Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika
Things We Do in ihe Dark

S engleskoga prevela
NADA KUJUNDŽIĆ

2
Knjige.Club Books

Za Moxa,
Ti si moje sunce
i zrak koji dišem
i razlog za sve.

3
 Knjige.Club Books

PRVI DIO

She can kill with a smile, she can

wound with her eyes.1
- Billy Joel, She’s Always a Woman

1
Engl. Ona može ubiti osmijehom, može raniti očima (op. prev.).

4
 Knjige.Club Books

PRVO POGLAVLJE

ostoji vrijeme i mjesto za ukradene bradavice, a to nipošto nije stražnje sjedalo

P policijskog automobila u Seattleu.
Paris Peralti nije palo na pamet uzeti vestu prije nego što su je uhitili, pa na
sebi ima samo majicu bez rukava umrljanu krvlju. Uostalom, srpanj je. Ali klima
uređaj radi na najjače, a njoj je hladno i osjeća se izloženo. S lisicama oko
zglobova, jedino može sklopiti ruke i podignuti podlaktice kako bi prekrila grudi.
Izgleda kao da se moli.
Ali ne moli se. Prekasno je za to.
Glava joj pulsira ispod flastera koji joj je stavio jedan od djelatnika hitne
pomoći prije nego što su je smjestili u policijski automobil. Mora da je sinoć u
nekom trenutku udarila glavom o rub kade, ali ne sjeća se da se spotaknula ili
pala. Sjeća se jedino svoga supruga kako leži u kadi punoj krvi i vrištanja koje ju
je jutros probudilo.
Dok vozi, detektivka plave kose vezane u konjski rep povremeno promatra
Paris u retrovizoru. Otkako je Jimmy prije šest mjeseci potpisao ugovor sa
streaming platformom Quan, najnovijom Netflixovom konkurencijom, ljudi često
bulje u nju. Paris to mrzi. Kad su se ona i Jimmy vjenčali, očekivala je miran život
s umirovljenim glumcem i komičarom. To je bio njihov dogovor, to je bio brak
na koji je pristala. Ali onda se Jimmy predomislio i izašao iz mirovine, što je bilo
nešto najgore što joj je mogao učiniti. A sada je mrtav.
Detektivka sve vrijeme promatra što se događa na stražnjem sjedalu,
pomičući oči s ceste na retrovizor svakih nekoliko minuta.
Paris već zna da žena vjeruje da je kriva. Pa da, u redu, situacija izgleda loše.
Bilo je mnogo krvi, a kad je detektivka stigla, tri su policajca već bila u spavaćoj
sobi i upirala pištolje kroz dovratak kupaonice ravno u Paris. Uskoro su četiri para
očiju buljila u nju kao da je učinila nešto grozno. Činilo se da nitko nije treptao
ni disao, uključujući nju.
- Gospođo Peralta, molim vas, spustite oružje - rekla je detektivka dok je
vadila pištolj. Glas joj je bio miran i izravan. - A zatim polako iziđite iz kupaonice
s podignutim rukama.
Ali ja nemam oružje, pomislila je Paris. Bio je to već drugi put da joj je netko
to rekao, a ni sada ni onda nije joj imalo smisla. Kakvo oružje?
U tom su trenutku detektivkine oči kliznule prema dolje. Paris je slijedila
njezin pogled te u šoku ustanovila da je još uvijek držala Jimmyjevu britvu. Ne
samo da ju je držala, stezala ju je u desnoj ruci, prstima čvrsto ovijenim oko drške,
5
 Knjige.Club Books

sve dok joj zglobovi nisu pobijelili. Podigla je britvu i okrenula je, promatrajući je
u čudu. To se policajcima nije svidjelo i detektivka je ponovila svoj zahtjev, ovaj
put glasnije i oštrije.
Čitava je stvar bila tako apsurdna. Svi su pretjerano reagirali. Paris nije držala
oružje. Bio je to samo pribor za brijanje, jedna od nekoliko britvi koje je Jimmy
posjedovao, jer njezin je muž bio staromodan tip koji je volio brijanje britvom i
kasete i fiksne telefone. Britve čak više i nije smio koristiti. Zbog sve goreg
tremora u njegovoj ruci bile su opasne.
Pa zašto je onda, dovraga, Paris još uvijek držala britvu s drškom od
ebanovine koju je on davnih dana bio kupio u Njemačkoj?
Sve se događalo kao na usporenoj snimci. Dok je detektivka govorila, Paris
je ponovno promotrila krv razlivenu po podu popločanom bijelim mramorom,
koja je u dodiru s vodom iz kade postajala ružičasta. Bila je to Jimmyjeva krv i
ona je znala da će, ako se okrene, ugledati svoga muža iza sebe, uronjenog u
duboku kadu, gdje je iskrvario noć prije.
Paris se nije okrenula. No uspjela je na trenutak ugledati vlastiti odraz u
ogledalu iznad umivaonika, gdje je žena koja je izgledala poput nje nosila majicu
bez rukava poprskanu krvlju. Kosa joj je bila zapetljana, oči divlje, a jedna strana
lica prekrivena krvlju koja je liptala iz posjekotine iznad desne obrve. U njezinoj
ruci, Jimmyjeva stara britva doista je izgledala kao oružje.
Oružje kojim je počinjeno ubojstvo.
- Gospođo Peralta, bacite britvu - detektivka je ponovno zapovjedila.
Paris ju je napokon ispustila. Čelična oštrica sletjela je na pločicu s tupim
treskom i policajci u uniformama sjatili su se oko nje. Jedan od njih stavio joj je
lisice, a detektivka ju je obavijestila o njezinim pravima. Dok su je izvodili iz
spavaće sobe i niz stepenice, Paris se pitala kako će uopće ovo objasniti.
Godinama ranije, kad se ovo posljednji put dogodilo, ništa nije morala
objašnjavati.
- Oprostite, biste li bili toliko ljubazni da smanjite klimu? - Parisine bradavice
snažno se utiskuju u njezine nadlaktice poput kugličnih ležajeva. Iako već gotovo
dvadeset godina živi u Seattleu, u duši je i dalje Kanađanka koja ne može a da se
ne ispriča prije nego što nešto zamoli. - Oprostite, ali ovdje otraga je zbilja hladno.
Policajac na suvozačkom mjestu nekoliko puta pritisne gumb na upravljačkoj
ploči sve dok hladan zrak ne oslabi.
- Hvala vam - kaže Paris.
Policajac se okrene. - Možemo li još nešto učiniti za vas? - upita on. - Možda
trebate mentol bombon? Ili želite da stanemo i uzmemo kavu?
To nisu stvarna pitanja pa mu ona ne odgovara.
Na nekoj razini, Paris razumije da je u šoku i da nije u stanju pojmiti situaciju
u cjelini. Barem joj se probudio nagon za samoodržanjem: zna da je uhićena, zna

6
 Knjige.Club Books

da će je strpati u pritvor i zna da treba začepiti i prvom prilikom nazvati

odvjetnika. A ipak, ima osjećaj kao da sve ovo promatra izvana, kao da je u filmu
u kojem će nekoga tko izgleda poput nje uskoro optužiti za ubojstvo.
Taj osjećaj disocijacije (riječ koju je naučila kao dijete) obuzima je kad god
se nađe u izuzetno stresnim situacijama. Disocijacija je način na koji se njezin um
štiti od trauma kojima je izloženo njezino tijelo. Iako se to trenutno ne događa,
osjećaj razdvojenosti između njezina mozga i tijela javljao se kad god se osjećala
ranjivo, kad god je bila u opasnosti.
Ovoga je časa život koji poznaje, život koji je izgradila, u opasnosti.
No Paris trenutno ne može otplutati. Mora biti prisutna kako bi sve ovo
izdržala, stoga se usredotočuje na vlastito disanje. Kao što govori polaznicima
svog tečaja joge, ma što se dogodilo, uvijek možeš usmjeriti pozornost na dah.
Blago stišće grlo te duboko i sporo udiše, zadržava dah i potom izdiše. Pritom
proizvodi tih, šištav zvuk, kao da pokušava zamagliti stakla automobila, pa se oči
detektivke ponovno okreću njezinom odrazu u retrovizoru.
Nakon nekoliko oceanskih, ujjayi dahova, Paris je bistrije glave, prisutnija, i
pokušava shvatiti kako je, do vraga, završila na stražnjem sjedalu policijskog
automobila, na putu u pritvor. Dovoljno gleda televiziju da zna da policija uvijek
sumnja na bračnog partnera. Naravno, u njezinom slučaju ne pomaže ni činjenica
da je osoba koja je u nju uperila prst i vrištala dok nije promukla bila Jimmyjeva
asistentica Zoe. Ubila ga je ubila ga je Isuse Bože ona je ubojica!
Misle da je ubila Jimmyja.
A to će misliti i ostatak svijeta, jer naravno da izgledaš krivo kad te izvedu
van u lisicama i krvavoj odjeći dok se vijest o smrti tvoga slavnog muža širi kroz
gomilu promatrača koji fotografiraju i snimaju tvoje uhićenje. Ironija je u tome
što su (vrlo prigodno) mjesto ispred kuće zauzeli davno prije nego što je Zoe
nazvala policiju. Paris i Jimmy žive na brdu Queen Anne, nasuprot Kerry Parka,
koji pruža najbolji pogled na Seattle. To je omiljeno mjesto s kojega mještani i
turisti fotografiraju panoramu grada i Mount Rainier. Današnja skupina koja se
ondje okupila bila je kao i svaka druga, osim što su kamere uperili u kuću umjesto
u panoramu grada. Baš kao što nije imala vremena presvući majicu, nije uspjela
ni promijeniti obuću. Čim je stupila van, Paris je začula da netko dovikuje: -
Dobre papuče! - Ali to nije zvučalo kao kompliment.
Susjedi iz ulice također su bili vani. Bob i Elaine iz susjedne kuće stajali su
na kraju njihova prilaza, a kad su je ugledali, lica su im preplavili šok i strah.
Budući da je nisu dozivali niti joj ponudili pomoć, sigurno su već čuli što se
dogodilo. Sigurno već misle da je Paris kriva.
Oni bi joj trebali biti prijatelji.
Već može zamisliti medijske naslove: JIMMY PERALTA, PRINC OD
POUGHKEEPSIEJA, PRONAĐEN MRTAV U 68. GODINI. Iako je posljednja, deseta
sezona Jimmyjeve rado gledane humoristične serije emitirana prije više od dva

7
 Knjige.Club Books

desetljeća, on će zauvijek ostati zapamćen po ulozi sina vlasnika pekarnice u

Princu od Poughkeepsieja, dobitniku desetak nagrada Emmy koji je Jimmyju
osigurao filmsku karijeru sve dok nije otišao u mirovinu prije sedam godina. Paris
ne mora biti publicistkinja kako bi predvidjela da će vijest o smrti njezina supruga
podići više medijske prašine nego višemilijunski ugovor koji je Jimmy potpisao s
Quanom kada se odlučio vratiti glumi. I sama bi Paris pomislila da je riječ o sočnoj
priči da se to ne događa njoj.
Nastavlja se koncentrirati na disanje, ali um joj se odbija umiriti. Ništa od
ovoga nije u redu. Iako se nije zavaravala mišlju da će ona i Jimmy zajedno
ostarjeti, mislila je da im je preostalo više vremena. U dvije godine koliko su bili
u braku, stvorili su opuštenu rutinu.
Paris je šest dana u tjednu radila u studiju joge, a Jimmy se uvijek nečime
bavio. No nedjelja je bila njihov zajednički dan. Ovoga bi časa trebali uživati u
lijenom kasnom doručku u obližnjoj zalogajnici, gdje bi im vlasnik sačuvao
stol pokraj prozora. Palačinke i slanina za Jimmyja, vafli s jagodama za Paris.
Nakon toga bi se zaputili u Fremont na zelenu tržnicu ili se odvezli do
Snohomisha u potrazi za antikvitetima. Najvjerojatnije bi se ipak vratili kući, gdje
bi Jimmy radio u vrtu, rezuckajući i plijeveći sve i svašta, dok bi ona sjela kraj
bazena sa zabavnim štivom.
Ali ovo nije normalna nedjelja. Ovo je jebena noćna mora. Paris je trebala
znati da će stvari ovako završiti, jer ne postoji sretan završetak za one koji napuste
jedan život kako bi započeli novi.
Karma je došla po svoje.
Pero s njezinih suludih papuča škaklja joj vrh stopala. Kada ih je prošli mjesec
dobila za rođendan (ne pravi, nego onaj naveden na njezinoj osobnoj iskaznici),
bile su joj smiješne i slatke. Njezini instruktori u studiju joge udružili su se i kupili
joj par opako skupih, dizajnerskih talijanskih natikača od ružičasta nojeva perja.
Trebala ih je ostaviti u studiju kako bi imala u čemu šetati između satova, ali nije
mogla odoljeti da ih ne ponese kući i pokaže Jimmyju. Znala je da će ga to
nasmijati i bila je u pravu.
Papuče trenutno nisu smiješne. Samo daju maha priči koju mediji pokušavaju
stvoriti o Paris kao bogatoj, povlaštenoj gnjidi.
Uspjela je ostati anonimna devetnaest godina nakon bijega iz Toronta, a onda
je Jimmyjeva pouzdana pomoćnica Zoe upropastila sve njezine napore odlučivši
u objavu za medije o ugovoru s Quanom uključiti fotografiju s njihova vjenčanja.
Zoe nije mogla razumjeti zašto je to toliko uzrujalo Paris, ali do toga dana
većina ljudi nije znala da se Jimmy Peralta ponovno oženio. Paris je živjela u
blaženoj anonimnosti sa svojim umirovljenim suprugom, a onda je sve otišlo
kvragu.
Kao što bi rekla Zoe, situacija izgleda grozno. Paris je Jimmyjeva peta žena i
gotovo je trideset godina mlađa od njega. Iako Jimmy nikada nije mario za razliku

8
 Knjige.Club Books

u godinama (zašto bi?), zbog nje Paris izgleda kao kučka i sponzoruša koja je
vjerojatno samo čekala da joj suprug umre.
A sada je doista mrtav.

9
 Knjige.Club Books

DRUGO POGLAVLJE

lužbenik u pritvoru okruga King traži je da preda mobitel, ali Paris ga nema
S sa sobom. Ako se dobro sjeća, još uvijek je na noćnom ormariću u njezinoj
spavaćoj sobi, u kući koja je sada mjesto zločina.
- Sve osobne predmete morate staviti u vrećicu i odložiti u posudu - kaže joj
službenik. Kao i detektivka koja ju je dovela, ni on nije prestao buljiti u nju otkako
je stigla. - To uključuje vaš nakit.
Sve što Paris ima njezin je vjenčani prsten. Jimmy je ponudio kupiti joj i
zaručnički prsten, ali odbila je, ističući da ga ionako ne bi nosila na satovima joge.
Na kraju ju je nagovorio na prsten vječnosti s petnaest otmjenih, ružičastih,
ovalnih dijamanata. Maloprodajna cijena bila je vrtoglavih 250.000 dolara, ali
draguljar je Jimmyju ponudio popust ako njih dvoje pristanu na javno
objavljivanje fotografije prstena. Paris je i to odbila.
- Ne želim publicitet - rekla je Jimmyju. - Jednostavan zlatni prsten sasvim
mi je dovoljan.
- Nema jebene šanse. - Jimmy je kratko porazgovarao s draguljarom i tresnuo
svojom crnom American Express karticom o pult. Na kraju je ionako dobio
popust, jer je on Jimmy Peralta.
- Paris Peralta. - Službenik izgovara njezino ime s podsmijehom dok kucka
po tipkovnici, razvlačeći slogove. Paaarrrisssss Peraaaaalta. - Moja žena će
past’ na guzicu kad joj kažem tko je danas priveden. Obožavala je Princa od
Poughkeepsieja. Meni serija nikad nije sjela. Uvijek sam mislio da je Jimmy
Peralta seronja.
- Pokažite malo poštovanja, policajče. - Detektivka stoji pokraj nje, laktom uz
njezin lakat, kao da misli da postoji šansa da će Paris pokušati pobjeći. Kad zabaci
glavu, vršak njezina konjskog repa okrzne Parisinu golu ruku. - Čovjek je mrtav.
Paris skida vjenčani prsten i predaje ga kroz staklenu pregradu. Čuje kako
detektivka pokraj nje mrmlja: - Isuse, ružičast je. - Službenik pomno pregledava
prsten prije nego što ga zapečati u malu plastičnu vrećicu. Potom spušta vrećicu
u plastičnu posudu, kamo sleti s glasnim treskom.
Paris se trzne u sebi. Vrijednost tog prstena, pomisli, vjerojatno je triput veća
od tvoje cjelokupne prošlogodišnje zarade. Izvana ostaje mirna. Ne namjerava
nikome dati povoda za priču koju će prodati tabloidima. Umjesto toga, kroz
zamrljanu pregradu od pleksiglasa sreće službenikove oči i bulji u njega. Kao što
je i mislila, čovjek je ljigavac i spušta pogled na svoje računalo.

10
 Knjige.Club Books

- Potpišite ovo. - Službenik gurne popis inventara kroz otvor u pregradi. Na

njemu je samo jedna stvar: Prsten, dijamantan, ružičast. Paris nažvrlja svoj
potpis.
Drugi policajac zaobilazi stol, prilazi joj i čeka. Detektivka se okreće prema
Paris. Vjerojatno se predstavila za vrijeme uhićenja, ali Paris se ne može sjetiti
njezina imena, ako ga je uopće i čula.
- Trebat ćemo vašu odjeću - kaže detektivka. - Papuče također. Dat će vam da
obučete nešto drugo. A onda ću doći da porazgovaramo, dobro?
- Želim nazvati svoju odvjetnicu - kaže Paris.
Detektivka nije iznenađena, ali djeluje razočarano. - To možete nakon što vas
obradimo.
Čuje se zvuk zvona i Paris vode kroz niz vrata u malu, jarko obasjanu
prostoriju. Nalažu joj da se svuče u uglu iza plavog paravana. Brzo se razodijeva,
skida sve osim donjeg rublja pa oblači gornji i donji dio trenirke, čarape i gumene
natikače koje su joj dali. Osjeća olakšanje što može skinuti krvavu odjeću i obuti
nešto što ne nalikuje na mačju igračku. Na svemu su otisnuti inicijali kazneno-
popravnog odjela.
Uzimaju joj otiske prstiju i fotografiraju je. Kosa joj je raščupana, ali nije baš
da može posuditi četku. Gleda ravno u kameru i podiže bradu. Jimmy joj je
jednom rekao da je praktički nemoguće ne izgledati kao kriminalac na policijskim
fotografijama. On bi to trebao znati. Dva je puta uhićen zbog vožnje u pijanom
stariju i jednom kad je u Las Vegasu gurnuo čovjeka koji ga je neprestano
prekidao za vrijeme nastupa, zbog fizičkog napada. Na sve tri fotografije izgledao
je kao okorjeli kriminalac.
Obrada je gotova i Paris vode u dizalo na kratku vožnju na niži kat. Mladi
policajac koji je prati s vremena na vrijeme potajice skrene pogled u njezinu
pravcu, ali ne kaže ni riječ sve dok ne stignu do ćelije za pritvor. Pištavim glasom
(uz brzo pročišćavanje grla), naloži joj da uđe. Čim Paris stupi unutra, rešetke se
uz tresak zatvaraju i zaključavaju.
I tek tako, Paris je u pritvoru.
Istovremeno je i bolje i gore nego što je zamišljala, a često je to činila. Ćelija
je veća nego što je očekivala i unutra je još samo jedna osoba, trenutno u nesvijesti
na klupi nasuprot njoj. Jedna gola noga visi s ruba klupe, otkrivajući prljave
tabane. Ženina pripijena haljina neonski žute boje pokrivena je mrljama
neodređena porijekla, ali barem je nisu natjerali da se presvuče. Ma što učinila
da je završila ovdje, nije riječ o ubojstvu.
Iako se ćelija doima čistom, nesmiljeno fluorescentno svjetlo otkriva tragove
nečega što je nedavno oribano. Sudeći prema mirisu koji i dalje lebdi u zraku, radi
se i o urinu i o bljuvotini. Zidovi djeluju ljepljivo i prekriveni su prljavom
nijansom bež boje u tonovima slaba čaja. U kutu na stropu nalazi se kamera.

11
 Knjige.Club Books

U stražnjem dijelu ćelije, tik do telefona pričvršćenog na zid, nalazi se

plastificirani znak koji oglašava brojeve triju tvrtki specijaliziranih za polaganje
jamčevine. Uz malo sreće, neće joj trebati. Podiže slušalicu i bira jedan od rijetkih
brojeva koje zna napamet. Javi se, javi se, javi se...
Govorna pošta. Sranje. Čuje vlastiti glas kako je poziva da ostavi poruku.
- Henry, Paris je - kaže tiho. - Pokušat ću te nazvati na mobitel. U gabuli sam.
Spusti slušalicu, pričeka zvuk za slobodnu liniju i zatim okreće drugi broj koji
zna napamet. I ovoga puta dobiva govornu poštu. Nekoliko metara dalje, njezina
se cimerica uspravlja i masna joj kosa pada oko masna lica. Zuri u Paris mutnim
očima uokvirenima razmazanom maškarom.
- Tebe znam. - Govori sporo i nerazumljivo. Čak i s udaljenosti od nekoliko
metara Paris osjeća njezin miris koji podsjeća na trulu hranu u destileriji viskija.
- Već sam te negdje vidjela. Ti si, ono, poznata.
Paris se pravi da je ne čuje.
- Ti si ona ženska koja se udala za onoga starog tipa. - Žena trepće, nastojeći
se usredotočiti. Kad Paris ne odgovori, kaže: - Aha, okej, kužim, ti si jebena
princeza, predobra si da pričaš sa mnom. E pa jebi se, princezo. - Žena legne
natrag na klupu. Deset sekundi kasnije, lice joj je opušteno, a usta otvorena.
Na zidu ispred ćelije nalazi se sat i Paris čeka točno četiri i pol minute prije
nego što ponovno podigne slušalicu. Ovoga puta, netko se odmah javi.
- Studio joge Ocean Breath2.
- Henry. - Paris preplavi olakšanje kad čuje glas svoga poslovnog partnera. -
Hvala Bogu.
- Isuse, P, jesi li dobro? - Henryjev je glas ispunjen brigom. - Upravo sam čuo
za Jimmyja. Oh, dušo, jako mi žao. Ne mogu vjerovati...
- Henry, uhitili su me. - Ne može vjerovati da izgovara te riječi. - Nalazim se
u ćeliji u okružnom pritvoru.
- Vidio sam uhićenje. To je najobičnije sranje...
- Vidio si? Na vijestima je?
- Na vijestima? Dušo, na Tik Toku je. - Paris čuje buku u pozadini, a zatim i
vrata kako se zatvaraju, što znači da je Henry odnio bežični telefon u ured. - Jedan
od turista u parku snimio je uhićenje i stavio ga na internet. To je trenutno
najpopularniji i najgledaniji video.
Iako to nije nimalo iznenađujuće, ipak djeluje stvarnije sad kad je Henry to
izgovorio naglas. Paris potisne osjećaj panike i podsjeti se da će kasnije biti
dovoljno vremena za rastresenost.
- Henry, slušaj - kaže. - Trebam te da nazoveš Elise Dixon.

2
Engl. Ocean breath, hrv. Dah oceana (op. ur.).

12
 Knjige.Club Books

- Jimmyjevu prijateljicu? Odvjetnicu koja na vašim zabavama pjeva hitove iz

mjuzikala?
- Da, nju. Nemam svoj mobitel ovdje pa nemam njezin broj.
- Potražit ću njezin odvjetnički ured na Googleu.
- Sigurno nije u uredu danas, nedjelja je. Ali ako pogledaš u ladicu stola,
možda nađeš posjetnicu s brojem njezina mobitela. Zamoli je da odmah dođe u
pritvor, dobro?
- Ne vidim posjetnicu. - Paris čuje kako Henry pretražuje ladice. - Ne brini,
smislit ću nešto. Mislio sam da se ona bavi parnicama.
- Započela je karijeru kao javna pravobraniteljica - kaže Paris. - I jedina je
odvjetnica koju poznajem.
- Bože, P... - Henry zvuči istinski potreseno. - Ne mogu vjerovati da si u
pritvoru. Je li kao u filmovima?
Ona se ogleda oko sebe. - Manje-više. Ali turobnije.
Mogu li ti nešto donijeti? Jastuk? Knjigu? Pilu?
Pokušava je nasmijati, ali ona uspije samo frknuti. - Volim te. Samo nađi
Elsie, okej? I možda možeš drugim instruktorima reći što se događa.
- P., kažu.... - Stanka. - Kažu da si ubila Jimmyja. Znam da to nije moguće jer
te poznajem. Ti nisi ubojica.
- Cijenim to - kaže Paris i njih se dvoje pozdrave i prekinu razgovor.
Henry je oduvijek bio prijatelj pun podrške, odan do srži. Ali zapravo je ne
poznaje.
Nitko je zapravo ne poznaje.

13
 Knjige.Club Books

TREĆE POGLAVLJE

ahvaljujući čudesnoj sposobnosti prilagodbe ljudskih osjetila, Parisin je nos

Z otupio i više ne osjeća razne mirise koji su je zapljusnuli kad je tek ušla u
ćeliju. Nažalost, isto ne vrijedi za zvukove.
Sjedi na klupi s rukama u krilu, dajući sve od sebe da ignorira cimeričino
hrkanje pomiješano s čavrljanjem koje dopire iz drugih ćelija. Sve će biti u redu.
Elsie će uskoro stići i znat će točno što treba učiniti, jer Elsie Dixon je odvjetnica,
a to je ono što odvjetnici rade.
Ali ona nije samo odvjetnica. Elise je također Jimmyjeva najbolja prijateljica.
Njih dvoje upoznali su se u srednjoj školi prije pedeset godina, što znači da je
njihovo prijateljstvo jedanaest godina starije od Paris. Nema sumnje kome je
odana i ako vjeruje da postoji i najmanja šansa da je Paris ubila njezinoga
najdražeg prijatelja, Elsie se neće pojaviti, ni danas ni ikad više.
Paris se nada da će se Elise ipak pojaviti.
U međuvremenu, ne preostaje joj drugo doli čekati. Ali bez telefona ili knjige
da joj zaokupi pažnju, osuđena je na razmišljanje. A što dulje razmišlja, to se bol
uzrokovana Jimmyjevom smrću jače bori da prodre u njezin um. Paris je ne želi
osjećati. Ne ovdje, ne sada, jer ne zna kako osjećati dubinu vlastite tuge i
istovremeno se spasiti iz nevolje u kojoj se našla. Zatvara oči. Čak i ako nije ubila
svoga supruga, prokleto se osjeća kao da jest.
Čini se da nitko nikada nije mogao prihvatiti da je Paris zapravo jako voljela
Jimmyja. Ali to nije nužno bila romantična ljubav i to je ono što je ljudima
smetalo. Izgleda da se trebaš udati samo za osobu u koju si beskrajno zatelebana,
osobu koje se ne možeš zasititi, bez koje ne možeš zamisliti svoj život. Prema toj
definiciji, ono što su ona i Jimmy imali uopće se ne bi zvalo ljubav. Oni su nogama
uvijek čvrsto stajali na zemlji. Vjerojatno su provodili više vremena razdvojeni
nego zajedno. I naravno da su mogli živjeti jedno bez drugoga. Dajte, molim vas.
Jimmy je poživio čitavih šezdeset pet godina prije nego što je upoznao Paris,
ostvarujući uspjeh koji je većini komičara bio nedostižan. Paris je bilo trideset šest
godina kada je upoznala Jimmyja i nije joj smetalo što je bila sama. Ona je bila
stara u duši, on mlad u srcu. Njihova je veza funkcionirala.
A ipak, ljudi oko njih - novinari, Jimmyjeyi prijatelji, i naročito Elsie - vidjeli
su samo razliku od dvadeset devet godina između njih.
- Dobro funkcioniramo zajedno, zar ne? - rekao joj je jedne obične srijede za
vrijeme ručka. U tom su se trenutku bili viđali oko devet mjeseci. - Jesi li ikada
razmišljala o tome da se udaš?

14
 Knjige.Club Books

- Za koga?
- Za mene, blesačo.
Gotovo se udavila sendvičem s dimljenom govedinom na raženom kruhu koji
su dijelili. Jimmy nije mogao pojesti sendvič u kojem nije bilo narezaka.
- Jel’ ti to mene prosiš?
- Izgleda da da.
Nije bilo romantično. Jimmy nije bio takav, kao ni ona. Bili su dvije odrasle
osobe koje su odlučile dijeliti život, i to je i jednom i drugom bilo dovoljno.
Vjenčali su se na havajskom otoku Kauai tri mjeseca kasnije, u sumrak, u intimnoj
ceremoniji na plaži. Jimmyjev dobar prijatelj, znameniti holivudski redatelj čija
je žena bila mlađa od Paris, dovezao je malenu skupinu svojim zrakoplovom
Gulfstream. Elsie je bila ondje (stigla je sama, jer nakon što joj je prije deset
godina propao drugi brak, nikada nije pronašla nekoga posebnog), kao i Henry i
njegov dugogodišnji partner Brent. Susjedi Bob i Elaine Cavanaugh također su
bili pozvani. I, naravno, Zoe.
Pomisao na Jimmyjevu pomoćnicu kovrčave kose tjera Paris da poželi nešto
probosti.
- Peralta. Tvoja odvjetnica je ovdje.
Kad otvori oči, vidi mladog policajca od prije kako otključava vrata ćelije.
Nekako su prošla tri sata. S obzirom na to da Jimmyjeva najstarija prijateljica živi
samo dvadeset minuta od sudnice, očito joj se nije žurilo doći.
Ali barem je ovdje. A policajac je rekao tvoja odvjetnica, što valjda znači da
je Elsie došla pomoći.
- Garza - policajac će glasnije. Začuvši svoje ime, Parisina se cimerica
ponovno probudi. - Plaćena ti je jamčevina. Idemo.
Zijevajući, žena ustane i zamigolji prstima prema Paris. Njezini su nokti iste
nijanse žute kao i njezina haljina - boje teniskih loptica. Još uvijek djeluje pijano
i gotovo se sudari s Elsie, koja na vrijeme uzmakne u stranu. Elsien se nos nabora
kad namiriše drugu ženu.
- Bok, princezo - dobaci ova preko ramena pa nestane niz hodnik.
Odvjetnici je napokon dopušteno ući. Elsie Dixon visoka je samo metar i
pedeset, no krasi je osobnost dvometrašice. Srebrna joj je kosa odrezana u
karakterističnu bob frizuru koja joj seže do brade, a odjevena je kao da je na putu
na rani ručak s drugim damama... kad bi bio serviran na kruzeru koji plovi prema
nekom tropskom odredištu. Njezine ružičaste cipele na petu slažu se s nabranom
ružičastom bluzom i suknjom s cvjetnim uzorkom, a glomazna tirkizna ogrlica
naglašava njezine plave oči. Za nju je ovo uobičajena odjevna kombinacija.
Elsiene su oči crvene i natekle. Ne pozdravlja Paris niti je pita kako je. Kvrcne
zrno prašine s klupe prije nego što sjedne.

15
 Knjige.Club Books

- Tražila sam sobu za intervjue, ali sve su zauzete. - Starija žene govori
ubrzano. - Tako da ćemo morati razgovarati ovdje. Iako smo same, čitavo vrijeme
govori tiho i drži glavu dolje. Nikad ne znaš tko sluša.
- Hvala ti što si došla - Paris će tiho.
Elsie ne odgovara. Umjesto toga, otvara svoju aktovku i izvadi blok za
bilješke s crtama, naočale za čitanje i elegantno crno-zlatno nalivpero s imenom
njezine tvrtke otisnutim sa strane. Elsie je partnerica u odvjetničkom uredu
Strathroy, Oakwood i Strauss, a iako se više ne bavi kaznenim pravom, nekada je
to činila. Štoviše, na početku karijere radila je kao javna hraniteljica, a zatim je
otvorila privatni odvjetnički ured. Sada se bavi parnicama i Jimmy je uvijek
govorio da je u sudnici nesmiljena.
Paris nije sigurna koliko joj Elsie može pomoći u ovoj situaciji, ali zahvalna
je što se odvjetnica barem pojavila. Oduvijek je bila izuzetno zaštitnički
nastrojena prema Jimmyju i od samog početka sumnjičava prema Paris. One noći
kad su se upoznale, Elsie je Jimmyjevu novu i znatno mlađu djevojku izravno
upitala da li se samo pokušava dočepati zelene karte. Žena je u to vrijeme
ispijala treću čašu Chardonnaya, ali ipak.
- Kao da joj uopće nije palo na pamet da već imam američko državljanstvo -
Paris je kasnije bjesnjela pred Jimmyjem. - Da li bi me to pitala da sam bjelkinja?
- To te pitala jer je ljubomorna. - Jimmy je pomaknuo pramen kose s njezina
lica. - Bit ću otvoren: ona i ja smo hodali u srednjoj školi. Ja sam bio razredni
klaun, ona odlikašica, i ja sam joj slomio srce kad sam se nakon mature odselio u
Los Angeles. Nikada nije na prvu loptu ljubazna prema mojim djevojkama. Ali
promijenit će ploču. To je uvijek tako.
S vremenom, Paris i Elsie naučile su tolerirati jedna drugu, naročito nakon što
su otkrile da se slažu oko dvije važne stvari: obje su (doduše, iz vrlo različitih
razloga) bile zabrinute zbog Jimmyjeva povratka glumi u šezdeset osmoj godini i
obje su za to u potpunosti krivile Zoe. Ako Paris može uvjeriti Elsie da nije
ubila Jimmyja, onda možda ima šanse u to uvjeriti i sve ostale.
- Nisam ubila Jimmyja - naposljetku ispali, ne mogavši više podnijeti tišinu.
- Da mislim da jesi - Elsie će mirno - ne bih bila ovdje.
Paris glasno izdahne, treskom se naslonivši na zid s olakšanjem.
Ali kosa joj prione za nešto ljepljivo pa se ponovno uspravi.
Elsie priprema nalivpero, isprobava tintu. Provjerava naočale za čitanje i
koristi rub bluze kako bi obrisala mrlju. Ruke joj se bez prestanka miču, kao da je
u njih pretočila sve što osjeća, kao da se boji umiriti jer će je to prisiliti da se u
potpunosti suoči s činjenicom da se dogodilo nešto grozno.
Jer nešto grozno doista se dogodilo.
- Elsie, tako mi je žao...

16
 Knjige.Club Books

- Nemamo mnogo vremena pa ostavimo razgovor o tome za kasnije, u redu?

- Za razliku od njezinih ruku, Elsien je glas miran. - Ovog časa trebaš odgovoriti
na sva moja pitanja što točnije možeš. Za deset minuta imamo sastanak s
detektivkom Kellogg. Je li te pokušala ispitati bez mene?
- Čim sam stigla ovamo rekla sam da želim nazvati odvjetnika - kaže Paris. -
Elsie, Jimmy je imao...
Elsie podigne ruku. - Sačuvaj to za kasnije. Samo me pusti da radim svoj
posao. Trebaš odgovoriti na sva moja pitanja.
Paris ušuti.
- Jesi li razgovarala s nekim nakon uhićenja?
- Ne.
- A nakon što su te doveli ovamo?
- Ne.
- Što je s Gospođicom Neodoljivom, onom koja je maloprije puštena?
- Nikome nisam ništa rekla.
- Dobro! - Elsie ponovno počinje govoriti ubrzano. - U redu. Uhitili su te pod
sumnjom za ubojstvo, ali to nije službena optužba. Slučaj je privukao previše
medijske pozornosti, pa si ne mogu priuštiti pogreške. Na temelju onoga što sam
pročitala u izvještaju o uhićenju, sve što imaju neizravni su dokazi. Bila si udana
za Jimmyja, živiš u toj kući, normalno je i očekivano da budeš u kupaonici i...
dodiruješ stvari. E sad, želim da dobro razmisliš. Kada si otkrila da je Jimmy
mrtav?
- Sinoć - kaže Paris. - Upravo sam se bila vratila iz Vancouvera...
- U koliko sati?
- Hm, dva... možda pola tri ujutro. Jako kasno.
- Stigla si autom ili avionom?
- Autom.
- Znači oko ponoći si prešla granicu?
- Tako nekako.
Elsie grebe nalivperom po bloku praveći bilješke. - A onda?
- Kad sam stigla kući, primijetila sam da budilica nije navijena, ali to nije
čudno, jer Jimmyju se većinu vremena ne da. Znaš kakav je.
Elsie kimne ne podignuvši pogled.
- Otišla sam ravno na kat spremiti se za krevet. Jimmy uvijek želi znati kad
sam kod kuće, bez obzira na to koliko je sati, pa sam otišla niz hodnik do njegove
spavaće sobe.
- Njegove spavaće sobe?
- Da, njegove spavaće sobe.
Elsie podigne obrvu. - Spavate u odvojenim sobama?
17
 Knjige.Club Books

- Tako je.
- Otkada?
- Oduvijek - kaže Paris. - Nijedno od nas ne spava dobro kad je u krevetu s
nekim drugim. Njemu bude prevruće pa se stalno okreće, a mene i najmanji pokret
probudi.
Jimmy bi propao u zemlju od srama da netko sazna za njihov dogovor oko
spavanja, ali to uopće nije bila velika stvar. Ono što je upravo rekla Elsie živa je
istina: i ona i Jimmy više vole spavati sami. To ništa ne znači, ali ljudi svemu
pridaju značenje.
- Znači otišla si u njegovu spavaću sobu - kaže Elsie. - Vrata su bila otvorena
ili zatvorena?
- Ne sjećam se.
- Razmisli.
Paris nikada nije vidjela Elsie u odvjetničkom izdanju i, iskreno, pomalo je
zastrašujuća. Teško je pomiriti ovo izdanje s verzijom koju Paris obično viđa.
Prije mjesec dana, na zabavi povodom Parisine i Jimmyjeve godišnjice, bila je
ispružena na klaviru s čašom vina u jednoj ruci i mikrofonom u drugoj, pjevajući
If Ever I Would Leave You iz mjuzikla Camelot.
- Vrata su bila djelomice otvorena - kaže Paris. - Mislim da nisam okrenula
kvaku. Samo sam ih gurnula.
- Nastavi.
- Vidjela sam da gori svjetlo u kupaonici...
- Čekaj, vratimo se. Je li krevet izgledao kao da je netko u njemu spavao?
- Ja... - Paris zastane. - Nisam gledala krevet. Vidjela sam svjetlo u kupaonici
i krenula ravno tamo.
- Vrata kupaonice bila su otvorena ili zatvorena?
- Otvorena, otprilike dopola. Kad sam se približila, vidjela sam ga u kadi.
- Što si točno vidjela?
Paris udahne i zatvori oči. Vidi Jimmyja kako leži u kadi. Na sebi ima kratke
hlače i majicu kratkih rukava, glava mu je nagnuta u stranu pod čudnim kutom.
Oči su mu otvorene. Jedna ruka visi preko ruba kade, do pola napunjene crvenom
vodom. Ali to nije samo voda. To je krv. Tako mnogo krvi.
- Bio je u kadi. - Samoj sebi, Paris zvuči daleko. - Izgledalo je kao da je mrtav,
ali nisam mogla biti sigurna. Pojurila sam do njega i pritisnula mu zapešće, onda
i vrat. Nije bilo pulsa. Koža mu je bila hladna na dodir.
I bilo je vrištanja. Toliko vrištanja. Koje je dolazilo od nje.
Elsie nakratko zatvori oči. - Jesi li mogla odrediti kako je umro?
- Ne. Bilo je previše krvi u kadi da bi se išta vidjelo.
- I što si onda napravila?

18
 Knjige.Club Books

- Pokušala sam ga podići.

Elsie podigne pogled s bloka za bilješke. - Zašto?
- Znam da nema logike, ali... nisam ga htjela ostaviti ondje. - Paris skrene
pogled. - Ali bio je tako težak, nisam ga mogla pravilno zgrabiti. Kad sam ga
pokušala izvući van, iskliznuo je i voda iz kade sve je zapljusnula, i pod i mene.
- Što si onda učinila?
- Osjetila sam da mi je stopalo nešto dotaknulo i kad sam po gledala dolje,
primijetila sam nešto svjetlucavo. Sagnula sam se da to podignem... i onda sam se
valjda pokliznula jer se poslije toga više ničega ne sjećam.
- U izvještaju piše da si udarila glavom.
- Valjda jesam. Paris dotakne flaster na čelu. - Znam samo da mi je, kad sam
se probudila, lice bilo na podu i da je Sunce već izišlo. Posvuda je bilo krvi. Netko
je vrištao i čula sam svoje ime.
Uspravila sam se i vidjela da ispred kupaonice stoje policajci. Kad sam
pokušala ustati, odmah su izvukli pištolje.
- U izvještaju piše da si držala britvu.
- Nisam bila svjesna toga dok mi nisu rekli. - Paris pogleda Elsie. - Jedan od
policajaca je rekao: „Gospođo Peralta, molim vas, spustite oružje“. Ja sam
pogledala dolje i vidjela da imam britvu u ruci. Pokušala sam objasniti da to nije
oružje, da je to samo jedna od Jimmyjevih britvi, ali nisam nalazila riječi.
- U izvještaju piše da si mahala njome. - Elsie podigne obrvu. - Riječ koju su
upotrijebili je vitlanje.
- Za Boga miloga, nije mi to bila namjera - Paris će bespomoćno. - Jasno mi
je da je vjerojatno tako izgledalo. Glava mi je pucala i jedva sam ih čula jer Zoe
nije prestajala vrištati. Kad su rekli „Bacite britvu“, to sam i učinila. Ali i dalje su
buljili u mene, kao da sam ispala iz nekog horor filma. Tada sam vidjela svoj
odraz u ogledalu. Izgledala sam kao Carrie na maturalnoj zabavi3.
- Što se onda dogodilo?
- Jedan od policajaca rekao mi je da se polako okrenem. Stavio mi je lisice i
pročitao mi moja prava. Kad su me izveli iz spavaće sobe, Zoe je bila u podnožju
stepenica, i dalje je vrištala, pitala me kako sam to mogla napraviti, kako sam
mogla ubiti Jimmyja. A onda je detektivka rekla, „Gospođo Peralta, jeste li ubili
vašega supruga?“.
- A ti si rekla...?
- Rekla sam: „Ne sjećam se“.

3
Carrie White, junakinja romana Stephena Kinga Carrie (1974.), sramežljiva je tinejdžerica
telekinetičkih sposobnosti. U sklopu okrutne šale, okrunjena je kraljicom maturalne večeri,
nakon čega vršnjaci na nju izlijevaju kantu punu svinjske krvi (op. prev.).

19
 Knjige.Club Books

Elsie uzdahne, a bore na čelu joj se prodube. - To i nije najbolji izbor riječi.
- Jednostavno je tako izašlo. - Paris čuje očajanje u vlastitom glasu. - Elsie,
mislim da se Jimmy ubio. Znam da to vjerojatno zvuči suludo, ali...
- U stvari ne zvuči. - Elsie spusti nalivpero i zagleda se u Paris. - Samo nisam
mislila da će to opet pokušati.
Paris u čudu otvara usta. - Opet?
- Nikad ti nije rekao?
Ne, nije. - Rekao mi je samo da se predozirao.
- Bilo je to davno, otprilike godinu dana nakon završetka Princa od
Poughkeepsieja. Nedugo nakon što mu je umrla majka. - Elsiene su oči vlažne. -
Ostavio je oproštajno pismo i sve. U stvari me ne čudi da ti nije rekao. Duboko se
sramio toga. Proveo je tjedan dana u bolnici. Uspjeli smo to sakriti od novinara.
Bilo je to... teško razdoblje.
- Nisam vidjela pismo.
- Pobrinut ću se da ga forenzički tim potraži. - Nemoguće je protumačiti izraz
na Elsienu licu dok piše bilješke u blok. - Ali bit ću iskrena, Paris. Stvari izgledaju
loše. Bez svjedoka ili oproštajnog pisma, vjerojatno mogu stvar prikazati kao
ubojstvo. Prerezana mu je bedrena arterija. Reći će da je to neobično mjesto da se
sam poreže, jer zbilja jest.
Paris se zguri.
- Ali imamo jednu dobru stvar na našoj strani - kaže Elsie, ali prije nego što
uspije otkriti Paris o čemu se radi, policajac se vrati.
Obje žene podignu pogled u trenutku kad se vrata ćelije ponovno otvore. -
Detektivka Kellogg dočekat će vas u sobi tri - kaže on.
Elsie spremi stvari u aktovku. - Odgovori na sva njezina pitanja, osim ako ti
ja izravno ne kažem da to ne učiniš. U tom slučaju, prestani pričati. Isti tren.
- Razumijem.
Dok slijede policajca niz hodnik, Parisine se ruke počinju tresti. Napokon joj
je jasno. Jimmy je doista mrtav. Neće biti kod kuće kad se ona vrati. Neće je pitati
planira li skuhati nešto za večeru ili da on baci lososa ili odrezak na gril. Neće
poljubiti vrh njezine glave i reći: - Meni paše što god ti odlučiš, mala.
Parisin muž možda nije bio njezina najveća ljubav - ta čast i dalje pripada
nekome koga je poznavala prije mnogo godina, u drugom životu, kad je bila druga
osoba - ali Jimmy Peralta bio je ljubav ovog života, života koji je izgradila na
zgarištu staroga.
Dok se približavaju sobi broj tri, potiskuje jecaj. U tom trenutku um joj
zapljusne glas, vječno nepoželjan uljez, vazda zmija u njezinu mozgu koja bi se
uvijek odmotala u najgoremu mogućem trenutku.
Ti si savršeno beskorisna. Prestani cmizdriti zalijepit ću ti još jednu
šamarčinu.
20
 Knjige.Club Books

ČETVRTO POGLAVLJE

ad kad, joj sjedi nasuprot, Paris primjećuje da je detektivka Kellogg privlačna.

S Djeluje više kao glumica koja igra detektivku na televiziji, nego kao prava
detektivka. Njezin dugački, plavi konjski rep poskakuje kad kima glavom. A to
čini često.
- Čudi me što je zastupate - detektivka kaže Elsie. - Vi ste bili dobra
prijateljica preminuloga, zar ne? Mora da ste sto posto uvjereni da ona nije kriva.
- Zato što nije - kaže Elsie.
- Prije nego što se upustimo u cijelu tu priču, gdje ste vi bili sinoć, gospođo
Dixon? - Kelloggin glas zvuči prijateljski. Kao i Elsie, ispred sebe ima otvoren
blok za bilješke, ali njezin je malen, nešto što joj stane u stražnji džep. Olovkom
lupka po stolu.
- Mene pitate gdje sam bila?
Detektivka se smiješi.- Pitam svakoga tko je poznavao Jimmyja Peraltu. Vi
možda jeste odvjetnica gospođe Peralta, ali bili ste najbolja prijateljica gospodina
Peralte. Tako smo barem čuli.
Elsie razmijeni pogled s Paris i uzdahne. - Bila sam na večeri s prijateljima
do otprilike devet sati. Rado ću vam dati njihova imena kao i ime restorana. Kući
sam stigla oko pola deset i otišla ravno u krevet.
- Kada ste zadnji put vidjeli gospodina Peraltu? - Detektivka Kellogg i dalje
se obraća Elsie.
- Prošli tjedan. Mislim, u ponedjeljak.
- U utorak - ispravi je Paris. - Baš sam odlazila na jutarnji sat joge kad si se
dovezla.
Odvjetnica kimne. - Točno, utorak. Jimmy i ja išli smo na doručak.
- U redu. - Kelloggova se doima zadovoljno. - Samo pitam, jer smo čuli vaš
glas na kaseti koju smo izvukli iz prijenosnog kasetofona gospodina Peralte koji
je bio u kupaonici. Trebalo nam je vremena da pronađemo uređaj na kojem bismo
je mogli poslušati, ali da, ondje je zabilježen vaš glas koji govori nešto o tome da
imate planove.
- Jimmy voli uvježbavati svoje šale u kupaonici pred zrcalom - kaže Paris.
Pred očima joj izroni slika njezina muža kako bjesomučno gestikulira prema
vlastitu odrazu i preplavi je osjećaj tuge.
- Koristi svoj stari kasetofon za probe.
- Proizvođači kaseta opstaju zahvaljujući njemu - kaže Elsie.
21
 Knjige.Club Books

- Zar ne bi bilo jednostavnije koristiti aplikaciju za snimanje glasa? - primijeti

Kelloggova. - Danas su dostupne na svakom telefonu.
Paris i Elsie frknu u isto vrijeme.
- Što? - kaže detektivka, skrećući pogled sjedne na drugu. - Zašto je to
smiješno?
- Jimmy je bio stara duša, detektivko - odgovori Elsie. - Do prije četiri godine
imao je preklopni mobitel, a u dnevnoj sobi još uvijek drži videorekorder. Nego,
jesam li ja osumnjičena?
- Ovog časa ne, ali sve je moguće. - Kelloggova se smiješi, a zatim okreće k
Paris. - Dakle. Vaš je red. Prema asistentici vašeg supruga, Zoe Moffatt, ovoga
ste vikenda trebali biti na putu. Kamo ste išli?
Paris pogleda prema Elsie, koja kimne.
- Odvezla sam se u Vancouver - odgovori Paris. - Na Međunarodnu
konferenciju i izložbu joge.
- Tko je išao s vama?
- Nitko.
- Gdje ste odsjeli?
- U Hotelu Pan Pacific.
- Koliko dugo ste ondje odsjeli?
- Od četvrtka popodne do sinoć.
Kelloggova otvara žuti fascikl smješten pokraj bloka za bilješke i pregledava
dokumente. - U koliko sati ste napustili Vancouver?
- Stigla sam kući malo iza dva ujutro, možda bliže pola tri.
Detektivka se smiješi. - Nisam vas to pitala. Pitala sam vas u koliko sati ste
napustili Vancouver. Iz hotela kažu da ste imali rezervaciju za tri noći. Zašto ste
otišli ranije?
- Više nije bilo panela na koje sam htjela ići.
- Zašto je to važno? - odbrusi Elsie. - Sigurna sam da vam granična policija
može poslati fotografije njezina auta nastale one sekunde kada je ušla u SAD. Ili
možete jednostavno provjeriti kamere koje nadziru park preko puta njezine kuće.
- Park je više kao vidikovac i samo su dvije kamere u blizini. Jedna od njih ne
radi, a ona koja radi uperena je na grad, ne na kuće.
- Šalite se - kaže Paris.
- Ne brini - kaže joj Elsie, još uvijek usredotočena na detektivku. - Detektivko
Kellogg, ovoje prilično jasan slučaj samoubojstva. Jimmy Peralta imao je dugu i
dokumentima potkrijepljenu povijest ovisnosti i depresije, koja uključuje i
pokušaj samoubojstva prije nekoliko godina.
- Možda jest - odvrati Kelloggova. - Ali evo što mi ne da mira. Zoe Moffatt,
koja ima vlastitu šifru za ulazna vrata, ujutro je ušla u kuću jer su ona i Jimmy

22
 Knjige.Club Books

dogovorili sastanak za deset sati. Kad gospodin Peralta nije sišao u dogovoreno
vrijeme, zazvala ga je, a kad nije dobila odgovor, provjerila je da li je njegov
automobil još uvijek u garaži. Bio je, i to odmah pokraj automobila gospođe
Peralta, koja je trebala biti u Kanadi. Gospođica Moffatt ponovno je zazvala i
ponovno ostala bez odgovora. Zabrinuta jer se nitko nije javljao, popela se
stubama provjeriti što se događa i otkrila svoga šefa mrtvog u njegovoj kadi, a
gospođa Peralta bila je na podu pokraj njega, prekrivena krvlju, držeći oružje
kojim je počinjeno ubojstvo.
- Ali to nije oružje kojim je počinjeno ubojstvo jer ubojstva nije bilo - kaže
Elsie. - A nije ni potvrđeno da je britva uzrok Jimmyjeve smrti. To pretpostavljate
samo zato što je pronađena u kupaonici. Prema prvim procjenama mrtvozornika,
smrt je nastupila između devet sati navečer i ponoći. Moja klijentica u to vrijeme
nije bila ni blizu kuće. Ponovit ću, zašto jednostavno ne zatražite graničnu policiju
da vam pošalje fotografije na kojima se vidi u koliko je sati prešla granicu pa
da svi možemo otići kući?
- Izgleda da su na granici sinoć imali tehničkih problema, pa trenutno ne mogu
ništa potvrditi. - Detektivka se obraća Elsie, ali promatra Paris. - A dok ne utvrde
u čemu je problem, ne znamo gdje je vaša klijentica bila u vrijeme kad joj je
suprug ubijen.
- Provjerite joj podatke s mobitela - kaže Elsie.
Sranje.
- Pokušali smo. - Kelloggova se nagne u stolici i obrati izravno Paris. - Ali
čini se da čitav vikend dok vas nije bilo, vaš mobitel nije napustio kuću.
- Zaboravila sam ga ponijeti. - Paris se trudi da joj glas ostane postojan. Kad
lažeš, najbolje je ne žuriti, ne pretjerivati s objašnjenjima. - Skoro sam bila na
granici kad sam shvatila da ga nisam ponijela.
- Znači cijeli ste vikend bih bez telefona?
- Da. - Još jedna laž. Paris ne trepće.
Detektivka se smiješi. - Pa vi ste onda najveća pehistica na svijetu.
- Stvarno ćete je zadržati ovdje na temelju toga? - Elsie je ili sjajna glumica
ili uistinu šokirana. Paris se kladi da je u pitanju ono prvo.
- Trebalo mi je i manje da zadržim osumnjičene za ubojstvo - kaže
Kelloggove. - Jer radi se o ubojstvu, odvjetnice. Vaša je klijentica gotovo trideset
godina mlađa od svoga supruga, koji je igrom slučaja bio vrlo slavan i vrlo bogat
čovjek.
- I? Jimmy je oporučno gotovo sve ostavio dobrotvornim udrugama. Znam to.
- Elsie prekriži ruke na prsima. - Ja sam mu sastavila oporuku. Moja klijentica
nije imala motiva za ubojstvo supruga.
- Koliko nam je poznato. Tek smo započeli istragu i budite sigurni da ćemo
biti vrlo temeljiti. - Detektivka Kellogg upućuje Paris još jedan mali osmijeh. -
Pomalo ste tajanstveni, znate? To me tjera da poželim... kopati.
23
 Knjige.Club Books

Lomača straha razbuktava se u Parisinu trbuhu i potreban joj je i posljednji

atom snage volje kako bi to sakrila.
- Ne zaboravimo ni zanimljive stvari koje je priznala nakon što su je policajci
uhitili - dodaje Kelloggova.
- Mislite na onih nekoliko beznačajnih riječi koje je izgovorila nakon što je
udarila glavom? - Elsie otpuhne. - To nije priznanje, to je zbunjenost. Pustite je
kući kako bi u miru tugovala za suprugom.
- Kad smo već kod toga. - Detektivka nakrivi glavu, a njezin se konjski rep
zanjiše iza nje. - Jeste li uopće tužni, gospođo Peralta? Jer doista ne izgledate tako.
Elsie joj stavlja ruku na rame. - Nemoj odgovoriti...
- Ne tiče vas se kako ja tugujem - odbrusi Paris, ignorirajući odvjetnicu. - Žao
mi je što se ne uklapam u vašu sliku toga kako bi se ucviljena udovica trebala
ponašati nekoliko sati nakon što je optužena za ubojstvo vlastitog supruga. Idući
ću put unaprijed pročitati dopis u kojem, su detaljno opisani prihvatljivi oblici
ponašanja i dobro se pripremiti.
Detektivka kucka prstima po bloku za bilješke, ne skidajući osmijeh s lica -
Opišite mi, korak po korak, kako ste ga pronašli.
Dok ponavlja sve što je prije rekla odvjetnici, Paris otkriva da joj je sada lakše
ispričati tu priču.
- Recite mi, gospođo Peralta - kaže detektivka kad je Paris završila. - Ako si
je vaš suprug oduzeo život, kao što vas dvije vjerujete, što mislite zašto si je
porezao nogu? Zašto ne ruku? To bi većina ljudi učinila.
- Ja mogu odgovoriti na to pitanje - Elsie kaže samouvjereno, a Paris se
iznenađeno okrene prema njoj. - Kad je prošli put pokušao počiniti samoubojstvo,
Jimmy si je porezao ruku. Očito, nije umro. Ali ožiljak, koji se protezao gotovo
cijelom podlakticom, zauvijek mu je smetao.
- Tako je dobio taj ožiljak? - Paris upita Elsie. – Meni je rekao da je pao kroz
prozor dok je bio napušen.
- To se zbilja dogodilo. Ali tada nije dobio taj ožiljak.
Paris se zavali u stolicu. Što još nije znala o Jimmyjevoj prošlosti? Čini joj se
da je njezin suprug imao podjednako mnogo tajni kao i ona.
- Po meni, ima smisla da bi odabrao mjesto na tijelu koje lako može sakriti. -
Elsie vraća pozornost na detektivku Kellogg. - To bi bio njegov način da zaštiti
svoga budućeg sebe, za slučaj da preživi.
- Da ne znam da nije tako, pomislila bih da ste mu vi bili žena, tako ga dobro
poznajete - Kelloggova kaže Elsie. Zatim se okreće k Paris. - Uglavnom, imamo
mnogo vremena da posložimo sve komadiće na njihovo mjesto. Nikad se ne zna
što sve možemo otkriti u idućih dan ili dva.
Paris osjeća žarenje u želucu.
- Završile smo - kaže Elsie.

24
 Knjige.Club Books

- Tako sam i mislila - odvrati detektivka.

Elsie ustaje i lupa na vrata. Detektivka Kellogg ostaje sjediti, i dalje
zamišljeno buljeći u Paris, kao da je nastoji odgonetnuti. E pa, detektivka Frosted
Flakes4 može se truditi koliko želi, to još nikome nije pošlo za rukom.
- Koliko još moram ostati ovdje? - Paris upita Elsie dok slijede policajca
natrag do ćelije.
- Mogu te zadržati do sedamdeset i dva sata, a onda te moraju ili službeno
optužiti ili pustiti.
- Tri dana? - Paris steže ruku svoje odvjetnice. - Elsie, ne mogu ostati ovdje
tako dugo.
- Neće biti tako dugo. - Elsie je tapša po ruci. - Vratit ću se kasnije. Za sada
samo budi strpljiva. I zapamti, ni riječi nikome. Vrlo brzo ćemo dokazati što se
dogodilo.
Kad stignu do ćelije, pogled na prljave zidove kroz rešetke iznenada izaziva
navalu klaustrofobije u Paris. Sve bi dala da se ne mora vratiti unutra, a ako se
tako osjeća sada, kako će preživjeti u zatvoru? Ne može se natjerati da uđe sve
dok joj policajac ne položi ruku na leđa i gurne je unutra. Vrata se zaključavaju.
- Paris - kaže Elsie, boreći se sa suzama, i Paris se okreće. - Zašto mi Jimmy
nije rekao da mu je teško? Uvijek mi je sve govorio. Kako nisam ništa primijetila?
Da sam znala, mogla sam... - Grlo joj se stegne i više ne može govoriti.
Paris pruža ruku između rešetaka. - Poznavala si Jimmyja bolje od ikoga i
znaš kako mu je bilo teško priznati da treba pomoć. Zoe je bila u kući gotovo
svaki dan, a čak ni ona nije znala. Pa kako si ti mogla?
Elsie kimne i kratko joj stisne ruku prije nego što je pusti. Paris zna da se Elsie
bolje osjeća zbog toga što je rekla, a to je uglavnom i istina. Nema načina na koji
su Elsie i Zoe mogle znati da je Jimmyju bilo teško.
Jer ni Paris to nije znala.

***

Nakon što Elsie ode, Paris ponovno nazove Henryja.

- Ne znam koliko ću dugo biti ovdje - kaže mu. - Žao mi je, znam da te time
stavljam u nezgodan položaj.
- Snaći ću se - kaže Henry, ali ona osjeća više stresa u njegovu glasu nego
prije. - Sve osoblje te podržava. Nekoliko me članova ispitivalo zbog snimke
uhićenja, ali sve ih podsjećam da su uhićenje i optužba dvije različite stvari.
- Sumnjam da većina ljudi razumije u čemu je razlika. Ali hvala ti.

4
igra riječi: Kellogg’s Frosted Flakes, žitne su pahuljice sa šećernom glazurom (op. prev.).

25
 Knjige.Club Books

Pozdrave se pa prekinu razgovor.

Dobar je čovjek taj Henry Chu, i Paris zna da ima sreće jer joj je on poslovni
partner i voditelj studija. Prije deset godina prvi je puta ušao u Ocean Breath, pod
stresom i iscrpljen od programerskog posla u Amazonu zbog kojega mu je krvni
tlak bio visok. Ona je tada još bila u četvrti Fremont, u malenom studiju
na drugom katu niske komercijalne zgrade koju su dijelile trgovina ukrasnim
kuglicama, perlicama i sličnim potrepštinama, ured privatnog istražitelja i medij
koji je radio samo petkom. Henryju je joga odmah legla i vježbao je pet puta
tjedno. Nakon nekoliko mjeseci primijetivši da se Paris muči s privlačenjem novih
klijenata, predložio joj je uvođenje grupnog kupona, što je pobudilo zanimanje za
Ocean Breath.
Na koncu je napustio Amazon s velikodušnom otpremninom. Kad se sustav
za rezervacije u studiju srušio, predložio je da postanu poslovni partneri i da joj
napravi bolji sustav. Paris je oduševljeno pristala.
To joj je uveliko pomoglo riješiti financijske probleme i ostavilo joj više
vremena za vođenje tečajeva. Preselili su Ocean Breath na sadašnju lokaciju,
prekrasno mjesto kraj trgovine zdravom hranom, koje je privlačilo sasvim
drukčiji tip klijenata. Na novoj je lokaciji upoznala Jimmyja. To je barem priča za
koju su se složili da će pričati drugima. Nitko je nikada nije dovodio u pitanje, jer
nikoga nije bilo briga. Umirovljeni komičar oženio instruktoricu joge? Nije baš
udarna vijest dostojna emisija o bogatima i slavnima. Jimmy već dugo nisu
smatrali „relevantnim“, što je Paris sasvim odgovaralo.
A onda je Zoe sve sjebala.
U nekom se trenutku Jimmyjeva dugogodišnja osobna pomoćnica počela
ponašati kao njegova menadžerica. Zoe je radila za njega niz godina u Los
Angelesu i kad se Jimmy napokon odlučio povući, pomogla mu je prodati obje
nekretnine u Kaliforniji i pronaći novu kuću u njegovu rodnom gradu Seattleu.
Trebala se zadržati samo nekoliko tjedana kako bi mu pomogla smjestiti se, ali
nikada se nije vratila u L. A. Jednostavno je... ostala.
A Jimmy ju je nastavio plaćati. Ona se javljala na telefon, održavala
njegovu mrežnu stranicu i odgovarala na njegove e-mailove i pisma obožavatelja.
Organizirala je čišćenje kuće i popravke, plaćala režije i vozila njegov auto na
servis. Također je odlazila u kupovinu, obavljala razne poslove za njega, čak i
iznosila smeće i reciklirala svaki tjedan.
Kad je Paris upoznala Jimmyja, Zoe je dolazila u kuću možda dva puta tjedno.
No otkad je Quan pokazao zanimanje za suradnju, visjela je u kući gotovo svaki
prokleti dan, dolazila i odlazila kako joj se htjelo, ostavljala svoje energetske
pločice u ormarićima i kombuchu5 u frižideru, i naprosto izluđivala Paris.

5
Kombucha je blago gazirani napitak koji nastaje fermentacijom crnog ili zelenog čaja (op.
prev.).

26
 Knjige.Club Books

- Ne smiješ biti stroga prema limaćici - rekao je Jimmy kad se Paris požalila
na vječno prisustvo njegove pomoćnice. - Ona obavlja sva ona sranja koja ja ne
želim. Da joj mogu platiti da umjesto mene ide zubaru, bih. Misliš da ja nešto
znam o tim streaming sranjima? Trebam je.
Zoe nije limaćica. Ima trideset pet godina. I Jimmyjev je povratak komediji
željela više i od samog Jimmyja. Jimmy je samo želio ponovno pričati šale; Zoe
je bila ta koja je stvari podigla na višu razinu. Prije nekoliko mjeseci, Quan je
emitirao njegov prvi komičarski specijal u više od deset godina. Bio je toliko
uspješan da su odmah zatražili treći, iako će drugi biti dostupan na streaming
platformi tek za mjesec dana. Jimmy nije želio snimiti treći. Ali Zoe jest i stoga
je vršila pritisak na njega da potpiše ugovor.
- Što misliš, koliko materijala imaš? - Zoe je upitala Jimmyja prije nekoliko
dana.
Njih su troje bili u kuhinji. Paris je uskoro trebala krenuti za Vancouver i
nadala se mirnom ručku s mužem prije duge vožnje. Ali Zoe je i dalje razgovarala
sa šefom za kuhinjskim stolom dok je Paris podgrijavala ostatke na peći.
Svinjetina adobo6, Jimmyjevo omiljeno jelo.
- Trenutno dovoljno za polovicu, možda dvije trećine nastupa - odgovorio je
Jimmy.
- Možeš li to rastegnuti na sat vremena?
- Ne ako želiš da bude smiješno.
- To je u redu - rekla je Zoe. - Imamo vremena. Mogu im reći da ćeš biti
spreman za snimanje trećeg specijala za, recimo, šest mjeseci? Možeš to odraditi
u Las Vegasu. Odmaralište Venetian je zainteresirano, ali MGM te jako želi.
Mislim da bismo trebali odabrati Venetian budući da je izgrađen na mjestu gdje
je nekada bio hotel i kasino Sands.
Kasnih osamdesetih, Jimmy je proveo pet godina nastupajući u Sandsu, prije
nego što je postao superzvijezda humorističnih serija. To je i mjesto gdje se
predozirao. Prvi put.
- Hvala ti za lekciju iz povijesti, mala. - Jimmyjev je glas bio suh. - Ali, ako
ćemo snimiti treći, onda to mora biti idući mjesec i to ovdje, u Seattleu. U klubu
Showbox.
Paris je donijela dva tanjura s hranom na stol i sjela. Jimmy se nagnuo i
poljubio je.
- Jimmy. - Zoe je zvučala frustrirano. Skinula je naočale i protrljala oči. - Prije
si govorio da si otvoren za mogućnost nastupa u Las Vegasu. Tvoji prvi nastupi u
Vegasu bili su tvoji zlatni dani kao stand-up komičara i oni te žele ponovno ondje

6
Adobo je karakteristično filipinski način pripreme mesa ili povrća u posebnoj marinadi od
octa, soje, umaka, luka i papra (op. prev.).

27
 Knjige.Club Books

vidjeti. Već sam razgovarala s voditeljem zabavnog programa u Venetianu. Mogu

odmah početi promovirati događaj na jumbo plakatima...
- Jesu li to bili moji zlatni dani ako sam bio toliko nadrogiran da ih se uopće
ne sjećam? Nemam namjeru stupiti nogom u kasino u Las Vegasu. Nigdje u
ugovoru ne piše da ću to učiniti. - Jimmy trpa žlicu punu adoba i riže u usta i
pokazuje Paris palac gore.
- Složili smo se u poštenoj namjeri...
- Jebeš to - reče on, žvačući. - Poštena namjera znači da ćeš me pustiti da
nastup odradim ondje gdje se osjećam ugodno. U Vegasu sam skoro umro.
Nastupila je duga tišina.
- Žao mi je - rekla je Zoe. - Razumijem. Ali to ne može biti Showbox.
- Isuse Kriste...
- Jimmy. Znaš da Quan želi mjesto s kapacitetom od minimalno tisuću
osamsto sjedala. Žele da šou ima energiju. Ne žele malu publiku i zid od cigle iza
tebe. Žele te na velikoj pozornici s gromoglasnim smijehom publike.
- Onda kazalište Paramount. Ondje ima nekih dvije tisuće sjedala, zar ne?
Zoe tipka po svom laptopu. - 2807. Savršeno. Ali izgleda da su puni iduća dva
mjeseca, a mi trebamo barem tri večeri za snimanje.
Paris je saznala da je većina jednosatnih komičarskih specijala snimanih za
HBO, Netflix, Quan i njima slične, zapravo kombinacija nekoliko nastupa uživo.
Stoga nije problem ako jedne večeri šala nije dobro primljena ili komičar neke
dijelove nije odradio najbolje: uvijek se mogu iskoristiti najbolji dijelovi iz
svakog nastupa.
- Nazovi ih. Ja sam lokalni dečko. Smislit će nešto. Bilo koji dan idući mjesec
je u redu. Što prije to bolje.
- Ali nemaš dovoljno materijala...
- Bit ću spreman.
Paris je pogledala svoga muža. - Jimmy - rekla je tiho. - To je velik pritisak.
- Bit ću u redu. - Uputio joj je značajan pogled i ona je zašutjela.
Nakon što su pojeli, Zoe je ostala u kuhinji dok je Jimmy nosio Parisinu putnu
torbu do auta.
- Znaš, ne moram ići u Vancouver - rekla mu je Paris. - Mogu ostati.
- Ne, želim da ideš. - Govorio je odlučno dok je njezinu torbu smještao u
prtljažnik. - Znam da se veseliš prilici da se makneš odavde na par dana. Ne brini,
imam se čime zabavljati. Imam onu dobrotvornu priredbu u subotu navečer i
isprobat ću neke nove šale.
- Jimmy - rekla je ona. - Ne sviđa mi se što te ostavljam samoga.
On joj podigne bradu i pogleda je ravno u oči. - Bit ću ovdje kad se vratiš.
Obećavam. Volim te. Vozi pažljivo, dobro?

28
 Knjige.Club Books

Još su se neko vrijeme gledali. Jimmy nije bio zgodan, ne baš. Izgledao je u
skladu sa svojim godinama, lice mu je bilo puno crta i bora koje su pričale njegovu
životnu priču. Ali to nikada nije bilo važno. Privlačila ju je njegova ljubaznost,
njegovo prihvaćanje. Za razliku od svih drugih muškaraca koje je Paris
poznavala, Jimmy Peralta nikada ništa nije tražio od nje.
Osim, naravno, da potpiše siguran, neprenosiv predbračni ugovor. Ma što
policija mislila da je učinila, barem ne mogu reći da je to učinila zbog novca.

29
 Knjige.Club Books

PETO POGLAVLJE

ečera u ćeliji sastoji se od sendviča i jabuke. Malena Honeycrisp jabuka je u

V redu. Sendvič se sastoji od dvije kriške bijeloga kruha, kriške šunke, kriške
Kraft sira i malo senfa. Paris ga pregledava. Nema plijesni, nema čudnih mrlja,
znači siguran je za jelo. Ako je nešto naučila u djetinjstvu, onda je to da nikada,
ama baš nikada hranu ne uzima zdravo za gotovo. Dok je bila klinka, ovakav bi
sendvič za nju bio poslastica. Ona zagrize u njega. Ima okus njezina djetinjstva.
Njezine nove cimerice, pak, nisu oduševljene obrokom.
- Šta je ovo? - kaže jedna od njih, pretražujući smeđu papirnu vrećicu. - Ne bi
ovo sranje dala svom cucku.
- Odvratno - kaže druga. - Ne mogu ovo jesti.
Oh, privilegija izbirljivosti kad je hrana u pitanju. Jimmy je volio sočan biftek,
svježe ubrane tartufe i sushi tako svjež da je u njemu još bila udica. Paris je, pak,
bila znatno manje zahtjevna. Sir je predugo bio u frižideru? Sastruži zelene
dijelove. Kruh se stvrdnuo? Tostiraj ga. Kad kao dijete iskusiš glad, nikad se od
toga ne oporaviš. Od same pomisli na bacanje hrane, Paris je bilo mučno. Prije
večere bila je smjena i ćeliju sada nadzire novi policajac, stariji muškarac teških
koraka i piskutava disanja. Ključevi koji mu vise s remena služe kao zvono za
uzbunu koje najavljuje da se približava rešetkama. Sve tri žene pogledaju uvis kad
ga čuju da dolazi.
- Jel’ to moj odvjetnik došao? - dovikuje jedna od žena. - Jer moram odjebati
doma. Imam djecu.
- Stigla je njezina odvjetnica. - Policajac pokazuje na Paris. - A ti si trebala
misliti na svoje klince prije nego što si napala susjedu.
- Navodno.
- Peralta - kaže on. - Misliš se ustati ili što?
Paris prilazi rešetkama dok njezine cimerice potiho razgovaraju o njoj. Iako
su svaku od njih doveli zasebno i iz nepovezanih razloga, dvije su se žene odmah
zbližile. Ispada da se kreću u sličnim društvenim krugovima i da su obje hodale s
tipom koji se zvao Dexter, za kojega se slažu da je gubitnik. Sada hihoću o Paris
i njihovi je neprestani podrugljivi komentari pomiješani s provalama smijeha
podsjećaju na dva čangrizava starca iz Muppet Showa7, koji neprestano nešto
dobacuju iz svoje lože.

7
Zovu se Statler i Waldorf (op. ur.).

30
 Knjige.Club Books

- ...ubila muža...
- ...drolja i sponzoruša, ali to poštujem...
- ...al’ sviđaju mi se te papuče, šta je je...
- ...šou na Netflixu je presmiješan...
- ...nije na Netflixu, na Quanu je...
Kad se Elsie napokon pojavi, izgleda iscrpljeno. Svijetlu suknju i bluzu
zamijenile su tajice i tunika, a izgleda kao da joj je dan dulji nego Parisin. Kroz
rešetke joj pruža bijelu papirnu vrećicu.
- Donijela sam ti kasnu večeru. Ne mogu dugo ostati.
- Već su nas nahranili. - Paris zaviruje u vrećicu. Još jedan sendvič, trgana
svinjetina na svježe pečenom bagetu iz Fenixa, kubanskog restorana u Elsienoj
četvrti. - Ali ovo je puno bolje. Hvala ti.
- Dobro miriše - kaže jedna od Muppeta glasno. - Di je naša klopa?
Elsie gleda u obje pogledom koji bi mogao rastopiti čelik. Zatim Paris da je
znak da priđe bliže. Počinje govoriti tek kad su im lica razdvojena nekoliko
centimetara.
- Upravo sam bacila pogled na toksikološki izvještaj. - Elsien glas jedva je
čujniji od šapata. - Otkrili su kokain i amfetamine u Jimmyjevu sustavu. Jesi li
znala da ponovno uzima droge?
- Ne - kaže Paris, ne mogavši sakriti šok. - Naravno da ne.
- Bio je čist sedam godina. - Elsien glas podrhtava. - Rekla sam Zoe da će
zbog ugovora s Quanom biti pod prevelikim pritiskom. Tvrdila je da je u redu.
- Činio se u redu - kaže Paris. - Ali Elsie... - Oklijeva.
- Gukni. Sad nije vrijeme da bilo što tajiš od mene.
- Nešto se događalo s Jimmyjevim pamćenjem - kaže Paris. - Počinjao je...
zaboravljati stvari. Ne stalno. Ali svako malo bi zaboravio nešto potpuno
nasumično.
Elsie zuri u nju kroz rešetke. - Na primjer?
- Jednom sam ga uhvatila kako cijelu minutu bulji u naranču. Naranču. Kad
sam ga pitala što radi, pitao me kako se zove to voće. Kad sam mu rekla, pokušao
je to okrenuti na smijeh, reći da se samo šalio. Kad se nešto slično dogodilo
nekoliko tjedana kasnije, rekla sam mu da sam zabrinuta. Jako se naljutio i rekao
da ne može vjerovati da se oženio osobom koja se ne zna šaliti. To je bio prvi put
da je tako razgovarao sa mnom.
Uljepšavala je stvari. Jimmy nije samo bio ljut, bio je bijesan. I zloban. Jel’ ti
to mene zajebavaš? Kako možeš biti moja jebena žena, a ne znati da se šalim? Ili
si glupa ili uopće nemaš smisla za humor. Ne znam što je od toga gore.
- To nije bila ljutnja, to je bio strah - Elsie se naslanja na rešetke. - Nedugo
nakon što je završio Princ od Poughkeepsieja, gledao je kako mu majka propada

31
 Knjige.Club Books

od Alzheimerove bolesti. Ne znam jesi li poznavala nekoga s tom bolesti, ali

završna faza potpuno je brutalna. Jimmy ju je tijekom njezine posljednje godine
viđao svaki dan. Uvijek je govorio da mu je najveća noćna mora da će se to i
njemu dogoditi. - Ona značajno pogleda Paris. - Zašto ga nisi odvela liječniku?
- Nije htio ići - odvrati Paris. - Dva puta sam mu dogovorila pregled, a on je
otkazao bez da mi je rekao. Na kraju je konačno obećao da će otići kad dovrši
snimanje drugog specijala, ali kad sam ga na to podsjetila, samo je slegnuo
ramenima i rekao da je previše zaposlen medijskim nastupima. Rekao mi je da se
pretvaram u zanovijetalo i da mu se skinem. Naljutio bi se kad god bih načela tu
temu.
- Zašto mi nisi rekla? - Iz Elsiena kontrokranog tona jasno je da je bijesna. -
Mene bi poslušao. Mogla sam ga natjerati da ode.
Paris sretne njezin pogled. - Baš zato mi je rekao da ti ne smijem reći. Bio je
moj muž, Elsie. Što sam trebala napraviti?
- Trebala si paziti na njega, eto što - odbrusi Elsie. - Na to pristaješ kad se
udaš za čovjeka koji je trideset godina stariji od tebe. Treba te biti briga što je
bolestan i trebaš primijetiti da se opet drogira. Jebem mu mater, Paris. Zar si toliko
zaokupljena sobom da ti je sve to promaklo?
Paris osjeti da joj lice oblijeva vrućina. Ništa ne može reći na ovo jer je Elsie
u pravu. Posljednjih nekoliko mjeseci doista je bila u potpunosti fokusirana na
sebe, nastojeći smisliti kako da spasi vlastiti život od urušavanja. Nije obraćala
pozornost na Jimmyjevo zdravlje. Istini za volju, nije ni Zoe, ali Zoe mu nije bila
žena.
- Izricanje tvoje optužbe je sutra u deset - kaže Elsie. - Onda tužitelj mora
sucu pokazati da postoji osnovana sumnja da si počinila kazneno djelo, na temelju
koje će te optužiti. Odmah ću te upozoriti da se možeš pripremiti: optužnica će
vjerojatno biti prihvaćena. Ali sve što do sada imaju su neizravni dokazi, tako
da ne idemo nužno na sud. A vjeruj mi, s ovakvim publicitetom, ne mogu si
priuštiti pogreške.
- Koliko je loš? Publicitet?
- S obzirom na to da si na svim vijestima, rekla bih da je prilično loše. Jedan
od mlađih partnera poslao mi je sliku s Instagrama. Na njoj ste jedna kraj druge ti
i jedna od Kardashianki s istim krznenim papučama na nogama. Izgledaš krivo i
bogato, a to je loša kombinacija.
- Nije krzno nego perje - Paris će besmisleno.
- Pojedi sendvič - kaže Elsie. - Vratit ću se ujutro. Zapamti, nema pričanja.
Pogotovo ne s one dvije glupače. Pokušaj se odmoriti.
Paris nije gladna i ne može zamisliti kako će ovdje zaspati. Njezine cimerice
ponovo razmjenjuju priče o njihovom zajedničkom bivšem dečku Dexteru, koji je
navodno pušio previše trave, obje ih varao, jednoj ukrao novac, a drugoj slupao
auto. Koja premija.

32
 Knjige.Club Books

S Jimmyjem nikada nije morala brinuti o takvim stvarima. On nije bio tip
osobe koja uzima, on je davao. Dan nakon što su se oženili, imali su nemilosrdno
otvoren razgovor o novcu. Jimmy nije želio nikakva iznenađenja. Rekao je Paris
točno koliko će novaca dobiti ako se razvedu ili ako on umre.
- Što god se dogodi, smrt ili razvod, dobit ćeš ravno milijun dolara - rekao je
Jimmy. - Nisam onoliko bogat koliko ljudi misle i želim da znaš u što se upuštaš.
Puno mojeg novca otišlo je na loše investicije, na sumnjivog menadžera, u moj
nos i u moje ruke.
Paris je jedan milijun zvučalo kao mnogo novca. Mogla bi otplatiti stan i auto
i imati ušteđevinu za mirovinu. I dalje bi morala raditi, ali to je bilo redu. No bilo
je čudno biti u vezi u kojoj je predbračni ugovor uopće potreban. Budući da je
znatiželjan, Henry je upotrijebio mrežnu stranicu Zillow kako bi provjerio koliko
vrijedi Jimmyjeva kuća čim je Paris počela hodati s njim. Zbog lokacije i pogleda,
nekretnina je procijenjena na oko sedam milijuna. Shvaćala je zašto se Jimmy
želio zaštititi.
- Već sam se opekao - rekao je njezin suprug. - Četiri žene. Tri puta na
odvikavanju. Bankrotirao osamdesetih. Kvragu, ne moramo ponavljati gradivo,
sve to već znaš. Elsie je sastavila predbračni ugovor nakon supruge broj dva.
Znači to je, znaš, standardna stvar. Ali mi je spasio ludu glavu kad su mi zadnja
dva braka propala.
- Znaš da se ne moramo vjenčati - rekla je Paris. - Meni je dobro samoj. Čitav
se život brinem za sebe.
- Znam. - Dodirnuo joj je lice. - Ali računam da mi je ostalo još dvadeset
godina i ako imam sreće, barem deset od njih bit će dobre. Želim ih provesti s
tobom. Što da ti kažem, volim biti u braku.
Poljubila mu je ruku.
Jimmy se nagnuo, njegove plave oči prodorno su gledale u njezine. - Ali želim
da budeš sa mnom, mala. Sa mnom. Ne s princem od Poughkeepsieja...
- Nikad gledala.
- Niti s tipom iz Vegasa...
- Nikad bila.
- Ni s dobitnikom trinaest nagrada Emmy, Zlatnog globusa, glumcem
nominiranim za Osca...
- Nagrade su precijenjene.
Napokon se nasmijao. - Kužim. Stvarno te boli dupe. I to mi se sviđa kod tebe.
- Pošalji mi papire - rekla je Paris. - Realistična sam, znam da ovo možda neće
potrajati. Ali reci mi kad se želiš vjenčati, jer ću morati naći zamjenu za satove
joge.
Potpisala je predbračni ugovor, ali je ubrzo počela sumnjati da Jimmy zapravo
ima više novaca nego što je želio priznati. Inzistiranje na vjenčanom prstenu

33
 Knjige.Club Books

vrijednom četvrt milijuna dolara bio je prvi znak. Onda je, kao bračni dar, otplatio
preostali kredit za njezin stan i potaknuo je da ga iznajmi i štedi prihod. Onda joj
je kupio Teslu, par dijamantnih naušnica i Birkin torbu. Imao je novaca. A nakon
što je potpisao ugovor s Quanom, imao ga je još i više.
Nikada ga nije pitala o tome. Svatko je imao pravo na svoje tajne i ako bi
ustrajala na tome da dozna njegove, i on bi mogao zahtijevati da dozna njezine.
Proživjela je dva različita života prije onoga koji je dijelila s Jimmyjem. A oba ta
života završila su ubojstvom.
I sada je opet ovdje.
Možeš pobjeći iz Toronta, daleko od trupala, ravno u sasvim nov život u
kojem imaš sasvim novo ime, ali sve to nema veze. Jer iako si možeš osmisliti
nov identitet, ne možeš pobjeći od sebe. Kao što ju je jedna žena davno podsjetila,
zajednički nazivnik svih tih groznih stvari koje su ti se dogodile si ti.
Kamo god pošla, ondje si ti.

34
 Knjige.Club Books

ŠESTO POGLAVLJE

ad se Paris probudi idućeg jutra, Statler i Waldorf su nestali, kao i njezin

K kubanski sendvič.
U kutu gdje su ranije bili Muppeti, sklupčana leži nova osoba, malena tijela
utopljena u preveliku majicu s kapuljačom, navučenu preko čela. Teško je reći
jesu li joj oči otvorene ili zatvorene. U svakom slučaju, ne daje znak da zamjećuje
Parisino prisustvo, što Paris sasvim odgovara jer nije raspoložena za razgovor.
Problem sa snivanjem je taj da te čeka nova doza stvarnosti kad se
probudiš. Jimmy je mrtav.
Bol prijeti da će se probiti unutra, pa mora micati tijelo prije nego što prodre
preduboko. Ustane i napravi jednostavan pozdrav suncu kako bi protegnula
mišiće i potaknula krvotok, što će joj pomoći da raščisti glavu. Serija pokreta,
koja započinje s tadasanom, položajem planine, obično traje deset minuta. Izvede
sve položaje osim psa spuštene i psa uzdignute glave, jer bi za njih morala položiti
ruke na pod. Odluči završiti s malasanom, položajem vijenca, koji se sastoji od
punog čučnja s rukama u molitvenom položaju. Dobro se osjeća pa ostaje u tom
položaju neko vrijeme, stvarajući mjesta u kralježnici i dopuštajući kukovima i
međunožju da se otvore. Kad je spremna, polako ustane pa sjedne natrag na klupu.
Zatvara oči, udiše kroz nos i izdiše kroz usta. Udahni, izdahni. Namaste.
- Znala sam da si to ti - dobaci glas iz kuta. Paris otvori oči. Njezina se
cimerica odmotala, no lice joj je i dalje skriveno. - Bila sam članica tvog studija,
još kad je bio u Fremontu, prije nego što ste se preselili.
- Oh. - Paris nije sigurna što reći na to. Ocean Breath kroz godine je imao na
tisuće članova, a nije baš da može reći drago mijesio te opet vidim ako nema
pojma tko je žena. Osim toga, nije baš da su naletjele jedna na drugu u kafiću. -
To je... super.
- Gledala sam video tvog uhićenja. - Žena gurne kapuljaču s lica. - Jesi li ga
ubila?
Paris poskoči ugledavši je. Sjeća se te žene. Charlotte... nešto. Nekoliko je
godina svake subote dolazila na satove na prvobitnoj lokaciji, baš kao što je rekla.
U svom trenutnom stanju, Charlotte je gotovo neprepoznatljiva: jedno oko joj je
natečeno i ljubičasto, na licu joj je flaster, gornja usna joj je rasječena. Nije se
poskliznula i pala. Nije je netko okrznuo automobilom. Ovu je ženu
netko pretukao, i to gadno. Paris zna kako se osjeća i zna da je sigurno vraški boli
dok govori.
- Jesi li dobro? - Paris će zabrinuto. - Trebala bi biti u bolnici.

35
 Knjige.Club Books

- Dobro sam - kaže Charlotte. - Izgleda gore nego što je.

Paris je ta rečenica poznata jer ju je i sama nekada davno često koristila. - Što
se dogodilo?
- Sinoć sam ubila svoga muža.
- Ne govori to. - Uznemirena, Paris pogled prema kameri.
- Baš me briga, već sam dala izjavu. - Charlotte se nasloni na zid i mahne
prema kameri. - Samoobrana. Nigel me godinama mlatio, ali sinoć, kad se okomio
na našu kćer, učinila sam ono što sam morala. Ne žalim ništa, učinila bih to opet.
Paris prijeđe ćeliju i sjedne na klupu pokraj nje. - Kako si ga ubila? - upita
tiho.
Charlotte pogleda Paris zdravim okom. - Tukao me, ali kad je udario Oliviju,
jednostavno sam... pukla. Bez razmišljanja sam ga gurnula. Pao je natraške niz
stepenice. Slomio je vrat. - Oči su joj vlažne. - Nisam ga namjeravala ubiti, samo
sam htjela da prestane. Ali nije mi žao što je mrtav. To je moglo završiti samo s
jednim od nas u lijesu. Ipak, voljela bih da moja kćer to nije vidjela, znaš? Bojim
se da će je to razmrdati kad bude starija.
- Koliko ima godina?
- Šest.
- Lako moguće da se neće sjećati - kaže Paris. - U toj su im dobi umovi
prijemčivi. Samo Oliviji svaki dan reci da je voliš, da nije ona kriva i da je dobra
curica. S vremenom će shvatiti da si ubila čudovište. Za nju.
Mali osmijeh, kojeg slijedi trzaj. Rana na Charlotteinoj usni još je otvorena. -
Mora da si i sama u nekom trenutku ubila čudovište. Ili to ili imaš djece.
- Nemam djece - kaže Paris. - Ali sjećam se kako je to biti dijete. I to su stvari
koje sam htjela čuti. Žena kima glavom i suze joj počinju slobodno teći, iako ne
proizvodi zvukove. Paris razumije. Uvijek je najbolje tiho plakati, da ne pogoršaš
stvari. Prestani s tim jebenim suzama Isuse mrzim tu tvoju facu kad cendraš.
Obje okrenu glave kad policajac priđe ćeliji.
- Peralta - kaže on otključavajući vrata. - Premjestit će te u sudnicu. Ondje će
te dočekati odvjetnica.
- Sretno - kaže Charlotte i dotakne joj ruku.
- I tebi - kaže Paris.
Objema će im trebati sreća.

***

Vožnja dizalom ne traje dugo. Ovoga puta idu gore i zaustave se nekoliko katova
iznad glavne razine. Hodnik povezuje zatvor sa sudnicom, a budući da Paris ima
lisice oko zapešća, policajac je drži za lakat dok prolaze.

36
 Knjige.Club Books

Elsie ih čeka na drugoj strani. Starija žena danas ne nosi tropske boje. Za svoj
nastup na sudu, odvjetnica je odabrala prugastu mornarsku suknju i odgovarajući
sako u kombinaciji s čisto bijelom bluzom. Kraj nje stoji privlačna mlada žena u
tamnom odijelu, kose vezane u glatku punđu i s Nordstrom torbom u rukama. To
je sigurno mlađa suradnica koju je Elsie spomenula dan ranije. Mlada žena
procjenjuje Paris kroz svoje moderne, prevelike naočale.
- Ovo je Hazel - kaže Elsie.
Dvije se žene rukuju i Hazel pruži Paris torbu. - Nisam mogla ući u vašu kuću
i uzeti stvari iz vašeg ormara, ali vaš prijatelj Henry mi je rekao koju veličinu
nosite. U torbi ćete naći sve što vam treba da se osvježite.
Elsie prstima hvata uvojak Parisine kose i mršti se. - Jesi li joj donijela i
gumicu za kosu? - pita Hazel.
- Oh, nije mi palo na...
- Daj joj svoju.
Mlada žena raspušta punđu i predaje gumicu bez pogovora. Policajac prati
Paris do obližnjeg toaleta, gdje ona pažljivo skida flaster s čela, umiva lice i pere
zube. U torbi pronalazi četku na kojoj je još uvijek cijena i da je sve od sebe da
raščešlja čvorove u kosi prije nego što je savije u laganu punđu pomoću
Hazeline gumice.
Zatim se zaključa u kabinu te obilno naspreja pazuhe dezodoransom i odjene
novu odjeću. Hazel ima ukusa. Konzervativna haljina do koljena siva je kao grlica
i savršeno joj pristaje. Skromne su pete manje udobne za nekoga tko većinu dana
provodi bos, ali poslužit će. Na dnu torbe pronalazi novi ruž. Ima isti kod kuće.
Nijansa se zove „Orgazam“, odvažno ime za boju koja pristaje svima. Nanosi je
na usne, a zatim impulzivno utapka malo i na obraze.
Kad se vrati iz toaleta, Elsie kimne u znak odobravanja. U pratnji Hazel kreću
prema sudnici koja im je dodijeljena. Odvjetnica se zaustavlja ispred dvostrukih
vrata.
- Što god se desilo unutra, ne reagiraj. - Elsien je glas tih i odlučan. - Ti si
tiha, ti si ozbiljna, ti si pristojna i ti si tužna jer ti je muž umro. Kužiš?
Paris kimne. Ne mora se pretvarati, jer doista jest sve što je odvjetnica
nabrojala.
Zaštitar otvara vrata. Sudnica je dupkom puna, svako sjedalo u gledalištu je
zauzeto. Nije nimalo nalik fikcionalnim njujorškim sudnicama koje je Paris viđala
na televiziji i koje uvijek djeluju tako raskošno, s bogato izrezbarenim drvom i
visokim stropovima. Ova je sudnica moderna i skromna, s polutamnom oplatom i
prirodnim svjetlom.
Sve su oči uprte u Paris dok šeta niz hodnik s Elsie, koja joj drži ruku na laktu
sve dok njih tri ne stignu do stola na lijevoj strani sudnice. Na drugoj se strani
nalazi tužiteljev stol, gdje muškarac u odijelu po mjeri pogleda prema njima s
izrazom blaga zanimanja. Tih razgovor žamori sudnicom.
37
 Knjige.Club Books

Elsie se nagne kako bi razgovarala s Paris. - Otkrili su nešto novo, tužitelj

vjeruje da će to zacementirati njihov argument za osnovanu sumnju. Ne žele mi
reći o čemu se radi, ali ako ima išta što mi još nisi rekla, sada je vrijeme za to.
Puno je toga što Paris nije rekla Elsie, ali sada nipošto nije vrijeme za to. -
Sve već znaš.
- Dobro. - Elsie joj stišće ruku.
Hazel i Paris sjede u tišini dok Elsie čita svoje bilješke. Sutkinja još nije stigla
pa se Paris okreće kako bi na brzinu pregledala sudnicu. Nema pojma tko su svi
ti ljudi, ali njihovi razgovori nakratko zastaju kad ugledaju njezino lice. Opazi
detektivku Kellogg u stražnjem dijelu prostorije, a zatim nekoliko redova iznad
ugleda Henryja i mahne. Prizor njezina prijatelja i partnera pomaže opustiti čvor
u njezinu trbuhu, ali on se ponovno steže kad opazi kovrčavu smeđu kosu koja
može pripadati jedino Zoe Moffatt,
Ona i Jimmyjeva pomoćnica kratko se pogledaju prije nego što Zoe odvrati
oči.
- Svi ustanite. - Glas sudskog podvornika dopire kroz zvučnike na zidu.
Soba utihne i svi se dižu na noge dok sutkinja ulazi kroz stražnja vrata. Paris
se trudi smiriti. Danas ne može dopustiti umu da se odvoji. Tužitelj se sprema
javno je optužiti da je ubila supruga, a svi koji sjede iza nje došli su radi predstave.
Sutkinjina halja je crna i lepršava, nalik onakvoj kakvu je vidjela na televiziji.
Paris se ne može oteti pomisli da bi ovo bila savršena epizoda serije Zakon i red:
Odjel za žrtve. Ice-T i Mariska Hargitay sjede u stražnjem dijelu sudnice kako bi
doznali hoće li trofejna žena mrtvoga slavnog komičara biti službeno optužena za
ubojstvo. Diane Keaton mogla bi glumiti Elsie. Ed Harris mogao bi glumiti
Jimmyja u prizorima iz prošlosti. A uloga Paris Peralte mogla bi dopasti...
Osjeti da ju je nešto uštipnulo za lakat.
- Gdje god da jesi - sikće njezina odvjetnica - vrati se na zemlju. Odmah.
- Sjednite - sutkinja će kratko i svi sjednu.
Sutkinja razgovara sa sudskim podvornikom, prekrivajući tanki mikrofon
ispred sebe jednom rukom. Sutkinja Eleanor Barker žena je ranih pedesetih
godina svijetlo riđe kose. Izgleda strogo, ali ne i neljubazno. Dok pogledom
prelazi fascikl koji je dobila od podvornika, prođe puna minuta. Naposljetku se
okreće tužiteljevom stolu.
- Vi ste na redu - kaže sutkinja.
Tužitelj ustane i zakopča gumb na sakou. - Nico Salazar predstavlja
tužiteljstvo, časni sude. - Mršav muškarac savršeno oblikovane crne kose mlađi
je nego što je Paris isprva pomislila. - Vjerujemo da bi Paris Peralta trebala biti
optužena za teško ubojstvo zbog smrti njezina supruga, Jamesa Peralte. Uzrok
smrti je eksangvinacija uzrokovana prerezanom bedrenom arterijom. Vjerujem da
je njegovo ubojstvo prikazano kao samoubojstvo, ali Jimmy Peralta nije imao
razloga skončati vlastiti život. Upravo je snimio dva komičarska specijala od
38
 Knjige.Club Books

kojih mu je svaki donio petnaest milijuna dolara i spremao se potpisati ugovor za

treći. Vjerujemo da je Paris Peralta ubila svoga muža radi novca.
Kraj nje, Elsie frkne. Sutkinja se okreće prema njoj. - Odvjetnice?
Parisina odvjetnica ustaje. - Elsie Dixon, časni sude, hraniteljica gospođe
Peralta. Ništa od ovoga što je gospodin Salazar rekao nije istina. Ono što se
dogodilo Jimmyju Peraltije tragedija, ali nije ubojstvo. Moja klijentica neće
naslijediti ništa osim fiksnog iznosa definiranog istim predbračnim ugovorom
kakav je gospodin Peralta zamolio svoje prošle dvije supruge da potpišu. Iako se
radi o značajnom iznosu od milijun dolara, to nije ni približno dovoljno da moja
klijentica zadrži životni stil koji je uživala za vrijeme braka. Sad kad joj je suprug
preminuo, financijska situacija gospođe Peralte neće joj dopustiti da ostane u
svom bračnom domu na neodređeno vrijeme. Sami mjesečni troškovi nadmašuju
njezine trenutne prihode.
Elsie joj je rekla da ne reagira, ali potrebni su heraklovski napori da Paris
sakrije šok. Znala je da milijun dolara neće biti dovoljno da joj omogući da nastavi
živjeti kao do sada, ali nikada joj nije palo na pamet da će, ako Jimmy umre, ostati
bez doma. Stan koji posjeduje trenutno je iznajmljen, a stanari imaju još godinu
dana do isteka ugovora o najmu. Ako si Paris ne može priuštiti da nastavi živjeti
u kući, kamo bi trebala otići?
S druge strane, u zatvoru ne naplaćuju stanarinu.
- Osim toga - Elsie nastavlja - kao netko tko je pedeset godina osobno
poznavao Jimmyja Peraltu, mogu svjedočiti o njegovoj borbi s ovisnostima i
depresijom. Više je puta bio na odvikavanju, dva puta se predozirao i jednom već
pokušao počiniti samoubojstvo. Toksikološki izvještaj pokazuje da je ponovno
počeo uzimati drogu. Imao je i problema s pamćenjem i vjerujemo da je to
negativno utjecalo na njegovo mentalno zdravlje. Sve ovo možemo potkrijepiti
medicinskom dokumentacijom, časna sutkinjo. Iako je to teško reći, vjerujemo da
je u slučaju smrti Jimmyja Peralte riječ o samoubojstvu.
Sudnicom odjekuje tihi žamor. Sutkinja se okreće natrag tužitelju.
- Gospodine Salazar?
- Dok ne budemo mogli potvrditi u kakvom je zdravstvenom stanju Jimmy
Peralta bio u trenutku smrti, evo što znamo. - Salazar djeluje vrlo samopouzdano.
- Jimmy Peralta sedam je godina bio čist i trijezan. Iako je u njegovu sustavu
pronađena droga, toksikološki izvještaj ne može utvrditi radi li se o redovitom
uzimanju ilegalnih supstanci ili čak o tome da je te droge uzeo dobrovoljno...
- Što isto tako znači da ne može utvrditi ni da ih nije uzimao dobrovoljno -
uzvraća Elsie.
- ...što znači da je moguće da je gospođa Peralta ili poticala svog supruga da
ih uzima, ili ga prisilila da...
- Časni sude, i ja mogu stajati ovdje i izmišljati sulude teorije - kaže Elsie,
ruku raširenih u nevjerici. - Ovo je smiješno.

39
 Knjige.Club Books

Sutkinja podiže ruku. - Držite se činjenica, gospodine Salazar.

Tužitelj kima i dramatično provjerava svoje bilješke. - Gospodin Peralta bio
je dešnjak. Rez na unutarnjoj strani desnoga bedra koji je presjekao njegovu
bedrenu arteriju ne odgovara samonanesenu rezu desnom rukom...
- Časni sude, prošle je godine gospodinu Peralti dijagnosticiran benigni
tremor u desnoj ruci zbog čega je imao problema s hvatanjem - prekida Elsie. -
Učio je koristiti lijevu ruku za razne stvari. I to možemo potkrijepiti medicinskom
dokumentacijom.
Salazar je ignorira. - A kad je policija stigla, gospođa Peralta bila je u
kupaonici sa svojini suprugom, koji je ležao mrtav u kadi punoj vlastite krvi. Ona
je u ruci držala oružje kojim je počinjeno ubojstvo: britvu. A kad su je upitali da
li je ubila supruga, izgovorila je tri riječi: Ne sjećam se.
Iza nje, žamor postaje glasniji. Sutkinja dva puta udari batom. Tres trest Ali
tužitelj još nije završio.
- Na koncu, upravo smo doznali da će Paris Peralta naslijediti značajan iznos.
Iako je predbračni ugovor bio na snazi u vrijeme ubojstva gospodina Peralte, on
je svoju oporuku promijenio prije šest tjedana. - Nico Salazar podiže dokument u
zrak. - U skladu sa svojom darežljivom prirodom, trideset posto njegova
posjeda odlazi raznim dobrotvornim udrugama čiji je rad podržavao. Pet milijuna
dolara ostavlja svojoj asistentici, Zoe Moffatt...
Iz stražnjeg dijela sudnica začuje se uzvik iznenađenja. Paris se ne mora
okrenuti da zna da je to Zoe.
- ...i još pet milijuna ostavlja Elsie Dixon, odvjetnici optužene.
Kraj sebe, Paris čuje kako je starija žena glasno udahnula.
- Preostali iznos, koji obuhvaća više od polovice imanja Jimmyja Peralte -
kaže Salazar, neznatno usporavajući - pripada njegovoj supruzi Paris Aquino
Peralti. To je znatno više od onoga fiksnog iznosa koji je ranije spomenula
gospođa Dixon.
Žamor u sudnici ponovno se razbuktava. Slijedeći Elsiene upute, Paris da je
sve od sebe da ne reagira. Izgleda da tužitelj sugerira da će Paris naslijediti više
nego što je mislila, ali polovica Jimmyjeva nasljedstva je... koliko? Ne zna koliko
Jimmy vrijedi, a bez brojeva nema ni matematike.
Sutkinja ponovno poseže za batom. Tres.
- Ne znam iz kojeg to dokumenta čita gospodin Salazar - kaže Elsie, zgađeno
tresući glavom - ali kao odvjetnica koja je osobno sastavila oporuku Jimmyja
Peralte, mogu reći da je gospodin Salazar potpuno u krivu. Iznos koji će gospođa
Peralta primiti nakon suprugove smrti identičan je iznosu definiranom
predbračnim ugovorom. Milijun dolara, ni manje, ni više.
- Kao što sam rekao, časni sude, postoji nova oporuka. - Salazar je ponovno
podigne. - Sastavio ju je drugi odvjetnički ured i ona zamjenjuje sve prijašnje
dokumente.
40
 Knjige.Club Books

- Mogu li je vidjeti? - Elsie je iživcirana.

- I ja bih je voljela vidjeti - kaže sutkinja.
- Napravili smo kopije za vas obje.
Salazar predaje dva dokumenta sudskom podvorniku, koji jedan odnosi
sutkinji. Drugi predaje Elsie, koja stavlja naočale za čitanje. Prolazi nekoliko
minuta dok obje žene očima prelaze dokument. Paris gleda prema Elsie, ali
odvjetničino je lice nemoguće pročitati.
- Koja je trenutna vrijednost imanja Jimmyja Peralte? - sutkinja upita
Salazara.
- Procjenjuje se na osamdeset milijuna, časni sude. - Tužitelj zastaje i pročisti
grlo. - To znači da će Paris Peralta naslijediti oko četrdeset šest milijuna dolara.
Milijun više ili manje.
Paris zine od čuđenja.
Iza nje, sudnicu preplavi žamor, glasniji nego prije. Sutkinja lupa batom
zahtijevajući mir i buka se počne stišavati dok Paris pokušava shvatiti što je
upravo čula.
Jimmy je bio težak osamdeset milijuna? To ne može biti istina. Jer to bi
značilo da je vrijedio deset milijuna i prije povratka komediji. Iako je sumnjala
da Jimmy zapravo ima više novca nego što joj je priznao, nije mogla ni zamisliti
da se radi o tako vrtoglavom iznosu. Jedna je stvar da ti muž kaže da mu je imetak
manji nego što jest, ali sasvim je druga otvoreno lagati o tome da je odvratno
bogat.
U glavi čuje Zoein suhi glas. Važno je kako stvari izgledaju, Paris.
Ovo je katastrofa.
- Imate li nešto za reći, gospođo Dixon? - upita sutkinja.
Elsieno je lice kameno. - Ne, časni sude.
Sutkinja pogleda ravno u Paris dok skida naočale za čitanje. - Paris Peralta,
molim da ustanete.
Paris ustane. Elsie i Hazel, svaka sjedne njezine strane, također ustaju.
- Paris Peralta, optuženi ste za teško ubojstvo Jamesa Peralte. Osjećate li se
krivom?
Sudnica je tiha. Paris ne shvaća da nije odgovorila dok ne osjeti Elsien lakat
među rebrima.
- Ne, nisam kriva - kaže slabašnim glasom.
- Časni sude, zahtijevamo da optužena ostane u pritvoru - kaže Nico Salazar.
- Očito je da bi gospođa Peralta mogla pobjeći. Ona je vrlo bogata žena s
prijateljima koji posjeduju privatne zrakoplove.
Isuse Kriste. Bio je to jedan prijatelj, i to Jimmyjev, koji sigurno ne bi Paris
posudio svoj G280 kad bi zbilja vjerovao da mu je ubila kompića.

41
 Knjige.Club Books

- Zahtijevamo razumnu jamčevinu, časni sude. - Elsie je izbijen zrak iz pluća

i čini se da se silno trudi zadržati snagu u glasu. - Moja klijentica ne može
naslijediti ništa od suprugove imovine ako se utvrdi da je skrivila njegovu smrt, a
sav novac na koji ima pravo bit će joj uskraćen dok je ne oslobode. S tim na umu,
nema razloga da gospođa Peralta ne čeka suđenje kod kuće gdje se njezino
kretanje može nadzirati pomoću uređaja za praćenje. Predat će svoju putovnicu.
- Određuje se jamčevina u iznosu od pet milijuna dolara, plativo u gotovini ili
obveznicama.
Tres.

42
 Knjige.Club Books

SEDMO POGLAVLJE

a razliku od onoga što je Paris viđala na televiziji, ne možeš jednostavna uđi

Z u auto i odvesti se kući samo zato što sudac kaže da možeš. Potrebno je
obaviti pozive, prenijeti sredstva, potpisati dokumente.
Trebao joj je ostatak dana da pribavi iznos za jamčevinu. Nema pet milijuna
dolara vrijednu imovinu kojom bi jamčila sudu, pa joj je jedina opcija platiti
premiju od deset posto tvrtki specijaliziranoj za polaganje jamčevine, novac koji
joj nikada neće biti vraćen. Njezin stan - za koji, zahvaljujući Jimmyju, ima
uredne papire - vrijedi oko sedamsto tisuća dolara. Banka joj dopušta da posudi
oko osamdeset posto tog iznosa pa može prebaciti pola milijuna dolara izravno
tvrtki.
Draguljar pristane otkupiti njezin vjenčani prsten za polovicu iznosa koji je
Jimmy platio za njega, a auto servis će otkupiti Teslu za petnaest posto manje od
trenutne tržišne vrijednosti automobila. U ovom trenutku nijedno ni drugo još ne
mora prodati, ali lako bi moglo doći do toga ako se njezina pravna situacija
ne razriješi u idućih nekoliko mjeseci. Ako je njezina računica točna, u
financijskom će smislu biti u istoj poziciji u kojoj je bila kad je upoznala Jimmyja.
Osjeća se kao da je, na neki neobičan način, napravila puni krug.
Nakon svega toga, Paris se čak ne može ni vratiti kući. Kuća na brdu Queen
Anne mjesto je zločina i nema naznake kada bi joj mogla biti vraćena. U njezinu
stanu živi bračni par s malom bebom. Henry joj nudi svoju gostinjsku spavaću
sobu, ali on i Brent žive u vrlo maloj kući, a najbrži način da uništiš prijateljstvo
je da se nametneš.
Srećom, Hotel Emerald samo je deset minuta udaljen od sudnice. Elsie je
odveze tamo i ne obraća joj se sve dok ne stignu. Kad konačno progovori, ton joj
je oštar.
- Jimmyjeva tvrtka ima otvoren račun u Emeraldu. - Elsie se ne zaustavlja kod
prednjih vrata luksuznog butik-hotela. Umjesto toga, prilazi sa stražnje strane
zgrade i parkira Mercedes ravno ispred vrata za dostave. Visok, mršav muškarac
u zelenom sakou s logom hotela ih čeka. - Možeš ostati ovdje koliko god
trebaš. Sve je dogovoreno.
- Elsie, moraš znati da ja nisam natjerala Jimmyja da promijeni oporuku - kaže
Paris dok obje izlaze iz automobila. Iz navike poseže za torbicom, ali onda se sjeti
da je nema sa sobom. Nema ništa sa sobom. - Nikada nismo razgovarali o novcu.
Možemo li to... nekako osporiti?

43
 Knjige.Club Books

- Zašto bi itko od nas osporio oporuku? - Elsie je pogleda i jasno je da je Paris

upravo postavila najgluplje pitanje na svijetu. - Ti nasljeđuješ, ja nasljeđujem, Zoe
nasljeđuje. Jimmy nije imao djece ni drugih članova obitelji osim tebe pa nema
nikoga tko bi osporio oporuku jer mi svi od nje imamo koristi.
- Ali nisam imala pojma koliko je on...
- Razgovarat ćemo o tome kasnije.
Direktor Hotela Emerald dočekuje ih s ledenim osmijehom i objema im pruži
hladnu, mlohavu ruku. Paris ga je upoznala kad su ona i Jimmy proveli tjedan
dana u apartmanu Rainier dok su mijenjali parkete u njihovoj kući. Onda je bio
topao i željan ugoditi. Sada se doima... kao da mu smetaju.
- Potrebno nam je još nekoliko minuta da pripremimo sobu. - Direktor ih vodi
niz hodnik do malenog ureda s pločom na vratima na kojoj piše „THOMAS
MANNION, GLAVNI DIREKTOR“. Zbog malih, okruglih naočala sa zlatnim
okvirima i laktova koji počivaju na stolu te ruku sklopljenih kao u
molitvi, Mannion podsjeća Paris na zlikovca iz prvog filma o Indiani Jonesu,
onoga čije se lice na kraju rastopi. On lagano lupka dugim prstima. - Da smo bih
obaviješteni unaprijed, bih bismo spremni za vaš dolazak. Znate li možda koliko
ćete dugo odsjesti?
- Gospođa Peralta bit će ovdje barem nekoliko dana - kaže Elsie. - Dakako da
cijenimo vašu sposobnost da udovoljite našem zahtjevu, koji je stigao u posljednji
čas.
Lažan osmijeh bljesne na direktorovu licu i zatim nestane.
Elsie se okrene prema njoj. - Zamolila sam Zoe da ti donese sve što ćeš trebati.
Ni iz kojeg razloga ne napuštaj hotel. Budi stalno u svojoj sobi. I ne zaboravi ovo.
- Pruži Paris malu plastičnu vrećicu.
Paris ne može vjerovati da joj je Zoe voljna pomoći oko bilo čega. - Ali kada
ćemo ti i ja razgovarati?
- Nazvat ću te kasnije. - Elsie joj uputi pogled koji je ušutka. Direktor je
udaljen samo nekoliko koraka i čak se i ne pretvara da ih ne sluša. - U
međuvremenu, otuširaj se, naruči si hranu u sobu. I zapamti...
- Znam. Ne razgovaraj ni s kim.
Začuje se tihi zvuk. Mannion provjerava svoj telefon.
- Vaša je soba spremna - obavijesti ih. - Gospođo Peralta, slijedite me, molim
vas.
Paris se oprosti od Elsie pitajući se mora li početi tražiti novog odvjetnika.
Žena je toliko ljuta na nju da je teško zamisliti da će se vratiti.
Direktor je otprati do dizala rezerviranog za osoblje. Pravu dubinu
Mannionova prezira prema njoj Paris shvati u trenutku kada dođu do sobe. Jer
radi se o apartmanu Rainier.

44
 Knjige.Club Books

Isto je ovako izgledao i kada je posljednji put ondje odsjela. Tisuću četiristo
kvadratnih metara, stropovi visoki vise od dva i pol metra, predvorje, dvije
spavaće sobe, dvije kupaonice, dnevni boravak, blagovaonica i puni bar. Prozori
koji se protežu od poda do stropa pružaju savršen pogled na snijegom pokrivenu
planinu po kojoj je apartman dobio ime. Na stoliću se nalazi golema košara s
voćem; a kraj nje je nekoliko vrećica i velika kartonska kutija.
Sve što nedostaje je Jimmy.
- Ovo je mnogo više nego što trebam - kaže Paris. - Manja soba bit će sasvim
dovoljna.
- Gospođa Moffatt tražila je da vam osiguramo isti apartman u kojem ste vi i
vaš suprug odsjeli prošli put, kako bi bila sigurna da imate svaku udobnost. -
Direktorov glas lišen je emocija. - S veseljem smo udovoljili toj molbi. Svi mi u
Hotelu Emerald smo... bili smo... veliki obožavatelji vašeg supruga.
Paris čeka da joj iskaže neku vrstu obavezne sućuti, ali on to ne čini. Umjesto
toga, vadi posjetnicu iz džepa na prsima i polaže je na stol u hodniku.
- Jimmy Peralta bio je odan, cijenjen gost našega hotela - kaže Mannion. -
Ako bilo što trebate, možete se javiti izravno meni. Kao što je gospođa Dixon
spomenula, bit će najbolje ako cijelo vrijeme ostanete u apartmanu, kako ne biste
privlačili pozornost drugih gostiju. Tako će i mom osoblju biti lakše pobrinuti se
za vašu sigurnost. - On spusti pogled na njezin gležanj, gdje maleno svjetlo na
narukvici za praćenje bliješti zeleno. - Nadamo se da nećete predugo ostati.
Treba priznati, umijeće pristojne nepristojnosti nije lako savladati. Čim
direktor ode, Paris uključi elektronički znak s natpisom NE SMETAJ i zaključa
vrata.
Plastična vrećica koju joj je Elsie pružila u direktorovom uredu sadrži punjač
i dodatnu bateriju tvrtke za GPS nadzor. Ona ga uključi u dnevnoj sobi pa s
dubokim uzdahom sjedne na naslonjač. Iako je lijepo sjediti na nečemu što nije u
potpunosti metalno, istovremeno se osjeća čudno zbog ružnoga crnog obruča koji
joj obavija gležanj. Smije ga skinuti na samo petnaest minuta dnevno kako bi se
otuširala i od same pomisli na to da će ga stalno imati na sebi ježi joj se koža. Da
je Jimmy ovdje, rekao bi nešto smiješno, našalio se da popravi raspoloženje.
Ona se okrene prema vratima, napola očekujući da će ga ondje ugledati. Čini
se kao da bi svakog trena mogao ući, u kupaćim gaćicama s uzorkom palmi, s
ručnikom oko vrata, kose mokre od plivanja u hotelskom bazenu, i baciti ključ na
stol. Lutko, požuri. Švedski stol za doručak zatvaraju za trideset minuta, a imaju
postaju za omlet.
Tuga se širi Parisinim čitavim tijelom, istovremeno je puneći i izdubljujući.
Možda bi osjetila olakšanje da može zaplakati, ali suze odbijaju poteći. Ako ne
prestaneš s tim dječjim pizdarijama majke mi dobit ćeš šaku u facu.
Ona otrgne bananu iz košare pa započne s pregledavanjem vrećica koje joj je
Zoe pripremila dok jede. Mora priznati da se Jimmyjeva pomoćnica iskazala.

45
 Knjige.Club Books

Kupila je Paris novi iPhone, još uvijek u kutiji, s novim brojem nažvrljanim na
ljepljivu papiriću. Tu su i majice, tajice, pidžame, donje rublje, sva kozmetika i
proizvodi za njegu kože koje inače koristi. Čak je svratila na poštu i pokupila
pisma Jimmyjevih obožavatelja, koja je dostavila u kartonskoj kutiji.
Sve osim pisama obožavatelja je odlično.
Paris je zbunjena. Zoe je ta koja ju je nazvala ubojicom i vrištala na policiju
da je uhiti. Koji je onda ovo vrag? Isprika?
Začuje tihi zvuk iz kutije novog iPhonea. Zoe ga je zacijelo već osposobila,
što je ne bi čudilo jer Jimmy ju je plaćao da radi upravo takve stvari. Njezin je
posao bio da predvidi Jimmyjeve potrebe, a sada je isto činila za Paris.
Ona izvadi telefon iz kutije. Na njemu je jedna nova SMS poruka.

Bok, Paris. Nadam se da imaš sve što trebaš. Znam da sam jučer
pogoršala stvari i jako mi je žao. Jimmy bi bio strašno razočaran. Molim
te nazovi ili mi pošalji poruku u bilo koje doba ako išta mogu učiniti za
tebe. Još uvijek sam na platnoj listi i Jimmy bi želio da ti pomognem. Budi
jaka. - Zoe

Aha. Sada je, konačno, sve jasno.

Zoe, koja je strogo gledano zaposlenica Jimmyjeve tvrtke, ne želi izgubiti
posao. Uostalom, ne može dobiti svojih pet milijuna dolara dok se ne potvrdi
pravovaljanost oporuke, a Elsie joj je objasnila da će se to dogoditi tek nakon
suđenja. U međuvremenu i dalje mora plaćati račune i vjerojatno misli da Paris
odlučuje o njezinu zaposlenju. Vara se. Paris nikada nije bila uključena ni ujedan
dio posla njezina muža i nema pojma što će se dogoditi s Jimmyjevom tvrtkom
sada kad njega nema.
Ali Zoe to ne zna.
Paris počinje tipkati pa pročita što je napisala kako bi se uvjerila da je sve
dobro sročila. Kratko i slatko. Pritišće tipku za slanje i dopusti si malen osmijeh.
Oh, ovo je dobar osjećaj.

Bok, Zoe. Hvala na telefonu. Otpuštena si.

***

Nakon večere poslužene u sobi i dugog, vrućeg tuša, Paris oblači novu pidžamu i
pali televizor u dnevnoj sobi. Iako je do sada uspijevala izbjegavati televiziju,
trenutno je preumorna da bi čitala i previše tjeskobna da bi spavala. Film bi joj

46
 Knjige.Club Books

mogao zaokupiti misli. Brzo prebacuje s postaja s vijestima u strahu da će ugledati

sebe, no ubrzo shvati da vijesti nisu jedino čega se treba bojati.
Tu je i Kimmel.
Iako joj mozak vrišti da to ne gleda, Paris se zaustavlja na talk showu Jimmyja
Kimmela i pojača zvuk. Voditelj programa, Jimmyjev najdraži Jimmy, pokazuje
publici snimku Parisina uhićenja objavljenu na Tik Toku kao dio svoga uvodnog
monologa. Izgleda gore nego što je mislila, naročito kad Kimmel zastavi snimku
i uveća njezine papuče i glupo ružičasto perje koje leprša na povjetarcu.
- Tri stotine dolara za par Fraggle Rock8 papuča - likuje Kimmel. - To je
suludo. Ako je počinjen zločin, onda je to nad nojevima koji sada hodaju naokolo
goli.
Publika urla od smijeha. Ironija je u tome što bi Jimmyju ta šala bila
urnebesna. Takve stvari nikada mu nisu smetale. Kad te kure, to je kompliment.
Znači da im je stalo. Ako je to istina, onda je samo pitanje dana kada će Paris
osvanuti u skeču u emisiji Saturday Night Live9.
Na koncu ugasi televizor i gleda kroz prozor. Svjetla grada lijepa su, ali
pogled nije ni približno lijep kao onaj koji ima kod kuće. Previše je mračno da bi
se vidio Mount Rainier u daljini, ali tješi je pomisao da je ondje. Baš kao što je i
Jimmy uvijek bio ondje.
- Bit ću ovdje kad se vratiš - rekao joj je prije nekoliko dana, prije nego što je
krenula za Vancouver.
Toliko toga žali.
Ranije tog jutra uhvatila je Jimmyja kako se pokušava obrijati jednom od
svojih britvi. Odmah se uzrujala jer se benigni tremor u njegovoj desnoj ruci
pogoršao, pa su se prije godinu dana dogovorili da će biti najbolje da se prebaci
na električni brijač ili barem žilet. No taj tvrdoglavi tupan stajao je u kupaonici,
pokušavajući drhtavom rukom povući prokletu britvu preko grla.
Gadno su se posvađali. Paris je vikala na njega, pitala ga želi li umrijeti, što
je, kad sad razmišlja o tome, bio grozan izbor riječi. Jimmy je uzvratio vikom,
optužujući je da ga pokušava promijeniti, tvrdeći da ga je prisilila da učini nešto
što nikada nije htio i da se ponaša prema njemu kao da je dijete. Rekao joj je da
mu sjaše s jebene grbače.
Dvadeset minuta kasnije, kad su se oboje ohladili, Jimmy se ispričao. U znak
pomirbe, Paris je ponudila da će ga obrijati. To se pokazalo zapanjujuće intimnim
iskustvom za njih oboje. Još nikada nije nekoga obrijala, a i britva je bila prelijepa,
jedna od nekoliko koje je Jimmy posjedovao. Ona koju je koristio toga jutra bila
8
Fraggle Rock lutkarski je dječji televizijski program autora Jima Hensona, čiji su glavni likovi
šarena antropomorfna stvorenja čupavih repova (op. prev.).
9
Saturday Night Live komična je emisija koja se bazira na skečevima, a koja je iznjedrila neke
od najvećih američkih komičara od početka emitiranja 1975. godine (op. ur.).

47
 Knjige.Club Books

je dar od Elsie koji mu je poklonila onog dana kada je završio snimanje posljednje
epizode Princa od Poughkeepsieja.
Posveta na britvi je glasila: OVO JE UBITAČAN POSAO, ALI TI SI SASJEKAO
KONKURENCIJU. VOLI TE E.
Oštrica je bila čelična, ali je ručka bila drvena i sve više joj je grijala ruku što
ju je dulje držala. Kad je oštricom lagano prešla preko Jimmyjeva grla, začula je
zadovoljavajuć, tih, hrapav zvuk. A onda ju je upitao o Kanadi.
- Veseliš se putu? - rekao je pogledavši je svijetlim plavim očima.
Ruka joj je zadrhtala i okrznula ga je. Moglo je biti gore.
Mogla mu je prerezati vratnu žilu.

48
 Knjige.Club Books

OSMO POGLAVLJE

ako je prilično nemirna, Paris si natoči još jednu šalicu kave iz malenog vrča
I koji su joj dovezli u sobu zajedno s doručkom. Bilo je vrijeme da otvori
Jimmyjevu poštu, a iako je strepila, morala je to učiniti.
Činjenica da je još uvijek primao toliko papirnatih pisama svjedočila je o
prosječnoj dobi njegovih obožavatelja. Kad ga je tek upoznala, primao je tek
nekoliko pisama tjedno. Ali nakon što se njegov prvi specijal pojavio na Quanu,
na pošti su rekli Zoe da će morati unajmiti veći sandučić.
- Znaš, ne bi primao toliko pisama da mi dopustiš da ti napravim profil na
Facebooku i Twitteru - rekla mu je Zoe nekoliko mjeseci ranije.
Njih su se troje probijali kroz njegova pisma, jedno po jedno. Imali su sustav:
Paris je otvarala pisma i čitala ih naglas, Jimmy je crnim flomasterom potpisivao
vlastite crno-bijele fotografije veličine 12x18 centimetara (zbog tremora mu je
potpis bio nečitljiv), a Zoe je adresirala povratnu omotnicu, stavila fotografiju
i zapečatila je. Tako su radili sve dok se Jimmyjeva ruka ne bi počela grčiti, no
uživao je u tome.
- Ti ne moraš ništa raditi - rekla je Zoe. - Ja ću se brinuti za sve tvoje profile
na društvenim mrežama.
- Badava ti je učiti starca novim vještinama - odvratio je Jimmy. - A moji su
obožavatelji stari baš kao i ja. Boli njih dupe da li sam ja na društvenim mrežama.
Zašto bi onda mene bilo briga?
- Hm, možda zbog novih obožavatelja? - Očajna se Zoe okrenula Paris, tražeći
podršku. - Nije li to cijela poanta ugovora sa streaming platformom? Daj, Paris,
reci mu.
Paris je slegnula ramenima i otvorila sljedeće pismo. Ni ona nije imala profil
na društvenim mrežama i stoga je bila posljednja osoba koja bi svog
šezdesetosmogodišnjeg supruga trebala uvjeravati da nešto napravi. Jimmy je
jedva tolerirao elektroničku poštu, a slanje SMS poruka je prezirao.
- Mala, uopće nije u tome stvar - rekao je Jimmy. - Plaćaju mi da pričam šale.
Ne mogu kontrolirati što se obožavateljima sviđa i davno sam naučio ne brinuti o
tome.
- Razmisli, Zoe - uključila se Paris. - Stvarno želiš Jimmyja na Twitteru?
Dovoljno je impulzivan kad govori.
- Ja ću pisati tweetove. - Zoe ih je naizmjenice promatrala. - Profil na Twitteru
može pomoći izgraditi njegov brend.

49
 Knjige.Club Books

- Nitko ne piše za Jimmyja osim Jimmyja - rekao je Jimmy. - A dio mog

brenda je to da ne želim biti na jebenom Twitteru.
Paris je s vremenom zavoljela čitanje suprugove pošte jer joj je pružala uvid
u dijelove njegova života koje je najslabije poznavala: njegov rad, povijest
njegova rada, njegovo naslijeđe. Jednom ga je pitala kako je znao da je bilo
vrijeme da napusti zabavljačku industriju. Rekao joj je da je njegov izvor
nadahnuo presušio iz više razloga: iscrpljenost, stres, dob, problemi s mentalnim
zdravljem, činjenica da je gotovo umro. Ali najvažniji razlog bio je da se
otrijeznio.
- Jedino što mi je ikada donosilo radost bile su droge - rekao je Jimmy.
- Šališ se.
- Da se barem šalim, mala.
Kad su se upoznali, bio je čist četiri godine i odlučan da takav i ostane. Rekao
je da se osjeća sjajno... ali da više nije duhovit i to mu je nedostajalo.
- Pokušavam sam sebe uvjeriti da je to u redu - rekao je slegnuvši ramenima.
- Ali lagao bih kad bih rekao da mi to ne nedostaje svaki prokleti dan.
- Droge ili komedija? - upitala je ona.
- I jedno i drugo. Nikada nisam imao jedno bez drugoga.
Jimmyjev dar bio je humor: britak humor, ona vrsta humora koja može
natjerati publiku da se istovremeno valja od smijeha i vrpolji od nelagode, ona
vrsta humora koja podjednako boli i zabavlja. U životu je samo želio nasmijavati
ljude. Prema prijateljima koji su ga poznavali desetljećima, oduvijek je bio
urnebesan. Ali profesionalno bavljenje komedijom sasvim je drugačija zvjerka od
pukog nasmijavanja prijatelja na zabavama. Teško je nositi se s pritiskom da večer
za večeri moraš biti „u pogonu“, bez obzira na to jesi li za to raspoložen. Već kao
mladi komičar počeo je uzimati kokain kako bi imao energije na pozornici i kako
bi mu mozak radio jednakom brzinom kao i usta. Neke od svojih najsmješnijih
trenutaka, poput prvog nastupa u talk showu Johnnyja Carsona, uopće ne pamti
jer je bio previše nadrogiran. Na vrhuncu slave uzimao je kokain i Adderall kako
bi mogao nastupati, Xanax za smirenje, Valium za spavanje i heroin jer se od
njega dobro osjećao. Bez droga, šale su sporije dolazile, a humor je bio mlak.
Osim toga, sve njegove pokušaje da se skine s droga, sa ili bez odvikavanja,
slijedila su duga razdoblja depresije koja bi trajala mjesecima.
Kad se posljednji put skinuo s droga, humor je nestao. Još uvijek je mogao
ispričati dobar vic, ali nestalo je ono što je Jimmyja Peraltu činilo Jimmyjem
Peraltom.
A onda se vratilo. Sasvim slučajno.
Jimmy je uvijek davao mnogo novca u dobrotvorne svrhe i često dobivao
pozivnice na lokalna događanja. U prvim mjesecima njihova braka, Paris ga je
pratila na otmjenu dobrotvornu večeru u Fairmontu, gdje mu je uručena plaketa
za velikodušnu donaciju dobrotvornoj udruzi koja pomaže rad službi za mentalno
50
 Knjige.Club Books

zdravlje u siromašnim četvrtima. Kad se popeo na pozornicu da primi priznanje,

izrekao je nekoliko riječi zahvale, a zatim impulzivno dodao prosti vic o jednom
od predsjedničkih kandidata... i magarcu. Smijeh i aplauz kojima je te noći
nagrađen u hotelskoj balskoj sobi napajali su ga danima. A onda se sve počelo
mijenjati.
Netko je zabilježio vic mobitelom i snimku objavio na Twitteru, dodajući
hashtagove #PredsjednikovMagarac i #JimmyPeraltaJeŽiv. U samo jednom danu,
snimka je podijeljena više od dvjesto tisuća puta. Bivša manekenka i televizijska
ličnost Chrissy Teigen čak ju je citirala na vlastitom Twitteru s emojijem koji
plače od smijeha i komentarom: „Jebote što te volim, Jimmy Peralta“.
Tada je shvatio da možda ponovno ima nešto za reći.
U idućih nekoliko tjedana napisao je nekoliko novih šala i isprobavao ih na
Paris i Zoe, osobama s kojima je provodio najviše vremena. Dvije žene, koje se
nisu oko mnogo toga slagale, mogle su se složiti oko jednoga: Jimmy Peralta i
dalje je bio jebeno smiješan, a ono što je pisao bilo je relevantno i doticalo se
svega što se trenutno zbivalo u svijetu.
Kad je imao materijala za oko dvadeset minuta, isprobao je rutinu u nekoliko
lokalnih komičarskih klubova. Na koncu je dobio poziv da nastupi na drugim
lokacijama diljem SAD-a, čak se nenajavljen pojavio u legendarnom njujorškom
klubu Comedy Cellar. Publika je obožavala toga novog Jimmyja. Istina, bio je
stariji, ali i mudriji, osjetljiviji, samosvjesniji, i nekako duhovitiji u 2017. nego
što je bio dvadeset godina prije. Starijim obožavateljima bilo je drago što se vratio.
Mlađe obožavatelje oduševili su njegovi neuvijeni komentari o politici. K tomu,
Jimmy se obrušavao na sve, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje.
Dvominutni isječak njegove šale o političaru iz demokratske stranke uhvaćenom
u preljubu završio je na YouTubeu, gdje je pogledan više od dvadeset pet milijuna
puta.
Početkom 2018. stigao je poziv od Neetflixova suparnika Quana i promijenio
sve. Jimmy je odlučio da je u šezdeset osmoj godini spreman za povratak. Još
gore, za povratak u velikom stilu. Njegov prvi komičarski specijal nazvan je
Jimmy Peralta je živ. Prije nekoliko mjeseci postao je dostupan na Quanu i
privukao ogroman broj gledatelja, potvrdivši time Jimmyjev status zvijezde.
Drugi specijal, koji se očekivao za nekoliko tjedana, nazvan je Volim te, Jimmy
Peralta.
Bilo je publiciteta. Intervjua. Njihova vjenčana fotografija osvanula je u
tračerskoj rubrici New York Posta.
- Ovo bi mogla biti prilika i za tebe, Paris - rekla joj je Zoe. - Ljude zanima i
tko si ti.
- Ne, ne zanima. Ja nisam slavna.
- Ali si povezana sa slavnom osobom. - Zoe se na trenutak zamislila pa
živnula. - Što ako počneš objavljivati kratke snimke u kojima pokazuješ joga

51
 Knjige.Club Books

poze? Mogu ti dogovoriti suradnju s proizvođačem odjeće. Možeš imati vlastitu

liniju odjeće za jogu.
Paris nije mogla zamisliti što bi željela manje od toga. - Ne, hvala.
Nije sav publicitet bio dobar. Kad se doznalo da je Jimmyjeva peta žena
filipinskog porijekla, to je na površinu izvuklo kontroverzu iz prošlosti. Nekoliko
tjedana nakon što je objavljen ugovor s Quanom, internetski tabloid TMZ iskopao
je staru snimku Jimmyjeva nastupa iz 1990. godine u kojem ismijava
Azijce... jedino što pritom nije koristio pojam „Azijci“. Isječak uvredljive šale
objavljenje na mrežnim stranicama TMZ-a i unutar nekoliko sati postao je
glavnom temom na Twitteru.
Idućeg dana, Paris je pogriješila odgovorivši na poziv s nepoznatog broja.
Ispostavilo se da je pozivatelj novinar kojega je zanimalo kako je to biti u braku
s čovjekom koji je nekada davno ismijavao Kineze.
- Ja sam Filipinka - odgovorila je Paris. - Zar vama svi Azijci izgledaju isto?
- Spustila je slušalicu prije nego što je mogao odgovoriti.
Kad je kasnije to ispričala Jimmyju, nasmijao se. Zoe je bila užasnuta.
- Isuse Kriste, Jimmy, da danas ispričaš tu istu šalu, bio bi „otkaza10“ - rekla
je Zoe. - Istog trena. Moraš objaviti ispriku. Odmah.
- Da se nisi usudio ispričati - Paris reče Jimmyju. - Molim te, daj da te otkazu.
Možda će nas onda ostaviti na miru.
Jimmy nije bio otkazan. Osvrnuo se na staru šalu na početku prvog specijala
i, na duhovit, a ipak promišljen način, koji uvažava tuđe osjećaje, priznao da je
pogriješio. Ljudi su mu oprostili. Željeli su da se Jimmy Peralta vrati. Ali bilo je
samo pitanje vremena kada će netko iz Parisina starog života vidjeti
fotografije njezina novog života.
Prvo ucjenjivačko pismo stiglo je mjesec dana kasnije.
Paris poseže u kartonsku kutiju i otvara je. Skida ljepljivu traku i počinje
vaditi pisma, po nekoliko odjednom. Probivši se kroz oko četvrtine sadržaja,
ugleda je.
Omotnica boje lavande i veličine rođendanske čestitke, s dvije kanadske
markice u gornjem desnom uglu, poslana iz dalekoga ženskog zatvora Sainte-
Élisabeth u Quebecu. Poslala ju je zatvorenica koja trenutno služi doživotnu
kaznu zbog ubojstva svog ljubavnika ranih devedesetih. Njezino je ime Ruby
Reyes, a mediji su joj u to vrijeme nadjenuli nadimak „Ledena kraljica“.
Ona je i žena čiju je kćer Paris ubila prije devetnaest godina.

10
Kultura otkazivanja (engl. cancel culture) praksa je kolektivnog posramljivanja na
društvenim mrežama i/ili bojkotiranja pojedinaca ili organizacija za koje se smatra da su
napravili, izjavili ili napisali nešto sporno (op. prev.).

52
 Knjige.Club Books

DEVETO POGLAVLJE

d svih ljudi za koje je Paris mislila da bi je mogli pronaći, nikada joj nije palo
O na pamet da će to biti Ruby Reyes.
Ali naravno da u zatvoru imaju televizore i pristup emisijama o bogatima i
slavnima te časopisima kao što su People i Us Weekly. Sainte-Élisabeth je ženska
kazneno-popravna ustanova, a ne bunker. Kad je pretpostavila da je Ruby neće
pronaći, Paris je napravila prvu pogrešku.
Druguje pogrešku napravila kad joj nije platila.
Prvo ucjenjivačko pismo nedužno je sjedilo u kutiji s ostatkom pošte
obožavatelja njezina supruga. Jimmy je bio zauzet potpisivanjem fotografija, a
Zoe je zatvarala omotnice i lijepila markice, pa nijedno od njih nije opazilo da je
Parisino srce zamalo stalo kad je izvukla omotnicu boje lavande iz kutije i vidjela
tko je pošiljatelj. Nisu primijetili ni da ju je drhtavim rukama sakrila pod
majicu pa se ispričala i šmugnula u kupaonicu, gdje je zaključala vrata, pročitala
pismo, potrgala ga na komadiće i bacila ih u WC školjku.
Paris podere omotnicu i izvuče fotografiju i pismo, rukom pisano na isto takvu
papiru boje lavande. Datirano je prije tjedan dana, što znači da je u trenutku kada
ga je Ruby napisala i poslala Jimmy još bio živ.

Draga Paris,
moram priznati da se razočaram svaki put kad stigne pošta, a nema tvog
odgovora. Razumijem da je Jimmy jako slavan, sada više nego ikad prije,
i sigurno dobiva poštu od obožavatelja diljem svijeta. Jedva čekam
pogledati njegov novi specijal na Quanu, čim izađem iz zatvora, kad me
netko napokon nauči kako da to učinim (ha ha).
I da, dobro si pročitala. Nakon burnog saslušanja prepunog drame,
Kanadski odbor za pomilovanja odlučio da više nisam prijetnja društvu.
Nakon dvadeset pet godina u ovom paklu, bit otpuštena iz Sainte-
Élisabeth krajem ovog mjeseca.
S obzirom na ovu divnu promjenu mojih okolnosti, mislim da ima
smisla povećati iznos koji sam prvobitno tražila. Trebat ću mjesto za život
kad se vratim u normalan svijet, a čula sam da su nekretnine u Torontu
sada jako skupe.
U idućim me tjednima čeka nekoliko intervjua, a što ću reći
novinarima ovisi isključivo o tome hoćeš li mi platiti ono što mi duguješ.

53
 Knjige.Club Books

To je najmanje što možeš učiniti, s obzirom na to što si mi oduzela.

U idućem ću ti pismu poslati podatke o računu na koji možeš poslati
novac.
Puno toplih pozdrava,
Ruby

P. S. Poslala sam ti fotografiju. Pomislila sam da bi možda željela

podsjetnik na život koji si odlučila uništiti.

P. P. S. Nakon što naša transakcija bude dovršena, možda ćeš mi ispričati

kako si postala Paris. Konkretno, umirem od želje da doznam čiji je pepeo
u urni na kojoj je tvoje pravo ime.

Paris ispusti pismo na stolić. Ne. To ne može biti istina. Nije moguće da Ruby
Reyes doista izlazi iz zatvora. Ledena je kraljica osuđena na doživotni zatvor zbog
brutalna ubojstva svojega bogatog, oženjenog ljubavnika, zločina koji je
devedesetih bio na naslovnicama svih novina u Torontu. U kojem bi to
sjebanom svijetu netko takav mogao dobiti uvjetnu kaznu? I u kojem bi
to sjebanom svijetu bilo kojeg novinara zanimalo što Ruby Reyes ima za reći o
ičemu?
Drhtavim rukama Paris uzme svoj novi iPhone. Uostalom, žena je lažljivica i
dok se sama ne uvjeri, neće vjerovati ni riječi koju Ruby kaže. Otvori Safari i u
Google tipka Ruby Reyes Ledena kraljica Toronto.
Ali, o Bože, istina je. Piše ondje, u Toronto Staru. Sve nakon naslova i prvih
nekoliko rečenica dostupno je jedino pretplatnicima, ali od članka se vidi dovoljno
da potvrdi da Ruby ne laže. Doista će je pustiti, a od svih stvari za koje je mislila
da bi se mogle dogoditi nakon što napusti Toronto, izlazak Ruby Reyes iz
zatvora nikada joj nije pao na pamet. Žena je osuđena za teško ubojstvo. Ledena
kraljica trebala je umrijeti u zatvoru.
U prvom je pismu Ruby tražila milijun dolara. Prije nekoliko mjeseci to se
doimalo potpuno suludim. Što će zatvorenici koja služi doživotnu kaznu milijun
dolara? Zar su grickalice iz prodajnih automata tako skupe? Jedini logičan razlog
kojega se Paris mogla sjetiti da opravda takav zahtjev bio je da ju je Ruby htjela
zajebati, da ju je zanimalo da li je Paris spremna išta platiti da je ušutka.
Ali sada Ruby zahtijeva tri milijuna. A ako joj Paris ne plati, svi će doznati
tko je Paris zapravo. I onda neće platiti samo za Jimmyjevu smrt.
Jedina stvar gora od optužbe za ubojstvo? Dvije optužbe za ubojstvo.
Paris zatvara oči i koncentrira se na disanje sve dok ne osjeti da joj se otkucaji
srca usporavaju. Poseže za fotografijom koju joj je Ruby poslala s pismom. Na

54
 Knjige.Club Books

poleđini je izblijedjelom plavom tintom nažvrljano: Humber Bay Park, Toronto,

1982. Joeyn treći rođendan.
Fotografija zelenkastog tona savršen je četverokut zaobljenih rubova. Ruby
Reyes sjedi s kćerkom Joey za stolom za piknik prekrivenim stolnjakom s crveno-
bijelim kockicama. Mnogo je hrane: kanta KFC piletine, posude od stiropora
prepune salate od svijetlozelenog zelja i makarona, velika posuda bijele, riže,
pladanj pržene lumpie11 s umakom i hladnjak pun limenki bezalkoholnog pića Tab
i sokova; Tu su i baloni, rođendanska torta s tri svjećice i rozim preljevom te
skromna hrpica darova u svjetlucavom omotu. Rubyna sestra i šogor se smiju u
pozadini.
Ruby i njezina djevojčica nose identične žute haljine, svaka jede polovicu
sladoleda od banane na štapiću, onoga koji se može raspoloviti i podijeliti s nekim.
Smiješe se jedna drugoj. Njihova osunčana lica ozarena su srećom. Ljubav
između majke i kćeri u tom je trenutku očita i Paris boli pogled na nju. Prstom
lagano prelazi preko ljupkog lica djevojčice. Joey je tako malena na
ovoj fotografiji, snimljenoj u nekim boljim vremenima.
Nije da ju je Paris planirala ubiti. Ali to nije bila ni nesreća.
Vraća fotografiju na stolić, a pismo nosi u kupaonicu. Stojeći iznad zahoda,
kida ga na sitne komadiće. Izgleda kao da se ljubičasti konfeti vrte po školjki sve
dok potpuno ne nestanu.
Paris namoči krpicu u hladnoj vodi, pritišće je na lice i bulji u zrcalo. Riskirala
je ne plativši Ruby odmah nakon što je stiglo prvo pismo. Ali nije imala novca i
nije mogla tražiti Jimmyja. Umjesto toga, pokušala je sama srediti stvari, ali
njezin plan da se dočepa urne u kojoj je pepeo za koji svi vjeruju da je njezin
nije prošao onako kako se nadala.
Ako ne plati Ruby, sve će njezine tajne izaći na vidjelo.
Silno se trudila riješiti se svoga starog identiteta i postati Paris. Većinu dana
ima osjećaj da je uspjela, da se nanovo rodila. Ali noću, u snovima, vraća se u
vrijeme prije devetnaest godina, u Toronto, u onaj prljavi stančić u podrumu s
kockastim podovima, i bulji u razoreno tijelo i krvavo lice mlade žene koja joj je
bila najbolja prijateljica, njezine oči, molećive i očajne, njezin glas, promukao i
slab.
Na kraju je preklinjala.
Molim te, šaptala je. Molim te.
Paris se vraća u dnevni boravak i još jednom uzima fotografiju. Bila je
uvjerena da je ovu sliku ostavila za sobom u noći požara, one noći kad je napustila
jedan život i zakoračila u drugi. Bila je uvjerena da je ostavila fotografiju da
izgori, zajedno s djevojkom u urni.

11
Lumpia su razne vrste proljetnih rolica karakterističnih za Filipine i Indoneziju (op. prev.).

55
 Knjige.Club Books

DRUGI DIO

What a life to take, what a bond to break, I’ll be missing you12

- Puff Daddy i Faith Evans, uz gostovanje skupine 112,
I’ll Be Missing You

12
Engl. Kakav život je ugašen, kakva spona prekinuta, nedostajat ćeš mi. (op. prev.).

56
 Knjige.Club Books

DESETO POGLAVLJE

RUBY REYES, #METOO13 ŽRTVA, DOBILA UVJETNU KAZNU

NAKON ODSLUŽENIH 25 GODINA ZA UBOJSTVO

rew Malcolm isprva je pomislio da je članak šala jer zvuči kao nešto
D napisano za satiričan mrežni portal kao što je The Onion. Ali to nije podvala,
to se doista događa, a naslov je toliko apsurdan da ga mora nekoliko puta pročitati
prije nego što ga napokon shvati.
Ledena kraljica, žrtva?. Da to nije takva uvreda stvarnim #MeToo žrtvama,
Drew bi se možda nasmijao. Ali u izlasku majke Joey Reyes iz zatvora nema ama
baš ništa smiješno. To ga toliko ljuti da odluči prekršiti obećanje koje je dao
samom sebi nakon što je dobio prvi novinarski posao, nedugo nakon što je Joey
umrla.
Govorit će o Ledenoj kraljici na svom podcastu. Ruby Reyes možda izlazi iz
zatvora, ali ako se pita Drewa, nikada neće biti slobodna. Jer ne samo da je žena
ubojica, bila je i apsolutno grozna majka.
Jebeš tu psihopatsku kučku.

***

Ruby Reyes uhićena je vruće, ljepljive srpanjske noći 1992. godine.

Bio je to tih događaj, čak i uz dva policijska automobila, vozilo hitne pomoći
i socijalnu radnicu. Blještavo crveno i plavo svjetlo policijskih vozila i vozila
hitne pomoći probijalo je tamu i osvjetljavalo drveće u parku s druge strane ulice,
na obali jezera, obasjavajući prljavu, ciglenu fasadu oronule niske zgrade u kojoj
je Ruby živjela s trinaestogodišnjom kćerkom Joey.
Susjedi su izišli na balkone da vide što se događa. Policijski auti bili su čest
prizor u ovoj četvrti, ali uglavnom su ih zvali zbog onoga što se noću događalo u
Willow Parku. Dilanje droge: Seksualne transakcije. Tinejdžeri koji rade ono što

13
Društveni pokret #MeToo za cilj ima borbu protiv seksualnog zlostavljanja i kulture silovanja
osnaživanjem i priznavanjem osoba koje su preživjele seksualno zlostavljanje i njihovih priča
(op. prev.).

57
 Knjige.Club Books

tinejdžeri rade kad ostaju vani dulje nego što bi smjeli. Tučnjave između
beskućnika koji nemaju kamo otići.
U usporedbi s time, ovo je bilo pitomo. Ruby nije protestirala niti se opirala
dok su je izvodili iz predvorja zgrade u lisicama; djelovala je kao da su joj time
prouzročili neugodnost, kao da je uhićenje bilo tek mali nesporazum koji će se
brzo riješiti.
- Mama - rekla je Joey, skačući sa stražnje strane vozila hitne pomoći gdje se
medicinski djelatnik brinuo za posjekotinu iznad njezine obrve. Nije je previše
boljelo, ali su joj rebra bila natučena, a iz iskustva je znala da će joj trup ujutro
biti plav i ljubičast. Potrčala je do Ruby i omotala ruke oko njezina struka,
pritišćući lice uz majčina prsa. - Mama, žao mi je.
Socijalna radnica koja je stajala iza nje nježno ju je odmaknula. Ruby je
pogledala dolje prema kćeri, dok su joj se svjetla odražavala na licu. Čak i u staroj,
umrljanoj spavaćici i sa zamršenom, neopranom kosom, Ruby je bila prelijepa.
- Oh, Joey. - Glas joj je bio mekan, gotovo nježan. Ali iza mračnih očiju nije
bilo ničega. Bile su to dvije crne rupe koje su usisavale svjetlo, usisavale sve. -
Što si učinila?
Policajci koji su je pratili povukli su Ruby za ruku pa je nastavila hodati
podignute brade, uzdignute glave, nekako uspijevajući izgledati veličanstveno
unatoč okolnostima. Jedan od policajaca položio joj je ruku na glavu i ona je
potonula na stražnje sjedalo policijskog automobila na najelegantniji mogući
način.
Deborah Jackson, socijalna radnica kojoj je dodijeljen slučaj, uspjela je
uhvatiti Joey u trenutku kad su joj popustila koljena. Omotala je snažne ruke oko
mlade djevojke kojoj se čitavo tijelo počelo tresti. I to ne zato što je Joey bilo
hladno. Toga je tjedna Toronto pogodio toplinski val i čak je u jedanaest sati
navečer kraj jezera bilo trideset stupnjeva, s indeksom vlažnosti trideset i sedam.
Još gore, vrućina je stvarala osjećaj zaprljanosti. Taj dio jezera Ontario uvijek je
zaudarao ljeti jer bi vrućina zatočila mirise govana i smeća i zagađenja obližnjih
tvornica.
Socijalna radnica nije bila dovoljno snažna da zadrži Joey. Dok se policijski
auto u kojem je sjedila njezina majka udaljavao, Joey je izmigoljila iz ženina
znojna zagrljaja i pojurila za njim, bosih nogu, vrišteći za majkom cijelim putem
niz Aveniju Willow, sve dok i automobil i svjetla i njezina majka nisu nestali.
Novine su prizor opisali kao srcedrapajući. Ali za sve one koji su stanovali na
broju 42 u Aveniji Willow, ono što se dogodilo nije bilo osobito iznenađujuće.
Već su dugo znali da nešto nije u redu. Vidjeli su masnice i prazan pogled u
djevojčinim očima dok je stajala kraj njih u dizalu. Čuli su viku i zvuk razbijanja
stvari koji su dopirali iz Rubyna stana u svako doba dana.
- Pa, ne baš svaki dan - čulo se da gospodin Malinowski govori policiji u noći
kad je Ruby uhićena. On je bio nadzornik zgrade koji je stanovao na prvom katu.

58
 Knjige.Club Books

- Mislim, jel’ mala bila mršava? Naravno, ali puno curica je mršavo u toj dobi.
Jesam li koji put vidio masnice na njezinu obrazu? Naravno, ali ona je klinka.
Jesam li je pitao je li dobro? Naravno da jesam, a njezina je mama rekla da je pala
s bicikla. Što sam trebao, optužiti je da laže?
Ali Joey nije imala bicikl. Ni skateboard, ni koturaljke, ni bilo što drugo od
brojnih stvari kojima je navodno dugovala one ljubičaste masnice koje bi
povremeno osvanule na raznim mjestima na njezinu licu i tijelu.
- Jednom je imala zavoj oko ruke - rekla je gospođa Finch, susjeda koja je
živjela u istom hodniku kao i Joey i Ruby sa svojim nezaposlenim odraslim sinom.
Žarko je željela popričati s policijom jer ona je bila ta koja ih je napokon nazvala.
- Činilo se da je curi neugodno, rekla je da se spotaknula i pala, da je šeprtlja.
Znala sam da nešto nije u redu. Ali nikada nisam vidjela da je njezina mama
učinila nešto loše, pa što sam mogla napraviti? Uostalom, to nije moja stvar. Okej,
u redu, priznajem da mi se ta žena nikad nije sviđala. Bila je fufa, uvijek u onim
kratkim suknjicama i visokim petama, sa sisama do brade i novim frajerom svakih
par mjeseci. A curici je, koliko, dvanaest? Trinaest? Ako se nešto događalo,
trebala nam je reći, jer otkud bi inače mogli znati?
Ali znali su. Naravno da su znali.
Suđenje za ubojstvo koje je uslijedilo bilo je velika vijest. Charles Baxter,
predsjednik velike banke u kojoj je Ruby radila, umro je od eksangvinacije
uzrokovane višestrukim ubodnim ranama. Točnije, njih šesnaest, ali ono što ga je
dokrajčilo bio je prerezan vrat. Joey se bojala pitati odraslu osobu što znači
eksangvinacija, pa je riječ potražila u rječniku. Ispostavilo se da se radi o vrlo
otmjenoj riječi koja zvuči vrlo zanimljivo, ali u stvarnosti naprosto znači „gubitak
krvi“, ljepota njezine majke samo je dodavala ulje na vatru publiciteta. Dugačka,
glatka crna kosa i zavodljiv osmijeh Ruby Reyes bili su u središtu svakoga
novinskog članka, svakoga televizijskog izvještaja. Čak su joj nadjenuli nadimak
Ledena kraljica. U trenutku uhićenja bilo joj je trideset pet godina, iako je lako
mogla proći kao dvadesetpetogodišnjakinja.
- Da te nisam rodila - Ruby je često govorila kćerki - mogla bih ljudima
govoriti da mi je dvadeset pet. Mrzim što ličiš na mene.
Joey nikada nije sumnjala da je ona nešto najgore što se ikada dogodilo
njezinoj majci. Baš kao što je njezina majka bila nešto najgore što se dogodilo
njoj.
Nakon majčine osude, Joey su poslali živjeti s tetom i tetkom u Maple Sound,
mali gradić dva sata sjeverno od Toronta. To je trebalo popraviti stvari. Flora i
Miguel Escario imali su tri sina i pristali su primiti nećakinju kad im je socijalna
radnica dala do znanja da će živjeti ili kod njih ili kod udomitelja. Joey se
službeno preselila nekoliko dana nakon što su joj uhitili majku. Napokon će imati
pravu obitelj. Bila je to prilika za nov početak.
No stvarnost je bila drukčija, jer su djeca u njezinoj srednjoj školi točno znala
tko je Ruby Reyes, što je značilo da su dobro znala i tko je Joey Reyes. Znala su
59
 Knjige.Club Books

to jer su njihovi roditelji, kao i profesori u školi, čitali novine i gledali vijesti.
Nova djevojka bila je kći Ledene kraljice, a Ledena je kraljica bila dotepenka i
drolja i sponzoruša koja je nekoga ubila. Priča je bila užasavajuća i uzbudljiva
i oh, o njoj je bilo tako zabavno razgovarati, pa su šaptali i tračali i nagađali, sve
dok se djelići istine nisu izobličili u zanimljive glasine, koje su prerasle u čiste
laži. Nije se moglo pobjeći od toga, od njezine majke, od priče o njezinoj majci.
Nakon što je u osamnaestoj godini završila srednju školu, Joey se doselila
natrag u Toronto. Dvije godine kasnije, umrla je kod kuće, sama, u požaru. Bio je
to tragičan završetak njezina tragičnog života. Svih onih godina koje je proveo
radeći kao novinar, Drew si je obećao da nikada neće pisati o Ruby, zbog Joey.
Znao je da nikako ne bi mogao biti objektivan.
Ali sada više nije novinar. Novine za koje je radio propale su prije tri godine,
prisiljavajući ga na oštar zaokret kako bi mogao nastaviti otplaćivati kredit. Sada
je voditelj podcasta zvanog Sve što činimo u mraku, koji svake sezone privlači u
prosjeku tri milijuna slušatelja. Ljudi slušaju jer ili zanima njegovo mišljenje. A,
kada je riječ o tome da se Ruby Reyes predstavlja kao žrtva bilo čega, on ima pun
kufer toga za reći. U dobi od šezdeset godina, Ledena kraljica dobiva drugu
priliku, dok je kćer koju je godinama zlostavljala umrla u dobi od dvadeset godina.
Drew nije samo ljut.
Jebeno je bijesan.

60
 Knjige.Club Books

JEDANAESTO POGLAVLJE

amo je jedno parkirno mjesto ispred zalogajnice Junior’s i Drew ga ugrabi.

S Nikada nije bilo ovako prometno, ali stari se kvart silno promijenio otkako je
ovdje stanovao prije dvadeset godina. Videoteka u kojoj su on i Joey radili je
nestala, kao i portugalska pekarnica. Ali Junior’s je i dalje ovdje, kao i klub
Golden Cherry14 koji se nalazi odmah pokraj njega.
Drew zaključa automobil i pogleda prema legendarnom neonskom znaku i
zacrnjenoj fasadi nekadašnjeg striptiz kluba. Drew je samo jednom bio unutra, na
momačkoj večeri na kojoj nije želio sudjelovati, pred vjenčanje koje se nije
održalo. Golden Cherry u onim je danima bio popularno mjesto, no kad je
industrija striptiz klubova prije desetak godina počela jenjavati, stari „klub
za gospodu“ pretvoren je u elitni noćni klub. Vlasnica je dobila poslovnog
partnera i zadržala izvorno ime. Osim svježeg sloja boje, izvana ne izgleda bitno
drugačije.
Za razliku od Junior’sa. Najbolja jamajkanska zalogajnica u ovome dijelu
grada, poznata po jerk15 piletini, kozletini u curryju i volovskom repu triput je
veća nego prije. Nekoć davno, Drew je ovdje jeo barem dva puta tjedno, ali danas
rijetko navraća u ovaj kvart, osim ako baš mora. Moglo bi se reći da ga izbjegava.
Sve ovdje podsjeća ga na Joey.
Dok otvara vrata, zvonce na vrhu najavljuje njegov dolazak. Davnih je dana
ovo bilo najobičnija rupa s tri stola i užurbanim pultom za preuzimanje hrane.
Lokal se otada proširio na susjednu pekarnicu, k tome je i osvježen novim slojem
žute boje, novim zelenim stolicama presvučenima vinilom i svjetlucavim
crnim stolovima. U svakom kutu jedaćeg prostora nalazi se Samsungov televizor,
dok je na zidu pokraj vrata golema fotografija nasmiješenog Juniora koji pozira
pokraj Usaina Bolta. Za razliku od svih tih pozitivnih promjena, Drew primjećuje
da su cijene porasle. Njihove poznate goveđe pljeskavice, koje su nekada koštale
99 centi, sada su vrtoglavih 2.50 dolara.
Bez obzira na to, prilazi pultu i naručuje jednu pa sjedne za stol kako bi
pričekao svoju gošću. Dok kuša pljeskavicu, koja je istog okusa koji pamti, gleda
njemu najbliži televizor. Tri znalca na CNN-u svađaju se oko nečega što je upravo

14
Engl. Golden Cherry, hrv. Zlatna trešnja (op. ur.).
15
Jerk piletina jamajkansko je jelo čija priprema uključuje mariniranje mesa u posebnoj
kombinaciji začina i zatim polagano pečenje na dimu od roštilja (op. prev.).

61
 Knjige.Club Books

izjavio američki predsjednik. Drewa, doduše, ne zanima američka politika, ali

mu vijesti koje prolaze dnom ekrana zaokupljaju pozornost.

PARIS PERALTA, OPTUŽENA ZA UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM,

NASLIJEDIT ĆE ČETRDESET ŠEST MILIJUNA DOLARA OD IMOVINE
POKOJNOG MUŽA JIMMYJA PERALTE.

Četrdeset šest milijuna dolara. Opa. Znači žena je vjerojatno kriva. Drew nikada
nije obraćao previše pozornosti na uspone i padove slavnih osoba, ali ubojstvo
Jimmyja Peralte je zanimljivo. Nedavno je gledao Jimmy Peralta je živ na Quanu
i veseli se idućem specijalu. Opako smiješno, iako se naslov sada doima ironično
i tužno. - Ma jel’ to moguće? - kaže razdragan glas.
Kad se okrene od televizora, Drew nekoliko koraka pred sobom ugleda ženu
s velikim osmijehom na licu. Treba mu nekoliko sekundi da shvati tko je, a kad
je prepozna, usta mu se otvore.
- Charisse? - Ustaje dok pokušava pomiriti prizor ljupke žene s uspomenom
na nespretnu srednjoškolku koju je tata tjerao da rasprema stolove u zalogajnici.
- Ma jesi li to ti?
- Drew Malcolm - kaže Charisse, izbočivši kuk. - Što ti radiš u ovom dijelu
svijeta?
- Imam sastanak - kaže Drew. - Ma pogledaj se. Narasla si. - I proljepšala se,
pomisli, ali to bi bilo vraški čudno reći naglas, iako je Charisse sada sigurno
tridesetak godina. Nestale su mršave ruke i noge i aparatić za zube. Ovu ženu
krase obline i sjaj u očima.
- U redu, da čujem brzinski izvještaj - kaže ona. - Oženjen? Klinci? Kuća?
Posao?
- Nisam se ženio. Jedna kćer, Sasha, devetnaest godina, upravo završila drugu
godinu na Sveučilištu Western. Imam stan u Liberty Villageu, petnaest sam
godina radio kao istraživački novinar za Toronto poslije mraka i sada vodim
podcast o istinitim zločinima iz svog stana.
- Toronto poslije mraka? - Charisse djeluje zadivljeno. - Sjećam se tih novina.
Izlazile su subotom, jel’ tako?
- Dok se nisu ugasile, da.
- Uf, žao mi je. Okej, moj red. - Charisse pročisti grlo. - Deset godina u braku,
razvedena, ali smo i dalje najbolji prijatelji. Jedan sjajan klinac, Dante, osam
godina. Upravo sam kupila kuću tri ulice niže i vodim ovaj lokal..
- Opa, Junior je napokon otišao u penziju?
Njezin osmijeh nestane. - Ne, tata je umro. Prije četiri godine. Rak prostate
koji mu se proširio na kosti.

62
 Knjige.Club Books

- Žao mi je što to čujem - kaže Drew i doista to misli. - Junior je bio dobar
čovjek. Srce od zlata i najbolji kuhar u ovom dijelu Toronta.
- Amen - kaže Charisse. Podigne obrvu i odmjeri ga od glave do pete. - A ti,
čekaš curu s Tindera?
- Jako smiješno. Poslovni sastanak, za podcast.
Čini se da joj je drago zbog odgovora. - U tom slučaju, častim ručkom.
On se nasmije. - Hvala, ali to nije...
- Sve je već riješeno. - Charisse maše prstom prema njemu. - Fitzroy je otraga,
kuha, i bolje ti je da ga pozdraviš prije nego što odeš.
Drew se smiješi dok se ona udaljava, a zatim ponovno sjedne, čudeći se koliko
su se stvari promijenile. Kvart, zalogajnica, Charisse. Ona možda jest odrasla, ali
u njegovoj će glavi Juniorova kći uvijek biti dvanaestogodišnjakinja.
Baš kao što će Joey uvijek biti dvadesetogodišnjakinja.

***

Drew prepozna ženu s njezine fotografije na Linkedlnu istog trenutka kad bane u
zalogajnicu, iako na toj fotografiji nije tako ostarjela. Predstave se jedno drugome,
a on odmahne rukom na njezinu ispriku što kasni te je pozove da sjedne dok im
on naruči ručak. Charisse je očito ispunila obećanje jer blagajnik odbija njegov
novac.
Kad se vrati za stol s njihovom hranom, dr. Deborah Jackson je smirenija.
Njezin sportski sako koraljno crvene boje prebačen je preko naslona stolice, a
pretrpana torba leži na podu do njezinih nogu. Ona mu uputi topao osmjeh, što
Drewa podsjeti na njegovu majku, prije nego što su je zadesili brojni zdravstveni
problemi.
- Zgodni ste - kaže ona, procjenjujući ga. - Mogli ste to spomenuti u e-mailu.
Stigla bih na vrijeme i obukla nešto ljepše.
Kad on gotovo ispusti pladanj, ona se nasmije. To razbije napetost i on cijeni
njezino nastojanje da unese malo vedrine. Oboje znaju da ovo neće biti ugodan
razgovor.
- Hvala što ste pristali sastati se sa mnom, doktorice Jackson - kaže on,
sjedajući nasuprot nje.
- Molim vas, zovite me Deborah, - Ona uzme vilicu. - Priznajem da sam se
dvoumila na putu ovamo. Prestala sam se baviti socijalnim radom mjesec dana
nakon što je Joelle umrla. Kad se nisam mogla ustati iz kreveta, shvatila sam da
to vjerojatno nije pravi posao za mene. Pa sam se vratila u školu i sad sam
učiteljica. Da mi niste rekli da je Ruby Reyes dobila uvjetnu, nisam sigurna da bih
se mogla natjerati da pričam o Joelle. Mislim da je sramotno što joj je majka

63
 Knjige.Club Books

puštena i da je iskoristila #MeToo pokret da to ostvari. To je uvreda stvarnim

žrtvama. Drago mi je da ćete o tome govoriti na vašem podcastu.
Drewu je laknulo što su na istoj valnoj duljini. - Koliko ste dugo radili s Joey?
- Od noći kad joj je majka uhićena do dana kad je napunila osamnaest godina.
Nešto više od četiri godine. Ali ostale smo u kontaktu i nakon što je bila prestara
da bude u sustavu.
- Nije li neobično tako dugo raditi s jednom osobom?
- Vrlo. Većina djece promijeni nekoliko socijalnih radnika dok ne postanu
prestari, ali budući da je Joey bila smještena s obitelji, mogla sam ostati s njom.
Strogo gledano, bila je u obiteljskoj skrbi, ali tu nema prevelike razlike.
Zagrize u jelo koje je naručila, volovski rep, i polako žvače. - Ovo je dobro.
Drew gurne tanjur prženih plantana koji im je naručio kao prilog prema njoj.
- Joey i ja smo stalno dolazili ovamo. Naša kuća nije bila daleko odavde.
- Ona koja je izgorjela?
On kimne.
- Samo sam jednom bila ovdje - kaže Deborah, ogledavajući se oko sebe. -
Zadnji put kad sam je vidjela. Rekla mi je da je dala otkaz u videoteci, ali nije
spomenula da pleše u susjednom striptiz klubu.
- Ni meni nije rekla - kaže Drew: - Ja sam saznao na teži način.
Dok ručaju, čavrljaju o nevažnim stvarima. Petnaest minuta kasnije, čistač
stolova odnosi njihove tanjure, a Juniorov nećak Fitzroy navraća iz kuhinje,
zaodjenut zamrljanom pregačom, pozdraviti se. Dva muškarca žustro se rukuju i
slože da je prošlo predugo otkako su se vidjeli te da onaj drugi i dalje izgleda
dobro za svoje godine. Fitz kuha ovdje otkad Drew pamti i obećava da će im
poslati kavu i kolač od kokosa na račun kuće ako Drew obeća da će češće svraćati.
Deborah zamišljeno promatra njihov razgovor s malim smiješkom na licu.
- Vidim zašto ste Joelle bili dragi - kaže kad ponovno ostanu sami. - Mnogo
je pričala o vama kad sam je posljednji put vidjela, rekla je da ste se vi i vaša
djevojka upravo bili preselili u Vancouver. Bilo joj je žao zbog toga. Rekla je da
ste joj bih najbolji prijatelj.
Riječi zapeku. - I ona je bila moja najbolja prijateljica.
- Za nju je to bilo više od prijateljstva - kaže Deborah. - Voljela vas je, Drew
Ono, istinski voljela. U smislu, udala bi se za vas i rodila vam djecu i ostarjela s
vama. To nije bila zatreskanost. Mislim da Joelle nije bila sposobna za zaluđenost
ili nešto površno.
Srce mu poskoči. - Meni nikada nije ništa rekla.
- Pa, vi šte bili u ozbiljnoj vezi. - Deborah zagrize kolač od kokosa. - Ona to
nikada ne bi ugrozila. Sve što je željela u životu bilo je da ne bude nimalo nalik
na svoju majku.
To je živa istina. - Kada ste saznali da je plesala u Golden Cherryju?
64
 Knjige.Club Books

- Tek nakon što je umrla. - Deborah obriše usta ubrusom. - Imam bliskog
prijatelja koji radi u policiji. Nazvao me kad je stigao izvještaj; nisam to dobro
primila. Nisam htjela izgubiti kontakt s njom. Znala sam da me još treba. Osjetila
sam to kad smo se posljednji put pozdravile. - Skrene pogled. - Osjećam da sam
je iznevjerila.
- Vi je bar niste posramili zato što je striptizeta manje od dva sata prije nego
što je umrla - kaže Drew. - Kad sam saznao da pleše, nisam to dobro primio.
Rekao sam neke zbilja grozne stvari.
- Žao mi je. - Deborah mu nakratko dotakne ruku. - Nego. Što trebate od
mene?
- Joeyn dosje - kaže Drew. - Znam da više niste socijalna radnica, ali nešto mi
govori da biste mogli imati bilješke. Neke stvari mi je sama ispričala, ali želim
doznati više o njezinu djetinjstvu.
- Što ćete s tim? Pričati o tome u vašem podcastu?
- Možda o nekim dijelovima? - Drew protrlja lice. - Muka mi je od same
pomisli na to da će Ruby biti slobodna i ponovno započeti svoj život. Čak i ako
joj ljudi mogu oprostiti jer se za čovjeka kojega je ubila ispostavilo da je i sam
zlikovac, Ruby je i dalje bila grozna majka. Želim da to ljudi vide kada je
pogledaju.
Deborah utihne na trenutak. Onda posegne u svoju torbu i izvuče veliku žutu
omotnicu. Njegovi su instinkti bih točni, doista je sačuvala kopiju Joeyna dosjea.
Također vadi šest šarenih bilježnica lijepih naslovnica u spiralnom uvezu i slaže
ih na vrh omotnice.
- Njezini dnevnici? - Drew poseže za prvom bilježnicom i bulji u nju u čudu.
Upravo je zbog Joeynih dnevnika Ruby Reyes optužena za ubojstvo. - Kako ste
ih se dokopali? Još uvijek bi trebali biti pohranjeni kao dokazni materijal.
- Bili su - kaže Deborah - ali nakon što je Joelle umrla, činilo se pogrešnim
ostaviti ih ondje. Zamolila sam prijatelja da ih izvuče iz arhiva.
- Ja sam kriv što je mrtva - izlane Drew.
- Ako je to istina, onda sam i ja kriva. Deborah mu dodirne lice majčinskom
gestom, punom suosjećanja i razumijevanja. On vidi vlastitu bol u njezinim
očima. - Ništa niste mogli učiniti.
Drew cijeni njezinu ljubaznost, ali u krivu je. Mnogo je toga mogao učiniti.
Mogao je biti ljubazniji prema Joey. Mogao je ostati s njom. Još uvijek se sjeća
svake riječi njihovoga posljednjeg razgovora i da je znao da će biti zadnji, začepio
bi jebenu gubicu i poljubio je.
Jer devedesetak minuta poslije, Joey je umrla.

65
 Knjige.Club Books

DVANAESTO POGLAVLJE

rvih pet sezona Drewovog podcasta Sve što činimo u mraku bile su posvećene
P strancima, ljudima s kojima nije imao emocionalne spone i koje nikada neće
upoznati. Nasuprot tome, nova sezona bit će o nekome koga mrzi. Ne o nekome
koga ne voli ili čije postupke ne odobrava - o nekome koga istinski mrzi.
Malo ljudi zna da Ruby Reyes nije izvorno uhićena za ubojstvo. Uhićena je
zbog zlostavljanja djeteta. Saslušanje je bilo na zatvorenom obiteljskom sudu prije
suđenja za ubojstvo, a prijepis je zapečaćen. Drew je predao zahtjev za uvidom u
prijepise. U normalnim bi okolnostima bio odbijen, ali budući da je Joey
preminula, njegov je zahtjev na čekanju.
Iako je već izradio koncept šeste sezone, neće početi snimati dok ne dovrši
cijelo istraživanje i intervjue, Iako se radi o temi od izuzetno osobnog značenja za
njega, podcast posvećen istinitim zločinima i dalje je prvenstveno vrsta
pripovijedanja te kao takav treba jasnu priču koja će privući publiku i zbog koje
će s nestrpljenjem iščekivati svaku novu epizodu. Imalo je smisla započeti s
Deborom Jackson i bilo mu je drago da je to učinio, jer teško je zamisliti da bi
bilo što u onom zapečaćenom prijepisu moglo biti bolnije od čitanja Joeynih
dnevnika. A namjerava ih sve pročitati kako bi se pripremio za razgovor s Ruby
Reyes, kojeg će obaviti posljednjeg. U međuvremenu čita Joeyn dosje Službe za
zaštitu djece.
Niti jedno dijete ne bi smjelo proživjeti ono što je ona proživjela sa svojom
majkom.
Ruby Reyes već je dala nekoliko intervjua za različite medije i prilično je
sigurno da nema namjeru začepiti u bližoj budućnosti. Između ostaloga, Ledena
kraljica oduvijek je žudjela za pozornošću i da je mogla, Drew bi se kladio da bi
glumila samu sebe u televizijskom filmu o njoj. Film Bankarova ljubavnica bio
je grozan u svakom pogledu, ali zločin koji ga je nadahnuo od samoga je početka
privukao pozornost javnosti.
Drew je bio u drugom razredu srednje škole kad je prvi puta čitao o ubojstvu
Charlesa Baxtera i mora priznati da se upecao od prvog članka. U početku je
njegovu majku brinulo to što je njezin petnaestogodišnji sin opsjednut brutalnim
zločinom, ali kada joj je rekao da razmišlja o tome da jednoga dana upiše studij
novinarstva, počela je spremati novine kako bi ih on mogao čitati poslije škole.
Za razliku od postupka na obiteljskom sudu, o suđenju za ubojstvo naširoko
se izvještavalo: detalje svakodnevnih svjedočanstava prenosili su gotovo svi
kanadski mediji. U sudnicu su puštali jedino crtače i novine su rado objavljivale

66
 Knjige.Club Books

crteže u boji Ruby Reyes za stolom obrane. Na nekim je crtežima izgledala

prelijepo, na drugima opako. Bila je i jedno i drugo.
Onog popodneva kada je Joey trebala svjedočiti za tužiteljstvo, sudnica je u
potpunosti bila zatvorena. Budući da je Joey bila maloljetnica, mediji nisu smjeli
objaviti njezino ime ili bilo kakve detalje o njoj koji bi mogli razotkriti njezin
identitet. Usprkos tome, podatci su procurili, a sve detalje o kojima kanadski
mediji nisu smjeli izvještavati rado su objavljivali američki mediji. U SAD-u nije
postojala ta vrsta zabrane, pa je Drewov ujak iz Buffala dobio zadatak da svom
nećaku šalje svaki članak o Ruby na koji naiđe.
Jednom riječju, ubojstvo Charlesa Baxtera bilo je grozomorno.
Fotografija koju su objavili u novinama prikazivala je čovjeka koji je naizgled
imao sve. I dalje prilično naočit i u dobroj formi za pedesetšestogodišnjaka,
Baxter je izgledao upravo onako kako biste očekivali da bogati predsjednik banke
izgleda. U trenutku smrti, bio je trideset godina u braku s ljubavi s koledža,
Suzanne, s kojom je imao sina i kćer, koji su oboje bili na studiju.
Fotografije Ruby i njezina ljubavnika često su postavljane jedna kraj druge
kako bi se istaknuo oštar kontrast među njima. Baxter je bio stariji muškarac
sijede kose, dok je Ruby bila prelijepa žena dvadeset jednu godinu mlađa od
njega. On je bio privilegirani bijelac, ona imigrantica s Filipina. On je živio u kući
s pet spavaćih soba u elitnoj četvrti Kingsway, ona je odgajala kćer u
otrcanom stanu u Willow Parku. On je bio predsjednik tvrtke, ona djelatnica u
službi za korisnike toliko razina ispod njega da je bilo čudo da joj je uopće znao
ime. Kako bi priča bila još sočnija, mediji su obožavali isticati i fotografiju
Baxterove žene Suzanne kako stoji pokraj suprugove ljubavnice na božićnoj
zabavi banke.
Svake godine, banka Canadian Global organizirala je otmjenu večeru u
Hotelu Royal York, na kojoj se posluživao pjenušac i filet mignon, a goste je
zabavljao osmeročlani orkestar. Profesionalni fotograf uvijek je bio pri ruci
kako bi zabilježio važne trenutke, a Ruby je na svim fotografijama bila prekrasna.
S metar osamdeset bila je visoka za Filipinku, a njezine duge noge posebno su
dolazile do izražaja u kratkoj zlatnoj haljini bez naramenica. Trepavice su joj bile
guste, usne crvene, a svjetlucava crna kosa u savršenim se valovima spuštala niz
gola ramena.
Suzanne Baxter je, pak, bila iste dobi kao i njezin suprug, ne viša od metar i
šezdeset, s natapiranom plavom kosom. Za zabavu je odjenula dugačku crvenu
haljinu i crveni sako sa šljokicama. Izbor odjeće nije joj laskao: sako je bio
prekratak, a preuska haljina isticala je zaobljenost njezina trbuha.
Bilo je tako lako Ruby prikazati kao negativku. Sve se dogodilo davno prije
#MeToo pokreta i činilo se da Charlesu Baxteru nitko nije predbacivao
izvanbračnu vezu. Ruby je bila druga žena, zavodnica, razaračica doma koja je
sretno oženjenog čovjeka odmamila od njegove žene i obitelji.

67
 Knjige.Club Books

Očito je bila opsjednuta i neosporno manipulativna. Bila je Glenn Close u

filmu Kobna privlačnost, bila je Sharon Stone u Sirovim strastima. To je bila
jedina priča. Nakon što su je osudili, Suzanne Baxter za medije je izjavila: „Da
barem nikada nije ušla u naše živote“, kao da je njezin suprug bio potpuno
bespomoćan, kao da se izvanbračna veza (koja je, usput rečeno, trajala dvije
godine) dogodila bez njegova pristanka.
Drew je priču pamtio dugo nakon završetka srednje škole, dugo nakon što je
Ruby bila osuđena. I zato je, nekoliko godina kasnije, bio izvan sebe od šoka kada
je Joey Reyes zakucala na njegova vrata. U to su vrijeme on i njegova djevojka
Simone iznajmljivali stan u podrumu kuće čiji je vlasnik pola godine provodio u
Indiji, ostavljajući svog dvadesetogodišnjeg sina da se brine o nekretnini. Sin
nikada nije svraćao jer su ga više zanimali njegov Camaro i veza sa starijom
Talijankom koju njegovi roditelji nisu odobravali, nego potrebe njegovih stanara.
Kad je pećnica prestala raditi a zamrzivač nije dovoljno hladio pa im se sav
sladoled rastopio, nije odgovarao na pozive. Kad se obitelj rakuna naselila u
dimnjak, Drew i Simone bili su prisiljeni sami platiti profesionalca za
„odstranjivanje rakuna”. Tip koji se pojavio primijetio je da je dimnjak pun
pukotina i nakupina, zbog čega je ognjište bilo izuzetno opasno. Rekao im je da
dok ga ne očiste i poprave, nikada, ama baš nikada ne smiju u njemu zapaliti vatru.
Stan je bio rupa, sa samoljepljivim linoleumom i prljavim stropovima, bez
pritiska vode. Međutim, zbog studentskih si zajmova i dugova na kreditnoj kartici
drugo nisu mogli priuštiti. Na koncu im je dojadilo to što su dva mjeseca kasnili
s plaćanjem baš svakoga računa, pa je Drew objavio oglas u lokalnim novinama:
„Traži se cimer/ica“.
Zadnja osoba za koju je očekivao da će se javiti na oglas bila je Joey Reyes.
Bila je ljuštura osobe koja se utapala u prevelikoj, vrećastoj odjeći i dugoj
kosi koju je nosila oko sebe kao deku tješilicu. Bilo joj je teško gledati
sugovornika u oči, a njezin se tihi glas jedva čuo. No usprkos izgledu, bila je
odlučna.
- Još nemam posao - rekla je, stojeći nasuprot Drewa i Simone u sitnoj kuhinji
s crno-bijelim podnim pločicama koje su tvorile šahovnicu. Drew je osjetio kako
su se Simoneina ramena objesila. - Ovog sam se jutra doselila natrag u Toronto i
došla ravno ovamo sa željezničkog kolodvora. Ali imam gotovinu i mogu
platiti šest mjeseci unaprijed.
Simone je ponovno živnula. - Šest mjeseci? Unaprijed? To je dovoljno
vremena da riješiš situaciju s poslom. Jel’ tako, Drew?
Nije bio siguran. Simone, koja nikada nije čitala novine, a čak i da jest ne bi
je zanimalo čitati o kriminalcima, nije prepoznala sramežljivu osobu u njihovoj
kuhinji. Nitko je ne bi prepoznao, jer njezino ime i fotografiju nikada nisu
objavili.

68
 Knjige.Club Books

Ali Drew je točno znao tko je ona. Bilo je prilično jednostavno otkriti to još
dok je bio u srednjoj školi. Škola Willow Park bila je samo pet minuta udaljena
od Rubyne zgrade. Nije bilo teško dočepati se primjerka školskoga godišnjaka u
kojem se nalazila fotografija lijepe djevojke iz osmog razreda imena Joelle Reyes,
koja je u dobi od trinaest godina već jako nalikovala majci.
S devetnaest godina, bila je pljunuta Ruby. U Drewu je to stvaralo nelagodu.
Jedna je stvar upoznati kćerku Ledene kraljice. Sasvim je druga dopustiti joj da
se useli.
Osjetio je Simonein lakat među rebrima. Znao je da im je potreban novac i da
će jedino osoba s iznimno niskim standardima biti voljna plaćati da ondje živi.
Nisu tražili mnogo, ali šestomjesečna stanarina izvukla bi ih iz svih dugova za
režije i kreditnu karticu.
- Dobro došla kući - Drew je rekao Joey. - Usput, ovdje zapravo ne bi smjele
stanovati tri osobe. Pa ako netko pita, ti samo visiš ovdje s nama. Kužiš?
- Nema problema - odgovorila je. - Navikla sam pretvarati se da ne postojim.
Joey se uselila istog popodneva. Ili, točnije, jednostavno nije otišla. Sve što je
posjedovala bilo je u putnoj torbi i ruksaku koje je već imala sa sobom. Njezina
spavaća soba, koja je, strogo gledano, bila radna soba, bila je veličine poštanske
marke. Ona se doimala iskreno oduševljenom.
- Godinama nisam spavala sama u sobi - rekla je.
Idući tjedan i dalje je muku mučila tražeći posao pa ju je Drew preporučio
kao svoju zamjenu u videoteci u njihovoj ulici. On je pak dobio mjesto plaćenog
pripravnika u Toronto Tribuneu i trebao je početi za dva tjedna.
- Gustav je otpustio prošlog tipa jer ga je mušterija uhvatila kako gleda
porniće u radnji - rekao je Drew. - Sve dok to ne radiš, bit ćeš u redu. Ovo je
najlakši posao na svijetu. Gužva je jedino vikendom pa preko tjedna možeš pisati
zadaću, gledati filmove, što god. Gustav je cool.
- Ponijet ću knjigu - rekla je Joey.
Bacio je pogled na svezak na njezinu krevetu. - Što čitaš?
- Dug put kući Danielle Steele. Govori o curi koju zlostavlja mama.
Oči su im se srele. Pričekao je da vidi hoće li možda spomenuti nešto o Ruby,
ali skrenula je pogled. Proći će mjeseci prije nego što osjeti da može s njime nešto
podijeliti, a čak i tada će o njezinu životu doznati jedino fragmente.
- Mrzila sam Maple Sound - Joey mu je rekla nekoliko mjeseci kasnije, dok
su jeli u Junior su. - Najgori grad ikad. Teta i tetak nisu me htjeli ondje; a osjećaj
je bio obostran. Uz to, moja baka je kravetina.
Drew, koji je objema bakama bio mezimac, nije to mogao zamisliti. - Znači
ne namjeravaš ići u posjet?
- Vjeruj mi. - Uputila mu je rijedak osmijeh. - S obzirom na to kako sam otišla,
ne žele me više nikad vidjeti.

69
 Knjige.Club Books

Proći će još tri mjeseca prije nego što će razgovarati o njezinoj majci.
- Znaš tko je moja mama, jel’ tako? - upitala ga je jedne noći, iznebuha.
Simone je u to vrijeme radila u restoranu The Keg, pa su njih dvoje bih sami i
gledali film koji je Joey donijela iz videoteke. - Vidjela sam kako si me gledao
kad sam prvi put došla.
Zaustavio je film. Bio je to prvi put da je spomenula Ruby. - Ličiš na nju.
- Mrzim to.
- Bila je prelijepa.
Joey je nekoliko sekundi buljila u zamrznut prizor na televizijskom ekranu. -
Svakako je bila posebna.
- Jesi li je ikada posjetila u zatvoru?
- Samo jednom, prije početka suđenja.
Prstima je prebirala po ogrlici, prinoseći privjesak usnama kao da će ga
poljubiti. Često je to radila kad bi razmišljala o prošlosti. Privjesak je bio rubin
okružen aureolom sitnih dijamanata i sigurno nije slučajnost da središnji dragi
kamen nosi isto ime kao i njezina majka16. Osjeća da se iza ogrlice krije priča.
- Jesi li ikada vidio njezinu fotografiju s božićne zabave? - upitala je Joey.-
Onu na kojoj stoji pokraj Suzanne Baxter? Bila je u svim novinama.
Drew se točno sjedao slike.
- Ruby je obožavala tu sliku - rekla je Joey. - Čak ju je zalijepila za frižider.
Bila je tako zadovoljna što je Charlesova žena izgledala kao nilski konj u crvenoj
haljini (njezine riječi, ne moje) i bila je sigurna da će je on ostaviti. Ali to je mislila
za svakog muškarca s kojim je spavala.
- Koliko ih je bilo oženjeno? - upitao je Drew.
- Svi. - Joey je skrenula pogled. - Uključujući mog oca.
Imao je još tisuću pitanja. Ali morao je biti oprezan. Nije želio da se zatvori.
- Jednom sam je pitala voli li Charlesa - nastavila je Joey. - A ona se nasmijala.
Rekla je, „Ne, dušo. Ne volim ga. Ali drag mi je. A vjeruj mi, to je bolje“.
Opet je privukla privjesak usnama. Kad je bilo jasno da više ništa neće reći,
nastavili su gledati film.
Nekoliko mjeseci kasnije, Drew ju je upitao o ogrlici. Joey je rekla da je bila
rođendanski poklon i to je bilo sve.
Sada, kad napokon otvara prvu stranicu njezina prvog dnevnika, istog trena
razumije zašto nije objasnila. Dok se gubi u njezinim riječima (da je poživjela,
mogla je jednoga dana postati književnicom), shvaća da je bio u pravu
pretpostavivši da se iza ogrlice krije priča.
Neki ljudi nose svoje srce na dlanu. Joey je svoju traumu nosila oko vrata.

16
Engl. Ruby, hrv. rubin (op. prev.)

70
 Knjige.Club Books

TRINAESTO POGLAVLJE

oey je ogrlicu dobila u noći njezina dvanaestog rođendana.

J Sjedila je za malenim blagovaonskim stolom nasuprot Charlesa i svoje majke.
Joey i Ruby odjenule su jednake crvene haljine sa suknjama u zvono. Joey je bilo
neugodno. Bila je prestara da je oblače u minijaturnu verziju Ruby, ali haljine su
bile dar od Charlesa i bilo bi nepristojno od nje da ju je odbila odjenuti.
Osim toga, Charles je platio i pizzu, vino, tortu i rođendanski poklon, koji je
neotvoren ležao na stolu ispred nje. Mala je kutija bila umotana u široki srebrni
papir i zavezana crnom baršunastom mašnom, pa je Joey znala da će štogod bilo
unutra biti nešto najljepše što će ikada imati. Joey je pogledala majku,
bezglasno tražeći dopuštenje.
Daj mi da to zadržim. Ne znam ni što je, ali želim to. Molim te, mama. Ruby
je povukla dugačak dim Marlboroa, a zatim ga ispuhnula kroz crvene usne. -
Izvoli, dušo. - Zvučala je velikodušno, iako dar nije bio od nje. - Otvori ga.
Joey je već otvorila majčin iznenađujuće pažljiv dar. Kad su prošli mjesec
bile u knjižari u robnoj kući, Joey je tumarala oko polica s uredskim priborom,
diveći se skupocjenim kemijskim olovkama, mirisnom papiru i prekrasno
uvezanim bilježnicama. One koje joj je Ruby kupila za školu bile su sitne
stvarčice tankih stranica koje bi se poderale ako ti je olovka bila preoštra.
Nasuprot njima, ove su bilježnice bile raskošne, zlatnoga spiralnog uveza.
Prodavale su se u pakiranjima od šest komada, a svaka je bilježnica imala korice
drugačijeg dizajna: leptiri, ptice, duge, cvijeće, srca, jednorozi.
Znala je da ih nema smisla tražiti (Misliš da serem novce?!), ali majka joj se
sigurno vratila u dućan i kupila ih. Možda se Ruby isprsila kako bi zadivila svoga
trenutnog dečka Charlesa, koji joj je bio i šef u banci. Čak i ako jest, koga briga?
Joey je vrisnula od sreće kad je ugledala bilježnice i čvrsto zagrlila majku. - Hvala
ti, mama - rekla je, što je usrećilo Ruby jer ih je Charles promatrao.
Pokušavajući ne izgledati previše uzbuđeno, posegnula je za darom
zamotanim u srebrni papir i odvezala mašnu. Trudeći se da ne podere papir
(naravno da će ga sačuvati) odmotala je plavu baršunastu kutiju. Unutra, polegnut
na malen satenski jastuk, bio je tanki zlatni lančić s privjeskom od dijamanata i
rubina. Njezina je majka imala isti takav, a sada je Charles nabavio jedan za
nju. Širom otvorenih očiju nježno ga je odvojila od podloge.
- Bez brige, srce, nećeš ga slomiti - Charles se nasmijao. - To je 18-karatno
zlato, čvrsto je.

71
 Knjige.Club Books

Joey je podigla lančić kako bi zablistao na svjetlu, sva u čudu što je nešto tako
lijepo i tako skupo doista njezino. Pravi rubin, okružen pravim dijamantima,
okružen pravim zlatom.
- Ljupka ogrlica za ljupku mladu damu. - Charlesove su oči svjetlucale,
osmijeh mu je bio širok. - Dođi ovamo, srce, stavit ću ti ga oko vrata.
Joey je uputila još jedan pogled prema majci, ali ovoga se puta razočarala.
Ruby se smiješila, ali taj smiješak nije bio ljubazan. Bio je to onaj smiješak, onaj
koji je skrivao njezine prave osjećaje. Charles nije bio s njima dovoljno dugo da
bi mu taj smiješak bio poznat, a čak i da jest, ne bi ga primijetio jer nije gledao
Ruby. Sva njegova pažnja bila je usmjerena na Joey, a jedina stvar koju Ruby
nikako nije mogla tolerirati bilo je da se pažnja koja je trebala pripasti njoj
poklanja nekom drugom. Uključujući (i to naročito) njezinu kćer.
Majčine su oči ljubomorno sijevnule. Bilo je to brzo (da trepneš, promaklo bi
ti), ali Joey je primijetila. Dim Marlboroa lebdio je oko Rubyna lica. Na vršku
cigarete sada je bio centimetar pepela i ako ga ubrzo ne otrese u pepeljaru, past će
joj u krilo. Ali njezina se majka nije pomaknula. Ledenijoj se osmijeh zaledio na
licu poput klaunske maske.
Charles nije bio svjestan sve te neizrečene komunikacije. - Dođi, dušo. Da
vidimo kako ti stoji.
Joey se našla u situaciji u kojoj će pogriješiti ma što učinila. Polako je zaobišla
stol i stigla do druge strane, gdje je sjedio Charles. On joj je pomaknuo kosu s
ramena, a sive dlačice na njegovoj podlaktici zagolicale su joj vilicu dok je kopčao
ogrlicu oko vrata. Bila mu je dovoljno blizu da udahne miris njegove
kolonjske vodice. Mirisala je skupo.
Charles ju je okrenuo i buljio u nju, pomičući pogled s njezina vrata na
privjesak, a zatim i na njezina prsa. Ponovno je ispružio ruke i popravio joj kosu
tako da joj je pala oko ramena.
- Predivno - rekao je. - Ti si lijepa djevojka. Za par godina postat ćeš ozbiljna
konkurencija svojoj mami. - Namignuo je, ali ne Ruby, već Joey.
Smiješak njezine majke zatreptao je, ali ostao na licu.
Kad se idućeg jutra Joey probudila, stan je bio tih. Izišla je iz sobe i opazila
majku kako sjedi za blagovaonskim stolom, još uvijek u spavaćici, razbarušene
kose, i gleda kroz prozor u park s druge strane ulice. Pušila je još jednu cigaretu.
Ako je Charles ondje proveo noć već je otišao, jer cipele mu nisu bile pokraj vrata.
- Tako znači, ti misliš da se možeš upucavati mom dečku, jel’? - Ruby se
okrenula od prozora i usredotočila pogled na svoju kćer. - Ti mala droljo.
- Molim? - Joey reče, još u polusnu.
Bila je to samo jedna riječ, k tomu i bezazlena. Ali istog trena kad joj je
pobjegla s usana, znala je da je pogriješila. Usudila se progovoriti, a to je bilo
dovoljno. Ruby se vinula iz stolice i prije nego što je Joey mogla reagirati, majčina
upaljena cigareta bila joj je pritisnuta u vrat, tik iznad ključne kosti, centimetar
72
 Knjige.Club Books

dalje od lančića njezine nove ogrlice. Vrisnula je od užarene, intenzivne vrućine

Marlboro cigarete. Onda joj je Ruby pljunula u lice, prskajući toplu slinu koja je
vonjala na cigarete po Joeynim očima i obrazima.
- Mama, molim... - zaustila je Joey, ali majka ju je pljusnula posred lica prije
nego što je uspjela dovršiti.
Onda ju je Ruby udarila ponovno, i ponovno, i ponovo, sve dok se napokon,
blaženo, sve nije zacrnilo.
Kad se Joey osvijestila (minutu kasnije? deset minuta kasnije?), ležala je blizu
kauča u dnevnom boravku. Nekoliko centimetara od njezina lica na izgrebanom
parketu nalazila se cigareta. Netko je lupao na vrata, a sudeći prema glasnoći i
brzini, taj je netko kucao već neko vrijeme.
Vid joj se polako razbistrivao dok je promatrala kako Ruby maršira do vrata
i otvara ih.
Bila je to gospođa Finch, susjeda s kraja hodnika. Iako joj je tijelo djelomice
zakrivala Ruby, koja je stajala u dovratku, bilo je lako prepoznati susjedin kućni
ogrtač blijedozelene boje i odgovarajuće papuče. Išla je baciti smeće i u jednoj je
ruci držala, punu bijelu vreću.
- Što hoćete? - Ruby se obrecnula na ženu. - Jel’ vam ikad palo na pamet da
ako netko ne otvori vrata u roku od pet minuta, možda ih ne želi otvoriti?
Rubyn je ton bio agresivan i sa svoga položaja na podu Joey je vidjela da
papuče gospođe Finch uzmiču. - Ja... čula sam...
- Što ste čuli?
Susjeda je uzmakla još jedan korak, ali ne prije nego što je pogledala mimo
Ruby i opazila Joey kako leži na podu. Oči su im se nakratko srele i iako je Joey
mogla pokušati signalizirati joj da treba pomoć, nije to učinila.
Nikada nije upalilo. Nitko joj nikada nije pomogao. Stvari bi se samo
pogoršale.
Umjesto toga, Joey se pokušala nasmiješiti kako bi uvjerila gospođu Finch da
je dobro, da je sve to bila samo glupa nezgoda, ništa strašno. Da je mogla izreći
te riječi to bi i učinila, ali mozak joj je bio previše u magli da bi oblikovala
smislenu rečenicu. Barem joj ovog puta majka nije izbila zrak iz pluća.
Iako je sada već dobro znala da udarac u trbuh može izazvati grč dijafragme,
koji, iako vrlo bolan nije smrtonosan (ne budi smiješna, jebemu, uvijek
strašno dramatiziraš), kad nekoliko sekundi nije mogla disati uvijek je imala
osjećaj da će umrijeti.
- Je li dobro? - izlanula je gospođa Finch. - Vaša kćer?
Rubyno se tijelo ukočilo i iako nije mogla vidjeti majčino lice, Joey ga je
mogla zamisliti. Kad je Ruby odgovorila, glas joj je bio smiren. - Dobro je.
Spotaknula se.

73
 Knjige.Club Books

Susjeda je ponovo koraknula unatrag i Joey je više uopće nije mogla vidjeti.
- Ona... ne izgleda dobro - čula je kako gospođa Finch zamuckuje na hodniku. -
Trebali biste joj pomoći.
- Jel’ vi to meni govorite kako da se brinem o svojoj kćeri, gospođo Finch? –
Rubyn je glas postao tako dubok da je zvučao gotovo kao režanje.
To nije dobar znak. Gospođa Finch treba otići. Istog trena.
- Samo... molim da budete tiše - rekla je susjeda. Zvučalo je to kao bijedna
imitacija nekoga tko nastoji djelovati autoritativno. Ali nije zvučala autoritativno.
Zvučala je nervozno i uplašeno. - Iz hodnika sam čula vrištanje.
- Čuli ste televiziju - rekla je Ruby. - A vama bi bilo bolje da gledate svoja
prokleta posla. Koliko mačaka vi i vaš bijednik od sina imate u stanu, gospođo
Finch? Tri? Ili četiri? Ako se dobro sjećam ugovora o najmu, smijemo držati samo
jednoga kućnog ljubimca. Bila bi šteta da vas izbace van.
Nije bilo odgovora.
- Vidite? - Ruby je sada zvučala toplije, gotovo radosno, a glas joj je povratio
uobičajenu glasnoću. - Baš je grozno kad vam se netko petlja u ono što radite u
vlastitoj kući, zar ne?
Vrata su se s treskom zatvorila. Onda se Ruby okrenula, položila ruke na
bokove i procjenjivački odmjerila kćer.
Joey se prisilila uspraviti. Polako se naslonila na kauč, stišćući trbuh. Bolio je
kao da je upravo napravila tisuću trbušnjaka. Glava ju je boljela i osjećala je da
joj natiče usna.
Ruby je čučnula i uhvatila je za bradu tako da su gledale ravno jedna u drugu.
- Jel’ nešto slomljeno?
Joey je odmahnula glavom.
- Povraća ti se?
- Ne. - Riječ je zvučala kao skvičanje.
- To je moja cura. - Ruby ju je potapšala po ramenu, jednom od rijetkih mjesta
na Joeynu tijelu koje nije bilo bolno. - Hajmo se prestati svađati, može? Iscrpljena
sam. Charles je sinoć bio zvijer.
Da. Bio je.
- Sigurno si gladna. Podgrijat ću ti pizzu od sinoć.
Majka ju je povukla na noge. Poljubila je vrh Joeyne glave i potom naborala
nos.
- Smrdiš po kolonjskoj vodici. Idi se istuširati.

74
 Knjige.Club Books

ČETRNAESTO POGLAVLJE

rew je pročitao pet od šest dnevnika i nije siguran koliko će od Joeynih riječi
D uključiti u podcast. Tanka je linija između otkrivanja kakav je monstrum od
majke bila Ruby i otkrivanja Joeyne osobne boli čitavom svijetu. Možda neće biti
moguće učiniti jedno bez drugog, ali u konačnici, duguje joj reći istinu što bolje
bude mogao.
Ponovno je u starom kvartu i promatra crnu fasadu Golden Cherryja gdje je
nekada sjao neonski natpis CURE CURE CURE. Preostale su samo zlatne neonske
trešnje iznad istih drečavih mjedenih vrata, ali to je dovoljan znak koji upućuje na
prošlost noćnog kluba. Drew je mogao navratiti neki dan, nakon ručka s Deborom
Jackson, ali onda još nije bio spreman.
Nije siguran ni da je sada spreman. Ali ako želi saznati više o posljednjoj
godini Joeyna života, godini koju je proveo u Vancouveru, tada je bivši striptiz
klub vjerojatno najbolje mjesto za početak. Ranije je nazvao, a osoba koja se javila
rekla mu je da navrati prije otvaranja kluba.
Povlači vrata i ona se lako otvaraju. Potreban je trenutak da mu se oči naviknu
na iznenadnu tamu, a zatim vidi prilično dobro. Svjetiljke su poredane duž svih
zidova, viseća svjetla iznad bara su upaljena.
- Zdravo? - dovikuje Drew. - Ima li koga?
Bez tijela koja bi ispunjavala prostor, njegov glas odjekuje. Soba je nalik na
špilju. Glavna razina, koja je nekoć bila prepuna stolova i stolica, sada je jedan
veliki, prazni plesni podij.
Ipak, posvuda su podsjetnici na ono što je Cherry nekoć bio. Stari natpis KLUB
ZA GOSPODU koji je prije visio vani sada Se nalazi iznad šanka, koji se i dalje
proteže čitavom duljinom bočnoga zida. Nekadašnja pozornica pretvorena je u
VIP prostor sa stolovima i ljubavnim sjedalima, ali tri šipke za ples i dalje su ondje
gdje su oduvijek bile. Na zidu iza pozornice neonski je natpis SOBA PJENUŠCA, a
točno nasuprot plesnom podiju, iznad šestmetarskog platna za projekcije, nalazi
se izvorni natpis CURE CURE CURE. Sve je ugašeno i platno je prazno, ali Drew
može zamisliti kako sjajno sve to sigurno izgleda kada je noćni klub u punom
zamahu.
Sjećanja nahrupe.
- Mogu li vam pomoći? - dovikne ženski glas.
Drew se okrene, pokušavajući utvrditi iz kojeg smjera dolazi i opazi plavušu
u crvenom odijelu kako ga promatra s gornjeg kata.

75
 Knjige.Club Books

- Dostava se obavlja na stražnja vrata - kaže ona. - Trebate pozvoniti. Moj

partner se brzo vraća.
Osjeća napetost u njezinu glasu. Ona vjerojatno nije znala da prednja vrata
nisu zaključana.
- Ništa ne dostavljam - dovikne Drew. - Ranije sam zvao, želio bih razgovarati
s nekim tko je ovdje radio u vrijeme dok je ovo još bio striptiz klub.
- A tko ste vi? - upita žena.
- Ja sam novinar. Radim na priči o prijateljici koja je ovdje plesala 1998.
godine.
- Ostanite gdje jeste - kaže ona i nestane.
Deset sekundi kasnije vidi je kako silaži niz spiralno stubište: jednom se
rukom pridržava za ogradu, u drugoj nosi par crvenih cipela na visoku petu. Kad
stigne do dna, obuje cipele pa se zaputi do šanka i pritisne prekidač. Širom kluba,
neonski natpisi zabljesnu u provali blještave boje i divovski se projektor upali.
Počinje umjetnička, crno-bijela usporena snimka na kojoj striptizete rade ono što
najbolje rade: razodijevaju se.
Učinak je ni manje ni više nego zadivljujuć. Tko god da je preobrazio ovo
mjesto napravio je izvanredan posao, učinivši da Cherry služi kao noćni klub, ali
i dalje ostavlja dojam striptizkluba.
- Ovo je nevjerojatno. - Drew ne može sakriti oduševljenje. - Jesam li prestar
da ovdje tulumarim?
- Pitate krivu curu - kaže žena u crvenom.
Ostaje iza šanka, uspravna. Očito je da je sama i on vidi da je čini nervoznom.
Ti si muškarac, majka je često podsjećala Drewa dok je odrastao. Imaj na umu
kako te žene vide i drži se podalje osim ako te ne pozovu da im priđeš bliže.
Pomisli na to kako bi se osjećale tvoje sestre.
Drew ostaje na svom mjestu blizu ulaza.
- Sjećam se svake cure koja je radila za mene - kaže žena. - Kako se zvala
vaša prijateljica?
- Joelle Reyes - kaže Drew. - Ali svi su je zvali Joey.
- To mi ime ništa ne znači. - Žena se mršti. - Rekli ste devedeset osme? Imate
li sliku?
- Nemam. - Drew je neki dan shvatio da nema ni jednu jedinu fotografiju Joey.
Negdje u spremištu u njegovu stanu prastara je digitalna kamera s odavno
praznom baterijom, moguće da je ondje njezina fotografija iz starih dana, ali
sumnja. Joey je mrzila slikati se. - Bila je napola Filipinka, visoka oko metar
šezdeset pet, duge crne kose.
Žena se nasmiješi. - U to sam vrijeme imala dvije takve cure. Jedna se
nazivala Divlja Betty. Druga je bila Ruby.
Drew nije siguran da je dobro čuo. - Njezino striptizetsko ime bilo je Ruby?
76
 Knjige.Club Books

Žena se ponovo namršti. - Njezino umjetničko ime bilo je Ruby.

Isuse Kriste. Joey je ovdje plesala pod majčinim imenom? Psihoanalitičar bi
imao štošta za reći o tome.
- Ona je poginula u požaru, zar ne? - pita žena.
Drew kima. - Bio sam njezin cimer. I najbolji prijatelj.
- Priđi bliže da te bolje vidim.
Dok se približava šanku, vidi da žena nije tako mlada kako mu se isprva
učinilo. Pretpostavio je da je u ranim pedesetima, ali izbliza izgleda kao da je u
srednjim šezdesetima, platinaste kose, vitka ali s velikim grudima i pjegave kože
koja je bila previše izložena suncu. Stavlja svoju posjetnicu na šank i da je joj
trenutak da je pročita.
Ona drži posjetnicu u ispruženoj ruci, škiljeći kako bi pročitala sitna slova.
Nokti i usne su joj iste žive crvene boje kao i odijelo. - Drew Malcolm... podcast
Sve što činimo u mraku. Zvuči zloslutno.
Drew joj pruža ruku. - Oprostite ako sam vas uplašio gospođo. Prednja su
vrata bila otključana.
- Dvije stvari. - Stisak joj je čvrst, baš kao i glas. - Prvo, imali smo problema
s bravom koja ne drži dobro, tako da to nije tvoja greška. I drugo, ne zovi me
gospođom. Povrijedio si mi osjećaje.
- Onda se ispričavam i zbog toga. - Drew se smiješi. - Kako da vas zovem?
- Kao i svi drugi. - Uzvraća mu osmjeh. - Cherry.
- Cherry? - Drew je oduševljen. - Ne valjda Golden Cherry?
- Jedna jedina - kaže ona. - A ako si došao razgovarati o Ruby, trebat će nam
piće. Sjedni. Napravit ću ti najbolji Old Fashioned koktel koji si ikada pio.
Drew klizne na stolicu dok Cherry stavlja dvije čaše za koktel na šank.
Promatra je kako u svaku ubacuje kocku šećera i dodaje alkohola i malo vode.
Miješa šećer dok se ne otopi pa ubaci kockice leda i obilno ih zalije viskijem. Na
kraju ubaci po dvije maraskino višnje u svaku čašu. Čini se kao puno posla za
jedno piće. Ali još nije završila.
Iz hladnjaka iza sebe vadi naranču i vješto nariba mali dio kore. Dok stišće
voćku, upaljačem joj ofuri rub, što stvara sasvim pristojan plamen. Zatim trlja
spaljenu narančinu koru oko ruba čaše i na kraju je ubaci unutra. Pruži mu piće.
Aroma je vanzemaljska, dimljena karamela s okusom agruma.
- Kušaj - kaže Cherry. - A onda mi reci da je to najbolji Old Fashioned koji
si ikada pio.
Drew srkne. - Ovo je najbolji koktel koji sam ikad pio.
Ona podigne čašu. - Za Ruby.
Nema jebene šanse. - Za Joey.
Kucnu čaše i piju.

77
 Knjige.Club Books

Negdje u blizinu, mobitel počne vibrirati. Drew dodirne svoj džep, ali to nije
njegov telefon. Gleda kako Cherry poseže u svoj raskošan dekolte i vadi mali
zlatni iPhone.
- Znam što misliš - kaže Cherry kad mu vidi izraz lica. - Ne bi trebala držati
telefon u grudnjaku jer to možda uzrokuje rak dojke, bla bla bla. Vjeruj mi, dušo,
tu je toliko silikona da nema mjesta da išta drugo naraste.
Drew se nasmije. To uopće nije mislio. Ni blizu.
- Problem s dostavom. - Gleda ekran telefona i mršti se. - Poziv bi mogao
potrajati par minuta. Možeš li pričekati?
Drew ponovno podiže čašu. - Nema problema.
Ali to nije istina. Ne baš.
Sve u klubu podsjeća ga na Joey. Jer prije ovog posjeta, jedini je put bio ovdje
u noći kad je Joey umrla, na Silvestrovo, u satima kad je 1998. prešla u 1999.
godinu.
Bila je to i noć njegove glupe momačke večeri. Gotovo dva desetljeća kasnije
to je i dalje jedna od najgorih noći u njegovu životu. Ništa prije ni nakon toga nije
bilo ni približno grozno.

***

Sam Drew ne bi izabrao novogodišnje vjenčanje, ali kad ti je cura trudna i moraš
se brzo oženiti, nemaš puno izbora. Vratio se u Toronto nakon godine dana u
Vancouveru i, iako je jasno rekao da nipošto ne želi momačku večer, prijatelji su
ga svejedno iznenadili. Rezervirali su VIP stol u klubu Golden Cherry, što se
pretvorilo u vraški način da sazna da je Joey striptizeta.
Da se radilo o bilo kojoj drugoj prijateljici, situacija se mogla pretvoriti u vic,
duhovitu priču s momačke večeri koju će pričati i prepričavati još godinama. Ali
radilo se o Joey. Bila je ondje, jedna od možda pedeset djevojaka koje su radile
na Silvestrovo, a na sebi je imala samo cipele s visokom petom i svoju ogrlicu.
U tome nije bilo ničega smiješnog i kad ju je Drew ugledao, jedva se suzdržao da
je ne istrgne iz prijateljeva krila i ne odnese što dalje od tog mjesta.
Ali nije to učinio. Pravio se da je ne poznaje i ona je učinila isto. To i nije bila
potpuna neistina. Joey koju je poznavao bila je sramežljiva i skromna djevojka
koja bi se povukla u sebe kad bi je ljudi predugo promatrah. Ova je Joey bila
samopouzdana, zamamna strankinja s lažnim trepavicama, crvenim usnama i
novom tetovažom na bedru.
Bio je to leptir, simbol preobrazbe. Je li o tome bila riječ?
Možda bi znao odgovor na to pitanje da on i Simone nisu prestali komunicirati
s njom nedugo nakon što su se godinu ranije preselili na zapadnu obalu. Točnije,
Drew je prestao odgovarati na Joeyne pozive. Kad se vratio u Toronto radi

78
 Knjige.Club Books

blagdana i vjenčanja, pomisao na to da joj se javi činila mu se neprimjerenom.

Previše se toga dogodilo otkako je otišao u Vancouver.
Previše se toga dogodilo otkako ju je ostavio.
Nakon odbrojavanja do 1999., Drew je iskoristio potrebu za dobrim snom kao
izliku i oprostio se od prijatelja, koji su večer odlučili završiti u noćnom klubu u
središtu grada. To je bila laž. Nije bilo šanse da će moći spavati. Barem dok ne
porazgovara s Joey. Kad su ga odvezli do majčine kuće, posudio je sestrin
automobil i odvezao se natrag do striptiz kluba. U Junior’su je naručio indijsku
lepinju, smjestio se na parkiralište iza kluba i čekao.
Plesačice su počele izlaziti kroz stražnja vrata oko dva sata ujutro, nakon
fajrunta. Svaka je izgledala umornije od prethodne. Izašao je iz auta, znajući da
Joey neće prepoznati automobil njegove sestre, te stajao drhtureći na ledenom
zraku. Mora da je djelovao pomalo sumnjivo jer mu je naposljetku prišao jedan
od izbacivača i upitao ga zašto se muva tako blizu ulaza za osoblje. Čak i sada,
Drew se sjeća kako je tip izgledao. U to je vrijeme pratio profesionalno hrvanje,
a taj je izbacivao bio pljunuti Dwayne „The Rock“ Johnson.
- Čekam nekoga - rekao je Drew, trudeći se da ne zvuči onako hladno kako se
osjećao. - Buraz, ovo je javno parkiralište.
- Želi li te ona vidjeti? - upitao je izbacivač.
- Ona mi je prijateljica. Već sam je vidio unutra.
- Želi li te ona vidjeti? - ponovio je izbacivač.
- Izgleda da ćemo saznati.
The Rocku se nije svidio odgovor, što je bilo u redu, jer se The Rock nije
svidio Drewu.
Nakon nekoliko minuta, Joey je izašla kroz stražnja vrata, zabundana u
golemu skijašku vjetrovku s kapuljačom i čizme za snijeg. Bez lažnih trepavica i
šminke na licu izgledala je posve iscrpljeno. Kad je opazila Drewa, ukočila se.
Oči su joj letjele od Drewa do izbacivača i natrag, i bilo je očito da je
očekivala samo The Rocka. Je li planirala otići kući s njim? Je li hodala s tim
tipom? Drew je osjetio ubod nesigurnosti. On je bio visok oko metar devedeset,
ali izbacivač je imao barem pet centimetara i oko dvadeset kilograma mišića više
od njega, zbog čega se Drew osjećao... malenim. To mu se nije svidjelo, nije na
to bio navikao i činilo mu se da se našao u živom sranju.
- Hej - Joey će oklijevajući.
Nijedan od dvojice muškaraca nije odgovorio, jer nijedan nije bio siguran
kome se obraća.
Joeyn se pogled napokon zadržao na Drewu. - Još uvijek si ovdje.
- Možeš li reći ovom tipu da sam ti prijatelj? - zamolio je Drew. Zvučao je
mnogo više neprijateljski nego što je namjeravao i vidio je kako se izbacivaču
trznula vilica. - Izgleda da misli da te uhodim.

79
 Knjige.Club Books

- U redu je, Chaz - rekla je Joey. - Zbilja ga poznajem.

- Znači, trebaš par minuta, ili... - Izbacivačev se glas prekinuo. Zvučao je
iživcirano, ali Drew je nazirao još nešto u pozadini. Malodušnost. Povrijeđenost.
- Ja te mogu odvesti kući - Drew je ponudio Joey, a kad ona nije odmah
reagirala, dodao je: - Nekad smo živjeli zajedno pa mislim da znam put. - Bilo je
to sitničavo, ali nije mogao odoljeti da ne spusti drugom muškarcu.
- To ti je u redu, Joey? - upitao je izbacivač. Bilo je jasno da nema namjeru
otići dok od nje ne dobije potvrdu. Ona je kimnula, a većem se muškarcu lice
stvrdnulo. - Cool. Sretna Nova godina.
- I tebi, Chaz. - Izgledala je kao da mu je htjela još nešto reći, možda ga na
neki način umiriti (nije htjela povrijediti ničije osjećaje), ali The Rock je već sjeo
u svoj auto.
Sami pod jarkim svjetlima parkirališta, Drew i Joey buljili su jedno u drugo.
- Što još radiš ovdje, Drew? - Joey je ponovno upitala.
Pošao je do Sunfirea i otvorio suvozačka vrata. - Uđi u auto, Joey.
Naježila se od njegova tona.
- Molim te. - Drewu su cvokotali zubi. - Zaboravio sam kako je jebeno hladno
ovdje.

***

Za vrijeme prve polovice vožnje nisu razgovarali. No to nije bilo dugoj jer je kuća
bila udaljena samo petnaest minuta. Ali radio nije bio upaljen. Bilo je previše tiho.
Nijedno od njih nije znalo kako početi.
- Kako je Simone?- Joey je napokon upitala.
- Dobro je.
- Kad si stigao u grad?
- Na Badnjak - reče Drew. - Kod mame sam.
To ju je povrijedilo, osjećao je to. Bio je kod kuće već tjedan dana, a nije ju
nazvao.
- Znači to je bila tvoja momačka večer - reče Joey.
- Da.
- Sutra se ženiš.
- Da.
- Moja se pozivnica valjda zagubila u pošti - rekla je. - Iako bi to bilo vrlo
čudno budući da smo nas dvoje živjeli zajedno.
Zaslužio je to.
- Gdje će biti svadba? - upitala je.

80
 Knjige.Club Books

- U Old Millu.
Joey je potonula u sjedalo. Mogao je pretpostaviti što misli. The Old Mill bio
je lijepo mjesto, mjesto koje ćete izabrati ako želite nešto tradicionalno i mrvicu
otmjenije.
- Netko je otkazao u zadnji čas - objasnio je Drew, kao da je time mogao
popraviti stvar. - Njezini roditelji sve plaćaju.
- A ti si ovdje. - Joey je bacila pogled na upravljačku ploču. - U... pola tri
ujutro. Nisu li se tvoji prijatelji pokupili poslije ponoći? Što si radio zadnja dva
sata?
- Razmišljao.
- O...?
- Tebi - rekao je kratko. - Ovo noćas... bilo mi je teško to gledati.
Prošla je čitava minuta prije nego što je Joey ponovo progovorila. - Žao mi je
ako sam ti upropastila večer - rekla je. - Ti si definitivno upropastio moju.
- Mislim da pretjeruješ, ne možemo si pripisivati baš takve zasluge.
- Simone je sigurno uzbuđena zbog svadbe - reče Joey tiho.
- Nismo dugo razgovarale, što je valjda i razlog zbog kojega nisam pozvana.
- Ako ti je zbog toga lakše, ni Simone nije pozvana. Navodno nije
najpristojnije pozvati bivšu curu da gleda kako se ženiš.
Joey je razjapila usta. Mogao je to čuti, zvuk njezinih usana kako se
razdvajaju, kratak udah. Nije namjeravao biti tako dramatičan, ali naprosto nije
bilo dobrog načina da joj kaže. Mjesecima je izbjegavao ovaj razgovor.
- Simone i ja nismo razgovarali gotovo godinu dana - rekao je.
- Prekinuli smo ubrzo nakon što smo stigli u Vancouver.
Joey je izvila čitavo tijelo ustranu kako bi ga pogledala u oči, što nije bilo lako
budući da je vjetrovka koju je imala na sebi sigurno težila pet kila. - Jel’ ti. To.
Ozbiljno.
- Smrtno.
- Ne razumijem.
- U restoranu je upoznala drugog kuhara - počeo je Drew, a čak i sada mu je
zvučalo čudno kada je o tome govorio naglas. - Viđala se s njim nekih mjesec
dana prije nego što sam skužio što se događa.
- Simone te varala?
- Ljudi se mijenjaju. - Pogledao ju je. - Zar ne?
Joey se ponovno okrenula prema naprijed, a Drew joj je dao nekoliko
trenutaka da obradi nove informacije u glavi. Shvaćao je da joj je dao misliti, a
njezina reakcija podsjetila ga je na noć u kojoj su on i Simone odlučili preseliti
se. Njoj je ponuđen posao u restoranu s pet zvjezdica u Vancouveru, on je primljen
na Sveučilište Britanske Kolumbije. Bio je to dobar plan, ispravna odluka i

81
 Knjige.Club Books

pametan potez koji će im osigurati dobru budućnost. Jedini problem (barem što
se njega ticalo) bilo je kako reći Joey. Nije bila tajna da se jako vezala za njih i
dok je Simone bila uvjerena da će Joey biti dobro, Drew nije bio tako siguran.
Mislili su da bi dobar obrok mogao ublažiti udarac. Simone, koja je kuharsku
školu završila s odličnim uspjehom, pripremila je bogatu gozbu za njih troje, što
je bio pravi pothvat uzme li se u obzir da je kuhinja u njihovu podrumskom stanu
bila nevjerojatno usrana. Pečeno pile, pire krumpir s češnjakom, pirjano povrće,
domaći kruh. Napravila je čak i kolač od jabuke za desert, Joeyno omiljeno jelo.
Napunili su joj trbuh, a onda joj slomili srce.
- Kako si saznao da je upoznala nekoga drugog? - upitala je Joey.
- Počela je visjeti s ekipom s posla nakon zatvaranja restorana i sve se kasnije
vraćala kući. Započinjala je svađe i nikada joj nije bilo do seksa... - Drew je zastao
i pročistio grlo. - Osjetio sam to. Jedne noći, čekao sam na parkiralištu ispred
restorana. Promatrao sam iz auta kad je izašla s nekim tipom. Slijedio sam ih do
njegova stana. Nije izašla tri sata.
- Cijelo si to vrijeme sjedio na frajerovom parkiralištu?
- Bih smo u četverogodišnjoj vezi. Morao sam biti siguran. - Skrenuo je lijevo
u Ulicu Acorn. Gotovo su stigli kući. - Vidjela me i smrznula se. Tada sam shvatio
da nemam što reći jer njezino je lice reklo sve. Okrenula se i vratila u zgradu. Kad
sam stigao kući, vidio sam poruku na mobitelu. Pisalo je samo: „Žao mi je“.
- Oh, Drew - Joey je zvučala istinski izbezumljeno. - Znaš kako sam voljela
Simone, ali to je baš usran potez. Je li to... jeste li me zato oboje prestali zvati?
- Ne mogu govoriti u njezino ime - rekao je Drew - ali ja nisam znao kako bih
ti rekao. Valjda mi je trebalo vremena za tugovanje. Nakon par mjeseci upoznao
sam Kirsten. To je trebala biti samo kratka avantura, da zaboravim na propalu
vezu, ali...
Nije dovršio rečenicu. Stigli su kući. Da je znao kako će noć završiti sve bi
rekao i napravio sasvim drukčije.

82
 Knjige.Club Books

PETNAESTO POGLAVLJE

herry se vratila. Njezin crveni sako je otkopčan. Čipkasta bijela potkošulja

C koju nosi ispod ima dubok dekolte. Kad samo pomisli da je njezin mobitel
negdje unutra... Drew nastoji ne buljiti i ona se nasmije.
- Oh, dušo, samo ti gledaj - kaže Cherry. - Nisam ih kupila da ih skrivam.
Dvadeset godina sam zarađivala na muškarcima koji su buljili u mene.
- Bili ste plesačica?
- Bila sam oriđiđi plesačica ovdje, kako kažu klinci. Udala sam se za svoju
najbolju mušteriju. - Namigne mu. - On je onda kupio klub i nazvao ga po meni.
Kad je umro, preuzela sam posao. Dobro nam je išlo do prije nekih deset godina.
Onda sam uzela poslovnog partnera i zajedno smo odlučili pretvoriti Cherry
u noćni klub.
- Bio sam ovdje samo jednom - kaže Drew. - Kad mi je prijateljica ovdje
plesala.
- Ruby je bila draga cura - kaže Cherry. - Uvijek je dolazila na vrijeme, nije
tulila ni njurgala. Mušterije su je voljele. Dobro je zarađivala, bolje od većine.
Drew treba malo tekuće hrabrosti kako bi postavio iduće pitanje, pa otpije
dugi gutljaj koktela. - Jesu li djevojke ovdje samo plesale za novac?
Cherry zaškilji na njega.
- Pokušavam razumjeti zašto je radila ovdje - kaže Drew. - Bila je vrlo
sramežljiva osoba. To... nije nalik njoj.
- Nema tu nikakve misterije - Cherry odmahne manikiranom rukom. - Bila je
ovdje iz istog razloga kao i svi drugi. Bio je to posao, i to posao koji je bio jako
dobro plaćen ako ste bili spremni raditi. A trebalo je raditi. Probaj ti plesati cijelu
noć u petama od dvanaest centimetara.
Nije mogao zamisliti da pleše u petama od jednog centimetra.
- To je kao bilo koji drugi posao, znaš? Ima noći kad ga mrziš i noći kad se
jebeno, dobro provodiš. - Cherry se zahihoće. - Doduše, nije bila baš najbolja
plesačica. Morale smo raditi na tome. Ono po čemu je bila posebna bio je način
na koji te gledala. Mogla je pogledati muškarca ravno u oči i natjerati ga da se
osjeća kao da je jedina osoba u prostoriji. Stvarala je osjećaj prave
intimnosti. Među nama, curu mogu naučiti da pleše, ali to je ne mogu naučiti.
Drew kimne, ali osoba koju je Cherry upravo opisala ne odgovara Joey koju
je on poznavao.

83
 Knjige.Club Books

- Bilo mi je jako žao kad sam čula da je umrla - kaže Cherry. - To je bio težak
vikend. U to su vrijeme ovdje radile samo dvije azijske plesačice i obje sam ih
izgubila otprilike u isto vrijeme. Danas to nije politički korektno reći, ali bila je
velika potražnja za curama kao što je Ruby. Nisu bile tako česte. U stvari sam
imala teoriju da... - Prestane govoriti i popije piće do kraja. - Nema veze, glupo
je.
- Obožavam glupe teorije. - Drew spusti čašu. - Recite mi.
Vlasnica izvadi višnju iz prazne čaše i ubaci je u usta. – Ruby i druga plesačica
Filipinka, Divlja Betty, postale su bliske prijateljice. Kad je Ruby počela ovdje
raditi, Betty ju je uzela pod svoje, pomagala joj s plesanjem, naučila je kako steći
naklonost mušterija. Ali za razliku od Ruby, Betty je bila problematična. Uvijek je
kasnila na posao, preskakala smjene. Više puta sam je gotovo otpustila, ali
potražnja za azijskim plesačicama je bila jako visoka. Ipak, Betty je stvarala
probleme. Sumnjala sam da je prodavala drogu drugim djevojkama. Njezin dečko
bio je član jedne od onih vijetnamskih bandi.
- Koje? - upita Drew, sada dodatno zainteresiran. Svojevremeno je napisao
seriju članaka o azijskim uličnim bandama za Toronto poslije mraka i za njih čak
osvojio nagradu. Znao je sve bande.
- Ne mogu se sad sjetiti. - Cherry odmahne glavom. - Uglavnom, to s drugom;
nije mi se sviđalo, ali što sam mogla? Puno cura nije moglo raditi cijelu noć a da
ne uzmu nešto i sve dok nisu šmrkale ovdje... Morala sam misliti na posao.
Zagleda se u Drewa, tragajući za bilo kakvim znakom osude u njegovim
očima. Neće ga naći, ne zato što se slaže s njom, već zato što želi da nastavi
govoriti.
- Uglavnom, one noći kad je Ruby umrla, netko je bio uvjeren da je vidio
Bettynog dečka kako se mota ovuda - kaže Cherry.
- Betty se opet nije pojavila na poslu i te noći netko je provalio u ormariće u
garderobi. Ništa nije nestalo, ali sve su stvari bile razbacane po podu, kao da je
provalnik tražio nešto određeno.
Drew čeka.
- Bettyn dečko bio je na lošem glasu. - Cherry oklijeva. - Pitala sam se je li
možda nešto napravio i njoj i Ruby. Zbog požara, znaš.
- Sjećate li se njegova imena?
Ona odmahne glavom. - Nikad ga nisam upoznala. Ali čula sam za njega.
Neke od cura činio je nervoznima.
Drewov mozak radi kao lud kako bi obradio ono što mu je ispričala. Požar
koji je ubio Joey započeo je u kaminu i onovremena je istraga potvrdila da je riječ
o nesretnom slučaju. Tko god bio taj dečko gangster, nije imao ništa s tim.
Ali Cherry je upravo rekla i njoj i Ruby, sugerirajući da se nešto dogodilo i
Betty.

84
 Knjige.Club Books

- Isti vikend kad je Ruby umrla, Betty je nestala - kaže Cherry.

- I koliko znam, nitko je više nikada nije vidio.
Drew osjeti žmarce u kralježnici, što mu se već dugo nije dogodilo. Dok je
pisao za Toronto poslije mraka, osjetio bi te žmarce kad god bi bio blizu otkrića,
kad god bi se priča koju je istraživao počela razvijati u neočekivanom smjeru.
- Želiš vidjeti stare fotke? - Upita Cherry. - Često sam slikala cure dok su se
opuštale i družile. Sigurno imam par Rubynih fotki u jednom od albuma u uredu
na katu.
Je li ga to ona doista pitala želi li vidjeti fotografije Joey? Da, molim.
Začuje se zvono i zatim netko zalupa na stražnja vrata. Cherry provjerava sat.
- To je moja dostava - kaže. - Idi gore. Već si bio ovdje, jel’ tako?
- Samo jednom.
Ona mu se nasmiješi. - Moj ured je u bivšoj Sobi pjenušca.

***

Kad se Drew uspne na drugi kat, vidi da je nekadašnje VIP područje sada puno
stolova za biljar i stolica za izležavanje. Kabine za ples u krilu koje su se nekada
protezale duž zida zamijenili su dugački naslonjači, a na mjestu grimiznog zastora
koji je vodio u Sobu pjenušca sada su vrata. Drew se još sjeća kako je Joey
izgledala te noći, kako se okrenula da ga još jednom pogleda prije nego što je
nestala iza zastora s njegovim prijateljem Jakeom. Nije izgledala uplašeno. Nije
izgledala nevoljno. Izgledala je... ravnodušno.
Kasnije te noći, dok su sjedili u autu njegove sestre na prilazu ispred Joeyne
kuće, htio ju je pitati što se dogodilo s Jakeom u Sobi pjenušca. Ali znao je da ne
postoji dobar odgovor na to pitanje. Ili bi mu odbila reći, što bi potaknulo njegovu
maštu da izmisli svakakve prizore, ili bi mu rekla i onda bi znao.
Mora da su sjedili tako pet minuta bez da je ijedno od njih progovorilo ili
pokušalo izaći iz auta.
- Kako su Beavis i Butthead? - naposljetku je upitao Drew, jer morao je nešto
reći da prekine šutnju. Beavis i Butthead bili su njihovi nadimci za stanare s
gornjeg kata, braću blizance koji su čitave noći pušili travu.
- Otišli su u New Brunswick za blagdane u posjet starcima - reče Joey. -
Gurnuli su mi džoint ispod vrata i poruku u kojoj me mole da im iznesem smeće.
- Jesi li ga već popušila?
- Znaš da neću.
Drew je pogledom prešao preko oronule fasade staroga bungalova građenog
u stilu Tudora, s prljavim ciglama, slomljenom Strehom i obješenim prednjim
trijemom. Znao je da je unutrašnjost još gora i da je kat samo mrvicu manje usran
od podrumskog stana. - Vidim da kuća i dalje izgleda ko govno.
85
 Knjige.Club Books

- Očekivao si nešto drugo?

- Ne mislim to kao provokaciju. Nedostaje mi život ovdje. - Zurio je ravno
ispred sebe. - Nedostaje mi život ovdje s tobom.
Čuo je da je duboko udahnula.
Drew se okrenuo prema njoj. - Gle, žao mi je što ti nisam rekao za Simone.
Jednostavno, svaki put kad sam te htio nazvati, znao sam da ću ti morati reći da
smo prekinuli i znao sam da će to odvesti u puno veći razgovor. A za to nisam bio
spreman.
- U redu - rekla je, iako očito ništa nije bilo u redu. - Pričaj mi onda o Kristen.
- Kirsten. - Tapšao je volan, pokušavajući pronaći najbolji način da objasni. -
Na istom smo studiju. Mislim da bi ti se svidjela. Kad diplomiramo, planiramo se
doseliti natrag ovamo, možda se onda sve troje možemo naći...
Glas mu se prekinuo jer je znao da govori gluposti. Nema šanse da bi Joey
ikada željela upoznati Kirsten. Nikad pa ni onda.
- Jasno mi je zašto Simone nikad nije nazvala - reče Joey. - Nije mi željela
priznati što je učinila. Nakoti prekida, prijatelji biraju strane, zar ne? Znala je da
bih ja izabrala tebe.
Drew je ispustio dah, osjećajući se gore nego prije.
- Ali čemu žurba? - upitala je nježno. - S Kristen?
Ovoga se puta nije potrudio ispraviti je. Pogledao je kroz prozor.
- Trudna je.
Uslijedila je duga tišina. Nakon pune minute, slučajno je pogledao u njezinu
smjeru i opazio da se i ona zagledala kroz prozor. Posegnuo je za njezinom rukom,
ali osjetila je da joj se približava i odmaknula ruku.
- Prije nekoliko trenutaka nisam mislila da se mogu više šokirati - rekla je. -
Ali iznenađenja ne prestaju stizati.
- Joey...
Okrenula se prema njemu, ispruživši ruku kako bi mu dotaknula obraz. Oči
su joj prelazile preko njegova lica, kao da pokušavaju upamtiti kut njegovih
jagodica, liniju njegove čeljusti, njegove oči, njegove usne, njegovu kosu. Nije
mu se sviđao način na koji ga je gledala, kao da je znala da im je to posljednji
susret.
- Ženiš se - šapnula je Joey. - Čekaš bebu. Imaš potpuno nov život u kojem
nema mjesta za mene.
- Joey... - ponovno je rekao, ali ona je spustila ruku.
- Drago mi je zbog tebe, Drew. Bit ćeš sjajan muž. I još bolji otac.
Rijeci su joj zvučale prazno, kao da govori ono što bi trebala reći, ono što bi
pristojna osoba rekla.
- Voliš li je? - upitala je.

86
 Knjige.Club Books

Nije joj mogao lagati. Ne sada.

- Volim je dovoljno - rekao je. - Ja sam odrastao bez tate. Ne želim to za svoje
dijete.
Kimnula je i otvorila vrata. Nalet hladnoće ugrizao ga je za lice i prije nego
što je mogla izbaciti nogu van, nagnuo se preko nje i zatvorio vrata.
- Imamo još toga za reći - kaže on.
Kad je Joey sjela natrag vidio je da zabija nokte lijeve ruke duboko u nježnu
kožu unutarnje strane zgloba desne ruke. Pojavila se točkica krvi i on ju je zgrabio
za zglob kako bi je natjerao da prestane. Istrgnula se.
- Već znam što ćeš pitati. Plesanje plaća račune, okej? - Pogledala ga je, a oči
su joj sijevale. - To je posao. Legalno je. Čak imam i dozvolu.
- Ali zašto? - Drew se nije mogao ni pretvarati da razumije. - Jebem mu mater,
Joey. Imaš samo dvadeset godina. Pametna si. Možeš biti što god želiš.
- Uvijek si to govorio, ali to nije istina. - Glas joj je počeo zapinjati i disanje
joj se ubrzavalo. - Znam da tvoja obitelj nije imala puno novaca i da ti je tata umro
kad si bio mali, ali tvoja mama i Sestre su ti davale stabilnost. Voljele su te, štitile
su te, pružale su ti podršku. Dugo vremena imao si i Simone, a sad imaš Kristen.
- Kirsten - rekao je.
- Sve što sam ja imala bili ste ti i Simone. A onda ste odjednom oboje nestali.
Kad ste se odselili, morala sam naći drugi posao. Nisam mogla sama plaćati
stanarinu.
- Zašto nisi razgovarala s Gustavom? - upitao je Drew. Vlasnik videoteke bio
je dobar tip. - Siguran sam da bi ti dao još koju smjenu...
- Znaš Gustava. Filmovi su vikend-posao, Joey - rekla je, neloše imitirajući
Gustavov austrijski naglasak. - E pa, ispada da je i plesanje vikend-posao. Nisam
mogla raditi oboje, a plesanje donosi puno više love.
- Ali ne radi se uvijek o plesanju, zar ne? - rekao je prije nego što se mogao
zaustaviti.
- Jebi se, Drew. - Joey ga je bijesno gledala. - Vas dvoje ste me ostavili. Znali
ste da si nisam sama mogla priuštiti onu rupu. Zato da se nisi usudio jebeno me
osuđivati što sam učinila što sam morala.
- A to je, što, skidati se pred hrpom ljigavih seronja? - Drewov je glas gotovo
prelazio u vikanje. - Trljati se o njih dok im se ne digne? Nađi jebenu cimericu,
Joey. To ima puno više smisla nego kurvanje.
Pljusnula ga je. Iste sekunde kad joj je dlan dotaknuo njegov obraz, znao je
da je to zaslužio.
- Noćas su neki od tih ljigavih seronja bih tvoji prijatelji - rekla je. - A ako
stvarno misliš da sam kurva, nema smisla da dalje razgovaramo.
Drew je trljao obraz, koji je pekao kao sam vrag. - Znači skinut ćeš se za
svakoga osim za mene?
87
 Knjige.Club Books

- Molim?
- Ne sjećaš se one noći, otprilike tjedan dana prije nego što smo se preselili,
kad je Simone radila...
- Naravno da se sjećam te noći - obrecnula se Joey. - I ti prokleto dobro znaš
zašto sam stala. Prestani se ponašati kao da se ovdje radi o tebi, ti sebični,
pravednički seronjo. Ti možda mrziš moj posao, ali tvoje mišljenje mi više nije
važno. Ti si me ostavio. Otišao si.
Oboje su teško disali, zamaglivši prozore oko njih.
- Ne mogu vjerovati da si me pljusnula - naposljetku je rekao.
- Da, pa - odvratila je, ponovno otvarajući vrata automobila.
Ovoga puta, Drew je nije pokušao zaustaviti. - Kakva majka, takva kći. Želim
ti lijep život, seronjo.
Vrata su se zalupila. Gledao ju je kako ulazi u kuću kroz bočna vrata koja su
vodila ravno u podrum. Kad su se vrata zatvorila za njom, i kad je znao da je
sigurno stigla, izvukao se iz prilaza. Više se nije osvrtao.

88
 Knjige.Club Books

ŠESNAESTO POGLAVLJE

azgovor, za koji se ispostavilo da im je bio posljednji, nije se uopće odvijao

R onako kako je Drew planirao.
Proveo je čitav sat nakon njihove svađe vozeći se u krug i nastojeći razbistriti
glavu. Znao je da se prema Joey ponio kao pravi šupak i da joj duguje ispriku, ali
isto je tako znao da neće zvučati iskreno sve dok se ne ohladi. Imao je majku,
dvije sestre, bivšu djevojku, a sada i zaručnicu, pa je na teži način naučio da
žene ne vole da se ispričavaš dok urlaš iz petnih žila. Sve što čuju je ton, ne i
riječi.
U četiri sata ujutro, okrenuo je auto. Kad se vratio u Acorn Street, ondje su ga
dočekala dva vatrogasna vozila, vozilo hitne pomoći i dva policijska automobila
koja su blokirala ulicu. Činilo se da je u onih sat i pol koliko ga nije bilo izbio
požar. Usporio je automobil i spustio prozor da bolje pogleda. Nigdje nije bilo
plamena. Čak nije bio siguran ni u kojoj je kući bio problem.
Ali miris dima bio je nepogrešiv.
Mnogi od susjeda bili su vani, u čizmama i s vjetrovkama prebačenima preko
pidžama. Nekoliko ih je još bilo u odjeći s novogodišnjih zabava. Stajali su na
svojim tratinama, tiho razgovarajući, odmahujući glavama u nevjerici. Polovica
ceste bila je odsječena pa je Drew parkirao što je bliže mogao i izašao, pretražujući
lica u potrazi za Joey. Njoj nije bilo ni traga.
Oko želuca mu se omotao prvi obruč straha.
Zaputio se bliže kući, njegovoj staroj kući, Joeynoj kući. Bočna vrata koja
vode u podrum bila su otvorena, a vatrogasac u punoj spremi stajao je u dovratku.
Drugi obruč straha stegnuo mu se oko srca.
- Drew - začuo je i okrenuo se. - Hej, čovječe, nisam znao da si opet u gradu.
- Rick. - Drewu je laknulo što vidi poznato lice. Njegov nekoliko godina stariji
bivši susjed živio je tri kuće niže sa ženom i malim djetetom. - Što se, dovraga,
dogodilo? Osjećam miris dima, ali kuća izgleda u redu.
- Vatra je zahvatila samo podrum - rekao je Rick. - Alarm je vjerojatno dugo
svirao prije nego što su ga susjedi čuli, jer stanari s gornjeg kata nisu u gradu.
Vatrogasci su brzo stigli, ali...
Požar je bio u podrumu.
Treći obruč straha stegnuo mu se oko grla.
- Ali što? - Drew je s mukom tjerao riječi da izađu.

89
 Knjige.Club Books

Rick je trepnuo i osvrnuo se oko sebe, kao da ne može vjerovati da je baš on

taj koji mu mora priopćiti vijesti pa se nada da će se nekim čudom pojaviti netko
drugi i preuzeti razgovor.
- Čovječe, tako mi je žao - Rick reče naposljetku. - Joey... kažu da se Joey
nije izvukla.
Njegov bivši susjed izrekao je riječi i Drew ih je čuo. Ali tako posložene nisu
imale nikakvog smisla. - Kako to misliš, Joey se nije izvukla?
Rick je prebacivao težinu s desne na lijevu stranu i očito mu je bilo neugodno.
- Čuo sam da je jedan vatrogasac rekao da je problem u kaminu. Ne znam što se
točno dogodilo, ali misle da je požar ondje započeo. Nisam znao da kuća još
uvijek ima kamin na drva u podrumu. Mi smo naš zazidali kad smo renovirali
prošle godine, jer su radnici rekli da nije u skladu s propisima. Oni... nisu uspjeli
na vrijeme izvući Joey.
Drew je buljio u njega, očekujući poantu vica, ali nje nije bilo.
- Maloprije sam bio ovdje - rekao je. Vlastiti mu je glas zvučao čudno, gotovo
kao da to ne govori on. - Maloprije sam bio ovdje i ona je bila dobro, bila je...
ona...
Opazio je vatrogasca kako se udaljava od ulaza u podrum i nekoliko sekunda
kasnije pojavio se djelatnik hitne pomoći. Držao je jedan kraj nosiljke i polako
hodao natraške kroz bočna vrata. Drew je vidio kako se pojavljuje gromada u
obliku tijela. Bila je pokrivena plastičnom žutom ceradom.
Pojurio je prema njoj.
- Hej - rekao je policajac, ispriječivši mu se na putu. - Gospodine, ovo je...
- Ja živim ovdje - rekao je instinktivno, ne mogavši odvratiti oči od žute
cerade.
- Imate li osobnu?
Drew je izvadio novčanik i pokazao vozačku dozvolu. Nije se potrudio
promijeniti podatke na njoj kada se preselio u Vancouver pa je ondje još stajala
ova adresa.
- Ona je moja... ona je moja cura - rekao je Drew. - Moram je vidjeti.
Policajac ga je pustio da prođe.
Drew je nastavio hodati sve dok nije stigao do medicinskog osoblja koje se
spremalo podići nosila u stražnji dio vozila hitne pomoći. Bez razmišljanja je
posegnuo za rubom cerade, no djelatnik hitne pomoći ga je zaustavio.
- Jako je opečena - rekao je. - Zbilja mislim da ne biste...
Drew je podigao ceradu nekoliko centimetara, ne shvaćajući da je povlači s
vrha. Na trenutak je ugledao spaljenu kosu i lice... koje nije bilo lice. Koža je
izgledala i sirovo i izgoreno, stravičan spoj ružičaste i bijele i crne, a miris koji se
širio nije bio nalik ničemu što je njegov nos do tada osjetio. Prije nego što je
ispustio ceradu i odskočio, opazio je ogrlicu: Joeynu ogrlicu, onu koju je imala

90
 Knjige.Club Books

otkad je bila dijete, rođendanski dar Charlesa Baxtera. Još joj je bila oko vrata,
nedirnuta, i iako je zlatni lančić pocrnio, rubin u privjesku još je bio crven.
Želudac mu se okrenuo, ali se uspio odmaknuti nekoliko koraka prije nego što se
ispovraćao u snježni brežuljak. Tada mu je pristupila druga policajka, visoka žena
kovrčave smeđe kose. Drugi su policajci slijedili njezine upute pa je pretpostavio
da je zacijelo ona ovdje glavna. Dala je Drewu nekoliko trenutaka da mu se
želudac smiri, prstom signalizirajući medicinskom osoblju da još ne ukrcavaju
tijelo u vozilo hitne pomoći. Kad se Drew napokon uspravio, predstavila se.
- Ja sam pozornica McKinley. Kažete da živite ovdje? - Imala je britanski
naglasak, a, iako je govorila na ljubazan način, autoritet u njezinu glasu jasno je
dolazio do izražaja.
- Živio sam ovdje - odgovorio je. - S Joey. Moram znati je li to ona. Joelle
Reyes. - Sam spomen njezina imena ponovno je tjerao Drewa na povraćanje. -
Molim vas.
Policajka ga je pomno promotrila. - Njezino je tijelo jako...
- Molim vas - ponovio je. Inače je bio više rječit, ali u ovom je trenutku to
bilo sve čega se mogao sjetiti.
- Mogu vam pokazati dio tijela koji nije jako oštećen - policajka će blago. -
Ali prvo mi recite, ima li ona tetovaže?
- Nema, niti jednu - Drew će automatski.
A onda se sjetio. Joey je zapravo imala tetovažu, upravo ju je vidio u klubu.
Isuse, zar je to bilo prije samo nekoliko sati?
- Čekajte - rekao je. - Ima jednu tetovažu. Leptira. Na bedru.
- Pogledajmo - rekla je policajka i otpratila ga natrag do vozila hitne pomoći.
Izvadila je baterijsku svjetiljku pa podignula ceradu, ovoga puta od sredine.
Pripremio se.
Bio je ondje, na mjestu na kojemu koža nije bila jako opečena. Leptir, usred
leta, u bojama koje su još bile žive, iako je koža oko njih bila jarko crvena.
- To je ona - dahnuo je. - To je Joey.
Potonuo je na koljena na ledeno hladan pločnik, a dah mu je izlazio u plitkim
provalama bijele pare na ledenom zraku što je mirisao na dim.
Joey je bila mrtva. A to će zauvijek biti Drewova krivica:. Zato što ju je
ostavio.
Opet.

***

Cherry ulazi u svoj ured. Ako primjećuje da su Drewa preplavili osjećaji, to ne

spominje. Iza njezina stola redovi su polica na kojima je uredno posložen niz foto
albuma. Dugim crvenim noktom prelazi duž hrbata dok ne naiđe na: album
91
 Knjige.Club Books

izblijedjelo ružičaste boje na kojem piše „1998.“ Skine ga s police i poseže za

svojim naočalama za čitanje. Okreće stranice i smješka se uspomenama sve dok
ne pronađe ono što traži. Okrene album prema Drewu.
- Evo tvoje cure.
Drew proučava fotografiju iza zaštitne plastike. Nestvarno je nakon toliko
vremena vidjeti Joeyno lice. Ali ovo nije djevojka koju pamti, ona koja je svaki
dan nosila traperice i široke majice kratkih rukava. Ovo je Joey odjevena kao
Ruby, njezina majka, s trepavicama i crvenim ružem i oskudnom zlatnom
haljinom koja otkriva tetovažu na njezinu bedru. Na fotografiji se opušta u
garderobi: noge je podignula na kozmetički stolić i čita knjigu, dok na podu kraj
nje leže odbačene cipele na visoku petu.
Drewovo srce poskoči. Iako izgleda kao Ruby, fotografija savršeno dočarava
Joeynu bit. Uvijek je imala nos u knjizi, ma kamo pošla.
- Možda unutra ima još koja njezina slika - kaže Cherry. - Slobodno pogledaj.
On polako okreće stranice, proučavajući fotografije žena u raznim fazama
razodijevanja. Napokon, na posljednjoj stranici, ugleda fotografiju Joey koja s još
dvije plesačice pozira u stavu nalik na Charlijeve anđele. Joey je odjevena u svoju
zlatnu haljinu, a mlada crnkinja u sredini u srebrnu haljinu (ako se to uopće može
nazvati odjećom) koja izgleda kao da je napravljena od špage. Žena na desnoj
strani zacijelo je druga filipinska plesačica, Divlja Betty. Na sebi ima
tradicionalnu, zelenu kinesku qipao haljinu. Iako joj suknja doseže do sredine
bedara, haljina je nevjerojatno uska, s visokim prorezom samo sjedne strane.
- Betty nikada nije bio problem udovoljavati azijskim fetišima mušterija. Za
Noć vještica maskirala se u gejšu. - Cherry gleda fotografiju naopako. - Danas
više ne možeš raditi takve stvari, ali devedesetih u striptiz klubu? Na tome je
zaradila brdo love.
Drew bulji u fotografiju. - Je li i Joey to radila?
- Rekla bih daje, ali na manje očit način - kaže Cherry. - Ruby je znala što je
razlikuje od ostalih djevojaka i to je dobro koristila. Njih dvije su baš jako slične,
ne misliš?
Drewa su obično smetali takvi komentari. Samo zato što su bile jedine azijske
plesačice u klubu (i k tomu obje Filipinke) ne znači da su slične. Ali kad ih bolje
pogleda, mora priznati da Cherry ima pravo. Joey je malčice viša, Betty sitnije
građena, ali njihovi nosovi i lica slično su zaobljeni, kosa im je iste boje i duljine.
Mogle su se izdavati za sestre.
U mraku biste čak mogli pomisliti da su blizanke.
Drew ponovno osjeti žmarce u kralježnici. - Kako se Betty zbilja zvala? -
upita suha grla.
- Ne sjećam se.
- Što mi još možete reći o njezinu dečku?

92
 Knjige.Club Books

Cherry zatrese glavom. - Znam samo da je njegova banda u to vrijeme bila na

vijestima zbog pucnjave u noćnom klubu u Kineskoj četvrti.
- Krvna braća. - Drew glasno izdahne.
Dobro se sjeća te priče. Vjerovalo se da je pucnjava bila dio sukoba između
vijetnamske Krvne braće i Dečki iz velikoga kruga, suparničke kineske bande,
oko teritorija. Te je noći poginulo troje ljudi. Kod kuće na računalu ima desetke
starih dokumenata prikupljenih za seriju članaka koju je pisao. Možda uspije
iskopati ime Bettyna dečka iz istraživanja koje je već obavio.
Drew podiže kut zaštitne plastike. - Smijem li ovo poslikati mobitelom? I
drugu fotografiju?
- Zadrži ih - kaže Cherry. - Vidim da ti je mnogo značila.
Tihi ured ispunjava zvuk pucketanja dok Drew skida plastiku i pažljivo odvaja
fotografiju od ljepljive podloge. Još uvijek osjeća žmarce. Joey i Betty, tako slične
jedna drugoj. Jedna je mrtva, druga je nestala, sve to istoga prokletog vikenda.
Bettyn dečko, član Krvne braće u vrijeme kad je banda bila najnasilnija,
najgladnija moći, viđenje kako se mota oko kluba na Silvestrovo. Nekoliko sati
kasnije, Joey pogiba u požaru koji je proglašen nesretnim slučajem... ali možda to
nije bio. Uostalom, požar je odličan način da se unište dokazi.
Što ako Joeyna smrt nije bila nesretan slučaj? Što ako je ubijena?
Divlja Betty mogla bi to znati. Ali ne može razgovarati s njom, jer je nestala.
A možda i nije?
Drew blago zatrese glavom. Tko sada ima glupu teoriju?
- Što je? - upita Cherry, primijetivši pokret glavom.
- Ništa. - Prisili se na smiješak i vrati joj foto album. - Dok sam ovdje, da
nemate kojim slučajem tu negdje stare osobne dokumente? Rado bih pronašao tu
Betty. Budući da ste spomenuli da su ona i Joey bile dobre prijateljice, pitam se
može li mi rasvijetliti događaje iz posljednje godine Joeyna života.
- Nekad sam čuvala dosjee svih djevojaka zajedno s fotokopijama njihovih
dozvola za rad, da sve imam pri ruci u slučaju nenajavljenih inspekcija - kaže
Cherry. - Ali sve sam ih davno uništila. Možeš pokušati kontaktirati gradski ured.
Striptizete ne mogu legalno, raditi bez dozvole, ali bez Bettyina pravog
imena, morat će pročešljati mnogo dozvola. 1998. godine bilo je puno više
plesačica.
- Hvala na savjetu i cijenim vaše vrijeme. Jedna me stvar zanima. - Drew
oklijeva. Cherry mu je pomogla pa je ne želi uvrijediti. - Zašto niste u ono vrijeme
ove teorije otkrili policiji? O tome da je Bettyn dečko možda njoj i Joey učinio
nešto nažao?
Cherry se gorko nasmije. - Kojoj policiji? Nitko me ništa nije pitao o nijednoj
od njih dvije. A što sam trebala, odmarširati do najbliže postaje i reći da sumnjam
da je jednu ili obje ubio član vijetnamske bande? Ne treba mi meta na leđima.

93
 Knjige.Club Books

Drew kimne. Naravno, to ima smisla. Vlasnica kluba oštroumna je žena s

mnogo životnog iskustva.
- Moj savjet ti je... - Cherry sprema foto-albume natrag na policu. - Nemoj
tražiti Betty. Ona samo donosi probleme.

94
 Knjige.Club Books

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

aravno da će tražiti Betty.

N Drew odavno nije ništa istraživao i, dovraga, zaboravio je kako potjera za
pričom može biti uzbudljiva. Što više razmišlja o tome, to više osjeća da doista
postoji mogućnost da podrumski požar nije bio nesretan slučaj. Uostalom, Joey je
znala da je dimnjak u lošem stanju jer su je on i Simone upozorili na to kad
se doselila. Njih troje nikada nisu zapalili vatru, ni jedan jedini put.
No je li Betty znala za dimnjak? Ako su djevojke bile dobre prijateljice i onaj
a provodila vrijeme u Joeynu stanu, mogla je znati. Ideja da je Joey te večeri
upalila vatru oduvijek mu je bila sumnjiva. Ali što ako je to učinio netko drugi?
Što ako je to bila osoba bliska njoj? Osoba koju je njezin dečko opskrbljivao
drogom što ju je ona onda prodavala djevojkama u klubu?
Ubojstvo je odličan razlog da netko „nestane“.
Vrativši se u svoj stan, Drew nazove ured za dozvole Grada Toronta i objasni
svoju situaciju. Povežu ga s arhivom, gdje ga, nakon što ponovno sve objasni,
puste da čeka dvadeset minuta, dok se poziv naprosto ne prekine. Onda pošalje e-
mail. Trideset minuta kasnije stiže odgovor administratorice u uredu za
dozvole, koja ga obavještava da ne smije otkrivati informacije o dozvolama osim
ako ih ne zatraži vlasnik dozvole ili službenik suda. Drew pregledava svoj popis
kontakata i naziva tri policajca koje osobno poznaje. Nitko od njih se ne javi pa
im ostavlja govorne poruke.
U stvarnosti, istraživačko novinarstvo nije ni izbliza onako seksi kako izgleda
na televiziji.
Razbijajući glavu, Drew upisuje kućni požar Toronto Acorn Street 1. siječnja
1999. u Google i dobiva dva rezultata: dva članka koji spominju požar u njegovu
starom stanu.
U prvom članku, požarni inspektor objašnjava da je nesreću uzrokovao kamin
u podrumu, čiji dimnjak nije čišćen ni održavan više od desetljeća. Sadržavao je
nakupine kreozota, vrlo zapaljivog materijala nalik na katran. Zbog vatre u
kaminu zapalio se kreozot u dimnjaku, čije su brojne pukotine omogućile vatri
da se proširi do zida. Zatim se u svega nekoliko minuta proširila na čitav podrum,
ne ostavljajući vremena stanarki, koja je u to doba noći vjerojatno spavala, da
pobjegne.
- Ne mogu dovoljno naglasiti važnost redovnog održavanja dimnjaka - članak
je prenosio riječi požarnog inspektora. - Nažalost, prečesto viđam ovakve
situacije.
95
 Knjige.Club Books

Sadržaj drugog članka bio je manje-više isti, ali mu je naslov bio mnogo
dramatičniji: KĆI RUBY REYES POGINULA U NOVOGODIŠNJEM POŽARU. Članak
je očito napisan kako bi zagolicao maštu. Ne samo da se u njemu isticala činjenica
da je dvadesetogodišnja Joelle Reyes radila kao egzotična plesačica u klubu za
gospodu Golden Cherry, već je i čitav odlomak posvećen zločinu njezine majke,
što znači da je autor uspio povezati Joey i Ruby. Članak završava kratkom
izjavom policajke Hanne McKinley, koja je potvrdila da policija vjeruje da se ne
radi o kriminalnom djelu.
Drew se sjeća McKinleyjeve. Te je noći bila ljubazna prema njemu. Upisuje
njezino ime u Google i doznaje da je sada detektivka, narednica u odjelu za
umorstva. Nakon još nekoliko klikova mišem ima e-mail adresu njezina odjela.
Brzo tipka objašnjavajući tko je i podsjećajući je kako su se upoznali. Sat vremena
kasnije, McKinleyjeva ga nazove. Zaboravio je da govori britanskim naglaskom.
- To je bilo davno, morat ću osvježiti pamćenje. Dajte mi sekundu - kaže
narednica McKinley. Drew čuje kako tipka pa pretpostavi da je za stolom u
policijskoj postaji. - Aha, sad se sjećam. Požar na Silvestrovo, jedna žrtva, Joelle
Reyes kći Ruby Reyes. Žrtvu je identificirao... Drew Malcolm. Aha, to ste vi.
- To sam ja - kaže on. - Možete li mi reći postoje li fotografije mjesta nesreće?
- Sigurna sam da je netko fotografirao, barem osiguravajuće društvo - kaže
ona. - Vjerojatno idući dan.
- A fotografije preminule? - Pred licem mu bljesne prizor Joeyna spaljena lica.
- Postoje li takve fotografije?
- S mjesta nesreće? Sigurno ne. Vatrogascima bi prioritet bio ukloniti je što je
prije moguće.
Drew pokuša ponovo. - Što je s mrtvačnicom? Oni bi morali imati fotografije,
zar ne?
- Moguće, ali njih ne biste željeli vidjeti, naravno, pod pretpostavkom da
uopće postoje, da su pravilno arhivirane i da ih se uopće može pronaći nakon
toliko godina. Ali, ako se dobro sjećam, bila je mrtva kad su je izvukli van. -
McKinleyjeva zastane. - Zašto biste željeli vidjeti fotografije? Koliko se sjećam,
tijelo vaše prijateljice jako je izgorjelo.
- Ne posvuda. - Drew pročisti grlo. - Na dijelu noge još je bila vidljiva
tetovaža.
- Aha, da. Tako ste je identificirali. To i... - Zastane. Zacijelo čita. - Ogrlica.
Zabilježila sam da je nosila zlatnu ogrlicu s privjeskom s dijamantima i rubinom.
Drew kima, iako detektivka ne može vidjeti njegovo lice. - Jesu li ikada
potvrdili stvarni uzrok smrti?
- Obično se radi o udisanju dima, ali čini se da je ovaj požar vrlo brzo progutao
podrum - kaže McKinleyjeva. Nakon kratke stanke upita: - Zašto pitate? Hoćete
mi reći da nakon devetnaest godina imate pitanja o tome kako je umrla?

96
 Knjige.Club Books

Zbog naglaska kojim govori teško mu je, protumačiti ton njezina glasa. Nije
mu jasno je li zainteresirana ili iživcirana, ali već se počinje osjećati glupo što
iskusnoj policajki nakon toliko vremena postavlja ova pitanja. Ipak, što može
izgubiti, osim malo dostojanstva?
- Hoću reći da više nisam siguran - prizna Drew. - Znam da nakon toliko
vremena to zvuči suludo, ali što ako je već bila mrtva, a požar je bio samo paravan.
- Odakle vam ta ideja?
- Ruby Reyes, Joeyna majka, dobila je uvjetnu kaznu. Posvetit ću sezonu svog
podcasta njoj i njezinu odnosu s kćerkom pa pokušavam popuniti neke praznine
u Joeynu životu. Upravo sam saznao da je Joey tada bila upletena u neka sumnjiva
posla, što u ono vrijeme nisam znao.
S druge strane linije nastupi tišina. Drew može zamisliti što McKinleyjevoj
prolazi kroz glavu. Sigurno misli da je skrenuo, jer u neku ruku i jest. Osim toga,
to je nategnuta teorija, koja nije utemeljena na dokazima već na osjećaju. Ma čak
ni na osjećaju - na žmarcima.
- Halo? - Drew zadržava dah. - Još ste ondje?
- Provjeravam je li obavljena obdukcija. Nije. Ali mislila sam da se isplati
provjeriti.
Laknulo mu je što nije spustila slušalicu. - Piše li zašto je nisu obavili?
- Zato što smrt nije proglašena sumnjivom. Joelle su pronašli na kauču ispred
kamina u kojem je započeo požar. To je jedino izvorišno mjesto. Pretpostavka je
da je zaspala i da je nešto kasnije u dimnjaku zaiskrila vatra, čini se jasno kako se
sve odigralo, sve dok prihvaćamo pretpostavku da joj nitko nije želio smrt. -
Narednica zastane. - Mislite li da joj je netko želio smrt?
- Kad sam danas svratio u striptiz klub u kojem je nekada radila, vlasnica mi
je rekla da se Joey sprijateljila s drugom plesačicom koja se nazivala Divlja Betty.
Betty je u klubu prodavala drogu, koju je nabavljao njezin dečko, član bande. One
noći kad je Joey umrla, vidjeli su ga kako se mota oko kluba, iako Betty te noći
nije bila ondje.
Drewu u tom trenutku nešto sine, a ako postoji granica za to koliko glupo
može zvučati neka teorija, ovo bi je moglo iskušati.
- Joey i Betty bile su jako slične - kaže on. - Obje su bile Filipinke. Znam da
zvuči nategnuto, ali...
- Nastavite - kaže McKinley. - Već ste daleko dogurali.
- Što ako je dečko zabunom ubio Joey? I podmetnuo požar da sakrije tragove?
- Gdje je sada Betty?
- Nema je. Nestala je onog vikenda kad je Joey umrla.
- U redu, to je zbilja zanimljivo. - Policajka zastane. - U tom slučaju
pretpostavljam da morate pronaći Betty i pitati je što zna o toj noći.

97
 Knjige.Club Books

Drew glasno izdahne. Znači narednica ne misli da je to glupo. To je barem

nešto. - Problem je u tome što ne znam njezino pravo ime. U klubu se nazivala
Divlja Betty. Predao sam zahtjev u gradskoj upravi da provjere njezinu dozvolu,
ali žena koja mi je odgovorila na e-mail kaže da podatke može otkriti samo
službeniku suda.
- Dovraga, dobrano ste pustili pipke - kaže McKinleyjeva. - Tko vam je
odgovorio na e-mail? I možete li mi kojim slučajem poslati fotografiju Joelle i te
Betty?
Drew je stavlja na razglas, pomoću mobitela uslika fotografije koje mu je dala
Cherry i zatim sve šalje narednici. Pet sekundi kasnije čuje da joj se računalo
oglasilo.
- Stvarno su slične, zar ne? - kaže McKinleyjeva. - Kvragu, sad ste me
zainteresirali. Provjerit ću prijave nestalih osoba iz tog vremena. Što mi možete
reći o dečku?
- Bio je član vijetnamske bande zvane Krvna braća. Ne znam kako se on zove.
- Ali mogao bih saznati.
- U redu, javit ću vam se. Nije da nemam deset drugih stvari koje bih trebala!
raditi, ali bacili ste mi bubu u uho. - McKinleyjeva uzdiše. - Poslat ću vam poruku
kad nešto doznam.
- Kužim da je ovo skroz ludo - kaže Drew. - A nisam siguran ni hoće li to išta
promijeniti jer sam devedeset devet posto siguran da je požar vjerojatno bio
nesretan slučaj.
- Ali prije ste bili sto posto sigurni - kaže McKinleyjeva. - Taj jedan posto
može vas živog pojesti. Vjerujte mi, znam taj osjećaj.
Cijeni njezino razumijevanje, jer doista mora znati. Ipak, neće se nužno
osjećati bolje čak i ako dozna istinu. Sam sebi govori da podcast radi zbog Joey,
da ispriča njezinu priču i pokaže svima tko je doista Ruby. Ali duboko u sebi, u
pukotinama vlastite duše gdje skriva bolne misli s kojima se ne može nositi, zna
da to radi jer pokušava ublažiti vlastitu krivnju. Jer ju je napustio.
Joey se nosila sa svojom krivnjom. Nevjerojatno je da je sebe krivila što joj
je majka optužena za Charlesovo ubojstvo. Nakon što je susjeda nazvala policiju
i Ruby je napokon uhićena zbog zlostavljanja djeteta, Joey je dopustila socijalnoj
radnici da pročita njezine dnevnike u kojima je opisala noć u kojoj je Charles
ubijen.
- Htjela si da socijalna radnica zna, zar ne? - pitao ju je Drew. Sjedili su za
stolom kraj prozora u zalogajnici Junior’s. - Jesu li dnevnici bili način da joj kažeš
bez da joj doista kažeš?
- Sumnjam da sam razmišljala na taj način - kaže Joey. - Možda zvuči glupo,
ali nikad nisam htjela da Ruby završi u zatvoru. Samo nisam više htjela živjeti s
njom. Ali na kraju se ona zadnja smijala. To što sam se preselila k teti i tetku nije
mi popravilo život. Stvari su samo postale usrane na drukčiji način. A bilo je

98
 Knjige.Club Books

trenutaka u kojima sam željela da sam od dva zla odabrala ono koje sam
poznavala.
Joey gotovo nikada nije govorila o godinama provedenim u Maple Soundu.
Drew posegne za posljednjim dnevnikom i počne čitati.

99
 Knjige.Club Books

OSAMNAESTO POGLAVLJE

akon majčina uhićenja, Joey je provela dvije noći u hitnom prihvatilištu s

N desetak druge djece. Spavala je na donjem ležaju kreveta na kat, ispod
djevojke koja je pričala (plakala) u snu. Kad je socijalna radnica napokon došla
po nju, Joey je laknulo. Samo je htjela vidjeti majku i uvjeriti se da je dobro (da
se ne ljuti na nju).
Ali nisu išle posjetiti Ruby. Vraćale su se u stan u Willow Parku kako bi Joey
mogla spakirati svoje stvari. Za vrijeme vožnje, socijalna radnica (zovi me Deb)
objasnila joj je da će zbog optužbi za zlostavljanje djeteta Joey neko vrijeme
morati biti razdvojena od majke. U međuvremenu, njezina teta Flora i tetak
Miguel, koji žive u gradiću Maple Sound, pristali su da živi s njima. Joey je bila
iznenađena. Nije mogla zamisliti kako je to socijalna radnica izreklamirala titi
Flori i titu Mickyju, odnosno kakvu je to čaroliju upotrijebila na njima, ali sigurno
se radilo o nekom moćnom hokus-pokusu kad je sestra (i najveća neprijateljica)
njezine majke pristala primiti Rubyno jedino dijete.
Stan se nekako doimao manjim i otrcanijim nego što je bio prije samo dva
dana. A možda ga je Joey naprosto vidjela kroz oči socijalne radnice, koje su
suosjećajno promatrale razbijeno posuđe, napukle okvire fotografija i potrganu
svjetiljku na podu.
- Samo polako, uzmi si vremena - rekla je Deborah. - Znam da je ovo sigurno
teško.
Joey je izvukla Rubyn stari kofer iz ormara i u njega počela trpati ono malo
odjeće što je imala. Uzela je i nekoliko majčinih stvari. Sušilo za kosu. Četku za
kosu marke Mason Pearson kojom se Ruby počastila nakon što je dobila prvi
posao u Kanadi. Njezin karakterističan ruž marke MAC u nijansi „Ruska crvena“.
Deborah joj je posudila drugi kofer, u koji je Joey natrpala onoliko majčinih
knjiga koliko je mogla. Danielle Steele, Judith Krantz i Sidney Sheldon bili su
Rubyni najdraži pisci jer su svi pisali skandalozne, sveobuhvatne sage prepune
drame, slomljenih srca i tjeskobe. Joey je također pročitala sve romane i
najsretnija je bila kad bi s majkom razgovarala o njima. Bila je to jedina stvar koju
su zajedno radile koja nikada nije imala negativan ishod. Deborah joj je rekla da
sve drugo u stanu može ostati ondje do kraja idućeg mjeseca, kada će stan
ponovno ići u najam.
- Ali kamo će otići moja mama? - upitala je Joey. - Poslije suđenja?
Deborah joj je dotaknula rame. - Moglo bi proći dugo vremena prije nego što
se vrati kući, dušo.

100
 Knjige.Club Books

Joey je naučila da na svakom mjestu gdje su Ruby i ona stanovale pronađe

tajno skrovište, gdje bi spremala stvari koje nije željela pokazati majci. Jedna od
tih stvari bila je ogrlica koju joj je poklonio Charles. Ruby je svoju prodala u
bijesnom ispadu nakon što ju je Charles nogirao (po treći put), a Joey je,
prepoznajući stari obrazac ponašanja, rekla majci da je svoju izgubila u parku.
Ali nije. Sakrila ju je kako Ruby i nju ne bi prodala.
- Što je to? - upitala je Deborah kad je Joey izvukla ogrlicu ispod rasklimane
podne daske blizu radijatora. Nije bila iznenađena što Joey ima tajno skrovište.
Osim toga, nije govorila o ogrlici. Gledala je gomilu malih, lijepih bilježnica koje
su također bile u podu.
- To su moji dnevnici - odgovorila je Joey. - Mislim da ću ih ostaviti ovdje.
- To bi bila šteta. O čemu pišeš?
Joey je slegnula ramena. - O svemu, valjda. - Podignula ih je. - Zašto, želiš ih
pročitati?
- Želiš li da ih pročitam?
Joey je ponovno slegnula ramenima.
Socijalna radnica nije ih pokušala uzeti, već je ostala sjediti na rubu kreveta.
U tom položaju, Joey se učinilo da Deborino tijelo ima oblik krumpira. Ruby, koja
je uvijek imala čvrste stavove o tijelima drugih žena, rekla bi da je debela. Ali kad
ju je Deborah zagrlila nakon hapšenja prije dvije noći, bila je tako mekana,
tako sigurna, a njezine naslage i mekoća djelovali su toplo i umirujuće.
- Voljela bih ih pročitati - rekla je Deborah, - Možda bi mi pomogli da te bolje
razumijem, kako bih ti mogla pomoći. Ali ti moraš na to pristati, Joelle.
- Što god. Nije me briga.
Dnevnici su završili na stražnjem sjedalu automobila.
Osvježivač zraka u obliku jagode njihao se s retrovizora Deborine Honde
Accord. Bio je mucast, poput velike naljepnice koju možeš zagrepsti i pomirisati,
a iako mu miris nije bio nimalo nalik na jagodu, auto je od njega lijepo mirisao.
Rubyn je auto uvijek smrdio na dim.
- Jesi li dobro, Joelle? - Deborah je pogledala prema njoj dok joj se svjetlo
odbijalo od glatke, tamne kože bez pora. - Morat ću uskoro stati na benzinskoj, za
slučaj da trebaš na WC.
Ako je pod „dobro“ Deborah mislila da trenutno nije ozlijeđena ili bolesna,
onda da, Joey je bila dobro. Buljila je ravno ispred sebe, svjesna Deborinih crnih
kovrči koje su poskakivale uz glazbu koja se širila iz kasetofona. Socijalna radnica
činila se prestarom za Young MC-a, ali znala je sve riječi pjesme Bust a Move.
She’s dressed in yellow, she says hello…17

17
Engl. Odjevena je u žuto, kaže bok... (op. prev.).

101
 Knjige.Club Books

Deborah je ponovno pogledala prema njoj, još uvijek očekujući odgovor. Joey
je napokon slegnula ramenima. Znala je da odrasli mrze kad klinci to rade, ali to
nije vrijedilo za Deboru, koja je razumjela da ponekad ne postoje prave riječi.
Ponekad je slijeganje ramenima jedini odgovor.
- Kada će mi dopustiti da posjetim mamu? - Joey je pogledala kroz suvozački
prozor u kojem je mogla vidjeti svoj odraz. Doimala se prozirnom, poput duha.
(Da sam barem duh).
Debori je trebalo nekoliko sekundi da odgovori. - Kad bih barem znala, dušo.
Ali kladim se da se tvoji teta i tetak vesele što će te vidjeti.
Socijalna radnica izrekla je to na tako ljubazan način da se Joey nije mogla
natjerati da joj proturječi, iako je dobro znala da je istina sasvim suprotna. Samo
je jednom posjetila Maple Sound, prije nekoliko godina. Posjet je bio katastrofa.
Toga je dana prvi puta upoznala svoju baku (lolu).
Toga je dana shvatila da je njezina loša majka i sama imala lošu majku.

***

Na benzinskoj postaji, Joey je čekala u autu dok je socijalna radnica unutra

plaćala. Pred njima je bila još polovica dvosatne vožnje do Maple Sounda, koja je
prolazila brzinom svjetlosti. Sa svakim prijeđenim kilometrom, srce joj je se sve
više stezalo. Imala je osjećaj kao da je vožnja crta koja razdvaja prije i poslije.
Kad stignu do kuće njezine tete i tetka, prijeći će u poslije, a onda više neće biti
povratka.
Deborah je sjela na vozačko mjesto i pružila Joey plastičnu vrećicu. Unutra
je bilo nekoliko paketića Skittles bombona.
- Znam da tvoja teta ima tri sina, ali slatkiši su samo tvoji, Joelle, ne moraš ih
ni s kim dijeliti. - Deborah je zvučala ozbiljno dok je palila auto. - Kad god se
budeš osjećala usamljeno, pojedi par Skittlesa. Zamisli da te to ja grlim. Kad
pojedeš sve bombone, ja ću doći u posjet. I donijet ću ih još.
Joey je buljila ii vrećicu. Odrasla osoba upravo joj je nešto poklonila, a nije
joj bio rođendan. Istina, radilo se o običnim bombonima, ali to je i dalje bio
najbolji dar koji je ikada dobila. Jer Deborah zauzvrat... nije očekivala ama baš
ništa.
- Hvala. - Prisilila se da ne zaplače.
Sat vremena kasnije stigli su u Maple Sound. Čitava obitelj stajala je na
trijemu dok su prilazile autom. Dvokatnica se nalazila na vrhu brda i dok se iz nje
pružao lijep pogled na jezero Huron, bila je mnogo manja i izoliranja nego što je
Joey pamtila.
- Ovdje je zaista lijepo. Deborah je zvučala iznenađeno dok je gasila motor.
Spustila je prozor. - Osjećaš li to? Svjež zrak. I vidim li ja to ondje ribnjak? Tako

102
 Knjige.Club Books

je sladak. Slušaj... čuju se žabe kako... Joey isprva nije shvaćala zašto je Deborah
tako naglo prestala govoriti, ali onda je shvatila da je to zbog nje. Kvragu, plakala
je, a da uopće toga nije bila svjesna, sve dok nije opazila Deborin izraz lica.
Obrisala je obraze, posramljena što je uopće nešto osjećala i bijesna na sebe što
si je dopustila da to pokaže.
Tita Flora prišla je vozačevim vratima s velikim osmjehom na licu. Joey se
nije sjećala da je tako izgledala. Kosa joj je bila kraća i posvijetljena u neprirodnu
nijansu smeđe. Njezina tri sina, Jason, Tyson i Carson, ostala su na trijemu,
hrvajući se međusobno iza tita Mickyja, koji se doimao kao da uopće ne
doživljava njihovu kaotičnu energiju. I on se promijenio. Više gotovo i nije
imao kose i bio je mršaviji jer su mu mišići u rukama i nogama gotovo svi nestali
uslijed dugogodišnjeg manjka aktivnosti. Trbuh mu je, pak, stršao iznad širokih
zelenih kratkih hlača. Iz usta mu je visjela nezapažena cigareta, a u ruci je držao
upaljač.
Jedina osoba koja se nije promijenila bila je njezina baka. Kosa lole Celije
bila je obojena u istu plavo-crnu nijansu kao i prije, a kao i prošli put, bila je
odjevena u trenirku, iako je bilo ljeto. Podigla je koščatu ruku u njihovu smjeru.
Joey je znala da je njezina krhka pojava samo iluzija. U tom malenom, ostarjelom
tijelu krila se žena čijim očima ništa nije promaknulo i čiji je jezik bio oštar kao
britva.
Na kraju krajeva, Ruby je to morala negdje naučiti.
Uslijedilo je upoznavanje i tita Flora utisnula je kurtoazan poljubac na Joeyno
čelo prije nego što je pozdravila Deboru preširokim osmijehom koji joj je otkrivao
sve zube. Njezina je lola pridošlice pozdravila na engleskom jeziku, plazeći očima
kao u kukca gore-dolje po unukinu tijelu dok joj je pružala ruku dlanom
okrenutu prema dolje. Joey ju je prihvatila i naklonila se, lagano pritišćući gornji
dio bakine ruke na čelo.
Kad je prije nekoliko godina prvi puta upoznala lolu, Joey nije znala što je
mano. Njezina je baka napala Ruby na bijesnom cebuanskom, vjerojatno zato što
kćer nije naučila kako s poštovanjem pozdraviti starije. Jedina riječ iz te verbalne
paljbe koju je Joey razumjela bila je puta, „kurva“. Lola Celia dobacila ju je Ruby
ne jednom, već dvaput. Kasnije, dok su se vozile natrag u Toronto, Ruby je bila
neobično tiha. - Ti imaš lošu majku - Ruby je rekla Joey ravnodušnim glasom
prije nego što je upalila radio - zato što Sam ja imala lošu majku.
Tita Flora laktom je podbola muža. Tito Micky gurnuo je nepopušenu cigaretu
u džep i zgrabio kofere. Svi su ušli u kuću.
- Mick, pokaži Joey gdje joj je soba - rekla je njezina teta. Okrenuvši se prema
Joey, dodala je: - Tvoja lola pripremila je adobo za večeru. Znam da ti je to
najdraže jelo.
Riječ „najdraže“ izgovorila je kao naj-dla-ze. Tetin jak filipinski naglasak nije
se bitno promijenio tijekom godina. Rubyn je, pak, gotovo nestao, jer ga se njezina
majka bila čvrsto odlučila riješiti. Povremeno bi se vraćao kada je razgovarala s
103
 Knjige.Club Books

(vikala na) Joey, ali u društvu drugih ljudi (dečki) zvučala je gotovo kao
Kanađanka (što je za Ruby značilo, kao bjelkinja).
- Opa, tako je težak - rekao je tito Micky dok je vukao oba kofera prema
stubištu. „Težak“ je izgovorio kao dezak.- Što imaš unutra, truplo?
Šala je neukusna i Deborah se trzne. Tita Flora grubo se obratila suprugu na
njihovu filipinskom dijalektu i njegova su se ramena opustila. Joey je čula samo
jednu riječ koju je razumjela. Buang. „Glupan“.
Slijedila je tetka uza stube, do spavače sobe na kraju hodnika. Joey se ogledala
oko sebe u nevjerici. Iako je prozor pružao pogled na jezero, sama soba nije bila
mnogo bolja od prostorije za spavanje u prihvatilištu. Kreveti na kat bili su
nagurani uz jedan zid, a tanki madrac ležao je na podu blizu vrata. Bio je
prekriven običnom ružičastom pamučnom plahtom koja je bila toliko nova da je
još imala nabore od pakiranja.
- Bit ćeš u sobi sa starijim dečkima. - Tito Micky pomalo je pištao jer su ga
godine cigareta i alkohola slabo pripremile za nošenje teškog tereta. S druge
strane, činilo se da ga njegova ozlijeđena leđa, zbog kojih je primao invalidninu,
uopće nisu mučila. - Sve se dogodilo tako brzo da ti nismo stigli kupiti krevet.
- Nema veze - reče Joey.
Tita Flora pojavila se u dovratku s Deborom, koja se namrštila.
- Ovo je samo privremeno - objasnila je teta. - Naš najmlađi sin spava s
mojom majkom jer još ne može sam na WC. Ali za par mjeseci, Carson može
spavati ovdje sa svojom braćom, a Joeyn krevet pomaknut ćemo u lolinu sobu.
- Koji krevet? - reče Deborah bez uvijanja. - Vidim samo madrac, a Joelle će
trebati pravi krevet kako ne bi spavala nekoliko centimetara iznad poda. Kad smo
razgovarale preko telefona, uvjeravali ste me da će njezina soba biti spremna.
- Naručili smo ga. - Tita Flora pogledala je muža. - Iz trgovine Sears. Jel’
tako, Mick?
Titu Mickyju treba vremena da shvati. - Da, uskoro stiže. - Bio je grozan lažac.
- Oni, ovaj, kasne s dostavom. - Doz-da-vom.
- Nego, Deborah. - Osmijeh tite Flore ponovno je razotkrio sve njezine zube.
- Kada možemo očekivati prvu isplatu?
Socijalna radnica objasnila je Joey da njezini teta i tetak imaju pravo na
mjesečnu naknadu za skrb o članu obitelji od države, slično kao što udomitelji
dobivaju novac. Joey nije pitala koliko će dobivati, ali znala je da je novac jedini
razlog zbog kojeg je tita Flora pristala na ovo.
- Za oko tri tjedna. - Deborin glas poprimio je beživotan ton koji Joey još nije
čula. - Tada ću se i ja vratiti da provjerim kako vam ide.
Upozorenje je jasno, ali tita Flora samo je kimnula pa povela Deborah natrag
kroz hodnik kako bi pregledala ostatak drugog kata.

104
 Knjige.Club Books

Joey je prišla prozoru u sobi koju će sada dijeliti s osmogodišnjim i

šestogodišnjim rođakom. Deborah je imala pravo. Ovdje je doista bilo lijepo.
Možda će sve biti dobro. Mora biti, jer naprosto ne postoji druga opcija. Može biti
ovdje ili kod udomitelja, naročito ako (kada) njezinu majku osude.
Osjetila je ruku na donjem dijelu leđa i trgnula se.
Tito Micky joj se pridružio pokraj prozora, pritisnuvši dlan lagano u udubinu
točno iznad njezine trtice. Smrdio je na duhan i viski. Odmaknula se nekoliko
centimetara, dovoljno da mu ruka padne. Pogledao ju je s nedužnim osmijehom.
- Ne mogu vjerovati kako si velika, Joelle - rekao je. „Vjerovati“ je zvučalo
kao vje-lo-va-ti. Možda će jednoga dana oglušiti na njegov naglasak, ali u tom joj
je trenutku zvučao strano i očito. - ’Sus. Tako si lijepa.
Joey se naježila kad je čula da je tetak zove njezinim punim imenom. Kad ju
je Deborah zvala Joelle, to je zvučalo odraslo, puno poštovanja. Ali kad je tito
Micky to izgovorio, podjednako naglašavajući svaki slog, kao da se radi o dva
različita imena (Jo-Elle), od toga joj se ježila koža.
- Znaš da tita Flora nije htjela da dođeš ovamo, jer je tvoja majka učinila nešto
jako loše. - tito Micky govorio je tiho, zavjerenički, kao da dijele divnu tajnu,
samo njih dvoje. - Ali ja sam joj rekao da si ti obitelj. Ovo je tvoj dom, okej? Ako
išta zatrebaš, samo pitaj svog tita Mickyja.
Tetak joj se približavao sve dok im se ramena nisu dotaknula. Ruka mu se
ponovno našla u podnožju njezine kralježnice i sada je mogla osjetiti kako mu se
prsti kreću u sporim, lijenim krugovima. Tito Micky više nije gledao kroz prozor,
gledao je u nju. Uzdahnuo je, a njegov dah natopljen viskijem pomilovao je Joeyn
obraz.
- ’Sus - uzdahnuo je. Ta riječ, koja i nije bila prava riječ, više slog, u
filipinskom slengu znači „Isuse“. - Tako lijepa, Joelle.
Nagnuo se prema njoj i šapnuo joj na uho.
- Izgledaš kao tvoja majka.

105
 Knjige.Club Books

DEVETNAESTO POGLAVLJE

uboko u svom prenatrpanom spremištu, negdje između umjetnoga božićnog

D drvca i kćerinoga zanemarenog ukulelea, Drew napokon pronalazi kutiju
koju je tražio. Prepuna je bilježnica, albuma, odrezaka iz novina, fotografija,
vanjskih tvrdih diskova i USB-ova. Riječ je o manje-više svom poslu koji
je obavio u petnaestogodišnjoj karijeri istražiteljskog novinara za Toronto poslije
mraka.
Za taj tjednik koji je izlazio subotom, Drew je ganjao svakakve priče. Otkrio
je da je beskućnica koja je godišnje prikupljala sitniša u vrijednosti od 30.000
dolara zapravo baka s automobilom i kućom u predgrađu. Razotkrio je
osamnaestogodišnjeg svodnika koji je uporno tvrdio da mu nije bila namjera
postati dijelom seksualne industrije, već je naprosto poznavao nekoliko
djevojaka u školi koje su bile voljne spavati s njegovim prijateljima za dodatan
novac, a on je uzimao proviziju jer im je dogovarao susrete (- Kao u klubu za
čuvanje djece - iskreno je rekao Drewu. - Samo bez čuvanja djece.).
Na vrhuncu karijere, objavio je nagrađivanu seriju o azijskim uličnim
bandama koje su devedesetih godina upravljale Kineskom četvrti, a neke od njih
su djelovale i danas. Sve što se moglo znati o njima nalazi se na jednom od ovih
starih tvrdih diskova. Drew odabere jedan, uključi ga u računalo i počne
pretraživati. Ako ne pronađe ono što traži, ima ih još sedam.
Da se njega pitalo, nastavio bi raditi za Toronto poslije mraka do mirovine.
Ali, poput svih malih novina posljednjih nekoliko godina, i ove su doživjele
sudbinu dinosaura. Ugasile su se u vrijeme kad se Sasha prijavljivala na fakultete
i dok su dio njezine školarine planirali platiti iz fonda koji su on i Kirsten osnovali
kada im se kći rodila, ostalo bi morali doplatiti Kirstenini roditelji, koji su ionako
već mnogo učinili za njih. Drew je prihvaćao svaki honorarni posao koji je mogao
pronaći, ali tek kad je njegov internetski članak o Barryju i Honey Sherman,
ubijenom paru milijardera, postao viralan, stvari su počele ići na bolje. O toj je
temi govorio kao gost na Radiju CBC, a njegov je nastup bio tako popularan da
su ga pozvali još nekoliko puta na razgovore o drugim kriminalističkim
slučajevima.
I tako je rođen podcast Sve što činimo u mraku. U vrijeme kad se činilo da
svaka šuša ima svoj podcast, nitko nije bio više iznenađen od Drewa kad je njegov
audio-program postao hit.
Bingo. Klikne mišem na mapu i pronađe ono što je tražio. Drewove bilješke,
intervjui i koncepti su ovdje, manje-više sve na čemu je radio dok je pisao seriju

106
 Knjige.Club Books

članaka o bandama iz Kineske četvrti. U roku od deset minuta ima ime osobe za
koju se smatralo da je bila visokopozicionirani član Krvne braće. Tip, sada
dobrano u srednjim godinama, živi u Oakvilleu, bogatom predgrađu zapadno od
Toronta. Na njegovoj adresi Google Maps pokazuje veliku kuću na obali na
Lakeshore Roadu, zamjetan napredak u odnosu na oronuli stan u Kineskoj četvrti
koji je nekoć dijelio s roditeljima i mlađim bratom kad su se tek doselili u Kanadu
iz Vijetnama.
Potrebno je nekoliko telefonskih poziva, no sastanak je naposljetku
dogovoren. Nakon brzog tuširanja i brijanja, Drew je na putu da se sretne s
čovjekom za kojega se pričalo da je devedesetih bio odgovoran za uvoz ilegalnih
opojnih droga u vrijednosti od pola milijardi dolara u Kanadu.
A to su samo stvari za koje se zna.

***

Što dublje Drew zalazi u Oakville, to kuće postaju veće. Pred kraj vožnje prolazi
pokraj nekretnina čije vrijednosti dosežu više milijuna dolara. Iz znatiželje, traži
Siri da dozna cijenu kuće koja je na prodaju i nalikuje na malen dvorac na jugu
Francuske. Siri ga obavijesti da se radi o 12.999.999 dolara. Jebem mu mater,
koga ti agenti za nekretnine zavaravaju? Zaokruži na trinaest milijuna i bok.
Kuća do nje nije na prodaju, ali to je kuća koju traži, pa skreće u prilaz u
obliku slova U. Parkiravši iza Lamborghinija i Maseratija, u čudu zuri u
trokatnicu žbukane fasade; s garažom u koju stanu četiri automobila i neometanim
pogledom na jezero. Službeno, Tony Tranh je proizvođač pokućstva s golemom
tvornicom u Vijetnamu. Ali fotelje i okviri kreveta vjerojatno nisu jedine stvari
koje dovozi u onim kontejnerima. Očito se posao s ilegalnim opojnim drogama
isplati.
Iz navike, Drew zaključava svoj auto, iako ne može zamisliti da bi itko ukrao
njegov jedanaest godina star Audi ako mogu imati Lamborghinija. Prilazi ulaznim
vratima i pozvoni, gledajući u kamere postavljene iznad ulaza. Nekoliko trenutaka
kasnije, golema vrata od mahagonija se otvaraju. Malo, naborano lice izviri van,
a tamne se oči suze kad ugledaju crnca.
- Da? - pita žena koja nije viša od metar četrdeset. Na sebi ima kaki hlače i
široku zelenu majicu kratkih rukava, na nogama iznošene papuče.
- Dobar dan, gospođo - kaže Drew. - Došao sam posjetiti Tonyja Tranha.
- On zna vi doći? - Blag vijetnamski naglasak, sumnjičav ton.
- Da, dogovorili smo sastanak. - Vadi posjetnicu i pruži joj. - Drew Malcolm.
- Vi čekati tu. - Ona mu izvuče posjetnicu iz prstiju i zatvori vrata. Drew čuje
kako se zaključavaju.

107
 Knjige.Club Books

Dok čeka, promatra kuće s druge strane Lakeshore Roada. One nisu na obali
jezera, što im bitno snižava cijenu, ali neke od njih podjednako su velike. Negdje
na drugom kraju Oakvillea, dalje od jezera, Simoneini roditelji stanuju u maloj
gradskoj kući. Gospodinu i gospođi Bailey oduvijek je bio drag. Možda bi ih
trebao posjetiti, čuti što ima novoga, doznati da li se Simone udala za tipa s kojim
ga je prevarila, jer ona nema profil na društvenim medijima.
Da, malo sutra.
Vrata se ponovno otvaraju. - Ući unutra - kaže sitna žena i Drew zakorači kroz
vrata.
Njegov čitav dvosobni stan stao bi u ovaj hodnik. Stropovi su zacijelo viši od
pet metara, a iz predvorja se pruža jasan pogled ravno do stražnjeg dijela kuće,
koji je sav u staklu. Jedino što ometa pogled na jezero Ontario tri je metra visok
mramorni kip biljne, gole žene duge, valovite kose, s bradavicama veličine
bobica grožđa smješten nasred predvorja. Kip je zadivljujuć i neukusan i posve
odvraća pozornost.
Sitna žena strpljivo čeka dok Drew sve to promotri, kao da je sasvim
normalno da svi posjetitelji najprije zure u kuću, jezero i kip. A to vjerojatno i
čine, tim redoslijedom.
- Bez cipela. - Starica pogleda Drewova stopala u čistim bijelim Nikeicama.
Ružičastim prstom pokazuje na veliku pletenu košaru pokraj vrata. Puna je
papuča u svim stilovima, bojama i stupnjevima iznošenosti. - Htjeti obuti papuče?
- Sigurna sam da neće - kaže visoka plavuša koja se pojavi iza ugla. I ona nosi
papuče, ali njezine su čupave i svijetloplave. - A i da želi, sigurna sam da nemamo
ništa u njegovoj veličini. Cam an18.
Starija žena kimne i ode.
- Lauren Tranh. - Plavuša pruža Drewu mlitavu ruku.
Tonyjeva supruga. Vi ste sigurno Drew. On je u svom uredu, dovršava poziv.
Gospođa Tranh je bjelkinja, visoka barem metar sedamdeset i prekrasna.
Izgleda nekako poznato. Možda je bivša glumica ili manekenka? Zvijezda reality
showa! Ako postaja Bravo ikad odluči dodati Stvarne kućanice Oakvillea
njihovom serijalu, neće pronaći bolju sudionicu od Lauren Tranh.
Drew se rukuje s njom. - Da skinem cipele?
- Da, molim.
On se izuje i uredno odlaže cipele pokraj vrata. Kad se uspravi i okrene, opazi
da se žena smiješka.
- Što je bilo? - On joj uzvrati osmijeh.

18
Vijetnamski Cam an, hrv. Hvala, zahvaljujem (op. prev.).

108
 Knjige.Club Books

- Lijepo je imati nekoga u kući tko je viši od mene - ona će zabavljeno. - Ne

događa se često.
Lauren stoji pokraj mramornog kipa i onda mu sine gdje ju je vidio. Ista kosa,
iste usne, iste...
Drew proguta knedlu. To je nagi kip nje. Ideš.
Vidio je upravo ono što je željela i sada ga, zadovoljna, vodi niz hodnik.

***

Tranhov ured nalazi se u stražnjem dijelu kuće i, kao i sve ostalo, golem je. On je
još uvijek na telefonu kad Lauren uvede Drewa, ali smiješi se svom gostu i rukom
ga poziva da sjedne. Drew pokazuje prema policama s knjigama koje pokrivaju
čitav bočni zid i Tranh kimne, ustima oblikujući riječi „samo naprijed“ na
engleskom prije nego što nastavi razgovor na vijetnamskom.
Ugradbene police tako su visoke da su za njih potrebne ljestve. Tranhova je
zbirka impresivna. Drew pronalazi sve, od prvog izdanja Malih žena do
potpisanog primjerka Isijavanja u tvrdom uvezu. Dok ne zavidi Tranhu na
njegovoj kući, njegovu pogledu na jezeru, njegovim automobilima, pa čak ni
njegovoj ženi, osjeća ubod zavisti kad je riječ o policama s knjigama.
Da je barem i on bio vođa nasilne bande koja ubija ljude i prodaje klincima
drogu, i on bi bio bogat.
- Vidite li nešto što vam se sviđa?
Tony Tranh završio je telefonski razgovor i sada stoji pokraj Drewa. Rukuju
se i iako je Tranh gotovo trideset centimetara niži od svog gosta, ne čini se ni
najmanje zastrašenim. On je muškarac u ranim pedesetima i u dobroj formi, a na
sebi ima crnu košulju s ovratnikom na kopčanje rađenu po mjeri, izglačane
platnene hlače i kožne papuče marke Gucci. Drew se osjeća pomalo jadno
u svojim jeftinim sportskim čarapama iz Costea (pakiranje od osam komada
platio je osam dolara).
- Sve - Drew odgovori sa smiješkom. - Vaša je zbirka impresivna, baš kao i
vaša kuća.
Tranh je zadovoljan odgovorom. Rukom pokazuje stolice okrenute prema
prozoru pa oboje sjednu.
- Mojoj ste pomoćnici spomenuli da ste voditelj podcasta posvećenog
stvarnim zločinima. - Iako je rođen u Saigonu i u Kanadu se doselio kada mu je
bilo šesnaest godina, Tranh ne govori s naglaskom. - Slušao sam vašu pilot
epizodu o ubijenim milijarderima. Zbilja fascinantno. Koliko imate slušatelja?
- Oko tri milijuna po epizodi.
- I koliko zarađujete od toga?

109
 Knjige.Club Books

Vrlo izravno. - Manje nego što bih volio. - Drew nastoji zvučati opušteno. -
Ali dovoljno za hranu i hipoteku.
- Hmm - kaže Trahn. - Znači to je više kao hobi za koji dobivate plaću?
Drew se ukoči, ali ne odgovara. Nije prvi put da to čuje.
- Diplomirali ste novinarstvo, zar ne? A onda ste petnaest godina radili za
Toronto poslije mraka, sve dok se novine nisu ugasile.
O, ne. - Tako je.
Tranh kima. - Objavili ste seriju članaka o svim bandama u Kineskoj četvrti.
Vrlo zanimljivo štivo. Poznavao sam neke od tih dečki dok sam još živio u tom
području. Čini se da ste imali mnogo informacija iznutra. Od koga ste ih dobili?
Drew se smiješi. - Nikada ne otkrivam svoje izvore.
- A što kad bih vam dao sto tisuća? U gotovini? Ovog časa?
Iznenađen, Drew se nasmije. To mu se još nije dogodilo. - Vrlo privlačna
ponuda. Ipak, ne mogu.
- Šteta. - Tranhove se oči zadrže na Drewovim. - Rado bih doznao s kime ste
razgovarali.
- Znači ovo je vaš način potvrđivanja da ste bili dio Krvne braće, jedne od
bandi o kojima sam pisao?
Sad je na Tranhu red da se nasmije. U tom trenutku izgleda kao tinejdžer. -
Krvna braća nisu banda. Više kao, znate... hobi koji se plaća.
Drew ne može a da se ne nasmije.
Čuje se kucanje na vratima i sitna žena koju je Drew susreo ranije unosi
poslužavnik. Spušta čajnik pun zelenog čaja, dvije šalice i tanjur sa smeđim
kolačićima.
- Ovo je moja majka - kaže Tranh. - Pravi najbolje kolačiće s cimetom i
šećerom, prema starom obiteljskom receptu. Kušajte.
Drew nije ljubitelj kolačića i nikada nije previše mario za slatko. Ali starica i
Tranh ga gledaju s iščekivanjem pa uzima jedan kolačić i zagrize.
- Izvrsno - kaže i doista to i misli.
- Cam dno - sa smiješkom će starica i zatim ode.
Tranh im obojici natoči čaj pa se zavali natrag u stolicu. - Dakle. Ako sam
dobro shvatio, ovdje ste jer želite razgovarati o nekome koga sam ja vjerojatno
poznavao, tko je hodao sa ženom koja je bila prijateljica osobe koju ste vi
poznavali. Jesam li dobro shvatio?
- Znam da je to pomalo neodređeno....
- Izuzetno.
- Moja dobra prijateljica poginula je požaru prije mnogo godina - kaže Drew.
- Zvala se Joey. Smatralo se da je požar bio nesretan slučaj, ali nedavno sam
doznao neke stvari koje upućuju na to da se možda uopće ne radi o nesreći. Ali

110
 Knjige.Club Books

žena koja bi mogla znati više o tome nestala je prije gotovo dvadeset godina. A ta
nestala žena vjerojatno je hodala s nekim koga ste poznavali.
- Kako se ona zove?
- Ne znam. Radila je kao plesačica u striptiz klubu Golden Cherry. Nazivala
se Divlja Betty, a njezin dečko bio je član Krvne braće.
Ako je išta od ovoga poznato Tranhu, ne pokazuje to. - A od mene trebate...
što točno?
- Nadam se da ćete mi reći tko je on, kako bih otkrio tko je Divlja Betty, kako
bih je mogao pronaći i razgovarati s njom.
Tranh se osmjehne. - Imate li fotografiju te Divlje Betty?
Drew vadi svoj mobitel. Tapka po fotografiji koju je ranije poslao narednici
McKinley i uveća je tako da se na ekranu vidi samo Betty. Zatim pruži mobitel
Tranhu.
Tranh pomno proučava sliku. - Oh, da. Sjećam je se. To je Mae. Ne sjećam
se jesam li ikad čuo njezino prezime, ali sreo sam je nekoliko puta.
Zgoditak. - Znači hodala je s nekim iz Krvne braće?
Tranh mu vrati mobitel. - Hodala je s mojim bratom.
O. Sranje.
Drew ovo nije očekivao. Naravno da zna tko je Tranhov mlađi brat Vinh,
poznatiji kao Vinny, kojega su povezivali s pucnjavom u noćnom klubu u
Kineskoj četvrti. Godinu dana nakon toga, upucan je, navodno zbog posla s
drogom koji je pošao po krivu.
Kad se prisjeti svojih bilježaka, shvati da se to dogodilo nedugo nakon što je
Betty, Mae, nestala. Mora da se dogodilo manje od tjedan dana nakon požara.
Iako to nikada nije dokazano, kružile su glasine da je metak koji ga je ubio ispalio
član njegove vlastite bande. Netko je naručio Vinnyjevo ubojstvo. A jedino su
visoko-pozicionirane osobe mogle učiniti tako nešto.
Osobe poput njegova brata, Tonyja Tranha. Koji upravo promatra Drewa kao
da točno zna kamo su mu upravo odlutale misli.
- Moje saučešće - kaže Drew. - Znam da je Vinny davno umro. Da sam mislio
da bi on mogao biti Bettyn, Maein, dečko nikada ne bih došao ovamo. Ispričavam
se ako sam probudio bolne uspomene.
- Hvala - kaže Tranh. - Šteta što je umro tako mlad. Bile su mu samo dvadeset
tri godine. To je jako pogodilo našu majku.
Drew oklijeva, nesiguran treba li postaviti sljedeće pitanje.
- Samo naprijed - kaže Tranh pijuckajući čaj. - Recite što vam je na pameti.
- Betty... Mae... nestala je oko Silvestrova 1998. godine. Jasno mi je da je to
bilo davno, ali znate li možda kamo je mogla otići?

111
 Knjige.Club Books

Tranh se ponovno mršti. - Zašto bih ja išta znao? Bila je Vinnyjeva djevojka,
ne moja.
- Navodno je jednostavno prestala dolaziti na posao. A njezin dečko, za kojeg
sada znam da je vaš brat, bio je dovoljno zabrinut da je potraži u klubu. Vinny
vam to nikad nije spomenuo? Da mu je cura nestala? Mislim, to je prilično...
velika stvar.
- Oh, spomenuo je on to. Ustvari, bio je prilično uzrujan zbog toga. Baš kao i
ja. - Tranh razdvoji noge i potom ih ponovno prekriži s druge strane. - Ali onda je
5. siječnja 1999. godine ubijen. Ako mi i jest nešto rekao o svojoj nestaloj curi,
vjerojatno sam to smetnuo s uma dok sam tješio našu majku i planirao njegov
sprovod.
- Žao mi je - ponovno kaže Drew.
Tranh pijucka svoj čaj. Izvana se doima opušteno, ali Drew ima osjećaj da je
daleko od opuštenog. - Vjerojatno dobro znate da je Vinny bio na lošem glasu
zbog sklonosti nasilju. Imali smo teško djetinjstvo, ali on i ja ispali smo potpuno
drukčiji, na veliku žalost naše majke.
Drew to ne vjeruje. Jedina razlika između Tonyja Tranha i Vinnyja Tranha je
ta da je stariji brat pametniji i ima više samokontrole, što ga je u konačnici činilo
opasnijim no što je Vinny ikada bio.
- Ma koliko tragično to bilo, moj je brat ubijen jer je bio glup. - Tranh se čini
više iživciranim nego tužnim. - Bio je vrlo impulzivan. Kao i Mae. Nisam se
iznenadio kad je nestala. Nije imala obitelji, a Vinny mi je rekao da je odrasla uz
udomitelje. On nije uvijek bio nježan prema njoj, ali s druge strane, Mae je uvijek
radila probleme.
Upravo ju je tako i Cherry opisala.
- U kom smislu? - pita Drew.
- Bila je kradljivica. - Tranhove su oči hladne. - Od početka mi se nije sviđala.
Osjećao sam da će s njom biti problema i to se pokazalo točnim. Ona i Vinny bili
su u strastvenoj vezi i to ne uvijek na dobar način. Zbog toga je postao nepouzdan,
što nije bilo dobro za posao.
- Što je Mae ukrala?
- Zar je važno? - Tranh razvlači usne u hladan osmijeh. - Nije bilo njezino.
To i nije neki odgovor, ali iako postoje neki ljude koje Drew može pritisnuti
kako bi dobio informacije, Tony Tranh nije jedan od njih.
- Hvala vam, gospodine Tranh. - Drew odlaže svoju šalicu čaja na stol i ustaje.
- Cijenim vrijeme koje ste odvojili za mene.
- To je sve?
- To je sve.
Tranh ga prati do vrata gdje se ponovno rukuju.

112
 Knjige.Club Books

Dok se Drew obuva, Tranhova majka požuri do njega noseći plastičnu

posudu. Puna je kolačića s cimetom.
- Vi uzeti kući - kaže ona. - Za obitelj.
- Sviđate joj se - Tranh se smiješi. - A mojoj se majci ne sviđa baš bilo tko.
Mrzila je Mae.
Tony Tranh snizi glas. Govori tako tiho da se Drew mora nagnuti prema
njemu kako bi ga čuo.
- A ako je ikada pronađete, recite joj da bih volio da mi vrati ono što je ukrala.

113
 Knjige.Club Books

DVADESETO POGLAVLJE

rew odluči voziti se Lakeshore Roadomiz Oakvillea natrag do Toronta, jer

D je u to doba dana na autocesti obično zastoj. Spora, ali lagana vožnja ostavlja
mu vremena da sredi misli. Occamova britva: najjednostavnije rješenje obično je
i točno. No dobro, u redu, to zna isključivo zbog filma Kontakt s Jodie Foster.
Joey i njemu bio je to jedan od omiljenih filmova i pronalazili bi bilo kakvu izliku
da tu rečenicu ubace u razgovor. To je izluđivalo Simone.

Drew: Ne mogu naći novčanik, mislim da je ukraden.

Joey: Jesi li provjerio hlače koje si jučer nosio?
Drew: Našao sam ga!
Joey: Najjednostavnije rješenje obično je i točno.
Simone: Isuse Bože, začepite vise vas dvoje, jebo vas.

Dobar dio ljudi koji se smatraju „nestalima“ ili su mrtvi ili ne žele da ih nađu. Ako
je Mae još živa, onda je ono što je ukrala od Vinnyja i Krvne braće (Drew
pretpostavlja da se radi o drogi) razlog zbog kojega se ne može vratiti.
No stvar je u tome da nije tako lako nestati. Ne možeš jednostavno otići
nekamo drugdje i pronaći posao i iznajmiti kuću i početi ispočetka. Kao prvo,
treba ti novo ime, što znači nove osobne isprave, za koje treba vremena. Moraš se
držati svoje priče kad god upoznaš nekog novoga. I treba ti love za početak.
Gotovine.
Puno gotovine. Da bi se stvorio novi identitet i izgradio novi život potrebno
je vrijeme, predanost i izvanredan dar za laganje.
Occamova britva. Najjednostavnije rješenje, ono koje ima najviše smisla, je
da je Mae mrtva. Vinny ju je ubio, a onda je i sam Vinny ubijen jer to je ono što
bande poput njegove rade. Tko se mača laća, od mača i pogiba, i tome slično.
No je li Vinny ubio i Joey? Ako Drew nastoji biti logičan, onda je odgovor
vjerojatno ne. Vatra u podrumskom stanu davno je proglašena nesretnim slučajem
i onda (a ni sada) nije bilo ničega što bi upućivalo na drugačiji zaključak.
Drew mora prihvatiti činjenicu da možda on želi da vatra nije bila nesretan
slučaj kako bi za Joeynu smrt mogao kriviti nekoga drugoga, a ne samoga sebe.
Uzdiše u tišini automobila. Bilo bi lijepo razgovarati s Divljom Betty, jednom
od rijetkih osoba s kojom si je Joey dopustila zbližiti se u posljednjoj godini
života, godini u kojoj Drew nije sudjelovao. Mae bi mu sigurno mogla reći tisuću
114
 Knjige.Club Books

stvari o Joey, na primjer, kako se odlučila postati striptizetom i zašto je, od svih
imena na svijetu, izabrala nazvati se Ruby.
Joey je svoju majku običavala zvati Ruby. Doslovno. Gotovo je nikada nije
zvala „mama“ ili „majka“. Drew se još sjeća kako ju je pitao o tome, jer je
razgovor do kojega je to pitanje dovelo bio njihov posljednji dok su živjeli
zajedno. Simone je odlučila prihvatiti posao u Vancouveru, bez obzira na to hoće
li joj se Drew pridružiti ili he, a on sam još nije bio odlučio.
- Zašto mamu zoveš imenom? - upitao je Joey.
Bili su sami, zavareni na njihovu uobičajenom mjestu na kauču i jeli brzu
hranu ispred televizora dok je Simone radila večernju smjenu u restoranu The
Keg. Gledali su film Plesačice, vjerojatno najgori film u povijesti, ali on i Joey
obožavali su ga baš zato što je grozan. Natjecali su se tko će upamtiti najbolje
najgore replike.

Zack: Lijepa haljina.

Nomi: To je marka Ver-SAYSE.

Al: Zar ne kužiš, ti si jebena striptizeta!

Nomi: Ja sam PLESAČICA!

- Zar je zovem Ruby? - Joey se doimala začuđeno, a onda je utonula u misli. - Da,
imaš pravo, valjda je stvarno tako zovem. To je čudno, zar ne? Ti o svojoj mami
ne misliš kao o Brendi, zar ne?
- Ne, zato što se moja mama zove Belinda - rekao je Drew i oboje su se
nasmijali. - Ne znam da li je to čudno. Nakon svega što si pretrpjela zbog nje,
zvati je Ruby umjesto „mama“ vjerojatno ti da je neki emocionalni odmak.
- One noći kad je uhićena, bila sam zabrinuta za nju - reče Joey.
- Podivljala je: čupala je fotografije sa zidova, razbijala tanjure, prijetila da će
skočiti s balkona. Bila je paranoična otkad su pronašli Charlesovo tijelo i bojala
sam se da će se stvarno ozlijediti. Ali kad su se policajci pojavili, samo su me
pogledali i istog je trena uhitili. Što je bilo ironično, jer me te noći udarila samo
nekoliko puta.
Samo. Te noći. - Tako si grozno Izgledala?
Slegnula je ramenima. - Krvava usnica, šljiva na oku, uobičajene stvari. Ali
kasnije, u bolnici, detaljno su me pregledali. Valjda im se nije svidjelo ono što su
otkrili.
Čitajući njezin dosje, Drew je doznao da su u bolnici otkrili masnice na
Joeynoj stražnjici, leđima i unutrašnjoj strani bedara. Rendgenske snimke
pokazale su da su joj rebra već dva puta bila slomljena, kao i ručni zglob. Na
nadlaktici su pronađene stare opekotine od opušaka, a jedna opekotina bila je i
115
 Knjige.Club Books

iznad ključne kosti. Neke od ozljeda nastale su nedavno. Neke su bile ondje dugo
vremena.
A u bolnici su otkrili i druge stvari.
- Da nisam socijalnoj radnici dala svoje dnevnike, policija ne bi nikada
saznala što je Ruby učinila Charlesu - rekla je Joey. - Mogla se izvući nekažnjeno.
Kad su policajci prvi put došli ispitati Ruby o ubojstvu Charlesa Baxtera,
imala je alibi. Rekla je da je bila s kćerkom. Te su subote navečer bile u kinu, a to
je mogla i dokazati jer je Joey imala odreske od ulaznica u džepu kratkih hlača
koje je nosila.
Ali Joeyn je dnevnik pričao drugačiju priču.
Nikada nisu stigle do kina. Odvezle su se do Charlesove kuće gdje su se
tijekom noći Ruby i Charles posvađali i Ruby ga je izbola. Njezina krvava haljina
pronađena je u vreći za smeće u velikom kontejneru iza njihove zgrade, zajedno
s oružjem kojim je počinjeno ubojstvo. Pardon, oružjima. Oba oružja. Ruby je
svoju trinaestogodišnju kćer zadužila da se riješi dokaza, a Joey nije znala gdje bi
ih drugdje bacila.
Za vrijeme uvodne izjave, krunska je tužiteljica rekla poroti da je Charles
Baxter bio više puta izboden kuhinjskim nožem. S obzirom na to da su ubodne
rane (njih ukupno šesnaest) širom njegova torza bile nasumične, tužiteljica je
tvrdila da je zločin u napadu bijesa počinila žena Rubyne visine. Nekim čudom,
niti jedna važnija arterija nije bila pogođena. Kasnije, mrtvozornik je izjavio da
bi, da je Ruby stala na tome i da je Baxter primio hitnu pomoć, vjerojatno preživio.
Optužnica bi u tom slučaju bila za teški fizički napad. Možda i samoobranu, ako
bi njezin odvjetnik bio pametan.
Ali stvari nisu stale na tome. Dok je Charles ležao i krvario na podu spavaće
sobe, Ruby je otišla niz hodnik do sobe njegove kćeri. Izvadila je jednu od
klizaljki Lexi Baxter iz ormara i sa sobom je odnijela natrag u spavaću sobu, gdje
je sjela na stolicu u uglu. Ruby je obula klizaljku, zavezala je i zatim njome
nagazila vrat svoga ljubavnika.
Bum! Teško ubojstvo.
Charlesu Baxteru gotovo je, odrubljena glava. I tako je Ruby Reyes dobila
nadimak Ledena kraljica.
- Ljudi su uvijek pretpostavljali da je Ruby hladna - reče Joey. - Ali bila je
upravo suprotno. Imala je vrelu narav. Mogla te opržiti. - Prstima je odsutno
prelazila preko privjeska. - Ali ponekad je znala biti i topla. Za dobrih dana, bila
je kao sunce, a onda nisam željela biti igdje drugdje.
- I dalje je voliš? - upita Drew. - Nakon svega?
- Ona je moja majka - Joey je jednostavno odgovorila. - Sve što osjećam
prema njoj je intenzivno i sve to osjećam odjednom: intenzivnu ljubav, intenzivan
strah, intenzivnu mržnju. Sve se zajedno miješa, kao... ne znam, kao sladoled s
više okusa. Kad se rastopi, okuse je nemoguće razlučiti.
116
 Knjige.Club Books

- U redu je osjećati različite stvari odjednom.

Nasmiješila se. - Trebao bi biti psiholog.
- Razmišljao sam o tome - rekao je Drew. - A ti? Što si ti htjela biti kad
odrasteš?
- Nikad nisam mislila da ću odrasti.
Drew ju je tada poljubio. Nije razmišljao o tome, samo se nagnuo prema njoj
i poljubio je. Usne su joj bile slane od čipsa koji su jeli, dah sladak od Fante koju
su pili. Uzvratila mu je poljubac, a osjećaj je bio dobar, ispravan, i nije se mogao
sjetiti kada je posljednji put poljubio nekoga do koga mu je bilo tako stalo. Volio
je Simone, ali s Joey se činilo da su mu osjećaji na sasvim drugoj razini. Bilo je
to zastrašujuće i pogrešno i čudesno i ispravno.
Obuhvatio joj je lice dlanovima, jezik mu je pronašao njezin, a ona je
pritisnula svoje tijelo uz njegovo, privlačeći ga bliže. Usne su mu kliznule na
njezin obraz, zatim njezino grlo, pa ponovno na usne dok je ruku zavukao pod
njezinu majicu, gdje su mu prsti milovali Joeynu golu kožu. Ispustila je tih zvuk
kad je njegova ruka pronašla njezinu dojku, nešto između uzdaha i tihog stenjanja,
a on je drugu ruku stavio pod rub njezine trenirke. Nikada u životu nije tako
nekoga želio. Podigao ju je na krilo i ona ga je zajahala dok joj je podizao rub
košulje.
A onda se odjednom Joey otrgnula.
- Ne mogu - uzdahnula je, skakući s njegova krila na jastuk na kauču pokraj
njega. Kad joj se ponovno pokušao približiti, ispružila je ruku kako bi ga
zaustavila. - Ne mogu. Želiš me samo zato što misliš da me možeš popraviti,
Drew. Ali ne možeš. Mene se ne može popraviti.
- To nije istina...
- Slomljena sam - rekla je Joey. - Nisam ti potrebna. Nikome nisam potrebna.
Budući da je onda bio glupa, sebična budala, Drew je od svega toga čuo samo
da je odbijen. Idući dan, kad ga je Simone pitala je li donio odluku, rekao joj je
da će poći s njom u Vancouver.
Bila je to pogrešna odluka, čak i prije nego što ga je Simone prevarila.

***

Zvonjava mobitela prekine ga u prisjećanju. Poziv je od narednice McKinley.

Pritiskom gumba prihvaća poziv, koji se povezuje na Bluetooth vozila.
- Pozdrav, Drewe Malcolme - kaže McKinleyjeva. - Je li ovo dobar trenutak?
- Trenutak je savršen - kaže on. - Baš sam vas htio nazvati...
- Čekajte, pustite me da ja prva govorim. - Zvuči uzbuđeno, poletno, i Drew
čuje kako premješta papire. - Bit će vam drago kad čujete da sam napokon doznala
puno ime Joelline prijateljice. Iz ureda za dozvole poslali su mi popis četiristo
117
 Knjige.Club Books

dozvola za rad u industriji zabave izdanima 1998. godine. Mogu vam reći da je to
bilo puno podataka koje je trebalo pročešljati, ali kad sam otprilike odredila
njezinu dob i ograničila adresu na radijus od dvadeset kilometara oko Golden
Cherryja, ispalo je da je te godine izdano samo trinaest dozvola ženskim
izvođačicama.
- U stvari, ja....
- Nisam gotova. Onda sam sva imena potražila u našoj bazi podataka i
pronašla osobu koja izgleda baš kao naša Divlja Betty. Ime joj je Mae Ocampo i
ima policijski dosje. Najranija su uhićenja zbog krađe u dućanima i javnog
pijanstva na koncertu; ta optužba zapravo zvuči vrlo neopravdanom, a tu je i jedan
manji prekršaj vezan za drogu. Dva je puta uhićena zbog fizičkog napada. Prvi je
put optužnica odbačena jer je okršaj navodno započela druga djevojka, ali u
drugom je sukobu djevojci slomila nos i ruku. Provela je tri mjeseca u zatvoru,
što znači da nije samo njezin dečko bio nasilan. I Mae je bila takva.
- Drago mi je da ste...
- Još uvijek nisam gotova. Njezina posljednja poznata adresa je stan blizu
koledža Humbert, koji je dijelila s dvije cimerice. Pronašla sam ih i obje su
potvrdile da su Mae posljednji put vidjele nekoliko dana prije Silvestrova. Nisu
prijavile njezin nestanak jer bi Mae često nestala na neko vrijeme bez da im išta
kaže. Opisale su je kao osobu koja je „na svoju ruku“. Sad nam samo preostaje da
je pronađemo. Ondje je negdje, osjećam to.
McKinleyjeva je tako nabrijana da joj Drew nema srca reći da je korak ispred
nje. Ali činjenica da je Mae bila u zatvoru zbog napada je novost, jer ni Cherry ni
Tony Tranh nisu to spomenuli. Cherry vjerojatno nije znala. Tranha vjerojatno
nije bilo briga.
Ponovno osjeća te vražje žmarce. Što ako je Mae ubila Joey?
Zamišlja kako sam sebe udara. Prestani. Dosta glupih teorija.
- Doista cijenim sve ovo - kaže Drew. - Ali nakon što sam o svemu malo
porazmislio, mislim da bismo trebali odustati. Mislim da je ne bismo trebali
tražiti.
- Samo malo. Što? - McKinleyjeva zvuči šokirano. - Zašto ne?
Drew pažljivo bira riječi. Ne može s narednicom podijeliti svoju teoriju da je
Vinny ubio Mae i da je Tony Tranh ubio vlastitog brata. Uostalom, McKinleyjeva
je detektivka za ubojstva i on ne može biti siguran što će učiniti s tim
informacijama. Kao što mu je Cherry rekla neki dan, zadnja stvar koju treba je
meta na leđima.
- Što god da se dogodilo, Mae vjerojatno nije imala drugog izbora doli pobjeći
- kaže Drew. - Bila je u vezi s opasnim tipom, upecanim u poslove s opasnim
ljudima. Gdje god sada bila, mislim da je najbolje da je ostavimo ondje. Radi
njezine sigurnosti.

118
 Knjige.Club Books

- Radila sam na ovome gotovo dva sata - McKinleyjeva ne zvuči pretjerano

sretno.
- Žao mi je - kaže Drew i to iskreno misli. - Nisam vas mislio odvući niz zečju
rupu sa mnom. Uvjetna kazna Ruby Reyes me cijelog smotala. Imam osjećaj kao
da... - Zastane tražeći prave riječi. - Imam osjećaj kao da ponovno žalujem za
Joey. Teško mi je pustiti je. Možda ću, kad završim podcast, napokon moći...
- Oprostiti sam sebi, kaže u glavi, ali ne može to izgovoriti naglas jer je preteško.
- Krenuti dalje - kaže umjesto toga.
- Žao mi je, kompa. - Detektivkin je glas pun suosjećanja. - Oslobađanje Ruby
Reyes će sigurno izazvati svakakve osjećaje. Davnih sam dana naučila da ako
dovoljno jako želimo da nešto bude istina, pronaći ćemo sve dokaze na svijetu da
jest. Isto vrijedi i ako ne želimo da nešto bude istina. Prema svemu što sam
čitala, Ruby Reyes je čudovište i to što je puštaju je čisto sranje. Možete provesti
ostatak života pokušavajući shvatiti zašto ona dobiva drugu šansu u životu, a
njezina kćerka i vaša prijateljica je mrtva, ali to možda nikada neće imati smisla.
Ako naučite živjeti s tim, nećete izdati Joelle.
Iako je sam u automobilu, Drew kimne.
- Dakle, ovo je moj neželjeni savjet - kaže McKinleyjeva. - Odradite svoj
podcast. Dajte glas Joelle i uništite Ledenu kraljicu tako da ljudi nikada ne
zaborave tko je. Ali budite i blagi prema sebi. Kakvu god krivnju nosili, u redu je
oprostiti sebi i pustiti taj osjećaj. Sigurna sam da bi Joelle željela da živite svoj
život.
Drew nije siguran da to može. - Odličan savjet. Hvala vam, gospođo.
- Gospođo? - McKinleyjeva zvuči srdito. - Potražila sam te na internetu i samo
sam šest godina starija od tebe, seronjo jedan.
Kune se da može čuti smiješak u njezinu glasu prije nego što se veza prekine.
Drew zna da je narednica u pravu. Dio njega razumije da se na neki način
pokušava iskupiti, popraviti stvari za Joey, kao da će ispravljanje nepravde
nekako nadoknaditi majku koju je imala i život koji je živjela.
Joeyni dnevnici završavaju s početkom suđenja njezinoj majci.
Ali posljednjih nekoliko zapisa, u koje je Joey uključila mnogo živopisnih
detalja, donose glas djevojke koja je naučila nositi se s činjenicom da će joj život
uvijek biti usran jer joj nitko nikada nije rekao da zaslužuje nešto bolje.

119
 Knjige.Club Books

DVADESET PRVO POGLAVLJE

ad je Deborah Jackson stigla u drugi posjet, Joey je još uvijek spavala na

K madracu na podu. Socijalna radnica nije bila sretna i oštro je razgovarala s
Joeynom tetom i tetkom u kuhinji dok je Joey čekala (prisluškivala) u dnevnom
boravku.
- Olakšat ću vam život - čula je Deboru kako govori. - Ja ću naručiti krevet, a
cijenu ćemo naprosto oduzeti od vaše iduće isplate. Na putu ovamo prošla sam
kraj lijepe trgovine s namještajem koja dostavlja idući dan.
Tita Flora i tito Micky stišanim su glasovima razgovarali na cebuanskom, a
Joey je zatim čula kako njezina teta govori: - U Searsu je rasprodaja. Mick će
odmah otići i kupiti nešto.
- Sjajno - rekla je Deborah. - Pričekat ću ovdje da vidim što će donijeti. U
međuvremenu bih voljela izvesti Joelle na ručak.
Dvadeset minuta kasnije, Joey je vadila kisele krastavce iz hamburgera u
jedinom McDonald’su u Maple Soundu.
- Voljela bih s tobom razgovarati o saslušanju na obiteljskom sudu idući
tjedan - rekla je Deborah. - Većina onoga što sudac treba znati bit će predstavljeno
kroz tvoj medicinski izvještaj i svjedočanstva drugih svjedoka. Ne moraš biti
ondje, ali željela bih tvoje dopuštenje da naglas pročitam odlomke iz tvojih
dnevnika. Bi li to bilo u redu?
Joey je slegnula ramenima.
- Razumijem da jako voliš svoju majku, Joelle. - Deborin je glas nježan. - I
znam da je ovo bolno i zbunjujuće. Počašćena sam što si mi povjerila svoje
dnevnike jer znam da ti nije lako imati povjerenja u druge. Ali jednom kad sam
ih pročitala, morala sam te zaštititi. Imam osjećaj da si mi zato dopustila da ih
uzmem.
Joey je osjećala kako joj se lice rasteže u bolnu grimasu plača pa je brzo
natrpala hrpu prženih krumpirića u usta.
- E sad, kao što znaš, suđenje tvojoj majci za ubojstvo razdvojeno je od
saslušanja o zlostavljanju djeteta. - Deborah govori nježno. - Tvoja je majka
zatražila brzo suđenje pa je sudac odredio jesenski rok.
- Hoću li morati svjedočiti?
- Da.
- Hoće li moja mama biti ondje u to vrijeme?

120
 Knjige.Club Books

- Hoće. A bit ću i ja. Ali dobro ćeš se pripremiti. Idućih nekoliko tjedana morat
ćeš dolaziti u Toronto kako bi se sastala s krunskom odvjetnicom, tužiteljicom
koja vodi sudski postupak protiv tvoje majke, kako bi s njom prošla sva pitanja
koja će ti postaviti.
- Kako ću znati što trebam reći?
- Trebaš samo reći istinu - reče Deborah. - Svoju istinu. Odvjetnica će ti samo
pomoći da uvježbaš najbolji način da to učiniš.
Na trenutak sjede u tišini dok Joey pije svoj čokoladni frape i razmišlja o
razlici između istine i svoje istine. Istina je da je Ruby više puta izbola Charlesa.
Joey ih je čula kako se svađaju jer se nalazila u spavaćoj sobi na kraju hodnika.
Ali Joeyna je istina bila da joj je drago što je Charles mrtav.
- I, Joelle... tvoja te majka želi vidjeti. - Deborah ju je pažljivo promotrila. -
Možeš reći ne. To u potpunosti ovisi o tebi.
- Posjetit ću je. - Čim je izgovorila te riječi, osjetila je kako joj se srce najprije
nadima od sreće, a zatim smanjuje od straha. - Trebam razgovarati s njom. -
Moram joj reći da mi je žao.
- Dogovorit ću posjet - rekla je Deborah. - Hej, vidjela sam zgodnu malu
knjižaru u glavnoj ulici. Kad završimo ovdje, hajmo vidjeti što ima prije nego što
krenemo natrag.
Posjet knjižari bio je upravo ono što je Joey trebala i, prvi put otkako je stigla
u Maple Sound, osjetila je tračak radosti. U tijeku je bila posebna akcija: 2-za-l
ponuda za romane malog formata u mekom uvezu. Deborah joj je rekla neka uzme
što god želi i Joey je odabrala roman Stephena Kinga Ono i Vrijeme ubijanja
Johna Grishama. Još nije čitala ništa od tih autora, ali to su bile dvije najdeblje
knjige na polici, što je značilo sate i sate čitanja i bijega.
Kad su se vratile u kuću, Joey nje novi krevet bio na katu, već sastavljen. Nije
bio neko poboljšanje jer su uzglavlje i okvir samo činili da se soba doima manjom
nego što jest, ali činilo se da je Deborah zadovoljna.
Bilo je vrijeme da socijalna radnica krene natrag u grad i, kao i prošli put, od
same pomisli na to da se moraju oprostiti, u Joeynu se trbuhu stvorio čvor. Dok
je pratila Deboru do auta, pitala se (ne prvi put) kakav bi joj bio život da je
Deborah njezina majka. Socijalna radnica zacijelo stanuje u udobnoj kući, možda
sa suprugom koji se zove... Ben. A možda bi Joey imala i mlađu sestru i mlađeg
brata s kojima bi se mogla igrati, a oni bi se zvali... Stephanie i Michael. Možda
bi imali i obiteljskog psa, jednog od onih debeljuškastih sa spljoštenim nosom koji
bi se zvao... Gracie. Bilo bi mnogo smijeha. I topline. I ljubavi. Osjećala bi se
sigurno. Osjećala bi se kao da pripada.
Da sam barem tvoje dijete.
- Kamo si to odlutala? - Deborah je nježno upitala dok su stajale pokraj
njezine Honde.
Kući s tobom.
121
 Knjige.Club Books

- Nikamo - odgovorila je Joey. Očajnički je željela zagrljaj, ali nije znala kako
zamoliti.
Socijalna radnica riješila je taj, problem umjesto nje, čvrsto omotavši ruke
oko Joey. - Sakrij ovo - šapnula je Deborah, stavljajući plastičnu vrećicu u Joeyne
ruke. U njoj su bila četiri paketića Starburst bombona. - Stavi ih na svoje posebno
mjesto.
Joey je doista imala posebno mjesto, u stražnjem kutu garderobe koju je
dijelila s dječacima. Koristeći malenu pilu koju je pronašla u ostavi za alat tita
Mickyja, odlijepila je tepih i napravila otvor u parketu. Trenutno unutra nije bilo
mnogo toga: njezina zaliha bombona, njezina ogrlica i skalpel koji je također
maznula iz alatnice. Po danu, skalpel se nalazio u njezinom skrovištu. Ali svake
noći, prije nego sto je legla u krevet, izvadila bi ga iz rupe u parketu i sakrila ga
između zida i madraca.
Sada je skalpel mogla sakriti između madraca i okvira novoga kreveta, gdje
će ga moći brzo dohvatiti ako tito Micky ikada odluči ući u spavaću sobu usred
noći.
Za sada je samo stajao u dovratku i promatrao je dok spava.

***

U danima kasnoga ljeta uoči početka suđenja i početka nove školske godine, Joey
je počela shvaćati da je njezino mišljenje o Maple Soundu uvelike bilo oblikovano
mišljenjem njezine majke o Maple Soundu. Iako se njezina teta i baka nikada nisu
pretrgle od ljubaznosti, barem su je hranile.
Prvi put u svom životu, Joey nije bila gladna.
Uvijek je bilo hrane. Nitko nikada nije zaboravio kupiti namirnice. Netko je
svakog dana bio kod kuće i kuhao. Joey bi redovito budili mirisi doručka kojeg je
lola Celia pripremala u kuhinji. Longanisa joj je postala omiljeni obrok, pa je
njezina baka barem dvaput tjedno pržila male, debele filipinske kobasice. Otkad
je stigla u Maple Sound, Joey je dobila pet kila.
- Mangaon na ta - rekla bi lola Celia svima kada je hrana bila gotova. Idemo
jesti. Govorila bi to tri puta dnevno.
Ali sve što je Joey dobila kad je riječ o hrani, gubila je kad je riječ o spavanju.
Budući da joj je krevet bio pokraj vrata, po zvuku koraka znala je tko stiže niz
hodnik. Lagano tapkanje zbacilo je lolu Celiju, koja je uvijek ustajala prije šest.
Brz, ravnomjeran hod pripadao je titi Flori, koja je ili odlazila rano ujutro ili kasno
dolazila kući. Kratki, brzi koraci značili su da Carson ide na toalet.
A sporo, oprezno kretanje značilo je da je to tito Micky. Koraci bi se uvijek
zaustavili pred vratima spavaće sobe, nakon čega bi se začuo prigušeni zvuk kad
bi se vrata očešala o tepih dok ih je otvarao, svega nekoliko centimetara.

122
 Knjige.Club Books

Nakon minutu-dvije, vrata bi se zatvorila, a koraci povukli. A onda bi Joey

trebalo dugo vremena da zaspi.
Tijekom dana bilo je slučajnih dodira. Njegovo bedro naslonilo bi se o Joeyno
kad je sjedao pokraj nje na kauč. Rame bi mu okrznuta njezino kad su se
mimoilazili na hodniku. Nikada nije bilo riječi o nečemu konkretnom, nečemu za
što bi ga mogla optužiti, ali trudila ga se izbjegavati što je više mogla.
Budući da je tito Micky većinu dana provodio u kući, najbolje je bilo biti vani.
A ako je trebala i predah od dečki, jedina opcija bila je boravak pokraj ribnjaka,
budući da je njezinim rođacima bilo zabranjeno približavati mu se. Kad god bi to
učinili, tita Flora bi vrištala: Maknite se odatle klisko je i voda je duboka u sredini!
Tjedan dana prije početka suđenja, Joey je sjedila u sklopivoj stolici na rubu
ribnjaka, udubljena u novu knjigu Stephena Kinga, kada je začula pljusak. Zvuk
ju je istrgnuo iz Derryja, izmišljenog gradića opisanog u romanu, a kad je podigla
pogled ugledala je dvojicu starijih dječaka kako izvlače najmlađeg iz
vode. Uznemirena, Joey je ustala tako brzo da je prevrnula stolicu. Ali onda je
vidjela da je Carson već izvan vode i dobro. Bio je mokar od vrata naniže i smijao
se dok ga je Tyson pokušavao ušutkati.
Jason, najstariji, shvatio je da ih Joey promatra. Stavio je prst ispred usta.
Ššššš.
Joey je kimnula. Da je itko ovo vidio, bili bi u velikoj nevolji, ali tita Flora
bila je u bolnici, tito Micky otišao je u grad, a lola Celija je zaspala ispred
televizora gledajući sapunice.
Ali njihova baka nije zaspala. Ulazna su se vrata s treskom otvorila i starica
je izišla. Dok je vikala na dječake na cebuanskom, u njezinu se glasu čula
mješavina ljutnje i straha. Joey je čula Jasona kako govori: - Rekli smo mu da to
ne radi, ali on je pokušavao uhvatiti žabu.
- Ha-in ma’s Joey? - čula je kako se baka otresla.
Sva tri dječaka pokazala su prema drugoj strani ribnjaka i lola Celia ju je
rukom pozvala da priđe. Joey se pripremala na verbalni napad koji ju zacijelo
čeka. Ali koliko grozan može biti ako neće razumjeti većinu onoga što lola
govori?
Lola Celia nije vikala na nju. Čim se Joey dovoljno približila, baka je
koraknula prema njoj i pljusnula je tako jako i tako brzo da je vidjela zvijezde.
- Tanga - ispljunula je starica.
Dječake je zaprepastio prizor pljuske i zvuk koji je proizvela. Dva mlađa
sklupčala su se uz starijega, čija su se osmogodišnja usta otvorila od šoka. Bilo je
očito da ih još nitko nikada nije pljusnulo i da čak nisu ni vidjeli da je netko
nekoga pljusnuo. Dok je Joey stavljala ruku na lice, osjećajući vrućinu na obrazu
od malene, čvrste ruke lole Celije, pomalo ih je žalila, jer su to morali vidjeti i jer
ih je to uplašilo.

123
 Knjige.Club Books

- Wa’y kapuslanan. - Ton lole Celije sada je bio mirniji, kao da izgovara
neosporivu činjenicu.
Joey je naučila nove riječi na cebuanskom otkako se doselila ovamo, ali ove
je znala i otprije, iz vremena kad je živjela s majkom. Tanga znači „idiot“. Way
kapuslanan znači „beskoristan“.
I ja sam imala lošu majku, u uho joj je šaputao Rubyn glas.
Da, mama. Jesi.

***

Dva dana prije početka suđenja njezinoj majci, tito Micky i tita Flora odvezli su
Joey u Toronto, dok su dječaci ostali kod kuće s lolom Celijom. Teta i tetak
isplanirali su putovanje kao da se radi o mini-praznicima Isplanirali su ručkove i
odlaske u kupovinu te obavijestili prijatelje da će biti u gradu. Bili su odlično
raspoloženi i vožnja je brzo prošla.
Joey je bila nervozna.
Nakon što su se prijavili u hotel, teta i tetak odveli su je na susret s Deborom,
koja ju je trebala odvesti u posjet majci. Joey je bila nervozna. Nije vidjela Ruby
od noći u kojoj je uhićena dva mjeseca ranije. Tita Flora nije imala ni najmanju
želju vidjeti sestru. Kad ju je Joey pitala želi U poći, rekla je „Drugi put“, kao da
će doista biti drugog puta, kao da se radi o pozivu na večeru, a ne posjetu u zatvor.
Joey je ponovno odabrala McDonald’s, ali ovoga puta Deborah nije željela
hamburger. Rekla je da pokušava smršaviti pa je naručila salatu, koju je jela kao
da se radi o mučnom zadatku.
- Imala sam neobičan osjećaj kad smo zadnji put razgovarale - rekla je
Deborah, gutajući gomilu iceberg salate. - Je li sve u redu u kući tvoje tete i tetka?
Ponoćna sjenka tita Mickyja bljesnula je u Joeynu umu, popraćena bolnom
pljuskom lole Celije.
- U redu, jednostavno ću pitati. - Deborah je zabola vilicu u salatu i položila
ruke u krilo. Pogledala je Joey ravno u oči. - Joelle, jesi li se ikada osjećala
nelagodno zbog svog tetka?
Joey je spustila pogled na hamburger, pokušavajući smisliti što može reći da
uvjeri Deboru da je sve u redu, iako to nije bila istina.
Hajde, reci joj. Misliš da će ti biti bolje s udomiteljima? Samo perverznjaci
žele udomiti tuđu djecu.
- Mislim, malo je čudno živjeti s muškarcem - rekla je Joey. - Mamini dečki
nikad nisu živjeli s nama.
- Razumijem. - Deborah je kimnula i činilo se kao da joj laknulo zbog
odgovora. - Treba vremena.

124
 Knjige.Club Books

Joey je duboko udahnula. Ono što se spremala pitati vježbala je noć prije,
premećući riječi u glavi dok joj nisu zazvučale dobro. - Deborah, mogu li klinci
birati s kime žele živjeti?
- Pa, ovisi. Da imaš drugih članova obitelji...
- Nemam drugu obitelj - rekla je Joey. - Samo... pitala sam se bi li ti ikad
udomila nekoga poput mene. Jer, mislim, platili bi ti da to napraviš, zar ne? Ne
bih ti smetala ni dosađivala, obećavam.
- Oh, dušo. - Deborah se nagnula i stisnula Joeyne prste. - Kad bi stvari barem
bile tako jednostavne. Ja sam socijalna radnica, ne udomiteljica, a to su dvije vrlo
različite stvari. Ali uvijek sam tu da ti pomognem, u redu? Ako ikad pomisliš da
bi bila sigurnija negdje drugdje, želim da mi kažeš.
- U redu je. - Joey se natjerala da se nasmiješi. - To je ionako bila glupa ideja.
- To nije bila glupa ideja. Polaskana sam. Svatko bi bio sretan da ima dijete
poput tebe. - Deborah se vratila svojoj salati. - Usput, izgledaš sjajno. Zdravo.
Narasla si otkad sam te zadnji put vidjela.
Ono što Deborah nije spomenula bilo je da su Joey narasle sise. Nije imalo
šanse da socijalna radnica to nije primijetila. Činilo se da su svi to primijetili.
Pogotovo tito Micky.
Joey je uvijek mislila da će se sjajno osjećati kad napokon dobije sise. Činilo
se da je njezina majka zaljubljena u svoje: odnosila se prema njima kao da su
vrijedna imovina koju u svakom trenutku treba isticati i pokazivati. Ali Joeyne su
rasle, pa su boljele. A i bila je nesigurna. Pokušala je zamoliti titu Floru da joj
kupi grudnjak, ali ova se samo nasmijala.
- Za te dvije trešnjice? - rekla je tita Flora. - Uživaj dok su male. Kad budeš
starija, mrzit ćeš nositi grudnjak.
- Ovaj, Deborah? - Joey će tiho. - Misliš li da bi idući put, kad dođem na
suđenje, mogle ići kupiti... grudnjak? - Znala je da joj je lice crveno, osjećala je
to.
Socijalna se radnica nije nasmijala. Umjesto toga, pogledala je na sat. - Ako
pojedeš taj hamburger za pet minuta, možemo odmah otići. Znam točno kakav
grudnjak, jer sam prošli tjedan kupila jedan za svoju kćer. Ali tebi ćemo kupiti
dva: jedan za nošenje, jedan za pranje.
Bio je to prvi put da je spomenula da ima djecu i Joey se osjećala kao da ju je
netko udario u trbuh. Deborah ima kćer.
Dok je dovršavala svoj hamburger, Joey je razmišljala je li ikada osjetila
ovakvu vrstu ljubomore. Bila je u drugom razredu, a Nicole Bowie u školu je
donijela svoga Garfielda. Plišani je mačak imao savršeno narančasto-crno krzno i
velike plastične oči zbog kojih je djelovao kao da se dosađuje i da ga ništa ne
može impresionirati, baš kao što je izgledao i Garfield u stripovima. Nicole
je dopustila Joey da se njime igra pet minuta za vrijeme odmora, a kad ga je
zatražila natrag, Joey se već bila zaljubila.
125
 Knjige.Club Books

Nikada nije nešto željela toliko žarko kao što je željela toga Garfielda. Na
koncu je zamolila majku da joj ga kupi za Božić, no Ruby joj je rekla da te godine
možda uopće neće biti božićnih darova.
- Igračke koštaju - rekla je njezina majka. - Ukrasni papir košta. Selotejp
košta. Božić je skup, Joey.
Stoga je učinila jedino što je mogla: napisala je pismo Djedu Božićnjaku.
Tri tjedna kasnije, Joey se probudila na božićno jutro i pronašla kutiju veličine
mačke ispod drvca. Bilo je tu još nekoliko drugih darova, ali na ovome je pisalo:
ZA JOEY, OD DJEDA BOŽIĆNJAKA. Vriskajući od uzbuđenja, poderala je omot dok
se Ruby čitavo vrijeme smiješila. Ispod omota nazirala se kutija s plastičnim
prozorčićem, a na vrhu je pisalo CHESTERFIELD.
Chesterfield?
Joey ga je izvukla iz kutije. To je svakako bio plišani mačak, ali krzno mu
nije bilo narančasto i crno, već sivo i smeđe. Njegove plastične oči nisu bile bijele
s ogromnim crnim zjenicama, već zelene. Na sredini trbuha nalazio se gumb na
kojem je pisalo PRITISNI ME. Kad ga je pritisnula, radosnije glas rekao: Bok, ja
sam Chesterfield. Kako se ti zoveš?
To nije bio Garfield. Bila je to neka jeftina imitacija. Dar čak nije bio od Djeda
Božićnjaka, jer na kutiji je još bila naljepnica za sniženje iz trgovine Zellers. Ovaj
glupi mačak bio je tako nepopularan da je trgovina morala dvaput sniziti cijenu
kako bi ga se riješila.
- To nije Garfield! - viknula je Joey, ne mogavši se svladati.
I glup je!
Majčino se lice promijenilo. Joey je ustuknula, uvjerena da će dobiti udarac...
ili možda tri. Ali Ruby je samo ustala, zaputila se niz hodnik u svoju sobu i
zatvorila vrata. Minutu kasnije, Joey je čula majku kako rida.
Njezina majka nikada nije plakala, pa ju je taj zvuk plašio više nego pomisao
na to da bi je Ruby mogla udariti.
Dvadeset dugih minuta kasnije, majka je izašla iz spavaće sobe. Ukrasni je
papir još bio na podu, a nekoliko darova ispod božićnog drva još nije bilo
otvoreno, uključujući maleni dar koji je Joey napravila u školi za majku. Joey je
sjedila na istom mjestu blizu drvca s Chesterfieldom u krilu, nadajući se da će to
majci poručiti da joj je žao, zbilja jako žao zbog njezinog ispada.
Ruby je mirno prošetala pokraj nje u kuhinju iz koje je osvanula nakon
nekoliko sekundi držeći vreću za smeće. U nju je ubacila neotvorene darove i
ukrasni papir. Zatim je izvukla plišanog mačka iz Joeyna krila i izašla iz stana.
Nekoliko sekundi kasnije, Joey je čula zveket metalnih vrata kad je njezina majka
sve bacila u otvor za smeće.
- Bolje? - upitala je Ruby kad se vratila u stan praznih ruku. - Usput, tri
mjeseca kasnimo sa stanarinom pa letimo van na Staru godinu. Ne znam kamo
ćemo otići, ali sve što ne stane u moj kofer možemo baciti.
126
 Knjige.Club Books

Joey nije mogla govoriti. Bilo joj je samo sedam godina. Što je mogla reći?
A sada, dok je sjedila nasuprot Debore, najljubaznije osobe koju je poznavala,
osjećala se isto kao s Nicole Bowie. Ljubomorno. Ogorčeno. Očajnički žudeći za
boljim životom, drugačijim životom, iako je znala da je to nemoguće, jer nije
zavrijedila ništa tako dobro. Deborah je bila ondje samo zato što je to bio
njezin posao. Njezini teta i tetak primili su je u svoj dom samo zato što su za to
dobivali novac.
Nitko u Joeynu životu nije bio ondje samo zato što je to želio.
Deborina je kći bila najsretnija osoba na svijetu. A da ju je Joey mogla ubiti
kako bi s njom zamijenila mjesta, ozbiljno bi porazmislila o najboljim načinima
da to i učini.

127
 Knjige.Club Books

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

rew je večer prije pročitao posljednji Joeyn dnevnik i proveo polovicu

D petosatne vožnje do gradića Sainte-Élisabeth pitajući se kakav joj je život
bio nakon što se preselila u Maple Sound. Ako je u pet godina koliko ih je provela
ondje vodila dnevnike, oni su davno nestali. A jedine osobe koje znaju nešto o
Joeynu životu u malome gradu ne žele razgovarati. Njezina tita Flora odbila je
zahtjev za intervjuom. Od njezina tri rođaka, samo je najmlađi odgovorio na
Drewov e-mail, rekavši tek da je u to vrijeme bio premalen da bi se ičega sjećao.
A njezin tito Micky? Umro je. Prije pet godina. Od emfizema. Kad stigne u
zatvor, prijava ide brzo. Već je intervjuirao zatvorenike u nekoliko kazneno-
popravnih ustanova, pa dobro poznaje proceduru. Službenica mu dodaje posudu
u koju odlaže mobitel, remen, novčanik i ključeve, a zatim stoji s raširenim
rukama dok ga ona pregledava.
- Vi ste joj šesti posjetitelj ovaj tjedan - kaže službenica dok ga pušta kroz
vrata. - Voli puštati ljude da čekaju pa si obavezno uzmite časopis da vam vrijeme
brže prođe.
- Cijenim savjet - kaže Drew. - Merci.
- De rien.
Ovo je Drewov prvi posjet Instituciji za žene Sainte-Élisabeth, koja je toliko
lijepa da to nije pravedno. Kao i svi zatvori, nudi razne obrazovne programe,
psihološko savjetovanje i radionice za roditelje, ali zatvorenice ovdje također
mogu pohađati satove joge, tai chija i meditacije. Tu su i organizirani sportovi,
večeri društvenih igara, filmske večeri, čak i čitateljski klub. Ondje je smješteno
115 žena, a samo pet njih su u dijelu zatvora maksimalnog stupnja sigurnosti.
Ruby Reyes nije jedna od njih. Joeyna je majka navodno uzorna zatvorenica i
stoga joj je omogućeno onoliko slobode koliko to dopušta zatvor poluotvorenog
tipa.
Ovo nije zatvor. Ovo je jebeni wellness centar.
Prostor za posjetitelje iritantno je vedar i slabo popunjen. Drew odabire stol
blizu prodajnih automata iz kojih kupuje niz preskupih grickalica. Razočaran je
policom s časopisima, uglavnom punom tabloida i tračeva o slavnim osobama.
Drew na koncu odabire najnoviji broj časopisa People s pokojnim Jimmyjem
Peraltom na naslovnici te stari broj tjednika Macleans.
Gotovo je dovršio prelistavanje kanadskog vjesnika kad se vrata sobe za
posjetitelje otvore uza zujanje. Ulazi visoka žena crne kose koja joj seže do
ramena, šetajući kao da nema ama baš nikakvih briga. Vitka je i gotovo se utapa
128
 Knjige.Club Books

u zatvoreničko odijelo boje lavande, ali hoda kao da nosi onu istu zlatnu haljinu
koju je prije dvadeset pet godina odjenula na božićnu zabavu.
Drew ustane dok mu prilazi Ledena kraljica.
- Drew Malcolm - kaže i oni se kratko rukuju. - Hvala što ste pristali sastati
se sa mnom, gospođo Reyes.
- Molim te, zovi me Ruby. - Ispitivačkim ga očima odmjeri od glave do pete
prije nego što sjedne i baci pogled na hrpicu grickalica. - To je za mene?
- Poslužite se.
- Skoro nikad nemam posjetitelje. - Ruby otvori bocu vode. - Onda odjednom,
otkad sam dobila uvjetnu kaznu, bilo ih je već šest. Doduše, nijedan nije bio ovako
zgodan. Gdje si bio prije dvadeset pet godina?
- U srednjoj školi - kaže Drew. Čitao sam o vama u novinama. - Hvala,
gospođo.
- Jel’ ti to mene vrijeđaš? Rekla sam ti da me zoveš Ruby. - Nasmiješi se. -
Čudi me da ikoga još zanima moja drevna prošlost, ali na tome valjda trebam
zahvaliti Lexi Baxter.
Filipinski naglasak nazire se tek u tragovima i doista se moraš napregnuti da
ga čuješ. Ovako zavaljena u stolicu djeluje tako skromno, što ne odgovara slici o
njoj koju je Drew oduvijek imao. U njegovoj je mašti Ruby Reyes zastrašujuća
pojava, opasna osoba, osoba koje se treba bojati. Žena koja sada sjedi nasuprot
njemu ne izgleda kao da odgovara ijednom od tih opisa. Razočaravajuće je...
obična.
Smeta mu što nalikuje na Joey.
Ona se nagne prema naprijed, prebire po hrpici grickalica i napokon odabere
vrećicu čipsa. - Baš volim slano. Dakle. Ti si novinar? Za koje novine radiš? Prošli
je tip pisao za nešto na internetu. Nije mi se sviđao.
- Ja sam istraživački novinar - kaže Drew. - A danas je sve na internetu. Ja
vodim podcast.
Ruby gricne listić čipsa. - Nisam sigurna da znam što je to.
On joj ukratko objasni. - Usredotočim se na jednu priču odjednom i obično je
obrađujem kroz šest do osam epizoda.
- I ljudi to stvarno slušaju?
- Njih tri milijuna, da.
Čini se da je Ruby zadivljena brojkom. - Znači ovdje si jer želiš da ja budem
tvoja sljedeća priča?
- Ne baš, iako moram priznati da je obrat s #MeToo pokretom zanimljiv.
Ruby se ponovno nasmiješi. - Očekivala sam da će me klevetati na saslušanju
za uvjetnu kaznu, najvjerojatnije Charlesova djeca. Istina, njegov sin rekao je
puno zlobnih stvari odboru za uvjetnu kaznu, ali ispalo je da je Lexi na mojoj
strani.
129
 Knjige.Club Books

- A koja je to strana? - Drew već zna odgovor, ali želi ga čuti od nje.
- Strana žrtve, naravno. Charles je bio predsjednik banke. Ja sam bila samo
skromna djelatnica u službi za korisnike.- Nije me trebao niti primijetiti, ali bio je
predator. Vidjela sam ga par puta u kafiću kad sam bila ondje s kćerkom.
Vjerojatno me zato izabrao.
Krivo. Ti si izabrala njega. Pobrinula si se da budeš u tom kafiću kad god je
i on bio ondje. To su spomenuli na suđenju.
Ruby uzdahne. - U to je vrijeme bio čudesno šarmantan.
- Nije vam smetalo što je bio oženjen?
- Ni najmanje. Njegov život, njegova žena, njegov izbor. - Pojede još jedan
listić čipsa. - Uglavnom, prije nekih godinu dana, Lexi je pisala o svom ocu na
svom blogu za životni stil. Još uvijek ne mogu vjerovati da to stvarno može biti
posao: pisanje o vlastitom životu na internetu. - Okreće očima. - Poslala mi je
papirnati primjerak u zatvor. Vrlo prosvjetljujuće štivo. Ispada da ju je njezin otac
zlostavljao, baš kao što je zlostavljao i Joey.
Stavila si Joey na njegov put.
- U svom pismu, Lexi je napisala da mi oprašta i da je dijelu nje drago što je
mrtav. Otuđila se od majke, znaš. Kad je prošle godine iznijela svoju priču u
javnost, Suzanne je prekinula sve veze s njom.
Drew to nije znao.
- A onda je, naravno, taj blog bio posvuda... uf, postoji riječ za to...
- Viralan.
- Kad je blog postao viralan, javila se hrpa žena koje su radile za Charlesa.
Sve su imale grozne priče. Jedna je čak rekla da ju je Charles silovao u svom
uredu, nakon što su svi otišli kući. I tek tako, Charles je od žrtve postao zlikovac.
Ruby pije vodu kako bi sakrila osmijeh.
- Čudno je kako se brzo priča može promijeniti - kaže ona. - Više nije dobar
čovjek kojega je uhodila opsjednuta razaračica domova. Sada je pedofil koji je
zlostavljao vlastitu kćer, moćan muškarac koji je napadao žene koje su radile za
njega.
- Jasno vam je da obje te stvari mogu biti istina - kaže Drew. - On može biti
seksualni predator, a vi istovremeno možete biti psihopatkinja koja ga je ubila kad
je pokušao prekinuti vašu vezu.
Ruby zastane, a zatim slegne ramenima. - Što god. Ništa se tu više ne može
napraviti. Charles je mrtav.
- Zato što ste ga vi ubili.
Ona pojede još jedan listić čipsa.
- Kako ste uvjerili odbor za uvjetne kazne da vas pusti? - pita Drew.

130
 Knjige.Club Books

- Nisam - kaže Ruby. - To je učinila Lexi. Došla je na moje saslušanje i

govorila u moju korist. Rekla je odboru da, iako ubojstvo njezina oca nije u redu,
razumije bijes koji je doveo do njega. Rekla je da je, što se nje tiče, njezin otac i
sam kriminalac i da je danas živ, sigurno bi bio u zatvoru. Rekla je da zaslužujem
suosjećanje i da je dvadeset pet godina iza rešetaka i više nego dovoljno. Bila je
vrlo uvjerljiva.
Ruby uputi Drewu širok osmijeh. - Čitava je stvar bila vrlo dramatična.
Suzanne Baxter ustala je i nazvala kćer lažljivicom. Lexi je onda optužila majku
da je bila sudionica. A onda, kad je Lexi izlazila, Suzanne je pljunula na nju.
Zamisli samo! Grozna majka.
Vjerujem ti jer ste iste.
- Hoćeš sve ovo iskoristiti za svoj podcast? - upita Ruby. - Jer ja ću to rado
ponoviti, ako želiš snimati.
- Možda dio toga - kaže Drew. - Ali budimo iskreni, o vama je već dovoljno
rečeno.
Ona se namršti. - Zašto si onda ovdje?
- Želim razgovarati o vašoj kćerki, Joey.
- Čekaj malo. - Ruby zavlači ruku u vrećicu čipsa i nagne glavu. - Sad znam
tko si. Sestra mi je rekla da kad je Joey napustila Maple Sound i, usput, ukrala sav
njihov novac, odselila se natrag u naš stari kvart. Ondje je živjela s nekim crncem
i njegovom curom.
Drew podigne ruku. - To sam ja: neki crnac.
- Znači vas dvoje ste se jebali?
Aha. Tu smo. Ledena kraljica se prvi put pokazala. Osjećaj je začuđujuće
zadovoljavajući i Drew ne može odoljeti da se ne nasmije.
- Moja cura i ja? Da.
- A ti i Joey?
- Mi smo bili samo dobri prijatelji.
- Prijatelji koji su se jebali.
- To se nikada nije dogodilo.
- Ali htio si da se to dogodi.
- Zašto ne bih? Bila je prelijepa.
Ruby se ukoči. - Onda si sigurno bio jako tužan kad je umrla.
- Shrvan. - Drew joj uzvraća pogled. - Vi niste bili?
- Naravno da jesam. - Na trenutak skreće pogled. - Nijedna majka ne želi
nadživjeti svoje dijete.
Daj, molim te. Da ste ti i Joey u šupljikavom čamcu i da se samo jedna od vas
može dočepati obale, bacila bi je u vodu.
- Bez obzira na to što misliš o meni, voljela sam svoju kćer - kaže Ruby.

131
 Knjige.Club Books

- Pokazivali ste to na zanimljiv način.

- Nisam bila savršena - odbrusi Ruby. - Ali nije bila ni ona.
- Ona je bila klinka. Nije trebala biti savršena.
Ona ga procijeni. - Nema veze što kažem, zar ne? U njezinoj ću priči uvijek
biti zlikovac.
- Vi ste zlikovac u svačijoj priči. Gospođo.
Slijedi stanka. - Znaš kako sam saznala da je umrla? Sestra mi je poslala kartu
suosjećanja u kojoj je bio presavijen članak iz novina o požaru. Flora je uvijek
bila hladnokrvna kuja, čak ikad smo bile male. - Ruby poseže za čipsom i
nastavlja jesti. - Je li istina da je Joey radila kao striptizeta?
- Oko godinu dana.
- Jel’ bila dobra?
- Bila je nevjerojatna - kaže Drew, jer zna da će je to iživcirati.
To upali i njezino lice potamni. - Želiš mi reći da nisi jebao striptizetu koja je
živjela u tvom stanu?
- U to vrijeme nismo živjeli zajedno. - Drew se nagne prema naprijed. - A vi
ste jako zainteresirani za seksualni život vaše mrtve kćeri, gospođo. Kako to?
Ruby ne odgovara.
- Čitavo njezino djetinjstvo zlostavljali ste Joey. Drew govori ravnomjerno,
nastojeći držati osjećaje pod kontrolom. - Ne bi vas trebali pustiti iz zatvora.
Ruby stisne usnice. - Dobivala je po guzici, pa što. Sve što joj se dogodilo,
dogodilo se i meni. Policija i sud napravili su frku ni oko čega. Kad sam ja
odrastala, bilo je normalno disciplinirati djecu. Moja je mama to činila remenom.
Znaš kako kažu: batina je izašla iz raja.
- A što je s udaranjem djece? Šutanjem nogama? Slamanjem njihovih ruku?
Njihovih rebara? Gašenjem čikova na njihovoj koži? - Drew se bori sam sa sobom
kako bi ostao miran, ali ne ide mu dobro. - Što je s omogućavanjem svojim
dečkima-pedofilima pristup djetetu? Vlastitom djetetu? Je li to normalno?
Rubyne oči sijevnu i ona odgurne praznu vrećicu čipsa u stranu. - Misliš da
je poznaješ, ali varaš se. U to me vrijeme bilo tako lako mrziti, a nju je bilo tako
lako žaliti. A što je sa mnom? Nemaš pojma kako je jednoj samohranoj majci s
plaćom djelatnice u službi za korisnike bilo teško podizati dijete u Torontu. Znaš
li kako je teško bilo kad sam se tek doselila u Kanadu? To je bilo sedamdesetih
godina. Hodala bih ulicom i ljudi bi me nazivali rižom, kosookom, žučom...
Morala sam popušiti nekome da dobijem prvi posao. Nemaš pojma kako je to biti
samohrana majka i zato da se nisi usudio osuđivati me.
- Gospođo, moja je majka bila samohrani roditelj nakon što mi je otac umro,
i još k tomu crnkinja. A odgojila je troje djece na učiteljskoj plaći i nekako uspjela
da nas nikada ne udari. Nijedan jedini put. - Drew teško diše. - A tu je i bonus: svi
smo još živi.

132
 Knjige.Club Books

- Jedi govna.
- Poslije vas.
- Pogledaj se. Tako zgodan, ljutit muškarac. - Rubyn glas prede. - Tako
predano izigravaš pravednika. Neću se praviti da razumijem zašto. Joey si
poznavao, koliko, par godina? Nisi je ni jebao, a ovo te ipak tako muči. Jadničak,
sigurno osjećaš ogromnu krivnju. Sigurno ti ne da spavati po noći.
- Zbilja ste čudovišno ljudsko biće. - Drew ne može sakriti osjećaj gađenja. -
Tukli ste je. Vaši su je dečki zlostavljali. Istražio sam povijest vaših veza u
transkriptima suđenja za ubojstvo. Imali ste dva dečka prije Charlesa Baxtera koji
su sada na popisu seksualnih prijestupnika. Kurvali ste vlastitu kćer i sada je
mrtva. Ne mislite da je sve to vaša krivica?
- Bila mi je više nalik nego što misliš.
Zure jedno u drugo. Drew više nema što reći. U stvari, to nije istina. Naprosto
mu je dosta njezinih laži. Kao da osjeća da mu je dosadila, Ruby se smiješi.
- Zar me nećeš pitati kakvi su mi planovi kad izađem? - Pijucka vodu. - Svi
drugi su me to pitali.
Drew želi povikati da ga boli dupe za to što će ona raditi kad izađe. Ali
zapravo ga zanima, jer mu je ideja da će ona voditi bilo kakav normalan život
uvredljiva. - Kakvi su vam planovi kad za dva dana izađete?
- Provest ću neko vrijeme u Maple Soundu sa sestrom - Ruby će živahno i
jasno je da je unaprijed pripremila odgovor. - Njezini su dečki odrasli i sama je
otkako joj je muž umro. Čula sam da je Maple Sound postao turističko odredište,
s puno slatkih dućančića i kafića. I moji majka ondje živi. Bit će lijepo
provesti vrijeme s obitelji.
Drew se ne može suzdržati pa prezrivo otpuhne. - Sereš.
Čuvši to, Ruby zabaci glavu i nasmije se. - Znala sam da to nećeš popušiti.
Ali svi drugi jesu. Sigurna sam da ti je Joey rekla kakva je noćna mora naša obitelj.
Pogotovo moja majka.
- Pa, morali ste to od nekoga naslijediti.
Ruby zanemari taj komentar. - S obzirom na našu osobnu vezu, osjećam da s
tobom mogu biti iskrena: pravi je razlog da se nadam da neću predugo biti u Maple
Soundu. Ja, u toj vukojebini s dvije najgore kuje koje poznajem? - Strese se. -
Uglavnom, plan mi je vratiti se u Toronto i kupiti malu kuću. Negdje u
žiži zbivanja, da mogu uživati u pulsu grada. Možda ću si nabaviti i jedan od onih
električnih auta. Jedva čekam.
- S kojim novcem? - Usprkos sebi, Drew je znatiželjan. - Mislite da će vam
platiti za intervjue? Ili da će vam neki izdavač ponuditi novac da napišete knjigu?
Kao osuđeni ubojica ne možete zarađivati na svom zločinu.
- Ne, ali mogu zarađivati na tuđem zločinu. - Rubyn osmijeh osvijetli joj lice
i ona se namjesti u stotici, uzbuđena. - Plaćaju mi da čuvam tajnu. Zapravo

133
 Knjige.Club Books

umirem od želje da nekome kažem, ali to je sve što mogu reći za sada. Smiješno
je kako se stvari okreću meni u korist. Za promjenu.
Drew joj ne vjeruje. Ruby je lažljivica. To joj je u krvi. - Kakvu biste tajnu
uopće mogli znati da bi vam netko platio da je čuvate?
Ona ne odgovara, pa njegov um razmatra sve mogućnosti. Tajne plus novac
mogu značiti samo jednu stvar.
- Ucjenjujete nekoga? - upita on.
Ruby sklopi ruke i položi ih na stol. - Radije o tome razmišljam kao o naknadi
za zadržavanje informacija za koje netko drugi ne želi da dospiju u javnost.
- Mislite mi reći ili ne? - Drew pričeka pet sekundi, a kad ona ne odgovori,
ustane. Ne zna kakvu to igru igra, ali njih dvoje su završili. Uzima slatkiš iz hrpice
grickalica za dugu vožnju kući. - Zahvalio bih vam na vremenu, ali imate ga na
bacanje.
Ruby pokaže glavom prema broju časopisa People koji nije stigao pročitati. -
Tužno je ova priča o Jimmyju Peralti, zar ne? Ovdje smo stalno gledale Princa od
Poughkeepsieja. Fascinantan slučaj. Ubila ga je peta žena, skoro trideset godina
mlađa od njega. Jesi li znao da je Filipinka?
Drew to nije znao jer ga ne zanimaju brakovi slavnih osoba. - Filipinka ubila
starijeg bogatog bijelca? Zvuči poznato.
- Trebao bi idući podcast posvetiti tom slučaju. - Ruby se zavali natrag u
stolicu. Izgleda zadovoljna sama sobom. - Naravno, kad završiš sa mnom.
Drew gura paketić slatkiša u stražnji džep. - Gospođo, ne da sam završio s
vama, nego smo raskrstili.

134
 Knjige.Club Books

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

ako je Drew po povratku u Toronto iscrpljen (sat s Ruby Reyes uništio bi

I svakoga, a tu je još i deset sati vožnje), odluči posjetiti majku. Budući da mu je
Juniorova zalogajnica usput, impulzivno stane kako bi naručio hranu za van te
čavrlja s Charisse dok čeka.
Petnaest minuta poslije, u domu je za starije osobe Red Oak, gdje Belinda
Malcolm živi posljednje dvije godine. Stiže do njezina apartmana u trenutku kad
jedna od medicinskih sestara izlazi. - Bok, Maya - Drew će osmjehnuvši se. - Je
li danas dobro?
- Krvni talk joj je malo nizak, ali držimo ga na oku. Voljela bih da više jede.
- Sestra opazi Drewovu vrećicu s hranom za van. - Oho, Juniorova klopa! To bi
trebalo pomoći. Uživajte u večeri, vas dvoje.
- Lijepo te vidjeti - njegova će majka toplo kad Drew zatvori vrata za sobom.
Sjedi u invalidskim kolicima i on se sagne pogubiti je u obraz. - Mirišem li ja
kozletinu s curryjem?
- Da, gospođo. Donio sam i pečene plantane. Nadam se da si gladna.
Spušta vrećice s hranom na stol i skupi desetak časopisa koji su njegove sestre
ondje ostavile. Izbor je sličan kao i u zatvoru: uglavnom sranja o slavnim osobama
i nekoliko modnih časopisa. Počne raspakiravati hranu.
- Mayi se sviđaš. - Njegova mu majka priđe. Kaže to svaki put kad Drew dođe
u posjet. - Znaš da nema dečka, zar ne?
Drew sjeda nasuprot nje. - Spomenula si to.
- Slatka je. Te velike smeđe oči. A i vidjela sam kako joj gledaš guzu.
- Žene gledam samo iznad vrata.
- Upravo je kupila vlastiti stan.
- Dvadeset osam joj je godina. Premlada je za mene.
Majka ga pogleda. - Odakle ti znaš koliko ima godina?
- Provjerio sam na internetu - kaže Drew i oboje prasnu u smijeh.
Njegova majka otvori vrećicu s hranom i počne jesti. S drugim zalogajem
pokazuje više oduševljenja, a Drew primijeti da je dodatno smršavila. Prije četiri
godine udario ju je pijani vozač i nakon dvije operacije i nekoliko komplikacija,
trajno je u invalidskim kolicima. Sama je predložila da se preseli u dom za starije.
Kao umirovljena učiteljica ima odličnu mirovinu, zahvaljujući kojoj njezin
boravak u domu ne predstavlja financijski teret za obitelj. Čini se da joj se ovdje

135
 Knjige.Club Books

sviđa. Osoblje je ljubazno i nudi se mnoštvo aktivnosti. Kćeri su je nekoliko puta

vidjele i kako se smijulji s jednim gospodinom, što Belinda odbija priznati.
- Danas sam lijepo porazgovarala s unukom - kaže njegova majka.
- Sasha te zove češće nego mene.
- Ja je ne ispitujem o njezinom ljubavnom životu.
- Premlada je da bi imala ljubavni život.
- Ti si u njezinim godinama već živio sa Simone - Belinda će bez uvijanja.
- Da, a vidiš kako je to ispalo.
Na televiziji je epizoda Stvarnih kućanica. Drew ne zna o kojem se gradu radi,
ali sve su žene plavokose i pijane. Poseže za daljinskim upravljačem kako bi
promijenio program, ali majka ga zaustavi.
- Nemoj - kaže Belinda. - Ufuravam se. Ove su žene lude. Uz sav taj novac i
dalje se svađaju oko najbanalnijih stvari.
Drew odlučuje svoje mišljenje o reality showu zadržati za sebe. Barem ne
gleda Gospodina Savršenog.
- Što je s tobom? - upita Belinda. - Doimaš se rastresenim.
- Ne, gospođo, ovdje sam s tobom.
- Djevojke i ja napokon smo odslušale petu sezonu tvog podcasta - kaže
njegova majka. - Iznenadila sam se kad sam čula da će iduća sezona biti o Ruby
Reyes. Uvijek si govorio da se ne namjeravaš baviti tom temom.
- To je bilo prije nego što su je odlučili pustiti.
- Čitala sam o kontroverzama koje je izazvala njezina uvjetna. - Belinda
odmahuje glavom. - Pišu o tome kao da je Ruby jedna od žrtava Charlesa Baxtera.
Što je prokleta uvreda njegovim stvarnim žrtvama.
- U potpunosti se slažem.
- Ali s druge strane, tko zna što se doista događalo? - razmišlja njegova majka.
- On je bio predsjednik banke. Odnos moći bio je u potpunosti neuravnotežen. Da
je Ruby htjela reći ne, bi li mogla?
- Nije htjela reći ne jer je ona ta koja je proganjala njega.
Belinda mu uputi znalački pogled. - To govori objektivni novinar ili vrlo
pristran Joeyn prijatelj?
- Samo iznosim činjenice. - Drew proguta zalogaj u ustima. - Nemoj me krivo
shvatiti, žao mi je svih Baxterovih žrtava, uključujući njegovu kćer. Ali nikada se
neću složiti da je Ruby Reyes jedna od njih.
- Joey je bila tako draga djevojka. Sjećaš se kad ste je ti i Simone doveli za
Dan zahvalnosti? Uzela je veliku porciju Monicinog umaka od brusnice, ne
znajući da je tvoja sestra zaboravila dodati šećer. Sirotica nije znala da ne bi trebao
imati takav okus.

136
 Knjige.Club Books

- I još je sve pojela. - Ta uspomena Drewu natjera osmijeh na lice. - Nije htjela
biti nepristojna.
- Još imaš sve one članke iz novina koje ti je ujak Nate slao iz Buffala?
- Sve sam sačuvao. Ponovno ih čitam kao pripremu za podcast. Sjeb... - Drew
pročisti grlo. Njegova majka grozi se psovki. – Neobično je vidjeti kako je priča
o Ruby u ono vrijeme bila drukčija nego što je sada.
- Znaš, da smo tvoj tata i ja živjeli u vrijeme #MeToo pokreta, vjerojatno me
nikada ne bi pozvao van - kaže Belinda. - A ti i tvoje sestre možda ne biste; ni
postojali.
Predaju se ugodnoj tišini dok majka vraća pozornost na televizor.
Drew razmišlja o onome što je upravo rekla. Njegovi su se roditelji upoznali
na Belindinom prvom poslu: ona je bila profesorica društvenih predmeta, on
ravnatelj škole. Njoj je bilo dvadeset i pet, Carlu Malcolmu trideset i devet godina.
U braku su bili šest godina, dovoljno dugo da imaju troje djece, a onda je
njegov otac umro od srčanog udara u četrdeset petoj godini. Drewu su bile samo
dvije godine.
Njegova se majka hihoće dok jede, posve zabavljena dvjema plavušama koje
se svađaju. Drew prebire po grozomornom izboru časopisa i naposljetku odabire
broj Peoplea o Jimmyju Peralti koji ranije nije dospio pročitati. Mnogo mlađa
verzija glumčeva lica zauzima čitavu naslovnicu, a naslov glasi:

Jimmy Peralta, 1950. - 2018.

Njegov život,
Njegove ljubavi,
Njegova ostavština.

- Šteta za njega, zar ne? - Belindina je emisija završila i ona pogleda prema sinu
prije nego što prebaci na CNN. - Obožavala sam Princa od Poughkeepsieja.
Drew, koji je više volio Princa iz Bel-Aira, sjeća se da je gledao samo
nekoliko epizoda humoristične serije Jimmyja Peralte o obiteljskoj pekari u (gdje
drugdje?) Poughkeepsieju, u saveznoj državi New York. Premisa je bila duhovita,
ali vrlo nategnuta: na dan njegova razvoda, samohrani otac spava s tajanstvenom
Europljankom koju upoznaje u baru u koji ga odvuku njegovi prijatelji.
Šest mjeseci kasnije, ona osvane u pekari, trudna. Ispada da je djevojka prava
pravcata princeza iz male države (ime se nikada ne spominje) i da je se obitelj
odrekla jer je zatrudnjela izvan braka (šok!), a k tome i s Amerikancem (užas!).
Budući da nema kamo, uda se za Jimmyja (koji se i u seriji zove Jimmy) kako bi
ostala u SAD-u i počne raditi u pekari s njegovom nametljivom (jer kakva bi inače
bila) obitelji koja voli zabadati nos u tuđa posla. Slijede urnebesne situacije.

137
 Knjige.Club Books

Pregleda opsežan prilog koji se proteže na šest stranica. Nema sumnje da je

Jimmy Peralta mnogo toga postigao. Članak podsjeća Drewa na brojne filmove u
kojima je komičar nastupio. Osvojio je nagrade Emmy i Zlatni globus, a okitio se
čak i nominacijom za nagradu Oscar. Ali imao je i svoje demone: četiri se puta
razveo, tri puta bio na odvikavanju, a dva se puta predozirao. Drugi put je zamalo
umro.
Onda je, u šezdesetima, okrenuo novi list. Trijeznost. Umirovljenje. Trajno
preseljenje natrag u rodni Seattle. Novi brak. I onda, nakon što ga je viralna šala
za vrijeme izbora vratila u središte pozornosti, potpisao je trideset milijuna dolara
vrijedan ugovor s Quanom, novom streaming platformom usporedivom s
Netflixom i Huluom.
- Jacqui je gledala njegov specijal i kaže da je zbilja smiješan - kaže Belinda,
a Drew kima glavom. - Drugi izlazi uskoro. Znaš da će mu žena naslijediti nekih
četrdeset šest milijuna dolara. Oh, i znaš da je Filipinka?
Ruby Reyes je to spomenula.
- Pogledaj - kaže Belinda pokazujući prema televizijskom ekranu, gdje ženu
odjevenu u majicu umrljanu krvlju, trenirku i ružičaste papuče odvode u lisicama.
- Bome izgleda krivo. I tako je mlada. Barem u usporedbi s Jimmyjem Peraltom.
Drew pogleda u ekran. Srce mu stane. Trepne. Pa još jednom trepne.
Isuse Bože. Eno je. Divlja Betty. Na televiziji.
To je Mae.
Drew zgrabi daljinski upravljač i pokuša zaustaviti program, ali onda se sjeti
da majčin televizor nema tu funkciju.
- Što je? - Belinda će zabrinuta.
- Samo malo - kaže Drew, posežući za mobitelom. - Moram nešto provjeriti.
Ako je posljednjih nekoliko dana osjećao žmarce, sada cijeli vibrira dok u
glavi ubrzano vrti raniji razgovor s Ruby. Ledena je kraljica sigurno nekako
shvatila da je Mae Ocampo živa i udana za bogatu slavnu osobu. Samo bi netko
takav mogao Ruby dati dovoljno novca da si kupi kuću. U Torontu čak i kućica
koju bi trebalo renovirati košta mnogo više od milijun dolara. Ruby sigurno
vjeruje da Mae ima neke veze s požarom u kojem je poginula Joey, a ako je
ucjenjuje, vjerojatno to može i dokazati.
Svaka normalna majka čija je kćer ubijena željela bi pravdu. Ali ovdje je riječ
o Ledenoj kraljici. A ono što ona želi je novac.
U Google upisuje pojmove jimmy peralta žena, kad mu se ekran odjednom
zacrni zbog dolaznog poziva. Sranje. Ispusti zvuk nezadovoljstva i sprema se
odbiti poziv kako bi mogao nastaviti s pretraživanjem, ali onda shvati da ga zove
Hannah McKinley. Pritišće zeleni gumb za prihvaćanje poziva.
- Hej, narednice. Mogu li vas nazvati...

138
 Knjige.Club Books

- Neću dugo, kompa - kaže McKinleyjeva, prelazeći na stvar, kao i obično. -

Nešto mi je promaklo o Mae što sam vam htjela reći. Znam da ste rekli da je više
ne želite tražiti...
Mislim da sam je pronašao.
- ... ali u njezinom posljednjem izvještaju o uhićenju zabilježeno je nešto što
mi je ranije promaklo. Znam da vas možda ponovno vraćam u zečju rupu iz koje
ste se tako teško izvukli, ali sjećate se da je Mae uhićena zbog manjeg prekršaja?
Pa, bilo je to u vrijeme dok je plesala u Cherryju, iako se prekršaj nije dogodio u
klubu. Optužba je odbačena...
Požuri. Drew drži pogled na televizoru, gdje još uvijek razgovaraju o ubojstvu
Jimmyja Peralte.
- ... ali u izvještaju piše da ima tetovažu na bedru. Provjerila sam sve ranije
izvještaje i niti jedan to ne spominje, što znači da je tetovaža sigurno bila nova. -
McKinleyjeva pročisti grlo. - Radi se o leptiru, fotografiran je kad su je priveli.
Poslat ću vam poruku sa slikom. Možete li pronaći fotografiju na kojoj se vidi
Joellina tetovaža? Mislim da su vrlo slične.
Na televiziji se vrte reklame. Njegova ga majka znatiželjno promatra.
- Samo trenutak - kaže Drew. - Još uvijek imam fotografiju u telefonu.
Stavlja McKinleyjevu na razglas i otvara aplikaciju za fotografije kako bi
pregledao slike fotografija koje mu je dala Cherry. Odabire sliku Joey odjevene
kao Ruby, kako čita s podignutim nogama u garderobi, pa uvećava njezino bedro.
- Leptir je velik nekih deset puta sedam centimetra, plave, ljubičaste i
ružičaste boje - kaže on. - Crtan je iz profila, izgleda kao da je u letu.
McKinleyjeva glasno udahne. - Pogledajte fotografiju koju sam vani poslala.
Tri sekunde kasnije, fotografija je u njegovu pretincu s porukama. Drew je
uveća. McKinleyjeva mu je poslala Maeinu tetovažu u krupnom planu. Doista se
radi o leptiru: plavom, ljubičastom i ružičastom, iz profila i u letu.
Tetovaža nije samo slična Joeynoj. Identična je.
- Sranje, imale su identične tetovaže - kaže Drew, više sebi nego
McKinleyjevoj. Perifernim vidom zamjećuje da mu se majka namrštila zbog
načina na koji se izražava.
Kako to nije ranije primijetio? Prelazi na iduću fotografiju na kojoj Joey stoji
zajedno s Mae i još jednom plesačicom. Dok je Joeyna haljina tako kratka da
otkriva oba bedra, Maeina je dulja i ima prorez samo sjedne strane. Joeyna
tetovaža je na njezinom desnom bedru. Maeina je zacijelo na lijevom.
- Kad ste identificirali Joey, sjećate li se na kojem je bedru bila njezina
tetovaža? - pita McKinleyjeva. - Nemam pri ruci svoje bilješke iz noći požara...
Detektivka još govori, ali Drew je više ne čuje. Zujanje u glavi je preglasno.
Njegova je majka došla do zadnje stranice članka posvećenog Jimmyju Peralti,

139
 Knjige.Club Books

Ondje, na samome dnu, vjenčana je fotografija komičara i njegove pete žene.

Drew privuče časopis prema sebi i okrene ga.
Jimmy Peralta je u odijelu, njegova mladenka u jednostavnoj bijeloj haljini.
Na plaži su, drže se za ruke, a tekst ispod fotografije navodi: Paris Peralta nosi
vjenčanicu Vere Wang, kupljenu u robnoj kući Nordstrom.
Zuri u Paris Peraltu. Crna kosa podignuta joj je u jednostavnu punđu, nekoliko
pramenova joj leprša oko lica, a iznad uha joj je zataknut ružičasti cvijet. U njega
zuri mlađa verzija Ruby Reyes, verzija bez oštrih kutova i tvrdih rubova, bez
arogantnosti i ciničnosti i osjećaja da ima neka posebna prava. Ova verzija Ruby
je punija, mekša, ima slađi osmijeh, a oči su joj prepune iskrene ljubavi i
privrženosti muškarcu koji stoji pokraj nje.
Izgleda kao Ruby, ali to uopće nije Ruby.
Nije niti Mae. Mae nije ta koja je nestala prije devetnaest godina i nekako
završila u braku s Jimmyjem Peraltom.
To je Joey.
Koji. Kurac.

140
 Knjige.Club Books

TREĆI DIO

That night in Toronto with its checkerboard floors.19

- The Tragically Hip, Bobcaygeon

19
Engl. Te noći u Torontu, na podu sa uzorkom šahovnice. Spomenuti pod sa uzorkom
šahovnice nalazi se u baru Horseshoe u Torontu, gdje je bend The Tragically Hip otkriven (op.
prev.).
141
 Knjige.Club Books

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

eke majke šalju rođendanske čestitke pune slatkih pozdrava. Parisina majka
N šalje ucjenjivačka pisma puna prijetnji. Ruby Reyes jedina je osoba na
svijetu koja zna da njezina kćer nije poginula u onom požaru u Torontu prije
devetnaest godina i ako joj Paris ne plati, to će saznati i ostatak svijeta. Njezino
objašnjenje neće biti važno. Lažirala je vlastitu smrt, preuzela novi identitet, a
pepeo u urni s imenom Joey Reyes nije njezin. I sada, baš poput Ruby, čeka
suđenje zbog ubojstva starijeg, bogatog bijelca. Ironija joj nije promaknuta.
Sigurna je da novo pismo samo što nije stiglo, tim više što je najnoviji broj
časopisa People posvećen Jimmyju. Budući da ne može skoknuti van do kioska
na kraju ulice kako bi kupila primjerak bez da je slijede i fotografiraju, zamoli
vratara Hotela Emerald da to učini umjesto nje. Ne bi ni znala da je časopis odao
počast Jimmyju da joj Henry nije rekao.
Za naslovnicu su odabrali fotografiju Jimmyja iz devedesetih godina:
namreškane plave oči, koža pocrnjela od losandželeskog sunca, još uvijek tamna
kosa, prepoznatljiv smiješak pametnjakovića. Fotografija je snimljena na vrhuncu
njegove slave, za snimanja posljednje sezone Princa od Poughkeepsieja, u
vrijeme kada je također bio najgori seronja. Barem po njegovu mišljenju.
- Nema čarobne tajne da samog sebe iznova osmisliš - Jimmy joj je rekao
jednom prilikom, nedugo nakon što su se upoznali. - Izabereš tko želiš biti i onda
se tako počneš ponašati. Samo treba vremena. Ne škodi ni ako imaš love ko dreka.
Razumjela je ideju ponovnog osmišljavanja sebe bolje nego što je on mogao
i zamisliti.
Članak u Peopleu spominje Paris tek na samom kraju. Kratak odlomak navodi
tri detalja: ona i Jimmy upoznali su se na tečaju joge, oženili su se godinu dana
kasnije na Havajima, ona je optužena za njegovo ubojstvo.
Samo su dvije od te tri stvari točne. Paris i Jimmy nisu se upoznali na njezinu
tečaju joge, to je samo bila priča koju su odlučili svima ispričati. Iako nije bila
potpuna laž, nije bila ni potpuna istina.
Studio Ocean Breath upravo se bio premjestio na novu lokaciju i Paris nije
prepoznala Jimmyja Peraltu kada je prvi put ušao. Nitko ga nije prepoznao. Pod
prigušenim svjetlima vruće prostorije za jogu izgledao je kao bilo koji drugi
polaznik koji je došao vježbati, odjeven u široke kratke hlače i majicu bez rukava,
sa zamotanom podlogom za vježbanje pod rukom i nisko spuštenom šiltericom s
logom bejzbolskog kluba Seattle Mariners.

142
 Knjige.Club Books

Usred sata, primijetila je da se novi polaznik muči. Temperatura u vrućoj

prostoriji održava se na četrdesetak stupnjeva, pa je, da bi čovjek izdržao šezdeset
minuta vježbe, unos tekućine ključan. Jimmyjeva boca za vodu bila je prazna.
Zabrinuta da bi se mogao onesvijestiti, prišla mu je da provjeri je li dobro.
Našavši se licem u lice s njime u zamračenoj sobi, srce joj je stalo kada je
shvatila tko je on. I to ne zato što je on slavan. Zato što su se već jednom sreli. U
jednom drugom životu, kada joj je bilo dvadeset godina, i kad je plesala u Golden
Cherryju. On je snimao film u Torontu. Zajedno su proveli nekoliko sati i nakon
toga ga više nikada nije vidjela.
Ako je se Jimmy sjećao, nije to ničime pokazao. Prihvatio je novu bocu vode
koju mu je pružila, a ona mu je pomagala s pozama dok se istovremeno trudila ne
gledati ga u oči. Nakon sata zahvalio joj se za prijemnim pultom gdje je stajala
pokraj Henryja, koji ga je napokon prepoznao i počeo se ponašati kao pravi
obožavatelj.
Nakon mjesec dana satova, Jimmy je pozvao Paris na kavu. U normalnim bi
okolnostima odbila poziv muškog člana studija, ali ovoga je puta pristala. Zajedno
su prošetali do kafića i sjeli za stol u kutu. On je ostavio šiltericu na glavi i ostatku
prostorije okrenuo leđa.
- Već se mjesec dana pokušavam sjetiti odakle si mi poznata - rekao je Jimmy
dubokim glasom. - Ali sad se sjećam. Toronto, jel’ tako? Striptiz klub? Mislim
da smo proveli neko vrijeme zajedno u Sobi pjenušca.
Paris je osjetila da su joj se obrazi zažarili, što je istog trena potvrdilo
Jimmyjeve riječi. U tom trenutku ne bi mogla lagati ni da je htjela. - Više nisam
ta osoba.
- Kad ljudi to kažu, uvijek to misle metaforički. Ali vidim da ti to misliš
doslovno. I vjeruj mi, razumijem. Ni ja više nisam ta osoba. - Jimmyjev je pogled
bio intenzivan. Za komičara, znao je biti vrlo ozbiljan. - I ja sam iznova izgradio
svoj život.
Ne kao ja.
- U ono sam vrijeme uzimao drogu - rekao je Jimmy. - Postoje čitava razdoblja
kojih se jedva sjećam. Ne znam zašto, ali tebe se sjećam. I ako sam u to vrijeme
učinio nešto zbog čega rije bilo neugodno... ako sam te ikad... znaš... prisilio na
nešto što nisi...
- Nisi me prisilio. - Paris nije htjela da dovrši rečenicu, jer nije htjela da to
izgovori naglas. - Bio si pun poštovanja. A ja sam bila odrasla.
- Jedva.
- Bilo mi je dvadeset godina - rekla je Paris. - To je godinu starije od zakonom
dozvoljene dobne granice za konzumaciju alkohola u Ontariju. I, ako ti to išta
znači, za razliku od tebe, čitavo sam vrijeme bila trijezna. - Podignula je šalicu
kave, shvatila da joj se ruke tresu i položila je natrag. - Taj sam život ostavila za
sobom kad sam napustila Toronto. Ne ponosim se time. Baš suprotno.

143
 Knjige.Club Books

Njegove jarko plave oči ostale su prikovane za njezine. - Uzrujao sam te.
- Bit ću dobro.
- Razumijem više nego što misliš - rekao je Jimmy. - Ti možda imaš jednu
raniju verziju sebe koja ti se ne sviđa. Ja ih imam nekoliko. Ali ova verzija mene
koja sjedi ovdje s tobom verzija je keja mi se zapravo sviđa. I ne želim to zajebati
i dati ti povoda da me izbaciš iz studija. Ti si najbolja instruktorica joge koju
sam ikad imao.
- Koliko si ih imao? - upitala je Paris, ne mogavši savladati znatiželju.
- Mala, ja sam iz Los Angelesa. Imao sam ih barem dvadesetak. Ali najgori
instruktor bio je frajer koji se zvao Rafael. Tip je uvijek bio znojan. Nije imao
nijednu dlaku na tijelu i uvijek je nosio minijaturne crvene hlačice u stilu
Spasilačke službe. Uglavnom, jedan dan mi je pomagao podignuti nogu i pao sam
na njega. Klizali smo jedan preko drugoga kao dva mokra, slana tuljana...
Paris se smijala, a nastavila se smijati i idući sat, sve dok nije bilo vrijeme za
povratak u studio.
Idućih nekoliko mjeseci kave su se pretvorile u ručkove, a ručkovi u večere.
Vodio ju je na nekoliko koncerata na otvorenom u vinariji Chateau Ste. Michelle,
gdje su nastupali Barenaked Ladies (dok je odrastala, to joj je bio jedan od
najdražih bendova) i Frankie Valli i Four Seasons (Jimmy je osobno poznavao
Frankieja). Nakon drugog koncerta ga je poljubila. Usprkos razlici od dvadeset
devet godina, to se doimalo kao najprirodnija stvar na svijetu.
- Misliš li da je prestar za mene? - Paris je idućeg jutra upitala Henryja. - Budi
iskren. Izgleda li cijela stvar loše? -
- Dušo, on je Jimmy Peralta. - Henry je zakolutao očima. - To što te nasmijava
znači da ga ne smiješ pustiti, a bio on u mirovini ili ne, i dalje to ima.
- Ima... što?
- To. Ono nešto što ga čini posebnim. - Ugledavši zbunjeni izraz na Parisinu
licu, Henry se nasmijao. - Nikada te nisam vidio ovako sretnu; P. Nemoj previše
razmišljati i samu sebe sabotirati. Zaslužuješ dobre stvari. Zaslužuješ njega.
Bilo je to lakše red nego učiniti. Nije bila navikla na dobre stvari, na to da
stvari budu jednostavne, da ljudi budu ljubazni. Kad joj je bilo trinaest godina,
Deborah joj je rekla da se neki ljudi naprosto rode u težak život i njihov je zadatak
da se iz njega izvuku.
Ili, kako je Paris kasnije saznala, mogu naprosto postati netko drugi.
Odbacuje časopis u koš za recikliranje. Ne treba joj, živjela je s tim čovjekom.
Fotografija koju je upotrijebio People ionako stoji uokvirena iznad kamina u
njihovu domu.

***

144
 Knjige.Club Books

U pet dana koliko ih je Paris provela u Hotelu Emerald, nije čula ni glasa od svoje
odvjetnice. Naravno, ako joj je Elsie još uopće odvjetnica. Hazel je ta koja je
naziva kako bi je obavijestila da je policija napokon sve obavila na mjestu zločina
te da se može vratiti kući.
Samodopadni direktor hotela sretan je što odlazi. Čak joj naručuje i prijevoz
pa je na istom stražnjem ulazu kamo ju je dovezla Elsie sada čekala limuzina
Lincoln. Vozač se pomno zagleda u uređaj za praćenje oko njezina gležnja, ali
pristojno ne kaže ništa sve dok ne skrenu u njezinu ulicu, gdje ugledaju veliku
masu ljudi i kamera kako se muvaju naokolo.
Srećom, prozori limuzine zamračeni su. Čini se da je gomila još veća nego
što je bila ujutro njezina uhićenja. Barem je žuta traka kojom je bilo označeno
mjesto zločina, koju je vidjela na vijestima, nestala. Gledano izvana, nikada se ne
bi moglo reći da se u ovoj kući nešto dogodilo. Nema pojma kako će izgledati
unutrašnjost.
- Netko bi im trebao reći da je panorama grada na drugoj strani - kaže vozač,
gledajući u retrovizor. - Dakle. Kako biste željeli ovo izvesti? Pretpostavljam da
ne želite da vas slikaju kako nosite uređaj za praćenje. Ako želite, mogu uvesti
auto ravno u vašu garažu, pretpostavljam da ondje imate vrata koja vode u kuću.
Jasno je da zna točno tko je ona, ali ako mu to smeta, ne pokazuje to.
- To bi bilo sjajno - kaže Paris. - Vrata mogu otvoriti svojim mobitelom.
Vozač skreće u prilaz i besposličari dok Paris tipka po svom novom iPhoneu,
povezujući se na kućnu Wi-Fi mrežu. Posljednja dva dana u hotelu provela je
pokušavajući srediti novi telefon tako da bude nalik onom starom, koji još uvijek
drži policija. Ali čini se da aplikacija ne radi. Prijavljena je, ali računalna oprema
u kući kao da nije povezana na internet. Mora da je policija onesposobila sustav.
- Ne mogu pokrenuti aplikaciju - Paris će frustrirano. - Žao mi je, ali biste li
bili tako ljubazni da izađete iz auta i unesete šifru izravno u tipkovnicu?
Obećavam da ću vam dati ogromnu napojnicu.
- Koja je šifra? - upita on okrećući se. Ona mu otkrije četiri znamenke i on joj
namigne. - Napravio bih to za vas bez obzira na sve, ali imam djecu pa neću odbiti
napojnicu.
Čim izađe iz automobila, kamere počnu bljeskati. Čuje da izvikuju njezino
ime. Paris! Paris! Kakav je osjećaj biti doma? Jesi li ubila Jimmyja zbog novca?
Vozač na brzinu unese šifru, a kad se vrati u auto, izgleda izbezumljeno.
- Opa! Sad znam kako se osjećaju one Kardashianke.
To je već drugi put da netko spominje Kardashianke, i dok Paris nije
oduševljena usporedbom, prilično je sigurno da ni same sestre Kardashian ne bi
bile oduševljene.
On ulazi u garažu i parkira između Jimmyjevog Cadillaca i njezinog Tesle, a
zatim gasi motor. Bez da ga je to zamolila, izlazi iz auta i pritišće tipku na zidu.
Garažna vrata sporo se zatvaraju, istiskujući pritom buku i dnevnu svjetlost. Paris
145
 Knjige.Club Books

izdahne. Vozač joj pomaže sve unijeti u kuću. Budući da je hotel platio za
auto, ona mu uplati sto dolara putem aplikacije Venmo.
On se naceri i pruži joj svoju posjetnicu. - Nazovite me ako vam ikada zatreba
osobni šofer. Kako su stvari krenule, mislim da hoće.
Paris ulazi u kuću kroz spoj na vrata. Ispruživši samo ruku, ponovno pritišće
tipku kako bi otvorila garažna vrata i pustila ga van. Kad se vrata ponovno zatvore,
ispušta dug izdah olakšanja.
Kod kuće je.
Ništa se ne doima drukčijim, iako kuća miriše po izbjeljivaču i limunu. Paris
sjeda na svoje uobičajeno mjesto za kuhinjskim stolom. Gotovo se može
pretvarati da je sve normalno. Kad kroz prozor pogleda u dvorište, napola očekuje
da će ondje ugledati Jimmyja kako čeprka oko svojih nasada rajčica, mrežicom
vadi lišće iz bazena ili roštilja piletinu.
Ali Jimmy nije ondje. Jimmy više nikada neće biti ondje.
Njegov prastari kasetofon marke Sony još uvijek je na uobičajenom mjestu
na kuhinjskom pultu i ona pregledava uredno posloženu hrpicu kaseta kraj njega.
Njezin je suprug posjedovao tri prijenosna kasetofona iste marke: jedan je držao
u kuhinji, drugi u svom uredu, a treći u svojoj kupaonici na katu. Nedugo nakon
što su se vjenčali, jedan od njih prestao je raditi, pa je Paris kupila Jimmyju novu
liniju koja svira CD-ove umjesto kaseta, s Bluetoothom i priključkom za MP3.
Nekoliko tjedana poslije pronašla ga je na polici u garaži, još uvijek u kutiji.
Jimmyjev stari prijenosni kasetofon ponovno je radio jer je natjerao Zoe da
pronađe radionicu koja će ga popraviti.
- Nemoj se vrijeđati - Jimmy je rekao Paris. - Imam te kaziće od kasnih
osamdesetih i vezan sam za njih. - Poljubio ju je u čelo. - Uostalom, tehnologija
je sranje, mala. Stara je škola uvijek najbolja.
Nimalo se nije uvrijedila. Jimmy je volio to što je volio i nije se udala za njega
kako bi ga promijenila.
Nasumce odabire kasetu i umeće je u uređaj. Tipke su tako rasklimane da
gotovo i nije potreban napor kako bi se upalila kazeta. Poglasni. Dok prvi taktove
pjesme Free Bird benda Lynyrd Skynyrd dopiru iz zvučnika, čini se kao da je
Jimmy ponovno tu i pleše s njom u kuhinji. If I leave here tomorrow, would you
still remember me…20
Jecaj tuge buja joj u grlu, tako gust da ga ne može progutati i gurnuti natrag
dolje. Za promjenu, to ni ne pokušava. Jecaji su tako brzi i snažni da je zaboli
trbuh, razdiru joj čitavo tijelo dok ne osjeti da ne može disati.
Kad je posljednji put tako plakala, bila je dijete. Rukom je posegnula za
majkom da je utješi, ali Ruby je ostala na svom mjestu, pušeći cigaretu i motreći

20
Engl. Ako sutra odem, hoćeš li me se sjećati... (op. prev.).

146
 Knjige.Club Books

kćer s gađenjem, kao da je žohar kojega je upravo zgnječila. Sad ćeš cmizdriti?
Stvarno? Baš me želiš naljutiti?
Odjednom osjeti ruku na ramenu i poskoči. Kad podigne pogled, vidi da se
nad njom nadvila Jimmyjeva pomoćnica... bivša pomoćnica.
- U redu je - kaže Zoe. - U redu je, Paris. Izbaci to iz sebe. Ovdje sam. U redu
je.

147
 Knjige.Club Books

DVADESET PETO POGLAVLJE

oe joj pruži kutiju maramica i Paris izvlači njih gomilu kako bi obrisala oči i
Z ispuhala nos. Žena je jebeno drska kad se usudila doći ovamo. Kao prvo,
nazvala je Paris ubojicom. Kao drugo, otpuštena je,
- Zašto si uopće ovdje? - Paris pita naposljetku, kad je u stanju normalno
govoriti. - Možda si zaboravila da više ne radiš ovdje? Kako si uopće ušla?
- Pozvonila sam, ali nitko nije otvorio, a moja šifra još radi. Samo sam došla
po neke stvari koje sam ovdje ostavila. - Zoe oklijeva. - Možemo li razgovarati?
- Ne.
Zoe sjedne za kuhinjski stol nasuprot Paris. - Zbilja mi je jako, jako žao...
- Ne.
- Paris, molim te. - Iz Zoeinog lica izbija bol. - Znam da sam prvo trebala
razgovarati s tobom, ali stavi se u moj položaj. Vidjela sam Jimmyja u kadi i tebe
na podu, a onda sam vidjela britvu i krvi je bilo posvuda... Izgledalo je jako loše,
uplašila sam se i nazvala sam hitnu pomoć. Da sam si dala vremena da barem
razmislim o tome, shvatila bih da ga ti nisi mogla ozlijediti. Znam da si ga voljela.
Znam da se nisi udala za njega zbog novca.
- Hej, gle! Pa ti si još uvijek tu - kaže Paris.
- Petnaest sam godina radila za Jimmyja. - Zoe trlja glavu pa joj smeđa kosa
poskakuje naokolo. - Poznavala sam njegove prijašnje dvije žene, s njima je od
prvog dana bilo jasno zašto su s njim, a to nije imalo veze s ljubavlju. Mislim da
se zadnjoj nije čak ni sviđao. Kad sam te upoznala, pretpostavila sam da si ista
takva. Ali nisi bila. Nisi takva. Da, mlađa si od njega, ali si samostalna. Imaš
posao, imaš svoju tvrtku. A i vidjela sam kako ste se gledali. Voljeli ste se, ali ste
se isto tako zbilja, zbilja sviđali jedno drugom.
Suza klizne niz Parisin obraz i ona je brzo obriše. - Zašto se onda nikada nismo
slagale?
- Zato što me ne voliš - Zoe će jednostavno. - Nikada me nisi voljela.
Paris zuri u nju. - To nije istina.
- Mislila si isto što sam i ja mislila o tebi: da ga iskorištavam. Vidjela sam da
ne možeš shvatiti zašto sam slijedila Jimmyja ovamo iz Los Angelesa, zašto sam
ostala kako bih radila za nekoga tko se povukao iz posla. Ali Jimmy...Prema meni
se ponašao kao da sam član obitelji. S osamnaest godina preselila sam se u L. A.
kako bih postala pjevačica i kantautorica. Bila sam strašno naivna. Za tri mjeseca
ostala sam bez novca.

148
 Knjige.Club Books

Zoe spusti pogled i nasmiješi se. - Ali onda me Jimmy zaposlio. Isprva mi je
samo bilo bitno da mogu plaćati režije, ali posao kao posao je bio u redu. Jimmy
mi je davao puno slobodnog vremena za gaže. Pomogao mi je da platim studio i
napravim svoju prvu demo snimku. Onda nisi poznavala Jimmyja, ali u principu
je devedeset posto vremena bio seronja. Ali ostalih deset posto vremena bio je
velikodušan i pun podrške.
Paris je čula mnogo priča o Jimmyjevoj ružnoj strani. Nedavno je imala
prilike i sama vidjeti njezin djelić.
- Prije sedam godina, kad je dotaknuo dno, nisam mislila da će se izvući. -
Zoein je glas blag. - Bio je na tako mračnom mjestu, napadao je svakoga tko bi
mu pokušao pomoći. Kao da je odlučio srušiti sve mostove i u tome je gotovo i
uspio. Svi su ga napustili. Njegov je menadžer dao otkaz, agencija mu je otkazala
suradnju, čak mu i Elsie jedno vrijeme nije odgovarala na pozive. Nitko ga više
nije mogao trpjeti i nisam ih krivila. Ali ja sam ostala uz njega. Bilo me strah
ostaviti ga samog. Na kraju se prestao drogirati, objavio je da se povlači i ja sam
mu pomogla da se doseli natrag u Seattle. A onda sam jednostavno... ostala.
Paris shvati da je ovo prvi puta da čuje Zoeinu priču. Bila je toliko
zaokupljena osuđivanjem Zoe da se nikada nije potrudila upoznati je. To su isto
ljudi radili i njoj. Od te pomisli, Paris osjeti sram.
- Kad te Jimmy upoznao, vratio se u život. - Zoe joj se sramežljivo nasmiješi.
- A kad je ponovno počeo pričati šale, bilo je to kao da je napokon postao ona
verzija sebe koja je uvijek želio biti: trijezna i duhovita. Priznajem, kad su nazvali
iz Quana, željela sam da pristane. Njegov materijal bio je tako dobar, tako
relevantan da je zavrjeđivao da ga javnost čuje. Ali trebala sam znati da će zbog
pritiska ponovno posegnuti za drogama. Za sve sam ja kriva.
- Znači ti si znala? - Paris će u nevjerici.
Zoe kimne i potone u stolicu.
- Znaš li kako sam ja saznala da ponovno uzima drogu? - Paris kipi od bijesa.
- Kad mi je Elsie ispričala što je pročitala u toksikološkom izvještaju. Zašto mi,
dovraga, ništa nisi rekla?
Zoeino se lice snuždi. - Vidjela sam ga samo jednom, u garderobi, prije zadnje
izvedbe za drugi specijal. Obećao mi je da to više neće raditi, da mu je trebao
samo jedan šut da izdrži idućih sat vremena. Molio me da ti ne kažem. A onda je
izašao na pozornicu i rasturio. Mislim da nikada nije bio smješniji. Više ga
nikada nisam vidjela da uzima drogu. - Ona skrene pogled. - Ali to ne znači da to
nije radio.
Paris je bila ondje te noći, u publici. Pod svjetlima reflektora pozornice
glazbenog festivala Austin City Limits, Jimmy se preobrazio, a njegov je
komičarski genij u potpunosti došao do izražaja.
Nema ništa uzbudljivije nego kad gledate nekoga da radi ono u čemu je
najbolji, bolji od svih drugih.

149
 Knjige.Club Books

Ali demoni su vrebali ispod površine. Paris je to znala i sve je više i više
brinula. Češće je zaboravljao stvari i uporno odbijao posjetiti liječnika, ma što mu
ona govorila. Svađali su se kad god bi to spomenula.
- Nisam imala prilike s tobom razgovarati o tome, ali dok si bila na
konferenciji o jogi, Jimmy je išao na onu dobrotvornu priredbu - kaže Zoe. - Bio
je čist, pobrinula sam se za to. Šale su mu bile smiješne, ali nije ih pričao kako
treba, a na samom je kraju upropastio poantu. Poslije je bio strašno uzrujan, samo
je želio ići kući i vježbati. Vjerojatno sam trebala ostati, ali bio je tako ljut, vikao
je na mene zbog sitnica: zašto nisam naručila još kaseta i zašto ne mogu raditi
svoj jebeni posao... Zoe se posve raspadne, ramena joj se tresu dok jeca. Paris
gurne kutiju maramica prema njoj.
Ona razumije kako je to biti na udaru Jimmyjeva bijesa, bijesa osobe koja ne
može prihvatiti mogućnost da boluje od bolesti za koju nema lijeka, iste bolesti
koja je polako ubijala njegovu majku, dio po bolan dio, sve dok od nje nije
preostalo ništa osim ljušture žene koja je nekad bila. Na početku njihova braka
rekao joj je da mu je majka bolovala od Alzheimerove bolesti. Tada je
vidjela strah i tugu u njegovim očima.
- Ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju - rekao je Jimmy. - To je jebeno
prestrašno.
Vrijeme je da kaže Zoe.
- Slušaj me - kaže Paris. - Jimmy je imao problema s pamćenjem. Nije bilo
službene dijagnoze jer je odbijao ići doktoru, ali primijetila sam rane znakove
demencije. Nije htio da propadne ugovor s Quanom, pa me natjerao da obećam
da neću nikome reći. Ali čak i da nije bio bolestan, Zoe, ti nisi odgovorna za
njegovu ovisnost o drogama. Nije bio tvoj posao da mu spasiš život.
Zoeine se oči ponovno napune suzama.
- Žao mi je što sam te onako otpustila - Paris će tiho. - Iskreno, nisam sigurna
ni da te mogu otpustiti. Radila si za njega, ne za mene.
- Radila sam za Peralta Productions, a prilično sam sigurna da ta tvrtka sada
pripada tebi. - Zoe duboko udahne. - Paris... kunem se da nisam znala za
nasljedstvo. Nikada mi nije palo na pamet da bi mi Jimmy mogao nešto ostaviti.
Već mi je isplatio bonus kad je potpisao ugovor s Quanom i, iskreno, osjećala
sam grižnju savjesti što sam ga prihvatila. Oni su kontaktirali njega, ja sam samo
omogućila pregovore i pronašla odvjetnika u Los Angelesu koji je pomogao oko
ugovora. Sve osim toga bile su uobičajene zadaće pomoćnice: priprema
rasporeda, organizacija putovanja, elektronička pošta... Bila sam šokirana kad
sam čula koliko mi je ostavio.
- Vjerujem ti - kaže Paris i doista to misli.
- Da li ti se javila Elsie? - pita Zoe.
Paris odmahne glavom. - Ne otkad me odvezla do hotela. Trenutno nisam
sigurna imam li uopće odvjetnika.

150
 Knjige.Club Books

- Zadnji put kad sam ja s njom razgovarala bilo je kad me zamolila da ti

nabavim neke stvari za boravak u hotelu. Pokušala sam je kasnije kontaktirati, ali
nikada mi se nije povratno javila. Ni mene ne voli. - Zoe se kratko nasmije. - Ali,
ako želiš, mogu ti pomoći da pronađeš novog odvjetnika. Mogu nazvati neke
ljude.
- Možeš li? - Paris će s olakšanjem. - Rado ću te ponovno zaposliti.
Zoe odmahne rukom. - Ne. Mislim da je vrijeme da krenem dalje. Ali pomoći
ću ti. Kao prijateljica.
Razmjene plahe osmijehe.
- Hej - kaže Paris. Prije nego što odeš, možeš li popraviti stvarčicu za nadzor
doma? Ne radi na mom novom telefonu. Čini mi se da možda nije priključena na
internet.
- Ni na mom telefonu nije radila. - Zoe ustane i namršti se.
- Mogu nazvati tvrtku i zamoliti ih da je ponovno pokrenu, ali možda neće
htjeti razgovarati sa mnom budući da je Jimmy bio administrator. - Ogleda se po
kuhinji. - Imaš li sve za sada? Napunila sam frižider, pa možeš kuhati ako želiš.
- Imam sve - kaže Paris. - Jedino... ne znam gdje ću noćas spavati. Nisam
sigurna da se mogu natjerati da se popnem na kat.
Slika Jimmyja u kadi punoj njegove krvi bljesne joj kroz glavu.
- Nazvala sam tvrtku za čišćenje specijaliziranu za mjesta zločina - kaže Zoe.
- Jutros su očistili čitavu kuću, uključujući Jimmyjevu sobu. Nisam htjela da kod
kuće nađeš... Zoe stane.
- Nisam željela da se u vlastitom domu osjećaš nelagodno.
Paris se spontano nagne naprijed kako bi zagrlila drugu ženu.
Kako je mogla tako pogrešno procijeniti ovu osobu? Barem ona zna kako je
to kad ljudi pretpostave da si nešto što nisi. Za nju, jedini način da pobjegne od
toga bilo je da postane netko nov. Sada nije imala tu mogućnost.
Za razliku od onoga što se dogodilo prije devetnaest godina, sada ne može
jednostavno podmetnuti požar i pobjeći.

151
 Knjige.Club Books

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

ikada nije planirala postati Paris. To je jednostavno tako ispalo. Noć u kojoj
N je lažirala vlastitu smrt započela je kao i svaka druga. Jedina razlika je bila
što se toga dana istinski radovala odlasku na posao. Klub Golden Cherry tjednima
je oglašavao svoju novogodišnju zabavu. Iznos od pedeset dolara koji je trebalo
platiti za ulaz gostima je osiguravao besplatno piće dobrodošlice i pjenušac u
ponoć. Sve su djevojke znale da će te noći sigurno dobro zaraditi.
Prvi put kad je plesala u klubu, skoro je povratila. Do tog je trenutka provela
čitav život radeći sve što je mogla kako bi ostala odjevena i skrivena od pogleda
nepoznatih muškaraca, a sada se odjednom prešetavala u haljini koja je bila tako
oskudna da je praktički bila gola. Srećom, brzo je učila. S vremenom joj je sve to
postalo normalno, čak i ugodno. U klubu je imala potpunu kontrolu. Nitko je nije
smio dotaknuti bez njezina pristanka, što joj je davalo iznenađujuć osjećaj moći.
Otkrila je da je tajna u tome da ne bude Joey. Tajna je u tome da bude Ruby.
Godinu dana kasnije bila je jedna od djevojaka koje najviše zarađuju. Iako je
očekivala da će njezina karijera egzotične plesačice biti kratkotrajna, shvatila je
da joj se nikamo ne žuri. Novac je bio previše privlačan.
Kad je Joey izišla iz autobusa kako bi započela svoju smjenu, pred klubom se
već stvorio red. Čovjek sa šeširom posutim šljokicama na kojem je ušiven natpis
1999 opazio ju je i zaderao se: - Sretna jebena Nova godina! Ignorirala ga je i
zaputila se ravno u Juniorovu zalogajnicu.
- Ma jel’ to moj najdraži san s Filipina? - smješkao se Fitzroy kad je zvonce
iznad vrata najavilo njezin dolazak. - Radiš na Staru godinu, Joey?
- Do fajrunta, a neću izdržati bez punog želuca. - Jelovnik je znala napamet i
naručila, pruživši Fitzroyu novčanicu od deset dolara. Vratio joj je četiri kovanice
od jednog dolara pa je jednu ubacila u staklenku za napojnice. Prije nego što je
počela plesati, ne bi joj palo napamet da ostavi napojnicu za hranu za van. Sad kad
joj je prihod ovisio isključivo o darežljivosti mušterija, svima je davala napojnice.
Sva tri stola u sićušnoj zalogajnici bila su zauzeta, pa je izašla van kako bi
pričekala obrok. Promatrala je kako red ispred kluba raste i opazila da je Chaz na
vratima. Čak i iz daljine izgledao je... golemo. Za čovjeka njegove veličine (viši
od dva metra, s bicepsima nalik na kugle za rušenje), Chaz je bio iznenađujuće
nježan u krevetu. Tome je pridonosila i činjenica da ju je volio. Znala je to jer joj
je to jednom rekao, ali kad mu nije uzvratila, više to nikada nije ponovio.
Naravno, samo su neobavezno spavali zajedno. Nije joj bio dečko, iako je znala
da bi to želio.

152
 Knjige.Club Books

Chaz nije žurio već je detaljno provjeravao isprave velike skupine mladića
koji su djelovali nervozno, pregledavajući svaku od njihovih vozačkih dozvola
malenom baterijskom svjetiljkom. Gotovo je uvijek bilo maloljetnika s lažnim
osobnim iskaznicama, ali ovu je skupinu pustio. Prišla je sljedeća skupina u redu
i na trenutak je ugledala nekoga poznatog. Srce joj je poskočilo. Visok,
isti pokreti, ista bradica. Ali kad se okrenuo, bolje mu je promotrila lice. To nije
bio Drew.
Naravno da nije. On je Vancouveru, sa Simone.
Prošla je tek godina otkako su njezini cimeri otišli na Zapadnu obalu, ali činilo
se kao da je prošla vječnost. Takav je bio život u striptiz klubu: jedna se godina
doimala kao njih deset i to te postaralo. A ako nisi brinula o sebi, u tridesetoj bi
postala starica. Doznala je da Sugar, plesačica za koju je Joey mislila da je zašla u
četrdesete, ima tek dvadeset osam godina. Dvadeset osam. Bude li Joey za osam
godina još uvijek ovdje plesati, bacit će se u jezero i utopiti.
Prozor za preuzimanje hrane se otvara. - Reci mi, Joey - rekao je Fitzroy,
pružajući joj plastičnu bijelu vrećicu zavezanu na vrhu. - Koja je tvoja
novogodišnja odluka?
Na trenutak je razmislila. - Udati se za starog bogataša s jednom nogom u
grobu, a drugom na kori od banane.
Fitzroy se glasno nasmijao. - Pa, nadam se da ćeš ga noćas upoznati. Čuvaj
se, u redu? Sretna Nova godina, draga djevojko.
- Sretna Nova godina, Fitz.
- Hej, gejša! - dovikuje joj tip koji stoji u redu dok prilazi uličici što vodi u
stražnji ulaz u klub. Na glavi ima plastičnu zlatnu krunu. - Što imaš ispod tog
kaputa, kineska lutkice? Hoće ti mene dugo voliti21.
Jedno je kad mušterije prilaze djevojkama u klubu s raznoraznim ponudama,
ali ovdje vani, na pločniku, prije početka njezine smjene... to je kršilo neku vrst
neizgovorene etikete. I još je ispalio tri azijska stereotipa u deset sekundi? To je
sigurno novi rekord. Koga briga. Sve dok joj plaćaju, bit će Azijka kakvu žele. U
klubu.
To ju je naučila Mae.
- Boli te dupe jel’ misle da si Kineskinja ili Korejka ili što god - rekla joj je
Mae one noći kad su se upoznale. Kao jedine dvije azijske plesačice u klubu (k
tomu i Filipinke) odmah su se povezale dijeleći priče o usranim djetinjstvima.
Mae je do petnaeste godine živjela u nekoliko udomiteljskih obitelji i zatim
pobjegla. - Većina frajera koji dolaze ovamo ne znaju razliku, a ako i znaju, nije ih
briga. Ti nisi tu da ih obrazuješ, tu si da im uzmeš lovu. Zato idi zaradi lovu, kujo.

21
Referenca na prizor iz filma Full Metal Jacket (1987.) Stanleyja Kubricka u kojem
vijetnamska prostitutka američkim vojnicima nudi oralni seks (op. prev.).

153
 Knjige.Club Books

Noć je još bila mlada, a donijet će mnogo love.

Dok se približavala ulazu za osoblje, čula je kako glazba pulsira kroz vrata.
Ondje je uvijek trebao biti čuvar kako bi spriječio mušterije da se ušuljaju, ali u
tom trenutku nije bilo nikoga. Joey je pritisnula kvaku i zakoračila u sasvim
drugačiji svijet.

***

- Bok, cure - rekla je Joey spuštajući vrećicu s hranom na slobodno mjesto za

dugim stolom za šminkanje u središtu garderobe. Spustila je ruksak na pod i
zbacila vjetrovku s ramena. - Gdje su svi?
- Već su u akciji. - Dva mjesta niže, Dallas, platinasta plavuša neodređene
dobi odjevena u navijačicu ragbi kluba Cowboys, pažljivo je nanosila lažne
trepavice. - Večeras nam dolazi mnogo velikih grupa. Lova, lova, lova.
- Ne ako budu gmizali - dobacila je Candie s druge strane stola. Bila je to nova
Candie, s -ie. Prošla Candy, s -y, operirala je sise i otišla raditi u klub Brass Rail
u centru grada. Bogatija klijentela, veće napojnice. - I nadajmo se da nisu baš svi
kamenčuge. Prošli četvrtak, nakon što sam platila pristojbu kući jedva mi je
ostalo dovoljno za bebisitericu.
Joey je trebalo neko vrijeme da nauči jezik kluba. Mušterija koja gleda tuđi
ples u krilu „gmiže“. „Kamenčuge“ cijelu noć pijuckaju jedno piće i uopće ne
plaćaju za ples u krilu. „Pristojba kuće“ je ono što plesačice plaćaju klubu kako
bi uopće mogle ondje raditi.
Joey se pozabavila brojkama. Da bi joj ostalo dovoljno za udoban život nakon
plaćanja pristojbe klubu i redovnik napojnica za DJ-a, izbacivače i drugo osoblje,
morala je zarađivati barem šesto dolara tjedno. Posao striptizete bio je skup.
Srećom, Joey je zarađivala mnogo više od toga. Prosječne večeri zaradila bi
oko pet puta više od minimalca koji je dobivala u videoteci. A dobre večeri? Deset
puta više. Posao striptizete bio je i unosan.
- Šut? - šaptom će Dallas, nudeći joj malu ampulu kokaina. - Upravo sam se
opskrbila.
- Ne, hvala, imam svoje. - Joey je otvorila posudu od stiropora iz koje je
provalio božanstven miris jerk piletine. - I sakrij to sranje dok svi ne odu. Ubit će
te Cherry.
- Fuuuuuj, kakav je to smrad? - Začuvši glas, Joey je podigla glavu i ugledala
plesačicu imena Savannah, koja je upravo prskala parfem po čitavom tijelu. - Ne
bi trebala to jesti ovdje. Smrdi.
- Ne, ti smrdiš. - Brzi odgovor dobacila je Destiny, koja je trljala losion sa
šljokicama iz kućne radinosti na svoju smeđu kožu. Joey je u torbi imala istu
mješavinu, pripravljenu od običnog Jergens losiona bez mirisa i zlatnih šljokica

154
 Knjige.Club Books

koje su koštale jedan dolar. Pod svjetlima reflektora, od njega ti je koža izgledala
kao da svjetluca. Destinyne oči, koje su te noći bile svijetloplave boje, zaiskrile
su. - Od toga jeftinog parfema smrdiš kao jeftina kurva.
- To je Liz Claiborne! - odgovorila je Savannah uvrijeđeno. Još se jednom
poprskala prije nego što je zatvorila bočicu.
Klub očito nije imao kadrovsku službu pa su plesačice razvile vlastitu politiku
nulte tolerancije prema neukim komentarima. Ali Joey je bila dobro raspoložena
i nije reagirala na Savannihe komentare, ali nova će cura uskoro naučiti što se
događa kad pogrešnoj djevojci kažeš pogrešnu stvar.
- Ove nove cure su tako glupe - rekla je Destiny nakon što je Savannah otišla.
- Sad je možda svježa kao cvjetić s cicama devetnaestogodišnjakinje, ali za godinu
dana bit će narkićka koja štedi za operaciju cica. - Na izlazu je dotaknula
Dallasino rame. - Bez uvrede, curo.
U klubu su sve one bile „cure“. Čak je i Dallas, kojoj je moglo biti između
trideset pet i pedeset godina, bila cura. A Destiny nije bila u krivu. Taj te posao
mijenjao. Morao je, inače ne bi preživjela. Nitko tko je ovdje radio nije na
upitnicima koje su im u srednjoj školi dijelili savjetnici napisao da sanja o karijeri
striptizete. Svaka od njih bila je različitog porijekla, ali nijedna nije očekivala da
će završiti kao plesačica u Golden Cherryju.
To je bilo mjesto na kojem bi završio kad ti se život nije odvijao po planu. To
nije nužno moralo biti loše. Ali nije bilo baš ni sjajno.
Jedan od izbacivača provirio je u garderobu. - Hej, Betty.
- Odjebi, Rory - rekla je Dallas. - Muškarcima ulaz zabranjen.
- Samo trebam Betty na sekundu - odgovorio je izbacivač. - Ej, Betty. Betty.
Joey se okrenula prema njemu, usta punih piletine. - Žao mi je, kriva azijska
striptizeta.
- Sranje. - Rory se snuždio kad joj je ugledao lice. - Zna? možda dal’ Betty
dolazi večeras?
- Ne znam. Moja filipinska telepatija trenutno ne radi.
Kraj nje, Dallas je frknula nosom. Kad je Rory otišao, Joey joj se okrenula s
osmijehom na licu, ali je opazila da se druga plesačica nije smijala. Zvuk je
potjecao od crte kokaina koju je ušmrkavala.
- Dobro, odakle ti to? - Joey je bacila pogled preko ramena kako bi se uvjerila
da u blizini nema nikoga. - Znaš da ne smiješ izvoditi takva sranja u klubu. Cherry
će te otpustiti.
- Betty mi je nabavila. - Plesačica je namještala grudi u plavi topić. Budući da
je bila jako mršava, zbog umetaka su joj sise izgledale kao dva klina (čak ih je i
Dallas tako zvala), ali na njoj je to dobro izgledalo. Na pozornici, kad se spremala
odvezati topić, provalile bi van, dočekane glasnim povicima. - Ali ovo nije

155
 Knjige.Club Books

čisto, unutra je previše sranja. Dva šuta, a jedva išta osjećam. Obično mi nabavi
dobru robu.
Joey je uzdahnula i dovršila večeru. Više je puta pokušala nagovoriti Mae da
prestane prodavati drogu, ali to joj je donosilo više love čak i od plesanja. Njih su
dvije imale suprotne karaktere: Joey je bila bezvjetrica, Mae oluja i bilo je
nemoguće reći joj što da radi. Ipak, uravnoteživale su jedna drugu i njihovo im je
prijateljstvo mnogo značilo. Nekoliko mjeseci ranije, iznenada su se odlučile na
jednake tetovaže leptira, zbog čega su ih u klubu još više miješali. Svi su ionako
mislili da silno nalikuju jedna drugoj, iako Mae i Joey to nisu vidjele.
No u zadnje joj je vrijeme to što su je zamjenjivali za Mae postalo problem.
Njezin je dečko bio član bande Krvna braća i Mae je sada bila glavna prodavačica
ilegalnih supstanci u klubu. Mogla je nabaviti što god su mušterije tražile. Najveća
je potražnja bila za kokainom, jer su zahvaljujući njemu plesačice mogle izdržati
cijelu noć.
Joey je prvi put upoznala Vinha, zvanog Vinny, kad je jedne večeri pokupio
Mae poslije posla. Iznenadilo ju je koliko je bio sitan, sigurno ne viši od metar
šezdeset, a mršavo mu se tijelo utapalo u trapericama i tri broja prevelikoj majici.
Izgledao je kao tinejdžer koji po cijele dane igra igrice na konzoli Nintendo,
nipošto kao gangster za kakvoga je slovio.
Maein je glas naizmjence bio ispunjen ponosom i strahom kad god bi pričala
o nasilnim i ludim stvarima koje je Vinny radio onima koji su ga naljutili.
Navodno je njegov stariji brat, visokopozicionirani član Krvne braće, bio još i
gori.
Mae se više puta na poslu pojavila s masnicama, jednom čak i s iščašenim
zglobom. Kad je Joey izrazila zabrinutost, njezina je prijateljica odbacila cijelu
stvar kao nevažnu. - I ja sam njega udarila - rekla je Mae. - Zato su izmislili
šminku za tijelo. - Nije bilo važno koliko ju je puta Joey poticala da prekine s
Vinnyjem, Mae je tu odluku morala donijeti sama. A Joey se bojala da će je,
ako to ne odluči dovoljno brzo, Vinny ubiti.
Ipak, Vinny je uvijek bio pristojan. - Drago mi je što te vidim, Joey - rekao bi
kad bi joj on i Mae ponudili da je odvezu kući u njegovom nabrajanom Civicu,
kad god se nije povezla s Chazom.
- Cure - začuo se zapovjednički glas iz dovratka garderobe.
Kraj nje, Dallas je poskočila, a ampula s kokainom nestala je u dlanu njezine
ruke. Joey nije morala pogledati da zna da je to Cherry.
- Bok, Cherry.- Joey je stavljala tanak sloj ljepila na lažne trepavice. - Bit ću
spremna na vrijeme.
- Nakon pozornice, idi u VIP odjeljak, okej? - Cherry se obraćala Joey, ali oči
su joj bile uperene u Dallas. - Grupica od osam tipova koji slave momačku večer
tražila je seksi trebu iz Azije koju su vidjeli vani. Budući da se Betty nije pojavila,
to si sigurno ti.

156
 Knjige.Club Books

Joey je podigla pogled, mašući trepavicom kako bi se ljepilo razlilo, zbog

čega ih je bilo lakše nanijeti. - Momačka večer? Na Staru godinu?
- Novogodišnje vjenčanje sutra popodne - Cherry je slegnula ramenima. - Ne
izgledaju kao da plivaju u lovi, ali trude se ostaviti taj dojam. Pitali su za Sobu
pjenušca.
Sobu pjenušca? Joey i Dallas razmijenile su poglede. Za dva sata u Sobi
pjenušca, cura je mogla zaraditi minimalno tisuću dolara.
- Da ne trebaju možda i plavokosu navijačicu? - zacvrkutala je Dallas, puna
nade.
- Ne. - Cherry je svu pozornost usmjerila na Joey. - Hej. Jesi li se čula s Betty?
Ovo je druga smjena zaredom koju je propustila. Ne želim je nogirati dok ne
saznam da je dobro.
- Daj, Cherry, nemoj je nogirati - rekla je Dallas. - Znam da je sva na svoju
ruku, ali mušterije je obožavaju.
- Jesam li se tebi obratila? - odbrusila je vlasnica.
- Nisam već par dana s njom razgovarala - odgovorila je Joey.
- Ali ima cimerice koje se brinu za nju kad je bolesna. Mogu sutra navratiti
do njih.
Cherry je ponovno usmjerila pogled na stariju plesačicu. - Dallas, bolje ti je
da ti je ovo puder na nosu. Spremi se i odvuci guzicu na podij.
- Nisu mi došli gledati guzicu - Dallas će mudro, ali je obrisala nos i ustala
kako bi pospremila svoje stvari u ormarić. Prije nego što je izašla iz garderobe,
rekla je: - Najozbiljnije, curo, ne znam kako možeš ovo raditi a da nisi na nečemu.
Lako je, pomislila je Joey. Našminkana, uvukla se u svoju zlatnu haljinu i
obula cipele na visoku petu. Zurila je u svoj odraz u velikom zrcalu. Ruby joj je
uzvraćala pogled.
Samo se pravim da sam moja majka.

157
 Knjige.Club Books

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

P aris nije znala da je zaspala na sofi sve dok je nije probudilo zvono na ulaznim
vratima. Potrebno joj je nekoliko sekundi da se podsjeti gdje se nalazi (Kod
kuće? U pritvoru? U Torontu?), no kad začuje povike fotografa na ulici, sjeti se.
Seattle. Jimmy je mrtav. Optužena je za ubojstvo. Nema odvjetnika.
Zvono se ponovo oglasi, a slijedi ga zvuk nalik na udarac. Tko god zvonio,
vrlo je odlučan. Paris još jednom pokuša pokrenuti aplikaciju za kućni nadzor na
svom telefonu, ali kamera iznad vrata, kao ni ostatak sustava, i dalje ne radi.
Otetura do ulaznih vrata kako bi, po starinski, pogledala kroz špijunku. Priprema
se za drskog reportera ili paparazzo, koji čeka kako bi je uhvatio na prepad i
gurnuo joj kameru u lice.
Vani je Elsie.
Paris otvori vrata i brzo stane u stranu dok se starija žena probija u kuću. Iza
nje bljeskaju kamere i novinari dovikuju pitanja. Elsie nosi kartonsku kutiju na
koju je položila svoju aktovku, na koju je, pak, položila vrećicu s hranom iz
meksičkog restorana. Iz platnene vrećice koju je objesila oko ramena viri boca
vina.
- Lešinari - kaže Elsie zatvarajući vrata nogom. - Zaključaj, brzo.
Paris zaključa vrata i zatim zgrabi vrećicu s hranom i aktovku prije nego što
se odskližu na pod. Elsie odloži kartonsku kutiju na pod. - Ovo je bilo na tvom
pragu. Pisma za Jimmyja. Poštanski ih je ured vjerojatno proslijedio ovamo.
Paris zuri u nju. - Bok i tebi.
- Kasnije razgovaramo, najprije jedemo. - Elsie uzima vrećicu s hranom i
aktovku iz Parisinih ruku pa krene ravno prema kuhinji. - Donijela sam vino.
Paris se zagleda u kutiju pisama Jimmyjevih obožavatelja koja djeluje tako
obično dok sjedi na podu hodnika. Nimalo ne sumnja da je u njoj još jedno
ucjenjivačko pismo od Ruby. Njezina je majka sigurno već doznala da je Jimmy
mrtav, što znači da zna i za nasljedstvo i za to da joj je kći optužena za ubojstvo s
predumišljajem.
Jabuka ne pada daleko od stabla, zar ne, mama?

***

Elsie i ona sjede u kuhinji i jedu. Elsie si toči još jednu čašu vina dok je Paris još
na polovici prve. Tek kad dovrše tacose primjećuje da Elsie plače, iako to nije
158
 Knjige.Club Books

onakvo grmljavinsko nevrijeme kakvo je zadesilo Paris kad se tek vratila kući.
Elsien je plač kratkotrajan i nalik na umjerenu kišu.
No tuga je tuga, ma kako je izrazili.
- Je li ti Jimmy ikada pričao o našoj maturalnoj večeri? - Elsien je glas prepun
emocija.
- Rekao mi je samo da ste hodali u srednjoj školi. - Paris joj pruži dodatan
ubrus.
- Zapravo nismo. - Elsie tapka oči. - Tjedan dana prije maturalne grozno smo
se posvađali i prekinuli. Netko mi je rekao da ga je vidio kako očijuka s Maggie
Ryerson. Ona je bila navijačica s velikim sisama, živahna, znaš već taj tip. On je
to porekao, ali nisam mu vjerovala. Pa me nogirao. Bila sam shrvana.
Paris se zavali u stolicu i sluša.
- Nisam imala namjeru propustiti vlastitu maturalnu zabavu - nastavlja Elsie
- pa sam zamolila mladića imena Fred, za kojega sam znala da je zatreskan u
mene, da me odvede. A koga sam ugledala kad smo stigli u sportsku dvoranu?
Jimmyja, s Maggie Ryerson.
Paris odmahne glavom. - Koji seronja.
- Uspjela sam ga ignorirati i pokušala se dobro zabaviti. Ali kasnije sam ga
pronašla kako se duri u hodniku. Maggie ga je nogirala kako bi se na parkiralištu
ljubila s Angelom DeLucom, kojeg su njezini roditelji mrzili. Maggie je iskoristila
Jimmyja kao paravan da bi na maturalnoj mogla biti s Angelom a da joj roditelji to
ne znaju. Zaslužio je to, ali svejedno mi ga je bilo žao. Zajedno smo napustili
maturalnu i na kraju kupili hamburgere i frapee u Dickovoj zalogajnici. Onda smo
se odvezli u Kerry Park, sjeli na klupu i promatrali svjetla grada.
- Što je bilo s Fredom?
- Izgleda da sam i ja ispala seronja. - Elsie skrene pogled. - Kerry Park nam
je oduvijek bio omiljeno mjesto. Tamo smo odlazili razgovarati, kovati planove,
sanjariti. Te je noći bilo prohladno, pa mi je Jimmy prebacio svoj sako preko
ramena. Bio je blijedoplave boje, baš kao i moja haljina, ali nemamo
zajedničku fotografiju s maturalne. - Smješka se, odsutna pogleda. - Pitao me bih
li ga primila natrag. Naravno da sam pristala.
Paris osjeti lagani ubod ljubomore. Ne zato što je Elsie bila bivša djevojka
njezina muža (to je odavno znala), već zato što je s Jimmyjem dijelila nešto što
Paris nikada nije: prošlost. Svog je supruga poznavala tek tri godine. Elsie ga je
poznavala pet desetljeća. Dijelili su pedeset godina prijateljstva i smijeha i priča
i internih šala koje mogu postojati samo među ljudima koji su zajedno proveli
tako dugo vremena. Elsie je vidjela Jimmyja u svim njegovim verzijama, bila je
uz njega kroz sve njegove uspone i padove. Paris je bila Jimmyjeva žena, no Elsie
mu je vjerojatno bila srodna duša.
Njezin gubitak... mora da je nepodnošljiv. Paris je bila toliko zaokupljena
razmišljanjem o sebi da nije zastala kako bi pomislila kako sve to zasigurno utječe
159
 Knjige.Club Books

na Elsie, koja je toliko voljela svojega najboljeg prijatelja Jimmyja da je stala u

obranu njegove supruge kada je imala svako prokleto pravo da Paris baci
vukovima.
- To nije kraj priče - kaže Elsie tužno se osmjehujući. - Dan nakon mature,
stiže poziv od Jimmyja, kaže da će navratiti. Želi „razgovarati“. - Skvrčenim
prstima pravi navodne znakove u zraku. - Ja si mislim: „To je to, zaprosit će me“.
U ono je vrijeme bilo prilično uobičajeno oženiti se odmah nakon srednje škole.
I zato ga čekam na trijemu, obukla sam lijepu haljinu i nakovrčala kosu i spremna
sam. Te sam jeseni primljena na Sveučilište Brown i mislila sam da, ako se
vjenčamo, Jimmy može poći sa mnom na Rhode Island kad sam nije planirao
nastaviti školovanje.
- Stiže Jimmy u tatinom starom kamionetu, a ja vidim da je u prikolicu
nakrcao svoje stvari. Izađe iz auta, dođe do mene i kaže: „Lutko, idem u Los
Angeles“. Samo tako. Isprva ga nisam razumjela pa sam pitala kada se vraća.
Rekao je da se ne vraća. Došao se pozdraviti. „Kad me idući put vidiš“, kaže on,
„bit ću gost Johnnyja Carsona“. Gad mi je slomio srce.
- Oh, Elsie - kaže Paris.
- I stvarno deset godina kasnije eto njega na televiziji zafrkava se s Johnnyjem
Carsonom, baš kao što je i rekao. Kurvin sin. - Ponovno se tiho osmjehuje. - Da,
Jimmy je znao biti pravo govno. Kad je bila riječ o tome što želi od života, nije
gledao ni lijevo ni desno, samo ravno ispred sebe, a ako bi mu se išta ispriječilo
na putu znao je biti strašno okrutan. Bio je nevjerojatno egocentričan, zato mu
nijedan brak nije potrajao i zato su ga sve njegove bivše žene mrzile. Zato sam ga
i ja ponekad mrzila. Ali ne mogu svu krivicu svaliti na njega. Ja sam mu
dobrovoljno rješavala probleme, letjela bih kamo god je bilo potrebno kako bih
pospremila njegov nered, ispričavala se u njegovo ime. Znala sam da me ponekad
iskorištavao; ja sam mu bila nešto čime je mogao popuniti praznine, nešto čime
se mogao baviti dok se pripremao za idući veliki pothvat koji nije uključivao
mene.
Elsie se ponovno zagleda kroz prozor. - Ali onda se nešto promijenilo.
Dotaknuo je dno dna. Očistio se. Najavio je da se povlači iz komedije i doselio se
natrag ovamo. A taj put stvari su doista bile drukčije. On je bio drukčiji. Smireniji.
Pun žaljenja. Osjetljiv. Išao je na psihoterapiju i doista se trudio. Ponovno smo se
zbližili... jako zbližili. Pomislila sam, možda, napokon... - Pogleda ravno u Paris
koja jasno i glasno razumije što želi reći. - Ali onda je upoznao tebe.
Paris ne zna što bi rekla. Ona očito nije znala ništa od ovoga jer joj Jimmy to
nikada nije rekao. Od onoga dana prije tri godine kada su otišli na kavu nakon
sata joge, Jimmy je bio toliko usredotočen na osvajanje Paris da nije pomislio da
bi pritom netko drugi mogao stradati. Nije gledao ni lijevo ni desno, baš kao što
je Elsie rekla. Sad joj je bilo jasnije zašto se Elsie onako ponašala prema njoj kad
su se prvi put upoznale.
U stvari, to je objašnjavalo sve, pa Paris potone u stolicu.
160
 Knjige.Club Books

- Drago mi je da su mu posljednje godine bile sretne. Barem do samoga kraja.

Zbilja te volio. - Elsie je tapša po ruci. - Uglavnom, to je moj predug i prenapuhan
uvod u obavijest da ti više ne mogu biti odvjetnica.
Parisina se glava naglo uspravi. - Čekaj. Što?
- Bez panike, nazvala sam nekoliko kolega. - Elsie iskapi vino. - Odvjetnik
imena Sonny Everly dolazi sutra u jedanaest. On je odličan branitelj s dvadeset
godina iskustva na suđenjima.
- U redu - Paris će polako. - Razumijem. Pomagala si mi iz odanosti Jimmyju,
ali naravno, ako misliš da postoji i najmanja mogućnost da sam kriva...
- To nije razlog. - Elsie spusti čašu i pogleda je ravno u oči. - Sonnyja sam
zamolila da uskoči jer sam previše zahrđala. Izricanje tvoje optužbe nisam
odradila onako dobro kako sam trebala. Nova oporuka zatekla me nespremnu jer
sam previše osobno upletena u slučaj. Bilo koji drugi odvjetnik prvo bi to
provjerio, ali meni uopće nije palo na pamet da bi Jimmy mogao pronaći
drugog odvjetnika i sastaviti sasvim novu oporuku. To mi je promaklo, što znači
da se ne bih trebala ponovo petljati s kaznenim pravom. Sa Sonnyjem ćeš biti u
odličnim rukama.
- Da li bi mi on ishodio manju jamčevinu?
- Vjerojatno ne, ali...
- Onda si obavila svoj posao, Elsie - kaže Paris. - I ja sam ti zahvalna. Ali
nisam sigurna mogu li si ga priuštiti. Već sam založila gotovo sve što imam kako
bih platila polog za jamčevinu, koji neću dobiti natrag. - Ona spusti pogled na
krug ružičastih dijamanata na lijevoj ruci. - Pretpostavljam da bih mogla
prodati svoj vjenčani prsten. I Teslu, jer mogu posuditi Jimmyjev auto.
- Ja plaćam Sonnyja - kaže Elsie. - Možeš mi vratiti novac kad te oslobode.
Ali moram te upozoriti: tip je totalni šupak. Ali to je ono što ti treba. Netko tko se
ne libi zagaziti u blato, zasukati rukave i potući se. Ja, čini se, to znam raditi samo
kad su u pitanju parnice.
- Hvala ti - kaže Paris. - Ako mu ti vjeruješ, vjerovat ću mu i ja.
- Također sam nazvala odvjetnika koji je sastavio Jimmyjevu posljednju
oporuku i zatražila kopiju. Ugled njegova uređaje besprijekoran. Oporuka je
valjana.
- To je loša vijest za mene. - Paris potone još dublje u stolicu. - Zbog svog tog
novca izgledam vraški krivom. A čemu bogatstvo ako ostatak života moram
provesti u sićušnoj ćeliji?
- Reci mi nešto - kaže Elsie. - Sjećaš se kad je na sudu Salazar sugerirao da je
Jimmyjevo uzimanje droge mogao biti izolirani incident? Moram te pitati, je li
Jimmy ponovno uzimao drogu?
Paris uzdahne. - Zoe mi je rekla da ga je jednom zatekla u tome dok su snimali
drugi specijal. Obećao joj je da će to biti jedini put, jer mu je trebalo nešto da
preživi nastup. Nikada mi to nije ispričala jer ju je Jimmy zamolio da šuti, a očito
161
 Knjige.Club Books

je bila odana Jimmyju. - Ona spusti pogled. - Sram me priznati, ali nikada
to nisam primijetila.
- Nema te što biti sram. Jimmy je imao desetljeća prakse u skrivanju svoje
ovisnosti. - Elsie se mršti. - Kada si razgovarala sa Zoe?
- Jučer. Svratila je i ispričala se što je sumnjala u mene. Začudo je zbilja draga
osoba... kad ti ne ide na živce.
- Ne vjerujem u to. - Elsien je glas bez emocija. - Bila je previše privržena
Jimmyju. Koji to poslodavac svojoj pomoćnici oporučno ostavlja pet milijuna
dolara? Počinjem se pitati je li zbog nje promijenio oporuku. Razmisli o tome:
Zoe je provodila više vremena s Jimmyjem nego ijedna od nas. Kako je moguće
da nije primijetila njegove rupe u pamćenju? Mislim da je znala da nešto nije u
redu i to je zataškala.
Paris kratko razmisli o tome. Veza Zoe i Jimmyja doista je bila intenzivna.
Njegova je pomoćnica bolje od većine znala koliko se borio s ovisnošću i
problemima s mentalnim zdravljem. Već je i jedan slučaj uzimanja droge bio
opasan i da joj je doista bilo stalo do njezina šefa, najbolje što je mogla učiniti
bilo je da nekome kaže.
Paris obuzme osjećaj nelagode. Zar ju je Zoe jučer preveslala?
Elsie posegne u svoju aktovku i izvadi dokument koji obuhvaća barem
dvadesetak stranica. Prelista ih i zaustavi se na podcrtanu odlomku. Uperi nokat
koraljno crvene boje u stranicu. - Pročitaj ovo.
To je Jimmyjeya oporuka. Paris pažljivo čita odlomak u kojem stoji da će Zoe
Moffatt naslijediti pet milijuna dolara.
- Dobro - kaže Paris. - To smo već znale.
Elsie nastavlja listati dok ne dođe do još jednoga podcrtanog odlomka. - Sada
pročitaj ovo.
Čini se da odlomak detaljno opisuje aktivu Jimmyjeve tvrtke uglavnom
koristeći stručan pravni žargon koji Paris ne razumije. Mora čitati odlomak tri
puta prije nego što joj postane jasno o čemu se radi, a kad napokon shvati, u čudu
razjapi usta.
Zoe Moffatt naslijedit će dvadeset posto ukupne Jimmyjeve zarade od
ugovora s Quanom.
- Tužitelj se silno trudio objasniti svima u sudnici koliko ćeš novaca naslijediti
ti kao Jimmyjeva supruga - kaže Elsie. - Ali nije ni spomenuo što će Zoe naslijediti
uz onih pet milijuna. Salazar je znao da bi time zamutio vodu i nije želio
spominjati ništa - što bi fokus skrenulo s tebe kao glavne osumnjičene.
Odvjetnica se nagne bliže. - Svi znaju da taj ugovor vrijedi trideset milijuna.
Dvadeset posto od toga je…

162
 Knjige.Club Books

- Šest milijuna. - Paris nastavlja proučavati odlomak. - A Zoe bi dobila još

dvadeset posto za treći specijal, da je snimljen. Ali čak i bez toga, dobiva
jedanaest milijuna dolara.
To je vraški puno love za osobu koja je tvrdila da nije učinila puno toga, da
je Quan pristupio Jimmyju pa je ona uglavnom obavljala „uobičajene zadaće
pomoćnice“.
- Što joj je Jimmy ostavio u izvornoj oporuci? - Parisin je glas slabašan dok
nastoji shvatiti nove informacije.
- Ni novčića. - Elsieno se lice smračilo. - Gledaj, ne kažem da ga je ona ubila
jer mislim da nitko nije. Doista vjerujem da je Jimmy počinio samoubojstvo, baš
kao i ti. Ali Zoe se pobrinula da te uhite. Pobrinuti se da netko drugi izgleda krivo
za ubojstvo učinkovit je način da ljudima odvratiš pozornost kako ne bi
posumnjali da si možda upravo ti ona koja je natjerala Jimmyja da promijeni
oporuku.
- Ali ispričala se - Paris će začuđeno. - Činilo se da joj je doista žao.
Nekoliko trenutaka sjedi sa svojim mislima, preispitujući svaku sekundu svog
jučerašnjeg razgovora sa Zoe.
- I što sada? - naposljetku pita.
- Ti ćeš se odmoriti, eto što sad - Elsie će kratko. - Vratit ću se ujutro na tvoj
sastanak sa Sonnyjem.
- Mislila sam da mi više nisi odvjetnica.
- Nisam. - Starija žena ustane i Paris je prati do ulaznih vrata. - Bit ću ondje
kao savjetnica. Kao prijateljica. I kao tvoja prijateljica, podsjetit ću te da sa
Sonnyjem budeš potpuno iskrena o svemu. Budi maksimalno transparentna.
Elsien izlazak popraćen je još jednom rundom bljeskalica. Paris zatvara vrata
i zatim se nasloni na njih.
Transparentna? Je li ikada u životu bila transparentna?

Rubyno najnovije pismo nije pisano na papiru boje lavande, niti je poslano iz
zatvora Sainte-Élisabeth u Quebecu. Stiže u običnoj bijeloj omotnici, a adresa
pošiljatelja je Maple Sound, Ontario. To može značiti samo jedno.
Ruby Reyes službeno je slobodna žena.

Draga Paris,
primi moju iskrenu sućut zbog tvog nedavnog gubitka i iskrene čestitke
na novostečenom bogatstvu. U svjetlu novih događaja, mislim da bi deset
milijuna bio odgovarajući iznos. Podatke za uplatu prilažem u nastavku.
Bit će ti drago čuti da sam napokon pronašla tvoju urnu. Mislila sam
da joj je tvoja tita Flora dodijelila počasno mjesto, ali izgleda da
nema baš lijepa sjećanja na tebe. Kako bilo, kad primim novac, s
163
 Knjige.Club Books

ljubavlju ću rasuti tvoj pepeo po jezeru, da možeš zauvijek počivati u

miru.
Usput, jesi li ubila svog muža? Meni možeš reći. Čuvat ću tvoju tajnu.
Rado ću čuvati sve tvoje tajne, sve dok za to primam odgovarajuću
naknadu.

Topli pozdravi,
Ruby

P.S. Svake noći, kad one žabe iz jezera počnu kreketati, zamišljam se kako
podmećem požar. Ti si stručnjakinja po tom pitanju. Koji je najbolji način
da to učinim?

Ruby je izrekla jednu istinitu stvar. Paris je doista dobra u podmetanju požara.
Ovoga puta, Paris nosi pismo u kuhinju i pali plinski štednjak. Kut papira
prinosi plavom plamenu i promatra ga kako bukti i kako plamen za nekoliko
sekundi proguta majčine riječi.
Njezin prvi zahtjev iznosio je jedan milijun. Onda se popeo na tri milijuna.
Sada je tražila deset milijuna. Deset milijuna dolara. Suludo, a opet, i nije baš
tako suludo. Ruby ništa ne košta da traži. A Paris bi moglo itekako koštati ako ne
smisli što učiniti u vezi ovoga, i to uskoro.
Prije nego što joj oprži prste, spusti pismo u sudoper dok od njega ne ostane
tek nekoliko komadića spaljenog papira.
Da si je dala više vremena za razmišljanje prije devetnaest godina, možda bi
se drukčije ponijela u situaciji s Mae, osmislila drukčiji plan, odabrala drukčiji
put.
Ali ponekad je jedini način da počneš iznova taj da najprije sve spališ.

164
 Knjige.Club Books

DVADESET OSMO POGLAVLJE

J oey.
Nitko u klubu nije je zvao njezinim pravim imenom, a i glazba je svirala tako
glasno da je pretpostavila da je krivo čula. Većina ljudi ovdje (osim Cherry, Chaza
i Mae) nije ni znala njezino pravo ime.
- Joey. - Glas je dopirao iz mraka hodnika. - Joey, ovamo.
Taj ga je put definitivno čula, a kad se okrenula, ugledala je Maeinog dečka
kako se naslanja na zid blizu garderobe. Upravo je završila svoj nastup na
pozornici i htjela je još jednom otići na WC prije nego što se zaputi do VIP
odjeljka, k skupini mladića koja je slavila momačku večer i tražila njezino
društvo. Noć u Sobi pjenušca bila je noć velike zarade.
- Vinny - Joey će iznenađeno. - Ne smiješ biti ovdje. Ovo je samo za
zaposlene.
- Šššš. Ušuljao sam se, nemoj nikome reći. - Vinny joj uputi dječački osmijeh.
Joey mu priđe kako bi ga bolje čula, iznova se čudeći tome koliko je malo
nalikovao na gangstera koji je bio. Naprosto je bio tako malen i u petama od
dvanaest centimetara ona se nadvila nad njim.
- Tražim svoju curu - rekao je Vinny. - Zavirio sam u garderobu, ali nisam je
vidio. Znaš li možda gdje bi mogla biti?
- Večeras nije došla na posao - rekla je Joey. - Cherry nije baš sretna. Ni ti ne
znaš gdje je?
- Zovem je i ostavljam joj poruke, ali nije mi se javila. Počinjem se pitati je li
me možda nogirala i zaboravila mi reći. - Vinny se ponovno osmjehne, što se čini
čudnim s obzirom na ono, što je upravo rekao. - Da ne znaš možda viđa li se s
nekim drugim?
- Naravno da ne - Joey je odmah odvratila. Njegov ju je osmijeh činio
nervoznom. - Voli te, Vinny. Ali sad si me zabrinuo. Trebamo li nekoga nazvati?
- Koga bismo nazvali? - upita Vinny. - Znaš da nema obitelj.
Vinnyjeva je ruka okrznula njezinu i Joey da je sve od sebe da ne ustukne.
Njegov osmijeh ne samo da ju je ispunjavao nelagodom, već ju je počeo i plašiti.
Taj joj je osmijeh bio dobro poznat, vidjela ga je previše puta.
Bio je to osmijeh čudovišta koja se pretvaraju da nisu čudovišta.
- Možda mi ti možeš pomoći, Joey - rekao je Vinny. - Prije nekoliko dana dao
sam Mae nešto da mi pričuva i sada mi to hitno treba. Ono, večeras. Znaš li možda
neko mjesto gdje je to mogla sakriti?
165
 Knjige.Club Books

- Žao mi je, nemam pojma - odgovorila je Joey. Osvrnula se oko sebe u nadi
da je u blizini netko koga poznaje, ali njih su dvoje bili sami u mračnom hodniku.
- Ovaj, stvarno se moram vratiti na posao ili će Cherry poludjeti.
- Naravno. Oprosti što te gnjavim kad si u takvoj gužvi. - Vinny joj je okrenuo
leđa, ali prije nego što je mogla odahnuti brzo se okrenuo natrag, kao da mu je
upravo nešto palo na pamet. - Hej, čuj. Znam da si rekla da se Mae ne viđa s nekim
drugim. Ne bi mi lagala, zar ne, Joey? Ne volim kad mi ljudi lažu, a znam da vi
cure pričate. - Ponovno taj osmijeh.
Dala je sve od sebe da mu se nasmiješi. - Vinny, obećavam. Mae te nikada ne
bi prevarila. Znaš koliko te voli.
Ali, iskreno, Joey to nije znala. Kao i većina djevojaka njezine dobi, Mae je
ili skladala hvalospjeve o svom dečku ili se žalila na njega. S tom razlikom što je
Vinny bio sposoban za ekstremno nasilje. Joey to do ovog trenutka nije posve
shvaćala. Svaki dio njezina tijela bio je u stanju visoke pripravnosti. Ovaj je
razgovor morao završiti, i to brzo.
- Znaš što, možda bismo trebali nekoga nazvati - reče Joey. - Možda policiju.
Mogli bismo ispuniti jedan od onih izvještaja o nestaloj osobi.
Kad je čuo riječ policija, Vinny je ustuknuo. - Ma ne, mislim da ne trebamo
ići tako daleko. Samo joj reci da me nazove, okej? Stvarno mi treba ono što sam
joj dao. Ona će znati što to znači. - Osmijeh mu nije napustio lice. - Sretna Nova
godina, Joey. Ako ikad poželiš zaraditi ozbiljnu lovu, javi mi, uvest ću te u posao.
Hladan zrak nahrupio je u hodnik kad je Vinny izašao kroz još uvijek nečuvan
ulaz. Joey se naslonila na zid kako bi se smirila. Čitavo joj je tijelo vibriralo. U
garderobi je bila telefonska govornica. Morala je nazvati Mae i javiti joj da je
dečko traži. Što god njegovo Mae imala, morala mu je to vratiti, i to odmah.
Ušavši u garderobu, Joey se ukočila.
Svaki je ormarić bio otvoren. Sve su stvari bile razbacane po podu. Svaka je
brava bila obijena.
Joeyni su instinkti bili ispravni. Davnih je dana naučila da kad ti se aktiviraju
super-osjetila, to može značiti samo jedno: zlikovci vrebaju.

***

Nakon što je ostavila poruku za Mae na njezinoj kućnoj sekretarici i mobitelu,

Joey se popela stubama, nastojeći razbistriti glavu. Poziv u VIP odjeljak bio je
velika stvar.
U klubu su postojala tri odjeljka, što je u principu značilo da postoje tri
kategorije plaćanja.
Većina gostiju noć je provodila na glavnom katu, gdje su gledali izvedbe na
pozornici i djevojke koje su šetale po prostoriji.

166
 Knjige.Club Books

Svake večeri ondje je bilo najviše plesačica, koje su nastojale potaknuti

mušterije da naruče ples u krilu. Potpuna golotinja nije bila dozvoljena i ako ste
naručili ples za svojini stolom, djevojka bi se svukla u tange. Ako ste željeli vidjeti
što je ispod, tangi, morali ste se premjestiti u za to određen prostor u stražnjem
dijelu sobe. Ples u krilu plaćao se deset dolara po pjesmi, ali napojnice su bile
poželjne. Ništa u klubu nije bilo besplatno i pravila su posvuda bila istaknuta:

ZABRANJENO FOTOGRAFIRANJE I SNIMANJE

ZABRANJENO DODIRIVANJE
MINIMALNO DVA PIĆA PO SATU

U VIP odjeljku na drugom katu vrijedila su drukčija pravila. Za pedeset dolara

koje su gosti plaćali na ulazu otvoren im je račun za šankom, a pića i usluga u
pravilu su bili bolji. Ples u krilu odvijao se u poluprivatnim kabinama smještenim
duž bočnog zida, ali dodirivati je smjela samo plesačica, koja je to morala i sama
inicirati, i to samo preko odjeće. Napojnice su bile očekivane. Što je mušterija
više plaćala, plesačica je dulje ostajala i više toga pokazivala.
U samom začelju VIP odjeljka nalazio se baršunasti zastor s ljubičastim
neonskim natpisom na kojem je pisalo: SOBA PJENUŠCA. Ulaz je neprestano
čuvao zaštitar, a za dvjesto pedeset dolara, gosti su mogli proći iza zavjese u sobu
ovalnog oblika koja je u središtu imala pozornicu i šipku. Uz zidove se protezalo
desetak privatnih kabina, a svaka je imala ljubavno sjedalo i zastor koji se mogao
u potpunosti navući. U Sobi pjenušca nije bilo pravila i sve što se događalo u
Kabini pjenušca ovisilo je o dogovoru plesačice i mušterije. Znalo se dogoditi da
cure u jednoj večeri ondje zarade od dvije do pet tisuća dolara. No za takvu su
lovu morale biti spremne učiniti i nešto... više.
Kada je prvi put čula što se sve događa iza baršunastog zastora, Joey je bila
zgrožena. No što je dulje radila u klubu, to su je takve stvari manje šokirale.
Djevojke nisu radile ništa što nisu htjele i ako bi se osjećale neugodno ili se
predomislile, mogle su pritisnuti crveni gumb smješten u svakoj kabini i pozvati
izbacivača koji je stražario ispred zavjese.
Djevojkama je pomagalo ako bi prvo nešto popile s mušterijama. Neke
djevojke, poput Dallas i Mae, pušile su travu. Joey nije trebala alkohol, a drogu
nikada nije uzimala.
Za nju je bilo dovoljno da postane Ruby.
Joey se u Kabini pjenušca prvi put našla sa starijim gospodinom koji joj je
rekao: - Platit ću ti stotku ako mi daš da te diram gdje god želim.
- Okej - rekla je.
Tri pjesme kasnije, zatražio je: - Dat ću ti dvjesto ako ti mene diraš gdje god
želim.
- Žao mi je, ne.
167
 Knjige.Club Books

- Tristo.
Odmahnula je glavom.
- Petsto.
Petsto dolara. Joey je morala platiti stanarinu. Namirnice. Račun za televiziju.
Račun za telefon. Pokaz. Odjeću. A bilo je tu i skrovište puno gotovine u koje je
spremala napojnice svake noći čim bi došla s posla. Ovo neće zauvijek biti njezin
život. Ovo je samo trenutno njezin život. A što više zaradi, to će brže moći
dospjeti tamo gdje bi trebala biti, ma gdje to bilo.
Pristala je i zatim zatvorila oči, dopuštajući Ruby da preuzme. Ruby je uvijek
znala što treba činiti. U trenutku kad joj je čovjek pomaknuo ruku kamo je želio,
Joeyn je um već bio daleko. Bila je na vrhu Mount Everesta. Bila je na travnatom
brežuljku i gledala zvijezde. Bila je na plaži za vrućeg dana, s pijeskom među
nožnim prstima i suncem na licu, bila je negdje gdje je bila voljena, gdje je bila
sigurna, gdje je bila slobodna.
Te je noći na toj jednoj mušteriji zaradila tisuću dolara. Iznenadila se kako je
lako bilo. Jer u mraku, to nije bilo važno.
U mraku, to se i nije dogodilo.

***

Joey je ugledala tipa s glupom zlatnom krunom na glavi sekundu prije nego što je
on opazio nju. Kad su im se pogledi sreli, maknuo je. Oh da, isti kreten koji joj je
dovikivao ispred kluba. Namjestila je osmijeh na lice i došetala do njihova stola.
Izbrojala je sedam muškaraca, ne mnogo starijih od nje (možda srednjih
dvadesetih godina, ne stariji). Rečeno joj je da će ih biti osam, što znači da jedan
još nije stigao.
Tip sa zlatnom krunom sigurno je onaj koji se ženi, pa je Joey svu pozornost
usmjerila na njega.
- Svi pozdravite kralja - rekla je, na sveopći smijeh frajera za stolom.
- Znao sam da si prekrasna ispod onoga ogromnog kaputa, lutkice. - Glas
Zlatne Krune lebdio je iznad glazbe dok su mu se oči napasale na njezinu tijelu.
Potapšao se po bedru. - Dođi i sjedni mi u krilo.
- Buraz, neće ona samo tako sjesti na tebe. - Prijatelj koji je sjedio pokraj
njega zakolutao je očima. - Prvo joj moraš platiti.
Joey je prstom kucnula krunu. - Čujem da je sutra veliki dan.
- Nema jebene šanse - naceri se Kruna. - Počasni je gost otišao telefonirati.
Kako se zoveš, lutkice?
- Zovem se Ruby - odgovorila je Joey. - A za pravi iznos dat ću ti da mi
protrljaš dragi kamen.

168
 Knjige.Club Books

Uslijedila je eksplozija smijeha. Bila je to glupa rečenica, ali uvijek bi postigla

uspjeh.
- Ja sam Jake - odgovorio je on i zatim (sasvim nepotrebno jer je nije bilo
briga i nije bilo šanse da će ih sve zapamtiti) jednog za drugim predstavio sve
tipove koji su sjedili oko stola. Kad je završio, već je zaboravila njegovo ime.
Fleur, jedna od konobarica u VIP odjeljku donijela im je pladanj s čašicama
viskija.
- Naručio si deset? - upita jedan od tipova tupog izraza lica dok je promatrao
kako Fleur spušta čašice na stol. Govorio je polako i nerazgovijetno. - Ali nas je
samo osam. - Ns j sam mmsam.
- Zato što su dva pića za dame. - Jack... ili možda ipak Jake?... pružio je po
jednu čašicu Joey i Fleur. - Na eks, pizde.
Joey je razmijenila pogled s Fleur koja je slegnula ramenima, zabacila glavu
i iskapila piće kao da to nije ništa. Joey je slijedila njezin primjer, osjećajući kako
joj tekućina pali grlo. Viski joj je bio odvratan. Njegov okus i miris podsjećali su
je na tita Mickyja.
Ali to su bile Joeyne uspomene, a Joey te večeri nije bila ondje.
Nagnula se prema Jacku-ili-Jakeu, upirući svoje jedva pokrivene grudi ravno
u njegovo lice. - Što kažeš na privatni ples dok čekamo tvog prijatelja? - šapnula
mu je na uho.
- Ne tako brzo, mala - nacerio se. - Prvo želim vidjeti što dobivam.
Izvukao je novčanik iz džepa i dramatično izvukao novčanicu od dvadeset
dolara. U svakoj je grupi bio tip koji se htio praviti važan pred kompićima. Uzela
je dvadeseticu i podigla obrvu.
- Dušo, za ovo si ni haljinu neću skinuti.
Svi za stolom su se nasmijali dok je Joey zurila ravno u njega. Bio je to
neizgovoreni izazov i svi su to znali.
Dvadeseticu je zamijenio pedeseticom. - Što mogu kupiti za ovo?
Dok je razvlačila lice u osmijeh započela je nova pjesma: Princeov Kiss.
Savršeno, jer ne samo da je bila pravog tempa, već je trajala samo tri i pol minute.
Počinjemo.
Očiju i dalje prikovanih uz Jacka-ili-Jakea, počela se micati. Znala je da nije
najbolja plesačica (Cherry joj je to rekla za vrijeme audicije), ali protekle se
godine silno trudila poboljšati se. U svakom slučaju, to nije bilo toliko važno.
Klub je vrvio nagim ženama i svaka od njih znala se dobro kretati. Ono što te
izdvajalo iz mnoštva, ono zbog čega si djelovala posebno i zbog čega su mušterije
tražile još, bio je način na koji su se zbog tebe osjećali.
A to je bila Rubyna specijalnost.
Dovikivanje i klicanje tipova za stolom isprva su bili glasni, ali počeli su
jenjavati čim je Ruby preuzela. Joeyn je um odlutao. Podsjetila se da za vrijeme
169
 Knjige.Club Books

pauze opet pokuša nazvati Mae, naravno, ako noćas uopće bude imala pauzu.
Cherry je saznala za provalu u ormariće, ali je odbila pozvati policiju jer nije
htjela uplašiti mušterije u noći kad su mnogo trošili. Osjetila je kako joj Jack-ili-
Jake stavlja ruku na bedro i odsutno je odmaknula. Dobar pokušaj, seronjo. Ne za
pedeset dolara.
Polako je skinula haljinu i omotala mu zlatnu tkaninu oko vrata poput šala
dok su njegovi kompanjoni klicali. Slijedio je njezin grudnjak: bacila ga je na stol
i tri su se tipa odmah pograbila oko njega. Zatim je uzela posljednje piće, ono
namijenjeno tipu koji se sutra ženi, a trenutno nije bio ondje. Izlila ga je na grudi
i utrljala tekućinu u obnažene bradavice.
- Isuse Bože - čula je kako netko govori. - Ovo je fakat jebeno seksi.
Gledala je Jacka-ili-Jakea u oči, dopuštajući jeziku da polako prati obris
njezine gornje usne. Njegove su zjenice bile posve raširene i nalik na grožđice,
što ju je podsjetilo na to da mora ići u kupovinu. Nakon što je skinula tange, na
sebi više nije imala ništa... osim ogrlice i visokih peta. Vidjela je Jackovu-ili-
Jakeovu erekciju kako se napinje o njegove hlače, pa se okrenula kako to ne bi
morala gledati. Polako (jer sve je trebalo činiti polako) sagnula se prema naprijed
sve dok joj kosa nije dotaknula pod. Zgrabila je vlastite gležnjeve i uzdahnula od
užitka kad ju je privjesak s ogrlice udario u bradu.
To je bila tako dobra vježba istezanja za bedra. Cherry joj je predložila da
počne vježbati jogu kako bi poboljšala snagu i fleksibilnost, a bilo je nevjerojatno
koliko je pokreta u striptizu odgovaralo pozama u jogi. Trenutno je izvodila pozu
zvanu prasarita padottanasana, odnosno saginjanje prema naprijed raširenih
nogu... jedino što je bila gola i gurala guzicu u nečije lice.
Iza sebe je osjećala kako joj Jack-ili-Jake lagano dodiruje stražnjicu, no ovoga
mu je puta to odlučila dopustiti jer je Princeova pjesma bila pri kraju. Što više
bude napaljen, to će više htjeti otići u privatnu kabinu. Počela se polako
uspravljati, koristeći mišiće nogu i trbuha kako bi pokret djelovao senzualno. To
je bilo teško izvesti na podlozi na satu joge, a kamoli na tvrdom podu,
nakon popijenog viskija i u visokim petama.
Čim se u potpunosti uspravila, ugledala ga je.
Prilazio je iz hodnika u kojem su se nalazili toaleti, visok i vitak kao uvijek,
istoga poznatog koraka, s plavom Nokijom u jednoj ruci. Čak je i pod prigušenim
svjetlom primijetila da je izgledao drugačije. Više nije imao sitne pletenice ni
kozju bradicu, već je bio glatko obrijan s kratko ošišanom kosom, nešto dužom
na vrhu glave, zbog koje mu je lice djelovalo isklesanije. I naočale su bile nove,
moderne s pravokutnim okvirima.
No to je bez sumnje, bez zabune, bio Drew.
Prvi joj je poriv bio da pobjegne, sakrije se ili baci pod stol, da učini manje-
više bilo što kako je on ne bi vidio. Ali stopala su odbila koraknuti naprijed, glava

170
 Knjige.Club Books

se odbila okrenuti, ruke su odbile pokriti lice. Mogla je jedino stajati ondje, gola,
grudi još vlažnih od viskija, posve zamrznuta.
A onda je on ugledao nju.
Prepoznavanje mu se razlilo licem dok mu je pogled skakao s njezina lica, na
njezine grudi, na njezine prepone, na novu tetovažu na njezinu bedru koju je prvi
put vidio, i zatim ponovno na njezino lice. Prepoznavanje se pretvorilo u šok, a
šok se zatim preobrazio u zbunjenost. Da se odjednom otvorila rupa u podu, rado
bi propala kroz nju. Jer sve je bilo bolje od načina na koji ju je Drew gledao u tom
trenutku.
Vidio ju je, a ona nije imala kamo otići, nije mogla vratiti vrijeme.
Glazba je bila preglasna da bi ga doista čula kako joj izgovara ime, ali usne
su mu oblikovale riječ Joey i to je bilo dovoljno da je u potpunosti vrati njoj samoj.
Tek tako, Ruby je nestala, a ona je ponovno bila ona, gola kao od majke rođena u
striptiz klubu i bolno, nepodnošljivo posramljena. Bilo je to kao u jednom od
onih tjeskobnih snova u kojima si uvjeren da si odjeven, a onda shvatiš da si gol
u prostoriji punoj ljudi.
Jedino što se ovo doista jebeno događalo i nije bilo načina da se probudi. Joey
se našla usred noćne more koju je sama stvorila.
Nekoliko Drewovih prijatelja mu se obratilo, pokazujući mu da sjedne. Netko
mu je natočio pivo iz jednog od brojnih vrčeva na stolu. Napokon je sjeo, ali je
odgurnuo pivo. Netko drugi ga je potapšao po ramenu, mašući novčanicom od
dvadeset dolara i pokazujući prema Joey. Drew je odlučno odmahnuo glavom.
Ne, nije želio ples u krilu. Ili, točnije, nije želio ples u krilu od nje.
Jack-ili-Jake odostraga joj je omotao ruke oko struka u prečvrstom zagrljaju!
U normalnim okolnostima to nipošto ne bi dopustila, ali zureći preko stola u
osobu koju je voljela najviše na svijetu nije bila sigurna da je koljena neće izdati.
Vrtjelo joj se u glavi. Osjećala je mučninu. U ušima joj je zvonilo. Bolio ju je
trbuh.
- Mala, hajmo u Sobu pjenušca- Jack-ili-Jake joj je rekao na uho. Osjećala je
kako se pritišće uz nju. - Moram biti nasamo s tobom.
Otvorila je usta da kaže ne, jer sigurno to nije mogla učiniti, nije mogla otići
u prokletu Sobu pjenušca s jednim od Drewovih prijatelja dok on, jebemu, gleda
ravno u nju, ali riječi nisu izlazile.
Umjesto toga, nijemo je kimnula dok ju je Jack-ili-Jake odvlačio od skupine
prema sobi sa zavjesom i baršunastim separeima, gdje je dvjesto pedeset dolara
bilo polog za bocu pjenušca i još mnogo toga. Dok je Jack-ili-Jake kopao po
novčaniku da plati izbacivaču, Joey se usudila još jednom pogledati iza sebe.
Drew joj je nakratko uzvratio pogled prije nego što je skinuo naočale i okrenuo se
na drugu stranu.
Shvaćao je što se događa. Samo to nije htio vidjeti.

171
 Knjige.Club Books

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

ad sada razmišlja o tome, Paris ne vjeruje daju je Drew namjeravao posramiti

K kad ju je kasnije te večeri vozio kući. Bio je u šoku, posramljen i uzrujan,
sve redom razumljivi osjećaji, iako ih nije baš najbolje izrazio.
Za razliku od onoga što se događa sada.
Parisin novi odvjetnik bliži se pedesetoj, glava mu je obrijana, vrat kao u
buldoga, a bicepsi veličine nogometnih lopti samo što nisu prsnuli iz rukava
njegove pripijene Lacoste majice. Kad ih je Elsie upoznala, Paris mu je uputila
pomalo opčinjen pogled. Nije očekivala da će Sonny Everly biti takav komad.
A onda je otvorio usta.
Njih troje sjede za kuhinjskim stolom, piju kavu koju je skuhala Paris i jedu
krafne koje je donijela Elsie.
- Daj, Paris. Zašto si se zapravo udala za njega? - pita Sonny. Nije zadovoljan
s njezina prva dva odgovora. - Nijedna porota neće povjerovati da si stvarno
voljela tog tipa. Bio je trideset godina stariji, liječeni ovisnik, koji se u principu
prema svima ponašao kao totalni šupak. Kad ste se upoznali, službeno ga je
pregazilo vrijeme. Porota mora razumjeti vašu vezu kako bi suosjećala s tvojim
gubitkom.
- Bio je umirovljen kad smo se upoznali, a verziju Jimmyja koju ste upravo
opisali nisam upoznala. - Paris je prekrižila ruke na prsima. Svjesna je da zbog
toga djeluje kao da se brani, ali u tom je trenutku za to uopće nije briga.
- Sereš. Vidjela si priliku da se uhljebiš i iskoristila je. Ili si možda imala
problematičan odnos s tatom, pa si to rješavala kroz vezu sa starijim tipom. Možda
si skužila da je počeo gubiti razum i zaključila da nećeš morati dugo čekati prije
nego što ga nagovoriš da odustane od predbračnog ugovora.
- Jebi se - Paris će uzrujano. Pogleda prema Elsie koja ni sama nema baš
najtopliju osobnost, ali u usporedbi sa Sonnyjem, umiljata je kao mačkica. Ona
lagano slegne ramenima prema Paris. Upozorila sam te.
- Ništa od navedenog - odgovori Paris. - Prvo smo bih prijatelji i onda smo se
zbližili. Sviđali smo se i poštovali jedno drugo...
- Jeste li se vas dvoje seksali?
Paris se zarumenila. Ponovno pogleda prema Elsie koja sada uklanja
nevidljive mucice s bluze. Jedna je stvar odgovoriti na to pitanje kad ga postavi,
na primjer, Henry, koji je bio vječno opsjednut onime što se događalo u tuđim
spavaćim sobama i htio je znati sve detalje. Ali ne može zamisliti da o tome

172
 Knjige.Club Books

razgovara s čovjekom kojega je tek upoznala i ženom koja je vjerojatno više puta
spavala s Jimmyjem nego Paris.
- Naš seksualni život bio je normalan - odgovori ona.
- Da li je trebao lijekove da bi mogao obaviti bračne dužnosti?
- Zašto je to važno? - obrecne se Paris. - Kakve to veze ima s time što je
mrtav?
- Ima svakakve veze. - Sonny se nagne prema naprijed i zagleda ravno u
njezine oči. - Sve u vezi vašeg abnormalnog, kratkog braka je važno. Tužitelj će
secirati vaš život, tražiti sve načine na koji vaša veza nije bila savršena i prikazati
te kao nesretnu, sebičnu kuju i sponzorušu koja je ubila svog muža poznih godina
zbog love. Što mi više kažeš sada, to ću se bolje pripremiti za to.
- Jimmy nije bio poznih godina. I nisam ga ubila. Sljedeće. Jebeno. Pitanje.
Sonny uzdahne i pogleda Elsie. - Nisi o tome razgovarala s njom?
Elsie odmahne glavom. - Nismo došle do toga.
Sonny se zavali u stolicu, istegne ruke u zrak i ispreplete prste iza glave. Paris
je negdje pročitala da je to potez koji otkriva moć, nešto što ljudi (uglavnom
muškarci) podsvjesno rade kako, bi pokazali svoju nadmoć nad svojom okolinom.
- Paris, nije važno jesi li ga ubila - kaže Sonny i prvi put otkako je stigao ne
zvuči potpuno zajedljivo. - Za svrhu tvog suđenja, jebe mi se živo jesi li ga ubila.
To je između tebe i tvog Boga. Važno je kakvu priču možemo prodati poroti kako
bi u njima pobudili osnovanu sumnju da nisi kriva. U sudnici je važno jedino ono
što tužitelj može dokazati i teret dokaza je na njemu. Nico Salazar osmislit će
najuvjerljiviju priču koju može kako bi poroti pokazao zašto i kako si ubila svog
muža.
- A Sonnyjev posao je pobiti tu priču - kaže Elsie. - On će ukazivati na
nelogičnosti, on će diskreditirati svjedoke, on će uzeti svaki komadić dokaza koji
tužiteljstvo ima i pokazati da ga se može protumačiti na tri različita načina. A ako
uz to još ima i vlastitu priču koju može prodati poroti o tome što se zapravo
dogodilo, još bolje.
- E pa zašto mi onda vas dvoje lijepo ne kažete što mislite kakva bi ta priča
trebala biti. - Paris protisne kroz zube. - Ih, još bolje, lijepo mi recite koji vrag
hoćete da kažem i ja ću to reći. Jer očito nije dovoljno samo govoriti istinu.
- Sad si skužila. - Sonny se ceri, otkrivajući red vrlo bijelih zubi. U životu nije
vidjela nešto sličnije osmijehu morskoga psa. - To ne znači da mi nećemo govoriti
istinu. Samo je moramo upakirati na način koji će poroti biti najlakše povjerovati.
- Razumijem - odvrati Paris. - Želite drukčije predstaviti informacije tako da
pričaju sasvim drugu priču o onome što se dogodilo.
- Bingo - kaže Sonny. - Znao sam da si pametnija nego što izgledaš.
E pa hvala ti lijepa, ti agresivni seronjo na steroidima koji voli objašnjavati
stvari nama glupim ženama.

173
 Knjige.Club Books

Sonny vadi nekoliko fascikala iz svoje aktovke i preko stola ih gurne prema
Paris. - Želim da sve ovo pažljivo pregledaš.
- Što je to?
- Policijski izvještaji, medicinski izvještaji, forenzičke analize, fotografije
obdukcije i mjesta zločina - kaže Sonny. - Sve što tužitelj koristi kako bi pripremio
slučaj protiv tebe.
- Ne želim gledati fotografije - kaže Paris.
- Tvoj problem - Sonny krcka zglobovima. - Pokušavamo ti spasiti život i ako
si sama želiš pomoći, moraš vidjeti sve što vidi Nico Salazar. Moraš se pripremiti.
- Tapka po fasciklu na vrhu. - Počni s ovim.
Paris pogleda Elsie. - Zar baš moram?
Elsie kimne. - Sve će biti u redu. Sve si to već vidjela uživo. Fotografije će
izgledati mnogo više... klinički. Već sam ih pregledala.
U tom trenutku, Paris im oboma zamjera. Priprema se i otvori fascikl.
Jedna je stvar ugledati Jimmyja u kadi na trenutak ili dva prije nego što je
udarila glavom i onesvijestila se. Sasvim je druga stvar vidjeti jarko osvijetljene
fotografije muževa trupla koje leži u kadi punoj krvi i vode, visoke rezolucije,
snimljene iz više različitih kutova, od kojih su neke u krupnom planu.
Iako, baš kao što je Elsie rekla, to nije onako šokantno kako je očekivala. Prije
nije vidjela ranu na mjestu gdje ga je porezala britva. Rez na Jimmyjevu bedru je
malen, ravan i uredan. Pomisao da sav nečiji život može iscuriti kroz jedno tako
malo mjesto je suluda. Usprkos praznom pogledu, njegovo lice izgleda mirno na
fotografiji, onako kako ga pamti. Tješi je pomisao da je umro mirno.
Za razliku od Charlesa.
Za razliku od Mae.
Probija se kroz fotografije. Policija je fotografirala apsolutno sve u kupaonici:
pločice, ručnike, čak i sadržaj kozmetičkog stolića.
- Stani - kaže Sonny kad Paris stigne do fotografije unutrašnjosti jedne od
ladica kozmetičkog stolića. - Objasni mi ovo.
Paris pogleda fotografiju. Nije sigurna što je pita jer je jasno što slika
prikazuje. Jimmy je svoju malu zbirku britvi držao u ladici, na fotografiji su tri
britve, uredno poredane u zaštitnim kutijama, na krpici od mikrovlakana. S druge
strane stola, Elsie se doima nemirnom, kao da točno zna na što Sonny cilja.
- Zašto su njegove britve u kupaonici? - upita Sonny. - Prema njegovom
zdravstvenom kartonu, Jimmy je u desnoj ruci imao benigni tremor. A ti kažeš da
je pokazivao znakove rane demencije. Pa zašto su onda ove vrlo oštre, i očito
smrtonosne, britve u njegovoj ladici?
- Ja... Nikada nisam razmišljala o tome. - Paris pogleda Elsie, a zatim Sonnyja.
- Mislim, još uvijek imamo noževe u kuhinji, sjekiru u šupi, pilu u garaži,
kosilicu...

174
 Knjige.Club Books

- Ali ništa od toga si ne stavljaš pod grlo - kaže Sonny. - Nisi se zabrinula da
bi mogao zaboraviti da se više ne smije brijati britvom?
Paris počinje shvaćati na što cilja njezin odvjetnik i potone u stolicu. Upravo
to se dogodilo onog jutra kad je otputovala u Vancouver i izbila je grozna svađa.
Pretpostavila je da je nepažljiv i tvrdoglav i da je prekršio obećanje da će koristiti
električni brijač koji mu je kupila. Jimmy je planuo, bijesan, ponavljajući da ne
želi da mu se govori što smije, a što ne smije raditi. Optužio ju je da se prema
njemu ponaša kao prema djetetu.
Ali kad sada razmišlja o tome uviđa da ti opće nije bio ljut zbog toga. Jimmy
je već godinu dana koristio električni brijač bez pogovora. Ali tog je jutra
zaboravio kako se trebao obrijati. A kad god bi shvatio da je nešto zaboravio,
razbjesnio se ljutnja je bila njegov način sakrivanja straha od gubitka pamćenja.
Sasvim je pogrešno razumjela situaciju. Jer su joj druge stvari bile na pameti.
- Tužitelj će htjeti znati zašto si te britve ostavila ondje gdje ih Jimmy lako
može dohvatiti ako si stvarno mislila da je imao problema s pamćenjem. - Sonny
zuri u nju. - Zbog toga djeluješ ravnodušno. Upravo je to slika o tebi koju Salazar
želi stvoriti, da ti u stvari uopće nije bilo stalo do Jimmyja.
- Naravno da mi je stalo. - Paris bespomoćno gleda Elsie, a zatim Sonnyja. -
Ali ne mogu osporiti ono što govorite. Nemam isprike. Promaknulo mi je. - Druge
stvari su mi bile na pameti.
- Svima nam je promaknulo - Elsie će odrješito, stišćući joj ruku. - Ali zašto
je to važno ako ima alibi? Nemojmo zaboraviti da će sve ovo nestati ako
pronađemo dokaz da Paris nije bila ni blizu kuće u vrijeme kad je Jimmy umro.
Sonny još malo zuri u Paris, a zatim napokon skreće pogled prema Elsie. - U
kojoj je fazi granična policija sa slanjem fotografija s vremenskom oznakom iz
kojih se vidi kada je prešla granicu?
- Te su noći imali tehničkih problema - kaže Elsie. - Srušio im se sustav i
izgubili su sat vremena nadzornih podataka. Trenutno ne mogu znati hoće li ih
moći spasiti. Osoba s kojom sam razgovarala dala je naslutiti da se to i ranije
događalo. Te stvari nikada nisu važne sve dok... ne postanu važne.
- A policajac na prijelazu je se ne sjeća?
- Bila su dvojica kad sam stala - kaže Paris. - Razgovarali su, pokušavali
riješiti problem.
- Znači, imamo samo tvoju riječ da si granicu prešla oko... - Sonny provjerava
policijski izvještaj ispred sebe, -... ponoći. Što znači da si kući stigla oko dva sata
ujutro.
- Bio je red kad sam stigla na granicu - kaže Paris. - Trebalo mi je oko pola
sata za prijelaz.

175
 Knjige.Club Books

- Dobro, znači kod kuće si bila oko pola tri. Jimmy je te noći nastupao na
dobrotvornoj priredbi u Hotelu Grand Hyatt, koji je napustio oko devet, stigao
kući; recimo, oko devet i trideset. Mrtvozornik procjenjuje da je umro otprilike
između tog vremena i ponoći, ali Salazar će se pobrinuti da porota zna da je to
samo procjena. - Sonny podigne pogled. - Imaš onaj „pametni“ sustav za nadzor
i upravljanje kućnim instalacijama? Aplikaciju koja otvara i zatvara vrata garaže,
uključuje alarm, prilagođava temperaturu grijanja i klima uređaja, vidi tko je na
ulaznim vratima?
- Da, može sve to - kaže Paris. - Ali zadnjih par dana ne radi. Mislim da ga
treba ponovno pokrenuti. Zoe se trebala pobrinuti za to.
- Da li je radio preko vikenda?
- Nisam sigurna. Znam da alarm nije bio uključen kad sam stigla kući, ali
Jimmyju se to često nije dalo učiniti. Ili je zaboravio. I jedno i drugo je
podjednako vjerojatno.
- Imam isti sustav kod kuće - kaže Elsie. - Nije ga teško deaktivirati. Jimmy
je to lako mogao napraviti greškom.
- Daj mi svoj mobitel - Sonny kaže Paris.
Ona ga otključa i preda. U Sonnyjevim golemim rukama izgleda kao igračka.
On tapka po ekranu i mršti se.
- Što se dogodilo sa svim izvještajima o korištenju?
- Nemam pojma - kaže Paris. - Možda su obrisani kad se sustav isključio.
- Gdje se podaci pohranjuju?
- Što mislite pod „pohranjuju“?
Sonny: uzdahne. - Aplikacija bilježi korištenje, jel’ tako? Izvještaji se onda
pohranjuju, arhiviraju, negdje drugdje, tipa, na iCloudu ih Dropboxu, da ti ne
zauzimaju mjesto u telefonu. Gdje aplikacija arhivira te podatke?
- Ne znam - kaže Paris. - Kao što sam rekla, Zoe je ta koja je sve instalirala.
- Već drugi put spominješ to ime. Zoe Moffatt je Jimmyjeva pomoćnica, jel’
tako? - Sonny podigne njezin mobitel. - Čija je ovo e-mail adresa?
- Jimmyjeva - kaže Paris. - Ali Zoe joj ima pristup jer je ona otvorila i njegov
e-mail račun.
- Jesi li znala da nisi administratorica na računu? - upita Sonny. - Jimmy je
bio jedini administrator. Što zapravo znači Zoe. Što zapravo znači da ona može
obrisati što god poželi. Ti si samo korisnik. Ne možeš deaktivirati vlastiti sustav
ni da želiš.
Paris pogleda Elsie, a zatim ponovno Sonnyja, - Znači, Zoe je obrisala
izvještaje i arhivirane podatke pomoću Jimmyjevog profila?
- Bingo.
Već drugi put koristi tu riječ. Paris se trudi ne zakolutati očima.

176
 Knjige.Club Books

- Ali zašto bi to učinila? - upita Elsie. - Da smjesti Paris?

- Pa, to je pitanje vrijedno četrdeset šest milijuna dolara. Ti si trebala biti u
Vancouveru cijeli vikend, točno? - Sonny pita Paris i ona kima. - Jimmy je umro
u subotu navečer. Bez obzira na to od čega je umro, nitko nije očekivao da ćeš se
vratiti prije nedjelje popodne. Jedini razlog zbog kojeg bi Zoe obrisala podatke je
da sakrije nešto što se odnosi na nju. Ništa drugo nema smisla.
- Zoe je dovezla Jimmyja kući nakon nastupa na dobrotvornoj priredbi - kaže
Paris. - Tvrdi da je nakon toga otišla ravno kući. Vjerojatno je otišla oko pola
deset, možda petnaest do deset.
- To je u okvirima vremenske procjene smrti - kaže Sonny. - Policija ima
snimke nadzornih kamera koje pokazuju njezin auto parkiran u susjednoj ulici
otprilike u to vrijeme, ali mogla je dovesti Jimmyja kući, ubiti ga i otići.
- Zar ćemo stvarno poroti reći da je Zoe ubila Jimmyja? - Paris naizmjence
gleda odvjetnike. - Iako smo prilično sigurni da nije?
- Ti ili ona - Sonny kaže slegnuvši ramenima. - Ako je Zoe mogla to učiniti,
imaš osnovanu sumnju. Nakon toga je na Salazaru red da podigne tužbu protiv
nje.
Naslanja se u stolici i procjenjuje dvije žene. - Ali da vas pitam ovo. Zašto ste
obje tako sigurne da je riječ o samoubojstvu? Zašto nijedna od vas nije spremna
razmotriti mogućnosti da ga je netko doista ubio?
Pitanje je na mjestu. Najbolji odgovor koji Paris može ponuditi je da ima
osjećaj da si je Jimmy oduzeo život. Imao je puno problema: pritisci javnog
nastupa, gubitak pamćenja, povratak drogama... I supruga koja nije primijetila niti
jedan od tih znakova jer je bila u potpunosti usredotočena na vlastite proklete
probleme.
- Zato što smo ga poznavale - Elsie će tiho, odgovarajući za njih obje. - To
jednostavno... ima smisla.
Paris može samo kimnuti.
- Hajmo dalje - kaže Sonny. - Razgovarajmo o Vancouveru. Postoje rupe u
tvom boravku ondje koje trebamo popuniti.
Parisino srce brže zakuca. - Kakve rupe? Sačuvala sam sve račune i već sam
ih predala detektivki Mini Wheats.
Elsie se nasmije. Sonny djeluje zbunjeno, ali nijedna od njih se ne potrudi
objasniti mu šalu.
- Objasni mi sve, korak po korak. - Odvjetnik zatvori fascikl s fotografijama
mjesta zločina i otvori drugi. - Ovdje vidim tvoju registraciju za... Međunarodnu
konferenciju i izložbu joge? Opa, to stvarno postoji? Što radiš ondje, odlaziš na
panele na kojima se raspravlja o varijacijama dječje poze?
Paris se ne udostoji odgovoriti.

177
 Knjige.Club Books

- Dobro, vidim kopiju tvoje prijave u hotel od četvrtka, s tvojim potpisom. Tu

je i kopija tvoje kartice za hotelsko parkiralište koja potvrđuje da ti je auto tri dana
bio u garaži hotela i nije mican. Vidim da si se prijavila za konferenciju, preuzela
akreditaciju, te večeri jela u hotelu, isto tako i u subotu jer si potpisala za
dva obroka dostavljena u tvoju sobu.
- U čemu je onda problem?
- Problem je u tome što te nitko nije vidio u petak - kaže Sonny. - Nitko od
organizatora konferencije ne sjeća se da te vidio u toku dana. Nemaš drugih računa
za hranu...
- Jela sam izvan hotela i platila gotovinom - kaže Paris. - To je bolje od
plaćanja karticom, jer su naknade za konverziju valute uvijek visoke.
- A i jedan od djelatnika hotela misli da te vidio kako rano ujutro u petak
ulaziš u taksi. Prepoznao te kao suprugu Jimmyja Peralte jer se navodno pročulo
da si na konferenciji. Taksi prijevoznik je potvrdio da je njihovo vozilo pokupilo
mušteriju iz Hotela Pan Pacific u vrijeme kad te zaposlenik navodno vidio.
Odredište je bila zračna luka. U to vrijeme, taksist te nije prepoznao kao suprugu
poznatog komičara, ali kad su ga kasnije zamolili da opiše putnika, opisao je tebe.
Onda, zašto si išla na aerodrom, Paris?
- Nisam išla na aerodrom, Sonny. - Paris govori ujednačeno, ni prebrzo, ni
presporo, ni previše emocionalno, i ništa ne dodaje. Kad lažete, uvijek vas otkriju
ako ponudite previše informacija. - Tko god to bio, nisam ja.
- To se lako da osporiti - Elsie kaže Sonnyju. - Postoje li nadzorne kamere na
tom ulazu u hotel? Postoji li kamera u taksiju s vremenskom oznakom? Navodno
je taj vikend na konferenciji sudjelovalo 1.800 ljudi. To što se oni ne sjećaju Paris
ne znači nužno da je nisu vidjeli.
- Izgleda da vjerujete da sam nekamo letjela - Paris kaže svom odvjetniku. -
Zar ne možete tu informaciju provjeriti na aerodromu?
- Taj je dio zeznut. - Čini se da Sonny uživa u verbalnom dvoboju, a Paris
počinje shvaćati da mu to možda pomaže da se usredotoči. - Osoblje hotela bilo
je susretljivo, ali glavni direktor neće odobriti izdavanje snimki nadzornih kamera
bez naloga. Isto vrijedi i za zračne luke. Da dobijemo nalog, potrebna nam je
suradnja policije u Vancouveru. A budući da nisi terorist, bjegunac ili serijski
ubojica u pohodu, malo je vjerojatno da će se to dogoditi u bliskoj budućnosti. U
Kanadi nisi prioritet.
U sebi, Paris odahne od olakšanja, nijemo slaveći manjak interesa njezine
domovine da pomogne Sjedinjenim Državama. Naglas kaže: - Znatiželjna sam.
Što mislite, kamo sam otišla?
Sonny slegne ramenima. - Ne znam. Ali imam osjećaj da si žena s mnogo
tajni.
Bingo.

178
 Knjige.Club Books

TRIDESETO POGLAVLJE

P aris je doista otputovala u Vancouver, samo nije ostala ondje.

Koji god zaposlenik hotela ju je vidio kako ulazi u taksi u petak ujutro,
govori istinu.
Onoga dana kada je Zoe objavila njihovu fotografiju s vjenčanja, Paris je
počela paničariti. Činilo se da je samo pitanje vremena prije nego što netko iz
njezinoga starog života počne postavljati pitanja o tome zašto nova supruga
Jimmyja Peralte strašno nalikuje mrtvoj striptizeti iz Toronta. Paris nije imala plan
kako se nositi š tom situacijom, osim da sve zaniječe. Nije bilo dokaza, a nije bilo
neuobičajeno ni da čovjek ima dvojnika. Nalikovati na nekoga nije zločin. Ako je
itko upita o tome, jednostavno će poricati, poricati, poricati.
Sve dok Rubyno prvo pismo nije stiglo, Paris nije imala pojma da se pepeo
koji je navodno pripadao Joey Reyes nalazi u urni negdje u kući njezine tete u
Maple Soundu. Nikada joj nije palo na pamet da bi tijelo moglo biti kremirano i
poslano najbližim članovima obitelji. Nije mnogo razmišljala o tijelu nakon što
ga je spalila i tek je guglanjem saznala da se DNK testiranje može obaviti i na
pepelu. Dobar napad je najbolja obrana, pa se Paris dala na posao. Započela je
otvaranjem e-mail računa pod lažnim imenom, koji joj je dopustio da stvori lažni
Facebook profil na kojem se predstavila kao umirovljena medicinska sestra koja
je nekoć radila u istoj bolnici u Torontu kao i tita Flora, prije nego što se obitelj
preselila u Maple Sound. Poslala je zahtjev za prijateljstvom svim medicinskim
sestrama koje je mogla pronaći, a da su ondje radile, a zatim i titi Flori. Njezina
je teta odmah prihvatila, vjerojatno zato što su imale toliko zajedničkih prijatelja.
Bum! Paris je sada mogla pratiti aktivnosti svoje obitelji. Na tetinoj je
Facebook stranici najprije otkrila da je tito Micky umro. Ondje je bila fotografija
tite Flore kako polaže cvijeće na njegov grob na petu obljetnicu njegove smrti, na
groblju iza katoličke crkve svete Agneze u Maple Soundu. Izgledalo je kao lijepo,
mirno mjesto.
Paris nije znala što misliti o tome.
Prošla su još dva mjeseca prije nego što joj se pružila prilika i to zahvaljujući
Carsonu. Njezin najmlađi rođak, maleni dječak koji ju je nekoć posvuda slijedio,
sada je imao gotovo trideset godina i ženio se. Čitava obitelj (ne računajući
pokojnog ujaka, naravno) trebala je otputovati na vjenčanje u Niagara-on-the-
Lake, gradić udaljen oko tri sata vožnje od Maple Sounda. Trebali su izbivati čitav
vikend, uključujući lolu Celiju koja je zagazila u osamdeset osmu godinu. Zašto
uvijek oni najzlobniji žive najdulje?

179
 Knjige.Club Books

To je značilo da će kuća u Maple Soundu biti prazna.

Plan je bio jednostavan: Paris je samo trebala provaliti u kuću, pronaći urnu,
zamijeniti pepeo i izgubiti se. Kad se obitelj vrati s vjenčanja, neće imati pojma
da je netko bio ondje.
Sljedeće: njezin alibi. To je bilo lako. Konferencija joge u Vancouveru
održavala se istog vikenda u lipnju, što je bio savršen razlog za prelazak granice.
Paris se registrirala preko interneta i rezervirala hotelsku sobu koju je netko
otkazao u zadnji tren od četvrtka do nedjelje.
Dok je uhodila titu Floru na Facebooku, Paris je također provodila mnogo
vremena na anonimnim forumima, gdje je tragala za osobama osobitih vještina.
Na koncu je došla do e-mail adrese tipa imena Stuart. Koristeći još jednu lažnu e-
mail adresu, kontaktirala ga je. Rekao je da će je to koštati deset somova, a
potrajat će dva tjedna. Paris je podigla polovicu tog iznosa u gotovini sa svoga
štednog računa i kasnije istog dana odvezla se u Tacomu.
Ispalo je da je Stuart devetnaestogodišnjak pokriven mrvicama smokića, koji
je odustao od studija. Živio je s roditeljima koji su preko dana bili na poslu. Paris
i on brzo su se popeli stubama u njegovu spavaću sobu, gdje je ona stala ispred
bijelog zida dok ju je on nekoliko puta fotografirao svojim iPhoneom. Platila mu
je pet tisuća dolara, a on joj je rekao neka čeka njegov e-mail.
- Znam te - rekao je dok je odlazila. - Ti si udana za onoga starog tipa.
Komičara. Što će ti lažne kanadske isprave?
- Ne znaš me - rekla mu je Paris. - A ako ti kažem, morat ću te ubiti.
Trinaest dana poslije, Stuart ju je e-mailom obavijestio da su njezina nova
kanadska vozačka dozvola, kreditna kartica i neregistrirani mobitel spremni. Sat
i pol kasnije, bila je u Tacomi s ostatkom njegova novca.
- Limit na toj Visi je samo tisuću. - Stuart joj je predao isprave. - Tako da se
nemoj raspištoljiti. Aktivirana je i spremna za korištenje. Rođendan na vozačkoj
dozvoli je PIN za karticu. Da lakše zapamtiš.
Pogledala je vozačku. Ondje je bila njezina fotografija, ali isprava je glasila
na Victoriu Bautistu, što joj je sasvim odgovaralo.
- Hvala - rekla je Paris. - A ako netko pita...
- Nikad nisi bila ovdje. - Stuart je zakolutao očima. - Ženo, to mi je posao.
Ako ja cinkam tebe, ti ćeš cinkati mene, a to nikome nije u interesu.
- Pametan si - rekla je Paris. - Ali si premlad za ovakav posao. Pazi se, dobro?
- Ako ti ikad zatreba putovnica, cijena je pedeset somova - rekao je nacerivši
se. - Čeka se tri mjeseca tako da planiraj unaprijed. Imaš moj e-mail.
- Imat ću to na umu - rekla je i doista je to i mislila.
Idući je vikend ostavila svoj iPhone kod kuće na noćnom ormariću i tri se sata
vozila na sjever u Vancouver. Zadržala je dah dok su joj na kanadskoj granici
pregledavali putovnicu na ime Paris Peralta, ali sve je bilo u redu, kao i uvijek.

180
 Knjige.Club Books

Kasno popodne stigla je u Hotel Pan Pacific i parkirala u hotelskoj garaži.

Dok se prijavljivala na recepciji, razmijenili su joj američke dolare u kanadske.
Odande je krenula ravno u dio hotela rezerviran za konferencije kako bi se
registrirala i preuzela karticu s imenom. Večerala je u jednom od hotelskih
restorana i tražila da joj cijenu obroka dodaju na račun za sobu.
Prije nego što je legla u krevet stavila je natpis NE SMETAJ na vrata, nazvala
recepciju kako bi zamolila potpunu privatnost za vrijeme vikenda (bez spremanja
i čišćenja), a zatim provela ostatak noći prevrćući se u krevetu.
Rano idućeg jutra zaključala je svoju putovnicu i vozačku dozvolu koje su
glasile na Paris Peraltu u sef u hotelskoj sobi i taksijem se odvezla u zračnu luku.
Nije htjela koristiti kreditnu karticu koju je kupila od Stuarta dok to ne bude nužno
pa je za vožnju platila gotovinom. Dva sata kasnije, u međunarodnoj zračnoj luci u
Vancouveru „Victoria Bautista“ ukrcala se na domaći let do Toronta koristeći
samo vozačku dozvolu. Sletjela je u međunarodnu zračnu luku Pearson
International u petak u osam sati navečer te upotrijebila svoju novu Visa karticu
kako bi unajmila gradsko vozilo od tvrtke Enterprise.
Stigla je do tetine kuće u Maple Soundu nešto prije ponoći. Vozila je do
polovice dugačka brda, ugasila svjetla i ostatak se puta odvezla u mraku.
Zaustavila je auto netom prije nego što je stigla do vrha, a zatim se okrenula tako
da je automobil bio okrenut prema dolje, za slučaj da bude morala brzo pobjeći.
Ostavila je ključ u bravi za paljenje, lagano otvorila vrata na vozačkoj strani te
zgrabila ruksak koji je ponijela sa sobom.
Maple Sound napustila je bez pozdrava kad joj je bilo osamnaest godina. Dan
nakon mature (kojoj nije prisustvovala) ispraznila je limenu posudu za kavu koja
se nalazila iznad hladnjaka i u kojoj je tita Flora skrivala novac za kupovinu od
tita Mickyja. Zatim je uzela dobitke od kockanja koje je tito Micky skrivao od tite
Flore na dnu kutije za pecanje u ostavi za alat. Na kraju je izvadila smotuljke
novčanica koje je lola Celia nagurala u čarapu u stražnjem dijelu ladice za donje
rublje, novac koji je štedjela za svoj godišnji let na Filipine. Kad je tome pridodala
novac koji je pet godina malo po malo krala i spremala u svoje tajno skrovište,
imala je dvanaest tisuća dolara. Otpremnina za pet godina čuvanja djece, kuhanja,
čišćenja, pranja rublja... i tita Mickyja.
Jedino što nije dirala bile su dječje kasice-prasice.
Stajala je u mraku i žurila u dvokatnicu obasjanu Mjesecom koji se nadvio
nad jezerom Huron. Unutra su sva svjetla bila ugašena. Odnekud u blizini
zahukala je sova i Paris je začula kako male životinje šuškaju u grmlju.
Nikada nije mislila da će opet vidjeti ovo mjesto.
Starija Nissan Altima bila je parkirana na strani kuće gdje je nekoć stajao
karavan tita Mickeyja, ali teti i baki bio je dovoljan jedan automobil da se odvezu
na vjenčanje. Jezero je izgledalo isto, baš kao i ljuljačka što je visjela s drveta te
ostava za alat. Ali smeđi je trijem sada bio bijele boje i cijelom duljinom pročelja
protezali su se grmovi hortenzija. Što god. Flora je mogla uljepšavati ovo mjesto
181
 Knjige.Club Books

koliko god je htjela, ali nikada neće moći u potpunosti prikriti ružnoću koja je
stanovala unutra.
Paris je potražila stari ključ kuće u džepu i stegnula ga dok se približavala
ulaznim vratima. Ni nakon svih tih godina nije se potrudila baciti ga. Možda ga je
zadržala kao podsjetnik na ono što je proživjela. A možda je predosjećala da će
joj jednoga dana ponovno zatrebati.
Taj je dan napokon stigao.
U trenutku kad je stupila na trijem upalilo se jarko svjetlo. Paris se ukočila,
srce joj je lupalo, uši su se naćulile očekujući zvukove koraka iznutra. Kad ništa
nije čula, shvatila je da rasvjeta iznad vrata ima senzor pokreta. Svjetlo se ugasilo
nakon deset sekundi. Imalo je smisla da su konačno instalirali táko nešto. Ovoga
puta spremna, brzo se primaknula vratima kad se svjetlo ponovno upalilo.
Srećom, stari je ključ lako kliznuo u bravu. Ušla je u kuću što je brže i tiše mogla,
a zatim ostala mirna. Kad se svjetlo ponovno ugasilo, posegnula je u ruksak i
izvukla baterijsku svjetiljku.
Vjerojatno se nije morala šuljati. Nije bilo nikoga. Cijelo imanje zauzimalo je
ukupno četiri jutra, a kuću nije bilo moguće vidjeti s glavne ceste. Ipak, bolje je
spriječiti nego liječiti.
Podove su promijenili, a novi pregradni zid bež boje nalazio se na mjestu gdje
je nekoć bila stara sofa s cvjetnim uzorkom. Stara stolica za ljuljanje lole Celije i
dalje je bila na uobičajenom mjestu blizu prozora. Samsung od šezdeset inča
zamijenio je stari televizor, ali osim toga sve je izgledalo isto. Čak je i mirisalo
isto, na mješavinu ustajalih cigareta, filipinske hrane i blagoga močvarnog mirisa
jezera koji se uvijek uvlačio u kuću.
A onda, bas kao i uvijek, žabe u ribnjaku počele su jednoglasno kreketati,
stvarajući savršenu glazbenu podlogu za život koji je ondje proživjela i sve ono
što se događalo u mraku.
Kvragu, morala je pronaći urnu i vratiti se kući.

***

Nije bila na polici iznad kamina kraj uokvirenih obiteljskih fotografija ni na bilo
kojoj od polica s kolekcionarskim predmetima ni u jednom od kuhinjskih ili
blagovaonskih ormarića. Čak je provjerila i kupaonicu i ormar za kapute. Gdje
god urna bila, to nije bilo na glavnom katu, što joj je ostavljalo dva izbora:
popeti se gore ili izaći van.
Bilo je teško zamisliti da bi urna s ljudskim ostatcima mogla biti pospremljena
u neku od spavaćih soba. Vjerojatnije je bila u ostavi tita Mickyja. Ali bilo je
jednako moguće da je obitelj rasula pepeo prije devetnaest godina i da joj je Ruby
lagala, pretvarajući se da ima nešto što može držati kćeri nad glavom.

182
 Knjige.Club Books

Rasvjeta sa senzorom pokreta ponovno je oživjela kad je Paris izišla van, ali
se ugasila kad je stigla do ostave za alat. Ostava nikada nije bila zaključana, a bez
obzira na sve njegove mane, tito Micky mali je prostor držao vrlo organiziranim.
Baterijskom svjetiljkom prešla je preko alata, starih limenki s bojom,
pljesnivih pokrivača, jeftinih sklopivih stolica i novijih kosilica. Pogledala je čak
i u kutiju za pecanje. Nema pepela, nema urne. Kvragu. Morala je biti negdje na
katu u kući. Naravno, ako je uopće postojala. Izašla je iz ostave i zaustavila se.
Nešto nije bilo u redu. Zastala je, pitajući se što je drugačije. Trenutak kasnije
preplavila ju je spoznaja: bilo je pretiho. Sve su žabe prestale kreketati.
Paris je ugasila svjetiljku. Instinktivno je pogledala prema katu kuće, prema
prozoru svoje stare spavaće sobe. Zar je ondje netko stajao? Trepnula je. Ne, to je
nemoguće. Svi su na vjenčanju, udaljeni tri sata vožnje.
Zar ne?
Nešto se pomaknulo u prozoru i Paris se ukočila. Prvo je pomislila da joj se
pričinjava, ali onda se lik ljudskoga oblika približio staklu, Pojavilo se lice, mutno
iz daljine, ali svejedno nezamjenjivo. Pogledi su im se sreli.
Tito Micky.
Za dvije je minute bila u automobilu, znojnih pazuha i srca koje je lupalo tako
snažno da ga je čula u ušima. Upalila je auto, držeći svjetla ugašena dok se nije
vratila na glavnu cestu, svake druge sekunde pogledavajući u retrovizor kako bi
se uvjerila da je nitko ne sli jedi. Pritisnula je papučicu za gas i gledala kako se
kazaljka na brzinomjeru penje sa šezdeset na sedamdeset, a zatim i na stotinu
kilometara na sat, što je bilo dobrih dvadeset kilometara više od dozvoljene
brzine.
Tek kad je u potpunosti napustila Maple Sound sjetila se da je tito Micky
mrtav.
Vidjela je duha, a taj je duh sada bio s njom u automobilu, šaptao u njezino
uho, njegov vruć, kiseo dah bio joj je na vratu. Cijelo joj se tijelo naježilo, kao da
joj je netko na glavu istresao kantu punu sitnih paukova koji su se sada zavlačili
pod njezinu odjeću u potrazi za pukotinama koje bi mogli istražiti. Uspomene su
je preuzimale, a bile su žive i grozne.
’Sus. Izgledaš kao svoja majka.

183
 Knjige.Club Books

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

ako se Joey nikada nije sviđalo što nalikuje na Ruby, njezina je majka to mrzila
I još više. Najbolji dio Joeyne noći bio je trenutak kad je napokon mogla obrisati
Rubyno lice sa svojega. Kad joj je Cherry dopustila da ode, najprije bi skinula
lažne trepavice i stavila kremu za skidanje šminke na kožu.
Druge djevojke u garderobi izgledale su podjednako umorne kao i ona i sve
su razmijenile zagrljaje i novogodišnje želje dok su jedna po jedna odlazile kući.
Joey je u torbi imala četiri tisuće dolara više nego kad je došla, što je ovu noć
službeno činilo najboljom dosad. Željela je samo ući u Chazov automobil i
odvesti se kući. Nadala se da će razumjeti kad ga ne pozove da uđe, a uz malo
sreće, probudit će se prvog jutra u 1999. godini misleći da je sve to bilo samo
ružan san.
Ali činilo se da noćna mora još nije bila gotova. Kad je napokon izašla kroz
stražnji ulaz na hladan noćni zrak, prva osoba koju je vidjela bio je Drew. Stajao
je pokraj Chaza.
Nijedan od dvojice muškaraca nije djelovao sretno.
Nakon nespretnih pozdrava oprostila se od Chaza i dopustila Drewu da je
odveze kući. Trebala je to biti prilika da ona i Drew iskreno porazgovaraju, ali
razgovor im nije dobro išao. Na prilazu, još uvijek se oporavljajući od vijesti da
Drew čeka dijete i ženi se, Joey ga je pljusnula. Ruka ju je zapekla pri dodiru s
njegovim obrazom, siguran znak da ga je to sigurno jako zaboljelo. U životu je
pljusnula još samo jednu osobu i bilo ju je sram priznati da se i taj put zbog toga
dobro osjećala.
No, kao i prvi put, odmah je požalila.
Čekala je unutra dok nije čula da se odvezao, a zatim je sjela na stube i
zaplakala. Jedina stvar gora od toga da Drew oženi Simone je da Drew oženi neku
drugu. A jedino gore i od toga je da njih dvoje čekaju bebu.
Kirsten. Djevojka s takvim imenom sigurno je visoka. Atletski građena.
Društvena. Sigurno je i vrckava kao sam vrag, sa stotinu prijatelja koji svi
izglednu poput nje. Budući da su se upoznali na fakultetu, očito je da je i pametna
i ima svijetlu budućnost pred sobom, i da je djevojka na Drewovoj razini.
Joey nikada nije toliko mrzila nekoga koga nikada nije upoznala.
Obrisala je suze i zaputila se niz stube, guleći putem odjeću sa sebe. Nije se
potrudila upaliti svjetla dok je hodala ravno kroz mrkli mrak stana prema
kupaonici. Više se nije bojala mraka. Mrak joj nije mogao učiniti ništa što joj
netko već nije učinio.
184
 Knjige.Club Books

Kad je stigla u kupaonicu, bila je gola. Otvorila je slavinu nad kadom i

izbjegavala vlastiti odraz u zrcalu dok je palila tri svijeće s mirisom vanilije koje
je držala oko umivaonika, svaka u različitoj fazi rastapanja. Njihovo treperenje
bilo je umirujuće i kad se kada napunila, potonula je u toplu vodu.
Joey je bila sigurna da joj ne bi smetalo da je Drew oženio Simone, ali ta
druga osoba, ta Kirsten bila je... uljez. Netko tko je pokušavao uzeti ono što joj
nije pripadalo. Joey nije znala ništa o njoj, a već ju je smetalo sve u vezi nje.
Čak i dijete. To ju je činilo groznom osobom, ali nije si mogla pomoći.
Drewovo i Kirstenino dijete zauvijek će ih povezivati.
Uvijek sam tu za tebe, Drew joj je šapnuo na uho kad su se pozdravili i zagrlih
na prilazu onog dana kad su se on i Simone odselili. Godinu dana kasnije,
ispostavilo se da je to laž. Jer to je ono što muškarci čine. Lažu kako bi dobih ono
što žele. A kad to dobiju, odbace te, kao košulju s mrljom koja se ne da oprati,
iako je košulja nova, a mrlja su oni sami.
Privlačeći koljena prsima, Joeyni nokti pronašli su njezina zapešća i počeli se
zabijati u njih. I zabijati. I zabijati. Osjećala se tako prljavo. Sve što je mrzila na
sebi bilo je ispisano na Drewovu licu. Bila je odvratna. Nedostojna. Glupa.
Sve ono što je Ruby rekla da jest.

***

Kad se voda u kadi ohladila, Joey je povukla čep i posegnula za ogrtačem.

Otapkala je do spavaće sobe kroz mračni stan i tek onda upalila svjetlo.
Ukočila se promatrajući prizor ispred sebe.
Svaka je ladica bila otvorena, kao i vrata ormara. Stolić u kutu bio je
ispreturan. Pod je bio prekriven njezinom odjećom, šminkom, knjigama. Kao i u
garderobi u klubu, netko je bio ovdje u potrazi za nečim.
Vinny.
Dakako da je imalo smisla ovdje tražiti Mae. Joey je nije mogla dobiti na
telefon, a nakon što je u klubu srela Drewa, potpuno je to smetnula s uma. Mae je
provodila vrijeme u stanu, ali ne stalno. Ipak, dovoljno često da zna koje su
grickalice u kojem ormariću i u kojoj ladici Joey drži pidžamu. Povremeno, kad
bi gledale film i bilo je prekasno da ide kući, Mae bi posudila nešto za spavanje
i prenoćila na kauču.
Vinny to sigurno zna. Zato je i došao ovamo.
Ali kako je ušao? Vrata su bila zaključana kad je stigla kući. Sranje. Rezervni
ključ. Mae je znala gdje ga je skrivala, u držaču zidne lampe postavljenom na cigli
iznad bočnih vrata. Sigurno je u nekom trenutku to rekla Vinnyju.
Je li još bio ondje?

185
 Knjige.Club Books

Ne, sigurno nije. Da je još u stanu i da je čeka, ukazao bi se dok je bila u kadi,
gola i ranjiva.
Joey je tada sinulo. Vinny možda nije pronašao to što je tražio (što god to
bilo), no je li pronašao njezin novac?
Požurila je do ladice u noćnom ormariću koja je već bila otvorena, prekopana.
Unutra nije držala ništa zanimljivo: bočice laka za nokte, dva napola pročitana
romana u mekom uvezu za koje je izgubila zanimanje, otvorenu kutiju kondoma
koju je donio Chaz, stari broj Cosmopolitana. Brinulo ju je ono što je sakrila ispod
ladice.
Kleknuvši na pod, brzo je ispraznila noćni ormarić, bacajući njegov sadržaj
na krevet. Izvukla je ladicu do kraja. Postavila je dlanove na dno ladice, kliznula
rukama do stražnjeg dijela ormarića i snažno pritisnula oba kuta. Lažno se dno
odvojilo. Zadržavajući dah uklonila ga je i pogledala unutra.
Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati što gleda.
Njezina mala protupožarna kutija još uvijek je bila ondje. Izvadila ju je iz
ladice i otvorila, ispuštajući uzdah olakšanja kad je vidjela da je njezina
ušteđevina (nešto više od četrdeset somova koje je prošle godine uštedjela od
napojnica) netaknuta. No nije ju to brinulo.
Brinulo ju je pet debelih smotuljaka novčanica koji su također bili u ladici.
Svaki od njih bio je pričvršćen gumicom i činilo se da se sastoji od novčanica od
sto dolara. Nije mogla ni zamisliti o koliko se novca radi, a sigurno nije imala
namjeru brojati. Osim gotovine, bila je tu i plastikom omotana cigla nečega što je
izgledalo kao kokain. A možda i heroin. Odakle bi, dovraga, ona to znala?
Ništa od toga nije bilo njezino. Sigurno je to ono što je Vinny tražio. Svojoj
je djevojci dao drogu i novac na čuvanje, a ona ih je, iz razloga koje Joey nije
mogla ni zamisliti, odlučila sakriti ovdje. Joey nikada nikome nije otkrila ovo
skrovište, ali za vrijeme jednog od svojih posjeta, Mae ju je zacijelo špijunirala
dok je ondje skrivala napojnice.
A ako njezin dečko ne dobije natrag ono što traži, ubit će je. Morala je
kontaktirati Mae i nagovoriti je da mu to vrati.
Joey je uzela bežični telefon i utipkala prijateljičin broj. U uhu je začula
zvonjavu. Tri sekunde kasnije, začula je kako zvuk dopire izvan spavaće sobe i
glava joj se naglo uspravila.
Dali se to uključio televizor? Ne, to nije bilo to. Radio? Jedini radio koji je
imala bio je ovdje, u spavaćoj sobi, i bio je isključen. Prošetala je do vrata spavaće
sobe naćuljenih ušiju. Tada je shvatila da ono što čuje nije pjesma već melodija
zvona na mobitelu. Početne note skladbe Za Elizu dopirale su iz mračnoga stana.
Zvala je Maein mobitel, a on je nekako bio ovdje.
Držeći telefon u rukama, Joey je slijedila zvuk kroz kuhinju, paleći svjetla
dok je prolazila, tragajući za bilo kakvim tragom Maeine malene crvene Nokije.
U trenutku kad je stigla u dnevnu sobu, zvonjava je prestala. Čula je slabašan i

186
 Knjige.Club Books

metalan Maein glas kako je dopirao iz slušalice. Mae ovdje. Znate što treba nakon
signala. Upalila je svjetlo u dnevnoj sobi i zatim ispustila telefon, odskočivši tako
daleko unatrag da je stražnjicom udarila u police s knjigama iza sebe.
Posvuda krv.
Mrtva djevojka na kauču.
Joey je čvrsto zatvorila oči. Nabrojala do tri. Ponovno ih otvorila. Prizor se
nije promijenio. Ondje, polegnuta na kauč, s glavom na ukrasnom jastučiću,
desnom nogom obješenom preko ruba i lijevom rukom prebačenom preko glave,
bila je djevojka u poderanoj trenirci, obnažena torza.
Mae.
Odnosno... Joey je mislila da je to Mae. Majica joj je bila vertikalno razrezana
od ovratnika do ruba i otvorila se kao raskopčana košulja, otkrivši posjekotine i
rezove preko čitava trbuha i grudi. Neki su bili dugi, neki kratki, neki duboki, neki
površinski.
A njezino lice... o, Bože, o, Isuse, njezino lice. Bilo je tako jako posječeno da
je čak i s udaljenosti od dva metra Joey mogla nazrijeti kost. Tko god je to učinio
nije ju samo htio ubiti. Htio ju je oskvrnuti. Bilo je to djelo sociopata, nekoga
ispunjenog dubinskim bijesom, bez kontrole impulsa i sklonog nasilju.
Nekoga poput Vinnyja.
Nekoga poput Ruby.
Joey je trepnula i pred sobom ugledala Charlesa Baxtera. Kad je ponovno
trepnula, vidjela je Mae. Kroz grlo joj se podizao urlik, ali prije nego što ga je
uspjela ispustiti, Mae je zastenjala.
Joey je tako snažno udahnula da joj je zrak ogrebao grlo. Isuse Bože. Živa je.
Prenuvši se od šoka, Joey je pojurila prema kauču.
- Mae - rekla je naginjući se nad prijateljicu. - Mae, ovdje sam. Čuješ li me?
Ja sam, Joey.
Mae je ispustila mokar i hroptav zvuk.
- Mae, nazvat ću hitnu pomoć, okej? Odvest ćemo te u bolnicu. - Joey se
panično osvrtala u potrazi za telefonom koji je ispustila. Ugledala ga je blizu
police s knjigama, ali od udarca u cement prekriven linoleumom na podu podruma
puknuo je na pola. Svejedno ga je podignula i pritisnula tipke, ali nije radio. U
kurac.
Drugi uređaj bio je na suprotnoj strani sobe, na stolu bliže Maeinoj glavi.
Zaputila se prema njemu, ali čim ga je podignula, vidjela je da nije bio ispravno
postavljen na punjač. Ni taj telefon nije radio. U kurac. Ovo se ne događa.
Mae je ponovno zastenjala,
- Drži se, Mae - rekla je Joey, očajnički se osvrćući u potrazi za prijateljičinim
mobitelom. Čula ga je da zvoni, znači da mora biti ovdje negdje.

187
 Knjige.Club Books

Opazila je Maeinu torbicu na podu iza stolića, njezin je sadržaj bio razbacan
po podu. Zgrabila je Maeinu crvenu Nokiju i pritisnula tipku za uspostavu poziva.
Ništa se nije dogodilo. Pogledala je ekran. Nije bilo signala.
- Jebeš ovaj jebeni podrum! - vrisnula je Joey, svladavajući poriv da zavitla
mobitel preko sobe. Kvragu, prije je bilo signala jer je zvonio. Mahala je
mobitelom naokolo pokušavajući uhvatiti signal u drugom dijelu prostorije. Onda
je pokušala nazvati hitnu pomoć, ali kad je pritisnula tipku za poziv dočekala ju
je tišina. Ponovno je provjerila ekran. Mobitel se ugasio.
- Nema jebene šanse da se ovo događa - jecala je Joey.
Na kauču, Mae je ponovno zastenjala.
Naravno, stanari na katu imali su telefon... ali onda se sjetila da su otputovali
za blagdane, a ona nije imala ključ za taj dio kuće. To je bilo najobičnije sranje.
Morat će ostaviti Mae i otići do susjeda. Bila su tri sata ujutro. Morat će lupati na
njihova vrata dok se ne probude.
- Mae, drži se, okej? - rekla je Joey, stežući svoj kućni ogrtač oko sebe. -
Moram pronaći telefon. Odmah se vraćam.
Mae je rekla nešto nerazumljivo. A onda je, s velikim naporom, izustila: - Ne.
Joey... ne. Ne.
Joey se vratila do nje i kleknula, osjećajući kako joj se krv na podu utiskuje u
gola koljena. Bilo je stravično biti joj ovako blizu, vidjeti što je Vinny učinio
njezinu licu i prsima. Ako mu je namjera bila uništiti nešto lijepo, uspio je. Da
nije njezinih očiju, Mae bi bila gotovo neprepoznatljiva. Joey je uhvatila
prijateljicu za ruku i stisnula je. Bila je mlitava i zabrinjavajuće hladna.
- Mae, moram dovesti pomoć.
Maeine staklene oči bile su prikovane za Joeyno lice. - Ne - rekla je ponovno.-
Nemoj...nemoj ići...
- Mae, moram naći telefon - odvratila je Joey, nastojeći zadržati suze kako bi
mogla govoriti, - Neće me biti samo minutu. Obećavam da ću se odmah vratiti.
Samo moraš izdržati.
- Ne - molila je Mae. - Ostani... sa mnom. Molim te, Joey. Molim te.
Joey je gledala kako joj prijateljica udiše... pa izdiše. A zatim, očiju još uvijek
otvorenih, Mae je umrla.

188
 Knjige.Club Books

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

rebale su joj tri sekunde da odluči spaliti Maeino tijelo. Trebala joj je jedna
T sekunda da zatvori Maeine oči.
Još jedna sekunda da se sjeti da nijedan telefon u podrumskom stanu ne radi.
I posljednja sekunda da shvati da je vrijeme za polazak. Proteklu si je godinu
Joey govorila da će znati kada dođe vrijeme da započne iznova na nekom novom
mjestu. Bila je sigurna da će joj u nekom trenutku to biti kristalno jasno i taj je
trenutak stigao. Nije bilo onako kako je zamišljala, ali to sada nije ni važno, zar
ne? Vinny je ubio svoju djevojku u Joeynu stanu tražeći nešto što još uvijek nije
pronašao, a ako je učinio nešto toliko stravično, toliko jebeno nepromišljeno,
znači da se ne ponaša ni razumno ni logično. U njezinom umu nije bilo ni trunke
sumnje da će se vratiti. Možda da se riješi Maeinog tijela. Možda da ubije i
Joey. U svakom slučaju, nije željela biti ondje kad se to dogodi.
Nije mogla nazvati policiju. Jer onda... što? Oni će uhititi Vinnyja? Čak i da
on završi u zatvoru, ona bi bila djevojka koja je svjedočila protiv Krvne braće, a
iz svega što je o njima čula, to bi značilo da je praktički mrtva.
Ako joj je to sudbina namijenila, onda će radije riskirati i bježati. Suludo je
pomisliti koliko ste brzo u stanju donijeti odluku koja će vam u potpunosti
promijeniti život kada ste na to prisiljeni. Učinila je to već jednom ranije, sa
svojom majkom. Sada se osjećala baš kao i onda. Shrvano, prestravljeno... i
bijesno. Joey se brzo presvukla iz okrvavljenog ogrtača u traperice i gornji dio
trenirke. Zgrabila je putnu torbu i na brzinu se spakirala, uzimajući samo stvari za
koje nitko ne bi primijetio da nedostaju. Sve drugo, uključujući njezinu torbicu i
sve dokumente, morat će ostati. Inače ovo neće upaliti.
Ispraznila je svoje skrovište i strpala svoju ušteđevinu, kokain i novac od
droge u torbu. Iz kuhinje je uzela vreću za smeće i zatim se vratila u dnevnu sobu
po Maeinu torbicu. Sve što je Mae donijela, sve na podu, uključujući njezin
mobitel, završilo je u vreći za smeće, koju će Joey baciti negdje daleko odavde.
Pogledala je oko sebe kako bi se uvjerila da nije ništa zaboravila pa je sve
odložila na vrh stepenica. Zatim je odjenula vjetrovku i navukla čizme.
Kad jednom zapali vatru, neće imati vremena obući zimsku odjeću.
Drew je uvijek govorio da kamin nije izgrađen prema propisima, da je prepun
pukotina i opasnog smeća. Prije nego što su i on i Simone otišli u Vancouver, još
je jednom upozorio Joey.
- Nikada, ama baš nikada nemoj upaliti vatru osim ako ne želiš spaliti cijelu
kuću - rekao je.
189
 Knjige.Club Books

Namjeravala je spaliti cijelu kuću.

Nije bilo drva za potpalu, ali to nije bio problem. Iz svog vremena u Maple
Soundu znala je da će njezine knjige sasvim dobro gorjeti. Ispraznila je police,
bacajući jednu po jednu knjigu u kamin sve dok nije napravila hrpicu koja je
veličinom otprilike odgovarala nekolicini cjepanica. Vatra u kaminu nije morala
potrajati, trebala se samo zapaliti. Zatim je razbacala još knjiga izvan kamina, sve
dok nisu istočkale pod dnevnoga boravka poput lopoča. Podsjetila je samu sebe
da je to samo papir. Da ih može nadomjestiti. Da je to već jednom učinila.
Iz ormarića za lijekove u kupaonici izvadila je bočicu odstranjivala laka za
nokte koji je prije nekoliko mjeseci kupila u dućanu s proizvodima za njegu i
ljepotu. Bočica je bilo gotovo do vrha puna stopostotnog acetona. Na bočici je
bilo istaknuto da je aceton zapaljiv. Na poleđini je sitnim slovima pisalo i da se
odstranjivao za nokte nikada ne bi smio koristiti blizu otvorenog plamena kao što
je žižak ili predmet koji frca iskre, jer se pare mogu zapaliti.
Nije toliko stvar u tekućini. Stvar je u isparavanju.
Uzela je šibice koje je koristila za svijeće i gurnula ih u džep pa izvukla ručnik
za ruke s male vješalice kraj umivaonika te izašla iz kupaonice. Otvorila je bočicu
acetona i smjestila je na pod blizu Mae. Miris acetona vrlo je specifičan, ali ni
približno dovoljno jak da prikrije miris krvi.
Ostala je još samo jedna stvar.
Joey je nježno uklonila Maein prsten iz pupka. Skinula joj je i naušnice, sat i
narukvicu. Zatim, posežući iza svoga vrata, skinula je ogrlicu.
Još je jednom pogledala privjesak s rubinom i dijamantima. Možda ju je zato
zadržala čitavo ovo vrijeme. Možda je zato bila ponukana nositi je kad ju je
jednostavno mogla prodati ili baciti. Možda je na neki način znala da će ono što
ju je slomilo ujedno biti ono što će je spasiti i omogućiti joj da pobjegne od ovog
života, života koji je bio ispunjen jedino nasiljem i traumom i smrću.
Sagnuvši se, stavila je ogrlicu oko Maeina vrata i zatvorila kopču. Nije bilo
lako. Prsti su joj bili kliski od krvi. Nakon što je pričvrstila ogrlicu, obrisala je
ruke o ručnik i bacila ga u kamin.
- Vjerujem da bi mi rekla da ovo nije u redu - Joey će tiho. - Hvala ti što si mi
bila prijateljica, Mae.
Začula je zvuk i trznula se. Nije to bilo ništa, škripanje kuće, ali za nju je svaki
zvuk značio da se Vinny vraća.
Bilo je vrijeme za polazak.
Stojeći pokraj kamina duboko je udahnula, kresnula šibicom i bacila je na vrh
knjiga. Učinila je to ponovno i ponovno, sve dok vatra u ognjištu nije počela
polako rasti. Zatim se odmaknula i čekala.
Nije mogla znati hoće li će ovo upaliti. Ali ako upali i čitav podrumski stan
bukne, svi će povjerovati da je Joey ovako umrla. Vinny to sigurno neće osporiti.

190
 Knjige.Club Books

Zašto bi? Vatra će uništiti sve dokaze da je ubio Mae i da je ikada bio ondje.
Koliko god to zvučalo nastrano, činila mu je uslugu.
Za Mae će pretpostaviti da je nestala. Nitko je neće tražiti.
A ako bi iz nekog razloga i otkrili da je tijelo stradalo u požaru zapravo
Maeino tada bi znali i da je Joey ta koja je nestala. Ali osim Krvne braće, ni nju
nitko neće tražiti. Morat će prihvatiti taj rizik.
Vatra je počela jačati. Kad je opazila da bočica acetona odjednom bukti, da
plamen suklja uvis i zahvaća najprije kauč, a zatim i Mae, Joey se dala u bijeg.

***

U pola četiri ujutro tramvaj je bio napola pun, što bi bilo koje druge noći u godini
bilo neobično.
- Sretna Nova godina - reče pijani tip nasuprot nje. Cugao je nešto iz smeđe
papirnate vrećice i zurio u nju mutnim, krvavim očima.
- Sretna Nova godina - odvratila je Joey. Ruka joj je poletjela prema vratu u
potrazi za privjeskom, ali ondje ga više nije bilo.
Deset minuta poslije povukla je konopac iznad glave. Vozač je stao i pustio
je van, a ona je povukla svoju putnu torbu i ruksak pune novca i droge iz tramvaja
van na hladnoću. Vjerojatno jedina dobra stvar koju ste mogli reći o zimama u
Torontu bila je da jezero nije smrdjelo. Bilo je suludo pomisliti da je kao mala
plivala na plaži nedaleko odavde, ona i Ruby u jednakim kupaćim kostimima, ona
potajno priželjkujući obline kakve je imala njezina majka, zbog kojih su očevi
buljili u nju sa žudnjom, a majke joj dobacivale zlobne poglede.
Joey se našla u području poznatom kao Pojas motela i počela hodati. Budući
da je bio praznik, svaki motel pokraj kojega je prošla upalio je natpis koji je
objavljivao da nema slobodnih soba, sve dok napokon nije naišla na jedan za koji
se činilo da još prima goste.

MOTEL DUGA
SATELIT / JACUZZI / DORUČAK UKLJUČEN

Predvorje je bilo toplo kad je ušla i čitav je prostor mirisao po marihuani.

Napušeni recepcionar jedva joj se obratio dok je preko stola prema njoj gurao
obrazac koji je trebala popuniti. Na njegovom CD playeru svirao je Tragically
Hip i, godinama kasnije, pjesma Bobcaygeon podsjećat će je na noć u kojoj je
umrla Mae. Jer smrt tada nije zadesila samo Mae.
Zadesila je i Joelle Reyes.
- Izgubila sam osobnu - rekla je Joey, vraćajući mu prazan obrazac zajedno s
četiri izlizane novčanice od pedeset dolara. - Izgubila sam i kreditnu karticu.

191
 Knjige.Club Books

- Nema problema. - Recepcionar nije ni trepnuo dok je spremao gotovinu u

džep. - Ali morat ćeš platiti unaprijed. Koliko noći?
- Neka bude tjedan dana.
Rekao joj je punu cijenu i ona je platila u gotovini. Pružio joj je ključ sobe.
Kao i u većini starih motela, to je doista bio pravi ključ, s plastičnim privjeskom
u obliku duge. Bio je tako izlizan da su boje izblijedjele.
- Čišćenje sobe nije uključeno - rekao je recepcionar, čime joj je dao do znanja
da će ovdje boraviti na crno.
To joj je sasvim odgovaralo. - Soba je čista? - upitala je.
Slegnuo je ramenima. - Ovisi o tome što misliš pod čista?

***

Soba je imala posteljinu s motivom duge, zavjese s motivom duge i bila je drečava
kao sam vrag. Ali posteljina je mirisala na prašak za rublje, kupaonica je mirisala
na izbjeljivač, a televizor je radio.
Joey je telefonirala, vjerujući da su šanse 50:50 da je još budan u četiri sata
ujutro. Bio je budan i, iako ga je njezin poziv iznenadio, pristao je doći u motel.
Izlazila je iz tuša kad je začula tiho kucanje. Provjerila je tko je kroz špijunku i
otvorila vrata.
Istog trena kad je veliki čovjek stupio unutra, soba se doimala manjom.
- Zašto si ovdje? - upita Chaz osvrćući se oko sebe. - Onaj tip spava kod tebe
doma ili nešto?
Mislio je na Drewa, naravno.
- Ne - reče Joey. - On je otišao. Više ga nikada neću vidjeti.
Čim je izgovorila te riječi, osjećala se kao da je netko omotao šaku oko njezina
srca i stisnuo ga.
Sjela je na krevet i Chaz je sjeo pokraj nje i nagnuo se kako bi je poljubio.
Položila mu je ruku na prsa. - Žao mi je. Ne mogu.
- Mislio sam da sam ovdje zbog...
- Odlazim iz Toronta - rekla je. - I trebam tvoju pomoć. Trebam nove
dokumente i trebam se riješiti ovoga.
Posegnula je u ruksak, otvorila ga i pokazala mu što je unutra.
- Isuse Kriste - rekao je Chaz. - Jebeš mi sve, otkud ti to?
- Bolje da ne znaš. - Izvukla je ciglu kokaina i položila je na krevet između
njih. - Ne znam koliko to vrijedi, ali sigurna sam da je puno. Dat ću ti ovo u
zamjenu za vozačku dozvolu, rodni list i, ako je moguće, putovnicu.
Chaz je spustio pogled na drogu, a zatim pogledao nju. - Joey, što si učinila?
- upitao je nježno.

192
 Knjige.Club Books

- Ubrzo ćeš saznati - rekla je. - Ali ti si jedina osoba kojoj mogu vjerovati. Ne
mogu ostati ovdje, Chaz. Znam da imaš rođaka koji se bavi mutnim poslovima.
Ako ga možeš nagovoriti da ovo proda, vas dvojica možete podijeliti novac. Meni
samo trebaju dokumenti. Moram napustiti državu.
- Ti to ozbiljno? - Chaz ju je gledao kao da je skrenula. - Hoćeš da nazovem
Reggieja?
- Imaš pravo, tražim previše. Ovo je glupo. Bacit ću to u zahod.
Uzela je ciglu i ustala, ali prije nego što je došla do kupaonice, Chaz je rekao:
- Čekaj. Daj mi to. Vidjet ću što mogu učiniti.
Onda je uzdahnuo i protrljao lice.
- Jebemu, Joey. Ovo bih napravio jedino za tebe.

***

Tri dana poslije, Chaz se vratio u motel sa svime što je tražila. Nije izgledao
sretno.
- Svi u klubu žaluju za tobom. Ovaj će vikend održati malu komemoraciju.
- Žao mi je - rekla je. - Zbilja. - Oklijevala je. - Nećeš me pitati tko je to bio?
U požaru?
Odmahnuo je glavom i sjeo na krevet. Madrac je potonuo pod njegovom
težinom. - Što manje znam, to bolje.
- Nećeš me pitati jesam li je ubila?
- Ako jesi, imala si svoje razloge i to ne bi promijenilo ono što osjećam prema
tebi - rekao je tiho. - Ali znam da nisi.
Sjela je pokraj njega na krevet i uhvatila ga za ruku.
- Mogao bih otići s tobom, znaš - rekao je. - Ne moraš ovo napraviti sama.
- Ne možeš poći tamo kamo ja idem, Chaz. - Naslonila je glavu na njegovu
ruku. - Ali ne mogu ti reći koliko mi je drago da smo se upoznali.
Nije ju htio pogledati dok joj je pružao nove isprave. Ime na vozačkoj dozvoli
i rodnom listu bilo je Paris Aquino.
Joey se namrštila. Paris? Aquino je bilo u redu, ali nadala se običnijem imenu.
- Uopće ne liči na mene.
- Dovoljno liči na tebe. - Chaz je slegnuo ramenima. - Morat ćeš se snaći s
time. Ošišaj se na isti način. Znaš kako je teško naći vozačku i rodni list za
Filipinku koja je otprilike tvojih godina i visine?
Pogledom je preletjela podatke na vozačkoj dozvoli. Dob je bila dovoljno
slična: rođendani su im iste godine, u razmaku od samo dva mjeseca. - Nitko neće
povjerovati da sam ovo ja. Vidiš joj na licu da je teža od mene.

193
 Knjige.Club Books

- Baš zato će upaliti - uvjeravao ju je Chaz. - Pogledaj datum: vozačka dozvola

istekla je prije mjesec dana. Kad ćeš je ići obnoviti, ponesi rodni list. Ako te budu
ispitivali, jednostavno reci da si jako smršavila. Ponovo će te slikati. A onda kad
dobiješ novu vozačku možeš izvaditi putovnicu.
Joey se sjetila kako je tita Flora vadila novu putovnicu. Morala je predati dvije
fotografije koje su otraga, kao potvrdu identiteta, imale potpis njezinoga
obiteljskog liječnika. - Ali zar neću trebati nekoga da potvrdi da sam to ja? I kako
znam da ova Paris već nema putovnicu?
- Ovo nije bez rizika, Joey. - Chaz joj je u ruku stavio komadić papira s
imenom i telefonskim brojem. - Ovaj je tip Reggiejev prijatelj i radi u uredu za
izdavanje putovnica. Očekuje tvoj poziv i zna da se zapravo ne zoveš Paris. Javi
mu dan i sat kad ćeš doći i on će se pobrinuti da te baš on usluži.
Zurila je u nove dokumente. Paris. Uopće joj nije pristajalo. Ali, kao što je
Chaz rekao, moći će se snaći s time.
- Hvala ti - rekla je.
- Nemoj mi zahvaljivati - rekao je on. - Za ovo si mi platila puno previše.
Ulična vrijednost onog kokaina je oko sto somova. Lažni dokumenti bi te koštali
najviše par somova.
Oboje su ustali. Ona je posegnula za njim i uronila lice u njegova prsa,
dopuštajući si da posljednji put uživa u njegovom udobnom zagrljaju. Srce joj je
lupalo. Izvana se ne bi reklo.
Poljubio joj je vrh glave. - Skoro sam rekao da se vidimo, ali nećemo se više
vidjeti, zar ne?
- Ne.- Glas joj je bio prigušen.
- Pazi na sebe, Joey. - Chaz ju je još trenutak grlio, a zatim je nestao.
Sat vremena kasnije zaustavila se na recepciji kako bi vratila ključ. Ondje je
sjedio isti službenik i baš kao što je nije tražio da nešto potpiše kad se prijavljivala,
ni kad je odlazila nije morala ništa učiniti. Pjesma Bobcaygeon opet je svirala.
- Sretno - rekao je.
S čime? - upitala je.
- S onim od čega bježiš.
Ne bježim od ničega, pomislila je dok je čekala taksi ispred motela. Trčim
ususret nečemu. Sada je bila Paris.

194
 Knjige.Club Books

ČETVRTI DIO

Don’t think I haven’t been through the same predicament22

- Lauryn Hill, Doo Wop (That Thing)

22
Engl. Nemoj misliti da nisam bila u istom škripcu (op. prev.).

195
 Knjige.Club Books

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

aris se polako navikava na agresivan način govora njezina odvjetnika, ali

P najbolja je odlika Sonnyja Everlyja da joj govori samo istinu. Elsie je u pravu,
tip je zbilja seronja, ali barem je Parisin seronja.
Još nemaju službeni datum, ali Sonny vjeruje da bi na suđenje mogli čekati
godinu dana ili dulje.
- Kod ovako medijski eksponiranih slučajeva, tužiteljstvu se ne žuri - kaže
Sonny spremajući svoju aktovku. - Ne mogu si priuštiti da budu površni.
- Možemo li tražiti brzo suđenje? - upita Paris dok ga prati do vrata. - Ne želim
godinu dana provesti u čardaku ni na nebu ni na zemlji.
- Znaci, žuri ti se u zatvor? - kaže Sonny. - Ne želiš brzo suđenje, ne u tvojoj
situaciji. Svašta se može dogoditi, a ni mi si ne možemo priuštiti da budemo
površni. U međuvremenu, vrati se na posao. Pozovi društvo u goste. Meditiraj.
Sredi si nokte. Radi što god žene kao ti rade.
- Žene kao ja? - Paris uzdahne. - Sonny, svaki put kad pomislim da bi mi se
mogao svidjeti, podsjetiš me zašto mi uopće nisi simpatičan.
On se naceri. - Obožavat ćeš me kad budeš slobodna. Vjeruj mi, okej? Nije
mi ovo prvi okršaj.
Ovo nije ni Parisin prvi okršaj.
Čim otvori vrata, jedan od fotografa koji se motaju oko kuće dovikne pitanje:
- Hej Sonny! Kakav je osjećaj zastupati ženu koja je ubila Princa od
Poughkeepsieja?
- Vi žohari nemate pametnijeg posla? - Paris čuje svog odvjetnika kako
uzvraća dok ulazi u svoj BMW. - Odjebite.
Ako ćemo biti iskreni, fotografi možda zaista nemaju pametnijeg posla. Paris
zna kako je to. Nije bila svjesna da ima tako malo prijatelja dok se ovo nije
dogodilo. Većina njezina društvenog kruga (ako ga uopće može tako nazvati) bio
je Jimmyjev društveni krug, a osim Elsie, nitko od njih nije se javio da je upita
kako je.
Čak se i Henry drži podalje sada kad sam vodio studio. Pokušala se vratiti u
Ocean Breath kako bi održala tečaj hatha joge izlazećeg sunca u šest sati ujutro,
ali skupina znatiželjnika cijelo je jutro čekala ispred ulaznih vrata. Preplašili su
polaznike i uzrujali instruktore.
Kamo god pošla, fotografi su je slijedili.

196
 Knjige.Club Books

- Dušo, žao mi je - rekao joj je Henry. - Ali kao tvoj partner moram ti reći da
škodiš poslu.
Otkad je završila srednju školu, Paris neprestano radi i nije navikla izležavati
se po cijele dane. Knjige i televizor trenutno su joj jedino društvo. Zanimljivo je
da nije previše zabrinuta zbog Ruby. To što je optužena za Jimmyjevo ubojstvo
zapravo joj je pomoglo u situaciji s majkom, jer ako je osude, Paris neće imati
novca za ucjenu. Stoga je u Rubynom interesu da je oslobode. Koliko god bi
njezina majka istinski uživala u tome da razotkrije istinu o Mae i time upropasti
Parisin život, Ruby je na koncu ipak najviše stalo do nje same. A ako postoji
mogućnost da će dobiti svoj novac, Ruby će čekati.
Čini joj se da je pogledala sve na Netflixu, Huluu i Primeu, pa se prebacuje
na Quan u potrazi za nečim što bi joj zaokupilo misli. Nasmiješi se kad u kategoriji
TV serije koje smo odabrali za vas ugleda Princa od Poughkeepsieja. Imaju svih
deset sezona, kako je i navedeno u Jimmyjevu ugovoru. Nastavlja pregledavati
kategoriju i zaustavi se kad opazi da su dodali novu emisiju.
Iako, sama po sebi emisija nije nova. Baš kao i njezini pandani Dateline i
20/20, emisija Ubojice već je dugo na programu. Emitirala se dok je Paris išla u
srednju školu, a očito ubojica ne manjka jer i dan-danas snimaju nove nastavke.
Svaka polusatna epizoda dramsko je uprizorenje stvarnih ubojstava, a osam
sezona emisije stare trideset jednu godinu sada se može pogledati na Quanu.
Paris je Ubojice gledala samo jedan jedini put. Zacijelo nemaju epizodu
posvećenu Ruby Reyes.
One noći kad je premijerno prikazana, dečki su već bih u krevetu. Tita Flora
mijenjala se za smjene u bolnici kako bi u to vrijeme mogla biti kod kuće ispred
televizora. Tito Micky ispekao je kokice. Čak se i lola Celija, koja bi se obično u
devet povukla u svoju sobu, smjestila u svoju stolicu za ljuljanje kada je počela
bezvezna najavna špica.
Joey je sjedila na podu, leđima oslonjena o zid. Kad je komentatorov zlokobni
glas polako i dramatično najavio epizodu, bilo je to u najmanju ruku nadrealno. -
Večeras... Ubojice predstavljaju... Ruby Reyes... I Ledena kraljica dođe23...
Od samog početka njezina teta i baka žalile su se na glumicu koja je igrala
Ledenu kraljicu.
- Prezgodna je da glumi Ruby - istaknula je tita Flora barem tri puta. - To nije
realistično.
- Ni Filipina siya - progunđala je lola Celia barem četiri puta. Nije čak ni
Filipinka.
Joey je bila toliko zaokupljena emisijom da je samo napola slušala njihove
neprestane pritužbe. Složila se s bakom da su Ubojice mogle barem angažirati
23
Referenca na dramu I ledar dođe (The Iceman Cometh) američkog dramatičara Eugenea
O’Neilla (op. prev.).

197
 Knjige.Club Books

filipinsku glumicu. Ali njezina je teta bila u krivu. Iako je glumica bila vrlo lijepa,
nedostajale su joj urođena karizma i senzualnost stvarne Ruby. U najboljem
slučaju, bila je tek karikatura Ledene kraljice, a prema Joeynom mišljenju, njezina
je majka bila mnogo ljepša.
Tito Micky istinski je uživao u epizodi. Dijelio je okolo kokice kao da su
Ubojice čista zabava, kao da Ruby nije član obitelji i kao da njezina kćer ne sjedi
u tom istom dnevnom boravku, posramljena jer su joj majku prikazali na televiziji,
gdje ju cijeli svijet može vidjeti. Klinci u njezinoj srednjoj školi napokon su
počeli zaboravljati tko je Joeyna majka, a sad će ih ova glupa televizijska emisija
podsjetiti na to.
Dok su gledali, iznenadilo ju je što su usprkos dramatičnom preglumljivanju
i gotovo komično zloslutnom glasu komentatora, Ubojice pogodile velik broj
detalja o Ruby i Charlesu Baxteru. Doista su se upoznali u kafiću u blizini banke,
gdje ih je spojio „slučajan susret“ u kojem nije bilo ni najmanje slučajnosti.
Ruby je doista učinila prvi korak. Charles je doista obećao da će zbog nje ostaviti
svoju ženu. I Ruby je doista nenajavljeno navratila do njegove kuće u noći
ubojstva, nakon što je Charles treći ili četvrti put prekinuo njihovu vezu.
Ono što su Ubojice pogrešno prikazale bila je veza između Ruby i njezina
djeteta; Kako bi identitet Rubyne kćeri ostao tajna, Joeyno je ime promijenjeno u
Jessie. Jessien posjet Ruby u zatvoru neposredno prije suđenja prikazanje kao
susret pun ljubavi.
U stvarnosti je bio sve samo ne pun ljubavi.

***

Prošla su gotovo dva mjeseca otkako je Joey posljednji put vidjela majku i bila je
šokirana kad je vidjela da Ruby izgleda starije.
Dok su ona i Deborah sjedile za stolom u sobi za posjetitelje, zatvorska je
čuvarica (službenica kaznene ustanove) dovela Ruby. Narančasta je uniforma
visjela s nje. Kosa joj je bila masna i vezana u punđu. Na čelu je imala bore koje
prije nisu bile ondje. Izgledala je kao da je ostarjela deset godina.
Joey je željela zaplakati. Ona je ovo učinila. Ona je razlog što je njezina majka
ondje i izgleda kao kriminalac. Sve je ovo njezina krivica.
- U redu je - šapnula joj je Deborah, kao da osjeća njezinu tjeskobu. - Možeš
ti to.
Kad je Ruby stigla do stola opazila je izraz na Joeynu licu i prezirno
otpuhnula. - Izgleda da je sve salo koje sam ja izgubila prešlo na tebe. Barem sam
konačno postigla ciljanu težinu.
- Dobro izgledaš, mama - plaho je odvratila Joey, ali njezina je majka već
izgubila zanimanje.

198
 Knjige.Club Books

- Tko je ovo? - Ruby je podignula obrvu i odmjerila socijalnu radnicu od glave

do pete.
Deborah se predstavila, ali nije pružila ruku. Kad su se prijavljivale, rečeno
im je da tjelesni kontakt nije dozvoljen, osim kratkog zagrljaja na početku i kraju
posjeta.
- Znači vi ste ta koja se brine o mojoj curici - rekla je Ruby.
- Dajem sve od sebe, ali Joelle se prilično dobro brine sama o sebi. - Deborah
je prstom pokazala na stol u blizini. - Joelle, sjedit ću ondje, u redu? Samo polako.
- No? - reče Ruby kad se socijalna radnica udaljila. - Zagrli me već jednom,
Joelle.
Joey je snažno omotala ruke oko majke. Mogla je osjetiti sve kosti u majčinim
leđima.
Ruby se odmaknula kako bi je bolje vidjela. - Pogledaj se. Sad si mala gica.
Sjele su jedna nasuprot druge. Soba za posjetitelje bila je napola puna: bili su
tu dečki i supruzi i nekoliko bučnih beba. Joey je zaboljela pomisao da je njezina
majka ondje provela više od sedam tjedana, a osim njezine odvjetnice, dosad je
nitko nije posjetio.
- Kako je u školi? - upitala je Ruby.
Klinci ne razgovaraju sa mnom. - Dobro.
- Kako je tita Flora?
- Dobro.
- Glasnije, ne čujem te.
- Dobro je - Joey je ponovila glasnije. - Ne viđam je puno. Stalno radi.
- Jel’ govori samodopadne, podle stvari o meni? - Ruby je prikovala pogled
za Joeyno lice. - Kladim se da ne može začepiti. Uobražena kuja, misli da je bolja
od mene.
- Nije rekla ništa o tebi. - Bila je to nužna laž. Njezina majka sigurno ne želi
znati što joj sestra govori. - Ni riječi.
- Oh. - Ruby je opustila ramena. Bilo je teško reći je li joj laknulo ili je
razočarana. - A Maple Sound? Sviđa ti se ondje?
- Ne.
- A tvoj tito Micky? - Njezina je majka stišala glas. - Jel’ te gnjavi?
Joey je pogledala majku u oči. - Ne baš.
Na trenutak su obje utihnule. Joey je pogledala prema Debori koja je na stol
ispred sebe položila časopis koji nije čitala. Osmjehnula se socijalnoj radnici kako
bi joj dala do znanja da je sve u redu. Deborah joj je uzvratila osmijeh.
- Ne sviđa mi se ta žena - rekla je njezina majka, suzivši oči dok je pratila
Joeyn pogled. - Ne sviđa mi se način na koji me gleda. Osuđuje me. Što si joj
rekla?

199
 Knjige.Club Books

- Ništa. - I začepi, Deborah je savršena.

- Primakni stolicu bliže - rekla je Ruby pa se Joey približila nekoliko
centimetara. Njezina se majka nagnula prema njoj. - Čuj, želim razgovarati s
tobom o suđenju. Znaš da moraš svjedočiti, jel’ tako? Krunska tužiteljica smatra
te svjedokinjom.
Ona kinine.
- Trebam te da budeš pametna, Joey - rekla je Ruby. - Što se tiče onoga što si
napisala u svojim dnevnicima, tu ne mogu ništa, oni su sad dokaz i svi su ih već
pročitali. Jedno vrijeme sam bila ljuta, ali razumijem da si bila uzrujana kad si to
pisala. Više nisam ljuta, okej?
Naravno da nisi ljuta. Izvan sebe si od bijesa.
- Stvarno si sjebala stvari za nas dvije, ali još uvijek to možeš popraviti, okej?
Moraš to popraviti. Za mene i za nas. Razumiješ to, dušo, jel’ tako?
- Kako da to popravim? - upitala je Joey.
Ruby posegne za njezinom rukom, ali se zaustavi kad obližnja službenica
odmahne glavom. Joey spusti pogled na stol. Majčini nokti, obično dugi i obojeni
u crveno, bih su goli i izgrizeni.
- Kad budeš svjedočila - počela je Ruby - važno je da im jasno daš do znanja
da te Charles... ozljeđivao. Puno si toga napisala u svojim dnevnicima, ali nisi
pisala o tome što ti je Charles radio.
Zato što nisam mogla pisati o tome. Pisanje o tome tjera me da to ponovno
proživljavam. Ako to zapišem u svoj dnevnik, znači da se zbilja dogodilo.
Joey je zurila u majku. - Mama, znala si? - upitala je tiho. - Znala si što je
Charles radio?
- Daj prestani - Ruby je odmahnula rukom. - Nisam stvarno znala, okej? Ne
sjećam se da si mi rekla nešto o tome. Kako bih mogla bilo što znati ako mi ne
kažeš?
Da sam ti rekla, mene bi okrivila za sve.
- Ništa nisam sigurno znala do one noći. - Ruby je govorila iskreno, kako da
se obraća nekome tko je nije poznavao. - Bila sam šokirana.
- Ne znam mogu li govoriti o tome - rekla je Joey. - Mislim, na glas. Na sudu.
- Ali on te ozljeđivao. - Njezina je majka nagnula glavu u stranu. - Zašto ne
bi htjela svima reći da te ozljeđivao?
Zato što me nije samo ozljeđivao, silovao me. A to ne mogu reći na glas a da
se ne osjećam kao da me siluje iznova.
- Dušo, ako poroti ispričaš o Charlesu kad budeš svjedočila to će mi pomoći,
razumiješ? - Majčino je lice bilo nekoliko centimetara od njezina, a glas joj je
zvučao tek nešto glasnije od šapta na pozornici. - Jer porota će onda razumjeti
zašto sam ja napravila to što sam napravila. Ja sam tvoja majka i učinila sam to
da te zaštitim. To je jako važno za moju obranu. Ako im ne kažeš za Charlesa,
200
 Knjige.Club Books

zauvijek će me strpati u zatvor. A gdje ćeš ti onda biti? Zaglavit ćeš u Maple
Soundu, eto gdje. Onda ostaje samo optužba za zlostavljanje djeteta. Za to možda
odslužim samo šest mjeseci uz dobro ponašanje i pohađanje nekoga glupog
programa. Šest mjeseci, Joey, i onda smo opet zajedno. Zar ne želiš da me puste?
Ne znam.
- Dušo, molim te - reče Ruby. - Moraš to napraviti, okej? Moraš im ispričati
o svim lošim stvarima koje ti je Charles radio. Nemoj se suzdržavati. Sve im
ispričaj.
Znači, sad želiš da svi to čuju, sad kad to pomaže tebi.
- Mama, ti znaš da on nije bio jedini - Joey će tiho.
Ruby glasno izdahne. - Ljuta si na mene. To je u redu. Gle, žao mi je, okej?
Žao mi je što sam hodala s nekim lošim tipovima. Ali o tome možemo razgovarati
kad izađem. Sad se moramo usredotočiti. Samo Charles, okej? Moraš im ispričati
o Charlesu.
Obećaj mi Joey, inače ću umrijeti u zatvoru. A garantiram ti da nećeš moći
živjeti s tim.
Taj je dio vjerojatno bio istina.
Joey je voljela svoju majku. Doista jest. Shvatila je da je njezina majka davala
sve od sebe, ako se uzme u obzir tko je njezina majka. I Joeyna je majka imala
lošu majku.
- Joey. - Ruby ju je pogledala. - Ako me voliš, napravit ćeš to za mene. To je
zbilja najmanje što možeš učiniti.
Joey je odlučila.
- Dobro, mama - odvratila je. - Reći ću im.
Njezina je majka glasno izdahnula. - To je moja dobra cura - rekla je dok joj
se lice razvlačilo u pobjednički osmijeh. - Znam da ćeš biti sjajna. Par suza neće
škoditi. Stvarno prodaj priču, okej?
- Okej - reče Joey. - Volim te.
Reci da i ti mene voliš. Molim te. Reci to samo jednom.
Ruby se zavalila u stolicu i prekrižila ruke na prsima. - Vjerovat ću to kad
napraviš ovo za mene.
Uvjetna ljubav, jedina koju je njezina majka poznavala.

***

Paris napokon pronalazi epizodu Ubojica posvećenu Ruby. Radi se o dvanaestoj

epizodi sedme sezone. Iako joj razum govori da joj gledanje toga neće odvratiti
misli, pušta epizodu i udobno se smješta u naslonjaču.

201
 Knjige.Club Books

Ruby sigurno nikada nije gledala ovu epizodu, kao ni grozan televizijski film
o njoj zvan Bankarova ljubavnica koji je emitiran godinu kasnije. Ali sigurno je
svjesna da postoje i nema sumnje da bi ih mrzila. U evanđelju po Ruby Reyes,
najteži grijeh nije ubojstvo već iznošenje prljavog rublja u javnost.
Tu je lekciju naučila kada joj je bilo šest godina. Ona i Ruby upravo su bile
na sastanku s Joeynom učiteljicom, koju je brinulo što djevojčica spava na
nastavi. Kad ju je gospođa Stirling upitala zašto je tako umorna, Joey je rekla da
je mamin dečko prespavao kod njih i da su njih dvoje cijelu noć bili glasni.
Nakon sastanka, Ruby je zalupila vratima automobila i izvukla se iz školskog
prilaza. Kad su se zaustavile na semaforu, nagnula se i uštipnula Joey za, ruku.
Bol je bio iznenadan i oštar, djevojčica je vrisnula.
- Nikada, ama baš nikada ne pričaj o našim životima - siktala je njezina majka.
- Ono što se događa doma ostaje između tebe i mene, jasno?
- Ali gospođa Stirling me pitala - odvratila je Joey. - A moramo govoriti istinu.
Ruby ju je uštipnula još jednom pa još jednom, sve dok Joey nije zaplakala.
- Istina je ono što ti ja kažem da je istina - rekla je njezina majka. - Zbog tebe
mi je bilo neugodno. Da to više nikad nisi napravila.
Od najranije dobi, istina je za Joey oduvijek bila neodređen pojam. Mogli ste
uzeti posve istinitu priču, izostaviti par ključnih detalja tu i tamo, umanjiti neke
činjenice i naglasiti druge, i na kraju završiti s posve drugačijom pričom. Je li i ta
priča i dalje bila istinita? Da. Bio je to tek drukčiji izraz istine, osmišljen kako
bi se priča ispričala na određeni način i izazvala određenu reakciju.
To nije bilo nešto što su činili samo zlikovci, već i junaci.
Jutro nakon njezina posjeta majci u zatvoru, Deborah je odvela Joey na susret
s krunskom tužiteljicom kako bi se pripremile za njezino svjedočenje. Madeline
Duffy (prijatelji me zovu Duffy) bila je draga gospođa, baš kao što je Deborah
rekla, ali pomalo nepopustljiva. Tjerala je Joey da joj desetak puta opiše događaje
iz noći Charlesova ubojstva, tražeći je da ih ponavlja, opet i opet, prilagođavajući
svoja pitanja kako bi dobila željene odgovore. Onda je prilagođavala Joeyne
odgovore sve dok nisu bili sročeni tako da izazovu maksimalan učinak.
- U redu, posljednje pitanje - rekla je Duffy. U normalnim okolnostima Joey
ne bi bilo ugodno odraslu osobu nazivati samo njezinim prezimenom, ali sada je
bila tako umorna da je prestala brinuti o tome. - Znam da si imala dug dan i sigurna
sam da je i Deb spremna za pokret.
- Joelleini teta i tetak uskoro će doći po nju - istaknula je Deborah. - Htjeli bi
krenuti natrag prije nego što počnu gužve u prometu.
- Nema problema. - Duffy se nasmiješila Joey. - Skoro smo gotove.
Deborah je potapšala Joey po ramenu. - Dušo, moram nakratko izići i obaviti
telefonski poziv. A onda ću biti vani da dočekam tvoju tetu i tetka kad stignu.
Molim te, nemoj otići bez pozdrava.

202
 Knjige.Club Books

Deborah se nagnula i šapnula joj na uho: - Ne brini, nikad ne bih otišla bez
pozdrava. Ti si mi jedna od najdražih osoba.
Volim te, Deborah.
Kad su ostale same, Duffy je skinula cipele s visokim potpeticama i naslonila
se na stol. - Dobro, Joey. Kad ti postavim iduće pitanje, želim da se sjetiš svih
oženjenih muškaraca s kojima je tvoja majka bila u vezi i kako je svaka od tih
veza završila.
- Sve su loše završile.
- Tako je - reče Duffy. - Barem dva dečka tvoje majke za koje znamo bih su
pedofili.
To nije bilo pitanje pa Joey nije odgovorila.
- Porotu će zanimati mentalno stanje tvoje majke u noći kad je ubila Charlesa
Baxtera. Zato, kad te upitam „Što misliš, zašto je tvoja majka to učinila?“, morat
ćeš odgovoriti. To će biti predstavljeno kao mišljenje pa je ovo tvoja prilika da
kažeš točno što misliš, u redu? Pa, reci mi. Što misliš, zašto je to učinila?
Joey je o tome mnogo razmišljala, a odgovor je bilo teško izraziti. Njezina je
majka izbola Charlesa jer je bila ljuta i nije mogla kontrolirati svoje ponašanje.
Te noći nije bila zaštitnički nastrojena majka. Je li ikada to bila?
Istina je da je one noći kad je probola Charlesa Ruby bila ljubomorna. I Joey
se zapitala, da je situacija bila obrnuta, što bi Ruby rekla?
A zatim je tužiteljici rekla upravo to.

203
 Knjige.Club Books

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

ad je Rubyno suđenje započelo u Torontu, tito Micky je u Maple Soundu

K počeo skupljati sve novinske članke posvećene tom događaju i spremati ih u
album. Pretplatio se na sva tri vodeća dnevna lista iz Toronta, a album se uvijek
nalazio na kuhinjskom pultu. Joey ga nikada nije prolistala. Umjesto toga, većinu
vremena provodila je u spavaćoj sobi, čitajući.
I Deborah i krunska tužiteljica uvjeravale su je da se njezino ime nikada nigdje
neće spomenuti jer je maloljetnica, ali to joj je bila slaba utjeha. Svi koji su
poznavali Ruby znali su da ima kćer. Ruby je uvijek koristila Joey kao modni
dodatak: hvalila se njome kada je željela suosjećanje ili divljenje zbog toga što je
samohrani roditelj, a odbacivala je kada bi zaključila da Joey stoji na putu
do nečega što je željela.
Dva dana prije njezina svjedočanstva bila je živčana. Od prvog susreta s
Madeline Duffy, dvaput je telefonski razgovarala s njom i iako se osjećala
spremnom, plašila ju je pomisao na lica porotnika. Duffy joj je objasnila da će
sudnica biti zatvorena za gledatelje i novinare, ali će u njoj biti dvanaest pari ušiju
koji će slušati svaku njezinu riječ i način na koji će je izreći. Dvanaest pari
očiju promatrat će govor njezina tijela, njezine izraze lica, njezine suze. A ondje
će biti i njezina majka. I promatrati.
- Zapamti da je u redu plakati - rekla joj je Duffy za vrijeme njihovoga
posljednjeg telefonskog razgovora. - Svi u toj prostoriji na tvojoj su strani. Važno
je izraziti ono što osjećaš.
To isto joj je rekla i majka, ali Duffy nije znala da je Joey samu sebe trenirala
kako ne bi plakala. Šanse da će sutra moći pustiti suzu bile su vrlo male, ma koliko
to odvjetnica ne baš suptilno tražila.
- Joelle - začuo se tihi glas. Podigavši oči ugledala je tita Mickyja kako stoji
u dovratku njezine spavaće sobe.
Toliko se bila zadubila u svoj roman da nije čula tetkove korake kako se
približavajte niz hodnik. Po treći je put čitala Ako postoji sutra Sidneyja Sheldona,
svoju najdražu knjigu. Radilo se o ženi kojoj su smjestili za zločin koji nije
počinila, a kad izađe iz zatvora postane profesionalna kradljivica koja putuje
svijetom i izvodi drske pljačke te po potrebi mijenja ime i izgled. I, naravno,
pritom se zaljubi i osveti ljudima koji su joj nanijeli zlo.
- Hoćeš s nama u grad? - upitao je tito Micky.- ljetni program u kršćanskom
centru za mlade. Moram voziti dečke. - Foziti dečke. - Poslije možeš pomoći s

204
 Knjige.Club Books

namirnicama. Sad kad pomažeš svojoj loli oko kuhanja, želi da pomogneš i s
kupovinom.
Po danu, njezin je tetak bio samo mršav muškarac s istaknutim trbuhom, ne
čudovište koje vreba u mraku. Ipak, Joey nije mogla zamisliti što bi manje željela
raditi. Sama u autu S titom Mickyjem? Ne, hvala.
- Kad završimo s kupovinom, mogu te odbaciti do knjižare. I dat ću ti deset
dolara koje možeš ondje potrošiti. Dobro za odvraćanje misli, ha? - Tetak se
pokušao šarmantno nasmiješiti, otkrivajući duhanom zamrljane zube.
Čekaj. Deset dolara? To je dovoljno za jedan novi roman u mekom uvezu plus
ostatak.
- Dobro - rekla je oprezno i uspravila se.
- A dok si ti u knjižari, ja mogu otići u sportski pub s druge strane ulice. Danas
se održava bejzbolska utakmica, kladio sam se na pobjednika. - Tito Micky
namigne. - Nemoj reći svojoj titi.
Nekoliko minuta kasnije, Joey se smjestila na prednjem sjedalu tetkova
karavana, uzbuđena. Samo su dva starija dječaka toga popodneva išla u kršćanski
centar jer je Carsona bolio trbuh. Nakon što su ostavili dečke, ona i tito Micky
zaputili su se u supermarket. Brzo su obavili kupovinu, a tito Micky pospremio je
meso i sireve u prijenosni hladnjak koji je držao u prtljažniku. Zatim su krenuli u
glavnu ulicu.
- Za Božić postave veliko drvce na trg. - Tito Micky zaustavio se na
parkiralištu točno ispred knjižare. - Visoko je desetak metara i sva svjetla na
njemu upale u isto vrijeme. Bude i pjevača božićnih pjesama i parada Djeda
Božićnjaka. - Palada Deda Bozicnjaka. - Uvijek vodimo dečke i pijemo vruću
čokoladu. Svidjet će ti se.
Joey je nešto probolo. Njezin prvi Božić bez majke. O tome uopće nije
razmišljala.
Njezin je tetak otvorio novčanik i izvukao novčanicu od deset dolara,
nepotrebno okrznuvši njezine jagodice svojima dok joj je pružao novac. Pokazao
je preko ceste prema sportskom pubu Loose Goose. - Nađemo se ovdje u petnaest
do četiri, može? U četiri moramo pokupiti dečke:
Imala je puna dva sata za sebe i čitavih deset dolara za trošenje u knjižari. Bila
je tako uzbuđena da je gotovo poskakivala. Oboje su izišli iz auta, a tito Micky
naslonio se na prednja vrata i zapalio cigaretu.
Dok ga je promatrala s pločnika, Maple Sound joj se činio tako različitim od
onoga na što je bila navikla. Za razliku od Toronta, koji je bio pun ljudi različitih
rasa i religija, koji su govorili mnogim različitim jezicima, Maple Sound je bio
tako... homogen. Njezina majka nikada nije razumjela zašto su njezina sestra i
šogor odlučili odseliti se u gradić na sjeveru udaljen dva sata vožnje, daleko od
raznolikosti gradskoga života.

205
 Knjige.Club Books

- Bit ćete pseća pišalina na bijelom snijegu - u to je vrijeme Ruby rekla titi
Flori. - Mrzit ćete živjeti ondje i oni će mrziti vas.
Joey je pretpostavljala da njezina teta i tetak doista mrze živjeti ondje i mogla
se kladiti da bi se tito Micky preselio natrag u grad u sekundi da može. No činilo
se da je tita Flora čvrsto odlučila držati se svoje odluke, ako ni iz kojeg drugog
razloga, onda da dokaže da je njezina sestra u krivu.
No u tom trenutku ništa od svega toga nije bilo važno. Kad je Joey kročila u
knjižaru duboko je i dugo udahnula, osjećajući prvu istinsku radost otkako se
doselila ovamo. Svaka knjižara, svugdje, isto je mirisala.
Mirisala je kao dom.

***

Kad su stigli kući, Jason i Tyson umirali su od gladi i odjurili ravno u kuhinju
kako bi pojeli što god im je baka pripremila. Joey je pospremala namirnice, a tito
Micky ponovno je izašao. Čim su ušli kroz vrata, tita Flora glasno je izrazila
nezadovoljstvo golemom hrpom lišća koju je njezin suprug ostavio na strani kuće
gdje je ribnjak. Ujutro ih je grabljao i lišće je trebalo biti spaljeno do trenutka kad
se ona vrati s posla.
Joey se cupkajući popela po stubama noseći svoja dva nova romana u mekom
uvezu. Knjižara je imala posebnu akciju, dva za deset dolara, a vlasnica imena
Ginny zapamtila ju je kada je prvi puta navratila tamo s Deborom.
- Jesi li uspjela nešto odabrati? - upitala je Ginny.
- Ne mogu se odlučiti - rekla je Joey, osjećajući se sramežljivo. Pronašla je
dvije knjige koje je željela: romana Stephena Kinga Potrebne stvari i knjigu
Scotta Turowa, autora od kojega još ništa nije čitala, naslovljenu Smatra se
nedužnim. Međutim, nije imala dovoljno za oboje zbog poreza koji se dodaje na
istaknutu cijenu proizvoda. - Koju biste preporučili?
- Težak izbor - odvratila je Ginny osmjehnuvši se. - Zašto onda ne uzmeš obje,
a ja ti neću naplatiti porez.
Danas je definitivno bio Joeyn najbolji dan u Maple Soundu. Začudo, za to je
mogla zahvaliti titu Mickyju. Svi prozori na katu bili su otvoreni pa je mogla
osjetiti miris zapaljenog lišća koji je dopirao izvana. Mirisalo je na logorsku vatru,
što je samo pridonijelo njezinu dobrom raspoloženju. Otvorila je vrata spavaće
sobe.
Carson, najmlađi dječak koji je danas ostao kod kuće jer se nije osjećao dobro,
sjedio je nasred poda. Očito se osjećao bolje jer je u malenoj ruci držao dječje
škarice i koncentrirano rezuckao naslovnu stranicu romana Ako postoji sutra. Kao
da to nije dovoljno grozno, ispred njega je bio veliki blok papira za crtanje na
kojem je ležalo još šest izrezanih i uredno poredanih naslovnica.

206
 Knjige.Club Books

Ne, nisu samo ležale na bloku. Na tepihu kraj bloka za crtanje bilo je debelo,
žuto ljepilo u stiku. Njezin ih je četverogodišnji bratić lijepio za papir. Same
knjige, lišene naslovnica, bile su razbacane naokolo, gole i izložene na tepihu
poput životinjskih trupala.
Joeyn trbuh ispunio je bijes kakav još nikada nije osjetila. Taj mali seronja,
koji vjerojatno ima stotinu igračaka diljem kuće s kojima se može igrati, kojemu
nikada ništa nije nedostajalo, koji se nikada nije osjećao nesigurno, koji nikada
nije bio prisiljen jesti margarin i pljesnive krekere za večeru jer nije bilo ničega
drugoga, uništavao je njezinu najveću dragocjenost. Njezine knjige. Jedinu stvar,
uz njezinu ogrlicu, koja je za nju imala neku vrijednost.
Radije bi da je uništio ogrlicu. Ogrlicu bi mu možda mogla oprostiti.
- Što to radiš? - upitala je Joey. Vlastitim je ušima zvučala kao netko drugi,
netko tko će svaki čas eksplodirati.
Carson nije registrirao njezin ton. - Izrađujem poster za tebe, Joey. - Pogledao
ju je i nasmiješio se. - Sviđa ti se?
Ne, nije joj se sviđao. Nije joj se nimalo sviđao.
Bez razmišljanja, Joey je istrgnula knjigo iz bratićevih ručica i pljusnula ga
po licu, najjače što je mogla.
Pljuska je zvučala vrlo slično onoj koju je Joey dobila od lole Celije kraj
ribnjaka i, Bog joj pomogao, bilo je to vrlo zadovoljavajuće. Joey nikada nikoga
nije udarila i, ajme, bio je stvarno dobar osjećaj usmjeriti sav taj bijes na nekoga.
Ali tri sekunde kasnije bijes je zamijenilo žaljenje dok je gledala kako se
Carsonovo maleno lice preobražava iz šokiranosti u bol te naposljetku strah. Bile
su mu samo četiri godine, bio je možda upola manji od nje i uopće se nije mogao
braniti. Dok ga je Joey promatrala, tako malenog, tako bespomoćnog i tako
prestravljenog, vidjela je samu sebe. U tom je trenutku on bio Joey, zgurena na
podu.
A ona sama bila je Ruby.
- Žao mi je - prošaptala je dok je s užasom shvaćala što je učinila. - Carsone,
tako mi je žao.
Koraknula je prema njemu. On je ustuknuo pred njom, zatim otvorio usta i
zaurlao.
Zvuk je bio grozan, a on nije htio prestati. Svaki put kad bi koraknula prema
njemu, vrisnuo bi još glasnije, suze bi navrle još brže, a lice mu je postalo još
crvenije. Obraz po kojem ga je udarila postao je gotovo ljubičast. Joey je čula
kako tita Flora odnekud doziva Carsona. Nakon nekoliko sekundi začulo se i
odjekivanje koraka po stepenicama dok su ne jedan, već dva para nogu, žurila na
kat.
U trenutku kad su tita Flora i lola Celia stigle u spavaću sobu, Joeyn je mali
bratić bio histeričan, jecajući dok se gegao prema baki i zakopao lice u njezin
ogrtač.
207
 Knjige.Club Books

- Što si učinila? - tita Flora upitala je Joey, iako je to bilo prilično jebeno očito.
Otisak Joeynog dlana sada je bio ljuta ljubičasta mrlja na dječakovu obrazu. -
Glupa kučko, koji kurac si mu napravila?
Joey je pokušala objasniti, zamuckujući i pokazujući prema poderanim
knjigama. Bilo joj je jasno da prizor izgleda loše. Da je promislila makar i
sekundu, nikada ga ne bi udarila. Carson je bio drago dijete i obožavao ju je. I bio
je tako malen. Joey je točno znala kakav je osjećaj kad si tako malen i onda te
povrijedi netko koga voliš, netko tko je veći od tebe, moćniji od tebe, netko
tko uvijek pobjeđuje, ma koliko bio u krivu.
Nezadovoljna nećakinjinim pokušajima da joj odgovori, tita Flora je zaurlala
još glasnije:
- Misliš da smo htjeli da dođeš ovamo? Pogledaj se, ista si majka, wa’y
kapuslanan. Kad odrasteš bit ćeš puta, baš kao i ona. Da mi za to ne plaćaju, nikad
te ne bi primili, ti beskorisna, nezahvalna mala kujo.
Iako je njezina teta bila niža i šira od Joeyne majke te imala manje lijepo lice,
u svom je bijesu tita Flora izgledala i zvučala baš kao svoja sestra. I baš kao što
je to uvijek bio slučaj s Ruby, i Florine su riječi bile poput metaka koji su Joeynim
ušima i srcu nanosili rane koje nikada neće potpuno zacijeliti. Što je glasnije tita
Flora vikala na nju na mješavini cebuanskog i engleskog, to je Carson više plakao.
Činilo se da dječak razumije ozbiljnost situacije i činjenicu da bi ono što se sada
događa njegovoj starijoj sestrični moglo biti gore od onoga što se upravo dogodilo
njemu. Dvaput je pokušao prići Joey, ali oba ga je puta zadržala baka.
Lola Celia nijemo je promatrala prizor svojim malenim, crnim očima,
milujući unukovu kosu kvrgavim prstima. Do sada nije rekla ništa. Tek kad se tita
Flora napokon zaustavila, crvena u licu i zadihana, lola je napokon progovorila.
Carson se već malo primirio pa je bakin ton bio tih, gotovo nježan.
- Sunoga ang iyang mga libro. Ang tanan.
Joey nije razumjela što je starica upravo rekla. Znala je da libro znači knjiga.
Možda je pokušala podsjetiti titu Floru da Carson nije smio odrezati naslovnice
Joeynih knjiga i ublažiti situaciju. Stvari s lolom Celijom išle su na bolje otkako
joj je Joey počela pomagati oko kuhanja. Možda je baka bila na njezinoj strani.
No onda je opazila pogled razumijevanja na tetinu licu, koji je zatim postao
samodopadan. Ne. Ma što lola Celia upravo rekla, nije bila na njezinoj strani.
U Joeynu se trbuhu stegnuo čvor straha. Izbacit će je iz kuće. Nazvat će
Deboru i reći joj što je učinila i, o Bože, Deborah će saznati i okrenuti joj leđa jer
će shvatiti da je Joey ista kao i njezina majka.
A kamo će onda otići? Njezin će slučaj dodijeliti drugom socijalnom radniku,
nekome kome neće biti simpatična i kome neće biti stalo, nekome tko će Joey
strpati u udomiteljsku obitelj kojoj također neće biti stalo. Ili će je možda poslati
u jednu od onih ustanova o kojima je slušala u školi, koja je nalik na zatvor za
cure, mjesto kamo su slali loše klinke.

208
 Knjige.Club Books

Jer naravno da je Joey bila loša klinka. Potekla je od pokvarene majke.

- Žao mi je - očajnički je rekla. - Carsone, volim te, strašno mi je žao.
- Joey - rekao je dječak i pružio ruke prema njoj, ali lola Celia čvrsto ga je
držala.
Njezina je teta prišla ormaru i zgrabila veliku plastičnu košaru punu prljave
dječje odjeće pa je istresla na tepih. Odmarširala je do Joeyna ormarića i istresla
sve knjige s police u košaru, dodajući i one poderane, kao i dva nova novcata
romana koje je Joey upravo kupila. Kad su sve knjige bile u košari, odvukla ju je
iz spavaće sobe pa niz hodnik. Nakon nekoliko sekundi, Joey je začula
kako košara treska dok ju je teta vukla niz stepenice.
Preplavila ju je panika i Joey je potrčala za njom.
- Tita Flora, molim te. Strašno mi je žao. Molim te.
Tito Micky začuđeno ih je pogledao kad su se pojavile na stražnjim vratima.
Upravo se spremao zapaliti cigaretu, što mu je gotovo ispala iz usta kad se njegova
žena progurala mimo njega do metalne kante za smeće u kojoj je upravo spaljivao
lišće. Još se pušila.
Iako je bila sitna, tita Flora bila je medicinska sestra i bila je snažna. Joey ju
je promatrala kako, savijajući koljena, podiže tešku košaru i istresa knjige ravno
u metalnu kantu. Odbacivši košaru u stranu, zgrabila je tekućinu za paljenje koja
je bila pokraj nogu tita Mickyja i njome obilato zalila knjige. Zatim je suprugu
otela kutiju šibica iz ruku, zapalila je i ubacila u kantu, odmaknuvši se kad su
plamenovi ponovno oživjeli.
Lišće koje gori ima određeni miris. Papir koji gori ima drukčiji miris, miris
koji je Joey probadao utrobu. Potonula je na koljena dok su narančasti plamenovi
bjesnjeli. U tom je trenutku mogla gorjeti i sama Joey. Njezine su knjige bile
jedina stvar koja u njoj nije pobuđivala bolne uspomene. Gotovo su sve pripadale
njezinoj majci. Bile su jedina dobra stvar koju je Joey imala.
Manje bi je boljelo da su je dobrano istukli.
Joey je pogledala prema prozoru spavaće sobe odakle je njezin mali bratić sve
promatrao, malena lica prepuna suza i žaljenja. Iza njega je stajala lola Celia, i
dalje držeći ruke na njegovim ramenima, smješkajući se osmijehom koji uopće
nije bio osmijeh. Joey je poznavala taj osmijeh. Njezina je majka imala isti takav
i Joey je tada shvatila što je starica bila rekla.
Spali njezine knjige. Sve do jedne.

***

Joey se probudila idućeg jutra, nakon nemirna sna. Bio je to dan kada će otputovati
u Toronto na svjedočenje! cijelu su je noć mučili loši snovi kojih se sada nije
mogla sjetiti.

209
 Knjige.Club Books

Kad se okrenula na drugu stranu, ugledala je veliku omotnicu na krevetu kraj

sebe. Na njoj je crvenom pastelom bilo nacrtano srce, a unutra je bila gomila
kovanica: kovanica od jednog, pet, deset i dvadeset pet centi. Nekoliko kovanica
od jednoga kanadskog dolara. I na samome dnu, novčanica od dva dolara.
Carson je sjedio na podu na istome mjestu gdje je dan prije rezuckao njezine
knjige, još uvijek u pidžami. Bilo je jasno da je već neko vrijeme ondje, čekajući
da se ona probudi. Iza njega, njegova starija braća i dalje su spavala u svojim
krevetima.
- Što je ovo? - šapnula je Joey.
- Novac iz moje kasice-prasice - odgovorio je Carson, trudeći se da ne zaplače.
- Da možeš kupiti još knjiga. Žao mi je, Joey.
Vratila je novac u omotnicu, uzela je i zatim sjela na pod pokraj njega.
- Nemaš se za što ispričavati - rekla je, zastavši kad je opazila masnicu na
njegovu obrazu. Pogledala ga je ravno u oči. - Učinila sam nešto jako loše. Udariti
nekoga je loše i obećavam da te više nikad, ama baš nikad neću udariti. Jako mi
je žao, Carsone. Ti si tako dobar dječak i meni je strašno žao. Nitko nikoga ne
bi smio udariti.
- Ali lola je tebe udarila - rekao je. - Pokraj ribnjaka.
Na to nije imala što reći.
On joj se približio i popeo joj se u krilo. Snažno ga je zagrlila i protrljala obraz
o njegovu mekanu kosu koja je mirisala po dječjem šamponu. Tako su ostali
čitavu minutu.
Ja nisam moja majka. Nikada neću biti moja majka.
Radije bih umrla.

210
 Knjige.Club Books

TRIDESET PETO POGLAVLJE

P rva stvar koju je Joey ugledala kad je sudski podvornik otvorio vrata bila su
prazna mjesta za gledatelje, baš kao što je Deborah rekla.
Druga stvar koju je ugledala bio je sudac koji je sjedio na samom kraju
prolaza, visoko na klupi, odjeven u crni ogrtač, baš kao na televiziji.
Treća stvar koju je ugledala bila su lica s porotničke klupe na desnoj strani,
sva okrenuta prema njoj.
Naposljetku je ugledala svoju majku, koja je sjedila za stolom na lijevoj strani.
Njezin se odvjetnik okrenuo, ali Ruby nije, što ju je činilo jedinom osobom u
prostoriji koja u tom trenutku nije uprla oči u Joey. Njezina je majka nastavila
gledati ispred sebe, njezina duga, sjajna crna kosa opet je bila glatka i svjetlucava,
a ramena i leđa postavila je u savršen položaj.
Deborah ju je držala za ruku dok su hodale niz prolaz. Madeline Duffy joj je
uputila ohrabrujući osmijeh sa svog mjesta za stolom bližim porotničkoj klupi.
Iako se Ruby još uvijek nije okrenula, neznatno je namjestila pozu, osjećajući da
se njezina kćer približava.
Porotu je činilo šest muškaraca i šest žena. Neki od njih (uglavnom žene)
gledali su Joey u oči. Jedna se porotnica i nasmiješila. Duffy joj je ranije toga jutra
rekla da su mnogi od porotnika roditelji, neki imaju djecu koja su otprilike Joey
ne dobi.
Kad su se približili stolu obrane, njezina se majka napokon okrenula. Njihovi
su se pogledi sreli i Ruby se nasmiješila. Kraj nje, i njezin se odvjetnik nasmiješio,
ali Joey je vidjela samo jednu osobu.
Poznavala je svaku crtu na majčinu licu, znala je što je značio svaki milimetar
svakog izraza lica. Joey je provela čitav život pokušavajući predvidjeti vremenske
prilike majčinih osjećaja, uvijek u stanju visoke pripravnosti zbog mogućih oluja
i iznenadnih preobrazbi plavoga neba u uragan pete kategorije. Ruby je
imala mnogo osmijeha, ali danas, upravo sada, ovaj je osmijeh bio čisto Sunce.
Joey se istrgnula iz Deborine ruke. Provukavši se mimo odvjetnika, bacila se
majci u naručje.
Ruby ju je čvrsto zagrlila i prstima joj pogladila kosu. - Ne zaboravi o čemu
smo razgovarale - promrmljala je.
Nijedna od njih nije prekinula zagrljaj sve dok sudski podvornik nije prišao
kako bi ih nježno razdvojio.

211
 Knjige.Club Books

Joey je sjela na mjesto za svjedoke. Deborah je sjedila dva reda iza stola
krunske tužiteljice, tik uz prolaz, kako bi se ona i Joey mogle jasno vidjeti. Uputila
joj je nježan osmijeh i kimnula, kao da želi reći Možeš ti to.
Duffy je započela s pitanjima. Sve su to prošle, sve su to uvježbale i Joey je
točno znala što reći. Za vrijeme priprema shvatila je da se odvaja kad god bi
pitanja postala preteška, a uspomene prebolne. Svaki put, Duffy ju je prisilila da
se vrati. Moraš ostati prisutna, Joelle. Porota mora razumjeti što si prošla, a da
bi to razumjeli, moraju to i sami osjetiti. A da bi oni to osjetili, ti to moraš osjetiti.
Samo taj jedan put. Znam da ti to možeš, Joelle.
Joelle je odgovarala na pitanja o svom odgoju, o raznim stanovima u kojima
su živjele, praznim kuhinjskim ormarićima, ormarima u kojima je ponekad
spavala kada se nije osjećala sigurnom u vlastitu krevetu. Ispričala je poroti o
tome kako je bila tjelesno zlostavljana, o pokretnoj traci maminih dečki, o
zvukovima seksa iz susjedne sobe koje nije trebala čuti. Izrazi na licima porotnika
neprestano su se mijenjali. U jednom su trenutku bili tužni zbog nje. U idućem su
bili ljuti na Ruby. A između toga osjećali su sažaljenje. Toliko sažaljenja.
- Znam da je ovo teško, Joelle - reče Duffy. - I želim ponovno istaknuti da ti
sjajno ide i da si vrlo hrabra mlada žena. Ali sada želim razgovarati o Charlesu
Baxteru. Želim da nam opišeš noć u kojoj je ubijen. Možeš li nam ispričati što si
vidjela?
Da bi to ispričala, Joey nije mogla gledati majku. Nije mogla gledati ni
Deboru. Umjesto toga, usredotočila se na Duffyno lice. Nije imala nikakvu
osjećajnu sponu s tužiteljicom, koja je bila tek jedna u nizu osoba koje su tvrdile
da joj žele pomoći jer su za to bile plaćene. Pravit će se da su porotnici samo
prazne stranice koje čekaju da se po njima ispiše istina.
To nije nužno morala biti prava istina. Samo njezina istina.
Joey je duboko udahnula i započela.

***

Nekoliko dana prije noći u kojoj je ubijen, Charles Baxter prekinuo je vezu s
Joeynom majkom po četvrti put u dvije godine. Ruby je, blago rečeno, bila vrlo
uzrujana.
- Taj se seronja neće javiti na telefon. - Majka je pušila treću cigaretu u roku
od dvadeset minuta i koračala po dnevnoj sobi. - Misli da me samo tako može
šutnuti? A ne. Ne, ne, ne.
Joey se sklupčala u kutu na sofi. Sve je to već vidjela. Njezina se majka ovako
ponašala nakon svakog prekida; iz ljutnje bi naglo prešla u samosažaljenje i
natrag, kao da sama sa sobom igra stolni tenis. Sada je bila u fazi ljutnje i tu se
ništa nije moglo učiniti. Joey je mogla samo slušati i kimati i slagati se. Bilo što
drugo samo bi pogoršalo stvari.
212
 Knjige.Club Books

Ruby je pritisnula tipku za ponovnu uspostavu poziva na bežičnom telefonu,

koji joj je (ironično) poklonio Charles. Joey je čula kako zvoni na drugoj liniji.
Nakon što je šest puta odzvonilo, uključila se govorna pošta. Opet. Ruby je bacila
telefon na kauč, gdje je za nekoliko centimetara promašio Joey no stopalo.
- Trebala bi jebača nazvati doma. Razgovarat ću s njegovom ženom. Hoćeš
se kladiti koliko će me brzo onda nazvati?
Vrlo loša ideja. - Ne želiš da se naljuti na tebe, mama.
Njezina je majka zastala. - Imaš pravo. Zbilja bi se naljutio. I onda se više
nikad ne bi javio na telefon. - Popušila je cigaretu do kraja, zakoračila do kliznih
balkonskih vrata i bacila opušak preko ruba. Hodajući natrag prema Joey, rekla
je: - Treba mi nešto da mi odvrati misli. Hajmo odavde. Idemo pogledati film.
Što god hoćeš.
Joey je živnula. Odlazak u kino bio je rijetkost, a još se rjeđe događalo da to
predloži njezina majka. - Provjerit ću što igra.
Njezina majka nije odgovorila, pa je Joey uzela telefon i nazvala 777-FILM.
Na poziv je gotovo odmah odgovorila snimljena poruka. BO-OOK! I dobrodošli
na Filmofon...
Slušala je popis filmova koji su igrali taj vikend i zapamtila ga, a zatim se
okrenula prema majci. - Jedini film dozvoljen za moj uzrast je Batman se vraća -
rekla je zadržavajući dah. Molim te, molim te, molim te...
Ruby je slegnula ramenima. - Dobro.
- Danas je premijera pa ćemo možda morati ranije podići karte. Film počinje
u devet.
- Okej.
- Možda bi mogle uskoro krenuti, ja mogu podići karte i onda možemo otići
ha večeru u zalogajnicu dok čekamo? - Joey je znala da se sada igra sa srećom.
- Naravno.
Jupi. - Mogu potražiti tvoje naočale dok se ti istuširaš.
Njezina se majka tri dana nije otuširala.
- U redu.
Impulzivno, Joey je majku poljubila u obraz. Ruby je zaudarala po neopranoj
kosi i tijelu te dimu. - Hvala ti, mama. Ti si najbolja.
Nagrađena je sitnim smiješkom.
Četrdeset pet minuta poslije, Ruby je čekala u automobilu ispred kino-
blagajne dok je Joey kupovala dvije ulaznice za projekciju u devet sati. Docupkala
je natrag do auta, uzbuđena zbog odlaska u Jupiter, njezinu omiljenu zalogajnicu.
Jupiter je imao poseban meni samo za sladolede, a u svakome od starinskih
separea nalazio se mini-džuboks pun hitova iz 50-ih godina. Već je znala koju će
pjesmu prvu odabrati: Rockin’ Robin. Tweet, tweet... tweedily-dee.

213
 Knjige.Club Books

No dok su se udaljavale od kina, osjetila je da njezinu majku ponovno

obuzima nemir. Kad su stigle na iduće križanje, umjesto da skrene lijevo, prema
zalogajnici, Ruby je odjednom skrenula desno. Joeyno se srce steglo.
- Mama?
- Samo se želim brzo provesti pokraj Charlesove kuće - rekla je njezina majka.
- Rekao mi je da će ovaj vikend biti u vikendici s njom i da se zato ne može naći
sa mnom da popričamo. Želim se uvjeriti da mi ne laže.
Ona se uvijek odnosilo na Suzanne, Charlesovu ženu. Joey nije bila sigurna
zašto je bilo važno gdje je Charles. Već ju je nogirao. No nije imalo smisla
podsjećati njezinu majku na to. Potonula je u sjedalo. Možda neće imati vremena
za večeru, ali postojala je dobra šansa da će ipak stići na film.
Krenule su prema Kingswayu, vrlo skupom susjedstvu. Čak i da joj Ruby nije
ranije rekla koliko koštaju tamošnje kuće, bilo je očito da su ljudi koji su ondje
živjeli bogati. Ruby je vozila niz ceste obrubljene bujnim drvećem dok je Joey
kroz prozor promatrala velika, prekrasna zdanja. Što je potrebno da čovjek
posjeduje takvu kuću u susjedstvu kao što je ovo?
Zaustavile su se ispred divovske kuće koja je, uz izuzetak krova, bila čitava
od kamena boje vrhnja. Na prilaz je moglo stati šest automobila, no trenutno je
ondje bio parkiran samo jedan. Ruby nije stala iza njega, već je smjestila svoj stari
Mercury Monarch na rubnik na suprotnoj strani ulice i stavila motor u prazan hod.
- Opa! - Joey je udahnula, naginjući se naprijed kako bi vidjela mimo majke.
- Charles je zbilja bogat.
- Trebaš vidjeti kako je unutra. - Njezina majka nije izgledala sretno. Bila je
usredotočena na sjajni crni Jaguar na prilazu. - Doma je, majku mu jebem. Znala
sam da mi je lagao. Vidim da je u svom uredu.
Nije važno. Prekinuo je s tobom.
Ruby je spustila štitnik za sunce i zagledala se u svoje lice u ogledalu. -
Trebam još šminke - rekla je, dodajući Joey svoju torbicu. - Nađi mi ruž i olovku
za oči. Vidi je li unutra i rumenilo. - Posegnula je u pretinac za suvozača i izvadila
putnu četku za kosu koju je uvijek držala u autu.
Joey je prekopala majčinu torbicu i pronašla staru olovku za oči i rumenilo
marke Cover Girl te staru maskaru Maybelline Great Lash. Zatim je izvukla ruž
marke MAC u Rubynoj omiljenoj nijansi zvanoj „Ruska crvena“. Promatrala je
majku kako nanosi šminku.
- Čekaj ovdje - reče Ruby. - Ne brini, nećemo propustiti film, okej? Ugasit ću
auto pa spusti prozore da ti ne bude prevruće.
Izišla je iz auta prije nego što je Joey mogla odgovoriti, izravnala suknju svoje
ljetne haljine i zatim brzo prešla cestu. Odmarširala je ravno do ulaznih vrata i
pozvonila. Joey je kroz otvoren prozor automobila promatrala kako Charles
otvara. Bila je predaleko da bi čula što govori, ali Ruby je postajala sve glasnija,
pa ju je povukao unutra i zatvorio vrata.
214
 Knjige.Club Books

Prošlo je deset minuta. Zatim dvadeset. Zatim trideset. Joey je krulilo u

želucu. U pretincu suvozača pronašla je napola puno pakiranje žvakaće gume,
odmotala dva komada, presavila ih i stavila u usta.
Nakon još deset minuta počelo joj se spavati, kad su se vrata na vozačkoj
strani otvorila. Njezina je majka kliznula na sjedalo pokraj nje. Ruby se činila
dobro raspoložena i Joey je primijetila da je majčin crveni ruž gotovo nestao.
- Moram pomaknuti auto na igralište na početku ulice da ga susjedi ne vide -
rekla je svjetlucavih očiju. - Charles i ja smo se pomirili pa ostajemo na večeri.
Nije mi lagao, ispalo je da je u zadnji tren morao ostati zbog posla. Ali ona se
neće vratiti iz vikendice do utorka.
Mama, i dalje ti laže. - Ali prepustit ćemo film. Već smo kupile karte. - Joey
je posegnula u džep kratkih hlača i podignula ih u zrak.
- Jebeš mi sve - odbrusila je Ruby, paleći motor. - Ova je veza važnija od
glupog filma, okej? Pogledaj mu kuću. Ako budem pametna, mi bismo mogle
živjeti ovdje. Priznao je da je pogriješio kad je prekinuo sa mnom. To je napravio
samo zato što ne želi da njegova žena dobije polovicu svega ako se razvedu. Ali
odlučio je da je ipak vrijedno toga ako to znači da ćemo on i ja biti zajedno.
Joey je bila skeptična. Već je čula tu priču: Charles nije bio prvi muškarac
koji je obećao Ruby da će napustiti ženu i onda prekršio to obećanje.
- Mogu se autobusom vratiti kući - rekla je Joey.
- Ostaješ sa mnom. - Rubyn ton nije ostavio mjesta za raspravu. - Charles se
veseli što će te vidjeti i prespavat ćemo kod njega. Ima ogroman televizor u
podrumu i oko stotinu filmova. To je bolje od sjedenja u hladnoj dvorani u kojoj
ti svi udaraju naslon sjedala.
Ne, nije. - Ali nemam pidžamu ni četkicu za zube.
- Charles ima sve - odvrati njezina majka, - Doslovno sve. Idi unutra. Ja se
odmah vraćam, samo da pomaknem auto.
Joey j e položila ruku na vrata pa zastala, oklijevajući.
- Prestani se ponašati kao derište. - Rubyn je glas zvučao strogo. - Charles te
čeka.

215
 Knjige.Club Books

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

udnica je bila jezivo tiha, i sudac i porota napeto su slušali svaku Joeynu riječ.
S Suha grla okrenula je lice od mikrofona i zakašljala se, a zatim posegnula za
bočicom vode pokraj sebe.
- Što se dogodilo kad ste se ti i tvoja majka vratile u kuću Charlesa Baxtera?
- upitala je Duffy.
- Charles mi je pokazao kuću - odgovorila je Joey, a glas joj je odjekivao kroz
zvučnike smještene iznad nje. - Rekao je da je lijepo opet imati djevojčicu u kući.
Njegova je kćer na školovanju i rijetko dolazi kući. A onda smo svi zajedno sišli
u podrum.

***

Joey nije znala da kuće mogu imati ovakve podrume, s pokućstvom i tepihom i
različitim sobama. Bio je to dječji raj.
Baxterovi su imali stolove za bilijar i stolni tenis, dva flipera i originalnu
Galagu, video igru koju je Joey igrala jedino u super-marketu u rijetkim
prigodama kada se njezina majka sjetila obaviti kupovinu. Činilo se da je Chralesu
iskreno drago što je vidi i objasnio joj je da joj ni za jednu od igara ne trebaju
kovanice.
- Trebaš samo pritisnuti ovaj crveni gumb i igra će početi. Možeš igrati koliko
god puta želiš - rekao je. - Da vidimo možeš li nadmašiti moje rezultate.
Na zaslonu Galage, Joey je vidjela imena drugih igrača. Netko zvan Brian
(zacijelo Charlesov sin) imao je najbolji rezultat. Lexi (zacijelo Charlesova kći)
držala je drugi najbolji rezultat. Lexi … kakvo lijepo ime. Na katu, na polici iznad
kamina, Joey je vidjela portret cijele obitelji, koji je izgledao kao da ga je snimio
profesionalni fotograf. Baxterovi su se doimali kao sasvim normalna obitelj, osim
što je Charles imao ljubavnicu imena Ruby.
Joey se neko vrijeme zabavljala video igrama te filmom Otac moje nevjeste,
koji je izabrala iz bogate zbirke video kaseta. Kad je film napokon završio, bila je
umorna pa je odlutala na kat da vidi gdje bi trebala spavati.
S kata je dopirao smijeh i pronašla je majku i Charlesa kako sjede na njegovu
krevetu i hrane jedno drugo voćem i sirom dok se na televiziji vrti neki stari crno-
bijeli film. Glavna spavaća soba bila je velika gotovo kao njihov stan, s
dvostrukim vratima i golemim ormarima i divovskom kupaonicom. Charles je

216
 Knjige.Club Books

rezao sir u kockice dugačkim, tankim nožem, nabadao ih njime kao da je vilica za
roštilj i hranio Ruby.
- Hej, malena - rekla je njezina majka. Lice joj je bilo zajapureno, kosa
raskuštrana. Haljina joj je bila podignuta, duge noge gole i izložene. Charles joj
je milovao bedro slobodnom rukom. - Ideš u krevet?
- Nisam sigurna gdje bih trebala spavati.
Charles je ubacio komadić sira u usta i nacerio se. - Na samom kraju hodnika
je gostinjska spavaća soba, ona s bijelom posteljinom. U kupaonici ćeš pronaći
pastu i četkice za zube, kao i sapun i šampon i slične potrepštine.
- Ja, ovaj, nemam pidžamu.
- Posudit ću ti svoju majicu. - Charles je pokazao prema komodi smještenoj
pokraj ulaza u kupaonicu. - Druga ladica odozgo. Izaberi koju god želiš. Tako si
sitna, na tebi će izgledati kao spavaćica. - Nasmijao se, a i Ruby se nasmijala dok
se igrala njegovom kosom.
Joey je prišla komodi, otvorila drugu ladicu i u njoj pronašla niz uredno
složenih majica. Uzela je prvu koju je ugledala, majicu kratkih rukava Sveučilišta
u Torontu.
- Ondje sam studirao - rekao je Charles. - Budi pažljiva s njom, može? Imam
tu majicu dulje nego što je tvoja mama živa, a nije ni približno u tako dobrom
stanju kao ona.
Ruby se ponovno nasmijala. - Tako si šašav, dragi moj.
Joey im je poželjela laku noć i odgegala se niz hodnik. Prošla je pokraj sobe
prepune sportskih stvarčica: potpisanih košarkaških lopti, nogometnih lopti,
palica za hokej, dva uokvirena dresa. Brianova soba.
Nastavila je hodati i onda se zaustavila ispred spavaće sobe čiji su zidovi bili
obojeni ružičasto. To je sigurno Lexina soba. Znatiželjna, kročila je unutra i istog
trena ostala zadivljena. Na zidovima su bili posteri Jasona Priestlyja, Lukea
Perryja i Briana Austina Greena. Charlesova kći očito je bila obožavateljica serije
Beverly Hills 90210. Bili su tu i posteri Madonne, Marie Carey i glazbene skupine
Marky Mark and the Funky Bunch. Njezina je majka jednom spomenula da Lexi
studira na Sveučilištu Dalhousie u Halifaxu i gotovo nikada ne dolazi kući.
- Ne slaže se s ocem - rekla joj je Ruby. - Tako je to kad razmaziš djecu.
Joey se činilo da biti razmažen ne zvuči tako loše. Lexi Baxter imala je više
stvari nego što je Joey uopće mogla zamisliti da bi jedna djevojka mogla imati.
Bila je tu stereo linija, zbirka CD-ova i mali televizor. Imala je čitave police za
knjige na kojima nije bilo ni jedne jedine knjige.
Umjesto toga, bile su prepune trofeja, plaketa, vrpca i medalja. Drugo mjesto
na Međunarodnom klizačkom natjecanju Kanade 1990. godine. Treće mjesto na
Međunarodnom natjecanju Autumn Classic 1986. godine. Sedmo mjesto na
Međunarodnom natjecanju u umjetničkom klizanju 1987. godine. Lexi Baxter

217
 Knjige.Club Books

natjecateljski se bavila umjetničkim klizanjem, a ako je suditi prema trofejima,

bila je prilično dobra u tome.
Joey je prstima prelazila po krevetu dok je prilazila Lexinu ormaru, koji je bio
tako velik da je trebao vlastitu rasvjetu. Pregledavajući odjeću, ubrzo je shvatila
da ormar sadrži samo modne marke. Benetton. Polo. Tommy Hilfiger. Ralph
Lauren. Elegantna dizajnerska odjeća kakvu nose učenici privatnih škola, za
djevojku koja je imala sve.
Izložene u samom središtu, visjele su Lexine klizaljke. Charlesova je kći
imala tri para, dva bijele ijedan bež boje, u raznim fazama iznošenosti. Joey je
uzela jednu bijelu klizaljku i skinula navlaku za oštricu. Oštrica je bila izuzetno
tanka na rubu, zaoštrena gotovo u V. Joey se sjetila riječi jednog od komentatora
natjecanja u ženskom umjetničkom klizanju, koje se održavalo u sklopu Zimskih
olimpijskih igara u Albertvilleu.
Što si bolji klizač, to ti je oštrija oštrica.
Vratila je klizaljku tamo gdje ju je pronašla i otišla pogledati fotografije.
Svuda po sobi - na plutenoj ploči, iznad kreveta, zalijepljene za ogledalo iznad
kozmetičkog stolića - bile su fotografije Lexi, plavokose i u dobroj formi, u
raznim trenucima njezina života. Na polovici fotografija je klizala, a na ostalima
je pozirala s obitelji i prijateljima. Lexi je bila popularna, a činilo se i da je bliska
s mamom i bratom. Na mnogim fotografijama njih su se troje smiješili, smijali,
zajedno radili stvari. Izgledala je kao mama, ali je imala tatine oči.
Kako bi bilo biti Lexi Baxter? Lexi je imala majku koja ju je voljela i oca koji
se brinuo za nju. Imala je brata s kojim se mogla igrati ili svađati, ovisno o danu.
Imala je prijatelje. Klizanje. Sveučilište. Nije brinula zbog novca. Lexi se rodila
u život iz snova. Dobila je glavni zgoditak na obiteljskoj lutriji.
Bilo j e to tako nepravedno.
Joey je napustila Lexinu sobu i krenula niz hodnik do gostinjske sobe, koja je
bila prekrasno uređena i potpuno neosobna. Pronašla je četkicu za zube u
gostinjskoj kupaonici, baš kao što je Charles rekao. Čak su i gosti Baxterovih
imali bolji život od nje i Ruby. Mogla je razumjeti zašto je njezina majka željela
živjeti ovdje i biti Charlesoya supruga. Pod drugim okolnostima, Joey bi
možda željela biti Charlesova pokćerka.
Ali u njezinoj je obitelji već bilo jedno čudovište.
Ostavila je Charlesovu majicu u kupaonici i popela se u krevet, još uvijek u
vlastitoj odjeći, te zaspala.

***

Sudnica je tako utihnula da je Joey čula kruljenje u želucu sudskoga podvornika,

udaljenog gotovo dva metra.

218
 Knjige.Club Books

- Jesi li prespavala noć? - upitala je Duffy.

- Ne. Probudila me buka.
- Kada je to bilo?
- Malo iza jedan, možda.
- Opiši nam što si onda učinila.
- Uspravila sam se u krevetu - rekla je Joey. - Soba je bila mračna, pa sam
upalila svjetiljku jer sam se uplašila. A onda sam shvatila da se mama i Charles
svađaju. To je trajalo neko vrijeme, možda deset minuta. Onda je mama došla u
gostinjsku sobu. Bila je uzrujana.
Joey je napravila stanku, baš kao što ju je Duffy naučila. Dobila je jasne upute
da ne brza s ovim dijelom. Brojila je do dva i onda nastavila.
- Držala je nož u ruci, isti onaj kojim je Charles ranije rezao sir. Bio je
prekriven krvlju. Baš kao i ona.
Duboko je udahnula i zadržala dah. činilo se da su svi u sudnici učinili isto.
- Što ti je majka rekla? - potaknula ju je Duffy, baš kao što su vježbale.
- Rekla je: „Moraš mi pomoći. Ubila sam ga. Charles je mrtav“.
U sudnici se začulo komešanje. Dopiralo je s porotničke klupe, a kad je Joey
pogledala u tom smjeru, vidjela je da većina porotnika zuri u Ruby. Ali jedna
članica porote gledala je Joey. Bila je to ona žena koja joj se nasmiješila kad je
ulazila. Sada se nije smiješila. Lice joj je bilo puno suosjećanja, njezine su oči bile
tužne i vlažne.
- Što se onda dogodilo? - upitala je Duffy.
- Bila je histerična, paničarila je. Htjela je otići. Rekla sam joj da moramo
ostati i nazvati policiju, reći im da je sve bila nesreća, da mu nije htjela nauditi.
Rekla je da ne želi da itko zna što je učinila. Rekla je da ako odmah odemo, mogli
bi pomisliti da je netko provalio, lopov ili netko sličan. Cijelo vrijeme me vukla
za ruku, ali sam joj rekla da ako ne želi nazvati hitnu pomoć, moramo se pobrinuti
da ništa ne ostavimo za sobom. Mislim, znam da policija može provjeriti otiske
prstiju i sve to, ali sam znala i da je moja mama već bila u toj kući, barem nekoliko
puta. Samo smo se morale pobrinuti da nitko ne zna da je bila ondje te noći.
Joey je ponovo udahnula.
- Pronašla sam vreću za smeće ispod umivaonika u kupaonici. Rekla sam joj
da unutra baci nož, onda sam joj rekla da skine haljinu i također je stavi u vreću.
Obukla je Charlesovu staru majicu, a ja sam pronašla donji dio trenirke u jednoj
od Lexinih ladica. I onda sam joj rekla da izađe kroz stražnja vrata i doveze auto.
- Ti si joj rekla da ide? - Duffy je sve to već znala, ali joj je glas bio pun
nevjerice. - Ti, njezina trinaestogodišnja kćer, rekla si svojoj majci da ide?
- Bojala sam se da će samo pogoršati stvar. Nije jasno razmišljala. Spoticala
se, plakala i svašta govorila.
- Što je govorila?
219
 Knjige.Club Books

- Stvari tipa, „Bože, što sam učinila, Što sam učinila?“. Jednostavno mi se
činilo da će biti lakše pokušati počistiti bez nje. Napokon je otišla.
- A što si ti onda učinila?
- Odnijela sam vreću za smeće u Charlesovu sobu. Vrata su bila širom
otvorena i svjetla su bila upaljena... - Joeyn je glas zamro.
Duffy joj je jedva primjetno odobravajući kimnula. - Reci nam što si vidjela,
Joelle - rekla je blago.
- Vidjela sam Charlesa kako leži na podu, okrenut na bok. Posvuda je bilo
krvi, najviše na tepihu gdje je on ležao. Oči su mu bile zatvorene i nije se micao.
Izgledao je mrtvo. Ja... skoro sam povratila...
- To je razumljivo. Nastavi.
- Počela sam skupljati sve što je mama ostavila. Njezina torbica bila je na
noćnom ormariću, a pronašla sam i njezin ruž u kupaonici pokraj umivaonika.
Nisam znala što da uzmem pa sam uzela sve: salvete, vilice, bocu vina, njezinu
čašu na kojoj je bio otisak njezina ruža...
Još jedan udah.
- A onda sam ga čula kako stenje. Mislim da sam poskočila, zvuk me uplašio.
Okrenula sam se da ga pogledam, oči su mu bile otvorene. Mislila sam da će
ustati, ali samo je ležao ondje i rekao: „Joey, nazovi hitnu. Molim te. Izbola me“.
- Jesi li nazvala hitnu pomoć?
- Ne.
- Zašto ne? - upitala je Duffy.
- Zato što se moja mama vratila. Bila je opsjednuta mišlju da Charles nije
mrtav i morala je provjeriti. Vidjela je da su mu oči otvorene i da pokušava
govoriti, a onda se nešto... promijenilo.
- Što se promijenilo?
- Ona se promijenila. Rekla mi je da završim s pospremanjem, da svugdje
provjerim, pogotovo u kupaonici. Koristila je četku za kosu i dezodorans
Charlesove supruge i htjela je da ih uzmem i stavim u vreću. Dok sam bila u
kupaonici sigurno je otišla u Lexinu sobu. Kad sam izišla, sjedila je na stolici u
kutu s jednom od Lexinih klizaljki. Obuvala ju je i vezala. Nisam shvaćala što je
radila. I...
- Nastavi. - Neprimjetno kimanje u znak ohrabrenja. Oči krunske tužiteljice
su sjajile. Spremala se dobiti slučaj.
Joey je oklijevala, baš kao što su vježbale. Duboko je udahnula, baš kao što
su vježbale. Zatim je podignula bradu, pogledala Duffy ravno u oči i govorila
jasno, baš kao što ju je tužiteljica zamolila.
- Moja majka mu je nagazila na vrat.
Nekoliko se porotnika zgranulo.

220
 Knjige.Club Books

Duffy je pričekala nekoliko sekundi, a zatim nježno rekla: - Ispričaj nam

ostatak, Joelle.
- Skinula je klizaljku i bacila je u vreću za smeće, sa svim ostalim. - Joey je
pogledala svoje ruke. - A onda smo otišle kući.

221
 Knjige.Club Books

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

otpuno udubljen u svjedočenje, sudac je gotovo zaboravio potvrditi da je

P krunska tužiteljica završila. Madeline Duffy sjedila je dobrih pet sekundi prije
nego što se napokon sjetio reći: - Gospodine Mitchell, svjedokinja je vaša.
Joelle je gledala kako odvjetnik njezine majke ustaje. Bio je to niži muškarac
odjeven u svjetlucavo sivo odijelo, s kosom jedino na stranama i stražnjoj strani
glave.
- Joelle, ja sam Don Mitchell - rekao je. - Želim ti zahvaliti što si danas ovdje.
Znam da je ovo teško. Nastojat ću biti kratak, u redu?
- U redu - rekla je Joey.
S oklijevanjem je krenuo prema njoj, praveći se kao da mu je žao što je mora
podvrgnuti ispitivanju. Ali Duffy joj je objasnila da baš kao što su njih dvije
uvježbavale Joeyno svjedočenje, i Rubyn je odvjetnik vježbao s njezinom
majkom. Sve u sudnici bila je predstava. Sve je bilo uvježbano.
- Rekla si da si, kad si se probudila u gostinjskoj sobi, čula kako se tvoja majka
i Charles svađaju. Jesi li čula oko čega su se svađali? - Čula sam samo djeliće.
- Možeš li nam ispričati te djeliće?
- Moja je majka bila ljuta jer je Charles opet htio prekinuti. Vikala je da je on
samo iskorištava. On je vikao da ona treba otići. - Što su još govorili?
- To je sve što sam čula.
- Znači nisu se svađali zbog tebe?
Joey je pogledala prema Duffy. - Ne. To nisam čula.
Don Mitchell polako je koračao. - Znači, nisi čula da se tvoja majka i Charles
svađaju zbog tebe?
- Prigovor - rekla je Duffy. - Branitelj pita i odgovara.
- Prihvaća se - odvratio je sudac.
Mitchell je pogledao porotu, a zatim ponovno Joey. - Ranije smo čuli
svjedočanstvo da su dva bivša dečka tvoje majke u registru seksualnih
prijestupnika. Joey, da li te ikada zlostavljao dečko tvoje majke?
- Prigovor - reče Duffy. - Je li ovo relevantno?
- Relevantno je, časni sude reče Mitchell. - Približavam se poanti.
- Približite se brže - reče sudac.
Mitchell je pročistio grlo. - Na saslušanju obiteljskog suda, gdje se čitalo iz
tvojih dnevnika, sugerirala si da je jedan od dečki tvoje majke...

222
 Knjige.Club Books

- Prigovor - Duffy će glasno, ustajući. - Časni sude, smijem li pristupiti?

Oba su odvjetnika prišla sucu, koji je rukom prekrio mikrofon. Oko jedne
minute šaptali su i iako je sudnica bila tiha i Joey se trudila čuti ih, nije mogla
razaznati što je itko od njih govorio. Duffy joj je rekla da će se to vjerojatno
dogoditi.
Joey je zurila ravno ispred sebe. Perifernim je vidom opazila majčine oči na
sebi. I Deborine također. Nije se mogla natjerati da pogleda ijednu od njih u oči.
Sudac je maknuo ruku s mikrofona.
- Porota će zanemariti posljednje pitanje - rekao je gledajući i prema
porotničkoj klupi. - Detalji saslušanja s obiteljskog suda su zapečaćeni kako bi se
zaštitilo dijete. - Pogledao je sudskog zapisničara. - Izbrišite to iz zapisnika.
Zapisničar je kimnuo.
- U redu, gospodine Mitchell - rekao je sudac. - Postupajte oprezno. Sjetite se
da je vaša svjedokinja maloljetnica.
- Ispričavam se, časni sude - rekao je Mitchell. Pogledao je porotu skrušena
izraza lica, kao da želi reći da su ga spriječili da otkrije nešto važno što bi oni
morali čuti. - Posljednje pitanje, Joelle, i onda smo gotovi.
Joey je kimnula. Držeći ruke u džepovima, Mitchell je okrenuo leđa poroti
kako bi mogao gledati ravno u nju.
- One noći kad je Charles umro - rekao je odvjetnik - tvoja majka tvrdi da se
probudila oko jedan sat ujutro i vidjela da Charles nije u krevetu s njom. Tražila
ga je i pronašla u gostinjskoj spavaćoj sobi. Bio je u krevetu s tobom.
Rubyn je odvjetnik sada imao isti sjaj u oku kao i Duffy ranije.
- Da li te Charles seksualno zlostavljao, Joelle? Molim te, ne zaboravi da si
pod zakletvom.
Joey je duboko udahnula, a kad je izdahnula, pogledala je prema majci. Za
bilo koga osim nje, Rubyno je lice djelovalo neutralno, gotovo bezizražajno. Ali
Joey je znala da joj njezine oči zapovijedaju da kaže sve ono o čemu su
razgovarale.
Prvi je put majka od nje očekivala da govori istinu, cijelu istinu i samo istinu.
Ako im ne kažeš za Charlesa, umrijet ću u zatvoru.
Volim te, mama. Žao mi je.
- Ne. - Joey je jasno rekla u mikrofon. - Charles je bio vrlo drag čovjek. Sviđao
mi se. Nikada me nije dirao. Niti jednom. Nikada.

***

Joey je napustila mjesto za svjedoke. Na putu iz sudnice morala je proći pokraj

majke, ali neće je pogledati i neće je pozdraviti. Što se nje ticalo, već su se

223
 Knjige.Club Books

pozdravile, u zatvorskoj prostoriji za posjetitelje gdje ju je Ruby zamolila za

pomoć.
Svih onih godina koje je Joey provela govoreći majci što se događalo, što su
joj činili, Ruby nije poduzela ništa. Većinu vremena optuživala je Joey da laže.
Ostatak vremena krivila ju je da je to sama poticala. U svakom slučaju, nije
prestajalo. Majka je nikada nije i nikada ne bi zaštitila.
Ruby se brinula jedino za Ruby.
Jedini način da se Joey spasi... bio je da spasi samu sebe.
Hodala je podignute glave, očiju uprtih ravno ispred sebe. Ali prije nego što
je mogla proći pokraj svoje majke, Ruby se nagnula u prolaz i zgrabila Joey za
ruku.
- Lažljiva mala kujo.

224
 Knjige.Club Books

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

oroti su trebale devedeset i tri minute da Ruby Reyes proglasi krivom za teško
P ubojstvo Charlesa Anthonyja Baxtera. Joey nije prisustvovala izricanju
presude. Za nju je najprije doznala od Debore, a sat vremena poslije o tome se
govorilo na svim vijestima.
Ruby je osuđena na doživotan zatvor, s mogućnošću uvjetne kazne nakon
dvadeset pet godina. Iako je Joey to očekivala, imala je osjećaj kao da joj je majka
umrla i sada joj nije preostalo ništa drugo doli žalovati.
Službeno je započelo sljedeće poglavlje njezina života.
Te je noći Joey zaspala nekoliko minuta nakon što je spustila glavu na jastuk,
uljuljkana u san zvukom žaba na jezeru. Jednoglasno su kreketale kao i uvijek, a
njihova glasna, grlena harmonija stvarala je vodozemski bijeli šum koji je
smirujuće djelovao na Joey. Trenutak prije nego što je zaspala, zamislila je
malenoga žabljeg dirigenta kako se uspravlja na stražnje noge i vodi zbor svojim
mršavim rukama. Kako bi inače svi mogli početi i prestati u isto vrijeme...
Kad se probudila s trzajem, vidjela je da tito Micky sjedi na rubu njezina
kreveta.
Još nikada nije prišao ovako blizu. Ali noćas je sjedio na dnu njezina madraca,
lica osvijetljena tračkom mjesečine koja je sjala kroz prozor, stvarajući siluetu s
pola lica. Zastori nikada nisu bili navučeni do kraja. Dječaci nisu voljeli spavati u
potpunom mraku, a iako im to nikada ne bi priznala, Joey je osjećala isto.
U mraku su se događale loše stvari.
Njezin je tetak zurio u nju pogledom zamagljenim viskijem. Joey je trepnula
jednom pa još jednom. Možda je ovo bio san. Možda je njezino svjedočenje na
sudu probudilo grozne uspomene.
Osjetila je njegovu ruku na svom bedru.
- Joelle - dahnuo je. Miris viskija koji mu se širio iz usta bio je odvratan.
S druge strane sobe čula je kako dječaci hrču u svojim krevetima. Čula je žabe
i osjetila vlažni, močvarni miris jezera. Čula je kako vjetar šušti među granama
drveća. Čula je piskutavo disanje tita Mickyja.
Ovo nije bio san. Ovo je bila stvarnost i osjetila je kako joj se tijelo ukočilo
od straha koji ju je počeo gušiti. U svojoj je glavi vrištala na sebe: Nemoj se
ukočiti! Reci nešto! Upali svjetlo! Svjetlo je uništavalo čudovišta, baš kao što je
voda rastopila Zlu vješticu od Zapada.

225
 Knjige.Club Books

No svjetiljka je bila predaleko, a kad ju je pokušala dosegnuti, tijelo joj je

odbijalo poslušnost. Više nije imala iste instinkte kao drugi ljudi. Njezina reakcija
bijega ili borbe davno joj je oduzeta. Ukočila se.
Mogla je jedino ne biti ondje.
- Joelle - ponovio je tito Micky i Joey je osjetila kako mu se ruka pomiče
centimetar više.
Zatvorila je oči i slušala žabe, tjerajući se da otpluta. Zamislila je malenoga
zelenog voditelja zbora i zamislila sebe pokraj jezera kako prisustvuje njihovoj
izvedbi uživo. Napokon, blaženo, počela je napuštati vlastito tijelo i plutati kroz
prozor, gdje je lebdjela s druge strane stakla i promatrala djevojčicu na krevetu
nad kojom se nadvilo čudovište.
U redu je. Brzo će biti gotovo. Samo nemoj gledati. Samo nemoj osjećati.
Žablji dirigent pretvorio se u crtić koji je nekoć obožavala. Čovjek slučajno
otkrije žabu koja zna pjevati i plesati, a budući da ima divan glas idealan za
izvođenje pjesama iz mjuzikala, čovjek je ukrade i pokuša natjerati da nastupa
pred brojnom publikom za novac. No kada se zastor podigne, žaba samo sjedi na
pozornici i krekeće. To ju je uvijek nasmijavalo.
Zamislila je da je ona taj čovjek.
- Pjevaj - rekla je, a žaba ju je napokon poslušala.

Hello, my baby, hello, my honey, hello my ragtime gaaaal

Send me a kiss by wire
Baby, my heart’s on fire
If you refuse me, honey, you’ll lose me
Then you’ll be left alone
Oh baby, telephone and tell me I’m your owwwwwn.24

- Joelle - ponovno je prodisao tito Micky.

Zvuk njezina imena gurnuo ju je natrag u sadašnjost. Bila je ljuta jer je bilo
teško otplutati na neko drugo mjesto kad ti se netko obraća. Mentalno je začepila
uši; nije mogla slušati, jer bi onda sve postalo stvarno. Još je čvršće stisnula
kapke; nije mogla gledati, jer bi onda sve postalo stvarno. Snagom volje vratila se
na jezero. Žabe će joj pjesmom pomoći da ovo prebrodi. Ona je trebala samo disati

24
Engl. Zdravo, mala moja, zdravo dušo moja, zdravo ti što ragtime voliiiiiiiš / Telegramom
mi pusu pošalji / Mala, u srcu mi plamen gori / Ako kažeš ne, mala, izgubit ćeš me / Onda
ćeš sama bit’ / Oh, mala, nazovi i reci da sam tvooooooj. Riječi pjesme Hello! Ma Baby,
koju potpisuje autorski dvojac Joseph E. Howard i Ida Emerson, (op. prev.).

226
 Knjige.Club Books

(udahnuti... izdahnuti...), ali to je bilo teško jer joj je trbuh bio zgrčen kao da
radi trbušnjake.
Još pet, Joey, čula je Rubyn glas i pojurila prema svojoj majci, osjećajući
olakšanje što je vidi, makar samo taj jedanput. Ruby je ležala na podlozi za
vježbanje, a u videorekorderu se vrtjela kazeta s programom za tjelovježbu. Ruby
je radila trbušnjake, pa je i Joey radila trbušnjake, jer voljela je raditi sve što i
njezina majka. Bilo joj je sedam godina. Dečki vole ravne trbuhe, rekla je Ruby.
Tebe krivim za svaku od ovih strija.
Netko se nakašljao i ponovno je vratio u spavaću sobu s čudovištem. Željela
je mlatarati rukama, vrištati i probuditi cijelu kuću, što god je potrebno da on
prestane.
Ali nije mogla. Tita Flora joj nikada ne bi povjerovala, a čak i da joj povjeruje,
tito Micky ne bi bio taj koji bi iselio iz kuće. On je bio njezin muž, otac dječaka i
oni su bili obitelj, a tita Flora nikada ne bi razorila vlastitu obitelj. S druge strane,
Joey je bila gnjavaža koju su naslijedili, kći njezine sestre-ubojice, neželjena
nećakinja za koju se brinula jer je za to bila plaćena.
Uostalom, kamo bi otišla? Kod udomitelja, u kuću punu stranaca u kojoj bi je
dočekao neki drugi tito Micky?
Jer uvijek je postojao neki drugi tito Micky.
Čula je još jedan zvuk, loš zvuk, i ovaj je put otvorila oči. Nije to namjeravala
učiniti, ali sada je gledala tita Mickyja i on je gledao nju. Shvatila je da je on
njezinu mirnoću protumačio kao dopuštenje.
Ali ne reći ne nije isto što i reći da.
NE!, vrištala je, a iako je to činila samo u svojoj glavi, to je bilo dovoljno da
se trgne.
Pomaknula je ruku od sebe, tražeći malenu pukotinu između madraca i
kreveta. Skalpel je bio savršeno, pozicioniran, ondje gdje je uvijek bio, ondje gdje
ga je sakrila čim je dostavljen okvir njezina kreveta. Zgrabila ga je, gurajući
zaustavljivač palcem kako bi se oštrica protegnula. Pogurala je oštar metal
nekoliko centimetara, zatim još nekoliko centimetara, a zatim još samo malo.
Dolje kraj jezera, žabe su utihnule.
Podignula je ruku i zabila skalpel ravno u bedro tita Mickyja najjače što je
mogla, sve dok oštrica nije naišla na otpor plastičnog okvira. Zatim ju je povukla
prema dolje, vertikalno rasporivši nekoliko centimetara bedra, što je bilo teže
nego što je mislila jer je ljudsko meso pružalo veći otpor nego što je očekivala.
Ali to je bilo dovoljno.
Njezin je tetak jauknuo i odskočio i, oh, bio je tako dobar osjećaj osjetiti
njegovu krv, bio je tako dobar osjećaj nanijeti mu bol, bio je tako dobar osjećaj
nauditi čudovištu koje je tebi naudilo, makar samo noćas. Snažno ga je udarila
nogom i on se skotrljao s kreveta, sletjevši s muklim udarcem na tepih. Dok se

227
 Knjige.Club Books

nespretno uspravljao, njegove viskijem zamagljene oči su se razbistrile, a licem

mu se širila panika.
Nije znala da u mraku krv izgleda tako crno.
- Pasayloa ko - protisnuo je, gledajući izbezumljeno prema zidu na suprotnoj
strani sobe gdje su se njegova dva sina počela meškoljiti zbog buke. - Oprosti.
Oprosti.
Zatim je oteturao iz sobe, udarivši ramenom o dovratak, i više ga nije bilo.
Pospan glas s druge strane sobe šapnuo je: - Joey, jesi li dobro?
Obrisala je skalpel o plahtu i vratila oštricu u plastični okvir. Sutra ujutro će
oprati krevetninu, a ako je netko upita za krv, reći će da je dobila mjesečnicu. U
laži je mnogo lakše povjerovati nego u istinu.
- Nastavi spavati - šapnula je, a žabe su ponovno počele kreketati.
Nije bila dobro. Ni blizu. Trebala je Debori reći istinu kad ju je pitala, ali što
bi time zapravo promijenila? Majka joj je bila u zatvoru i nije imala kamo otići,
pa je ovo bio njezin život, jer je to oduvijek bio njezin život i to će je ili ubiti ili
će ga ona preživjeti.
Noćas su obje mogućnosti zvučale podjednako užasno. Bila je kažnjena. Za
laž koju je izrekla.
U konačnici, to čak i nije bilo vrijedno toga. Čudovišta su posvuda vrebala.
Bilo je to kao ona stara igram lunaparkovima u kojoj toljagom mlatiš krtice koje
iskaču iz rupa. Čim bi tresnula jedno čudovište i natjerala ga da se povuče, iskočilo
bi drugo.
Joey nije mogla zaspati i cijelu je noć ležala otvorenih očiju, promatrajući
kako se mjesečina pretvara ujutro. Tek kad je izašlo sunce i soba se ispunila
svjetlošću, kapci su joj napokon postali teški pa je skalpel vratila u skrovište
između madraca i okvira kreveta, natrag u pukotinu u koju nitko nije zavirivao,
jer nikoga nije bilo briga.

228
 Knjige.Club Books

PETI DIO

We’re just two lost souls swimming in a fish bowl25

- Pink Floyd, Wish You Were Here

25
Engl. Mi smo samo dvije izgubljene duše koje plivaju u posudi za ribice (op. prev,

229
 Knjige.Club Books

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

P aris zuri u svoje odvjetnike koji sjede na suprotnom kraju kuhinjskog stola.
Pa, jedan od njih je njezin odvjetnik. Druga osoba je samo odvjetnica. Njihova
su lica ozbiljna i zbog načina na koji je gledaju, usrala se od straha. Gledaju je kao
da imaju nevjerojatno loše vijesti.
- Okej, tko je umro? - upita Paris. Lecne se čim shvati što je upravo rekla i
prokune usta koja su joj brža od manira. - Oprostite, loš izbor riječi. Pokušat ću
ponovno. Zašto ste oboje ovdje i koliko zabrinuta trebam biti?
- Nemamo loše vijesti - kaže Elsie. - Upravo suprotno.
- Radi se o preuranjenom božićnom daru - kaže Sonny i napokon otkrije
osmijeh koji podsjeća na morskoga psa. - Osim ako nisi Židovka. U tom slučaju
ovo su darovi za svih osam dana Hanuke spojeni u jedan.
Elsie ga podbode laktom. - Ne možeš govoriti takve stvari. Uvrijedit ćeš
nekoga.
- Odvjetnici - kaže Paris, premještajući pogled s Elsie na Sonnyja i natrag. -
Nemam pojma o čemu govorite.
Sonny gurne fascikl s dokumentima koji je donio preko stola. - Sretni jebeni
blagdani.
Paris otvori fascikl. Unutra su tri crno-bijele fotografije nje same, uvećane na
format dvadeset puta dvadeset pet centimetara. Noć je i ona je u svom automobilu.
Na prvoj fotografiji vidljivo je čitavo njezino lice, pogled je uprla ravno ispred
sebe kroz prednje staklo. Druga fotografija snimljena je pod kutom od četrdeset
pet stupnjeva, a prikazuje je kako podiže pogled i predaje putovnicu. Na trećoj se
fotografiji vidi iz profila dok čeka da se podigne rampa. Sve tri fotografije sadrže
oznake vremena i datuma.
Američka granična policija napokon se iskazala, pa Paris u rukama ima dokaz
da je ušla u državu točno kada je tvrdila.
- Dobili smo ih prije nekih sat vremena. Poslao mi ih je ured okružnog
tužitelja. - Sonny se nagne i širokim prstom potapša vremensku oznaku. - Prešla
si u ponoć i dvadeset dvije minute, što znači da nisi mogla stići kući prije pola tri
ujutro, baš kao što si rekla.
Paris se boji disati.
- Ali, čekaj! To nije sve - kaže Sonny.
- Što ćeš sada, prodati joj spravu za vježbanje? - Elsie odmahuje glavom, ali
se smiješi.

230
 Knjige.Club Books

Njezin odvjetnik gurne još jedan fascikl prema njoj. - Konačni izvještaj
mrtvozornika. Potvrđuje naše sumnje da je Jimmyjeva smrt nastupila između pola
deset navečer i ponoći. Paris je zbunjena. - Mislila sam da si rekao da ti se to ne
sviđa jer je preblizu vremenu mog dolaska?
- Više nije - kaže Sonny. - Pažljivije pogledaj izvještaj. Što piše ovdje? -
Prstom pokaže uokviren tekst na sredini stranice.
Paris slijedi njegov prst. - Piše da je uzrok smrti eksangvinacija uzrokovana
prerezanom bedrenom arterijom.
- Ne to - kaže Sonny. - Ispod toga. Paris pogleda bolje. Unutar okvira
naslovljenog Uzrok smrti, kvadratić kraj riječi Ubojstvo nije označen. Isto vrijedi
i za kvadratiće kraj Prirodne smrti i Suicida. Međutim, označen je kvadratić kraj
riječi Neutvrđeno.
- Neutvrđeno? Što to znači? - Paris podigne pogled. - Žele reći da zapravo
nisu sigurni od čega je Jimmy umro?
- Bingo! - kaže Sonny. - Ono što mrtvozornik želi reći je da nema izravnih
dokaza koji bi potvrdili da je uzrok Jimmyjeve smrti ubojstvo - kaže Sonny. - A
nitko te ne može optužiti za ubojstvo ako se ono nije ni dogodilo.
Paris zadrži dah, nesposobna reagirati sve dok on to ne kaže naglas. Jedno od
njih mora to izreći naglas.
- Okružni je tužitelj povukao optužnicu za ubojstvo - kaže Elsie. - Gotovo je.
Paris pričeka tri sekunde. - U redu - kaže polagano. Odbija se opustiti sve dok
ne shvati u potpunosti. - Ali i dalje me mogu tužiti u budućnosti, zar ne?
- Tebe? Ne. - Sonny pucketa prstima. - Fotografije s graničnog prijelaza i više
su nego dovoljne za osnovanu sumnju. Nekoga drugoga? Možda, ako se promijeni
uzrok smrti, a neće, ili ako se pojave neki novi dokazi. Ali ako do sada nisu ništa
pronašli, sumnjam da će nešto pronaći u budućnosti.
- Sada samo trebaš vratiti uređaj za praćenje. Ja ću se rado pobrinuti za to
umjesto tebe. - Elsie posegne preko stola i stisne Parisinu ruku. - Doista je gotovo.
Paris izdahne tako snažno da se sruši u stolicu. Nekoliko trenutaka kasnije
krenu suze, koje se pretvore u jecaje koji joj potresaju cijelo tijelo. Samo je
djelomično svjesna toga da joj svaki od odvjetnika polaže ruku na rame, a zatim
odlazi u tišini.
Život ima svoj način održavanja ravnoteže: u ovom se trenutku osjeća tako
dobro jer je ono što se dogodilo Jimmyju tako loše. Zna da osjećaj neće potrajati.
Kad prestane plakati, ostat će joj samo krivnja jer je njezin muž bio tako nesretan
i jer je zaglavio na tako mračnom mjestu da je vjerovao kako se može spasiti
jedino ako si oduzme život. Zauvijek će nastojati razumjeti kako je tamo dospio,
kako je njoj to moglo promaknuti i kako ga je mogla spasiti.
Kad se jecaji povuku, zaputi se na kat u svoju sobu kako bi se umila i
presvukla u nešto udobno. Mora nazvati Henryja, a onda je čeka dovršavanje

231
 Knjige.Club Books

planova za Jimmyjev pogreb. Bit će kremiran, kao što je i želio, a njegovu će urnu
položiti pokraj urne njegove majke u obiteljskom mauzoleju.
Nešto dalje niz hodnik opazi da su vrata Jimmyjeve spavaće sobe otvorena.
Još uvijek osjeća miris izbjeljivača koji dopire iz nje kao podsjetnik da je sve
očišćeno i da je sigurno ući. Zakorači prema sobi pa zastane. Posljednji je put bila
u Jimmyjevoj spavaćoj sobi one noći kad je umro.
Nije spremna.
Volim te, Jimmy. I žao mi je. Jako, jako, jako mi je žao.

***

Sad joj preostaje samo žalovati. A Paris žaluje tako da kuha.

Posljednjih nekoliko sati u kuhinji sluša Jimmyjeve kasete na njegovu starom
kasetofonu. Lijepo je. Uz svaku pjesmu s njegove kompilacije hitova iz 70-ih
godina vezana je uspomena na njezina supruga. Trenutno svira bend The Hollies,
a ona zamišlja Jimmyja kako sjedi za stolom s naočalama za čitanje i pije kavu,
dok se niz prozor polako spuštaju kapljice kiše. Sometimes, all I need is the
air that I breathe…26
Podiže poklopac s Le Creuset lonca i promiješa svinjski adobo koji se lagano
krčka. Svaki kuhar ima vlastiti recept za tradicionalni filipinski gulaš. Neki vole
da je sočan. Neki vole da je suh. No osnovni sastojci za svaki filipinski adobo su
umak od soje, ocat, lovorov list i strpljenje. Uz to priprema i lumpiu i veliku
porciju pancite (rezanaca). Kad završi, imat će dovoljno hrane za tjedan dana.
Jedina dobra stvar koja je proizašla iz godina provedenih u Maple Soundu
činjenica je daju je lola Celia naučila kuhati.
Oglasi se zvono na vratima. Paris pogleda na sat na pećnici i namršti se. Ne
pada joj na pamet tko bi mogao stajati, pred ulaznim vratima u devet sati navečer,
osim možda fotografa koji se nada da će nešto snimiti ili novinara u lovu na
komentar. No gomila koja je prošli tjedan kampirala ispred kuće napokon se
razišla i susjedstvo se vratilo u normalu, s uobičajenim brojem promatrača
koji fotografiraju po Kerry Parku.
Zvono se ponovno oglasi, a ovaj ga put slijedi kucanje. Tko god bio zna da je
ona kod kuće jer su unutra upaljena sva svjetla. Paris se ogleda oko sebe u potrazi
za mobitelom kako bi provjerila ima li propuštenu poruku. Možda je Henry
namjeravao navratiti. No mobitel se puni na katu.
Odjednom se javi druga misao; što ako je Ruby?

26
Engl. Ponekad, sve što, trebam je zrak koji dišem... Riječi pjesme The Air That I Breathe (op.
prev.).

232
 Knjige.Club Books

Puštena je iz zatvora, a iako joj je zabranjeno napuštati Kanadu, njezina je

majka uvijek bila snalažljiva. I vrlo je motivirana kada netko drugi ima nešto što
želi. Poput supruga. Ili novca.
Kucanje prestane. Paris naćuli uši, čekajući da se zvono ponovno oglasi. No
to se ne dogodi. Tapkajući niz hodnik, napokon pogleda kroz špijunku kako bi
barem nakratko ugledala tajanstvenog posjetitelja. Ali pred vratima nema nikoga.
Osjećajući se pomalo uznemireno, Paris se vrati u kuhinju. Počela je kuhati
oko šest sati, kada joj se oglasio želudac, zanijela se i sada je sva u tome.
Kasetofon svira novu pjesmu, Midnight Train to Georgia, i Paris tiho pjevuši s
Gladys Knight. I’d rather live in his world than live without him in mine ...27
Izvana se začuje tresak i ona se prene. Što se, dovraga, događa? Zar je netko
u stražnjem dvorištu? Pokušava li provaliti?
Sva u panici, posegne za najbližim oštrim predmetom: sjekiricom kojom je
sjeckala povrće za pancit. Zbog odbljeska svjetala na kuhinjskim prozorima i
dvorišnim vratima ne vidi što se događa u stražnjem dvorištu, pa ih sve pogasi
prije nego što se približi staklu kako bi vidjela ima li koga vani.
Na vratima trijema pojavi se muškarac i ona vrisne, gotovo ispustivši
sjekiricu. Tko god bio, sigurno je preskočio ogradu. Na sebi ima tamnu odjeću i
crnu šiltericu na kojoj je neka vrsta crvene oznake. Paris pokuša napipati prekidač
kako bi upalila svjetlo u stražnjem dvorištu, no mračno je pa na kraju samo
ponovno upali svjetla u kuhinji. Lice nestane iza bijelog odraza.
Čovjek zalupa na vrata.
- Odlazi - kaže ona, što oštrije može. - Na privatnom si posjedu, zvat ću
policiju.
Ali kako može nazvati? Njezin jebeni telefon je daleko na katu.
Čovjek ponovno zalupa na staklo, a njezini prsti napokon pronađu prekidač
za svjetla u stražnjem dvorištu. Pritisne ga i ugleda visokog crnca kako zuri u nju,
- Daj, Joey - kaže Drew, glasa prigušenog staklom. - Pusti me unutra.

27
Engl. Radije bih živjela u njegovom svijetu, nego živjela bez njega u svom... (op. prev.).

233
 Knjige.Club Books

ČETRDESETO POGLAVLJE

aris nitko nije fizički izbio zrak iz pluća otkako je bila dijete, ali ovo je bilo
P vrlo slično tom osjećaju. Emocionalni udarac, ravno u dijafragmu, od kojeg
više nije mogla disati.
Postoji akcijski, znanstveno-fantastični film koji su ona i Drew davno posudili
zvan Vremenski policajac, s Jean-Claudeom Van Dammeom u glavnoj ulozi.
Radnja je smještena u budućnost, odakle policajca šalju u prošlost kako bi
spriječio da se nešto loše dogodi. Trenutno se ne može sjetiti detalja, ali zna da
mlađa verzija Jean-Claudea ne smije ni na koji način dotaknuti stariju verziju
Jean-Claudea, jer će u tom slučaju oboje eksplodirati kao supernova. Kroz film se
više puta ponavlja ista rečenica: Ista tvar ne može zauzimati isti prostor.
Joey Reyes i Paris Peralta ne mogu obje biti ovdje. Pa ipak, gledajući Drewa
kroz staklo na stražnjim vratima, upravo se to događa. Mozak joj ubrzano
razmatra što bi iduće trebala učiniti.
Prva opcija: može se praviti da ona nije Joey i inzistirati da ne poznaje ovog
čovjeka. Ma koliko to zvučalo glupo, to joj je oduvijek bio plan za slučaj da se
ikada suoči s vlastitom prošlošću. Ako nešto porekneš dovoljno puta i dovoljno
dugo, ljudi bi ti na koncu mogli povjerovati. Političarima to redovito polazi za
rukom. Kao bonus, možda možeš čak i sam sebe uvjeriti da je to istina.
Druga opcija: može nazvati policiju, reći da je on uhodi i dati ga uhititi zbog
ometanja privatnog posjeda.
Treća opcija: može ga ubiti.
No prekasno je za bilo što od toga. Drew gleda ravno u nju i ona ravno u
njega, svjesna da joj je sjebanost situacije zacijelo ispisana na licu. Da je možda
znala da dolazi mogla se pripremiti, uvježbati svoju reakciju. Ali baš je zato nije
nazvao, niti joj poslao poruku ili e-mail. Trebala mu je ta prva reakcija kako bi
dokazao da je ona doista Joey. Morao se pobrinuti da neće pobjeći.
Prošlost se stapa sa sadašnjošću. Istina se miješa s lažima. Ovo je supernova.
- Joey, nisam prevalio toliki put samo da ti sjebem život - Drew govori kroz
staklo. - Da sam to htio, mogao sam jednostavno nazvati murju. Daj, otvori vrata.
Ona zuri u njega i ne može se pomaknuti. Osjeća kako joj se mozak pokušava
odvojiti od tijela, pokušava ne biti ovdje.
- Joey, molim te - on će ponovno. - Prevalio sam toliki put. Samo želim
razgovarati s tobom. - Podigne pogled prema mračnom nebu. - A i počinje padati
kiša.

234
 Knjige.Club Books

Čak i sada, devetnaest godina nakon što je posljednji put čula njegov glas,
Drew zvuči iritantno, izluđujuće razumno.
Ona ispruži ruku i otključa bravu, a zatim otvori i sigurnosni zasun. Korakne
unatrag dok Drew otvara vrata i ulazi u kuhinju. Skine šiltericu kako bi s nje
otresao vlagu, a zatim je ponovno vrati na glavu.
Ogleda se oko sebe. Promatra kuhinju, hranu koja se krčka na štednjaku,
kuhinjski stol za kojim je zamatala lumpiu, a zatim mu se pogled vrati na nju. Ona
shvati da je crvena oznaka na njegovoj kapi dinosaurova kandža u obliku
košarkaške lopte. To je šilterica košarkaškog kluba Toronto Raptors. Jer on je
Drew Malcolm. Iz Toronta.
- Misliš li da bi mogla spustiti sjekiricu? - upita on.
Paris otvori usta kako bi odgovorila, ali ništa ne izađe. Dakako da je ovaj
trenutak zamišljala tisuću puta, u različitim varijantama, uključujući ovu, ali sada
kada se to doista događalo, nije nalikovalo ničemu od onoga sto je očekivala.
- Sad me plašiš - kaže Drew. - Imaš taj neki izraz lica, pa ne znam misliš li
me ubiti ili pitati jesam li gladan.
- Ja plašim tebe? - ona će u nevjerici.
- Joey. - Drewov glas poprimi nježniji ton. - To sam Ja. Došao sam ravno s
aerodroma. Nisam prevalio sav taj put kako bih te povrijedio, obećavam. Samo
sam se htio uvjeriti da si stvarno živa. I evo te. Živa. I moraš znati da mi je,
usprkos svemu, stvarno drago što jesi.
- Što hoćeš, Drew? - upita ona.
Mrzi činjenicu da joj glas zvuči nejako i plaho. Kao da opet ima devetnaest
godina i traži stan, oboružana jedino putnom torbom punom gotovine koju je
ukrala iz Maple Sounda, i gleda Drewovo lice u kuhinji onoga usranog malog
podrumskog stana s podovima s uzorkom šahovnice, držeći palčeve da on
zanemari sve predrasude o njoj, jer očito je već znao tko je ona. Jedino što je sada
Drew taj koji stoji u njezinoj, nimalo usranoj kuhinji, a ona se i dalje nada da će
on zanemariti sve što misli da zna i dopustiti joj da objasni.
Drew polako zakorači prema naprijed, podignutih ruku. Kad se nađe na
nekoliko koraka od nje, posegne prema naprijed i pažljivo uzme sjekiricu iz
njezinih ruku te je odloži u sudoper. Zatim ispusti uzdah olakšanja. Kao da je
doista mislio da bi ga mogla odalamiti njome.
Da bude potpuno iskrena, djelić sekunde je doista razmišljala o tome, no samo
zato Što ju je iznenadio pa se uspaničila.
- Lažirala si vlastitu smrt? - kaže Drew. - Jel’ ti to jebeno ozbiljno?
- Žao mi je.
- Žao ti je?
Ona podigne pogled prema njemu. On spusti pogled prema njoj. Zaboravila
je koliko je visok. Ne zna što drugo reći osim ispričati se. Da su uloge obrnute, i

235
 Knjige.Club Books

ona bi bila ljuta kao sam vrag. U ovom trenutku, dok stoji pred njim, dok su im
tijela udaljena tek oko pola metra, odjednom se ne može sjetiti zašto je to učinila,
zašto je bježala, zašto je pobjegla iz Toronta, zašto je pobjegla od njega.
Drew čeka da on nešto kaže. Mora reći nešto. Bilo što. Govori, kvragu.
Ona brizne u plač.
On korakne naprijed i omota ruke oko nje. Čvrsto je stišće i osjećaj je isti, ali
drukčiji, i njegov je miris isti, ali drukčiji, i koliko god bila prestravljena što ju je
pronašao, on je ovdje i njoj je drago. Osjeća kako su mu usne okrznule njezinu
kosu. Dahće joj na uho dok govori sporo i ujednačeno, naglašavajući svaku riječ.
- Tako sam jebeno ljut na tebe.

***

- Jesi li gladan? - upita Paris.

On se zahihoće, kao da je očekivao da će ga to pitati i kimne. - Kao vuk.
Zadnji sam put jeo prije sedam sati.
- Složit ću ti nešto - kaže ona. - Pivo je u frižideru. Posluži se. Ubaci nekoliko
svitaka lumpie u pržilicu, a zatim se nastavi muvati po kuhinji. Napuni njegov
tanjur, a zatim i svoj, grabeći svježe skuhanu rižu iz lonca koju prelije obilnim
količinama adoba. Pancita, također. Dobar je osjećaj imati zadatak koji je
zaokuplja i zbog kojega ga ne mora pogledati u oči sve dok ne sredi misli. Osjeća
da je on promatra i odjednom postane svjesna da nosi najstariji i najširi donji dio
trenirke koji posjeduje te da joj je kosa vezana u labav, neuredan konjski rep.
Izvadi dva piva iz hladnjaka.
Ne može odlučiti treba li mu reći cijelu istinu, dio istine, ili ništa. Spusti
njegov tanjur na stol. On zagrize, polako žvače i zatim kimne. - To je okus koji
pamtim.
Jedu u tišini, probadajući jedno drugo pogledima između zalogaja. Atmosfera
je istovremeno i neugodna i poznata. Nije se toliko promijenio, iako mu je tijelo
poprimilo određenu mekšu punoću kakva dolazi s godinama. Oko njegovih očiju i
usta pojavile su se bore kojih prije nije bilo. Njegova kratka kosa još uvijek je
uglavnom crna, s tek naznakom sive oko sljepoočnica. Ona se pita što misli o njoj.
Njegovo je lice uvijek bilo teško pročitati.
Posegne za šiltericom koja leži na stolu kraj njega pa se zagleda u nju, prstom
prateći obris loga Raptorsa.
- Misliš li da će jednog dana osvojiti prvenstvo? - napokon upita, prekidajući
tišinu.
- Da - kaže on. - Nikad ti nije palo na pamet da nazoveš i kažeš: „Ej, Drew,
znaš što je novo? Nisam mrtva“?
Ona spusti kapu. - Nisam mogla.

236
 Knjige.Club Books

- Zašto ne?
- Jer te nisam mogla tražiti da čuvaš tu tajnu.
Oglasi se pržilica pa ona ustane kako bi donijela lumpiu. Posluži je s
kupovnim slatkim čili umakom.
- Kuham kad sam tužna - kaže ona. - Znaš to.
- Moja sućut zbog tvog muža - kaže Drew. - Na putu ovamo čuo sam da su
odbacili optužbu protiv tebe. Ipak, ako smijem pitati...
- Nisam ubila Jimmyja - kaže Paris. - Službeni uzrok smrti nije utvrđen, ali
vjerujemo da je riječ o samoubojstvu.
- Mi?
Ljudi koji su ga najbolje poznavali - kaže Paris i ne nudi daljnja objašnjenja.
- Žao mi je - ponovi Drew. - Razumijem da tuguješ, ali i ja sam tugovao za
tobom. Možeš li to razumjeti? Devetnaest godina krivio sam sebe za tvoju smrt.
- Zašto? - Od svega što je zamišljala da će joj reći, nikada joj nije palo na
pamet da bi to moglo biti da misli da je on kriv za njezinu smrt. - Požar nije imao
nikakve veze s tobom.
- Bilo bi lijepo da si mi to rekla - odvrati on. - Ja sam taj koji je one noći
identificirao tvoje tijelo.
Ona se gotovo uguši. - Molim? Kako?
- Vratio sam se - kaže Drew. - Nakon što smo razgovarali. Ti si ušla u kuću,
ja sam se odvezao. A onda sam se vratio. Sve je bilo puno vatrogasnih vozila,
policije. Nosili su tvoje tijelo u vozilo hitne pomoćima ja sam pogledao ispod
cerade.
.....Oh, Bože. - Paris zuri u njega. - Oh, Drew.
- I zato, prije nego što počnemo o bilo čemu drugome, a puno je toga što treba
pretresti - kaže on, podižući obrvu - želim započeti isprikom.
- Žao mi je - kaže ona.
- Ne tvojom. Mojom. - Drewov je tanjur prazan pa ga gurne u stranu. -
Dugujem ti ispriku za ono što sam ti rekao te noći. Nije prošao dan a da nisam
razmišljao o tome. Htio sam samo vratiti vrijeme, vratiti one posljednje trenutke
u autu s tobom i povući sve što sam rekao. Žao mi je. Jer sam te osuđivao kad
nisam na to imao nikakvo pravo. Jer si se zbog mene osjećala kao govno. Možeš
li mi oprostiti?
Paris mu s lica čita da doista misli svaku riječ. Proguta knedlu i zatim kimne.
- Kako je... kako je bilo na vjenčanju?
- Nisam se oženio - kaže Drew. - I ne pokušavaj promijeniti temu. Cura je
umrla, Joey. Imaš štošta za objasniti.

237
 Knjige.Club Books

ČETRDESET PRVO POGLAVLJE

spriča mu sve o Mae i Drew je ni jednom ne prekine. Uvijek je bio dobar slušač.
I Jedinu reakciju na njemu primijeti dok mu priča da joj je identifikacijske
dokumente na ime Paris Aquino nabavio Chaz, izbacivač kojeg je upoznao one
večeri u Golden Cherryju.
- Vjerujem ti - kaže on nakon što je završila s pripovijedanjem. - To je
zaključak do kojeg sam i ja došao kad sam se počeo spuštati niz ovu zečju rupu.
Pretpostavio sam da ju je ubio Vinny Tranh. Ali nisam mogao shvatiti zašto si
podmetnula požar. Mogla si jednostavno nazvati policiju.
- I što onda? - upita Paris. - Policija bi počela tražiti Vinnyja. Što da je on
pronašao mene prije nego oni njega? Mae je sakrila drogu i lovu u mom stanu, na
mjestu za koje nitko nije trebao znati. Što da je Vinny pomislio da smo se Mae i
ja udružile? - Skrene pogled. - Imala sam ušteđevinu. Vidjela sam izlaz. Priliku
za novi život. Iskoristila sam je. Iskreno, mislila sam da neću nikome nedostajati.
- Čak ni meni? - upita Drew.
- Pogotovo ne tebi.
Nastupi kratka tišina.
- Koliko love?
- Sto somova. Kad sam tome dodala i svoju ušteđevinu, imala sam dovoljno
da stignem tamo kamo sam išla.
- A kamo si to išla?
- Svugdje, ali nigdje određeno.
- I zaustavila si se u Seattleu?
- Sviđa mi se ovdje. - Namršti se. - Zašto imam osjećaj da sam na ispitivanju?
- Jer jesi. Pokušavam shvatiti sve ovo, zašto ljudi oko tebe završavaju mrtvi.
- Drewov glas otvrdne. - Razmisli o tome iz moje perspektive. Charles Baxter.
Mae Ocampo. Jebeni Jimmy Peralta. Što im je svima zajedničko? Ti. A ti si već
dokazala da imaš nevjerojatnu sposobnost laganja. Tvoj čitavi trenutni život je
laž. Svaka od tih osoba prijevremeno je umrla zbog eksangvinacije. To znači...
- Znam što je jebena eksangvinacija - odbrusi Paris. - Tu sam riječ naučila
vjerojatno prije tebe. I nemoj mi prodavati te tvoje fore s Occamovom britvom.
Život je kompliciran, Drew. I ako nisi primijetio, više nisam klinka i ti mi nemaš
pravo držati prodike. Usput, hvala ti što si me podsjetio koliko voliš glumiti
pravednika. To ti je vjerojatno jedina mana, ali možda se sjećaš da je to razlog što
stvari među nama nisu završile pretjerano dobro kad smo zadnji put razgovarali.
238
 Knjige.Club Books

Drew uzdahne i podigne ruku. - Okej, gle, iza nas je dugačkih par dana...
- Nisam gotova.
Paris ustane, odloži njihove tanjure u sudoper pa se nasloni na pult, trudeći se
ostati mirna. Pažljivo razmišlja o tome što mu sada želi reći, jer bi joj ovo mogla
biti jedina prilika da to kaže prije nego što ga izbaci van.
- Uvijek si ostavljao dojam samosvjesnog, osjećajnog tipa koji je spreman
slušati - kaže ona. - I znam da si se ispričao, ali čak i tvoje isprike imaju skrivene
ciljeve. To što se ispričavaš samo je tvoj način manipulacije kako bih se osjetila
sigurno i razgovarala s tobom. Ali zapravo si ti taj koji me osuđivao više od bilo
koga drugoga. Moja majka nikada nije ništa očekivala od mene. Mislila je da sam
nula, što nije letvica koju je teško doseći. Ali ti? Ti si gajio silne nade da bih mogla
štošta postati, koje u stvari nisu bile ništa drugo nego očekivanja maskirana u
optimizam.
Spušta pogled na njega, ubrzano dišući.
- A kad nisam postala ono što si očekivao od mene, kad si zaključio da ne
odgovaram tvojoj definiciji dobre osobe, kad me nisi mogao popraviti, postala
sam manje vrijedna u tvojim očima. Čak i sada, nakon svih tih godina, očekuješ
da se ispričam zbog odluka koje sam donijela kada mi je bilo dvadeset godina i
koje nisu imale nikakve veze s tobom. Mogu se ispričati zato što sam te pustila da
misliš da sam mrtva. Slažem se da je to bio usran potez. Ali neću se ispričati ni za
što drugo, jer ne znaš kako mi je bilo, Drew.
Paris dahće.
- Ne znaš kako je to roditi se u život ispunjen okrutnošću i zlostavljanjem, i
ne znaš kako je to kad se moraš boriti rukama i nogama kako bi uspio u životu i
stekao i trunčicu osjećaja vrijednosti. Vjerojatno postoji dug popis ljudi koji će se
uvijek pitati jesam li ubila svog muža i ja tu ne mogu ništa. Imaju pravo misliti
što god žele. Ali niti jedna od tih osoba nije dobrodošla u ovu kuću, jer sam davno
odlučila da više neću biti tuđi otirač za noge. Ne možeš više brisati svoja mišljenja
o mene. I zato, ako misliš sjediti tu, kao da si popio svu pamet svijeta, uzmi si tu
svoju kapu, vrati se u Toronto i jebi se s njom.
Ustane i počne se udaljavati. Ako ostane u kuhinji, ne zna što će učiniti. Spusti
se na sofu u dnevnoj sobi i obujmi glavu rukama.
Tako je umorna. Umorna je od putovanja koje ju je dovelo ovamo i iscrpljena
od same pomisli na tisuće kilometara koje još mora prijeći. Nije važno što je
optužnica protiv nje odbačena. Uvijek će biti šaputanja, pitanja, sumnje.
A još nije ni počela razmišljati o Ruby.
Nekoliko minuta kasnije, Drew sjedne pokraj nje i pruži joj pivo. I sebi je
uzeo jedno.
- Zaslužio sam to - kaže tiho. - Joey...
- Sad se zovem Paris.

239
 Knjige.Club Books

- Čudno mi je zvati te tako - kaže Drew. - Ali imaš pravo. Sad se zoveš Paris.
Žao mi je, u redu? U drugom životu, ti i ja smo bili najbolji prijatelji. Sada ne
znam na čemu smo. No znam da želim razumjeti. Zadnji put kad sam te vidio, bila
si na nosilima ispod cerade i premještali su te u stražnji dio kola hitne
pomoći. Vidio sam tvoje tijelo. Vidio sam opekotine. Da nije bilo tetovaže i
ogrlice...
- Vidio si spaljeno tijelo? - upita ona, čuvši tjeskobu u njegovu glasu.
On kimne. - Bilo je gadno.
Ona potone u sofu. Gotovo dva desetljeća nije si dopuštala razmišljati o Mae,
koja je bila tako živa, ona vrsta djevojke koja je mogla promijeniti energiju
prostorije čim bi ušla u nju. Voljela je Mae. Baš kao što je voljela i Drewa.
Paris nagne glavu na naslon sofe. Posve je iscrpljena.
Drew je pogleda. - Trebao bih ići.
- Ostani - kaže ona, iznenadivši ih oboje. Posegne za njegovom rukom. -
Samo ostani. Molim te. O svemu ostalom možemo razgovarati ujutro, ako i dalje
budeš raspoložen. Ali ti si jedina osoba koja me poznaje, Drew. Zato samo...
ostani.
On ne kaže ništa, ali se ni ne miče, pa se Paris nagne prema njemu i nasloni
obraz na njegovo rame. Neko vrijeme ostanu tako i dok sluša kako on pada u san,
Paris se pita što bi Drew mislio da zna istinu o Charlesu.
Jer Drew je ne poznaje, zapravo ne. Da je poznaje, otišao bi.
Na kraju, svi odlaze.

240
 Knjige.Club Books

ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE

ad se Paris probudi idućeg jutra, zvono na vratima odjekuje a Drew je nestao.

K Dok se uspravlja na sofi s nje sklizne prekrivač. Drew ju je sigurno pokrio
njime tijekom noći, što je radio i davnih dana kad god bi zaspala ispred televizora
u njihovu stanu. Iako je ovdje proveo možda četrnaest sati, već osjeća njegovo
odsustvo.
Nije se ni pozdravio.
Otklipsa na kat kako bi uzela mobitel i opazi da ima nekoliko poruka i e-
mailova, većinom od ljudi koji su prošlih tjedana šutjeli. Ured okružnog tužitelja
večer prije je objavio izjavu za novinare. Uzrok smrti Jimmyja Peralte službeno
je neutvrđen. Ured okružnog tužitelja povlači optužnicu za ubojstvo protiv Paris
Peralte.
Henry joj je poslao poveznicu na izjavu Sonnyja Everlyja, objavljenu na
mrežnim stranicama lokalne televizijske postaje, koja je, kako se čini, snimljena
ranije tog jutra ispred njegova ureda. - Smrt Jimmyja Peralte nije proglašena
ubojstvom jer naprosto nema dokaza koji bi upućivali na to - rekao je njezin
odvjetnik skupini od desetak novinara. U odijelu i kravati djelovao je prilično
ugledno. - Bez obzira na to, moja klijentica Paris Peralta odriješena je svake
krivnje i sada ljubazno moli da joj date vremena i prostora kako bi oplakala svoj
golemi gubitak.
Henry joj je također napisao: Ne čitaj komentare!, zbog čega ih, naravno,
itekako želi pročitati. Prvi koji opazi tvrdi: Paris Peralta prošla je nekažnjeno za
ubojstvo! Istog trena spusti mobitel. Na mnogo načina, nije važno što je optužnica
protiv nje odbačena. Već joj je suđeno na sudu javnoga mišljenja i proglašena je
krivom. Duboko uzdahnuvši, otapka do prozora i proviri kroz žaluzine. Nakon
dugo vremena, vani nema nikoga, osim uobičajenih turista u Kerry Parku s druge
strane ulice.
Doista je gotovo. Život se može vratiti u normalu. Ali nema pojma što je
normalno bez Jimmyja.
Kad uđe u kuhinju, zapljusne je aroma svježe kave i iznenadi pogled na napola
pun vrč u aparatu za kavu. Kuhinja je nekim čudom čista. Sva hrana od sinoć
uredno je pospremljena u hladnjak, a prljavo posuđe u stroj za pranje posuđa. Pita
se je li Zoe tu negdje, jer to su stvari kakve bi pomoćnica obično činila. Ali ovaj
put nije riječ o Zoe. Vani na trijemu, Paris vidi muškarca kako sjedi u ležaljci.
Podigao je noge i tipka na laptopu.

241
 Knjige.Club Books

Ona proguta knedlu. To je Drew. Nije otišao. Kad otvori staklena vrata, on je
pogleda sa smiješkom.
- Dobro jutro. - Drew zatvori računalo, a zatim ustane i protegne ruke iznad
glave. Na sebi ima kupaće gaćice i vlažnu majicu bez rukava. - Spavala si deset
sati. Valjda ti je trebao san.
- Još si tu. - Paris je oduševljena što ga vidi, no trudi se da to ne pokaže.
Pomakne se u stranu dok on prolazi kroz vrata trijema u kuhinju. - Koliko si dugo
budan? - Sat na štednjaku da je joj do znanja da je deset sati ujutro.
- Oko tri sata. Još sam u vremenskoj zoni istočne obale. Nisam htio da se
probudiš sama. - Odloži laptop na kuhinjski pult. - Bez brige, nije mi bilo
dosadno. Skuhao sam kavu, plivao u tvom bazenu i počastio se ostacima od sinoć
za doručak. Rekao sam si da, ako ti se već namećem s ovim posjetom, najbolje je
da to napravim sa stilom.
Ona se nasmiješi.
- I imaš sreće što nisam znao da još uvijek imaš jednu od ovih stvarčica, inače
bih iskopao sve svoje stare kasete s glazbenim miksevima. - Drew pokazuje na
Jimmyjev stari kasetofon marke Sony. - Znaš da na tim kasetama imam pjesme
koje ne možeš pronaći na iTunesu, a koje nisam čuo već dva desetljeća? Morat ću
pokušati kupiti stari kasetofon preko eBaya.
Čak i nakon devetnaest godina i dalje je tako... Drew. Sve ovo djeluje upravo
onako kako treba biti: to da je on ovdje, da ju je pokrio dok je spavala, da se
udomaćio. Ne zna što će dalje biti s njih dvoje, ali u ovom je trenutku sigurna u
jednu stvar: želi svoga najboljeg prijatelja natrag.
Njegov mobitel se oglasi i on napravi grimasu kad pročita poruku. - Sranje.
Sinoć sam se zaboravio prijaviti u hotel, pa su mi otkazali rezervaciju. A sad više
nemaju slobodnih soba. Imaš kakvu preporuku? Mislio sam se zadržati par dana.
Zbog mene?, pita se, ali ne usuđuje se reći to na glas. - Imam hrpu preporuka,
ali ne za tebe. - Natoči si šalicu kave. - Možeš ostati ovdje.
- Mislim da to nije dobra ideja. - Drew oklijeva. - Ne misliš da će se, ne znam,
ljudi čuditi?
- Otkad sam se udala za Jimmyja, samo moje postojanje je izvor čuđenja - ona
će ravnodušno. - Imam dvije savršeno dobre, nekorištene gostinjske sobe na katu,
a već znaš da su hrana i bazen ovdje bolji nego u bilo kojem hotelu. Samo ostani,
okej? Baš je... - Zastane. - Baš je lijepo što si ovdje.
Oči im se sretnu. Paris prva odvrati pogled.
- U redu, onda me se još neko vrijeme nećeš riješiti. - Drew protrlja lice. -
Dobro bi mi došli tuširanje i brijanje, a naravno da sam zaboravio spakirati
britvicu. Da nemaš slučajno neku koju mogu posuditi? Ako ne, mogu otrčati u
dućan.

242
 Knjige.Club Books

- Mogu ti posuditi svoju jednokratnu Venus britvicu. - Paris se zahihoće kad

Drew napravi grimasu. - Šalim se. Prilično sam sigurna da gore imam pakiranje
Gillette britvica. Idem ga pronaći.
Oglasi se zvono na vratima. Njih dvoje razmijene pogled.
- Hoćeš da se sakrijem? - upita Drew.
Iako je to izgovorio kao šalu, oboje znaju da je pitanje na mjestu. Kućni gost
tako brzo? K tomu i muškarac? Bit će pitanja. I osuda.
- Ne - kaže Paris, odlučnije nego što se osjeća. - Ti si moj gost. Ne moraš se
skrivati ni od koga i ni od čega.
Zvono se ponovno oglasi, a zatim se začuje i prigušeno kucanje, kao da netko,
lupa na vrata laktom ili koljenom.
- Sigurna si? - kaže Drew. - Mogu se izgubiti. Iako je moj unajmljeni auto
parkiran na prilazu.
- Sad sam slobodna žena, a ti si moj prijatelj. Nikome ne dugujem objašnjenje.
- Paris otklipsa prema vratima, a Drew je slijedi. - Ali nema potrebe upuštati se u
detalje ako te netko pita kako se poznajemo. Hajmo biti neodređeni.
Paris otključa vrata. Na trijemu stoji Zoe punih ruku. Preko ramena je
prebacila torbu za laptop, a objema rukama drži veliku kartonsku kutiju iz
poštanskog ureda. Na vrh kutije naslagano je nekoliko neotvorenih paketa koje je
zacijelo također podigla. U kutiji je još pisama Jimmyjevih obožavatelja, kao i,
naravno, podsjetnik da će se Paris uskoro morati pozabaviti s Ruby.
Kao da bi joj Ruby dopustila da to ikada zaboravi. Njezina je majka zasigurno
već dobro upoznata s činjenicom da će Paris naslijediti sve što joj je Jimmy
ostavio, a kladila bi se da će se Ruby još više truditi da se dokopa novca sad kad
je optužnica za ubojstvo odbačena.
Paris je sada milijunašica, baš kao i žena sitno nakovrčane kose koja stoji
ispred nje.
- Zašto nisi sama otvorila vrata? - Paris skine pakete s vrha kutije kako ne bi
pali. - Još uvijek imaš svoju šifru za ulaz.
- Nisam htjela pretpostaviti da je smijem i dalje koristi - kaže bivša pomoćnica
ulazeći u kuću. - I je li to unajmljeni auto na prilazu? Vidjela sam naljepnicu tvrtke
Avis... - Zaustavi se kad opazi Drewa. - Oh. Zdravo.
- Dajte da ja to uzmem. - Drew preuzme kutiju iz Zoeinih ruku i zatim joj
uputi šarmantan osmijeh. - Bok, ja sam Drew. Došao sam posjetiti Jo... - Nakašlje
se. - Paris. Mi smo stari prijatelji.
- Ja sam Zoe - kaže ona, naizgled nesvjesna pogreške koju je Drew umalo
napravio. Odmjeri ga od glave do pete, a Paris zatomi smiješak kad u glasu druge
žene čuje da je djelomice ostala bez daha. - Drago mi je da smo se upoznali.
- Da vam ovo negdje odložim? - upita Drew, šireći usta u još veći osmijeh.
- Možete bilo gdje - kaže Zoe i dalje zureći u njega.

243
 Knjige.Club Books

Paris pokaže niz hodnik. - Ako nemaš ništa protiv, može u Jimmyjev ured -
kaže Drewu uz podsmjeh. - Hvala.
Kad on nestane niz hodnik, Zoe uzme pakete od Paris. - Odakle se on stvorio?
- upita ona. - I je li slobodan? Nisam primijetila vjenčani prsten.
- On je... zapravo ne znam. Još nismo imali prilike popričati o tome što je
novo, ali kad sam ga zadnji put vidjela, bio je u ozbiljnoj vezi. - To je istina. Paris
jednostavno neće spomenuti da je to bilo prije gotovo dvadeset godina. - Jesi li za
kavu? I znaš da nisi morala ići na poštu, zar ne? Više te ne plaćamo.
- Kad smo kod toga - kaže Zoe, prateći Paris u kuhinju, gdje odlaže pakete na
stol. - A što da me ipak plaćate? Znam da sam rekla da planiram krenuti dalje, ali
radije ne bih otišla i ostavila te da se sama nosiš sa svim ovim. Stići će još stvari
koje sam naručila za Jimmyja, koje će trebati organizirati i vratiti. Tu su i
pisma obožavatelja...
- Ja mogu pomoći oko toga - Paris će brzo.
- A moram i osvježiti informacije na njegovoj mrežnoj stranici. Osim toga,
Jimmy je bio uključen u rad brojnih dobrotvornih udruga. Uvijek je govorio kako
bi želio osnovati zakladu pa sam mislila da bih mogla... - Zoe oklijeva. -
Htjela sam predložiti da mu odamo počast tako da je same osnujemo u njegovu
čast. Ako si zainteresirana za tako nešto. U njegovoj oporuci već postoji za to
određen novac i ti ne bi morala previše toga raditi, ja mogu...
- Učini to - Paris će odmah. - Ja ću dodati deset milijuna. Naravno, želim se
uključiti, ali ostat ću iza scene. Ti bi trebala biti ta koja će voditi zakladu. Što
kažeš na to da sve detaljnije pretresemo nakon sprovoda?
- Dogovoreno. - Zoe se nasmiješi i stisne njezinu ruku. - Kad smo već kod
toga, Elsie će uskoro stići. Želi pomoći oko organizacije. Moj savjet ti je da joj ne
dopustiš da preuzme stvar. Jer hoće. Misli da je poznavala Jimmyja bolje od
ikoga.
- Pa, ako ćemo iskreno, i jest.
- Možda - kaže Zoe. - Ali kad nekoga poznaješ tako dugo, problem je u tome
što ti je teško oprostiti se od stare verzije te osobe. Jimmy je uložio puno truda u
to da se promijeni. Ali kad god je Elsie bila ovdje, samo su pričali o dobrim starim
vremenima. Uvijek sam mislila da je zbog njihovog prijateljstva zapeo u prošlosti.
Paris kimne, misleći na Drewa, koji se vrzmao po katu. - Misliš da je moguće
da se stara prijateljstva razviju, ali ostanu bliska, čak i ako se obje osobe
promijene?
Zoeine oči polete prema stropu, kao da zna na što Paris cilja. - Ne znam. Ali
mislim da se za dobra prijateljstva vrijedi boriti.
Ponovno se začuje zvono na vratima. Čini se kao da je sve kao prije. Kad je
Jimmy bio živ, u kući je uvijek bilo prometno, ljudi su uvijek dolazili i odlazili.
Čak i kad je otišao u mirovinu, njegovo je prisustvo stvaralo određenu vrstu
energije.
244
 Knjige.Club Books

- Ja ću - kaže Zoe. - Zapamti, Elsie je ovdje da pomogne, ne da sama donese

sve odluke. Ti trebaš odlučiti kako ćemo proslaviti Jimmyjev život: u velikom
stilu ili skromno.
- Što misliš, što bi on želio?
- Uvijek je izgledao najsretnije kad je bio okružen prijateljima.
- Zoe se nježno smiješi. - Ali on nije ovdje. Proslava njegova života je o
njemu, ali za nas. Zato trebaš napraviti ono što tebi najviše odgovara.
Zadnje što Paris želi je kuća puna ljudi koje jedva poznaje ili uopće ne
poznaje, ali Zoe je u pravu kad kaže da bi to usrećilo njezina muža. Kad su se ona
i Jimmy vjenčali, Paris je kročila u njegov svijet. Uskoro će izaći iz njega i vratiti
se svom mirnom životu. Toliko je toga učinio za nju i ona sigurno može ovu jednu
stvar učiniti za njega.
Zvono se ponovno oglasi, a slijedi ga nestrpljivo kucanje.
- Dobro, najbolje da pustiš Elsie u kuću - kaže Paris. - Drew želi posuditi
jednokratnu britvicu, a sve su u Jimmyjevoj sobi. Nisam bila unutra otkad...
- U redu je ući. Njegova je soba savršeno čista, kao da se ništa nije dogodilo.
Sama sam provjerila nakon što je. ekipa za čišćenje otišla. - Zoe ponovno dotakne
Parisinu ruku. - Obećavam da će sve biti u redu.
- Vidim zašto te volio - Paris će uz blag osmijeh. - Stvarno si zgoditak na
lutriji.
- Mogla bih isto reći i za tebe.
Ovo možda nije nov početak, ali svakako bi se moglo reći da su okrenule novi
list.

245
 Knjige.Club Books

ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE

aris duboko udahne i otvori vrata Jimmyjeve spavaće sobe. Prije nego što joj
P ponestane hrabrosti, brzo prijeđe sobu i šmugne u kupaonicu. Ondje je
zapuhne miris izbjeljivača, ne pretjerano snažan, ali niti slab. Sve izgleda kako
treba, baš kao što je Zoe i obećala. Bijele pločice su bijele, kada blista, a staklo je
čisto.
Otvori prvu ladicu kozmetičkog stolića i počne kopati, tražeći jednokratne
britvice koje je prije nekoliko mjeseci kupila suprugu. Uf, ta drama oko brijanja.
Dok prebire po kutijama zubnog konca, češljevima, proizvodima za njegu kose,
bočicama kolonjske vode i električnom brijaču koji bi on uvijek zaboravio
napuniti, prisjeti se njihove posljednje svađe. Na kraju su pristali na kompromis.
- Daj mi tu prokletu britvu - odbrusila je Paris. - Ako već inzistiraš na glatkom
izbrijavanju, barem dopusti meni da to učinim. Prijedlog je upalio. Jimmy se
napokon smirio.
- Ovo je početak kraja, mala - rekao je uz dramatičan uzdah. Sjeo je na rub
kade, okrenut prema pločicama, zabačene glave, lica i grla prekrivenih pjenom za
brijanje. Paris je stajala iza njega i polako napredovala, pazeći da mu previše ne
pritišće kožu. Prvi je put nekoga brijala, bilo britvom, bilo nekim drugim
uređajem. - Danas se ne mogu obrijati. Za par godina se vjerojatno neću moći ni
popišati. Jaja mi već plaze prema koljenima. Kotrljam se niz brijeg prema smrti.
- Da se nisi usudio nasmijavati me jer ću te slučajno porezati - kaže mu Paris
i nagne se kako bi mu poljubila čelo. - Imaš sreće što te volim, ti tvrdoglavi,
čangrizavi starče.
Kad otvori drugu ladicu, ugleda njegovu malu zbirku britvi. Njih četiri, sve
umotane kako bi se zaštitile oštrice, uredno su poredane na krpici od
mikrovlakana. To je podsjeti da policija još uvijek ima britvu koju je Jimmy
upotrijebio na sebi pa se zapita hoće lije ikada vratiti. Jimmy je posjedovao pet
britvi, a svaka od njih imala je vlastitu priču.
Bi li bilo čudno da tu zbirku da uokviriti? Britve su mu bile prirasle srcu, a
bio je tako staromodan kad je riječ o stvarima koje je volio.
- Ako ne pratiš trendove, nikada nećeš izaći iz mode - znao se šaliti.
U tom trenutku Paris počne kopkati jedna misao, a onda prestane. Nešto nije
u redu. Kad je forenzički tim bio ovdje, obilno su fotografirali kupaonicu,
uključujući sadržaj ladica. Sonny je inzistirao da ona pogleda sve fotografije kako
bi razumjela kakve sve dokaze protiv nje ima tužiteljstvo. Ako se dobro sjeća, nije
li na fotografijama mjesta zločina jedna britva (za koju se pretpostavilo da je
246
 Knjige.Club Books

oružje kojim je počinjen zločin) ležala na podu kupaonice pokraj kade, dok su u
ladici bile samo tri britve?
To bi značilo da je na dan kada je uhićena jedna britva nedostajala iz
Jimmyjeve zbirke. A sada se... vratila?
Odmahne glavom. To ne može biti točno.
Otvorivši posljednju ladicu, napokon ugleda neotvoren paket Gillette britvica
koje se Jimmy nikada nije potrudio upotrijebiti. Zgrabi ga i izađe iz kupaonice.
- Hej - dobaci Drew iz dovratka spavaće sobe. Presvukao se u kratke hlače i
majicu kratkih rukava. - Odličan pritisak vode u gostinjskoj kupaonici. Jesi li
uspjela pronaći britvice?
- Evo ih. - Pruži mu Gilletteov paket.
- Što se dogodilo? - upita on. - Tvoje lice radi ono nešto.
Ona mu ne odgovori.
Moguće je da je Jimmy naprosto zametnuo jednu britvu. Zapravo, ako se u
obzir uzmu njegovi problemi s pamćenjem, to je prilično vjerojatno. Pa ipak...
Zaobiđe Drewa i potrči u kuhinju. Prođe pokraj Elsie koja sjedi u Jimmyjevu
uredu i ovlaš joj mahne. Čini se da je usred poslovnog poziva. Zoe je za
kuhinjskim stolom, pregledava sadržaj otvorenih paketa dok na starom
Sonyjevom kasetofonu svira Creedence Clearwater Revival. I wanna know, have
you ever seen the rain...28
Paris zgrabi svoj mobitel s pulta i vrati se na kat. Negdje u njezinom Gmail
sandučiću nalazi se PDF dokument koji joj je Sonny poslao nakon njihova prvog
sastanka, koji uključuje fotografije mjesta zločina.
Dok ponovno ulazi u Jimmyjevu spavaću sobu pronalazi željeni e-mail i
otvori privitak. Preleti preko brojnih fotografija Jimmyjeva tijela, mrlja krvi,
područja na rubu kade u koji je Paris udarila glavom. Napokon pronalazi ono što
je tražila.
Na fotografiji mjesta zločina u ladici se nalaze jedna, dvije, tri britve.
Vrati se na fotografiju britve koju još uvijek drži policija i potvrđuje da je to
ona s drškom od ebanovine koju je Jimmy kupio u Njemačkoj. To znači da je
britva koja nedostaje na fotografiji i koja se nekim čudom vratila u ladicu ona koju
mu je poklonila Elsie. Paris ju je toga jutra upotrijebila kako bi obrijala
Jimmyja. Sjeća se toga jer, kad je bila gotova, pažljivo ju je isprala kako bi se
uvjerila da na posveti nisu ostale mrlje od kreme za brijanje ili dlačice. To je krvav
posao, ali ti si sasjekao konkurenciju. Voli te E.
Zatim ju je ostavila na rubu umivaonika da se suši.

28
Engl. Želim znati, jesi li ikada vidio kišu... Riječi pjesme Have You Ever Seen the Rain?(op.
prev.).

247
 Knjige.Club Books

Tko ju je uzeo? To mora biti ista osoba koja ju je vratila u ladicu. S obzirom
na to da je u kuci nedavno bilo vrlo malo ljudi, popis je kratak.
Drew, sada glatka i obrijana lica, sustiže je u hodniku na katu.
- Želiš mi reći o čemu razmišljaš?
Ni ovaj put ne odgovori, pa on pođe za njom u kuhinju u prizemlju.
I dalje za stolom, Zoe pregledava pakete i sada pomoću laptopa ispisuje
naljepnice s adresama na koje će vratiti pristiglu robu. Drew joj priđe i podigne
paket s osam kaseta marke Maxell, zamotan u prozirnu plastiku.
- Ne mogu vjerovati da ih i dalje proizvode - kaže oduševljeno.
- Jel’ da? - Zoe ga pogleda sa smiješkom. - I hvala Bogu na tome, jer bi se
Jimmy snimao dok je uvježbavao šale. Zadnji paket od osam kaseta potrošio je za
oko dva tjedna.
- Hej, Zoe, jedno brzopotezno - obrati joj se Paris. - Da nisi slučajno uzela
jednu od Jimmyjevih britvi iz njegove ladice? Prije nego što je umro?
- Hm? - Zoe nastavlja tipkati.
- Znaš onu s posvetom, od Elsie? Nije bila u ladici onog dana kad su
fotografirali mjesto zločina. Ali sada je ondje.
Zoe zuri u ekran dok odgovara: - Jesam li ti ikad pričala o tome kako smo
Jimmy i ja putovali u Seattle i on je pokušao sakriti britve u ručnoj prtljazi?
Naravno, osiguranje u zračnoj luci ih je otkrilo, trebala si im vidjeti face. Da se
radilo o nekome drugome, a ne o Jimmyju Peralti, vjerojatno bi ga uhitili. Uspjela
sam ih spremiti u prtljagu koju smo predali. - Zakoluta očima. - Tipično za
Jimmyja. U nekim je stvarima tako pametan, o drugima nije imao pojma.
- Zoe. - Paris se trudi ostati strpljiva. - Britva. Od Elsie. Jesi li je uzela, možda
da je daš naoštriti, prije nego što je Jimmy umro? I onda je vratila nakon što sam
dobila kuću natrag?
- Nemam pojma o čemu govoriš. Nisam ni pipnula Jimmyjeve britve.
- Kad si zadnji put bila u njegovoj kupaonici?
- Rekla sam ti, na brzinu sam je pregledala nakon što je otišla ekipa za
čišćenje. Ali nisam ulazila. - Zoe ponovno podigne pogled i ovoga se puta uspravi
u stolici. - Što se događa? Zašto me ispituješ?
Paris prekriži ruke na prsima i čeka. Drew se naginje preko kuhinjskog pulta
i pravi se da pregledava Jimmyjevu zbirku kaseta.
- Zadnji put sam fizički bila u Jimmyjevoj kupaonici u noći dobrotvorne
priredbe - kaže Zoe. - Sjećaš se da sam ti rekla da nije bio zadovoljan izvedbom?
Kad smo se vratili kući, htio je vježbati u kupaonici kako bi se mogao gledati u
zrcalu.
Paris kimne.
- Kad se popeo na kat, doviknuo mi je da mu je kaseta koju ima puna i zatražio
novu. Imali smo još samo jednu kasetu pa sam mu je donijela, a drugu sam
248
 Knjige.Club Books

spremila u njegov ured. - Zoe podigne pakiranje Maxell kaseta. - A zatim sam mu
naručila nove zalihe. Nakon toga mi je rekao da idem kući.
- Čekaj. - Paris na trenutak zuri u nju pa se okrene Drewu, koji se i dalje pravi
da ne obraća pažnju. Zatim se okrene natrag Zoe. - Hoćeš reći da je kaseta u
kazetofonu bila nova?
- Da.
- Kada si je stavila unutra?
- Oko pola deset, prije nego što sam otišla. - Zoe je na rubu živaca. - Na što
ciljaš, Paris? Imam osjećaj da me za nešto optužuješ.
- Policija je zaplijenila kasetu iz kasetofona kao dokaz. - Paris pokušava
razumjeti nove informacije pa govori polako. - Na toj kaseti se na samom kraju
čuje Elsien glas. Ništa posebno, nešto u stilu, „Zar si zaboravio da imamo
planove?“. A onda je Jimmy prestao snimati.
Drew je promatra i kima glavom. Čini se da točno zna na što Paris cilja, iako
Zoe to očito nije jasno.
- Ali kad je policija pitala Elsie o tome... - Paris se naglo zaustavi.
Završivši s poslovnim razgovorom, Elsie je ušla u kuhinju. U ruci drži
nekoliko naljepnica s adresama koje je zgrabila iz pisača u Jimmyjevu uredu i
pruža ih Zoe.
- Kad je policija pitala Elsie... što? - obrati se Paris. Zatim se okrene prema
Drewu, odmjeravajući ga. - Bok. Elsie Dixon. A vi ste?
- Drew Malcolm. - Oni se rukuju.
- Što je bilo? - Elsie se ogleda oko sebe. - O čemu razgovaramo?
- Elsie. - Paris se trudi kontrolirati svoj glas. U sebi žarko želi vrisnuti. - Kad
si zadnji put vidjela Jimmyja?

249
 Knjige.Club Books

ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE

D a nema Jimmyjeva starog kasetofona na kojem svira pjesma Fleetwood

Maga, kuhinja bi bila posve tiha. Čini se da svi zadržavaju dah i sve su oči
uprte u sitnu odvjetnicu. Thunder only happens when its raining...29
- Elsie - Paris će ponovno. - Molim te da odgovoriš na pitanje. Kad si zadnji
put vidjela Jimmyja?
- Već znaš kad sam zadnji put vidjela Jimmyja. - Elsie zadjene pramen srebrne
kose iza uha. - Detektivka me to pitala za vrijeme tvoga prvog intervjua, sjećaš
se? Bilo je to par dana prije nego što je umro. U utorak. Došla sam ovamo po
njega, išli smo na doručak.
- I zato je tvoj glas snimljen na kasetu - kaže Paris. - Onu o kojoj te pitala
detektivka Kellogg. Onu na kojoj Jimmy vježba.
- Pitaš me ili me obavještavaš? - Elsie se ogleda po kuhinji, svjesna da svi
zure u nju. - Da, onda je moj glas snimljen na kasetu. A sada lijepo reci ono što
zapravo želiš reći.
Kad Zoe oštro i glasno udahne, svi se okrenu prema njoj. Napokon je shvatila
na što Paris cilja i oči joj se rašire dok zuri u Elsie.
- Isuse Bože, lagala si - kaže Zoe, pokrivši usta rukom. - Jebena lažljivice.
Kaseta s tvojim glasom nije od utorka ujutro. Snimljena je u noći kad je Jimmy
umro. Ja sam stavila novu kasetu u pola deset, prije nego što sam otišla kući. To
znači da si ti bila ovdje, u kući, u njegovoj kupaonici nakon što sam ja otišla. Zašto
bi lagala o tome gdje si bila te noći osim ako...
- Elsie, što si učinila? - Paris upita tiho. Jedva može vjerovati što se događa. -
Jesi li ti ubila Jimmyja? Jesi li ti ubila Jimmyja i smjestila mi?
Elsieno je lice jarko crveno i bijesno gleda u njih dvije. - Kako uopće imate
obraza optuživati me za...
- Nitko vas za ništa ne optužuje, gospođo - kaže Drew. - Samo su vas uhvatile
u laži, to je sve.
Elsie odmahne rukama. - Ovo je smiješno. Prokleto ste sišle s uma. Svi znamo
da se Jimmy ubio. - Kad se okrene prema Drewu, glas joj drhti. - Ne znam tko ste,
dovraga, vi, ali možete začepiti.
- Zašto onda lažeš? - poviče Zoe. - Ti si ta koja je onesposobila kućni
sigurnosni sustav i obrisala podatke o korištenju, zar ne? Nisi htjela da itko zna
29
Engl. Grmi samo onda kada kiši... Riječi pjesme Dreams (op. prev.).

250
 Knjige.Club Books

da si bila ovdje. Što, upotrijebila si sken Jimmyjeva lica kako bi otključala njegov
mobitel nakon što je... - Nešto je stegne u grlu pa ne može završiti rečenicu.
- Jesi li ti uzela britvu, Elsie? - upita Paris. - Onu s kojom si ga ubila? Bila je
na rubu umivaonika. Jesi li zamijenila britve tako da izgleda da je koristio drugu
kako bi počinio samoubojstvo? Sve one oštrice su manje-više iste veličine i
oblika, a onog jutra kad sam uhićena u ladici su bile tri. Sada ih je ondje četiri.
Jesi li uzela oružje kojim je počinjeno ubojstvo i onda ga vratila u nekom trenutku
u prošlih nekoliko dana? Bila si ovdje nekoliko puta.
- Ti mrska, podla kujo - kaže Zoe, ne potrudivši se pričekati Elsien odgovor.
- Pustila si da Paris optuže za ubojstvo.
Elsieno je lice bijelo. Stoji leđima uza zid kuhinje, ramena su joj savijena
prema naprijed kao u životinje stjerane u kut, oči joj skaču s Paris na Zoe pa na
Drewa, a zatim natrag na Paris. - Ne moram to slušati. Nakon svega što sam
učinila za tebe...
- Nisam se trebala vratiti kući te noći - kaže Paris, koraknuvši prema njoj. -
Nisi mi pokušavala smjestiti, jer kako bi to mogla učiniti ako se nisam trebala
vratiti do iduće večeri? Ali ti si bila ovdje.
Napravi još jedan korak prema njoj. Jedva obuzdava poriv da ovije ruke oko
Elsiena grla.
- Ti si ga ubila, zar ne? - kaže Paris. - A onda si to pokušala prikazati kao
samoubojstvo. Znala si da će ljudi povjerovati u to zbog njegove prošlosti. Kad
sam se vratila ranije sjebala sam ti plan. Zbog toga su svi pomislili da sam ga ja
ubila. A ti nisi ništa rekla, jer ako već netko mora biti optužen za ubojstvo, bolje
ja nego ti.
Elsie se još više stisne uza zid.
- Znači bila je to nesreća? - upita Paris. - Ili si ga namjerno porezala? Čime te
je tako razljutio? Ako je to bila nesreća, zašto, dovraga, nisi nazvala hitnu?
- Jer je bilo prekasno! - vrisne Elsie i brizne u plač. - Bilo je jasno da više
nikad neće biti moj, što sam trebala učiniti, što? Gledati kako je sretan s tobom?
Bila sam tako blizu, mi smo bili tako blizu, a onda si se niotkuda stvorila ti i
oborila ga s nogu.
Elsie toliko snažno jeca da jedva može protisnuti riječi.
- Jimmy i ja smo toliko toga prošli zajedno, ali on je samo htio biti s nekime
tko nije imao pojma kakva je osoba nekada bio. A onda me prije šest mjeseci
zamolio da mu promijenim oporuku. Htio je Ostaviti većinu svog novca tebi.
Rekla sam mu da je sišao s prokletog uma. A zapravo je doslovno silazio s uma,
zar ne?
- I tebi je ostavio novac - kaže Paris. - I Zoe.
- Ali ja nisam htjela njegov novac, htjela sam njega - kaže Elsie. - Voljela sam
ga. Zar ne shvaćaš? Pedeset prokletih godina voljela sam toga slomljenog,
sebičnog, arogantnog čovjeka, a on se većinu vremena uopće nije mogao sjetiti
251
 Knjige.Club Books

naših dogovora. Te sam večeri navratila nakon dobrotvorne priredbe jer smo
trebali provesti malo vremena zajedno, ali on je zaboravio, jer je uvijek
zaboravljao kad se radilo o meni. Popela sam se na kat, a on je bio u kupaonici i
uvježbavao šale. Nova oporuka ležala je na noćnom ormariću. Vidjela sam svotu
koju ti je odlučio ostaviti. Rekla sam mu da je lud, a on je meni rekao...
Elsie teško diše pa zastane kako bi došla do zraka. - On je meni rekao da se
to mene ne tiče i da živim svoj život. Možeš li to zamisliti? Nakon svega što sam
učinila, da mi kaže tako nešto? Nisam to namjerno učinila, Ali britva je bila ondje,
a ja sam puknula. - Koljena je izdaju i ona potone na pod.
- Bio je ljut - Paris će tiho, gledajući je s čuđenjem i užasom - jer je zbilja
zaboravio, Elsie.
Pjesma završi. Nekoliko sekundi kasnije i kaseta dođe do kraja pa tipka na
kasetofonu iskoči s praskom.
Jimmy se nije ubio. Pored sve tehnologije ovoga svijeta, Elsie će ići u zatvor
zbog ubojstva svoga najstarijeg prijatelja zahvaljujući analognoj Maxell kaseti
koja nema oznaku vremena, nema sigurnosnu kopiju, nema iCloud.
Jimmy je bio u pravu.
Tehnologija je sranje, mala. Stara je škola uvijek najbolja.

252
 Knjige.Club Books

ČETRDESET PETO POGLAVLJE

roslava Jimmyjeva života raskošan je događaj koji je pohodilo mnoštvo

P njegovih prijatelja iz Hollywooda i svih dijelova svijeta koji su doputovali u
Seattle kako bi odali počast najduhovitijem čovjeku kojega je većina njih ikada
upoznala. Bilo je nešto suza, ali je najviše bilo smijeha. Bilo je to upravo ono što
bi Jimmy želio.
Jedina osoba koja nije bila na proslavi bila je Jimmyjeva najstarija prijateljica.
Nakon što je uhićena, Elsie je sve priznala detektivki Kellogg i objasnila što
se dogodilo one noći kad je ubila Jimmyja. Njih su se dvoje posvađali i Jimmy je
rekao nešto okrutno. Elsie je zgrabila britvu koja je ležala na rubu umivaonika i
zamahnula njome prema njemu, ali samo, tvrdila je, kako bi naglasila ono o
čemu je pričala. Podsjetila ga je na dan kad mu je poklonila tu britvu i na
desetljeća njihova prijateljstva, i rekla mu je da joj je dosta da je uzima zdravo za
gotovo.
Jimmy joj se na to nasmijao u lice, a ona je nasrnula na njega. On ju je zgrabio
za zapešće pa su se neko vrijeme hrvali, sve dok ona nije istrgnula ruku i pritom
britvom porezala unutarnju stranu njegova bedra. On je pao u kadu i iskrvario za
manje od minute.
Njegova je smrt bila nesretan slučaj, rekla je Elsie. Nije joj bila namjera ubiti
ga i smatrala je da jedino može cijelu stvar predstaviti kao samoubojstvo.
Začepila je kadu i napunila je toplom vodom. Krpicom za pranje pažljivo je
izvadila drugu britvu, iste veličine i oblika iz njegove ladice, potopila je u krvavu
vodu i zatim stavila u njegovu ruku, kako bi prirodno pala na pod. Uz pomoć
Jimmyjeva mobitela, obrisala je sve podatke iz aplikacije za nadzor kuće. A zatim
je zamotala britvu kojom ga je ubila i ponijela je kući, zajedno s njegovim
primjerkom nove oporuke.
Bojala se riješiti se britve jer je imala posvetu. Umjesto toga ju je očistila
izbjeljivačem i vratila u Jimmyjevu ladicu nakon što je uzrok njegove smrti
službeno proglašen „neutvrđenim“, a optužbe protiv Paris su odbačene. Budući
da je slučaj bio zatvoren, pretpostavila je da se nitko neće pitati zašto su u ladici
prije bile tri britve, a sada ih je četiri.
Nitko nije trebao biti optužen za ubojstvo.
Nico Salazar htio ju je optužiti za ubojstvo iz nehaja, manipulaciju dokazima
i ometanje pravde. Na savjet svog odvjetnika, Sonnyja Everlyja, priznala je
krivicu u zamjenu za blažu kaznu: sedam godina u zatvoru za ubojstvo iz nehaja,
ali uz dobro ponašanje mogla bi izaći za četiri.
253
 Knjige.Club Books

Zbog njezine dobi i činjenice da nema nasilnu prošlost, pristali su poslati je u

manji zatvor za žene poluotvorenog tipa.
Elsie Dixon imat će sedamdeset dvije godine kad izađe na slobodu.
Natpis ispred kuće oglašava da se nekretnina prodaje. Zoe je zadužena za
prodaju čitava Jimmyjeva imanja: sve je u ponudi, osim Jimmyjevog starog
kasetofona i zbirke kaseta, jedinih stvari koje Paris želi zadržati.
Drew je ostao na komemoraciji i sada se, kao i prije toliko godina,
pozdravljaju na prilazu.
- Nikad te nisam pitala - kaže Paris dok ga prati do iznajmljena auta. - Što je
bilo s Kristen? I jeste li dobili sina ili kćer?
- Kirsten - kaže Drew i znakovito je pogleda pa se oboje zahihoću. - Kad sam
stigao do mamine kuće jutro nakon požara, čekala me na trijemu. Prije nego što
sam mogao išta reći, rekla mi je da misli da je vjenčanje pogreška i da ćemo na
kraju samo biti ogorčeni jedno na drugo i zeznuti naše dijete. Dobri smo
suroditelji. Kirsten se udala nekoliko godina kasnije i Sasha ima polubrata i
polusestru. Sve je ispalo baš onako kako treba.
Izvadi mobitel i pokaže joj fotografiju. Sasha je prekrasna, jer naravno da jest.
Ima Drewov osmijeh.
- I nikada se nisi poželio oženiti? - upita Paris.
- Baš i ne - kaže Drew. - Ispalo je da imam dosta vlastitih problema koje
trebam sam riješiti. Moja mama kaže... - Lecne se. - Nikad nisam mislio da ću
postati tip koji rečenice započinje sa „Moja mama kaže“.
- Belinda je sjajna žena. Reci mi.
- Rečeno mi je - kaže Drew, gurajući ruke u džepove - da moje veze nikad ne
postanu ozbiljne jer se ne mogu mjeriti s vezom kakvu sam zamislio da bih imao
s tobom.
- Oh. - Paris osjeti da je pocrvenila. - A ti se... slažeš s tim?
On spusti pogled prema njoj. - Sad kad te opet vidim, vjerojatno da.
Po prvi put shvaća da je moguće istovremeno se osjećati razoreno tugom i
ispunjeno srećom.
- Nisam spremna - kaže Paris, ali ne skreće pogled. - Možda nikada neću biti
spremna.
- Možemo o tome razgovarati kad se vratiš u Toronto. - Drew se ceri. - Otići
ćemo u Junior’s.
- Kako znaš da se vraćam?
- Zbog Ruby - kaže Drew. - Imaš nedovršena posla sa svojom majkom.
Među njima nakratko zavlada tišina.
- Koliko traži? - upita on.
- Deset milijuna.

254
 Knjige.Club Books

On tiho zazviždi. - Hoćeš moj savjet?

- Znaš da hoću.
- Ne daj joj ni centa. Nema dokaza da si ubila Mae, jer nisi. Podmetnula si
požar. Nisi ubojica.
On je ponovno zagrli i poljubi u čelo. Ona ostaje na prilazu sve dok se stražnja
svjetla njegova unajmljenog automobila ne izgube u daljini.
Nije ubila Jimmyja. Nije ubila Mae.
Ali jest ubojica.

***

Nakon što Zoe napokon ode i kuća utone u tišinu, Paris otvori kartonsku kutiju
punu pisama Jimmyjevih obožavatelja. Nakon svega nekoliko minuta kopanja
pronađe ono što je tražila.

Najdraža moja Joey,

Čestitam. Oslobođena si svake krivice. Kojeg li iznenađenja.
Moram ti reći da polako gubim strpljenje. Razumijem da si imala
pune ruke posla, ali u urni je i dalje pepeo koji nije tvoj. A i obje znamo što
si učinila Charlesu.
Deset milijuna. Ovo je moje posljednje pismo. Što znači da je ovo
tvoja posljednja šansa.

S ljubavlju,
Mama

Paris pronađe kemijsku olovku i prazan komad papira pa na brzinu nažvrlja

poruku koju pošalje čim je gotova s pisanjem.

Uskoro sam ondje.

J

255
 Knjige.Club Books

ŠESTI DIO

I’m only here to witness the remains of love exhumed...30

- Barenaked Ladies, Call and Answer

30
Engl. Ovdje sam samo kako bih vidio ostatke ekshumirane ljubavi... (op. prev.).

256
 Knjige.Club Books

ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE

e može otići u Golden Cherry i ne može otići u Junior’s.

N Ipak je smatraju mrtvom. Dok sjedi u Drewovu Audjju na parkiralištu iza
obje zgrade, stigne joj poruka.
Gužva. 10 minuta. Jerk piletina ili s curryjem?
Oboje, odgovara ona.
On joj pošalje emoji prasećeg lica. Ona njemu pošalje fotografiju svoga
podignutog srednjeg prsta.
Stražnja vrata bivšeg striptiz kluba se otvore i ona ugleda muškarca kako
izlazi. Dva metra visok, mišićav, prirodno tamnoput. Njegova crna kosa sada je
posuta bijelim točkicama. Napokon ga je potražila na Linkedlnu (anonimno
pretraživanje, naravno) i doznala da je već deset godina Cherryn poslovni partner.
Neko vrijeme promatra kako Chaz iznosi stvari kroz stražnja vrata i tovari ih
u kombi. Kad je gotov, rukom protrlja mjesto na dnu desne strane leđa. To ga je
mjesto oduvijek mučilo i čudno je koliko joj je ta gesta poznata, čak i nakon toliko
vremena. Zatim se zaustavi i okrene.
Oduvijek je imao tu nestvarnu sposobnost da osjeti kad ga netko promatra.
Ona bi instinktivno trebala pokušati sakriti lice, ali to ne učini. Umjesto toga,
spusti prozor kako bi se njih dvoje bolje vidjeli.
Chaz se ukoči. Licem mu se polako razlije izraz prepoznavanja i usne razvuče
u najširi osmijeh koji je ikada vidjela na njemu. Neko se vrijeme gledaju sa
suprotnih strana parkirališta. On joj ne prilazi. Ona ne izlazi iz auta. Umjesto toga,
on položi ruku na srce, a ona učini isto.
Hvala ti, Chaz.
U trenutku kad se Chaz vrati unutra, Drew se baci na vozačko sjedalo. Miris
jerk začina i curryja ispune auto, na što njezin želudac reagira glasnim kruljenjem.
- Čuo sam to. - Drew pali auto. - Gdje želiš ovo pojesti?
- Vodi me kući - kaže ona.

***

Dvadeset pet godina poslije, Willow Avenue 42 ne izgleda baš onako kako se
sjeća.

257
 Knjige.Club Books

Svjetlije je. Staru smeđu zgradu od cigle obojih su u svijetlu nijansu, a

zahrđali balkonski zid zamijenili su ogradom od kovanog željeza. Predvorje
zgrade renovirano je: nova vrata, nove pločice, sve novo. Sada zapravo izgleda
kao lijepo mjesto za život. Park na suprotnoj strani ulice je čist, s dvije nove dječje
sprave za igranje koje prije nisu bile ondje.
Ona podigne pogled uvis prema stanu broj 403, pitajući se tko sada ondje
stanuje. U posljednjih je devetnaest godina vjerojatno bilo mnogo stanara, od
kojih svaki ima svoju priču. Njezina je tek jedna od mnogih. Boravak ovdje budi
jasne uspomene na noć u kojoj su odveli Ruby i, iako se silno trudila ne
razmišljati o tome, zapravo nije moguće zaboraviti nešto što ti je
stubokom promijenilo život.
Ali s vremenom, može se toga manje sjećati.
Krajičkom oka ugleda dim, a zatim opazi muškarca koji peče roštilj na
balkonu na četvrtom katu. Roštiljanje je nekada bilo zabranjeno, ali možda ga
sada dopuštaju. Muškarac okreće hamburgere dok razgovara na mobitel i ona
shvati da je to gospodin Malinowski, nadstojnik zgrade koji je nekada živio na
prvom katu. Je li i dalje nadstojnik?
Staklena vrata predvorja, se otvore i ona promatra ženu odjevenu u šareno
zaštitno odijelo medicinske sestre kako pridržava vrata starijoj gospođi s
hodalicom. Istog trena prepozna gospođu Finch. Njihovoj staroj susjedi koja je
živjela niz hodnik sada je zacijelo osamdeset godina. Njezina je kućna haljina
zamrljana i visi na njezinom koščatom tijelu. Bijela kosa joj je toliko tanka da
se kroz nju vidi ružičasti skalp. Iako su godine koje su uslijedile bile teške, žena
je učinila dobru stvar pozvavši policiju.
Paris se vrati u auto. Dok se ona i Drew udaljavaju, u glavi se pozdravna s
djevojčicom koja je živjela u Willow Parku, onom koja je preživjela svoju majku.
Sve uspomene vezane uz ovo mjesto su bolne, ali pripadaju životu koji više nije
njezin.
A s vremenom, sjećat će ga se sve manje i manje.

258
 Knjige.Club Books

ČETRDESET SEDMO POGLAVLJE

a svjetlu dana, Maple Sound izgleda bitno drugačije, mirno i ljupko, kao
N
grada.
živopisan gradić u kojem bi poželio živjeti svatko tko pokušava pobjeći iz

Ruby sigurno mrzi biti ovdje.

Dugo se voze uz brdo prema kući tite Flore. Kad stignu do vrha, Drew isključi
motor. Neko vrijeme sjede u tišini, zureći preko ribnjaka u dvokatnicu u kojoj je
provela pet dugih godina. Kad je posljednji put bila ovdje, bilo je previše mračno
da bi išta vidjela, no sada, na svjetlu kasnoga popodnevnog sunca, jasno vidi
trud uložen u njezino održavanje. Fasada je obojena u bijelo, baš kao i trijem, a
cvijeće koje raste uzduž pročelja u punom je cvatu. Tita Flora sada je u mirovini,
a otkad tita Mickyja nema, zacijelo ima mnogo slobodnog vremena koje ulaže u
održavanje kuće. Nikada nije izgledala bolje.
Na kuhinjskom se prozoru nazire silueta u pokretu. Ne treba joj vidjeti lice da
zna kome pripada. Tu bi siluetu prepoznala bilo gdje.
- Što misliš, koliko dugo? - upita Drew, prekidajući tišinu u automobilu.
- Sat - kaže ona. - A to je pedeset pet minuta dulje nego što bih željela biti
ovdje.
- Imaš ček?
Ona se potapša po džepu.
- Još uvijek ne mogu vjerovati da si zbilja bila u banci. - Drew odmahne
glavom. - Hoćeš li da uđem s tobom?
- Ne, ovo moram učiniti sama. - Lagano mu stisne ruku i otvori suvozačka
vrata. Ne može predvidjeti što će Ruby reći i bez obzira na to kako će ovaj
sastanak završiti, postoje stvari za koje nikada ne želi da ih Drew čuje. Ama baš
nikada. - Bit ću u redu.
- Čekat ću te ovdje - doda Drew prije nego što ona zatvori vrata. - Nemojte
se, ono, poubijati.
- To ne mogu obećati. - Opazi zabrinut pogled na licu svog prijatelja pa
zakoluta očima. - Drew, šalim se.
- Kad ste vas dvije u pitanju, to nije smiješno.
Ona zatvori vrata auta i još nekoliko sekundi zuri u kuću. Polako počne hodati
prema njoj, prolazeći pokraj ribnjaka koji je trenutno tih. Popne se po stubama
trijema, ali prije nego što uspije podići ruku i pokucati, vrata se otvore.
Nakon dvadeset pet godina, stoji licem u lice sa svojom majkom.
259
 Knjige.Club Books

Udaljene dva metra, zure jedna u drugu sa suprotnih strana dovratka. Nijedna
od njih ne pokušava zagrliti onu drugu ili joj pružiti ruku.
Prvo što primjećuje je Rubyna prepoznatljiva crna kosa: nekad duga i bujna,
sada je odrezana do ramena, a njezin prirodni sjaj zatomile su godine i jeftine boje
za kosu. Njezina gola koža sada ima blagu teksturu papira koja naglašava kutove
njezinih jagodičnih kostiju koji prije nisu bili vidljivi. Iako je njezina majka još
uvijek nekoliko centimetara viša od Paris, čini se da se smanjila. Na sebi ima
široke hlače i žutu majicu kratkih rukava, a na nogama nove papuče.
- Izgledaš kao ja kad sam bila tvojih godina - Ruby će napokon. U glasu joj
se nazire tračak ljubomore. To je najbolji kompliment koji joj može dati.
- A ti sada izgledaš kao lola Celia - kaže Paris.
Slijedi duga stanka. Paris ne pokušava ući. Što se nje tiče, ovo mogu obaviti
na trijemu.
Ruby šire otvori vrata. - Uđi.
Paris kroči unutra i u tom trenu, kao na znak, žabe kraj ribnjaka počnu
kreketati.

***

Kuća je čišća i tiša nego ikad prije.

- Gdje su svi? - upita Paris, iako već zna odgovor.
- Tvoja lola je na Filipinima, u Cebuu - kaže Ruby. - Otputovala je prije nego
što sam stigla, ali vraća se za mjesec dana. A tvoja tita Flora otišla je u Toronto
za vikend.
- A ti nisi htjela ići s njom u grad?
- Odsjest će kod prijatelja. Ja nisam bila pozvana. - Ruby sjeda za kuhinjski
stol i rukom joj da znak da i ona učini isto. - Jesam li to vidjela Drewa vani? Kad
je pitao jesam li danas slobodna, pretpostavila sam da me dolazi intervjuirati za
podcast o meni. Nije spominjao da će dovesti tebe.
- Nema podcasta o tebi - kaže Paris. - Zamolila sam ga da odustane od toga.
- I pristao je? - Ruby podigne obrvu. - Samo tako?
- Nevjerojatno, zar ne? - Paris si dopusti malen osmijeh. - I zamisli samo,
nisam čak morala ni spavati s njim.
- Sad si sarkastična. - Njezina majka stegne usne. - Lijepo se razgovaraš s
majkom.
- Radije bi da te udarim? - upita Paris. - Da te pljusnem? Da ti gasim cigarete
na vratu? Bi li to bilo pristojnije?
- Isuse Bože. - Rubyna stolica zaškripi dok je odguruje od stola. Ode do
kuhinjskog ormarića i izvadi dvije šalice pa im objema ulije kave iz vrča koji se

260
 Knjige.Club Books

nalazi na kuhinjskom pultu. Zatim u obje kave doda zamjenu za mlijeko u prahu.
Upravo je tako pripremala kavu devedesetih godina. - Još si ljuta zbog toga? To
je bilo tako davno. Vrijeme je da kreneš dalje. Sad si odrasla osoba, Paris.
- Onda sam bila dijete, Ruby.
Duboko uzdahnuvši, njezina majka položi obje šalice na stol. - Ovdje si da
razgovaraš o prošlosti ili da mi platiš kako Ja ne bih pričala o prošlosti?
- I jedno i drugo - odgovara Paris. - Dobit ćeš svoj novac.
- Dobro - kaže Ruby. - Duguješ mi. Zaslužila sam taj novac. Odgulila sam
dvadeset pet godina u zatvoru za tebe.
- Za mene? - Prisiljava se ostati mirnom. - To govoriš sama sebi?
- Znaš da jesam. - Njezina majka otpije kavu i zavali se u stolicu. - Nikada
nisam nikome rekla što si učinila Charlesu.
- Zato što si znala da ti ne bi vjerovali - kaže Paris. - Njegova je krv bila na
tvojoj haljini i tvoji su otisci bih na njegovu nožu. Izbola si ga šesnaest puta.
Ruby nagne glavu. - Toliko puno?
- Šesnaest puta - ponovi Paris. - A meni je bilo samo trinaest godina. Da si
mene optužila za bilo što, samo bi ispala još gora.
- Sjebala si me na sudu kad si svjedočila da te Charles nikada nije dirao.
Trebala si samo reći tu jednu jedinu stvar. Tu jednu istinitu stvar. - Ruby odmahne
glavom. - Nijedna porota ne bi osudila majku koja je štitila svoju kćer.
- Isuse, i dalje to radiš. - Paris zuri u nju s nevjericom. - Iskrivljavaš istinu dok
ne postane ono što želiš. Čula sam tebe i Charlesa, dobro? Čula sam kako se
svađaš s njim u drugoj sobi. Optužila si ga da te iskorištava kako bi došao do
mene. I bila si u pravu jer upravo je to radio, jer to je ono što muškarci poput
Charlesa rade. A onda sam ga čula kako se smije i kaže ti da si ružna kad si
ljubomorna i da vas dvoje nikada nećete biti zajedno jer nisi nimalo otmjena.
Ruby suzi oči, a obrazi joj postanu ružičasti. - Nije to rekao.
- Oh, mama - kaže Paris, nazvavši je posljednji put tim imenom. - Uvijek sam
ti zavidjela na sposobnosti negiranja stvarnosti koja ti ne odgovara. Dopusti da ti
osvježim pamćenje.
Otpije dug gutljaj grozne kave. Zatim ih obje vrati u noć za koju je mislila da
je nikada neće morati ponovno posjetiti.

***
Joey je duboko spavala kad se Charles uvukao u krevet pokraj nje. Iako često nije
mogla zaspati kad bi znala da je netko blizu, on se čitavu večer činio toliko
zaokupljenim njezinom majkom da se toga puta osjećala sigurnom.
Sama je kriva što je to pretpostavila. Charlesu je bilo svejedno što je to bila
njegova kuća, njegov obiteljski dom, i što je spavaća soba njegove kćeri bila s

261
 Knjige.Club Books

druge strane zida. Za muškarce poput njega granice nisu postojale. Oni su
razmišljali samo na jedan način.
Osjetila je ruku na trbuhu i sasvim se probudila. Oči su joj se širom otvorile,
ali nije vidjela ništa jer je soba bila u mraku. Instinktivno se pokušala otkotrljati
na drugu stranu kreveta, ali on se popeo na nju i pritisnuo je svojom težinom.
- Šššš - prošaptao je Charles, kiselog zadaha od crvenog vina i sira koji je
ranije jeo. - Samo se opusti. Tvoja mama može biti jako zabavna, ali meni si
nedostajala ti, Joey.
Snažno se migoljila pod njim, ali kao i prošli put (kao i svaki put) to se
pokazalo beskorisnim. On je bio veći, pametniji i moćniji nego što bi ona ikad
mogla postati. To nikada nije bila pravedna borba. Mogla je samo zatvoriti oči,
ostati mirna i dopustiti tami da je obuzme.
Nije znala koliko je vremena prošlo (možda jedna minuta, možda deset), ali
začula je kako se vrata otvaraju, a zatim su se upalila sva svjetla u sobi. Madrac
je poskočio jer je s njega iznenada, nestala Charlesova težina kad se ovaj brzo
otkotrljao s nje i sletio na pod s tupim udarcem. Joey je otvorila oči i treptala
promatrajući jarko osvijetljenu prostoriju. Njezina je majka stajala u dovratku
gostinjske spavaće sobe, pomičući pogled s Charlesa na Joey pa ponovno na
Charlesa. Izgledala je bijesno. Joey se uspravila, a kad je posteljina kliznula s nje,
s olakšanjem je ustanovila da je još uvijek odjevena.
- Koji si to kurac radio? - Rubyn je glas bio promukao. Oči su joj se laserskom
preciznošću usredotočile na čovjeka koji je sada teturao po sobi, popravljajući
svoju odjeću. Joey se čudila što se njezina majka uopće potrudila postaviti pitanje
na koje je već znala odgovor. - Jesi li ti to dirao moju kćer?
- Ne, draga, ne - rekao je Charles. Lice mu se zacrvenilo. - Ustao sam jer mi
se učinilo da sam čuo neku buku, ali previše sam popio. Izgleda da sam završio u
krivoj spavaćoj sobi. - Prisilio se nasmijati.
Ruby se okrenula svojoj kćeri. - Joey? Jel’ to istina?
Joey se nije mogla natjerati da odgovori. Umjesto toga, zurila je u Ruby i
mislima tjerala majku da je svejedno čuje. Sad znaš, mama. Vidjela si vlastitim
očima. Molim te, natjeraj ga da prestane.
Ruby se okrenula Charlesu. - Ti jebeni kurvin sine. Ja ti stvarno nisam
dovoljna?
- Slušaj, Ruby...
- Nemoj ti meni, slušaj, Ruby - prosiktala je. - Ona ima trinaest godina.
Pokušao si ju pojebati?
Charles joj je prišao i udario je.
Ruby je zateturala unatrag, udarivši glavom o dovratak. Joey je vidjela crvenu
mrlju kako se širi majčinim licem.

262
 Knjige.Club Books

- E, sranje - reče Charles s gađenjem. - Gle, sve ovo je samo nesporazum,

okej? Hajmo se svi smiriti. Nemaš se zašto uzrujavati. Jel’ tako, Joey? Reci mami
da je sve u redu. Onda ćemo se svi vratiti u krevet. Ujutro ću napraviti doručak i
odvesti vas cure u šoping. Kako vam to zvuči?
- Razgovarat ćemo u sobi - odbrusila je Ruby i okrenula se na peti, a Charles
ju je slijedio.
Minutu kasnije, Joey ih je čula kako se ponovno svađaju i izmjenjuju zlobne
uvrede. Ruby je Charlesa nazvala bolesnom pizdom. Charles je Ruby nazvao
ljubomornom kučkom i sponzorušom. Ironija je u tome što su oboje bili u pravu.
Joey je kliznula s kreveta i otišla ravno u kupaonicu, gdje je koristila WC i
pokušala se srediti. Ostala je ondje sve dok vikanje nije prestalo i izišla tek kad je
tišina potrajala dulje od minute.
Kad je otvorila vrata, vidjela je da se Ruby vratila te s užasom ustanovila da
je majčina ljetna haljina poprskana krvlju. U Rubynoj ruci bio je dugačak, tanak
nož kojim je Charles ranije rezao sir i voće. I oštrica noža bila je prekrivena krvlju.
- Mama? - uplašeno je upitala Joey. - Mama, što se dogodilo?
- Ubila sam ga. - Rubyne su oči bile staklene od šoka. - Oh, Bože, ubila sam
ga. Charles je mrtav. Moraš mi pomoći... Oh, Bože, Joey, moraš mi pomoći. Ne
znam što da radim.
Baš kao što je nekoliko mjeseci poslije ispričala na sudu, Joey je rekla svojoj
majci da se presvuče i pričeka u autu. Zatim je krenula niz hodnik do glavne
spavaće sobe kako bi pospremila za njom.
Ali za razliku od onoga što je ispričala na sudu, Ruby se nije vratila dovršiti
posao.
Dok se Joey posljednji put ogledala po glavnoj spavaćoj sobi i kupaonici kako
bi se uvjerila da je sve što je donijela njezina majka sada u vreći za smeće, začula
je stenjanje i poskočila. Srce joj je lupalo dok se polako okretala i pogledala na
tepih na kojem je ležao Charles. Njegove oči, ranije zatvorene, sada su bile
otvorene. Ruby je rekla da je mrtav. Ali sada je bio tu i zurio u nju s poda.
Čudovište koje je navodno ubila njezina majka pokušavalo je razgovarati s
njom.
Joey se divlje osvrtala oko sebe, prestravljena zato što se našla nasamo s njim,
sigurna da će on ustati i krenuti za njom. Ali Charles je ostao na mjestu, ležeći na
boku na podu.
- Joey. - Uspio je podići glavu nekoliko centimetara od tepiha. - Joey, pomozi
mi.
Začuvši njegov glas, Joey je krenula natraške sve dok nije udarila u zid, držeći
vreću za smeće ispred sebe kao neku vrstu beskorisnog štita.
- Joey... Joey, nazovi hitnu... Joey... molim te...

263
 Knjige.Club Books

Charlesovo je disanje bilo plitko, ali ipak je disao. Što bi sada trebala učiniti?
Ponudila se počistiti majčin nered... Ali zašto? Čak i ako Charles umre i one se
nekako izvuku nekažnjeno, nju će uvijek vrebati neki drugi Charles.
Jer Ruby bi uvijek pronašla nekog drugog Charlesa.
Nož je bio negdje na dnu plastične vreće, prekriven Rubynim otiscima prstiju
i Charlesovom krvlju.
Joey je iznenadila lakoća s kojom je donijela odluku.
Spustivši vreću za smeće na pod, otišla je niz hodnik do Lexine sobe kako bi
uzela klizaljku. Donijela ju je sa sobom natrag u glavnu spavaću sobu, gdje je
sjela na stolicu u kutu ispunjena mirnom odlučnošću o onome što će uslijediti.
Stopalo joj je kliznulo u glatku kožnu čizmu i zavezala ju je.
A zatim je, vođena snagom svog trinaestogodišnjeg bijesa i pokrenuta
godinama zlostavljanja i bespomoćnosti i srama, nagazila Charlesov vrat. Čula je
mokro krckanje i osjetila kako se mišići i tetive kidaju pod oštricom.
Joey nije mogla ubiti sva čudovišta, ali mogla je ubiti ovo.

264
 Knjige.Club Books

ČETRDESET OSMO POGLAVLJE

ad Paris prestane pričati, šalica kave njezine majke je prazna. - Ne žališ to,
K zar ne? - Ruby će tiho.
- Ne - kaže Paris. - Ali platila sam cijenu, baš kao i ti.
Ruby otvori usta kako bi nešto rekla, ali zatim ih ponovno zatvori. Nakon
nekoliko sekundi, napokon kimne. - Samo mi pošalji novac - kaže. - A onda
možemo raskrstiti jedna s drugom, kao što obje i želimo.
- Donijela sam ček. - Paris se zavali u svoju stolicu. - A dat ću ti ga kad mi
predaš ono po što sam došla.
Ruby ustane i ode u dnevnu sobu. Paris je promatra kako uklanja ukrasni
zaslon ispred kamina i vadi urnu koja se nalazi u ognjištu. One noći, Parisina je
baterijska svjetiljka prešla preko zaslona ispred kamina, no nije joj palo na pamet
zaviriti iza njega. Ruby se vrati do kuhinjskog stola i stane blizu nje, držeći urnu
tako da se ime na njoj jasno vidi.
Urna je obična, plastična i visoka dvadesetak centimetara. U potamnjelu
metalnu pločicu s prednje strane utisnute su riječi JoELLE REYES.
Ali unutra je Mae Ocampo. Paris zuri u umu. Tko bi rekao da se čitavo tijelo
odrasle osobe može pretvoriti u pepeo koji stane u posudu ove veličine.
Oh, Mae. Da si barem ovdje.
Posegne za umom, no Ruby je pomakne izvan njezina dohvata. - Hoću svojih
deset milijuna - kaže njezina majka. - Onda možeš uzeti urnu i odjebati odavde.
- Deset milijuna? - Paris nagne glavu. - Tko je rekao da ćeš dobiti deset
milijuna? Prvobitno si tražila jedan milijun, i to je ono što sam donijela.
S druge strane malena stola, Ruby ponovno stisne usnice, a oči joj se pretvore
u dva mračna, olujna oblaka. Prije dvadeset pet godina, ova sitna promjena u
majčinu izrazu lica utjerala bi strah u Joeyno mlado, meko srce i natjerala je da
napuni gaće dok se pripremala za neizbježan prolom oblaka. To je lice značilo da
se spremaju batine. To je lice značilo pljuske i udarce šakama i nogama.
Ali ona više nije Joey. Ona je Paris. I kad sada pogleda Ruby vidi samo
bijednu staricu koja se ljuti jer ništa nije po njezinom.
- Nismo se tako dogovorile - Ruby kaže tiho.
I to je nekada bilo zastrašujuće. Stišavanje glasa koji bi postao tek neznatno
čujniji od šapta bilo je gore od bilo kakva urlanja ili vikanja. Više ne. Jednom kad
saznaš kako mađioničar izvodi svoj trik, on te prestaje očaravati.

265
 Knjige.Club Books

- Ja se nisam ništa dogovorila. - Paris odmakne stolicu i ustane. - Kad sam

rekla da ću ti dati deset milijuna dolara? Milijun za urnu i za tvoj život. Mogla
sam doći ovamo i ubiti te, znaš. Vjeruj mi, ozbiljno sam razmišljala o tome. Koga
bi uopće bilo briga što te nema?
Iz stražnjeg džepa na hlačama izvuče ček, odmota ga i podigne u zrak. Pod
Primatelj, natipkano je i jasno vidljivo ime RUBY REYES, a na crti predviđenoj za
iznos, riječi MILIJUN DOLARA I NULA CENTI.
Izgleda valjano, jer i jest. Voditelj poslovnice banke u Seattleu čudio se
njezinu zahtjevu za papirnatim oblikom plaćanja, predloživši da Paris uplatu
izvrši putem elektroničkog prijenosa. Ako se ček izgubi ili uništi, postupak
vraćanja novca bit će naporan i mogao bi potrajati mjesecima. Paris mu je
zahvalila na prijedlogu i rekla da bi ipak radije uzela ček.
- Ja nisam ti - Paris će svojoj majci. - Radije bih ti platila, nego postala ti.
- Ma daj, nemoj mi moralizirati. - Ruby se naceri. - Misliš da smo nas dvije
tako različite? Iste smo. Mi preživljavamo. Pogledaj za koga si se udala. Osigurala
si si život, kakav sam ja htjela da mi Charles pruži. Dobro sam te naučila, ti
nezahvalni mali skakavče. Duguješ mi, a ja želim svojih deset milijuna. Nemoj
biti pohlepna. Obje znamo da si to možeš priuštiti.
- Znaš što? - kaže Paris, kao da joj je nešto upravo palo na pamet. - Uopće ne
moram ovo raditi. U stvari, predomislila sam se. Ništa od dogovora. Reci kome
god želiš za urnu. Nitko ti neće povjerovati, jer bez obzira na to kako si izašla iz
zatvora, i dalje si osuđena ubojica.
Izraz šoka na Rubynu licu gotovo je komičan. Paris vrati ček natrag u džep i
izađe kroz prednja vrata, pripremajući se za guranje ili udarac koji bi je mogao
srušiti s trijema. Ali Ruby je ne slijedi.
Paris krene prema Drewovu autu, koji je i dalje parkiran na istom mjestu s
druge strane ribnjaka, kad začuje korake iza sebe koji joj se ubrzano približavaju.
Stojeći u travi, okrene se kako bi se suočila s majkom. Znala je da je Ruby
neće pustiti da ode bez posljednjih pregovora. Paris je svjesna da je leđima
okrenuta ribnjaku, malo preblizu rubu za vlastiti ukus. Ali ako je ovo mjesto na
kojem se mora odigrati njihov posljednji razgovor, neka bude tako.
Žabe su utihnule.
- Samo uzmi urnu - kaže Ruby, gurajući je prema njoj. - I daj mi ček. Snaći
ću se s milijunom. U redu je.
- U redu je? Snaći ćeš se? - Paris zuri u nju u čudu. - Čuješ li ti sebe uopće?
Odakle ta uvjerenost da zaslužuješ stvari koje nisu tvoje?
- Daj mi ček i nikada se više nećemo vidjeti. - Ruby na brzinu zatrese urnu,
ruku i dalje ispruženih ispred sebe. - Kad se sve zbroji i oduzme, to je mala cijena,
zar ne? Jednom si me se pokušala riješiti, kad si pomogla da me strpaju u zatvor.
Samo mi daj ček i riješit ćeš me se zauvijek. Obećavam.

266
 Knjige.Club Books

Ona obećava? Kada je to Ruby Reyes održala obećanje od kojeg sama nije
imala koristi?
Paris napokon uzme urnu.
- No? - Ruby ispruži ruku.
Pažljivo smjestivši urnu pod jednu ruku, Paris posegne u stražnji džep i izvadi
ček.
A zatim ga podere na pola.
To učini tako brzo da Ruby treba sekunda da shvati što se upravo dogodilo.
Tek kad ga Paris ponovno podere, njezina majka zavrišti od bijesa, a zvuk je tako
intenzivno zadovoljavajuć da bi se isplatilo potrošiti milijun dolara samo da ga
čuje.
- Tanga kaayo ka - ispljune Ruby. - Uvijek si bila glupača. Bilo mi je drago
kad sam prije toliko godina čula da si mrtva. Sad to možemo i ostvariti.
Njezina majka nasrne na nju svom snagom.
Rub ribnjaka je klizak i kad se Ruby sudari s njom, Paris odleti natraške u
vodu. Istog trenutka potone. Osjeća da se poklopac urne podigao i vidi pepeo,
Maein pepeo, kao pluta i rastapa se.
U panici, Paris ispusti urnu i pokuša ustati, no ribnjak je zapanjujuće dubok,
baš kao što je njezina teta uvijek govorila. Pokuša se nogama dokopati površine,
ali nema koristi. Ne zna plivati, nikada nije naučila, i dok joj voda ulazi u usta,
čuje drečavi glas tite Flore u svojoj glavi. Makni se od ribnjaka Jasone ne znaš
plivati utopit ćeš se!
Koje li ironije, pomisli Paris. No prije nego što može dublje potonuti, osjeti
snažne ruke kako je grabe ispod oba pazuha i vuku.
Ona ne zna plivati, ali Drew zna, i on je taj koji je izvuče iz vode pa skupa s
njom zatetura unatrag i padne na travu.
Negdje u blizini, Ruby i dalje vrišti, a Paris pljucka i povraća. Okus vode iz
ribnjaka odgovara njezinu mirisu.
- Urna - uspije reći, prije nego što počne iskašljavati još vode. Drew joj
pomogne da se uspravi. Pokaže prema urni, do koje bi trebalo plivati jer je
otplutala predaleko od ruba ribnjaka. Iako joj je laknulo, Paris rastužuje pogled
na nju. Od svih mjesta na kojima je mogla prosuti Maein pepeo, nije mislila da će
to biti ovdje, u Maple Soundu.
Zbogom, prijateljice.
U daljini čuju zvuk sirena. Drew je nazvao policiju čim je Paris izišla iz kuće.
- Jesi li snimio? - pita ga, i dalje pokušavajući doći do daha.
U konačnici, to vjerojatno i nije važno. Za njezinu bi majku život u Maple
Soundu ionako bio podjednako grozan kao i zatvor. Drew joj pokaže gdje je
pohranio video. - Snimio sam - kaže on.

267
 Knjige.Club Books

***

Na snimci je uhvaćen trenutak u kojem je Ruby gurnula Paris. Ruby Reyes

prekršila je uvjetnu i bit će vraćena u Sainte-Élisabeth kako bi do kraja odslužila
svoju kaznu.
Svoju doživotnu kaznu.
Ispred kuće su dva policijska automobila, a u kući četiri policajca, što je
praktički polovica čitave policije Maple Sounda. Dok dva policajca vode Ruby u
auto, ona se otima. Na rukama su joj lisice, kosa joj leti na sve strane, a oči su joj
divlje i očajne.
- To je moja kćer! - vrišti ona. - Nije osoba za koju se izdaje! Laže!
Obojica je moraju gurnuti u policijski auto, a čak i kad se vrata zatvore, Paris
i Drew je čuju kako vrišti.
- Znači to je zloglasna Ledena kraljica - kaže policajac koji bilježi Drewovu i
Parisinu izjavu. - Kad su joj sudili bio sam novajlija, dobro se sjedam te priče.
Nisam je ovako zamišljao. Ni blizu.
Njegova partnerica, koja izgleda dovoljno mlado da bi i sama mogla biti
novajlija, djeluje potpuno nezainteresirano za Ruby Reyes. Umjesto toga, dok
Drewu vraća mobitel, njezin se pogled zadržava na Paris.
Oba su policajca dvaput pogledala kratku snimku. Drew je snimio Ruby kako
slijedi Paris do ribnjaka, gdje je, kako se čini, prisiljava da uzme urnu. Budući da
je Paris leđima okrenuta kameri, ček se ne vidi. Sve što se vidi je Ruby kako vrišti
i zatim impulzivno gura Paris u vodu.
Iz policijskog automobila, Ruby ponovno zaurla.
- Razumije li ijedno od vas o čemu ona to govori? - Stariji policajac premješta
pogled s Paris na Drewa. - Nešto o njezinoj kćerki?
Paris trlja mokru kosu starim ručnikom koji je Drew pronašao u prtljažniku.
Zatrese glavom.
- Iskreno, nemamo pojma - kaže Drew. - Danas sam trebao intervjuirati Ruby
Reyes za svoj podcast i poveo sam prijateljicu. Valjda se nešto uzbunilo u Ruby
kada ju je vidjela, jer je počela govoriti da joj je kćer živa. Ali, ako ste upoznati s
tom pričom, Rubyna je kći poginula u požaru prije gotovo dvadeset godina.
Drew pokaže prema praznoj urni koja sada pluta sredinom jezera. - Nažalost,
to je bio pepeo. Kćerino je ime na urni.
Oba policajca kimnu glavama.
- Ovo je možda čudno pitanje - mlada policajka napokon se obrati Paris,
zvučeći kao da oklijeva. - Ali... niste li vi žena Jimmyja Peralte?
Ona razmijeni pogled s Drewom, a zatim kimne. - Jesam.
Paris se pripremi za komentar o optužnici za ubojstvo ili možda o njezinom
nasljedstvu. Ali policajka samo kimne i lagano stisne Parisinu ruku.
268
 Knjige.Club Books

- Moja sućut, gospođo - kaže ona. - Vaš je suprug bio zbilja smiješan tip.
Obožavam njegov prvi specijal.
- Zbilja je odličan - složi se njezin partner. - A drugi izlazi uskoro, zar ne?
Kako se ono zove?
- Volim te, Jimmy Peralta - kaže Paris, a izgovaranje tih riječi naglas tjera joj
osmijeh na lice.
Jer doista ga voli. I uvijek će ga voljeti.

269
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

ako je svaku knjigu teško napisati, uz pandemiju i sina koji je pohađao virtualnu
I nastavu, napisala sam nekoliko koncepata ovog romana dok napokon nisam
dobila verziju koju sam bila spremna pokazati svojoj urednici. (Čudno je pisati o
ubojstvima kada dva metra od tebe tvoj šestogodišnjak uči matematiku).
Keith Kahla, hvala ti na strpljivosti i spremnosti da sa mnom raspraviš sve
moje ideje, iako sam najmanje četiri puta promijenila strukturu romana. Ti mi
pomažeš da otkrijem ono najbolje u sebi.
Victoria Skurnick, vječno sam ti zahvalna za sve što si učinila do sada i sve
što činiš i dalje. Milijun puta hvala. Veliko hvala i ekipi u književnoj agenciji
Levine Greenberg Rostan jer uvijek paze na mene.
Timovi u izdavačkim kućama Minotaur Books i St. Martin s Press pravi su
san. Kelley Ragland, Andrew Martin i Jennifer Enderlin, puno vam hvala na
ljubaznosti i ohrabrenju. Martin Quinn i Sarah Melnyk, vas dvoje najbolji ste
marketinški stručnjak i publicistkinja koje bi pisac mogao poželjeti.
Macmillan Audio proizveo je sjajnu audio-knjigu i silno sam zahvalna Katy
Robitzki, Robertu Allenu i Emily Dyer na svom njihovom trudu. Carla Vega, tvoj
prekrasan glas i iznimno pripovijedanje odlično odgovaraju ovoj priči.
Uvijek je uzbudljivo vidjeti prijevode vlastitih knjiga u drugim zemljama, a
to ne bi bilo moguće bez nevjerojatnog tima za strana prava. Kerry Nordling,
Marta Fleming i Witt Phillips, hvala vam što moje priče šaljete u svijet.
Ervin Serrano, veliko ti hvala što si stvorio dojmljivu naslovnicu koja plijeni
pozornost i od koje me prolaze trnci na najbolji mogući način.
Ovaj je roman pregledalo mnogo pari očiju prije nego što je dospio u ruke
čitatelja i ne zavidim teškom poslu dobrog urednika. Hvala ti, Ivy McFadden, što
si ispravila sve moje gramatičke pogreške i dotjerala nespretne izraze.
Radeći na ovoj knjizi, prvi sam puta tražila pomoć čitatelja specijaliziranih za
osjetljiv i potencijalno uvredljiv sadržaj. Drago mi je što sam to učinila, jer je
pisanje psihološkog trilera koji se neće dotaknuti osjetljivih tema pravi izazov.
Yasmin A. McClinton, neizmjerno sam zahvalna na tvojim detaljnim bilješkama
o važnosti jezika u opisima osjetljivih tema. Marie Estrada, izuzetno cijenim tvoj
promišljen pogled na našu zajedničku filipinsku kulturu.
Ispada da su ljudi koji čitaju i pišu o najmračnijim stvarima istovremeno
najdivniji ljudi na svijetu. Ed Aymar, znaš koliko mi značiš, pokušajmo se ne
raspekmeziti oko toga. Hannah Mary McKinnon, hvala ti što si otpetljala klupko
mog zapleta, a k tomu si bila i nadahnuće za narednicu McKinley. Sonica Soares,
270
 Knjige.Club Books

hvala ti što misliš da sam više cool nego što doista jesam. Chevy Stevens, hvala
što dijeliš svog računovođu sa mnom. Samantha Bailey, Natalie Jenner, Dawn lus,
Angie Kim, Shawn Cosby, Gabino Iglesias, Alex Segura, Mark Edwards, Riley
Sager, Alex Finlay i Joe Clifford, vi ste svi pisci-rock zvijezde i sretna sam što
vas mogu zvati svojim prijateljima. Todd Gerber, hvala ti što si pametan na načine
na koje ja nisam. Shari Lapena, silno sam zahvalna na tvojoj velikodušnosti.
Hvala i književnim udruženjima pisaca kriminalističkih romana i trilera što
su mi ustupili izvore i ponudili vodstvo unutar industrije u kojoj se nije uvijek
lako snaći.
Knjižničari i knjižari anđeli su književnog svijeta: hvala vam što knjige
stavljate u ruke čitatelja. Veliko hvala i ljubiteljima knjiga na Instagramu te
utjecajnim osobama na društvenim mrežama koje svakoga dana spominju ono što
vole, posebice Abby Endler (IG @ crimebythebook) ha stalnoj podršci i Sarah
(IG @things.i.bought. and.liked) na Instagram priči koja je neočekivano
promijenila sve.
Shell, Lori, Dawn i Annie, hvala vam na desetljećima prijateljstva i što ste
uvijek moj siguran prostor.
Mojoj obitelji, u Kanadi i na Filipinima, salamat kaayo. Posebno zahvaljujem
ujaku Alexu koji mi je pomogao s prijevodima s cebuanskoga, koje smo Google
i ja zabrljali. Tita Becky, hvala ti što si od samog početka moja najveća
obožavateljica. Zauvijek ćeš mi nedostajati.
Blagoslovljena sam divnom svojtom. Ron, hvala ti što si moj neslužbeni
publicist za Green Bay, Wisconsin. Kay, u kratkom vremenu koje smo imale
zajedno, bila si divna baka Moxu i zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.
Učiteljima moga sina, i svim učiteljima, duboko sam zahvalna na svemu što
ste učinili kako bi djeca ostala zainteresirana i učila čak i u ovako burnim
vremenima. Liječnicima, medicinskim sestrama i radnicima na prvoj crti koji
svijet čine sigurnijim za nas ostale: HVALA VAM.
Darrene, ljubavi moja, već dvije godine svakodnevno upadamo jedno
drugome u osobni prostor, a još se nismo poubijali. Mislim da to znači da imamo
uspješan brak. Pomaže i to što te beskrajno volim.
Moxie Pooh, tako si dobro, drago malo ljudsko biće i mamu činiš ponosnom
svaki dan. Jako te volim.
Na kraju, neopisivo sam zahvalna svojim čitateljima. Zahvaljujući vama,
svakoga dana mogu raditi ono što volim. Hvala vam, hvala vam, hvala vam.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

271