih, no ivih. Nosei knjigu, Dylan je priao prvom odjeljku. Isprobao je vrata. Nisu se dala otvoriti. Ovdje, tamo, proaptao je Shep. Stojei zatvorenih oiju, ruku oputenih uz bokove, dlanova okrenutih prema naprijed, Shep je djelovao izvanzemaljski, kao da je medij u transu, membranom razdvojen izmeu ovog i drugog svijeta. Kad bi se izdigao iznad poda, to bi lebdenje toliko pristajalo njegovom izgledu da ne bi bilo ni najmanje iznenaujue vidjeti ga u zraku. Iako mu je glas ostao prepoznatljivo njegov, zvuao je kao da govori uime nekog bia prizvanog s drugog svijeta: Ovdje, tamo. Dylan je znao kako u prvom odjeljku nema nikoga. Unato tome, spustio se na koljeno i povirio ispod vrata kako bi potvrdio ono to je sigurno znao. Ovdje, tamo. Ustao je i ponovno pokuao otvoriti vrata. Nisu zapela. Bila su zakljuana. Iznutra, naravno. Moda se pokvarila brava. Moda se jeziac otpustio i upao u rupu kad unutra nije bilo nikoga. Moda je Shepherd samo priao prvom odjeljku, to je Dylan vidio, no otkrio je da je zatvoren i odmah se, a da Dylan to nije primijetio, primakao etvrtome.

Ovdje, tamo. Mraz je prvo pronaao kost, a ne kou, i isijavao kroz sve Dylanove udove. Strah mu je ledila sr, no ne samo strah osjeao je i studen ne posve neugodnog oekivanja i strahopotovanja nadahnutog nekim zagonetnim dogaajem kojeg je osjeao da nad njima lebdi poput burnice koja, maui krilima ispod zgrua-nih, crnih oblaka, osjea velianstvenu oluju prije nego to joj njezin dolazak objave munje i gromovi. Neobino, ali je u zrcalu pogledao prostoriju, spreman da ugleda neku drugu sobu, a ne toalet u kojem je stajao. Njegova oekivanja uda nadilazila su sposobnosti trenutka da ih ostvari, a odraz je samo potvrdio svakodnevni izgled zahodskih odjeljaka i pisoara. On i Shep bile su jedine pojave u izokrenutoj slici, iako nije znao koga bi ili to mogao jo oekivati. Posljednji put zbunjeno pogledavi zakljuana vrata odjeljka, Dylan se vratio bratu i stavio mu ruku na rame. Na Dvlanov dodir Shepherd je otvorio oi, spustio glavu, objesio ramena i manje-vie zauzeo pokorni stav u kojem je prolazio kroz ivot. itaj i putuj, rekao je Shep, a Dylan je odgovorio: Idemo. Dvadeseto poglavlje Jilly je zamiljeno ekala uz blagajnu pokraj ulaza i zagledala se u no, blistava poput kraljevne, moda neke nasljednice lijepog rimskog imperatora koji je u svojim osvajanjima zalutao junije od obala Sidre. Dylan je zamalo zastao nasred restorana kako bi je prouio i u pamenje uklesao svaku pojedinost njezinog izgleda u tom trenutku, osvijetljena razlom-ljenim svjetlom plafonijera od bruenog stakla elio ju je jednom naslikati upravo takvu. Uvijek se radije kreui u svim javnim prostorima, kako oklijevanje ne bi nekog neznanca potaknulo da mu se obrati, Shepherd nije doputao ni najmanji zastanak, te je Dylana povukao za sobom kao na nekom nevidljivom lancu. Prstima dodirnuvi obod eira, gost na odlasku otmjeno je svojim kauboj-skim eirom pozdravio Jilly kad mu se pomaknula u stranu kako bi lake mogao izai.

Kad je podigla pogled i ugledala Dylana i Shepa kako se pribliavaju, vidljivo olakanje potjeralo je zamiljen izraz s njezina lica. Neto joj se dogodilo u njihovoj odsutnosti. to je? upitala je kad su joj prili. Rei u ti u autu. Idemo odavde. Idemo. Otvarajui vrata, Dylan je rukom zahvatio svjei trag. Tuga, snaan osjeaj samoe, osamljenost mrana poput noi proboli su ga i ispunili ga emocionalnim beznaem spaljenim, izgorjelim i pepelom prekrivenim poput krajolika poharanog vatrenom stihijom. Istog se trenutka pokuao udaljiti od latentnog psihikog otiska na kvaki kao to je nauio vjebajui na jelovniku. Ovaj put nije bio sposoban oduprijeti se navali energije. Ne sjeajui se kad je preao prag, Dylan se naao vani i u pokretu. Iako su od Suneva zalaska protekli ve sati, blaga je pustinjska no izvlaila nakupljenu toplinu iz asfalta, i on je osjetio slab miris katrana pomijean s kuhinjskim mirisima koji su dopirali iz krovne ventilacije. Osvrnuvi se, ugledao je Jilly i Shepa kako stoje pred otvorenim vratima, tri metra iza njega. Ispustio je Shepovu knjigu koja je leala na pola puta izmeu njih i njega. elio je pokupiti knjigu i vratiti se Shepu i Jilly. Nije mogao. ekajte me ovdje. Od auta do kamioneta, pa do terenca, sve je dublje zalazio u parkiralite, no ne s hitnjom koja ga je ranije natjerala da u sekundi okrene Expedition, ve tjeran nimalo manje snanim shvaanjem da e, ako ne uini neto, propustiti jednu vanu priliku. Znao je da i dalje vlada sobom, da podsvjesno tono razumije sve to ini i zato, kao to je podsvjesno shvatio vlastitu svrhu kad je kao luak dojurio do kue u Aveniji eukaliptusa ipak, osjeao se jednako izvan kontrole. Ovaj put magnet nije bila bakica u prugastoj odori, ve postariji kauboj u smeim Levisicama i prugastoj koulji. Stigavi u trenutku kad se tip smjestio za upravlja Mercurv Mountaineera, Dylan ga je sprijeio da zatvori vrata. Po psihikom je tragu na bravi vrata ponovno prepoznao osamljenost koja otupljuje srce, poznatu jo s otiska iz restorana

potitenost koja je graniila s beznaem. ivot proveden u radu na otvorenom ovjeku u Mounatineeru ustavio je kou lica, ali desetljea sunca koja su mu borala i nabirala kou u njemu nisu ostavila ni traka svjetla, kao to mu ni godine pune vjetra nisu u kosti upuha-le nimalo ivota. Spaljen, iscijeen, izgledao je poput vornatog panja koji se tvrdoglavo pripio za tlo, ekajui samo jo jedan zapuh koji e ga otkinuti od ivota. Starac nije dodirnuo rub eira, kao to je to uinio Jilly na izlazu iz restorana, ali nije pokazivao ni zlovolju niti zabrinutost kad ga je Dylan sprijeio da zatvori vrata. Izgledao je poput ovjeka savreno sposobnog da se brine za sebe, bez obzira na prirodu prijetnje ili opasnosti no zraio je neim to je odavalo osobu koja ne mari previe to e ga sljedee stii. Traite neto, rekao je Dylan, iako nije imao pojma kakve e rijei izai iz njega sve dok ih ne izgovori i tek poslije shvati njihovo znaenje. Sinko, Isusa ne trebam, odvratio je kauboj. Njega sam pronaao dvaput. Azurnoplave oi upijale su vie svjetla nego to su ga davale. A ni ti ni ja ne traimo nevolju. Ne, neto, ispravio se Dylan. Traite nekoga. Nije li tako kod svakoga, na ovaj ili onaj nain? Traite ve jako dugo, rekao je Dylan, iako jo uvijek nije imao blagog pojma kamo sve to vodi. Gledajui ga stisnutim oima koje su izgledale dovoljno mudro da razdvoje istinu od privida, starac ga je prouavao. Sinko, kako se zove? Dylan O'Conner. Nikad uo. Kako si saznao za mene? Nisam saznao za vas, gospodine. Ne znam tko ste vi. Samo ... Rijei koje su mu dolazile nepozvane, sad su ga izdale. Nakon oklijevanja, shvatio je da, ako eli nastaviti, mora izrei dio istine, otkriti dio tajne. Gospodine, dakle ovako ... imam te trenutke ... intuicije. Ne raunaj na to kad igra poker. Ne samo intuicije ... znam neke stvari koje je nemogue znati. Znam ... i povezujem.

Kae da si nekakav spiritist? Gospodine? Da si pogada, prorok, vidjelac tako neto? Moda, rekao je Dylan. To mi se udo dogaa odnedavna. Ne zaraujem na tome. Te izlizane crte lica naizgled nesposobne za osmijeh moda su nainile jedan pokret, iako jedva primjetan, kao perom povuen na izglaenom pjeaniku njegova lica, i toliko kratkotrajan da bi mogao biti tik ili trzaj. Ako je to to mi govori tvoj uobiajen nastup, onda mi je udno to ti ne plaa druge da sluaju. Mislite da ste stigli do kraja tog puta koji slijedite. Dylan je jo jednom bio nesvjestan onoga to izgovara, sve dok nije izgovorio. Mislite da niste uspjeli. No moda jeste. Nastavi. Ona je moda negdje u blizini. Ona? Ne znam, gospodine. To mi je sad dolo. Ali tko god ona bila, znate na koga mislim. Analitiko je kiljenje jo jednom prikovalo Dylana, no ovaj put u njemu je bilo neto nemilosrdno, poput prodornog pogleda policijskog istraitelja. Makni se. Daj mi mjesta da izaem. Starac je izaao iz velikog Mercurvjeva terenca, a Dylan je pogledom kroz no traio Jilly i Shepa. Kad ih je posljednji put vidio, bili su preli nekoliko koraka od restorana, no samo kako bi Jilly podigla Velika oekivanja koja je Dylan ispustio. Stajala je uz Shepherda, oprezna, napeta poput nekoga tko se nada kako ovaj put nee ugledati noeve. Pogledao je i prema ulici. Nijedan crni Suburban. Unato tome, zadrali su se predugo u Saffordu. Ja sam Ben Tanner. Kad je Dylan skrenuo pogled sa Shepa i Jilly, otkrio je kako mu starac prua vornatu i uljevitu ruku. Oklijevao je, zabrinut da e ga rukovanje izloiti superjakoj verziji mrane osamljenosti i bezdunosti koje je osjetio u Tannerovim psihikim tragovima, emociju u izravnom dodiru tisuu puta intenzivniju od one koju je iskusio izlaui se tragovima, toliko

snanu da e ga oboriti na koljena. Nije se mogao sjetiti je li bio dodirnuo Marjorie kad ju je pronaao kako stoji pokraj tabletama prekrivenog kuhinjskog stola, ali nije vjerovao da jest. A .....J Kennvja? Nakon izvrenja pravde palicom za bejzbol, Dylan je zatraio da mu popisani manijak s noevima preda kljueve od lokota i lisica no Kenny ih je, izvukavi ih iz depa na koulji, predao Jilly. Koliko se sjeao, Dylan nije dodirnuo ni malu, zlobnu kukavicu. Nikakva strategija kojom bi uspio izbjei Tannerovu ruku ne bi njihov krhki odnos ostavila neoteenim te ju je Dylan prihvatio i otkrio kako ono to je toliko snano osjetio u starevom psihikom otisku, nije osjetio ni u jednakoj mjeri, a ni najmanje rukujui se sa samim ovjekom. Mehanizam njegova estog ula nije bio nimalo manje tajanstven od njegova izvora. Otprilike prije mjesec dana doao sam iz Wyominga, rekao je Tanner, pratei neke tragove, no od njih nita vie nego od komareve pialine. Dylan je pruio ruku pored Tannera kako bi dodirnuo kvaku na vozaevim vratima. Prerovao sam Arizonu s kraja na kraj, i sad se vraam kui gdje sam moda trebao i ostati. U psihikom je tragu Dylan ponovno osjetio geografiju spaljene due, kontinent pepela, mraan svijet bezvune samoe koju je susreo kad je dodirnuvi kvaku izaao iz restorana. Iako pitanje nije oblikovao svjesno, Dylan je zauo sebe kako pita: Kad vam je umrla supruga? Ponovna pojava poniavajueg kiljenja navodila je na zakljuak da ga stari jo uvijek smatra varalicom, no bezonost pitanja Dylanu je donijela neto bodova. Emily je umrla ima osam godina, rekao je Tanner hladnim tonom kojim su ljudi njegove generacije bili obvezatni skrivati svoje najnjenije osjeaje, ali su, unato kiljenju, te aurne oi odavale nemjerljive dubine boli. Spoznavi nekim oblikom vidovitosti da je tom neznancu supruga umrla, znajui to, a ne samo pretpostavljajui, i znajui intimno

katastrofu koju je ta smrt izazvala u Tanneru, Dylan se osjetio poput bezosjeajnog uljeza koji istrauje najintimnije prostore rtvina doma, poput zbira koji je obio brave na dnevnicima i sad ita tue tajne. Taj odvratan vid njegova neobinog talenta neizmjerno je nadjaao ushit koji je osjetio nakon uspjenog sukoba u Marjorieinoj kui, no nije mogao potisnuti ta otkria koja su mu se dizala u svijest poput vode koja suklja iz izvora. Vi i Emily poeli ste tragati za djevojkom prije dvanaest godina, rekao je Dylan, iako ne znajui o kojoj to djevojci govori i jo ne poimajui prirodu njihove potrage. Bol je uzmakla pred iznenaenjem. Kako vi to znate? Rekao sam djevojka, no ona je tad trebala imati trideset osam. Sad joj je pedeset, potvrdio je Tanner. Na trenutak je izgledao vie zapanjen brojnou izgubljenih desetljea nego onim to je Dylan prorokovao: Pedeset. Boe moj, gdje je nestao ivot? Pustivi kvaku, Dvlana je od mercuryja povukao nepoznat, ali snaniji pri-vlaitelj, te je ponovno krenuo. Kao da se tek tada sjetio, doviknuo je Tanneru: Ovamo, kao da je znao kamo bi trebao poi. Mudrost je nesumnjivo savjetovala starcu da se vrati u auto i zakljua vrata, no sad se umijealo srce te je mudrost imala malo utjecaja. Pourivi uz Dylana, rekao je: Vjerovali smo da emo je kad-tad pronai. Onda smo otkrili da je sustav potpuno protiv nas. Sjenka u preletu, utanje nad glavom. Dylan je podigao pogled i spazio pustinjskog imia koji je u letu zgrabio leptira ubojstvo u obrisima, osvijetljeno straga visokom svjetiljkom na parkiralitu. Bilo koje druge noi taj ga prizor ne bi sledio sad je osjetio zimicu. Na ulici terenac. Ne Suburban. Ali vozi polako. Dylan ga je gledao sve dok auto nije nestao iz vida. Pas traga intuicije poveo ga je preko parkiralita do deset godina starog pontiaca. Dodirnuo je vozaeva vrata i svakim je ivcem u dlanu upio psihiki trag. Vama je bilo dvadeset, rekao je Dylan, Emily je imala sedamnaest kad je rodila. Nismo imali novca ni budunosti. Emiliyni su roditelji umrli mladi, a vai su bili ... beskorisni.

Kako znate ono to ne moete znati? udio se Tanner. Bilo je upravo tako. Nismo imali obitelj da nas podri. Kad blago pjenuanje traga na vozaevim vratima nije naelektriziralo Dy-lana, obiao je Pontiac do suvozaevih vrata. Za njegovim petama, starac je rekao: Ipak bili bismo je zadrali bez obzira koliko teko bilo. No kad je Emily bila u osmom mjesecu ... Snijeg u noi, rekao je Dylan. Vozili ste kamionet. Nita kao stari poluprikoliar. Slomili ste obje noge. I kraljenicu, a imao sam i unutarnje povrede. Bez zdravstvenog. Ni prebite pare. Oporavljao sam se godinu dana. Na prednjim vratima sa suvozaeve je strane Dylan pronaao otisak razliit od onog na vozaevim vratima. Srca su nam pucala to smo dali dijete, ali smo se molili da to bude najbolje za nju. Dylan je otkrio rezonancu suosjeanja izmeu Tannerova i traga nepoznate osobe. Boe moj, vi ste stvarni, rekao je starac koji je sumnjiavost odbacio bre nego to je Dylan smatrao moguim. Toliko dugo nijema, nada je - ta pernata stvar koja se sklupala u njegovoj dui ponovno zapjevala Benu Tanneru. Stvarni ste. Bez obzira to bilo, Dylan je bio prisiljen slijediti niz dogaaja sve do njihovog neizbjenog zakljuka. Nije se mogao okrenuti, ba kao to se ni pljusak nije mogao promijeniti i izliti se iz natopljene zemlje u naborane olujne oblake iz kojih je pao. Unato tome, bilo mu je odvratno starcu buditi nade jer nije mogao predvidjeti svretak. Nije mu mogao jamiti da e se susret djeteta i oca koji se, nekim udom, upravo pripremao i bio odreen da se dogodi te noi, uistinu i dogoditi. Stvarni ste, ponovno je Tanner, ovaj put s uznemirujuim potovanjem. Dvlanova se aka stegnula oko pontiacove kvake, a u mislima mu se pojavila veza glasno zveknuvi zvukom spajanja eljeznikih vagona. Mrtvaeva staza, promrmljao je, ni sam ne znajui to

time misli, no ne pretjerano ushien tim rijeima. Okrenuo se prema restoranu. Ako ga elite, tamo vas eka odgovor. Zgrabivi Dvlana za ruku i zaustavivi ga, Tanner je rekao: Mislite na djevojku? Tamo? Gdje sam maloprije bio? Bene, ne znam. Sa mnom to ne ide tako. Nemam jasne vizije. Nemam konane odgovore sve dok ne stignem do kraja. To je poput lanca s kojeg odmatam kariku po kariku, i ne znam koja je posljednja sve dok je ne vidim. Odluivi preuti otvoreno upozorenje u Dvlanovim rijeima, stari je ovjek zamiljeno rekao: Zapravo, ovdje je nisam traio. Ne u ovom gradu, ne ovdje. Samo sam skrenuo s ceste na veeru. Bene, sluajte rekao sam da je tu odgovor, ali ne znam je li odgovor djevojka sama. Budite spremni na to. Starac, koji je ni minutu prije prvi put okusio nadu, ve se njome bio opio. Pa, kako ste rekli, ako to nije posljednja karika, pronai ete sljedeu i onu iza nje. Sve do posljednje, sloio se Dylan, prisjeajui se nemilosrdne prisile koja ga je otjerala sve do Avenije eukaliptusa. Ali ... Pronai ete moju malu, znam da ete, znam. Tanner nije djelovao poput ovjeka koji bi u trenutku ludila skakao izmeu oaja i radosti, no moda ga je mogunost da razrijei pedeset godina aljenja i kajanja bila dovoljno ushitila da prouzroi emocionalni preobraaj ak i u njegovu, stoiku srcu. Vi ste moje usliane molitve. Zapravo, Dylan je u najmanju ruku bio blago oduevljen time to e dvaput u istoj noi izigravati junaka, no njegovo je oduevljenje splasnulo shvaanjem koliko e Ben Tanner patiti ako ta potraga ne bude imala bajkoviti kraj. Njeno se izvukao iz stareva stiska i poao prema restoranu. Budui da povratka nije bilo, elio je sve zavriti najbre mogue i okonati tu neizvjesnost. Poludjeli imii, sad trojica, izvodili su akrobacije u letu, a poput papira krhak oklop svakog nesretnog leptira ispustio bi jedva ujno utanje kad bi ga glodavci zgrabili zubima potpune najave smrti u udarima, otrim poput usklinika. Da je Dylan vjerovao u predznake, imii u svjetlu svjetiljke

savjetovali bi mu da razmisli. A ako su i bili predznak, svakako nisu proricali uspjeh potrage za Tannerovom keri. Mrtvaeva staza. Rijei su mu se vratile, no jo uvijek nije znao to bi mogao otkriti u njima. Ako postoji mogunost da e starevu davno izgubljenu ker pronai u restoranu, onda je moglo biti i jednako mogue da je mrtva i da e osoba koju e otkriti na kraju ovog osobitog lanca biti lijenik koji je s njom proveo njezine posljednje sate, ili sveenik koji joj je dao posljednju pomast. Nimalo manje mogue moda i nije umrla prirodnom smru. Moda su je ubili, a u restoranu upravo veera policajac koji je pronaao njezino tijelo. Ili ovjek koji ju je ubio. Praen usplahirenim Benom, Dylan je zastao doavi do Jilly i Shepa, no nije ga predstavljao niti ita objanjavao. Pruio je kljueve Jilly, nagnuo se prema njoj i rekao: Shepu svezi pojas. Izvuci se s parkiralita. ekaj me pola ulice dalje u onom smjeru. Pokazao je. I ne gasi motor. Dogaaji u restoranu, bili oni dobri ili loi, mogli bi prouzroiti dovoljnu zbrku koja bi jamila kako e zaposlenici i gosti sa zanimanjem promatrati Dvlana unutra, kao to e i kroz velike staklene stijene pratiti njegov odlazak. Terenac ne smije nikome biti dovoljno blizu da proita registarski broj ili da jasno raspozna model i vrstu vozila. Hvalevrijedno, Jilly nije pitala nita. Shvatila je da u trenucima kad ga goni tvar, Dylan ne moe uiniti nita drugo do onoga to mora uiniti. Prihvatila je kljueve i rekla Shepu: Doi, duica, idemo. Sluaj je, rekao je Dylan bratu. I radi to ti kae. Zatim je BenaTannera poveo prema restoranu. Konobarica je rekla: Oprostite, ali vie ne posluujemo veeru. Onda ih je prepoznala: Oh. Zaboravili ste neto? Vidio sam starog prijatelja, slagao je Dylan i uputio se prema blagovaonici sigurnim korakom iako nije imao pojma kamo ide, stii e tamo gdje treba. Par je sjedio za stolom u kutu. Djelovali su kao ljudi u srednjim dvadesetima.

Premlada da bude Tannerova ki, ena je podigla pogled kad joj se Dylan bez oklijevanja pribliio. Lijepa, svjea, osunana brineta, imala je jedinstveno modre oi. Oprostite to prekidam, rekao je Dylan, no znae li vam to rijei mrt-vaeva staza? Nesigurno se smijeei kao da se sprema za neko oduevljenje, ena je pogledala svog pratioca. Tome, to je ovo? Tom je slegnuo ramenima. Vjerojatno se sprema neka ala, ali nije moja, kunem se. Usmjerivi pozornost ponovno na Dvlana, ena je rekla: Mrtvaeva staza je pustinjska sporedna cesta odavde do San Simona. Praina i pregaene egrtu-e. Tamo smo se Tom i ja prvi put sreli. Kad sam je ugledao, Lvnette je mijenjala gumu, rekao je Tom. Pomogao sam joj zategnuti matice, a onda se samo sjeam da se posluila nekom magijom i natjerala me da je zaprosim. Njeno se smijeei Tomu, Lvnette je rekla: Bacila sam ini na tebe, ali s namjerom da te pretvorim u abu-krastau koja e zauvijek skakati uokolo. A umjesto toga, ti ovdje. To mi je pouka da ne zanemarujem vjebe iz aranja. Na stolu su dva malena dara, jo uvijek neotvorena i boca vina otkrivali kako je to posebna veer. Iako je Lvnetteina jednostavna haljina djelovala jeftino, panja s kojom se naminkala i nainila frizuru odavala je da je odjenula najbolje. Stari je pontiac na parkiralitu samo potvrivao pretpostavku da je ovako rastrona veer za njih rijedak dogaaj. Godinjica? upitao je Dylan, oslanjajui se na logiko zakljuivanje, a ne na vidovitost. Kao da ve ne znate, rekla je Lvnette. Trea. Dakle, tko vas je nagovorio na ovo, i to slijedi? Iznenaenje joj je zaledilo osmijeh kad je Dylan na trenutak dodirnuo noicu vinske ae kako bi bolje osjetio njezin psihiki otisak. Ponovno je osjetio jedinstven trag sa suvozaevih vrata na Pontiacu, a u mislima mu se stvorila veza, ponovno tresnuvi poput vagona: Vjerujem kako vam je majka rekla da je usvojena, i ispriala vam

sve to je ona znala. Spomen majke otopio je Lynettein osmijeh: Da. Sto nije bilo nita vie nego to su znali njezini posvojitelji - da je se odrekao neki par u Wyomingu. Wyoming. Tako je. Dylan je rekao: Pokuavala je pronai svoje bioloke roditelje, no za potragu joj je nedostajalo i vremena i novca. Poznavali ste moju majku? Potpuno rastopite veliku koliinu eera u obinoj zdjeli s vodom, u tu mjeavinu uronite objeenu nit, i ujutro ete otkriti da su se kristali eera nata-loili na njoj. Dylan kao da je spustio dugaku mentalnu nit u neko jezero psihike energije, te su se injenice Lynetteina ivota kristalizirale na njoj daleko bre nego to se eer izdvajao iz vode. Umrla je u kolovozu prije dvije godine, nastavio je. Od raka, potvrdio je Tom. Lvnette je rekla: S etrdeset osam ovjek je premlad da ode. Osjeajui odvratnost to mladoj eni uporno napada srce, no nemoan da se zaustavi, Dylan je osjeao njezinu nepominu i otru bol zbog gubitka voljene majke, i itao njezine tajne kao da se kristaliziraju na njegovoj mentalnoj niti: One noi kad vam je majka umirala, pred sam kraj vam je rekla: Lynnie, jednog bi dana trebala potraiti svoje korijene. Zavri to sam ja zapoela. Bolje e znati kamo ide, ako bude znala otkud si potekla. Zapanjen kako on moe znati tone majine rijei, Lynette se pridigla, no odmah je sjela, uzela vino, moda se prisjetila kako je on prstima dodirnuo noicu ae i pie ostavila netaknuto. Tko ... tko ste vi? Tamo u bolnici, one noi kad je umrla, njezine posljednje rijei bile su: Lynnie, nadam se da ovo, tamo kamo idem, nitko nee iskoristiti protiv mene, no ma koliko voljela Boga, tebe volim vie. Izgovarajui te rijei, njezine je emocije udario kovakim ekiem. Kad je spazio njezine suze, gadio se samome sebi to joj je pokvario slavljeniko raspoloenje godinjice i bacio je u sjeanja, posve neprikladna za slavlje. No znao je zato je udario tako snano. Morao je dokazati svoju

vjerodostojnost prije nego to im predstavi Bena Tannera, i osigurati da se izmeu Ly-nette i njega odmah stvori veza kako bi mogao zavriti svoj posao i pobjei to bre moe. Iako je Tanner dotad stajao u pozadini, bio je dovoljno blizu i uo kako se njegov san o susretu oca i keri nee ostvariti na ovome svijetu, no i to da se spremalo novo i neoekivano udo. Skinuvi eir, stupivi naprijed, nervozno ga je vrtio medu prstima. Kad je Dylan primijetio da starcu drhte noge i da ga se zglobovi spremaju iznevjeriti, izvukao je jednu od dvije slobodne stolice. Dok je Tanner stavljao eir na stranu i sjedao, Dylan je rekao: Lynette, dok se tvoja majka nadala da e jednoga dana nai svoj krvni rod, oni su takoer tragali za njom. elim ti predstaviti tvog djeda oca tvoje majke, Bena Tannera. Starac i mlada ena zagledali su se upitno jedno u drugo, svojim jednakim azurnoplavim oima. Dok je Lynette zamukla od zaprepatenja, Ben Tanner izvukao je fotografiju koju je oito izvadio iz lisnice stojei iza Dylana. Stavio je fotografiju na stol i gurnuo je prema unuci. Ovo je moja Emily, tvoja baka, kad je bila mlada gotovo kao ti. Srce mi puca to nije doivjela i vidjela da si ista ona. Tome, obratio se Dylan Lynetteinom suprugu, vidim da vam je boca gotovo prazna. Za proslavu e nam trebati malo vie, i bilo bi mi drago kad biste mi dopustili da vas poastim. T Zapanjen dogaajima, Tom je kimnuo, nesigurno se smijeei. Ovaj, naravno. Lijepo od vas. Vraam se odmah, rekao je Dylan, ne namjeravajui odrati to obeanje. Otiao je do blagajne kraj ulaza, gdje je domaica vraala ostatak gostu, mukarcu rumena lica i nesigurna koraka koji je odavao kako mu je veera bila vie u tekuem nego u krutom obliku. Znam da vie ne sluite veeru, rekao je Dylan domaici. Ipak, mogu li Toma i Lvnette tamo dolje poastiti bocom vina? Naravno. Kuhinja je zatvorena, ali ank radi jo dva sata. Znala je to su bili naruili - ne pretjerano skup merlot. Dylan je dodao napojnicu i novac stavio na ank.

Osvrnuo se prema stolu u kutu gdje su Tom, Lvnette i Ben ivo razgovarali. Dobro. Nitko od njih nee ga primijetiti kako odlazi. Probivi se kroz vrata, izaavi van, otkrio je da je Jilly premjestila Expedi-tion s parkiralita kako je naredio. Terenac je stajao na cesti, uz plonik, pola ulice sjeverno. Uputivi se tamo, naletio je na rumenog ovjeka koji je prije njega napustio restoran. Tip se oito s tekoom prisjeao gdje je parkirao auto, a moda i koji auto vozi. Tada se usredotoio na srebrnu Corvettu i uputio se prema njoj, pogrbljenih ramena i sputene glave, odluan poput bika koji je spazio matado-ra s razvijenim platem. Nije bio brz poput bika, ni toliko izravan, nego je krivudao lijevo-desno, lijevo-desno, poput mornara koji manevrima skree brod, mucavo pjevajui napola suvislu inaicu pjesme Yesterday. Kopajui po depovima sportskog sakoa, pijanac je pronaao kljueve, ali je ispustio sveanj novanica. Ne primijetivi novac na asfaltu iza sebe, zateturao je naprijed. Gospodine, izgubili ste neto, rekao je Dylan. Hej, stari, ovo e ti trebati. Uronjen u melankolino raspoloenje pjesme, slinavo pjevajui o svojim mnogim nevoljama, pijanac nije odgovorio Dylanu, nego je teturao prema Cor-vetti, pronaene kljueve drei ispruenom rukom kao da su ralje bez kojih nee moi pronai put preko posljednja tri metra plonika, i stii do vozila. Podigavi sveanj novanica, Dylan je u ruci osjetio hladnu i klizavu migo-ljeu zmiju, nanjuio snaan vonj bluda i zauo u sebi zujanje bijesnih osa. Istog trenutka je znao da je pijana budala koja tetura prema Corvetti Lucas i jo nekako, Lucas Croaker ili Crocker - pala daleko nie od pijanca, da je daleko zlo-kobnija od obine budale. Dvadeset prvo poglavlje Iako je bio pijan i jedva hodao, tog se Lucasa Crockera trebalo plaiti. Odbacivi od sebe sveanj novanica zasien odbojnim tragom, Dylan mu se, bez bilo kakvog upozorenja, tijelom zabio u leda. Crocker je u svojim loe krojenim hlaama i sakou djelovao mlohavo, no bio je vrst poput upa s viskijem, a i smrdio je tako.

Silovito odgurnut, zabio se u Corvettu dovoljno snano da je zaljulja - nakon to je licem probio prozor na vozaevoj strani, uspio je izmrmljati posljednji stih pjesme Beatlesa. Veina bi ljudi pala i ostala leati, ali Crocker je divljaki zaurlao i uzvratio napad takvom bezumnom snagom da se inilo kako ga je sudar s automobilom samo osvjeio. akama je mlatio kao klipovima, ubadao laktovima, skakao, bacao se i kruio mesnatim ramenima poput bika na rodeu koji pokuava zbaciti jahaa muhakategorije. Iako nikako nije spadao u muhe, Dylan je takoer odletio. Zateturao je unatrake, zamalo pao, ali se zadrao na nogama poeljevi da je zadrao bejz-bolsku palicu. Slomljena nosa, lica rasjeena u grimizni cerek, Crocker je nasrnuo na svog protivnika avolskim veseljem, kao da ga potie mogunost da ostane bez zuba, uzbuuje izvjesnost jo vee boli, kao da je to upravo ona, njemu najomiljenija zabava. Napao je. Prednost veliine Dylanu ne bi bila dovoljna da ga sauva od teih ozljeda, a moda ne bi dostajala ni prednost trezvenosti - no veliina, trijezno stanje i iskonski bijes dali su mu onu dragocjenu prednost. Kad je Crocker napao pijanim bijesom, Dylan ga je namamio maui mu rukom, iskoraio u stranu u posljednji as i udario ga u koljeno. Crocker se ispruio, zaorao elom po ploniku otkrivajui da je taj daleko neugodniji od automobilskog prozora. Unato tome, njegov se borbeni duh pokazao daleko vrim od lica, te se ponovno pridigao na dlanove i koljena. Dylan je hrabrost izvlaio iz vulkanskog gnjeva koji je prvi put osjetio vidjevi pretuenog djeaka okovanog za krevet, u onoj sobi podijeljenoj na knjige i noeve. Svijet je bio prepun rtava, previe rtava, a premalo njihovih branitelja. Stravini prizori koji su iz novanica prodrli u njega, otre slike jedinstvene pokvarenosti i okrutnosti Lucasa Crockera, jo su mu prelijetale umom, poput razornih radioaktivnih estica. Pravedniki gnjev koji je preplavio Dyla-na, pred sobom je isprao sav strah zbog vlastite sigurnosti. Za slikara idilinih pejsaa, za slikara miroljubiva srca, bio je u

stanju udariti prilino odvratno i precizno poput nekog mafijakog nasilnika, i nastaviti udarati. Iako mu je bilo muno od tog nasilja, bez oklijevanja se potpuno posvetio njemu. Dok su Crockerova slomljena rebra ispitivala koliko su mu plua otporna na probijanje, dok su mu se zdrobljeni prsti spleli u mlitave kobasice i u trenutku nateknute usne njegov bijesni cerek pretvorile u glupi smijeak lutke iz izloga, pijanac je oito zakljuio da mu je za tu veer dosta. Vie se nije pridizao, izvalio se na bok, otkotrljao na leda, leao, stenjao i jeao. Zadihan, ali neozlijeen, Dylan je pogledom preao po parkiralitu. On i Crocker bili su sami. Bio je prilino siguran da tijekom sukoba ulicom nije proao nijedan auto. Nitko nije vidio. No srea ga nee pratiti jo dugo. Kljuevi Corvette sjali su na ploniku blizu auta. Dylan ih je zaplijenio. Vratio se do okrvavljenog ovjeka koji je stenjao i primijetio da mu je o pojas zakvaen telefon. S Crockerova lica nalik kuhanoj unki, lukave, svinjske oice traile su laku priliku. Daj mi telefon, rekao je Dylan. Kad Crocker nije posluao, Dylan mu je nagazio na slomljenu ruku, priti-ui mu nateene prste na asfalt. Psujui, Crocker je neozlijeenom rukom otkopao telefon s pojasa. Pruio ga je, oiju suznih od bola, no lukavih kao i prije. Gurni ga preko plonika, naredio je Dylan. Tamo. Kad je Crocker posluao naredbu, Dylan je maknuo nogu s njegove ranjene ruke, ne nanosei mu nove povrede. Vrtei se, telefon se zaustavio pola metra od svenja novanica. Dylan je priao telefonu, pokupio ga s asfalta, ali je novac ostavio nedirnut. Pljujui slomljene zube ili prozorsko staklo zajedno s rijeima kaastima poput razbijenih usana, Crocker je upitao: Ti me ne pljaka? Samo ti kradem meugradske minute. Novac zadri, jer e dobiti prokleto gadan telefonski raun. Otrijenjen od boli, Crocker je rairio oi, no ovaj put zapanjeno.

Tko si ti? Noas me to svi pitaju. Mislim da u morati pronai neko zvuno ime. Pola ulice dalje, Jilly je stajala pokraj Expeditiona i promatrala. Daje kojim sluajem vidjela kako Dylan pobire batine, pritrala bi mu u pomo s limenkom insekticida ili moda sirom u spreju. Pourivi prema terencu, Dylan se osvrtao, ali Lucas Crocker nije pokuavao ustati. Moda se onesvijestio. Moda je ugledao imie kako pohlepno gutaju none leptire pod svjetiljkom - taj bi mu se prizor svidio. Moda mu je to bila i inspiracija. Kad je Dylan stigao do Expeditiona, Jilly se smjestila na suvozaevo sjedite. Uao je i zatvorio vrata. Njezin psihiki trag na upravljau bio je ugodan, gotovo poput uranjanja od rada bolnih ruku u toplu vodu obogaenu ljekovitim solima. Zatim je postao svjestan njezine zebnje - poput ice pod naponom ubaene u kupku. Snagom volje, iskljuio je redom sve vibracije, i dobre i loe. Koji se vrag tamo zbivao? upitala je Jilly. Pruajui joj telefon, rekao je. Nazovi policiju. Mislila sam da ih ne elimo. Sad ih elimo. Na ulici iza njih bljesnuli su farovi. Jo jedan spori terenac. Moda onaj isti koji se ranije prokotrljao vozei daleko ispod ogranienja brzine. Moda i ne. Dylan ga je promatrao kako prolazi. Voza naizgled nije bio zainteresiran za njih. Naravno, pravi bi profesionalac dobro sakrio svoje zanimanje. Shep se na stranjem sjeditu vratio Velikim oekivanjima. Djelovao je iznimno spokojno. Restoran je proeljem gledao na saveznu autocestu broj 70, cestu koju je Dylan elio. Krenuli su prema sjeverozapadu. Utipkavi neto u telefon, Jilly je sluala, a zatim rekla: Mislim daje gradi premalen da imaju 911. Ukucala je broj centrale, zatraila da je spoje s policijom te pruila telefon Dylanu. Policijskoj je operaterki turo objasnio o Lucasu Crockeru koji, polupijan i potpuno premlaen eka vozilo Hitne pomoi na restoranskom parkiralitu.

Moete li mi rei ime? upitala je. To nije vano. Moram vas upitati za ime ... Pitali ste. Gospodine, ako ste bili nazoni napadu ... Ja sam poinio napad, rekao je Dylan. Policijska je svakodnevnica u uspavanom srcu pustinje rijetko doivljavala tako udne obrate. Uznemirena operaterka zadovoljila se ponoviti njegovu izjavu u upitnom obliku: Vi ste poinili napad? Da, gospodo. A sad, kad poaljete Hitnu za Crockera, poaljite i jednog policajca. Vi ete ekati policiju? Ne, gospodo. No jo prije jutra, uhitit ete Crockera. Nije li gospodin Crocker rtva? On je moja rtva, to je tono. No i sam po sebi, on je zloinac. Znam kako mislite da elite uhititi mene, no vjerujte mi, elite Crockera. Osim toga trebate poslati jo jedno patrolno vozilo ... Gospodine, ispunjavati lano policijsko izvjee je ... Gospodo, nisam prevarant. Kriv sam za napad, kradu telefona i lomljenje automobilskog prozora Crockerovim licem, ali ne zbijam neslane ale. Njegovim licem? Nisam imao eki. Sluajte me, trebate poslati i jo jedno patrolno vozilo i Hitnu pomo u Crockerovu kuu na ... Fallon Hill Roadu. Ne vidim kuni broj, no u tako malenom gradu sigurno znate gdje je to. Vi ete biti tamo? Ne, gospodo. Tamo se nalazi Crockerova stara majka, mislim da joj je ime Noreen. Ona je lancima vezana u podrumu. Lancima u podrumu? Ve nekoliko tjedana lei u vlastitom izmetu, i to nije nimalo lijepo. Vi ste je vezali u podrumu? Ne, gospodo. Crocker se proglasio skrbnikom te je sad izgladnjuje do smrti dok postupno isti njezine bankovne raune i rasprodaje

imovinu. Gospodine, a gdje moemo nai vas? Gospodo, ne brinite se za mene. Noas ete imati i previe posla. Prekinuo je vezu, zatim je iskljuio telefon i pruio ga Jilly. Dobro ga obrisi i baci kroz prozor. Posluila se papirnatim rupiem koji je bacila zajedno s telefonom. Dva kilometra dalje, pruio joj je kljueve Corvette, koje je takoer bacila kroz prozor. Bilo bi ironino kad bi nas zaustavili zbog razbacivanja otpada, rekla je. Gdje je Fred? Dok sam te ekala, prebacila sam ga u prtljanik kako bih imala mjesta za noge. Misli da mu je straga dobro? Ugurala sam ga medu kovege. Uvren je. Mislim, psiholoki. Fred je jako otporan. I ti si prilino otporna, rekao je. Sve je to gluma. Tko je stari kauboj? Spremajui se odgovoriti na njezino pitanje, Dylan je osjetio zakanjelu reakciju na sukob s Lucasom Crockerom i na istou zla koju je toliko prisno iskusio dodirnuvi sveanj novanica. Osjeao se kao da u njemu zuje oblaci iz-ludjelih nonih leptira, traei svjetlo koje ne mogu nai. Ve su proli kroz prana predgraa Safforda i vozili prilino ravnim krajem kroz no koja se naizgled inila ista od ljudskih mrlja i bila onakva kakva je bila u mezozoiku, desecima milijuna godina ranije. Skrenuo je u zaustavni trak i stao. Samo minutu. Moram, moram ... moram izbaciti Crockera iz glave. Kad je sklopio oi, naao se u podrumu, gdje je leala starica vezana lancima, prekrivena izmetom. Slikarskom koncentracijom na pojedinosti i njihova znaenja, Dylan je prizor opremio baroknim detaljima jednako znakovitim, kao i odvratnim. Dodirnuvi novac koji je njezin sin ispustio na parkiralitu, zapravo nije vidio Crockerovu majku. Podrum i grozno zlostavljana ena bili su proizvodi njegove mate, i najvjerojatnije nisu ni izdaleka nalikovali stvarnom podrumu, niti stvarnoj Noreen Crocker.

Dylan svojim estim ulom nije vidio stvari, nimalo vie nego to ih je uo, njuio ili kuao. Jednostavno, znao je u trenutku. Dodirnuo bi predmet bogat psihikim tragom, i u umu mu je bljesnulo znanje kao da ga je prizvao iz pamenja, kao da je prizivao dogaaje koje je neko proitao u knjizi. Dosad se njegovo znanje najee moglo izjednaiti s reenicom-dvije povezanih injenica -rjee, bilo bi ravno paragrafima i stranicama podataka. Dylan je otvorio oi, ostavljajui izmiljenu Noreen Crocker u njezinom mranom podrumu, dok je stvarna ena ba u tom trenutku moda oslukivala sve blii zvuk sirena njezinih spasitelja. Jesi dobro? upitala je Jilly. Moda nisam toliko otporan kao Fred. Osmjehnula se. Njegova je prednost to nema mozak. Bolje da krenemo. Spustio je runu konicu. Udaljimo se malo od Safforda. Popeo se na dvotranu autocestu. Koliko znamo, tipovi u crnim Sub-urbanima moda su po cijeloj dravi uzbunili sve policijske slube, traei da ih se obavijesti o svim neobinim sluajevima. Na Dylanov je zahtjev Jilly izvukla cestovnu kartu Arizone iz spremnika i prouavala je, pomaui si malenom baterijom, dok je on vozio prema sjeverozapadu. Sjeverno i juno od njih, crni su zubi raznih planinskih lanaca grizli nono nebo, i dok su oni putovali poprenom dolinom Gila koja se sterala izmeu udaljenih vrhunaca, inilo im se da putuju kroz, u zijevanju, razjapljene ralje Levijatana. Sto deset kilometara do grada Globe, rekla je Jilly. A onda, ako stvarno misli da trebamo izbjegavati podruje Phoenixa ... Stvarno to mislim, rekao je. Bilo bi mi drae da me ne pronau spaljenog do neprepoznatljivosti u izgorjelom terencu. U Globeu moramo skrenuti sjeverno na autocestu broj 60, voziti cijelim putem do Holbrooka, to je blizu Okamenjene ume, i tada moemo na dravnu cestu 40, zapadno prema Flagstaffu ili istono prema Gallupu u New Mexicu -ako je bitno kamo idemo. Negativna Jackson, vrtlog pesimizma. Bit e bitno. Zato? Zato to e se, dok mi stignemo tamo, dogoditi neto zbog ega e

biti bitno. Moda emo, dok stignemo do Holbrooka, toliko pozitivno razmiljati, da emo postati milijarderi. U tom sluaju idemo zapadno i kupujemo vilu s pogledom na Pacifik. Moda, rekao je. Samo jedno sigurno kupujem im se ujutro otvore prodavaonice, ma gdje bili. to to? Rukavice. Dvadeset drugo poglavlje Nedaleko Globea u Arizoni, poslije ponoi, zaustavili su se na benzinskoj crpki gdje je radnik iz none smjene upravo zavravao zatvaranje. Priroda ga je obdarila nesretno uskim, lisijim licem koje je nespretno naglasio oianom kosom poput jea. Bio je dvadesetih godina, no ponaao se osorno poput etrnaestogo-dinjaka s teim hormonalnim poremeajem. Sudei po ploici na koulji, zvao se SKIPPER. Moda bi Skipper ponovno ukljuio crpke i napunio Expeditionov spremnik da mu je Dylan dao kreditnu karticu, ali nijedan kladioniar iz Vegasa ne bi bio toliko naivan da se okladi na to. Ipak, na spomen gotovine, njegove prepredene oi bljesnule su u oekivanju lake prijevare, a njegovo se osorno dranje pretvorilo u bezvoljno. Skipper je ukljuio crpke, no ne i vanjsku rasvjetu. U mraku je napunio spremnik, dok su Dylan i Jilly strugali mrtve kukce i prainu s vjetrobrana i stranjeg stakla nije im bio spreman ponuditi pomo nimalo vie nego to bi recitirao Shakespeareove sonete sa savrenim izgovorom engleskoga sedamnaestog stoljea. Kad je Dylan primijetio kako Skipper promatra Jilly s neskriveno lascivnim zanimanjem, lice mu je zagrijala slaba vatra bijesa. Tada se, pomalo iznenaeno, zapitao zato je toliko posesivan i zato misli da ima ijedan razlog ili pravo da bude takav. Poznavali su se manje od pet sati. Istina, bili su se suoili s velikim opasnostima, nevjerojatnim pritiscima i zbog toga saznali o karakterima onoga drugoga mnogo vie nego to bi otkrili tijekom dugog poznanstva u uobiajenim okolnostima. Unato tome, jedino bitno to je znao o Jilly bilo je da se na nju moe osloniti u svakom

trenutku, i da ona ne uzmie. Sto nije bilo loe znati o bilo kome, ali to nije bio cijeli portret. Ili jest? Zavrivi ienje vjetrobrana, bijesan zbog Skipperove razbludnosti, Dylan se zapitao nije li to jedino to zna o Jilly, zapravo sve to treba znati ona zasluuje njegovo povjerenje. Moda sve drugo vano u vezi izrasta iz povjerenja iz spokojne vjere u hrabrost, potenje i njenost onoga drugoga. Opredijelio se da ipak silazi s uma. Psihotropna tvar utjecala mu je na mozak na vie naina nego to je uspio otkriti. U ovom je trenutku razmiljao o tome da svoj ivot preda u ruke eni koja ga gleda kao lik iz Disnevevih stripova sve zaeereno i vjeverice koje govore. Nisu bili par. Nisu ak bili ni prijatelji. Pravog prijatelja ne stjee se za samo nekoliko sati. U najboljem su sluaju bili bliski preivjeli, rtve istog udesa, sa zajednikim interesom da ne potonu i paze na morske pse. to se Jilly Jackson ticalo, nije bio posesivan. Bio je samo zatitniki raspoloen, ba kao i prema Shepu, jednako kao to bi osjeao prema sestri kad bi je imao. Sestra. Mo' mislit'. Do trenutka kad je primio gotovinu za benzin, Skipper se razvedrio prelazei iz osornosti, preko bezvoljnosti, u mrzovolju. Ne pokuavajui hiniti da e novac spremiti u blagajnu, strpao je novanice u lisnicu, s nategnutim izrazom zlobnog zadovoljstva. Raun je iznosio trideset etiri dolara, no Dylan je platio s dvije dvadeseti-ce i rekao djeaku da uzme ostatak. Nije ga elio, jer bi novanice nosile Skip-perov trag. Dobro je pazio da ne dodirne crpke niti ita drugo na emu bi radnik mogao ostaviti psihike otiske. Nije elio upoznati prirodu Skipperove due, nije elio osjetiti tkanje njegovog zlog ivota punog sitnih kraa i sitnih mrnja. Gledajui ljudski rod, Dylan je bio optimistian kao i uvijek. Jo je uvijek volio ljude, samo mu ih je za jedan dan bilo i previe. # Vozei se sjeverno od Globea kroz planine Apache, dok je indijanski rezervat San Carlos leao istono od njih, Jilly je

postupno postajala svjesna da se izmeu Dylana O'Connera i nje neto promijenilo. Prema njoj se nije odnosio kao prije. ee je skretao pogled s ceste i promatrao je, kako se njemu inilo, skriveno, pa se ona pravila da ne primjeuje. Izmeu njih strujala je nova energija, koju ona nije mogla definirati. Naposljetku je zakljuila kako je samo umorna, previe iscrpljena i pod prevelikim stresom da bi vjerovala vlastitoj percepciji. Nakon tako burne noi, smrtnici slabiji od Jillian Jackson, jugozapadne Amazonke, izgubili bi razum, stoga to malo paranoje nije bilo razlog za zabrinutost. Putem od Safforda do Globea, Dylan joj je ispriao o sukobu s Lucasom Crockerom. Govorio joj je i o Benu Tanneru i njegovoj unuci, to je otkrivalo kako njegovo esto ulo ponekad ima i pozitivniju primjenu od toga da ga uvlai samo u crne i psihotine svjetove ljudi poput Crockera ili Kennyja od Mnogo Noeva. Dok su svjetla Globea nestajala iza njih, i dok se Shep tiho bavio svojim Velikim oekivanjima, Jilly je izvijestila Dylana o uznemirujuem dogaaju u enskom toaletu restorana. Dok je prala ruke za umivaonikom, pogledala je u zrcalo i vidjela odraz toaleta koji je bio toan u svim pojedinostima osim jedne. Tamo gdje su se trebali nalaziti odjeljci, stajale su tri ispovjedaonice od tamnog drva, s blistavim, pozlaenim, izrezbarenim krievima na vratima. Okrenula sam se da ih pogledam, no tamo su stajali samo odjeljci, ba kao to bi trebalo biti. Ali kad sam ponovno pogledala u zrcalo ... ono je i dalje zrcalilo ispovjedaonice. Podigavi ruke, nemona da pogled odvrati sa zrcala, gledala je kako se polagano otvaraju vrata na jednoj ispovjedaonici. Iz nje je izaao sveenik, ali ne nasmijeen, bez molitvenika, ve je kliznuo na pod kao hrpa, mrtav i okupan krvlju. Izjurila sam iz toaleta, rekla je, zadrhtavi od tog sjeanja. Dvlane, ne mogu to iskopati. Neprekidno mi dolaze vizije, i one znae neto. Vizije, rekao je. Nisu fatamorgane? Poricala sam, priznala je. Vrkom prsta zarovala je ispod gaze flastera koji je pokrivao ubod na njezinoj ruci, i njeno trljala ranu,

malo nabreklu rupicu od uboda. I ne elim vie to initi. To su vizije i to je tako. Proricanja. Prvi grad pred njima zvao se Seneca i bio je etrdeset est kilometara udaljen. etrdeset kilometara iza Senece leao je Carrizo. Oba su gradia bili samo malo vee mrlje na putu. Dylan je vozio ravno u jedno od bezbroj podruja na Jugozapadu koja su svako za sebe, a i sve zajedno bila poznata kao Velika pusto. U mom sluaju, rekao je, ini se da povezujem ljude i mjesta, i vidim dogaaje koji su se ve bili dogodili kako i one koji se upravo dogaaju u sadanjem vremenu. A ti misli kako vidi neki budui dogaaj. Aha. Neku nesreu u nekoj crkvi. I to e se dogoditi. Mislim, uskoro. Ubojstvo. Masovno ubojstvo. I na neki nain, mi emo se nai tamo upravo u tom trenutku. Vidi tamo i nas? U vizijama? Ne. Ali zato bi mi se stalno vraale iste slike - ptice, crkva, sve to? Nemam nikakvih slutnji o eljeznikim nesreama u Japanu, padovima zrakoplova u Junoj Americi, ni plimnim valovima naTahitiju. Vidim neto u mojoj vlastitoj budunosti, u naoj budunosti. U tom sluaju, crkve emo zaobilaziti nadaleko, rekao je Dylan. Nekako ... ini mi se da crkva stie prema nama. I mislim da to nikako ne moemo izbjei. Mjesec je brzo zaao i noi ostavio samo zvijezde, a Velika pusto izgledala je jo vea i jo vie pusta. # Dylan nije vozio Expedition kao da je mlazni avion, ali ga je tjerao do ruba te je ono to je trebalo biti vie od tri sata vonje, zavrio za dva i pol. Za gradi od pet tisua stanovnika, Holbrook se hvastao neobino velikim brojem motela, budui da je gradi bio jedini prikladan smjetaj za turiste koji su eljeli posjetiti Nacionalni park Okamenjenu umu ili razne indijanske zanimljivosti u oblinjim rezervatima plemena Hopi i Navajo. Medu svratitima nije bilo nijedno s pet zvjezdica, ali Dylan ionako nije traio preveliku udobnost. elio je samo mirno mjesto u kojem

su ohari dovoljno diskretni. Odabrao je motel najdalji od benzinskih crpki i drugih radinosti koje bi s jutrom mogle postati bune. Na recepciji je snenom slubeniku platio gotovinom unaprijed - nikakva kreditna kartica. Slubenik je zatraio vozaku dozvolu. Dylan je se grozio predati, ali bi odbijanje probudilo sumnju. Ve mu je bio izdiktirao registraciju iz Arizone, ali ne onu s ploica koje je ukrao. Na sreu, pospanog slubenika nije razbudio oit nesklad izmeu kalifornijske vozake dozvole i ploica iz Arizone. Jilly nije htjela u susjednu sobu. Nakon svega to su proli, ak i kad bi ostavili otvorena vrata izmeu soba, osjeala bi se izdvojenom. Unajmili su apartman s dva brana kreveta. Dylan i Shep podijelit e jedan, Jilly e spavati na drugome. Uobiajen dekor snanih kontrasta, proraunat kako bi prikrio mrlje i starost, kod Dylana je prouzroio slabu putnu muninu. Bio je mrtav-umoran, u oima je osjeao pijesak i patio od ubitane glavobolje. Do 3 i 10 prebacili su svu najpotrebniju prtljagu u sobu. Shep je elio ponijeti Dickensa, no Dylan je primijetio kako je djeak, iako naizgled potpuno utonuo u knjigu cijelim putem na sjever, bio na istoj stranici koju je itao u restoranu, jo tamo u Saffordu. Jilly je prva otila u kupaonicu, a kad je izala, opranih zuba i spremna za spavanje, bila je u svojoj normalnoj odjei. Noas bez pidama. elim biti spremna za brz pokret. Dobra ideja, sloio se Dylan. Shep je na tu kaotinu veer prepunu krenja njegovih rutina odgovorio sa zamjetnom mirnoom, te ga Dylan nije elio dalje pritiskati i tjerati ga da se odrekne svoje uobiajene odjee za spavanje. Jedna kap previe i Shep bi mogao prekinuti svoju stoiku utnju i prijei u hiperverbalno stanje koje bi moglo potrajati satima i svima unititi san. tovie, Shep je u postelji nosio manje-vie istu odjeu kao i izvan nje. Njegova dnevna garderoba sastojala se od zbirke identinih bijelih majica s kojotom i zbirke identinih traperica. Nou bi navlaio istu majicu s kojotom i crne hlae od pidame. Prije sedam godina, zapavi u stanje histerinog oaja zbog odluka

to na sebe navui svakog jutra, Shep se pobunio protiv raznolikosti garderobe. Otada je nosio samo traperice i kojota. Priroda njegova oduevljenja zloglasnim kojotom nije bila jasna. Kad je bio raspoloen za crtice, satima je gledao Pticu Trkaicu. Ponekad bi se slatko smijao - u drugim bi prilikama pratio radnju kao da je rije o najmranijim vedskim filmovima. No ponekad bi gledao tiho, s neizmjernom tugom, dok su mu suze neprekidno tekle niz obraze. Shepherd O'Conner bio je tajna obavijena zagonetkom, a Dylan nije uvijek bio siguran da zagonetka ima svoje rjeenje ili da tajna posjeduje ikakvo znaenje. Velike kamene glave na Uskrnjem otoku, zagonetne kao i sve drugo na zemlji, gledale su prema moru s nekom tajnovitom svrhom, no one su bile kamene i u svojoj nutrini i na svojoj povrini. Poto je zube dvaput oprao i dvaput oistio koncem, dvaput opravi ruke prije i dvaput poslije obavljene nude, Shep se vratio u spavaonicu. Sjeo je na rub kreveta i svukao papue. Nisi skinuo arape, primijetio je Dylan. Shepherd je uvijek spavao bosonog. No kad je Dylan kleknuo da mu skine arape, mali je digao noge na krevet i pokriva navukao do brade. Odstupanja od uobiajenoga uvijek su se bila nametala Shepu, i to uvijek na njegovo duboko razoaranje nikad nije odluio odstupiti od neega. Dylan se zabrinuo: Mali, jesi u redu? Shepherd je sklopio oi. O arapama se, dakle, nee raspravljati. Moda su mu noge hladne. Ugraeni klima-uredaj nije ravnomjerno hladio sobu samo je po podu isputao ledene zapuhe. Moda ga brinu bacili. Bacili na sagu, bacili na posteljini, no samo oni koji napadaju noge. Moda, kad bi se kopalo oko jedne od kamenih glava na Uskrnjem otoku, moda bi se pronalo i u zemlji ukopan ostatak kipa, i moda, kad bi mu se otkopale noge, moda bi kip nosio kamene arape, koje bi objasniti bilo jednako teko kao i pronai objanjenje za Shepovu novu privrenost arapama u krevetu.

Dylana je previe boljela glava i bio je previe umoran i iscrpljen da mari to bi mu psihotropna tvar mogla raditi u mozgu, a kamoli da razmilja o She-povim arapama. Otiao je u kupaonicu i protrnuo ugledavi ispijeno lice koje ga je promatralo iz zrcala. # Jilly je leala u svom krevetu i zagledala se u strop. Shep je leao u svom krevetu i zagledao se u stranju stranu svojih kapaka. w Gunanje i gundranje klimatizacije, isprva razdraujue, pretvorilo se u uspavljujui um koji e prekriti udaranje vratima automobila i glasove gostiju koji bi mogli ustati u zoru. Klima-uredaj e se takoer pobrinuti da preuju i specifian zvuk friziranog Suburbana ili prikrivene zvukove ubojica koji se pripremaju da im ulete u sobu. Neko je vrijeme Jilly pokuavala osjetiti bar malo straha zbog njihove ranjivosti, ali se, ustvari, na ovom mjestu osjeala sigurnom, bar neko vrijeme. I bar fiziki sigurnom. Ne osjeajui nikakvu zabrinutost zbog trenutne sigurnosti, bez straha koji bi je mogao ometati, nije mogla zanemariti osjeaj obeshrabrenosti koji je prerastao u oaj. Dylan je vjerovao kako bi mogli otkriti Frankensteinov identitet kao i sastav tvari iz injekcija, ali ona nije dijelila njegovo uvjerenje. Prvi put, nakon godina i godina, nije kontrolirala vlastiti ivot. A kontrola joj je trebala. U protivnom, osjeala bi se onako kako se osjeala najvei dio djetinjstva slaba, bespomona, baena na milost i nemilost beutnim silama. Mrzila je biti ranjiva. Prihvatiti sebe kao rtvu i traiti pribjeite u tome za nju je bio smrtni grijeh a sad joj se inilo kako moe to samo prihvatiti. Neka psihotropna vradbina kuhala joj je u mozgu, akala joj je po mozgu, i kad bi se usudila pomisliti na to, obuzeo bi je uas. Nikad nije uzimala drogu, nikad se nije opila, jer je potovala vlastiti um i nije htjela izgubiti vei broj modanih stanica. Tijekom svih onih godina kad nije imala nita, ostala joj je inteligencija, duh i iva mata. Jillvn je um bio sjajno oruje za obranu od svijeta i sklonite od okrutnosti i nesree. Ako naposljetku i razvije gluteus mega-

maximus koji tlai ene iz njezine obitelji, ako joj guzica naraste toliko da e je morati voziti na labudici, bila je sigurna da e uvijek imati svoj um i sva zadovoljstva unutranjeg ivota. No sad joj je mozgom plazio crv, a ona nije mogla znati to e ostati od nje, pa ak ni tko bi mogla postati kad crv mijene zavri njezinu preobrazbu. Iako je ranije, kad su ona i Dylan sredili ubitano raspoloene Kennvja i Becky, osjetila ushienje, nije se mogla natjerati da doe u dodir s njenim osjeajem snage koji ju je neko vrijeme podizao. Zabrinuta zbog nasilja koje je predvidjela u svojim vizijama, nije se mogla uvjeriti kako e joj dar vidovitost moi pomoi da spasi druge - ili da bi joj, kroz neko vrijeme, mogao dati nadzor nad vlastitom sudbinom vei od onoga kojim je prije raspolagala. Negativna Jackson. Nikad nije polagala mnogo nade u druge, no ve je odavno gajila vrstu vjeru u sebe. Dylan je imao pravo. No njezina ju je vjera u sebe poela naputati. Iz svog kreveta, Shepherd je proaptao: Ovdje, tamo. to je, duice? Ovdje, tamo. Jilly se pridigla na lakat. Shep je leao na leima, zatvorenih oiju. Zebnja mu je naborala elo. Shepherde, jesi li dobro? Shep se boji, proaptao je. Nemoj se bojati. Shep se boji. Ovdje smo sigurni, neko vrijeme, umirivala ga je. Nitko te ne moe ozlijediti. Usne su mu se pokrenule kao da govori, ali nije ispustio nikakav zvuk. Shepherd nije bio krupan poput brata, ali je bio vei od Jilly, potpuno izrastao ovjek, ali je ispod pokrivaa djelovao malen. Raskutrane kose, usana iskrivljenih u strahu, izgledao je poput djeteta. Osjetila je navalu samilosti shvativi da je Shepherd proivio dvadeset godina ivota nijednog trenutka ne imajui kontrolu nad

njime. I jo gore, bila mu je potrebna njegova rutina, granice koje je bio postavio na izbor garderobe, sloena pravila o hrani - sve to, i jo vie, otkrivalo je njegovu oajniku potrebu da gdje god moe, uspostavi osjeaj vlasti. I dalje je utio. Usne su mu se umirile. Strah mu nije nestao s lica, ali je omekao, kao da se iz akutne prestravljenosti pretapa u kronino beznae. Jilly je ponovno legla na jastuk, zahvalna to se poput Shepa nije rodila u tamnici bez izlaza, ali je takoer strepila kako e, kad crv promjene zavri s njom, moda biti daleko vie nalik Shepu. Trenutak kasnije Dylan je izaao iz kupaonice. Izuo je cipele i stavio ih pokraj kreveta koji je dijelio s bratom. Dobro si? upitao je Jilly. Aha. Samo sam ... pregorila. Boe, krepan sam. Potpuno odjeven, spreman za svaku uzbunu, uvukao se u krevet, legao, zagledao se u strop, ali nije gasio stolnu svjetiljku. Nakon utnje, rekao je: Zao mi je? Jilly je okrenula glavu i pogledala ga. Zato ti je ao? Moda sam sve od motela, sve radio krivo. Na primjer? Moda smo trebali otii u policiju, barem pokuati. Bila si u pravu kad si rekla da ne moemo zauvijek bjeati. Ja moram razmiljati i za Shepa, ali nemam pravo navlaiti i tebe s nama. Pouzdani O'Conner, rekla je, vrtlog odgovornosti. Depresivan kao Bat-man. Brzo, zovi DC Comics. Ja to ozbiljno. Znam. To je draesno. I dalje gledajui u strop, nasmijeio se. Veeras sam ti izgovorio mnogo toga to bih jako elio povui. Bio si izazvan. Dovela sam te do ludila. I izgovorila sam mnogo gore stvari. uj ... izluuje me kad se moram oslanjati na nekoga. A ... osobito na mukarce. Dakle od ovog stanja iskau mi svi osigurai. Zato, osobito mukarcp. Okrenula je glavu i zagledala se u strop. Recimo da te tata

napustio kad ti je bilo samo tri godine. Nakon utnje ohrabrio ju je: Recimo. Aha. I recimo da ti je majka, prava ljepotica, isti aneo, heroina koja je uvijek uz tebe, kojoj se nikad nita loe ne moe dogoditi. No prije odlaska on je premlati tako da joj izbije oko, i ona ostatak ivota mora hodati na takama. Iako umoran i eljan sna, imao je strpljenja pustiti je da pria svojim tempom. Naposljetku je progovorila: Ostavi te socijalnoj pomoi i preziru dravnih socijalnih radnika. Dovoljno loe. No svake godine nekoliko puta doe u posjet na dan-dva. Policija? Kad bi se on pojavio, mama ih se bojala zvati. Svinja je rekla da e joj, ako ga prijavi, platiti jamevinu, vratiti se i izbiti joj i drugo oko. I jedno meni. A on bi to stvarno uinio. Ali, kad je ve otiao, zato se vraao? Da nas plai. Da budemo ku. I oekivao je dio socijalne pomoi. Mi smo uvijek imale za njega, jer smo esto besplatno jele u crkvenoj kuhinji. Najvei dio odjee dobivale smo besplatno iz crkve. Kako bi tatica uvijek imao svoj dio. Otac joj se pojavio u sjeanju, stojei na vratima stana i smijeei se svojim prijeteim osmijehom. I njegov glas: Doao sam po osiguraninu za oko, curice moja. Imamo li premiju osiguranja za oi? Dosta o tome, rekla je Dvlanu. Ovo nije veer saaljenja. Samo sam htjela da razumije kako ti nisi kriv. To je samo ... biti ovisna o ikome. Nisi mi trebala objanjavati. Sto je, tu je. Oevo lice nije mogla izbaciti iz sjeanja, i znala je da nee moi zaspati sve dok ga ne istjera. Tvoj je tata sigurno bio sjajan. Zvuao je iznenaeno: Zato si to rekla? Zbog toga kakav si sa Shepom. Moj tata je nabavljao sredstva za poduzetnika ulaganja u tvrtke visoke tehnologije. Radio je est dana tjedno. Moda je i bio sjajan tip, ali nikad nisam s njim proveo dovoljno vremena da to saznam.

Upao je u novane tekoe. Dva dana prije Boia, malo prije sumraka, dovezao se do parkiralita na plai s prekrasnim pogledom na Pacifik. Hladan dan. Nije bilo plivaa, ni surfera. Ugurao je cijev u ispuh, a drugi kraj kroz prozor auta. Sjeo je za upravlja i popio previe Nem-butala. Tata je bio temeljit. Uvijek je imao rezervni plan. Otiao je u jedan od najljepih zalazaka te godine. Shep i ja promatrali smo ga s brda iza kue, kilometrima daleko od plae, i naravno da nismo znali da ga i on promatra dok umire. Kad je to bilo? Meni je bilo petnaest. Shepu, pet. Prije skoro petnaest godina. To je gadno, rekla je. Je. No ne bih se mijenjao. Onda, gdje si to nauio? Nauio, to? Tako se dobro brinuti o Shepu. Ugasio je svjetiljku. Odgovorio je iz tame: Od mame. I ona je umrla mlada. Bila je divna, toliko njena prema Shepu. Ipak, ponekad pravu pouku izvu-e i iz loeg primjera. Moe biti. Ne moe, nego jest. Pogledaj se. Sebe? Sasvim sam sjebana, rekla je. Reci mi, tko nije? Pokuavajui se sjetiti barem nekoga, konano je utonula u san. Kad se prvi put probudila iz blaenstva bez snova, ula je kako Dylan tiho hre. Soba je bila hladna. Klima-uredaj se iskljuio. Nije je probudilo Dvlanovo hrkanje, nego vjerojatno Shepov glas. Tri pro-aptane rijei: Shep se boji. Sudei po smjeru iz kojeg je glas dopirao, pomislila je da on jo lei u krevetu. Shep se boji. Shep je hrabar, odgovorila je aptom. Shep se boji. Shep je hrabar. Shepherd je utihnuo, i kad se spustila tiina, Jilly je ponovno

zaspala. Kad se drugi put probudila, Dylan je i dalje tiho hrkao, ali su sunevi traci dodirivali sve rubove debelih zavjesa ne blijedo svjetlo svitanja, nego otriji sjaj jutarnjeg sunca. Postala je svjesna drugog svjetla koje se podizalo iza napola odkrinutih vrata kupaonice. Krvavi sjaj. Prvo je pomislila vatra, no skaui iz kreveta, s rijei koja joj je zapela u grlu, shvatila je kako to nije treperav sjaj plamena, nego neto posve drukije. Dvadeset tree poglavlje Izbaen iz snova, Dylan se pridigao, uspravio, navukao cipele i sve to prije nego to se potpuno razbudio kao vatrogasac toliko ogrezao u rutinu reakcije na uzbunu da je sposoban jo u snu uti zvono i uskoiti u zatitni kaput, i probuditi se sputajui se niz vatrogasni stup. Sat na nonom ormariu pokazivao je da je jutro odmaklo sve do 9 sati i 12 minuta, i sudei po Jilly, bili su u nevolji poruku mu je prenijela pogledom, a ne rijeima. Oi su joj bile irom otvorene i blistave od strepnje. Dylan je prvo primijetio da Shep nije u krevetu, a ni u motelskoj sobi. Zatim je spazio plameni odsjaj iza napola zatvorenih vrata kupaonice. Plamen, ne poar. Pakleno crvenilo none more, grimiznosmede prekriva mrklo crno. Naranasto crven, blatnocrveni sjaj koji je probadao oi svjetlom none scene snimane infracrvenim filmom. Opasnocrveni, gladnocrveni sjaj u oima zmije koja lovi nou. Sjaj je imao sve te znaajke, ali nijedna od njih ga nije dovoljno dobro opisivala, jer je izmicao opisu, kao to e izmicati i njegovom talentu ako ga ikad bude pokuao uhvatiti na platnu. U kupaonici nije bilo prozora. Dakle, to nije moglo biti jutarnje sunce koje se probija kroz raznobojnu zavjesu. Standardna neonska svjetiljka iznad umivaonika nije mogla proizvesti tako sablastan sjaj. Kako udno to mu je samo svjetlo moglo u trenutku utrobu svezati u vor, stegnuti prsa i srce natjerati u galop. No bio je to

nesvakidanji sjaj kojeg se ne nalazi nigdje u prirodi, razliit od svega to je ikad vidio u ljudskim djelima -stoga je sjaj zgrabio sva vlakna praznovjerja u tkanju njegove due. Prilazei kupaonici, otkrio je da moe osjetiti sjaj kad god ga dotakne, i ne kako bi osjeao obinu vrelinu ljetnog sunca izaavi iz sjene stabala. inilo mu se kao da mu svjetlo plazi po koi, da migolji poput stotina mrava, prvo na licu u trenutku kad je stupio u bljetei otvor, no potom daleko snanije na desnoj aci kojom je dodirnuo vrata. Jilly mu je stajala s boka, ne toliko izravno osvijetljena kao Dylan, no i na njezinom se licu vidio slab crveni odsjaj. Jednim je pogledom spazio da je i ona osjetila neobinu taktilnost svjetla. Zateena i iskrivivi lice s gaenjem, dlanom je obrisala lice kao da je bila prola kroz ljepljive bice i spirale paukove mree. Dylan nije bio znanstveno potkovan, osim u poznavanju biologije i botanike, to mu je sluilo da pobolja izvornost svojih prikaza prirodnog svijeta na slikama, pa se nije mogao kvalificirati ni kao lijenik-amater. No znao je da smrtonosne radijacije medu kojima su i one iz atomskih bombi nikad ne potiu osjet opipa, ba kao to ni manje smrtonosne rendgenske zrake koje je primao u zubarskoj ordinaciji, ne uzrokuju marce prolazom kroz eljusnu kost. Preivjeli iz onog povijesnog bljeska u Hiroshimi, koji su kasnije umrli od radijacijskog trovanja, nisu osjetili bezbrojne milijarde subatomskih estica koje su im probadale tijela. Iako je sumnjao da su marci koje proizvodi svjetlo znak opasnosti, i dalje je oklijevao. Kad Shep ne bi bio na drugoj strani i moda traio njegovu pomo, on bi moda i bio zatvorio vrata i okrenuo se, ne zadovoljivi radoznalost. Kad je izgovorio bratovo ime, nije dobio odgovor. To ga nije iznenadilo. Iako je Shep bio priljiviji od prosjenog kamena, nije bio komunikativniji od granita. Dylan ga je ponovno pozvao te je, nakon druge tiine, otvorio vrata. Bio se pripremio da ugleda tu-kabinu. I zahod. I umivaonik, zrcalo i policu za runike. Ono na to Dylan nije bio spreman, ono to je natjeralo njegovu

nadbubrenu lijezdu da mu u krvotok ubrizga novu dozu epinefrina, ono to mu je uzrokovalo utrobu da se vrlo neugodno obrne, bio je dovratak u zidu pokraj umivaonika, tamo gdje prije nije bilo vrata. Izvor udnog crvenog svjetla nalazio se iza otvora. Oklijevajui, zakoraio je preko praga u kupaonicu. Dovratak nije najtonije opisivao prirodu tog misterioznog otvora. Nije bio etverokutan, nego okrugao, vie poput otvora u pregradi izmeu dva odjeljka u podmornici. No ni otvor nije bio motjuste, zato to rupa u zidu nije imala nikakav uobiajen svod. Uistinu, dva metra irokom otvoru kao da je nedostajala dubina, kao da je bio naslikan na zidu. Bez gornje grede, bez bonih stranica, bez praga. Unato tome, prizor s druge strane djelovao je uvjerljivo trodimenzionalan blistav, crveni tunel koji je krivudao prema krugu modra svjetla. Dylan je bio vidio remek-djela optikih varki kojima su slikari, oslanjanjui se samo na boju i vlastitu nadarenost, stvorili privide prostora i dubine koji su potpuno zavaravali oko. No ovo ipak nije bila samo mudro naslikana slika. Kao prvo, mutnocrveni sjaj iz sjajnih zidova tunela probijao se i u kupaonicu. To je udno svjetlo bljeskalo na podu od linoleuma, reflektiralo se u zrcalu i ... plazilo po njegovoj goloj koi. Nadalje, taj tunel iji su se zidovi vjeno vrtjeli kao da je rije o prolazu u vaarskoj kui strave ili bavi u kojoj se ispituje snaga ravnotee ... Optika varka mogla bi proizvesti privid dubine, teksture i stvarnosti no nikad nije pruala privid kretanja. Jilly je ula u kupaonicu i stala pokraj Dylana. Zaustavio ju je uhvativi je za rame. Zajedno su se divili tunelu koji je naizgled bio dugaak najmanje deset metara. Nemogue, naravno. Uz njih je bila prilijepljena druga motelska soba, jer se spojenim instalacijama tedjelo na trokovima gradnje. Rupa u zidu otkrila bi samo jo jednu kupaonicu navlas jednaku njihovoj. A ne tunel, nikakav tunel. Nije bilo niega kroz to bi se moglo probiti tunel kupaonica nije bila uklesana u stjenoviti bok

planine. Unato tome - tunel. Sklopio je oi. Otvorio je oi. Tunel. Dva metra u promjeru. Sjaji, obre se. Dobrodoli u bavu. Kupite kartu, ispitajte ravnoteu. Zapravo, netko je ve bio uao u bavu. U obrisima aurnog svjetla kruga, na drugom kraju prolaza stajao je ovjek. Dylan nije ni sumnjao kako je ta udaljena pojava Shep. Tamo, na drugom kraju tunela, njima okrenut leima, Shep je gledao u plavi beskraj. Pa ako se Dvlanu inilo da mu se pod pod nogama kree, ako je osjetio da e kroz rupu moda propasti u tunel dubok poput vjenosti, to nije bila posljedica tunela. To je bio samo psiholoki odgovor na naglo shvaanje kako je stvarnost, onakva kakvu ju je oduvijek poznavao, manje stabilna nego to je to pretpostavljao. Teko diui, izbacujui rijei na vrelom dahu, Jilly je traila neko objanjenje za nemogue: Kvragu i sve to, kvragu sve to, ja nisam budna, nisam budna. Budna si. Ti si vjerojatno u mom snu. Ovo nije san, rekao je, zvuei jo nesigurnije od nje. Aha, aha, nije san upravo bi to rekao da si u mom snu. Ruku joj je poloio na rame ne zato to se plaio da bi pojurila u tunel, nego zato to je dijelom oekivao da e je tunel protiv njezine volje usisati u sebe. Zidovi koji su se okretali prizivali su vrtlog koji bi mogao nemilosrdno progutati svakoga tko bi mu se primakao preblizu. Ipak, iz trenutka u trenutak, njegov strah od ciklona bivao je sve manji. Sto se zbiva, upitala je, to je to, koji je to vrag? Iz carstva s druge strane zida nije dopirao ni najtii zvuk. Okretna povrina tunela izgledala je kao da bi morala buno kripati i grmjeti, ili u najmanju ruku isputati vlaan zvuk zapjenuane magme - okretala se u potpunoj tiini. Iz otvora nije dopirao nikakav zrak. Ni daak topline, ni najmanji svjei la- ^ hor. Niti ikakav miris. Samo svjetlo. Dylan je priao blie portalu. Nemoj, zabrinuto je rekla Jilly.

Na rubu je prvo pokuao ispitati prijelaznu toku izmeu zida kupaonice i ulaza u tunel, no spoj toga dvoga bio je ... zamuen ... mrlja koja se nee pretvoriti ni u kakvu konkretnu pojedinost bez obzira koliko naprezao vid. Zapravo, digla mu se kosa na zatiljku, a pogled mu je neprekidno skretao sa spojne crte, kao da je neki njegov iskonski dio znao da previe izravnim gledanjem u neto takvo riskira uvid u tajno kraljevstvo stranih bia skriveno iza velova ovoga svijeta, bia koja upravljaju strojevima samog svemira, i da to otkrie jami trenutaan gubitak uma. Kad mu je bilo trinaest ili etrnaest, itao je H. P. Lovercrafta i uivao u njegovim sablasnim priama. Sad se nije mogao otresti uznemirujueg osjeaja da je Lovercraft pisao vie istine nego izmiljotina. Odustavi od pokuaja da istrai mjesto spoja izmeu kupaonice i tunela, stao je na rub i zagledao se u jednu toku na okretnim zidovima, pokuavajui otkriti prirodu materijala i njegovu vrstou. Kad je pogledao bolje, uinilo mu se da je prolaz nainjen od blistave magle a moda je gledao niz tunel stvoren od iste energije. Vjerojatno tako Boje oko gleda niz stup tornada. Oprezno je desnu ruku poloio na zid pokraj tajanstvenog prolaza. Obojana tapeta bila je topla na dodir i umirujue obina. Klizei rukom nalijevo, preko zida kupaonice prema otvoru, nadao se kako e moi osjetiti toku prijelaza iz motela u tunel, i shvatiti kako je ta veza nainjena. No kad mu je dlan s tapete kliznuo u oito otvoreni prolaz, nije otkrio nikakve pojedinosti strukture, samo hladnou - i crveno svjetlo koje mu je, snanije nego ikad, plazilo po podignutom dlanu. Ne, nemoj, ne\ upozorila je Jilly. Sto, ne? Ne, ne idi tamo. Ne idem tamo. Izgledao si kao da e ii tamo. Zato bih iao tamo? Za Shepom. Nema anse da idem tamo. Za Shepom bi skoio i s litice.

Ne bih skoio s litice, nestrpljivo ju je uvjeravao. Skoio bi s litice, nije se predavala. Nadajui se da e ga uhvatiti u padu, i nadajui se da e s njim doskoiti na stog sijena. Skoio bi, jo kako. A on je samo elio ispitati stvarnost prizora pred sobom, potvrditi da prizor posjeduje stvarne dimenzije, da je to prolaz, a ne prozor, da je to stvaran ulaz, a ne samo pogled na neko izvanzemaljsko mjesto. Tada bi se bio povukao i razmislio o situaciji, pokuao stii do loginog niza djelovanja kojim bi se mogao nositi s ovim velianstveno aloginim razvojem dogaaja. vrsto pritisnuvi rukom na mjesto gdje je trebao stajati zid, nije otkrio nikakve tapete ispod slike tunela, nije naiao ni na kakav otpor. Iz kupaonice je segnuo u to zlokobno drugo carstvo, u kojem je zrak bio leden i gdje se prijetee svjetlo koprcalo oko prstiju, no ne vie kao stotine mrava, nego kao tisue kukaca tvrdih ljutura koji bi mu mogli zguliti meso s kostiju. Kad bi si dopustio da ga vodi nagon, istog bi trenutka bio povukao ruku no vjerovao je kako daleko pomnije mora istraiti tu nevjerojatnu situaciju. Gurnuo je ruku dublje u prolaz, seui sve do zglavka, iako je protrnuo od grozne hladnoe i to ga je preplavilo gaenje na jeziv osjeaj plaenja, rukom je sezao sve dublje, sve do lakta i tada ga je, naravno, kao to bi ga instinkt upozorio samo da ga je sluao, tunel uvukao u sebe. Dvadeset etvrto poglavlje Dylan nije proao cijelom duinom tunela. Nije trao, ni posrtao, ni proletio kroza nj, nije osjeao da se kree, ali je udaljenost od kupaonice u motelu do Shepa preao u trenutku. Osjetio je kako mu cipele kliu na linoleumu i istovremeno ruju po mekom tlu kad je spustio pogled, otkrio je da stoji do koljena u visokoj travi. Njegov nagli dolazak natjerao je stotine siunih muica u spiralasti let iznad zlatnosmede trave, koja je izgledala isuena mjesecima ljetnih vruina. Nekoliko iznenaenih skakavaca odskakutalo je u sigurnost. Stigavi, Dylan je glasno izviknuo bratovo ime: Shep!, ali Shep nije reagirao na bratov dolazak. Cak i kad je Dylan shvatio da stoji na vrhu brda, pod vedrim

nebom, u toplom danu, na blagom povjetarcu, okrenuo se od pogleda koji je fascinirao Shepa i pogledao iza sebe tamo gdje je oekivao da bi trebao biti tunel. Umjesto toga, ugledao je Jillian Jackson u okviru promjera dva metra, kako stoji u kupaonici, ne na kraju crvenog prolaza, nego tono pred njim, kao da je pola metra od njega, kao da je gleda kroz okrugli prozor bez okvira. Iz kupaonice, Sheperd je izgledao kao da stoji negdje daleko krhki obris na modrini. S ovoga kraja Jilly je bila prirodne veliine. Ipak, Dylan je odmah znao da ga ona sa svog mjesta vidi kao siunu pojavu pored Shepa, jer se naginjala prema ulazu u tunel gdje je on trenutak prije stajao i zabrinuto mirkala prema njemu, napreui se da vidi njegovo udaljeno lice. Otvorila je usta, usne su joj se pomakle. Moda ga je dozivala po imenu, no iako je izgledala udaljena samo nekoliko centimetara, Dylan je nije mogao uti. Pogled na kupaonicu koja je, ovdje na vrhu breuljka, lebdjela poput velikog balona, dezorijentirao ga je. U glavi mu se zavrtjelo. Osjeao je kao da zemlja poput vode klizi ispod njega, osjeao se opijen snom. Poelio je odmah sii sa suhe trave i vratiti se u motel jer se, unato injenici to je na vrh breuljka stigao tjelesno netaknut, plaio da je tamo zasigurno ostavio neki svoj vaan dio, neku bitnu nit uma ili duha bez koje e se ubrzo raspasti. Umjesto toga, tjeran znatieljom, zaobiao je prolaz pitajui se kako on izgleda s boka. Otkrio je kako portal nije ni najmanje slian ni prozoru, ni balonu vie je nalikovao divovskom noviu postavljenom na rub. Sa strane imao je uski profil novia iako su nedostajali urezi koje se vida na nazubljenim rubovima veine kovanica. Tanka srebrnasta crta koja se u luku uzdizala iz Suncem po-smedene trave i nestajala u bljetavilu vedrog neba, moda je, ustvari, bila ua od ruba kovanice, jedva malo ira od konca, kao da su ta vrata samo disk, proziran i tanak poput membrane muhinog krila. Dylan je kroio travom, zaobiao portal straga i bratu nestao iz vida. Gledan sa strane, nasuprot prvotnom poloaju, portal je izgledao

jednako kao i sprijeda. Ofucana motelska soba. Jilly se bojaljivo naginje naprijed mirka zabrinuto. To to nema Shepa na oku, uznemirilo je Dvlana. Brzo je zaobiao prolaz i preao na bratovu stranu, na kojoj je zapoeo svoju inspekciju. Shep je stajao onako kako ga je Dylan ostavio ruke su mu mlitavo visje-le uz bokove, glavu je nagnuo udesno, zagledao se nizbrdo, prema zapadu, i gledao poznati krajolik. Njegov tugaljiv osmijeh istovremeno je odavao i melankoliju i uitak. Zaobljena brda prekrivena zlatnom travom leala su sjeverno i juno, tu i tamo ureena iroko razdvojenim kalifornijskim hrastovima koji su bacali duge jutarnje sjene. Ovaj se breuljak sputao prema dugoj livadi. Zapadno od nje stajala je viktorijanska kua s velikim stranjim trijemom. S druge strane kue leale su livade i ljunani put koji je vodio do ceste uz obalu. Petsto metara zapadno od asfaltiranih traka Tihi ocean, beskrajno zrcalo, preuzimao je boju neba i kondenzirao je u tamniju i sveaniju modru. Kilometrima sjeverno od Santa Barbare u Kaliforniji, na rijetko naseljenom dijelu obale, kilometar od najblieg susjeda - bila je to kua u kojoj je Dylan odrastao. Ba na tom mjestu umrla je njihova majka prije vie od deset godina, i na to su se mjesto Dylan i Shep uvijek vraali izmeu svojih dugih putovanja po slikarskim festivalima na Zapadu i Jugozapadu. Ovo je ludilo! Njegovo je ogorenje izbilo iz njega u te tri rijei, neobino slino izrazu isto sranje! koji bi iz njega provalio kad bi saznao da je zbog jednog pogrenog broja propustio sto milijuna dolara vrijedan zgoditak na lutriji, ili JOJ! ili neto prostije to bi mu prelo preko usana ako bi se ekiem udario po palcu. Bio je zbunjen, preplaen, iz zato to bi mu glava mogla eksplodirati ako bi samo tamo stajao i utio poput Shepa, ponovio je: Ovo je ludilo! Kilometrima dalje, na praznom parkiralitu javne plae, njihov je otac prije petnaest godina poinio samoubojstvo. S tog su brda, nesvjesni da e im se ivoti ubrzo promijeniti, Dylan i Shep promatrali velianstveni zalazak Sunca u prosincu, koji je njihov

tata gledao kroz maglicu Nembutala i otrovnog ugljinog monoksida, dok je tonuo u vjeni san. Bili su stotinama kilometara udaljeni i od Holbrooka u Arizoni, gdje su bili legli spavati. Ludilo, ovo je ludilo, proirio je izjavu, posvemanje ludilo, torta od ludila, s kremom od oraha i posuta ljenjacima. Toplo sunce, svje zrak s blagim mirisom mora, cvrci pjevaju u suhoj travi ma koliko sve to nalikovalo snu, bilo je stvarno. Dylan se obino ne bi obraao bratu traei rjeenje bilo koje tajne. Shep-herd O'Conner nije bio izvor odgovora, kao ni vrutak objanjenja i uvida. Shep je umjesto toga bio divlje vrelo konfuzije, vodoskok zagonetki, pravi gejzir tajni. No ako se u ovom trenutku ne obrati Shepherdu, jednako tako moe za odgovor upitati i cvrke u travi, kao i muice koje su kruile kroz dan na lijenim strujama Suncem zagrijanog zraka. Shepe, slua li me? Shep se napola tuno smijeio gledajui kuu ispod njih. Shepe, sad mora biti sa mnom. Govori mi. Shepe, mora mi rei kako si stigao ovamo. Badem, rekao je Shep, pitomi ljenjak, kikiriki, umski ljenjak ... Shepe, ne radi to. ... Crni ljenjak, bukvica, bijeli ljenjak ... Shepe, to nije prihvatljivo. ... Indijski orah, brazilski orah ... Dylan je stupio pred brata, zgrabio ga grubo za ramena, zatresao ga kako bi mu privukao pozornost. Shepe, pogledaj me, vidi me, budi sa mnom. Kako si stigao ovamo? ... Kokosov orah, hikori ... Tresui brata sve snanije, dovoljno divlje da cijelu oraarsku litaniju istrese iz njega, Dylan je rekao: Bilo bi dosta, dosta tog sranja, dosta! ... Kesten, kola-orah ... Dylan je pustio Shepova ramena, dlanovima uhvatio njegovo lice i drao mu glavu u tom desetoprstom kripcu. Ne skrivaj se preda mnom, ne izvodi te svoje gluposti, ne dok se ovo zbiva, Shepe, ne

sada. ... Pistacija, pinjola. Iako je Shepherd svom snagom pokuavao spustiti bradu, Dylan mu je nemilosrdno gurao glavu uvis. Sluaj me, govori mi, pogledaj mek Stjeran u sukob, Shepherd je sklopio oi. ir, betel ... Deset godina zlovolje, deset godina strpljenja i rtvovanja, deset godina straarenja i spreavanja Shepa da se sluajno ne ozlijedi, tisue dana oblikovanja hrane u etverokute i kvadrate, nebrojeni sati brige to e se Shepherdu dogoditi ako mu sudbina odredi da nadivi brata sve to i jo mnogo toga pritis-kalo je Dylana, sve velike psiholoke gromade naslagale su se jedna na drugu, jedna povrh druge, blagi Boe, sve dok nije osjetio kako ga ta nakupljena teina lomi, sve dok vie nije mogao iskreno izrei: On mi nije teret, on mije brat, zato to je Shepherd bio teret, nemjerljivo velik teret, tei od kamena koji je osueni Sizif morao vjeno gurati uz mranu padinu brda u Hadu, tei od svijeta na Atlantovim leima. ... Pekan, lii ... Stijenjeno izmeu Dvlanovih velikih dlanova, Shepherdovo se lice zguvalo, namrtilo i napuilo poput lica djeteta koje se sprema briznuti u pla. Glas mu se izobliio. Orah, indijski orah, ljenjak ... Ponavlja se, bijesno je rekao Dylan. Uvijek se ponavlja. Dan za danom, tjedan za tjednom, izludujua rutina, godina za godinom, uvijek ista odjea, kratak popis sranja koja jede, dvaput pere ruke, uvijek devet minuta pod tuem, nikad osam, nikad deset, uvijek tono devet, i cijeli ivot pognute glave, bulji u cipele, uvijek isti glupi strahovi, isti suludi tikovi i trzaji, trala-lala-lala, uvijek beskrajno ponavljanje, beskrajno glupo ponavljanje! ... Crni ljenjak, kokosov orah, kikiriki ... Kaiprstom desne ruke Dylan je pokuao pridii Shepov lijevi oni kapak, pokuao ga je otvoriti. Shepe, gledaj me, gledaj me, gledaj. ... Kesten, hikori ... Iako je stajao mlohavih ruku i nije pruao nikakav otpor, Shep je vrsto stisnuo oi, opirui se Dvlanovu upornom prstu.

... Bijeli ljenjak, brazilski orah ... Pogledaj me, ti govno malo! ... Kola-orah, pistacija ... Pogledaj me! Shep se prestao opirati, lijevo mu se oko irom otvorilo, a kapak mu je, pod Dylanovom jagodicom, zamalo dodirnuo obrvu. Shepov jednooki pogled, taj trenutak najizravnijeg dodira koji je ikad ostvario s bratom, bio je slika prikladna za plakat bilo kojeg filma strave sama sr strave, pogled rtve trenutak prije nego to mu izvanzemaljac s drugog svijeta raspori grkljan, trenutak prije nego to mu zombi iupa srce, samo malo prije nego to mu poludjeli psihijatar otpili kalotu lubanje i pojede mu mozak pijuckajui stari kabernet. POGLEDAJ ME ... POGLEDAJ ME ... Pogledaj me ... Dylan je uo kako te dvije rijei odjekuju s okolnih brda, svakim ponavljanjem sve tie, i iako je znao da slua vlastite gnjevne povike, glas mu je zvuao potpuno strano, tvrd, otar i pun elinog gnjeva za koji se Dylan smatrao nesposobnim, no i napuknut od straha koji je i predobro poznavao. S jednim okom vrsto zatvorenim i drugim irom otvorenim, Shep je rekao: Shep se boji. Sad su gledali jedan drugoga, ba kao to je to Dylan elio oko u oko, izravna i beskompromisna veza. Osjeao se prikovan bratovim paninim pogledom, ostavi bez daha kao da su mu plua probijena, dok mu se srce trzalo od boli kao da ga je netko pribio iglom. Shep se b-b-b-boji. Mali se boji, to svakako, uasno je prestravljen i to se ne moe porei, moda se vie plai nego ikad prije tijekom tih dvadeset godina svojih estih napadaja straha. Prije samo jednog trenutka moda se bojao sjajnog tunela kroz koji je u treptaju oka preao iz pustinje istone Arizone na kalifornijsku obalu sad mu je drugi uzrok davao znak za uzbunu: njegov brat, koji mu je u trenutku postao stranac, nasilan stranac koji vie, kao da je Sunce izvelo mjeseev trik i pretvorilo ovjeka u zlog vuka. Sh-Shep se boji.

Uasnut izrazom strave na licu s kojim ga je brat promatrao, Dylan je povukao prst koji je pritiskao Shepov iskrivljen kapak, pustio je djeakovu glavu i povukao se, drhtei od gaenja prema samome sebi i kajanja. Shep se boji, rekao je mali, irom otvorenih oiju. Shepe, oprosti. Shep se boji. Strano mi je ao. Stari, nisam te mislio prestraiti. Nisam mislio ono to sam rekao, nita od toga, zaboravi to. Shep je spustio od oka podignute kapke. Ramena su mu se objesila. Spustio je glavu i nakrivio je na stranu pretpostavljajui da e to krotko dranje i nespretno ponaanje, kojima je svijetu objavljivao da je bezopasan, odraziti njegov ponizan stav za koji je vjerovao da e mu omoguiti prolaz kroz ivot bez privlaenja pozornosti na sebe. Mali nije tako brzo zaboravio sukob. Jo se jako bojao. Nije uspio prevladati povrijeene osjeaje, ne tako brzo moda ih nikad ne umiri. Shepherdova jedina obrana u svakoj situaciji bila je jednajedina: oponaati kornjau i brzo sve ranjive dijelove uvui unutra, zgrbiti se i sakriti ispod oklopa ravnodunosti. Zao mi je, braco. Ne znam to me spopalo. Ne. Ne, to nije istina. Znam tono to me je spopalo. Stare gluposti, zatupljivanja, stari bauk mi grize kosti. Shepe, uplaio sam se. Vraga, jo se bojim, toliko se bojim da ne mogu pravo ni razmiljati. A ne volim se bojati, ni najmanje. To nije neto na to sam naviknut, pa sam zato svoju zlovolju iskalio na tebi, a to nikad nisam smio uiniti. Shepherd je prebacio teinu s lijeve na desnu nogu, zatim s desne na lijevu. Izraz s kojim se zagledao u svoje Rockportice nije bilo teko odgonetnuti. Nije vie izgledao prestravljen zastraen, da, no ne i nabijen strahom. Zapravo, djelovao je vie zaprepateno, kao da se iznenadio da ita na svijetu moe preplaiti njegovog velikog brata. Dylan je gledao pokraj Shepherda prema udesnom okruglom prolazu, u motelsku kupaonicu za koju je mislio kako prema njoj nikad nee osjetiti bolnu enju koja je u tom trenutku snano bujala u njegovom srcu.

Jednom rukom zaklonivi oi, mirkavo gledajui niz crveni tunel, Jilly je izgledala prestraeno i to je Dylan bolje vidio od nje. Nadao se da se vie boji kroiti u tunel nego ostati ostavljena i sama, budui da bi njezin dolazak na vrh brda mogao jo vie zakomplicirati stanje. Nastavio je s hrpom isprika Shepherdu, sve dok nije shvatio kako prevelika koliina kajanja moe biti gora od nikakve. Spaavao je vlastitu savjest na raun bratove nervoze, zapravo ranjavajui Shepa u njegovom oklopu. Djeak se sve nervoznije premjetao s noge na nogu. Sve u svemu, rekao je Dylan, bilo je glupo to sam vikao na tebe zato to sam elio da mi kae kako si stigao ovamo no ve sam i sam znao da si to sigurno izveo sam, da ima neki novi suludi talent. Nisam shvatio zakonitosti toga to si uinio. Dodue, vjerojatno ni ti nema o njima pojma nimalo vie nego to ja shvaam kako osjeam tragove na kvakama i kako ih itam. No znao sam sve ostalo i prije nego to sam pitao. U jedva primjetnom daku lahora koji je nosio miris oceana, trava se zaljuljala lagano, poput morske trave u vrtovima morskih dubina. Kukci, jednako siuni poput muica, lijeno su kruili zrakom. U daljini je promet s priobalne ceste proizvodio tako slab um da je povremeno nadglasavao ak i lagani povjetarac. Kad se zujanje jednog motora izdiglo iz pozadinske buke, Dylan je svoju pozornost sa sokola u lovu skrenuo na ljunani put i ugledao motorkota koji se pribliavao njegovoj kui. Harley je pripadao Vbnetti Beeslev, domaici koja je dolazila jednom tjedno, bez obzira jesu li Dylan i Shep bili kod kue, ili ne. Tijekom nemilosrdnih zima vozila bi Fordov kamionet s turbomotorom, na kotaima promjera metar i trideset, obojan poput grimiznog zmaja. Vonetta je bila u etrdesetima, vrste osobnosti i hobijima koje su njegovali mnogi Junjaci staroga kova. Sjajna domaica i prvorazredna kuharica, posjedovala je i snagu i hrabrost - i vjerojatno bi uivala raditi kao tjelohranitelj u nevolji. Brdo je lealo dovoljno daleko i iznad kue da Vonetta s te

udaljenosti nije mogla prepoznati ni Dylana ni Shepa. Ako ih spazi i ako ih bude smatrala sumnjivima, mogla bi skrenuti motor sa staze i popeti se gore kako bi bolje pogledala. Ne bi se brinula za vlastitu sigurnost budui da bi je pokretali i osjeaj dunosti, kao i miris pustolovine. Moda bi Dylanu i uspjelo sloiti nekakvu glupu priu kojom bi objasnio to on i brat rade tamo kad bi trebali biti na putu po New Mexicu, no nije bio nadaren za laganje, a i nedostajalo mu je vremena da izmisli priu kojom bi objasnio prolaz, motelsku kupaonicu na vrhu brda, i Jilly koja tupo bulji u njih kao da je Alice koja neuspjeno pokuava shvatiti narav zaaranog carstva s druge strane zrcala. Okrenuo se svom malom bratu, spreman ponovno uznemiriti maloga i rei mu kako je dolo vrijeme da se vrate u Holbrook, u Arizonu. No prije nego to je Dylan uspio progovoriti, Shep je rekao: Ovdje, tamo. Dylan se sjetio sinonjeg prizora u mukom zahodu restorana u Saffordu. Ovdje se odnosilo na odjeljak broj jedan. Tamo se odnosilo na odjeljak broj etiri. Shepov prvi skok bio je kratak - od zahoda do zahoda. Dylan se nije sjeao da je tamo neto sablasno crveno sjalo. Moda zato to je Shep zatvorio prolaz im je proao na drugu stranu. Ovdje, tamo, ponovio je Shep. Sputene glave, Shep je promatrao ispod obrva, no ne Dylana nego kuu u podnoju brda s druge strane livade, i Vonettu na Harleyu. Shepe, to hoe rei? Ovdje, tamo. Gdje je tamo? Ovdje, rekao je Shep, gazei travu desnom nogom. A gdje je ovdje? Tamo, rekao je Shep, jo vie spustivi glavu i okrenuvi je udesno, preko ramena pogledavajui Jilly. Moemo se vratiti tamo otkuda smo krenuli? pourivao je Dylan. Vonetta Beesley je na motociklu slijedila put, oko kue, do dogradene garae.

Ovdje, tamo, rekao je Shep. Kako emo se sigurno vratiti u motel? upitao je Dylan. Samo zakoraiti s ovog kraja, samo stupiti u prolaz? Plaio se da ga, ako prvi proe tunelom i vrati se u motel, Shep nee slijediti. Ovdje, tamo. Tamo, ovdje, rekao je Shep. S druge strane, ako Shep proe prvi, prolaz bi se mogao u trenutku zatvoriti i ostaviti Dylana u Kaliforniji sve dok se ne uspije vratiti u Holbrook uobiajenim prijevozom - tako prisiljavajui Jilly da se u meuvremenu brine i za sebe i za maloga. Zdrav razum govorio mu je da je sve neobino, to im se dogaa, izalo iz Frankensteinove price. Stoga je Shep sigurno primio injekciju koja mu je dala mo da otvara prolaze. Otkrio ju je i pokrenuo. Vjerojatnije ju je stvorio sam. Kao posljedica toga, u odreenom smislu, prolazi su funkcionirali sukladno Shepovim pravilima, nepoznatim i nespoznatljivim, to je znailo da je putovati tunelima jednako igri pokera s vragom koji igra s neuobiajenim pilom karata s tri dodatne boje i cijelim novim nizom likova izmeu deka i dame. Vonetta je zaustavila Harlev uz garau. Motor je prestao grmjeti. Dylan se nekao primiti Shepa za ruku zajedno s njim skoiti u prolaz. Ako su u Kaliforniju stigli teleportacijom a to bi osim teleportacije moglo objasniti ovu pojavu? i ako su on i brat u trenutku kad su napustili kupaonicu, bili raspreni u bezbroj milijardi putujuih atomskih estica i savreno se spojili stvorivi se na vrhu brda, onda bi bilo neophodno, a u najmanju ruku mudro, poduzeti to putovanje jedan po jedan kako bi izbjegli ... mijeanje njihovih tvari. Dylan je gledao stari film Muhu, u kojem se znanstvenik teleportirao s jednog kraja laboratorija na drugi, tek malo dalje od Shepherdovog putovanja od zahoda do zahoda, nesvjestan da ga je na putu pratila obina kuna muha. To je za ishod imalo katastrofu razmjera koje postiu samo politiari. Dylan se nije elio vratiti u kupaonici sa Shepherdovim nosom na elu, ili bratovim palcem koji mu stri iz one duplje. Ovdje, tamo. Tamo, ovdje, ponovio je Shep.

Iza kue, Vonetta je izvukla noicu. Sjaila je s Harleva. Ne ovdje. Ne tamo. Ovdjetamo, rekao je Shep, iz dva pojma stvarajui jedan. Ovdjetamo. Ustvari, oni su razgovarali. Dylan je jedva shvaao to mu Shep moda pokuava rei - ipak, u tom je trenutku bio siguran da ga brat slua, i da je ono to govori, izravan odgovor na postavljeno pitanje. Ne zaboravljajui to, Dylan je preao na najvanije nepostavljeno pitanje: Shep, sjea li se filma Muha?. Pognute glave, Shep je kimnuo. Muha. U kinima se prikazuje od 1958. Trajanje: devedeset etiri minute. Shepe, to nije vano. Nismo na kvizu. elim znati sjea li se to se dogodilo znanstveniku? Daleko ispod njih, stojei pored motocikla, Vonetta Beesley skinula je kacigu. Glume: gospodin David Hedison kao znanstvenik. Gospoica Patricia Owens, gospodin Vincent Prie ... Shepe, ne radi to. .. i gospodin Herbert Marshall. Reirao gospodin Kurt Neumann koji je osim toga reirao i Tarzan i ena-leopard... Bio je to razgovor koji je Dylan nazivao Shepogovor. Ako ste bili voljni sudjelovati, uvaljujui se u strpljivu igru daj-uzmi, mogli ste provesti zabavnih pola sata prije nego to biste bili zatrpani podacima. Shep je pamtio zadivljujue koliine udnih podataka o temama koje su ga osobito zanimale, te bi ih ponekad s uitkom znao podijeliti. ... Ali-babinog sina, Povratak vampira ... 9\ Vonettta je kacigu objesila na upravlja, pogledala sokola koji je kruio istono od nje, i tada spazila Shepa i Dvlana visoko na brdu. ... Dogodilo se u Neiv Orleansu, Mohaivk i Raketa X-M, medu ostalima. Shepe, sluaj me, vratimo se na znanstvenika. Sjea se da je on uao u kapsulu za teleportaciju ... Muha je dobila remake 1986. godine. ... u kojoj je bila i muha ...

Trajanje remakea ... ... a znanstvenik nije znao ... .. sto minuta. ... da je i ona tamo. Reirao David Cronenberg, rekao je Shep. Glume: gospodin Jeff Gold-blum ... Stojei tamo dolje, pored svog velikog motocikla, Vonetta im je mahnula. ... gospoica Geena Davi i gospodin John Getz. Dylan nije znao treba li odmahnuti Vonetti ili ne. S tolike udaljenosti nikako nije mogla znati tko su on i Shep, ali ako joj prui previe pojedinosti, moda bi mogla prepoznati njegove pokrete. Gospodin David Cronenberg reirao je i Mrtvu zonu, koja je dobar film, straan, ali dobar - Shepu se svia Mrtva zona ... Vonetta bi moda mogla vidjeti i obrise tree osobe na vrhu - Jilly no ne bi mogla dovoljno dobro razluiti otvor kako bi shvatila punu neobinost tamonje situacije. ... Bolnicu uasa i Stigli su iznutra. Shepu se ti nisu sviali jer su previe krvavi, previe ljigavih stvari. Shep ih nikad vie ne eli vidjeti. Nikad vie. Nikad vie. Nita od toga. Shvativi da bi mahanje moglo ohrabriti enu da doe do njih na brdu, Dylan se pravio da je ne vidi. Nitko te nee tjerati da gleda Cronenbergove filmove, uvjeravao je brata. Samo elim da misli na to kako su se znanstvenik i muha spojili. Teleportacija. Vidno sumnjiava, Vonetta je navukla kacigu. Teleportacija! sloio se Dylan. Da, upravo tako. Muha i znanstvenik te-leportirali su se zajedno, i onda su se spojili. I dalje govorei zemlji pod nogama, Shep je rekao: Remake iz 1986. bio je previe ljigav. Tako je. Bljutave scene. Krvave scene. Shep ne voli bljutave i krvave scene. Domaica je ponovno uzjahala Harley. Prva verzija nije bila krvava ni bljutava, Dylan je podsjetio Shepa. No ono vano je ... Devet minuta pod tuem je tono, rekao je Shepherd,

neoekivano uzvraajui na Dvlanovu kritiarsku tiradu. Vjerojatno je. Da, sigurno je tako. Devet minuta. Posve si u pravu. A sad ... Devet minuta. Jedna ruka, jedna minuta. Jedna noga, jedna minuta. Jedna minuta ... Vonetta je pokuavala pokrenuti Harlev. Motor nije hvatao. Za glavu, nastavio je Shepherd. Pune dvije minute za sve ostalo. Dvije minute za ispiranje. Ako zajedno skoimo u motel, rekao je Dylan. Upravo sad, nas dvojica, drei se za ruke, hoemo li zavriti kao muha i znanstvenik? Shepove sljedee rijei bile su potpuno zasiene tonom povrijeenih osjeaja: Shep ne jede sranja. Zbunjen, Dylan je upitao: to? Kad je Vonetta ponovno okrenula klju, motor se oglasio ponosnom snagom. Shep ne jede kratak popis sranja kao to si rekao, mali i kratak popis sranja. Shep jede hranu kao ti. Naravno da je tako, mali, samo sam mislio ... Sranje je govno, podsjetio ga je Shep. Oprosti. Nisam mislio ozbiljno. Ispravljajui Harley s obje noge na tlu, Vonetta je nekoliko puta dodala gas - grmljavina motora odjeknula je preko livada, preko brda. Kakica, drekec, kenjac u pelenama ... Dylan je zamalo zavritao od oaja, ali je progutao i zadrao mirnou. Shep, sluaj, stari, braco, sluaj ... ... drek, balega, pasje govance, i sve ono ve nabrojano. Upravo tako, rekao je Dylan s olakanjem. Ono ve nabrojano. Obavio si dobar posao. Pamtim cijeli popis. Hoemo li zavriti kao muha i znanstvenik? Pognute glave tako da je bradom dodirivao prsa, Shep je upitao: Mrzi li me? To je pitanje potreslo Dylana. I ne samo pitanje, nego i to to je Shepherd o sebi progovorio u prvom, a ne u treem licu. Ne, mrzi li Shepa, nego mrzi li mene. Sigurno se osjeao duboko

povrijeenim. Iza kue, Vonetta je s motorom sila sa staze i povezla se preko dvorita prema livadi. Dylan se spustio na koljeno pred Shepom. Shepe, ne mrzim te. ak ni da se trudim, ne bih mogao. Volim te, i bojim se za tebe, i poizio sam zbog tog straha. Shep nije gledao brata, no bar nije zatvorio oi. Bio sam zao, nastavio je Dylan, a ti to ne razumije, jer ti nikad nisi zao. Ti ne zna kako biti zao. Ali ja nisam dobar kao ti, mali. Nisam tako njean. Shepherd je naizgled kopao po travi svojom papuom, kao da je izmeu vlati ugledao neko stvorenje s drugog svijeta, no sigurno je reagirao na zapanjujuu pomisao kako je, usprkos svim manama i ogranienjima, na neki nain nadmoan bratu. Stigavi do kraja pokoene tratine, Vonetta je povezla Harley ravno na livadu. Visoka i zlatna trava razdvajala se pred motorom, poput povrine jezera pod pramcem broda. Posvetivi bratu punu pozornost, Dylan je rekao: Shepe, moramo odavde i to odmah. Moramo se vratiti u motel, do Jilly, ali ne ako emo zavriti kao znanstvenik i muha. Bljutavo-krvavo, rekao je Shep. Tono. Ne elimo zavriti bljutavo-krvavo. Bljutavo-krvavo je loe. Bljutavo-krvavo je jako loe. Tako je. Namrtivi se, Shep je sveano izjavio: Ovo nije film Davida Cronenberga. Ne, nije, sloio se Dylan, ushien to je Shep djelovao ukljuen u konverzaciju kao nikad prije. Samo, Shepe, to to znai? Znai li to da je sigurno da se zajedno vratimo u motel? Ovdjetamo, rekao je Shep, sabijajui dvije rijei u jednu, kao to je ve bio uinio. Vonetta Beesley prela je pola livade. Ovdjetamo, ponovio je Shep. Ovdje je tamo, tamo je ovdje, a svugdje je isto mjesto ako zna kako se savija. Savija? Savija to? Savije ovdje tamo, jedno mjesto na drugo, ovdjetamo.

Ne priamo o teleportaciji? Ovo nije film gospodina Davida Cronenberga, rekao je Shep, to je Dy-lan uzeo kao potvrdu da teleportacija - stoga i katastrofalno spajanje atomskih estica - ovdje nije u pitanju. Podigavi se, Dylan je poloio ruke na Shepova ramena. Namjeravao je s bratom skoiti u prolaz. Prije nego to su se uspjeli pokrenuti, otvor je stigao do njih. Stojei suelice Shepu, Dylan je stajao suelice i arobnom portalu iza Shepa, kad se slika Jilly u kupaonici u trenutku presavila poput origamija poput presavijenih komada papira iz kojih djeca u koli izrauju klopke. Presavila se naprijed, savila se oko njih, presavila njih u sebe i savila se izvan Kalifornije. Dvadeset peto poglavlje Napola luda od brige, Jilly je skoro potpuno sila s uma kad joj se uinilo da se blistavi tunel pred njom lomi u sreditu i zatim presavija po crti loma. Iako je mislila da se crveni prolaz savija u sebe, istovremeno je imala osjeaj da buja prema njoj, to ju je natjeralo da panino uzmakne. Umjesto tunela, pred njom su bljesnuli titravi geometrijski uzorci u nijansama crvene i crne, slini onima koje je vidjela u kaleidoskopu, osim to su ovi uzorci bili zapanjujue trodimenzionalni, neprekidno se razvijajui. Uplaila se da e upasti u njih, ne da e pasti nadolje, ve da e jednostavno upasti i okretati se poput astronauta u besteinskom stanju medu pupajuim oblicima, zauvijek, do vjenosti. Zapravo, ta zastraujua struktura koja se uzdizala u zidu opirala se njezinom osjetu vida, ili moda njezinim umnim sposobnostima da shvati i analizira ono to su joj oi otkrivale. Naizgled je bila znaajno stvarnija od bilo ega u kupaonici, stvarna, ali toliko beskrajno nepoznata da je njezin prestraeni pogled letio od jednog do drugog udnog detalja, kao da joj je um bjeao od razmatranja istinske sloenosti te konstrukcije. Neprekidno je zamjeivala dubinu koja je nadilazila tri dimenzije, ali nije bila sposobna primijeeno uhvatiti i zadrati, iako joj je uspanieni unutarnji glasi intuicije odbrojavao/)^, a zatim sedam, i nastavio odbrojavati ak i kad ga je odbila sluati.

Gotovo u trenutku nove su boje navalile na crveno i crno modrina ljetnog neba, zlatni odsjaj nekih plaa i zrelog ita. Medu bezbrojnim tisuama ploica mozaika u stalnoj mijeni, postotak crvenog i crnog brzo je opadao, dok su modra i zlatna jaale. Prvo je pomislila da vidi, zatim je znala to vidi i pokuala ne vidjeti djelie ljudskih oblija rasprene po cijeloj povrini kaleidoskopa oko koje gleda, prst, jedno uho kao razlomljen vitraj kojeg je tornado ponio uvis. Pomislila je kako je spazila i nacerenu kojotovu gubicu, zatim je ugledala djeli poznate modro-ute havajske koulje. Drugi djeli ugledala je na drugoj strani. Od trenutka kad se tunel presavio u sebe, prolo je najvie pet ili est sekundi, a tada su se Dylan i Shepherd rastvorili u kupaonici i pojavili pred Jilly upravo onakvi kakvi su uvijek bili. Iza njih, tamo gdje je maloprije tunel titrao crvenim svjetlom, stajao je sasvim obian zid. S vidljivim olakanjem, Dylan je ispustio zadrani dah i rekao neto poput: Nije bljutavo-krvavo. Shep je izjavio: Shep je prljav. Jilly je rekla: Ti, kurvin sine, i udarila Dylana u prsa. Nije ponovila udarac. Udarac je proizveo zadovoljavajui zvuk, ali je Dylan bio previe krupan da ga srui kao to se nadala. Hej! pobunio se Dylan. Jilly je samo ponovila: Ti, kurvin sine, i ponovno ga udarila. Koji ti je vrag? Rekao si da ne ide unutra, bijesno ga je podsjetila i udarila ga jo jae. Joj! Hej, nisam namjeravao otii. Otiao si, optuila ga je i zamahnula ponovno. akom velikom poput rukavice za bejzbol, uhvatio je njezinu aku i drao je, uspjeno okonavi njezin napad. Otiao sam, jesam, dobro, ali stvarno nisam namjeravao ii. Shepherd je bio strpljiv, ali uporan: Shep je prljav. Vrijeme za tu. Rekao si da nee ii, rekla je Jilly, ali si otiao, i ostavio me ovdje samu. Nije znala kako ju je Dylan zgrabio za obje ruke. Zadravajui je, rekao je: Vratio sam se, obojica smo se vratili, sve je u redu.

Nisam mogla znati da e se vratiti. Koliko sam vidjela, nisi se morao nikad vratiti ili si mogao doi mrtav. Morao sam se vratiti iv, uvjeravao ju je, kako bi ti dao priliku da me ubije. Ne igraj se s tim. Pokuala se istrgnuti iz njegova stiska, ali nije uspjela. Pusti me, seronjo. Hoe li me ponovno udariti? Ako me ne pusti, rastrgat u te na komade, kunem ti se. Vrijeme za tu. Dylan ju je pustio, ali nije sputao ruke kao da oekuje da e morati zaustavljati nove udarce. Ti si jako gnjevna osoba. Jo kako si u pravu da sam gnjevna. Drhtala je od bijesa, tresla se od straha. Rekao si da nee ii tamo, a onda si otiao, a ja sam ostala sama. Shvatila je da se trese vie od olakanja nego od bijesa ili straha. U koju si to vraju mater otiao? U Kaliforniju, rekao je Dylan. Kako to misli, Kaliforniju? Kalifornija. Disneyland. Hollywood. Most Golden Gate. Zna ve, Kali-fornija? Kalifornija, javio se Shep. etiristo dvadeset tri tisue devetsto devedeset devet etvornih kilometara. S potpunom nevjericom u glasu, Jilly je upitala: Kroz zid si otiao u Kali-forniju? Aha. Zato ne? to misli, gdje smo otili, u Narniju? Oz? Srednje kraljevstvo? Kalifornia je ionako luda od svih tih mjesta. Shep je oito znao mnogo o svojoj rodnoj dravi: Stanovnitvo, otprilike trideset pet milijuna etiristo tisua. No mislim da nismo, zapravo, proli kroz zid, rekao je Dylan, ili kroz bilo to drugo. Shep je ovdje presavio tamo. Najvia toka, Mount Whitney ... Presavio to kamo? upitala je Jilly. ... etiri tisue etiristo sedamnaest metara nadmorske visine. Dok joj je bijes kopnio i olakanje sa sobom donosilo malo mira i jasnoe, Jilly je shvatila da je Dylan ushien. Malo nervozan, moda malo i prestraen, ali jako ushien, gotovo djeaki oduevljen. Dylan je rekao: Presavio je moda stvarnost, prostor i vrijeme,

jedno ili sve to, ne znam, ali je ovdje presavio do tamo. Shepe, to si presavio? to si to tono presavio? Najnia toka, Dolina smrti ... Vjerojatno e jo neko vrijeme piliti po Kalifbrniji. ... osamdeset est metara ispod razine mora. Braco, to si savio? Glavni grad - Sacramento. Sino je prvi odjeljak savio do etvrtog, rekao je Dylan. No to tad nisam shvatio. Prvi do etvrtoga? Jilly se namrtila, tjerajui bol iz ruke kojom ga je udarila. Shep u ovom trenutku zvui razumnije od tebe. Dravna ptica kalifornijska prepelica. U mukom toaletu. Spojio je jedan odjeljak s drugim. Uao je u prvi, a izaao iz etvrtoga. Nisam ti to rekao, jer nisam shvaao to se zbilo. Dravni cvijet - zlatni mak. Jilly je htjela raistiti to: Teleportirao se iz jednog zahoda u drugi? Ne, nije se teleportirao. Vidi me, vratio sam se sa svojom glavom, a on sa svojim nosom. Nije teleportacija. Dravno stablo kalifornijska sekvoja. Shepe, pokai joj nos. Shepherd nije podizao glavu. Dravni moto - Heureka - to znai, otkrio sam. Vjeruj mi, rekao je Dylan, da je nos posve njegov. Ovo nije Cronenber-gov film. Malo je razmislila o njegovoj posljednjoj reenici, dok joj se Dylan cerekao i kimao. Zatim je rekla: Znam da jo nisam dorukovala, ali trebam pivo. Shepherd nije odobravao: Psihotropni intoksikans. On govori meni, rekla je Jilly. Aha, rekao je Dylan. Mislim, ne govori o meni. Govori meni. Na neki nain. Aha, malo se mijenja. Dylan je spustio poklopac na koljki. Shepe, doi, sjedi ovamo. Vrijeme za tu, podsjetio ih je Shep.

U redu, uskoro, samo prvo sjedi ovdje. Dylan je odveo brata do zatvorene koljke i uvjerio ga da sjedne. Shep je prljav. Vrijeme za tu. Kleknuvi pred brata, Dylan mu je na brzinu pregledao ruke. Ne vidim nita. Vrijeme za tu. Devet minuta. Dylan je Shepu izuo papue, i stavio ih na stranu. Hoe se kladiti koji je lik? Zapanjena, Jilly je trebala pivo vie nego ikad. Lik? Sputene glave, Shep je promatrao kako njegov brat slae papue. Devet minuta. Jedna minuta, jedna ruka. Zeko ili psi, rekao je Dylan. Pogledavi flaster na ruci, Jilly je primijetila da se odlijepio, ali je jo uvijek skrivao mjesto uboda. Dylan je Shepu svukao desnu arapu. Jedna minuta, rekao je Shep, jedna noga ... Priavi blie, Jilly je promatrala Dylana koji je pregledavao bratovu bosu nogu. Ako mu je ubrizgao, rekla je, zato ne u ruku? Jedna minuta za glavu ... U to je vrijeme slagao slagalicu, rekao je Dylan. I? ... dvije minute za sve ostalo ... Nikad nisi vidjela kako on slae. Brz je. Ruke mu se neprekidno kreu. I usredotoen je. ... i dvije minute za ispiranje, zavrio je Shep. Zatim je dodao: Maca. Toliko je usredotoen, nastavio je Dylan, da ga ne moe nagovoriti da prestane, sve dok ne zavri. Ne moe ga natjerati da prestane. Nije ga briga to mu radi s nogama, jer ne slae nogama. Ali mu ne moe imobilizirati nijednu ruku. Moda ga je omamio kloroformom, kao i mene. Ne naavi nikakve vidljive tragove uboda na Shepherdovoj desnoj nozi, Dylan je rekao: Nije. Kad sam otiao preko ceste po veeru, ve je slagao slaga-licu, a kad sam se probudio zalijepljen za stolicu, Shep je slagao i dalje. Shep se, neobjanjivo, umijeao: Maca.

Da ga je omamio, ne bi se tako brzo oporavio, rekla je Jilly, prisjeajui se gubitka orijentacije koji ju je progonio nakon buenja. Maca. tovie, da mu je netko nabacio klorofbrmom natopljenu krpu preko lica, Shep bi doivio daleko veu traumu od tebe. Daleko veu. On je loman. Nakon to bi doao svijesti, vjerojatno bi bio ili hiperemocionalan ili bi se smotao u fetalni poloaj i odbijao pokrenuti se. Ne bi se vratio slagalici kao da se nita nije dogodilo. Dylan je Shepu svukao i lijevu arapu. Shepherd je na svojem flasteru imao maku. Maca, rekao je Shep. Shep se kladio, maca. Dylan je oprezno odlijepio flaster. Shep je dobio, rekao je Shep. Vie od pola dana nakon injekcije, mjesto uboda bilo je upaljeno i lagano nateeno. Videi Shepovu stigmu, Jilly je zadrhtala iako nije znala zato. Skinula je svoj flaster sa zekom. Mjesto uboda izgledalo je jednako Shep-herdovom. Pokazalo se da i Dvlanov psi skriva ubod jednak bratovim i Jillynim ranama. On mi je rekao da ta tvar na svakoga djeluje drukije. Gledajui zid na kojem je stajao tunel, Jilly je rekla: U Shepherdovom sluaju, jako puno drukije. Uinak je bez iznimke zanimljiv, Dylan je navodio Frankensteinove rijei, ba kao i ranije, esto zapanjuju, a ponekad i pozitivan. Jilly je na Dvlanovu licu primijetila divljenje, blistavu nadu u njegovim oima. Misli da je ovo pozitivno za Shepa? Nisam siguran to se tie talenta za presavijanje. Je li to blagoslov ili prokletstvo. To emo znati s vremenom. No govori vie. I govori izravno meni. Kad razmislim, on se mijenja otkad mu se to dogodilo. Znala, je to Dylan misli i to se ne usuuje izgovoriti, kako ne bi izazivao usud - to da bi injekcija nekim udom, uz pomo zagonetne psihotropne tvari, Shepu mogla pruiti izlaz iz zatvora njegova autizma.

Negativna Jackson moda je nadimak koji je zasluila. Moda je u svojim najgorim trenucima i bila vrtlog pesimizma, nikad ne gledajui vlastiti ivot i mogunosti, no esto sagledavajui vjerojatnost kojom e veina ljudi i cijelo drutvo uvijek pronai vlak za Pakao koji e ih odvesti ravno u propast. No nije sebe smatrala pesimistinom ak ni negativnom kad je promatrala razvoj odnosa sa Shepom u njemu osjeajui vie opasnosti, nego nade, vie vjerojatnosti za uas, nego za prosvjetljenje. Zagledan u siuno, crveno upaljeno mjesto na stopalu, Shepherd je pro-aptao: Podsvjetlom Mjeseca. Na njegovom, dotad nevinom licu, Jilly nije primjeivala ni prazan pogled, ni dobroudan izraz, ni munu bojazan, koje su veinom odreivale njegov emocionalni raspon. Glas mu je zazvuao runo, a lice mu se zgrilo u ogoren izraz koji bi mogao biti neto gore od obine gorine. Moda bijes, dugo uzgajan i poput stijene tvrd bijes. Ve je to jednom rekao, otkrio je Dylan, kad sam ga sino pokuavao izvui iz sobe u motelu, malo prije nego to smo sreli tebe. Radi svoj posao, proaptao je Shep. I to, rekao je Dylan. Shepherdova su ramena ostala objeena, ruke su mu leale u krilu, dlanova okrenutih uvis kao da meditira, no njegovo je mrano lice otkrivalo oluju u njegovoj nutrini. O emu to govori? upitala je Jilly. Ne zna. Shepe? Duo, s kim razgovara? Pod svjetlom Mjeseca radi svoj posao. iji posao, Shepe? Samo minutu prije, Shep je bio povezan s njima i sa sadanjou vie nego to je ikad bio. Sad je otiao nekamo, ba kao da je kroz zid ponovno preao u Kaliforniju. Cunula je pokraj Dylana i rukama njeno uhvatila Shepovu ruku. Nije odgovorio na njezin dodir. Ruke su mu ostale mlohave poput mrtvaevih ruku. Ipak, zelene oi bile su ive dok je gledao svoja stopala i pod,

moda ne videi nita od toga - kao da je promatrao nekoga ili neto to ga je u mislima jako muilo. Pod svjetlom Mjeseca radi svoj posao, proaptao je jo jednom. Taj je put naznake gnjeva na licu podvukao nepogreivo grub prizvuk u glasu. Jilly nije obuzela nikakva vizija, nikakvo ivo pretkazanje nadolazee strave, no obina joj je intuicija govorila da ostane budna i oekuje neugodna iznenaenja. Dvadeset esto poglavlje Shepherd se sa svoje privatne mjeseine vratio saznanju da se treba istuirati. Nakon to se Jilly povukla u spavaonicu, Dylan je ostao u kupaonici s bratom. Nije namjeravao Shepa ostaviti nasamo, ne u skorijoj budunosti, ne kad je jo morao brinuti i o toj komplikaciji s ovdjetamo. Dok je Shep svlaio majicu, Dylan je rekao: Mali, elim da mi neto obea. Svlaei traperice, Shep nije odgovorio. elim da mi obea kako se nee presavijati ovdjetamo, nee nikamo otii na taj nain, osim ako to prije ne raisti sa mnom. Shep je svukao i gaice. Devet minuta. Shepe, moe li mi to obeati? Povukavi zastor tua u stranu, Shep je rekao: Devet minuta. Stari, ovo je ozbiljno. Ne presavijaj nita sve dok ne budemo znali vie o tome to nam se dogaa, svima nama. Shep je pustio vodu, oprezno ruku stavio pod mlaz, podesio toplinu i ponovno je isprobao. Ljudi su esto grijeili pretpostavljajui kako je Shepherd zasigurno teko retardiran te da mu treba daleko vie pomagati da se brine za sebe nego to je bio sluaj. Mogao se sam urediti, odjenuti, kao i uspjeno nositi s brojnim jednostavnim zadaama svakodnevnog ivota, osim pripreme hrane. Shepa se nije molilo da neto flambira, ak niti da ispri tost. Ne bi mu bilo pametno dati kljueve porschea. No bio je inteligentan, moda pametniji i od Dvlana. Na nesreu, u njegovom je sluaju inteligencija ostala odvojena od djelovanja. Na ovaj je svijet stigao s nekoliko loih spojeva. Bio je

poput sportskog Mer-cedesa sa snanim motorom koji nije spojen s pogonom motor se moglo turi-rati cijeli dan, ali se ne bi stiglo nigdje. Devet minuta, rekao je Shep. Dylan mu je dodao mehaniki kuhinjski tajmer. Okruglo bijelo lice bilo je crnim crticama podijeljeno na ezdeset polja, a na svakoj petoj crtici stajao je i broj. Shep je ureaj pribliio licu, promatrajui ga kao da ga nikad nije vidio, i zatim pomno podesio brojanik na devet minuta. Uzeo je Neutrogenu, jedini sapun koji bi koristio pod tuem i uao u kadu, drei kazaljku tajmera, kako bi ga sprijeio da se pokrene. Kako bi izbjegao napad klaustrofobije, Shep se uvijek tuirao s otvorenom zavjesom. Kad je stao pod mlaz, postavio je tajmer na rub kade i otpustio kazaljku. Kuckanje je bilo glasnije od itanja i pljuskanja vode. Tajmer bi se uvijek smoio. Za nekoliko e mjeseci zahrdati i postati neupotrebljiv. Dylan ih je kupovao na desetke. Shep je istog trenutka poeo sapunati lijevu ruku, izravno nanosei Neutrogenu. Iako vie nee pogledati tajmer, tono e dodijeliti eljenu koliinu vremena svakom dijelu svoga tijela. Dvije ili tri sekunde prije nego to e tajmer zazvoniti, on bi to predvidio glasno uzviknuvi: Ding!. U tome bi se uo prizvuk zadovoljstva. Moda je pratio protok vremena brojei otkucaje tajmera - jedan u sekundi. A moda je i nakon svih tih godina precizno mjerenih kupki, Shep razvio pouzdan unutarnji sat. Tijekom proteklog desetljea Dylan je bio kronino svjestan vlastitoga sata koji mu je nemilosrdno odbrojavao ivot, ali je odbijao previe razmiljati o vremenu, o tome gdje e biti za devet minuta, za est mjeseci, sljedee godine, za dvije godine. Slikat e svijet, naravno, putovati po izlobama, kruiti galerijama na Zapadu. I skrbiti se za Shepa. A sada su njegovi unutarnji satovi kucali ne bre nego upornije, i nije mogao prestati razmiljati o neoekivano neuhvatljivoj prirodi vlastite budunosti. Nije znao gdje bi se mogao nai sutra ili to e ga zatei do sumraka istoga dana, a da i ne misli gdje e biti za

dvanaest mjeseci. Za ovjeka koji je proteklih deset godina proivio jedinstveno predvidljivo, ove nove okolnosti trebale bi biti zastraujue, kakve su i bile, strane i stravine, no i neporecivo uzbudljive, gotovo ushiujue. Iznenadio se koliko mu je mogunost otkrivanja novoga bila privlana. Odavna je samog sebe uvjeravao kako je utjelovljena stalnost, tovatelj tradicija, ljubitelj bezvremenosti koji se ne zanima za novotarije zbog novotarija koje su njegovo drutvo ostavile bez korijena a zaljubljenog u bljetavilo. Osjeaj krivnje natjerao mu je rumenilo na lice kad se sjetio svoje govorancije na brdu, kad se otresao na Shepherda zbog izluujue rutine i glupih ponavljanja, kao da je to jadno dijete ikad imalo priliku biti drugaiji nego to jest. Ushit zbog mogunosti revolucionarne promjene u ivotu, istovremeno ne imajui blagog pojma jesu li nadolazee promjene dobre ili loe, isprva mu se uinio nepromiljenim. Zatim, u svjetlu spoznaje kako su te promjene pogibelj-nije za Shepherda nego za ikoga drugoga, uzbuenje nije mogao nazvati samo nepromiljenim uinilo mu se sebinim i plitkim. Licem u lice s vlastitim odrazom u zrcalu, nijemo je uvjeravao samoga sebe kako njegova hitnja da prigrli promjenu, bilo kakvu promjenu, nije nita vie i nita gore nego samo odraz njegova vjena optimizma. ak i kad bi to izgovorio naglas, ta tvrdnja ne bi zazvuala istinito. Razoaran ovjekom kojeg je gledao, okrenuo je leda zrcalu, no i tad je savjetovao sebe da svoju novu i teko uhvatljivu budunost doeka paljivije, ak i opreznije no uzbuenje mu nije ni najmanje splasnulo. # Nitko nikad Holbrook u Arizoni ne bi optuio kako je buno trgovako sredite. Osim moda tijekom proslave Starog zapada u lipnju, Okupljanja orlova izlobe indijanske umjetnosti u srpnju i rujanskog sajma plemena Navajo, pasanac bi mogao, korakom po volji, prijei autocestu ili bilo koju sporednu ulicu ne izlaui se gotovo nikakvoj opasnosti da ga pregazi auto. Unato tome, Jilly je otkrila kako njihov motel s dvije zvjezdice u sobama nudi modemsku vezu odvojenu od telefonske linije. Po

tome su se mogli isto tako uaniti i u Hotelu Peninsula na Beverlv Hillsu. Na maleni je stol oprezno postavila svoje prijenosno raunalo, spojila se i poela krstariti internetom. Poela je tragati za stranicama koje su obuhvaale znanstvena istraivanja pojaavanja modanih funkcija, kad je Shepherd, u kupaonici, povikao: Ding!, a tajmer zvonjavom oznaio posljednju sekundu njegovog devetominutnog tuiranja. Odbacila je stranice povezane s poboljanjem mentalnih sposobnosti uzimanjem vitamina i prehranom. Frankenstein joj se nije inio kao tip koji bi se posvetio zdravoj prehrani i homeopatskoj medicini. Nadalje, nisu je zanimale stranice povezane s jogom i drugim oblicima meditacije. ak ni najbriljantniji znanstvenik nije mogao izdvojiti temelje meditativnih disciplina, pretvoriti ih u tekuinu i ubrizgati ih kao da su cjepivo protiv gripe. Istuiran, mokre kose, u istim trapericama i istoj majici s kojotom, Shep je izaao iz kupaonice. Dylan ga je pratio nekoliko koraka i rekao: Jilly, moe li pripaziti na She-pa? Kako ne bi ... nikamo otiao. Moe. Dvije stolice s ravnim naslonima stajala su suelice za malim stolom pored prozora. Dovukla je jednu do stola, namjeravajui Shepa posjesti pored sebe. Shepe, jesi li dobro? Nije odgovorio. U kutu sobe, tapete s be, utim i svijetlozelenim prugama bile su neuredno nalijepljene. Shepherd je polagano podizao i sputao glavu, kao da prouava pogreno spojene uzorke. Duica, je li sve u redu? Dvaput pregledavi lampav tapetarov uradak od poda do stropa, Shep se zagledao ravno u spoj zidova. Ruke su mu mlitavo visjele uz bokove. Podigao je desnu kao da polae zakletvu - savivi je u laktu, dlanom pored lica, dlanom otvorenim prema naprijed. Trenutak kasnije, poeo je mahati kao da ne gleda kut sobe, nego da je kroz prozor spazio nekog poznatog. Dylan je ponovno izaao iz kupaonice, taj put po istu odjeu iz

kovega. Jilly ga je upitala: Komu mae? Zapravo i ne mae, objasnio joj je Dylan. To je spazam - isto to i faci-jalni tikovi. Ponekad to radi satima. Malo bolje pogledavi, Jilly je primijetila da je Shepherdov zglavak oputen i da potpuno mlitavo mae rukom, ne kao da se mahanjem oprata ili pozdrav-lja. Misli li da je uinio neto loe? upitala je. Loe? A, zato to stoji u kutu. Ne. Samo se osjea trenutano preoptereenim. Primio je previe podataka i ne moe se nositi sa svima. A tko moe? Gledajui u kut, rekao je Dylan, ograniava unos osjeta. Svodi svoj svijet na uski prostor. To mu pomae da se smiri. Osjea se sigurnijim. Moda i meni treba kutak, rekla je Jilly. Samo ga dri na oku. On zna kako ne elim da ... ikamo ode. On je dobro dijete. Veinom radi ono to treba. No sad se bojim da to svijanje ... nee moi kontrolirati nita vie nego to sad kontrolira desnu ruku. Shep je mahao zidu, i mahao i mahao. Premjestivi raunalo, okrenuvi stolicu kako bi mogla nadzirati Shepa dok radi, Jilly je rekla Dylanu: Moe raunati na mene. Da. Znam da mogu. Blagost njegova glasa privukao joj je pozornost. Njegov prodoran pogled bio je jednako procjenjivaki i upitan poput onih skrivenih pogleda kojima ju je prouavao sino, nakon posjeta benzinskoj crpki u Globeu. Kad se nasmijeio, Jilly je shvatila da se ona nasmijeila prva i da on svojim osmijehom uzvraa njezin. Moe raunati na mene, rekao je Shep. Pogledali su maloga. I dalje je stajao u kutu, i dalje je mahao. Znamo da moemo raunati na tebe, stari moj, rekao je Dylan bratu. Nikad me nisi iznevjerio. Samo ostani ovdje. Samo ovdje. Ne tamo. Bez presa-vijanja. Za neko je vrijeme Shep rekao sve to je imao rei. Bolje da se istuiram, rekao je Dylan.

Devet minuta, podsjetila ga je Jillv. Ponovno se osmjehnuvi, vratio se u kupaonicu nosei istu odjeu. Pazei na Shepherda krajikom oka, a povremeno ga i pogledavajui, Jillv je putovala internetom u potrazi za stranicama povezanima s pojaanjem modanih funkcija, mentalnom snagom, pamenjem ... iime to bi je moglo odvesti do Frankensteina. Dok se Dylan vratio, obrijan i istuiran, u istim drap hlaama i crveno-smedoj kockastoj koulji havajskog kroja koju je nosio preko hlaa, Jillv je bila pronala neke smjernice za potragu. Najvie ju je zanimalo nekoliko napisa koji su govorili o mogunosti poveanja ljudske memorije pomou mikroipova. Kad se Dylan smjestio pored nje, rekla je: Dakle, tvrde da e jednog dana biti mogue kirurki usaditi portove za podatke u mozak i tada, kad god to poelimo, ubaciti memorijske kartice kojima emo poveati znanje. Memorijske kartice. Recimo, kad bi htio projektirati vlastitu kuu, samo ubaci karticu - zapravo ip s velikom koliinom podataka i u trenutku zna dovoljno o arhitekturi i graevini da bi mogao nainiti cjelokupni projekt. Govorim o svemu od estetikih pitanja pa do izrauna nosivosti temelja, polaganja instalacija i postavljanja najpogodnijeg sustava zagrijavanja i hlaenja. Dylan je izgledao sumnjiavo. Dakle, to tvrde? Aha. Ako eli znati sve to je mogue znati o francuskoj povijesti i umjetnosti prije nego to prvi put otputuje u Pariz, samo ubaci karticu. Kau da je to neizbjeno. Tko to kae? Hrpa tehnikih genijalaca - istraivai iz Silicijske doline koji su doprli najdalje. Oni isti koji su stvorili deset tisua propalih Internet-kompanija? Ne, to su bili veinom varalice, luaci gladni moi i esnaestogodinji poduzetnici. Ne istraivai. Jo uvijek nisam zadivljen. to o tome kau neurokirurzi? Zvui neoekivano, no veina smatra da e to jednog dana biti mogue. Pretpostavljajui da se nisu prepuili trave, to misle pod tim

jednog dana? Neki kau trideset, neki pedeset godina. I to se to nas tie? pitao se. U moju glavu nitko jo nije ugradio ulaz za podatke. Upravo sam oprao kosu, pa bih sigurno primijetio. Ne znam, priznala je. Ali mislim da u, iako moda i nisam na pravom tragu, ako jo malo budem kopala, pronai ono to traimo i doi do podruja istraivanja kojima se Frankenstein zapravo bavio. Kimnuo je. Ne znam zato, ali se slaem. Intuicija. Sve po starom. Ustajui od stola, rekla je: Hoe li nastaviti traiti dok se ja malo uredujem? Devet minuta, rekao je. Nemogue. Mojoj kosi potreban je stil. # Riskirajui da nemilosrdnom uporabom suilice za kosu ispri tjeme, Jilly se u motelsku sobu vratila ista i blistava, za samo etrdeset pet minuta. Odjenula je bananautu, rastezljivu i pripijenu pletenu vestu kratkih rukava, bijele traperice krojene tako da dokau kako joj kletva velike guzice koja je harala njezinom obitelji jo nije stranjicu iz dinja preobrazila u ampionske bundeve, i bijele tenisice sa utim vezicama koje su se slagale s bojom veste. Osjeala se lijepom. Ve tjednima nije marila za ljepotu, zapravo mjesecima, i iznenadilo ju je to joj je to sad vano, usred katastrofe, usred unitenog ivota i kunji koje su se tek spremale doi unato svemu, nekoliko je minuta provela provjeravajui svoj izgled u zrcalu, i pomno i proraunato ga popravljala kako bi bila jo ljepa. Osjeala se besramno i plitko, osjeala se glupo, no takoer se osjeala dobro. U svojem umirujuem kutu Shep nije bio svjestan da se Jilly vratila zgodnija nego to je bila. Nije vie mahao. Ruke su mu visjele uz bokove. Nagnuo se naprijed, spustio glavu, tjeme pritisnuo u kut zida u punom dodiru s prugastim tapetama, kao da bi ga imalo vea udaljenost od tog spasonosnog spoja uinila ciljem nepodnoljivo bogatog utjecaja osjetilnih podraaja.

Nadala se da e Dylan reagirati zamjetno jae od Shepherda, ali kad je podigao pogled s monitora nije joj komplimentirao na dobrom izgledu, nije se ak ni nasmijeio. Naao sam kurvia. Jilly se toliko unijela u oekivanje komplimenta da na trenutak nije mogla shvatiti znaenje njegovih rijei. Kojeg kurvia? Nasmijeenog, koji jede kikiriki, bode iglama i krade aute eto, tog kurvisa. Dylan je pokazao, a Jilly je pogledala monitor, gdje se na fotografiji nalazio njihov doktor Frankenstein dostojanstvena dranja i daleko manje luakog izgleda nego sino. Dvadeset sedmo poglavlje Lincoln Merriweather Proctor, bilo je u ovom sluaju posve varljivo ime. Lincoln je tjerao ovjeka da pomisli na Abea, i zato je navodilo na mislio o mudrosti i potenju ljudi koji su se do veliine izdigli iz siromatva. Merriweather]t do-davalo neozbiljnu notu, opisujui mirnu i radosnu duu, moda sposobnu i za povremeno nestane ispade. A Proctor'je oznaavalo osobu koja nadzire studente, njihova mentora, koji odrava red i stabilnost. Ovaj Lincoln Merriweather Proctor bio je povlateno dijete prvo se obrazovao na Yaleu, a zatim na Harvardu. Sudei po popisu radova do kojeg ju je Dylan doveo na raunalu, Jilly je zakljuila kako je Proctorova dua, nimalo smirena, jo patila i od megalomanske vizije potpunog ovladavanja prirodom, a zatim i njezina potpunog izopaenja. Njegovo ivotno djelo - zagonetna tvar u prici nije pridonosila stvaranju reda i stabilnosti, ve je njegovala nesigurnost, stravu, pa ak i kaos. Pravo udo od djeteta, Proctor je obranio dva doktorata prvi iz molekularne biologije, i drugi iz fizike do dvadeset este godine ivota. Znanost i industrija neprekidno su mu se udvarale, te je u tim krugovima uivao sve povlastice, iako je jo prije trinaestog roendana stvorio vlastitu tvrtku i dokazao pritom kako njegov najvei talent lei u sposobnosti da privue goleme koliine investicijskih sredstava kojima je financirao istraivanja, nadajui se da e otkriti komercijalnu primjenu nevienih ekonomskih razmjera.

U svojim napisima i javnim predavanjima Proctor nije samo podravao stvaranje poslovnog carstva, nego je i sanjario o drutvenim reformama i zapravo se nadao da e mu uspjeti promijeniti sr prirode ovjeanstva. U znanstvenim otkriima s kraja dvadesetog, kao i onima koja e sigurno uslijediti poetkom dvadeset prvog stoljea, uviao je priliku da usavri ovjeanstvo i stvori Utopiju. Motivi kojima se hvalisao suut za one koji pate u siromatvu i bolestima, briga za planetarnu ekologiju i elja da promie sveopu jednakost i pravdu zvuali su hvalevrijedno. No kad je proitala njegove rijei, Jilly je u mislima zagrmio strojevi korak bezbrojnih izama i zveckanje lanaca u logorima. Od Lenjina do Hitlera svi utopisti su jednaki, sloio se Dylan. Odluni da pod svaku cijenu usavre drutvo, koje umjesto toga razore. Ljude se ne moe usavriti. Bar ne one koje ja poznam. Ja volim prirodu, i to je ono to slikam. U prirodi se posvuda nalazi savrenstvo. Savrena uinkovitost pela u konici. Savren ustroj mravinjaka ili kolonije termita. No ono to ovjeanstvo ini prelijepim upravo je naa slobodna volja, naa individualnost, nae beskrajne tenje usprkos vlastitoj nesavrenosti. Prelijepo ... i zastraujue, dodala je. Upravo tako, ta je ljepota tragina, no upravo je to ini razliitom od ljepote prirode, i dragocjenom na svoj nain. U prirodi nema tragedija, samo su procesi dakle, u njoj ne postoji ni trijumf. Taj ju je mukarac nalik medvjedu, iva lica, odjeven poput djeaka u smee hlae i koulju prebaenu preko njih, neprekidno iznenaivao. Rekao je: Ipak, te prie o memorijskim karticama i ulazima u mozgu nisu put kojim su Proctorova istraivanja krenula, ali bila si u pravu kad si rekla da bismo slijedei njih mogli naletjeti na njega. Ispruio je ruku i posluio se tipkovnicom. Na monitoru je bljesnula nova stranica. Pokazujui kljunu rije u naslovu, rekao je: Ovo je put kojim Proctor kroi ve dugo.

Proitavi rije iznad njegova prsta, Jilly je izgovorila: Nanotehnologija. Bacila je pogled prema Shepu u uglu, dijelom oekujui da e joj on pruiti definiciju, no on je i dalje bio zauzet oitim pokuajem da gurajui glavu u kut sobe, lubanju prilagodi pravome kutu spoja zidova. Nano je prefiks koji znai milijarditi dio, otkrio joj je Dylan. Nanose-kunda je milijarditi dio jedne sekunde. U ovom sluaju to oznaava neto veoma malo, siuno. Nanotehnologija siuni strojevi, toliko siuni da su nevidljivi golom oku. Jilly je mozgala, no ideju joj je bilo teko probaviti. Previe maleni da bi ih se vidjelo? Od ega su nainjeni? Pogledao ju je s oekivanjem. Sigurna si da ti to ne govori nita? A trebalo bi? Moda, rekao je tajanstveno. Dakle, nanostrojevi nainjeni su od nekoliko atoma. A tko ih slae vile i vilenjaci? Velik broj ljudi sjea se onoga to su na vijestima vidjeli prije desetak godina IBM-ov logo koji su njihovi znanstvenici nainili od pedeset ili ezdeset atoma. Poredali su nekoliko atoma i zamrznuli ih na mjestu kako bi prikazivali ta tri slova. Aha, da, bila sam u srednjoj. Profesor iz fizike pokazao nam je fotografiju. Snimili su kamerom povezanom sa snanim elektronskim mikroskopom. Ali to je bio samo siuni logo, a ne stroj, pobunila se. I nije radio nita. w Tono, no horde istraivaa troe hrpe razvojnih sredstava stvarajui nano-strojeve koji e raditi. Strojeve koji ve rade. Siuno-male vilinske strojie. Ako tako eli, u pravu si. Zato? Kad se tehnologija jednom usavri, primjena e biti doslovno nevjerojatna i beskrajna, osobito u medicini. Jilly je pokuala zamisliti bar jednu od beskrajnih mogunosti primjene siunih strojia koji rade siune poslie. Uzdahnula je.

Najvei dio ivota provela sam piui viceve, priajui viceve i kradui viceve. Sad se osjeam kao usred vica. Kakve primjene? Pokazao je na monitor. Iskopao sam intervju koji je Proctor dao prije nekoliko godina. Pisan je laiki i razumljivo. ak ga i ja razumijem. Zato mi ne ispria kratku verziju? Dobro. Prvo, nekoliko primjena. Zamisli stroj manji od krvnog tjeleca, nainjen od nekoliko atoma, ali sposoban da prepozna naslage na stijenkama krvnih ila i da ih sigurno ukloni mehanikim putem. Strojevi su u svojem djelovanju bioloki interaktivni, ali su sastavljeni od bioloki inertnih atoma, tako da njihova nazonost ne izaziva reakciju imunosnog sustava. A sad zamisli da ti injekcijom ubrizgaju stotine tisua, moda i milijune nanostrojeva. Milijune? Slegnuo je ramenima. U nekoliko kubika glukozne otopine stali bi milijuni. Injekcija bi bila manja od one kojom se posluio Proctor. Strano. Mislim da su ljudi jednako stranima smatrali i prva cjepiva zamisli, strano, netko ti ubrizga mrtve bacile kako bi tijelo razvilo otpornost na one ive. uj, to ni sad ne volim uti. No dakle, ti milijuni nanostrojeva neprekidno bi ti kruili tijelom, tragali za naslagama koje bi njeno istili, i odravali ti krvne ile savreno istima. Jilly je bila zadivljena. Ako to ikad doe na trite, dobrodoli u doba pre-deravanja izburgerima. Zna to? To mi poinje zvuati poznato. Nisam iznenaen. Ali, zato? Umjesto odgovora na pitanje, rekao je: Nanostrojevi bi mogli otkrivati i uklanjati nakupine kancerogenih stanica prije nego to tumor postane veliine glavice pribadae. Teko je vidjeti lou stranu, rekla je Jilly. No mi sigurno znamo da ona postoji. I zato si tako zagonetan? Zato misli da bi mi to trebalo zvuati poznato?

Shep se javio iz kuta: Ovdjetamo. Jebote! Dylan je izletio iz stolice tako brzo daju je sruio. Ovdjetamo. Budui da je Shepherdu bila blie od Dylana, Jilly je prva dola do djeaka. Priavi mu, nije primijetila nita neobino, nikakav crveni tunel do Californije ili bilo kojeg drugog mjesta. Shepherd se vie nije upirao tjemenom u kut. Nainio je korak natrag. Stajao je uspravan, podignute glave, pogleda uprtog u neto to je njemu bilo neizmjerno zanimljivije od bilo ega to je vidjela Jilly. Ponovno je podigao desnu ruku, kao da polae zakletvu, no nije mahnuo. Kad mu je Jilly prila, Shep je ruku ispruio pred lice, do toke u zraku u koju se bio zagledao te palcem i kaiprstom uhvatio ... uhvatio komad niega, koliko je ona vidjela. No kad je poeo zakretati taj uhvaeni zrak, kut sobe poeo se uvijati u sebe. Ne, rekla je Jilly teko diui, i iako je znala da Shepherd esto odbacuje dodir, ispruila je ruku i dlan poloila na njegovu aku. Sunica, nemoj to raditi. Brojni dijelovi trobojnih pruga tapeta, koji se dotad nisu slagali samo u kutu, sad su se savijali u svim smjerovima i pod otrim kutovima, te se kut sobe toliko izobliio da Jilly nije mogla pratiti crtu od poda do stropa. Stojei s druge strane Shepu, Dylan je bratu stavio ruku na rame. Stari, ostani ovdje. Ba ovdje, s nama, s nama si siguran. Kretanje se zaustavilo, ali je kut sobe ostao izoblien u nadrealistikoj geometriji. Jilly se inilo da taj komadi svijeta promatra kroz osmerokutnu prizmu. Um joj se pobunio zbog prizora koji se suprotstavljao razumu ak i vie nego to je to inio sjajni tunel u zidu. Iako je i dalje dlan desne ruke drala na Shepovoj desnoj nadlanici, Jilly se pribojavala boriti s njim, plaei se da bi svaki pokret jo vie presavio ovdje u tamo, bez obzira gdje to tamo ovaj put bilo. Izravnaj to, duo, nagovarala ga je, dok su joj drhtaji nabirali glas jednako udno kao to su se i zidovi nabirali pred njom. Pusti to, sunica. Izravnaj to kako je bilo. Palcem i kaiprstom Shep je stezao tkanje stvarnosti.

Polagano je okrenuo glavu i pogledao Jilly. Pogledao ju je ravno u oi kao to je uinio samo jednom - kad je u Expeditionu sjedio straga, pred kuom u Aveniji eukaliptusa, trenutak nakon to je Dylan odjurio bez objanjenja. Tom prilikom Shep nije izdrao izravni kontakt, nego je odmah odvratio pogled. Ovaj je put izdrao. Njegove zelene oi izgledale su duboke poput oceana osvijetljenog iz dubine. Osjea? upitao je. Osjeam, to? Osjea kako radi, kako sve ide u krug, krui, krui. Pretpostavljala je kako on oekuje da e ona, preko njegove ruke, moi osjetiti ono to on osjea izmeu palca i kaiprsta, no ona je osjeala samo njegovu toplu kou, otrinu kostiju ake i lanaka. Oekivala je outjeti uzdrhtalu napetost, postati svjesna koliko se Shep zacijelo napree kako bi ostvario tu nevjerojatnu zadau, ali je on djelovao oputeno, kao da presavijanje s jednog mjesta na drugo ne iziskuje nimalo vei napor od presavijanja runika. Osjea kako je sve to krasno? upitao je, obraajui joj se izravnou potpuno stranom njegovoj autistikoj izdvojenosti. Unato ljepoti kakvu moe nositi samo tajanstvena struktura stvarnosti, taj je susret s misterijom nije oduevio onako kako je naizgled oaravao Shepherda, nego joj je kristalizirao led strave u kostima. Htjela je ne shvatiti, htjela ga je samo uvjeriti da zatvori taj prilaz prije nego to ga dokraja otvori. Sunica, daj ga izravnaj, molim te. Izgladi ga da mogu osjetiti kako se izravnava. Iako su joj oca lani ustrijelili kad je neto polo po zlu prilikom prodaje droge, Jilly se plaila da e se, ako Shepherd ne izravna zid i ako ga presavije cijelim putem od ovdje do tamo, nai licem u lice s omraenim ocem, kao to se esto dogaalo kad je otvarala vrata stana i ugledala njegov prijetei smijeak. Oekivala je da Shep moe irom otvoriti vrata Pakla jednakom lakoom kao to je otvorio i put do Californije, olakavajui tako susret oca s keri. Doao sam po osiguraninu za oko, curice moja. Imamo li premiju osiguranja za oi? Kao da bi Shep nenamjerno njezinom ocu dao

priliku da posegne s drugog svijeta i ispuni svoju neispunjenu prijetnju, te je oslijepi i to na oba oka. Shep je odvratio pogled s nje. Ponovno se zagledao u svoj palac i kaiprst. Komad niega zavinuo je slijeva nadesno. Sad ga je izvio zdesna nalijevo. Divlje zavijene pruge tapeta ponovno su se ispravile. Neprekinuta crta kuta, od poda do stropa, ponovno je postala jasna i vidljiva, bez ijednog skretanja. Ono to je maloprije promatrala kroz osmerokutnu prizmu, sad je stajalo neizoblieno. kiljei prema toki koju je Shepherd jo stezao izmeu palca i kaiprsta, Jilly je pomislila kako je vidjela naborani zrak, poput nagorjelog filma ili tanke plastine folije. Tada su se blijedi prsti razdvojili, oslobaajui to neobino tkanje koje su drali. ak i gledane iskosa, njegove zelene oi kao da su se zamaglile, i umjesto oceanskih dubina koje su otkrivale, u njima je leala pliina, a umjesto oarano-sti ... melankolija. Dobro, rekao je Dylan s olakanjem. Hvala ti, Shepe. To je bilo fino. Jako dobro. Jilly je pustila Shepherdovu ruku, a on ju je spustio uz bok. Spustio je i glavu, zagledao se u pod i objesio ramena, kao da je nakon trenutka slobode jo jednom prihvatio teinu vlastita autizma. Dvadeset osmo poglavlje Dylan je prenio i drugu stolicu od stolia kraj prozora, te je sve troje sjelo u polukrug pred laptopom. Shep je, zatien, sjedio u sredini, tamo gdje su ga mogli bolje nadzirati. Mali je sjedio s bradom sputenom na prsa. Ruke su mu leale u krilu, okrenute uvis. Izgledao je kao da ita iz dlanova - linija srca, linija glave, linija ivota, - i bezbrojne znaajne linije koje su se mreasto irile izmeu palca i kaiprsta, u podruju poznatom i kao anatomska burmutica. Prekriivi ruke na prsima, Jilly je sjedila stisnutih aka pod pazusima. Ona nije eljela da joj itko ita iz dlana. itanje iz dlana, iz listova aja, tumaenje tarota, horoskopi - Jilly s tim nije eljela imati nikakve veze. Ona nikad ne bi pristala predati

svoju budunost usudu, ni na trenutak. Ako usud ba eli upravljati njome, onda bi je trebao onesvijestiti i preuzeti nadzor. Nanostrojevi, rekla je Jilly, podsjeajui Dylana gdje su stali prije prekida. Skidanje naslaga s arterijskih stijenki, traganje za malenim skupinama kancerogenih stanica. On se zabrinuto zagledao u Shepherda, zatim je kimnuo i konano Jilly pogledao u oi. To ti je to. U ovom intervjuu Proctor esto spominje nanostro-jeve koji e takoer biti i nanokompjutori s dovoljno memorije da ih je mogue programirati za izvravanje prilino sloenih zadataka. Unato injenici to su njih troje bili ivui dokazi da Lincoln Proctor nije lud, Jilly je to avrljanje o udima tehnologije smatrala jednako nevjerojatnim kao i Shepherdovu mo svijanja. No moda jednostavno nije eljela vjerovati budui da su posljedice bile nalik nonoj mori. Rekla je: Nije li to smijeno? Mislim, koliko memorije moe ugurati u raunalo manje od zrnca pijeska? Tonije, manje od zrnca praine. Proctor to ovako objanjava, a ja u ti dodati i malo povijesti: prvi silikonski mikroipovi bili su veliine nokta i imali milijun tranzistora. Veliina najmanjeg tranzistora na ipu iznosila je stoti dio debljine ljudske vlasi kose. Ja samo elim znati kako publiku nasmijati do suza, jadikovala je. A onda je dolo do otkria u ... mislim da je to nazvao litografijom X-zraka. to se mene tie, moe to zvati i tuc-muc ili ubujnemuj. Meni je sve to isto. Sve u svemu, neko je sumanuto otkrie omoguilo otiskivanje milijardu tranzistora na ip, debljine tisuinke promjera vlasi kose. Zatim dvije milijarde. A to je bilo prije neto godina. Krasno, samo dok su svi ti genijalci stvarali svoja otkria, ja sam zapamtila sto osamnaest viceva o velikim guzicama. Pa emo vidjeti kome e se vie smijati. Pomisao na nanostrojeve i nanokompjutore koji joj vrve krvotokom plaila ju je nimalo manje od pomisli da bi joj se neka izvanzemaljska bubetina mogla razvijati u utrobi, kao u Alienu.

Smanjivanjem dimenzija, objanjavao je Dylan, dizajneri ipova poveavaju brzinu, djelotvornost i kapacitet raunala. Proctor je govorio o multiatom-skim nanostrojevima koje pokree nanokompjutor nainjen od jednog atoma. Ne vei od jednog atoma? Sluaj, ono to je svijetu stvarno potrebno je dobra portabl-perilica veliine rotkvice. Jilly su se te siuni, bioloki interaktivni strojevi poeli initi kao usud iz price. Sudbina joj se nije trebala prikradati s batinom - ve je bila u njezinoj nutrini i bacila se na posao, zahvaljujui Lincolnu Proctoru. Dylan je nastavio: Proctor kae da se protone i elektrone u jednom atomu moe iskoristiti kao pozitivne i negativne prekidae, i s milijunima tranzistora koji su ve utisnuti u neutrone, jedan jedini atom u nanostroju moe biti snano raunalo koje ga nadzire. Osobno, rekla je Jilly, odjurit u u trgovinu u trenutku kad ujem da po pristojnoj cijeni prodaju siunu mikrovalnu penicu koju mogu koristiti i kao privjesak u pupku. Sjedei prekrienih ruku i zarivi ake u pazuhe, jedva se mogla natjerati da slua Dylana jer je znala kamo svi ti podaci vode - a kad tamo stignu, sledit e se od straha. Osjeala je znoj pod pazuhom. Boji se, rekao je. Dobro sam. Nisi dobro. Aha. Sto ja to pomiljam? Tko sam ja da bih znala jesam li dobro ili nisam? A ti si strunjak za mene? Kad se boji, tosovi su ti prilino oajni. Ako malo prekopa po sjeanju, rekla je, otkrit e da ni prije nisam previe cijenila tvoju amatersku psihoanalizu. Zato to je bila tona. Sluaj, boji se, bojim se, Shep se boji, svi se bojimo i to je u redu. Mi... Shep je gladan, rekao je Shepherd. ' Preskoili su doruak. Bliilo se vrijeme ruka. Ubrzo emo ruati, obeao je Dylan bratu. Sireke, rekao je Shepherd, ne podiui pogled s otvorenih dlanova.

Mali, bit e i neto bolje od sireka. Shep voli sireke. Znam da to voli. Dylan je rekao Jilly. To su zgodni, etvrtasti obroci. A to bi bilo da mu ponudi one krekere sa sirom u obliku ribica kako se zovu? Zlatne ribice? pitala se. Shep mrzi Zlatne ribice, javio se mali. One imaju oblik. Ovalni oblik. Ribice su sranje. Previe oblika. Ribice su odvratne. Ribice smrde. Smee, smee, smee. Pogodila si ga u bolno mjesto, rekao joj je Dylan. Nema ribica, obeala je Shepu. Ribice su smee. Potpuno si u pravu, duice. Stvarno imaju grozni oblik, rekla je Jilly. Odvratni. Tako je, dragi, sasvim odvratni. Sireki, ustrajao je Shep. Jilly bi ostatak dana provela raspredajui o oblicima grickalica kad bi to sprijeilo Dylana da nastavi govoriti vie nego to je mogla podnijeti o tome to joj nanostrojevi u tom trenutku rade po tijelu, no prije nego to je i stigla spomenuti integralne krekere, vratio se na tu stranu temu. U tom intervjuu, rekao je, Proctor ak tvrdi da e se jednog dana milijuni psihotropnih nanostrojeva ... Jilly je protrnula. Psihotropnih. ... ubrizgati u ljudsko tijelo ... Ubrizgati. Dakle, tu smo. ... i krvotokom putovati do mozga ... Sledila se. Strojevi u mozgu. ... te kolonizirati modano deblo, veliki i mali mozak. Kolonizirati mozak. Odvratno, rekao je Shep, iako je najvjerojatnije jo govorio o Ribicama. Dylan je nastavio: Proctor predvia prisilnu evoluciju mozga vodenu nanostrojevima i nanokompj utorima. Zato netko ve nije zatukao tog kurvinog sina?

I kae kako je nanostrojeve mogue programirati da analiziraju strukturu mozga na staninoj razini, i to iz prve ruke, te da pronau naine kako da ga poboljaju. Mislim da nisam izala na izbore kad su Lincolna Proctora izabrali za novog Boga. Izvukavi ruke ispod pazuha, Jilly je otvorila ake i zagledala se u dlanove. Bila je sretna to ne zna itati iz dlana. Dylan je rekao: Te kolonije nanostrojeva moda e biti sposobne stvarati nove veze izmeu raznih podruja mozga, nove neuralne puteve ... Oduprla se porivu da dlanovima uhvati glavu, strahujui da ne osjeti neku slabu i udnu vibraciju unutar lubanje, dokaz da je horde nanostrojeva mijenjaju iznutra. ... i bolje sinapse. Sinapse su dodirne toke izmeu neurona na neuralnim putovima unutar mozga, i oito u njima dolazi do zamora dok razmiljamo ili ako predugo bdijemo. Kad se umore, one usporavaju nae misaone procese. Mrtvaki ozbiljna, ne poseui za duhovitostima, rekla je: Mislim da bi mi sad dobro dolo malo sinaptikog umora. Misli su mi definitivno prebrze. U intervjuu ima jo toga, rekao je Dylan, ponovno pokazujui monitor. Malo sam preletio, i mnogo toga jednostavno ne razumijem hrpa trtljanja o neemu to se zove precentralni girus i postcentralni girus, Purkinjeove stanice ... i tako dalje i tako dalje. Cista magija. Ipak, dovoljno sam shvatio da znam u kojem smo sosu. Nesposobna da se dalje odupire, pritisnula je jagodice prstiju na sljepooice ali nije osjetila vibraciju. Unato tome, rekla je: Boe, o tome ne mogu ni razmiljati. Milijuni siunih nanostrojeva i nanokompjutora u glavi, migolje tamo kao roj pela, mrava, mijenjaju te ... to se ne moe podnijeti. Dvlanovo je lice dovoljno posivjelo da se moglo zakljuiti kako njegov uobiajeni optimizam moda i nije sagorio do kraja, no da je u tom trenutku zga-snuo poput pepelom zatrpanog ugljena. To se mora podnijeti. Moemo samo razmiljati o tome. Ili prihvatiti Shepov izbor. No tko e nama rezati hranu u etverokute i

kvadrate? Uistinu, Jilly se nije mogla odluiti je li sigurniji put u paniku govoriti ili preuivati infekciju strojevima. Osjetila je da u se njoj ugnijezdila mrana i kri-lata strava, kako joj pera uzbueno drhte, i znala je da ju, ako je ne nadvlada, ako ju ne bude zadrala u njezinu gnijezdu, ako joj dopusti da uzleti, nikad nee vratiti natrag - i znala je kako e, u trenutku kad poleti, divljaki mlatei krilima po zidovima svih soba u kui njezina uma, njezino mentalno zdravlje odletjeti zajedno s njom. Rekla je: To je isto kao da sazna da boluje od bolesti ludih krava ili parazita u mozgu. Osim to je ovim namjeravao uiniti dobro ovjeanstvu. Dobro? Kladim se da je negdje u intervjuu taj luak spomenuo neto poput vie rase, nad-rase ili neto slino. Samo ekaj. Od dana kad je Proctor prvi put poeo razmiljati o koritenju nanotehnologije za prisilnu evoluciju mozga, tono je znao kako e nazvati ljude koje e podvrgnuti procesu. Proktorijanci. Manijaki napadaj bijesa bilo je idealno sredstvo koje je Jilly moglo odvratiti od njezine strave i utrpati je u kavez. Koji egocentrini, samozadovoljni gad! Prilino vjeran opis, sloio se Dylan. I dalje oito razmiljajui o nadmonosti krekera etvrtastog oblika nad oblim Ribicama, Shep je rekao: Sireki. Sino, rekao je Dylan, Proctor mi je rekao da bi tvar ubrizgao sebi, samo kad ne bi bio takva kukavica. Da nije imao sreu i odletio u zrak, izjavila je Jilly, ja bih sad utrcala to tom udovitu, i to s jo veom pricom od njegove. Uvalila bi mu u mozak sve te njegove nanostrojeve i to ravno kroz guzicu. Dylan se sumorno osmjehnuo. Ti si stvarno gnjevna osoba. Jesam. I dobro se osjeam. Sireki. Proctor mi je rekao kako nije dobar uzor nikomu, rekao je Dylan, i da je previe ohol da bi bio ponizan. Zatim je nastavio lupetati o svojim karakternim nedostacima.

Kako molim ... i sad bih se ja trebala rascmoljiti od samilosti? Samo se prisjeam njegovih rijei. Dijelom pokrenuta trzavim osjeajem koji se izrodio iz razmiljanja o na-nostrojevima koji joj rondaju po sivoj tvari, a dijelom pravednikim gnjevom, Jilly je bila previe uzbuena da bi i dalje mirno sjedila. Prenabijena nervoznom energijom, eljela je negdje dugo trati ili izvoditi naporne vjebe - a mogue, idealno, pronai nekoga tko zasluuje batine i mlatiti ga sve dok je ne zabole noge, sve dok ne bude mogla podii noge s poda. Jilly je skoila na noge takvom silinom da je to Dvlana natjeralo da i on iskoi iz stolice. Izmeu njih, Shep je ustao, kreui se bre nego to se obino kretao. Rekao je: Sireki, podigao desnu ruku, palcem i kaiprstom zgrabio komadi niega, zavrnuo ga i presavio sve troje iz motelske sobe nekamo drugamo. Dvadeset deveto poglavlje Kao privlanu, osobitu i esto zabavnu enu, koja nije patila od zadaha iz usta, Jillian Jackson esto su na ruak izvodili mladi mukarci koji su cijenili njezine karakterne osobine, no nikad je dosad nitko nije presavio na ruak. Sama nije bila oevidac vlastitog presavijanja, nije se vidjela kako postaje nalik Playboyevoj zeici bez spajalica, niti je osjetila i najmanju nelagodu. Jeftina motelska soba i namjetaj u trenutku su se zguvali u bizarno naslagane fragmente, a zatim stpresavili nadvoje-zguvali-stijesnili-naborali-spleli i slagali se sve dalje od nje. Nakoeni komadi drugog mjesta rastvarali su se prema njoj, naizgled prolazili kroz nestajuu motelsku sobu - polazite je bilo sjenovito i osvijetljeno svjetiljkama, dok je dolazna toka bila obasjana suncem tako da joj se na trenutak uinilo kako se nala u divovskom kaleidoskopu. Svijet joj se sveo na raznobojne djelie mozaika u procesu prijelaza iz tamnijih u svjetlije are. Objektivno, tijekom prijelaza vrijeme je stajalo - u istom su trenutku preli s jednog mjesta na drugo, no ona je, subjektivno, uspjela izbrojiti tri do etiri sekunde. Noge su joj skliznule sa saga u motelskoj sobi, gumeni potplati njezinih tenisica zaorali su nekoliko centimetara preko betona i ona se nala kako stoji pokraj Dvlana i

Shepherda, pred ulaznim vratima restorana. Shepherd ih je presavio natrag do restorana u Saffordu, gdje su veerali sino. To joj se uinilo loim razvojem dogaaja jer je Dylan upravo u Saffordu kauboja Bena Tannera upoznao s njegovom izgubljenom unukom i, jo vanije, tamo je na parkiralitu ubio boga u Lucasu Crockeru prije nego to je nazvao policiju i javio im da je Crocker u podrumu zatoio i lancima okovao vlastitu majku Noreen. Iako medu osobljem restorana za vrijeme ruka vjerojatno nije radio nitko iz sinonje smjene, netko bi Dvlana moda mogao prepoznati po opisu, a i najmanje jedan policajac mogao bi se danas vratiti kako bi po danu pregledao mjesto zloina. Tada je shvatila da grijei. Oni se nisu vratili u Safford. Zgrada je samo nalikovala onoj u Saffordu budui da su dijelile kreativno bankrotiran, no uobiajen izgled motelskih restorana diljem Zapada: duboku nadstrenicu na krovu koja je titila velike prozore od pustinjskog sunca, niske kamene zidove koji su uokvirivali prozore i kamene ardinjere pune zelenila koje se muilo preivjeti vrelinu. Nali su se pred kavanom pored motela iz kojeg su se maloas presavili. Odmah juno do njih stajala je recepcija, a iza nje, poploana staza koja je vodila do dugakog krila sa sobama, medu kojima je njihova bila ona pretposljednja. Shepherd ih je presavio na veliku udaljenost od itavih stotinu pedeset metara. Shep je gladan. Jilly se okrenula, oekujui da e iza njih ugledati otvoreni prolaz, nalik onome kojeg je Dylan vidio na vrhu brda u Californiji, samo to ovaj ne bi trebao voditi u kupaonicu, nego u praznu spavaonicu iz koje su, trenutak prije, otili. No Shep je ovaj put zatvorio prolaz u trenutku, budui da je iza nje samo, pod podnevnim suncem, mrano treperilo asfaltirano parkiralite. Pet-est metara od njih, iz kamioneta je, u kojem je ponosno stajala polica za puke, izaao mladi u radnoj odjei i zguvanom kaubojskom eiru. Pogledao ih je, zatim ih je pogledao bolje, no nije zavritao: Teleportacija! ili Proktorijanci!, ni ikakvu drugu optubu. Izgledao je blago iznenaen to ih nije primijetio trenutak prije.

Na ulici nijedno vozilo nije preletjelo preko plonika, zabilo se u stup rasvjete, niti se zbio ikakav sudar. Sudei po reakcijama vozaa, nitko od njih nije primijetio da se troje ljudi tamo stvorilo iz vedra neba. Kao to nitko iz kafia nije izjurio i zapanjeno se zagledao u njih, to je vjerojatno znailo da, u trenutku kad su Jilly, Dylan i Shepherd sag u motelskoj sobi zamijenili betonskom stazom pred ulazom, nitko nije gledao van. Dylan je razgledao okoli, nesumnjivo mislei isto to i Jilly, a kad su se pogledali, rekao je: Sve u svemu, radije bih bio proetao. Kvragu, radije da su me vukli konji. Stari, rekao je Dylan, mislio sam da smo se dogovorili oko ovoga. Sireki. Mladi iz kamioneta, prolazei pored, njih dodirnuo je obod eira, rekao: Bog, ljudi, i uao u kavanu. Mali, ovo ne smije prerasti u naviku. Shep je gladan. Znam, i ja sam kriv. Trebao sam te odvesti na doruak im smo se istui-rali. Ali ne moe se presavijati u restoran kad ti to poeli. Shepe, to je nepristojno. Stvarno nepristojno. To je najgora vrsta nepristojnog ponaanja. Objesivi ramena, spustivi glavu, utke, Shep je izgledao potuljenije od depresivnog baseta. Oito ga je bratov prijekor otjerao u oaj. Jilly ga je poeljela zagrliti. Ipak, strepila je da bi njih dvoje on mogao pre-saviti u neki bolji restoran, a Dylana ostaviti samog. tovie, nije ponijela novanik. Takoer je suosjeala i s Dylanom. Kako bi objasnio sloenost njihove situacije i prenio uinkovito upozorenje da bi ih izvoenjem udesnog presavijanja s jednog mjesta na drugo u javnosti doveo u veliku opasnost, trebao je Shep-herda usredotoenog i komunikativnijeg nego to je Shepherd naizgled bio sposoban biti. Posljedino tome, kako bi utvrdili da je javno presavijanje tabu, Dylan je odluio ne objanjavati nita. Umjesto toga, pokuao mu je

otvoreno i grubo objasniti da je javno izvoenje presavijanja s jednog mjesta na drugo neto krajnje sramotno. Shepe, rekao je Dylan, ti ne bi vrio nudu ovako pred ljudima, zar ne? Shep nije odgovorio. Bi li? Zar ne bi pikio upravo ovdje, na cesti, gdje te svi mogu vidjeti? Ne bi li? Poinjem misliti da bi. Iako vidno potresen pomilju da svoje potrebe obavlja na javnom mjestu, Shepherd se nije uspio obraniti od te optube. Na vrhu nosa pojavila mu se kapljica znoja, pala i ostavila tamnu mrlju na betonu medu njegovim nogama. Trebam li tvoju utnju shvatiti kao potvrdu da bi svoje potrebe obavio upravo ovdje, na stazi? Shepe, zar si ti takav ovjek? Shepe? Zar je tako? Poznavajui Shepovu patoloku stidljivost i njegovu opsjednutost istoom, Jilly je pretpostavljala da bi se radije smotao na ploniku pod bljetavim pustinjskim suncem i umro od dehidracije, prije nego to bi se olakao negdje na otvorenom. Shepe, nastavio je nepopustljivo Dylan, ako mi ne moe odgovoriti, onda moram pretpostaviti da bi stvarno pikio u javnosti, da bi pikio bilo gdje ti to padne na pamet. Shepherd se premjetao s noge na nogu. Jo jedna kap znoja kliznula mu je s nosa. Moda se za to moglo kriviti paklenu ljetnu vruinu, no ovo je izgledalo prije kao nervoza. Neka draga stara dama proe ovdje, a ti se raskopa i popia joj se na cipele, bez upozorenja, rekao je Dylan. Shepe, zar se moram brinuti i o tome? Shepe? Reci neto. Nakon gotovo esnaest sati neprekidnog druenja s braom O'Conner Jilly je shvaala zato Dylan ponekad probleme mora rjeavati neslomljivom, ponekad i tvrdoglavom upornou kako bi privukao Shepherdovu pozornost i postigao eljeni uinak. Zadivljujua ustrajnost u pouavanju autistinog brata ponekad bi, unato tome, djelovala neugodno nalik muenju, ak i povremenim izljevima zlovolje. Recimo da neka stara dama i sveenik prou ovdje, i prije nego to shvatim to se dogaa, ti im se ispia na cipele. Shepe, zar e sad

raditi i takve stvari? Zar tako, stari moj? Ozbiljno? Sudei po Dvlanovu dranju, ova je prodika njega stajala jednako mnogo kao i njegova brata. Dok mu je glas zvuao sve tvrde i upornije, lice mu se grilo ne u izrazu nestrpljenja ili gnjeva, nego boli. U oima mu je tinjao traak kajanja, moda ak i samilosti. Shepe, stvarno? Tako si odjednom odluio da e raditi svakojake gadosti i strahote? Jesi li, Shepe? Jesi li? Shepe? Shepherde? Jesi li? Nnisam, konano je odgovorio Shep. to si rekao? Shepe, jesi li to rekao <?? Ne. Shep je rekao ne. Dakle, nee staroj gospodi piati po cipelama? Ne. I nee pred svijetom raditi gadosti? Ne. Drago mi je to to ujem, Shepe. Zato jer sam oduvijek mislio da si dobar djeak, jedan od najboljih. Drago mi je znati da se nee ponaati nepristojno. To bi mi slomilo srce. Vidi, kad bi se presavio na javnom mjestu time bi povrijedio mnogo ljudi. Njih presavijanje vrijea jednako kao i pikenje po cipelama. Stvarno? upitao je Shep. Da. Stvarno. To im se gadi. Stvarno? Da. Zato? Pa, tebi se gade one male ribice sa sirom, rekao je Dylan. Shep nije odgovorio. Namrteno se zagledao u stazu, kao da ga je zbunilo to naglo skretanje razgovora na ribice. Nebo je bilo prevrue ak i za ptice. Sunce se odbijalo s vjetrobrana vozila u prolazu i treperilo poput odbljesaka vode na obojanim povrinama. Vozila su klizila pored njih poput snovito razlivenih oblija nepoznate prirode. Na drugoj strani ulice, iza treperavog vrelog zraka koji se dizao s plonika, blistali su jo jedan motel i benzinska crpka, poluprozirni, poput prikaza iz fatamorgane. Jilly se prije samo nekoliko trenutaka presavila s jednog mjesta na drugo gdje su sad stajali u tom nadrealistikom okoliu, gledajui u

budunost koja se ponekad inila toliko bizarnom da je podsjeala na uporne halucinacije, a ipak govorili su o neem toliko prizemnom kao to su krekeri sa sirom u obliku ribica. Moda je besmisao upravo ona kvaliteta svakog iskustva koja dokazuje da je ovjek iv, da ne sanja i da nije mrtav, jer su snovi ispunjeni zagonetkama i stravom, a ne apsurdnou starih komedija, dok zagrobni ivot ne bi trebao biti zaguen neprikladnou i besmislom poput ivota jer, kad bi bio takav, ne bi bilo nikakvog razloga da ivot poslije smrti uope postoji. Zato ti se gade te male Ribice sa sirom? upitao je ponovno Dylan. Zato to su onako okruglaste? Oble, rekao je Shepherd. Okruglaste su i oble, i gade ti se. Oble. Shepe, samo bezbroj ljudi voli te Ribice. Bezbroj ljudi ih jede svakog dana. Shep je protrnuo pomislivi na vatrene oboavatelje Ribica. Bi li volio da mora gledati kako ljudi pred tvojim oima jedu Ribice? Nagnuvi glavu kako bi ga bolje pogledala, Jilly je primijetila da je Shepovo mrtenje preraslo u izraz gaenja. Dylan se nije predavao: Cak i kad bi zatvorio oi da ne vidi, bi li volio sjediti izmeu dvoje ljudi koji jedu Ribice i morati sluati sve to hrustanje i mljackanje? Primjetno i iskreno zgaen, Shep se zagrcnuo. Shepe, ja volim Ribice. No zato to se one tebi gade, ja ih ne jedem. Umjesto njih jedem sireke. Bi li volio da neprestano jedem Ribice, ostavljam ih tamo gdje bi ih ti mogao vidjeti, gdje bi mogao naletjeti na njih kad se najmanje nada? Shepherd je divlje odmahivao glavom. Shepe, bi li to bilo u redu? Bi li? Shepe? Ne. Neke stvari koje ne smetaju nama smetaju drugima, stoga moramo potovati tue osjeaje ako elimo da drugi potuju nas. Znam. Dobro! Dakle, Ribice ne jedemo pred nekim ljudima ...

Ne Ribice. ... i ne pikimo na javnim mjestima ... Ne pikiti. ... i ne presavijamo se na javnim mjestima. Ne presavijati. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati, rekao je Dylan. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati, ponovio je Shep. Iako mu je bolni izraz i dalje bio na licu, Dylan je progovorio mekim i njenijim glasom, s vidljivim olakanjem: Shepe, ponosim se tobom. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati. Jako sam ponosan. I volim te, Shepe. To zna? Volim te, stari moj. Dyla-nu je glas zadrhtao te je okrenuo leda bratu. Nije pogledao ni Jilly, vjerojatno zato to je nije mogao pogledati i ostati smiren. Samo je promatrao svoje velike ake, kao da je s njima poinio neto ega se stidi. Nekoliko je puta udahnuo, duboko i sporo, a zatim je ponovno progovorio, prekidajui Shepovu neugodnu utnju: Ti zna da te ja jako volim. Dobro, tiho je rekao Shep. Dobro, ponovio je Dylan. Dakle, dobro. Kad je Dylan konano pogledao Jilly u oi, vidjela je koliko je za njega bio teak taj grub i nasilniki razgovor sa Shepom te je i njezin glas zadrhtao od emocija: I ... to sad? Potraio je novanik i izvukao ga. Sad idemo ruati. U sobi smo ostavili ukljuen laptop. Nita mu nee biti. A soba je zakljuana. Ostavili smo i znak Ne smetaj na vratima. Promet je i dalje tekao u vodenastom treperenju suneva svjetla. Druga strana ceste sablasno je drhturila. Oekivala je da e zauti srebrnasti djeji smijeh, mirisati tamjan, ugledati enu s mantillom kako sjedi na klupi nasred parkiralita, osjetiti lepet krila bijelih ptica koje nadiru iz maloprije pustog neba. Tada je, ne diui glavu, Shepherd neoekivano posegnuo i uhvatio je za ruku, te je trenutak postao prestvaran za vizije. Uli su. Povela je Shepa za sobom, kako ne bi morao podizati pogled i izlagati se izravnim pogledima s neznancima.

U usporedbi s danom izvan, u restoranu kao da je vladala polarna hladnoa. Jilly nije zadrhtala od zime. Dylanu je pomisao da stotine tisua ili milijuna mikroskopskih strojeva vrve njegovim mozgom toliko ubijala tek da je jeo ironino kao da je kakav stroj koji se puni gorivom. Nije ni najmanje uivao u hrani. Posluen savrenim obrokom sendviem s pohanim sirom nainjenim od etvrtastih kriki kruha obrezane kore, to su pratili etvrtasti peeni krumpiri, i kiseli krastavci kojima je Dylan odrezao zaobljene vrhove, te debele krike rajice takoer redizajnirane u kvadrate, Shep je blagovao zadovoljno. Iako Shep prstima nije jeo samo sendvi, krumpire i krastavce, nego i preraene rajice, Dylan se nije trudio podsjeati ga na pravila uporabe vilice. Za pravila o lijepom ponaanju za stolom postojala su prikladnija mjesta i vremena, a to nije bilo ovdje i sada, gdje i kad su mogli samo biti zahvalni to su ivi, zajedno i to jedu na miru. Zauzeli su separe pored prozora iako Shep nije volio sjediti tamo gdje su ga mogli promatrati ljudi iznutra i ljudi izvana. Ipak, prozori su bili toliko zatam-njeni zbog bljetavila pustinjskoga sunca da se, ak i danju, unutranjost restorana jedva mogla nazrijeti. tovie, jedini separei u restoranu bili su postavljeni uz prozore dok su obini stolovi bili smjeteni toliko blizu jedni drugima da bi Shepa ubrzo zasmetali gosti koji bi se gurali oko njega. Separe je nudio vrste barijere koje su pruale eljeni stupanj izdvojenosti, a nakon nedavnog kanjavanja Shep je bio spreman na ustupke. Psihiki tragovi na jelovnicima i priboru za jelo migoljili su se pod Dvlano-vim prstima, ali je otkrio kako sve bolje i bolje uspijeva skrenuti misli s njih. Dylan i Jilly avrljali su o nevanim stvarima: o svojim omiljenim filmovima, kao da holivudske produkcije imaju za njih neku osobitu vanost sad kad su izdvojeni od ostatka ovjeanstva i svakim trenutkom sve dalji i dalji od obinih ljudskih iskustava. Ubrzo, kad je razgovor o filmovima oito postao ne samo

beznaajan ve i bizaran, ist dokaz poricanja epskih proporcija, Jilly je razgovor poela skretati na njihovu dvojbu. Govorei o njegovu sloenu logikom lancu kojim je Dylan brata natjerao da prihvati injenicu kako je presavijanje na javnim mjestima tabu jednak pikenju po tuim cipelama, rekla je: Bio si sjajan tamo. Sjajan? Ne slaui se, odmahnuo je glavom. To je bilo podlo. Nije. Nemoj se derati. Dijelom je bilo podlo. To mi je mrsko, ali kad zatreba mogu biti sasvim pristojan gad. Morao si mu objasniti, i to brzo, rekla je. Nemoj me braniti. Mogao bih poeti uivati u tome, i sam poeti traiti isprike. O'Conneru, nisi dobar mranjak. Drai si mi kad si nerazumno optimistian. Nasmijeio se. I sebi sam drai takav. Progutavi posljednji zalogaj sendvia i potjeravi ga gutljajem Coorsa, uzdahnula je i rekla: Nanostrojevi, nanokompjutori ... ako me to malo smee toliko propametilo, zato i dalje ne shvaam cijelu ideju stvari? Oni nas nuno ne ine pametnijima. Samo drukijima. Nisu sve promjene promjene nabolje. Uostalom, Proctor zapravo nije elio govoriti o nanostro-jevima koje nadziru nanokompjutori, pa je izmislio novu rije kojom bi opisao te dvije stvari spojene u jednu. Nanoboti. Spoj nano i robota. Zato to zgodno zvui, nije manje strano. Namrtila se i protrljala zatiljak kao da tjera zimicu. Deja vu, opet. Nanoboti. To zvui poznato. Tamo u sobi kao da si oekivao da znam vie o tome. Zato? Kad sam te pozvao da proita onaj lanak na laptopu, ono to sam ti prepriao skraeno ... bio je to prijepis intervjua kojeg je Proctor dao u tvojoj omiljenoj radijskoj emisiji. Parish Lantern? U pet godina Proctor mu je triput bio gost - trei put itava dva sata. Pa sam pomislio da si ga nekom prilikom moda i sluala. Jilly je malo razmislila o tom razvoju dogaaja, i zakljuci joj se nisu sviali: to se toga tie, moda bih trebala poeti vie brinuti o

premjetanju Zemljinih magnetskih polova i o mozgojedima iz paralelne stvarnosti. Vani je vozilo skrenulo s ceste na parkiralite i projurilo pored restorana takvom bezonom brzinom da su grmljavina motora i bljesak prolaza privukli Dvlanovu pozornost. Crni Suburban. etiri reflektora na krovu iznad vjetrobrana nisu se prodavali kao standardna oprema Suburbana. Primijetila ga je i Jilly. Ne. Kako su nas pronali? Moda smo nakon onoga to se dogodilo u Saffordu trebali ponovno promijeniti ploice. Auto je zakoio pred recepcijom, odmah pored kafia. Moda je onaj mali seronja Skipper, na benzinskoj, posumnjao u neto. Moda je bilo sto stvari. Dylan je sjedio suelice motelu, dok je Jilly sjedila leima okrenuta zbivanjima. Ili barem jednom dijelu zbivanja. Kucnuvi kaiprstom po staklu, pokazala je neto. Dvlane. Preko puta. Kroz zatamnjeno staklo, kroz titravi vreli zrak koji se dizao iz suncem prenog plonika, ugledao je drugi crni Suburban pred motelom s druge strane ceste. Progutavi i posljednji zalogaj svog ruka, Shep je rekao: Shep hoe kola. S mjesta na kojem je sjedio, ak i kad se primaknuo prozoru, Dylan nije mogao vidjeti cijelo vozilo, sad parkirano pred recepcijom. Ipak, polovica vozila bila mu je u vidnom polju te je vidio kako s vozaeve strane izlaze dvojica. Odjeveni u laku, svijetlu odjeu, prikladnu za pustinjska odmaralita - izgledali su poput igraa golfa koji su se uputili na popodnevnu rundu - dodue, neobino krupnih igraa golfa. Neobino krupnih igraa golfa, gruba izgleda. Molim, sjetio se rei Shep. Molim kola. Trideseto poglavlje Dylan je bio navikao da je obino jedan od najkrupnijih tipova bilo gdje, no ona dvojica koja su izala iz Suburbana izgledali su kao da su jutro proveli na ro-deu, razbacujui kauboje po areni i trgajui im utrobe. Nestali su iza automobila uputivi se prema recepciji. Idemo, rekao je, izvukao se iz separea i ustao.

Jilly je ustala odmah, ali se Shep nije ni maknuo. Pognute glave, zagledan u svoj poieni tanjur, rekao je: Molim kola. Iako su posluivali krike, a ne kocke, jedini zaobljeni kraj kolaa moglo se lako izravnati. Inae, krika je bila dovoljno trokutasta nije bila zavojita, nije bila obla. Shep je volio kolae. Bit e kolaa, slagao je Dylan. Samo, stari moj, prvo idemo u muki zahod. Piki? upitao je Shep. Piki, tiho je potvrdio Dylan, odluivi da izbjegne scene. Shep ne treba pikiti. Protupoarni propisi i dostava jamili su da postoje stranja vrata no nesumnjivo bi do njih morali proi kroz kuhinju, a time bi podigli previe praine ak i kad bi smjeli krenuti tim putem. Nisu se usuivali izai na prednja vrata, plaei se da ih ne zamijete lani igrai golfa. Ostao je samo jedan izlaz. Stari, neko vrijeme moda nee imati priliku. Bolje ti je ii sad, objasnio je Dylan. Neu pikiti. Prila im je konobarica. Je li to sve? Kola, rekao je Shep. Moemo li dobiti jelovnike i pogledati deserte? zamolio je Dylan. Kola. Mislila sam da ste na odlasku, rekla je konobarica. Samo idemo u zahod, objasnila joj je Jilly. Kad se konobarica namrtila, Jilly je dodala: Muki i enski. Kola. Izvukavi njihove narudbe iz depa na pregai, konobarica je rekla: Imamo sjajne kolae. Iz svoje pomno sloene i uvrene rie pune izvukla je olovku. Zapeeni kokos, Schwarzwald tortu, tortu s limunom, limun s orasima ... Ne elimo svi torte, rekao je Dylan. Molim vas jelovnike. Kola, rekao je Shep. Kad je konobarica otila po jelovnike, Dylan je rekao: Shepe, doi. Kola. Zapeeni kokos ...

Shep, prvo pikiti. Schwarzwald ... Dosad su tipovi iz Suburbana sigurno ve stajali na recepciji motela. ... s limunom ... Ako sa sobom nose bilo kakve iskaznice, sigurno e ih pokazati recepcionaru. ... s limunom i orasima. Ako ih nemaju, vjerojatno e ga zastraiti kako bi doli do traenih informacija. Ne piki, tiho je Dylan izvijestio Shepa, nema torte. Oblizujui usne u oekivanju torte, Shep je razmotrio taj ultimatum. Dylane, tiho i brzo rekla je Jilly, prozor. Drugi crni Suburban preao je cestu. Parkirao se iza vozila koje je stajalo pred recepcijom, odmah pored kafia. Dylan nije elio brata za ruku izvlaiti iz separea, osim ako mu to ne ostane kao jedina mogunost. U tom e sluaju mali vjerojatno krenuti, iako to nije jamilo i da e suraivati. Ne e se snano opirati, no ako tako odlui, mogao bi postati nepomian poput tvrdoglave hobotnice. Nosei jelovnike sa anka, konobarica im se poela pribliavati. Ne pikim, nema torte? upitao je Shep. Ne piki, nema torte. Pikim, onda torta? upitao je Shep. Piki, onda torta, sloio se Dylan. Prila im je upravo kad je Shep ustao, spustila je jelovnike na stol i upitala ih: elite li kavu? Dylan je primijetio da se ulazna vrata otvaraju. Sunce je bljesnulo na staklenoj povrini vrata, a on iskosa nije mogao vidjeti tko ulazi sve dok ne kroe unutra. Dvije kave, rekla je Jilly. Uao je stariji par. Vjerojatno u osamdesetima. Nisu bili pogrbljeni, djelovali su prilino ivahno, no sigurno nisu bili ubojice. Mlijeko, promrmljao je Shep. Dvije kave i jedno mlijeko, rekao je Dylan konobarici. aa u kojoj e biti mlijeko imala je okrugli otvor, no mlijeko samo po sebi nije bilo okruglo. Nije imalo nikakav oblik, dapae bilo je

bezoblino, a Shep nije gajio predrasude ni prema kojoj vrsti hrane samo zbog oblika spremnika u kojemu se ona posluivala. Kola, rekao je Shepherd dok je, pognute glave, slijedio Dvlana izmeu stolova. Za njima je ila Jilly. Torta. Pikim, onda torta. Pikim, onda torta. Toaleti su se nalazili u dnu kafia. Ispred Dvlana hodao je krupni bradonja u podmajici, s dovoljno raznobojnih tetovaa na golim rukama, vratu i elavoj glavi da bi ga se moglo izloiti u cirkusu. Uao je u muki zahod. Zastavi u hodniku, i dalje u vidnom polju nekolicini gostiju, Dylan je rekao Jilly: Provjeri enski zahod. Ula je i vratila se prije nego to su se za njom zatvorila vrata. Nema nikoga. Dylan je natjerao brata da iza Jilly ude u enski zahod, i uao odmah za njima. Vrata oba odjeljka bila su otvorena. Ulazna vrata iz hodnika nije se moglo zakljuati. Netko je svakog trenutka mogao ui. Jedini je prozor bio premazan bojom i zatvoren, i ionako premalen da bi im mogao posluiti za bijeg. Dylan je rekao: Stari, mora mi uiniti neto. Kola. Shepe, mora nas presaviti odavde u nau sobu u motelu. Oni e ui u nau sobu, rekla je Jilly. Nee jo. Ostavili smo ukljuen kompjuter, s Proctorovim intervjuom. Ne elimo da to vide. Ne znam kamo emo dalje, ali ma kamo krenuli, oni e imati veu ansu da nam budu za petama ako shvate koliko znamo. Moi e predvidjeti nae namjere. Torta sa zapeenim kokosom. tovie, dodao je Dylan, u priboru za brijanje ostala mi je omotnica s novcem, skoro petsto dolara, a u ovom trenutku sve to imamo je ono u mom novaniku. Rukom je uhvatio Shepa za bradu i podigao mu glavu. Shepe, mora mi to uiniti. Shep je sklopio oi. Ne pikiti u javnosti. Shepe, ne traim da piki. Samo nas presavij u nau sobu. Sad. Shepe, odmah sada. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati.

Shepe, ovo je drukije. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati. L Stari, to pravilo sad ne vrijedi. Nismo na javnom mjestu. Shepherd nije prihvaao takve argumente. Uostalom, prostorija se nazivala javnim zahodom, i on je to znao. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati. Stari, uj me, vidio si puno filmova i zna kakvi su zloesti momci. Piske u javnosti. Jo gori od tih zloestih. Zloesti s pitoljima. Ubojice, kao u filmu. Shepe, trae nas stvarno gadni tipovi. Hannibal Lecter. Ne znam. Moda su i toliko strani. Ne znam. Ali ako mi ne pomogne, ako nas ne presavije kad god te zamolim, onda e stvarno biti krvavo i strano. Djeakove oi titrale su ispod kapaka bio je to pokazatelj njegova uzbuenja. Stranokrvavo je grozno. Stranokrvavo je strano grozno. A bit e jako krvavo i jako strano ako nas ne presavije u nau sobu, i to odmah. Shep se boji. Nemoj se bojati. Shep se boji. Dylan je zauzdao svoju narav to mu nije uspjelo na brdu u Californiji. Nikad vie ne smije sa Shepom razgovarati na taj nain, nikad, bez obzira koliko situacija bila oajna. Jedina preostala taktika bila je preklinjati: Stari, zabogami-loga, molim te. Ssshep sssse bbboji. Kad je Dylan pogledao na sat, kazaljka koja je pokazivala sekunde kao da se vrtjela iznad brojanika. Priavi Shepu, Jilly je rekla: Sunica, zna, sino kad si ti leao u svom krevetu, a ja u svom krevetu, kad je Dylan spavao i hrkao, sjea li se onog naeg malog razgovora? Dylan nije imao pojma o emu ona govori. Nije mu rekla da je razgovarala sa Shepom. A i bio je siguran da nije hrkao. Sunica, onda kad sam se probudila i ula te kako apue, sjea

se? Kad si rekao da se boji. Sto sam ti rekla? Shepherdove hiperaktivne oi prestale su titrati ispod kapaka, no nije joj odgovorio. Duica, sjea se? Kad ga je zagrlila, nije se trznuo, nije ni trepnuo. Sunica, sjea se, rekao si da se Shep boji, a ja sam ti rekla da je Shep hrabar. Dylan je zauo zvukove iz hodnika. Pogledao je prema vratima. Nitko nije uao, no kafi je bio gotovo pun - njihova privatnost nee potrajati dugo. Jilly je rekla: Shepe, ti si stvarno hrabar. Ti si jedan od najhrabrijih ljudi koje poznam. Svijet je straan. I znam da je tebi puno strasniji nego nama. Toliko buke, toliko svjetla i boja, toliko ljudi, neznanaca koji ti neprestano neto govore, sve te bakterije. Nita nije isto kao to bi trebalo biti, nita nije jednostavno kao to bi elio da bude, sve je oblo, sve je toliko gadno. Moe sastavljati svoje slagalice, moe Velika oekivanja proitati dvadeset puta, sto puta, i svaki put e biti tono kao to oekuje savreno tono. Ali ivot ne moe sloiti kao slagalicu, ne moe biti isti svakoga dana ipak, svako jutro ustane i pokua. Sunica, to ti je jako hrabro. Da sam ja ti, da sam poput tebe, mislim da ne bih bila tako hrabra. Znam da ne bih mogla biti. Toliko se trudi, svaki dan -to je hrabrije od bilo kojeg junaka iz filmova. Sluajui Jilly, Dylan je prestao zabrinuto pogledavati vrata, prestao je pogledavati na sat i otkrio kako ga lice i glas te ene obuzimaju vie i od pomisli da e se na njih sa svih strana sjuriti plaeni ubojice. Duica, mora biti hrabar onako kako znam da moe biti. Ne smije brinuti o zloestima, ne misli na krvavo i strano, samo uini ono to mora onako kako svako jutro ustane, istuira se i uini sve to mora da bi uinio svijet onako istim i jednostavnim. Sunica, mora biti hrabar i presaviti nas natrag u nau sobu. Shep je hrabar? Da. Shep je hrabar. Ne Ribice, ne pikiti, ne presavijati, rekao je Shep, no oi su mu bile nepomine ispod kapaka, to je navodilo na zakljuak da ga ak

ni pitanje nepri-kladnosti javnog presavijanja nije vie muilo kao maloprije. Jilly je rekla: Zapravo, sunica, presavijanje u javnosti ba i nije isto kao i pikenje u javnosti. To ti je vie kao pljuvanje u javnosti. Dodue, to ti pristojni ljudi i ne rade. No dok stvarno nikad ne piki u javnosti, bez obzira na sve, ponekad jednostavno mora pljunuti u javnosti, recimo kad ti u usta uleti buba - onda je to u redu. A ti su ti tipovi kao bube koje su nam uletjele u usta, pa presaviti se to dalje od njih nije nita gore nego iz usta ispljunuti bubu. Shepe, sunica, uini to sad. Brzo. Shepherd je ispruio ruku te palcem i kaiprstom uhvatio komad niega. Pokraj njega, Jilly je svojim lijevim dlanom dodirnula Shepovu nadlanicu. Shep je otvorio oi, okrenuo glavu i pogledao Jilly. Osjea kako je to? Sunica, uini to. Brzo. Sad. Dylan im je priao, plaei se da ga ne ostave za sobom. Vidio je kako se zrak nabire u toki u kojoj su se Shepovi prsti spajali zadivljeno je gledao na-bore koji su se pruali iz nje. Shep je povukao tkanje stvarnosti. enski se zahod presavio te se pred njima razmotao novi prostor. Trideset prvo poglavlje i I Dok se sam presavijao ili, to se zapravo zbivalo, dok se oko njegapresavijao enski zahod, Dylan se uspaniio, uvjeren kako e ih Shep preklopiti na neko drugo mjesto, a ne u njihovu motelsku sobu da e umjesto toga zavriti u motelu u kojem su odsjeli prije dvije ili tri ili deset noi, da e se razmotati bespomono, negdje u zraku, stotinama metara iznad zemlje i poginuti pri padu, da e se iz zahoda prebaciti na mrano dno oceanskih bezdana gdje e ih u trenutku smrviti straan pritisak, ak i prije nego to im plua preplavi voda i udavi ih. Shepherd kojeg je Dylan poznavao tijekom dvadeset godina njegova ivota i deset godina svakodnevne skrbi, bio je djetinjast, vjerojatno neoteenih

sposobnosti, ali mu je nedostajala ona sposobnost koja bi mu omoguavala primijeniti ih logino i konzistentno. Iako su se ivi i zdravipresavili iz Califbrnije, iako su sigurno preli udaljenost iz motelske sobe do ulaza u kafi, Dylan nije mogao vjerovati tom novom Shepherdu O'Conneru, tom novoroenom fizikalnom geniju, tom znalcu primijenjene kvantne mehanike ili ve onoga to je primjenjivao tom neoekivanom arobnjaku koji je i dalje razmiljao poput djeteta, koji je manipulirao vremenom i prostorom, no odbijao jesti oblu hranu, govorio o sebi u treem licu i izbjegavao izravno pogledati u oi. Kad bi Shepherdu dao nabijeni pitolj, mogao bi oekivati samo najcrnju tragediju - a sigurno je kako su mogunosti za katastrofalne posljedice u tom presavijanju amotamo neizmjerno vee od onih izazvanih obinom automatskom pukom. Iako se prijelaz odvijao trenutano, Dylan je razmatrao bezbrojne stravine mogunosti koje bi oboavatelje horora naratajima opskrbljivale kojekakvim snimljenim smeem prepunim odvratnih kadrova no napokon se i posljednji komad zahoda presavio, a pred njima se razmotalo posve novo mjesto. Metaforiki nabijeni pitolj nije opalio. Stajali su u motelskoj sobi navu-ene zavjese, svjetlo je dopiralo iz jedine upaljene svjetiljke pred stolom. Laptop. Iza njih Shep je zatvorio prolaz iz zahoda u trenutku kad su proli. Dobro. Ionako se nisu mogli sigurno vratiti. Najmanje im je trebao poludjeli gost koji iz zahoda vritei doziva oevice. Bili su na sigurnom. Ili se tako inilo u tom trenutku. Zapravo, bili su ivi i zdravi, i tjelesno i psihiki, no nisu bili na sigurnom. U zadihanom trenutku dolaska, prije nego to je itko od njih udahnuo ili izdahnuo, Dylan je zauo kljocanje kljua u bravi, a zatim kripanje reze koju je netko polagano i oprezno otvarao pokuavajui stvarati to manje buke. Barbari su stigli pred vrata, i nikakvi kotlovi puni vrelog ulja sa zidina nee ih moi otjerati, prestravljene tom stranom kiom. Ispod reze bila je jednostavna brava koju e sljedeu otkljuati univerzalni klju. Sigurnosni je lanac ostao privren, ali je bio slaba obrana od jednog dobrog udarca noge grubijana koji je dobro

znao gdje treba udariti. Jo dok se reza uvlaila, Dylan je zgrabio jednu od tri stolice s naslonima koje su stajale pred stolom. Sobu je preao dugim koracima, zagurao naslon ispod kvake i ponovno zakljuao rezu dok je klju otvarao drugu bravu. U nedostatku vremena jednako kao i novca, nije se usuivao provjeriti dri li stolica vrata vrsto, ili znai neku novu opasnost. Prisiljen vjerovati toj privremenoj barikadi, jednako kao to je morao vjerovati Shepovom umijeu presavi-janja, Dylan je pojurio u kupaonicu, iz pribora za brijanje zgrabio omotnicu s novcem i ugurao je u dep hlaa. Vrativi se u spavau sobu, vidio je da su vrata i dalje vrsto zatvorena i stolac na svom mjestu, dok se kvaka okretala amo tamo i drvo kripalo pod stalnim pritiskom. Tijekom nekoliko dragocjenih sekundi ljudi pred vratima mogli bi pomisliti kako je otpor na koji su naili povezan s neispravnom bravom. Ipak, nije mogao raunati na njihovu glupost ili lakovjernost, te znajui kako agresivno voze svoje crne Suburbane, nije morao raunati niti na njihovo strpljenje. Jilly je ve iskljuila, zatvorila i spremila raunalo. Torbu je prebacila preko ramena, okrenula se prema Dylanu koji joj je prilazio i pokazala prema stropu to ga je zbog neega podsjetilo na Mary Popins, no na Mary Popins koja nikad nije bila blijeda od engleskog oblanog vremena njezin je pokret jasno odavao izjavu: Ravno u nebo i to dalje odavde! kripanje je utihnulo, a potajno okretanje kljua u bravi nastavilo se, to je navodilo na zakljuak da su nabildani igrai golfa i dalje zbunjeni. Shep je stajao u klasinoj Shepovoj pozi portret poraenoga u rukama okrutne Prirode. Nije nimalo nalikovao na arobnjaka. Stari, proaptao je Dylan, izvedi svoju aroliju i presavij nas odavde. Ruku koje su mu mlitavo visjele uz bokove, Shep nije uinio nita da ih prebaci u sigurnost. Sad, mali. Idemo. To ti je isto kao kad pljune bubu, Jilly je podsjetila Shepherda.

Tiho kljocanje kljua u bravi zamijenili su protesti kripanja arki u do-vratku i tiho cviljenje stolice kao odgovor na nemilosrdni pritisak na vrata. Nema presavijanja, nema kolaa, urno je proaptao Dylan, jer su torte i crtici o Ptici Trkaici Shepa motivirali vie nego to su veinu ljudi motivirali slava i bogatstvo. Na spomen torte, Jilly je brzo udahnula i rekla: Shep, nemoj nas vraati u kafi! Njezino je upozorenje iz Shepa izvuklo pitanje koje je objanjavalo njegovo oklijevanje: Gdje? Vani su ubojice izgubili volju za potajnim ulaskom i priklonili se strasti za dramatinim, to im je oito bila najpouzdanija znaajka. U vrata je udarila izma ili rame - vrata su zadrhtala, a stolica je zavritala poput nagaene make. Gdje? upitala je Dylana. Gdje!? Nov udarac vrata su zagrmjela poput timpana, neto je u stolici puklo, ali je izdrala. Tijekom presavijanja iz enskog zahoda, bio je zamiljao brojna nasumina odredita koja bi znaile propast - no u ovom trenutku na pamet mu nije padalo nijedno mjesto na svijetu gdje bi mogli nai sigurno sklonite. Ponovno se zauo udarac odlunih miia o tvrdoglavo drvo meso je za-stenjalo, ali ne od boli ili bijesa, ve kao da je iz te kazne izvlailo neki izopaen uitak. Nakon stenjanja odmah je uslijedio nov udar, no taj put se zaulo otro pucanje razbijenog stakla. Navuene zavjese na jednom oknu zalelujale su kad su komadi razbijenog stakla udarili u tkaninu. Doma, rekao je Dylan. Shep, vodi nas kui. Kui, ali jako brzo. Kui, ponovio je Shepherd, no kao da nije bio siguran na koje se mjesto odnosi ta rije. Tko god da je razbio prozor, sad je nekim alatom skidao preostale otre komade iz okvira, istei si prolaz. Naa kua u Californiji, rekao je Dylan. California Cetiristo dvadeset tri tisue i neto etvornih kilometara. Shep je podigao desnu ruku kao da polae zakletvu vjernosti dravi Californiji.

... broj stanovnika: trideset i neto milijuna i neto stotina tisua ... Tko god, nalik i srodan biku, da je juriao na vrata, napao ih je ponovo stolica je napuknula i poela poputati. Mrtei se kao da i dalje nije siguran u sebe, Shepherd je zahvatio zrak kaiprstom i palcem podignute ruke. ... dravno stablo ..., rekao je Dylan, i pokuao se sjetiti koje. Sekvoja! javila se Jilly Zavjese su zaplesale kad se jedan ubojica poeo provlaiti kroz prozor. Dravni cvijet: zlatni mak! nastavio je Dylan. Upornost se isplatila. S petim udarcem vrata su se nagnula prema unutra, a stolica se potpuno skrila. Prvi tip koji je preao prag, nogom razbacujui komade stolice, bio je odjeven u blijedoute hlae, ruiastoutu polo majicu i na licu imao ubilaki izraz. U ruci je drao pitolj. urei prema njima podigao ga je, s jasnom namjerom da otvori vatru. Heureka, rekao je Shep i zavrnuo prste. Dylan je zahvalio Bogu to nije zauo paljbu dok se motelska soba presavi-jala za njim, ali je uo svoje ime: O'Conner! zavikao je potencijalni strijelac. Taj je put, tijekom kaleidoskopskog prijelaza, otkrio posve nov strah da im se nasilnik u odjei za golf previe pribliio prije bijega iz sobe, i da je Shep, zajedno s njima, u Californiju presavio i do zuba naoruanog ubojicu. Trideset drugo poglavlje Gusti komadi sjena i nekoliko fragmenata blijedog svjetla razmotali su se kroz nestajuu motelsku sobu, i djeli sekunde prije nego to je Dylan prepoznao novu sobu koja se stvorila oko njega, namirisao je kola od cimeta, pekana i groica, ispeen prema majinom najomiljenijem receptu nije mogao ne prepoznati njegovu sjajnu aromu. Shep, Jilly i sam Dylan stigli su neozlijeeni, ali ubojica u polo majici oito nije kupio voznu kartu. Iz Arizone do njih nije dopro ak ni odjek izviknutog prezimena. Usprkos aromi koja je smirivala i blaenoj odsutnosti ubojica koji su razvaljivali vrata, Dylan nije osjetio ni najmanje olakanje. Neto

nije bilo u redu. Nije odmah mogao prepoznati izvor tog trenutanog nemira, ali je nemir bio pre-snaan da bi ga samo tako odbacio kao nervozu. Polumrak u kuhinji njihovog kalifornijskog doma blaili su samo trak u-kastobijelog svjetla koje je prodiralo preko praga otvorenih vrata koja su vodila u blagovaonicu i osvijetljeni sat ugraen u trbuh nasmijeene keramike svinje koja je visjela na zidu desno od sudopera. Na radnoj plohi, osvijetljena samo svjetlom sata, stajala je posuda u kojoj se, na icanoj podlozi, hladila svjee ispeena poslastica. Vonetta Beesley - njihova motorizirana kuanica koja je dolazila jednom tjedno ponekad im je kuhala sluei se majinim najboljim receptima. No budui da se s festivala nisu trebali vratiti sve do kraja listopada, sigurno je poslasticu pripremila za sebe. Nakon trenutane dezorijentacije izazvane presavijanjem, Dylan je shvatio kako ne moe otjerati osjeaj da neto nije u redu. Otili su iz istone Arizone koja lei u Planinskoj vremenskoj zoni, u subotu popodne oko jedan. U Paci-fikoj vremenskoj zoni, u Californiji, dan je trajao sat vremena dulje nego u Holbrooku. Dakle, malo prije jedan u Holbrooku bilo je malo prije dvanaest na Pacifiku unato tome, crna je no leala iza kuhinjskih prozora. Tama u podne? Gdje smo? proaptala je Jilly. Doma, rekao je Dylan. T Pogledao je osvijetljene kazaljke svog runog sata koji je prije mnogo dana, prije festivala u Tucsonu, namjestio na Planinsko vrijeme. Na satu je bilo etiri minute prije jedan zasigurno tono i oekivano vrijeme. Ovdje, u zemlji zlatnoga maka i sekvoje, trebalo je biti etiri minute prije podneva, ne etiri minute prije ponoi. Zato je mrano? upitala je Jilly. Na svinjinom trbuhu, osvijetljeni je sat pokazivao 9 sati i 26 minuta. Tijekom prijanjih putovanjapresavijanjem vrijeme ili je stajalo ili je prolo samo nekoliko sekundi. Ni ovom prilikom Dylan nije bio svjestan da je prolo ikakvo znaajnije vremensko razdoblje.

Ako su stvarno stigli u 9 i 26 uveer, Vonetta je trebala otii prije nekoliko sati. Radila je od devet do pet. No da je otila, sigurno bi kola ponijela sa sobom. Jednako tako, sigurno ne bi zaboravila ugasiti svjetlo u blagovaonici. Vonetta Beeslev bila je oduvijek pouzdana poput atomskog sata u Greenwichu, po kojem su svi narodi svijeta podeavali svoje satove. Kua je djelovala mrtvaki - visjeli su platevi tiine, bila je omotana pokrovom nepominosti. Osjeaj da neto nije u redu nije obuhvaao samo tamu s druge strane prozora obuhvaao je i samu kuu kao i neto u njezinoj nutrini. Nije uo nikakvo zlokobno disanje, nikakvog lutajueg demona, ipak osjeao je kako tu nita nije u redu. I Jilly je oito uzbunio taj isti neobini doivljaj. Stajala je tono na mjestu gdje se razmotala, kao da se boji zakoraiti, a njezino dranje i pokreti toliko su jasno otkrivali njezinu napetost da je bila primjetna ak i u tim sjenama. Narav svjetla koje je dopiralo iz blagovaonice nije bila kakva je trebala biti. Luster iznad stola, kojeg Dylan sa svog mjesta nije mogao vidjeti, palio se i gasio prekidaem s podeavanjem jaine svjetla - no ak i uz takav slab sjaj, svjetlo je bilo previe ukasto i mrano da bi ga mogao bacati luster od mjedi i kristrla. tovie, izvor svjetla nije bio na visini lustera strop u susjednoj prostoriji bio je mraan, a svjetlo kao da je padalo na pod s izvora negdje u visini stola. Shepe, stari, to se zbiva? proaptao je Dylan. Budui da su mu obeali kola, Dylan je oekivao da Shep odmah prie kolau s cimetom koji se hladio ispod sata, budui da je u svemu bio potpuno jednostran, pa tako i kad se radilo o kolaima. Umjesto toga, zakoraio je prema vratima blagovaonice i rekao: Shep je hrabar, iako je zvuao preplaeniji nego to ga je Dylan ikad uo. Dylan je elio izbjei ulazak u kuu sve dok ne bude imao bolji pregled nad situacijom. Trebalo mu je i dobro oruje. Ladica s noevima pruala mu je dobar izbor sjeiva no u posljednje mu je vrijeme bilo sasvim dosta noeva. Prieljkivao je palicu za

bejzbol. Shep je hrabar, rekao je Shep, s jo primjetnijim drhtajem u glasu i jo manje uvjerljivo nego prije. Ipak, glavu je podigao kako bi se suoio s vratima blagovaonice a ne s podom pod nogama kao da se opire nekom unutarnjem glasu koji mu je oduvijek savjetovao da uzmakne pred svakim izazovom, krenuo je naprijed. Dylan je brzo priao bratu i stavio mu ruku na rame namjeravajui ga zadrati, ali se Shep otresao i, sporo i odluno, nastavio prema blagovaonici. Jilly je pogledala Dylana traei savjet. U oima joj je sjao odraz osvijetljenog sata. Svojom tvrdoglavou Shep je mogao biti pravo nadahnue za mazge - Dy-lan je u toj osobini otkrivao rijetko vienu, no poznatu upornost za koju mu je iskustvo govorilo da se s njom ne moe ni lako, a osobito ne tiho obraunati. Shep e uiniti ono to eli, Dylanu ostavljajui samo mogunost da ga oprezno slijedi. Dylan je razgledao kuhinju traei neko priruno oruje, ali mu nita nije bilo pri ruci. Na pragu, u tamnoukastom svjetlu, Shepherd je zastao, ali samo nakratko. Zatim je izaao iz kuhinje. Skrenuo je lijevo kako bi stao nasuprot stolu u blagovaonici. Kad su, iza Shepherda, Dylan i Jilly uli u blagovaonicu, tamo je za stolom sjedio djeak. Kao da mu je bilo deset godina. Djeak ih nije pogledao, ve je ostao usredotoen na veliku koaru prepunu ljupkih tenaca zlatnog retrivera koja je leala pred njim. Veinu koare ve je bio dovrio, ali su mnogim tencima nedostajali komadii tijela i glava. Dje-akove ruke su letjele, letjele su od kutije s neiskoritenim komadima slagalice do praznih dijelova slike koji su ekali da ih popuni. Jilly moda i nije mogla prepoznati mladog slagaa, ali ga je Dylan poznavao jako dobro. Djeak je bio Shepherd O'Conner. Trideset tree poglavlje Dylan se sjeao te slagalice koja je posjedovala toliko osobito znaenje da ju je mogao gotovo posve vjerno naslikati prema sjeanju. Prepoznao je izvor tamno-ukastog svjetla svjetiljka iz ljekarne koja je obino stajala na stolu u radnoj sobi. Na sebi je

imala tamnouto stakleno sjenilo. U onim prilikama kad bi se Shepov autizam otkrivao u preosjetljivosti na snano svjetlo, on ne bi mogao slagati svoje slagalice pod priguenim svjetlom lustera. Iako svima gotovo neujno, tiho zujanje koje je stvarao smanjeni protok elektrine energije u reostatu u njegovoj bi lubanji vritalo poput pile za kosti. Stoga je koristio stolnu svjetiljku sa zatamnjenim sjenilom, u kojoj je obinu arulju zamijenio onom manje snage. Shepherd u blagovaonici nije slagao slagalicu nijednom tijekom proteklih deset godina umjesto toga, preselio se za kuhinjski stol. Koara sa tencima bila je posljednja slagalica koju je dovrio u toj prostoriji. Shep je hrabar, rekao je Shepherd koji stoji, ali Shepherd mladi za stolom nije podigao glavu. Dosad se nije zbilo nita to bi Dvlana ispunilo tolikom stravom kao taj strah prepun zebnje koji kao da mu je stezao srce. Ovaj put, tih nekoliko minuta koje su leale pred njim nisu bile nepoznanica, kao to je bio sluaj sa svime to se dotad dogodilo zapravo, znao ih je i predobro. Osjeao je kako ga neto vue prema tom poznatom uasu, jednako sigurno kao to bi ovjek na rubu Nijagarinih slapova bio nemoan spasiti se od pada. Jilly: Dj/lane! Kad ju je pogledao, ona je pokazivala prema podu. Stajali su na perzijskom sagu. Oko svake noge uzorak saga nestajao je u sjajnom crnilu, kao da su stajali u lokvicama tinte. Crnina se mrekala, jedva primjetno ali neprekidno. Kad bi pomaknuo nogu, lokva bi se pomakla s njom a dio saga koji je naizgled bio zamrljan, ponovno se pokazao posve ist. Pokraj Dvlana stajala je stolica - kad ju je dodirnuo primijetio je da se iz njegova dlana odmah, preko tkanine, iri jo jedna mrlja tinte, vea od dlana i prstiju, ali prilagoujui se njihovom obliku. Klizio je dlanom naprijed natrag, a crna je mrlja klizila s njim, ostavljajui netaknutu presvlaku. Dvlan je osjeao stolicu pod rukom, ali kad ju je pokuao vrsto zgrabiti, tapecirani dio nije se uleknuo. Jo veom silinom pokuao je stolicu odmaknuti od stola i ruka mu je prola kroz nju kao da

je nestvarna. Ili kao da je on duh, bestjelesan i netvaran. Svjestan Jilllvna oka i smetenosti koja je uslijedila, Dvlan joj je rukom dodirnuo rame kako bi joj pokazao da se ta pojava ne zbiva na njima, da se zbiva samo kad pokuavaju promijeniti njihov okoli. Djeak za stolom je, rekao joj je, Shepherd kad mu je bilo deset godina. Izgledalo je da je to i sama uspjela zakljuiti, budui da je njegovo otkrie nije iznenadilo. Ovo nije ... nekakva vizija koju Shepherd dijeli s nama. Ne. Svoje je shvaanje iskazala izjavom, a ne pitanjem, kao da je sama poela povezivati injenice i prije nego to joj je Dvlan otkrio identitet mladog slagaa: Razmotali smo se u Californiji, ali u nekoj prolosti. Ne u nekoj prolosti. Srce mu se stegnulo od oaja. Nije prijetila nikakva izravna pogibelj, bio je siguran da im nita na ovom prolom mjestu ne moe nauditi jednako kao to ni oni nisu mogli utjecati ni na to no srce mu je otealo od tuge, potonulo je u dobro poznato more gubitka. Ne u nekoj prolosti. Jedne odreene noi. Strane noi. Vie zbog Jilly nego da bi potvrdio vlastito shvaanje njihova stanja, Dvlan je priao stolu i zamahnuo rukom namjeravajui razbacati komade slagalice po podu. Nije uspio pomaknuti nijedan komadi slike. Desetogodinji Shepherd, omotan izolacijom autizma i snane koncentracije na slagalicu, vjerojatno ne bi reagirao na njihove glasove ak i da ih je uo. Ustuknuo bi ili u najmanju ruku iznenaeno zatreptao ugledavi ovjeka, koji rukom prelazi preko stola pokuavajui unititi njegovo djelo. Nije ni trepnuo. Ovdje smo zapravo nevidljivi, rekao je Dvlan. Moemo vidjeti, ali nas ne vide. uti, ali nas se ne moe uti. Omirisati kola. Osjetiti struju toplog zraka iz ventilacije i udisati ga, opipati povrinu predmeta, no ne moemo utjecati ni na to. eli li rei da Shepherd tako eli?

Shepherd je nastavio promatrati mlaega sebe kako epavim tencima daje noge, a slijepima oi. Uzevi u obzir o kojoj je noi rije, rekao je Dvlan, to je posljednje to bi Shepherd elio. On nije postavio pravila. Ovo je sigurno onako kako to eli Priroda, jednostavno tako kako jest. Shepherd ih je oito mogao presaviti i u prolost, no samo u etnju, kao da prolaze muzejom. Prolost je prolost. Nju se ne moe ponititi, rekao je Dvlan, arko elei da to nije istina. Sino, podsjetila ga je Jilly, sino je Shepherd naglo poeo nabrajati sinonime za izmet - no to je uinio dugo nakon to sam ti rekla da pazi to govori, jer zvui poput mog starog. Nisi rekla da zvuim kao tvoj stari. Pa zato me smetaju prostote. Imao je pogani jezik. No sam si rekao da Shepovo shvaanje vremena nije kao tvoje i moje. Njegovo poimanje bilo ega nije poput naeg. Rekao si da za njega prolost i budunost nisu toliko jasno odijeljeni kao to su nama. I eto nas tu. Veljaa 1992., prije vie od deset godina, prije nego to je sve otilo kvragu. Iz pokrajnje dnevne sobe, kroz otvorena vrata, dopirali su glasovi, povieni, no ne i glasni. Dylan i Jilly pogledali su prema vratima, iza kojih je dopiralo vie i jae svjetlo od jedne jedine ljekarnike svjetiljke u blagovaonici. Mladi Shep nastavio je popunjavati rupe u tencima, dok ga je stariji Shep promatrao zabrinutog izraza na licu. Na bojinicama uma i srca, neodoljiva je znatielja ratovala s Dvlanovom jezom. Ako svi ti uasi ne budu mogli zadovoljiti njegovu znatielju, onda bi znatielja mogla pobijediti. Ili ako bi mogao utjecati na ishod te tako davne noi, istog bi trenutka mogao nadvladati taj paralizirajui predosjeaj strave. No ako nije sposoban promijeniti ita - to i nije bio - tada nije elio biti beskoristanoevidac onome to nije vidio deset godina ranije. Glasovi u dnevnoj sobi bivali su glasniji, gnjevniji. Stari, nagovarao je starijeg Shepherda, presavij nas odavde. Presavij nas kui, ali u nae vrijeme. Shep, razumije me? Presavij

nas iz prolosti, odmah. Mladi Shep bio je gluh za Dvlana, za Jilly, i za starijeg sebe. Iako je stariji Shep uo svaku bratovu rije, ponaao se kao da i on pripada tom ranijem vremenu i da je gluh k'o top na glasove onih koji tamo ne pripadaju. Bilo je jasno, sudei po intenzitetu kojim je pratio svoju mladu inaicu, da se zasad nije elio presaviti nikamo i da ga nita ne moe natjerati da izvede svoju aroliju. Kad je bijesni razgovor u dnevnoj sobi jo ojaao, desetogodinji Shep spustio je ruke na stol, u svakoj drei jedan komadi slagalice. Pogledao je prema otvorenim vratima. Ajoj, rekao je Dylan, sleden shvaanjem. Stari, nemoj, nemoj. ' Sto je? upitala je Jilly. to je? Mladi Shep za stolom spustio je komadie slagalice i ustao. Jadno, prokleto dijete. Vidio je, tuno je rekao Dylan. Nikad nismo znali da je vidio. to je vidio? Te je veeri, 12. veljae 1992., desetogodinji Shepherd O'Conner zaobiao stol u blagovaonici i vukui noge, poao prema dnevnoj sobi. Dvadesetogodinji Shepherd zakoraio je, ispruio ruku, pokuao zaustaviti mlaega sebe da ode dalje. Ruke su mu prole kroz Shepherda iz te davne veljae kao kroz duha, bez i najmanjeg uinka. Zagledavi se u dlanove, stariji Shep je rekao: Shep je hrabar, glasom koji je drhtao od straha. Shep je hrabar. Kao da nije s potovanjem govorio o dese-togodinjem Shepherdu O'Conneru, nego je vie ohrabrivao sebe da se suoi s uasom za kojeg je znao da ga oekuje. Presavij nas odavde, ustrajao je Dylan. Shepherd ga je pogledao u oi, pa iako je to bio izravan pogled s bratom, ne s neznancem, ta ga je prisnost uvijek kotala. Noas, u ovim okolnostima, cijena je bila osobito visoka. Pogled mu je otkrivao strahovitu ranjivost, osjetljivost protiv kojih on nije posjedovao uobiajen ljudski oklop - ego, samopoto-vanje, instinkt za psiholoko samoouvanje. Doi. Doi, vidi. Ne. Doi, vidi. Mora vidjeti.

Mladi Shepherd je iz blagovaonice uao u dnevnu sobu. Skrenuvi pogled s Dylana, stariji je Shepherd ponavljao: Shep je hrabar, hrabar, i poao za sobom, ovjek dijete za tragom djeteta, izaao je iz blagovaonice vukui za sobom crne mrlje dok je vukao noge po perzijskom sagu i preao na ukasti javorov parket. Dylan ga je slijedio, Jilly ga je slijedila - u dnevnu sobu kakva je bila 12. veljae 1992. Mladi Shepherd zaustavio se dva koraka od dovratka, ali ga je stariji Shepherd zaobiao i zaao dublje u taj povijesni prizor. Ugledavi svoju majku Blair, ne jo mrtvu i stoga naizgled jo jednom ivu, Dylan se osjetio gore nego to je oekivao da e biti. Bol nalik bodljikavoj ici stegnula mu je srce koje kao da je nabreklo ne bi li iskualo samo sebe na najotrijim vrcima. Blair O'Conner bilo je etrdeset etiri godine - tako mlada. Pamtio ju je blagu i njenu i strpljivu, uma lijepog poput njezina lijepog lica. Sad je otkrivala svoju gnjevnu stranu - zelene oi bijesno su blijetale, lice joj se izotrilo od gnjeva, govorei hodala je amotamo, u svakom trenutku, u svakoj utnji nalik majci panteri. Nikad nije bjesnila bez dobrog razloga, a Dylan je nije pamtio ovako bijesnu. Mukarac koji je te iskre bijesa izvukao iz njezina, poput kremena tvrdog, osjeaja za pravdu i nepravdu, stajao je pred jednim prozorom dnevne sobe, njoj okrenut leima - okrenut leima svima iz ovog i onog drugog vremena. Ne videi svoju sablasnu publiku, nesvjesna ak i desetogodinjeg Shepa koji ju je promatrao iz dovratka blagovaonice, Blair je rekla: Rekla sam ti da ne postoje. ak i kad bi postojale, ne bih ih nikad dala tebi. A kad bi i postojale, kome bi ih onda dala? upitao je ovjek pored prozora, okreui se suelice njoj. Iako vitkijeg 1992. nego 2002., s vie kose nego to e je imati desetljee kasnije, Lincolna Proctora alias Frankensteina, prepoznali su u istom trenu. 7 Trideset etvrto poglavlje

Jilly ga je jednom opisala kao zloudno sanjarski osmijeh - takvim se sad uinio Dvlanu. Mukareve blijedomodre oi prije su djelovale kao mutne svjetiljke krotke due, ali prilikom ovog drugog susreta, ugledao je ledene prozore koji gledaju iz dubina hladnog kraljevstva. Majka mu je poznavala Proctora. Proctor je prije svih tih godina bio u njihovu domu. To je otkrie Dvlana potreslo toliko snano da je zaboravio kojem mranom kraju hita taj susret stajao je zapanjen i napola oduzet, pomno je sluao. Kvragu, diskete ne postoje! izjavila je majka. Jack nikad nije spomenuo nita slino. I o tome nema smisla raspravljati. Jack je bio Dvlanov otac, mrtav ve petnaest godina, mrtav pet godina prije ove none svae u veljai. Primio ih je potom onog dana kad je umro, rekao je Proctor. Ti nisi mogla znati. Ako su ikad i postojale, rekla je Blair, u to sumnjam, onda su nestale s Jackom. Ako i jesu postojale, nije se predavao Proctor, bi li ih ti predala onim upropatenim ulagaima koji su izgubili svoj novac ... Nemoj uljepavati. Koje si izvarao za njihove novce. Ljudi koji su vjerovali Jacku, vjerovali tebi kojima si izmuzao te pare. Osnovao si tvrtke za projekte koje nikad nisi namjeravao razviti, prebacio novac iz njih u tvoja glupa istraivanja robota ... Nanobota. I nisu glupa. Ne ponosim se to sam varao, zna i sama. Stidim se toga. No istraivanje nanostrojeva iziskuje daleko vie novca nego to je itko spreman uloiti. Morao sam nai dodatne izvore sredstava. Bilo je ... Dvlanova je majka prkosno rekla: Da imam diskete o kojima govori, ve bih ih bila predala policiji. I to ti je dokaz da ih Jack nikad nije imao. Da je posjedovao takve dokaze nikad se ne bi ubio. Vidio bi nekakvu nadu. Obratio bi se vlastima, borio bi se za ulagae. Proctor je kimnuo i nasmijeio se. Od takvog ovjeka se ne oekuje da proguta boicu tableta i ugui se ispunim plinovima. Blair O'Conner kao da se malo ohladila, uronila je u emocije daleko

iskon-skije od gnjeva. Bio je depresivan. Ne samo zbog vlastitih gubitaka. Osjeao je da je iznevjerio potene ljude koji su mu vjerovali. Svoje prijatelje, obitelj. Bio je beznadan ... Tek je tada proniknula u zlokobnije znaenje Proctorove izjave. Rairila je oi. Sto eli rei? Iz kone je jakne Proctor izvukao pitolj. Jilly je zgrabila Dylanovu ruku. Sto je ovo? Tupo je odgovorio: Mislili smo da ju je ubio neki uljez, neznanac. Neki psihopat koji je ovamo doao s autoceste. Sluaj nikad nije rijeen. Za trenutak su se Dvlanova majka i Proctor nijemo promatrali, dok je ona upijala istinu o suprugovoj smrti. Tada je Proctor progovorio: Jack je bio moje veliine. Ja sam mislilac, nisam borac. Priznajem da sam u tom pogledu kukavica. Ipak, mislio sam da ga mogu savladati iznenaenjem i kloroformom, to mi je i uspjelo. Na spomen kloroforma, Jilly je vre stegnula Dvlanovu ruku. Dok je bio u nesvijesti, intubacija je bila maji kaalj. Trebao mi je samo laringoskop da budem siguran kako sam intubirao ezofagus a ne traheju. Onda sam mu ubacio Nembutal s vodom, ravno u eludac. Izvukao sam sondu, i omamljivao ga kloroformom sve dok Nembutal nije proradio. Dvlanovo zaprepatenje uzmaknulo je pred navalom gnjeva, ali ne osobnog gnjeva roenog iz onoga to je to udovite uinilo njihovoj obitelji. Dio toga bio je i prezir, i bijes usmjeren ne samo i izravno na Lincolna Proctora nego i na samo zlo, na samu injenicu njegova postojanja. Moda je i cijelo ovjeanstvo palo u nemilost, no previe je pojedinaca eljno prigrlilo tamu, zemlju zasijalo okrutnou hranei se tuim jadom, i padalo dalje, sve dublje i dublje, usbietjo tim padom. Uvjeravam te, rekao je Proctor njegovoj majci, da ti suprug nije osjetio bol. Iako je bio u nesvijesti, jako sam pazio dok sam ga intubirao. Dylan se osjeao tako kad je pronaao Travisa prikovanog za krevet u Aveniji eukaliptusa - osjeao je suut za sve rtve nasilja i ist i istinski gnjev zbog njihova stanja. Kroz njega su tutnjili osjeaji

nimalo manje napuhani od onih u operama, to je smatrao udnim kao i sve drugo to mu se dogaalo - jednako udnim kao i njegovo esto ulo, udnim kao i presavijanje. Nisam nipoto dobar ovjek, rekao je Proctor, zadovoljavajui svoju ropsku potrebu za samoponiavanjem koju je pokazao i prethodne veeri, kad je Dylanu ubrizgao onu tvar. Nisam dobar ni po kojem mjerilu. Znam svoje mane, a imam ih bezbroj. Ipak, ak i tako lo, nisam sposoban nepromiljeno nanositi bol, osim ako za to ne postoji apsolutna potreba. Iako je Jilly dijelila Dvlanov operno pretjerani gnjev i bolni iskaz suuti prema slabima i rtvama, prila je starijem Shepherdu, na koga bi njezina suut mogla imati uinak koji ne bi bilo mogue postii na djeaku iz ranijeg razdoblja. Zagrlila je Shepa, njeno ga okrenula od Lincolna Proctora, od majke, kako ne bi ponovno bio oevidac dogaajima kojima je bio nazoan prije deset godina. Kad sam privrstio cijev na auspuh, rekao je Proctor, Jack je bio u tako dubokom snu da nije ni znao kako umire. Nije osjeao da se gui, nije osjeao strah. alim zbog uinjenoga, to me izjeda, ak iako nisam imao izbora, nije bilo mogunosti. Ipak, osjeam se bolje to sam imao priliku dati ti do znanja kako on nije napustio ni tebe ni djecu. alim to sam te dosad drao u neznanju. Na Proctorova samoopravdavanja i na injenicu da joj je smrt neizbjena, Blair O'Conner reagirala je prkosom koji je potresao Dylana: Ti si parazit, rekla je Proctoru, smrdljivi i runi crv u ljudskom obliju. Kimajui dok je joj je polako prilazio, Proctor je rekao: Sve to i jo mnogo gore. Nemam skrupula, nemam morala. Vano mi je samo jedno. Moj rad, moja znanost, moja vizija. Bolesnik sam, vrijedan prezira, ali imam svoju misiju i provest u je do kraja. Iako e prolost sigurno ostati nepromijenjena, nepromjenjiva poput eljeznih srca bezumnika, Dylan se uhvatio kako staje izmeu majke i Proctora, nerazumno se nadajui da e bogovi vremena u tom jednom trenutku olabaviti svoje okrutne zakone i dopustiti mu da zaustavi metak koji je prije deset godina ubio Blair

O'Conner. Kad sam Jacku uzeo diskete, rekao je Proctor, nisam znao da je dobio dva kompleta. Mislio sam da imam sve. Tek sam nedavno saznao da grijeim. Komplet koji sam uzeo njemu -namjeravao ga je predati vlastima. Drugi mora biti ovdje. Da su ih pronali, ve bih sjedio u zatvoru. Ja ih nemam, ustrajala je Blair. Leima okrenut majci, Dylan je stajao suelice Proctoru i cijevi pitolja. Proctor je gledao kroz njega, nesvjestan da posjetitelj iz drugog vremena stoji pred njim. Pet godina je dugo vrijeme. No u Jackovom poslu porezni zakoni neizmjerno su vani. Drhtei od emocija, Dylan je priao Proctoru. Posegnuo je rukom. Desnom je rukom uhvatio pitolj. Federalna je zakonska zastara u poreznim pitanjima, rekao je Proctor, sedam godina. Dylan je mogao osjetiti oblik pitolja. Hladnou elika. Proctor, jasno, nije osjeao nikakav pritisak Dvlanove ruke na oruju. Jack bi bio sauvao sve te zabiljeke najmanje toliko. Ako ih ikad pronau, ja sam gotov. Kad je Dylan pokuao stegnuti aku oko pitolja, izvui ga iz ubojiina stiska, prsti su mu proli kroz elik i stisnuli se u praznu aku. Gospodo O'Conner, vi niste glupaa. Znate sve o tih sedam godina. Sauvali ste sve njegove biljeke. Siguran sam da e tamo biti i diskete. Moda niste znali da one postoje. Ali sad, kad znate ... potrait ete ih i s njima otii na policiju. Htio bih ... da ove neugodnosti nisu neizbjene. Ponesen beskorisnim gnjevom, Dylan je stisnutom akom zamahnuo na Proctora i vidio kako prolazi, s crnim repom komete kroz lice tog gada koji na to nije ni trepnuo. Bila bi mi draa vaa suradnja, rekao je Proctor, no pretragu mogu provesti i sam. Ovako ili onako, moram vas ubiti. To je zloin, strahota, grozota, i da postoji Pakao, zasluio bih vjenu bol, vjene muke. Nemoj mi ozlijediti sina, mirno je progovorila Blair O'Conner,

odbijajui moliti ili preklinjati svog ubojicu svjesna da se ne moe dovoljno poniziti kako bi zadobila njegovu samilost. Umjesto osjeajno, za Shepherdov se ivot borila mirnim glasom. Autistian je. Ne zna tko si. Ne moe svjedoiti protiv tebe ak i kad bi znao kako se zove. Jedva uspijeva komunicirati. Oteao od strave, Dylan je uzmaknuo od Proctora, prema majci, oajniki uvjeravajui sebe kako e imati vie utjecaja na putanju kad zrno bude blie njoj. Proctor je rekao: Znam za Shepherda. Kakvo je on breme sigurno bio sve ove godine. Nikad nije bio breme, rekla je Blair O'Conner glasom stisnutim poput ice za davljenje. Nema pojma ni o emu. Beskrupulozan sam i brutalan samo kad moram biti, i nisam nepotrebno okrutan. Proctor je pogledao desetogodinjeg Shepherda. On mi nije nikakva prijetnja. O, Boe, rekla je Dvlanova majka, jer je stajala leima okrenuta Shepher-du, nesvjesna da je ostavio svoju slagalicu i stajao na vratima blagovaonice. Nemoj. Nemoj to uiniti pred djeakom. Nemoj da mora gledati ... to. i Gospodo O'Conner, to ga nee potresti. Sve e to samo skliznuti s njega, nije li tako? Ne. Nita ne klie s njega. On nije ti. Uostalom, njegov emocionalni kapacitet jednak je onom ... ega ... krastae? upitao je Proctor, poriui vlastitu tvrdnju da nije nikad bespotrebno okrutan. Njean je, rekla je Blair. Sladak je. Tako je poseban. Te rijei nisu bile upuene Proctoru. Bio je to oprotaj s oboljelim sinom. Na svoj nain, on sja. Sjaji k'o blato, prezirno je rekao Proctor, kao da posjeduje emocionalni kapacitet dovoljan da ga rastui Shepovo stanje. Obeavam ti kad postignem ono za to sigurno znam da u postii jednoga dana, i kad budem stajao u drutvu nobelovaca i veerao s kraljevima, neu zaboraviti tvog bolesnog djeaka. Moje e mu djelo omoguiti da se iz krastae preobrazi u intelektualnog diva. Ti umiljena upino, gorko je rekla Blair O'Conner. Nisi ti

znanstvenik. Ti si udovite. Znanost svjetlou obasjava tamu. No ti jesi ta tama. udovite. Radi svoj posao pod svjetlom Mjeseca. Kao da gleda iz daljine, Dylan je vidio sebe kako podie ruku, gledao se kako podie ruku ne bi li zaustavio ne samo metak nego i nemilosrdni hod vremena. Prasak hica bio je glasniji nego to je oekivao, glasan kao da su se nebesa otvorila da bi onoga dana donijela konani sud. Trideset peto poglavlje Moda je samo zamiljao da osjea kako zrno prolazi kroza nj, no kad se s uasom okrenuo prema svojoj voljenoj majci, mogao je do najmanje pojedinosti opisati oblik, teksturu, teinu i vrelinu metka koji ju je ubio. Osjetio je kako metak udara, kako probija, no ne kad je proiao kroz njega, nego kad je nju ugledao kako pada, kad je ugledao njezino lice zgreno od oka i boli. Dvlan je kleknuo pored nje, oajniki je elei zagrliti, utjeiti majku u posljednjim trenucima njezina ivota, ali ovdje u njezinom vremenu bio je manje stvaran nego duh nekakvog duha. S mjesta gdje je leala, ravno kroz Dvlana gledala je desetogodinjeg Shepa. Pet metara dalje, djeak je stajao objeenih ramena, malo pognute glave. Iako nije priao majci, njezin je pogled prihvatio rijetkom izravnou. Sudei po izgledu, mladi Shep ili nije shvaao to je upravo vidio, ili je shvaao i predobro, i bio u oku. Stajao je nepomino. Nije rekao nita, nije zaplakao. Pored Blairinog omiljenog naslonjaa Jilly je zagrlila starijeg Shepherda koji nije uzmaknuo od zagrljaja kao to je obiavao initi. Okrenula ga je leima majci, no sama je Dvlana promatrala s mjeavinom oaja i suuti koji su dokazivali da vie nije bila stranac i da je, u manje od dvadeset etiri sata, postala dijelom njihove obitelji. Gledajui mlaeg Shepa kroz Dvlana, majka je rekla: Sve je u redu, duice. Nisi sam. Nikad nisi sam. Dvlan e se uvijek brinuti za tebe. Na priu njezina ivota Smrt je stavila toku, i ona je otila. Volim te, rekao joj je Dvlan, dvostruko mrtvoj, govorei preko rijeke proteklih deset godina i preko one druge rijeke ije druge

obale lee dalje od obala vremena. Iako ga je do same sri potreslo to je bio oevidac njezina umiranja, bio je jednako potresen njezinim posljednjim rijeima: Nisi sam. Nikad nisi sam. Dy-lan e se uvijek brinuti za tebe. Duboko ga je ganulo to ju je uo kako izraava toliko povjerenje u njegovu narav i kao brata i kao ovjeka. Ipak, drhtao je prisjetivi se svih onih noi koje je preleao budan, emocionalno izmoden nakon tekog dana sa Shepherdom, utapajui se u samosaaljenju. Obeshrabrenost i u najgorem sluaju, beznae bili su ono najblie to je dopro do oaja, no u tim mranim trenucima znao je uvjeravati samoga sebe kako bi Shepu bilo bolje na mjestu koje su majstori eufemizama nazivali ljupkim okoliem s profesionalnom skrbi. Znao je da se ne bi morao stidjeti kad bi potraio prvorazrednu ustanovu za Shepa, a takoer je znao i da njegova predanost bratu ima cijenu koju bi psiholozi proglasili simptomom emocionalnog poremeaja. Zapravo, svakog je dana alio za svojim ivotom sluge, i pretpostavljao je kako e u starosti ogoreno razmiljati kako je na to protratio previe godina. No takav je ivot imao i svoje nagrade jedna od njih bila je ovo otkrie da je potvrdio majinu vjeru u njega. Njegova ustrajnost sa Shepherdom svih ovih godina odjednom je dobila neku udnu dimenziju, kao da je nekako znao za obeanje koje je u njegovo ime dala umirua majka iako ga Shepherd nikad nije spomenuo. Gotovo je mogao povjerovati da mu se ona ukazivala u snovima kojih se nije sjeao, i da mu je tada govorila o svojoj ljubavi za njega i o svojem povjerenju u njegov osjeaj dunosti. Deset je godina, ako ne i due, Dvlan vjerovao kako razumije sve frustracije s kojima Shepherd ivi, mislio je kako je potpuno shvatio kronini osjeaj bespomonosti u sueljavanju s nepobjedivim silama protiv kojih se autistina osoba svakodnevno bori. Sve dosad, njegovo je razumijevanje bilo upravo jadno nepotpuno. Sve dok nije morao bespomono stajati i gledati kako mu ubijaju majku, dok nije pokuao zagrliti je u njezinom posljednjem trenutku i nije

uspio, dok nije udio govoriti s njom prije nego to je preminula, no ona ga nije ula sve do tog stranog trenutka nije osjetio nemo s kakvom je njegov brat oduvijek ivio. Kleei pored majke, prikovan njezinim staklastim oima, Dvlan se tresao od ponienja, od straha, bjesnei na vlastitu slabost i na nain na koji sve ide svojim tokom. U njemu je bujao gnjevni vrisak, no nije ga ispustio jer bi, ovako izmjeten iz vremena, ostao neuven - i zato to bi taj vrisak, kad bi jednom provalio, bilo teko zaustaviti. Nema previe krvi. Budi zahvalan. I nije dugo ivjela. Patila je kratko. Zatim je shvatio koja strava tek dolazi: Ne. # Drei Shepherda blizu, gledajui mu preko ramena, Jilly je Lincolna Proc-tora promatrala s gaenjem koje je dosad mogla osjetiti samo kad joj je otac bio u svom najgorem izdanju. I nije joj bilo vano to je deset godina kasnije Proc-tor bio zadimljeni le u olupini njezinog Coupea DeVille. Prezirala ga je gorko i svom snagom. T Ispalivi hitac, vratio je pitolj u korice na ramenu ispod kone jakne. Izgledao je siguran u svoje streljako umijee. Iz depa jakne izvukao je gumene rukavice i navukao ih na ruke, neprekidno promatrajui desetogodinjeg Shepa. ak je i Jilly, koja je znala itati sve detalje izraza na Shepovu opreznom licu, primijetila kako djeaka naizgled nimalo nije dirnula majina smrt. To nije moglo biti tono, budui da ih je deset godina kasnije doveo natrag kako bi bili svjedoci u svojoj starijoj inkarnaciji vratio se na poprite vidljivo prestraen, ponavljajui: Shep je hrabar. Objeena lica, usana koje nisu drhtale, bez suza, djeak je okrenuo leda majinom tijelu. Priao je najbliem kutu i tamo stao. Preplavljen traumatinim iskustvom svijet je sveo na najui mogui prostor, gdje se osjeao sigurnim. Jednako tako rjeavao se i tuge. Rasteui ake u rukavicama, Proctor je priao djeaku i stao nad njim, gledajui ga. Lagano se njiui naprijed natrag, mladi je Shepherd poeo mrmljati

ritmine serije rijei koje Jilly nije uspijevala razabrati. Dylan je i dalje kleao pored majke, pognute glave kao da se moli. Jo nije bio spreman ostaviti je. Zadovoljan Shepherdom usredotoenim na ugao sobe gdje e vjerno sluiti kao uvar vlastita zatoenitva, Proctor je izaao iz dnevne sobe, preao predvorjem i otvorio vrata druge sobe. Ako se nisu namjeravali odmah presaviti, onda je imalo smisla slijediti Proctora i vidjeti to radi. Njeno ga je stisnula, a zatim pustila iz zagrljaja. Shepe, idemo vidjeti to ono smee smjera. Sunica, ide sa mnom? Ostaviti Shepa samoga nije dolazilo u obzir. I dalje prestraen i ranjen, trebao je drutvo. Uostalom, iako je Jilly sumnjala da bi se on presavio odavde bez nje i Dylana, nije se usuivala riskirati. Shepherde, ide sa mnom? takor, Krt, Gospodin abac. Shepe, to to znai? to hoe? takor, Krt, Gospodin abac. takor, Krt, Gospodin abac. Jilly nije znala to to znai, i nije imala vremena uvaljivati se u jednu od onih dugakih i krunih konverzacija sa Shepherdom. takor, Krt, Gospodin abac. Sunica, o tom emo priati poslije. Sad samo odi sa mnom. Doi sa mnom. Pomalo se iznenadila kad je Shep, ne oklijevajui, poao za njom iz dnevne sobe. Kad su ulazili u radnu sobu, Proctor je tipkovnicom razbijao monitor. Cijeli je stroj sa stola gurnuo na pod. Nije pokazivao nikakvu radost, nije ni trep-nuo na nered koji je stvorio. Brzo je po ladicama traio diskete. Pronaao je nekoliko i stavio ih na stranu. Ostatak sadraja ladica razbacao je po podu, posvuda, oito se nadajui stvoriti utisak da su osoba ili osobe odgovorne za smrt Dvlanove majke bili obini lopovi i divljaci. Komoda u dnu radne sobe sadravala je samo papire. Njih je odmah razbacao. Na vrhu komode stajale su tri kutije s disketama u svaku je moglo stati oko stotinjak. Proctor ih je vadio iz kutija, bacajui ih uokolo, ne itajui naljepnice. U treoj je kutiji pronaao etiri diskete drukije od ostalih, u arkoutim papirnatim kouljicama.

Bingo, rekao je Proctor, stavljajui etiri diskete na stol. Drei Shepa za ruku, Jilly je prila Proctoru, oekujui da vrisne kao da je vidio duha. Dah mu je vonjao na kikiriki. Na utim kouljicama disketa dreala je crveno otisnuta rije UPOZORENJE! Ostatak je bio otisnut crnim pravna proza koja je izvjetavala da diskete sadre privatne dokumente zatiene privilegijom odvjetnikklijent, da e se poduzeti sve zakonske i pravne mjere protiv osoba u ijem se nepravomonom posjedu one zateknu, i da e se svatko tko nije zaposlenik dolje navedene advokat-ske tvrtke, automatski smatrati nepravomonim posjednikom. Proctor je izvukao disketu iz kouljice i proitao naljepnicu. Zadovoljan, strpao je sve etiri u unutranji dep jakne. Sad kad je dobio ono po to je doao, Proctor se ponovno poeo igrati divljaka: izvlaio je knjige s polica i bacao ih po sobi. Lamatajui stranicama, svesci su letjeli kroz Jilly i Shepherda, padajui na pod poput mrtvih ptica. Kad je raunalo tresnulo o pod, Dylan se sjetio nereda u kojem su pronali neke dijelove kue te davne noi u veljai. Dosad je ostao uz majku, nerazumno se nadajui da e ju, iako je nije bio sposoban spasiti od metka, nekako po-tedjeti sramote koja se tek spremala. Buka iz radne sobe natjerala ga je da prihvati injenicu kako je u tome bespomoan poput brata. Majka mu je umrla, umrla je prije deset godina, i sve to je slijedilo nakon njezine smrti bilo je nepromjenjivo. Mora se brinuti za ive. Nije elio gledati kako Proctor priprema scenu. Znao je kako e pozornica na posljetku izgledati. Umjesto toga otiao je do kuta sobe, gdje se desetogodinji Shep ljuljao naprijed-natrag i mrmljao: takor, Krt, Gospodin abac. T Dylan moda nije oekivao uti to od brata, no ni to ga nije zbunilo. Nakon sabranih djela doktora Seussa i ostalih, prva pria za stariju djecu koju je majka proitala Shepu bio je Vjetar u vrbama Kennetha Grahamea. Shep je toliko oboavao priu o takoru, Krtu, apcu, Jazavcu i drugim ivopisnim likovima iz Divlje ume, da ju je tjerao da mu je neprekidno ita tijekom godine koja je slijedila. Do

desete ju je godine sam proitao najmanje dvadeset puta. elio je drutvo takora, Krta, i Gospodina apca - priu o prijateljstvu i nadi, san o ivotu u toplim i sigurnim jamama, u dubokim osvijetljenim hodnicima, skrivenim istinama elio je smirenje nakon stranih pustolovina, nakon kaosa, tamo gdje e ga uvijek okruivati prijatelji, gdje je upaljeno ognjite, tihe veeri kad se svijet smanji na obitelj i gdje ne kuca nikakvo nepoznato srce. Dylan mu to nije mogao pruiti, zapravo, ako bi se takvim ivotom i moglo ivjeti u stvarnome svijetu, bilo je vjerojatno da bi u njemu uivali samo likovi iz knjiga. U predvorju je prasnulo zrcalo pokraj ulaznih vrata. Ako ga je sluilo pamenje, bilo je razbijeno vazom koja je stajala na stoliu pokraj vrata. Iz dovratka dnevne sobe Jilly je doviknula Dvlanu: Penje se na kat! Pusti ga. znam to radi. Prevrnut e glavnu spavau sobu i ukrasti mamin nakit... vjerojatno da sve prikae kao pljaku. Novanik joj je tamo gore. Ispraznit e ga i ukrasti sav novac. Jilly i Shepherd su mu se pridruili, okupivi se oko davno prolog Shep-herda, u davno prolom kutu. Shepherda nisu nali tamo, te noi 12. veljae 1992. Dylan je elio ostati u tom vremenu dok ne sazna je li Shep bio poteen da bude nazoan onome to se tek spremalo. S kata su odjekivali teki udarci izvuenih ladica koje su letjele u zid. takor, Krt, Gospodin abac, rekao je mladi Shepherd, a stariji je Shep, naoruavajui se protiv stranog svijeta i vjerojatno se obraajui desetogodi-njem sebi, dodao: Shep je hrabar, Shep je hrabar. Minutu kasnije, na katu je utihnula buka unitavanja. Proctor je vjerojatno pronaao novanik. Ili je u depove trpao njezin nakit, veinom posve bezvrijedan. Glave pognute u pozi vjenog preklinjanja, mladi je Shep izaao iz kuta i odvukao se do vrata blagovaonice. Stariji ga je Shep slijedio. Poput redovnika u procesiji, u svome bratstvu zabludjele krotkosti. Dylan bi ih s olakanjem ionako slijedio, ali kad je zauo kako se

Proctor buno sputa stubitem kao da nabija kopitima, pourio je do brata i izvukao ga zajedno s Jilly iz dnevne sobe. Desetogodinji Shep zaobiao je stol i vratio se na svoje mjesto. Sjeo je i zagledao se u slagalicu. tenci zlatnog retrivera u koari otkrivali su trenutak mira i ljupkosti koji jednostavno nije mogao postojati u ovom nasilnom i propalom svijetu, koji je zasigurno bio dio prizora iz Divlje ume. Shepherd je stajao pokraj stola, nasuprot svom mlaem izdanju. Pored njega stajali su Jilly i Dylan i promatrali. Proctor je u dnevnoj sobi poeo prevrtati namjetaj, trgati slike sa zidova, razbijati sitnice razraivao je scenarij koji je policiju odveo daleko od bilo kakve pomisli da bi uljez mogao biti itko drugi osim obinog nafiksanog nasilnika. Mladi Shep odabrao je komad slagalice iz kutije. Razgledao je nedovrenu sliku. Pokuao je smjestiti komadi na pogreno mjesto, no uspio je u treem pokuaju. Sljedei komadi smjestio je iz prve. Onaj iza njega jo bre. Nakon najglasnijeg treska, u sobi je utihnulo. Dylan se pokuao usredotoiti na eleganciju kojom je desetogodinji -Shep kaos pretvarao u tence i koaru. Nadao se da e iz uma uspjeti izbaciti posljednji dio namjetanja scene kojim se Proctor sad sigurno bavi. Naravno, pogrijeio je. Kako bi naveo na zakljuak da je uljez ubojica i silovatelj a ne samo pljaka, Proctor je razderao Blairinu bluzu, trgajui gumbe sve do struka. Kako bi naveo na zakljuak da se rtva branila prije seksualnog zlostavljanja, i da je sluajno ustrijeljena tijekom sukoba ili kako ju je namjerno ustrijelio gnjevni, odbijeni mukarac, Proctor joj je razderao i grudnjak, otkinuo naramenicu i povukao koarice ispod grudi. Poinivi to beae, vratio se u blagovaonicu, sav rumen od napora. Ako je Dylan ikad bio sposoban da poini ubojstvo, ovo je bio taj trenutak. Imao je volju, no nedostajao mu je nain, a Proctora su njegove ake bile dim. ak i kad bi se posluio revolverom iz svog vremena, metak bi probio Proctora ne otetivi ni komadi njegova

mesa. astavi u dovratku, ubojica je promatrao desetogodinjeg Shepa za stolom, nesvjesnog publike. Rupiem je obrisao elo. Mali, njui moj znoj? Prsti su hvatali, ruke su letjele, nedovreni tenci polako su se dovravali, ali Shepherd nije odgovorio na pitanje. Miriem ja i na gore od znoja. Na izdaju. Vonjam na nju ve pet godina, i uvijek u tako mirisati. Ta dramatizacija i samokanjavanje razbjesnili su Dylana, jer upravo kao i sino u motelskoj sobi, nije bila nimalo iskrenija ma koliko Proctor vjerovao da je, nego se to smee valjalo u samosaaljenju istovremeno ga nazivajui hrabrom analizom samoga sebe. A sad smrdim i na ovo. Promatrao je kako mladi slaga slae, a zatim rekao: Kakav usran sitan ivot. Jednog dana, djeae, bit u tvoj iskupitelj, a moda e i ti biti moj. Proctor je izaao iz sobe, iz kue, otiao u no 12. veljae 1992., zapoevi svoje putovanje prema iskupljenju i smrti u poaru, u Arizoni vie od deset godina kasnije. Na licu Shepherda slagaa pojavila se skrama suza, neujno kao to se rosa stvara u zraku. Idemo odavde, rekla je Jilly. Shepe? upitao je Dylan. Stariji slaga, koji se tresao od emocija ali nije plakao, stajao je i gledao mlaega sebe. Nije odmah odgovorio, ali kad mu se brat obratio jo dvaput, rekao je: ekaj. Ne krvavostrani film Davida Cronenberga. ekaj. Iako se navodno nisu koristili teleportacijom per se, i iako mu je nain putovanja jo uvijek bio zagonetan, Dylan je mogao zamisliti brojne pogreke tijekom transporta, gotovo jednako neugodne kao i one u Muhi. Sluajan pad na autocestu, ravno pred jurei leper, moglo bi biti krvavo iskustvo. Jilly je rekao: Priekajmo da Shep bude siguran da je sve u redu. Ovdje komadi zlatnog krzna, onda vrak crne njuke, tamo upitno oko iako se vrijeme naizgled vuklo, djeakove ruke letjele su

prema rjeenju. Nakon nekoliko minuta stariji Shepherd je rekao: Dobro. Dobro moemo otii? Dobro. Moemo otii ne smijemo ostaviti. Zbunjen, Dylan je rekao: Moemo otii, ali ne smijemo ostaviti? Neto, dodao je Shep. Zanimljivo, no Jilly je shvatila prva: Moemo otii, ali ne smijemo ostaviti nita. Ako ne uzmemo sve to smo donijeli, nee mu uspjeti presaviti nas iz prolosti. U kuhinji sam ostavila torbicu i laptop. Izali su iz blagovaonice, ostavljajui mlaeg Shepa suzama i posljednjim dijelovima slagalice. Iako je, da ga je dodirnuo, mogao osjetiti prekida za svjetlo, Dylan je znao da ne moe upaliti neonke nimalo vie nego to je mogao zaustaviti metak. U polutami kuhinje nije mogao vidjeti lee li torba i laptop, koje je Jilly ostavila na stolu, u crnim jezercima koja su putovala pod njihovim nogama i irila se izmeu njih i svega to su dodirnuli u prolosti pretpostavljao je da su crne lokve tamo. Prebacivi torbu preko ramena, zgrabivi laptop, Jilly je rekla: Imam ih. Idemo. Otvorila su se stranja vrata, a ona se naglo okrenula prema njima kao da je uvjerena kako se nasilna, razbijaka, steroidima nafiksana ekipa iz Arizone presavila ovamo, u ovu kalifornijsku prolost, progonei njih. Dylan se nije iznenadio kad je ugledao mlaega sebe kako ulazi kroz vrata. 12. veljae 1992. bio je na veernjem predavanju na Sveuilitu u Santa Barbari. Tamo ga je odvezao i natrag vratio prijatelj koji ga je odbacio do poetka dugog prilaza prije manje od dvije minute. Ono to je Dylana iznenadilo, bilo je koliko se ubrzo nakon umorstva vratio kui. Pogledao je svoj sat, zatim na sat prase. Da je te noi u veljai stigao pet minuta prije, naletio bi na ubojicu Lincolna Proctora upravo kad je izlazio iz kue. Da je stigao svih esnaest minuta ranije, vjerojatno bi leao mrtav no moda je mogao sprijeiti majinu pogibiju. esnaest minuta. Nije elio razmiljati o tome to je moglo biti. Nije se usuivao.

Devetnaestogodinji Dylan O'Conner zatvorio je vrata i, ne trudei se paliti svjetla, proao kroz zapanjenu Jilly Jackson. Na kuhinjski je stol odloio nekoliko knjiga i uputio se prema blagovaonici. Shepe, presavij nas odavde, rekao je Dylan. U blagovaonici je mladi Dylan rekao mlaem Shepherdu: Stari, mirii kao da veeras imamo kolae. Shep, presavij nas doma. U nae vrijeme. U susjednoj sobi, drugi je Dylan rekao: Stari, zato plae? Hej, to ti je? uti vlastito mueniko zavijanje nakon to je pronaao majino tijelo bilo bi uistinu previe. Shepe, vadi nas kvragu odavde, odmah. Mrana se kuhinja presavila. Pred njima se razmotalo svjetlo mjesto. Potpuno suludo, Dylan se upitao je li Shepherdov sjajni trik putovanja kroz prostor i vrijeme ogranien samo na to, ili se moe protegnuti i na dimenzije nepoznate ivima. Moda je bilo pogreno rei kvragu samo trenutak prije nego to su napustili 1992. I Trideset esto poglavlje Kaleidoskop se zavrtio. Oko Jilly se osunana kuhinja presavila kroz nestajuu kuhinju u noi, i sjela na svoje mjesto do najmanje pojedinosti. Nije bilo mirisa svjee ispeenog kolaa. Ni drhtave crne energije pod nogama. Nasmijeena keramika svinja na zidu poloila je prednje papke oko sata na trbuhu na kojem je bilo 1 i 20, dvadeset etiri minute nakon to su se presavili iz motela pod opsadom u Arizoni. Sadanjost je napredovala jednakim tempom, sukladno vremenu koje su proveli u prolosti. Iza njih nije lebdio nikakav otvoreni prolaz, pruajui pogled na mranu kuhinju iz 1992., nikakav blistavi tunel. Osjeala je kako je tunel bio tehnika putovanja kojom se Shepherd nije vie trebao sluiti - bila je primitivna u usporedbi sa sadanjim nainom, kojim ih je premjetao s mjesta na mjesto ne odravajui nikakvu vezu s polaznom tokom.

Zadivljena vlastitom sigurnou, ba kao da je upravo izala iz prijevoznog sredstva nimalo udnijeg od obinog dizala, Jilly je spustila laptop na kuhinjski stol. Nisi ba preureivao kuu. Izgleda isto. Dylan ju je uutkao, nagnuo glavu i napeto oslukivao. Kua je utonula u jezero tiine sve dok nije proradio motor hladnjaka. to je? upitala je Jilly. Morat u ovo objasniti Vbnetti. Naoj domaici. Ono pred garaom je njezin Harley. Pogledavi kroz kuhinjski prozor, Jilly je ugledala garau na kraju dvorita, ali motocikla nije bilo. Koji Harley? Tamo. Dylan se okrenuo, pokazujui prstom na mjesto gdje nije stajao nikakav motor. Ups. Sigurno je otila do duana kupiti neto. Moda moemo otii i prije nego to se vrati. Shepherd je otvorio hladnjak. Moda je traio utjeni komad torte. I dalje upijajui njihovo putovanje u prolost, ne marei za domaicu, Jilly je rekla: Dok su se Proctorovi neprijatelji, ma tko bili, pribliavali njemu, on je traio tebe i Shepa. Sino, kad sam bio vezan za stolicu, rekao je da ga je kajanje toliko izjelo da je iznutra posve prazan, no tada mi to nije imalo nikakvog smisla. To je smee oduvijek bilo prazno iznutra, rekla je Jilly. Od prvog dana, od kolijevke, ako me ve pita. To kajanje je isto sranje. Izvodi tu toku o samoponienju, i nakon nje osjea se bolje. Oprosti, Jilly. U redu. Nakon svega to smo proli, ima puno pravo to ne nazivati kaki-com. Gotovo ga je natjerala na smijeh, ali im je svima 1992. i dalje bila previe u pamenju da bi Dylan uspio izvui vie od smijeka. Ne. Mislim, ao mi je si se uvalila u sve ovo zbog mene. Mene i Shepa. Proctor je samo imao jednu dozu svog koktelia previe - trebao mu je netko da ga sjebe, i naila sam mu ja. Samo sam izala po pivo. Stojei pred otvorenim hladnjakom, Shepherd je rekao: Hladno. Ali Proctor ne bi bio tamo, rekao je Dylan, da se tamo nismo

zatekli Shep i ja. Aha, a ja ne bih bila tamo da nisam protratila sav svoj, relativno kratak, takozvani odrasli ivot pokuavajui postati komiarka, uvjeravajui sebe kako nastupi nisu samo ispunjen ivot, nego da su oni jedini ivot. Kvragu, ne moram se brinuti da e mi guzica narasti jer mi je ionako ve velika. Stoga nemoj sad ti poinjati sa svojim kajanjem. Sto je bilo, bilo je, sad smo tu, i unato tome to nam u glavama nanoboti upravo grade Novi Jeruzalem, ovdje smo i ivi smo bar dosad a to je bolje nego da smo mrtvi. I to sad? Sad emo spakirati neto opreme i to brzo. Odjeu za mene i Shepa, neto novca koji drim gore u sefu, i pitolj. Ti ima pitolj? Kupio sam ga nakon onoga to se dogodilo majci. Nikad nisu uhvatili ubojicu. Mislio sam da bi se mogao vratiti. I zna kako se upotrebljava? uj, nisam teksaki render, rekao je, ali mogu naciljati i povui okida ako zatreba. Bila je sumnjiava. Moda bismo trebali kupiti palicu za bejzbol. Hladno, rekao je Shepherd. Odjea, novac, pitolj i onda na put, rekao je Dylan. Misli da bi se tipovi koji su nas ulovili u Holbrooku mogli pojaviti ovdje? Kimnuo je. Ako imaju bilo kakve veze s policijom ili djelokrug unutar drave, svakako e doi. Jilly je rekla: Ne moemo se presavijati svugdje. Sve je to previe udno, previe je iznenaenja moglo bi iscrpiti Shepa i ostaviti nas negdje zaglavljene moda i gore od toga. U garai je Chevy. Hladno. Jilly je odmahnula glavom. Vjerojatno znaju da ga ima. Doi e ovamo, otkrit e da ga nema i onda e ga traiti. Hladno. Trebamo promijeniti ploice, predloio je Dylan. Ukrasti druge s nekog auta. Sad si pak iskusni bjegunac? Moda bi mi bilo pametno da to nauim. Zagledan u otvoreni hladnjak, Shep je rekao: Hladno.

Dylan je priao bratu. Stari, to trai? Torta. Unutra nema torte. Torta. Stari, nigdje nema torte. Nema torte? Nema torte. Hladno. Dylan je zatvorio vrata hladnjaka. I dalje hladno? Bolje, rekao je Shep. Neto mi smrdi, rekla je iskreno Jilly, no njezinom je dubokom nemiru nedostajao odreen fokus. to je? upitao je Dylan. Ne znam. Osmijeh keramike svinje podsjeao je vie na zlobno cerekanje. Samo ... neto mi tu smrdi. Idemo prvo do sefa. ak i s omotnicom koju sam pokupio iz pribora za brijanje, kratki smo s novcem. Bolje da ostanemo skupa, rekla je Jilly. Jako skupa. Hladno. Shepherd je ponovno otvorio vrata hladnjaka. Hladno. Stari, nema torte. Zlokobno nazubljen i blistav, pojavivi se iza Jilly, usporeno proletjevi pored njezina desnog obraza, desetak centimetara od nje, bez ikakvog prateeg zvuka lomljave, komad stakla veliine njezinog dlana proplovio je pored nje velianstveno poput ledenjaka na mirnome moru. Hladno. Stari, poslije emo na tortu. Zatim je primijetila da se neto mie nekoliko centimetara ispred stakla koje se opiralo gravitaciji - neto daleko manje i tamnije: metak. Lijeno probijajui zrak, zrno se polagano okretalo napredujui kroz kuhinju. Shepe, zatvori hladnjak. Nema torte. Ako je zrno putovalo usporeno, onda je staklo slijedilo *w/>misporeno. Iza prvog komada slijedili su dodatni komadii, blistajui dok su letjeli zrakom, sporo i lako.

Hladno, rekao je Shep. Nama hladno. Shvatila je da staklo i metak nisu nimalo stvarniji od crvenih svjeica u pustinji ili jata bijelih ptica. Ovo nije bilo trenutano razaranje nego vizija nasilja koje pristie. Tebi je hladno. Meni nije, Dylan je rekao Shepherdu. Osjetila je kako ove proroke slike nisu povezane s onima koje je ranije primila. Staklo nije bilo crkveno dakle, zrno e ga probiti na nekom drugom mjestu, ne u crkvi. Svima hladno, nije se predavao Shep. Kad je Jilly okrenula glavu prema brai, ugledala je jo komada prozorskog okna - sigurno su to bili - njoj slijeva. Galaksija blistavih krhotina i veih komada koji su se lagano vrtjeli prolazei pored nje. Svima nama hladno. Gledajui kroz rasprenu slagalicu prozorskoga okna, Jilly je vidjela Shep-herda kako se udaljava od hladnjaka, doputajui Dvlanu da ponovno zatvori vrata. Braa su se kretala normalnom brzinom. Brzo udaranje njezina srca takoer joj je davalo do znanja da ni ona nije usklaena s usporenim kretanjem stakla. Posegnula je za komadom koji je letio pored nje, no nije bio stvaran. Krhotina joj je polagano kliznula kroz prste, ne ostavljajui nikakvu ranu. Njezin pokuaj da se ubaci u viziju kao da je prekinuo aroliju i staklo je nestalo iz vida poput flote sablasnih brodova koji na prvi pogled djeluju posve stvarno, s razvijenim jedrima hvatajui vjetar, da bi se samo trenutak kasnije ras-plinuli u krpice magle. Okrenuvi lice prozorima koji su pruali pogled na stranje dvorite, potvrdila je sebi da su prozori, naravno, itavi. Primijetivi da je Jilly odsutna kao i tijekom prolih prorokih epizoda, Dy-lan je rekao: Jesi li dobro? Najvjerojatnije u viziji nije bilo prozora. Od sino je neprekidno primala slike krvoprolia u crkvi, a taj se dogaaj jo nije zbio. Nije imala razloga vjerovati da e se ovaj drugi nasilni in dogoditi ovdje, a ne negdje drugdje, i prije, a ne kasnije. Dylan joj je priao: to ti je? Nisam sigurna. Pogledala je na sat, nacerenu svinju. Znala je da se svinjin smijeak nije ni za dlaku promijenio. Pod

keramikom glazurom usnice su bile zamrznute u svom izrazu. Smijeak je bio dobroudan, onakav kakvog ga je ugledala prije pola sata, deset godina u prolosti. Ipak, iz svinje, iz sata, sipila je neka zloudna energija. Zapravo, ne samo svinja, nego i cijela kuhinja kao da je oivjela nekom zloudnom prisutnou, kao da se nad njima nadvio neki zloduh i, nemoan da se pokae u tradicionalnoj ektoplazminoj prikazi, posjeo namjetaj i povrine prostorije. Svaki rub svake plohe kao da je zraio prodornom otrinom. Shepherd je ponovno otvorio hladnjak i, zagledavi se unutra, rekao: Hladno. Svima hladno. Crna staklena vrata penice promatrala su, poput krinkom zakrivenih oiju. Tamne boce vina na polici kao da su bili Molotovljevi kokteli. Koa se najeila, kosa se nakostrijeila, mraz joj se smjestio na zatiljku kad je zamislila eline zube koji neujno melju u grkljanu mlina za otpad. Ne. Glupo. Nikakav duh nije posjeo kuhinju. Ne treba joj egzorcist. Njezin osjeaj nemira - zapravo predosjeaj smrti, shvatila je - bio je toliko snaan i jaao toliko brzo da je oajniki eljela otkriti njegov uzrok. Praznovjerno je svoje strahove prenijela na neive stvari sat-prase, vrata penice, sjeiva mlina - a prava se prijetnja skrivala drugdje. Svima hladno, rekao je Shep u otvoreni hladnjak. Ovaj je put Jilly ula te dvije rijei drukije nego to ih je ula prije. Sjetila se Shepherdova talenta za redanje sinonima i u trenutku shvatila da bi to moglo znaiti i svi mrtvi. Hladni k'o leevi. Hladno kao u grobu. Mrtvi-hladni. Idemo odavde, brzo, pourivala je. Dylan je rekao: Moram po novac iz sefa. Pusti novce. Poginut emo pokuavajui izvui novce. To vidi? To znam. Dobro, u redu. Presavijanje, i to brzo. Svima hladno, rekao je Shep.

Trideset sedmo poglavlje Tik-tak, svinja-sat, male sjajne okice kilje ispod nabora ruiastog sala. I to sveznadarsko cerekanje. Zaboravi prokleti sat. Sat sa svinjom nije prijetnja. Usredotoi se. Dylan je priao bratu, trei put zatvorio vrata hladnjaka i povukao ga prema Jilly. Stari, moramo ii. Gdje je sav led? upitao je Shep, uronivi u tu opsesiju dublje nego to ga je Jilly ikad vidjela. Gdje je sav led? Kakav led? upitao je Dylan. Ta vidovitost, ta sposobnost predvianja bili su jo novi za Jilly jednako strani kao i novi - i neeljeni, kao i novi. Jo nije potpuno ovladala njima. Gdje je sav led? nije se dao Shep. Ne trebamo led, rekao mu je Dylan. Stari, poinje me plaiti time. Nemoj mi se sad smrznuti. Gdje je sav led? Shepe, ostani sa mnom. Sluaj me, uj me, ostani sa mnom. Trudei se prepoznati uzrok uzbune, putajui da joj sumnja skae s predmeta na predmet, s mjesta na mjesto, nije doputala uzbuni da nadzire iglu kompasa njezine intuicije. Morala se opustiti, vjerovati toj udnoj prekogniciji, dopustiti da joj ona pokae ega se tono treba bojati. Gdje je sav led? Daj, zaboravi led. Stari, ne treba nam led. Trebamo otii odavde, jasno? Nita osim leda. Jillvna se pozornost nezaustavljivo okretala prema prozorima i dubokom dvoritu iza njih. Zelena trava, garaa, zlatna livada iza garae. Nita osim leda. Dylan je rekao: Fiksirao se na led. Daj ga skini s toga. Nita osim leda, rekao je Shepherd. Gdje je sav led? Dosad si ga upoznala. Nemogue ga je skinuti s bilo ega osim ako on ne poeli sii. To mu se ... neprekidno vrti po glavi. A sad mi se ini gore nego inae.

Sunica, rekla je, pogleda prikovanog za prozore, moramo se presaviti. Kad se presavijemo, moemo ti nai malo leda. Gdje je sav led? Gledajui Shepherda, shvatila je da on odbija povezati se s bratom. Ispod sklopljenih kapaka, oi su mu se neprestano pomicale. Kad je Jilly ponovno pogledala dvorite, pokraj sjeverozapadnog kraja garae kleao je mukarac. Skrivao se u sjeni. Zamalo ga nije primijetila, no bila je sigurna da ga nije tamo bilo samo trenutak prije. Drugi je mukarac pognut pretrao iz zaklona livade do jugozapadnog kuta garae. Stigli su, rekla je Dvlanu. Nijedan od njih na sebi nije imao pustinjske pastelne boje, ali su tipovi bili isti kao i lani igrai golfa u Arizoni. Krupni, proraunati, i nisu se vukli od vrata do vrata propovijedajui spasenje kroz Isusa. Gdje je sav led? Sto se ticalo Jilly, ono najstranije na njima bile su slualice koje su tipovi nosili. Zapravo ne samo slualice, nego i mali nosai koji su im pred ustima drali male mikrofone. Taj visoki stupanj usklaenosti navodio je na pomisao da ih je vie od dvojice, i dalje navodio na zakljuak kako nije rije o obinim tipovima koji lome noge ili plaenim ubojicama, nego da su to nasilnici s dobrim osjeajem za organizaciju. Gdje je sav led? Drugi tip je preao razmak izmeu livade i garae. unuo je u jugozapadni kut, napola nestavi iza grma. Oekivala je da budu dobro naoruani, tako da je njihovo oruje bilo tek druga po redu najstranija stvar na njima. Veliko oruje. Futuristikog izgleda. Vjerojatno ono to se zove jurina puka. Nije znala mnogo o vatrenom oruju, kao komiarki nije joj trebalo mnogo znanja o tome, ali je pretpostavljala da su puke u stanju ispucati milijunbilijuna metaka prije nego to ih se ponovno treba napuniti. Gdje je sav led? Ona i Dylan trebali su dobiti na vremenu dok ne uvjere Shepherda

da je jedini nain kojim e doi do torte i leda taj da ih sve troje presavije na neko mjesto gdje je mogao nai oboje. Odmakni se od prozora, upozorila je Jilly, povlaei se od onih okrenutih stranjem dvoritu. Prozori su ... prozori su smrt. Sve sobe su s prozorima, zabrinuo se Dylan. Puno prozora. Podrum? Nema ga. California. Plitki temelji. Shep je upitao: Gdje je sav led? Jilly je rekla: Znaju da smo ovdje. Kako mogu znati? Nismo doli izvana. Moda prisluni ureaji koje su ranije postavili u kuu, rekla je. Ili su nas dalekozorima vidjeli kroz prozore. Poslali su Vonettu kui, shvatio je. Nadajmo se da su uinili samo to. Gdje je sav led? Pomisao da bi mu domaica mogla stradati na Dvlanovo je lice navukla pepeljasto bljedilo takvo kakvo nije ostavilo ni shvaanje da je sam u smrtnoj opasnosti. ekaj, mi smo se presavili iz Holbrooka prije manje od pola sata. I? I sigurno smo namrtvo prestravili onog tipa u sobi onog koji nas je vidio da odlazimo. Vjerojatno je morao mijenjati gae, sloila se. Pa kako su u samo pola sata uspjeli shvatiti to je to presavijanje, a da i ne spominjemo da su podigli ekipu u Californiji. Ovi tipovi nisu stigli ovamo nakon uzbune koju su podigli prije pola sata. Vjerojatno su nadzirali kuu dok nisu znali gdje smo, i prije nego to je ekipa iz Arizone javila da smo u Holbrooku, satima prije nego to upali u motel. Dakle, tebe su povezali s Coupe DeVilleom, a mene s tobom jo sino prilino brzo, rekao je Dylan. Stalno smo bili nekoliko sati ispred njih. Oni nisu znali hoemo li uope doi ovamo. ekali su ovdje i nadali se. Nitko jutros nije nadzirao kuu kad smo se Shep i ja presavili tamo na brdu.

Sigurno su stigli nedugo zatim. Led, rekao je Shep, led, led, led, led. Tip koji je u sjeni kleao na koljenu, kao i drugi, napola skriven grmljem, komunicirajui preko slualica, vjerojatno nisu samo meusobno razgovarali, nego su avrljali s ugodnim drutvancem istomiljenika-ubojica koji su okruili kuu izmjenjivali savjete o odravanju oruja, tehnike davljenja garotom, recepte za nervne bojne otrove, sinkronizirali satove i usklaivali svoj ubilaki napad. Jilly je iz svojih ila mogla istisnuti led koji je Shep toliko elio. Osjeala se nebranjeno. Osjeala se golom. Golom u rukama sudbine. Led, led, led, led, led. U mislima je ponavljala sliku polagano plutajuih komada razbijenog stakla i metak koji plazi zrakom. Rekla je: ekaj, dosad je ova ekipa sigurno razgovarala s onima iz Arizone, kladim se u glavu, razgovarali su u proteklih petnaest--dvadeset minuta, dakle ovi znaju da moemo izvesti ono udo s amotamo. I Dvlanu su kao i njoj misli letjele glavom: Zapravo, moda je jedan od Proctorovih pokusnih kunia izveo to isto, dakle ve su mogli vidjeti presavija-nje. Na pomisao o hrpi nanomanijaka koji sa supermoima jurcaju uokolo sigurno su se usrali od straha. Tko ih moe kriviti? I ja sam se usrao, rekao je Dylan, iako smo mi ti manijaci. Led, led, led. Jilly je rekla: Dakle, kad dou, doi e brzo i razvaliti cijelu kuu, u nadi da e nas pobiti prije nego to shvatimo da su ovdje i izvedemo toku s presavi-janjem. To misli ili to zna? Znala je, osjetila je, vidjela je. Koristit e pancirna zrna koja probijaju zidove, buku, svepospisku. Led, led, led. I gore stvari od pancirnih zrna, nastavila je. Puno gore. Recimo ... eksplozivnu municiju koja razbacuje rapnele premazane cijanidom. Nikad nije itala o tako stranom oruju, nikad nije ni ula za to, ali

zahvaljujui novim vezama koje su u njezinom mozgu stvorili nanoboti, predvidjela je njihovu upotrebu. U glavi je ula sablasne glasove, muke glasove koji razgovaraju o pojedinostima napada u nekom buduem trenutku, moda i policajce koji e kasnije danas ili moda sutra prekapati po ruevinama kue, moda ubojice koji su se uhvatili u nostalgina prisjeanja o krvavim razaranjima izvedenima ubitano sjajno i savreno usklaeno. Cijanidni rapnel i Bog zna to sve ne, nastavila je i zadrhtala. Kad zavre s nama, ono to je Janet Reno izvela s Davidijancima, izgledat e kao boini tulum. Led, led, led. S novom se hitnjom Dylan obratio Shepu: Stari, otvaraj oi, vadi nas odavde, vadi nas s leda, Shepe. Shep nije otvorio oi. Shepe, ako ikad vie eli tortu, otvori oi. Led, led, led. Nee se vratiti tako skoro, rekao je Dylan. Izgubio se. Idemo gore, rekla je. Tamo nee biti blistavo, ali e prizemlje razvaliti u komade. Tamo pokraj garae tip je izaao iz sjena, a drugi tip se izvukao iz svojeg zelenog zaklona. Krenuli su prema kui. Stizali su u trku. Trideset osmo poglavlje Jilly je rekla: Gore!, Dylan je rekao: Idemo!, Shepherd je rekao: Led, led, led, a neka veza u Dvlanovim mislima u sjeanju mu je probudila stari hit Hot, hot, hot Brustera Poindextera, to mu se moglo, u nekim mirnijim okolnostima, uiniti i smijenim samo da pomisao da bi im Hot, hot, hot mogla biti glazba na sprovodu nije bila tako odbojna. Stubite je bilo s prednje strane kue. Iz kuhinje su vodila dvoja vrata - jedna u blagovaonicu, druga u predvorje u prizemlju. Izjurila je iz kuhinje u blagovaonicu, prije nego to ju je Dylan stigao uputiti koji je pravi put. Plaio se krenuti hodnikom, budui da je pretpostavljao da bi se ona mogla osvrnuti, ne vidjeti ga kako je slijedi i vratiti se u potrazi za njim i Shepom ili zastati u bijegu. Izgubljena sekunda znaila je razliku izmeu ivota i smrti.

Tjerajui ga, gurajui ga, samo to ga nije podigao, Dylan je brata gonio naprijed. Shep se naravno vukao, ali bre nego to je bio navikao na povlaenje, i dalje klepeui o ledu, ledu, ledu repeticije su stizale u trojkama, a sa svakim je korakom zvuao sve tunije, nesretan to ga natjeravaju kao zabludjelu ovicu. Kad su Dylan i Shep izali iz kuhinje, Jilly je ve ula u dnevnu sobu. Shep je malo zastao pred vratima, ali je dopustio da ga potjeraju dalje. Uavi u blagovaonicu, Dylan je dijelom oekivao vidjeti desetogodinjeg Shepa kako slae tence. Ma koliko je bio elio pobjei od te strane davne noi, inila mu se poeljnijom od sadanjosti koja je nudila jako krhki most prema neizvjesnoj budunosti. Shep se bunio zbog bratova neprekidnog tjeranja: Led, nemoj, led, nemoj, led, nemoj i kad su preli blagovaonicu, objema se rukama uhvatio za prvi dovratak. Prije nego to se stigao vrsto uhvatiti, prije nego to je uspio rairiti noge i zakvaiti se za okvir, Dylan ga je gurnuo u dnevnu sobu. Mali je posrnuo i pao na dlanove i koljena, to se pokazalo istom sreom jer su u tom trenutku strijelci otvorili vatru. Poput djedica brzi rafali automatskih puaka glasniji nego u filmovima, glasni i tvrdi poput ekia koji kroz tvrdi beton lome elinu konstrukciju proparali su tiinu, porazbijali prozore na kuhinji i u blagovaonici. Vie od dvije automatske puke - tri, moda etiri. Ispod te ekstremno brze paljbe provlaila se dublja, zvunija i sporija pucnjava puke vjerojatno veeg kalibra, neega to je zvualo kao da ima dovoljno snage da strijelca svakim hicem obori s nogu. Na prvo tektanje puaka, Dylan se bacio na pod dnevne sobe. Izbio je Shepherdu ruke, sruio ga s dlanova i koljena ravno na javorov parket. Gdje je sav led? upitao je Shepherd, kao da nije svjestan tog neprekidnog pukaranja koje je tretalo kuom. Nakon razbijenih prozora, zvunih vodopada stakla, pucanja drva, razbijanja gipsanih ploa, u zidovima zapjevale su mecima probijene cijevi plonk plonkplonk.

Dvlanu je srce tuklo brzo poput zejeg, i znao je kako se male ivotinje moraju osjeati kad se njihova spokojna polja pretvore u poprita pokolja prvog dana lovne sezone. Pucnjava je naizgled stizala samo iz dva pravca. S istoka, prema stranjoj strani kue. I s juga. Ako su ubojice na sve etiri strane zgrade - a bio je siguran da jesu znai da su se na sjeveru i zapadu pritajili. Bili su preveliki profesionalci da bi pucnjavom iz svih smjerova pobili sebe ili svoje drugove. Puzi na trbuhu sa mnom, Shepe. Nadglasavao je kakofoniju. Na trbuh, idemo, kreil Shepherd je zagrlio pod, okrenuo glavu prema Dvlanu no nije otvarao oi. Led. Dnevna soba imala je dva prozora okrenuta prema jugu, i etiri koja su gledala na zapad. Stakla na junim prozorima nestala su s prvim valom paljbe, ali su zapadni ostali itavi, nisu ih ak otetili ni rapneli. Ajmo, kao zmija, rekao je Dylan. Shep je ostao zamrznut: Led, led, led. Neprekidna je paljba udarala u juni zid, probila se u dnevnu sobu, cijepala drveni namjetaj u trijee, lomila svjetiljke i vaze. Bezbrojna su zrna probijala tapecirani namjetaj, svako s masnim i tupim udarom, to je ivciralo Dvlana jer bi tako mogao zvuati ulazak zrna u meso. Iako mu je lice bilo samo nekoliko centimetara od Shepova, Dylan je urlao, dijelom kako bi bio siguran da ga uje uza svu paljbu, dijelom nadajui se da e pokrenuti Shepa, dijelom zato to je bio ljut na brata, no najvie zato to ga je ponovno obuzeo onaj pravedniki gnjev koji je prvi put osjetio u kui u Aveniji Eukaliptusa. Bio je bijesan na ljudsko smee koje je sve postizalo silom, koje se odavalo nasilju - prvi put, drugi put, posljednji put i uvijek. Shepe, kvragu i ti, hoe li pustiti da nas pobiju kako su ubili mamu? Prilijepiti se ovdje i pustiti da obojica istrunemo? Hoe li im dopustiti da ponovno pobijede? Shepe, hoe li, proklet bio, Shepe, hoe li? Lincoln Proctor im je ubio majku, a ovi su strijelci bili neprijatelji

Lincolna Proctora i njegova ivotnog djela, no to se Dylana ticalo i oni i Proctor bili su ista bagra. Samo su nosili razliite oznake postrojbi u vojskama Tame. Probuen moda Dvlanovim gnjevom i strasti, a moda i zakanjelim shvaanjem da su opkoljeni, Shep je prestao ponavljati led. Naglo je otvorio oi. Strah ga je pronaao. Dvlanovo je srce prebacilo u novu brzinu - prvo u ler, zatim preskoilo nekoliko otkucaja, a onda u jo viu brzinu jer je pomislio da e ih Shep presavi-ti, upravo ovdje i sad, bez Jilly koja je stigla do predvorja. Umjesto toga, Shep je odluio oponaati zmiju. Trbuhom je latio pod dok je plazio od vrata blagovaonice do predvorja u prizemlju, kreui se preko sjeveroistonog dijela dnevne sobe. Pridigavi se na podlaktice, pokreui se laktovima i vrhovima prstiju, mali se kretao toliko brzo da ga je Dylan s naporom stizao. Komadi gipsa, komadi drva, komadi pjene i ostali otpad pljutao je po njima dok su puzali. Izmeu njih i junog zida utjena hrpa namjetaja upijala je ili odbijala nie ispaljene hice, dok su ostali letjeli iznad njih. Zrna su im zvidala iznad glava, zvuk sudbine koja uvlai zrak kroz stisnute zube, ipak Dylan jo nije uo nikakve vritave zvukove rapnela, s cijanidom ili nekom drugom aromom. Tanka maglica gipsane praine davala je sobi snovit izgled, a zrakom je plovilo perje iz jastuka, gusto kao kad lisica provali u kokoinjac. Shep se uvukao u hodnik i moda bi nastavio ravno do radne sobe da u podnoju stubita nije niice leala Jilly. Odmigoljila je unatrag, preprijeila mu put, zgrabila ga za mlohavu stranjicu traperica i skrenula ga prema stubama. Kad ih nije zaustavljao namjetaj ili kad se nisu odbijala, zrna su prodirala u predvorje kroz otvorena vrata dnevne sobe. Udarala su i u juni zid predvorja koji je takoer bio i sjeverni zid dnevne sobe. Udar u drugi sloj drva i gipsa zaustavio je nekoliko metaka, no veina se probila s jo dovoljno ubilake sile u njima. Pitei vie od straha nego od napora, izbeljivi lice na lunati okus

gipsane praine, podigavi pogled uvis, Dylan je u zidu ugledao desetke rupa. Neke nisu bile vee od novia, no bilo ih je nekoliko veliine njegove ake. Zrna su odvalila komade s rukohvata. Dok je promatrao, odbila su jo nekoliko komada. Nekoliko stupova bilo je oteeno. Dva su bila slomljena. Ona zrna koja su probila zid i prola ogradu stubita zaustavljala bi se u sjevernom zidu predvorja koji se dizao zajedno sa stubitem. Tamo je snana municija troila posljednje ostatke energije - gips je bio izbuen i napuknut kao na zidu nakon strijeljanja. ak ako se Jilly i braa O'Conner, poput obitelji imitatora zmija u nekoj cirkuskoj predstavi, uspnu stubama drei se nisko poput vode, nee im uspjeti da do prvog odmorita stignu neozlijeeni. Moda e jedan tamo stii zdrav i itav. Moda ak i dvoje, to bi bio neoboriv dokaz o postojanju anela uvara. Dodue, kad bi uda stizala u trojkama, onda to ne bi bila uda, nego obino iskustvo. Jilly ili Shep ili Dylan bit e ubijeni ili teko ranjeni u tom pokuaju. Bili su u klopki, leali su na podu, kaljui udisali gipsanu prainu, izdisali je pitei, bez izlaza, bez nade. Tada se paljba prorijedila, da bi nakon tri do etiri sekunde potpuno utihnula. Poto su prvu fazu napada zavrili u samo dvije minute, ubojice s istoka i juga kue povlaili su se u zaklon kako bi izbjegli paljbu s druge strane. Istovremeno e se drugi strijelci u trku primicati kui sa sjevera i zapada. Druga faza. Ulazna vrata, na zapadnom proelju kue, stajala su Dvlanu tono za leima, obrubljena staklenim svjetlarnicima. Radna soba bila im je slijeva, jer su licem gledali prema prvom odmoritu, tono iza zida stubita na radnoj sobi bilo je tri prozora. Tijekom druge faze predvorje e biti izbueno takvom olujom metaka da e im se sve dosad initi, u usporedbi s tim, kao manji ispad bijesa ratoborne djeice. Podrugljiva Smrt dala im je samo nekoliko sekundi da se spase svoje je koate prste rairila kako bi olakala istjecanje pijeska vremena.

Ti isti munjeviti prorauni sigurno su bljesnuli i u Jillvnoj glavi, jer jo dok su posljednji odjeci paljbe grmjeli kuom, skoila je na noge istovremeno s Dy-lanom. Bez zastanka ili ijedne rijei stratekog dogovora, posegnuli su dolje, zgrabili Shepa za pojas i podigli ga na noge izmeu sebe. Nadljudskom snagom navale adrenalina kojom majke podiu prevrnute automobile sa svoje zarobljene djece podigli su Shepa na vrhove prstiju i povukli ga uza stube, po kojima su njegove noge strugale, udarale, vukle se, a ponekad ak i zavrile na stubi nainom kao da umjereno podrava njihovu namjeru i pomae im gurajui se malo nagore. Gdje je sav led? upitao je Shep. Gore, prodahtala je Jilly. Gdje je sav led? Stari, prestani srat'. Skoro smo tamo, hrabrila ih je Jilly. Gdje je sav led? Prvo ih je odmorite ekalo. Shep je pod stubu podvukao vrak cipele. , Povukli su ga preko stube, dalje, gore. Gdje je sav led? Mutna stakla svjetlarnika rasprsnula su se u urliku paljbe, a bezbrojne otre ake grubo su zalupale po ulaznim vratima, kao da opor odlunih demona sa smrtnim presudama trai prijam - lomili su drvo, probijali rupe, a vibracije su tresle stubite pod njihovim nogama dok se zrno za zrnom zabijalo u pregrade izmeu niih stuba. Trideset deveto poglavlje Kad su konano stigli do odmorita i nastavili se uspinjati na kat, Dylan se osjetio sigurnije, no olakanje se istog trenutka pokazalo preuranjenim. Zrno je probilo drvo tri stube ispred njih i zabilo se u strop stubita. Shvatio je kako je donji dio drugog stubita licem okrenut prema ulaznim vratima. U biti, pod nogama im je leao stranji zid streljane.

Nastavak je bio opasan, no povlaenje nije imalo nikakvog smisla a zastati nasred stubita znailo je sigurnu smrt prije ili kasnije. Stoga su jo grublje povukli Shepa za pojas, Jilly objema rukama, Dylan samo jednom - vukli ga, dizali, bacali ga uz drugo stubite te je ovaj put svoje: Gdje je sav led? prokrijetao u falsetu. Dylan je oekivao da e ga nastrijeliti kroz potplate cipela, u ruku, kroz bradu ili sve to zajedno. Kad su stigli na kat a da nitko od njih nije podsjeao na slike iz mrtvanice u udbeniku forenzine patologije, pustio je brata i naslonio se na ogradu kako bi doao do daha. Oito je Vonetta Beesley, njihova domaica vrh ograde dodirnula negdje tijekom dana, jer je Dylan osjetio njezin psihiki otisak njezine slike bljesnule su mu u glavi. Osjetio se obaveznim odmah je potraiti. Da se to dogodilo prethodne veeri, da nije nauio nadzirati svoju reakciju na takve podraaje, vjerojatno bi se sjurio stubama, onako kako je bezglavo uju-rio u Marjorieinu kuu u Aveniji eukaliptusa. Umjesto toga, maknuo je ruku sa stupa i smanjio prag osjetljivosti na tragove. Jilly je Shepa odvukla dalje u hodnik, to dalje od vrha stubita. Podigavi glas, kako bi nadglasala tutnjavu iz prizemlja, preklinjala ga je da ih presavije odavde. Pridruivi im se, Dylan je primijetio da mu je brat i dalje smrznut. Pitanje leda nije prestalo plesati u Shepovoj glavi - iz nje je izbacio doslovno sve ostalo. Nije postojala nikakva formula kojom bi se odredilo koliko e Shepu trebati da se izvue iz smole svoje najnovije opsesije, no sigurna je oklada leala na poduljem razdoblju skretanja pozornosti. Bilo je vjerojatnije da e se u svijet oko sebe vratiti za sat vremena nego za dvije minute. Usredotoiti se svom snagom na jedno pitanje ili podruje interesa bio je drugi nain da se izdvoji kad bi priljev podraaja postao prejak. Usred pucnjave nije mogao pronai siguran kutak i okrenuti leda kaosu iza njega, ali je mogao pobjei u simbolini zakutak tamne sobe, duboko u dvorcu svoga uma, zakutak u kojem je razmiljao samo i jedino o

ledu, ledu, ledu. Gdje je sav led? to slijedi kad zavre s prizemljem? upitala je Jilly. Onda e razvaliti kat. Moda e se popeti na krov trijema da to obave. Moda e i ui, rekla je. Led, led, led. Moramo ga maknuti s leda, brinula se Jilly. To e se dogoditi ako bude imao vremena i mira. U dreku smo. Nismo u dreku. U dreku. Nismo u dreku. Ima li plan? eljela je znati. Dylanov jedini plan, koji je zapravo predloila Jilly, bio je pobjei iznad paljbe. Sad je shvatio da e paljba doprijeti do njih ma gdje pobjegli, a da i ne spominjemo strijelce. Strana buka iz prizemlja, strah da e zalutali metak pronai put uza stube ili se ak probiti kroz strop prizemlja i pod na katu - sve je to koncentraciju na taktiku i strategiju inilo nimalo lakom od lova na zmije lasom. I jo jednom su okolnosti Dylanu ponudile razumijevanje kako mu se brat mora osjeati preplavljen ivotom, to je u Shepovom sluaju bilo gotovo neprekidno. Dobro - zaboravi novac koji je u sefu. Beatlesi su bili u pravu novac ti ne moe kupiti ljubav. Niti zaustaviti metak. Zaboravi i 9-milimetarski pitolj koji je kupio nakon majina ubojstva. Protiv ove artiljerije taj pitolj je mogao biti i od drva. Led, led, led. Jilly je nagovarala Shepa da se otsklie s leda i pridrui im se kako bi ih mogao presaviti na neko sigurno mjesto, no sklopljenih oiju i zamrznutih misaonih procesa ostajao je otporan na sva slatka uvjeravanja. Vrijeme i mir. Iako nisu mogli dobiti na vremenu, svaka dobivena minuta mogla bi biti ona u kojoj bi im se Shep mogao vratiti. Duboki mir nije bio mogu tijekom ovog dihada, no svako smanjenje buke i tutnjave malome e pomoi da pronae put iz tog

ledenog zakutka. Dylan je preao hodnik i irom otvorio vrata gostinjske sobe. Unutra. Jilly je djelovala sposobna povui Shepherda unutra prilinom brzinom. Udari paljbe potresali su zidove kue. Prozori na katu drhtali su u okvirima. Hodajui ispred Jilly i Shepa, Dylan je pourio u spavaonicu, u ugraeni ormar. Upalio je svjetlo. Sa stropa ormara visjelo je ue kapka koji je vodio na tavan. Povukao je ue i otvorio ga. U prizemlju je zagluujua buka paljbe koja je zvuala poput najgorih trenutaka nacistike opsade Lenjingrada, to je Dylan jednom gledao na History Channelu, postajala sve snanija. Pitao se koliko jo teih oteenja moe podnijeti struktura nosaa zidova prije nego to teta postane kritina i popusti jedan od uglova kue. Led, led, led. Stigavi sa Shepom do ulaza u ormar, govorei o bezbonoj buci u prizemlju, Jilly je rekla: Dobili smo dvostruku porciju Apokalipse. Je, s mrvicama. Na gornjoj strani kapka bile su privrene ljestve u tri dijela. Dylan ih je spustio. Neki od Proctorovih pokusnih kunia sigurno su razvili sposobnosti daleko strasnije od naih. Sto time misli? Ovi tipovi ne znaju to mi moemo, ali su se toliko zasrali od onoga to bi moglo biti, da nas ele stvarno mrtve, i to jako, jako brzo. Dylan nije pomislio na to. Nije mu bilo drago razmiljati o tome. Prije njih, Proctorovi su nanoboti oito stvarali udovita. Svi su oekivali da su i on i Jilly i Shep takoer udovita. Molim? s nevjericom je upitala Jilly. eli da se popnemo tim blesavim ljestvama? Aha.

To je smrt. To je tavan. Tavan je smrt slijepa ulica. Bilo kuda krenuli, u slijepoj smo ulici. Ovo je jedini nain kojim Shepu moemo kupiti malo vremena. Pogledat e na tavan. Ne odmah. Mrzim to, izjavila je. Ni ja ba ne pjevam od sree. Led, led, led. Dylan je rekao Jilly: Ti prva. Zato ja? Zato to moe namamiti Shepa s vrha, dok ga ja guram odozdo. Paljba je zastala, no sjeanje je i dalje zvonilo Dylanu u uima. Dolaze. Jilly je rekla: Sranje. Idi. Sranje. Gore. Sranje. Jilly, odmah sad. etrdeseto poglavlje Tavan im je ograniio mogunosti, stavio ih u poloaj takora u klopci, nudei im samo polumrak, prainu i pauke, no Jilly se uspela kosim ljestvama jer je tavan bio jedino mjesto gdje su mogli poi. Dok se penjala, torba ju je udarala po kuku i na trenutak se zakvaila za duge arke za koje su ljestve bile privrene. Izgubila je Coupe DeVille, svu prtljagu, laptop, komiarsku karijeru, ak i njezinog najvanijega - dragog, njenog, zelenog Freda - no neka je prokleta ako zbog bilo ega ostavi torbu. U njoj je imala nekoliko dolara, mentolbombone, papirnate rupie, ru, puder, etku za kosu nita to bi joj promijenilo ivot ako se to uniti ili izgubi, no vjerujui da e nekim udom preivjeti posjet rodnom domu O'Connerovih, veselila se to e osvjeiti ru i ietkati kosu jer joj se u ovom opasnom trenutku, mogunost i najmanjeg ureivanja

inila poput izlaska u limuzini, predsjednikih apartmana u hotelima s pet zvjezdica i Beluga kavijara. tovie, ako ve mora umrijeti premlada i s glavom punom nanostrojeva, zbog glave pune nanostrojeva, htjela je za sobom ostaviti to je mogue ljepi le - pretpostavljajui da nee dobiti metak u glavu i zavriti izobliena lica nalik nekom Picassovom portretu. Negativna Jackson, vrtlog pesimizma, stigla je do vrha ljestava i otkrila da je tavan dovoljno visok da se moe uspraviti. Kroz nekoliko mreom prekrivenih ventilacijskih otvora sunce je prodiralo u to visoko zdanje, no nedovoljno snano da raspri veinu sjena. Gole grede, daani zidovi i pod od perploe okruivali su etrdesetak kartonskih kutija, tri stara kovega, izabrano smee i prilino velik prazan prostor. Vreli i suhi zrak jedva je primjetno mirisao na stari katran i snano po bezbrojnim vrstama praine. Tu i tamo nekoliko je kukuljica bilo privreno za kose stropne ploe vreice industrije insekata slabo fosforescentne u polumraku. Blie njoj, tono iznad glave, izmeu dvije grede protezala se brino tkana paukova mrea - iako je njezin arhitekt ili nestao ili otputovao, mreu su mrano ureavala etiri nona leptira, sivih krila rairenih u sjeanje na let, dok im je, sad odsutni pauk, ve bio posisao njihova tijela. Ukleti smo, promrmljala je okreui se prema otvorenom kapku, sputajui se na koljena da bi povirila niz ljestve. Shep je stajao na prvoj preki. Obim je rukama zgrabio jednu od gornjih. Pognute glave, kao da stoji na nekim molitvenim ljestvama, izgledao je neodluan da se popne. Iza Shepa, Dylan je gledao kroz otvorena vrata ormara, u gostinjsku spavaonicu, nesumnjivo oekujui kako e ugledati ljude na krovu trijema, s druge strane prozora. Led, rekao je Shep. Dylan je rekao Jilly: Navuci ga gore. to ako plane poar? To je jako loe navlaenje. Led. Ovdje gore je sve suho k'o barut. to ako plane poar?

to ako se pomaknu magnetski polovi? zajedljivo je upitao. Za to imam plan. Zar ga ne moe pogurati? Ja ga mogu samo ohrabriti, no prilino je nemogue gurati nekoga uz ljestve. To se ne protivi fizikalnim zakonima. to si sad, fiziarka? Led. Sunica, imam ja ovdje vree i vree leda, slagala je. Dylane, poguraj ga. Pokuavam. Led. Shepe, gore ima jako puno leda. Popni se gore k meni. Shep nije elio pomai ruke. Tvrdoglavo se drao za preku. Jilly nije mogla vidjeti Shepherdovo lice, samo tjeme njegove pognute glave. Dylan je odozdo podigao bratovu desnu nogu i pomaknuo je na drugu preku. Led. Nesposobna da iz glave izbaci sliku mrtvih leptira, i postajui sve oajnija, Jilly je odbacila ideju o nagovaranju Shepa da doe na tavan - umjesto toga se ponadala da e doprijeti do njega pretvarajui njegov monolog o ledu u dijalog. Led, rekao je. Ona je rekla: Smrznuta voda. Dylan je Shepherdovu lijevu nogu podigao na preku na koju mu je ve bio postavio desnu, no Shepherd i dalje nije elio pomaknuti ruke. Led. Poledica, rekla je Jilly. Daleko ispod njih, u prizemlju, netko je nogom udario po vratima; znajui da su paljbom vanjska vrata pretvorili u ipkaste zavjese ili u piljevinu, jedina vrata koja su zahtijevala takav udarac bila su unutar kue. Poela je potraga. Led.

Tua. Led. Ledene ploe. Jo jedan udarac iz prizemlja - ovaj je zazvonio cijelom kuom. Pod Jilly-nim je koljenima zadrhtao pod. Dylan je zatvorio vrata ormara - njihova je situacija postala vidljivo klau-strofobina. Led. Ledenjak. Ba kad se ponadala da e joj Shep odgovoriti, Jilly je iscrpila svoju zalihu sinonima za led i naziva za razne vrste leda. Odluila je promijeniti prirodu igre, dodajui Shepherdovom ledu drugu rije kao da pokuava dovriti misao. Shep je rekao: Led. Ledeni brijeg, rekla je Jilly. Led. Kockica leda. Od tog razgovora o ledu na tavanu je postajalo sve vrue. Praina na gredama, praina na podu, praina koja je lebdjela u zraku inilo se da e svakog trenutka planuti. Led. Klizalite. Led. Klizaica. Led. Hokej na ledu. Sunica, trebao bi se sramiti - igra laku polovicu igre, uvijek ista rije. Shepherd je podigao glavu. Zagledao se u dio ljestava izmeu stisnutih aka. Iz prizemlja: lomljava, razbijanje, brz i kratak rafal. Led. Sladoled. Shepe, koliko bi se zabavljao kad bi slagalica imala samo jedan I dio? Led.

iljak za led. Led. Klijeta za led. Dok mu je sipala nove rijei u glavu, led vie nije tamo kruio potpuno sam. Na licu mu se vidjela sitna promjena - omekalo je, navjeujui oputanje od opsesije. Bila je sigurna da to ne zamilja. Prilino sigurna. Led. Posuda za led. Led. Ledeno doba. Zna to, sunica? ak iako igram tei dio igre, daleko je zabavnije nego sluati popis sinonima zzfeces. Na usnama mu je zatitrao slabaan smijeak, ali ga je gotovo istog trenutka otpuhnuo drhtavo izdahnuvi. Led. Ledeno hladno. Shepherd je prvo desnu, zatim i lijevu ruku premjestio na viu preku. Pa onda na onu jo viu. Led. Vrea leda. Shepherd je pomicao noge bez bratove pomoi. U prizemlju je zazvonilo zvonce. ak i medu profesionalnim ubojicama moralo se nai poneku duhovitu budalu. Led. Ledenica. Shepherd se penjao, penjao. Led. Revija na ledu. Led. Ledena oluja. Led. Ledeni aj, sjekira za led, ledeni ovjek, krinja za led, ledena voda, izgovorila je Jilly, vukui ga uz posljednje preke na tavan. Pomogla mu je da side s ljestava, pridigne se na noge, odvela ga dalje od kapka. Zagrlila ga je i rekla mu da je sjajan, a Shep se nije opirao iako je upitao: Gdje je sav led? Dolje u ormaru, Dylan je ugasio svjetlo. Uspeo se brzo, u tami. Dobar posao, Jacksonova. De nada, O'Conner.

Na koljenima u polumraku, Dylan je povukao sklopive ljestve, najtie mogue, ponovno ih sloio na kapak koji je nakon toga zatvorio. Ako ve nisu na katu, onda stiu, proaptao je. Odvedi Shepa tamo, u jugozapadni kut, iza onih kutija. Gdje je sav led? upitao je preglasno Shep. Jilly ga je uutkala vodei ga preko sjenama zaguenog tavana. Nije bio dovoljno visok da elom udara u najnie grede, ali e se njegov veliki brat morati sagnuti. U donjim su prostorima ekipe za ruenje provalile u drugu sobu. Netko je povikao neto nerazumljivo. Drugi mu je uzvratio glasnom kletvom, a netko je prasnuo u smijeh. Otvrdnuli, ogrubjeli, glasne pretpostavke i hvastanje u tim glasovima Jilly su natjerali da o njima ne razmilja kao o ljudima nego kao o nikad uoblienim prikazama iz neke potjere u nonoj mori, koje su ponekad lovile na dvije, ponekad na etiri noge, naizmjence tulei poput ljudi i vritei poput zvijeri. Pitala se kad e stii policija, ako ikad stigne. Dylan je rekao da je najblii grad kilometrima daleko. Prvi susjed je kilometar juno od njih. Ipak, sigurno je netko uo pucnjavu. Napad je zapoeo prije pet ili est minuta, i nijedna seoska policija nije sposobna stii tako daleko u sljedeih pet, vjerojatnije deset minuta. Gdje je sav led? upitao je Shep glasno kao i prije. Umjesto da ga ponovno uutka, Jilly mu je odgovorila tihim glasom nadajui se da e mu time dati primjer: U hladnjaku, duice. Tamo je sav led. Iza naslaganih kutija u jugozapadnom uglu, Jilly je Shepa nagovarala da sjedne na prani pod. Proputeno kroz mreom zatvoren ventilacijski otvor, trak dnevnog svjetla otkrivao je davno mrtvu pticu vjerojatno vrapca koju je vrijeme svelo na hrpicu krhkih kostiju. Ispod kostiju uhvatilo se nekoliko pera koje propuh nije odnio u druge zakutke tavana. Ptica se zacijelo uvukla nekog hladnog dana, kroz otvor ispod strehe, i nije znala nai izlaz. Moda je i slomila krilo udarajui po gredama, sigurno iscrpljena i gladna ekala je smrt pored mreom zatvorene ventilacije, otkuda je mogla gledati nebo.

Gdje je sav led? upitao je Shepherd, taj put izgovorivi to aptom. Zabrinuta da mali nije izaao onoliko daleko iz svog ledenog zakutka koliko je mislila dok se penjao ljestvama, ili da ponovno klizi natrag, Jilly ga je natjerala na novu igru, traei dijalog. Led je u margariti, zar nije tako, sunica? Ledeno i krasno. Kako bih sad popila jednu. Gdje je sav led? U hladnjaku za izlete, tamo ga ima. Gdje je sav led? Boi u New Englandu, tamo ima leda. I snijega. Kreui se spretno i tiho za tako krupna ovjeka, Dylan je izronio iz dublje tame koja je zakrivala sredinu tavana, u ptije svjetlo koje je slabo osvjetljavalo njihovo pribjeite. Sjeo je pored brata. I dalje led? zabrinuto je upitao. Stiemo nekamo, uvjeravala ga je Jilly, sigurnije nego to se osjeala. Gdje je sav led? proaptao je Shep. Jako puno leda ima na klizalitu. Gdje je sav led? U ledomatu nema nita osim leda. izme su udarile u vrata na katu. U sobe su upadali s lomljavom i bukom. apui jo tie, Shep je rekao: Gdje je sav led? Vidim ampanjac u srebrnoj posudi, rekla je Jilly, oponaajui njegov apat. Oko boce posvuda drobljeni led. Gdje je sav led? Na Sjevernom polu ima mnogo leda. Ahhh, rekao je Shepherd i na trenutak zautio. Jilly je napeto sluala dok su glasovi u sobama ispod njih zamjenjivali udarce i lomljavu divlje potrage. Mumificirani zavjerenici u grobnicama piramida, govorei kroz svoje pogrebne pokrove zvuali bi razgovjetnije - nita to su izgovorili dolje nije se razumijevalo na tavanu. Ahhh, uzdahnuo je Shep. Stari, moramo krenuti, rekao je Dylan. Ve jako kasnimo s presavija-njem.

Pod njima je razvaljena kua utonula u tiinu, a pola minute kasnije taj je uznemirujui muk postao zlokobniji od iega to mu je prethodilo. Stari, rekao je Dylan, no nije vie molio - kao da je osjetio kako e Shep bolje odgovoriti na njegovu utnju, na mir, a ne na dodatni pritisak. Jilly je u mislima vidjela kuhinjski sat, nacerenu svinju kojoj je na trbuhu kazaljka odbrojavala sekunde. Taj ju je svinjski smijeak uznemirivao ak i u sjeanju, no kad je sliku izbacila iz misli, umjesto nje ugledala je, jednako nepozvan, Shepov tajmer kojim je mjerio vrijeme tuiranja. Ta ju je slika potresla snanije od svinje, jer ju je tajmer jako podsjeao na tempiranu bombu. Strijelci su zapucali po stropu ispod njih, a gejziri puanih zrna probili su tavanski pod. etrdeset prvo poglavlje Zapoevi na suprotnim krajevima kue, no kreui se jedni prema drugima, strijelci su ispaljivali rafale velikih kalibara, zrna koja su probijala strop hodnika na katu. Meci su probijali drveni tavanski pod, rasprujui odlomljeno drvo i otvarajui uske prolaze kroz koje se odozdo probijalo svjetlo - postavili su dva metra iroku zonu smrti duinom tavanskog prostora. Zrna su se zarivala u grede. Druga su probijala krov i stvarala tamnomodre zvijezde ljetnog neba u tamnim lukovima tavanskog stropa. Jilly je shvatila zato se Dylan elio povui u kut, leima prema vanjskome zidu. Deka izmeu njih i donjeg kata tamo e biti deblja, i vjerojatnije e zaustaviti barem dio metaka koji e probijati tavanski pod. Noge je drala ispruene. Zatim je privukla koljena na prsa kako bi bila to manja meta, no ipak ne dovoljno malena. Ona stoka ispod njih mijenjala je spremnike, punila oruje na smjenu, tako da se napad nije prekidao. Tresak, pucnjevi i grmljavina paljbe iz uma su istjerali sve osim strave, zaprijeili sve misli, osim pomisli na smrt. U ovoj operaciji nije nedostajalo streljiva. Nije bilo razmiljanja o beutnosti ili nemoralnosti hladnokrvnog ubojstva. Samo

nemilosrdno i divlje izvrenje plana. U krtom traku svjetlosti iz otvora Jilly je primijetila da je Shepovo lice oivio niz tikova, grimasa i trzaja, no da mu ispod sputenih kapaka oi ne kreu brzo kao to je bio sluaj. Grmljavina pucnjave ometala ga je, no djelovao je vie prestraeno i rastreseno, nego intenzivno usredotoen na neku arobnu pomisao. Pucnjava je prestala. Kua je pucketala i kripala polako se raspadajui. Siguran da je rije samo o kratkotrajnom prekidu vatre, Dylan se usudio motivirati Shepa prijetnjom onoga to se spremalo: Shep, strano-krvavo. Dolazi brzo, stranokrvavo. Izaavi iz hodnika i preavi u sobe s obje strane kue, strijelci su ponovno zapucali. Ubojice jo nisu uli u sobu tono ispod kuta tavana u kojem su se skutrili Jilly, Dylan i Shep. No tamo e stii za koju minutu. Moda i prije. Iako se okrutno pukaranje koncentriralo na dva udaljena podruja, cijeli je tavanski pod vibrirao od udaraca tekih zrna. Drvo je kripalo, jecalo, mecima pogoeni avli i cijevi zvonili su, zveali i odjekivali. Maglica praine padala je s greda. Na podu ptije su kosti drhturile kao da je u njih uao neki duh. Osloboeno, jedno se preostalo pero poelo podizati kroz prainu koja se slijegala. Jilly je poeljela zavritati, nije se usudila, nije mogla - grlo joj se stegnulo poput ake, zastao joj je dah. Automatsko oruje zarealo je tono ispod njih, a pred njihovim oima rojevi metaka probijali su naslagane kutije. Karton je pucketao, poskakivao, drhtao. Otvorivi naglo oi, Shepherd se odbacio s poda, ustao i pritisnuo leda uza zid. Divljaki izdahnuvi, Jilly je skoila na noge, kao i Dylan. inilo im se da se oko njih raspada itava zgrada, da e je u komadie raznijeti ciklon buke, ako je prije toga sa zemljom ne sravni ta razarajua oluja olova i elikom obloenih zrna. Pola metra pred njima drveni je pod napuknuo, napuknuo, puknuo

- zrna su ga probijala odozdo. Neto je udarilo Jilly u elo, kad je podigla desnu ruku, neto joj se arilo u dlan prije nego to ga je uspjela pritisnuti na prvu ranu vrisnula je od boli, od oka. ak i u tom pranom polumraku ugledala je prve kapi krvi koje su joj curile s vrhova prstiju - grevito ih je stresla. Kapljice su tamno zasjale na kartonskim kutijama stvarajui aru koja je nesumnjivo proricala njezinu budunost. S ozlijeenog ela, slijevajui se niz desnu sljepooicu, debela kaplja krvi pronala je kut njezina oka. Jedno, tri, pet, i vie zrna probilo je pod, blie od prve skupine. Shepherd je zgrabio Jillynu zdravu ruku. Nije ga vidjela da zahvaa ili zavre, ali se tavan presavio, a pred njima se razmotalo svjetlo. Niske grede poletjele su u vedro nebo. Zlatna trava koja im je milovala koljena kliznula im je vrsto pod noge, dok su podne obloge nestajale ispod njih. Zvuei krhko i suho poput davno mrtvih stvari, kljocavi skokovi zapanjenih skakavaca uli su se odasvud iz trave. Jilly je sa Shepom i Dylanom stajala na vrhu osunanog brda. Daleko na zapadu more kao da je na sebe navuklo ljuskavu zmajevu kou, zelenu proaranu zlatnim. Jo je ula neprekidnu paljbu, ali priguenu daljinom i zidovima O'Conne-rove kue koju je sad prvi put vidjela izvana. S te se daljine zgrada doimala manje oteenom nego to je zaista bila. Shepe, nije dovoljno dobro, nije dovoljno daleko, brinuo se Dylan. Shepherd je pustio Jilly i stajao zapanjen prizorom krvi koja je kapala s palca, kaiprsta i srednjaka njezine desne ruke. Pet centimetara duga, i pola centimetra iroka, pranja je probila mesnati dio njezinog dlana. Obino je, videi krv, osjetila kako joj klecaju koljena, te su joj moda noge drhtale manje zbog krvi, a vie zato to je shvatila da je ta rana mogla biti - i trebala biti - daleko tea. Dylan ju je prihvatio pod ruku i pogledao joj elo. Plitka posjekotina. Vjerojatno jo jedna pranja, ali se nije zadrala. Vie

krvi nego tete. U podnoju brda, na kraju livade, na travnjacima koji su okruivali kuu, trojica naoruanih straarila su kako bi svoj plijen sprijeili da pobjegne kroz pucnjavu i kordon ubojica koji su pretraivali mecima izbuene sobe. Nijedan od trojice nije gledao prema brdu, no ta srea nee biti duga vijeka. Dok Jilly nije gledala, Dylan je zahvatio pranju u njezinom dlanu i izvukao je jednim otrim pokretom koji ju je natjerao da bolno zaiti. Oistit emo kasnije, rekao je. Gdje to kasnije? upitala je. Ako ne kae Shepherdu gdje da nas presavije, mogue da emo otputovati nekamo gdje se ne usuujemo poi. Na primjer, natrag u motel u Holbrooku, gdje nas ekaju, u to se moe kladiti - a moda ak natrag u kuu. Ali gdje je sigurno? pitao se Dylan, za trenutak ostavi bez ideje. Moda su je krv na dlanu i elu podsjetili na viziju u pustinji u kojoj ju je samljeo val bijelih krila i jo neto gore. U okrutnu realnost ovog oajnog dana odjednom su se probili snoviti predznaci neizbjenog zla. Iz zobenog mirisa suhe trave podigao se slatkast i snaan miris tamjana. U kui je priguen zvuk paljbe ubrzo utihnuo, zatim posve zamro, dok se s brda uzdizao srebrnast djeji smijeh. Po ovom ili onom znaku Dylan je prepoznao njezino stanje, znao je da ponovno jae na valovima paranormalne percepcije i rekao: to se zbiva, to vidi? Okrenuvi se prema radosnoj glazbi djejih glasova, nije pronala one koji su se smijali, ve je umjesto toga ugledala kropionicu sa svetom vodom kakva se nalazi u svakoj katolikoj crkvi, naputenu na tom travnatom brdu, isklesanu poput nadgrobnog kamena na nekom prastarom groblju. Kretnja iza Shepa privukla je njezinu pozornost, i kad je fokus prebacila sa kropionice, ugledala je djevojicu, plavokosu i plavooku, pet ili est godina staru, u ipkastoj bijeloj haljinici, s bijelim vrpcama u kosi, kako, sva sveana, u rukama dri struak cvijea. Dok su se nevidljiva djeca

smijala, djevojica se okretala kao da ih trai i kad je Jilly okrenula leda, nestala je ... ... no natrag se vratila, suelice njoj, tono na mjestu na kojem je stajala djevojica, pedesetogodinja ena u blijedoutoj haljini, sa utim rukavicama i eirom ukraenim cvijeem. Oi je toliko zabacila uvis da su se vidjele samo bjeloonice, torzo su joj unakaavale tri stravine rane od metaka, jedna izmeu grudi. Iako mrtva, ena je pola prema Jilly - prikaza stvarna pod vrelim ljetnim suncem jednako kao i one koje progone pod mjeseinom. Prilazei, pruala je desnu ruku kao da trai pomo. Nesposobna da se pomakne, kao prikovana za tlo, Jilly je uzmaknula pred sablasnim dodirom, ispruila krvavu ruku kako bi odvratila dodir, no kad su prsti mrtve ene dodirnuli njezin dlan osjetila je pritisak i hladnou - prikaza je ieznula. To e se dogoditi danas, rekla je bezvoljno. Ubrzo. Dogoditi? Sto? upitao je Dylan. U daljini je jedan tip povikao neto, drugi mu je viui odgovorio. Vidjeli su nas, rekao je Dylan. Na nebeskom se beskraju nazirala samo jedna ptica, sokol koji je u visinama neujno kruio na zranim strujama - nijedna ptica nije poletjela iz trave oko njih, no ona je ula krila, isprva jedva ujni um, a zatim sve jae i jae lepe-tanje. Dolaze, upozorio je Dylan, ne govorei o pticama nego o ubojicama. Krila, rekla je Jilly, dok su um i bubnjanje nevidljivih golubica, postajali sve jai. Krila. Reskoj pucnjavi automatskog oruja, stvarna na tom mjestu i vremenu, uzvratili su odmjerenije praskanje tekih puaka koje je ula samo ona - hici ispaljeni na drugom mjestu u drugom vremenu - no stizali su brzo. Jilly, rekao je Shepherd, zapanjivi je to ju je pozvao po imenu koje nikad dotad nije izgovorio. Zagledala se u njegove poput lotosa zelene oi, ni najmanje snene, ni najmanje bojaljive kakve su bile u prolosti, nego bistre, otvorene i otre od uzbune. Crkva, rekao je Shepherd.

Crkva, sloila se. Shepe! pourivao ga je Dylan dok su zrna dizala stupice praine i kidala travu s obronka samo nekoliko metara od njih. Shepherd O'Conner doveo je tamo do ovdje, presavio Sunce, zlatnu travu, metke u letu, i rastvorio prohladan i nadsvoden prostor s vitrajima koji su nalikovali konano rijeenim slagalicama. etrdeset drugo poglavlje Unutranjost panjolske barokne crkve, golema, stara i ljupka u kojoj su obavljali manje restauracijske radove sastojala se od dugog sredinjeg broda s ba-vastim svodom i dva duboka bona broda, te duge sredinje kolonade s masivnim, deset metara visokim stupovima koji su stajali na raskono isklesanim dvometarskim postoljima. Tristotinjak ljudi u crkvi djelovali su siuno poput patuljaka, umanjeni prostorom i dimenzijama arhitektonskih elemenata. Unato otmjenoj odjei, nisu se mogli mjeriti s raznobojnim kaskadama svjetla koje su se slijevale po njima kroz osunane zapadne prozore. Kostur skele podignute zbog restauracije oslikanog gipsanog friza koji je ukraavao tri zida broda malo je zaklanjao bljetavi sjaj prozora. Sunce je probijalo safirne, rubinske, smaragdne, ametistne i dijamantnoute komade obojanog stakla rasipajui dragulje svjetla preko polovice broda i ostavljalo raznobojne mrlje po sredinjem prolazu. Deset otkucaja srca nakon dolaska, Dylan je svojim prodornim pogledom preao po crkvi i zapamtio tisuu pojedinosti ukrasa, oblika i funkcija. Kao testament dubini barokne arhitekture, spoznaja tisuu detalja nije mu otkrila nita o strukturi, jednako kao to ni egiptolog ne bi imao blagog pojma o novo-otkrivenoj piramidi ako bi prouio samo dva metra njezina vrha koja nije prekrio pustinjski pijesak. Nakon brzog pregleda crkve, svoju je pozornost usmjerio na djevojicu s kosom svezanom u rep, devet godina staru, koja je istraivala sjenovit zakutak u dnu velikog broda u koji ih je Shepherd presavio. Uzdahnula je, zatreptala, irom otvorila usta, okrenula se na jednoj lakiranoj cipelici i potrala pridruiti se

roditeljima u klupi, nesumnjivo da ih izvijesti da su stigli ili sveci ili vjetice. Iako se u zraku osjeao tamjan, kao u Jillvnim vizijama, zrak nije titrao ni od glazbe ni od lepetanja krila. Stotine koje su se ovdje okupile razgovarale su aptom, a njihovi su glasovi medu stupovima lebdjeli meko poput mirisa tamjana. Najvei dio okupljenih sjedio je u prednjoj polovici crkve, licem okrenuti oltaru. Ako su se neki i okrenuli, kako bi porazgovarali s onima iza njih, sigurno nisu opazili aroliju koja se maloas zbila, jer nitko nije ustao da bi vidio bolje, i nitko nije iznenaeno povikao. Blie njima, mladii u smokinzima pratili su zakanjele niz sredinji prolaz do njihovih sjedita. Pratioci su bili prezaposleni - a pristigli uzvanici previe uronjeni u oekivanje skorog dogaaja - da bi primijetili udesnu materijaliza-ciju u dalekom i polumranom kutu. Vjenanje, proaptala je Jilly. To je pravo mjesto? Los Angeles. Moja crkva, rekla je zvuei zapanjeno. Tvoja? Tu sam pjevala u zboru kad sam bila mala. Kad e se dogoditi? Ubrzo. Kako? Pucnjava. Opet proklete puke. ezdeset sedam ranjenih ... etrdeset mrtvih. ezdeset sedam? upitao je, zapanjen brojkom. Onda to ne moe biti samo jedan strijelac. Vie njih, proaptala je. Vie njih. Koliko? Pogledom je traila odgovore u nebeskim krivinama lukova i bavastih svodova, a zatim joj je pogled skliznuo niz ulatene mramorne stupove do kipova svetaca u prirodnoj veliini koji su tvorili postolje stupa. Najmanje dva, rekla je. Moda tri.

Shep se boji. Svi se bojimo, stari, odgovorio je Dylan, to je u tom trenutku bilo najvie ime je mogao umiriti brata. Jilly kao da je prouavala mladenkine prijatelje i obitelj, zatim one mlado-enjine, kao da je svojim estim ulom mogla zakljuiti, promatrajui im zatiljke, je li itko od njih ovamo stigao elei zlo. Strijelci sigurno nee biti uzvanici, rekao je Dylan. Nee ... mislim ... nee ... Nainila je nekoliko koraka prema praznim klupama u posljednjem redu, zanimanje joj je skretalo s uzvanika prema oltaru i svetitu iza daleke ograde. Red stupova odvajao je brod od svetita, i ujedno podupirao niz lukova koji su se protezali irinom crkve. Iza stupova nalazio se prostor za zbor, i oltar s ka-leima i tabernakulima - iza toga uzdizalo se velianstveno, odozdo osvijetljeno raspelo. Priavi Jilly, Dylan je rekao: Moda e uletjeti nakon to vjenanje zapone, doi i zapucati. Ne, usprotivila se. Ve su ovdje. Osjetio je njezine rijei kao led na zatiljku. Okretala se polagano, traila, traila. Orgulja je zasvirao prve tonove ulaznog psalma. Radnici koji su restaurirali oslikani gipsani friz oito su ostavili otvorene prozore ili vrata i tako u stanove na viim katovima propustili neke privremene stanare. Uplaene golubice poletjele su u brod iz svojih skrovita u rebrima lukova i s ukraenih kapitela stupova, ne onakvo mnotvo kakvo je vidjela Jilly, nego osam ili deset, najvie dvanaest - poletjele su s raznih mjesta i odmah se skupile u jato s ove strane oltarske ograde. Uzvanici su s ushitom popratili taj krilati spektakl kao da je on bio planirana toka prije vjenanja - nekoliko se oduevljene djece nasmijalo neponovljivim srebrnastim smijehom. Poinje, izjavila je Jilly, a vidljiva je strava napela njezino okrvavljeno lice. Jato je kruilo crkvom, od mladenkine obitelji do mladoenjine, i natrag -napredovalo je prema dnu broda istraujui obje njegove strane.

Jedan dosjetljivi vratar potrao je niz prolaz, ispod skela, sve do dna broda, kroz otvorena vrata u narteks, bez sumnje namjeravajui otvoriti dvokrilna ulazna vrata kako bi krilatim uljezima osigurao nesmetan izlaz. Kao da su bile usklaene s glazbom, ptice su se obruile i ponirale u krugovima od oltara prema dnu broda. Vuene propuhom izazvanim otvaranjem vrata, privuene sunevim svjetlom koje nije prolazilo kroz obojana stakla, pole su tamo gdje ih je vratar pozvao van, na slobodu ostavivi za sobom nekoliko bijelih, blistavih pera da polako padaju u zraku. Isprva oarana perom koje se dizalo na zranoj struji, Jilly je naglo skrenula pogled na skele podignute uz zapadno krilo broda, a zatim na one uz istono krilo. Tamo gore. Vrhovi lukova prozora uzdizali su se oko est metara iznad poda crkve. Skela se dizala pola metra vie, kako bi se moglo urediti metar iroku traku izrezbarenog i oslikanog gipsa na oko osam metara visine. Ta je platforma na kojoj su radnim danima zanatlije i radnici restaurirali bila iroka metar i pol, skoro jednako kao i prolaz ispod nje, nainjena od perploa privrenih na vodoravne cijevi skele. Ta ih je visina, uz polumrak koji je vladao u bavastim gornjim dijelovima crkve, tamo gdje radna svjetla nisu dopirala, sprjeavala da vide tko se skriva na tim zaklonjenim povienjima. Na stranjem dijelu broda nije bilo prozora, no friz se nastavljao i tamo jednako kao i skele. Tri metra dalje, zdesna Shepherdu, ljestve su vodile na skelu - eline cijevi prekrivene rebrastom gumom. Dylan im je priao, dodirnuo preku iznad svoje glave i odmah, poput uboda korpiona, osjetio psihiki trag zloinaca. Pourivi s njim do ljestava, Jilly je bez sumnje primijetila stranu promjenu na njegovom licu i oima jer je rekla: O, Boe, to je? Trojica, rekao joj je, maknuvi ruku s ljestava, i poeo stiskati i otvarati aku kako bi iz nje istjerao mranu energiju koja se uvukla. Licemjeri. Mrnja. ele pobiti i mladence i kumove. I sveenika. I sve goste koje uspiju. Jilly se okrenula prema prednjem dijelu crkve. Dylane! Pratio je njezin pogled i kod oltara vidio sveenika i dva

ministranta koji su s oltara stubitem silazili do ograde. Kroz bona vrata dva su mladia u smokinzima uli u brod i uputili se prema sredinjem prolazu. Mladoenja i njegov kum. Moramo ih upozoriti, rekla je Jilly. Ne. Ako podignemo viku, oni nee znati tko smo, moda ne shvate to im govorimo. Nee odmah reagirati - ali strijelci hoe. Zapucat e. Nee ubiti mladu, ali e pobiti mladoenju i masu gostiju. Onda moramo gore, rekla je, i uhvatila se za ljestve kao da se eli uspeti. Zaustavio ju je uhvativi je za rame. Ne. Vibracije. Zatrest e se skela. Osjetit e da se penjemo. Znat e da dolazimo. Shepherd je stajao u za njega posve neobinoj pozi - nije pognuo glavu, objesio je ramena i zagledao se u pod - zabacio je glavu uvis i promatrao pero koje je lebdjelo. Stavi izmeu brata i pera, Dylan ga je pogledao ravno u oi. Shep, volim te. Volim te ... i trebam te ovdje. Prebacivi fokus s pera na Dylana, Shep je rekao: Sjeverni pol. Dylan se na trenutak smeo, a zatim shvatio kako Shep ponavlja jedan od Jillynih odgovora na njegovo jednolino pitanje Gdje je sav led? Stari, nemoj, zaboravi Sjeverni pol. Budi ovdje, sa mnom. Shep je zatreptao, zatreptao je kao da je zbunjen. Plaei se da e mu brat sklopiti oi, i povui se u neki svoj mentalni zakutak, Dylan je rekao: Brzo, odmah, presavij nas odavde tamo, Shep. Pokazao je prema podu. Odavde. Zatim je pokazao prema vrhu skele koja se protezala stranjim zidom broda, a drugom je rukom Shepu okrenuo glavu prema tom mjestu. Tamo, na onu tamo platformu. Shepe, odavde tamo. Ovdjetamo. Zavrio je uvodni psalam. Posljednji zvukovi orgulja uplje su odzvanjali svodovima i kolonadama. Ovdje? upitao je Shep pokazujui pod. Da. Tamo? upitao je Shep pokazujui skelu iznad njih. Da. Odavde tamo. Odavde tamo?

Da, stari, odavde tamo. Nije daleko, rekao je Shep. Nije, sunica, sloila se Jilly. Nije daleko, mi znamo da ti moe daleko vie, puno dalje, ali sad trebamo samo odavde tamo. Nekoliko sekundi nakon to su i posljednji tonovi utihnuli i u najdaljim zakucima crkve, orgulja je zasvirao Dolazi mlada. Dylan je pogledao prema sredinjem prolazu, moda dvadeset pet metara udaljenom i vidio kako iz predvorja ulazi lijepa mlada ena u pratnji zgodnog mladia u smokingu. Prola je ispod skela, pokraj kropionice i ula u brod. Na sebi je imala modru haljinu, modre rukavice i nosila struak cvijea. Djeverua u pratnji djevera. Usredotoivi se potpuno na tempo, hodali su u klasinom, isprekidanom ritmu enidbenih povorki. Ovdjetamo? upitao je Shep. Ovdjetamo, pourivao gaje Dylan. Ovdjetamo! Okupljeni uzvanici ustali su iz klupa i okrenuli se kako bi promatrali ulazak mlade. Njihovu e pozornost u potpunosti privui ceremonija, tako da je bilo malo vjerojatno kako e itko od njih, osim moda djevojice s repiem, primijetiti kako tri prilike iezavaju iz udaljenog, sjenovitog ugla. Prstima jo mokrim od Jillyne krvi kad ju je dodirnuo na vrhu brda, Shep-herd je ponovno posegnuo za njezinom ozlijeenom rukom. Osjeti kako to ide sve u krug, sve se vrti u krug. Ovdjetamo, podsjetila ga je Jilly. Kad je druga djeverua sa svojim pratiocem pola za prvom, sve se u Dyla-novom vidnom polju presavilo dalje od njega. etrdeset tree poglavlje Dylanu zdesna razmotao se rebrasti friz, slijeva provalija, pod nogama platforma skele - zakripala je i zadrhtala pod njihovom teinom. Prvi od trojice strijelaca - bradati tip raskutrane kose i velike glave na tankome vratu - sjedio je metar dalje od njih, leima oslonjen na zid broda. Uz njega je leala jurina puka i est rezervnih spremnika sa streljivom. Iako je glazba za povorku ve bila poela, licemjer nije zauzeo poloaj za pucanje. Uza se imao je i Entertainment Weekly, asopis

kojim je oito ubijao vrijeme. Samo trenutak prije, izvukao je debeli koluti okolade iz kutije sa slatkiima. Zateen drhtajem koji je potresao skelu, strijelac je pogledao ulijevo. Podigao je pogled i zapanjen spazio Dylana koji je stajao samo metar od njega. to se ticalo okolade, tip je bio na automatskom pilotu. Iako je posve zateen razrogaio oi, desnim je palcem i kaiprstom ubacio komadi okolade ravno u otvorena usta. Dylan je okoladu popratio udarcem u bradu, i njime propalitetu u grlo stjeravi ne samo okoladu nego vjerojatno i nekoliko zubi. Ljubitelj okolade glavom je udario u gipsani friz. Zakolutao je oima, glava mu se objesila na mlitavom vratu i zatim je, onesvijeten, kliznuo na bok. Udarac je Dylana izbacio iz ravnotee. Zateturao je, rukom zgrabio friz i spasio se od pada. Dylan je na platformu stigao najblie strijelcu. Shep odmah iza njega. I dalje opipavajui kako sve to radi, kako se sve u krug, sve se vrti u krug, Jilly se razmotala trea i pustila Shepovu ruku. Uf! ispalila je jer nije znala nijedan prikladniji nain kojim bi izrazila ono to je upravo shvatila - vie nagonski nego razumom - o arhitekturi stvarnosti: Uf! U nekim mirnijim okolnostima, vjerojatno bi sjela i razmiljala kojih sat vremena, sat ili godinu, i vjerojatno bi cuclala palac i povremeno traila svoju mamu. Ne samo to su se presavili s poda crkve na vrh skele nego i ravno u sjenu Smrti, a ona nije imala vremena da se utjei palcem. Da Dylan nije bio sposoban srediti ljudskog glodavca s pukom, ona mu iz svog poloaja ne bi mogla pomoi dakle, bili bi osueni na smrt od puane vatre. Stoga, jo dok je Dylan udarao, Jilly je odmah razgledala crkvu, traei preostalu dvojicu ubojica. Osam metara ispod njih, uzvanici na vjenanju promatrali su kako kuma za djeveruama kroi sredinjim prolazom. Preli su ve pola puta do oltara. Visina platforme i sjene prikrile su Dvlanov udarac, Jillvno izvianje i Shepherdov nastup.

Orgulja koji je grmljavinom akorda svadbenog mara obeavao brano blaenstvo do stropa, i u divljoj radosti oekivao skoranje zavjete, kao da je elio sruiti stupove koji su nosili svod. Jilly je drugog strijelca spazila na skeli uz zapadni zid, iznad vitraja, daleko naprijed u brodu, gdje je kroz poprenu kolonadu i ispod visokih lukova imao istu liniju paljbe ravno prema oltaru. Leao je na platformi, okrenuvi se prema mladoenji i kumu. Koliko je mogla vidjeti, uz slabo svjetlo na ovoj visini, ubojica se nije okrenuo pratiti povorku, nego se hladnokrvno spremao za pokolj, hvatao ciljeve i proraunavao putanje hitaca. Uhvativi puku za cijev, Dylan se pridruio Jilly i Shep. Vidi ih? Pokazala je prema zapadnoj skeli. Onoga da, treega ne. Kut pod kojim su vidjeli istonu skelu nije bio idealan. Previe stupova skrivalo je dijelove platforme. Dylan je zamolio Shepherda da ih presavije s june skele, ali strano precizno kako bi ih doveo ravno uz leeeg strijelca na zapadnoj skeli - Dylan prvi, kako bi kundakom puke koju je oteo prvome, mogao izvriti pravdu nad drugim ubojicom. Opet ne daleko, rekao je Shep. Ne. Kratko putovanje, sloio se Dylan. Shep moe daleko. Je, stari, znam, ali sad trebamo kratko. Shep moe jako daleko. Stari, samo odavde tamo. Mlada se pojavila drei svog oca pod ruku. Sad, sunica, pourila ga je Jilly. Moramo ii sad. Moe? Moe, rekao je Shep. I ostali su na junoj skeli. Sunica? tjerala ga je Jilly. Moe. Dolazi mlada, zagrmjele su orgulje, no iz njihove je perspektive mlada ve prola. Uputila se prema oltarskoj ogradi gdje ju je ekao mladoenja. Stari, to ti je, zato nismo ve otili? Moe. Stari, slua li me, stvarno me slua? Mislim, rekao je Shep. Zabogamiloga, nemoj misliti, samo uradi to. Mislim.

Samo naspresavij odavde. Moe. Mladoenja, kum, djeverue, djeveri, kuma, nosa prstena, djevojica sa cvijeem, mladenkin otac, mlada itava se skupina kretala unutar vatrene linije ubojice na zapadnoj skeli, a vjerojatno su se otkrili i treem strijelcu, onome kojeg jo nisu pronali. Moe. Shep je posegnuo preko svijeta koji vidimo, s druge strane onoga to prepoznajemo s naih pet osjetila, utinuo matricu stvarnosti koja je podsjeala na jako tanak film, jednostavna kao i svako drugo stvaranje, no sastavljena od jedanaest dimenzija. Zavrnuo ju je, tjerajui vrijeme i prostor da se pokore njegovoj volji te njih troje presavio s june platforme na zapadnu. Ili tonije, presavio je jug od njih i razmotao zapad pred njima iako je razlika isto tehnike prirode, dok su rezultati identini. Kad im je zapadna skela postala stvarnost, Jilly je ugledala Dylana kako podie puku iznad glave namjeravajui se kundakom posluiti kao toljagom. Ispruen na platformi, drugi se strijelac malo podigao na lijevu podlakticu, mirkajui prema istonom zidu - tada su oni stigli. Pojas je sigurnosnim uzetom privrstio za klin s karabinerom, poput alpinista se prikvaio za zid, najvjerojatnije da poniti uinak povratnog udara i osigura si stabilnost ako odlui pucati stojei. Umjesto brade imao je samo ekinje, na sebi je imao dockersice i majicu s univerzalnim simbolom amerikog domoljublja reklamom za pivo Budweiser na leima. No i s tim mu ne bi uspjelo proi ameriku carinsku postaju istono od Akele u New Mexicu, kad su tamo ak i jadnog Freda pomno pregledali zajedno s njegovim sumnjivim loncem. Strijelac se pridigao na lijevu ruku kako bi desnom to jasnije nekome dao znak. Taj netko bio je trei ubojica. Tono nasuprot oboavatelju Budweisera, posljednji strijelac sjena otrih rubova medu mekim sjenama podigao se na noge. Vjerojatno se privezavi za zid crkve, u rukama je imao kratko oruje koje je u slabom svjetlu podsjealo na jurinu puku, jedan od onih malih strojeva za ubijanje sa sklopivim kundakom.

Shepherd je rekao: Shep hoe tortu, kao da je upravo shvatio kako su se nali na vjenanju. Dylan je svom snagom spustio kundak na glavu drugog strijelca, dok je Jilly shvatila da su u velikoj nevolji, i da e ih sigurno ustrijeliti, zajedno s mladencima i brojnim uzvanicima. Trei ubojica, oevidac njihova udesnog dolaska, koji je i dalje promatrao kako mu kolega pada u nesvijest, zapucat e na njih za nekoliko sekundi, daleko prije nego to im uspije uvjeriti Shepherda da im je potrebno jo jedno kratko putovanje. Zapravo, jo dok je sa zadovoljavajuom silinom kundak puke udario o glavu drugog strijelca, trei je poeo podizati puku prema zapadnoj skeli. Ovdjetamo, rekla je Jilly. Ovdjetamo. Oajniki se nadajui kako pamti matricu od jedanaest dimenzija i sve u krug, sve se vrti u krug s istom sigurnou kojom je pamtila 118 viceva o velikim guzicama, Jilly je pustila da joj torbica sklizne s ramena i padne na platformu. Zahvatila je, zavrnula, i presavila se sa zapadnog zida na istonu platformu, nadajui se kako e joj iznenaenje pruiti dovoljnu prednost da ubojici istrgne puku iz ruku prije nego to ovaj pritisne okida. Presavila se sama i samo sebe jer je u posljednjem trenutku, kad je ve poela zavrtati, pomislila na Muhu i nije eljela biti odgovorna da Dvlanov nos zavri zauvijek prilijepljen u Shepher-dovom lijevom pazuhu. Gotovo se uspjela prebaciti s platforme na platformu. Stigla je samo tri metra od cilja. U jednom je trenutku stajala uz Shepa na zapadnoj skeli, a na pola istog trenutka razmotala se u zraku, osam metara iznad poda crkve. Iako se to to je uinila, to nesavreno presavijanje, moralo po svakom mjerilu ocijeniti kao sjajno postignue, i iako su je vrijedne horde nanostrojeva i na-, nokompjutora u njezinu mozgu za manje od jednoga dana proklele natprirodnim moima, Jillian Jackson nije mogla letjeti. Materijalizirala se dovoljno blizu treem strijelcu da vidi njegov izraz potpune, nepatvorene okamenjenosti i razrogaene oi kao da je koju sekundu visjela u zraku, a zatim je pala poput 55 kilograma tekog kamena. #

Terorist maskiran u majicu s pivom mora da je imao prilino tvrdu glavu, uzimajui u obzir njegovu otpornost na nove ideje i istinu, toliko potrebitu onima koji svoje ivote ele posvetiti bezumnom nasilju. No kundak se ipak pokazao tvrdim. Za tankoutnu umjetniku duicu, Dylan je zaudo uznemirujue uivao u zvuku udarca kundaka o lubanju moda bi tipa lupio jo jednom da nije zauo Jillyno Ovdjetamo. Prizvuk potpune zebnje u njezinu glasu bio mu je znak za uzbunu. Ba kad ju je pogledao, ona se presavila u zvjezdicu tanunih krakova koja se presavila u tokicu, i ieznula. Dvlanovo srce je udarilo jedanput, dvaput -prola je moda sekunda moda i manje prije nego to se Jilly pojavila u zraku, visoko iznad uzvanika. U zraku je visjela dok je Dylanovo srce udarilo dvaput, brzo - kao da prkosi gravitaciji, kao da je nosi val glazbe iz orgulja, a tada je nekoliko uzvanika za-vritalo videi je kako lebdi u zraku iznad njih. Nakon proputenog otkucaja uslijedio je snaan udarac, znak da se cirkulacija nastavila ... tada je vidio Jilly kako pada prema sve jaem zboru vriskova. Nestala je u padu. 1T etrdeset etvrto poglavlje Publika je katkad njezine nastupe doekivala tiinom, rijetko bi je ak i isfuka-li, no nikad publika nije vritala na nju. Jilly im je, padajui prema njima, mogla odvratiti vriskom, ali je bila previe zaposlena tipanjem-zavrtanjem-presavija-njem iz razjapljenih ralja Smrti i povratkom na vrh istone skele, to joj je bila planirana dolazna toka u trenutku kad je Dvlana ostavila da zatue drugog strijelca. Rubinski i safirni traci svjetla iz vitraja, isklesani mramorni stupovi, redovi drvenih klupa, lica to prestravljeno gledaju uvis sve se to presavilo od nje. Sudei po postotku modrobijelog sjaja u kaleidoskopu koji se brzo razmotavao pred njom, novo je mjesto djelovalo previe osvijetljeno da bi bilo platforma na istonoj skeli. Stigla je, naravno, i zaustavila se visoko na krovu crkve, ovaj put uvelike prebacivi svoj cilj, kao to je proli put podbacila tri metra.

Aurno nebo, bijeli vunasti oblaci, zlatno Sunce. Crni kriljac. Crni kriljani krov, opasno nakoen. Pogledavi niz krov dolje prema ulici, obuzela ju je vrtoglavica. Kad je podigla pogled na zvonik, tri kata vii od krova, vrtoglavica se samo pojaala. Presavila bi se s krova crkve odmah po dolasku - no zakoila se, izgubila hrabrost, plaila se da e jo vie pogrijeiti. Moda e se tom prilikom razmo-tati s polovicom tijela unutar mramornog stupa u brodu, a s polovicom izvan, rukama mlatarajui u samrtnom gru, dok e joj veina unutarnjih organa biti pomijeana s kamenom. Zapravo, kad je pomislila na tako ogavan tijek dogaaja, bila je sigurna da e do njega jednom doi. Nije mogla iz misli izbaciti sliku sebe napola ukopane u kamen, a kad se presavije ovdjetamo, ovdjetamo e biti samo sredite stupa, i time e se konano stopiti s crkvom, neizmjerno vie nego to je to inila pjevajui u zboru. Na krovu bi moda prostajala i nekoliko minuta, sve dok se smiri i povrati sigurnost - no za to nije imala priliku. Tri, najvie etiri sekunde nakon dolaska, poela je kliziti. Moda je kriljac, kad su ga postavljali, i bio crn, moda je bio siv ili zelen ili ruiast - nije marila za to. U tom trenutku, usred sunog ljeta, ploe su bile glatke i crne jer se sitni prah ae iz uljastog zraka i dana prepunih smoga nata-loio na njima. ada se pokazala jednako sitnom kao i grafitni prah. A grafitni prah je sjajno mazivo. Kao i ada. Jilly je na sreu proklizala blizu sljemena krova - stoga nije se odmah otkli-zala cijelim putem i pala na beton, polomivi sve kosti ili se nabila na iljke eljezne ograde ili pala na opor podivljalih pitbulova ili na to ju je ve ekalo dolje. Kliznula je oko tri metra, prenaglo zakoila, zamalo pala na lice, ali se zadrala na nogama. Onda je ponovno proklizala. Zalet niz crni kriljac. Stie veliki skok. Hvata brzinu za olimpijske kvalifikacije. Jilly je nosila tenisice, bila je sportski tip, no nije se mogla zaustaviti. Iako je mlatarala rukama poput drvosjee na trupcima u vodi,

zamalo je izgubila ravnoteu, a tada joj se izmaknula noga. Poevi padati, shvatila je da e trticom udariti u krovne ploe i poeljela da ima debelu guzu umjesto svoje mrave ritice, no godine odbijenih krafni konano su dole na naplatu - ekala ju je praznina. Malo sutra. Odbila je umrijeti smru Negativne Jacksonove. Imala je snagu volje stvoriti vlastitu sudbinu, a ne biti njezinom rtvom. Sve u krug, sve se vrti u krug - prelijepo u jednostavnosti svih jedanaest dimenzija - sve se presavilo na njezinu zapovijed i ona je napustila krov, adu, nije dovrila klizanje u smrt. # Jilly je nestala padajui prema podu crkve, a njezinim su nestankom vri-skovi uzvanika ojaali, to je orguljaa natjeralo da prestane svirati. Brojni su se uzvici stopili u jedan uzdah zaprepatenja. Promatrajui prizor odozgo, Shep je rekao: Guba. Dylan je svoju pozornost prebacio na istonu platformu, na kojoj je stajao strijelac s pukom. Moda previe zapanjen da provede svoj prvotni naum, nije jo zapucao. Njegovo oklijevanje nee trajati dugo - za nekoliko e se sekundi njegova mrnja pokazati dovoljno snanom da otjera uenje to je bio oevidac istinskom udu. Stari, ovdjetamo. Guba. Stari, prebaci nas tamo. Kod zloestoga. Mislim. Stari, nemoj misliti, idemo. Ovdjetamo. Dolje na podu crkve, veina uzvanika koji nisu gledali uvis tijekom Jillyne pojave u zraku i posljedinog nestanka tijekom pada, zapanjeno su gledali one koji su to vidjeli. Jedna je ena zaplakala, a zauo se i pitav djeji glas nesumnjivo djevojice s repiem: Jesam ti rekla, jesam ti rekla! Stari ... Mislim. Zabogamiloga ... Guba. Tada je jedna uzvanica - ena u ruiastom kostimu i ruiastom eiru s perjem spazila treeg ubojicu koji je stajao na rubu

platforme na istonoj skeli, nagnuvi se gledao je dolje od pada ga je spaavalo sigurnosno ue privreno za klin u zidu. Ruiasta ena sigurno je vidjela i puku jer je pokazala rukom i vrisnula. Nita nije moglo biti bolje proraunato od tog znaka za uzbunu da strijelca izbaci iz njegova milosrdnog oklijevanja. # S aavog krova na platformu skele Jilly se presavila u crkvu oekujui pronai treeg strijelca i udarati ga u glavu, u slabine, u jaja, u bilo koju udarca vrijednu povrinu koja joj se otkrije. Nala se pred dugim putem niz opustjelu platformu, s oslikanim gipsanim frizom slijeva, i zdesna masivnim mramornim stupovima koji su se uzdizali duinom crkve. Umjesto vritavog zbora kakav se zauo kad se presavila u padu i zavrila na krovu, sad se uo samo jedan vrisak. Pogledavi dolje, spazila je enu u ruiastom kako pokuava ostale uzvanike upozoriti na opasnost: Tamo gore, tamo gore! - no nije pokazivala prema Jilly, nego negdje pored nje. Shvativi da gleda prema dnu broda a ne prema oltaru, okrenula se i ugledala treeg ubojicu est metara dalje kako, uzetom privren za zid stoji na rubu platforme i promatra svjetinu. Puku je drao cijevi okrenutom uvis, uperenom prema bavastom svodu no reagirao je na enu u ruiastom. Jilly je potrala. Prije dvadeset etiri sata trala bi to dalje od ovjeka s pukom, ali je sad potrala prema njemu. Iako joj je srce zapelo u grlu i tamo udaralo poput velikog bubnja, dok joj se u utrobi strah uvijao poput zmije, ostala je dovoljno prisebna da se upita je li to u sebi otkrila neku novu hrabrost ili je samo sila s uma. Moda oboje. Osjetila je i kako bi ta prisila da napadne strijelca mogla biti povezana i s injenicom da su nanostrojevi u njezinom mozgu stvarali velike promijene, promjene neizmjerno bitnije i vanije od samih natprirodnih moi. To nije bila dobrodola pomisao. est metara koji su je dijelili od ubojice mladenaca bili su dugi poput maratona. perploa kao da joj se pomicala ispod nogu, oteavala joj napredovanje

 osjeala se kao na spravi za vjebanje. Unato tome, odluila je potrati ne vjerujui u potpunosti svome jo neizbruenom talentu za presavijanje. Glasni udarci nogu u trku po platformi i vibracije koje su potresale skelu strijelcu su odvratili pozornost od uzvanika. Dok je okrenuo glavu prema Jilly, ona se zabila u njega, odbacila ga u stranu i zgrabila njegovu puku. Udarivi u njega, pokuala mu je oteti oruje. Njegove ruke ostale su prikovane za puku, ali je ona drala vrsto, ak i kad je izgubila uporite i pala sa skele. Puka ju je spasila od jo jednog pada. Sigurnosno ue strijelca koji je vo-njao na enjak spasio ga je da ne padne s platforme odmah za njom. Visei, gledajui licemjera u oi sasvim crna jezera zagnojene mrnje Jil-ly je u sebi otkrila snanu srdbu kakvu dotad nije poznavala. Srdba je prerasla u gnjev podjaren milju na sve sinove Kainove koji plaze brdima i gradovima ovoga svijeta svi nalik ovom ovjeku, pokretani bezbrojnim socijalnim problemima ili vizijama utopije ali i osobnim groznicama, vjeno tragajui za nasiljem, edajui za krvlju, izludeni snovima o moi. Budui da se Jilly svom teinom objesila o puku, ubojica nije imao snage istrgnuti joj oruje iz ruku. Umjesto toga, poeo ga je trzati lijevo-desno, naprijednatrag, njiui i njezino tijelo i optereujui njezine zglavke. Kako je pritisak rastao svakim trzajem, fizikalni su zakoni zahtijevali rotaciju koja e joj ruke strgnuti s puke budui da se njezino tijelo njima pokoravalo. Bol u njezinim izmuenim zglavcima i tetivama ubrzo je postao nepodnoljiv, jai od rane na dlanu. Ako pusti, moi e se tijekom pada presaviti na sigurno, no tada e mu prepustiti puku. I prije nego to se uspije vratiti, on e ispaliti stotine hitaca u okupljene, toliko zatravljene borbom iznad njihovih glava da nikome jo nije palo na pamet pobjei iz crkve. Njezina je srdba prerasla u gnjev, podjaren snanim osjeajem nepravde i saaljenjem za nevine koji su takvim ljudima uvijek bili mete, prema majkama i djeci koje su bombaisamoubojice raznosili na komade, prema obinim ljudima koji su se esto znali

zatei usred obrauna banda, prema trgovcima koje su ubijali zbog nekoliko dolara u blagajni prema toj mladenki i njezinom mladoenji i djevojci s cvijeem koje su na njihov najradosniji dan mogli raznijeti meci upljeg vrha. Osnaena gnjevom, Jilly se pokuavala suprotstaviti trzajima tako da je, poput akrobata na trapezu, njihala noge naprijednatrag. to se snanije njihala, to e njemu biti tee micati puku amotamo. Zglavci su je boljeli, bubnjali, gorjeli no i on je sigurno osjeao kako mu se ruke odvajaju od ramena. to dulje izdri, vea je mogunost da on prvi pusti oruje. Tada vie nee biti potencijalni ubojica nego samo luak na visokoj skeli, s rezervnim arerima koje nee moi upotrijebiti. Jillan? Netko ju je zaprepatenim glasom dozivao po imenu. Jillian? Bila je gotovo sigurna da je to otac Francorelli, sveenik koji je sluao njezine ispovijedi i koji ju je prieivao skoro cijeloga ivota nije okrenula glavu i pogledala. Najvei joj je problem bio znoj. Ubojiin znoj kapao joj je po licu, po njoj, to joj je bilo odvratno, no vie ju je zabrinjavao njezin vlastiti znoj. Dlanovi su joj klizili. Svakog trenutka njezin je zahvat bivao sve tei. Dvojbu je rijeilo ue koje je puklo ili klin koji se iupao iz zida, preslab da izdri i njegovu i njezinu teinu. Padajui, pustila je puku. Jillian! Padajui, presavila se. # Rijei zaprepatenje i zapanjenost dobro opisuju trenutanu preplavljenost uma neim neoekivanim, iako se zaprepatenje vie odnosi na emocije, dok zapanjenost vie govori o intelektu. Rjee koritena rije strahopotovanje opisuje intenzivnija i dublja - i rijetka - iskustva tijekom kojih je um preplavljen neim neopisivo velikim, velianstvenim ili svemonim. Pun strahopotovanja, Dylan je s vrha zapadne skele promatrao kako Jilly punom brzinom juri istonom platformom, divlje udara u strijelca, pada preko ruba, visi s ubojiine puke i izvodi prilino uvjerljivu audiciju za radno mjesto cirkuske artistice na trapezu.

Guba, rekao je Shepherd, kad je ue puklo glasno poput divovskog bia i kad su Jilly i ubojica poletjeli prema podu crkve. Stijenjeni u klupama, cvilei uzvanici pokuavali su se raspriti i sakriti. Jilly i puka nestali su oko metar iznad, dok je zlosretni ubojica pao na pod. Grlom je udario u naslon klupe, slomio vrat, prevrnuo se u sljedei red i zapetljanih udova buno se zaustavio, ful mrtav, izmeu dostojanstvenog sjedokosog gospodina u mornarski modrom prugastom odijelu i postarije gospode u skupom be pletenom kostimu i ljupkom eiru s perjem iroka oboda. Kad se Jilly pojavila uz Shepa, mrtvac je ve bio mrtav, no jo je mlatarao i udarao smjetajui se u konani poloaj u kojem e ga snimiti i besmrtnim uiniti policijski fotograf. Spustila je puku i rekla: Ja popizdila. To se vidi, rekao je Dylan. Guba, rekao je Shepherd. Guba. Kad se strijelac odbio od naslona klupe, pao u sljedei red i tamo ostao leati izvrnute glave i rairenih ruku, uzvanici su vritali. Tada je mukarac u sivom odijelu spazio Jilly uz Dylana i Shepa na vrhu zapadne skele i pokazao ih ostalima. Trenutak kasnije cijela je kongregacija stajala podignutih glava i buljila u nju. Svi su utihnuli oito zbog oka, te je u crkvi sve utihnulo kao u grobu. Kad je tiina potrajala i postala gotovo sablasna, Dylan joj je objasnio: Gledaju te sa strahopotovanjem. Medu okupljenima Jilly je spazila mladu enu s mantillom - moda onu istu koju je vidjela u svojoj pustinjskoj viziji. Prije nego to se svjetina oporavila od oka i prije nego to je nastala panika, Dylan je podigao glas kako bi ih umirio: Sve je u redu. Sve je gotovo. Sigurni ste. Pokazao je na le medu klupama. Njegova dva sudionika su ovdje gore, izbaeni iz stroja, no treba im lijenika pomo. Neka netko nazove Hitnu. Pomaknulo se samo dvoje: ena s mantillom prila je stalku sa svijeama kako bi upalila svijeu i pomolila se, a fotograf je poeo snimati Dylana, Jilly i Shepa. Promatrajui te stotine od kojih je ezdeset sedam trebalo biti ranjeno, a od njih etrdeset mrtvo - da ona, Dylan i Shep nisu stigli

na vrijeme, Jilly su preplavili osjeaji toliko snani, tako uzvieni, no istovremeno toliko ponizni, da nikad, bez obzira koliko pozivi, nee zaboraviti svoje osjeaje u tom nevjerojatnom trenutku, niti biti sposobna prikladno opisati njihovu snagu. S platforme je podigla torbicu u kojoj je bilo ono malo to je posjedovala na ovome svijetu novanik, puder, ru ... to malo sirotinje ne bi prodala ni za kakav novac, jer su te stvari bile jedini opipljivi dokazi da je neko ivjela obinim ivotom. inile su joj se poput talismana pomou kojih e moi ponovno izgraditi svoj izgubljeni ivot. Shepe, proaptala je, dok joj je glas drhtao od emocija. Ne vjerujem da nas ja mogu presaviti odavde. Morat e ti. Negdje gdje je mirno, upozorio je Dylan. Negdje gdje smo sami. Dok su svi oko nje nepomino stajali, mlada se uputila u sredinji prolaz, provlaei se medu uzvanicima - zaustavila se tek kad je stigla tono ispred Jilly. Bila je prelijepa ena, zraila je, otmjena u neopisivo divnoj haljini o kojoj bi se vjerojatno mnogo prialo na prijamu, kad uzvanici umjesto toga ne bi razgovarali o ubojstvu, neredima i junatvima. Dolje, gledajui Jilly, zatim Dylana i Shepa, lijepa mlada ena u divnoj bijeloj vjenanici podigla je vjenani buket u desnoj ruci, kao da odaje ast, kao da zahvaljuje, a cvjetovi su bljesnuli poput plamiaka u bijelo usijanoj baklji. Moda se mlada spremala rei neto, ali je Jilly progovorila prva, iskreno, suutno: Duo, tako mi je ao to sam ti pokvarila vjenanje. Dylan je rekao: Idemo. Moe, rekao je Shep i presavio ih sve troje. etrdeset peto poglavlje Ovdje lei prava pustinja toliko rijetko prana kiom, da ak i tih nekoliko malenih kaktusa trpe suu. Rasprene na iroko kolonije rijetkih busena trave zimi e pocrnjeti sada su, tijekom ljeta, srebrnosmede i krhke poput pergamenta. Krajolik je pruao vie pijeska nego vegetacije, i znatno vie stijenja nego pijeska.

Stajali su na zapadnom obronku brda koje se terasasto sputalo u uskim slojevima spaljenosmeeg i hrdavocrvenog tla. Pred njima, nedaleko, tonije na sredini velike ravnice, uzdizale su se neobine prirodne formacije stijena nalik ostacima divovske prastare tvrave nekakva tri stupa deset metara u promjeru i visoka trideset moda dijelovi nekog mogueg portala. Tamo, trideset metara duge i dvadeset etiri metra visoke ruine utvrde neke izmatane utvrde s koje su vjeti strijelci kiom strjelica branili dvorac. Jo dalje, kule s kupolama, zatim bedemi, bastioni, napola uruena straarnica. ovjek nikad nije prebivao u tom negostoljubivom kraju, naravno, no priroda je stvorila vidike koji su poticali matu. New Mexico, Dylan je rekao Jilly. Ovamo sam doao sa Shepom i naslikao taj pejsa. Bilo je to prije etiri godine, u listopadu, i vrijeme je bilo blae. S druge strane brda je zemljani put, a est kilometara dalje asfaltirana cesta. Dodue, nee nam trebati. U ovom je trenutku kamenjar bio usijana penica u kojoj je Sunce kovalo vatrene potkove za sablasne jahae koji su, jaui nebom, nou opsjedali to pustinjsko kraljevstvo. Ako se sklonimo u hlad, rekao je Dylan, moemo vruinu izdrati dovoljno dugo da se dogovorimo i razmislimo to emo dalje. Zasljepljujue crvene, naranaste, purpurne, ruiaste i smee, ruevine dvorca u tom su trenutku leale istono od Sunca koje je odavno prolo zenit. Osvjeavajue sjene koje su dopirale do obronka bile su boje zrelih ljiva. Dylan je Jilly i Shepherda poveo niz padinu, a zatim jo sedamdeset metara preko zaravni, do podnoja neega to je podsjealo na kulu prikladnu za legende o kralju Arthuru. Sjeli su na nisku klupicu od vremenom uglaanog kamena i leima se oslonili o kulu. Hlad, tiina bez vjetra, spokoj beivotne ravnice i nebo bez ptica nekoliko su minuta bili savreno olakanje nitko nije progovorio. Dylan je naposljetku iznio neto to iako i nije bilo najhitnije, moda je bilo najvanije pitanje. Kad je tip pao medu klupe, a ti si rekla da si popizdila ... mislila si rei da ti se to nikad prije nije dogodilo nije li tako?

Neko je vrijeme udisala tiinu, postupno stiavajui oluju u svojoj nutrini. Tada: Nemam pojma o emu govori. Zna ti. Zapravo ne. Zna, tiho je ustrajao. Sklopila je oi pritisnute hladom glavu oslonila na zid kule i pokuala se to vre drati za ono vlastito u tom velikom poricanju. Konano je progovorila: Takav bijes, takav usijani gnjev, ali ne razarajui, ne onaj koji tjera na gluposti poput obinog bijesa, ne negativan ... to je bilo ... bilo je ... Proienje, ushit, pravedniki gnjev, rekao je. Otvorila je oi. Pogledala ga je. Okrvavljena poluboginja poiva u hladu Zeusove palae. Oito nije eljela razgovarati o tome. tovie, moda se i plaila razgovarati o tome. Unato svemu, nije mogla vie izbjegavati tu temu, jednako kao to se nije mogla vratiti komedijakom ivotu po klubovima kakvim je ivjela jo juer. Nisam pobjenjela samo na ta tri propaliteta ... bila sam ... Kad je potraila rijei ne nalazei ih odmah, Dylan je zavrio njezinu misao, budui da je on prvi medu njima iskusio pravedniki gnjev, jo tamo u Aveniji eukaliptusa, gdje je Travis leao u okovima, a Kenny se bio nadao da e konano upotrijebiti svoju zbirku noeva - stoga je imao vie vremena analizirati pojavu. Nisi samo bila bijesna na njih ... bjesnila si na samo zlo, na injenicu da zlo postoji, razgnjevila te sama pomisao da zlo ne nailazi na otpor, na uzvrat. Dragi Boe, ili si ti bio u mojoj ili ja u tvojoj glavi. Ni jedno ni drugo, rekao je Dylan. Samo, reci mi ... ti si u crkvi bila svjesna opasnosti? Jo kako. Znala si da te moe ustrijeliti, doivotno obogaljiti, ubiti - no uinila si ono to se moralo uiniti. Nita drugo nije preostalo. Uvijek preostaje neto drugo, usprotivio se. Na primjer, bijeg. Odustajanje, povlaenje. Jesi li pomislila na to? Naravno. No je li postojao jedan trenutak, jedan kratak trenutak u toj crkvi, kad si mogla pobjei? Daj molim te, rekla je i zadrhtala kad je prepoznala breme koje ju

je ekalo, teret koji nikad nee moi odloiti sve dok ne bude leala u grobu. Da, mogla sam pobjei. Jo kako. Zamalo i jesam. Dobro, moda i jesi. Moda svi jo moemo pobjei. No ima neto ... je li postojao trenutak, najkrai trenutak kad si mogla okrenuti leda dunosti da spasi sve te ljude i zatim nastaviti ivjeti sa sobom} Zagledala se u njega. Uzvratio joj je pogled. Konano je rekla: isto sranje. I je, i nije. Malo je razmislila o tome, drhtavo se nasmijeila i sloila se: I je, i nije. Nove veze, novi neuralni putevi koje su stvorili nanostrojevi dali su nam mo uvida, nesavren talent za predvianje, presavijanje. Ipak, to nisu jedine mijene kroz koje smo proli. Ponekad poelim da jesu. I ja. No taj pravedniki gnjev kao da uvijek vodi ka neodoljivoj potrebi za djelovanjem. Neodoljivo, sloila se. Potreba, opsesija ili neto za to nemamo ime. I ne samo neodoljiva potreba za djelovanjem, nego ... Oklijevao je dodati posljednjih pet rijei kojima e izraziti istinu i njome uobliiti njihove ivotne puteve. Moe, rekao je Shep. Moe, stari? Zagledavi se iz sjene kule u spaljenu zemlju, mali je rekao: Moe. Shep se ne boji. Onda dobro. Dylan se isto ne boji. Duboko je udahnuo i izrekao ono to je morao izrei: Pravedniki gnjev uvijek vodi u neodoljivu potrebu za djelovanjem usprkos svim rizicima, i ne samo u potrebu za djelovanjem nego u potrebu da se uini ono ispravno. Uvijek moemo upotrijebiti slobodnu volju i otii -no po cijeni samopotovanja koja je nepodnoljiva. To Lincoln Proctor sigurno nije oekivao, rekla je Jilly. Posljednje to bi elio biti jest postati ocem narataja dobroinitelja. Neu ti proturjeiti. Tip je ljigavac. Njegova vizija obuhvaa amoralnu viu rasu koja je sposobna stvoriti sreeni svijet biem mlatei ostatak ovjeanstva.

A zato smo mi postali ... takvi kakvi smo postali? Moda su nam se, jo u trenutku roenja, mozgovi podesili da prepoznaju ono ispravno, da znaju to trebamo uiniti. To me je svakako pouavala mama, rekla je Jilly. Dakle, moda su nanostrojevi samo malo poboljali ve postojee krugove, redizajnirali ih i smanjili im otpor, a sad smo podeeni da postupamo ispravno bez obzira na vlastite stavove, bez obzira to mi eljeli, bez obzira na posljedice po nas, pod svaku cijenu. Razmiljajui o tome, formulirajui konano shvaanje programa po kojem e odsad morati ivjeti, Jilly je rekla: Odsad nadalje, svaki put kad doivim viziju nasilja ili katastrofe ... I svaki put kad mi psihiki otisak otkrije da je netko u nevolji ili da smjera neki zloin ... ... morat emo ... ... spasiti stvar, dovrio je, izrekavi to tim rijeima nadajui se kako e iz nje izvui jo jedan, makar i najbljei, smijeak. Morao ju je vidjeti nasmijeenu. Moda je izraz njezina lica podsjeao na lice u iskrivljenom zrcalu kue strave, i taj ga prizor nije razvedrio. Ja ne mogu zaustaviti vizije, rekla je. A ti moe navui rukavice. Odmahnuo je glavom. Ma, mislim da bih si ak i mogao kupiti par. No navui ih kako ne bih saznao kakve planove kuju zlotvori, ili muke dobrih ljudi, to bi bilo pogreno. Mislim da bih i mogao kupiti rukavice, ali vjerujem da ih ne bih mogao navui. Guba, rekao je Shepherd, moda komentirajui sve to su dosad rekli, moda komentirajui pustinjsku vruinu, ili moda samo kao odgovor na neki raniji dogaaj koji se zbio u Shepovom svijetu, na planetu visokofunkcionalnog autista, na kojem je proveo vie vremena nego na njihovoj zajednikoj Zemlji. Guba. Ostalo im je jo mnogo toga za raspravu, brojni planovi, ali u tom trenutku nitko od njih nije bio sposoban skupiti hrabrost ili snagu i nastaviti. Shep ak vie iz sebe nije mogao iscijediti nijedno novo guba. Hlad. Vruina. eljezni, silikatni i pepeljasti mirisi pregrijanih stijena i pijeska.

Dylan je pomislio kako bi njih troje moglo sjediti ba na tom mjestu, zadovoljno sanjariti o dobrim djelima koje su ve izvrili pod svaku cijenu, no nikad ne krenuti dalje kako bi iznova riskirali ili se suoili s novom stravom sanjati i sanjati, sve dok se ne okamene pod tom stijenom poput stabala u Nacionalnom parku Okamenjena uma u susjednoj Arizoni - i tako provesti vjenost kao tri spokojno zavaljene kamene figure, upravo ovdje u sjeni, sve dok ih negdje u sljedeem tisuljeu ne otkriju neki arheolozi. Prva se javila Jilly: Kako izgledam? Sjajno, uvjeravao ju je, i stvarno tako mislio. Aha, mo' mislit'. Lice mi je skoreno od krvi. Rana na elu ti se zatvorila i na njoj je krasta. Samo mala korica, neto osuene krvi, no inae izgleda sjajno. Kako ti je ruka? Bubnja. No preivjet u, to se rauna u plus. Otvorila je torbicu, izvukla puder i pogledala lice u malom, okruglom zrcalu. Hou neki bazen, hou doma. Glupost. Mora se samo malo oprati i bit e spremna za bal. Uzmi crijevo za polijevanje ili me ubaci u autopraonicu. Ponovno je pretraila torbicu i izvukla omot s vlanim rupiem. Izvukla je papiri s mirisom limuna i, pomaui se zrcalom, paljivo oistila lice. Dylan se vratio svojim snatrenjima o petrifikaciji. Sudei po nepominosti, tiini i netreptanju, Shep je ve odmakao daleko u pretvorbi u kamen. Vlani rupii bili su predvieni za brisanje ruku nakon hamburgera. Jedan jedini pokazao se nedovoljnim da oisti prilinu koliinu sasuene krvi. Trebala si kupiti one velike, model za serijske ubojice, rekao je Dylan. Jilly je kopala po torbici. Sigurna sam da imam bar jo jedan. Otvorila je mali odjeljak, kopala po njemu, otvorila i drugi. O, zaboravila sam na njih. Izvukla je vreicu kikirikija kakvu se kupuje iz automata. Dylan je rekao: Shep bi vie volio svoje sireke ako ima koji a ja sam vie tip za krafne prelivene okoladom. Ovo je bilo Proctorovo.

Dylan je iskrivio lice. Vjerojatno su zainjeni cijanidom. Ispali su mu na parkiralitu ispred moje sobe. Podigla sam ih trenutak prije nego to sam naletjela na tebe i Shepa. Prekinuvi svoje petrifikacijske napore, no nastavljajui buljiti u snanu radijaciju Suncem prenih stijena i pijeska, Shep je rekao: Torta? Nema torte, rekao je Dylan. Kikiriki. Torta? Kikiriki, stari moj. Torta? Uskoro e torta. Torta? Shepe, kikiriki, i zna kako kikiriki izgleda okrugao, obal i odvratan. Evo, gledaj. Uzeo je vreicu od Jilly, namjeravajui je drati Shepu pred licem, no psihiki je trag na celofanskoj vreici, ispod ugodnog traga koji je ostavila Jil ly, bio jo dovoljno svje da mu u sjeanju probudi sliku Proctorova snenog, zlokobnog osmijeha. Osmijeh mu se vratio, no s njim jo toga elektricitetom nabijena, pandemonina, vrtloasta sjena slika i utisaka. Nije shvatio da je ustao s kamene klupe sve dok nije zakoraio dalje od Jilly i Shepa. Zaustavio se, okrenuo prema njima i rekao: Jezero Tahoe. 1 Nevada? upitala je Jilly. Aha. Ne. To jezero Tahoe, da, ali sjeverna obala, na kalifornijskoj strani. to s njim? U tijelu mu se trzao svaki ivac. Zgrabila ga je neodoljiva potreba da krene. Moramo tamo. Zato? Odmah. Zato? Ne znam. Samo to moramo uiniti. Kvragu, to me ivcira. Priao je Jilly, podigao je i njezinu neozlijeenu aku stavio na svoju u kojoj je drao vreicu kikirikija. Moe li osjetiti to to osjeam, gdje je to? Gdje je to? Kua. Vidim kuu. Kuu kakvu je mogao projektirati Frank Lloyd Wright. Gleda na jezero. Sjajni plutajui krovovi, kameni zidovi, mnogo velikih prozora. Smjetena medu starim borovima. Osjea

li gdje je? To nije moj talent nego tvoj, podsjetila ga je. Nauila si kako presavijati. Aha, malo poela uiti, ali ovo nisam savladala, rekla je i povukla ruku. Shepherd je ustao s klupe. Desnu je aku stavio na Dylanovu aku, na kikiriki. Kua. Da, kua, nestrpljivo je ponovio Dylan, u kome je svakim trenutkom potreba za djelovanjem bivala sve vea. Premjetao se s noge na nogu poput djeteta kojem je jako sila na zahod. Vidim kuu. Vidim kuu, rekao je Shep. Vidim veliku kuu nad jezerom. Vidim veliku kuu nad jezerom, rekao je Shep. to to radi, stari? Umjesto da ponovi i tu reenicu, to je Dylan oekivao, mali je odgovorio: Vidim veliku kuu nad jezerom. A? Ti vidi kuu? I ti je vidi? Torta? Kikiriki, Shepe, kikiriki. Torta? Ima ruku na kikirikiju, gleda kikiriki. Moe vidjeti samo vreicu kikirikija. Tahoe torta? A. Da, moda. Tamo naTahoeu vjerojatno imaju torte. Puno torte. Sve vrste torti. okoladnu tortu, tortu s limunom, sa zainima, od mrkve ... Shep ne voli od mrkve. Ne, nisam to mislio, pogrijeio sam, Shepe, nemaju nimalo torte od mrkve. No imaju sve ostale vrste torta na svijetu. Torta, rekao je Shepherd, i pustinja u New Mexicu presavila se dok se pred njima razmatalo zeleno i svjee mjesto. etrdeset esto poglavlje Veliki borovi, stoastih i razgranatih kroanja, mnogi vii i od ezdeset metara, stvarali su njeno mirisne palae na padinama oko jezera zelene sobe vjenog boinog ugoaja, ureene eerima malenima poput marelica i velikima poput ananasa. uveno jezero, gledano kroz savrene okvire vremenom oblikovanih grana, opravdavalo je glas najivopisnije vodene povrine na svijetu. Od sredinje dubine, vee od petsto metara, do obalnih pliaka treperilo je i blistalo bezbrojnim tonovima zelene, modre i purpurne.

Presavivi se iz velianstvene pustinjske praznine u ljepotu Tahoea, Jilly je zaboravila na korpione i kaktusne muice i udahnula zrak koji je treperio od leptira i hitrih smeih ptica. Shepherd ih je prenio na kamenom poploanu stazu koja je vijugala kroz umu, kroz paperjastu mekou sjena borova i umske paprati. Na kraju staze dizala se kua Frank Lloyd Wright, kamen i srebrni cedar, divovska, no u savrenom skladu s prirodnim okoliem, s izbaenim krovovima i brojnim francuskim prozorima. Znam tu kuu, rekla je Jilly. Bila si tu? Ne. Nikad. Ali sam negdje vidjela fotografije. Vjerojatno u asopisu. Sto posto kua za Architectural Digest. iroke kamene stube vodile su do terase pred ulazom, natkrivenim krovom od cedrovih dasaka. Penjui se na terasu, izmeu Dylana i Shepherda, Jilly je rekla: Ovo je mjesto povezano s Lincolnom Proctorom? Aha. Ne znam kako, ali znam prema tragovima da je ovdje bio najmanje jednom, moda i vie puta, i da mu je to vano mjesto. Je li mu to moda kua? Dylan je odmahnuo glavom. Mislim da nije. Ulazna vrata i boni svjetlarnici mogli su se izloiti kao skulptura remek djelo Art Decoa, napola od bronce, napola od mutnog stakla. Sto ako je to klopka? brinula se. Nitko ne zna da dolazimo. Ne moe biti. Uostalom ... ne osjeam tako. Moda bismo trebali prvo malo nadzirati kuu, razgledati je iz ume, vidjeti tko dolazi i odlazi. Moj mi nagon kae da idemo. Kvragu, ionako nemam izbora. Potreba da krenem ... kao da me tisuu ruku gura u leda. Moram pozvoniti. Pozvonio je. Iako je Jilly razmatrala mogunost bijega kroz umu, ostala je uz Dylana. Ovako promijenjena u obinom svijetu nije vie imala nikakvo pribjeite na koje bi mogla pripadati, i njezino jedino mjesto, ako ga je imala, sigurno je bilo uz brau O'Conner, jednako

kao to je njima jedino mjesto bilo uz nju. Mukarac koji je otvorio vrata bio je visok, privlaan, prerano osijedio, i neobinih sivih oiju koje su podsjeale na pocrnjelo srebro. Te su prodorne oi sigurno bile sposobne izgledati zastraujue poput elika, ali su u tom trenutku bile tople i bez prijetnji, poput sivkastih tragova blage proljetne kie. Njegov je glas, za koji je Jilly uvijek vjerovala da je elektroniki pojaan tijekom emisija, posjedovao upravo onu zvunost i promuklost poznatu s radija i bio odmah prepoznatljiv. Parish Lantern je rekao: Jillian, Dvlane, Shepherde, oekivao sam vas. Molim vas, uite. Molim, uite. Osjeajte se kao kod kue. Oito zateen kao i Jilly, Dylan je rekao: Vi? Mislim ... stvarno? Vi? Ja sam stvarno ja, da, bar sam bio zadnji put kad sam se pogledao u zrcalo. Uite, uite. eka nas toliko razgovora, toliko posla. Prostrano predvorje bilo je poploano pjeanikom, obloeno drvom boje meda, i u njemu su stajale dvije kineske stolice od ruina drveta sa smaragdno-zelenim jastucima i u sreditu stol s velikom crvenkastom bronanom ardinije-rom punom svjeih utih, crvenih i naranastih tulipana. Jilly se osjetila iznenaujue dobrodolom, kao da je nala svoj put kao to ponekad psi, izgubljeni tijekom obiteljskih selidba iz grada u grad, mogu, vodeni nagonom, prijei velike udaljenosti do novog doma koji nikad nisu vidjeli. Zatvarajui ulazna vrata, Parish Lantern je rekao: Kasnije se moete osvjeiti i presvui. Kad sam saznao da dolazite i u kakvom ste stanju, bez prtljage, bio sam toliko slobodan naloiti svome slugi Lingu da vam svima nabavi novu odjeu, onakvu kakvu najvie volite. Ipak, pronai majice s kojotom u tako kratkom roku pokazalo se kao prilian izazov. Ling je u srijedu morao hvatati let za Los Angeles, no uspio je nabaviti desetak majica Shepherdove veliine u prodavaonici suvenira u studiju Warner Brothersa. Srijeda? upitao je Dylan, na ijem se licu vidjelo neskriveno zaprepatenje. Dylana i Shepherda srela sam tek sino, rekla je Jilly. To je petak naveer. Prolo je manje od osamnaest sati.

Smijeei se i kimajui, Lantern je rekao: Bilo je to prilino uzbudljivih osamnaest sati. elim uti sve o tome. No sve po redu. Torta, rekao je Shep. Svakako, uvjeravao ga je Lantern, Shepherde, eka te torta. No sve po redu. Torta. Odluan mladi ovjek, rekao je Lantern. Sjajno. Podravam odlunost. Torta. Blagi Boe, mome, ovjek bi posumnjao da su te napale tortoljubne modane pijavice iz paralelne stvarnosti. Naravno, ako postoje tortoljubne modane pijavice iz paralelne stvarnosti. Nikad nisam vjerovala da postoje, uvjeravala ga je Jilly. Milijuni vjeruju, draga moja, rekao je Lantern. Torta. Dobit e velik komad torte, Lantern je obeao Shepu, samo malo kasnije. Sve po redu. Molim vas, za mnom. Dok je njih troje slijedilo radijskog voditelja iz predvorja i kroz knjinicu u kojoj je bilo vie knjiga nego u knjinicama nekih manjih gradova, Dylan je upitao Jilly: Jesi li znala za ovo? Zateena pitanjem, rekla je: Kako sam mogla znati? Ti si njegova oboavateljica. Jeti, izvanzemaljci i teorije zavjere, sve to. Mislim da Jeti s tim nema nikakve veze. I nisam izvanzemaljska zavjerenica. Upravo to bi izjavila izvanzemaljska zavjerenica. Za ime Boje, nisam izvanzemaljska zavjerenica. Ja sam komiarka. Komiarka i izvanzemaljska zavjerenica meusobno se ne iskljuuju, rekao je. Torta, nije se predavao Shep. U dnu knjinice Lantern je zastao, okrenuo se njima i rekao: Ovdje se nemate ega bojati. Ne, ne, objanjavao je Dylan, samo se zafrkavamo, interni vicevi koji se ve dugo vuku medu nama. Skoro pa osamnaest sati, rekla je Jilly.

Samo zapamtite ovo, zagonetno je izjavio Lantern, no s toplinom kakvog voljenog ujaka, bez obzira to se dogodilo, ovdje se nemate ega bojati. Torta. Sve u svoje vrijeme, mali. Lantern ih je iz knjinice poveo u golemu dnevnu sobu namjetenu suvremenim sofama i naslonjaima presvuenima blijedozlatnom svilom, koje je oivljavala mjeavina ukrasnih predmeta iz Art Decoa i kineskih antikviteta. Juni zid, gotovo cijeli u est velikih prozora, pruao je velianstvenu panoramu jezera ljupko uokvirenu granama dva divovska bora. Prizor je bio toliko spektakularan da je Jilly spontano uzviknula: Fantastino! prije nego to je shvatila da u sobi stoji Lincoln Proctor, i eka ih drei pitolj u desnoj ruci. etrdeset sedmo poglavlje Ovaj Lincoln Proctor nije bio hrpa spaljenog mesa i polomljenih kostiju, iako se Dylan nadao da e ga pretvoriti upravo u to samo da mu se prui prilika. Nijedna spaljena vlas kose, ni najmanja mrlja pepela nisu preostale kao trag da je izgorio do smrti u Jillvnom Coupeu DeVille. Ostao mu je nedirnut ak i sanjivi smijeak. Sjedite, rekao je Proctor, pa emo popriati o svemu. Jilly je odgovorila psovkom, a Dylan je na njezinu izjavu dodao svoju, jo eu. Svakako, imate sve razloge da me mrzite, pokajniki je rekao Proctor. Uinio sam vam svakakve strahote, neoprostive stvari. I neu se pokuavati opravdati. No u svemu tome smo zajedno. Nismo mi nita s vama, bijesno je rekao Dylan. Nismo ni prijatelji ni suradnici, ak ni vai pokusni kunii. Mi smo vae rtve, vai neprijatelji koji e vas oderati iva im nam se prui prilika. Je li netko za pie? upitao je Parish Lantern. U najmanju ruku dugujem vam objanjenje, rekao je Proctor. I siguran sam da ete, kad me sasluate, uvidjeti kako imamo zajednike interese koji nas ine saveznicima, ma koliko nestalnima.

Kokteli, konjak, pivo, vino, sokovi? ponudio je Lantern. Tko mi je spalio auto? eljela je znati Jilly. Jedan nesretni gost motela koji mi se naao na putu, rekao je Proctor. Bio je otprilike moje veliine. Ubio sam ga, podmetnuo mu moju osobnu, sat i druge stvari. Otkad sam, otprije tjedan dana, u bijegu, sa sobom nosim malenu bombu u aktovki naboj je malen, no veina je elatinozni benzin ba za takvu svrhu. Detonirao sam je daljinskim. Ako nitko ne eli pie, rekao je Lantern, sjest u i dovriti svoje. Smjestio se u naslonja iz kojeg ih mogao promatrati i sa stolia pored naslonjaa podigao au bijelog vina. Oni su ostali stajati. Jilly je rekla Proctoru: Obdukcija e pokazati da taj jadnik nije bio vi. Slegnuo je ramenima. Naravno. Ali kad su mi se gospoda s crnim Suburba-nima poela primicati, velika eksplozija ih je omela. Time sam dobio nekoliko sati, priliku da kliznem. Naravno, sve je to prezira vrijedno, znam rtvovati nevinog ovjeka kako bi za sebe kupio nekoliko sati ili dana. Ipak, u ivotu sam radio i gore stvari ... Prekidajui Proctorovo zamorno i pokajniku klepetanje Jilly je upitala: Tko su tipovi u Suburbanima? Plaenici. Neto bivih ruskih Spetznazovaca, nekoliko amerikih Delta koji su preli na drugu stranu - sve redom bivi specijalci iz raznih drava. Prodaju se onome tko najvie plati. Za koga sad rade? Za moje poslovne partnere, rekao je Proctor. Parish Lantern javio se iz naslonjaa: Veliko je postignue kad ovjeka toliko trae da za njim poalju itavu vojsku. Moji su partneri ekstremno bogati industrijalci i milijarderi koji nadziru nekoliko velikih banaka i korporacija. Kad sam postigao odreene uspjehe s eksperimentalnim subjektima, moji su partneri odjednom shvatili kako su njihova osobna bogatstva i kapital tvrtki na kocki zbog beskrajnih tubi milijarde potroene na mogue nagodbe ... ako neto krene krivo. Nagodbe koje bi milijarde izvuene od duhanske industrije uinile smijenima. Htjeli su

prekinuti sve, unititi moja istraivanja. to krene krivo? napeto je upitao Dylan. Ne mui ih s cijelim popisom gadosti koji si izgovorio meni. Samo im reci za Manuela, predloio je Lantern. Debeli i bijesni sociopat, rekao je Proctor. Nisam ga smio prihvatiti kao pokusnog kunia. Nekoliko sati nakon injekcije razvio je sposobnost da snagom uma izaziva poare. Na nesreu, previe je uivao paliti posvuda. I stvari i ljude. Nainio je veliku tetu prije nego to su ga uklonili. Dylan je osjetio muninu, zamalo je sjeo na stolicu, ali se sjetio da mu je majka ostala stajati. Gdje ste, za Boje ime, pronalazili pokusne kunie za takve eksperimente? upitala je Jilly. Sanjivi smijeak izronio je iz kuta usana. Dobrovoljci. Koji bi to kreteni dobrovoljno pristali da im mozak natrpaju nanostrojevima? Vidim da ste malo istraili. Ono to niste mogli saznati, jest podatak da smo potajno provodili istraivanja na ljudima u laboratoriju u Meksiku. Tamo se lako podmiti slubenike. Jeftiniji su od naih senatora, suho je dobacio Lantern. Proctor je sjeo na rub stolice, ali je pitolj i dalje drao uperen u njih. Djelovao je iscrpljeno. Sigurno je sino iz Arizone doao ravno ovamo, nimalo se ne odmarajui. Njegovo lice, obino ruiasto, bilo je sivo i ispijeno. Dobrovoljci su bili doivotni zatvorenici. Najgori od najgorih. Ako si osuen da do smrti trune u smrdljivom meksikom zatvoru, i ako moe zaraditi novac za luksuzne stvari ili ak smanjiti kaznu, prijavit e se za bilo to. Bili su to okorjeli zloinci, no ono to sam im ja uinio, bilo je neljudski ... Jako, jako zloesto, rekao je Lantern kao da prekorava neodgojeno dijete. Da, tako je. Priznajem. Jako zloesto. Bio sam ... Dakle, nestrpljivo ga je prekinuo Dylan, kad je nekim zatvorenicima kvocijent inteligencije pao za 60 bodova, vae su partnere poele muiti none more o hordama advokata koji se mnoe poput ohara.

Ne. Oni koji su mentalno kolabirali ili su sami sebe unitili na neki drugi nain nisu bili prijetnja. Zatvorski su slubenici samo ispisali lane podatke na smrtovnicama i nitko ih nije mogao povezati s nama. Jo neto jako, jako zloesto, rekao je Lantern i zapucketao jezikom u znak neodobravanja. Takve zloeste stvari nikako da stanu. Ali kad bi netko poput Manuela, naeg palikue, ikad pobjegao i probio se na granici, doao do San Diega i tamo potpuno prolupao i unitio vei dio grada, pobio stotine ili tisue ljudi ... onda se moda ne bismo mogli ograditi od njega. Moda bi nekome rekao neto o nama. A tada ... tube do kraja stoljea. Ovaj chardonnay je sjajan, izjavio je Lantern, ako se netko predomisli. Ne? Vie meni. A sad stiemo do onog tunog dijela prie. Tunog i frustriraju-eg dijela. Gotovo tragino otkrie. Lincolne, ispriaj im tuni dio. Proctorov iritirajui sanjivi smijeak izblijedio je, vratio se i ponovno izbli-jedio. I nestao. Malo prije nego to su mi zatvorili laboratorije i pokuali me ukloniti razvio sam novu generaciju nanobota. Novu i usavrenu, rekao je Lantern, kao nova Coca-Cola ili nova boja u spektru M&M bombona. Da uvelike usavrenu, sloio se Proctor koji ili nije shvaao domainov sarkazam ili ga je odluio preuti. Iistio sam pogreke. to sam dokazao na vama Dylane i na vama gospoice Jackson. Kao i na tebi, Shepherde. Kao i na tebi. Shep je stajao pognute glave i utio. eljan sam uti kakve su uinke imali na vama, rekao je Lincoln Proctor i ponovno pronaao svoj osmijeh. Ovaj put je kakvoa subjekata bila onakva kakva je oduvijek trebala biti. Vi ste daleko bolji. Eksperimenti sa zloincima bili su neizbjean put u propast. To sam trebao odmah shvatiti. Kriv sam. Glup sam. No sad, jeste li se uzvisili? Oajno elim uti. Kakvi su bili uinci? Umjesto da odgovori Proctoru, Jilly se obratila Parishu Lanternu: A kako se vi uklapate u sve to? Jeste li vi medu ulagaima? Nisam ni milijarder ni idiot, odvratio je Lantern. Nekoliko sam

ga puta pozvao u emisiju jer sam ga smatrao zabavnim egocentrinim smuenjakom. Proctorov se smijeak zaledio. Kad bi pogledi mogli paliti, Proctor bi Pari-sha Lanterna pretvorio u pepeo jednako voljno kao to je to pokojni Manuel inio drugima. Lantern je nastavio: Nikad nisam bio neuljudan s njim ili mu dao do znanja to mislim o tom ludilu prisilne evolucije ljudskog mozga. To nije moj stil. Ako je gost genij, dopustim mu da sam pronae prijatelje i utjee na ljude, a ako je luak, zadovoljan sam to mu putam da radi budalu od sebe na vlastiti raun, bez moje pomoi. Iako je na tu uvredu u Proctorovo lice navrlo rumenilo, nije djelovao nimalo zdraviji. Digao se sa stolice i pitolj uperio u Lanterna. Uvijek sam vas smatrao vizionarom. I zato sam prvo doao k vama, s novim naratajem. Tako mi vraate? Parish Lantern ispio je preostalo vino iz ae, kuao ga, progutao. Ne marei za Proctora, obratio se Dvlanu i Jilly: Dobrog doktora nikad nisam sreo osobno. Uvijek sam s njim uivo razgovarao telefonski. Prije pet dana pojavio mi se na pragu, a ja sam bio previe pristojan da ga izbacim iz kue. Rekao je kako eli sa mnom raspraviti neto vano, to bi mi moglo posluiti kao dio emisije. Bio sam dovoljno uljudan pozvati ga nakratko u radnu sobu. Tu je ljubaznost uzvratio kloroformom i onom stranom ... konjskom dozom. Ta nam je poznata, rekao je Dylan. Spustivi praznu au, Lantern je ustao iz naslonjaa. Zatim me ostavio, upozorivi me kako njegovi partneri, napola ludi od straha pred tubama, namjeravaju ubiti i njega i svakoga kome je ubrizgao tvar, tako da ga ne pokuavam prijaviti policiji. Nekoliko sati kasnije zbile su se stravine promjene. Prvo prokletstvo bila je vidovitost. I mi ih nazivamo prokletstvom, rekla je Jilly. Do srijede sam poeo predviati neke dogaaje koji e se danas dogoditi ovdje. Kako e se na Frankenstein vratiti ovamo da vidi kako sam i da primi moju zahvalnost. Ta budala je oekivala da u mu se osjeati dunim, da u ga primiti kao heroja i sakriti ga

ovdje. Proctorove blijedomodre oi bile su tvrde i ledene kao i one noi kad je 1992. ubio Dvlanovu majku. Poinio sam mnoge pogreke, teke pogreke. No nikad nisam namjerno vrijeao ljude koji su mi eljeli dobro. Ne razumijem va stav. Kad sam mu rekao kako sam predvidio i va dananji dolazak, nastavio je Lantern, strano se uzbudio. Oekivao je da emo svi pasti na koljena i ljubiti mu noge. Znali ste da emo stii ovamo i prije nego to nas je on naao u Arizoni i dao nam injekcije, zadivljeno je rekla Jilly. Da, iako isprva nisam znao tko ete tono biti. Ne mogu vam jednostavno objasniti kako je sve to mogue, priznao je Lantern. No u svemu postoji odreen sklad ... Sve u krug, sve se vrti u krug, rekla je Jilly. Parish Lantern podigao je obrve. Da. Moe se i tako rei. Postoji ono to se moe dogoditi, ono to se mora dogoditi, i mora osjeati da sve ide u krug, sve se vrti u krug, moete doznati bar malen dio onoga to e se zbiti. Naravno, ako ste prokleti vizijama. Torta, rekao je Shepherd. Jo samo malo, mome. Prvo moramo odluiti to emo s ovom smrdljivom vreom govana. Kakica, govance, sranje. Tako je, mome, rekao je znalac pomaka planetarnih polova i izvanzemaljskih zavjera, sve to po spisku, i zakoraio prema Lincolnu Proctoru. Znanstvenik je bijesno uperio pitolj prema Lanternu. Dalje od mene. Rekao sam vam da je prekognicija kraj mojih talenata, rekao je Lantern, prelazei dnevnu sobu i prilazei Proctoru, ali sam lagao. Moda se prisjetivi palikue Manuela, Proctor je s nikakve udaljenosti ispalio hitac u svog protivnika, no Lantern na zvuk hica nije ni trepnuo, kao ni na udar zrna. Kao da se zrno odbilo o grudi njihova domaina i buno arilo u strop dnevne sobe. Proctor je oajniki ispalio jo dva hica na Lanterna koji mu se pribliavao, no i ta dva odbila su se i zavrila u stropu, s prvim

zrnom stvorivi gotovo savreni trokut. Dylan se ve toliko naviknuo na udesa da je ovu nesvakidanju predstavu promatrao vie zadivljen, a manje pun strahopotovanja. Parishu Lanternu oteti pitolj iz ruke zaprepatenog znanstvenika nije bio nikakav problem. Proctoru su oi zasuzile kao da ga je netko mlatnuo svom snagom, no nije se sruio. Dylan, Jilly i Shep koji se vukao prili su Lanternu, nalik poroti koja se sprema izrei pravorijek. Ima jo jednu punu pricu, rekao je Lantern. Ako mu se svidi to nam je uinila nova generacija tih nanosranja, namjerava skupiti hrabrost i ubrizgati je sebi. Dylane, misli li da je to dobra ideja? Ne. A ti, Jilly? Misli li ti da je to dobra ideja? Kvragu, ne, rekla je. On definitivno nije prikladan kuni. Manuel bi ustao iz mrtvih. Nezahvalna kuko, rekao je Proctor. Kad je Dylan zakoraio prema Proctoru elei ga udariti, Jilly ga je zgrabila za koulju. ula sam i gore o sebi. Ima kakvih prijedloga to emo s njim? upitao je Lantern. Ne usuujemo se predati ga policiji, rekla je Jilly. Ili njegovim partnerima, dodao je Dylan. Torta. Mome, tvoja upornost vrijedna je divljenja. Ipak, prvo emo rijeiti njega, a zatim idemo na tortu. Led, rekao je Shep i presavio ih sve ovdjetamo. etrdeset osmo poglavlje Sve od kuhinje u kui na samotnoj obali, mnogo sjevernije od Santa Barbare, jo dok je virio u hladnjak, Shep moda i nije izraavao svoju elju za hladnim piem, nego je moda imao proroku svijest o njihovom konanom susretu s Lincolnom Proctorom. Jilly se sjetila kako Shep zapravo i ne voli led u sokovima. Gdje je sav led? bio je upitao, pokuavajui identificirati okoli u koji je zavirio. Na Sjevernom polu ima mnogo leda, bila mu je odgovorila Jilly. Tako je i bilo.

Pod niskim nebom koje je izgledalo poput poklopca eljeznog lonca, od obzora do obzora, puste bijele ravni stapale su se sa sumrakom i sivom izmaglicom. Jedina poviena mjesta bile su nazubljeni vrhovi ledenih santi i ledene ploe - neke velike poput ljesova, neke vee i od pogrebnih poduzea - koje su se odlomile s ledenjaka i stajale poput nadgrobnih ploa na nekom udnom nezemaljskom groblju. Hladno, bio je rekao Shepherd. Stvarno je tako i bilo. A oni nisu bili odjeveni za taj kraj svijeta, pa iako su zloglasni polarni vjetrovi otili spavati, zrak ih je grizao svojim vujim zubima. Sok nagle promjene temperature Jillyno je srce natjerao da bolno posre. Zamalo je pala na koljena. Oito zapanjen to je nestao s jezera Tahoe i naao se u ovom negostoljubi-vom carstvu mranih pustolovnih pria i boinih legendi, Parish Lantern podnio je to sa zavidnom mirnoom. Impresivno, rekao je. Samo je Proctor panino teturao, lamatajui rukama kao da je ta ledena panorama samo privid koji moe rastrgati i iza njega otkriti jezero Tahoe i njegovo zeleno, toplo ljeto. Moda je pokuao i vritati, no strana mu je hladnoa oduzela glas. Samo je prodorno pitao. Shepherde, rekla je Jilly, otkrivajui da joj ledeni zrak gori u grlu i izaziva bol u pluima, zato ovdje? Torta, rekao je Shepherd. Dok je ledena studen neprekidno nagrizala Proctorovu paniku i pretvarala je u tupu zapanjenost, Parish Lantern privukao je Dylana, Jilly i Shepa blizu sebi kako bi dijelili tjelesnu toplinu dodirivali su se rukama, a lica su im se kupala u toplim izdisajima. Ova zima ubija. Ne moemo jo dugo. Zato ovdje? Dylan je upitao Shepa. Torta. Mislim da mali eli rei da seronju ostavimo ovdje i odemo pojesti tortu. Ne moe, rekao je Dylan.

Moe, rekao je Shep. Ne, rekla je Jilly. To nije ispravno. Lanterna nije iznenadila njezina izjava, a ona je znala kako i on sigurno dijeli njihov nanostrojevima stvoren poriv da postupi kako treba. Njegov obino zapovjedniki glas kripao je od hladnoe: Ali ako to uinimo, rijeit emo hrpu problema. Policija nee nai tijelo. Ne riskiramo da e do nas dovesti svoje partnere, rekla je Jilly. I nema anse da sam sebi ubrizga sadraj price, dodao je Dylan. Nee dugo patiti, javio se Lantern. Za deset minuta toliko e otupjeti da nee osjeati bol. Skoro pa smo milostivi. Jilly se uznemirila kad je vrkom jezika napipala ledenu skramu na zubima. No ako to uinimo, to e nas izjedati jo dugo vremena zato to to nije ispravno. Je, rekao je Shep. Nije. Je. Stari, rekao je Dylan, stvarno nije. Hladno. Stari, idemo povesti Proctora s nama. Hladno. Vrati nas sve na Tahoe. Torta. Proctor je Jilly zgrabio za kosu, trgnuo joj glavu unatrag, izvukao je iz skupine i uhvatio je u kravatu. Zgrabila ga je za ruku, ugrizla za podlakticu, shvatila da e je stezati sve dok ne ostane bez daha, sve dok se ne onesvijesti. Morala je to dalje od Proctora i to brzo, to je znailo presavijanje. Njezine pogreke u crkvi bile su joj jo svjee u pamenju. Kad bi vlada organizirala teajeve za presavijanje, ona bi morala pohaati prva. Nije se eljela presaviti iz njegova stiska i otkriti da je za sobom ostavila glavu, ali dok joj se vid maglio, dok joj je tama preplavljivala kutove oiju, otila je ovdjetamo, a tamo je bilo metar iza Proctorovih leda. Stigavi s glavom na ramenima, gdje je i pripadala, otkrila je da je u savrenom poloaju da Proctora napuca nogom u guzicu, to je

eljela uiniti jo od one sinonje izmaglice izazvane kloroformom. Prije nego to je Jilly stigla udariti, Dylan se tijelom zabio u znanstvenika. Proctor se poskliznuo, pao svom teinom i glavom udario po ledu. Smotavi se poput fetusa, drhturei od hladnoe, svojim je uobiajenim jeremijadama traio njihovu milost promuklo je sebe proglaavao slabiem, zloincem, izopaenim tipom. Iako joj se vid razbistrio, polarna joj je hladnoa zagrizla oi, izazvala bujicu suza i smrznula ih na njezinim trepavicama. Sunica, rekla je Shepherdu, moramo odavde. Vrati nas sve na Tahoe. Shep se dovukao do Proctora, kleknuo pored njega i njih su se dvojica presavili. Stari! povikao je Dylan, kao da brata moe dozvati natrag. Povik nije odjeknuo beskrajnim ledom, nego se utopio u njemu kao u jastuku. E, ovo stvarno zabrinjava, rekao je Parish Lantern, udarajui nogama kako bi potaknuo cirkulaciju, grlei sam sebe, i promatrajui ledenjak kao da se pod njim skriva vie strahota nego u paralelnoj stvarnosti napuenoj mozgojed-nim pijavicama. Ledeni je zrak Dylanu otvorio sinuse, te mu se siuna siga tekuine iz nosa stvorila na lijevoj nosnici. Nekoliko sekundi nakon to se presavio nekamo drugamo, Shep se vratio, no bez znanstvenika. Torta. Sunica, gdje si ga odveo? Torta. Negdje drugdje na led? Torta. Dylan je rekao: Stari, umrijet e od zime. Torta. Jilly je rekla: Sunica, moramo uiniti ono ispravno. Ne Shep, rekao je Shepherd. I ti, sunica. Ono to treba. Shepherd je odmahnuo glavom i rekao: Shep moe biti malo zloest. Ne, stari, mislim da ne moe. Ne ako ne eli da te to kasnije jako

mui. Nema torte? upitao je Shep. Sunica, torta tu nije problem. Shep moe biti samo malo zloest. Jilly je pogledala Dylana. Rekla je Shepu: Sunica, moe ti biti zloest? Samo malo. Samo malo? Samo malo. .J Lanternove oi bile su skorene od smrznutih suza. Oi su mu suzile, no unato tome Jilly je u njima jasno vidjela krivnju kad je rekao: Samo malo bilo bi korisno. Zapravo, ponekad, kad je zlo jako veliko, ono ispravno jest odluno djelovati kako bi ga se unitilo. Moe, rekao je Shep. Tiina. Moe? upitao je Shep. Mislim, rekao je Dylan. Iz nepominog neba poelo je snijeiti. Takav snijeg Jilly nikad prije nije vidjela. Nije bilo paperjastih pahuljica. Poput igala otre bijele granule, krpe leda. Previe, rekao je Shep Sunica, previe ega? Previe. Previe ega? Miljenja, rekao je Shepherd. Zatim je izjavio: Hladno, ipresavio ih sve, bez Proctora, natrag na Tahoe. etrdeset deveto poglavlje okoladna torta s vinjama i preljevom od crne okolade - pojeli su je stojei oko radne plohe u sreditu Lanternove kuhinje bila je utjeha i nagrada, no Jilly se istovremeno inilo kako je ona i nekakva udna priest. Jeli su utke zagledani u tanjure, prilagoujui se bontonu Shepherda O'Connera. Tako, pomislila je, valjda treba biti. Kua se pokazala veom nego to je izgledala izvana. Kad ih je Parish otpratio u prostrano gostinjsko krilo, do dvije spavae sobe

koje je priredio za njih, pomislila je kako bi on mogao primiti dvadesetak nenajavljenih gostiju. Iako je Jilly, nakon povratka sa Sjevernog pola, bila iscrpljena i oekivala da e prespavati ostatak popodneva i veer, nakon torte osjeala se budnom, bistrom i punom energije. Upitala se hoe li promjene kroz koje je prolazila smanjiti njezinu potrebu za snom. Svakoj spavaonici pripadala je velika i skupocjeno ureena kupaonica s mramornim podovima, zidovima i policama, pozlaenim slavinama, te kadom i tu kabinom dizajniranima za uivanje kao i grijani drai koji su jamili sitnu, no dobrodolu pogodnost toplih runika. Dugo se tuirala i zatim, lijeno zadovoljna poput make, otkrila blaenstvo uredujui se i uljepavajui. Parish je pokuao predvidjeti njezin ukus u svemu od ampona, sapuna do minke i olovke za oi. Ponekad je izabrao dobro, ponekad i nije, no pogaao je ee nego to je grijeio. Njegova ju je brinost oarala. Osvjeena i kao nova, u istoj odjei, pronala je put od svoje sobe do dnevne. Tijekom tog lutanja bila je, vie nego ikad, uvjerena da ta toplina i udobnost veini posjetitelja stvara laan dojam o pravoj veliini graevine. Ispod mekih i romantinih linija Wrightove kue, unato tome to se prema prirodi otvarala prozorima i dvoritima, graevina je bila zagonetna, zatvorena tamo gdje to naizgled nije bila, uvala tajne upravo kad bi se oekivalo da se potpuno otkriva. I to je trebalo biti upravo tako. Iz dnevne sobe izala je na izbaenu platformu koju je arhitekt nekom arolijom objesio visoko medu mirisnim borovima kako bi pruio zadivljuju pogled na arobno jezero. Nekoliko trenutaka kasnije, uz ogradu joj se pridruio Dylan. Stajali su zajedno u tiini, oarani panoramom koja je u tom kasnopopodnevnom svjetlu posjedovala blistav titraj slika Maxfielda Parisha. Vrijeme za razgovor bilo je i prolo i jo nije stiglo. Parish im se unaprijed ispriao to im nee pruiti uobiajenu razinu usluge koju je obino pruao svojim gostima. Kad je shvatio

da e ga injekcija nano-strojeva promijeniti do sri, etiri je lana domainstva poslao na tjedan dana odmora kako bi sam mogao proivjeti svoj preobraaj. Ostao je samo Ling, majordom. Dylan nije s Jillv stajao uz ogradu vie od dvije minute kad se on pojavio. Donio im je koktele na malenom, crnom lakiranom pladnju ukraenom sedefnim ljiljanom. Dva savrena suha martinija promijeana, ne protresena. Vitak, ali dobro graen, kreui se ljupko kao neki maitre de ballet, s mirnom samouvjerenou ovjeka koji ima crni pojas u tae kwon dou, Ling je mogao imati trideset pet godina, no u njegovim poput ebanovine crnim oima nazirala se dobro proiena mudrost predaka. Kad je Jillv uzela svoj martini s ljiljanovog pladnja, i ponovno kad je Dylan uzeo svoj, Ling je kimnuo glavom i svakome od njih, s blagim smijekom izgovorio rije kineskoga jezika dvaput istu rije, koju je Jillv nekako prepoznala kao dobrodolicu i elju za dobru sreu. Tada je Ling otiao poput duha koji iezava da je bila zima i da je platformu prekrivao snijeg, on ni dolazei ni odlazei ne bi ostavio tragove. I to je takoer bilo nesvakidanje, upravo kako je trebalo biti. Dok su Jillv i Dylan uivali u savrenim martinijima i pogledu, Shepherd je ostao u dnevnoj sobi. Pronaao je kut po svom ukusu, gdje je mogao stajati sat ili dva, ograniivi unos podraaja na toku u kojoj su se spajala dva zida. Francuzi imaju izreku Plus ca change, plus c'est la meme chose. To znai: to se sve vie mijenja, to je sve vie isto. Shepherd je, stojei u kutu, utjelovljivao i komiku i tragediju te istine. Oliavao je i frustraciju i milostivo prihvaanje koje je izreka sugerirala - ali i melankolinu ljepotu tih rijei. Uzimajui u obzir da su Parishovu emisiju prenosili na vie od petsto radij-skih postaja est veeri u tjednu, od ponedjeljka do subote, on bi trebao biti na poslu im sumrak na jezero spusti svoj purpurni veo. U najsuvremenije opremljenom studiju u podrumu kue mogao je primati pozive svojih deset milijuna sluatelja i razgovarati s gostima, a uz pomo Linga i jo jednog tehniara, mogao je voditi emisiju. Prava postaja nalazila se u San Franciscu, gdje su primali i pozive prebacivali njemu - tamo su audiosignale

filtrirali i pojaavali, pripremajui ih za gotovo trenutno emitiranje. No ove subotnje veeri, kao i one prve nakon Proctorove injekcije, Parish nee ii uivo, nego e umjesto toga emitirati najbolje emisije iz arhive. Nedugo prije nego to im se domain trebao pridruiti za veerom, Jilly je rekla Dylanu: Idem nazvati mamu. Vratim se odmah. Ostavivi praznu au na ogradi, presavila se u sjenoviti kutak vrta Hotela Peninsula na Beverly Hillsu. Nitko nije primijetio njezin dolazak. Mogla sepresaviti bilo gdje i nazvati od tamo, ali je voljela Peninsulu. Hotel je imao pet zvjezdica i ona se nadala da e jednom moi odsjesti tamo ako joj njezina komiarska karijera doivi uzlet. U hotelskoj je govornici ubacila kovanice u otvor i nazvala poznati broj. Majka se javila nakon treeg zvona. Prepoznavi Jillyn glas ispalila je: Curice moja, jesi li dobro, jesi ranjena, duo, to ti se dogodilo neka te Isus uva - gdje si? Mama, samo mirno, dobro sam. Samo sam ti htjela javiti da se neemo moi vidjeti tjedan ili dva, ali u ve izmisliti nain da se nas dvije naemo. Jilly, dijete moje, od onoga u crkvi ovdje dolaze ljudi s televizije i iz novina, svi su nepristojni k'o onaj socijalni radnik kad je na dijeti. I sad ue na ceste, diu buku, imaju satelite, po cesti bacaju opuke i omote slatkia. Grozno, grozno, grozno. Mama, ne razgovaraj s njima. Koliko ti zna, ja sam mrtva. Nemoj govoriti takve strahote. Samo nikome nemoj rei da sam ti se javila. Sve u ti objasniti kasnije. Mama, sluaj, ubrzo e ti doi neki krupni i opaki tipovi. Rei e ti da su FBI ili neto slino, ali e lagati. Samo se pravi glupa. Budi ljubazna s njima, pravi se da umire od brige zbog mene, ali im nemoj rei nita. Pa ja sam samo jednooka guzata glupaa koja hoda s dva tapa, siromana ko crkveni mi. Tko bi oekivao da imam pojma i o emu? Mama, strano te volim. I jo neto - sigurna sam da ti jo ne prislukuju telefon, ali mislim da e za to nai neki nain. Tako da ti

se neu javljati prije nego to u doi do tebe. Curice moja, bojim se kako se nisam bojala otkako je tvoj prokleti otac odluio biti dovoljno dobar i dati se ubiti. Mama, ne boj se. Bit u u redu. I ti. ekaju te iznenaenja. Ovdje je otac Francorelli. eli govoriti s tobom. Strano je uzbuen zbog onoga na vjenanju. Jilly, mala moja, to se zapravo dogodilo na vjenanju? Mislim, znam, rekli su mi, ali nita od toga nema smisla. Ne elim govoriti s ocem Francorellijem. Mama, samo mu reci da mi je strano ao to sam upropastila ceremoniju. Upropastila? Spasila si ih. Spasila si ih sve. Pa mogla sam to izvesti i tie. uj, mama, kad se za nekoliko tjedana naemo, bi li voljela veerati u Parizu? Pariz, u Francuskoj? to bih zaboga jela u Parizu? Ili moda u Rimu? Ili Veneciji? Ili Hong Kongu? Duice, znam da se nikad nisi drogirala, ali sad se stvarno brinem. Jilly se nasmijala. Sto misli o Veneciji? Neki otmjeni restoran. Znam da voli talijansku kuhinju. Luda sam za lazanjama. Kako e nam priutiti otmjeni restoran, a da i ne govorimo o Veneciji, to je Italija ... Samo ekaj. I, mama ... to je, dijete? Ne bih uspjela spasiti vlastitu kou, a da i ne spominjem sve te ljude, da nisam odrasla s tobom i da mi nisi pokazala kako ne dopustiti strahu da te pojede ivu. Bog te blagoslovio, curice moja. Toliko te volim. Nakon to je Jilly spustila slualicu, trebalo joj je nekoliko trenutaka da se smiri. Tada je ubacila hrpu kovanica i nazvala broj koji joj je dao Dylan. ena se javila nakon prvog zvona i Jilly je rekla: Molim vas, eljela bih razgovarati s Vonettom Beeslev. Razgovarate s njom. Kako vam mogu pomoi? Dylan O'Conner zamolio me da vas nazovem i provjerim jeste li u redu. Sto bi mi itko mogao uiniti, a da mi priroda ve nije uradila neto jo gore? Recite Dylanu da sam dobro. I dobro je znati da je iv. Nije

ranjen? Niti ogrebotine. A mali Shep? Sad stoji u kutu, ali je ranije pojeo dobar komad torte i do veere e biti sasvim u redu. On je sunce. Upravo tako, rekla je Jilly. I Dylan me zamolio da vam poruim kako vie nee trebati domaicu. Po onome to sam ula da se dogodilo s kuom, sad ju je mogue spremati samo buldoerom. Recite mi neto, lutko. Mislite li da se moete dobro brinuti za njih? Mislim, rekla je Jilly. Zasluuju to. U pravu ste, sloila se. Zavrivi i drugi razgovor, poeljela je iz govornice izletjeti u plastu i trikou, i dramatino se vinuti u visine. Nije imala ni plat ni triko, a nije mogla ni letjeti. Umjesto toga, pogledala je na obje strane kako bi provjerila da je prostor s govornicama pust, a zatim se, bez topova i fanfara, presavila natrag na terasu s pogledom na jezero, gdje ju je Dylan ekao u posljednjim tracima sumraka. Mjesec je iziao davno prije ljetnog sutona. Na zapadu je no ljubila posljednje tragove ruiastog obraza dana, a na istoku je pun Mjesec stajao visoko na nebu, ta svjetiljka romance. Tono kad je pala no Ling se pojavio i poveo njih i Shepa, dolje kroz njima dotad nepoznate prolaze i sobe, i konano izvan kue do mola. Obina svjetla na molu bila su pogaena. Stazu su ljupko osvjetljavali nizovi svijea koje su lebdjele u zraku, dva i pol metra iznad dasaka. Parish je oito uivao pronalazei druge naine koritenja moi kojom je odbijao i preusmjerivao metke. Velika kua leala je na deset jutara ume, ograena od nepozvanih, a stabla su jamila privatnost. ak i daleko, s druge strane jezera, s dalekozorom usmjerenim prema svijeama, nijedan znatieljnik ne bi tono znao to gleda. Pustolovina je bila vrijedna rizika. Ling niim nije odao da lebdee svijee smatra neim neobinim. Po

svemu sudei, nita nije moglo uznemiriti ni njegov duhovni spokoj ni njegovu plesaku ravnoteu. Oito, njegova su diskrecija i odanost poslodavcu bili neupitni, do razine koja je djelovala gotovo natprirodno. I to je bilo ba kako je trebalo biti. Na kraju staze stajao je petnaestmetarski krsta s kabinom iz vremena kad se brodovi nisu gradili od plastike, aluminija ili fiberglasa. Bijelo obojano drvo, palube i ograde od ulatenog mahagonija, i okovi od blistave mjedi inili su ga ne samo jahtom s kabinom nego brodom koji je doplovio iz sna. Kad su se svi ukrcali, svijee na molu ugasile su se jedna po jedna i popadale na daske. Parish je izveo brod s mola i zaplovio u jezero. Voda bi bila crna poput ugljena da dareljivi Mjesec nije svoje srebrne novie razasuo po valovima. Bacio je sidro daleko od obale, pouzdavajui se da e bona svjetla upozoriti druge putnike na njihovu nazonost. Na prostranoj stranjoj palubi bilo je dovoljno mjesta za stol za etvero i za Linga koji je posluio veeru pod svijeama. Ravioli sa umskim gljivama bili su predjelo, i ba dobro etvrtasti. Na pladnju su leale tikvice, izrezane u etverokute prije prenja. Gula s lukom i krumpirom bio je posluen u urednom bloku, a telei medaljoni bili su pomno obrezani u etverokute, ne samo za Shepherda ve za sve kako bi se osigurali da se mladi gospodin O'Conner nee ni za trenutak osjeati izdvojen iz drutva. Unato svemu, Ling je stajao u kuhinji, spreman, ako ustreba, pripremiti sendvie s pohanim sirom. Svako jelo bila je prava delikatesa. Cabernet Sauvignon pokazao se posve izuzetnim. aa hladne Coca-Cole bez leda bila je zadovoljavajua poput svake druge hladne Coca-Cole na svijetu. I razgovor je, naravno, bio oaravajui, iako je Shepherd veinu svojih upada ograniavao na jednu ili dvije rijei, i pretjerano esto koristio pojam ukusno. Ono krilo kue je iskljuivo vae, rekao je Parish. A ako budete poeljeli, s godinama se na zemljitu moe podii i druga kua. Vrlo ste dareljivi, rekla je Jilly.

Glupost. Moja emisija je prava zlatna koka. Nikad se nisam enio, nemam djece. Naravno, ovdje ete morati ivjeti u potaju. Mediji, vlasti, cijelo ovjeanstvo nemilosrdno e vas progoniti, s godinama sve vie i vie. Moda u morati promijeniti osoblje kako bih sauvao nau tajnu, no Ling ima i brau i sestre. Smijeno, rekao je Dylan, sjedimo ovdje i planiramo, sve isto od poetka. Svi znamo to moramo uraditi i kako. Razliite smo generacije, rekla je Jilly, ali smo svi djeca iste civilizacije. Svi smo se paali u istoj mitologiji. Tono, rekao je Parish. Sljedei u tjedan promijeniti oporuku i proglasiti vas mojim nasljednicima. To u morati izvesti preko vicarskih odvjetnika i preko hrpe oflf shore rauna, s brojevima, a ne s imenima. Vaa su imena i predobro poznata diljem zemlje, a s godinama e vam slava samo rasti. Ako se meni ili ikome od vas dogodi ita, ostali mogu ivjeti bez poreznih i novanih problema. Odloivi viljuku i no, oito dirnut olakom dareljivou njihova domaina, Dylan je rekao: Nema rijei kojima bih vam prikladno zahvalili za sve ovo. Vi ste ... izuzetan ovjek. Dosta zahvalnosti, odluno je rekao Parish. To mi se ne slua. Dvlane i vi ste izuzetni. I vi, Jilly. I ti, Shepherde. Ukusno. Drukiji smo od svih ostalih mukaraca i ena, i nikad vie neemo biti poput njih. Nismo bolji, samo smo jako drukiji. Nema mjesta na svijetu na koje bi itko od nas mogao pripadati vie nego ovdje medu ostalima. Na je zadatak odsad pa nadalje i ne smijemo podbaciti da dademo sve od sebe kako bismo svoju razliitost iskoristili da promijenimo svijet. Moramo ii tamo gdje nas trebaju, rekao je Dylan. Bez rukavica, bez oklijevanja, bez straha. S puno straha, usprotivila se Jilly. No nikad mu neemo podlei. Bolje reeno, pohvalio ju je Dylan. Dok im je Ling dotakao vino, avion je na velikoj visini preletio Tahoe, vjerojatno na putu za Reno. Da no na jezeru nije bila savreno tiha, osim zveckanja Mjeseevih novia o trup broda, moda bi i preuli tihi zvuk mlaznih motora. Podigavi pogled, Jilly

je spazila siuni krilati obris na Mjeseevu licu. I zahvalan sam jo zbog neega, rekao je Parish. Neemo se morati gnjaviti dizajniranjem, konstruiranjem i odravanjem Batmobila. Smijeh je bio dobrodoao. Biti tragina pojava koja na pleima nosi svijet i nije tako loe, rekao je Dylan. Sve dok je zabavno. Bit e strano zabavno, izjavio je Parish. Dapae, nita bez toga. Bilo bi mi drae da ne nadijevamo glupa herojska imena, budui da sam tu tetu ve izveo na sebi, no pristajem na sve to nam padne na pamet. Jilly se nekala, budui da se upravo spremala otpiti vino. elite rei da Parish Lantern nije vae pravo ime? A ije bi bilo? To je moje zakonsko ime, ali sam se rodio kao Horace Bloo-gernud. Blagi Boe, rekao je Dylan. Bili ste tragina pojava od roenja. Jo kao tinejder elio sam se baviti radijem, i znao sam kakvu emisiju elim stvoriti. Noni program koji se veinom bavi nepoznatim i stranim stvarima. inilo mi se da e mi Parish Lantern dobro posluiti, budui da je to staro-engleski naziv za Mjesec i mjeseinu. Radi svoj posao pod svjetlom Mjeseca, rekao je Shepherd, no bez boli koja mu je stezala glas kad bi ranije izgovarao te rijei kao da su za njega dobile novo znaenje. Itekako, Parish je rekao Shepu. I na neki nain, svi emo mi pod svjetlom Mjeseca raditi svoj plemenit posao, u smislu da emo to raditi u to veoj potaji i to diskretnije mogue. to nas dovodi na temu preruavanja. Preruavanje? upitala je Jilly. Na sreu, rekao je Parish, injenica da sam proklet poput vas, poznata je samo nama. Sve dok mogu raditi ono to treba i uivati svoj dio pustolovina, pritom uvajui tajnu, mogu biti posrednik izmeu svijeta i nae malene skupine. No vas troje vaa su lica poznata posvuda, i bez obzira to uinimo da bismo bili to diskretniji, vae e slike s vremenom prepoznavati sve vie ljudi. Dakle, morate postati ...

Majstori preruavanja! oduevljeno je rekao Dylan. I to je, shvatila je Jilly, ba kako treba biti. Kad dogovorimo sve, nastavio je Parish, nedostajat e nam samo nekakva herojska imena, glupa vozila prepuna kojekakvih sprava, tijesni kostimi i su-perzloinac koji e nam zadavati glavobolje izmeu svih spaavanja i dobrih djela. Led, rekao je Shepherd. Ling je odmah priao stolu, ali mu je Parish, s nekoliko kineskih rijei, objasnio kako led nije potreban. Shepherd je u pravu. Zapravo zakratko smo imali super-zloinca, no on je sad samo santa leda. Led. Kasnije, uz tortu od limuna i kavu, Jilly je rekla: Ako se nekako ne nazovemo, mediji e nam dati ime koje e sigurno biti glupo. U pravu si, rekao je Dylan. Nisu matoviti. I onda emo morati ivjeti, s neim zbog ega emo se ivi derati. Zato ne bismo uzeli zajedniko ime, neko koje se odnosi na nas kao skupinu? Aha, sloila se Jilly. I budimo pametni kao to je u svoje vrijeme bio Horace Bloogernud. U imenu mora biti Mjesec ili mjeseina. Mjeseeva banda, predloio je Dylan. To dobro izgleda u utom tisku. Ne svia mi se banda, rekao je Parish. Previe negativnih konotacija. Mjeseeva ... neto, razmiljala je Jilly. Iako je pola torte ostalo na tanjuru, Shepherd je spustio viljuku. Zagledavi se u odgoenu poslasticu, rekao je: Ekipa, kvadra, gang, krug, drutvo ... Poinje, rekao je Dylan. ... ceh, alijansa, asocijacija, tim, koalicija, klan, postrojba, liga, klub ... Mjeseev klub. Jilly je te dvije rijei prevalila preko jezika. Mjeseev klub. To nije loe. ... bratstvo, kompanija, trupa, skupina, obitelj ... Pretpostavljam da e ovo potrajati, rekao je Parish, i Lingu dao znak kako je vrijeme da ukloni tri tanjura i otvori jo jednu bocu vina.

... putnici, lutalice, jahai ... Jednim uhom sluajui Shepherdove slapove rijei, Jilly se usudila pomisliti na njihovu budunost, razmiljati o sudbini i slobodnoj volji, o mitologiji i istini, o ovisnosti i odgovornosti, o neizbjenosti smrti i oajnikoj potrebi svrhovitog ivljenja, o ljubavi i dunosti, o nadi. Nebo je duboko. Zvijezde lee daleko. Mjesec je blie od Marsa, ali je i dalje jako daleko. Jezero je raskono crno, oivljeno tekuim svjetlom vjenog fenjera. Brod se lagano, usidren, ljulja. Klub mjeseine, ili kako e se ve zvati, svoj prvi sastanak vodi s ozbiljnim namjerama, sa smijehom i tortom, zapoevi ono za to se svi lanovi nadaju da e prerasti u dugo istraivanje svega i svega onoga to se vrti u krug.