Michael Connelly

Krvavi posao
U svojim je posljednjim trenucima mislila na Raymonda. Uskoro će
ga vidjeti. Probudit će se kao i uvijek, a njegov će joj zagrljaj
dobrodošlice pncžiti toplinu i potporu.
Nasmiješila se, a gospodin Kang, koji je stajao iza pulta, uzvratio joj
je smiješkom, vjerujući da je njemu namijenjena njezina vedrina.
Svake joj se večeri smiješio, a nije imao pojma da su njezine misli i
osmijesi zapravo upućeni Raymondu, trenucima što tek slijede.
Samo je krajičkom svijesti zapaziln zvuk zvonca što ga je izazvalo
otvaranje vrata iza nje. Pn'premila je dva dolara i preko pulta pružala
ih gospodinu Kangu. No nije ih uzeo. Tada je opazila da njegov
pogled više ne počiva na njoj, već je usmjeren prema vratima.
Njegov je smiješak nestao, a usta su mu se polako otvarala kao da
želi oblikovati riječ, ali mcc to ne uspijeva.
Osjetila je kako ju je nečija ruka pograbila za rame. Hladnoću čelika
pritisnutog o njezinu lijevu sljepoočnicu. Obilje blještavila zastrlo joj
je vidokrug. Zasljepljujuća svjetlost. U tom je trenutku načas ugledala
Raymondovo milo lice, a potom je sve prekrio mrak.
1.
McCaleb ju je ugledao prije nego što ga je ona opazila. Približavao
se glavnim gatom, duž niza milijunaških jahti, kad je ugledao ženu
koja je stajala na krmi brodića The Following Sea. Bilo je deset i
trideset u subotu ujutro, a topli je dašak proljeća izmamio mnoge
ljude u lučicu San Pedra. McCaleb je završavao svakodnevnu
jutarnju šetnju, oko cijele marine Cabrillo, duž kamenog lukobrana i
natrag. Dosad se već prilično zadihao, ali je još više usporio kad se
približio brodici. Najprije je osjetio razdraženost; žena se nepozvana
ukrcala na njegov brodić. No kako se približavao, počeo se pitati tko
je ona i što želi.
Nije se odjenula za plovidbu. Imala je na sebi laganu ljetnu haljinu
što joj je dopirala do sredine bedara. Pridržavala ju je rukom kako je
povjetarac s mora ne bi podigao. McCaleb još nije mogao vidjeti
njezina stopala, ali je po napetim mišićima na preplanulim nogama
zaključio da ne nosi cipele za jahtu. Imala je visoke potpetice.
McCalebu se uči- nilo kako na nekoga želi ostaviti određeni dojam.
 McCalebova odjeća nije mogla ostaviti nikakav dojam. Imao je na
sebi stari par traperica poderanih od nošenja, a ne zbog mode, i
majicu kratkih rukava s Catalina Gold Cup turnira od prije nekoliko
godina. Odjeća je bila poprskana mrljama, uglavnom od riblje krvi,
nešto njegove vlastite krvi,
-` brodskog poliuretana i motornog ulja. Ta mu je odjeća služila za
ribolov i rad. Vikend je kanio iskoristiti za rad na brodiću, te se tako i
odjenuo.
9
Počeo se sve nelagodnije osjećati zbog svog izgleda što se više
približavao brodici i što je bolje mogao vidjeti ženu. S ušiju je skinuo
slušalice walkmana i ugasio CD usred skladbe I Ain't Superstitious
Howlin' Wolfa.
- Mogu li vam pomoći? - upitao je prije no što je ko' raknuo na
vlastiti brodić.
Trgnula se na zvuk njegova glasa i okrenula glavu od pomičnih
vrata što su vodila u brodski salon. McCaleb je `, zaključio da je
pokucala i čekala, vjerujući da je on unutra. ; - Tražim Terrella
McCaleba?
Bila je privlačna žena u ranim tridesetim, dobrih desetak godina
mlada od McCaleba. Nešto mu se na njoj učinilo poznatim, ali nije
mogao odrediti o čemu je riječ. To je bio jedan od onih deja vu
osjećaja. Medutim, osjećaj prepoznavanja brzo je nestao, te je znao
da je pogriješio, da ipak ne poznaje tu ženu. Pamtio je lica. A njezino
je bilo privlačno pa ga ne bi samo tako zaboravio.
Pogrešno je izgovorila njegovo ime rekavši Mc CAL Lub umjesto
Mc Kay Leb, i upotrijebila je njegovo formalno ime što su ga koristili
isključivo izvjestitelji. Tada je počeo shvaćati. Sad je znao što ju je
dovelo na brodić. Još jedna izgubljena duša koja je došla na
pogrešno mjesto.
- McCaleb - ispravio ju je. - Terry McCaleb.
- Oprostite. Ja, ovaj, mislila sam da ste unutra. Nisam znala smijem
li stupiti na brodić i pokucati.
- Ali ste to ipak učinili.
; Ignorirala je prijekor i nastavila. Kao da je uvježbavala ono što čini
i mora reći.
- Moram razgovarati s vama. - Pa, sad sam prilično zauzet.
 Pokazao je na otvorena vratašca u palubi, kroz koja je mogla pasti,
te na alat što ga je raširio na krpi kraj poprečne grede na krmi.
. - Hodala sam naokolo i sat vremena tražila ovaj brodić - reče
žena. - Ovo neće dugo potrajati. Zovem se Graciela Rivers i željela
sam...
- Čujte, gospodice Rivers - reče McCaleb podigavši ruke i
prekinuvši je. - Doista sam... Čitali ste o meni u novinama, točno?
10 ,
Ona kimne glavom.
- Pa, prije nego što počnete svoju priču, moram vam reći da niste
prva koja je došla ovamo i našla me, ili nabavila moj telefonski broj i
nazvala me. A jednostavno ću vam reći ono što sam rekao i svima
ostalima. Ne tražim posao. Dakle, ako ste došli da biste me unajmili
ili na neki način zatražili moju pomoć, žao mi je, ali ništa od toga. Ne
tražim takav posao.
Ništa nije rekla, a on načas osjeti suosjećanje, što je osjećao i za
sve ostale koji su ga potražili prije nje.
- Čujte, poznajem nekoliko privatnih istražitelja koje vam mogu
preporučiti. Dobri su, trudit će se i neće vas opljačkati. McCaleb
pride ogradi na krmi, uzme naočale za sunce,
što ih je zaboravio ponijeti na šetnju, stavi ih i time označi kraj
razgovora. No taj postupak i njegove riječi na nju nisu djelovali.
- U članku je pisalo da ste bili dobri. Pisalo je da ste mrzili kad bi se
netko nekažnjeno izvukao.
- Morate nešto imati na umu. Nikad nisam bio sam. Imao sam
partnere, laboratorijske ekipe, cijela je služba stajala iza mene. To je
sasvim drukčije od jednog čovjeka koji sam trči naokolo. Sasvim
drukčije. Vjerojatno vam ne bih mogao pomoći, čak i kad bih želio.
Ona kimne glavom, a on pomisli da je uspio doprijeti do nje te će
time završiti. Počne razmišljati o popravku ventila na jednom od
brodskih motora što ga je tijekom vikenda kanio obaviti.
No pogriješio je.
- Mislim da biste mi mogli pomoći - reče žena. - Možda biste i sebi
pomogli.
- Nije mi potreban novac. Dobro mi ide. - Ne govorim o novcu.
Na trenutak se zagledao u nju, a potom je odgovorio. - Ne znam što
time želite reći - odvrati unoseći prizvuk razdraženosti u glas. - Ali ne
mogu vam pomoći. Više nemam policijskog bedža, a nisam ni
privatni istražitelj. Postupao bih protuzakonito kad bih se tako
ponašao, ili kad bih prihvatio novac, a nemam državnu dozvolu. Ako
ste pročitali priču u novinama, onda znate što mi se dogodilo. Čak ni
11
automobil ne bih smio voziti. - Pokaže prema parkiralištu iza niza
gatova i mostića. - Vidite li automobil umotan poput božićnog dara?
Moj je. Ondje će stajati dok ne dobijem liječničko odobrenje da opet
mogu voziti. Kakav bih istražitelj bio bez automobila? Morao bih se
voziti autobusom.
Ignorirala je njegovo protestiranje i samo ga promatrala s odlučnim
izrazom u očima koji ga je obeshrabrivao. Nije znao kako bi je
mogao navesti da siđe s brodića.
f - Idem potražiti i zapisati ona imena za vas.
Obišao ju je i gurnuo u stranu vrata salona. Ušao je i zatvorio vrata
za sobom. Osjećao je potrebu za takvom odvojenošću. Pošao je do
ladica ispod navigacijskog stola i potražio adresar. Već mu tako dugo
nije trebao da nije bio siguran gdje se nalazi. Pogledao je kroz vrata i
ugledao je kako čeka na krmi oslonjena bokom o gredu.
Na vratima se nalazilo reflektirajuće staklo. Nije mogla vidjeti da je
promatra. Ponovno ga je obuzeo osjećaj da je . odnekud poznaje, te
se pokušao prisjetiti njezina lica. Držao
ju je vrlo privlačnom. Tamne bademaste oči koje su djelovale !
žalosno, a istodobno se u njima naziralo razumijevanje neke samo
njoj poznate tajne. Znao je da bi se s lakoćom sjetio da ju je ikad
ranije sreo, ili samo vidio. No ništa mu nije padalo na pamet. Pogled
mu se nagonski spustio na njezine ruke u potrazi za prstenom. Nije
ga bilo. Imao je pravo za njezine cipele. Nosila je sandale s
potpeticama od pluta visokim pet centimetara. Nokte na nogama
obojila je ružičastim
, lakom, a ta se boja lijepo slagala s njezinom svijetlosmectom
kožom. Pitao se izgleda li uvijek tako, ili se samo uredila ; kako bi ga
namamila da prihvati posao.
f , Našao je adresar u drugoj ladici i brzo potražio imena Jack
Lavelle i Tom Kimball. Zapisao je njihova imena i adrei~,; se na stari
mornarički letak i otvorio pomična vrata. Kad je
izišao, ona je otvarala torbicu. Pružio joj je papir.
 - Ovdje su dva imena. Lavelle je umirovljeni policajac iz PLAM, a
Kimball je radio u FBI-u. Radio sam s obojicom, a bilo koji od njih
dobro će obaviti posao. Izaberite jednoga
* Policija L,os Angelesa
12
i nazovite ga. Svakako mu napomenite da sam vam ja dao njegovo
ime. Pobrinut će se za vas.
Nije uzela papir s imenima. Umjesto toga, iz torbice je izvadila
fotografiju i pružila mu je. McCaleb ju je bez razmišljanja uzeo.
Odmah je shvatio da je pogriješio. U ruci mu se našla fotografija
nasmiješene žene koja gleda kako maleni dječak puše u svjećice na
rođendanskoj torti. McCaleb je nabrojio sedam svjećica. Najprije je
pomislio da je na snimci Graciela Rivers, nekoliko godina mlada. No
tada je shvatio da to nije ona. Žena na fotografiji imala je okruglo lice
i tanje usne. Nije bila lijepa poput Graciele Rivers. Iako su obje imale
jednake smeđe oči, oči žene na fotografiji nisu posjedovale istu
žestinu kao oči žene koja ga sada promatra. - Vaša sestra?
- Da. I njezin sin. - Tko od njih?
- Što?
- Tko je od njih mrtav?
Pitanje je bilo njegova druga greška jer ga je još više uvuklo. U
trenutku kad ga je postavio, znao je da je samo trebao inzistirati da
uzme imena dvojice privatnih detektiva i završiti s tim.
- Moja sestra. Gloria Torres. Zvali smo je Glory. To je njezin sin,
Raymond.
Kimnuo je i pružio joj fotografiju, ali je ona nije uzela. Znao je kako
želi da je pita što se dogodilo, ali je on konačno pritisnuo kočnice.
- Čujte, ovo neće uspjeti - konačno reče. - Znam što činite. To na
mene ne djeluje.
- Želite reći da nemate samilosti? Oklijevao je, dok je u njemu
uzavreo bijes.
- Imam samilosti. Pročitali ste članak u novinama, znate što mi se
dogodilo. Samilost je cijelo vrijeme bila moj najveći problem.
Progutao je bijes i pokušao suzbiti negativne osjećaje. Znao je da je
obuzeta užasnim frustracijama. McCaleb je upoznao stotine ljudi
poput nje. Oduzete su im voljene osobe bez ikakva razloga. Nije bilo
uhićenja, ni osuda, ni završetka. Neki su ostali zombiji, a životi su im
se zauvijek promijenili.
13
i Izgubljene duše. Graciela Rivers je sada jedna od njih. Sigurno je
tako, inače ga ne bi potražila. Znao je da bez obzira što mu kaže ili
koliko ga naljuti, nije zavrijedila da na nju svali i svoje frustracije.
- Čujte - reče. - Jednostavno ne mogu to učiniti. Žao a mi je.
, Položio joj je ruku na nadlakticu kako bi je poveo do gata. Koža joj
je bila topla. Osjetio je snažne mišiće ispod mekoće. Ponovno joj je
pružio fotografiju, ali je ona ni sada nije uzela.
; - Pogledajte je iznova. Molim vas. Samo još jednom, a tada ću vas
ostaviti na miru. Recite mi, osjećate li još nešto? Odmahnuo je
glavom i nemoćno zamahnuo rukom kao
da je želio reći kako to njemu ništa ne znači. - Bio sam agent FBI-a,
a ne psiholog.
No ipak je napravio predstavu podižući fotografiju i promatrajući je.
Žena i dječak djelovali su sretno. Slavili su. Sedam svjećica.
McCaleb se sjetio da su njegovi roditelji još
' uvijek bili zajedno kad je navršio sedam godina. Ali ne zadugo.
Pogled mu je više privlačio dječak nego žena. Pitao l se kako će se
dječak snalaziti bez majke.
- Žao mi je, gospodice Rivers. Doista. Ali ništa za vas ne mogu
učiniti. Zelite li ovo natrag ili ne?
- Imam duplikat. Znate, dvije za cijenu jedne. Mislila sam da ćete
ovu željeti zadržati.
a Prvi je put osjetio prikrivenu struju ispod površine. Još ~',~ je
nešto u igri, ali on nije znao što. Pozorno je pogledao III Gracielu
Rivers, a obuzeo ga je osjećaj da će biti uhvaćen ; ako učini samo
još jedan korak, postavi očito pitanje.
; Nije si mogao pomoći.
j ~ - Zašto bih je želio zadržati ako vam neću moći pomoći?
Nasmiješila se na neki žalostan način.
- Jer je ona žena koja vam je spasila život. Mislila sam da ćete se
možda katkad željeti prisjetiti kako je izgledala, tko je bila.
Dugo je zurio u nju, ali zapravo nije gledao Gracielu Rivers. Gledao
je u sebe, provlačio je ono što je rekla kroz ' sjećanja, ali nije shvatio
značenje njezinih riječi.
 - O čemu to govorite?
14
Samo je to uspio izustiti. Imao je osjećaj da mu kontrola nad
razgovorom, i nad situacijom općenito, izmiče iz ruku i prelazi k njoj.
Prikrivena ga je struja ščepala. Nosila ga je sa sobom.
Podigla je ruku, ali ju je ispružila mimo fotografije što ju je on još
uvijek držao. Položila mu je dlan na prsa i prešla niz prednji dio
njegove košulje, prstima slijedeći debeli ožiljak ispod tkanine.
Dopustio joj je da to učini. Stajao je ukočeno i dopustio joj.
- Vaše srce - reče Graciela Rivers. - Pripadalo je mojoj sestri. Ona
vam je spasila život.
2.
ao Krajičkom je oka jedva uspijevao vidjeti
monitor. Zaslon
je bio zrnasto srebrn i crn, srce poput
lelujavog duha, ste-
,as zaljke i spojnice što su zatvarale krvne žile
podsjećale su na
crnu sačmu u njegovim prsima.
ila - Još samo malo - začuje se nečiji glas.
Dopirao je iza njegova desnog uha.
Bonnie Fox. Uvijek
foš smiren i umirujući, profesionalan. Uskoro je
ugledao zmijo-
.ao liku liniju sonde kako ulazi u rendgensko
polje monitora, sli-
.en jedi put arterije i ulazi u srce. Zatvorio
je oči. Mrzio je tr-
zaj, onaj za koji kažu da ga nećeš osjetiti, ali
ga uvijek osjetiš.
- U redu, ovo ne bi trebao osjetiti - reče
Bonnie.
ći? - Tako je.
- Nemoj govoriti.
~m Tada ga je osjetio. Poput laganog trzaja
na kraju povraza
 ila, kad riba ukrade mamac. Otvorio je oči i
ugledao liniju sonde,
tanku poput povraza, još uvijek duboko u svom
srcu.
~lu - U redu, imamo ga - reče
Bonnie. - Sad ćemo izići.
voz Bio si dobar, Terry.
Osjetio je kako ga je potapšala po
ramenu iako nije mo-
gao okrenuti glavu da bi je pogledao.
Izvukla je sondu i
15
kompresom pokrila rez na njegovu vratu. Uklonila je remen j- što
mu je držao glavu u tako neudobnom položaju, te je po
lako izravnao vrat i rukom protrljao ukočene mišiće. Potom se
nasmiješeno lice dr. Bonnie Fox pojavi iznad njegova.
- Kako se osjećaš?
- Ne mogu se požaliti. Sad kad je gotovo.
- Vidjet ćemo se uskoro. Želim pogledati krvnu sliku i odnijeti tkivo u
laboratorij.
- Želim o nečemu s tobom razgovarati. - Vrijedi. Uskoro ćemo se
vidjeti.
k Nekoliko minuta kasnije dvije su medicinske sestre odgurale
McCalebov krevet iz laboratorija u dizalo. Mrzio je što se prema
njemu odnose kao prema invalidu. Mogao je hodati, ali se to protivilo
pravilima. Nakon biopsije srca pacijent mora ostati u vodoravnom
položaju. Bolnice uvijek imaju pravila. Činilo se da ih Cedars-Sinai
ima više od većine.
Odvele su ga na Kardiologiju na petom katu. Dok su ga gurale duž
istočnog hodnika, prošao je kraj soba sretnika i onih koji su čekali,
pacijenata koji su dobili nova srca ili su se još uvijek nadali. Prošli su
kraj sobe kroz čija je otvorena vrata McCaleb virnuo i na krevetu
ugledao dječaka čije je tijelo cijevima spojeno s kardiopulmonalnim
bajpasom. Čovjek u odijelu sjedio je na drugoj strani kreveta i zurio u
dječaka, ali je vidio nešto drugo. McCaleb je pogledao na drugu
stranu. Znao je rezultat. Dječak više nema vremena.
 ` Aparat će ga samo nakratko održavati na životu. Čovjek u odijelu -
otac, pretpostavio je McCaleb - s istim će izrazom u očima zuriti u
lijes.
Stigli su do njegove sobe. Sestre su ga premjestile na ` krevet i
ostavile samoga. Pripremio se na čekanje. Iz iskustva f~ je znao da
bi moglo potrajati i do šest sati prije nego što
se pojavi dr. Fox, ovisno o tome kako će se brzo obaviti analiza krvi
i kad će ona poći po nalaz.
Došao je pripravan za čekanje. Stara kožna torba u kojoj je nekoć
nosio kompjutor i dosjee nebrojenih slučajeva na kojima je u to
vrijeme radio sad je bila pretrpana starim časopisima što ih je
spremao za dane biopsije.
16
Dva i pol sata kasnije Bonnie Fox je ušla u sobu. Mc-. Caleb je
odložio časopis o obnavljanju brodica što ga je čitao. - Opa, to je bilo
brzo.
- U laboratoriju nema mnogo posla. Kako se osjećaš? - Čini mi se
kao da mi je netko dva sata nogom pritiskivao vrat. Već si bila u
laboratoriju?
- Da.
- Kako je sve ispalo?
- Sve dobro izgleda. Nema odbacivanja, sve su razine dobre. Jako
sam zadovoljna. Za tjedan dana mogli bismo smanjiti dozu
Prednisona.
Istodobno je raširila laboratorijske nalaze na stolu u podnožju
kreveta te ponovno provjerila dobre rezultate. Mislila je na pomno
složenu mješavinu lijekova što ih je McCaleb uzimao svakog jutra i
večeri. Kad je zadnji put brojio, gutao je osamnaest pilula ujutro i još
šesnaest uvečer. Ormarić za lijekove na brodiću nije bio dovoljno
velik za sve bočice. Morao je koristiti spremište u prednjoj kabini.
- Dobro - reče. - Dosta mi je brijanja triput dnevno. Fox je zatvorila
fascikl s nalazima i sa stola uzela podmetač za papir. Hitro je
pogledom preletjela niz pitanja na koja je morao odgovoriti kad god
je došao u bolnicu.
- Uopće nisi imao povišenu temperaturu? - Ne, sve je u redu.
- I nema proljeva. - Ne.
 Zahvaljujući njezinu stalnom opominjanju i provjeravanju, znao je
da povišena temperatura i proljev prethode odbacivanju organa.
Najmanje dvaput dnevno mjerio je temperaturu, a usto je kontrolirao
krvni tlak i otkucaje bila.
- Vitalni znakovi dobro izgledaju. Nagni se naprijed. Odložila je
podmetač. Dahom je ugrijala stetoskop i slušala mu srce na tri
različita mjesta na ledima. Potom je legao, a ona je slušala s prednje
strane. Zatim mu je položila dva prsta na vrat i izmjerila otkucaje bila
gledajući na sat. Bila mu je vrlo blizu dok je to činila. Koristila je
parfem od narančina evijeta što ga je McCaleb uvijek povezivao sa
starijim ženama. A Bonnie Fox to nije bila. Podigao je pogled i
zagledao se u njezino lice dok je ona gledala na sat.
17
- Pitaš li se ikad je li u redu da ovo radimo'? - upita. - Nemoj
govoriti.
Tada je premjestila prste na njegov zglavak i ondje izmjerila
otkucaje. Potom je sa zida skinula tlakomjer, stavila mu traku na ruku
i izmjerila tlak, a sve je radila bez riječi.
- Dobro - rekla je kad je završila. - Dobro - ponovi on.
- Je li u redu da radimo što?
To je bilo slično njoj da odjednom nastavi prekinuti ili zaboravljeni
dio razgovora. Rijetko je zaboravljala bilo što od onoga što je
MeCaleb ikad rekao. Bonnie Fox je bila sitna žena otprilike
MeCalebovih godina, kratke, prerano posijedjele kose. Bijeli ogrtač
dopirao joj je gotovo do gležnjeva jer je bio predviden za višu osobu.
Na džepu na prsima bio je izvezen obris kardiopulmonalnog sustava
čiju je kirurgiju specijalizirala. Ponašala se jako poslovno kad je
dolazio na preglede. Iz nje je zračilo samopouzdanje i briga,
kombinacija kakvu je McCaleb rijetko vidio u liječnika, a tijekom
posljednjih godina upoznao je mnoge. Uzvraćao joj je istim
osjećajima. Svidala mu se i imao je u nju povjerenja. U najskrovitijim
mislima jednom je oklijevao kad je razmišljao o tome da jednoga
dana stavi svoj život u ruke te žene. No oklijevanje je brzo nestalo i
samo je u njemu izazvalo osjećaj krivice. Kad je došlo vrijeme za
transplantaciju, posljednje što je vidio prije uspavljivanja bilo je
njezino nasmiješeno lice. Tada u njemu više nije bilo ni traga
oklijevanja. A njezino nasmiješeno lice poželjelo mu je dobrodošlicu
kad se probudio s novim srcem i novim životom.
Činjenicu da tijekom osam tjedana nakon transplantacije nije bilo
nikakvih problema s oporavkom McCaleb je shvatio kao dokaz da je
njegovo povjerenje u nju bilo opravdano. Tijekom tri godine, koliko je
prošlo otkako je prvi put stupio u njezin ured, medu njima se razvila
veza koja je postala daleko više od odnosa Iiječnik-pacijent. Postali
su dobri prijatelji, ili je barem MeCaleb tako mislio. Nekoliko su puta
zajedno objedovali, a često su raspravljali o svemu i svačemu, od
genetskog kloniranja do suđenja O. J. Simpsonu; McCaleb je dobio
sto dolara kad se s njom kladio za prvi pravorijek. Lako je uočio da
joj njezina nepokolebljiva vjera u pravni
18
sustav onemogućava da vidi rasnu stvarnost slučaja. Nije se htjela
kladiti za drugi pravorijek.
Bez obzira koja je bila tema, McCaleb je često zastupao suprotno
mišljenje samo zato jer je volio s njom raspravljati. I sada je Fox
pitanje popratila pogledom koji je govorio da je spremna za još jedan
dvoboj.
- Je li u redu da radimo ovo - reče McCaleb i zamahne rukom kao
da želi obuhvatiti cijelu bolnicu. - Vaditi organe, stavljati nove.
Ponekad se osjećam poput modernog Frankensteina jer su u meni
dijelovi drugih ljudi.
- Jedne druge osobe, jedan dio. Nemojmo biti toliko dramatični.
- No to je veliki dio, nije li? Znaš, kad sam radio za FBI, morali smo
se svake godine dokazivati na streljani. Znaš, pucati u ciljeve. A
najbolje smo se dokazivali ako smo pucali u srce. Krug oko srca na
tim metama donosi više bodova nego glava. Zove se prsten cfeset.
Najviši rezultat.
- Gledaj, ako je ovo opet rasprava o tome Zar se ne ponašamo
poput Boga, mislila sam da smo s tim odavno raščistili.
Bonnie odmahne glavom, nasmiješi se i na nekoliko se sekundi
zagleda u njega. Napokon smiješak nestane.
- Što te doista muči?
- Ne znam. Pretpostavljam da osjećam krivicu. - Što, zar zato što si
živ?
- Ne znam.
 - Nemoj biti smiješan. I o tome smo već razgovarali. Nemam
vremena za krivicu preživjelih. Razmisli o mogućnostima izbora u
tom slučaju. Jednostavno je. S jedne strane imaš život, a s druge
smrt. Velika odluka. Zbog čega treba osjećati krivicu?
Podigao je ruke u znak predaje. Ona je uvijek sve jasno stavljala na
svoje mjesto.
- Tipično - reče ne dopuštajući mu da se povuče. - Motaš se
naokolo i gotovo dvije godine čekaš srce, stigneš maltene do
samoga kraja i jedva preživiš, a sad se pitaš jesmo li ti ga uopće
trebali dati. Što te doista muči, Terry? Nemam vremena za gluposti.
19
i
McCaleb je pogleda. Stekla je sposobnost čitanja njegovih misli. Tu
su sposobnost posjedovali svi agenti FBI-a i policajci koje je
poznavao. Oklijevao je, a potom odlučio reći što ga muči.
- Pretpostavljam da bih želio znati zašto mi nisi rekla ' da je žena
čije sam srce dobio ubijena.
Njegove su je riječi očito zaprepastile. Šok se jasno vidio na njezinu
licu.
- Ubijena? O čemu to govoriš? - Ubijena je.
E - Kako?
- Ne znam točno. Našla se usred pljačke u nekoj prodavaonici u
Valleyju. Dobila je metak u glavu. Ona je umrla, a ja sam dobio
njezino srce.
- Ne bi trebao ništa znati o davatelju. Odakle to znaš? - Jer me je u
subotu posjetila njezina sestra. Sve mi je } i ispričala... to nekako
mijenja stvari, znaš?
Fox se bokom osloni na bolnički krevet i nagne se nad njega. Na
licu joj se pojavi strog izraz.
- Kao prvo, nisam imala pojma odakle je došlo tvoje i' srce. To nikad
ne znamo. Dobili smo ga preko ADPKO, Agencije za dobavljanje i
potražnju krvi i organa. Rekli su nam samo da imaju organ čija krv
odgovara primatelju kojeg imamo na vrhu našeg popisa. To si bio ti.
Znaš kako Agen
! cija radi. Gledao si film tijekom priprema. Dobivamo ograničene
informacije jer je tako najbolje. Rekla sam ti točno ono što smo znali.
Žena, dvadeset šest godina, ako me pamćenje ne vara. Savršeno
zdrava, savršena krvna grupa, savršeni davatelj. To je sve.
- Onda se ispričavam. Mislio sam da si možda znala, ali si to
zadržala za sebe.
- Nisam. Nismo. Dakle, ako mi nismo znali od koga i odakle je srce
stiglo, kako je sestra znala kome i kamo je otišlo? Kako te je našla?
To bi mogla biti neka prevara što ju je...
- Ne. To je ona. Znam. - Kako znaš?
' - Novinski članak od prošlog tjedna, onaj pod nazivom Što se
dogodilo s... u Timesu. Pisalo je da sam dobio srce
20
devetog veljače i da sam dugo čekao jer imam rijetku krvnu grupu.
Njezina je sestra to pročitala i zbrojila dva i dva. Očito je znala kad je
njezina sestra umrla, znala je da je njezino srce netko dobio, a
takoder je znala da je imala rijetku krvnu grupu. Ona je medicinska
sestra na Hitnom traktu bolnice Holy Cross, te je lako zaključila da je
riječ o meni.
- To još uvijek ne znači da imaš srce njezine... - Ima i pismo što
sam ga napisao.
- Kakvo pismo?
- Ono što ga svi napišu poslije operacije. Anonimno pisamce
zahvale obitelji davatelja. Ono što ga bolnica šalje. Ona ima moje.
Vidio sam ga, moje je. Sjećam se što sam napisao.
' - Ovo se ne bi trebalo dogadati, Terry. Što želi? Novac? - Ne, ne
novac. Zar ne shvaćaš? Želi da otkrijem tko , je to učinio. Tko je ubio
njezinu sestru. Policija nikad nije ' riješila slučaj. Prošla su dva
mjeseca, a nitko nije uhićen. ; Ona zna da su odustali. Zatim je
pročitala članak o meni u
novinama, o tome čime sam se bavio kad sam radio za FBI.
Shvatila je da sam dobio srce njezine sestre i ponadala se da bih
možda mogao učiniti ono što policija očito ne može. Riješiti slučaj. U
subotu je sat vremena hodala marinama San Pedra i tražila moj
brodić. Imala je samo ime plovila iz novina. Došla me je potražiti.
- Ovo je šašavo. Reci mi ime te žene pa ću...
- Ne. Ne želim da bilo što poduzmeš. Pomisli kako bi se ti osjećala
na njezinu mjestu. Učinila bi isto što i ona. Fox se odmakne od
kreveta i zagleda u njega širom otvorenih očiju.
 - Ne misliš se doista time pozabaviti.
To je rekla kao tvrdnju, liječničku naredbu. Nije odgovoj rio, a to je
samo po sebi bio odgovor. Vidio je kako se na njezinu licu ponovno
pojavljuje ljutnja.
; - Poslušaj me. Nisi u stanju baviti se takvim stvarima. Tek je prošlo
šezdeset dana od transplantacije, a želiš trčati naokolo i igrati se
detektiva?
Ir - Samo razmišljam o tome, u redu? Rekao sam joj da ću razmisiti.
Znam koje su opasnosti. Također znam da više I nisam agent FBI-a.
Sve bi bilo sasvim drukčije.
21
a ' Fox je ljutito prekrižila ruke na prsima.
- Ne bi smio čak ni razmišljati o tome. Kao tvoja liječnica, kažem ti
da to ne činiš. To je zapovijed. - Potom se njezin ton promijeni i
postane blaži. - Moraš poštivati dar
° što si ga dobio, Terry. Ovu drugu priliku.
' - No to poštivanje ide u dva smjera. Da nisam dobio njezino srce,
sad bih bio mrtav. Dugujem joj. To je...
- Ni njoj ni njezinoj obitelji ne duguješ ništa više od onog pisamca
što ga je bolnica poslala. To je sve. Ona bi j ionako umrla, bez obzira
jesi li ti ili netko drugi primatelj
njezina srca. Griješiš kad tako razmišljaš.
Kimanjem glave potvrdio je da razumije što mu želi reći, ali to mu
nije bilo dovoljno. Znao je da ono što ima smisla ; na intelektualnoj
razini ne mara nužno smiriti uzburkane
osjećaje u čovjekovoj utrobi. Pročitala mu je misli. - Ali što?
~ i - Ne znam. Samo sam mislio, ako ikad otkrijem što se dogodilo,
da će biti riječ o nesretnom slučaju. Na to sam se pripremio. Tako ti
kažu tijekom priprema, a čak si mi i ti to rekla kad je sve ovo počelo.
Da se u devedeset devet od
' sto slučajeva radi o nesreći kaja dovede do fatalne ozljede glave.
Prometna nesreća, ili netko padne niza stube, ili se sruši s motorom.
Ali ovo je drukčije. Mijenja situaciju.
- Stalno to govoriš. Kako može biti drukčije? Srce je sa! mo organ,
biološka pumpa. Isto je bez obzira kako njegov prvobitni vlasnik
umre.
 t; ; - S nesretnim bih se slučajem mogao pomiriti. Sve vrijeme dok
sam čekao i znao da netko mora umrijeti kako
i bih ja mogao živjeti, pripremio sam se da to prihvatim kao
nesretan slučaj. Kad je riječ o nesreći, to je kao da se umif~ ješala
sudbina ili tako nešto. No umorstvo... to dolazi sa zlim , namjerama.
Nije riječ o slučajnosti. Znači da sam se okaristio
na račun zlodjela, doktorice, i zato je situacija sad drukčija. Fox je
nekoliko trenutaka šutjela. Gurnula je ruke u džepove ogrtača.
McCaleb je pomislio da ga je konačno počela ` shvaćati.
- U mom se životu dugo radilo o tome - tiho dada. k' Tragao sam za
zlom. To mi je bio posao. I bio sam dobar u tome, ali na kraju je zlo
pobijedilo. Uzelo mi je ono naj
22
bolje. Mislim, ne, znam da mi je to uzelo srce. No sad se čini kao da
sve to ništa nije značilo jer sam ovdje, imam novo srce, novi život, tu
drugu priliku o kojoj govoriš, a sve to imam samo zahvaljujući zlu,
tom odvratnom činu neke osobe. - Duboko je udahnuo prije nego što
je nastavio: Ušla je u tu prodavaonicu kako bi kupila čokoladicu za
svog sina, a na kraju... slušaj, jednostavno je drukčije. Ne mogu
objasniti.
- Nema baš previše smisla to što govoriš.
- Teško mi je riječima izraziti ono što želim. Samo znam što
osjećam. Meni to ima smisla.
Na Foxinu se licu pojavio rezignirani izraz.
- Gledaj, znam što ćeš željeti učiniti. Htjet ćeš pomoći toj ženi. Ali
nisi spreman za to. Fizički, ni u kojem slučaju. A emotivno, nakon što
sam čula što si sad govorio, ne vjerujem da si spreman za istragu o
prometnoj nesreći. Sjećaš li se što sam ti rekla o ravnoteži izmedu
tjelesnog i mentalnog zdravlja? Jedno se hrani drugim. Bojim se da
će ono što se zbiva u tvojoj glavi utjecati na fizički napredak.
- Shvaćam.
- Ne, mislim da ne shvaćaš. Kockaš se sa svojim životom. Ako
pode po zlu, ako dobiješ infekciju ili tvoje tijelo počne odbacivati
organ, nećemo te moći spasiti, Terry. Dvadeset dva mjeseca čekali
smo srce koje sada imaš. Misliš li da će se odmah pojaviti drugo ako
uprskaš stvar s ovim? Ni slučajno. U susjednoj sobi imam pacijenta
kojeg smo morali priključiti na aparat. Čeka srce koje ne dolazi. To bi
mogao biti ti, Terry. Ovo je tvoja jedina prilika. Nemoj je upropastiti!
Ispružila je ruku i položila je na njegova prsa. To ga je podsjetilo na
ono što je učinila Graciela Rivers. Osjetio je toplinu njezine ruke.
- Reci toj ženi da nećeš. Spasi sebe i reci joj da nećeš.
23
3.
Mjesec je pođsjećao na balon što ga djeca guraju štapovima i tako
drže u zraku. Jarboli desetaka jahti uzdizali su se prema njemu,
spremni da ga dočekaju ako padne. McCaleb ga je gledao kako
lebdi na crnom nebu dok konačno nije pobjegao, kliznuvši za oblake
negdje iznad Cataline. Sasvim dobro sklonište, pomislio je i
zagledao se u praznu šalicu za kavu što ju je držao u ruci.
Nedostajalo mu je sjedenje na krmi u smiraj dana, s ledenohladnim
pivom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. No cigarete su bile dio
problema i više ih nikad neće biti. A proći će još nekoliko mjeseci
prije nego što se terapija lijekovima toliko smanji da bi smio u
mješavinu ubaciti dozu alkohola. Zasad, ako popije samo jedno pivo,
mogao bi dobiti ono što je Bonnie Fox nazvala fatalnim
mamurlukom.
McCaleb je ustao i pošao u brodski salon. Najprije je pokušao
sjediti za stolom u brodskoj kuhinji, ali je uskoro ustao, uključio
televizor i počeo mijenjati kanale ne gledajući što je na programu.
Isključio je aparat i pretražio nered na navigacijskom stolu, ali ni
tamo nije našao ništa zanimljivo. Kretao se po kabini u potrazi za
nečim što bi mu skrenulo misli. No ništa nije pomagalo.
Sišao je stubama do prolaza što vodi do pramca. Iz ormarića za
lijekove izvadio je toplomjer, protresao ga i stavio ispod jezika. To je
bio starinski toplomjer sa staklenom cjevčicom. Elektronski toplomjer
s digitalnim očitavanjem što su mu ga dali u bolnici još uvijek se
nalazio u kutiji na polici ormarića. Iz nekog razloga nije imao
povjerenja u njega.
Stao je ispred zrcala, odmaknuo ovratnik košulje i prou~ čio malenu
ranu što je ostala od jutrošnje biopsije. Nije uop~ će imala prilike
zacijeljeti. Bilo je tako mnogo biopsija da bi rez tek pokrila nova koža
kad bi ga ponovno otvarali još jednom ulazili u arteriju. Znao je da će
taj znak ostat zauvijek, kao i ožiljak od trideset tri centimetra što se
prote zao preko njegovih prsa. Dok je zurio u sebe, misli su mt
odlutale k ocu. Sjećao se trajnih znakova, tetovaža, što si
24
.
ostali na starčevu vratu. Koordinate radijacijske bitke koja je
poslužila samo za odugovlačenje neizbježnog.
Temperatura mu je bila normalna. Oprao je toplomjer i spremio ga,
a zatim s kukice za ručnik uzeo podmetač s temperaturnom listom te
zapisao datum i vrijeme. U posljednji stupac, pod TEMPERATURA,
stavio je crticu što je značilo da nema promjena.
Nakon što je objesio podmetač, nagnuo se prema zrcalu i pogledao
oči. Zelene sa sivim točkicama, a rožnice prošarane tankim crvenim
crtama. Koraknuo je unatrag i skinuo košulju. Iako je zrcalo maleno,
ipak je mogao vidjeti ožiljak, bjelkastoružičast i debeo, ružan. Često
je to činio, procjenjivao se. To je činio zato jer se nije mogao
naviknuti na sadašnji izgled svoga tijela i na način na koji ga je u
potpunosti izdalo. Kardiomiopatija. Fox mu je rekla da je riječ o
virusu koji je godinama mogao čekati u stijenkama njegova srca,
samo da bi ga slučajnost aktivirala i stres razvio. Objašnjenje mu je
malo značilo. Nije ublažilo osjećaj da je zauvijek nestao čovjek kakav
je nekad bio. Kad se tako promatrao u zrcalu, katkad mu se činilo da
gleda neznanca, osobu koju je život porazio i ostavio slabašnom.
Ponovno je navukao košulju i ušao u prednju kabinu. To je bila
trokutasta prostorija u skladu s oblikom pramca. S lijeve su se strane
nalazila dva ležaja, a s desne niz pregradaka za spremanje stvari.
Donji je ležaj preuredio kao pisaći stol, a gornji je upotrebljavao kao
spremište za kartonske kutije pune starih dosjea FBI-evih slučajeva.
Na stranicama kutija pisala su imena istraga. Pisalo je PJESNIK,
ŠIFRA, zoDIJAK, PUN MJESEC i BREMMER. Na dvije kutije pisalo
je RAZNI SLUČAJEVI. McCaleb je kopirao većinu svojih dosjea prije
odlaska iz FBI-a. To se protivilo pravilima, ali nitko ga nije spriječio.
Dosjei u kutijama potjecali su od različitih slučajeva, otvorenih i
zatvorenih. Neki su slučajevi ispunjavali cijele kutije, a neki su bili
toliko tanki da su se mogli smjestiti u zajedničku kutiju. Nije bio
siguran zašto je sve to kopirao. Ni jednu kutiju nije otvorio otkako se
povukao iz posla. No katkad je mislio da će napisati knjigu, ili možda
čak nastaviti istragu neriješenih slučajeva. Uglavnom mu se
jednostavno
25
1 svidala ideja da ima sve te dosjee kao fizički pokazatelj ili dokaz o
onome što je učinio u tom dijelu svog života.
McCaleb je sjeo za stol i upalio zidnu lampu. Pogled mu je odmah
pao na bedž FBI-a što ga je nosio šesnaest godina. Sad se nalazio u
plastičnom kućištu i visio je na zidu iznad stola. Kraj bedža je na zidu
visjela fotografija mlade djevojke s aparatom za zube koja se
smiješila prema fotoaparatu. Fotokopirao ju je iz godišnjaka prije
mnogo godina. McCaleb se namrštio kad se sjetio, te je pogledao na
drugu stranu, a potom je spustio pogled na nered na stolu.
' Na stolu se nalazio pregršt računa i priznanica, dosje s nizom
pregradaka za medicinske nalaze, hrpa uglavnom praznih žutih
fascikala, tri reklamna letka od suparničkih službi za servisiranje jahti
i knjižica s pravilima o vezu u marini Cabrillo. Njegova je čekovna
knjižica otvorena čekala da je upotrijebi, ali nije se mogao natjerati
na običan zadatak pla
}; ćanja računa. Ne sada. Bio je nemiran, ali ne zbog pomanjkanja
stvari o kojima je razmišljao. Nije mogao izbaciti iz ' misli posjet
Graciele Rivers i iznenadnu promjenu što ju je taj posjet prouzročio.
Pretraživao je stvari na stolu sve dok nije našao novinski izrezak
što je doveo ženu na brodić. Pročitao ga je onoga dana kad je
objavljen, izrezao ga i potom pokušao zaboraviti. No to nije bilo
moguće. Priča je privukla stalni pohod žrtava
~! na njegov brodić. Majku tinejdžerke čije je unakaženo tijelo ~ r
pronađeno na plaži u Redondu; roditelje čijeg su sina objesili t' u
stanu u West Hollywoodu. Mladog muža čija je žena jedne
večeri pošla na Sunset Strip nešto nabaviti za kuću i nikad a se nije
vratila. Bilo je i drugih. Sve sami zombiji, gotovo duševno oboljeli od
bola i iznevjerene vjere u Boga koji ne bi
~, smio dopustiti da se dogadaju takve stvari. McCaleb ih nije
mogao utješiti, nije im mogao pomoći. Poslao ih je svakoga svojim
putem.
Pristao je na intervju za novine samo zato što je držao da
izvjestiteljici nešto duguje. Kad je radio za FBI, Keisha Russell je
uvijek bila dobra prema njemu. Bila je od onih izvjestitelja koji su
nešto davali, a nisu uvijek uzimali. Nazvala
' ga je prije mjesec dana kako bi naplatila taj dug. Dobila je zadatak
napisati članak za rubriku Što se dogodilo s... koja i
26
je svake nedjelje izlazila u gradskoj rubrici. Budući da je prije
godinu dana napisala članak o tome kako McCaleb čeka srce,
željela je dovršiti priču nakon što je konačno obavljena
transplantacija. McCaleb je želio odbiti jer je znao da će to prekinuti
anonimni život kakvim je živio, ali Russell ga je podsjetila na trenutke
kad je ona njemu pomogla, bilo da je prešutjela pojedinosti neke
istrage ili ih je spomenula u članku, ovisno o tome što je McCaleb
držao korisnim. McCaleb je osjećao da nema drugog izbora. Uvijek
je vraćao svoje dugove.
Na dan kad je članak objavljen, McCaleb ga je shvatio kao službeni
znak da je postao bivši. Obično se u rubrici pisalo o bivšim
političarima koji su nestali s lokalne scene, ili o ljudima čijih je
petnaest minuta slave davno prošlo. S vremena na vrijeme
objavljivan je članak o propaloj televizijskoj zvijezdi koja se sada bavi
prodajom nekretnina ili glumcu koji je postao slikar jer je to njegov
istinski stvaralački poziv.
Razmotao je novinski izrezak i ponovno ga pročitao. Novo srce,
novi početak za bivšeg agenta FBI-a Napisala Keisha Russell
IZVJESTITELJICA TIMESA
iti. Nekad je lice Terrella McCaleba bilo stalni gost na večer~va njim
vijestima Los Angelesa, a njegove su riječi uvijek ~lo našle prostora
u lokalnim novinama. To nije bio ugodan sili zadatak ni za njega ni za
grad.
Lne Agent FBI-a, MeCaleb je bio glavni čovjek Ureda u is;ad
tragama o nekoliko serijskih ubojica koji su tijekom poiu- sljednjeg
desetljeća poput pošasti zahvatili Los Angeles i bi Zapad.
Kao član Istražiteljskog odjela za potporu, McCaleb je iije pomagao
u istragama lokalne policije. Snalažljiv kad je ~ga riječ o medijima,
uvijek ga se moglo citirati, često se na
lazio u središtu pozornosti, što je ponekad iritiralo mje;ao snu
policiju i njegove pretpostavljene u Quanticu.
 >ha No prošlo je više od dvije godine otkako se zadnji put nih
pojavio na ekranu. Ovih dana MeCaleb više ne nosi ni ala bedž ni
pištolj. Kaže da više nema čak ni standardno, je mornarskoplavo
odijelo FBI-a.
oja Najčešće nosi stare traperice i poderane majice kratkih
27
i rukava, a može ga se naći kako obnavlja svoj ribarski brodić od
četrnaest metara, The Following Sea. McCaleb se rodio u Los
Angelesu i odrastao u Avalonu na obližnjem otoku Catalina, a sad
živi na brodiću u jednoj marini San Pedra, ali s vremenom kani
zakupiti vez u avalonskoj luci.
McCaleb se oporavlja od transplantacije srca i kaže da mu serijski
ubojice i silovatelji ovih dana nisu ni nakraj ~ameti.
Cetrdesetšestogodišnji McCaleb kaže da je srce dao FBI-u. Njegovi
liječnici kažu da je snažan stres aktivirao ! virus što je dovelo do
gotovo fatalnog slabljenja njegova
vlastita srca, ali da mu ured ne nedostaje.
, "Kad čovjek ovako nešto prode, to ne donosi samo fizičke
promjene", rekao je tijekom intervjua prošli tjedan. "Dovodi stvari u
perspektivu. Čini mi se da je bilo jako davno kad sam radio za FBI.
Sad imam novi početak.
~ i Ne znam točno što ću s njim, ali nisam previše zabrinut. Već ću
nešto naći."
' McCaleb zamalo nije dobio novi početak. Ima krvnu grupu kakvu
ima manje od jedan posto stanovništva, pa je gotovo dvije godine
čekao na odgovarajuće srce. "Doista je bilo krajnje vrijeme", rekla je
dr. Bonnie Fox, liječnica koja je obavila transplantaciju. "Zacijelo
bismo ga bili izgubili ili bi postao previše slab za kirurški zahvat da
smo još dugo morali čekati."
McCaleb je izišao iz bolnice i već je fizički aktivan nakon t, samo
osam tjedana. Kaže da samo katkad pomisli na is! trage od kojih je
adrenalin jurio žilama, a koje su ga
nekoć tako zaokupljale.
Popis slučajeva bivšeg agenta čita se kao tko je tko u jezovitom
svijetu podzemlja. Među slučajevima na kojima ' je radio u našem
gradu bile su istrage o Noćnom lovcu
 i Pjesniku, a odigrao je ključne uloge i u potragama za ubojicom
Šifra, Daviteljem sa Sunset Stripa i Lutherom Hatchom, koji je nakon
uhićenja postao poznat kao Čovjek s groblja, zbog posjećivanja
grobova svojih žrtava. McCaleb je nekoliko godina radio na stvaranju
profila u FBI-evoj bazi u Quanticu. Specijalizirao se za slučajeve sa
Zapadne obale, te je često letio u Los Angeles kako bi lokalnoj
policiji pomogao u istragama. Najzad su šefovi , 28
Ureda odlučili ovdje otvoriti radno mjesto, a McCaleb se vratio u
svoj rodni Los Angeles te je radio iz FBI~va Terenskog ureda u
Westwoodu. Preseljenje ga je približilo mnogim istragama u kojima
je zatražena pomoć FBI-a. Nisu sve istrage uspješno okončane, a
stres je na kraju uzeo svoj danak. McCaleb je doživio srčani udar
kad je jedne večeri dokasna radio u mjesnom Terenskom uredu.
Našao ga je noćni pazikuća kojemu pripada zasluga za spašavanje
agentova života. Liječnici su utvrdili da McCaleb boluje od
uznapredovale kardiomiopatije - slabljenja srčanih mišića - i stavili ga
na popis za transplantaciju. Dok je čekao, FBI mu je dodijelio
invalidsku mirovinu. Svoj službeni pager zamijenio je bolničkim koji
se oglasio 9. veljače; pojavio se davatelj srca s odgovarajućom
krvnom grupom. Nakon operativnog zahvata u trajanju od šest sati u
bolnici Cedars-Sinai, davateljevo je srce zakucalo u McCalebovim
prsima.
McCaleb nije siguran što će učiniti sa svojim novim životom, osim
što će se baviti ribolovom. Dobio je ponude od bivših agenata i
policijskih detektiva da im se pridruži kao privatni istražitelj ili
savjetnik za sigurnost. No zasad se usredotočio na uređivanje
dvadeset godina starog brodića za sportski ribolov, The Following
Sea, što ga je naslijedio od oca. Brodić je šest godina propadao, ali
sad mu je McCaleb odlučio posvetiti svu svoju pozornost. "Zasad
sam zadovoljan prihvaćanjem stvari onako kako dolaze", rekao je.
"Ne zabrinjava me previše ono što me očekuje."
Ima malo stvari za kojima žali, ali poput svih umirovljenih istražitelja
i ribara, McCaleb ne može zaboraviti one koji su se izvukli.
"Volio bih da sam riješio sve slučajeve", rekao je. "Mrzio sam kad
se netko nekažnjeno izvukao. Još uvijek to mrzim."
McCaleb je na trenutak proučavao fotografiju što su je objavili uz
članak. Bila je to stara snimka što su je često objavljivali dok je radio
za FBI. Njegove su oči zurile ravno u fotoaparat.
Kad je Keisha Russell došla napisati priču o njemu, dovela je sa
sobom fotografa. No McCaleb im nije dopustio
29
da ga fotografiraju. Rekao im je neka upotrijebe jednu od ~ starih
fotografija. Nije želio da ga bilo tko vidi ovakvoga kakav je sada.
i Iako se nije mnogo toga vidjelo, osim ako bi skinuo košulju.
Izgubio je petnaestak kilograma, ali nije to želio sakriti. Radilo se o
očima. Izgubio je onaj izraz - oči prodorne poput metka. Nije želio da
ljudi vide da je to izgubio.
Presavio je novinski izrezak i odložio ga. Nekoliko je sekundi
tapkao prstima po stolu dok je razmišljao o situaciji, a potom je
pogledao čelični šiljak za papire kraj telefona. Broj što mu ga je dala
Graciela Rivers bio je olovkom načrekan na komadiću papira što se
nalazio na vrhu hrpe papirića nabodenih na šiljak.
Dok je bio agent, nosio je u sebi bezdan bijesa spram
' i ljudi koje je lovio. Iz prve je ruke vidio što su učinili, te je želio da
plate za stravično ostvarivanje svojih fantazija. Krvavi dugovi moraju
se platiti krvlju. Zato su agenti FBI~va odjela za serijske ubojice svoj
posao nazivali krvavim. Nikako ga se drukčije nije moglo opisati. I
tako je to djelovalo na njega, uništavalo ga, svaki put kad netko ne bi
platio. Svaki put kad bi se netko od njih izvukao.
Ono što se dogodilo Gloriji Torres sad je djelovalo na ! njega. On je
živ jer je nju odnijelo zlo. Graciela mu je ispričala što se dogodilo.
Gloria je umrla samo zato što se našla na putu izmedu nekoga i
blagajne. To je bio jednostavan. glup i jezovit razlog za umiranje. Na
neki je način zadužio
t McCaleba. Dugovao je njoj i njezinu sinu, Gracieli, čak i samome
sebi.
y Podigao je slušalicu i utipkao broj načrčkan na papiriću Bilo je
kasno, ali nije želio čekati, a držao je da ni ona tc ne bi željela. Javila
se šaptom nakon prve zvonjave.
- Gospodice Rivers'? ' - Da.
' - Ovdje Terry MeCaleb. Došli ste na moj... - Da.
. 30
- Je li ovo nezgodan trenutak? - Ne.
 - Pa, slušajte, želio sam vam reći da sam, ovaj, o svemu razmišljao,
a obećao sam da ću vas nazvati bez obzira kakvu odluku donesem.
- Da.
U toj jednoj riječi osjećao se prizvuk nade. To ga je dirnulo u srce.
- Pa, ovako sam razmišljao. Moje, ovaj, možda biste ih vi nazvali
sposobnostima, zapravo ne odgovaraju za ovu vrstu zločina. Prema
onome što ste mi rekli o svojoj sestri, govorimo o nasumičnom
dogadaju s financijskim motivom. O pljački. Dakle, to je drukčije od,
znate, slučajeva na kojima sam radio za FBI, serijskim slučajevima.
- Shvaćam.
Nada je nestajala.
- Ne, ne kažem da neću, znate, da nisam zainteresiran. Zovem vas
jer ću sutra poći na policiju i raspitati se o ovome. Ali...
- Hvala vam.
... ne znam koliko ću uspjeha imati. To vam pokušavam reći. Ne
želim vam buditi nadu, to govorim. Te stvari... ne znam.
- Razumijem. Hvala vam što ste uopće voljni time se pozabaviti.
Nitko nije...
- Pa, malo ću se raspitati - rekao je prekinuvši je. Nije želio da mu
previše zahvaljuje. - Ne znam na kakvu pomoć ili suradnju mogu
računati od ljudi iz Los Angelesa, ali učinit ću što budem mogao.
Vašoj sestri barem toliko dugujem. Pokušaj.
Ona je šutjela, a on joj je rekao da mu trebaju dodatne informacije o
njezinoj sestri, te imena PLA-ovih detektiva koji su radili na slučaju.
Razgovarali su desetak minuta, a kad je on sve potrebne podatke
zapisao u malenu bilježnicu, zavladala je nelagodna tišina.
- Pa - najzad će McCaleb - mislim da je to sve. Nazvat ću vas
budem li imao još pitanja ili ako još nešto iskrsne. - Hvala vam još
jednom.
31
- Nešto mi govori da bih ja trebao vama zahvaliti. Drago mi je da ću
to moći učiniti. Samo se nadam da će pomoći.
- O, hoće. Imate njezino srce. Ona će vas voditi.
- Da - s oklijevanjem će McCaleb, a zapravo nije shvaćao što je ona
time htjela reći niti zašto se on složio. - Nazvat ću vas kad budem
mogao.
 Spustio je slušalicu i nekoliko trenutaka zurio u telefon razmišljajući
o njezinoj posljednjoj rečenici. Zatim je ponovno razmotao novinski
izrezak sa svojom slikom. Dugo je proučavao oči.
Napokon je presavio novinski izrezak i sakrio ga ispod nekih papira
na stolu. Podigao je pogled prema djevojci ~ aparatom na zubima i
nakon nekoliko trenutaka kimnuo gla~ vom. Potom je ugasio svjetlo.
4.
Dok je McCaleb radio za FBI, agenti s kojima je sura đivao ovaj su
dio posla zvali neugodnim tangom. Radilo sc o rafiniranim potezima
što su ih morali činiti pri ophođenj~ s lokalnim policajcima. Riječ je o
egu i teritorijalnom pitanju Jedan se pas ne smije pomokriti u
dvorištu drugoga psa. Nf bez dopuštenja.
Ne postoji ni jedan policajac koji radi na umorstvima nema
naglašeni ego. To je apsolutni zahtjev posla. Da bist~ obavili posao,
morate u srcu znati da ste dorasli zadatku da ste bolji, pametniji, jači,
opakiji, vještiji i strpljiviji od pro tivnika. Morate sa sigurnošću znati da
ćete pobijediti. Ak~ makar malo sumnjate u to, morate se povući i
raditi na pro valama, u prometu ili se baviti nekim drugim poslom.
Problem je u tome što policajci koji rade na umorstvim; imaju do te
mjere nekontrolirani ego da se neki detektiv jednako postavljaju
prema protivnicima i prema onima koj im žele pomoći - kolegama
istražiteljima, pogotovo agentim
32
FBI-a. Nijedan policajac iz Odjela za umorstva koji radi na
neriješenom slučaju ne želi čuti da bi možda netko drugi pogotovo
savezni agent iz Quantica - mogao pomoći ili bolje obaviti posao.
McCaleb je iz iskustva znao da se policajac, koji je konačno odustao
od slučaja, potajno nadao da nitko neće izvući slučaj na svjetlo dana,
riješiti ga i tako dokazati da je pogriješio. Kao agenta FBI-a,
MeCaleba gotovo nikad nije zvao ili od njega tražio savjet glavni
detektiv koji je radio na slučaju. To je uvijek bila nadzornikova ideja.
Nadzornik nije vodio računa o egu ili povrijeđenim osjećajima.
Nadzornik je želio riješene slučajeve i poboljšanje statističkih
izvještaja. Tako bi pozvao FBI, a McCaleb bi došao i morao plesati
oko glavnog detektiva. Ponekad je to bio lagani ples koordiniranih
partnera. Češće se radilo o neugodnom tangu. Stao bi ljudima na
prste, povrijedio nečiji ego. Više nego jednom McCaleb je sumnjao
da mu detektiv s kojim suraduje prikriva podatke ili kradom likuje kad
McCaleb ne bi uspio u identificiranju sumnjivca ili rješavanju slučaja.
To je dio sitničavih teritorijalnih sranja u svijetu reda i zakona. Katkad
se uopće nije vodilo računa o žrtvi ili žrtvinoj obitelji. To je bilo
najmanje važno.
McCaleb je bio prilično siguran da ga u PLA-u očekuje neugodni
tango. Nije važno što su očito zašli u slijepu ulicu s istragom o
umorstvu Glorije Torres i da bi im dobro došla pomoć. To je
teritorijalno pitanje. Da bi stvari bile još gore, čak nije ni radio za FBI.
Ide onamo gol, bez bedža. Kad je stigao u postaju West Valley, u
sedam i trideset u utorak ujutro, uza se je imao samo kožnu torbu i
kutiju uštipaka. Plesat će neugodni tango bez glazbe.
McCaleb je izabrao to vrijeme jer je znao da većina detektiva rano
počinje kako bi mogli ranije završiti. To je bilo vrijeme kad je imao
najvećih izgleda da će u uredu uhvatiti dvojicu detektiva koji su radili
na slučaju Glorije Torres. Graciela mu je dala njihova imena. Arrango
i Walters. McCaleb ih nije poznavao, ali je prije nekoliko godina
upoznao njihovog pretpostavljenog, poručnika Dana Buskirka, dok je
radio na slučaju Šifra. No to je bio površan odnos. McCaleb nije
znao što Buskirk misli o njemu. Medutim, zaključio je
33
kako je najbolje držati se protokola, početi s Buskirkom, a potom,
uz malo sreće, doprijeti do Arranga i Waltersa.
r Postaja West Valley nalazi se u Ulici Owensmouth u Re ' sedi. To
se čini neobičnim mjestom za policijsku postaju. Ve ćina PLA-ovih
postaja smještena je u opasnim područjima gdje je policijska
pozornost najpotrebnija. Imaju betonske zi dove ispred ulaza kako bi
se zaštitile od pucnjave. No Wes
' Valley je drukčija. Nema nikakvih ograda. Postaja se nalaz u
idiličnom okruženju srednje klase. S jedne strane joj jc smještena
knjižnica, s druge se nalazi park, a sprijeda im< dovoljno
parkirališnog prostora. Na drugoj strani ulice pro
! teže se niz karakterističnih rančerskih kuća San Fernand< V alleyj
a.
McCaleb je ispred zgrade izišao iz taksija, ušao u glavnc predvorje,
ležerno salutirao jednome od policajaca u odor iza pulta i zaputio se
prema hodniku s lijeve strane. Nijc
 y 4 pokazivao znakove oklijevanja. Znao je da hodnik vodi u de !
tektivske urede jer je većina policijskih postaja u gradu imal; isti
raspored prostorija.
, Policajac ga nije zaustavio, a to je ohrabrilo McCaleba Možda se
radilo o kutiji uštipaka, ali on je to shvatio kac znak da još uvijek ima
barem dio izgleda - samouvjereni hoc
čovjeka koji nosi pištolj i bedž. On nije nosio ni jedno n drugo.
Ušao je u detektivske prostorije i stigao do još jedno; pulta. Prišao
mu je i nagnuo se preko njega, te je mogac j` pogledati lijevo kroz
staklenu pregradu malenog ureda z; r kojeg je znao da pripada
poručniku. Bio je prazan.
- Mogu li vam pomoći?
Uspravio se i pogledao mladog detektiva koji je usta~ od obližnjeg
stola i prišao pultu. Vjerojatno je na praksi, ; odredili su mu rad za
pultom. Obično su koristili starije ljud~ iz susjedstva koji su
dobrovoljno dežurali, ili policajce kojim
, je odreden lakši posao zbog povrede ili disciplinskih mjera i~ -
Nadao sam se da ću vidjeti poručnika Buskirka. Je 1 ovdje?
- Na sastanku je u Valleyju. Mogu li vam ja pomoći'? To je značilo
da se Buskirk nalazi u Van Nuysu u glav nom uredu za cijelo
područje Valleyja. Izjalovio se McCa
34
lebov plan da počne s njim. Sad može čekati da se Buskirk vrati, ili
otići i kasnije se vratiti. No kamo može poći? U knjižnicu? U blizini
nema čak ni kafića do kojeg bi mogao prošetati. Odlučio je iskušati
sreću s Arrangom i Waltersom. Nije želio čekati.
- Što je s Arrangom i Waltersom koji rade na umorstvima?
Detektiv je pogledao plastičnu ploču na zidu na čijoj su se lijevoj
strani nalazila imena, a uz njih niz pravokutnika s natpisima
NAZOČAN, ODSUTAN, te ODMOR i SUD, u koje je trebalo staviti
znak. No uz imena Arrango i Walters nije bilo nikakvih znakova.
- Pogledat ću - reče momak. - Vaše ime?
- Zovem se McCaleb, ali to njima ništa neće značiti. Recite im da je
riječ o slučaju Glorije Torres.
Mladi se detektiv vratio do svog stola i utipkao tri broja na telefonu.
Govorio je šaptom. McCaleb je tada shvatio da nema izgled, barem
što se momka tiče. Razgovor je završio za pola minute, a mladi se
detektiv nije potrudio ustati od stola.
- Okrenite se, vratite se hodnikom, prva vrata zdesna. McCaleb je
kimnuo glavom, uzeo kutiju uštipaka s pulta i slijedio njegove upute.
Dok je prilazio vratima, kožnu je torbu stavio pod ruku kako bi mogao
otvoriti vrata. No vrata su se otvorila prije nego što je dotaknuo
kvaku. Na njima je stajao čovjek u bijeloj košulji i kravati. Pištolj je
nosio u futroli ispod desnog pazuha. To je bio loš znak. Detektivi su
rijetko upotrebljavali oružje, a oni koji rade na umorstvima još rjede
od ostalih. Kad god je McCaleb vidio detektiva iz Odjela za umorstva
s futrolom na ramenu, umjesto udobnije kopče na pojasu, znao je da
ima posla s golemim egom. Zamalo je glasno uzdahnuo.
- Gospodin McCaleb? - Taj sam.
- Ja sam Eddie Arrango. Što mogu za vas učiniti? Momak s
prijamnog pulta kaže da ste došli zbog Glory Torres? Rukovali su se
nakon što je McCaleb nespretno premje
stio kutiju uštipaka u lijevu ruku. - Tako je.
35
Bio je krupan muškarac, širi nego viši. Latinoamerikanac krupne
glave s crnom kosom prošaranom sjedinama. Srednjih četrdesetih
godina, čvrste građe, bez trbuha preko pojasa. To se slagalo s
futrolom na ramenu. Zauzeo je cijela vrata i nije ni pokušao pozvati
posjetitelja da ude.
- Ima li neko mjesto na kojem možemo razgovarati o tome?
- Razgovarati o čemu?
- Istraživat ću njezino umorstvo.
Toliko što se tiče finesa, pomisli McCaleb. .
- O, sranje, eto ti ga sad - reče Arrango. Razdraženo odmahne
glavom, osvrne se preko ramena, a potom opet pogleda McCaleba. -
U redu - reče - završimo s tim. Imate otprilike deset minuta prije
nego što vas izbacim odavde.
Okrene se, a McCaleb pođe za njim u prostoriju pretrpanu
stolovima i detektivima. Neki su podigli glavu s posla i pogledali
McCaleba, uljeza, ali se većina nije time gnjavila. Arrango pucne
prstima kako bi privukao pozornost detektiva za jednim od stolova uz
udaljeni zid. Telefonirao je, ali je podigao pogled i vidio Arrangov
znak. Čovjek uz telefon kimne glavom i podigne prst. Arrango je
poveo McCaleba u sobu za ispitivanja u kojoj se nalazio maleni stol
gurnut uza zid i tri stolice. Bila je manja od zatvorske ćelije. Zatvorio
je vrata.
- Sjednite. Moj partner će doći za minutu.
McCaleb je sjeo na stolicu nasuprot zidu. To je značilo da će
Arrango vjerojatno sjesti na stolicu McCalebu zdesna, ili će se morati
gurati iza njega kako bi sjeo na stolicu s njegove lijeve strane.
McCaleb ga je želio zdesna. To je sitnica, ali se toga uvijek
pridržavao dok je bio agent. Osobu s kojom razgovarate smjestite sa
svoje desne strane. To znači da vas gledaju s lijeva i upotrebljavaju
stranu mozga koja je manje spremna kritizirati i osudivati. Psiholog u
Quanticu je jednom dao taj savjet dok je držao predavanje o
tehnikama hipnoze i ispitivanja. McCaleb nije bio siguran djeluje li to
uopće, ali je volio iskoristiti svaku mogućnost. A mislio je da će mu s
Arrangom trebati svaka moguća po- moć.
- Želite li uštipak? - upita kad je Arrango sjeo na stolicu njemu
zdesna.
36
~nac - Ne, ne žeilm vaše uštipke. Samo želim da podete svolnjih
jim putem i maknete se s moga puta. Riječ je o sestri, zar . To ne?
Radite za prokletu sestru. Da vidim vašu iskaznicu. Ne i ni- mogu
vjerovati da baca novac na...
- Nemam dozvolu, ako na to mislite.
.ti o Arrango je lupkao prstima po stolu dok je razmišljao 0 tome.
- Isuse, znate da je ovdje zagušljivo. Ne bi smjelo biti ovako
zatvoreno.
Arrango je bio loš glumac. Izgovorio je rečenice kao da ih čita s
plakata na zidu. Ustao je, namjestio termostat kraj vrata i ponovno
sjeo. McCaleb je znao da je upravo uključio kasetofon i videokameru
skrivenu iza ventilacijske rešetke iznad vrata.
- Kao prvo, kažete da provodite istragu o umorstvu Glorije Torres, je
li to točno?
- Pa, zapravo još nisam počeo. Kanio sam najprije s vama
razgovarati, a potom krenuti dalje.
- Ali radite za žrtvinu sestru?
- Graciela Rivers me zamolila da pogledam slučaj, da. - I nemate
dozvolu u državi Kalifornija za obavljanje poslova privatnog
istražitelja, točno?
- Točno.
Vrata se otvore i u sobu u8e čovjek kojemu je Arrango ranije dao
znak. Ne okrenuvši se i ne pogledavši partnera, Arrango odigne ruku
raširenih prstiju kao znak da ga ne prekida. ~ovjek, za kojeg je
McCaleb pretpostavio da je Walters, prekriži ruke na prsima i osloni
se na zid kraj vrata.
- Je li vam jasno, gospodine, da je u ovoj državi zločin ako bez
dozvole radite kao privatni istražitelj? Odmah bih vas mogao uhititi
zbog prekršaja.
- Protuzakonito je, da i ne spominjem nemoralno, uzimati novac za
provođenje privatne istrage bez dozvole. Da, svjestan sam toga.
- Čekajte. Tvrdite da to radite besplatno? - Tako je. Kao prijatelj
obitelji.
McCaleba je brzo počelo zamarati svo to sranje i želio je prijeći na
ono zbog čega je došao.
37
- Čujte, možemo li preskočiti ta sranja, isključiti kasetofon i kameru,
te samo nekoliko minuta razgovarati? Osim
r toga, vaš partner se naslonio na mikrofon. Ionako ništa ne lovite.
Walters je odskočio od termostata baš kad se Arrango g okrenuo i
vidio da McCaleb ima pravo.
- Zašto mi nisi rekao? - Walters se obrati partneru. č
- Umukni.
- Hej, uzmite uštipak, momci - reče McCaleb. - Došao sam vam
pomoći.
Arrango se ponovno okrene McCalebu, još uvijek pomalo t zbunjen.
- Kako ste, do vraga, znali za snimanje?
- Jer imate isti sustav u svakom detektivskom uredu gra; da. A ja
sam bio u većini. Nekad sam radio za FBI. Tako sam znao.
i ~ - Za FBI? - upita Walters.
- U mirovini sam. Graciela Rivers mi je poznanica. Zamolila me da
se raspitam o ovome, a ja sam rekao da hoću. Želim pomoći.
- Kako se zovete? - upita Walters.
' Očito je kaskao za njima jer je razgovarao telefonom. McCaleb
ustane i ispruži ruku. Walters je prihvati, a McCaleb se predstavi.
Dennis Walters je bio mladi od Arranga. Blijeda koža, vitka grada.
Odjeća mu je labavo visjela, vrećasto, što je značilo da nije
promijenio garderobu otkako je dramatično izgubio na težini. Koliko
je McCaleb mogao vidjeti, uopće nije nosio futrolu za oružje.
Vjerojatno je pištolj držao u torbi za spise dok nije izlazio na ulicu.
McCalebova vrsta policajca. Walters zna da pištolj ne čini čovjeka.
Njegov partner to ne zna.
- Poznajem vas - reče i uperi prst u McCaleba. - Vi ste onaj tip.
Serijski tip.
- O čemu to govoriš? - upita Arrango.
- Znaš, oni koji rade na profilima. Jedinica za serijske ; ubojice.
Njega su za stalno poslali ovamo jer je većina ludaka ; ovdje. Radio
je na slučaju davitelja Sunset Stripa, što još,
ubojice Šifra, tipa s groblja, na gomili slučajeva. - Potom se " opet
okrene McCalebu. - Točno?
38
McCaleb kimne glavom. Walters pucne prstima.
- Nisam li nedavno čitao o vama? Nešto u Slimesu*, toč
no?
McCaleb ponovno kimne.
- Rubrika Što se dogodilo s... Pretprošle nedjelje.
- Tako je. Točno. Imali ste transplantaciju srca, točno? McCaleb
kimne. Znao je da familijarnost stvara ugodu. Najzad će prijeći na
posao. Walters je ostao stajati iza Arranga, ali je MeCaleb vidio kako
se njegov pogled spustio na kutiju na stolu.
- Želite li uštipak, detektive? Ne bih volio da ih moram baciti. Nisam
stigao doručkovati, ali neću uzeti uštipak ako mi se vas dvojica ne
pridružite.
- Nemam ništa protiv - reče Walters.
Kad se primaknuo stolu i otvorio kutiju, tjeskobno je pogledao svog
partnera. Arrangovo je lice bilo kao isklesano od kamena. Walters je
uzeo uštipak s preljevom. McCaleb je uzeo pošećereni s cimetom, a
tada je i Arrango popustio te uzeo običan posut šećerom. Nekoliko
su trenutaka u tišini jeli, a tada je MeCaleb posegnuo u džep jakne i
izvadio snop ubrusa što ih je zgrabio kod Winchellsa. Bacio ih je na
stol pa je svatko uzeo jedan.
- Dakle, FBI-eva mirovina je tako slaba da morate prihvaćati
privatne istražiteljske poslove, je li? - upita Walters govoreći ustima
punim uštipka.
- Nisam privatni istražitelj. Sestra mi je poznanica. Kao što sam
rekao, ne plaća mi.
- Poznanica? - reče Arrango. - Već ste drugi put to rekli. Koliko je
zapravo poznajete?
- Živim na brodiću u luci. Upoznali smo se jednoga dana u marini.
Voli jahte. Sreli smo se. Saznala je čime sam se nekoć bavio za FBI i
zamolila me da se raspitam o ovome. U čemu je problem?
Nije točno znao zašto prikriva istinu toliko da laže. Osim što mu je
Arrango od prvog trenutka bio antipatičan, nije želio otkriti svoju
pravu vezu s Glorijom Torres i Gracielom Rivers.
* Slimes - nešto sluzavo, ljigavo.
39
- Pa, gledajte - reče Arrango - ne znam što vam je o tome ispričala,
ali radi se o pljački prodavaonice, agente FBI-a. Nije riječ o Charlieju
Mansonu ili Tedu Bundyju ili Jeffreyju Dahmeru. Ne radi se o
svemirskoj znanosti. To je neki klipan s maskom i pištoljem, te s
pravim omjerom muda u odnosu na mozak da bi sve to iskoristio
kako bi se dokopao nekoliko dolara. Ovo nije ono na što ste vi
navikli, to govorim.
- Znam to - reče McCaleb. - No rekao sam joj da ću provjeriti.
Koliko je vremena prošlo, već gotovo dva mjeseca? Mislio sam da
nećete imati ništa protiv svježeg pogleda na nešto na što vi više ne
možete trošiti mnogo vremena. Walters je zagrizao.
- Naša je ekipa otad dobila četiri slučaja, a Eddie je posljednja dva
tjedna proveo na sudenju u Van Nuysu - reče. - Što se tiče slučaja
Rivers, to je...
- Još uvijek aktivno - Arrango upadne u riječ partneru. McCaleb je
pogledao Waltersa pa Arranga.
- Točno... Svakako.
- A imamo pravilo prema kojem ne pozivamo amatere za aktivne
slučajeve.
- Amatere?
- Nemate bedža ni privatne dozvole, a to za mene znači da ste
amater.
McCaleb nije obratio pozornost na uvredu. Pretpostavio je da mu
Arrango ionako samo uzima mjeru. Stoga reče: - To je jedno od onih
pravila što ih izvlačite kad vam
to odgovara. No svi ovdje znamo da bih vam možda mogao
pomoći. Morate znati da nisam došao kako bih vas prikazao
nesposobnima. Ni slučajno. Ako bilo što otkrijem, vas dvojica ćete to
prvi saznati. Sumnjive osobe, tragovi, bilo što. Sve ide vama. Samo
bih želio malo vaše suradnje, to je sve.
- Suradnje u kakvom točno obliku? - upita Arrango. Kao što kaže
moj partner koji previše priča, prilično smo zauzeti.
- Fotokopirajte mi knjigu umorstva. Isto tako, presnimite video
snimke, ako ih imate. Dobar sam kad je riječ o mjestu zločina. To mi
je na neki način bila spe~ijalnost. Možda bih
40
e o vam tu mogao pomoći. Samo mi dajte sve što imate i maknut
;nte ću vam se s puta.
i ili - Vi zapravo kažete kako mislite da smo mi zajebali ~ Je stvar.
Odgovor se nalazi u knjizi i čeka da vam upadne u uda oko jer vi ste
savezni agent, a oni su daleko pametniji od do- , nas.
ikli, McCaleb se nasmijao i odmahnuo glavom. Počeo je misliti da je
trebao odustati i otići čim je vidio muškarčinu s i ću futrolom.
Pokušao je još jednom:
;ca? - Ne, ne kažem to. Ne znam je li vam štogod pro~ na maknulo
ili nije. Često sam surađivao s PLA-om. Da sam od onih koji se
klade, kladio bih se da vam ništa nije promaknulo. Kažem samo da
sam Gracieli Rivers obećao kako
po- ću provjeriti situaciju. Dopustite jedno pitanje, zove li vas eče.
često?
- Sestra? Prečesto. Iz tjedna u tjedan, a ja joj svaki put eru. govorim
isto. Nema osumnjičenih, nema tragova.
- Čekate da se nešto dogodi, zar ne? Da slučaj ponovno oživi.
tere - Možda.
- Pa, ovo bi barem mogao biti način da nju skinete s vrata. Ako
pogledam sve što imate i kažem joj da ste učinili nači sve što je bilo
u vašoj moći, možda će odustati. Meni će
vjerovati jer me poznaje. avio Ništa nisu rekli.
.e: - Što možete izgubiti? - uporno će McCaleb.
vam - Morali bismo dobiti odobrenje od poručnika za bilo ~gao
kakvu suradnju - reče Arrango. - Ne možemo jednostavno ~zao dati
kopije istražiteljskih dosjea bez njegova odobrenja, bez >jica obzira
na pravila. Zapravo, tu ste zeznuli stvar, druškane. Sve Trebali ste se
najprije njemu obratiti, a ne nama. Znate . pravila igre. Niste se držali
protokola.
o. - - To mi je jasno. Pitao sam za njega kad sam došao smo
ovamo, ali su mi rekli da je u Valleyju.
- Da, pa, uskoro bi se trebao vratiti - reče Arrango ponite ~ gledavši
na sat. - Znate što, kažete da ste dobri za mjesta estu zločina?
bih - Da. Ako imate"snimku, rado bih je pogledao.
41
Arrango pogleda Waltersa i namigne, a potom se ponc
'·` no okrene McCalebu.
- Imamo bolje od snimke mjesta zločina. Imamo snim zločina.
Odgurne stolicu unatrag i ustane.
; - Hajde - reče. - Ponesite sa sobom te uštipke. x
v ` 5. f.
i; ; Arrango je otvorio ladicu jednog od stolova kojima ; , prostrani
ured bio pretrpan i izvadio videokasetu. Potom
izišao iz ureda Odjela za umorstva, zaputio se hodnikon `.
` prošao kraj prijamnog pulta detektivskog ureda. McCaleb ` vidio
da idu u Buskirkov ured, još uvijek prazan. McCal ' je ostavio uštipke
na pultu i ušao za dvojicom detektiva. ~' U jednom kutu prostorije
nalazio se visoki čelični c ' ; marić na kotačićima. Takva se oprema
koristi u učionica~
ili predavaonicama. Arrango je otvorio dvokrilna vrata i kojih su se
krili televizor i video. Uključio je aparate i gurn kasetu u prorez.
- Dakle, pogledajte ovo i recite nam što još ne znar - reče
McCalebu bez da ga je pogledao. - Tada ćemo možda zauzeti za
vas kod poručnika.
McCaleb se pomaknuo dok se nije našao točno ispr televizora.
Arrango je pritisnuo tipku PLAY i uskoro se "! ekranu pojavila crno-
bijela slika. McCaleb je gledao pri; f što ga je snimala kamera za
nadzor u malenoj prodavaon
Slika je prikazivala prostor oko tezge. Imala je pokrov stakla, a bila
je puna cigara, malenih fotoaparata, baterij druge skuplje robe. U
dnu ekrana vidio se datum i vrije snimanj a.
 ! Prostor je nekoliko trenutaka bio prazan, a potom sc ' donjem
lijevom kutu pojavila sjedokosa glava prodavača 1~ se nagnuo nad
blagajnu.
42
- To je Kyungwon Kang, vlasnik - reče Arrango udarivši prstom po
ekranu i ostavivši masni trag uštipka. Ime žrtve izgovorio je Young
Orce. - Provodi svoje posljednje trenutke na planetu.
Kang je otvorio ladicu blagajne. Razbio je rolu kovanica od četvrt
dolara o ugao blagajne, a potom ih istresao u odgovarajući
pregradak ladice. Baš kad ju je zatvorio, u kadru se pojavila žena.
Mušterija. McCaleb ju je odmah prepoznao po fotografiji koju mu je
Graciela Rivers pokazala na broi; ~ diću.
Gloria Torres se smiješila kad je prišla tezgi i položila dvije Hershey
čokolade na staklo. Potom je podigla torbicu, otvorila je i izvadila
novčanik dok je gospodin Kang tipkao brojeve na blagajni.
Gloria je podigla glavu, držeći novac u ruci, kad se odjednom još
jedna osoba pojavila na ekranu. Čovjek s crnom skijaškom maskom
što mu je pokrivala lice, odjeven u nešto što je izgledalo poput crne
trenirke. Neprimjetno se prikrao Gloriji iza le8a. Ona se i dalje
smiješila. McCaleb je pogledao vrijeme, vidio da piše 22:42:39, a
zatim je opet pratio ono što se dogadalo u prodavaonici. Neobično
se osjećao dok je gledao kako se sve to dogada u nadrealističnoj
crno-bijeloj tišini. Maskirani je čovjek odostraga stavio desnu ruku na
njezino desno rame i jednim neprekinutim pokretom lijeve ruke
položio joj cijev pištolja na sljepoočnicu. Bez oklijevanja je povukao
okidač.
- BUM! - reče Arrango.
McCaleb je osjetio da mu se prsa stežu poput šake dok je gledao
kako joj metak kida lubanju, a jeziva maglica krvi prska iz ulazne i
izlazne rane s obje strane njezine glave.
- Nije ni znala što ju je pogodilo - tiho će Walters. Iznenadni udarac
odbacio je Gloriju na tezgu, a potom se odbila unatrag, srušivši se
na ubojicu koji je podigao desnu ruku i obujmio je oko prsa.
Koraknuvši unatrag, držeći Gloriju pred sobom kao štit, ponovno je
podigao lijevu ruku i pucao u gospodina Kanga, pogodivši ga u neki
dio tijela. Vlasnik prodavaonice se odbio od zida iza sebe i pao
naprijed tako da je gornjim dijelom tijela tresnuo na tezgu i razbio
staklo. Ruke su mu poletjele preko tezge te se poku
43
' šao za nešto uhvatiti, poput čovjeka koji pada sa stijene. N zad je
njegovo tijelo palo na pod iza tezge.
8
Ubojica je pustio da GIorijino tijelo klizne na pod, a n zin je trup pao
izvan vidokruga videokamere. Samo su n, zina ruka, kao da za
nečim posiže, i noge ostale u kad~
3 Ubojica je prišao tezgi, brzo se nagnuo prijeko i pogled ;
gospodina Kanga na podu. Kang je posegnuo na policu isp tezge i
mahnito vadio hrpe smedih vrećica. Ubojica ga je ; mo promatrao
dok se najzad nije pojavila Kangova ruka kojoj je stezao crni
revolver. Maskirani je čovjek hladnol vno pucao Kangu u lice prije
nego što je imao priliku ~ dići oružje.
; Ubojica je pograbio čahuru metka što je pala kraj Kar ove ruke.
Potom se uspravio, ispružio ruku i uzeo novčani 4 ' iz otvorene
ladice blagajne. Pogledao je prema kameri. Ur y:
' toč maski, bilo je očito da je čovjek namignuo i nešto rek u
kameru, a potom se brzo izgubio iz kadra i otišao.
' $ - Uzima druge dvije čahure - reče Walters.
- Kamera nema zvuka, zar ne? - upita McCaleb.
- Tako je - reče Walters. - Ono što je rekao, rekao ~, za sebe.
- Samo je jedna kamera u prodavaonici?
- Samo jedna. Kang je štedio. Tako su nam rekli. Nastavili su
gledati, a ubojica se još jednom pojavio kutu ekrana dok je izlazio.
McCaleb je tupo zurio u televizor, unatoč svom iskusl ~'
zaprepašten oštrinom nasilja. Dva uništena života zbog sa~ f žaja
ladice blagajne.
- Ovo nećete vidjeti u emisiji Šaljivi kućni video - c metne Arrango.
McCaleb je godinama imao posla s policajcima kakav Arrango.
Ponašali su se kao da do njih nikad ništa ne mc "! doprijeti. Mogli su
gledati najodvratnije zločine i naći ne
smiješno. To je dio nagona za preživljavanjem. Ponašaj s ~f pričaj
kao da ti to ništa ne znači i bit ćeš zaštićen. Ništa neće povrijediti.
- Smijem li ponovno vidjeti snimku? - upita McCal ; - Možete ti je
sada malo usporiti?
 - Čekajte malo - reče Walters. - Još nije gotovo.
44
- Što?
- Dobri će se Samuel otprilike sada pojaviti. Izgovorio je ime sa
španjolskim naglaskom. Sam-well. - Dobri Samuel?
- Neki Meksikanac ulazi u prodavaonicu, pronalazi ih i pokušava
pomoći. Održavao je ženu na životu, ali za Kanga ništa nije mogao
učiniti. Zatim odlazi do telefonske govornice ispred prodavaonice i...
evo ga.
McCaleb se ponovno zagleda u ekran. U dnu ekrana sad je stajalo
22.~42:55, a tamnokosi, tamnoputi muškarac u trapericama i majici
kratkih rukava pojavio se u kadru. Najprije je oklijevao na desnoj
strani ekrana, očito promatrajući Gloriju Torres, a potom je prišao
tezgi i nagnuo se prijeko. Kangovo je tijelo ležalo na podu u lokvi
krvi. Na njegovim prsima i licu zjapile su ružne rane od metaka. Oči
su mu bile otvorene i nepomične. Jasno se vidjelo da je mrtav. Dobri
se Samaritanac okrenuo Gloriji. Kleknuo je na pod i očito se nagnuo
nad gornji dio njezina tijela koji se nije vidio u kadru. No gotovo je
odmah ponovno ustao i nestao s ekrana.
- Pošao je izmedu polica potražiti zavoje - reče Arrango. - Doista joj
je zamotao glavu zavojem i velikim flasterom. Dobri se Samaritanac
vratio i pobrinuo za Gloriju, iako
se ništa od njegovih napora nije vidjelo na ekranu.
- Kamera ga nijednom nije dobro uhvatila - reče Arrango. - Nije se
zadržavao. Nestao je nakon što je nazvao 911. - Ni kasnije se nije
javio?
- Ne. Čak smo to objavili u televizijskim vijestima. Znate, zamolili
smo ga neka se javi jer je možda vidio nešto što bi nam pomoglo u
istrazi. Ali ništa. Momak je nestao poput dima.
- Čudno.
Na ekranu se čovjek uspravio, još uvijek ledima okrenut kameri.
Dok je izlazio iz kadra, pogledao je ulijevo te se načas mogao vidjeti
njegov profil. Imao je tamne brkove. Potom se izgubio iz vida.
- Sad je nazvao policiju? - upita McCaleb.
- 911 - reče Walters. - Rekao je Hitna pomoć, a oni su ga spojili s
vatrogascima.
45
 ;i l;
kf.
- Zašto se čovjek nije javio?
- Imamo teoriju o tome - reče Arrango. - Smijem li je čuti?
- Glas što su ga snimili na 911 imao je naglasak - r~ Walters. -
Latino. Zaključili smo da je tip ilegalni doseljer Nije se zadržavao jer
se bojao da ćemo to otkriti ako bi s nama razgovarao i poslati ga
natrag.
McCaleb kimne glavom. To je sasvim moguće, pogotc u Los
Angelesu gdje ima stotine tisuća ilegalnih useljen koji izbjegavaju
organe vlasti.
- Razaslali smo letke u meksičkim dijelovima grada i vorili na
Kanalu trideset četiri - nastavi Walters. - Obe~ smo da ga nećemo
deportirati ako dode i kaže nam što vidio, ali ništa nismo dobili. To se
često događa u tim p~ ručjima. Do vraga, s obzirom na mjesta iz
kojih dolaze, v se boje policije nego zločinaca.
- Šteta - reče McCaleb. - Tako je brzo onamo stig vjerojatno je vidio
ubojičin automobil, možda čak i rc straciju.
- Možda - reče Walters. - No ako je vidio registrac nije se potrudio
to prijaviti. Dao je jadni opis automoh Crno vozilo, slično kamioncv,
tako ga je opisao. No spu: je slušalicu prije nego što ga je djevojka
dospjela pitati j vidio registraciju.
- Možemo li ponovno pogledati? - upita McCaleb. - Svakako, zašto
ne? - reče Arrango.
Premotao je traku pa su u tišini ponovno gledali snim a Arrango je
ovaj put usporio traku tijekom pucnjave. P Caleb je prikovao pogled
na ubojicu kad god se nalazi~ kadru. Iako je maska skrivala izraz
njegova lica, nekoliko se puta jasno vidjele njegove oči. Okrutne oči
koje ništa r pokazivale dok je ubijao dvoje Ijudi. Nije im se moglo oc
diti boju jer je snimka bila crno-bijela.
- Isuse - izusti McCaleb kad je traka završila. Arrango je izvadio
kasetu i isključio aparate. Okrei se i pogledao McCaleba.
- Dakle, recite nam nešto - reče. - Vi ste stručnjak. mozite nam.
46
I U glasu mu se jasno osjećao izazov. Daj nešto ili umukni.
j` Vratili su se na teritorijalno pitanje.
- Morat ću razmisliti o tome, možda još koji put pogledati snimku.
 - reče ( - To sam i mislio - s omalovažavanjem će Arrango. .jenik. ~
- Jedno vam mogu reći - reče McCaleb gledajući samo bude ~
~ranga. - Ovo mu nije prvi put. - Pokazao je isključeni te
levizor. - Nikakva oklijevanja, nikakve panike, na brzinu unuotovo
tra i van... smireno rukovanje oružjem i prisebnost koja mu jenika je
omogućila skupljanje čahura. Taj je tip već to učinio. Ovo
mu nije prvi put. A vjerojatno ni posljednji. Usto, v~eć je bio i go-
ondje. Znao je da postoji kamera, zato je stavio masku. Žebećali i lim
reći, istina je da mnoga takva mjesta imaju kamere, ali što je on je
pogledao točno u ovu. Znao je gdje se nalazi. To znači
pod- da je već bio ondje. Ili je iz susjedstva, ili je ranije došao ;, više
pogledati mjesto.
i Arrango se glupavo smijuljio, a Walters je hitro preletio ~tigao, ,
pogledom s McCaleba na partnera. Zaustio je da će nešto regi- '
reći, ali je Arrango podigao ruku kako bi ga ušutkao. McCa
i leb je tada znao da je točno ono što je upravo rekao, te da raciju,
oni to već znaju.
iobila. - Što? - upita. - Koliko ih je još bilo?
pustio Arrango je sad podigao obje ruke kao da mu je želio i je li i
reći neka odstupi.
' - To je zasad sve - reče. - Razgovarat ćemo s poruč, nikom i javiti
vam se.
- Što je ovo? - pobuni se McCaleb konačno izgubivši iimku, '
strpljenje. - Zašto ste mi pokazali traku i tu stali'? Pružite . Mc- mi
priliku. Mogao bih vam pomoći. Što možete izgubiti? izio u - O,
siguran sam da nam možete pomoći. No ruke su iko su ;~ nam
vezane. Čekajte da razgovaramo s poručnikom pa ćemo a nisu ;
vam se javiti.
odre- Kretnjom je pokazao neka svi izadu iz ureda. McCaleb j je na
trenutak pomislio da bi se mogao usprotiviti, ali je to odbacio kao
lošu ideju. Izišao je iz ureda, a Arrango i Wal.renuo ters za njim.
- Kad ćete mi se javiti?
k. Po- - Čim budemo znali što možemo za vas učiniti - reče
Arrango. - Dajte mi broj, bit ćemo u vezi.
47
6.
 McCaleb je stajao ispred postaje i
čekao da se poj
, taksi. Ljutio se na sebe jer je dopustio da
ga Arrango ona
izigra. Ljudima poput Arranga uspijevalo je
pružiti nešto ~
koj osobi, a zatim to pograbiti natrag.
McCaleb je oduvi
poznavao ljude poput Arranga, s obje strane
zakona.
No tu ništa nije mogao učiniti.
Zasad je to Arrangc
predstava. McCaleb zapravo nije očekivao
da će mu se ~
rango ja~iti. Znao je da će on morati njega
nazvati, ako i
odgovor. Takva su pravila igre. McCaleb
je odlučio da
,pričekati do idućeg jutra i tada nazvati.
Kad je taksi stigao, McCaleb je sjeo
iza vozača. Na
se način obeshrabrivao svaki razgovor.
Pogledao je ime
' dozvoli što se nalazila na instrumentalnoj
ploči i vidio da
rusko i teško se izgovara. Izvadio je
malenu bilježnicu iz t
K be i vozaču dao adresu Sherman Marketa
u Canoga Par
j: Pošli su na sjever Reseda Boulevardom,
a potom Shern
Wayom na zapad dok nisu stigli do malene
tržnice blizu 1
žanja s Avenijom Winnetka.
Taksi je skrenuo na parkiralište
ispred malene pro
 vaonice. Mjesto je djelovalo bezlično,
neimpresivno, a izl
od debela stakla bili su oblijepljeni jarko
obojenim plakati
za rasprodaje. Izgledalo je poput tisuća
drugih miniproda
onica u gradu. Samo što je netko zaključio
da se ovdje isp
izvršiti pljačku i ubiti dvoje ljudi kako bi se
ostvario taj i
Prije nego što je izišao, McCaleb je
proučio natpise što
; pokrivali izloge. Onemogućavali su
pogled u unutrašnj~
Znao je da je to najvjerojatnije razlog što
je ubojica izab
tu prodavaonicu. Čak i kad bi vozači u
prolazu poglec
onamo, ne bi vidjeli što se unutra dogada.
~ Napokon je otvorio vrata i izišao. Prišao
je vozačevu F
, zoru i rekao čovjeku neka ga pričeka.
Kad je ušao u F
~1'
~(,, ; davaonicu, čuo je kako se oglasilo zvonce
iznad vrata. I
gajna što se vidjela na videosnimci
nalazila se uza stra;
zid točno nasuprot vratima. Starija je žena
stajala iza te~
.j Zurila je u McCaleba i djelovala uplašeno.
Bila jc azijsl
podrijetla. McCaleb je pretpostavio tko bi
ona mogla bii
48
Osvrnuvši se naokolo kao da je došao s nekom namjerom, a ne
samo blenuti, vidio je police pune slatkiša i izabrao čokoladu
Hershey. Prišao je tezgi i spustio je na staklo, opazivši da je još
uvijek razbijeno. Tada ga je pogodila spoznaja da se nalazi na istom
mjestu gdje je stajala Glory Torres i smiješila se gospodinu Kangu. S
bolnim izrazom na licu pogledao je staru ženu i kimnuo glavom.
- Još nešto?
- Ne, samo ovo.
Ukucala je cijenu, a on je platio. Proučavao je njezine nesigurne
pokrete. Znala je da nije iz susjedstva ili stalna mušterija. Još uvijek
se nije opustila. Vjerojatno nikad niti neće.
Kad mu je vraćala ostatak, McCaleb je opazio da sat što ga nosi
ima široki, crni gumeni remen i da je velik. Bio je to muški sat, a
njezin sićušni, naoko slabašni zglavak činio se još manjim. Već je
vidio taj sat. Nalazio se na zglavku Kyungwon Kanga na snimci.
McCaleb se sjetio kako se usredotočio na sat dok je snimka
prikazivala kako se ranjeni Kang hvata za robu na tezgi i na najzad
pada na pod.
- Jeste li vi gospođa Kang? - upita McCaleb. Prekinula je ono što je
radila za blagajnom i pogledala ga.
- Da. Poznajem vas?
- Ne. Samo sam... čuo sam za ono što se ovdje dogodilo. Vašemu
mužu. Žao mi je.
Žena kimne glavom.
- Da, hvala vam. - Tada je, kao da joj je potrebno objašnjenje ili
melem za rane, dodala: - Jedini način da se zlo zadrži vani je držati
zaključana vrata. Ne možemo to učiniti. Moramo imati posao.
Sad je McCaleb kimnuo. To joj je vjerojatno govorio muž kad je
brinula što vodi posao s gotovinom u tako nasilnom gradu.
Zahvalio joj je i otišao, a zvonce se ponovno oglasilo kad je prošao
kroz vrata. Vratio se u taksi i opet procijenio vanjski izgled
prodavaonice. To mu se činilo besmislenim. Zašto ovo mjesto?
Pomislio je na video. Kako ubojičina ruka
49
~_
ia
grabi gotovinu. Nije mogao mnogo uzeti. McCaleb je pože saznati
više o zločinu, više pojedinosti.
 Pogled mu je zapeo za telefon na zidu s desne stra izloga. Očito je
odatle nazvao nepoznati Dobri Samaritan Pitao se jesu li na njemu
potražili otiske prstiju nakon ; su shvatili da se čovjek neće javiti.
Vjerojatno nisu. Tada već bilo prekasno. Zacijelo ionako ne bi dalo
rezultata.
- Kamo? - upita vozač, a čak i u toj jednoj riječi osje se njegov
naglasak.
McCaleb se nagnuo naprijed kako bi čovjeku dao adre; aii je
oklijevao. Lupkao je prstima po plastičnoj presvl; prednjeg sjedala i
na trenutak se zamislio.
- Pustite da taksimetar radi. Moram najprije obaviti t koliko
telefonskih razgovora.
Ponovno je izišao i zaputio se prema telefonskoj gom nici, a usput
je još jednom izvadio bilježnicu. Potražio je , dan broj i zvao na račun
kreditne kartice. S druge je stra netko odmah podigao slušalicu.
- Times, Russell.
- Jeste li rekli Times ili Slimes? - Jako smiješno, tko je to?
- Keisha, ovdje Terry McCaleb. - Hej, kako si, čovječe?
- Dobro sam. Želio sam ti zahvaliti na članku. Treb sam nazvati
ranije. No bio je dobar.
- Hej, strašan si. Nikad me nitko ne nazove kako bi za nešto
zahvalio.
- Pa, nisam baš toliko strašan. Zovem te i zato jer treba jedna
usluga. Je li ti kompjutor uključen?
- Doista znaš uprskati nešto lijepo. Da, uključen je. ~ se događa?
- Pa, nešto tražim, ali nisam siguran kako bih to mog naći. Misliš li
da bi mogla za mene obaviti jednu od or potraga s ključnim riječima?
Tražim priče o pljačkašu k~ ubija ljude.
Keisha se nasmije.
- To je sve? - upita. - Znaš li koliko često ljudi strada tijekom pljački?
Ovo je Los Angeles, znaš.
50
- Da, znam, to je bilo glupo. U redu, kako bi bilo da dodaš skijašku
masku. I možda da samo pogledaš razdoblje od proteklih osamnaest
mjeseci. Misliš li da će sada biti lakše?
- Možda.
 Čuo je kako počinje tipkati dok se ubacivala u kompjutoriziranu
knjižnicu novinskih članaka. Upotrebljavajući ključne riječi kao što su
pljačka, sla~aška maska i pucanje moći će izvući sve članke u
kojima se spominju te riječi.
- Dakle, što se događa, Terry? Mislila sam da si u mirovini.
- Jesam.
- Ne zvuči mi tako. Ovo je kao nekad. Baviš li se nekakvom
istragom? ·
- Na neki način. Provjeravam nešto za prijatelja, a PLA je tipična
PLA. A još je gore kad čovjek nema bedža.
- O čemu je riječ?
- Još uvijek nije za novine, Keisha. Ako se pokaže da o tome vrijedi
pisati, tebe ću prvu obavijestiti.
Ozlojedeno je ispuhnula zrak.
- Mrzim kad se vi momci tako ponašate - pobuni se. Želim reći,
zašto bih ti trebala pomoći kad mi ne dopuštaš da sama odlučim je li
nešto priča ili nije? Ja sam novinski izvjestitelj, a ne ti.
- Znam, znam. Valjda bih želio reći samo to da ovo želim zadržati
za sebe dok ne vidim o čemu je riječ. Poslije ću ti sve ispričati.
Obećajem, čim nešto otkrijem. Vjerojatno iz toga neće ništa izaći, ali
u svakom slučaju, sve ću ti ispričati. Jesi li štogod našla?
- Da - reče glumeći uvrijedenost. - Šest napada u proteklih
osamnaest mjeseci.
- Šest? O čemu je riječ?
- Šest članaka. Pročitat ću ti naslove, a ti mi reci želiš li da izvučem
priče.
- Dobro.
- U redu, idemo. Pucnjava tijekom pokušaja pljačke, zatim imamo
Muškarac ubijen, pljačka kraj bar~komata. Nakon toga imamo
Policija traži pomoć za pucnjavu kod bankomata. Da vidimo, iduća
se tri naslova izgleda odnose na isti slučaj.
51
i ;:
Glase ovako: Viasnik prodavaonice i mušterija stradali tijeko
pljačke, potom slijedi: Druga žrtva umire; radila u Timesu. i sranje,
uopće nisam čula za to. Morat ću to i sama pročita I posljednji
naslov: Policija traži Dabrog Samaritanca. To svih šest.
 McCaleb se na trenutak zamisli. Šest priča, tri različi dogadaja.
- Možeš li izvući prva tri članka i pročitati ih ako ni predugački.
- Zašto ne.
Slušao je kako udara po tipkovnici. Pogledom je odlut iza taksija do
Sherman Waya. Ulica je imala četiri trake stalno je bila zakrčena
prometom, čak i noću. Pitao se je li Arrango i Walters uspjeli pronaći
svjedoke ubojičina bijef bilo koga osim Dobrog Samaritanca.
McCalebov pogled prijede preko ceste, te na parkirali? izmedu dvije
ulice opazi čovjeka koji sjedi u automobilu. Č vjek je podigao novine
baš kad ga je McCaleb opazio, te njegovo lice nestalo. McCaleb
pogleda automobil. Bio je p lično star, strane proizvodnje, a to mu je
izbacilo iz gla pomisao da ga je Arrango možda dao slijediti.
Zaboravio na to kad je Keisha počela čitati novinski članak s komp
torskog ekxana.
- U redu, prva je priča objavljena osmog listopada pra godine.
Kratka je. U četvrtak je pljačkaš pucao u muža i : nu, a potom ga je
skupina prolaznika aborila na zemlju i sv dala, javdja pvdicija
Inglewooda. Par je šetao duž Manches Boulevarda kad im je prišao
čvvjek koji je nosio skijašku mas i...
- Tip je uhićen? - Tako piše.
- U redu, to preskoči. Tražim neriješene slučajeve, r slim.
- U redu, iduća je priča objavljena u petak, dvadeset ~ tvrtog
siječnja. Naslov glasi: Muškarac ubijen, pljačka k bankomata. Nema
imena autora. Još jedna kratka priča. ( vjek iz Lancastera, koji je
uzimao gotovinu iz 6ankomata, do) je smrtanosni metak u srijedu
uvečer. Šerifovi zamjenici Okru Lvs Angeles to su nazvali
besmisdenim ubojstvom. Jamesa G
52
della, trideset godina, nepoznati je napadač pogodio hicem u glavu,
a potom je uzeo tristo dolara što ih je Cordell upravo povukao iz
bankomata. Do pucnjave je došlo oko deset sati ispred podružnice
Regional State Bank u bloku tisuću osamsto Lancaster Roada.
Gospoda detektiv Jaye Winston rekla je da je dio dogaclaja snimila
sigurnosna videokamera, ali ne dovoljno da bi se identificiralo
čovjeka koji je pucao. Na snimci se vidi da je čovjek imao tamnu
pletenu skijašku masku navučenu preko glave. Medutim, Winston je
rekla kako se na snimljenom materijalu vidi da se Cordell nije
suprotstavljao ili odbijao dati novac. "To je bilo hladnokrvno
umorsivo'; rekla je Winston. "Taj je tip jednostavno prišao, ubio žrtvu
i uzeo novac. l~rlo hladno i okrutno. G`ovjeka nije bilo briga. Samo je
želio novac. " Cordell se srušio ispred dobro osvijetljena aparata, ali
je njegovo tijelo pronadeno tek nakon petnaestak minuta, kad je
naišla druga mušterija. Liječnik Hitne pomoći proglasio ga je mrtvim
na mjestu dogadaja. U redu, to je bio taj. Jesi li spreman za idući
članak?
-- Spreman sam.
McCaleb je u svoju bilježnicu zapisivao pojedinosti priče. Tri je puta
podcrtao ime Winston. Poznavao je Jaye Winston. Držao je da će
mu ona biti voljna pomoći, daleko više nego Arrango i Walters. Jaye
Winston nije zahtijevala neugodni tango. McCaleb je osjećao da mu
se konačno ukazala prilika.
Keisha Russell počela je čitati sljedeći članak.
- U redu, ista stvar. Nema imena autora. Kratka je, a objavljena je
dva dana kasnije. Šerifovi zamjenici kažu da nema osumnjičenih za
fatalnu pucnjavu prilikom koje je ovoga tjedna stradao čovjek iz
Lancastera u trienutku kad je uzimao novac iz bankomata.
Detektivka Jaye Winston rekla je da policija želi razgovarati s
vozačima ili prolaznicima koji su se u srijedu uvečer nalazili u
području bloka tisuću osamsto Lancaster Roada, te su možda vidjeli
napadača prlje ili nakon pucnjave. Pljačkaš koji je nosio skijašku
masku pogodio je jednim hicem u glavu tridesetogodišnjeg Jamesa
Cordella. Cordell je umro na mjestu zločina. Pljačkaš je uzeo tristo
dolara. lako je dio dogactaja snimila videakamera šro ju je iz
sigurnosnih razloga postavila Regional State Bank, detektivi nisu
uspjeli iden
53
~r ;:
1~
tificirati počinitelja jer je nosio masku. "U jednom ju je t~ nutku
morao skinuti'; rekla je Winston za masku. "Nije hod ili vozio ulicom s
maskom na licu. Ljudi su zasigumo vidj tog čovjeka, a mi želimo
razgovarati s tim Ijudima." U reć tu je kraj priče. _
McCaleb nije ništa zapisivao iz druge priče. No razn šljao je o
onome što je Keisha pročitala, pa nije odgovor: - Terry, jesi li još
tamo?
- Jesam. Oprosti.
- Pomaže li nešto od toga? - Mislim da pomaže. Možda.
- I još uvijek mi ne želiš reći o čemu je riječ? - Još ne, Keisha, ali
hvala. Ti ćeš prva saznati. Spustio je slušalicu te iz džepa na košulji
izvadio posji
nicu koju mu je dao Arrango. Odlučio je da neće čekati ~ ranga ili
naredni dan. Ima trag što ga može sada slijed~ bez obzira hoće li ili
neće PLA suradivati s njim. Dok čekao da netko podigne slušalicu,
pogledao je preko ces Automobil u kojem je čovjek čitao novine više
nije bio ond
Nakon šeste zvonjave netko je podigao slušalicu i kor čno ga spojio
s Arrangom. McCaleb je pitao je li se Buski vratio.
- Loše vijesti, amigo - reče Arrango. - Poručnik se v~ tio. Ali ne želi
da vam predamo našu knjigu.
- Je li, kako to? - upita McCaleb pokušavajući prila svoje
nezadovoljstvo.
- Pa, zapravo ga nisam pitao, ali mislim da se ljuti se niste najprije
njemu obratili. Rekao sam vam to. Treb ste se držati protokola.
- To je bilo teško izvesti s obzirom da ga jutros nije ' lo. I rekao sam
vam, najprije sam njega potražio. Jeste mu to rekli?
- Jesam, rekao sam mu. Mislim da je bio loše raspolož kad se vratio
iz Valleyja. Vjerojatno su ga gnjavili zbog i čega, a zatim je on
gnjavio mene. Tako je to katkad. 5 do hranidbenog lanca. U svakom
slučaju, gledajte, imali ; sreće. Sve smo vam pokazali na
videosnimci. Imate odal početi. Nismo ni to trebali za vas učiniti.
54
- Jaki početak. Znate, čudesno je da se uopće riješi ·neki slučaj uza
sva ta birokratska sranja. Mislio sam da je FBI jedinstven. Običavali
smo ga zvati Federalni biro inercije. Ali pretpostavljam da je svugdje
isto.
- Hej, slušajte, ne trebaju nam vaša sranja. Imamo ih ovdje i
previše. Čini se da moj šef misli kako sam vas ja pozvao ovamo i
sad se ljuti na mene. To mi nije potrebno. Ako želite otići bijesni, to je
vaš problem. Samo otidite.
- Već sam otišao, Arrango. Neću vam se javljati dok ne uhvatim
vašeg ubojicu. Donijet ću vam ga na pladnju.
 Čim je izgovorio riječi, McCaleb je znao da je to glupo hvalisanje.
No još od devetog veljače postajalo mu je sve jasnije da uopće ne
može tolerirati budale.
Arrango se sarkastično nasmije i reče: - Da, svakako. Čekat ću vas.
Tada spusti slušalicu.
7.
McCaleb da znak vozaču taksija i obavi još jedan telefonski
razgovor. Najprije je pomislio na Jaye Winston, ali je odlučio
pričekati. Umjesto toga, nazvao je Gracielu Rivers na broj što mu ga
je dala za Hitni trakt Zdravstvenog centra Holy Cross. Pristala je naći
se s njim na ranom ručku iako je objasnio da nije mnogo postigao.
Rekao joj je neka ga potraži u čekaonici Hitnog trakta u jedanaest i
trideset.
Bolnica se nalazila u dijelu Valleyja pod nazivom Mission Hills. Dok
su se vozili onamo, McCaleb je promatrao krajolik kroz koji su
prolazili. Uglavnom se sastojao od trgovačkih centara i benzinskih
crpki. Vozač se zaputio prema Autocesti 405 kako bi mogao poći na
sjever.
McCaleb je upoznao Valley samo zahvaljujući raznim slučajevima.
Bilo ih je mnogo, a na većini je radio samo na papiru, fotografijama i
videosnimkama. Mjesta na koja su ba
55
a
cali tijela duž nasipa uz autoput ili uz padine brežuljaka št su se
protezali duž sjevernih ravnica. Ubojica Šifra je u Va lleyju napao
četiri puta prije nego što je nestao poput juta~ nje maglice u marini.
- Tko ste vi, policija?
McCaleb se okrene od prozora i pogleda u retrovizo~ Vozačeve su
oči počivale na njemu.
- Što?
- Jeste li policajac ili tako nešto? McCaleb odmahne glavom.
- Ne, nitko.
Ponovno se zagledao kroz prozor dok se automobil pe njao
prilazom na autocestu. Prošli su kraj žene koja je držal natpis i tražila
novac. Još jedna žrtva koja čeka da to ponov no postane.
Sjedio je u čekaonici na ~lastičnoj stolici nasuprot ozlijc đenoj ženi i
njezinu mužu. Zena je imala unutrašnje bolov i držala je ruke
presavijene preko trbuha. Presavila se u stn ku, štiteći bolno mjesto.
Muž je bio jako pažljiv, stalno j zapitkujući kako se osjeća i prilazeći
šalteru da bi pitao ka će je uzeti na pregled. No McCaleb je dvaput
čuo kako j tiho pita: "Što ćeš im reći?"
A žena je svaki put okrenula lice na drugu stranu.
U petnaest do dvanaest na dvokrilnim vratima Hitnc trakta pojavila
se Graciela Rivers. Predložila je da podu bolničku kantinu jer na
raspolaganju ima samo jedan sa McCalebu to nije smetalo jer mu se
nakon transplantaci, još nije vratio ukus za hranu. Svejedno mu je
jede li u bolni ili u restoranu Jozu na Melroseu. Uglavnom nije vodio
rač~ na o tome što jede, a katkad je zaboravljao na obroke dc ga
glavobolja ne bi podsjetila da mora uzeti gorivo.
Kantina je bila gotovo prazna. Ponijeli su pladnjeve d stola kraj
prozora s kojeg se vidjela golema zelena tratir što je okmživala veliki
bijeli križ.
- Ovo mi je jedina prilika da gledam dnevnu svjetlost reče Graciela.
- U prostorijama Hitnog trakta nema prozor Zato uvijek nastojim
sjediti kraj prozora.
56
ra
McCaleb je kimnuo glavom da razumije.
- Kad sam davno radio u Quanticu, naši su se uredi nalazili ispod
zemlje. U podrumu. Bez prozora, uvijek vlažno, a zimi ledeno iako se
grijalo. Nikad nisam vidio sunce. To nakon određenog vremena
zamori čovjeka.
- Jeste li se zato preselili ovamo?
 - Ne. Iz drugih razloga. No pretpostavljao sam da ću imati prozor.
Pogriješio sam. Smjestili su me u garderobni ormar u TU. Šesnaesti
kat, ali bez prozora. Mislim da zato sad živim na brodu. Volim kad mi
je nebo blizu.
- Što je TU?
- Oprostite. Terenski ured. Bio je u Westwoodu. U velikoj saveznoj
zgradi blizu groblja veterana.
Graciela kimne glavom.
- Dakle, jeste li doista odrasli na Catalini kako piše u novinama?
- Do svoje šesnaeste godine - odgovori McCaleb. - Zatim sam s
majkom živio u Chicagu... Smiješno je, cijelo vrijeme dok sam živio
na otoku, samo sam želio s njega otići. Sad se stalno pokušavam
onamo vratiti.
- Što ćete tamo raditi?
- Ne znam. Ondje imam vez što mi ga je otac ostavio. Možda neću
ništa raditi. Možda ću samo spustiti udicu i s pivom u ruci sjediti na
suncu.
McCaleb se nasmiješi, a ona mu uzvrati smiješkom. - Ako već
imate vez, zašto ne možete sada otići? - Brodić nije spreman. Kao ni
ja.
Graciela kimne glavom.
- To je bio brodić vašeg oca?
Još jedan podatak iz novina. Očito je Keishi Russell previše pričao
o sebi. Nije mu se svidalo kad bi ljudi tako lako o njemu saznali tako
mnogo.
- On je ondje živio na njemu. Kad je umro, ja sam ga naslijedio.
Godinama sam ga pustio da trune u suhom doku. Sad na njemu
treba mnogo raditi.
- Je li mu on dao ime, ili ste vi to učinili? - On je dao ime.
Namrštila se i stisnula oči kao da je zagrizla nešto kiselo.
57
- Zašto ga je nazvao The Following Sea umjesto sam Following
Sea? Nema smisla ako se ispred Following Sea sta~ .
the .
- Ne, ima smisla. Ne odnosi se na čin plovidbe za mc rem. Postoji
nešto poznato kao sljedeće more.
- O, što je to?
 - More je val. Znate, kad čujete izvještaje o visini valov ' da je more
metar do dva metra, ili tako nešto?
- Tako je.
- Dobro, pa sljedeće more je ono kojeg se morate čuval To je val
koji dolazi iza plovila. Ne vidite ga da dolazi. Uda vas odostrag i
zapljusne. Potopi vas. Pravilo glasi da ako s nalazite na udaru
valova koji slijede, jednostavno morate bi brži od njih. Držati se
ispred takvih valova. Tako je nazva
, brodić jer je to nešto poput podsjetnika. Znate, uvijek gh dajte
preko ramena. To mi je uvijek govorio dok sam odr~ stao. Cak i kad
sam prešao u grad.
- Prešao u grad?
- Kad sam otišao s otoka. Govorio mi je neka se uvije čuvam
sljedećeg mora, čak i na kopnu.
Graciela se nasmiješi.
- Sad kad mi je poznata priča, ime mi se svida. Ni dostaje li vam?
McCaleb kimne glavom, ali na tome ostane. Razgovor ; zamro pa
su počeli jesti sendviče. McCaleb na njihovu sasta~ )CU nije kanio
razgovarati o sebi. Nakon nekoliko zaloga; počeo joj je pričati o
slabim rezultatima toga jutra. Nije j~ rekao da je na videosnimci
gledao kako je njezina sestra u6
; jena, ali joj je ispričao o svojoj slutnji, temeljenoj na Arra~ , govim
primjedbama, da su umorstva Torres-Kang povezac , barem s još
jednim sličnim dogadajem. Rekao joj je da pre ' postavlja kako bi
drugi događaj mogao biti pljačka kraj ba~ ; komata i umorstvo o
čemu je pisalo u članku što mu ga Keisha Russell pročitala.
- Što ćete dalje učiniti? - pitala je kad je završio. - Malo odspavati.
Following Sea - slijedeći more (ići za morem). The Followi Sea -
sljedeće more (ono koje nailazi)
58
Graciela ga radoznalo pogleda.
- Iscrpljen sam - reče McCaleb. - Već dugo nisam ovako trčao
naokolo i toliko razmišljao. Vratit ću se na brodić i odmoriti. Sutra ću
ponovno krenuti.
- Žao mi je.
- Ne, nije vam žao - reče McCaleb i nasmiješi se. Tražili ste nekoga
tko će imati razlog da se u ovo uplete. Ja imam razlog i upleten sam,
ali u početku moram ići polako. Budući da ste medicinska sestra,
nadam se da razumijete.
- Razumijem. Ne želim da vam bude loše. To bi Glorynu smrt učinilo
još...
- Razumijem.
Nekoliko su trenutaka šutjeli, a tada je McCaleb nastavio razgovor.
- Vi ste točno procijenili PLA. Mislim da su se na neki način pritajili,
čekaju da se nešto dogodi, vjerojatno da tip ponovno napadne.
Sigurno je da više ništa ne rade na tome. Slučaj se ohladio, dok se
nešto ne dogodi i ugrije ga.
Graciela odmahne glavom.
- Ne rade na tome, ali ne žele da vi nešto pokušate. To doista ima
smisla.
- Riječ je o teritorijalnom pitanju. Takva su pravila igre. - Ovo nije
igra.
- Znam.
Poželio je da je izabrao bolju riječ. - Onda što možete učiniti?
- Pa, ujutro kad budem svjež, pokušat ću se u Šerifow okružnom
uredu raspitati o tom drugom slučaju, onom za koji mislim da je
povezan. Poznajem ženu koja radi na tome. Jaye Winston. Davno
smo zajedno radili na jednom slučaju. Suradnja je bila uspješna pa
se nadam da će mi to otvoriti vrata. Barem vjerujem da će mi biti
lakše nego s ljudima iz PLA.
Kimnula je glavom, ali nije uspjela prikriti svoje razočaranje.
- Graciela - reče McCaleb - ne znam jeste li očekivali da će netko
jedn~stavno doći i riješiti slučaj kao da je riječ 0 okretanju ključa u
bravi, ali nije realno tako nešto vjerovati. To se dogada u filmovima.
Ovo je stvarnost. Tijekom
59
svih godina što sam ih proveo u FBI-u, većina je slučajev riješena
zahvaljujući nekoj naoko nevažnoj pojedinosti, nek~ sitnici koja nam
je u početku promaknula ili se nije čini važnom. No na koncu
postane ključ za cijeli slučaj. Sam što katkad treba vremena da se
onamo stigne, da se nac ta sitnica.
- Znam. Znam. Samo me frustrira što se ranije nije uč ' nilo više.
- Da, kad je...
Kanio je reći kad je krv bila svježa. - Što?
 - Ništa. Samo je riječ o tome da se u većini slučajev teže dolazi do
rješenja nakon dužeg vremenskog razdoblja Znao je da joj nimalo ne
pomaže kad joj govori kal~
doista stoje stvari. No želio ju je pripremiti na svoj eventuav
neuspjeh. Bio je dobar u svoje vrijeme, ali ne toliko doba Sad je
shvatio da je prihvaćanjem slučaja samo priprem: još jedno
razočaranje za Gracielu Rivers. Njegov sebični sc o iskupljivanju bit
će još jedna bolna doza stvarnosti za nj
- Tim Ijudima jednostavno nije stalo - reče Graciela. , Zagledao se u
njezine oborene oči. Znao je da govori Arrangu i Waltersu.
- Pa, meni je stalo.
r U tišini su završili s jelom. McCaleb je gurnuo tanjur ' stranu i
promatrao Gracielu dok je zurila kroz prozor. Ča i u svojoj bijeloj,
sintetičkoj odori medicinske sestre i s k~
` som pričvršćenom na zatiljku, Graciela Rivers je budila neši u
njemu. Nosila je u sebi žalost koju je na neki način žel ublažiti. Pitao
se je li tuga bila u njoj i prije nego što j~
' je sestra umrla. U većine ljudi je tako. McCaleb je to vid , čak i na
licima novoro8enčadi, žalost koja je već u njim DogaBaji u njihovim
životima kao da su samo potvrđivali ž
i lost što su je već nosili u sebi.
,' - Je li ovdje umrla? - upita. Ona kimne glavom i pogleda ga.
j - Najprije su je odnijeli u Northridge, stabilizirali, a p~ tom prebacili
ovamo. Bila sam ovdje kad su je skinuli s ap rata. Bila sam s njom.
McCaleb odmahne glavom.
60
- Zasigurno je bilo užasno teško.
- Svakodnevno gledam kako ljudi umiru na Hitnom traktu. Šalimo se
na račun toga kako bismo ublažili stres, kažemo da su to Tri-S.
Sasvim sigurno stali. No kad se radi o nekome iz obitelji... više se ne
šalim na račun toga.
Promatrao joj je lice dok se otresala tih misli, promijenila brzinu i
pošla dalje, maknula se od mučnog mjesta. Neki ljudi posjeduju tu
petu brzinu u koju se mogu ubaciti, kako bi pobjegli.
- Pričajte mi o njoj - zamoli McCaleb. - Kako to mislite?
- Zato sam zapravo došao. Recite mi nešto o njoj. To će mi pomoći.
Što je bolje budem shvaćao, uspješnije ću raditi na tome.
 Na trenutak je šutjela skupivši usne u namrštenom izrazu dok je
razmišljala kako bi mogla u nekoliko riječi opisati svoju sestru.
- Postoji li kuhinja na vašem brodiću? - napokon upita. Pitanje ga je
uhvatilo nespremnoga.
- Što?
- Kuhinja. Na vašem brodiću.
- Ovaj, to se zapravo zove brodska kuhinja.
- Onda brodska kuhinja. Je li dovoljno velika za spravljanje pravih
obroka?
- Svakako. Zašto me pitate za brodić? - Želite nešto saznati o mojoj
sestri? - Da.
- Onda morate upoznati njezina sina. Sve _što je bilo dobro u mojoj
sestri sad je u Raymondu. Samo morate njega upoznati.
McCaleb je polako kimnuo glavom jer je razumio.
- Dakle, kako bi bilo da večeras dovedem Raymonda na vaš brodić
i pripremim večeru. Već sam mu pričala o vama i vašem brodiću. Želi
ga vidjeti.
McCaleb na trenutak razmisli pa reče:
- Ovako ćemo. Pričekat ćemo do sutra. Tada ću vam moći ispričati
kako je prošao moj posjet Šerifovom okružnom uredu. Možda ću za
vas imati nešto pozitivnije.
- Sutra će biti u redu.
61
- I ne opterećujte se kuhanjem večere. Večera će biti moj posao.
- Sve ste okrenuli naopako. Željela sam...
- Znam, znam. No to možete čuvati za jednu večer u vašem domu.
Sutra vi dolazite k meni i ja ću se pobrinuti za večeru, u redu?
- U redu - reče Graciela i dalje se mršteći, ali uvidajući da se
McCaleb neće pokolebati. Potom se nasmiješi. - Doći ćemo.
Na Autocesti 405 promet prema jugu bio je tako gust da ga je taksi
iskrcao ispred marine u San Pedru tek iza dva. Taksi nije imao
klimatizaciju pa ga je počela boljeti gla
', va od mješavine ispušnih plinova i vozačeva tjelesnog zadaha. 'i
Popeo se na brodić i provjerio automatsku sekretaricu, ali nije bilo
poruka. Nije se naročito dobro osjećao jer se već odavno nije bavio
tolikim fizičkim aktivnostima kao toga
 , ', dana. Boljeli su ga mišići u nogama, a mučila su ga i le8a. '
Sišao je u pramac i izmjerio temperaturu, ali nije bila povišena. Krvni
tlak i bilo takoder su u redu. Sve je to zabilježio na temperaturnu
listu, a zatim je pošao u kabinu, razodjenuo se i zavukao u
nenamješteni krevet.
Unatoč tjelesnoj iscrpljenosti, mučila ga je nesanica pa je posve
budan ležao na jastuku. U glavi mu se sve uzburkalo od razmišljanja
o proteklom danu i prizorima na videosnimci. Nakon što se sat
vremena zavaravao, ustao je i pošao u salon. Izvukao je bilježnicu iz
jakne prebačene preko stolice i pročitao zabilješke što ih je ranije
zapisao. Ništa mu nije
, upadalo u oči, ali se na neki način bolje osjećao jer je počeo ;
voditi zapise o istrazi.
Na novu je stranicu zapisao još neke misli o videosnimci i nekoliko
pitanja što ih nije smio zaboraviti tijekom razgovora s Jaye Winston
narednoga dana. Pod pretpostavkom da su istražitelji povezali
slučajeve, McCaleb je želio znati koliko je ta veza čvrsta i je li ubojica
Jamesa Cordella u prvom slučaju uzeo tristo dolara od žrtve ili iz
bankomata.
Odložio je bilježnicu kad je shvatio da je gladan. Ustao je,
promiješao tri bjelanca u tavi, dodao malo umaka Tabasco
62
i umaka od rajčice, te napravio sendvič s bijelim prepečencem.
Nakon dva zalogaja dodao je još umaka Tabasco.
Počistio je brodsku kuhinju, osjetio kako se umor vraća i konačno
ga svladava. Znao je da će sad uspjeti zaspati. Na brzinu se
istuširao, ponovno izmjerio temperaturu i uzeo večernju dozu
lijekova. U zrcalu je vidio da ima dvodnevnu bradu iako se tog jutra
obrijao. To je bila popratna pojava jednog lijeka što ga je morao
uzimati. Prednisone je pomagao u borbi protiv odbacivanja organa,
ali je istodobno stimulirao rast dlaka. Nasmijao se svom odrazu,
pomislivši da je prethodnoga dana trebao reći Bonnie Fox da se
osjeća poput vukodlaka, a ne Frankensteina. Pomiješao je
čudovišta. Pošao
je u krevet. _
Sanjao je crno-bijelo. Sad je uvijek tako sanjao, ali su njegovi snovi
prije operacije bili u boji. Nije znao što to znači. Pričao je o tome dr.
Fox, a ona je samo slegnula ramenima.
U tom se snu nalazio u prodavaonici. Bio je sudionik u dogadajima
što su mu ih pokazali Arrango i Walters. Stajao je ispred tezge i
smiješio se Kyungwon Kangu. Vlasnik prodavaonice mu je uzvratio
neprijateljskim smiješkom i nešto rekao.
"Što?" pitao je McCaleb.
"Ne zavređujete to", rekao je gospodin Kang.
McCaleb je spustio pogled na tezgu kako bi vidio što je kupio, ali
prije nego što mu je to uspjelo, na sljepoočnici je osjetio hladan
čelični prsten. Brzo se okrenuo, a tamo je stajao maskirani čovjek s
pištoljem. McCaleb je znao, onako kako spoznaja i logika prate
snove, da se čovjek iza maske smiješi. Spustio je pištolj i pucao u
McCalebova prsa, a metak je pogodio prsten deset - krug srca.
Metak je prošao kroz McCaleba kao da je meta od papira. No udar
ga je gurnuo korak unatrag, a potom je počeo padati kao na us-
porenom filmu. Nije osjećao bol, samo olakšanje. Pogledao je
ubojicu dok je padao i prepoznao oči iza maske. To su bile njegove
vlastite oči. Potom je uslijedio mig.
A on je padao i padao.
63
8.
Udaljena tutnjava praznih kontejnera što su ih iskrcavali s broda u
obližnjoj luci Los Angelesa probudila je McCaleba prije zore. Dok je
ležao u krevetu, sklopljenih očiju ali posve budan, zamislio je što se
dogada. Dizalica nježno uzima kontejner veličine kamionske
prikolice s brodske palube i premješta ga na gat, a zatim čovjek š tla
prerano daje znak za ispuštanje, golema čelična kutija pada s visine
od jednog metra i stvara prasak poput zvučnog udara što odjekuje
obližnjim marinama, U McCalebovim se mislima čovjek s tla svaki
put smije.
- Jebeni idioti - reče McCaleb, konačno odustane od sna i sjedne.
To je već treći put u mjesec dana da se to dogodilo.
Pogledao je na sat i shvatio da je spavao više od deset sati. Polako
je pošao do pramca i istuširao se. Kad se obrisao, provjerio je
jutarnje vitalne znakove i uzeo propisani broj pilula i tekućih
kemikalija. Sve je ubilježio na listu, a zatim je uzeo britvu. Baš je
kanio namazati lice pjenom za brijanje kad se pogledao u zrcalo i
rekao:
- Jebi ga.
Obrijao je vrat da bi djelovao uredno, ali se na tome zaustavio,
zaključivši da se neće brijati dva ili tri puta dnevno do kraja života, ili
dok bude uzimao Prednisone, već će radije pustiti bradu. Ranije
nikad nije imao bradu. FBI to ne bi dopustio.
Odjenuo se, uzeo punu čašu narančina soka, adresar i bežični
telefon, te sjeo na krmi u ribarsku stolicu baš kad se pojavilo sunce.
Dok je pio sok, stalno je pogledavao na sat, čekajući da kazaljke
pokažu sedam i petnaest jer je vjerovao da je to najbolje vrijeme za
poziv Jaye Winston.
Odjel za umorstva okružnog šerifa nalazio se u Whittieru, na
drugom kraju okruga. S tog su mjesta detektivi Odjela provodili
istrage o svim ubojstvima u okolici Los Angelesa i u raznim
gradovima s kojima je Odjel sklopio ugovor o pružanju usluga reda i
zakona. Jedan od tih gradova bio je Palmdale u kojem je ubijen
James Cordell.
64
Budući da su njihovi uredi tako daleko, McCaleb je zaključio kako bi
bilo glupo voziti se sat vremena taksijem onamo, a da ne zna hoće li
Jaye Winston biti ondje kad on stigne. Zato se radije odiučio za
telefonski poziv u sedam i petnaest nego za iznenadni posjet s
kutijom uštipaka.
- Ti glupani.
McCaleb se okrenuo i ugledao jednog od svojih susjeda, Buddyja
Lockridgea, kako stoji na mjestu za kormilara svoje jedrilice od
petnaest metara po imenu Double-Down. Buddyjeva jedrilica nalazila
se tri veza dalje od brodića The Following Sea. U ruci je držao šalicu
vrele kave. Imao je na sebi kućni ogrtač, a kosa mu je s jedne strane
stršila. McCaleb nije morao pitati koga Buddy naziva glupanima.
- Da - potvrdi. - Nije naročito dobar način za početak dana.
- Stvar je u tome da to ne bi smjeli činiti cijelu noć reče Buddy. -
Prokleta gnjavaža. Mislim, sigurno ih se može čuti odavde do Long
Beacha.
McCaleb samo kimne glavom.
 - Razgovarao sam s ljudima u Lučkoj kapetaniji. Znaš, rekao sam
im neka pošalju žalbu upravi luke, ali njima se živo fućka.
Razmišljam o pisanju peticije. Hoćeš li je potpisati?
- Potpisat ću je. McCaleb pogleda na sat.
- Znam, misliš da je to gubitak vremena.
- Ne. Samo ne znam hoće li djelovati: Luka radi dvadeset četiri
sata. Neće noću prestati iskrcavati teret zbog toga jer je šačica ljudi,
koji žive na jahtama u marini, potpisala peticiju.
- Da, znam. Glupani... Volio bih da jednoga dana na nekoga od njih
padne ta golema kutija. Možda bi tada shvatili.
Lockridge je bio obalni štakor. Postariji surfer i besposličar s plaže,
živio je jeftino, s malo sredstava, na svojoj jahti, a uglavnom se
izdržavao novcem od povremenih poslova u marini kao što je
čuvanje jahti ili struganje trupa brodica. Dva su se muškarca
upoznala prije godinu dana, uskoro nakon što je Lockridge svojom
jedrilicom stigao u marinu. Mc
65
Caleba je probudio ponoćni koncert usne harmonike. Kad je ustao i
sišao s brodića kako bi vidio tko stvara buku, slijedio je zvuk do
pijanog L,ockridgea koji je ležao na palubi jedrilice Double-Down.
Svirao je usnu harmoniku prateći napjev što ga je samo on čuo iz
svojih slušalica. Unatoč McCalebovoj ljutnji te noći, dva su se
muškarca s vremenom sprijateljila. Za to je uvelike bila zaslužna
činjenica da u tom dijelu marine više nitko nije živio na jahti. Bili su
jedan drugome jedini stalni susjed. Buddy je pripazio na The
Following Sea dok je McCaleb bio u bolnici. Takoder je često nudio
McCalebu vožnju do prodavaonice živežnih namirnica ili do obližnjeg
trgovačkog centra jer je znao da Terry ne bi smio voziti. Zauzvrat,
McCaleb je otprilike jednom tjedno pozivao
', Lockridgea na večeru. Obično su razgovarali o zajedničkom '
zanimanju za blues, uspoređivali jedrilice i motorne jahte, a katkad bi
izvukli McCalebove kutije sa starim dosjeima i teoretski riješili poneki
slučaj. Lockridgea su uvijek fascinirale
; pojedinosti McCalebovih priča o FBI-u i istragama.
', - Sad moram obaviti telefonski razgovor, Bud - dovikne , , mu
McCaleb. - Razgovarat ćemo kasnije.
 I ' - Svakako. Obavi razgovor. Pobrini se za posao. Mahnuo je i
nestao u kabini. McCaleb na to slegne ra, menima, potraži broj Jaye
Winston i nazove. Dobio je vezu
nakon nekoliko sekundi.
, - Jaye, ovdje Terry McCaleb. Sjećaš me se? I Nakon trenutka
tišine ona reče:
- Svakako. Kako ide, Terry? Čula sam da imaš novu pumpicu.
- Da i dobro se osjećam. Što je s tobom? - Sve po starom, sve po
starom.
- Pa, misliš li da ćeš imati nekoliko minuta vremena ako jutros
skoknem do tebe? Imaš jedan slučaj o kojemu bih želio razgovarati.
- Radiš li sad privatno, Terry? , - Ne. Samo činim uslugu prijateljici.
- O čemu se radi, mislim, koji te slučaj zanima?
- James Cordell. Slučaj kraj bankomata, dvadeset drugog siječnja.
Winston promrmlja nešto poput hmmm, ali ništa ne reče.
66
- Što? - upita McCaleb.
- Pa, čudno je. Taj se slučaj ohladio, a sad si ti već druga osoba
koja me zbog toga zove u roku od dva dana. Sranje, pomisli
McCaleb. Znao je tko je nazvao.
- Keisha Russell iz Timesa? - Tako je.
- Ja sam kriv. Zamolio sam je članke o Cordellu, ali joj nisam htio
reći zašto me zanimaju. Zato je nazvala tebe. Traži.
- Tako sam i mislila. Pravila sam se blesavom. Dakle, tko je
prijateljica koja te na to nagovorila?
McCaleb je ispričao kako se počeo raspitivati o umorstvu Glorije
Torres, a to ga je najzad dovelo do slučaja Cordell. Priznao je da mu
PLA uopće ne želi pomoći, a Winston je jedina koja mu može otvoriti
put do slučaja. Izostavio je činjenicu da je novo srce dobio od Glorije
Torres.
- Dakle, jesam li pogodio? - konačno upita. - Jesu li slučajevi
povezani?
Winston je oklijevala, ali je tada potvrdila njegovu pretpostavku.
Također je rekla da je slučaj trenutno na čekanju, do novog razvoja
događaja.
- Slušaj, Jaye, bit ću otvoren. Nadam se da mogu doći k tebi,
možda pogledati knjige i bilo što drugo što ćeš mi htjeti pokazati, a
potom se vratiti Gracieli Rivers i reći joj da je učinjeno ili se čini sve
što je moguće. Ne pokušavam biti junak ili se praviti važan.
Winston ništa nije rekla.
- Što misliš? - napokon upita McCaleb. - Imaš li danas malo
vremena?
- Ne previše. Možeš li pričekati? - Svakako.
McCaleb je čekao cijelu minutu. Šetkao je palubom i promatrao
tamnu vodu na kojoj je plutao njegov brodić.
- Terry? - Da.
- Gledaj, imam sud u jedanaest u poslovnom dijelu grada. To znači
da odavde moram otići najkasnije u deset. Možeš li stići prije toga?
- Svakako. Može li u devet ili devet i petnaest?
67
- To je u redu. - Dobro, i hvala.
- Gledaj, Terry, dužna sam ti i zato ovo činim. No tu nema ničega.
Samo neka gnjida s pištoljem. Ovo je ono srai nje o trećem zločinu,
to je sve.
- Kako to misliš?
, - Imam još jedan poziv. Razgovarat ćemo kad dođeš ovamo.
Prije nego što se McCaleb spremio za polazak, koraknuo je na gat i
pošao do jedrilice Double-Down. Jedrilica je bila trn u oku marine.
Brodić nije bio predviđen za onoliko stvari koliko ih je Lockridge
posjedovao. Tri daske za jahanje na valovima, dva bicikla i gumenjak
nalazili su se na palubi, te je jedrilica izgledala poput prostora za
rasprodaju.
Vratašca su još uvijek bila otvorena, ali McCaleb ništa nije čuo ni
vidio. Zazvao ga je i čekao. U marini nije bilo pristojno stupiti na
nečiji brodić bez poziva.
Napokon su se u otvoru pojavili glava i ramena Buddyja
Lockridgea. Sad je već počešljao kosu i odjenuo se.
- Buddy, što imaš danas u planu?
- Kako to misliš? Isto što i uvijek. Veliko ništa. Što si mislio, da ću
raditi na svojoj autobiografiji?
- Pa, gledaj, treba mi vozač za sljedećih nekoliko dana, možda i
više. Ako želiš, posao je tvoj. Plaćam deset dolara na sat, plus
obroci. Morao bi ponijeti knjigu ili tako nešto jer ćeš me često morati
čekati.
 Buddy se sasvim izvukao iz kabine. - Kamo te treba voziti?
- Moram poći u Whittier. Trebao bih krenuti z~ petnaest minuta.
Nakon toga, ne znam.
- O čemu je riječ, nekakvoj istrazi?
McCaleb je vidio kako se u Buddyjevim očima pojavljuje izraz
uzbuđenja. Mnogo je vremena provodio u čitanju kriminalističkih
romana i često je McCalebu prepričavao zaplet. Ovo bi bila prava
stvar.
- Da, raspitujem se o nečemu za nekoga. Ali ne tražim partnera,
Buddy, samo vozača.
68
.uo ~ila ari na te šta ~ilo lyja ~ si na, ara što ' ~est
; uje
milet.
um
- To je u redu. Pristajem. Čiji automobil?
- Ako uzmemo tvoj, ja plaćam benzin. Idemo li mojim cherokeejem,
ja sjedim straga. Ti odluči. Meni je svejedno. Bonnie Fox je
McCalebu zabranila vožnju barem dok ne
prođe devet mjeseci od transplantacije. Njegova su se prsa još
uvijek zatvarala. Koža je zacijelila, ali ispod ožiljka je prsna kost još
uvijek otvorena. Udarac o volan ili pritisak zračnog jastuka mogao bi
biti smrtonosan, čak i pri malim brzinama.
- Pa, svida mi se cherokee, ali uzet ćemo moj automobil - reče
Buddy. - Previše bih se osjećao kao šofer ako bi ti sjedio otraga.
9.
Ljeti, godine 1993., u izbočenim stijenama pješčenjaka poznatim
pod imenom Vasquez Rocks, u Antelope Valleyju, sjeverni okrug Los
Angelesa, nađeno je tijelo žene. Tijelo se ondje nalazilo nekoliko
dana. Raspadanje je onemogućilo da se utvrdi je li se radilo o
seksualnom zlostavljanju, ali je tako pretpostavljeno. Tijelo je bilo
odjeveno, ali su gaćice okrenute naopako, a bluza pogrešno
zakopčana - jasan znak da se žena nije sama odjenula, ili je to
učinila pod prinudom. Uzrok smrti bilo je davljenje rukama, što se.
često dogadalo u seksualnim umorstvima.
Šerifova detektivka Jaye Winston dobila je umorstvo Vasquez
Rocka kao glavni istražitelj. Slučaj se nije brzo riješio, pa se Winston
pomirila s dugotrajnom istragom. Ambiciozna, ali neopterećena
prekomjernim egom, najprije se obratila FBI-u za pomoć. Njezin je
poziv proslijeden jedinici za serijska ubojstva, a na koncu je ispunila
zahtjev za procjenu slučaja i predala ga PSNZ-u*.
* PSNZ - Program za sprečavanje nasilnih zločina.
69
Zahvaljujući PSNZ-ovoj procjeni,. McCaleb je prvi put upoznao
Jaye Winston. Podaci o slučaju što ih je poslala u Quantico
proslijeđeni su u McCalebov ured u Los Angelesu. Na tipično
birokratski način, paket je prešao cijelu zemlju da bi konačno stigao
na isto mjesto odakle je krenuo kako bi se na njemu radilo.
Uz pomoć PSNZ-ove kompjutorske baze podataka - koja
usporeduje odgovore na osamdeset pitanja o svakom pojedinom
umorstw s onima što se već nalaze u računalu - te proučavanjem
mjesta zločina i fotografija s obdukcije, McCaleb je slučaj iz Vasquez
Rock doveo u vezu s drugim umorstvom što se dogodilo godinu
dana ranije u području Sepulveda Passa u Los Angelesu. Sličan
način ubijanja, bacanje odjevena tijela na nasip, druge sitne
pojedinosti i nijanse sve se slagalo. McCaleb je vjerovao da se u
području Los Angelesa pojavio još jedan serijski ubojica. U oba je
slučaja utvrdeno da je žena nestala dva ili tri dana prije no što je
ubijena. To je značilo da ju je ubojica držao zatočenu i živu tijekom
tog razdoblja, vjerojatno da bi mu poslužila u njegovim odvratnim
maštarijama.
Povezivanje slučajeva bilo je samo jedan korak. Identificiranje i
uhićenje ubojice bili su očiti sljedeći koraci. Međutim, nisu imali
nikakvih tragova. McCaleba je zanimao dugotrajni razmak izme8u
dva umorstva. Nepoznati Subjekt, kako su ubojicu službeno nazivali
u dokumentima FBI-a, izdržao je jedanaest mjeseci prije nego što su
ga porivi svladali te je popustio svojim maštarijama i oteo drugu
ženu. McCalebu je to značilo da se dogadaj tako snažno usjekao u
ubojičin um da je njime gotovo godinu dana mogao hraniti i
zadovoljavati svoje porive. FBI-ev program za profiliranje pokazivao
je da će to razdoblje postajati sve kraće i kraće, a ubojica će ranije
morati potražiti novi plijen.
McCaleb je izradio profil za Winston, ali to nije naročito pomoglo i
oboje su to znali. Bijelac, izmedu dvadeset i trideset godina, bavi se
fizičkim poslom. Nepoznati Subjekt će također imati povijest
seksualnih zločina ili poremećaja u ponašanju. Ako je u prošlosti
odredeno vrijeme proveo u zatvoru, to bi moglo značiti da je za toliko
stariji od godina navedenih u profilu.
70
~o
Ista stara priča. PSNZwi profili su obično bili sasvim točni, ali su
rijetko pomagali u hvatanju počinitelja. Profil što ga je Winston dobila
mogao bi odgovarati stotinama, možda tisućama ljudi u području Los
Angelesa. Zato im je, nakon što su iskoristili sve tragove, preostalo
jedino čekanje. McCaleb je u svoj kalendar ubilježio slučaj i okrenuo
se drugim predmetima.
U ožujku iduće godine - osam mjeseci od posljednjeg umorstva -
McCaleb je naišao na zabilješku, ponovno pročitao dosje i nazvao
Jaye Winston. Ništa se zapravo nije promijenilo. Još uvijek nije bilo
novih tragova ili osumnjičenika. McCaleb je nagovorio šerifovu
istražiteljicu da počne nadzirati dva mjesta na kojima su nadena
tijela i grobove dviju žrtava. Objasnio je da se ubojica nalazi pri kraju
ciklusa. Njegove fantazije više neće imati što hraniti. Poriv za
obnavljanjem osjećaja moći i kontrole nad drugim ljudskim bićem
postajat će sve snažniji i bit će ga sve teže kontrolirati. Činjenica da
je Nepoznati Subjekt očito odjenuo tijela nakon prva dva umorstva
bila je jasan znak bitke što mu je bjesnila u glavi. Jedan se njegov
dio sramio onoga što je učinio nesvjesno je tražio način da to prikrije
tako što je odjenuo žrtve. To je ukazivalo na mogućnost da se nakon
ciklusa od osam mjeseci ubojica nalazi u strahovitom psihološkom
vrtlogu. Poriv da se ponovno prepusti svojim maštarijama te stid što
bi ga takav čin izazvao dvije su strane koje se bore za kontrolu.
Jedan način za privremeno smirivanje poriva bio bi posjet mjestima
prethodnih zločina u pokušaju obnavljanja maštarije. McCaleb je
pretpostavio da će se ubojica vratiti na jedno od mjesta gdje je
ostavio žrtve ili će posjetiti njihove grobove. To bi ga približilo
njegovim žrtvama i pomoglo mu da na neko vrijeme potisne potrebu
za ubijanjem.
Winston se nećkala pokrenuti operaciju nadziranja na nekoliko
mjesta samo na temelju slutnje agenta FBI-a. No McCaleb je već
dobio zeleno svjetlo za sebe i još dva agenta. Također je igrao na
kartu Winstonina profesionalizma, rekavši joj da će se uvijek pitati da
li bi motrenje donijelo rezultata ako to ne učini, osobito ako
Nepoznati Subjekt ponovno napadne. S takvom prijetnjom na svojoj
savjesti, Winston se obratila svom poručniku i kolegama iz PLA koji
su
71
radili na slučaju, te su sve tri agencije osnovale ekipu za nadziranje.
Dok je planirala motrenje, Winston je saznala da su obje žrtve
slučajno pokopane na istom groblju u GlendaIeu, a njihovi su grobovi
medusobno udaljeni stotinjak metara. Kad je to čuo, McCaleb je
predvidio da će se Nepoznati Subjekt pojaviti na groblju, ako se
uopće pojavi.
Imao je pravo. Petu noć motrenja McCaleb, Winston i još dva
detektiva skrivali su se u mauzoleju iz kojeg su vidjeli oba groba.
Opazili su kako se neki čovjek kombijem dovezao do groblja, izišao i
popeo se preko zaključanih ulaznih vrata. Noseći nešto ispod ruke,
prišao je grobu prve žrtve, ondje nepomično stajao deset minuta, a
potom se zaputio do groba
' druge žrtve. Njegovo je ponašanje pokazivalo da od ranije ' zna
gdje se grobovi nalaze. Na drugom je grobu razmotao ; ono što se
pokazalo vrećom za spavanje, položio je na grob,
sjeo na nju i nagnuo se na nadgrobni spomenik. Detektivi nisu
uznemiravali čovjeka. Snimili su njegov dolazak na groblje noćnom
videokamerom. Nedugo zatim raskopčao je hla, če i počeo
masturbirati.
Prije nego se vratio u kombi, policajci su, zahvaljujući i
registracijskim tablicama, već identificirali čovjeka. Radilo se o
Lutheru Hatchu, tridesetosmogodišnjem vrtlaru iz North Hollywooda,
koji je prije četiri godine pušten iz zatvora Folsom gdje je odslužio
devet godina za silovanje.
Subjekt više nije bio nepoznat. Hatch je postao osumnjičenik. Kad
su se od njegovih godina oduzele godine provedene u zatvoru,
savršeno se uklapao u PSNZ-ov profil. Tri su ga tjedna motrili
dvadeset četiri sata dnevno - uključujući još dva posjeta groblju u
Glendaleu - dok jedne večeri detektivi konačno nisu stupili u akciju
kad je mladu ženu, koja je izlazila iz galerije Sherman Oaks,
pokušao prisiliti da ude u njegov kombi. Detektivi su u kombiju našli
ljepljiw traku i uže za vješanje rublja izrezano na komade dugačke
malo više od metra. Nakon što su dobili nalog za pretres, istražitelji
su prekopali unutrašnjost kombija i Hatchov stan. Našli su dlake,
vlakna i osušenu tekućinu što je kasnije preko DNA i drugih
znanstvenih analiza povezano s dvije žrtve umorstva. Lokalni mediji
su Hatchu brzo nadjenuli nadimak Čovjek s w
72
groblja, te je zauzeo svoje mjesto u hramu višestrukih ubojica koji
fasciniraju javnost.
McCalebovo iskustvo i slutnje pomogle su Jaye Winston u
rješavanju slučaja. To je bio jedan od uspjeha o kojem se u Los
Angelesu i Quanticu još uvijek govorilo. One večeri kad su uhitili
Hatcha, ekipa za motrenje je pošla slaviti. Tijekom jednog zatišja,
Jaye Winston se okrenula McCalebu i rekla: "Dužna sam ti. Svi smo
ti dužni."
Buddy Lockridge se za posao vozača Terryja McCaleba odjenuo
kao da ide u noćni klub na Sunset Stripu. Bio je u crnom od glave do
pete. Također je nosio crnu kožnu aktovku. McCaleb je stajao na
gatu kraj jedrilice Double-Down i dugo bez riječi zurio u njega.
- Što je bilo? - Ništa, idemo.
- Je li ovo u redu?
- Dobro je, ali nisam mislio da ćeš se tako urediti samo da bi cijeli
dan sjedio u automobilu. Hoće li ti biti udobno? - Svakako.
! - Onda idemo.
Lockridgeov automobil bio je sedam godina stari ford taurus
srebrne boje i dobro održavan. Dok su se vozili prema Whittieru, u tri
je navrata pokušao otkriti što McCaleb istražuje, ali nijednom nije
dobio odgovora. McCaleb je konačno uspio promijeniti temu kad je
izvukao njihovu staru raspravu o prednostima što ih jedrilice imaju u
odnosu na motorne jahte. Stigli su do Šerifovog okružnog ureda Star
Center za nešto više od jednog sata. Lockridge je skrenuo na
parkiralište za posjetitelje i ugasio motor.
, - Ne znam koliko ću se zadržati - reče McCaleb. - Nadam se da si
ponio nešto za čitanje, ili imaš uza se jednu od svojih usnih
harmonika.
- Siguran si da ne želiš da pođem s tobom unutra?
 L - Čuj, Bud, ovo je možda greška. Ne tražim partnera. . Samo mi je
potreban netko tko će me voziti. Jučer sam potrošio više od sto
dolara na taksi. Pretpostavio sam da bi
73
tebi novac možda više koristio, ali ako ćeš mi stalno postavljati
pitanja i...
- Dobro, dobro - prekine ga Lockridge. Podigne ruke u znak
predaje. - Samo ću sjediti ovdje i čitati. Ništa više neću pitati.
- Dobro. Vidimo se.
McCaleb je na vrijeme ušao u prostorije Odjela za umorstva, a Jaye
Winston je šetkala blizu prijamnog pulta i čekala ga. Bila je privlačna
žena, nekoliko godina starija od McCaleba. Imala je ravnu plavu
kosu srednje dužine. Bila je vitka, odjevena u plavi kostim i bijelu
bluzu. McCaleb je nije vidio gotovo pet godina, od one večeri kad su
slavili uhićenje Luthera Hatcha. Rukovali su se, te je Winston povela
McCaleba u prostoriju za sastanke u kojoj se nalazio ovalni stol
okružen sa šest stolica. Uz jedan zid nalazio se manji stol s
aparatom za kavu. U prostoriji nije bilo nikoga. Na stolu se nalazila
debela hrpa dokumenata i četiri videokasete.
- Želiš li kavu? - upita Winston. - Ne, dobro mi je.
- Onda počnimo. Imam dvadeset minuta vremena. Sjeli su svatko
na svoju stranu stola. Winston je pokazala hrpu papira i kasete.
- Sve je ovo za tebe. Sve sam kopirala nakon što si jutros nazvao.
- Isuse, šališ se? Hvala.
McCaleb je objema rukama sve privukao k sebi, poput čovjeka koji
uzima dobitak sa stola za poker.
- Nazvala sam Arranga u Los Angelesu - reče Winston. - Rekao mi
je neka ne suradujem s tobom, ali ja sam mu odgovorila da si ti
najbolji agent s kojim sam ikad radila i da ti dugujem. Bijesan je, ali
preboljet će.
- Je li ovdje i materijal iz Los Angelesa?
- Da, razmijenili smo sve što smo imali. Već dva tjedna nisam dobila
ništa od Arranga, ali to je vjerojatno zato jer ničega nije ni bilo.
Mislim da je ovdje sve što imamo. Problem je u tome što ima mnogo
papira i videa, a sve skupa uopće ne pomaže.
McCaleb je razdijelio hrpu izvještaja na pola i počeo ih pregledavati.
Postalo mu je jasno da su oko dvije trećine
 74
i
materijala dali šerifovi istražitelji, a ostatak PLA. Pokazao je prema
videokasetama.
- Što je ovo?
- Tu imaš oba mjesta zločina i oba zločina. Arrango mi je rekao da ti
je već pokazao snimku pljačke u prodavaonici. - Tako je,
- Pa, na našoj kaseti se još manje vidi. Ubojica ulazi u kadar na
samo nekoliko sekundi. Tek toliko da smo uspjeli vidjeti kako nosi
masku. No u svakom slučaju, možeš sam pogledati ako želiš.
- U tvom slučaju, je li čovjek uzeo novac iz aparata ili od žrtve?
- Iz aparata, zašto?
- Možda bih to mogao iskoristiti za dobivanje pomoći FBI-a, ako se
za to ukaže potreba. Tehnički, to znači da je opljačkana banka, a ne
žrtva. To je savezni prekršaj.
Winston je kimnula da razumije.
- DaRle, kako ste povezali ova dva slučaja, zahvaljujući balistici? -
upita McCaleb vodeći računa o tome da je njezino vrijeme
ograničeno, a on želi iz nje izvući najviše što može.
Ona kimne glavom.
- Već sam radila na svom slučaju, a nekoliko tjedana kasnije
pročitala sam u novinama o drugom dogadaju. Zvučilo mi je isto.
Nazvala sam Los Angeles, pa smo se sastali. Kad budeš gledao
videosnimke, Terry, vidjet ćeš i sam, Nema nikakve dvojbe. Isti način
rada, isti pištolj, isti tip. Balističari su samo potvrdili ono što smo već
znali.
McCaleb kimne glavom.
- Pitam se zašto je tip uzeo čahure ako je znao da će meci ostati?
Što je upotrijebio?
- Kugle od devet milimetara. Federals. Metalni ovoj. Skupljanje
čahura samo je znak uvježbanosti. U mojem slučaju metak je prošao
kroz glavu, a zrno smo iskopali iz betonskog zida. Vjerojatno je
pretpostavio, nadao se, da će biti previše uništeno za balističko
uspoređivanje. Stoga je, kao dobri mali ubojica, pokupio čahure.
McCaleb kimne, opazivši u njezinu glasu prezir spram čovjeka
kojeg je tražila.
75
 - U svakom slučaju, to zapravo nije važno - reče. - Kao što sam
rekla, gledaj snimke. Ovdje imamo posla s jednim čovjekom. Da bi to
znao, ne trebaju ti balističari.
- Jeste li ti ili PLA pošli dalje od toga?
- Na što misliš, Vatreno oružje i balistiku? - Da. Tko ima dokaze?
- Mi ih imamo. PLA ima malo više slučajeva nego mi. Složili smo
se, budući da je naš slučaj bio pmi, da ćemo mi držati sve dokaze.
Pobrinula sam se da VOB~ obavi rutinski postupak, znaš, potraži
slične slučajeve itd., ali ništa nisu našli. Izgleda da se radi samo o
dva slučaja. Zasad.
McCaleb je pomislio da bi joj mogao reći za FBI-ev Drugfire
kompjutor, ali je zaključio da još nije vrijeme za to. Pričekat će dok
ne pregleda kasete i knjige umorstava prije nego počne predlagati
što bi trebala učiniti.
Opazio je da Winston gleda na sat.
- Radiš li sama na slučaju? - upita McCaleb.
- Sada, da. Ja sam dobila zadatak, a Dan Sistrunk mi je bio partner.
Poznaješ ga?
- Hm, on je bio jedan od ljudi u mauzoleju one noći? - Točno,
nadziranje Hatcha. Bio je tamo. U svakom slučaju, radili smo
zajedno na ovome, a zatim su se dogodile druge stvari. Drugi
slučajevi. Sad je sve moje. Blago meni.
McCaleb kimne i nasmiješi se. Znao je kako to ide. Ako ekipa brzo
ne riješi slučaj, on ostane jednom igraču.
- Hoćeš li imati problema jer si mi dala sve ovo?
- Ne. Kapetan zna što si učinio za nas u slučaju Lise Mondrian.
Lisa Mondrian je bila žena nadena u Vasquez Rocku. McCaleb je
držao neobičnim da ju je Winston spomenula imenom. To mu se
činilo čudnim jer je većina policajaca pokušavala depersonificirati
žrtve. Tako su lakše mogli s tim živjeti.
- Kapetan je tada bio poručnik - govorila je Winston. - Zna da smo ti
dužni. Razgovarali smo, a on je rekao neka ti dam materijal. Samo
bih željela da ti možemo vratiti dug
VOB - Vatreno oružje i balistika
76
s nečim boljim. Ne znam što ćeš moći s ovim učiniti, Terry. Mi smo
samo čekali.
 Što je značilo da su čekali da ubojica ponovno napadne i možda
pogriješi. Na žalost, često je potrebna svježa krv da bi se riješila
stara umorstva.
t - Pa, pogledat ću što mogu s tim učiniti. Barem imam nešto što će
me zaokupiti. Što si ono rekla preko telefona o tome da je riječ o
trećem zločinu?
Winston se nainršti.
- Imamo sve više takvih slučajeva. Još otkako su u Sacramentu
uveli zakon o trećem zločinu. Budući da neko vrijeme nisi imao veze
s poslom, ne znam ako ti je nešto 0 tome poznato. No zakon kaže
da si gotov ako imaš tri osude za teške zločine. Automatski dobivaš
doživotni zatvor, bez mogućnosti pomilovanja.
- Točno. Znam za to.
- Pa, neke od tih gadova zakon je samo učinio opreznijima. Sad
ubijaju svjedoke tamo gdje su prije samo pljačkali. Zakon o tri zločina
trebao ih je zastrašiti. Ako mene pitaš, samo je skrivio ubojstva
mnogih ljudi kao što je James Cordell i dvoje u prodavaonici.
- Dakle, misliš da taj čovjek to čini?
- Meni tako izgleda. Vidio si jednu snimku. Nema oklijevanja. Ta je
gnjida znala što će učiniti prije no što je prišao bankomatu ili ušao u
prodavaonicu. Nije želio svjedoke. Stoga sam slijedila tu slutnju. U
slobodno vrijeme pretražujem dosjee, tražim pljačkaše s dva ili više
uhićenja. Mislim da je muškarac sa skijaškom maskom jedan od njih.
Nekad je bio pljačkaš. Sad pljačka i ubija. Prirodna evolucija.
- Zasad nisi imala sreće?
- S dosjeima, nikakve. No ili ću ja naći njega, ili će on naći mene.
Nije od onih koji iznenada počnu živjeti pošteno. A po činjenici da
ubija ljude za nekoliko stotina dolara, zaključujem da je odlučio kako
ni pod kojim okolnostima neće ponovno u zatvor. To je sigurno. Opet
će to učiniti. Č~di me da se to još nije dogodilo; prošla su dva
mjeseca od posljednjeg ubojstva. No kad opet napadne, možda će
samo malo zajebati stvar pa ćemo ga ščepati. Prije ili kasnije, ho
77
ćemo. Jamčim. Moj je čovjek imao ženu i dvije kćeri. Uhvatit ću
govno koje je to učinilo.
McCaleb kimne glavom. Sviđala mu se njezina predanost hranjena
bijesom. To je bilo posve suprotno od Arrangova stava. Počeo je
skupljati dokumente i kasete, a potom joj je rekao da će je nazvati
kad pregleda materijal. Rekao joj je da bi to moglo biti za nekoliko
dana.
- Nema problema - reče Winston. - Dobro će nam doa sve što
možeš učiniti.
Kad se McCaleb vratio do taurusa, našao je Buddyja Lockridgea
leđima oslonjena na vozačeva vrata i s nogama ispruženim preko
prednjih sjedala. Lijeno je uvježbavao blues skladbu na usnoj
harmonici i istodobno čitao knjigu što mu je počivala u krilu. McCaleb
je otvorio vrata na suvozačevoj strani i pričekao da Buddy makne
noge. Kad je konačno sjeo u automobil, opazio je da Buddy čita
knjigu pod naslovom Inspektor Imanishi istražuje.
- To je bilo prilično brzo - napomene Buddy. - Da, nismo imali
mnogo za reći.
Spustio je hrpu izvještaja i videokaseta na pod izmedu svojih nogu.
- Što ti je sve to?
- Samo neki materijali što ih moram pregledati. Lockridge se nagne
i pogleda papir na vrhu. To je bio izvještaj o događaju.
- James Cordell - glasno pročita. - Tko je to? - Buddy, počinjem
misliti...
- Znam, znam.
Shvatio je poruku, uspravio se i upalio motor. Više ništa nije pitao o
dokumentima.
- Dakle, kamo sada?
- Sad ćemo se vratiti. U San Pedro.
- Učinilo mi se da si rekao kako me trebaš na nekoliko dana.
Prestat ću postavljati pitanja, obećavam.
U glasu mu se osjećao prizvuk pobune.
- Nije riječ o tome. Još uvijek si mi potreban. No sad se moram
vratiti i pregledati ovaj materijal.
78
.tit
~st wa je je
Buddy snuždeno baci knjigu na ploču s instrumentima, spusti usnu
harmoniku u džep na vratima i ubaci u brzinu.
10.
 U salonu je bilo više prirodnog svjetla nego dolje u kabini što ju je
preuredio u ured. McCaleb je odlučio tu raditi. Takoder je imao
televizor i video ugradene u ormarić. Raščistio je stol brodske
kuhinje, obrisao ga spužvom i papirnatim ubrusom, a potom onamo
stavio hrpu izvještaja što mu ih je dala Winston. Izvadio je notes i
našiljenu olovku iz ladice navigacijskog stola, te je i njih stavio na
stol.
Zaključio je kako je najbolje da kronološkim redom pregleda
materijal. To je značilo da je slučaj Cordell prvi. Prelistao je hrpu,
odvojio izvještaje o ubojstvu Glorije Torres i odložio ih u stranu.
Potom je uzeo ono što je ostalo i razdvojio izvještaje tematski:
početna istraga, popis dokaza, kasnije obavljeni razgovori, tragovi
koji su ih odveli u slijepe ulice, razni izvještaji, popis činjenica i tjedni
sažeci.
Kad je radio u FBI-u, uvijek je posve raščistio stol, a potom po
njemu raširio svu papirologiju povjerenog mu slučaja. Slučajevi su
stizali iz policijskih postaja diljem Zapada. Neki su slali debele
pakete, a neki samo tanke fascikle. Uvijek je tražio videosnimku
mjesta zločina. Veliki ili maleni, svi su paketi imali sličan sadržaj.
McCaleba su istodobno fascinirali i gadili mu se. Obuzimao ga je
bijes i želja za osvetom, a cijelo je vrijeme bio sam u malenom
uredu; kaput obješen na kukici na vratima, pištolj u ladici. Mogao se
isključiti iz svega i sasvim usredotočiti na ono što je ležalo pred njim.
Najbolje je radio za svojim pisaćim stolom. Kao terenski agent, u
najboljem je slučaju bio prosječan. No za stolom je bio bolji od
većine. Svaki je put u skrovitim kutevima uma osjećao tajno
uzbudenje kad god bi otvorio jedan
79
od tih paketa i iznova počeo lov za novim zlom. I sad je osjetio isto
uzbuđenje čim je počeo čitati.
James Cordell bio je uspješan čovjek. Imao je obitelj, lijepi dom i
automobile, dobro zdravlje i dobro plaćeni posao što je omogućavalo
da njegova žena svoje vrijeme u cijelosti posveti njihovim dvjema
kćerima. Bio je inžinjer u privatnoj tvrtki koja je imala ugovor s
državom o održavanju vodovodnog sustava što je dovodio vodu od
otopljenog snijega iz planinskog područja u središnjem dijelu države
do spremnika iz kojih se napajala južna Kalifornija. Živio je u
Lancasteru u sjeveroistočnom okrugu Los Angelesa, a to mu je
omogućavalo da u roku od sat i pol stigne do bilo kojeg dijela
vodovoda. Dvadeset drugog siječnja uvečer vraćao se kući nakon
radnog dana što ga je proveo pregledavajući Lone Pine, dio
betonskog akvedukta. Bio je dan isplate, pa se zaustavio kraj
podružnice Regional State Bank samo kilometar i pol od svoje kuće.
Plaća mu je sjela na račun, a njemu je trebala gotovina. No netko mu
je pucao u glavu i ubio ga prije nego što je bankomat prestao
izbacivati novac. Njegov je ubojica uzeo šuštave dvadesetice kad su
izišle iz aparata.
Prvo što je McCaleb shvatio dok je čitao početne kriminalističke
izvještaje bila je činjenica da su mediji dobili dotjeranu verziju
događaja. Okolnosti opisane u članku Timesa što mu ga je Keisha
Russell pročitala dan ranije nisu se u potpunosti poklapale s
činjenicama u izvještajima. Prema priči što ju je pročitala, Cordellovo
je tijelo nadeno petnaest minuta nakon pucnjave. No u izvještaju o
zločinu pisalo je da je Cordella gotovo odmah našao drugi klijent
banke koji je skrenuo na parkiralište baš kad je jedno vozilo -
najvjerojatnije ubojičino - odjurilo s mjesta dogadaja. Svjedok,
identificiran kao James Noone, brzo je pozvao pomoć preko
automobilskog mobitela.
Budući da je poziv stigao preko celularnog transpondera,
telefonistica na 911 nije automatski dobila adresu za točnu lokaciju s
koje je poziv obavljen. Taj je podatak morala naći na staromodni
način - ručno - te je zamijenila brojeve što ih je Noone dao kad je
poslala kola Hitne pomoći. U svojoj
80
izjavi Noone je rekao da je bespomoćno gledao kako je vozilo Hitne
pomoći projurilo kraj njega, uz zavijanje sirena, i pošlo na mjesto
sedam blokova dalje. Morao je ponovno nazvati i sve još jednom
objasniti drugoj telefonistici. Hitna pomoć je dobila pravu adresu, ali
je Cordell umro prije nego što su stigli.
Dok je čitao početne izvještaje, McCaleb je teško mogao procijeniti
je li kašnjenje Hitne pomoći uopće imalo kakvih posljedica. Cordell je
bio teško ranjen u glavu. Čak i da je Hitna pomoć stigla do njega
deset minuta ranije, to vjerojatno ne bi ništa značilo. Nije vjerojatno
da bi se smrt uspjela izbjeći.
 Ipak, greška 911 bila je baš onakva stvar o kakvoj su mediji voljeli
pisati. Zato je netko iz šerifova ureda - vjerojatno Jaye Winstonin
pretpostavljeni - odlučio da se ta informacija ne objavljuje.
Ta je greška bila sporedna stvar te nije previše zanimala McCaleba.
Medutim, zanimala ga je činjenica da barem postoji djelomični
svjedok i opis vozila. Prema Nooneovim riječima, zamalo ga je
zgnječila crna masa kad je skrenuo na parkiralište ispred banke.
Vozilo je opisao kao crni jeep cherokee novijeg, glatkog dizajna.
Vozača je vidio samo u djeliću sekunde, a opisao ga je kao bijelca
sive kose ili sa sivom kapom na glavi.
U početnim izvještajima nisu se spominjali drugi svjedoci. Prije no
što je prešao na dopunske izvještaje i zapis o obdukciji, McCaleb je
odlučio pogledati videosnimke. Uključio je televizor i video, a potom
je najprije ubacio kasetu snimljenu ispred bankomata.
Kao i u slučaju iz Sherman Marketa, u dnu ekrana vidjelo se
vrijeme. Materijal je snimljen širokokutnim objektivom riblje oko, pa je
slika bila iskrivljena. Čovjek, za kojeg je McCaleb pretpostavio da je
James Cordell, pojavio se u kadru i gurnuo bankovnu karticu u
aparat. Njegovo je lice bilo vrlo blizu k~mere pa se gotovo ništa
drugo nije vidjelo. To je bila mana takvih kamera za nadzor, osim ako
pravi cilj snimanja nije bio hvatanje lica varalica koji su koristili
ukradene ili lažne kartice.
81
Dok je Cordell unosio svoju šifru, s oklijevanjem se osvrnuo preko
desnog ramena, promatrajući nešto iza sebe, cherokee što je stigao
na parkiralište. Dovršio je utipkavanje transakcije, a tada mu se na
licu pojavio nervozan izraz. Nitko ne voli noću odlaziti do bankomata,
čak ni do dobro osvijetljenog aparata u području s malo zločina.
Jedini aparat što ga je McCaleb ikad koristio nalazio se u
supermarketu otvorenom dvadeset četiri sata gdje je postojala
sigurnost mnoštva. Cordell je nervozno pogledao preko lijevog
ramena, kimnuo glavom nekome izvan kadra, a potom se okrenuo
prema aparatu. Osoba koja se pojavila više mu nije ulijevala strah.
Ubojica očito nije stavio masku. Unatoč prividnoj smirenosti,
Cordellov se pogled spustio do proreza za izbacivanje novca, a u
glavi je zacijelo tiho ponavljao Požuri! Požuri!
 Gotovo odmah na ekranu se pojavio pištolj, stigavši preko njegova
ramena i ovlaš dotaknuvši sljepoočnicu prije no što je netko povukao
okidač i uzeo život Jamesa Cordella. Mlaz krvi zamaglio je objektiv
kamere, a čovjek je poletio naprijed i desno, očito udarivši u zid kraj
bankomata, a potom je pao na zemlju.
Ubojica se tada pojavio u kadru i pograbio gotovinu što je izišla iz
aparata. McCaleb je u tom trenutku zaustavio sliku. Na ekranu se
sasvim dobro vidio maskirani napadač. Imao je na sebi isto tako
tamnu trenirku i masku poput ubojice Glorije Torres. Kao što je
Winston rekla, balistika im nije trebala. Mogla je samo dati
znanstvenu potvrdu nečega što je Winston znala, a sad je znao i
McCaleb. Riječ je o istom čovjeku. Ista odjeća, isti način rada, iste
mrtve oči iza maske.
Pritisnuo je tipku i videosnimka se nastavila. Ubojica je uzeo novac
iz aparata. Dok je to činio, čini se da je nešto govorio, ali lice nije
okrenuo prema kameri kao u slučaju ubojstava u Sherman Marketu.
Ovaj put kao da je govorio samome sebi.
Napadač je brzo pošao do lijevog dijela ekrana, sagnuo se i
podigao nešto nevidljivo. Čahuru metka. Potom je jurnuo udesno i
nestao s ekrana. McCaleb je nekoliko trenutaka gledao. Jedina
osoba na slici bio je nepomični Cordell na pločniku ispod aparata.
Jedino kretanje bilo je širenje lokve
82
krvi oko njegove glave. ~Tražeći niže mjesto, krv je kliznula u
pukotinu na pločniku i potekla prema rubu.
Prošla je minuta, a tada se na ekranu pojavio neki čovjek i sagnuo
se nad Cordellovo tijelo. James Noone. Bio je zdepast muškarac,
ćelav na tjemenu, s naočalima u tankim okvirima. Dotaknuo je vrat
ranjena čovjeica, a potom se osvrnuo, vjerojatno kako bi provjerio ne
prijeti li i njemu opasnost. Tada se naglo uspravio i nestao, zacijelo
da bi s mobitela nazvao 911. Prošlo je još pola minute prije no što se
Noone vratio u kadar i čekao pomoć. Kako je vrijeme prolazilo,
Noone je okretao glavu na sve strane, očito strahujući da bi napadač
još uvijek mogao biti u blizini, ako nije otišao u jurećem automobilu.
Konačno je njegovu pozornost privuklo nešto s ulice. Usta su mu se
otvorila u bezglasnom kriku te je mahao rukama iznad glave dok je
očito gledao kako vozilo Hitne pomoći juri dalje. Zatim je poskočio i
opet se izgubio s ekrana.
Nekoliko trenutaka kasnije slika je poskočila. McCaleb je pogledao
vrijeme i vidio da je sedam minuta preskočeno. Dva bolničara brzo
su okružila Cordella. Provjerili su otkucaje bila i reakciju zjenica.
Rastrgnuli su mu košulju te mu je jedan od članova spasilačke
službe stetoskopom poslušao prsa. Treći je bolničar brzo stigao s
nosilima na kotačićima. No jedan od prve dvojice pogledao je
čovjeka i odmahnuo glavom. Cordell je bio mrtav.
Nekoliko trenutaka kasnije s ekrana je nestala slika. Nakon što je
trenutak nepomično sjedio, gotovo s poštovanjem, McCaleb je
ubacio kasetu sa snimkom mjesta zločina. Ta je očito snimljena
videokamerom što ju je netko nosio. Isprva se pojavilo nekoliko
ambijentalnih snimaka banke i ulice. Na parkiralištu ispred banke
nalazila su se dva vozila, prašnjavi bijeli chevy su6urban, tako velik
da je zasjenjivao maleno vozilo što se nalazilo kraj njega. McCaleb
je pretpostavio da je suburban pripadao Cordellu. Bio je velik i
istrošen, prašnjav od vožnje kroz planinske i pustinjske ceste duž
akvedukta. Zaključio je da drugo vozilo pripada svjedoku, Jamesu
Nooneu.
Snimka je tada pokazala bankomat, a potom okrvavljeni pločnik
ispod aparata. Cordellovo se tijelo nalazilo na mjestu
83
gdje su ga bolničari našli, a potom ostavili. Nije bilo pokriveno, a
mrtvačeva su se blijeda prsa vidjela jer su mu rastvorili košulju.
Tijekom id~ćih nekoliko minuta na snimci su preskakivana
odredena vremenska razdoblja, ovisno o različitim postupcima na
mjestu zločina. Najprije je kriminalist izmjerio i fotografirao mjesto, a
potom su pomoćnici mrtvozornika radili na tijelu, umotali ga u
plastičnu vreću i stavili ga na nosila. Konačno su kriminalistički
istražitelj i čovjek za uzimanje otisaka pomnije pretražili mjesto
zločina i prikupili dokaze. Jedan je kadar prikazivao istražitelja kako
malenim metalnim šiljkom vadi zrno iz zida kraj bankomata.
Na kraju snimke nalazio se dodatak kojemu se McCaleb nije nadao.
Snimatelj je zabilježio prvo svjedočenje Jamesa Noonea o onome
što je vidio. Svjedoka su poveli do ruba prostora u vlasništvu banke,
te je stajao kraj telefonske govornice i razgovarao s policajcem u
odori kad im se snimatelj približio. Noone je mogao imati oko trideset
pet godina. U usporedbi s policajcem, činio se niskim i čvrsto
građenim. Sad je na glavi imao bejzbolsku kapu. Djelovao je
uzrujano, još uvijek pod dojmom onoga što je vidio i očito frustriran
greškom Hitne pomoći. Kamera je uključena usred razgovora.
"Samo kažem da je možda imao izgleda da preživi." "Da,
gospodine, razumijem. Siguran sam da će se netko time pozabaviti."
"Želim reći, netko bi trebao istražiti kako se to može... a stvar je u
tome, samo smo, koliko, manje od kilometra udaljeni od bolnice?"
"Svjesni smo toga, gospodine Noone", strpljivo će policajac.
"Možemo li sada poći malo dalje? Možete li mi reći jeste li štogod
vidjeli prije nego što ste našli tijelo? Nešto neuobičajeno."
"Da, vidio sam tipa. Barem mislim da sam ga vidio." "Kojeg tipa?"
"Pljačkaša. Vidio sam automobil u kojem je pobjegao." "Možete li
ga opisati, gospodine?"
"Svakako, crni cherokee. Od one nove vrste. Ne od onih koji
izgledaju kao kutija za cipele."
84
Policajac je djelovao pomalo zbunjeno, ali McCaleb je shvatio da
Noone opisuje model grand cherokee. I sam ga ima.
"Skretao sam na parkiralište kad je izletio odavde, gotovo me
udario", rekao je Noone. "Tip je pravi magarac. Zatrubio sam mu, a
onda sam došao ovamo i našao tog čovjeka. Nazvao sam preko
svog mobitela, ali su oni tada zajebali stvar."
"Da, gospodine. Možete li se suzdržati od takvih izraza? Ovo bi se
jednoga dana moglo prikazivati u sudnici."
"O, oprostite."
"Možemo li se vratiti na taj automobil? Jeste li slučajno vidjeli
registracijske tablice?"
"Nisam čak ni gledao." "Koliko je ljudi bilo u vozilu?" "Mislim jedan,
vozač." "Muškarac ili žena?" "Muškarac."
"Možete li ga opisati?"
"Zapravo nisam gledao. Samo sam nastojao izbjeći sudar, to je
sve."
"Bijelac? Crnac? Azijat?"
"O, bio je bijelac. U to sam prilično siguran. Ali ne bih ga mogao
identificirati ili tako nešto."
 "~to je s bojom kose?" "Bila je siva."
"Siva?" Policajac je to rekao s prizvukom iznenađenja u glasu. Stari
pljačkaš. To mu se činilo neobičnim.
"Mislim", rekao je Noone. "Sve se tako brzo odvijalo. Ne mogu biti
siguran."
"Možda šešir?"
"Da, mogao je biti šešir." "Mislite, sivi šešir?"
"Da, sivi šešir, siva kosa. Nisam siguran." "U redu, još nešto? Je li
nosio naočale?"
"Ovaj, ili se ne sjećam ili nisam vidio. Zapravo, nisam gledao tipa,
znate. Osim toga, automobil je imao zatamnjena stakla. Jedini
trenutak kad sam doista mogao vidjeti tipa bilo
85
je kroz vjetrobran, a i to je trajalo samo sekundu. Kad je dolazio
točno prema meni."
"Dobro, gospodine Noone. Pomogli ste nam. Morat ćete dati
službenu izjavu, a detektivi će željeti s vama razgovarati. Hoće li
vam to poremetiti planove?"
"Hoće, ali što čovjek može učiniti? Želim pomoći. Pokušao sam
pomoći. Ne smeta mi."
"Hvala vam, gospodine. Pobrinut ću se da vas netko odveze u
postaju Palmdale. Ondje će detektivi s vama razgovarati. Doći će što
prije budu mogli, a ja ću ih svakako obavijestiti da ih čekate."
"Pa, u redu. Što će biti s mojim automobilom?" "Netko će vas
dovesti ovamo kad završite."
Tu je snimka završavala. McCaleb ju je izvadio iz videa i razmislio o
svemu što je dosad vidio, čuo i pročitao. Činjenica da šerifov ured
nije medijima dao podatak o crnom cherokeeju bila je neobična. O
tome će morati pitati Jaye Winston. Zabilježio je i to u notes u koji je
zapisivao pitanja, a zatim počeo pregledavati preostale izvještaje o
Cordellu.
Popis dokaznog materijala s mjesta zločina bio je jedna jedina,
gotovo prazna stranica. Prikupljeni dokazi sastojali su se od zrna što
su ga izvadili iz zida, šest otisaka prstiju s bankomata, te traga
automobilske gume koji bi mogao pripadati napadačevu vozilu.
Navedena je i videosnimka kamere za nadzor.
 Uz izvještaje su bile pričvršćene fotokopije fotografija traga gume i
zaustavljene slike videosnimke pištolja u napadačevoj ruci. Dodatni
izvještaj kriminalističkog laboratorija iznosio je tehničarevo mišljenje
da se trag gume nalazio na asfaltu barem nekoliko dana, te nema
nikakva značenja za istragu.
Balistički izvještaj identificirao je metak kao lagano spljošteni
devetmilimetarski Federal FMJ. Za izvještaj je spajalicom bila
pričvršćena fotokopija stranice s obdukcije što je prikazivala crtež
gornjeg dijela lubanje. Ucrtan je put metka kroz Cordellov mozak.
Metak je ušao malo ispred lijeve sljepoočnice, zatim pravocrtno
prošao kroz prednji režanj i izišao u području desne sljepoočnice.
Trag metka bio je širok dva i pol centimetra. Dok je McCaleb čitao
izvještaj, shvatio je
86
da je vjerojatno dobro što je Hitna pomoć zakasnila. Da su uspjeli
spasiti Cordella, zacijelo bi bio osu8en na život pod aparatima u
jednoj od onih zdravstvenih ustanova koje su bile samo spremišta
onih koji vegetiraju.
Balistički izvještaj također je sadržavao uvećanu fotografiju pištolja.
Iako je veći dio oružja skrivala ubojičina ruka u rukavici, stručnjaci za
vatreno oružje identificirali su ga kao Heckler & Koch P7,
devetmilimetarski pištolj s poniklovanom cijevi od deset centimetara.
Identificirano oružje McCalebu se činilo neobičnim. HK P7 je
prilično skupo oružje, oko tisuću dolara na legalnom tržištu, a takvo
se oružje ne susreće često u uličnim zločinima. Zaključio je da je
Jaye Winston zasigurno pretpostavila da se netko dokopao pištolja
tijekom ranije provale ili pljačke. McCaleb je prelistao preostale
dopunske izvještaje i, doista, Winston je izwkla kriminalističke
izvještaje iz cijele zemlje u kojima je prijavljena krada pištolja HK P7.
Nije se činilo da je pošla mnogo dalje od toga. Točno je da se mnoge
krade oružja ne prijavljuju jer ljudi koji na taj način ostaju bez oružja
vjerojatno uopće nemaju dozvolu za njegovo posjedovanje. No baš
kako je Winston nesumnjivo ranije učinila, McCaleb je pregledao
popis prijavljenih kra8a - samo pet u protekle dvije godine - kako bi
vidio hoće li mu neko ime ili adresa nešto značiti. Ništa nije našao.
Svih pet provala koliko ih je Winston prikupila bile su neriješeni
slučajevi bez osumnjičenih. To je bila slijepa ulica.
 Nakon popisa provala, naišao je na izvještaj s podacima o krađama
svih crnih grand cherokeeja u okrugu tijekom protekle godine.
Winston je očito vjerovala da je napadačev automobil takoder
kontradikcija - skupi automobil upotrijebljen u sitnoj kradi. McCaleb je
smatrao da je pametna pretpostavka da je automobil vjerojatno
ukraden. Na popisu su se nalazila dvadeset četiri cherokeeja, ali
nikakvi izvještaji nisu govorili o daljnjoj istrazi u tom smjeru. Možda
se, mislio je, Winston jednostavno predomislila nakon što je ubojstvo
povezala sa slučajem Torres. Dobri je Samaritanac opisao automobil
u bijegu nakon pucnjave u prodavaonici, a taj bi opis mogao
odgovarati cherokeeju. To je upućivalo da ga se ubojica nije riješio,
pa je moguće da vozilo uopće nije ukradeno.
87
; Potom je uslijedio zapisnik s obdukcije, a McCaleb je brzo
prelistao te stranice. Iz iskustva je znao da je devedeset
; posto izvještaja s obdukcije posvećeno detaljnom opisivanju ! !
postupka, karakteristikama žrtvinih unutrašnjih organa i
zdravstvenom stanju u vrijeme smrti. Najčešće je samo saže ak bio
važan McCalebu. No u Cordellovu slučaju čak je i taj dio bio
nevažan jer je sve bilo očito. Ipak je našao sažetak
` ~ i kimnuo glavom dok je čitao ono što je već znao. Teško
oštećenje mozga što je dovelo do Cordellove smrti nekoliko minuta
nakon pucanja.
,, I Odložio je u stranu obdukcijski izvještaj. Iduća hrpa izvjei I štaja
bavila se Winstoninom teorijom o trećem zločinu. Vje
rujući da je napadač bivši zatvorenik kojeg očekuje doživotni zatvor
u slučaju još jedne osude, Winston se obratila državi; nim uredima
za uvjetno puštanje u Van Nuysu i Lancasteru.
Izvukla je dosjee počinitelja oružanih pljački. koji se nalaze na
uvjetnoj slobodi, bijelci su, te su već dva ili više puta osuđivani za taj
zločin. Te je ljude očekivala kazna u skladu sa zakonom o trećem
zločinu, ukoliko opet budu uhićeni.
` Na popisu se nalazila osamdeset jedna osoba, dodijeljena na
brigu dvama uredima za uvjetno puštanje zemljopisno najbližima
objema oružanim pljačkama.
Winston i drugi zamjenici polako su radili na popisu u tjednima
nakon pljački i umorstava. Sudeći prema izvještajima, posjetili su
gotovo sve osobe s popisa. Od osamdeset jednog čovjeka, samo
sedmoricu nisu uspjeli naći. To je značilo da su prekršili zakon o
uvjetnoj slobodi i vjerojatno otišli iz područja, ili se još uvijek nalaze u
blizini, skrivaju se i možda vjerojatnije čine oružane pljačke, pa čak i
umorstva.
; j ' Diljem zemlje razaslane su obavijesti o potrazi za tim ljudima, te
su se pojavile na svim policijskim kompjutorskim F, mrežama. Od
ljudi s kojima su uspjeli stupiti u vezu, početni ` 1 ; razgovori i istraga
oslobodili su sumnje gotovo devedeset poE ; ; : sto ispitanika
zahvaljujući alibijima. Preostalih osam osloboi ~ ', deno je sumnje
zahvaljujući drugim istražiteljskim sredstvima ` ' - uglavnom stoga što
njihov fizički izgled nije odgovarao
ubojici na videosnimci. Dvojicu su brisali s popisa sumnjivih jer su
imali odavna dokumentirane tjelesne mane od kojih su vidno šepali.
Napadač na videosnimci nije šepao.
88
Ako se izuzme sedam ljudi s popisa koji nedostaju, istraga u smjeru
trećeg zločina tapka u mjestu. Winston se očito nadala da će se s
vremenom pojaviti jedan od te sedmorice te će ga povezati sa
zločinima.
McCaleb je prešao na preostale izvještaje o slučaju Cordell. Bila su
još dva razgovora s Jamesom Nooneom u Star Centeru. Njegova se
priča ni u jednoj pojedinosti nije razlikovala, a o vozaču cherokeeja
nije ništa više znao reći.
Također je postojao crtež mjesta zločina, te četiri izvještaja s terena
o zaustavljanju i ispitivanju ljudi koji su vozili crne cherokeeje.
Zaustavile su ih policijske patrole u Lancasteru i Palmdaleu u roku
od sat vremena nakon zločina kraj bankomata, a o uporabi
cherokeeja saznali su preko policijskog radija. Svakog su vozača
provjerili u kompjutoru i pustili nakon što su oslobođeni sumnje.
Izvještaje su poslali detektivki Winston.
Posljednje što je McCaleb pročitao bio je najnoviji sažetak što ga je
Winston napisala. Bio je kratak i konkretan.
U ovom trenutku nema novih tragova ili osumnjičenika. Istražiteljica
čeka dodatne informacije koje 6i mogle dovesti do identificiranja
osumnjičenika.
` Winston je stigla do zida. Čekala je. Trebala joj je svježa krv.
 McCaleb je lupkao prstima po stolu i razmišljao 0 onome što je
upravo pročitao. Slagao se sa svime što je Winston poduzela, ali je
nastojao dokučiti što je propustila i što bi se još moglo učiniti. Svidala
mu se njezina teorija o trećem zločinu, te je dijelio njezino
razočaranje jer nije uspjela izvući sumnjivca s popisa od osamdeset
jedne osobe. Mučila ga je činjenica da je većina ljudi oslobodena
sumnje zahvaljujući alibiju. Kako je moguće da toliko dvostrukih
kriminalaca može savršeno objasniti gdje su se točno nalazili dvije
različite
' večeri? Uvijek je bio sumnjičav prema alibijima kad je radio na
slučajevima. Znao je da je za alibi potreban samo jedan lažljivac.
W McCaleb je prestao poigravati prstima po stolu kad se nečega
sjetio. Raširio je po stolu hrpu izvještaja o slučaju Cordell. Nije ih
morao iznova čitati jer je znao da se ono
89
i ' o čemu razmišlja ne nalazi u njima. Shvatio je da Winston ; nikad
nije zemljopisno dovela u vezu svoje razne teorije.
' Ustao je i sišao s brodića. Buddy Lockridge je sjedio u ;
' svojoj jedrilici i krpao ronilačko odijelo kad mu je McCaleb prišao.
- Hej, dobio si posao?
- Čovjek iz milijunaškog niza želi da mu sastružem BerI
tram. To je broj šezdeset, tamo prijeko. No ako te treba voziti, to
mogu obaviti kad god hoću. On dolazi jednom mjesečno za vikend.
- Ne. Samo me zanima imaš li plan grada kojeg mi možeš posuditi.
Moj je u automobilu, a ne želim skidati ceradu da bih došao do
njega.
- Da, svakako. U kolima je.
: ! ' Lockridge posegne u džep, izvadi ključeve automobila i , dobaci
ih McCalebu. Dok je hodao prema taurusu, McCaleb je pogledao
prema milijunaškom nizu. To je bio gat s dvostruko širim i dužim
vezovima da bi se mogle smjestiti veće jahte usidrene u marini
Cabrillo. Spazio je Bertram 60. Bila je to prekrasna jahta. Znao je da
vlasnika, koji je vjerojatno koristi samo jednom mjesečno, ne košta
manje od milijun i pol.
Nakon što je uzeo plan grada iz Lockridgeova automo,;
bila, vratio ključeve i zatim ponovno sišao u svoj brodić, Mc' Caleb
se dao na posao s izvještajima. Najprije je pregledao i j izvještaje o
krađama cherokeeja i HK P7 pištolja. Numerirao
je svaku prijavljenu kradu, a potom je prema adresi ucrtao i na
odgovarajuću stranicu u planu grada. Zatim je prešao na j popis
sumnjivaca zbog zakona o trećem zločinu, te je na isti
način označio mjesta gdje svaki od tih ljudi živi i radi. Najzad je unio
mjesta zločina. .
Za sve to txebalo mu je gotovo sat vremena. No kad je ~. '~ i
završio, obuzeo ga je osjećaj opreznog uzbudenja. Jedno ime s
popisa od osamdeset jednog čovjeka po zemljopisnom se položaju
isticalo u odnosu na zločin u Sherman Marketu i i kraQu jednog HK
P7.
' ~ Čovjek se zvao Mikail Bolotov, tridesetogodišnji ruski emigrant
koji je već dvaput sjedio u kalifornijskim zatvorima zbog oružanih
pljački. Bolotov je živio i radio u Canoga Par
90
ku. Njegov je dom bio odmah kraj DeSotoa blizu Sherman Waya,
kilometar ili dva od prodavaonice u kojoj su ubijeni Gloria Torres i
Kyungwon Kang. Radio je u tvornici za proizvodnju satova
smještenoj u Winnetki, samo osam blokova južno i dva bloka istočno
od prodavaonice. Najzad, a to je McCaleba najviše uzbudilo, Rus je
također radio samo četiri bloka dalje od kuće u Canoga Parku iz koje
je tijekom provale u prosincu ukraden HK P7. Čitajući izvještaj o
provali, McCaleb je zapazio da je uljez uzeo nekoliko darova ispod
božićnog drvca, a među njima i novi HK P7 što ge je vlasnik kuće
umotao kao dar za svoju ženu - savršeni dar za Božić u Los
Angelesu. Provalnik nije za sobom ostavio otiske prstiju ni druge
tragove.
McCaleb je pročitao cijeli materijal o uvjetnom otpustu i izvještaj
istražitelja. Bolotov je imao dugu nasilnu prošlost, iako se nikad
ranije nije sumnjalo na umorstvo i nije došao u sukob sa zakonom
otkako je prije tri godine posljednji put izišao iz zatvora. Redovito je
dolazio na razgovore, a izvana se činilo da je odlučio živjeti pošteno.
Bolotova su o slučaju Cordell na njegovu radnu mjestu ispitivala
dva šerifova istražitelja, Ritenbaugh i Aguilar. Razgovor je obavljen
dva tjedna nakon umorstva Cordella, ali gotovo tri tjedna prije zločina
u Sherman Marketu. Isto tako, razgovor je očito obavljen prije nego
što je Winston dobila izvještaje o krađama HK P7. Zato je,
pretpostavio je, istražiteljima promaknula važnost Bolotovljeva
zemljopisna položaja.
Tijekom razgovora, Bolotovljevi su odgovori očito bili dovoljni da se
izbjegne sumnja, a njegov mu je poslodavac osigurao alibi, izjavivši
da je one noći kad je James Cordell ubijen Bolotov odradio svoju
uobičajenu smjenu od dva do deset uvečer. Pokazao je detektivima
platni popis i vremenske kartice na kojima se vidjelo koliko je sati
radio. To je za Ritenbaugha i Aguilara bilo dovoljno. Cordell je umro
otprilike u 10:10. Fizički bi za Bolotova bilo nemoguće za deset
minuta stići iz Canoga Parka u Lancaster, čak i da je pošao
helikopterom. Ritenbaugh i Aguilar prešli su na sljedeće ime s
popisa.
- Gluposti - glasno izusti McCaleb.
91
i , Osjećao je uzbudenje. Bolotov je bio trag kojeg je trebalo i
iznova,~rovjeriti, bez obzira što kaže njegov šef ili platni
popis. Covjekov je zanat oružana pljačka, a ne izrada satova. ' .
Njegova zemljopisna blizina ključnim lokacijama o kojima je
provedena istraga zahtijevala je još jedno ispitivanje. McCaleb je
osjećao da je postigao barem nešto s čim se može vratiti detektivki
Winston.
Brzo je zapisao nekoliko natuknica u notes, a potom ga : je odložio
u stranu. Iscrpio ga je dosad obavljeni posao, te
je osjećao približavanje glavobolje. Pogledao je na sat i vidio da je
vrijeme proletjelo, a on to nije ni opazio. Već su bila dva sata. Znao
je da bi trebao štogod pojesti, ali nije imao nikakve želje za nekom
odredenom hranom. Zaključio je da
če, umjesto jela, malo odspavati i sišao u kabinu. !I:
11.
Osvježen satom spavanja tijekom kojeg nije imao snova što bi ih
zapamtio, McCaleb si je pripremio sendvič od bijelog kruha i sira. Uz
to je otvorio limenku coca-cole i vratio se do stola u kuhinji kako bi
pregledao materijal o slučaju Glorije Torres.
Počeo je s videosnimkom iz Sherman Marketa. Već ju je dvaput
vidio u društvu Arranga i Waltersa, ali je zaključio da je mora još
jednom pogledati. Ubacio je kasetu u video i gledao normalnom
brzinom, a potom je ostatak sendviča stavio u šudoper. Više nije
mogao jesti. Utroba mu se previše stisnula.
' s Premotao je kasetu i ponovno je gledao, ovaj put usporeno.
Glorijini pokreti djelovali su tromo i opušteno. McCa
` leb je otkrio da je gotovo spreman uzvratiti osmijehom na njezin
smiješak. Pitao se o čemu je razmišljala. Je li smiješak bio
namijenjen gospodinu Kangu? McCaleb je sumnjao da
je tako. To je bio tajni smiješak. Namijenjen nečemu u njoj.
92
Pretpostavio je da je razmišljala o svom sinu, te je znao da je
barem bila sretna u svom posljednjem svjesnom trenutku.
Snimka mu nije pružila nikakve nove ideje, samo je iznova
razbudila bijes spram ubojice. Potom je stavio snimku mjesta
zločina, te promatrao dokumentiranje, mjerenje i procjenjivanje
pokolja. Glorijino tijelo, naravno, više nije bilo tamo, a na podu gdje
je pala bilo je jako malo krvi - zahvaljujući Dobrom Samaritancu. No
tijelo vlasnika prodavaonice nalazilo se na podu iza tezge, a krv ga
je naizgled posve okruživala. To je McCaleba podsjetilo na staru
ženu koju je prethodnoga dana vidio u prodavaonici. Stajala je ondje
gdje se njezin muž srušio. To je zahtijevalo određenu vrstu hrabrosti,
a McCaleb je mislio da je on ne posjeduje.
Nakon što je ugasio video, počeo je pregledavati hrpu izvještaja.
Arrango i Walters imali su manje papira nego Winston. McCaleb nije
tome želio pridavati posebno značenje, ali si nije mogao pomoći. Iz
iskustva je znao da veličina knjige umorstva govori o dubini istrage,
ali i o trudu istražitelja. McCaleb je vjerovao da izmedu žrtve i
istražitelja postoji sveta veza. To su shvaćali svi policajci koji su radili
na umorstvima. Neki su to previše primali k srcu. Drugi malo manje,
jednostavno zato da bi psihološki lakše podnijeli situaciju. No to je
postojalo u svima njima. Nije važno je li čovjek religiozan, vjeruje li
da duša pokojnika bdi nad njim. Čak i ako vjeruje da sve završava
posljednjim izdisajem, ipak govori u ime mrtvih. Njegovo je ime
šaptom izgovoreno prilikom zadnjeg izdisaja. No samo je on to čuo.
Samo je on znao. Nijedan drugi zločin nije stvarao takav savez.
McCaleb je odložio u stranu zapisnike s obdukcija Torres i Kanga
kako bi ih posljednje pročitao. Znao je da će, kao i u Cordellovu
slučaju, obdukcijski izvještaji dati malo bitnih podataka uz ono što je
već očito. Brzo je prešao početne izvještaje o zločinu i stigao do
tankog snopa izvještaja o razgovorima sa svjedocima. To su bile
izjave ljudi koji su svi zajedno činili cjelinu: radnik na benzinskoj
crpki, vozač u prolazu, djelatnica Timesove tiskare koja je radila s
Glorijom. Takoder je pregledao sažetke istražitelja, dopunske
izvještaje, popise činjenica, crteže mjesta zločina, izvještaje
balističara, te kronološki zapis postupaka i poziva što su ih obavili de
93
; tektivi na slučaju. Posljednji u tom dijelu hrpe bio je prijepis poziva
na 911 što ga je nikad identificirani Dobri Samaritanac obavio nakon
što je naišao na mjesto zločina i pokušao Gloriji spasiti život. Prijepis
je ukazivao na čovjeka koji je s mukom govorio engleski dok je žurno
prijavljivao
; zločin. No kad mu je telefonistica ponudila da će ga spojiti ; ; s
nekim tko govori španjolski, on je to odbio.
' ČOVJEK: Moram ići. Ja sad ići. Djevojka je jako loše ' ranjena.
Čovjek, on bježi. On vozi dalje. Crni auto, kao i ;~ '; kamion.
TELEFONISTICA: Gospodine, molim vas, ostanite na vezi...
Gospodine? Gospodine?
To je bilo sve. Otišao je. Spomenuo je vozilo, ali nije opisao
počinitelja.
Nakon te izjave uslijedio je balistički izvještaj u kojem su meci
izvađeni tijekom operacije na Gloriji Torres i obdukcije Kyungwon
Kanga identificirani kao devetmilimetarski Federal FMJ. Analizirana
je fotografija s videosnimke iz prodavaonice, a oružje je opet
identificirano kao HK P7.
Kad je dovršio prvo čitanje preostalih izvještaja, McCaleb je
ustanovio da u knjizi umorstva nedostaje vremenski slijed događaja.
Za razliku od slučaja Cordell, gdje je postojao samo jedan svjedok,
slučaj Torres je imao niz manje važnih svjedoka i vremenskih
podataka. Detektivi oč'ito nisu sjeli sa svim tim podacima i povezali
ih u vremenski slijed dogadaja. Nisu napravili popis dogadanja s
obzirom na vrijeme i tako dobili cjelinu.
McCaleb se nagnuo na stolici i načas razmislio o tome. Zašto toga
nema? Može li točan vremenski slijed dogadaja uopće nečemu
koristiti? Vjerojatno ne u početku, zaključio je. U smislu identificiranja
ubojice, to ne bi pomoglo. A samo je to važno, barem u početku. Ali
vremensku je analizu događaja trebalo učiniti kasnije, nakon što se
prašina slegla, ako se može tako reći. McCaleb je istražiteljima koji
su mu slali slučajeve često savjetovao da naprave vremenski slijed
događaja. To je moglo pomoći u rušenju alibija, pronalaženju rupa u
izjavama svjedoka, jednostavno je istražitelju pružalo veću kontrolu i
spoznaju o onome što se točno dogodilo.
94
McCaleb je bio svjestan da je lako drugima soliti pamet. Arrango i
Walters nisu imali prednost sagledavanja slučaja dva mjeseca nakon
dogadaja. Možda im je promaknula pomisao na vremenski slijed
dogadaja. Došli su novi problemi i novi slučajevi o kojima je trebalo
brinuti.
Ustao je i pošao u kuhinju kako bi uključio aparat za kavu. Ponovno
je osjećao umor, a bio je budan tek devedeset minuta. McCaleb nije
pio mnogo kave nakon transplantacije. Dr. Fox mu je rekla neka
izbjegava kofein, a kad je povremeno ignorirao njezin savjet i popio
šalicu kave, katkad bi u prsima osjetio treperenje. No želio je biti
budan i dovršiti posao. Odlučio je riskirati.
Kad se kava skuhala, natočio je šalicu, a potom dodao obilne
količine mlijeka i šećera. Ponovno je sjeo i u mislima se prekorio jer
traži ispriku za Arranga i Waltersa. Trebali su odvojiti vrijeme i
temeljito obraditi slučaj. McCaleb se Ijutio na sebe jer je na trenutak
mislio drukčije.
Uzeo je notes i počeo iznova čitati izvještaje o razgovorima sa
svjedocima, zapisujući podatke o vremenu i kratak sažetak onoga
što je svaki svjedok dao slučaju. Potom je vremenske podatke
usporedio s drugim izvještajima o zločinu. Trebao mu je jedan sat da
to obavi, a za to vrijeme je bez razmišljanja tri puta napunio šalicu
kavom. Kad je završio, napravio je vremenski slijed događaja na
dvije stranice notesa. Dok je proučavao svoje djelo, shvatio je da je
problem u tome što se vremena uglavnom ne podudaraju, osim u
nekoliko dijelova, te donose izravne kontradikcije, čak djeluju
nemoguće.
22:01 - kraj B smjene, tiskara Los Angeles Timesa, postrojenje u
Chatsworthu. Gloria odlazi s posla.
22:10, otprilike - Gloria odlazi u društvu kolegice s posla, Annette
Stapleton. Na parkiralištu razgovaraju oko pet minuta. Gloria odlazi u
svojoj plavoj hondi civic.
22:29 - Gloria se nalazi na benzinskoj crpki Chevron na Winnetki u
Roscoeu. Samoposluživanje, kreditnom karticom plaćeno 14.40
dolara. Radnik Connor Davis sjeća se Glorije kao redovite večernje
mušterije koja je običa
95
vala pitati o sportskim rezultatima jer je on često na radiju slušao
prijenos neke utakmice. Vrijeme se pripisuje
; podacima o kreditnoj kartici.
I 22:40 do 22:43, otprilike - vozačica Ellen Taaffe putuje na istok
Sherman Wayom, ima spuštene prozore, čuje zvuk sličan pucnju dok
prolazi kraj Sherman Markera.
i i ` Gleda, ne vidi ništa sumnjivo. Dva automobila na parki' ralištu.
Natpisi o rasprodaji na izlozima onemogućavaju ; pogled u
prodavaonicu. Dok gleda, čuje još jedan zvuk ; i sličan pucnju, ali
opet ne vidi ništa neobično. Taaffe je
` odredila vrijeme zvukova prema početku vijesti na radio` ; postaji
KFWB, a to je u deset i četrdeset.
22:41:03 - neidentificirani muškarac sa španjolskim naglaskom
zove 911, kaže da je ranjena žena u Sherman Marketu i treba
pomoć. Ne čeka dolazak policije. Ilegalni useljenik?
22:41:37 - prema vremenu na videosnimci, netko je hicem usmrtio
Gloriju Torres.
22:42:55 - prema vremenu na videosnimci, Dobri Samaritanac ulazi
u prodavaonicu i pomaže Gloriji.
22:43:21 - Ellen Taaffe s mobitela zove 911 i prijavljuje zvukove
moguće pucnjave. Rečeno joj je da je pucnjava već prijavljena.
Njezino ime i broj proslijeđeni su detektivima.
22:47 - stižu kola Hitne pomoći, odvoze Gloriju u Medicinski centar
Northridge. Kyungwon Kang proglašen mrtvim.
22:49 - na mjesto događaja stiže policija.
Sve je ponovno pročitap. Znao je da istraživanje umorstava nije
egzaktna znanost, ali mučio ga je vremenski slijed dogadaja. Prema
prvom istražiteljskom izvještaju, detektivi su utvrdili da je pucano
tijekom šezdeset sekundi izmedu 22:40 i 22:41. Detektivi su to
zaključili prema jedinom vremenu za kojeg su znali da je sigurno
točno - vremenskim zapisima u Hitnoj službi. Prvi poziv kojim je
prijavljena pucnjava - Dobri
96
su 40 za u
~ri
Samaritanac - telefonist službe 911 primio je u 22:41:03. Koristeći
to vrijeme i prijavu Ellen Taaffe o tome da je čula pucnjeve malo iza
početka vijesti na KFWB-u, došli su do zaključka da je ubojica morao
pucati iza 22:40, ali prije 22:41:03 kad je nazvao Dobri Samaritanac.
To je vrijeme, naravno, u suprotnosti s vremenom od 22:41:37 koje
se vidi na videosnimci na početku napada. McCaleb je još jednom
pregledao izvještaje, nadajući se
da mu je promaknula neka stranica na kojoj postoji objašnjenje za
to nesuglasje. Ništa nije našao. Nekoliko je trenutaka lupkao prstima
po stolu i razmišljao. Pogledao je na sat i vidio da je gotovo pet
poslije podne. Nije vjerojatno da će netko od istražitelja još uvijek biti
na poslu.
Ponovno se zagledao u vremenski slijed dogadaja što ga je
konstruirao, tražeći objašnjenje za anomaliju. Pogled mu se
zaustavio na drugom pozivu upućenom službi 911. Ellen Taaffe,
žena koja je čula pucnjeve, zvala je s mobitela u 22:43:21 kako bi to
prijavila, ali su joj rekli da je pucnjava već prijavljena.
Razmislio je o tome. Detektivi su činjenicu da je ona čula pucnjeve
iskoristili kako bi umorstva smjestili unutar minute 22:40, na samom
početku vijesti. Ipak, kad je ona nazvala 911, oni su već znali za
pucnjavu. Zašto je čekala više od dvije minute kako bi nazvala? I
jesu li je uopće pitali je li vidjela Dobrog Samaritanca?
McCaleb je brzo prolistao hrpu izvještaja dok nije našao izjavu Ellen
Taaffe. Nalazila se na stranici s njezinim potpisom ispod izjave
otipkane nakon odjeljka s podacima. U izjavi nije bilo riječi o tome
koliko je čekala od trenutka kad je čula pucnjeve do poziva službi
911. U izjavi je stajalo kako vjeruje da je vidjela dva automobila
parkirana ispred prodavaonice, ali nije mogla odrediti vrstu vozila, niti
se sjećala je li netko sjedio u njima.
Pogledao je odjeljak s podacima. Ondje je pisalo da Taaffe ima
trideset pet godina i udata je. Živi u Northridgeu, a ima upraviteljski
položaj u tvrtki koja se bavi traženjem mladih i perspektivnih ljudi za
račun raznih poslodavaca. Vozila se kući iz kina u Topanga Plazi kad
je čula pucnjeve. U prostoru s podacima o svjedoku nalazili su se
telefonski
97
brojevi njezina doma i posla. McCaleb je pošao do telefona i
okrenuo broj njezina radnog mjesta. Javila se tajnica, ispravila
njegov izgovor imena Taaffe i rekla da ju je uhvatio baš na odlasku.
- Ovdje Ellen Taaffe - javi se glas.
- Dobar dan, gospodo Taaffe. Ne poznajete me. Zovem se
McCaleb. Ja sam istražitelj, a radim na onoj pucnjavi što se prije dva
mjeseca dogodila na Sherman Wayu. Ono što ste čuli i o tome
razgovarali s policijom?
Čuo je kako puše na način koji je pokazivao da ju je poziv
iznervirao.
- Ne razumijem, već sam razgovarala s detektivima. Radite li vi za
policiju?
- Ne, ja... radim za obitelj žene koja je ubijena. Je li ovo nezgodan
trenutak?
- Da, baš sam na odlasku. Rado bih izbjegla prometnu gužvu i... i,
iskreno rečeno, ne znam što bih vam mogla reći. Sve sam ispričala
policiji.
- Ovo će potrajati samo minutu. Imam samo nekoliko brzih pitanja.
Ta je žena imala malenog sina. Samo pokušavam uhvatiti čovjeka
koji mu je uzeo majku.
Ponovno je čuo kako puše.
- U redu, pokušat ću pomoći. Koja su vaša pitanja?
·J. - Dobro, prvo, koliko ste dugo čekali od trenutka kad ste čuli
pucnjeve do poziva službi 911?
- Nisam čekala. Odmah sam nazvala. Odrasla sam u blizini oružja.
Moj je otac bio policajac pa sam ponekad s njim odlazila u streljanu.
Znala sam da je ono što sam čula zvuk pištolja. Odmah sam
nazvala.
- Pa, imam policijske izvještaje, a u njima stoji kako vam se učinilo
da ste čuli pucnjeve oko deset i četrdeset, ali ste to prijavili tek u
deset i četrdeset tri. Ne shvaćam...
- Ono što u izvještajima ne piše je činjenica da sam dobila
automatsku sekretaricu. Odmah sam nazva.la, ali sam dobila
snimljenu poruku. Sve linije 911 bile su zauzete, pa sam morala
čekati. Ne znam koliko dugo. To me je ogorčilo. No kad sam
konačno dobila vezu, rekli su da već ionako znaju za pucnjavu.
- Što mislite, koliko ste morali čekati?
98
m do ju
- Upravo sam vam rekla da nisam sigurna. Možda minutu. Možda
više, a možda i manje. Ne znam.
- U redu. U izvještaju piše da ste čuli hitac i pogledali kroz prozor u
prodavaonicu. Tada ste čuli još jedan hitac. Vidjeli ste dva
automobila na parkiralištu. Sljedeće je pitanje, jeste li nekoga vidjeli
vani?
- Ne. Nikoga nije bilo. I to sam rekla policiji.
- Ako je unutrašnjost prodavaonice bila osvijetljena, čini se da ste
možda mogli vidjeti je li netko bio u automobilima. - Ako je netko i bio
u jednome od onih automobila, ne sjećam se da sam ga vidjela.
- Je li jedan od automobila mogao biti sportski, kao što je
cherokee?
- Ne znam. Policija me je to već pitala. No moju je pozornost
zaokupila prodavaonica. Gledala sam mimo automobila.
- Možete li odrediti jesu li bili tamne ili svijetle boje? - Doista ne
znam. Maločas sam vam to rekla, a sve sam to već prošla s
policijom. Oni imaju sve...
- Jeste li čuli treći hitac? - Treći? Ne, samo dva.
- No bila su tri hica. Znači, ne znate jeste li čuli prva dva ili
posljednja dva.
- Tako je.
Na trenutak je razmislio o tome i zaključio kako je vjerojatno
nemoguće utvrditi je li čula prva dva ili posljednja dva pucnja.
- Gospodo Taaffe, to je sve. Mnogo vam hvala. Pomogli ste mi i žao
mi je što sam vas gnjavio.
Kratki je razgovor samo pomogao odgovoriti na pitanje o kašnjenju
njezina poziva službi 911, ali je i dalje ostalo nesuglasje između
trenutka u kojem je Dobri Samaritanac nazvao službu 911 i vremena
na videosnimci. McCaleb je ponovno pogledao na sat. Već je prošlo
pet. Svi su detektivi vjerojatno otišli, ali je ipak odlučio nazvati.
 Kad je nazvao postaju West Valley, iznenadio se jer mu je telefonist
rekao da su i Arrango i Walters još uvijek na poslu i pitao ga s kim
želi razgovarati. Odlučio se za Walter
99
sa jer se prethodnoga dana činio pristupačnijim. Walters je podigao
slušalicu nakon treće zvonjave.
- Clvdje Terry McCaleb... Slučaj Glorije Torres? - Tako je, da.
- Pretpostavljam da ste čuli kako sam materijale dobio od Jaye
Winston iz Šerifovog okružnog ureda.
- Da, nismo previše sretni zbog toga. Primili smo i poziv iz Slimesa
u vezi slučaja. Neka izvjestiteljica. To nije bilo u redu. Ne znam s 'm
ste razgovarali...
- Gledajte, vaš me je partner doveo u položaj u kojem sam
informaeije morao potražiti na drugoj strani. Ne zabrinjavajte se zbog
Timesa. Tražit če priču koje nema. Barem zasad.
- I najbolje bi bilo da tako ostane. U svakom slučaju, imam prilično
mnogo posla. Što imate?
- Dobili ste novi slučaj?
- Da. Stalno padaju poput muha, ovdje u Big Valleyju. - Pa,
gledajte, neću vas zadržavati. Imam samo jedno pitanje na koje mi
možda možete odgovoriti.
McCaleb je čekao. Walters ništa nije rekao. Činio se drukčijim nego
prethodnoga dana. MeCaleb se pitao sjedi li Arrango u blizini i sluša.
Odlučio je nastaviti.
- Zanima me samo vrijeme - reče. - Videosnimka iz prodavaonice
pokazuje da je do pucnjave došlo u... - na brzinu je pogledom
preletio preko vremenskog slijeda događaja
... da vidimo, deset četrdeset jedan trideset sedam. Zatim imate
podatke iz službe devet jedan jedan, a tamo stoji da je poziv Dobrog
Samaritanca stigao točno u deset četrdeset jedan nula tri. Vidite na
što mislim? Kako je momak nazvao trideset četiri sekunde prije nego
što je zapravo došlo do pucnjave?
- Jednostavno, vrijeme na videu nije točno.
- O, u redu - reče McCaleb kao da mu ta mogućnost ranije nije pala
na pamet. - Jeste li to provjerili?
- Moj partner je to učinio.
- Doista? U knjizi umorstva nema izvještaja o tome.
 - Čujte, nazvao je kompaniju za osiguranje, raspitao se, bez
izvještaja, u redu? Čovjek koji je instalirao taj sustav učinio je to prije
više od gadinu dana, odmah nakon što su
1~
prvi put opljačkali gospodina Kanga. Eddie je razgovarao s
čovjekom. Namjestio je vrijeme na videokameri prema vlastitom satu
i otad se nije vraćao onamo. Gospodinu Kangu je pokazao kako će
namjestiti vrijeme na kameri u slučaju nestanka struje ili tako nešto.
. - U redu - reče McCaleb, ali nije sigurno znao kamo to vodi.
- Dakle, znate isto što i ja. Pokazuje li sat vrijeme što ga je
namjestio čovjek koji je postavio kameru, ili ga je starac katkad sam
namještao. Bez obzira o čemu je riječ, to nije
' važno. Ne možemo imati povjerenja u vrijeme s nečijeg sata.
Možda je sat žurio, možda je vrijeme na kameri svakih tjedan ili dva
brzalo za nekoliko sekundi. Tko zna? Ne možemo se na to osloniti,
to govorim. No možemo se osloniti na vrijeme službe 911. Za to smo
vrijeme sigurni da je točno i toga smo se držali.
McCaleb je šutio, a Walters je to primio kao nekakvu a osudu.
- Gledajte, vrijeme na snimci je samo pojedinost koja ionako ništa
ne znači - reče. - Ako razbijamo glavu oko svake pojedinosti koja se
ne uklapa, još uvijek bismo radili na prvom slučaju. Imam posla,
čovječe, imate li još nešto?
- To je sve, valjda. Vi zapravo nikad niste provjerili vrijeme s
videosnimke, zar ne? Znate, usporedili to vrijeme i ono što ste ga
dobili od službe 911?
- Nismo. Vratili smo se nakon nekoliko dana, ali u međuvremenu je
došlo do nestanka struje, u Santa Ani je došlo do kvara. Tada nam
vrijeme na kameri više nije bilo ni od kakve koristi.
- Šteta.
- Da, šteta. Moram poći. Ostanite u vezi. Ako štogod otkrijete,
nazovite nas prije nego Winston, ili ćemo se naljutiti na vas. U redu?
- Nazvat ću vas.
Walters je prekinuo vezu. McCaleb je spustio slušalicu i nekoliko
trenutaka zurio u nju, pitajući se što bi trebao biti njegov sljedeći
potez. Ništa nije otkrio. No uvijek je počinjao iz početka kad bi došao
do zida. Početak je najčešće značio
101
 mjesto zločina. No ovaj je slučaj drukčiji. Može se vratiti na sam
zločin.
Stavio je snimku umorstava u Sherman Marketu u video i ponovno
je gledao, usporeno. Sjedio je i tako snažno stiskao rubove stola da
su ga počeli boljeti zglobovi na prstima. Tek kad je gledao treći put,
opazio je nešto što mu je ranije'promaknulo, a cijelo mu je vrijeme
bilo pred nosom.
Kyungwon Kangov sat. Onaj što ga sada nosi njegova udovica. Na
snimci se sat vidio dok se Kang grčevito hvatao za robu na tezgi.
McCaleb je nekoliko minuta pokušavao namjestiti snimku, pomičući
traku naprijed i natrag dok nije uhvatio sliku za koju je vjerovao da
najbolje pokazuje lice sata. Uspio je dobiti jasnu sliku, ali se s
videosnimke nije moglo pročitati koliko sat pokazuje. Brojke na satu,
vrijeme, nije se vidjelo.
Sjedio je i zurio u zaustavljenu sliku, pitajući se treba li poći dalje u
tom smjeru. Kad bi uspio pročitati vrijeme na satu, možda bi mogao
uokviriti vrijeme pucnjave koristeći se satom na videokameri i
vremenom što su ga dali u službi 911. To bi moglo odgovoriti na
neriješeno pitanje. No znači li to uopće nešto? Walters u jednome
ima pravo. Uvijek postoje pojedinosti koje se ne uklapaju. Uvijek ima
neriješenih pitanja. A McCaleb nije bio siguran isplati li se tratiti
vrijeme na ovo.
Nešto je omelo njegovo razmišljanje. Živeći na brodu, naučio je
razlikovati lagana uzdizanja i spuštanja svog doma, spoznati jesu li
ih izazvali valovi nekog broda s plovnog puta ili težina osobe koja je
stupila na brodić. McCaleb je osjetio kako se brodić lagano spustio,
pa je odmah pogledao preko ramena i kroz pomična vrata. Graciela
Rivers je upravo koraknula na palubu i okrenula se kako bi malenom
dječaku pomogla pri ukrcavanju. Raymond. Večera. Sasvim je
zaboravio.
- Sranje - rekao je, brzo ugasio video i izišao kako bi ih pozdravio.
102
12. - Zaboravio si, zar ne?
Na licu joj je lebdio lagani smiješak.
- Ne... hoću reći, nekako sam to smetnuo s uma u posljednjih pet
sati. Izgubio sam se u silnoj papirologiji što sam je proučavao. Kanio
sam skoknuti do tržnice i...
 , - Pa, u redu je. Možemo to učiniti drugi...
- Ne, ne, šališ se? Pozvani ste na večeru. Je li ovo Raymond?
š - O, da.
Graciela se okrenula prema dječaku koji je stidljivo stajao I
iza nje na krmi. Djelovao je sitno za svoje godine, tamne kose i
očiju, smede kože. Imao je na sebi kratke hlače i košulju na pruge. U
rukama je nosio džemper.
p. - Raymonde, ovo je gospodin McCaleb. Čovjek o kojem sam ti
pričala. Ovo je njegov brodić. On živi na njemu. McCaleb korakne
naprijed i sagne se ispruživši ruku.
Dječak je nosio maleni policijski automobil u desnoj ruci, te ga je
morao prebaciti u drugu ruku. Potom je nesigurno ispružio ruku i
rukovao se s McCalebom. McCaleb je osjetio neobjašnjivu tugu dok
se upoznavao s dječakom.
- Zovem se Terry - reče. - Drago mi je da sam te upoznao,
Raymonde. Mnogo sam čuo o tebi.
- Može li se s ovog brodića loviti ribe?
- Može, svakako. Jednog dana ću te odvesti u ribolov, ako želiš.
- To bi bilo dobro.
McCaleb se uspravi i nasmiješi Gracieli. Ljupko je izgledala.
Odjenula je laganu ljetnju haljinu sličnu onoj što ju je imala kad je
prvi put došla na brodić. Od one vrste što bi je povjetarac s mora
lagano pripio uz njezino tijelo. I ona je nosila džemper. McCaleb je
na sebi imao kratke hlače, sandale i majicu kratkih rukava na kojoj je
pisalo Robicheaux's Dock & Baitshop. Osjetio se pomalo
posramljenim.
`'~ - Ovako ćemo učiniti - reče. - Iznad prodavaonice u marini
postoji ugodan restoran. Imaju dobru hranu i sjajan pogled na
zalazak sunca. Zašto ne bismo ondje večerali?
103
'" - Meni to dobro zvuči - reče Graciela.
- Samo se moram na brzinu preodjenuti. Raymonde, imam ideju.
Zašto ne bismo spustili udicu s krme, pa ćeš ti vidjeti možeš li štogod
uloviti, a ja ću Gracieli pokazati neke ; stvari na kojima sam radio?
; Dječakovo se lice razvedri. - Dobro.
' - U redu, onda, sad ćemo to srediti.
 McCaleb ih je ondje ostavio i vratio se unutra. U salonu je s gornje
police skinuo najlakši štap za pecanje, pošao do kutije s priborom
ispod navigacijskog stola i izvadio povraz
; namotan na čeličnom koloturu na kojem se već nalazila udica i'
broj osam i olovo. Pričvrstio je povraz na štap, a potom je G' pošao
do hladnjaka u kuhinji jer je znao da ondje ima za' ledenih sipica.
Upotrijebivši oštar nož, odrezao je komadić ! sipice i namjestio ga na
udicu.
Vratio se na krmu sa štapom i cijelu opremu pružio Raymondu.
Čučnuo je iza dječaka obujmivši ga rukama i na brzinu mu objasnio
kako će mamac baciti na sredinu plovnog puta. Potom mu je rekao
kako će držati prst na povrazu i osjetiti ako riba grize.
- Je li sad u redu? - pitao je kad je završio. - Uh, da. Ima li riba
ovdje pored brodova?
- Svakako, vidio sam cijelo jato ribica kako pliva baš ondje gdje je
tvoja udica.
- Kakvih ribica?
- Tamnih sa žutim prugama. Ponekad ih možeš vidjeti kako se
kreću kroz vodu. Gledaj hoće li naići.
- Dobro.
- Hoćeš li se sada snaći ako odemo unutra i ponudim tvoju majku
pićem?
- Ona nije moja majka.
- O, da, ja.., oprosti, Raymonde. Mislio sam na Gracielu. Hoće li ti
biti dobro?
- Dobro mi je.
- U redu, vikni ako štogod uloviš. A zatim počni namatati!
Stavio je prst ispod dječakove ruke i povukao ga preko sićušnih
rebara. McCalebov je otac to običavao činiti kad je
104
on držao štap za pecanje i nije se mogao zaštititi. Raymond se tiho
nasmijao i odmaknuo, ne skidajući pogleda s mjesta na kojem je
povraz nestajao u tamnoj vodi.
Graciela je pošla za McCalebom u salon, a on je zatvorio pomična
vrata da ih dječak ne bi čuo. Lice mu je zasigurno porumenjelo zbog
greške što ju je počinio. Pročitala ga je prije nego što se dospio
ispričati.
 - Nije važno. To će se sada često doga8ati. McCaleb kimne glavom.
- Hoće li ostati s tobom?
- Da. Samo mene ima, ali to nije važno. Nalazila sam se u njegovoj
blizini otkad se rodio. Mislim da bi za njega
- bilo previše da nakon majke još i mene izgubi. Želim da ostane sa
mnom.
- Gdje mu je otac? - Tko zna.
McCaleb kimne i odluči promijeniti temu.
- Bit ćeš mu izvrsna - reče. - Želiš li čašu vina? - To bi bilo izvrsno.
' - Crveno ili bijelo? - Ono što ćeš i ti.
- Ja sad ne smijem nikakvo. Za nekoliko mjeseci.
' - Oh, u tom slučaju, ne želim da samo zbog mene otvaraš bocu
vina. Mogu popiti...
- Molim te, želim to učiniti. Što misliš o crvenom? Imam bocu
dobrog crvenog vina, a ako je otvorim, mogu je barem mirisati.
Graciela se nasmiješi.
- Sjećam se da je Glory bila takva tijekom trudnoće. Običavala je
sjediti tik uz mene i reći da samo želi pomirisati vino što ga ja pijem.
Smiješak je postao žalostan.
, - Bila je dobra osoba - reče McCaleb. - Vidim to po dječaku.
Željela si da to vidim.
Graciela kimne glavom. Pošao je u kuhinju i uzeo bocu crvenog
vina s police. To je bilo vino Sanford pinot noir, jedno od njemu
najdražih. Dok je otvarao bocu, Graciela je prišla ormariću. Osjetio je
lagani miris parfema. Vanilija, pomislio je. Obuzelo ga je ushićenje.
Ne toliko zato što joj je
105
tako blizu, već zbog osjećaja da se u njemu nešto budi nakon
dugotrajriog mrtvila.
- Imaš li djece? - pitala ga je tada. - Ja, ne.
- Jesi li bio oženjen? - Da, jednom.
Natočio joj je čašu i gledao kako kuša vino. Nasmiješila se i
kimnula.
- Dobro je. Kad je to bilo?
- Što, kad sam bio oženjen? Da vidimo, oženio sam se prije
desetak godina. Trajalo je tri godine. Ona je bila agentica pa smo
zajedno radili u Quanticu. Međutim, kad brak nije uspio i mi smo se
razveli, još uvijek smo morali zajedno raditi, a to... ne znam, ponašali
smo se civilizirano, ali to nije bilo dobro, znaš? Otprilike u to vrijeme
razbolio se moj otac koji je ovdje živio. Tako sam im predložio da
nekoga pošalju ovamo za stalno. Prikazao sam to kao potez za
smanjivanje troškova. Želim reći, ionako sam stalno letio ovamo.
Mnogo smo putovali. Zaključio sam da bi ovdje trebali otvoriti maleni
ured ili tako nešto i uštedjeti nešto novca. Složili su se i ja sam dobio
posao.
Graciela kimne glavom, okrene se i pogleda van da vidi kako se
Raymond snalazi. Napeto je zurio u vodu gdje se nadao da će
ugledati ribu.
- Što je s tobom? - upita McCaleb. - Jesi li se ti udavala?
- Jednom, takoder. - Djeca?
- Ne.
Još uvijek je promatrala Raymonda. Na licu joj se i dalje nazirao
osmijeh, ali je djelovao napeto zbog razgovora. McCaleb je želio
znati o njoj, ali je odlučio da ne navaljuje.
- Usput rečeno, bio si dobar s njim - reče i glavom pokaže prema
Raymondu. - Riječ je o ravnoteži. Moraš ih poučiti i dopustiti da sami
ponešto otkriju. To je bilo lijepo.
Pogledala ga je, a on je slegnuo ramenima kako bi pokazao da je to
bila sreća. Uzeo je njezinu čašu i prinio je nosu kako bi uživao u
aromi, a potom je vrati. Zatim je sebi natočio ostatak kave iz aparata,
te dodao mlijeko i šećer. Kuc
106
;on ~ nuli su se šalicom i čašom. Graciela je rekla da joj se svida
njezino piće. McCaleb je rekao da njegovo ima okus katrana.
- Žao mi je - reče Graciela. - Peče me savjest dok ovo pijem pred
toborn. ,
- Ne brini. Drago mi je da ti se svida.
Tišina je ispunila salon. Njezin je pogled pao na gomilu ~ila
izvještaja i videokaseta na kuhinjskom stolu.
- Što si mi želio pokazati?
- Ovaj, ništa odredeno. Samo nisam želio razgovarati se pred
Raymondom.
vn Pogledao je dječaka kroz staklo. S njim je sve bilo u rerak du. I
dalje je napregnuto promatrao povraz što je sjekao nafno dolazeću
plimu. McCaleb se nadao da će nešto upecati, ali ni- je pretpostavio
da to nije baš vjerojatno. Ispod lijepe površine noj voda u marini je
prilično zagadena. Svaka riba koja je dolje ~ga uspijevala preživjeti
imala je instinkte i vještinu žohara.
la- ponovno je pogledao Gracielu. ao.
ot- - No želio sam ti reći da sam se jutros sastao s istralo- ~
žiteljicom koja radi u šerifovu uredu. Ona je bila daleko pristupačnija
nego ljudi iz PLA.
idi - Ona?
se = - Jaye Winston. Dobra je. Već smo jednom radili zajedno. U
svakom slučaju, dala mi je kopije svih materijala oba ~a_ slučaja. Na
to sam utrošio cijeli dan. Ima mnogo materijala za proučavanje.
- I?
Ukratko joj je ispričao što je saznao, pazeći kako govori o
pojedinostima vezanim uz njezinu sestru. Nije joj rekao da je na
brodiću ima videosnimku umorstva njezine sestre.
c- - U FBI-u imamo nešto što zovemo puno polje - rekao je na kraju
sažetka. - To znači da se ništa ne smije propu, stiti, ništa ostaviti
slučaju. Ovdje je najvažnije da istraga o
umorstvu tvoje sestre nije bila puno polje, ali istodobno nema
ničega što mi upada u oči kao golema rupa u onome što i- ~, jest
učinjeno. Počinjeno je nekoliko grešaka, možda su došli u do nekih
pretpostavki prije no što su prikupili sve činjenice, i- ali to ne znači da
su sigurno pogriješili. Istraga je bila prilič, no temeljita.
107
- Prilično temeljita - ponovi Graciela šetajući oborena pogleda.
McCaleb je shvatio da je loše izabrao riječi.
- Hoću reći...
~ - Dakle, taj tip će se jednostavno izvući - rekla je kao tvrdnju. -
Pretpostavljam da sam trebala znati da ćeš mi to reći.
- Pa, ne kažem ti to. Jaye Winston u šerifovu uredu, barem ona još
aktivno radi na tome. Ni ja nisam završio, Graciela. Ne kažem to. I ja
sam zainteresirana strana.
- Znam. Nisam željela zvučiti kao da sam nezadovoljna tobom.
Uopće nije riječ o tebi. Ali to me frustrira.
- Razumijem. Ne želim da budeš frustrirana. Podimo na ugodnu
večeru, a kasnije ćemo još razgovarati.
 -~ U redu.
- Ti pođi k Raymondu. Moram se preodjenuti.
Nakon što je odjenuo čiste hlače i žutu havajsku košulju s uzorkom
letećih kriški ananasa, McCaleb ih je poveo gatom do restorana. Nije
se potrudio namotati Raymondov povraz. Stavio je štap u jedan od
držača na ogradi brodića i rekao dječaku da će kad se vrate
pogledati je li se štogod ulovilo.
Jeli su za stolom tako da su Graciela i Raymond mogli promatrati
sunce koje se upravo spuštalo iza šume jarbola. Graciela i McCaleb
su naručili sabljarku na žaru, a Raymond je dobio prženu ribu s
krumpirićima. McCaleb je uporno pokušavao uvući Raymonda u
razgovor, ali mu to uglavnom nije uspijevalo. On i Graciela su najviše
razgovarali o razlikama između života na brodu i života u kući.
McCaleb je Gracieli govorio o tome kako boravak na vodi donosi
smirenje i osjećaj obnove.
- Još je bolje kad si tamo vani - rekao je i pokazao prema Tihom
oceanu.
- Koliko će još vremena proći dok ne središ brodić? upita Graciela.
- Ne mnogo. Čim popravim drugi motor, bit će spreman za plovidbu.
Sve je ostalo kozmetika. To mogu obaviti bilo kada.
*
108
Kad su se vraćali iz restorana, Raymond je u svom plavom
džemperu brzo hodao duž nasipa ispred njih. U jednoj je ruci držao
sladoled, u drugoj baterijsku svjetiljku, a glava mu se okretala s
jedne na drugu stranu u potrazi za rakovima koji su se penjali po
stijenama. Nebo se gotovo sasvim smra
; čilo. Kad se vrate na brodić, bit će vrijeme da Graciela i Raymond
odu. McCaleb se osjećao kao da mu već nedostaju. Kad se dječak
dovoljno udaljio, Graciela je ponovno progovorila o slučaju. '
- Što još možeš učiniti u ovom trenutku?
- Na slučaju? Kao prvo, imam trag što ga želim slijediti, nešto što je
njima možda promaknulo.
- Što?
Objasnio joj je zemljopisno uspoređivanje što ga je učinio i kako je
došao do Mikaila Bolotova. Vidio je kako je obuzima uzbudenje, pa
ju je brzo upozorio neka se ne nada previše.
 - Taj tip ima alibi. To je trag, ali možda nikamo ne vodi. - Nastavio
je. - Takoder razmišljam o obraćanju FBI-u kako bih ih naveo da se
zainteresiraju za balistiku.
- Kako to?
 - Taj je ti~ mogao i drugdje napasti. Upotrebljava vrlo skupi pištolj.
Cinjenica da ga se nije riješio izmedu ova dva umorstva daje naslutiti
da ga je xanije možda već negdje upotrijebio. Imaju neke balističke
dokaze, metke. FBI bi možda s tim nešto mogao učiniti, ako im
uspijem dostaviti materij al.
Ništa nije komentirala, a on se pitao govori li joj zdrav ; razum da je
to malo vjerojatno. Nastavio je.
- Takoder razmišljam o tome da potražim nekoliko svjedoka i
postavim im malo drukčija pitanja. Pogotovo čovjeku . koji je bio
svjedokom dijela zločina u pustinji. A za to je ,- potrebno malo
rafiniranosti. Mislim, ne bih želio povrijediti
Jaye Winston ili je navesti na pomisao da je uprskala. Ali želio bih
osobno razgovarati s čovjekom. On je najbolji svjedok. Želio bih s
njim razgovarati, a zatim možda i s nekoliko
'~ svjedoka u slučaju tvoje sestre... znaš.
- Nisam znala da postoje svjedoci. Bilo je drugih Ijudi u
prodavaonici?
109
- Ne, ne mislim na očevice. No postoji žena koja je or da vozila i
čula pucnjeve. U izvještajima se takoder spomii ljudi s kojima je tvoja
sestra te večeri radila u Timesu. Sat bih želio sa svima osobno
razgovarati, pogledati je li se mc da štogod promijenilo u njihovu
sjećanju na tu večer.
- Vjerojatno bih ti mogla pomoći u tome. Poznajem v ćinu njezinih
prijatelja.
- Dobro.
Nekoliko su trenutaka hodali u tišini. Raymond je j uvijek bio daleko
ispred njih. Graciela je prekinula tišinu - Pitam se hoćeš li mi učiniti
uslugu.
- Svakako.
- Glory je običavala posjećivati jednu ženu u našem s sjedstvu.
Gospođu Otero. Takoder bi Raymonda ostavlja kod nje, ako mene
nije bilo u blizini. No Glory bi ponek; sama odlazila k njoj kako bi
razgovarala o svojim problen ma. Pitala sam se bi li s njom
razgovarao.
- Ovaj... ja ne... želiš reći, misliš da bi ona mogla neš znati o tome,
ili je to, kao, da je utješim?
 - Moguće je da bi mogla pomoći. - Kako bi ona mogla...
Tada mu je sinulo.
- Govoriš li o mediju?
- Spiritualistici. Glory je imala povjerenja u gospoctu Ot ro. Tvrdila je
da je u vezi s anđelima, a Glory je to vjerova'. Nazvala me je
nekoliko puta i rekla da želi razgovarati i, ~ znam, samo sam
pomislila da bi mogao poći sa mnom.
- Ne znam. Ja zapravo ne vjerujem u takve stvari, Gr ciela. Ne
znam što bih joj rekao.
Samo ga je pogledala, a njega je pogodilo kad je u nje: nim očima
vidio izraz negodovanja.
- Graciela... vidio sam previše ružnih stvari i zlih Iju da bih vjerovao
u takve stvari. Kako bi ondje vani ili tan gore mogli postojati anđeli
kad ljudi čine toliko zla ovd dolje?
Ona još uvijek ništa nije rekla, a on je znao da je njezu šutnja
osuda.
- Kako bi bilo da razmislim o tome i javim ti? - U redu - napokon će
ona.
110
nunju mo ož
ve
još
suala :ad ni
- Nemoj se ljutiti.
- Gledaj, žao mi je. Ja sam te uvukla u ovo i znam da je to velika
smetnja. Ne znam što sam mislila. Pretpostavljam da sam
jednostavno mislila da ćeš...
- Čuj, ne zabrinjavaj se zbog toga. Sad to činim za sebe jednako
kao i za tebe. U redu? Samo nemoj gubiti nadu. Kao što sam rekao,
još uvijek ima nekoliko stvari što ću ih obaviti, a ni Winston neće
odustati od slučaja. Daj mi nekoliko dana. Ako ne budem
napredovao, posjetit ćemo gospodu Otero. U redu?
Kimnula je glavom, ali je vidio da je razočarana.
- Bila je tako dobra djevojka - rekla je nešto kasnije. Kad je rodila
Raymonda, za nju se sve promijenilo. Uspravila se, uselila k meni i
shvatila što je najvažnije u životu. Jutrima je odlazila u školu u Cal
State. Zato je radila u drugoj smjeni. Bila je pametna. Željela je stići
na drugu stranu novinarskog posla. Postati izvjestiteljicom.
McCaleb je kimnuo glavom i šutio. Znao je da je dobro ako ovako
priča.
- Bila bi dobra u tome. Mislim. Bilo joj je stalo do ljudi. Hoću reći,
pogledaj je. Bila je dobrovoljac. Nakon nereda otišla je u South-
Central i pomogla pri sredivanju stvari. Nakon potresa došla je u
bolnicu samo da bi bila na Hitnom traktu i tješila ljude. Bila je
davateljica organa. Davala je krv, kad god bi nazvala neka bolnica i
rekla da im je potrebna njezina krv, ona bi pošla. Tako rijetka krv...
pa, ona je bila još rjeda. Ponekad doista poželim da sam se mogla s
njom zamijeniti i da sam ja ušla u tu prodavaonicu.
Ipružio je ruku i obujmio je oko ramena želeći je utješiti. - Ma hajde
- reče. - Pogledaj kolikim ljudima pomažeš u bolnici. I pogledaj
Rayrnonda. Bit ćeš mu sjajna. Ne možeš razmišljati o tome tko je
više vrijedio, ili o zamjeni mjesta. Ono što se njoj dogodilo nije se
smjelo nikome dogoditi.
- No ja samo znam da bi za Raymonda bilo bolje da ima vlastitu
majku, a ne mene.
Nije se mogao prepirati s njom. Pomaknuo je ruku i položio je na
njezin vrat. Nije plakala, ali je izgledala kao da bi svakog trenutka
mogla zaplakati. Želio ju je utješiti, ali je znao da to može učiniti
samo na jedan način.
111
Gotovo su stigli do njegova gata. Raymond je čekao kraj vratašca
koja su, kao i obično, bila nekoliko centimetara od- i škrinuta. Opruga
je zahrđala i vrata se nikad nisu dobro zatvarala.
- Trebali bismo poći - rekla je Graciela kad su sustigli dječaka. -
Kasno je, a ti sutra moraš u školu.
- Što ćemo s ribarskim štapom? - pobuni se Raymond. - Gospodin
McCaleb se za to može pobrinuti. Sad mu zahvali za ribolov, večeru i
sladoled.
Raymond ispruži svoju ručicu, a McCaleb je ponovno stisne. Bila je
hladna i ljepljiva.
- Zovi me Terry. I gledaj, uskoro ćemo poći u pravi ribolov. Čim
osposobim brod. Tada ćemo isploviti, a ti ćeš uhvatiti veliku ribu.
Znam jedno mjesto s druge strane Cataline. U ovo doba godine
uhvatit ćemo brancina. Mnogo njih. Poći ćemo onamo, vrijedi?
Raymond je šutke kimnuo glavom, kao da je znao da se to nikad
neće dogoditi. McCaleb je osjetio kako ga preplavljuje tuga.
Pogledao je Gracielu.
- Što misliš o suboti? Brodić neće biti spreman, ali vas ' dvoje
možete doći ujutro pa možemo loviti ribe s lukobrana. , Možete
prespavati ako želite.
- Da! - vikne Raymond.
- Pa - reče Graciela - vidjet ćemo kakav će nam biti ostatak tjedna.
.. McCaleb je kimnuo glavom, shvativši kako je pogriješio. Graciela
je otvorila vrata na suvozačevoj strani svog automobila sa sklopivim
krovom i dječak je ušao. Prišla je McCalebu nakon što je zatvorila
vrata.
- Oprosti - tiho reče McCaleb. - Pretpostavljam da to nisam smio
predložiti pred njim.
- U redu je - reče Graciela. - Rado bih došla, ali možda ću morati
nešto otkazati. Stoga pričekajmo pa ćemo vidjeti. ? Osim ako odmah
ne želiš siguran odgovor.
- Ne, u redu je. Samo mi javi.
Koraknula mu je bliže i ispružila ruku. " - Mnogo ti hvala za ovo
večeras - reče. - Raymond uglavnom šuti, ali mislim da je uživao, a
znam da ja jesam. ;
112
kraj McCaleb joj je pružio ruku, ali se ona
tada nagnula pre-
od- ma njemu i poljubila ga u obraz. Kad se
odmaknula, prinijela
~ za- je ruku ustima.
- Bockavo - reče uz osmijeh. - Puštaš li
bradu?
~tigli - Razmišljam o tome.
To ju je iz nekog razloga nasmijalo.
Zaobišla je automo-
ond. bil, a on je pošao za njom kako bi joj
pridržao vrata. Kad
mu se smjestila, uzgledala je prema njemu.
 - Znaš, trebao bi vjerovati u njih - reče.
~ sti- Zagledao se u nju.
- Misliš, u anđele?
i ri- Graciela kimne glavom. On takoder
kimne. Graciela upa-
ćeš li motor i krene.
Ca-
iogo Vrativši se na brod, McCaleb je pošao
do kuta na krmi.
Štap za pecanje još uvijek se nalazio u
držaču, a povraz u
vodi onako kako ih je Raymond ostavio. No
dok je namatao
a se povraz, McCaleb je osjetio da se ništa nije
upecalo. Kad se
pre- udica konačno pojavila iz vode, vidio je
da na njoj nema
' mamca. Nešto tamo dolje ju je očistilo.
vas
ana.
biti
13. aio.
IioVIc- · U četvrtak ujutro McCaleb je ustao bez pomoći lučkih
radnika. Kofein što ge je prethodnoga dana unio u organizam
~ to nezaustavljivo je kolao njegovim žilama i oduzeo mu san.
Poticao je uznemirujuće misli o istrazi, o andelima, te o Gražda cieli i
dječaku. Na koncu je odustao od spavanja i samo je ieti. otvorenih
očiju čekao da prve zrake svjetlosti prodru kroz zavjese.
Do šest sati završio je s tuširanjem, mjerenjem vitalnih znakova i
gutanjem pilula. Ponio je hrpu istražiteljskih izvjemd štaja do stola u
salonu, pristavio kavu i pojeo zdjelu žitarica. ~m. U meduvremenu je
stalno pogledavao na sat i razmišljao ho
113
će li Vernona Carruthersa nazvati prije razgovora s Jaye Winston.
Winston još sigurno nije stigla u ured. No tri sata vremenske razlike
znači da će McCalebov prijatelj, Vernon Carruthers, biti na svom
radnom mjestu u kriminalističkom laboratoriju jedinice Vatreno oružje
i balistika, u upravnoj zgradi FBI-a u Washingtonu, D.C. McCaleb je
znao da ne bi smio razgovarati s Carruthersom prije nego što dobije
Winstonino odobrenje. To je njezin slučaj. No mučila ga je
vremenska razlika izmedu Los Angelesa i Washingtona. McCaleb je
u biti bio nestrpljiv čovjek. Pritiskao ga je poriv da se nešto pokrene i
ne gubi dan.
Nakon što je oprao zdjelu i ostavio je u sudoperu, ponovno je
pogledao na sat i odlučio da neće čekati. Izvadio je telefonski imenik
i nazvao Carruthersa na njegovu izravnu liniju. Javio se čim je
telefon prvi put zazvonio.
- Vernone, ovdje Terry.
- Terrell McCaleb! Zar si ovdje, u gradu?
- Ne, još uvijek sam u Los Angelesu. Kako si, čovječe? - Kako si ti?
Hoću reći, dugo se nismo čuli.
- Znam, znam. Ali dobro mi je. Hvala na razglednicama što si ih
poslao u bolnicu. Zahvali se i Marie u moje ime. To mi je mnogo
značilo. Znam da sam trebao nazvati ili pisati. Žao mi je.
- Pa, pokušavali smo te nazvati, ali tvog broja nema u imeniku, a
čini se da ga nitko u Terenskom uredu ne zna. Razgovarao sam s
Kate, a ona ča~c nije ni znala. Samo je znala da si napustio svoj
stan ~ Westwoodu Netko drugi iz Terenskog ureda rekao mi je da
sad živiš na brodiću. Doista si presjekao sve veze.
- Pa, samo sam mislio da će to biti najbolje za neko vrijeme. Znaš,
dok ne budem pokretan i tako. No sve je u redu. Kako si ti?
- Ne mogu se požaliti. Hoćeš li u bliskoj budućnosti dolaziti ovamo?
Znaš da te još uvijek čeka soba. Nisam je još iznajmio nikome iz
Quantica. Ne bih se usudio.
McCaleb se nasmijao i rekao mu da na žalost ne kani tako skoro
putovati na Istok. Poznavao je Carruthersa gotovo dvanaest godina.
McCaleb je radio u Quanticu, a Carruthers
114
u kriminalističkom laboratoriju za vatreno oružje i balistiku u D.C.-u,
ali činilo se da često rade na istim slučajevima. Kad god bi
Carruthers dolazio u Quantico na sastanke, McCaleb i njegova
tadašnja žena, Kate, smještali su ga u gostinjsku sobu. To je bilo
daleko bolje od sobe u akademskoj spavaonici. Zauzvrat, kad god bi
McCaleb dolazio u D.C., Carruthers i njegova žena, Marie, pozivali
su ga da prespava u sobi što je nekad pripadala njihovu sinu. Dječak
je nekoliko godina ranije umro od leukemije, kad mu je bilo dvanaest
godina. Carruthers je na tome inzistirao, iako je to značilo da se
McCaleb mora odreći ugodne sobe što ju je FBI plaćao u Hiltonu
blizu Dupont Circlea. U početku se McCaleb osjećao poput uljeza
dok je spavao u dječakovoj sobi. No Vernon i Marie potrudili su se da
se osjeća dobrodošlim. A Hilton se nije mogao mjeriti s južnjačkom
kuhinjom i dobrim društvom.
- Pa, dođi kad god želiš - reče Carruthers te se i on nasmije. - Kad
god želiš.
- Hvala, čovječe.
- Dakle, po mojoj procjeni, tamo je tek počelo svitati. Zašto zoveš
tako rano?
- Pa, zovem zbog jednog poslića.
- Ti? Zbog posla? Baš sam te kanio pitati kako se osjećaš u
prekrasnom svijetu mirovine. Zar doista živiš na nekom prokletom
brodiću?
- Da, na brodiću sam. No još nisam za otpisati. - Pa, o čemu je
riječ?
McCaleb mu je ispričao cijelu priču, uključujući i činjenicu da je
dobio srce Glorije Torres. McCaleb je želio da Carruthers zna sve, za
razliku od ostalih upletenih u slučaj. Znao je da u njega može imati
povjerenja i znao je da će razumjeti povezanost što ju je McCaleb
osjećao sa žrtvom. Carruthers je duboko suosjećao sa žrtvama,
pogotovo mladima. Duševna bol što ju je donijela smrt njegova sina,
dok ga je gledao kako pred njim polako umire, pretvorila se u
predanost poslu kakvu McCaleb nije vidio čak ni u najboljim
terenskim agentima koje je poznavao.
Kad je stigao do polovice priče, marinom su počeli odjekivati
gromoglasni zvukovi iskrcavanja teretnog broda. Car
115
ruthers je pitao koji je to vrag, a McCaleb mu je objasnio dok je
nosio telefon dolje u prednju kabinu i zatvarao vrata kako bi se što
više udaljio od buke.
- Dakle, ti želiš da ja pogledam zrno iz te pucnjave? ~itao je
Carruthers kad je McCaleb završio. - Ne znam. U Serifovom
okružnom uredu, tamo kod vas, imaju dobre Ijude.
 - Znam. U to uopće ne sumnjam. Samo želim svježi pogled i,
uglavnom, želio bih da laserski presjek ubaciš u kompjutor, ako
možeš. Nikad se ne zna. Možda štogod otkrijemo. Imam neki
predosjećaj.
- Ti i tvoji predosjećaji. Sjećam ih se. U redu, dakle od koga ću
dobiti pošiljku? Od njih ili od tebe?
- Pokušat ću to diplomatski izvesti. Navesti šerifov ured da pošalje
paket. Ne želim da to radiš neslužbeno. No ako možeš, volio bih da
malo ubrzaš. Taj ubojica će opet napasti. Mogli bismo nekome
spasiti život ako ga otkrijemo.
Carruthers je nekoliko trenutaka šutio, a McCaleb je pretpostavio
da razmišlja o svom rasporedu.
- Ovako stoje stvari. Danas je četvrtak. Trebalo bi stići najkasnije do
utorka ujutro, a još bolje ako stigne u ponedjeljak tako da imam
vremena posao obaviti kako treba. Iduće srijede letim u Kansas City
kako bih svjedočio. Slučaj s mafijom. Misle da ću ostatak tjedna
provesti ondje. Dakle, ako želiš da ubrzam, ti moraš ubrzati slanje
pošiljke. Ako to učiniš, odmah ću se time pozabaviti.
- To neće stvoriti velike probleme?
- Jasno da hoće. U zaostatku sam dva mjeseca, a zar je to neka
novost? No samo mi dostavi paket i ja ću to srediti. - Dostavit ću ti
ga. Na ovaj ili onaj način, najkasnije u ponedjeljak.
- U redu, druškane.
- O, još nešto. Zapiši moj broj. Kao što sam rekao, ja nisam
službeno na ovom slučaju. Po pravilu, trebao bi komunicirati sa
šerifovim uredom, ali bio bih ti zahvalan da me obavijestiš ako
naideš na štogod neobićno.
- Vrijedi - bez oklijevanja će Carruthers. - Daj mi broj. 1 adresu.
Marie će to željeti radi božićnih čestitki.
Nakon što mu je McCaleb dao podatke, Carruthers je pročistio grlo.
116
._
- Pa, jesi li u posljednje vrijeme razgovarao s Kate? upita.
- Nazvala je bolnicu nekoliko dana nakon transplantacije. No još
nisam bio sasvim priseban. Nismo dugo razgovarali. - Hmmm. Pa,
trebao bi je nazvati samo da joj kažeš kako je s tobom sve u redu.
- Ne znam. Kako je ona?
 - Dobro, valjda. Nisam čuo ništa suprotno tome. Trebao bi je
nazvati.
- Bolje je to ostaviti na miru, mislim. Razvedeni smo, sjećaš se?
- Kako hoćeš. Ti si šef. Poslat ću joj elektronsku poštu kako bih je
obavijestio da si još uvijek među živima. Nakon još nekoliko minuta
razgovora, McCaleb je isklju
čio telefon i vratio se u salon po još kave. Ostao je bez mlijeka, pa
je pio crnu. Klin se klinom izbija, ali morao je zadržati zamah. Ako se
stvari budu razvijale kako se on nada, veći dio dana provest će na
putu.
Bilo je blizu sedam sati i gotovo vrijeme za poziv Jaye Winston.
Izišao je na palubu i pogledao kakvo je jutro. Nad marinom je lebdio
gusti sloj izmaglice i jahte su djelovale sablasno. Proći će nekoliko
sati dok ne ispari i pojavi se sunce. Pogledao je prema jedrilici
Buddyja Lockridgea, ali tamo se još ništa nije micalo.
U 7:10 je sjeo za stol u salonu, stavio notes preda se i utipkao Jaye
Winstonin broj u bežični telefon. Uhvatio ju je baš kad je sjela za svoj
stol.
- Upravo sam ušla - reče. - Očekivala sam da ćeš mi se javiti tek za
nekoliko dana. Dala sam ti mnogo materijala. - Da, pa, valjda se
nisam mogao odlijepiti kad sam jednom počeo raditi na tome.
- Što ti se čini?
McCaleb je znao da ga pita što misli o njezinoj istrazi, traži njegovu
procjenu.
- Mislim da si izvrsno obavila posao, ali to sam znao od ranije.
Sviđa mi se sve što si poduzela u tom slučaju, Jaye. Nemam
nikakvih primjedbi.
- Ali?
117
- Ali zapisao sam nekoliko pitanja, ako imaš malo vremena. Možda
dva-tri prijedloga, ako ih želiš. Trag ili dva, možda.
Winston se dobrodušno nasmije.
- Vi savezni agenti uvijek imate pitanja, uvijek imate prijedloga,
uvijek imate novih tragova.
- Hej, više nisam savezni agent.
- Pa, pretpostavljam da ti to ostane u krvi. Nastavi. McCaleb
pogleda bilješke što ih je unio prethodnoga dana i počne s Mikailom
Bolotovom.
- Kao prvo, Ritenbaugh i Aguilar, jesi li bliska s njima? - Čak ih i ne
poznajem. Oni ne rade na umorstvima. Kapetan ih je povukao s
provala i dodijelio ih meni na tjedan dana. To je bilo onda kad smo
provjeravali ljude s popisa trećeg zločina. Što je s njima?
- Pa, mislim da bi trebalo još jednom provjeriti jedno ime koje su
brisali s popisa.
- Koje?
- Mikail Bolotov.
McCaleb je čuo šuštanje papira dok je Winston tražila izvještaj
Ritenbaugha i Aguilara.
- U redu, imam ga. Što ti ovdje vidiš? Čini se da ima čvrst alibi.
- Jesi li ikad čula za zemljopisno usporedivanje? - Što?
Objasnio joj je o čemu je riječ i rekao što je učinio, te kako ga je to
dovelo do Bolotova. Dalje je objasnio kako je Bolotov ispitan prije
zločina u Sherman Marketu, pa stoga važnost lokacije Bolotovljeva
doma i radnog mjesta, te jedne krade HK P7 nije odmah postala
očita. Kad je završio, Winston se složila da Rusa treba iznova
provjeriti, ali nije u to polagala prevelike nade kao McCaleb.
- Gledaj, kao što sam rekla, ne poznajem tu dvojicu pa ne mogu za
njih jamčiti, ali moram pretpostaviti da nisu početnici. Moram
pretpostaviti da znaju provesti ispitivanje i provjeriti alibi.
McCaleb ništa nije rekao.
- Gledaj, ovog tjedna imam sudenje. Ne mogu ponovno provjeriti
tog tipa.
118
e' - Ja mogu.
'z' ' Sad je ona šutjela.
- Pazit ću - reče McCaleb. - Samo raditi po sluhu.
- Ne znam, Terry. Sad si običan gradanin. Ovo je možda ri- otišlo
predaleko.
, - Pa, razmisli o tome. Imam još neke stvari o kojima želim s tobom
razgovarati.
- Dobro. Što još?
a- McCaleb je znao da mu daje neslužbeno dopuštenje za provjeru
B°lotova ako ga više ne spomene u razgovoru. Saa? mo ne želi
službeno odobriti ono što on čini.
 ~a~ Ponovno je pogledao u notes. Želio je oprezno pristupiti an
idućem pitanju. Morao je postupno napredovati, voditi Jaye sa
Winston i ne dopustiti da pomisli kako je kritizira.
- Ovaj, kao prvo, nisam našao ništa o bankovnoj kartici no u slučaju
Cordell. Znam da je tip uzeo novac. Je li uzeo i karticu?
- Ne. Bila je u aparatu. Izišla je, ali budući da je nitko nije uzeo,
aparat ju je automatski ponovno progutao. To je ila ~ ugradena mjera
sigurnosti kako ljudi ne bi ostavljali kartice da ih netko ukrade.
na McCaleb kimne glavom i stavi znak kraj tog pitanja u notesu.
- Dobro. Zatim imam pitanje o cherokeeju. Zašto niste objavili taj
podatak?
te - pa, objavili smo ga, ali ne odmah. Prvoga dana smo još uvijek
procjenjivali situaciju i nismo taj podatak uključili ga u prw izjavu za
tisak. Nisam bila sigurna treba li to objaviti ne jer bi se tip mogao
riješiti vozila. Nekoliko dana kasnije, kad in- se ništa nije dogadalo i
mi smo se našli pred zidom, dala to sam još jedau izjavu za tisak u
kojoj sam spomenula cherokee.
Nevolja je u tome što je Cordell bio stara vijest i nitko na Pa to nije
obratio pozornost. Vijest su objavile samo malene '°- tjedne novine u
pustinji. Znam, zeznula sam stvar. Pretpo
stavljam da sam trebala dati sve podatke u prvoj izjavi za tisak.
a- Ne mora biti - reče McCaleb i stavi još jedan znak u no notes. -
Shvaćam tvoju namjeru. - Ponovno je pročitao zabi
Iješke u notesu. - Dvije stvari... Na obje videosnimke napadač
119
nešto kaže, nakon pucanja. Govori samome sebi ili kameri, O tome
nema nikakvih izvještaja. Je li nešto učinjeno kako bi se...
- U uredu radi čovjek koji ima gluhoga brata. Pokazao mu je snimke
da vidi može li čitati s usana. Nije bio siguran, ali mu se činilo da na
prvoj, kraj bankomata, čovjek kaže Nemoj zaboraviti cashola baš
kad je uzimao novac iz aparata. Na drugoj je vrpci bio još nesigurniji.
Učinilo mu se da je možda izgovorio iste riječi ili nešto kao Nemoj se
zajebavati s ovim ili onim. Posljednju riječ nije mogao odgonetnuti ni
na jednoj snimci. Valjda nisam napisala izvještaj o tome. Tebi ništa
ne može promaknuti, zar ne?
- Stalno mi se to dogada - reče McCaleb. - Je li moguće da bi taj
gluhi čovjek prepoznao ruski, ako se napadač služio tim jezikom?
 - Što? O, misliš ako je riječ o Bolotovu. Ne, sumnjam da brat našeg
čovjeka zna ruski.
McCaleb je zapisao moguće prijevode onoga što je ubojica rekao.
Potom je kuckao nalivperom po notesu i pitao se treba li sad
pokušati.
- Imaš li još nešto? - konačno upita Winston. Zaključio je da nije
pravi trenutak za spominjanje Carruthersa. Barem ne izravno.
- Pištolj - reče.
- Znam. Ni meni se ne svida. P7 nije oružje kakvim se obično služe
ulične gnjide. Zasigurno je ukradeno. Vidio si da sam izvukla
izvještaje o kradama. No kao i u svemu ostalome, i tu sam naišla na
zid. Nikamo me nije odvelo.
- Mislim da je to dobra teorija - reče McCaleb. - Do odredene
granice. Ne svida mi se što je zadržao pištolj nakon prvog umorstva.
Ako ga je ukrao, očekivao bih da će ga baciti što dalje može već
deset minuta nakon ubojstva Cordella. Potom bi trebao ukrasti novi
pištolj za idući put.
- Ne, ne možeš to zaključiti - reče Winston, a McCaleb je zamislio
kako odmahuje glavom. - Ovdje nema odredenog uzorka. Isto je
tako mogao zadržati pištolj jer je znao da je vrijedan. I moraš imati
na umu da je Cordellu metak prošao kroz glavu. Možda je
pretpostavio da nećemo naći zrno, ili ako pogodi zid banke, što se
doista dogodilo, da će biti pre
120
više uništeno za usporedbu. Sjećaš se, uzeo je čahuru. Vjerojatno
je vjerovao da će pištolj moći barem još jednom upotrijebiti.
- Zacijelo imaš pravo.
Uslijedila je kratka stanka, te nekoliko trenutaka nitko ništa nije
rekao. McCaleb je imao još dvije zabilješke na papiru.
- Sljedeća stvar - oprezno počne McCaleb. - Zrna. - Što je s njima?
- Jučer si rekla da je kod tebe balistika iz oba slučaja. - Tako je. Sav
je dokazni materijal pod ključem. Na što ciljaš?
- Jesi li ikad čula o DRUGFIRE kompjutoru? - Nisam.
- Mogao bi nam pomoći. Tebi. To je malo vjerojatno, ali vrijedi
pokušati.
- O čemu je riječ?
 McCaleb joj je ispričao. DRUGFIRE je bio FBI-ev kom' pjutorski
program osmišljen poput baze podataka s otiscima prstiju. Sastavili
su ga u kriminalističkom laboratoriju početkom osamdesetih kad su
kokainski ratovi, koji su izbili u
' većini gradova, pogotovo u Miamiju, uzrokovali nagli porast
umorstava diljem zemlje. Većina ubojstava počinjena je vatrenim
oružjem. FBI je imao muke s povezivanjem umorstava i ubojica, te je
nastao program DRUGFIRE. Jedinstvene karakteristike žljebića na
ispaljenim mecima, što su ih koristili u tim umorstvima, očitavao je
laser i šifrirane pohranjivao u bazu podataka. Kompjutorski je
program djelovao gotovo na jednaki način kao i kompjutorski sustavi
za otiske prstiju što su ih upotrebljavale policijske snage diljem
zemlje. Sustav je omogućavao brzu usporedbu šifriranih presjeka
metaka.
. S vremenom je baza podataka rasla jer su neprestano unošene
nove balističke šifre. Program je proširen, iako je zadržao ime
DRUGFIRE, kako bi se uključili svi slučajevi što
,; ih je FBI dobivao. Je li se radilo o mafijaškom ubojstvu u Las
Vegasu, ili ubojstvu medu bandama u južnom Los Angelesu, ili o
serijskom ubojstvu u Fort Lauderdaleu, svaki slučaj pucnjave što su
ga poslali FBI-u na analizu ubačen je u ba
121
zu podataka. Nakon više od desetljeća, u kompjutoru su se nalazili
podaci o tisućama metaka.
- Razmišljao sam o tom tipu - reče McCaleb. - Zadržao je taj pištolj.
Bez obzira na razlog, je li ga ukrao ili nije, činjenica da ga je zadržao
zapravo je njegova jedina greška. To me navodi na pomisao da
imamo izgleda naći neku vezu. Gledajući njegov način rada na tim
snimkama, moguće je da nije počeo ubijati ljude s tvojim slučajem.
Već je ranije koristio pištolj, možda baš taj određeni pištolj.
- Ali rekla sam ti, potražili smo sličnosti. Nema ničega u balistici.
Također smo poslali teleks i zahtjev u kompjutor Državnog zavoda
za kriminalistiku. Ništa nismo dobili.
- Razumijem. No možda se metoda rada tog tipa razvija, mijenja.
Možda ono što je tim pištoljem učinio u, recimo Phoenixu, nije isto
kao ovo što je učinio ovdje. Samo kažem kako postoji mogućnost da
je taj tip došao u grad iz nekog drugog mjesta. Ako jest, onda je
zacijelo upotrijebio pištolj u tom drugom mjestu. A ako imamo sreće,
podaci se vjerojatno nalaze u kompjutoru FBI-a.
- Možda - reče Winston.
Ušutjela je dok je razmišljala o njegovu prijedlogu. McCaleb je znao
što je sve morala uzeti u obzir. DRUGFIRE je imao malo izgleda za
uspjeh, a Winston je bila dovoljno pametna da to zna. No ako se u to
upusti, u slučaj će uvući saveznu službu, i još će morati priznati da
savjete prima od McCaleba, čovjeka koji nema što raditi u slučaju.
- Što misliš? - napokon upita McCaleb. - Moraš im poslati samo
jedan metak. Imaš ih, koliko, četiri iz dva slučaja. - Ne znam - reče
Winston. - Nisam baš oduševljena
idejom da naše stvari šaljem u Washington. Ne vjerujem ni da će
Los Angeles biti previše sretan.
- Los Angeles ne mora znati. Ti čuvaš dokazni materijal. Možeš
poslati jedan metak ako želiš. Mogao bi u roku od jednog tjedna stići
u D. C. i natrag. Arrango ne mora znati ni da si ga poslala. Već sam
razgovarao s čovjekom kojeg poznajem u Vatrenom oružju i balistici.
Obećao je da će ubrzati stvar ako mu pošaljemo paket.
McCaleb je sklopio oči. Ako postoji trenutak u kojem će se otvoreno
razljutiti, onda je to sada.
122
- Već si tom čovjeku rekao da ćemo to učiniti? - upita Winston, a u
glasu joj se osjeti prizvuk razdraženosti.
- Ne, nisam mu to rekao. Rekao sam mu da ovdje surađujem s
istražiteljicom koja je vrlo temeljita i predana, te će vjerojatno htjeti
biti sigurna da je pogledala ispod svakog karnena.
- Uh, gdje li sam to već čula? McCaleb se nasmiješi.
- Ima još nešto - reče. - Čak i ako ne budemo imali sreće s ovim,
barem ćemo unijeti pištolj u kompjutor. Jednom bi se s nečim mogao
poklopiti.
Na trenutak je razmislila o tome. McCaleb je bio prilično siguran da
ju je stjerao u kut. Kao što je bilo nadziranje groblja zbog Luthera
Hatcha. Morala je to ostvariti ili bi se inače uvijek pitala nije li
pogriješila.
- Dobro, dobro - konačno će Winston. - Razgovarat ću s kapetanom
o tome. Reći ću mu da to želim učiniti. Ako on odobri, poslat ću
paket. Jedan metak, to je sve.
 - Samo toliko je potrebno.
McCaleb joj je objasnio zašto bi Carruthers trebao dobiti paket
najkasnije do utorka ujutro i zamolio je da što prije razgovara s
kapetanom. To je izazvalo još jednu tišinu.
. - Samo mogu reći da vrijedi pokušati, Jaye - reče McCaleb kako bi
joj olakšao odluku.
- Znam. Samo što... pa, nije važno. Daj mi ime tvog čovjeka i
njegov broj.
McCaleb je stisnuo šaku i udario po zraku ispred sebe. Nije važno
kako su slabi izgledi za uspjeh. Kocka se vrti. Dobro se osjećao jer je
nešto pokrenuo.
Nakon što joj je dao izravni telefonski broj i adresu na kojima će
naći Carruthersa, Winston je pitala želi li McCaleb još o nečemu
razgovarati. Pogledao je u notes, ali ono 0 čemu je želio razgovarati
nije ondje zapisao.
' - Imam još samo jednu stvar koja će te vjerojatno prilično
razbjesniti - reče.
- O, ne - zastenje Winston. - Tako mi i treba kad se javljam na
telefon na dan sudenja. Da čujem, McCaleb. O čemu je riječ?
- James Noone.
123
- Svjedok? Što je s njim?
- Vidio je ubojicu. Vidio je njegov automobil.
- Da, to nam je jako koristilo. Ima samo stotinjak tisuća takvih
cherokeeja u južnoj Kaliforniji, a njegov opis tipa je tako neodreden
da ne može odrediti je li nosio šešir ili nije. On je svjedok, ali jedva.
- No vidio ga je. To je bilo u stresnoj situaciji. Što je jači stres, dublje
se usijeku slike. Noone bi bio savršen.
- Savršen za što? - Za hipnotiziranje.
14.
Buddy Lockridge skrenuo je taurusom na slobodno mjesto
parkirališta Službe za videografiku na Aveniji La Brea u Hollywoodu.
Za svoj drugi dan što će ga provesti kao McCa
' lebov vozač, Lockridge se nije odjenuo kao da ide u noćni klub.
Ovaj je put nosio kratke hlače i havajsku košulju s uzorkom ukulelea
i havajskih djevojaka koje lebde na morsko plavoj pozadini. McCaleb
mu je rekao kako misli da se neće
 j dugo zadržati i izišao iz automobila.
' SZV je služba čije usluge uglavnom koristi zabavljačka industrija.
Iznajmljuje profesionalnu videoopremu, te prostoy rije za montažu i
sinkroniziranje videofilmova. Najčešći su j im klijenti snimatelji
filmova za odrasle, koji gotovo uvijek . snimaju videokamerom, ali
SZV takoder ima jedan od naj
boljih laboratorija za videoefekte i uvećavanje slika u Holly' woodu.
McCaleb je već bio u SZV-u, po zadatku što ga je dobio od
bankovne jedinice Terenskog ureda. To je bila loša strana prijelaza iz
Quantica u Terenski ured; tehnički je bio pod zapovjedništvom
specijalnog agenta koji je vodio Terenski
, ured. A kad god je šef mislio da ima malo posla - je li ikad bilo
tako? - u jedinici za serijska umorstva, pozvao bi McCa
124
leba i zadužio ga za nešto drugo, najčešće nešto što je McCaleb
držao ispod svojih sposobnosti.
Kad je zadnji put ušao u SZV, imao je videosnimku stropne kamere
iz Wells Fargo banke u Beverly Hillsu. Banku je opljačkalo nekoliko
naoružanih maskiranih osoba koje su pobjegle s 363.000 dolara
gotovine. To je bila četvrta pljačka banke što ju je grupa izvršila u
roku od dvanaest dana. Jedini trag što su ga agenti imali nalazio se
na videosnimci. Kad je jedan od pljačkaša ispružio ruku preko
blagajničina pulta kako bi zgrabio torbu u koju je upravo potrpala
gotovinu, rukav mu je zapeo o rub mramorne ploče i razotkrio mu
kožu. Pljačkaš je brzo namjestio rukav, ali se u djeliću sekunde na
unutrašnjem dijelu podlaktice ukazala tetovaža. Slika je bila mutna i
snimljena kamerom s udaljenosti od devet metara. Nakon što je
tehničar u laboratoriju Terenskog ureda rekao da s tim ništa ne može
učiniti, odlučili su da videosnimku neće poslati u Washington jer bi
potrajalo više od mjesec dana dok se ne obavi analiza. Pljačkaši su
napadali svaki treći dan. Na snimkama su djelovali razdraženo, na
rubu nasilja. Brzina je bila nužna.
McCaleb je odnio kasetu u SZV. Njihov je tehničar uzeo kadar s
videosnimke te je u jednom danu, zahvaljujući redefiniranju piksela i
povećanju, dobio sliku na kojoj se jasno vidjela tetovaža. To je bio
leteči jastreb koji je jednom pandžom stezao pušku, a drugom kosu.
 Tetovaža je riješila slučaj. Njezin opis i fotokopija razaslani su
teleksom i faksom u šezdeset terenskih ureda diljem zemlje.
Nadzornik ureda u Butteu poslao je podatke dalje, u manju agenciju
u Coeur d'Aleneu, Idaho, gdje je jedan agent prepoznao tetovažu
kao znak što ga je vidio na zastavi ispred kuće člana lokalne skupine
protudržavnih ekstremista. FBI je povremeno držao skupinu pod
nadzorom zbog nedavne kupovine golemih parcela izvan grada.
Nadzornik agencije dostavio je Terenskom uredu u Los Angelesu
popis s imenima i brojevima socijalnog osiguranja svih članova
skupine. Agenti su tada počeli provjeravati hotele te su uskoro našli
sedam članova skupine u Hiltonu u zračnoj luci. Skupinu su stavlili
pod nadzor, te su ih idućeg dana gledali kako pljačkaju banku u
Willowbrooku. Trideset agenata opkolilo
125
je banku i spremno čekalo da intervenira na prvi znak nasilja. Nije
ga bilo. Slijedili su pljačkaše natrag do hotela gdje su ih u njihovim
sobama pojedinačno uhitili agenti koji su se predstavljali kao
konobari sobne posluge i osoblje na održavanju zgrade. Jedan od
pljačkaša konačno je počeo surađivati s agentima te je priznao da je
skupina pljačkala banke kako bi došla do novca za kupovanje
zemljišta u Idahu. Skupina je željela što više zemlje kako bi njezini
članovi na sigurnom preživjeli Armagedon koji, kako je njihov voda
tvrdio, očekuje Sjedinjene Države.
Sad se McCaleb vratio. Kad je prišao prijamnom pultu, opazio je da
je pismo zahvale s pečatom FBI-a, što ga je poslao nakon istrage o
pljačkama banaka, uokvireno i visi na zidu iza službenice. Nagnuo
se preko pulta dok nije uspio pročitati ime čovjeka kojemu je poslao
pismo.
- Mogu li vam pomoći? - upita službenica. McCaleb pokaže na
pismo i reče:
- Želio bih razgovarati s Tonyjem Banksom.
Pitala je McCaleba kako se zove, a potom nekoga nazvala. Činilo
se da ne prepoznaje ime, iako se nalazilo na pismu što je visjelo na
zidu iznad nje. Uskoro se pojavio čovjek u kojem je McCaleb
prepoznao Tonyja Banksa i pozdravio ga. Banks nije prepoznao
McCaleba dok mu nije počeo govoriti o slučaju s videosnimkom iz
banke.
 - Tako je, tako je, sjećam se. Vi ste poslali pismo. Pokazao je
uokvireno pismo.
- Taj sam.
- Dakle, što mogu za vas učiniti? Još jedan slučaj pljačke u banci?
Pogledavao je videokasetu što ju je McCaleb imao u ruci. - Pa,
ovdje imam drugi slučaj. Pitao sam se možete li pogledati ovu vrpcu.
Na njoj postoji nešto što bih želio bolje vidjeti.
- Pa, pogledajmo. Uvijek mi je drago ako mogu pomoći. Poveo je
McCaleba hodnikom pokrivenim sivim sagom kraj nekoliko vrata za
koja je od ranije znao da su kabine za montažu. Posao je dobro išao.
Na svim su vratima visjeli natpisi zAUZETO. Iza jednih vrata do
McCaleba su doprli
126
prigušeni uzvici strasti. Banks ga je pogledao preko ramena i
zakolutao očima.
- Nije stvarno - reče. - Montiraju vrpcu.
McCaleb kimne glavom. Banks mu je dao isto objašnjenje i kad je
zadnji put bio ovdje.
Banks je otvorio posljednja vrata u hodniku. Virnuo je unutra kako
bi se uvjerio da je prostorija prazna, a potom koraknuo unatrag i
kretnjom pozvao McCaleba neka uđe. Dvije stolice nalazile su se
ispred aparata za montažu iznad kojeg su bila dva ekrana od
sedamdeset centimetara. Banks je uključio opremu i pritisnuo tipku
te se otvorilo lijevo postolje za kasetu.
- Ovo je prilično mučno - reče McCaleb. - Netko je ubijen. Ako
želite, možete izaći, a ja ću namjestiti na kadar koji želim da
pogledate.
Banks je na trenutak razmislio o prijedlogu. Bio je mršav muškarac
tridesetih godina i slabe kose obojene tako svijetlom bojom da se
doimala gotovo bijelom. Bila je duža na tjemenu i obrijana sa strane.
Hollywoodska frizura.
- Vidio sam već takve prizore - reče. - Stavite kasetu. - Ne ovakve,
ne vjerujem. Postoji razlika izmedu stvarnog života i onoga što
stavljaju u filmove.
- Stavite kasetu.
. McCaleb je ubacio kasetu u prorez, a Banks je pritisnuo PLAY.
McCaleb je čuo kako je ovaj uvukao dah dok je gledao kako netko
grabi Gloriju Torres odostraga, prislanja joj pištolj na glavu i puca.
McCaleb je ispružio ruku i stavio prst na tipku PAUSE. U pravom
trenutku, nakon što je Kyungwon Kang pogođen a njegovo je tijelo
palo preko tezge i kliznulo unatrag, pritisnuo je tipku i zaustavio sliku.
Zatim je pomoću skale kojom je mogao polako pomicati sliku
naprijed i natrag namjestio točno na prizor što ga je želio. Pogledao
je Banksa. Čovjek je izgledao kao da mu je netko upravo razotkrio
sve zlo čovječanstva.
- Je li vam dobro? - Užasno je.
- Da. Jest.
- Kako vam mogu pomoći?
127
McCaleb je iz džepa na košulji izvadio nalivpero, primaknuo ga
ekranu i pokazao sat na Kangovu zglavku.
- Sat?
- Da. Zanima me je li moguće uvećati sliku ili učiniti bilo što kako bih
mogao očitati vrijeme. Želim znati koliko je sati bilo u tom trenutku.
- Vrijeme? Što je s ovim?
Pokazao je vrijeme što se nalazilo u dnu ekrana.
- Ne mogu vjerovati tom vremenu. Zato mi je potreban sat.
Banks se nagnuo naprijed i počeo namještati skale na konzoli
pomoću kojih se moglo izoštriti fokus i uvećati sliku. - Ovo nije
original - reče.
- Kaseta? Nije, zašto?
- Ne uspijeva mi povećanje. Možete li nabaviti original? - Ne
vjerujem.
McCaleb je gledao ekran. Banks je dobio jasniju i veću sliku. Gornji
dio Kangova tijela i njegova ispružena ruka ispunjavali su ekran. No
sat je još uvijek bio mrlja sive boje.
- Pa, u tom slučaju mogu malo poraditi na tome, ako mi ostavite
kasetu. Odnijet ću je momcima u laboratorij. Možda je još malo
uvećamo i bolje je izoštrimo uz pomoć redefiniranja piksela. No ovo
je najbolje što mogu učiniti s ovom opremom.
- Mislite li da se isplati potruditi, čak i bez originala? Hoćemo li
štogod dobiti?
- Ne znam, ali vrijedi pokušati. Oni u laboratoriju mogu činiti
nevjerojatne stvari. Njega lovite, zar ne? Čovjeka na videosnimci?
 Pokazao je prema ekranu iako se ubojica u tom trenutku nije
mogao vidjeti.
- Da, njega lovim.
- Onda ćemo pogledati što možemo učiniti. Možete li ovo ostaviti?
- Da. Želim reći... ovaj, možete li mi snimiti kopiju tako da je imam
uza se? Možda ću je morati još nekome pokazati. - Svakako.
Čekajte, idem po kasetu.
Banks je ustao i izišao iz kabine. McCaleb je sjedio i zurio u ekran.
Ranije je gledao kako Banks upotrebljava op
128
remu, pa je sad vratio traku unatrag i uvećao sliku na kojoj se vidio
maskirani napadač. To mu nije naročito pomoglo. Premotao je
naprijed i zaustavio kad se na slici pojavilo Glorijino lice. Osjećao se
poput uljeza jer joj se toliko približio u takvom trenutku, zurio je u
ženu kojoj je netko upravo uzeo život. Slika je prikazivala njezin lijevi
profil, a oko što ga je vidio još uvijek je bilo otvoreno.
McCaleb je opazio tri naušnice na njezinu lijevom uhu. Jedna je bila
sićušni srebrni polumjesec. Niže na resici uha nalazio se maleni
kolut za kojeg je pretpostavio da je takoder od srebra i, napokon, s
uha joj je visio i križić. Znao je da mlade žene u današnje vrijeme
nose više naušnica, barem na jednom uhu.
Dok je čekao Banksa, još se jednom pozabavio kontrolama na
konzoli, vratio snimku unazad i našao kadar u kojem se vidi Glorijina
desna strana, baš kad še pojavila na ekranu. Na njezinu desnom
uhu vidio je samo jednu naušnicu, još jedan polumjesec.
Banks se vratio s kasetom i brzo je ubacio u drugi prorez, a
istodobno je premotao prvu. Trebalo je tridesetak sekundi za brzo
snimanje kopije. Izvadio je kasetu, stavio je u kutiju i pružio
McCalebu.
- Hvala - reče McCaleb. - Što mislite, koliko će potrajati dok netko
ne bude imao vremena da radi na tome?
- Prilično smo zauzeti. No pogledat ću raspored rada i vidjeti
možemo li nekoga što prije zadužiti za ovo. Možda sutra ili u subotu.
Je li to u redu?
- U redu je. Hvala, Tony, cijenim vašu pomoć.
- Nema problema. Ne znam imam li još uvijek vašu posjetnicu.
Želite li da vas nazovem?
 U tom je trenutku McCaleb odlučio nastaviti s prevarom. Prešutio je
Banksu da više nije agent FBI-a. Mislio je da će se Banks malo više
potruditi ako bude vjerovao da obavlja zadatak za FBI.
- Ovako ćemo, dat ću vam privatni broj. Ako me nazovete, a ja se
ne javim, samo ostavite poruku pa ću vam se javiti čim budem
mogao.
- Zvuči dobro. Nadam se da ćemo vam uspjeti pomoći.
129
- I ja se nadam. I, Tony? Učinite mi uslugu i nemojte snimku
pokazivati nikome tko je ne mora vidjeti.
- Neću - reče Banks, a lice mu lagano porumeni. McCaleb je
shvatio da je ili nepotrebno uvrijedio Banksa zahtjevom što ga nije
trebalo izgovoriti, ili je to zatražio baš dok je Banks razmišljao o tome
kome bi mogao pokazati snimku. McCaleb je bio skloniji ovom
drugom.
McCaleb mu je dao telefonski broj, rukovali su se, a McCaleb se
sam vratio hodnikom. Kad je prolazio kraj vrata iza kojih su ranije
dopirali glumljeni zvukovi strasti, opazio je da sad unutra vlada tišina.
McCaleb je otvorio vrata taurusa, čuo kako radio svira i opazio da
Lockridge drži usnu harmoniku na bedru, spreman zasvirati ako
začuje pravu skladbu. Buddy je zatvorio knjigu s naslovom Smrt
tenora. Označio je mjesto otprilike na sredini knjige.
- Što se dogodilo inspektoru Fujigama? - Što?
- Knjiga što si je jučer čitao.
- Inspektor Imanishi istražuje. Pročitao sam je. - Onda Imanishi.
Brzo čitaš.
- Dobre se knjige brzo čitaju. Čitaš li kriminalističke romane?
- Zašto bih čitao izmišljene stvari kad sam vidio ono pravo i ne
mogu to podnijeti?
Buddy upali motor. Morao je dvaput okrenuti ključ u bravi prije nego
što je motor reagirao.
- U knjigama je sasvim drukčiji svijet. Sve je dotjerano, dobro i zlo
jasno definirano, loš momak uvijek dobije ono što je zaslužio, junak
zablista, nema slijepih ulica. Osvježavajuća suprotnost stvarnom
svijetu.
- Zvuči dosadno.
- Ne, umirujuće je. Kamo sada?
 130
15.
Nakon što su ručali u restoranu Musso & Frank, mjestu što ga je
McCaleb volio, ali nije ondje bio već dvije godine, iz Hollywooda su
se odvezli preko brda u Valley i u petnaest do dva stigli do zgrade
tvrtke Deltona Clocks. McCaleb je nazvao toga jutra prije odlaska iz
marine i saznao da Mikail Bolotov još uvijek radi u smjeni od dva do
deset.
Deltona Clocks je bila velika građevina slična skladištu, smještena
iza malene izložbene prostorije i trgovine na malo. Lockridge ja
parkirao taurus ispred prodavaonice, a McCaleb je posegnuo u
kožnu torbu na podu ispred sebe i izvadio pištolj. Već se nalazio u
platnenoj futroli što ju je potom pričvrstio na pojas.
- Hej, što očekuješ ondje unutra? - pitao je Lockridge nakon što je
vidio oružje.
- Ništa. To je više potpora nego nešto drugo. McCaleb je potom
izvukao dva i pol centimetra debeli snop izvještaja šerifovih
istražitelja, provjerio nalazi li se na vrhu izvještaj o razgovoru s
Bolotovom i njegovim poslodavcem, čovjekom po imenu Arnold
Toliver. Bio je spreman. Pogledao je Lockridgea.
- U redu, čekaj me.
Opazio je kako Buddy nije ponudio da će poći s njim kad je ovaj put
izišao iz taurusa. Pomislio je da bi možda češće trebao nositi pištolj.
U prodavaonici nije bilo mušterija. Bili su izloženi jeftini satovi
gotovo svih veličina. Većina ih se tako doimala da je bilo vjerojatnije
kako će ih se prije naći u učionici ili prodavaonici rezervnih
automobilskih dijelova nego u nečijem domu. Na zidu iza tezge
visjelo je osam jednakih satova koji su pokazivali vremena u osam
svjetskih gradova. Na sklopivoj stolici iza tezge sjedila je mlada
žena. McCaleb je pomislio da joj vrijeme zacijelo jako sporo prolazi
budući da nema mušterija, a okružuju je toliki satovi.
- Kako bih mogao naći gospodina Tolivera? - pitao je kad je prišao
tezgi.
- Arnolda ili Randyja?
131
- Arnolda.
- Moram nazvati pogon. Za koga radite?
 - Nisam došao kupovati satove. Nastavljam istraživati slučaj zbog
kojeg su trećeg veljače ovdje bili ljudi iz šerifova ureda.
Spustio je hrpu papira na tezgu kako bi žena vidjela da je riječ o
službenim obrascima. Potom je podigao ruke i podbočio se, pomno
pazeći da se njegova jakna rastvori i omogući pogled na pištolj.
Gledao joj je oči kad ga je opazila. Podigla je telefonsku slušalicu i
okrenula tri broja.
- Arnie, Wendy je. Došao je čovjek iz šerifova ureda zbog neke
istrage ili tako nešto.
McCaleb ju nije ispravio. Nije joj lagao i ne bi joj lagao o tome tko je
i za koga radi. No ako ona želi donositi pogrešne zaključke, on je
neće ispravljati. Wendy je nekoliko trenutaka slušala, a potom je
pogledala McCaleba.
- Kakva istraga?
McCaleb glavom pokaže prema telefonu i ispruži ruku. Mlada je
žena oklijevala, ali mu je tada ipak dala slušalicu. - Gospodine
Toliver? - reče u slušalicu. - Terry McCa
leb. Prije nekoliko mjeseci razgovarali ste s dvojicom šerifovih
detektiva, Ritenbaughom i Aguilarom, o vašem djelatniku po imenu
Mikail Bolotov. Sjećate se?
Nakon duge stanke, Toliver je rekao da se sjeća.
- Pa, sad ja radim na tom slučaju. Ritenbaugh i Aguilar bave se
drugim stvarima. Moram vam postaviti nekoliko dodatnih pitanja o
tome. Smijem li doći do vas?
Ponovno oklijevanje.
- Pa... ovdje smo jako zauzeti. Ja...
- Neću vas dugo zadržati, gospodine. Sjećate se, riječ je o istrazi
umorstva, a ja se nadam da ćete nam i dalje pomagati.
- Pa, pretpostavljam... - Što pretpostavljate?
- Ovaj, samo dodite ovamo. Djevojka će vam reći gdje ćete me
naći.
Tri minute kasnije McCaleb je prošao cijelom dužinom zgrade, kraj
nekoliko redova tekućih vrpci i radnih površina za pakiranje, te stigao
do ureda u stražnjem dijelu, kraj ram
132
pe za ukrcaj. Do ureda je vodilo kratko stubište. Kraj vrata se
nalazio prozor kroz kojeg je Toliver mogao nadzirati radni prostor i
rampu za ukrcaj. Dok je prolazio kroz pogon prema uredu, McCaleb
je čuo kako djelatnici razgovaraju. Tri puta je čuo jezik za kojeg je
vjerovao da je ruski.
Kad se McCaleb pojavio na vratima ureda, čovjek za kojeg je
pretpostavljao da je Toliver spustio je slušalicu i kretnjom ga pozvao
unutra. Bio je mršav muškarac šezdesetih godina. Imao je smeđu,
naboranu i suhu kožu. Bijela kosa uokvirivala mu je lice. Plastični
štitnik u džepu košulje bio je krcat različitih olovaka.
- Nemam mnogo vremena - reče. - Moram provjeriti utovar kamiona
koji uskoro odlazi.
- Dobro. - McCaleb je pogledao izvještaj na vrhu hrpe što ju je
nosio. - Prije dva mjeseca rekli ste detektivima Ritenbaughu i
Aguilaru da je Mikail Bolotov radio uvečer dvadeset drugog siječnja.
- Tako je. Sjećam se. To se nije promijenilo. - Jeste li sigurni,
gospodine Toliver?
- Kako to mislite, jesam li siguran? Da, siguran sam. Potražio sam
podatke kad su ona dvojica pitala. Sve je pisalo u knjigama. Izvukao
sam radnu karticu.
- Jeste li to bili izjavili na temelju platnog spiska, ili ste doista te
večeri osobno vidjeli Bolotova na radnome mjestu?
- Bio je ovdje. Sjećam se toga. Mikail nikad nije izostao s posla.
- I sjećate se da je radio sve do deset. - Njegova radna kartica
pokazuje...
- Ne govorim o njegovoj radnoj kartici. Govorim o tome jeste li vi
vidjeli da je ostao do deset.
Toliver nije odgovorio. McCaleb je pogledao kroz prozor prema nizu
radnih klupa.
- Za vas radi mnogo ljudi, gospodine Toliver. Koliko ih radi u smjeni
od dva do deset?
- Trenutno, osamdeset osam. - A tada?
- Otprilike isto toliko. U čemu je stvar?
133
- Stvar je u tome da ste čovjeku dali alibi na temelju radne kartice.
Je li po vašem mišljenju moguće da je Bolotov neopazice otišao
ranije, a neki je njegov prijatelj cvikao karticu.
Toliver opet nije odgovorio.
 - Zaboravimo Bolotova na trenutak. Jeste li ikad ranije imali takav
problem? Znate, da netko cvika tuđu karticu i na taj način oštećuje
kompaniju?
- Ovdje radimo već šesnaest godina, dogadalo se.
- Dobro. - McCaleb kimne glavom. - Dakle, je li se to moglo dogoditi
u slučaju Bolotova? Ili svake večeri stojite kraj izlaza i pazite da nitko
ne cvika dvije kartice.
- Sve je moguće. Ne stojimo kraj izlaza. Uglavnom uvečer zatvara
moj sin. Ja sam tada već kod kuće. On pazi na stvari.
McCaleb je na trenutak zadržao dah i osjetio kako raste uzbuđenje
što ga je dosad obuzdavao. Da ga je dao na sudu, Toliverov bi
odgovor bio dovoljan da poništi Bolotovljev alibi.
- Vaš sin, je li to Randy? - Da, Randy.
- Mogu li s njim razgovarati?
- On je u Meksiku. Imamo još jednu tvornicu u Mexicaliju. Ondje
provodi po tjedan dana svakog mjeseca. Vratit će se idućeg tjedna.
- Možda bismo ga mogli nazvati?
- Mogu pokušati, ali vjerojatno je u pogonu. Zato odlazi onamo. Da
bi osigurao nesmetano odvijanje rada. Osim toga, kako će se sjećati
jedne večeri od prije tri mjeseca? Mi ovdje izractujemo satove,
detektive. Svaki ih dan šaljemo na odredišta. Jedna večer ni po
čemu se ne razlikuje od druge.
McCaleb se okrenuo od njega i ponovno zagledao kroz prozor.
Opazio je da nekoliko radnika napušta svoja mjesta, a drugi dolaze
umjesto njih. Promatrao je mijenjanje smjene dok nije uočio čovjeka
za kojeg je vjerovao da je Bolotov. U izvještajima nema fotografije, a
opis je površan. No čovjek kojeg je McCaleb sada promatrao nosio
je crnu majicu kratkih rukava nategnutih preko snažnih, tetoviranih
nadlaktica.
134
T
Tetovaže su sve bile jednake boje - zatvorskoplave. To je sigurno
Bolotov.
! - To je on, zar ne?
Kimnuo je glavom prema čovjeku koji je zauzeo svoje mjesto za
radnom klupom. McCalebu se činilo da je Bolotovljev zadatak
stavljanje plastičnog ~ kućišta oko dovršenih satnih mehanizama i
njihovo slaganje na kolica.
- Koji?
Toliver je prišao McCalebu kraj prozora. - Onaj s tetovažama.
- Da.
McCaleb potvrdno kimne i načas se zamisli.
- Jeste li Ritenbaughu i Aguilaru rekli da se čovjekov alibi temelji na
platnom popisu i radnoj kartici, a ne na onome što ste vi ili vaš sin
doista vidjeli te večeri?
- Da, rekao sam im. Rekli su da je u redu. Otišli su i to je bilo to.
Sad ste se pojavili vi s novim pitanjima. Zašto vi ne možete uskladiti
svoja sranja? Moj bi se dječak daleko lakše sjetio nakon dva ili tri
tjedna, a ne nakon tri mjeseca.
McCaleb je razmišljao o Ritenbaughu i Aguilaru. Vjerojatno su imali
popis od dvadeset pet imena što su ga morali provjeriti u tjedan dana
koliko su radili na tome. Nemarno su obavili posao, ali mogao je
razumjeti kako se to dogodilo.
; - Slušajte, moram poći do rampe - reče Toliver. - Hoćete li čekati
dok se ne vratim ili što?
- Ovako ćemo, pošaljite Bolotova ovamo kad budete prolazili
onuda. Želio bih s njim razgovarati.
- Ovdje?
- Ako nemate ništa protiv, gospodine Toliver. Siguran sam da nam
želite pomoći i nastaviti suradnju, zar ne? Zurio je u Tolivera
pogledom koji nije dopuštao pogo
vora. - Kako hoćete - reče Toliver, razdraženo uzdigne ruke
i zaputi se prema vratima. - Samo nemojte da to potraje cijeli dan.
- Oh, gospodine Toliver?
Toliver zastane pred vratima i okrene se prema njemu. - Opazio
sam da se ovdje uglavnom govori ruski. Odakle vam toliko Rusa?
135
- Oni su dobri radnici a ne prigovaraju. Ne smeta im ni bijedna
plaća. Kad tražimo radnike, dajemo oglas u lokalne ruske novine.
Tada je izišao, ostavivši za sobom otvorena vrata. McCaleb je
povukao dvije stolice od stola i okrenuo ih tako da su gledale jedna
prema drugoj na razmaku od metra i pol. Sjeo je na onu bliže
vratima i čekao. Brzo je razmislio 0 načinu ispitivanja i odlučio da će
biti oštar prema Bolotovu. Želio ga je izazvati, dobiti nekakvu reakciju
pomoću koje bi mogao procijeniti čovjeka.
Osjetio je nečiju nazočnost u prostoriji i pogledao prema vratima.
Ondje je stajao čovjek u kojem je ranije prepoznao Bolotova. Bio je
visok oko sto sedamdeset pet centimetara, crne kose i blijede kože.
No zbog nabreklih mišića na rukama i tetovaža - zmija omotana oko
jedne ruke i paukova mreža na drugoj - one su postajale
najuočljivijim dijelom cijele njegove pojave. McCaleb pokaže na
praznu stolicu.
- Sjedni.
Bolotov priđe stolici i bez oklijevanja sjedne. McCaleb je vidio da se
paukova mreža očito nastavlja ispod majice i izlazi s obje strane
čovjekova vrata. Crni je pauk sjedio u mreži odmah ispod njegova
desnog uha.
- Što je ovo?
- Isto kao i prije, Bolotov. Zovem se McCaleb. Riječ je o večeri
dvadeset drugog siječnja. Pričaj mi o tome.
- Već sam im rekao. Radio sam ovdje tu večer. Ne tražite mene.
- Tako si rekao. No sad su stvari drukčije. Znamo nešto što ranije
nismo znali.
- Koje stvari?
McCaleb ustane, zaključa vrata i ponovno sjedne. To je bila samo
mala predstava, naglašavanje njegove kontrole. Nešto o čemu
Bolotov može razmišljati.
- Koje stvari? - ponovno upita.
- Na primjer, provala u kuću u Aveniji Mason, samo nekoliko
blokova odavde. Sjećaš se, ona s božićnim drvcem i svim onim
darovima. Tamo si uzeo pištolj, zar ne, Bolotov? - Ne, čist sam.
136
- Gluposti. Provalio si u kuću i dočepao se onog lijepog novog
pištolja. Potom si ga odlučio upotrijebiti. Upotrijebio si ga u
Lancasteru, a zatim ovdje iza ugla, u prodavaonici. Ti si ubojica,
Bolotov. Ubojica.
Rus je mirno sjedio, ali McCaleb je vidio kako mu se napinju mišići
na rukama, naglašavajući umjetnička djela na njima. Nastavio je.
- Što je sa sedmim veljače, imaš alibi i za tu večer? - Ne znam za tu
večer. Moram...
 - Ušao si u Sherman Market i te večeri ubio dvoje ljudi. Trebao bi
znati.
Bolotov odjednom ustane.
- Tko ste vi? Niste policajac.
McCaleb ga je samo gledao, ne dižući se, nadajući se da neće
pokazati iznenađenje što ga je osjetio.
- Policajci dolaze u parovima. Tko ste vi?
- Ja sam onaj koji će te srediti. Ti si to učinio, Bolotov, a ja ću
dokazati da je tako.
- Što...
Na vratima se začulo ljutito kucanje, a McCaleb se instinktivno
okrenuo i pogledao. To je bila mala greška, ali Bolotovu je samo
toliko trebalo. McCaleb je krajičkom oka vidio kako mu se približava
crna sjena. Nagonski je podigao ruke kako bi zaštitio prsa. Nije bio
dovoljno brz. Odjednom ga je tresnula težina drugog čovjeka, te se
zajedno sa stolicom srušio na pod.
Bolotov ga je držao prikovana na podu dok je Toliver ili onaj tko je
bio vani nastavio ljutito kucati na vrata. Veći, jači čovjek držao je
McCaleba dolje i pretražio mu džepove. Ruka mu je naišla na pištolj,
te ga je istrgnuo s pojasa i bacio preko prostorije. Konačno je našao
McCalebovu lisnicu u unutrašnjem džepu njegove jakne. Izvukao ju
je, poderavši džep, i otvorio.
- Nema bedža. Vidiš, nisi policajac.
Pročitao je ime na vozačkoj dozvoli iza plastične pregrade u lisnici.
- Terr... ell... Mack... Cow... leeb.
137
Bolotov je potom pročitao adresu. McCaleb je osjetio olakšanje jer
je to zapravo bila adresa ureda lučkog kapetana gdje je imao
poštanski sandučić.
- Možda ću te posjetiti jednoga dana, da?
McCaleb nije odgovorio niti se pomaknuo. Znao je da ne bi mogao
svladati čovjeka. Dok je razmišljao o teškoj situaciji u kojoj se našao,
Bolotov je spustio lisnicu na njegova prsa i skočio na noge. Istrgnuo
je stolicu ispod McCalebovih bokova i podigao je iznad glave.
McCaleb je rukama zaštitio lice i glavu, a istog je trenutka shvatio da
ostavlja nezaštićena prsa.
 Čuo je prasak razbijenog stakla i virnuo izmedu ruku. Vidio je kako
stolica leti kroz uredski prozor. Potom je gledao kako Bolotov ide za
njom, s lakoćom skočivši kroz otvor i dolje do prostora za
proizvodnju. Tada je nestao.
McCaleb se zakotrljao u stranu, prekrižio ruke ne prsima i privukao
koljena. Raširio je šaku na prsima, pokušavajući osjetiti otkucaje
srca. Dvaput je duboko udahnuo, polako se podigao na koljena i
uspravio. Lupanje po vratima se nastavilo, a sad su se čuli i panični
Toliverovi zahtjevi da McCaleb otvori.
McCaleb ispruži ruku i otključa vrata. Tada osjeti nalet vrtoglavice.
Osjećao se kao da klizi niz četiri metra vode u dolac vala. Toliver je
uletio u ured i počeo se derati na njega, ali McCaleb nije razumio
njegove riječi. Oslonio se rukama na pod i sklopio oči, nastojeći se
pribrati.
- Sranje - samo je uspio šapnuti.
Buddy Lockridge je skočio iz taurusa kad je vidio kako mu McCaleb
prilazi. Potrčao je ispred automobila i prišao McCalebu.
- Isuse, što se dogodilo?
- Ništa. Pogriješio sam, to je sve. - Izgledaš usrano.
- Sad mi je dobro. Idemo.
Lockridge mu je otvorio vrata, zaobišao automobil i sjeo za
upravljač.
- Jesi li siguran da ti je dobro?
138
r
- Hajde, pođimo. - Kamo?
- Nađi telefon.
- Ima jedan ondje.
Pokazao je prema obližnjem restoranu Čupavac iz kutije. Kraj ula2a
se nalazila telefonska govornica. McCaleb je izišao i polako pošao
prema telefonu. Prikovao je pogled za pločnik ispred sebe jer nije
želio još jedan napadaj vrtoglavice.
Nazvao je izravnu liniju Jaye Winston, namjeravajući joj ostaviti
poruku, ali se ona odmah javila.
- Terry je. Mislio sam da imaš sud.
- Imam, ali sad je stanka za ručak. Moram se vratiti onamo do dva.
Baš sam te kanila nazvati.
 - Zašto?
- Jer ćemo to učiniti. - Što ćemo učiniti?
- Hipnotizirati gospodina Noonea. Kapetan je odobrio, a ja sam
nazvala gospodina Noonea. Rekao je da nema problema. Samo želi
da to obavimo večeras jer odlazi iz grada, natrag u Vegas,
pretpostavljam. Bit će ovdje u šest. Možeš doći u to vrijeme, zar ne?
- Bit ću tamo.
- Onda je dogovoreno. Zašto si me zvao?
McCaleb je oklijevao. Ono što joj ima reći moglo bi promijeniti
planove za večeras, ali je znao da ne smije odgađati. - Možeš li do
večeras nabaviti Bolotovljevu fotografiju? - Već imam jednu. Želiš je
pokazati Nooneu?
- Da. Upravo sam posjetio Bolotova, a on nije baš dobro reagirao.
- Što se dogodilo?
- Prije nego sam mu uspio postaviti tri pitanja, zaskočio me i
pobjegao.
- Zafrkavaš me?
- Volio bih da je tako.
- Što je s njegovim alibijem?
- Čvrst je otprilike kao hljeb kruha.
McCaleb joj je ukratko prepričao svoj razgovor s Toliverom, a potom
s Bolotovom. Rekao joj je da bi trebala izdati potjernicu za
Bolotovom.
139
- Na temelju čega, jeste li ga ti ili Toliver prijavili policiji?
- Ja nisam, ali Toliver je rekao da će pozvati policiju zbog razbijenog
prozora.
' - U redu, izdat ću tjeralicu. Jesi li dobro? Zvučiš omamljeno.
- Dobro mi je. Hoće li to promijeniti stvari? Ili još uvijek vrijedi
večerašnji dogovor?
- Što se mene tiče, vrijedi. - Dobro. Vidjet ćemo se.
- Gledaj, Terry, nemoj polagati prevelike nade u Bolotova, znaš.
- Mislim da bi mogao biti onaj kojega tražimo.
- Ne znam. Lancaster je daleko od mjesta gdje Bolotov živi. Moraš
imati na umu da je on bivši zatvorenik. Mogao je tako reagirati i
zacijelo bi tako reagirao bez obzira ima li veze s ovim ili nema. Jer
ako nije učinio ovo, učinio je nešto drugo.
 - Možda. No još uvijek mi se svida ta ideja.
- Pa, možda će nam Noone uljepšati dan i izabrati ga medu
šestoricom.
- Sad govoriš mojim jezikom.
Nakon što je spustio slušalicu, McCaleb se bez poteškoća vratio do
taurccsa. Kad je sjeo, iz kožne torbe na podu iskopao je putnu
torbicu što ju je uvijek nosio sa sobom. Sadržavala je lijekove za
jedan dan i desetak toplomjera za jednokratnu uporabu pod nazivom
Temp-Strips. Skinuo je papirni omot s jednoga i stavio ga u usta. Dok
je čekao, znakom je pokazao Lockridgeu neka upali motor. Kad je
motor proradio, McCaleb je posegnuo za sklopkom klimatizacijskog
uređaja i uključio ga.
- Treba ti zraka? - upita Lockridge.
McCaleb kimne glavom, a Lockridge okrene na jače. McCaleb je
nakon tri minute izvadio toplomjer i pogledao ga. Osjetio je oštro
probadanje straha kad je vidio da se tanka crvena crta proširila do
trideset osme crtice.
- Podimo kući. - Siguran si?
- Da. U marinu.
140
I Dok je Lockridge vozio na jug prema Autoputu 101,
McCaleb je otvore za zrak okrenuo na svoju stranu tako da mu je
svježi zrak puhao ravno u lice. Otvorio je još jedan Temp-Strip i
stavio ga pod jezik. Pokušavao se smiriti tako
' da je uključio radiopostaju KFWB i promatrao prizore na ulicama.
Dvije minute kasnije temperatura mu se malo spustila, ali je još
uvijek bila iznad normale. Njegov se strah malo povukao, a grlo mu
se opustilo. Udario je dlanovima o ploču s instrumentima i odmahnuo
glavom uvjeravajući samoga sebe da je povišena temperatura samo
lagani poreme
; ćaj. Dosad se savršeno osjećao. Jedini razlog za to bila je ',
činjenica da se previše zagrijao tijekom sukoba s Bolotovom. j
Odlučio se vratiti na brodić, uzeti aspirin i naspavati se ' prije
pripremanja za večerašnji susret s Jamesom Nooneom. I Imao je još
jednu mogućnost: nazvati Bonnie Fox. Znao je
da bi ga takav poziv odveo ravno u bolnicu na nekoliko dana ,
testiranja i promatranja. Fox je bila jednako temeljita u svom poslu
kao i McCaleb u svom, barem je on tako volio misliti. Ne bi oklijevala
s hospitalizacijom. Izgubio bi najmanje tje
' dan dana dok bi ležao u krevetu u Cedarsu. Sigurno bi izgubio
priliku nešto izvući iz Noonea, ali izgubio bi i zamah, jedino uspješno
postignuće u toj istrazi.
16.
Za neobaviještene - a tu su se ubrajali mnogi policajci ', i agenti s
kojima je McCaleb tijekom godina surađivao - hi
pnoza je često bila oblik voodoo policijskog rada, predzadnja na
popisu pokušaja, poput obraćanja mjesnoj vračari. Držali su je
znakom osujećene ili neuspjele istrage. McCaleb je čvrsto vjerovao
da nije tako. Vjerovao je da je to vjerodostojan način prodiranja u
dubinu misli. U slučajevima kad je vidio ili čuo da je nešto pošlo po
zlu, obično je za to bio kriv hipnotizer, a ne znanost.
141
McCaleb se iznenadio kad je Winston rekla da se slaže s ponovnim
ispitivanjem Noonea, pod hipnozom. Rekla mu je da je hipnoza
nekoliko puta predložena na tjednim sastancima Odjela za umorstva
kad se zaglibilo s istragom slučaja Cordell. No to nikad nije
provedeno u djelo iz dva razloga. Prvi je razlog važniji. Policija je
često koristila hipnozu do početka osamdesetih kad je Vrhovni sud
Kalifornije odredio da svjedoci čije je pamćenje osvježeno
zahvaljujući hipnozi ne smiju svjedočiti na sudu. To je značilo da su
istražitelji, kad god bi željeli primijeniti hipnozu na nekom svjedoku,
morali procijeniti isplati li se tu osobu izgubiti kao svjedoka na sudu.
Ta je nedoumica spriječila primjenu hipnoze u slučaju Cordell jer
Winston i njezin kapetan nisu željeli izgubiti jedinog svjedoka.
Drugi je razlog bila činjenica da su uredi šerifa, nakon odluke
Vrhovnog suda, prestali obučavati detektive za primjenu hipnoze.
Slijedom toga, tijekom razdoblja od petnaest godina nakon odluke
polako su nestajali detektivi koji su to znali raditi. Na području
Okruga nije ostao nitko tko bi mogao hipnotizirati Noonea, a to je
značilo da bi se morali obratiti nekome izvan službe. To bi nadalje
kompliciralo stvari, a morali bi i platiti.
Kad je McCaleb rekao Jaye Winston da se više od deset godina
služio hipnozom u slučajevima FBI-a te je voljan to učiniti, ona se još
više zagrijala za prijedlog. Nekoliko sati kasnije, dobila je odobrenje i
sve je organizirala.
McCaleb je stigao u Odjel za umorstva Star Centera pola sata
ranije. Rekao je Lockridgeu da će se ovaj put duže zadržati i poslao
ga na večeru.
Tijekom poslijepodnevnog odmora temperatura mu se spustila
gotovo na normalu. Osjećao se odmorenim i spremnim. Uzbuđivala
ga je pomisao da bi iz uma Jamesa Noonea mogao izvući čvrsti trag
i postići nešto pomoću čega bi se slučaj pomaknuo s mrtve točke.
Jaye Winston ga je dočekala kraj prijamnog pulta i povela u
kapetanov ured, a cijelim je putem brzo govorila.
- Izdala sam tjeralicu za Bolotovom. Poslala sam patrolna kola do
njegova stana, ali njega više nije bilo. Zbrisao je. Očito si ga pogodio
u živac.
142
- Da, možda kad sam mu rekao da je ubojica.
- Još uvijek nisam uvjerena, ali to je zasad najbolje što imamo.
Tipično, Arrango nije zadovoljan onim što sam učinila. Moram
priznati, nismo o tome unaprijed razgovarali. On misli da se ponašaš
poput kauboja.
- Ne zabrinjavaj se zbog toga. Nije me briga što on misli. - Jesi li
zabrinut zbog Bolotova? Rekao si da ima tvoju adresu.
- Ne. Ima adresu marine, ali ne zna na kojem sam brodu. To je
prostrano mjesto.
Otvorila je vrata i propustila McCaleba ispred sebe. U pretrpanom
uredu čekala su tri muškarca i jedna žena. McCaleb je prepoznao
Arranga i Waltersa iz PLA. Winston ga je upoznala s kapetanom
Alom Hitchensom i sa ženom, crtačicom po imenu Donna Gross.
Stajat će im na raspolaganju ako bude trebala nacrtati
osumnjičenika, pod uvjetom da Noone odmah ne identificira
Bolotova.
- Drago mi je da ste došli ranije - reče Hitchens. - Gospodin Noone
je već ovdje. Možda bismo mogli početi. McCaleb je kimnuo glavom i
pogledao ostale u prostoriji.
Arrango se smijuljio, a njegov izraz lica govorio je da ne vjeruje u te
gluposti. Centimetar čačkalice virio mu je iz kuta usana.
 - Ovdje ima previše ljudi - reče McCaleb. - Previše smetnji. Moram
postići da se čovjek opusti. To se neće dogoditi uz ovakvu publiku.
- Nećemo svi ući - reče Hitchens. - Želio bih da vi i Jaye budete s
njim u prostoriji. Pozvat ćete Donnu u odgovarajućem trenutku. Sve
ćemo snimati videokamerom, a ovdje imamo monitor. Mi ćemo
gledati odavde. Je li to u redu?
Pokazao je monitor na kolicima u kutu. McCaleb se okrenuo i na
ekranu ugledao čovjeka koji je sjedio za stolom s prekriženim
rukama ispred sebe. To je bio Noone. Iako je nosio bejzbolsku kapu,
McCaleb je prepoznao čovjeka s videosnimki mjesta zločina i
bankomata.
- To je u redu.
McCaleb pogleda Jaye Winston.
- Jesi li pripremila šest fotografija s Bolotovom?
143
- Da. Nalaze se na mom stolu. Najprije ćemo mu to pokazati, za
slučaj da nam se posreći. Ukoliko identificira počinitelja, neće biti
hipnoze kako bi mogao svjedočiti na sudu. McCaleb kimne glavom.
- Bilo bi doista lijepo - počne Arrango - da smo Nooneu pokazali
slike prije no što je ptičica odletjela.
Pogledao je McCaleba. McCaleb mu je poželio odbrusiti, ali se
odlučio suzdržati.
- Želite li da ga pitam nešto određeno? - upita umjesto toga.
Arrango pogleda svog partnera i namigne.
- Da, neka nam kaže registracijsku tablicu automobila u bijegu. To
bi bilo zgodno.
Ozareno se nasmiješi, a čačkalica se uzdigne prema gore s
njegove donje usne. McCaleb mu uzvrati smiješkom.
- To se i ranije dogadalo. Žrtva silovanja mi je jednom dala potpun
opis tetovaže na napadačevoj ruci. Prije hipnoze nije se čak ni
sjećala tetovaže.
- Dobro, onda to ponovite. Dajte nam tablice. Dajte nam tetovažu.
Vaš prijatelj Bolotov ih ima dovoljno.
U glasu mu se jasno osjećao izazov. Činilo se da Arrango uporno
želi sve staviti na osobnu razinu, kao da je McCalebova želja da
uhvati višestrukog ubojicu na neki način pomanjkanje poštovanja
prema njemu. To je bilo apsurdno, ali McCaleb ga je izazvao samim
time što je počeo raditi na slučaju.
- U redu, momci - reče Hitchens prekinuvši raspravu u nastojanju
da umanji napetost. - Ovo je samo još jedan pokušaj, to je sve.
Možda će iz toga nešto proizići, a možda i neće.
- U međuvremenu, izgubit ćemo svjedoka za sud - reče Arrango.
- Koji sud? - upita McCaleb. - Nećete se ni približiti sudu s onim što
imate. Ovo vam je posljednja prilika, Arrango. Ja sam vam
posljednja prilika.
Arrango hitro ustane. Ne da bi fizički izazvao McCaleba, već da bi
naglasio svoje sljedeće riječi.
- Slušaj, klipane, ne treba mi neki potrošeni savezni agent govoriti
kako ću...
144
- U redu, u redu, dosta je - reče Hitchens i također ustane. - Obavit
ćemo tu stvar, i to odmah sada. Jaye, povedi Terryja u sobu za
ispitivanje i počnite. Mi ćemo ovdje čekati.
Winston je povela McCaleba kroz vrata. Preko ramena je pogledao
Arranga čije je lice potamnjelo od bijesa. Iza njega je McCaleb
opazio zagonetni smiješak na licu Donne Gross. Očito je uživala u
predstavi testosterona.
Dok su prolazili kroz ured s nizom praznih pisaćih stolova, McCaleb
je postiđeno odmahnuo glavom.
- Oprosti - reče. - Ne mogu vjerovati da sam se dao tako
isprovocirati.
- U redu je. Čovjek je pravi glupan. To se moralo dogoditi, prije ili
kasnije.
Nakon što su se zaustavili kraj Winstonina stola i uzeli fascikl s
fotografijama, pošli su hodnikom, a Winston se zaustavila ispred
zatvorenih vrata. Položila je ruku na kvaku, ali se osvrnula prema
McCalebu prije no što ju je pritisnula.
- U redu, ima li neki poseban način na koji ovo želiš obaviti?
- Najvažnije je da ovo najbolje djeluje ako samo ja govorim kad
počnemo, a verbalno komuniciram samo s njim. Tako ga neće
zbunjivati pitanje kome se obraćam. Dakle, ako ti i ja moramo
komunicirati, možemo ili pisati poruke ili pokazati prema vratima i
izaći.
 - Dobro. Osjećaš li se dobro. Užasno izgledaš. - Dobro mi je.
Otvorila je vrata, a James Noone je podigao pogled sa stola.
- Gospodine Noone, ovo je Terry McCaleb, stručnjak za hipnozu o
kojem sam vam govorila - reče Winston. - Nekad je radio za FBI.
Pogledat će može li s vama na tome raditi.
McCaleb se nasmiješio i ispružio ruku preko stola. Rukovali su se.
- Drago mi je, gospodine Noone. Ovo ne bi smjelo dugo trajati i
moralo bi biti ugodno iskustvo. Smijem li vas zvati James?
- Da, James je u redu.
McCaleb se osvrne po sobi, te pogleda stol i stolice. Stolice su bile
standardne, kao u svim državnim službama, s
I45
centimetar debelom podstavom od pjenaste gume na sjedalima.
Pogledao je Jaye Winston.
- Jaye, misliš li da bismo za Jamesa mogli dobiti udobniju stolicu?
Možda nešto s naslonima za ruke? Poput one na kojoj je sjedio
kapetan Hitchens.
-~ Svakako. Pričekaj trenutak.
- O, isto tako trebat će mi škare.
Winston ga je upitno pogledala, ali je bez riječi izišla. McCaleb se
procjenjivačkim pogledom osvrne po prostoriji. Na stropu su se
nalazile fluorescentne svjetiljke. Nije bilo drugog osvijetljenja.
Blještavilo svjetiljki uvećavalo je zrcalo na lijevom zidu. Znao je da se
s druge strane stakla nalazi videokamera, a to je značilo da Noone
mora biti okrenut prema zrcalu.
- Da vidimo - reče Nooneu - morao bih se popeti na stol da
dosegnem svjetiljku.
- Nema problema.
Posluživši se stolicom umjesto Ijestava, McCaleb se popeo na stol i
posegnuo prema svjetiljci ugrađenoj u strop. Kretao se polako,
nastojeći izbjeći još jedan napadaj vrtoglavice. Odmaknuo je
pregradu i počeo skidati dugačke fluorescentne cijevi, pružao ih
Nooneu i usput s njim čavrljao, nadajući se da će se svjedok ugodno
osjećati u njegovu društvu.
- Čujem da odavde idete u Vegas? Zbog posla ili igre? - Ovaj,
uglavnom zbog posla.
- Čime se bavite?
 - Kompjutorskim programiranjem. Pripremam novi knjigovodstveni i
sigurnosni sustav za El Rio. Još uvijek radim na virusima. Obavljat
ćemo testove sljedeći tjedan ili dva.
- Tjedan dana u Las Vegasu? Čovječe, mogao bih ondje izgubiti
gomilu novca u tjedan dana.
- Ja ne kockam. - To je pametno.
Izvadio je tri od četiri fluorescentne cijevi pa je prostoriju obasjavala
prigušena svjetlost. Nadao se da je to dovoljno za videokameru. Kad
je sišao sa stola, Winston se vratila sa stolicom koja je izgledala
poput one u kojoj je Hitchens maločas sjedio.
- Uzela si je kapetanu?
146
- Najbolja stolica u zgradi. - Dobro.
Pogledao je zrcalo i namignuo kameri iza njega. Dok je to činio,
opazio je tamne podočnjake ispod svojih očiju i brzo skrenuo pogled.
Winston je posegnula u džep jakne što ju je nosila i oprezno
izvadila škare. McCaleb ih je uzeo, stavio na stol, a potom gurnuo
stol do zida ispod zrcala. Kapetanovu je stolicu namjestio uza
suprotni zid. Dvije preostale stolice okrenuo je prema kapetanovoj,
ali je pazio da budu dovoljno razmaknute kako bi kamera mogla
snimati Noonea. Zamolio je Noonea da sjedne na kapetanovu
stolicu, a zatim su Winston i on zauzeli preostala mjesta. McCaleb je
pogledao na sat i vidio da još ima deset minuta do šest.
- U redu - reče. - Nastojat ćemo to brzo obaviti tako da što prije
možete poći svojim putem, James. Najprije, imate li kakvih pitanja o
tome što pokušavamo ovdje učiniti?
Noone je malo razmislio prije no što je progovorio.
- Pa, pretpostavljam da ne znam mnogo o tome. Što će mi se
dogoditi?
- Ništa vam se neće dogoditi. Hipnoza je samo promijenjeno stanje
svijesti. Želimo da proctete kroz nekoliko progresivnih stupnjeva
opuštanja dok ne stignete do točke u kojoj se s lakoćom možete
kretati kroz najskrovitije kutove uma kako biste izvukli pohranjene
informacije. Nešto poput prolistavanja kalendara i izvlačenja podatka
koji vam treba.
McCaleb je čekao, ali Noone više ništa nije pitao.
 - Zašto ne bismo počeli jednom vježbom? Želio bih da lagano
nagnete glavu unatrag i pogledate gore. Pokušajte izvrnuti oči prema
gore što više možete. Možda biste trebali skinuti naočale.
Noone je skinuo naočale, složio ih i spremio u džep. Nagnuo je
glavu unatrag i izvrnuo oči. McCaleb ga je proučavao. Mogao ih je
toliko okrenuti da se ispod svake šarenice vidjelo pola centimetra
bijele rožnice. To je bio pokazatelj dobre pacijentove prijemljivosti za
hipnozu.
- U redu, to je dobro. Sad bih želio da se samo opustite koliko
možete, duboko dišete, i kažete nam sve čega se sje
147
ćate o događaju dvadeset drugog siječnja uvečer. Ispričajte samo
ono što vam je ostalo u sjećanju.
U idućih deset minuta Noone je pričao kako ja naišao odmah nakon
pucanja i pljačke ispred bankomata u Lancasteru. Njegova se priča
nije razlikovala od verzija što ih je iznio tijekom raznih razgovora od
noći u kojoj se sve to dogodilo. Nije dodao nikakve nove pojedinosti,
a činilo da ništa nije ni izostavio. McCalebu se to činilo neobičnim i
ohrabrujućim. Sjećanja većine svjedoka počnu blijedjeti nakon dva
mjeseca. Zaboravljaju pojedinosti. Činjenica da se Noone sjećao
svake pojedinosti pobudila je u McCalebu nadu da će skroviti dijelovi
sjećanja kompjutorskog programera biti jednako podrobni. Kad je
Noone završio priču, McCaleb je kimnuo Jaye Winston, a ona se
nagnula prema Nooneu i pružila mu fascikl s fotografijama.
- James, molim vas, otvorite fascikl i pogledajte fotografije. Recite
nam je li neki od muškaraca na fotografijama onaj kojega ste vidjeli u
jurećem automobilu.
Noone je ponovno stavio naočale i uzeo fascikl, ali je rekao:
- Ne znam. Zapravo ga nisam...
- Znam - reče Winston. - Ali ipak pogledajte.
Noone je otvorio fascikl. Unutra se nalazio komad kartona s dva
niza od po tri izrezana pravokutnika. U pravokutnicima su se nalazile
fotografije muškaraca. Bolotovljeva je fotografija bila treća u gornjem
redu. Noone je zurio u šest fotografija, pogledom prelazeći s jedne
na drugu, ali je najzad odmahnuo glavom.
- Žao mi je. Jednostavno ga nisam vidio.
 - To je u redu - brzo će McCaleb prije nego što je Winston dospjela
reći nešto što bi Noone mogao shvatiti kao prigovor. - U tom slučaju,
mislim da možemo početi.
Uzeo je fascikl iz Nooneovih ruku i bacio ga na stol. - Dakle, zašto
ne biste počeli tako da nam ispričate na koji se način opuštate,
James? - predloži McCaleb.
Noone ga je blijedo pogledao.
- Znate, kad se najbolje osjećate? Kad ste najopušteniji i
najsmireniji. Ja volim raditi na brodiću i poći u ribolov. Čak me nije
briga hoću li štogod uloviti. Samo volim baciti
148
1
udicu u vodu. Što je s vama, 3ames? Volite li igrati košarku, udarati
loptice za golf? Što?
- Ovaj, ne znam. Pretpostavljam da volim raditi na kompjutoru.
- No to ne pruža psihičko opuštanje, James, zar ne? Ne govorim o
nečemu što zahtijeva mnogo razmišljanja. Želim reći, što činite kad
se želite iz svega isključiti. Kad vam je dosta razmišljanja i
jednostavno želite na sve zaboraviti.
, - Pa... ne znam. Rado odlazim na plažu. Postoji jedno ' mjesto.
Odlazim onamo.
- Kako izgleda?
- Pijesak je sasvim bijel i jako širok. Možete unajmiti konja i jahati
duž ruba vode ispod stijena. Voda je izdubila prostor ispod klisure pa
izgleda kao da stijena visi nad plažom. Ljudi običavaju sjediti u
njezinoj sjeni.
- U redu, to je dobro. To je doista dobro, James. Sad bih želio da
sklopite oči i spustite ruke u krilo, a potom ;, razmišljajte o tome
mjestu. Zamislite da šećete tom plažom.
Samo se opustite i šećite plažom.
McCaleb je pola minute šutio i samo promatrao Nooneovo lice.
Koža u kutovima njegovih sklopljenih očiju počela ' se opuštati, a
McCaleb ga je tada vodio kroz niz osjetilnih ' vježbi u kojima mu je
govorio neka se koncentrira na osjećaje
što ga stvaraju čarape na njegovim nogama, dlanovi na tkanini
hlača, naočale na nosu, čak i kosa - ono što je od nje ostalo - na
tjemenu.
 ' Nakon pet minuta, McCaleb je prešao na vježbe mišića, rekavši
Nooneu neka što jače može stegne prste na nogama, zadrži ih tako,
a potom opusti.
Polako se fokus vježbi pomicao uz njegovo tijelo i na kraju
obuhvatio svaku skupinu mišića. McCaleb je tada ponovno počeo s
nožnim prstima i opet krenuo prema gore. To je bio način umaranja
mišića tako da um postane podložniji sugestiji opuštanja i odmora.
McCaleb je opazio kako Nooneovo disanje postaje dublje i duže.
Stvari su se dobro razvijale. Pogledao je na sat i vidio da je šest i
trideset.
- U redu, James, sad bih želio da, ne otvarajući oči, po, dignete
lijevu ruku i stavite je ispred lica. Držite je tridesetak centimetara od
lica.
149
Noone ga je poslušao, a McCaleb ga je pustio da cijelu minutu drži
uzdignutu ruku, a sve mu je vrijeme govorio neka se opusti i misli na
plažu kojom šeće.
- U redu, sad želim da vrlo polako pomičete ruku prema licu. Vrlo
polako.
Nooneova se ruka počne pomicati prema njegovu nosu. - U redu,
sada sporije - reče McCaleb, a riječi su mu bile tiše i tromije nego
ranije. - Tako je, James. Polako. Kad vam ruka dotakne lice bit ćete
potpuno opušteni i u tom ćete trenutku zaći u duboko hipnotičko
stanje.
Ušutio je i gledao kako Nooneova ruka polako napreduje dok
dlanom nije dotaknuo nos. U trenutku kontakta glava mu je pala
naprijed i ramena se opustila. Ruka mu je pala u krilo. MeCaleb je
pogledao Jaye Winston. Ona je uzdigla obrve i kimnula mu. McCaleb
je znao da su stigli tek na pola puta, ali činilo se da je sve u redu.
Odlučio je provesti mali test.
- James, sada ste posve opušteni, sasvim smireni. Tako ste
opušteni da su vam ruke lagane poput perja. Uopće nemaju težine.
Promatrao ga je, ali Noone se nije pomaknuo, što je bio dobar
znak.
- U redu, sad ću uzeti balon pun helija i vezati uzicu za vašu lijevu
ruku. Sad je vezujem. Evo, balon je vezan za vaš zglavak, James, i
ja ga puštam.
 Nooneova lijeva ruka počela se odmah dizati i pružati prema gore
dok ju nije podigao iznad glave. McCaleb je samo gledao. Ni nakon
pola minute Nooneova ruka nije pokazivala znakove umora.
- U redu, James, imam škare pa ću prerezati uzicu. McCaleb je
posegnuo na stol i podigao škare. Otvorio ih je i bučno škljocnuo na
zamišljenoj uzici. Nooneova je ruka pala natrag u krilo. McCaleb je
pogledao Jaye Winston i kimnuo glavom.
- U redu, James, krajnje ste opušteni i ništa vas ne muči. Želim da
zamislite kako hodate plažom i stižete do vrta. Vrt je zelen, bujan i
prelijep, a u njemu ima evijeća i ptice evrkuću. Tako je krasno i
mirno. Nikad ranije niste bili na tako mirnome mjestu. Sada...
prolazite kroz vrt i dolazite do ma
150
lene kuće s jednim vratima. To su vrata dizala, James. Napravljena
su od drveta sa zlatnim ukrasima uz rubove i prelijepa su. Sve je
ondje prekrasno. Vrata se otvaraju, James, a vi ulazite u dizalo jer
znate da će vas odvesti dolje, u vašu posebnu sobu. Prostoriju u
koju nitko drugi ne može ući. Samo vi možete poći onamo, i posve
ste smireni kad se ondje nalazite.
McCaleb je ustao i stao ispred Noonea, udaljen samo nekoliko
koraka. Noone nije pokazivao nikakav znak da je svjestan blizine
druge osobe.
- Dugmad u dizalu pokazuju da ste na broju deset, a vi morate sići
dolje do vaše sobe, na broju jedan. Pritisnite dugme, James, i dizalo
se počelo spuštati. Sve ste opušteniji kako kraj vas prolaze katovi.
McCaleb je podigao ruku i postavio je paralelno s tlom i trideset
centimetara ispred Nooneova lica. Potom ju je počeo podizati i
spuštati ispred njegova lica. Znao je da će to poremetiti dopiranje
svjelosti do Nooneovih kapaka i tako pojačati osjećaj spuštanja.
- Spuštate se, James. Sve dublje i dublje. To je deveti kat... sad
osmi, i sedmi... Idete sve dublje i dublje, sve ste opušteniji. Upravo je
prošao šesti kat... sad peti... četiri... tri... dva... i jedan... Vrata se
sada otvaraju i vi ulazite u svoju posebnu sobu. Stigli ste, James, i
savršeno ste smireni.
McCaleb se vratio do svoje stolice. Tada je rekao Nooneu neka ude
u svoju sobu, te da ga ondje čeka najudobnija stolica na svijetu.
Rekao mu je neka sjedne i jednostavno se stopi sa stolicom. Rekao
mu je neka zamisli komadić maslaca kako se topi u tavi na vrlo
slaboj vatri.
- Nema cvrčanja, samo lagano, lagano topljenje. To ste vi, James.
Samo se stapate sa svojom stolicom.
Pričekao je nekoliko trenutaka i tada mu rekao o televizoru što se
nalazi točno ispred njega.
- Imate daljinski upravljač u ruci. A to je poseban televizor s
posebnim daljinskim. Na tom televizoru možete gledati što god
želite. Možete vratiti sliku unatrag, poći naprijed, približiti sliku ili je
udaljiti. S tim možete učiniti što god želite. Sad ga uključite, James.
Sad ćemo na tom specijalnom televizoru gledati ono što ste vidjeli
uvečer dvadeset drugog
I51
siječnja, kad ste pošli u banku u Lancasteru da biste uzeli novac.
Pričekao je trenutak.
- Uključite televizor, James. Je li uključen?
- Da - reče Noone, njegova prva riječ u pola sata.
- U redu, dobro. Sad ćemo se vratiti na onu večer, James. Ispričajte
nam što ste vidjeli.
17.
James Noone je svoju priču ispričao tako da su se Winston i
McCaleb osjećali kao da su s njim u automobilu, ako ne i u njegovoj
glavi.
- Uključio sam žmigavac i skrećem na parkiralište. Evo ga, dolazi!
Kočnice! On će me... zamalo me udario, klipan! Mogao sam...
Noone podigne lijevu ruku, stisne šaku i izbaci srednji prst,
nemoćna kretnja uperena protiv vozača automobila što je projurio
kraj njega. Dok je to činio, McCaleb je pomno promatrao njegovo
lice, opazivši brzo pomicanje očiju iza sklopljenih vjeda. To je bio
jedan od pokazatelja što ga je uvijek tražio, znak da je čovjek u
dubokom transu.
- Nestao je, a ja skrećem na parkiralište. Vidim, vidim čovjeka. Neki
čovjek je na zemlji ispod svjetla. Leži dolje... izlazim i idem
pogledati... ima krvi. Ubijen je... netko je pucao u njega. Jao, moram
poći po nekoga... Vraćam se do automobila zbog mobitela. Mogu
nazvati i dobiti pomoć. Pucali su u njega. Ima krvi na... posvuda je.
 - U redu, James, u redu - reče McCaleb prvi put ga prekidajući. - To
je dobro. Sad želim da uzmete poseban daljinski i vratite sliku na
televizoru do trenutka kad prvi put vidite automobil kako izlazi s
parkirališta. Možete li to učiniti?
- Da.
152
- U redu, jeste li tamo? - Da.
- U redu, krenite ponovno, ali sada usporeno. Jako polako, tako da
možete sve vidjeti. Gledate li?
- Da.
- U redu, želim da zaustavite sliku kad budete najbolje vidjeli
automobil što ide na vas.
McCaleb pričeka.
- U redu, imam ga.
- U redu, dobro. Možete li nam reći kakav je to automobil?
- Da. Crni cherokee. Prilično je prašnjav. - Možete li vidjeti iz koje je
godine?
- Ne, noviji je. Grand cherokee.
- Možete li vidjeti bok cherokeeja? - Da.
- Koliko ima vrata?
To je bio maleni test kako bi se uvjerio da Noone govori ono što je
vidio, a ne ono što su mu rekli. McCaleb se sjećao s videosnimke
mjesta zločina da je policajac koji je prvi razgovarao s Nooneom
rekao kako se noviji model cherokeeja zove grand cherokee.
McCaleb je morao potvrditi identifikaciju vozila, a znao je da grand
cherokee postoji samo sa četvero vrata.
- Hm, dvoja sa strane - reče Noone. - Automobil sa četvero vrata.
- Dobro. Sad podite sprijeda. Vidite li neko oštećenje na
automobilu? Bilo kakvo udubljenje ili zamjetljive ogrebotine?
- Ne.
- Ima li kakvih pruga po automobilu? - Mmm, ne.
- Što je s odbojnikom? Možete li vidjeti prednji odbojnik?
- Da.
- U redu, želim da uzmete daljinski i približite odbojnik. Možete li
vidjeti registracijsku tablicu?
- Ne.
- Zašto ne, James?
 153
- Pokrivena je.
- Što je pokriva?
- Hm, na njoj je neka majica. Zamotana je oko odbojnika tako da
pokriva tablicu. Izgleda kao obična majica kratkih rukava.
McCaleb je pogledao Jaye Winston i prepoznao razočaranje na
njezinu licu. Nastavio je:
- U redu, James, uzmite daljinski i približite sliku kabine vozila,
možete li to učiniti?
- U redu.
- Koliko se ljudi nalazi u cherokeeju? - Jedan. Vozač.
- Dobro, približite ga. Recite mi što vidite. - Zapravo ne mogu.
- Zašto ne? Što nije u redu?
- Svjetla. Ima upaljena duga svjetla. Bljesak je prejak, ne mogu...
- U redu, James, želim da uzmete daljinski i pomičete sliku. Idite
naprijed i natrag dok ne dobijete najbolji pogled na vozača. Recite mi
kad to budete imali.
McCaleb je pogledao Winston, a ona mu je uzvratila pogled
uzdignutih obrva. Oboje su znali da će uskoro otkriti je li se ovo
isplatilo ili nije.
- U redu - reče James.
- U redu, vidite li vozača? - Da.
- Recite nam kako izgleda. Koje boje mu je koža?
- Bijelac je, ali ima na glavi šešir spuštenog oboda. Gleda prema
dolje, a obod mu pokriva lice.
- Cijelo lice?
- Ne. Vidim mu usta.
- Ima li bradu ili brkove? - Ne.
- Možete li mu vidjeti zube? - Ne, usta su mu zatvorena. - Možete li
mu vidjeti oči? - Ne. Smeta mi šešir.
McCaleb se nasloni u stolici i frustrirano uzdahne. Nije mogao
vjerovati. Noone je savršeni svjedok. Nalazi se u du
154
bokom transu, a ipak ne može iz njega izvući ono što im je
potrebno, izravan pogled na napadača.
- U redu, jeste li sigurni da ga ovako najbolje vidite? - Siguran sam.
- Možete li mu vidjeti kosu? - Da.
 - Koje je boje?
- Tamna, kao tamnosmeda ili možda crna. - Koje dužine, možete li
procijeniti?
- Čini mi se kratkom.
- Što je sa šeširom? Opišite šešir.
- To je zapravo bejzbolska kapa i siva je. Isprano siva. - U redu,
piše li štogod na kapi ili je nacrtan znak ekipe?
- Postoji neki crtež, poput simbola. - Možete li ga opisati?
- Nešto kao slova jedno preko drugoga. - Koja slova?
- Izgleda kao C presječeno crtom. Jedinica, ili veliko I, ili malo L.
Zatim je tu kružnica, zapravo elipsa, oko svega toga.
McCaleb je na trenutak šutio i razmislio o tome.
- James - potom reče. - Ako vam dam nešto na čemu možete crtati,
mislite li da biste mogli otvoriti oči i nacrtati taj znak?
- Da.
- U redu, želim da otvorite oči.
McCaleb ustane. Winston je već okrenula novu stranicu notesa što
ga je imala na podmetaču. McCaleb je uzeo notes i njezinu olovku,
te i jedno i drugo pružio Nooneu.
Noone je otvorenim očima prazno zurio u notes dok je crtao. Potom
ga je pružio natrag. Znak je bio baš onakav kakvog je opisao,
vertikalna crta koja presijeca veliko slovo C. Taj se znak nalazi
unutar elipse. McCaleb je vratio notes Jaye Winston koja ga je načas
podigla prema zrcalu kako bi ga mogli vidjeti i ostali.
- U redu, James, to je bilo dobro. Sad zatvorite oči i ponovno
pogledajte sliku vozača. Jeste li?
- Da.
1SS
- Možete li vidjeti njegove uši? - Jedno. S desne strane.
- Ima li nečeg neobičnog? - Ne.
- Nema naušnice? - Ne.
- Pogledajte ispod uha. Njegov vrat, vidite li njegov vrat? - Da.
- Ima li tamo nečeg neobičnog? Što vidite? - Ovaj, ništa. Ovaj, vrat.
Samo njegov vrat. - To je njegova desna strana?
- Da, tako je.
- Nema tetovaže na vratu? - Ne. Nema tetovaže.
 McCaleb ponovno uzdahne. Upravo je učinkovito oslobodio
Bolotova sumnje, a cijeli je dan skupljao dokaze protiv njega.
- U redu - reče rezigniranim glasom - što je s njegovim rukama,
možete li mu vidjeti ruke?
- Na upravljaču. Drže upravljač.
- Vidite li štogod neobično? Nešto na njegovim prstin:a? - Ne.
- Nema prstenja? - Ne.
- Nosi li ručni sat? - Ručni sat, da.
- Kakve vrste?
- Ne vidim. Vidim remen.
- Kakva vrsta remena? Kakve boje? - Crne.
- Na kojoj je ruci, lijevoj ili desnoj? - Na... desnoj. Na desnoj.
- U redu, možete li vidjeti i opisati nešto od njegove odjeće?
- Samo njegovu majicu. Tamna je. Tamnoplava majica. McCaleb se
pokušao domisliti što bi još mogao pitati. Razočaranje zbog toga što
zasad nije uspio dobiti čvrsti trag zamagljivalo mu je misli. Konačno
se sjetio nečega što je preskočio.
156
- Vjetrobran, James. Ima li naljepnica ili nečeg sličnog
na staklu?
- Mmm, ne. Ne vidim ih.
- U redu, pogledajte retrovizor. Ima li nečega na tome? Možda
nešto visi ili je zakvačeno za to?
- Ne, koliko ja vidim.
~at? McCaleb se bezvoljno opusti na stolici. Ovo je katastrofa.
Izgubili su čovjeka kao mogućeg svjedoka na sudu, eliminirali
potencijalnog sumnjivca, a dobili su samo detaljan opis bejzbolske
kape i neoštećenog cherokeeja. Znao je da ga sad mora povesti
naprijed, do trenutka kad je vidio kako cherokee odlazi, no vjerojatno
će i stražnje tablice biti pokrivene kao i prednje. .
- U redu, James, idemo dalje, do trenutka kad je cherobo- kee
prošao kraj vas a vi ste tipu pokazali prst.
~tiv - U redu.
- Približite se registracijskoj tablici, možete li je vidjeti? ~im -
Pokrivena je.
- Čime?
- Ručnikom ili majicom. Ne vidim točno. Kao i s prednje ua? strane.
 - Približite se stražnjem dijelu automobila. Vidite li tu štogod
neobično?
- Mmm, ne.
- Naljepnice na odbojniku? Ili možda ime trgovca automobilima na
vratima?
- Ne, ništa tome slično.
- Ima li štogod na prozoru? Naljepnice? McCaleb je opazio očajanje
u vlastitu glasu. - Ne, ništa.
McCaleb pogleda Jaye Winston i odmahne glavom. - Još nešto?
we Winston odmahne glavom.
' - Želiš li da dovedemo crtačicu? ca. Ona ponovno odmahne
glavom. ati. - Sigurno?
rag Winston još jednom odmahne glavom. McCaleb se poje novno
okrene Nooneu, a u sebi je mislio kako je ovo bilo kockanje koje se
nije isplatilo.
157
- James, želio bih da tijekom idućih nekoliko dana razmišljate o
onome što ste vidjeli uvečer dvadeset drugog siječnja, a ako vam
bilo što novo padne na pamet, ako se sjetite još nekih pojedinosti,
nazovite detektivku Winston, u redu?
- U redu.
- Dobro. Sad ću brojiti unatrag od pet, a dok to činim, osjetit ćete
kako vam se snaga obnavlja i postajat ćete sve budniji i budniji. Kad
kažem jedan, bit ćete sasvim budni. Imat ćete visoku razinu energije
i osjećati se kao da ste upravo odspavali osam sati. Bit ćete budni
cijelim putem do Las Vegasa, ali kad večeras pođete u krevet,
zaspat ćete bez problema. Je li sve to u redu?
- U redu je.
McCaleb ga je vratio iz transa, a Noone je pogledao Jaye Winston s
nadom u očima.
- Dobro došli natrag - reče McCaleb. - Kako se osjećate?
- Sjajno, mislim. Kakav sam bio?
- Bili ste dobri. Sjećate se o čemu smo razgovarali? - Da, mislim da
se sjećam.
- Dobro. Tako i treba. Zapamtite, ako još nešto izbije na površinu,
nazovite detektivku Winston.
- Vrijedi.
 - Pa, više vas ne želimo zadržavati. Očekuje vas duga vožnja.
- Nema problema, nisam vjerovao da ću odavde otići prije sedam.
Ostavili ste mi dovoljno vremena.
McCaleb pogleda na svoj sat, a potom Noonea. - Sad je gotovo
sedam i trideset.
- Što?
Pogleda na svoj sat, a na licu mu se pojavi izraz iznenađenja.
- Ljudi u hipnotičkom stanju često gube pojam o vremenu - reče
McCaleb.
- Mislio sam da je prošlo tek desetak minuta.
- To je normalno. Pojava se zove poremećaj vremena. McCaleb
ustane pa su se rukovali, a Winston isprati Noonea. McCaleb
ponovno sjedne i sklopi ruke na tjemenu.
158
,
Bio je strahovito umoran pa je poželio da se on može osjećati kao
da je upravo odspavao osam sati.
Otvorila su se vrata sobe za ispitivanje i kapetan Hitchens korakne
unutra. Na licu mu se nalazio tvrd izraz kojeg je bilo lako protumačiti.
- Pa, što mislite? - upita i sjedne na stol kraj škara.
- Kao i vi. Neuspjeh. Dobili smo bolji opis automobila, ali to se još
uvijek može odnositi na desetak tisuća vozila. Imamo i kapu, a takvih
zacijelo ima još više.
- Cleveland Indians?
- Što? Oh, mislite na CI? Možda, no ja mislim da oni na kapama
imaju sićušnog Indijanca.
- Tako je, tako je. Pa... što je s Molotovom? - Bolotov.
- Svejedno. Pretpostavljam da je oslobođen sumnje. - Čini se.
Hitchens sklopi ruke, ali ništa ne reče. Nakon nekoliko trenutaka
neugodne tišine, Winston se vratila unutra i zastala s rukama u
džepovima jakne.
- Gdje su Arrango i Walters? - upita McCaleb.
- Otišli su - reče Winston. - Nisu bili naročito impresionirani.
McCaleb je ponovno ustao i rekao Hitchensu da će, ako ustane sa
stola, vratiti stol na mjesto i zatim staviti fluorescentne cijevi na strop.
Hitchens mu je rekao neka se time ne opterećuje. Dodao je da je već
sasvim dovoljno učinio što je McCaleb shvatio na više načina.
 - U tom slučaju, mislim da mogu poći - reče. Potom pokaže prema
zrcalu i doda: - Mislite li da bih s vremenom mogao dobiti kopiju
vrpce ili prijepis? Rado bih je pogledao. Možda otkrijem neki trag.
- Pa, Jaye vam može napraviti kopiju. Imamo aparat za
presnimavanje. No što se tiče tragova, ne vidim potrebe da se na
ovome dalje radi. Čovjek očito nije vidio ubojičino lice, a tablice su
bile pokrivene. Što se još ima reći?
McCaleb nije odgovorio. Nakon toga su svi otišli, Hitchens gurajući
svoju stolicu natrag u ured, a Winston vodeći McCaleba u prostoriju
s videoaparatima. Uzela je novu kase
159
tu s police i stavila je u aparat pričvršćen na onaj kojim su ' s
snimali hipnotiziranje.
- Gledaj, ja još uvijek mislim da se isplatilo pokušati rekao je
McCaleb dok je ona pritiskala tipke da bi se kaseta presnimila.
- Ne brini, isplatilo se. Razočarana sam jer nema rezul' tata i zato
što smo izgubili Rusa, a ne zato što smo to učinili. Ne znam što misli
kapetan, a nije me briga za one iz PLA, , tako ja na to gledam.
McCaleb kimne glavom. Bilo je lijepo s njezine strane da je to tako
postavila i olakšala mu. Na kraju krajeva, ipak je on želio uporabu
hipnoze, a to nije dalo rezultata. Mogla je svu krivicu svaliti na njega.
- Pa, ako te Hitchens bude gnjavio, reci da sam ja za sve kriv. Reci
da je sve bila moja ideja.
Winston nije odgovorila. Izvadila je presnimljenu kasetu iz aparata,
stavila je u kartonsku kutiju i pružila je McCalebu. - Ispratit ću te -
reče.
- Ne, u redu je. Znam put. - U redu, Terry, javi se.
- Svakako. - Već su bili na hodniku kad se Terry nečega sjetio. -
Hej, jesi li razgovarala s kapetanom o Drag~`zreu? - O, da, učinit
ćemo to. Sutra odlazi paket. Nazvala sam
', tvog čovjeka u D. C.-u i rekla mu da pošiljka stiže. ' - Sjajno. Jesi li
rekla Arrangu?
', Winston se namršti i odmahne glavom.
- Uglavnom imam dojam da Arrango nije zainteresiran ni za koju
ideju koja potječe od tebe. Nisam mu rekla. McCaleb kimne glavom,
ležerno je pozdravi i pođe pre
 ma izlazu. Zaputi se parkiralištem pogledom tražeći taurus Buddyja
Lockridgea. Prije no što ga je opazio, kraj njega se zaustavio drugi
automobil. McCaleb pogleda unutra i opazi Arranga koji ga je
promatrao sa suvozačeva mjesta.
McCaleb se pripremio za detektivovo zlobno uživanje zbog
neuspjeha hipnoze.
- Što je? - upita.
McCaleb je nastavio hodati, a automobil je vozio uz njega.
160
- Ništa - reče Arrango. - Samo sam ti želio reći da je ono bila sjajna
predstava. Četiri zvjezdice. Odmah ćemo ujutro poslati teleks o
remenu ručnog sata.
- Jako smiješno, Arrango.
- Samo želim naglasiti da nas je tvoja mala predstava tamo unutra
stajala svjedoka i osumnjičenika, koji to vjerojatno uopće nije trebao
biti, a ništa nam nije donijela.
- Imamo više nego ranije... Nikad nisam rekao da će nam čovjek
dati adresu prokletog napadača.
- Da, pa, već smo shvatili što znači CI na kapi. Cotavi Idioti,
vjerojatno nas ubojica takvima smatra.
- Ako je tako, to je mislio i prije današnje večeri. Arrango na to nije
znao odgovoriti.
- Znaš - reče McCaleb - trebao bi razmisliti o svojoj svjedokinji.
Ellen Taaffe.
- Da je tako hipnotiziramo? - Tako je.
Arrango drekne naredbu, a Walters zaustavi automobil. Arrango
otvori vrata i iskoči iz vozila. Približi se McCalebu i unese mu se u
lice. Bio mu je tako blizu da je McCaleb mogao osjetiti njegov dah.
Pretpostavio je da detektiv ima pljosku viskija u pretincu za rukavice.
- Slušaj me, čovječe iz FBI-a, kloni se mojih svjedoka. Jednostavno
se kloni mog slučaja.
Nije se odmaknuo kad je završio. Samo je ondje stajao, a zadah
viskija dopirao je do McCalebova nosa. McCaleb se nasmiješio i
polako kimnuo glavom kao da je upravo otkrio veliku tajnu.
- Doista si zabrinut, zar ne? - reče. - Bojiš se da ću riješiti slučaj.
Nije te briga za sam slučaj, za ubijene i za one koji pate zbog toga.
Samo ne želiš da ja učinim ono što ti ne možeš.
 MeCaleb je čekao odgovor, ali Arrango ništa ne reče. - Budi
zabrinut, Arrango.
- Je li? Jer ćeš ti riješiti slučaj?
Nasmijao se lažnim smijehom koji je u sebi imao više otrova nego
humora.
- Jer ću ti otkriti malu tajnu - reče McCaleb. - Znaš Gloriju Torres?
Žrtvu za koju ti se živo fućka'? Ja imam nje
161
zino srce. - McCaleb kucne po svojim prsima i pogleda Arranga. -
Imam njezino srce. Ja sam živ jer je ona umrla. A to je za mene
velika obveza. Zato me nije previše briga za tvoje osjećaje, Arrango.
Jebe mi se ako ću ti zagaziti na prste. Ti si glupan i to je u redu, budi
glupan. To mogu podnijeti. Ali neću odustati od slučaja dok ne
uhvatimo ubojicu. , Nije me briga je li riječ o tebi, meni ili nekome
drugome. ` No ja sam u ovome do kraja.
Samo su dugo zurili jedan u drugoga, a tada je McCaleb ~_
podigao desnu ruku i mirno odgurnuo Arranga od sebe.
- Moram poći, Arrango. Vidjet ćemo se.
18.
Sanjao je tminu. Tminu u pokretu, kao što je krv u vodi, te nagle
kretnje na periferiji što ih nije mogao uhvatiti pogledom dok nisu
nestale.
Tri puta ga je tijekom noći probudio neki unutrašnji alarm. Tako bi
naglo sjeo da bi osjetio vrtoglavicu, čekao bi i osluškivao, ali nije bilo
ničega osim zvuka vjetra kroz desetke jarbola u marini. Ustajao bi i
pregledavao brodić, pogledom prelazio preko marine tražeći
Bolotova, iako nije vjerovao da će se Rus ikad pojaviti. Zatim bi
upotrijebio zahod i provjerio vitalne znakove. Status guo svaki put, te
bi se vratio u mračne vode neodgonetljiva sna.
U devet sati u petak ujutro probudio ga je telefon. Zvala je Jaye
Winston.
- Jesi li budan?
- Da. Samo sam danas malo usporio. Što se događa? - Događa se
to da mi se upravo javio Arrango i rekao mi nešto što me doista
muči.
- O, je li? O čemu je riječ?
- Rekao mi je od koga si dobio svoje novo srce.
 162
McCaleb je rukom protrljao lice. Zaboravio je da je to rekao
Arrangu.
- Zašto te to muči, Jaye?
- Jer bih voljela da si mi sve rekao. Ne volim tajne, Terry. Taj glupan
me nazove i postigne da se ja osjećam poput glupače jer posljednja
to saznajem.
- Kakva je razlika u tome jesi li znala ili ne? - To je na neki način
sukob interesa, zar ne?
- Ne. Nije to sukob. Ako mene pitaš, to je poticajno. Zbog toga još
više nego vi želim uloviti tog tipa. Muči li te još nešto? Je li riječ o
Nooneu?
- Ne, nije riječ o tome. Rekla sam ti sinoć, ja sam bila svim srcem
za to. Kapetan me danas već gnjavio zbog toga, ali ja još uvijek
mislim da smo to morali učiniti.
- Dobro. I ja.
Nakon toga uslijedila je nesigurna tišina. McCaleb je i dalje mislio
da je još zbog nečega zvala, pa je čekao.
- Gledaj, samo se nemoj ponašati poput kauboja u ovome, u redu?
- reče Winston.
- Kako to misliš?
- Nisam sigurna. Samo ne znam što si isplanirao. A ne želim da
moram brinuti o tome što si smislio zbog svog poticaja, kako ti
kažeš.
- Razumijem. O tome čak ne treba ni govoriti, Jaye. Kao što sam od
početka govorio, ako nešto otkrijem, sve ide vama. Taj plan još
uvijek vrijedi.
- Onda u redu. - Dobro.
Počeo je spuštati slušalicu kad je začuo njezin glas.
- Usput rečeno, metak je danas otišao k tvom čovjeku. Dobit će ga
sutra ako radi subotom. Ako ne, onda u ponedjeljak.
- Dobro.
- Javit ćeš mi ako štogod otkrije, točno? - Najprije će tebi reći. Ti si
poslala paket.
- Nemoj meni to prodavati, Terry. On je tvoj čovjek, nazvat će tebe.
Nadam se da će brzo nakon toga nazvati mene.
- Pobrinut ću se za to.
 163
Ponovno je počeo spuštati slušalicu kad ju je čuo. - Dakle, što ćeš
danas raditi?
Zapravo još nije razmišljao o tome.
- Pa... ne znam. Nisam siguran kamo bih mogao poći. Želio bih
ponovno razgovarati sa svjedocima u slučaju Glorije Torres, ali mi je
Arrango zaprijetio da im se ne približavam. - Dakle, što ti ostaje?
- Ne znam. Mislio sam da bih se danas mogao zadržati
na brodiću, možda još jednom pregledati knjige i videokasete,
vidjeti hoće li mi štogod upasti u oči. Prvi put sam ih brzo pregledao,
ali nisam bio dovoljno temeljit.
- Pa, to mi zvuči poput dosadnog dana. Gotovo jednako loše kao i
ono što mene očekuje.
- Opet sud?
- Voljela bih da je to. Petkom na sudu imaju stanku. To znači da dan
moram provesti u sredivanju papirologije. Nadoknaditi zaostatke. I
doista bih morala početi. Vidjet ćemo se, Terry. Zapamti što si rekao.
Mene ćeš prw nazvati kad nešto saznaš.
- Ti ćeš prva čuti - složi se McCaleb.
Konačno je spustila slušalicu, a on se srušio na krevet držeći
telefon na trbuhu. Nakon što se nekoliko minuta pokušavao prisjetiti
snova od protekle noći, podigao je slušalicu i nazvao informacije
kako bi dobio broj Hitnog trakta u bolnici Holy Cross.
Nazvao je i zatražio Gracielu Rivers, a čekao je gotovo cijelu
minutu dok se nije javila. Glas joj je djelovao odsječno i nestrpljivo.
Očito je nazvao u pogrešnom trenutku. Zamalo je spustio slušalicu,
ali je pretpostavio da će ona shvatiti tko je zvao.
- Halo?
- Žao mi je. Zacijelo sam te prekinuo usred nečega. - Tko je to?
- Terry.
- O, Terry, zdravo. Ne, nisi me prekinuo. Samo sam se i prestrašila
da nije riječ o Raymondu. Obično me ovamo nitko ne zove.
- Onda mi je žao da sam te prestrašio. 164
- U redu je. Jesi li bolestan? Ne zvučiš kao inače. Nisam
ti čak ni glas prepoznala.
Silom se nasmijala. Pomislio je da
se neugodno osjeća
 ,ći, jer mu nije prepoznala glas.
ije - Ležim na leđima - reče McCaleb. -
Učiniš li to katkad
m. .

kad javiš da si bolesna? Znaš, onda

zvučiš kao da si doista
bolesna.
ati ~'aj se put iskreno nasmijala.
- Ne, nisam to nikad pokušala. Morat
ću upamtiti.
te,
_ Svakako. To je dobar savjet. Možeš
ga upotrijebiti.
~
zo
- Dakle, što ima novo? Kako se stvari
razvijaju?
ko - Pa, na slučaju ne baš tako dobro.
Jučer sam pomislio
i da imamo nešto, ali smo tada stigli do
zida. Danas ću iznova
J proučiti cijeli slučaj i o svemu razmisliti.
- U redu.
{u' - Nazvao sam te jer sam se pitao
za sutra. Znaš, jesi li
odlučila dovesti Raymonda kako bih ga
mogao odvesti na
jet ~ stijene.
ati
! - Stijene?
- Na lukobran. Ondje se dobro lovi
riba. Često jutrom
šećem onuda i uvijek ima ljudi koji pecaju.
vet - Pa, Raymond nije prestao o tome
pričati otkako smo
 neku večer otišli. Zato sam kanila doći.
Ako se ti još uvijek
icu
slažeš.
ol- McCaleb je oklijevao, razmišljajući o
Bolotovu i pitajući
I se može li on još uvijek biti prijetnja.
No želio je vidjeti
wo ~ Gracielu i dječaka. Osjećao je potrebu da ih vidi.
:no ! - Zvuči kao da bismo to trebali
odgoditi za neki drugi
alo i put - tada će Graciela.
:ko - Ne - reče McCaleb, a Bolotovljeva
sablast nestane iz
njegova uma. - Samo sam razmišljao.
Želim da dođete. Bit
će zabavno. I mogao bih se iskupiti za
onu večeru što sam
je trebao skuhati neku večer.
- Onda dobro.
- Vas dvoje biste trebali ovdje
prespavati. Imam dovoljno
se mjesta. Dvije kabine, a stol u salonu
može se preinačiti u
iit- ~ ležaj.
- Pa, vidjet ćemo. Volim da Raymond
u životu ima neke
trajne stvari. Kao što je njegov krevet.
165
- Razumijem.
Još su malo razgovarali o pripremama za sutradan, a Graciela se
složila da će doći ujutro. Nakon što je spustio slušalicu, McCaleb je
ostao ležati na krevetu s telefonom na trbuhu. Mislio je o Gracieli.
Volio je biti u njezinu društw, a pomisao da će cijelu subotu provesti
zajedno izmamila mu je smiješak na usne. Potom se opet sjetio
Bolotova. McCaleb je pomno razmislio o situaciji i zaključio da
Bolotov nije nikakva prijetnja. Većina izgovorenih prijetnji nikad se ne
provede u djelo. Čak i kad bi Bolotov to želio, teško bi našao The
Following Sea. I napokon, Rus više nije osumnjičen za umorstva.
Te su ga misli dovele do idućeg pitanja: Ako nije sumnjiv, zašto je
pobjegao? McCaleb se sjetio Winstonina objašnjenja od prethodne
večeri. Bolotov nije bio napadač, ali je zacijelo kriv za nešto drugo.
Pobjegao je.
McCaleb prestane o tome razmišljati, zakotrlja se preko kreveta i
konačno ustane.
Nakon što je popio šalicu kave, McCaleb je sišao u ured, pokupio
sve izvještaje i kasete te ih odnio u salon. Potom je otvorio pomična
vratašca kako bi prozračio brod, sjeo i počeo metodički pregledavati
sve videosnimke povezane sa slučajem.
Dvadeset minuta kasnije gledao je ubojstvo Glorije Torres po treći
put za redom kad je iza sebe začuo glas Buddyja Lockridgea.
- Što je to, do vraga?
McCaleb se okrene i ugleda Lockridgea kako stoji na otvorenim
vratima salona. Nije osjetio kad se popeo na brodić. Pograbi daljinski
i ugasi televizor.
- To je kaseta. Što radiš ovdje? - Javljam se na dužnost. McCaleb
se tupo zagleda u njega.
- Jučer si mi rekao da ćeš me jutros trebati.
- O, točno. Pa, ne vjerujem da ću... mislim da ću danas samo ovdje
raditi. Hoćeš li poslije biti u blizini ako nešto iskrsne?
166
T
- Vjerojatno.
- U redu, hvala.
McCaleb je čekao da Lockridge ode, ali on je samo ondje stajao.
- Što je?
- Zar na tome radiš? - upita Lockridge pokazujući prema televizoru.
- Da, Buddy, na tome radim. Ali ne mogu s tobom o tome
razgovarati. To je privatna stvar.
- To je u redu. - Onda što još?
- Ovaj, pa, kad je dan isplate?
- Dan isplate? O čemu to pri... o, misliš za tebe? Kad god hoćeš.
Treba ti novac?
- Tako nekako. Danas bi mi dobro došlo.
 McCaleb pode do ormarića u kuhinji gdje je ostavio lisnicu i
ključeve. Dok je otvarao lisnicu, izračunao je da je Buddyjeve usluge
koristio samo osam sati. Izvadio je šest novčanica od po dvadeset
dolara i pružio ih Lockridgeu. Mašući novčanicama kao lepezom,
Buddy je rekao da je to previše.
- Nešto je za benzin - objasni McCaleb. - A dodatak je za motanje
naokolo i čekanje na mene. Je li to u redu? - Meni odgovara. Hvala,
Terrore*.
McCaleb se nasmiješi. Lockridge ga je tako zvao još od one noći
kad su se upoznali, a McCaleb se onako naljutio zbog buke što ju je
stvarala usna harmonika.
Lockridge je tada konačno otišao, a McCaleb se vratio poslu.
Tijekom gledanja videosnimki ništa mu se nije učinilo važnim, pa je
prešao na papirologiju. Prilikom ovog čitanja, vrijeme nije bilo bitan
čimbenik pa je pokušao apsorbirati svaku pojedinost na svakoj
stranici.
Počeo je od kraja, sa slučajem Kang-Torres. No dok je proučavao
izvještaje i sažetke istražitelja, nije našao ništa osim proturječja u
vremenskom slijedu dogadaja što ga je sastavio ranije. To ga je
stalno kopkalo jer nije bilo u redu i zahtijevalo je daljnju istragu. Iako
mu se nisu svidale Arran
* Terror - osoba koja ulijeva strah
167
!
gova osobnost i Waltersova samodopadnost, nije mogao naći
nikakvu grešku ili nešto što im je promaknulo.
Najzad je stigao do obdukcijskog izvještaja i zrnastih fotokopija
snimaka tijela Glorije Torres. Ranije ih nije pogledao. S dobrim
razlogom. Posmrtne fotografije uvijek su mu se usijecale u pamćenje
i tako se sjećao žrtava. Vidio ih je u smrti, ne u životu. Vidio je što su
im učinili. Tijekom prvog čitanja knjige umorstva odlučio je da ne
treba gledati fotografije Glorije. Nije ju želio niti trebao takvu vidjeti.
No sada je, hvatajući se za slamke, proučio fotografije. Slaba
fotokopija činila je pojedinosti mračnima i ublažila je udarac. Brzo ih
je prolistao, a potom se vratio na prvu. Prikazivala je Glorijino golo
tijelo na čeličnom stolu, fotografija snimljena prije obdukcije.
Dugačak rez, što ga je učinio kirurg koji je uzeo organe, pružao se
između njezinih dojki do kraja prsne kosti. McCaleb je objema
rukama držao fotografiju i dugo zurio u njezino oskvrnuto tijelo,
osjećajući mješavinu tuge i vrelog osjećaja krivice.
Telefon je zazvonio i trgnuo ga iz misli. Pograbio je slušalicu prije
nego što je dospio ponovno zazvoniti.
- Da?
- Terry? Ovdje dr. Fox.
McCaleb je okrenuo fotografiju na stolu, ali ne bi znao objasniti
zašto je to učinio.
- Jesi li tamo?
- Jesam, zdravo, kako si?
- Ja sam dobro. Kako si ti? - I ja sam dobro, doktorice. - Što radiš'?
- Radim? Samo sjedim ovdje.
- Terry, znaš na što mislim. Što si odlueio u vezi s zahtjevom one
žene? Sestre.
- Ja, ovaj... - Ponovno je okrenuo fotografiju i zagledao se u nju. -
Odlučio sam da bih to trebao pogledati.
Ništa nije rekla, ali ju je McCaleb zamislio kako sjedi za stolom,
sklapa oči i odmahuje glavom.
- Žao mi je - reče MeCaleb.
- I meni je žao - reče dr. Fox. - Terry, doista mislim da ne shvaćaš
opasnost onoga što činiš.
168
ići - Mislim da shvaćam, doktorice. U svakom slučaju, čini mi se da
nemam drugog izbora.
fo- - Mislim da ni ja nemam drugog izbora. le- - Kako to misliš?
nu - Mislim da ne mogu ostati tvojom liječnicom ako ćeš je , to
raditi. Očito ne cijeniš moje savjete niti osjećaš da bi se ar- trebao
pridržavati mojih uputa. Izabrao si tu potragu za zlo~ati čincem
umjesto svog zdravlja. Ne mogu mirno gledati kako to činiš.
ije. - Daješ li mi otkaz kao pacijentu, doktorice? je Nelagodno se
nasmijao.
'ri- - To nije šala. Možda je u tome tvoj problem. Misliš da fija je to
nekakva šala, da si neuništiv.
ki- - Ne, ne osjećam se neuništivim.
~jki - Pa, tvoje riječi su u suprotnosti s tvojim ponašanjem. to- U
ponedjeljak će jedan od mojih asistenata prikupiti tvoje papire i naći
dva ili tri kardiologa kojima te mogu preporučiti.
;lu- McCaleb sklopi oči.
- Gledaj, doktorice, ja... ne znam što bih rekao. Dugo smo već
zajedno. Zar ne osjećaš obvezu da ovo istjeraš do kraja?
iao - To ide u dva smjera. Ako mi se do ponedjeljka ne javiš, morat
ću pretpostaviti da kaniš nastaviti s tim. Ovdje će te čekati tvoji
papiri.
Prekinula je vezu. McCaleb je nepomično sjedio sa slušalicom na
uhu dok mu nije zasmetao ton slobodne linije.
McCaleb je ustao i izišao na palubu. Iz kormilarnice je
ah- pogledom preletio marinu i parkiralište. Nije bilo ni traga
Buddyju Lockridgeu ili nekome drugome. Zrak je bio nepo
jao ~ mičan. Prišao je krmi i pogledao u vodu. Bila je pretamna da
bi se vidjelo dno. Pljunuo je u vodu, a s tim su otišle i edi sve bojazni
što ih je osjećao zbog Foxine odluke. Odlučio je
da se neće dati pokolebati.
`' Fotografija ga je čekala na stolu kad se vratio unutra. lim Podigao
ju je i još jednom proučio, ovaj put prelazeći pogledom duž tijela do
lica. Na očirna se nalazila nekakva tam
169
1
na smjesa, a tada se sjetio da su joj zacijelo uzeli i oči zajedno s
unutrašnjim organima.
Opazio je tri sićušne rupice u dnu lijeve ušne resice. Na desnom
uhu bila je samo jedna.
Baš je kanio odložiti fotografiju kad se sjetio da je ranije pročitao
popis imovine na kojem su zapisani svi predmeti što su ih u bolnici
skinuli sa žrtve i predali policiji.
Želio je da mu se sve pojedinosti poklapaju, pa se vratio do hrpe
papira i izvukao popis imovine. Prstom je prešao preko popisa
odjevnih predmeta dok nije stigao do dijela s nakitom.
NAKIT 1. Ručni sat Timex
2. Tri naušnice (2 polumjeseca, jedan srebrni kolut) 3. Dva prstena
(zodijački kamen, srebro)
Dugo je razmišljao o tome, sjetivši se da se na videosnimci jasno
vidjelo kako Gloria Torres ukupno nosi četiri naušnice. Kolut,
polumjesec i križić na lijevom uhu. Na desnom je uhu imala samo
polumjesec. To se nije slagalo s popisom imovine na kojem se
spominju samo tri naušnice. Niti se slagalo s rupicama koje se jasno
vide na Glorijinim ušima na fotografiji.
Okrenuo se prema televizoru odlučivši još jednom pogledati
videosnimku, ali se predomislio. Bio je siguran. Nije mu se pričinilo
da vidi križić. Taj je dio nakita nestao.
Labavi končić. Lupkao je prstima po popisu imovine pokušavajući
odgonetnuti ima li ta pojedinost odrectenu važnost ili nema. Što se
dogodilo s križićem? Zašto ga nema na popisu?
Pogledao je na sat i ustanovio da je dvanaest i deset. Graciela će
biti na ručku. Nazvao je bolnicu i zamolio da ga spoje s kantinom.
Kad se javila neka žena, zamolio ju je da pođe do medicinske sestre
koja sjedi kraj jednog od prozora i prenese joj poruku. Žena je
oklijevala, a McCaleb je opisao Gracielu i dao joj njezino ime. Žena
na telefonu je preko volje upitala kako glasi poruka.
- Samo joj recite neka što prije nazove dr. McCaleba. Oko pet
minuta kasnije odgovorila je na njegov poziv.
170
r
- Dr. McCaleb?
- Oprosti, morao sam to učiniti kako bih bio siguran da će ti prenijeti
poruku.
- Što je bilo?
- Pa, ponovno pregledavam dosjee slučaja, a naišao sam na jednu
zagonetku. U popisu imovine stoji da su, kad je stigla u bolnicu, s
ušiju tvoje sestre skinuli dva polumjesa i kolut.
- Točno. To su morali skinuti za CT snimanje. Željeli su vidjeti put
metka.
- U redu, što je s križićem što ga je nosila na lijevom uhu? U popisu
imovine uopće se ne...
- Nije ga nosila te večeri. To mi se uvijek činilo čudnim. Kao da je
riječ o zloj sreći jer je to bila njezina najdraža naušnica. Obično ju je
nosila svakoga dana.
- Kao osobni potpis - reče McCaleb. - Kako to misliš, nije ga nosila
te večeri?
- Jer kad su mi na policiji dali njezine stvari, znaš, njezin ručni sat,
prstenje i naušnice, križića nije bilo. Nije ga nosila. - Jesi li sigurna?
Na videosnimci ga nosi.
- Kakvoj videosnimci? - Iz prodavaonice. Trenutak je šutjela.
- Ne, ne može biti. Našla sam ga u njezinoj kutiji za nakit. Dala sam
ga ljudima u pogrebnom zavodu kako bi joj ga mogli, znaš, staviti za
pokop.
Sad je McCaleb šutio, a zatim je shvatio.
- No, zar ne bi imala dva križića? Ne znam ništa o križićima, ali zar
se naušnice ne kupuju u parovima?
- O, u pravu si. Nisam se toga sjetila.
- Dakle, onaj što si ga našla mogao je biti drugi križić? Osjetio je u
sebi budenje uzbuđenja što ga je odmah prepoznao, ali ga već
odavno nije osjetio.
- Valjda... - reče Graciela. - Dakle, ako je imala križić u
prodavaonici, što se s njim dogodilo?
- To bih želio otkriti.
- Ali kakve to uopće ima veze?
171
Nekoliko je trenutaka šutio razmišljajući o tome kako bi trebao
odgovoriti. Zaključio je da u njegovim mislima ima previše nagadanja
pa ih zasad neće podijeliti s njom.
- To je samo labavi končić što ga treba vezati. Dopusti jedno
pitanje, je li to bila naušnica koja se samo zakvači za uho, ili je imala
kopču da ne bi lako pala? Znaš na što mislim? To nisam mogao
vidjeti na videosnimci.
- Da. Ovaj, mislim da je bila neka vrsta kukice koja se mogla
pričvrstiti nakon što bi se provukla kroz rupicu na uhu. Ne vjerujem
da je mogla pasti.
Dok je govorila, McCaleb je u papirima tražio izvještaj Hitne
pomoći. Prstom je prelazio preko podataka dok nije našao broj vozila
i imena dvojice bolničara koji su odvezli Gloriju u bolnicu.
- U redu, sad idem - reče McCaleb. - Vrijedi li naš dogovor za
sutra?
- Svakako. Ovaj, Terry? - Što?
- Vidio si videosnimku iz prodavaonice? Mislim, zar sve? Vidio si
kako Glory...
- Da - tiho će McCaleb. - Morao sam. - Je li ona... je li se bojala?
- Ne, Graciela. Bilo je jako brzo. Nije ni znala što joj se dogodilo.
 - Pretpostavljam da je to dobro.
- Mislim da jest... Čuj, hoće li s tobom biti sve u redu? - Dobro sam.
- Onda dobro. Vidimo se sutra.
Bolničari koji su prevezli Gloriju u bolnicu radili su u Vatrogasnoj
postaji 76. McCaleb je nazvao, ali ekipa koja je radila uvečer
devetog veljače bila je slobodna do nedjelje. Medutim, kapetan
postaje mu je rekao kako, prema propisima koji su na snazi kad je
riječ o takozvanim "kriminalističkim prijevozima", sve što nadu na
nosilima ili u kolima Hitne pomoći odmah predaju policiji. To je
značilo da bi u knjizi umorstva morao biti izvještaj o primitku, ako se
to do
172
r
godilo nakon prevoženja Glorije Torres. Nije ga bilo. Nije se znalo
kamo je nestala naušnica u obliku križića.
Ironija što ju je McCaleb nosio u sebi zajedno sa srcem neznanke,
bila je tajno uvjerenje da je on pogrešna osoba za spašavanje.
Trebalo je spasiti nekoga drugoga. U danima i tjednima prije no što
je primio Gloryno srce, pripremio se za kraj. Prihvatio je neizbježno.
Davno je prestao vjerovati u Boga - užasi što ih je vidio i
dokumentirao maIo-pomalo potkopavali su njegove zalihe vjere, a na
kraju je vjerovao samo u to da nema granica zlu što ga mogu počiniti
ljudi. U tim naizgled posljednjim danima, dok mu je srce venulo i
otkucavalo svoju posljednju kadencu, nije se očajnički hvatao za
izgubljenu vjeru u potrazi za štitom ili načinom ublažavanja strepnje
pred nepoznatim. Umjesto toga, prihvaćao je kraj, svoju vlastitu
beznačajnost. Bio je spreman.
To je bilo lako. Dok je radio u FBI-u, tjerala ga je i prožimala misija,
poziv. Kad bi se odazvao pozivu i postigao uspjeh, znao je da to
nešto znači. Bolje od bilo kojeg kardiokirurga, spašavao je živote od
užasnog kraja. Sukobljavao se s najgorim vrstama zla,
najzloćudnijim tumorima, a bitka je, iako uvijek iscrpljujuća i bolna,
davala smisao njegovu životu.
To je nestalo u trenutku kad ga je srce izdalo, a on je pao na pod
Terenskog ureda misleći da je sigurno dobio udarac nožem u prsa.
Smisla u njegovu životu nije bilo ni nakon dvije godine kad se oglasio
pager te su mu rekli da imaju srce za njega.
 Imao je novo srce, ali nije se osjećao kao da ima novi život. Bio je
čovjek na brodiću što nikad nije isplovljavao iz luke. Nije važno sve
ono što je trabunjao o drugim prilikama kad je razgovarao s
novinarskom izvjestiteljicom. Takav život nije zadovoljavao
McCaleba. Takve su ga misli mučile kad je Graciela Rivers koraknula
na brodić i u njegov život.
Zadatak što mu ga je dala bio je način na koji je mogao izbjeći
vlastitu unutrašnju borbu. No sad su se stvari odjednom promijenile.
Nestali je križić u njemu pokrenuo nešto duboko i uspavano. Dugo
iskustvo dalo mu je istinsko zna
173
nje i instinkte kad je riječ o zlu. Poznavao je njegove znakove.
Ovo je jedan od tih znakova.
19.
McCaleb je tijekom tjedna tako često bio u šerifovu Odjelu za
umorstva da mu je službenica za prijamnim pultom samo domahnula
neka prođe, bez telefonskog poziva ili pratnje. Jaye Winston je
sjedila za svojim stolom, bušila rupice na tankoj hrpi dokumenata i
potom kroz njih provlačila šiljke otvorenih korica. Zatvorila ih je i
pogledala posjetitelja.
- Useljavaš se?
- Čini se. Jesi li nadoknadila papirologiju?
- Umjesto četiri mjeseca zaostatka, sad imam samo dva. Što se
dogada? Nisam vjerovala da ću te danas vidjeti.
- Ljutiš li se još uvijek zbog onoga što sam ti prešutio? - Prošlo
svršeno vrijeme.
Nagnula se u stolici, odmjerila ga od glave do pete i čekala
objašnjenje za njegovu nazočnost.
- Naišao sam na nešto, a mislim da bi vrijedilo pogledati - reče
McCaleb.
- Je li opet riječ o Bolotovu? - Ne, nešto novo.
- Nemoj se pretvoriti u dječaka koji viče da je došao vuk, McCaleb.
Nasmiješila se. - Neću.
- Onda mi reci.
Oslonio se dlanovima na stol i nagnuo se prema njoj kako bi mogao
govoriti tišim glasom. U uredu se još uvijek nalazilo mnogo
Winstoninih kolega koji su radili za svojim stolovima i nastojali
posvršavati stvari prije vikenda.
174
- Arrangu i Waltersu je nešto promaknulo - reče McCaleb. - Kao i
meni tijekom prvog čitanja. No jutros sam to uočio, kad sam po drugi
put proučavao videosnimke i papirologiju. Riječ je o nečemu što
treba prilično ozbiljno razmotriti. Mislim da to mijenja situaciju.
Winston je skupila obrve i ozbiljno ga pogledala. - Prestani okolišati.
Što im je promaknulo?
- Radije bih ti pokazao nego rekao. - Sagnuo se i otvorio kožnu
torbu. Izvadio je kopiju videosnimke i podigao je prema njoj. -
Možemo li ovo negdje pogledati?
- Valjda možemo.
Winston je ustala i povela ga prema prostoriji s videoaparatom.
Uključila je aparate i ubacila kasetu nakon što ju je pogledala i
opazila da nije riječ o jednoj od onih što ih je u ponedjeljak dala
McCalebu.
- Što je ovo?
- Videosnimka kamere za nadzor iz prodavaonice. - Ne ona što
sam ti je ja dala.
, - Ovo je kopija. Zamolio sam nekoga da pogleda onu drugu.
- Kako to misliš? Koga?
- Tehničara kojeg sam upoznao dok sam radio za FBI. Samo
pokušavam dobiti uvećanje nekih prizora. Ništa važno. - Dakle, što
ćeš mi pokazati?
Kaseta se već vrtjela.
- Gdje je tipka za zaustavljanje?
Winston je pokazala tipku na konzoli, a McCaleb je stavio prst
odozgo i čekao pravi trenutak. Na snimci je Glorija Torres prišla tezgi
i nasmiješila se gospodinu Kangu. Zatim je došao napadač i pucanj
koji je odbacio njezino tijelo prema tezgi. McCaleb je zaustavio sliku,
izvadio nalivpero iz džepa i pokazao Glorijino lijevo uho.
- Prilično je tamno, ali na uvećanoj se slici vidi da na ovom uhu ima
tri naušnice - reče. Potom kucne nalivperom po svakom dijelu uha i
doda: - Sićušni polumjesec, kolut i križić što joj vise s uha.
- U redu. Zapravo to ne vidim dobro, ali vjerovat ću ti na riječ.
175
 f
McCaleb ponovno pritisne tipku i kaseta se nastavi vrtjeti. Zaustavio
ju je u trenutku kad se Glorijino tijelo odbilo unatrag, a glava
okrenula ulijevo.
- Desno uho - reče i ponovno pokaže nalivperom. - Samo
odgovarajući polumjesec.
- U redu, što bi to trebalo značiti?
Ignorirao je pitanje i ponovno pritisnuo tipku. Hitac je ispaljen.
Gloria je poletjela prema tezgi, a potom se odbila unatrag prema
ubojici. Držao ju je ispred sebe i pucao u gospodina Kanga.
Istodobno je koraknuo izvan dosega kamere i spustio Gloriju na pod.
- Žrtvu je tada spustio izvan dosega kamere. - Što, zar kažeš da je
to učinio namjerno? - Upravo tako.
- Zašto?
, Opet je otvorio torbu, izvadio popis imovine i pružio ga Winston.
- To je policijski izvještaj o žrtvinim stvarima. Ispunili su ga u bolnici.
Sjećaš se, tada je još bila živa. Ondje su uzeli njezine stvari i dali ih
policajcu. Ovo je njegov izvještaj. Što ne vidiš?
Winston je stranicu preletjela pogledom.
' - Ne znam. To je samo popis... naušnicu križić? - Tako je. Nema je.
On ju je uzeo.
- Policajac?
- Ne. Ubojica. Ubojica je uzeo njezinu naušnicu.
Na Winstoninu se licu pojavio zbunjeni izraz. Nije slijedila logiku.
Nije imala ista iskustva niti je vidjela ono što je ', McCaleb vidio. Nije
shvatila o čemu je riječ.
- Čekaj malo - reče Winston. - Kako znaš da ju je on uzeo? Mogla
je jednostavno pasti i izgubiti se.
- Ne. Razgovarao sam sa žrtvinom sestrom, s bolnicom i Hitnom
pomoći.
Znao je da u ovome pomalo pretjeruje, ali morao je uvjeriti Winston.
Nije smio dopustiti da se izvuče ili da dode j do bilo kojeg drugog
zaključka koji bi se razlikovao od njegova.
- Sestra kaže da je naušnica imala sigurnosnu kopču. Nije
vjerojatno da je otpala. Čak i da jest, bolničari je nisu
176
vrilo
 >a
~e ila
u ie
ga
aili su
našli na nosilima ili u kolima Hitne pomoći, a nisu je našli ni u
bolnici. On ju je uzeo, Jaye. Ubojica. Osim toga, da je trebala pasti,
unatoč sigurnosnoj kopči, vjerojatno bi se to dogodilo kad ju je
pogodio metak. Vidjela si kakav je to udar bio. Da se naušnica
trebala otkopčati,'to bi se tada dogodilo. Samo nije bilo tako. Netko
ju je skinuo.
- U redu, u redu, što ako ju jest uzeo? Još ne kažem da vjerujem u
to, ali što bi, po tebi, to moglo značiti?
- Znači da se sve mijenja. Znači da se nije radilo 0 pljački. Nije bila
samo nedužna žrtva koja se u pogrešnom trenutku našla na
pogrešnome mjestu. Znači da je bila cilj. Bila je lovina.
- Ma daj. Ona... Što pokušavaš učiniti, pretvoriti ovo u serijskog
ubojicu ili tako nešto?
- Ne pokušavam to ni u što pretvoriti. Onako je kako jest. I tako je
od samog početka. Samo što vi... mi, želim reći... nismo shvatili o
čemu je riječ.
Winston se okrene od njega i pode prema kutu prostorije
odmahujući glavom. Potom se opet okrene k njemu.
- U redu. reci mi što ti ovdje vidiš. Jer ja to jednostavno ne vidim.
Jako bih rado pošla u PLA i rekla onoj dvojici idiota da su zajebali
stvar, ali jednostavno ne vidim ono što ti vidiš.
- U redu, počnimo sa samom naušnicom. Kao što sam rekao,
razgovarao sam s njezinom sestrom. Rekla je da je Glory Torres baš
tu naušnicu nosila svakoga dana. Poigravala se s ostalima, mijenjala
ih, upotrebljavala različite kombinacije, ali nikad s križićem. Uvijek ga
je imala. Svakoga dana. Očito je imao religiozno značenje, ali to je
takoder bila i njezina hamajlija. U redu? Zasad ti je sve jasno?
- Zasad.
- U redu, sad samo pretpostavimo da ju je uzeo ubojica. Kao što
sam rekao, razgovarao sam s bolnicom i vatrogasnom službom, a
naušnica se nigdje nije pojavila. Dakle, pretpostavimo da ju je uzeo.
 Raširio je ruke i podigao ih, čekajući. Winston je preko volje kimnula
glavom u znak slaganja.
- Sad to možemo razmotriti s dva stajališta. Kako? I zašto? Prvo je
lako. Sjeti se videosnimke. Pucao je u nju i do
177
pustio da se odbije od tezge, padne na njega, a potom na pod,
izvan vidokruga kamere. Tada je mogao uzeti naušnicu bez da ga
itko vidi.
- Zaboravljaš jednu stvar. - Koju?
- Dobrog Samaritanca. On joj je zamotao glavu. Možda je on uzeo
naušnicu.
- Pomislio sam na to. Moguće je. Ali manje vjerojatno nego da je
riječ o ubojici. Dobri Samuel ima slučajnu ulogu u tome. Zašto bi on
uzeo naušnicu?
- Ne znam. Zašto bi je ubojica uzeo?
- Pa, kao što sam rekao, to je pravo pitanje. No pogledaj što je
nestalo. Religiozni simbol, hamajlija. Nosila ga je svakoga dana. To
je bio potpis njezine ličnosti, a osobno je značenje bilo daleko
važnije nego novčana vrijednost.
' Čekao je trenutak. Upravo joj je dao okvir. Sad je dolazio završni
udarac. Winston se borila, ali McCaleb je imao na umu njezine
sposobnosti istražiteljice. Shvatit će na što cilja. Bio je siguran da će
je uvjeriti.
- Netko tko je poznavao Gloriju znao bi kakvu važnost ima
naušnica. Slično tome, netko tko joj se nalazio u blizini, ' tko ju je
proučavao danima ili duže, mogao je to također shvatiti.
j - Govoriš o nekome tko je motrio na nju. McCaleb kimne glavom.
- U pripremnom razdoblju. Promatra je. Upoznaje njezine navike,
stvara plan. Zacijelo je tražio nešto. Uspomenu. Nešto što može
uzeti, a sjećat će ga na nju.
i - Naušnicu.
McCaleb ponovno kimne. Winston počne šetkati male, nom
prostorijom, ne gledajući McCaleba.
- Moram razmisliti o tome. Moram... pođimo nekamo gdje možemo
sjesti.
Nije čekala odgovor. Otvorila je vrata i izišla. McCaleb j je brzo
izvadio kasetu, pograbio torbu i pošao za njom. Winston ga je povela
u dvoranu za sastanke u kojoj su razgovarali onoga dana kad je
McCaleb prvi put došao razgovarati o slučaju. Prostorija je bila
prazna, ali je mirisala poput resto178
rana McDonald's. Winston je tražila naokolo, pronašla smrdljivu
kantu za smeće ispod stola i izbacila je na hodnik.
- Ljudi ne bi trebali jesti u ovoj prostoriji - reče, zatvori vrata i
sjedne.
McCaleb zauzme mjesto nasuprot njoj.
- U redu, što je s mojim čovjekom? Kako se u to uklapa James
Cordell? Kao prvo, on je muško. Druga žrtva je žensko. Usto, nije
bilo seksa. Ta žena nije taknuta.
- Sve to nije važno - brzo će McCaleb. Očekivao je to pitanje.
Tijekom vožnje iz marine s Buddyjem Lockridgeom ništa drugo nije
činio nego razmišljao o pitanjima i mogućim odgovorima. - Ako imam
pravo, ovo bi se uklapalo u ono što zovemo ubojstva zbog moći.
Uglavnom je riječ o čovjeku koji to čini jer može proći nekažnjeno.
Uživa u tome. To je njegov način ruganja vlastima. Prebacuje svoje
probleme s određenom situacijom... bilo da je riječ o poslu,
samopoštovanju, ženama općenito ili njegovoj majci, ili bilo čemu...
na policiju. Na istražitelje. Rugajući se njima, stječe samopoštovanje
koje mu je potrebno. Iz toga izvlači određeni oblik moći. To može biti
seksualna moć, čak i ako nema očitih ili fizičkih seksualnih
pokazatelja u zločinu. Sjećaš li se ubojice Šifra koji je ovdje operirao
prije nekoliko godina? Ili Berkowitza, ubojice koji se nazivao
Samovim sinom u New Yorku?
- Naravno.
- Isto je bilo s njima dvojicom. U svakom pojedinačnom slučaju nije
bilo seksa, ali je zapravo sve bilo zbog seksa. Pogledaj Berkowitza.
Pucao je u ljude, muškarce i žene, i pobjegao. No vratio bi se
nekoliko dana kasnije i masturbirao na mjestu zločina. Pretpostavili
smo da je ubojica Šifra činio isto, ali ako jest, naši ga ljudi nisu
vidjeli. Zapravo, pokušavam reći da to ne mora biti očito, Jaye, to je
sve. Nije uvijek riječ o očitim čudacima koji će urezati svoje ime na
kožu druge osobe.
McCaleb je pozorno promatrao Jaye Winston, ne želeći govoriti
svisoka. No činilo se da ona razumije njegovu teoriju. - Ali nije riječ
samo o tome - nastavi McCaleb. - Ovdje
 ima još nečega. Pali se na kameru, također. - Želi da mi gledamo
kako to radi?
179
McCaleb kimne glavom.
- To je nešto novo. Mislim da želi kameru. Želi da njegova djela i
postignuća budu zabilježena, da ih netko vidi i divi im se. To uvećava
opasnost za njega, a time i osjećaj moći. To mu je nagrada. Dakle,
da bi došao u takvu situaciju, što čini? Mislim da izabere žrtvu, bira
svoju lovinu, a zatim je promatra dok ne sazna njezine običaje i
otkrije kad odlazi na m~esta gdje postoje kamere. Do bankomata, u
prodavaonicu. Zeli kameru. Obraća joj se. Namiguje joj. Kamera, to
si ti... istražitelj. Obraća se tebi i uživa u tome. .
- U tom slučaju, možda ne bira žrtvu - napomene Winston. - Možda
mu to nije važno. Samo kamera. Poput Berkowitza. Nije mu bilo
važno koga će ubiti. Jednostavno je , izišao i pucao.
- No Berkowitz nije uzimao suvenire. - Naušnica?
McCaleb kimne glavom.
- Vidiš, to stvar čini osobnom. Mislim da su te žrtve izabrane. Ne
obrnuto.
- Sve si već smislio, zar ne?
' - Ne baš sve. Ne znam kako ih je izabrao, ili zašto. No razmišljao
sam o tome, da. Tijekom cijelih sat i pol vremena koliko nam je
trebalo da ovamo stignemo. Promet je ubitačan.
- Nama?
- Imam vozača. Još ne smijem voziti.
Ništa nije rekla. McCaleb je požalio što je spomenuo vozača. To je
otkrivalo slabost.
- Moramo početi ispočetka - reče McCaleb. - Jer smo i mislili da su
ti ljudi nasumce izabrani. Mislili smo da je ubojica izabrao mjesto, a
ne žrtve. No mislim da je obrnuto. Izabrane su žrtve. One su lovina.
Određeni ciljevi koje je izabrao, slijedio, motrio. Moramo saznati sve
o njima. Mora postojati neka veza. Nešto zajedničko. Neka osoba,
mjesto...
I trenutak u vremenu, nešto što ih povezuje jedno s drugim i ili s
nekim nepoznatim subjektom. Moramo naći...
; - Čekaj malo, čekaj malo.
McCaleb zastane, shvativši da mu je glas postajao sve žešći.
 180
- Koji je suvenir ubojica uzeo od Jamesa Cordella? Zar želiš reći da
je novac što ga je uzeo iz bankomata uspomena?
- Ne znam što je uzeo, ali to nije novac. To je bio samo dio
predstave. Novac nije simboličan. Osim toga, uzeo ga je ' iz aparata,
a ne od Cordella.
- U tom slučaju, ne trčiš li pred rudo? - Ne. Siguran sam da je nešto
uzeo.
- Zacijelo bismo to vidjeli. Sve imamo na videosnimci. , - Nitko to
nije opazio u slučaju Glorije Torres, a i tu imate videosnimku.
Winston se okrene na stolici.
- Ne znam. To mi se još uvijek čini kao... dopusti jedno pitanje. I
nemoj ga shvatiti previše osobno. No nije li moguće da ti samo tražiš
ono što si ranije uvijek tražio, dok si radio za F$I?
- Misliš da pretjerujem? Kao, želio bih se vratiti onome što sam
nekoć radio, a ovo je moj način da to postignem? Winston je
slegnula ramenima. Nije to željela izgovoriti. - Nisam ja to potražio,
Jaye. Jednostavno je tu. Tako je
kako jest. Sigurno, naušnica može značiti nešto drugo. A možda
uopće ništa ne znači. No ako se u bilo što razumijem, onda su to
ovakve stvari. Takvi ljudi. Poznajem ih. Znam kako razmišljaju i znam
kako postupaju. Osjećam to ovdje, Jaye. Zlo. Tu je.
Winston ga je nekako neobično pogledala, a McCaleb zaključi da
možda nije trebao tako žestoko reagirati na njezine sumnje.
- Cordellov kamionet, chevy suburban, nije na videosnimci. Jeste li
pregledali kamionet? U hrpi papira što si mi ih dala nisam našao
ništa o...
- Ne, nitko ga nije taknuo. Na sjedalu je ostavio otvorenu lisnicu, a
samo je uzeo karticu za bankomat. Da je ubojica ulazio u kamionet,
zacijelo bi uzeo lisnicu. Kad smo vidjeli
' da je još ondje, nismo se trudili oko kamioneta. McCaleb odmahne
glavom i reče:
- Još uvijek sve promatraš s gledišta pljačke. Odluka da se ne
pregleda kamionet bila bi u redu... da se radilo 0 pljački. No, što ako
se nije radilo o pljački? Ubojica ne bi ušao u kamionet i uzeo nešto
tako očito kao što je lisnica.
181
 - Onda što?
- Ne znam. Nešto drugo. Cordell je stalno koristio kamionet. Po
cijele se dane vozio duž vodovoda. On mu je zacijelo bilo poput
drugog doma. Unutra se moglo nalaziti mnogo osobnih stvari što ih
je ubojica mogao uzeti. Fotografije, stvari što su visjele s retrovizora,
možda putni dnevnik, biraj. Gdje je kamionet? Osvježi mi dan i reci
da je još uvijek pod paskom policije.
- Ni slučajno. Predali smo ga njegovoj ženi nekoliko dana nakon
ubojstva.
- Zacijelo ga je dosad već očistila i prodala.
- Zapravo, nije. Kad sam zadnji put razgovarala s Cordellovom
ženom, prije samo dva tjedna, rekla je nešto 0 tome da ne zna što će
sa suburbanom. Kaže da je prevelik za nju, a ionako u njoj izaziva
nelagodne osjećaje. Nije upotrijebila te riječi, ali znaš na što mislim.
Uzbuđenje prostruji McCalebovim tijelom.
- Znači, možemo poći do nje, pogledati suburban, razgovarati s
njom i vidjeti što je nestalo.
- Ako je nešto nestalo...
Winston se namrštila. McCaleb je znao što je čeka. Već je imala
muke s kapetanom koji, nakon neuspjeha s hipnozom i Bolotovom,
vjerojatno misli da je pod prevelikim utjecajem autsajdera. Ne želi se
ponovno obraćati čovjeku s McCalebovom novom teorijom dok ne
bude sigurna da je apsolutno točna. A McCaleb je znao da takva
nikad ne može biti. Nikad i nije.
- Što ćeš učiniti? - upita. - Ovo je kao da ja imam automobil i
spreman sam za pokret. Hoćeš li se ukrcati sa mnom ili ćeš ostati na
pločniku?
Palo mu je na pamet da njega ne koče takve brige ili posao, uloga,
inercija ili bilo što drugo. Winston može ući u automobil, ili McCaleb
može nastaviti vožnju bez nje. Ona je očito došla do istog zaključka.
- Ne - reče. - Pitanje je što ćeš ti učiniti. Ti si onaj koji se ne mora
nositi sa svim glupostima ovdje kao ja. Nakon onoga s hipnozom,
Hitchens je bio...
- Znaš kako ćemo, Jaye. Mene nije briga za sve to. Stalo mi je
samo do jednoga, do otkrivanja tog tipa. Zato gledaj.
182
 Ti sjedi ovdje i daj mi nekoliko dana. Naći ću nešto. Poći ću u
pustinju, razgovarati s Cordellovom ženom i pogledati kamionet.
Naći ću nešto s čim ćeš se moći obratiti kapetanu. Ako ne uspijem,
pojest ću svoju teoriju. Možeš me poslati k vragu i više te neću
gnjaviti.
- Gledaj, nije riječ o tome da me gnja...
- Znaš na što mislim. Ti imaš suđenja, druge slučajeve. Posljednje
što ti treba je previše posla sa starim slučajem. Znam kako je to.
Možda sam previše uranio s današnjim dolaskom ovamo. Trebao
sam jednostavno otići onamo i posjetiti udovicu. No budući da je to
tvoj slučaj, a ljudski se odnosiš prema meni, želio sam se s tobom
dogovoriti. Sad, daj mi svoj blagoslov i malo vremena, a ja ću sam
poći onamo. Javit ću ti ako nešto otkrijem.
Winston je dugo šutjela, a tada je konačno kimnula glavom.
- U redu, vrijedi.
20.
' Lockridge i McCaleb vozili su se nizom autocesta od Whittiera dok
nisu stigli do Autoputa Antelope Valley kojim će konačno stići do
sjeveroistočnog dijela Okruga. Lockridge je uglavnom vozio jednom
rukom, a drugom je držao harmo
' niku na ustima. McCalebu to nije ulijevalo naročiti osjećaj i
sigurnosti, ali je sprečavalo besmisleno brbljanje.
' Kad su prolazili kraj Vasquez Rocksa, McCaleb je proučavao
stijenje i pronašao mjesto gdje je pronađeno tijelo koje je dovelo do
njegova poznanstva s Jaye Winston. Iskrivljene i nazubljene stijene
nastale tektonskim uzdizanjem bile su prelijepe na
poslijepodnevnom svjetlu. Sunce je pod kutom obasjavalo prednju
stranu stijena ostavljajući duboke sjene u pukotinama. Istodobno je
sve djelovalo lijepo i opasno. Pitao se je li to Luthera Hatcha privuklo
onamo.
183
- Jesi li kad bio tamo, do Vasquez Rocksa? - upita Buddy nakon što
je usnu harmoniku gurnuo među noge.
- Da.
- Zgodno mjesto. Dobilo je ime po meksičkom desperadosu koji se
prije stotinjak godina skrivao u pukotinama nakon što je opljačkao
banku ili tako nešto. Unutra ima tako mnogo skrovišta da ga nikad
nisu uspjeli naći pa je postao legenda.
McCaleb kimne glavom. Svidala mu se priča. Pomislio je koliko su
njegove priče o mjestima drukčije. Uvijek je u njima bilo tijela i
krvavog posla. Nikakvih legendi. Nikakvih juI naka.
Uspjeli su izbjeći prvi nalet prometne gužve i vozila što su za vikend
odlazila iz grada, te je bilo malo iza pet kad su stigli u Lancaster.
Kružili su predgrađem pod nazivom Desert Flower Estates* i tražili
kuću u kojoj je živio James Cordell. McCaleb je vidio mnogo pustinje,
ali ne baš previše cvjetova ili kuća koje su se slagale s njegovim
poimanjem imanja. Taj dio naselja podignut je na zemljištu ravnom i
najčešće vrelom poput tave za prženje. Kuće su izgrađene u
španjolskom stilu s crvenim krovovima, te prozorima i vra
; tima nadsvodenim lukovima s prednje strane. Diljem Ante! lope
Valleyja nalazilo se na desetke sličnih kompleksa novogradnji. Kuće
su bile velike i dosta privlačne. Uglavnom su
I ih kupovale obitelji koje su željele pobjeći od skupoće, zločina i
gužve u Los Angelesu.
Desert Flower Estates očito su kupcima nudile tri različita tipa
gradevina. Slijedom toga, McCaleb je tijekom vožnje opazio da je
svaka treća kuća jednaka, a ponekad su se dvije jednake nalazile
jedna uz drugu. To ga je podsjetilo na neka
; područja u San Fernando Valleyju nakon Drugog svjetskog ; rata.
Deprimirala ga je pomisao na življenje u jednoj od tih kuća kraj kojih
su prolazili. Tome nije razlog ono što je vidio. Riječ je o udaljenosti
od oceana i osjećaja obnavljanja što mu ga je more pružalo. Znao je
da se nikad ne bi mogao dugo zadržati u ovakvom susjedstvu.
Osušio bi se i vjetar bi
* Desert Flower Estates - Imanja pustinjskog cvijeta
184
ga otpuhao poput lopti suhog korova što se povremeno vide na
ulici.
- Tu smo - reče Buddy.
Pokaže broj na poštanskom sandučiću, a McCaleb potvrdno kimne
glavom. Skrenu na prilaz. McCaleb opazi da je , bijeli chevy
suburban, što ga je vidio na videosnimci mjesta
 zločina, parkiran na kolnom prilazu ispod košarkaškog obruča. U
otvorenoj garaži na jednoj se strani nalazio mini kombi, , a druga je
strana bila pretrpana biciklima i kutijama, radnom
klupom s alatom i drugim predmetima. U stražnjem dijelu garaže
uspravno je stajala daska za jahanje na valovima. Bila je prilično
stara, a McCaleba je navela na pomisao da je James Cordell nekad
možda znao ponešto 0 oceanu.
- Ne znam koliko ću se zadržati - reče McCaleb.
- Ovdje će mi biti jako vruće. Možda bih mogao ući s tobom. Ništa
neću govoriti.
- Postaje svježije, Buddy. No ako ti bude prevruće, rashladi se
malo. Možeš se voziti naokolo. Vjerojatno ćeš naići na nekoga tko
prođaje limunadu.
Izišao je prije no što se Buddy dospio pobuniti. Nije mu ni na kraj
pameti uvesti Lockridgea u istragu i pretvoriti je u amaterski sat. Na
putu prema kući, zaustavio se i virnuo u suburban. Stražnji je dio bio
pun alata, a i na prednjim se sjedalima nalazila gomila stvari. Osjetio
je uzbudenje. Možda će imati sreće. Izgledalo je kao da nitko nije
dirao kamionet.
Udovica Jamesa Cordella zvala se Amelia. McCaleb je to saznao iz
izvještaja. Žena za koju je pretpostavio da je Cordellova supruga,
otvorila je vrata prije no što je stigao do njih. Jaye Winston je
obećala da će je nazvati i olakšati mu pristup.
- Gospoda Cordell? - Da?
- Zovem se Terry McCaleb. Je li vas detektivka Winston nazvala i
rekla za mene?
. - Da, nazvala je.
- Je li ovo loš trenutak?
- Kao suprotno od dobrog trenutka?
185
- Loš izbor riječi. Oprostite. Imate li malo vremena za razgovor?
Bila je niska žena smeđe kose i sitnih crta lica. Nos joj je bio crven,
pa je McCaleb pretpostavio da je prehlađena ili je plakala. McCaleb
se pitao je li to izazvao poziv Jaye Winston.
Kimnula je glavom i pozvala ga unutra. Povela ga je u uredno
održavan dnevni boravak gdje je sjela na kauč, a on u naslonjač
nasuprot njoj. Na stoliću za kavu između njih nalazila se kutija
papirnatih rupčića. Zvuk televizora dopirao je iz druge sobe. Zvučalo
je kao da su na programu crtani filmovi.
- Je li ono vaš partner u automobilu? - upita gospođa Cordell.
- Ovaj, moj vozač.
- Želi li i on ući? Vani bi mu moglo biti prevruće. - Ne, dobro mu je.
- Vi ste privatni istražitelj?
- Tehnički, nisam. Ja sam prijatelj obitelji žene koja je ubijena u
Canoga Parku. Ne znam što vam je rekla gospođa Winston, ali
nekad sam radio za FBI te imam iskustva u takvim stvarima. Šerifov
okružni ured, kao što vjerojatno znate, a ni PLA nisu uspjeli tijekom
posljednjih tjedana, ovaj, napredovati s istragom. Pokušavam učiniti
sve što je u mojoj moći kako bih pomogao.
Gospođa Cordell kimne glavom.
- Prije nego počnem, želio bih vam reći koliko mi je žao zbog onoga
što se dogodilo vašemu mužu i vašoj obitelji. Ona se namršti i kimne.
- Znam da nije važno što misli neznanac, ali želim vam izraziti
sućut. Prema onome što sam pročitao u dosjeima, James je bio
dobar čovjek.
Ona se osmjehne i reče:
- Hvala vam. Samo mi je tako čudno kad čujem da ga netko zove
James. Svi su ga zvali Jim ili Jimmy. No imate pravo, bio je dobar
čovjek.
McCaleb kimne.
186
- Na koja vam pitanja mogu odgovoriti, gospodine McCaleb? Doista
ne znam ništa o onome što se dogodilo. Zato me je zbunio Jayin
poziv.
- Pa, prvo... - McCaleb se sagne do svoje torbe, otvori je i izvadi
fotografiju koju mu je Graciela dala kad je prvi put došla na njegov
brodić. Pružio ju je preko stolića Ameliji Cordell. - Možete li to
pogledati i reći mi prepoznajete li ženu, ili mislite da ju je vaš muž
možda mogao poznavati.
Uzela je fotografiju i zagledala se u nju. Na licu joj se nalazio
ozbiljan izraz, a oči su joj se lagano pomicale dok se činilo da
proučava svaku pojedinost. Konačno je odmahnula glavom.
- Ne, ne vjerujem. Je li ona ta koja... - Da, ona je bila žrtva u drugoj
pljački. - Je li to njezin sin?
 - Da.
- Ne razumijem. Kako bi moj muž mogao poznavati tu ženu. Zar
pokušavate reći da su oni možda...
- Ne. Ne, ništa ne pokušavam reći, gospodo Cordell. Samo
pokušavam prijeći... Gledajte, da bih bio sasvim iskren, gospođo
Cordell, tijekom istrage je iskrsnulo nešto što bi moglo ukazivati,
moram naglasiti riječ moglo, da tu postoji nešto više od onoga što se
odmah vidi.
- A to znači?
- Znači da pljačka možda nije bila motiv. Ili barem ne jedini motiv.
Na trenutak se blijedo zagledala u njega, a McCaleb je znao da je
još uvijek imala pogrešan dojam.
- Gospodo Cordell, ni na koji način ne pokušavam nagovijestiti da
su vaš muž i ta žena imali bilo kakvu međusobnu vezu. Kažem da su
se možda negdje, nekad, vaš muž i ta žena našli na ubojičinu putu.
Dakle, vidite, postoji veza. No to je veza izmedu žrtava i ubojice.
Vjerojatno su se vaš muž i druge žrtve na različite načine našli na
putu ubojici, ali moram sve istražiti, i zato sam vam pokazao
fotografiju. Sigurni ste da je ne poznajete?
- Sigurna sam.
- Je li vaš muž u tjednima prije ubojstva proveo neko vrijeme u
Canoga Parku?
187
- Koliko ja znam, nije.
- Je li možda imao nekog posla s Los Angeles Timesom? Još
točnije, je li imao kakav razlog za odlazak u tiskaru u Chatsworthu?
Opet je niječno odgovorila.
- Je li bilo kakvih problema na poslu? Nešto o čemu je možda želio
razgovarati s izvjestiteljem?
- Kao što, na primjer? - Ne znam.
- Je li ona bila izvjestiteljica?
- Ne, ali radila je ondje gdje je bilo izvjestitelja. Možda su se ondje
njihovi putevi ukrstili s ubojičinim.
- Pa, ne vjerujem. Da je Jimmyja nešto mučilo, sigurno bi mi rekao.
Uvijek je to činio.
- U redu. Razumijem.
 McCaleb je idućih petnaest minuta postavljao pitanja o
svakodnevnim običajima njezina muža i o njegovim aktivnostima u
tjednima prije ubojstva. Napisao je tri stranice bilješki, ali čak i dok ih
je pisao, činilo mu se da mu neće koristiti. Jimmy Cordell činio se
poput čovjeka koji je marljivo radio i veći dio slobodnog vremena
provodio s obitelji. U tjednima prije smrti radio je samo na dijelovima
vodovoda u središnjim područjima države, a njegova je žena mislila
da uopće nije bio na jugu. Držala je da od prije Božića uopće nije bio
u Valleyju ili u drugim dijelovima grada.
McCaleb je zatvorio bilježnicu.
- Zahvaljujem na vremenu što ste mi ga posvetili, gospođo Cordell.
Na kraju bih was želio pitati je li nestalo nešto od njegovih osobnih
stvari?
- Njegovih osobnih stvari? Kako to mislite?
Amelia Cordell je povela McCaleba do chevy su6urbana. Već su
razgovarali o odjeći i nakitu njezina muža. Uvjeravala ga je da nitko
ništa nije uzeo, baš kako se vidjelo na videosnimci sigurnosne
kamere. Ostao je samo subccrban.
- Nitko nije bio unutra? - pitao je McCaleb dok je otključavala vozilo.
188
- Ja sam ga dovezla iz šerifova ureda. To je zapravo bio jedini put
da sam ga vozila. Jimmy ga je kupio samo za
m? posao. Govorio je da neće moći sve prikazati kao službene ~ u
troškove ako ga počnemo koristiti za vlastite potrebe. Ja ga ne vozim
jer je previsok da se stalno penjem u njega.
McCaleb kimne glavom i nagne se u kamionet kroz otvoJe rena
vozačeva vrata. Stražnje je sjedalo bilo preklopljeno, a u prostoru za
teret nalazila se oprema za nadzor, sklopivi stol za crtanje i drugi
alat. McCaleb je sve to brzo zanemario. To je oprema, a ne nešto
osobno.
Usredotočio se na prednji dio vozila. Sve je prekrivao :da sloj putne
prašine. Cordell je zacijelo vozio kroz pustinju sa spuštenim staklima
na prozorima. Jednim je prstom otvorio
wo pretinac na vratima i vidio da je krcat računima servisnih
radionica. Unutra je našao i malenu bilježnicu u koju je Cordell
upisivao kilometražu, datume i odredišta. McCaleb je izvadio
bilježnicu i prolistao je kako bi vidio je li bilo putova
 lo- nja u West Valley, posebno u Chatsworth ili Canoga Park. je_
Nijedan takav put nije bio zabilježen. Činilo se da je Amelia rri- ;
Cordell imala pravo.
ivo Spustio je štitnik za sunce na strani vozača i našao dva U '
složena zemljovida. McCaleb ih je odnio sprijeda i razmotao ~da na
haubi. Jedan je bio zemljovid s označenim benzinskim crda pkama u
središnjoj Kaliforniji, a drugi je prikazivao vodovod rće i mnoge
njegove prilaze. McCaleb je tražio bilo kakvu neo
bičnu bilješku što ju je Cordell mogao unijeti u zemljovide, ali toga
nije bilo. Ponovno ih je složio i vratio na mjesto. r°_ Potom je sjeo na
vozačevo sjedalo i osvrnuo se naokolo. ~to Pogledao je retrovizor i
upitao Ameliju Cordell je li njezin
muž običavao onamo štogod objesiti, sitne ukrase ili nešto , drugo.
Rekla je da se ničeg sličnog ne sjeća.
I Provjerio je pretinac za rukavice i središnju konzolu. '~ Našao je
još papira i nekoliko kaseta za radiokasetofon, zbirku kemijskih i
tehničkih olovaka, te snop neotvorene pošte.
ta. Cordell je volio country glazbu. Činilo se da ništa ne nedos~la
taje. Ništa mu nije padalo na pamet.
'° - Znate li je li imao neku određenu vrstu nalivpera ili I olovke što
ju je posebno volio? Poput specijalnog nalivpera ~t- što ga je možda
dobio na dar, ili tako nešto'?
189
- Ne vjerujem. Ništa čega se ja sjećam.
McCaleb je skinuo gumicu s pošte i prolistao kuverte. Činilo se da
je to službena pošta, obavijesti o sastancima, izvještaji o problemima
vodovoda što ih je Cordell trebao pogledati. McCaleb je ponovno
gumicom omotao snop kuverti i vratio ih u pretinac za rukavice.
Amelia Cordell ga je bez riječi promatrala.
U otvorenom spremištu između sjedala nalazio se pager i naočale
za sunce. Cordell se uvečer vraćao kući kad se zaustavio kraj
bankomata. To je objašnjavalo zašto nije nosio naočale, ali ne i
pager.
- Gospođo Cordell, znate li zašto je njegov pager ovdje? Zašto ga
nije imao uza se?
Na trenutak se zamislila, a potom odvratila:
 - Obično ga nije držao na pojasu tijekom dugotrajnih vožnji jer mu je
to bilo neudobno. Običavao je reći da mu se zabija u bubrege.
Nekoliko ga je puta zaboravio. Znate, ostavio bi ga u automobilu pa
nije znao ako bi ga netko zvao. Po tome znam zašto je tu.
McCaleb kimne glavom. Dok je ondje sjedio i razmišljao što bi dalje
mogao pogledati, odjednom se otvore vrata na suprotnoj strani i
Buddy Lockridge virne unutra.
- Što se događa?
McCaleb je morao škiljiti prema njemu jer su sunčane zrake
dopirale preko Buddyjeva ramena.
- Uskoro ću završiti, Buddy. Zašto me ne pričekaš u automobilu?
- Guzica me je počela boljeti. - Pogledao je kraj McCaleba i kimnuo
Ameliji Cordell. - Oprostite, gospođo. McCaleba je naljutila upadica,
ali je ipak Ameliji Cordell
predstavio Lockridgea kao svog suradnika. - Dakle, što tražimo? -
upita Buddy.
- Mi? Ja samo tražim nešto čega ovdje nema. Zašto ne pričekaš u
automobilu?
- Kao nešto što je netko možda uzeo. Shvaćam. Spustio je štitnik
za sunce na strani suvozača. McCaleb je to već provjerio i vidio da
ondje nema ničega.
- Tamo sam već pogledao, Buddy. Zašto ne bi... - Što se ondje
nalazilo, slika?
190
Pokazao je ploču s instrumentima. McCaleb je pogledom
te. ' slijedio njegov prst, ali ništa nije vidio. na, - O čemu to govoriš?
~ao - Ondje. Vidiš prašinu? Izgleda kao slika ili tako nešto. er-
Možda je ondje držao parkirališnu propusnicu dok mu ne bi je ~
zatrebala.
McCaleb je ponovno pogledao, ali još uvijek nije vidio ~er ono što je
Lockridge pokazivao i o čemu je govorio. Pomakia- nuo se udesno,
nagnuo prema Buddyju i okrenuo glavu tako sio da je iz tog kuta
gledao ploču s instrumentima.
, Sad je vidio.
ie? Sloj putne prašine slegnuo se na prozirni plastični pokrov iznad
brzinomjera i drugih mjerača. Na jednoj strani plastike jasno se vidio
pravokutnik bez prašine. Nešto je do nedavno
 iih stajalo na plastičnom pokrovu. McCaleb je shvatio koliko je nu
imao sreće. Vjerojatno to uopće ne bi opazio. Vidjelo se sate, mo
kad se gledalo sa suvozačeve strane i kad su sunčeve ko zrake
dopirale pod tako niskim kutom.
- Gospocto Cordell? - reče McCaleb. - Možete li zaobići ao vozilo i
pogledati ovamo s druge strane?
na Pričekao je. Lockridge se maknuo u stranu kako bi ona mogla
pogledati unutra. McCaleb je pokazao obris na plastičnom pokrovu.
Pravokutnik je bio oko dvanaest centimetara
ne širok i osam centimetara visok.
- Je li vaš muž ovdje držao vašu ili dječju fotografiju? m- I Ona
polako odmahne glavom.
- Zaboga, doista ne znam. Imao je fotografije, ali jed',a- ~i nostavno
ne znam gdje ih je držao. Možda jest, ali ja ne znam. Nikad ne vozim
ovo vozilo. Uvijek uzimam manji auto
ell mobil, čak i kad smo Jim i ja sami izlazili. Kao što sam rekla, ne
volim se penjati ovamo.
McCaleb kimne glavom.
ne ' - Postoji li netko s kim je radio, a mogao bi to znati? ' Netko tko
se s njim možda vozio na posao ili na ručak, tako nešto?
Dok su se vozili Autoputem Antelope Valley natrag prema gradu,
prolazili su kraj naizgled beskrajnog niza automo
191
bila natrpanih na trakama što su vodile u suprotnom smjeru.
Djelatnici koji su se vraćali kući ili putnici koji su vikend željeli
provesti izvan grada. McCaleb ih je jedva primjećivao. Bio je duboko
zaokupljen vlastitim mislima. Nije čuo čak ni Lockridgea dok nije
dvaput ponovio svoje riječi.
- Oprosti, što si rekao?
- Rekao sam kako mi se čini da sam ti pomogao kad sam ono
opazio.
- Jesi, Buddy. Možda ne bih sam to vidio. No ipak bih volio da si
ostao u automobilu. Samo te za to plaćam, da me voziš.
Kretnjom ruke McCaleb je obuhvatio automobil.
- Da, pa, možda bi još uvijek tražio po onom vozilu da sam ja ostao
u automobilu.
- Nikad to nećemo znati.
 - Dakle, zar mi nećeš reći što si otkrio? - Ništa, Buddy. Ništa nisam
otkrio.
Lagao je. Amelia Cordell ga je povela natrag u kuću i dopustila mu
da se posluži telefonom kako bi nazvao ured njezina muža. Buddyja
je poslao do automobila da ga ondje čeka. McCaleb je razgovarao
sa šefom Jamesa Cordella koji mu je dao imena i telefonske brojeve
nekolicine nadzornika na održavanju vodovoda s kojima je Cordell
surađivao početkom siječnja. McCaleb je tada nazvao vodovodnu
postaju Lone Pine i razgovarao s Maggie Mason, jednom od
nadzornica. Rekla mu je da je dvaput bila na ručku s Cordellom u
tjednu prije ubojstva. Oba je puta Cordell vozio.
Izbjegavajući pitanje koje bi joj moglo sugerirati odgovor, McCaleb
je pitao je li na ploči s instrumentima u suburbanu opazila nešto
osobne naravi. Mason je bez oklijevanja rekla da se ondje nalazila
fotografija Cordellove obitelji. Rekla je da se čak nagnula onamo
kako bi je bolje vidjela. Sjećala se da je prikazivala Cordellovu ženu
koja je na krilu držala njihove dvije kćeri.
Za vožnje na povratku kući, McCaleb je osjećao kako u njemu buja
mješavina strepnje i uzbudenja. Netko, negdje, ima naušnicu Glorije
Torres i obiteljsku fotografiju Jamesa Cordella. Sad je znao da se zlo
tih dvaju umorstava stapa u obliku osobe koja nije ubila za novac,
niti od straha, niti
192
zbog želje za osvetom nad svojim žrtvama. To je zlo bilo mnogo
više od toga. Ta je osoba ubijala iz zadovoljstva i kako bi ispunila
fantaziju što je poput virusa gorjela u njegovu mozgu.
Zlo se nalazi svugdje: McCaleb je to znao bolje od većine. No
tako(ier je znao da se protiv zla ne može boriti pukom apstrakcijom.
Ono se mora utjeloviti u tijelu, u krvi i dahu, pretvoriti u osobu koju se
može uloviti i uništiti. McCaleb sada to ima. Osjeti kako se njegovo
srce uzdiže u bijesu, i užasnoj radosti.
21.
Subotnje jutro donijelo je gustu maglicu koja se činila poput nježne
ruke na njegovu zatiljku. McCaleb je ustao prije sedam kako bi
stigao na vrijeme u središnju zgradu marine da u zajedničkoj
praonici može istodobno koristiti nekoliko strojeva za pranje rublja i
oprati svu posteljinu. Potom se dao na čišćenje brodića kako bi ga
pripremio za goste. No dok je radio, utvrdio je da se s mukom
koncentrira na zadatke pred sobom.
Kad se prethodne večeri vratio iz pustinje, razgovarao je s Jaye
Winston. Rekao joj je za fotografiju što je nestala iz Cordellova
suburbana, a ona se nevoljko složila da je McCaleb možda naišao
na novi trag. Nazvala ga je nakon sat vremena i rekla mu da je
zakazan sastanak u Star Centeru za osam ujutro u ponedjeljak. Ona,
njezin kapetan i još nekoliko šerifovih detektiva bit će ondje. Arrango
i Walters tako8er. Doći će i Maggie Griffin iz FBI-a. Griffin je agentica
koja je zauzela McCalebovo mjesto u PSNZ-ovu Terenskom uredu u
Los Angelesu. McCaleb ju je poznavao samo po pričanju, a bila je
na dobru glasu.
 U tome je bio problem. Rano ujutro u ponedjeljak McCaleb će se
naći u neugodnoj situaciji, u središtu svačije po
193
zornosti. Većina, ako ne i svi, od nazočnih na sastanku u Star
Centeru bit će skeptična. No umjesto da se priprema za sastanak ili
obavi dodatna istraživanja, McCaleb će poći u ribolov na lukobran s
jednom ženom i malenim dječakom. To mu se nije činilo pravilnim, te
je stalno mislio da bi trebao otkazati posjet Graciele i Raymonda.
Konačno to ipak nije učinio. Istina je da mora razgovarati s
Gracielom, no više od toga, shvatio je da jednostavno želi biti s
njom. A ta je spoznaja njegove paralelne nelagodne misli dovela do
istog raskrižja: krivica zbog odgadanja istrage i krivica zbog žudnje
za ženom koja mu se obratila za pomoć.
Kad je završio s posteljinom i generalnim čišćenjem, pošao je do
središta marine. U prodavaonici je kupio sve što mu je trebalo za
večeru. U dućanu sportske opreme kupio je vjedro živih mamaca,
izabravši račiće i sipice, te maleni štap za pecanje i kotur, što je
kanio darovati Raymondu. Vrativši se na brodić, stavio je štap u
jedan od držača na ogradi, a mamce je istresao u spremište za ribe
na brodiću. Potom je namirnice spremio u kuhinju.
Sve je završio i brodić je bio spreman za goste do deset sati. Nije
vidio Gracielin automobil na parkiralištu, pa je odlučio poći do
Buddyja Lockridgea i provjeriti hoće li mu u ponedjeljak ujutro biti na
raspolaganju. Najprije je pošao do vrata na ogradi i odškrinuo ih
kako bi Graciela i dječak mogli ući u marinu, a potom se zaputio do
Lockridgeove jedrilice.
Držeći se pomorskog običaja, McCaleb nije odmah stupio na
jedrilicu Double-Down. Umjesto toga, glasno je viknuo Lockridgeovo
ime i čekao na molu. Vratašca su bila otvorena, pa je znao da je
Lockridge budan i da se nalazi u blizini. Nakon pola minute kroz
vratašca je provirila Buddyjeva raskuštrana kosa i njegovo
smežurano lice. McCaleb je pretpostavio da je dobar dio noći proveo
u opijanju.
- Hej, Terry.
- Hej. Je li ti dobro?
- Kao i uvijek. Što ima novo, idemo nekamo?
 - Ne, ne danas. No bit ćeš mi potreban rano ujutro u ponedjeljak.
Hoćeš li me moći odvesti do Star Centera? Želim reći, morat ćemo
krenuti najkasnije u sedam.
194
Buddy je na trenutak razmislio da vidi uklapa li se to u njegov
pretrpani raspored, a zatim je kimnuo glavom.
- Vrijedi.
- Hoćeš li biti sposoban za vožnju?
- Možeš se kladiti. Što se događa u Star Centeru? - Samo
sastanak. No moram ondje biti na vrijeme.
- Nemoj se uopće zabrinjavati. Krećemo u sedam. Namjestit ću
budilicu.
- U redu, i još nešto. Pripazi malo ovdje. - Misliš na tipa iz tvornice
satova?
- Da. Sumnjam da će se pojaviti, ali nikad se ne zna. Ima tetovaže
po objema rukama. A to su snažne ruke. Prepoznat ćeš ga ako ga
vidiš.
- Pripazit ću. Izgleda da sad imaš dva gosta.
McCaleb je vidio da Lockridge gleda kraj njega. Okrenuo se i
pogledao prema brodici The Following Sea. Graciela je stajala na
krmi. Pomagala je Raymondu da se ukrca.
- Moram poći, Bud. Vidimo se u ponedjeljak.
Graciela je imala na sebi izblijedjele traperice i majicu Dodgersa, a
kosu je podigla ispod odgovarajuće bejzbolske kape. Preko ramena
je prebacila platnenu vreću, a u ruci je nosila torbu s namirnicama.
Raymond je na sebi imao traperice i džemper sa znakom hokejaške
ekipe Kings. On je takoder na glavi imao bejzbolsku kapu, a nosio je
dvije igračke, vatrogasno vozilo i, staru plišanu životinju koja je
McCalebu sličila na janje.
McCaleb je nesigurno zagrlio Gracielu, a s Raymondom se rukovao
nakon što je dječak stavio životinju pod drugu ruku.
- Drago mi je da vas vidim - reče. - Jesi li spreman uloviti poneku
ribu, Raymonde?
Dječak je bio previše sramežljiv da bi odgovorio. Graciela gurne
dječaka u rame, a on kimne glavom u znak slaganja. ' McCaleb je
uzeo torbe, poveo ih u brodić i pokazao im
 sve što nisu vidjeli tijekom prvog posjeta. Putem je torbu s
namirnicama ostavio u kuhinji, a platnenu vreću je odložio , na krevet
u glavnoj kabini. Rekao je Gracieli da je to njezina
195
soba, a plahte su svježe oprane. Potom je Raymondu pokazao
ležaj u prednjoj kabini. McCaleb je većinu kutija s dosjeima preselio
pod stol, te je prostorija djelovala prilično uredno. Na ležaju se
nalazila zaštitna šipka kako dječak ne bi pao s kreveta. Kad mu je
McCaleb rekao da se to zove brodski ležaj, iice mu se zbunjeno
namrštilo.
- Tako ljudi zovu krevete na brodovima, Raymonde reče McCaleb. -
A kupaonicu zovu pramcem.
- Kako to?
- Znaš, nikad nisam pitao.
Poveo ih je do pramca i pokazao kako će nožnu pedalu upotrijebiti
za ispiranje. Opazio je da Graciela gleda temperaturnu listu
obješenu na kukici i objasnio joj čemu to služi. Prstom je pokazala
crtu od četvrtka.
- Irnao si povišenu temperaturu? - Lagano povišenu. Snizila se.
- Što ti je rekla liječnica?
- Nisam joj još rekao. Snizila se i meni je dobro. Pogledala ga je s
izrazom zabrinutosti i, učinilo mu se, ijutnje. Tada je shvatio koliko je
za nju vjerojatno važno da on preživi. Nije željela da posljednji dar
njezine sestre ode u vjetar.
- Ne brini - reče McCaleb. - Dobro mi je. Samo sam tog dana malo
previše trčao naokoio. Dugo sam spavao i temperatura se snizila.
Otad mi je dobro.
Pokazao je crtice na listi nakon jedine povišene temperature.
Raymond ga je povukao za nogavicu i pitao:
- Gdje ti spavaš?
McCaleb ovlaš pogleda Gracielu i okrene se prema stubama prije
nego što ona opazi rumenilo na njegovu licu. - Idemo gore, pokazat
ću ti.
Kad su se vratili u salon, McCaleb je Raymondu objasnio kako se
kuhinjski stol može preinačiti u ležaj. Činilo se da je dječak
zadovoijan odgovorom.
- Dakle, da vidirno što imaš - reče McCaleb.
 Počeo je vaditi stvari iz Gracieiine torbe i spremati ih u hladnjak.
Dogovorili su se da će ona pripremiti ručak, a on večeru. Biia je u
prodavaonici delikatesa te se činilo da će za ručak imati submarine
sendviče.
196
- Kako si znala da su to moji najdraži sendviči? - upita McCaleb.
- Nisam - reče Graciela. - Ali i Raymond to najviše voli.
McCaleb ispruži ruku i ponovno poškaklja Raymonda prstom po
rebrima, a dječak se previje od smijeha.
- Pa, dok Graciela priprema sendviče što ćemo ih ponijeti sa
sobom, ti bi mogao izići i pomoći mi oko opreme. Negdje vani čekaju
nas ribe!
- Dobro!
Dok je vodio dječaka na krmu, osvrnuo se prema Gracieli i
namignuo. Na palubi je Raymondu darovao štap za pecanje što mu
ga je kupio. Kad je dječak shvatio da je oprema zauvijek njegova,
pograbio je štap kao da je to konopac što mu ga je dobacila služba
za spašavanje. To je u McCalebu izazvalo tugu. Pitao se je li dječak
ikad u životu imao nekog muškarca.
McCaleb je podigao pogled i opazio Gracielu na otvorenim vratima
salona. I na njezinu je licu lebdio žalostan izraz, iako im se smiješila.
McCaleb je zaključio da se moraju otresti takvih emocija.
- U redu - reče. - Mamac. Moramo napuniti vjedro jer imam osjećaj
da će danas gristi.
Uzeo je vjedro i sak iz pregrade kraj spremišta za ribe, a potom je
Raymondu pokazao kako će sak uroniti u spremište i izvaditi
mamce. Zagrabio je dvaput sakom te ubacio račiće i sipice u vjedro,
a potom je zadatak prepustio Raymondu. Potom se vratio unutra po
kutiju s priborom, te uzeo još dva štapa za pecanje, za sebe i
Gracielu.
Kad je bio unutra i dječak ih više nije mogao čuti, Graciela mu je
prišla i zagrlila ga.
- To je bilo jako lijepo od tebe - reče. - Ovo je lijepo. Nekoliko ju je
trenutaka bez riječi gledao u oči.
- Mislim da to možda više pomaže meni nego njemu. - Tako je
uzbuden - reče Graciela. - Vidim. Jedva čeka da nešto ulovi. Nadam
se da hoće.
 ,f
197
Pošli su duž glavnoga gata, kraj prodavaonica i restorana, a potom
prešli parkiralište dok nisu stigli do glavnog kanala što vodi u
gradske marine. Uz kanal je vodila šljunčana staza kojom su stigli do
ušća i lukobrana, kamenog gata što se protezao stotinjak metara u
Tihi ocean. Pažljivo su koračali s jedne goleme granitne ploče na
drugu dok nisu stigli otprilike do sredine lukobrana.
- Raymonde, ovo je moje tajno mjesto. Mislim da bismo baš ovdje
trebali pokušati.
Nitko se nije pobunio. McCaleb je odložio opremu i počeo je
pripremati za ribolov. Stijene su još uvijek bile vlažne od noćašnjih
valova. McCaleb je ponio ručnike te je potražio glatke stijene na
kojima se može sjediti. Raširio je ručnike i rekao Gracieli i
Raymondu neka sjednu. Otvorio je kutiju s priborom, izvadio kremu
za sunčanje i pružio je Gracieli. Potom je počeo stavljati mamce na
udice. Odlučio je na Raymondovu opremu staviti sipice jer je držao
da je to najbolji mamac, a želio je da dječak ulovi prvu ribu.
Nakon petnaest minuta imali su sva tri povraza u vodi. McCaleb je
naučio dječaka kako će baciti udicu i ostaviti nezakočen kotur tako
da sipicu nosi struja.
- Što ću uloviti? - upita dječak kad je udica bila u vodi. - Ne znam,
Raymonde. Ondje ima mnogo riba. McCaleb je zauzeo mjesto
odmah kraj Graciele. Dječak
je bio previše nervozan da bi sjedio i čekao. Poskakivao je sa
svojim štapom s jedne stijene na drugu, tjeskobno čekajući i nadajući
se.
- Trebala sam ponijeti fotoaparat - šapne Graciela. - Sljedeći put -
reče McCaleb. - Vidiš li ono? Pokazivao je preko vodene površine do
obzora. Plavkasti
obris otoka nazirao se u udaljenoj izmagliei. - Catalina?
- Da. Tako je.
- Čudno je. Ne mogu se naviknuti na pomisao da si nekoć živio na
otoku.
- Pa, jesam.
- Kako je tvoja obitelj dospjela onamo?
 - Bili su iz Chicaga. Moj je otac bio profesionalni sportaš. Bejzbol.
Jednog proljeća, tisuću devetsto pedeset prve,
198
ukazala se prilika da ga iskušaju za Cubse. Oni su običavali dolaziti
na Catalinu za proljetne pripreme. Obitelj Wrigley imala je u
vlasništvu Cubse i veći dio otoka. I tako su došli ovamo. Moji otac i
majka voljeli su se još od srednje škole. Vjenčali su se, a onda mu
se ukazala prilika da igra za
. Cubse. Bio je međubazni igrač i čuvar druge baze. U svakom
slučaju, došao je ovamo, ali se nije uspio ubaciti u momčad. No
zavolio je to mjesto. Dobio je posao, radio je za obitelj Wrigley.
Poslao je po nju.
McCaleb je tu kanio završiti priču, ali ona ga je potaknula da
nastavi.
- Tada si došao ti.
- Nekoliko godina kasnije.
- No tvoji roditelji nisu ondje ostali.
! - Moja majka nije ostala. Nije mogla podnijeti otok. Zadržala se
deset godina i to joj je bilo dovoljno. Na neke ljude može djelovati
klaustrofobično... U svakom slučaju, rastali su se. Moj otac je ostao
ovdje i želio je da ja budem s njim. Ostao sam i ja. Majka se vratila u
Chicago.
Graciela kimne glavom.
- Što je tvoj otac radio za obitelj Wrigley?
- Mnoge stvari. Radio je na njihovu ranču, a kasnije u kući. U luci su
držali jahtu od dvadeset metara. Dobio je posao kao mornar na jahti,
a s vremenom je napredovao do kapetana. Napokon je nabavio
vlastiti brodić i iznajmljivao ga. Takoder je bio dobrovoljni vatrogasac.
McCaleb se nasmiješi, a ona mu uzvrati smiješkom. - A The
Following Sea je bio njegov brodić?
- Njegov brodić, njegova kuća, njegov posao, sve. Obitelj Wrigley
ga je financirala. Živio je na brodiću oko dvanaest godina. Dok se
nije razbolio, a oni su... zapravo, ja, ja sam bio taj, odveo sam ga u
grad u bolnicu. Ondje je umro. Long Beach.
- Žao mi je.
- To je bilo jako davno. - Ne za tebe.
McCaleb je pogleda.
 - Riječ je samo o tome da najzad dode vrijeme kad svatko zna.
Znao je da nema nikakvih izgleda i samo se želio
199
vratiti onamo. Na svoj brodić. I na otok. Nisarn mu udovoljio. Želio
sam pokušati sve, svako prokleto čudo znanosti i medicine. Osim
toga, da je bio ondje, meni bi bilo teško odlaziti onamo kako bih ga
vidio. Morao bih ići trajektom. Natjerao sam ga da ostane u bolnici.
Umro je sam u svojoj sobi. Ja sam bio u San Diegu gdje sarn radio
na nekom slučaju.
McCaleb se zagleda preko morske površine. Vidio je trajekt kako
plovi prema otoku.
- Samo bih želio da sam ga poslušao.
Ispružila je ruku i položila je na njegovu podlakticu.
- Nema smisla dopustiti da te peče savjest zbog dobrih namjera.
McCaleb pogleda Raymonda. Dječak se smirio te je sad nepomično
stajao i zurio u kotur dok se povraz ravnornjerno odmotavao.
McCaleb je znao da sipica ne može tako snažno vući.
- Hej, čekaj malo, Raymonde. Mislim da imaš nešto. Spusti svoj
štap na pod i pride dječaku. Zakoči kotur i povraz se nategne.
Gotovo odmah štap se savije i zamalo istrgne iz dječakovih ruku.
McCaleb ga pograbi i podigne. - Imaš je!
- Hej! Imam je! Imam je!
- Sjećaš se što sam ti govorio, Raymonde. Povuci unatrag, namotaj
povraz. Povuci unatrag, namotaj povraz. Pomoći ću ti sa štapom dok
ne izmorimo tog momka. Čini se da je velik. U redu?
- Da!
Počeli su se boriti s ribom, a uglavnom je McCaleb potezao štap. U
rneduvremenu je McCaleb rekao Gracieli neka namota preostala dva
povraza kako bi se izbjeglo zaplitanje s onim na kojem je riba.
McCaleb i dječak su se desetak minuta borili s ribom. Sve vrijeme
McCaleb je po štapu osjećao kako riba postaje sve slabija i umornija.
Konačno je mogao predati štap Raymondu kako bi sam dokrajčio
posao.
McCaleb navuče rukavice iz kutije za pribor i spusti se do ruba
vode. Samo nekoliko centimetara ispod površine vidio je srebrnkastu
ribu kako se nemoćno bori protiv sudbine. McCaleb klekne na
kamen, smočivši cipele i hlače, nagne se
 20(?
naprijed i uhvati Raymondov povraz. Tada povuče ribu naprijed i
izvuče njezinu glavu iz vode. Spusti drugu ruku u vodu i čvrsto je
uhvati oko repa, malo ispred stražnjih peraja. Potom izvadi ribu iz
vode i popne se stijenama do Raymonda.
Riba je blistala na suncu poput uglancanog metala.
- Barakuda, Raymonde - reče i podigne ribu u zrak. Pogledaj te
zube.
22.
no Dan je bio uspješan. Raymond je
ulovio dvije barakude
i jednog lubina. Prva je riba bila najveća
i najuzbudljivija,
iako se druga upecala dok su jeli ručak i
zamalo je povukla
ri štap u vodu. Kad su se kasno
poslijepodne vratili, Graciela
ilo ` je povela Raymonda u prednju kabinu i
smjestila ga u krevet
,. kako bi malo odspavao. McCaleb je to
vrijeme iskoristio za
čišćenje opreme za ribolov. Kad se
Graciela vratila te su sa-
mi sjedili na platnenim stolicama na
palubi, McCaleb je os-
la- jetio fizičku žudnju za hladnim pivom u
kojem bi mogao na
miru uživati.
da - To je bilo predivno - reče Graciela
misleći na boravak
na lukobranu.
- Drago mi je. Misliš li da ćete ostati na
večeri?
- Naravno. On želi i prespavati.
Obožava brodove. A mi-
:ka slim da bi i sutra želio u ribolov. Stvorio si
čudovište.
 lje McCaleb kimne glavom razmišljajući o
noći što ga čeka.
;ak
Prošlo je nekoliko minuta spokojne tišine
dok su promatrali
je- . druga zbivanja u marini. Subotom je uvijek
vladala prilična
lo- gužva. McCaleb je stalno gledao naokolo.
Budući da je imao
se goste, neprekidno je mislio na Rusa, iako
je zaključio kako
vi- '= su vrlo slabi izgledi da će se Bolotov
pojaviti. Imao je priliku
ne. u Toliverovu uredu. Da je želio ozlijediti
McCaleba, onda
se bi to već tada učinio. No razmišljanje o
Bolotovu podsjetilo
201
ga je na slučaj. Sjetio se pitanja što ga je želio postaviti Gracieli.
- Dopusti jedno pitanje - reče. - Prvi put si došla k meni prošle
subote. No članak o meni objavljen je tjedan dana ranije. Zašto si
čekala cijeli tjedan?
- Zapravo nisam. Nisam vidjela članak. Nazvao je Gloryn prijatelj iz
novina i rekao da ga je pročitao i pitao se, znaš, možeš li ti biti onaj
koji je dobio njezino srce. Tada sam otišla u knjižnicu i pročitala
članak. Narednog sam dana došla ovamo.
McCaleb kimne glavom. Graciela zaključi da je njezin red za
postavljanje pitanja.
- One kutije tamo dolje. - Koje kutije?
- Složene na pisaćem stolu. Jesu li to tvoji slučajevi? - Da, to su
stari dosjei.
- Prepoznala sam neka imena na kutijama. U članku ih je
spomenuto nekoliko. Luther Hatch, toga se sjećam. I ubojice Šifra.
Zašto su ga tako zvali?
- Jer nam je on, ako je bio muško, ostavljao ili slao poruke u kojima
se na kraju uvijek nalazio isti broj.
- Što je to značilo?
 - Nikad nismo otkrili. Najbolji ljudi FBI-a, pa čak ni stručnjaci za
đešifriranje iz Službe državne sigurnosti nisu je uspjeli odgonetnuti.
Ja osobno mislim da uopće ništa nije značila. To nije bila šifra. To je
bio samo još jedan način da nam se Nepoznati subjekt ruga, natjera
nas da se vrtimo u krug... devet-nula-tri, četiri-sedam-dva, pet-šest-
osam.
- To je šifra?
- To je broj. Kao što sam rekao, ne vjerujem da je postojala bilo
kakva šifra.
- Jesu li to zaključili i u Washingtonu?
- Ne. Nikad nisu promijenili mišljenje. Bili su sigurni da nešto znači.
Mislili su da je to čovjekov broj socijalnog osiguranja. Znaš, samo s
izmiješanim brojkama. Kompjutor je izbacio sve moguće
kombinacije, te su od Socijalnog osiguranja dobili sva imena. Tisuće.
Sve su ih provukli kroz kompjutor.
- Što su tražili?
202 yG
- Kriminalističke dosjee, slaganje profila... sve je to bio golem jalov
pothvat. Nepoznati subjekt nije bio na popisu.
- Što je Nepoznati subjekt?
- Tako zovemo svakog serijskog ubojicu dok ga ne uhvatimo. Nikad
nismo uhvatili ubojicu Šifra.
: McCaleb začuje slabašan zvuk usne harmonike i pogleda prema
jedrilici Double-Down. Lockridge je unutra i vježba Spoonful.
- Je li to jedini tvoj slučaj u kojem se to dogodilo?
- Misliš, kad ubojica nije uhvaćen? Ne. Na žalost, mnogi prođu
nekažnjeno. No slučaj Šifra bio je na neki način osoban, valjda. Slao
mi je pisma. Iz nekog me je razloga mrzio.
- Što je činio ljudima koje je...
- Ubojica Šifra je bio neobičan. Ubijao je na mnoge različite načine i
bez vidljiva obrasca. Pucao je, ubijao nožem, davio. Bez ikakva
povoda.
- Onda kako si znao da je svaki put riječ o njemu?
- Rekao nam je. Pisma, šifra što ju je ostavljao na mjestima zločina.
Vidiš, žrtve i tko su one bile, to nije bilo važno. To su bila samo
sredstva pomoću kojih je on iskazivao svoju moć i rugao se vlastima.
On je bio ubojica s kompleksom autoriteta. Postojao je još jedan
ubojica, Pjesnik. Putovao je i djelovao diljem zemlje prije nekoliko
godina.
- Sjećam se. On je uhvaćen ovdje, u Los Angelesu, zar ne?
- Tako je. On je takoder imao kompleks autoriteta. Vidiš, ako ukloniš
s puta njihove fantazije i načine djelovanja, ustanoviš da su mnogi
medu njima jako slični. Pjesnik~je uživao dok nas je gledao kako
tapkamo naokolo. Ubojica Sifra je bio isto takav. Volio se rugati
policajcima kad god bi mu se za to ukazala prilika.
- Onda je jednostavno prestao?
- - Ili je umro ili je završio u zatvoru zbog nečeg drugog. Ili se
nekamo preselio i počeo s drugačijim načinom djelovanja. No to je
nešto što ti Ijudi ne mogu jednostavno isključiti.
- Što si učinio u slučaju Luthera Hatcha?
- Samo svoj posao. Gledaj, trebali bismo razgovarati o nečem
drugom, ne misliš li?
203
':'i ~
- Žao mi je.
i - U redu je. Samo... ne znam, ne volim sve te stare pri' če.
Želio joj je pričati o njezinoj sestri i najnovijem razvoju dogadaja, ali
nije mu se činilo da je to pravi trenutak. Dopustio je da prilika prode.
McCaleb je za večeru na žaru ispekao hamburgere i odreske od
barakude. Raymond je bio oduševljen što će jesti ribu koju je
uhvatio, ali tada mu se nije svidio snažan okus barakude. Kao ni
Gracieli, iako je McCaleb držao da nije loš.
Nakon obroka prošetali su do slastičarnice na sladoled, a potom
duž prodavaonica na Cabrillo Wayu. Kad su se vratili do brodića, već
se smračilo. U marini je opet zavladala tišina. Graciela je Raymondu
prenijela lošu vijest.
- Raymonde, dan je bio dug i želim da po8eš na spavanje - blago je
rekla. - Ako budeš dobar, sutra možeš ponovno poći u ribolov prije
nego što odemo.
Dječak pogleda McCaleba, tražeći ili potvrdu ili pomoć. - Ima pravo,
Raymonde - reče McCaleb. - Ujutro ću te ponovno odvesti onamo.
Ulovit ćemo još riba. U redu?
Dječak se plačljivim tonom složi, a Graciela ga povede u kabinu.
Njegova posljednja molba bila je da mu se dopusti ponijeti u kabinu
štap za pecanje. Nitko nije imao ništa protiv toga. McCaleb je
učvrstio udicu na jednu od kukica na štapu.
McCaleb je imao dvije grijalice na brodiću, te ih je namjestio u
njihovim kabinama. Znao je da noću može zahladiti, bez obzira s
koliko se pokrivača čovjek pokrije.
- Što ćeš ti imati? - upita ga Graciela.
- Bit će mi dobro. Upotrijebit ću vreću za spavanje. Vjerojatno će mi
biti toplije nego vama.
- Siguran si? - Siguran sam.
Ostavio ih je ondje i pošao u salon da pričeka Gracielu. U njezinu je
čašu natočio ostatak Sanford pinot noira što ga je otvorio kad ga je
prošli put posjetila.
204
1
Čašu i limenku coca-cole ponio je na krmu. Pridružila mu se nakon
deset minuta.
- Ovdje zna prilično zahladiti - napomene Graciela.
- Da. Misliš li da će mu biti dobro s onom grijalicom? - Da, dobro mu
je. Usnuo je gotovo istog trenutka kad je dotaknuo jastuk.
Pružio joj je čašu vina, a ona ju je kucnula o limenku. - Hvala ti -
reče. - Danas se prekrasno zabavio.
- Drago mi je.
Sad je on kucnuo limenkom o njezinu čašu. Znao je da će jednom
ipak morati načeti razgovor o istrazi, ali nije želio kvariti trenutak. Još
je jednom to odgodio.
- Tko je ona djevojka na slici izand tvog stola? - Koja djevojka?
- Izgleda kao fotografija iz godišnjaka ili tako nešto. Zalijepljena je
na zidu iznad pisaćeg stola u Raymondovoj kabini.
- 0... to je samo... to je samo netko koga zauvijek želim zapamtiti.
Netko tko je umro.
- Misliš, neki tvoj slučaj ili netko koga si poznavao? - Slučaj.
- Ubojica Šifra?
- Ne, davno prije toga. - Kako se zvala?
- Aubrey-Lynn.
- Što se dogodilo?
- Nešto što se nikome ne bi smjelo dogoditi. Nemojmo sad o tome
razgovarati.
 - Dobro. Oprosti.
- U redu je. Ionako sam to trebao maknuti prije nego je Raymond
došao.
McCaleb se nije zavukao u vreću za spavanje. Samo ju je prebacio
preko tijela pa je ležao na ledima s rukama savijenim ispod glave.
Znao je da bi trebao osjećati umor, ali
lu. nije ga osjećao. Mnoge misli strujile su mu glavom, od svaga
kodnevnih do onih od kojih ga je stezalo u utrobi. Mislio je na
grijalicu u dječakovoj kabini. Znao je da nema opasno
205
sti, ali je ipak brinuo. Razgovor što su ga ranije vodili takoder je
pokrenuo lavinu sjećanja na oca u bolničkom krevetu. Doista ga je
mučilo što nije starca odveo kući da ondje umre. Sjećao se kako je
isplovio brodićem nakon obreda na Descanso Beachu i kružio oko
Cataline. Polako je bacao pepeo u more kako bi imao dovoljno za
cijeli put oko otoka.
No ta sjećanja i brige samo su povremeno ometali njegova
razmišljanja o Gracieli. Večer je nelagodno završila nakon što je ona
spomenula Aubrey-Lynn Showitz. Sjećanje je uzrujalo McCaleba te
je prestao govoriti. Bio je očaran Gracielom. Želio ju je i nadao se da
će večer završiti zajedno. No dopustio je da se upletu turobna
sjećanja, a to je pokvarilo trenutak.
Osjetio je kako se brodić polako diže i spušta s dolaskom plime.
Glasno je ispuhnuo zrak, nadajući se da će istjerati demone.
Pokušao se bolje namjestiti na tankom jastuku. Po sredini
improviziranoga kreveta pružao se spoj pa se nikako nije mogao
udobno smjestiti. Pomislio je da bi mogao ustati i popiti čašu soka,
ali ga je brinulo da neće ostati dovoljno za Raymonda i Gracielu za
sutradan ujutro.
Konačno je odlučio sići i provjeriti vitalne znakove. Stara zanimacija
za ispunjavanje vremena. Barem će nešto raditi, možda se umoriti i
konačno uspjeti zaspati.
Uključio je noćnu lampu u utičnicu iznad umivaonika za slučaj da
Raymond mora ustati i naći zahod. Odlučio je da neće paliti stropnu
svjetiljku pa je ondje stajao u prigušenoj svjetlosti s toplomjerom
ispod jezika. Zagledao se u svoj odraz u zrcalu i opazio kako njegovi
podočnjaci postaju sve izraženiji.
 Morao se nagnuti nad umivaonik i toplomjer sasvim približiti lampi
kako bi ga mogao očitati. Činilo se da ima lagano povišenu
temperaturu. Uzeo je podmetač za papir s kukice, unio datum i
vrijeme te umjesto crtice upisao trideset~ sedam sa dva. Kad je
vraćao podmetač na mjesto, čuo je kako se s druge strane prolaza
otvaraju vrata glavne kabine.
Ranije nije zatvorio vrata kupaonice. Pogledao je preko mračnog
hodnika i vidio kako Gracielino lice viri iza ruba vrata. Vidio joj je
samo lice, te golo lijevo rame i ruku. Ostatak tijela sakrivala su vrata.
Govorili su šaptom.
206
I - Je li ti dobro?
I - Da. A tebi?
- Meni je dobro. Što radiš?
!, - Nisam mogao spavati. Samo sam mjerio temperaturu. I - Je li
povišena?
- Ne... dobro mi je.
Kimnuo je glavom dok je to govorio. Postao je svjestan da na sebi
ima samo bokserice. Prekrižio je ruke a potom podigao jednu ruku
kako bi se počešao po bradi, ali je za
C pravo nastojao sakriti ružni ožiljak na prsima.
Na trenutak su se u tišini gledali. McCaleb je shvatio da previše
dugo drži ruku na bradi. Spustio je ruke niz tijelo i promatrao je kad
joj se pogled spustio na njegova prsa.
- Graciela...
Nije završio. Graciela je polako otvorila vrata, te je vidio ' da na sebi
ima vrlo kratku ružičastu spavaćicu. Bila je prei lijepa u njoj. Nekoliko
su trenutaka samo stajali i gledali se.
Graciela je još uvijek držala vrata, kao da joj je potrebno ; uporište
zbog laganog njihanja brodića. Prošao je još jedan ' trenutak, te je
ona koraknula u hodnik, a on joj je krenuo
u susret. Ispružio je ruku prema njoj i nježno prešao od struka na
gore i zatim na njezina leđa. Drugom joj je rukom j pomilovao vrat i
zaustavio se na potiljku. Privukao ju je k j sebi.
- Smiješ li to činiti? - šapne Graciela priljubivši lice uz njegov vrat.
' - Ništa me neće spriječiti - šapne i on.
 ~` Prešli su u kabinu i zatvorili vrata. Ostavio je svoje bokserice na
podu i uvukao se u krevet s njom dok je ona ot! kopčavala
spavaćicu. Plahte i pokrivač već su mirisale po
njoj, po vaniliji što ju je već jednom osjetio. Nadnio se nad ' nju, a
ona ga je privukla k sebi za dugi poljubac. Spustio je lice do njezinih
prsa i poljubio joj dojke. Nosom je našao mjesto, odmah ispod vrata,
gdje je na kožu nanijela parfem. Ispunio ga je intenzivni miris vanilije,
te je usnama ponovno r potražio njezine.
; Graciela je postavila ruku između njihovih tijela i topli mu dlan
stavila na prsa. Osjetio je kako se njezino tijelo na' pelo pa je otvorio
oči. Graciela šapne:
207
- Čekaj. Terry, čekaj.
Ukočio se i oslonio na jednu ruku. - Što je bilo? - šapne.
- Ne vjerujem... Ovo mi se ne čini ispravnim. Žao mi je.
- Što ti se ne čini ispravnim? - Nisam sigurna.
Okrenula je tijelo od njega, a on nije imao drugog izbora nego da se
odmakne s nje.
- Graciela?
- Nije riječ o tebi, Terry. U meni je problem. Ja sam... jednostavno
ne želim žuriti. Želim razmisliti o svemu. Ležala je na boku i gledala
na drugu stranu.
- Je li to zbog tvoje sestre? Jer imam njezino...
- Ne, nije to... Pa, možda malo. Samo držim da bismo trebali još
malo razmisliti. - Ispružila je ruku i pomilovala ga po obrazu. - Žao mi
je. Znam da sam pogriješila kad sam te pozvala unutra, a sad ti ovo
činim.
- U redu je. Ne želim da učiniš nešto zbog čega ćeš se poslije
kajati. Vratit ću se gore.
Pomaknuo se prema podnožju kreveta, ali ga je Graciela uhvatila
za ruku.
- Ne, nemoj otići. Ne još. Lezi ovdje sa mnom. Ne želim da već
odeš.
Pomaknuo se natrag prema uzglavlju i spustio glavu na jastuk kraj
njezine glave. To je bio neobičan osječaj. Iako ga je očito odbila, nije
mu zbog toga bilo neugodno. Osjećao je da će doći njihovo vrijeme i
da može čekati. McCaleb se počeo pitati koliko dugo će moći ostati s
njom prije povratka u vreću za spavanje.
- Pričaj mi o djevojci - reče Graciela. - Što? - McCaleb će zbunjeno.
- Djevojka na slici iz godišnjaka, iznad tvog stola.
- To nije lijepa priča, Graciela. Zašto želiš znati tu priču? - Jer želim
upoznati tebe.
Samo je to rekla. No McCaleb je razumio. Znao je da moraju dijeliti
svoje tajne ako će postati ljubavnici. To je dio obreda. Sjetio se kako
mu je prije mnogo godina, kad je prvi put vodio ljubav sa ženom
kojom se poslije oženio,
208
ona rekla da je bila seksualno zlostavljana kao dijete. Njezino
povjeravanje tako pomno čuvane tajne dirnulo ga je dublje od samog
fizičkog čina vođenja ljubavi. Uvijek je pamtio taj trenutak, cijenio ga,
čak i nakon raspada njihova braka.
- Sve smo to saznali zahvaljujući svjedocima i fizičkim dokazima... i
videosnimci - počne McCaleb. ~
- Kakvoj videosnimci?
- Doći ću do toga. Riječ je o slučaju na Floridi. To se dogodilo prije
nego što su me poslali ovamo. Cijela obitelj.:. oteta. Majka, otac,
dvije kćeri. Obitelj Showitz. Aubrey-Lynn, djevojka na slici, ona je bila
najmlađa.
- Koliko je imala godina?
- Baš je navršila petnaest na tom odmoru. Bili su sa Srednjeg
zapada, iz gradića u Ohiu. I to je bio njihov prvi obiteljski odmor. Nisu
imali mnogo novca. Otac je imao malenu servisnu radionicu za
automobile; još uvijek je bilo ulja pod njegovim noktima kad su ga
našli.
McCaleb ispuhne zrak kratko se nasmijavši, onako kako se čovjek
smije kad nešto nije smiješno, a volio bi da jest. - I tako su pošli na
jeftini odmor. Posjetili su Disney
World i sve to, i konačno su stigli u Fort Lauderdale gdje su odsjeli
u jednoj sobi u nekom malenom, neuglednom motelu uz Autopu.t I-
95. Rezervaciju su napravili iz Ohia te su vjerovali da se motel nalazi
kraj oceana jer se zvao Morski lahor.
Glas mu je zapeo u grlu jer nikad nije glasno pričao 0 tome; svaka
je pojedinost bila jadna, a od toga ga je boljelo u duši.
 - U svakom slučaju, kad su stigli onamo, odiučili su ostati. Kanili su
se zadržati samo nekoiiko dana, a izgubili bi depozit ako bi otišli u
hotel na plaži. I tako su ostali. Već prve večeri jedna je od djevojaka
na parkiralištu opazila kamionet s prikolicom na kojoj se nalazilo
aerogliser: Znaš li što je aerogliser?
- Brodić što straga ima propeier poput zrakoplova i odlazi u
tamošnju močvaru?
- Tako je, u Everglades.
209
- Vidjela sam ih na CNN-u kad se zrakoplov srušio u močvaru i
nestao.
- Da, baš to. No ta djevojka i njezina obitelj je nikad nisu vidjeli,
osim na televiziji ili u časopisu, pa su je razgledavali, a jedan čovjek,
vlasnik, tada slučajno nailazi. On je prijateljski raspoložen momak i
kaže obitelji da će ih povesti na pravu vožnju aerogliserom po Floridi,
ako žele.
Graciela priljubi lice uz njegov vrat i položi mu ruku na prsa. Znala
je kamo vodi priča.
- Oni su pristali. Želim reći, bili su iz nekog gradića u Ohiu u kojem
postoji samo jedna srednja škola. Nisu ništa znali o stvarnom svijetu.
I tako su prihvatili čovjekov, neznančev, poziv.
- I on ih je ubio?
- Sve njih - reče McCaleb i u mraku kimne glavom. Otišli su s njim i
nikad se nisu vratili. Najprije su našli oca. Nekoliko noći kasnije
njegovo je tijelo našao čovjek koji je lovio žabe u visokoj travi. Nije
bio daleko od rampe odakle kreću takvi brodovi. Pucao mu je
jednom u potiljak i bacio ga s aeroglisera.
- Što je bilo s djevojkama?
- Lokalnim su šerifima trebala dva dana da identificiraju oca i dođu
do motela Morski lahor. Ondje nije bilo ni traga ženi i kćerima, a nisu
se vratile u Ohio. Šerifi su se vratili u močvaru s helikopterima i
aerogliserima. Našli su tri tijela desetak kilometara dalje. Usred
ničega. Na mjestu što ga domaći ljudi zovu Vražji brlog. Tijela su bila
ondje. Činio je grozne stvari svima njima. Potom ih je vezao za
betonske blokove i bacio u vodu. Dok su još bile žive. Utopile su se.
- O, Bože...
 - Bog toga dana nije bio u blizini. Tijela su najzad isplivala na
površinu zbog plinova što nastaju od raspadanja, čak i uz betonske
blokove.
Nakon duge tišine, McCaleb nastavi.
- Otprilike u to vrijeme pozvali su FBI, a ja sam otišao onamo s još
jednim agentom po imenu Walling. Nismo baš imali na čemu graditi
slučaj. Izradili smo profil; znali smo da je riječ o nekome tko jako
dobro poznaje močvaru. Veći dio nije dublji od metra. No žene su
bačene na mjestu gdje
210
je voda duboka. Nije želio da ih se nade. Morao je znati za to
mjesto. Vražji brlog. To je nešto poput bezdana ili meteorskog
kratera. Sigurno je već ranije bio ondje kad je znao da postoji.
McCaleb je zurio kroz tminu u strop, ali ono što je vidio bila je
njegova vlastita osobna i užasna verzija dogadaja u močvari. To je
bila vizija koja se nikad nije previše udaljavala iz njegovih sjećanja,
uvijek u mračnim dijelovima njegova uma.
- Razodjenuo ih je, uzeo im nakit, sve što bi ih moglo identificirati.
No u šaci Aubrey-Lynn, kad su je silom otvorili, nalazio se srebrni
lančić s križićem. Nekako ga je uspjela sakriti od njega i zadržati.
Vjerojatno se molila svom Bogu do samoga kraja.
McCaleb je razmišljao o priči i moći što ju je imala nad njim. Nakon
toliko godina još uvijek je njezin odjek ispunjavao njegov život. Poput
nadolazeće plime što je blago podizala brodić na gotovo ritmički
način. Priča je uvijek bila tu. Znao je da ne mora držati fotografiju
iznad stola poput svete ikone. Nikad neće moći zaboraviti lice te
djevojke.
- Jesu li uhvatili čovjeka? - upita Graciela.
Tek je prvi put čula priču i već je osjećala potrebu da zna je li netko
platio za užasan zločin. Trebao joj je završetak. Nije razumjela, kako
je McCaleb razumio, da to nije važno. Da u ovakvoj priči nikad nema
završetka.
- Ne. Nikad ga nisu uhvatili. Pregledali su knjigu gostiju u motelu
Morski lahor i potražili sve posjetioce. Jednu osobu nikad nisu našli.
Prijavio se pod imenom Earl Hanford, ali to je bilo lažno ime. Trag je
ondje završio... dok nije poslao videosnimku.
Uslijedio je trenutak tišine.
 - Poslao ju je glavnom šerifovu detektivu. Obitelj je imala
videokameru. Ponijeli su je sa sobom na izlet aerogliserom.
Videosnimka počinje s mnogo radosnih prizora i osmijeha. Disney
World, plaža, potom dio močvare. Tada je ubojica počeo snimati...
sve. Preko glave je nosio crnu kukuljicu kako ga ne bismo mogli
identificirati. Nikad nije pokazao ni dovoljno aerogliser, pa nam ni to
nije pomoglo. Znao je što radi.
211
- Gledao si je?
McCaleb kimne glavom. Odvojio se od Graciele i sjeo na rub
kreveta, ledima okrenut prema njoj.
- Imao je pušku. Činile su što je htio. Svakakve stvari... dvije
sestre.., zajedno. Druge stvari. Ipak ih je ubio. On... ah, sranje... -
Odmahne glavom i rukama grubo protrlja lice. Osjeti njezinu toplu
ruku na leđima. - Blokovi za koje ih je privezao nisu bili dovoljno teški
da ih odmah povuku na dno. Borile su se, znaš, na površini. On je to
gledao i snimao. To ga je uzbuđivalo. Masturbirao je dok ih je gledao
kako se utapljaju.
Čuo je kako Graciela tiho plače. Ponovno je legao i zagrlio je.
- Videosnimka je posljednje što smo doznali o njemu reče. - On je
tamo negdje vani. Još jedan. - Pogledao ju je u mraku, ali nije bio
siguran vidi li ona njega. - To je cijela priča.
- Žao mi je što to moraš nositi na duši. - Sad moraš i ti. I meni je
žao. Obrisala je suze iz očiju.
- Tada si prestao vjerovati u andele, zar ne? McCaleb kimne
glavom.
Sat-dva prije zore McCaleb je ustao i vratio se na svoj neudobni
ležaj u salonu. Cijelu su noć proveli u razgovoru, držali su jedno
drugo i Ijubili se, ali nisu vodili ljubav. Vratio se u vreću za spavanje,
ali još uvijek nije mogao usnuti. McCaleb je stalno iznova potanko
razmišljao o satima što ih je upravo proveo s Gracielom, o dodiru
njezinih toplih ruku na svojoj koži, o mekoći njezinih dojki uza svoje
usne, okusu njezinih usana. U trenucima kad su mu misli odlutale od
senzualnih sjećanja, takoder je mislio o priči koju joj je ispričao i
načinu na koji je reagirala.
Ujutro nisu razgovarali o onome što se dogodilo u kabini ili o onome
što je rečeno, čak ni kad je Raymond izišao na krmu kako bi
promatrao spremište za ribe i nije ih mogao
212
čuti. Činilo se da se Graciela ponaša kao da nije bilo ničega, a
McCaleb je svoje držanje uskladio s njezinim. Prvo što je spomenuo
dok je pripremao kajganu za njih troje bio je slučaj.
- Želio bih da nešto učiniš za mene kad se danas vratiš kući - reče i
pogleda preko ramena kako bi bio siguran da je Raymond još uvijek
vani. - Želim da razmisliš o svojoj sestri i zapišeš sve čega se možeš
sjetiti o njezinim uobičajenim postupcima i ponašanju. Mislim na
mjesta kamo je zalazila, prijatelje s kojima se vidala. Sve čega se
možeš sjetiti od prvog siječnja do večeri kad je ušla u onu
prodavaonicu. Isto tako, želio bih razgovarati s njezinim prijateljima i
šefom u Timesu. Možda će biti bolje ako ti to dogovoriš.
- U redu. Čemu to?
- Jer se neke stvari mijenjaju u slučaju. Sjećaš se da sam te pitao
za naušnicu?
McCaleb joj je rekao kako vjeruje da je ubojica uzeo naušnicu.
Također joj je rekao kako je u petak otkrio da je nešto osobne naravi
nestalo i u slučaju prve žrtve.
, - Što je to bilo?
- Fotografija njegove žene i djece. - Što misliš, što to znači?
- Da to možda nisu bile pljačke. Da su možda taj čovjek kraj
bankomata i zatim tvoja sestra izabrani iz nekog drugog razloga.
Postoje izgledi da su se možda ranije susreli s čovjekom koji ih je
ubio. Znaš, negdje su im se ukrstile staze. Zato želim da to učiniš.
Žena prve žrtve to isto čini za svog muža. Pogleda_t ću jedno i
drugo. Možda pronaQem nešto zajedničko.
Graciela prekriži ruke na prsima i nagne se na kuhinjski ormarić.
- Misliš da su nešto učinili tom čovjeku i to izazvali? - Ne. Mislim da
su se njihovi putevi ukrstili, a nešto u ' vezi s njima ga je privuklo.
Nema valjanog razloga. Mislim
da tražimo psihopata. Nema načina da zaključimo što mu je zapelo
za oko. Zašto je izabrao to dvoje ljudi među devet ' milijuna drugih
koji žive u ovom okrugu.
' Graciela sumnjičavo odmahne glavom. - Što policija kaže o svemu
tome?
213
 - Mislim da PLA još uopće ne zna. A šerifova istražiteljica nije
sigurna gleda li na stvari kao ja ili ne. Svi ćemo porazgovarati o tome
sutra ujutro.
- Što je s čovjekom? - Kojim čovjekom?
- Vlasnikom prodavaonice. Možda je on taj koji mu je stao na put.
Možda Glory nije imala nikakve veze s tim. McCaleb odmahne
glavom i reče:
- Ne. Da je on bio meta, ubojica bi jednostavno ušao i ubio ga kad
nikoga nije bilo u blizini. Riječ je o tvojoj sestri. Tvojoj sestri i onom
čovjeku u Lancasteru. Postoji neka veza. Moramo je otkriti.
McCaleb posegne u stražnji džep traperica i izvuče fotografiju koju
mu je dala Amelia Cordell. Prikazivala je Jamesa Cordella izbliza, s
blistavim osmijehom na licu. Pokazao je fotografiju Gracieli.
- Prepoznaješ li ovoga čovjeka? Je li to netko koga je mogla
poznavati tvoja sestra?
Uzela mu je fotografiju i proučila je, ali je odmahnula glavom.
- Koliko ja znam, ne. Je li on... čovjek iz Lancastera? McCaleb
kimne glavom i uzme fotografiju. Stavi je u džep i reče Gracieli neka
pode po Raymonda i dovede ga na doručak. Kad je otvorila pomična
vrata, on je zaustavi.
- Graciela, imaš li povjerenja u mene? Graciela se okrene prema
njemu.
- Dakako.
- Onda mi vjeruj u ovome. Nije me briga ako mi ne vjeruju oni iz
PLA ili šerifovi ljudi, ali ja znam ono što znam. S njima ili bez njih,
nastavit ću ovim putem.
Ona kimne glavom i ponovno se okrene prema vratima i dječaku na
krmi.
214
23.
Detektivski ured u Star Centeru bio je krcat policijskim službenicima
kad je McCaleb stigao u osam sati u ponedjeljak ujutro. Medutim,
službenica na prijamnom pultu, koja ga je prije tri dana pustila da
sam pode do ureda, rekla mu je da mora čekati kapetana. To je
zbunilo McCaleba, ali prije nego što je dospio nešto pitati, službenica
se okrenula prema telefonu i nekoga nazvala. Čim je spustila
slušalicu, McCaleb je vidio kako kapetan Hitchens izlazi iz dvorane
za sastanke u kojoj je u petak sjedio s Jaye Winston. Zatvorio je za
sobom vrata i zaputio se prema McCalebu. Terry je opazio da je
prozor sa zrcalom s druge strane pokriven. Hitchens ga je kretnjom
pozvao neka ga slijedi.
- Terry, dodite sa mnom.
McCaleb ga je slijedio do njegova ureda, a Hitchens mu je ponudio
stolicu. McCaleba je obuzeo zloslutan osjećaj zbog prekomjerno
uljudnog ponašanja. Hitchens je sjeo za svoj pisaći stol, prekrižio
ruke na prsima i nagnuo se naprijed sa smiješkom na usnama.
- Dakle, gdje ste bili? McCaleb pogleda na sat.
- Kako to mislite? Jaye Winston je zakazala sastanak za osam. Tek
su dvije minute iza osam.
- Mislim na nedjelju, subotu. Jaye vas je nazivala. McCaleb odmah
shvati što se dogodilo. Kad je u subotu čistio brodić, uzeo je telefon i
automatsku sekretaricu te ih spremio u ormarić kraj navigacijskog
stola. Potom je na to zaboravio. Promaknuli su mu pozivi i poruke
što su stigle dok je on dva dana lovio ribe s lukobrana. Telefon i
automatska sekretarica još uvijek se nalaze u ormariću.
- Do vraga - sad reče Hitchensu. - Nisam slušao poruke. - Pa, mi
smo vas zvali. Mogli smo vam uštedjeti put
ovamo. - Sastanak je otkazan? Mislio sam da Jaye želi... r
- Sastanak nije otkazan, Terry. Riječ je samo o tome da su iskrsnule
neke st~rari, a mi držimo da je bolje provoditi istragu bez
komplikacija sa strane.
215
MeCaleb se dugim pogledom zagleda u njega.
- Komplikacija? Je li to zbog transplantacije srca? Jaye vam je
rekla?
- Nije mi morala reći. No ima više razloga. Gledajte, došli ste ovamo
i uzdrmali stvari. Dali ste nam mnogo, dobre čvrste tragove što, ih
možemo slijediti. To ćemo i učiniti i bit ćemo nadasve marljivi u
istrazi, ali u ovom trenutku moram prekinuti vaše uplitanje. Žao mi je.
Nešto je ostalo neizrečeno, mislio je McCaleb dok je kapetan
govorio. Nešto se dogadalo što on ne razumije ili barem ne zna za
to. Dobri; čvrsti tragovi, rekao je Hitchens. McCaleb je odjednom
shvatio. Ako ga Winston nije mogla dobiti tijekom vikenda, onda to
nije uspjelo ni Vernonu Carruthersu iz Washingtona, D.C..
 - Moj čovjek iz VOB-a je nešto otkrio? - Kakav čovjek?
- Vatreno oružje i balistika. Što je našao, kapetane? Hitchens
podigne ruke raširenih dlanova.
- Nećemo o tome razgovarati. Rekao sam vam, iskreno smo vam
zahvalni za poticaj. No dopustite da sad mi preuzmemo stvar u svoje
ruke. Obavijestit ćemo vas o razvoju dogadaja, a ako postignemo
uspjeh, zauzet ćete odgovarajuće mjesto u našim zapisima i
medijima.
- Ne trebaju mi nikakva priznanja. Samo želim sudjelovati u tome.
- Žao mi je. No sad mi preuzimamo. - A Jaye se s tim slaže?
- Nije važno slaže li se ili ne. Kad sam zadnji put provjeravao, ja
sam upravljao detektivskim uredom ovdje, a ne Jaye Winston.
U glasu mu se osjećalo dovoljno razdraženosti da McCaleb zaključi
kako se Winston nije slagala s Hitchensom. To je bilo dobro znati.
Mogla bi mu zatrebati. Zureći u Hitchensa, McCaleb je znao da se
neće pokorno vratiti na brodić i odustati od slučaja. Ni slučajno.
Kapetan je zacijelo toliko pametan da i sam to shvati.
- Znam što mislite. I samo vam kažem, nemojte se uvaliti u nevolje.
Ako na terenu naidemo na vas, bit će problema. McCaleb kimne
glavom.
216
- Pošteno.
- Upozoreni ste.
McCaleb je rekao Lockridgeu neka kruži parkiralištem - za
posjetitelje. Želio je brzo stići do telefona, ali je najprije
htio vidjeti može li nekako otkriti tko se nalazi u dvorani za sastanke
iz koje je Hitchens izišao. Znao je da je unutra , sigurno Jaye
Winston, a vjerojatno Arrango i Walters, tako
der. No sluteći da je Vernon Carruthers, uz pomoć Drug~re laser
programa, otkrio nešto u balistici, pretpostavio je da se u dvorani za
sastanke nalazi i netko iz FBI-a.
Dok su se polako vozili parkiralištem, McCaleb je promatrao
stražnje prozore na strani suvozača svih parkiranih automobila kraj
kojih su prolazili. Konačno je u trećem nizu ugledao ono što je tražio.
- Stani na trenutak, Bud - reče.
Zaustavili su se iza metalik plavog forda LTD. Na stražnjem prozoru
s vozačeve strane nalazila se izdajnička šifrirana naljepnica. To je
automobil FBI-a. Laserski čitač na ulazu u garažu zgrade FBI-a u
Westwoodu pregledao bi šifru
, i podigao čeličnu rampu kako bi vozila mogla ući po završetku
radnog vremena.
McCaleb je izišao i pošao do automobila. Više nije bilo nikakvih
znakova po kojima bi mogao identificirati agenta koji je vozio
automobil. No, onaj tko ga je vozio olakšao je McCalebu. Budući da
je vozio na istok prema izlazećem suncu, vozač je spustio štitnik i
tako ga ostavio. Svi agenti FBI-a koje je McCaleb ikad poznavao
držali su državnu karticu za gorivo, dodijeljenu njihovu automobilu,
pričvršćenu za štitnik kako bi im stalno bila pri ruci. Ovaj vozač nije
bio iznimka. McCaleb je pogledao karticu za gorivo i pročitao serijski
broj. Vratio se do Lockridgeova automobila.
- Što je s tim automobilom? - upita Buddy. - Ništa. Idemo.
· - Kamo?
- Naći telefon.
- Trebao sam pogoditi. .
217
Pet minuta kasnije stigli su do benzinske crpke gdje se nalazilo
nekoliko telefonskih govornica. Lockridge je stao kraj telefona,
spustio staklo na prozoru kako bi mogao prisluškivati, i ugasio motor.
Prije no što je izišao, McCaleb je otvorio lisnicu i dao mu novčanicu
od dvadeset dolara.
- Idi po benzin. Mislim da ćemo se vratiti u pustinju. - Sranje.
- Rekao si da si cijeli dan slobodan.
- Jesam, ali tko želi poći u pustinju. Zar nikakvi tragovi ne vode do
plaže, za majku milu?
McCaIeb mu se samo nasmijao i izišao iz automobila, a sa sobom
je uzeo notes s telefonskim brojevima.
McCaleb je utipkao broj Terenskog ureda u Westwoodu i zatražio
da ga spoje s garažom. Netko je podigao slušalicu nakon što je
telefon zazvonio dvanaest puta.
- Ga'aža.
- Da, tko je to? - 'oofs.
- O, dobro - reče McCaleb sjetivši se čovjeka. - Rufus, ovdje
Otprema iz petnaeste. Imam pitanje na koje mi možda možeš
odgovoriti.
 - Pitaj, čovječe.
Prisnost što ju je McCaleb unio u glas očito je djelovala. Sjećao se
Rufusa, ali nikad nije bio naročito impresioniran njegovom
inteligencijom. To se odražavalo na slabom održavanju saveznog
voznog parka.
- Ovdje na podu našao sam karticu za gorivo, a čini mi se da bi
trebala biti ondje u nečijem automobilu. Tko ima karticu osamdeset
jedan? Možeš li to pogledati?
- Ovaj... osam'eset jedan?
- Da, Roof, osamdeset jedan.
Uslijedila je tišina dok je čovjek iz garaže očito prelistavao dnevnik.
- Pa, to je gospon 5pence'. On ima taj.
McCaleb nije odgovorio. Gilbert Spencer bio je drugi agent po
rangu u Los Angelesu. Bez obzira na njegov položaj, McCaleb ga
nikad nije smatrao naročito dobrim vođom istražiteljske ekipe. No
činjenicu da se trenutno nalazi na sastanku s Jaye Winston, njezinim
kapetanom i tko zna s kim
218
a
još u Star Centeru doživio je kao šok. Počeo je bolje shvaćati zašto
su ga izbacili iz slučaja.
- `lo?
- Ovaj, da, Rufus, mnogo hvala. To je bio broj osamdeset jedan,
točno?
- Je. To je auto agenta Spence'a. - U redu, poslat ću mu karticu.
- Ne znam. Vidim da njegov auto sad nije ovđe.
- U redu, ne zabrinjavaj se zbog toga. Hvala, Roof. McCaleb spusti
slušalicu i odmah je ponovno podigne. Nazvao je Vernona
Carruthersa u Washingtonu. Ondje je otprilike vrijeme ručka, te se
nadao da će ga još uhvatiti na radnome mjestu.
- Ovdje Vernon.
McCaleb odahne od olakšanja. - Terry je.
- Čovječe, gdje si, do vraga, bio? Pokušao sam te prvoga nazvati u
subotu, a ti me zoveš tek nakon dva dana.
- Znam, znam. Zajebao sam stvar. No čujem da imaš nešto.
- Vraški točno.
- Što, Vernone, što?
 - Moram biti oprezan. Imam osjećaj da za ovo postoji popis Ijudi koji
trebaju biti upućeni, a tvoje ime...
- Nije na popisu. Da, znam. To sam već otkrio. No ovo je moj
automobil, Vernone, i nitko se neće odvesti bez mene. Zato ćeš mi ti
reć~ što si otkrio, a tako je važno da je specijalni agent, pomoćnik
šefa Terenskog ureda u Los Angelesu, izišao iz svog sobička na
teren, vjerojatno prvi put ove godine.
- Jasno da ću ti reći. Već sam odradio dvadeset pet godina. Što će
mi učiniti? Izbaciti me na ulicu i plaćati mi dvostruko za sve slučajeve
u kojima moram svjedočiti?
- Dakle, onda mi reci.
- Pa, ovaj si put doista pogodio prstom u oko. Laserom sam
pregledao zrno što mi ga je poslala ta Winstonica i otkrio da se u
osamdeset tri posto slaže s povećim komadom što su ga izvukli iz
glave čovjeka po imenu Donald Kenyon, još u studenom. Zato su se
svi oni tamo onako uzbudili.
219
McCaleb zazviždi.
- Do vraga, ne u moje uho, čovječe - pobuni se Carruthers.
- Oprosti. Je li riječ o Federal FMG-u, zrno što ga je dobio Kenyon?
- Ne, zapravo, radilo se o metku koji se rasprsne. Devastator. Znaš
li što je to?
- Svakako. Time su pogodili Reagana u Hiltonu, zar ne? - Tako je.
Maleni naboj u vrhu. Metak bi se trebao rasprsnuti na djeliće. No to
se nije dogodilo u Ronniejevu slučaju. Imao je sreće. Kenyon nije
imao sreće.
McCaleb se pitao što bi to moglo značiti. Isti pištolj, HK P7,
upotrijebljen je u tri umorstva, Kenyon, Cordell i Torres. No izmedu
Ken~na i Cordella ubojica je promijenio streljivo od rasprskavajućeg
do čvrstog. Zašto?
- Pazi, zapamti - govorio je Carruthers - ovo nisi od mene čuo.
- Znam. No reci mi nešto. Nakon što si našao streljivo koje se slaže,
što si učinio, obratio se Lewinu ili si najprije na svoju ruku
provjeravao?
Joel Lewin je službeno bio Carruthersov pretpostavljeni. - Ti
zapravo pitaš imam li ti štogod za poslati, jesam li u pravu?
 - U pravu si. Potrebno mi je sve što mi možeš poslati. - Već je na
putu. Poslao sam kao hitnu pošiljku još u subotu, prije nego je ovdje
došlo do generalne frke. Isprintao sam sve što sam našao u
kompjutoru. Stižu ti svi povjerljivi podaci. Trebao bi ih dobiti danas ili
sutra. Za ovo ćeš me povesti na fantastičan ribolov, čovječe.
- Svakako.
- I ništa nisi dobio od mene.
- Strašan si, Vernone. To ne moraš ni spominjati. - Znam, ali bolje
se osjećam ako kažem.
- Što mi još možeš reći?
- To je uglavnom sve. Uzeli su mi slučaj iz ruku. Lewin je sve
preuzeo, a odatle je otišlo na više razine. Morao sam im reći zašto
sam ubrzao slučaj. Dakle, znaju da si ti na tome radio. Nisam iiri
rekao zašto.
220
McCaleb se u sebi prekorio zato što je izgubio živce i kontrolu nad
sobom u sukobu s Arrangom nakon hipnotiziranja. Da nije otkrio
pravi motiv za svoju istragu, možda bi još uvijek radio na slučaju.
Carruthers nije otkrio tajnu, ali Arrango sigurno jest.
: - Jesi li tamo, Terry?
- Jesam. Slušaj, ako još nešto otkriješ u vezi s ovim, najprije javi
meni.
- Vrijedi, čovječe. Ali javljaj se na taj jebeni telefon. I čuvaj se.
- Stalno.
Nakon što je McCaleb spustio slušalicu, okrenuo se i zamalo
naletio na Buddyja Lockridgea.
- Buddy, ma daj, moraš mi dati zraka. Pođimo. Zaputili su se prema
automobilu, još uvijek parkiranom ispred jedne od crpki.
- U pustinju?
- Da. Opet idemo onamo, a ja ću ponovno posjetiti gos_ podu
Cordell. Vidjet ću želi li još uvijek sa mnom razgova' rati.
- Zašto ne bi... nije važno, nemoj na to odgovoriti. Ja sam samo
vozač.
- Sad si shvatio.
" Na putu do pustinje Buddy je tiho svirao usnu harmoao niku, a
McCaleb je pomoću određenih tehnika samohipnoze ivi opustio svoj
um da bi se lakše prisjetio svega što je znao 0 ne slučaju Donalda
Kenyona. To je bio najnoviji neuspjeh u
onome što se činilo dugim nizom sramotnih situacija za FBI tijekom
posljednjih nekoliko godina.
Kenyon je bio predsjednik Washington Guaranteeda, šte; dionice i
kreditne banke osigurane na saveznoj razini, a imala je podružnice u
područjima Los Angelesa, Orangea i San Diega. Kenyon je bio
zlatokosi laktaš vješta jezika koji se
vin . ulagivao investitorima dubokih džepova preko povjerljivih inam
formacija o dionicama, sve dok se nije našao u uredu predto-
sjednika u zapanjujućoj dobi od dvadeset devet godina. O
njemu su pisali svi poslovni časopisi. Bio je čovjek koji je
221
ulijevao pouzdanje i povjerenje investitorima, djelatnicima i
medijima. Sve to u tolikoj mjeri da je tijekom razdoblja od tri godine,
koliko je obavljao dužnost predsjednika, uspio iscijediti trideset pet
milijuna dolara iz ustanove zahvaljujući fiktivnim zajmovima
odobrenim fiktivnim kompanijama, a pritom nije ni trepnuo. Tek kad
je Washington Guaranteed propala, nakon što ju je Kenyon temeljito
ispraznio i potom nestao, savezni revizori i nadzornici shvatili su što
se dogodilo.
O događaju se mjesecima, ako ne i godinama, govorilo u medijima,
sjećao se McCaleb. Priče o umirovljenicima koji su ostali bez ičega,
priče o, slijedom toga, propalim poslovima, priče o navodnim
viđanjima Kenyona u Parizu, Zurichu, na Tahitiju i drugim mjestima.
Nakon pet godina bijega, FBI-eva jedinica za bjegunce našla je
Kenyona u Kostariki gdje je živio na raskošnom imanju koje je imalo
dva bazena, dva teniska igrališta, stalnog osobnog trenera i prostor
za uzgoj konja. Sada tridesetšestogodišnji lopov izručen je vlastima
u Los Angelesu gdje ga je čekalo sudenje na saveznom sudu.
Dok je Kenyon sjedio u saveznom zatvoru i čekao suđenje, jedinica
za imovinu i konfiskaciju pošla je njegovim tragom i šest mjeseci
tragala za novcem. No našli su manje od dva milijuna.
To je bila prava zagonetka. Kenyon se branio tvrdnjom da nema
novac jer ga nije uzeo, samo ga je predao dalje pod prijetnjom smrti,
za njega i cijelu njegovu obitelj. Preko svojih je odvjetnika dokazivao
da je zbog ucjena izmišljao korporacije, pozajmljivao im milijune iz
štedionice i kreditne banke, a potom novac davao ucjenjivaču. No
iako su ga očekivale brojne godine u saveznom zatvoru, Kenyon nije
žefio razotkriti ime iznuđivača koji je uzeo novac.
Savezni istražitelji i tužitelji nisu mu vjerovali. Navodeći njegov
rasipni način života, dok je upravljao bankom i kad se već nalazio u
bijegu, te činjenicu da je doista imao dio novca - iako samo djelić
cijele svote - sa sobom u Kostariki, zadovoljili su se podizanjem
optužnice samo protiv Kenyona.
Nakon četveromjesečnog sudenja u saveznoj sudnici, svakodnevno
krcatoj brojnim žrtvama koje su izgubile životnu
222
ušteđevinu u propasti banke, Kenyon je osuđen za krupnu
prijevaru, a okružna sutkinja Dorothy Windsor osudila ga je na
četrdeset osam godina zatvora.
Ono što se potom dogodilo rezultiralo je još jednim udarcem na
ugled FBI-a.
Nakon donošenja presude, Windsor je pristala na molbu obrane da
Kenyon neko vrijeme provede kod kuće s obitelji kako bi se
pripremio na služenje kazne, a njegovi odvjetnici su pripremali žalbu
višem sudu. Unatoč oštrim protestima tužitelja, Windsor je Kenyonu
odobrila šezdeset dana kako bi sredio obiteljske poslove. Po isteku
tog roka morao se odmah javiti u zatvor, bez obzira je li ili nije
podnijeta žalba. Windsor je nadalje odredila da Kenyon mora oko
gležnja nositi kolut s odašiljačem kako bi bili sigurni da neće
ponovno pokušati pobjeći pravdi.
Takve odredbe nakon donošenja presude nisu ništa neobično.
Međutim, jesu neobične ako je osuđenik već ranije pokazao sklonost
bijegu pred vlastima i iz zemlje.
No nikad se neće saznati je li Kenyon na neki način utjecao na
saveznu sutkinju da bi donijela takvu odluku, i je li kanio još jednom
pobjeći. U utorak nakon Dana zahvalnosti, dok je Kenyon uživao u
dvadeset prvom danu dvomjesečne odgode, netko je ušao u njegov
dom u Beverly Hillsu što ga je unajmio na Maple Driveu. Kenyon je
bio sam jer je njegova žena odvezla njihovo dvoje djece u školu.
Uljez se s Kenyonom sukobio u kuhinji, a potom ga je pod prijetnjom
pištolja natjerao da pođe u mramorom popločeno predvorje kuće.
Tada je pucao i ubio Kenyona baš kad je automobil njegove žene
stigao na kružni kolni prilaz ispred kuće. Uljez je potom pobjegao
kroz stražnja vrata i kroz uličicu što se protezala iza niza kuća na
Maple Driveu.
Uz izuzetak istrage i lova za ubojicom, priča bi možda ondje
završila, ili bi barem postala jednim od svakodnevnih dosadnih
članaka koji govore o neuspjelim potragama. No FBI je Kenyona
stavio pod ilegalnu prismotru, a to je uključivalo uređaje za
prisluškivanje postavljene u njegovoj kući, u automobilima i
odvjetnikovu uredu. U trenutku kad je ubijen, dva bloka dalje bio je
parkiran kombi i u njemu četiri agenta. Umorstvo je snimljeno.
223
Iako su bili svjesni protuzakonitosti svog položaja, agenti su ipak
jurnuli do kuće i pokušali uhvatiti uljeza. No ubojica je pobjegao, a
Kenyona su žurno prebacili u bolnicu Cedars-Sinai, samo da bi ga
proglasili mrtvim po njegovu dolasku.
Milijuni nestali iz banke Washington Guaranteed, za čiju je
pronevjeru Kenyon osuden, nikad nisu nađeni. No ta je pojedinost
pala u zaborav kad su otkriveni FBI-evi postupci. Ne samo što je
služba osuđena zbog poduzimanja takvih protuzakonitih akcija, već
je i javno osramoćena jer je dopustila da joj se uopće pod nosom
dogodi umorstvo, a propustila je priliku da se umiješa i spriječi
Kenyonovo umorstvo, da se i ne spominje hvatanje ubojice.
McCaleb je sve to gledao izdaleka. Više nije radio za FBI, a u
vrijeme Kenyonova umorstva pripremao se na vlastitu smrt. No
sjećao se da je čitao Times koji je neprestano pisao o tome. Sjetio se
da su novine izvještavale o degradiranju svih umiješanih agenata, te
o zahtjevima političara iz Washingtona D.C. za kongresnim
saslušanjima o ilegalnim aktivnostima FBI-a. Da bi stvari bile još
gore, Kenyonova je udovica podnijela tužbu protiv FBI-a zbog
narušavanja privatnosti, a tražila je milijune dolara odštete.
McCaleb je sad morao naći odgovor na pitanje je li uljez koji je ubio
Kenyona u studenom isti čovjek koji je ubio Cordella i Torres dva i tri
mjeseca poslije. I ako jest riječ o istom čovjeku, kakva bi mogla biti
veza predsjednika propale štedionice i kreditne banke s vodovodnim
inžinjerom i radnicom iz novinske tiskare?
Najzad se osvrnuo oko sebe i opazio gdje se nalaze. Već su
odavno prošli Vasquez Rocks. Za nekoliko će minuta stići do kuće
Amelije Cordell.
224
24.
Kao što je obećala, Amelia Cordell je dobar dio tog vikenda provela
prekapajući po svom pamćenju, pa je ispunila četiri stranice bloka
listovnog papira svime onim čega se sjećala o muževljevim
putovanjima tijekom dva mjeseca prije 22. siječnja, dana njegove
smrti. Sve je to spremno čekalo na stoliću za kavu kad je McCaleb
stigao.
- Zahvalan sam vam na vremenu i trudu što ste ih u ovo uložili -
reče McCaleb.
- Pa, možda će pomoći. Nadam se da će pomoći. - I ja se nadam.
McCaleb kimne glavom i neko vrijeme ostane sjediti u tišini.
- Ovaj, usput rečeno, je li vam se u posljednje vrijeme javila Jaye
Winston ili netko drugi iz šerifova ureda?
- Ne, ne otkako je Jaye nazvala u petak i rekla mi da mogu s vama
razgovarati.
McCaleb kimne glavom. Ohrabrila ga je činjenica da Jaye nije
nazvala i povukla svoje dopuštenje. To ga je opet navelo na pomisao
da ona nije suglasna s kapetanovom odlukom da se McCaleba
makne sa slučaja.
- I nitko drugi?
- Ne... tko, na primjer?
- Ne znam. Samo me zanima, znate, rade li nešto s informacijama
koje sam im dao.
McCaleb zaključi da bi bilo bolje promijeniti temu. - Gospodo
Cordell, je li vaš muž imao kućni ured? - Da, imao je malu sobu za
rad. Zašto?
- Hoće li vam smetati ako malo pogledam onamo?
- Pa, neće, ali nisam sigurna što biste mogli naći. Ondje je samo
držao dosjee s posla i sredivao naše račune.
- Pa, primjerice, ako imate potvrde za uporabu kreditnih kartica za
razdoblje siječnja i prosinca, to bi mi pomoglo pri točnijem
odredivanju njegova kretanja.
- Nisam baš sigurna da vain želim pokazati naše izvještaje o
kreditnim karticama.
225
 - Pa, mogu vam reći da rne zanimaju jedino mjesta na kojima su
upotrijebljene i možda stvari što ih je kupio. Sigurno ne brojevi vaših
kreditnih kartica.
- Znam, oprostite. To je bilo glupo s moje strane. Čini se da ste vi
jedini kome je još. uvijek stalo do Jima. Zašto sam sumnjičava
prema vama?
Zbog tih.s.e riječx McCaleb osjetio nelagodno jer nije bio posve
iskren prema ženi i nije joj rekao da je izgubio službeno odobrenje za
bavljenje slučajem. Ustao je kako bi mogli krenuti dalje i da više ne
mora razmišljati o tome.
Ured je bio malen i većim je dijelom služio kao sprernište za
skijašku opremu i kartonske kutije. No jedan je dio prostorije
zauzimao pisaći stol s dvije ladice i dva ugradena ormara za spise.
- Žao mi je zbog nereda. Ja se još uvijek navikavam na sređivanje
računa. Jim je to uvijek radio.
- Ne zabrinjavajte se zbog toga. Hoće li vam smetati ako malo
sjednem i pregledam te papire?
- Ne, nimalo. ' - Ovaj, rnogu li ovdje dobiti čašu vode?
Žena se zaputi prema vratima, ali tada stane.
- Vi zapravo ne želite vodu, zar ne? Samo želite da vas ~ ostavim
samoga i ne visim vam za vratom.
McCaleb se ovlaš osmjehne i spusti pogled na istrošeni zeleni sag.
- Ipak ću vam donijeti vodu, ali ću vas tada ostaviti na miru.
- Hvala, gospodo Cordell. - Zovite me Amelia.
- Amelia.
McCaleb je tijekorn idućih pola sata pretraživao ladice i papire na
pisaćem stolu. Brzo je radio, svjestan da ga Carruthersov paket
vjerojatno čeka u poštanskom sandučiću u uredu lučkog kapetana.
Takoder su ga ometale misli o Gracieli. Večeras će je ponovno
vidjeti. Prije no što je u nedjelju otišla s Raymondom, obećala je da
će se u ponedjeljak uvečer vratiti na brodić i donijeti podatke o
sestrinim kreditnim karticama, kao i njezina zapisana sjećanja. Pitao
se kako će ~
226
na proći njihov susret nakon onoga što je
jučer ostalo nedore-
čeno.
 Za stolom je McCaleb upisao nekoliko
napomena u blok
ini u koji je Amelia Cordell zabilježila ono
čega se sjećala, a
>to zatim je skupio dokumente i izvještaje o
kreditnim karticama
što ih je želio ponijeti sa sobom i kasnije
proučiti. Napravio
~io je popis stvari što ih je želio uzeti tako
da Amelia Cordell
až- ima sve zabilježeno.
~gli Posljednja ladica što ju je pretražio
bila je u ormaru za
spise. Bila je gotovo prazna, a Cordell
ju je upotrebljavao
šte za spremanje dokumenata o zaposlenju,
osiguranju i imanju.
Ondje je McCaleb našao debeli dosje
zdravstvenog osiguranja
or- s računima još od rodenja njegovih kćeri i
vlastitog liječenja
prijeloma noge. Na jednom računu
nalazila se adresa liječ-
na nika u Vailu, Colorado, što je McCaleba
navelo na pomisao
da je nogu slomio na skijanju.
:ati Našao je crne korice za uvez u
lijepom kožnom omotu.
McCaleb ih je otvorio i otkrio da sadrže
dokumente u vezi
s oporukom muža i žene. McCaleb nije
vidio ništa neobično.
Bili su navedeni kao nasljednici jedno
drugoga, a potom su
slijedila djeca, u slučaju da oba roditelja
umru. McCaleb na
vas to nije trošio previše vremena.
 Posljednji dosje što ga je pregledao
nosio je jednostavan
eni natpis PosAO, a sadržavao je razne
dokumente uključujući
procjene radne sposobnosti i različite
službene obavijesti. Mc-
na Caleb je na brzinu pročitao radne ocjene i
saznao da su po-
slodavci iznimno cijenili Cordella. McCaleb
je zapisao neko-
liko imena nadzornika koji su potpisali
izvještaje kako bi kas-
nije mogao s njima razgovarati. Najzad je
pregledao preostalu
korespondenciju, ali ga ništa nije
zanimalo. Našao je kopije
;e i uredskih okružnica, kao i zahvalnice
Cordellu za to što je
;ar- svake godine u njihovoj građevinskoj tvrtki
predvodio akciju
iu darivanja krvi, a i za dobrotvorni rad
prigodom Dana zahval-
aci- nosti kad se nastoji da i siromasi dobiju
poneki obrok. Ta-
~lju koder je našao dvije godine staro pismo
jednog nadzornika
me- u kojem pohvaljuje Cordella jer je stao i
pomogao ozlije-
aim đenim žrtvama izravnog sudara u Lone
Pineu. Pojedinosti o
će onome što je Cordell učinio nisu navedene
u pismu. McCaleb
227
je pisma i procjene vratio u fascikl, a potom ga spremio u ladicu.
McCaleb je ustao i osvrnuo se prostorijom. Više ništa nije budilo
zanimanje. Potom je opazio uokvirenu fotografiju na pisaćem stolu.
Prikazivala je obitelj Cordell. Podigao ju je i načas proučavao,
razmišljajući o tome što je sve jedan metak uništio. To ga je navelo
na razmišljanje o Raymondu i Gracieli. Zamislio je fotografiju na kojoj
se nalaze njih dvoje i McCaleb, nasmiješeni. .
Odnio je praznu čašu u kuhinju i ostavio je na ormariću. Potom je
pošao u dnevni boravak i našao Ameliju Cordell kako sjedi u
naslonjaču u kojem je i ranije sjedila. Samo je ondje sjedila. Televizor
nije bio upaljen; nije imala knjigu ili novine u rukama. Činilo se da
samo zuri u staklenu površinu stolića za kavu. McCaleb je oklijevao
na ulazu u prostoriju. - Gospodo Cordell?
Skrenula je pogled prema njemu ne pomaknuvši glavu. - Da?
- Zasad sam završio.
Koraknuo je unutra i položio popis na stolić.
- Ovo su stvari što sam ih uzeo. Sve ću vam vratiti za nekoliko
dana. Ili ću poslati poštom ili osobno donijeti. Pogled joj je sada
počivao na popisu, te je pokušala čitati
s udaljenosti od jednog metra.
- Jeste li našli ono što vam treba?
- Još ne znam. U ovakvim stvarima; čovjek nikad ne zna što je
važno dok ne postane važno, ako me razumijete.
- Zapravo ne razumijem.
- Pa, pretpostavljam da mislim na pojedinosti. Tražim važnu
pojedinost. Kad sam bio dijete, postojala je jedna igra. Ne sjećam se
kako se zvala, ali djeca je možda još i danas igraju. Imate prozirnu
plastičnu cijev koja stoji uspravno. Mnogo plastičnih slamki prolazi
kroz rupice na sredini cijevi. Potom ubacite unutra hrpu špekula tako
da ih slamke drže. Cilj igre je izvući slamku a da špekula ne padnu
na dno. Činilo se da uvijek postoji jedna slamka koja bi izazvala
lavinu ako je izvučete. To ja tražim. Imam mnogo pojedinosti. Tražim
onu koja će izazvati lavinu kad se izvuče. Nevolja je
228
u tome što ne možete znati o kojoj je slamki riječ dok ne počnete
izvlačiti.
Blijedo ga je pogledala, onako kako je zurila u stolić za kavu.
- Pa, gledajte, već sam vam oduzeo previše vremena. Mislim da ću
sad poći, a kao što sam rekao, vratit ću vam ove stvari. I nazvat ću
vas ako još nešto iskrsne. Moj telefonski broj nalazi se na popisu, za
slučaj da se još nečega sjetite ili ako nešto mogu za vas učiniti.
 McCaleb je kimnuo glavom, a ona ga je pozdravila. Pošao je prema
vratima, ali se nečega sjetio te se okrenuo.
- O, zamalo sam zaboravio. U jednom sam fasciklu našao pismo u
kojem se vaš muž pohvaljuje jer se zaustavio kako bi pomogao u
nesreći blizu Lone Pinea. Sjećate li se toga?
- Svakako. To je bilo prije dvije godine, u studenom. - Sjećate li se
što se dogodilo?
- Samo da se Jimmy vraćao kući odande i naišao na nesreću. Tek
se dogodila pa je posvuda bilo unesrećenih ljudi i krša. Preko
mobitela je nazvao Hitnu pomoć, a potom pokušao pomoći ljudima.
Te večeri mu je na rukama umro mali dječak. To je jako teško
podnio.
McCaleb kimne glavom.
- Takav je on bio čovjek, gospodine McCaleb. McCaleb je mogao
samo još jednom kimnuti.
McCaleb je na kolnom prilazu ispred kuće morao čekati deset
minuta dok se Buddy Lockridge konačno nije pojavio. Kaseta Howlin'
Wolfa bučno je svirala na radiokasetofonu. McCaleb ju je stišao
nakon što je sjeo u automobil.
- Gdje si bio?
- Vozio sam se. Kamo?
- Pa, čekao sam te. Natrag u marinu.
Buddy okrene automobil i krene prema autoputu.
- Pa, rekao si mi da ne moram samo sjediti u automobilu. Rekao si
mi neka se provezem naokolo, a to sam i učinio. Kako bih trebao
znati koliko ćeš se zadržati ako mi ne kažeš?
229
Imao je pravo, ali se McCaleb još uvijek ljutio. Nije se ispričao.
- Ako ova stvar potraje, morat ću ti nabaviti mobitel. - Ako ova stvar
potraje, želim povišicu.
McCaleb nije odgovorio. Lockridge ponovno pojača radio i izvuče
usnu harmoniku iz džepa na vratima. Počeo je svirati uz skladbu
Wang Dang Doodle. McCaleb se zagledao kroz prozor i razmišljao o
Ameliji Cordell i o tome kako je jedan metak uništio dva života.
25.
Carruthersov paket čekao je McCaleba u poštanskom sandučiću.
Bio je debeo poput telefonskog imenika. Ponio ga je na brodić,
otvorio i raširio dokumente na stolu u salonu. Našao je posljednji
sažetak istrage o Kenyonu i počeo čitati, odlučivši da sazna najnoviji
razvoj događaja, a potom će se vratiti na početak.
Istraga o umorstvu Donalda Kenyona bila je zajednička operacija
FBI-a i policije Beverly Hillsa. No slučaj se ohladio. Glavni agenti
FBI-a, par Nevins i Uhlig iz jedinice za specijalne istrage iz Los
Angelesa, u posljednjem su izvještaju iz prosinca zaključili da je
Kenyona vjerojatno ubio plaćeni ubojica. Postojale su dvije teorije o
tome tko ga je unajmio. Prema prvoj teoriji, jedna od dvije tisuće
žrtava propasti štedionice i banke nije bila zadovoljna presudom ili
se možda bojala da će Kenyon ponovno pobjeći pred pravdom, te je
unajmila profesionalnog ubojicu. Prema drugoj teoriji, ubojicu je
unajmio nevidijivi partner za kojeg je Kenyon tijekom su8enja tvrdio
da ga je prisilio na pljačku. Taj je partner, kojeg Kenyon nije želio
identificirati, ostao nepoznat i FBI-u, sudeći prema posljednjem
izvještaju.
McCalebu se druga teorija činila zanimljivom jer je ukazivala na
mogućnost da savezna uprava sad vjeruje u Kenyo
230
novu tvrdnju o ucjenjivaču koji ga je prisilio na pronevjeru sredstava
štedionice i kreditne banke. Tijekom suđenja tužitelj se rugao toj
Kenyonovoj tvrdnji, a navodnog partnera nazivao je Kenyonovim
fantomom. Sad postoji FBI-ev dokument po kojem se može zaključiti
da fantom možda doista postoji.
Nevins i Uhlig sažetak su zaključili kratkim profilom nepoznatog
subjekta koji je naručio umorstvo. Profil je odgovarao i jednoj i drugoj
teoriji: naručitelj je imućan, ima mogućnost prikrivanja svog traga i
može ostati anoniman, a ima veza ili je čak dio tradicionalnog
organiziranog kriminala.
Osim što je izvještaj udahnuo život Kenyonovu fantomu, drugo što
je zanimalo McCaleba bilo je spominjanje mogućnosti da je
naručitelj, a time i pravi ubojica, povezan s tradicionalnim
organiziranim kriminalom. Tradicionalni organizirani kriminal na
jeziku FBI-a znači mafiju. Pipci mafije nalazili su se gotovo posvuda,
ali ipak nije imala tako jak utjecaj u južnoj Kaliforniji. U tom području
ima strahovito mnogo organiziranog kriminala, ali nije riječ o
tradicionalnim mafijašima iz filmova. U svakom trenutku u južnoj
Kaliforniji zacijelo djeluje više azijskih ili ruskih mafijaša nego njihovih
talijanskih kolega.
McCaleb je složio dokumente kronološkim redom i vratio se na
početak. Većinom su to bili rutinski sažeci i izvještaji o različitim
vidovima istrage što su ih slali pretpostavljenima u Washington. Brzo
je pregledao dokumente i našao izvještaj o aktivnostima ekipe za
motrenje onog jutra kad je došlo do umorstva, a taj ga je dokument
fascinirao.
U vrijeme ubojstva u kombiju su se nalazila četiri agenta. To je bilo
vrijeme promjene smjene, osam sati u utorak ujutro. Dva su agenta
došla na posao, a dva su trebala otići.
' Agent koji je slušao prisluškivače skinuo je slušalice i pružio ' ih
svojoj zamjeni. Međutim, trebao ga je zamijeniti perfekcionist koji je
tvrdio da je jednom, prilikom razmjene slušalica, dobio uši od drugog
agenta. Zato je najprije zamijenio pjenaste jastučiće na slušalicama,
potom je cijelu opremu poprskao sredstvom za dezinfekciju, a sve je
vrijeme odgovarao
231
na uvredljivo zadirkivanje druge trojice agenata. Kad je konačno
stavio slušalice na glavu, gotovo minutu nije čuo ništa osim tišine, a
potom je uslijedio prigušeni razgovor i na kraju pucanj iz Kenyonove
kuće. Zvuk je bio prigušen jer u predvorju nisu postavili
prisluškivače, zaključivši da Kenyon neće planirati bijeg na ulazu u
kuću, ako uopće kani pobjeći. Mikrofone su postavili u dijelovima
kuće u kojima su ukućani najčešće boravili.
Noćna ekipa još nije otišla, te se zadirkivanje u kombiju nastavilo.
Nakon što je čuo pucanj, agent sa slušalicama je viknuo neka ušute.
Napeto je slušao nekoliko sekundi, a drugi je agent stavio rezervne
slušalice. Obojica su čuli da je netko u Kenyonovoj kući kraj jednog
od mikrofona razgo
. vjetno izgovorio: Nemoj zaboraviti canoli .
Dva su se agenta sa ~ slušalicama na ušima pogledala i složila da
to nije izgovorio Kenyon. Objavivši da je riječ o hitnom slučaju,
agenti su se razotkrili i jurnuli prema kuči. Stigli su nekoliko trenutaka
nakon Donne Kenyon koja je došla kući, otvorila ulazna vrata i našla
muža kako leži na mramornom podu, a glavu mu je oblila krv. Nakon
što su pozvali pojačanje, mjesnu policiju i Hitnu pomoć, agenti su
pretražili kuću i susjedstvo. Ubojica je nestao.
McCaleb je prešao na prijepis posljednjeg sata zvučne snimke iz
Kenyonova doma. Snimka je pojačana u FBI-evu laboratoriju, ali još
uvijek se nije mogla razumjeti svaka riječ. Čuli su se zvukovi
djevojčica koje su doručkovale i uobičajeni jutarnji ragovori Kenyona,
njegove žene i njihovih kćeri. U sedam i četrdeset su djevojčice i
njihova majka otišle.
Prijepis je zabilježio devet minuta tišine prije no što je Kenyon
nazvao dom svog odvjetnika, Stanleyja LaGrosse.
LAGROSSA: Da? KENYON; Donald je. LAGROSSA: Donalde.
KENYON: Vrijedi li još uvijek dogovor? LAGROSSA: Da, ako još
uvijek ozbi~jno misliš.
· cannolo - sicilijanski slatkiš
232
KENYON: Mislim. Onda, vidjet ćemo se u uredu. LAGROSSA:
Znaš kakav je rizik. Vidjet ćemo se tamo.
Prošlo je još osam minuta, a tada se iz kuće začuo novi, nepoznati
glas. Dio kratkog razgovora nije zabilježen jer su se Kenyon i
nepoznati čovjek kretali kroz kuću pa nisu stalno bili u domašaju
prisluškivača. Razgovor se očito odvijao dok su u kombiju
odugovlačili s razmjenom slušalica. KENYON: Što je...
NEPOZNATI: Umukni! Učini što ti kažem pa će tvoja obitelj
preživjeti, jasno?
KENYON: Ne možete samo ući ovamo i... NEPOZNATI: Rekao
sam da umukneš! Idemo. Ovuda. KENYON: Nemojte ozlijediti moju
obitelj. Molim vas, ja...
NEPOZNATI: (nerazgovjetno)
KENYON: ... to učiniti. Ne bih tako postupio i on to zna. Ne
razumijem ovo. On...
NEPOZNATI: Umukni. Ne tiče me se. KENYON: (nerazgovjetno)
NEPOZNATI: (nerazgovjetno)
U izvještaju je pisalo da su prošle dvije minute, a potom je uslijedila
posljednja razmjena riječi.
NEPOZNATI: U redu, pogledaj tko...
KENYON: Nemoj... Ona s tim nema nikakve veze. Ona...
 Uslijedio je hitac. Nekoliko trenutaka kasnije mikrofon broj 4,
skriven u sobičku iz kojeg se moglo izići u stražnje dvorište, snimio je
posljednje riječi nepoznata čovjeka.
NEPOZNATI: Nemoj zaboraviti canoli.
' Vrata sobička našli su otvorena. Tim je putem ubojica pobjegao.
McCaleb je iznova pročitao prijepis, opčinjen spoznajom da su to
čovjekovi posljednji trenuci i posljednje riječi. Volio bi da može doći
do audiokasete jer bi tako bolje doživio ono što se dogodilo.
233
Idući dokument što ga je pročitao, objasnio je zašto su istražitelji
posumnjali u upletenost maiije. To je bio kriptološki izvještaj. Kasetu
sa snimkom iz Kenyonove kuće poslali su u kriminalistički laboratorij
kako bi pojačali i poboljšali zvuk. Potom su prijepis poslali na Odjel
kriptologije. Analitičar koji je dobio zadatak usredotočio se na
ubojičinu posljednju rečenicu, izgovorenu nakon pucanja, koja naoko
nije imala veze ni sa čime. Rečenica Nemoj zaboraviti canoli
ubačena je u kriptološki kompjutor kako bi se vidjelo odgovara li
nekoj poznatoj šifri, prethodnom pojavljivanju u izvještajima FBI-a,
literarnim ili zabavljačkim uzrečicama. Brzo su dobili rješenje.
U filmu Kum, koji je inspirirao bezbroj obožavatelja istinskog
mafijaškog načina života, glava obitelji Corleone, Peter Clemenza,
dobiva zadatak da izdajničkog obiteljskog vojnika odvede do ravnice
New Jerseyja i ubije ga. Kad ujutro odlazi obaviti zadatak, žena kaže
Clemenzi neka svrati u slastičarnicu po kolače. Dok se predebeli
Clemenza gega prema automobilu u kojem se nalazi čovjek kojega
mora ubiti, njegova mu žena dovikuje: Nemoj zaboraviti canoli.
McCaleb je obožavao taj film, a sad se sjetio prizora. Savršeno je
dočaravao bit filmskog života mafije - nemilosrdna i nesavjesna
brutalnost uz obiteljske vrijednosti i odanost. Sad mu je postalo jasno
zašto je FBI zaključio da je mafija na neki način povezana s
ubojstvom Kenyona. Rečenica je sadržavala drskost i bravuru
mafijaškog načina života. Shvaćao je kako bi hladnokrvni ubojica
mogao rečenicu uzeti za svoj zaštitni znak.
- Nemoj zaboraviti canoli - glasno će McCaleb. Odjednom mu je
nešto palo na pamet i tijelom mu prostruji uzbudenje.
- Nemoj zaboraviti canoli - ponovi.
 Brzo je prišao kožnoj torbi i potražio videosnimku ubojstva Jamesa
Cordella: Pošao je do televizora, ubacio kasetu i uključio aparat.
Nakon što je utvrdio na kojem dijelu vrpce se nalazi, ubrzao je do
trenutka pucanja i opet pritisnuo tipku PLAY. Pogled je prikovao za
usta maskiranog čovjeka, a kad je čovjek na snimci počeo govoriti,
McCaleb je glasno govorio s njim.
234
- Nemoj zaboraviti canoli.
Vratio je vrpcu i ponovno to učinio, opet izrekao rečenicu. Njegove
su se riječi slagale s pokretima ubojičinih usana. Bio je siguran u to.
Osjetio je kako mu tijelom struji adrenalin i uzbudenje. Taj je osjećaj
čovjek dobivao samo kad je u zamahu, kad dode do određenih
otkrića. Kad se približi skrivenoj istini.
Izvadio je videosnimku umorstva Glorije Torres, ubacio je u aparat i
ponovio postupak. Riječi su se ponovno slagale s ubojičinim
usnama. Nije bilo nikakve sumnje.
- Nemoj zaboraviti canoli - glasno ponovi McCaleb. Priđe ormariću
kraj navigacijskog stola i izvadi telefon. Još uvijek nije poslušao
poruke što su se nakupile tijekom vikenda, ali je sad bio previše
uzbuden za to. Utipkao je broj Jaye Winston.
- Gdje si bio i zar nikad ne slušaš poruke na sekretarici? - upita
Jaye. - Pokušavala sam te nazvati cijeli vikend i cijeli dan kako bih ti
objasnila. To nije bila moja...
- Znam. Nisi ti kriva. Riječ je o Hitchensu. Ionako ne zovem zbog
toga. Znam što su ti rekli ljudi iz FBI-a. Znam što imaš, vezu s
Donaldom Kenyonom. Moraš me ponovno ubaciti u slučaj.
- To je nemoguće. Hitchens je već rekao da ne bih smjela ni
razgovarati s tobom. Kako bih te mogla...
- Mogu ti pomoći. . - Kako? Čime?
- Samo mi na ovo odgovori, poslušaj jesam li sve dobro shvatio.
Jutros su Gilbert Spencer i dva terenska agenta, pretpostavljam da
se zovu Nevins i Uhlig, došli k vama i rekli da se metak što ste ga
poslali u Washingtom slaže s onim iz slučaja Donalda Kenyona.
Točno?
- Zasad, ali to nije nikakva velika...
- Nisam završio. Zatim ti je rekao kako bi FBI želio pogledati tvoj i
PLA-ov slučaj, iako ne izgleda da su slučajevi na bilo koji način
povezani, osim preko oružja. Na kraju krajeva, on tvrdi da je
Kenyona ubio profesionalni ubojica, a vi istražujete dvije ulične
pljačke. Ne samo to, njegov je ubojica u Kenyonovu slučaju
upotrijebio Devastator, a vaš momak upotrebljava nešto drugo.
Federals. To potvrduje FBI-evu te
235
oriju da se profesionalni ubojica u slučaju Kenyon riješio pištolja, a
napadač iz vaša dva slučaja ga je našao i pokupio. Kraj veze. Kako
mi dosad ide?
- Sve si pogodio.
- U redu, tada si ti pitala Spencera podatke o ubojstvu Kenyona
kako bi mogla sama usporediti slučajeve, ali on nije bio naročito
susretljiv.
- Rekao je da se Kenyonov slučaj, citiram, nalazi u osjetljivoj fazi te
da bi više volio da mi obični ljudi znamo samo ono što je nužno.
- A Hitchens se s time složio? - Pristao je na njihove uvjete.
- A je li tkogod poslužio canoli? ! - Što?
McCaleb joj je tijekom narednih pet minuta objašnjavao canoli vezu,
pročitavši prijepis s audiosnimke u Kenyonovoj kući i zaključke
kriptološkog izvještaja. Winston je rekla da
' niti jednu od tih činjenica Spencer nije spomenuo na jutrošnjem
sastanku. McCaleb je znao da to ne bi učinio. McCaleb je radio u
FBI-u. Znao je kako to ide. Ako vam se ukaže
' prilika, odgurnete mjesnu policiju u stranu i kažete da će FBI
preuzeti stvar u svoje ruke.
- Dakle, canoli veza jasno stavlja do znanja da nije riječ 0
odbačenom pištolju što ga je naš momak slučajno pokupio - reče
McCaleb. - U sva tri slučaja ubojica je isti. Kenyon, zatim Cordell i
konačno Torres. Ne znam jesu li to znali ljudi iz FBI-a prije sastanka
s vama. No ako ste im kopirali dosjee slučajeva i videosnimke, sad
znaju. Pitanje je, kako se ta tri ubojstva uklapaju u jednu sliku?
Winston je na trenutak šutjela, a tada je izrazila svoju zbunjenost.
- Čovječe, nemam... pa, možda nisu povezana. Gledaj, ako je riječ
o profesionalnom ubojici, kako kažu ovi iz FBI-a, možda se radi o tri
različita naručitelja. Znaš? Možda ipak ne postoji veza, osim da je isti
ubojica obavio sva tri posla za razne naručitelje.
McCaleb odmahne glavom i reče:
 236
- Moguće je, valjda, ali nema nikakva smisla. Hoću reći, po čemu je
Gloria Torres mogla postati metom profesional
nog ubojice? Radila je u novinskoj tiskari. °,~:. - Možda je riječ o
nečemu što je vidjela. Sjećaš se što
si rekao u petak o tome da postoji neka veza između ovo dvoje,
Torres i Cordella? Pa, možda to još uvijek vrijedi, samo što je veza
nešto što su vidjeli ili znali.
McCaleb kimne glavom.
- Što je s uspomenama, stvarima što ih je uzeo Cordellu i Gloriji
Torres? - upita, više sebe nego Winston.
- Ne znam - reče Winston. - Možda je riječ o ubojici koji voli uzimati
suvenire. Možda je naručitelju morao dokazati da je ubio prave Ijude.
Ima li štogod u izvještajima o tome da je nešto uzeo Kenyonu?
- Zasad još nisam vidio ništa tome slično.
U glavi mu se nalaziIa zbrka raznih mogučnosti. Winstonino pitanje
navelo ga je da shvati kako ju je, obuzet uzbudenjem, prerano
nazvao. Još uvijek ima hrpu nepročitanih izvještaja o slučaju
Kenyon. Možda će ondje naći vezu koja nedostaje:
- Terry?
- Da, oprosti, zamislio sam se. Čuj, nazvat ću te kasnije. Imam još
materijala za proučavanje i možda ću uspjeti...
- Koji materijal imaš?
- Mislim da imam sve, ili gotovo sve, od onoga što ti Spencer nije
žeIio reći.
- Rekla bih da će te to ponovno dovesti u kapetanovu milost.
- Pa, nemoj mu još ništa govoriti. Čekaj da još ponešto saznam pa
ću te nazvati.
- Obećavaš? - Da.
- Onda reci. Ne želim da na meni vježbaš ona sranja što si ih
naućio u FBI-u.
- Hej, ja sam u mirovini, sjećaš se? Obećavam.
Sat i pol' kasnije MeCaleb je završio s proučavanjem FBI-evih
dokumena-ta. Rasplinuo se adrenalin što mu je ranije
23'7
strujio žilama. Saznao je mnoga novih podataka dok je čitao
izvještaje, ali ništa što bi ukazivalo na vezu Kenyona s Cordellom i
Torres.
Ostatak dokumenata sadržavao je golemi popis imena, adresa i
ulaganja dvije tisuće žrtava propasti štedionice i kreditne banke. Ni
Cordell ni Torres nisu imali veze s bankom.
FBI je morao uzeti u obzir svaku od tih žrtava kao osumnjičenika u
slučaju Kenyonova ubojstva. O svakom imenu na popisu ulagača
provedena je istraga i ispitana mogućnost veza s podzemljem i
drugih pokazatelja što bi ih mogli učiniti osumnjičenicima. Desetak ili
više ulagača došlo je u obzir za to, ali su na kraju oslobodeni sumnje
nakon temeljite istrage.
Istraga je potom prešla na drugu teoriju, da je Kenyonov fantom
doista postojao te je on naručio ubojstvo čovjeka koji ' je za njega
ukrao milijune.
Ta je teorija dobila zamah nakon što se saznalo da je Kenyon
namjeravao otkriti kome je predao pronevjereni novac štedionice.
Prema izjavi Kenyonova odvjetnika, Stanleyja LaGrosse, Kenyon je
odlučio surađivati s vlastima u nadi da će ured državnog tužitelja
zatražiti smanjivanje njegove kaz
' ne. LaGrossa je rekao da se trebao sastati s Kenyonom, ono. ga
jutra kad je ubijen, i razgovarati o tome kako će pregovarati o
suradnji.
McCaleb je prelistao izvještaje i ponovno pročitao kratak prijepis
telefonskog razgovora Kenyona i LaGrosse, obavljenog tek nekoliko
minuta prije umorstva. Kratka razmjena riječi između odvjetnika i
klijenta naoko je potvrđivala LaGrossinu tvrdnju da je Kenyon bio
spreman surađivati.
FBI-eva teorija, iznesena u dopunskom izvještaju o LaGrossinoj
izjavi, bila je da Kenyonov nevidljivi partner nije želio riskirati te je
uklonio Kenyona, ili ga je uklonio nakon što je saznao da kani
surađivati s istražiteljima. U dopunskom je izvještaju takoder pisalo
da saveznim agentima i tužiteljima još nitko iz Kenyonove ekipe nije
ponudio suradnju. To je značilo da su Kenyonovi ljudi obavijestili
nevidljivog partnera, možda čak i LaGrossa osobno, ako je teorija
točna.
McCaleb je ustao i natočio čašu narančina soka, ispraznivši kutiju
od dvije litre što ju je kupio u subotu ujutro. Dok je pio, razmišljao je
što podaci iz slučaja Kenyon znače
 238
za istragu. Jedno je sigurno, stvari su postale još maglovitije.
Unatoč početnom kolanju adrenalina, sad je shvatio da se zapravo
nalazi na početku. Nije nimalo bliže saznanju tko je i zbog čega ubio
Gloriju Torres nego što je bio kad je otvorio paket što ga je poslao
Carruthers.
Dok je prao čašu, opazio je kako se glavnim stubama na gat
spuštaju dva muškarca. Bili su odjeveni u gotovo jednaka plava
odijela. Svatko u odijelu isticao se u marini; obično se radilo o
službeniku kreditne banke koji je došao zaplijeniti jahtu zbog
neplaćenih dugova. No McCaleb je znao da ovaj put nije tako.
Prepoznao je držanje. Dolazili su zbog njega. Zacijelo su otkrili što je
učinio Vernon Carruthers.
McCaleb je brzo pošao do stola i pokupio FBI-eve dokumente.
Potom je odvojio stranice koje su sadržavale imena, adrese i druge
podatke o propasti štedionice i kreditne banke. Taj je debeli snop
papira stavio u jedan od gornjih ormarića u kuhinji. Ostatak
dokumenata gurnuo je u kožnu torbu koju je spremio u ormarić ispod
navigacijskog stola.
Otvorio je klizna vrata te izišao u kormilarnicu kako bi pozdravio dva
agenta. Zatvorio je vrata za sobom i zaključao ih.
- Gospodin McCaleb? - reče mladi agent. Imao je brkove, smiono
prema FBI-evu standardu.
- Dopustite da pogodim, Nevins i Uhlig.
Nisu izgledali zadovoljni činjenicom da ih je identificirao. - Smijemo
li doći na brod?
- Dakako.
Mlađi se agent predstavio kao Nevins. Uglavnom je govorio Uhlig,
stariji agent.
- Ako znate tko smo, onda znate i zašto smo ovdje. Ne želimo da
ovdje zavlada još veći nered no što je nužno. Pogotovo ako uzmemo
u obzir vaš rad u FBI-u. Dakle, ako nam predate ukradene dosjee,
sve može na tome završiti.
- Opa - reče McCaleb i uzdigne ruke. - Ukradene dosjee?
- Gospodine McCaleb - reče Uhlig. - Saznali smo da posjedujete
povjerljive dokumente FBI-a. Više niste agent.
239
 Ne biste smjeli posjedovati te dosjee. Kao što sam upravo rekao,
ako želite od ovoga stvoriti nevolje za sebe, mi vam
` možemo stvarati nevolje. No zapravo samo želimo da nam vratite
dosjee.
McCaleb korakne naprijed i sjeđne na ogradu. Pokušao se domisliti
kako su saznali i opet se vratio na Carruthersa. To je bio jedini način.
Vernon je zasigurno upao u gužvu u Washingtonu pa je morao izdati
McCaleba. No taj čin nije u skladu s osobnošću njegova starog
prijatelja, bez obzira kakvim je pritiscima izložen.
Odlučio je vjerovati instinktima i praviti se lud. Nevins ' i Uhlig su
znali da je Carruthers na McCalebov zahtjev laserom obavio
balističko usporedivanje. To nije bila nikakva tajna. Zacijelo su
pretpostavili da mu je Carruthers poslao kopi, je kompjutorskih
dosjea.
- Zaboravite, momci - konačno reče. - Nemam nikakvih ; dosjea,
ukradenih ili ne, Loše ste obaviješteni.
' - Onda kako ste znali tko smo mi? - upita Nevins.
- Lako. Saznao sam danas kad ste otišli u šerifov ured i rekli im
neka me maknu sa slučaja.
McCaleb prekriži ruke na prsima i zagleda se kraj dvojice ; agenata
prema jedrilici Buddyja Lockridgea. Buddy je sjedio u prostoru iza
kormila, pijuckao pivo iz limenke i promatrao prizor s ona dva agenta
na brodiću The Following Sea.
- Pa, onda ćemo morati malo pogledati naokolo kako ' bismo bili
sigurni da je tako - reče Uhlig.
, - Nećete bez naloga, a sumnjam da imate nalog.
- Nije nam potreban nakon što ste nam dopustili da se ukrcamo i
pretražimo brodić.
Nevins pride vratima salona i pokuša ih odgurnuti. No ', bila su
zaključana. McCaleb se nasmiješi.
- Onamo možete ući samo ako provalite, Nevinse. A to baš neće
izgledati kao da ste dobili dopuštenje, ako mene pitate. Osim toga,
ne želite valjda tako postupiti dok vas promatra neutralni svjedok.
Oba se agenta počnu osvrtati oko sebe. Konačno su opazili
Lockridgea koji je u znak pozdrava podigao limenku piva. McCaleb
je gledao kako se Uhligova čeljust ukočila od bijesa.
240
 - U redu, McCaleb - reče stariji agent. - Zadržite dosjee. Ali ovog
trenutka vam kažem, pametnjakoviću, nemojte nam stati na put. FBI
upravo preuzima slučaj, a posljednje što nam treba je neki limeni
čovjek, amater bez bedža ili vlastita srca, koji će nam zajebati stvar.
McCaleb je mogao osjetiti kako se i njegova čeljust ukočila.
- Gubite se s moga broda. - Svakako. Idemo.
Obojica su se vratila na gat. Dok su hodali prema stubama, Nevins
se okrene i reče:
- Vidimo se, Limeni Čovječe.
McCaleb je gledao za njima dok nisu izišli izvan ograde. - Što je sve
to bilo? - dovikne mu Lockridge. McCaleb odmahne rukom na
njegovo pitanje i dalje promatrajući agente.
- Samo su me posjetili neki stari prijatelji.
Na Istoku je bilo gotovo osam uvečer. McCaleb je nazvao
Carruthersa na kućni broj. Njegov je prijatelj rekao da su ga već
provukli kroz spravu za izažimanje.
- Rekao sam im: Hej, predao sam Lewinu sve što sam otkrio. Da,
malo sam ubrzao stvar na zahtjev bivšeg agenta McCaleba, ali
nisam mu poslao kopiju izvještaja ili bilo što drugo. Hej, ako mi ne
vjeruju, to je njihov problem. Ja sam posve osiguran. Žele li me
izbaciti, u redu. Onda mi mogu dvostruko plaćati kad god dodem
svjedočiti u jednom od svojih slučajeva. A imam brojne slučajeve,
ako znaš na što mislim.
Govorio je kao da se obraća trećoj strani koja prisluškuje. Budući
da je riječ o FBI-u, čovjek nikad ne zna. McCaleb je slijedio njegov
primjer.
- Isto je i ovdje. Došli su ovamo, pokušali se ponašati kao da imam
izvještaje koje nemam, a ja sam im rekao neka se čiste s moga
broda.
- Da, pravi si.
- I ti si, Vernone. Idem sad. Čuvaj se slijedećeg vala, čovječe.
241
- Što ti je to? ; - Čuvaj leđa.
- Oh. Tako je. I ti.
Winston je podigla slušalicu čim je telefon zazvonio. - Gdje si bio?
- Zauzet. Upravo se me posjetili Nevins i Uhlig. Jesi li im dala sve
što si meni dala prošli tjedan?
 - Dosjee, videokasete, Hitchens im je sve dao.
- Da, pa, zacijelo su shvatili canoli vezu. Pokušat će ti oduzeti
slučaj, Jaye. Morat ćeš se boriti.
` - O čemu to govoriš? FBI ne može jednostavno preuzeti istragu o
umorstvu.
- Naći će neki način. Neće ti sasvim oduzeti slučaj, ali će oni voditi
glavnu riječ. Mislim da znaju da slučajeve po; vezuje nešto više, a ne
samo pištolj. Oni su gadovi, ali pa
metrii gadovi. Mislim da su došli do istog zaključka nakon što su
pogledali videosnimke što ste im ih dali. Znaju da je riječ o istom
čovjeku, te da nešto povezuje sva tri umorstva.
i Došli su ovamo kako bi me zastrašili, maknuli me sa slučaja. j Sad
si ti na redu.
i - Ako misle da ću jednostavno sve to predati njima i... - Ne radi se
o tebi. Obratit će se Hitchensu. Ako on f ne pristane na povlačenje,
poći će dalje prema vrhu. Bio I sam jedan od njih, sjećaš se? Znam
kako to ide. Što se više
penješ, veća je mogućnost pritiska. = Prokletstvo!
- Dobro došla u klub. - Što ćeš ti učiniti?
', - Ja? Sutra se vraćam poslu. Ja ne moram odgovarati FBI-u ili
Hitchensu ili bilo kome. Samo sebi.
- Pa, ti ćeš možda biti jedini koji će raditi na ovome. Sretno.
- Hvala. Dobro bi mi došlo malo sreće.
242
26.
McCaleb je tek pri kraju dana stigao pogledati bilješke i financijske
podatke što ih je dobio od Amelije Cordell. Umoran od tolikog rada
za stolom, hitro je pregledao bilješke, ali u udovičinim sjećanjima nije
našao ništa što bi pobudilo njegovo zanimanje. Iz bankovnih
izvadaka brzo je zaključio da je Cordell dobivao plaću svake srijede,
i to preko banke. U razdoblju od tri mjeseca, za koje je McCaleb
imao izvatke, Cordell je na svaki dan isplate uzimao novac iz
bankomata u istoj podružnici banke ispred koje je na kraju ubijen. Ta
je činjenica potvrđivala da se Cordell, jednako kao što se Gloria
Torres svake večeri zaustavljala u Sherman Marketu, držao
određenog obrasca ponašanja kad je ubijen. To je podržavalo
vjerovanje da je ubojica motrio na svoje žrtve, u Cordellovu slučaju
najmanje tjedan dana, ali vjerojatno i duže.
McCaleb je pregledavao izvještaje o kreditnim karticama kad je
osjetio kako se brodić zaljuljao. Pogledao je van i vidio Gracielu koja
je upravo stupila na krmu. To je bilo ugodno iznenadenje.
- Graciela - reče i izade na krmu. - Što radiš ovdje? - Nisi dobio
moju poruku?
- Ne, ja... oh, nisam poslušao poruke.
- Pa, zvala sam te i rekla da dolazim ovamo. Napisala sam neke
stvari o Glory. Kao što si iekao.
McCaleb je zamalo zastenjao. Još papirologije. No umjesto toga,
rekao joj je kako cijeni što je to napravila tako brzo.
Opazio je da je preko ramena prebacila platnenu torbu. Uzeo ju je.
- Što je u torbi? Nisi valjda toliko napisala? Graciela ga pogleda i
nasmiješi se.
- Moje stvari. Mislila sam da bih ponovno mogla prenoćiti ovdje.
McCaleb u sebi osjeti lagano uzbudenje, iako je znao da njezino
ostajanje preko noći ne mora značiti da će zajedno spavati.
243
- Gdje je Raymond?
- Kod gospoQe Otero.. Ona će ga sutra poslati u školu. Ja sam
u2ela slobodan dan.
- Kako to?
- Tako da mogu biti tvoja vozačica.
- Već imam nekoga tko me vozi. Ne moraš uzimati... - Znam, ali
želim to učiniti. Osim toga, dogovorila sam , ti sastanak s Glorynim
šefom u Timesu. A želim poći s tobom
kad budeš s njim razgovarao.
- U redu, dobila si posao. , Ona se nasmiješi, a McCaleb je povede
u salon. Nakon što je McCaleb odnio njezinu torbu u kabinu i
' natočio joj čašu vina iz nove boce, sjeo je s njom na krmi i počeo
pričati o najnovijem razvoju dogaQaja u slučaju. Dok joj je govorio o
Kenyonu, njezine su se oči raširile jer se mučila s prihvaćanjem
činjenice da postoji veza između njezine sestre i ubijenog kriminalca.
j - Očito ti ništa ne pada na pamet, zar ne? - upita McCaleb.
' - Ne. Nemam pojma kako bi mogli biti... ' Nije dovršila rečenicu.
 McCaleb odmahne glavom i opusti se na sklopivoj stolici. Graciela
otvori torbicu i izvadi bilježnicu u koju je zapisala sve čega se sjećala
o sestrinim aktivnostima. Razgovarali su 0 onome što je napisala.
Ništa od svega toga nije se McCalebu činilo značajnim. _No rekao
joj je da bi informacije možda poslije mogle koristiti jer se slučaj i
dalje razvija.
- Čudesno je koliko se sve promijenilo - reče McCaleb. - Prije
.tjedan dana ovo je bila obična pljačka. Sad imamo mogućnost da su
motivi bili patološke naravi ili čak neka vrsta naručenih ubojstava.
Slučajnost je tek na trećemu mjestu.
Graciela je otpila malo vina prije no što je progovorila. - To otežava
stvar, zar ne? - upita blagim glasom.
- Ne - od ovori ~McCaleb. - To samo znači da smo sve bliže
rješenju. ~ovjek se mora otvoriti i prihvatiti sve mogućnosti. Zatim
mora probrati... Sve ovo znači samo da smo sve bliže rješenju.
244
Pošto su pogledali zalaz sunca, Graciela ih je odvezla do malenog
talijanskog restorana u predjelu Belmont Shores u Long Beachu.
McCalebu se svidjela hrana, a imali su i privatnost jednog od tri
okrugla separea. Tijekom večere McCaleb je pokušao promijeniti
temu, osjećajući da je Graciela još uvijek deprimirana razvojem
dogadaja. Ispričao joj je ne
` koliko šala kojih se sjećao iz dana što ih je proveo u FBI-u, ali
jedva su joj izmamile smiješak na usne.
- Zacijelo je bilo teško kad ti je ovo bio stalni posao ° reče i u stranu
odgurne do polovice pun tanjur njoka. - Že' lim reći, samo to što
cijelo vrijeme imaš posla s takvim ljudima. Zacijelo je bilo...
Nije dovršila. McCaleb samo kimne glavom. Nije mu se činilo da
ponovno trebaju o tome razgovarati.
- Pomisliš li ikad da ćeš sve to ostaviti za sobom? - Što, posao?
I - Ne, ono što ti je učinio. Poput one priče što si mi je povjerio.
Vražji brlog. Sve što si doživio. Možeš li to preboljeti?
McCaleb se na trenutak zamisli. Osjećao je da mnogo toga ovisi o
njegovu odgovoru. Pitala ga je o onome u što vjeruje i donosila je
neku odluku u vezi s njim. Znao je kako je važno da njegov odgovor
bude iskren, a ipak pravi. Zbog sebe je želio da bude pravi.
 ' - Graciela, mogu ti ~edino reći kako se nadam da to mogu ostaviti
za sobom. Zelim i~iti obnovljen. Na koji način, nisam siguran. No
dugo sam bio prazan, a sad želim biti ispunjen. Cini mi se čudnim o
tome govoriti, ali ta želja postoji. Želim da to znaš. Ne znam je li to
odgovor koji si tražila. No nadam se i čekam da steknem ono za što
mislim da u tebi već postoji.
Nije bio siguran ima li smisla to što govori. Pomaknuo se duž
sjedala dok nije došao tik do nje. Nagnuo se i poljubio je u obraz.
Skriven crvenim kockastim stolnjakom, položio joj je ruku na koljeno i
nježno je pomaknuo duž bedra. Takvu bi nježnost pokazao ljubavnik.
No očajnički ju je želio
`i zadržati, a nije se pouzdavao u svoje riječi. Morao ju je na neki
način dotaknuti.
- Možemo li poći? - upita Graciela.
245
Na trenutak se zagledao u nju. - Kamo?
- Na brodić.
McCaleb kimne glavom.
Kad su se vratili na brodić, Graciela ga je povela u kabinu i bez
oklijevanja vodila s njim ljubav. Dok su se kretali u laganom ritmu,
McCaleb je osjećao kako mu srce tako silovito i snažno kuca u
prsima da je odjekivalo u sljepooćnicama, pulsirajući osjećaj koji ga
je tjerao dalje. Bio je siguran da ga i ona osjeća uza svoja prsa, ritam
života.
Najzad mu je cijelim tijelom prošao trzaj te je lice pritisnuo u
udubinu njezina vrata. Kratak, isprekidan smijeh, poput uzdaha,
nesvjesno mu se oteo iz grIa, te se ponadao da će ona to držati
kašljem ili hvatanjem daha. Lagano se opustio i jače je pritisnuo
svojom težinom, a lice je zavukao u mekanu kosu iza njezina uha.
Pomilovala mu je leda, a potom mekanu i toplu ruku zaustavila na
njegovu vratu.
- Što je tako smiješno? - šapne.
- Ništa... samo sam sretan, to je sve. - Priljubio je lice uz nju i
šapnuo joj u uho, ispunjen nje- zinim mirisom, sa srcem i umom
punim nade. - Ti si ona koja me dovodi natrag - reče. - Ti si moja
prilika.
 Obavila mu je ruke oko vrata i čvrsto ga privinula uza se. Ništa nije
rekla.
McCaleb se probudio u gluho doba noći. Sanjao je da roni, ali ne
osjeća potrebu da izroni na površinu i uzme zraka.
Ležao je na Ieđima, a ruka mu je počivala na golim Gracielinim
leđima. Osjećao je toplinu dodira. Pomislio je da bi se mogao podići i
preko nje pogledati na sat, ali nije želio prekidati dodir. Kad je sklopio
oči kako bi se vratio snu, naglo ga je razbudio riepogrešivi zvuk
polaganog otvaranja kliznih vrata. Shvatio je da ga je nešto, neki
zvuk, probudio iz sna. Osjetio je hladnoću u prsima i postao sasvim
budan. Netko se nalazi na brodiću.
246
Rus, pomisli McCaleb. Bolotov ga je našao i došao ostvariti svoju
prijetnju. No tada je brzo odbacio tu mogućnost, oslonivši se na
instinktivno vjerovanje da Rus nije toliko glup.
Zakotrljao se do ruba kreveta i posegnuo za bežičnim telefonom što
ga je ostavio na podu. Pritisnuo je tipku na kojoj se nalazio
memorirani broj jedrilice Buddyja Lockridgea i čekao da se čovjek
javi. Želio je da Lockridge pogleda brodić The Following Sea i kaže
McCalebu vidi li nekoga ili nešto čemu ondje nije mjesto. Glavom mu
je proletjela pomisao o Donaldu Kenyonu kojeg je netko odveo do
ulaznih vrata i pucao u njega rasprskavajućim metkom. Shvatio je
, da nepoznati uljez zacijelo ne računa s tim da će Graciela biti na
brodiću. Odjednom je znao da, bez obzira što će se , dogoditi u
narednih nekoliko minuta, uljez ne smije i neće doći do nje.
Lockridge se nije javio ni nakon četvrte zvonjave, a McCaleb je
znao da više ne smije gubiti vrijeme. Brzo je ustao s kreveta i zaputio
se prema zatvorenim vratima kabine. Po
. gledao je crvene svijetleće brojke na satu i vidio da je deset
minuta iza tri.
Dok je tiho otvarao vrata, pomislio je na pištolj. Nalazi ' se u donjoj
ladici navigacijskog stola. Uljez mu je bliži nego McCaleb i možda ga
je već našao.
U mislima je pregledao donju palubu u potrazi za nekakvim
oružjem, ali mu se ništa nije činilo prikladnim. Već je širom otvorio
vrata.
- Što je bilo? - šapne Graciela iza njega.
 ' McCaleb se brzo i tiho okrene te se vrati do kreveta. Stavi joj ruku
na usta i šapne:
- Netko je na brodu.
Osjeti kako se njezino tijelo ukočilo.
- Ne znaju za tebe. Želim da se tiho spustiš na pod s druge strane i
ondje ležiš dok ne dodem po tebe.
Nije se pomaknula.
- Učini tako, Graciela.
PokrenuIa se, ali ju je on zadržao.
- Imaš li sprej ili bilo kakvo oružje u torbici?
247
Odmahnula je glavom. McCaleb je kimnuo i gurnuo je na stranu
kreveta najbližu zidu. Tada je ponovno prišao vratima.
Dok se McCaleb tiho penjao stubama, vidio je da su klizna vrata do
polovice otvorena. U salonu je bilo više svjetla nego dolje pa je bolje
vidio. Odjednom se iza vrata pojavio obris muškarca, ocrtan na
svjetlosti što je dopirala izvana. Činilo se da se svjetlost reflektira s
lika. McCaleb nije bio siguran zuri li uIjez u njega ili mu je okrenut
leđima i gleda marinu.
McCaleb je znao đa se vadičep, što ga je ranije upotrijebio za
otvaranje boce vina za Gracielu, nalazi na kuhinjskom ormariću,
odmah desno od vrha stubišta. Lako ga se može domoći. Samo
mora odlučiti hoće li ga upotrijebiti protiv bolje naoružane osobe.
Zaključio je da nema izbora. Kad je stigao do posljednje stube,
ispružio se kako bi dosegnuo vadičep. Stuba je zaškripala i McCaleb
je vidio kako se uljez ukočio. Izgubio je element iznenadenja.
- Stani, klipane! - vikne, pograbi vadičep i pođe prema mračnom
liku.
Uljez brzo pride vratima, postrance izide i jednom ih rukom povuče
za sobom. McCaleb je izgubio nekoliko sekundi dok se mučio s
vratima, te je uljez već trčao gatom prije no što je McCaleb sišao s
brodića.
Instinktivno je znao da neće uspjeti uhvatiti uljeza, ali je ipak skočio
na gat i dao se u trk. Na koži je osjećao svježi noćni zrak, a hrapave
daske gata usijecale su mu se u gola stopala.
Dok je trčao nakrivljenim mostićem, čuo je paljenje automobilskog
motora. Naglo je otvorio vrata na ogradi i izjurio na parkiralište baš
kad je automobil projurio kroz izlaz iz marine, a gume su škripale na
hladnom asfaltu. McCaleb je gledao za njim. Bio je predaleko da bi
vidio registracijsku tablicu.
- Sranje!
Zatvorio je oči, podigao ruku i stisnuo hrbat nosa. To je bila tehnika
samohipnoze. Pokušao je svjesno zapamtiti što više pojedinosti od
onoga što je upravo vidio. Crveni au
248
tomobil, malen, uvozni, istrošeni amortizeri... Palo mu je na pamet
da automobil djeluje poznato. No još nije mogao odrediti odakle mu
je poznat.
McCaleb se savio u struku i oslonio rukama na koljena kad je
osjetio nalet mučnine, a srce kao da se ubacilo u višu brzinu.
Usredotočio se na duboko disanje, pa se lupanje srca polako smirilo.
Osjetio je svjetlost na sklopljenim vjedama. Otvorio je oči i vidio da
rnu se približava baterijska svjetiljka. Kraj njega se u vozilu za golf
zaustavio čuvar marine.
- Gospodine McCaleb? - upita glas iza svjetiljke. - Jeste li to vi?
Tek je tada McCaleb napokon shvatio da je gol.
Ništa ni~1 e nestalo, ništa taknuto. Barem koliko je McCaleb vidio.
Cinilo se da je sve u redu. Sadržaj kožne torbe, što ju je ostavio na
kuhinjskom stolu, činio se istim kao i
; ranije. Debeli snop dokumenata, što ih je ranije toga dana gurnuo
u kuhinjski ormarić, našao je ondje gdje ga je ostavio. McCaleb je
pregledao klizna vrata i našao ogrebotine odvijača. Znao je kako je
lako odvijačem otvoriti klizna vrata. Takoder je znao da je zvuk
takvog provaljivanja glasniji vani nego unutra. Imao je sreće. Nekako
ga je probudio taj zvuk ili nešto drugo.
Dok ga je čuvar marine, Shel Newbie, promatrao, McCaleb je
dovršio pregledavanje svake ladice i ormarića u salonu, ali ništa nije
nestalo.
- Što je s potplalubljem? - upita Newbie.
- Nije imao dovoljno vremena - reče McCaleb. - Čuo sam ga čim je
otvorio vrata. Pretpostavljam da sam ga prestrašio pa je pobjegao
prije nego što je dospio učiniti ono što je želio.
McCaleb je šutio dok je razmišljao kako uljez nije došao krasti.
Ponovno je pomislio na Bolotova, ali je brzo odbacio - tu misao. Lik
što ga je vidio kako postrance prolazi kroz
klizna vrata imao je presitna prsa da bi se radilo o Rusu. - Mogu li
doći gore? Mogla bih skuhati kavu.
249
l
McCaleb se okrenuo prema stubama. Ondje je stajala Graciela.
Kad se vratio u kabinu i odjenuo se, rekao joj je kako bi bilo najbolje
da ostane dolje. No ona je došla u svojoj ružičastoj spavaćici ispod
koje je navukla široke sive hlače od trenirke što ih je uzela iz njegova
ormara. Kosa joj je bila pomalo raskuštrana, ali nije mogla djelovati
više seksi. Prije odgovora je na trenutak šutke zurio u nju.
- Pa, mislim da ćemo sada završiti s ovim.
- Hoću li nazvati postaju Pacific? - upita Newbie. McCaleb odmahne
glavom.
- Vjerojatno je to bio neki nitkov koji se pokušao domoći mog lorana
ili tako nešto - reče McCaleb, iako ni sam u to nije vjerovao. - Ne
želim uvlačiti policiju. Cijelu noć ćemo biti na nogama.
- Jeste li sigurni?
- Jesam. Hvala na pomoći, Shel. Cijenim to.
- Nema na čemu. Mislim da ću se vratiti na dužnost. Morat ću
napisati izvještaj o dogadaju. Ujutro će možda ipak htjeti stvar
prijaviti PLA-u.
- Da, to je u redu. Samo nisam raspoložen čekati da sad dodu
ovamo. Ono me je trčanje iscrpilo. Sutra će biti u redu.
- Onda u redu.
Newbie pozdravi i ode. McCaleb pričeka nekoliko trenutaka, a
potom pogleda Gracielu koja je još uvijek stajala na stubištu.
- Je li ti dobro?
- Da. Samo sam se uplašila.
- Zašto se ne vratiš dolje? Odmah ću doći.
Graciela se vrati u kabinu. McCaleb zatvori klizna vrata i provjeri
funkcionira li brava. Funkcionirala je. Posegne iznad glave do police
sa štapovima za pecanje i uzme drveni držak harpuna. Namjesti ga
u utor i upotrijebi kao klin za učvršćivanje vrata. Do jutra će izdržati.
No znao je da će morati iznova razmisliti o sigurnosti brodića.
Kad je završio s vratima i donekle se uvjerio u sigurnost brodića,
McCaleb pogleda svoje bose noge na sagu salona. Prvi je put
shvatio da je sag mokar. Tada se sjetio kako se
250
svjetlost marine reflektirala s uljezova tijela dok je stajao kraj E
f vrata.
27.
Tijekom vožnje do Timesove tiskare u Valleyju, McCaleb je sjedio
na mjestu suvozača u Gracielinu volkswagenu i uglavnom šutio.
Mislima je prolazio kroz događanja protekle noći kao što se sidro
vuče pješčanim dnom, tražeći ali ne nalazeći ništa čvrsto, ništa za
što se može zakvačiti.
Nakon što je opazio vlažnu mrlju na sagu, vratio se prema
parkiralištu i otkrio da je gat takoder mokar. Bila je svježa, oštra noć i
prerano za stvaranje jutarnje vlage. Uljez je očito bio mokar kad je
provalio na brodić. Odsjaj svjetlosti s njegova tijela jasno je ukazivao
na činjenicu da je vjerojatno nosio ronilačko odijelo. Pitanje na koje
McCaleb nije znao odgovoriti bilo je zašto?
Prije polaska, McCaleb je svratio do jedrilice Buddyja Lockridgea i
pogledao je li njegov susjed kod kuće. Našao je Buddyja,
raskuštrana kao i obićno, kako sjedi u prostoru iza kormila i čita
knjigu pod nazivom Hocus. McCaleb ga je pitao je li proveo noć na
jedrilici, a on je odgovorio da jest. Kađ ga je pitao zašto se nije javio
na telefon, Buddy je tvrdio da telefon uopće nije zvonio. McCaleb je
pustio da na tome ostane, zaključivši da je Lockridge bio tako pijan
pa nije čuo zvonjavu, ili je McCaleb pritisnuo pogrešnu tipku.
_ Rekao je Lockridgeu da mu toga dana nije potreban kao ' vozač.
No da želi unajmiti njegove usluge ronioca.
- Želiš da ti očistim trup?
- Ne. Želim da ga pretražiš. Dno takoder. Kao i sve - stupove oko
mog broda.
- Pretražim? Što ću tražiti?
- Ne znam. Znat ćeš kad vidiš.
251
- Kako god kažeš. No ponovno sam poderao ronilačko odijelo dok
sam radio na onoj jahti. Čim ga pokrpam, poći ću onamo i sve
provjeriti.
- Hvala. Stavi to na moj račun.
 - Vrijedi. Hej, zar će te sada voziti tvoja prijateljica? Gledao je kraj
McCaleba prema Gracieli koja je stajala na krmi brodića The
Following Sea. McCaleb je također pogleda, a potom se opet okrene
Lockridgeu.
- Ne, Buddy. Samo danas. Mora me upoznati s nekim ljudima. Je li
to u redu?
- Svakako. U redu je.
U automobilu je McCaleb pijuckao kavu iz termosice što ju je ponio
sa sobom i gledao kroz prozor, a još uvijek ga je mučila činjenica da
se Lockridge nije javio na njegov poziv za pomoć. Nalazili su se na
prijevoju Sepulveda i prelazili planinu Santa Monica. Veći dio
prometa na Autoputu 405 odvijao se u suprotnom smjeru.
- O čemu razmišljaš? - upita Graciela.
- O protekloj noći, valjda - odgovori McCaleb. - Pokušavam shvatiti.
Buddy će danas zaroniti ispod brodića i možda otkriti što je tip radio.
'
- Pa, jesi li siguran da sad želiš posjetiti tog čovjeka iz Timesa?
Možemo odgoditi za drugi put.
- Ne, ionako smo već krenuli. Ne može škoditi ako razgovaramo sa
što više ljudi. Još uvijek ne znamo što sve ono od noćas znači. Dok
ne saznamo, moramo nastaviti s marljivim radom.
- Dobro zvuči. Rekao je da ćemo moći razgovarati i s nekolicinom
njezinih prijateljica koje također ondje rade. McCaleb kimne glavom i
posegne u kožnu torbu na po
du. Nabubrila je od gomile dokumenata i kaseta što ih je prikupio.
Odlučio je da ništa neće ostaviti na brodiću. Težinu torbe uvećao je
još i njegov pištolj, Sig-Sauer P-228. Nije nosio oružje otkako je
prestao raditi za FBI, ali kad se Graciela pošla istuširati, uzeo ga je iz
ladice i stavio pun magazin metaka. Nije ubacio metak u cijev, držeći
se istih mjera predostrožnosti kakvih se uvijek pridržavao dok je
radio za FBI.
252
_
Tada je u torbi napravio mjesta za pištolj izbacivši torbicu s
lijekovima. Kanio se vratiti na brodić prije vremena odre8enog za
uzimanje lijekova.
 Prekapao je po papirima u torbi dok nije našao notes. Otvorio ga je
na vremenski slijed događaja što ga je složio prema izvještajima iz
PLA-ove knjige umorstva. Pročitao je početak i našao ono što je
tražio.
- Annette Stapleton - reče. - Što je s njom?
- Poznaješ je? Želio bih s njom razgovarati.
- Ona je bila Gloryna prijateljica. Jednom je došla k nama kako bi
upoznala Raymonda. Zatim je bila na pokopu. Odakle znaš za nju?
- Njezino sam ime našao u materijalima PLA. Te su večeri ona i
tvoja sestra razgovarale na parkiralištu. Želim je pitati o drugim
večerima. Znaš, vidjeti je li tvoja sestra zbog nečega bila zabrinuta.
Ljudi iz PLA nisu se previše trudili oko Annette Stapleton. Moraš
imati na umu da su od početka slučaj držali običnom oružanom
pljačkom.
- Budale.
- Ne znam. Teško ih je okrivljavati. Imaju mnogo slučajeva, a ovaj je
izgledao onako kako ga je ubojica prikazao. - To ipak nije isprika.
McCaleb nije želio dalje raspravljati pa je ušutio. Ionako nije
posebno osjećao potrebu braniti Arranga i Waltersa. Vratio se
razmišljanjima o noćašnjim dogadajima i došao do jednog pozitivnog
zaključka: očito je dovoljno uzburkao vodu da to u nekome izazove
reakciju, iako nije točno znao kakva je to reakcija bila.
Stigli su do tiskare Timesa deset minuta prije zakazanog sastanka s
Glorynim nadzornikom, čovjekom po imenu Ctint Neff. Timesova
tiskara bila je golemo zd~an'e` na uglu Winnetke i Prairie u
Chatsworthu, u sjeverozapadnom dijelu Los Angelesa. Ondje su se
nalazile moderne uredske zgrade, skladišta i stambene četvrti gornje
srednje klase. Timesova zgrada izgledala je kao da je izgradena od
začadenog stakla i bijele plastike. Zaustavili su se kraj stražarske
kućice gdje su morali čekati dok je čovjek u odori nazvao kako bi
dobio potvrdu njihova sastanka prije podizanja rampe. Nakon što su
se par
253
kirali, McCaleb je iz torbe izvadio notes i ponio ga sa sobom. Torba
je postala previše nezgrapna da bi je vukao naokolo. Provjeri je li
Graciela zaključala automobil prije no što su krenuli.
 Kroz automatska klizna vrata ušli su u visoko predvorje obloženo
crnim mramorom i popločeno terakotom. Njihovi su koraci odjekivali
prostorijom. Djelovalo je hladno i kruto, slično načinu na koji novine
pišu o zajednici, rekli bi neki kritičari.
Sjedokosi muškarac u odori koja se sastojala od plavih hlača i
odgovarajuće košulje došao je hodnikom i pozdravio ih. Na ovalnoj
zakrpi iznad džepa na košulji pisalo je da se zove Clint, pa se nije
morao predstavljati. Komplet profesionalnih štitnika za uši, poput
onih što su ih nosile ekipe na pistama u zračnim lukama, visio mu je
oko vrata. Graciela predstavi sebe, a potom McCaleba.
- Gospodice Rivers, samo mogu reći da nam je svima ovdje
strahovito žao - reče Nef@ - Vaša je sestra bila dobra djevojka.
Vrijedna radnica i dobra prijateljica svima nama.
- Hvala vam. Bila je takva.
- Želite li poći sa mnom, možemo načas sjesti pa ću vam pomoći
koliko god mogu.
Poveo ih je hodnikom, hodajući ispred njih i razgovarajući preko
ramena.
- Sestra vam je vjerojatno rekla, ovdje tiskamo sve novine za Valley,
kao i većinu posebnih izdanja što ih ubacujemo u novine. Znate, TV-
program i takve stvari.
- Da, znam - reče Graciela.
- Znate, nisam siguran mogu li vam biti od koristi. Rekao sam
nekolicini iz ekipe da ćete možda htjeti i s njima a razgovarati. Rekli
su da nemaju ništa protiv.
Stigli su do stubišta i pošli gore.
- Radi li Annette Stapleton još uvijek u večernjoj smjeni? - upita
McCaleb.
- Ovaj... zapravo, ne - odgovori Neff. Zapuhao se od penjanja. -
Nettie... se pomalo uplašila nakon onoga što se ` dogodilo Glory, a to
joj ne mogu zamjeriti. Zato sad radi u jutarnjoj smjeni.
254
Neff se zaputio niz drugi hodnik prema dvostrukim vratima.
- Ona je danas ovdje?
- Svakako. Možete razgovarati s njom ako... jedino bih vas zamolio
da s tim ljudima razgovarate tijekom odmora. Kao Nettie, na primjer.
Ona ima stanku u deset i trideset, a možda ćemo mi dotad biti gotovi
pa onda možete s njom razgovarati.
- Nema problema - reče McCaleb.
Nakon nekoliko koraka u tišini, Neff se okrenuo i pogledao
McCaleba.
- Dakle, vi ste radili za FBI, je li to točno? - Točno je.
- To je sigurno bilo jako zanimljivo. - Ponekad.
- Kako to da ste prestali? Meni se čini da ste još prilično mladi.
- Pretpostavljam da je postalo previše zanimljivo. McCaleb pogleda
Gracielu i namigne. Ona se nasmiješi.
Daljnjih osobnih pitanja McCaleba je spasila buka iz tiskare. Stigli
su do debelih dvostrukih vrata. Jedva su zadržavala urlik tiskarskih
strojeva s druge strane. Iz ormarića na zidu kraj vrata Neff uzme
dvije plastične vrećice u kojima su se nalazili čepovi za uši za
jednokratnu uporabu, te ih pruži McCalebu i Gracieli.
- Bit će bolje da stavite ovo dok prolazimo kroz pogon. Sad rade svi
strojevi. Tiskamo književni časopis. Milijun i dvjesto tisuća
primjeraka. Ti će čepovi primiti oko trideset decibela zvuka. Ipak ne
možete čuti ni vlastite misli.
Dok su otvarali vrećice i stavljali čepove, Neff je namjestio svoje
štitnike na uši. Otvorio je vrata te su se zaputili duž niza tiskarskih
strojeva. Osjetilni udar bio je opipljiv jednako kao i slušni. Tlo je
vibriralo kao da su koraknuli na područje laganog potresa. Čepovi za
uši slabo su ublažavali prodornu škripu tiskarskih strojeva. Potmuli
zvuk ritmičkih udaraca osiguravao je pratnju basa. Neff ih je poveo
prema vratima što su očito vodila u prostoriju za odmor. Unutra su se
nalazili dugački stolovi za objedovanje i raznovrsni automati.
Slobodni prostor i1a zidovima zauzimale su oglasne
255
ploče od pluta s mnoštvom obavijesti kompanije i sindikata, te
upozorenja o zaštiti na radu. Buka se uvelike smanjila kad su se za
njima zatvorila vrata. Prešli su prostoriju i prošli kroz još jedna vrata.
Ušli su u Neffov maleni ured. Kad je Neff spustio štitnike oko vrata,
McCaleb i Graciela su izvukli čepove iz ušiju.
- Bit će bolje da to zadržite - reče Neff. - Izaći ćete istim putem.
Ovisno o tome kad će to biti, možda će buka biti ista.
 McCaleb izvadi iz džepa plastičnu vrećicu i stavi čepove unutra.
Neff sjedne za pisaći stol i pokaže im neka sjednu ispred njega.
Plastična podloga na stolici dodijeljenoj McCalebu bila je puna
tiskarskog crnila. Oklijevao je.
- Ne brinite - reče Neff - suho je.
Tijekom idućih petnaest minuta razgovarali su s Neffom o Gloriji
Torres, ali su dobili vrlo malo korisnih ili važnih podataka. Bilo je
jasno da je Glory bila draga Neffu, ali je isto tako bilo jasno da je
njihov međusobni odnos bio tipičan odnos nadzornika i djelatnika.
Uglavnom je bio usredotočen na posao pa su dobili jako malo
osobnih informacija. Kad su ga pitali zna li ako je nešto mučilo Glory,
Neff je odmahnuo glavom i rekao kako bi volio znati nešto što bi im
moglo pomoći. Je li bilo razmirica s kolegama na poslu? Isto
odmahivanje glavom.
McCaleb ga je iznebuha upitao poznaje li Jamesa Cordella.
- Tko je to? - začudi se Neff.
- Poznajete li Donalda Kenyona?
- Što, zar onog momka iz štedionice i kreditne banke? - Neff se
nasmiješi. - Da, bili smo prijatelji. U klubu bogataša. Milken i onaj tip,
Boesky, takoder su se s nama družifi.
McCaleb mu uzvrati osmijehom i kimne glavom. Bilo je jasno da im
Neff ne može pomoći. Misli su mu odlutale, a Graciela je Neffa pitala
o Glorynim prijateljima. McCaleb je razmišljao o tiskarskim crnilom
zamrljanoj stolici na kojoj je sjedio. Vjerojatno su svi -koji su prije
njega sjedili na toj stolici pozvani iz tiskare. Zato su svi nosili
mornarskoplave odore. Kako bi sakrili crnilo.
256
Nešto mu je palo na pamet. Glory se vraćala kući s posla one
večeri kad je ubijena. Ali nije na sebi imala odoru. Preodjenula se.
Ovdje. No u PLA-ovim izvještajima nije bilo ni spomena o tome da su
detektivi našli radnu odjeću u. njezinu automobilu ili da su pregledali
sadržaj garderobnog ormarića.
- Oprostite - reče MeCaleb prekinuvši Neffa koji je Gracieli pričao
kako je njezina sestra vješto -vozila viljuškara što je ubacivao
goleme bale papira u tiskarske strojeve. - Postoji li svlačionica s
ormarićima? Je li Glory imala garderobni ormarić?
 - Dakako, imamo' svlačionicu. Tko bi u automobil želio sjesti ako je
pun tiskarskog crnila? Imamo sve...
- Je li Gloryn ormarić već ispražnjen?
Neff se nagne u stolici i na trenutak razmisli.
- Znate, opet šu nam ograničili zapošljavanje novih radnika. Nismo
dobili odobrenje da uzmemo nekoga na Gloryno mjesto. Budući da
to nismo učinili, sumnjam da smo ispraznili njezin ormarić.
McCaleb osjeti kako ga obuzima uzbuđenje. Možda je to prilika.
- Onda postoji ključ? Možemo li ga pogledati?
- Ovaj, svakako, pretpostavljam da možete. Moram poći po
univerzalni ključ kod nadzornika službe za održavanje. Neff ih je
ostavio u uredu dok je pošao po ključ i po
Nettie Stapleton: Budući da se Gloryn garderobni ormaFić očito
nalazio u ženskoj svlačionici, Neff je prije odlaska rekao da će Nettie
poći s Gracielom pretražiti njegov sadižaj: McCaleb će morati čekati
u hodniku s Neffom. To se~ MeCalebu nije svidjelo. Nije se radilo o
tome da je Gracieia` nesposobna da pretraži garderobni ormarič.
Samo što bi on proučio ormarić kao cjelinu, upijajući pojedinosti
onoga što vidi nđ način na koji je proučavao mjesta zločina i snimke
takvih mjesta.
Uskoro se -Neff vratio u društvu Annette Stapleton pa ih je
upoznao. Sjetila se Graciele i izrazila joj duboku sućut. Neff ih je
tada sve zajedno poveo dolje, do hodnikd što je vodio u svlačionice.
McCaleb je kanio još jednom pokušati zamoliti da mu dopuste ući
unutra ako svlačionica bude praz
257
na. No kad su se približili vratima ženske svlačionice, čuo je zvuk
tuširanja. Znao je da će morati čekati pred vratima.
McCalebu je ponestalo pitanja za Neffa, a nije bio raspoložen za
neobavezno čavrljanje. Dok su čekali, polako se udaljio od čovjeka
kako bi izbjegao razgovor i osobna pitanja. Na zidu izmedu vrata
svlačionica nalazilo se još oglasnih ploča, a on se pretvarao da čita
neke od izviješenih obavijesti.
U hodniku su prošle četiri minute tišine. McCaleb je prešao od
jednog kraja oglasne ploče do drugog. Kad su Graciela i Nettie
konačno izišle, zurio je u crtež kapi tekućine na posteru
pričvršćenom na ploči. Kap je bila da polovice obojena crvenom
bojicom, što je značilo da su djelatnici na pola puta do zacrtanog cilja
u davanju krvi. Graciela mu pride.
- Ništa - reče. - Samo nešto odjeće, bočica parfema i njezine
slušalice. Na vratima su zalijepljene četiri Raymondove fotografije i
jedna moja.
- Slušalice?
- Mislim na štitnike za uši. Ništa drugo. - Kakva odjeća?
McCaleb je i dalje zurio u poster dok je govorio. - Dvije čiste odore,
majica i traperice.
- Jesi li pregledala sve džepove? ', - Da. Ništa.
Tada ga je pogodilo, snagom metka koji može probiti ; oklop.
Nagnuo se naprijed i rukom oslonio na oglasnu ploču jer je osjećao
da mu treba uporište. ;
- Terry, što je bilo? - upita Graciela. - Je li ti dobro? ~ Nije
odgovorio. Glavom su mu jurile misli. Graciela mu je stavila ruku na
čelo kako bi vidjela ima li povišenu temperaturu. Odgurnuo ju je.
- Ne, nije to - reče.
- Ima li problema? - upita Neff.
- Ne - reče McCaleb, malo preglasno. - Samo moramo poći. Moram
stići do automobila.
- Je li sve u redu?
- Da - reče McCaleb, opet preglasno. - Žao mi je, ali sve je u redu.
Samo moramo poći.
258
McCaleb kimne glavom prema Annette Stapleton i tako joj zahvali,
a potom se žurno zaputi hodnikom onamo gdje je vjerovao da se
nalazi predvorje. Graciela je pošla za njim, a Neff im je doviknuo
neka skrenu lijevo.
28.
- Što je to bilo? Što se dogada?
McCaleb je brzo hodao prema automobilu. Mislio je da će brzina na
neki način spriječiti da rastuća strepnja što ju je osjećao posve
preuzme njegov um. Graciela je morala trčkarati kako bi ga sustigla.
- Krv. _ ~.v?
- Oboje su bili davatelji krvi. Tvoja sestra i Cordell. To mi je bilo pred
nosom cijelo... vidio sam poster i sjetio se da sam u Cordellovoj kući
vidio pismo... i jednostavno sam znao. Imaš li ključeve?
 - Slušaj, uspori malo, Terry. Uspori.
Nevoljko je usporio korak, a ona ga je sustigla. Potražila je ključeve
automobila u torbici.
- Sad mi reci o čemu govoriš. - Otvori vrata pa ću ti pokazati.
Stigli su do automobila. Najprije je otključala njegova vrata i
zaobišla vozilo. McCaleb je sjeo i ispružio ruku kako bi joj otvorio.
Potom se nagnuo naprijed i počeo prekopavati po torbi na podu. Bila
je tako krcata papirima da je morao izvaditi pištolj i položiti ga na pod
kako bi imao mjesta za prelistavanje dokumenata. Graciela je ušla u
automobil i promatrala ga.
- Možeš krenuti - reče McCaleb ne dižući pogleda s onoga što je
radio.
- Što radiš?
Izvadio je izvještaj o Cordellovoj obdukciji.
259
- Tražim... sranje, ovo je samo preliminarni izvještaj. Prolistao je
papire kako bi bio siguran. Bili su nepotpuni. Nema toksikologije, ni
krvi.
Gurnuo je obdukcijski izvještaj natrag u torbu, a zatim je spremio i
pištolj. Uspravio se.
- Moramo naći telefon. Nazvat ću njegovu ženu. Graciela upali
motor.
- Dobro - reče. - Sad ćemo... poći ćemo u moju kuću. No moraš mi
reći što ti je palo na pamet, Terry.
- U redu, samo mi najprije daj minutu da razmislim, Silom je usporio
zbrku misli što su mu letjele glavom i pokušao ailalizirati skok što ga
je upravo učinio.
- Govorim o slaganju - reče. - O vezi. - Kakvoj vezi?
- Što nam je nedostajalo? Što smo tražili? Vezu izmedu slučajeva.
U početku ih je povezivala samo nasumičnost zločina. Tako su mislili
policajci. To sam i ja mislio kad sam se počeo zanimati za slučaj.
Imali smo dvije žrtve pljačke, nikakve veze osim ubojice i slučajnog
križanja njegova puta s putevima tih pojedinaca. Ovo je Los Angeles,
ovakve se stvari stalno dogadaju. Metropola nasumičnog nasilja,
točno?
Graciela skrene na Sherman Way. Bili su na samo nekoliko minuta
od njezine kuće.
 - Točno.
- Pogrešno. Jer tada otkrivamo nešto više. Saznajemo da je riječ o
ubojici koji uzima osobne predmete, a to ukazuje na nešto više od
slučajnog susreta napadača i žrtve. To ukazuje na dublju vezu;
biranje, motrenje i uzimanje svake žrive.
McCaleb ušuti. Prolazili su kraj Shennan Marketa te su ; oboje bez
riječi promatrali prodavaonicu kad su se onuda ~ provezli. McCaleb
je još trenutak pričekao, a potom je nasta- ~ vio.
- Tada odjednom dobijemo još jedan mig, još se jedan sloj luka
skine. Dobijemo rezultate balistike i sve to postaje posve nova igra.
Sad imamo još jedno umorstvo, a mnogi pokazatelji govore o
profesionalcu. O profesionalnom ubojici. Zašto? Kakva bi veza
mogla postojati izmedu tvoje sestre, Jamesa Cordella i Donalda
Kenyona?
260
Graciela nije odgovorila. Približavala se Alabami pa je skrenula na
lijevu voznu traku za skretanje.
- Krv - reče McCaleb. - Krv mora biti veza. Zaustavila se na kolnom
prilazu ispred svoje kuće. Ugasila je motor.
- Krv - reče.
McCaleb je zurio ravno naprijed u zatvorena vrata garaže. Govorio
je tiho, a strava ga je sasvim obuzela.
- Cijelo sam vrijeme razmišljao: Što je vidjela, što je znala? Kome je
mogla stati na put da bi je to moglo stajati života? Vidiš, proučio sam
njezin život i donio prosudbu. Zaključio sam da nije imala ničega što
bi netko želio uzeti, a to znači da je razlog moralo biti nešto drugo.
No promaknulo mi je. Posve mi je promaknulo. Tvoja je sestra bila
dobra majka, dobra sestra, dobra radnica i prijateljica. No jedno ju je
činilo gotovo jedinstvenom, njezina krv. To je ono što je imala u sebi i
činilo dragocjenm... nekome.
Pričekao je trenutak. Još uvijek ju nije pogledao. - Nekome poput
mene.
Čuo je kako je ispuhnula zrak, a osjećao se kao da je to nada koja
odlazi iz njegova tijela. Njegova nada u spasenje.
- Ti kažeš da su je... ubili radi njezinih organa. Gledao si onaj poster
i možeš to reći?
Konačno ju je pogledao.
 - Jednostavno znam. To je sve. Otvorio je vrata.
- Nazvat ćemo gospođu Cordell. Ona će nam reći koju je krvnu
grupu imao njezin muž. To će biti AB s negativnim CMV-om.
Savršeno se slaže. Tada ćemo saznati Kenyonovu krvnu grupu. I
ona će se također slagati. Kladio bih se u to.
Okrenuo se kako bi izišao iz automobila.
- To nema smisla - nekako žurno reče Graciela. - Jer si mi rekao da
je čovjek ondje umro. Ispred banke. Njegovo srce nisu uzeli. Ni
njegove organe. Nije isto. I Kenyon. On je umro u svojoj kući.
McCaleb je izišao, a zatim se sagnuo i pogledao je. Graciela je sad
gledala kroz vjetrobran.
261
- Nije uspjelo s Cordellom i Kenyonom - reče McCaleb. - (-lbojica je
na njima učio. Konačno je posao obavio kako treba s tvojom
sestrom.
McCaleb zatvori vrata i pode prema kući. Prošlo je nekoliko
trenutaka dok ga Graciela nije sustigla.
Unutra je McCaleb sjeo na kauč u dnevnom boravku, a Graciela mu
je donijela telefon iz kuhinje. Shvatio je da je telefonski broj Amelije
Cordell ostavio u torbi u automobilu. Takoder je shvatio da automobil
nije zaključan, a u torbi se nalazi i njegov pištolj.
Kad je ponovno izišao i prišao automobilu, pogledom je ležerno
prešao preko ulice. Tražio je automobil što ga je prošle noći vidio u
marini. Nije vidio ništa tome slično, niti vozila parkirana uz pločnik u
kojima se netko nalazio.
Vrativši se u kuću, sjeo je na kauč i utipkao broj Amelije Cordell.
Graciela je sjela na drugi kraj kauča i promatrala ga s neobičnim
izrazom na licu. Telefon je zazvonio pet puta prije no što se javila
automatska sekretarica. McCaleb je ostavio svoje ime, broj i poruku
da mu je potreban podatak o krvnoj grupi Jarnesa Cordella što je
prije moguće. Prekinuo je vezu i pogledao Gracielu.
- Je li ta žena zaposlena? - upita Graciela. - Ne, nije. Mogla bi biti
bilo gdje.
Ponovno je uključio telefon i nazvao vlastitu automatsku sekretaricu
kako bi vidio ima li poruka. Bilo ih je devet jer ih nije poslušao od
subote. Slušao je četiri poruke Jaye Winston i dvije Vernona
Carruthersa, a dogadaji su ih sve učinili zastarjelima. Takoder je čuo
Gracielinu poruku da će u ponedjeljak doći na brodić. Od dvije
preostale poruke jednu je ostavio Tony Banks, videotehničar. Rekao
je McCalebu da je dovršio rad na videosnimci što ju je McCaleb
ostavio. Druga je poruka opet bila od Jaye Winston. Nazvala je toga
jutra kako bi McCalebu rekla da se njegovo predvidanje obistinilo.
FBI pojačava svoj udio . u istragama umorstava. Hitchens ne samo
da je obećao punu suradnju, već je vodeći po- a ložaj prepustio
agentima Nevinsu i Uhligu. Jaye je bila fru- ~ strirana. McCaleb je to
lako opazio u njezinu glasu. No i on je bio frustriran. Isključio je
telefon i ispuhnuo zrak.
- Što sada? - upita Graciela.
262
- Ne znam. Moram dobiti potvrdu za ovu... ovu ideju prije nego što
poduzmem naredni korak.
- Što je s istražiteljicom iz šerifova ureda? Ona bi trebala imati
potpuni obdukcijski izvještaj. Đna će znati krvnu grupu. - Ne.
Ništa više nije rekao kako bi objasnio što je time mislio. Osvrnuo se
po dijelu kuće što ga je mogao vidjeti s kauča. Bila je malena,
uredno namještena i održavana. U susjednoj
, blagovaonici, na najgornjoj polici ormarića za porculan, nala', zila
se velika uokvirena fotografija Glorije Torres.
- Zašto je ne želiš nazvati? - upita Graciela.
- Nisam siguran. Ja samo... želim shvatiti neke stvari prije
razgovora s njom. Mislim da bih trebao malo pričekati i vidjeti hoće li
se javiti gospoda Cordell.
; - Kako bi bilo da nazoveš izravno mrtvozornikov ured? ' - Ne,
mislim da ni to ne bi upalilo.
Prešutio je činjenicu da bi svatko tko se okoristio Glorynom smrću
postao sumnjiv ako se dokaže njegova teorija. To podrazumijeva i
njega. Stoga nije želio postavljati nikakva pitanja koja bi to mogla
pokrenuti. Ne dok ne bude imao spremnih još nekoliko odgovora
kojima bi se mogao braniti.
- Znam! - odjednom će Graciela. - Kompjutor u labo; ratoriju za
analizu krvi; vjerojatno bih tamo mogla naći odgovor. Osim ako nisu
izbrisali njegovo ime. Ali sumnjam da
, su to učinili. Sjećam se da sam jednqm naišla na ime davatelja
koji je bio mrtav već četiri godine, a još je bio u kompjutoru.
 Ono što je govorila za McCaleba je imalo malo smisla. - O čemu to
govoriš? - upita.
Graciela pogleda na sat i skoči na noge.
- Čekaj da se preodjenem, a onda moramo požuriti. Sve ! ću ti
putem objasniti.
Potom je nestala niz hodnik, a McCaleb je čuo kako se zatvaraju
vrata spavaće sobe.
263
29.
Stigli su u Holy Cross malo prije podneva. Graciela je parkirala na
prednjem parkiralištu pa su ušli u bolnicu kroz glavni ulaz: Nije
željela ući kroz Hitni trakt jer je ondje radila. l'utem mu je objasnila da
je, otkako je Gloria umrla, uzimala mnogo slobodnih dana, bez
prethodnog upozorenja, kako bi bila s Raymondom. No strpljenje
njezinih šefova počelo je nestajati. Mislila je da ne bi bilo pametno
uzeti slobodan dan, a zatim ih izazivati šetnjom kroz Hitni trakt. Osim
toga, mogla bi dobiti otkaz zbog ovoga što upravo karti učinfti. Š`to je
manje Ijudi vidi, to bolje.
Kad su ušli u bolnicu, Graciela im je sa svojom odorom medicinske
sestre i poznatim licem osigurala propusnicu do odredišta. Bila je
poput veleposlanika pred kojim su se dizale sve zapreke. Nitko ih
nije zaustavio. Nitko ništa pitao. Dizalom za ošoblje pošli su na treći
kat, a onamo su stigli nekoliko minuta iza dvanaest.
Graciela je putem ispričala McCalebu kakav je njezin
plan.'Pretpoštavljala je da mogu raćunati na petnaest minuta
vremena da obave ono što žele. To je bio maksimum; vrijeme koliko
je koordinatorici za zalihe krvi trebalo da se spusti u bolničku
kantinu, uzme ručak i donese ga u patološki laboratorij.
Koordinatorica je zapravo imala stanku od sat vremena, ali na tom je
poslu uobičajeno jesti ručak na radnome mjestu jer nije bilo zamjene.
To je radno mjesto predvideno za medicinsku sestru, ali kako posao,
nije uključivao izravnu njegu pacijenata, nitko nije zamjenjivao
djelatnicu kad bi otišla na ručak.
Kao što je Graciela očekivala, stigli su u laboratorij u dvanaest i pet
i našli prazat~ stol koo.rdinatorice. McCaleb je osjetio kako mu se
bilo ubrzava dok je gledao svjetleći ekran kompjutora na stolu.
Medutim, stol se nalazio u velikoj, otvorenoj prostoriji. Otprilike tri
metra dalje bio je još jedan pisaći stol za kojim je sjedila žena u odori
medicinske sestre. , Graciela se u danoj situaciji ponašala sasvim
opušteno. ;
- Hej, Patrice, što ima novo? - vedro upita.
264
Žena se okrene od dosjea na kojima je radila i nasmiješi se. Ovlaš
pogleda McCaleba, ali se opet vrati na Gracielu.
- Graciela - reče naglašavajući svaki slog i pretjerujući s
modulacijom glasa poput spikera na vijestima. - Ništa se ne dogada,
curo. Što je s tobom?
- Nada. Tko je koordinatorica i kamo je otišla?
- Patty Kirk, na nekoliko dana. Otišla je dolje po sendvič prije
nekoliko minuta.
- Hmmmm - promrmlja Graciela kao da joj je tek sada sinulo. - Pa,
na brzinu ću uspostaviti vezu. - ZaobiBe pult i zaputi se prema
kompjutoru. - Na Hitnom traktu imamo pacijenta rijetke krvne grupe.
Imam osjećaj da će taj momak potrošiti sve što imamo pa želim
pogledati čega sve ima.
- Mogla si jednostavno nazvati. Ja bih pogledala umjesto tebe.
- Znam, ali pokazujem prijatelju, Terryju, kako ovdje obavljamo
stvari. Terry, ovo je Patrice. Patrice, Terry. Studira medicinu, UCLA.
Pokušavam ga odgovoriti od toga.
Patrice pogieda McCaleba i opet se nasmiješi, a zatim ga njezine
oči počnu procjenjivati. McCaleb je znao što misli. - Znam, nekako je
kasno - reče. - Ovo je na neki način kriza srednjih godina.
- I ja bih rekla. Sretno tijekom stažiranja. Vidjela sam kako odande
izlaze dvadesetpetogodišnjaci koji izgledaju kao da itri je pedeset.
- Znam. Bit ću pripravan.
Nasmiješili su se jedno drugome i razgovor je napokon završio.
Patrice se vratila svojim dosjeima, a McCaleb je pogledao Gracielu
koja je sjedila ispred kompjutora. Screen saver je nestao, a ekran se
probudio. Pojavio se predložak s bijelim pravokutnicima.
- Možeš zaobići pult - reče Graciela. - Patrice ne grize. , Patrice se
nasmije, ali ništa ne reče. McCaleb zaobiđe pult i stane iza
Gracieline stolice. Ona ga pogleda i namigne mu. Znala je kako
svojim tijelom onemogučava da Patrice vidi ekran. On takoder
namigne i nasmiješi se. Njezina pri
 ` branost činila mu se impresivnom. McCaleb pogleda na sat, a
potom spusti ruku kako bi Graciela mogla vidjeti da je sedam minuta
iza dvanaest. Ona se tada okrene kompjutoru.
265
- Dakle, tražimo krvnu grupu AB, u redu. Najprije se ubacujemo
ovamo i spajamo s ADPKO. To je skraćenica za Agenciju za
dobavljanje i potražnju krvi i organa. To je velika regionalna banka
krvi s kojom surađujemo. Većina bolnica ovoga kraja to čini.
- Dobro.
Podigla je ruku i prstom prešla po papiriću zalijepljenom na
monitoru iznad ekrana. Ondje je bio zapisan šesteroznamenkasti
broj. McCaleb je znao da je to pristupna šifra. Dok su se vozili
ovamo, Graciela mu je objasnila kako je slabo osiguranje ADPKO
sustava. Šifra za pristup programu mijenja se jednom mjesečno. No
posao koordinatora u Holy Crossu nije stalno radno mjesto, a to
znači da se medicinske
i sestre često izmjenjuju. Ni to izmjenjivanje nije išlo po odredenom
planu jer su medicinske sestre koje su patile od prehlade, viroze i
drugih boljetica, zbog kojih nisu trebale otvarati bolovanje, ali su se
morale držati podalje od pacijenata, često dobivale posao
koordinatora. Budući da je na tom mjestu radilo mnogo ljudi, šifra
ADPKO-a jednostavno se stavljala na monitor jednom mjesečno,
kad god bi se promijenila.
' Tijekom osam godina, koliko je obavljala posao medicinske sestre,
Graciela je radila u još dvije bolnice u Los Angelesu. ' Rekla je da se
isto postupa i u tim bolnicama. ADPKO ima
sigurnosni sustav koji se zacijelo zaobilazi u svim bolnicama.
Graciela utipka šifru i potom naredbu modemu, a McCaleb je čuo
kako kompjutor bira broj i spaja se s ADPKO-vim.
- Spajamo se s bazom - reče Graciela.
McCaleb pogleda na sat. Ostalo im je najviše osam minuta. Na
ekranu se pojavilo nekoliko pozdravnih predložaka, a potom se slika
smirila s kontrolnim popisom identifikacije i zahtjeva. Graciela je brzo
utipkala zahtjev i nastavila objašnjavati što radi.
- Sad idemo na stranicu potražnje krvi. Utipkamo ono što tražimo i
tada.:. hokus pokus, čekamo.
Podigla je ruke ispred ekrana i migoljila prstima.
 - Graciela, kako je Raymond? - upita Patrice iza njihovih leđa.
McCaleb se okrene i pogleda onamo, ali Patrice je i dalje radila na
svojim dosjeima.
266
Iff
- Dobro je - odgovori Graciela. - Još uvijek me boli srce, ali on je
dobro.
- Ah, to je lijepo. Moraš ga opet dovesti.
- Hoću, ali ima nastavu. Možda tijekom proljetnih blag' dana.
, Na ekranu se počeo pojavljivati popis zaliha krvi AB krvne grupe,
te gdje se nalazi svaka boca, u bolnici ili banci krvi. Iako je ADPKO i
sama bila banka krvi, takoder je služila kao agencija za koordinaciju
manjih banaka i bolnica di. ljem Zapada.
- U redu - reče Graciela. - Sad vidimo da imamo pri( lično dobre
zalihe ovoga. Liječnik želi u rezervi imati najmanje šest jedinica, za
slučaj da naš pacijent s ranom na prsima zatreba još~ jednu
operaciju. Stoga podemo do prozorčića za narudžbe i rezervirarno
šest boca. Čuvat će narn ih samo dvadeset četiri sata. Ako se to ne
iskoristi sutra do
' podneva, ta je krv na raspolaganju drugima.
- U redu - reče McCaleb ponašajući se poput studenta što je
navodno bio.
- Moram reći Patty da sutra ponovi ovaj zahtjev. - Što ako se ubaciš
ovamo, a krvi nema?
Tijekom vožnje rekla mu je neka postavi to pitanje ako s se još
netko bude nalazio u prostoriji kad uspostave vezu s ADPKO~m.
- Dobro pitanje - reče i počne micati miša. - U tom ; slučaju,
postupamo ovako. Prijedemo na ikonu u kojoj se nalazi kapljica krvi.
Pritisnemo tipku i to nas spaja s popisom davatelja. Ponovno
čekamo.
Prošlo je nekoliko sekundi, a tada se ekran počne ispu4 njavati
imenima, adresama; telefonskim brojevima i drugirn podacima.
- Ovo su sve davatelji s krvnom grupom AB. Pokazuje . nam gdje
se nalaze, kako se s njima može stupiti u vezu i kad su posljednji put
dali krv. Ne želirno se uvijek obraćati istoj osobi. Pokušavamo to
malo proširiti i nastojimo naći nekoga tko je blizu bolnice, pa može
~ednostavno doći ova
 ' mo, ili se nalazi u blizini banke krvi. Zelimo njima olakšati. v
Dok je govorila, prelazila je prstom niz popis imena. Bilo ih je oko
dvadeset pet, iz svih krajeva Zapada. Zastala je
267
; na imenu svoje sestre i noktom kucnula po ekranu. Zatim , je
pošla dalje. Stigla je do kraja, ali nije naišla na ime Jamesa Cordella.
McCaleb glasno uzdahne od razočaranja, ali Graciela podigne prst
pokazujući mu neka pričeka. Pritisne tipku SCREEN uP te se pojave
nova imena. Bilo ih je još petnaestak. Ime Jamesa Cordella nalazilo
se na vrhu novoga popisa. Opet je pošla prstom prema dolje i našla
ime Donalda Kenyona na predzadnjemu mjestu.
' Ovaj put McCaleb zadrži dah i samo kimne glavom. Gra' ciela
podigne glavu, a u očima joj se pojavi sjetan pogled. McCaleb se
nagne bliže ekranu i pročita podatke iza imena. Cordell nije dao krv
devet mjeseci, a prošlo je više od šest godina otkako je Kenyon
zadnji put žrtvovao kapljicu. McCaleb opazi da je posljednja bilješka
iza oba imena slovo D sa
I zvjezdicom. Druga su imena imala jedno ili drugo, ali ih je i bilo
malo s istom kombinacijom. McCaleb ispruži ruku i kuc; ne po
ekranu ispod slova.
- Što je to? Preminuli*?
i - Ne - Graciela će tihim glasom. - D znači davatelj**. Ef Davatelj
organa. Potpisali su papire, stavili ih u vozačke doi zvole, sve to,
tako da im u trenutku kad dodu u bolnicu i
umru mogu uzeti organe.
Gledala ga je cijelo vrijeme dok je to govorila, a McCalebu je bilo
teško pogledati ju. Znao je što znači ta potvrda.
- A zvjezdica? - Nisam sigurna.
Vratila se do legende na vrhu. Prešla je prstom preko simbola dok
nije došla do zvjezdice.
- To znači negativan CMV - reče. - Većina ljudi nosi u sebi
bezopasni virus u krvi koji se zove CMV. To je skraćenica neke velike
riječi. Otprilike četvrtina stanovništva toga nema. To se mora znati
kako bi se posve slagala krvna slika između davatelja i primatelja.
McCaleb kimne glavom. Taj je podatak već znao.
* Deceased (D) - preminuli
* * Donor (D) - davatelj, darivatelj.
 268
- Dakle, to je današnja lekcija - tiho će Graciela. Pomaknula je
miša, a McCaleb je vidio kako se strelica
približava ikoni za prekid veze na vrhu ekrana. Sagnuo se i uhvatio
je za ruku prije nego što je dospjela pritisnuti tipku miša i isključiti se
iz sustava ADPKO.
Graciela ga pogleda s izrazom pitanja na licu. McCaleb se osvrne
prema Patrice. Nije mogao govoriti. Osvrne se naokolo i opazi na
pultu podmetač za papir s nekoliko obrazaca i olovkom. Rukom je
Gracieli davao znakove pokazujući Patrice, a potom nju, te konačno
prstima napravio znak govorenja. Potom je uzeo podmetač za papir i
počeo pisati.
- Hej, ovaj, Patrice, kako je Charlie? - upita Graciela. - O, on je
dobro. Još uvijek pravi klipan.
- Zaboga, vas dvoje se tako doobroo slažete! - Da, pravi zaljubljeni
par.
McCaleb postavi podmetač ispred Graciele. Napisao je tri pitanja.
l. Možeš li ispisati taj popis?
2. Možeš li naći dosje svoje sestre? 3. Tko je dobio njezine organe?
Graciela slegne ramenima i ustima oblikuje riječi ne znam. Potom
se okrene prema kompjutoru i počne raditi. Najprije je ispisala listu
davatelja s krvnom grupom AB. Srećom, komjutor je bio spojen s
laserskim štampačem koji je radio gotovo nečujno pa Patrice nije
obratila pozornost. McCaleb brzo presavije popis i spremi ga u
unutrašnji džep jakne. Potom se Graciela vrati na prvobitni predložak
i otvori mapu s naredbama. Pritsnula je mišem na ikonu u kojoj se
nalazilo crveno srce. Pojavila se datoteka pod nazivom USLUGE
DOBAVLJANJA ORGANA i još jedan pravokutnik u kojeg je trebalo
upisati pristupnu šifru. Graciela slegne ramenima, pogleda šifru
zalijepljenu iznad ekrana i ponovno je utipka. Ništa.
Strelica se pretvorila u pješčani sat i ništa se nije dogodilo.
McCaleb pogleda na sat. Bilo je dvanaest i petnaest, krajnje vrijeme
da odu. Patty Kirk bi se mogla svakog trenutka vratiti i otkriti ih. Kad
je sve ovo planirala, Graciela nije
269
ništa rekla o tome kako će objasniti svoj postupak ako ih uhvate.
 - Mislim da kompjutor zabušava - reče Graciela. Frustrirano tresne
dlanom sa strane po monitoru. McCaleb je uvijek mislio kako je
neobično koliko ljudi misli da bi to moglo pomoći. Baš joj je kanio reći
neka se ne trudi kad je čuo kako se miče Patriceina stolica. Okrenuo
se i vidio da ustaje. Možda će i ona pokušati s kompjutorom.
- Evo ga - reče Graciela.
McCaleb je držao svoje tijelo izmedu Patrice i kompjutora.
- Prokleta stvar - reče Patrice. - Uvijek to radi. Idem gore na terasu
popiti coca-colu i popušiti cigaretu. Vidimo se kasnije, Graciela. -
Nasmiješi se McCalebu. - I drago mi je da smo se upoznali - doda.
McCaleb se osmjehne.
- I meni je drago - reče.
- Vidimo se kasnije, Patrice - dometne Graciela. Patrice zaobide
pult i izađe u hodnik. Uopće nije pogledala kompjutorski ekran dok je
prolazila. Kad je otišla, McCaleb pogleda ekran. Na njemu je
bljeskala poruka:
PRISTUP SAMO RAZINA 1 POKUŠAJTE PONOVNO
- Što to znači?
- Znači da nemam šifru za otvaranje te datoteke. Koliko je sati?
- Vrijeme za odlazak: Izađi iz toga.
Graciela pritisne tipku, a McCaleb začuje zvuk prekida telefonske
veze.
- Što zapravo radiš? - upita Graciela. - Što si htio? - Reći ću ti
kasnije. Idemo odavde.
Graciela ustane, namjesti stolicu onako kako ju je našla, te žumo
zaobiđu pult. Na hodniku skrenu desno i zapute se prema dizalima.
Hodali su brzo, kao da su lopovi. Približavala im se neka žena koja
je nosila limenku coca-cole i kutiju sa sendvičem. Bila je udaljena
oko dvadeset pet metara i smiješila se Gracieli.
- O, sranje - šapne McCaleb. - Je li to...
270
- Da. Nema problema. - Ne, zadrži je.
- Zašto, sve je u redu.
Podigao je ruku kako bi počešao nos i spriječio da njegove riječi
dopru do žene.
- Screen saver. Obično se pojavi tek nakon minute ili više. Znat će.
- Nije važno. Nismo ukrali državne tajne.
 Međutim, pokazalo se da Graciela ne mora nikoga zadržavati. Patty
Kirk se sama zadržala.
- Graciela, što radiš ovdje? - rekla je kad se posve približila. -
Upravo sam vidjela Jane Tompkins u kantini, a ona se ljutila jer opet
nisi došla na posao.
Stali su, a stala je i Patty Kirk.
- Nemoj joj reći da si me vidjela ovdje! - zamoli Graciela.
- Pa, što radiš? - Podigne ruku i pokaže Gracielinu odoru.
- Ovo je moj prijatelj Terry. Uskoro će dobiti liječničku diplomu.
UCLA. Obećala sam da ću mu danas malo pokazati naokolo jer će
možda ovdje doći stažirati. Mislila sam da ću se daleko lakše kretati
ovuda ako imam odoru. Terry, ovo je Patty Kirk.
Rukovali su se i nasmiješili jedno drugome. McCaleb ju je pitao
kako je, a ona je rekla da je dobro. U mislima je vidio kako ekranom
ponovno Iete sličice screen savera.
Patty Kirk opet pogleda Gracielu i odmahne glavom.
- Janie će te ubiti ako sazna. Mislila je da je opet riječ o Raymondu.
Duguješ mi za ovo, curo.
- Znam, znam. Samo joj nemoj reći, u redu? Ondje se svi ljute na
mene. Ona mi je jedina ostala prijateljicom. Pozdravili su se, a
McCaleb i Graciela su pošli prema
dizalu. Kad ih Patty Kirk više nije mogla čuti, Graciela je pitala jesu
Ii se dovoljno dugo zadržali.
- Ovisi o tome na koliko minuta je namješten screen saver. No
vjerojatno je u redu. Idemo odavde.
271
Vrativši se u automobil, Graciela se odvezla s bolničkog parkirališta
i zaputila se prema Autoputu 405 kako bi pošli na jug.
- Kamo sada? - upita.
- Nisam siguran. Nekako se moramo ubaciti u ADPKO datoteku.
Treba nam popis primatelja. No sumnjam da možemo jednostavno
otići onamo i to zatražiti. Gdje se uopće nalazi ADPKO?
- U zapadnom Los Angelesu, blizu zračne luke. No imaš pravo, ne
možeš jednostavno ući pnamo i dobiti popis. Cijeli se sustav temelji
na povjerljivosti. Ja sam tebe našla samo zato što mi je netko
ukazao na članak u novinama.
- Tako je - reče McCaleb.
 Već je pošao dalje od toga. Misli su mu jurile i konačno mu je na
pamet pala ideja. Približavali su se skretanju za autoput.
- Idemo preko brda. U Cedars. Mislim da znam nekoga tko će nam
pomoći.
30.
Najprije su pošli u ured Bonnie Fox u zapadnom tornju bolnice
Cedars. Čekaonica je bila prazna, a Foxina tajnica, žena po imenu
Gladys koja se nikad nije smiješila, obavijestila ih je da liječnica nije
u ordinaciji.
- Gore je u Northu i ne očekujem da će se danas vratiti ovamo -
rekla je Gladys neprestano se mršteći. - Jeste li došli po svoje
papire?
- Ne, još nisam.
McCaleb joj je zahvalio pa su otišli. Znao je da ono što im je Gladys
rekla u prijevodu znači da se Fox nalazi na petom katu North
Towera, u bolnici, i obavlja vizitu. Mostom na drugom katu prešli su u
North, a potom se dizalom popeli na peti kat gdje se nalazi odjel
kardiologije i transplantacije.
272
McCaleb se ondje dovoljno često nalazio pa nije djelovao poput
uljeza. Graciela je na sebi još uvijek imala odoru medicinske sestre,
pa se još bolje uklapala u sredinu. McCaleb je vodio hodnikom lijevo
od dizala do prostora u kojem su se nalazile sobe za one koji čekaju
transplantaciju ili za one koji se oporavljaju nakon kirurškog zahvata,
te prostorija za medicinsko osoblje. Vjerovao je da će tu negdje
pronaći Bonnie Fox.
Dok su hodali dugačkim hodnikom, McCaleb je pogledavao kroz
otvorena vrata. Nije vidio dr. Fox, ali je na krevetima vidio krhka tijela
uglavnom starijih ljudi. To su sobe onih koji čekaju, spojenih s
aparatima, onih kojima vrijeme izmiče, a šanse se smanjuju kao i
otkucaji njihovih srca. Kad su prošli kraj jedne sobe, McCaleb je
ugledao dječaka kojeg je već ranije vidio. Dječak je sjedio na krevetu
i gledao televizijski program. Činilo se da je sam u sobi. Žice i cijevi
vijugale su iz rukava njegove bolničke halje i spajale se s aparatima i
monitorima. Nakon što je razabrao da Fox nije u sobi, McCaleb je
brzo pošao dalje. Mlade je bilo najteže prihvatiti, čak i razmišljati o
njima. Njihovi mladi organi koji ih na neobjašnjiv način izdaju, užasna
i ponekad fatalna lekcija kojom ih je život kaznio, a ništa nisu skrivili.
Na trenutak su McCalebove misli skrenule na Everglades, okupljanje
istražitelja na aerogliserima kod Vražjeg brloga, na crnu rupu u kojoj
je nestalo njegovo vjerovanje da za sve postoji valjan razlog.
Imali su sreće. Kad su skrenuli prema prostoru za medicinske
sestre, McCaleb je ugledao Bonnie Fox kako se naginje preko .pulta
i uzima pacijentov karton iz vertikalnog držača. Kad se uspravila,
okrenula se i opazila ih.
- Terry?
- Hej, doktorice.
- Što je bilo? Zar si..:
. _ rle, nE, sve je u redu.
Podigao je ruke kako bi je smirio.
- Onda šio radiš ovdje? 'Fvoji ~su papiri u mom uredu. Činilo se da
je fek tada opaziia Gracielu; ali je očito nije poznavala. To je uvećalo
zbunjenost.koja sE već pojavila na njezinu licu.
273
- Nisam došao zbog papira - reče McCaleb. - Postoji li neka soba,
prazna soba, što je možemo upotrijebiti na nekoliko minuta? Moramo
razgovarati s tobom.
- Terry, trenutno sam usred vizite. Nije u redu da dodeš ovamo i
očekuješ...
- Važno je, doktorice. Jako važno. Daj mi pet minuta i siguran sam
da ćeš se složiti sa mnom. Ako se ne složiš, otići ćemo. Poći ću po
svoje papire i više te neću gnjaviti.
Ona razdraženo odmahne glavom i pogleda medicinsku sestru iza
pulta.
- Anne, što imamo slobodno?
Jedna od sestara nagne se ulijevo i prijeđe prstom niz papir na
podmetaču.
- Deset, osamnaest, trideset šest, birajte.
- Bit ću u osamnaest budući da je to blizu gospodina Koslowa. Ako
pozvoni, recite mu da ću doći za pet minuta. Strogo je pogledala
McCaleba dok je izgovarala dvije posljednje riječi.
Brzim korakom Fox ih povede hodnikom i u sobu šesto osamnaest.
McCaleb je zadnji ušao i zatvorio vrata za sobom. Fox se bokovima
naslonila na prazan krevet, odložila karton kraj sebe i prekrižila ruke.
McCaleb je osjećao kako iz nje isijava ljutnja uperena protiv njega.
- Imaš pet minuta. Tko je ovo?
- Ovo je Graciela Rivers - reče McCaleb. - Pričao sam ti o njoj.
Fox je strogim pogledom proučavala Gracielu.
- Vi ste ga naveli na ovo - reče. - Znate, on me ne želi poslušati, ali
vi ste medicinska sestra, trebali biste znati ~ da to ne ide. Pogledajte
ga. Boju kože, podočnjake. Prije ; tjedan dana bilo mu je dobro. Bilo
mu je savršeno, proklet- ~' stvo! Već sam maknula njegov dosje sa
svog stola i spremila i ga. Toliko sam bila sigurna u njega. Sada...
Pokazala je prema McCalebu kao da time želi dokazati svoje riječi.
- Učinila sam samo ono što sam osjećala da moram učiniti - reče
Graciela. - Morala sam pitati...
- To je bila moja odluka - prekine je McCaleb. - Sve. ~ Moja odluka.
274
am
ne ~ati rije letiila
sati ičiIve.
Fox je odbacila njihova objašnjenja Ijutito odmahnuvši glavom.
Odmaknula se od kreveta i kretnjom pokazala McCalebu neka
sjedne.
- Skini košulju i sjedni. Počni govoriti. Sad imaš otprilike četiri
minute.
- Neću skinuti košulju, doktorice. Želim da poslušaš ono što imam
za reći, a ne kako mi kuca srce.
- Dobro. Pričaj. Želiš me odvući od pacijenata koje moram
pregledati, dobro. Pričaj. - Nestrpljivo je zglobovima prstiju kuckala
po kartonu na krevetu. - Gospodin Koslow, on je u istoj situaciji u
kakvoj si se ti nalazio prije nekoliko mjeseci. Pokušavam ga održati
na životu dok se možda ne pojavi odgovarajuće srce. Zatim imam
trinaestogodišnjeg dječaka koji...
- Hoćeš li mi dopustiti da kažem zašto smo došli ili nećeš?
- Ne mogu si pomoći. Tako se Ijutim na tebe.
- Pa, poslušaj ovo i možda će to promijeniti tvoje osjećaje.
- Mislim da to nije moguće. - Smijem li ti ispričati ili ne?
Fox uzdigne ruke u znak predaje, skupi usne i nakloni mu se.
McCaleb konačno počne sa svojom pričom. Trebalo mu je deset
minuta za sažetu verziju svoje istrage, ali to je bilo u redu. Kad je
prošlo pet minuta, Fox je već bila tako opčinjena pričom da nije ni
zamijetila kako vrijeme prolazi. Dopustila mu je da sve ispriča
nijednom ga ne prekinuvši.
- To je sve - reče McCaleb kad je završio. - Zato smo došli.
Foxine su oči nekoliko trenutaka prelazile s McCaleba na Gracielu
dok je pokušavala shvatiti ono što joj je upravo ispričao. Potom se
počela kretati skučenom prostorijom dok je iznosila podatke onako
kako ih je ona shvatila. Nije šetkala. Više se činilo kao da joj treba
prostora za priču u glavi, a tu je potrebu iskazivala laganim
pokretima naprijed i natrag i tako širila prostor oko sebe.
- Kažeš da tražiš osobu kojoj treba organ, srce, pluća, jetra, bubreg,
bilo što. No kao i ti, ima rijetku krvnu grupu, AB s negativnim CMV-
om. To podrazumijeva dugo, dugo,
275
i možda neuspješno čekanje jer je možda samo jedan od dvjesto
ljudi u toj skupini, a to odmah znači da će samo jedan od dvjesto,
recimo, bubrega odgovarati takvoj osobi. Dakle, jesam li to dobro
shvatila? Ti kažeš da je ta osoba odlučila poboljšati svoje izglede
tako da ubija ljude iz te skupine jer će njihovi organi biti na
raspolaganju za transplantaciju?
Riječi je izgovorila s previše sarkazma, a to je ljutilo McCaleba, ali
umjesto da se pobuni, on samo kimne glavom. - I da je imena ljudi te
skupine ta osoba našla na popisu
davatelja krvi u ADPKO kompjutoru? - Tako je.
- Ali ne znaš kako je do toga došla.
- Ne znamo zasigurno. Ali znamo da je sigurnosni sustav ADPKO-a
vrlo loš i lako ga je zaobići.
McCaleb je iz džepa izvadio popis što ga je Graciela ispisala u Holy
Crossu. Raširio je papir i pružio ga dr. Fox. - Ja sam se ovoga danas
domogao, a nemam pojma o ubacivanju u kompjutore.
Fox uzme papir i zamahne prema Gracieli. - Ali ona ti je pomogla.
- Ne znamo tko je ta osoba niti tko joj je pomogao. Moramo
pretpostaviti da, ako ta osoba ima veze i sposobnost unajmiti
profesionalnog ubojicu, onda se on ili ona može ubaciti i u ADPKO-
ov kompjutor. Bit je u tome da se to može učiniti. - McCaleb pokaže
popis. - Tu se nalazi sve što je potrebno. Svi na tom popisu spadaju
u skupinu. Navedena je njihova starost, čak i to jesu li davatelji
organa. Izabrao bi neku mladu osobu, malo istraživao. Kenyon je bio
mlad i u dobroj formi. Tenisač, jahač. Cordell je bio mlad i snažan.
Ako ga je netko promatrao kroz odredeno razdoblje, znao bi da je u
dobroj kondiciji. Jahač na valovima, skijaš na vodi, biciklist. Obojica
su bili savršeni.
- Onda zašto ih je ubio kao za neku vježbu? - upita Fox.
- Ne, ne za vježbu. To je bila prava stvar, ali je svaki put nešto pošlo
po zlu. U Kenyonovu slučaju ubojica je upotrijebio rasprskavajući
metak koji mu je mozak pretvorio u kašu; pa je umro prije no ;što su
ga uspjeii prebaciti do bol
276
nice. Ubojica je poboljšao svoju metodu. Prešao je na kompaktne
metke i pucao u prednji dio mozga. Smrtonosna rana, da, ali ne
izaziva trenutnu smrt. Čovjek koji je stigao na mjesto zločina
mobitelom je pozvao hitnu pomoć. Cordell je još bio živ. No nastala
je zbrka s adresom i vozilo Hitne pomoći otišlo je na pogrešno
mjesto. U meduvremenu, vrijeme prolazi, žrtva umire na mjestu
zločina.
- I ponovno organi nisu ubrani - reče Fox ovaj put shvativši.
- Mrzim tu riječ - reče Graciela, prvo što je izustila nakon dugo
vremena.
- Što? - upita Fox. '
- Ubrani. Mrzim to. Ti se organi ne ubiru. Oni su darovani. Daruju ih
ljudi kojima je stalo do drugih ljudi. Nije to urod na poljoprivrednom
dobru.
Fox kimne glavom i šutke se zagleda u Gracielu, kao da je iznova
procjenjuje.
- Nije uspjelo s Cordellom, ali ne zbog načina ubojstva - nastavi
McCaleb. - I tako se ubojica jednostavno vratio na popis
potencijalnih davatelja. On...
- Popis iz ADPKO kompjutora.
- Tako je. Vraća se na popis i odabire Gloriju Torres. Postupak
počinje iznova. On motri, upoznaje njezine običaje, također zna da je
zdrava te će poslužiti svrsi.
McCaleb je pogledao Gracielu dok je to govorio, bojeći se da će
grubost izrečenoga izazvati još jednu reakciju. Šutjela je. Fox je
progovorila.
- I sad želiš slijediti trag darovanih organa i misliš da je ubojica, ili
osoba koja je unajmila ubojicu, dobio jedan od organa. Shvaćaš li
kako to zvuči?
- Znam kako zvuči - brzo će McCaleb prije no što je uspjela razraditi
svoje sumnje. - Ali nema drugog objašnjenja. Treba nam tvoja
pomoć s ADPKO-om.
- Ne znam.
- Razmisli o tome. Kakvi su izgledi da je obična koincidencija što je
isti čovjek, najvjerojatnije profesionalni ubojica, slučajno ubio troje
različitih ljudi iz iste jedan od dvjesto skupine? Takva se slučajnost
ne može ni kompjutorom izračunati. Jer to ne može biti koincidencija.
Riječ je o krvnoj po
277
dudarnosti. Krvna podudarnost je veza. Kivna podudarnost je motiv.
Fox se udalji od njih i priđe prozoru. McCaleb pode za njom i stane
kraj liječnice. S prozora se vidio Beverly Boulevard. Vidio je niz
prodavaonica na drugoj strani ulice, knjižaru i prodavaonicu
delikatesa na čijem je krovu pisalo: BRzo ozDRAVnrE! Pogledao je
dr. Fox, a činilo se da ona zuri u vlastiti odraz na staklu.
- Čekaju me pacijenti - reče.
- Potrebna nam je tvoja pomoć. - Što bih točno mogla učiniti?
- Nisam siguran. No mislim da ima više izgleda da ćeš ti dobiti
podatke od ADPKO-a nego mi.
- Zašto se jednostavno ne obratiš policiji? Oni imaju najviše izgleda.
Zašto mene uplićeš?
- Ne mogu im se obratiti. Još ne. Obratim li se njima, izbacit će me,
maknuti sa slučaja. Razmisli o onome što sam ti upravo rekao. Ja
sam osumnjičenik.
- To je šašavo.
- Znam da jest. Ali oni ne znaju. Osim toga, to nije važno. Ovo je
osobno. Dugujem to Glory Torres i dugujem Gracieli. Ne kanim ovo
gledati sa strane.
Uslijedi trenutak tišine. - Doktorice?
Graciela im je prišla iza leda. Okrenuli su se prema njoj. - Morate
nam pomoći. Ako nećete, onda sve ovo, sve što ovdje činite, ništa
ne znači. Ako ne možete zaštiti besprijekornost sustava u kojem
radite, onda nemate sustava. i
Dvije su se žene dugo gledale, a tada se Bonnie Fox kratko
osmjehne i kimne glavom.
- Pođite u moj ured i pričekajte me - reče. - Moram pogledati
gospodina Koslowa i još jednog pacijenta. To će potrajati najviše sat
vremena. Nakon toga doći ću u ured i nazvati.
278
31.
- Ured koordinatora.
- Glenna Leopolda, molim vas. Ovdje Bonnie Fox. NaIazili su se u
Foxinu uredu iza zatvorenih vrata. Fox je uključila telefonski zvučnik
pa su McCaleb i Graciela mogli slušati. Čekali su pola sata dok nije
došla u ured. Drukčije
i se držala. I dalje im je kanila pomoći, ali je McCaleb opazio da je
uzrujanija nego ranije, kad su razgovarali u praznoj bolesničkoj sobi
u North Toweru. Razradili su plan što ga je McCaleb smislio dok su
čekali. Fox je zapisala nekoliko bilješki i nazvala.
- Bonnie?
- Zdravo, Glenn, kako si?
- Dobro sam. Što mogu učiniti za tebe? Imam otprilike deset minuta
prije sastanka.
- Ovo ne bi smjelo dugo trajati. Imam ovdje maleni problem, Glenn,
a mislim da bi mi ti mogao pomoći.
' - Reci.
- Devetog sam veljače ovdje obavila transplantaciju, ADPKO dosje
broj devedeset osam trideset šest, i došlo je do određene
komplikacije. Željela bih razgovarati s kirurzima koji su obavili
transplantacije drugih davateljevih organa.
Uslijedila je kratka tišina prije no što se ponovno začuo Leopoldov
glas.
- Ovaj, da vidimo... hoću reći, ovo je nekako neobično. O kakvim
komplikacijama govorimo, Bonnie?
- Pa, znam da imaš sastanak. Objasnit ću ti u kratkim crtama.
Primateljeva krvna grupa je AB s negativnim CMV-om. Organ što
smo ga primili preko ADPKO-e slagao se s
 , tim, sudeći prema zapisniku. No sada, koliko ima, devet ili više
tjedana nakon operacije, naš primatelj je dobio CMV virus i u
posljednjoj biopsiji krvna slika pokazuje znakove odbacivanja.
Pokušavam otkriti kako se to dogodilo.
Muk. - Pa, mislim da bi se to već prije pojavilo da je došlo sa srcem.
279
- Tako je, ali prije nismo to tražili. Na temelju zapisnika zaključili
smo da nema CMV-a. Nemoj me pogrešno shvatiti, Glenne, ne
tvrdim da je to došlo sa srcem. No moram saznati odakle jest došlo,
a moram sve istražiti. Najbolje je početi sa srcem.
- Pokušavaš li to istražiti, kako kažeš, na zahtjev odvjetnika? Jer
ako to činiš, mislim da bih se trebao savjetovati s mojim...
- Ne, ne, Glenne, ovo je samo za mene. Moram znati je li virus
došao s organom ili je problem bio, jest, ovdje. - Pa, koju si krv
upotrijebila?
- U tome je stvar, upotrijebili smo samo pacijentovu vlastitu krv.
Imam pred sobom dosje. Dao je zalihe od osam jedinica davno prije
operacije. Upotrijebili smo ih samo šest.
- Jesi li sigurna da si upotrijebila njegovih šest?
U Leopoldovu se glasu počela nazirati uzrujanost. Fox je gledala
McCaleba, a on je vidio kako se neugodno osjeća dok laže
koordinatoru iz ADPKO-e.
- Ja mogu samo reći da smo se mi držali propisa, a ja sam osobno
provjerila natpise na bočicama prije operacije. Na njima se nalazilo
njegovo ime. Moram zaključiti da je riječ o njegovoj krvi.
- Što želiš od nas, Bonnie?
- Popis. Koji je organ otišao kojem pacijentu, te ime kirurga kojeg
mogu nazvati.
- Ne znam. Mislim da bih možda trebao...
- Glenne, slušaj, ovo nije ništa osobno, ali moj pacijent ima taj
problem, a ja želim sama provjeriti o čemu je riječ. Moram samu
sebe uvjeriti. Zadržat ću to za sebe, ako si zbog toga zabrinut. Nitko
ne govori o odvjetnicima ili nesavjesnom postupku. Samo želimo
otkriti kako se to dogodilo. Koliko sada znamo, možda imaš pravo,
možda smo pobrkafi krv. No sigurna sam da ćeš se složiti sa mnom
kako je najbolje početi od novog tkiva koje smo unijeli u pacijentov
organizam.
 McCaleb je zadržao dah. Stigli su do najvažnijeg dijela. Fox mora
osobno dobiti imena. Ne može dopustiti da Leopold kaže kako će
sam istražiti i javiti joj se.
- Pretpostavljam...
280
Leopoldov glas zamre, a Fox se nagne naprijed, prekriži ruke na
stolu i sagne glavu. U tišini je McCaleb iz telefona čuo zvuk što ga je
prepoznao kao tipkanje po tipkovnici kompjutora. Osjetio je lagano
uzbudenje kad je shvatio da Leopold zacijelo otvara datoteku na
svom kompjutoru.
, McCaleb ustane, nagne se preko stola i blago potapše dr. Fox po
laktu. Ona podigne pogled prema njemu, a on učini kretnju rukom
kao poticaj neka nastavi.
- Glenne? - reče Fox. - Što misliš?
- Baš sada gledam u to... Organi su ubrani u Holy Crossu... U
podacima o davatelju uopće nema spomena o CMV-u. Baš ništa. Ta
je osoba već dugi niz godina davala krv. Mislim da bi već ranije bilo
problema da je ona...
- To je vjerojatno točno, ali ja ipak moram provjeriti. Makar samo
radi vlastitog mira.
- Razumijem.
Još zvukova tipkanja po tipkovnici.
- Da vidimo, prijevoz je obavio... MedicAir... Jetra je transplantirana
gdje i srce, u Cedarsu. Poznaješ li dr. Spi' vaka? Daniela Spivaka?
- Ne.
McCaleb izvadi notes iz torbe i počne pisati. - Pa, on je to obavio.
Da vidimo, pluća...
- Nazvat ću Spivaka - prekine ga Fox. - Kako je pacijentovo ime?
- Ovaj... doista te moram zamoliti da sve ovo zadržiš u najstrožoj
tajnosti, Bonnie. '
- Svakako.
- Riječ je o pacijentici. Gladys Winn. McCaleb zapiše ime.
- U redu - reče Fox. - Govorio si o plućima.
- Ovaj, da, pluća. Nitko ih nije uzeo bez srca. Tvoj je . pacijent dobio
srce.
- Tako je. Što je s prebacivanjem koštane moždine?
 - Želiš sv,e, pretpostavljam. Moždina... ovaj, s moždinom nismo
uspjeli. Nismo stigli na vrijeme. Tkivo je zrakom pre`~ bačeno u San
Francisco, ali kad je MedicAir stigao onamo,
imali su problema s nevremenom. Uputili su ih u San Jose, ali zbog
kašnjenja, prometa i svega, prekasno su stigli u St.
281
Joseph's. Propustili smo priliku. Koliko sam shvatio, pacijent je
kasnije umro. Kao što znaš, teško je s tom krvnom grupom. To nam
je vjerojatno bila jedina prilika s tim čovjekom.
Tada je uslijedila još jedna kratka tišina. McCaleb je pogledao
Gracielu. Oborila je pogled pa nije mogao vidjeti izraz u njezinim
očima. Prvi je put razmislio 0 onome što ona proživljava. Govorili su
o njezinoj sestri i ljudima koje je spasila. No sve je rečeno na tako
klinički način. Graciela je medicinska sestra pa je navikla na takve
razgovore o pacijentima. Ali ne ako je riječ o vlastitoj sestri.
McCaleb je na stranicu zapisao KOŠTANA MOŽDINA, a zatim je te
riječi prekrižio. Potom je opet rukom dao znak dr. Fox neka nastavi.
- Što je bilo s bubrezima? - upita Fox.
- Bubrezi... Bubrezi su se podijelili. Da vidimo što imamo o
bubrezima...
Tijekom naredne četiri minute Leopold je prešao popis organa
uzetih iz tijela Glorije Torres i raspodijeljenih živim pacijentima.
McCaleb je sve zapisao. Više nije dizao pogleda s notesa jer nije
želio gledati Gracielu i vidjeti kako podnosi iznošenje tako žalosnih
podataka.
- To je sve - napokon će Leopold.
McCaleb, ponesen činjenicom da su dobili imena, ali iscrpljen zbog
napora uloženog u to, glasno ispuhne zrak. Previše glasno.
- Bonnie? - tiho će Leopold. - Jesi li sama? Nisi mi rekla da je
netko...
- Ne, to sam samo ja, Glenne. Sama sam.
Tišina. Fox je McCalebu dobacila bijesan pogled, a potom je
sklopila oči i pričekala.
- Pa, u redu - konačno će Leopold. - Učinilo mi se da sam tamo još
nekoga čuo, to je sve, i moram još jednom naglasiti da su ovo podaci
nadasve povjerljive...
- Znam to, Glenne.
 - ... prirode. Prekršio sam vlastita pravila kad sam ti ih dao.
- Razumijem. - Fox otvori oči. - Diskretno ću se raspitati, Glenne, i...
javit ću ti ako štogod saznam.
- Savršeno.
282
~is im da DS1
criše mi ~oda ~m
Nakon još nekoliko trenutaka neobaveznog čavrljanja razgovor je
završio. Fox pritisne tipku za prekid veze i spusti glavu na ruke
prekrižene na stolu.
- Bože... ne mogu vjerovati da sam to učinila. Ja... lagala sam tom
čovjeku. Lagala kolegi. Kad otkrije, on će...
Nije dovršila rečenicu. Samo je odmahnula glavom.
- Doktorice - pokuša McCaleb. - Učinila si pravu stvar. Njemu to ne
može nanijeti štetu, a vjerojatno nikad neće saznati što je učinjeno s
podacima. Sutra ga možeš nazvati i reći da si otkrila odakle potječe
problem s CMV-om i da nije riječ o davatelju. Reci mu da si uništila
bilješke o drugim primateljima.
Fox podigne glavu i pogleda ga.
- Nije važno. Lagala sam. Mrzim kad moram lagati. Ako sazna, više
mi nikad neće vjerovati.
McCaleb ju je samo gledao. Na to nije imao odgovora. - Moraš mi
samo jedno obećati - reče Fox. - Ako se tvoja teorija pokaže točnom,
ako si u pravu, onda uhvati onoga tko je to učinio. To će biti jedini
način da ja prihvatim ovo što sam učinila. To će biti moja jedina
obrana.
McCaleb kimne glavom. Zaobiđe stol, sagne se i zagrli Bonnie Fox.
- Hvala vam - blago će Graciela. - Dobro ste učinili. Fox joj se
slabašno osmjehne i kimne.
- Samo još nešto - reče McCaleb. - Imaš li fotokopirni aparat?
32.
ih Dizalo kojim su se spustili u prizemlje bilo je krcato i tiho, uz
izuzetak glazbe što je odnekud dopirala, a McCaleb
~pi- ( ju je prepoznao kao staru skladbu Knock Me A Kiss Louisa
Jordana.
283
 Kad su izišli iz dizala, McCaleb je uputio Gracielu ~ smjeru
električnog tramvaja koji će je odvesti do garaže gdj~ su parkirali.
- Ti ideš onamo.
- Zašto? Kamo ti ideš?
- Ja ću uzeti taksi do marine.
- Pa, što ćeš raditi? Želim poći s tobom.
Povukao ju je u stranu da se maknu iz vreve ljudi u pre dvorju.
- Moraš se vratiti kući Raymondu i svom poslu. Zapravo Raymondu,
on je tvoj zadatak. Ovo je moj zadatak. Ovo s tražila od mene.
- Znam, ali želim pomoći.
- Pomogla si. Pomažeš. Ali moraš poći k Raymondu. Ja ću izaći
kroz Hitni trakt. Ondje uvijek ima taksija. Graciela se namršti. Po
izrazu njezina lica vidio je da
zna kako on ima pravo, ali to joj se nije svidjelo. Posegnuc je u
džep i izvadio fotokopiju popisa što ga je napravio i Foxinu uredu.
- Evo, uzmi ovo. Ako se meni nešto dogodi, ti imaš ko~ piju. Daj je
Jaye Winston u šerifovu uredu.
- Kako to misliš, ako se nešto dogodi?
Glas joj je postao gotovo vrištav, a McCaleb je odmab požalio svoje
riječi. Poveo ju je u malenu nišu gdje su se nalazile telefonske
govornice. Nitko nije upotrebljavao telefo~ ne te su imali malo
privatnosti. Nagnuo se naprijed tako da su se njegove oči približile
njezinima.
- Ne brini, ništa se neće dogoditi - reče. - Radi se samo o tome da
je sve što sam obavio otkad si onog dana došla na brodić dovelo do
ovoga. Do imena na tom papiru. I eto, mislim kako je dobro da oboje
imamo po jedan primjerak. To je sve.
- Zar doista misliš da se na tom popisu nalazi ime ubojice?
- Ne znam. O tome ću razmišljati i na tome ću raditi kad se vratim
na brodić.
- Mogu ti pomoći.
- Znam da možeš, Graciela. Već si mi pomogla. No sad se moraš
malo povući i biti s Raymondom. Ne moraš brinuti.
284
Telefonom ću te obavještavati o svemu što se dogada. Sjećaš se, ja
radim za tebe.
Graciela se pokuša nesigurno osmjehnuti.
 - Ne, ne radiš. Ja sam ti samo morala reći za Glory, a zatim si radio
ono što ti je srce govorilo.
- Možda.
- Kako bi bilo da te ja odvezem onamo i samo te iskrcam ispred
marine?
- Ni slučajno. Upala bi u najveću prometnu gužvu i vozila se dva
sata. Podi sada, dok još možeš. Podi i budi s Raymondom.
 Graciela konačno kimne glavom. McCaleb je još uvijek bio sagnut
nad njom, pa joj je podigao ruke na ramena, nježno je privukao k
sebi i poljubio.
- Graciela? - Što?
- Ima još nešto. - Što to?
- Želim da razmisliš o tome, razmisli imam li pravo. I ja moram
razmisliti o tome.
- Kako to misliš?
- Ako imaš pravo, ako je netko ubio Glory zbog nečega što je imala
u sebi, onda ju je na neki način ubio i zbog mene. I ja sam dobio
jedan dio nje. Ako je to točno, možemo li onda...
Nije dovršio pitanje, a ona jedan dugi trenutak ništa nije rekla.
Pogled je spustila na njegova prsa.
- Znam to - napokon reče. - Ali ti nisi ništa učinio. Ti nisi to izazvao.
- Pa, želim da razmisliš o tome i budeš sigurna. Graciela kimne
glavom.
- To je Božji način da napravi nešto dobro iz nečeg lošeg.
McCaleb prisloni svoje čelo uz njezino. Ništa nije rekao. - Znam što
si mi rekao i znam onu priču o Aubrey-Lynn. To je samo još veći
razlog za vjerovanje. Željela' bih da pokušaš.
Privukao ju je u zagrljaj i šapnuo joj u uho.
- U redu, pokušat ću-: - . ; ~ . ,
285
Muškarac s debelom aktovkom ušao je u nišu i prišao jednom od
telefona. Pogledao ih je i začudio se kad je vidio Gracielinu odoru.
Očito je pomislio da se medicinska sestra nedolično ponaša. To je
prekinulo trenutak za McCaleba. Pustio ju je iz zagrljaja i zagledao
se u njezino lice.
- Čuvaj se i pozdravi Raymonda u moje ime. Reci mu da bih opet
želio poći u ribolov.
Graciela se nasmiješi i kimne glavom. - I ti se čuvaj. I nazovi me.
- Hoću.
Nagnula se naprijed i hitro ga poljubila, a potom se zaputila prema
garaži. McCaleb je ovlaš pogledao čovjeka pored telefona, a zatim je
krenuo u suprotnom pravcu.
33.
 Uz pločnik ispred Hitnog trakta nije bilo nijednog taksija. McCaleb
odluči promijeniti plan. Ništa nije pojeo od doručka te je osjećao
slabost od gladi. Osjećao je kako lagana migrena počinje pulsirati u
dnu njegove lubanje, a znao je da će se proširiti na cijelu glavu ako
uskoro štogod ne pojede. Odlučio je nazvati Buddyja Lockridgea da
dode po njega, a dok čeka pojest će sendvič od puretine i zelenog
kupusa u Jerry's Deliju na suprotnoj strani ulice. Što je više
razmišljao o ukusnim sendvičima što su ih ondje pripremali, to je
postajao gladniji. Kad Buddy stigne, mogu se odvesti do Službe za
videografiku u Hollywoodu, uzeti videokasetu i snimku kadra što ga
je Tony Banks uvećao na njegov zahtjev.
Brzo se vratio u predvorje Hitnog trakta i pošao do telefona. Neka je
mlada žena plačnim glasom govorila o nekome tko se očito liječi na
Hitnom traktu. McCaleb je zapazio da su joj jedna nosnica i donja
usna probušene srebrnim kolutima povezanima s lančićem od
sigurnica.
286
- Nije me prepoznao, nije prepoznao Dannyja - cvilila je. - Sasvim je
sjeban, a oni će zvati i policiju.
Na trenutak zbunjen lančićem od sigurnica i pitajući se što bi se
dogodilo kad bi žena zijevnula, McCaleb je podigao slušalicu
najudaljenijeg telefona i nastojao je isključiti iz misli. Već je htio
odustati nakon što je telefon šest puta zazvonio - na jedrilici kakva je
Double Down čovjek ne može biti udaljen više od četiri zvonjave -
kad je Buddy napokon podigao slušalicu.
- Hej, Buddy, jesi li spreman za rad? - Terry?
Prije no što je McCaleb uspio odgovoriti, Lockridgeov se glas spusti
do šapta.
- Čovječe, gdje si?
- U Cedarsu. Trebao bi doći po mene. Što se dogodilo? - Pa, doći
ću po tebe, ali nisam siguran da se želiš vratiti ovamo.
- Buddy, slušaj me. Preskoči gluposti i točno mi reci što se događa.
- Nisam siguran, čovječe, ali tvoj je brod krcat ljudi. - Kojih ljudi?
- Pa, dvojica su oni u odijelima koji su jučer bili ovdje. Nevins i
Uhlig.
- Oni su u mom brodu?
 - Da, unutra su. Isto tako, skinuli su tendu s tvog cherokeeja i đoveli
autodizalicu. Mislim da će ga uzeti. Pošao sam onamo pogledati što
se događa, a oni su me zamalo bacili na tlo. Pokazali su mi bedževe
i nalog za pretres, a zatim su mi rekli neka se gubim. Uopće nisu bili
pristojni. Pretražuju brod.
- Sranje!
McCaleb pogleda oko sebe i opazi da je njegov ispad privukao
pozornosf rasplakane žene. Okrene joj leda.
- Buddy, gdje si, gore ili unutra? - Unutra.
- Možeš li sada vidjeti moj brod?
- Svakako. Gledam kroz kuhinjski prozor. - Koliko ljudi vidiš?
287
- Pa, neki su unutra. No mislim da ih sve zajedno ima četiri ili pet. I
još ih je nekoliko kraj cherokeeja.
- Je li ondje neka žena? - Da.
McCaleb je opisao Jaye Winston što je bolje znao, a Lockridge je
potvrdio da je žena kojoj opis odgovara na brodu. - Ona je trenutno u
salonu. Kad sam ranije promatrao
što rade, činilo mi se da ona samo gleda.
McCaleb kimne glavom. Mislima je prebirao po raznim
mogućnostima i objašnjenjima za ono što se događa. S koje god
strane na to gledao, uvijek je dobivao isti rezultat. Činjenica da su
Nevins i Uhlig znali kako posjeduje FBI~ve dokumente ne bi izazvala
takvu reakciju - nalog za pretres i kompletnu ekipu. Postojala je
samo još jedna mogućnost. Postao je službeni osumnjičenik.
Prihvaćajući to, razmislio je kako će Nevins i Uhlig pristupiti traženju
dokaznog materijala.
- Buddy - reče - jesi li vidio da su nešto odnijeli s broda? Govorim o
plastičnim vrećicama ili smedim papirnatim vrećicama, kao .kod
Luckyja.
- Da, bilo je nekoliko vrećica. Stavili su ih na gat. Ali ne moraš se
zabrinjavati, Terrore.
- Kako to misliš?
- Mislim da neće naći ono što zapravo traže. - O čemu to...
- Ne preko telefona, čovječe. Hoćeš li da sad dođem po
tebe? McCaleb je zastao. Što on to govori? Što se dogada? -
Ostani tamo - napokon će McCaleb. - Odmah ću te ponovno nazvati.
 McCaleb prekine vezu i odmah ponovno ubaci kovanicu od četvrt
dolara. Nazvao je vlastiti broj. Nitko se nije javio. Javila
se,'automatska sekretarica pa je čuo vlastiti snimljeni glas kako mu
govori iieka ostavi poruku. Nakon znaka McCaleb reče:
- Jaye Winston, ako si tamo, podigni slušalicu. Pričekao je trenutak'
i baš je htio ponoviti riječi kad je netko podigao sIušalicu: Osjetto je
olakš~anje kad je prepoznao Winstonin glas.
288
"" - Ovdje Winston. - Ovdje McCaleb.
To je bilo sve. Pretpostavio je da će vidjeti kako ona želi postupiti.
Bolje će moći procijeniti u kakvoj se situaciji '°- nalazi po načinu na
koji ona bude razgovarala. ·
iu. _ waj... Terry - reče Winston. - Kako si... gdje si? ao Ono malo
olakšanja što ga je osjećao počelo je nestajati. Umjesto toga obuzeo
ga je strah. Dao joj je priliku da govori
im pr~iveno, možda u šiframa, da se ponaša kao da razgovara s
kolegom ili čak s kapetanom Hitchensom. No ona je upo..i
;ve trijebila njegovo ime.
res - Nije važno gdje sam - reče McCaleb. - Što radiš na ~st. mom
brodu?
je - Zašto ne dodeš ovamo pa ćemo razgovarati o tome? ;ri- - Ne,
sad želim razgovarati o tome. Jesam li osumnjičen? Je li o tome
riječ?
ro- - Gledaj, Terry, nemoj ovo zakomplicirati više nego je im
potrebno. Zašto ne bi...
- Imate li nalog za uhićenje? Samo mi na to odgovori. ~i - Ne, Terry,
nemamo.
- Ali ja sam osumnjičen.
- Terry, zašto mi nisi rekao da imaš crni cherokee? McCaleb je
ostao bez riječi kad je shvatio kako se stvari poklapaju s njim u
središtu zbivanja.
po - Nisi me pitala. Slušaj što govoriš, što misliš. Misliš li da bih se
ja upleo u sve ovo, u istragu, uključio FBI, sve ? to, da sam ubojica?
Ne misliš valjda ozbiljno?
te - Dočepao si se našeg jedinog svjedoka. - Što?
icu - Dočepao si se Noonea. Ubacio si se u istragu i došao 'lo. do
jedinog svjedoka. Hipnotizirao si ga, Terry. Sad nam više eni nije ni
od kakve koristi. Jedina osoba koja bi možda mogla =a- identificirati
krivca, a mi smo ga izgubili. On...
Prekinula se kad se začuo škljocaj, znak da je netko podigao drugu
slušalicu.
- McCaleb? Ovdje Nevins. Gdje se nalaziš?
oz- - Nevinse, ne razgovaram s tobam. Ti si zavukao glavu u
vlastitu guzicu. Samo...
289
- Slušaj me, pokušavam biti pristojan. Možemo ovo obaviti lako i
tiho, ili možemo staviti na velika zvona. Ti odluči, prijatelju. Moraš se
predati, razgovarat ćemo i vidjeti što će ispasti.
McCaleb na brzinu razmisli o činjenicama. Nevins i ostaG došli su
do istog zaključka kao i on. Otkrili su vezu krvne podudarnosti.
Činjenica da je McCaleb imao izravnu korist od ubojstva Glorije
Torres činila ga je osumnjičenikom. Zamislio je kako su njegovo ime
ubacili u kompjutor i dobili registraciju cherokeeja. Taj im je dio
zacijelo dao krila. Nabavili su nalog za pretres i pošli na brod.
McCaleb je osjetio kako ga hladna ruka straha grabi za vrat. Uljez
od prethodne noći. Počeo je shvaćati da se nije radilo o nečemu što
je želio uzeti. Riječ je o nečemu što je želio podmetnuti. Razmislio je
o onome što je Buddy prije nekoliko trenutaka rekao, kako agenti
neće naći ono što traže. I slika je dobivala obličje. .
- Nevinse, doći ću. Ali najprije mi reci, što imate ondje? Što ste
našli?
- Ne, Terry, mi ne radimo tako. Ti dodi ovamo, a tada ~ ćemo o
svemu razgovarati.
- Spustit ću slušalicu, Nevinse. Posljednja prilika. a - Nemoj ulaziti u
pošte, McCaleb. Tvoja će slika visjeti ~ na zidu. Čim prikupimo sve
podatke.
McCaleb spusti slušalicu, zadrži ruku na telefonu i oslom čelo na
nju. Ni e bio siguran što se događa i što mu je činiti. Što su našli? ~to
je uljez sakrio na brodiću?
- Je li vam dobro?
Naglo se okrenuo, a tamo je stajala djevojka s probušenom
nosnicom i usnom.
- Sve u redu. Vi?
- Sad mi je dobro. Samo sam morala s nekim razgovarati.
 - Poznat mi je taj osjećaj.
Tada je otišla iz niše s telefonima, a McCaleb je ponovno podigao
slušalicu i ubacio još jednu kovanicu. Buddy se javio čim mu je
telefon zazvonio.
- U redu, slušaj - reče McCaleb. - Hoću da dođeš po ~ mene. Ali
nećeš moći jednostavno izaći odande.
290
- Kako to? Ovo je slobodna...
- Jer sam upravo razgovarao s njima pa znaju da me je netko
obavijestio o njihovoj nazočnosti. Zato ćeš ovako postupiti. Skini
cipele, a ključeve i lisnicu stavi u njih. Zatim uzmi košaru za prljavo
rublje, gurni cipele unutra i pokrij ih rubljem. Tada iznesi košaru s
jedrilice i pođi...
- Nemam prljavog rublja u košari, Terry. Jutros sam ga oprao, prije
no što su se pojavili svi ti ljudi.
- Dobro, Buddy. Uzmi nekakvo rublje, čisto rublje, i stavi ga u
košaru pa će izgledati da imaš prljavo. Sakrij cipele. Neka sve
izgleda kao da ideš do praonice. Nemoj zatvoriti vratašca na jedrilici i
pazi da u ruci imaš četiri kovanice od četvrt dolara. Zaustavit će te,
ali ako dobro odigraš ulogu, pustit će te na miru. Zatim sjedni u
automobil i dođi po mene.
- Mogli bi me slijediti.
- Ne. Vjerojatno te neće ni gledati kad te puste u praonicu. Možda
bi najprije trebao svratiti u praonicu, a zatim poći do automobila. ,
- U redu. Dakle, gdje ću te naći?
McCaleb nije oklijevao. S vremenom je naučio vjerovati Lockridgeu.
Osim toga, znao je da na svom kraju može poduzeti mjere opreza.
Nakon što je završio razgovor, McCaleb je nazvao Tonyja Banksa i
rekao mu da će svratiti. Banks je rekao da će ga čekati.
McCaleb je ušao u Jerry's Deli i naručio sendvič od puretine sa
salatom od zelenog kupusa i ruskim umakom. Također je naručio
narezani kiseli krastavac i limenku coca-cole. Platio je naručeno, sve
ponio sa sobom, prešao Beverly Boulevard i vratio se u Cedars.
Toliko je dana proveo u kliničkom centru da je znao napamet
raspored prostorija. Popeo se dizalom na drugi kat, gdje se nalazio
Odjel za porodništvo, jer je znao da ondje postoji čekaonica iz koje
se, preko uzletišta za helikoptere, vidio Beverly Boulevard i Jerry's
Deli. Nije bilo nimalo neobično vidjeti budućeg oca kako je
291
de sendvič u čekaonici. McCaleb je znao da ondje može sjediti,
jesti i čekati na Buddyja Lockridgea.
Sendvič je potrajao manje od pet minuta, ali čekanje na Buddyja
Lockridgea trajalo je više od sat vremena, a još uvijek ga nije bilo na
vidiku. McCaleb je gledao kako se spuštaju dva helikoptera i donose
organe za transplantaciju pohranjene u crvenim posudama za
hladenje.
Upravo je kanio nazvati Double-Down i vidjeti jesu li agenti zadržali
Lockridgea kad je napokon ugledao Buddyjev poznati taurus kako se
zaustavlja ispred prodavaonice delikatesa. McCaleb je prišao
prozoru i zagledao se daleko duž Beverly Boulevarda na obje strane,
a potom je pogledom pretražio nebo da vidi je li se pojavilo nešto
slično policijskom helikopteru. Okrenuo se od prozora i zaputio
prema dizalu.
Plastična košara puna odjeće nalazila se na stražnjem sjedalu
taurusa. McCaleb ude u automobil, pogleda košaru i potom
Lockridgea koji je na usnoj harmonici svirao neku neprepoznatljivu
melodiju.
- Hvala što si došao, Buddy. Je li bilo problema? Lockridge spusti
harmoniku u džep na vratima.
- Ne. Zaustavili su me baš kako si rekao i postavili svoja pitanja. No
ja sam se pravio blesav. Pustili su me. Mislim da su tako postupili jer
sam imao samo četiri kovanice uza se. To ti je bilo pametno, Terry.
- Vidjet ćemo. Tko te je zaustavio? Ona dvojica u odijelima?
- Ne, druga dvojica, a oni nisu agenti nego policajci. Barem su tako
rekli, ali se nisu predstavili.
- J~e li jedan bio visok i krupan čovjek, latinskog podrijetla; možda s
čačkalicom u ustima?
- Tako je. To je on.
Arrango. McCaleb osjeti djelić zadovoljstva što je prešao onog
pompoznog idiota.
- Dakle, kamo ćemo? - upita Buddy.
McCaleb je o tome razmišljao dok je čekao. I znao je da mora
početi raditi na popisu primatelja transplantiranih organa. Mora brzo
početi s tim. No prije toga želio je biti siguran da ima sve podatke. S
vremenom je na istrage počeo
292
gledati kao na ljestve što se mogu izduživati na vatrogasnim kolima.
Ljestve su se stalno izduživale, a što se čovjek dalje penjao, uporište
je postajalo sve klimavije. No, ne smije se zanemariti osnova,
početak istrage. Svaku labavu pojedinost koju se može pričvrstiti
treba staviti točno na mjesto. I zato je sad osjećao da mora riješiti
problem vremenskog slijeda dogadaja. Mora odgovoriti na pitanja što
ih je sam postavio prije penjanja do kraja ljestvi. To mu je nalagala
njegova filozofija, ali i njegov instinkt. Slutio je da će u
kontradikcijama naći istinu.
- U Hollywood - reče Lockridgeu.
- U ono mjesto za video gdje smo već bili?
- Tako je. Najprije idemo u Hollywood, a zatim u Valley.
Lockridge je prešao nekoliko kratkih blokova do Melrose
Boulevarda, a potom je skrenuo na istok prema Hollywoodu.
- U redu, da čujem - reče McCaleb. - O čemu si govorio preko
telefona, kako neće naći ono što traže?
- Pogledaj u košaru s rubljem, čovječe. - Zašto?
- Samo pogledaj.
Okrene glavu prema McCalebu i kretnjom pokaže prema stražnjem
sjedalu. McCaleb otkopča sigurnosni pojas i okrene se kako bi
mogao dohvatiti košaru. Dok je to činio, provjerio je automobile iza
njih. Promet je bio gust, ali nijedno vozilo nije pobudilo njegovu
sumnju.
Spusti pogled na košaru. Bila je puna donjeg rublja i čarapa. Buddy
je to lukavo izveo. Teško da bi Nevins ili netko drugi prekopavao po
takvim stvarima.
- Ove su stvari čiste, zar ne? - Jasno. Na dnu je.
McCaleb klekne na sjedalo i sasvim se nagne prijeko. Istrese
sadržaj košare na stražnje sjedalo. Začuje tupi udarac nečega težeg
od odjeće. Makne s puta par kričavih bokserica i ugleda plastičnu
vrećicu s patentnim zatvaračem u kojoj se nalazio pištolj.
McCaleb bez riječi ponovno sjedne držeći u ruci vrećicu s pištoljem.
Izravna plastiku, koja je iznutra požutjela zbog
293
 tankog sloja ulja za podmazivanje, da bi mogao bolje vidjeti oružje.
Osjeti kako mu na potiljku izbijaju kapljice znoja. Pištolj u vrećici bio
je HK P7. Nije mu trebao nikakav balistički izvještaj da bi znao kako
je riječ o onom HK P7, oružju kojim su ubijeni Kenyon, Cordell i
Torres. Sagne se kako bi izbliza pogledao oružje i opazi da je serijski
broj spaljen kiselinom. Pištolju se ne može ući u trag.
Drhtaj prode McCalebovim rukama dok je držao oružje kojim su
počinjena umorstva. Svom se težinom oslonio na vrata, a
ispunjavala ga je mješavina osjećaja, od tjeskobe zbog poznavanja
prošlosti predmeta što ga drži u rukama do očaja pri pomisli na
situaciju u kojoj se našao. Netko je namještao McCalebu, a
namještaljka bi zacijelo bila neoboriva da Buddy Lockridge nije
našao pištolj kad je zaronio u tamne vode ispod brodića The
Following Sea.
- Isuse - šapne McCaleb.
- Djeluje prilično opako, zar ne? - Gdje si ga točno našao?
- Bio je u ronilačkoj vreći što je visjela oko dva metra ispod tvoje
krme. Bila je vezana za jednu od kukica odozdo. Da si znao gdje je,
mogao si zahvatiti uzicu harpunom i izvući je van. No morao bi znati
da je tamo. Inače se odozgo ništa nije vidjelo.
- Jesu li ljudi koji pretražuju brodić danas ronili?
- Da, jedan ronilac. Zaronio je, ali sam ja već prije sve pregledao,
kao što si rekao. Bio sam brži.
McCaleb kimne glavom i odloži pištolj na pod izmedu nogu. Zureći
u oružje, prekrižio je ruke na prsima kao da se želi zaštititi od
hladnoće. Tako je malo nedostajalo. Iako je sjedio kraj čovjeka koji
ga je zasad spasio, obuzeo ga je zastrašujući osjećaj usamljenosti.
Osjećao se posve samim. I osjetio je početak nečega o čemu je
ranije samo čitao - bijeg ili sindrom bijega. Obuzeo ga je gotovo
siloviti poriv da zaboravi na sve i pobjegne. Samo prerezati sve veze
i bježati, poći što dalje od svega ovoga.
- Nalazim se u velikim nevoljama, Buddy - reče.
- Nekako sam to već zaključio - odgovori njegov vozač.
294
34.
McCaleb se pribrao i donio odluku kad su stigli do Službe za
videografiku. Putem je razmišljao o mogućnosti bijega, ali je to brzo
odbacio. Borba je jedina mogućnost. Znao je da mu njegovo srce
onemogućava bijeg - bježati znači umrijeti jer mu je potrebna pomno
razradena poslijeoperativna terapija lijekovima kako njegovo tijelo ne
bi odbacilo novo srce. Bijeg bi takoder značio napuštanje Graciele i
Rayionda. A već je osjećao da bi to jednako brzo uništilo njegovo
srce.
Lockridge ga je iskrcao ispred zgrade i čekao na mjestu gdje je
zabranjeno parkiranje. Vrata su bila zaključana, ali Tony Banks mu je
rekao neka pozvoni ako stigne nakon zatvaranja. McCaleb je dvaput
pritisnuo zvono prije no što je Banks osobno otvorio vrata. Imao je
žutu kuvertu te ju je pružio McCalebu.
- Je li to sve?
- Kaseta i uvećane snimke. Sve je prilično jasno. McCaleb uzme
paket.
- Koliko sam vam dužan, Tony?
- Ništa. Drago mi je da mogu pomoći.
McCaleb kimne glavom i pode prema automobilu, ali se zaustavi i
ponovno okrene prema Banksu.
- Moram vam nešto reći. Više ne radim za FBI, Tony. Ispričavam se
ako sam vas prevario, ali...
- Znam da više ne radite za FBI. - Znate?
- Jučer sam nazvao vaš stari ured kad niste odgovorili na moj
subotnji poziv. Broj je bio na onom pismu što ste ga poslali, onome
na zidu. Nazvao sam, a oni su mi rekli da ondje ne radite već
otprilike dvije godine.
McCaleb se zagleda u Banksa, zapravo prvi put procjenjujući
mladog čovjeka, a potom podigne paket.
- Onda zašto mi dajete ovo?
- Jer nastojite uhvatiti njega, čovjeka na videosnimci. McCaleb
kimne glavom.
- Onda sretno. Nadam se da ćete ga uhvatiti.
295
Banks tada zatvori i zaključa vrata. McCaleb se zahvali, ali su vrata
već bila zatvorena.
Prodavaonica u Sherman Marketu bila je prazna uz izuzetak dviju
djevojčica koje su birale slatkiše i mladog čovjeka za tezgom.
McCaleb se nadao da će vidjeti istu stariju ženu koja je radila kad je
prvi put došao, udovicu Kyungwon Kanga. Polako i razgovjetno se
obratio mladom čovjeku, nadajući se da razumije engleski bolje nego
žena.
- Tražim ženu koja ovdje radi danju.
Čovjek, zapravo malo stariji tinejdžer, pogleda McCaleba i
mrzovoljno skupi usne.
- Ne morate govoriti kao da sam retardiran - reče. Govorim
engleski. Rodio sam se ovdje.
- O - izusti McCaleb iznenađen vlastitom nespretnošću. - Oprosti
zbog toga. Riječ je samo o tome da me žena koja je ovdje bila prošli
put nije baš najbolje razumjela.
- Moja majka. Prvih trideset godina života proživjela je u Koreji i
govorila korejskim jezikom. Pokušajte vi tako. Zašto ne odselite
onamo pa ćete vidjeti hoće li vas razumjeti nakon dvadeset godina.
- Gledaj, žao mi je.
McCaleb podigne i raširi ruke. Ovo mu ne ide baš najbolje. Pokuša
iznova.
- Ti si Kyungwon Kangov sin? Dječak kimne glavom.
- Tko ste vi?
- Zovem se Terry McCaleb. Žao mi je zbog smrti tvog oca.
- Što želite?
- Bavim se nekim poslom za obitelj žene koja je ovdje ubijena i...
- Kakvim poslom?
- Pokušavam naći ubojicu.
- Moja majka ništa ne zna. Ostavite je na miru. Dosta je propatila.
296
- Zapravo, ja bih samo želio pogledati njezin ručni sat. Bio sam
ovdje neki dan i opazio da nosi sat što ga je tvoj otac nosio one
večeri.
Mladić ga je blijedo gledao. Potom se okrenuo i pogledao što rade
djevojčice kraj polica sa slatkišima.
, - U redu, djevojke, idemo. Izaberite.
McCaleb pogleda djevojčice. Nisu djelovale sretno što moraju žuriti
s tako važnom odlukom.
, - Što je sa satom?
McCaleb se opet okrene momku.
 - Pa, to je pomalo komplicirano. Neke se stvari ne slažu u
policijskim izvještajima. Pokušavam shvatiti zašto je tako. Zbog toga
bih trebao znati koliko je točno bilo sati kad je ovamo ušao čovjek s
pištoljem.
Pokaže videokameru na zidu iznad i iza prodavača.
- Policija mi je dala kopiju videosnimke. Na njoj se vidi sat tvoga
oca. Dao sam uvećati taj kadar. Ako tvoja majka nije namještala sat
otkako... ga je počela nositi, onda postoji način da dobijem vrijeme
koje me zanima.
- - Nije vam potreban sat. Točno vrijeme piše na videosnimci. Rekli
ste da imate kasetu.
- Policija kaže da vrijeme na videosnimci nije točno. To pokušavam
otkriti. Hoćeš li pozvati svoju majku? Djevojčice su tada prišle tezgi.
Mladić nije odgovorio Mc
Calebu dok je šutke uzimao njihov novac i vraćao im ostatak.
Gledao je kako izlaze, a potom se opet okrenuo McCalebu. - Ne
razumijem to. Čini mi se da nema smisla ono što vi želite.
McCaleb ispuhne zrak.
- Pokušavam ti pomoći. Želiš li da čovjek koji je ubio tvog oca bude
uhvaćen?
- Dakako. No ta stvar s ručnim satom... kakve to veze ima bilo s
čime?
- Mogao bih ti sve objasniti ako imaš na raspolaganju oko pola sata,
ali...
- Nikamo ne idem.
McCaleb se na trenutak zagleda u njega i zaključi da će to biti jedini
način. Kimne glavom i reče mu neka pričeka dok ne donese
fotografiju iz automobila.
297
Mladić se zvao Steve Kang. Sjedio je na prednjem sjedalu i
Buddyju Lockridgeu davao upute kako će doći do kuće samo
nekoliko blokova udaljene od mjesta gdje su stanovali Graciela
Rivers i Raymond Torres.
McCaleb ga je uvjerio svojom opširnom verzijom. Mladić je tada
stekao dovoljno povjerenja u McCalebovu teoriju te je na vrata
prodavaonice stavio natpis vltAĆaNt sE usxoRo
 ; i zaključao. Obično je pješačio do prodavaonice i natrag, ali
Lockridgeov će im automobil uštedjeti vrijeme.
Kad su stigli do njegova doma, Steve Kang je poveo McCaleba
unutra, a Lockridge je čekao u automobilu. Kuća je bila doslovno
identična Gracielinoj te ju je vjerojatno isti gradevinski poduzetnik
izgradio početkom pedesetih godina. Kang mu je rekao neka sjedne
u dnevni boravak, a zatim je nestao hodnikom što je vodio u spavaće
sobe. MeCaleb je iz hodnika začuo prigušeni razgovor. Nakon
nekoliko sekundi shvatio je da razgovaraju korejskim jezikom.
Dok je čekao, razmišljao je o sličnostima kuća i o slič; ; nostima
umorstava koja su te noći u tugu zavila dvije različite k t obitelji.
Tada se vratio Steve Kang. Pružio je MeCalebu bežični telefon i
ručni sat što ga je nosio njegov otac.
' ; - Ništa nije mijenjala - reče. - Sve je isto kao i one večeri.
MeCaleb kimne glavom. Krajičkom oka opazio je neki ; pokret.
Pogledao je lijevo i vidio majku Stevea Kanga kako ! stoji u hodnlku i
samo ga promatra. Kimnuo joj je glavom,
ali ona nije ni na koji način reagirala.
McCaleb je donio sa sobom fotografiju uvećanog kadra, E bilježnicu
i adresar. Rekao je Steveu Kangu što kani učiniti, ali mu je ipak bilo
neugodno to obaviti pred njim. Upravo će se predstaviti kao
policajac, što je kažnjivo, čak i ako je taj policajac Eddie Arrango.
U adresaru je našao broj Komunikacijskog centra u središtu Los
Angelesa. Imao je broj još iz dana kad je radio u Terenskom uredu, a
katkad je morao uskladivati aktivnosti unutar službe. Komunikacijski
centar bio je mračni prostor sličan špilji, četiri kata ispod Gradske
vijećnice, odakle su se
298
emitirale sve radioporuke policije i vatrogasaca. Ondje se također
nalazio sat prema kojem je odredeno službeno vrijeme umorstva
Glorije Torres i Kyungwon Kanga.
Tijekom vožnje od Hollywooda do prodavaonice McCa( leb je
izvadio dosje slučaja Torres i u izvještaju našao broj Arrangova
bedža. Sad je položio ručni sat što mu ga je dao Steve Kang na
naslon za ruke kauča i okrenuo broj Komunikacijskog centra koji nije
namijenjen hitnim slučajevima. Telefonistica se javila nakon što je
telefon četiri puta zazvonio.
 - Ovdje Arrango, Odjel za umorstva West Valley - reče r McCaleb. -
Serijski broj jedan~etiri jedan jedan. Ne zovem preko radija. Samo
mi treba usporedba vremena zbog početka nadzora. Možete li mi
dati i sekunde, molim vas?
- Sekunde? Zaboga, vi ste precizan čovjek, detektive Arrango.
- Točno.
- Pričekajte.
McCaleb pogleda na sat. Dok je telefonistica govorila na : satu je
bilo 5:14:42 poslije podne.
- Dakle, to je sedamnaest-četrnaest-trideset-~sam. - Zapisano -
reče McCaleb. - Hvala. ' Spusti slušalicu i pogleda Stevea Kanga.
- Sat tvog oca žuri četiri sekunde u odnosu na sat u k Centru.
j Kang stisne oči i zaobide kauč kako bi pogledao preko l McCaleba
dok je zapisivao brojeve u bilježnicu, usporedio ih s vremenima u
vremenskom slijedu dogadaja i računao.
; Obojica su istodobno došli do istog zaključka. - To znači...
Steve Kang nije završio. McCaleb je vidio kako je načas pogledao
majku u hodniku, a potom opet vrijeme što ga je McCaleb podcrtao u
bilježnici.
' - Taj gad! - reče šaptom punim mržnje. - On je više od toga -
dometne McCaleb.
Buddy Lockridge je upalio motor taurusa čim je vidio da McCaleb
izlazi iz kuće. McCaleb ude u automobil.
299
- Idemo.
, - Hoćemo li momka odvesti natrag?
- Ne, mora razgovarati s majkom. Idemo. ' - U redu, u redu. Kamo?
' - Natrag na brodić.
- Na brodić? Ne možeš poći onamo, Terry. Možda su oni ljudi još
tamo. Ili možda motre iz prikrajka.
- Nije važno. Nemam drugog izbora.
35.
Lockridge je iskrcao McCaleba kraj pločnika Cabrillo Waya, gotovo
kilometar dalje od marine. Ostatak puta prešao je pješice, držeći se
u sjeni malenih prodavaonica duž bulevara. Plan je bio da Buddy
ostavi ključeve u taurusu, a potom pođe do svoje jedrilice kao da je
sve u njegovu životu uobičajeno i normalno. Ako vidi nešto neobično,
neku nepoznatu osobu kako se mota ma3inom, trebao bi upaliti
svjetlo na jarbolu jedrilice Double-Down. McCaleb će iz daljine moći
vidjeti svjetlo, pa se neće približavati marini.
Kad se marina pojavila na vidiku, McCaleb je preletio pogledom po
vrhovima desetaka jarbola. Bilo je mračno i nije vidio nikakvo svjetlo.
Stvari su dobro izgledale. Osvrnuo se naokolo i opazio telefonsku
govornicu ispred mini-marketa te je ipak pošao nazvati Lockridgea.
To mu je takoder pružilo priliku da načas odloži tešku kožnu torbu.
Buddy se odmah javio.
- Je li zrak čist? - upita McCaleb sjetivši se rečenice iz filma kojeg je
davno volio gledati.
- Mislim da jest - reče Buddy. - Nikoga ne vidim i nitko me nije
zaustavio kad sam ulazio. Isto tako, na parkiralištu nisam vidio ništa
slično neobilježenom policijskom vozilu.
- Kako izgleda moj brod?
300
t
Uslijedila je tišina dok je Buddy gledao onamo.
- Još uvijek je tamo. Čini se da su izmedu stupova raširili žutu traku,
kao da ne bi smio poći na brod ili tako nešto. - U redu, Bud, dolazim.
Najprije ću poći u praonicu i
spremiti torbu u jedan od strojeva za sušenje. Ako me zaskoče kad
stignem na brod, pođi po torbu i čuvaj je dok ne izadem. Možeš li to
učiniti?
- Svakako.
- U redu, slušaj. Ako na brodu sve dobro prođe, neću se dugo
zadržavati pa ću ti sada reći. Hvala ti na svemu, Buddy, mnogo si mi
pomogao.
- Nema problema, čovječe. Nije me briga što ti gadovi pokušavaju
učiniti. Znam da si u redu.
McCaleb mu još jednom zahvali i spusti slušalicu, a potom podigne
torbu, stavi je ispod ruke i zaputi se prema marini. Najprije je pošao
u praonicu i našao prazan stroj za sušenje u kojeg je spremio torbu.
Zatim je bez ikakvih problema stigao do brodića. Prije no što je
otključao klizna vrata, još se jednom osvrnuo naokolo, ali nije vidio
ništa neobično, nikakav razlog za paniku. Opazio je tamni obris
Buddyja Lo~kridgea koji je sjedio u prostoru iza kormila na jedrilici
Double-Down. Čuo je zvuk usne harmonike i kimnuo prema tamnom
liku. Potom je otvorio vrata.
Unutra je zrak bio zagušljiv i ustajao, ali se još uvijek osjećao tračak
parfema. Pretpostavio je da je to za sobom ostavila Jaye Winston.
Nije upalio svjetlo, već je radije posegnuo za baterijskom svjetiljkom
što se nalazila ispod navigacijskog stola. Upalio ju je, a snop
svjetlosti uperio je prema podu. Pošao je dolje, a znao je da se mora
brzo kretati. Samo je želio uzeti dovoljno odjeće, lijekova i drugih
medicinskih potrepština za nekoliko dana. Zaključio je da mu je
samo toliko na raspolaganju, na ovaj ili onaj način.
Otvorio je jedna vratašca u hodniku i izvadio veliku platnenu torbu.
Zatim je otišao u glavnu kabinu gdje je uzeo potrebnu odjeću. To mu
je sporo išlo jer je morao raditi kradom uz svjetlost baterijske Iampe,
ali je na koncu našao sve što je želio.
Kad je završio, odnio je torbu hodnikom do kupaonice gdje je
pokupio lijekove, medicinske potrepštine i podmetač
301
s temperaturnim listama. Stavio je otvorenu torbu na umivaonik i
baš je htio unutra složiti farmaceutske kutije i bočice kad je nešto
shvatio. Kad je prolazio hodnikom, odozgo je dopiralo svjetlo.
Kuhinjsko svjetlo. Ili možda jedna od lampi
, na stropu salona. Trenutačno se ukočio i osluškivao ne bi li čuo
neki zvuk odozgo, a istodobno je razmislio o vlastitim postupcima.
Bio je siguran da nije upalio svjetlo kad je ušao.
Osluškivao je gotovo pola minute, ali ništa nije čuo. Tiho se vratio u
hodnik i pogledao prema stubama. Nepomično ; je stajao i ponovno
osluškivao, istodobno razmišljajući o svo`' jim opcijama. Jedini izlaz,
osim vraćanja uza stube, su vrataš
ca na krovu prednje kabine. No bilo bi glupo misliti da onaj tko je
gore nije vodio računa o tom putu za bijeg.
a I - Buddy! - dovikne. - Jesi li to ti?
Odgovor je stigao nakon dugog trenutka tišine. - Ne, Terry, nije
Buddy.
Ženski glas. McCaleb ga je prepoznao. - Jaye?
i - Zašto ne dodeš gore?
Osvrnuo se prema kupaonici. Baterijska se svjetiljka nalazila u
platnenoj torbi i osvjetljavala uglavnom ono što je unutra potrpao.
Inače je sve bilo u mraku.
- Dolazim gore.
Sjedila je na podstavljenoj stolici na okretanje blizu stolića za kavu
od tikovine. Očito je u mraku prošao kraj nje. Spustio se na isto
takvu stolicu na drugom kraju salona.
- Zdravo, Jaye. Kako ide? - Bilo je i boljih dana.
- Kao i ja. Kanio sam te nazvati ujutro. - Pa, sad sam ovdje.
- A gdje su ti prijatelji?
- Oni nisu moji prijatelji. I sigurno nisu tvoji prijatelji,
Terry. - I meni se tako učinilo. Dakle, što se dogada? Kako to da si ti
ovdje, a oni nisu?
- 3er se s vremena na vrijeme pokaže da je netko od tupavih
lokalnih policajaca malo pametniji od momaka iz FBI-a.
McCaleb se hitro osmjehne.
302
- Znala si da se moram vratiti po lijekove. Jaye mu uzvrati smiješak
i kimne glavom.
- Oni pretpostavljaju da si na pola puta do Meksika, ako već nisi
tamo. No ja sam vidjela ormarić pun lijekova i znala da se moraš
vratiti. To je poput uzice.
- Dakle, sad češ me ti uhititi i pokupiti svu slavu. - Ne mora biti.
U početku nije odgovorio. Razmislio je o njezinim riječima i pitao se
kamo smjera.
- Što mi to govoriš, Jaye?
- Kažem da mi instinkt govori jedno, a dokazi nešto drugo. Obično
vjerujem instinktu.
- I ja. O kakvim dokazima govoriš? Što ste danas ovdje našli?
- Ništa naročito, samo bejzbolsku kapu sa znakom CI. Zaključili
smo da to znači Catalina Island i slaže se s onim kako je James
Noone opisao kapu čovjeka koji je vozio cherokee. Zatim ništa više...
dok nismo otvorili gornju ladicu navigacijskog stola.
McCaleb pogleda navigacijski stol. Sjetio se da je otvorio gornju
ladicu i provjerio je nakon što je prethodne noći prestrašio uljeza.
Unutra nije bilo ničeg neobičnog što bi mu moglo nanijeti štetu.
- Što je bilo unutra?
- Unutra? Ništa. Bilo je ispod. Zalijepljeno s donje strane.
 McCaleb ustane i pođe do navigacijskog stola. Izvuče gornju ladicu
i okrene je. Prstom prijede preko ostataka ljepljive trake. Nasmiješi
se i odmahne glavom. Razmišljao je o brzini kojom je uljez mogao
ući, uzeti ranije zalijepljeni paketić i pritisnuti ga ispod otvorene
ladice.
- Čekaj da pogodim - reče. - Riječ je o plastičnoj...
- Ne. Ništa nemoj reći. Kažeš li nešto, to ti kasnije može naškoditi.
Ne želim te povrijediti, Terry.
- Nisam zabrinut zbog toga. Više ne. Dakle, dopusti da pogodim.
Ispod ladice se nalazila vrećica, od one vrste s patentnim
zatvaračem. Unutra je bila naušnica u obliku križića što ju je netko
uzeo Gloriji Torres i fotografija o6itelji Jamesa Cordella. Ona što je
nestala iz vozila.
303
Winston potvrdno kimne glavom. McCaleb se vrati na stolicu.
- Izostavio si gumb za manšetu Donalda Kenyona - reče Winston. -
Čisto srebro, u obliku dolarskog znaka.
- Nisam znao za to. Kladim se da su Nevins i Uhlig, kao i onaj
glupan Arrango, narasli po petnaest centimetara svaki kad su našli
tu vrećicu.
- Doista su se kočoperili - reče Winston i kimne glavom. - To ih je
jako usrećilo.
- Ali ne i tebe.
- Ne. Bilo je previše lako.
Nekoliko su trenutaka sjedili u tišini.
- Znaš, Terry, ne djeluješ previše zabrinuto zbog činjenice da su na
tvom brodiću nađeni dokazi što te povezuju s tri umorstva. Da i ne
spominjem očiti motiv koji imaš za ta umorstva. - Glavom pokaže
prema McCalebovim prsima. - Ne, u najboljem slučaju izgledaš kao
da si umjereno ljutit. ' Želiš li mi to objasniti?
McCaleb se nagne naprijed oslonivši se laktovima na koljena. Tako
se njegovo lice bolje vidjelo na svjetlu.
- Sve je to podmetnuto, Jaye. Kapa, naušnica, sve. Noćas je netko
provalio ovamo. Ništa nije uzeo. Dakle, sigurno je nešto ostavio.
Imam svjedoke. Netko mi namješta. Ne znam zašto, ali to je
namještaljka.
 - Pa, ako misliš na Bolotova, zaboravi. On se nalazi u zatvoru Van
Nuys otkako ga je u nedjelju poslije podne pokupio čovjek zadužen
za njegov uvjetni otpust.
- Ne, ne mislim na Bolotova. On je čist.
- To sigurno zvuči kao da si promijenio pjesmu.
- Dogadaji su pokazali da on ne može biti osumnjičenik. Sjećaš se,
do njega sam došao preko pljačke blizu njegova radnog mjesta u
kojoj je ukraden HK P7. Tako bi imao pravi pištolj za umorstva
Cordella i Torres. No ta je provala bila u prosincu o Božiću. Sad
dodaj Kenyona. On je ubijen takvim pištoljem u studenom. Dakle, ne
može biti riječ o istom oružju, čak i ako je Bolotov počinio provalu.
Znači da je on čist. Ipak, još uvijek ne znam zašto je onako
pobjesnio na mene i pobjegao.
304
.ik. wa avi ~ila ~k~m on na
- Pa, kao što si rekao, zacijelo je ipak kriv za tu provalu o Božiću.
Pošao si onamo i prestrašio ga, prikazao to kao da mu kaniš prišiti
dva umorstva. Pobjegao je. To je sve. McCaleb kimne glavom.
- Što će biti s njim?
- Njegov će šef odustati od tužbe pod uvjetom da nadoknadi štetu
zbog razbijenog prozora. To je sve. Pustit će ga nakon današnjeg
saslušanja.
McCaleb ponovno kimne i zagleda se u sag.
- Dakle, zaboravi na njega; Terry. Što još imaš? McCaleb ponovno
podigne glavu i napeto se zagleda u nju.
- Blizu sam. Nedostaje mi samo korak-dva da sve ovo složim. Sad
znam tko je ubojica. i nedostaje mi samo nekoliko dana da saznam
tko ga je unajmio. Imam imena, popis sumnjivih osoba. Znam da je
osoba koju tražimo na tom popisu. Vjeruj svom instinktu u ovome,
Jaye. Mo~eš me sad uhititi i privesti i pokupiti slavu, ali to je
pogrešno i neće se slagati. S vremenom ću uspjeti dokazati svoju
nedužnost. No u meduvremenu, propustit ćemo priliku što je sada
imamo.
- Tko je ubojica? McCaleb ustane.
- Moram poći po svoju torbu. Pokazat ću ti. - Gdje ti je torba?
- U stroju za sušenje u praonici marine. Ondje sam je spremio.
Nisam znao što me ovdje očekuje.
 Ona se na trenutak zamisli.
- Dopusti da podem po torbu - reče MeC,aIeb. - Još uvijek ovdje
imaš ljekarnu. Nikamo ne idem. .~ko mi ne vjeruješ, pođi sa mnom.
Mahnula je rukom.
- U redu, podi. Idi po torbu. Čekat ću.
Putem do praonice MeCaleb je sreo Buddyja Lockridgea koji je
držao kožnu torbu što ju je uzeo i2 praonice:
- Je li sve u redu? Rekao si mi da uzmem ovo ako vidim nekoga
kod tebe.
305
' - Sve je u redu, Buddy. Mislim.
- Ne znam što ti je rekla, ali ona je jedna od onih koji su danas bili
ovdje.
: ` - Znam. No mislim da je ona na mojoj strani.
McCaleb uzme torbu iz njegove ruke i zaputi se natrag , prema
brodu. Unutra je uključio televizor, stavio videosnimku iz Sherman
Marketa u video i pustio da se vrti. Ubrzao
, ; je snimku i promatrao trzave pokrete ubojice dok je ulazjo, ; ;
pucao u Gloriju Torres i vlasnika prodavaonice, a potom nestao.
Tada se pojavio Dobri Samaritanac, a McCaleb je vratio
'' vrpcu na normalnu brzinu. U trenutku kad je Dobri Samaritanac,
podigao pogled s onoga što je radio na Gloriji, McCaleb je pritisnuo
tipku PAUSE i slika se zaustavila.
; I, Pokazao je čovjeka na ekranu i pogledao Jaye Winston. - Evo
ga. To je tvoj ubojica.
! Winston je dugo zurila u aparat, a na licu joj se nije j vidjelo što
misli.
- U redu, reci mi, kako je to moj ubojica?
- Vremenski slijed dogadaja. Arrango i Walters u ovome ! su vidjeli
samo običnu oružanu pljačku. Tako je izgledalo, tko im može
zamjeriti? No bili su nemarni. Nikad se nisu potrudili provjeriti
vremenski slijed dogadaja. Prihvatili su stvari onako kako su
izgledale. No postoji problem izmedu vremena na videosnimci iz
prodavaonice i vremena na velikom satu u Centru kad je Dobri
Samaritanac prijavio slučaj.
- Tako je. To si mi rekao. Kakvo je bilo nesuglasje, pola minute ili
tako nešto?
 - Trideset četiri sekunde. Prema videosnimci iz prodavaonice, Dobri
je Samaritanac prijavio zločin trideset četiri sekunde prije nego se
dogodio.
- No rekao si da su Walters ili Arrango tvrdili kako nisu. mogli
provjeriti točno~t sata na videu. Jednostavno su pretpostavili da nije
točan jer ga je starac, gospodin Kang, zacijelo sam namjestio.
- Tako je, pretpostavili su. Ja nisam.
McCaleb vrati vrpcu unatrag do trenutka kad se vidio~ Kyungwon
Kangov sat na ruci ispruženoj preko tezge. Us-~ porio je snimku i
pomicao je naprijed-natrag dok nije točn~ namjestio vrijeme što je
pisalo u dnu. Ponovno je zaustavi
306
sliku. Zatim je iz torbe izvadio sliku uvećanog kadra videosnimke.
- U redu, napravio sam trokut vremena kako bih točno otkrio kad se
to zapravo dogodilo. Vidiš li sat?
Winston kimne glavom. McCaleb joj pruži sliku.
- Jedan moj znanac, koji je katkad radio za FBI, uvećao je taj prizor.
To je fotografija. Kao što vidiš, vrijeme na ručnom satu i na videu se
slažu. U sekundu. Stari Kang je zacijelo namjestio vrijeme na kameri
po svom ručnom satu. Pratiš li me?
- Pratim te. Video i ručni sat se slažu. Što to znači? McCaleb
podigne ruku neka pričeka, izvadi bilježnicu i pogleda svoje bilješke
o vremenskom slijedu dogadaja.
- Sad znamo, sudeći po satu Komunikacijskog centra, da je Dobri
Samaritanac prijavio pucnjavu u 10:41:03, što je trideset četiri
sekunde prije zločina, sudeći prema videosnimci. U redu?
- U redu.
Ispričao joj je o svom večerašnjem odlasku u prodavaonicu, a zatim
u Kangov dom gdje su mu omogućili pristup ručnom satu. Rekao joj
je da nitko nije mijenjao vrijeme na satu nakon umorstava.
- Tada sam nazvao Komunikacijski centar, dobio točno vrijeme i
usporedio ga sa satom. Sat žuri samo četiri sekunde u odnosu na
vrijeme što sam ga dobio u Komunikacijskom centru. Slijedom toga,
znači da je vrijeme videokamere bilo samo četiri sekunde ispred
vremena u Komunikacijskom centru u večeri umorstava.
Jaye Winston skupi obrve i nagne se naprijed, nastojeći shvatiti
njegovo objašnjenje.
 - To bi značilo... - Nije završila.
- Znači da gotovo uopće nema razlike, samo četiri sekunde, izmedu
sata videokamere i sata u Komunikacijskom centru. Dakle, kad je
Dobri Samaritanac prijavio pucnjavu u prodavaonici u deset-
četrdeset-jedan-nula-tri, prema satu Komunikacijskog centra, bilo je
točno deset-četrdeset-jedan-nula-sedam na satu u prodavaonici.
Razlika je bila samo četiri sekunde.
307
- Ali to je nemoguće - reče Winston odmahujući glavom. - U to
vrijeme nije bilo pucanja. To je trideset sekundi prerano. Gloria još
nije ni ušla u prodavaonicu. Vjerojatno je tek stigla na parkiralište.
McCaleb je šutio. Odlučio je njoj prepustiti izvlačenje zaključaka,
bez da joj kaže ili je usmjerava. Znao je da će spoznaja djelovati
snažnije ako se sama nade ondje gdje je on već bio.
- Dakle - reče Winston. - Taj čovjek, Dobri Samaritanac, morao je
prijaviti zločin prije no što je do njega došlo. McCaleb kimne glavom.
Opazio je sve naglašeniju napetost u njezinim očima.
- Zašto bi to učinio, osim... ako je znao. Osim ako je znao da će
doći do zločina? On je... prokletstvo... on mora biti ubojica!
McCaleb još jednom kimne glavom, ali se ovaj put na njegovu licu
pojavio zadovoljni smiješak. Znao je da se ona sad nalazi u njegovu
automobilu. I uskoro će pritisnuti gas.
36.
- Jesi li razmišljao o tome, shvatio kako je to izvedeno? - Pomalo.
- Dakle, reci mi.
McCaleb je sad stajao u kuhinji i točio narančin sok u čašu. Winston
je odbila piće, ali je i ona stajala u kuhinji. Adrenalin u njezinu tijelu
nije joj dopuštao da sjedne. McCaleb je poznavao taj osjećaj.
- Pričekaj trenutak - reče McCaleb. Nadušak je ispio narančin sok. -
Oprosti, mislim da sam danas napravio zbrku sa svojim šećerom u
krvi. Prekasno sam jeo.
- Je li ti dobro?
- Sve je u redu. To je bilo fino. - Stavio je čašu u sudoper, okrenuo
se i nagnuo na ormarić. - U redu, ja to ova
308
.ta~lo. pe
je ~ra
 na ~na ;as.
no?
Ku inji. VIc
~pio ~rku
suwa
ko vidim. Počnimo s gospodinom X, netko negdje, a zasad ćemo
pretpostaviti da je riječ o muškarcu. Toj je osobi nešto potrebno. Novi
dio. Pluća, bubreg, jetra, možda koštana moždina. Možda rožnica,
ali to je manje vjerojatno. Mora se raditi o nečemu radi čega vrijedi
ubiti. Nešto bez čega bi možda umro. Ili u slučaju rožnice, možda bi
oslijepio i prestao normalno funkcionirati.
- Što je sa srcem?
- I to bi bilo na popisu, ali vidiš, ja sam dobio srce. Dakle, briši srce,
osim ako se ne slažeš s Nevinsom, Uhligom, Arrangom i ostalima
koji misle da sam ja gospodin X, u redu?
- U redu. Nastavi.
- Taj tip, X, ima novac i veze. Dovoljno da može naći i unajmiti
ubojicu.
- S vezama u organiziranom kriminalu. - Možda, ali nije nužno.
- Što je s riječima Nemoj zaboraviti canoli?
- Ne znam. Razmišljao sam o tome. To je nekako previše napadno
za pravi organizirani kriminal, ne čini ti se? Navodi me na pomisao
da je to zavaravanje, ali zasad je to samo pretpostavka.
- Dobro, ostavimo to sada. Nastavi s gospodinom X.
- Pa, osim što ima mogućnost naći i unajmiti profesionalnog
ubojicu, čovjek mora imati pristup kompjutoru u ADPKO-u. Mora
znati tko ima dio koji mu je potreban. Znaš li što je ADPKO?
- Danas sam saznala. Isto sam rekla Nevinsu o tebi. Kako se Terry
McCaleb uspio ubaciti u kornpjutor ADPKO-a?, a on mi je ispričao
kako je loše njihovo osiguranje. Prema njihovoj teoriji, ubacio. si se u
sustav jednoga dana dok si bio u Cedarsu. Našao si popis davatelja
krvi grupe AB s negativnim CMV-om i pošao dalje.
- U redu. Sad se drži iste teorije, ali umjesto mene imaš gospodina
X. On se dokopao popisa i zaposlio Dobrog Samaritanca.
McCaleb pokaže prema salonu gdje se na televizijskom ekranu još
uvijek nalazila slika Dobrog Samaritanca. Oboje su nekoliko
trenutaka gledali onamo, a tada McCaleb nastavi.
 309
~1
- Ubojica proučava popis, i gle čuda, opaža poznato ime. Donald
Kenyon. Kenyon je poznat čovjek, uglavnom zbog brojnih neprijatelja
koje je stekao. Zbog toga postaje savršen izbor. Toliki neprijatelji,
ulagači i možda neki mafijaš koji vreba iza kulisa, to je dobra
kamuflaža.
- I tako Dobri Samaritanac bira Kenyona.
- Točno. Izabrao ga je, a potom promatrao dok nije upoznao
njegovu rutinu. Rutina je prilično jednostavna jer Kenyon ima
saveznu pseću ogrlicu i zbog toga ne izlazi iz kuće. No Dobri se
Samaritanac nije obeshrabrio. Dobro je proučio ponašanje ukućana
te zna da je Kenyon svakog jutra dvadeset minuta sam u kući, kad
njegova žena vozi djecu u školu. - Grlo mu se osušilo od tolikog
pričanja, pa je uzeo čašu iz sudopera i natočio još narančinog soka.
- Dakle, napada tijekom razdoblja od dvadeset minuta - nastavi
nakon što je ispio pola čaše. - Zna da posao mora obaviti tako da
Kenyon stigne do bolnice, ali ne i dalje. Vidiš, mora sačuvati organe
za transplantaciju. No ako pretjera i Kenyon umre prije dolaska Hitne
pomoći, više mu nije ni od kakve koristi. Zato ulazi u kuću, ščepa
Kenyona i prisili ga da pode do ulaznih vrata. Zatim ga tamo drži i
čeka da se njegova žena vrati kući nakon što je odvezla djecu u
školu. Natjera Kenyona da pogleda kroz špijunku i provjeri je li to
ona. Tada mu puca u glavu i spušta ga na pod, spremnog za ženu
kad otvori vrata.
- No Kenyon ne stiže do bolnice na vrijeme.
- Ne. Plan je bio dobar, ali je tip zajebao stvar. Upotrijebio je
rasprskavajući metak. Pogrešan metak za takav posao. Metak se
rasprsnuo, eksplodirao i pretvorio Kenyonov mozak u kašu, uništio
sve sustave za kontrolu životnih funkcija. Smrt je gotovo trenutačna.
McCaleb je zastao i promatrao Jaye Winston dok je razmišljala o
priči. Potom je uzdigao prst i dao joj znak neka pričeka prije
komentiranja. Pošao je do torbe u salonu i izvadio svežanj
dokumenata, pazeći da njegovo tijelo bude izmedu torbe i Jaye
Winston.
Nije želio da ona opazi P7 koji se još uvijek nalazio u torbi.
310
 Na kuhinjskom je ormariću prelistao dokumente dok nije našao ono
što mu je trebalo.
- Ovo ne bih trebao ni imati, ali pogledaj. Ovo je prijepis
audiokasete što ju je FBI snimio pomoću ilegalnih mikrofona u
Kenyonovoj kući. Ovo je dio trenutak prije ubojstva. Nisu uhvatili sve
što je rečeno, ali ono što imaju slaže se s mojom teorijom.
Winston je stala kraj njega i pročitala dio što ga je McCaleb
zaokružio dok ga je Buddy Lockridge vozio prema marini.
NEPOZNATI: U redu, pogledaj tko...
KENYON: Nemoj... Ona s tim nema nikakve veze. Ona...
Winston kimne glavom.
- Mogao mu je reći neka pogleda krož špijunku - reče. - Očito je
stigla žena jer ju je Kenyon pokušao zaštititi.
- Točno. Jesi li opazila da u prijepisu stoji kako je dvije " minute
vladala tišina, između posljednje razmjene riječi i puc. nja. Što je
drugo mogao raditi, osim čekati da se ona pojavi ' i stigne do tijela
gotovo odmah?
Winston ponovno kimne glavom.
- Slaže se - reče. - No što je s ljudima iz FBI-a koji su slušali? Misliš
li da ubojica nije znao za njih?
- Nisam siguran. Čini se da nije. Mislim da je jednostavno imao
sreće. No, možda je mislio da postoji neznatna mogućnost
prisluškivanja. Možda je zato izgovorio onu rečenicu o canolima.
Samo malo pogrešnog upućivanja, za svaki slučaj.
McCaleb ispije do kraja narančin sok i vrati čašu u sudoper.
- U redu, dakle, uprskao je - reče Winston. - I morao se vratiti na
početak. Zapravo na ADPKO-in popis. Iduće ime koje je izabrao
pripadalo je mom čovjeku, Jamesu Cordellu.
McCaleb kimne glavom i prepusti joj riječ. Znao je da će spremnije
u sve povjerovati ako sama složi što više djelića zagonetke.
'' - Mijenja naboj, od rasprskavajućih metaka prelazi na kompaktne
kako bi dobio prostrijelnu ranu s manje trenutačne štete u mozgu.
311
- Motri na Cordella, dobro upoznaje njegove uobičajene postupke i
zatim priprema ubojstvo slično kao i u slučaju Kenyona: puca gotovo
istog trenutka kad nailazi treća osoba koja može pozvati pomoć. U
Kenyonovu slučaju to je bila njcgova žena. U Cordellovu bio je
James Noone. Ubojica je vjerojatno stajao iza Cordella dok nije vidio
kako Nooneov automobil skreće na traku što vodi na parkiralište
ispred banke. Tada je pucao.
- Mislim da je Noone bio siučajnost - reče McCaleb. Ubojica nikako
nije mogao isplanirati pojavljivanje svjedoka. Zacijelo je kanio pucati
u Cordella, a zatim osobno nazvati 911 iz telefonske govornice na
pločniku; na videosnimci mjesta zločina jasno se vidi telefonska
govornica. No naišao je Noone, a to ga je prisililo da pobjegne
odatle. Vjerojatno je mislio da će svjedok nazvati iz telefonske
govornice, opravdan poziv za pomoć. Loše je bilo što je Noone
nazvao mobitelom pa je došlo do zbrke s adresom, a to je bio fatalni
gubitak vremena za Cordella.
Winston kimne glavom u znak slaganja.
- Cordell je bio mrtav do dolaska Hitne pomoći - reče. - Još jedno
uprskano umorstvo. Vraća se popisu i sad je na redu Gloria Torres.
Samo sad ne želi nimalo riskirati. Prijavljuje ubojstvo prije no što je
do njega došlo.
- Tako je, - kako bi Hitna pomoć krenula na vrijeme. Znao je '
njezine uobičajene postuplCe. Vjerojatno je stajao kraj -tele- fonske
govornice i čekao. Kad je vidio kako njezin automobil skreće na
parkiralište, nazvao je 911.
- Potom ulazi, obavlja posao i nestaje. Vani skida masku i trenirku
te postaje naš Dobri Samaritanac. Vraća se unutra, zamota joj glavu
i ponovno nestaje. Ovaj put je upalilo. Savršeno je.
- To je bio proces učenja. Učio je na greškama iz prva dva slučaja,
usavršio se na trećem.
McCaleb prekriži ruke na prsima i pričeka da Jaye Winston pode
dalje.
- Dakle, sad moramo vidjeti tko se okoristio - reče ona - Jedan od
ljudi koji su primili organe bit će gospodin X. Moramo poći u ADPKO
i nabaviti... čekaj, rekao si da imaš popis imena?
312
ie McCaleb kimne glavom. ~u - Iz ADPKO-a?
~a - Iz ADPKO-a.
la Ponovno pođe do svoje torbe i nade popis što mu ga je je dala
Bonnie Fox. Okrene se i zamalo sudari s Jaye koja je w - izišla iz
kuhinje. Pruži joj list papira.
 :d - Evo popisa.
Napeto ga je proučavala, kao da očekuje kako će jedno - ~ od
imena doista biti gospodin X ili će se na neki drugi način :a. moći
prepoznati krivca.
iti - Kako si to dobio? e' - Ne mogu ti reći. Winston ga pogleda.
lo - Zasad moram štititi svoj izvor. Ali pravi je. Ti su ljudi `v- dobili
organe Glorije Torres.
° - Hoćeš li mi dati ovo?
ui _ pk° ćeš nešto s tim učiniti. - Hoću. Počet ću sutra.
: McCaleb je bio posve svjestan što joj daje. Dakako, to bi mogao
biti ključ za njegovo oslobadanje od sumnje i hvana
w- tanje ubojice najgore vrste. No takoder joj daje golemu pred,
nost. Ako uspije riješiti slučaj dok FBI i PLA lutaju pogrešnim putem,
njezina karijera neće imati granica.
ie. ao - Kako ćeš provesti istragu o tim ljudima? - upita McCa;in .
leb.
- Na koji god način mogu. Tražit ću novac, kriminalisku tičke dosjee,
sve što iskače iz uobičajenog. Znaš, uobičajene ra, stvari, cijelu
situaciju. Čime ćeš se ti baviti?
rr- McCaleb ,pogleda svoju torbu. Bila je puna dokumenata,
videokaseta i oružja.
va - Još ne znam. Hoćeš li mi nešto reći? Kako se sve ovo okrenulo
prema meni? Što vam je ukazalo na mene?
in_ ~ Winston uredno presavije papir i spusti ga u džep jakne. - FBI.
Nevins mi je rekao da su dobili mig. Nije htio ia. reći odakle.
Međutim, netko je točno pokazao prstom u tebe. X, i Toliko mi je
priznao. Izvor je rekao da si ubio Gloriju Torres iaš radi njezina srca.
Oni su tada nastavili. Provjerili su obdukcij
ske izvještaje svih žrtava i otkrili da se krv slaže. Odatle je
313
bilo lako, sve je došlo na svoje mjesto. Moram priznati da su i mene
uvjerili. Tada je izgledalo da se sve slaže.
- Kako? - ljutito upita McCaleb, a glas mu je postajao sve snažniji. -
Ništa od ovoga uopće se ne bi dogodilo da ja nisam počeo raditi na
slučaju. Balistička usporedba s Kenyonom napravljena je
zahvaljujući meni. To je izazvalo uplitanje FBI-a. Misliš li da bi krivac
tako nešto učinio? To je šašavo.
 Ljutito je pokazivao vlastita prsa.
- Sve smo to uzeli u obzir. Jutros smo sjedili i o svemu razglabali.
Nastala je teorija po kojoj je ta žena, sestra, došla k tebi, a ti si
shvatio da ona neće tek tako odustati. Zato si odlučio kako je bolje
da sam preuzmeš slučaj prije nego što to učini netko drugi. Prihvatio
si ga i potom sabotirao. Uvalio si nam onaj uzaludni lov na Bolotova.
Hipnotizirao si jedinog pravog svjedoka, pa ga sad više ne možemo
upotrijebiti na sudu. Da, balistička usporedba je napravljena
zahvaljujući tebi, ali možda je to bilo iznenađenje, možda si očekivao
da neće biti rezultata jer je prvi put upotrijebljen rasprskavajući
metak.
McCaleb odmahne glavom. Nije si dopustio da na sve gleda s
njihove strane. Još uvijek nije mogao vjerovati da su svoju pozornost
usmjerili na njega.
- Gledaj, nismo bili sto posto sigurni - reče Winston. Osjećali smo
da imamo dovoljno razloga za traženje i opravdavanje naloga za
pretres. I imali smo. Držali smo da će pretres odlučiti o slučaju. Naći
ćemo dokaze i poći dalje u tom smjeru, ili ćemo odustati. No tada
smo otkrili da ti voziš crni cherokee, a ispod ladice našli smo tri
optužujuća dokaza. Jedino što ti je moglo nanijeti više štete bilo bi
otkriće pištolja.
McCaleb pomisli na pištolj u torbi metar i pol od njih. Ponovno
shvati koliko je imao sreće.
- No kao što si rekla, bilo je previše lako.
- Za mene, da. Ostali to nisu tako doživjeli. Kao što sam ranije
rekla, počeli su se kočoperiti. U mislima su vidjeli novinske naslove.
McCaleb odmahne glavom. Razgovor ga je iscrpio. Pride
kuhinjskom stolu i spusti se na sjedalo.
314
- Netko mi namješta - reče. Winston mu priđe.
- Vjerujem ti - reče. - Bez obzira o kome je riječ, dobro je obavio
posao. Jesi li uopće razmišljao o tome zašto je baš tebe izabrao?
; McCaleb kimne glavom i nešto nacrta u šećeru rasutom po stolu.
- Kad na to gledam s gledišta ubojice, vidim zašto. Dlanom obriše
šećer sa stola. - Nakon što mu nije uspjelo s Kenyonom i ubojica je
shvatio da se mora vratiti popisu, također je znao da se rizik
udvostručuje. Znao je da postoji mogućnost, bez obzira koliko slaba,
da se slučajevi povežu preko krvi. Znao je da mora postaviti temelje
za odvlačenje pozornosti. Izabrao je mene. Ako je imao pristup
ADPKO kompjutoru, onda je znao da sam ja sljedeći na popisu za
srce. Vjerojatno je i o meni sve istražio, kao i o ostalima. Znao je da
vozim cherokee, pa je i sam nabavio taj automobil. Žrtvama je
uzimao suvenire ka- ko bi ih mogao podmetnuti ovamo, ako se za to
ukaže potreba. Zatim je najvje
· rojatnije on sam nazvao Nevinsa, kad je sve namjestio. McCaleb
je dugo bez riječi sjedio i razmišljao o situaciji u kojoj se našao.
Zatim je polako ustao.
- Moram dovršiti pakiranje. - Kamo ćeš poći?
- Nisam siguran.
- Sutra ću morati razgovarati s tobom. - Javit ću ti se.
McCaleb pođe niza stube držeći se rukama za šipke nad glavom.
- Terry.
Stane i okrene se prema njoj.
- Mnogo riskiram. Položila sam glavu na panj. - Znam to, Jaye.
Hvala ti.
Potom nestane u tmini.
315
37.
Tijekom pretresa obavljenog ranije toga dana zaplijenili su
McCalebov cherokee. Posudio je Lockridgeov taurus i odvezao se
na sjever do Autoceste 405. Kad je stigao do raskrižja, skrenuo je na
zapad, a potom nastavio obalnom cestom voziti na sjever. Nije mu
se žurilo, a bilo mu je dosta autocesta. Odlučio je voziti uz ocean, a
potom presjeći kroz kanjon Topanga kako bi stigao u Valley. Znao je
da u Topangi nema previše prometa pa će vidjeti slijedi li ga Jaye
Winston. Ili netko drugi.
Bilo je devet i trideset uvečer kad je stigao do obale i vozio uz vodu
čije je crnilo povremeno prekidala pjena jakih valova. Spuštala se
gusta noćna magla i zastirala cestu, a potom se sudarala sa strmim
klisurama koje su čuvale Pallisade. Sa sobom je donosila snažan
miris i okus mora, a McCaleba je podsjećala na noćni ribolov s
ocem, još iz djetinjstva. Uvi
' jek ga je plašilo kad bi njegov otac smanjio brzinu i ugasio , motor
tako da bi plutali u mraku. Krajem noći zadržavao je : dah kad je
njegov otac okretao ključ kako bi ponovno pokre
nuo motor. Kao dječaka mučile su ga noćne more o tome kako sam
pluta kroz mrak u čamcu bez motora. Nikad nije ocu povjerio svoje
snove. Nikad mu nije rekao da ne žefi ići u noćni ribolov. Uvijek je
svoje strahove zadržavao za sebe.
McCaleb je pogledao na lijevo i pokušao odrediti gdje se ocean
sastaje s nebom, ali ništa nije vidio. Dvije tamne sjene stapaju se
negdje daleko, a oblaci zastiru mjesec. Okolina kao da je odgovarala
njegovu raspoloženju. Uključio je radio i potražio blues glazbu, ali je
uskoro odustao i ugasio ga. Sjetio se Buddyjeve zbirke usnih
harmonika i potražio jednu u džepu na vratima. Upalio je svjetlo i
pogledao što je urezano na gornjoj metalnoj pločici. Tombo u C
tonalitetu. Obrisao ju je o košulju i počeo svirati dok je vozio.
Uglavnom je stvarao kakofoniju zvukova koja ga je svojom ružnoćom
povremeno tjerala u glasan smijeh. No tu i tamo mu je uspijevalo
složiti nekoliko nota. Buddy ga je jednom pokušao naučiti te je stigao
do trenutka kad je mogao odsvirati
316
osnovnu temu Midnight Ramblera. Pokušao je to sada odsvirati, ali
nije mogao naći pravi ton, pa je ono što je stvarao više podsjećalo na
soptavog starca.
Kad je skrenuo u kanjon Topanga, odložio je usnu harmoniku.
Cesta je kraz kanjon vijugala poput zmije pa će mu trebati obje ruke
na volanu. Riješivši se ljutnje, konačno je počeo razmišljati o svojoj
situaciji. Najprije je razmislio o Jaye Winston i pitao se koliko može
računati na nju. Znao je da je sposobna i ambiciozna. Medutim, nije
znao koliko će se uspješno oduprijeti pritiscima kojih će sigurno biti
ako se suprotstavi FBI-u i PLA-u. Zaključio je da ima sreće što je ona
na njegovoj strani, ali ne može mirno sjediti u prikrajku i čekati da mu
ona đonese riješeni slučaj na dar. Može računati samo na sebe.
Ako Winston ne uvjeri ostale, zaključio je da u najboljem slučaju
ima dva dana prije nego što dobiju optužnicu od istražnog suda i
medije upoznaju sa svojim uspjehom. Nakon toga će se njegovi
izgledi da dode do rješenja naglo smanjiti. Bit će udarna vijest u šest
i jedanaest navečer. Neće imati drugog izbora nego odustati od
istrage, naći odvjetnika i predati se. Njegov će prioritet tada postati
oslobadanje u sudnici, a morat će zaboraviti na hvatanje pravog
ubojice i onoga tko ga je unajmio.
Uz cestu se nalazilo šljunčano ugibalište te McCaleb skrene,
parkira automobil i zagleda se u crnilo strmine sa svoje desne
strane. U daljini je ugledao svjetla neke kuće duboko u kanjonu i
pitao se kako bi se ondje osjećao. Posegnuo je za harmonikom na
sjedalu do sebe, ali nije ju našao; kliznula je sa strane u jednom od
zavoja vijugave ceste.
Prošle su tri minute, a kraj njega nije prošlo ni jedno vozilo.
Pokrenuo je automobil i nastavio vožnju. Kad je stigao do vrha brda,
cesta se donekle izravnala i počela se spuštati u Woodland Hills.
Ostao je na Topanga Canyon Boulevardu dok nije stigao do
Sherman Waya, a tada je skrenuo na istok u Canoga Park. Pet
minuta kasnije zaustavio se ispred Gracieline kuće i nekoliko
trenutaka promatrao prozore. Razmišljao je o onome što će joj reći.
Nije bio siguran što je s njom otpočeo, ali njemu se to činilo snažnim
i is
317
pravnim. Prije no što je otvorio vrata automobila, već je tugovao
nad mogućnošću da je gotovo.
Otvorila je ulazna vrata prije nego što je do njih stigao, te se pitao je
li ga gledala kako sjedi u automobilu.
- Terry? Je li sve u redu? Zašto sam voziš? - Morao sam.
- UQi, uđi.
Koraknula je unatrag kako bi mogao proči. Pošli su u dnevni
boravak i sjeli na ista mjesta na kauču na kojima su već jednom
sjedili. Maleni televizor u boji tiho je radio na drvenom postolju u
kutu. Baš su počinjale vijesti na Kanalu 5. Graciela ga je daljinskim
upravljačem ugasila. McCaleb je svoju tešku torbu spustio medu
noge. Platnenu je vreću ostavio u automobilu jer nije želio
pretpostaviti da će ga pozvati neka ostane.
- Reci mi - reče Graciela. - Što se dogada?
- Misle da sam ja krivac. FBI, PLA, svi osim jedne šerifove
istražiteljice. Misle da sam ubio tvoju sestru kako bih dobio njezino
srce.
McCaleb pogleda njezino lice, a zatim se okrene u stranu poput
krivca. Lecnuo se na pomisao što joj to pokazuje, ali je u dubini duše
znao da je ipak kriv. On se okoristio, čak i ako nije imao veze sa
samim zločinom. On je sad živ jer je Gloria mrtva. Pitanje je
odjekivalo njegovim umom poput bučnog zatvaranja desetak vrata u
mračnom hodniku. Kako mogu s tim živjeti?
- To je smiješno - Ijutito će Graciela. - Kako mogu misliti da si ti...
- Čekaj - prekine je McCaleb. - Moram ti reći neke stvari, Graciela.
Tada ćeš odlučiti kome ćeš i u što ćeš vjerovati.
- Ne moram slušati...
McCaleb podigne ruku i tako je opet prekine. - Samo me poslušaj,
može? Gdje je Raymond? - Spava. Sutra ima nastavu.
, McCaleb kimne giavom i nagne se naprijed oslonivši se laktovima
na koljena i sklopivši ruke.
- Pretražili su moj brod. Dok sam ja bio s tobom, oni su pretraživali
moj brod. Došli su do istog zaključka kao i
318
mi. Veza je krvna grupa. No oni u tome vide mene. Našli su neke
stvari na mom brodu. Želio sam ti to reći prije nego što čuješ od njih
ili vidiš na televiziji ili u novinama.
- Koje stvari, Terry?
- Skrivene ispod ladice. Našli su naušnicu tvoje sestre. Križić što ga
je uzeo ubojica.
Promatrao ju je trenutak prije no što je nastavio. Pogled je skrenula
s njegovih očiju i spustila ga na staklenu površinu stolića za kavu
dok je razmišljala o njegovim riječima.
- Našli su i fotografiju iz Cordellova automobila. Ondje se nalazio i
gumb za manšetu koji je pripadao Donaldu Kenyonu. Našli su sve
suvenire što ih je ubojica uzeo, Graciela. Moj izvor, šerifova
istražiteljica, kaže da će se obratiti istražnom sudu i tražiti optužnicu.
Više se ne mogu vratiti na brod.
Ovlaš ga je pogledala, a zatim se okrenula u stranu. Ustala je i
prišla prozoru, iako je zavjesa bila navučena. Odmahnula je glavom.
- Želiš li da odem? - McCaleb se obrati njezinim leđima. - Ne, ne
želim da odeš. Ovo nema nikakva smisla. Kako mogu... jesi li
istražiteljici ispričao o uljezu? On je to zasigurno učinio, stavio te
stvari u ladicu. On je ubojica. O, moj Bože! Bili smo tako blizu
čovjeku koji je...
 Nije dovršila. McCaleb ustane i pri8e joj, a olakšanje mu je
preplavilo cijelo tijelo. Nije vjerovala. Uopće nije vjerovala u te
besmislice. Obujmio ju je odostrag i zavukao lice u njezinu kosu.
- Tako mi je drago da mi vjeruješ - šapne.
Okrenula se u njegovu zagrljaju, pa su se prepustili dugom
poljupcu.
- Kako ti mogu pomoći? - šapne Graciela.
- Samo mi nastavi vjerovati. A ja ću učiniti ostalo. Smijem li ostati
ovdje? Nitko ne zna da smo zajedno. Mogli bi doći ovamo, ali ne
vjerujem da će mene tražiti. Možda će ti samo doći reći kako vjeruju
da je riječ o meni.
- Želim da ostaneš. Koliko god je potrebno i sve dok želiš.
- Samo mi je potrebno mjesto gdje mogu raditi. Gdje mogu sve
iznova proučiti. Imam osjećaj da mi je nešto pro
319
n ;I a( i
! : maknulo. Kao što je krvna veza. U svim tim papirima moraju
postojati neki odgovori.
!' - Možeš ovdje raditi. Ja ću sutra ostati kod kuće i pomoći ti...
- Ne. Ne možeš. Ne smiješ učiniti ništa neuobičajeno. $ ' Samo
želim da sutra ujutro ustaneš, odvedeš Raymonda u školu i podeš
na posao. Ovo mogu raditi sam. Taj je dio moj posao.
` , Rukama joj je obuhvatio lice. Težina njegove krivice smai njila se
samo zahvaljujući njezinoj nazočnosti, a u sebi je os' jetio suptilno
otvaranje nekog prolaza koji je već dugo bio
zatvoren. Nije bio siguran kamo vodi, ali je u srcu znao da želi
onamo poći, mora onamo poći.
; - Baš sam kanila poći u krevet - reče Graciela. McCaleb kimne
glavom.
i - Ideš li sa mnom?
- Što je s Raymondom? Zar ne bismo trebali... ;:
' - Raymond spava. Ne zabrinjavaj se zbog njega. Sad ćei mo
brinuti o sebi.
38.
Kad su ujutro Graciela i Raymond otišli i u kući je zavladala tišina,
McCaleb je otvorio kožnu torbu i svu prikupljenu papirologiju složio u
šest hrpa na stoliću za kavu. Dok je razmišljao odakle će početi,
popio je čašu narančinog soka i pojeo dva uštipka s pekmezom od
borovnica koji su vjerojatno bili namijenjeni Raymondu. Potom se
dao na posao, nadajući se da će mu zaokupljenost papirima skrenuti
misli s onoga što ne može kontrolirati, uglavnom istragu što je Jaye
Winston provodi prema popisu.
Unatoč brigama McCaleb je osjetio kako mu žilama struji adrenalin.
Tražio je izdajničku pojedinost. Djelić slagalice koji se ranije nije
uklapao, ali će sada imati smisla, djelić koji
320
aju će mu ispričati priču. U FBI-u je uglavnom opstao zahvaljujući
unutrašnjim instinktima. Sad je slijedio jedan takav in
po_ stinkt. Znao je da je lakše sakriti izdajničku pojedinost ako je
dosje slučaja veći, ako ima više prikupljenih činjenica. Sad no. će
poći u potragu, na neki način potražiti savršenu crvenu i u jabuku na
polici u voćarni, onu koja će povući za sobom cidio jelu hrpu ako je
izvučemo.
na-
os- No bez obzira kako je McCaleb bio
uzbuđen u osam i
bio trideset ujutro, kasno poslijepodne već ga
je obuzimala ma-
da lodušnost. Tijekom osam sati rad je
prekidao samo zato da
pojede koji sendvič i radi poziva Jaye
Winston, na koje se
ona nije javljala. Za to je vrijeme iznova
pregledao sve do-
kumente što ih je prikupio u deset dana
koliko je radio na
slučaju. A izdajnička pojedinost - ako
uopće postoji - ostala
je skrivena. Osjećaji paranoje i
osamljenosti ponovno su ga
će- počeli obuzimati. U jednom je trenutku
shvatio da sanjari o
tome kamo bi bilo najbolje pobjeći, u
planine Kanade ili na
 plaže Meksika.
U četiri je sata još jednom
nazvao Star Center pa su
mu po peti put rekli da Winston nije
u uredu. Međutim,
ovaj je put službenica dodala kako je ne
očekuju natrag toga
dana. Tijekom ranijih poziva, službenica je
poslušno odbijala
otkriti gdje se Winston nalazi ili mu dati
broj njezina pagera.
Zato bi morao razgovarati s kapetanom,
a McCaleb to nije
rla- želio jer je znao u kakvu bi opasnost
doveo Jaye Winston
:nu ako bi se otkrilo da ona ne samo
suosjeća s njim, već mu
, je i pomaže.
~ka Nakon što je prekinuo vezu, nazvao
je svoj telefon na
:ro- brodu i poslušao dvije poruke pristigle
tijekom posljednjeg
,aĐ, sata. Prva je bila od Buddyja Lockridgea, a
druga je bila po-
iisli grešan broj: neka je žena govorila kako
nije sigurna je li do-
je bila dobar broj, ali traži nekoga po
imenu Luther Hatch.
Ostavila je broj na kojeg je se može
dobiti. McCaleb je pre-
ruji poznao ime Luther Hatch - osumnjičenik u
slučaju tijekom
ko- kojega je upoznao Jaye Winston. Kad je to
shvatio, prepoz-
coji nao je njezin glas na snimci. Govorila mu je
neka je nazove.
321
 Dok je utipkavao brojeve što ih je Winston ostavila, prepoznao je
broj centrale - pripadao je FBI-ovim uredima u Westwoodu gdje je on
nekoć radio. Netko se odmah javio na telefon.
- Ovdje Winston. - Ovdje McCaleb. Tišina.
- Hej - na koncu će ona. - Pitala sam se hoćeš li dobiti onu poruku.
- Što je bilo? Možeš li govoriti? - Zapravo ne mogu.
- U redu, onda ću ja govoriti. Znaju li da mi pomažeš? - Ne, očito.
- Ali nalaziš se tamo jer je FBI preuzeo istragu, točno? - Hm, tako
nešto.
- U redu, jesi li imala prilike provjeriti ona imena? - Cijeli sam dan
radila na tome.
- Imaš li štogod? Može li netko od njih biti krivac? - Ne, tu nema
ničega.
McCaleb sklopi oči i u sebi opsuje. Gdje je pogriješio? Kako bi to
mogla biti slijepa ulica? Bio je zbunjen, a u glavi je razmatrao razne
mogućnosti. Pitao se je li Winston imala dovoljno vremena da
temeljito provjeri ljude s popisa.
- Postoji li neko vrijeme ili mjesto gdje možemo razgovarati o tome?
Moram ti postaviti nekoliko pitanja.
- Uskoro ću vjerojatno moći. Zašto mi ne bi dao broj da ti se mogu
javiti?
McCaleb je šutio dok je o tome razmišljao. No nije se dugo
dvoumio. Kao što je Winston prethodne večeri rekla, stavila je glavu
na panj zbog njega. Mislio je da joj može vjerovati. Dao joj je
Gracielin broj.
- Nazovi me čim budeš mogla. - Hoću.
- Samo još nešto. Jesu li se već obratili istražnom sudu? - Ne, još
nisu.
- Kada će to učiniti?
- Onda, vidjet ćemo. se sutra ujutro.
Spustila je slušalicu pa nije čula kako je glasno opsovao. Idućeg
jutra zatražit će optužnicu protiv njega, za umorstvo.
322
Bio je siguran da će je dobiti bez problema. Istražni suci uvijek su
naklonjeni tužilaštvu. U McCalebovu slučaju, znao je da samo
moraju pokazati videosnimku iz Sherman Marketa, a zatim iznijeti
naušnicu nađenu tijekom pretresa brodića. Za poslijepodne će već
zakazati tiskovne konferencije - savršeno vrijeme za vijesti u šest
sati.
Dok je ondje stajao i razmišljao o svojoj mračnoj budućnosti, telefon
mu je zazvonio u ruci.
- Jaye je. - Gdje si?
- U kantini. Telefonska govornica.
McCaleb je odmah u mislima ugledao telefon u niši kraj nekoliko
automata, s jedne strane kantine. Ondje je bilo dovoljno mirno.
- Što se događa, Jaye?
- Nije dobro. Upravo dovršavaju paket što će ga večeras odnijeti u
ured javnog tužitelja. Sutra ujutro kane se obratiti istražnom sudu.
Tražit će samo optužnicu za umorstvo Glorije Torres. Kad to srede,
polako će raditi na dodavanju Cordella i Kenyona.
- U redu - reče McCaleb jer nije znao kako bi na to odgovorio.
Zaključio je da nema smisla nastaviti s glasnim psovkama.
- Savjetujem ti da se predaš, Terry. Reci im ono što si rekao meni i
uvjeri ih. Bit ću na tvojoj strani, ali zasad su mi ruke vezane. Imam
podatke o Dobrom Samaritancu koje ne bih trebala imati. Ako ih
razotkrijem, nastradat ću zajedno s tobom.
- Što je s popisom? Baš ništa?
- Gledaj, o tome sam ipak s njima razgovarala. Tako da imam
vremena raditi na popisu. Kad sam jutros došla na posao, rekla sam
im da moramo provjeriti ostale primatelje organa Glorije Torres, kako
bismo mogli parirati tvojoj obrani. Rekla sam im da imam izvor koji
će nam dobaviti popis imena bez naloga, itd., itd., a oni su se složili.
Dali su mi jedan dan. Ali nema ničega, Terry. Žao mi je, ali provjerila
`· sam svako ime. Ništa nisam našla. - Reci mi.
- Pa, nemam kod sebe popis, ali...
323
- Pričekaj.
McCaleb pode u Gracielinu sobu gdje je na komodi vidio kopiju
popisa što joj ga je dao. Uzme ga i pročita prvo ime. - J. B. Dickey,
on je dobio jetru.
- Tako je, u redu, nije preživio. Transplantacija je obavljena, ali
došlo je do komplikacija i čovjek je umro tri tjedna nakon operacije.
- Ali to ne znači da on nije krivac.
 - Znam to. No razgovarala sam s kirurgom u bolnici St. Joseph.
Radilo se dobrotvornom slučaju. Čovjek je imao zdravstveno
osiguranje, a bolnica je platila ostatak. Nije imao ni novca ni veza za
profesionalnog ubojicu, Terry. Ma daj.
- U redu, dalje. Tammy Domike, jedan bubreg.
- Tako je. Ona je učiteljica. Ima dvadeset osam godina, udata je za
stolara i ima dvoje djece. Ni ona se ne uklapa. To jednostavno nije...
- William Farley, drugi bubreg.
- Umirovljeni prometni poIicajac iz Bakersfielda. Već je dvanaest
godina u invalidskim kolicima, otkako je pogoden metkom u kičmu
tijekom rutinske provjere na autoputu. Ni tog tipa nikad nisu uhvatili.
- Kalifornijska prometna patrola - glasno je razmišljao McCaleb. -
Možda je imao prijatelje koji su ovo za njega izveli.
Winston je dugo šutjela prije no što je odgovorila.
- To se ne čini vjerojatnim, Terry. Hoću reći, slušaj što... - Znam,
znam, zaboravi. Što je s očima? Christine Foye, dobila je rožnice.
- Točno. Bavi se prodajom knjiga i upravo je završila fakultet. Nije ni
ona. Gledaj, Terry, nadali smo se da će jedan od tih ljudi biti nekakav
milijunaš ili političar ili netko sposoban za tako nešto. Netko očit. No
toga jednostavno nema. Žao mi je.
- Dakle, ja sam još uvijek najbolji i jedini kandidat. - Na žalost.
- Hvala, Jaye, mnogo si mi pomogla. Sad moram poći. - Čekaj! I
nemoj se na mene ljutiti. Ja sam te jedina slušala. Sjećaš se?
- Znam, oprosti.
324
- Pa, ima još nešto o čemu sam razmišljala. Nisam ti to kanila reći
prije nego što provjerim. Sutra ću početi raditi na tome. Već sada
pokušavam dobiti nalog za davanje informacij a.
- Što? Reci mi. Meni je sada nešto potrebno.
- Pa, ti si razmišljao samo o tome tko je dobio organe nakon smrti
Glorije Torres, zar ne?
- Tako je. Cordellove i Kenyonove organe nisu uzeli. - Znam. Ne
govorim o tome. No uvijek postoji lista čekanja, točno?
- Da, uvijek. Ja sam čekao gotovo dvije godine, zbog krvne grupe.
- Pa, možda se netko samo želio pomaknuti na listi. - Pomaknuti?
- Znaš, netko je kao i ti čekao, a znao je da će to biti dugotrajno
čekanje. Možda čak i fatalno. Nisu li ti rekli da se ne zna kad ćeš
dobiti srce, s obzirom na tvoju krvnu grupu? ~
- Da, rekli su mi neka se ne nadam previše.
- U redu, znači da naš momak možda još uvijek čeka, ali
zahvaljujući smrti Glorije Torres, pomaknuo se za jedan korak
naprijed. Poboljšao svoje izglede.
McCaleb razmisli o tome. Shvatio je da je i to moguće. Odjednom
se sjetio kako mu je Bonnie Fox rekla da na odjelu ima još jednog
pacijenta koji se nalazi u istoj situaciji u kojoj se nalazio McCaleb.
Sad se pitao je li doslovno mislila na istu situaciju, da čeka srce
krvne grupe AB s negativnim CMV-om. Pomislio je na dječaka kojeg
je vidio u bolničkom krevetu. Može li on biti pacijent na kojeg je Fox
mislila?
McCaleb je razmislio o tome što sve roditelj može učiniti kako bi
spasio svoje dijete. Je li to moguće?
- Moglo bi biti tako - reče, adrenalin mu ponovno počne strujiti
tijelom, a glas mu je izgubio monotoni prizwk. - Ti govoriš da bi se
moglo raditi o nekome tko još uvijek čeka.
- Tako je. Poći ću u ADPKO s nalogom da mi predaju sve liste
čekanja i dosjee o davateljima krvi. Bit će zanimljivo vidjeti njihovu
reakciju.
325
McCaleb kimne glavom, ali je u mislima već krenuo dalje.
- Čekaj malo, čekaj malo - reče. - To je previše komplicirano.
- Što je komplicirano?
- Sve to. Ako se netko želio pomaknuti na listi, zašto ubijati
davatelje? Zašto ne jednostavno ukloniti ljude s liste? - Jer bi to
moglo biti previše očito. Ako dvoje ili troje
ljudi kojima je potrebna transplantacija srca ili jetre naprasno umru,
netko će sigurno početi postavljati pitanja. No ako ubija davatelje,
tome je teže ući u trag. Nitko nije povezao činjenice dok se ti nisi
pojavio.
- Valjda je tako - reče McCaleb, još uvijek ne posve uvjeren. - Ako
si u pravu, to bi čak moglo značiti da će ubojica ponovno napasti.
Moraš raditi na popisu davatelja s mojom krvnom grupom. Moraš ih
upozoriti, zaštititi.
Ta je mogućnost ponovno donijela uzbuđenje. Treperilo je u
njegovim žilama.
 - Znam - reče Winston. - Kad dobijem nalog, morat ću Nevinsu i
Uhligu, svima njima, reći što radim. Zato se moraš predati, Terry. To
je jedini način. Moraš doći s odvjetnikom i sve im razložiti, a zatim se
prepustiti sudbini. Nevins, Uhlig, to su pametni ljudi. Vidjet će u čemu
su pogriješili.
McCaleb ne odgovori. Shvaćao je logiku njezinih riječi, ali je
oklijevao da se složi s njom jer bi to značilo stavljanje svoje sudbine
u tuđe ruke. Radije bi se oslonio samo na sebe.
- Imaš li odvjetnika, Terry?
- Ne, nemam odvjetnika. Zašto bih trebao imati odvjetnika? Nisam
ništa loše učinio.
McCaleb se zgrbi. Bezbroj je puta čuo kako krivci izgovaraju iste
riječi. Vjerojatno je i Winston čula isto.
- Mislila sam, poznaješ li odvjetnika koji bi ti mogao pomoći? - reče.
- Ako ne poznaješ, mogla bih ti ih ja nekoliko predložiti. Michael
Haller Jr. bio bi dobar izbor.
- Poznajem odvjetnike, ako mi zatrebaju. Moram razmisliti o tome.
- Pa, nazovi me. Ja te mogu privesti, pobrinuti se da sve bude u
redu.
326
McCalebove misli odlutaju, te se nađe u pritvoru okružnog zatvora.
Kao FBI agent bio je u takvim ćelijama radi ispitivanja osumnjičenika.
Znao je kako su bučne i opasne. Znao je da se nikad neće tome
prepustiti, bez obzira što je nedužan.
- Terry, jesi li tamo?
- Da, oprosti. Samo sam o nečemu razmišljao. Kako ću te naći da
to sredimo?
- Dat ću ti broj mog pagera i kućnog telefona. Bit ću ovdje vjerojatno
do šest, ali tada idem kući. Nazovi me bilo gdje, u koje god hoćeš
vrijeme.
Dala mu je brojeve, a McCaleb ih je zapisao u bilježnicu. Potom ju
je spremio i odmahnuo glavom.
- Ne mogu vjerovati u ovo. Sjedim ovdje i razgovaram o tome da se
predam za nešto što nisam učinio.
- Znam to. No istina je moćna stvar. Sve će se srediti. Samo me
svakako nazovi, Terry. Kad se odlučiš.
- Nazvat ću te. Spustio je slušalicu.
 39.
. Tajnica Bonnie Fox, ona namrgođena, rekla je McCalebu
da liječnica cijelo poslijepodne obavlja transplantaciju i vjerojatno
neće moći do nje naredna dva do tri sata. McCaleb je zamalo glasno
opsovao, ali je umjesto toga ostavio Gracielin broj i rekao tajnici
neka zapiše da bi ga Fox trebala nazvati što je prije moguće, bez
obzira koliko je sati. Baš je kanio spustiti slušalicu kad mu je nešto
palo na pamet.
- Hej, tko dobiva srce? - Što?
- Rekli ste da je na operaciji. Koji pacijent? Je li riječ o dječaku?
327
- Žao mi je, ne smijem s vama raspravljati o drugim pacijentima -
reče namrgodena tajnica.
- Dobro - reče McCaleb. - Samo pazite da joj ne zaboravite reći
neka me nazove.
McCaleb je idućih petnaest minuta proveo u šetkanju izmedu
dnevnog boravka i kuhinje, nerazumno se nadajući da će telefon
zazvoniti i on će začuti glas Bonnie Fox.
Konačno je uspio stjerati tjeskobu u kut mozga i početi razmišljati o
velikim problemima što ga očekuju. McCaleb je znao da mora
donijeti neke odluke, a najvažnija je hoće li potražiti odvjetnika. Znao
je da Winston ima pravo; mudro je potražiti legalnu zaštitu. No
McCaleb se nije mogao odlučiti za poziv Michaelu Halleru ili bilo
kome, odustati od vlastitih sposobnosti i osloniti se na tude.
U dnevnom boravku više nije bilo dokumenata na stoliću za kavu.
Kako ih je iznova proučio, tako ih je vraćao u kožnu torbu, a na stolu
je ostala samo hrpa videokaseta.
Očajnički želeći skrenuti misli s onoga što mu je Fox rekla o drugom
pacijentu, a čega se nije mogao točno sjetiti, uzeo je videokasetu s
vrha hrpe i prišao televižoru. Ubacio ju je u video bez da je pogledao
o kojoj se kaseti radi. Nije mu se činilo važnim. Samo je želio nešto
što će mu na neko vrijeme skrenuti misli.
No kad je ponovno sjeo na kauč, odmah je zaboravio na
videosnimku. Michael Haller Jr., mislio je. Da, on bi bio dobar
odvjetnik. Ne onako dobar kao njegov otac, legendarni Mickey
Haller. No legenda je davno umrla, a sin je zauzeo očevo mjesto kao
jedan od najistaknutijih i najuspješnijih odvjetnika u Los Angelesu.
McCaleb je znao da bi ga on izvukao iz ovoga. No, dakako, to bi bilo
nakon što bi mu mediji uništili ugled, nakon što bi potrošio svu
ušteđevinu i prodao The Following Sea. Čak i kad bi sve bilo gotovo i
on oslobođen, i dalje bi mu ostao biljeg sumnje i krivice. Zauvijek.
McCaleb zaškilji i zapita se u što zuri na televizijskom ekranu.
Kamera je snimala stopala i noge nekoga tko stoji na stolu. Zatim je
prepoznao vlastite cipele, pa je shvatio što gleda. Hipnotiziranje.
Kamera je već snimala kad se McCaleb popeo na stol kako bi
uklonio dio fluorescentnih cije
328
vi sa stropa. James Noone se pojavio u kadru i podigao ruke prema
dugačkoj fluorescentnoj cijevi što mu se približavala.
McCaleb je uzeo daljinski upravljač s naslona za ruke i pritisnuo
tipku za ubrzavanje vrpce. Njegovo se zanimanje razbudilo jer je
ranije zaboravio pregledati snimku hipnoze, što je obećao kapetanu
Hitchensu, te je odlučio preskočiti uvodni dio. Odvrtio je vrpcu do iza
početnog razgovora i vježbi za opuštanje, a počeo je gledati od
trenutka ispitivanja Noonea pod hipnozom. Želio je čuti priču Jamesa
Noonea o pojedinostima pucnjave i ubojičina bijega.
McCaleb se sasvim usredotočio na snimku, a uskoro je ponovno
osjetio fizički učinak frustracije što ju je osjećao tijekom samog
razgovora. Noone je bio savršeni svjedok. Rijetko je kada
hipnotizirao svjedoka koji se sjećao takvih pojedinosti. Najviše ga je
frustriralo što jednostavno nije dobro vidio vozača, a registracijske su
tablice cherokeeja bile pokrivene.
- Prokletstvo - glasno opsuje McCaleb kad je snimka bila pri kraju.
. Posegnuo je za daljinskim, odlučivši premotati vrpcu i ponovno
pogledati intervju, kad se odjednom ukočio s prstom nad tipkom
daljinskog.
; McCaleb je upravo ugledao nešto što se nije uklapalo, ono što mu
je promaknulo tijekom samog razgovora jer ga je ometala Jaye
Winston koja je također bila nazočna. Premotao je vrpcu, ali samo
kratko, a potom opet gledao posljednji dio razgovora.
, Na snimci je McCaleb završavao ispitivanje postavljajući nekoliko
preostalih i željnih pitanja. To je sve bilo malo vjerojatno, a postavljao
ih je najviše zbog frustriranosti. Pitao je za naljepnice na vjetrobranu
cherokeeja. Noone je rekao da ih nije bilo, a tada je McCalebu
ponestalo pitanja. Okrenuo se prema Jaye Winston i upitao je: "Još
nešto?"
Iako je McCaleb prekršio vlastita pravila obrativši se promatraču,
Winston je poštivala pravila pa nije odgovorila riječima. Umjesto
toga, niječno je odmahnula glavom.
L "Sigurno?" upitao je McCaleb.
Ponovno je odmahnula glavom. McCaleb je tada počeo izvlačiti
Noonea iz transa.
329
No to nije bilo u redu, a McCalebu je tada promaknulo. Sad je
zaobišao stolić za kavu, s daljinskim u ruci, i nagnuo se bliže ekranu.
Još je jednom premotao vrpcu i ponovno gledao taj dio snimke.
- Kujin sine - šapne nakon što je odgledao. - Trebao si mi
odgovoriti, James. Trebao si odgovoriti!
Pritisnuo je tipku E1EC'r i okrenuo se kako bi uzeo drugu kasetu.
Srušio je hrpu po stoliću za kavu i hitro potražio kasetu s natpisom
SHERMAN MARKET. Ubacio je kasetu u aparat, ubrzao snimku i
zaustavio sliku kad se Dobri Samaritanac pojavio na ekranu.
Video nije mogao umiriti sliku, a McCaleb je zaključio da je riječ o
jeftinom aparatu sa samo dvije glave. Izvadio je kasetu i pogledao na
sat. Bilo je četiri i trideset. Spustio je daljinski na televizor i pošao u
kuhinju po telefon.
Tony Banks je ponovno pristao ostati nakon zatvaranja Službe za
videografiku i čekati da McCaleb stigne onamo. Zaputio se
Autocestom 101 preko nizinskog dijela Valleyja i u početku je mogao
brzo voziti. Veći dio prometne gužve odvijao se u suprotnom smjeru
jer se radna snaga iz grada vraćala u stambene četvrti Valleyja. No
kad je skrenuo na jug kako bi prošao kroz Cahuenga Pass i stigao u
Hollywood, vidio je svjetla kočnica dokle god mu je pogled dopirao,
te je zapeo u prometu. Konačno je u šest i pet taurusom Buddyja
Lockridgea skrenuo na maleno parkiralište za djelatnike SZV-a:
Ponovno je Tony Banks otvorio vrata nakon što je McCaleb pritisnuo
noćno zvonce.
- Tony, hvala vam - McCaleb reče čovjekovim ledima dok ga je još
jednom vodio hodnikom prema jednoj od prostorija. - Doista mi
mnogo pomažete.
- Nema problema.
 No McCaleb je opazio da u njegovim riječima više nije bilo onoliko
entuzijazma kao ranije. Ušli su u istu prostoriju u kojoj su sjedili
tjedan ranije. McCaleb je Banksu pružio dvije kasete što ih je donio
sa sobom.
- Na svakoj od ovih vrpci nalazi se jedan čovjek - reče. - Želim
vidjeti je li riječ o istom čovjeku.
330
;če. t
- Želite reći da to ne možete odrediti.
- Ne sa sigurnošću. Izgledaju drukčije. No mislim da se prerušio.
Mislim da je riječ o istom čovjeku, ali želim biti siguran.
Banks ubaci jednu kasetu u video s lijeve strane konzole, uključi ga
i na odgovarajućem ekranu pojavi se snimka pljačke i ubojstva u
Sherman Marketu.
- Ovaj čovjek? - upita Banks.
- Tako je. Zaustavite sliku kad se bude dobro vidio. Banks je
zaustavio sliku u trenutku kad je takozvani Dobri Samaritanac prema
kameri bio okrenut desnim profilom.
- Kako vam se to čini? Treba mi profil. Teško je uspoređivati s
prednje strane.
- Vi ste šef.
Pružio je Banksu drugu kasetu, a Banks ju je ubacio u desni aparat.
Uskoro se na desnom ekranu pojavila snimka hipnoze.
- Vratite je unatrag - reče McCaleb. - Mislim da mu se vidi profil prije
nego što sjedne.
Banks vrati vrpcu.
- Što ovdje radite s njim? - Hipnotiziram ga.
- Doista?
- Tada sam tako mislio, No sad mislim da me je cijelo vrijeme... evo
ga.
Banks zaustavi sliku. James Noone je gledao udesno,
najvjerojatnije prema vratima sobe za ispitivanje. Banks se
poigravao skalama i kompjutorskim mišem. Proširio je sliku, a potom
je izoštrio. Isto je učinio sa slikom na lijevom ekranu. Tada se
nagnuo unatrag i zagledao u dva profila. Nekoliko trenutaka kasnije
izvadio je infracrveni pokazivač iz džepa, uključio ga i počeo govoriti.
- Pa, put im se ne slaže. Jedan momak izgleda poput Meksikanca.
 - To bi bilo lako. Nekoliko sati u salonu za uljepšavanje moglo mu je
osigurati takvu put.
Banks je crvenom točkicom pošao duž nosa Dobrog Samaritanca.
331
- Pogledajte nagib nosa - reče. - Vidite li dvostruku kvrgu?
- Tako je.
Crvena se točkica preseli na lijevi ekran i na8e istu dvostruku kvrgu
na nagibu Nooneova nosa.
- To je neznanstveno nagaQanje, ali meni izgleda prilično slično -
reče Banks.
- I meni.
- Imaju različitu boju očiju, ali to se može srediti. - Kontaktne leće.
- Točno. I ovdje, proširena čeljust čovjeka s desne strane. Zubni
umetak, znate, poput gumenog štitnika, ili papirnatih tampona kakve
je Brando imao u Kumu. To može ostaviti takav dojam.
McCaleb kimne glavom, a u sebi je zabilježio još jednu moguću
vezu s filmom o mafiji. Canoli, a sad možda i papirnati tamponi kao
umeci u obrazima.
- A kosa se uvijek može promijeniti - govorio je Banks. - Zapravo,
ovaj momak izgleda kao da ima vlasulju. Banks prijede crvenom
točkicom uz rub kose Dobrog Sa
muela. McCaleb se u sebi prekorio jer to dosad nije vidio. Rub kose
bio je savršeno ravan, izdajnički pokazatelj da je riječ o vlasulji.
- Da vidimo što još imamo.
Banks se okrene svojim skalama i vrati sliku na normalu. Potom je
mišem dobio novo područje uvećanja. Šake Dobrog Samaritanca.
- To je kao sa ženama - reče Banks. - Mogu nanijeti šminku, staviti
vlasulje, čak srediti sise. No ništa ne mogu učiniti sa šakama.
Njihove šake, a katkad i stopala, uvijek ih izdaju.
Kad je izoštrio uvećanu sliku šaka Dobrog Samaritanca, dao se na
posao na drugoj konzoli dok na susjednom ekranu nije dobio
uvećanu sliku Nooneove desne šake. Banks ustane tako da je
gledao ravno u ekrane, a potom se približio na desetak centimetara
te . izbliza proučavao i usporedivao šake. - U redu, ovdje, gledajte.
McCaleb ustane i izbliza pogleda ekrane. - Što?
332
 - Prva ima sićušan ožiljak ovdje na zglobu prsta. Vidite li, izblijedjelo
mjesto?
McCaleb se nagne još bliže prema slici desne šake Dobrog
Samuela.
- Čekajte trenutak - reče Banks. Otvori ladicu konzole i izvadi
fotografski okular, kakav se upotrebljava za proučavanje i
uvećavanje negativa na osvijetljenoj ploči. - Pokušajte s ovim.
McCaleb namjesti okular iznad zgloba i pogleda kroz njega. Mogao
je vidjeti mrlju blijedog tkiva na zglobu prsta. Iako je cijela slika bila
iskrivljena i nejasna, ožiljak je imao oblik upitnika.
- U redu - reče. - Da vidimo drugu.
Korakne ulijevo i pomoću okulara pronade isti zglob na desnoj šaci
Jamesa Noonea. Šaka se nije nalazila u istom položaju ili pod istim
kutem, aIi mrlja blijedog tkiva bila je ondje. McCaleb se umirio i
proučavao sliku dok nije bio siguran. Tada je na trenutak sklopio oči.
To je ključ rješenja. Na oba ekrana nalazio se isti čovjek.
- Je li tu? - upita Banks. McCaleb mu pruži okular.
- Tu je. Ima li izgleda da dobijem fotografije tih pojedinosti?
Banks je kroz okular gledao drugi ekran.
- Tu je, doista - reče. - I da, mogu napraviti fotografije. Čekajte da
slike prebacim na disketu i odnesem je do štampača u laboratoriju.
Potrebno mi je nekoliko minuta.
- Hvala, čovječe.
- Nadam se da će pomoći. - Više no što mislite.
- Što taj čovjek zapravo radi? Prerušava se u Meksikanca i čini
dobra djela?
- Zapravo ne. Jednog ću vam dana sve ispričati.
Banks ostane na tome i počne raditi za konzolom prebacujući
videoslike s ekrana na kompjutorsku disketu. Vratio je snimke
unatrag pa prebacio i slike glave.
- Vraćam se za pet minuta - reče i ustane. - Osim ako ne budem
morao zagrijavati aparat.
333
- Hej, postoji li ovdje telefon kojim se mogu poslužiti dok vas
čekam?
- U lijevoj ladici. Najprije pritisnite devet.
 McCaleb je nazvao Winstonin kućni telefonski broj, ali mu se javila
automatska sekretarica. Dok je slušao njezin glas, dvoumio se treba
li ostaviti poruku, svjestan kakve bi posljedice Winston imala ako bi
se ikad dokazalo da je suradivala s osumnjičenim u istrazi umorstva.
Njegov snimljeni glas bi to mogao učiniti. No zaključio je da se zbog
otkrića do kojih je došao u posljednjih sat vremena isplati riskirati.
Nije ju želio pozvati pagerom jer nije želio čekati njezin poziv. Morao
je poći dalje. Na brzinu je smislio plan i nakon znaka ostavio poruku.
- Jaye, ja sam. Sve ću ti objasniti kad se vidimo, ali sada mi moraš
vjerovati. Znam tko je ubojica. To je Noone, Jaye, James Noone.
Sad idem na njegovu adresu, onu na izvještaju o svjedočenju.
Sastanimo se ondje, ako možeš. Tada ću ti sve ispričati.
Prekinuo je vezu, a potom nazvao broj njezina pagera. Potom je
utipkao njezin kućni telefonski broj i spustio slušalicu. Uz malo sreće,
mislio je, Winston će dobiti poruku i uskoro se zaputiti prema
Nooneovoj adresi kako bi mu pružila podršku.
McCaleb je stavio kožnu torbu u krilo i otvorio dio u sredini, s
patentnim zatvaračem. Unutra su se nalazila dva pištolja, njegov
vlastiti Sig-Sauer P-228 i HK P7 za kojeg sada zna da ga je James
Noone podmetnuo ispod broda. McCaleb posegne u torbu i izvadi
svoje oružje. Provjeri ga i zavuče za pojas traperica na ledima.
Jaknu navuče preko njega.
334
40.
Kad su ga ispitivali one večeri neposredno nakon James Cordellova
ubojstva, James Noone je policajcima dao samo jednu adresu i za
dom i za posao. Dok McCaleb nije onamo stigao, adresa u Aveniji
Atoll u sjevernom dijelu Hollywooda ukazivala je na stambenu
zgradu ili ured. To je područje Valleyja bilo mješavina stambenih,
poslovnih i industrijskih gradevina.
Polako je vozio na sjever Autocestom 101, natrag kroz Cahuenga
Pass i konačno malo ubrzao kad je prešao na Autocestu 134, sjever.
Izišao je na Aveniju Victory i vozio na zapad dok nije našao Aveniju
Atoll. Područje u koje je stigao bilo je industrijsko. Osjetio je miris
pekare i prošao kraj ograđenog prostora u kojem su nazubljene
granitne ploče stršile prema nebu. Bilo je skladišta bez ikakvih
natpisa. Naišao je na skladište veletrgovine kemijskim materijalima i
na centar za reciklažu industrijskog otpada. Na mjestu gdje je
Avenija Atoll završavala kraj ostataka stare željezničke pruge,
između čijih je tračnica stršio visoki korov, McCaleb je taurusom
skrenuo u uličicu uz koju se s obje strane nalazio niz malenih
garaža. Svaka je bila zasebni mali obrt ili skladište. Negdje je na
aluminijskim rebrastim vratima pisalo ime vlasnika, neke nisu imale
nikakvih oznaka što je značilo da možda nisu unajmljene ili ih netko
anonimno upotrebljava za skladištenje. McCaleb je zaustavio
automobil ispred zahrđalih vrata na kojima je pisala adresa što ju je
James Noone prije tri mjeseca dao policiji. Na vratima nije bilo
nikakvih drugih oznaka, osim adrese. McCaleb je ugasio motor i
izišao iz automobila.
Bila je mrkla noć. Bez mjeseca i zvijezda. Niz skladišta nalazio se u
mraku, uz izuzetak jednog reflektora na ulazu u uličicu. McCaleb se
osvrnuo naokolo. Čuo je slabašan zvuk glazbe - Jimi Hendrix pjevao
je Let me stand next to your fire - a činilo se da dopire izdaleka. Niže
u uličici, šest skladišta dalje, vrata jedne garaže povučena su dolje i
zapela, pa je ostao otvor od otprilike jednog metra. Podsjećao je na
bezubi osmijeh mračniji od neba.
335
Zagledao se u Nooneovu garažu. Čučnuo je kako bi proučio crtu na
mjestu gdje su se vrata garaže spajala s betonskim tlom. Nije bio
siguran, ali učinilo mu se da iznutra dopire prigušeno svjetlo. Prišao
je bliže i ugledao lokot što je spajao čelični prsten na vratima s
jednakim prstenom na betonskom tlu.
McCaleb ustane i otvorenim dlanom udari po vratima. Buka je
djelovala glasno, a čuo je kako odjekuje unutrašnjošću. Korakne
unatrag i ponovno se osvrne naokolo. Osim glazbe, svuda je vladala
tišina. Zrak je bio nepomičan. Noćni povjetarac nije našao put u
prostor izmedu niza garaža.
McCaleb se vrati u automobil, pokrene ga i odveze unatrag tako da
su svjetla kola barem djelomično osvjetljavala Nooneovu garažu.
Tada ugasi motor, ali ostavi upaljena svjetla, izade i pode do
prtljažnika. Podigne prostirač i nađe dizalicu za kola. Skine držak
dizalice, zaobide automobil i pride vratima garaže. Još jednom
pogleda na obje strane uličice, a potom se sagne do lokota.
 Kao FBI-ev agent, McCaleb nikad nije sudjelovao u ilegalnoj
provali. Znao je da je to stvar rutine, ali je nekako uspio izbjeći da to
sam čini jer je u njemu izazivalo etičke dvojbe. No sad ga nisu
mučile nikakve dvojbe dok je željeznu šipku uvlačio u kuku lokota.
Više ne nosi bedž, a povrh toga, ovo je osobno. Noone je ubojica, a
što je još gore, svoj je zločin pokušao prišiti McCalebu. McCaleb ni
na trenutak nije pomislio na Nooneovo pravo da bude zaštićen od
neovlaštenog pretresa i upada.
Držao je držak dizalice na samom kraju, kako bi dobio snagu
poluge, i polako počeo okretati u smjeru kazaljke na satu. Lokot je
ostao čvrst, ali je čelični prsten na vratima zaškripio pod pritiskom i
otrgnuo se jer su popustila mjesta na kojima je bio zavaren.
McCaleb se uspravi, osvrne naokolo i oslušne. Ništa. Samo
Hendrix s pjesmom All Along the Watchtower Boba Dylana. Brzo se
vrati do taurusa i spremi držak dizalice na mjesto; navuče prostirač i
spusti poklopac prtljažnika.
Zaobide automobil, sagne se kraj prednje gume i prijede prstima
duž ruba kotača, pokupivši dio ugljene prašine što se nakupila na
kočnim oblogama. Pride: garažnim vratima i
336
čučne kraj lokota. Ugljenu prašinu razmaže po točkama vara tako
da izgleda kao da je prsten slomljen prije nekog vremena, a točke
loma bile izložene prirodnim elementima. Potom ostatak prljavštine s
prstiju obriše o jednu od svojih crnih čarapa.
Kad se osjetio spremnim, desnom je rukom uhvatio ručku vrata.
Lijevom je posegnuo pod jaknu na ledima. Izvukao je pištolj i držao
ga u visini ramena, uperenog prema gore. Jednim pokretom se
uspravio i povukao vrata za sobom, a zahvaljujući zamahu, vrata su
se podigla do iznad njegove glave.
Pogledom je brzo pretražio skučeni prostor prigušeno osvijetljene
garaže, a pištoljem je slijedio kretanje svojih očiju. Svjetla automobila
osvjetljavala su otprilike trećinu prostorije. Vidio je nenamješteni
krevet i nekoliko kartonskih kutija uz lijevi zid. S desne je strane vidio
obrise pisaćeg stola i ormarića za spise. Na stolu se nalazio
kompjutor, a monitor, okrenut prema stražnjem zidu, očito je bio
uključen jer se vidio ljubičasti sjaj. McCaleb je opazio metar i pol
dugačku fluorescentnu cijev što je visjela sa stropa. Pogledom je
slijedio aluminijski vod od spojne kutije, duž stropa i niza zid do
prekidača kraj ležaja. Koraknuo je u stranu i posegnuo za
prekidačem ne gledajući onamo.
Fluorescentna svjetiljka je jednom trepnula, počela zujiti, a potom
se garažom prosula jarka svjetlost. McCaleb je sada vidio da u
prostoriji nema nikoga, a nema ni ormara što ih treba provjeriti.
Samo prostor od otprilike šest za četiri metra ispunjen mješavinom
uredskog namještaja i opreme te osnovnih potrepština doma -
krevet, komoda, električna grijalica, dvostruka žarna ploča i maleni
hladnjak. Nije bilo umivaonika ni kupaonice.
McCaleb se vrati do automobila, pruži ruku kroz otvoreni prozor i
ugasi svjetla. Potom vrati pištolj za pojas hlača, ovaj put sprijeda
kako bi lakše mogao do njega. Potom ude u garažu.
Vani se zrak činio nepomičnim, a unutra ustajalim. McCaleb se
polako kretao oko starog čeličnog pisaćeg stola i pogledao
kompjutor. Monitor je bio osvijetljen, a na ekranu je blistao screen
saver. Brojke različitih veličina i boja lebdjele
337
su morem grimiznog baršuna. McCaleb je nekoliko trenutaka zurio
u ekran, a u sebi je osjetio trzaje, gotovo kao svijanje nekog
unutrašnjeg mišića. U mislima mu se pojavila slika jedne jedine
crvene jabuke kako poskakuje po prljavom linoleumu na podu, a
potom je nestala. Kičmom mu je prošao drhtaj.
- Sranje - šapne.
Skrenuo je pogled s kompjutorskog ekrana i opazio da se na stolu
izmedu dva mjedena držača nalazi zbirka knjiga. Većinom su to bili
priručnici o pristupu i korištenju Interneta. Dvije knjige sadržavale su
adrese na Internetu, a druge dvije bile su biografije dvojice poznatih
kompjutorskih hakera. Tri su knjige govorile o istragama na mjestima
zločina, jedna o istraživanju umorstava, jedna o FBI-evoj istrazi o
serijskom ubojici poznatom pod imenom Pjesnik, i konačno dvije
knjige o hipnozi, posljednja o čovjeku po imenu Horrace Gomble.
McCaleb je znao za Gomblea. Bio je osumnjičen u nekoliko istraga
FBI-eve jedinice za serijske zločine. Gomble je bio nekadašnji
zabavljač iz Las Vegasa koji je svoju vještinu hipnotiziranja, zajedno
s drogama, upotrebljavao za zlostavljanje niza mladih djevojaka na
sajmovima diljem Floride. Koliko je McCaleb znao, čovjek se još
uvijek nalazi u zatvoru.
McCaleb je polako zaobišao stol i sjeo na otrcanu stolicu ispred
kompjutora. Koristeći se nalivperom iz džepa, otvorio ' je srednju
ladicu pisaćeg stola. Unutra je bilo samo nekoli
ko olovaka i plastična kutija CD-a. Nalivperom je okrenuo kutiju i na
njoj ugleda natpis: Skaniranje mozga. Pročitao je : omot i vidio da
CD-i korisniku nude vodič kroz ljudski mo
zak s detaljnim crtežima i analizama njegova rada. Zatvorio je
ladicu i ponovno se poslužio nalivperom kako bi otvorio jednu od
dviju ladica sa strane. Prva je bila prazna uz izuzetak zatvorene
kutije kikirikija. Zatvorio ju je, a ispod nje se nalazila ladica za spise.
Unutra se nalazilo nekoliko žutih dosjea u zelenim košuljicama što
su visjele s dvije šipke. McCaleb se sagnuo da bi bolje vidio i
pročitao ime na prvom dosjeu.
338
GLORIA TORRES
Nalivpero mu je palo na pod, ali je u istom trenutku odlučio da ga
neće dignuti i da ga više nije briga hoće li ostaviti otiske prstiju ili
možda oštetiti mjesto zločina. Izvukao je dosje i otvorio ga na stolu.
Sadržavao je fotografije Glorije Torres u različitoj odjeći, a svaka je
snimljena u drugo doba dana. Na dvije fotografije s njom je bio
Raymond. Na jednoj je bila u društvu Graciele.
U dosjeu su se nalazili tipkani dnevnici. Dnevnici motrenja. Detaljni
opisi Glorijina kretanja iz dana u dan. Hitro ih je preletio pogledom i
opazio da se često ponavlja bilješka o njezinu svakidašnjem
zaustavljanju u Sherman Marketu na povratku s posla.
Zatvorio je dosje, ostavio ga na stolu i posegnuo za idućim u ladici.
Mogao je pogoditi ime na njemu prije no što ga je vidio.
JAMES CORDELL
Nije ga otvorio. Znao je da će sadržavati fotografije i bilješke o
nadziranju. Baš kao i prvi dosje. Umjesto toga, sagnuo se i pogledao
sljedeći dosje. Točno kako je očekivao.
DONALD KENYON
Taj dosje nije ni izvadio iz ladice. Prstom je iskrivio natpise na
preostalim dosjeima kako bi mogao pročitati imena. Dok je to činio,
srce mu je poskočilo u prsirna, kao da se na neki način olabavilo.
Znao je imena na dosjeima. Sve do jednoga.
- Ti si taj - šapne.
A u mislima je vidio kako jabuke padaju na pod i kotrljaju se na sve
strane.
Naglo je zatvorio ladicu, pa je to na betonskom podu i čeličnim
zidovima odjeknulo poput pucnja, te se trgnuo. Pogledao je kroz
otvorena vrata u noć i oslušnuo. Ništa nije čuo, čak ni glazbu. Samo
tišinu.
Pogledom je prešao na kornpjutorski monitor i zagledao se u brojke
što su se lijeno pomicale ekranom. Znao je da je kompjutor ostao
uključen iz nekog razloga. Ne zato što
339
če se Noone vratiti; McCaleb je znao da je on već daleko. Ne, ostao
je uključen za njega. Čovjek je očekivao da će McCaleb doći. Sad je
shvatio, znao je u srcu da je Noone koreografirao svaki pokret.
McCaleb je pritisnuo razmaknicu i screen saver je nestao. Pojavio
se pravokutnik za upisivanje lozinke. McCaleb nije oklijevao. Imao je
osjećaj da netko po njemu svira kao po glasoviru. Utipkao je brojeve
redoslijedom što ga je znao napamet.
903472568
Pritisnuo je tipku El·rrER i kompjutor je počeo raditi. Za nekoliko je
trenutaka prihvatio lozinku, a na ekranu se pojavio predložak
Program Managera, bijeli ekran s različitim ikonama. McCaleb ih je
brzo proučio. Većina je omogućavala pristup igrama. Takoder je vidio
ikone za pristup datoteci America on Line i Word for Wtndows.
Posljednji simbol kojeg je pogledao bio je sićušni ormarić za spise, a
McCaleb je pretpostavio da je to ikona za File Manager. Pored
kompjutora našao je miša te je njime strelicu na ekranu pomaknuo
do ikone u obliku ormarića za spise. Dvaput je pritisnuo tipku miša i
na ekranu se pojavio File Manager. To je bilo osnovno snalaženje na
kompjutoru. U File Manageru popis datoteka nalazio se u stupcu na
lijevoj strani ekrana. Biranjem jedne datoteke i pritiskom na tipku
miša dobije se naslove dokumenata, što ih ta datoteka sadrži, u
stupcu na desnoj strani ekrana.
Koristeći se mišem, McCaleb je prešao strelicom niza stupac
datoteka i svaku proučio. Većinom su to bile programske datoteke za
rad raznih programa kao što je America on Line, Las Yegas Casino i
druge. No najzad je stigao do datoteke pod nazivom Š1FRA.
Pritisnuo je tipku miša i na desnoj se strani ekrana pojavilo nekoliko
imena dokumenata. Preletio ih je pogledom i vidio da odgovaraju
imenima na dosjeima u ladici stola.
340
Svi osim jednog dokumenta. McCaleb je dugo zurio u ime, a prst je
držao nad tipkom miša.
MCCALEB.DOC
Pritisnuo je tipku i dokument je brzo ispunio ekran. McCaleb ga je
počeo čitati poput čovjeka koji čita vlastiti nekrolog. Riječi su ga
ispunile strepnjom jer je znao da neopozivo mijenjaju njegov život.
Otele su mu dušu, ukrale svako značenje njegovim postignućima i
na strahovit im se način izrugivale.
Zdravo, agente McCaleb!
To ste vi pred kompjutorom, nadam se.
Pretpostavit ću da jeste. Pretpostavit ću da ste opravdali glas što
ste ga stekli i tako panosno nosili.
Pitam se? Jeste li sami? Bježite li sada od njih kao čovjek kojega
traži policija? No, naravno, sad imate ono što vam je potrebno da
biste se od njih spasili. No pitam kako je bilo prije toga, kakav je
osjećaj biti čovjekom kojeg love? Želio sam da upoznate taj osjećaj.
Moji osjećaji... Užasno je živjeti sa strahom, nije li?
Strah nikad ne spava.
Najviše od svega, želio sam njesto u vašem sr~cu, agente
McCaleb. Želio sam uvijek biti uz vas. Kain i Abel, Kennedy i
Oswald, tama i svjetlo. Dva dostojna protivnika, povezana zauvijek...
Mogao sam vas ubiti. Imao sam tu moć i priliku. No to bi bilo
previše lako, ne mislite li? Čovjek na gatu, pita za put. fiaša jutamja
šetnja, čovjek na kamenom lukobranu sa štapom za pecanje.
Sjećate li me se?
Sad se sjećate. Bio sam ondje. No bilo bi prelagano, slažete li se?
Prelagano.
Vidite, bilo mi je potrebno nešto više od osvete ili pobjede nad
neprijateljem. To su ciljevi glupana. Želio sam ne, žudio sam i trebao
- nešto drukčije. Najprije vas iskušati tako da vas pretvorim u sebe.
U zločinca. U onoga kojeg love.
 Tada, kad izadete iz te vatre opečene kože, ali cijela tijela,
razotkrivam se kao vaš najusrdniji dobročinitelj. Da,
341
to sam bio ja. Ja sam je slijedio. Proučavao je. Izabrao je za vas.
Ona je moj dar vama.
Moji ste zauvijel~ agente McCaleb. Svaki vaš dah pripada meni.
Svaki otkucaj ukradenog srca odjek je mojega glasa u vašoj glavi.
Uvijek. Svakoga dana.
Zapamtite... Svaki dah...
McCaleb je savio ruke na prsima i stisnuo se kao da ga je netko
rasjekao oštricom. Tijelom mu je prošao snažan drhtaj, a iz grla mu
se oteo težak uzdah. Odgurnuo je stolicu od stola, što dalje od
užasne poruke koja se i dalje nalazila na ekranu, i nagnuo se
naprijed kao da očekuje pad. Njegov se avion rušio.
41.
Misli su mu bile krvavocrvene i crne. Osjećao je kao da se nalazi u
nekoj trajnoj praznini, okružen baršunastim zastorom crnog prostora,
a njegove ruke stalno traže pukotinu kroz koju bi mogao pobjeći, ali
bez uspjeha. Vidio je lica Graciele Rivers i Raymonda kao udaljene
slike koje nestaju u tmini.
Odjednom je na vratu osjetio hladnu ruku i poskočio, a iz grla mu se
oteo krik, kao u zatvorenika koji pada preko zida. Uspravio se. Kraj
njega je stajala Jaye Winston. Njegova je reakcija uplašila nju
jednako kao i njega.
- Terry? Je li ti dobro?
- Da. Mislim, ne. To je on. Noone je ubojica Šifra. Sve ih je ubio.
Posljednjih troje radi mene. Radio je to dok nije učinio kako treba.
Ubio je Gloriju Torres zbog njezina srca. Za mene. Kako bih ja ostao
na životu i svjedočio o njegovoj slavi.
McCaleb je odjednom uočio podudaranje njezina imena i Nooneove
nakane.
342
c
k
.1
- Čekaj trenutak - reče Winston. - Uspori malo. O čemu to govoriš?
 - On je ubojica. Sve je ovdje. Pogledaj dosjee, kompjutor. On je
ubio one ostale. Tada je odlučio spasiti mene. Ubiti radi mene.
Pokazao je prema kompjutorskom ekranu gdje se još uvijek nalazila
poruka za McCaleba. Čekao je dok je čitala, ali se najzad više nije
mogao suzdržati.
- Svi djelići, sve je bilo tu. Cijelo vrijeme. - Kakvi djelići?
- Šifra. Bilo je tako jednostavno. Upotrijebio je sve znamenke osim
jedinice. No one~. Shvaćaš? Ja sam nitko. Samo je to govorio.
- Terry, razgovarat ćemo kasnije o tome. Reci mi kako si stigao
ovamo? Kako si znao da je riječ o Nooneu?
- Videosnimka. Hipnoza što smo je snimali. - Hipnoza? Što je s tim?
- Sjećaš se kako sam ti rekao da ne govoriš kako ga ne bismo
zbunili?
- Tako je. Rekao si da ćeš samo ti Nooneu postavljati pitanja. Ako
mi moramo međusobno komunicirati, to treba napisati ili reći
znakovima.
- No na kraju, kad sam znao da je sve propalo, postao sam
frustriran. Upitao sam te: Još nešto?, a ti si niječno odmahnula
glavom. Pitao sam: Sigurno?, a ti si ponovno odmahnula glavom.
Obrativši se tebi, prekršio sam vlastito pravilo. Stvar je u tome što
sam ta pitanja postavio glasno. Dakle, Noone mi je trebao odgovoriti.
Da je doista bio u hipnotičkom transu, trebao je odgovoriti jer tada ne
bi znao da su pitanja postavljena tebi. Ali on nije odgovorio. To znači
da je poznavao situaciju.
- Pretvarao se.
- Tako je. A ako se pretvarao, onda su njegovi odgovori bili lažni. To
znači da je on bio dio namještaljke. Dao sam da se usporede
videosnimke prije no što sam c~ošao ovamo. U automobilu su
fotografije. James Noone i Dobri Samaritanac su isti čovjek. Ubojica.
* No one - niti jedan, nitko; bez jedinice, nema jedinice
343
Winston je odmahnula glavom kao znak da je sve to previše.
Pogledom je preletjela prostoriju u potrazi za mjestom na koje bi
mogla sjesti. Vidjela je samo ležaj.
- Sjedni ovdje - reče McCaleb i ustane.
- Želim sjesti, ali ne ovdje unutra. Moramo se povući odavde, Terry.
Moram nazvati kapetana Hitchensa, a potom ostale, PLA i FBI.
Moram izdati i tjeralicu za Nooneom.
McCaleb se čudio da ona još nije posve shvatila.
- Zar me ne slušaš? Nema nikakvog Noonea. On ne postoji.
- Kako to misliš?
- Ime. Slaže se s ostalim. Noone. Rastavi ga i dobit ćeš no one. Ja
sam no one. Djelići su nam cijelo vrijeme bili pred nosom...
Odmahnuo je glavom i ponovno se spustio na stolicu. Pokrio je lice
rukama.
- Kako ću... Ne mogu s tim živjeti.
Winston mu je ponovno položila ruku na rame, ali se ovaj put nije
trgnuo.
- Hajde, Terry, nemoj razmišljati o tome. Idemo do automobila pa
ćemo tamo čekati. Moram ovamo pozvati ekipu za obradu mjesta
zločina, možda će naći otiske prstiju da možemo identificirati tog
tipa.
McCaleb je ustao, zaobišao stol i izišao na zrak. Govorio je ne
gledajući u nju.
- Nikad ranije nigdje nije ostavljao otiske. Sumnjam da je sad
počeo.
Dva sata kasnije McCaleb je sjedio u taurusu parkiranom u Aveniji
Atoll, iza žutih policijskih traka što su ih raširili izmedu niza garažnih
skladišta. Stotinjak metara dalje vidio
je mnoštvo ljudi koji su radili u i oko Nooneove jarko osvijet- : ljene
garaže. Bilo je nekoliko detektiva, a neke je McCaleb prepoznao jer
je s njima surađivao na slučaju ubojice Šifra, tehničara, snimatelja
videokamerama iz najmanje dvije policijske službe, te šest policajaca
u odori koji su stajali u blizini.
Moljci oko plamena, pomislio je. Sve je promatrao osjećajući se
neobično .isključenim. Razmišljao je o drugim stva
344
a
rima. O Gracieli i Raymondu. I o Nooneu. Nalazio se s njim u istoj
prostoriji. Bio mu je tako blizu.
Osjećao je potrebu za pićem, želio žareći okus viskija u grlu, ali je
znao da bi popuštanje iskušenju bilo isto kao pucanj u glavu. Znao je
da, unatoč bolu što ga probada, neće Nooneu, ili kako se već zove,
priuštiti to zadovoljstvo. U mraku automobila odlučio je da će živjeti.
Unatoč svemu, živjet će.
Nije opazio ljude koji su mu se približavali dok se nisu našli gotovo
kraj taurusa. Upalio je svjetla i prepoznao Nevinsa, Uhliga i Arranga.
Ugasio je svjetla i čekao. Otvorili su vrata automobila i ušli, Nevins
sprijeda, a druga dvojica otraga. Arrango je sjeo točno iza
McCaleba.
- Ima li ovdje grijanja - upita Nevins. - Vani postaje hladno.
McCaleb upali motor, ali nije odmah uključio grijanje, već je
pričekao da se motor zagrije. U retrovizoru je pogledao Arranga. Bilo
je premračno pa nije mogao vidjeti ima li čačkalicu u ustima.
- Gdje je Walters? - Ima posla.
- U redu - reče Nevins. - Ovaj, došli smo ti reći kako se čini da smo
po~riješili u vezi s tobom, McCaleb. Žao mi je. Nama je žao. Cini se
da je Noone naš momak. Dobro si obavio posao.
McCaleb je kimnuo glavom. To je bila bezvezna isprika, ali to mu
nije smetalo. S onim što je otkrio kako bi osvjetlao svoje ime bit će
teže živjeti nego da je bio javno optužen za umorstva. Isprike mu
ništa nisu značile.
- Znamo da je ovo za tebe bila duga noć pa bismo ti željeli
omogućiti da što prije pođeš kući. Mislio sam da bi nam mogao
ukratko ispričati kako su se dogadaji razvijali, a možda bi sutra
mogao doći u postaju i dati službenu izjavu. Što misliš?
- Dobro. Što se tiče službene izjave, dat ću je Jaye Winston. Ne
vama.
- Pošteno. To mogu razumjeti. No zasad, zašto nam ne išpričaš
kako, po tvom mišljenju, sve ovo izgleda. Možeš li to učiniti?
345
McCaleb se nagnuo naprijed i uključio grijanje. Nekoliko je
trenutaka sredivao misli, a tada je počeo govoriti.
- Zvat ću ga Noone jer je to sve što imamo i možda sve što ćemo
ikad imati. Sve počinje s ubojicom Šifra. To je bio Noone. Tada sam
bio glavni čovjek FBI-a u skupini koja je radila na slučaju. U
dogovoru s PLA-om, postao sam glasnogovornik za medije u tom
slučaju. Davao sam upute, zahtjevi za ispitivanja slali su se meni.
Deset mjeseci moje je lice na televiziji postalo sinonim za ubojicu
Šifra. I tako se Noone usredotočio na mene. Što smo mu se više
približavali, to je on više mislio o meni. Slao mi je pisma. U njegovim
mislima, ja sam bio nemeza. Ja sam bio utjelovljenje ekipe koja ga je
lovila.
- Ne uzimaš li previše sebi u zaslugu? - upita Arrango. - Hoću reći,
ti nisi bio jedini...
- Umukni i slušaj, Arrango. Možda ćeš ponešto naučiti. McCaleb je
zurio u njega u retrovizoru, a Arrango mu je uzvratio na isti način.
McCaleb je vidio kako Nevins podižc ruku i smiruje Arranga.
- On mi je to stavio u zasluge - reče McCaleb. - Nisam ja to uzeo. S
vremenom, kad je shvatio da previše riskira, povukao se. Ubojstva
su prestala. Ubojica Šifra je nestao. Otprilike u to vrijeme ja sam
morao prestati raditi zbog... zbog mojih problema. Bila mi je potrebna
transplantacija, a to je dospjelo u vijesti jer sam često bio lice na
televiziji. Noone je to vidio. Lako je to mogao doznati. I smislio je ono
što je držao svojim najveličanstvenijim planom.
- Odlučio je da te neće ubiti nego spasiti - reče Uhlig. McCaleb
kimne glavom.
- To će mu pružiti konačnu pobjedu jer će trajati i trajati. Da me je
samo eliminirao, ubio, to bi mu pružilo samo kratkotrajan osjećaj
ispunjenja. No spašavajući me... dakle, to je nešto jedinstveno, nešto
što će ga odvesti u hram slavnih. A ja ću uvijek biti u blizini, kao
podsjetnik na njegovu mudrost i moć. Razumijete li?
- Ja razumijem - reče Nevins. - No to je psihološka strana. Ja želim
znati kako je to izveo? Kako je našao imena? Kako je znao za
Kenyona, Cordella i napokon Torres?
346
- Zahvaljujući kompjutoru. Vaši će tehničari morati proučiti sve, do
najsitnije pojedinosti.
- Osigurali smo dolazak Boba Clearmountaina - reče Nevins. -
Sjećaš se njega?
McCaleb kimne glavom. Clearmountain je stručnjak za kompjutore
u Terenskom uredu Los Angelesa. Haker izvan konkurencije.
- Dobro. Onda će on bolje nego ja odgovoriti na to pitanje. S
vremenom. Moja je pretpostavka da ćete u tom kompjutoru naći
hakerski program. Noone se ubacio u ADPKO i ondje našao imena.
Izabrao je ciljeve ovisno o starosti, fizičkoj kondiciji i blizini. I dao se
na posao. Stvari su pošle po zlu s Kenyonom i Cordellom. Uspio je s
Glorijom Torres. To jest, po Nooneovu mišljenju.
- I cijelo je vrijeme kanio na tebe svaliti krivicu?
- Ja mislim samo da je želio da ja slijedim trag i sam otkrijem što je
učinio. Znao je da će se to dogoditi ako budem osumnjičen. Jer ću
se tada morati osobno pozabaviti slučajem. No u početku se to nije
dogodilo jer su istražiteIjima promaknuli neki pokazatelji.
Pogledao je Arranga u zrcalu kad je to rekao. Vidio je da su se
detektivove oči smračile od bijesa. Još malo, i eksplodirat će.
- Arrango, činjenica je da si se ti prema tome odnosio kao prema
svakidašnjoj pljački uz dodatak pucnjave, ni više ni manje.
Promaknulo ti je. Zato je Noone pokrenuo stvar.
- Kako? - istodobno upitaju Uhlig i Nevins.
- Ja sam se upleo u slučaj zahvaljujući članku u Timesu. Taj je
članak napisan na poticaj pisma jednog čitatelja. Bez obzira koje se
ime nalazi na pismu, kladim se da je to bio Noone.
Zastao je i čekao da mu se netko usprotivi. Svi su šutjeli. - Pismo
postiže cilj i članak je objavljen. Članak je Gracielu Rivers potaknuo
na akciju. Graciela Rivers potiče mene. Poput domina.
Nešto mu je odjednom palo na pamet. Sjetio se čovjeka u starom
stranom automobilu koji ga je promatrao s druge strane ulice kad je
prvi put posjetio Sherman Market. Shvatio
347
je da je automobil sličio onome što ga je vidio kako juri iz marine
one noći kad je trčao za uljezom.
- Mislim da me je Noone cijelo vrijeme promatrao - reče. - Gledao je
kako se razvija njegov plan. Znao je kad je pravi trenutak za
podmetanje dokaza na moj brod. Znao je kad vas treba nazvati. _
Pogledao je Nevinsa koji je skrenuo pogled i zagledao se kroz
vjetrobran.
- Dobili ste anonimni poziv? Što vam je rekao?
- Zapravo, radilo se o anonimnoj poruci. Primio ju je noćni dežurni.
U poruci je samo stajalo: Provjerite krv. McCaleb ima njihovu krv. To
je bilo sve.
- Slaže se. To je bio on. Samo još jedan potez u igri. Neko su
vrijeme šutjeli. Stakla su se počela magliti od vrućine i njihova
disanja.
 - Pa, ne znam koliko ćemo od svega ovoga uspjeti potvr- , i ~ diti -
reče Nevins. - Sigurno ima mnogo možda.
' McCaleb kimne glavom. Sumnjao je da će se bilo što od
navedenog ikad potvrditi jer je sumnjao da će Noonea ikad
identificirati ili naći.
- U redu, dakle - nastavi Nevins. - Pretpostavljam da I,
; ćemo ostati u vezi.
! ' Otvorio je vrata automobila, a ostali učine isto. Prije ne- ' i , go što
je izišao, Uhlig se nagnuo preko sjedala i usnom har
I. monikom potapšao McCaleba po ramenu. - Bila je ovdje na podu
- reče.
Kad je Arrango stao na asfalt, McCaleb je spustio prozor i pogledao
ga.
- Znaš, mogao si riješiti slučaj. Sve ti je pisalo u knjizi. f
, Čekalo na tebe.
' - Jebi se, McCaleb.
Udaljio se, slijedeći dvojicu agenata natrag prema Nooneovoj
garaži. McCaleb se ovlaš osmjehnuo. Morao je priznati da se unatoč
svemu još uvijek nije uzdigao nad zlobno zadovoljstvo što mu ga
pruža izrugivanje Arrangu.
McCaleb je još nekoliko minuta sjedio u automobilu. Bilo je kasno,
iza deset uvečer, a on se pitao kamo bi mogao
348
~or
ne~ati io
Bi;ao
poći. Još nije razgovarao s Gracielom, a tu je obvezu iščekivao
obuzet osjećajima strepnje i olakšanja. Ovo drugo donosila je
spoznaja da će se uskoro jasno definirati njihova veza, na ovaj ili
onaj način. Problem je bio u tome što nije bio siguran želi li joj vijesti
iznijeti noću. Činilo mu se da je o tome bolje razgovarati na
nepopustljivoj dnevnoj svjetlosti.
Stavi ruku na ključ i još jednom pogleda prema osvijetljenoj garaži u
kojoj je tako grubo promijenjen njegov život. Vidio je kako se miče
svjetlost što dopire iz garaže. Pretpostavio je da su na neki način
zaljuljali stropnu svjetiljku. Nešto mu tada padne na um, te makne
ruku s ključa.
 McCaleb izide iz taurusa i bez oklijevanja se sagne ispod žute
trake. Policajac u odori koji je pazio tko se približava mjestu zločina
ništa ne reče. Vjerojatno je pretpostavio, pogrešno, da je McCaleb
detektiv jer je vidio kako tri glavna istražitelja prilaze njegovu
automobilu i sjedaju unutra.
McCaleb je prišao do ruba svjetla i pričekao dok nije uhvatio
Winstonin pogled. Stajala je s podmetačem za papir i zapisivala opis
onoga što se nalazi u garaži. Svaki predmet će obilježiti i odnijeti.
Kad se Winston maknula s puta jednom tehničaru, pogledala je
van, a McCaleb joj je domahnuo. Izišla je iz garaže i prišla mu. Na
licu joj je lebdio oprezan osmijeh.
- Mislila sam da si slobodan. Zašto nisi otišao?
- Idem. Samo sam ti želio na svemu zahvaliti. Jeste li štogod našli?
' Namrštila se i odmahnula glavom.
- Imao si pravo. Mjesto je čisto. Momci iz laboratorija nisu našli niti
jednu mrlju. Na kompjutoru ima otisaka, ali pretpostavljam da su
tvoji. Ne znam kako ćemo ući u trag tom tipu. Čini se kao da nikad
nije ni bio ovdje.
Pozvao ju je bliže kad je opazio kako Arrango izlazi iz garaže i
stavlja cigaretu u usta.
- Mislim da je pogriješio - tiho će McCaleb. - Uzmi najboljeg čovjeka
iz laboratorija i po8i u Star Center. Neka laserom pregleda
fluorescentne cijevi u sobi za ispitivanje. Kad sam pripremao
hipnozu, skinuo sam nekoliko cijevi i pružio ih Nooneu. Morao ih je
prihvatiti jer bi se inače izdao. Možda ćeš ondje naći otiske.
349
Winstonino se lice razvedri i ona se nasmiješi.
- To je na videosnimci hipnoze - reče McCaleb. - Možeš im reći da
si ti to otkrila.
- Hvala, Terry.
Lagano ga je lupnula po ramenu. McCaleb kimne glavom i pođe
prema automobilu. Winston mu dovikne, a on se osvrne preko
ramena.
- Jesi li dobro?
McCaleb kimne glavom. i - Ne znam kamo ideš. Ali želim ti sreću. '
McCaleb mahne i ponovno krene prema svom cilju.
42.
 Činilo se da su u Gracielinu domu sva svjetla upaljena, a McCaleb
se ovaj put nije zadržavao u automobilu. Znao je da više nema
vremena za razmišljanje o drugim mogućnostima. Mora se s njom
suočiti i reći joj istinu, reći joj sve i prihvatiti posljedice.
Graciela je ponovno otvorila vrata prije nego što je stigao do njih. To
je žena kojoj je toliko stalo da pazi i čeka na mene, pomislio je kad je
prišao vratima. Sad joj moram slomiti srce.
- Terry, gdje si bio? Zabrinula sam se.
Jurnula je s vrata i zagrlila ga. Osjetio je kako mu volja slabi, ali se
ipak ne lomi. Privukao ju je uza se i poveo unutra obgrlivši je rukom
oko ramena, držeći je blizu, možda posljednji put.
- Idemo unutra - reče McCaleb. - Moram ti nešto ispričati.
- Jesi li dobro? - Zasad.
Pošli su u dnevni boravak i zajedno sjeli na kauč. Uzeo je obje
njezine ruke u svoje.
350
aa, .ao
- Raymond je u krevetu?
- Da. Što je bilo, Terry? Što nije u redu?
- Gotovo je. Nisu ga još uhvatili, ali znaju tko je ubojica. Nadam se
da će ga uskoro uhvatiti. Ja sam osloboden sumnje.
- Pričaj mi.
Stisnuo joj je ruke. Shvatio je da se njegove znoje pa ju je pustio.
Osjećao se kao da pušta na slobodu ranjenu ptičicu koju je izliječio.
Osjećao se kao da je više nikad neće držati za ruke.
- Sjećaš se kad smo one večeri razgovarali o vjeri i kako je meni
teško vjerovati?
Graciela kimne glavom.
- Prije nego ti sve ispričam, želim da znaš kako sam u posljednjih
nekoliko dana, zapravo otkako sam tebe upoznao, osjetio da se
nešto u meni vraća. To je neka vrsta vjere. Možda vjerovanje u
nešto. Ne znam. No znam da je to bio početak, radanje nečeg
dobrog...
- Bio?
Na trenutak je pogledao u stranu i pokušao smisliti prave riječi. Bilo
je teško. Znao je da ima samo ovu jednu priliku. Ponovno ju je
pogledao.
 - No tako je nova i tako krhka, ta promjena. I ne znam može li
potrajati s obzirom na ono što ti moram reći. No želim da ti odlučiš.
Već dugo nisam ni za što molio. No pomolit ću se kako bih tebe, i
Raymonda, ponovno vidio na mom gatu. Ili da ću, podignem Ii
telefonsku slušalicu, ćuti tvoj glas. Odluku ću prepustiti tebi.
Nagnuo se prema njoj i nježno je poljubio u obraz. Nije se opirala.
- Reci mi - tiho će Graciela.
- Graciela, tvoja je sestra mrtva zbog mene. Zbog nečega što sam
davno učinio. Zbog toga što sam negdje prešao granicu i dopustio
da moj ego izazove ludaka, Gloria je mrtva.
Spustio je pogled s njezinih očiju. Nije mogao gledati bol što ju je
upravo u njima izazvao.
- Reci mi - ponovi Graciela, ovaj put još tiše.
I rekao joj je. Pričao joj je o čovjeku koji je zasad poznat samo kao
James Noone. Pričao joj je o tragu što ga je slije
351
dio do garažnog skladišta. Ispričao joj je što je ondje našao i što ga
je čekalo u kompjutoru.
Počela je plakati dok je pričao, tihe suze što su se kotrljale niz
njezine obraze i padale na bluzu. Želio je ispružiti ruke, zagrliti je,
privinuti uza se i ljubiti suze na njezinim obrazima. No nije to smio
učiniti. Znao je da se u tom trenutku ne nalazi u njezinu svijetu. Ne
može uči svojom voljom. Ona će ga morati pozvati natrag.
Kad je završio priču, nekoliko su trenutaka sjedili u tišini. Graciela je
napokon podigla ruke i dlanovima obrisala suze s obraza.
- Zacijelo užasno izgledam. - Ne izgledaš.
Zagledala se u sag kroz staklenu površinu stolića za kavu. Dugo su
šutjeli.
- Što ćeš sada učiniti? - konačno upita Graciela.
- Nisam siguran, ali imam nekoliko ideja. Naći ću ga, Graciela.
- Ne možeš li se okaniti toga? Prepustiti policiji da ga nade?
McCaleb odmahne glavom.
- Mislim da ne mogu. Ne sada. Ako ga ne nadem i ne suočim se s
njim, nikad neću znati mogu li to ostaviti za sobom. Ne znam ima li to
smisla ili nema.
Graciela kimne glavom, i dalje gledajući u pod, te prode još
nekoliko trenutaka u tišini. Konačno podigne pogled prema njemu.
 - Želim da sad ođeš, Terry. Moram biti sama. McCaleb kimne
glavom i polako ustane.
- U redu.
Ponovno se morao boriti protiv gotovo neizdrživog poriva da je
samo dotakne. Ništa više. Samo je želio još jednom osjetiti njezinu
toplinu. Kao kad ga je prvoga dana dotaknula. - Zbogom, Graciela.
- Zbogom, Terry.
Prešao je preko sobe i zaputio se prema vratima. Putem je
pogledao ormarić za porculan u dnevnom boravku i ugledao
uokvirenu fotografiju Glorije Torres. Smiješila se prema
352
fotoaparatu toga davnog sretnog dana. Znao je da će ga taj
smiješak uvijek progoniti.
43.
Nakon noći nemirnog spavanja i snova o provlačenju kroz duboku,
tamnu vodu, McCaleb je ustao u zoru: Istuširao se i pripremio obilan
doručak - omlet s lukom i zelenom paprikom, kobasicu u mikrovalnoj
pećnici i sok od naranče. Kad je sve pojeo, još uvijek je osjećao
glad, a nije znao zašto je tako. Kasnije je sišao u kupaonicu i
ponovno izmjerio vitalne znakove. Sve je bilo u redu. U sedam i pet
nazvao je ured Jaye Winston. Bila je ondje, a po njezinu je glasu
zaključio da je radila cijelu noć.
- Dvije stvari - reče McCaleb. - Kad želiš da ti dam službenu izjavu i
kad ću dobiti natrag svoj automobil?
- Pa, cherokee možeš dobiti kad god hoćeš. Samo moram nazvati i
reći da ti ga predaju.
- Gdje je?
- Ovdje. Na našem parkiralištu za zaplijenjena vozila. -
Pretpostavljam da moram doći po njega.
- Pa, ionako moraš doći ovamo kako bi mi dao izjaw. Zašto ne
učiniš oboje istodobno?
- U redu, kada? Želim to što prije obaviti. Želim otići odavde, poći
na odmor.
- Kamo ideš?
- Ne znam. Samo moram otići, pokušati iz sebe izbaciti sav taj
otrov. Možda u Vegas.
 - Dakle, to je sjajno mjesto za psihički oporavak: McCaleb je
ignorirao njezic~ sarkazam.
- Znam. Dakle, kad se možemo sastati?
353
- Moram što prije zaokružiti slučaj, a potrebna mi je tvoja izjava.
Dakle, meni odgovara bilo kada tijekom jutra. Naći ću vremena za
tebe.
- U tom slučaju, krećem.
Buddy Lockridge je spavao na klupi u prostoru iza kormila.
McCaleb ga je povukao s ležaja, te se naglo probudio.
- Što se... hej, Terrore, vratio si se, čovječe. - Da, vratio sam se.
- Što je s mojim automobilom, čovječe?
- Još uvijek vozi. Slušaj, ustani jer moram nekamo poći, a ti bi me
trebao odbaciti.
Lockridge se polako uspravi u sjedeći položaj. Ležao je ispod vreće
za spavanje. Povukao ju je oko sebe i protrljao oči.
- Koliko je sati?
- Sedam i trideset. - Jebi ga, čovječe.
- Znam, ali ovo će biti posljednji put. - Je li sve u redu?
- Da, sve je dobro. Samo bi me trebao odvesti do Šerifovog
okružnog ureda tako da uzmem svoj automobil. Usput moram svratiti
u banku.
- Nisu otvorene ovako rano.
- Bit će otvorene dok mi stignemo do Whittiera.
- Ako te ja odvezem onamo da uzmeš automobil, tko će ga dovesti
ovamo?
- Ja. Idemo.
- Ali rekao si da ne bi smio voziti, čovječe. - Ne zabrinjavaj se zbog
toga, Buddy.
Krenuli su nakon pola sata. McCaleb je ponio platnenu torbu s
odjećom i drugim stvarima koje će mu trebati za putovanje. Takoder
je ponio termosicu kave i dvije šalice. Ulio je kavu u šalice i dok su
se vozili ispričao Buddyju o svemu što se dogodilo u slučaju. Buddy
je gotovo cijelim putem postavljao pitanja.
- Pretpostavljam da ću sutra morati kupiti novine - reče. - Vjerojatno
će biti i na televiziji.
354
 - Hej, hoće li netko napisati knjigu? Hoće li i mene spominj ati?
- Ne znam. Priča će se vjerojatno već danas pojaviti u vijestima.
Pretpostavljam da ovisi o tome koliko je priča zanimljiva prije nego
što netko odluči napisati knjigu.
- Plaćaju li čovjeku ako žele upotrijebiti njegovo ime? U knjizi,
mislim. Ili možda u filmu?
- Ne znam. Pretpostavljam da bi mogao nešto tražiti. Imao si važnu
ulogu. Otkrio si onu fotografiju što je nestala iz Cordellova
automobila.
- Tako je, jesam.
Činilo se da je Lockridge bio ponosan na svoju ulogu i na
mogućnost da na račun toga nešto zaradi.
- I pištolj. Našao sam pištolj što ga je onaj nitkov sakrio ispod
brodića.
McCaleb se namršti.
- Znaš što, Buddy? Ako ikad izade knjiga, ili ako naiđu izvjestitelji ili
policajci, hio bih ti zahvalan da uopće ne spominješ pištolj. To bi mi
uvelike pomoglo.
Lockridge ga ovlaš pogleda, a zatim se okrene prema cesti.
- Nema problema. Neću reći ni riječi.
- Dobro. Osim ako ti ne kažem da možeš. A ako se meni netko
obrati u vezi s knjigom, sigurno ću mu reći neka razgovara s tobom.
- Hvala, čovječe.
Već je prošlo devet kad su se uspjeli provući kroz prometnu gužvu
do Whittiera. McCaleb je rekao Lockridgeu neka stane kraj
podružnice Američke banke. Ušao je i napisao ček na tisuću dolara,
a gotovinu je uzeo u novčanicama od dvadeset i deset dolara.
Nakon nekoliko minuta taurus je skrenuo na parkiralište Star
Centera. McCaleb je izbrojio dvjesto pedeset dolara i pružio ih
Lockridgeu.
- Za što je ovo?
- To je zato što si mi dopustio da koristim tvoj automobil, i za
današnju vožnju. Isto tako, nekoliko me dana neće biti. Hoćeš li
pripaziti na moj brod?
- Vrijedi, čovječe. Kamo ideš?
355
 - Još nisam siguran. I ne znam kad ću se vratiti. - To je u redu.
Dvjesto pedeset dugo traje.
- Sjećaš se one žene koja me posjetila? One zgodne? - Svakako.
- Nadam se da će me doći potražiti na brod. Pripazi na nju.
- U redu. Što ću učiniti ako se pojavi? McCaleb na trenutak razmisli.
- Samo joj reci da me još uvijek nema, ali da sam se nadao njezinu
dolasku.
McCaleb otvori vrata automobila. Prije no što je izišao, rukovao se s
Lockridgeom i ponovno mu rekao da mu je bio od velike pomoći.
- U redu, odoh ja.
- Svakako, čovječe, dobro se zabavi.
- O, hej, znaš što? Vjerojatno ću se mnogo voziti. Imaš li nešto
protiv da pozajmim jednu od tvojih usnih harmonika?
- Izaberi.
Potražio je u džepu na vratima i izvukao tri usne harmonike.
McCaleb je izabrao onu što ju je neku večer svirao tijekom vožnje
obalnom cestom.
- Ta je dobra. Počinješ u C tonalitetu. - Hvala, Buddy.
- Doista se nisi žurio - rekla je Winston kad je McCaleb prišao
njezinu stolu. - Pitala sam se gdje si, do vraga, zapeo.
- Sat vremena sam se motao po parkiralištu za zaplijenjena vozila -
odgovori McCaleb. - Ne mogu vjerovati što vi ljudi radite. Uzmete
moj automobil na temelju nekog glupavog naloga, a ja moram platiti
vuču i ležarinu. Sto osamdeset dolara. Nema pravde na ovom
svijetu, Jaye.
- Gledaj, samo budi sretan što ga nisu izgubili i da si ga dobio
natrag u jednom komadu. Sjedni. Nisam još sasvim spremna.
- Zašto se onda žališ da sam došao kasno?
Nije odgovorila. McCaleb je sjeo na stolicu kraj njezina stola i
gledao kako pregledava tipkani izvještaj, očito korigi
356
rajući napisano, a potom je na dno stranice stavila svoje inicijale.
- U redu - reče. - Kanila sam upotrijebiti jednu od prostorija za
ispitivanje. Kasetofon je već namješten. Hoćemo li?
, - Čekaj trenutak. Što se dogodilo od sinoć? - O, tako je. Nisi bio
ovdje.
 - Jeste li uspjeli skinuti otiske sa flourescentnih cijevi? Licem joj se
razlio smiješak kad je kimnula glavom.
- Zašto mi nisi rekla? - pobuni se McCaleb. - Što ste našli?
; - Sve. Dva dlana, oba palca, četiri prsta. Ubacili smo u kompjutor i,
pogodak. Naš momak je odavde. Zove se Daniel t Crimmins, trideset
dvije godine. Sjećaš se onog profila što
si ga napravio za ekipu koja je radila na slučaju ubojice Ši" fra? Pa,
sve je točno, McCaleb. Pun pogodak.
McCaleb je bio izvan sebe od uzbu8enja, ali je nastojao zadržati
smirenost. Posljednji djelići slagalice dolazili su na svoja mjesta.
Pokušao se sjetiti imena osumnjičenika iz dosjea slučaja, ali mu to
nije uspjelo.
- Reci mi.
- Pohađao je PLA akademiju, ali se pokazao nesposoba nim. To je
bilo prije pet godina. Koliko je nama poznato, otad je nekoliko puta
radio na privatnom osiguranju. Ne mislim na tjelesnog čuvara. Riječ
je o kompjutorima. Reklamirao se na Internetu, imao stranicu u
mreži, slao reklame raznim tvrtkama. Zapravo je prodavao
kompjutorsko osiguranje.
' Čujemo da je povremeno dobivao posao pošto bi se ubacio ` u
kompjutor neke tvrtke, a potom poslao elektronsku poštu izvršnom
upravitelju. Ukazao bi na to kako se lako ubacio u sustav i kako bi ga
trebali zaposliti da im ga učini sigurnim protiv hakera.
- ADPKO?
- Shvatio si. Naša je ekipa sad ondje, ali nazvali su prije kratkog
vremena. Jedan od upravitelja sjeća se da je prošle godine dobio
elektronsku poštu od Crimminsa. Odbacio je to kao obijesnu šalu.
Obrisao je poruku i više nikad nije dobio drugu. No to pokazuje da se
Crimmins ubacio u ADPKO sustav.
357
McCaleb kimne glavom.
- Je li netko već izvukao njegov dosje iz PLA?
- Da, Arrango. Ponaša se poput gnjide, kaže nam samo ono što, po
njegovu mišljenju, moramo znati. No u osnovi, tip je izdržao pet
mjeseci. Razlog za njegovo izbacivanje, citiram, nije se snalazio u
kolegijalnom ugoctaju Akademije. Prijevod: tip je bio osoba
zatvorene naravi i ne bi mogao raditi u paru. Nitko ga ne bi htio za
partnera. I tako su ga otpisali. Njegov je problem bio taj što je druga
generacija. Njegov se otac prije deset godina povukao u Blue
Heaven. Uhlig se pobrinuo da netko iz Terenskog ureda u Idahu
potraži oca. Rekao je da je, koliko on zna, njegov sin trenutno u
PLA-u. Nije znao da sinčić nije uspio, jer mu sinčić to nije rekao.
Kaže da sina nije vidio pet-šest godina, ali kad razgovaraju
telefonom, momak uvijek ima dobrih ratnih priča.
- Da, uspješno ih izmišlja.
McCaleb je shvatio kako se sve slaže. Kompleks autoriteta.
Crimmins ga je prebacio s oca na PLA nakon što su ga izbacili.
Isključenje s Akademije moglo je izazvati psihički slom koji je
bezopasne maštarije pretvorio u smrtonosnu razbibrigu. Sva su
umorstva počinjena na PLA-ovu terenu. Ustanovi koja ga je
proglasila nevrijednim pokazivao je kako pametan, lukav i vrijedan
može biti.
McCaleb se sjetio da je prije tri godine, kad je sastavio profil ubojice
Šifra, predložio da se najprije ispita otpuštene policajce i osobe
izbačene s Akademije. Koliko je on znao, to je i učinjeno.
- Čekaj. Tog je momka tada trebalo ispitati. U profilu se spominjala
neuspjela karijera u organima reda i zakona. - Bio je ispitan. Zato
Arrango zavlači s dosjeom. Crim
mins je nekako prošao test. Ispitali su ga Ijudi iz ekipe koja je radila
na slučaju, ali nije pobudio nikakvu sumnju. Ipak, to ga je zacijelo
uplašilo. Ispitali su ga četiri tjedna nakon posljednjeg ubojstva.
Možda je zato prestao.
- Vjerojatno. Ipak, neće baš dobro izgledati kad se sazna da su tog
tipa ispitivali i pustili.
- Baš mi je žao. Ja sam za otvorene karte. Tiskovna konferencija
zakazana je za tri sata.
358
McCaleb je razmislio o njezinim riječima da su ubojstva prestala
nakon što su ispitali Crimminsa. Osjetio je zadovoljstvo pri pomisli da
je možda njegov prijedlog o ispitivanju osoba izbačenih s Akademije
zaustavio ubijanja. Dok je tako razmišljao, Winston je otvorila fascikl
i izvadila fotografiju u boji. Pružila je fotografiju McCalebu.
Prikazivala je Crimminsa u odori s Akademije. Kratko ošišan, glatko
izbrijan, mršava lica i očiju punih nade koje kao da su odavale
njegovu nesigurnost. Kao da je, kad se fotografirao, znao da neće
uspjeti, da neće biti fotografije s dodjele diploma.
- Dakle, čini se da se nije posebno prerušio kad je bio Noone - reče
McCaleb. - Naočale i nešto u obrazima kako bi mu lice izgledalo
punije.
- Točno. Vjerojatno zato jer je znao da će biti u izravnom kontaktu s
policajcima koji bi uočili pretjerano preruša
van~e. - Smijem li ovo zadržati?
- Svakako, danas ćemo ih razdijeliti. - Što je sljedeće? Imate li
adrese?
- Ništa korisno. Garaža što si je našao bila je jedina trenutačno
aktuelna. Ali mora postojati još jedno mjesto. Njegova stranica u
mreži još uvijek funkcionira, nakon što smo isključili aparat u garaži.
To znači da negdje ima još jedan kompjutor. Radi i u ovom trenutku.
- Zar ne mogu jednostavno poći tragom telefonske linije?
- Ima anonimni opskrbljivač. - Što je to?
- Sve što ide na stranicu mreže ili s nje prolazi kroz anonimnog
opskrbljivača koji ima pristup Internetu. Ne možemo ući u trag niti
otvoriti opskrbljivača zbog sranja iz Prvog amandmana. Usto,
stručnjak FBI-a, Bob Clearmountain, rekao mi je da takvi tipovi sad
koriste mikrovalne umjesto klasičnih telefonskih linija. Tako im je još
teže ući u trag.
' McCaleb nije shvaćao tehnologiju svega toga. Promijenio je temu.
- Hoćeš li na tiskovnoj konferenciji otkriti njegovo ime?
359
- Mislim da hoću. Podijelit ćemo fotografije, pokazati videosnimku
hipnoze. Vidjet ćemo što će nam to donijeti. Usput, Keisha Russell iz
Timesa. Jesi li joj ti dao mig?
- Dugovao sam joj poziv. Pomogla mi je na početku svega ovoga.
Jutros sam joj ostavio poruku. Mislio sam da bih joj trebao omogućiti
da prva dobije priču. Žao mi je.
- Ne, u redu je. Ona mi se svida. Ionako sam morala s njom
razgovarati. Nevins mi je ispričao što si sinoć rekao, da je vjerojatno
naš momak osobno poslao pismo koje je potaknulo objavljivanje
članka o tebi u Timesu.
- Tako je. Je li zadržala pismo?
 - Nije. Samo se sjetila da je bilo potpisano s Bob i još nešto.
Vjerojatno je riječ o njemu. Sve je dobro pripremio. McCaleb se
odjednom nečega sjetio. Graciela Rivers mu
je rekla da nije znala za članak u Timesu dok ju nije nazvao čovjek
koji je tvrdio da je radio s Glory i rekao joj za priču. Tada je pošla u
knjižnicu i pročitala članak. McCaleb je shvatio da je to mogao biti
Crimmins koji se pobrinuo da se njegov plan pokrene.
- Što je? - upita Winston.
- Ništa. Samo sam razmišljao.
Odlučio je da joj još neće reći što mu je palo na pamet. Sam će
provjeriti. To će mu biti razlog za kršenje vlastitog obećanja da neće
zvati Gracielu. To bi mogao biti službeni poziv.
- Dakle - reče Winston. - Što misliš, gdje je?
- Crimmins? - Oklijevao je. - Zameo ga vjetar, valjda. Winston je na
trenutak proučavala njegovo lice.
- Mislila sam da bi mogao imati neku ideju. Pogledao je u stranu, a
potom u stol.
- Pa, vjetar ne može vječno puhati - reče Winston odlučivši ostati na
tome. - Negdje se mora pojaviti.
- Nadam se.
Tada su ušutjeli, završivši jednc-~. drugim, uz izuzetak službene
izjave što je McCaleb moru' snimiti.
- Možda se to mene ne tiče - reče Winston - ali kako ćeš se nositi s
tim?
- Radim na tome.
- Pa, ako ikad poželiš s nekim razgovarati...
360
McCaleb kimne glavom u znak zahvalnosti. - U redu, hoćemo li to
obaviti?
Poslije sat vremena McCaleb je bio sam u sobi za ispitivanje.
Ispričao je svoju priču, a Winston je otišla s audiokasetom kako bi
dala napraviti prijepis. Dopustila mu je da se posluži telefonom na
stolu i rekla da mu prostorija stoji na raspolaganju dokle god želi.
Pričekao je nekoliko trenutaka i sredio misli, a tada je utipkao broj
prostorije medicinskih sestara na Hitnom traktu bolnice Holy Cross.
Zatražio je Gracielu, ali je žena koja mu se javila rekla da Graciela
nije ondje.
 - Zar ima odmor?
- Ne, nije danas došla raditi. - U redu, hvala vam.
Prekinuo je vezu. Pretpostavio je da je uzela dan bolovanja. Nije ju
mogao okriviti. Ne uz ono što joj je prethodne večeri ispričao.
Utipkao je broj njezina kućnog telefona. No nakon što je telefon pet
puta zazvonio, javila se automatska sekretarica. Nakon znaka mučio
se s porukom što ju je htio ostaviti.
- Ovaj, Graciela, ja sam, Terry, jesi li tamo? Dugo je čekao, a potom
nastavio:
- Ovaj, samo sam želio... rekli su mi da nisi došla na posao i ja,
ovaj, želio sam te pozdraviti, a moram ti postaviti i nekoliko pitanja o
nekim stvarima. Uglavnom neriješena pitanja... no pomogla bi... u
svakom slučaju. Sad idem i vjerojatno ću te pokušati kasnije nazvati.
Ovaj, vjerojatno ću biti na putu pa me ne moraš zvati.
Poželio je da može obrisati poruku i početi iznova. Opso. vao je
sebi u bradu i spustio slušalicu, a tada se pitao je li ~-`i psovka
snimljena. Odmahnuo je glavom, ustao i izišao iz ~ prostvrije.
361
44.
Trebala su mu dva dana da nade onaj krajolik što ga je Daniel
Crimmins kao James Noone opisao tijekom hipnoze. McCaleb je
počeo na plaži Rosarita, a zatim krenuo na jug. Našao je opisani
krajolik između La Fonde i Ensenade, na zabačenom dijelu obale.
Playa Grande bilo je maleno selo na dva niza kamenih nanosa s
pogledom na more. Selo se uglavnom sastojalo od motela sa šest
odvojenih paviljona, lončarske radionice, malenog restorana i
prodavaonice, te benzinske crpke. Postojala je i malena konjušnica u
kojoj se moglo iznajmiti konje za jahanje plažom. Komercijalna
jezgra, ako se zbog veličine tako može nazvati, nalazila se na rubu
stijene što se uzdizala nad plažom. Na terasastoj stijeni iznad toga
bile su raštrkane kućice i prikolice.
McCaleb se zaustavio radi konjušnice. Sjećao se kako je Crimmins
opisao konje na plaži. Izišao je iz cherokeeja i niza strmu stazu
usječenu u izbočenoj stijeni spustio se do plaže. Široka, bijela plaža
bila je izdvojena enklava dugačka oko kilometar i pol i okružena
golemim, nazubljenim stijenama što su se pružale do mora. Blizu
južnoga dijela McCaleb je ugledao stjenovitu izbočinu iznad plaže
što ju je Crimmins opisao tijekom hipnoze. McCaleb je znao da je
najbolji i najuvjerljiviji način laganja reći što je moguće više istine.
Stoga je čovjekov opis mjesta na kojem se osjećao najopuštenijim
držao istinitim opisom postojećeg mjesta. Sad ga je McCaleb našao.
Stigao je do Playa Grande zahvaljujući jednostavnoj dedukciji i
putovanju. Mjesto što ga je Crimmins opisao tijekom hipnoze očito
se nalazilo na obali Tihog oceana. Rekao je da voli voziti dolje do tog
mjesta, a budući da je McCaleb znao kako južno od Los Angelesa
ne postoji tako zabačena kalifornijska plaža s mogućnošću
iznajmljivanja konja, to je očito upućivalo na Meksiko. Crimmins je
rekao da je vozio onamo, a to je značilo da može eliminirati Cabo i
druga mjesta daleko na jugu poluotoka Baje. Trebala su mu dva
dana za obilazak preostale obale. McCaleb se zaustavljao u
362
svakom selu i kad god bi vidio odvojak s autoputa prema plaži.
Crimmins je imao pravo. To je doista bilo prelijepo i spokojno
mjesto. Pijesak je bio poput šećera, a milijuni godina jakih valova
izdubili su duboku usjeklinu u stijeni, stvarajući izbočinu što je
najviše sličila kamenom valu, svijena i kao da će svakog trenutka
zapljusnuti plažu.
McCaleb je bio sam na plaži jer ni u jednom ni u drugom smjeru
nikoga nije vidio. Bio je radni dan te je pretpostavio da je plaža
uglavnom prazna do vikenda. Zato se Crimminsu toliko sviđala.
Na plaži su se nalazila tri konja. Motali su se oko praznog korita i
čekali mušterije. Nije ih trebalo vezati. Plaža je bila sasvim okružena
vodom i stijenama, Jedini prilaz bila je strma staza do konjušnice.
McCaleb je nosio bejzbolsku kapu i naočale za sunce kako bi se
zaštitio od podnevnog bljeska. Imao je na sebi duge hlače i
vjetrovku. Opčinjen ljepotom krajolika ostao je na plaži dugo nakon
što je utvrdio da Daniela Crimminsa nema u blizini. Nešto kasnije
stazom se spustio tinejdžer u kratkim hlačama i majici bez rukava i
prišao mu.
- Željeli bi jahanje? - No gracias.
Iz džepa na jakni McCaleb je izvadio presavijene fotografije što ih je
Tony Banks napravio od videosnimki.
- Vidio si ga? Ovog čovjeka... Želim ga naći.
 Momak je zurio u fotografije i ni po čemu nije pokazao da ga
razumije. Napokon je samo odmahnuo glavom.
- Ne, ne naći.
Qkrenuo se i zaputio natrag prema stazi. McCaleb je vratio
fotografije u džep i nakon nekoliko minuta i sam pošao uza strmi
obronak. Putem do vrha se dvaput odmarao, ali ga je penjanje ipak
iscrpilo.
McCaleb je u restoranu za ručak pojeo enchilade od jastoga. Platio
je protuvrijednost od pet američkih dolara. Pokazao je fotografije još
nekoliko puta, ali bez rezultata. Poslije ručka prošetao je do
benzinske crpke i iz telefonske govornice nazvao svoj broj kako bi
provjerio ima Ii poruka na automatskoj sekretarici. Nije ih bilo. Potom
je po četvrti put
363
otkako je na putu nazvao Gracielin broj, ali je ponovno dobio
automatsku sekretaricu. Ovaj put nije ostavio poruku. Ako je
ignorirala njegove pozive, onda je zacijelo tome razlog činjenica da
jednostavno više ne želi s njim razgovarati.
McCaleb se u motelu Playa Grande prijavio pod lažnim imenom i
platio gotovinom. Kao da se tek naknadno sjetio, pokazao je
fotografije čovjeku iza pulta u malenom uredu i dobio još jedan
negativan odgovor.
Iz njegova paviljona vidio se dio plaže i prostranstvo Tihog oceana.
Pogledao je plažu i uvjerio se da je još uvijek prazna, uz izuzetak
konja. Skinuo je vjetrovku i odlučio malo odspavati. Prošla su dva
naporna dana vožnje po lošim cestama, hodanja po pijesku i
penjanja strmim stazama.
Prije no što je legao, otvorio je platnenu torbu, stavio četkicu i pastu
za zube u kupaonicu, a potom plastične bočice s lijekovima i kutiju
toplomjera za jednokratnu upotrebu složio na noćni ormarić. Izvadio
je Sig-Sauer iz torbe te i njega stavio na ormarić. Nositi oružje preko
granice uvijek je bilo donekle riskantno. No na graničnom su
prijelazu meksički policajci samo mahnuli McCalebu neka prode, kao
što je i očekivao.
Kad je legao i položio glavu izmeQu dva stara jastuka, odlučio je da
će u smiraj dana ponovno poći na plažu. Crimmins je tijekom
hipnoze opisao zalazak sunca. Možda će tada biti na plaži. Ako ne
bude, McCaleb ga je odlučio potražiti po raštrkanim kučicama iznad
sela. McCaleb je bio uvjeren da će ga naći. Uopće nije sumnjao da
je našao mjesto što ga je Crimmins opisao.
Prvi put nakon nekoliko mjeseci sanjao je u boji, a oči su mu
nemirno treperile ispod čvrsto stisnutih kapaka. Nalazio se na
odbjeglom konju, golemoj životinji boje vlažnog pijeska, koji je
galopirao niz plažu. Netko ga je progonio, ali se na konju osjećao
nesigurnim pa se nije mogao okrenuti i vidjeti o kome je riječ. Samo
je znao da mora bježati, da će propasti ako stane. Kopita životinje
bacala su velike grude vlažnog pijeska u zrak.
Ritmičku kadencu konjskog galopa zamijenilo je lupanje njegova
vlastita srca. McCaleb se probudio i nastojao smiriti
364
svoje tijelo. Nekoliko trenutaka kasnije odlučio je izmjeriti
temperaturu.
Kad je sjeo i spustio noge na sag, iz navike je preletio pogledom
noćni ormarić. Tražio je budilicu što se nalazila kraj njegova kreveta
na brodiću. No ovdje nije bilo budilice. Okrenuo se na drugu stranu,
ali mu se pogled naglo vratio na noćni ormarić kad je shvatio da je
pištolj nestao.
McCaleb hitro ustane i osvrne se po prostoriji, a obuzme ga neki
sablasni osjećaj izgubljenosti. Znao je da je prije spavanja stavio
pištolj na noćni ormarić. Netko je bio u sobi dok je spavao. Crimmins.
Uopće nije sumnjao u to. Crimmins je bio u sobi.
Brzo pregleda vjetrovku i platnenu torbu. Više ništa nije nestalo.
Ponovno se osvrne po sobi i njegov se pogled zaustavi na štapu za
pecanje u kutu kraj vrata. Pođe u kut i pograbi štap. Bio je sličan
onome što ga je kupio za Raymonda. Dok ga je okretao u rukama i
proučavao, otkrio je da su u držak od pluta urezani inicijali RT.
Raymond je označio štap. Ili ga je netko označio umjesto njega. Bez
obzira na to, poruka je jasna: Crimmins ima Raymonda.
McCaleb se sasvim razbudio, a u prsima ga je stezao užasan
osjećaj strepnje. Zabio je šake u džepove vjetrovke kad ju je odjenuo
i izišao iz paviljona. Prije toga je proučio vrata i utvrdio da nitko nije
prčkao oko brave. Brzo je pošao do motelskog ureda, a zvonce je
glasno zazvonilo kad je naglo gurnuo vrata. Čovjek kojemu je ranije
platio ustao je sa stolice iza pulta, a na licu mu je lebdio nelagodni
osmijeh. Zaustio je da će nešto reći, ali je McCaleb bez oklijevanja
prišao pultu, ispružio ruku i pograbio čovjeka za košulju. Povukao ga
je naprijed dok se. čovjekovo tijelo nije ispružilo preko pulta, a rub
gornje ploče usjekao mu se u poveći trbuh. McCaleb se sagnuo i
unio se čovjeku u lice.
- Gdje je? - Que?
- Čovjek, onaj kojemu si dao ključ moje sobe. Gdje je? - No habla...
McCaleb snažnije povuče čovjekovu košulju i podlakticom mu
pritisne potiljak. Osjećao je kako i sam slabi, ali je još jače pritisnuo.
365
- Vraga ne znaš! Gdje je? Čovjek je frfljao i stenjao.
- Ne znati - na koncu izusti. - Molim vas. Ne znati gdje
~e. - Je li bio sam kad je ovamo došao? - Sam, da.
- Gdje živi?
- To ne znati. Molim vas. On reći da biti vaš brat i iznenaditi vas. Ja
mu dati ključ da on vas iznenaditi. McCaleb ga pusti i odgurne tako
da se srušio ravno na
svoju stolicu. Molećivo je podigao ruke, a McCaleb shvati da ga je
doista uplašio.
- Molim vas.
- Što, molim vas?
- Molim, ja ne željeti nevolje.
- Prekasno je. Kako je znao da sam ovdje?
- Ja ga zvati. On meni platiti. On doći jučer i reći da se vi možda
pojaviti. Dati mi broj telefona. On meni platiti. - Kako ste znali da sam
to ja?
- On mi dati sliku.
- U redu, daj to meni. Broj i sliku.
Čovjek bez oklijevanja posegne u ladicu ispred sebe. McCaleb brzo
ispruži ruku, zgrabi ga za zglavak i grubo je makne od ladice. Sam
otvori ladicu i njegov se pogled zaustavi na fotografiji što se nalazila
na hrpi papira. Fotografija je prikazivala McCaleba kako šeće duž
lukobrana kraj marine, a s njim su Graciela i Raymond. McCaleb
osjeti kako mu lice oblijeva rumenilo kad je bijes potjerao vrelu krv u
stegnute mišiće čeljusti. Podigne fotografiju i pogleda otraga. Na
poleđini je bio zapisan telefonski broj.
 - Molim vas - reče čovjek. - Vi uzeti novac. Sto američkih dolara. Ja
neće nevolje od vas.
Čovjek posegne u džep na košulji.
- Ne - reče McCaleb. - Zadrži ga. Zaslužio si. - Tada naglo otvori
vrata, svom snagom udarivši zvonce, pa je palo i odskočilo u kut
ureda.
McCaleb pođe na šljunkom pokriveno parkiralište i pride telefonu na
benzinskoj crpki. Okrene broj na poledini fotografije. Čuo je niz
škljocaja te je znao da je poziv najmanje
366
dva puta prespajan. McCaleb opsuje sebi u bradu. Pomoću broja
neće uspjeti otkriti adresu, čak i kad bi nekoga iz lokalne vlasti uspio
nagovoriti da mu to pokuša obaviti.
Konačno je poziv stigao do odredišta i počeo zvoniti. McCaleb je
zadržavao dah i čekao, ali na telefon se nitko nije javio, niti je poziv
preuzela automatska sekretarica. Nakon što je dvanaest puta
zazvonio, tresnuo je slušalicom na aparat, ali se od siline udarca
odbila i pala. Njihala se naprijed natrag ispod telefona. McCaleb je
stajao ukočen od bijesa i nemoći zbog situacije u kojoj se našao, a
odozdo je još uvijek dopirao zvuk zvonjave.
Nešto kasnije shvatio je da kroz staklo telefonske govornice zuri
prema motelskom parkiralištu. Ondje se nalazio njegov cherokee i
još jedan automobil. Prašnjavi bijeli caprice s kalifornijskim
registracijskim tablicama.
Hitro je izišao iz kabine, prešao parkiralište do staze i zaputio se
nizbrdo prema plaži. Staza je prolazila kroz stjenovite izbočine pa
nije mogao vidjeti dolje. McCaleb nije vidio plažu dok nije stigao do
dna i na kraju skrenuo lijevo.
Plaža je bila prazna. Pošao je ravno do ruba vode i gledao na obje
strane, ali na pijesku nije bilo nikoga. ~ak su i konje odveli. Pogled
su mu napokon privukle duboke sjene ispod kamene izbočine.
Zaputio se onamo.
Ispod izbočine buka valova bila je tako jaka da je odjekivala poput
klicanja na stadionu. Kad je McCaleb s jarkog svjetla otvorene plaže
zašao u duboke sjene, na trenutak ništa nije vidio. Zaustavio se,
čvrsto stisnuo oči i tada ih ponovno otvorio. Oči su mu se priviknule
na tminu pa je ugledao obrise nazubljenih stijena oko sebe. Tada je
iz najdublje sjene izišao Crimmins. U desnoj je ruci držao Sig-
Sauera, a cijev oružja uperio je u McCaleba.
- Ne želim te povrijediti - reče. - Ali znaš da hoću ako budem
morao.
Govorio je glasno kako bi ga se čulo unatoč buci valova. - Gdje je,
Crimminse? Gdje je Raymond?
- Ne želiš li pitati gdje su oni?
367
McCaleb je to već pretpostavio, ali potvrda što ju je dobio o užasu
što ga Graciela i Raymond sada osjećaju - ako su još živi - žestoko
ga je pogodila. Koraknuo je prema Cri
' mminsu, ali se zaustavio kad je čovjek naciljao prema njegovim
prsima.
; - Samo polako. Budimo mirni. Oni su živi i zdravi, agenj te
McCaleb. Zbog toga se ne treba zabrinjavati. Njihova si( gurnost je
zapravo u tvojim rukama. Ne u mojima.
' McCaleb je na brzinu proučio Crimminsa. Sad je imao posve crnu
kosu i brkove. Puštao je bradu ili bi se trebao obrijati. Nosio je čizme
šiljasta vrha, crne traperice i kaubojsku košulju s dvostrukim
džepovima i ukrasnim šavom preko prsiju. Izgledom je bio negdje
izmedu Dobrog Samaritanca i Jamesa Noonea.
- Što želiš? - upita McCaleb.
Crimmins je ignorirao pitanje. Govorio je smirenim glasom. Bio je
uvjeren da je u prednosti.
- Znao sam da ćeš ti biti taj koji će otkriti ovo mjesto, ako ga je
netko trebao otkriti. Morao sam poduzeti mjere opreza.
- Rekao sam, što želiš? Želiš mene, je li o tome riječ? Crimmins se
čeznutljivo zagleda kraj McCaleba i odmahne glavom. McCaleb je
proučio njegov pištolj. Vidio je da je otkočen. No okidač nije bio
napet. Nije mogao procijeniti je li Crimmins stavio metak u cijev.
! - Ovo je moj posljednji zalazak sunca ovdje - reče Crimi mins. -
Sad moram otići s ovog mjesta. - Pogledao je McCaleba i nasmiješio
se, kao da očekuje njegovo razumijevanje
II zbog toga gubitka. - Bio si daleko bolji no što sam očekivao. - Nije
riječ o meni. O tebi se radi, Crimminse. Ti si za1i jebao stvar. Ostavio
si im otiske prstiju. Pričao si mi o ovome mjestu.
 Crimmins se namršti i kimne glavom, priznajući svoje greške.
Prošao je dugi trenutak tišine.
- Znam zašto si došao ovamo - napokon reče. McCaleb ne
odgovori.
; - Želiš mi uzeti dar što sam ti ga dao.
; McCaleb osjeti kako mu se u grlo diže žuč mržnje i peče ga. I
dalje je šutio.
368
- Osvetoljublv čovjek - reče Crimmins. - Mislio sam da sam ti rekao
kako osveta pruža samo trenutni osjećaj ispunjenja.
- Jesi li to naučio dok si ubijao sve one ljude? Kladim se da je tvoj
stari još uvijek bio ondje kad si navečer zatvarao oči, bez obzira
koliko si ljudi poubijao. Nije htio nestati, zar ne? Što ti je učinio,
Crimminse, da te tako strahovito sjebao?
Crimmins pojača stisak na pištolju, a McCaleb opazi kako mu se
ukočila čeljust.
- Ovdje se ne radi o tome - Ljutito odgovori. - Radi se o tebi. Želim
da živiš. Želim da ja živim. Ništa od svega toga ne bi se isplatilo ako
ti ne ostaneš živ. Zar to ne shvaćaš? Ne osjećaš li vezu medu
nama? Sad smo zauvijek povezani. Mi smo braća.
- Ti si lud, Crimminse.
- Bez obzira što sam, nisam ja za to kriv. - Nemam vremena za
isprike. Što želiš?
- Želim da mi zahvališ za svoj život. Želim da me ostaviš na miru.
Želim vremena. Potrebno mi je vrijeme da preselim svoje stvari i
nadem novo mjesto za život. Sad ćeš mi to morati dati.
- Odakle znam da su oni uopće u tvojim rukama? Imaš štap za
pecanje. To ništa ne znači.
- Jer me poznaješ. Znaš da ih imam. Čekao je, a McCaleb ništa nije
rekao.
- Bio sam ondje kad si nazvao i cvilio u njezin aparat, kad si je
preklinjao da ti se javi, poput patetičnog školarca. McCaleb osjeti
kako njegovu ljutnju zasjenjuje nelagoda. - Gđje su? - vikne.
- Blizu.
- Glupost. Kako si ih prebacio preko granice? Crimmins se
osmjehne i zamahne pištoljem.
 - Na isti način na koji si ti prebacio ovo. Nitko ne postavlja pitanja
kad ideš na jug. Dao sam mogućnost izbora tvojoj Gracieli. Ona i
dječak mogu se voziti sprijeda i ponašati se pristojno, ili se mogu
voziti u prtljažniku. Ponašala se u skladu s tim.
- Bit će bolje da im nisi naudio.
369
McCaleb je shvatio kako je to očajnički zvučalo pa je poželio da nije
ni izgovorio te riječi.
- O tebi ovisi hoće li se to dogoditi. - Kako?
- Ja sad odlazim. A ti me nećeš slijediti. Nećeš mi pokušati ući u
trag. Sjest ćeš u svoj automobil i vratiti se na brod. Ostat ćeš kraj
telefona, a ja ću te s vremena na vrijeme nazivati kako bih bio
siguran da si tamo i ne slijediš me. Kad budem siguran da mi od
tebe ne prijeti opasnost, pustit ću ženu i dječaka.
McCaleb odmahne glavom. Znao je da je to laž. Ubojstvo Graciele i
Raymonda bila bi posljednja bol koju bi mu Crimmins radosno
priuštio. Konačna pobjeda. Znao je da ne može Crimminsa pustiti da
živ ode s plaže, bez obzira što će se poslije dogoditi. Došao je u
Meksiko s jednom svrhom. Sad tako mora djelovati.
Činilo se da mu je Crimmins pročitao misli. Nasmiješio se.
- Nemaš drugog izbora, agente McCaleb. Ja odlazim odavde ili će
oni umrijeti sami u crnoj rupi. Ubiješ li me, nitko ih neće naći. Ne na
vrijeme. Glad, mrak... to je užasno. Osim toga, nešto zaboravljaš.
Ponovno je podigao pištolj i trenutak pričekao da McCaleb
odgovori, ali nije dočekao.
- Nadam se da ćeš često misliti na mene - reče Crimmins. - Kao što
ću ja misliti na tebe.
Počne hodati prema svjetlu.
- Crimminse - reče McCaleb. - Ništa ti nemaš. Crimmins se okrene i
pogled mu se spusti na pištolj u McCalebovoj ruci. McCaleb zakorači
prema njemu i podigne cijev pištolja P7 prema njegovim prsima.
- Trebao si pregledati platnenu torbu.
Crimmins odgovori podizanjem cijevi Sig-Sauera prema
McCalebovim prsima.
- Tvoj je pištolj prazan, Crimminse.
McCaleb opazi bljesak sumnje u očima drugog čovjeka. To je bio
samo trenutak, ali ga je vidio. Tada je znao da Crimmins nije
provjerio pištolj. Nije znao da sadrži pun magazin, ali u cijevi nema
metka.
370
- Ali ovaj nije.
Stajali su ondje, a svaki je cijev pištolja uperio u srce protivnika
udaljeno tek tridesetak centimetara. Crimmins je pogledao P7, a
potom McCalebove oči. Napeto je zurio kao da pokušava nešto
pročitati. U tom je trenutku McCaleb pomislio na fotografiju uz
novinski članak. Prodorne oči u kojima nije bilo milosti. Znao je da
ponovno ima takav pogled.
- Želiš li pokušati? - upita.
Crimmins povuče okidač Sig-Sauera. Igla udari u prazno kućište.
McCaleb opali iz P7. Gledao je kako se Crimmins trgnuo i pao
unatrag, ledima na pijesak, raširivši ruke pod kutem od devedeset
stupnjeva, usta otvorenih od iznenade
n~a. McCaleb mu priđe i brzo zgrabi Si~Sauer. Potom košu
ljom obriše P7 i baci ga na pijesak, malo izvan dosega umirućeg
čovjeka.
McCaleb se spusti na koljena i nagne nad Crimminsa, pazeći da se
ne uprlja krvlju.
- Crimminse, ne znam vjerujem li u Boga, ali poslušat ću tvoju
ispovijed. Reci mi gdje su. Pomogni mi da ih spasim. Završi s nečim
dobrim.
- Jebi se - žestoko će Crimmins, a usta su mu se ispunila krvlju. -
Oni će umrijeti, a to ide tebi na dušu.
Podigne ruku i uperi prst u McCaleba. Potom je spusti na pijesak, a
činilo se da ga je to iscrpilo. Još je jednom pomaknuo usne, ali ga
McCaleb nije čuo. Sagnuo se još niže. - Što si rekao?
- Ja sam te spasio. Dao sam ti život.
McCaleb tada ustane, otrese pijesak s hlača i zagleda se u
Crimminsa. Oči su mu suzile, a usta se micala dok je s mukom
pokušavao disati. Njihovi se pogledi sretnu i zadrže.
- Griješiš = reče McCaleb. - Mijenjao sam tebe za sebe. Spasio
sam samoga sebe.
i
371
45.
 McCaleb je vozio makadamskim cestama preko klisure iznad sela
Playa Grande i proučavao svaku kućicu i prikolicu kraj koje je
prošao, tražeći izdajnički znak telefonske žice ili mikrovalnog tanjura.
Spustio je sva stakla na prozorima i kad god bi došao do mjesta koje
je odgovaralo onome što je tražio, prišao bi automobilom, ugasio
motor i osluškivao.
Malo je imanja bilo spojeno s vanjskim svijetom telefonom ili
radiovalovima. McCaleb je pretpostavio da većina ljudi koji biraju
tako zabačena mjesta za život zapravo ne žele takvu vezu. To su
prognanici i pustinjaci, ljudi koji se žele odvojiti od ostatka svijeta. To
je bio još jedan razlog zašto je Crimmins izabrao to mjesto.
Dvaput su ljudi izišli iz svojih domova i pitali McCaleba što želi.
Pokazao im je fotografije i dobio niječne odgovore. Ispričao se zbog
smetnje i pošao dalje.
Kad se sunce približilo obzoru počeo ga je hvatati očaj. Znao je da
će njegova potraga bez danjeg svjetla biti beznadna. Morat će se
zaustavljati kraj svake kuće ili čekati do narednog jutra. To bi
Gracielu i Raymonda osudilo na noć samoće, bez hrane i svjetla,
vjerojatno bez grijanja, prestrašene, vezane ili na neki drugi način
zatočene.
Povećao je brzinu i brzo prošao kroz cijelo naselje prikolica.
Zaustavio se samo jednom kako bi fotografije pokazao staroj ženi
koja je sjedila ispred oronule prikolice. Odmahnula je glavom pri
pogledu na fotografije, a on je nastavio potragu:
, Konačno, nakon što je sunce zašlo i na nebu su se zadržali
posljednji' ostaci dnevnog svjetla, prošao je kraj pošljunčanog kolnog
prilaza što je vodio preko malene uzvisine i nestao s vidika. Prilaz je
bio zatvoren drvenom ogradom na kojoj se nalazio natpis Zabranjen
ulaz na španjolskom i engleskom jeziku. McCaleb je nekoliko
trenutaka proučavao ogradu i vidio da je zatvorena kratkom žicom
provučenom kroz kuku. Izišao je, izvukao žicu i otvorio ogradu.
Kad je prešao prvu uzvisinu, McCaleb je vidio da kolni prilaz vodi
do prikolice smještene na idućoj uzvisini. U prsi
372
ma mu počne treperiti od iščekivanja kad je na ravnom krovu
opazio montiran maleni tanjur. Kad je prišao bliže, vidio je da na
natkrivenom parkiralištu nema automobila. No, iza prikolice, blizu
stare ograde, opazio je montažno spremište od valovitog lima. Na
nekoliko stupova ograde nalazile su se boce i staklenke, kao da su
namještene za vježbu gadanja.
Zvuk cherokeejevih guma na šljunku onemogućio je tihi pristup.
McCaleb takoder ništa nije mogao čuti dok nije zaustavio automobil.
Skrenuo je na natkriveno parkiralište i stao. Ugasio je motor, ukočio
se i oslušnuo. Dvije sekunde vladala je tišina, a tada je čuo.
Aluminijska oplata prikolice prigušila je zvuk, ali ga je čuo. Zvonjavu
telefona unutar prikolice. McCaleb je zadržao dah i slušao kako
uporno zvoni dok nije bio siguran. Ispuhnuo je zrak i osjetio kako mu
je srce poskočilo. Znao je da ih je našao.
Izišao je i prišao vratima prikolice. Telefon je nastavio zvoniti, barem
deset puta otkako je zaustavio automobil. Znao je da će zvoniti sve
dok on ne ude i podigne slušalicu ili netko ne ode u telefonsku
govornicu na benzinskoj crpki i prekine vezu.
Pritisnuo je kvaku i ustanovio da su vrata zaključana. Uzeo je
ključeve što ih je skinuo s Crimminsova opasača i iskušavao ih dok
nije našao pravi i otvorio vrata. Ušao je u tihu i toplu prikolicu i
osvrnuo se naokolo. Našao se u malenom dnevnom boravku.
Zasloni su bili spušteni pa je unutra vladao mrak, uz izuzetak svjetla
što je dopiralo s kompjutorskog ekrana na stolu uz desni zid.
McCaleb ispruži ruku prema zidu s lijeve strane vrata i nade
prekidač. Pritisne ga i svjetlost obasja prostoriju.
Bila je uvelike nalik skladištu što ga je našao u Los Angelesu,
pretrpana kompjutorima i drugom opremom. Maleni kut za sjedenje
očito je bio namijenjen opuštanju. Sve to ništa nije značilo
McCalebu. Više ga nije bilo briga. Došao je samo zbog dva razloga.
Koraknuo je u unutrašnjost prikolice i viknuo: - Graciela?
Raymonde?
Nije dobio odgovora. Pomislio je na ono što je Crimmins rekao,
kako se nalaze u crnoj rupi. Okrenuo se i pogledao
373
van, pretražujući pogledom pusti krajolik. Ugledao je spremište od
vlaovitog lima i pošao onamo.
Dlanom je lupao po zakračunatim vratima, a buka je unutra glasno
odjeknula, ali nije bilo odgovora. Ponovno je izvukao ključeve i brzo
u bravu gurnuo maleni ključ s natpisom OTPIRAČ. Konačno je
otvorio vrata i zakoračio u mrak. Šupa je bila prazna, a McCaleb je u
sebi osjetio prodornu bol.
Okrenuo se i pridržao za dovratak, a u mislima je vidio Gracielu i
Raymonda kako se negdje nalaze u posvemašnjem mraku, zagrljeni
i očajni.
Tada je ugledao. Na kolnom prilazu nalazilo se jasno vidljivo
uleknuće što se križalo s tragovima guma. Preko prilaza postojala je
staza, a vodila je prema vrhu brežuljka. McCalebu se činilo da ondje
nema ničega, a ipak je netko onamo išao toliko često da je ostavio
trag preko kolnog prilaza.
Njegovi su se koraci pretvorili u trčanje kad je pošao u smjeru kamo
ga je vodila staza. Prešao je vrh brežuljka, a s druge strane je
ugledao ravne betonirane temelje gradevine koja nikad nije
dovršena. Kad se približio, ponovno je usporio pitajući se što li je
našao. Zahrdale željezne šipke i vodovodne cijevi virile su iz betona.
Na betonu su se nalazili stari pijuk i lopata. Jedna je stuba vodila do
mjesta gdje su očito trebala biti vrata, ali nikad nisu postavljena.
McCaleb korakne na betonsku ploču i osvrne se naokolo. Nije bilo
nikakvih podrumskih vrata, ničega što bi se slagalo s onim što je
Crimmins rekao.
Šutnuo je jednu od mjedenih vodovodnih cijevi i virnuo kroz glavnu
cijev promjera deset centimetara na koju je trebalo postaviti
zahodsku školjku. U tom je trenutku shvatio gdje se nalaze.
Okrenuo se i pogledom prešao prostor oko mjesta gdje se trebao
nalaziti ulaz. Zaključivši da bi stuba bila prednji dio kuće, usredotočio
se na tlo sa stražnje strane, tražeći mjesto na kojem bi završavale
cijevi odvoda; septičku jamu. Pogled mu je odmah pao na zemlju i
kamenje na kojima se vidjelo da su nedavno prekopani. Pograbio je
lopatu i potrčao.
374
Trebalo mu je pet minuta da raščisti blato i kamenje s poklopca
jame. Znao je da imaju zraka; cijevi do betonske ploče će ga
osigurati. No radio je kao da se oni dolje guše. Kad je konačno
otvorio poklopac jame, unutra je prodrlo slabo svjetlo sutona i on je
ugledao njihova lica. Bili su prestrašeni, ali živi. McCaleb je osjetio
kako se s njega diže golema težina kad je pružio ruke prema njima.
 Izvukao ih je iz mraka, a oni su stisnuli oči čak i na slaboj svjetlosti
predvečerja. Tada ih je tako čvrsto stisnuo uza se da se pobojao
kako bi ih mogao ozlijediti. Graciela je plakala, a njezino se tijelo
treslo uz njegovo.
- U redu je - reče McCaleb. - Sad je gotovo. Nagnula je glavu
unatrag i pogledala ga u oči.
- Sad je gotovo - ponovi McCaleb. - Više nikad nikoga neće
povrijediti.
46.
Korita broda bilo je klaustrofobičan prostor, pun omamIjujućih
benzinskih para, po kojem se moglo samo puziti. McCaleb je poput
bandita oko lica omotao staru majicu, ali su mu pare ipak ispunile
pluća. Devet je vijaka držalo filter za gorivo što ga je mijenjao. Već je
pričvrstio tri. Mučio se s četvrtim, nagnuvši lice naprijed u uzaludnom
pokušaju da spriječi ulaženje znoja u oči, kad je odozgo začuo njezin
glas.
- Hej? Ima li koga kod kuće?
McCaleb prekine s radom i strgne majicu s lica. Otpuže do
otvorenih vratašca u podu i izaQe. Jaye Winston je stajala na gatu i
čekala ga.
- Jaye. Hej, što ima novo? Dodi na brod.
- Ne, žuri mi se. Samo sam svratila kako bih te obavijestila da su ga
našli. Idem u Meksiko.
McCaleb uzdigne obrve. - Nije živ. Ubio se.
375
- Doista?
- Imamo posla s policijom Baje pa ništa nije sigurno dok ne stignem
onamo, ali našli su ga na plaži nekog mjesta po imenu Playa
Grande. Dolje na obali. Pucao si je u srce. Našao ga je dječak koji
vodi brigu o konjima na plaži. To je bilo prije đva dana. Mi smo tek
primili vijest.
McCaleb se osvrne naokolo. Vidio je muškarca u bijeloj košulji i
kravati kako šetka oko ulaza u marinu. Pretpostavio je da je to njezin
partner.
- Jesu li sigurni da je to on?
- Tako kažu. Opis je približan. Usto, slijedili su njegov trag do
prikolice malo dalje od plaže. Našli su kompjutore, fotografije,
svakakve stvari. Čini se da je to naš momak. Osim toga, ostavio je
pozdravnu poruku na ekranu.
Š o je napisao?
- P~a, to je sve iz druge ruke, ali u biti je preuzeo odgovornost za
svoje postupke i napisao da zbog toga zaslužuje smrt. Bilo je kratko i
slatko.
- Jesu li našli oružje?
- Još nisu, ali danas pretražuju plažu detektorima za metal. Ako ga
nadu, vjerojatno će to biti naš HK P7. Metak što su ga izvadili tijekom
obdukcije bio je federal FMJ. Vidjet ćemo hoće li nam ga posuditi da
ovdje obavimo usporedbu s našim slučajevima.
McCaleb kimne glavom. - Dakle, kakva je teorija?
- Prilično jednostavna. Čovjek zna da smo mu na tragu, dobiva
napadaj kajanja, piše poruku i odlazi na plažu gdje puca u srce.
Plima ga je odnijela na stijene gdje je tijelo zapelo. Zato nije nestao u
moru. Idemo dolje malo pogledati situaciju. I uzeti otiske. Vjerojatno
neće biti ostataka baruta jer se tijelo nalazilo u vodi. No sigurno je da
nećemo zaključiti slučaj .dok ne budemo sasvim sigurni da je riječ o
Crimminsu.
- Da, to je dobra ideja.
- Samo želim biti sigurna jer mi se nekako nije činilo da sve ovo
vodi samoubojstvu, znaš što mislim?
Napeto ga je promatrala. - Pa.., nikad se ne zna.
376
Jaye kimne glavom i prvi put se okrene od njega. Pogledala je
partnera koji ih je gledao iz daljine i nije ih mogao čuti.
- Kako je bilo u Vegasu, Terry?
McCaleb sjedne na ogradu i ključ s kojim je radio odloži na palubu
kraj sebe.
- Ovaj... pa, zapravo nisam nikamo otišao. Zaključio sam da moram
ovo srediti jer inače nikad neće zaploviti. Isključio sam telefon i samo
radio na brodiću. Mislim da je konačno spreman za plovidbu.
- Dobro. Nadam se da ćeš uloviti mnogo riba.
- Hoću. Svrati koji dan pa ću te odvesti na more da uloviš sabljarku.
- Mogla bih te držati za riječ.
Jaye kimne glavom i još se jednom osvrne po marini. - Pa, mislim
da bih trebala poći. Očekuje nas duga vožnja, a kasno krećemo.
 - Sretan lov. - Hvala.
Okrenula se da će poći, ali je s oklijevanjem zastala i pogledala ga.
- Vidjela sam tvoj cherokee na parkiralištu. Morao bi ga dati oprati,
Terry. Pun je prašine.
Dugo su se gledali i jasno razmijenili poruku bez riječi. - Učiniti ću to
- napokon će McCaleb. - Hvala.
47.
Brodić The Following Sea sjekao je niske valove i polako se kretao
prema Catalini. Na mostu je McCaleb stajao iza kormila. Spustio je
prednji vjetrobran pa mu je hladan zrak
= s morske površine puhao ravno u lice i ukrutio mu kožu ispod
odjeće. Ispred njih se na obzoru u magli pojavio otok poput goleme
kamene katedrale. Na vidiku su se pojavile
377
isturenije građevine i viši brodovi Avalona. Sad je već jasno vidio
kružni krov kockarnice od terakote, najznamenitije građevine
gradića.
Okrenuo se i pogledao prema krmi. Kopno se izgubilo iz vida, a
obilježavao ga je samo gusti smog što je visio poput upozorenja NE
Dol~ziTE ovAMO! Bio je sretan što se toga riješio.
Na trenutak je pomislio na Crimminsa. Nimalo nije žalio zbog onoga
što je učinio u Meksiku. Sad više neće biti pitanja o njegovim
motivima i odlukama. No nije štitio samo sebe. Graciela i Raymond
proveli su trideset šest sati s Crimminsom. Iako im nije fizički naudio,
još uvijek im je trebalo vremena za zacjeljivanje rana, za
zaboravljanje kušnje kroz koju su prošli. McCaleb nije vidio kako bi
uvođenje policajaca i dodatnih ispitivanja u njihov život moglo u tome
pomoći. Graciela se složila s njim.
S mosta je pogledao dolje u prostor iza kormilarnice i kradom ih
promatrao. Raymond je sjedio u ribarskoj stolici i sitnim rukama
stezao štap za pecanje. Graciela je stajala kraj njega i držala stolicu.
Kad bi McCaleb to mogao, snagom volje natjerao bi veliku ribu na
dječakovu udicu. No nije se zabrinjavao. Imat će dovoljno vremena
za ribolov.
Graciela je čini se osjetila njegov pogled jer se okrenula. Razmijenili
su intimni smiješak. McCaleb je osjećao kako mu se srce nadimlje
kadgod bi mu se tako nasmiješila. To ga je činilo tako sretnim da je
boljelo.
Plovidba je bila ispit. Ne samo za brodić, već i za njih dvoje. Tako
ga je ona nazvala. Test kako bi vidjeli mogu li nadvladati ono što se
među njima ispriječilo, bolnu spoznaju onoga što se dogodilo i onoga
što je on učinio, o tome zašto je on ovdje, a drugih nema. Pogotovo
Glorije. Vidjet će mogu li i to ostaviti iza sebe, ili barem po strani,
kako bi se uzelo u obzir i promotrilo kad se za to osjeti potreba.
To je sve čemu se McCaleb mogao nadati. Samo je toliko želio,
samo priliku. Činjenica da mu je to omogućeno bila je nagrada za
njegovu vjeru u nju, ispunjenje. Prvi put nakon dugo vremena
osjećao je kao da postoji neka svrha.
Ponovno je pogledao naprijed i provjerio kurs broda. Vidio je zvonik
na brdu, a kraj njega krov kuće u kojoj je ži
378
vio pisac i sportaš Zane Grey. To je prekrasan gradić, a on je jedva
čekao da se onamo vrati i pokaže im ga.
Još je jednom kradom pogledao prema krmi. Graciela je zbog vjetra
vezala kosu na zatiljku, a on je proučavao ljupke linije njezina vrata.
U posljednje je vrijeme osjećao nešto gotovo poput vjere, a
zbunjivalo ga je pitanje kamo će ga to sad odvesti. Zbunjivalo, ali ne
zabrinjavalo. Znao je da to zapravo nije važno. On vjeruje u Gracielu
Rivers. Dok je gledao dolje u nju, uopće nije sumnjao da je ona
stijena na kojoj će izgraditi svoj život.
379
t
' ZAHVALE
Krvavi posao je djelo mašte, no nadahnuto je razgovorima s mojim
prijateljem Terryjem Hansenom, kome je srce presađeno na
Valentinovo 1993. godine. Zahvaljujem mu na otvorenosti i iskrenosti
u iznošenju osjećajnih i tjelesnih promjena koje je taj događaj unio u
njegov život.
Zahvaljujem takoder svima onima koji su mi svojim stručnim
znanjem i savjetom pomogli dok sam pisao ovaj roman. Dakako, sve
su greške na ovim , stranicama samo moje. Na poseban način želim
zahvaliti Lindi i Callie što su me strpljivo podnosile, Williamu Gaidi,
umirovljenom pripadniku Policije Los Angelesa, koji me uputio u
umijeće ispitivanja pod hipnozom i Jimu Carteru koji me proveo oko
brodova pokazujući mi marinu Cabrillo. Moju zahvalnost zaslužili su i
Gene Riehl, umirovljeni agent FBI, Scott Anderson, car u carstvu
računala, Larry Sulkis, stručnjak nad stručnjacima za oružje, kao i
Scott Eyman, pravi guru, savjetnik i učitelj pisanja, koji mi je pošto
sam napisao 240 stranica pomogao da progovorim kako treba i da
sve nanovo počnem.
Knjizi i autoru su izvanredno koristila mišljenja onih koji su djelo
čitali dok je nastajalo. Tu su Mary Connelly, Susan Connelly i Jane
Connelly, Joel Gotler, Brian Lipson, Philip Spitzer, Bill Gerber,
Melissa Rooker i Clint Eastwood. (Osobita hvala Joelu za njegove
glazbene priloge.) Moj urednik, Michael Pietsch, preuzevši golemi
rukopis, obavio je, kao i uvijek, izvanredan posao i postigao da sve
glatko teče.
381
I napokon, još jednom hvala knjižarima koji mi pomažu da mogu
ispričati svoje priče.
Michael Connelly Los Angeles
382